Sie sind auf Seite 1von 11

Konzervacija-restauracija/ konzerviranje - restauriranje, esto odreena i samo kao konzervacija

(u zemljama njemakog govornog podruja,te u zemljama u kojima se govore latinski jezici ,kao i
u Ruskoj federaciji ,jo uvijek pretee pojam restauriranje[1]), zanimanje je, odnosno djelatnost
posveena ouvanju kulturne batine. Konzervatorske aktivnosti ukljuuju provjeru stanja,
dokumentiranje, rad na samom predmetu kulturne batine, te preventivnu zatitu. Sve su ove
djelatnosti pak podpomognute znanstvenim istraivanjima i obrazovanjem\
Tradicionalna definicija uloge konzervatora ukljuuje pregled, konzervaciju i ouvanje kulturne
batine koritenjem bilo koje metode koja se dokazala djelotvornom u odravanju predmeta u
stanju to bliem izvornom to je due mogue. [2]
Danas je ta definicija meutim proirena i vie bi je mogli opisati kao etino upravljanje kulturnim
dobrom.
Konzervator-restaurator primjenjuje jednostavne etike odrednice, kao to su:
Naelo minimalne intervencije,
Koritenje metoda i materijala usmjerenih ka reverzibilnosti, kako bi smanjili mogunost problema
kod budueg tretmana, istraivanja i koritenja.
Temeljito dokumentiranje svih poduzetih postupaka
Konzervator-restaurator mora uzeti u obzir i miljenje tree osobe, kao i vrijednost te znaenje
objekta, ukljuujui fizike potrebe materijala, kako bi donio odluku o ispravnoj konzervatorsko
restauratorskoj strategiji eventualnog zahvata.
Kronologija konzervacije umjetnikih djela
Neki kljuni datumi vezani uz povijest konzervacije u Europi i SAD[3]:
1565 Restauriranje Sikstinske kapele,53 godine po oslikavanju.
1726 Prvi pokuaj restauriranja Leonardove posljednje veere(Michelangelo Bellotti).
1729 Prva zabiljeena rentaulaa, Domenico Michelini u Veneciji (Ulisse Forni, Manuale del
pittore restauratore, 1866, p. 106).
1735 do 1820 Restauriranje slika iz panjolske dvorske zbirke,nakon poara 1734.Obraene
stotine slika,sve po razraenoj metodi i uz temeljitu dokumentaciju. (Zahira Vliz "The Restoration
of Paintings in the Spanish Royal Collections, 1734-1820," Studies in the History of Painting
Restoration, ed. Christine Sitwell i Sarah Staniforth, Archetype Publications, 1998, pp. 4362.)
1777, 1785 Pietro Edwards, Direktor restauracije slika Venecijanske republike,razradio temelje
preventivne konzervacije.
1794 Charles Willson Peale u svom podsjetniku zabiljeio koritenje voska za impregnaciju slika
1809 Grof Chaptal sa Napoleonova dvora napisao izvjetaj o pigmentima na pompejanskim
slikama
1815 Sir Humphrey Davy izuava pigmente(imao je mali pokretni laboratorij sa kojim je putovao
po Europi,u pratnji Michael Faradaya 1813-1815)
1850 utemeljena prva amerika kompanija koja se bavila restauriranjem,New York - Oliver
Brothers
1851 Rembrandtova slika Nona straa dublirana votanim vezivom.
1852 John Seguier isti 9 kljunih slika Londonske Nacionalne Galerije,otra osuda od strane
javnosti,prva od kontroverzi vezanih uz ienje slika,kasnije isto i u Parizu,te Minhenu

1850-1853 Michael Faraday radi analitike studije vezane uz propadanje slika Nacionalne
Galerije u Londonu,ispituje lakove,metode ienja,utjecaj londonske magle,ugljenog dima,i
plinske rasvjete na diskoloraciju povrinskih slojeva,njegova otkria uglavnom zanemarena.
1863 Max Pettenkofer iz Minhena patentira proces pomlaivanja starih lakova,slike izlagao
alkoholnim parama,kasnije odbaeno kao tetno.[Ref. Sibylle Schmitt, IIC 1990].
1870 Louis Pasteur bavi se vie od desetljea analizom boja,te optikom kristalografijom
1888 Friedrich Rathgen postaje prvi kemiar zaposlen u jednom muzeju(Kraljevski muzeji u
Berlinu).
1896 Wilhelm Rntgen otkriva x zrake,te ovom metodom snima i slike.
1898 U Berlinu Rathgen izdaje svoju utjecajnu knjigu Die Konservierung von Altertumsfunden
1920 George T Oliver pronalazi prvi vakumski stol,patentira ga 1937[4]
1920 British Museum Research Laboratory osnovan od strane Alexandera Scotta,zbog loeg
stanja zbirki.
1921 A.Scott objavljuje prvi od svoja tri izvjetaja o konzervaciji umjetnina The cleaning and
restoration of museum exhibits (report upon investigation conducted at the British Museum,
Department of Scientific and Industrial Research).Drugi izvjetaj 1923.,trei 1926.
1921 Prva konferencija posveena konzerviranju restauriranju u Rusiji[5]
1928 Fogg Art Museums Technical Department utemeljen od strane ravnatelja muzeja Edward
W. Forbesa;prvi laboratorij u SAD
1928 Upitnik iniciran od strane Njemakog muzejskog savjeta,koliko istiti,koliko retuirati
1930 Prva International Conference for the Study of Scientific Methods for the Examination and
Preservation of Works of Art odrana u Rimu.Utjecaj na osnivanje IIC-a,ICOM-CC,brojne
programe pouavanja,etiku,standarde prakse,dokumentaciju,preventivnu konzervaciju.
1930 Museum of Fine Arts, Boston, utemeljenje laboratorija
1931 Louvre ,utemeljenje laboratorija.
1931 James J. Rorimer iz Metropolitan Museuma objavljuje rad Ultra-violet Rays and Their Use in
the Examination of Works of Art.
1930 Prva meunarodna konferencija Conference for the Study of Scientific Methods for the
Examination and Preservation of Works of Art, Rim. Izdat prirunik o konzervaciji slika Manual
on the Conservation of Paintings
1931 Utemeljen odjel za konzervaciju pri Walters Art Gallery [sada Museum] od David Rosena,
kemiar Arthur Kopp utemeljuje laboratorij pri Metropolitan Museum of Art
1932-1942 Publiciranje Technical Studies in the Field of the Fine Arts, u izdanju Fogg Museum of
Art, prvi tehniki urnal.
1932 Pripremljena prva Carta del Restauro (Restoration Charter) , na temelju Athens Charter iz
1931.

1934 Program kolovanja restauratora slika pri Courtauld Institute u Londonu.


1934 Prvi prijevod Max Doernerovog prirunika The Materials of the Artist and their Use in
Paintings. Profesor Doerner (18701939) bio je predava slikarske tehnologije na Kraljevkoj
Bavarskoj Akademiji u Minhenu 1911-1939.
1934 Objavljen prvi prirunik H.J.Plendeleitha The preservation of Antiquities
1936 Poetak obuke restauratora na Akademie der Bildenden Knste u Beu.
1937 Osnivanje dravnog instituta za tehnike testove i istraivanja u podruju slikarstva,prozvan
Doernerovim institutom.Takoer poetak obrazovnog programa idue godine.
http://www.pinakothek.de/alte-pinakothek/museum/doernerinstitut/doernerinstitut_en.php
1938 Alan Burroughs iz Fogg Art Museuma objavljuje rad Art Criticism from a Laboratory,
utemeljen na njegovim ispitivanjima slika starih majstora pomou x zraka.
1939 Utemeljen Istituto Superiore per la Conservazione ed il Restauro (prvobitno Istituto Centrale
per il Restauro) u Rimu.Do 1961 ovu e ustanovu voditi Cesare Brandi.
1940 Izdan u Rimu Manual on the Conservation of Paintings ( na temelju materijala sa Rimske
konferencije 1930 ) Francusko izdanje 1939,englesko 1940.Kompiliran od strane 12
meunarodnih eksperata,5 povijesniara umijetnosti,5 restauratora, i 2 kemiara
1943 Poetak kolovanja restauratora na Istituto Centrale u Rimu
http://www.icr.beniculturali.it/Sito_rel_02/sclemente3.htm
1946 Meunarodni muzejski savijet ICOM utemeljen na susretu odranom u studenom iste
godine u Louvreu. Nevladina organizacija sastavljena od nacionalnih komiteta,svrha
intenziviranje meunarodne suradnje meu muzejskim institucijama.Komitet za konzervaciju
poeo sa radom 1967. http://www.icom-cc.org/
1946 U Rusiji posthumno objavljen prirunik M.V.Farmakovskog Konservacija i restavracija
muzeinih kollekcij ( ova je knjiga znaajna i za nau sredinu,prijevod je objavljen 1949.u Zagrebu,
do 1974. kada MDC objavljuje prirunik Konzerviranje i restauriranje muzejskih predmeta ovo je
bilo jedino ozbiljnije djelo na tu temu).
1947 Sudski proces protiv H. A. van Meegerena,osumnjienog za krivotvorenje Vermeerovih
slika. Uz to vezana rasprava izmeu Paul Coremansa, Harolda Plenderleitha, i F. I. G. Rawlinsa
je vana za iniciranje osnutka IIC-a.
1947 Izloba oienih slika u National Gallery, London. Weaverov izvjetaj 1948.kao posljedica
rasprava. (Odbor: Paul Coremans, G. L. Stout, J. R. H. Weaver, Predsjednik Trinity Collegea,
Oxford.)
1948 Utemeljen Institute Royale du Patrimoine Artistique u Briselu.Posveen izuavanju i
konzervaciji umjetnike i kulturne batine. http://www.kikirpa.be/www2/En/Home/Infos.htm
1948 Prvi izvjetaj o koritenju toplog stola, Stephen Rees Jones, Courtauld Institute.
1949 Program kolovanja restauratora na Institutu za tehnologiju slikarstva u Stuttgartu.
1950 Utemeljen IIC,prvobitno znan kao International Institute for the Conservation of Museum
Objects, 27.04.1950.
1952 Poetak izdavanja Studies in Conservation, izdava IIC.

1955 Izlaze prvi IIC Abstrakti.Kasnije nazvani Art and Archaeology Technical Abstracts , 1985.
preuzima ih Getty Conservation Institute
1955 Vakumski topli stol, R. E. Straub, S. Rees Jones, Studies in Conservation, Vol. II.
1956 Objavljeno prvo izdanje utjecajnog prirunika H.J. Plenderleitha The Conservation of
Antiquities and Works of Art
1957 Utemeljen laboratorij za biologiju primijenjenu u konzervaciji umjetnina pri Istituto Centrale u
Rimu.
1959 poinje rad ICCROM-a u Rimu. Prvi ravnatelj Harold Plenderleith
1960 Topli vakumski stol za dubliranje slika, izumitelj Jack Willard .[6]
1960 Prvi redoviti susret amerike IIC grupe, Isabella Stewart Gardner Museum. Sada American
Institute for Conservation ,danas vie od 3300 lanova. http://aic.stanford.edu/
1960 Prvih etvoro studenata poinje diplomski studij konzervacije pri Conservation Centeru,
Institute of Fine Arts, New York University (First graduate art conservation training program in the
U.S.) http://www.nyu.edu/gsas/dept/fineart/ifa/index_chan.htm
1963 Izdana Teoria del Restauro Cesare Brandija.
1967 Poinje rad ICOM CC-a.Odrani prvi trijenalni susreti 1969.( nije zgorega podsjetiti da su
trei trijenalni susreti odrani 1978. u Zagrebu, do danas to je jedini zaista znaajan meunarodni
skup restauratora odran kod nas!)
1968 Amerika IIC grupa izdaje prvi etiki kodeks.
1969 Prva slika dublirana sa BEVA 371 (receptura Gustav Berger).
1970 Prvi pokuaji ienja umjetnina laserom
1972 Izdana nova verzija Carte del Restauro
1973 Amerika IIC grupa utemeljuje American Institute for Conservation, poinje izdavanje
Journal of the American Institute for Conservation. http://aic.stanford.edu/
1973 Andrew Oddy, vodei konzervator British Museuma osmiljava jednostavan test za
utvrivanje sigurnosti materijala koji se koriste u konzervaciji
1974, 1975, 1976 Moratorij na ope prihvaenu i rutinsku praksu dubliranja slika,objavljen na
konferenciji u Greenwichu,Veneciji (ICOM-CC 1975), i Ottawi (sponzorirana od National Gallery,
Canada). Preispitivanje postupaka,posljedica izrazit pad broja dubliranih slika. (20 godina nakon
uvoenja toplog vakum stola).Filozofija minimalne intervencije stie sve vie pristalica tijekom
slijedea tri desetljea.
1976 Istraivaki centar za materijale koritene u umjetnikoj praksi i konzervaciji,pri Carnegie
Mellon University, Dr. Robert L. Feller, Direktor. Danas Art Conservation Research Center
http://www.cmu.edu/acrc/
1978 ICOM-CC formulira prvi radni dokument posveen definiranju restauratorsko
konzervatorske profesije.

1980 Izloba "La vie misterieuse des chefs-doevre" La science au service de lart" - Grand Palais,
Paris (listopad 1980- sijeanj 1981). Prva velika izloba s temom istraivanja umjetnikih dijela
znanstvenim tehnikama.
1982 Izloba "Metodo e scienza operativita e ricerca nel restauro" - Uffizzi, Firenca (lipanj 1982sijeanj 1983). Izuzetno znaajna izloba o istraivakim i dokumentacijskim metodama i
tehnikama primjenjenim pri konzervatorsko-restauratorskim zahvatima.
1986 Izloba "Tajnovite slike Raia i Kraljevia" - Moderna Galerija, Zagreb (oujak - travanj
1986) prva prezentacija nedestruktivnih istraivanja slika u Hrvatskoj.
1997 Osnovana prva dva restauratorska studija u Hrvatskoj,u Zagrebu i Splitu.
1999 Utemeljena International Network for the Conservation of Contemporary Art (INCCA)
2002 Objavljen Modular Cleaning Program ,prvi zaista funkcionalan kompleksniji software za
konzervatore restauratore ,autor C.Stavroudis,po sustavu R.Wolbersa
2010 Amerika tvrtka Conservation Data Systems daje svoj software za voenje konzervatorske
dokumentacije u javnu domenu
2013 Prestino The Royal Society of Chemistry sa Cambridge sveuilita izdaje knjigu
Nanoscience for the conservation of works of art
2013 U Rijksmuseumu u Amsterdamu odrana prva radionica posveena primjeni 3D skeniranja i
3D ispisa u konzerviranju restauriranju.[7]
Kratka povijest
Datoteka:Achter de schermen van het Rijksmuseum Weeknummer 50-11 - Open Beelden 30641.ogv
Rani filmski zapis konzervatorsko restauratorskih radova u Rijksmuseumu,Amsterdam 1950.
Briga o predmetima kulturne batine ima dugu povijest unutar tradicije spajanja i uvrivanja
raznih predmeta, [8] kao i individualnog restauriranja umjetnikih djela. Tijekom 19. stoljea dolazi
do preplitanja znanosti i umjetnosti. Michael Faraday poinje prouavati tetan utjecaj okolia na
umjetnine, a u isto vrijeme Louis Pasteur poinje sa znanstvenim analizama boje. [9] Meutim,
prvi organizirani pokuaj konzervacije kulturne batine je utemeljenje Drutva za zatitu drevnih
graevina u Engleskoj, od strane Williama Morrisa i Philipa Webba, a pod utjecajem teoretskog
rada Johna Ruskina. Istovremeno s istim ciljevima u Francuskoj djeluje Eugene Violet Le Duc,
uven po "restauriranju" srednjovjekovnih graevina.
Od 1998. Sveuilite Harvard pokriva i zatiuje svoje znaajne kipove zbog vremenskih razloga.
Konzervacija se kao izdvojeno polje ljudskog miljenja prvo javlja u Njemakoj 1888. godine.
Friedrich Rathgen postaje prvi kemiar stalno zaposlen u muzeju (Kraljevski muzeji, Berlin).
Treba istaknuti da on nije samo razvio znanstveni pristup brizi za predmete u zbirkama ve je i
doprinio irenju ovog pristupa prije svega publiciranjem svog djela Handbook of Conservation iz
1898. [10] Rani razvoj konzervacije je i u drugim dijelovima svijeta bio vezan uz zapoljavanje
kemiara u muzejima 1924. u Britanskom muzeju poinje raditi Harold Plenderleith. On zajedno s
Alexanderom Scottom utemeljuje Odjel znanstvenih i industrijskih istraivanja, radi se o roenju
konzervatorske profesije u Engleskoj. [11] Bila je to posljedica loeg stanja umjetnina koje su
tijekom Prvog svjetskog rata bile uskladitene u tunelima Londonske podzemne eljeznice.
Razvoj ovog odjela Britanskoga muzeja pomaknuo je fokus djelovanja iz Njemake u Englesku
1956. Plenderleith objavljuje svoj znaajan i utjecajan prirunik The Conservation of Antiquities
and Works of Art, ova knjiga se obino danas smatra vanijom od Rathgenove, te bliom
dananjoj definiciji struke.

U SAD-u su poeci znanstveno zasnovanog pristupa konzervaciji vezani uz Fogg Art Museum i
njegovog ravnatelja Edwarda Waldo Forbesa(od 1909.-1944.). On je davao podrku tehnolokim
istraivanjima (utemeljenje asopisa Technical Studies, izlazio od 1932.-1942.). Nadalje, u muzej
je doveo Rutherforda John Gettensa, prvog kemiara zaposlenog u nekom amerikom
umjetnikom muzeju. Gettens je blisko suraivao s Georgeom L. Stoutom, prvim izdavaem
Technical Studiesa, a zajedno su 1942. objavili i knjigu Painting Materials A Short Encyclopaedia,
naslov koji se i danas esto citira, te moemo rei da se vrlo malo podataka iz ove knjige smatra
zastarjelima. [12]
Daljnji znaajni trenuci vezani uz razvoj konzervatorske struke odnose se na SAD i Englesku,
Engleska je zemlja u kojoj je utemeljena prva meunarodno orijentirana konzervatorska institucija
- The International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works, utemeljena 1950. kao
stalna organizacija posveena koordinaciji razvoja i poboljanju znanja, metoda i radnih
standarda potrebnih u ouvanju i zatiti dragocjenog materijala svih vrsta. [12] Porast broja
konzervatorskih profesionalnih udruga, asopisa, publikacija i novosti, kako meunarodnih tako i
lokalnih, usmjerio je razvoj struke i u praktinom i u teoretskom smislu. Povjesniari umjetnosti, te
teoretiari kao to je Cesare Brandi(utjecaj njegove knjige Teoria del Restauro ,izdane u Rimu
1963. jo je prisutan ) takoer su odigrali znaaju ulogu u razvoju teoretskih koncepata
konzervacije i restauracije. Trenutano se konzervatori ponajvie bave etikim pitanjima vezanim
uz konzervaciju. Kao vrlo znaajnu razmjerno recentnu ideju treba izdvojiti koncept Preventivne
konzervacije. Spomenuti je djelomice baziran na pionirskom radu i postavkama Garryja
Thomsona te njegovoj knjizi Museum Environment (prvo izdanje 1978.). [13] Njegovo je
djelovanje vezano uz National Gallery u Londonu, instituciju u kojoj je on razradio svoje upute za
najbolje mikroklimatske uvjete potrebne za uvanje i izlaganja objekata uvanih unutar muzeja.
Danas se njegove smjernice vie ne slijede tako rigidno, no njihov se utjecaj i dalje osjea.
Etika
Konzervatorski rad rukovoen je odreenim etikim standardima. Ovi su standardi utjelovljenje
primijenjene etike. Prihvaeni su irom svijeta i razraene su nacionalne i meunarodne etike
preporuke, u europskim zemljama kao standard se moe uzeti etiki kodeks Europske
konfederacije restauratorskih udruga.
Kao primjer moemo uzeti etiki kodeks Europske konfederacoje konzervatorsko restauratorskih
udruga ECCO-a [14].
Specijalnosti unutar profesije
Dvorite dvorca Krnov, prije restauracije (2001.)
Dvorite dvorca Krnov, poslije restauracije (2009.)
Profesija konzervatora - restauratora umjetnina je iroko podruje i obuhvaa brojne specijalnosti.
Ovdje emo navesti samo neke:
konzervacija papira i knjiga
znanost o konzervaciji
konzerviranje - restauriranje elektronskih medija(ouvanje digitalog materijala, ouvanje nosioca,
ouvanje gramofonskih zapisa...)
ouvanje povijesnih spomenika
konzervacija arhitekture
konzerviranje - restauriranje objekata(arheolokih, kiparskih, etnografskih...)
konzervacija predmeta tehnike i industrijske batine
konzervacija namjetaja
konzervacija satova
konzervacija predmeta od drva
konzervacija predmeta od bjelokosti, kosti i roine
konzerviranje - restauriranje okvira za slike

konzervacija slika na platnu,dasci i zidu


konzervacija mozaika
konzervacija glazbala
konzervacija djela suvremene umjetnosti
konzerviranje - restauriranje gramofonskih zapisa
konzervacija filma
konzervacija fotografija
kolovanje konzervatora restauratora
konzervacija tekstila
preventivna konzervacija
konzervacija arheolokih predmeta
konzervacija kamena
konzervacija metala
konzervacija restauracija predmeta od srebra
konzervacija restauracija predmeta od bakra i njegovih slitina
konzervacija i restauracija predmeta od eljeza i elika
konzervacija stakla
konzervacija vitraja
konzervacija keramike i porculana
konzervacija koe
konzervacija plastike
kolovanje konzervatora restauratora
teorija konzerviranja restauriranja
metodika konzerviranja restauriranja
Ouvanje kulturne batine
Preventivna konzervacija
Preventivna konzervacija prapovijesnih slika na stijenama u nacionalnom parku Serra da
Capivara.
Brojni su kulturni proizvodi osjetljivi na okoli u kom se uvaju, poput temperature, vlanosti zraka
te razinu osvijetljenja i ultraljubiastog zraenja. Predmeti moraju biti zatieni i uvani u
primjerenim uvjetima. Kao primjer moemo uzeti zatitu slika slikanih vodenim bojama, bez
primjerene zatite od sunevog ili umjetnog svijetla iste bi brzo izblijedjele.
Preventivna konzervacija je vaan element muzejske zatite i brige za zbirke. Jedna od bitnih
odgovornosti lanova muzejske struke je stvoriti i odravati okoli povoljan po opstojnost zbirki.
Bilo u uvaonici, tijekom izlobi ili u tranzitu. Muzej je duan paljivo nadzirati stanje zbirki, kako
bi se primjereno i na vrijeme moglo odluiti treba li neki predmet podvrgnuti konzervatorskom
zahvatu. Takoer muzeji bi morali imati i tkz sigurnosni plan za posebne situacije poput
potresa,poara, poplave ili teroristikog djelovanja,te oruanog sukoba.
Interventna konzervacija
Ovaj pojam odgovara bilo kom djelovanju poduzetom od strane konzervatora, a koje ukljuuje
neposredan rad na kulturnom materijalu. Spomenuti postupci mogu ukljuivati ienje,
stabilizaciju, popravak oteenja ili ak nadoknadu nedostajuih dijelova izvornika. Od sutinske
je vanosti da konzervator potpuno i precizno opravda bilo koje navedeno djelovanje.
Podrazumijeva se primjereno i temeljito dokumentiranje svih faza rada, znai prije, tijekom i
nakon zahvata te je nuno kako bi se na minimum svele mogunosti za naknadne dvojbe i
primjedbe.
Prvenstveni je cilj rada minimiziranje propadanja tretiranog predmeta i do tog cilja moe se doi
primjenom neintreventnih kao i interventnih metoda djelovanja. Interventni pristup podrazumijeva
sva djelovanja koja konzervator poduzima direktno na materijalnom tkivu objekta. Te akcije mogu
ukljuiti naprimjer ienje te uklanjanje starog laka ili samo konsolidaciju odnosno podljepljivanje
boje koja se ljuti. Ovi se radovi pak izvode iz vie razloga, a ukljuuju i estetski izbor.
Stabilizacija tei strukturalnom integritetu te kulturalnim zahtjevima za opstojnou

nematerijalnog.
Drugi od vodeih principa svakako je ideja o reverzibilnosti primijenjenih postupaka, odnosno da
po potrebi sve izvedene akcije mogu biti potpuno uklonjive te da predmet moe biti vraen u
stanje koje je prethodilo konzervatorskoj intervenciji. Iako je ovaj koncept i dalje jedan od vodeih
principa profesije,[15] danas se on sve vie kritizira, a pojedini ga praktiari oznaavaju kao
suvie zbunjuju i neodreen.[16] Nadalje vaan jest i princip kvalitetnog i egzaktnog
dokumentiranja svih izmjena, kao i jasne razluivosti istih u odnosu na izvorni predmet.
Kao primjer javno obznanjenog interventnog konzerviranja moemo uzeti konzervatorske radove
na Sikstinskoj kapeli u Rimu.
Konzervatorski laboratorij ( radionica )
The Lunder Conservation Center, SAD
Restauratorski kistovi u Dravnom arhivu u Rijeci
Sitni restauratorski alati
Konzervatori - restauratori rutinski koriste znanstvenu (kemijsku i fizikalnu) analizu tijekom
prouavanja i rada na kulturnoj batini. Opremu suvremenog restauratorskog laboratorija ine
mikroskopi, spektrometri, te ureaji za snimanje rendgenskim zrakama, svi se spomenuti koriste
u svrhu boljeg razumijevanja kako samog objekta tako i njegovih dijelova. Podaci prikupljeni
pomou ovih istraivanja pomau boljem i kvalitetnijem donoenju odluke o za objekt
primjerenom konzervatorsko - restauratorskom tretmanu.
Situacija u Hrvatskoj
Povijest
Iako je pokuaja utemeljenja konzervatorsko-restauratorske slube bilo na tlu Hrvatske i prije
stvarnim poetkom moe se smatrati osnivanje Zavoda za restauriranje umjetnina pri
Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti 1948. godine u Zagrebu[17]. Sam zavod nastao je
iz restauratorske radionice zagrebakog Muzeja za umjetnost i obrt koja je djelovala od 1942. do
kraja 1946. godine i zapoljavala 2 restauratora.[18] Neto kasnije utemeljene su i
konzervatorske radionice u Splitu (1954.), te Zadru (1958.), a 1966. utemeljen je i Restauratorski
zavod Hrvatske. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske sve su ove institucije 1997. godine
spojene u jednu - dananji Hrvatski restauratorski zavod.[19] to se tie arheolokih nalaza treba
naglasiti da je konzervacija istih zapoela ve u 19. stoljeu. Naalost za razliku od drugih visoko
razvijenih zemalja Europske unije te SAD u hrvatskim muzejima do sada nije zaposlen niti jedan
kemiar koji bi se bavio razradom konzervatorskih postupaka i znanstvenom analizom predmeta istaknimo jo da Hrvatska niti dan danas nema zavod za arheometriju.
Zakonska regulativa i zatita prava konzervatora restauratora
Ako izuzmemo ope zakonske akte rad konzervatorsko-restauratorske slube u Hrvatskoj danas
prije svega odreuju slijedei propisi:
Zakon o muzejima/16.10.1998./,
Pravilnik o uvjetima i nainu stjecanja strunih zvanja u muzejskoj struci/22.07.2010./
Pravilnik o strunim zvanjima u konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti, te uvjetima i nainu
njihova stjecanja /11.05.2009./,
Pravilnik o uvjetima za fizike i pravne osobe radi dobivanja doputenja za obavljanje poslova na
zatiti i ouvanju kulturnih dobara /24.04.2003./.
kolovanje konzervatora restauratora u Hrvatskoj
Vidi lanak kolovanje konzervatora restauratora
U Hrvatskoj trenutano postoje tri studija konzervacije restauracije:

Diplomski (integrirani 5 godinji) studij konzerviranja i restauriranja umjetnina: tafelajnih i zidnih


slika, te polikromirane drvene skulpture, kamena i arhitektonske plastike na Odsjeku za
restauriranje i konzerviranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu(od 1997.)
Diplomski studij konzervacije i restauracije kamena, tafelajnog slikarstva i polikromne plastike,
zidnog slikarstva i mozaika, arheoloke batine te metala, Umjetnika Akademija Sveuilita u
Splitu] (od 1997.)- UMAS.
Preddiplomski i diplomski studij konzervacije i restauracije predmeta od papira, tekstila, drveta,
metala i keramike, Sveuilite u Dubrovniku (od 2005.)
Ovdje je neophodno naglasiti da je prije osnutka splitskog i zagrebakog studija konzervacije
restauracije jedini nain edukacije konzervatora restauratora koji rade u muzejima i hrvatskom
restauratorskom zavodu bio onaj putem pripravnitva.Ovaj se nain u muzejima a vjerojatno i u
Hrvatskom restauratorskom zavodu koristi i danas,uprkos vrlo dobro znanih mana ovakovog
naina edukacije.
Treba istaknuti i da je dio danas aktivnih konzervatora-restauratora zavrio dvogodinji
postdiplomski specijalistiki studij u Ljubljani,nekoliko osoba zavrilo je dvogodinji postdiplomski
studij u Krakovu i Budimpeti, dok je broj onih koji su studirali i diplomirali na nekom
zapadnoeuropskom sveuilitu razmjerno malen.
Zanimljivo je da trenutano u Hrvatskoj uprkos gore navedenog nije mogue stei zvanje
magistra konzervacije restauracije putem 2 godinjeg postdiplomskog studija ve iskljuivo
petogodinjim studijem,a isti je sluaj zaudo i u veini Europskih zemalja,dapae jedan od
temeljnih dokumenta Europske mree za edukaciju konzervatora restauratora ENCoRE
pretpostavlja zvanje prvostupnika u podruju konzervacije restauracije kao osnovu za
magisterij[20].
Istaknimo i da u Hrvatskoj niti nakon 17 godina postojanja zagrebakog i splitskog studija( i 9
godina dubrovakog studija) konzerviranja restauriranja trenutano nije mogue stjecanje
doktorata u podruju konzerviranja restauriranja.
Profesionalne udruge
Vidi lanak Dodatak:Konzervatorsko restauratorske organizacije
Profesionalne udruge u Hrvatskoj
Sekcija za restauratorska i oblikovno fonika djela pri Udruenju likovnih umjetnika primijenjenih
umjetnosti Hrvatske,
Hrvatsko restauratorsko drutvo
Sekcija restauratora i preparatora pri Hrvatskom muzejskom drutvu,
Hrvatska sekcija pri The International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works.
Profesionalne udruge u svijetu
E.C.C.O. (European Confederation of Conservator-Restorers' Organisations),
AIC (American Institute for Conservation),
IIC (International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works),
ICOM-CC (International Council of Museums-Conservation Committee)
ENCoRE (European Network for Conservation-Restoration Education)
Nagrada Vicko Andri
Za izvanredna postignua u podruju zatite kulturne batine u Hrvatskoj i to za postignua u:
konzervatorsko-restauratorskim radovima na ouvanju kulturne batine; istraivanju i
dokumentiranju kulturnih dobara; razvoju konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske struke i
unapreenju sustava zatite kulturne batine; ouvanju i obogaenju ukupnog fundusa kulturne
batine Republike Hrvatske od 2005. godine dodijeljuje se Nagrada Vicko Andri.
Meunarodni dokumenti vezani za zatitu kulturne batine
Konzervacija-restauracija
Ovaj lanak nije preveden djelomino ili uope. (Rasprava)
Pomozite u prijevodu vodei rauna o stilu i pravopisu. Izvornik se moda nalazi na popisu drugih

jezika.
Popis meunarodnih dokumenata
Popis meunarodnih dokumenata vezanih uz kulturnu batinu:
ICOMOS - ICOMOS povelje i druge norme
ICOMOS - Charters Adopted by the General Assembly of ICONOS
UNESCO - Slubeni dokumenti
UNESCO - Normative Action
UNESCO - Legal instruments
Poveznice
Znanost o konzervaciji
Preventivna konzervacija
kolovanje konzervatora restauratora
ArtWatch International
Izvori
Jump up ICOM-CC webstranica,The Conservator restorer -a Definition of the Profession
Jump up Walston, S. 1978. p.9 The Preservation and Conservation of Aboriginal and Pacific
Cultural Material in Australian Museums. ICCM Bulletin Vol 4 no. 1. December 1978. Institute for
the Conservation of Cultural Materials (Inc).
Jump up Stoner, J.H. (2005). Changing Approaches in Art Conservation: 1925 to the Present.
In: Scientific Examination of Art: Modern Techniques in Conservation and Analysis, Arthur M.
Sackler Colloquia, March 1921, 2003, The National Academies Press, Washington, DC. Stoner,
J.H. (2000). "Are There Great Women Art Conservators". International Institute for Conservation
Bulletin, No. 1,February, 3-7. Stoner, J.H. (1998). Documenting Ourselves: the history of 20thcentury art conservation.IIC Bulletin, 1998, No. 2, April, pp. 14. Stoner, J.H. (1977). "An Oral
History Archive," Museum News, 55, no. 6, July/Aug.*** adaptirano i prilagoeno 2011.
Jump up U.S. Patent# 2,073,802 "Art of Oil Painting Restoration" March 16, 1937.
Jump up http://art-con.ru/node/1193
Jump up History of Jack Willard, developed suction tables for art conservation
Jump up http://www.uva.nl/en/about-the-uva/organisation/faculties/content/faculteit-dergeesteswetenschappen/shared-content/events/workshops/2013/10/masterclass-3d.html Pristup
stranici 7.1.2014.
Jump up Pye, E, 2001. Caring for the Past: Issues in Conservation for Archaeology and
Museums. London: James and James
Jump up Stoner, Joyce Hill. 2005. p. 41. Changing Approaches in Art Conservation: 1925 to the
present in (Sackler NAS Colloquium) Scientific Examination of Art: Modern Techniques in
Conservation and Analysis. Proceedings of the National Academy of Sciences.
http://books.nap.edu/openbook.php?record_id=11413&page=41
Jump up Gilberg, Mark. (1987) Friedrich Rathgen: The Father of Modern Archaeological
Conservation. Journal of the American Institute for Conservation, Vol. 26, No. 2 (Autumn, 1987),
pp. 105-120 http://aic.stanford.edu/jaic/articles/jaic26-02-004_2.html
Jump up
http://www.britishmuseum.org/the_museum/departments/conservation_and_science/history.aspx
Jump up to: 12,0 12,1 Stoner, Joyce Hill. "Changing Approaches in Art Conservation: 1925 to
the present". The publication exists in two editions. The earlier one is "Scientific Examination of
Art: Modern Techniques on Conservation and Analysis" and was published by the National
Academy of Sciences in 2003. The later edition of the publication is "Arthur M. Sackler Colloquia:
Scientific Examination of Art: Modern Techniques in Conservation and Analysis". It was published
by the National Academies Press in 2005.
Jump up Museum Environment (2nd Edition), 1986, by Garry Thomson CBE ISBN 978-0-75062041-3
Jump up http://www.hrmud.hr/vijest/ecco-v_eticki_kodeks_konzervatora-restauratora/85
Jump up Andrew Oddy and Sara Carroll (eds). 1999. Reversibility - Does it Exist? British
Museum Occasional Paper Number 135. London: British Museum.
Jump up p. 185. Muoz-Vias, Salvador. 2005. Contemporary Theory of Conservation. London:
Elsevier/Butterworth Heinemann.

Jump up Wyroubal,Zvonimir(1958.) Konzerviranje i restauriranje plastike u Hrvatskoj, Posebni


otisak iz Tkalievog zbornika, Zagreb
Jump up Voki,Denis (2004./2005.)Ferdo Goglia i Zvonimir Wyroubal-zaetnici sustavne
restauratorske dokumentacije u Hrvatskoj, Muzeologija 41/42, Zagreb
Jump up Web stranica HRZ, stanje 2.09.2010.
Jump up http://www.encore-edu.org/ENCoRE-documents/cp.pdf Str.4,pristup stranici 4.01.2012.
Dodatna literatura
Conti,A. History of the Restoration and Conservation of Works of Art,Oxford 2007.
Munoz Vinas,S. Contemporary theory of conservation, Oxford 2005.
Bobrov,J.G. Teorija restavracii pamjatnikov iskusstva:zakonomernosti i protivoreija,oskva
2004.(online)
Brandi,C. Teoria del restauro,Rim 1963.
Ward ,P. The Nature of Conservation: A Race Against Time. Marina del Rey 1986.(online)
Stuart,B.H. Analytical Techniques in Materials Conservation, Chichester 2007.
Cronyn,J. The Elements of Archaeological Conservation,London 1990.
Nicolaus,K. The Restoration of Paintings,London 1999.
Voki,D. Smjernice konzervatorsko-restauratorskog rada, Zagreb 2007.
Appelbaum,B. Conservation Treatment Methodology,New York 2007.
Amoroso,G.G.;Camaiti,M. Trattato di scienza della conservazione dei monumenti,Firenze 2002.
Pye,E. Caring for the Past: Issues in Conservation for Archaeology and Museums,London 2000.
Caple,C. Conservation Skills: Judgement, Method, and Decision Making,London 2000.
Xarrie,M. Glossary of Art Conservation 1/2/3,Barcelona 2005.-2006.
Vanjske poveznice
Hrvatske stranice vezane uz konzervaciju-restauraciju
Hrvatski restauratorski zavod
Hrvatsko muzejsko drutvo -sekcija restauratora i preparatora
In-situ ,online asopis studenata konzervacije i restauracije,Umjetnika akademija u Splitu
Meunarodni centar za podmorsku arheologiju,Zadar
ECCO-v etiki kodeks konzervatora restauratora
Blog o preventivnoj konzervaciji
Meunarodni institut za restauriranje povijesnih i umjetnikih djela IIC Hrvatska grupa
9.Meunarodna konferencija studija konzervacije-restauracije
Hrvatsko restauratorsko drutvo
Vanije stranice vezane uz konzervaciju restauraciju u svijetu
Conservation OnLine
International Council of Museums-Conservation Committee
European Confederation of Conservator Restorers Organizations
European Network for Conservation-Restoration Education
International Centre for the Study of the Preservation and Restoration of Cultural Property
International Institute for Conservation of Historic and Artistic Works
American Institute for Conservation
Canadian Conservation Institute
Sestrinski projekti