Adnan Čirgić - Crnogorski Jezik U Prošlosti I Sadašnjosti

Adnan IRGI
CRNOGORSKI JEZIK
U PROLOSTI I SADANJOSTI
Izdava
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
Suizdava
Matica crnogorska
Biblioteka
MONTENEGRINA
Knj. 4
Urednik
Milenko A. Perovi
Recenzenti
Josip Sili
Ljudmila Vasiljeva
Adnan IRGI
CRNOGORSKI JEZIK
U PROLOSTI I SADANJOSTI

Podgorica, 2011.
Sadraj
RIJE UREDNIKA .................................................................. 7
PREDGOVOR ........................................................................ 21
ISTORIJSKI RAZVOJ CRNOGORSKOGA
KNJIEVNOG JEZIKA ......................................................... 23
KLASIFIKACIJA CRNOGORSKIH GOVORA ................... 51
IJEKAVICA U SAVREMENOJ CRNOGORSKOJ
JEZIKOJ STVARNOSTI ..................................................... 93
FONEMI I KAO BITNA RAZLIKOVNA OBILJEJA
IZMEU CRNOGORSKOGA I OSTALA TRI
TOKAVSKA STANDARDNA JEZIKA . ........................... 143
JEZIKA POLITIKA U CRNOJ GORI OD NJEGOA DO
NAIH DANA ...................................................................... 171
INDEKS IMENA .................................................................. 203
RIJE UREDNIKA
Crnogorski jezik je jezik s neobinom povijesnom sudbinom. Dugo je meu slavistima ukorjenjivano uvjerenje da on ne
postoji, a jo uvijek su mnogi skloni da podlegnu inerciji toga
uvjerenja. Crnogorska, hrvatska i bosanska lingvistika, a veim
dijelom i slavistika u svijetu, smatraju da on postoji kao poseban
jezik u grupaciji tokavskih jezika, zajedno s hrvatskim, srpskim
i bosanskim jezikom. Srpski lingvisti poriu njegov samostalni
lingvistiki, a time i standardoloki identitet. Oni smatraju da je
crnogorski jezik samo varijanta srpskoga jezika. Za tu tezu niko
od srpskih lingvista nikad nije bio u stanju da ponudi uvjerljive
i nauno dokazane lingvistike argumente. Naprotiv, stvarali su
privide naune lingvistike argumentacije o crnogorskim govorima kao govorima koji spadaju u srpski jezik. Stvaranje takvih
lanih predstava o crnogorskome jeziku, koje je u srpskoj lingvistici steklo status locusa communis, bilo je dio ire politike
strategije da se Crnogorcima na svaki nain nametne srpski jeziki identitet, srpski nacionalni identitet, a onda na temelju tih
identifikacija provede u djelo politika doktrina pripajanja Crne
Gore Srbiji.
In facti, tokavski jeziki sistem jeste onaj strukturni element koji je zajedniki crnogorskome jeziku s bosanskim, hrvatskim i srpskim jezikom. tokavsko narjeje, odnosno tokavski
jeziki sistem, osnova je standarda crnogorskoga jezika, jednako
kao i bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika. Oni ine porodicu jezika s visokim stepenom srodnosti, ali i s uzajamnim razlikama koje se bez tekoa mogu predoiti i dokazati ako se poe
7
Adnan irgi
od filozofskih i lingvistikih neostrukturalistikih pretpostavki.

Na tim pretpostavkama prvi put u povijesti je 2009/2010. godine
provedena standardizacija crnogorskoga jezika, prema nauno-filozofskome modelu koji je razvijen na neostrukturalistikoj
osnovi razumijevanja bia jezika od strane prof. dr Josipa Silia.
Osnova modela je neostrukturalistiko shvatanje Ferdinanda de
Sosira (Ferdinand de Saussure) i Euena Koeriua (Eugenio Coseriu). U toj osnovi nalazi se De Sosirovo razlikovanje jezika i
govora: jezik je sistem, a govor realizacija toga sistema. Dihotomiju jezik : govor Koeriu je razvio u trihotomiju tako to je u nju
ukljuio jo i normu. Sistem je shvatio isto kao i De Sosir. Govor
je odredio kao individualni govorni in, a normu kao normirani
govor. Josip Sili je dalje razvio Koeriuovu trihotomiju na taj
nain to joj je dodao jo uzus i kodifikaciju. Tako je uspostavljena potpuna struktura jezika: sistem kodifikacija norma uzus
govor. Kao i kod De Sosira i Koeriua, sistem je shvaen kao
potencija, a govor kao realizacija te potencije. Pojmovi koji ine
tu strukturu imaju ova znaenja: govor je ono kako se govori,
uzus je ono kako se obino govori, norma je ono kako treba
govoriti, kodifikacija je ono kako se mora govoriti i sistem je
ono kako se moe govoriti. Cjelina pojmovne strukture ini
sklop vrijednosne modalnosti koja ini bie jezika. Modalnost
jezika tako se pokazuje u pet oblika: kako, kako obino, kako
treba, kako se mora i kako se moe! Uzajamna razlika tih oblika
omoguava razliite stupnjeva apstrakcije u jeziku. Govor je ono
konkretno, sistem ono apstraktno; uzus, norma i kodifikacija su i
ono konkretno i ono apstraktno. Misaonim kretanjem od govora
do sistema postupno se isputa ono konkretno; kretanjem od
sistema do govora pomalo se isputa ono apstraktno. Prema
modelu kretanja od apstraktnoga do konkretnoga shema se moe
predoiti na ovaj nain: sistem kodifikacija norma uzus
Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti
govor1. Kad se taj neostrukturalistiki interpretacijski model primijeni na razumijevanje bia i unutranje strukture crnogorskoga
jezika te na njegov odnos prema srodnim jezicima pokazuje se
da crnogorski jezik dijeli s bosanskim, hrvatskim i srpskim jezikom isti element strukture sistem. Sistem je ono to je identini
dio strukture ta etiri jezika. U ostalim strukturnim elementima
(govor, uzus, norma i kodifikacija) ta etiri jezika meusobno se
razlikuju. Dakako, razlike meu njima nijesu takvoga karaktera
da bi stvarale vee komunikacijske barijere. Meutim, razlike
postoje! I one su osnova lingvistikoga identiteta sva etiri jezika. Lingvistiki identitet sva etiri jezika je bitni konstituens
nacionalnoga identiteta etiri junoslovenske nacionalne zajednice. Lingvistiki i nacionalni identiteti tih zajednica elementi
su politikoga identiteta etiri drave Zapadnoga Balkana (Crna
Gora, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina).
U zavisnosti od toga kako je koja lingvistika (srpska,
hrvatska, bosanska, napokon i crnogorska) shvatala prirodu,
karakter i unutranju strukturu tokavskoga jezikog sistema
odluivalo se o pravu na postojanje sva etiri jezika kao samostalna jezika. U lingvistikim razmatranjima i istraivanjima
podjela u korpusu tokavskih dijalekata na grupe postojala su
znaajna kolebanja, opet odreeno vie politikim nego lingvistikim argumentima. Jedna od uobiajenih podjela je ona na
zapadnotokavsku, centralnu ili istono-zapadnu i istonu tokavsku grupu. Ta podjela, poduprta politikim autoritetom onih
kojima je bilo u politikome interesu da je zastupaju i ukorijene,
decenijama je bila odluujuom da se uspostavi stereotip o tome
u koju od oznaenih grupa spadaju crnogorski subdijalekti, tj.
govori crnogorskoga jezika. Njezina implikacija sastojala se u
1
Sili, Josip (2010), Crnogorski jezik. Nauno-metodoloke osnove standardizacije crnogorskoga jezika, str. 78, Izdava: Ministarstvo prosvjete
i nauke Crne Gore, Podgorica
Adnan irgi
neopravdanome cijepanju jedinstva crnogorskoga jezika na dva

subdijalekta, a onda i statuiranje tih subdijalekata u dvije razliite dijalekatske grupe. Govori crnogorskoga jezika su, na nain
koji nije lingvistiki opravdan, uzajamno konfrontirani. Neznatne razlike meu njima interpretirane su kao vrlo znaajne, a zanemarivan je njihov nesporni i lako dokazivi crnogorski jeziki
koine. Tako su crnogorski govori statuirani u dvije razliite dijalekatske grupe tokavskoga sistema. Zapadnocrnogorski govor
smjeten je u centralnu, a istonocrnogorski govor u istonotokavsku grupu. Zapadnocrnogorskome govoru, koji je uvrten u
centralnu grupu, ak je negirano i samo ime, jer je predstavljen
kao jedan od subdijalekata pod istonohercegovakim imenom
(kao novotokavski ijekavski). Pridjev istonohercegovaki
izveden je iz povijesno efemernoga toponima Istona Hercegovina. Ta teritorija je, osim u periodu osmanske vlasti od sredine
esnaestoga do sredine devetnaestoga vijeka kad je taj toponim
nastao, konstantno bila dijelom teritorije Duklje, Zete, odnosno
Crne Gore, i inila je crnogorski etniki prostor. Od vremena
uspostavljanja i meunarnodnoga priznanja knjaevine/kraljevine Crne Gore ta teritorija nikad vie i nie nije oznaavana kao
Istona Hercegovina, osim u srpskoj lingvistici. U njoj ona i
danas ivi kao relikt potpuno prevaziene mitske prolosti!
Istonocrnogorski govor, koji je uvrtavan u istonotokavsku grupu, takoe se pojavljivao pod imenom koje nije prepoznatljivo. U toj neobinoj mimikriji imenovanja taj crnogorski govor najee je oznaavan kao zetsko-junosandaki
dijalekt. Srpski lingvisti davali su mu i brojna druga imena,
paljivo vodei rauna da u imenovanju uvijek izbjegnu atribut crnogorski. Izbjegavanje je bilo uslovljeno implikacijama
imenovanja koje su lako shvatljive. Imenovanjem istonoga ili
zapadnoga crnogorskoga govora kao crnogorskoga odmah bi
bila potvrena teza o postojanju crnogorskoga jezika. Ta teza bi
10
onda morala voditi prema onim uvidima do kojih se savremena

montenegristika dugo i oteano morala probijati zbog dominacije stereotipa o crnogorskome idiomu kao dijelu srpskoga jezika.
Montenegristika je dola do uvida da crnogorski jezik postoji
vjekovima i da su njegovu protoformu slovenski preci Crnogoraca donijeli na svoje sadanje balkansko stanovite iz svoje
everne polapske prapostojbine. Dakle, imenovanje tokavskih
dijalekata i subdijalekata nikad nije bila vrijednosno, politiki
i duhovno neutralna nauna djelatnost. Naprotiv! Nomen est
omen! Imenovanjem se potvrivalo ili poricalo postojanje jezika
u okviru tokavskoga dijalekatskog sistema. Izbjegavanjem da
se crnogorski govori atribuiraju kao crnogorski srpska lingvistika je bila uvjerena da moe trajno porei faktum autentinosti i
samosvojnosti crnogorskoga jezika. Pokazalo se da su fakta jaa
od krivotvorenja.
Cijepanjem jedinstva crnogorskih govora i prikazivanjem
da izmeu dva subdijalekta crnogorskoga jezika postoje mnogo
vee razlike nego to one objektivno postoje negirano je postojanje crnogorskoga jezika. Proces toga negiranja, kreiran u srpskoj
lingvistici, uvijek je imao jasnu politiku pozadinu i podravan
je lingvistikim sredstvima. Proces je zapoeo Knjievnim dogovorom u Beu 1850. godine, a jo jednom potvren Novosadskim
dogovorom 1954. godine. Oba dogovora sklopili su srpski i hrvatski lingvisti, bez prisustva i saglasnosti crnogorskih lingvista.
U oba dogovora srpskih i hrvatskih lingvista potpuno je ignorisana injenica da crnogorski jezik postoji. Da paradoks bude
vei Knjievnim dogovorom je tokavsko narjeje zasnovano
na obrascu junoga narjeja (dakle, jezik Crnogoraca i dubrovakoga podruja) uzeto kao osnova zajednikoga jezika Srba
i Hrvata. Konstrukcija takvoga jezikog zajednitva poivala je
na pogrenome uvjerenju da se na takav vjetaki nain moe
postii eljeno jeziko jedinstvo. Zbog toga je i naziv zajedni11
Adnan irgi
koga jezika morao biti konstrukcija kojom se zapravo skriva

njeno stvarno porijeklo u junome narjeju: srpskohrvatski/
hrvatskosrpski. Apsurdnost ignorisanja injenice da crnogorski
jezik postoji pokazala se na jo uvjerljiviji nain u Novosadskome dogovoru. U njegovu prvom stavu zakljueno je: Narodni
jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Ve u treem
stavu Crnogorci se vie ne spominju kao nosioci toga jednoga
jezika ni kao nacionalna zajednica na koju se Dogovor odnosi: Oba pisma, latinica i irilica, ravnoprava su; zato treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako naue oba pisma. Iako je
izvorno zapadnocrnogorski idiom tokavskoga narjeja uzet kao
obavezujua osnova jezikoga jedinstva, zbog ega je taj idiom
zadugo prisvajan kao idiom srpskoga jezika, da bi ga postepeno
srpska lingvistika potisnula vojvoansko-umadijskim govorom, koji izvorno jeste srpski, taj je idiom ipak nastavio da ivi
pod drugim imenom. Sve do raspada srpskohrvatskoga jezikog
jedinstva devedesetih godina 20. vijeka on je opstajao kao sukus
tokavskoga narjeja, a ono je imalo status centralnoga dijalekatskog sistemasrpskohrvatskoga dijalekatskog sistema. Brojne
unutranje razlike u njemu (govori, uzusi) postepeno su se pokuavale nivelirati. Taj je proces bio diktiran politikim interesima
i ciljevima razliitih politikih subjekata na Balkanu u drugoj
polovini 19. i tokom 20. vijeka, u prvom redu odreenih srpskih
i hrvatskih politikih subjekata. Autentini interesi Crnogoraca
i Bosanaca u oba srpskohrvatska dogovora o jeziku ne samo da
nijesu bili predstavljeni, nego ni spomenuti. Srpska i hrvatska
lingvistika slijedile su interese svojih nacionalnih politikih subjekata. Zbog toga je i jednoj i drugoj bilo u interesu da se utvrdi
i proglasi nepobitnom naunom istinom da postoje samo dvije
varijante tokavskoga narjeja: istona srpska varijanta i zapadna hrvatska varijanta.
12
Lingvistike injenice od poetka nijesu ile u prilog takvoj naunoj istini o tokavskome narjeju. Svega etrdeset
godina poslije Bekoga dogovora znaajnu aberaciju od njega
pokazala je pojava Gramatike bosanskoga jezika za srednje kole iz 1890. godine autora Frane Vuletia. Ona je bila prva gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno kolstvo.
Indikativno je da je 1908. godine, poslije vie izdanja, preimenovana u Gramatiku srpsko-hrvatskog jezika. Izvjesno, budui
da je Bosna i Hercegovina te godine postala anektiranim dijelom
Austrougarske monarhije, to preimenovanje moralo je biti diktirano kursom jezike politike prema junoslovenskim narodima koji su bili u sastavu Monarhije. Ta jezika politika samo je
prirodno slijedila onu jeziku politiku koju je Monarhija vodila
prema Junim Slovenima jo od polovine 19. vijeka. Knjievni
dogovor u Beu 1850. godine, kao i cjelina tzv. Vukove jezike
reforme u bitnom smislu dio je te jezike politike. S tim stavom nijesu u suprotnosti injenice da su hrvatska kulturna elita
i srpska kulturna elita toga vremena imale i neke svoje posebne
interese koji su doveli do Dogovora i opredmetili se u njemu.
Na drugoj strani, monu aberaciju do smisla Dogovora
sama po sebi inila je crnogorska epska poezija, kao i djela najznaajnijih crnogorskih knjievnika u 19. vijeku Njegoa, Ljubie, Marka Miljanova. Usmena i pisana crnogorska literatura
stvorene su na crnogorskome jeziku. No politiki razlozi etabliranja ideje o Srbima i Hrvatima kao jednome narodu ili dva vrlo
srodna naroda u ijem je trajnom interesu politiko, pa time i
lingvistiko jedinstvo imalo je kao direktnu implikaciju potiranje politikoga i nacionalnoga, a onda i jezikoga identiteta
Crnogoraca i Bosanaca. Tako se ve u samome tekstu Knjievnoga dogovora kao jedan od bitnih razloga odluke o uzimanju
junoga narjeja kao paradigme jezikoga jedinstva (pored
afirmacije stare dubrovake knjievnosti) uzima injenica da je
13
Adnan irgi
epska poezija spjevana na tome narjeju. Meutim, ona je tu nominalno denacionalizovana. Preutano je da je ona crnogorska
epska poezija! Ubrzo je, opet zahvaljujui politikim interesima
i vezama s kulturnom elitom, prije svega njemakoga govornog
podruja, rasprostranjeno i uinjeno samorazumljivim da je ta
poezija zapravo srpska epska poezija?! Isto se desilo s Njegoem, Ljubiom i Markom Miljanovim. Proglaeni su srpskim
knjievnicima!
Interpretacije povijesti tokavskoga narjeja, uvrivane
autoritetom najrazvijenijih kulturnih centara na jugoslovenskome prostoru (Beograd i Zagreb), morale su dobivati odgovarajue prilagoavanje, prividno naunim pretumaivanjem povijesnih, lingvistikih i kulturnih injenica. U tokovima razvitka
serbistike i kroatistike koji su se ponekad ukrtali i spajali u
obostrano neeljenim serbokroatistikim brakovima iz nude
ili interesa preutkivane su, minorizirane ili prisvajane injenice koje svjedoe o autohtonoj povjesnici nastajanja i razvijanja
crnogorskoga i bosanskoga jezika. Takav je stav odreivao da se
povijest tokavskoga narjeja najee shvata tako i to je miljenje do te mjere postalo ukorijenjenim da je dobilo znaenje
stereotipa da je to narjeje nastalo neorganskim spajanjem
dva zasebna narjeja: akavskoga narjeja, tj. zapadnotokavskih dijalekata (slavonski, istonobosanski i novotokavski
zapadni, tj. bosansko-dalmatinski) sa tokavskim narjejem, tj.
istonotokavski dijalekti (kosovsko-resavski, zetsko-juno-sandaki i novotokavski umadijsko-vojvoanski). Navodno,
njihovim spajanjem nastao je kombinovani centralni (istono-hercegovaki) kao mjeavina istono-zapadnih dijalekata. Iskljuivo snagom toga stereotipa, podravanog odreenim doktrinama politikoga ureivanja prostora povijesnoga postojanja
Junih Slovena, negirana je autohtonost crnogorskih govora i
samostalni povijesni razvitak bia crnogorskoga jezika.
14
In genere, duga je povijest negiranja postojanja crnogorskoga jezika. Na tu povijest taku je stavila Komisija za standardizaciju crnogorskoga jezika koju je 2009. godine imenovao
ministar prosvjete i nauke Crne Gore. Komisiju su inili prof.
dr Milenko A. Perovi, redovni profesor Univerziteta u Novom
Sadu, emer. Josip Sili, redovni profesor u mirovini Univerziteta u Zagrebu i prof. dr Ljudmila Vasiljeva, redovni profesor
Univerziteta u Lavovu. Komisija je 2009. godine utvrdila prijedlog Pravopisa crnogorskoga jezika, a ministar prosvjete i nauke
proglasio ga je slubenim. Sljedee 2010. godine Komisija je
izradila potpunu standardoloku grau: Pravopis crnogorskoga
jezika (Drugo, izmijenjeno izdanje), Gramatiku crnogorskoga
jezika (autora dr irgia, prof. dr Silia i prof. dr Pranjkovia)
i publikaciju Crnogorski jezik (autora emer. Josipa Silia). U
standardizaciji je Komisija postavila sebi dva fundamentalna
zadatka: da dokae postojanje crnogorskog jezika i da ga kao takvog opie te da izradi pravopis, pravopisni rjenik i gramatiku
crnogorskog jezika. Komisija je pola od neostrukturalistikoga
filozofskog i lingvistikoga modela interpretacije jezika koji je
razvio emer. Sili: govor uzus norma kodifikacija sistem.
Govor je ono kako se govori; uzus je ono kako se obino govori; norma je ono kako treba govoriti; kodifikacija je ono
kako se mora govoriti; sistem je ono kako se moe govoriti.
Uzus je ono to se obino naziva organski govor (idiom). Norma
je kriterij prema kome se odreuje kako bi neto trebalo biti,
tj. kako bi neto trebalo biti u leksici, gramatici, ortografiji
i ortoepiji. Kodifikacija je odreivanje pravila norme. Ona se
moe shvatiti kao otrija norma. Zato je norma i opisno odreena kao ono kako treba govoriti, a kodifikacija kao ono kako
se mora govoriti. Uzus, norma i kodifikacija ine ono to se naziva standardnim jezikom. On je normirani i kodifikovani jezik
opte pismenosti: jezik kolstva, uprave, kulture, javnih glasila i
15
Adnan irgi
dr. Sistem se realizuje govorom, pa onda i govorima, jer govori

mogu biti razliiti. Tako je sa tokavskim sistemom. Taj sistem
sadri razliite govore. Njih je mogue nazvati organskim govorima ili organskim idiomima, tj. posebnim i prepoznatljivim
govorom nekog kraja. Organski idiom se moe uzeti kao uzus,
kao ono kako se obino govori.
Na osnovu tih pojmovnih razjanjenja Komisija se explicite suoila s nekoliko kapitalnih pitanja o postojanju i prirodi
crnogorskoga jezika: ta je crnogorski jezik?; Da li je crnogorski jezik sistem?; Ako jeste, da li je on poseban sistem?; Da li je
crnogorski jezik standard, u smislu odreenja pojma standarda
kao standardnog jezika?; Ako jeste, da li je poseban standard?
Kakav je odnos crnogorskoga jezika prema bosanskome, hrvatskome i srpskome jeziku? Odgovori na ta pitanja saimaju se u
nekoliko osnovnih stavova:
Prvo. Crnogorski jezik jeste sistem, ali nije poseban sistem.
Drugo. Ne pripada crnogorski jezik tokavskome sistemu, nego je tokavski sistem jedan od elemenata strukture crnogorskoga jezika!
Tree. tokavski sistem je i sistem bosanskoga i sistem
hrvatskoga i sistem srpskoga jezika.
etvrto. Crnogorski jezik je standard, ali poseban standard, kao to su posebni i bosanski standard i hrvatski standard
i srpski standard.
Osnovu tih stavova ini razlika izmeu jezika kao sistema i jezika kao standarda. Ona omoguava precizan odgovor
na pitanje ta bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik ini
posebnim standardima. Te jezike posebnim ini njihova osnovica! Osnovica ini kljunu razliku izmeu tih jezika, iako im
je zajedniki isti strukturni element tokavski sistem. Nijesu
ti jezici djelovi tokavskoga sistema, nego je tokavski sistem
16
dio u predoenoj unutarnjoj strukturi svakoga od njih! tokavski

sistem je izonomini element cjelovite strukture jezika (sistem
kodifikacija norma uzus govor). ta je osnovica spomenutih jezika? Njihova osnovica nije tokavski sistem. Rasprostranjenost tvrdnje da im je osnovica tokavski sistem izvor je
dubokih lingvistikih i politikih nesporazuma. U prolosti, ali
naalost i u sadanjosti, ta pogrena tvrdnja u srpskoj je lingvistici uzimana na samorazumljiv nain i koriena kao argument
protiv stanovita o posebnosti bosanskoga, crnogorskoga i hrvatskoga jezika, kao i protiv njihovih standardizacija.
Osnovica spomenutih jezika nije tokavski sistem. Nemaju oni jednu jedinstvenu osnovicu. Naprotiv, svakome od njih
osnovicu ini odgovarajui organski govor (uzus) tokavskoga
sistema i po tome se oni uzajamno razlikuju. Razlika njihovih
uzusa ini osnovu razlike njihovih standarda. Zbog toga je odluujui teorijsko-nauni stav na kome je zasnovana i provedena
standardizacija crnogorskoga jezika zasnovan na uvianju i
potovanju jasne dijalektike razlike izmeu sistema i standarda. Crnogorski jezik s bosanskim, hrvatskim i srpskim jezikom
dijeli zajedniki strukturni element tokavski sistem. Meutim, u odnosu na njih (kao i svaki od njih u svom odnosu prema
drugima) on ima svoju specifinost. Ona i ini da crnogorski
jezik jeste poseban i samostalan (autonoman) standardni jezik.
Njegova idiomska specifinost u odnosu na ostala tri jezika (budui da i svaki od njih u odnosu na druga tri ima svoju
idiomsku specifinost) sadri se u posebnosti organskoga govora ili idioma crnogorskoga jezika. Njegovu bitnu karakteristiku
ini postojanje i irina jekavske jotacije. Ona se opredmeuje u
razlici izmeu potencijalnih i realizovanih fonema u tokavskome sistemu. tokavski sistem ima 36 potencijalnih fonema. Toliko potencijalnih fonema imaju i bosanski i crnogorski i hrvatski
i srpski jezik. Razlika je izmeu crnogorskoga i ostalih spome17
Adnan irgi
nutih jezika u tome to je on realizovao 33, a oni 31 potencijalni fonem. U sva etiri jezika ostali su u stanju potencijalnosti
(nerealizovanosti) oni zvuni fomeni (, , ) koji stoje prema
nezvunima c, f i h. Dakle, crnogorski jezik nema ni vie ni manje potencijalnih fonema od bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga
jezika. Razlika izmeu njega i njih u tome je to je on realizovao
i meke fomene i (prema tvrdima i ). U tome je njegova
specifinost, koju je njegov pravopis morao uvaiti.
Knjiga Adnana irgia Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti je probleme utemeljenja crnogorskoga jezika i montenegristike, na koje smo ukazali u osnovnim crtama, postavila
kroz nekoliko osnovnih pitanja lingvistikoga i sociolingivistikoga karaktera: Da li crnogorski knjievni jezik ima samosvojnu povijest i koje su njegove osnovne povijesne razvojne faze
i karakteristike?; Da li je mogue govoriti o dijalektikome jedinstvu i razlici crnogorskih govora i koja su kljuna obiljeja
jedinstva i razlike u biu crnogorskoga jezika?; Da li je crnogorska ijekavica ono kapitalno obiljeje idiomske specifinosti
prema kome se utvruje identitet crnogorskoga jezika i izvodi
mogunost standardizacije crnogorskoga jezika?; Da li su fonemi i rezidualni oblici povijesno prevladane jekavske jotacije ili su njezini dominantni oblici? Kako i zato su ti oblici
u potpunosti preivjeli 160 godina nametanja srpskohrvatskoga
jezikog standarda graanima Crne Gore, kojima je crnogorski
jezik maternji? Po emu se crnogorski jezik razlikuje od ostalih
jezika s kojima dijeli isti strukturni element tokavski sistem?;
Napokon: Kakva je jezika politika voena u Crnoj Gori od
Knjievnoga dogovora u Beu 1850. godine do naih dana? U
kom smislu standardizacija crnogorskoga jezika iz 2009/2010.
godine znai radikalni prekid jezikoga diskontinuiteta crnogorskoga jezika i povratak graana Crne Gore svome izvornom maternjem crnogorskome jeziku?
18
Dr irgi je temeljno obradio sva postavljena pitanja. In

summa, uvjerljivo i nauno validno dokazao je povijesnu utemeljenost crnogorskoga jezika, njegovu autohtonost i autentinost, njegove specifine razlike prema bosanskome, hrvatskome
i srpskome jeziku, opravdanost potpune lingvistike rehabilitacije jekavske jotacije i potpunu lingvistiku, kulturnu i politiku
smislenost i opravdanost ina prve standardizacije crnogorskoga
jezika.
S punim povjerenjem preporuujem knjigu dr irgia
kako iroj publici i ljudima kojima je interes za crnogorski jezik
i njegovu povijesnu sudbinu odreen kulturolokim razlozima,
tako i lingvistima strunjacima, posebno onima na slavistikim
katedrama u svijetu. S krajnjom blagonaklonou preporuujem
slavistima da prema standardizaciji crnogorskoga jezika, kao i
prema naunim analizama i rezultatima ove knjige, pokuaju uspostaviti odnos pune intelektualne otvorenosti, koja je potpuno
osloboena svih predubjeenja.
Prof. dr Milenko A. Perovi,
Ordinarius na Univerzitetu Novi Sad,
Predednik Komisije za
standardizaciju crnogorskoga jezika
19
PREDGOVOR
Crnogorski jezik kao potonji normirani jezik u porodici
tokavskih standardnih jezika moda izaziva najvee sumnje i
nepoznanice upravo kod onih kojima je on najee jedino sredstvo komunikacije. Razlog za to lei ponajvie u injenici da je
crnogorski jezik donedavno bio tabu u Crnoj Gori. Doskoranja
oficijelna lingvistika u Crnoj Gori tretirala je odlike crnogorskoga jezika kao dijalektizme, arhaizme, provincijalizme i ostale
-izme u okviru srpskoga jezika. I u skladu s tim stavovima odnosila se i prema normi jezika u Crnoj Gori. Tek su se povraajem
dravne nezavisnosti stekli uslovi za zasebnu standardizaciju
crnogorskoga jezika, po prvi put u sopstvenoj kui i u skladu s
jezikim odlikama unutar crnogorskih granica. Tako je tek nedavno i Crna Gora dobila neophodna normativno-kodifikatorska
djela Pravopis i Gramatiku crnogorskoga jezika.
No crnogorska javnost, i struna i laika, prilino je nespremno i nepripremljeno doekala crnogorsku standardnojeziku normu. Dobar dio lingvista teko se uspijeva otrgnuti od
nauenoga tradicionalizma. Na crnogorski jezik nerijetko se kod
nas gleda kao na jezik nastao poslije povraaja dravne samostalnosti iako se tim jezikom komuniciralo na ovome prostoru
vjekovima unazad. Poistovjeuju se standardnojezika norma sa
samim jezikom, ne razlikuje se odnos izmeu jezika kao standarda i jezika kao sistema, preuveliava se znaaj jezike reforme Vuka Karadia, a zanemaruje injenica da je upravo jezik u
Crnoj Gori bio potvrda Karadievih shvatanja o funkcionalnosti narodnoga jezika u knjievnosti i slino.
21
Adnan irgi
Sve je to uslovilo nastanak ove knjige, zamiljene da kao

zbornik tekstova ukae na neke bitnije podatke o razvoju crnogorskoga jezika, crnogorskim govorima, jezikoj politici u Crnoj
Gori i dr. sa stanovita aktuelne montenegristike. Crnogorski
su govori, na primjer, tretirani u okviru dijalektologije srpskoga jezika, tendenciozno je zanemiravana njihova meusobna
proetost a isticana i vjetaki forsirana njihova razdvojenost.
Razvoj jezika u Crnoj Gori uklapan je u razvojne tokove srpskoga knjievnog jezika i pored toga to u pojedinim periodima ti
razvoji nemaju dodirnih taaka. I tako dalje. Stoga smo, podstaknuti idejom gdina Marka padijera, pokuali da u okviru iste
knjige prikaemo i istorijski razvoj crnogorskoga knjievnoga
jezika, damo podjelu crnogorskih govora, ukaemo na specifinosti crnogorske ijekavice i zastupljenosti pojave jekavske jotacije u Crnoj Gori, prije svega glasova i , koji su se realizovali
na cijelom crnogorskom prostoru, te na kraju damo saet prikaz
jezike politike koja je glavni krivac za dananja opiranja jeziku kojim se govori u Crnoj Gori. Sva ta pitanja obraena su u
posebnim studijama koje se vie ili manje oslanjaju jedna na
drugu. Nadamo se da smo uspjeli u pokuaju da te probleme
predstavimo na nain koji e biti pristupaan i laikoj i strunoj
javnosti u Crnoj Gori, kojoj je ova knjiga prije svega namijenjena, ali i zainteresovanima izvan nje.
22
ISTORIJSKI RAZVOJ
CRNOGORSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA
Autor ovoga priloga daje sintetiki osvrt na
istorijski razvoj crnogorskoga knjievnog jezika na
osnovu postojeih saznanja i nudi periodizaciju toga
razvoja. O najstarijim periodima razvoja ne moe se
donijeti konaan sud jer su neki spomenici izgubljeni ili nedostupni, a o mnogima se zna tek na osnovu
posrednih podataka jer jo uvijek nijesu u potrebnoj
mjeri filoloki obraeni.
Za razliku od hrvatskoga jezika, koji pored tokavskoga
batini i kajkavski i akavski jeziki sistem, ija se teritorija
smanjila u korist tokavskoga usljed seoba stanovnitva pred
turskim najezdama, te srpskoga, koji uz tokavski batini i torlaki jeziki sistem, crnogorski i bosanski jezik prostiru se samo
na teritoriji tokavtine.1 Iako imaju tokavsku podlogu,2 bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik imali su zasebne razvojne
tokove, pa njihov razvoj u pojedinim etapama nije imao mnogo
dodirnih taaka.
Razliiti putevi razvoja tokavskih knjievnih jezika pratili su razvojni tok naroda i nacija kao njihovih predstavnika.
1
Naravno, standardni hrvatski i standardni srpski jezik pripadaju tokavskome sistemu. akavske i kajkavske, odnosno torlake osobine u tim
jezicima imaju status -izama.
2
Kao osnova za standardizaciju svih tih standardnih jezika uzeti su razliiti
organski govori tokavskoga sistema.
23
Adnan irgi
Smjenu razliitih faza jezikoga razvoja pratila je i smjena pisama koja su se u pojedinim etapama upotrebljavala na prostoru
koji danas pokrivaju etiri reena jezika.
Prema periodizaciji Vojislava Nikevia3 istorija crnogorskoga jezika moe se podijeliti na dva velika vremenska odjeljka: predistorijsko i istorijsko razdoblje. Poto je ove rije samo
o istoriji crnogorskoga knjievnog jezika, zadraemo se na istorijskome razdoblju. Pomenuta klasifikacija bila je jedina klasifikacija crnogorskoga jezika i jeziki se periodi u njoj uglavnom
vremenski poklapaju s istorijskim periodima u razvoju crnogorskoga drutva, koji su neminovno uticali i na jeziku politiku,
a samim tim i na jeziki razvoj. Meutim ini se da su u nekim
sluajevima (npr. u vremenskom odreenju zetskoga perioda)
jezike promjene znatno kasnile za drutvenim, odnosno da se
jezika tradicija nerijetko opirala politikim promjenama. Stoga smo pokuali, u svijetlu dananjih saznanja, izvriti reviziju
klasifikacije o kojoj je rije. Na to upuuje i sama graa koju
Vojislav Nikevi u svojoj klasifikaciji nudi. No i podjela koja
se ove iznosi samo je uslovna, a za konanu rije o tome bie
neophodna podrobna izuavanja jo uvijek neispitanoga materijala.
Istorijsko razdoblje obuhvata vrijeme od sredine IX vijeka
do naih dana i dijeli se na:
1. dukljanski period (od sredine IX vijeka do 80-ih godina
XII vijeka);
2. zetski period (od 80-ih godina XII vijeka do kraja XV
vijeka);
3. period pisanoga jezika (od kraja XV vijeka do sredine
XVIII vijeka);
3
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Podgorica, 1993; Tom II, Matica crnogorska, Podgorica, 1997.
24
4. period nekodifikovanoga knjievnog jezika (od sredine

XVIII vijeka do 30-ih godina XIX vijeka);
5. prelazni period (od 30-ih godina XIX vijeka do Prvoga
svjetskog rata);
6. vukovski period (od Prvoga svjetskog rata do naih
dana), koji ima dvije etape:
a) believska etapa (meuratni period);
b) savremena etapa (od 1944. godine).
DUKLJANSKI PERIOD
Dukljanski period razvoja crnogorskoga knjievnog jezika obuhvata razdoblje od sredine IX vijeka, tj. od vremena formiranja Dukljana kao predaka dananjih Crnogoraca, do pada
Duklje/Zete pod vlast Rake/Srbije (11831189).
Taj period karakterie simbioza razliitih uticaja. Dukljanska drava stvorena je na prostoru koji su pokrivale dvije
ranohrianske arhiepiskopije Duklja i Prevalitana. Administrativno je pripadala poretku Istonoga Rimskog Carstva, a od
sredine IX stoljea u njezinu primorskom pojasu osniva se veliki
broj benediktinskih manastira. Dok su tragovi latinske i grke
pismenosti dukljanskoga perioda djelimino sauvani, o pismenosti na slovenskome jeziku
imamo samo posredna svjedoanstva.4
Pretpostavka da se u
Duklji glagoljska pismenost
mogla razviti pod uticajem
Olovni peat arhonta Petra
snanoga centra slovenske
(IX vijek)
pismenosti u Ohridu ini se
4
Robert Bokowski: Pismo Czarnogorcow historia i wspoczesno,

Lingua Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 191202.
25
Adnan irgi
vjerovatnom,5 iako u nauci postoji i stav da je slovenska knjievnost dukljanskoga perioda pisana latininim pismom.6 U vezi s
tim ostaje neusaglaeno datiranje staroga glagoljskoga spomenika Marijinskoga jevanelja, koje razni prouavaoci smjetaju u
period od X do XIII vijeka.7
5
Vieti: Radoslav Rotkovi, O nekim prazninama u crnogorskom nasljeu srednjega vijeka, Stvaranje, br. 3, Titograd, 1978, str. 349350.
6
Vieti npr.: Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorskoga jezika, u knjizi:
Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 2004, str. 3132. Na str. 32 navodi se da su u dukljanskome periodu
latininim pismom pisana dva uvena djela stare crnogorske knjievnosti
ivot kneza Vladimira u drugoj polovini XI. stoljea anonimnog Dukljanina iz Krajine i Kraljevstvo Slovjena (Regnum Sclavorum) nepoznatog
Popa Dukljanina iz Bara u drugoj polovini XII. vijeka. No, kako nijesu
sauvani originali ni jednoga ni drugoga rukopisa, ne moe se sa sigurnou utvrditi kojim su pismom pisani. Vrlo je interesantan stav Aleksandra
Radomana koji uporednom analizom razliitih verzija teksta utvruje da je
original Kraljevstva Slovena pisan glagoljicom. Do toga zakljuka doao
je ovim putem: U svim dostupnim verzijama latinske redakcije (Kraljevstva Slovena prim. A. .), kao i Orbinovom talijanskom prijevodu, stoji
da je kralj Svetopelek vladao etrdeset godina i etiri mjeseca (...), dok u
Hrvatskoj kronici, a tako i u Marulievom prijevodu, nalazimo podatak da
je njegova vladavina trajala etrdeset godina i tri mjeseca (...). Zna se da je
najstarija poznata verzija Hrvatske kronike (...) bila pisana (...) irilicom.
Budui da grafem g u glagoljici ima brojnu vrijednost 4, a u irilici 3,
ovaj podatak upuuje na zakljuak da je Hrvatska kronika prepisana s glagoljskog predloka, pri emu je prepisiva prilikom transliteracije teksta
nepanjom numeriku vrijednost grafema g prilagodio irilskom alfabetu.
Ovaj detalj, dakle, potvruje autorov navod iz uvoda hronike da je postojao slovenski izvornik hronike, poblie odreujui da je taj izvornik pisan glagoljskim pismom. Vieti o tome vie u: Aleksandar Radoman: O
pismu izvornika hronike Kraljevstvo Slovena Popa Dukljanina, Lingua
Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav
P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 103108.
7
Vieti: Radoslav Rotkovi, O nekim prazninama u crnogorskom nasljeu srednjega vijeka, Stvaranje, br. 3, Titograd, 1978, str. 349350; Dr.
Vojislav P. Nikevi, Crnogorska knjievna raskra, Matica crnogorska,
26
U dukljanskome periodu na teritoriji uz Skadarsko jezero

razvija se knjievna djelatnost. Centar te djelatnosti bio je manastir Preista Krajinska, e je nastalo i reprezentativno knjievno
djelo ivot zetskoga kneza Vladimira anonimnoga Dukljanina
iz Krajine. Drugo znaajno djelo iz toga perioda jeste hronika
Kraljevstvo Slovena Popa Dukljanina, odnosno Regnum Sclavorum. Ni jedno ni drugo djelo nije sauvano u originalu, ve u
latinskome prijepisu iz XVII vijeka.8
Sudei po brojnim manastirima i skriptorijima na nekadanjoj dukljanskoj teritoriji te visokom stepenu drutvenoga razvoja kad je Duklja od pape dobila kraljevsko dravno priznanje
i nadbiskupiju u Baru, mora da je saobrazno tome vremenu postojao i visok stepen pismenosti, koju potvruje i pomenuto itije o Vladimiru kao izrazito beletristiko djelo.9 Meutim pisani
spomenici iz toga perioda do nas nijesu stigli. Vjerovatno nijesu
preivjeli naredno vrijeme, koje se u istoriji crnogorskoga jezika
naziva zetskim periodom, kad dolazi do korjenitih promjena u
tadanjoj dukljanskoj/zetskoj dravi. To je vrijeme gubitka dravne samostalnosti i potpadanja pod raku upravu, to je podrazumijevalo i promjenu dravne religije.10 Mora da su tada pisani
spomenici, naroito oni religiozne sadrine, podijelili sudbinu
Cetinje, 1996, 169179; ore Trifunovi, Ka poecima srpske pismenosti, Otkrovenje, Beograd, 2001; Milorad Nikevi: Jagievo izdanje Marijinskog jevanelja, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 103125.
8
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Dukljanski period, u knjizi: Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str.
51120.
9
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka
pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 8092.
10
Vojislav P. Nikevi, Na zalasku dukljanskoga perioda, u knjizi: Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Insti-
27
Adnan irgi
kulta o Svetome Vladimiru Dukljanskom. Ono to nije uniteno

na taj nain svakako je teko moglo odoljeti zubu vremena.
ZETSKI PERIOD
Zetski period u istoriji crnogorskoga knjievnog jezika
poinje padom Duklje/Zete pod raku/srpsku vlast i protee se
na vladavinu Balia i Crnojevia.
U literaturi ne postoji saglasnost u vezi s datiranjem glagoljice i irilice na dananjem crnogorskome prostoru. Neki autori
(Vojislav P. Nikevi, Dragoje ivkovi, Radoslav Rotkovi, Milorad Nikevi) smatraju da ta dva pisma nijesu mogla opstojati u
dukljanskome periodu jer su bila odraz istonoevropske ideologije i kulture, suparnike u odnosu na, prema njihovu miljenju,
izrazito zapadnoevropski orijentisanu Duklju.11 Nasuprot tome,
nije mali broj prouavalaca koji smatraju da se u dukljanskome
periodu crnogorske pismenosti koristila glagoljica,12 a ima i onih
koji su miljenja da su najranija djela nae knjievnosti bila pisatut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, str.
118119.
11
Dr Vojislav Nikevi, O jeziku i pismu slovenskih originala legende Vladimir i Kosara Zeanina iz Krajine i Ljetopisa Popa Dukljanina, Stvaranje, br. 10, Titograd, 1979, str. 15911603; Isti, Jo o jeziku i pismu slovenskih originala Kraljevstva Slovena Popa Dukljanina, u knjizi: Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje,
2004, str. 85103; Dr Dragoje ivkovi, Istorija crnogorskog naroda, tom
I, Cetinje, 1989, str. 126; Dr Radoslav Rotkovi, Kraljevina Vojislavljevia XI-XII vijeka, Print, Podgorica, 1999, str. 346.
12
V. Prednjegoevsko doba, priredili: dr Niko S. Martinovi, Risto Kovijani, Slavko Mijukovi, edo Vukovi, Grafiki zavod, Titograd, 1963,
str. 507; Dragoljub Dragojlovi, Ka poecima nae stare knjievnosti,
u knjizi: Slobodan Kalezi, Crnogorska knjievnost u knjievnoj kritici, I,
Univerzitetska rije, Niki, 1990, 7884; Lubomir E. Havlik, Dukljanska
hronika i Dalmatinska legenda, Grafo, Podgorica, 2008, 76.
28
na irilicom.13 U svakom sluaju, na osnovu sauvane rukopisne

grae sa sigurnou se moe utvrditi da je u zetskome periodu
dolo do dominantne upotrebe starocrkvenoslovenskoga jezika i
irilice.14 Najvee promjene nove dravne uprave izvrene su na
kulturnome planu. Vremenom e crnogorska kultura, a s njome
i pismenost, sve vie poprimati istonoevropska obiljeja. Ipak,
dvojna konfesionalna situacija zetskoga perioda ukazuje na zakljuak da su u njemu upotrebljavana sva tri pisma, iako ne s
istim statusom.
U XV vijeku u pravoslavnim crkvama na ostrvima i obalama Skadarskoga jezera veliki broj svetenika radio je na prepisivanju i iluminacijama crkvenih knjiga. Stoga se pojava crnogorske tamparije moe smatrati prirodnom posljedicom te
razvijene prepisivake knjievne djelatnosti.15 Ta tamparija,
koju je utemeljio ura Crnojevi, najvjerovatnije je prvobitno
bila magacionirana na Obodu, a rad je zapoela na Cetinju.16
U njoj je peatano pet inkunabula: Oktoih prvoglasnik, Oktoih
petoglasnik, Psaltir s posljedovanjem, Trebnik i etvorojevanelje. Samo etiri slovenska naroda imaju inkunabule na svome
jeziku, odnosno na starocrkvenoslovenskome jeziku sopstvene
13
ore Sp. Radojii, Razvojni luk stare srpske knjevnost, Novi Sad, 15.
Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Zetski period, u knjizi: Istorija crnogorske knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje,
2009, str. 121165; i Isti, Zetski period, u knjizi Crnogorski jezik, tom I,
Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 221342.
15
Vieti o tome u: Danilo Radojevi, Drutveno-istorijska i kulturna uslovljenost prve crnogorske irilske tamparije, Zbornik radova Pola milenijuma Crnojevia tamparije (ur. Milorad Nikevi), Nacionalna zajednica
Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 1996, str. 8396.
16
Vieti zbornik Pola milenijuma Crnojevia tamparije, NZCH, Zagreb,
1996.
14
29
Adnan irgi
Oktoih
redakcije. Pored eha, Hrvata i Ukrajinaca, to su i

Crnogorci.17 Taj podatak dovoljno govori o visokome stepenu
razvijenosti kulture u Crnoj Gori u periodu o kojemu je rije.
Iako je mali broj sauvanih knjiga koje su nastale u tome periodu, one su svjedok razvijene pismenosti, prepisivake i knjievne djelatnosti u Crnoj Gori toga vremena.
U zetskome periodu razvija se zetska (crnogorska) redakcija starocrkvenoslovenskoga jezika. Najznaajniji predstavnik
crnogorske/zetske irilske redakcije i reprezentativno djelo toga
perioda jeste Miroslavljevo jevanelje, nastalo u Kotoru 80-ih godina XII vijeka, a pisala su ga dva pisara Zeanin Varsameleon,
koji je napisao glavninu djela, i Raanin Gligorije, pisar posljed17
Stjepan Damjanovi, Crnogorske inkunabule u kontekstu ranog slovenskog tiska, Zbornik radova Pola milenijuma Crnojevia tamparije (ur.
Milorad Nikevi), Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb,
1996, str. 44.
30
njih dviju stranica. Iz zetske

redakcije razvie se i bosanska i srpska/
raka redakcija. MiroslavljeNatpis kneza Miroslava
vo jevanelje
po znaaju u zetskome periodu istorije crnogorskoga jezika
predstavlja ekvivalent Kraljevstvu Slovena iz prethodnoga, dukljanskog perioda. 18
Uz Miroslavljevo jevanelje zetskom redakcijom starocrkvenoslovenskoga jezika pisana
je irilska Ilovika krmija (Ilovica kraj Tivta, 1262) i Zbornik
Popa Dragolja (Vraka kraj Skadra, trea etvrtina XIII vijeka).
Tragovi zetske redakcije ogledaju se u veoj ili manjoj mjeri i u nekim drugim irilikim
Miroslavljevo jevanelje
spomenicima iz toga perioda,
koji ne pripadaju crnogorskome kulturnom nasljeu, poput Kulinove povelje (1189), tzv. Vukanova (tj. Stefanova) jevanelja
(11971199), Nemanjine Povelje manastiru Hilandaru (1199),
Hilandarskoga tipika (1199) i sl.19
18
Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija staroslovenskoga jezika, u knjizi Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 272318.
19
Isto, str. 303.
31
Adnan irgi
Ilovika krmija
Zbornik popa Dragolja
U Kotoru je u zetskome periodu irilicom prepisano i Divoevo jevanelje, Cvijetni triod i Manojlovo (Mostarsko) jevanelje.20 irilike su i vranjinske i balike povelje (Povelja
kralja Stefana Vladislava iz 1242. godine, Povelja kraljice Jelene s kraja XIII vijeka i dr.) iz toga perioda, koje su pisane mjeavinom starocrkvenoslovenskoga i narodnoga jezika te isprava
kojom Odolja Predeni s Krajinjanima i Dubrovaka optina
meusobno utvruju mir i prijateljstvo (1247) i sl.21
Glagoljski spomenici koji pripadaju zetskoj redakciji su
Grkovievi (kraj XII vijeka) i Mihanovievi odlomci apostola
(po. XIII vijeka).22 U novije vrijeme tu se ubraja i Marijinsko
jevanelje, ali, kako je ve reeno, meu istraivaima jo uvi20
Isto, str. 294296, fusnota 42.

Boidar B. ekularac, Dukljansko-zetske povelje, Istorijski institut SR
Crne Gore, Titograd, 1987.
22
Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija staroslovenskoga jezika, u knjizi
Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 303309.
21
32
jek ne postoji saglasnost

u vezi s njegovim datiranjem (u rasponu od X
do XIII vijeka). Vojislav
P. Nikevi crnogorskim
glagoljskim spomenicima zetskoga perioda pribraja i Kloev zbornik23 s
kraja XII vijeka.24
Glagoljicu e u
zetskome periodu u potpunosti istisnuti irilica.
Njezinu neslavnu sudbinu slikovito opisuje
podatak da je irilika
Divoevo jevanelje
Ilovika krmija bila povezana koricama to su ih sainjavala dva glagoljska pergamenta. Ti su pergamenti zapravo pomenuti Mihanoviev odlomak,
koji je tako i stigao do nas.25
Crnogorska/zetska redakcija
starocrkvenoslovenskoga jezika
Pod redakcijom se podrazumijeva spontano (nesvjesno)
prilagoavanje starocrkvenoslovenskih tekstova unoenjem jezikih obiljeja kraja iz kojega su poticali njihovi prepisivai.
23
Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija staroslovenskoga jezika, u knjizi

Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 294.
24
Veina tih rukopisa jo uvijek nije temeljno filoloki prouena, pa se o
mnogima od njih donose tek posredni zakljuci. Preciznijoj klasifikaciji
morala bi prethoditi ipak temeljnija analiza rukopisa o kojima je rije.
25
Petar ori, Istorija srpske irilice. Paleografsko-filoloki prilozi, Drugo
izdanje, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1987, str. 64.
33
Adnan irgi
Crnogorska/zetska redakcija definie se kao tip starocrkvenoslovenskoga jezika izgovorno prilagoen mjesnome jeziku prepisivaa iz srednjovjekovne Zete. Ta redakcija nastala je vjerovatno
u dvorskoj kancelariji Stefana Nemanje u Kotoru i obiljeila
zetski period crnogorske pismenosti i knjievnosti, premda ima
autora (poput npr. Aleksandra Belia) koji je datiraju u dublju
prolost.26 Iz nje su se razvile i bosanska i srpska redakcija starocrkvenoslovenskoga jezika. Zetska/crnogorska redakcija neosnovano je esto tretirana kao zetsko-humska, iako se zna da je
nastala u Zeti, a onda se odatle proirila na Hum.
Reprezentativni iriliki spomenik nastao na toj redakciji
jeste Miroslavljevo jevanelje, tj. onaj njegov dio koji je pisao
Varsameleon, dok drugi, krai dio pripada srpskome knjievnom
nasljeu.27
PERIOD PISANOGA JEZIKA
Period pisanoga jezika obuhvata vrijeme od kraja XV do
sredine XVIII stoljea. Pod pisanim jezikom ove se podrazumijeva pisana realizacija mjesnoga govornog jezika. U novim
26
Aleksandar Beli, Sveti Sava i reforma irilice, u knjizi: Petar Milosavljevi, Srpska pisma, Besjeda, Banja Luka, 2006, str. 241252.
27
Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Glavne strukturne osobine zetske redakcije, u knjizi Crnogorski jezik, Tom I, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 319342; Vojislav P. Nikevi, Miroslavljevo jevaelje kao
predstavnik crnogorske irilske redakcije, u knjizi: Istorija crnogorske
knjievnosti. Od poetaka pismenosti do XIII. vijeka, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 148165;
Nikevi, Vojislav P.: Crnogorska redakcija staroslovjenskoga knjievnog
jezika i Miroslavljevo jevanelje, Lingua Montenegrina, br. 1, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str.
5374; Milica Luki, Doprinos Vojislava P. Nikevia prouavanju crnogorske redakcije staroslavenskoga jezika, u knjizi Lingua montenegrina
croatica, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje Osijek, str. 2947.
34
drutveno-istorijskim okolnostima u Crnoj Gori postepeno se

prelazi na ponovnu upotrebu crnogorskoga jezika s narodnom
osnovom. Ipak u pravoslavnoj crkvi e se jo dugo upotrebljava-
Zetska redakcija staroslovenskoga jezika

35
Adnan irgi
ti starocrkvenoslovenski jezik zetske redakcije. U ovoj fazi, kao

posljedica zetskoga perioda, dominiraju starocrkvenoslovenske
knjige i irilica. Meutim, u Boki zetski/crnogorski tip starocrkvenoslovenskoga jezika nije ostavio dublje tragove u knjievnosti perioda o kojemu je rije. U njoj e primat imati latinski i
talijanski jezik, a naroito u periodu humanizma i renesanse, da
bi epohu baroka obiljeila sve vea upotreba narodnoga jezika
u knjievnosti.28
Za razliku od opisanih
jezikih prilika koje su karakteristine za crkvenu upotrebu, ve u prethodnoj epohi
narodni jezik se bijae poeo
ponovo probijati u pismenost
domena svjetovne upotrebe.
Brojni natpisi, zapisi, povelje, testamenti i sl. svjedoe
o upotrebi narodnoga jezika
s elementima crkvenoslovenske pismenosti. To potvruju
i vranjinske povelje, nastale
iz pera zetskih/crnogorskih
pisara u doba Nemanjia,
29
Balia i Crnojevia. Pisani jezik u svjetovnoj upotrebi nastavie pratiti razvoj crnogorskoga govornog jezika, a kako je vrijeme
28
Vojislav P. Nikevi, Narodni jezik u crnogorskoj knjievnosti prednjegoevskog doba, Jezik, god. 16, br. 1 i br. 2, Hrvatsko filoloko drutvo,
Zagreb, 1968/69.
29
Vieti: Boidar ekularac, Vranjinske povelje. XIIIXV vijek, Leksikografski zavod Crne Gore, Titograd, 1984; Boidar ekularac, Tragovi prolosti
Crne Gore. Srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII poetak XVI vijeka, Istorijski institut Crne Gore Dravni arhiv Crne Gore
tamparija Obod, Cetinje, 1994.
36
vie odmicalo knjievni jezik se sve vie oslobaao crkvenoslovenskih elemenata. Na spontano ujednaavanje crnogorskoga narodnoga
i knjievnoga
jezika posebno je uticala
izuzetno razvijena usmena
knjievnost i
Natpis na narodnome jeziku na zidu
kult rijei.
Crkve Sv. Ane u Kotoru (XV vijek)
Natpis na Crkvi Sv. Nikole u Perastu (1654)
Dva najznaajnija pisca ovoga perioda u razvoju crnogorskoga knjievnoga jezika javljaju se u poznoj fazi, u baroknome
periodu. To su Andrija Zmajevi u primorskome dijelu (Boka
Kotorska) i Danilo Petrovi Njego u kontinentalnome dijelu
(Cetinje). I jedan i drugi pisali su crnogorskim narodnim jezikom.
PERIOD NEKODIFIKOVANOGA KNJIEVNOG
JEZIKA
Od druge polovine XVIII vijeka, prije svega jaanjem
dravne i crkvene organizacije, stvaraju se preduslovi za uspostavljanje nekodifikovanoga crnogorskog knjievnoga jezika
kao sredstva zajednike komunikacije na cijelome terenu to se
37
Adnan irgi
nalazio pod jurisdikcijom tadanje drave i crkve a isto tako i

na Crnogorskom primorju. Pisani jezik tako spontano prerasta
u nekodifikovani knjievni (standardni) jezik. Po tome je procesu razvoj crnogorskoga jezika osoben jer je njegova osnova bio
prirodno formirani koine sloj koji se prvobitno uvrstio u jeziku usmene knjievnosti. Ve je tada gotovo izniveliran narodni
i knjievni jezik, pa su crnogorski pisci pisali u skladu s govornim uzusom. Jo prije roenja Vuka Stefanovia Karadia,
Peratanin Ivan-Antun Nenadi (1768) zalagao se za fonetsko
pravopisno naelo da se lanje moe tjeti kako se govori i da
se izgovara kako se i tije. To je pravilo vrlo rano bilo praktino
primijenjeno u jeziku crnogorske knjievnosti. Stoga nije udo
to su kasnije naela jezike reforme Vuka Karadia prihvaena bez veih problema.
Ve u ovome periodu razvoja crnogorskoga knjievnog
jezika mogu se uoiti tri stila: beletristiki, poslovni i nauni.30
Svi su oni oformljeni u procesu spontane crnogorske jezike
standardizacije. Crnogorska knjievnost je i jeziki i sadrajno
izvirala iz narodnoga ivota. U periodu o kojemu je rije najvei domet takvoga knjievnog jezika dosegnut je u poslanicama
Svetoga Petra Cetinjskog.
PRELAZNI PERIOD
Kao posljedica djelovanja jezike reforme Vuka Karadia, u crnogorskome jeziku prelaznoga perioda (od 30-ih godina
XIX vijeka do Prvoga svjetskog rata) dolazi do znaajnih promjena i zvaninoga ukidanja nekih tipinih crnogorskih jezikih
obiljeja. U cijelome tom periodu jezik je u Crnoj Gori zvanino
nazivan srpski, a pooptavanje crnogorskoga jezika prema optetokavskome karadievskom modelu najvie je sprovoeno
30
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik, Tom II, Matica crnogorska, Cetinje, str. 284.
38
putem udbenika i izvanjskoga nastavnog kadra koji je bezrezervno slijedio tekovine jezike reforme Vuka Karadia.31
Kako je narodni jezik u Crnoj Gori bio u kontinuiranoj
upotrebi u pisanoj komunikaciji, jasno je zato je crnogorski jezik uveliko bio i osnova i model od kojega je poao Vuk Kara
di u procesu kodifikacije srpskoga (=optetokavskoga) jezika.
Meutim, kako je njegov model jezika bio namijenjen prostoru
iji je Crna Gora bila samo neznatni dio, on je vremenom u svome srpskom jeziku naputao neke tipine crnogorske odlike.
Tako je npr. 1818. godine konstatovao postojanje glasova i ,
ali s obzirom na njihovu upotrebu na ogranienome prostoru (crnogorskom), nije ih uvrstio u svoj model standardnoga jezika.32
Iz istih e razloga 1839. godine odustati i od upotrebe i kao
produkata jekavske jotacije (npr. evojka, erati, edilo).
Kako Vukovo naelo uvoenja narodnoga jezika u knjievnost nije imalo protivnika u Crnoj Gori (jer je ono u njoj bilo
starije od Vuka), ni njegova jezika reforma nije imala veih
protivnika. Ipak, prihvatanje svih tekovina te reforme nije teklo
glatko, pa se stvarao front izmeu crnogorskih kulturnih poslenika. Iako su se i jedni i drugi pozivali na Vuka, glavni uzrok
nesuglasica ticao se rtvovanja tipinih crnogorskih jezikih
obiljeja koja su u naoj pismenosti i knjievnosti imala dugu,
vievjekovnu upotrebnu tradiciju. U dugim raspravama naroito
31
Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorskoga jezika, u knjizi: Jezikoslovne

studije, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 2004.
Duan Martinovi & Marko Markovi, Crnogorski udbenici 18361981.
Istorijski pregled sa bibliografijom, Republiki zavod za unapreivanje
kolstva, Titograd, 1982. Milorad Nikevi, Razdoblje romantizma, realizma i moderne u crnogorskoj knjievnosti, Lingua Montenegrina, br. 4,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje,
2009, str. 257275.
32
Vuk Stef. Karadi, Srpski rjenik, Dela Vuka Karadia, priredio Pavle
Ivi, Prosveta, Beograd, 1969. (reprint izdanja iz 1818), str. XXIX.
39
Adnan irgi
su se istakli Jovan Pavlovi (dosljedni vukovac) i Lazar Tomanovi, koji se, izmeu ostaloga, zalagao za uvoenje grafema
i , te uro padijer, koji je u svoju Srpsku gramatiku (namijenjenu 3. i 4. razredu osnovnih kola u Crnoj Gori) unio neke
osobine to su Vukovim modelom bile svrstane u dijalektizme i
provincijalizme, i Mirko Mijukovi, tek svreni profesor Velike
kole u Beogradu.33
No od kolske 1863/64. godine poinje u Crnoj Gori kontinuirano sprovoenje Karadieve jezike reforme u cetinjskoj
maloj koli, u almanahu Orli od 1865. godine, te u spisima
crnogorskoga Senata i dravne administracije od 1868. godine.34
Od tada nadalje taj e se proces nastaviti i u drugim sluajevima
pisane rijei. Time zapravo poinje sistematsko pooptavanje
tipinih optecrnogorskih jezikih osobina u slubenoj (pisanoj) komunikaciji jer sva obiljeja koja Karadi-Daniievim
modelom jezika nijesu bila obuhvaena, automatski su dobijala
status provincijalizama i dijalektizama. No taj proces tekao je
prilino sporo jer je prosvjetna politika tokom XIX vijeka nastojala sauvati minimum crnogorskih jezikih posebitosti koje
se nijesu lako mogle iskorijeniti iako su izlazile iz zvaninoga (srpskog) knjievnoga jezika. Dosljedna primjena Vukova
modela knjievnoga jezika najvie je pristalica i podravalaca
imala meu mladim kadrovima, mahom kolovanima u Srbiji, i
meu izvanjcima kojih je u crnogorskome kulturnom ivotu bio
prilian broj.35 Nekritikim povoenjem za Vukom Karadiem
i urom Daniiem kao vrhovnim autoritetima oni su umnogome doprinijeli utapanju crnogorskoga knjievnoga jezika u mo33
Vieti o tome vie u odjeljku o jezikoj politici u Crnoj Gori (u ovoj knjizi).
34
Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, Knjievni jezik na tradicionalnoj osnovi i Vukovom putu u knjizi: Crnogorski jezik, Tom II, Matica
crnogorska, Cetinje, 1997, str. 486520.
35
Vieti fusnotu 31 ovoga teksta.
40
del zvaninoga srpskog knjievnoga jezika. Ta reforma e do

kraja XIX vijeka u Crnoj Gori izvojevati konanu pobjedu, i to
najprije u administrativnome, publicistikome i naunome stilu.
Tome se procesu najdue opirao beletristiki stil koji e i dalje
uglavnom ostati izvan domaaja pomenute reforme i s ouvanim
temeljnim crnogorskim jezikim obiljejima ui u XX vijek. O
ouvanju crnogorskoga knjievnog jezika u beletristikome stilu
svjedoe djela trojice reprezentativnih predstavnika toga perioda: Petra II Petrovia Njegoa, Stefana Mitrova Ljubie i Marka
Miljanova Popovia.
VUKOVSKI PERIOD
Procesi koji su zapoeti u prelaznom periodu finalizovae
se u narednome, vukovskom periodu koji e obiljeiti XX vijek i
prenijeti se u novi milenijum. Taj period dijeli se na dvije etape:
Believu i savremenu.
Believa etapa
Najkrupnije promjene crnogorski knjievni jezik pretrpio
je u Believoj etapi, tj. izmeu dva svjetska rata. Crnogorske
jezike posebitosti uvale su se u beletristikome stilu u prvim
dvjema decenijama XX stoljea, da bi poslije toga u novim drutveno-istorijskim okvirima i beletristiki stil, poput administrativnoga, publicistikoga i naunoga, bio utopljen u zajedniki
srpski/srpskohrvatski jeziki ablon.
Iako je Believim Pravopisom iz 1923. godine ijekavica
bila formalno doputena, on i u njemu i u narednim izdanjima
istie kako je jekavska jotacija dijalekatska pojava, te su time
Crnogorci bili obavezni na upotrebu atipinih nejotovanih oblika
tipa djed, cjedilo, tjerati, sjesti i sl. U narednim izdanjima Beli
e ukinuti normativni status i tzv. duim nastavcima zamjeniko-pridjevske promjene -ijem, -ijeh i umjesto njih kodifikovati
41
Adnan irgi
samo kratke nastavke. Tako e Vukov model jezika najprije poeti da naputaju Vukove pristalice. Meutim, i pored formalnoga priznavanja ijekavice u knjievnome jeziku, Crnu Goru
meuratnoga perioda obiljeie masovna upotreba ekavice.36 U
zahtjevima za naputanje ijekavice u korist ekavice naroito je
prednjaio Jovan Skerli; ekavici je primat davao i Beli, ali i
neki autoritativni Crnogorci iz Beograda, poput Vida Latkovia
npr., otvoreno su se zalagali za rtvovanje ijekavice.37 Iako je
meu crnogorskim piscima bilo i onih koji su svojevoljno naputili ijekavicu i prihvatili ekavicu, ipak je najvei broj njih bio
prinuen da svoja djela objavljuje na ekavici.
Uvoenje ekavice sprovodilo se i preko prosvjete jer su
udbenici i nastavni kadar bili mahom ekavski. O tome slikovito svjedoe napisi u ondanjoj crnogorskoj tampi.38 Glavna
odrednica ovoga perioda bilo je uklanjanje razlika izmeu crnogorskoga i srpskog jezika i utapanje prvoga u drugi.
Savremena etapa
Savremena etapa u razvoju crnogorskoga knjievnoga
jezika poinje poslije II svjetskog rata, kad se s poboljanjem
dravnoga poloaja popravlja i status jezika. Istina, ni u ovome
periodu Crna Gora nije dobila pravo da svoj jezik imenuje sopstvenim imenom. Slubeni jezik bio je srpskohrvatski, odnosno
srpski od 1992. godine, ali je makar status ijekavice bio ustavno
36
Vieti o tome vie u ovoj knjizi, u poglavljima o crnogorskoj ijekavici i o

jezikoj politici u Crnoj Gori.
37
Vieti: Vido Latkovi, Prilikom knjievne veeri mladih iz Crne Gore,
Zapisi, knj. VI, sv. VI, Cetinje, juni 1930, str. 382.
38
Vieti na primjer: Bogi Novelji, Brisanje crnogorskoga knjievnog jezika. Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14, Podgorica, 1937;
Aponijev zakon, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI 1919, str. 4; Bogi Novelji, Crna Gora u kolskim udbenicima, Zeta, br. 47 i br. 48, 1937; M.
Bulaji, Crna Gora u kolskim udbenicima, Zeta, br. 41, 1937. i sl.
42
zagarantovan. No i u ovome
periodu e u procesu jezike
standardizacije biti zaobiena i Crna Gora i Crnogorci,
pa e u Pravopisu srpskohrvatskoga jezika (MS MH,
1960) biti naglaeno da se
zajedniki knjievni jezik
razvijao oko dva glavna sredita Beograda i Zagreba,
a za nacrt toga pravopisa je
reeno da e ga izraditi grupa srpskih i hrvatskih strunjaka.39 I tim pravopisom
bile su iskljuene sve tipine
crnogorske makrostrukturne
osobine.
Iako je zvanina crnogorska jezika politika stajala iza pravopisa o kojemu je rije, Uprava Udruenja knjievnika Crne Gore odrekla se pogrenoga tretmana crnogorskoga
jezika u tome pravopisu.40 Ve od 1968. godine u Crnoj Gori
se pojavljuje grupa kulturnih radnika koja je imala novi pristup
temeljnim crnogorskim vrijednostima to su potvrivale postojanje zasebnoga crnogorskog naroda, nacije, jezika i drave. Zahvaljujui zalaganju te generacije crnogorskih kulturnih
39
Budui da se unaprijed naglaavalo da e pravopis o kojemu je rije izraditi sporazumno komisija srpskih i hrvatskih strunjaka, jasno je kakav je
status u tim okolnostima mogla imati i Crna Gora i crnogorski jezik. Vieti: Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska Matica
hrvatska, Novi Sad Zagreb, 1960, str. 7.
40
Saoptenje Uprave Udruenja knjievnika Crne Gore o jeziku, Kritika,
br. 17, Zagreb, oujak / travanj 1971, str. 378.
43
Adnan irgi
djelatnika, poslije raspada SFRJ u Crnoj Gori e se formirati

niz institucija koje e raditi na ouvanju sutinskih crnogorskih
vrijednosti. Prije svega treba pomenuti Crnogorski PEN centar,
Maticu crnogorsku, Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje i Crnogorsko drutvo
nezavisnih knjievnika. Veliki znaaj u tome vremenu imala je
Deklaracija o ustavnom poloaju crnogorskoga jezika Crnogorskoga PEN centra,41 ija je pojava izazvala posljednji pokuaj
nekih predstavnika unifikatorske lingvistike za uvoenje ekavice na autohtonome ijekavskom prostoru. Taj pokuaj nije uspio
jer ga je osudila veina jezikoslovaca, ak i neki koji su takoe
pripadali toj unifikatorskoj lingvistici i negirali postojanje crnogorskoga jezika.42 Ipak, u posljednjih dvadesetak godina bilo je
nastojanja i pokuaja pojedinih jezikoslovaca da normiraju odreene ekavizme u crnogorskome standardu, koji u njemu nemaju naunoga utemeljenja, ve predstavljaju odraz unitaristike
jezike politike i import s ekavskoga podruja. Takvi pokuaji
pravdani su tzv. spontanim jezikim razvojem i uproavanjem
grupa tekih za izgovor (npr. rjenik > renik; sljedei > sledei;
prijelaz > prelaz i sl.).43
U posljednjoj deceniji XX vijeka, kao plod dugogodinjega izuavanja crnogorskoga jezika, pobrojane institucije objavile su udbenike neophodne za izuavanje toga jezika. To su:
pravopisni prirunik Pii kao to zbori (Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1993), dvotomna istorija crno41
Jezik kao domovina. Deklaracija Crnogorskoga PEN centra o ustavnom

poloaju crnogorskog jezika, Doclea, br. 3, Podgorica, 1994.
42
Vieti zbornik radova o pokuaju progona ijekavice iz standardnoga jezika u Crnoj Gori: Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i
praksu, Podgorica, 1994.
43
Vieti: Adnan irgi, Crnogorski knjievnojeziki izraz kao antipod crnogorskome jeziku, Matica, br. 31, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2007, str. 145160.
44
gorskoga jezika Crnogorski jezik (Matica crnogorska, Cetinje,

1993. & 1997), Pravopis crnogorskoga jezika (Crnogorski PEN
centar, Cetinje, 1997) i Gramatika crnogorskoga jezika (Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001). Njima
je utemeljena nauka o crnogorskome jeziku montenegristika.
Njihov autor bio je Vojislav P. Nikevi, i na osnovu njih je crnogorski jezik postao predmet izuavanja na mnogim slavistikim katedrama.
I, konano, borba za afirmaciju crnogorskoga jezika krunisana je novim crnogorskim Ustavom (2007), e je taj jezik prvi
put stekao slubeni status. Ve 2008. godine Vlada Crne Gore
formirala je Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika radi
izrade pravopisa, gramatike i rjenika crnogorskoga jezika. No
taj Savjet nije uspio odgovoriti zadatku zbog kojega je osnovan
jer jedna grupa njegovih lanova, optereena tradicionalistikim
shvatanjima o jeziku, nije mogla prihvatiti kodifikaciju tipinih
crnogorskih jezikih osobina. Poslije godinu i po dana neuspjeloga rada Savjet je ukinut i uspostavljena je Ekspertska komisija
za standardizaciju crnogorskoga jezika (Milenko A. Perovi, Josip Sili i Ljudmila Vasiljeva). Ta je komisija pristupila redakturi radne verzije Pravopisa crnogorskoga jezika, koju je sainio
Adnan irgi, nakon ega je taj pravopis i usvojen (2009). Komisija je zatim odredila jezikoslovce koji e izraditi Gramatiku
crnogorskoga jezika Adnana irgia, Iva Pranjkovia i Josipa Silia, uz saradnju Jelene uanj. Formiran je i Redakcijski
odbor (Milenko Perovi, Josip Sili, Ljudmila Vasiljeva, Adnan
irgi i Jelena uanj) koji je priredio drugo, izmijenjeno izdanje Pravopisa crnogorskoga jezika. Tako je i Crna Gora (2010)
dobila zvanini pravopis i gramatiku crnogorskoga jezika.
45
Adnan irgi
LITERATURA
Banjevi, Branko. Nenauna dosljednost. Pismo o jeziku
(rjeniku), Pobjeda, 6. februar 1969, str. 9.
Beli, Aleksandar. Uee sv. Save i njegove kole u
stvaranju nove redakcije srpskih irilskih spomenika,
Svetosavski zbornik, knj. I, SKA, Beograd, 1936.
Beli, Aleksandar. Sveti Sava i reforma irilice, u knjizi:
Petar Milosavljevi, Srpska pisma, Besjeda, Banja Luka
2006, str. 241252.
Bokowski, Robert. Pismo Czarnogorcow historia i
wspoczesno, Lingua Montenegrina, br. 1, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje, 2008, str. 191202.
Brkovi, Savo. O postanku i razvoju crnogorske nacije,
Nacionalna zajednica Crnogoraca, Rijeka, 2003.
Crna Gora kroz irilska dokumenta do 1860. godine, Dravni
arhiv Crne Gore, Cetinje, 1995.
Crnogorski kao maternji jezik. Saoptenje Matice crnogorske
povodom Meunarodnog dana maternjeg jezika, Godinjak
1999/2003, Matica crnogorska, Cetinje, str. 134136.
irgi, Adnan. Crnogorska ijekavica u dijahroniji i
sinhroniji, Matica, br. 34/35, Matica crnogorska, Cetinje
Podgorica, 2008, str. 1360.
irgi, Adnan. Crnogorski knjievnojeziki izraz kao
antipod crnogorskome jeziku, Matica, br. 31, Matica
crnogorska, Cetinje Podgorica, 2008, str. 145160.
irgi, Adnan. O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua
Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
46
Damjanovi, Stjepan. Crnogorske inkunabule u kontekstu

ranog slavenskog tiska, Zbornik radova Pola milenijuma
Crnojevia tamparije, NCZH, Zagreb, 1997, str. 4352.
urovi, arko L. Crnogorski jezik u Gorskom vijencu,
Izdavaki centar Cetinje, Cetnje, 2002.
Nemirovski Ljvovi, Evgenij. Poeci tamparstva u Crnoj
Gori, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi,
Cetinje, 1996.
Nikevi, Milorad. Fonemi , , , , u crnogorskom
standardnom jeziku, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut
za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje, 2008, str. 2540.
Nikevi, Milorad. Jagievo izdanje Marijinskog
jevanelja, Lingua Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str.
103126.
Nikevi, Vojislav P. Crnogorska knjievna raskra,
Matica crnogorska, Cetinje, 1996.
Nikevi,Vojislav P. Crnogorska redakcija staroslovjenskoga
knjievnog jezika i Miroslavljevo jevanelje, Lingua
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik, Matica crnogorska,
Tom I. i II, Cetinje 1993. & 1997.
Nikevi, Vojislav P. Jezikoslovne studije, Centralna
narodna biblioteka ure Crnojevi, Cetinje, 2004.
Nikevi, Vojislav P. Narodni jezik u crnogorskoj
knjievnosti prednjegoevskog doba, Jezik, god. 16, br. 1 i
br. 2, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1968/69.
47
Adnan irgi
Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem. Etnika i jezika

osnova, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1998.
Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem. Norma i
kodifikacija, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,
Cetinje, 2004.
Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Zbornik radova s
meunarodnoga naunog skupa, Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje, Cetinje, 2005.
Pola milenijuma Crnojevia tamparije, Zbornik radova
s meunarodnoga naunog skupa, Nacionalna zajednica
Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 1996.
Pravopis srpskohrvatskoga knjievnoga jezika, Matica srpska
Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb, 1960.
Radoman, Aleksandar. O pismu izvornika hronike
Kraljevstvo Slovena Popa Dukljanina, Lingua Montenegrina,
br. 2, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi, Cetinje, 2008, str. 103108.
Radoman,Aleksandar. O problemu periodizacije crnogorske
srednjovjekovne knjievnosti, Lingua Montenegrina, br.
1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P.
Nikevi, Cetinje, 2008, str. 245262.
Rotkovi, Radoslav. Odakle su doli preci Crnogoraca,
Matica crnogorska, Podgorica, 1995.
Skupina autora. Stoljetni hrvatski i crnogorski knjievni i
jezini identiteti, Hrvatsko-crnogorsko drutvo prijateljstva
Croatica-Montenegrina Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi Crnogorsko-hrvatsko
prijateljsko drutvo Ivan Maurani, Osijek Cetinje,
2008.
ekularac, Boidar. 500 godina Obodske tamparije
spomenica, tamparija Obod, Cetinje, 1999.
48
ekularac, Boidar. Dukljansko-zetske povelje, Istorijski

institut Crne Gore, Titograd, 1987.
ekularac, Boidar. Tragovi prolosti Crne Gore.
Srednjovjekovni natpisi i zapisi u Crnoj Gori kraj VIII
poetak XVI vijeka, Istorijski institut Crne Gore Dravni
arhiv Crne Gore tamparija Obod, Cetinje, 1994.
ekularac, Boidar. Vranjinske povelje, Leksikografski
zavod Crne Gore, Titograd, 1984.
tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih
jezika, Zbornik radova s meunarodnoga naunog skupa,
Crnogorski PEN centar, Dukljanska akademija nauka i
umjetnosti, Podgorica, 2004.
Vuk Karadi i Crnogorci, Zbornik radova s naunoga skupa,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005.
Zbornik povodom pola milenijuma crnogorskog tamparstva,
Matica crnogorska, Cetinje, 1995.
ivkovi, Dragoje & Nikevi, Vojislav. Nauna crnogorska
istoriologija, Crnogorski kulturni forum, Cetinje, 2006.
ivkovi, Dragoje. Istorija crnogorskoga naroda. Tom I
(od starijeg kamenog doba do kraja srednjeg vijeka), Cetinje,
1989.
ivkovi, Dragoje. Istorija crnogorskoga naroda. Tom II
(razdoblje crnogorskog Principata/Vladikata od poetka XVI
do sredine XIX vijeka), Cetinje, 1992.
ivkovi, Dragoje. Istorija crnogorskoga naroda. Tom III
(vladavina knjaza Danila /18511860/ i prve godine vladavine
knjaza Nikole), Cetinje, 1998.
49
Adnan irgi
THE HISTORICAL DEVELOPMENT OF THE

MONTENEGRIN LITERARY LANGUAGE
The author of this overview gives a synthesis
of the historical development of Montenegrin literary language on the basis of existing knowledge and
offers a periodization of that historical development.
When we refer to the oldest periods of that development, it is necessary to emphasize that it is still not
possible to form the final opinion because some of
the monuments have been lost or are not available,
and many havent been adequately treated philologically so we only have indirect information about
them.
50
KLASIFIKACIJA CRNOGORSKIH GOVORA

Postoji neka neulovljiva impresionistika linija koja nam pomae da im otvori usta, odmah
prepoznamo Crnogorca i razlikujemo ga od svih
drugih, pa i Crnogorca novotokavca od drugih novotokavaca. Dalibor Brozovi (Crnogorski govori,
CANU, 1984, str. 60)
U radu se daje analitiko-kritiki osvrt na dosadanje pokuaje klasifikacije crnogorskih govora
i nudi novi model za njihovu klasifikaciju. Poavi
od zamjene jata i akcenatskoga stanja kao osnovnoga naela za klasifikaciju tokavskih govora, crnogorske govore dijeli na tri skupine: jugoistonu,
everozapadnu i govore crnogorskoga Sandaka. Ta
uslovna podjela ne negira tezu o spontano razvijenome koine tipu crnogorskih narodnih govora.
Crna Gora je u XX vijeku dala niz izuzetno znaajnih dijalektologa. Iako je veina njih ivjela i stvarala izvan crnogorskoga prostora, svi su oni dobar dio svojega naunoistraivakog
rada usmjerili prema Crnoj Gori, prvjenstveno prema crnogorskim govorima. Zahvaljujui toj injenici, danas se moe rei
da crnogorski govori spadaju meu najbolje izuene govore u
slavistikome svijetu. To naravno ne znai da je proces njihova
izuavanja finalizovan i da su oni u cjelosti izueni, ali bi se i na
osnovu dosadanjih rezultata moglo pristupiti izradi Dijalekto51
Adnan irgi
logije crnogorskoga jezika kao sinteze tih izuavanja. Taj stav

najbolje potvruje selektivna Bibliografija govora Crne Gore
Draga upia, koja je 1983. godine iznosila impozantnih 568
jedinica.1
Prvi prouavalac crnogorskih govora bio je Vuk Karadi,
koji je svoje rezultate objavio 1836. godine u predgovoru Srpskih narodnih poslovica. Ipak, XIX vijek nee dati znaajnije
radove o toj problematici. Takvo je stanje uostalom i kod okolnih naroda. Sistematska izuavanja crnogorskoga jezika, prvjenstveno crnogorskih govora, zapoee 1927. godine kad izlazi
studija Dialekt Istone Hercegovine Danila Vuovia.2 Poslije
nje nizae se znaajni radovi, studije i monografije. Vrijedno je
spomenuti i monografije Der tokavische Dialekt (Wien, 1907)3
i Die Betonung... (Wien, 1900) Milana Reetara, koja je za montenegristiku od posebnoga znaaja jer je autor veliki prostor posvetio crnogorskim govorima.
Dananje je izuavanje crnogorskih govora u vidnome zaostatku (i kvalitativnom i kvantitativnom) u odnosu na prva tri
kvartala XX stoljea, kad su u mnogo teim uslovima znaajne
rezultate postigli Danilo Vuovi, Mihailo Stevanovi, Gojko
Ruii, Radosav Bokovi & Mieczysav Maecki, Jovan Vukovi, Luka Vujovi (jedan od rijetkih koji je ivio i radio u Cr1
Vii: Drago upi, Bibliografija govora Crne Gore, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju,
Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984,
str. 97128.
2
Danilo Vuovi, Dialekt Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927.
3
Ta Reetarova monografija, iako izuzetno znaajna za tokavsku dijalektologiju i kao takva nerijetko koriena i citirana, doskora nije prevoena
na neki od tokavskih standardnih jezika. Nedavno je prvi put prevedena
na crnogorski jezik. Vii: Milan Reetar, tokavski dijalekat, Matica crnogorska, Podgorica, 2010.
52
noj Gori), Danilo Barjaktarovi, Branko Mileti, Mitar Peikan,

Milija Stani, Drago upi, Dragoljub Petrovi, Mato Piurica i
dr. Veini od njih crnogorski je jezik bio maternji, to je svakako
bio dobar preduslov za njihova znaajna postignua na tome polju. Ipak, ini se da je rad na izuavanju crnogorskih govora poeo da stagnira kad se njime poelo koordinirati iz Crne Gore.
Prema veliini terena na koji se odnose, kao najobuhvatnije izdvajaju se pet studija pomenimo ih prema redosljedu
njihova objavljivanja: Dialekt Istone Hercegovine (1927) Danila Vuovia, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s osvrtom na susedne govore (1932) Radosava Bokovia & Mjeislava Maleckog,4 Istonocrnogorski dijalekat (1933/34) Mihaila
Stevanovia,5 Govor Pive i Drobnjaka (1938/39) Jovana Vukovia6 i Uskoki govor I (1974) i II (1977) Milije Stania.7 Tim
studijama pokriva se veina crnogorskoga terena.
***
Veina izuavalaca crnogorskih govora nastojala je da
dokae postojanje dva strogo polarizovana dijalekta koji zahvataju crnogorski prostor (ne poklapajui se s crnogorskim
dravnim granicama). Za everozapadne crnogorske govore
4
Rad je objavljen i u Glasniku Odjeljenja umjetnosti CANU, br. 20, Podgorica, 2002, str. 513. Iako se autori u naslovu ograniavaju samo na tzv.
starocrnogorske govore, oni donose jeziki materijal i sa znatno irega
podruja: Primorje, Zeta, Podgorica, Kui, Piperi, Bjelopavlii, Pjeivci...
i nude klasifikaciju govora toga podruja.
5
Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog,
knj. III, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 19331934.
6
Jovan Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj.
XVII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 19381939.
7
Milija Stani, Uskoki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, Institut za
srpskohrvatski jezik, Beograd, Tom I, knj. XX, 1974. i Tom II, knj. XXII,
1977.
53
Adnan irgi
usvojen je termin istonohercegovaki dijalekat, dok je preostali dio govora razliito imenovan: istonocrnogorski dijalekat,
zetsko-lovenski dijalekat, zetsko-sjeniki dijalekat, zetsko-junosandaki dijalekat, zetsko-gornjopolimski dijalekat i sl. Kao
to se vidi, osim termina istonocrnogorski dijalekat, kojim je
Mihailo Stevanovi 1933. godine imenovao govore na teritoriji
Zete s Podgoricom i Ljekopoljem, Pipera, Kua, Bratonoia i
Vasojevia,8 nijedan drugi termin ne sadri atribut crnogorski.
I sm je Stevanovi uskoro odustao od toga termina (koji ostali
jezikoslovci nijesu prihvatili) i usvojio imenovanje Pavla Ivia
zetsko-sjeniki dijalekat,9 mada e kasnije i Ivi odustati od toga
naziva zato to se pokazalo da Sjenica ne lei na podruju tog
dijalekta.10
8
Mihailo Stevanovi, Ibid., str. 2.

Vii: M. Stevanovi, Gramatika srpskohrvatskog jezika za vie razrede
gimnazije, etvrto izdanje, Obod, Cetinje, 1962. str. 1011.
10
Pavle Ivi, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispi9
54
Osim toga bilo je jezikoslovaca koji su nastojali da dokau kako je neodriva i sintagma c r n o g o r s k i g o v o r i jer
na ovoj teritoriji nema pojava koje nije mogue nai na drugim
podrujima srpskohrvatskog jezika. Zato nije mogue govoriti
o crnogorskim govorima sa znaenjem pridjevskog dijela ove
sintagme svoj a ne i srpskohrvatski. Tako nije mogue govoriti ak ni kada su u pitanju pojedine pojave, ako se eventualno
neto ne bi nalo u oblasti leksike (u kom sluaju treba pomiljati na slovensku starinu, eventualno na leksiki uticaj koji se
nije osjetio na drugim podrujima srpskohrvatskog jezika).11
Takav stav Draga upia zasniva se na tvrenju Mitra Peikana
iz njegova poznatoga sintetikog rada Jedan opti pogled na
crnogorske govore. Budui da je taj stav ostavio dalekosene
negativne posljedice u pogledu tretmana crnogorskih govora,
naroito zbog toga to je potekao od jezikoslovnoga autoriteta
kakav je bio Peikan, neophodno ga je ove prenijeti u cjelosti:
Teritorija dananje SR Crne Gore ne predstavlja posebnu dijalekatsku zonu na srpskohrvatskom odn. tokavskom prostoru.
Ova tvrdnja kao da protivrjei svakodnevnom iskustvu i zapaanjima, jer itav niz dijalekatskih pojava s kojima se sreu ne
samo jezikoslovci nego i drugi identifikujemo u prvom redu kao
crnogorizme, crnogorske dijalekatske osobenosti. Ipak, blia
analiza takvih pojava redovno pokazuje:
ili da one nijesu samo crnogorske, nego zahvataju i znatne zone izvan Crne Gore;
ili da nijesu optecrnogorske, tj. da ne zahvataju svu (ni
uglavnom svu) Crnu Goru, nego izvan njih ostaju znatni prostori republike;
ili i jedno i drugo: zahvatajui samo dio Crne Gore, mnotivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska
akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 32.
11
Drago upi, Ibid., str. 103.
55
Adnan irgi
ge znaajne dijalekatske pojave svojstvene su i drugim,

esto veoma prostranim regijama.12
Razlika izmeu ta dva autora (upia i Peikana) u tome
je to prvi sintagmu c r n o g o r s k i g o v o r i smatra neprihvatljivom, a drugi je i sm upotrebljava.
Pomenuti stavovi i podjela crnogorskih govora zahtijevaju
analitiki osvrt sa stanovita dananjih saznanja iz oblasti crnogorske dijalektologije i montenegristike uopte.
Podjelom crnogorskih govora na dva dijalekta istie se
njihovo nejedinstvo i injenica da se ta dva dijalekta prostiru
znatno ire od crnogorskih dravnih granica. U vezi je s tim
drugim i pomenuto njihovo imenovanje kojim se izbjegava atribut crnogorski. Kao to je poznato, granice govora, dijalekata
i jezika samo se u izuzetno rijetkim sluajevima poklapaju s
dravnim granicama (kad te granice idu kakvim okomitim planinskim stranama, rijenim klisurama, neprohodnim umama
ili kad presijecaju slabo naseljene prostore), pa u tome dijelu
ni Crna Gora ne predstavlja nikakav izuzetak. Bitno je odrediti
centar javljanja jezikih pojava koje markiraju odreeni dijalekat ili govor. Zahvaljujui izuzetno bogatim dijalektolokim
istraivanjima u Crnoj Gori i izvanrednim rezultatima koji su na
tome polju postignuti, mi danas sa sigurnou moemo utvrditi
da je upravo Crna Gora sredite jezikih pojava koje se javljaju
na njezinoj teritoriji (bez obzira na to to postoje i izvan nje).
Meutim, kako je od pobjede Vukove jezike reforme u Crnoj
Gori (kolske 1863/64. god.) crnogorski jezik zvanino tretiran
kao dio srpskoga, a optecrnogorske jezike osobine kao dijalektizmi srpskoga jezika, pomenuta imenovanja dijalekata zaobilazila su crnogorski etniki i jeziki atribut. Protiv takvoga
imenovanja oglasio se jo 1983. godine Josip Hamm istakavi
12
Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za

filologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979, str. 149.
56
da u Pregledu srpskohrvatskih dijalekata odobrenom

kao stalni sveuilini udbenik za sluaa Beogradskoga sveuilita nema crnogorskih govora kao posebne dijalekatske grupe.
Postoje umadijski, umadijsko-vojvoanski, vojvoanski i slavonski, no nema crnogorskih. Zato? Skriveni su pod nazivom
zetsko-junosandaki. Mislim da je to diskriminacija koja bi
prije pristajala predratnoj malograantini nego progresivnom
drutvu kojemu je jedan od vanih zadataka da realno gleda na
injenice i da stvari postavlja na prava mjesta. Zato onda krparenje koje niemu ne vodi? Tko jo danas (...) misli na historijsku Zetu (kako se od XI vijeka poela zvati Dioklea-Duklja)?
I ako se u nju ukljuuju junosandaki govori, ta je onda sa
srednjosandakima i sjevernosandakima? Kuda su oni ukljueni i zato to i u nazivima nigdje ne dolazi do izraaja? Mislim
da bi najpotenije i najpravilnije bilo da se i crnogorski govori
zovu crnogorskima, a to to oni jednim dijelom prelaze u juni
Sandak to ne znai nita. Opa je znaajka dijalekatskih pojava da se one kod nas ne dre, i da se ni u prolosti nisu drale administrativnih granica, mada se uvijek negdje na nekim
podrujima i unutar nekih granica nalazila njihova jezgra oko
koje su se kretala arita lokalnih govora. U sluaju oficioznih
zetsko-junosandakih govora takvo je sredite, nema sumnje, bila Crna Gora, pa i u tom pogledu mislim da nema razloga
da se njezini govori ne nazovu crnogorskima (tim vie to u
njima ima osobina kojih nema ili barem strukturno i sistemski
uzeto nema u drugim susjednim ili udaljenijim govorima).13
No bez obzira na neprihvatljiva imenovanja crnogorskih
govora i neodrivost pojedinih interpretacija, doprinos je tih dijalektologa montenegristici nemjerljiv jer su pruili obilje mate13
Josip Hamm, Crnogorsko T, D + JAT > E, E, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str.
8081.
57
Adnan irgi
rijala koji slui kao potvrda postojanja crnogorskoga jezika i crnogorskih govora kao cjeline,14 tj. grau koja stoji protiv njihove
teze o postojanju dva strogo odijeljena dijalekta na teritoriji Crne
Gore. Kao i u mnogim drugim oblastima, tako i u jezikoslovlju,
hipoteze su nerijetko prihvatane ne u zavisnosti od njihove naune odrivosti nego od autoriteta koji ih je postavio. Takav je
sluaj bio i s imenovanjem crnogorskih govora i njihovom podjelom na dva dijalekta, s obaveznom napomenom da ti dijalekti
zahvataju znatno iri prostor od crnogorskoga. Ako su iza takvih
stavova stajala imena poput Pavla Ivia i Mitra Peikana, nije
udo to ih je veina ostalih jezikoslovaca, kako savremenika
tako i nastavljaa, uglavnom bespogovorno prihvatila.
injenica da jezike osobine u Crnoj Gori nijesu samo
crnogorske, nego zahvataju i znatne zone izvan Crne Gore15 ne
moe biti u koliziji sa stavom o postojanju crnogorskih govora
kao cjeline, odnosno ne moe posluiti kao potvrda za nepostojanje tipinih crnogorskih osobina. Ono to je u tome sluaju bitno
jeste status tih osobina u crnogorskim govorima (odnosno u crnogorskome jeziku) i govorima okolnih jezika: bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga. Npr. proirenje crnogorskoga konsonantskog
sistema glasovima i ,16 koji se javljaju i van crnogorske jezike
teritorije, ne znai da se ti glasovi ne mogu smatrati optecrnogorskim niti tipino crnogorskim osobinama u okviru tokavtine
14
U pomenutome radu M. Peikana (Jedan opti pogled na crnogorske govore) na istoj stranici e se iznose teze o izuzetnoj razuenosti crnogorskih govora i nepostojanju optecrnogorskih jezikih crta kae se i sljedee: Kao cjelina (istakao A. .), crnogorski govori su veoma tipini dio
tokavskoga narjeja ili dijalekta. str. 149, ime autor negira prethodno
iznijete tvrdnje.
15
Mitar Peikan, Ibid., str. 149.
16
Vii: Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Lingua
Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav
P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 7594.
58
jer u Crnoj Gori oni predstavljaju markantna jezika obiljeja

i podjednako su prisutni na cijelome terenu, dok u okolnim dravama imaju status lokalizama i dijalektizama koji su danas u
iezavanju (ako ve nijesu iezli), a porijeklo vode uglavnom
s crnogorskoga jezikog terena. Nepristupani crnogorski brdski
tereni, teki uslovi ivota, a naroito neprestane borbe s Turcima
od XV vijeka uslovili su raseljavanje stanovnitva u okolne
blie ili udaljenije predjele. Prirodno, tim seobama raseljene su
i crnogorske jezike osobine van matinoga terena, pa se time
objanjava i pojava njihova preko crnogorskih dravnih granica.
Znaaj tih seoba isticao je i Pavle Ivi, iako je u pogledu
crnogorskih govora, njihove podjele i imenovanja, imao stavove
bliske Peikanovim. Navodei razloge seoba od poetka XV stoljea do kolonizacije prema Vojvodini, Slavoniji, Kosovu i Metohiji u XX vijeku, Ivi istie da izvesni nai krajevi odigrali su
u istoriji ulogu stalnog izvora seoba. (...) Najjaa od svih struja bila je dinarska. Njena matina oblast su planine od gornjeg
toka Vrbasa pa do Prokletija, dakle uglavnom visinski delovi
Hercegovine, Crne Gore i Sandaka. Teritorija preko koje se rasprslo ovo stanovnitvo ogromna je. Ona obuhvata Crnogorsko
Primorje, dalmatinsko kopno, celu Bosnu, veliki deo Hrvatske i
najvei deo Slavonije i naeg naselja u Baranji, veliki deo Vojvodine, svu zapadnu Srbiju i vie od polovine umadije.17 U
okviru te struje, koju je okarakterisao kao najjau, izdvaja tri
epicentra seoba od kojih su dva ijekavska oba su crnogorska,
a jedan je ikavski (zapadna Hercegovina, dio zapadne Bosne i
Dalmacije). Za jedno od crnogorskih arita seoba Ivi veli da
se nalazi u istonoj Hercegovini, naroito u delovima koji su
17
Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956, str. 4647.
59
Adnan irgi
1878. i 1913. godine pripali Crni Gori.18 Tu u masivima Durmitora, Sinjajevine, Maglia i drugih planina i u dolinama Pive,
Tare, Lima i gornjeg toka Neretve ivelo je veoma pokretljivo,
snano i ekspanzivno stoarsko stanovnitvo koje se neobino
brzo proirilo na sve strane.19 Drugi centar iz kojega su potekle
crnogorske seobe20 bio je u Crnogorskim Brdima i susednim
delovima Sandaka, ukljuujui tu i sjeniki kraj. Za iseljenike
iz everozapadnoga dijela Crne Gore kae da su se naselili po
Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Slavoniji, Baranji, zapadnoj Srbiji,
donekle evernoj Srbiji i Vojvodini te po Dubrovakome primorju, dok je drugi dio iseljenika mahom naselio Srbiju, Kosovo
i Metohiju.21 Ti podaci o seobama crnogorskoga stanovnitva
objanjavaju porijeklo izvjesnih optecrnogorskih jezikih osobina na mnogo irem prostoru od onoga koji je omeen crnogorskim dravnim granicama. injenica da te osobine nadilaze pomenute granice ne oduzima pravo da se tretiraju kao crnogorske
jezike odlike, kako su to radili pomenuti autori i njihovi sljedbenici. Naprotiv, time se objanjava upravo njihovo nekadanje
crnogorsko porijeklo, kao to se recimo hrvatski jeziki uticaji
mogu utvrditi prisustvom pojedinih akavizama na nehrvatskome prostoru.
Konstatacija M. Peikana da nema optecrnogorskih jezikih osobina22 u vrstoj je vezi s podjelom crnogorskih govora na
18
Ono to se ove ne kae, a to je za nau problematiku posebno bitno, jeste

da su ti krajevi (ili njihov najvei dio) i ranije pripadali crnogorskoj dravi,
a da su i za vrijeme turske uprave bili najvie upueni na Crnu Goru.
19
Pavle Ivi, Ibid., str. 47.
20
Ivi ga naziva tree dinarsko arite. Isto, str. 47.
21
Isto, str. 4748. Iseljavanja crnogorskog stanovnitva prema Hercegovini
potvruje i Jevto Dedijer u knjizi Hercegovina, Srpska knjievna zadruga,
Beograd, 1909.
22
Vieti fusnotu 11.
60
dva dijalekta i s tvrdnjom P. Ivia da od svih tokavskih govora

oni u Crnoj Gori su najjae izdiferencirani. Drugim reima, nigde drugde nema toliko unutranjih razlika na prostoru odgovarajue veliine.23 Ako se uzme u obzir injenica da P. Ivi torlake govore posmatra kao dio tokavskoga sistema pod nazivom
prizrensko-timoka dijalekatska zona, teko je opravdati podjelu prema kojoj isti status ima npr. istonohercegovaki prema zetsko-sjenikom dijalektu na teritoriji Crne Gore i prizrensko-timoki dijalekat prema umadijsko-vojvoanskom na
teritoriji Srbije. Ako se uz to jo zna za ogromno dijalekatsko
arenilo u Srbiji, e su evidentne i strukturalne i tipoloke razlike meu pojedinim govorima, ostaje neodriva navedena teza o
crnogorskim govorima kao najjae izdiferenciranim. Nasuprot
iznijetome miljenju P. Ivia, Vojislav P. Nikevi je u svojim
izuavanjima crnogorskoga jezika doao do zakljuka da u crnogorskome jeziku se razvio i opti, naddijalekatski ili interdijalekatski tip jezika (koine). U tome tipu znatno preovladavaju i
dominiraju zajednike osobine crnogorskijeh govora i razlikuju
se tri osnovna sloja jezikih elemenata. U prvi sloj ulaze elementi junoslovjenskoga i praslovjenskoga podrijekla, zajedniki Crnogorcima, Srbima, Bonjacima, odnosno Muslimanima, i
Hrvatima. Drugi sloj obuhvata elemente koji u crnogorskome
jeziku poeduju kolektivnu govornu, odnosno interdijalektalnu
upotrebnu vrijednost. (...) Trei sloj jezikijeh elemenata sainjavaju crnogorski mjesni govori.24
23
Pavle Ivi, Osvrt na lingvistike metode dosadanjih prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska
akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984, str. 31.
24
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski interdijalektalni/naddijalektalni (koine)
standardni jezik, u knjizi Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 187188.
61
Adnan irgi
Da bismo provjerili ispravnost navedenih tvrenja koristiemo se materijalom koji donosi Pavle Ivi u Dijalektologiji
srpskohrvatskoga jezika25 i Asim Peco u Pregledu srpskohrvatskih dijalekata26 jer oba autora imaju istovjetnu podjelu crnogorskih govora na dva dijalekta, a torlake govore posmatraju
kao dio tokavskoga sistema.27 [Zasad neemo uzimati u obzir
mnotvo crnogorskih jezikih osobina koje su opisane u dijalektolokim studijama i monografijama to se odnose na razliite
krajeve Crne Gore.]
Na osnovu uporedne analize odlika koje pomenuta dva
istraivaa opisuju kao tipine za istonohercegovaki i zetsko-sjeniki odnosno zetsko-junosandaki dijalekat, dolazi
se do zakljuka da je najvei broj osobina koje se u njima javljaju zajedniki i jednome i drugome dijalektu. Veina odlika
koje se javljaju u prvome a nepoznate su u drugom dijalektu
(ove ne uzimamo u obzir akcenatsko stanje, o kojemu e kasnije biti neto vie zbora) uglavnom se javljaju izvan crnogorske
teritorije, tj. nema ih uglavnom ni u everozapadnim crnogorskim govorima. U zajednike krupnije osobine o kojima je rije
spadaju prije svega:
1. ijekavica;
2. dui oblici zamjeniko-pridjevske promjene (npr.
tije(h), tijem);
3. jekavska jotacija (t > e, c > e, d > e, s > e, z >
e);
25
Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956.
26
Asim Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd,
1978.
27
Razlika je jedino u tome to Asim Peco u okviru istonohercegovakoga dijalekta izdvaja poseban severozapadnocrnogorski govorni tip. A.
Peco, Ibid., str. 75.
62
4. dvje, svje, cvje > e, e, e (npr. meed, edok, etko);

5. prilino zastupljena jotacija labijala;
6. konsonantski sistem proiren fonemima i ;
7. + j > i (npr. cio, sijati), ali u gl. pridjevu radnom nijesu nepoznati ni oblici tipa: eeo, vieo;
8. -st, -zd, -t, -d > -s, -z, -, - (npr. plas, groz, pri,
da)
9. esta upotreba -j < -, - (npr. goj, doj, moj);
10. esta upotreba infinitva bez krajnjega -i (npr. trat, priat);
11. dativ i lokativ mene, tebe, sebe;
12. enklitike ni i vi;
13. aktivna upotreba aorista i imperfekta;
14. deklinacija Pero Pera Peru...;
15. poremeen odnos izmeu padea mjesta i pravca
16. upotreba genitiva umjesto lokativa uz prijedlog po
(npr. po kua).28
Tim spiskom ne iscrpljuju se sve zajednike osobine crnogorskih govora, ve samo one koje su se kod pomenutih autora
nale kao osobine dva odijeljena dijalekta. Iitavanjem literature o crnogorskim govorima dolazi se do mnogo veeg broja
paralelnih osobina u dvama opisanim dijalektima. Koliko su
pak oni stvarno odijeljeni, govori sm spisak.
everozapadni crnogorski govori poeduju mnotvo osobina koje ih iskljuuju iz tzv. istonohercegovakoga dijalekta.
U pitanju su optecrnogorske osobine koje se javljaju i u preostalim naim govorima, a ukoliko ih ima izvan crnogorskih dravnih granica uzroke treba traiti u seobama, a ne u emu
drugome. To je i bio razlog to ih je Asim Peco izdvojio, makar
i kao poseban govorni tip (everozapadnocrnogorski), u okviru
28
Ta je pojava u everozapadnim govorima manje izraena nego u ostalim.
63
Adnan irgi
istonohercegovakoga dijalekta i obradio pod naslovom Ijekavski govori hercegovakog tipa van granica Hercegovine,29
opisavi samo nekoliko njihovih distinktivnih osobina u odnosu na preostale govore hercegovakog tipa. Te odlike, kae
Peco, svedoe da govori zapadne Crne Gore imaju vei broj
osobina za koje ne znaju govori dananje istone Hercegovine,
ni Hercegovine uopte, to tim govorima daje posebno mesto u
sklopu ijekavskih govora.30 Zatim navodi osobine koje su tome
govornom tipu zajednike sa zetsko-junosandakim dijalektom i po kojima se on razlikuje od ostatka hercegovakih
govora.
Ustaljeni kriterijum za klasifikaciju tokavskih govora
predstavlja zamjena jata i akcentuacija.31 Za jeziku strukturu
razlike u sistemu akcentuacije imaju mnogo vei znaaj nego
razliita zamena jata. Uprkos tome usvojena je praksa da se pri
klasifikaciji tokavskih govora polazi od zamene jata, a akcentuacija slui za podrazdele. (...) Sve dosadanje podele uzimaju
zamenu jata za osnovni kriterijum.32 I jedan i drugi kriterijum
teko su primjenljivi na crnogorsku jeziku situaciju. U pogledu zamjene jata situacija je gotovo jednoznana. Crna Gora je
dominantno i prepoznatljivo ijekavska zemlja (dijete eteta).
Dva odvojena ikavsko-jekavska govora (dite eeta) podgorikih i gusinjskih muslimana ne mijenjaju znatno tu sliku jer
zahvataju vrlo mali prostor, a po ostalim osobinama uklapaju se
skladno u skupinu govora kojima pripadaju i u optecrnogorski
jeziki sloj. Situacija je neto drugaija kad je u pitanju dio crno29
A. Peco, Ibid., str. 7475.

Isto, str. 75.
31
Vii: Pavle Ivi, Osnovni kriteriji podele tokavskih govora, u knjizi
Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica
srpska, Novi Sad, 1956, str. 5661.
32
Isto, str. 60.
30
64
gorskoga Sandaka koji je uglavnom ijekavsko-ekavski (mada

su odstupanja u tome pogledu znatna, to potvruje hipotezu da
je u pitanju uticaj teritorijalno bliskih srpskih ekavskih govora).
Na mikrostrukturnom planu ti posljednji (govori) imaju neto
vie zasebnih osobina ili osobina koje su u njima dosljednije
zastupljene nego u ostalim crnogorskim govorima. U pitanju
je uticaj albanske, bosanske i srpske jezike granice te na leksikome planu znaajnije prisustvo orijentalizama. Inae se po
ostalim svojstvima i ti govori lijepo uklapaju u crnogorski makrostrukturni sloj. Ako jo pomenemo specifinu mrkojeviku
situaciju u pogledu alternanata jata, iscrpili smo sva odstupanja
od crnogorskoga ijekavizma. A, kao to je ve reeno, zamjena
jata je osnovni kriterij za podjelu tokavskih govora.
Ako se moe govoriti o raznovrsnosti i razuenosti crnogorskih govora, onda je to akcenatsko stanje njihovo. Prema akcentu se bolje nego prema ma
kojem drugom jezikome nivou
moe odrediti pripadnost crnogorskih govornih predstavnika
odreenome mjesnom govoru. Nijedan drugi jeziki sloj,
pa ak ni bilo koja osobina,
ne moe biti pouzdan faktor u
tome jer su mnogi mjesni govori po svim ostalim osobinama izuzetno slini ili podudarni. Crnogorski govori poznaju
dvolani, trolani i etvorolani
akcenatski sistem.33 Trolani
akcenatski sistem zastupljen
33
Podroban opis akcenatskoga stanja u crnogorskim govorima dao je Mitar

Peikan u citiranome radu Jedan opti pogled na crnogorske govore.
65
Adnan irgi
je u Lepetanima, Ozriniima s Broancem i Gusinju; etvorolani u everozapadnim crnogorskim govorima, Bjelopavliima,

Pjeivcima, Rovcima, Morai, Vasojeviima i crnogorskome
dijelu Sandaka; a dvoakcenatski sistem zastupljen je u svim
ostalim govorima.34 Meutim, isti akcenatski tipovi razlikuju
se u pojedinim govorima. Npr. kratkosilazni akcenat prisutan
je u Piperima na krajnjem otvorenom i zatvorenom slogu (npr.
nrd, sestr), a u suednoj Podgorici ga u krajnjem otvorenom
slogu nema, osim u antroponimiji (pri tome su i jedan i drugi
govor dvoakcenatski), ali se zato u Podgorici javlja redovno na
finalnome zatvorenom slogu (npr. nrd, ali sstra); ili u okviru etvoroakcenatskoga sistema razlikuje se npr. bjelopavliki
i suedni pjeivaki govor jer se u prvome javlja dugosilazni
akcenat na krajnjem slogu (npr. gen. en, ali samo na) a kratkosilazni samo u enklizi (npr. rekl je), dok pjeivaki govor
(tanije, govor Gornjih Pjeivaca) ne poznaje silazne akcente na
posljednjem slogu u rijei. Akcenatski raznovrsnu situaciju dodatno komplikuje injenica da optecrnogorsku odliku uvanja
neakcentovanih duina remeti barski govor s okolinom i neki
mjesni govori Boke Kotorske.
Kao to se na osnovu iznijetoga kratkog osvrta na crnogorsku akcenatsku situaciju moe zakljuiti, ni taj kriterijum nije
od prevelike pomoi u klasifikaciji crnogorskih govora. Ako
bi se obuhvatile sve akcenatske razlike, dobio bi se veliki broj
govornih grupa koje ne bi odgovarale stvarnom stanju jer, iako
akcenatski razuene, one bi po ostalim svojstvima bile gotovo
identine.
Ve na poetku sistematskih izuavanja crnogorskih govora Mihailo Stevanovi i Radosav Bokovi odvojeno su doli do
istoga zakljuka: osobine pojedinih crnogorskih govora uglav34
Isto, str. 156.
66
nom se poklapaju s plemenskim granicama.35 Na to je svakako

uticala specifina podvojenost crnogorskih plemena u pojedinim
sferama ivota. Ipak, uporednom analizom postojee dijalektoloke grae moe se utvrditi
da ni meu pojedinim plemenima nema tolikih razlika da
bi se moglo govoriti o posebnim dijalektima ili dijalekatskim tipovima na nivou Crne
Gore. Ukoliko bi se iz praktinih razloga pokuala uspostaviti neka uslovna klasifikacija crnogorskih govora, onda
bi se moglo govoriti samo o
govornim skupinama koje bi
se meusobno razlikovale u
nekim sitnijim osobenostima
(kojih je danas iz razumljivih
razloga sve manje), dok bi se
35
R. Bokovi & M. Malecki, Istraivanja dijalekata Stare Crne Gore s

osvrtom na susedne govore, Glasnik Odjeljenja umjetnosti, knj. 20,
CANU, Podgorica, 2002, na str. 11 kau: Kad su u pitanju izoglose, one
se prostiru skoro celom duinom granica plemena: podela na nahije i bratstva nije imala veeg uticaja na grupisanje dijalekata. Retke su velike razlike u okviru jednog plemena, ali u okviru nahije se ponekad mogu sresti
dosta znaajne dijalekatske razlike.
To je u potpunoj saglasnosti s tvrdnjom M. Stevanovia, izreenom u monografiji Istonocrnogorski dijalekat, str. 2, da meu crnogorskim plemenima postoje izvesne razlike i u jezikim crtama. U jednom plemenu,
bilo ono manje (od svega jedne optine) ili vie (od nekolika sreza) ne
raunajui odive i doseljenike iz drugih plemena i za otro uho i dobro
jeziko oseanje razlike su neznatne. Ova se okolnost zgodno iskoriava
za podelu govora u manje dijalekatske grupe i za odvajanje od krajeva koji
pripadaju drugim dijalekatskim oblastima.
67
Adnan irgi
po svim vanijim elementima te govorne skupine skladno uklapale u pomenuti drugi (optecrnogorski) jeziki sloj koji je definisao Vojislav P. Nikevi. S obzirom na nepostojanje izrazitih
diferencijalnih crta meu crnogorskim govorima, o zasebnim
dijalektima ne moe se govoriti.
Teritorija koju su izuavali R. Bokovi & M. Malecki i
Mihailo Stevanovi krajem 20-ih godina XX vijeka poklapa se u
jednom dijelu, ali se njihova klasifikacija prilino razilazi. Kad se
tu doda i klasifikacija crnogorskih govora M. Peikana u pomenutoj njegovoj sintetikoj studiji,36 onda je neslaganje jo vee.
Bokovi & Malecki izdvajaju 4 govorna tipa:
1. cetinjski tip (etiri nahije i priobalje izmeu Boke i
Bara);
2. barski tip (Bar s Mrkojeviima i Zupcima);
3. tip govora Kua i Pipera;
4. tip govora plemena Bjelopavlii i Pjeivci.
Stevanovi izdvaja 4 govorne grane:
1. zetsko-podgorika;
2. piperska;
3. kuko-bratonoika;
4. vasojevika.
Peikan izdvaja tri posebna dijalekta:
1. zetsko-gornjopolimski dijalekat (stariji zetski govori zapadno od Komova, Vasojevii i plavsko-gusinjski
kraj) kome pripadaju:
a) starocrnogorski poddijalekat (obuhvata etiri nahije),
36
Vieti taan naziv tih studija u fusnotama 4, 5 i 12.
68
b) primorski pojas,
c) donjozetski pojas (obuhvata prostor koji je pokrivao
srednjovjekovni naziv Donja Zeta) u kojem se jasno
izdvaja junozetska zona (krajnji jug Crne Gore s
fokusom u Mrkojeviima),
d) pojas starijih brdskih govora (teritorija koju je opisao M. Stevanovi u Istonocrnogorskome dijalektu
zajedno s Bjelopavliima i Donjim Pjeivcima), u
okviru kojega izdvaja dva tipa:
pipersko-kuko-bratonoiki, s prisustvom nekih
donjozetskih crta,
bjelopavliko-vasojeviki;
2. crnogorski dio junosandakoga dijalekta (govori
iznad Vasojevia Bihor i okolina Bijelog Polja);
3. crnogorski dio novotokavskoga ijekavskog (istonohercegovakoga) dijalekta.37
Neusklaenost pomenutih klasifikacija i glomaznost Peikanovih imenovanja evidentna je. S druge strane, postojea literatura o crnogorskim govorima najee ne ide u prilog pomenutim klasifikacijama. Nema npr. nikakvoga razloga za izdvajanje
posebne piperske govorne grane (kako je uinio Stevanovi),
ali je kuko-piperskome govornom tipu (Bokovi & Malecki)
neophodno pridruiti i bratonoiki govor. Kad su u pitanju govori ta tri plemena, najprihvatljivije je njihovo svrstavanje u za37
Za taj posljednji Peikan kae da je sa jaim prisustvom nekih zetskih crta

u graninoj zoni, a inae bez izrazitog diferenciranja govora (Ibid, str.
169). Meutim, graa koju iznose Milija Stani (u dvotomnoj monografiji
Uskoki govor), Jovan Vukovi (u monografiji Govor Pive i Drobnjaka) i
Danilo Vuovi (u monografiji Dialekt Istone Hercegovine) u koliziji je
sa tim stavom jer su neke zetske crte prisutne u mnogo znaajnijoj mjeri
u tim govorima, i ne samo u graninoj zoni nego i duboko u unutranjosti.
No slika o tome bie jasnija kad se izradi Dijalektologija crnogorskoga
jezika.
69
Adnan irgi
jedniki govorni korpus (kuko-pipersko-bratonoiki), kako to

ini Peikan. Meutim, ako se ide (prema Peikanovu modelu)
ka izdvajanju zasebnih govornih cjelina u okviru crnogorskih
govora prema odreenim mikrostrukturnim osobinama, onda je
neke donjozetske crte potrebno izvrstiti iz kuko-pipersko-bratonoike govorne grane i izdvojiti ih u posebnu zetskopodgoriku govornu granu, kako je to uradio M. Stevanovi.
To prije svega zbog toga to mjesni govori te grane ne poznaju
karakteristini izgovor poluglasnika iz prethodne grane. Takoe,
nema nikakvoga znaajnijeg razloga za izdvajanje posebne primorske grane koja ne obuhvata govor Bara s okolinom i krajnji
crnogorski jug, kako to ini M. Peikan, jer: a) ti govori ine cjelinu sa njihovim kontinentalnim zaleem; b) zajedno s govorima
zalea skladno se uklapaju u crnogorski naddijalektalni sloj. Svi
oni su ijekavski, a meusobno se razlikuju jedino u akcentu (ba
kao i njihovo zalee), pri emu grad Perast dijeli te govore na
etvoroakcenatske i dvoakcenatske (s izuzetkom troakcenatskih
Lepetana). Povezanost primorskih govora s njihovim zaleem
istorijski je lako objasniti. M. Stevanovi izdvaja vasojeviki
govor u posebnu govornu granu, a M. Peikan tome govoru pridruuje i bjelopavlike govore definiui bjelopavliko-vasojeviki govorni tip. Meutim, na osnovu raspoloive grae moe
se ustvrditi da je tim govorima blizak i donjopjeivaki govor,
pa se moe govoriti o donjopjeivako-bjelopavliko-vasojevikoj govornoj grani. Starocrnogorski poddijalekat (M. Peikan)
uglavnom se poklapa s cetinjskim tipom (R. Bokovi & M.
Malecki), s tim to posljednja dvojica prouavalaca tome tipu s
pravom pridruuju i priobalje izmeu Boke i Bara.
Dakle, svaka je dosadanja podjela crnogorskih govora
sporna, i to prije svega iz dva osnovna razloga:
1. zato to se zanemaruje injenica da su crnogorski govori naddijalektalnoga tipa, tj. da predstavljaju zasebnu
70
cjelinu, a da se glavne razlike meu njima tiu akcenatskoga stanja;

2. zato to ne postoji zajedniki kriterijum za njihovu podjelu. Ovaj drugi razlog prirodno proistie iz prvoga, a
ve je vieno da zamjena jata kao osnovni kriterijum za
podjelu tokavskih govora nema veeg znaaja kad su
u pitanju crnogorski govori. S druge strane, ako se za
kriterijum uzme akcenatsko stanje mjesnih govora, desie se da se pojedini govori, koji su akcenatski prilino
raznovrsni, poklope u veini drugih osobina.
Ipak, ako se poe od globalne akcenatske situacije, crnogorski govori mogu se podijeliti na dvije velike skupine: everozapadnu (etvoroakcenatsku) i jugoistonu (dvoakcenatsku).
Kao to se vidi, u toj podjeli zanemarene su pominjane troakcenatske govorne oaze. Meutim, iako Bjelopavlii, Vasojevii
i Donji Pjeivci imaju etvoroakcenatski sistem, po nekim drugim svojim svojstvima (poremeen odnos izmeu padea mjesta
i pravca, sudbina vokalske grupe ao, postojanje dugosilaznoga
akcenta na krajnjem slogu i jo neke sitnije osobine) oni su blii
dvoakcenatskim crnogorskim govorima. Situacija je formalno
laka kad je u pitanju crnogorski dio Sandaka jer se on na osnovu ijekavsko-ekavske zamjene jata (premda su odstupanja znatna) moe izdvojiti u posebnu govornu skupinu, koja je opet po
mnotvu drugih osobina bliska dvijema navedenim skupinama.
Specifine osobine te skupine razvile su se kao posljedica proimanja albanskih, bosanskih i srpskih jezikih osobina s izvornim crnogorskim.
Na osnovu onoga to se iz dijalektoloke literature zna,
meu mjesnim govorima everozapadne govorne skupine nema
znaajnijih distinktivnih crta, mada se i tu u okviru pojedinih
plemena mogu markirati odreene specifinosti (premda se i
takve specifinosti mogu uglavnom nai u nekim drugim crno71
Adnan irgi
gorskim govorima). Isto vai i za skupinu govora crnogorskoga

dijela Sandaka.
U okviru jugoistone skupine govorne specifinosti pojedinih plemena neto su izrazitije. Bez pretenzija na donoenje
konane klasifikacije u ovom trenutku, moglo bi se rei da se u
okviru jugoistone skupine izdvaja 5 govornih grana (posluimo
se terminologijom M. Stevanovia): 1. podlovenska govorna
grana (teritorija etiri nahije i Crnogorsko primorje od Perasta
do Bara); 2. barsko-mrkojevika govorna grana; 3. kuko-pipersko-bratonoika govorna grana; 4. zetsko-podgorika govorna
grana (kojoj pripadaju i Tuzi s okolinom te govor crnogorske
dijaspore u Vraki i Skadru); 5. donjopjeivako-bjelopavliko-vasojevika govorna grana.
Od te klasifikacije znaajnija je injenica da je broj specifinosti pojedinih govornih grana nesrazmjerno manji od broja
zajednikih crta jugoistone skupine, ba kao to je i broj specifinosti tri navedene govorne skupine (everozapadne, jugoistone skupine i skupine govora
crnogorskoga dijela Sandaka)
u ogromnom zaostatku u odnosu na broj njihovih zajednikih,
optecrnogorskih jezikih crta.
Takoe, vano je istai da jedinice iz navedene podjele crnogorskih govora nipoto ne
mogu biti shvaene kao zasebni dijalekti jer za takav status
ne poeduju dovoljan broj zasebnih (ni makro- ni mikro-)
specifinosti.
72
***
Budui da se govori everozapadne Crne Gore tradicionalistiki esto nazivaju govorima hercegovakoga tipa, odnosno svrstavaju u istonohercegovaki dijalekat, mi emo ove
provjeriti ispravnost takve klasifikacije na materijalu koji nude
dijalektolozi to te govore svrstavaju u reeni dijalekat, ali i na
osnovu materijala koji je ponuen u pojedinim studijama o tim
govorima.
Najbitnija razlika izmeu everozapadnih i jugoistonih
crnogorskih govora, kako je ve reeno, tie se akcenatskog
stanja prvi su etvoroakcenatski, a ostale karakterie akcenatsko arenilo: dvolani, trolani i etvorolani akcenatski sistem.
Ujedno je akcenatski sistem i najbitnija osobina koja everozapadne crnogorske govore vee s govorima istonohercegovakoga dijalekta. Kolike su slinosti i razlike u ostalim jezikim
slojevima, pokuaemo da pokaemo u ovome prilogu.
Prema shvatanjima tradicionalistike serbokroatistike,
istonohercegovaki dijalekat u Crnoj Gori zauzima prostor od
najsevernijeg zaliva Boke Kotorske, kod Risna, i ide malo ka severu, a zatim ka istoku, isputajui crnogorska plemena i predele
Cuce, Ozrinie, Zagarane, Komane, Bjelopavlie, Bratonoie,
Rovca i Vasojevie, a obuhvatajui Crnogorsku Hercegovinu i
ak severni deo zemljita koje je pripadalo Crnoj Gori do 1878.
god.: Grahovo, Pjeivce, upu, Lukovo, Drobnjak, Uskoke i
Morau. Zatim ova linija ide ka severu obuhvatajui Kolain i
isputajui Bijelo Polje i see Lim juno od Brodareva.38
Naalost, ispitanost everozapadnih u odnosu na ostale
crnogorske govore znatno je manja, pa ne moemo na osnovu
raspoloive grae uporediti osobine svih pomenutih plemena s
osobinama istonohercegovakoga dijalekta. Ipak, i postojei
38
Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i tokavsko nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956, str. 130.
73
Adnan irgi
radovi i studije dovoljni su da pokau neutemeljenost takve klasifikacije. ak i materijal koji Pavle Ivi nudi u svojoj Dijalektologiji bio je dovoljan da inicira sumnju u ispravnost te klasifikacije. Govorei o osobinama istonohercegovakoga dijalekta,
Ivi ve na poetku konstatuje pre svega, pravilo da je refleks
dugog dvoslono ije, a kratkog jednoslono je, vredi samo za
jedan deo jekavskog terena, uglavnom u istonijim krajevima.
Zatim ukazuje na raznolikost izgovora alternanata staroga na
raznim terenima i nastavlja: Najzad, ima znatan broj govora
gde se nikako ne udaljuje od jednoslonosti (...). U pojedinim
govorima dolazi ak do jotovanja u grupama l i n: ljpo, njsu,
kljvka. Prema sadanjem stanju nauke nemoguno je ocrtati
tane izoglose svih ovih pojava.39 No i prema tadanjem stanju
nauke znalo se da se pomenute izoglose ne dotiu crnogorskih
dravnih granica. A kad se uzme u obzir da je zamjena jata, uz
akcenatsko stanje, jedan od osnovnih kriterijuma podjele tokavskih govora, onda je jasno od kolikoga je to znaaja za klasifikaciju crnogorskih govora jer se pomenute osobine to karakteriu znatan broj istonohercegovakih govora u Crnoj Gori
ne javljaju!
Ako se uzmu u obzir sve dosadanje klasifikacije i sinteze
o tokavskim govorima, onda se kad su u pitanju govori everozapadne Crne Gore lako d uvieti da je najpreciznije od
njih odreenje dijalektologa Asima Peca, iako i njegova podjela
ima manjkavosti jer govore o kojima je rije svrstava u poseban
govorni tip istonohercegovakoga dijalekta. U pogledu revizije shvatanja o govorima everozapadne Crne Gore Asimu Pecu
pripada prvijenstvo jer je jo 1976. (rad je tada predat za tampu,
a objavljen je 1981) utvrdio da je rije o prelaznim govorima.
Utoliko je vie neobina injenica da je rad u kojem je tu reviziju iznio, premda pod neutralnim naslovom Prilog prouavanju
39
Isto, str. 131132.
74
prelaznih govora,40 ostao gotovo nepoznat i bez uticaja na

kasnije podjele tokavskih, a
naroito crnogorskih govora. I
tu se pokazalo da u prihvatanju
teza presudan uticaj ima ne njihova nauna odrivost ve jaina autoriteta koji ih je postavio.
A da je Pavle Ivi bio autoritet
u ondanjoj serbokroatistici,
nije potrebno dokazivati.
Peco kae: moglo bi se
rei da se prelaznim moe nazvati onaj govor u kojem se
ukrtaju krajnji izdanci pojedinih izoglosa koje su relevantne
za susjedne govore, a iji broj i gustina nikako ne dostiu broj
i gustinu tih osobina u govorima koji su matini za navedene
izoglose.41 Navodei zatim 24 glavnije osobine istonohercegovakoga dijalekta,42 Peco ukazuje da granica rasprostranje40
Asim Peco, Prilog prouavanju prelaznih govora, Radovi, ANUBiH,

knj. LXX, Sarajevo, 1981, str. 4351. (+27 karata).
41
Isto, str. 46.
42
Peco izdvaja ove osobine istonohercegovakoga dijalekta: 1. ijekavska
zamjena jata; 2. r > rje: izgorjeti, grjehota; 3. nastavci starih tvrdih osnova
u zamjeniko-pridjevskoj promjeni: naijem, ovijem, vruijem, dobrijem;
4. prisutni su samo neko, neto; 5. nejednako zastupljena jotacija suglasnika n, l, t, d, s, z, c, p, b, m, v; 6. -ao > -o; 7. prisustvo fonema h i f; 8. hv >
f/v; 9. sekvence plj, blj, mlj, vlj (bez obzira na porijeklo) mogu alternirati
sa pj, bj, mj, vj; 10. sonant j je postojan glas, i u inicijalnome poloaju;
11. uva se finalno -; 12. mjestimino zastupljena sibilarizacija tipa Anci,
Juzi; 13. grupe sl-, zl-, sn-, zn- su neizmijenjene; 14. infinitiv na -ti i -i;
15. etvorolani akcenatski sistem; 16. muka imena tipa Jovo, Rade imaju promjenu Jovo Jova Jovu; Rade, Rada, Radu; 17. prisvojni pridjevi
75
Adnan irgi
nja ovih izoglosa na istok mogla bi se vezivati za dananju republiku granicu prema SR Crnoj Gori. Istina, od ranije je poznato,
republike granice ne moraju biti u isto vrijeme i govorne granice. To vrijedi i za ovaj govor, ali je istina i to da najvei broj
istonohercegovakih izoglosa ide uz tu granicu, i zato sam ja u
svom radu o istonohercegovakom govoru iao za tom, republikom granicom. ini mi se i ne bez razloga. (...) Ima dosta
izoglosa koje su karakteristine za istonije ijekavske govore,
one u granicama SR Crne Gore, za koje ne znaju govori istone
Hercegovine. Upravo je to i povod da se o tim govorima kae
neto vie, ali ne kao o govorima koji ine integralnu cjelinu
sa istonohercegovakim govorom nego kao o govorima prelaznog karaktera, o govorima ija je struktura, ili veeg njihovog
dijela, proeta osnovnim novotokavskim osobinama i koji su u
razvitku deklinacije i u akcentuaciji imali isti evolutivni razvoj
kao i ostali govori hercegovakog tipa, ali koju su, uz to, trpjeli izvjesne uticaje arhainijih ijekavskih govora, onih zetskog
tipa. Istina je da se i ti govori, ili onaj zapadniji njihov dio, u
srpskohrvatskoj dijalektologiji najee nazivaju istonohercegovakim govorima. (...) Ali je, uz to, tana i konstatacija da se
u ovim govorima javljaju i neke izoglose ija je matina baza u
arhainijim ijekavskim govorima, onima zetskog tipa. To, dalje,
govori da su neke zetske osobine u svom rasprostiranju na zapad
stizale skoro sve do granica dananje Hercegovine. Neke od njih
su mogle biti raznesene i migracijama, a neke predstavljaju orna -ov od takvih imena; 18. deklinacija kao u standardnome jeziku, osim
u pograninome pojasu uz Crnu Goru e se javljaju primjeri tipa Osto je u
Crnu Goru; 19. dat. i lok. jedn. linih zamjenica su kao i u standardnome
jeziku, osim u pojasu uz crnogorsku granicu e se javlja mene, tebe, sebe;
20. javljaju se enklitike ni, vi, ne, ve; 21. pokazne zamjenice ovi, ta, oni;
22. imperfekat je poznat ali je u rijetkoj upotrebi; 23. pored konstrukcije
ore plugom, javlja se i ore s plugom; 24. obilje orijentalne leksike. Asim
Peco, Ibid., str. 4849.
76
ganski kontinuitet zetskih govora. (...) Ali, ponavljamo ima u toj

zoni, kao i u svim govorima zapadne Crne Gore, osobina koje
ne nalazimo u govorima dananje istone Hercegovine, pa ni
Hercegovine kao govornog podruja.43 Meu everozapadnim
crnogorskim govorima Peco izdvaja govore Pive, Drobnjaka,
Uskoka i Nikia s Rudinama u kojima su istonohercegovake
govorne osobine prisutnije nego u ostalim govorima toga tipa,
to objanjava injenicom da su navedeni predjeli zapadne Crne
Gore imali dosta ive veze sa istonom Hercegovinom, naroito
sa Gackom, i da su iz tih hercegovakih predjela ovamo unoene
mnoge izoglose koje karakteriu istonohercegovaki govorni
tip.44 Stoga emo navesti vanije crte upravo tih govora koje
Peco izdvaja kao najblie istonohercegovakome dijalektu da
bi se uvielo da se one najveim dijelom ne poklapaju s onima
koje su tipine za taj dijalekat, odnosno da su podudarne s osobinama ostalih crnogorskih govora.
Govor Pive i Drobnjaka opisao je 1938. godine Jovan Vukovi.45 Meu osobine koje taj govor veu za ostale crnogorske
govore, odnosno koje ga najveim dijelom odvajaju od istonohercegovakoga dijalekta, spadaju npr.:
- nepostojanje glasova h i f, ije poznavanje Peco navodi kao jednu od tipinih osobina istonohercegovakih
govora;
- sekundarna (i)jekavica (poijevati, podumijenta, kielo, kielina, eroma, vodijer, putijer, kosijer);
- ekavizmi tipa zenica, cesta;
- iako je za Pivu i Drobnjak karakteristino saimanje ao
> o, ipak Vukovi biljei u pojedinim selima, naroito
43
Isto, 4950.
Isto, str. 50.
45
Jovan Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog, knj.
XVII, Beograd, 19381939.
44
77
Adnan irgi
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
78
kod starijeg ivlja, promjenu drukijega smjera koja je

tipina za veinu crnogorskih govora ao > a;
promjena m > n u primjerima tipa monad, krnka, slanka;
jotacija u grupama svje, cvje, dvje > e, e, e: etovati,
edok, meed, etati, etko;
finalne grupe -st, -t uproavaju se gubljenjem posljednjeg suglasnika: boles, rados, alos, pri, pregr; ta se
promjena javlja i u infinitivu bez krajnjeg -i: mus, kras,
gris;
suglasnici t i d gube se ispred -stvo: brastvo, srestvo;
alternacija : j i : j u finalnom poloaju: poj, doj, rej,
goj, noj;
v umjesto h izmeu dva vokala od kojih je jedan u: duvan, suvo, uvar, uvoditi;
jotacija labijala: pljesma, nevljesta, umljet;
glasovi i u hipokoristicima;
-iji > -i: i;
i ispred nj > t i d: potkutnjica, notnji, notnjik, mednjik, votnjak;
promjena rat rati;
produktivnost sufiksa -le u graenju hipokoristika:
Vule, Jole, Bele;
enska imena na -ica u vok. jed. imaju -a;
oblici zamjenica mene, tebe, sebe u dativu i lokativu
jednine;
pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj upotrebljavaju se u
obliku ovi, ta, oni;
uvijek je viu i velju u 1. licu jednine prezenta tih glagola;
imperfekat i aorist su vrlo esti;
uobiajeni su prilozi tipa kudije, ovudije, onudije;
- instrumental orunik s prijedlogom s/su: s ovom ekirom se ne sijee;

- upotreba akuzativa s prijedlozima u i na uz glagole mirovanja (umjesto lokativa): Bijo sam u Nii. Nainijo
kulu na Pie;
- esta upotreba pripovjedakoga imperativa: edi, edi,
do mrkla mraka. eki ja tamo, eki, a tebe nema itd.
Zahvaljujui poznatome crnogorskom dijalektologu Miliji
Staniu, uskoki govor najbolje je i najdetaljnije opisani crnogorski govor (o njemu je objavljena dvotomna studija46 i dvotomni
rjenik47 te posebna studija o uskokome akcentu48). Navedimo
i ove neke vanije osobine uskokoga govora koje se javljaju
i u drugim crnogorskim govorima, a uglavnom su atipine za
istonohercegovaki dijalekat. U reenoj Stanievoj dvotomnoj
studiji o uskokome govoru nalazi se obilje takvih osobina:
- nepostojanje glasova h i f;
- iako je tipino saimanje ao > , nije nepoznata u nekim selima ni pojava ao > a;
- promjena m > n u primjerima tipa monad, krnka, slanka;
- dosljedno sprovedena jekavska jotacija u svim pozicijama: neelja, oelo, ueti, vreti, capeti, iesti,
ielica, ever, eeti, epanica, edilo, elokupan, vljera, vljetar, grmljeti, umljeti, trpljeti, dospljeti, bljeati,
46
Milija Stani, Uskoki govor, Tom I, Srpski dijalektoloki zbornik, knj

XX, Rasprave i graa, Beograd, 1974; Stani, Milija. Uskoki govor,
Tom II, Srpski dijalektoloki zbornik, knj XXII, Beograd, 1976.
47
Milija Stani, Uskoki rjenik, I i II, Nauna knjiga, Beograd, 1990. i
1991.
48
Milija Stani, Uskoki akcenat, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XXVIII, Beograd, 1982, str. 63191.
79
Adnan irgi
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
80
obljesiti;
jotacija u grupama svje, cvje, dvje > e, e, e: etovati,
etencija; edok, Meed, etati, etulja;
r > re: ree, pregoreti, a saglasno tome se j gubi iza
palatala , i : boe, boi, tuela, narue, zei, ovi,
mii;
ijekavski oblici tipa slijevati, poijevati, snijevati, noijevati;
sekundarna (i)jekavica i u primjerima tipa eromag, eromaica, kielica, raskieliti, vodijer, putijer, potijer,
kosijer;
esta upotreba glasova i u hipokoristicima: Gao,
Daan, Veo, Buka, Duko, Peko, ole, ale, ako;
nestabilnost sonanta j u intervokalnim pozicijama e je
prvi vokal i: Ikonija, Mijajlo, galijot;
-iji > -i: i, pogani, radi;
finalno - i - > -j: pomoj, izaj, naj, moj, oj, nej, noj,
svuj, goj, kuj, kogoj;
disimilacija tipa mlogo, guvno, tavnica;
-nji > -tnji: kutnji, notnjo, pomotnjik, notnjik, gatnjik;
gubi se krajnji suglasnik u finalnim grupama -t, -st,
-zd: plas, brs, prs, es, vlje, pri, baz, groz, droz, a tako
je i u infinitivu: jes, tres, ies, saes;
suglasnici t i d gube se ispred -stvo: brastvo, srostvo,
kmestvo, srestvo, gospostvo;
neizdiferenciranost upotrebe instrumentala s prijedlogom s i bez njega: Poeko se s noem;
sasvim obina i esta upotreba aorista i imperfekta;
upotreba akuzativa s prijedlozima u i na uz glagole mirovanja (umjesto lokativa): ivi u Korita. Bog na nebo,
a ljudi na zemlju (uz upotrebu tipinu za standardni jezik);
- esta upotreba pripovjedakoga imperativa: Ja osedlaj

konja, obljesi jednu obravnicu za kranu, pa pojai itd.
Jedan od prvih detaljnije izuenih crnogorskih govora,
kako je ve istaknuto, jeste onaj koji je Danilo Vuovi nazvao
dialektom Istone Hercegovine49 i u njemu takoe nalazimo
49
Danilo Vuovi, Dialekt Istone Hercegovine, Srpski dijalektoloki

zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija, Beograd Zemun, 1927,
str. 171. Budui da naslov studije ne ukazuje jasno na teren iji je govor ta studija obuhvatila, neophodno je odrediti njegove granice. Na str. 3
Vuovi ukazuje da se taj dialekt prostire na istoku od linije Trebinje
Bilea Gacko, na terenu koji se obino naziva Starom Hercegovinom.
Zatim opisuje teren na kojem je vrio ispitivanja i kae: obiao sam kako
mesta blie okoline Nikia tako i plemena Grahova, Banjana, Rudina i
Golije. Niki, sa selima nikiske upe i polja, ima unekoliko prirodnu
granicu, i odvojen je planinskim lancima od pomenutih plemena. Poevi
sa istone strane, granica bi se kretala planinama i planinskim vencima
ovim redom: Buhavice, Prekornica, planine nikiske upe, koje ju potpuno zatvaraju, zatim: Vojnik i Javorak sa severa, Njego i Zla Gora sa
zapada, a Budo i Planinca zatvaraju nikisko polje sa june strane. Varo
Niki je na sredini polja, a unekoliko ispod samih planinskih lanaca poreana su sela i zaseoci. Skoro potpuno odvojena, na severoistonoj strani
Nikia, nalaze se sela nikiske upe: Morakovo, Staro Selo, Bjeloevina,
Jugovii, Kuta, Liverovii, Zagrad i Oblatno. U samim planinskim udolinama, bez prirodnog izlaza u polje, nalaze se sela: Brno (ist. od Nikia),
Laz (severoist.), Dragovoljii i Orah (severno), ipano i Duga (severozapadno) i gdegde koji zaselak rasturen ovde-onde po dolinama i rasedima
brdskim. Iz pomenutih sam sela i uveo ponajvie materiala u svoj rad, jer
mi izgleda da su u nekom pravcu dobro, moe se rei i potpuno, ouvali
svoje tipino izgovaranje. Od sela iz kojih sam po neto uzimao i unosio u
svoj rad jesu: Ozrinii, Gornje Polje, Miloani, Brezovik i Zavrh. Vuovi
dalje objanjava da ostala sela (Glibavac, Mokra Njiva, Brezovik, Koani,
Stube, Riani, Straevina, Studenci) nije ispitivao jer u njima crnogorski
zbore budui da je rije o doljacima iz eklia, Cuca, eva itd. koji
su naselili begovska imanja po zauzeu 1877. godine. Pored nekoliko
golijskih zaselaka, Vuovi je obiao i sela i zaseoke Banjana, Grahova i
Rudina: Grahovo (varoica), Spila, Viluse; Rijeani, Balosave, Broanac,
Dolovi; Petrovii, Drpe, Klenak, Tupan (Donji i Gornji), Velimje (varoi-
81
Adnan irgi
obilje osobina tipinih za ostale crnogorske govore, a nepoznatih ili atipinih za istonohercegovaki dijalekat:
- nepostojanje glasova f i h (h se javlja samo po izuzetku);
- sekundarna (i)jekavica tipa kieo, eromah, vodijer,
putijer, pastijer, kosijer, u glagolima tipa poijevati,
sakrijevati, u imenicama npr.: bolijes, golijet, Bokijelj,
podumijenta, rukovijet;
- vokalska grupa ao saima se (pored o) u a: doa, poa,
gleda, uba, kota, ranik;
- sporadino se javlja specifina zamjena poluglasnika;
- dosljedno izvrena jotacija suglasnika d, t, c, s, z: eeti,
oeljati, ever, erati, eiti, poera, edilo, epanica,
proep, eme, pai, ajan, paaluk, iesti, koi, iedna;
- jotacija svje > e, cvje > e: edok, edodba, proeta,
etati, etko, etna;
- jotacija labijala: pljesma, dospljeti; pljena, obljed, bljesnilo, obljeruke, mljesec, grmljeti, mljeseina, vljera,
ivljet, vljeit;
- suglasnici i su obini i optezastupljeni glasovi i,
osim kao produkt jekavske jotacije, javljaju se i kao rezultat jednaenja po mjestu tvorbe: ierati, iikati te
u hipokoristicima tipa Miko, Mia, Goko, ela, elina;
- u nekim leksemima javlja se (alternativno sa z) suglasnik (dz): biin, mnoina, bronin;
- djelimino je zastupljeno gubljenje sonanta j iza palatala i : narue, podrue, obiljee, boi;
ca), Miljanii, Duboke (Donje i Gornje), Koprivice, Crkvice, Mirkovii
i Macavare. (...) Stanovnitvo je ovog kraja uopte dosta staro, tako da
nam ovde nije potrebno s te strane nita naroito govoriti, poto ono ini
potpunu etnografsku celinu.
82
- umjesto finalnoga i javlja se -j: poj, doj, moj, kuj,

nikuj, goj;
- m > n u primjerima tipa: pantim, konija, sinsija, mone;
- disimilacija: mlozina, tamnjan, tavnica, dimno;
- mjestimino se javlja i promjena sn > n, zn > n, sl >
l, zl > l: nijevat, nam, milim, u li as;
- metateza: crvka, cukati, neokle;
- uproavanje suglasnikih grupa -st, -t, -d, -zd u finalnom poloaju: milos, rados, pla, vlje, groz, Gvoz,
da, i u infinitivu: mus, ves, jes, gris, izis;
- oblici zamjenica mene, tebe, sebe u dativu i lokativu
jednine;
- pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj upotrebljavaju se u
obliku ovi, ta, oni;
- uvijek je viu i velju (nekad i kumlju) u 1. licu jednine
prezenta tih glagola;
- analoki oblici tipa laati, meati, obrati;
- prilozi tipa ovudije, tudije, kudije, onudijen, svukudijen;
- genitiv esa;
- vokativ vieslonih enskih imena na -ica ima oblik
nominativa;
- upotreba prijedloga s uz instrumental orunik: Gleda
sam s oima;
- esta upotreba prijedloga su: su pet ljudi, su im, su
to;
- upotreba akuzativa uz prijedloge na, u, o, pod, pred,
nad, za uz glagole mirovanja: Bio sam u Dugu. Spava
pod kuu. Bio sam u grad;
- esta upotreba pripovjedakoga imperativa: ja tu eki,
eki, a njega nema;
83
Adnan irgi
- vrlo aktivan imperfekat i aorist;

- specifina kongruencija tipa: Poeraj te dva ovna. Donesi mi one pet motika. Poto su ove dva tovara. itd.
Kao to se na osnovu iznijetoga spiska jezikih karakteristika moe vieti, razlike izmeu everozapadnih crnogorskih
govora i govora istonohercegovakoga dijalekta mnogo su vee
nego to se to (tradicionalno) istie. Ako se izuzme akcenatsko
stanje tih govora, sa sigurnou se moe utvrditi da oni ine dio
crnogorskog koine sloja, tj. da su neodvojivi od crnogorskih govora kao cjeline jer meu navedenim osobinama ne postoji nijedna koja se ne javlja u crnogorskim arhainijim govorima,
tj. u govorima jugoistone Crne Gore. A ako je takvo stanje u
navedenim govorima koje Peco izdvaja kao najbliskije istonohercegovakome dijalektu, onda nije potrebno naglaavati koliko se od toga dijalekta razlikuju oni crnogorski govori koji su
teritorijalno blii tzv. zetsko-lovenskom dijalektu ili koji se s
njim granie. Stoga je nejasno kako se i sam Asim Peco u svojemu Pregledu srpskohrvatskih dijalekata,50 uprkos onome to je
u citiranome radu iznio, odluio da everozapadne crnogorske
govore smjesti meu ijekavske govore hercegovakog tipa van
granica Hercegovine51 iako ih je opisao kao poseban severozapadnocrnogorski govorni tip. O neodrivosti takvoga postupka
svjedoi i njegova konstatacija da govori zapadne Crne Gore
imaju vei broj osobina za koje ne znaju govori dananje istone Hercegovine, ni Hercegovine uopte, to tim govorima daje
posebno mesto u sklopu ijekavskih govora. Upravo, severozapadnocrnogorski ijekavski govori (oni sa etvoroakcenatskim
sistemom i novijim oblicima deklinacije) pored niza osobina
koje ih veu za ijekavske govore dananje Hercegovine znaju i
50
Asim Peco, Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna knjiga, Beograd,

1978.
51
Isto, str. 7479.
84
za vei broj izoglosa koje su tipine za ijekavske govore zetsko-junosandakog tipa.52 Ako se ima u vidu da je Peco svoj rad
o pomenutim govorima napisao 1976. godine i uz njega ak priloio tabelu krupnijih distinktivnih osobina izmeu tih govora i
govora zetskoga tipa, onda naknadno zanemarivanje (1978)
rezultata do kojih je tu doao i priklanjanje tradicionalistikoj
podjeli (koju je sam indirektno opovrgao) ponovo pokazuje koliko je jak bio uticaj Pavla Ivia kao doskoranjeg (?) autoriteta
u srpskohrvatskoj dijalektologiji; jai ak i od naune argumentacije koja ga opovrgava!
Tradicionalizmu u klasifikaciji crnogorskih govora
nije se oteo ni Milija Stani
uprkos potpunoj upuenosti
u stanje tih govora. Iako je
u studijama o uskokom govoru izloio obilje karakteristika koje taj govor vezuju
za ostale crnogorske govore
a odvajaju od istonohercegovakoga dijalekta (izuzev
akcenta), on je ustvrdio:
Uskoci, Drobnjak, Piva,
nikiki kraj i sl. sve su
to, kao to je poznato, delovi nekadanje Hercegovine i tek su od Berlinskog
ugovora (1878) pripali Crnoj Gori. Oni su time administrativno,
politiki prestali da budu delovi Hercegovine, ali su i dalje u nauci shvatani kao crnogorska Hercegovina. A to se tie narodnih
govora, stvar se nije takorei ni za dlaku promenila sve pome52
Isto, str. 75.
85
Adnan irgi
nute oblasti ostale su i dalje u okviru onoga to obuhvata pojam

istonohercegovaki govori. Prema tome, govor koji je opisao
D. Vuovi (Dialekt Istone Hercegovine, SDZb III, 1927) samo
je jedan od istonohercegovakih govora, kao to je jedan od
njih i govor koji je i sam Peco ispitao, kao to se ni za uskoki govor ne moe nita drugo rei do istonohercegovaki.53
Ako se zna da su Uskoci svoju teritoriju poeli naseljavati tek u
XVIII vijeku i da je do poveanoga uskakanja dolo naroito
krajem XVIII i poetkom XIX vijeka te da su uskakali uglavnom s dananje crnogorske teritorije (Rudine, Markovina, Gornja Moraa, evo, upa nikika, Ozrinii, Gornje polje, Piva,
Rovca, Kolain, Vasojevii, Kui, Donja Moraa; izuzetak su jedino 4 porodice iz Gacka i jedna iz Foe)54 u potpuno planinski,
zabaen i teko prohodan kraj na niiju zemlju i ni pod ijom
upravom e je bilo ljudi i ena iji je itav ivot protekao u
vidokrugu od desetinu-dve kilometara; uskoke veze sa spoljnim svetom bile su vrlo retke i neredovne,55 ako se tome doda
i injenica da taj govor poeduje gotovo sve optije crnogorske
jezike osobine onda se mora odbaiti klasifikacija po kojoj
on pripada govorima istonohercegovakoga tipa. To je ba
53
Milija Stani, Uskoki govor, Tom I, Srpski dijalektoloki zbornik, knj.

XX, Rasprave i graa, Beograd, 1974, str. 59.
54
Isto, str. 1213. Stani izdvaja najvanije pravce uskokog doseljavanja:
nikiki kraj i iz Prekotare, a navanije meustanice: Gornja Moraa i
kolainski kraj.
55
Isto, str. 915. Nikiki, pljevaljski i kolainski Pazar bili su, dakle, jedina mesta gde se Uskok mogao sresti (...). Sem toga, odlazili su Uskoci
ponekad, vrlo retko, i jo dalje do Kotora, Risna ili kog drugog primorskog mesta (...) i do Cetinja, iz kakvih sudskih, azbenih i sl. pobuda (str.
15). Sve to jasno ukazuje ne samo na uskoko porijeklo nego i na teritoriju
na koju su, osim na same sebe, bili usmjereni. A kad se sve to, uz jezike
osobine u prvom redu naravno, uzme u obzir, onda postaje oigledna
neodrivost svrstavanja toga govora u govore hercegovakoga a ne crnogorskog tipa.
86
kao i govor Pive, Drobnjaka, nikikoga kraja te ostali govori

everozapadne Crne Gore crnogorski govor s etvorolanim
akcenatskim sistemom. Ne moe se samo na osnovu etvoroakcenatskoga sistema neki govor proglasiti hercegovakim ako se
zna da u njemu nema najbitnijih osobina hercegovakih govora,
a posebno zbog toga to su oba uzlazna akcenta (uz silazne, naravno) prisutna i u nekim drugim crnogorskim govorima koji se
ni u tradicionalistikim klasifikacijama ne svrstavaju u govore
hercegovakog tipa.56
I da zakljuimo: Navedena analiza potvruje
ispravnost stava Vojislava P.
Nikevia o postojanju optecrnogorskoga
jezikog
sloja i o neodrivosti podjele
crnogorskih govora na dva
strogo odijeljena dijalekta. I
oni govori koji se u takvim
podjelama istiu kao izrazito
hercegovaki imaju mnogo
vie optecrnogorskih nego
istonohercegovakih osobina. Stoga njihov dosadanji
(tradicionalistiki) tretman
treba odbaiti kao neutemeljen. To to se u tim govorima
javljaju i neke hercegovake osobine samo potvruje
odavno poznatu injenicu da se jezike i dijalekatske granice
samo po izuzetku poklapaju s dravnim granicama, odnosno da
56
Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za

filologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979.
87
Adnan irgi
se izvjesne istonohercegovake izoglose zavravaju u Crnoj

Gori. U naem je sluaju to pogotovo prirodna stvar jer je rije o
govorima koji pripadaju istome jezikom sistemu (tokavskom)
i uz to se nalaze u bliskome suedstvu, pa bi bilo teko ne pretpostaviti izvjesna podudaranja u graninome pojasu navedenih
govora (istonohercegovakih i everozapadnih crnogorskih).
Akcenatski sistem i zamjena jata kao dva osnovna kriterijuma u podjeli tokavskih govora u ovom sluaju ne daju valjane
rezultate. Crnogorski su govori (osim po izuzetku) (i)jekavski,
ba kao i istonohercegovaki. A pojedini crnogorski govori koji
se tradicionalistiki svrstavaju u govore zetskog tipa, poput
npr. bjelopavlikoga, vasojevikog, donjopjeivakog i sl., imaju i etvorolani akcenatski sistem, a po zamjeni jata i svim
ostalim osobinama uklapaju se u crnogorske govore s dvolanim
akcenatskim sistemom. Da bi se utvrdila pripadnost pojedinih
govora odreenoj grupi ili dijalekatskom tipu, mnogo su bitnije
izoglose osobina koje su u tome govoru javljaju. A to je upravo
ono na to je skrenuo panju Asim Peco u citiranome radu o
prelaznim govorima. Bitno je, dakle, odrediti arite pojedinih
pojava. O tome svjedoi i spisak osobina koje Peco navodi kao
tipine za istonohercegovaki dijalekat. To to se u njemu npr.
javljaju oblici zamjenica mene, tebe, sebe ili poremeen odnos
akuzativa i lokativa (uz crnogorsku granicu) ne znai da te dvije
osobine nijesu vie optecrnogorske ve da kraj tih izoglosa nije
ogranien crnogorskom dravnom granicom. Postojanje svih
bitnijih optecrnogorskih jezikih osobina (atipinih za istonohercegovaki dijalekat) u everozapadnim crnogorskim govorima najbolji je pokazatelj da ti govori pripadaju crnogorskom a
ne hercegovakom govornom tipu. to se akcenatskih podudaranja tie, ona jesu znaajna ali ne mogu biti i odluujua. Stoga
se za everozapadne crnogorske govore odreenje istonohercegovaki mora konano naputiti.
88
LITERATURA
Bokovi, Radosav & Malecki, Mjeislav. Istraivanja
dijalekata Stare Crne Gore s osvrtom na susedne govore,
Glasnik Odjeljenja umjetnosti CANU, br. 20, Podgorica,
2002.
irgi, Adnan. O klasifikaciji crnogorskih govora, Lingua
Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
irgi, Adnan. Revizija podjele crnogorskih govora,
Lingua Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009.
upi, Drago. Bibliografija govora Crne Gore,
Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji
rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska
akademija nauka i umjetnosti, Titograd, 1984.
Dedijer, Jevto. Hercegovina, Srpska knjievna zadruga,
Beograd, 1909.
Hamm, Josip. Crnogorsko T, D + JAT > E, E,
Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji
rad na njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska
Ivi, Pavle. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika. Uvod i
tokavsko nareje, Matica srpska, Novi Sad, 1956.
Ivi, Pavle. Osvrt na lingvistike metode dosadanjih
prouavanja crnogorskih narodnih govora, Crnogorski
govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na
njihovom prouavanju, Zbornik radova, Crnogorska
89
Adnan irgi
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski interdijalektalni/

naddijalektalni (koine) standardni jezik u knjizi Jezike i
knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,
Cetinje, 2006.
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik, Tom II (od 1360. do
1995. godine), Matica crnogorska, Cetinje, 1997.
Peco, Asim. Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Nauna
knjiga, Beograd, 1978.
Peco, Asim. Prilog prouavanju prelaznih govora, Radovi,
ANUBiH, knj. LXX, Sarajevo, 1981.
Peikan, Mitar. Jedan opti pogled na crnogorske govore,
Zbornik za filologiju i lingvistiku, XXI/1, Matica srpska, Novi
Sad, 1979.
Pulevi, Vuki. Glasovi i u crnogorskoj toponimiji,
Lingua Montenegrina, br. 1, Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008.
Reetar, Milan. tokavski dijalekat, Matica crnogorska,
Podgorica 2010.
Stani, Milija. Uskoki akcenat, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. XXVIII, Beograd, 1982.
Stani, Milija. Uskoki govor, Srpski dijalektoloki
zbornik, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, Tom I, knj.
XX, 1974.
Stani, Milija. Uskoki govor, Tom II, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj XXII, Beograd, 1976.
Stani, Milija. Uskoki rjenik, I i II, Nauna knjiga,
Beograd, 1990. i 1991.
Stevanovi, Mihailo. Gramatika srpskohrvatskog jezika
za vie razrede gimnazije, etvrto izdanje, Obod, Cetinje,
1962.
90
Stevanovi, Mihailo. Istonocrnogorski dijalekat,

Junoslovenski filolog, knj. III, Dravna tamparija Kraljevine
Jugoslavije, Beograd, 1933-1934.
Stojanovi, Jelica. Identitet i status srpskog jezika u Crnoj
Gori, Zbornik radova Jezika situacija u Crnoj Gori norma
i standardizacija, CANU, Podgorica, 2008.
Vukovi, Jovan. Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski
filolog, knj. XVII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije,
Beograd, 1938-1939.
Vuovi, Danilo. Dialekt Istone Hercegovine, Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. III, Srpska kraljevska akademija,
Beograd Zemun, 1927.
CLASSIFICATION OF THE MONTENEGRIN

SPEECHES
This paper offers an analytical-critical overview of the
present attempts to classify Montenegrin speeches and to offer
a new model for their classification. Commencing with the substitution of jat and accentual position as the basic principle
for the classification of tokavian speech, it divides Montenegrin
speeches into three groups: southeast, northwest and the speeches of the Montenegrin Sandak. That conditional classification does not deny a thesis about the spontaneously developed
koine type of Montenegrin popular speech.
91
IJEKAVICA U SAVREMENOJ
CRNOGORSKOJ JEZIKOJ STVARNOSTI
U ovome prilogu daje se kratak pregled razvoja i prisustva ijekavice u Crnoj Gori s posebnim
osvrtom na dananje stanje. Analitiko-kritikim
pogledom na jeziku politiku u Crnoj Gori XX vijeka, naroito u posljednjim decenijama, utvruje
se da je dananje prisustvo ekavizama u Crnoj Gori
posljedica planske ekavizacije crnogorskoga jezika od strane pojedinih jezikoslovaca u Crnoj Gori i
izvan nje. Posljednji korak u tome pravcu je Renik
(i)jekavizama srpskog jezika, e se brojnim ekavizmima daje normativni status u Crnoj Gori. Nasuprot
tome, naunim angamanom montenegrista tei se
ouvanju tipinih optecrnogorskih jezikih obiljeja, u prvome redu ijekavice kao jednoga od najmarkantnijih. Zvanino prihvatanje crnogorskoga jezika
kao slubenoga trebalo bi da eliminie mogunost
da Crnu Goru preplavi standardnojeziko (i)jekavsko-ekavsko rasulo.
Za razliku od teritorije koju pokrivaju bosanski, hrvatski i,
naroito, srpski jezik teritorija Crne Gore je dominantno i prepoznatljivo (i)jekavska. Crnogorski govori su gotovo bez izuzetka (i)jekavski. Stoga su oni, kao to je poznato, dobrim dijelom
i posluili kao osnova za Vukov knjievni jezik. Meutim, u XX
vijeku u Crnoj Gori su se desile najkrupnije promjene na planu
93
Adnan irgi
Vukove ijekavice,1 nastale najee kao rezultat jezike politike

koju su kreirali pobornici Vukovih filolokih teorija. Ipak, ti jeziki strunjaci najee su ekavizaciju tipinih crnogorskih (i)
jekavskih oblika prikazivali kao rezultat spontanih jezikih procesa koji su se razvili u XX stoljeu.
Polazei od injenice da nije poznat izgovor praslovenskog 2 te od stava Radosava Bokovia da je centralno pitanje i
jata i slavistike da li je praslovensko bilo diftong ili monoftong,
Vojislav P. Nikevi u jednoj svojoj studiji uzima u svestrani
nauni pretres njegov izgovor. (...) Svi dosadanji bezuspjeni
pokuaji da se to fundamentalno pitanje slovenistike i slavistike
definitivno rijei bazirani su na pogrjenoj metodolokoj postavci da je jat bio glas ili dvoglasnik, monoftong ili diftong, koji
se monogenetski (monocentrino) cijepao na brojne reflekse
(odraze) kao na svoje sastavne elemente.3 Poavi od definicije
fonema kao najmanje jezike jedinice koja se sa stajalita tog
jezika ne moe ralaniti u skup jo kraih fonolokih jedinica4
te na osnovu analitiko-kritikoga pretresa dosadanjih stavova
o porijeklu jata i lociranju prapostojbine starih Slovena, Vojislav
Nikevi zakljuuje da ne moe biti govora o cijepanju tzv. jedinstvenog glasa jat niti o njegovim refleksima koji su se javili
relativno kasno, navodno poev od ekavice, preko ikavice i, na
1
Sintagma Vukova ijekavica u ovome radu upotrebljava se da oznai one

oblike koje je Vuk prihvatio u svome tipu knjievnoga jezika.
2
Dr Stjepan Babi, Jezik, Panorama, Zagreb, 1967, 110.
3
Vojislav P. Nikevi, Praizvor prototip i praiskon izgovora slov(j)enskoga jata () u: 1. Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 28; 2. Rije, asopis za slavensku filologiju, god. 12, sv. 2, Rijeka, 2006. str. 739; 3. Zbornik etrte mednarodne
konference Evropski staroselci, Korenine slovenskega naroda, Ljubljana,
9. in 10. junij 2006, Zalonitvo Jutro, Ljubljana, 2006, str. 203222.
4
Rikard Simeon, Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva, I, AO, Matica hrvatska, Zagreb, 1969, str. 350.
94
kraju, ijekavice/jekavice pred kraj XIV stoljea.5 On pokazuje

kako jat nikad nije ni bio glas nego znak kojim su se obiljeavale
razliite glasovne vrijednosti na razliitim prostorima. Taj svoj
stav potvruje stanovitem poznatoga srpskog filologa Petra
oria, koji nalazi da je u naoj irilskoj pismenosti jat imalo
nekoliko vrednosti: ja, a, e, ije, je, i, j.6 Protiv stava o nekadanjoj e vrijednosti jata, to je u naznaenome periodu dalo tzv.
refleks ije govori i hrvatski slavist Josip Hamm. On kae da je
jedna od glavnih razlika u shvatanjima toga problema to da
nije bilo iskonsko e koje je tek poslije prelazilo u ie.7 Razvitak
ijekavskoga alternanta jat i Branko Mileti izvodi iz diftonga ie.
Potvrde za to on nalazi u injenici da postoje mnogi ijekavski
govori u kojima se jo i danas sauvao jednosloni izgovor dugoga jata (na pr. svet, vek, kolevka, reka), a ne kao to trai
Vuk: svijet, vijek, kolijevka, rijeka.8
Odredivi trougao Poljska Ukrajina Bjelorusija kao
prostor slovenske prapostojbine na kojemu se ukrtaju poljski
jakavski i jekavski, ukrajinski ikavski i bjeloruski ekavski izgovor , Nikevi nalazi da je tu klju za razrjeenje problema
izgovora jata kao centralnoga slavistikog pitanja, kako ga
nazva Radosav Bokovi. Oslanjajui se, izmeu ostaloga, i na
5
Prof. dr. Dalibor Brozovi & Prof. dr. Pavle Ivi, Jezik, srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1988, str. 9.
6
Petar ori, Istorija srpske irilice. Paleografsko-filoloki prilozi, Zavod
za izdavanje udbenika Socijalistike Republike Srbije, Beograd, 1970,
204.
7
Josip Hamm, Crnogorsko T, D + > E, E, Zbornik radova s naunoga skupa Crnogorski govori. Rezultati dosadanjih ispitivanja i dalji rad na
njihovom prouavanju, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Nauni
skupovi, knj. 12, Odjeljenje umjetnosti, knj. 3, Titograd, 1984, str. 80.
8
Dr Branko Mileti, Pregled istorije srpskohrvatskog jezika, Beograd, s. a.,
str. 70.
95
Adnan irgi
onomastika istraivanja Radoslava Rotkovia, koji tvrdi da su

preci dananjih Crnogoraca i Dubrovana doli iz Polablja Pomorja dananje istone Njemake, Nikevi crnogorsku ijekavicu povezuje s poljskim i polapskim izgovorom jata. Poto u
izumrlome polapskom i dananjemu poljskom jeziku za na jednosloni i dvosloni jat (ovjek i smijeh) postoji dvoglasni fonem e (czlowiek i miech), on zakljuuje kako je oevidno da
je jo u Polablju Pomorju kao slovjenskoj pradomovini predaka Crnogoraca i Dubrovana dvoglasnom fonemu /e/ u rijeima
s dugijem jatom poput: lijep, vijek, sijeci, rijeka, dodavano samo
poziciono [i] poradi ostvarivanja to prohodnijeg izgovora. U
tom sluaju slijed [ije] je stvarno alofon dvoglasnoga fonema
(ie). A to onda znai da su u polapskom jeziku uporedo opstojali,
tj. kao /ie/ : [ije].9
Kakvo go bilo porijeklo i izgovor staroga , protiv teze
o njegovoj tzv. refleksaciji u ijekavizam pri svretku XIV stoljea govore brojni pisani spomenici i onomastika graa. Pri
odreivanju porijekla ijekavice/jekavice najee se polazilo od
pisane grae, tj. od vremena kad se umjesto staroga grafema u
pismu poinje upotrebljavati njegova izgovorna vrijednost. Zanemarivana je dakle injenica da je pisana tradicija uticala na
upotrebu zajednikoga grafema umjesto posebnih izgovornih
vrijednosti koje je taj grafem na razliitim slovenskim prostorima pokrivao. Tako npr. Asim Peco, opet povodei se za pisanim
spomenicima iz Crne Gore i Dubrovnika, pominje mogunost
da se u crnogorskim govorima ve u XIII vijeku bijahu razvili
(i)jekavski refleksi jata, pri emu je jekavski refleks ve tada
poeo da utie na fonetsku prirodu prethodnih konsonanata.10
9
Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 34.

Asim Peco, Sudbina kratkog iza r u ijekavskim govorima tokavskog
dijalekta, Junoslovenski filolog, knj. XXXIII, Institut za srpskohrvatski
jezik, Beograd, 1977, str. 248.
10
96
Protiv tako pozne pojave ijekavice koja je navodno nastala kao

proizvod refleksacije jata stoji i antroponim Tjeimir (Tiescimirus) u Ljetopisu popa Dukljanina, kao i cijeli Imenik geografskih
naziva srednjovekovne Zete Gavra A. krivania,11 u kojemu na
dananjoj crnogorskoj teritoriji nema nijednoga ekavskog toponima! A da je tana pomenuta hipoteza o refleksaciji , takvo
stanje bilo bi nemogue.
Kako onda objasniti ijekavske oblike u tome Imeniku, koji
obuhvata i vrijeme prije kojega se navodno razvio tzv. refleks
jata? Poznato je da su toponimi slabo podloni promjenama.
Stoga bi bila neodriva pretpostavka da je do promjene nekadanjih navodno ekavskih toponima u ijekavske dolo neposredno
prije no to su zapisani u spomenikoj grai koja je krivaniu posluila kao polazite za Imenik. Nema jezikih promjena
koje u izuzetno kratkome periodu mogu u potpunosti izbrisati
svaki trag stanju koje im je prethodilo, pa samim tim nema ni
naune utemeljenosti za pretpostavku da je do razvoja tzv. ijekavskoga refleksa jata dolo nekim stihijnim procesom kojim su
nekadanji oblici s neizmijenjenim jatom u potpunosti i dosljedno zamijenjeni ijekavizmom. Naprotiv, toponimi zabiljeeni u
srednjemu vijeku otkrivaju stariji ijekavizam koji je doveo do
jotovanja: Sv. Stjepan > Suepan, Tjekla > ekla, Presjeka >
Preeka, Tjehotina > ehotina...12
11
Dr Gavro A. krivani, Imenik geografskih naziva srednjovekovne Zete,

Istoriski institut NR Crne Gore, Titograd, 1969. Imenik je, prema rijeima
prireivaa, izraen na osnovu objavljenih izvora, istoriske literature i
arhivske grae, sa tenjom da tih imena bude to vie i sa najstarijim pomenom. Iz tih razloga Imenik i sadri preko 900 srednjovekovnih imena
(str. 3).
12
Radoslav Rotkovi, Ijekavica u onomastici kao crnogorski etniki i kulturni identitet, Zbornik radova sa meunarodnoga naunog skupa Jezici
kao kulturni identiteti, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1998, str. 122
123.
97
Adnan irgi
Komparativnom analizom crnogorskoga i polapskoga/

pomorskoga onomastikog materijala Radoslav Rotkovi doao
je do zakljuka da postoji puna fonoloka podudarnost polapsko-pomorskog i zetsko-pomorskoga lingvistikog areala. Plemena koja su tada naselila Crnu Goru donijela su sa sobom
ne samo rojeve geografskijeh naziva nego i sopstveni ijekavski
izgovor.13 I dalje: Na primjerima: Tjehotino, Lijeska, Ljeane,
Bjelice, toponimi u naoj postojbini otkrivaju jasni ijekavizam,
kao u poljskom jeziku. Sa poljskijem jezikom nas vezuje i glasovni sistem koji se ne moe izraziti su 30 Vukovijeh slova! On
je prihvatio juni izgovor i jotovanje (evojka, ed), pa i glas
h, za to u poetku nije znao, ali nije prihvatio da nae slova za
glasove u rijeima: ednik, ekira, iesti, bia, to sve postoji
u poljskome alfabetu i odatle ta slova uzimaju i upotrebljavaju nai lingvisti koji se protive kodifikaciji tijeh slova, jer ne
mogu drukije da opiu narodne govore!14
to se Vuka tie, razumljivo je to grafeme , i nije uveo
u svoj tip knjievnoga jezika (iz kojega je kasnije izbacio progresivne oblike tipa erati, evojka i zamijenio ih regresivnim
tjerati, djevojka) jer je on radio na uvoenju jezika zajednikoga
projektovanome narodu Srbohrvatima. Dakle, nije Vuk radio na
normiranju crnogorskoga jezika, iako su mu i crnogorski govori
bili osnova za njegov tzv. srpski jezik (koji se ponajmanje bazirao na srpskim govorima). Ti glasovi koji su u crnogorskome jeziku bili opteprisutni, van crnogorske jezike teritorije imali su
status dijalektizama i zbog toga se, kao takvi, nijesu mogli nai
u zajednikome knjievnom jeziku koji je poivao na Vukovoj
teoriji o svim tokavcima kao Srbima. Navodei 28 prosti glasova u srpskom jeziku (osim f i h), Vuk u fusnoti konstatuje da
osim ovi opti glasova mogu se uti u srpskom jeziku jo neki
13
Isto, str. 121.

Isto, str. 117.
14
98
osobiti glasovi: 1) Ercegovci kato izgovaraju s pred j kao poljsko , a z kao , n. p. sjekira, sjutra, izjeo...15
Na osnovu analize izuzetno obimne literature i grae (iji
spisak sadri nekoliko stotina jedinica) u kojoj su najznaajnije
mjesto dobile studije Rajnholda Trautmana16 i Hane Skalove,17
Radoslav Rotkovi napisao je opsenu knjigu18 koja sadri i registar od gotovo 900 onomastikih jedinica istovjetnih na crnogorskome prostoru i na teritoriji Polablja. Treba naglasiti da
kod Rotkovia svaki toponim nema svoj redni broj, no je on
pod isti redni broj podveo sve toponime istoga tipa. Ako bismo
svaki od tih toponima prebrojali, doli bismo do nekoliko hiljada
istovjetnih jedinica na pomenutim prostorima. Poto se ovaj na
rad ograniava na pitanje ijekavice u savremenoj crnogorskoj
jezikoj stvarnosti, mi emo iz pomenute Rotkovieve studije
preuzeti neke toponime u ijekavskome obliku radi potvrde ranije
iznijetih teorija: Bijela, Bjelava, Bezdjede, Bezmjerov, Bjelbog,
Bjelica, Bjelina, Bjelozem, Bijeljany, Bijeljane, Brieskow, Brijestina, Briezani, Brijeghe, Djedite, Djeva, Djewitz, Diete, Dvie
15
Vuk Karadi, Srpski rjenik (1818), Dela Vuka Karadia, priredio dr

Pavle Ivi, Prosveta Beograd, 1969, str. XXIX.
16
R. Trautmann, Die Elb- und Ostseeslavischen Ortsnamen, Teil IIII. Berlin, 1949, 1950. (Trei dio, registar, obradio H. Schall); R. Trautmann,
Baltisch-slavisches Wrterbuch, Gottingen, 1923. i R. Trautmann, Die
slavischen Ortsnamen Meklenburgs und Holsteins. Zweite verbesserte
Auflage. Berlin, 1950.
17
H. Skalova, Topografick mapa uzemi Obodricu a Veletu-Luticu, Praha,
1965.
18
Dr. Radoslav Rotkovi, Odakle su doli preci Crnogoraca. Onomastika
istraivanja, Drugo, istovjetno izdanje, s Komentarima na kraju, MontEdit, Podgorica, 2000. Pomenuti je registar kasnije proiren i objavljen pod
naslovom Baltiko-pomorske, polapske i zetsko-pomorske onomastike
paralele u knjizi: Radoslav Rotkovi, Jezikoslovne studije, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str.
55142.
99
Adnan irgi
gore, Gnijezdiz, Gnjevomjer,

Chljebov, Jarognjev, Kljetina, Liepousiennizha, Lijeska,
Ljeskov, Mijel, Medirjeica,
Nedjelica, Nemjer, Narijeje, Nevjer, Orjehov, Otsje,
Parijez, Pijesky, Persjeky,
Pjena, Podlijete, Porijeje,
Predjely, Perdjely, Presjeka,
Prijenica, Priedoli, Primjeri, Rijeane, Riezani, Rijeka,
Rjeica, Rjepin, Sjekyrica,
Sjenica, Sjerava, Strijela,
Strijelci, Strijely, Tjehotino, Tjeenovii, Tjeimjer,
Trebjeane, Trijebkovo, Trijebel, Trijebina, Ustje, Utjehov, Vjetrica, Wieternick, Vorjen,
Zabjel, Zarijeje, Zasjeka, Zvjerin, Zvjerov itd.
S crnogorskoga i dubrovakoga kao prepoznatljivo ijekavskoga govornog podruja ijekavica se u minulim vjekovima proirila i na okolna podruja. Masovnim seobama stanovnitva ona
je kao juno narjeje proirena iz svoje postojbine na sever i na
istok, (...) u severnu i zapadnu Bosnu, severnu Dalmaciju, Liku
i Krbavu, u zapadnu Srbiju.19 Meutim XX vijek obiljeila je
19
Jovan Skerli, Istono ili juno nareje u knjizi Pisci i knjige, III, Prosveta, Beograd, 1955, str. 87. O irenju tzv. hercegovakih (=crnogorskih
jer je u pitanju everozapadna Crna Gora) jezikih osobina govori i Mihailo Stevanovi u knjizi O jeziku Gorskog vijenca, Srpska akademija
nauka i umetnosti, Nauna knjiga, Beograd, 1989, str. 203204. i u knjizi Savremeni srpskohrvatski jezik. Gramatiki sistem i knjievnojezika
norma, I, Uvod, Fonetika, Morfologija, 3. izdanje, Beograd, 1975, zatim
Milorad Dei Zapadnobosanski ijekavski govori, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XXI, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1976, str.
15; Pavle Ivi u Dijalektologiji srpskohrvatskog jezika (Uvod i tokavsko
100
dominacija srpske jezike politike u Crnoj Gori, ali i na irem

podruju, pa ak ni Hrvatska esto nije bila imuna na tu politiku.
Kao produkt takve politike javljaju se u crnogorskome jeziku
mnogi ekavizmi koji su se u njemu do danas vrsto uvrijeili.
Iako se zna da je Vuk Karadi usmenu rije, koju je uveliko sakupio na crnogorskome terenu, pretoio u svoj knjievni
jezik, mnogi dananji jezikoslovci iz Crne Gore tee umjesto
pojedinih vukovskih oblika normirati ekavske, prikazujui ih pri
tome kao autohtone crnogorske oblike a ne kao import s ekavskoga jezikog podruja. Takva jezika politika samo je logian
slijed onoga to je zapoeto na razmeu dva vijeka (XIX i XX),
a to je trebalo da se dovri u meuratnome periodu.20 Naime,
od poetka primjene Vukove jezike reforme u Crnoj Gori sistematski je raeno na pooptavanju crnogorskih oblika koine tipa,
tanije ti su oblici zamjenjivani oblicima koji su bili veinski
u ijekavskim govorima tokavskoga sistema, odnosno Vukova
tipa srpskog jezika. Tako je i sam Vuk 1839. naputio oblike s
jekavskom jotacijom tipa erati, evojka i zamijenio ih regresivnim, ali na tokavskome podruju dominantnim oblicima tjerati,
djevojka. Istina, ti regresivni oblici u crnogorskome knjievnom
jeziku s kraja XIX vijeka bili su vie izuzetak nego pravilo, ali
e XX stoljee donijeti radikalan zaokret u tom pogledu: tipini
optecrnogorski oblici u pisanome jeziku postae zanemarljivi
u odnosu na standardne srpske/srpskohrvatske. Tako e proces
nareje). Celokupna dela, knj. II, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi Sad, 1985, str. 68. te Vojislav P. Nikevi u
brojnim svojim radovima, izmeu ostaloga i u studiji tokavski dijasistem
(norma i kodifikacija). Poseban otisak proirenoga referata s meunarodnoga naunog skupa Norma i kodifikacija crnogorskog jezika, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2004. te mnogi drugi autori. Iseljavanja stanovnitva o kojima je rije potvruje i Jevto Dedijer u knjizi
Hercegovina, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1909.
20
Sintagmom meuratni period oznaavamo period izmeu dva svjetska
rata.
101
Adnan irgi
razgradnje crnogorskoga knjievnog jezika (pod oznakom knievnojezikoga izraza ili subvarijante srpskohrvatskoga jezika)21
tokom cijeloga XX stoljea tei uzlaznom putanjom. No kad je
u pitanju govorni (narodni) jezik, uticaji jezike politike o kojoj
je rije mnogo su manji, mada ni tu nijesu zanemarljivi. Najevidentniji su u pogledu narodne svijesti koja sopstveni jezik i
njegove opte markantne odlike esto doivljava kao neku vrstu
arhaizama ili dijalektizama kojih se treba odrei u svakoj javnoj
komunikaciji, a naroito u beletristikome stilu. Ipak, status ijekavice u doba Vuka Karadia nije bio sporan. Njezin e status
biti doveden u pitanje tek u
XX vijeku, u periodu izmeu dva svjetska rata, kad su
za zvaninu vlast bili sporni
i nemili i svi ostali vidovi crnogorske prepoznatljivosti.
Nastojanja u pravcu
degradacije i arhaizacije crnogorskoga jezika urodie
plodom tek poslije 1918. godine, nakon unitenja crnogorske drave i administrativne zabrane crnogorske nacije,
kada dolazi do brutalnoga
nacionalnog i socijalnoga
ugnjetavanja Crnogoraca.22
21
Dalibor Brozovi, O sadanjem asu na krunici jezinog sata, Kritika

dvomjeseni asopis za kritiku umjetnosti i kulturnopolitika pitanja,
br. 17, Drutvo knjievnika Hrvatske, Zagreb, oujak/travanj, 1971, str.
190211.
22
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik. Geneza, tipologija, razvoj, strukturne odlike, funkcije. Tom II (Od 1360. do 1995. godine), Matica crnogorska, Cetinje, 1997, str. 537.
102
Odmah poslije aneksije Crne Gore Srbiji u Glasu Crnogorca

objavljen je tekst koji slikovito predoava navedenu konstataciju: itavom svijetu, a naroito srpskom narodu u Ugarskoj,
poznat je onaj zloglasni tzv. Aponijev kolski zakon, po kome su
eca svih nemaarskih naroda u dravi morala u kolama uiti
maarski i protiv koga se cio obrazovani svijet zgraao i bunio. Taj zakon se, sa maarskoga nacionalnog gledita, dao, ako
ne opravdati, a ono bar donekle razumjeti. Ali ono to danas radi
beogradski cincarin Davidovi u kolama u Crnoj Gori mnogo
je gadnije i sramnije od onoga to je inio Aponij. Davidovi je
naime zabranio da se u crnogorskim kolama predaje crnogorska istorija! Pa jo je i to sitnica prema onome to slijedi! On je,
ujte, zabranio da se u Crnoj Gori govori junim dijalektom! U
kolama se mora predavati eci samo istonim dijalektom. Iako
smo vjerovali u ubijstva, paljevine i druge zloine koje Srbijanci
vre po Crnoj Gori,23 ali u ovo nikad nijesmo mogli vjerovati
dok poljednjih dana nijesmo od sigurnih linosti uvjereni. Tako
Rijeka Crnojevia sad nosi ime Reka, Bjelopavlii zovu se
Belopavlii, Pjeivci se zovu Peivci itd.24 U naznaenome
periodu u Crnoj Gori, dakle, ni Vukov tip srpskoga jezika vie
nije bio poeljan, ve se radilo na uvrivanju srpske ekavice
ija je upotreba do tada bila nepoznata na crnogorskome terenu. Istina, Believ Pravopis, koji je tada bio na snazi, zvanino
je prihvatao ijekavicu,25 ali tipina crnogorska jezika obiljeja
23
Vieti o tome u knjizi Nekoliko stranica iz krvavoga albuma Karaorevia. Dokumenta o zloinima Srbijanaca u Crnoj Gori, Izdanje odbora
crnogorskih izbjeglica, Kr. crnogorska dravna tamparija, Rim, 1921. (i
fototipsko izdanje Nekoliko stranica iz krvavoga albuma Karaorevia.
Dokumenta o zloinima Srbijanaca u Crnoj Gori, Crnogorsko obrazovno
udruenje, IVPE, Cetinje, 2006) napomena A. .
24
Aponijev zakon, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI. 1919, str. 4.
25
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik. Geneza, tipologija, razvoj,
strukturne odlike, funkcije. Tom II (Od 1360. do 1995. godine), Matica
103
Adnan irgi
bila su i dalje na udaru: Oni koji piu junim izgovorom treba

naroito da paze na osobinu knjievnog junog izgovora kojom
se on odlikuje od narodnoga junog izgovora u veini krajeva,
a koja je u ovome: u narodu se izgovara erati, evojka, esto
ivljeti, trpljeti, grmljeti, svrbljeti, zatim uvek ljepota, njedra i
sl. Od svega ovoga je knjievni juni izgovor zadrao samo sluajeve kao ljepota i njedra, t.j. one u kojima j od je daje sa l i n
koji mu prethode lj i nj; a u svim drugim sluajevima ne vri
se jotovanje, ve se zadrava stariji glasovni odnos: tj, dj, vj, pj,
mj i bj, dakle: tjerati, djevojka, ivjeti, trpjeti, grmjeti, svrbjeti;
tako i: sjesti, cjedilo, zjenica i sl. a ne esti, edilo i sl.26 Iako
se u citiranoj preporuci ne iznosi nita novo u odnosu na pravila
koja je ve bio uspostavio Vuk Karadi, oigledno je da se neprimjereno u isti kontekst stavljaju oblici tipa svrbljeti, trpljeti,
grmljeti i sl. koji su u crnogorskim govorima samo mjestimino
zastupljeni27 u odnosu na opteprisutne oblike tipa esti, edilo,
crnogorska, Cetinje, 1997, str. 559569.
Aleksandar Beli, Pravopis Srpskohrvatskoga Knjievnog jezika, Izdavaka knjiarnica Gece Kona, Beograd, 1923, str. 3.
27
Drago upi u radu Jekavsko jotovanje labijala u govorima Crne Gore,
Nauni sastanak slavista u Vukove dane, MSC, Beograd Novi Sad Tri, 1318. IX 1977, Beograd, 1981. na strani 60 konstatuje da se jotacija
labijala u Crnoj Gori javlja u govorima Crmnice, Zete (sa Ljekopoljem),
Kua, Bratonoia i, dijelom, Pipera, dakle govori koji se nalaze na podrujima u dolini Skadarskog jezera i njegovih pritoka Zete i Morae. (...)
to se ostalih podruja crnogorskih i govora na njima tie (za sjeverozapadnu Boku , izgleda, vae zakonitosti iz Hercegovine, odnosno Pive i
Drobnjaka), ini nam se da su najblia stvarnom stanju ona miljenja koja
polaze od toga da se ranije jekavsko jotovanje labijala (ispred jata) vrilo
dosljedno i da je taj proces u znatnoj mjeri prekinut mijeanjem stanovnitva sa razliitih podruja i uticajem knjige odnosno kole Malo naprijed, na str. 62, isti autor rezimira da kompaktnu izoglosu sa dosljednim
jotovanjem labijala pred jatom imamo u zetskoj kotlini i njenom obodu,
izuzev na istonoj strani (gdje su albanski govori). Nasuprot tome, dijalektoloka su ispitivanja potvrdila da su oblici s jotovanim , , , u cr26
104
erati, evojka. Time se jotovanim oblicima umanjuje znaaj jer

se postavljaju u istu ravan s osobinama koje su u Crnoj Gori
dijalektalnoga karaktera. Takva jezika politika upravo je i vodila stvaranju svijesti kod crnogorskoga naroda (uglavnom bez
obzira na nivo obrazovanja) da tipini oblici treba kao arhaini i
dijalektalni da budu iskljueni iz standardnoga jezika, a po mogunosti i iz usmene komunikacije. Ta politika ostavila je dalekosene posljedice.28
Nametanjem i usvajanjem zahtjeva toga tipa raskidala se
dugotrajna knjievnojezika tradicija u Crnoj Gori izraena kroz
meusobnu uslovljenost govornoga uzusa i knjievnoga jezika.
Ta uslovljenost bila je do te mjere izraena da Vukova jezika
reforma na crnogorskim prostorima nije imala gotovo nikakva
nogorskim govorima apsolutno zastupljeni, dok su regresivni (nejotovani)
oblici u njima nepoznati (osim u rijeima novijega datuma, preuzetim iz
drugih tokavskih standardnih jezika).
28
Posljedice te politike oetile su se i u najnovije doba, u procesu standardizacije crnogorskoga jezika. Poslije usvajanja Ustava nezavisne drave
Crne Gore (2007), u kojemu je crnogorski jezik definisan kao slubeni
u Crnoj Gori, osnovan je i Savjet za standardizaciju crnogorskoga jezika
(2008) sa zadatkom da izradi pravopis, gramatiku i rjenik crnogorskoga
jezika. Dio Savjeta, okupljen oko ljudi koji su predavali jezik i knjievnost
na Univerzitetu Crne Gore (Rajka Gluica, Tatjana Beanovi, Igor Laki
i Zorica Radulovi) pod uticajem tradicionalistike lingvistike koja je negirala postojanje zasebnih tokavskih standardnih jezika, u prvome redu
crnogorskoga, tvrdo se protivio kodifikaciji opteprisutnih oblika nastalih
jekavskom jotacijom glasova d, t, c, s i z. Tanije, nastojali su izbaciti iz
crnogorske standardnojezike norme fonem i koje je nastalo kao produkt jotacije glasa c, dok su (e) < tj(e), (e) < dj(e) i (e) < sj(e) prihvatali
(nedosljedno) uz regresivne oblike koje su nastojali kodifikovati u svim
sluajevima. Taj je pokuaj faktikoga osporavanja standardizacije tipine
crnogorske jekavice propao odlukom Ekspertske komisije za standardizaciju crnogorskoga jezika koju je formirala Vlada Crne Gore (2009). Ta je
komisija standardnojezikim proglasila sve produkte jekavske jotacije. O
radu na standardizaciji crnogorskoga jezika bie vie zbora drugom prilikom.
105
Adnan irgi
znaaja.29 To tim prije kad se zna da je npr. Njegoev jezik bio

potvrda da se na vukovskome tipu knjievnoga jezika mogu
stvoriti vrhunska beletristika djela. Iako je bilo prolo ezdeset
godina od poetka kontinuiranoga sprovoenja Vukove jezike
reforme, crnogorski pisci se jo uvijek nijesu bili odrekli svoje
duge tradicionalne upotrebe oblika sa i (za nijesu imali
adekvatnoga grafema pa su ga nerijetko, poput Stefana Mitrova Ljubie, upotrebljavali kao j). Stoga je Beli, protivno toj
injenici, navedenom pravopisnom odredbom nastavio proces
asimilacije crnogorskoga jezika, zapoet nekoliko decenija prije
njega.
Iako je ijekavica (juni izgovor) bila Pravopisom Aleksandra Belia formalno dozvoljena u knjievnoj upotrebi (s ogranienjima koja su navedena), pisana praksa pokazuje drugaije
stanje, to se odlino ogleda u citiranome lanku iz Glasa Crnogorca. Poslije zabrane korienja oblika o kojima je bilo rijei,
Aleksandar Beli Pravopisom koji nastao u meuratnome periodu, poslije zavoenja diktature kralja Aleksandra, ukida jo jedno optecrnogorsko obiljeje due oblike zamjeniko-pridjevske promjene: Kod prideva i zamenica juni narodni govor
zna za dva zavretka: ijem im, ijeh ih, ijema ima, ali u knjievnom jeziku valja upotrebljavati samo jedan, i to: im, ih, ima:
utih, utima, tih, tima i sl.30 To je uinio uprkos tome to je ne29
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Narodni jezik u crnogorskoj knjievnosti

prednjegoevskog doba, Jezik, asopis za kulturu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, br. 1, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, listopad 1968, str.
1922. i br. 2, prosinac 1968, str. 4152.
Adnan irgi, Jezik u Crnoj Gori nije srpski, Matica, asopis za drutvena pitanja, nauku i kulturu, Radovi sa naunoga skupa Ustav Crne Gore,
Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2007, str. 415422.
30
A. Beli, Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika, Tree, popravljeno
izdanje, Izdavako i knjiarsko preduzee Gece Kona, Beograd, 1934, str.
35.
106
koliko godina ranije u drugome izdanju Pravopisa takve oblike

proglasio normativnim naporedo s kraim. Za tako kratak period kakav je onaj koji dijeli dva pomenuta izdanja sigurno nije
moglo doi do iezavanja (u Crnoj Gori opteprisutne) jezike
odlike o kojoj je rije (a koja ni do danas nije iezla iz crnogorskoga jezika), ve je u pitanju opet jezika politika koja je, kako
se to vidi i na osnovu rezultata koji su njome postignuti, suzbijala
crnogorske jezike posebnosti koine tipa na nivo dijalektizama
i provincijalizama. Oblici o kojima je rije u Crnoj Gori poslije
toga vie nijesu normirani sve do pojave Pravopisa crnogorskog
jezika Vojislava P. Nikevia,31 odnosno do usvajanja zvaninoga Pravopisa crnogorskoga jezika od strane Vlade Crne Gore
2009. godine. Istina, o potrebi normiranja tih oblika bilo je rijei
i prije toga, ali bez veega odjeka i uticaja na jeziku politiku.
Tako je, na primjer, Asim
Peco est decenija nakon
njihova definitivnog ukidanja iznio miljenje da bi ti
oblici trebalo da budu dio
standardnoga (tada jo uvijek zvanino zajednikoga) jezika: Ja bih, uz ovo,
dozvolio dubletne oblike i
u zamjeniko-pridjevskoj
promjeni: prema naim,
njegovim, vruim, dobrim,
jo i naijem, njegovijem,
vruijem, dobrijem. To je,
isto tako, jezika realnost.
Ako prihvatamo dubletne
31
Dr. sci. Vojislav P. Nikevi, Pravopis crnogorskoga jezika, Crnogorski

PEN centar, Cetinje, 1997.
107
Adnan irgi
likove u odrinom obliku glagola jesam (nisam i nijesam), zato

ne bismo tu ili do kraja! Jer, istina je, gdje se govori nijesam,
govori se i ovijem, naijem. I obrnuto: gdje se govori nisam, govori se ovim, vruim i sl. Ja bih, dakle, i ovdje iao ka jednoobraznosti. To bi bilo blie jezikoj stvarnosti.32 Naravno, taj Pecov
zahtjev nije uvaen od strane zvaninoga jezikoslovlja u Crnoj
Gori, koje je radilo u skladu sa srpskom jezikom politikom.
Razlozi su suvie poznati da bi ih trebalo posebno objanjavati.
Status oblika o kojima je rije bio je neizvjestan sve do usvajanja crnogorskoga jezika kao slubenoga u Crnoj Gori (2007),
odnosno usvajanja prvoga slubenoga Pravopisa crnogorskoga
jezika (2009), po kojemu su oblici tipa naijeh i naijem stekli
normativno ravnopravan status s oblicima tipa naih i naim.
Iako su oni Pravopisom crnogorskoga jezika V. Nikevia bili
obuhvaeni kao dio norme, zvanini su ih pravopisi tretirali kao
arhaizme. Pisana praksa (usljed zabrana koje su pominjane) poev od meuratnoga perioda pa do kraja XX vijeka odbacila je
te oblike kao narodske i dijalektalne. Stoga ih danas vrlo rijetko
(u pisanoj praksi) upotrebljavaju ak i oni pojedinci u ijem su
govoru dominantni.
Iako je, kako je reeno, ijekavica bila i dalje dio knjievnoga jezika, crnogorski pisci u meuratnome periodu mahom
prelaze na ekavicu. Taj prelazak rijetko je bio stvar sopstvenoga
izbora, mada ni takvi sluajevi nijesu nepoznati naroito kod
pisaca bjelake politike orijentacije. Izriite zabrane pravopisaca o korienju junoga izgovora nije nikad bilo, ali su zato oni
koji su pisali ijekavski najee bili onemogueni da objave svoja djela jer su naruavali knjievnojeziko jedinstvo.33 Uvriva32
Asim Peco, Naa ijekavtina jue, danas i sjutra, Vaspitanje i obrazovanje, br. 3, Podgorica, 1994, str. 23.
33
Vieti o tome u: Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik. Geneza, tipologija, razvoj, strukturne odlike, funkcije. Tom II (Od 1360. do 1995. godine),
Matica crnogorska, Cetinje, 1997, str. 565, fusnota 19, kao i str. 566569.
108
nju takvoga stava doprinosili su odnaroeni crnogorski kulturni

radnici u Srbiji. Iako u meuratnome periodu gotovo iskorijenjena (iz knjievnoga jezika), ijekavica je bila i dalje sporna. Tako
npr. Vido Latkovi savjetuje crnogorskim piscima da prijeu na
ekavicu: to se zbilja moe zameriti ponekom mlaem knjievniku iz Crne Gore, to je upotreba junog dijalekta. Istina, ne
piu oni junim dijalektom ni iz kakvog inata, nego za to mogu
pruiti besumnje i umetnikih razloga. Ali ipak, kad se razlika
svede iskljuivo na zamenu jata, onda je u pitanju samo gola
formalnost, formalnost koja je za jedinstvo knjievnog jezika
vrlo vana a za pojedinca bez ikakvog znaaja. Mislim, naime,
da bismo trebali svi pisati ekavski (razlozi za to su i suvie poznati!) dok jezino bogatstvo rei, reenica, obrta i slino, svako
moe, i treba, da iz svog nareja, iz svog kraja, unosi u opti
knjievni jezik.34 Latkoviev stav u potpunosti je usklaen s
vizijom Jovana Skerlia o pobjedi ekavice i latinice na cijelome
jugoslovenskom prostoru: Istono nareje je ekspanzivno, ono
ima silu stvari uza se, ono samo sobom pobeuje i potiskuje
juno nareje. Sam taj razlog je dovoljan, jer u borbi nareja ne
pobeuje ono koje je najlepe no ono kojim se govori u politiki
i kulturno nadmonijim krajevima... To nareje ima za se vreme
i silu stvari, svaki dan radi za njega, i ono se samo sobom, po
sili stvari, iri i pobeuje... To je prirodan proces koji se ne moe
zaustaviti. A pre a posle istono nareje postae opte nareje
srpskohrvatsko...35
Poslije ukidanja duih nastavaka iz zamjeniko-pridjevske promjene, naporedo s uvrivanjem ekavice, na red je dola
crnogorska leksika koja je proglaena provincijalnom, pokrajin34
Vido Latkovi, Prilikom knjievne veeri mladih iz Crne Gore, Zapisi,

knj. VI, sv. VI, Cetinje, juni 1930, str. 382.
35
Jovan Skerli, Pisci i knjige, knj. III, Prosveta, Beograd, 1955, str. 118.
109
Adnan irgi
skom i neknjievnom.36 Analizirajui jeziku situaciju u Crnoj

Gori pomenutoga perioda, konkretno ekavizaciju tradicionalnoga ijekavskog prostora, Bogi Novelji, savremenik tih zbivanja, konstatuje da e, ukoliko se nastavi s takvom politikom,
doi do jednaenja: ekavica irilica, ijekavica latinica, tj.
da e prostor ondanje zajednike drave u kojemu je latinica
dominantno pismo zadrati ijekavicu, dok e ekavica prevladati
oblastima u kojima dominira irilica. Skora budunost e nam
to pokazati. A tada e se, nesumnjivo, nai neki dobronamjerni
i objektivni kritiar s tvrdnjom da su Crnogorci, uza sve ostalo, irokogrudo rtvovali zajednici i svoj narodni i knjievni
govor.37 Posljedice toga procesa danas su vie nego oigledne.
Ijekavica nije bila sporna samo u Crnoj Gori; njezin status
bio je doveden u pitanje i u Hrvatskoj. Aleksandar Beli je bio
ubijeen da e i Hrvati pisati u potpunosti onako kako se pie
u Srbiji, ne samo zato to je tako najbolje, nego zato to je to
Srbija svojim nacionalnim radom izvojevala bilo na polju knjievnosti, bilo na polju narodnoga osloboenja.38 Uloga Srbije u
narodnome osloboenju dobro je poznata; to su najbolje iskusili
protivnici aneksije Crne Gore Srbiji 1918. godine, poslije ega
je dolo do likvidacije, unitenja i progona njih i njihovih porodica.39 Kakav je odnos bio prema Hrvatskoj, vrlo se lijepo vidi
u ovim Believim rijeima: Srbija e biti veoma zadovoljna da
36
Vieti: Danilo Radojevi, Kontinuitet jedne antinacionalne (anticrnogorske) politike, Kritika dvomjeseni asopis za kritiku umjetnosti i kulturnopolitika pitanja, br. 8, Drutvo knjievnika Hrvatske, Zagreb, 1969,
str. 585586.
37
Bogi Novelji, Brisanje crnogorskoga knjievnog jezika. Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14, Podgorica, 1937, str. 3.
38
Aleksandar Beli, Srbija i junoslovensko pitanje, Ni, 1915, str. 33.
39
Vieti: Nekoliko stranica iz krvavoga albuma Karaorevia. Dokumenta
o zloinima Srbijanaca u Crnoj Gori, Izdanje odbora crnogorskih izbjeglica, Kr. crnogorska dravna tamparija, Rim, 1921.
110
svojoj brai Hrvatima, pored nacionalnog osloboenja, donese

i crkveno za kojim su oni dugo vremena uzalud udeli.40 Da
Hrvati odista nijesu bili imuni na Skerlieve teze o prihvatanju
ekavice i latinice kao zajednikoga izgovora i pisma pokazuje
injenica da su Fran Ilei, Ivan Hribar, Marko Car, Josip Smodlaka, ore Pejanovi, Milan Marjanovi, Ivo ipiko, Vladimir
Skari, Vaso Gluac, Frano Kulii, Veljko Milievi prihvatili
ekavicu.41 No za razliku od Crnogoraca, Hrvati su uskoro uvieli
to se krije iza tobonjega knjievnojezikog jedinstva i vratili
se svojoj standardnoj (i)jekavtini (u vrijeme kad je Crnoj Gori
ve uveliko bila nametnuta ekavica). Problem unifikacije knjievnog jezika Hrvata i Srba u ekavskom tipu knjievnog jezika
vrlo je brzo skinut s dnevnog reda jer se u novoj dravi nacionalno pitanje nije pravilno rijeilo, a isto tako ni socijalno, pa je
u atmosferi hegemonistikog i diktatorskog reima proces unifikacije postao apsurdan, te su se i oni malobrojni knjievnici
koji su pri postanku nove drave u zanosu prihvatili ekavsko
narjeje uskoro vratili standardiziranom ijekavskom tipu maretievske normiranosti.42 O tome problemu pie i Ivo Frange i
objanjava uzroke prihvatanja ekavice i rtvovanja ijekavice od
strane pojedinih hrvatskih pisaca, kao i razloge njihova ponovnoga vraanja ijekavici: Istina, Hrvati su jo jednom ponudili
rtvu: sve to je bilo napredno i to je iskreno eljelo jedinstven
knjievni jezik i jedinstvenu knjievnost, poelo je pisati ekavski latinicom, u duhu takozvane Skerlieve ankete iz 1913.
godine. I Krlea, i Cesarec, i Ujevi, i Barac, i A. B. imi, i Cesari, i Krklec, i toliki drugi, svi su oni prihvatili ekavski govor,
40
Aleksandar Beli, n. d., str. 27.

Prema: Ljudevit Jonke, Razvoj hrvatskoga knjievnog jezika u 20. stoljeu, Jezik, asopis za kulturu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, br. 1,
1968/69, Godite XVI, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, listopad 1968,
str. 14.
42
Isto, str. 16.
41
111
Adnan irgi
uvjereni da su to jedine razlike: pa se stoga, s malo dobre volje,

lako dadu izbrisati, na korist obiju strana. A pokazalo se da razlike nisu tako zanemarive: da se ne sastoje u jedinome izgovoru
staroslovenskoga jata: da su po srijedi ve formirane nacije, sa
itavim stoljeem funkcioniranja takozvane novije knjievnosti
za sobom; i da pitanje njihova zbliavanja nije prvenstveno i
iskljuivo na tome podruju, te da ih tvrdoglava unitaristika
upornost velikosrpske monarhije mnogo vie razdvaja nego spaja; pa kad je 1928. dolo do krvavog atentata u beogradskom
parlamentu (kojom su prigodom pobijeni voe hrvatske opozicije Stjepan Radi, Pavao Radi i uro Basariek), svi su hrvatski
knjievnici ponovo poeli pisati ijekavski; nije to mogao uiniti
jedino A. B. imi, jer je preminuo 1925.43 Meutim u to je vrijeme Crna Gora bila potpuno politiki obesnaena, pa u njoj nije
bilo mogue pokrenuti institucionalizovani otpor nadiruemu
srpskome jezikom hegemonizmu. ak su svi tadanji poznati
jezikoslovci koji su se afirmisali u Beogradu bili u svojim naunim radovima dosljedno prihvatili ekavicu.
U poslijeratnome periodu stvari e se unekoliko promijeniti. Iako je jezika politika i dalje voena iz Beograda (o emu
svjedoi podatak da jezik Crnogoraca prvi put normiran u Crnoj Gori tek 2009. godine, poslije obnove dravne samostalnosti), status ijekavice bio je povoljniji, mada je crnogorski jezik
u oficijelnome jezikoslovlju u Crnoj Gori i dalje bio kvazilingvistika tvorevina. Sasvim rijetkim jezikoslovcima i kulturnim
radnicima koji su javno zastupali stav da i Crna Gora ima pravo
na svoju jeziku varijantu u okviru ondanjega standardnog srpskohrvatskoga, pa i pravo na sopstveni crnogorski jezik, osporavana je naunost, a svoje radove su uglavnom mogli objavljivati
samo u Hrvatskoj koja je u tome pogledu imala fleksibilniji i
43
Ivo Frange, Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb Ljubljana, 1987, str.

294.
112
demokratskiji stav, a prema njima nerijetko i zatitniki odnos.

Tako npr. hrvatski jezikoslovac Ljudevit Jonke istie: Kakva
zla ima u tome ako i Crnogorci ele svoj jezik nazivati crnogorskim. I oni su narod, oni svoj jezik nisu primili ni od Srba ni od
Hrvata, imaju ga odiskona, pa ga mogu nazivati kako hoe.44
Nasuprot tome stavu, za koji bi se moglo slobodno rei da ga zastupa bezmalo svaki hrvatski jezikoslovac, u Crnoj Gori i danas
veina slavista zapoljenih na Univerzitetu Crne Gore ili osporava pravo imenovanja jezika crnogorskim imenom ili osporava
kodifikaciju optecrnogorskih jezikih osobina.
Do Nikevieva Pravopisa u Crnoj Gori nije uziman u
obzir ni govorni uzus niti knjievnojezika tradicija. Naprotiv,
tradicija zatiranja optecrnogorskih jezikih obiljeja o kojoj je
bilo rijei nastavljena je i u posljednjim decenijama XX vijeka,
i to ne vie samo od strane jezikoslovaca koji su ivjeli i radili u
Srbiji, naroito u Beogradu, ve su tu tradiciju prihvatili i jezikoslovci upoljeni u crnogorskim naunim ustanovama. Reeno
je da je status ijekavice u periodu komunistike vlasti bio umnogome bolji od onoga koji je opisan u meuratnome periodu. Meutim, pojedine jezikoslovce iz Crne Gore nije zadovoljavala
prevelika fleksibilnost Pravopisa srpskohrvatskog knjievnog
jezika iz 1960. godine, naroito otvorenost njegove norme u pogledu dubletne upotrebe oblika poput prijedlog predlog, prijevoz prevoz, prijenos prenos i sl. Stoga istiu stav da su za
crnogorsku knjievnojeziku praksu karakteristini samo krai
oblici (pregled, predlog, prevoz), dok su dui oblici karakteristika hrvatske varijante i bosanskohercegovake podvarijante
tzv. srpskohrvatskoga/srpskog jezika.45 U tome pravcu nastavlja
44
Dr Ljudevit Jonke, Treba govoriti otvoreno i istinito, Knjievne novine,

br. 362, Beograd, 13. IX. 1969, str. 2.
45
O neutemeljenosti toga stava najbolji svjedoi dijalektoloka literatura o
crnogorskome jeziku.
113
Adnan irgi
se ekavizacija crnogorskoga jezika, koja je ranije bila zapoeta.

kolstvo, poev od najniega obrazovanja, naroito je uticalo na
prihvatanje i ukorjenjivanje oblika koji su do tada bili atipini
za crnogorske govore. Istu ulogu imali su mediji i udbenici koji
su mahom bili ekavski. Tek poslije prihvatanja takvih (atipinih)
oblika, oni koji su radili na njihovu odomaivanju, prilazili su i
normiranju. Zapravo, isticali su zahtjeve da se, shodno njihovoj
upotrebnoj praksi, takvi oblici moraju standardizovati, i to kao
dio tzv. crnogorskoga knjievnojezikog izraza (kao podvarijante srpskog jezika!). Najbolja potvrda za to je Renik (i)jekavizama srpskog jezika Branislava Ostojia i Dragomira Vujiia,46
koji ak i u naslovu sadri ekavizam! U pogledu standardnih
ijekavizama taj Renik umnogome zaostaje za svim dotadanjim
pravopisima, pravopisnim rjenicima i prirunicima. U njemu
se nastoje normirati i nametnuti (u tome se nerijetko, naalost, i
uspijeva) i takvi oblici kakvi ni u vrijeme diktature kralja Aleksandra nijesu propisivani od strane oficijelnoga jezikoslovlja.
Glavni je argument za takav postupak injenica da se radi o
oblicima koji su tipini za Crnu Goru i dominantni u njezinim
govorima i pisanoj praksi. No objanjenje razvoja takvih oblika
neprihvatljivo je iz vie razloga.
Prvo uvoenje dubletnih oblika tipa predlog prijedlog
nalazimo u poslijeratnome Believu Pravopisu,47 ime se na latentan nain i zvanino poinje uvoditi ekavica. Isti princip prihvatie i Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika iz 1960.
godine, koji je nastao poslije poznatoga Novosadskog dogovora.
46
Branislav Ostoji & Dragomir Vujii, Renik (i)jekavizama srpskog jezika, CID, Podgorica, 2000. O tome rjeniku vieti u studiji Vojislava Nikevia, Crnogorski jezik jue, danas, utra, Doclea, asopis za nauku,
kulturu i umjetnost, br. 3, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001, str. 6388.
47
Aleksandar Beli, Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika, novo, dopunjeno i ispravljeno izdanje, Prosveta, Beograd, 1950.
114
Iako se u Zakljucima toga dogovora u taki 4 kae da oba izgovora, ekavski i ijekavski, takoe su u svemu ravnopravna,48
ravnopravnost e se, izmeu ostaloga, ogledati i u jednakoj
upotrebi i na ekavskome i ijekavskome podruju ekavizama
ustaljenih u meuratnome periodu. Stoga ne udi napomena na
kojoj je uz svoj potpis insistirao hrvatski jezikoslovac Stjepan
Ivi: Ovaj potpis (na Novosadski dogovor A. .) dajem s
napomenom da izjava u 4. t. Zakljuaka ne smije sluiti za propagandu ekavskoga izgovora na dosadanjem knjievnom ijekavskom podruju.49 Napomena je unijeta u tekst, ali je propaganda nastavljena. No poslije toga voena je suptilnije i bila
praena stavovima (po uticaju) vodeih jezikoslovaca iz Crne
Gore koji su neke ekavske oblike proglaavali crnogorizmima.
U tom smislu pomenuti Ostojiev Renik otiao je mnogo dalje
u onome to su njegovi prethodnici zapoeli.
Vuk Karadi je u svome Rjeniku briljivo razvrstao
ekavske i ijekavske oblike, naznaivi ih odrednicama ju. (=ijekavski/jekavski) i ist. (=ekavski). Osim toga, za oblike koji su
naroito u upotrebi u pojedinim krajevima, za razliku od ostalih
koji ih ne poznaju ili u kojima se koriste u manjoj mjeri, on je
naznaio krajeve za koje su tipini, npr.: rijeti (osobito u Dubr.),
rijei (u Boci), ribaonica (u Srijemu)50 i sl. U njemu nema ekavizama s naznakom da su zapisani u Crnoj Gori ili tipini za
njezino podruje. Time je uklonjena svaka sumnja da su sporni
48
Zakljuci Novosadskog dogovora, Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb, 1960, str.
6.
49
Isto, str. 9.
50
Svi primjeri preuzeti od Vuka Karadia uzeti su iz Srpskoga rjenika istumaenog njemakijem i latinskijem rijeima, Skupio ga i na svijet izdao
Vuk Stef. Karadi, etvrto dravno izdanje, U Beogradu, u tampariji
Kraljevine Jugoslavije, 1935. Primjeri koji su ove navedeni uzeti su sluajnim uzorkom.
115
Adnan irgi
ekavski oblici koji se proglaavaju crnogorizmima autentino

crnogorski od davnina. Glavna negacija takvoga stava upravo je
Vukov Rjenik. Kao to e se iz daljega teksta vieti, takvi oblici
nastali su kao produkt novijih jezikih planiranja koja su samo
nastavak onoga ve opisanog planiranja.
Nakon studioznijega iitavanja Ostojieva Renika (i)jekavizama vidi se da je autor u nj unio svaki ekavski oblik koji
se makar i sporadino upotrebljava u Crnoj Gori, ak i kad su
u pitanju oblici koje forsiraju usamljeni pojedinci, u prvome
redu on (Ostoji). Takav je postupak prikriven stavom izreenim u opsenome predgovoru (koji iznosi ak treinu knjige) da
sve ono to je optenarodno i opteprisutno, to se upotrebljava
bez regionalnih ogranienja, treba da ima normativni status.51
Meutim, iako ekavski oblici koje je Ostoji one unio ne zadovoljavaju nijedan od pomenutih kriterijuma, on ih je uveo u
standard njegova tzv. crnogorskoga knjievnojezikoga izraza,
za koji se zalae da i dalje ostane u slubenoj upotrebi u Crnoj
Gori (kao podvarijanta srpskoga jezika). Rjenik, o kojemu je
rije, takoe nema ni sistematinosti u proglaavanju pojedinih
oblika normativnim ili dijalektalnim. To je jo jedan pokazatelj
u kakvoj su se poziciji nali njegovi autori kad su neutemeljeno
teili proglasiti usamljene i vjetaki i nasilno stvorene oblike
autohtonim crnogorizmima nastalim spontano, glasovnim ili
analokim putem. Tako se, recimo, uz oblik pjesna naglaava:
kod Njegoa, iako je oblik o kome je rije zalutao u Renik kao
jedini te vrste. Pored stotina drugih oblika koji su se one morali
nai, a iz neobjanjenih razloga nijesu, italac ili prouavalac
nailazi na Njegoevu pjesnu, koja se vie ne upotrebljava ni u
crnogorskim govorima a kamoli u knjievnome i standardnome
jeziku. S druge strane udi injenica da je ba taj, ni po emu tipian, Njegoev oblik dobio mjesto u Reniku pored stotina dru51
Branislav Ostoji & Dragomir Vujii, n. d., str. 9.
116
gih koji su karakteristini za dananje crnogorske govore, pa i za

knjievni, odnosno standardni jezik. Dijalektolog Danilo Vuovi naveo je vie od 340 glavnijih neknjievnih osobina Njegoeva jezika, iako i sam kae da je Njegoev jezik uglavnom
narodni jezik i to onakav kakav se govori u Crnoj Gori.52 Od
svih tih neknjievnih oblika autori Renika izabrali su pjesnu!
Da nije bilo sistematinosti u odabiru rijei i oblika u rjeniku o
kome je rije, potvruju i ovi primjeri:
1. Naspram ekavskoga oblika kudelja, koji se ne upotrebljava u Crnoj Gori i umjesto kojega je dosljedno kuelja, navode se jekavski nejotovani (opet atipini) oblici:
kudjeljara, kudjeljarka, kudjeljast, kudjeljica...
2. Izdvaja se dijalektalni oblik tudije(r) (dijal.) kao jedini
te vrste, a ne pominju se primjeri poput: ovudije, ovudijen, kudije, kudijen, kudijer, onudije, onudijen, onudijer, koji imaju isti status.
3. Prema dubletnim oblicima: nasljedstvo i nasledstvo,
nasljednost i naslednost, nasljednopravni i naslednopravni, nasljedniki i nasledniki, nasljee i naslee
i sl., javljaju se bez alternative oblici: nasljednik, nasljednikov, nasljednica.
4. Iako su oblici izljeenje, izljeiv, izljeivost dati bez
ekavske alternative, bez ikakva objanjenja naspram
njih stoje dubletni oblici izljeitelj i izleitelj i sl.
5. Iako je uz ekavski oblik tipa pregoreti formalno dozvoljen i jekavski pregorjeti, oblik pregorelost se npr. daje
bez jekavske alternative.
Takvih je nedosljednosti u Reniku mnogo, ali se na njima vie neemo zadravati. To to je navedeno treba da poslui
52
Danilo Vuovi, Prilozi prouavanju Njegoeva jezika, Junoslovenski

filolog, knjiga IX, Beograd, 1930, str. 194.
117
Adnan irgi
samo kao potvrda stava o nesistematinosti u pristupu obrade

leksike grae. Ove emo istai nenaunost u procesu norme i
standardizacije jezika u Crnoj Gori; konkretno neutemeljenost
uvoenja ekavizama u crnogorsku standardnojeziku normu.
Ono to je najspornije u tome rjeniku jeste stav da crnogorsku
ijekavicu karakterie znatan broj inovacija koje nije priznavao
hrvatski tip, a dobrim dijelom ni bosansko-hercegovaki. Tu su
najprije frekventne sloenice sa prefiksom (pre-) s jednoslonim
refleksom mjesto dugoga jata (pregled, preklop, prekid, prepis,
prepjev, preplet, prerez, prei). (...) Tu je i supstitucija dugoga
jata kratkim jatom ili vokalom e u rijeima sljedei/sledei,
usljed/usled, redosljed/redosled, pri emu imamo djelimino ili
potpuno jednaenje s ekavskim izgovorom.53
Osim toga, sporno je i nepotvreno objanjenje pojave
oblika tipa renik, reenje, reit i sl., od kojih emo poeti u
analitiko-kritikome osvrtu Ostojievih stavova kao reprezentativnih kad je u pitanju rad na anuliranju, asimiliranju i negaciji
jezika crnogorskoga. Za navedene oblike kae se da ih ne treba
povezivati sa ekavskim izgovorom. Naprotiv, proces se razvio
autonomno glasovnim putem u ijekavskim govorima. Izgovorena teina grupe rje je jo vea ako se ona nalazi u poloaju iza
suglasnika.
Ukoliko pak nema kakvog suglasnika, suglasnik j se u
kratkim slogovima ne gubi (rije rjenik, korijen korjeniti,
rijeka rjeica, rijeiti rjeenje rjeavati, rijedak rjei).54
Meutim, samo 2-3 reda nakon toga isti e autor, demantujui
samoga sebe, upasti u contradictio in se. Naime, tvrdi se kako
u kratkim slogovima bez suglasnika ispred r umjesto je javlja
se e (renik, reenje, reavati), a u kratkim slogovima sa suglasnikom ispred r umjesto e javlja se je (brjegovi...). Ovi poslednji
53

Isto, str. 14.
54
118
su, dodue, ree u upotrebi.55 Iz navedenoga proizilazi da su

oblici renik, reenje, reavati nastali od rjenik, rjeenje, rjeavati zbog teine izgovora grupe rje, a da su oblici poput brjegovi
ipak ostali nezamijenjeni ekavskim likovima zbog lakega izgovora od prvih. Nije potrebno biti jezikoslovac da bi se utvrdila
nauna i logika zasnovanost takvih tvrdnji. Toga je, vjerovatno,
bio svjestan i sam autor koji, i pored takvoga objanjenja u predgovoru, u Renik nije unio oblik brjegovi.
U vezi s pisanjem je iza r jo se kae: U narodnim govorima i u pisanoj rijei u Crnoj Gori u komparativu pridjeva rijedak rei i srodnoj rijei retkost, kao i u dvoslonim i vieslonim glagolima uopte preovladali su likovi sa e umjesto jata i to
umjesto je u infinitivu ispred nastavka -ti i u radnom glagolskom
pridjevu . i s. roda goreti, izgoreti, pregoreti, gorio, -ela, -elo,
okoreti, prekoreti i sl. pa bi sasvim ispravno bilo normativno ih
sankcionisati kao jedine likove, dok bi, na primjer, s obzirom
na jeziku stvarnost, uz likove: starjeina, rjenik, rjeit, rjeenje, rjeavati, rjeiv, korjeni, korjenit sasvim normalno trebalo
normativno priznati i likove bez je (stareina, renik, reit, reenje, reavati, koreni, korenit).
Kolebanja se prenose s leksikih rijei i na sloenice, gdje
jezik prosto ide za unifikacijom. Naime, iz imenica rjeenje/reenje, rjeavati/reavati alternacija je/e se zadrava i u sloenicama pa se kolebanja javljaju izmeu likova: razrjeenje i razreenje, razrjeavati i razreavati, protivrjeiti i protivreiti i sl.56
Malo zatim isti autor, uprkos tome to je reeno, kae da treba
prihvatiti postojee stanje (goreti, protivreiti, rei, razreivati,
ogrev, reni, reica, reenje, reavati) pa neka govorena i pisana
rije idu zajedno pogotovo to su one i do sada, u konkretnim
sluajevima, bez obzira na normu, dosta dobro na crnogorskom
55
56
Isto, str. 14.

Isto, str. 19.
119
Adnan irgi
govornom podruju harmonizirale.57 Opet uprkos citiranome,

nekoliko stranica naprijed, kae se: Da bi norma odgovorila
unutranjim zakonima jezika i izbjegla prisilno ujednaavanje
najbolje bi, dakle, bilo prihvatiti obje varijante neka funkcioniu
naporedo. Neka naporedo egzistiraju: goreti/gorjeti, nareje/
narjeje, reit/rjeit, reitost/rjeitost, renik/rjenik, reniki/
rjeniki, reca/rjeca, rekati se/rjekati se, reavati/rjeavati,
stareina/starjeina i sl. onako kako egzistiraju u svim stilovima
standardnog jezika. A ako bismo se opredjeljivali samo prema
crnogorskoj jezikoj praksi, onda bismo prihvatili samo likove
sa e (...) poto su oni danas tamo u govorenoj i pisanoj rijei skoro jedini u upotrebi. Meutim, standardnojeziki izraz ijekavskoga izgovora srpskog jezika ine i druga podruja tog jezika u
kojima se javljaju i likovi sa je, pa je pravo reenje normativno
zadrati oba lika. Ako tokom vremena jedan od njih nestane, a
to e se desiti, niko ne treba da ali za njim jer je to u jezikoj
prirodi.58 Svakome iole upuenome je jasno koji su to oblici to
treba da nestanu i za kojima ne treba aliti. Kao da je u jezikoj
prirodi svih ijekavskih tokavskih govora da se to prije usaglase sa srpskim ekavskim kako bi se tada srpski jezik, koji se u pomenutome citatu upotrebljava, mogao primijeniti i na teritoriju
koju danas pokrivaju bosanski, crnogorski i hrvatski jezik.
Poslije takvih objanjenja koja obuhvataju pojedine leksike tipove, autori se u svome Reniku osvru i na pojedinane
rijei, poput recimo ogrev/ogrjev/ogrijev, na kojima emo se i
mi ove zadrati. Naime, kae se da naa norma je uporno forsirala Vukov tradicionalni lik ogrijev uz mnogo frekventniji lik
ogrev. Meutim, danas bi se tu jezika normativna praksa morala opredijeliti samo za likove ogrev, ogrevni, kako se, na primjer,
u crnogorskim govorima, a pod uticajem govornog jezika i u
57
58
Isto, str. 20.

Isto, str. 3637.
120
pisanim tekstovima obino i upotrebljavaju. Uostalom, lik ogrjev je norma bila prihvatila samo zbog duge pravopisne tradicije
na zapadnom dijelu srpskohrvatske jezike teritorije.59 Protiv
takvih navoda, stavova i zakljuaka stoji crnogorska govorna i
knjievnojezika tradicija i praksa, ali i dvije za crnogorsku dijalektologiju kljune monografije renomiranih slavista, Danila
Vuovia i Mihaila Stevanovia, a naroito Vukov Rjenik. Za
razliku od navedenih ekavskih oblika, kojima se faktiki, a esto
i formalno, daje primat, Vuk Karadi jasno razdvaja ijekavske
oblike kao june od ekavskih kao istonih. Pod odrednicom juni, kako je ve istaknuto, kod Vuka nema nijednoga od ekavizama o kojima je rije. Stoga i ne udi to autori Renika kau:
Danas se tee mogu primijeniti Vukova pravila na crnogorski
tip ijekavice koji je u stalnom razvoju, izgradnji i procesu usavravanja. U tom procesu crnogorski tip ijekavice oslobaao se
sloenijih i teih oblika.60 Postavlja se pitanje: Koje je to savrenstvo koje crnogorska ijekavica treba da dosegne? S obzirom
na oblike koji se nameu, reklo bi se da je odgovor lako naslutiti:
Da prijee u crnogorski tip ekavice koja e biti posljednja karika
u ispunjenju ranije navedene Skerlieve vizije, ime e se zavriti proces koji traje itav vijek. U tome je smislu Ostoji-Vujiiev rjenik mnogo retrogradniji od Believa jer zanemaruje
ijekavske oblike koje je ozakonio Vuk Karadi poavi uglavnom od crnogorske i dubrovake ijekavice kao modela za jeziku standardizaciju. Za razliku od toga, ak i Aleksandar Beli u
predgovoru svojega potonjeg Pravopisa kae da je zasnovan na
naelima besmrtnoga Vuka poput ranijih, pa je prirodno da se
on i u novom preraenom izdanju ne moe mnogo menjati. (...)
Danas se u naoj knjievnosti mnogo vie nego ikad pie junim
59
60
Isto, str. 1819.

Isto, str. 63.
121
Adnan irgi
izgovorom; zato je taj izgovor u ovoj knjizi morao postati potpuno ravnopravan sa istonim.61
U Reniku su dakle svi sluajevi u kojima je je pored r
zamijenjeno sa e proglaeni optecrnogorskim kako bi se time
steklo pravo na njihovo proglaenje normativnim oblicima. Uz
to je u startu odbaena mogunost da su takvi oblici nastali po
ugledu na srpsku ekavicu. Prije svega, podatak da takvi oblici
imaju optu upotrebnu govornu i pisanu vrijednost nije potvren
niti su sami autori na bilo koji nain dokazali taj stav. Naprotiv. I u jeziku crnogorske knjievnosti i u crnogorskim govorima
prisutni su oblici u kojima sekvenca je dolazi poslije r; u jeziku
crnogorske knjievnosti ak ne samo kad se taj glas nae u inicijalnome poloaju no i onda kad mu prethodi suglasnik, poput: sagrjeenje, pogrjeka, otrjenjenje i sl. Dakle, u jeziku te
knjievnosti prisutni su svi oni ijekavizmi koje je normirao Vuk
Karadi, a do meuratnoga perioda oni i nijesu imali alternativu. Takve je oblike i popisao Danilo Vuovi u everozapadnim
crnogorskim govorima, npr.: gorje, sagorjeti, gorjeti, pregorjeti,
ostarjeti, starjeina, korjeni, Korjenii (toponim), korjeniski,
okorjeli, svirjep, barjela.62 U bokokotorskim govorima oni su
takoe zastupljeni i kao takvi gotovo jedino poznati jer se oni
(bokeljski govori) i inae skladno uklapaju u crnogorsku jeziku
sliku.
Sporni ekavski oblici javljaju se samo u istonocrnogorskim govorima, esto naporedo s jekavskim. Dakle, oni zauzimaju samo jedan dio crnogorske jezike teritorije, i to manji.
No ne moe se tvrditi da su oni na tome prostoru prisutni od
davnina, ili barem ne u onoj mjeri koja im se pripisuje. Na to
61
Aleksandar Beli, Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Novo dopunjeno i ispravljeno izdanje, Prosveta, Beograd, 1950, str. 5.
62
Danilo Vuovi, Dialekat Istone Hercegovine, Rasprave i graa, Srpska kraljevska akademija, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. III, Beograd
Zemun, 1927, str. 9.
122
ukazuje jezik pisaca koji potiu s te teritorije. Na istome tom

prostoru glas j se gubi u poziciji iza , i : Jedna od mnogih
osobina koje su ovim govorima naslee iz prolosti je i to to su
ranije umekani konsonanti , i sauvali svojstva nekadanje
prirode svoje. Kao god to u starom jeziku j nije moglo stajati
iza ovih suglasnika tako se ovamo i danas gubi u njima: boi
boa, vrapi vrapa, gui, tii, mii, ostoe, orue, Zalue,
Zabree, Pobree, podnoe, obljelee, orae, narue, podrue,
oblie.63 U tim govorima javljaju se i oblici u kojima se j gubi
iza r u svim sluajevima, npr.: Primore, Javore, mramore i sl.
I to bi se moglo okarakterisati kao pravilo: u onim govorima
crnogorskim e se j gubi u poloaju iza r gubi se i iza , i .
Takva osobina u crnogorskome jeziku ima dijalektalni karakter;
nije dakle zastupljena u svim govorima. Stoga je netano tretirati je kao optecrnogorsku kako bi joj se pridao normativni
status. Ukoliko bi oblici tipa reenje, renik, reica trebali biti
dio crnogorskoga standardnog jezika (prema njihovoj uzusnoj
vrijednosti), onda bi u standard, po istome principu, morali ui i
oblici pobree, mramore, bore, boi, orue i sl. Status i jednih i
drugih isti je. I onaj koji poznaje crnogorske govore, ukoliko jezikoj standardizaciji prilazi savjesno, nikad ne bi mogao normirati jedne a zaobii druge. Naravno, pokuaj standardizacije tih
prvih (reenje, renik) nije za model imao upotrebnu praksu, ve
namjeru pribliavanja tih oblika srpskome jeziku. Ostali oblici
bili su daleki od srpskoga standarda, pa stoga nije ni bilo poeljno pominjati ih, a kamoli normirati. To je jo jedan od dokaza da
je standardizacija jezika i jeziko planiranje u Crnoj Gori uopte
bilo samo dio srpske (ekspanzionistike) jezike politike.
63

knj. XIII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 193334,
str. 34. Vrlo rijetko se i u everozapadnim govorima crnogorskim mogu
sresti oblici poput narue, podrue, obiljee, boe i sl. Vieti: Danilo
Vuovi, n. d., str. 21.
123
Adnan irgi
Takoe nije tano da je u Crnoj Gori oblik ogrev opteprisutan i da, kao takav, treba da postane dio standardnoga jezika.
Jo je Vuk Karadi u svome Rjeniku normirao oblik ogrjev
kao juni. No u Crnoj Gori je jo ei oblik grijev, koji samim
tim treba i mora biti dio standarda, za razliku od oblika ogrev
s minornom upotrebom, koja je nastala kao produkt nasilnoga
uticaja na jezik, poput onoga koji je primijenjen u Reniku o
kome je rije. Upotrebu oblika ogrijev u Crnoj Gori jo je davno
uoio i Mitar Peikan: Posebno je u Crnoj Gori jak otpor nekim
propisima o refleksu jata kad se kose sa ivim akcenatskim tenjama, kad ne doputaju da se rijei akcenatski prilagode tipu
u koji ih ukljuuje jeziko osjeanje, npr.: ogrijev kao otrov,
potres; djelovi kao bregovi, sinovi.64
Takoe logiki je neodriv stav da je krajem XIV stoljea
tzv. refleksacijom jata od r dobijeno rje koje je u narednim
periodima neometano moglo opstojati u crnogorskim govorima
i knjievnome jeziku, da bi tek poetkom XX stoljea ta grupa
postala teka za izgovor do te mjere da je dolo do njezina jednaenja s ekavskim oblikom re. I uza sve to jo negirati mogunost
uticaja ekavice! Nelogino je dakle da jednu sekvencu bez ikakvih artikulacijskih potekoa i prepreka u odreenome periodu
istorijskoga razvoja smijeni sekvenca tea za izgovor, koja e
bez problema funkcionisati pet vjekova, i tek tada govornicima
predstaviti toliki problem u izgovoru da e se za vrlo kratak period zamijeniti lakom, kakva je navodno bila na samom poetku.
U jeziku nema slinih primjera. Stoga je prikazana argumentacija o razvoju ekavizama tipa reenje, renik nauno neodriva.
Oni su ove mogli nastati samo pod uticajem preusmjeravanja
jezikoga razvoja, udbenika na ekavici ili pod uticajem ekava64
Mitar Peikan, Uz referate o refleksu jata u zborniku radova Pravopisna

problematika u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik, Radovi III, Sarajevo, 1976, str. 123.
124
ca kojih u obrazovnom sistemu i crnogorskome kulturnom ivotu ni danas nije mali broj.
Jo je neutemeljeniji ovaj Ostojiev stav: Prema glagolima pregledati, prenositi, prelomiti, prelazati, preskoiti, prepisati, prevoziti, prestupiti pored sistemskog u jeziku prijenos,
prijeskok, prijepis, prijevoz, javlja se i analoko: pregled, prenos, prelaz, prelom, preskok, prepis, prevoz, prestup, pa se onda
pored prijei, prijeem, javlja prei, preem. (...) I govorna i
pisana praksa u Crnoj Gori upuuju nas na to da se odbaci dosadanja norma alternativnih likova sa -ije- izuzev u imenica koje
prema sebi nemaju glagola sa kratkom zamjenom jata, kao to
su primjeri: prijelog, prijesjek,65 prijeac...66 Teza da su takvi
analoki oblici nastali spontano i da kao takvi predstavljaju tipine crnogorizme deplasirana je. injenica da su oni u
crnogorskim govorima bili nepoznati do meuratnoga perioda
ukazuje na njihovo porijeklo. I oni su produkt jezike politike
o kojoj je bilo rijei. To ne iskljuuje mogunost da je postojao
neki vid analokih promjena o kojima Ostoji govori, ali se sa
sigurnou moe utvrditi da su takve promjene bile minorne i
beznaajne. U suprotnom, ekavski bi likovi pomenutih oblika u
Crnoj Gori zaivjeli i u vrijeme spontanoga jezikog razvoja u
njoj do pobjede Vukove reforme. Iako je Vuk opet i te oblike
vrlo precizno popisao u Rjeniku i obiljeio ih odrednicom ju.
bez ekavskih oblika pod tom odrednicom, u Ostojievu Reniku
oni su proglaeni neobinom, arhainom ili dijalektalnom leksikom. Dijalektalni su (po Ostojiu) npr. ovi oblici: prijelaz, prijelazan, prijelaznost, prijelom, prijeloman, prijenos, prijenosan,
prijepis, prijei, dok je oblik raskisjeliti oznaen kao pogreno
65
Oblik prijesjek ne javlja se ni u jednome crnogorskom govoru. Ti govori

znaju samo za oblik prijeek i zbog toga ga je bilo nuno tako i oznaiti,
tim prije to je postao dijelom arhaine leksike, pa se vie gotovo i ne upotrebljava.
66
125
Adnan irgi
dijal. iako bi bilo interesantno znati to to, sa stanovita dijalektologije, u jeziku moe biti pogreno. S druge strane, istina
je da je oblik raskisjeliti nepoznat u govorima Crne Gore jer
se u njima dosljedno upotrebljava samo oblik raskieliti. Dalje, u istome Reniku oblik prijedlog proglaen je zastarjelim
iako i laici znaju da je taj oblik u ekspanziji u odnosu na njegov
ekavski oblik koji Ostoji forsira. Neobinima su proglaeni ovi
oblici: prijevod, prijevodni, prijevoz, prijevor, prijeglas, prijegon, prijegor, prijesad, prijesadnica, prijetop, prorjeivati i sl.
to je pak u njima neobino nije objanjeno.67 Istina je da su
ijekavizmi toga tipa u Crnoj Gori sve rjei, kako u govornoj
tako i u pisanoj praksi. Takvo stanje je i logino kad se uzme u
obzir sve to je dosad reeno o vjetakome mijenjanju jezika
zarad knjievnojezikoga jedinstva. Iako navedeni sporni
oblici nijesu bili formalno zabranjeni ni Believim pravopisom
ni pravopisom Matice srpske i Matice hrvatske iz 1960. godine,
na poetku XXI vijeka njihova se upotreba proglaava pogrenom. No danas, kad je crnogorski jezik stekao ustavno priznanje
i kad je proces njegove standardizacije u toku, ti proerani i u
arhainu leksiku smjeteni oblici moraju dobiti ponovnu ansu,
mora se pruiti mogunost njihove revitalizacije. Naravno, to ne
treba initi po svaku cijenu, ali treba ostaviti mogunost alternativnih rjeenja tipa prijevoz / prevoz, a upotrebna praksa e u
narednome periodu odluiti o njihovoj sudbini. Na to obavezuje
67
Odrednice dijalektalni, neobini, pogreni i sl. imaju jasan cilj da se

tipini oblici iskorijene kod govornika u ijoj su upotrebi i zamijene odgovarajuim ekavizmima. Proeni italac kome je Renik namijenjen nee
se pitati to je u tim oblicima neobino jer ih je kao takve okvalifikovalo struno lice. itaoeva je dunost da se pridrava propisanih oblika.
Tako, na primjer, svi Crnogorci, bez obzira na stepen obrazovanja, kau
utra ali malo ko od njih ne pie sjutra mislei da je njihov autentini
oblik iskvaren i, kao takav, nepoeljan za pisanu rije. Takav je stav prema
sopstvenome jeziku steen ponajvie kroz obrazovni system (na svim nivoima).
126
i njihova opteprisutnost ne samo u Vukovo vrijeme kad ih je i

unio u svoj Rjenik, nego i na poetku meuratnoga perioda kad
su ih zabiljeili Mihailo Stevanovi i Danilo Vuovi. U everozapadnim govorima crnogorskim prefiks pr- se dvojako javlja.
Ako je pr- kao prefiks imeniki, onda imamo zamenu dugoga
jata glasovima ije:
- prijelom, prijenos, prijepad, prijelaz, prijerez, prijegled, prijeskok, prijetok, prijeplet, prijerod, prijepek,
prijestup, prijedlog, prijeklad, prijelog, Prijelozi (mesto), prijevod, prijekor i sl. (...)
Ako je pr- glagolski prefiks, onda imamo zamenu kratkog
slogom je (odnosno e posle r):
- prelomiti, prenositi, prepasti, prerezati, preskoiti, preplesti, prepletati i preplijetati, preroditi, prenositi, prepei, prestupiti, prelaziti itd.
Kod prideva u tom pogledu imamo dvojnost: ako je pridev
sagraen od imenice, onda imamo imeniki prefiks prije; ali ako
je nainjen od glagola, onda je glagolski prefiks pre-:
- prijekoran, prijestupan (prijestupna godina), prijepun
(nema imenice) i prepun, prijegledan, prijetravan, prepeen, prelazan, preveden, predloen, preneen itd.
konstatovao je Danilo Vuovi.68
Kao to se vidi, crnogorska dijalektologija negira Ostojieve stavove i stoji kao najtvri dokaz protiv njih. Svi oblici
koji su u njegovu Reniku proglaeni dijalektalnim, zastarjelim,
arhainim, pogrenim ili neobinim u dijalektolokim monografijama prikazani su kao tipini. Takvo stanje potvruje i Mihailo Stevanovi u jugoistonim govorima crnogorskim: prijelaz, prijestup, prijekor, prijeklad, prijedlog, prijegled, prijesad,
68
Zemun, 1927, str. 89.
127
Adnan irgi
prijenos, prijepek, prijepis, prijeek, prijetop, prijeer, prijevljes, prijevoz, prijegon, prijekop, prijelom, prijeboj, a u pridjevima nastalim od glagola prefiks je pre-: prekrojen, preneen,
preveen, preveden, dok u pridjeva izvedenih od imenica prefiks
je prije-: prijestupan, prijekoran, besprijekoran.69 Dakle i u jugoistonim i everozapadnim govorima crnogorskim upotreba
toga prefiksa bila je identina. Zna se da se prilikom izrade dijalektolokih monografija za govorne informatore uzimaju tipini
predstavnici, a to su u prvome redu ljudi na iji govor nije uticala kola i knjiga, ili makar ne u znatnoj mjeri. Stoga su oblici
koje ta dva dijalektologa navode bili tipini i, kao to se vidi,
opteprisutni u Crnoj Gori. Ta injenica namee se kao imperativ njihova uvoenja u standardni jezik. Dananji ekavski oblici
samo su odraz vremena u kojemu su bili zatirani i u velikoj mjeri
zatrti svi vidovi crnogorske opstojnosti, pa u takvim prilikama
ni jezik nije mogao bolje proi. Oni su takoe odraz nametnute
svijesti, o kojoj je ranije bilo rijei, da su svi oni oblici koji se
ne uklapaju u srpski standard ruralni i iskvareni i da zbog toga
moraju nestati.
Da su oblici o kojima je rije zaista proizvod smiljenih i
planskih uticaja i nasilnih izmjena u jeziku, potvruje i Stevanovi u pomenutoj monografiji. Iako ni on ne odbacuje mogunost
da je do pojave ekavizama tipa prenos, prevoz dolo, izmeu
ostaloga, analokim putem jer su u pitanju imenice deverbativnoga porijekla, pa se tako osobina mnogobrojnije kategorije
prenosila na malobrojniju, ipak naglaava da primeuje se da
je kod starijeg narataja, koji ne opti s knjigom i manje ima prilike da dolazi u dodir s pretstavnicima ekavskog izgovora, kod
svih imenica bez razlike obiniji dvosloni prefiks, a po tome bi
69
Vieti: Mihailo Stevanovi, Istonocrnogorski dijalekat, Junoslovenski filolog, knj. XIII, Dravna tamparija Kraljevine Jugoslavije, Beograd,
193334, str. 22.
128
se reklo da je davno utvreno pravilo =ije, neto ranije bilo u

onim krajevima i idealno primenljivo.70 Kad se zna da su oba
autora pripadala zvaninome srpskom jezikoslovlju, da su pisali
ekavicom i da su govore koje su ispitivali posmatrali kao djelove srpskoga jezika, onda se ne moe dovesti u sumnju namjera
njihovih objanjenja. Konkretno, ne mogu im se takvi stavovi i
objanjenja pripisati ni kao makar prikrivena elja za ouvanjem
tipinih crnogorskih oblika ili njihovom standardizacijom, tim
prije to se zna da su oni za njih bili dijalektizmi srpskoga jezika.
Dosljedna upotreba ijekavskih oblika kod nepismenoga stanovnitva i govornika koji nijesu dolazili u dodir s ekavicom negira
stav da su dananji ekavski oblici produkt spontanoga jezikog
razvoja.
Poslije svega to je navedeno, nije potrebna neka posebna
elaboracija porijekla i prisustva oblika tipa sledei, poslednji, za
iju se standardizaciju zalae autor Renika i njegovi nastavljai
(na katedri za jezik Filozofskoga fakulteta u Nikiu). Crnogorski govori i nekadanji crnogorski knjievni jezik poznavali su u
takvim sluajevima trostruke likove, npr.: posljednji/poljednji/
poljednji,71 s tim to je danas prevagnuo oblik posljednji. I u
Vukovu Rjeniku pod odrednicom ju. nalazimo oblike: naljednik/nasljednik, nasljedstvo/naljedstvo, naljedovanje/nasljedovanje, poljedak/posljedak, poljednji/posljednji, ljez/sljez, ali
ne nalazimo nijedan ekavski oblik toga tipa zabiljeen u Crnoj
Gori ili Boki Kotorskoj. I u Pravopisu MS-MH 1960. godine ne
nalazimo ekavske likove pomenutoga tipa koji su propisani za
upotrebu na ijekavskome podruju niti posebno za Crnu Goru.
Nema, naravno, ni dubletne upotrebe tipa sledei/sljedei koja bi
70
71
Mihailo Stevanovi, n. d., str. 23.

Oblike ljeme, ljez, ljepilo, poljednji, naljednik, naljedno, ljeduje,
poljedica i sl. potvruje i dijalektoloka literatura. Vieti o tome npr. Mihailo Stevanovi, n. d., str. 35 i 53.
129
Adnan irgi
bila preporuena za upotrebu na tome terenu. Stoga je i u tome

pogledu navedeni Renik mnogo retrogradniji od svih prirunika
koji su mu prethodili.
Renik (i)jekavizama srpskog jezika u ovome radu dobio je
moda prevelik prostor u odnosu na njegovu stvarnu vrijednost i
naunu utemeljenost stavova koji se u njegovu opsenom predgovoru iznose. Ali razlog tolikoga osvrta na njega jeste u injenici da iza njega stoji Branislav Ostoji kao donedavno najuticajnije jezikoslovno ime u oficijelnome jezikoslovlju Crne Gore.
Sam autoritet autora ponekad je dovoljan da utie na prihvatanje
nenaunih i esto vrlo tendencioznih stavova njegovih. Stoga
mu je i posveena tolika panja. Tendencioznost je oigledna
ve iz samoga naslova, koji sadri ekavizam renik umjesto oekivanoga rjenik. Time se automatski primat daje ekavskome
obliku. Drugo, iako se oblici o kojima je rije preporuuju za
crnogorski standard, jezik u Crnoj Gori i dalje se neutemeljeno
naziva srpskim. Osim toga, u Napomenama koje prethode Reniku kae se: Svaka se rije u reniku nalazi na svome mjestu.
Njezin eventualni konkurentski lik nalazi se iskljuivo na svome
mjestu (up. predlog i prijedlog...). Alternativni ravnopravni likovi navoeni su jedan pored drugoga i ni jednome od njih ne daje
se prednost (up. ogrev i ogrjev).72 Time se eli prikriti oigledna namjera sistematskoga zatiranja tipinih ijekavskih oblika i
pribliavanja crnogorskoga jezika srpskome do potpunoga ujednaenja. Takvu namjeru otkriva i dosljedna upotreba (u predgovoru) ekavskih oblika rijei koje su ove uzete u razmatranje.
Navodimo neke od njih: renik, sledei, nepogreivi, ree, usled,
nedoslednost, reenje, celina, dosledno, reca, retkost, upotrebiti, protivrenosti, pregled, predlog, nareje i sl. pri emu se
svaka od njih upotrebljava dosljedno vie puta u tome tekstu.
72
130
Prikazani stavovi i objanjenja potvrda su da je zvanina

lingvistika u Crnoj Gori u XXI vijek ula s tradicionalistikim
stavovima da je jezik u njoj srpski i s namjerom pribliavanja
srpskoga i crnogorskog jezika koja je za krajnji cilj trebalo da
ima zatiranje svih tipinih crnogorskih jezikih obiljeja kao dijalektizama srpskoga jezika. Krenuvi stopama koje je utrla srpska lingvistika karadievsko-believskoga tipa, za sve ekavske
oblike koji se nijesu mogli nauno objasniti pribjegavalo se analogiji kao provjerenoj metodi. Meutim odgovor na pitanje:
Zato se te tzv. analoke promjene nijesu desile i prije uticaja
believsko-skerlievske jezike politike ako su i u tome vremenu postojali isti uslovi za njihovo vrenje nikad nije ponuen.
Razlog je jednostavan ukoliko bi se odgovorilo na to pitanje,
razotkrile bi se namjere o kojima je u ovome radu bilo rijei.
Analogija koju kao objanjenje navode oni jezikoslovci koji pokuavaju normirati ekavicu u Crnoj Gori neodriva je kad se u
obzir uzme injenica da decenijama i vjekovima prije no to je
na ovome prostoru poela uzimati maha srpska jezika politika
ekavskih oblika za koje se ti lingvisti zalau nije bilo ni u govorima ni u pisanome jeziku. Ijekavica je praktino proerana iz
standardne sfere u privatni ivot, a ekavica za oko dvadeset godita zvanine upotrebe ula je u uha ljudi i odomaila se u tolikoj
mjeri da su kolebljive ijekavske kategorije sa slabijem glasom i
fonemom j u nagomilanijem suglasnikim grupama trajno bile
izloene ekavizaciji ili pak ekavizirane.73 Osim toga, bilo je pokuaja da se standardizuju i neki oblici koji jo uvijek (osim po
izuzetku) nijesu prihvaeni od strane govornika crnogorskoga
jezika: upotrebiti / upotrebljen, unaprediti / unapreen, preduprediti / predupreen i sl. opet po principu tobonje analogije
73
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik jue, danas, utra, Doclea, asopis za nauku, kulturu i umjetnost, br. 3, Dukljanska akademija nauka i
umjetnosti, Podgorica, 2001, str. 68.
131
Adnan irgi
u odnosu na oblike upotreba, napredak i sl. Iako se i u govoru i

u pisanoj rijei izuzetno rijetko moe naii na takve oblike, ima
jezikoslovaca koji se zalau za njihovo uvoenje u standard.
S obzirom na to da su se mnogi ekavizmi ve prilino poeli uvrivati na crnogorskome govornom tlu, njihovi se zagovornici najee pozivaju na uzus kao naelo uvoenja takvih
oblika u standardni jezik. Meutim, iako su jotovani oblici tipa
erati, evojka, iesti, ekira, kao opteprisutni, jedno od najprepoznatljivijih crnogorskih jezikih obiljeja, u krugovima tih
jezikoslovaca dosad nije bilo ni zahtjeva niti prijedloga za njihovu standardizaciju. Naprotiv, i dalje ih tretiraju kao dijalektalne
oblike u okviru srpskoga jezika ili arhaizme u okviru crnogorskoga, pa umjesto njih nameu regresivne oblike sa tj, dj, zj, sj.
To potvruje i Renik o kome je ve bilo rijei. U njemu se nalaze i takvi oblici pojedinih rijei kakvi u Crnoj Gori do sada nige
nijesu potvreni. Recimo, umjesto oblika koela, koji je kao
takav jedini u upotrebi, predlae se kostjela ili za hipokoristik od
ed navodi se u Crnoj Gori nepoznati oblik djeko; hipokoristik
od ever je djeo, ija je upotreba, takoe, apsolutno nepoznata;
unesena je i rije utjenica (s naznakom zool. iako nije rije o
ivotinji nego o livadskoj biljci) uprkos tome to niko nikad u
Crnoj Gori nije upotrebljavao za uenicu oblik koji je naveden.
Na isti nain je, recimo, Sveta ekla (crkva u Danilovgradu)
odnedavno postala ne ak ni Tjekla nego Tekla iako se zna da je
oblik Tkla (Tkla) zabiljeen jo u XII vijeku u Miroslavljevu jevanelju od strane njegova glavnog pisara Varsameleona, a
to, prema srpskome jezikoslovcu Petru oriu, lepo odgovara
(...) narodnim oblicima sa pravilno zamenjenim jatom Stjepan
ili epan i ekla umjesto Stepan i Tekla.74 Narod je, kako se
74
P(etar) (ori), II. KNJIEVNI JEZIK. Knjievni jezik na osnovi staroslovenskoga jezika, Enciklopedija Jugoslavije, 4, HilJugos, Izdanje i
naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb, MCMLX, str. 512.
132
vidi, pravilno zamjenjivao jat, pa bi dobro bilo da i jeziki

strunjaci ponu uzimati za primjer narodne modele. Tih nekoliko ilustrativnih primjera dovoljni su da prikau neutemeljenost
ukidanja oblika o kojima je rije.
Da je autoritet autora ponekad dovoljan da nametne stavove svojim saradnicima, bez obzira na neodrivost tih stavova,
poznata je injenica. Upravo je zbog toga i Ostojiev Renik dobio toliko mjesto u ovome radu jer su se za njim povele njegove
mlae kolege s katedre za srpskohrvatski / srpski jezik (Filozofskoga fakulteta u Nikiu) na kojoj je predavao. Danas te kolege
uglavnom zastupaju njegove stavove, bez obzira na to da li rade
na katedri za crnogorski ili za srpski jezik. Tako je dolo do paradoksalne situacije da oni koji vode univerzitetsku nastavu crnogorskoga jezika zapravo faktiki negiraju bitna svojstva toga
jezika povodei se za stavovima svojega nekadanjeg mentora.
To se lijepo vidi na primjeru Rajke Gluice, koja je kao ef katedre za crnogorski jezik bila i lan Savjeta za standardizaciju
crnogorskoga jezika. Ona i njoj podobne kolege uli su u proces
standardizacije crnogorskoga jezika ne oslobodivi se prethodno
tradicionalistikih shvatanja o jeziku. Osporavana je npr. injenica da je fonem i time se pokualo sprijeiti njegovo uvoenje
u standardni crnogorski fonoloki sistem.75 Ta zabluda i brojne
druge koje su dole do izraaja u procesu standardizacije crnogorskoga jezika zapravo su odraz bespogovornoga podr(a)avanja mentorskih stavova Branislava Ostojia.76 Evo dokaza za to:
75
Vieti o tome vie u: Adnan irgi, Jezikoslovlje u slubi politike, Lingua Montenegrina, asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja,
br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje, 2009, str. 511553.
76
Vieti: Rajka Bigovi-Gluica, Neophodna revizija ijekavske norme,
Rije, VI/1-2, Institut za jezik i knjievnost Filozofskog fakulteta u Nikiu, Niki, 2000, str. 135136; Rajka Gluica, Tumaenje jezika. Norma
i praksa, Pobjeda, Podgorica, 10. februar 2001; Rajka Bigovi-Gluica,
133
Adnan irgi
Ne vidimo razlog zato ne bi mogli kao doputena varijanta ui

u normu i oblici izgoreti, izgoretina, izgorelost, izgorelica, zagoreti, zagoretina, ve se kao normativni daju u obliku sa rje. Oblici sa re umjesto rje u pomenutim rijeima ne samo da mogu da
se izbore za mjesto u standardnoj ijekavici, ve na osnovu stanja
u crnogorskim narodnim govorima, zatim literaturnoj tradiciji sa
ovog podruja i, posebno, s obzirom na jeziku stvarnost savremene govorne komunikacije mogu da pretenduju na normativnost kao jedini likovi.77 Na istome mjestu autorica predlae dubletno normiranje oblika nastalih jekavskom jotacijom78 glasova
t i d i navodi primjere kao to su: izblijeeti, stieti se, polueti,
eljati, oesti, sjeeti, vreeti, teeti, odnosno erati, proerati,
doerati, poera, leeti, preleeti, doleeti, ueti, vreti i sl.79
Ve sam naslov teksta (Neka kolebanja u naim pravopisnim
prirunicima u odnosu na ijekavsku normu) i navedeni primjeri
ukazuju na mentorski uticaj Branislava Ostojia. Naime, pravopisni prirunici srpskoga jezika okarakterisani su kao nai iako
je rije o autorici iz Crne Gore i o radu koji tretira crnogorsku
jeziku problematiku, a produkti jotacije koji se predlau kao
dio norme ne obuhvataju foneme i (to se vidi na osnovu
primjera sjeeti). Time se zapravo ne eli prihvatiti crnogorski
fonoloki sistem s fonemima i samo zato to ti fonemi nijesu
realizovani u srpskome standardnom jeziku.
Takva je jezika politika bila dobila mogunost pobjede u
procesu standardizacije crnogorskoga jezika. Naime, nastavljai
O jednoj neprimjerenoj interpretaciji i povodom nje, Monitor, Podgorica, 4. maja 2001, str. 23.
77
Rajka Bigovi-Gluica, Neka kolebanja u naim pravopisnim prirunicima u odnosu na ijekavsku normu, Trei lingvistiki skup Bokovievi
dani, Zbornik radova, CANU, Podgorica, 1997, str. 250.
78
Autorica upotrebljava termin ijekavsko jotovanje, iako se zna da jotacija
ne obuhvata ijekavizme nego jekavizme (dijete eteta).
79
Isto, str. 254.
134
jezikoslovnih shvatanja Branislava Ostojia, okupljeni u Savjetu za standardizaciju crnogorskoga jezika oko Rajke Gluice,
pokuali su normirati crnogorski jezik u skladu s navedenim i
slinim shvatanjima. Drugi
dio Savjeta smatrao je da
treba kodifikovati i foneme
i jer nema razloga za selektivni pristup jekavskoj
jotaciji u procesu standardizacije crnogorskoga
jezika, niti je potrebno u
tome procesu upravljati se
prema drugim standardnim
jezicima tokavskoga sistema, poglavito prema
srpskome. Spor su razrijeili inostrani slavisti, Josip
Sili (Hrvatska) i Ljudmila
Vasiljeva (Ukrajina), koji
se godinama bave montenegristikim
temama.
Tako je propala teza o tobonjim autohtonim optecrnogorskim
ekavizmima i o neuvoenju svih produkata jekavske jotacije u
crnogorski standard. Time je crnogorska ijekavica prvi put u crnogorskoj istoriji normirana u skladu sa stvarnim stanjem u crnogorskome jeziku. Kakav e biti njezin dalji razvoj umnogome
e zavisiti od jezike politike, koju konano moraju voditi za to
specijalizovane institucije sastavljene od crnogorskih i inostranih strunjaka.
135
Adnan irgi
LITERATURA
Aponijev zakon, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI. 1919, str.
4.
Babi, Stjepan. Jezik, Panorama, Zagreb, 1967.
Beli, A. Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika,
Tree, popravljeno izdanje, Izdavako i knjiarsko preduzee
Gece Kona, Beograd, 1934.
Beli, Aleksandar. Pravopis srpskohrvatskog knjievnog
jezika, novo, dopunjeno i ispravljeno izdanje, Prosveta,
Beograd, 1950.
Beli, Aleksandar. Pravopis Srpskohrvatskoga Knjievnog
jezika, Izdavaka knjiarnica Gece Kona, Beograd, 1923.
Beli, Aleksandar. Srbija i junoslovensko pitanje, Ni,
1915.
Bigovi Gluica, Rajka. Neka kolebanja u naim
pravopisnim prirunicima u odnosu na ijekavsku normu,
Trei lingvistiki skup Bokovievi dani, Zbornik radova,
CANU, Podgorica, 1997.
Bigovi-Gluica, Rajka. Neophodna revizija ijekavske
norme, Rije, VI/1-2, Institut za jezik i knjievnost
Filozofskog fakulteta u Nikiu, Niki, 2000.
Bigovi-Gluica, Rajka. O jednoj neprimjerenoj
interpretaciji i povodom nje, Monitor, Podgorica, 4. maja
2001, str. 2-3.
Brozovi, Dalibor & Ivi, Pavle. Jezik, srpskohrvatski/
hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1988.
136
Brozovi, Dalibor. O sadanjem asu na krunici jezinog

sata, Kritika dvomjeseni asopis za kritiku umjetnosti
i kulturnopolitika pitanja, br. 17, Drutvo knjievnika
Hrvatske, Zagreb, oujak/travanj, 1971, str. 190211.
irgi, Adnan. Jezik u Crnoj Gori nije srpski, Matica,
asopis za drutvena pitanja, nauku i kulturu, Radovi sa
naunoga skupa Ustav Crne Gore, Matica crnogorska, Cetinje
irgi, Adnan. Jezikoslovlje u slubi politike, Lingua
Montenegrina, asopis za jezikoslovna, knjievna i kulturna
pitanja, br. 3, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje
upi, Drago. Jekavsko jotovanje labijala u govorima
Crne Gore, Nauni sastanak slavista u Vukove dane, MSC,
Beograd Novi Sad Tri, 1318. IX 1977, Beograd,
1981.
(ori), P(etar). II. KNJIEVNI JEZIK. Knjievni
jezik na osnovi staroslovenskoga jezika, Enciklopedija
Jugoslavije, 4, HilJugos, Izdanje i naklada Leksikografskog
zavoda FNRJ, Zagreb, MCMLX.
Beograd, 1909.
Dei, Milorad. Zapadnobosanski ijekavski govori, Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. XXI, Institut za srpskohrvatski
jezik, Beograd, 1976.
ori, Petar. Istorija srpske irilice. Paleografskofiloloki prilozi, Zavod za izdavanje udbenika Socijalistike
Republike Srbije, Beograd, 1970.
Frange, Ivo. Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb
Ljubljana, 1987.
137
Adnan irgi
Gluica, Rajka. Tumaenje jezika. Norma i praksa,

Pobjeda, Podgorica, 10. februar 2001.
Hamm, Josip. Crnogorsko T, D + > E, E, Zbornik
radova s naunoga skupa Crnogorski govori. Rezultati
dosadanjih ispitivanja i dalji rad na njihovom prouavanju,
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Nauni skupovi,
knj. 12, Odjeljenje umjetnosti, knj. 3, Titograd, 1984.
Ivi, Pavle. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod
i tokavsko nareje). Celokupna dela, knj. II, Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi
Sad, 1985.
Jonke, Ljudevit. Razvoj hrvatskoga knjievnog jezika u
20. stoljeu, Jezik, asopis za kulturu hrvatskosrpskoga
knjievnog jezika, br. 1, 1968/69, Godite XVI, Hrvatsko
filoloko drutvo, Zagreb, listopad 1968.
Jonke, Ljudevit. Treba govoriti otvoreno i istinito,
Knjievne novine, br. 362, Beograd, 13. IX. 1969, str. 2.
Karadi, Vuk. Srpski rjenik (1818), Dela Vuka Karadia,
priredio dr Pavle Ivi, Prosveta Beograd, 1969.
Latkovi, Vido. Prilikom knjievne veeri mladih iz Crne
Gore, Zapisi, knj. VI, sv. VI, Cetinje, juni 1930.
Mileti, Branko. Pregled istorije srpskohrvatskog jezika,
Beograd, s. a.
Nekoliko stranica iz krvavoga albuma Karaorevia.
Dokumenta o zloinima Srbijanaca u Crnoj Gori, Izdanje
odbora crnogorskih izbjeglica, Kr. crnogorska dravna
tamparija, Rim, 1921.
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik jue, danas,
utra, Doclea, asopis za nauku, kulturu i umjetnost, br. 3,
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001.
138
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik. Geneza, tipologija,

razvoj, strukturne odlike, funkcije. Tom II (Od 1360. do 1995.
godine), Matica crnogorska, Cetinje, 1997.
knjievnosti prednjegoevskog doba, Jezik, asopis za
kulturu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, br. 1, Hrvatsko
filoloko drutvo, Zagreb, listopad 1968, str. 1922; i br. 2,
prosinac 1968, str. 4152.
Nikevi, Vojislav P. Praizvor prototip i praiskon izgovora
slov(j)enskoga jata () u: 1. Jezike i knjievne teme, Institut
za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 28; 2.
Rije, asopis za slavensku filologiju, god. 12, sv. 2, Rijeka,
2006. str. 739; 3. Zbornik etrte mednarodne konference
Evropski staroselci, Korenine slovenskega naroda, Ljubljana,
9. in 10. junij 2006, Zalonitvo Jutro, Ljubljana, 2006, str.
203222.
Nikevi, Vojislav P. Pravopis crnogorskoga jezika,
Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997.
Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem (norma
i kodifikacija). Poseban otisak proirenoga referata s
meunarodnoga naunog skupa Norma i kodifikacija
crnogorskog jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,
Cetinje, 2004.
Novelji, Bogi. Brisanje crnogorskoga knjievnog
jezika. Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14,
Podgorica, 1937.
Ostoji, Branislav & Vujii, Dragomir. Renik (i)
jekavizama srpskog jezika, CID, Podgorica, 2000.
Peco, Asim. Naa ijekavtina - jue, danas i sjutra,
Vaspitanje i obrazovanje, br. 3, Podgorica, 1994.
139
Adnan irgi
Peco, Asim. Sudbina kratkog iza r u ijekavskim govorima

tokavskog dijalekta, Junoslovenski filolog, knj. XXXIII,
Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1977.
Peikan, Mitar. Uz referate o refleksu jata u zborniku
radova Pravopisna problematika u Bosni i Hercegovini,
Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Odjeljenje za jezik,
Radovi III, Sarajevo, 1976.
Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Matica srpska
Matica hrvatska, Novi Sad Zagreb, 1960.
Radojevi, Danilo. Kontinuitet jedne antinacionalne
(anticrnogorske) politike, Kritika dvomjeseni asopis za
kritiku umjetnosti i kulturnopolitika pitanja, br. 8, Drutvo
knjievnika Hrvatske, Zagreb, 1969.
Rotkovi, Radoslav. Ijekavica u onomastici kao crnogorski
etniki i kultruni identitet, Zbornik radova sa meunarodnoga
naunog skupa Jezici kao kulturni identiteti, Crnogorski PEN
centar, Cetinje, 1998.
Rotkovi, Radoslav. Jezikoslovne studije, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Cetinje, 2009.
Rotkovi, Radoslav. Odakle su doli preci Crnogoraca.
Onomastika istraivanja, Drugo, istovjetno izdanje, s
Komentarima na kraju, MontEdit, Podgorica, 2000.
Simeon, Rikard. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva,
I, AO, Matica hrvatska, Zagreb, 1969.
Skalova, H. Topografick mapa uzemi Obodricu a VeletuLuticu, Praha, 1965.
Skerli, Jovan. Pisci i knjige, knj. III, Prosveta, Beograd,
1955.
140
krivani, Gavro A. Imenik geografskih naziva

srednjovekovne Zete, Istoriski institut NR Crne Gore,
Titograd, 1969.
Srpski rjenik istumaenog njemakijem i latinskijem
rijeima, Skupio ga i na svijet izdao Vuk Stef. Karadi,
etvrto dravno izdanje, U Beogradu, u tampariji Kraljevine
Jugoslavije, 1935.
Junoslovenski filolog, knj. XIII, Dravna tamparija
Kraljevine Jugoslavije, Beograd, 193334.
Stevanovi, Mihailo. O jeziku Gorskog vijenca, Srpska
akademija nauka i umetnosti, Nauna knjiga, Beograd,
1989.
Stevanovi, Mihailo. Savremeni srpskohrvatski jezik.
Gramatiki sistem i knjievnojezika norma, I, Uvod,
Fonetika, Morfologija, 3. izdanje, Beograd, 1975
Trautmann, R. Baltisch-slavisches Wrterbuch, Gottingen,
1923.
Trautmann, R. Die slavischen Ortsnamen Meklenburgs und
Holsteins. Zweite verbesserte Auflage. Berlin, 1950.
Trautmann, R. Die Elb- und Ostseeslavischen Ortsnamen,
Teil I-III. Berlin, 1949, 1950. (Trei dio, registar, obradio H.
Schall).
Vuovi, Danilo. Dialekat Istone Hercegovine, Rasprave
i graa, Srpska kraljevska akademija, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. III, Beograd Zemun, 1927.
Vuovi, Danilo. Prilozi prouavanju Njegoeva jezika,
Junoslovenski filolog, knjiga IX, Beograd, 1930.
141
Adnan irgi
IJEKAVISMS IN THE CONTEMPORARY

MONTENEGRIN LINGUISTIC REALITY
This paper offers a short review of the development and
presence of ijekavisms in Montenegro with a special emphasis
on present conditions. Taking an analytic-critical view of the
linguistic politics in Montenegro in the twentieth century, especially in the last decades, it concludes that the contemporary
presence of the ekavisms in Montenegro is a consequence of
the planned ekavization of Montenegrin language by certain
linguists both inside and outside Montenegro. The last attempt
of the planned ekavization was made with the Renik (i)jekavizama srpskog jezika, through which numerous ekavisms have
been given normative status in Montenegro. On the other hand,
Montenegrists are aiming to preserve the typical Montenegrin
linguistic characteristics in general, and ijekavisms in particular
as one of its most prominent characteristics. The acceptance of
the Montenegrin language as official should eliminate the possibility of Montenegro being overwhelmed by the standard-linguistic (i)jekavisms-ekavisms dilemmas.
142
FONEMI I KAO BITNA RAZLIKOVNA

OBILJEJA IZMEU CRNOGORSKOGA I
OSTALA TRI TOKAVSKA STANDARDNA
JEZIKA
Autor ukazuje na znaaj optecrnogorskih fonema i koji, uz i , kao produkte jekavske jotacije, predstavljaju najbitnije fonetske distinktivne
elemente crnogorskoga standardnog jezika u odnosu
na bosanski, hrvatski i srpski standardni jezik. Kao
foneme koji pripadaju naddijalektalnome (koine)
jezikom sloju, prvi ih je Vojislav P. Nikevi uvrstio u crnogorski pravopis, a danas su obiljeje crnogorskoga standarda. Meutim, pobjedom Vukove
reforme u Crnoj Gori (1863) njima je dat dijalektalni status, to je zvanino crnogorsko jezikoslovlje
u XX stoljeu bespogovorno prihvatilo. Cilj autora
ovoga teksta jeste da ukae na njihovu zastupljenost u svim crnogorskim govorima, a samim tim i
ispravnost uvoenja fonema i u standardni jezik.
Polazei od uzusa koji potvruje to markantno crnogorsko jeziko obiljeje to je odoljelo zubu svih
dosadanjih unifikacija, ti su fonemi nezaobilazni i u
aktuelnoj zvaninoj kodifikaciji jezika u Crnoj Gori.
Za razliku od crnogorskoga jezika, u bosanskome,
hrvatskom i srpskome jeziku oni imaju dijalektalan
status.
143
Adnan irgi
Na crnogorskoj kao dominantno i prepoznatljivo (i)jekavskoj govornoj i jezikoj teritoriji dosljedno su razvijeni svi produkti jotacije, pa tako i jekavske. Glasovi , , , kao produkti
te jotacije tradicionalno su opteprisutni u svim crnogorskim
govorima bez izuzetka1. Takvo stanje nije se izmijenilo (u govo1
Potvrde o takvome njihovu prisustvu nalaze se u brojnoj crnogorskoj dijalektolokoj literaturi. Vieti: R. Bokovi, & M. Malecki, Istraivanje
dijalekata Stare Crne Gore, Glasnik odjeljenja umjetnosti, knj. 20, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2002, str. 7; Milija
Stani, Uskoki govor, Tom I, Institut za srpskohrvatski jezik, Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. XX, Beograd, 1974, str. 7986 i 107-108; Josip
Hamm, Crnogorsko T, D + JAT > E, E, Zbornik radova sa naunoga skupa Crnogorski govori, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti,
Nauni skupovi, knj. 12, Odjeljenje umjetnosti, knj. 3, Titograd, 1984, str.
7982; Tomo Brajkovi, Peraki dijalekat, Programm des gymnasiumus
von Cattaro 1892/93, Zagreb, 1893, str. 5; Radomir Aleksi, Izvetaj o
ispitivanju govora krtolskog, muljanskog i grbaljskog, Glasnik Srpske
akademije nauka, knj. V, sv. 2, Beograd, 1953, str. 337; Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod i tokavsko nareje), Matica
srpska, Novi Sad, 1956, str. 133134 i 158160; Drago upi, Govor
Bjelopavlia, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XXIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1977, str. 26, 5455. i 214215; Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za filologiju i
lingvistiku, knj. XXII/1, Matica srpska, Novi Sad, 1979, str. 151; Drago
upi, Osnovne osobine govora Pljevalja, Glasnik Odjeljenja umjetnosti, Crnogorska akademija nauka i unjetnosti, knj, 8, Titograd, 1988,
str. 8587; Dragoljub Petrovi, Radovii, Fonoloki opisi, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 9, Sarajevo, 1981, str. 523527; Dragoljub
Petrovi & Drago upi, Gorana, Fonoloki opisi, Akademija nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje
drutvenih nauka, knj. 9, Sarajevo, 1981, str. 532; Dragoljub Petrovi &
Pavle Ivi, Njegui, Fonoloki opisi, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka,
knj. 9, Sarajevo, 1981, str. 537. i 540; Dragoljub Petrovi & Pavle Ivi,
Golubovci, Fonoloki opisi, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 9,
144

Sarajevo, 1981, str. 548; Branko Mileti, Crmniki govor, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. IX, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1940,
str. 341345; Jovan Vukovi, Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski
filolog, knj. XVII, Beograd, 193839, str. 4447; Drago upi, Pregled
glavnijih osobina govora Zete, Junoslovenski filolog, knj. XXXIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1977, str. 270272; Vuki Pulevi,
Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Zbornik radova sa naunoga skupa Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i
jezikoslovlje, Cetinje, 2005, str. 123140; Adnan irgi, Fonetsko-morfoloke karakteristike jezika Muratage Kurtagia, Almanah, br. 3132,
Podgorica, 2005, str. 232; Adnan irgi, Ekavizmi u enidbi Smailagi
Meha Avda Meedovia, Almanah, br. 3132, Podgorica, 2005, str. 344;
Adnan irgi, Pogled na jezik podgorikih muslimana u knjizi Jeziki
neprebol, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2007, str.
3435; Mato Piurica, Govor okoline Kolaina, Crnogorska akademija
nauka i umjetnosti, Posebna izdanja, knj. 12, Odjeljenje unjetnosti, knj. 2,
Titograd, 1981, str. 8689; Dragoljub Petrovi, Glasovne osobine govora Vraana u Zeti, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj.
XV/1, Novi Sad, 1972, str. 195; Momir Sekuli, Neke osobenosti govora
Bijelog Polja, Tokovi, br. 23, sv. 1, Ivangrad, 1971, str. 167; Luka Vujovi, Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na susjedne govore), Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. XVIII, Beograd, 1969, str. 122126; Dragoljub
Petrovi, O govoru Broanca, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj. X, Novi Sad, 1967, str. 233; Mitar Peikan, Starocrnogorski srednjokatunski i ljeanski govori, Srpski dijalektoloki zbornik,
knj. XV, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1965, str. 110; Vaso
Tomanovi, O bokeljskim govorima, Boka, Zbornik radova iz nauke,
kulture i umjetnosti, knj. 2, Herceg-Novi, 1970, str. 228; Dragoljub Petrovi, Prilog poznavanju govora u okolini Rijeke Crnojevia, Zbornik za
jezik i knjievnost, knj. I, Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost SR
Crne Gore, Titograd, 1972, str. 62; Dragoljub Petrovi, Glasovni sistem
rovakog govora, Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. VIII, Matica srpska, Novi Sad, 1965, str. 177178; Dragoljub Petrovi, Neke vokalske i
konsonantske karakteristike pjeivakog govora, Zbornik za filologiju i
lingvistiku, knj. X, Matica srpska, Novi Sad, 1967, str. 166; Redep Kijametovi, Govor sela Godijeva, Odzivi, knj. 1213, Bijelo Polje, 1975,
str. 116; Danilo Barjaktarovi, Bihorski govor, I, Zbornik Filozofskog
fakulteta u Pritini, knj. III, Pritina, 1966, str. 4647; Miodrag Jovanovi,
145
Adnan irgi
rima) ni do danas uprkos uticaju standardnoga jezika i brojnih

jezikih reformi jo od Vukove pobjede (1863) do naega doba.
Istina, malo je tekstova (iz bilo kojega anra) nastalih od poetka XX vijeka u kojima se upotrebljavaju ti fonemi. Razlog se
prvjenstveno nalazi u injenici da je slubeni jezik u Crnoj Gori
toga vremena bio srpski odnosno srpskohrvatski pa su se autori, milom ili silom, morali prilagoavati njihovim standardima.
Meutim, u nezavisnoj Crnoj Gori stvorili su se svi uslovi za kodifikaciju crnogorskoga standardnog jezika, koja je sve dananje
opteprisutne i markantne jezike osobine uvaila kao injenice
standarda. Ogroman posao na tome planu odradio je Vojislav
P. Nikevi u svojim normativno-kodifikatorskim djelima,2 uz
strunu konsultaciju Josipa Silia, koji je bio prvi recenzent tih
djela. Shodno tome, Josip Sili angaovan je i u Ekspertskoj
komisiji za standardizaciju crnogorskoga jezika, osnovanoj od
strane Vlade Crne Gore poslije neuspjelih pokuaja Savjeta za
standardizaciju crnogorskoga jezika da usvoji zvanini pravopis
i gramatiku crnogorskoga jezika.3
Govor Patrovia, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2005, str. 223230.
Ti glasovi potvreni su i u brojnim crnogorskim dijalektolokim rjenicima koje ove, iz praktinih razloga, neemo navoditi.
2
Vojislav P. Nikevi, Pravopis crnogorskoga jezika, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997; Vojislav P. Nikevi, Gramatika crnogorskoga jezika,
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001; Vojislav P.
Nikevi, Pii kao to zbori (Glavna pravila crnogorskoga standardnog
jezika), Crnogorsko drutvo nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1993.
3
Ti su pokuaji neuspjeno zavreni zahvaljujui opstrukciji dijela Savjeta
za standardizaciju crnogorskoga jezika koji je podravao tradicionalistike stavove Rajke Gluice, koja je donedavno pripadala onoj lingvistikoj
koli to je negirala postojanje posebnih tokavskih standardnih jezika i
cio tokavski sistem posmatrala kao srpski, odnosno srpskohrvatski jezik.
Stoga je Vlada Crne Gore formirala Ekspertsku komisiju, koja je presudila
u tome sporu odbacivi neutemeljene stavove toga dijela Savjeta. O tome
e vie rijei biti nekom drugom prilikom.
146
Jo od Vuka Karadia, srpski/srpskohrvatski/hrvatskosrpski uvaavao je uglavnom samo optetokavske jezike osobine.

U skladu s tim, optecrnogorske markantne jezike crte imale
su dijalektalni status. Kad su nezavisne drave Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija uvaile bosanski, hrvatski i srpski kao
svoje dravne jezike i kao sociolingvistike realnosti, Crna Gora
je i dalje zadrala ustavnu odrednicu po kojoj je srpski jezik ijekavskoga izgovora u slubenoj upotrebi u njoj. Duga, stopedesetogodinja tradicija upotrebe srpskoga jezika u slubenoj komunikaciji doprinijela je stvaranju svijesti kod Crnogoraca kako su
njihove jezike posebitosti dio ruralnoga idioma koji, kao takav,
nipoto ne bi smio imati standardnu realizaciju. Uloga kolstva
i prosvjete u tome procesu bila je kljuna i, zahvaljujui njoj,
danas se moe govoriti o odreenome vidu otpora koji se prua
standardizaciji glasova , , i . Taj otpor naroito je prisutan
kad su u pitanju glasovi i , i pored toga to ih svi crnogorski
govorni predstavnici i dalje dosljedno upotrebljavaju (jednako
oni koji se zalau za njih kao i oni koji se tome protive4). Stoga
e u ovome radu akcenat biti stavljen na njihovo prisustvo u crnogorskoj govornoj i jezikoj praksi.
Kad su pitanju glasovi i , kao produkti jekavske jotacije, jo je u prvoj polovini XX vijeka bilo pomena o njihovu
uvoenju u standardni jezik u Crnoj Gori (istina, pod imenom
srpski), ak i od strane jezikih unitarista kakav je bio Dragoljub
Maji (to je i sam pisao ekavski), koji kae: to se pie djevojka m. evojka, tjerati m. erati i t. sl. to je uzakonio tvorac naeg
knjievnog jezika Vuk Karadi u svom pravopisu, pravei na
taj nain koncesiju govorima u kojima nije izvreno ovo stapanje. Ali su dananji regulatori naeg knjievnog jezika ve poe4
Na primjer, u govornom jeziku u Crnoj Gori i intelektualci kau: evojka,

evojina, ed, edovina, a u knjievnom se jeziku ove rijei piu sa dj.
Kosta Krui, Pii kao to govori, Pobjeda, br. 9525, Podgorica, 8.
jun 1992, str. 17.
147
Adnan irgi
li pomalo otstupati od Vukovih regula, te svakako nee mnogo

vremena protei, kad e se jekavcima preporuivati da piu i
m. tj i dj onamo gde je iza t i d bilo . Sluaj sa sj i zj je drugi.
Proces formiranja ovih glasova prema zakonu starog jotovanja
vri se samo na teritoriji Crne Gore, t. j. na nesrazmerno manjem
reonu nego to je oblast jekavtine.5 I kroz cijelo XX stoljee,
pa i u meuratnome periodu kao najkritinijemu za crnogorski
jezik, oni su se latentno provlaili kroz pisanu komunikaciju,
tim prije to ih je i sam Vuk Karadi upotrebljavao do 1839. godine. Noviji crnogorski pisci prestali su upotrebljavati jotovane
oblike zbog prisiljenosti da se prilagode jezikome standardu a
esto i zbog nemogunosti da svoja djela, usljed cenzure, objave
drugaije jer je u Crnoj Gori u odreenome periodu bila favorizovana ekavica i praktino zabranjena ijekavica.6 Istina, putem
prosvjete nametnuti stav o tim glasovima kao dijalektizmima to
nijesu prikladni knjievnome jeziku takoe je uticao (a i dalje
utie) na brojne pisce da ih izbjegavaju u svojim djelima. Ipak,
oni su makar po izuzetku opstajali i u pisanoj komunikaciji, i u
aktuelnoj zvaninoj jezikoj kodifikaciji u Crnoj Gori njihovo
je uvoenje u standard manje sporno od uvoenja i . Stoga
emo ove ukazati na znaaj ta dva glasa kao markantna crnogorska jezika elementa koji vre glavnu distinktivnu funkciju
5
Dragoljub Maji, Starinske crte u govoru naega kraja, Godinjak nastavnika Podgorike gimnazije, br. 4, god. IV, Podgorica, 1933, str. 19.
6
Vieti: Vojislav P. Nikevi, Jezike i knjievne teme, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006, str. 332339; Vojislav P. Nikevi,
Crnogorski jezik (Geneza, tipologija, razvoj, strukturne osobine, funkcije),
Tom II, Matica crnogorska, Cetinje, 1997, str. 521600; Bogi Novelji,
Brisanje crnogorskoga knjievnog jezika. Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14, 1936, str. 3; Bogi Novelji, Crna Gora u kolskim
udbenicima, Zeta, br. 47 i br. 48, 1937, str. 3; M. Bulaji, Crna Gora
u kolskim udbenicima, Zeta, br. 41, 1937, str. 3; Aponijev zakon,
lanak, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI. 1919.
148
na fonetskome nivou izmeu crnogorskoga s jedne, i bosanskoga, hrvatskog i srpskoga jezika s druge strane.7
O znaaju tih fonema kao bitnih odlika crnogorskoga jezika Dubravko kiljan veli: Najblii tome da se izdvoji kao poseban jezik nije hrvatski nego crnogorski onoga trenutka kada
u svoj standardni jezik uvedu meko i kao posebne foneme
(...), oni e napraviti puno odluniji korak nego to su sve promjene uinjene ovdje u svrhu razdvajanja jezika. Jer, to je neto
to vrsto definira jezinu strukturu, broj ili sistem fonema.8
Potpuno suprotno od njega Drago upi, kritikujui montenegriste zbog uvoenja glasova i u crnogorski standard, kae:
Insistiranje na crnogorskom jeziku intelektualci o kojima je
re ne zasnivaju na bitnim jezikim osobinama, ve na, po njihovom miljenju, razlikovnim osobinama jezikog izraza u odnosu na izraz u ostalim delovima srpskog jezika. Kada bi bile u
pitanju kakve lingvistike razlike mimo dijalekatskih, njihove
stavove ne bi trebalo osporavati, ali tih razlika nema, ne makar
na nivou srpski jezik : jezik u Crnoj Gori. Oni razlike nalaze u
dijalekatskim glasovima , i (spojeno izgovaranje dz) kao i
delu leksike, tj. u reniku. to se upotrebe glasova , i tie,
treba napomenuti da se prvi od ovih glasova javljaju u svim ijekavskim govorima tokavskoga nareja, dakle i kod Muslimana
i kod Hrvata tokavskoga nareja, te prema tome ti glasovi ne
7
O znaaju uvoenja glasova i u standard vieti u: Milorad Nikevi,

Fonemi , , , u crnogorskom standardnom jeziku, Zbornik radova sa
naunoga skupa Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005, str. 107123; i Milorad Nikevi, Glasovi, fonemi i grafemi (), (), 3 () u crnogorskom jeziku i
konavoskom/dubrovakom govoru hrvatskoga jezika, u knjizi Filoloke
rasprave, Crnogorsko-hrvatsko drutvo prijateljstva Ivan Maurani,
8
Dubravko kiljan, Mo jezika (intervju), Vreme, br. 304, Beograd, 17.
avgust 1996, str. 41.
149
Adnan irgi
mogu biti razlog za formiranje posebnog crnogorskog jezika.

Jer, ti glasovi se javljaju svuda kod ijekavaca, ali oni ne ine tzv.
foneme, tj. ne mogu biti nosilac znaenja...9
Navedena dva stava su reprezentativna jer se preko njih
najbolje moe predoiti aktuelna standardnojezika situacija u
Crnoj Gori. Kao to je u pravu Dubravko kiljan, tako je u potpunosti ispravno i upievo miljenje da se glasovi i prostiru van
crnogorske jezike teritorije. No nije tano da oni nemaju status
fonema i da je njihov status isti u Crnoj Gori i van nje. ini se da
se upi nije vodio naunim naelima kad je priao objanjenju
pojave navedenih glasova u tokavskome sistemu. Frekventnost
je njihova u tokavskim govorima van Crne Gore zanemarljiva, a
teritorija na kojoj se prostiru nije kompaktna. Stoga oni u bosanskome, hrvatskom i srpskome jeziku imaju dijalektalni karakter,
a njihova upotreba u beletristikome stilu uvijek je stilski obiljeena. Osim toga, glasovi o kojima je rije na teritorije navedenih
jezika uglavnom su stigli masovnim seobama stanovnitva (od
XV vijeka) iz Crne Gore na sever i na istok, (...) u severnu i
zapadnu Bosnu, severnu Dalmaciju, Liku i Krbavu, u zapadnu
Srbiju.10 Za razliku od toga, oni su u svim crnogorskim govo9
Drago upi, Ne postoji poseban crnogorski jezik, u knjizi Drago upi

& Egon Fekete & Bogdan Terzi, Slovo o jeziku, Jeziki pounik, knj. 2,
Beograd, 2002, str. 21.
10 Jovan Skerli, Istono ili juno nareje u knjizi Pisci i knjige, III, Prosveta, Beograd, 1955, str. 87. O irenju tzv. hercegovakih (=crnogorskih
jer je u pitanju everozapadna Crna Gora) jezikih osobina vieti npr.:
Mihailo Stevanovi, O jeziku Gorskog vijenca, Srpska akademija nauka
i umetnosti, Nauna knjiga, Beograd, 1989, str. 203204; Mihailo Stevanovi, Savremeni srpskohrvatski jezik. Gramatiki sistem i knjievnojezika norma, I, Uvod, Fonetika, Morfologija, 3. izdanje, Beograd, 1975;
Milorad Dei, Zapadnobosanski ijekavski govori, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. XXI, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd, 1976, str. 15;
Pavle Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod i tokavsko nareje). Celokupna dela, knj. II, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
150
rima podjednako zastupljeni i u govornome jeziku zamjena sj

i zj umjesto pomenutih suglasnika nepoznata je. Takoe, rijei
u kojima se ti glasovi javljaju u beletristikome stilu nikad ne
mogu imati funkciju stilema jer su obiljeje svakoga crnogorskog govornika. Stilsku bi vrijednost u Crnoj Gori mogle imati
samo njihove pomenute regresivne zamjene. Stoga je inicijativa
Vojislava P. Nikevia o uvoenju tih fonema u crnogorski jezik
sasvim ispravna i utemeljena. Pri tome se rukovodio injenicom da ono to
je dijalektalno u jednome
standardnom jeziku (istoga
jezinog sustava) ne mora
biti dijalektalno u drugome standardnom jeziku. O
toj injenici suvremena sociolingvistika mora voditi
rauna.11 upi je upravo
prenebregnuo tu injenicu,
pa je isti element sagledavao na jednak nain u okviru dvije razliite jezike
strukture. Kako se fonemi
o kojima je rije u bosanSremski Karlovci Novi Sad, 1985, str. 68; Vojislav P. Nikevi, tokavski dijasistem (norma i kodifikacija). Poseban otisak proirenoga referata s
meunarodnoga naunog skupa Norma i kodifikacija crnogorskog jezika,
Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2004. Iseljavanja stanovnitva o kojima je rije potvruje i Jevto Dedijer, Hercegovina, Srpska
knjievna zadruga, Beograd, 1909.
11
Josip Sili, Recenzija rukopisa Gramatike crnogorskoga jezika akademika Vojislava P. Nikevia, u knjizi Vojislav P. Nikevi, Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica,
2001, str. 561.
151
Adnan irgi
skome, hrvatskom i srpskome jeziku javljaju samo po izuzetku

u odreenome broju tamonjih govora, oni u tim standardnim
jezicima i ne predstavljaju nita drugo do dijalektizme. Ali su
zato u crnogorskim govorima dio koine jezikoga sloja i sastavni
dio glasovnoga sistema od 33 lana. Stoga je njihovo ukidanje
neprimjereno u istoj mjeri kao to bi to bilo ukidanje bilo kojega
drugog fonema. Razliitost u upotrebi, frekvenciji i statusu tih
fonema u pobrojanim jezicima najvea je potvrda posebitosti crnogorskoga jezika, i to ne isforsirana i silom nametnuta potvrda
ve ona koja proistie iz savremene bosanske, crnogorske, hrvatske i srpske jezike stvarnosti. A ta krupna razlika na fonetskome
planu esto je uzronik velikih razlika i na leksikome nivou.
Osim to su opteprisutni, glasovi i imaju i status fonema (suprotno onome to o njima kae upi), pa je i to razlog da
budu dio standarda crnogorskoga. U tome jeziku oni zaista vre
distinktivnu funkciju, kao recimo glasovi t i p u rijeima pop :
top. Npr.:
- enka : Senka, enica : enica; agora : Zagora; eka : se
ka; aja : aja; Koa : koa; ila : ila; Mio : Mio i sl.
Takoe, ne moe se svako zamjenjivati sa sj jer ono u
Crnoj Gori nije samo produkt jekavske jotacije glasa s. To se lijepo vidi u antroponimima tipa Mao, Veo, Muo, Dako, Puo
i sl. Osim toga, Vuki Pulevi nalazi u Rjeniku Vuka Karadia
primjere musj i musjo koje Vuk objanjava: kae se magaretu
kad ga mame ili zovu... Sedlah konja dobra musja.12 Na osnovu takvih primjera Pulevi ukazuje na invalidnost Karadieve
azbuke za crnogorske jezike prilike. U navedenim i njima slinim sluajevima zaista se za ne moe ortografski niti ortoepski
upotrebljavati grupa sj. Protiv toga ne govori toliko teina nje12
Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Zbornik radova

sa naunoga skupa Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005, str. 125.
152
zina izgovora u tim primjerima koliko injenica da se tu nije

razvilo jekavskom jotacijom.
Opteprisutnost tih glasova u Crnoj Gori potvruje sva dosadanja dijalektoloka literatura (bez obzira na status koji su im
autori tih studija odreivali), pa se nije potrebno posebno zadravati na pojedinim govorima. Takvo stanje istaknuto je u trima
enciklopedijskim jedinicama o crnogorskim govorima Luke
Vujovia,13 Dalibora Brozovia14 i Vojislava Nikevia.15 Luka
Vujovi istie: Po najnovijem dijalekatskom (jotovanju) (je):
a) t, d, c + kratko > e, e: ed, erat, edilo; b) s, z + kratko
, j, , > (e), (e): eme, pai, -ednijem, iest, koi, iednom,
ierat, ieljat...16
U dvijema najobuhvatnijim monografijama o crnogorskim
govorima takoe se naznaava opteprisutnost tih glasova. U njima se sagledavaju dva dijela crnogorskih govora: jugoistona17
i everozapadna18 grupa, u kojima su oni podjednako prisutni. I
tu se istie kako su ti glasovi nastali jotacijom suglasnika s i z u
13
L(uka) Vu(jovi), Crnogorski govori, Enciklopedija Jugoslavije, 2,

BosnaDio, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb,
MCMLVI, str. 494495.
14
D(alibor) Bro(zovi), Crnogorci Jezik, Enciklopedija Jugoslavije, 3,
Zagreb, 1984.
15
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski govori (jedinica za buduu Crnogorsku
enciklopediju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti), u knjizi Jezikoslovne studije, Centralna narodna biblioteka ure Crnojevi Cetinje,
16
L(uka) Vu(jovi), Crnogorski govori, Enciklopedija Jugoslavije, 2,
BosnaDio, Izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb,
MCMLVI, str. 495.
17
knj. XIII, Beograd, 19331934.
18
Zemun, 1927.
153
Adnan irgi
vezi s : eme, iesti, esti,

etiti, ekira, ei, ielica i
sl. te se daje objanjenje da
je broj primjera sa ogranien (zato to je grupa zj u
naem jeziku rea, primera za ne moemo mnogo
navesti, dok su primeri sa
mnogobrojni),19 jednaenjem suglasnika po mjestu
tvorbe: uurit, ierat,
ietat, ieljat, iikat i sl.,
ali i u rijeima e nema veze
sa s i z, nego samo glas j:
utra, ajan, ajiti, aketi,
koi, koavina itd.
Ti glasovi javljaju se u svim poloajima u rijei:
- inicijalnome: ena, enica, agora, alo, akati, utra,
en, enina, ever, everika, enokos, eniti, etiti, esti, eeti, era, eme, ei,
ekira, edite, ednik, ednica, ok itd.
- medijalnome: oe, klae, oeaj, ueelica, iesti, koi,
koavina, proek, prijeek, pai, paaluk,
poed, sued, proak, poei, kielina,
Dako, Mao, Veo, Muo, ueka, kielica;
u govorima: iedna, iednaiti, iednom,
uahati i sl.
- finalnome: mu, gu, i, mi, gale, jele, mai, po20
19

knj. XIII, Beograd, 19331934, str. 35.
20
Posljednja etiri primjera iz ove stavke preuzeta su iz: Milija Stani,
Uskoki govor, Tom I, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XX, Institut za
srpskohrvatski jezik, Beograd, 1974, str. 83.
154
i sl. (suglasnik u finalnome poloaju nije

poznat, a razlog njegove prilino niske
frekventnosti ve je objanjen).21
Opteprisutnost tih glasova u crnogorskim govorima najbolje je pokazao Vuki Pulevi na onomastikoj grai. U sintetikoj studiji o glasovima i 22 u crnogorskoj toponimiji na
osnovu grae koju je godinama sakupljao on je ukazao na neophodnost uvoenja tih glasova u crnogorski standard kako bi se
ispravila invalidnost dosadanjega ortografskog i ortoepskoga
rjeenja. Pulevi je utvrdio vrlo znaajnu injenicu da je glas
takoe zastupljen na itavome arealu crnogorskog jezika i, sudei prema toponimima, poklapa se s prostiranjem glasa . Zatim
se nabraja 47 toponima sa suglasnikom , koji su zabiljeeni u
raznim krajevima Crne Gore:
- Koa, Koa glavica, Koa greda, Koa kuita, Koa
peina, Koa putina, Koa rupa, Koaa, Koak, Koak,
Koe borine, Koi bor, Koi kr, Koi rt, Koi vrh itd.23
Time se eliminie svaka dilema oko potrebe normiranja toga
fonema uz fonem . Svoj dugogodinji onomastiki sakupljaki
21
Tabela o zastupljenosti glasova o kojima je zbor naroito je vana zbog

stavova pojedinih jezikoslovaca o njihovoj ogranienoj reparticiji. Tako
na primjer Pavle Ivi govorei o zastupljenosti tih glasova u crnogorskim
govorima u kojima je, kako i sam priznaje, uklonjena neravnomernost
izmeu afrikata i odgovarajuih konstriktiva: s | z | : : ,
kae da razmetaj (fonema A. .) i dodue nije tako slobodan kao
kod drugih konsonanata: nema ih na primer u finalnom poloaju. Pavle
Ivi, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod i tokavsko nareje),
Matica srpska, Novi Sad, 1956, str. 133134. Kao to se iz navedenih primjera vidi, suglasnik ipak se javlja u svim poloajima u rijei, pa tako i
u finalnome, i njegov razmjetaj potpuno je slobodan.
22
Vuki Pulevi, Glasovi i u crnogorskoj toponimiji, Zbornik radova
sa naunoga skupa Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005, str. 123140.
23
Isto, str. 136.
155
Adnan irgi
rad na terenu Crne Gore Pulevi je objavio u obimnome

rjeniku fitonima i zoonima
(na 550 strana).24 Broj sakupljenih fitonima i zoonima u
kojima se javljaju ti glasovi
impozantan je. Kad se uzme
u obzir injenica da se mnogi od njih u istome obliku
javljaju u raznim krajevima
Crne Gore, lako je uoiti
vanost njihova normiranja i
znaaj kao razlikovnoga obiljeja crnogorskoga u odnosu
na ostala tri tokavska standardna jezika. Oni su bitna
potvrda osobitosti crnogorskoga jezika. Kako smo ve naveli neke toponime sa suglasnikom
, ove preuzimamo nekoliko primjera te leksike s fonemom :
- ee, eica, eina, eina Pajova, eite, edivrana,
eme, emetni do, enica, eniite, enika kosa, eniki do, enita vrga, enoko, enokos, enokosi Miini,
enokosna poljana, enoeta, enjaci Grujiia, erava,
erina, erkovi, erina velja, erogoka glavica, erogote, Oeenica, Preeka, Proedo, Proena, Proeno
brdo, Dain drijen, Peov pristranak, Zgrade agovia,
Orloed, Paa ulica, Pai nugo, Pai vr, Guenica, Gubieme, Kielice, Kielika strana, Oni dolinak, Paak,
Paen, Pai kam, Pae pazarite, Vloedina itd.
24
Vieti: Vuki Pulevi & Novica Samardi, Fitonimi i zoonimi u toponimiji Crne Gore, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Odjeljenje za
knjievnost i jezik, Podgorica, 2003.
156
Zbog doskoranjega nepostojanja odgovarajuih grafema u

standardnoj abecedi i azbuci, crnogorski pisci na razliite su (neadekvatne) naine obiljeavali te glasove. Pored najee upotrebe grupa sj i zj umjesto tipinih i , nerijetko se upotrebljavalo
j i j, ili ak i . Tako recimo u jeziku Stefana Mitrova Ljubie
(18221878) ili Vuka Vrevia (18111882) esti su ovi oblici:
- jela, jednik, paje, jena, jeta, jen, pojei, jeme,
jesti, jajno, najedne, pojede, projela, jenokos,
sujed, gujenica, jejati, kijelica, glavojeni i sl.25
U svima njima digram j nije nita drugo do neadekvatna
zamjena za grafem . Kad su kasniji prireivai djela crnogorskih
klasinih pisaca ta djela sa stare ortografije prevodili na savremenu (poput npr. Njegoa s ruskoslovenske ortografije), najee
su zanemarivali nemogunost tih pisaca da adekvatno grafijski
obiljee glasove i , pa su ih i oni (prireivai) pogreno obiljeavali sa sj i zj, bez obzira na neutemeljenost takvoga postupka.
Jo je krajem XIX vijeka u Crnoj Gori voena polemika (nekad
i prilino zaotrena) izmeu Lazara Tomanovia i Jovana Pavlovia te ura padijera i Mirka Mijukovia oko uvoenja nekih
tipinih crnogorskih oblika u crnogorski knjievni jezik izmeu ostaloga, i novoga grafijskog rjeenja za fonem . Tomanovi
predlae (i zbog toga nailazi na veliki otpor) da iriliko rjeenje
za taj glas bude digram (, , ...), latiniko grafem kao u poljskome jeziku, pozivajui se pri tome
na Budmanijevu gramatiku26 u kojoj se uporeuju crnogorsko i
poljsko .27 U tome pravcu jedini je Vojislav P. Nikevi postu25
Vojislav P. Nikevi, Ljubiina jezika kovnica (od talijanaa do narodnjaka), Crnogorski PEN centar, Cetinje, 2003, str. 73. i 124-125.
26
P. Budmani, Gramatica della lingua serbo-croata, Vienna, 1867, str. 10.
27
Te dvije polemike detaljno su obraene u: Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik (Geneza, tipologija, razvoj, strukturne osobine, funkcije), Tom II,
Matica crnogorska, Cetinje, 1997, str. 498515.
157
Adnan irgi
pio ispravno kad je tri glavna Njegoeva djela: Gorski vijenac,28

Luu mikrokozma29 i Lanoga cara epana Malog30 priredio
uskladivi ih s optecrnogorskom izgovornom praksom, pa je
poput glasova i (nastalih jekavskom jotacijom), to su radili
i njegovi prethodnici, u svoja izdanja iz istih razloga unio i i .
Ne dirajui u jezik pisca, on je uglavnom unosio samo izmjene
na pravopisnome planu, ime je Njegoev jezik konano dobio
adekvatna grafijska rjeenja.
28
Petar II. Petrovi Njego, Gorski vijenac. Jubilarno izdanje povodom 150.
godinjice prvoga izdanja, s Predgovorom priredio Vojislav P. Nikevi,
Crnogorski PEN centar, Biblioteka Njegoevo pero, Cetinje, 1997.
29
Petar II. Petrovi Njego, Lua mikrokozma. Povodom 150. gidinjice pjesnikove smrti, prema prvom izdanju, s predgovorom i pogovorom priredio akademik Vojislav P. Nikevi, Izdavaki centar Cetinje, Cetinje,
2001.
30
Petar II. Petrovi Njego, Lani car epan Mali. Prema 1. izdanju iz
1851. godita priredio i predgovor napisao akademik Vojislav P. Nikevi, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005.
158
S obzirom na opisani status glasova i u crnogorskome

jeziku, oni su uvedeni u crnogorski jeziki standard. Ta je inicijativa potekla, kako je ve reeno, jo od Vojislava Nikevia, koji
ih je bio uveo u svoj pravopis (koji nije bio slubeno prihvaen).
I on je istakao kako ti glasovi u bosanskome, hrvatskom i srpskome jeziku mogu biti samo stilemi, ali ne i u crnogorskom jeziku
zato to u njemu poeduju neutralnu vrijednost, to ih Crnogorci
mahom izgovaraju i onda kad se ne biljee odgovarajuim latinikim i irilikim slovima. (...) Glasovi i uklopili su se u
sistem izaavi iz okvira jotovanja i nali su svoju primjenu npr.
u hipokoristicima.31 Koliko je takva upotreba tih fonema uticala na uvrivanje njihovo u crnogorskome fonolokom sistemu,
odlino se ogleda u ovome objanjenju Milije Stania, koji takoe
naglaava kako glasovi o kojima je rije nijesu u crnogorskome
jeziku nastali jedino kao produkt jekavske jotacije, ve je njihova
pojava iroko potvrena u hipokoristicima: Hipokoristinost je,
dakle, svakako teren na kome su se (...) razvili glasovi i . A posle
je, kao i kod drugih hipokoristika, mogao nastupiti i nastupio je
proces uoptavanja i prerastanja hipokoristika u nehipokoristike,
tj. jedan te isti hipokoristik mogao je sad biti i hipokoristik i nehipokoristik. Tako, kao to je hipokoristik Mo (prema imenu Milo ili kojem slinom) mogao prerasti i prerastao u nehipokoristik,
obino ime Mo, koje je posle, kao ma koje drugo obino ime,
moglo imati svoj hipokoristik u formi Mo, i ostati hipokoristik
prema Milo, tako su i, recimo, hipokoristici Ma, Ma, Ma,
ma, Mo i sl. mogli prerasti i prerastali su u redovna vlastita
imena ne izgubivi ni funkciju hipokoristika, tj. La je ostalo kao
hipokoristik prema Labuda i samostalno vlastito ime. Drugim reima, hipokoristici ove vrste rasprostrli su se do u oblast neutralnih vlastitih imena. (...) Svi ovi primeri istovremeno pokazuju da
31
Vojislav P. Nikevi, Pravopis crnogorskoga jezika, Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997, str. 53-54.
159
Adnan irgi
ni sluajevi kao Mia, Mao, Gao, ago, koje je M. Stevanovi

naveo kao primere u kojima je postalo jotovanjem, nisu ili ne
moraju biti rezultat jotovanja; kad se jednom, na ovaj ili onaj nain, oformio kao formant, suglasnik je posle mogao dejstvovati
i iriti se potpuno samostalno, bez ikakve veze s glasom j.32 Toj
bi interpretaciji bilo teko to dodati.
Na kraju, suglasnike i kao relevantna razlikovna obiljeja na fonolokome planu izmeu jezika o kojima je rije uzima i poljski jezikoslovac Pemislav Brom (Przemysaw Brom) u
doktorskoj disertaciji o crnogorskome standardnom jeziku:
- Charakterytyczne wystpowanie mikkiej goski powstaej:
a) w procesie jotacji, por.:
czarn.
ekira
- ch./bon. sjekira
srb.
sekira
czarn.
eme
- ch./bon. sjeme
srb.
seme
czarn.
ever
- ch./bon. sjever
srb.
sever
czarn.
enka
- ch./bon. sjenka
srb.
senka
czarn.
ei
- ch./bon. sjei
srb.
sei
czarn.
oetljiv
- ch./bon. osjetljiv srb.
osetljiv
b) w wyniku procesu ujednolicenia gosek pod wzgldem dwicznoci:
czarn.
sljedovati
- ch./bon. sljedovati srb.
sledovati
32
Milija Stani, Uskoki govor, Tom I, Institut za srpskohrvatski jezik,

Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XX, Beograd, 1974, str. 8384.
160
- Szerokie wystpowanie goski :

czarn.
iesti

iikati

alo

enica

koavina.33
***
Opteprisutnost i neutralna vrijednost fonema i u crnogorskome jeziku najbitniji su razlozi to idu u prilog njihovu
uvoenju u zvanini standard. Time se rjeava i invalidnost dosadanje zvanine ortografske i (ortoepske) norme i problemi koji
su iz nje proisticali. Kao markantne crnogorske jezike osobine,
ti glasovi vre glavnu distinktivnu funkciju izmeu crnogorskoga i ostala tri tokavska standardna jezika i glavni su dokaz o
postojanju strukturalnih razlika meu jezicima o kojima je rije,
pa je to i razlog zbog kojih im protivnici crnogorskoga jezika
pridaju dijalektalni karakter, osporavajui time i crnogorski jezik. Iako je prisustvo glasova i potvreno i u bosanskome,
hrvatskom i srpskome govornom jeziku, oni se ipak tretiraju kao
crnogorske jezike crte jer se u njima javljaju samo u usamljenim primjerima i u malome broju govora kao dijalektizmi. U tim
jezicima oni nijesu postigli realizaciju na cijelome terenu. Njihovo uvoenje u zvanini crnogorski standard nipoto nije motivisano eljom da se stvore ili istaknu razlike meu pomenutim
jezicima. Naprotiv, razlozi su samo praktine prirode, kao i kad
je u pitanju prihvatanje bilo kojega drugog fonema. A njihovim
e usvajanjem crnogorski kompletan dvanaestolani inventar
kontinuiranih i afrikatskih visokotonskih (akutskih) konsonana33
Przemysav Brom, Czarnogrski standard wobec rnicowania jzykowego poudiowej Sowiaszczyny, Wydawnictwo Akademii Tecniczno-Humanistycznej, Bielsko-Biaa, 2007, str. 104-105.
161
Adnan irgi
ta s z c | | , to je inae rijetkost u jezicima34

dobiti i kompletno grafijsko rjeenje.
LITERATURA
Aleksi, Radomir. Izvetaj o ispitivanju govora krtolskog,
muljanskog i grbaljskog, Glasnik Srpske akademije nauka,
knj. V, sv. 2, Beograd, 1953.
Aponijev zakon, lanak, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI.
1919.
Barjaktarovi, Danilo. Bihorski govor, I, Zbornik
Filozofskog fakulteta u Pritini, knj. III, Pritina, 1966.
Bokovi, R. & Malecki, M. Istraivanje dijalekata
Stare Crne Gore, Glasnik odjeljenja umjetnosti, knj. 20,
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2002.
Brajkovi, Tomo. Peraki dijalekat, Programm des
gymnasiumus von Cattaro 1892/93, Zagreb, 1893.
Brom, Przemysav. Czarnogrski standard wobec
rnicowania jzykowego poudiowej Sowiaszczyny,
Wydawnictwo
Akademii
Tecniczno-Humanistycznej,
Bielsko-Biaa, 2007.
Bro(zovi), D(alibor). Crnogorci Jezik, Enciklopedija
Jugoslavije, 3, Zagreb, 1984.
Budmani, P. Gramatica della lingua serbo-croata, Vienna,
1867.
Bulaji, M. Crna Gora u kolskim udbenicima, Zeta, br.
41, 1937.
irgi, Adnan. Ekavizmi u enidbi Smailagi Meha Avda
Meedovia, Almanah, br. 3132, Podgorica, 2005.
34
D(alibor) Bro(zovi), Crnogorci Jezik, Enciklopedija Jugoslavije, 3,

Zagreb, 1984, str. 59.
162
irgi, Adnan. Fonetsko-morfoloke karakteristike jezika

Muratage Kurtagia, Almanah, br. 3132, Podgorica, 2005.
irgi, Adnan. Pogled na jezik podgorikih muslimana,
u knjizi Jeziki neprebol, Institut za crnogorski jezik i
upi, Drago. Govor Bjelopavlia, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. XXIII, Institut za srpskohrvatski jezik, Beograd,
1977.
upi, Drago. Ne postoji poseban crnogorski jezik, u
knjizi Drago upi & Egon Fekete & Bogdan Terzi, Slovo o
jeziku, Jeziki pounik, knj. 2, Beograd, 2002.
upi, Drago. Osnovne osobine govora Pljevalja,
Glasnik Odjeljenja umjetnosti, Crnogorska akademija nauka
i unjetnosti, knj, 8, Titograd, 1988.
upi, Drago. Pregled glavnijih osobina govora Zete,
Junoslovenski filolog, knj. XXXIII, Institut za srpskohrvatski
Beograd, 1909.
Dei, Milorad. Zapadnobosanski ijekavski govori, Srpski
dijalektoloki zbornik, knj. XXI, Institut za srpskohrvatski
Hamm, Josip. Crnogorsko T, D + JAT > E, E, Zbornik
radova sa naunoga skupa Crnogorski govori, Crnogorska
akademija nauka i umjetnosti, Nauni skupovi, knj. 12,
Odjeljenje umjetnosti, knj. 3, Titograd, 1984.
Ivi, Pavle. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod
i tokavsko nareje). Celokupna dela, knj. II, Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci Novi
Sad, 1985.
163
Adnan irgi
Ivi, Pavle. Dijalektologija srpskohrvatskog jezika (Uvod i

tokavsko nareje), Matica srpska, Novi Sad, 1956.
Jovanovi, Miodrag. Govor Patrovia, Univerzitet Crne
Gore, Podgorica, 2005.
Kijametovi, Redep. Govor sela Godijeva, Odzivi, knj.
1213, Bijelo Polje, 1975.
Krui, Kosta. Pii kao to govori, Pobjeda, br. 9525,
Podgorica, 8. jun 1992.
Maji, Dragoljub. Starinske crte u govoru naega kraja,
Godinjak nastavnika Podgorike gimnazije, br. 4, god. IV,
Podgorica, 1933.
Mileti, Branko. Crmniki govor, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. IX, Srpska kraljevska akademija, Beograd,
1940.
Nikevi, Milorad. Fonemi , , , u crnogorskom
standardnom jeziku, Zbornik radova sa naunoga skupa
Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005.
Nikevi, Milorad. Glasovi, fonemi i grafemi (), (), 3
() u crnogorskom jeziku i konavoskom/dubrovakom govoru
hrvatskoga jezika, u knjizi Filoloke rasprave, Crnogorsko-hrvatsko drutvo prijateljstva Ivan Maurani, Podgorica,
2002.
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik (Geneza, tipologija,
razvoj, strukturne osobine, funkcije), Tom II, Matica
crnogorska, Cetinje, 1997.
Nikevi, Vojislav P. Gramatika crnogorskoga jezika,
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001.
Nikevi, Vojislav P. Jezike i knjievne teme, Institut za
crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2006.
164
Nikevi, Vojislav P. Ljubiina jezika kovnica (od talijanaa

do narodnjaka), Crnogorski PEN centar, Cetinje, 2003.
Nikevi, Vojislav P. Pii kao to zbori (Glavna pravila
crnogorskoga standardnog jezika), Crnogorsko drutvo
nezavisnih knjievnika, Podgorica, 1993.
Nikevi, Vojislav P. Pravopis crnogorskoga jezika,
Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997.
Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem (norma
i kodifikacija). Poseban otisak proirenoga referata s
meunarodnoga naunog skupa Norma i kodifikacija
crnogorskog jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,
Cetinje, 2004.
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski govori (jedinica za
buduu Crnogorsku enciklopediju Dukljanske akademije
nauka i umjetnosti), u knjizi Jezikoslovne studije, Centralna
narodna biblioteka ure Crnojevi Cetinje, Cetinje,
2004.
knjievnosti prednjegoevskog doba, Jezik, god. 16, br. 1. i
br. 2, Hrvatsko filoloko drutvo, Zagreb, 1968/69.
Novelji, Bogi. Brisanje crnogorskoga knjievnog jezika.
Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14, 1936.
Novelji, Bogi. Crna Gora u kolskim udbenicima,
Zeta, br. 47 i br. 48, 1937.
Peikan, Mitar. Jedan opti pogled na crnogorske govore,
Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. XXII/1, Matica srpska,
Novi Sad, 1979.
Peikan, Mitar. Starocrnogorski srednjokatunski i ljeanski
govori, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XV, Institut za
srpskohrvatski jezik, Beograd, 1965.
165
Adnan irgi
Petrovi, Dragoljub & upi, Drago. Gorana, Fonoloki

opisi, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Posebna izdanja, knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj.
9, Sarajevo, 1981.
Petrovi, Dragoljub & Ivi, Pavle. Golubovci, Fonoloki
9, Sarajevo, 1981.
Petrovi, Dragoljub & Ivi, Pavle. Njegui, Fonoloki
9, Sarajevo, 1981.
Petrovi, Dragoljub. Glasovne osobine govora Vraana u
Zeti, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj.
XV/1, Novi Sad, 1972.
Petrovi, Dragoljub. Glasovni sistem rovakog govora,
Zbornik za filologiju i lingvistiku, knj. VIII, Matica srpska,
Novi Sad, 1965.
Petrovi, Dragoljub. Neke vokalske i konsonantske
karakteristike pjeivakog govora, Zbornik za filologiju i
lingvistiku, knj. X, Matica srpska, Novi Sad, 1967.
Petrovi, Dragoljub. O govoru Broanca, Godinjak
Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knj. X, Novi Sad,
1967.
Petrovi, Dragoljub. Prilog poznavanju govora u okolini
Rijeke Crnojevia, Zbornik za jezik i knjievnost, knj. I,
Drutvo za srpskohrvatski jezik i knjievnost SR Crne Gore,
Titograd, 1972.
Petrovi, Dragoljub. Radovii, Fonoloki opisi, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja,
knj. LV, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 9, Sarajevo, 1981.
166
Piurica, Mato. Govor okoline Kolaina, Crnogorska

akademija nauka i umjetnosti, Posebna izdanja, knj. 12,
Odjeljenje unjetnosti, knj. 2, Titograd, 1981.
Petrovi Njego, Petar II. Gorski vijenac. Jubilarno izdanje
povodom 150. godinjice prvoga izdanja, s Predgovorom
priredio Vojislav P. Nikevi, Crnogorski PEN centar,
Biblioteka Njegoevo pero, Cetinje, 1997.
Petrovi Njego, Petar II. Lani car epan Mali. Prema
1. izdanju iz 1851. godita priredio i predgovor napisao
akademik Vojislav P. Nikevi, Institut za crnogorski jezik i
Petrovi Njego, Petar II. Lua mikrokozma. Povodom
150. gidinjice pjesnikove smrti, prema prvom izdanju, s
predgovorom i pogovorom priredio akademik Vojislav P.
Nikevi, Izdavaki centar Cetinje, Cetinje, 2001.
Pulevi, Vuki & Samardi, Novica. Fitonimi i zoonimi
u toponimiji Crne Gore, Dukljanska akademija nauka i
umjetnosti, Odjeljenje za knjievnost i jezik, Podgorica,
2003.
Pulevi, Vuki. Glasovi i u crnogorskoj toponimiji,
Zbornik radova sa naunoga skupa Norma i kodifikacija
crnogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje,
Cetinje, 2005.
Sekuli, Momir. Neke osobenosti govora Bijelog Polja,
Tokovi, br. 2-3, sv. 1, Ivangrad, 1971.
Sili, Josip. Recenzija rukopisa Gramatike crnogorskoga
jezika akademika Vojislava P. Nikevia, u knjizi Vojislav
P. Nikevi, Gramatika crnogorskoga jezika, Dukljanska
akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001.
Skerli, Jovan. Istono ili juno nareje u knjizi Pisci i
knjige, III, Prosveta, Beograd, 1955.
167
Adnan irgi
kiljan, Dubravko. Mo jezika (intervju), Vreme, br. 304,

Beograd, 17. avgust 1996.
Stani, Milija. Uskoki govor, Tom I, Institut za
srpskohrvatski jezik, Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XX,
Beograd, 1974.
Junoslovenski filolog, knj. XIII, Beograd, 19331934.
Stevanovi, Mihailo. O jeziku Gorskog vijenca, Srpska
kademija nauka i umetnosti, Nauna knjiga, Beograd, 1989.
Stevanovi, Mihailo. , Savremeni srpskohrvatski jezik.
Gramatiki sistem i knjievnojezika norma, I, Uvod,
Fonetika, Morfologija, 3. izdanje, Beograd, 1975.
Tomanovi, Vaso. O bokeljskim govorima, Boka, Zbornik
radova iz nauke, kulture i umjetnosti, knj. 2, Herceg-Novi,
1970.
Vu(jovi), L(uka). Crnogorski govori, Enciklopedija
Jugoslavije, 2, BosnaDio, Izdanje i naklada Leksikografskog
zavoda FNRJ, Zagreb, MCMLVI.
Vujovi, Luka. Mrkoviki dijalekat (s kratkim osvrtom na
susjedne govore), Srpski dijalektoloki zbornik, knj. XVIII,
Beograd, 1969.
Vukovi, Jovan. Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski
filolog, knj. XVII, Beograd, 193839.
Vuovi, Danilo. Dialekat Istone Hercegovine, Rasprave
i graa, Srpska kraljevska akademija, Srpski dijalektoloki
zbornik, knj. III, Beograd Zemun, 1927.
168
PHONEMES I AS IMPORTANT DISTINCTIVE

CHARACTERISTICS BETWEEN MONTENEGRIN
AND OTHER THREE TOKAVIAN STANDARD
LANGUAGES
The author points to the importance of Montenegrin phonemes and which, beside and , as products of jekavian
jotation, present the most important distinctive elements of the
Montenegrin standard language in comparison to Bosnian, Croatian and Serbian standard languages. Vojislav P. Nikevi was
the first to include them into the Montenegrin orthography as
phonemes that belong to the koine linguistic layer, and today
they are characteristic of the Montenegrin standard. However,
with the triumph of Vuks reform in Montenegro (1863) they
were given dialectical status, which was accepted by official
Montenegrin linguists during the twentieth century almost without question. The aim of this paper is to show that these phonemes are present in all Montenegrin speeches, as well as to show
that the decision to include phonemes and in the standard
language was correct. These distinctive Montenegrin linguistic
characteristics have remained vital in spite of all the past unifications, and therefore, those phenomena were unavoidable in
the present codification of language in Montenegro. This is, of
course, not the case in Bosnian, Croatian and Serbian where they
have a dialectical status.
169
JEZIKA POLITIKA U CRNOJ GORI

OD NJEGOA DO NAIH DANA
Autor daje kratak, sintetiki osvrt na jeziku
politiku u Crnoj Gori od Njegoeva vremena (od
osnivanja prvih kola) do naih dana. Iako je istaknuto da u Crnoj Gori do danas nije bilo institucije
koja bi se specijalizovano bavila jezikom politikom,
ipak prirodno je da je postojala i odnekud voena jezika politika. Rezultati u ovome prilogu pokazuju
da je ta politika voena iz srpskih kulturnih centara,
posebno Beograda i Novoga Sada.
Crnu Goru, mimo sve druge zemlje u regionu, karakterisalo je nepostojanje vlastite jezike politike. Kad je u pitanju period
do II svjetskoga rata, takvo je stanje lako objasniti jer u njoj nije
bilo dovoljno kadra ni za izvoenje nastave u osnovnim i srednjim kolama, a fakulteti su formirani tek u poslijeratno doba.
Stoga je jezika politika voena iz Srbije, najprije iz Beograda, a
zatim i iz Novog Sada, na ijim je univerzitetskim katedrama za
jezik radilo nekoliko vrlo uglednih crnogorskih jezikoslovaca.
Zahvaljujui njima, ispitan je veliki broj crnogorskih govora. No
kad je u pitanju jezika politika u Crnoj Gori, ini se da su upravo oni najmanje isticali crnogorske jezike osobenosti u okviru
nekadanjega slubenoga srpskohrvatskoga jezika. Takav je
postupak teko objasniti kad se zna da su ba oni, izuavajui
osobine crnogorskih govora, publikovali u svojim studijama i
monografijama mnotvo crnogorskih jezikih specifinosti.
171
Adnan irgi
Iako je Crna Gora (bila) zemlja bez jezike politike i bez

institucija koje bi se jezikom politikom bavile, to ne znai da se
o tome problemu nema to rei. im su u njoj osnovane dravne
kole i poeli se tampati udbenici iz jezika i knjievnosti koji
su se u njima upotrebljavali, poela se i stvarati svijest o sopstvenome jeziku. Nain na koji se ta svijest stvarala i cilj koji
se time elio postii upravo spadaju u domen jezike politike.
A to opravdava i pisanje o tome problemu. Istorijske okolnosti
(siromatina, teki uslovi ivota, esta ratovanja i sl.) uslovile
su marginalizaciju prosvjete i kulture u Crnoj Gori. Tek od prve
polovine XIX vijeka, uglavnom u Njegoevu periodu, poinje se
tim segmentima poklanjati neto vea panja. No kad je u pitanju jezika politika u Crnoj Gori, prvo to se d primijetiti jeste
da ona od Njegoa do naih dana nije bila i crnogorska.
Kad se govori o razvoju prosvjete i kulture u Crnoj Gori,
uglavnom se istie Njegoevo nastojanje o otvaranju kola, nabavci udbenika i neophodne literature za poetak rada prvih
kola u Crnoj Gori. No kad se s dananje distance uzme u obzir
da ni Njego niti njegovi nastavljai, u prvome redu kralj Nikola za ije vlade dolazi do znatnijega rada na polju prosvjete i
kulture, nijesu imali razraen nacionalni program, ve su razvoj
kolstva i prosvjete, a samim tim i jeziku politiku, preputali
uglavnom izvanjskim kadrovima, izvanjskim udbenicima i sl.,
postavlja se pitanje da li je taj razvoj kolstva i prosvjete uticao i
na razvoj svijesti o sopstvenim identitetskim vrijednostima, prije svega o jeziku. Reklo bi se da je takav razvoj kolstva prije
doprinio otuivanju crnogorskih graana od drave kojoj pripadaju no to je uticao na afirmaciju sopstvenih vrijednosti. To
osobito dobro ilustruje odnos Crnogoraca prema sopstvenome
jeziku, kako u prolosti tako i danas.
Osvrt na jeziku politiku u Crnoj Gori namjerno zapoinjemo od Njegoeva vremena jer se istorijat crnogorskih ud172
benika datira upravo od njega, budui da je on, po povratku s

prvoga putovanja u Rusiju, otvorio na Cetinju (1834) tzv. malu
kolu.1 U prvijem godinama u cetinjskoj koli iz 1834. godine se uila srpska gramatika.2 Sastavljai njezinih planova i
programa zadugo su bili izvanjci. U nastavnijem planovima i
programima za srednje kole takoe je srpski jezik zastupljen
kao nastavni predmet. To potvruju nastavni plan evojakoga
instituta iz 1879. godine i nastavni plan Cetinjske gimnazije iz
kolske 1886/87. godine. Uitelji iz stranijeh zemalja koji su dolazili u Crnu Goru na rad donosili su sa sobom srpskoslovenske
bukvare s crkvenim sadrajima.3
Njego je, nezadovoljan takvom situacijom, angaovao Dimitrija Milakovia koji je (u tampariji koju je Njego nabavio u
Rusiji i koja je poela s radom na Cetinju iste godine kad i mala
kola) 1836. godine tampao Srbski bukvar radi uenja mladei crkovnomu i gradanskomu itanju i 1838. godine Srbsku
gramatiku sastavljenu za crnogorsku mlade. No bez obzira na
prvjenstveno Njegoeve zasluge u tampanju prvih udbenika
za crnogorske kole, ve sami naslov ukazuje na to koliko su ti
udbenici bili neadekvatni. Neadekvatan je bio i jezik kojim su
oni pisani (to se takoe iz njihova naslova vidi). Iako se smatra
da su ta dva udbenika u mnogo emu prednjaila u odnosu na
1
Duan Martinovi & Marko Markovi, Crnogorski udbenici (18361981).

Istorijski pregled sa bibliografijom, Titograd, 1982, str. 10.
2
Vojislav P. Nikevi, Etnojeziki razvitak, u knjizi Crnogorski jezik,
Tom II, Matica crnogorska, Cetinje, 1993, str. 461. O tome piu i Duan
Martinovi & Marko Markovi: Za potrebe Njegoeve kole na Cetinju
(...) u poetku su korieni udbenici i druge kolske knjige koje su se
upotrebljavale na podrujima pod austro-ugarskom okupacijom i u Srbiji,
a koje su, po pravilu, donosili sobom uitelji, angaovani iz tamonjih
krajeva. To su bili udbenici na tzv. slavenoserbskom jeziku. Takoe su
korieni i neki udbenici koji su slati kao pomo iz Rusije. Duan
Martinovi & Marko Markovi, n. d., str. 11.
3
173
Adnan irgi
ostale udbenike toga tipa u okruenju, neadekvatno imenovanje jezika u Crnoj Gori od tada poee se sve vie ukorjenjivati
bez obzira na nepobitne razlike izmeu toga jezika i onoga koji
je bio u upotrebi u Srbiji. Na takvo imenovanje jezika u Crnoj
Gori presudno je morao uticati Vuk Karadi, naroito kad se
zna da su oba udbenika tampana poslije Njegoeva susreta s
Vukom. Milakoviev bukvar imao je i prilino slinosti s Vukovim Srpskim bukvarom iz 1827. godine.4
Opismenjavanje stanovnitva, makar i rijetkih i probranih, te obezbjeivanje udbenika svakako je bio poduhvat toga
vremena. No kad se uzme u obzir gotovo apsolutna nezainteresovanost ondanje uprave za prilagoavanje tih udbenika i
nominalno i sadrajno crnogorskim prilikama, znaaj
toga poduhvata prilino gubi
na vrijednosti. Takvo je stanje
obiljeilo ne samo period Petra II Petrovia Njegoa, nego
i dugi period koji su obiljeili njegovi nasljednici knjaz
Danilo i kralj Nikola. Nepostojanje vlastitih kadrova
uveliko je moralo uticati i na
nepostojanje vlastite jezike
politike, ali i nezainteresovanost ondanjih vladara ili
ak i sama njihova opijenost
srpstvom (kao u sluaju kralja
4
Isto, str. 462. Taj (Milakoviev) bukvar imao je dvije azbuke crkvenu
i gradansku i dva jezika ruskoslovenski i narodni. Znaajan je i po
tome to je to prvi udbenik na podruju srpskohrvatskoga jezika sa upotrijebljenim slovom h koje je Vuk Stefanovi Karadi iste godine uzeo u
svoju azbuku. Duan Martinovi & Marko Markovi, n. d., str. 12.
174
Nikole) umnogome je doprinosila podreivanju srpskim kulturnim centrima. Udbenici su na primjer u najboljem sluaju samo
ijekavizirani, kakav je sluaj recimo s Bukvarom sa itankom
za kole u Crnoj Gori 1870. godine. Od osnivanja prve kole
(...) 1834. godine pa sve do poetka sedamdesetijeh godina XIX
vijeka uitelji za crnogorske osnovne kole obezbjeivani su iz
stranih zemalja.5
Pobjeda Vukove reforme (od 1863. godine) oznaie jo
vei otklon od tradicionalnoga knjievnoga jezika u Crnoj Gori,
tako da se Milakovieva gramatika moe smatrati naprednijom
(u pogledu tretmana crnogorskoga jezika) od gramatika koje e
je slijediti. Bez obzira na pogreno imenovanje jezika u Crnoj
Gori, Milakovieva gramatika obuhvatila je i odreene jezike
specifinosti crnogorske koje e u kasnijem periodu biti odbaene. U svojoj gramatici on optim osobinama nije podreivao
specifine crnogorske. No ono to e uslijediti vodie ujednaavanju srpskoga jezika na cijelome tokavskom terenu, pa tako
i na crnogorskome, ili naroito na crnogorskome. Ta je pojava
posebno uzela maha zahvaljujui velikome autoritetu Vuka Karadia i njegovim stavovima o svim tokavcima kao Srbima. Za
tim stavovima nekritiki su se povodili brojni kulturni radnici
u Crnoj Gori, pa i ondanja vlast, te nije udo to je i jezika
politika tome bila podreena. Karadieva jezika i pravopisna
reforma u Crnoj Gori zvanino je prihvaena tek od vremena
uvoenja njegovoga pravopisa i nove grafije u nastavu cetinjske
male kole kolske 1863/64. godine. Na realizaciji njezina programa zasnovanoga na tijem novinama radio je izvanjac Boo
Novakovi, koji je godine 1865. doao za uitelja te kole.6
Da je vlast u Crnoj Gori toga vremena bila indiferentna
prema voenju jezike politike u njoj, najbolje svjedoe polemi5

Isto, str. 496.
175
Adnan irgi
ke izmeu ondanjih kulturnih radnika koje su usmjeravale jeziki razvoj i jeziku politiku kod nas. Najpoznatija je polemika
izmeu Lazara Tomanovia i Jovana Pavlovia (urednika lista
Crnogorka).7 Polemika je izbila upravo oko neadekvatnosti Karadieve azbuke za crnogorski glasovni sistem. Taj je stav (ne
uvijek s pravom) zastupao Lazar Tomanovi, a meu brojnim
inovacijama koje je predlagao danas posebno moe biti zanimljiva ona koja se odnosila na uvoenje grafema u latinici (s
pozivom na tradiciju tako ga je obiljeavao i Pero Budmani),
odnosno u irilici. Pavlovi je bio protivan tim inovacijama smatrajui da je rije o provincijalizmima koji bi naruili
jedinstvo zajednikoga (srpskoga) jezika. Bez obzira na to to
je Tomanoviev zahtjev (makar kad je u pitanju prilagoavanje
grafije crnogorskome jeziku) bio u potpunosti opravdan za crnogorske jezike prilike, Pavlovievi e stavovi odnijeti prevagu u korist primjene Karadieve jezike reforme. Tako je jo
jednom potvreno da je u voenju jezike politike u Crnoj Gori
prednost imao izvanjac Pavlovi (roen u Sremskim Karlovcima, proveo prvih 35 godina izvan Crne Gore), koji je nedovoljno bio upoznat s crnogorskim jezikim prilikama u odnosu na
Tomanovia, kao roenoga Crnogorca. Samo oslanjanje Pavlovia na Kradieve stavove o jeziku i etnosu bilo je dovoljno da
mu obezbijedi pobjedu u tome vremenu. Crnogorske su jezike
osobine ve tada bile prokazane kao provincijalne i dijalektalne,
pa samim tim i nepoeljne u slubenoj komunikaciji. Posljedice
tih stavova i te kako se oeaju i u nae doba.
I kad je Crna Gora konano obezbijedila sopstvene kadrove, pokazalo se da se oni vrlo malo razlikuju u odnosu na izvanjce jer su ti kadrovi morali biti kolovani izvan Crne Gore, poglavito u Beogradu. Ilustrativan primjer za to je jo jedna polemika
s poetka XX vijeka izmeu ura padijera, autora Srpske
7
Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 498504.
176
gramatike za trei i etvrti razred osnovnijeh kola u Knjaevini Crnoj Gori, i Mirka Mijukovia, koji je u to doba tek bio
prispio s beogradske Velike kole na Cetinje. Bez obzira na to
to je i padijer svoju gramatiku izradio pod uticajem Karadievih filolokih stavova (to je vidno i iz samoga naslova), on
e pretrpjeti estoku Mijukovievu kritiku jer je tom gramatikom bio obuhvatio pojedine jezike specifinosti to su ve bile
naputene u jeziku izvan Crne Gore ili ih izvan Crne Gore nije
ni bilo. I ta e polemika potvrditi nemo prosvjetnih vlasti u voenju samostalne i primjerene jezike politike.8 Novi crnogorski kadrovi stizali su iz beogradskih kola s duboko usaenim
negativnim stavom prema sopstvenim jezikim osobinama i taj
stav vrlo brzo oficijelizovali kroz crnogorsku jeziku politiku.
Zahvaljujui tome e ne samo ime jezika nego i kompletna jezika reforma Vuka Karadia u Crnoj Gori (u zvaninoj komunikaciji) gotovo apsolutno pobijediti i prije sloma crnogorske
drave i njezina utapanja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
Za svoje duge vladavine kralj Nikola nije uinio nita na kreiranju i jaanju jezike politike koja bi uvaavala specifinosti
jezika u Crnoj Gori, a kamoli obezbijedila adekvatan zvanini
naziv tome jeziku. Na takvu su se politiku prilino lako mogla nakalemiti unifikatorska jezika stremljenja koja e posebno
doi do izraaja izmeu dva svjetska rata, u periodu u kojem
Crna Gora nije mogla, sve i da je htjela, obezbijediti svojemu
jeziku adekvatan status.
Od aneksije Crne Gore 1918. i njezina stupanja u zajedniku dravu SHS, odnosno kasniju Jugoslaviju, jezika je politika bila u potpunosti preputena Srbiji. O tome vjerno svjedoe
lanci Bogia Noveljia, objavljeni u crnogorskoj tampi izmeu dva svjetska rata. U lanku Brisanje crnogorskog knjievnog
jezika Novelji istie: Prije svega konstatujemo potpuno i apso8
Vieti o tome vie u: Vojislav P. Nikevi, n. d., str. 504519.
177
Adnan irgi
lutno otsustvo svakoga staranja i nastojanja za upotrebu pokrajinskog, ijekavskog knji. izgovora u Crnoj Gori. Istovremeno
i najvanija injenica. Uopte ne postoje odgovorni organi ili
kulturni voe koji bi se nosili milju o upranjavanju domaega
knji. izgovora, a da i ne govorimo o nekim ustanovama koje
bi se brinule o njegovom razvitku. (...) Budui naa pokrajina,
po svima svojim uslovima, gravitira Beogradu kao kulturnom
centru, to se i udbenici za sve nae kole, sa moda malim izuzetkom nabavljaju iz Beograda. Ovi su dakako pisani ekavskim
knjievnim izgovorom. (...) Prema dosadanjoj praksi, a u vezi
nedavnih izjava gosp. Ministra prosvjete po pitanju kolskih
udbenika, predviamo da e se pitanje knji. izgovora u kolskim udbenicima provesti na ovaj nain: U onim krajevima (sa
preteno hrvatskim stanovnitvom) gdje je osnovno pismo latinica, odnosno u onim pokrajinama koje gravitiraju Zagrebu kao
kulturnom centru (Hrvatska i Slovenija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina) nesumnjivo e biti zastupljen juni, ijekavski knjievni izgovor. U ostalim krajevima gdje je osnovna azbuka irilska
bie, bez sumnje, proveden istoni, ekavski knjievni izgovor.
Dakle, samo dvije redakcije sa poklapanjem: ijekavtina latinica i ekavtina irilica. Kod takvih okolnosti Crna Gora se
nalazi u izuzetnom poloaju. Lako je predvieti ishod: rtvovanje svoga pokrajinskog knji. jezika. A ako se naa predvianja
zaista ostvare, onda e upotreba pokrajinskog, ijekavskog knji.
izgovora u Crnoj Gori, izuzetno od ostalih pokrajina, biti preutno ali faktiki potpuno zbrisana, u ovom sluaju prvi put sa
zvaninog mjesta. Skora budunost e nam to pokazati. A tada
e se, nesumnjivo, nai neki dobronamjerni i objektivni kritiar sa tvrdnjom da su Crnogorci, uza sve ostalo, irokogrudo
rtvovali zajednici i svoj narodni i knjievni govor.9 Stanje se
9
Bogi Novelji, Brisanje crnogorskog knjievnog jezika. Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14, Podgorica 1936, str. 3.
178
nije mijenjalo, pa je Bogi Novelji neto kasnije (1937) ponovo

istakao: Ponimo s udbenicima narodnog jezika. Ako dohvatimo ma koji od tih udbenika (bukvar, itanku, gramatiku) vidjeemo na prvi pogled da Crne Gore nema u njima. Ni po emu.
Iako sva pozitivna vaspitna naela kategoriki zahtijevaju da se,
im je mogue vie, jaz koji postoji izmeu roditeljske kue i
kole otkloni i uini neprimijetnim, na njih se kod nas niko ne
osvre. Umjesto toga, nae osnovne kole, poglavito zbog udbenika koji se u njima upotrebljavaju, toliko su daleko od naroda
da je to divljenja dostojno. A i kako ne bi, kad toga naroda
gotovo uopte i nema u njima. Skoro ni po emu. Prije svega,
a i najglavnije od svega: po narodnu govoru. Ve od prvih dana
kole nastavnici moraju djeci prevoditi izraze sa istonog narodnog izgovora (ekavskog) na na narodni (ijekavski) izgovor.
Bukvari prosto kipte takvim izrazima i pola vremena se utroi
na njihovo objanjavanje. (...) A zakljuak je: Crne Gore nema
ak ni u bukvarima! O gramatikama (za sve razrede) ne zasluuje uopte govoriti vie nego to da Crne Gore nema ni u njima.
Apsolutno. Ali u njima ima neto to ne znaju ni viekolci nai.
Na primjer, da je od osobne imenice Mile (m. rod) 2-gi pade
Mileta. Hajde, to i to ne znamo, neka ga! Ali smijemo pretpostaviti da nove generacije i naih profesora (domorodaca) ve
nijesu naisto da li je ono po naoj gramatici pravilno, naprimjer,
rei: rijeenje, rjeenje ili reenje; slijedee, sljedee ili sledee;
odjeljenje, odeljenje ili odelenje i slino. Ne zbog ega drugog
ve samo zato to od Ujedinjenja na ovamo uopte nema: ili C.
Gore u gramatikama ili gramatika (njenih) u C. Gori uzmite
kako hoete!10
Navedena dva, naoj javnosti ve poznata, lanka Bogia
Noveljia samo su usamljen protest jednoga javnog radnika jer u
10
Bogi Novelji, Crna Gora u kolskim udbenicima, Zeta, br. 47, Podgorica, 1937, str. 3.
179
Adnan irgi
to doba niti je bilo institucija ni pojedinaca koji bi mogli pruiti

kakav organizovaniji otpor jezikoj politici koja je u Crnoj Gori
voena iz srpskih kulturnih centara. Razna izdanja Pravopisa
srpskohrvatskoga knjievnog jezika obavezivala su i Crnu Goru
u istoj mjeri koliko i Srbiju. Ijekavici istina nikad nije bio oduzet slubeni status;11 to je bilo teko izvodljivo i zbog velikoga
ijekavskog prostora i izvan Crne Gore (Hrvatska i Bosna i Hercegovina), ali su pojedini crnogorski kulturni i nauni radnici
predlagali ak prelazak na ekavicu. Iako je ijekavica u Crnoj
Gori onoga vremena bila standardna, zahtjevi za upotrebu ekavice i potiskivanje ijekavice bili su brojni i snani. Meu njima
istie se i Jovan Skerli, koji kae da u borbi nareja ne pobeuje ono koje je najlepe no ono kojim se govori u politikim i
kulturno nadmonijim krajevima... To nareje ima za se vreme
i silu stvari, svaki dan radi za
njega, i ono se samo sobom,
po sili stvari iri i pobeuje...
To je prirodni proces koji se ne
moe zaustaviti. A pre a posle
istono nareje postae opte
nareje srpskohrvatsko...12
Vido Latkovi takoe zamjera
mladim knjievnicima crnogorskim zbog upotrebe junog dijalekta, iako priznaje:
Istina, ne piu junim dijalektom ni iz kakvog inata, nego
za to mogu pruiti besumnje i
umetnikih razloga. Ali ipak,
11
Vieti: Aponijev zakon, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI 1919, str. 4.
Jovan Skerli, Pisci i knjige, III, Prosveta, Beograd, 1955, str. 115,
118119.
12
180
kad se razlika svede iskljuivo na zamenu jata, onda je u pitanju samo gola formalnost koja je za jedinstvo knjievnog jezika
vrlo vana a za pojedinca bez ikakvog znaaja. Mislim, naime,
da bismo trebali svi pisati ekavski (razlozi za to su i suvie poznati!) dok jeziko bogatstvo rei, reenica, obrta i slino, svako
moe, i treba, da iz svog nareja, iz svog kraja, unosi u opti
knjievni jezik.13
Stanje se nije znaajnije razlikovalo ni za vrijeme SFRJ.
Tek e krajem 60-ih godina pojedini crnogorski intelektualci poeti da pruaju znaajniji otpor jezikoj unitarizaciji koja je bila
na djelu prethodnih decenija XX stoljea. Budui da od vremena Bogia Noveljia gotovo da nije bilo kakvih jaih zahtjeva
za uvoenje crnogorskoga jezika ili makar prihvatanje zasebne crnogorske varijante u okviru zajednikoga slubenog (srpskohrvatskoga) jezika, reafirmatorom te ideje moe se smatrati
Radoje Radojevi, koji e podrku u tome vrlo brzo dobiti od
strane najznaajnijih intelektualaca crnogorskih toga vremena:
Vojislava P. Nikevia, Danila Radojevia, Radoslava Rotkovia, Branka Banjevia, Sretena Perovia i dr. Njihov e se broj
vremenom uveavati. No institucionalnoga otpora jezikoj politici u Crnoj Gori toga vremena nije bilo. Nije ga bilo i zbog toga
to su crnogorski kadrovi, opet kolovani u Beogradu, uglavnom
podravali takvu jeziku politiku, ili i sami uestvovali u njezinu
kreiranju i realizaciji.
Novosadskim dogovorom koji je prethodio izradi zajednikoga Pravopisa srpskohrvatskoga knjievnoga jezika (1960)
Crna Gora i njen jezik opet su praktino bili ukljueni u srpski
kulturni korpus. Predstavnika Crne Gore na tome dogovoru nije
bilo. A lingvisti porijeklom iz Crne Gore koji su u tome uestvovali uglavnom su zastupali stavove usklaene sa srpskom jezi13
Vido Latkovi, Prilikom knjievne veeri mladih iz Crne Gore, Zapisi,

knj. VI, sv. VI, Cetinje, juni 1930, str. 382.
181
Adnan irgi
kom politikom. Crna Gora tako nije dobila ni pravo na sopstvenu jeziku varijantu. Njezin je jezik u najboljem sluaju tretiran
kao crnogorski knjievnojeziki izraz, dakle kao podvarijanta
srpske varijante! Moe se rei da je jedini institucionalni otpor
svemu tome pruilo Udruenje knjievnika Crne Gore kad je
1971. objavljeno saoptenje protiv negiranja zasebne crnogorske jezike varijante (u rangu s hrvatskom i srpskom jezikom
varijantom) od strane Drutva za srpskohrvatski jezik i knjievnost Crne Gore, koje je apriorno prihvatalo stavove beogradskih
i novosadskih jezikoslovaca: Novosadski dogovor danas se ne
moe smatrati neprevazienim. On nije ni bio pravi izraz nae
jezine situacije. Jezik Crnogoraca nastajao je u specifinim ljudskim, drutvenim i kulturno-istorijskim uslovima. Za postojanje
crnogorske jezike varijante ima isto toliko vrijednih argumenata
kao i za ostale varijante.14 No ni taj proglas, kao ni pojedinani
stavovi,15 nijesu mogli bitnije uticati na kreiranje jezike politike
u Crnoj Gori. Nije bilo drutvenopolitikih uslova u kojima bi
se Crna Gora mogla izboriti za sopstvena jezika prava niti je
bilo dovoljno filologa koji su imali kritiki stav prema znanjima
koja su stekli uglavnom u Beogradu. O tome naroito svjedoi
spor koji je izbio poetkom 80-ih godina XX vijeka, kad je trebalo sastaviti odrednicu o jeziku Crnogoraca za Enciklopediju
Jugoslavije. Crnogorska redakcija Enciklopedije tada nije htjela
usvojiti jedinicu koju je bio ponudio Mitar Peikan, u kojoj je
jezik u Crnoj Gori neadekvatno tretiran sa stanovita srpske
unifikatorske jezike kole kojoj je Peikan pripadao, ali isto
tako nije smjela usvojiti ni jedinicu koju je ponudio Vojislav P.
14
Saoptenje uprave Udruenje knjievnika Crne Gore, Kritika, br. 17,

oujak travanj 1971, str. 378.
15
Vieti: Vojislav Nikevi, S ime je u sukobu Novosadski dogovor, Vjesnik u srijedu, br. 1018, Zagreb, 3. 11. 1971, str. 74; i Radoslav Rotkovi,
Novosadski dogovor stvarnost ili iluzija, Ovdje, br. 22, god. III, 1971,
str. 4.
182
Nikevi.16 Kao kompromis, poslije mnogo neuspjelih pokuaja,

prihvaena je jedinica Dalibora Brozovia. To je moda i prvi
put da se kakva oficijelna crnogorska ekipa naunih i kulturnih radnika uspjela oduprijeti
organizovanome pokuaju srpske lingvistike da jezik u Crnoj
Gori i nasljee nastalo na njemu pripie srpskome nacionalnom korpusu.17
Posljednje tri decenije
XX vijeka oznaile su promjenu u crnogorskoj prosvjeti,
nauci i kulturi. Brzim tempom se u Crnoj Gori razvija
kolstvo, razvijaju se i neke
privredne djelatnosti, a prije
svega otvaraju se razliite institucije nauke i kulture. Prekida se vjekovna stagnacija i
zaostajanje.18 Osnivaju se fakulteti, a polovinom 70-ih godina
i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Njima e prethoditi
osnivanje Drutva za srpskohrvatski jezik i knjievnost (to je od
znaaja za ovu temu). No iako bi se na osnovu toga moglo pretpostaviti da je Crna Gora poela izgraivati vlastitu jeziku politiku, takve politike nije bilo. Tanije, vodila se jezika politika
16
Vieti o tome u: Vojislav P. Nikevi, Nauni pogledi Dalibora Brozovia

na crnogorski jezik, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut za crnogorski
jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2008, str. 323.
17
Dio arhiva i zapisnika s tih ednica poklonio nam je gdin Milo Kneevi,
na emu mu srdano zahvaljujemo.
18
Branislav Ostoji, Crnogorski knjievnojeziki izraz u 20. vijeku i danas,
sto pedeset godina poslije Vuka, u knjizi: Istorija crnogorskog knjievnojezikog izraza, CID, Podgorica, 2006, str. 331.
183
Adnan irgi
i u Crnoj Gori, ali ona nije bila crnogorska. Ako se uzmu u obzir
njeni rezultati, prije bi se moglo rei da je bila anticrnogorska. O
tome svjedoe i zakljuci Drutva za srpskohrvatski jezik i knjievnost Crne Gore da pored dvije postojee varijante srpskohrvatskog jezika, istone i zapadne, tj. srpske i hrvatske, dosad
nijesu dati ozbiljni nauni argumenti o postojanju crnogorske
varijante, a jo manje o postojanju crnogorskog jezika.19 To je
bio samo nastavak jezike politike voene iz srpskih kulturnih
centara, Beograda i Novog Sada, koja je obiljeila cio XX vijek.
Takva je politika, dakle, nastavljena i poslije osnivanja Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Jezik u Crnoj Gori nazivan je i
dalje crnogorskim knjievnojezikim izrazom, tj. podvarijantom
(subvarijantom) srpske varijante srpskohrvatskoga jezika,20 a
ak je i jezik pisaca iz vremena crnogorske nezavisnosti tretiran
kao dio te podvarijante.
Ako bismo jeziku politiku u Crnoj Gori (u posljednjih
40-ak godina, tj. od ubrzanoga osnivanja naunih i obrazovnih
institucija koje su mogle uticati na razvoj standardnoga jezika)
pokuali prikazati u najkraim crtama, onda bismo nezaobilazno
morali izdvojiti ove intencije: 1. ukorjenjivanje naziva srpski
jezik; 2. uklanjanje optecrnogorskih jezikih osobina i njihov
tretman kao dijalektizama, provincijalizama, arhaizama kojima nema mjesta u standardnome jeziku; 3. nametanje atipinih
ekavskih oblika (prije svega u sluajevima: re < r; sle < sl;
zle < zl; pre < pr i sl.) kao standardnih, uz opravdanje da su
oni rezultat spontanih glasovnih ili analokih procesa novijega
vremena; 4. ouvanje gotovo samo triju crnogorskih jezikih
osobina: oblika nijesam (a ne nisam) i sjutra (a ne sutra, mada
19
Citirano prema: Saoptenje Uprave Udruenja knjievnika Crne Gore o

jeziku, Kritika, br. 17, Zagreb, oujak travanj 1971, str. 378.
20
Adnan irgi, Crnogorski knjievnojeziki izraz kao antipod crnogorskome jeziku, Matica, br. 31, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica,
2007, str. 145160.
184
ni utra, koji gotovo da nema alternative u Crnoj Gori) te hipokoristika tipa Pero, Vaso (a ne Pera, Vasa). Ispravnost toga stava
lako je dokazati: 1. o ukorjenjivanju naziva srpski umjesto nekadanjega tipinog naki za jezik u Crnoj Gori svjedoe rezultati
posljednjeg popisa stanovnitva, na koji se tako esto pozivaju
protivnici kodifikacije crnogorskoga jezika; 2. o tretmanu optecrnogorskih jezikih osobina kao dijalektalnih, provincijalnih
ili arhainih svjedoe brojni jezikoslovni radovi, ali i prirunici i udbenici, e se tipine pojave (poput jekavske jotacije, na
primjer) tretiraju kao dijalektalne; 3. gotovo dosljedna upotreba
oblika renik, reca, rei, sledei, poslednji, naslednik, ozleda,
pozleda, predlog, prelaz, upotrebiti i sl. u radovima crnogorskih
serbista (inae ijekavaca) upoljenih na Filozofskome fakultetu
u Nikiu (i nerijetko upuivanje studenata na upotrebu takvih
oblika kao tipinih za tzv. crnogorski knjievnojeziki izraz); 4.
nije potrebno nikakvo lingvistiko obrazovanje da bi se dokazalo ono to je reeno u etvrtoj taki.
Raspad zajednike drave SFRJ oznaio je prestanak
funkcionisanja zajednikoga srpskohrvatskog jezika kao slubenog u njoj. Nanovo formirane drave, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, pristupile su kodifikaciji sopstvenih slubenih jezika
(hrvatskoga i bosanskoga) na tokavskoj osnovi, na kojoj je bio
standardizovan i srpskohrvatski jezik. Crna Gora je ostala u
dravnoj zajednici sa Srbijom. Srbi su, poput Bonjaka i Hrvata,
pristupili kodifikaciji srpskoga jezika. Samo je Crna Gora, opet
mimo svih bivih republika SFRJ, prihvatila umjesto srpskohrvatskog opet tui srpski jeziki standard, koji u njoj (kao
ni onaj prethodni) izvan slubene upotrebe nije nikad potvren.
Jezika politika u njoj bila je vrlo bliska onoj izmeu dva svjetska rata. Istina, nije bila voena samo od lingvista iz Beograda i
Novoga Sada, ve su u njoj znaajno participirali i jezikoslovci
iz Crne Gore ef katedre za srpski jezik Filozofskoga fakulteta
185
Adnan irgi
u Nikiu, akademik Branislav Ostoji, sa svojim kolegama-saradnicima. No to ne znai da jeziko planiranje nije bilo i dalje
preputeno Beogradu i Novom Sadu, jer je jezika politika u
Crnoj Gori zapravo imala samo jedan cilj praktino ostvarivanje toga planiranja. Nijesu postojali ak ni posebni normativni
prirunici za tzv. crnogorski knjievnojeziki izraz, a ukoliko je
kakvih normativnih prirunika za jeziki standard u Crnoj Gori
i bilo oni su ve u naslovu sadravali odrednicu srpski jezik.21
Nekadanji srpskohrvatski jezik bio je preimenovan u srpski,
kako u Ustavu Republike Crne Gore iz 1992. tako i na nekadanjem Odsjeku za srpskohrvatski jezik i junoslovenske knjievnost u Nikiu. Jezikoslovci u Crnoj Gori, mislimo prije svega
na one s univerzitetskom karijerom, gotovo su bespogovorno
ostvarivali ideje svojih srpskih kolega.
Ipak mora se istai da su ovdanji jezikoslovci u jednome
odstupili od namjera i ideja nekih svojih srpskih kolega. Bilo je
to poetkom 90-ih godina kad je prihvatanje srpskoga jezikog
standarda u Crnoj Gori trebalo da oznai i nestanak tzv. crnogorskog knjievnojezikog izraza,22 odnosno potpuno poistovjeivanje s jezikim standardom u Srbiji i ukidanje ijekavice iz
slubene upotrebe. Budui da stav o proerivanju ijekavice iz
jezikoga standarda (ne samo u Crnoj Gori) nije bio zvanini
stav srpskoga jezikoslovlja, ve samo jednoga dijela okupljenog oko akademika Pavla Ivia,23 crnogorski su jezikoslovci na
21
R. Simi & . Stanoji & B. Ostoji & B. ori & M. Kovaevi, Pravopis srpskoga jezika sa renikom, Beograd Niki, 1993; B. Ostoji,
Kratka pregledna gramatika srpskog jezika i pravopis, Podgorica, 2005;
B. Ostoji & D. Vujii, Renik (i)jekavizama srpskog jezika, CID, Podgorica, 2000.
22
Branislav Ostoji, Istorija crnogorskog knjievnojezikog izraza, CID,
23
Koliko su prozirne bile skerlievske namjere Pavla Ivia, lijepo se oituje
u ovome citatu: Navodi se da prihvatanje ekavice lomi jezike navike.
186
Filozofskome fakultetu u Nikiu uz podrku i uee jednoga

dijela lingvista iz Srbije i BiH organizovali nauni skup Status
(i)jekavice u standardnom jeziku (17. VI 1994),24 e je zakljueno da ijekavica i ekavica moraju biti ravnopravne. Naravno, nije
bilo ni govora o kodifikaciji crnogorskoga jezika. Ipak, i pored
prilinoga broja izlagaa, gotovo da se niko od njih nije usudio
da se direktno suprotstavi namjerama srpskih naunih autoriteta
kakvi su bili akademici Ivi i Ekmei. U tome su se izdvojili
jedino Radmilo Marojevi25 i Milo Kovaevi,26 koji su otro i
Tano je, meutim, da se ekavica savlauje vrlo lako, daleko lake nego
ijekavica. Nisu male nevolje koje acima ijekavcima stvaraju odnosi kao
bjesnilo a bijesan, djeteta ali dijete... Ali, ak kad bi uenje ekavice zaista
iziskivalo neki napor, kad se ona jednom naui, problemi nestaju. (Pavle
Ivi, Aktuelni trenutak srpskog knjievnog jezika, Srpsko pitanje danas Drugi kongres srpskih intelektualaca, Beograd, 1994, str. 38.) Pavle
Ivi je svoj stav pridruio prethodno iznijetome stavu istoriara akademika
Milorada Ekmeia, ijekavca kojemu je bilo blisko ukidanje ijekavice na
teritoriji na kojoj je u slubenoj upotrebi bio srpski jezik: Ijekavski glas
u beogradskom gradskom autobusu zvui kao dozivanje nas brana iz daljine, kao neka mutna samooptuba roaka to je u zguvanom odijelu i
nepozvan doao na slavu. U svakom tom ijekanju jei zapomaganje sirotinje u brdima da sa svojim ovcama, svojom tijesnom geografijom nemaju
budunosti. Citirano prema: Milo Kovaevi, Emocija kao kriterijum
za ili protiv ijekavice, Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku
teoriju i praksu, Podgorica, 1994, str. 64.
24
Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i praksu, Podgorica, 1994. (Tu je tampan zbornik radova s naunoga skupa Status
(i)jekavice u standardnom jeziku.)
25
Radmilo Marojevi, Ijekavska verzija srpskog knjievnog jezika i jatovska verzija srpskoga pisma, Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i praksu, Podgorica, 1994, str. 3034. Pored Pavla Ivia, kao
ive znamenite institucije srpske kulture danas (Mato Piurica), Marojevieva kritika nije zaobila ni pavlobranitelje (Marojevieva kovanica
za tadanje Ivieve pristae).
26
Milo Kovaevi, Emocija kao kriterijum za ili protiv ijekavice, Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i praksu, Podgorica,
187
Adnan irgi
bespotedno (iako sa stanovita istih ideolokih pozicija) podvrgli kritici Ivieve i Ekmeieve stavove i ukazali na njihove namjere. Stanje u tadanjem zvaninome crnogorskom jezikoslovlju ilustrovaemo jednim od zakljuaka sa skupa o kojemu je
zbor: Ijekavica kao knjievni standard srpskog jezika u pisanoj
i govornoj komunikaciji jedini je stoer koji sabija u jednu cjelinu rasute etnike djelove jedinstvenog srpskog jezika (istakao
A. .) i ne pretpostavlja bilo kakvo lingvistiko i kulturno-istorijsko utemeljenje separatnih knjievnih jezika po vjerskom ili
teritorijalnom principu.27
Sve bive republike u SFRJ imale su svoje akademije nauka koje su, izmeu ostaloga, kreirale i jeziku politiku (a Srbija
i Hrvatska imale su i svoje matice). Podetimo samo na znaaj
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kodifikaciji zasebnoga hrvatskoga standardnoga jezika 70-ih godina XX vijeka. U
to vrijeme formirana je i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. No za razliku od HAZU i SANU, koje su bitno uticale
da svijest o hrvatskom i srpskome jeziku prodre u slavistiki
svijet, jezikoslovci iz CANU kontinuirano su radili na pobijanju
montenegristike, a jezik u Crnoj Gori i na sinhronoj i dijahronoj
ravni prikazivali kao srpski. Po tome se djelatnost te institucije
skladno uklapala u jezike projekte SANU, a takav odnos prema
sopstvenom jeziku predstavlja kuriozitet meu svim akademijama svijeta. O tome svjedoi i meunarodni nauni skup Jezika situacija u Crnoj Gori norma i standardizacija, odran u
Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti 24. i 25. maja 2007.
godine, odnosno zbornik radova s toga skupa. Na skup su bili
pozvani samo birani oni za koje je sporno i postojanje crnogorskoga jezika i crnogorskoga naroda i nacije i Crne Gore
27
1994, str. 6272.

Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i praksu, Podgorica, 1994, str. 129.
188
kao drave. Tako je najvia crnogorska nauna institucija doekala reafirmaciju osnovnih crnogorskih identitetskih vrijednosti.
Budui da je o tome ranije bilo rijei, na ovome mjestu se time
neemo vie baviti. 28
Neupueni u crnogorsku jeziku situaciju mogao bi se na
osnovu onoga to je ove reeno zapitati otkud onda u novome
Ustavu Crne Gore crnogorski
kao slubeni jezik. Stoga bi bilo
neosnovano ne pomenuti nastojanje cijele jedne generacije
crnogorskih intelektualaca koji
su se tokom jugoslovenskoga zajednitva (a naroito od
kraja 60-ih godina XX vijeka)
zalagali za postojanje zasebne
crnogorske varijante u okviru
zajednikoga slubenoga jezika, odnosno za kodifikaciju
posebnoga crnogorskoga jezika
kao dravnog u Crnoj Gori.29
Tako su prije osamostaljenja
28
Osvrt na zbornik o kojemu je rije objavio je Adnan irgi, Jezikoslovlje

u slubi politike, Lingua Montenegrina, br. 3, Institut za crnogorski jezik
i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi, Cetinje, 2009, str. 511553.
29
Tu nezaobilazno spadaju: Radoje Radojevi, Vojislav P. Nikevi, Radoslav Rotkovi, Branko Banjevi, Danilo Radojevi, Sreten Perovi, Milorad Stojovi, Milorad Nikevi, Vuki Pulevi, Sreten Zekovi, arko
L. urovi, Stevo Vuini, Novak Kilibarda, Mladen Lompar, Novica
Samardi, Marko padijer, edomir Bogievi i dr. Njihova nastojanja
bezrezervnu su podrku imala meu hrvatskim jezikoslovcima, kao to
su: Ljudevit Jonke, Josip Hamm, Rikard Simeon, Mate imundi, Stjepan
Babi, Josip Sili, Radoslav Katii, Dalibor Brozovi, Josip Lisac, Stjepan Damjanovi, te u novije vrijeme Milica Luki, Milan Nosi, Ljiljana
Koleni, Branko Kuna, Loretana Farka, Ivan Jurevi i dr.
189
Adnan irgi
Crne Gore i njezina priznanja kao suverene drave nastali svi

neophodni univerzitetski prirunici za odravanje nastave iz crnogorskoga jezika i njegovu slubenu upotrebu.30 No ni autor
tih udbenika (Vojislav P. Nikevi) niti drugi kulturni i nauni
poslenici koji su utirali put ustavnome priznanju crnogorskoga
jezika kao slubenog nijesu mogli (bitnije) uticati na jeziku politiku u Crnoj Gori, prvjenstveno mislimo na obrazovni sistem i
na jezik medija kao najjaega sredstva preko kojega se sprovodi
jeziko planiranje i politika.31 Posebno treba pomenuti crnogorske institucije to su do skoro djelovale gotovo na voleban nain, bezmalo bez ikakve pomoi drave. Intelektualci okupljeni u
tim institucijama ukazivali su sve vrijeme na pogubnost oficijelne jezike politike u Crnoj Gori i neutemeljenost stavova koje su
pristalice takve politike zastupali. Stoga je vano pomenuti npr.
Deklaraciju Crnogorskoga PEN centra o ustavnom poloaju
crnogorskoga jezika32 (1994) ili saoptenje Matice crnogorske
Crnogorski kao maternji jezik33 (2000) te brojna saoptenja o
jeziku u Crnoj Gori Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje.
Ta saoptenja, iako za tadanju oficijelnu crnogorsku jeziku po30
Vojislav P. Nikevi, Crnogorski jezik, istorija crnogorskoga jezika od

artikulacije govora do 1995. godine, Tom I i II, Matica crnogorska, Cetinje, 1993. i 1997; Vojislav P. Nikevi, Pravopis crnogorskoga jezika,
Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997; Vojislav P. Nikevi, Gramatika
crnogorskoga jezika, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001.
31
O naunome doprinosu Vojislava P. Nikevia: Adnan irgi, Doprinos
Vojislava P. Nikevia lingvistici, Matica, br. 32/33, Matica crnogorska,
Cetinje Podgorica, 2008, str. 2777.
32
Jezik kao domovina. Deklaracija Crnogorskoga PEN centra o ustavnom
poloaju crnogorskoga jezika, Doclea, asopis za knjievnost i kulturu,
3/94, CDNK & Crnogorski PEN centar, Podgorica, 1994, str. 3.
33
Crnogorski kao maternji jezik. Matica crnogorska povodom Meunarodnog dana maternjeg jezika, Godinjak Matice crnogorske, Cetinje
Podgorica, 1999/2003, str. 134136.
190
litiku bez veega znaaja, uticala su na stavove slavista izvan

Crne Gore, pa je danas nemali
broj filologa u svijetu za koje je
crnogorski jezik nepobitna realnost (pored pomenutih hrvatskih jezikoslovaca, to su: Emil
Tokarz, Przemysaw Brom,
Robert Bokowski, Agnieszka
Spaginska Pruszak, Ljudmila
Vasiljeva, Daniel Grabi, Krzysztof Zalewski i dr.). Pored
toga, za probijanje svijesti o
crnogorskome jeziku od znaaja su bili i nauni skupovi odrani pod okriljem pomenutih
institucija. Pomenimo neke od
njih: Jezici kao kulturni identiteti (Crnogorski PEN centar,
Cetinje, 1998), Crnogorski jezik u javnoj upotrebi (Crnogorski PEN centar, Cetinje, 2003),
tokavski knjievni jezici u porodici slovenskih standardnih
jezika (Crnogorski PEN centar
& DANU, Podgorica, 2004),
Crnogorski jezik u novom Ustavu Crne Gore (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje &
Graanska partija Crne Gore,
Cetinje Podgorica, 2004), Vuk
Karadi i Crnogorci (Institut
191
Adnan irgi
za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005), a posebno

treba istai veliki meunarodni
lingvistiki skup, dotad najvei u Crnoj Gori34 Norma i kodifikacija crnogorskoga jezika
(Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005), koji
je okupio renomirane naune i
kulturne radnike iz Crne Gore i
inostranstva.
Crnogorska dravna nezavisnost neminovno je dovela do
prihvatanja crnogorskoga jezika
kao slubenog, to je definisano i
novim Ustavom Crne Gore. Meutim, jo uvijek ne postoji institucija koja bi se bavila jezikom
politikom kod nas. Vlada Crne
Gore, odnosno Ministarstvo
prosvjete i nauke formiralo je u
februaru 2008. godine Savjet za
standardizaciju crnogorskoga
jezika sa zadatkom da pripremi
Pravopis, Gramatiku i Rjenik
crnogorskoga jezika.35 Savjet
je inilo 13 lanova: Branko
Banjevi (predednik), Tatjana
34
Novica Samardi, Neumorni borac za slobodu ovjeka i dostojanstvo

Crne Gore, Matica, br. 36, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica, 2008,
str. 484.
35
Slubeni list Crne Gore, br. 10/2008, Podgorica, 15. II 2008.
192
Beanovi, Rajko Cerovi,

Adnan irgi, Rajka Gluica (potpredednik), Zuvdija
Hodi, Mirko Kova, Igor
Laki, Mladen Lompar, Milenko Perovi, Zorica Radulovi, Milorad Stojovi i edo
Vukovi (poreani abecedno).
Iako postojei prirunici za
crnogorski jezik (iji je autor
Vojislav P. Nikevi) nijesu
puteni u zvanini opticaj do
donoenja novih, to se logino moglo oekivati, ipak su
usvojena Pravopisna naela,36
koja je potpisalo 10 lano36
Pravopisna naela sastojala su se od sljedeih sedam taaka:

1. Model za crnogorsku standardnojeziku normu je zajedniki, opti (koine) jeziki sloj koji pripada svim autohtonim crnogorskim graanima.
2. Ovim pravopisom e se u Crnoj Gori potovati pravilo: Pii kao to
zbori, a itaj kako je napisano.
3. Ijekavica je normativna, u skladu s crnogorskom tradicijom i savremenom upotrebom.
4. Optecrnogorski fonemi , , i , nastali jekavskim jotovanjem, dio su
crnogorske standardnojezike norme. Glasovi i imae svoje grafeme
(u azbuci i abecedi).
5. Kodifikovae se standardni crnogorski etvoroakcenatski sistem sa duinama.
6. Pravopisom crnogorskoga jezika nee se sprovoditi jezika arhaizacija,
niti se njime mogu normirati lokalizmi, dijalektizmi i provincijalizmi
koji su izvan opte savremene upotrebe u Crnoj Gori.
7. U svemu ostalome, osim ako drukije ne nalae savremena crnogorska
jezika praksa, nee se odstupati od Pravopisa srpskohrvatskoga knjievnoga jezika (MS MH; 1960), koji je do sada bio u upotrebi u Crnoj
Gori.
193
Adnan irgi
va Savjeta,37 ukazivala na to da e zvanini crnogorski jeziki

standard predstavljati ono za to su se decenijama ve zalagali
crnogorski nauni i kulturni radnici indipendistike orijentacije. Meutim, pred sam rok za podnoenje Pravopisa na usvajanje Ministarstvu prosvjete, jedan dio lanova Savjeta odrekao
se potpisanih naela,38 to je odloilo njegovo usvajanje. Osim
toga, ni tekst Gramatike nije predat u roku39 koji je u Savjetu
bio odreen, pa je kolska 2008/09. godina zapoeta (u osnovnim i srednjim kolama) bez predmeta Crnogorski jezik jer za
37
Pravopisna naela nijesu potpisali samo Tatjana Beanovi, Igor Laki i

Zorica Radulovi.
38
Pravopisnih naela odrekli su se Rajko Cerovi i Rajka Gluica i pridruili
se lanovima koji ih ni ranije nijesu htjeli potpisati.
39
Za izradu Gramatike odreeni su bili: Adnan irgi (istorijski razvoj crnogorskoga knjievnog jezika i fonetika), Rajka Gluica (morfologija s
tvorbom rijei) i Zorica Radulovi (sintaksa). Meutim, R. Gluica i Z.
Radulovi nijesu na vrijeme zavrile svoj dio preuzetoga posla.
194
njega nijesu postojali najavljeni

udbenici. Spor koji je izbio u
Savjetu za standardizaciju crnogorskoga jezika vezan je prije svega za prvu i etvrtu taku
Pravopisnih naela. Iako je na
poetku prihvaeno da osnova
treba da bude zajedniki optecrnogorski jeziki sloj i da, u
skladu s tim, i fonemi i dobiju svoje grafeme u standardnoj
azbuci i abecedi, pet lanova
Savjeta (Tatjana Beanovi,
Rajko Cerovi, Rajka Gluica,
Igor Laki i Zorica Radulovi)
zahtijevali su da osnova mora biti srpskohrvatska jezika norma,
a da suglasnik ne moe ui u standardnu azbuku i abecedu.
Zbog svega toga Vlada je formirala Ekspertsku komisiju
za standardizaciju crnogorskoga jezika koju ine Milenko
Perovi, Josip Sili i Ljudmila
Vasiljeva. Komisija je usvojila
Pravopis crnogorskoga jezika
s pravopisnim rjenikom na
osnovu radne verzije koju je
sainio Adnan irgi. Komisija je zatim angaovala Adnana irgia, Jelenu uanj i Iva
Pranjkovia, pa je 2010. godine
u izdanju Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore tampano
drugo izmijenjeno i dopunjeno
195
Adnan irgi
izdanje Pravopisa crnogorskoga jezika (latinino i irilino

izdanje) i Gramatika crnogorskoga jezika (latinino izdanje) autora Adnana irgia, Iva
Pranjkovia i Josipa Silia uz
saradnju Jelene uanj. Tako je
crnogorski jezik prvi put u svojoj istoriji dobio zvanina normativno-kodifikatorska djela.
U meuvremenu, prije
osnivanja Savjeta za standardizaciju crnogorskoga jezika, formiran je Studijski program za
crnogorski jezik i knjievnost
na Filozofskome fakultetu u Nikiu. Doekan kao ostvarenje
nade cijele jedne generacije koja je utirala zvanini put crnogorskome jeziku, taj je studijski program iznevjerio sva oekivanja.
Po rezultatima koje je postigao
za ove tri godine i po kadrovima koji na njemu rade i koji se u
njemu stvaraju, jasno je da je to
studijski program bez mogunosti stvaranja valjanih kadrova iz oblasti montenegristike.
Posluio je samo kao paravan
kadrovima koje je stvorio Branislav Ostoji, koji se zalagao
za crnogorski knjievnojeziki
izraz kao podvarijantu srpskoga
jezika. Kadrovi proizili ispod
njegova injela, u prvome
196
redu Rajka Gluica, zapravo su nastavili jeziku politiku svojega doskoranjega mentora. Od njega se razlikuju samo po tome
to im nedostaje i onoliko znanja koliko ga on ima i to jezik u
Crnoj Gori nazivaju crnogorskim jezikom. No kad je u pitanju
norma toga jezika, meu njima gotovo da i nema razlika. To je
postalo vie nego jasno u brojnim njihovim javnim nastupima u
crnogorskim medijama, e su pokuali javnosti podmetnuti stav
o crnogorskim jezikim specifinostima kao provincijalizmima,
arhaizmima i dijalektizmima.40 Time su zapravo nastavili jeziku politiku iji su putevi tabani jo od polovine XIX vijeka. Na
sreu, prvi put u crnogorskoj istoriji ti stavovi nijesu oficijelni
jer je zvanina crnogorska jezika norma prihvatila te crnogorske specifinosti kao odliku standardnoga jezika. Jedino se na
Filozofskome fakultetu u Nikiu, odnosno na Studijskome programu za crnogorski jezik, ta norma ne samo ne predaje studentima, ve im se na nju ukazuje kao na nusproizvod crnogorske
jezike standardizacije.
Crna Gora konano je uspjela izvojevati sopstvenu jeziku
standardizaciju u kojoj je crnogorski jezik dobio valjan opis. Drava je formirala ne samo Ekspertsku komisiju za standardizaciju crnogorskoga jezika no i Institut za crnogorski jezik i knjievnost, koji e se dugorono baviti izuavanjem i afirmacijom
crnogorskoga knjievno-jezikog blaga. Meutim, jo uvijek ne
postoji institucija koja e kreirati i voditi valjanu jeziku politiku. A ta je institucija danas vie nego neophodna upravo zbog
jakih recidiva tradicionalizma u lingivistici, koji ma koliko to
apsurdno izgledalo najjae uporite ima na Studijskome programu za crnogorski jezik. Samo valjanom jezikom politikom
mogu se rasvijetliti brojne nepoznanice o crnogorskome jeziku
40
Budui da smo te stavove ve detaljno rasvijetlili, na ovome mjestu neemo se na njima vie zadravati. Vieti o tome: Adnan irgi, Povodom
standardizacije crnogorskoga jezika, Matica, jesen 2010, Matica crnogorska, Podgorica Cetinje, 2010, str. 748.
197
Adnan irgi
i neprihvatljivi stavovi o njemu koji su ponajvie putem naega

prosvjetnog sistema servirani graanima radi jezike unifikacije. Jedino e se tako razrijeiti i status crnogorskoga jezika na
studijskome programu koji je osnovan radi njegova izuavanja
i graanima pruiti prava slika o sopstvenome jeziku, bez kompleksa inferiornosti koji je na naemu prostoru godinama usaivan.
LITERATURA
Aponijev zakon, Glas Crnogorca, br. 80, 27. XI 1919, str.
4.
Crnogorski kao maternji jezik. Matica crnogorska povodom
Meunarodnog dana maternjeg jezika, Godinjak Matice
crnogorske, Cetinje Podgorica, 1999/2003, str. 134136.
Jezik kao domovina. Deklaracija Crnogorskoga PEN centra
o ustavnom poloaju crnogorskoga jezika, Doclea, asopis za
knjievnost i kulturu, 3/94, CDNK & Crnogorski PEN centar,
Saoptenje uprave Udruenje knjievnika Crne Gore,
Kritika, br. 17, Zagreb, oujak-travanj 1971, str. 378.
irgi, Adnan. Crnogorski knjievnojeziki izraz kao
antipod crnogorskome jeziku, Matica, br. 31, Matica
crnogorska, Cetinje Podgorica, 2007, str. 145160.
irgi, Adnan. Doprinos Vojislava P. Nikevia lingvistici,
Matica, br. 32/33, Matica crnogorska, Cetinje Podgorica,
2008, str. 2777.
irgi, Adnan. Jezikoslovlje u slubi politike, Lingua
198
irgi, Adnan. Povodom standardizacije crnogorskoga

jezika, Matica, jesen 2010, Matica crnogorska, Podgorica
Ivi, Pavle. Aktuelni trenutak srpskog knjievnog jezika,
Srpsko pitanje danas Drugi kongres srpskih intelektualaca,
Beograd, 1994.
Kovaevi, Milo. Emocija kao kriterijum za ili protiv
ijekavice, Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku
teoriju i praksu, Podgorica, 1994.
Latkovi, Vido. Prilikom knjievne veeri mladih iz Crne
Gore, Zapisi, knj. VI, sv. VI, Cetinje, juni 1930.
Marojevi, Radmilo Ijekavska verzija srpskog knjievnog
jezika i jatovska verzija srpskoga pisma, Vaspitanje i
obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i praksu, Podgorica,
1994.
Martinovi, Duan & Markovi, Marko. Crnogorski
udbenici (18361981). Istorijski pregled sa bibliografijom,
Titograd, 1982.
Nikevi, Vojislav P. Nauni pogledi Dalibora Brozovia
na crnogorski jezik, Lingua Montenegrina, br. 2, Institut
za crnogorski jezik i jezikoslovlje Vojislav P. Nikevi,
Nikevi, Vojislav P. Crnogorski jezik, Tom I i Tom II,
Matica crnogorska, Cetinje, 1993. & 1997.
Nikevi, Vojislav. S ime je u sukobu Novosadski
dogovor, Vjesnik u srijedu, br. 1018, Zagreb, 3. 11. 1971,
str. 74.
Novelji, Bogi. Brisanje crnogorskog knjievnog jezika.
Povodom pitanja kolskih udbenika, Zeta, br. 14, Podgorica
1936, str. 3.
199
Adnan irgi
Novelji, Bogi. Crna Gora u kolskim udbenicima,

Zeta, br. 47, Podgorica 1937, str. 3.
Ostoji, B. Kratka pregledna gramatika srpskog jezika i
pravopis, Podgorica, 2005.
Ostoji, B. & Vujii, D. Renik (i)jekavizama srpskog
jezika, CID, Podgorica, 2000.
Ostoji, Branislav. Istorija crnogorskog knjievnojezikog
izraza, CID, Podgorica, 2006.
Rotkovi, Radoslav. Novosadski dogovor stvarnost ili
iluzija, Ovdje, br. 22, god. III, 1971, str. 4.
Samardi, Novica. Neumorni borac za slobodu ovjeka i
dostojanstvo Crne Gore, Matica, br. 36, Matica crnogorska,
Cetinje Podgorica, 2008.
Simi, R. & Stanoji, . & Ostoji, B. & ori, B.&
Kovaevi, M. Pravopis srpskoga jezika sa renikom,
Beograd Niki, 1993.
Skerli, Jovan. Pisci i knjige, III, Prosveta, Beograd, 1955.
Slubeni list Crne Gore, br. 10/2008, Podgorica, 15. II 2008.
Vaspitanje i obrazovanje, asopis za pedagoku teoriju i
praksu, Podgorica, 1994. (Zbornik radova s naunoga skupa
Status (i)jekavice u standardnom jeziku.)
THE LANGUAGE POLITICS IN MONTENEGRO

FROM THE TIME OF NJEGO UNTIL TODAY
The author gives a brief, synthetic review of the language
politics in Montenegro from the time of Njego (when the first
schools were opened) until today. Although there were no institutions specialized in the matter of language politics in Mon200
tenegro until today, language politics had to be conducted from

somewhere. This paper shows that such politics was mostly
shaped by the influence from Serbian cultural centres, especially
Belgrade and Novi Sad.
201
INDEKS IMENA
A
Aleksi, Radomir 144
B
Babi, Stjepan 94, 189
Banjevi, Branko 181, 189, 192
Barac, Antun 111
Barjaktarovi, Danilo 53, 145
Beanovi, Tatjana 105, 193195
Beli, Aleksandar 34, 41, 42, 103, 104, 106, 110, 111, 114,
121, 122, 126
Bogievi, edomir 189
Bokowski, Robert 25, 191
Bokovi, Radosav 52, 53, 6670, 94, 95, 134, 144
Brajkovi, Tomo 144
Brkovi, Savo 47
Brozovi, Dalibor 51, 95, 102, 153, 183, 189, 199
Brom, Przemysav 160, 161, 191
Budmani, Pero 157, 176
Bulaji, M. 42, 148
C
Cerovi, Rajko 193195
Cesarec, August 111
Cesari, Dobria 111
203
Adnan irgi
Crnojevi, ure 26, 2830, 36, 39, 153
irgi, Adnan 15, 18, 19, 44, 45, 106, 133, 145, 184, 189,
190, 193197
ori, Boo 186, 200

upi, Drago 52, 53, 55, 56, 104, 144, 145, 149152
D
Damjanovi, Stjepan 30, 189
Danii, uro 40
Dedijer, Jevto 60, 101, 151
Dei, Milorad 100, 150
ori, Petar 33, 65, 132

urovi, arko L. 189
E
Ekmei, Milorad 187, 188
F
Farka, Loretana 189
Fekete, Egon 150
Frange, Ivo 111, 112
G
Gluica, Rajka 105, 133, 134, 193195, 197
H
Hamm, Josip 56, 57, 95, 144, 189
204
Hodi, Zuvdija 193

I
Ivi, Pavle 39, 54, 5862, 64, 7375, 85, 95, 99, 100, 144,
150, 155, 186188
J
Jagi, Vatroslav 27
Jonke, Ljudevit 111, 113, 189
Jovanovi, Miodrag 145
K
Karadi Stef., Vuk 21, 3840, 52, 99, 101, 102, 104, 114,
115, 121, 122, 124, 147, 148, 152, 174177, 191
Katii, Radoslav 189
Kijametovi, Redep 145
Kilibarda, Novak 189
Koleni, Ljiljana 189
Kova, Mirko 193
Kovaevi, Milo 186, 187
Krklec, Gustav 110
Krlea, Miroslav 95, 111
Krui, Kosta 147
Kuna, Branko 189
L
Laki, Igor 105, 193195
Latkovi, Vido 42, 109, 180, 181
Lisac, Josip 189
Lompar, Mladen 189, 193
Luki, Milica 34, 189
205
Adnan irgi
LJ
Ljubia, Stefan Mitrov 13, 14, 41, 106, 157
M
Maji, Dragoljub 146148
Maecki, Mjeislav 52
Markovi, Marko 39, 173, 174
Marojevi, Radmilo 187
Martinovi, Duan 28, 39, 173, 174
Maurani, Ivan 149
Mijukovi, Mirko 40, 157, 177
Mijukovi, Slavko 28
Mileti, Branko 53, 95, 145
Milosavljevi, Petar 34
N
Nemirovski, Evgenij Ljvovi 47
Nenadi, Ivan Antun 38
Nikevi, Milorad 2730, 39, 149
Nikevi, Vojislav P. 2429, 3134, 36, 3840, 45, 58, 61,
68, 87, 9496, 99, 101103, 106108, 113, 114, 131, 133,
143, 146, 148, 151, 153, 157159, 169, 173, 175177,
181183, 189, 190, 193
Nosi, Milan 189
Novelji, Bogi 42, 110, 148, 177179, 181
O
Ostoji, Branislav 114, 116, 118, 121, 125127, 130, 133
135, 183, 186, 196
P
Pavlovi, Jovan 40, 157, 176
206
Peco, Asim 6264, 7477, 8486, 96, 107, 108

Perovi, Milenko 15, 19, 45, 193, 195
Perovi, Sreten 181, 189
Peikan, Mitar 53, 55, 56, 5860, 65, 6870, 87, 124, 144,
145, 182
Petrovi Njego, Danilo 37, 174
Petrovi Njego, Nikola 172, 174, 175, 177
Petrovi Njego, Petar I 38
Petrovi Njego, Petar II 13, 14, 41, 158, 172, 173, 174
Petrovi, Dragoljub 53, 144, 145, 147
Piurica, Mato 53, 145, 187
Popovi, Marko Miljanov 13, 14, 41
Pulevi, Vuki 58, 145, 152, 155, 156, 189
R
Radojevi, Danilo 29, 110, 181, 189
Radojevi, Radoje 181, 189
Radoman, Aleksandar 26
Radulovi, Zorica 104, 193195
Reetar, Milan 52
Rotkovi, Radoslav 26, 28, 9699, 181, 182, 189
S
Samardi, Novica 156, 189, 192
Sekuli, Momir 145
Sili, Josip 8, 9, 15, 45, 135, 146, 150, 151, 189, 195, 196
Simeon, Rikard 94, 189
Simi, Radoje 186
Skalova, Hana 99
Skerli, Jovan 42, 100, 109, 111, 121, 150, 180
Stani, Milija 53, 69, 79, 85, 86, 144, 154, 159, 160
Stanoji, ivojin 186
207
Adnan irgi
Stevanovi, Mihailo 5254, 6670, 72, 100, 121, 123, 127

129, 150, 153, 154, 160
Stojanovi, Jelica 91
Stojovi, Milorad 189, 193
Sv. Sava 34
ekularac, Boidar 32, 36

imi, A. B. 111, 112
imundi, Mate 189
kiljan, Dubravko 149, 150
krivani, Gavro A. 97
padijer, uro 40, 157, 176, 177
padijer, Marko 22, 189
uanj, Jelena 45, 195, 196
T
Terzi, Bogdan 150
Tomanovi, Lazar 40, 157, 176
Tomanovi, Vaso 145
Trautmann, R. 99
U
Ujevi, Tin 111
V
Vasiljeva, Ljudmila 15, 45, 135, 191, 195
Vrevi, Vuk 157
Vujovi, Luka 52, 145, 153
Vuini, Stevo 10, 130, 131, 142144, 148, 288
Vujii, Dragomir 114, 116, 118, 121, 125, 130, 186
Vukovi, edo 28, 193
208
Vukovi, Jovan 52, 53, 69, 77, 145

Vuovi, Danilo 52, 53, 69, 81, 117, 121123, 127, 153
Z
Zekovi, Sreten 189
Zmajevi, Andrija 28, 37, 38, 66, 67, 77, 80, 82, 93, 95, 106,
108, 278, 280
ivkovi, Dragoje 28
209
Adnan IRGI
CRNOGORSKI JEZIK U PROLOSTI I SADANJOSTI
Izdava
Institut za crnogorski jezik i knjievnost Podgorica
Suizdava
Matica crnogorska
Za izdavaa
Aleksandar Radoman
Marko padijer
Tehniki urednik
Dejan Stani
Lektura
Jelena uanj
Korektura
Aleksandar Radoman
Dizajn korica
Suzana Pajovi-ivkovi
tampa
Grafo Bale Podgorica
Tira
1000
Objavljivanje ove knjige finansiralo je

Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore
CIP -
,
ISBN 978-9940-579-12-8 (Institut za crnogorski jezik i knjievnost)
ISBN 978-86-84013-42-4 (Matica crnogorska)
COBISS.CG-ID 19241232

Adnan Čirgić - Crnogorski Jezik U Prošlosti I Sadašnjosti

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Adnan Čirgić - Crnogorski Jezik U Prošlosti I Sadašnjosti

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Adnan IRGI

od filozofskih i lingvistikih neostrukturalistikih pretpostavki.

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

neopravdanome cijepanju jedinstva crnogorskoga jezika na dva

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

onda morala voditi prema onim uvidima do kojih se savremena

koga jezika morao biti konstrukcija kojom se zapravo skriva

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

dr. Sistem se realizuje govorom, pa onda i govorima, jer govori

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

dio u predoenoj unutarnjoj strukturi svakoga od njih! tokavski

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

Dr irgi je temeljno obradio sva postavljena pitanja. In

Sve je to uslovilo nastanak ove knjige, zamiljene da kao

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

4. period nekodifikovanoga knjievnog jezika (od sredine

Robert Bokowski: Pismo Czarnogorcow historia i wspoczesno,

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

U dukljanskome periodu na teritoriji uz Skadarsko jezero

kulta o Svetome Vladimiru Dukljanskom. Ono to nije uniteno

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

na irilicom.13 U svakom sluaju, na osnovu sauvane rukopisne

redakcije. Pored eha, Hrvata i Ukrajinaca, to su i

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

njih dviju stranica. Iz zetske

Zbornik popa Dragolja

Isto, str. 294296, fusnota 42.

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

jek ne postoji saglasnost

Vojislav P. Nikevi, Zetska redakcija staroslovenskoga jezika, u knjizi

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

drutveno-istorijskim okolnostima u Crnoj Gori postepeno se

Zetska redakcija staroslovenskoga jezika

ti starocrkvenoslovenski jezik zetske redakcije. U ovoj fazi, kao

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

Natpis na Crkvi Sv. Nikole u Perastu (1654)

nalazio pod jurisdikcijom tadanje drave i crkve a isto tako i

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

Vojislav P. Nikevi, Istorija crnogorskoga jezika, u knjizi: Jezikoslovne

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

del zvaninoga srpskog knjievnoga jezika. Ta reforma e do

Vieti o tome vie u ovoj knjizi, u poglavljima o crnogorskoj ijekavici i o

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

djelatnika, poslije raspada SFRJ u Crnoj Gori e se formirati

Jezik kao domovina. Deklaracija Crnogorskoga PEN centra o ustavnom

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

gorskoga jezika Crnogorski jezik (Matica crnogorska, Cetinje,

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

Damjanovi, Stjepan. Crnogorske inkunabule u kontekstu

Nikevi, Vojislav P. tokavski dijasistem. Etnika i jezika

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

ekularac, Boidar. Dukljansko-zetske povelje, Istorijski

THE HISTORICAL DEVELOPMENT OF THE

KLASIFIKACIJA CRNOGORSKIH GOVORA

logije crnogorskoga jezika kao sinteze tih izuavanja. Taj stav

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

noj Gori), Danilo Barjaktarovi, Branko Mileti, Mitar Peikan,

Mihailo Stevanovi, Ibid., str. 2.

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti

ge znaajne dijalekatske pojave svojstvene su i drugim,

Mitar Peikan, Jedan opti pogled na crnogorske govore, Zbornik za

Crnogorski jezik u prolosti i sadanjosti