PRVI DIO

ISKRA

1
Dlanovima vrsto obujmim uturicu premda se, na ledenom zraku, aj odavno ohladio. Studen mi je
stegnula miie. Kad bi se sada pojavio opor divljih pasa, moji izgledi da se uspnem na stablo prije
no to me napadnu ne bi bili nimalo dobri. Trebala bih ustati i kretati se, razgibavati udove. No
nepomina sam poput kamena na kojem sjedim, dok prva jutarnja svjetlost obasjava umu. Ne mogu
protiv sunca. Bespomono gledam kako me uvlai u dan od kojeg strepim ve mjesecima.
Do podneva e svi biti u mojoj novoj kui u Pobjednikom naselju. Izvjestitelji, kamermani, ak
i Effie Trinket, moja stara pratiteljica, svi oni stii e iz Kapitola u Okrug 12. Pitam se nosi li Effie
jo uvijek onu luckastu ruiastu vlasulju ili je odluila da e se na Pobjednikoj turneji isticati
nekom drugom neprirodnom bojom. Stie i ostatak pratnje. Posebno osoblje koje e se brinuti da mi
tijekom dugog putovanja vlakom ba nita ne nedostaje. Ekipa za pripremu koja e me uljepavati za
javne nastupe. Cinna, moj stilist i prijatelj, dizajner prekrasne odjee zbog koje sam, odmah na
poetku, privukla pozornost publike na Igrama gladi.
Da je do mene, pokuala bih Igre potpuno zaboraviti. Nikad ih ne spominjati. Pretvarati se da su
bile tek nona mora. No zbog Pobjednike turneje, to je nemogue. Strateki organizirana otprilike u
sredini razdoblja izmeu godinjih Igara, Turneja je sredstvo kojim Kapitol odrava uas aktualnim i
neposrednim. Mi u okruzima ne samo da smo prisiljeni svake godine se prisjetiti eljezne kapitolske
ruke ve moramo i slaviti njezin stisak. A ove godine sam ja jedna od zvijezda te predstave. Morat u
putovati iz okruga u okrug, stajati pred publikom koja mi klie, a potajice se gnua nada mnom,
gledati u lica roditelja iju sam djecu ubila...
Sunce je nepopustljivo, sve je vie pa se prisilim ustati. Svi mi zglobovi kripe, a lijeva mi je
noga tako dugo bila ukoena da moram nekoliko minuta koraati amo-tamo kako bih povratila osjet. U
umi sam tri sata, no budui da nisam istinski pokuavala loviti, nema ni rezultata. Mojoj majci i
Prim, mlaoj sestri, to vie nije vano. Sad si mogu priutiti meso iz gradske mesnice, iako nijednoj
od nas ono nije nita ukusnije od svjee divljai. Ali moj najbolji prijatelj Gale Hawthorne i njegova
obitelj raunaju na dananji ulov, i ne smijem ih iznevjeriti. Kreem na jednoipolsatno pjeaenje,
koliko je potrebno da prevalim nau trasu sa zamkama. Kad smo ili u kolu, poslijepodne bismo
imali dovoljno vremena provjeriti zamke, loviti, skupljati plodove i jo stii u grad trgovati. Ali kako
je Gale poeo raditi u rudnicima ugljena, dok sam ja po cijele dane slobodna, posao sam preuzela na
sebe.
Dosad se Gale ve prijavio na ulazu u rudnik, spustio u dubine zemlje dizalom ija vonja
uskomea eludac, te sad svojski udara po naslagama ugljena. Znam dobro kako je dolje. Svake sam
godine, u okviru kolskog programa, sa svojim razredom morala u obilazak rudnika. Kad sam bila
mala, bilo je to tek neugodno. Klaustrofobini tuneli, smrdljiv zrak, na sve strane zaguljiva tama. Ali
nakon to mi je otac s jo nekoliko rudara poginuo u eksploziji, na jedvite jade sam se prisiljavala da
uem u dizalo. Godinji obilazak postao mi je teka muka. Dvaput mi je, u oekivanju obilaska, tako
pozlilo da me majka zadrala kod kue mislei da sam navukla gripu.
Mislim na Galea koji istinski ivne jedino u umi, na suncu i svjeem zraku, uz bistre potoie.

Ne znam kako izdrava dolje. Zapravo... znam kako. Izdrava jer tako hrani majku, dva mlaa brata i
sestru. A ja sam puna novca. Imam ga daleko vie no to je potrebno da prehranim obje nae obitelji,
no on ne eli uzeti ni novi. Teko podnosi ak i to to im donosim meso, premda bi ga on, bez
ikakve sumnje, dobavljao majci i Prim da nisam preivjela Igre. Govorim mu da mi ini uslugu, da
me svakodnevno besposliarenje izluuje. Ipak, nikad im ne donosim divlja dok je on kod kue. to
nije nikakav problem jer radi dvanaest sati dnevno.
Galea zapravo viam samo nedjeljama, kad se sastajemo u umi i zajedno lovimo. Nedjelja mi
je i dalje najdrai dan u tjednu, ali sada su stvari drukije no prije, kad smo jedno drugom mogli rei
ba sve. Igre su pokvarile ak i to. Iako se ne prestajem nadati da emo, s protekom vremena,
ponovno uspostaviti leeran odnos, duboko u sebi znam da je uzaludno oekivati takvo to. Nema
povratka na staro.
U zamkama me ekao obilat ulov osam zeeva, dvije vjeverice i dabar koji je uplivao u ianu
napravu koju je Gale sam osmislio. Pravi je arobnjak za zamke konopcima svija mlada stabla koja
podiu lovinu izvan dosega grabeljivaca; tanane tapove, otponce, moe namjestiti tako da u
ravnotei dre itave trupce; plete koare iz kojih ribe ne mogu pobjei. Dok sam nanovo, vrlo
paljivo, postavljala zamke, bila sam svjesna da nikad neu imati njegov osjeaj za ravnoteu i
instinkt koji mu govori gdje e ivotinje pregaziti koji puteljak. Ne radi se samo o iskustvu. To je dar.
Ba kao to ja mogu gaati ivotinju u gotovo potpunoj tami i, unato tome, pogoditi je ve prvom
strijelom.
Kad sam stigla do ograde koja se prostire uokolo Okruga 12, sunce je bilo ve prilino visoko.
Kao i uvijek, na trenutak oslunem, ali nema izdajnikog zujanja struje u ianoj mrei. Nema ga
gotovo nikad, premda bi ograda trebala biti pod stalnim naponom. Promigoljim se kroz otvor uza
zemlju i naem se na Livadi, nedaleko od svoje kue. Svoje stare kue. Dopustili su nam da je
zadrimo jer je i dalje rije o majinoj i sestrinoj slubenoj adresi. Da se odjednom sruim mrtva,
morale bi se vratiti u nju. No sada obje sretno ive u novoj kui u Pobjednikom naselju, i samo ja
koristim malenu prizemnicu u kojoj sam odrasla. Ona je moj pravi dom.
Zaputim se ondje kako bih se presvukla. Umjesto oeve stare konate jakne, obui u elegantan
vuneni kaput koji uvijek kao da me stee u ramenima. Ostavit u svoje meke, iznoene lovake izme,
i obuti skupocjene, strojno izraene cipele, koje majka smatra prikladnijima za osobu mog statusa.
Luk i strijele sam ve spremila u uplje deblo u umi. Premda vrijeme curi, ostanem nekoliko minuta
sjediti u kuhinji. Izgleda naputeno, s praznim stolom i bez vatre na ognjitu. Tugujem za ivotom koji
sam provodila ovdje. Jedva smo spajali kraj s krajem, ali sam znala gdje pripadam, znala sam svoje
mjesto u vrsto slijepljenom mozaiku naeg ivota. Voljela bih se vratiti u to vrijeme jer se, gledano
unatrag, ini vrlo sigurnim u odnosu na sadanjicu, u kojoj sam bogata, slavna, i vrlo omraena kod
vlastodraca u Kapitolu.
Prene me zavijanje na stranjim vratima. Otvorim ih i ugledam Ljutia, Primina upavog starog
maka. Nova kua mu je mrska skoro kao i meni, i uvijek je naputa kad je sestra u koli. Nikad se
nismo osobito voljeli, no sada nas vee privrenost staroj kui. Pustim ga unutra i nahranim komadom
dabrova sala. ak ga nakratko gladim izmeu uiju. Odvratan si. Zna to, zar ne? upitam. Ljuti mi
gurka ruku traei da ga jo mazim, ali moramo poi. Doi, macane. Jednom rukom podignem
njega, drugom dohvatim torbu s divljai, pa tako nakrcana odem do ceste. Maak skoi i nestane u
grmlju.
Cipelama, koje mi uljaju prste, drobim trosku od koje je izgraena cesta. No poprijeko glavnih

prilaza i stranjih dvorita, do Galeove kue stignem za nekoliko minuta. Njegova majka Hazelle
ugleda me kroz prozor kuhinje, u kojoj je bila nagnuta nad sudoperom. Obrie ruke o pregau i poe
mi otvoriti vrata.
Volim Hazelle. Potujem je. U eksploziji u kojoj je stradao moj otac, poginuo je i njezin mu, iza
kojeg je ostala sama s trojicom sinova i djetetom koje tek to nije trebala roditi. Niti tjedan dana
nakon poroda, ve je obijala vrata i traila posao. Rudnici nisu dolazili u obzir zbog bebe o kojoj se
morala brinuti, ali uspjela je od nekoliko gradskih trgovaca dobiti rublje na pranje. S etrnaest je
godina Gale, najstariji sin, postao glavni hranitelj obitelji. Ve je sam uzimao etone i dobivao pravo
na oskudne zalihe ita i ulja u zamjenu za svoje dodatne prijave kod izvlaenja posveenika. Povrh
toga, ve tada je bio vjet lovac. No ni to ne bi bilo dovoljno za izdravanje peterolane obitelji da
se Hazelle nije patila na dasci za pranje rublja. Zimi bi joj ruke bile tako crvene i ispucane da su
krvarile i na najmanju iritaciju. Jo bi uvijek bile u tom stanju da nije bilo melema koji je spravila
moja majka. Sada su odluni, Hazelle i Gale, da se ostala dvojica sinova, dvanaestogodinji Rory i
desetogodinji Vick, kao ni etverogodinja Posy, nikad nee morati prijavljivati u zamjenu za
etone.
Hazelle se osmjehne kad ugleda divlja. Podigne dabra za rep, vaui ga. Bit e od njega dobar
gula. Njoj, za razliku od Galea, moj lovaki doprinos nije ni najmanje problematian.
I krzno mu je dobra roba, dodam. Oputena sam ovdje s Hazelle dok, ve po obiaju,
procjenjujemo vrijednost divljai. Zahvalno obavijem promrznute prste oko alice u koju mi je
natoila biljni aj. Kad se vratim s Turneje, moda bih mogla koji put povesti Roryja sa sobom.
Poslije kole. Da ga nauim gaati.
Hazelle kimne. To bi bilo odlino. I Gale ga je namjeravao voditi, ali ima samo nedjelje, a
mislim da ih rado uva za tebe.
Obrazi mi se zaare. to je glupo, naravno. Malotko me upoznao bolje od Hazelle, malotko zna
koliko smo Gale i ja vezani. Sigurna sam, istina, kako je mnogo ljudi pretpostavljalo da emo se na
koncu i vjenati, premda ja nikad nisam razmiljala o tome. No to je bilo prije Igara, prije nego to je
moj suposveenik Peeta Mellark obznanio da je ludo zaljubljen u mene. Naa je romansa postala
kljuna strategija za preivljavanje u areni. Samo, za Peetu romansa nije znaila tek strategiju. Jo
nisam sigurna to je tono znaila meni. Ali sada znam da je Galeu bila vrlo bolna. Srce mi se stee
kad pomislim kako emo se na Pobjednikoj turneji Peeta i ja ponovo morati prikazivati kao ljubavni
par.
Iskapim jo prevru aj i ustanem od stola. Bolje da krenem. Moram se srediti za kamere.
Hazelle me zagrli. Uivaj u hrani.
Hou, definitivno, kaem.
Sljedea mi je postaja Penica, gdje sam po tradiciji obavljala glavninu kupoprodaje. Prije
mnogo godina Penica je bila skladite ugljena, ali kad se prestala koristiti u tu svrhu, postala je
sastajalite ilegalnih trgovaca i procvjetala u crnu burzu s punim radnim vremenom. A budui da
privlai sumnjivce, onda mi je ovdje i mjesto. Jer, lovom u umi koja okruuje Okrug 12 kri se bar
desetak zakona, a propisana kazna je smrt.
Iako oni to nikad ne spominju, dunica sam ljudima koji posjeuju Penicu. Gale mi je rekao da
je Masna Sae, starica koja posluuje juhu, pokrenula prikupljanje sredstava kojima se na Igrama
podupiralo Peetu i mene. Sve je trebalo ostati unutar zidova Penice, no mnogi izvana uli su za

akciju i prikljuili se. Ne znam koliko se tono skupilo. Cijena bilo kojeg dara u areni bila je
bezobrazno velika, no svota je, koliko mi je poznato, bila dovoljna da utjee na moj opstanak.
Jo mi je uvijek udno razvui ulazna vrata bez iega za trgovanje, s praznom torbom za divlja,
dok mi pak o pojasu visi teka vreica puna kovanica. Pokuavam obii to vie tezgi, na razliitim
mjestima kupujui kavu, peciva, jaja, predivo i ulje. Naknadno se sjetim kupiti tri boce destiliranog
alkohola kod Ripper, ene koja je izgubila ruku u rudarskoj nesrei, ali je bila dovoljno mudra da se
nakon toga prehrani.
Alkohol nije za moju obitelj, ve za Haymitcha, Peetina i mog savjetnika na Igrama. Veinu je
vremena osoran, nasilan i pijan. Ali dobro je obavio svoj posao, pa i vie od toga, jer prvi put u
povijesti doputeno je da pobijede dva posveenika. Dakle, bez obzira na Haymitchev karakter,
dugujem i njemu. I to zauvijek. Nabavljam destilirani alkohol jer mu ga je prije nekoliko tjedana
ponestalo, a nigdje ga se nije moglo kupiti. Uhvatila ga je kriza, tresao se i vikao na utvare. Nasmrt je
uplaio Prim, a ni meni, ruku na srce, nije bilo svejedno gledati ga takvog. Otad, u nekoj mjeri,
prikupljam zalihe alkohola u sluaju da opet doe do nestaice.
Cray, zapovjednik Mirovnjaka u naem okrugu, namrti se kad me ugleda s bocama. On je
postariji mukarac koji na stranu elja nekoliko pramenova sijede kose. Crveno lice mu se sjaji. To
pie je prejako za tebe, curo. Po tom pitanju je strunjak. Uz Haymitcha, Cray pije vie no bilo tko
koga znam.
Ma ne, majka ga koristi za ljekarije, kaem ravnoduno.
Tja, to ubija skoro sve, ree Cray i tresne noviem o stol, kupujui bocu za sebe.
Doavi do Masne Sae, podignem se na njezinu tezgu i naruim malo juhe u kojoj su, ini mi se,
pomijeane tikvice i grah. Dok ja jedem, pojavi se Mirovnjak Darius i kupi itavu zdjelu juhe. to se
tie uvara javnog reda, on mi je jedan od najdraih. Nikad se ne razbacuje svojim utjecajem, a
obino je spreman i na alu. Vjerojatno je u dvadesetima, ali ne ini se mnogo starijim od mene.
Neto u njegovu osmijehu i raskutranoj crvenoj kosi daje mu djeaki izgled.
Kako to da nisi na vlaku? upita me.
Pokupit e me u podne, odgovorim.
Ne bi li trebala izgledati ljepe? upita glasnim apatom. Loe sam volje, ali moram se
nasmijati na njegovo zadirkivanje. Moda vrpca u kosi ili neto slino? Laganim pokretom
pomakne mi pletenicu, na to ga odgurnem.
Ne brini. Kad zavre sa mnom, bit u neprepoznatljiva, kaem.
Onda u redu, ree on. Pokaimo za promjenu malo lokalpatriotizma, gospoice Everdeen.
Moe? Zavrti glavom pred Masnom Sae toboe negodujui, pa se ode pridruiti prijateljima.
Vrati mi natrag tu zdjelu! vikne za njim Masna Sae, ali budui da se smije, ne zvui osobito
strogo. Gale te dolazi ispratiti? upita me.
Ne, nije na popisu, odgovorim. No, vidjela sam ga u nedjelju.
Morao je biti na popisu. Ipak je on tvoj brati, ne? ree ona cinino.
To je jo jedna u nizu kapitolskih lai. Kad smo se Peeta i ja na Igrama probili meu posljednjih
osam, poslali su izvjestitelje da o nama naprave reportae. Kad su se raspitivali o mojim
prijateljima, svi su ih upuivali na Galea. No s obzirom na romansu koju sam preglumljavala u areni,
nije im odgovaralo da on bude moj najbolji prijatelj. Bio je prezgodan, premuevan i nimalo voljan
smjekati se i biti pun manira pred kamerama. No, vrlo smo slini. Izgledamo kao i svi ljudi s Leita

 ravna crna kosa, maslinasta put, sive oi. I onda ga je neki genijalac proglasio mojim bratiem.
Saznala sam za to tek kad smo se vratili, na peronu eljeznike postaje, kad mi je majka rekla: Tvoji
su te bratii jedva doekali! Okrenula sam se i ugledala Galea, Hazelle i svu djecu kako stoje preda
mnom. to sam drugo mogla nego prihvatiti igru?
Masna Sae zna da nismo u rodu, ali neki ljudi, koji nas znaju ak i godinama, kao da su
zaboravili na to.
Jedva ekam da sve zavri, kaem.
Znam, ree Masna Sae. Ali mora prvo krenuti da bi stigla do kraja. Ne bi bilo dobro da
zakasni.
Dok hodam prema Pobjednikom naselju, zapri snijeg. Iako je udaljeno tek kilometar od trga u
sreditu grada, Naselje izgleda kao posve drugi svijet. Radi se o odvojenom posjedu sagraenom oko
prekrasne tratine osute rascvjetanim grmljem. Dvanaest je kua, a svaka je deset puta vea od one u
kojoj sam odrasla. Devet ih je prazno; nikad nitko nije ivio u njima. Tri koje su nastanjene pripadaju
Haymitchu, Peeti i meni.
Kue u kojoj ive moja obitelj i Peeta odaju toplinu i ivost. Prozori su osvijetljeni, dim se vue
iznad krovova, a na ulaznim su vratima privreni grozdovi sjajnih kukuruznih klipova, kao ukrasi za
predstojei Praznik etve. Haymitcheva kua pak, unato vrtlarovu trudu, izgleda zaputeno, gotovo
naputeno. Znajui da e biti gadno, na ulaznim se vratima pripremim, pa otro zakoraim unutra.
Istog trena namrtim nos od gnuanja. Haymitch odbija pustiti bilo koga da mu isti, a sam to
obavlja vrlo loe. Tijekom godina su se mirisi alkohola i bljuvotina, kuhanog kupusa i zapeenog
mesa, neoprane odjee i mijeg izmeta izmijeali u smrad koji mi tjera suze na oi. Gazim po otpadu
od starog papira, slomljenog stakla i kostiju, do mjesta gdje u, znam, pronai Haymitcha. Sjedi u
kuhinji ruku rairenih preko stola, lica uronjenog u lokvicu alkohola. Hre kao da pili drva.
Prodrmam ga za rame. Ustanite! kaem glasno jer sam nauila da ga se obzirnije ne moe
probuditi. Na trenutak prestane hrkati, kao da ispituje to se dogaa, a onda opet zapili. Prodrmam ga
snanije. Ustanite, Haymitch. Danas poinje Turneja! Podignem prozor i duboko udahnem ist zrak.
Potom nogama prevrem smee iz kojeg iskopam limeni loni za kavu te ga napunim nad sudoperom.
Vatra u pei nije se posve ugasila i uspije mi iz komada uarenog ugljena izmamiti plamen. Nasipam
u vodu dovoljno mljevene kave da napitak bude ukusan i jak, pa stavim loni na pe.
Haymitch jo uvijek spava kao klada. Budui da mi nita drugo nije preostalo, napunim lavor
ledenom vodom, izlijem mu je na glavu i hitro se odmaknem. Haymitch ispusti ivotinjski urlik, pa
skoi odbacivi stolac metar iza sebe, i stane mahati noem. Uvijek mu je jedan vrsto u ruci kad
spava, zaboravila sam na to. Trebala sam mu ga zaplijeniti, ali glava mi je puna briga. Psujui na sav
glas, jo neko vrijeme mlatara noem prije nego to se sabere. Obrie lice o rukav koulje i okrene se
prema meni. Bila sam sjela na prozorsku dasku, u sluaju da moram zbrisati.
to radi? protisne srdito.
Rekli ste mi da vas probudim sat vremena prije no to stignu kamere, kaem.
to? upita.
To je vaa zamisao, ustrajem.
ini se da se prisjea. Zato sam sav mokar?
Tresla sam vas, ali niste se budili, odgovorim. ujte, ako ste htjeli dadilju, tu ste uslugu
morali zatraiti od Peete.

Zatraiti me kakvu uslugu? Ve od njegova glasa eludac mi zauzlaju neugodni osjeaji poput
krivnje, tuge i straha. I enje. Jest, priznajem da i nju osjeam. Ali, konkurencija joj je prejaka da bi
nadvladala.
Gledam kako Peeta prilazi stolu dok mu se svje snijeg u plavoj kosi cakli na svjetlu s prozora.
Izgleda snano i zdravo, posve razliito od onog bolesnog i izgladnjelog djeaka iz arene. epanje
mu se jedva primjeuje. Spusti trucu tek ispeenog kruha na stol i prui ruku Haymitchu.
Zatraiti te da me probudi, ali da pritom ne dobijem upalu plua, Haymitch odgovori Peeti
dodajui mu no. Skine svoju prljavu koulju, otkrivi jednako umazanu potkoulju, pa se obrie
suhim dijelom tkanine.
Peeta se osmjehne, podigne s poda bocu destiliranog alkohola i polije no. Obrie potom otricu
o rub koulje i krene rezati trucu. Sve nas snabdijeva svjee peenim kruhom i pecivima. Ja lovim.
On pee. Haymitch pije. Svi smo pronali ono to e nas zaokupljati, naine da odagnamo misli o
vremenu provedenom na Igrama gladi. Tek kad je Haymitchu pruio odrezani vrh kruha, Peeta me
prvi put pogleda. Hoe kriku?
Ne, jela sam u Penici, kaem. Ali svejedno hvala. Ne prepoznajem svoj glas, vrlo je
usiljen, kao i uvijek kad priam s Peetom, jo otkad su kamere prestale snimati na sretan povratak
kui, a mi se vratili stvarnim ivotima.
Nema na emu, odvrati kruto.
Haymitch baci koulju negdje u nered. Brrr. eka vas ozbiljno zagrijavanje prije nego to
predstava pone.
U pravu je, naravno. Publika oekuje golupie koji su pobijedili na Igrama gladi, a ne dvoje
ljudi koji se jedva mogu pogledati u oi. No kaem samo: Okupajte se, Haymitch. Okrenem se na
prozorskoj dasci, skoim na zemlju i preko tratine se zaputim svojoj kui.
Snijeg se poeo primati za tlo pa iza sebe ostavljam tragove. Na ulaznim vratima zastanem kako
bih otresla cipele prije no to uem. Majka je radila dan i no da pred kamerama sve izgleda savren
i ne smijem uprljati podove koje je ulatila. Tek to sam ula, ve je pokraj mene. Hvata me za ruku
kao da me eli zaustaviti.
Ne brini, skinut u ih ovdje, kaem, ostavljajui cipele na otirau.
Majka se neprirodno nasmije i skine mi s ramena torbu za divlja natrpanu namirnicama. Ma to
je samo snijeg. Kako je bilo u etnji?
U etnji? Dobro zna da sam pola noi provela u umi. No tad iza nje opazim mukarca na
kuhinjskim vratima. Samo jedan pogled na njegovo po mjeri skrojeno odijelo i kirurki dotjerane crte
lica dovoljan mi je kako bih shvatila da je iz Kapitola. Neto nije u redu. Vie sam se klizala nego
etala. Stvarno je postalo sklisko.
Ima posjet, ree majka. Lice joj je blijedo, a u glasu joj osjeam nemir koji pokuava sakriti.
Mislila sam da nee biti nikoga do podneva. Pretvaram se da ne primjeujem njezinu napetost.
Je li to Cinna svratio ranije? Pomoi mi da se spremim?
Ne, Katniss, doao je zapone majka.
Ovamo, molim, gospoice Everdeen, ree mukarac. Rukom mi pokazuje da krenem niz
hodnik. udno je kad te netko uvodi u vlastitu kuu, ali znam da je najbolje nita ne komentirati.
Hodajui, ohrabrim majku osmjehnuvi joj se preko ramena. Vjerojatno u dobiti jo naputaka
za Turneju. Slali su mi svakojake informacije o planu putovanja i ceremonijalima koje treba slijediti

u svakom pojedinom okrugu. No dok koraam prema vratima radne sobe, vratima koja dosad nikad
nisam vidjela zatvorena, misli mi se ubrzano roje. Tko je ovdje? to ele od mene? Zato je majka
tako blijeda?
Samo uite, ree Kapitoljanin poto me otpratio niz hodnik.
Okrenem ulatenu mjedenu kvaku i koraknem unutra. Osjetim nespojive mirise rua i krvi. Sitan,
sjedokos mukarac, koji mi je odnekud poznat, ita knjigu. Dri prst u zraku kao da eli rei: Samo
trenutak. Zatim se okrene, i srce mi stane.
Zurim u zmijolike oi predsjednika Snowa.

2
Predsjednika Snowa mogu zamisliti samo ispred mramornih stupova na kojima su ovjeene goleme
zastave. U potpunom je neskladu s uobiajenim stvarima u radnoj sobi. Kao da podigne poklopac s
lonca, i umjesto gulaa u njemu ugleda zmiju otrovnicu.
to li on radi ovdje? Brzo se pokuavam prisjetiti kako su poinjale prijanje Pobjednike
turneje. Posveenike se moglo vidjeti u drutvu njihovih savjetnika i stilista. Katkad bi se pojavili i
neki visoki dunosnici. Ali predsjednika Snowa nikad nisam vidjela. On je prisutan samo na
sveanostima u Kapitolu. Toka.
Ako je iz Kapitola doputovao sve do ovamo, to moe znaiti samo jedno u ozbiljnoj sam
nevolji. A ako je tako, isto vrijedi i za moju obitelj. Proe me jeza kad pomislim da su mi majka i
sestra u neposrednoj blizini ovog ovjeka, koji me jo i prezire. I uvijek e me prezirati. Jer, vjeto
sam izigrala pravila njegovih sadistikih Igara, posramila Kapitol, i time potkopala njegovu vlast.
A samo sam spaavala kou Peeti i sebi. Pruanje otpora bilo je potpuno sluajno. No ako
Kapitol odredi da moe preivjeti samo jedan posveenik, a netko ima smjelosti takvu odluku
osporiti, ve po prirodi stvari, radi se o pobuni. Moja jedina obrana bilo je pretvaranje da sam
pomahnitala zbog strastvene ljubavi prema Peeti. Pa nam je doputeno da preivimo. Da oboje
budemo okrunjeni pobjednici. Da odemo kui, slavimo, da na oprotaju maemo kamerama i da nas
ostave na miru. Sve do sada.
Moda zbog toga to mi je kua jo nova, ili zbog toga to sam okirana njegovim dolaskom, ili
zato to mi je posve jasno da moe narediti moje smaknue kad god se sjeti, osjeam se kao uljez.
Kao da je ovo njegov dom, a ja sam nepozvani gost. Stoga ga ne pozdravim, niti mu ponudim da
sjedne. Samo utim. Zapravo, ponaam se kao da je prava zmija. Otrovnica. Stojim nepomino,
pogleda prikovanog na njemu, razmatrajui mogunosti za uzmak.
Znatno emo si olakati situaciju ako se sloimo da si neemo lagati, ree on. to vi mislite?
Mislim da mi se jezik ukoio i da uope neu moi govoriti, pa iznenadim samu sebe kad
odgovorim mirnim glasom: Da, utedjet emo si vrijeme.
Predsjednik Snow se osmjehne i prvi put primijetim njegove usne. Oekivala sam da budu
zmijske, dakle, da budu jedva vidljive. Ali njegove su pretjerano pune, sluzokoa im je odve
zategnuta. Pitam se je li ih operirao da izgleda privlanije. Ako jest, bio je to gubitak vremena i
novca jer nije ni najmanje privlaan. Moji savjetnici bili su zabrinuti da ete se ponaati
svojeglavo. Ali, ne planirate biti svojeglavi, zar ne? upita.
Ne, odgovorim.
To sam im i govorio. Djevojka koja se tako silno trudila sauvati svoj ivot, pazit e da ga se
ne odrekne tako lako. A tu je i obitelj na koju mora misliti. Njezina majka, sestra i svi oni... bratii.
Po nainu na koji je otegnuo rije bratii, shvaam da zna kako Gale i ja nismo roaci.
Dakle, karte su otkrivene. Moda je tako i bolje. Ne volim dvosmislene prijetnje. Drae mi je
kad znam na emu sam.
Sjednimo. Predsjednik Snow sjedne za velik ulateni drveni stol, za kojim Prim pie zadae, a

majka sreuje raune. Nema pravo na njega, kao ni na nau kuu. No, dakako, on moe to god hoe.
Sjednem ispred stola na jedan od izrezbarenih stolaca s naslonom. Raen je po mjeri viih od mene
pa pod dodirujem samo nonim prstima.
Imam problem, gospoice Everdeen, ree predsjednik Snow. Problem koji me mui od
trenutka kad ste u areni izvadili one otrovne bobice.
Bio je to trenutak kad sam tono predvidjela da e se Igrotvorci, ako budu morali birati izmeu
Peetina i mog samoubojstva, to bi znailo da nee biti pobjednika, ili mogunosti da oboje
preivimo, odluiti za ovo posljednje.
Daje glavni Igrotvorac Seneca Crane imao imalo mozga, smjesta bi vas sagao u pepeo.
Naalost, bio je odvie sentimentalan. I eto vas ovdje preda mnom. A moete li pogoditi gdje je on?
upita predsjednik.
Kimnem jer mi je, prema nainu na koji je postavio pitanje, jasno da je Seneca Crane pogubljen.
Mirisi rua i krvi snaniji su sad kad nas dijeli samo stol. Na predsjednikovu suvratku jest rua, ime
se dade naslutiti izvor cvjetnog mirisa, zasigurno genetiki pojaanog. Miris prave rue nije tako
teak. to se krvi tie... ne znam.
Nakon toga, mogli smo vas samo pustiti da igrate vau predstavicu. Bili ste prilino dobri u
ulozi kolarke sluene ljubavlju. Posve ste uvjerili ljude u Kapitolu. Naalost, u okruzima vam nisu
svi povjerovali, ree.
Na licu mi se morao vidjeti bar traak zbunjenosti jer se nadovee na njega.
To vam, naravno, nije poznato. Nemate pristupa informacijama o atmosferi u drugim okruzima.
U nekima od njih ljudi su vau varku s bobicama protumaili kao in neposluha, a ne ljubavi. A ako
se neka djevojka, i to od svih mjesta ba iz Okruga dvanaest, moe usprotiviti Kapitolu i otii bez
posljedica, to njih spreava da uine isto? upita on. to ih moe zaustaviti da, recimo, podignu
ustanak?
Treba mi koji trenutak da pojmim njegovu posljednju reenicu, iji me znaaj odmah potom
zapanji. Bilo je ustanaka? upitam najeena, no i pomalo ushiena tom mogunou.
Jo ne. Ali bit e ih ako se ne promijeni tijek stvari. A ustanci, kao to je poznato, vode do
revolucije. Predsjednik Snow protrlja elo iznad lijeve obrve, na tono istom mjestu gdje i mene
zna boljeti glava. Moete li uope zamisliti to bi to znailo? Koliko ljudi bi poginulo? S kakvim
uvjetima ivota bi bili suoeni oni koji preive? Moe se netko teko miriti s Kapitolom, ali ako naa
vlast i nakratko popusti, vjerujte mi da e se cijeli sustav uruiti.
Smetena sam tom izravnou i iskrenou. Kao da mu je prva briga blagostanje stanovnika
Panema, a to je vrlo daleko od istine. Ne znam kako, ali ipak sam se usudila izrei sljedeu reenicu:
Jako je krhak taj sustav ako ga moe uruiti jedna aka bobica.
Dugo me i paljivo promatra, a zatim ree samo: Krhak je, ali ne na nain na koji vi mislite.
Zauje se kucanje na vratima i Kapitoljanin proviri u sobu. Njezina majka pita jeste li za aj.
Moe aj, moe, ree predsjednik i vrata se irom otvore. Na njima stoji majka s
posluavnikom, na kojem je porculanska garnitura za aj koju je donijela sa sobom na Leite kad se
udala. Stavite ga ovdje, molim. Predsjednik lupne po sreditu stola, prethodno pomaknuvi knjigu u
stranu.
Majka spusti posluavnik na stol. Na njemu su porculanski ajnik i alice, vrhnje, eer i tanjur s
kolaiima koji su glazirani prekrasnim cvjetovima blagih boja. Takvu glazuru moe izraditi samo

Peeta.
Kakav divan prizor. udno je kako ljudi esto zaborave da i predsjednici moraju jesti, ree
predsjednik Snow armantno. Kako bilo, ini se da je to majku malice opustilo.
Biste li eljeli jo to? Ako ste gladni, mogu skuhati neto konkretno, ponudi ona.
Ne, ovo je savreno. Hvala, ree predsjednik, oito je otpravljajui. Majka kimne, kratko me
pogleda i ode. Predsjednik Snow nam oboma natoi aj, svojem doda vrhnje i eer, a zatim ga stane
dugo mijeati. Osjeam da je rekao svoje te da eka moj odgovor.
Nisam eljela nikoga poticati na ustanak, kaem.
Vjerujem vam. Ali to nije vano, ree on. Va se stilist odabirom garderobe pokazao
prorokom. Katniss Everdeen, Vatrena Djevojko, iz vas je skoila iskra koja se, bez nadzora, moe
pretvoriti u pakao koji e progutati Panem.
Zato me odmah ne ubijete? bubnem.
Javno? upita on. To bi samo dodalo ulje na vatru.
Fingirajte nesreu.
Tko bi u to povjerovao? Vi sigurno ne, da kojim sluajem gledate sa strane.
Onda mi jednostavno recite to elite da uinim. Posluat u, kaem.
Kad bi stvari barem bile tako jednostavne, uzme cvjetno glaziran kolai i promotri ga. Vrlo
ljupko. Spravlja ih vaa majka?
Peeta. Prvi put ne mogu izdrati njegovo zurenje. Podignem tanjuri sa alicom aja, ali uje
se zveckanje i smjesta ga spustim. Da sakrijem nervozu, brzo uzmem kolai.
Peeta. Doista, kako je ljubav vaeg ivota? upita predsjednik.
Dobro, odgovorim.
U kojem je trenutku shvatio koliko ste zapravo ravnoduni prema njemu? upita, umaui
kolai u aj.
Nisam ravnoduna prema njemu, kaem.
Ali mladi vam se ipak nije tako silno svidio, kako ste to eljeli prikazati cijeloj zemlji.
Tko kae?
Ja kaem, odgovori predsjednik. A i ne bih bio ovdje da sam jedina osoba koja sumnja u to.
Kako je zgodni brati?
Ne znam... ne... Gnuanje ovim razgovorom, pretresanje mojih osjeaja o dvoje tako mi dragih
ljudi s predsjednikom Snowom, posve me uutka.
Govorite, gospoice Everdeen. Njega lako mogu dati ubiti ako ne doemo do zadovoljavajueg
rjeenja, ree on. Ne inite mu uslugu zajednikim odlaenjem u umu svake nedjelje.
Ako mu je to poznato, to jo sve zna? I kako je saznao? Mnogi su mu ljudi mogli rei da Gale i
ja nedjelje provodimo u lovu. Zar se svaki put na kraju dana ne pojavimo natovareni divljai? Zar to
ne radimo ve godinama? Pravo je, meutim, pitanje to predsjednik misli da se dogaa u umi oko
Okruga 12. Ondje nas sigurno nisu pratili. Ili sam u krivu? Jesu li nas mogli slijediti? To se ini
nemoguim. Ljudi nisu mogli. Kamere? Sve dosad nije mi to palo na pamet. uma je oduvijek mjesto
gdje smo bili sigurni, mjesto izvan dosega Kapitola, gdje smo mogli rei to smo osjeali, i biti ono
to jesmo. Barem prije Igara. Ako su nas promatrali otada, to su mogli vidjeti? Dvoje ljudi koji love
i, istina, otpadniki govore o Kapitolu. Ali nisu mogli vidjeti dvoje zaljubljenih, to predsjednik

Snow, izgleda, eli rei. Po tom pitanju smo sigurni. Osim... osim ako...
Dogodilo se to samo jednom. Bilo je brzo i neoekivano, ali dogodilo se.
Nakon to smo se Peeta i ja vratili s Igara, prolo je nekoliko tjedana prije nego to sam Galea
vidjela nasamo. Najprije sam morala prisustvovati proslavama gozbi za pobjednike na koju su bili
pozvani samo ljudi na najviim poloajima, a zatim izvanrednom blagdanu za cijeli Okrug, s
besplatnom hranom i zabavljaima dovedenim iz Kapitola. Uslijedio je Dan paketa, prvi od dvanaest,
kad je svakom stanovniku okruga dostavljena poiljka s hranom. To mi je bilo najljepe od svega.
Vidjeti svu tu gladnu djecu s Leita kako trkaraju maui limenkama s kaom od jabuka,
konzervama s mesom, ak i slatkiima. Kod kue su im, prevelike za noenje uokolo, ostale vree sa
itom i limenke s uljem. Saznanje da e jednom mjeseno cijelu godinu dobivati novu poiljku uinilo
me bar na trenutak zadovoljnom to sam pobijedila na Igrama.
Dakle, nisam imala nimalo privatnosti uz sve te sveanosti i dogaanja, uz novinare koji su
izvjetavali o svakom mom koraku dok su me svi slavili, dok sam se redom zahvaljivala i ljubila
Peetu zbog publike. No nakon nekoliko tjedana, napokon se sve stialo. Televizijske ekipe su se
spakirale i otputovale kui. Odnos izmeu Peete i mene postao je hladan, i otada se nije mijenjao.
Moja se obitelj nastanila u kui u Pobjednikom naselju. Svakodnevni ivot u Okrugu 12 radnici u
rudnicima, a djeca u koli vratio se svom uobiajenom ritmu. ekala sam sve dok nisam prosudila
da je zrak doista ist, da bih onda jedne nedjelje, a da to nisam nikome najavila, ustala satima prije
zore i krenula u umu.
Bilo je jo toplo i nisam trebala jaknu. Sa sobom sam uzela torbu s delicijama hladnu piletinu,
sir, kruh iz pekarnice i narane. U staroj kui sam obula lovake izme. Po obiaju, ograda nije bila
pod naponom i bilo mi je lako uvui se u umu i pronai svoj luk i strijele. Otila sam do naeg
mjesta, Galeova i mojeg, gdje smo zajedno dorukovali na dan etve s koje sam otila na Igre.
ekala sam barem dva sata. Pomislila sam da vie ne rauna na mene nakon tjedana koji su
proli. Ili da mu vie nije stalo. Da me ak i mrzi. Pomisao da sam ga zauvijek izgubila, svog
najboljeg prijatelja, jedinu osobu kojoj sam povjeravala svoje tajne, bila je nepodnoljivo bolna. Ne
jo i to povrh svega to se dogaalo. Osjetila sam kako mi se oi pune suzama, a grlo stee, kao i
uvijek kad me svlada jad.
A onda sam podigla glavu i ugledala ga kako me, udaljen nekoliko koraka, mirno promatra. Bez
razmiljanja sam skoila i zagrlila ga, glasajui se udnom kombinacijom smijeha, guenja i plaa.
Drao me dugo i tako vrsto da mu nisam mogla vidjeti lice, da bi me naposljetku pustio jer nije imao
izbora uhvatila me nevjerojatno glasna tucavica i morala sam popiti vode.
Dan smo proveli uobiajeno. Dorukovali smo. Lovili divlja, ribarili i skupljali plodove.
Razgovarali o ljudima u gradu. Ali ne o nama, o njegovu novom ivotu u rudnicima, o mojim
doivljajima u areni. Priali smo samo o drugim stvarima. Kad smo stigli do rupe u ogradi najblioj
Penici, istinski sam vjerovala da sve moe biti po starom, da emo dalje nastaviti kao nekad. Dala
sam mu da trguje sa svom ulovljenom divljai jer nama, s toliko hrane, vie nije bila potrebna. Rekla
sam mu da u preskoiti odlazak u Penicu, iako sam se veselila povratku u nju, jer majka i sestra ne
znaju da sam otila u lov i ve se pitaju gdje sam. I tada, posve iznenada, kad sam mu predlagala da
preuzmem dnevni obilazak trase sa zamkama, dlanovima mi je obuhvatio lice i poljubio me.
Bila sam posve nespremna. Nakon svih sati koje sam provela gledajui ga kako pria, smije se i
mrgodi, trebala sam valjda ve sve znati o njegovim usnama. No nisam mogla ni zamisliti koliko e

biti tople kad ih pritisne o moje, niti da e me njegove ruke, koje mogu postaviti najzamrenije
zamke, tako lako zaplesti. Mislim da sam ispustila nekakav zvuk iz dna grla dok su mi vrsto skvreni
prsti, nejasno se sjeam, mirovali na njegovim prsima. Zatim me pustio, rekao: Morao sam to
uiniti. Bar jednom, i otiao.
Iako je sunce ve zalazilo, i premda sam znala da majka i Prim brinu, sjela sam pokraj stabla uz
ogradu. Pokuala sam procijeniti to mi poljubac znai, je li me ogorio ili mi se svidio, ali sve ega
sam se sjeala bio je pritisak Galeovih usana i miris narani koji se bio zadrao na njegovoj koi.
Besmisleno je bilo taj poljubac usporeivati s mnogima koje sam izmjenjivala s Peetom. Jo nisam
dokuila niti jesam li koji od njih shvatila ozbiljno. Napokon, otila sam kui.
Sljedei sam tjedan obilazila zamke i odnosila meso Hazelle, ali Galea nisam vidjela do
nedjelje. Pripremila sam cijeli govor o tome da ne elim deka i kako se nikad neu udavati, ali na
kraju to uope nisam spomenula. Gale se ponaao kao da poljupca nije ni bilo. Moda je ekao da ja
neto kaem. Ili da mu uzvratim na isti nain. Umjesto toga, i ja sam se pretvarala kao da se poljubac
nije dogodio. Ali, dogodio se. Gale je sruio nevidljivi zid koji nas je dotad razdvajao, a s njime i
svaku moju nadu da emo obnoviti ono staro, jednostavno prijateljstvo. Koliko god da se pretvarala,
njegove usne vie nisam mogla gledati na isti nain.
Sve mi ovo u trenu proe kroz glavu dok me predsjednik Snow, zaprijetivi mi Galeovom smru,
mrvi pogledom. Kako sam glupa bila kad sam pomislila da e Kapitol zaboraviti na mene kad se
vratim kui! Nisam znala za mogue ustanke, ali da su bijesni na mene, to sam znala. Umjesto da se
ponaam vrlo oprezno, kako to nalae situacija, to sam ja uinila? S predsjednikova gledita,
zanemarila sam Peetu i pred cijelim okrugom napadno pokazala da sam sklona Galeu. Time sam
zapravo jasno pokazala da se sprdam s Kapitolom. Svojom sam nepromiljenou ugrozila Galea,
njegovu i svoju obitelj, kao i Peetu.
Molim vas, nemojte nauditi Galeu, apnem. Mi smo samo prijatelji. Ve godinama. Nema
niega drugog izmeu nas. Osim toga, sad svi misle da smo roaci.
Mene zanima iskljuivo kako taj odnos utjee na vau motivaciju prema Peeti, a time i na
atmosferu u okruzima, ree predsjednik.
Na Turneji e sve biti isto. Opet u biti zaljubljena u njega, kaem.
Vi jeste zaljubljeni u njega, ispravi me predsjednik Snow.
Ja jesam zaljubljena u njega, potvrdim.
Samo, da bi se ustanci izbjegli, morat ete biti jo uvjerljiviji, ree on. Turneja e biti vaa
jedina ansa da preokrenete stvari. Znam. Bit e tako. Uvjerit u sve u okruzima da nisam prkosila
Kapitolu, da sam zaista ludo zaljubljena, kaem.
Predsjednik Snow ustane i obrie svoje nadute usne lagano ih dodirujui salvetom. Ciljajte vie
jer mogli biste ostati bez iega. to elite rei? Kako bih mogla ciljati vie? upitam.
Uvjerite mene, ree on, te spusti salvetu i dohvati knjigu. Ne gledam ga dok kree prema
vratima pa se lecnem kad mi apne na uho: Usput, znam za poljubac.
Kroz koji tren vrata kljocnu za njim.

3
Miris krvi... dolazio je iz njegovih usta.
to radi s krvlju? pomislim. Ispija je? Zamiljam ga kako je sre iz alice za aj, umae kolai
u nju i vadi ga dok se s njega cijede crvene kapljice.
Kroz prozor vidim kako pristie automobil, meko i tiho kao maka koja prede, da bi se zatim
izgubio u daljini. Nestao je neprimjetno kao to se i pojavio.
Soba se vrti oko mene, sporo i neravnomjerno, i pitam se hou li se onesvijestiti. Nagnuvi se,
jednom rukom epam rub stola. U drugoj mi je jo uvijek Peetin prelijepi kolai. Mislim da je na
njemu bio tigrasti ljiljan, no u mojoj su aci sada tek mrvice. Nisam ni primijetila da ga drobim.
Morala sam se, valjda, uhvatiti za neto dok sam gubila tlo pod nogama.
Posjet predsjednika Snowa. Okrui na rubu ustanka. Izravna smrtna prijetnja Galeu, s novima na
pomolu. Svi koje volim osueni su na propast, a tko zna gdje je kraj liste onih koji e platiti zbog
mojih postupaka. Osim ako na Turneji ne preokrenem stvari, ako ne utiam nezadovoljstvo i ne
umirim predsjednika Snowa. A kako? Moram dokazati cijeloj zemlji, bez i trunka sumnje, da volim
Peetu Mellarka.
Ne mogu ja to, pomislim. Nisam tako vjeta. Peeta je taj koji je umjean i dopadljiv. On ljude
moe uvjeriti u bilo to. Ja sam pak ona koja sjedi, uti i puta njemu da to vie govori. Ali, Peeta ne
mora dokazivati svoju ljubav. Ta je zadaa na meni.
Iz hodnika dopire majin lagan, brz korak. Ne smije nita saznati, pomislim. Nita ni o emu.
Ispruim ruke iznad posluavnika i hitro stresem mrvice kolaia s dlanova i prstiju. Nesigurno
srknem gutljaj aja.
Katniss, je li sve u redu? upita me.
Sve je izvrsno. To nikada ne prikazuju na televiziji, ali prije poetka svake turneje predsjednik
posjeuje pobjednike kako bi im poelio sreu, odgovorim vedro.
Olakanje preplavi majino lice. Oh. Mislila sam da si u nekoj nevolji.
Ma kakvi, kaem. Nevolja e nastati kad ekipa za pripremu vidi moje zarasle obrve. Dok se
majka smije, razmiljam kako nema povratka s puta kojim sam krenula kad sam, s jedanaest godina,
preuzela brigu o obitelji. Uvijek u morati paziti na majku.
Da ti pripremim kupku? upita ona.
To bi bilo sjajno. Vidim da joj je drago to sam pristala.
Otkad sam se vratila, istinski se trudim popraviti odnos s njom. Traim je pomo, umjesto da je
posve odbijam, to sam zbog ljutnje inila godinama. Putam da ona upravlja svim novcem koji sam
osvojila. Nisam tek snoljiva prema njezinim zagrljajima, sad ih i uzvraam. U areni sam shvatila da
je moram prestati kanjavati za ono to nije mogla sprijeiti. Konkretno, za teku depresiju u koju je
pala nakon oeve smrti. Jer, katkad se ljudima dogaaju stvari s kojima nisu sposobni izai na kraj.
Kao meni, na primjer. Upravo sada.
Uza sve, uinila je neto izvanredno kad sam se vratila u Okrug. Nakon to su nas obitelji i

prijatelji pozdravili na eljeznikoj postaji, novinarima je doputeno da postave nekoliko pitanja.

Jedan od njih upitao je majku to misli o mom deku, na to je ona rekla kako je Peeta, istina, primjer
uzornog mladia, ali da sam ja jo premlada za vezu. Potom je otro pogledala Peetu. Novinari su
prasnuli u smijeh i redom komentirali kako se nekome ne pie dobro, pa je Peeta pustio moju ruku i
koraknuo u stranu. Odvajanje nije potrajalo pritisak da se ponaamo zaljubljeno bio je prejak ali
smo dobili dobru izliku da budemo suzdraniji no to smo bili u Kapitolu. Na raun toga bih moda
lake mogla objasniti zato me se, nakon to su novinari otili, rijetko moglo vidjeti u Peetinu
drutvu.
Odem na kat u kupaonicu. Iz kade se pui. Majka je u vrelu vodu dodala malu vreicu suenog
cvijea koje iri ugodan miris. Nitko od nas nije navikao da kad god poelimo imamo neograniene
koliine vrue vode iz slavine. U kui na Leitu imali smo samo hladnu vodu. Kupka nam je bila ono
to bismo, koliko je preostalo, zagrijali na vatri. Svuem se i spustim u svilenastu vodu majka je u
nju ulila i nekakvo ulje i pokuam si srediti zbrku u glavi.
Prvo je pitanje kome sve otkriti. Treba li itko uope znati? Jasno, majka i Prim ne, muka bi ih
hvatala od brige. Niti Gale. ak i kad bih mu mogla javiti to se zbiva, ionako nita ne bi mogao
poduzeti. Da je sam, mogla bih ga pokuati uvjeriti da pobjegne. Preivio bi u umi, tu nema dvojbe.
Ali nije sam i nikad ne bi napustio svoju obitelj. Niti mene. Kad se vratim kui, morat u mu nekako
objasniti zato su nae zajednike nedjelje stvar prolosti. No sada ne mogu razmiljati o tome, ve
samo o svom sljedeem potezu. Osim toga, Gale je ve tako razoaran i gnjevan na Kapitol da katkad
pomislim kako e sam organizirati ustanak. Posljednje to mu sada treba je poticaj. Ne, ne mogu rei
nikome koga ostavljam u Okrugu 12.
Troje je ljudi kojima bih se mogla povjeriti. Prvi je Cinna, moj stilist. No mislim da je on ve u
opasnosti, i ne elim ga izlagati novim nevoljama postajui jo prisnija s njim. Zatim, tu je Peeta, koji
e biti moj kompanjon u ovoj obmani. Ali, kako da zaponem taj razgovor s njim? Hej, Peeta, sjea
se da sam ti priznala kako sam malice glumatala zaljubljenost? Daj to sada lijepo zaboravi i
ponaaj se kao da me ludo voli jer bi inae predsjednik mogao ubiti Galea. Ne mogu tako. Uz to,
Peeta e dobro igrati svoju ulogu, bez obzira na to zna li to je u igri ili ne. Dakle, ostaje mi
Haymitch. Pijan, mrzovoljan, svadljivi Haymitch, na kojeg sam prije kratkog vremena izlila lavor
ledene vode. Kao mom savjetniku na Igrama, dunost mu je bila da me odri na ivotu. Nadam se da
je jo uvijek u stanju raditi taj posao.
Spustim glavu pod vodu utiavi tako zvukove to dopiru do mene. Kad bi se kada barem rairila
pa da mogu zaplivati, kao to sam to obiavala vruih ljetnih nedjelja u umi s ocem. Ti su mi dani
bili pravi blagdani. Odlazili bismo rano ujutro i pjeaili u umu dublje no obino, sve do malog
jezera na koje je naiao u lovu. ak se i ne sjeam uenja plivanja, tako sam mala bila kad me
pouavao. Sjeam se skokova u vodu, kolutova i gacanja uokolo, muljevitog dna jezera pod nogama,
mirisa cvijea i zelenila. Sjeam se kako sam plutala na leima, ba kao sada, zagledana u nebesko
plavetnilo dok je voda stiavala cvrkut iz ume. Otac je hvatao movarice koje su se gnijezdile uz
obalu, ja sam tragala za jajima u travi, a u pliaku bismo oboje kopali korijenje strelice, biljke po
kojoj mi je dao ime.1 Naveer, kad bismo se vratili kui, majka se najprije pretvarala da me ne
prepoznaje jer sam bila posve ista. Potom bi spremila izvrsnu veeru, peenu patku i prene
gomolje strelice s umakom.
Galea nikad nisam odvela do jezera. Mogla sam. Nije ba blizu, ali movarice su vrlo lak plijen
i mogu nadoknaditi izgubljeno vrijeme za lov. No to je mjesto koje nisam htjela dijeliti ni s kime,

mjesto koje pripada samo ocu i meni. Od povratka s Igara, budui da sam imala mnogo slobodnog
vremena, nekoliko sam puta otila onamo. Uivala sam u plivanju, no poslije sam uglavnom bila
potitena. Tijekom posljednjih pet godina jezero je ostalo zaudno isto, dok sam se ja promijenila do
neprepoznatljivosti.
Iako sam pod vodom, ujem komeanje automobilske sirene, glasne pozdrave, lupanje vratima.
Nema sumnje stigla je moja pratnja. Tek to sam se obrisala i odjenula ogrta, ekipa za pripremu
bane u kupaonicu. Nemam pravo na privatnost. Kad je u pitanju moje tijelo, izmeu njih troje i mene
ne postoje tajne.
Katniss, tvoje obrve! vrisne odmah Venia i, unato mranim oblacima to su se nadvili nada
mnom, jedva zatomim smijeh. Njezina plavo-zelena kosa oblikovana je u iljke koji joj stre po
cijeloj glavi, a zlatne tetovae iznad obrva sada joj zavravaju u zavijucima ispod oiju. Sve to
doprinosi dojmu da sam je doslovce okirala.
Prie joj Octavia i blago je potapa po leima. Uz mravu i koatu Veniju, Octavijino
zaobljeno tijelo izgleda jo punanije. Hajde, hajde. Popravit e joj obrve u tren oka. Ali, to u ja
s ovim noktima? izravna mi aku svojim uto-zelenim rukama. Zapravo, njezina koa vie nije utozelena, sada je njeno zimzelena. Promjena u nijansi bez sumnje je Octavijin pokuaj da ostane u toku
s hirovitim kapitolskim modnim trendovima. Zaista, Katniss, zar nisi mogla ostaviti bar jedan
itav? zakuka.
S pravom. U posljednjih nekoliko mjeseci izgrizla sam nokte sve do vrhova prstiju. Pomiljala
sam da bih mogla prestati s loom navikom, ali nisam smislila dobar razlog. Oprosti, promrmljam.
Nisam ba pretjerano brinula o tome kako e stanje mojih noktiju djelovati na ekipu za pripremu.
Flavius podigne nekoliko pramenova moje mokre, zamrene kose. Negodujui zavrti glavom,
tresui svoje naranaste spiralne uvojke. Jesi li se iala otkad se nismo vidjeli? upita on strogo.
Sjea se da smo izriito traili da ne dira kosu?
Da! kaem, sretna to mogu pokazati da ih nisam shvatila krajnje olako. Odnosno, ne, nisam
se iala. Ali, da, sjeam se. Zapravo se ne sjeam, zato to mi frizura nije bila vana. Otkad sam
kod kue, kosu sam, kao i obino, plela u pletenicu koja mi je padala niz lea.
ini se da sam ih umirila. Ljube me, posjednu na stolac u mojoj spavaoj sobi te, po obiaju,
stanu priati bez prekida, i ne marei sluam li ih. I dok mi Venia sreuje obrve, Octavia lijepi
umjetne nokte, a Flavius masira kosu gelom, sluam vijesti iz Kapitola Igre su ponjele golem
uspjeh, otad je sve dosadno, i svi jedva ekaju da Peeta i ja na svretku Pobjednike turneje doemo
ponovno. Uskoro nakon toga Kapitol e poeti s pripremama za Kvartalnu pokoru. Nije li to
fantastino?
Sigurno si presretna!
U svojoj prvoj pobjednikoj godini ve e biti savjetnica u Kvartalnoj pokori!
Jedva su razumljivi dok im se rijei isprepliu od uzbuenja. Oh, da, kaem neodreeno.
Bolje nisam kadra. Biti savjetnik posveenicima i redovnih je godina prava nona mora. Vie ne
mogu proi pokraj kole a da se ne upitam koje u dijete trenirati. No da sve bude jo gore, ovo je
godina kako sedamdeset petih Igara gladi, tako i Kvartalne pokore. Takva se kombinacija ponavlja
svakih dvadeset pet godina, kada se obljetnica pobjede Kapitola nad okruzima obiljeava
neumjerenim proslavama i, za dodatnu zabavu, kojekakvim odstupanjima na tetu posveenika. Sve
kvartalne Igre, naravno, odrane su prije mog roenja. Ali, sjeam se da su nam u koli priali kako

je Kapitol za drugu Kvartalnu pokoru zahtijevao da okrui za arenu osiguraju dvostruki broj
posveenika. Nastavnici nisu ulazili u detalje, to me udi jer te je godine krunu osvojio posveenik
iz Okruga 12 Haymitch Abernathy.
Haymitch mora biti spreman na jako puno pozornosti! cike Octavia.
Haymitch mi nikad nije spominjao svoja osobna iskustva iz arene. Nikad ga to ne bih ni traila.
A ako sam i vidjela reprizu Igara na kojima je pobijedio, zacijelo sam bila premalena da bih se toga
sjeala. Haymitchu e pak Kapitol ove godine zasigurno osvjeiti uspomene. Gledajui s te strane,
dobro je to emo Peeta i ja tijekom Pokore biti na raspolaganju kao savjetnici jer je jasno kao dan
da e Haymitch stalno biti mrtav pijan.
Nakon to su iscrpili temu Kvartalne pokore, ekipa za pripremu upusti se u beskonano brbljanje
o njihovim nepojmljivo besmislenim ivotima tko je to rekao o nekom meni posve nepoznatom,
koje su cipele upravo kupili, da bi zatim Octavia nadugako objasnila kakva je pogreka bila traiti
od svih gostiju da na njezin roendan dou ureeni perjem.
Uskoro, obrve mi se are, kosa mi je ravna i svilenkasta, a nokti spremni za lakiranje. Oito su
dobili upute da mi urede samo ruke i lice, vjerojatno zato to e mi zbog hladnoe ostatak tijela biti
pokriven. Flavius mi silno eli namazati usne ljubiastim ruem, svojim vlastitim zatitnim znakom,
ali kad me ponu minkati i lakirati mi nokte, ipak odustane odluivi se za ruiastu boju. Po paleti
minke koju im je odredio Cinna, vidim da se ide na djevojaki, a ne seksi izgled. Odlino. Nikoga
neu uvjeriti ni u to ako pokuavam biti provokativna. Haymitch je to vrlo jasno naznaio kad me na
Igrama pripremao za intervju.
U sobu ue majka, pomalo srameljivo, i ree kako ju je Cinna zamolio da ekipi pokae na koji
mi je nain uredila kosu na dan etve. Sve troje to prihvate s oduevljenjem i posve se usredotoe
kad im majka, korak po korak, stane objanjavati sloen postupak izrade frizure s pletenicom. U
zrcalu ih vidim kako ozbiljnih lica prate svaki majin pokret, i njihovu gorljivost kad dou na red da
ponove pojedini korak. Zapravo, sve troje su tako uljudni i puni potovanja prema majci da mi je
krivo to ih uvijek podcjenjujem. Tko zna to bih ja bila ili o emu bih priala da sam odrasla u
Kapitolu. Moda bih i sama krila ruke tek zato to su mi na roendanu gosti bili odjeveni u kostime s
perjem.
Kad mi naprave frizuru, siem u prizemlje gdje me u dnevnoj sobi eka Cinna. Dovoljan mi je
samo jedan pogled na njega i ve se osjeam vedrije. Izgleda kao i obino jednostavna odjea,
kratka smea kosa, jedva primjetno nanesena zlatna olovka za oi. Zagrlimo se, i s naporom se
suzdravam da mu ne izbrbljam sve o posjetu predsjednika Snowa. Ali ne, odluila sam da u to
najprije ispriati Haymitchu, on e najbolje znati koga da jo opteretim. Premda, tako mi je lako
razgovarati s Cinnom. U posljednje smo vrijeme esto priali preko telefona, koji smo dobili s
novom kuom, to je pomalo smijeno jer ga gotovo nitko koga poznajemo ne posjeduje. To ne
vrijedi za Peetu, ali njega, jasno, nisam nazivala, dok je Haymitch icu odavno iupao iz zida. Moja
prijateljica Madge, naelnikova ki, ima telefon, ali ako poelimo razgovarati, radimo to licem u
lice. Telefon smo, s obzirom na sve to, isprva jedva koristili. A onda me Cinna poeo nazivati kako
bismo poradili na mom talentu.
Od svih se pobjednika oekuje da ga imaju. Talent je aktivnost kojoj se posveuju jer ne moraju
raditi ni u koli ni u okrunim gospodarskim granama. Moe biti rije o bilo emu, samo da ih se o
tome moe intervjuirati. Peeta, ispostavilo se, ve ima talent slikanje. U obiteljskoj pekarnici
glazira torte i kolae ve godinama, no sad kad je bogat, moe si priutiti da pravom bojom mae po

slikarskim platnima. Ja nemam talent jer protuzakonit lov se jo ne rauna. Recimo da imam sluha, ali
ne bih ni u bunilu pjevala za Kapitol. Majka me pokuala zainteresirati za raznolike prikladne
aktivnosti s popisa koji joj je poslala Effie kuhanje, araniranje cvijea, sviranje flaute. Nita od
toga nije mi sjelo, ali je zato Prim pokazala nadarenost za sve troje. Napokon, uskoio je Cinna
ponudivi mi pomo u razvijanju moje strasti za dizajniranje odjee. Razvijanje je bila prava rije
jer takvu strast nikad nisam niti imala. Ali pristala sam jer je to znailo da u ee razgovarati s
njim, a k tome je obeao da e on obavljati sav posao.
Sada se bacio na izlaganje stvari po dnevnoj sobi; posvuda rasporeuje odjeu, tkanine i
blokove sa skicama koje je sam nacrtao. Uzmem jedan blok i prouim haljinu koju sam toboe
kreirala. Imam puno potencijala, kaem.
Obuci se, ti obina nikoristi, ree on bacivi na mene hrpu odjee.
Moda nemam interesa za dizajniranje odjee, ali oboavam onu koju Cinna izrauje za mene.
Kao ovu koju je donio crne hlae od debele, tople tkanine koja vrlo lijepo pada; udobnu bijelu
koulju; demper ispleten zelenim, plavim i sivim vunenim nitima, mekim poput paperja; konate
izme na vezice koje mi ne uljaju prste.
Jesam li sama kreirala svoju odjeu? upitam.
Ne, ti samo tei tome da kreira vlastitu odjeu i bude poput mene, tvog modnog boga,
odgovori Cinna, pa mi prui mali snop kartica. itat e s njih dok oni snimaju odjeu. Pokuaj
zvuati kao da ti je stalo.
U tom trenutku pojavi se Effie Trinket s vlasuljom boje bundeve i odmah naglasi: Moramo se
drati rasporeda! Ljubi me u oba obraza, pritom rukama pozivajui televizijsku ekipu da ue, a
zatim mi naloi kako se moram drati. U Kapitolu smo svuda stizali na vrijeme samo zahvaljujui
Effie, pa joj nastojim udovoljiti. Stanem poskakivati uokolo kao marioneta, podiui odjeu i
izgovarajui isprazne reenice poput: Zar nije krasna? Ton-majstor snimio me kako cvrkutavo
itam s kartica, to e poslije ubaciti u snimku, a zatim me izbace iz sobe kako bi u miru mogli snimiti
moje, odnosno Cinnine kreacije.
Prim je zbog poetka Turneje putena ranije iz kole. U kuhinji je intervjuira druga televizijska
ekipa. Sva je ljupka u aurnoj haljini koja joj istie oi; plava joj je kosa svezana straga
odgovarajuom vrpcom. Malice se naginje na vrhovima blistavih bijelih izmica, kao da se sprema
poletjeti, ba poput
Tres! Kao da me netko udario u prsa. Iako je sve u mojoj glavi, bol je tako snana da moram
koraknuti unatrag. Zatvorim oi i vie ne vidim Prim, nego Rue, dvanaestogodinju djevojicu iz
Okruga 11, koja mi je u areni bila saveznica. Mogla je poput ptice letjeti sa stabla na stablo,
hvatajui se i za najtanje grane. Nisam je spasila. Dopustila sam da umre. Vidim je kako lei na
zemlji s kopljem zabodenim u trbuh...
Koga sve neu spasiti od kapitolske osvete? Tko e jo umrijeti ako ne ispunim oekivanja
predsjednika Snowa?
Uvidim da mi Cinna pokuava odjenuti kaput pa podignem ruke. Osjetim krzno, i izvana i iznutra.
Ne mogu pogoditi od koje je ivotinje. Hermelin, ree mi Cinna dok ja gladim bijeli rukav. Potom
mi navue konate rukavice, oko vrata mi ovije svijetlocrveni al, a ui mi prekrije neim krznenim.
Vratit e u modu mufove za ui.
Mrzim mufove za ui, pomislim. S njima slabije ujem, a budui da sam u areni zbog eksplozije

ogluila na jedno uho, mrzim ih jo vie. Nakon to sam pobijedila, u Kapitolu su mi uho izlijeili, ali
jo uvijek se znam uhvatiti kako ga provjeravam.
Majka uri nosei mi neto u stisnutoj aci. Za sreu, ree i prui mi bro koji mi je dala
Madge prije no to sam krenula na Igre raskriljenu ojku rugalicu u zlatnom prstenu. Bro sam
pokuala darovati Rue, ali nije ga eljela uzeti rekavi da mi je zbog njega odluila vjerovati. Cinna
ga privrsti za vor na alu.
Effie Trinket je odmah pokraj nas. Zapljee i pone: Svi pozor! Za koji trenutak snimit emo
prvi prizor na otvorenom. Pobjednici e se meusobno pozdraviti na poetku svog velianstvenog
putovanja. Moe, Katniss? Veliki smijeak, jako si uzbuena, je li tako? Ne pretjerujem kad kaem
da me izgurala kroz vrata.
Isprva ne vidim sasvim dobro zbog snijega koji sada ve obilno pada, a zatim razaberem Peetu
koji izlazi na prednja vrata svoje kue. U glavi ujem uputu predsjednika Snowa: Uvjerite mene.
I znam da moram.
iroko se osmjehnem i krenem prema Peeti, da bih potom, kao da vie ne mogu izdrati ni
sekunde, poela trati. On me uhvati i stane okretati, no oklizne se jo uvijek ne kontrolira umjetnu
nogu kako treba te padnemo u snijeg, ja na njemu, i tada se prvi put nakon vie mjeseci poljubimo.
Unato dlakama s kaputa, snjenim pahuljama i obilju rua za usne, u poljupcu osjeam stabilnost
koju Peeta uvijek donosi sa sobom. I znam da nisam sama. Koliko god da sam ga povrijedila, nee
me razotkriti pred kamerama. Nee me osuditi mlakim poljupcima. Jo uvijek me uva, kao i u areni.
Pomislim da u zaplakati, no umjesto toga, podignem ga na noge, uhvatim oko lakta, pa ga veselo
povuem na stazu.
Ostatak dana proao je kao u magli odlazimo na eljezniku postaju, pozdravljam se sa svima,
vlak kree, stara ekipa Peeta i ja, Effie i Haymitch, Cinna i Portia, Peetina stilistica veeramo
neopisivo ukusna jela kojih se, meutim, ne sjeam. Potom, u pidami i debelom ogrtau, sjedim u
svom otmjenom odjeljku ekajui da ostali odu na spavanje. Znam da e Haymitch jo satima biti
budan. Ne voli spavati nou.
Kad se sve umiri, nataknem papue i neujno odem do njegovih vrata. Moram pokucati nekoliko
puta da ih otvori; mrti se kao da zna da donosim loe vijesti.
to hoe? upita, gotovo me onesvijestivi alkoholnim parama.
Moram razgovarati s vama, apnem.
Sada? upita. Kimnem. Nadam se da je vano. eka da ponem, ali oklijevam jer sam
sigurna da se svaka rije koju izgovorimo u kapitolskom vlaku snima. Onda? vikne on.
Vlak poinje koiti i na tren pomislim da me predsjednik Snow promatra, te da je odluio, ne
odobravajui moju namjeru da se povjerim Haymitchu, vie ne ekati i odmah me ubiti. No, stali smo
samo zbog opskrbe gorivom.
U vlaku je jako zaguljivo, kaem.
Reenica je bezazlena, ali Haymitcheve oi se suze. Shvatio je. Znam to ti treba. Progura se
pokraj mene i zatetura hodnikom do vrata. Kad ih uz napor otvori, pogodi nas snjeni zapuh.
Haymitch izgubi ravnoteu i nae se u snijegu.
Kapitolska posluiteljica pouri mu pomoi, ali Haymitch joj, posrui, rukom dobroduno
pokae da se udalji. Samo sam izaao na svje zrak. Na minuticu.
Oprostite. Pijan je, kaem pokajniki. Ja u mu pomoi. Skoim u snijeg i, promoenih

papua, slijedim ga teturajui uz prugu. Vodi me podalje od posljednjeg vagona, gdje nas nitko ne
moe uti.
No? to je? okrene se.
Ispriam mu sve. O predsjednikovu posjetu, o Galeu, o tome kako emo svi umrijeti ako ne
uspijem.
Obasjan crvenilom stranjih svjetala vlaka izgleda pribranije, a lice kao da mu se postaralo.
Ako je tako, mora uspjeti.
Kad biste mi pomogli da se provuem na ovom putovanju zaponem.
Ne, Katniss, ne radi se samo o ovom putovanju.
to elite rei? upitam.
ak da ti obmana i uspije, za nekoliko e se mjeseci Kapitoljani vratiti da nas sve povedu na
Igre. Ti i Peeta bit ete savjetnici, kako ove, tako i svake sljedee godine. Svake godine stavljat e
vam romansu na kunju, javno prenositi osobne detalje iz vaih ivota, i nikad, ba nikad nee imati
izbora morat e ivjeti dugo i sretno s tim momkom.
Zgromi me ono to je rekao. Nikad neu moi ivjeti s Galeom, ak i da elim. Nikad mi nee
dopustiti da ivim sama. Zauvijek u morati biti zaljubljena u Peetu. Kapitol e ustrajati na tome.
Moda u jo nekoliko godina moi ivjeti s majkom i Prim, jer tek mi je esnaest. A onda... a onda...
Razumije li to ti govorim? pritisne me Haymitch.
Kimnem. Ako elim odrati na ivotu one koje volim, a i sama ostati iva, morat u prihvatiti
budunost takvu kakva jest. Morat u se udati za Peetu.

4
U tiini se probijemo natrag do vagona. U hodniku ispred mojih vrata Haymitch me potapa po
ramenu: Mogla si proi mnogo loije, zna? Potom krene dalje prema svom odjeljku, odnosei sa
sobom zadah vina.
Uavi, skinem mokre papue, ogrta i pidamu, kojih ima jo u ladicama, no uvuem se pod
pokriva u donjem rublju. Zurim u tamu razmiljajui o razgovoru s Haymitchem. Sve to je rekao o
oekivanjima Kapitola i mojoj budunosti s Peetom je tono. Stoji ak i njegova zavrna opaska.
Jasno da sam mogla proi mnogo loije nego zavriti s Peetom. No, nije u tome stvar. Jedna od
malobrojnih sloboda koje imamo u Okrugu 12 jest pravo da sklapamo brak s kim elimo, ili da u
njega uope ne ulazimo. Sad su mi uzeli ak i to. Pitam se hoe li predsjednik Snow zahtijevati od
nas da imamo djecu. Ako emo je imati, svake e godine biti suoena sa etvom. A ne bi li bio pravi
spektakl da dijete ne jednog, nego dva pobjednika bude izabrano za arenu? Ve se dogaalo da djeca
pobjednika sudjeluju na natjecanju, to bi uvijek pobudilo mnogo uzbuenja i pokrenulo prie kako
obitelj prati zla srea. No takvi su se sluajevi ipak dogaali preesto da bi se radilo samo o zloj
srei. Gale je uvjeren kako Kapitol to radi hotimice, da namjeta izvlaenje ne bi li Igre dobile na
dramatinosti. A s obzirom na sve probleme koje sam prouzroila, vjerojatno sam svoj svojoj djeci
zajamila mjesto na Igrama.
Haymitch se nikad nije enio, nema obitelj, a od svijeta se skriva u piu. Mogao je izabrati bilo
koju enu u Okrugu. A izabrao je samou. Zapravo, ne samou to zvui odvie spokojno ve ivot
u samici. Moda zato to, s iskustvom arene, zna da je bolje tako nego izvrgnuti se drugoj
mogunosti? Tu sam mogunost iskusila kad su na dan etve prozvali Prim, kad sam je gledala kako
koraa prema pozornici... prema smrti. No kao sestra, mogla sam zauzeti njezino mjesto, to je majci
bilo zabranjeno.
Mahnito razmiljam traei izlaz. Ne smijem dopustiti predsjedniku Snowu da me tako surovo
osudi, ak i po cijenu da si moram oduzeti ivot. Prije toga bih, ipak, pokuala pobjei. to bi uinili
da jednostavno ieznem? Da nestanem u umi i nikad se vie ne pojavim? Bi li mi uope uspjelo
povesti sa sobom sve koje volim i zapoeti ivot negdje u divljini? Malo vjerojatno, ali ne i
nemogue.
Protresem glavu da se saberem. Nije vrijeme za kovanje teko izvedivih planova o bijegu.
Moram se usredotoiti na Pobjedniku turneju. Sudbina mnogih ljudi ovisi o tome hou li dobro
odigrati svoju ulogu.
Svane prije no to zaspim, i Effie mi ve kuca na vrata. Odjenem prvo to mi padne pod ruku s
vrha ladice i dovuem se do vagona za objedovanje. Nije mi jasno zbog ega je vano u koje doba
ustajem jer danas samo putujemo, no ispostavi se da je jueranje uljepavanje bilo tek za prvu ruku,
za odlazak do eljeznike postaje. Danas e mi se ekipa za pripremu ozbiljnije posvetiti.
Zato? Prehladno je da bi se ita vidjelo, progunam.
U Okrugu jedanaest nije, ree Effie.
Okrug 11. Naa prva postaja. Radije bih da ponemo u bilo kojem drugom okrugu jer

Jedanaestica je bila Ruein rodni kraj. No Pobjednika turneja ne odvija se proizvoljno. Obino sve
poinje u Dvanaestici, nastavlja se silaznim nizom do Jedinice, nakon ega slijedi Kapitol.
Pobjednikov se okrug preskae kako bi ga se sauvalo za sam kraj. Budui da Okrug 12 prireuje
najmanje upeatljive proslave u pravilu samo veeru za posveenike i okupljanje u ast pobjednika
na glavnom trgu, gdje nitko ne izgleda kao da se imalo zabavlja vjerojatno je najpametnije da ga se
to bre ukloni s ekrana. Ove e godine, prvi put nakon Haymitcheve pobjede, Dvanaestica ponovo
biti zavrna postaja, a Kapitol e se pobrinuti za trokove sveanosti.
Pokuavam uivati u hrani, kao to mi je savjetovala Hazelle. Kuhari mi, oito je, ele ugoditi.
Uz ostale delicije, pripremili su i moje najdrae jelo janjei gula sa suhim ljivama. Sok od
narane i vr s vruom okoladom koja se jo pui ekaju me na mom mjestu za stolom. Svojski se
prihvatim jela kojem ne mogu pronai ni jednu zamjerku, ali ne moe se rei da uivam. Uz to, ivcira
me to smo se na doruku pojavile samo Effie i ja.
Gdje su ostali? upitam.
Oh, tko zna gdje je Haymitch, ree Effie. Njega zapravo nisam ni oekivala. Vjerojatno tek
sada ide na spavanje. Cinna je do kasno u no sreivao vagon s tvojom garderobom. Priredio ti je
valjda preko stotinu komada odjee. Veernje haljine su prekrasne. A Peetina ekipa zacijelo jo nije
ni ustala.
Zar njega ne treba dotjerati? upitam.
Ne kao tebe, odgovori Effie.
to ovo treba znaiti? Dakle, cijelo jutro e mi upati dlake, dok Peeta spava! Nisam o tome
pretjerano razmiljala, ali u areni je zasigurno bar nekoliko momaka imalo dlaice po tijelu, dok
nijednoj djevojci to nije bilo doputeno. Sjeam se Peetinih dlaica kad sam ga kupala pokraj potoka.
Na suncu su, nakon to sam s njega isprala mulj i krv, izgledale izrazito plavo. Samo mu je lice ostalo
posve glatko. Nijednome momku nije narasla brada, iako ih je veina bila ve dovoljno stara. Pitam
se to su im to uinili.
Osjeam se umorno, ali moja ekipa za pripremu jo je u gorem stanju. Svi ispijaju kave i
meusobno dijele tabletice jarkih boja. Kako mi se ini, nitko od njih ne ustaje prije podneva, osim
ako nije posrijedi hitan sluaj dravnih razmjera, kao primjerice dlake na mojim nogama. Bila sam
jako sretna kad su opet narasle; kao da se radilo o znaku da se stvari vraaju u normalu. Prijeem
prstima preko mekih, kovrastih malja na potkoljenicama, a onda se prepustim ekipi. Jo nisu
sposobni za uobiajeno avrljanje pa za depilacije ujem kako mi upaju ba svaku dlaku s
korijenom. Potom se moram namakati u kadi punoj guste otopine neugodna mirisa dok su mi lice i
kosa prekriveni pomadama. Slijede jo dva namakanja u otopinama koje miriu manje neugodno.
Operuana sam, izribana, izmasirana i nauljena u toj mjeri da me koa boli na dodir.
Flavius mi podigne bradu i uzdahne. Prava teta to je Cinna zabranio preinake na tebi.
Da, mogli bismo od tebe napraviti neto doista posebno, ree Octavia.
Kad bude starija, morat e nam to dopustiti, ree Venia gotovo ljutito.
Dopustiti im to? Da mi napuu usne pa da izgledam poput predsjednika Snowa? Da mi
istetoviraju grudi? Oboje mi kou u grimizno-ljubiasto i u nju usade dragulje? Iscrtaju mi ukrasne
uzorke na licu? Da mi ugrade kande? Ili umetnu maje brkove? Sve to i jo vie vidjela sam kod
stanovnika Kapitola. Zar doista ne shvaaju koliko udno izgledaju nama ostalima?
Mogunost da bih mogla biti preputena modnim hirovima ekipe za pripremu samo me dodatno

ojadi. Kao da se ve ne osjeam dovoljno bijedno cijelo tijelo me boli, nedostaje mi sna, eka me
prinudni brak, a uas me hvata od pomisli da neu moi udovoljiti zahtjevima predsjednika Snowa.
Do ruka, s kojim su Effie, Cinna, Portia, Haymitch i Peeta zapoeli bez mene, odve sam optereena
brigama da bih mogla razgovarati. Oni ushieno priaju o hrani i kako u vlakovima uvijek dobro
spavaju. Svi su vrlo uzbueni zbog Turneje. Svi, osim Haymitcha. Lijei mamurluk i bez apetita jede
pecivo. Ni ja nisam gladna, moda zbog toga to sam se ujutro natrpala masnom hranom, ili moda
zato to sam tako nesretna. Poigravam se sa zdjelicom mesne juhe, pojevi pritom samo licu-dvije.
Peetu, mog ve predodreenog mua, ne elim ni pogledati, premda znam da on nije nizato kriv.
Ostali primjeuju da sam loe volje i pokuavaju me ukljuiti u razgovor, no ne obraam
pozornost na njih. Nakon nekog vremena, vlak se zaustavi. Na nas posluitelj izvijesti da se ne radi
tek o opskrbi gorivom. Dolo je do kvara na vlaku i jedan dio mora biti zamijenjen, za to e biti
potrebno bar sat vremena. Effie je sva oajna. Izvadi svoj rokovnik i krene predviati koliko e
zastoj utjecati na svaki pojedini dogaaj u naim ivotima, ukljuujui sprovod. Vie je jednostavno
ne mogu sluati.
Nikoga nije briga, Effie! otresem se na nju. Svi za stolom se zapilje u mene, ak i Haymitch,
koji bi po ovom pitanju trebao biti na moj strani jer ga Effie izluuje. Odmah zauzmem obrambeni
stav. Ba nikoga kaem, pa ustanem i izaem iz vagona za objedovanje.
U vlaku mi je odjednom zaguljivo i osjetim muninu. Odem do izlaznih vrata, silom ih otvorim
aktiviravi alarm koji zanemarim -te skoim oekujui da u se nai u snijegu. No toplo je i pue
ugodan vjetri. Kronje stabala se zelene. Koliki smo to put prema jugu prevalili u samo jednom
danu? Hodam uz prugu napola zatvorivi oi na arkom suncu. Ve alim zbog onoga to sam rekla
Effie. Teko da nju mogu kriviti za moje trenutane nevolje. Trebala bih se vratiti i ispriati joj se.
Moj je ispad bio krajnje nepristojan, a njoj su dobre manire izuzetno vane. No samo nastavljam
dalje uz prugu, ostavljajui vlak iza sebe. Zastoj od sat vremena. Mogu hodati najmanje dvadeset
minuta u jednom smjeru i vratiti se natrag a da mi ostane jo podosta vremena. Meutim, nakon
nekoliko stotina metara sjednem na zemlju i zagledam se u daljinu. Da imam luk i strijele, bih li
nastavila hodati?
Neto kasnije iza sebe zaujem korake. Zasigurno Haymitch. Dolazi se izgalamiti na mene. Nije
da nisam zasluila, ali svejedno ga ne elim sluati. Nisam raspoloena za predavanja, upozorim
busen trave ispred svojih nogu.
Nastojat u biti kratak, Peeta sjedne pokraj mene.
Mislila sam da je Haymitch, kaem.
Haymitch jo uvijek vae ono pecivo. Gledam ga kako namjeta umjetnu nogu. Lo dan, ha?
Ma, nita strano, kaem.
Peeta duboko udahne. uj, Katniss, htio bih s tobom popriati o svom ponaanju u vlaku.
Mislim, u vlaku s kojim smo stigli kui. Znao sam da postoji neto izmeu tebe i Galea. Bio sam
ljubomoran na njega ak i prije nego to sam te slubeno upoznao. Nije bilo poteno traiti od tebe da
se dri onoga to se dogaalo na Igrama. ao mi je.
Njegova me isprika iznenadi. Istina je da me otpisao nakon to sam priznala kako sam, na neki
nain, u areni tek hinila zaljubljenost. No, nisam mu to zamjerila. Romansu iz arene odigrala sam
najbolje to sam mogla. Bilo je trenutaka kad nisam znala to zapravo osjeam prema njemu. Ruku na
srce, jo uvijek ne znam.

I meni je ao, kaem, premda ne znam zbog ega se tono ispriavam. Moda zato to postoji
istinska opasnost da e zbog mene vrlo skoro stradati.
Nema se zato ispriavati, samo si nas drala na ivotu. Stvarno ne bih elio da nastavimo
ovako, da se u zbilji ignoriramo, a valjamo po snijegu im se pojavi kamera. Pa, mislio sam, ako ja
prestanem biti tako, zna, povrijeen, moda moemo pokuati biti prijatelji, ree on.
Svi e moji prijatelji vjerojatno biti ubijeni, ali Peeta ne bi bio siguran ni da ga sada odbijem.
U redu, kaem. Osjeam se bolje zbog njegove ponude. Svakako manje dvolino. Bilo bi lijepo da
mi je s tim prijedlogom pristupio ranije, prije no to sam znala da predsjednik Snow s nama ima
druge planove, i da samo prijateljstvo kao mogunost vie i ne postoji. No kako bilo, drago mi je da
opet razgovaramo.
Pa? to te mui? upita on.
Ne mogu mu rei. Cupkam busen trave.
Onda ponimo od temelja. Zar nije udno to znam kako bi stavila ivot na kocku da me
spasi... ali ne znam koja ti je najdraa boja? upita on.
Omakne mi se osmijeh. Zelena. Koja je tvoja?
Naranasta.
Naranasta? Kao Effiena vlasulja? upitam.
Malice zagasitija, odgovori on. Kao... kao zalazak sunca.
Zalazak sunca. Kao da ga sada vidim arki rub koji se sputa iza obzora i nebo proarano
njenim nijansama naranaste. Prekrasno. Sjetim se kolaia s tigrastim ljiljanom i sad, kad Peeta
opet razgovara sa mnom, najradije bih mu potanko ispriala sve o posjetu predsjednika Snowa. No
znam da Haymitch to ne bi elio. Bolje da se drim usputnog avrljanja.
Svi su oduevljeni tvojim slikama. ao mi je to ih nisam vidjela, kaem.
Hej, pa napunio sam njima cijeli jedan vagon. Ustane i prui mi ruku. Doi.
Dobro je ponovno osjetiti kako nam se isprepliu prsti, ne zbog predstave, ve prijateljstva.
Hodamo natrag do vlaka s rukom u ruci.
Najprije se moram ispriati Effie, prisjetim se na ulaznim vratima.
Slobodno pretjeraj, nemoj se ustruavati, ree Peeta.
U vagonu za objedovanje, gdje su ostali jo za rukom, ispriam se Effie s prekomjernim
obzirom, no njoj je to vjerojatno ba prava mjera potrebna da se iskupim za krenje pravila
ponaanja. No treba joj priznati da je ispriku prihvatila vrlo blagonaklono, rekavi kako je oito da
sam pod golemim pritiskom. A njezin govor o prijekoj potrebi da bar netko vodi brigu o satnici traje
samo pet minuta. Zapravo sam se lako izvukla.
Kad Effie zavri, Peeta me odvede nekoliko vagona dalje da vidim njegove slike. Ne znam to
sam oekivala. Moda vee inaice kolaia s cvjetovima. Ali ovo je neto potpuno drukije. Peeta
je naslikao Igre.
Da nisam bila uz njega u areni, teko bi mi bilo odmah shvatiti to neke slike predstavljaju.
Primjerice, kapanje vode kroz raspukline u naoj spilji. Suho jezersko dno. Dvije ruke, njegove,
kopaju korijenje. to prikazuju ostale slike, razumio bi bilo koji promatra. Zlatni Rog izobilja.
Clove rasporeuje noeve po unutarnjoj strani jakne. Jedan od mutanata, po plavom krznu i zelenim
oima nesumnjivo Glimmer, rei dok se polako primie. Tu sam i ja. Ima me posvuda. Visoko sam u
kronji. Udaram kouljom o kamenje u potoku. Leim bez svijesti u lokvi krvi. No jednog se prizora

ne mogu sjetiti moda sam mu tako izgledala dok je imao vruicu: izranjam iz srebrno-sive magle
koja posve odgovara boji mojih oiju.
Kako ti se ine? upita on.
Grozne su mi, odgovorim. Gotovo da mogu namirisati krv, blato, neprirodan dah mutanata.
Sve vrijeme pokuavam zaboraviti dogaaje iz arene, a ti si ih sada oivio. Kako se moe sjetiti
svih tih prizora tako precizno?
Vidim ih svake noi, odgovori on.
Znam na to misli. None more koje mi nisu bile strane ni prije Igara sada me mue u svakom
snu. Ona koja me esto vrebala ranije, slika oca kojeg eksplozija u rudniku raznosi u komadie, danas
je rijetka. No umjesto toga, ponovno proivljavam strahote iz arene moj bezuspjeni pokuaj da
spasim Rue, Peetu koji e svaki tren iskrvariti do smrti, Glimmerino naduto tijelo to mi se raspada u
rukama, Cata kojeg komadaju mutanti. Te su more najee. I ja ih vidim svake noi. Pomae ti kad
ih naslika?
Ne znam. Mislim da se manje bojim zaspati, ili se bar uvjeravam da je tako, odgovori Peeta.
Ali more nisu nestale.
Moda ni nee. Haymitcheve nisu. On ne pria o tome, ali sigurna sam da je to razlog zbog
kojeg Haymitch ne voli spavati nou.
Da, nisu. Ali, po meni, ipak je bolje da se ujutro budim s kistom, a ne noem u ruci, ree
Peeta. Znai, grozne su ti?
Da. Ali, zapravo su izvrsne. Stvarno to mislim. Doista jesu, no vie ih ne mogu gledati. eli
li moda vidjeti koliko sam ja talentirana? Cinna je obavio sjajan posao.
Peeta se nasmije. Poslije. Vlak se uz trzaj pokrene i kroz prozor vidim kako zemlja promie
pokraj nas. Doi, samo to nismo stigli u Okrug jedanaest. Idemo baciti pogled.
Odemo u posljednji vagon kompozicije, namjeten stolcima i kauima. No sjajno je to je
stranji prozor uvuen u strop pa se zapravo vozimo vani, na svjeem zraku, dok nam se prua irok
pogled na krajolik, goleme neograene livade na kojima pasu krda stoke za munju. Slika posve
razliita od naeg gustom umom obraslog kraja. Pomalo usporavamo i pretpostavim da se
pribliavamo iduoj postaji, kad ispred nas iskrsne ograda. Visoka je najmanje deset metara, a na
vrhu su joj jezivi navoji bodljikave ice. U usporedbi s njom, ona oko Okruga 12 izgleda kao
pregrada za djecu. Na brzinu promotrim podnoje ograde izraeno od velikih metalnih ploa. Ne bi
bilo mogue podrovati ih i iskradati se u lov. A zatim spazim promatrake tornjeve, jednako
udaljene, i u svakom naoruane straare. U krajnjem su neskladu s cvjetnim livadama koje ih
okruuju.
Ovo je neto skroz novo, ree Peeta.
Rue mi je dala naslutiti da se zakoni u Okrugu 11 provode otrije, ali ovakvo to nisam
oekivala.
Uz vlak sad promiu usjevi koji se uzdiu dokle god dosie pogled. Mukarci, ene i djeca sa
slamnatim eirima koji ih tite od sunca uspravljaju se, okreu se prema nama i koriste trenutak da
rastegnu lea dok gledaju kako vlak prolazi. U daljini vidim vonjake i pitam se bi li se ba ondje
nalazila Rue i skupljala plodove s najtanjih grana na vrhovima stabala. Ponegdje se pojave mala
naselja s daarama prema kojima kue na Leitu izgledaju vrlo otmjeno ali sva su pusta. Za
etvu se zacijelo trai svaka ruka.

Isti se prizori nastavljaju unedogled. Teko mi je i pojmiti koliko je Okrug 11 golem. to

misli, koliko ljudi ivi ovdje? upita Peeta.
Odmahnem glavom. U koli su o Jedanaestici govorili kao o velikom okrugu, i to je sve. Broj
stanovnika nikad nije bio spominjan. Meutim, djeca koju vidimo u prijenosima etvi iz Okruga 11
mogu biti tek manji dio njihova stvarnog broja. Kako to izvode ovdje? Odravaju predizvlaenja?
Posveenici se znaju unaprijed pa ih jednostavno stave meu ostalu djecu? Kako je tono Rue
zavrila na pozornici, gdje se tek vjetar ponudio da zauzme njezino mjesto?
Poinje me umarati to golemo prostranstvo, beskraj ovog okruga, pa se ne bunim kad nam Effie
doe rei da se odjenemo. Odem u svoj odjeljak gdje mi ekipa za pripremu uredi kosu i naminka me.
Uskoro se pojavi Cinna nosei lijepu naranastu haljinu s uzorcima jesenjeg lia. Peeti e se boja
jako svidjeti.
S Effie posljednji put proemo kroz dnevni raspored. U nekim se okruzima pobjednici voze
gradom kroz mnotvo koje im klie. No u Jedanaestici moda najprije stoga to, uz takvu
razvedenost, pravi grad i ne postoji, ili moda zato to traje etva pa ne ele uludo troiti radnu snagu
javni nastup je ogranien na glavni trg pred njihovom Palaom pravde. Velika mramorna graevina
nekad je zacijelo bila prava ljepotica, no vrijeme je uinilo svoje. ak se i na televiziji moe vidjeti
njezin uleknuti krov i brljan koji sve vie prekriva ruevno proelje. Ostatak trga okruenje
popucanim izlozima uglavnom naputenih trgovina. Ako se negdje u Okrugu 11 dobro ivi, to svakako
nije ovdje.
Cijeli na nastup odvijat e se na, kako to Effie kae, verandi, poploanom prostoru ispod
nadstrenice na stupovima, izmeu ulaznih vrata Palae i stuba. Peetu i mene najprije e predstaviti
publici, naelnik Jedanaestice zatim e proitati govor nama u ast, na to emo mi uzvratiti
unaprijed pripremljenim zahvalama prema uputama iz Kapitola. Ako je pobjednik imao drage
saveznike meu mrtvim posveenicima, smatra se kako je korektno da pridoda nekoliko vlastitih
reenica o njima. Svakako bih morala rei neto o Rue, ali i o Threshu, no kad god bih kod kue
pokuala bilo to napisati, uvijek bih ostala piljiti u bjelinu papira. Teko mi je priati o njima a da
me ne svladaju osjeaji. Sreom, Peeta je priredio kratak govor koji e, uz male prepravke, vrijediti
za oboje. Na kraju sveanosti uruit e nam nekakve plakete, nakon ega emo se povui u Palau
pravde gdje e biti posluena sveana veera.
Dok se vlak zaustavlja na kolodvoru Okruga 11, Cinna me zavrno dotjeruje zamijeni mi
naranasti obru za kosu metalnozlatnim te mi na haljinu privrsti ojku rugalicu, bro koji sam nosila
u areni. Na peronu nema odbora za doek, ve nas vod od osam Mirovnjaka otprati u oklopni kamion.
Kad za nama zazvee vrata, Effie frkne nosom. Pa ovo je kao da smo svi kriminalci, ree.
Ne svi, Effie. Samo ja, pomislim.
Iz kamiona nas iskrcaju sa stranje strane Palae pravde i poure unutra. Namiriem da se
priprema izvrsna veera, no ni ona ne moe prikriti vonj plijesni i trulei. Nemamo vremena za
razgledavanje. Najkraim putem pribliavamo se prednjem ulazu. ujem da je na trgu ve zasvirala
himna. Netko mi prikvai mikrofon. Peeta me uhvati za lijevu ruku. Naelnik nas najavljuje dok se
masivna vrata kripei otvaraju.
Veliki smijeak! ree Effie i lagano nas gurne. Polako krenemo prema naprijed.
To je to. Doao je trenutak kad moram uvjeriti sve njih da sam svim srcem zaljubljena u
Peetu, pomislim. No cijela je sveanost prilino detaljno isplanirana, pa nisam sigurna kako to

izvesti. Nije vrijeme za poljupce, ali jedan bi moda mogao proi.

uje se snaan pljesak, ali izostaju reakcije koje smo dobivali u Kapitolu glasno bodrenje i
povremeni poklii. Hodamo preko verande i kroz koji tren ostavimo nadstrenicu iza sebe, naavi se
na vrhu dugakih mramornih stuba. Sunce me zaslijepi. I dok mi se oi polako privikavaju na jarku
svjetlost, opaam da se zastavama ovjeenim preko kua na trgu nastoji sakriti njihova zaputenost.
Sve je krcato, no to je nesumnjivo samo djeli ukupnog broja ovdanjih stanovnika.
Kao i obino, za obitelji mrtvih posveenika konstruiranje izdvojen podij pri dnu pozornice. Od
Threshovih, prisutne su samo starica pogrbljenih lea i visoka, miiava djevojka, vjerojatno
njegova sestra. Od Rueinih... jako mi je teko gledati Rueinu obitelj. Njezine roditelje, na ijim je
licima jo uvijek vidljiva golema tuga. Njezino petero mlae brae i sestara, koji joj vrlo slie
njene su grae i blistavih smeih oiju. Zajedno izgledaju poput jata malih crnih ptica.
Pljesak utihne i naelnik odri govor nama u ast, nakon ega se na pozornicu popnu dvije
djevojice s velikim buketima. Peeta uzvrati pripremljenom zahvalom, a zatim se, gotovo mehaniki,
oglasim i ja zakljuivi je. Sreom, majka i Prim su me dugo uvjebavale pa zahvalu mogu
odrecitirati i da me probude usred noi.
Peeta je vlastiti govor bio zapisao na kartici, ali nije ju izvadio. Umjesto toga, na svoj
jednostavan i dopadljiv nain pria o tome kako su Thresh i Rue dospjeli meu posljednjih osam,
kako su oboje zasluni to sam preivjela ime je i on ostao na ivotu te istakne da se radi o dugu
koji nikad neemo moi vratiti. Zatim oklijeva prije nego to govor dopuni neim to nije bilo
napisano na kartici, moda zato to je mislio da e Effie zahtijevati da to izostavi. Iako niime ne
moemo nadoknaditi njihov gubitak, elimo da obitelji oba posveenika iz Okruga jedanaest svake
godine dobivaju nae jednomjeseno pobjedniko primanje dokle god smo ivi.
Iz publike se na to uju uzdasi i amor. Nitko prije Peete nije povukao takav potez. Je li uope
zakonit? Ni on vjerojatno ne zna, niti je elio ikoga pitati u sluaju da nije. Obje obitelji okirano
zure u nas. S gubitkom Thresha i Rue njihovi su se ivoti zauvijek promijenili, no ovaj e ih dar
promijeniti ponovno. Jednomjeseno pobjedniko primanje svakoj e obitelji biti vie nego dovoljno
za jednogodinju opskrbu hranom. Dokle god ivimo, nee gladovati.
Pogledam Peetu i on mi se tuno osmjehne. ujem Haymitcha: Mogla si proi mnogo loije. U
ovom trenutku ne mogu ni zamisliti da sam mogla proi bolje. Dar je... jednostavno savren, i kad se
podignem na vrhove prstiju da poljubim Peetu, to se ne ini nimalo usiljenim.
Naelnik istupi i urui nam plakete, koje su tako velike da moram spustiti buket kako bih mogla
drati svoju. Sveanost se blii kraju kad opazim kako jedna od Rueinih sestara zuri u mene. Ima oko
devet godina, i gotovo da je preslikana Rue, ukljuujui blago irenje ruku dok stoji. Unato dobroj
vijesti o pobjednikom primanju, nije sretna. tovie, gleda me prijekorno. Moda zato to nisam
spasila Rue?
Ne. Zato to joj jo nisam zahvalila, pomislim.
Preplavi me osjeaj srama. Djevojica je u pravu. Kako mogu stajati ovdje, jedva pokretna i
nijema, preputajui sve Peeti? Da je Rue pobijedila, sigurno ne bi propustila uzvisiti moju smrt.
Sjeam se kako sam je u areni prekrila cvijeem kako bih osigurala da njezin gubitak nee ostati
nezamijeen. No ta moja gesta nee imati nikakvo znaenje ako je sada ne potkrijepim.
ekajte! posrnem pritiui plaketu na prsa. Vrijeme previeno za moj govor je prolo, ali
moram neto rei. Previe toga dugujem. ak da sam se obvezala sva moja pobjednika primanja

davati obiteljima, ne bih time opravdala svoju utnju. ekajte, molim vas. Ne znam kako zapoeti,
ali kad progovorim, rijei mi nadolaze jedna za drugom, ba kao da sam ih smiljala mjesecima.
eljela bih zahvaliti posveenicima Okruga jedanaest, kaem. Gledam staricu i djevojku iz
Threshove obitelji. Samo jednom sam razgovarala s Threshom. Kratko, no njemu je to bilo dovoljno
da mi potedi ivot. Nisam ga poznavala, ali sam ga uvijek potovala. Zbog njegove snage. Zbog toga
to na Igrama nije pristajao ni na ije uvjete. Karijeristi su od poetka eljeli da im se pridrui, no on
ih je odbijao. Potujem ga zbog toga.
Prvi put pogrbljena starica Threshova baka? podigne glavu; na usnama joj opazim jedva
vidljiv smijeak.
Publika je posve utihnula. udim se kako mogu biti tako tihi. Diu li uope?
Okrenem se Rueinoj obitelji. Rue sam, osjeam to, poznavala, i ona e uvijek biti uz mene. Sve
to je lijepo podsjeti me na nju. Vidim je u utim cvjetovima to rastu na polju pokraj moje kue.
ujem je kako u kronjama pjeva sa ojkama rugalicama. No vie od svega, na Rue me podsjeti Prim,
moja sestra. Glas mi poinje drhtati, ali pri kraju sam. Hvala vam na vaoj djeci. Podignem glavu
kako bih se obratila publici. I hvala svima na kruiu.
Stojim slomljena i siuna pred tisuama ljudi koji me netremice promatraju. Tiina potraje, a
zatim netko u gomili zazvidi Rueinu etveronotnu melodiju. Onu koju su ojke rugalice prenosile
vonjacima i tako oznaavale kraj radnoga dana. Onu koja je u areni oznaavala da je Rue na
sigurnom. Do zadnjeg tona u publici pronaem zvidaa, naboranog starca u izblijedjeloj crvenoj
koulji i radnom kombinezonu. Pogledi nam se sretnu.
Ono to je uslijedilo, nije se dogodilo sluajno. Predobro je izvedeno, u potpunom skladu, a da
bi bilo spontano. Svi u gomili pritisnu tri srednja prsta lijeve ruke na usne pa ih isprue prema meni.
To je stari pozdrav Okruga 12, kojim sam se u areni posljednji put oprostila s Rue.
Da nisam razgovarala s predsjednikom Snowom, ta bi me gesta dirnula do suza. No njegovi mi
nalozi za smirivanje atmosfere u okruzima jo odzvanjaju u uima, i smjesta me ispuni jeza. to e
misliti o ovom vrlo otvorenom pozdravu djevojci koja se usprotivila Kapitolu?
Tek sad shvatim to sam uinila. Nisam imala tu namjeru eljela sam tek izraziti svoju
zahvalnost ali izazvala sam opasan in otpadnitva ovdanjih stanovnika. A upravo bih takve
situacije morala spreavati!
Pokuavam smisliti to bih mogla rei da umanjim znaaj onoga to se dogodilo, da ga ponitim,
no zaujem pucketanje elektriciteta u svom mikrofonu, koje mi ukae da su ga iskljuili. Naelnik je
opet preuzeo rije. Peeta i ja priekamo da se stia zavrni pljesak, nakon ega me povede natrag
prema ulaznim vratima Palae pravde, nesvjestan bilo kakve nevolje.
Osjeam se udno i moram se zaustaviti na tren. arko sunce svjetluca mi pred oima. Jesi
dobro? upita Peeta.
Malo mi se vrti. Sunce je bilo prejako, odgovorim gledajui njegov buket. Zaboravila sam
cvijee, promrmljam.
Idem po njega, ree on.
Sama u, kaem.
Da se nisam zaustavila, i da nisam zaboravila cvijee, ve bismo bili u Palai. Na sigurnom. No
sada, iz duboke sjene na verandi, vidimo sve to se dogaa.
Par Mirovnjaka dovlai starca koji je zvidao na vrh stuba. Naoigled gomile, prisile ga da

klekne. A onda mu prostrijele glavu.

5
Starac se tek sruio na zemlju, kad nam zid bijelih mirovnjakih odora zakloni pogled. Nekoliko
vojnika po duini dri automatske puke i gura nas prema vratima.
U redu, pa hodamo! ree Peeta odgurujui vojnika koji me prati. Shvatili smo, dobro? Doi,
Katniss, obuhvati me i povede u Palau. Mirovnjaci su u svakom trenutku korak-dva iza nas. im
uemo, vrata se uz tresak zatvore, no kroz njih ujemo kako teke mirovnjake izme stupaju natrag
prema gomili.
Uznemirenih lica, Haymitch, Effie, Portia i Cinna stoje ispod zasnijeenog ekrana postavljenog
na zidu.
to se dogodilo? pouri Effie prema nama. Slika je nestala odmah nakon Katnissina
prekrasnog govora, a onda je Haymitch rekao da je uo pucnjeve. To je, naravno, smijeno, ali tko
zna. Svagdje ima luaka!
Nita se nije dogodilo, Effie. Prasnuo je ispuh nekog starog kamiona, ree Peeta staloeno.
Dva nova pucnja. Vrata jedva da ih priguuju. Tko je sada ubijen? Threshova baka? Jedna od
Rueinih sestrica?
Vas dvoje! Sa mnom! ree Haymitch. Peeta i ja ga slijedimo, ostavljajui ostale iza sebe.
Mirovnjaci razmjeteni po Palai pravde, sad kad smo unutra, ne pokazuju pretjerano zanimanje za
nas. Penjemo se velianstvenim zavojitim mramornim stubitem na ijem se vrhu prostire dugaak
hodnik prekriven otrcanim sagom. Ve prva dvostrana vrata na koja naiemo ostavili su otvorena,
pozvavi nas tako da uemo. Strop sobe visok je zasigurno est metara. Na zidovima su reljefi voa i
cvijea, a malena, debeljukasta djeca s krilima gledaju nas odozgo iz svakog ugla. Vaze pune
cvijea ire preteak miris od kojeg me zasvrbe oi. Naa veernja odjea nalazi se na vjealicama
uza zid. Ova je soba nesumnjivo pripremljena za nas, no unutra smo jedva dovoljno dugo da
odloimo darove. Haymitch nam smjesta strgne mikrofone s prsa, ugura ih ispod jastuka na kauu, pa
nas rukama pozove da krenemo za njim.
Koliko je meni poznato, Haymitch je ovdje bio samo jednom, na svojoj Pobjednikoj turneji
prije podosta godina. No zacijelo ima izvrsno pamenje ili jo bolje instinkte jer nas vodi kroz pravi
labirint zavojitih stubita i sve uih hodnika. Povremeno mora zastati i na silu otvoriti vrata. Prema
glasnom kripanju arki, jasno je da dugo nisu bila otvarana. Naposljetku se ljestvama uspnemo do
stropnog kapka. Haymitch ga podigne i naemo se ispod kupole Palae pravde. Golem prostor
ispunjen je slomljenim namjetajem, hrpama kojekakvih knjiga i zahralim orujem. Praina koja sve
prekriva tako je debela, da je oito kako ovdje godinama nije bilo nikoga. Svjetlo se slabo probija
kroz etiri prljava kvadratna prozora sa svake strane kupole. Haymitch nogom spusti kapak i okrene
se prema nama.
to se dogodilo? upita.
Peeta ga izvijesti o svemu to se odigralo na trgu, poevi od zviduka i skupnog pozdrava, do
naeg kratkog zadravanja na verandi i ubojstva starca. Haymitch, to se to zbiva?
Bolje da uje od tebe, ree mi Haymitch.

Ne slaem se. Bit e stoput gore ako to uje od mene. No ipak, to mirnije mogu, ispriam Peeti
sve o posjetu predsjednika Snowa i komeanju u okruzima. Ne izostavim ak ni poljubac s Galeom.
Objasnim mu da smo u opasnosti i mi i cijela zemlja, a sve zbog moje smicalice s bobicama. Na
Turneji se od mene oekuje da popravim situaciju, da uvjerim sve sumnjiavce kako sam bila voena
ljubavlju. Moram smiriti stvari. No umjesto toga, danas je zbog mene smaknuto troje ljudi, a svi ljudi
s trga bit e kanjeni. Osjeam toliku muninu da moram sjesti na kau, premda mu kroz poderanu
presvlaku posvuda stre opruge.
Onda sam i ja pogorao stvari darujui novac, ree Peeta. Iznenada, krene prema svjetiljici na
sanduku i, snano je udarivi, odbaci je preko cijele prostorije. Svjetiljka se razbije u komadie, a on
nastavi: Ovo se mora zaustaviti. I to odmah. Ta... ta... igra koju vas dvoje igrate, u kojoj otkrivate
jedno drugome tajne, a od mene ih skrivate, kao da sam nevaan ili glup ili preslab da se suoim s
njima. Nije tako, Peeta zaponem.
Da, tako je! vikne on na mene. I ja imam one do kojih mi je stalo, Katniss! I moja obitelj i
prijatelji u Okrugu dvanaest bit e mrtvi ako nam ovo ne uspije. Zar nakon svega to smo proli u
areni ne zasluujem barem istinu od tebe?
Uvijek si vrlo vjerodostojan, Peeta, ree Haymitch. Jako dobro zna kako nastupiti pred
kamerama. Nisam to elio poremetiti. Eto, precijenili ste me. Danas sam stvarno zabrljao. Jer, to
e se dogoditi s Rueinom i Threshovom obitelji? Ne mislite valjda da e dobiti dio naih primanja?
Da sam im osigurao svijetlu budunost? Ne, bit e sretni ako preive do sutra! Peeta opet neto baci,
nekakav kip. Nikad ga nisam vidjela ovakvog.
U pravu je, Haymitch, kaem. Pogrijeili smo, morali smo mu rei. Jo u Kapitolu.
Jo dok smo bili u areni, vas dvoje ste imali nekakav sustav komunikacije, zar ne? upita Peeta.
Glas mu je sada tii. Mene ste drali po strani.
Ne, nismo imali nikakav formalni sustav. Jednostavno, znala sam to Haymitch eli da uinim
prema daru koji je poslao ili uskratio, kaem.
E pa, ja nikad nisam imao priliku ni za takvu komunikaciju. Jer, nije mi poslao niti jedan dar
sve dok se ti nisi pojavila, ree Peeta.
Nisam previe razmiljala o tome. to li je samo Peeta mogao misliti kad je u areni saznao da
sam dobila melem za opekotine i krui, dok on, ve vrlo blizu smrti, nije dobio nita? Kao da me
Haymitch odravao na ivotu na njegov raun.
uj, deko zapone Haymitch.
Ne morate se truditi, Haymitch, ree Peeta. Znam da ste morali odabrati jedno od nas dvoje. I
u redu je da ste izabrali nju, tako bih i ja elio. No sada smo u drukijoj situaciji. Ljude vani ubijaju.
I nee stati na njima, osim ako ne budemo vrlo uvjerljivi. Svi znamo da se pred kamerama snalazim
bolje od Katniss. Nitko me ne treba pripremati za ono to u rei. Ali, moram znati kakve me
opasnosti pritom vrebaju.
Odsad e biti obavjetavan o svemu, obea Haymitch.
Nemojte to smetnuti s uma, ree Peeta. I ne pogleda me pri odlasku.
Praina koju je uzvitlao ulazi mi u oi, sputa mi se na kosu i blistavi zlatni bro.
Jeste li zaista odabrali mene, Haymitch? upitam.
Jesam, odgovori on.
Zato? On vam se vie svia.

To je istina. Ali, sjeti se sve dok nisu promijenili pravila, mogao sam se nadati da u izvui
samo jedno od vas. A budui da je Peeta vrsto odluio biti tvoj zatitnik, pomislio sam da bismo te
zaista, ako sve troje upregnemo snage, mogli vratiti kui, pojasni Haymitch.
Oh, uspijem izustiti.
Vidjet e i sama na kakve e sve odabire biti prisiljena. Ako preivimo sve ovo, ree
Haymitch. Nauit e.
Danas sam svakako neto nauila. Ovo mjesto nije tek golemi Okrug 12. Naa ograda nije
uvana, a pod naponom je vrlo rijetko. Nai Mirovnjaci nisu omiljeni, ali nisu ni tako okrutni. Zbog
nae bijede, vie smo malaksali nego bijesni. U Jedanaestici stanovnici trpe vee muke i oajavaju
vie od nas. Predsjednik Snow je u pravu. Iskra bi bila dovoljna da ovdje zapali vatru.
Dogaaji se redaju tako brzo da ih ne stignem posloiti. Upozorenje, ubojstva, spoznaja da sam
moda pokrenula lavinu. Sve mi se ini posve nevjerojatnim. Drukije bi bilo da sam planirala
uzburkati stvari, ali s obzirom na okolnosti... kako mi je uspjelo prouzroiti takav mete?
Doi, eka nas veera, ree Haymitch.
Tuiram se to dulje mogu, sve dok me ne pozovu na uljepavanje. ini se da ekipa za pripremu
nije upoznata s dananjim dogaajima. Svi su vrlo uzbueni zbog veere. Prisustvovat e joj jer su u
okruzima dovoljno vani; u Kapitolu gotovo nikad ne dobivaju pozivnice za prestina dogaanja. Dok
oni pokuavaju predvidjeti koja e sve jela biti posluena, ja stalno vidim starca kojem pucaju u
glavu. Uope ne obraam pozornost na ono to mi rade, i tek kad sam spremna za polazak, pogledam
se u zrcalu. Skuti blijedoruiaste haljine bez naramenica dodiruju mi cipele. Kosa, koju su mi
ukosnicama podigli s lica, pada mi niz lea u bezbrojnim kovrama.
Cinna mi prie i popravi mi svjetlucavi srebrni pled na ramenima. Uhvati mi pogled u zrcalu.
Svia ti se?
Prekrasno je. Kao i uvijek, kaem.
A da vidimo kako sve izgleda kad se osmjehne, ree on obzirno, opomenuvi me tako da u
se kroz koju minutu opet nai pred kamerama. Uspijem podignuti kutove usana. To se trai.
Kad se svi skupimo da siemo na veeru, primijetim da je Effie loe volje. Haymitch joj sigurno
nije rekao to se dogodilo na trgu. Ne bi me iznenadilo da Cinna i Portia znaju, ali kao da postoji
preutni dogovor prema kojemu se Effie nee priopavati loe vijesti. No, nije potrebno dugo da
saznamo to je mui.
Brzo proui otisnuti veernji raspored, pa ga baci u stranu. Nakon ovoga, hvala Bogu, moemo
se ukrcati na vlak i otii odavde, ree.
Neto nije u redu, Effie? upita Cinna.
Ne svia mi se kako postupaju s nama, ree ona. Natrpali su nas u kamion, pa nam zabranili
pristup pozornici. A onda sam, prije otprilike sat vremena, odluila poi u razgledavanje Palae
pravde. Znate, strunjak sam za arhitekturu.
Oh, da, ula sam, ree Portia prije nego to se utnja oduljila.
Dakle, malo sam gledala uokolo jer e ruevine u okruzima ove godine biti veliki hit, kad su mi
prila dvojica Mirovnjaka i naredila mi da se vratim u sobu. Jedan od njih me, zamislite, gurnuo
pukom! ispria Effie.
Slutim da je to izravna posljedica Haymitcheva, Peetina i mojeg ranijeg nestanka. Zapravo,
umirujue je znati da je Haymitch vjerojatno bio u pravu kad je rekao da nitko ne nadzire prostor

ispod kupole, gdje smo razgovarali. No kladim se da sada vie nije tako.
Effie izgleda tako ojaeno da je spontano zagrlim. Strano, Effie. Moda uope ne bismo trebali
otii na veeru. Bar dok se ne ispriaju. Znam da nikad ne bi pristala na to, no prijedlog je prilino
razvedri kao potvrda vanosti njezine tubalice.
Ne, prebrodit u ja to. Usponi i padovi su dio mog posla. A i ne smijemo dopustiti da vas dvoje
propustite veeru, ree ona. No svejedno, hvala ti, Katniss.
Rasporeuje nas za silazak najprije ekipe za pripremu, zatim ona, pa stilisti i Haymitch. Peeta i
ja, naravno, idemo na zaelju.
Negdje dolje zasviraju glazbenici. Kad se elo nae male povorke krene sputati niz stube, Peeta
i ja se uhvatimo za ruke.
Haymitch kae da sam pogrijeio to sam vikao na tebe. Samo si slijedila njegove upute, ree
Peeta. Uostalom, i ja sam od tebe krio neke stvari.
Sjetim se koliko sam bila okirana kad je Peeta pred cijelim Panemom priznao da je zaljubljen u
mene. Haymitch je znao za to, ali nije mi nita govorio. Poslije tog intervjua sam i ja razbijala stvari

Samo jednu vazu, ree on.

Na koju si onda porezao ruke. Nema to vie smisla, zar ne? Da budemo neiskreni jedno prema
drugom? upitam.
Nema smisla, sloi se Peeta. ekamo na vrhu stuba, dajui Haymitchu prednost od petnaest
koraka, kako nas je Effie uputila. Jesi li se zaista samo jednom poljubila s Galeom?
Tako sam zapanjena da mu i odgovorim. Da. Uz sve to se danas dogodilo, zar je mogue da
ga titi ba to?
Petnaest koraka. Idemo, ree on.
Svjetlo se spusti na nas i ja namjestim usne u svoj najljepi osmijeh.
Siemo niz stube i odjednom smo oboje usisani u nerazluivi vrtlog veera, sveanosti i
putovanja vlakom. Svi su nam dani isti. Budimo se i odijevamo. Vozimo se kroz gomilu koja nam
klie. Sluamo govor nama u ast. Uzvraamo iskljuivo zahvalom koju je pripremio Kapitol, vlastiti
dodaci vie nam nisu doputeni. Katkad nas odvedu na kratka razgledavanja: negdje je to more,
drugdje golema uma, runa tvornica, penino polje ili smrdljiva rafinerija. Poslije se oblaimo u
veernju odjeu. Prisustvujemo sveanoj veeri. Idemo na vlak.
Tijekom sveanosti smo dostojanstveni i smjerni, no uvijek smo jedno uz drugo; drimo se za
ruke, ili se bar dodirujemo ramenima. Za veerama smo gotovo izvan sebe od ljubavi. Pleemo i
ljubimo se. Zatjeu nas kako se iskradamo da bismo bili sami. U vlaku skrivamo neraspoloenje,
pokuavajui procijeniti kakav dojam ostavljamo svojim nastupima.
ak i bez naih dodataka zahvalama kojima bismo mogli potaknuti na buntovnitvo nepotrebno
je napomenuti kako je sve to smo u
Okrugu 11 samoinicijativno izgovorili sasvim izrezano prije emitiranja snimke ipak se osjea
da u loncu neto kipi, i tek to se nije prelilo. Dodue, ne u svim okruzima. Negdje publika izgleda
poput stada iznurenih ovaca. Kod nas u Okrugu 12, to je ve uobiajena slika na sveanostima za
pobjednike. No u drugim okruzima osobito u Osmici, etvorci i Trici stanovnici nas doekuju s
iskrenim ushitom na licima. A ispod ushita skriva se gnjev. Kad skandiraju moje ime, ne radi se
toliko o bodrenju, koliko o pozivanju na osvetu. Kad Mirovnjaci krenu na nemirnu gomilu, ona ih

gura natrag umjesto da se povue. I posve mi je jasno da ne mogu uiniti ba nita da bih to
promijenila. Nikakav privid ljubavi, koliko god uvjerljiv bio, ne moe zaustaviti tu bujicu. Ako je
ono to sam izvela s bobicama bio in privremenog ludila, onda su i ovi ljudi spremni poludjeti.
Cinna mi mora suavati odjeu u struku. Ekipa za pripremu uzrujava se zbog mojih podonjaka.
Effie mi je poela davati tablete za spavanje, ali ne djeluju dovoljno dobro. im utonem u san, bude
me none more, koje su sve stranije, i sve ih je vie. Kako Peeta dobar dio noi provodi lunjajui
vlakom, jednom me prilikom uo kako vritim oamuena lijekovima koji su samo produljivali jezu.
Uspio me posve razbuditi i umiriti. Potom mi se uvukao u krevet i drao me u zagrljaju sve dok opet
nisam zaspala. Nakon toga odbijam uzeti tablete. Peetu svaku veer putam u krevet. Izlazimo na kraj
s tamom kao to smo to inili u areni, vrsto zagrljeni, branei jedno drugo od opasnosti koja moe
iskrsnuti svakog trena. Nije se dogodilo nita vie od toga, ali nae druenje vrlo brzo postane
predmet govorkanja u vlaku.
Kad mi Effie to spomene, pomislim: Dobro. Moda tra dopre sve do predsjednika Snowa.
Obeam joj da emo se potruditi biti diskretniji, ali ostalo je samo na obeanju.
Uzastopni nastupi u Dvici i Jedinici osobito su grozni. Da Peeta i ja nismo preivjeli, pobjedu bi
vjerojatno odnijeli Cato i Clove, posveenici iz Okruga 2. Osobno sam ubila djevojku, Glimmer, i
momka iz Jedinice. Dok skrivam pogled od njegove obitelji, ujem da se zvao Marvel. Kako to nisam
prije saznala? Valjda zato to mi taj podatak prije Igara nije bio vaan, a poslije njih nisam ga eljela
saznati.
Kad napokon stignemo u Kapitol osjeamo se oajno. Bez kraja i konca nastupamo pred
publikom koja nas naprosto oboava. Ovdje nema opasnosti od pobune jer se nalazimo meu
povlatenima, meu onima ija se imena nikad ne izvlae na etvi, i ija djeca ne umiru zbog
navodnih zloina koji su poinjeni za davnih narataja. U Kapitolu nikoga ne moramo uvjeravati u
nau ljubav, ostaje nam tek slaba nada da emo u nju uvjeriti one stanovnike drugih okruga koje
nismo uspjeli uvjeriti. No koliko god da se trudili, ini nam se da nije dovoljno, ili da je ve
prekasno za sve.
U naim starim odajama u Centru za obuku, ja sam ta koja predloi javnu prosidbu. Peeta se
sloi, no onda se povue u svoju sobu iz koje kao da vie ne misli izii. Haymitch me posavjetuje da
ga ostavim na miru.
Mislila sam da je to ionako elio, kaem.
Ne na ovaj nain, ree Haymitch. elio te istinski zaprositi.
Odem u svoju sobu i uvuem se pod pokriva. Pokuavam ne misliti na Galea, ali to je
nemogue. U mislima mi je bez prestanka.
Te veeri, na pozornici ispred Centra za obuku, Peeta i ja slono odgovaramo na niz pitanja.
Caesar Flickerman, u svom svjetlucavom zagasitoplavom odijelu, i jo uvijek blijedoplavo obojene
kose, vjea i usana, besprijekorno nas vodi kroz intervju. Kad nas upita o budunosti veze, Peeta
klekne i srcedrapateljno me zamoli da se udam za njega. Ja, dakako, pristanem. Caesar je izvan sebe,
gomilu u Kapitolu uhvati histerija, a prizori publike po cijelom Panemu odaju zemlju opijenu sreom.
Predsjednik Snow nenadano se pojavi kako bi nam estitao. vrsto stisne ruku Peeti i pohvalno
ga potapa po ramenu. Mene zagrli, uronivi me u miris krvi i rua, pa me poljubi u obraz svojim
nadutim usnama. Odmakne se, no prsti su mu ukopani u moje miice. Smijei mi se. Usudim se podii
obrve, postavljajui mu tako pitanja koja ne mogu izgovoriti. Jesam li uspjela? Je li bilo dovoljno?

U potpunosti sam vam se podinila, nastavila sam s predstavom, pristala da u se udati za Peetu.
Je li sve to bilo dovoljno?
U znak odgovora, predsjednik gotovo neprimjetno odmahne glavom.

6
U tom malom pokretu vidim kraj nade i poetak unitenja svega do ega mi je stalo. Mogu samo
nagaati kakva e biti moja kazna i koliki e biti njezin opseg, ali vrlo je vjerojatno da nee biti
poteenih. Oekivalo bi se da e me sada obuzeti krajnji oaj. No, dogaa se neto neobino.
Osjeam veliko olakanje. Jer, sada mogu prestati s obmanom. Jer me, nakon jasnog ne, vie ne mui
pitanje hou li uspjeti u svom pothvatu. Jer, ako oajnika vremena zahtijevaju oajnike mjere, onda
ih posve slobodno mogu i poduzeti.
Ali ne ovdje, ne ve sada. Najvanije je da se vratim u Okrug 12. Glavni dio plana, kakav god
on bio, ukljuivat e majku i sestru, Galea i njegovu obitelj. I Peetu, ako ga uspijem nagovoriti da
poe s nama. K njima jo i Haymitch. To su ljudi koje moram povesti sa sobom kad pobjegnem u
divljinu. Na koji u ih nain uvjeriti da je tako najbolje, kamo emo krenuti usred zime i to e sve
trebati poduzimati da nas ne uhvate, otvorena su pitanja. No sad barem znam to mi je initi.
Stoga, umjesto da se sruim na zemlju i zaplaem, stojim uspravnije i s vie samopouzdanja no
tjednima unatrag. Osmjehujem se, istina, pomalo aavo, ali nimalo nategnuto. A kad predsjednik
Snow utia publiku i upita: Kako vam se ini ideja da im vjenanje organiziramo upravo ovdje, u
Kapitolu? bez muke se gotovo oduzmem od naoko silnog veselja.
Caesar Flickerman upita predsjednika ima li u vidu kakav datum.
Oh, mislim da e glede datuma glavnu rije imati Katnissina majka, ree predsjednik. Publika
prasne u smijeh, a predsjednik me zagrli. Ako se cijela zemlja dobrano zaloi za tebe, moda te
udamo prije tridesete.
Mislim da ete morati donijeti nekakav zakon da progurate stvar, hihoem se.
to se mora, nije teko, ree predsjednik zavjereniki se osmjehujui.
Oh, ba se krasno zabavljamo nas dvoje.
Sveanom primanju, koje se odrava u dvorani za gozbe predsjednike rezidencije, nema
premca. Strop visok dvanaest metara pretvoren je u nono nebo, a zvijezde izgledaju u dlaku kao kod
kue. Jednako, valjda, sjaje i nad Kapitolom, ali tko to moe znati? Ovdje je uvijek previe gradskog
svjetla da bi se mogle vidjeti. Pet-est metara iznad tla glazbenici kao da lebde na neemu to izgleda
poput paperjastih bijelih oblaka. Ne mogu dokuiti to ih zapravo dri u zraku. Uobiajeni stolovi za
objedovanje zamijenjeni su bezbrojnim tapeciranim kauima i naslonjaima smjetenim oko kamina,
mirisnih cvjetnih vrtova ili jezeraca s egzotinim ribama, tako da uzvanici mogu jesti i piti, ili ve
raditi to ih volja, u najveoj komociji. U sreditu dvorane je veliki poploani prostor koji je sve
pomalo, od plesnog podija, pozornice na kojoj se smjenjuju razliiti izvoai, do jo jednog mjesta
za druenje napadno odjevenih gostiju.
No od svega, najspektakularnija je hrana. Stolovi natrpani delicijama redaju se uza zidove. Sva
mogua i nemogua jela samo ekaju da ih se kua. Krave, odojci i koze jo se vrte na ranjevima.
Na golemim je pladnjevima perad punjena sonim voem i orasima. Plodovi mora poprskani su
umacima ili vape da ih se umoi u pikantne smjese. Nema kraja raznim vrstama sireva, kruha, povra
i slastica, vodopadima vina i rijekama estokih pia iz kojih se podiu plamici.

elja za borbom vratila mi je apetit. Nakon to sam tjednima bila previe zabrinuta da bih mogla
jesti kako treba, sada umirem od gladi.
elim kuati sve, kaem Peeti.
Vidim da mi prouava izraz lica, pokuavajui shvatiti moju preobrazbu. Budui da ne zna za
miljenje predsjednika Snowa, moe jedino pretpostaviti da vjerujem kako smo uspjeli. Moda misli
i da sam, u nekoj mjeri, iskreno sretna zbog naih zaruka. Oi mu odaju zbunjenost, ali samo nakratko
jer nas i dalje snimaju kamere. Ako je tako, rasporedi snage, ree.
OK, od svakog jela po zalogaj, kaem. Od te sam odluke odustala gotovo odmah, ve na
prvom stolu, kad sam meu dvadesetak junih jela naila na kremasto varivo od bundeve posuto
naribanim orasima i crnim sjemenkama. Ovo bih mogla jesti cijelu no! uskliknem. Ali, ima toga
jo. Ponovno popustim pred bistrom zelenom juhom od mesa koja, ne mogu to drukije opisati, ima
okus na proljee, pa jo jednom kad kuam pjenuavu ruiastu juhu posutu malinama.
Preda mnom iskrsavaju novi uzvanici, predstavljaju se i fotografiraju sa mnom, lagano me ljube
u obraze. Izgleda da je moj bro izazvao novu modnu senzaciju; vie mi je ljudi prilo i pokazalo
ukrase na odjei. Zlatna ojka rugalica reproducira se na kopama remena i veze na svilenim
suvratcima. Neki su je ak dali istetovirati na skrovita mjesta. Svi ele nositi pobjedniki spomen.
Mogu samo zamisliti koliko to izluuje predsjednika Snowa. Ali tu je nemoan. Igre su ovdje
ponjele golem uspjeh, a bobice su protumaene samo kao pokuaj oajne djevojke da spasi svoju
ljubav.
Peeta i ja se ne trudimo pronai drutvo, ali stalno nas vuku za rukav. Mi smo glavna atrakcija
primanja. Pri svakom upoznavanju pokazujem ushienje, ali me Kapitoljani zapravo nimalo ne
zanimaju. Samo me ometaju pri jelu.
Svaki stol je pun novih iskuenja i, unato strogom zalogaj-po-jelu reimu, eludac mi se puni
vrlo brzo. Dohvatim malenu peenu pticu i zagrizem; jezik mi preplavi umak od narane. Izvrsno.
Peeti dajem da pojede ostatak jer elim nastaviti kuati jela, a bacanje hrane, to mnogi uzvanici vrlo
leerno rade, krajnje mi je odvratno. Nakon otprilike deset stolova, sita sam do grla, a kuala sam tek
manji dio od ponuenog.
Uto se na nas obrui moja ekipa za pripremu. Jedva da su razumljivi, to zbog alkohola, to zbog
uzbuenja znaajem dogaaja kojem prisustvuju.
Zato ne jede? upita Octavia.
Jela sam, ne mogu vie progutati ni zalogaj, kaem. Na to se svi ponu smijati kao da nikad
nisu uli nita blesavije.
To jo nikoga nije sprijeilo! ree Flavius. Odvedu nas do stola s malenim vinskim aama
na stalku, napunjenim prozirnom tekuinom. Popijte ovo!
Peeta podigne jednu au da otpije gutljaj, no ekipa se izbezumi. Ne ovdje! vrisne Octavia.
To se pije tamo, ree Venia, pokazujui na vrata koja vode do zahoda. Ovdje bi nastradao
pod!
Peeta ponovno pogleda au, pa zbroji dva i dva. Od ovoga u povraati?
Ekipa za pripremu histerino se smije. Pa naravno, da moe nastaviti jesti, ree Octavia.
Ve sam dvaput bila na zahodu. Svi to rade, kako bi se inae imalo zabavljali na gozbi?
utke zurim u lijepe malene ae, zaprepatena onime to predstavljaju. Peeta svoju vrati na stol
izuzetno oprezno, kao da bi mogla eksplodirati. Doi, Katniss, idemo plesati.

Dok se glazba probija kroz oblake, Peeta me odvodi od ekipe, od stola, sve do podija. U naem
okrugu znamo za tek nekoliko plesova, a za svaki je, uz glazbu violine i frule, potrebno dosta
prostora. No Effie nas je nauila nekima koji su popularni u Kapitolu. Glazba je lagana i snolika, pa
me Peeta obujmi i, gotovo bez koraka, stanemo se vrtjeti u krug. Ovako bismo mogli plesati i na
posluavniku. Neko vrijeme utimo, a onda Peeta procijedi: Prihvati stvari, pomisli da se moe
nositi sa svime, da moda ipak nisu tako loi, a onda rije mu zastane u grlu.
Glavu mi ispune sjeanja na mravu djecu na naem kuhinjskom stolu, dok im majka prepisuje
ono to im roditelji ne mogu nabaviti vie hrane. Sad kad smo bogati, majka im da je da sa sobom
uzmu neto naih zaliha. Ali ranije se esto dogaalo da nije mogla odvojiti ni komadi kruha. Toj
djeci, meutim, ionako nije bilo pomoi. A ovdje u Kapitolu povraaju samo kako bi mogli ponovno
uivati u pretrpavanju eluca, i tako unedogled. Ne povraaju zato to su bolesni, tjelesno ili psihiki,
ili zato to je hrana pokvarena. Ne. Na zabavama je to posve uobiajeno ponaanje. To je ono to se
od svih oekuje. Dio uitka.
Kad sam jednom svratila do Hazelle da joj predam divlja, Vick je bio kod kue jer ga je muio
gadan kaalj. Kao Galeov brat, djeak se hrani bolje od devedeset posto stanovnika Okruga 12. No
ipak mi je oko petnaest minuta priao o tome kako su otvorili konzervu s kukuruznim sirupom koju su
dobili na Dan paketa, kako su svi razmazali po jednu licu na nitu kruha, te da e kasnije u tjednu
moda dobiti jo. Hazelle mu je rekla da e staviti malo sirupa u aj da mu ublai kaalj, no odbio je
jer mu se nije inilo pravednim da ga dobije samo on. Ako je takvo stanje kod Galeovih, kakvo je
onda kod ostalih?
Peeta, doveli su nas ovamo da ih zabavljamo borei se na ivot i smrt, kaem. Povraanje se
uope ne moe usporediti s time.
Znam, sve znam. Samo, koji put jednostavno to ne mogu vie podnijeti. ak do toke kad vie
nisam siguran... to bih sve mogao uiniti. Zastane, pa apne: Moda smo bili u krivu, Katniss.
U vezi s im? upitam.
Moda nismo trebali smirivati atmosferu u okruzima, ree.
Brzo se ogledam, ali ini se da ga nitko nije uo. Televizijskoj ekipi pozornost je skrenuo stol sa
koljkama, a parovi koji pleu oko nas su ili pijani ili odvie zaokupljeni sobom.
Oprosti, ree. S razlogom se ispriava. Ovo nije mjesto za takva glasna razmiljanja.
O tome emo kod kue, kaem.
U tom se trenutku pojavi Portia s krupnim mukarcem koji mi je odnekud poznat. Predstavi ga
kao Plutarcha Heavensbeeja, novog glavnog Igrotvorca. Plutarch upita Peetu moe li me preoteti za
ples. Peetino je lice ponovno spremno za kamere i sa smijekom me prepusti doljaku, upozorivi ga
da se ne smije pretjerano vezati za mene.
Ne elim plesati s Plutarchom Heavensbeejem. Ne elim da me dira ni po ruci ni po boku. Nisam
navikla na dodire, osim Peetinih i obiteljskih zagrljaja. Osim toga, radije bih da mi po koi gmiu
crvi nego da me dira bilo koji Igrotvorac. ini se da je to osjetio, pa me, kad stignemo do podija,
stalno dri na razdaljini od bar pola metra.
Neobavezno razgovaramo o primanju, zabavljaima, hrani, a tad se naali kako jo od treninga
izbjegava pun. Isprva ga ne razumijem, a onda shvatim da je on mukarac koji se spotaknuo i
natrake pao u zdjelu s punem kad sam na treningu strijelom gaala Igrotvorce.
Zapravo, nisam gaala njih, ve jabuku u ustima peenog odojka. Ali, da, trgnuli su se.

Oh, vi ste onaj koji je prasnem u smijeh prisjeajui se kako je bunuo u pun.
Da. A sigurno e ti biti drago uti da se nikad nisam oporavio, ree Plutarch.
Najradije bih ga podsjetila da se ni dvadeset dvoje mrtvih posveenika nikad nee oporaviti od
Igara u ijem je kreiranju sudjelovao. Ali kaem samo: No dobro. Dakle, ove godine ste vi glavni
Igrotvorac? To je zacijelo velika ast.
Meu nama, nije bilo ba mnogo zainteresiranih za posao, ree on. Igre su vrlo velika
odgovornost.
Pa naravno, posljednji ef je mrtav, pomislim. Sigurno zna za Senecu Cranea, ali ne izgleda ni
najmanje zabrinuto. Planirate li ve igre za Kvartalnu pokoru? upitam.
Oh, da. Na njima se, tovie, radi ve godinama, odgovori on. Arene se ne mogu izgraditi u
jednom danu. Ali o aromi Pokore, da tako kaem, odluuje se upravo sada. Vjerovala ili ne, veeras
je sastanak na kojem utvrujemo strategiju za Igre.
Plutarch korakne unatrag i iz depa na prsluku izvadi zlatni sat na lancu. Podigne poklopac pa se,
ugledavi koliko je sati, namrti. Uskoro u morati krenuti. Okrene sat prema meni. Sastanak
poinje u pono.
Prilino kasno za zaponem, ali neto me smete. Plutarch palcem prijee preko bruenog
stakla brojanika i na tren se pojavi slika, svjetlucava kao da je obasjava svijea. Jo jedna ojka
rugalica, ista kao ona s broa na mojoj haljini. Samo, ova nestane i Plutarch spusti poklopac.
Vrlo lijepo, kaem.
Oh, i vie nego lijepo. Jedinstveno, ree on. Ako netko pita za mene, reci da sam otiao kui
na spavanje. Za sastanke nitko ne smije znati, ali siguran sam da e ti uvati tajnu.
Da, moete biti mirni, kaem.
Dok se rukujemo, malko se nakloni, to je u Kapitolu uobiajeno. Vidimo se ovog ljeta na
Igrama, Katniss. estitam ti na zarukama, i elim puno sree s majkom.
Trebat e mi, kaem.
Plutarch ode, a ja se krenem probijati kroz guvu traei Peetu. Stranci mi estitaju na zarukama,
na pobjedi na Igrama, na izboru rua. Redom zahvaljujem, ali zapravo razmiljam o Plutarchu i
lijepom, jedinstvenom satu koji mi je pokazao. Bilo je u tome neto neobino. Gotovo tajnovito. Ali,
zato? Moda misli da e netko ukrasti njegovu ideju o ojki rugalici koja se na tren pojavljuje na
brojaniku. Da, vjerojatno je za sat dao cijelo bogatstvo, i sad ga ne eli pokazivati jer se boji da bi
netko mogao napraviti jeftinu kopiju. Toga ima samo u Kapitolu.
Peeta stoji pokraj stola s tortama i udivljeno promatra iznimno detaljne ukrase. Pekari su
pozvani iz kuhinje samo kako bi s njim popriali o glazurama i, laktajui se, odgovaraju mu na
pitanja. Na njegov zahtjev, izaberu kolaie koje e ponijeti sa sobom u Okrug 12, gdje e u miru
moi prouavati tehnike izrade.
Effie je rekla da u jedan moramo biti na vlaku. Pitam se koliko je sada, ree on pogledavajui
uokolo.
Skoro e pono, kaem. Otkinem okoladni cvijet s torte i stanem ga grickati, nimalo ne
marei za pristojnost.
Vrijeme je za zahvale i oprotaj! zaurlie mi Effie na uho. Ovo je jedan od onih trenutaka kad
me njezina opsesivna tonost naprosto oduevljava. Kad pronaemo Cinnu i Portiu, sve nas zajedno
vodi naokolo kako bismo se oprostili s vanijim osobama, a zatim nas usmjeri prema vratima.

Zar ne bismo trebali zahvaliti predsjedniku Snowu? upita Peeta. Ovo je njegova rezidencija.
Oh, on nije ovjek za zabave. Ima previe posla, ree Effie. Ve sam sredila da mu se sutra
poalju obavezna pisamca zahvale i darovi. A, tu ste! Effie lagano domahne dvojici posluitelja koji
izmeu sebe pridravaju pijanog Haymitcha.
Vozimo se kapitolskim ulicama u automobilu sa zatamnjenim staklima. U automobilu iza nas su
ekipe za pripremu. Posvuda je svjetina koja slavi pa napredujemo vrlo polako. No zahvaljujui
Effienu znanstvenom pristupu, tono ujedan smo u vlaku koji kree s kolodvora.
Haymitcha su odnijeli u njegov odjeljak. Cinna narui aj, pa svi sjednemo za stol. Effie uka
papirima s rasporedom i podsjea nas da smo jo uvijek na Turneji. Sad se moramo usredotoiti na
Praznik etve u Okrugu 12. Stoga predlaem da popijemo aj i odemo ravno na spavanje. Nitko
nema prigovora.
Spavam do ranog poslijepodneva. Glava mi lei na Peetinoj ruci. Ne sjeam se kad je noas
doao. Paljivo se okrenem, ali ve je budan.
Miran san, ree.
Molim? upitam.
Nisi imala none more, pojasni.
U pravu je. Nakon mnogo vremena, prvi put se nisam budila iz sna. Ali ipak sam sanjala,
prisjeam se. Slijedila sam ojku rugalicu kroz umu. Jako dugo. Zapravo, bila je to Rue. Ptica je
pjevala njezinim glasom.
Kamo te odvela? pomakne mi Peeta kosu s ela.
Ne znam, nismo dospjele do cilja, odgovorim. Ali osjeala sam se sretno.
Pa, spavala si kao da si sretna.
Peeta, kako to da ja ne primjeujem kad ti loe sanja? upitam.
Ne znam. Mislim da ne viem, ne bacakam se, niti to takvo. Otvorim oi paraliziran uasom.
Slobodno me probudi, kaem. Jer, ja njemu tijekom loe noi san prekidam dva do tri puta, a
onda mu jo treba dosta vremena da me smiri.
Nije potrebno. Moji komari obino su povezani s tobom. Sanjam da te gubim, ree Peeta.
Kad shvatim da si pokraj mene, odmah mi je bolje.
Uh! Peeta ovakve reenice izgovara posve leerno, i svaki put kao da me udari u eludac. A
samo je iskreno odgovorio na moje pitanje. Ne vri pritisak da mu uzvratim jednako, da mu izjavim
ljubav. No ipak se osjeam grozno, kao da ga na nekakav strahovit nain iskoritavam. Je li zaista
tako? Ne znam. Ali prvi put se osjeam nemoralno zbog toga to je u mom krevetu. to je zapravo
ironino, jer smo sada zarueni.
Bit e gore kad u kod kue ponovno spavati sam, ree on.
Da, uskoro smo opet kod kue.
Program za Okrug 12 ukljuuje dananju veeru kod naelnika Underseeja i sutranji Praznik
etve, kad e se u ast pobjednika odrati okupljanje na trgu. Praznik etve uvijek obiljeavamo
posljednjeg dana Pobjednike turneje, no obino tek obiteljskim objedom ili, ako si to tko moe
priutiti, u drutvu nekoliko prijatelja. Ove e se godine slaviti javno, a budui da Kapitol podmiruje
trokove, svi e stanovnici Okruga napuniti eluce.
Dotjerivanje e se najveim dijelom obaviti u naelnikovoj kui. Na javnim nastupima, naime,

opet emo biti prekriveni krznenom odjeom. Na eljeznikoj postaji smo vrlo kratko, osmjehujemo
se i maemo dok nas guraju u automobil. Sve do veere neemo vidjeti ak ni obitelji.
Drago mi je da se veera prireuje u naelnikovoj kui, a ne u Palai pravde, gdje se odrala
komemoracija za mog oca, i gdje su me odveli nakon etve da se shrvana oprostim s majkom i
sestrom. Palaa pravde je prepuna tuge.
A u kui naelnika Underseeja se osjeam ugodno, posebno otkad sam prijateljica s Madge,
njegovom keri. Na neki smo nain uvijek bile prijateljice, no postalo je slubeno kad me dola
pozdraviti prije mog odlaska na Igre, i dala mi zlatnu ojku rugalicu za sreu. Kad sam se vratila
kui, poele smo se esto druiti. Ispostavilo se da i Madge ima jako puno slobodnog vremena.
Isprva nam je bilo pomalo nelagodno jer nismo znale to bismo radile. Djevojke naih godina, ula
sam ih, priaju o dekima, drugim djevojkama ili odjei. Madge i ja nismo traerice, a prava bi mi
gnjavaa bila razgovarati o odjei. No nakon to smo nekoliko puta zapoele pogreno, shvatila sam
da umire od elje da ode u umu. Stoga sam je par puta odvela tamo i pouila je koritenju luka i
strijele. Ona pak meni pokuava davati satove klavira, no u pravilu je samo s uitkom sluam kako
svira. Ponekad jedna drugoj odlazimo na objed. Madge se vie svia kad smo kod mene. Roditelji joj
se ine prijazni, ali mislim da ih ne via mnogo. Otac mora upravljati Okrugom 12, a majka ima
napadaje estoke glavobolje, koja je prisiljava da danima ostane u krevetu.
Moda biste je trebali odvesti u Kapitol, predloila sam tijekom jednog napadaja. Taj dan
nismo svirale klavir jer je gospoi Undersee, premda se nalazila dva kata iznad nas, svaki ton
uzrokovao bolove. Sigurna sam da bi je izlijeili.
Da. Ali u Kapitol ide samo ako te pozovu, odvratila mi je Madge potiteno. ak su i
naelnikove povlastice ograniene.
Kad stignemo do njegove kue, imam vremena tek se kratko zagrliti s Madge prije nego to me
Effie odgura na trei kat, gdje me dotjeruju. Nakon to me naminkaju i odjenu u dugaku srebrnu
haljinu, jo imam za ubiti itav sat, pa se iskradem kako bih pronala Madge.
Njezina je soba na drugom katu, zajedno s nekoliko gostinskih i naelnikovom radnom sobom.
Virnem u radnu kako bih ga pozdravila, no nema nikoga. Televizor je upaljen pa koraknem unutra jer
je na programu sinonja kapitolska zabava. Peeta i ja pleemo, jedemo, ljubimo se. Ova se snimka
sada prikazuje u svakom domu u cijelom Panemu. Gledateljima je tragian ljubavni par iz Okruga 12
vjerojatno ve navrh glave. Znam da meni jest.
Izlazim iz sobe kad mi pozornost privue piskutav zvuk. Okrenem se i opazim da se televizijski
ekran zacrnio, nakon ega na njemu stane bljeskati najava NOVOSTI IZ OKRUGA 8. Odmah mi je
jasno da se radi o informacijama namijenjenim iskljuivo naelniku. Morala bih otii. Smjesta. No
umjesto toga, nesvjesno se pribliim televizoru.
Na ekranu se pojavi spikerica koju nikad prije nisam vidjela. Prosijede je kose i hrapava,
strogog glasa. Upozorava da se stanje pogorava te da je oglaena uzbuna treeg stupnja. U Okrug 8
alju se dodatne snage, a sva proizvodnja tekstila je obustavljena.
Sljedei je prizor glavni trg u Okrugu 8. Prepoznajem ga jer sam bila ondje tek prolog tjedna. S
vrhova zgrada jo se uvijek vijore zastave s mojim likom. Ispod njih je svjetina. Trg je doslovce
krcat ljudima koji viu, lica sakrivenih rupcima i maskama kune izrade. Bacaju cigle. Zgrade gore.
Mirovnjaci pucaju u masu, ubijajui nasumce.
Nikad nisam vidjela takvo to, ali u jedno nema sumnje svjedoim onome to predsjednik

Snow naziva ustankom.

7
Konatu torbu punu hrane i bocu vrueg aja, krznom podstavljene rukavice koje je Cinna zaboravio
uzeti, tri granice otkinute s ogoljenog drvea koje poloene na snijeg pokazuju smjer kojim u se
kretati sve to ostavljam Galeu prve nedjelje nakon Praznika etve na naem uobiajenom
sastajalitu.
Nastavljam kroz hladnu, magliastu umu, utirui stazu koja e Galeu biti nepoznata, dok sam ja
njome prolazila ve mnogo puta. Vodi do jezera. Ne vjerujem, naime, da je nae redovno mjesto za
sastanke i dalje tajno. O tome i o jo kojeemu moram danas razvezati jezik pred Galeom. No, hoe li
uope doi? Ako ne doe, nee mi preostati nita drugo nego riskirati i otii do njegove kue u gluho
doba noi. Mora doznati za neke stvari... trebam ga da mi pomogne posloiti ih...
Nakon to me zgromilo znaenje svega onoga to sam vidjela na televiziji u naelnikovoj sobi,
pohitala sam na hodnik. U pravo vrijeme, jer se naelnik kroz koji trenutak pojavio na vrhu stuba.
Mahnula sam mu.
Trai Madge? upitao me prijateljski.
Da, elim joj pokazati haljinu, odgovorila sam.
Zna gdje je moe nai. Uto se nanovo zaulo piskutanje iz njegove radne sobe. Lice mu se
smrknulo. Ispriavam se, rekao je, pa otiao u sobu zatvorivi za sobom vrata.
Stajala sam u hodniku dok se nisam smirila, opominjui se da se moram ponaati prirodno.
Madge je bila u svojoj sobi. Sjedila je za psihom i pred zrcalom eljala valovitu plavu kosu. Bila je
u istoj lijepoj bijeloj haljini koju je nosila na dan etve. Ugledala je moj odraz u zrcalu i osmjehnula
se. Pogledaj se samo. Izgleda kao prava Kapitoljanka.
Prila sam joj blie opipavi ojku rugalicu. Da, ak i po brou. Zahvaljujui tebi, ojke
rugalice su zadnji krik mode u Kapitolu. Jesi li sigurna da je ne eli natrag? upitala sam.
Nemoj biti smijena, pa to je dar, rekla je Madge veui kosu sveanom zlatnom vrpcom.
Odakle ti uope? upitala sam.
Pripadala je mojoj teti, odgovorila je. Ali mislim da je ve dugo u obitelji.
ojka rugalica je bila neobian izbor za dar, rekla sam. Mislim, zbog onoga to se dogodilo
za vrijeme ustanka. Plan sa ojkama brbljalicama osvetio se Kapitolu, ne?
ojke brbljalice bile su mutanti, genetiki preinaene ptice mujaci kojima je Kapitol naumio
pijunirati pobunjenike u okruzima. Mogle su zapamtiti i ponoviti ak i podue ljudske razgovore, te
su, kako bi ih pribirale za korist Kapitola, slane u ustanika podruja. Pobunjenici su shvatili o emu
se radi i okrenuli situaciju u svoju korist putajui ptice da se u Kapitol vraaju iskljuivo s laima.
Kad je to otkriveno, ojke brbljalice su ostavljene da izumru. Za nekoliko godina u divljini ih zaista
vie nije bilo, no dotad su se ve parile sa enkama ptica rugalica2 i stvorile posve novu vrstu.
Ali ojke rugalice nikad nisu bile niije oruje, rekla je Madge. To su samo ptice pjevice.
Zar ne?
Da, valjda je tako, odvratila sam. Ali nije tako. Ptice rugalice jesu samo ptice pjevice. ojke

rugalice su stvorenja koja nikad nisu bila u viziji Kapitola. Tvorci strogo kontroliranih ojki
brbljalica nisu raunali da e biti sposobne prilagoditi se divljini, da e prenijeti svoj genetski kod i
uspjeti se odrati kao nova vrsta. Nisu predvidjeli njihovu volju za ivotom.
Sada, dok se probijam kroz snijeg, ojke rugalice skakuu po granama, i sluam ih kako
ponavljaju cvrkut koji su ule od drugih ptica, te ga preoblikuju u posve novu melodiju. Kao i uvijek,
podsjeaju me na Rue. Sjetim se kako sam je posljednje noi u vlaku sanjala u obliju ojke rugalice
i slijedila je. Da sam barem spavala malko due i otkrila kamo me pokuava odvesti.
Do jezera treba doista prilino pjeaiti. Ako me odlui slijediti, Galea e naivcirati ovakvo
teko naprezanje jer se snaga puno bolje moe iskoristiti u lovu. Premda je ostatak njegove obitelji
doao, njega nije bilo na veeri u naelnikovoj kui, to su svi odmah primijetili. Hazelle je rekla da
je ostao kod kue jer je bolestan, no to je bila oita la. Nisam ga uspjela pronai ni na Prazniku
etve. Vick mi je rekao da je otiao u lov, to je vjerojatno bila istina.
Kroz nekoliko sati stignem do stare kue pokraj jezera. Moda je pretjerano rei kua. Ima samo
jednu sobu od etiri etvorna metra. Otac je smatrao da je ovdje nekad davno bilo mnogo kua neki
su temelji jo uvijek vidljivi koje su ljudima sluile za odmor i ribarenje na jezeru. Ova je izdrala
do danas jer je sagraena od betona, ukljuujui pod, strop i krov. Preostao je samo jedan od etiri
prozora, s rebrastim staklom poutjelim od vremena. Vodovodnih instalacija i struje nema, no
ognjite je u funkciji, a u kutu su posloena drva za ogrjev koja sam jo davno skupila s ocem.
Zapalim malu vatru znajui da e magla prikriti izdajniki dim. Dok se vatra razgorijeva, oistim
snijeg koji se nakupio ispod otvora za prozore metlom od prua koju mi je otac napravio kad sam
imala osam godina i ovdje se igrala domaice. Potom sjednem na malko povien beton ispred
ognjita, odmrzavajui se i ekajui Galea.
Pojavi se iznenaujue brzo. Na ramenu mu je luk, a s pojasa mu visi divlja purica na koju je
vjerojatno naiao putem. Stoji na vratima kao da razmilja hoe li uope ui. U rukama dri zatvorenu
konatu torbu s hranom, bocu i Cinnine rukavice. Darovi su to koje ne eli prihvatiti jer je ljut na
mene. Tono znam kako se osjea. Nisam li na isti nain ignorirala majku?
Pogledam ga u oi. Iako izgleda staloeno, ne moe posve sakriti bol zbog osjeaja da sam ga
izdala zaruivi se s Peetom. Dananji susret moja je posljednja ansa da ga zauvijek ne izgubim.
Mogla bih mu sve objanjavati satima a da svejedno nita od toga ne prihvati. Stoga odmah krenem s
glavnom tokom svoje obrane.
Predsjednik Snow osobno je zaprijetio da e te dati ubiti, kaem.
Gale lagano digne obrve, ali na njegovu licu nema ni straha ni pretjeranog iznenaenja. I jo
nekoga osim mene?
uj, nije mi dao popis, ali za pretpostaviti je da su na njemu obje nae obitelji.
To je dovoljno da se priblii vatri te une ispred ognjita da se zagrije. Osim ako...?
Sad vie nema nikakvo osim, kaem. Jasno da bih to morala dodatno objasniti, ali ne znam
odakle bih poela, pa samo sjedim i smrknuto zurim u vatru.
Nakon otprilike minute, Gale razbije utnju. Pa, hvala ti na upozorenju.
Okrenem se prema njemu spremna da odbrusim, no razaberem mu svjetlucanje u oima.
Osmjehnem se, no mrzim se zbog toga. Ovo nije nimalo aljiv trenutak, ali razumijem da se nekako
mora nositi s teinom onoga to sam mu rekla. Sve e nas pokuati zatrti, ma to god mi uinili.
Imam plan, tek da zna.

Kladim se da je genijalan, ree bacivi rukavice u moje krilo. Uzmi ih. Ne elim stare
rukavice tvog zarunika.
On nije moj zarunik. Sve je to dio predstave. A to ionako nisu njegove rukavice. Bile su
Cinnine, kaem.
Onda ih hou natrag, ree on. Navue ih, par puta skvri prste, pa zadovoljno kimne. Ako
nita drugo, bit e mi toplo za ruke kad budem umirao.
Stvarno si dobre volje. Naravno, jo uvijek ne zna to se sve dogodilo, kaem.
Pa, da ujem, ree on.
Odluim zapoeti od veeri kad smo Peeta i ja bili okrunjeni kao pobjednici Igara gladi, a
Haymitch me upozorio da su vlastodrci u Kapitolu bijesni. Priam mu o nemiru koji me progonio
ak i kad sam se vratila kui, posjetu predsjednika Snowa, ubojstvima u Okrugu 11, napetosti koja se
osjeala meu masom u okruzima, oajnikom pokuaju sa zarukama, predsjednikovoj naznaci da to
nije bilo dovoljno, te kako sam uvjerena da me namjeravaju kazniti.
Gale me nijednom nije prekinuo. Sluajui me, najprije ugura rukavice u dep, pa si dade posla
pripremajui nam objed od hrane iz torbe popri kruh i sir, izvadi jezgru jabukama te stavi kestene
u vatru da se peku. Gledam njegove lijepe, svemu dorasle prste. Obje su mu ruke pune oiljaka, poput
mojih prije nego to su mi u Kapitolu uklonili i najmanju mrlju s koe, ali istodobno su ilave i
vjete. U tim se rukama krije snaga za kopanje u rudniku, ali i umjenost za postavljanje i
najpreciznije zamke. To su ruke kojima vjerujem.
Na red su dola zbivanja po mom povratku kui, no zastanem kako bih otpila gutljaj aja iz boce.
Lijep si nered napravila, ree on.
A nisam jo ni gotova, otpovrnem.
Zasad sam uo dovoljno. Prijei odmah na onaj tvoj plan, ree on.
Duboko udahnem. Pobjei emo.
to? upita. Odgovor ga je uhvatio nespremnog.
Odmetnut emo se. Pobjei u umu, kaem. S lica mu je nemogue bilo to proitati. Hoe li
mi se narugati, odbaciti moj prijedlog kao glupost? Uzrujano ustanem spremna za prepirku. Sam si
rekao da bismo uspjeli! Onog jutra prije etve! Rekao si
Gale korakne prema meni i osjetim kako me podie. Soba se stane okretati, i moram vrsto
obaviti ruke oko njegova vrata. Zadovoljno se smije.
Hej! pobunim se, ali i sama se smijem.
Gale me spusti, ali sam i dalje u njegovu stisku. U redu, pobjei emo, ree on.
Zbilja? Ne misli da sam luda? Poi e sa mnom? Dio razornog tereta koji sam osjeala kao
da se preselio na Galeova ramena.
Jesi luda, ali ipak u poi s tobom, ree on. Ozbiljan je. I ne samo to. Prijedlog ga je istinski
razveselio. Uspjet emo. Znam da hoemo. Otiimo odavde zauvijek!
Siguran si? upitam. Jer, bit e teko, posebno zbog djece. Ne elim da uemo deset
kilometara u umu pa da mi kae
Siguran sam. Potpuno, sasvim, sto posto sam siguran. Nagne glavu naslonivi elo o moje i
privue me blie. Njegova koa, cijelo njegovo tijelo isijava toplinu dobivenu od vatre, i ja sklopim
oi upijajui je. Udiem mirise snijegom smoene koe, dima i jabuka, mirise svih onih zimskih dana

koje smo prije Igara provodili zajedno.

I ne pokuavam se odmaknuti. Zato i bih, zapravo? Galeov glas prijee u apat. Volim te.
Eto zato.
Ovakve stvari nikad ne predvidim. Dogode se prebrzo. U jednom trenutku izlae plan za bijeg, a
ve u sljedeem... od tebe se oekuje suoavanje s neim ovakvim. Odgovorim na valjda najgori
mogui nain. Znam.
Zazvualo je grozno. Kao da sam pretpostavljala da me voli, no da mu ujedno niime ne mogu
uzvratiti. Gale se stane odmicati, no ja ga zgrabim. Znam! A ti... ti dobro zna to mi znai. Nije
mu dovoljno. Otrgne mi se iz stiska. Gale, u ovom trenutku ne mogu ni o kome razmiljati na takav
nain. Svakog dana, svake minute otkad su na etvi izvukli Prim, osjeam jedino strah. Ni za kakve
druge osjeaje kao da nije ostalo mjesta. Kad bismo se nali na sigurnom, moda bih mogla biti
drukija. Ne znam.
Primjeujem kako zatomljuje razoaranje. No dobro, otii emo. I sve saznati. Okrene se
prema vatri u kojoj su kesteni poeli gorjeti i krene ih prevrtati na beton pred ognjitem. Majku e
biti teko uvjeriti.
Dakle, ipak e poi. No na mjesto veselja vratila se ve dobro nam znana napetost. I moju.
Jednostavno, mora uvidjeti razlog za bijeg. Odvest u je na dugu etnju i pobrinuti se da shvati kako
neemo preivjeti ako ostanemo.
Shvatit e. esto sam s njom i Prim gledao Igre. Pristat e, ree Gale.
Nadam se. Temperatura u kui kao da se u nekoliko sekundi spustila za dvadeset stupnjeva.
No, nagovoriti Haymitcha bit e pravi izazov.
Haymitcha? Gale smjesta zaboravi na kestene. Nee ga valjda pozvati da poe s nama?
Moram, Gale. On i Peeta ne smiju ostati jer Prekine me njegov mrk pogled. to je?
Oprosti. Nisam bio svjestan da e nam drutvance biti toliko, otrese se na mene.
Muili bi ih do smrti da saznaju gdje sam, kaem.
A to je s Peetinom obitelji? Oni sigurno nee htjeti s nama. Zapravo, vjerojatno e jedva
doekati da nas izdaju. Siguran sam da je Peeta dovoljno pametan da to shvati. to ako odlui
ostati? upita Gale.
Pokuavam zvuati ravnoduno, ali glas mi zadrhti. Onda neka ostane.
Ostavila bi ga? upita Gale.
Bih, ako u tako spasiti majku i Prim, odgovorim. To jest, ne bih! Uvjerit u ga da poe.
A mene? Bi li ostavila mene? Galeovo lice sada je kameno. Ako, na primjer, ne uspijem
uvjeriti majku da odvue troje male djece u divljinu usred zime.
Hazelle e se sloiti. Uvidjet e da je to razborito, kaem.
Ali recimo da ne uvidi, Katniss. to onda? ustraje on.
Onda e je morati prisiliti, Gale. Misli da sve ovo izmiljam?
I ja sam ljutita i sve glasnija.
Ne. Ne znam. Moda predsjednik manipulira tobom. Pa, prireuje ti vjenanje, a vidjela si
kako je publika u Kapitolu reagirala. Mislim da si ne moe dopustiti da te ubije. Ni tebe ni Peetu.
Kako bi se izvukao iz toga? upita Gale.
S obzirom na ustanak u Okrugu osam, sumnjam da vrijeme provodi birajui mi svadbenu tortu!

viknem.
Odmah poelim da nisam nita rekla. Uinak mojih rijei na Galea je munjevit obrazi mu se
zaare, a sive oi zablistaju. U Osmici je ustanak? upita priguenim glasom.
Pokuam uzmaknuti. Umiriti ga, kao to sam morala umiriti ljude u okruzima. Ne znam je li
stvarno rije o ustanku. Ima nemira. Ljudi na ulicama zastanem.
Gale me zgrabi za ramena. to si tono vidjela?
Nita! Nisam bila tamo. Samo nagaam. Nedovoljno. I prekasno. Kao i obino. Prestanem
izmicati i zaponem: Vidjela sam to na televiziji kod naelnika. Nije bilo namijenjeno meni.
Gomilu, pale, Mirovnjake koji ubijaju ljude, ali oni uzvraaju... Ugrizem se za usnu, s mukom
pokuavajui nastaviti. No umjesto toga, izgovorim ono to me izjeda. Sve je to moja krivnja, Gale.
Zbog onoga u areni. Da sam se ubila bobicama, nita se od ovoga ne bi dogodilo. Peeta bi se vratio
kui i ivio u miru, a i svi ostali bili bi sigurni.
to e im takva sigurnost? ree Gale blae. Da umiru od gladi? Da rade kao robovi? Da alju
djecu na etvu? Nisi naudila ljudima dala si im priliku. Samo moraju biti dovoljno hrabri da je
iskoriste. Ljudi koji se ele boriti ve o tome priaju u rudnicima. Zar ne vidi? Dogaa se! Ustanak
se napokon dogaa! Ako su se ljudi u Okrugu osam digli na noge, zato se isto ne bi dogodilo i
ovdje? Zato ne posvuda? Ovo moe biti trenutak koji smo
Prestani! Ne zna to govori, kaem. Mirovnjaci izvan Dvanaestice nisu poput Dariusa, pa
ak ni Craya! ivoti ljudi u njihovim okruzima ne znae im nita!
Ba se zato moramo ukljuiti u borbu! odvrati on otro.
Ne! Moramo otii odavde prije nego to ubiju i nas i masu drugih! Ponovo viem ne
shvaajui ga. Zato ne moe prihvatiti neporecivo?
Gale me grubo odgurne. Samo ti idi. Nema anse da krenem s tobom.
Maloprije si bio sretan to emo pobjei. Ne vidim kako je ustanak u Okrugu osam to
promijenio. Pa zbog njega je jo vanije da odemo. Ali nije to, nego si ljutit jer Ne, ne mogu mu
predbacivati zbog Peete. A to e biti s tvojom obitelji?
to e biti s ostalim obiteljima, Katniss? S onima koje ne mogu pobjei? Zar ne vidi? Vie se
ne radi samo o nama. Ne ako se digla buna! Gale odmahne glavom ne skrivajui gnuanje. A mogla
bi toliko toga uiniti. Baci mi Cinnine rukavice pred noge. Predomislio sam se. Ne elim nita to
je proizvedeno u Kapitolu. I ode.
Gledam rukavice na podu. Nita to je proizvedeno u Kapitolu? Je li to bilo upravljeno meni? Je
li elio rei da sam sada tek jo jedan kapitolski proizvod? I stoga neto to se ne dira? To je tako
nepoteno da me ispuni bijesom. No ta je srdba pomijeana sa strahom od ludosti koje bi mogao
uiniti.
Oajniki mi je potrebna toplina. Spustim se do vatre i ponem razraivati svoj sljedei potez.
Umirujem se milju da se ustanci ne diu u jednom danu. Gale s rudarima nee moi razgovarati sve
do sutra. Ako prije toga doem do Hazelle, ona bi ga mogla urazumiti. No, neu krenuti odmah. Ako
je Gale kod kue, pobrinut e se onemoguiti mi pristup do nje. Moda ove noi, kad svi zaspe...
Hazelle esto dokasna ima posla s rubljem. Mogla bih otii tada, kucnuti joj o prozor i objasniti
situaciju. Ona bi odvratila Galea od bilo kakvih gluposti.
Prisjetim se razgovora s predsjednikom Snowom u radnoj sobi.
Moji savjetnici bili su zabrinuti da ete se ponaati svojeglavo. Ali, ne planirate biti

svojeglavi, zar ne?

Ne
To sam im i govorio. Djevojka koja se tako silno trudila sauvati svoj ivot, pazit e da ga se
ne odrekne tako lako.
Hazelle se silno naradila da odri svoju djecu na ivotu. Sigurno e biti na mojoj strani po ovom
pitanju. Ili... moda nee?
Zacijelo se ve pribliava podne, a dani su vrlo kratki. Nema smisla ostajati u umi kad padne
mrak ako za to nema potrebe. izmama ugasim ono to je preostalo od vatre, poistim ostatke hrane,
pa zataknem Cinnine rukavice o pojas. uvat u ih neko vrijeme, u sluaju da se Gale predomisli.
Sjetim se izraza njegova lica kad ih je bacio na pod. Gaenja koje je pokazao prema njima, prema
meni...
Vuem se kroz umu, no jo za dana stignem do stare kue. Razgovor s Galeom oit je nazadak,
ali i dalje sam odluna sprovesti svoj plan u djelo i pobjei iz Okruga 12. Sada moram pronai
Peetu. Njega bih, malko mi je to neobino, mogla lake nagovoriti jer je na Turneji vidio dio onoga
to sam vidjela i ja. Susretnem ga na odlasku iz Pobjednikog naselja.
Bila si u lovu? upita. Vidim kako smatra da mi to nije bilo najpametnije.
Zapravo i ne. Ide u grad? upitam.
Da. Veerat u s mojima, odgovori.
No dobro, mogu te barem otpratiti. Cesta od Pobjednikog naselja do trga rijetko kad se
koristi. Nema opasnosti da nas itko uje. Ali, nikako da ponem. Razgovor s Galeom zavrio je
katastrofalno. Bez prestanka si grizem ispucane usne. Trg nam je sve blie, a tko zna kad e mi se
ukazati idua prilika. Duboko udahnem i istresem pitanje iz sebe: Peeta, da ti predloim da
pobjegne sa mnom iz Okruga, bi li pristao?
Peeta me zaustavi uhvativi me za ruku, no zna da sam ozbiljna i prije nego to mi pogleda lice.
Ovisi o razlozima za bijeg.
Nisam uvjerila predsjednika Snowa. U Okrugu osam diu ustanak. Moramo se izvui odavde,
kaem.
Mi? Misli samo ti i ja? Ne, naravno. Tko bi jo iao? upita.
Moja obitelj. I tvoja, ako tako odlue. Moda i Haymitch.
A Gale?
Ne znam. Moda e imati druge planove, odgovorim.
Peeta odmahne glavom gorko se nasmijavi. Kladim se da e ih imati. Da, pobjegao bih,
Katniss, jasna stvar.
U meni zatitra nada. Zbilja?
Naravno. Ali nisam ni najmanje siguran da bi ti pobjegla, ree on.
Otrgnem ruku iz njegova stiska. Onda me ne poznaje dobro. Budi spreman. Polazak moe biti u
svako doba. urno krenem dalje dok me on slijedi na udaljenosti od korak-dva.
Katniss, ree. Ne usporavam. Ako misli da je bijeg loa zamisao, ne elim da mi ita govori
jer drugog plana nemam. Katniss, priekaj. Doputajui mu da me sustigne, utnem s ceste prljavu
hrpicu zaleenog snijega. Ugljena praina porunjuje ba sve. Ako eli, zaista u pobjei. Samo,
mislim kako bi bilo dobro da najprije o svemu popriamo s Haymitchem. Moramo biti sigurni da

neemo pogorati stvari. Podigne glavu. to je to?

I ja oslunem. Bila sam tako zaokupljena vlastitim brigama da nisam ula neobine zvukove koji
dolaze s trga fijuk, udarac, uzdah gomile.
Doi, ree Peeta. Ne znam zato mu se lice iznenada smrklo. Meni ti zvukovi ne govore nita,
ne mogu ni pretpostaviti o emu se radi. Ni o emu dobrom, reklo bi se po njegovu izrazu.
Kad stignemo do trga, postane mi jasno da se neto dogaa, no previe je ljudi da bih ita
vidjela. Peeta se popne na sanduk pokraj trgovine slatkiima i, pogledom pretraujui trg, prui mi
ruku. Ve sam jednom nogom na sanduku kad me tijelom sprijei da se popnem. Spusti se. Nestani
odavde! ape, ali glas mu je otar i odluan.
to se dogaa? pokuavam se na silu popeti.
Idi kui, Katniss! Ja u stii za koju minutu, kunem se! ape Peeta.
to god da se dogaa, uasno je. Otrgnem se od njega i krenem se probijati kroz gomilu. im me
tko prepozna, u trenu se uspanii. Svi me redom pokuavaju odgurati natrag, negodujui kroza zube.
Odlazi odavde, djevojko.
Samo e sve pogorati.
Zar eli da ga ubije?
No sada sam ve toliko uznemirena da ih jedva ujem. Svjesna sam tek toga da se predstava na
trgu, o emu god da se radi, odvija zbog mene. Kad se napokon probijem do sredita, shvatim da sam
u pravu. I Peeta je bio u pravu. I ljudi koji su negodovali.
Galeova zapea privezana su za drveni stup. Divlja purica koju je bio ustrijelio visi iznad
njega, s avlom zabijenim kroz vrat. Jakna mu lei baena na tlu, a koulja mu je razderana. Klei u
nesvijesti, uspravan samo zbog konopaca kojim su mu vezani zglobovi. Ono to su bila njegova lea,
sada je tek oguljeno, krvavo meso.
Iza Galea stoji mukarac kojeg nikad prije nisam vidjela, ali prepoznajem odoru namijenjenu
zapovjedniku naih Mirovnjaka. Mukarac se, meutim, uvelike razlikuje od starog Craya. Visok je i
miiav, s otrim pregibima na hlaama.
Komadii slike koju gledam posve mi se posloe tek kad spazim kako podie bi.

8
Ne! viknem i skoim naprijed. Prekasno je da mu uhvatim ruku dok jo miruje, a po instinktu znam
da nemam dovoljno snage zaustaviti je u pokretu. Stoga se bacim ravno izmeu Galea i bia.
Raskrilim ruke kako bih to je vie mogue zatitila njegovo slomljeno tijelo, i ostanem posve
nezatiena pred biem koji me svom silinom opali po lijevoj strani lica.
Bolje zasljepljujua i trenutana. Dok mi sijeva pred oima, sruim se na koljena. Jednom rukom
pokrijem obraz, a drugom se pridravam da ne izgubim ravnoteu. Ve osjeam kako modrica buja,
kako mi oteklina zatvara oko. Kamenje poda mnom mokro je od Galeove krvi, zrak je teak od
njezina mirisa. Prekinite! Ubit ete ga! vrisnem.
Nakratko ugledam napadaevo lice. Osorno je, izbrazdano, okrutnih usta. Sijeda mu je kosa
gotovo posve obrijana, oi tako crne da se ini kao da ima samo zjenice, a dugaak, pravilan nos
pocrvenio mu je na ledenom zraku. Ponovno die snanu ruku pogleda uperenog u mene. Hitro
posegnem k ramenu htijui uzeti strijelu, zaboravivi da mi je oruje skriveno u umi. Stisnem zube
oekujui novi udarac.
Stanite! zauje se uzvik. Iz gomile izlazi Haymitch i spotakne se o Mirovnjaka koji lei na
zemlji. To je Darius. Na elu mu je, izmeu crvenih pramenova, izbila velika ljubiasta kvrga.
Nepomian je, ali die. to se dogodilo? Je li, prije no to sam stigla na trg, pokuao pomoi Galeu?
Haymitch ga i ne pogleda, ve me grubo osovi. Oh, sjajno. Podigne mi bradu. Sljedei tjedan
je fotografiraju u vjenanicama. Kako u ovo objasniti njezinu stilistu?
U oima ovjeka s biem vidim da me se prisjea. Nije bilo lako prepoznati posljednju
pobjednicu Igara gladi zabundanu i nenaminkanu, pletenice nemarno ugurane pod kaput, osobito sada
kad joj je polovica lica natekla. Haymitch se pak pojavljuje na televiziji ve godinama i svima je
dobro poznat.
Mukarac spusti bi uz bok. Prekinula je kanjavanje neospornog prijestupnika.
Sve na ovom ovjeku, njegov zapovjedni ton i udan naglasak, odaje nepoznatu i pogibeljnu
prijetnju. Odakle je stigao? Iz Okruga 11? Iz Trice? Ili iz samog Kapitola?
Neka je digla u zrak vraju Palau pravde, briga me! Pogledajte joj lice! Zar mislite da e za
tjedan dana biti spremna za kamere? rei Haymitch.
Mukarev je glas i dalje hladan, no ipak primjeujem trunku kolebanja. To nije moj problem.
Nije? E pa, bit e, prijatelju. im se vratim kui, telefonirat u u Kapitol, ree Haymitch.
elim znati tko te ovlastio da uniti lijepo lie moje pobjednice!
Momak je bio u krivolovu. Zato se uope mijeala? upita mukarac.
On je njezin brati. Peeta me uhvati za drugu ruku, no njeno. A ona je moja zarunica. Pa ako
elite bievati njega, morat ete ujedno i mene i nju.
Moda smo nas troje jedini ljudi u okrugu koji mogu pruiti ovakav otpor. No i to je samo
privremeno. Sigurno e biti posljedica. U ovom trenutku, meutim, stalo mi je samo do toga da Gale
preivi. Novi zapovjednik Mirovnjaka preleti pogledom preko svog voda za potporu. S olakanjem

shvaam da su to moji stari prijatelji iz Penice. Prema izrazima njihovih lica, vidi se da ne uivaju u
predstavi.
Mirovnjakinja Purnia, koja redovito objeduje kod Masne Sae, kruto iskorai. Mislim da je, za
svoj prvi prijestup, momak pretrpio traeni broj udaraca, gospodine. A u sluaju da ste se odluili za
smrtnu kaznu, izvrit e je streljaki vod.
Je li to ovdje uobiajen postupak?upita zapovjednik Mirovnjaka.
Da, gospodine, odgovori Purnia, a nekoliko drugih Mirovnjaka potvrdno kimne. Sigurna sam
da nitko od njih nema pojma to je zapravo na snazi jer kad se u Penici netko pojavi s divljom
puricom, uobiajeni je postupak da se na drabi svi natjeu za batake.
U redu. Odvedi svog bratia odavde, djevojko. A u sluaju da doe k svijesti, reci mu da u
osobno sastaviti streljaki vod ako ga jo jednom uhvatim da krade divlja na kapitolskoj zemlji.
Zapovjednik obrie bi stisnutom akom, poprskavi nas krvlju. Zatim ga brzo i vjeto smota, te ode.
Veina ostalih Mirovnjaka postroji se iza njega u nespretnu formaciju. Mala grupa ostane,
podigavi Dariusa za ruke i noge. Uhvatim Purnijin pogled i bezglasno izgovorim hvala prije nego
to se udalji. Nije odgovorila, ali sam sigurna da je razumjela.
Gale. Okrenem se i pokuam otpetljati vorove na njegovim zapeima. Netko nam doda no i
Peeta preree konopce. Gale se skljoka na zemlju.
Najbolje e biti da ga to prije odvede majci, ree Haymitch.
Nemamo nosila, ali nam starica za tezgom s odjeom proda dasku koja joj je sluila kao radna
ploha. Nemojte otkriti odakle vam, ree i brzo spakira ostatak svoje robe. Vei dio trga ve je
prazan, strah je svladao suosjeanje. No nakon ovoga to se upravo dogodilo, nikome ne mogu
zamjeriti.
Kad Galea spustimo potrbuke na dasku, preostala je tek aica ljudi koji ga mogu nositi.
Podignu ga Haymitch, Peeta i dvojica rudara iz njegove ekipe.
Leevy, djevojka koja ivi na Leitu, nekoliko kua od moje, uhvati me za ruku. Prole je godine
majka od smrti spasila njezina mlaeg brata zaraenog ospicama. Treba pomo do kue? Sive su
joj oi uplaene, ali odlune.
Ne, ali moe li otii do Hazelle? upitam. Poslati je k nama?
Mogu, ree Leevy okrenuvi se na peti.
Leevy! Nikako ne smije povesti djecu.
Jasno. Ja u ostati s njima, ree ona.
Hvala. Zgrabim Galeovu jaknu i pourim za ostalima.
Stavi snijega na to, naredi mi Haymitch preko ramena. Podignem aku snijega i pritisnem ga na
obraz, malko umrtvivi bol. Lijevo oko sad mi ve obilno suzi, danje svjetlo sve je slabije i ne
preostaje mi nita drugo nego da slijedim izme pred sobom.
Dok hodamo, sluam kako Bristel i Thom, rudari iz Galeove ekipe, rekonstruiraju to se
dogodilo. Gale je zacijelo otiao do Crayeve kue, kao i toliko puta prije, znajui da dobro plaa za
divlju puricu. No umjesto njega, ondje je nabasao na novog zapovjednika Mirovnjaka. uli su da ga
netko zove Romulus Thread. Nitko ne zna to se dogodilo Crayu. Jo je jutros kupovao destilirani
alkohol u Penici. Po svemu sudei, tada je jo uvijek bio zapovjednik, a sada kao da je u zemlju
propao. Thread je smjesta uhitio Galea, koji mu je malo toga mogao rei u svoju obranu jer je stajao
pred njim s ubijenom puricom. Vijest o uhienju brzo se proirila. Galea su odveli na trg, prisilili ga

da prizna krivnju te osudili na kaznu bievanjem koja se imala izvriti odmah. Kad sam stigla do trga,
primio je ve najmanje etrdeset udaraca. Onesvijestio se nakon njih trideset.
Sreom da je sa sobom imao samo puricu, ree Bristel. Da je nosio svoj uobiajen plijen,
proao bi mnogo gore.
Threadu je rekao da ju je naao kako ee Leitem. Da je preletjela ogradu, a on ju je probo
kolcem, ree Thom. No i to je prekraj. A da je Thread znao da je bio u umi s orujem, sigurno bi
ga dao ubiti.
to se dogodilo Dariusu? upita Peeta.
Nakon otprilike dvadesetog udarca biem, umijeao se rekavi da je dovoljno. No nije to
uinio mudro i slubeno kao Purnia. Zgrabio je Threadovu ruku, a ovaj ga je na to udario u glavu
drkom bia. Ne eka ga nita dobro, zakljui Bristel.
Meni se ini da nikoga od nas ne eka nita dobro, ree Haymitch.
Poinje padati gust i mokar snijeg, i sada ve jedva da ita vidim. Posrem iza ostalih po stazi
do svoje kue, oslanjajui se vie na sluh nego na vid. Kad se otvore vrata, zlatno svjetlo oboji
snijeg. Majka, koja me nakon cjelodnevnog nenajavljenog odsustva zasigurno iekivala, zuri u prizor
pred sobom.
Novi zapovjednik, ree Haymitch, na to ona kratko kimne, kao da bilo kakvo drugo
objanjenje nije potrebno.
Kao i uvijek, ispunjava me strahopotovanje dok gledam majku kako se mijenja iz ene koja me
doziva da ubijem pauka, u enu koja ne zna za strah. Jedino kad joj dovedu bolesnog ili umirueg...
jedino tada majka shvati tko je uistinu. Za samo nekoliko trenutaka raisti dugaak kuhinjski stol i
preko njega rairi sterilno bijelo platno na koje polegnu Galea. Ve toi vodu iz ajnika u zdjelu,
govorei Prim koje sve ljekarije da izvadi iz ormaria razno sueno bilje, tinkture i kupovne
boice. Gledam joj ruke, dugake zailjene prste koji mrve sastojke u zdjelu, dodaju u nju kap ovoga,
kap onoga. Dok da je upute Prim kako da pripremi drugu mjeavinu, umae tkaninu u vruu tekuinu.
Pogleda me. Oko ti je rasjeeno?
Nije, oteklina ga je zatvorila, odgovorim.
Stavi jo snijega na nju, naredi mi. No jasno je da sada treba misliti na Galea.
Moe li ga spasiti? upitam je. Ne odgovara mi, nego ocijedi tkaninu pa je rairi da se malko
ohladi.
Ne brini, ree Haymitch. Prije Craya, mnogi su bievani i uvijek smo ih dovodili tvojoj
majci.
Razdoblje prije Craya mi je nepoznato, ba kao i zapovjednik Mirovnjaka koji je bio lak na
biu. No majka je tada morala biti mojih godina, i jo je radila u ljekarni sa svojim roditeljima. Ve
tada je zacijelo imala iscjeliteljske ruke.
Vrlo njeno pone istiti unakaena Galeova leda. Muno mi je i osjeam se beskorisno.
Rastopljeni snijeg kaplje mi s rukavice u lokvu na podu. Peeta me posjedne i pritisne mi na obraz
smotuljak snijega.
Haymitch ree Bristelu i Thomu da pou kuama. Vidim da im na odlasku u ruke gura kovanice.
Tko zna to e biti s vaom ekipom, ree. Oni kimnu i uzmu novac.
Pristigne Hazelle, zadihana i crvena u licu, sa snijegom u kosi. Bez rijei sjedne pokraj stola,
dohvati Galeovu ruku i prisloni je na usne. Majka kao da je ne primjeuje. Sada je u svijetu u kojoj

postoje samo ona i pacijent, te povremeno Prim. Svi ostali mogu priekati.
Unato njezinoj strunosti, potrebno joj je mnogo vremena da oisti rane, namjesti razderanu
kou koja se jo moe spasiti, da lea premae melemom i lagano ih omota zavojem. Kako je istila
krv, uoavala sam svaki udarac bia i osjeala kako se razlijee du rasjekotine na mom licu. Svoj
sam bol pomnoila jednom, dvaput, etrdeset puta... i mogla se jedino nadati da se Gale nee
osvijestiti. No takvo to bilo je, naravno, pretjerano oekivati. Sa zadnjim omotanim zavojem,
pobjegne mu jauk. Hazelle mu miluje kosu i neto ape dok majka i Prim pregledavaju nau oskudnu
zalihu lijekova za ublaavanje bolova, one koji su obino dostupni samo lijenicima. Teko ih je
nabaviti, skupi su i uvijek ih manjka. Majka one najjae mora uvati za najei bol. No, koji je bol
najei? Za mene, uvijek ona sadanja. Da ja odluujem, te bismo lijekove potroili u jednom danu
jer ne mogu ni nakratko promatrati patnju. Majka ih pokuava sauvati za one koji su pred smru,
kako bi im olakala umiranje.
Budui da se Gale vraa svijesti, majka mu odlui dati biljni napitak. Nee biti dovoljno,
kaem. Svi zure u mene. Nee biti dovoljno, osjetila sam tu bol. Napitak e mu jedva otkloniti
glavobolju. Pomijeat u ga sa sirupom za spavanje, Katniss, i izdrat e, mirno zapone majka.
Za upalu je prikladnije bilje koje
Daj mu napokon taj lijek! viknem na nju. Daj mu ga! Tko si ti da odluuje koliki bol on moe
izdrati?!
Gale se na moju dernjavu uznemiri i pokua me dosegnuti, zbog ega bolno zastenje, a svjea krv
mu izbije kroz zavoje.
Vodite je van, ree majka. Haymitch i Peeta, dok ja majci dobacujem prostote, doslovce me
odvuku iz kuhinje. Dre me prikovanu za krevet u jednoj od gostinskih soba sve dok se ne prestanem
opirati.
Leim jecajui, suze nikako da mi se iscijede iz zatvorenog oka, a Peeta apatom pria
Haymitchu o predsjedniku Snowu i ustanku u Okrugu 8. eli da svi pobjegnemo, ree on. Haymitch
moda i ima stav o tome, no zadri ga za sebe.
Nakon nekog vremena u sobu doe majka i pobrine se za moje lice. Potom me uhvati za ruku
milujui je, dok je Haymitch obavjetava to se dogodilo s Galeom.
Znai, opet poinje? upita ona. Kao i prije?
Tako izgleda, odgovori on. Tko bi mogao pomisliti da emo aliti za starim Crayem.
Cray bi bio omrznut ve zbog odore koju je nosio, no u Okrugu su se i gnuali nad njim jer je
imao obiaj novcem mamiti izgladnjele djevojke u krevet. U najteim razdobljima, one najgladnije bi
se skupljale pred njegovim vratima ve za sumraka, natjeui se za priliku da mu prodaju svoje tijelo
i zarade nekoliko kovanica kojima e nahraniti obitelj. Da sam bila starija kad je otac poginuo, i ja
sam mogla biti jedna od njih. Umjesto toga, nauila sam loviti.
Ne znam na to je tono majka mislila kad je rekla da opet poinje, no odve sam ljutita i
povrijeena da bih pitala. Meutim, i s te dvije rijei naele su me slutnje o povratku loih vremena,
i kad se na ulaznim vratima oglasi zvono, skoim iz kreveta kao oparena. Tko bi to mogao biti u ovo
doba noi? Samo se jedan odgovor nudi kao mogu Mirovnjaci.
Ne smiju ga odvesti, kaem.
Moda su doli zbog tebe, podsjeti me Haymitch.
Ili vas, kaem.

Ovo nije moja kua, naglasi Haymitch. Ali ja u otvoriti vrata.

Ne, ja u, ree majka tiho.
Ipak, slijedimo je niz hodnik dok zvonjava ne prestaje. Kad otvori vrata, na pragu nas ne doeka
vod Mirovnjaka, nego tek jedna, snijegom prekrivena prilika. Madge. Prua mi malu, smoenu
kartonsku kutiju.
Ovo je za tvog prijatelja, ree. Skinem poklopac kutije u kojoj se nalazi pet-est boica bistre
tekuine. Koristi ih moja majka. Rekla je da ih mogu uzeti. Upotrijebite ih, molim vas, ree i otri u
meavu prije nego to je stignemo zaustaviti.
Luda djevojka, promrmlja Haymitch slijedei majku u kuhinju.
Bila sam u pravu. to god da je majka dala Galeu, nije bilo dovoljno. kripi zubima, a koa mu
se sjaji od znoja. Majka napuni pricu bistrom tekuinom iz jedne od boica i utrca mu je u ruku.
Gotovo u istom trenu lice mu se pone oputati.
Kakva je to tvar? upita Peeta.
Iz Kapitola je. Zove se morfilej, odgovori majka.
Nisam znao da Madge uope poznaje Galea, ree Peeta.
Prodavali smo joj jagode, kaem pomalo ljutito. No, zato se ljutim? Zasigurno ne zbog toga
to je donijela lijek.
Bit e da jako voli jagode, ree Haymitch.
To je ono to me mui. Skrivena mogunost da postoji neto izmeu Galea i Madge. A to mi se
nikako ne svia.
Ona mi je prijateljica, izustim kratko.
Sad kad je Gale zaspao zahvaljujui lijeku za ublaavanje bolova, svi kao da su se malko
pribrali. Prim nas nagovori da pojedemo neto gulaa i kruha. Majka ponudi Hazelle gostinsku sobu,
ali ona odbije jer se mora vratiti ostaloj djeci. Haymitch i Peeta spremni su ostati, no majka ih
poalje kuama da se naspavaju. Znajui da bi to bilo bezuspjeno, mene ni ne pokua uvjeriti da se
odmorim, pa me ostavi da bdijem nad Galeom, dok ona i Prim odu na poinak.
Sama u kuhinji s Galeom, sjednem na Hazelleino mjesto i uhvatim ga za ruku. Nakon nekog
vremena prstima mu prelazim preko lica, za to nikad prije nije bilo razloga. Dodirujem mu guste,
crne obrve, luk obraza, liniju nosa, udubinu pri dnu vrata. Pratim mu trag neobrijane brade, da bi mi
prsti napokon doli do njegovih usana, mekih i punih, lagano ispucanih. Njegov topli dah grije mi
ledenu kou.
Izgledaju li svi mlae dok spavaju? Jer, sada mi slii onom djeaku na kojeg sam naila u umi
prije toliko godina, i koji me optuio da kradem iz njegovih zamki. Kakav smo samo bili par oboje
bez oca, preplaeni, ali nepokolebivi u namjeri da spasimo nae obitelji od smrti. Bili smo spremni
na sve, ali ne vie sami. Nakon tog dana imali smo jedno drugo. Prisjeam se brojnih zajednikih
trenutaka iz ume bezbrinih poslijepodnevnih ribarenja, kako sam ga nauila plivati, dana kad sam
izvrnula koljeno a on me odnio kui. Uzdali se jedan u drugoga, uvali si lea, bodrili se da budemo
hrabri.
Prvi put zamiljam kako bi izgledalo da je on bio na mom mjestu. Zamiljam kako se
dobrovoljno javlja da spasi Roryja na etvi, kako su ga otrgnuli iz mog ivota, nakon ega, da bi
preivio, on i neka nepoznata djevojka postaju ljubavni par te se zajedno vraaju kui. ivi odmah uz
nju. Obeao joj je da e je oeniti.

Mrnja koju osjetim prema njemu i toj nepostojeoj djevojci zbog svega toga tako je stvarna i
trenutana da mi ne da disati. Gale je moj. I ja sam njegova. Sve drugo je nezamislivo. Zato mi je
bilo potrebno da ga izbiuju gotovo nasmrt kako bih to shvatila?
Zato to sam sebina. I kukavica. Ja sam od onih koji bi, kad bi zapravo mogli biti od pomoi,
pobjegli samo da ostanu ivi, ostavljajui one koji ih ne mogu slijediti da trpe i umru. Takvu je
djevojku Gale danas susreo u umi.
Nikakvo udo da sam pobijedila na Igrama. Oni estiti to ne mogu.
Spasila si Peetu, pomislim utueno.
No sad dovodim u pitanje ak i to. Jer, jako sam dobro znala da bi mi ivot u Okrugu 12 bio
nepodnoljiv da sam ga pustila da umre.
Spustim glavu na rub stola, gadei se samoj sebi. Da sam barem poginula u areni. Da je barem
bilo kako je elio predsjednik Snow, pa da me Seneca Crane sagao u pepeo kad sam izvadila
bobice.
Bobice. Shvatim da ti otrovni plodovi kriju odgovor na pitanje kakva sam zapravo osoba. Ako
sam ih izvadila da spasim Peetu znajui da e me kod kue svi izbjegavati ako se vratim bez njega,
onda sam vrijedna prezira. Ako sam ih izvadila zbog ljubavi prema njemu, bilo je to sebino, ali
oprostivo. Ali ako sam ih izvadila kako bih prkosila Kapitolu, onda mogu biti ponosna. Meutim, ne
znam, i u tome jest problem, to mi se tono u tom trenutku odvijalo u glavi.
Jesu li ljudi u okruzima u pravu kad misle da se radilo o inu pobune, premda nesvjesnom? Jer,
duboko u sebi, zacijelo znam da nije dovoljno pobjei, spasiti sebe, obitelj i prijatelje. ak i da je to
mogue. Time se nita ne bi rijeilo. Ljudi bi i dalje stradavali, kao Gale danas.
ivot u Okrugu 12 ne razlikuje se mnogo od ivota u areni. Doe trenutak kad mora prestati
bjeati, kad se mora okrenuti i suoiti se s onima koji te ele mrtvog. Teko je za to skupiti hrabrosti.
No, istina, Galeu to uope nije teko. On je roeni buntovnik. Ja sam ona koja kuje plan za bijeg.
Oprosti mi, apnem. Nagnem se i poljubim ga.
Trepavice mu zatitraju. Pogleda me oima mutnim od lijekova protiv bolova. Bok, Catnip.
Bok, Gale, kaem.
Mislio sam da e dosad ve otii, ree.
Izbor mi je jednostavan. Mogu umrijeti u umi, kao neiji plijen, ili ovdje, pokraj Galea. Ne
idem nikamo. Ostat u ovdje i izazivati raznorazne nevolje.
I ja, ree Gale. Uspije se osmjehnuti prije nego to ga lijekovi ponovo uspavaju.

9
Netko mi protrese rame i uspravim se na stolcu. Zaspala sam s licem na stolu. Bijelo platno
ostavilo mi je nabore na neozlijeenom obrazu. U drugom, onom kojeg je Thread dohvatio biem,
osjeam bolno kucanje. Gale je bez svijesti, ali su mu prsti isprepleteni s mojima. Namiriem svjei
kruh i, okrenuvi ukoeni vrat, ugledam Peetu kako me promatra s pretunim izrazom lica. Rekla bih
da stoji pokraj nas ve neko vrijeme.
Hajde u krevet, Katniss. Sad u ja paziti na njega, ree on. Peeta, ono to sam juer priala,
ono o bijegu zaponem. Znam, ree on. Ne mora nita objanjavati.
Na radnoj ploi, pod blijedim, snjenobijelim jutarnjim svjetlom, lee truce kruha. Peetini
podonjaci su plavi. Pitam se je li uope spavao. Moda tek nakratko. Sjetim se kako je juer pristao
poi sa mnom, kako je stao uz mene da zatiti Galea, njegove spremnosti da u cijelosti dijeli sudbinu
sa mnom, premda mu zauzvrat pruam vrlo malo. to god da radila, nekoga povrijedim. Peeta
Samo otii u krevet, u redu? ree on.
Pipajui oko sebe, popnem se na kat, uvuem se pod pokriva i smjesta zaspim. U neko doba mi
u san doe Clove, djevojka iz Okruga 2. Progoni me, priklijeti uza zemlju, pa vadi no kako bi mi
razrezala lice. Sjeivo mi prodire u obraz otvarajui duboku ranu. No uto se Clove pone
preobraavati lice joj se izduuje u njuku, iz koe joj izbija crno krzno, nokti joj rastu i svijaju se u
dugake kande, a samo joj oi ostaju nepromijenjene. Postaje mutant, vukolika kapitolska tvorevina,
jedna od onih koje su nas prestravile posljednje veeri u areni. Zabacivi glavu, ispusti dug i jeziv
urlik koji prihvate mutanti u blizini. Zatim pone laptati krv to mi curi iz rane. Jezikom kao da mi
svaki put probada lice. Zatomljeno vrisnem i prenem se iz sna, istodobno oznojena i drhtava. Dlanom
zakrilivi ozlijeeni obraz, podsjeam se da je za ranu kriv Thread, a ne Clove. Poelim da je Peeta
pokraj mene, da me zagrli, ali se sjetim da takva elja vie nije prikladna. Izabrala sam Galea i
ustanak. Budunost s Peetom je zamisao Kapitola, ne moja.
Oteklina oko oka mi se smanjila, i sada ga mogu malice otvoriti. Rairim zastore. Meava je
ojaala u pravu snjenu oluju. Ne vidi se nita osim bjeline, a uje se jedino zavijanje vjetra,
zauujue slino glasanju mutanata.
Raduje me oluja, njezini bijesni vjetrovi i duboki snjeni nanosi. Moda e zadrati prave
vukove, Mirovnjake, podalje od mojih vrata. Imat u nekoliko dana za razmiljanje. Za razradu plana.
S Galeom, Peetom i Haymitchem pri ruci. Ova snjena oluja je dar s neba.
No prije nego siem i ponem s novim ivotom, uzmem si neto vremena da dokuim kako e on
zapravo izgledati. Jo juer sam bila spremna usred zime krenuti u umu sa svojim najbliima, uz
veliku vjerojatnost da Kapitol za nama poalje progonitelje. U najboljem sluaju, radilo bi se o vrlo
neizvjesnom pothvatu. No sada sam se odluila za neto jo rizinije. Otpor Kapitolu povlai za
sobom brzu odmazdu. Moram biti spremna na to da me u svakom trenutku mogu uhititi. ut e se
kucanje na vratima, kao sino. Skupina Mirovnjaka e me odvui. Moda muiti. Sakatiti. Propucat
e mi lubanju na gradskom trgu, ako budem sretna da se izvuem tako lako. U Kapitolu su, naime,
beskrajno matoviti kad se radi o ubijanju ljudi. Prestravim se zamiljajui sve to, ali treba istini

pogledati u oi: ni dosad nisam bila sigurna. Bila sam posveenica na Igrama. Prijetio mi je
predsjednik. Dobila sam biem po licu. Ve sada sam meta.
No sada slijedi tei dio. Moram prihvatiti injenicu da bi moja obitelj i prijatelji mogli zavriti
isto kao i ja. Prim. Dovoljno je da pomislim na nju, i sva moja odlunost nestane. Ja sam ta koja je
mora zatititi. Povuem pokriva preko glave, a diem tako brzo da mi odmah ponestane zraka i
ponem se guiti. Ne smijem dopustiti da Kapitol naudi Prim.
A onda shvatim ve su joj naudili. Ubili su joj oca u onom ruevnom rudniku. Nisu poduzimali
nita dok je bila na rubu smrti od gladi. Izvukli su je za posveenicu, a zatim je morala gledati sestru
kako se na Igrama bori za ivot. Sa svojih dvanaest pretrpjela je mnogo vie nego ja u njezinim
godinama. A sve to ne moe se ni usporediti s Rueinim ivotom.
Odgurnem pokriva i duboko udahnem hladan zrak koji proputaju prozori.
Prim... Rue... nisu li upravo one razlog zbog kojeg se trebam pokuati boriti? Jer, ono to im je
uinjeno toliko je nepravedno, toliko neoprostivo i opako, da izbor zapravo ne postoji. Jer, nitko
nema pravo postupati prema njima na takav nain.
Da. To je ono ega se moram sjetiti kad me pone obuzimati strah. Ono to u poduzeti, i to god
netko od nas bude prisiljen pretrpjeti, bit e zbog njih. Rue vie ne mogu pomoi, ali moda jo nije
kasno za onih pet maliana koji su me gledali s trga u Okrugu 11. Moda nije kasno za Roryja, Vicka i
Posy. Za Prim.
Gale je u pravu. Kad bi ljudi skupili hrabrost, ovo bi mogla biti prilika. A u pravu je i kad kae
da, budui da sam pokrenula stvari, mogu mnogo toga uiniti. Premda jo uvijek nemam pojma to
tono. No, odluka da ne pobjegnem je kljuan prvi korak.
Tuirajui se, ne sastavljam kao dosad popis zaliha za divljinu, ve pokuavam shvatiti kako su
organizirali ustanak u Okrugu 8. Vrlo su jasno, i to mnogo njih, pokazali neposluh prema Kapitolu. Je
li to uope bilo planirano, ili se naprosto radi o erupciji dugogodinje mrnje i gnjeva? Kako bismo
to mogli izvesti ovdje? Bi li se stanovnici Okruga 12 prikljuili, ili bi se zakljuali u kuama? Juer
se trg nakon bievanja vrlo brzo ispraznio. No, vjerojatno zato to se svi osjeamo nemono i ne
znamo to uiniti. Netko nam treba pokazati put, uvjeriti nas da je ustanak mogu. Ja nisam ta osoba.
Moda sam ubrzala pobunu, no voa treba biti netko s uvjerenjem, a ja sam tek postala obraenica.
Netko neustraiv, a ja hrabrost tek skupljam. Netko tko je jasan i uvjerljiv, a ja tako lako ostanem bez
rijei.
Rijei. Odmah se sjetim Peete. Ljudi upijaju sve to kae. Mogao bi pokrenuti masu, samo da
eli. Naao bi prave rijei. Ali sigurna sam da mu ta zamisao nikad nije pala na pamet.
U prizemlju majka i Prim njeguju nepominog Galea. Prema izrazu njegova lica, uinak lijeka
poputa. Spremna sam na novu svau, ali trudim se ne podizati glas. Zar mu ne moe ubrizgati novu
injekciju?
Mogu, ako bude potrebno. Najprije emo probati sa snjenim oblogom, ree majka. Skinula
mu je zavoje. Gotovo da je vidljivo kako mu se vruina isijava iz lea. Majka mu istom tkaninom
prekrije upaljeno tkivo i kimne Prim.
Ona prie mijeajui snijeg u velikoj zdjeli. Tako se bar ini jer snijeg je svijetlozelen i ima
slatkast, svje miris. Snjeni oblog. Prim ga pone kutlaom paljivo nanositi na tkaninu. Kao da
ujem cvranje Galeove izmuene koe im snjena mjeavina dopre do nje. On zatrepe i zbunjeno
otvori oi, a zatim ispusti uzdah olakanja. Prava je srea da imamo snijeg, ree majka.

Zamislim oporavak od bievanja usred ljeta, kad sunce pri, a iz slavine tee samo mlaka voda.
Kako si lijeila bievane u ljetnim mjesecima? upitam.
Majka se namrti, a izmeu obrva joj se pojavi brazda. Tjerala sam muhe od njih.
eludac mi se okrene. Majka napuni rupi snjenim oblogom koji stavim uz modricu na obrazu.
Bol se povue u trenutku. Umrtvila ga je hladnoa snijega, nema sumnje, ali isto tako i mjeavina
biljnih sokova koje je majka dodala u njega. Oh. udesno. Zato mu ovo nisi ve sino stavila na
lea?
Rane su se najprije morale staloiti, odgovori ona.
Ne znam na to tono misli, ali dokle god djeluje, tko sam ja da to dovodim u pitanje? Majka zna
to radi. Osjetim grinju savjesti zbog groznih rijei kojima sam je napala dok su me sino Peeta i
Haymitch odvlaili iz kuhinje. Oprosti to sam vikala na tebe. ula sam i gore, ree ona. Pa,
viala si kakvi su ljudi kad trpi onaj kojeg vole.
Onaj kojeg vole. Te mi rijei umrtve jezik kao da su mi usta puna snjene mjeavine. Naravno da
volim Galea. No na kakvu je ljubav mislila? to ja mislim priznajui si da volim Galea? Ne znam.
Sino ga jesam poljubila, kad su mi osjeaji bili na vrhuncu, ali sigurna sam da se on toga ne sjea.
Nadam se da nisam u krivu jer e se u suprotnom sve jo vie zakomplicirati. Ne mogu razmiljati o
ljubljenju dok me eka podizanje bune. Kratko protresem glavu da razbistrim misli. Gdje je Peeta?
upitam.
Otiao je kad smo uli da si ustala, ree majka. Bjesni snjena oluja pa nije htio ostaviti kuu
bez nadzora.
Je li sretno stigao? upitam. U meavi se ovjek izgubi u trenu, odluta s puta i nestane bez traga.
Nazovi ga i provjeri, ree majka.
Odem u radnu sobu, koju sam uglavnom izbjegavala od susreta s predsjednikom Snowom, i
okrenem Peetin broj. Telefon zazvoni nekoliko puta i Peeta podigne slualicu.
Bok. Samo sam htjela biti sigurna da si stigao, kaem.
Katniss, ivim tri kue od tebe, ree on.
Znam, ali vrijeme je ba uasno, ne?
Sve je u redu, hvala ti to brine. Uslijedi duga stanka. Kako je Gale?
Dobro. Majka i Prim mu upravo stavljaju snjeni oblog na lea, kaem.
A tvoje lice? upita.
I ja sam dobila oblog. Jesi li danas vidio Haymitcha?
Iao sam ga pogledati. Bio je mrtav pijan. Dodao sam mu drva u vatru i ostavio mu neto
kruha, ree.
eljela sam razgovarati s... s oboje. Ne usuujem se rei nita vie od toga jer mi sigurno
prislukuju telefon.
Vjerojatno e morati priekati da se vrijeme smiri, ree on. A dotad se ionako nee mnogo
toga dogoditi.
Da, ne mnogo toga, sloim se.
Oluja je jenjala za dva dana, ostavivi za sobom snjene nanose vie od mene. K tome, jo je
jedan dan bio potreban da se oisti cesta od Pobjednikog naselja do trga. Za to sam vrijeme
pomagala njegovati Galea, stavljala snjeni oblog na obraz i pokuavala se prisjetiti svake

pojedinosti o ustanku u Okrugu 8, u sluaju da nam moe biti od pomoi. Oteklina na licu mi je
splasnula, no ostao je svrbe na zarasloj rani i vrlo tamna modrica na oku. Ipak, im se za to ukae
prigoda, nazovem Peetu da ga pitam eli li sa mnom u grad.
Probudimo Haymitcha i odvuemo ga sa sobom. Prosvjeduje, ali manje nego inae. Svima nam
je jasno da moramo pretresti ono to se dogodilo, a takav bi razgovor bilo najopasnije voditi u naim
kuama u Pobjednikom naselju. tovie, naselje je ve daleko iza nas, a jo se ne usuujemo
govoriti. Prouavam trometarske snjene zidine nagomilane s obje strane uzane oiene ceste,
pitajui se hoe li se uruiti na nas.
Napokon, Haymitch prekine tiinu. Dakle, sve nas eka put u nepoznato, je li? upita me.
Ne, odgovorim. Vie ne.
Pronala si slabe toke u tom planu, ha, duice? ree. Ima neku novu zamisao?
elim podii ustanak, kaem.
Haymitch se stane smijati. Nije to zlurad smijeh, to me jo vie brine. Po njemu vidim da me
uope ne shvaa ozbiljno. E pa, treba mi pie. Ali, javi mi kako je sve ispalo.
A kakav je va plan? bijesno mu uzvratim.
Moj je plan pobrinuti se da pripreme za vae vjenanje prou u savrenom redu, ree.
Telefonom sam odgodio fotografiranje. Nisam im dao previe detalja.
Vi uope nemate telefon, kaem.
Effie ga je dala popraviti, ree on. Zna li da me pitala elim li te predati na vjenanju?
Rekao sam joj to prije, to bolje. Haymitch, kaem gotovo moleivo.
Katniss, ree on oponaajui me. Ne bi uspjelo.
Uutimo dok se mimoilazimo s grupom mukaraca s lopatama na putu prema Pobjednikom
naselju. Nadam se da e poruiti one trometarske zidove. Kad odmaknemo dovoljno daleko da nas ne
mogu uti, ve smo odve blizu trga. A im doemo do njega, svi se u isti tren zaustavimo.
Nee se mnogo toga dogoditi za vrijeme oluje. Oko toga smo se Peeta i ja sloili. No grdno smo
se prevarili. Trg je posve promijenjen. Golema zastava s grbom Panema visi s krova Palae pravde.
Mirovnjaci, svi u snjenobijelim odorama, stupaju po potpuno oienoj kaldrmi. Na krovovima je
vie njih rasporeeno u mitraljeska gnijezda. No najvie uznemiruje niz novih konstrukcija podignutih
u sreditu trga stup za bievanje, nekoliko klada3 i vjeala.
Thread ne gubi vrijeme, ree Haymitch.
Nekoliko ulica od trga zaplamsa vatra. Svima nam je odmah jasno da gori Penica. Pomislim na
Masnu Sae, Ripper, na sve prijatelje koji su ondje zaraivali za ivot.
Haymitch, nisu je valjda zapalili dok su svi jo bili ne mogu dovriti reenicu.
Ma kakvi, znaju oni to e i kako. A i ti bi znala da si vie toga vidjela, ree on. Nema mi
druge nego otii u ljekarnu da vidim koliko mi medicinskog alkohola mogu odvojiti.
Zaklipsa preko trga, a ja pogledam Peetu. to e mu medicinski alkohol? No odgovor dokuim
i sama. Ne moemo mu dopustiti da to pije. Ubit e se, ili u najmanju ruku oslijepiti. Kod kue u
zalihama imam neto destiliranog alkohola.
I ja. Moda e mu to biti dovoljno dok Ripper ne pronae nain da se vrati u posao, ree
Peeta. Morao bih pogledati kako mi je obitelj. A ja moram do Hazelle. Zabrinuta sam. Mislila
sam da e doi do nas im oiste snijeg. Ali ni glasa od nje.

Idem s tobom. Svratit u do pekarnice na putu kui, ree Peeta. Hvala. Iznenada me uhvati
silan strah od onoga to bi me moglo doekati kod Hazelle.
Ulice su gotovo prazne, to u ovo doba dana i ne bi bilo udno da su odrasli u rudnicima, a djeca
u koli. Ali nisu. Vidim ih kako nas promatraju virei kroz vrata i prozorske kapke.
Ustanak, pomislim. Kakva sam ja glupaa. U tom se planu krije bitan nedostatak koji smo, iako
je oit, i Gale i ja previdjeli. Ustanak zahtijeva krenje zakona, suprotstavljanje vlasti. Nama dvoma,
kao i lanovima naih obitelji prije nas, to je bilo posve uobiajeno. Krali smo divlja, trgovali na
crnoj burzi, u umi se izrugivali Kapitolu. No veini stanovnika Okruga 12 ak i odlazak u Penicu da
kupe neto hrane bio je odve riskantan. A oekujem od njih da se skupe na trgu s ciglama i
bakljama? Ta, dovoljan im je pogled na Peetu i mene da maknu djecu s prozora i navuku zavjese.
Hazelle je kod kue. Njeguje bolesnu Posy, na kojoj opaam crvene mrlje. Ospice. Nisam je
mogla ostaviti, ree Hazelle. Znala sam da je Gale u dobrim rukama.
Naravno, kaem. Mnogo je bolje. Majka kae da e za nekoliko tjedana moi natrag u
rudnike.
Moda dotad uope ne budu otvoreni, ree Hazelle. Obavijeteni smo da su zatvoreni do
daljnjeg. Nervozno pogleda prazno korito za pranje rublja.
I vama su zabranili da radite? upitam.
Slubene zabrane nema, odgovori Hazelle. Ali svi su odvie preplaeni da bi me unajmili.
Moda je tome kriv snijeg, ree Peeta.
Nije. Rory je jutros brzo obiao muterije. Izgleda da nikome ne treba nita oprati, ree ona.
Rory je zagrli. Izvui emo se mi.
Izvadim iz depa snop novanica i stavim ih na stol. Majka e poslati lijek za Posy.
Kad izaemo, okrenem se Peeti. Ti se vrati. Ja elim proi pokraj Penice.
Pratit u te, ree on.
Ne treba. Ve sam te uvukla u dovoljno nevolja, odvratim mu.
A ako izbjegnem etnju pokraj Penice... bit u posve siguran? Osmjehne se i uhvati me za
ruku. Zajedno vijugamo uliicama Leita, sve do zgrade u plamenu. Uokolo nema Mirovnjaka, nisu
se htjeli zamarati. Znali su da nitko nee ni pokuati ugasiti vatru.
Vruina topi okolni snijeg. Crne kapljice klize mi niz cipele. Ugljena praina, jo iz davnih
vremena, kaem. Bila je u svakoj pukotini i udubljenju, nataloena na podnim daskama. Pravo je
udo da zgrada nije planula i prije. elim provjeriti kako je Masna Sae
Ne danas, Katniss, ree Peeta. Na posjet nikome ne bi bio od pomoi.
Vratimo se do trga. Kupim malo kolaa od Peetina oca, koji sa sinom avrlja o vremenu. Nitko
ne spominje odurne konstrukcije za muenje i ubijanje udaljene tek koji metar od ulaznih vrata
pekarnice. Pri odlasku s trga primijetim da ne prepoznajem niti jednog Mirovnjaka.
Kako dani prolaze, stvari idu s loega na gore. Rudnici su zatvoreni dva tjedna, zbog ega
polovica Okruga 12 skapava od gladi. Broj djece koja se dodatno prijavljuju u zamjenu za etone
osjetno raste, no mnoga ne dobivaju obeano ito. Dolazi do nestaica hrane pa ak i oni koji imaju
novca izlaze iz trgovina praznih ruku. Kad se rudnici napokon otvore, plae su smanjene, radno je
vrijeme produljeno, a rudare se rasporeuje po oito opasnim radilitima. eljno iekivana hrana za
Dan paketa pristigla je pokvarena i oneiena od glodavaca. Konstrukcije na trgu obilno se koriste.

Ljude dovlae i kanjavaju za prekraje na koje se tako dugo nitko nije obazirao da smo i zaboravili
kako se radi o protuzakonitim radnjama.
Gale se vratio kui. O pobuni vie nismo razgovarali. No prilino sam uvjerena kako e ga ono
to vidi samo uvrstiti u odluci da prui otpor. Loi uvjeti rada u rudnicima, izmrcvarena tijela na
trgu, njegova izgladnjela obitelj. Rory se prijavio u zamjenu za eton, s ime se Gale nikako ne moe
pomiriti. Ali, ni to im nije dovoljno budui da hrane ima pa nema, a cijena joj stalno raste.
Haymitcha sam nagovorila da uzme Hazelle za domaicu, i to je jedina svijetla toka u svemu.
Za Hazelle to znai neto dodatnog prihoda, a za Haymitcha golemo poveanje kvalitete ivota.
Neobino je ui mu u kuu i zatei je prozraenu i istu, dok mu se na penici grije hrana. On
promjenu jedva da primjeuje jer vodi svoju bitku. Peeta i ja ogranieno smo ga opskrbljivali
zalihama destiliranog alkohola, no i on je ve pri kraju, a kad sam posljednji put vidjela Ripper, bila
je u kladama.
Kad hodam ulicama, osjeam se kao gubavac. U javnosti me svi izbjegavaju, ali nam je zato
kua uvijek puna. Stalno nam dovode bolesne i ozlijeene, a majka svoje usluge ve dulje vrijeme ne
naplauje. No zalihe ljekarija toliko su joj se smanjile da e uskoro pacijente moi lijeiti samo
snijegom.
Odlazak u umu je, dakako, zabranjen. Bez iznimke i bespogovorno. ak ni Gale vie ne kri tu
zabranu. No jednog je jutra prekrim ja. Ne zbog kue pune bolesnih i umiruih, raskrvavljenih lea,
upalih djejih lica, ne zbog odjeka mirovnjakih izama ili posvudanje bijede. Ispod ograde me
nagna nono prispijee sanduka s vjenanim haljinama, s Effienom biljekom da ih je predsjednik
Snow osobno odobrio.
Vjenanje. Zar ga zbilja namjerava provesti u djelo? to taj suludi ovjek kani postii? Hoe li
se vjenanje odrati samo zbog Kapitoljana? Najavljeno je, pa e ga i biti. A potom e nas dati ubiti?
Kao opomenu okruzima? Ne znam. Ne mogu shvatiti to je zapravo posrijedi. Prevrem se u krevetu
sve dok vie ne mogu izdrati. Moram otii odavde. Barem na nekoliko sati.
Kopajui po ormaru, pronaem termalno izoliranu opremu koju mi je Cinna priredio za trenutke
rekreacije tijekom Pobjednike turneje vodootporne izme, jednodijelno snjeno odijelo koje me
prekriva od glave do pete i toplinske rukavice. Volim svoju staru opremu za lov, ali za put koji danas
namjeravam prijei prikladnija je ova visokotehnoloka odjea. Na prstima se spustim niz stube,
natovarim torbu za divlja hranom i iskradem se iz kue. uljajui se sporednim ulicama i zabaenim
prolazima, stignem do neprivrenog dijela ograde nedaleko od mesarice Roobe. Budui da mnogi
radnici prolaze ovuda na putu do rudnika, snijeg je pun tragova, i moji se nee izdvajati. Uz sva
sigurnosna poboljanja, Thread je zanemario ogradu, moda smatrajui da e stanovnike unutar nje
zadrati kako loe vrijeme, tako i divlje ivotinje. Unato tome, s druge strane iane mree
prikrivam tragove za sobom, sve dok se ne izgube meu stablima.
Upravo svie kad se, uzevi luk i strijele, krenem probijati kroz nanose snijega u umi. Iz nekog
sam razloga odluila otii do jezera. Moda da se oprostim s tim mjestom, s ocem i sretnim
razdobljem koje smo proveli ondje jer znam da se vjerojatno nikad neu vratiti. Moda zato to
napokon elim udahnuti punim pluima. Dio mene uope ne mari hoe li me uhvatiti, samo da jo
jednom vidim jezero.
Za pjeaenje mi treba dvostruko dulje nego obino. Cinnina odjea dobro zadrava toplinu i do
jezera sam ispod kombinezona posve natopljena znojem, dok mi je lice pak odrvenjelo od hladnoe.

Odsjaj zimskog sunca na snijegu poigrava se mojim vidom, a k tome sam tako iscrpljena i
zaokupljena svojim beznaem da nisam uoila znakove -tanki dim nad kuom, svjee otiske potplata,
miris kuhanih borovih iglica. Na tek nekoliko metara od vrata betonske kue iznenada se zaustavim.
No nisam stala zbog dima, otisaka ili mirisa, ve zato to je iza mene, bez ikakve sumnje, kljocnulo
oruje.
Voena navikom i instinktom, okrenem se izvlaei strijelu, premda mi je jasno da izgledi nisu
na mojoj strani. Ugledam bijelu mirovnjaku odoru, iljatu bradu i svijetlosmeu arenicu u koju sam
ve naciljala strijelu. No oruje padne na tlo, a ena ispred mene isprui ruku. Nazirem joj neto na
rukavici.
Stani! vikne ona.
Dvojim to uiniti jer ne shvaam ovaj zaokret. Moda imaju naredbu da me dovedu ivu kako bi
me muenjem prisilili da optuim sve redom. A-ha, kako da ne, pomislim. Prsti su mi spremni
otpustiti strijelu kad razaznam to je na rukavici mali bijeli krui, okrugao i plosnat. Nekakav
keks zapravo, sivkast i gnjecav na rubovima. U sredini mu je jasno utisnut lik.
Moja ojka rugalica.

DRUGI DIO
POKORA

10
Ovo nema smisla. Moja ptica ispeena kao kruh. Za razliku od otmjenih izvedbi koje sam vidjela u
Kapitolu, ovo definitivno nije miljeno kao modni izriaj. to je to? to znai? upitam otro, i
dalje spremna da ubijem.
Znai da smo na tvojoj strani, javi se drhtavi enski glas iza mene.
Ni nju nisam vidjela kad sam dolazila. Zacijelo je bila u kui. No, ne skidam pogled s trenutane
mete. Pridolica vjerojatno ima oruje, ali se kladim da nee biti smrtne prijetnje kljocanjem
smjesta bih joj ubila partnericu. Obii me, tako da te mogu vidjeti, naredim.
Ne moe, ona je zapone ena s keksom.
Obii me! viknem. Zaujem korak, pa potezanje noge po snijegu zajedno s priguenim jaucima.
Druga ena, tonije djevojka, jer je otprilike mojih godina, doepa mi u vidokrug. Odjevena je u
neprikladnu mirovnjaku odoru upotpunjenu ogrtaem od bijelog krzna, nekoliko brojeva preveliku za
njezinu krhku grau. Ne vidim da nosi oruje. Odrava ravnoteu drei se rukama za neistesanu taku
izraenu od slomljene grane. Budui da vue desnu nogu, vrhom izme ne moe prodrijeti kroz snijeg.
Paljivo promotrim djevojino lice, crveno od hladnoe. Zubi su joj iskrivljeni, oi okoladno
smee, a iznad jednog joj je tamnocrveni made. Nije ona Mirovnjak. A ni stanovnik Kapitola.
Tko ste vi? upitam oprezno, ali manje ratoborno.
Zovem se Twill, ree starija ena. Moe joj biti oko trideset pet. A ovo je Bonnie. Pobjegle
smo iz Okruga osam.
Okrug 8! Onda zasigurno znaju za ustanak!
Odakle vam odore? upitam.
Ukrala sam ih iz tvornice, ree Bonnie. Izraujemo ih ondje. Samo, mislila sam da e ova biti
za... za nekoga drugog. Zato mi pristaje tako loe.
Pitolj je pripadao mrtvom Mirovnjaku, ree Twill vidjevi da gledam oruje.
A taj keks u tvojoj ruci? I ptica? to to treba znaiti? upitam. Zar ne zna, Katniss? Bonnie
kao da je istinski iznenaena. Znaju tko sam. Pa jasno da znaju. Lice mi je nepokriveno. U blizini sam
Okruga 12 i uperila sam strijelu u njih. Tko bih mogla biti? Znam da je jednak brou koji sam nosila
u areni.
Pa ona ne zna, ree Bonnie tiho. Moda jo ne zna nita ni o emu.
Iznenada osjetim potrebu ostaviti dojam da sam u tijeku s dogaajima. Znam da ste u Osmici
podigli ustanak.
Da, zato smo morale pobjei, ree Twill.
Dobro, izvukle ste se. I to sada namjeravate? upitam. Zaputile smo se u Okrug trinaest,
odgovori Twill.
Trinaest? upitam. Pa, Trinaestica ne postoji. Zbrisali su je s lica zemlje.
Prije sedamdeset pet godina, ree Twill.
Bonnie promijeni poloaj na taki, lecnuvi se od bola.

to ti je s nogom? upitam je.

Uganula sam gleanj, odgovori. izme su mi prevelike. Ugrizem se za usnu. Instinktivno
osjeam da govore istinu. A iza te istine krije se jo gomila informacija koje elim doznati. No prije
nego to spustim luk, koraknem naprijed i podignem Twillin pitolj. Potom koji trenutak oklijevam,
prisjeajui se dana kad smo Gale i ja u umi promatrali kako se niotkuda pojavljuje lebdjelica i
hvata dvoje bjegunaca iz Kapitola. Momka su ubili prostrijelivi ga kopljem. Crvenokosa djevojka je
osakaena, saznala sam poslije u Kapitolu, i pretvorena u nijemu slukinju, Avoxa. Slijedi li vas
tko?
Ne bih rekla, odgovori Twill. Vjerojatno misle da smo poginule u eksploziji tvornice.
Zapravo, luda je srea da smo preivjele.
U redu, idemo unutra, pokaem glavom na betonsku kuu. Slijedim ih nosei pitolj.
Bonnie krene ravno k ognjitu, spusti se na mirovnjaki ogrta rasprostrt pred njim, pa isprui
ruke prema slaboj vatri koja gori pri kraju pougljenjene klade. Koa joj je tako blijeda da se ini
providna, i kao da joj kroz ruke mogu vidjeti svjetlucanje plamena. Twill pokuava presloiti ogrta,
zacijelo vlastiti, i zagrnuti drhtavu djevojku.
U pepelu je napola prerezana limena kanta, opasno nazupanog ruba. Puna je vode u kojoj se
kuha aka borovih iglica.
Spravljate aj? upitam.
Zapravo, nismo sigurne. Netko je kuhao borove iglice na Igrama gladi prije nekoliko godina.
Bar mislim da se radilo o borovim iglicama, namrti se Twill.
Sjeam se Okruga 8 kao runog, gusto izgraenog mjesta koje zaudara na tvorniki dim, iji
graani ive u blokovima oronulih zgrada. Jedva da sam vidjela i vlat trave. Ne postoji nikakva
mogunost upoznavanja sa ivotom u prirodi. Pravo je udo da su Twill i Bonnie dospjele tako
daleko.
Ostale ste bez hrane? upitam.
Bonnie kimne. Uzele smo to smo mogle, ali bilo je nedovoljno. Ve neko vrijeme nemamo
nita za jelo. Podrhtavanje njezina glasa srui i zadnji bedem koji sam podigla oko sebe. Ona je
samo neishranjena, ozlijeena djevojka koja bjei pred Kapitolom.
Onda je ovo va sretan dan, spustim torbu za divlja na pod. Ljudi posvuda u Okrugu umiru od
gladi, a mi hrane jo uvijek imamo vie nego dovoljno. Stoga sam je poela dijeliti. Imam prioritete:
Galeovu obitelj, Masnu Sae, i neke druge trgovce iz Penice koji su ostali bez posla. Majka pak eli
pomoi nekim drugim ljudima, uglavnom pacijentima. Jutros sam namjerno prepunila torbu hranom,
znajui da e majka po ispranjenoj smonici pretpostaviti da sam se zaputila u obilazak gladnih. No
time sam si kupovala vrijeme potrebno da odem do jezera, a da je ne zabrinem. Hranu sam
namjeravala dostaviti veeras, pri povratku, no sada mi je jasno da to nee biti mogue.
Izvadim iz torbe dva svjea peciva s premazom od sira zapeenim na vrhu. Njih kao da uvijek
imamo u zalihama otkad je Peeta shvatio da su mi omiljena. Jedno dobacim Twill, dok drugo spustim
u Bonnieno krilo jer mi se ini da trenutano ne stoji najbolje s koordinacijom oiju i ruku, a ne elim
da pecivo zavri u vatri.
Oh, ree Bonnie. Oh, cijelo pecivo samo za mene?
Neto me lecne jer sjetim se to je rekla Rue kad sam joj u areni dala guji batak. Oh, nikad
nisam imala cijeli batak samo za sebe. Nevjerica kronino gladnih.

Da, slobodno ga pojedi, kaem. Bonnie dri pecivo kao da ne moe vjerovati da je pravo, a
zatim hitro zagrize, pa jo jednom, pa opet, posve izgubivi kontrolu. Ukusnije je ako vae. Ona
kimne pokuavajui usporiti, ali znam kako je to teko kad si izgladnjen. Mislim da je aj gotov.
Podignem kantu iz pepela, a Twill iz naprtnjae izvadi dvije limene alice. Zagrabim aj i, da se
ohladi, spustim alice na pod. Twill i Bonnie stisnu se jedna uz drugu. Jedu i puu u aj, srui ga jo
vrelog, dok ja dodajem drva u vatru. ekam sve dok ne poliu masnou s prstiju pa upitam: Dakle,
to vam se tono dogodilo? I tad mi sve ispriaju.
Jo od Igara gladi, nezadovoljstvo u Okrugu 8 je raslo. Uvijek ga je, dakako, bilo, no ljudi ovaj
put nisu eljeli samo raspredati, ve su zamisao da se neto poduzme sproveli u djelo. U tekstilnim
tvornicama, koje svojom robom opskrbljuju cijeli Panem, zbog strojeva je vrlo buno, to je
omoguilo da se vijest o ustanku rairi bez opasnosti, od uha do uha, neopazice i nesmetano. Twill je
predavala u koli, a Bonnie je bila njezina uenica. Nakon zavretka nastave, obje su morale
odraivati etverosatnu smjenu u tvornici specijaliziranoj za mirovnjake odore. Bonnie, koja je
radila u prohladnom odjeljku za kontrolu robe, mjesecima je, malo-pomalo, pribavljala dvije odore
izme ovdje, hlae ondje. Bile su namijenjene Twill i njezinu muu jer bilo je jasno da e, kad se
krene s ustankom, od kljune vanosti biti da se za njega uje i izvan granica Okruga 8, kako bi se
proirio i zavrio s uspjehom.
Kad smo Peeta i ja ondje odrali nastup u okviru Pobjednike turneje, bila je rije o svojevrsnoj
probi. Ljudi u gomili zauzeli su poloaje prema utvrenom rasporedu ekipa, uz graevine na koje e
se namjeriti kad pobuna doista izbije. To je, naime, bio plan zauzeti centre moi u gradu, poput
Palae pravde, mirovnjakog stoera i Centra za vezu na trgu, a zatim i ostale irom Okruga:
eljeznicu, hambar, elektranu i skladite oruja.
One veeri kad me Peeta u Kapitolu zaprosio, kad je kleknuo i pred kamerama mi izjavio vjenu
ljubav, poeo je ustanak. Na intervju s Caesarom Flickermanom, obvezan za gledanje, bio je
savrena krinka. Dao je stanovnicima Okruga 8 izliku da budu vani kad padne mrak, te da se
okupljaju na trgu i u razliitim sastajalitima irom grada. I umjesto da to pobudi sumnju, svi su bili
na svojim mjestima u dogovoreno vrijeme. U osam sati navukli su maske i poela je guva.
Stanovnici su isprva golom silom nadvladali iznenaene i brojano slabije Mirovnjake. Zauzeli
su Centar za vezu, hambar i elektranu. Kako su Mirovnjaci svladavani, tako je njihovo oruje
dodjeljivano ustanicima. Postojala je nada da se ne radi tek o ludosti, i da e, ako vijest o ustanku
dopre do ostalih okruga, biti mogue sruiti vlast u Kapitolu.
A onda je uslijedila kazna. Poele su pristizati tisue Mirovnjaka. Lebdjelice su bombardirale
ustanika uporita pretvarajui ih u pepeo. U opem rasulu koje je nastalo, ljudima nije preostalo
nita drugo nego da se vrate kuama spaavajui ivu glavu. Grad je bio pokoren za manje od
etrdeset osam sati, nakon ega su svi bili primorani na jednotjedni kuni zatvor, bez hrane i ugljena.
Na televiziji nije bilo programa, osim kad je s trga prenoeno vjeanje osumnjienih hukaa. A
zatim je jedne noi, kad je cijeli Okrug ve bio na rubu gladi, stigla naredba da se svi vrate
svakodnevnim poslovima.
Za Twill i Bonnie to je znailo povratak u kolu. Zbog eksplodiranih bombi, ulica koja vodi do
tvornice bila je jedva prohodna, te su poslije nastave kasnile u svoju smjenu. Bile su stotinu metara
udaljene od tvornice kad je dolo do eksplozije koja je ubila sve zaposlenike, ukljuujui Twillina
mua i cijelu Bonnienu obitelj.

Netko je Kapitolu zasigurno otkrio da je zamisao o ustanku potekla odande, ree Twill tiho.
Zajedno s Bonnie, pobjegla je do svog stana gdje su se jo uvijek nalazile mirovnjake odore.
Skupile su neto hrane uzimajui je kod susjeda za koje su znale da su poginuli, i uspjele doi do
eljeznike postaje. U skladitu pokraj pruge presvukle su se u odore i tako preruene ukrcale se na
vlak za Okrug 6, u teretni vagon pun tkanine. S vlaka su pobjegle na usputnoj crpki za gorivo i dalje
nastavile pjeice. Skrivene umom, no ravnajui se prugom, prije dva dana stigle su nadomak Okruga
12, kad su bile prisiljene stati jer je Bonnie uganula gleanj.
Shvaam zato ste pobjegle, ali to mislite da ete pronai u Okrugu trinaest? upitam.
Bonnie i Twill nervozno se pogledaju. Nismo sigurne, ree Twill.
Ostale su samo ruevine, kaem. Svi smo vidjeli snimku.
O tome se i radi. U Okrugu osam se i najstariji sjeaju tek jedne te iste snimke, ree Twill.
Zaista? pokuavam se prisjetiti slika Okruga 13 koje sam viala na televiziji.
Zna kako uvijek prikau Palau pravde? nastavi Twill. Kimnem. Vidjela sam je tisuu puta.
Ako promatra vrlo paljivo, ugledat e je. U gornjem desnom kutu.
Ugledat u to? upitam.
Twill ponovo isprui keks s utisnutom pticom. ojku rugalicu. Ukae se u letu, samo naas.
Svaki put ista.
Kod nas se vjeruje da Kapitol uvijek iznova koristi staru snimku jer ne smije pokazati to se
ondje doista nalazi, ree Bonnie.
Zamrmljam u nevjerici. I na temelju toga ste krenule u Okrug trinaest? Zbog ptice na snimci?
Zar mislite da ete pronai nekakav novi grad pun ljudi koji njime slobodno etaju? I da bi Kapitol to
dopustio?
Ne, ree Twill ozbiljno. Mislimo da su se stanovnici, kad je sve na povrini uniteno,
preselili pod zemlju. Mislimo da su uspjeli preivjeti i da ih Kapitol puta na miru jer je, prije
Mranog doba, glavna gospodarska grana Okruga trinaest bila razvitak nuklearne tehnologije.
Radili su u rudnicima grafita, kaem na to, no onda se zamislim jer i to je informacija koja je
dola iz Kapitola.
Imali su, istina, nekoliko manjih rudnika, no premalo da se objasni tako velik broj stanovnika.
To je valjda jedina stvar u koju smo sigurne, ree Twill.
Srce mi ubrzano udara. to ako su u pravu? Moe li sve to biti istina? Postoji li mjesto kamo se
moe pobjei, a da nije divljina?
Sigurno mjesto? Ukoliko u Okrugu 13 postoji organizirana zajednica, bi li bilo bolje otii ondje,
gdje bih neto mogla i postii, umjesto da ovdje ekam da me ubiju? Ali... ali ako u Okrugu 13 ima
ljudi koji posjeduju mono oruje...
Zato nam nisu pomogli? upitam ljutito. Ako je to istina, zato doputaju da ovako ivimo?
Da gladujemo, da nas ubijaju i alju na Igre? U trenu mi postane mrzak taj zamiljeni podzemni grad
u Okrugu 13, i njegovi stanovnici koji prekrienih ruku gledaju kako umiremo. Nisu nita bolji od
Kapitola.
Ne znamo, apne Bonnie. No trenutano nas dri jedino nada da netko ondje doista ivi.
To me vrati u stvarnost. I jedna i druga se zanose iluzijama. Okrug 13 ne postoji jer to Kapitol
nikad ne bi dopustio. Glede snimke, vjerojatno su u zabludi. ojke rugalice su vrlo brojne i izuzetno

ilave. Ako su mogle preivjeti bombardiranje Trinaestice, sada im je vjerojatno bolje nego ikad.
Bonnie nema doma. Cijela obitelj joj je poginula. Povratak u Osmicu ili nastanjivanje u nekom
drugom okrugu za nju je nemogue. Jasno da je stoga privlai ideja o neovisnom i naprednom Okrugu
13. No, ne mogu joj rei da je nada koju gaji tek pusti san. Moda si ona i Twill mogu nekako
izgraditi ivot u umi. To je malo vjerojatno, ali tako su jadne da im moram barem pokuati pomoi.
Najprije im predam svu hranu iz torbe, uglavnom ito i sueni grah. Ako budu paljive, potrajat
e im neko vrijeme. Zatim odvedem Twill u umu i ukratko je poduim lovu. Njezino oruje moe,
ako je potrebno, pretvoriti sunevu energiju u smrtonosne zrake, pa ga moe koristiti bez ogranienja.
Sirota vjeverica koju je Twill uspjela ustrijeliti skoro da je posve pougljenjena jer je pogoena
izravnim hicem. Posluila je, meutim, da pokaem kako oderati i oistiti plijen. S malo vjebe,
Twill e to moi i sama. Odreem i novu granu za Bonnie. Kad se vratimo u kuu, skinem dodatni par
arapa, rekavi djevojci da ih nou navue, no da ih prije pjeaenja ugura na vrh izama.
Naposljetku, nauim ih kako da zapale potenu vatru.
Uporno me mole da im ispriam kakva je situaciju u Okrugu 12, pa ih izvijestim o ivotu pod
Threadovom strahovladom. Vidim kako smatraju da e to biti vana informacija za one koji
upravljaju Okrugom 13, to niime ne dovedem u pitanje kako im ne bih pokopala nade. No kad me
danje svjetlo upozori da je ve kasno poslijepodne, nemam im vie vremena ugaati.
Moram krenuti, kaem.
Obje me obaspu zahvalama i izgrle.
Bonniene oi zasuze. Ne mogu vjerovati da smo te zbilja upoznale. Svi su priali samo o tebi
otkad si
Znam, znam. Otkad sam izvadila one bobice, kaem umorno.
Na putu kui jedva da primjeujem okolinu i mokar snijeg koji je poeo padati. Posve sam
zaokupljena informacijama o ustanku u Okrugu 8 i malo vjerojatnom, ali primamljivom zamisli o
postojanju Okruga 13.
Ono to sam saznala od Bonnie i Twill potvrdilo je da me predsjednik Snow drao za budalu.
Svi poljupci i sva njenost ovoga svijeta nisu mogli osujetiti zahuktavanje pobune u Okrugu 8. Istina,
bobicama sam izazvala iskru, ali ni u kojem sluaju nisam mogla kontrolirati vatru. To je zasigurno
znao. Zato me onda posjetio, zato mi je naredio da uvjerim publiku u svoju ljubav prema Peeti?
Oito se radilo o triku kojim mi je odvratio pozornost, tako da u okruzima ne bacim jo koju iskru, te
kako bih, naravno, zabavila Kapitoljane. Pretpostavljam da je vjenanje samo nuan dodatak ovom
posljednjem.
Ve sam nadomak ograde kad na oblinjoj grani spazim ojku rugalicu koja zacvrkue. Shvatim
da nisam dobila puno objanjenje o znaenju ptijeg lika u keksu.
Znai da smo na tvojoj strani, rekla je Bonnie. Imam ljude na svojoj strani? Ali, koga ja to
predstavljam? Jesam li nenamjerno postala zatitno lice eljene pobune? Je li ojka rugalica na mom
brou postala simbol otpora? Ako je tako, mojoj strani ne ide ba najbolje. Dogaaji u Okrugu 8 to
zorno pokazuju.
Sakrijem oruje u uplje deblo najblie staroj kui na Leitu, pa krenem prema ogradi. Kleknem
na jedno koljeno, spremna provui se na Livadu, no jo sam toliko zaokupljena dananjim
dogaajima, da me pribere tek iznenadni sovin huk.
Na sve tamnijem svjetlu, iana mrea izgleda bezopasno kao i obino, no ruka mi se trne

unatrag kad zaujem zujanje kao da sam se nala u kronji punoj osinjaka tragaica ubadaa.
Ograda je pod naponom.

11
Mehaniki ustanem i stopim se sa stablima. Prekrijem usta rukavicom kako bih rasprila zamrznuti
dah. Adrenalin kola kroz mene, ispirui sve dotadanje brige, ostavljajui me usredotoenu samo na
trenutanu prijetnju. to se dogaa? Je li Thread ukljuio struju kao dodatnu mjeru predostronosti?
Ilije nekako doznao da sam mu danas pobjegla iz mree? Je li odluio zadrati me izoliranu van
Okruga sve dok me ne bude mogao epati i uhititi? Odvui me na trg i staviti u klade? Izbievati?
Objesiti?
Smiri se, naredim si. Nije ovo prvi put da me naelektrizirana ograda zarobila izvan granica
Okruga. Tijekom godina bilo je nekoliko takvih sluajeva, a sa mnom je svaki put bio Gale.
Jednostavno bismo izabrali udobno stablo i na njemu ekali da iskljue struju, to se na kraju uvijek
dogaalo. Ako bih kasnila, Prim je, ve po navici, odlazila do Livade kako bi provjerila je li ograda
pod naponom, da majka ne brine.
Ali danas majka i Prim ne bi ni pomislile da sam u umi. tovie, poduzela sam potrebne korake
da ih zavaram. Ako se ne pojavim, nema sumnje da e se zabrinuti. A i ja sam prilino zabrinuta jer
nisam sigurna da je sluajnost to su pustili struju upravo onog dana kad sam se vratila u umu.
Mislila sam da me nitko nije vidio kako se provlaim ispod ograde, ali tko zna. Dounika uvijek ima.
Tako je netko dojavio da me, ba na ovom mjestu, Gale poljubio. Dodue, to je bilo za dana te prije
nego to sam postala ovako oprezna. Da nisu postavili nadzorne kamere? To me pitanje muilo i
ranije. Je li tako predsjednik Snow saznao za poljubac? Bilo je mrano kad sam se provukla, a lice
mi je bilo prekriveno alom. Opet, lista sumnjivaca koji bi se odluili na neovlaten odlazak u umu
vjerojatno je vrlo kratka.
Zurei izmeu stabala i kroz ogradu, pretraujem Livadu. Vidim jedino mokar snijeg, tu i tamo
obasjan svjetlima s prozora kua na rubu Leita. Nigdje Mirovnjaka, nigdje niti jednog znaka da me
progone. Bez obzira na to zna li Thread da sam danas napustila Okrug, shvaam da moram postupiti
jednako: vratiti se neprimijeena unutar ograde i praviti se da nisam ni otila.
Svaki dodir s mreom ili navojima bodljikave ice na njezinu vrhu znaio bi trenutanu smrt od
udara struje. Ne mogu izrovati rupu ispod ograde jer bih se izvrgla velikoj opasnosti da me otkriju, a
zemlja je ionako zamrznuta. Ostaje mi samo jedna mogunost. Nekako u morati preko ograde.
Krenem uz rub ume, traei stablo s dovoljno visokim i dugim granama. Nakon otprilike
kilometra, naiem na stari javor koji bi mogao posluiti svrsi. Deblo je, meutim, odve zaleeno i
predebelo da bih se mogla uzverati, a niskih grana nema. Stoga se popnem na susjedno stablo i
nesigurno skoim na javor, gotovo izgubivi uporite na skliskoj kori. Zatim, vrsto se drei, malopomalo doem do grane koja se prua nad bodljikavom icom.
Kad pogledam dolje, sjetim se zato smo Gale i ja radije ekali u umi nego se hvatali u kotac s
ogradom. Da se izbjegne prenje strujom, potrebno je popeti se najmanje est metara. Ova je grana
visoka zasigurno barem osam. Skoiti s takve visine vrlo je opasno, ak i za onoga tko iza sebe ima
godine pentranja po stablima. Ali to mi drugo preostaje? Mogla bih potraiti drugu granu, ali ve se
gotovo posve smrailo. Snijeg koji pada zasjenit e mjeseinu. Na ovom mjestu, ako nita drugo,

barem postoji nanos koji e ublaiti moj pad. ak i kad bih mogla pronai drugu granu, to je vrlo
neizvjesno, tko zna u to bih morala skoiti. Prebacim na lea praznu torbu za divlja pa se ponem
polako sputati, sve dok ne ostanem visjeti na rukama. Jo koji trenutak skupljam hrabrost, a zatim se
pustim.
Kad nakon kratkog pada udarim o tlo, trzaj mi se proiri cijelom kraljenicom. Sekundu kasnije
tresnem o tlo stranjicom. Leim u snijegu pokuavajui procijeniti u kakvom sam stanju. Ne moram
ustati kako bih znala, po bolu u lijevoj peti i trtici, da sam ozlijeena. Pitanje je samo koliko teko.
Nadam se da sam se tek natukla, ali kad uz puno muke ustanem, pobojim se da sam neto i slomila.
No ipak sam u stanju hodati, pa krenem, pokuavajui prikriti epanje koliko god mogu.
Majka i Prim ne smiju saznati da sam bila u umi. Moram smisliti alibi, bez obzira na to koliko
labav. Neke trgovine na trgu jo su otvorene pa uem u jednu i kupim bijelu tkaninu za zavoje. Ionako
nam idu kraju. U drugoj trgovini kupim vreicu bombona za Prim. Uzmem jedan i, osjetivi kako mi
se mentol topi na jeziku, shvatim da danas jo nita nisam jela. Namjeravala sam objedovati na
jezeru, ali kad sam vidjela u kakvom su stanju Twill i Bonnie, inilo mi se pogrenim uzeti im i jedan
zalogaj.
Kad stignem do kue, na lijevu petu ne mogu vie uope stati. Odluila sam da u majci rei
kako sam se okliznula pokuavajui pokrpati rupu u krovu nae stare kue. to se tie hrane koja
nedostaje, jednostavno u biti neodreena kad me pita kome sam je dala. Dovuem se do vrata,
spremna skljokati se ispred vatre. No kad ih otvorim, ponovo doivim ok.
Dvoje Mirovnjaka, mukarac i ena, stoje na ulazu u kuhinju. ena ostane mirna, ali na
mukarevu licu opazim traak iznenaenja. Nisu me oekivali. Znaju da sam otila u umu i mislili
su da sam ondje zarobljena.
Bok, pozdravim hladnokrvno.
Majka se pojavi iza njih, pazei da im ne prie odve blizu. Evo je, ba na vrijeme za veeru,
ree ona, malice preveselo. Na veeru kasnim preko svake mjere.
Razmiljam bih li, kao i obino, odmah skinula izme, no ne vjerujem da bih uspjela prikriti da
sam ozlijeena. Stoga samo smaknem mokru kapuljau i stresem snijeg iz kose. Mogu li vam nekako
pomoi? upitam Mirovnjake.
Zapovjednik Thread poslao nas je da vam prenesemo poruku, ree ena.
ekaju te ve satima, doda majka.
Zapravo, ekaju da se ne vratim, da potvrde kako me ubila struja ili da sam zarobljena u umi,
kako bi majku i Prim mogli privesti na ispitivanje.
Onda se zasigurno radi o vanoj poruci, kaem.
Smijemo li znati gdje ste bili, gospoice Everdeen? upita ena.
Bolje da me pitate gdje sve nisam bila, uzdahnem ozlojeeno. Krenem u kuhinju prisiljavajui
se hodati normalno, premda mi je svaki korak izuzetno bolan. Uspijem proi izmeu Mirovnjaka i
doi do stola. Bacim torbu na pod i okrenem se prema Prim koja ukoeno stoji pokraj ognjita. I
Haymitch i Peeta su ovdje. Sjede u uparenim stolcima za ljuljanje i igraju ah. Jesu li ovdje sluajno
ili su ih pozvali Mirovnjaci? Kako bilo, drago mi je da ih vidim.
Pa? Gdje sve nisi bila? upita Haymitch nezainteresirano.
Nisam bila kod Kozara, s kojim sam trebala razgovarati o oplodnji Primine koze, jer mi je
netko dao potpuno netonu informaciju o njegovu boravitu, kaem Prim odrjeito.

Nije istina, ree Prim. Informacija je bila tona.

Rekla si da ivi pokraj zapadnog ulaza u rudnik, kaem.
Pokraj istonog ulaza, ispravi me Prim.
Rekla si pokraj zapadnog, sigurna sam jer sam te odmah upitala: Uz onu hrpu ljake? a ti si
odgovorila: Da, ba tamo.
Uz hrpu ljake pokraj istonog ulaza, ree Prim strpljivo.
Ma kad si to rekla? zahtijevam ja.
Sino, umijea se Haymitch.
Pokraj istonog, definitivno, doda Peeta. Pogleda Haymitcha pa se oboje nasmiju. Bijesno
zurim u Peetu, i on pokua ostaviti pokajniki dojam. Oprosti, ali upravo o tome govorim. Uope ne
slua to ti ljudi govore.
Kladim se da su ti i danas govorili da ne ivi ondje, ali opet nisi sluala, ree Haymitch.
Dajte utite, Haymitch, kaem, jasno odajui kako mislim da je u pravu.
On i Peeta prasnu u smijeh, a i Prim si dopusti smijeak.
U redu. Onda vi nabavite jarca koji e napumpati tu glupu kozu, kaem, zbog ega se svi jo
vie smiju. Zato su Haymitch i Peeta dogurali dovde, pomislim. Nita ih ne moe smesti.
Pogledam Mirovnjake. Mukarac se smijei, ali enu nismo uvjerili. to je u torbi? upita ona
otro.
Znam da se nada divljai ili divljem bilju. Neemu to bi me nedvojbeno osudilo. Istresem
sadraj torbe na stol. Pogledajte sami.
Oh, odlino, ree majka pregledavajui tkaninu. Ponestaje nam zavoja.
Peeta prie stolu i otvori vreicu s bombonima. Oho-ho, pepermint, ubaci jedan u usta.
To je za mene. Posegnem za vreicom, ali je Peeta dobaci Haymitchu. On natrpa usta punom
akom bombona prije nego to ih doda Prim, koja se hihoe. Nitko od vas ih nije zasluio! viknem.
Samo zato to smo u pravu? zagrli me Peeta. Omakne mi se tihi jauk zbog bola u trtici.
Pokuam ga pretvoriti u uzdah ogorenja, no u Peetinim oima vidim kako zna da sam ozlijeena. U
redu, Prim je rekla da Kozar ivi pokraj zapadnog ulaza. Jasno sam je uo. Zapadnog. I svi smo idioti
osim tebe. Kako ti se to svia?
Jako, prihvatim njegov poljubac. Zatim pogledam Mirovnjake kao da sam se iznenada sjetila
da su ovdje. Imate poruku za mene?
Od zapovjednika Threada, ree ena. eli da znate kako e ograda oko Okruga dvanaest
odsad biti pod naponom dvadeset etiri sata dnevno.
Zar nije i dosad bila? upitam, malko prenaivno.
Zapovjednik smatra kako e vam biti stalo da tu informaciju prenesete svom bratiu, ree
ena.
Hvala, rei u mu. Sigurna sam da emo svi mirnije spavati sada kad su snage sigurnosti
rijeile taj golemi propust. Znam da nepotrebno izazivam, ali bar sam dobila zadovoljtinu.
ena stisne eljust. Nita se ne razvija kako je planirala, a drugih naredbi nema. Kratko mi kimne
i krene prema izlazu s mukarcem koji je prati u stopu. Kad majka za njima zakljua vrata, oslonim se
o stol.
to je? uhvati me Peeta vrsto.

Oh, natukla sam lijevu nogu. Petu. A i trtica nije najbolje prola. Peeta mi pomogne do blieg
stolca za ljuljanje. Polako sjednem na podstavljeni jastuk.
Majka mi skine izme. to se dogodilo?
Okliznula sam se i pala, odgovorim. etiri para oiju gleda me u nevjerici. Na led. No svi
smo svjesni da je kua vjerojatno ozvuena, i da nije sigurno razgovarati otvoreno. Ne ovdje, ne
sada.
Skinuvi mi arapu s lijeve noge, majka mi opipa petnu kost. Lecnem se od boli. Moe biti da
je slomljena, ree majka. Pregleda i drugu nogu. Ova se ini u redu. Za trticu procijeni da je samo
jako natuena.
Prim ode po moju pidamu i kuni ogrta. Kad se presvuem, majka mi na lijevu petu stavi
smotuljak snijega i podupre je podnokom. Dok ostali veeraju za stolom, pojedem tri zdjelice gulaa
i pola truce kruha. Zurim u vatru razmiljajui o Bonnie i Twill, nadajui se da je gust i mokar snijeg
prikrio moje tragove.
Prim mi prie i sjedne na pod naslonivi glavu na moje koljeno. Dok cuclamo pepermint,
pomiem joj meku plavu kosu iza uha. Kako je bilo u koli? upitam.
Dobro. Uili smo o sporednim proizvodima u preradi ugljena, odgovori ona. Neko vrijeme
gledamo u vatru. Hoe li isprobavati vjenanice?
Ne veeras. Vjerojatno sutra, kaem.
Priekaj da se vratim kui, OK? ree.
Pa naravno. Ako me prije toga ne uhite.
Majka mi donese alicu aja od kamilice u koji je umijeala sirup za spavanje i kapci mi smjesta
oteaju. Potom mi omota ozlijeenu nogu, a Peeta ponudi da me spremi u krevet. Naslonim se na
njegovo rame, ali toliko sam klecava da me naposljetku podigne i odnese uza stube. Uuka me i
zaeli mi laku no, no uhvatim mu ruku zadravi ga uz krevet. Sirup za spavanje, ba kao i destilirani
alkohol, ima nuspojavu ljudi su manje sputani, i znam da moram paziti to govorim. Ali ne elim da
ode. Zapravo, elim da se uvue u krevet pokraj mene, da bude ovdje kad me ponu opsjedati none
more. No iz razloga koji ne mogu tono odrediti, jasno mi je da ga to ne smijem zatraiti.
Nemoj jo ii. Priekaj da zaspim, kaem.
Peeta sjedne na rub kreveta, objema rukama grijui moju. Ve sam skoro pomislio da si se
predomislila. Jer, kasnila si na veeru.
Premda mi je u glavi mutno, nasluujem na to misli. Ograda je bila pod naponom, ja sam
kasnila, Mirovnjaci su ekali... Pomislio je da sam pobjegla, moda ak s Galeom.
Ne, rekla bih ti, kaem. Privueni njegovu ruku i naslonim obraz na nadlanicu udiui slabe
mirise cimeta i kopra, zacijelo preostale od kruha koji je danas pekao. elim mu rei za Twill i
Bonnie, otkriti sve o ustanku i sanjariji o Okrugu 13, ali ovdje bi to bilo opasno. Osjeam kako tonem
u san i uspijem izustiti samo jo jednu reenicu: Ostani uz mene.
Dok me vitice sirupa za spavanje povlae za sobom, ujem ga kako apue, ali ne razabirem to.
Majka me pustila da spavam do podneva, a onda me probudila kako bi mi pregledala petu.
Odredi mi tjedan dana mirovanja, emu se ne protivim jer se osjeam jako loe. Ne samo zbog pete i
trtice. Sva sam iscrpljena. Stoga dopustim majci da me lijei, da mi donese doruak u krevet i omota
me jo jednim pokrivaem. Potom samo leim zurei kroz prozor u zimsko nebo, razbijajui glavu
kako e sve ovo zavriti. Mnogo razmiljam o Bonnie i Twill, o hrpi bijelih vjenanica u prizemlju,

te hoe li Thread dokuiti kako sam se vratila i uhititi me. Sve je to udno, jer mogao bi me uhititi i
bez toga, pozivajui se na moje prole prekraje, no moda mu, jer sam pobjednik Igara, treba neto
uistinu nepobitno. Pitam se je li predsjednik Snow u kontaktu s Threadom. Malo je vjerojatno da je
ikad poklonio imalo pozornosti starom Crayu, no budui da sam ja sada opedravni problem, daje li
Threadu detaljne upute kako da postupa? Ili Thread djeluje na svoju ruku? Kako bilo, sigurna sam da
bi se sloili kako je najbolje da me, pomou ograde, dre zatvorenu u Okrugu. ak i kad bih smislila
kako pobjei moda se uetom popeti na onu javorovu granu sad to vie ne bih mogla izvesti
zajedno s obitelji i prijateljima. A ionako sam rekla Galeu da u ostati i boriti se.
Sljedeih nekoliko dana trzam se na svako kucanje. No nema Mirovnjaka koji bi me doli uhititi,
pa se malko opustim. Jo mirnija postanem kad mi Peeta usputno javi da je na pojedinim dijelovima
ograde struja iskljuena jer su na terenu ekipe Mirovnjaka koje uvruju ianu mreu za tlo. Thread
zacijelo vjeruje da sam se nekako provukla ispod nje, unato struji. Okrug je nakratko predahnuo jer
su Mirovnjaci napokon dobili u zadau neto drugo osim zlostavljanja ljudi.
Peeta svraa svaki dan. Donosi peciva s premazom od sira i pomae mi popunjavati obiteljski
biljni dnevnik, staru knjigu izraenu od pergamenta i koe. Sve je davno zapoeo neki travar s
majine strane. Knjiga se sastoji od brojnih stranica tintnih crtea biljaka s opisima njihove
ljekarnike primjene. Otac je dodao biljeke o jestivom bilju pomou kojih sam nas odrala na ivotu
nakon njegove smrti. Dugo sam eljela u knjigu zabiljeiti i svoja znanja, ono to sam nauila sama ili
od Galea, kao i ono to sam saznala trenirajui za Igre. Dosad to nisam uinila jer nemam
umjetnikog dara, a kljuno je da crtei budu vrlo precizni. Tu se ukljuio Peeta. Neke biljke su mu
ve poznate, neke imamo posuene, a ostale mu moram opisivati. Najprije izrauje njihove skice na
komadiima starog papira sve dok ne ocijenim da su dobre, a zatim mu dajem knjigu da ih ondje
nacrta. Potom paljivo ispiem sve to znam o pojedinoj biljci.
Taj me tihi posao zna potpuno zaokupiti, pomaui mi da ne mislim na nevolje. Volim gledati
Peetine ruke dok crta, kako prazna stranica procvjeta potezima njegova pera, kako dodaje primjese
boje dotad tek crno-ukastoj knjizi. Kad se usredotoi, lice mu poprima poseban izraz. Pogled mu je
dalek, uobiajenu blagost zamjenjuje gorljivost, i dade se naslutiti kako se u njemu skriva cijeli jedan
svijet. Na trenutke sam ga ve viala takvog: u areni, ili kad govori pred publikom, ili kad je u
Okrugu 11 od mene odgurnuo mirovnjake puke. Ne znam zapravo kako tono protumaiti taj izraz.
K tome, kao da sam postala fiksirana na njegove trepavice, koje obino ne primjeujem jer su plave.
No izbliza, na svjetlu s prozora, ine se zlatne i tako dugake da me udi kako se ne zapletu kad
trepe.
Jednog poslijepodneva Peeta iznenada prestane sjenati cvijet i pogleda me. Trgnem se kao da
me uhvatio kako ga uhodim, to sam, na neki udan nain, moda i inila. No ree samo: Zna,
mislim da je ovo prvi put da zajedno radimo neto uobiajeno.
Istina, sloim se. Cijeli na odnos bio je pokvaren Igrama. Uobiajene stvari nikad nisu bile
njegov dio. Lijepa promjena.
Svakog me poslijepodneva, radi promjene ambijenta, nosi u prizemlje gdje unosim nervozu
ukljuujui televizor. Obino ga gledamo samo kad je to obvezno jer je spoj kapitolske propagande i
razmetanja vlastitom moi to podrazumijeva i isjeke iz sedamdeset etiri godine Igara gladi
naprosto odvratan. No sada elim vidjeti neto drugo ojku rugalicu na kojoj Bonnie i Twill temelje
sve svoje nade. Znam da se vjerojatno radi o gluposti, pa ako je doista tako, elim je posve iskljuiti
i jednom se zauvijek rijeiti zamisli o naprednom Okrugu 13.

Prvi put pticu ugledam u reportai koja se dotie Mranog doba. Iznad tinjajuih ostataka Palae
pravde u Okrugu 13, u gornjem desnom kutu, na tren opazim crno-bijelo krilo ojke rugalice. No to
nita ne dokazuje. Radi se o staroj snimci koja je u skladu s reportaom o starim vremenima.
Meutim, nekoliko dana poslije pozornost mi privue neto drugo. Glavni spiker ita vijest o
nestaici grafita koja utjee na industrijsku proizvodnju u Okrugu 3. Na ekranu se zatim pojavi
novinarka u zatitnom odijelu koja, navodno, uivo izvjetava iz Trinaestice, stojei ispred ruevina
Palae pravde. Kroz masku izvjetava kako je istraivanjem upravo danas ustanovljeno da su,
naalost, rudnici Okruga 13 jo uvijek odve toksini da bi se u njih ulazilo. I tu je izvjetaj zavrio.
No prije no to su opet prikazali glavnog spikera, naas se pojavi krilo nedvojbeno iste ojke
rugalice.
Novinarku su tek tehniki pripojili staroj snimci. Ona uope nije u Okrugu 13. A to namee
pitanje: to je ondje?

12
utjeti i leati u krevetu nakon toga mi je mnogo tee. elim neto raditi, otkrivati nove informacije o
Okrugu 13 ili pomagati u svrgavanju Kapitola. No umjesto toga, samo se kljukam pecivima s
premazom od sira i gledam Peetu kako crta. Haymitch povremeno svrati donosei mi vijesti iz grada,
koje su uvijek loe. Kanjavanje je sve ee, a raste i broj smrti od gladi.
Zima se ve povlai kad ponovno stanem na nogu. Majka mi pokae kako da vjebam i dopusti
da pomalo hodam i sama. Jedne veeri odem na spavanje odluna da u ujutro otii do grada, no kad
se probudim, iznad mene se kese Venia, Octavia i Flavius.
Iznenaenje! ciknu. Doli smo ranije!
Nakon to sam dobila biem po licu, Haymitch je za nekoliko mjeseci odgodio njihov dolazak
kako bi rana zacijeljela. Nisam ih oekivala jo tri tjedna, ali pokuavam izgledati oduevljeno to
sam napokon doekala fotografiranje u vjenanicama. Sve stoje spremne, majka ih je ve bila
povjeala, no da budem iskrena, nisam probala niti jednu.
Nakon uobiajenih teatralnih prigovora na raun moje zaputenosti, trojka se primi posla.
Najvie ih brine moje lice, premda ga je majka vie nego dobro iscijelila. Ostala je samo
blijedoruiasta pruga na jagodici. Bievanje nije opepoznata stvar pa trojci kaem da sam obraz
rasjekla kad sam se okliznula na ledu. Odmah shvatim da sam na isti nain objasnila ozljedu noge,
zbog koje e mi hodanje u visokim petama zadavati probleme. Ali Flavius, Octavia i Venia nisu
sumnjiavci, i od njih ne prijeti opasnost.
Budui da bez dlaica moram biti tek nekoliko sati, a ne tjedana, nee ih skinuti voskom, nego
obrijati. No ipak se moram namakati u nekakvoj kupki, istina ne odurnoj, a nedugo potom ve me
friziraju i minkaju. Ekipa je, kao i uvijek, puna novosti koje, koliko god mogu, nastojim preuti. No
jedna mi Octavijina reenica ipak privue pozornost. Iako se radi tek o usputnoj primjedbi kako nije
uspjela nabaviti kozice za zabavu, ipak me silno zaintrigira.
Kako to da nisi mogla nabaviti kozice? Nije im sezona? upitam.
Oh, Katniss, ve tjednima ne moemo doi ni do kakvih plodova mora! ree Octavia. U
Okrugu etiri je grozno vrijeme, zato je tako.
U glavi mi zabruji. Nema plodova mora. Tjednima. Iz Okruga 4. U kojem je masa tijekom
Pobjednike turneje jedva skrivala bijes.
I odmah sam posve sigurna da je u Okrugu 4 izbio ustanak.
Ponem leerno ispitivati ekipu kakve im je jo nevolje donijela zima. Nisu navikli na oskudicu
pa ih pogaa i najmanji prekid u opskrbi. Pretkraj ureivanja ve nasluujem, prema njihovu jadanju
tekoama u pribavljanju raznih proizvoda od rakova mesa, preko glazbenih ipova, do vrpci za
kosu u kojim je sve okruzima moda izbila pobuna. Nedostajali su im plodovi mora iz Okruga 4.
Elektroniki ureaji iz Okruga 3. I, dakako, tkanina iz Okruga 8. Uzdrem pri pomisli na tako
rairenu pobunu, to zbog straha, to zbog uzbuenja.
eljela bih ih jo ispitivati, ali pojavi se Cinna. Zagrli me i pregleda minku. Odmah uoi oiljak
na obrazu. ini mi se da ne vjeruje kako sam se okliznula na ledu, ali naglas ne izrazi bilo kakvu

sumnju. Samo mi popravi puder, uklonivi mi tako s lica i zadnji trag udarca biem.
U prizemlju, dnevna soba je raiena i osvijetljena za fotografiranje. Effie uiva govorei
svima to da rade, pazei da se sve obavi na vrijeme. to vjerojatno i nije loe jer moram isprobati
est haljina, a sa svakom ide i poseban ukras za kosu, cipele, nakit, frizura, minka, kulisa i
osvjetljenje. Blijedoukasta ipka, ruiaste rue i uvojci. Saten boje slonovae, zlatne tetovae i
zelenilo. Uska haljina prekrivena dijamantima, veo ukraen draguljima i mjeseina. Snjenobijela
svila, rukavi koji mi padaju od zapea sve do poda i biseri. im se procjeni da je jedno snimanje
prolo kako treba, kree se s pripremama za sljedee. Osjeam se kao da sam od tijesta gnjee me i
stalno iznova oblikuju u neto novo. Majka mi, dok rade na meni, uspijeva ugurati u usta pokoji
komadi hrane, tek tu i tamo srknem malo aja pa sam, kad fotografiranje zavri, izgladnjela i
iscrpljena. Ponadam se da bih napokon mogla provesti neko vrijeme s Cinnom u drutvu, ali Effie
cijelu ekipu potjera prema vratima te se moram zadovoljiti obeanjem da e me nazvati.
Ve se spustila veer, a od svih tih ludih cipela boli me noga, pa odustanem od nakane da odem
u grad. Odem na kat i oistim debelu minku, sve naslage omekivaa i boja, pa se spustim da osuim
kosu pokraj vatre. Prim, koja se vratila iz kole na vrijeme da vidi dvije posljednje haljine, avrlja o
njima s majkom. Obje mi se ine pretjerano oduevljene fotografiranjem. Kad se sruim u krevet,
shvatim da je to zato to misle da sam sigurna. Da mi je Kapital oprostio uplitanje u bievanje jer
nitko si ne bi dao toliko truda i bacio se u takav troak zbog nekoga koga namjerava ubiti. Ba.
U nonoj mori, odjevena sam u svilenu vjenanicu. No, razderana je i blatnjava. Dugaki rukavi
zapinju mi o trnje i grane dok trim kroz umu. opor posveenika-mutanata sve mi je blie. Osjeam
vrelinu njihova daha, i ubrzo me epaju svojim slinavim onjacima. Probudim se uz vrisak.
Zora je odve blizu da bih se trudila ponovno zaspati. Uz to, danas zaista moram izai iz kue i
popriati s nekim. Do Galea neu moi jer je u rudniku. Ali moram vidjeti Haymitcha ili Peetu ili ve
nekoga s kime mogu podijeliti breme svega to mi se dogodilo od odlaska na jezero, nekoga kome
mogu otkriti sve o bjeguncima pred zakonom, elektriziranoj ogradi, neovisnom Okrugu 13,
nestaicama u Kapitolu. Ba sve.
Dorukujem s majkom i Prim, pa krenem u potragu za pouzdanikom. Zrak je topao, s
obeavajuim naznakama proljea. Upravo bi proljee bilo dobro vrijeme za ustanak. Kad zima
proe, svi se osjeaju manje ranjivima. Peeta nije kod kue. Vjerojatno je ve otiao u grad.
Iznenadim se kad spazim Haymitcha da se u ranu zoru mota po kuhinji. Uem mu u kuu bez kucanja.
ujem da Hazelle na katu mete pod. Sve je sada besprijekorno isto. Haymitch nije pijan kao letva,
ali nije ba ni trijezan. Izgleda kako su glasine da Ripper opet posluje istinite. Pomislim da bi moda
najbolje bilo pustiti ga da ode na spavanje kad mi predloi etnju do grada.
Haymitch i ja sad se ve sasvim razumijemo priajui brzopotezno. U nekoliko ga minuta
upoznam s najnovijim dogaajima, a on mene izvijesti da se govorka i o ustancima u Okruzima 7 i 11.
Ako me predosjeaj nije prevario, to bi znailo da se gotovo polovica okruga barem pokuala
pobuniti.
Jo uvijek mislite da ovdje buna ne bi uspjela? upitam.
Ne bi, jo ne, ree Haymitch. Ti drugi okrui su mnogo vei od naeg. ak i da se pola
njihovih stanovnika posakriva u kue, ustanici bi i dalje imali izgleda. Ovdje u Dvanaestici, morali
bismo se ukljuiti svi do jednog.
Nije mi uope palo na pamet da nam nedostaje brojana sila. No moda ipak doe taj trenutak,

ustrajem.
Moda. Ali mali smo, slabi, i ne razvijamo nuklearno oruje, ree Haymitch pomalo ironino.
Pria o Okrugu 13 nije ga se osobito dojmila.
to e poduzeti Kapitol, Haymitch? to e biti s okruzima koji su se pobunili? upitam.
Tja, ula si to je bilo s Osmicom, ree. Vidjela si to se dogodilo ovdje, i to bez ikakve
provokacije. Ako stvari zaista izmaknu kontroli, mislim kako im nee biti nikakav problem da izbriu
s lica zemlje jo jedan okrug, kao to su ve uinili s Trinaesticom. Radi primjera.
Dakle, doista vjerujete da je Trinaestica unitena? Jer, Bonnie i Twill su bile u pravu glede
snimke sa ojkom rugalicom, kaem.
U redu, ali to su time dokazale? Nita. Postoji mnogo razloga koji mogu objasniti zato u
Kapitolu upotrebljavaju staru snimku. Vjerojatno izgleda impresivnije. A i lake je tako, zar ne?
Jednostavno pritisnuti nekoliko gumba u sobi za montau, a ne letjeti sve dotamo i snimati, obrazlae
Haymitch. Trinaestica se nekako uzdigla iz pepela, a Kapitol miri? To zvui kao glasina za koju bi
se uhvatili samo oajnici.
Znam. Ali ipak sam se nadala, kaem.
Nadala si se jer si oajna, ree Haymitch.
Ne proturjeim mu jer, dakako, u pravu je.
Prim stigne kui iz kole prtei od uzbuenja. Profesori su najavili da je veeras na televiziji
obavezni program. Mislim da e prikazati tvoje fotografije!
Ne moe biti, Prim, kaem joj. Nije proao niti dan otkad su me fotografirali.
Tako se pria, ree ona.
Nadam se da nema pravo jer jo nisam imala vremena pripremiti Galea za sve to se dogaa. Od
bievanja, viam ga samo kad dolazi kod majke na pregled. U rudnike ga esto rasporeuju i sedam
dana tjedno. Iz nekoliko minuta razgovora u etiri oka, kad sam ga bila pratila do grada, shvatila sam
da je mrmorenje o ustanku u Dvanaestici zatomljeno Threadovim otrim mjerama. Zna da neu
pobjei. No zacijelo zna i da u, ako se ne pobunimo, postati Peetina nevjesta. Ako me na televiziji
vidi kako besposliarim u prekrasnim haljinama... to iz toga moe zakljuiti?
Kad se u pola osam okupimo pred televizorom, otkrijem da je Prim bila u pravu. Caesar
Flickerman, a tko bi drugi, stoji ispred Centra za obuku najavljujui mnogobrojnoj i oduevljenoj
publici moje vjenanje. Zatim predstavi Cinnu, koji je, dizajniravi mi kostim za otvaranje Igara,
preko noi postao zvijezda. Nakon minute prijateljskog avrljanja, usmjere nam panju prema
velikom ekranu.
Sad shvaam kako je mogue da, iako je od fotografiranja proao tek dan, ve veeras prikazuju
posebnu emisiju. Cinna je bio dizajnirao vie od dvadeset vjenanica. Potom je broj predloenih
krojeva suen, nakon ega je uslijedilo ivanje haljina i biranje dodataka. Kako se ini, svi
Kapitoljani imali su priliku glasovanjem pokazati to im se vie svia, a sve kulminira sada,
prikazivanjem mojih fotografija u est zavrnih vjenanica. Sigurna sam da je bilo potrebno vrlo
malo vremena da ih se umetne u snimku. Na svaku fotografiju gledatelji reagiraju vrlo burno. Ovisno
o dojmu, kliu ili zvide. Budui da su glasali, a vjerojatno se i kladili na pobjedniku haljinu, svi su
vrlo zduni. udno mi je to gledati kad se sjetim da se nisam potrudila isprobati niti jednu sve dok
me nisu doli fotografirati. Caesar obznani da zainteresirani mogu dati svoj zavrni glas do sutra u
podne.

Pobrinimo se da vjenanje Katniss Everdeen bude u velikom stilu! vikne on publici. Spremam
se iskljuiti televizor, ali Caesar dometne da ostanemo gledati jer nas veeras eka i drugi veliki
dogaaj. Dobro ste uli! Ove godine obiljeavamo sedamdeset petu obljetnicu Igara gladi, to znai
da je vrijeme za treu Kvartalnu pokoru!
to to smjeraju? upita Prim. Do Pokore su jo mjeseci. Okrenemo se majci iji je izraz
ozbiljan i dalek kao da se neega prisjea. Zacijelo e proitati to stoji na kartici.
Zasvira himna, a grlo mi se stegne od gaenja jer se na pozornici pojavi predsjednik Snow.
Nosei jednostavnu drvenu kutiju, slijedi ga djeai odjeven u bijelo odijelo. Himna zavri, a
predsjednik Snow zapone s govorom, sve nas podsjeajui na Mrano doba koje je izrodilo Igre
gladi. Zakonima kojima su Igre ureene propisano je da e ih se svakih dvadeset pet godina
obiljeavati Kvartalnom pokorom, koja zahtijeva da Igre budu veliajnije no obino. Time se
osvjeava sjeanje na one koji su ubijeni zbog pobuna u okruzima.
Posljednje rijei vrlo su jasno usmjerene okruzima u kojima je, vjerujem, pobuna upravo u
tijeku.
Predsjednik Snow nastavlja, govorei to se dogaalo na prijanjim Kvartalnim pokorama. Na
dvadeset petu obljetnicu, kao podsjetnik pobunjenicima da im djeca umiru zbog njihove odluke da
zaponu s nasiljem, svaki je okrug morao odrati izbore i izglasati koji e ga posveenici
predstavljati.
Pitam se kako bih se osjeala da moram izabrati djecu koja e poi na Igre. Za posveenika je
sigurno gore da ga izrui vlastiti susjed nego da mu ime bude izvueno iz etvene kugle.
Za pedesetu obljetnicu, govori dalje predsjednik, kao podsjetnik da su na svakog Kapitoljana
poginula dva pobunjenika, svi su okrui morali poslati dvostruki broj posveenika.
Zamiljam da sam se, umjesto s dvadeset tri, morala suoiti s etrdeset sedam protivnika
slabiji izgledi, manje nade i, na kraju, vie mrtve djece. Te je godine Haymitch odnio pobje...
Imala sam prijateljicu koja se natjecala te godine, ree majka tiho. Maysilee Donner.
Roditelji su joj drali trgovinu slatkiima. Nakon Igara dali su mi njezina kunog ljubimca.
Kanarinca.
Prim i ja se zgledamo. Prvi put ujemo za Maysilee Donner. Moda zato to je majka znala da e
nas zanimati kako je umrla.
A danas smo se okupili u ast tree Kvartalne pokore, ree predsjednik. Djeai u bijelom
iskorai, isprui kutiju i podigne poklopac otkrivi uredne nizove okomito posloenih, ve poutjelih
omotnica. Tko god da je smislio sustav Kvartalne pokore, raunao je na stoljea Igara gladi.
Predsjednik uzme omotnicu jasno oznaenu brojem 75, uvue prste ispod preklopa i izvadi etvrtasti
papiri. Bez oklijevanja proita: Za sedamdeset petu obljetnicu, kao podsjetnik pobunjenicima da
niti najjai meu njima nisu moniji od Kapitola, muki i enski posveenici bit e ponjeti iz ivue
pobjednike populacije.
Majka tiho vrisne, Prim sakrije lice dlanovima, dok sam ja pomalo zbunjena, ba kao i ljudi u
publici. to to zapravo znai? ivua pobjednika populacija?
A tad shvatim to znai, barem za mene. U Okrugu 12 ive samo tri pobjednika. Dva muka. I
jedan enski...
Vraam se u arenu.

13
Tijelo mi reagira bre od uma. Istrim iz kue, pa preko travnjaka Pobjednikog naselja jurnem u
tamu. Vlaga iz razmoenog tla natapa mi arape, osjeam i otre nalete vjetra, ali ne zaustavljam se.
Gdje? Gdje da pobjegnem? U umu, naravno. No kad doem do ograde, zujanje me podsjeti da sam
zarobljena. Odmaknem se dahui, okrenem se na peti i ponovno jurnem.
Sljedee ega se sjeam jest da sam u podrumu jedne od praznih kua u Pobjednikom naselju.
Na sve etiri. Blijede zrake mjeseine ulaze kroz podrumske prozore iznad moje glave. Hladno mi je,
mokra sam i zadihana, ali pokuaj bijega nije ni najmanje potisnuo histeriju koja se u meni podie
poput nabujale vode i prijeti da e me utopiti ako je ne ispustim. Naberem prednji dio koulje,
naguram tkaninu u usta i ponem vritati. Ne znam koliko dugo to traje, ali kad prestanem, gotovo sam
bez glasa.
Sklupam se na boku i zurim u tragove mjeseine na betonskom podu. Vraam se u arenu. Na
mjesto gdje se odigravaju moje none more. Tamo se vraam. Priznajem da to nisam predvidjela.
Nagaala sam da bi me mogle snai mnoge druge stvari. Da me javno poniavaju, mue i smaknu. Da
bjeim kroz divljinu, progonjena Mirovnjacima i lebdjelicom. Da se udam za Peetu, a naa djeca
budu prisiljena na borbu u areni. Ali nijednom nisam pomislila da u sama opet biti natjecateljica na
Igrama. Zato? Zato to se tako neto jo nije dogodilo. Pobjednici nikad vie ne ulaze u etveni
bubanj. To je pravilo. Koje vie ne vrijedi.
Na podu je presvlaka kakvu razastiru prilikom kreenja. Pokrijem se njome kao dekom. U
daljini, ujem da me netko doziva. No u ovom trenutku doputam si ne misliti na one do kojih mi je
najvie stalo. Mislim samo na sebe, i ono to me eka.
Presvlaka je stvrdnuta, ali ipak zadrava toplinu. Miii mi se oputaju, puls usporava. Vidim
drvenu kutiju u djeakovim rukama, predsjednik Snow izvlai poutjelu omotnicu. Je li doista
mogue da je ta Pokora zapisana prije sedamdeset pet godina? Ne bih rekla. Presavren je to odgovor
na nevolje s kojima se Kapitol trenutano suoava. Ovako e se u paketu, ba zgodno, rijeiti mene i
pokoriti ustanike u okruzima.
U glavi mi odzvanja glas predsjednika Snowa: Za sedamdeset petu obljetnicu, kao podsjetnik
pobunjenicima da niti najjai meu njima nisu moniji od Kapitola, muki i enski posveenici bit
e ponjeti iz ivue pobjednike populacije.
Da, pobjednici su najjai meu nama. Preivjeli su arenu i izmakli omi siromatva koja davi
nas ostale. Oni su, tonije, mi smo utjelovljenje nade ondje gdje nada ne postoji. A sada e dvadeset
troje nas biti ubijeno kako bi svima bilo jasno da je i takva nada bila samo privid.
Drago mi je to sam pobijedila upravo prole godine. U suprotnom, poznavala bih sve ostale
pobjednike, ne samo zato to ih viam na televiziji ve stoga to gostuju na svakim Igrama. ak i kad
nisu savjetnici, to je Haymitcheva stalna dunost, veina ih se svake godine vraa u Kapitol kako bi
pratili natjecanje. Vjerujem da su mnogi meu njima prijatelji. S druge strane, jedini moji prijatelji
koje bih mogla ubiti, i zbog toga se gristi, su Peeta ili Haymitch. Peeta ili Haymitch!
Uspravim se zbacivi presvlaku. O emu ja to razmiljam? Ni u kojem sluaju ne bih ubila Peetu

ili Haymitcha. No jedan od njih bit e sa mnom u areni, to je injenica. O tome koji e na natjecanje
mogu se meusobno i dogovoriti. Koga god da izvuku prvog, drugi ima mogunost dobrovoljno se
javiti da zauzme njegovo mjesto. Ve znam to e se dogoditi. Peeta e zatraiti od Haymitcha da ga
pusti u arenu to god da bilo. Zbog mene. Da me zatiti.
Posrem po podrumu traei izlaz. Kako sam uope dospjela ovamo? Pipajui u mraku, uspnem
se stubama do kuhinje. Staklo u vratima je razbijeno. Zacijelo mi zbog toga, osjeam, krvari ruka.
Jurnem natrag u no krenuvi pravo ka Haymitchevoj kui. Sjedi sam za kuhinjskim stolom. U jednoj
mu je ruci napola prazna boca destiliranog alkohola, u drugoj no. Pijan je kao panj.
Ah, evo je. Stie sva izmodena, ree on. Napokon si pohvatala konce, je li, duice? Shvatila
si da ne ide sama? I sad me eli pitati... to?
Ne odgovaram. Prozor je irom otvoren i vjetar me iba kao da sam vani.
Priznajem, deku je bilo lake. Bio je ovdje prije nego to sam stigao odepiti bocu. Preklinjao
me da ga pustim da on drugi put ode u arenu. Ali, to e me ti zamoliti? Pone oponaati moj glas:
Zauzmite njegovo mjesto, Haymitch, jer ako stvari ostanu ovakve, radije bih da Peeta dobije priliku
proivjeti svoje.
Ugrizem se za usnu jer, uvi to je rekao, uplaim se da to zaista i elim. Da Peeta ivi, ak i po
cijenu Haymitcheve smrti. Ali, ne, nije tako. Haymitch, naravno, jest grozan, ali smatram ga dijelom
obitelji. Zato sam ovdje? pomislim. to bih uope mogla traiti od njega?
Dola sam neto popiti, kaem.
Haymitch prasne u smijeh i tresne bocom o stol tik preda mnom. Rukavom obriem grli i
uspijem popiti nekoliko gutljaja prije nego to se ponem guiti. Potrebno mi je par minuta da doem
k sebi, a ak i tad mi suze oi i curi iz nosa. No u meni zbog alkohola sve gori. Svia mi se ta vatra.
Moda biste doista ba vi trebali u arenu, kaem bezosjeajno dok privlaim stolac. Ionako
mrzite ivot.
Vie nego tono, odvrati Haymitch. A budui da sam proli put pokuavao na ivotu odrati
tebe... ini se da sam ovaj put obvezan spasiti deka.
Jo jedan dobar razlog, obriem nos i ponovno gutnem iz boce.
Peeta pak smatra, jer sam bio odabrao tebe, da sam mu dunik, i da moe traiti to god eli. A
eli opet u arenu kako bi te zatitio, ree Haymitch.
Znala sam. Po ovom pitanju, Peeta je vrlo predvidljiv. Dok sam se ja valjala po onom podrumu,
mislei samo na sebe, on je bio ovdje, mislei samo na mene. Sram nije dovoljno jaka rije za ono
to trenutano osjeam.
Da ivi tisuu godina, ne bi ga zasluila, ree Haymitch.
Dobro, dobro, odvratim otro. Od nas troje, on je najbolja osoba, u to nema sumnje. Dakle,
to ete uiniti?
Ne znam, uzdahne Haymitch. Idem s tobom u arenu. Moda, ako u moi. Jer, u sluaju da
izvuku moje ime na etvi, to nita nee znaiti. Peeta e se dobrovoljno javiti da zauzme moje
mjesto. Neko vrijeme sjedimo u tiini. Poznajete sve pobjednike. Ne bi vam bilo ugodno s njima u
areni, zar ne? upitam.
Oh, raunaj na to da e biti nepodnoljivo gdje god da se pojavim. Pokae glavom na bocu.
Da mi to natrag?
Ne, omotam ruke oko boce. Haymitch dohvati novu ispod stola i okrene ep. Uviam, dakako,

da nisam ovdje samo zbog pia. Jo neto elim od Haymitcha. OK, shvatila sam to vas elim
zamoliti, kaem. Ako se na Igrama naemo Peeta i ja, ovog puta emo njega pokuati odrati na
ivotu.
Neto bljesne u Haymitchevim krvlju podlivenim oima. Bol. Kao to ste rekli, ne moe ispasti
dobro to god da vi uinili. A bez obzira na to to Peeta eli, na njemu je red da ga se spasi. Oboje
mu to dugujemo. Glas mi postaje moleiv. Osim toga, vlast u Kapitolu me toliko mrzi da sam ve
praktiki mrtva. On jo ima priliku. Molim vas, Haymitch. Recite da ete mi pomoi
Mrko pogleda bocu vaui moje rijei. U redu, ree napokon. Hvala, kaem. Sad bih trebala
do Peete, ali ne elim. Vrti mi se od pia, a k tome sam i iscrpljena. Tko zna na kakav bi me dogovor
mogao navesti. Ne, sad se moram vratiti kui, majci i Prim.
Dok se teturajui uspinjem stubama pred kuom, otvore se vrata. Izae Gale i privue me u
zagrljaj. Bio sam u krivu. Trebali smo pobjei im si to predloila, apne on.
Ne, kaem. Teko mi je usredotoiti se, a alkohol iz boce curi po leima Galeove jakne. On ne
haje za to.
Nije prekasno, ree.
Preko njegova ramena vidim kako su se majka i Prim na kunom pragu stisnule jedna uz drugu.
Ako pobjegnemo, ubit e ih. A sad je tu i Peeta kojeg moram zatititi. Kraj rasprave. Prekasno je.
Koljena me vie ne dre i Gale me podigne. Dok me alkohol svladava, ujem kako se staklena boca
razbila na podu. Vrlo prikladno jer oito je kako vie nita nije u mojim rukama.
Probudivi se, stignem do zahoda tren prije nego to alkohol pone izvirati iz mene. Opet mi pri
drijelo, kao i kad sam ga ispijala, no okus mu je dvostruko loiji. Kad povratim, znojava sam i
tresem se, ali barem sam ga najveim dijelom izbacila iz organizma. U krvotoku mi ga je ipak
dovoljno za sijevajuu glavobolju, isuena usta i uzavreo eludac.
Ukljuim tu i stanem pod topli mlaz. Tek nakon minute shvatim da sam jo u donjem rublju, u
kojem sam zacijelo ostala nakon to mi je majka na brzinu svukla prljavu odjeu i stavila me u krevet.
Bacim mokro rublje u umivaonik, pa polijem glavu amponom. Probada me u rukama i tad primijetim
avove, male i ravnomjerne, na dlanu jedne i nadlanici druge ruke. U magli se prisjeam da sam
sino razbila ono staklo u vratima. Istrljam se od glave do pete, zastavi nakratko da jo jednom
povratim u slivnik, uglavnom u, koja otekne zajedno s miriljavim mjehuriima.
Napokon ista, odjenem ogrta i krenem natrag u krevet, ne marei to mi se iz kose jo cijedi.
Zavuem se ispod pokrivaa, uvjerena da bih se isto ovako osjeala da sam popila otrov. Koraci na
stubama oive moju sinonju paniku. Jo nisam spremna vidjeti majku i Prim. Moram biti
hladnokrvna, sabrati se i ohrabriti ih, kao za naeg oprotaja na dan posljednje etve. Moram biti
jaka. S mukom se uspravim u sjedei poloaj, maknem mokru kosu s pulsirajuih sljepoonica i
skupim snagu. Obje se pojave na vratima, lica ispunjenih brigom. Donijele su mi aj i preni kruh.
Otvorim usta kanei poeti s nekom alom, ali briznem u pla.
Stvarno sam jaka.
Majka sjedne na rub kreveta, a Prim se uvue pokraj mene. Obje me zagrle, tiho me tjeei sve
dok se ne isplaem. Prim potom ode po runik, obrie mi kosu pa je stane raeljavati, dok me
majka strpljivo okrepljuje ajem i kruhom. Obuku me u toplu pidamu, pokriju s jo pokrivaa, nakon
ega opet utonem u san.
Kad se probudim, po danjem svjetlu mi je jasno da je kasno poslijepodne. Na nonom ormariu

je aa vode koju eljno popijem. Vrtoglavica i munina jo su tu, ali i glava i eludac su mi u mnogo
boljem stanju no ranije. Ustanem, odjenem se i ispletem pletenicu. Prije nego to se spustim u
prizemlje zastanem na vrhu stuba, osjetivi se malko posramljena zbog naina na koji sam primila
objavu Kvartalne pokore nenadano sam pobjegla, pijanevala s Haymitchem, plakala. S obzirom na
okolnosti, mislim da sam si s pravom priutila jedan dan oduka. Ipak, drago mi je da kamere nisu
bile ovdje da ga zabiljee.
U prizemlju me majka i Prim opet zagrle, ali ne pretjeruju s osjeajima. Znam da se svladavaju
kako bi mi olakale situaciju. Gledajui Primino lice, teko mi je zamisliti da je to ista njena
djevojica koju sam ostavila za sobom na dan etve prije devet mjeseci. Kombinacija onoga to je
propatila tada i svega to je uslijedilo -okrutnost u Okrugu, povorka bolesnih i ranjenih koje esto
mora lijeiti sama ako je majka zauzeta postarala ju je za vie godina. Dodue, i porasla je prilino
sad smo praktiki jednako visoke ali to nije razlog zbog kojeg izgleda toliko starije.
Majka mi zaimaom nagrabi juhu od mesa. Zamolim da napuni jo jednu zdjelu za Haymitcha, pa
preko travnjaka odem do njegove kue. Upravo se probudio i bez rijei prihvati juhu. Sjedimo u
skoro potpunoj tiini, polako jedemo i promatramo zalazak sunca kroz prozor njegove dnevne sobe.
ujem da je netko na katu, pretpostavim Hazelle, ali nekoliko minuta potom u prizemlje se spusti
Peeta i energino baci na stol kartonsku kutiju punu praznih boca za alkohol.
Evo, gotovo je, ree.
Haymitch mora uloiti golem napor samo da usmjeri pogled prema bocama, pa se javim ja: to
je gotovo?
Izlio sam sav alkohol u slivnik, ree Peeta.
Te rijei kao da trgnu Haymitcha iz omame; u nevjerici stane kopati po kutiji. to si uinio?
Sve sam izlio, ree Peeta.
Kupit e on toga jo, kaem.
Ne, nee, ree Peeta. Jutros sam pronaao Ripper i rekao joj da u je odmah prijaviti ako
alkohol proda tebi ili Haymitchu. Platio sam joj, toliko da ne bude na gubitku. Ne mislim da je jako
eljna opet se nai u mirovnjakim rukama.
Haymitch noem zamahne prema Peeti, no on s lakoom otkloni jadnjikav napad. Sve sam ljua.
Ne tie te se kako Haymitch vodi svoj ivot!
Jasno da me se tie. Kako god da ispadne, dvoje od nas opet e se nai u areni, a onaj vani bit
e savjetnik. Ne moemo si dopustiti pijanevanje u ekipi, to vrijedi osobito za tebe, Katniss, ree
mi Peeta.
to si rekao? promrsim s ogorenjem. Bila bih uvjerljivija da nisam tako mamurna. Sino
sam se napila prvi put u ivotu.
I pogledaj u kakvom si sad stanju, ree Peeta.
Ne znam to sam oekivala od prvog susreta s njim nakon objave. Zagrljaj i nekoliko poljubaca?
Moda malo utjehe? Ovo svakako ne. Okrenem se Haymitchu. Ne brinite, nabavit u vam jo
alkohola.
Onda u vas oboje prijaviti. Da se otrijeznite u kladama, ree Peeta.
to je svrha ovoga? upita Haymitch.
Svrha ja da se dvoje od nas vrati kui iz Kapitola. Jedan savjetnik i jedan pobjednik, odgovori
Peeta. Effie e mi poslati snimke svih ivuih pobjednika. Gledat emo Igre na kojima su pobijedili

i nauiti sve to moemo o nainima njihove borbe. Dobit emo na teini i poraditi na snazi. Ponaat
emo se kao Karijeristi. I jedan od nas e opet biti pobjednik, svialo se to vama ili ne! Izjuri iz
sobe, pa zalupi za sobom kunim vratima.
Haymitch i ja se lecnemo od siline udarca.
Ne volim ljude koji misle da su jako pametni, kaem.
Nema ih zato voljeti ree Haymitch, pa pone srkati ostatke alkohola iz praznih boca.
Vi i ja. Nas dvoje se trebamo vratiti kui, to on smjera, kaem.
E pa, ispast e naivac, ree Haymitch.
No nakon nekoliko dana pristanemo postupati poput Karijerista jer to je najbolji nain da se i
Peeta spremi za arenu. Svake veeri gledamo saetke Igara na kojima su slavili ostali pobjednici.
Shvatim da na Pobjednikoj turneji nismo susreli nijednog, to mi se sada ini udnim. Kad to
spomenem, Haymitch objasni kako predsjednik Snow nikako nije elio da Peeta i ja osobito ja
prijateljujemo s drugim pobjednicima jer su okrui bili na rubu ustanka. Pobjednici uivaju poseban
poloaj, i da se inilo kako podravaju moj neposluh Kapitolu, bilo bi to politiki vrlo opasno.
Nakon to pribrojim godine od proteka pojedinih Igara, shvatim da bi neki od naih protivnika mogli
biti ve postariji, to je tuno, ali i ohrabrujue. Peeta vodi opsene biljeke, Haymitch dodaje
podatke o karakterima svakog pobjednika, i polako poinjemo upoznavati nau konkurenciju.
Svakog jutra vjebamo kako bismo ojaali trimo, diemo terete i rasteemo miie.
Poslijepodnevima radimo na borbenim vjetinama bacamo noeve, nadmeemo se prsa o prsa, ak
ih uim kako se uspeti na stablo. Slubeno, posveenici ne bi smjeli trenirati, ali nitko nas ne
pokuava sprijeiti. ak i na redovne Igre posveenici iz Okruga 1, 2 i 4 dolaze uvjebani u bacanju
koplja i maevanju. U usporedbi s time, na trening nije vrijedan spomena.
Haymitch je godinama unitavao svoje tijelo, i teko se oporavlja. Jo uvijek je izuzetno snaan,
ali gubi dah ve nakon kratkog tranja. Za nekoga tko svake noi spava s noem pod jastukom,
logino je pomisliti da s njim moe pogoditi bar zid kue, ali Haymitcheve ruke toliko se tresu da su
potrebni tjedni kako bi uspio tek u tome.
Peeta i ja pak, zahvaljujui novom reimu, sjajno napredujemo. K tome, zaokuplja me. Sve nas
zaokuplja novi reim, i ne doputa nam da prihvatimo poraz. Majka nam priprema posebnu hranu
kako bismo dobili na teini. Prim lijei nae bolne miie. Madge nam krijumari oeve novine koje
mu stiu iz Kapitola. Predvianja o pobjedniku svih pobjednika stavljaju nas meu favorite.
Nedjeljama se u pripreme ukljuuje i Gale, premda mu Peeta i Haymitch nisu dragi, i pouava nas
svemu to zna o zamkama. udno mi je istodobno razgovarati s Peetom i Galeom, no ini se kako su
ostavili po strani sva neslaganja koja imaju oko mene.
tovie, dok ga jedne veeri pratim u grad, Gale prizna: Sve bi bilo lake da nije tako
dobroduan, da ga mogu zamrziti.
Meni to kae, odvratim. Da sam ga mogla zamrziti u areni, ne bismo sada jeli ovu vruu
kau. On bi bio mrtav, a ja slatka mala pobjednica. Sama.
A gdje bismo bili mi, Katniss? upita Gale.
Uutim, ne znajui to bih rekla. Gdje bismo, doista, bili ja i moj tobonji brati koji mi ne bi
bio brati da nema Peete? Bi li me i tada poljubio, i bih li mu uzvratila poljubac da sam si to mogla
dopustiti? Bih li mu se otvorila, umirena novcem, hranom i prividom sigurnosti koji bi mi, pod
drukijim okolnostima, donio status pobjednika? No i dalje bi se nad nama, nad naom djecom,

prijetei nadvijala etva, bez obzira na moje elje...

U umi. Lovili bismo, kao i obino nedjeljom, kaem. Odgovorila sam na pitanje doslovno jer
iskrenija od toga ne mogu biti. Gale zna da sam izabrala njega, a ne Peetu, ve time to nisam
pobjegla. Meutim, ne vidim svrhe u razgovoru o onome to je moglo biti. ak da sam u areni i ubila
Peetu, ipak se ne bih eljela udavati. Zaruila sam se samo kako bih spasila ljudske ivote, a i to se
potpuno izjalovilo.
Kako bilo, bojim se da bi osjeajima nabijena rasprava Galea mogla potaknuti na drastine
poteze. Na primjer, podizanje ustanka u rudnicima. A kao to je Haymitch rekao, u Okrugu 12 za to
jo nismo spremni. Dapae, manje smo spremni no prije objave Kvartalne pokore jer je sljedeeg
jutra vlakom pristigla nova stotina Mirovnjaka.
Budui da se ovaj put ne namjeravam vratiti iva, to prije Gale odustane od mene, to bolje.
Nakon etve u mu ipak, u satu predvienom za opratanje, rei neke stvari. elim da zna koliko mi je
sve ove godine bio vaan, koliko mi je ivot bio ljepi jer sam ga poznavala. Jer sam ga voljela,
koliko god da sam tu ljubav sputavala.
No, nisam dobila priliku za to.
Dan etve vru je i sparan. Oznojeni stanovnici Okruga 12, pod nianom strojnica, u tiini ekaju
na trgu. Stojim sama na malom, konopcem ograenom prostoru. Peeta i Haymitch su desno od mene, u
jednakom oboru. etva traje samo minutu. Effie se istie svojom metalnozlatnom vlasuljom, ali
nedostaje joj uobiajeni polet. Mora podulje grebati unutar etvene kugle za djevojke kako bi se
domogla jedinog papiria na kojem, svi ve znaju, pie moje ime. Zatim izvue Haymitcha; on jedva
da me stigne prostrijeliti zlovoljnim pogledom kad se Peeta javi da zauzme njegovo mjesto.
Smjesta nas odvedu u Palau pravde gdje nas doeka zapovjednik Thread. Imamo novu
proceduru, naceri se. Izvedu nas kroz stranja vrata i otprate do automobila koji nas odveze do
eljeznike postaje. Na peronu nema kamera, niti mnotva da nas isprati. uvari doprate Haymitcha i
Effie. Mirovnjaci nas poure na vlak i za nama zalupe vratima. Kotai se pokrenu.
Ostanem zuriti kroz prozor promatrajui Okrug 12 kako nestaje. Oprotajne rijei ostale su
neizgovorene.

14
Stojim pokraj prozora jo dugo nakon to uma proguta i posljednji prizor mog doma. Ovog puta
nemam ni najmanju nadu u povratak. Prije prolih Igara obeala sam Prim da u uiniti sve to mogu
da pobijedim, a sada sam samoj sebi prisegnula da u uiniti sve kako bih odrala Peetu na ivotu. S
ovog se putovanja nikad neu vratiti.
A bila sam se domislila posljednjim rijeima za one koje volim, shvatila sam kako na najbolji
nain zakljuati vrata izmeu mene i njih, ostaviti ih tune, ali i sigurne. Kapitol mi je uzeo i to.
Napisat emo im pisma, Katniss, ree Peeta stojei iza mene. Ionako je bolje tako. Dati im
djelie nas koje e imati uza sebe. Haymitch e isporuiti pisma u sluaju da... da to bude potrebno.
Kimnem i odem ravno u svoj odjeljak. Sjednem na krevet znajui da nikad neu napisati ta
pisma. Ponovila bi se situacija s govorom koji sam pokuala napisati za Okrug 11, u ast Rue i
Thresha. U glavi su mi rijei bile jasno posloene, ak i u trenucima dok sam ih izgovarala pred
gomilom, no kad sam ih trebala zapisati, nikako nisu ispadale kako treba. Osim toga, kanila sam se
oprostiti uz zagrljaje i poljupce, gladei Priminu kosu, milujui Galeovo lice, stiui Madgeinu
ruku. Ne elim da moje oprotajne rijei isporue uz drveni sanduk s mojim hladnim, ukoenim
tijelom.
Odve utuena da bih plakala, najradije bih se sklupala na krevetu i spavala sve dok sutra
ujutro ne stignemo u Kapitol. Ali, imam misiju. Ne, to je vie od misije. To je moja smrtna elja.
Odrati Peetu na ivotu. I premda se ini malo vjerojatnim da u je ostvariti suoena s
razgoropaenim Kapitalom, vano je da budem u svom najboljem izdanju. to se nee dogoditi
ukoliko budem tugovala za svima koje volim. Pusti ih da odu, kaem si. Oprosti se s njima i
zaboravi ih. Potrudim se da bude tako, mislei na svakoga od njih pojedinano, oslobaajui ih,
poput ptica, iz sigurnosti kaveza unutar mene, zatvarajui potom vrataca kako se ne bi mogli vratiti.
Kad Effie pokuca na vrata da me pozove na veeru, prazna sam. No rastereenost koju osjeam
nije mi sasvim nelagodna.
Veera protjee u miru. Zapravo, tako je mirno da podugu tiinu katkad prekida tek odnoenje
posua i posluivanje novih jela hladne juhe od kaastog povra, ribljih kosanih odrezaka s
kremastim namazom od limete, majunih ptica punjenih umakom od narane, s divljom riom i
potoarkama, te okoladne kreme posute trenjama.
Peeta i Effie povremeno pokuavaju zapoeti razgovor, no on brzo zamire.
Svia mi se vaa nova frizura, Effie, ree Peeta.
Hvala. Dala sam je posebno izraditi kako bi bila u skladu s Katnissinim broem. Moda bismo
tebi mogli nabaviti zlatni obru za gleanj, a Haymitchu zlatnu narukvicu ili to takvoga, pa da svi
izgledamo kao ekipa, ree Effie.
Oito je kako Effie ne zna da je ojka rugalica s mojeg broa sada ustaniki simbol. Barem u
Okrugu 8. U Kapitolu je ojka rugalica jo uvijek zabavni podsjetnik na osobito uzbudljive Igre gladi.
to bi drugo mogla biti? Pravi pobunjenici ne stavljaju tajni simbol na neto trajno poput nakita.
Stavljaju ga na koru kruha koji se, ako je potrebno, moe pojesti u trenu.

Mislim da je to sjajna ideja, ree Peeta. Kako se vama ini, Haymitch?

Da, kako god, ree on. Ne pije, ali vidim da bi to elio. Effie je zatraila da odnesu njezino
vino kad je vidjela koliki napor ulae, no u oajnom je stanju. Da je posveenik, ne bi nita dugovao
Peeti i mogao bi piti koliko god hoe. Sada mora ii do svojih krajnjih granica kako bi ga spasio u
areni punoj starih prijatelja, i vjerojatno ipak nee uspjeti.
Moda bismo i vama mogli nabaviti vlasulju, pokuam zazvuati vedro. Otrim pogledom
porui mi da ga ostavim na miru, nakon ega svi opet utihnemo jedui okoladnu kremu.
Da pogledamo saetke etvi? upita Effie, lagano dodirujui kutove usana bijelim platnenim
ubrusom.
Peeta ode po svoj notes s biljekama o ivuim pobjednicima, pa se okupimo u odjeljku s
televizorom kako bismo vidjeli nau konkurenciju u areni. Svi smo u sjedalima kad zasvira himna i
zapone godinji saetak etvenih ceremonija u dvanaest okruga.
U povijesti Igara bilo je sedamdeset pet pobjednika. Pedeset devet ih je jo ivo. Prepoznajem
mnoge od njih jer sam ih viala kao posveenike ili savjetnike na prijanjim Igrama, ili na snimkama
saetaka koje smo gledali nedavno. Neki su pak tako stari ili uniteni boleu, narkoticima ili piem
da mogu samo nasluivati tko su. Kao to se moglo i oekivati, najvie je pobjednika meu
Karijeristima iz Okruga 1, 2 i 4. No svaki je okrug uspio skupiti najmanje po jednog enskog i
mukog pobjednika.
etve prolaze brzo. Peeta u notesu pomno stavlja zvjezdice pokraj imena izvuenih posveenika.
Haymitch lica lienog svakog osjeaja gleda kako mu prijatelji istupaju i penju se pred publiku. Effie
esto uzdie. Oh, ne Cecelia... Tja, Chaff se nikad nije znao kloniti guve, komentira ona tiho i
ojaeno.
to se mene tie, pokuavam registrirati sve posveenike, no zapamtim, kao i prole godine,
samo neke od njih. Tu su klasino lijepi brat i sestra iz Okruga 1, koji su uzastopno pobijedili kad
sam bila mala. Brutus, dobrovoljac iz Okruga 2, kojemu je najmanje etrdeset, oito ne moe
doekati da se vrati u arenu. Finnick, naoit momak bronane kose iz Okruga 4, koji je bio okrunjen
prije deset godina, kad mu je bilo etrnaest. U etvorci je izvuena i histerina mlada ena duge
smee kose, no brzo je zamijeni dobrovoljka, osamdesetogodinja starica kojoj treba tap da doe do
pozornice. Zatim, tu je Johanna Mason, jedina ivua pobjednica iz Sedmice, koja je uspjela slaviti
prije nekoliko godina pretvarajui se da je cmizdravica. Tridesetogodinja ena iz Osmice, koju Effie
zove Cecelia, morala je odvojiti od sebe troje djece koja su potrala iz publike i pripila se uz nju.
Izvuen je i Chaff, mukarac iz Jedanaestice, za kojeg znam da je Haymitchev prisan prijatelj.
Prozvana sam. Zatim i Haymitch. Peeta se javlja da ga zamijeni. Jedna komentatorica plaljivo
zakljui kako se ini da traginom ljubavnom paru iz Okruga 12 izgledi nikad nee biti naklonjeni.
Zatim se sabere i ree: Kladim se da e ovo biti najbolje Igre ikad!
Haymitch izae iz odjeljka bez rijei, a Effie nam, nakon nekoliko nepovezanih opaski o ovom i
onom posveeniku, zaeli laku no. Ostanem sjediti gledajui kako Peeta iz notesa trga stranice s
biljekama o posveenicama koji nisu izvueni.
Zato ne ode spavati? upita me.
Zato to ne mogu izai na kraj s komarima. Ne bez tebe, pomislim. Ove noi zasigurno e biti
grozni. No ne znam kako bih mogla zamoliti Peetu da doe spavati u moj odjeljak. Jedva da smo se
dotakli od one veeri kad je Gale izbievan. A to e ti raditi? upitam.

Jo u malo pregledavati biljeke, da dobijem jasnu sliku o protivnicima. Ujutro emo ih proi
skupa. Idi u krevet, Katniss, ree on.
I tako odem spavati, da bi me, dakako, kroz par sati probudila nona mora u kojoj se starica iz
Okruga 4 preobrazila u golemog glodavca koji mi grize lice. Znam da sam vritala, ali nitko ne
dolazi. Ni Peeta, ni ijedan od kapitolskih posluitelja. Odjenem ogrta pokuavajui se rijeiti
maraca koji su mi preplavili tijelo. Ne mogu se prisiliti da ostanem u odjeljku pa odluim pronai
nekoga tko e mi spraviti aj, vruu okoladu ili to ve. Haymitch moda jo nije legao. Sigurna sam
da ne spava.
Od posluitelja naruim toplo mlijeko, ne sjetivi se niega to bi me bolje umirilo. ujem
glasove iz odjeljka s televizorom. Uem i na kauu ugledam Peetu. Pokraj njega je kutija sa
snimkama starih Igara gladi koje je poslala Effie. Na ekranu su one na kojima je pobijedio Brutus.
im me spazi, Peeta ustane i zaustavi snimku. Nisi mogla zaspati?
Jesam, zakratko, kaem. Prisjetivi se starice koja se preobraava u glodavca, vre
zategnem ogrta.
eli razgovarati o tome? upita Peeta. Katkad razgovor moe pomoi, no samo odmahnem
glavom, sva maloduna zbog toga to me proganjaju ljudi s kojima se jo nisam ni sukobila.
Kad Peeta isprui ruke, smjesta se priljubim uz njega. Nakon objave Kvartalne pokore nijednom
nije bio njean prema meni. Ponaao se poput vrlo zahtjevnog trenera, stalno vrio pritisak, uporno
traio da Haymitch i ja trimo bre, jedemo vie, da bolje upoznamo nae suparnike. On i ja da smo
ljubavni par? Nekad bilo. ak se prestao pretvarati da smo prijatelji. Bre-bolje snano ovijem ruke
oko njegova vrata, dok se ne sjeti narediti mi da ponem sa sklekovima. No samo me jo snanije
privue i uroni lice u moju kosu. Toplina se isijava s mjesta gdje mi je usnama tek malice dotaknuo
vrat, i polako se iri cijelim mojim tijelom. Sjajan je, nevjerojatan osjeaj i znam da neu prva
odmaknuti ruke.
A zato i bih? Oprostila sam se s Galeom. Vie se nikad neemo sresti, to je sigurno. to god
sada radila, ne mogu ga povrijediti. ak i kad me bude gledao, mislit e da glumatam pred kamerama.
Ako nita drugo, time sam bar jedan teret skinula s lea.
Rastavi nas dolazak kapitolskog posluitelja s toplim mlijekom. Prie i na stol spusti
posluavnik s keramikim vrem i dvije alice. Mlijeko se jo pui. Donio sam dodatnu alicu,
ree.
Hvala, kaem.
A u mlijeko sam stavio malo meda, da ga zasladim, dometne on. I samo prstohvat zaina.
Promatra nas kao da bi elio rei jo neto, ali na kraju samo lagano odmahne glavom i izie.
to je njemu? upitam.
Mislim da nas ali, ree Peeta.
Ba, odvratim toei nam mlijeko.
Ozbiljno. Ne vjerujem da su stanovnici Kapitola oduevljeni naim povratkom u arenu. To
vrijedi i za ostale pobjednike. Kapitoljani se veu za svoje prvake.
Bit e njima lake im potee prva krv, kaem odrjeito. Doista nemam vremena brinuti o
tome kako e Kvartalna pokora utjecati na raspoloenje Kapitoljana. Opet gleda sve snimke?
Ne ba. Preskaem scene da vidim to vie borbenih tehnika, ree Peeta.
Tko je sljedei? upitam.

Izaberi sama, isprui Peeta kutiju s kasetama koje su oznaene rednom godinom Igara i
imenom pobjednika.
Prebirem po kutiji kad mi se odjednom u ruci nae kaseta koju jo nismo gledali. Pedesete Igre.
Dakle, druga Kvartalna pokora. Ime pobjednika je Haymitch Abernathy.
Ovu nam nisi pustio, kaem.
Peeta odmahne glavom. Nisam. Znao sam da Haymitch to ne bi elio. Kao to mi nismo eljeli
ponovno proivljavati nae Igre.
A budui da smo svi u istoj ekipi, nisam ni mislio da bi to bilo od velike vanosti.
Je li meu snimkama i pobjednik dvadeset petih Igara? upitam. Nije. Tko god da bio, zacijelo
je ve mrtav. Effie mi je poslala samo one pobjednike s kojima bismo se mogli suoiti. Peeta rukom
odvae kasetu s Haymitchevim nastupom. Zato? Misli da bismo je trebali pogledati?
To je jedina Pokora koju imamo. Moda bismo mogli doznati kakav dragocjeni podatak o tome
kako se one odigravaju, kaem. No, osjeam se nelagodno, kao da se spremam grubo povrijediti
Haymitchevu privatnost. Ne znam zato, jer sve se odigravalo javno, ali nelagoda je tu. Meutim,
priznajem da sam istodobno i vrlo znatieljna. Ne moramo rei Haymitchu da smo gledali snimku.
U redu, sloi se Peeta i ubaci kasetu u ureaj. Sklupam se uz njega na kauu, pijui mlijeko koje
je, s medom i zainom, zaista vrlo ukusno, i utonem u pedesete Igre gladi. Nakon himne, gledam kako
predsjednik Snow izvlai omotnicu s drugom Kvartalnom pokorom. Izgleda mlae, no jednako
odbojno. Neumoljivim tonom kojim je proitao i nau Pokoru, obavjetava Panem da druga zahtijeva
dvostruki broj posveenika. Ve sljedea montirana scena je prva etva, i slijedi prozivka za
prozivkom.
Kad na red doe Okrug 12, ve sam posve shrvana golemim brojem djece koju eka sigurna
smrt. U Dvanaestici imena izvlai neka ena, ne Effie, ali i ona pone uzvikom: Dame imaju
prednost! Najprije prozove djevojicu s Leita, vidi se to po njezinom izgledu, a zatim Maysilee
Donner.
Oh, ona je bila prijateljica moje majke, kaem. Kamera je pronae u gomili, pripijenu uz dvije
druge djevojke. Sve su plavokose. Bez sumnje trgovake keri.
Mislim da je ba tvoja majka i grli, ree Peeta tiho. U pravu je. Kad se Maysilee Donner
hrabro odvoji i krene prema pozornici, na trenutak ugledam majku. Tad je bila mojih godina, i vidim
da nitko nije pretjerivao govorei o njezinoj ljepoti. Za ruku je dri i plae djevojka koja izgleda
poput Maysilee. K tome, vrlo je slina nekome koga poznajem.
Madge, kaem.
To je njezina majka. Ona i Maysilee su bile blizanke, ree Peeta. Otac mi je to jednom
spomenuo.
Razmiljam o Madgeinoj majci, eni naelnika Underseeja, koja zbog uasnog bola ve pola
svog ivota lei nepokretna u krevetu, izolirana od svijeta. Sve dosad nisam bila svjesna ove veze
izmeu nje i majke. Razmiljam o Madge, koja se probila kroz snjenu oluju kako bi Galeu donijela
sredstvo za ublaavanje bolova, i o brou sa ojkom rugalicom koji sada dobiva posve drugo
znaenje. Jer, sada znam da je ranije pripadao Maysilee Donner, Madgeinoj teti, posveenici koja je
ubijena u areni.
Haymitch je izvuen posljednji. Zapanjim se vie nego kad sam ugledala majku. Mlad je, snaan
i, mora se rei, prilino zgodan. Kosa mu je crna i kovrava, a iz sivih oiju, tako karakteristinih za

Leite, izbija mu ve i tada opasan pogled.

Oh, Peeta, nije valjda on ubio Maysilee? uznemirim se iznenada. Ne znam zato, ali i sama
pomisao na to mi je nepodnoljiva.
Natjecalo ih se etrdeset osam. Rekao bih da su izgledi za to vrlo mali, odvrati Peeta.
U povorci bojnih kola djeca iz Okruga 12 nose groznu rudarsku odjeu. I povorka i kasniji
intervjui prikazuju se samo naas, pa nema vremena za detaljnije upoznavanje ni s kime. No budui
da e Haymitch biti pobjednik, na snimci se naao zaokrueni dio razgovora izmeu njega i Caesara
Flickermana, koji izgleda isto kao i uvijek, odjeven u svoje svjetlucavo zagasitoplavo odijelo.
Drukiji su mu samo tamnozelena kosa, kapci i usne.
Dakle, Haymitch, to misli o Igrama sa sto posto vie natjecatelja nego obino? upita Caesar.
Haymitch slegne ramenima. Ne vidim preveliku razliku. Bit e stopostotno glupi, kao i obino,
pa mislim da su mi izgledi otprilike isti.
Gledatelji prasnu u grohot, a Haymitch im se kratko osmjehne. Podrugljivo. Nadmeno. Nehajno.
Za ovo se ba i nije morao potruditi, zar ne? kaem.
Jutro je i Igre poinju. Pratimo kako jednu posveenicu kroz cijev diu iz Lansirne sobe u arenu.
Moram dublje udahnuti. Na licima natjecatelja odraava se nevjerica. ak i namrteni Haymitch na
tren iznenaeno uzdigne obrve.
Teko da se moe i zamisliti mjesto ljepe od ovoga. Zlatni Rog izobilja smjeten je u sredini
zelene livade mjestimino pokrivene prekrasnim cvijeem. Nebo je aurno, posuto pahuljastim
bijelim oblacima. Zrakom lepraju ptice pjevice ivih boja. Po dubokim udisajima nekih
posveenika, u areni zacijelo divno mirie. Snimka iz zraka otkriva da se livada protee kilometrima.
ini se da se u jednom smjeru, vrlo daleko, nalazi uma, dok je s druge strane planina sa snjenim
vrhom.
Sva ta ljepota dezorijentirala je mnoge posveenike. Kad se oglasi gong, veina ih izgleda kao
da se budi iz sna. Ali ne i Haymitch. Uas je kod Roga izobilja gdje se naorua i uzme naprtnjau s
odabranim potreptinama. Krene prema umi prije no to je veina ostalih uope sila sa svojih
ploa.
U krvoproliu prvog dana ubijeno je osamnaest posveenika. Nove smrti slijede brzo. Naime,
postaje jasno kako je gotovo sve na tom lijepom mjestu primamljivo voe koje visi po grmlju,
bistra potona voda, ak i miris cvijea ako ga se udahne iz neposredne blizine smrtonosno.
Koristiti se moe samo kinica i hrana koja je ostavljena u Rogu i oko njega. Uz to, dobro
opskrbljena grupa od deset Karijerista trai rtve po planinskom podruju.
Haymitch u umi ima svojih briga. Ispostavlja se da su upave zlatne vjeverice mesoderi koji
napadaju u oporu, a ubodi leptira uzrokuju jake bolove, pa ak i smrt. No uporno ide naprijed,
stalno se udaljavajui od planine.
I Maysilee Donner pokae se prilino snalaljivom, premda je kod Roga izobilja dohvatila samo
malu naprtnjau. U njoj je pronala zdjelicu, neto suene govedine i puhaljku s dvadesetak strelica.
Iskoritavajui lako dostupne otrove, uskoro puhaljku pretvori u pogubno oruje strelice umae u
smrtonosne tvari pa tek onda njima gaa protivnike.
etvrtog dana slikovita planina preobrazi se u vulkan koji svojom erupcijom zbrie jo desetak
posveenika, ukljuujui polovinu Karijerista. Kako livada ne prua nikakvo utoite pred lavom
koju bljuje planina, preostalih trinaest posveenika, zajedno s Haymitchem i Maysilee, prisiljeno je

drati se ume.
Haymitch kao da je vrsto odluio nastaviti u istom smjeru, to dalje od vulkanske planine, no
labirint guste ivice usmjeri ga natrag u sredite ume gdje naie na troje Karijerista i smjesta izvue
no. Krupniji su i snaniji od njega, ali Haymitch je izuzetno brz i uspije ubiti dvojicu, dok ga trei
razorua. No u trenutku kad mu stavi no pod grlo, Karijerist se srui pogoen strelicom.
Maysilee Donner pojavi se izmeu stabala. Due bismo ivjeli da se udruimo.
ini se da si to upravo dokazala, ree Haymitch trljajui vrat. Saveznici? Maysilee kimne. I
tako se u asku nau u onoj vrsti saveza koji je sudioniku gotovo nemogue raskinuti ako se eli
vratiti kui i suoiti sa stanovnicima svog okruga.
Ba kao Peeti i meni, bolje im ide zajedno. Mogu se ee odmarati, razradili su sustav za
prikupljanje kinice, zajedno se bore i dijele hranu iz naprtnjaa mrtvih posveenika. No Haymitch je
i dalje odluan da se ide naprijed.
Zato? uporna je ona, ali Haymitch kao da je ne uje. Naposljetku, Maysilee odbije poi dalje
ako ne dobije odgovor.
Zato to arena negdje mora zavriti, je li tako? ree on. Ne moe se protezati u beskraj.
to misli da e nai na kraju? upita Maysilee.
Ne znam. Moda neto korisno, odgovori on.
Kad se napokon probiju kroz onu nemoguu ivicu, koristei letlampu pronaenu u naprtnjai
mrtvog Karijerista, nau se na isuenoj ravnici koja vodi do litice. S njezina se vrha, daleko dolje,
vide nazubljene stijene.
To je sve to e ovdje pronai, Haymitch. Hajmo natrag, ree Maysilee.
Ne, ja ostajem ovdje, odvrati on.
U redu. Ionako nas ima jo samo petero, pa se ve moemo oprostiti, ree ona. Ne elim
ekati da ostanemo samo ti i ja.
Dobro, sloi se on. Vie ne prozbori ni rije. Ne prui joj ruku, ak je i ne pogleda. I Maysilee
polako ode.
Haymitch hoda uz rub litice kao da pokuava neto dokuiti. Nogom odgurne oblutak koji se
otkotrlja u ponor, ini se nepovratno. No minutu poslije, kad Haymitch sjedne da se odmori, oblutak
doleti natrag na tlo pokraj njega. Haymitch zbunjeno zuri, a zatim mu se izraz lica promijeni. Vrlo
usredotoen, baci kamen veliine ake u ponor i ostane ekati. Kad se kamen odbije, i to ravno u
njegovu ruku, spopadne ga smijeh.
Uto se zauje kako Maysilee vriti. Saveznitvo je raskinuto, i to s njezine strane, te ga nitko ne
bi krivio da se ogluio na vriskove. Unato tome, on potri prema njoj, no stigne tek vidjeti kako joj
ukastoruiasta ptica, posljednja iz svog jata, probada vrat dugakim, tankim kljunom. Haymitch
dri Maysilee za ruku dok umire, a ja mislim na Rue i kako sam, kao i on, stigla prekasno da bih ita
uinila.
Kasnije tog dana u borbi je ubijen jo jedan posveenik, a treeg stradalog pojeo je opor
upavih vjeverica. Tako su u natjecanju za krunu ostali samo Haymitch i djevojka iz Okruga 1.
Krupnija je od njega i jednako brza, i kad doe do neminovnog okraja, sve je puno krvi. U jezivoj
borbi oboje zadobiju rane koje bi lako mogle biti i pogubne. Kad Haymitch na kraju ostane bez
oruja, zatetura kroz prelijepu umu rukama pridravajui utrobu, dok ona posre za njim sa sjekirom
kojom mu kani zadati smrtni udarac. Najkraim putem Haymitch doe do litice. Tek to je stao na

njezin rub, djevojka baci sjekiru. On se srui na tlo, a sjekira odleti u ponor. Sada i sama bez oruja,
djevojka stojeki pokuava zaustaviti obilno krvarenje iz prazne one duplje. Moda misli da e
ivjeti dulje od Haymitcha, koji se poinje griti na tlu. No ona ne zna ono to je Haymitchu poznato:
oruje e se odbiti natrag. Kad sjekira uskoro doleti preko izboine litice, zabije joj se ravno u glavu.
Odjekne pucanj topa, uklone njezino tijelo, a trube oznae Haymitchevu pobjedu.
Peeta zaustavi kasetu i neko vrijeme sjedimo u tiini.
Napokon, Peeta ree: Elektrini tit pri dnu ponora isti je kao i onaj na krovu Centra za obuku.
Odbija natrag one koji pokuaju skoiti u smrt. Haymitch je pronaao nain da ga pretvori u oruje.
U oruje protiv ostalih posveenika, ali i Kapitola, kaem. Zna i sam da nisu oekivali takav
razvoj dogaaja. Elektrini tit nije trebao biti dio arene, nisu planirali da e ga itko upotrijebiti kao
oruje. Ispali su glupi kad ga je Haymitch otkrio. Sigurna sam da su se ba krasno zabavljali
objanjavajui svoju verziju dogaaja. Koliko se sjeam, ovu snimku nikad nisam vidjela na
televiziji. Kladim se da znam i zato tit im je prisjeo skoro kao nae bobice!
Smijem se, iskreno se smijem, prvi put nakon vie mjeseci. Peeta odmahuje glavom kao da misli
da sam poludjela. Moda malo i jesam.
Skoro, ali ne sasvim kao bobice, zaujem Haymitcha iza nas. Hitro se okrenem, u strahu da e
biti ljutit jer smo gledali snimku njegovih Igara, no on se tek samozadovoljno zasmijulji i potegne
gutljaj iz boce s vinom. Toliko o njegovu odricanju od alkohola. Trebala bih biti uzrujana jer se
vratio piu, ali me trenutano posve obuzima drukiji osjeaj.
Tjedne i tjedne sam provela nastojei upoznati svoje protivnike, i ne razmiljajui o tome tko su
zapravo lanovi moje ekipe. Sada se u meni javlja neko novo samopouzdanje jer mi se ini da sam
napokon spoznala tko je Haymitch, te da poinjem upoznavati samu sebe. A dvoje ljudi koji su
prouzroili tolike probleme Kapitolu zasigurno mogu smisliti nain kako da Peetu vrate kui ivog.

15
Budui da su me Flavius, Venia i Octavia ve toliko puta uljepavali, oekivala sam da u i ovu
gnjavau preivjeti rutinski. Nisam, meutim, ni slutila kakva me duevna patnja eka. Svatko od njih
tijekom uljepavanja barem dvaput brine u pla, a Octavia skoro cijelo jutro ne prestaje potiho
cmizdriti. Pokazuje se da su doista vezani uz mene, te da ih slama moj povratak u arenu. Kad se uz to
u obzir uzme da e sa mnom izgubiti i ulaznice za svakovrsna vana drutvena dogaanja, a osobito
moje vjenanje, cijela im je stvar naprosto nepodnoljiva. Nazor da bi trebali biti jaki zbog nekog
drugog uope im nije poznat, pa se naem u situaciji da ih moram tjeiti. A budui da sam ja ona koja
ide na klanje, ta me situacija pomalo ivcira.
S druge strane, zanimljivo mi je to jer se sjeam da je Peeta rekao kako je posluitelj u vlaku
nesretan zato to se pobjednici opet moraju boriti, te da Pokora nije po volji stanovnicima Kapitola. I
dalje mislim da e prestati mariti im se oglasi gong, ali mi je ipak otkrie da u Kapitolu prema nama
uope neto osjeaju. Svakako im ne smeta to svake godine gledaju kako se djeca meusobno
ubijaju. Ali, moda znaju previe o pobjednicima, posebno o onima koji su ve godinama zvijezde,
da bi mogli zaboraviti kako su i oni ljudi. Pobjednici su za njih poput prijatelja koji e umrijeti, i ove
Igre Kapitoljani doivljavaju slinije nama u okruzima.
Kad se pojavi Cinna, razdraena sam i iscrpljena tjeenjem ekipe za pripremu, naroito zato to
me njihov stalni pla podsjea na suze koje se, nesumnjivo, sada liju kod kue. Stojei u tankom
ogrtau, osjeajui acanje kako na koi, tako i u srcu, jasno mi je da neu moi podnijeti vie niti
jedan saalni pogled. Stoga se otresem na Cinnu im ue: Ako zaplae, ubit u te na licu mjesta.
Cinna se samo nasmijei. Jutro je bilo vlano?
Moe me iscijediti, odvratim.
Cinna me zagrli i povede na ruak. Ne brini. Osjeaje uvijek usmjerim u posao. Na taj nain ne
tetim nikome osim sebi.
Ne mogu opet prolaziti kroz to, upozorim ga.
Jasno mi je. Popriat u s njima, ree Cinna.
Ruak me malice oraspoloi fazan s odabranim eleima u bojama dragulja, majune inaice
pravog povra koje plivaju u maslacu i pire od krumpira pomijean s perinom. Za desert imamo
komade voa koje umaemo u otopljenu okoladu, na koju sam na koncu navalila licom, pa Cinna
mora naruiti jo jednu zdjelu.
Dakle? to emo imati na sebi na sveanom otvorenju? upitam struui drugu zdjelu.
Svjetiljke za glavu ili vatru? Znam da emo u povorci bojnih kola Peeta i ja morati nositi odjeu na
neki nain povezanu s ugljenom.
Neto u tom stilu, odgovori Cinna.
Trojka za pripremu pojavi se kad doe vrijeme za odijevanje kostima, ali ih Cinna otpravi
rekavi im da su ujutro bili tako sjajni da za njih vie nema posla. Odu se oporavljati te ostanem, na
svu sreu, samo u Cinninim rukama. Prvo mi podigne kosu uvijajui pletenicu, onako kako to radi
majka, a zatim prijee na minkanje. Prole godine jedva da sam i bila naminkana jer je elio da me

publika prepozna kad se naem u areni. No sada mi je lice gotovo neprepoznatljivo zbog izraajnih
naglasaka i tamnih sjena obrva u visokim lukovima, iljastih jagodica, zatamnjenih oiju i
tamnoljubiastih usana. Crni, dobro skrojen kombinezon pokriva me od vrata do glenjeva, a na prvi
pogled izgleda vrlo jednostavno. Cinna mi na glavu stavi polovicu krune, poput one koju sam dobila
kao pobjednica, no ova nije zlatna, ve od tekog crnog metala. Potom prigui svjetlo u prostoriji
kako bi postigao dojam sumraka i pritisne dugme ispod tkanine mog rukava, tik kod zapea. Oarano
gledam kako kostim polako oivljava blagim zlatnim svjetlom koje se postupno pretvara u
naranasto-crveni sjaj gorueg ugljena. Izgledam kao da sam odjevena u usijanu eravicu zapravo,
kao da jesam usijana eravica s naeg ognjita. Boje postaju izraenije pa jenjavaju, mijenjaju
poloaj i stapaju se jedna s drugom, ba kao kod stvarnog ara.
Kako ti je ovo uspjelo? upitam u udu.
Portia i ja smo proveli mnoge sate promatrajui vatru, ree Cinna. Pogledaj se.
Okrene me prema zrcalu kako bih dobila cjelovitu sliku. Ne ugledam djevojku, ak niti enu, ve
neko nezemaljsko bie koje kao da bi moglo ivjeti u onom vulkanu to je na Haymitchevim Igrama
unitio sve oko sebe. Crna kruna, koja se sada ini crvenom od usijanja, baca udne sjene na moje
dramatino naminkano lice. Katniss, Vatrena Djevojka, ostavlja za sobom svoje treperave plamike,
duge haljine ukraene draguljima i mekane koje podsjeaju na svjetlo svijee. Sada izgleda
smrtonosno poput vatre same.
Trebalo mi je... upravo ovo da se suoim s ostalima, kaem.
Da, mislim da su ruiasti ru i vrpce za tebe stvar prolosti, ree Cinna. Opet pritisne dugme
kod mog zapea utrnuvi uareni kostim. Ne smijemo istroiti baterije... Kad bude na bojnim
kolima, nemoj niti mahati niti se smjekati. elim da gleda ravno pred sebe, kao da i ne primjeuje
publiku.
Napokon neto u emu u biti dobra, kaem.
Cinna mora obaviti jo neke druge stvari, pa odluim zaputiti se do golemog prizemlja Centra za
preinaku, gdje se uoi sveanog otvorenja okupljaju posveenici i dopremaju njihova bojna kola.
Nadam se da u pronai Peetu i Haymitcha, ali jo nisu stigli. Za razliku od prole godine, kad svi
posveenici kao da su bili prilijepljeni za svoja kola, atmosfera je vrlo drutvena. Pobjednici, i
posveenici i savjetnici, stoje u grupicama i razgovaraju. Naravno, jer svi se meusobno poznaju. A
kako ja ne poznajem nikoga, niti sam osoba koja e hodati uokolo i predstavljati se, stanem gladiti
vrat jednog od svojih konja, pokuavajui ostati nezamijeena.
Nita od toga.
Hrskanje zaujem prije no to uope shvatim da je pokraj mene, i kad okrenem glavu, glasovite
plavo-zelene oi Finnicka Odaira samo su koji centimetar udaljene od mojih. Ubaci kockicu eera u
usta i nasloni se na mog konja.
Bok, Katniss, ree on leerno, kao da se poznajemo godinama, premda se zapravo nikad nismo
sreli.
Bok, Finnick, uzvratim jednako oputeno, iako mi je nelagodno to se toliko pribliio, osobito
stoga to je polugol.
Hoe? prui mi dlan prepun kockica eera. Za konje su, ali koga briga? Oni e eer jesti
jo godinama, a ti i ja... hja, ako vidimo to slatko, moramo im prije iskoristiti priliku.
Finnick Odair je, moe se rei, ivua legenda Panema. Na ezdeset petim Igrama gladi slavio je

kad mu je bilo samo etrnaest godina, te je jo uvijek jedan od najmlaih pobjednika. Kako dolazi iz
Okruga 4, bio je Karijerist pa su izgledi otpoetka bili na njegovoj strani. No nijedan trener nije si
mogao pripisati zasluge za njegovu izuzetnu ljepotu visinu, atletsku grau, blistavu kou, bronanu
kosu i nevjerojatno lijepe oi. I dok su te godine ostali posveenici na jedvite jade dobivali aku ita
ili pokoju ibicu kao dar, njemu niega nije manjkalo. Ni hrane, ni lijekova, ni oruja. Njegovim je
protivnicima bilo potrebno otprilike tjedan dana da shvate kako je on prvi kojeg bi se trebalo rijeiti,
ali bilo je prekasno. Ve je bio vjet borac s kopljima i noevima koje je pronaao u Rogu izobilja, a
kad mu je srebrnim padobranom dostavljen trozubac moda i najskuplji dar koji sam ikad vidjela u
areni bilo je sve gotovo. Gospodarska grana Okruga 4 je ribarstvo. Finnick je u amcima proveo
cijeli ivot. Trozubac je bio prirodan, smrtonosni produetak njegove ruke. Od neke povijue ispleo
je mreu kojom je hvatao protivnike i onda ih probadao trozupcem. Za nekoliko dana kruna je bila
njegova.
Kapitoljani su otad ludi za njim.
Zbog svoje mladosti, prvih par godina bio im je nedostupan. No kad je napunio esnaest, oni
oajniki zaljubljeni u njega poeli su ga za vrijeme Igara naprosto proganjati. U njegovoj naklonosti,
meutim, nitko ne uiva dugo. U svom godinjem posjetu promijeni njih etiri ili pet starijih ili
mlaih, lijepih ili neuglednih, bogatih ili vrlo bogatih. Pravit e im drutvo i primati njihove raskone
darove, ali nikad nee ostati. A kad jednom ode, vie se ne vraa.
Ne mogu porei da Finnick spada meu najljepe, najzamamnije ljude na planetu. Ali, sasvim
iskreno, meni nikad nije bio privlaan. Moda je prezgodan, ili ga je prelako imati, ili bi ga pak bilo
prelako izgubiti.
Ne, hvala, odbijem eer. Ali voljela bih koji put posuditi tvoj kostim.
Ogrnut je zlatnom mreom koja je strateki zamrena na njegovim preponama pa, tehniki
gledano, nije gol, ali nije ni daleko od toga. Njegov stilist oito smatra da ga je najbolje to vie
otkriti publici.
Ja se od tvog kostima jeim. to je s onim lijepim slatkim haljinama? upita on, pa malko
ovlai usne jezikom. Veina ljudi zbog toga vjerojatno silazi s uma, no ja iz nekog razloga zamislim
kako stari Cray slini nad nekom sirotom, izgladnjelom djevojkom.
Prerasla sam ih, odgovorim.
Finnick dohvati ovratnik mog kombinezona i provue ga meu prstima. Ova Pokora ti stvarno
nije trebala. Mogla si u Kapitolu ludo zaraivati. Imala bi dragulje, novac, to god eli.
Dragulje ne volim, a novca imam vie nego to mi je potrebno. Na to ga uope troi,
Finnick? upitam.
Oh, ve godinama nemam posla s neim tako priprostim kao to je novac, ree on.
Kako ti onda plaaju za uitak da im pravi drutvo? upitam.
Tajnama, ree on tiho, pa nagne glavu. Usne mu sada gotovo dodiruju moje. A ti, Vatrena
Djevojko? Ima li kakvih tajni koje bi vrijedilo uti?
Iz nekog glupog razloga lice mi se zaari, ali ipak ne uzmaknem. Nemam, ja sam otvorena
knjiga, apnem. Izgleda da svi doznaju moje tajne, i to prije mene.
Osmjehne se. Naalost, mislim da si u pravu. Pogled mu naas pobjegne u stranu. Dolazi
Peeta. ao mi je to ste morali otkazati vjenanje, to vas je zacijelo shrvalo. Ubaci u usta novu
kockicu eera i odlunja dalje.

Peeta mi prie, odjeven jednako poput mene. to je htio Finnick Odair? upita.
Okrenem se, pribliim usne njegovim, pa napola spustim vjee oponaajui Finnicka. Ponudio
mi je eer i elio saznati sve moje tajne, kaem to zavodljivije mogu.
Peeta se nasmije. Uf, pa ne valjda.
Najozbiljnije, kaem. Ispriat u ti jo kad me prou marci.
Misli da bismo i mi tako zavrili da nismo podijelili pobjedu? upita Peeta pogledavajui
ostale. Da bismo se uklopili u taj udni cirkus?
Naravno. Osobito ti, kaem.
Oh, a zato osobito ja? osmjehne se on.
Zato to si slab na lijepe stvari, dok ja nisam, drim se nadmono. Namamili bi tebe
Kapitoljani, prihvatio bi ih, i onda se posve izgubio.
Imati oko za lijepe stvari nije isto to i biti slab na njih, istakne Peeta. Osim moda kad se
radi o tebi. Zasvira glazba. iroka vrata otvore se za izlazak prvih bojnih kola, a izvana dopre huk
gomile. Hoemo li? Peeta isprui ruku i pomogne mi da se popnem na kola.
Povuem ga gore. Budi miran, poravnam mu krunu. Jesi li vidio kostim kad ga se ukljui?
Opet emo izgledati zadivljujue.
To je sigurno. Samo, Portia mi je rekla da moramo pokazati apsolutnu ravnodunost. Ovog puta
nema mahanja, ree on. Gdje su, uostalom, njih dvoje?
Ne znam. Promatram povorku bojnih kola. Moda e biti najbolje da odmah ukljuimo
kostime. Kad pritisnemo dugmad i ponemo se ariti, vidim da ljudi agore pokazujui na nas, i
jasno mi je da e se nakon sveanog otvorenja ponovno priati samo o nama.
Ve smo gotovo na samom izlazu. Istegnem vrat pogledom traei Portiu i Cinnu. Prole su
godine bili uz nas do posljednje sekunde, no sada ih nema nigdje. Trebamo li se drati za ruke?
upitam.
ini se da su nama prepustili tu odluku, ree Peeta.
Zagledam se u njegove plave oi, koje nikakva dramatina minka ne moe uiniti istinski
opakima, i sjetim se kako sam ga prije samo godinu dana bila spremna ubiti, uvjerena da on eli ubiti
mene. A sada je sve suprotno. Odluna sam spasiti ga, znajui da e cijena biti moj vlastiti ivot.
Kako dio mene nije hrabar koliko bih eljela, ipak mi je drago da je uz mene Peeta, a ne Haymitch.
Bez daljnjeg razgovora, ruke nam se spoje. Naravno da emo nastupiti kao jedno.
Kad se pojavimo na blijedom veernjem svjetlu, amor gomile pretvori se u sveopi vrisak, ali
nijedno od nas ne reagira. Usmjerim pogled u udaljenu toku i pretvaram se da publika ne postoji, da
nema histerije. Naas nas ipak opaam na golemim ekranima uz cestu.
Nismo samo lijepi, nego mrani i snani. No i vie od toga. Tragini ljubavni par iz Okruga 12,
koji je toliko pretrpio, a tako kratko uivao u blagodatima svoje pobjede, ne trai naklonost
oboavatelja, njihove poljupce, niti im prua milost svojim osmijesima. Ne, mi ne pratamo.
Uivam u tome. Napokon mogu biti svoja.
Dok se vozimo rotorom Sredinjeg kruga, vidim da je nekoliko stilista pokualo od Cinne i
Portie ukrasti zamisao o osvjetljavanju posveenika. Elektrinim svjetalcima naikana odijela
posveenika iz Okruga 3, gdje proizvode elektronike ureaje, bar izgledaju smisleno. No to e
plamtei pojasevi pastirima iz Okruga 10, preruenima u krave? Zar peku sami sebe? Stvarno jadno.

ar koji se presijava na Peetinu i mojem kostimu je, s druge strane, tako hipnotian da veina
ostalih posveenika zuri u nas. Osobito je opinjen par iz Okruga 6. Oboje su poznati ovisnici o
morfileju. Mravi su do kosti, a ukasta im je koa objeena. Gledaju nas svojim golemim oima ak
i kad se predsjednik Snow oglasi sa svog balkona, svima nam poeljevi dobrodolicu na Pokoru.
Zasvira himna, i dok se posljednji put vozimo Sredinjim krugom, zapitam se umiljam li, ili se i
predsjednik Snow zapiljio u mene.
Peeta i ja priekamo da se vrata Centra za obuku zatvore i tek se onda opustimo. Cinna i Portia
su tu, zadovoljni naim nastupom. Ove je godine i Haymitch bio u povorci, ali zajedno s
posveenicima iz Okruga 11. Vidim ga kako glavom pokazuje u naem smjeru, nakon ega svi krenu
prema nama.
Chaffa poznajem po vienju jer sam na televiziji godinama imala prilike gledati kako boca s
piem ide amo-tamo izmeu njega i Haymitcha. Tamnoput je, visok oko dva metra, a jedna mu ruka
zavrava batrljkom jer je aku izgubio prije trideset godina na Igrama koje je osvojio. Sigurna sam da
su mu ponudili protezu, kao i Peeti kad su mu amputirali potkoljenicu, ali ju je odbio.
ena, Seeder, po izgledu gotovo da bi mogla biti s Leita. Maslinaste je koe i ravne crne kose
proarane sjedinama. Samo, njezine zlatno-smee oi otkrivaju da je iz drugog okruga. Zacijelo joj je
ve oko ezdeset, ali jo uvijek izgleda snano. K tome, nema nijednog znaka da se tijekom godina
odala piu, morfileju ili nekom drugom umjetnom bijegu od stvarnosti. Zagrli me prije nego to
ijedna ita kaemo. Osjeam da je to zbog Rue i Thresha. Ne mogavi se suzdrati, apnem: Kako su
im obitelji?
Svi su ivi, odgovori tiho prije nego to se odmakne.
Chaff me zagrli zdravom rukom i cmokne ravno u usta. Zapanjeno se trgnem, dok on i Haymitch
prasnu u smijeh.
Smjesta potom kapitolski posluitelji stanu nas energino usmjeravati prema dizalima. Imam
dojam da im bezbrino druenje pobjednika stvara nelagodu. Dok hodam prema dizalima, i dalje se
drei za ruke s Peetom, pokraj mene se u hipu pojavi djevojka koja s glave skine ukras od lisnatih
granica i baci ga iza sebe ne marei pogledati gdje je pao.
Johanna Mason. Iz Okruga 7. Ondje proizvode drvenu grau i papir, stoga i ukras od granica.
Pobijedila je vrlo se uvjerljivo prikazavi slabom i bespomonom, pa nitko nije obraao pozornost
na nju. No, potom je pokazala da moe vrlo efikasno ubijati. Raskutra svoju ionako najeenu kosu i
zakoluta iroko razmaknutim oima. Kostim mi je grozan. Moja stilistica je najvei idiot u Kapitolu.
Ve etrdeset godina kostimira nae posveenike u stabla. Da je barem mene dopao Cinna. Izgleda
izvrsno.
Nikad nisam bila nimalo vina djevojakim razgovorima o odjei, frizuri i minki pa odluim
lagati. Cinna mi je pomogao dizajnirati vlastitu odjevnu liniju. Mora vidjeti to sve moe napraviti
s barunom. Od svih tkanina, jedino sam se baruna mogla odmah prisjetiti.
Ve sam vidjela. Na tvojoj Turneji. Ona haljina bez naramenica koju si nosila u Okrugu dva?
Tamnoplava s dijamantima? Bila mi je tako prekrasna da sam htjela posegnuti kroz ekran i strgnuti je
s tebe, ree Johanna.
Sigurna sam da jesi, pomislim. Zajedno s pokojim komadom mesa. Dok ekamo dizala, Johanna
otkopa kostim te ga, pustivi da padne na tlo, s gnuanjem utne. Izuzevi umsko zelene natikae,
ostala je posve gola. Sad je bolje.

Zavrimo u istom dizalu, a cijelu vonju do sedmog kata provede avrljajui s Peetom o
slikanju; svjetlucanje njegova zaarena kostima odraava joj se na golim grudima. Kad ode, Peetu i
ne pogledam, ali znam da mi se ceri. Nakon to iz dizala izau Chaff i Seeder, ostavivi nas same,
odgurnem njegovu ruku, a on se stane glasno smijati.
to je? okomim se na njega kad se naemo na naem katu.
Sve je to bilo zbog tebe, Katniss. Zar ne shvaa? ree on.
to je bilo zbog mene? upitam.
Finnick i njegove kockice eera, Chaffov poljubac i Johannino svlaenje. Zbog tebe su se svi
tako ponaali. Pokua zazvuati ozbiljnije, ali bezuspjeno. Zadirkuju te jer si tako... ma zna.
Ne, ne znam, kaem. Zaista nemam pojma to mi eli rei.
Sjea se kako me nisi htjela pogledati golog u areni, iako sam bio polumrtav. Tako si...
nevina, ree napokon.
Nisam! viknem. Cijelu sam godinu praktiki trgala odjeu s tebe kad god smo bili pred
kamerama!
Da, ali... zapravo sam htio rei da si nevina za Kapitol, ree, oito me nastojei umiriti. Za
mene si savrena. Svi se samo malice ale s tobom.
Ne, nego mi se smiju! A i ti skupa s njima! kaem.
Nije istina. Peeta odmahuje glavom, ali jo uvijek potiskuje smijeh. Ozbiljno razmiljam bi li
se doista ba on trebao vratiti iv s Igara kad se otvore vrata drugog dizala.
Prikljue nam se Haymitch i Effie koji zbog neega izgledaju vrlo zadovoljno. No Haymitch se
iznenada uozbilji.
to sam sada uinila? skoro izustim, no vidim da zuri iza mene, prema vratima blagovaonice.
Effie zakilji u istom smjeru pa vedro ree: Izgleda kako su se ove godine pobrinuli da
garnitura bude kompletna.
Okrenem se i ugledam crvenokosu Avoxicu, djevojku koja me prole godine posluivala sve do
poetka Igara. Lijepo je ovdje imati prijatelja. Primijetim da je mladi pokraj nje, Avox, takoer
crvenokos. Bit e da je Effie mislila na to kad je spomenula kompletnu garnituru.
A tad me prou trnci. Jer, poznajem i njega. No ne iz Kapitola. Godinama smo avrljali u
Penici, alei se na raun juha Masne Sae. Zadnji sam ga put vidjela na trgu; leao je u nesvijesti
pokraj Galea koji je, okrvavljen, bio na rubu smrti.
Na novi Avox je Darius.

16
Haymitch me vrsto uhvati za zapee, kao da predosjea da bih se mogla izlanuti, ali nijema sam,
ba kao i Darius kojeg su takvim napravili kapitolski muitelji. Haymitch mi je jednom rekao da
Avoxima jezike srede tako da vie ne mogu govoriti. U glavi ujem kako me Darius zadirkuje; glas
mu, vragolast i vedar, odzvanja Penicom. Nikad nije zbijao ale sa mnom, kao pobjednici ovdje,
nego zato to smo si bili iskreno dragi. Da ga Gale sad moe vidjeti...
Znam da bi bilo kakva kretnja prema Dariusu, bilo kakav in prepoznavanja rezultirao jedino
njegovim kanjavanjem. Stoga tek zurimo jedno drugom u oi: Darius, sada nijemi rob, i ja, sada na
putu prema sigurnoj smrti. to bismo si i mogli rei? alim zbog tvoje sudbine? Boli me tvoja patnja?
Drago mi je to smo imali priliku poznavati se?
Ne, Dariusu ne bi trebalo biti drago to me poznavao. Da sam ja ranije zaustavila Threada, ne bi
on morao istupiti u pokuaju da spasi Galea. Ne bi bio Avox. I jo konkretnije, ne bi bio moj Avox,
jer predsjednik Snow ga je vie nego oito smjestio ovdje kako bi sluio upravo meni.
Istrgnem ruku iz Haymitcheva stiska i krenem u svoju staru spavau sobu. Zakljuam za sobom
vrata pa sjednem na rub kreveta, oslonivi laktove o koljena, a elo o ake. U tami se zagledam u
svoj zaareni kostim, zamiljajui se sklupanu pokraj vatre u svojoj staroj kui u Okrugu 12. Kako
baterija ide kraju, sjaj polako iezava i tkanina poprima crnu boju.
Kad Effie pokuca na vrata i pozove me na veeru, napokon ustanem i skinem kostim, uredno ga
sloim i stavim na stol zajedno s krunom.
U kupaonici operem tamnu minku s lica. Odjenem jednostavnu koulju i hlae, te se hodnikom
zaputim prema blagovaonici.
Za veerom kao da nisam svjesna to se zbiva oko mene, osim da nas posluuju Darius i
crvenokosa djevojka. Effie, Haymitch, Cinna, Portia i Peeta su za stolom i razgovaraju o, valjda,
sveanom otvorenju. Doista prisutnom osjetim se jedino kad namjerno sruim zdjelu s grakom na
pod i, prije nego to me itko stigne zaustaviti, unem kako bih poistila nered. Darius je bio tik
pokraj mene kad sam gurnula zdjelu; skupljajui graak, nakratko smo rame uz rame, zaklonjeni od
pogleda. Ruke nam se dodirnu samo naas. Osjeam, ispod masnog umaka iz zdjele, njegovu grubu
kou. U vrstom, oajnikom stisku naih prstiju skriva se sve ono to nikad neemo imati prilike
izrei. Uto Effie straga zakvoca: To nije tvoj posao, Katniss! i Darius odmakne ruku.
Poslije odemo pogledati saetak sveanog otvorenja. Uguram se na kau izmeu Cinne i
Haymitcha jer ne elim biti uz Peetu. Ova strahota s Dariusom tie se mene i Galea, moda ak i
Haymitcha, ali ne i Peete. Ako je i poznavao Dariusa toliko da mu kimne u pozdrav, nije zalazio u
Penicu kao mi ostali. Osim toga, jo sam uvijek ljutita na njega jer mi se podsmjehivao zajedno s
ostalim pobjednicima, i zadnje to sada elim su njegovo suosjeanje i utjeha. Pokuat u ga spasiti u
areni, nisam se predomislila, ali ne dugujem mu nita vie od toga.
Gledajui povorku prema Sredinjem krugu, pomislim kako je vie nego dovoljno da nas i
redovnih godina kostimiraju i tjeraju da paradiramo ulicama u bojnim kolima. Jer, djeca u kostimima
izgledaju luckasto, no ostarjeli pobjednici, pokazuje se, mogu izazvati tek saaljenje. Nekoliko

mlaih, poput Johanne i Finnicka, ili onih ija tijela nisu propala, poput Seeder i Brutusa, jo uvijek
izgledaju koliko-toliko dostojanstveno. Ali veina njih, kostimirana u krave, stabla ili truce kruha, a
izmodena alkoholom, morfilejom ili bolesti, izgleda groteskno. Prole smo godine razglabali o
svakom natjecatelju, ali veeras su komentari vrlo rijetki. Nikakvo udo da je publika podivljala kad
smo se pojavili Peeta i ja, tako mladi, snani i lijepi u blistavim kostimima. Slika i prilika onoga to
bi posveenici trebali biti.
im saetak zavri, ustanem i zahvalim Cinni i Portiji na sjajno obavljenom poslu i krenem u
sobu na spavanje. Effie mi dovikne da se rano ujutro sastajemo na doruku kako bismo razradili
strategiju treniranja, ali ak i njezin glas zvui muklo. Jadna Effie. Napokon je imala dobru godinu na
Igrama zahvaljujui Peeti i meni, a sada je sve uniteno i pretvoreno u zbrku koju niti ona ne moe
prikazati u pozitivnom svjetlu. Po Kapitolskim mjerilima, ovo je zacijelo istinska tragedija.
Nedugo nakon to se uvuem u krevet, zaujem lagano kucanje na vratima. Ne odgovorim na
njega. Ove noi ne elim Peetu pokraj sebe, osobito stoga to je Darius u blizini. Loije bi to
izgledalo samo da je Gale ovdje. Gale. Kako da ga zaboravim kad se Darius stalno vrzma
hodnicima?
Jezici dominiraju mojim nonim morama. Najprije, ukoena i nemona, promatram kako ruke u
rukavicama obavljaju krvavu amputaciju u Dariusovim ustima. Zatim se naem na zabavi na kojoj svi
nose maske, a netko mi se, pretpostavljam Finnick, stalno prikrada palucajui vlanim jezikom. No
kad me uhvati i skine masku, ugledam lice predsjednika Snowa, s ijih nadutih usana kaplje krvava
slina. Naposljetku, ponovno sam u areni. Jezik mi je suh i hrapav kao brusni papir; pokuavam
dohvatiti vodu u jezercu koje se povlai kad god ispruim ruku.
Kad se probudim, oteturam do kupaonice i pohlepno se napijem vode iz slavine, koliko god je
stane u mene. Skinem znojnu odjeu te se sruim natrag u krevet, gola, i nekako uspijem ponovno
zaspati.
Ujutro odgaam odlazak na doruak to je dulje mogue jer mi se nikako ne raspravlja o naoj
strategiji treniranja. to bismo uope trebali raspraviti? Svaki pobjednik ve zna za to je tko
sposoban. Ili za to je nekad bio sposoban. Peeta i ja emo nastaviti glumiti zaljubljeni par, i to je
sve. No sada nisam u stanju razgovarati o tome, osobito zbog Dariusa koji bi nijemo stajao sa strane.
Dugo se tuiram, polako odjenem odjeu koju mi je Cinna ostavio za trening, pa preko mikrofona
naruim u sobu hranu s menija kobasicu, jaja, krumpirie, kruh, sok i vruu okoladu. Sve se preda
mnom pojavi ve za minutu. Najedem se do sita, pokuavajui razvui vrijeme do deset sati, kad se
moramo spustiti do prostora za vjebanje. No u devet i trideset Haymitch mi stane lupati na vrata.
Oito sam mu navrh glave. Nareuje mi da doem u blagovaonicu i to ODMAH! Unato tome, jo
operem zube pa zakrivudam hodnikom, uinkovito potroivi novih pet minuta.
U blagovaonici su samo Peeta i Haymitch, ije je lice uareno od pia i ljutnje. Na zapeu nosi
narukvicu od istog zlata s plamenim uzorcima zacijelo njegov ustupak Effienu planu o usklaenom
znamenju koju nezadovoljno okree. Narukvica je vrlo lijepa, uistinu, no kako je neprestano
pomie, stjee se dojam da ga ograniava, da je njome okovan, a ne da mu slui kao nakit. Kasni,
zarei na mene.
Oprostite, zaspala sam. Pola noi sam probdjela jer su me muile more s odrezanim jezicima.
Kanila sam zvuati neprijateljski, no zadnjih nekoliko rijei mi umalo zastane u grlu.
Haymitch me srdito pogleda, no potom se smeka. U redu, nema veze. Danas na treningu imate

dva zadatka. Prvi: ostanite zaljubljeni.

Razumljivo, kaem.
I drugi: sprijateljite se s nekim.
Ne, otpovrnem. Nikome od njih ne vjerujem, veinu ih ne mogu podnijeti, i stoga bih
najradije da se oslanjamo samo jedno na drugoga.
To sam i ja odmah rekao, ali zapone Peeta.
Ali nee biti dovoljno, ustrajanje Haymitch. Ovoga puta trebat e vam vie saveznika.
Zato? upitam.
Zato to ste neupitno u loijem poloaju od ostalih. Vai se suparnici poznaju godinama. to
misli, tko e im biti prva meta? upita on.
Mi. I to god da uinili, neemo moi utjecati na stara prijateljstva, kaem. Zato da se onda
uope trudimo?
Zato to ste dobri borci. A publika vas voli. Stoga biste i dalje mogli biti poeljni saveznici.
Ali samo ako drugima date do znanja da ste voljni udruiti se s njima, ree Haymitch.
Dakle, ove nas godine elite vidjeti u oporu Karijerista? upitam, ne mogavi sakriti gnuanje.
Ve tradicionalno, posveenici iz Okruga 1, 2 i 4 udruuju snage, eventualno uzimajui u svoje
redove jo pokojeg izuzetnog borca, te se daju u lov na slabije suparnike.
To je i bila naa strategija, nije li? Trenirati poput Karijerista? uzvrati Haymitch. A tko e
sve sainjavati njihovu grupu u pravilu se dogovara prije poetka Igara. Peeta se prole godine jedva
nekako ugurao.
Sjetim se kakvo sam gaenje osjetila kad sam na prolim Igrama otkrila da je Peeta u oporu s
Karijeristima. Znai, trebali bismo se udruiti s Finnickom i Brutusom. To nam pokuavate rei?
Ne nuno s njima. Svi ste pobjednici. Ako vam je tako drae, okupite svoju grupu. Izaberite
koga elite. Predlaem Chaffa i Seeder. Premda, Finnicka se ne smije zanemariti, ree Haymitch.
Udruite se s nekim tko bi vam mogao biti od koristi. Imajte na umu da arena ovog puta nee biti
puna drhtave djece. Svi vai protivnici su iskusni ubojice, bez obzira na dojam koji ostavljaju svojim
stanjem.
Moe biti da je u pravu. Samo, kome bih mogla vjerovati? Moda Seeder. No, elim li se doista
udruiti s njom, samo kako bih je poslije, ako se tako dogodi, morala ubiti? Ne. S druge strane, pod
istim okolnostima sam se udruila s Rue. Stoga kaem Haymitchu da u pokuati, iako sumnjam da e
mi paktiranje ii osobito dobro.
Effie se pojavi malo ranije kako bi nas povela do vjebalita. Naime, prole smo godine, iako
toni, Peeta i ja bili posljednji pristigli posveenici. No Haymitch joj ree kako ne eli da nas vodi
do dvorane. Nitko od pobjednika nee se pojaviti s dadiljom, a kako smo najmlai, tim je vanije da
izgledamo samostalno. Zbog toga nas Effie otprati samo do dizala, zadovoljivi se cjepidlaenjem
oko naih frizura i pritiskanjem dugmeta za vjebalite.
Vonja je kratka i nema vremena za razgovor, no kad me Peeta uhvati za ruku, ne pobunim se.
Sino ga, nasamo, jesam odbila, no na treningu moramo izgledati nerazdvojno.
Effie nije trebala brinuti da emo se pojaviti posljednji. Stigli su samo Brutus i Enobaria, ena iz
Okruga 2. Mogla bi imati oko trideset godina, a sve ega se o njoj sjeam jest da je u borbi prsa o
prsa ubila jednog posveenika zubima mu rasporivi grkljan. Zbog tog je poteza postala tako
popularna da je, nakon to je pobijedila, dala izbrusiti zube tako da svaki zavrava otrim vrhom

poput onjaka. Potom ih je jo presvukla zlatom. U Kapitolu joj ne nedostaje oboavatelja.

Do deset sati pojavi se tek polovica posveenika. Atala, voditeljica treninga, zapone s
pripremljenim uvodnim govorom tono na vrijeme, nimalo smetena loim odazivom. Moda ga je i
oekivala. Meni je laknulo jer je u dvorani desetak ljudi manje s kojima bih morala sklapati lana
prijateljstva. Atala nas brzo upozna sa svim bazama za treniranje, kako borilakih tehnika, tako i
vjetina za preivljavanje, te nas otpravi na vjebanje.
Peeti kaem kako bi bilo najbolje da se razdvojimo i tako obuhvatimo vie sadraja. On krene
prema Brutusu i Chaffu kako bi bacao koplje, a ja se zaputim k bazi za vezivanje vorova, kojoj
jedva da itko ikad prilazi. Trener mi se svia. Pozdravi me vrlo srdano, moda ba zato to sam i
prole godine vjebala s njim. Zadovoljan je kad mu pokaem da jo uvijek mogu postaviti zamku
koja podie neprijatelja u zrak i ostavlja ga da, s omom na nozi, visi sa stabla. Sigurno je zapazio
kakve sam sve zamke postavljala prole godine u areni i sada me smatra naprednom uenicom, pa ga
zamolim da ponovimo sve vorove koji bi mi mogli posluiti, ali i neke koje vjerojatno nikad neu
koristiti. Bila bih posve zadovoljna da sam prijepodne provela nasamo s njim, no nakon sat i pol
netko mi prie odostraga i, obgrlivi me rukama, lako dovri komplicirani vor s kojim sam se
muila. Finnick, naravno, koji je valjda cijelo djetinjstvo proveo u vitlanju trozupca i vezanju
zamrenih vorova za mree. Nakratko ga promatram kako podie komad konopca, izrauje omu, pa
se, elei me zabaviti, pretvara da se objesio.
Kolutajui oima, krenem prema drugoj pustoj bazi, na kojoj posveenici mogu nauiti kako
naloiti vatru. U tome sam se ve izvjetila, no pritom sam prilino ovisna o ibicama. Stoga me
trener zaposli kremenom, komadom elika i pougljenjenom tkaninom. Mnogo je tee nego to izgleda
i, premda sam vrlo usredotoena, tek za sat vremena uspijem zapaliti vatru. Kad dignem glavu uz
pobjedonosni smijeak, shvatim da imam drutvo.
Pokraj mene je dvoje posveenika iz Okruga 3. Upinju se ibicama potpaliti potenu vatru.
Isprva nakanim otii, no ipak bih eljela jo malo vjebati s kremenom. A ako ve moram izvijestiti
Haymitcha da sam se s nekim pokuala sprijateljiti, ovo dvoje bi mogli biti podnoljiv izbor. Oboje
su sitne grae, vrlo blijedi i crnokosi. ena, Wiress, vjerojatno je godite moje majke. Govori tiho i
razborito, no odmah uoim da ima naviku zastati usred reenice, kao da zaboravlja da je sugovornik
ispred nje. Mukarac se zove Beetee. Stariji je i pomalo nemiran. Nosi naoale, no esto pogledava
iznad stakala. Malice su udni, ali sam prilino sigurna da me ni on ni ona nee pokuati posramiti
skidajui se do gola.
Uz to, dolaze iz Okruga 3. Moda bi ak mogli potvrditi moje sumnje o tamonjem ustanku.
Prijeem pogledom po dvorani. Peeta je okruen razuzdanim bacaima noeva. Ovisnici o
morfileju iz Okruga 6 su na bazi za maskiranje; jedno drugome oslikavaju lica svijetloruiastim
spiralama. Muki posveenik iz Okruga 5 povraa vino po podlozi za maevanje. Finnick i starica iz
njegova okruga su na bazi za streliarstvo. Johanna Mason je opet gola; mae kou uljem
pripremajui se za lekciju iz hrvanja. Odluim ostati gdje jesam.
Wiress i Beetee su mi drutvo po mjeri. ine se drueljubivi, ali nisu nametljivi. Razgovaramo o
naim talentima; oboje su izumitelji, prema emu moje navodno zanimanje za modu izgleda prilino
nevano. Wiress spomene neku vrstu ureaja za ivanje na kojem trenutano radi.
Detektira gustou tkanine i odabire vrstou, ree pa zastane, posve zaokupljena trunkom suhe
slame.

vrstou konca, objasni do kraja Beetee. Automatski. Time je iskljuena mogunost ljudske
pogreke. Potom stane priati o svom nedavnom uspjehu, konstruiranju ipa koji je tako siuan da
se moe sakriti ispod ljokice, ali sadrava sate i sate glazbe. Sjetim se da se toga dotakla i Octavia
dok su me pripremali za fotografiranje u vjenanicama, i uoim priliku da aludiram na ustanak.
Oh, da. Svi u mojoj ekipi za pripremu jako su se uznemirili prije nekoliko mjeseci jer nisu
mogli doi do tog ipa, kaem neusiljeno. Pretpostavljam da su brojne narudbe morale ekati na
svoj red.
Beetee me promotri preko naoala. Da. Jeste li ove godine imali slinih zaguenja u
proizvodnji ugljena? upita.
Ne. Zapravo, izgubili smo par tjedana kad su doveli novog zapovjednika Mirovnjaka i njegovu
ekipu, ali nije to bilo nita znaajno, kaem. Naime, to se proizvodnje tie. Dva tjedna
besposliarenja po kui znai da je veina stanovnika dva tjedna gladovala.
Mislim da shvaaju kako im pokuavam rei da kod nas nije bilo ustanka. Oh, prava teta, ree
Wiress pomalo razoarano. Mislila sam da je tvoj okrug vrlo... Smetena svojim mislima, ponovno
utihne.
Zanimljiv, dopuni je Beetee. I ja sam mislio isto.
Nelagodno mi je jer znam da su stanovnici njihova okruga zacijelo patili mnogo vie od nas.
Osjetim potrebu stati u obranu svojih sugraana. Nema nas mnogo u Dvanaestici, kaem. Premda
se tako ne ini prema svim tim Mirovnjacima. Bit e da smo dovoljno zanimljivi.
Dok se premjetamo do baze za skrovita, Wiress se zaustavi i zagleda u poviene tribine po
kojima, jedui i pijui, vrljaju Igrotvorci. Prema posveenicima se osvru tek povremeno.
Pogledaj, Wiress neprimjetno pokae glavom u njihovu smjeru. Podignem pogled i spazim
Plutarcha Heavensbeeja u prekrasnom grimiznom ogrtau s krznenim ovratnikom, koji ga izdvaja kao
glavnog Igrotvorca. Jede purei batak.
Ne vidim ime je zasluio komentar, no ipak kaem: Da, ove su ga godine unaprijedili u
glavnog Igrotvorca.
Ne, ne, ree Wiress. Pogledaj prema kutu stola. Jedva da se moe...
Beetee zakilji preko naoala. Razabrati.
Zbunjeno se zapiljim u istom smjeru, naposljetku ipak uoivi da zrana ploha pri kutu stola,
veliine dva dlana, kao da titra, nasitno se mreka, iskrivljujui otar drveni rub i pehar s vinom koji
je netko ondje ostavio.
Elektrini tit. Postavljen je izmeu Igrotvoraca i nas. Pitam se zbog ega, ree Beetee.
Vjerojatno zbog mene, priznam. Prole sam godine, za vrijeme samostalnog nastupa, odapela
strijelu prema njima. Beetee i Wiress znatieljno me pogledaju. Isprovocirali su me. Recite, ima li
svaki tit takvu titravu toku?
Pukotinu, ree Wiress odsutno.
U oklopu, takorei dovri Beetee. Idealno bi bilo da je posve nevidljiv, zar ne?
eljela bih im postaviti jo koje pitanje o titu, ali oglase nam da je vrijeme za ruak. Pogledom
potraim Peetu. U drutvu je s jo desetak pobjednika pa odluim da u objedovati samo s
posveenicima iz Trice. Moda bih mogla privoljeti Seeder da nam se pridrui.
Kad doemo u blagovaonicu, shvatim da neki iz Peetine klape imaju drukije zamisli. Spajaju
manje stolove kako bi dobili jedan veliki za kojim bismo svi morali jesti zajedno. Ne znam to da

uinim. Jo sam u koli izbjegavala jesti za pretrpanim stolovima. Sasvim iskreno, vjerojatno bih
sjedila sama da Madge nije ulo u naviku praviti mi drutvo. Pretpostavljam da bih inae objedovala
s Galeom, no kako smo bili dva razreda razlike, nikad nismo ruali u isto vrijeme.
Uzmem posluavnik i stanem obilaziti kolica natrpana hranom koja okruuju prostoriju. Peeta me
dostigne kod gulaa. Kako ide? Dobro. Odlino. Sviaju mi se pobjednici iz Okruga tri, kaem.
Wiress i Beetee.
Zbilja? ree on. Ostali se sprdaju na njihov raun.
Zato me to ne iznenauje? odvratim. Sjetim se kako je u koli Peeta uvijek bio okruen
grupom prijatelja. Zapravo je nevjerojatno da me uope primijetio, izuzevi da sam udna.
Johanna ih je prozvala Uvrnuta i Napeti, ree on.
Dakle, ispadam glupa to mislim da bi mogli biti od koristi. I to zato to je Johanna Mason
neto bubnula dok je uljem mazala grudi prije hrvanja, uzvratim otro.
Zapravo, mislim da te nadimke vuku ve godinama. I ne rugam im se, samo prenosim
informaciju, ree on.
Wiress i Beetee su inteligentni. Izumitelji su. Odoka su shvatili da je izmeu nas i Igrotvoraca
postavljen elektrini tit. I ako ve moramo imati saveznike, elim njih. Bacim kutlau natrag u
lonac, oboje nas poprskavi gulaom.
Zbog ega si tako ljutita? upita Peeta briui gula s koulje. Zato to sam te zadirkivao u
dizalu? Oprosti. Mislio sam da e i tebi biti smijeno.
Zaboravi, odmahnem glavom. Mui me mnogo toga. Darius, ree on.
Darius. Igre. Haymitchev pritisak da se udruimo s ostalima. Moemo odluiti da ostanemo
sami.
Znam. Ali moda je Haymitch u pravu, kaem. Nemoj mu to rei, ali obino jest u pravu kad
su Igre u pitanju.
Evo, preputam ti zadnju rije o naim saveznicima. No trenutano sam sklon Chaffu i Seeder,
ree Peeta.
Seeder mi je OK, ali Chaff nije, kaem. Barem ne jo.
Sjedni za stol pokraj njega. Obeavam ti da mu neu dopustiti da te opet poljubi, ree Peeta.
Za rukom mi se Chaff ne ini tako grozan. Trijezan je. Pria preglasno i esto zbija loe ale
koje su, meutim, u pravilu na vlastiti raun. Jasno mi je zato bi odgovarao Haymitchu, ije su misli
uvijek mrane. No jo uvijek nisam sigurna da elim u savez s njim.
Svojski se trudim vie se druiti, ne samo s Chaffom ve s grupom u cjelini. Poslije ruka
najprije odem do baze za jestive kukce s posveenicima iz Okruga 8 Cecelijom, koja je kod kue
ostavila troje djece, i Woofom, nagluhim starcem koji, izgleda, uope ne shvaa to se zbiva oko
njega jer stalno pokuava u usta strpati otrovne kukce. Voljela bih da mogu spomenuti svoj umski
susret s Twill i Bonnie, no ne znam kako to izvesti. Cashmere i Gloss, sestra i brat iz Okruga 1,
pozovu me k sebi, pa neko vrijeme u njihovu drutvu postavljam visee mree za spavanje. Pristojni
su, ali suzdrani, i cijelo vrijeme razmiljam kako sam prole godine ubila oboje posveenika iz
njihova okruga, Glimmer i Marvela, kako su ih vjerojatno poznavali, a moda im ak bili i savjetnici.
Pokuaj da im se pribliim bio je, u najboljem sluaju, napola uspjean, ba kao i mrea koju sam
postavila. Potom se prikljuim Enobariji na treningu maevanja i s njom izmijenim nekoliko reenica,
no jasno nam je da se ne elimo udruivati. Finnick mi ponovno prie na bazi za ribarenje, ali samo

da bi me upoznao s Mags, staricom koja takoer dolazi iz Okruga 4. Zbog lokalnog naglaska i
iskrivljenog govora vjerojatno je imala modani udar mogu shvatiti tek pokoju njezinu rije, no
vidim da moe napraviti upotrebljivu udicu od, kunem se, bilo ega trna, jaca4 ili naunice. Nakon
nekog vremena sasvim zanemarim trenera, te pokuavam ponoviti sve to radi Mags. Kad izradim
sasvim solidnu udicu od svinutog nokta, koju priveem na nekoliko svojih vlasi, bezubo mi se
osmjehne i neto nerazgovijetno ree. Mislim da me pohvalila. Tad se sjetim kako se u svom okrugu
dobrovoljno javila da zamijeni mladu, histerinu enu. Nije to, dakako, uinila zato to misli da moe
pobijediti, ve da spasi djevojku, kao to sam se ja prole godine javila da spasim Prim. I u tom
trenutku odluim da je elim u svojoj ekipi.
Super. Haymitcha u morati izvijestiti da za saveznike elim osamdesetogodinjakinju, Uvrnutu i
Napetog. Bit e oduevljen.
Odustanem od sklapanja prijateljstava i odem do baze za streliarstvo da se malo priberem.
Uivam u isprobavanju razliitih lukova i strijela. Tax, trener, uvidi da mi nepomine mete nisu
nikakav izazov pa pone visoko u zrak izbacivati smijene imitacije ptica koje moram gaati. Isprva
mi se to ini glupim, ali se ispostavi da je prilino zabavno, mnogo slinije ciljanju ivotinja u
pravom lovu. Budui da pogaam svaku pticu koju izbaci, Tax pone poveavati njihov broj.
Zaboravim gdje sam, na ostale pobjednike i kako se bijedno osjeam, posve se usredotoivi na
gaanje. Kad uspijem oboriti pet ptica u istoj seriji, shvatim kako je u dvorani dovoljno tiho da
ujem svaku od njih kako pada na tlo. Okrenem se i otkrijem da je veina pobjednika zastala kako bi
me promatrala. Na licima im primjeujem zavist, mrnju, ali i divljenje.
Nakon treninga, Peeta i ja zajedno ekamo da Haymitch i Effie dou na veeru. Haymitch za
stolom svu pozornost smjesta usmjeri k meni: Najmanje polovica pobjednika uputila je svoje
savjetnike da te zatrae za saveznicu. Siguran sam da razlog nije tvoj vedar karakter.
Vidjeli su je kako gaa, osmjehne se Peeta. Zapravo, i ja sam prvi put vidio to zbilja moe s
lukom i strijelom pa se i sam spremam podnijeti slubeni zahtjev za saveznitvo.
Tako si dobra? upita me Haymitch. Tako dobra da te i Brutus eli?
Slegnem ramenima. Ali ja ne elim Brutusa, nego Mags i posveenike iz Okruga tri.
A koga bi drugog. Haymitch uzdahne i narui bocu vina. Svima u rei da jo promilja.
Nakon moje streliarske ekshibicije i dalje me znaju zadirkivati, ali vie ne osjeam da mi se
rugaju. tovie, ini mi se kao da sam primljena u zatvoreni pobjedniki krug. Tijekom idua dva
dana druim se s gotovo svim putnicima za arenu. ak i s morfiima koji me, uz Peetinu pomo,
pretvore u polje utih cvjetova. Pa ak i s Finnickom, koji mi odri sat pouke iz bacanja trozupca u
zamjenu za lekciju iz streliarstva. No to vie upoznajem te ljude, osjeam se sve loije. Jer, sve u
svemu, ne mrzim ih. Neki od njih mi se i sviaju.
A mnogi su u tako loem stanju, da bih ih, vodei se porivima, najradije zatitila. Meutim, ako
elim spasiti Peetu, svi oni moraju umrijeti.
Posljednji dan treninga zavrava samostalnim nastupima pred Igrotvorcima. Svatko od nas ima
petnaest minuta da ih zadivi svojom vjetinom, no ne znam to bismo im to mogli pokazati. Za rukom
se alimo na tu temu u obzir dolazi pjevanje, plesanje, striptiz i prianje viceva. Mags, koju sad
razumijem neto bolje, odlui da e naprosto malo pridrijemati. Ja ne znam to bih. Odapeti koju
strijelu, jedino to. Haymitch je rekao da ih iznenadimo ako ikako moemo, no ostala sam bez ideja.
Budui da sam enski posveenik iz Dvanaestice, na rasporedu sam posljednja. Kako natjecatelji

redom odlaze na nastup, tako je u blagovaonici sve tie i tie. Lake mi je biti ironina i drati se
nesavladivo, po obrascu koji smo svi usvojili, dok nas je vie. No kako ljudi izlaze, razmiljam
jedino o tome da im je preostalo tek nekoliko dana ivota.
Naposljetku, ostanem sama s Peetom. On posegne preko stola za mojim rukama. Jesi li odluila
to e izvesti pred Igrotvorcima?
Odmahnem glavom. S obzirom na elektrini tit, ove godine ih ne mogu iskoristiti za vjebu
gaanja. Moda u izraditi pokoju udicu. A to e ti?
Nemam pojma. Da barem mogu ispei kola ili to takvo, odgovori on.
Baci se na maskiranje, predloim.
Hou, ako su mi morfii ostavili bar malo materijala za rad, ree on kiselo. Nisu se micali s
baze za maskiranje otkad je trening poeo.
Neko vrijeme sjedimo u tiini, da bih iznenada izrekla ono to nas oboje mui. Kako emo ubiti
te ljude, Peeta?
Ne znam, spusti on elo na nae isprepletene ruke.
Ne elim ih za saveznike, kaem. Zato nas je Haymitch tjerao da se upoznajemo s njima?
Sad e nam biti mnogo tee nego prole godine. Izuzevi Rue. Ali, vjerojatno je ne bih ni mogla ubiti.
Previe je sliila Prim.
Peeta podigne namrekano elo i zamiljeno me pogleda. Njezina je smrt bila najgroznija, zar
ne?
Nijedno umiranje nije bilo ba jako lijepo, odvratim, sjetivi se kako su zavrili Glimmer i
Cato.
Pozovu Peetu i ostanem ekati sama. Proe petnaest minuta. Pa pola sata. Na red doem nakon
gotovo etrdeset minuta.
Uavi u dvoranu, osjetim otar miris sredstva za ienje i opazim da je jedna strunjaa
odvuena na centar. Atmosfera je posve drukija od prologodinje, kad su pripiti i slabo
usredotoeni Igrotvorci bezvoljno jeli poslastice s gozbenog stola. Meusobno apuu, pomalo
ljutito. to je to izveo Peeta? Je li ih neime namjerno uzrujao?
Prome me strepnja. Ne svia mi se ovo. Ne elim da se Peeta izdvoji kao meta ljutitih
Igrotvoraca. To je moj posao. Skinuti nian s Peete. No ime ih je uzrujao? Jer, voljela bih uiniti
isto, i jo vie. Smaknuti samodopadnost s lica onih ija je zadaa smisliti to zabavnije naine da
nas poubijaju. Natjerati ih da shvate kako su kapitolskoj surovosti izloeni jednako kao i mi.
Moete li i pretpostaviti koliko vas mrzim? pomislim. Vas, koji ste svoje talente stavili u
slubu Igara?
Pokuam uhvatiti pogled Plutarcha Heavensbeeja, no izgleda da me namjerno ignorira, ba kao i
sve dane treninga. Sjetim se kako se potrudio da me upozna, zamolio za ples, te mi s velikim
ponosom pokazao ojku rugalicu na svom satu. No ovdje nema mjesta njegovu prijateljskom nastupu
jer ja sam tek posveenica, a on glavni Igrotvorac moan, dalek, siguran...
Iznenada, dosjetim se to u izvesti. Posve u zasjeniti Peetu, to god da je bila njegova toka.
Odem do baze za vezivanje vorova, uzmem komad konopca i stanem uplitati jedan kraj s drugim. Ne
ide mi najbolje jer ovakav vor jo nikad nisam izradila sama, ve tek gledala Finnicka kako ga vee
svojim vjetim, prebrzim prstima. No nakon desetak minuta uspijem napraviti sasvim solidnu omu.
Dovuem jednu od lutaka za gaanje u sredite dvorane i, upotrijebivi preku za vjebanje, objesim

je stegnuvi joj omu oko vrata. Vezati joj ruke iza lea bio bi zgodan dodatak, no mislim da mi ve
istjee vrijeme. Pourim stoga do baze za maskiranje gdje su posveenici prije mene, jamano
morfii, napravili nevjerojatan nered. Ipak, pronaem napola punu posudu krvavo crvenog soka od
bobica kojim u ostvariti svoj naum. Tkanina boje koe kojom je presvuena lutka upija boju poput
slikarskog platna. Prstom paljivo ispisujem slova po njoj, zaklanjajui ih od pogleda. Zatim se hitro
odmaknem kako bih vidjela reakciju na licima Igrotvoraca kad proitaju ime na lutki.

17
Uinak na Igrotvorce je strelovit i u skladu s oekivanjima. uje se vie priguenih vriskova. Nekima
iz ruku popadaju ae s vinom i milozvuno se razbiju na podu. Dvojica kao da premiljaju bi li se
onesvijestili. Sok je jednoduan.
Sada imam svu pozornost Plutarcha Heavensbeeja. Netremice gleda u mene dok mu sok breskve
koju je zgnjeio curi po prstima. Naposljetku proisti grlo i ree: Moete ii, gospoice Everdeen.
Uljudno kimnem pa se okrenem kako bih otila. No ne mogu odoljeti, i u posljednjem trenutku
bacim posudu sa sokom od bobica preko ramena. ujem kako je sok poprskao lutku, a zatim lom jo
nekoliko aa. Dok se vrata dizala zatvaraju preda mnom, svi jo nepomino stoje.
Reklo bi se da sam ih iznenadila, pomislim. Za tu opasnu nepromiljenost platit u, bez ikakve
sumnje, deseterostruko. Ali trenutano sam gotovo ushiena i dopustim si uivati u tom osjeaju.
eljela bih odmah izvijestiti Haymitcha o svom nastupu, ali ne naiem ni na koga. Pretpostavim
da se spremaju za veeru pa se i sama odluim istuirati jer su mi ruke zamrljane sokom. Stojei pod
mlazom vode, razmiljam koliko je razborito bilo izvesti takvu psinu. Pitanje kojim bih se trebala
voditi jest: Hoe li to pomoi Peeti da preivi? Ne gledajui izravnu korist, ovo ba i ne. Sve to
se dogodi na treningu ostaje stroga tajna, pa mjere protiv mene ne bi imale smisla jer nitko ne bi znao
o to sam se ogrijeila. tovie, prole sam godine nagraena za svoju drskost. No ovo je prekraj
drukije kategorije. Ako su Igrotvorci ljutiti na mene i odlue me kazniti u areni, i Peeta bi mogao
stradati u njihovu napadu. Moda sam postupila odve lakomisleno. Ipak... ne mogu rei da alim
zbog toga.
Kad se okupimo na veeri, na Peetinim rukama primijetim blijede arene mrlje, premda se,
vidim mu po vlanoj kosi, i on otuirao. Izgleda da se na koncu ipak odluio za maskiranje. im nam
serviraju juhu, Haymitch krene ravno u glavu: Dakle? Kako su proli vai samostalni nastupi?
Peeta i ja se pogledamo. Vie ne gorim od elje da ispriam to sam uinila jer mi se sada, u
miru blagovaonice, moj nastup ini krajnje ekstremnim. Najprije ti, kaem Peeti. Zasigurno si
izveo neto vrlo posebno. Morala sam ekati etrdeset minuta da uem. No ini se da i on oklijeva.
Pa... pa bacio sam se na maskiranje, kao to si i predloila, Katniss. I dalje se krzma. Zapravo, ne
ba na maskiranje. Ali, upotrijebio sam boje.
Za to si ih upotrijebio? upita Portia.
Sjetim se koliko su uzrujani bili Igrotovorci kad sam ula u dvoranu. I mirisa sredstva za
ienje. Strunjae navuene preko centra. Je li prekrivala neto to se nije moglo oistiti? Naslikao
si neto, zar ne?
Vidjela si sliku? upita Peeta.
Nisam. Bilo im je jako vano da je sakriju, kaem.
To je uobiajeno. Igrotvorci ne mogu dopustiti da ijedan posveenik sazna to su izveli drugi,
ree Effie bezbrino. to si naslikao, Peeta? Kao da se raznjeila. Katnissin portret?
Zato bi mene slikao, Effie? upitam malice razdraeno.
Da pokae kako e uiniti sve to moe da bi te zatitio. Uostalom, to svi u Kapitolu i oekuju.

Zar se nije dobrovoljno javio da ide s tobom? ree Effie kao da se radi o neemu posve oitom.
Zapravo, naslikao sam Rue, ree Peeta. Prekrivenu Katnissinim cvijeem.
Nitko dulje vrijeme ne izgovori ni rije, a onda Haymitch upita vrlo odmjerenim tonom: A to
si time nakanio postii?
Nisam siguran, ree Peeta, pa doda: elio sam da se barem na trenutak osjete odgovornima
za ubojstvo te djevojice.
Pa to je grozno. Effie je na rubu plaa. Razmiljati na takav nain... zabranjeno je, Peeta.
Apsolutno zabranjeno. Samo e navui jo vie nevolja na sebe i Katniss.
U ovome se moram sloiti s Effie, ree Haymitch. Portia i Cinna ute, ali su im lica vrlo
ozbiljna. Jasno, svi su u pravu. No iako sam i sama zabrinuta, smatram da je Peeta uinio izuzetnu
stvar.
Ovo je izgleda nezgodan trenutak da spomenem kako sam objesila lutku na kojoj sam napisala
ime Senece Cranea, kaem. Postigla sam eljeni uinak. Nakon trenutka nevjerice, na mene se srui
prava oluja negodovanja.
Objesila... si... Senecu Cranea? upita Cinna.
Jesam. Pokazivala sam koliko sam se izvjetila u vezivanju vorova, i nekako se dogodilo da
ba on zavri s omom oko vrata, kaem. Oh, Katniss, ree Effie prigueno. Kako si uope
saznala za to? A to je tajna? Predsjednik Snow nije mi ostavio takav dojam. Zapravo, kao da je
jedva ekao da mi to otkrije, kaem. Effie otie od stola pritiui ubrus na usta. Eto, sad sam
uzrujala Effie. Trebala sam lagati i rei da sam odapela pokoju strijelu.
ovjek bi pomislio da smo to planirali, osmjehne mi se Peeta jedva primjetno.
Zar niste? upita Portia. Prstima je prekrila vjee kao da se eli zatititi od vrlo jakog svjetla.
Ne, odgovorim, gledajui Peetu s novim uvaavanjem. ekajui nastup, uope nismo znali to
bismo mogli izvesti.
Haymitch, odluili smo da u areni ne elimo druge saveznike, ree Peeta.
Odlino, rijeio sam se odgovornosti. Nijedan mi prijatelj nee stradati zbog vae gluposti,
ree Haymitch.
Upravo to smo i mi imali na umu, kaem mu.
U tiini dovrimo veeru, no kad ustanemo kako bismo preli u dnevnu sobu, Cinna me vrsto
prigrli. Hajdmo pokupiti te bodove. Skupimo se pred televizorom. Zacrvenjenih oiju, pristigne i
Effie. Na ekranu se pojavljuju lica posveenika, okrug po okrug, a broj bodova, izmeu jedan i
dvanaest, bljesne ispod svake fotografije. Oekivano, najvie bodova dobili su Cashmere, Gloss,
Brutus, Enobaria i Finnick. Ostali su proli osrednje ili loe.
Jesu li ikad dodijelili nulu? upitam.
Nisu, ali za sve postoji prvi put, odgovori Cinna.
Ispostavi se da je u pravu. Jer, s dvanaesticama koje dobijemo Peeta i ja, ulazimo u povijest
Igara gladi. No nikome nije do slavlja.
Zato su to uinili? upitam.
Zato da ostalima ne ostave izbora. Svi e krenuti na vas, ree Haymitch bezbojno. Idite u
krevet. Ne mogu vas vie gledati.
Peeta me utke otprati do sobe. Prije nego to mi zaeli laku no, zagrlim ga i poloim glavu na

njegova prsa. On mi rukama klizne po leima, naslonivi obraz na moju kosu. ao mi je ako sam
pogorala stvari, kaem.
Nisi ih pogorala vie nego ja. Zato si to uope uinila? upita on.
Ne znam. Da im pokaem kako nisam samo figura u njihovim Igrama? kaem.
Kratko se nasmije, bez sumnje se prisjetivi veeri uoi prolih Igara. Ne mogavi zaspati, oboje
smo izali na krov. Tada je i rekao neto u tom smislu, ali nisam shvatila to zapravo misli. Sada ga
razumijem.
I ja sam im to elio pokazati, ree. I ne kaem da neu pokuati. Mislim, vratiti te kui. Ali,
sasvim iskreno...
Sasvim iskreno, pretpostavlja da je predsjednik Snow Igrotvorcima vjerojatno izravno naredio
da ne izaemo ivi iz arene, kaem.
Palo mi je to na pamet, ree Peeta.
Meni takoer. I to ne samo jednom. Meutim, dok ja sigurno neu preivjeti arenu, jo se uvijek
nadam da Peeta hoe. Na kraju krajeva, nije on posegnuo za bobicama, nego ja. Nikad nitko nije
posumnjao da je njegov prkos motiviran ljubavlju. Moda e stoga predsjedniku Snowu vie
odgovarati da Peeta ostane iv, zgaen i slomljena srca, kao iva opomena ostalima.
No ako se to i dogodi, svi e znati da smo stradali borei se. Je li tako? upita Peeta.
Da, svi e znati, odgovorim, prvi put osjetivi kako se udaljavam od svoje osobne drame koja
me razdirala jo otkako je objavljena Pokora. Sjetim se starca kojeg su ustrijelili u Okrugu 11,
Bonnie i Twill, te govorkanja o ustancima. Da, svi u okruzima pratit e kako se nosim sa smrtnom
kaznom, tim zavrnim inom u predstavi o moi predsjednika Snowa. Trait e neki znak po kojem e
znati da njihova borba nije bila uzaludna. Moram jasno pokazati da se opirem do samoga kraja;
Kapitol e me ubiti, ali moj e duh preivjeti. Nema boljeg naina da se pobunjenicima ostavi nada.
Pritom je sjajno to je moja odluka da spasim Peetu na raun vlastitog ivota sama po sebi in
otpora. Odbijam sudjelovati na Igrama po kapitolskim pravilima. Moj osobni cilj u cijelosti se
poklapa s onim koji elim ostvariti zbog ope koristi. A kad bih doista spasila Peetu... to se tie
revolucije, bilo bi to idealno. Jer, mrtva u biti vrednija. Mogu me pretvoriti u neku vrstu muenice
koja je patila za zajedniku ideju, oslikavati zastave mojim likom, ime bih uinila mnogo vie da
potaknem ljude nego da sam iva. No Peeta e korisniji biti iv, nesretan, jer znat e svoju bol
oblikovati u rijei koje e preobraziti ljude.
Peeta bi poludio da zna o emu razmiljam pa kaem samo: I? Kako emo iskoristiti nae
posljednje dane?
Svaku minutu koja mi je ostala od ivota elio bih provesti s tobom, odgovori Peeta.
Onda doi, povuem ga u svoju sobu.
Pravi je uitak opet spavati uz njega. Sve dosad nisam bila svjesna koliko mi je bila potrebna
ljudska blizina. Osjetiti Peetu u tami pokraj sebe. Da barem nisam protratila posljednje dvije noi
odbijajui ga. Utonem u san zakriljena njegovom toplinom, a kad otvorim oi, kroz prozore ve ulazi
danje svjetlo.
Nisi imala none more ree on.
Nisam, potvrdim. A ti?
Nijednu. Ve sam bio zaboravio to znai dobro se naspavati, ree.
Neko vrijeme samo leimo, ne urei u novi dan. Sutra naveer su televizijski intervjui, to znai

da bismo se danas trebali pripremati za njih s Effie i Haymitchem. Ponovno visoke pete i zajedljive
primjedbe, pomislim. No tad u sobu ue crvenokosa Avoxica nosei papiri s Effienom porukom s
obzirom na nau nedavnu Turneju, ona i Haymitch dijele miljenje kako smo ve dorasli nastupu pred
publikom. Pouavanje je otkazano.
Zbilja? ree Peeta. Uzme mi papiri iz ruke i sam proita poruku. Zna li to ovo znai?
Imamo cijeli dan samo za sebe.
teta to ne moemo nikamo otii, primijetim eznutljivo.
Tko to kae? upita on.
Krov. Naruimo gomilu hrane, uzmemo pokrivae i krenemo na izlet. Cjelodnevni izlet na krovu,
u vrtu punom cvijea, uz zveckanje metalnih tapia. Jedemo. Leimo na suncu. Otkidam visee
povijue i, koristei znanje steeno na treningu, vjebam vezanje vorova i izradu mrea. Peeta me
crta. Smislimo igru upotrijebivi elektrini tit koji okruuje krov on baci jabuku u njega, jaje
moram uhvatiti, i tako naizmjence.
Nitko nas ne ometa. Kasno poslijepodne leim s glavom u Peetinu krilu pletui krunu od cvijea
dok on prka po mojoj kosi, tvrdei da vjeba vorove. Nakon nekog vremena, ruke mu se umire.
to je? upitam.
elio bih da sada sve stane, da mogu zauvijek ivjeti u ovom trenutku, ree on.
Obino se zbog njegovih izjava kojima mi daje naslutiti da me bezgranino voli osjeam grozno
i spopadne me krivnja. No sada mi je toplo oko srca, oputena sam i nimalo zabrinuta za budunost
koju ionako neu imati pa jednostavno izustim: OK.
Po glasu znam da se osmjehuje. Znai moe?
Moe, odgovorim.
Opet uvue prste u moju kosu. Zadrijemam, no probudi me da vidim zalazak sunca, velianstven
uto-naranasti sjaj na obzoru oko Kapitola. Zasigurno ne eli da ti promakne, ree.
Hvala, kaem. Jer, zaista, na prste mogu nabrojati zalaske sunca koju su mi preostali, i ne
elim propustiti nijedan.
Ne odlazimo na zajedniku veeru, niti itko doe po nas.
Drago mi je da su nas ostavili na miru. Bacam u oaj ljude oko sebe, ve sam umoran od toga,
ree Peeta. Svi samo plau. A Haymitch... Nema potrebe da nastavlja.
Na krovu doekamo vrijeme za spavanje, pa se tiho, ne susrevi nikoga, spustimo u sobu.
Sljedeeg nas jutra probudi moja ekipa za pripremu. Vidjevi Peetu i mene zajedno u krevetu,
shrvana Octavia smjesta brine u pla. Sjeti se to nam je Cinna rekao, ree Venia otro. Octavia
kimne i izae iz sobe jecajui.
Peeta se zbog dotjerivanja mora vratiti u svoju sobu pa ostanem sama s Venijom i Flaviusom.
Nema uobiajenog avrljanja. Zapravo, jedva da bilo to govore. Tek me povremeno zamole da
podignem glavu ili prokomentiraju tehniku minkanja. Ve je skoro vrijeme za ruak kad osjetim kako
mi neto kaplje po ramenu. Okrenuvi se, ugledam Flaviusa kako mi rezucka kosu neujno plaui.
Nakon to ga Venia prijekorno pogleda, on lagano odloi kare na stol i ode.
Ostala je samo Venia, ija je koa tako blijeda da sa ini kako e tetovae otpasti s nje. Odluna
i gotovo ukoena lica, uredi mi kosu i nokte, pa me naminka, sve radei vrlo hitro kako bi
nadoknadila izostanak svojih kolega. Uporno izbjegava moj pogled. Tek kad se pojavi Cinna, koji
procijeni da izgledam dobro i otpravi je, Venia me uhvati za ruke, pogleda ravno u oi i ree:

eljeli bismo da zna... kako nam je bila ast truditi se da osvane u najljepem svjetlu. Potom
odjuri iz sobe.
Moja ekipa za pripremu. Moji glupavi, povrni, privreni ljubimci, opsjednuti perjem i
zabavama, gotovo su mi slomili srce ovakvim oprotajem. Iz Venijinih posljednjih rijei jasno je
kako znaju da se neu vratiti. Zna li to ve cijeli svijet? zapitam se. Svrnem pogled na Cinnu. On
svakako zna. No kao to je obeao, nema opasnosti da e i on zaplakati.
Dakle? to u nositi veeras? gledam vreu za odjeu u kojoj se nalazi moja haljina.
Predsjednik Snow osobno je odredio to e nositi, ree Cinna pa otkopa vreu otkrivi
jednu od vjenanica u kojima su me fotografirali snjenobijela svila, duboki izrez, uzak struk i
rukavi koji padaju od zapea sve do poda. I biseri. Posvuda biseri. Uiveni su u haljinu, oblikuju
krunu za veo, ekaju da ih u nizovima ovjesim o vrat. Premda je Kvartalna pokora objavljena iste
veeri kad i fotografije, ljudi su i dalje glasali za najdrau haljinu, a ova im se najvie svidjela.
Predsjednik kae da je veeras mora odjenuti. Nai prigovori su odbaeni.
Provlaim svilu izmeu prstiju pokuavajui dokuiti to to smjera predsjednik Snow. Budui da
sam najuveniji prijestupnik, onda bi valjda i moja bol, gubitak i ponienje trebali biti u sreditu
pozornosti.
A na ovaj e nain, smatra predsjednik Snow, taj cilj biti ostvaren. Silno me pogodi takva
surovost, pretvaranje vjenanice u mrtvaki pokrov. U sebi osjetim potmulu bol. Bila bi teta ne
iskoristiti tako lijepu haljinu, samo protisnem.
Cinna mi s pomnjom pomogne da je odjenem, a kad mi napokon sjedne na ramena, nezadovoljno
slijeem. Je li i prije bila tako teka? upitam. Sjeam se da je nekoliko haljina bilo vrlo gusto
tkano, no ova kao da ima cijelu tonu.
Morao sam napraviti pokoji prepravak zbog osvjetljenja, ree Cinna. Kimnem, iako ne
shvaam kakve veze imaju prepravci s teinom haljine. Obuje mi cipele, pa me uresi bisernim
nakitom i velom. Malice mi popravi minku i zatrai da proetam.
Izgleda oaravajue, ree. Sluaj, Katniss. Gornji dio haljine je vrlo uzak pa ne elim da
die ruke iznad glave. Barem dok se ne pone okretati.
Opet u se okretati? upitam, prisjetivi se prologodinje haljine.
Siguran sam da e te Caesar to zamoliti. U suprotnom, predloi mu sama. Ali ne odmah.
Sauvaj to za svoju veliku zavrnicu, uputi me Cinna.
Daj mi znak, kaem.
U redu. Jesi li pripremila taktiku za intervju? Znam da vas je Haymitch oboje pustio da se
snalazite sami.
Ne, ove u godine samo improvizirati. Zanimljivo, nisam ni najmanje nervozna. Zaista nisam.
Moe me predsjednik Snow mrziti koliko hoe, ali kapitolska publika jede mi iz ruke.
Kod dizala se sastanemo s Effie, Haymitchem, Portiom i Peetom, koji je u otmjenom smokingu i
bijelim rukavicama. Tako se odijevaju mladoenje u Kapitolu.
Kod kue je sve mnogo jednostavnije. Mladenka obino unajmi bijelu haljinu koja je ve bila
noena stotinama puta. Mladoenja nosi neto isto, a da nije rudarska odjea. U Palai pravde
ispune neke formulare, te im se dodijeli kua. Obitelj i prijatelji okupe se na objedu, tko moe priuti
si i malo torte. No i bez nje, uvijek nam ostaje tradicionalna pjesma koju pjevamo dok mladenci
prelaze prag svog doma. A imamo i na mali obred. Mladenci naloe svoju prvu vatru, na njoj ispre

neto kruha, te ga dijele. Moda je to zastarjelo, ali u Okrugu 12 nitko nema osjeaj da je doista u
braku sve dok ne podijeli preni kruh.
Ostali posveenici ve su se okupili iza pozornice i tiho razgovaraju, no utihnu kad stignemo
Peeta i ja. Svi se ljutito zapilje u moju vjenanicu. Jesu li zavidni zbog njezine ljepote? Ili ih brine da
bi mogla presudno utjecati na pridobivanje publike?
Napokon, Finnick ree: Ne mogu vjerovati da te Cinna upakirao u to.
Nije imao izbora. Predsjednik Snow ga je prisilio, odvratim pomalo obrambeno. Neu nikome
dopustiti da prigovara Cinni.
Cashmere zabaci svoje bujne plave uvojke i bijesno ree: E pa, izgleda smijeno! Zgrabi
brata za ruku i odvue ga do mjesta s kojeg e povesti nau povorku na pozornicu. I ostali
posveenici krenu zauzimati svoja mjestu u redu. Zbunjena sam jer, premda su svi ljutiti, neki od njih
nas suosjeajno tapaju po leima, a Johanna Mason ak i zastane kako bi mi popravila bisernu
ogrlicu.
Natjeraj ga da ti plati za ovo, OK? ree.
Kimnem, ali shvatim to je htjela rei tek kad posjedamo na svoja mjesta na pozornici, a Caesar
Flickerman, ove godine blijedoljubiaste kose i minke, zavri svoj uvodni govor i zapone nas
intervjuirati. Sve dosad nisam uviala da se pobjednici osjeaju iznevjereno do sri, i da su zbog
toga gnjevni. No igraju mudro, izuzetno mudro jer srdbu pretau u odgovore kojima u loem svjetlu
prikazuju vladajue, osobito predsjednika Snowa. Dodue, ne svi. Za nazadnjake poput Brutusa i
Enobarije ovo su tek jo jedne Igre, a ima i onih koji su odve zbunjeni, omamljeni ili izgubljeni da
bi se prikljuili napadima. No jo uvijek ima dovoljno razboritih i odvanih pobjednika koji nisu
spremni na predaju.
Cashmere zakotrlja grudu izjavom kako ne moe prestati plakati kad se sjeti da Kapitoljani
zacijelo silno pate znajui da e nas izgubiti. Gloss se prisjeti sve ljubaznosti koja je ovdje pruena
njemu i njegovoj sestri. Nervozno se trzajui, kao i obino, Beetee dovede u sumnju zakonitost
Pokore, pitajui se jesu li je u skorije vrijeme prouili pravni strunjaci. Finnick odrecitira pjesmu
koju je napisao svojoj jedinoj ljubavi u Kapitolu, i stotinjak se ljudi srui u nesvijest, sigurni da je
mislio na njih. Gruda se kotrlja, i Johanna Mason smjesta postavi pitanje moe li se ova situacija
kako razrijeiti. Sigurno je da tvorci Kvartalne pokore nisu oekivali da bi se izmeu pobjednika i
Kapitola mogla razviti takva ljubav. Nitko ne moe biti toliko okrutan da prekine tu iskrenu vezu.
Seeder naglas razmilja kako u Okrugu 11 svi smatraju da je predsjednik Snow svemoan. Pa, ako je
svemoan, zato ne promijeni Pokoru? A Chaff, nadovezujui se na nju, ustvrdi kako bi predsjednik
mogao promijeniti Pokoru, no zasigurno misli kako to nikome nije pretjerano vano.
Kad najave mene, publika je ve potpuno slomljena. Ljudi ridaju i rue se, a neki ak zazivaju
promjenu. Stupivi pred njih u bijeloj svilenoj vjenanici, praktiki izazovem pobunu. Nee vie biti
mene, nee vie biti traginog ljubavnog para koji je trebao ivjeti dugo i sretno, nee biti vjenanja.
ak i Caesarova profesionalnost poputa dok ih pokuava stiati kako bi me se ulo, no moje tri
minute brzo prolaze.
Naposljetku galama ipak jenja, i Caesar se okrene meni: Eto, Katniss, oito je da su nas
veeras sve svladali osjeaji. eli li neto rei?
Glas mi drhti. Samo da mi je jako ao to nee biti prilike da budete na mom vjenanju... no ako
nita drugo, drago mi je da me moete vidjeti u vjenanici. Nije li... zaista prekrasna? Ne moram

pogledom traiti Cinnin znak. Znam da je ovo pravi trenutak. Ponem se polako okretati, diui
rukave teke haljine iznad glave.
Kad zaujem vritanje publike, pomislim da je to zacijelo stoga to izgledam zadivljujue. No
tad opazim da se oko mene podie dim. Vatra! Ne svjetlucava tvar koju sam nosila prole godine na
bojnim kolima, ve mnogo vjernije izgaranje koje mi prodire haljinu. Dim je sve gui, i ponem
paniariti. Pougljenjeni, crni komadii svile vrtloe se u zraku, a biseri lupkaju po pozornici. Unato
tome, bojim se stati. Tijelo mi, ini se, ne gori, a iza svega je zasigurno Cinna. Stoga se samo vrtim i
vrtim. Djeli sekunde jedva diem, posve zahvaena neobinim plamenovima, a onda, u trenutku,
vatra nestane. Polako se zaustavim, pitajui se jesam li gola, i zato je Cinna uope elio spaliti
vjenanicu.
Nisam gola. U haljini sam istovjetnog kroja, no ova je boje ugljena, i izraena od siunog perja.
U udu, visoko podignem duge, bogate rukave ugledavi se pritom na televizijskom ekranu. Odjevena
sam u crno, izuzevi bijele plohe na rukavima. Ili, bolje reeno, na krilima.
Jer, Cinna me pretvorio u ojku rugalicu.

18
Jo se uvijek malice dimim pa Caesar moju krunu za veo dodirne vrlo oprezno. Svi bijeli dijelovi su
izgorjeli. Ostala je glatka, kao salivena crna koprena koja mi zastire izrez haljine na leima. Perje,
ree Caesar. Izgleda poput ptice.
Poput ojke rugalice, rekla bih, zamahnem lagano krilima. To je ptica s broa koji nosim kao
spomen.
Na Caesarovu licu nakratko opazim da ju je prepoznao i jasno mi je kako zna da ojka rugalica
nije tek moj spomen, kako zna da je postala simbol neega daleko znaajnijeg, i da e ono to
Kapitoljani vide samo kao bljetavu preobrazbu kostima u okruzima odjeknuti posve drukije. No,
snae se najbolje to moe.
Kapa dolje tvom stilistu. Mislim da nitko ne moe osporiti kako na intervjuima jo nismo
vidjeli neto ovako velianstveno. Cinna, mislim da se mora nakloniti! Caesar pokae Cinni da
ustane, to on prihvati i elegantno se, tek malice prigne. Odjednom se silno uplaim za njega. Jer,
upustio se u neto izuzetno opasno. Ono to je napravio u sebi sadri in pobune. A na to se odluio
zbog mene. Sjetim se njegovih rijei...
Ne brini. Osjeaje uvijek usmjerim u posao. Na taj nain ne tetim nikome osim sebi.
... sa strepnjom slutei da tetu koju si je napravio vie nee moi popraviti. Predsjednik Snow
sigurno nee previdjeti znaenje mog vatrenog preobraaja.
Osupnuta publika bila je utihnula, no sada se prolomi gromoglasni pljesak. Jedva da ujem
zvuni signal koji oznaava da su moje tri minute istekle. Caesar mi zahvali i ja poem k svom
sjeditu u haljini koja mi se sada ini lakom od zraka.
Peeta, koji je krenuo na svoj intervju, proe mimo mene, ali me ne pogleda. Dok paljivo
sjedam, podigne se pokoji oblai dima. No ini se da nisam ozlijeena, te svu pozornost usmjerim
ka Peeti.
Caesar i Peeta slau se kao lonac i poklopac jo otkad su se prije godinu dana prvi put pojavili
zajedno. Njihovo teno avrljanje, pravi izbor trenutka za poalicu, kao i sposobnost da glatko
prijeu na dirljive teme, poput Peetina priznanja da je zaljubljen u mene, sve to je kod publike
doivjelo golem uspjeh. Bez problema zaponu razgovor s nekoliko ala o vatri, perju i prepeenoj
peradi. No vidljivo je da je Peeta pomalo rastresen, pa Caesar skrene razgovor na temu koja sve
najvie zanima.
Peeta, kako si se osjeao kad si, nakon svega to ste proli, uo Pokoru? upita Caesar.
Bio sam u oku. U jednom trenutku gledam Katniss, tako prekrasnu u svim onim vjenanicama, a
ve u sljedeem... Peeta utihne.
Shvatio si da vjenanja nee biti? upita Caesar paljivo.
Peeta podue uti, kao da odluuje o neemu. Gleda hipnotiziranu publiku, zatim pod, te napokon
podigne glavu prema Caesaru. Ceasare, mislite li da svi nai prijatelji ovdje znaju uvati tajnu?
Publikom se rairi nelagodan smijeh. to mu to znai? Od koga bi trebalo uvati tajnu? Pa ovo
gleda cijeli svijet.

Prilino sam siguran da znaju, ree Caesar.

Ve smo se vjenali, ree Peeta tiho. Gomila se zapanji, a ja zaguram lice u nabore haljine
kako nitko ne bi primijetio koliko sam zbunjena. to li samo smjera s ovime?
Ali... kako je to mogue? upita Caesar.
Oh, nije to slubeni brak. Nismo otili u Palau pravde. No, u Okrugu dvanaest imamo poseban
enidbeni obred. Ne znam postoji li takav u drugim okruzima, ali mi se svojeg drimo, ree Peeta i
kratko opie prenje kruha.
Jesu li obitelji bile s vama? upita Caesar.
Ne, nikome nismo rekli. ak ni Haymitchu. A Katnissina majka ionako ne bi dala pristanak.
Vidite, znali smo da, ako se vjenanje odri u Kapitolu, nee biti prenja kruha. A ni Katniss ni ja
nismo vie eljeli ekati. I tako, jednog dana smo to naprosto obavili, ree Peeta. Takvo nam
vjenanje znai mnogo vie od bilo kakvog papira ili raskone gozbe.
To je bilo prije objave Pokore? upita Caesar.
Naravno, prije objave. Siguran sam da se nakon nje ne bismo vjenali, sve uzrujanije e Peeta.
No, tko je to mogao oekivati? Nitko. Iskusili smo Igre, pobijedili, svi su bili oduevljeni to smo
zajedno, a onda kao grom iz vedra neba... Kako smo takvo to mogli predvidjeti?
Niste mogli, Peeta, zagrli ga Caesar. Kao to si i rekao, nitko nije mogao. No moram ti
priznati da mi je drago to ste imali barem nekoliko mjeseci zajednike sree.
Uslijedi zagluujui pljesak. Kao da sam ohrabrena, podignem glavu iz perja i uputim publici
tragian smijeak zahvale. Preostali dim zasuzio mi je oi, to je vrlo zgodan detalj.
Meni nije drago, ree Peeta. Da smo barem ekali da se sve obavi slubeno.
Sad je ak i Caesar zateen. Makar kratko razdoblje bolje je ni od kakvog.
Moda bih i ja tako mislio, ree Peeta gorko, da nije djeteta.
Eto. Opet je uspio. Bacio je bombu i prebrisao napore svih posveenika koji su nastupili prije
njega. No, moda ipak nije tako. Moda je ove godine Peeta samo zapalio fitilj na bombi koju su
izraivali pobjednici sami, nadajui se da e je netko aktivirati. Moda ba ja u svojoj vjenanici.
No nisu znali koliko sam ovisna o Cinninoj darovitosti, dok je Peeti dovoljna tek vlastita
domiljatost.
Bomba eksplodira, aljui u svim smjerovima optube za nepravdu, divljatvo i okrutnost. ak i
najvei kapitolski domoljubi, najzagrieniji ljubitelji Igara, oni najkrvoedniji u gomili morat e
priznati, barem na trenutak, da je nastala situacija naprosto uasavajua.
Trudna sam.
Gledatelji ne mogu odmah probaviti novost. No kad im prodre u svijest i zgromi ih, te kad se
zauju glasovi potvrde, ponu zvuati kao krdo ranjenih ivotinja jauu, vrite, urlajui trae
pomo. A ja? Znam da mi je lice neprekidno u krupnom planu na ekranu, no ne pokuavam ga sakriti.
Jer, naas i ja promiljam o onome to je
Peeta rekao. Nisam li se najvie bojala vjenanja i budunosti upravo zbog djeteta koje bih
mogla izgubiti na Igrama? I evo, moj se strah lako mogao ostvariti da nisam oko sebe podizala
obrambeni zid i uzmicala ak i na spomen braka ili obitelji.
Caesar vie nije u stanju obuzdati gomilu, ak ni kad se oglasi zvuni signal. Bez daljnjeg
razgovora, Peeta kimne u znak pozdrava i vrati se na svoje sjedite. Vidim da se Caesarove usne
miu, ali u sveopem meteu ne ujem ni rije. Tek nam zvuni udar himne, pojaane toliko da mi se

kosti tresu, dade do znanja dokle je stigao program. Mehaniki ustanem, osjetivi pritom Peetinu
ruku. Uhvatim je, i ugledam kako mu niz lice klize suze. Koliko su iskrene? Potvruje li njima da ga
je progonio isti strah kao i mene? Kao i sve pobjednike? Strah svih roditelja u svakom okrugu
Panema?
Ponovno pogledam gomilu, no pred suznim oima titraju mi lica Rueine majke i oca. Njihova
tuga. Njihova rtva. Spontano se okrenem prema Chaffu i pruim mu ruku. Osjeam kako mi se prsti
ovijaju oko njegova batrljka. vrsto ga stisnem.
I tada pone. Uzdu cijelog reda pobjednici si stanu pruati ruke. Neki odmah, poput morfia ili
Wiress i Beeteeja. Neki oklijevaju, kao Brutus i Enobaria, ali se ukljue na zahtjev onih pokraj sebe.
S posljednjim tonovima himne, svih nas dvadeset etvero stojimo u neprekinutom lancu, to je
zacijelo prvo javno iskazivanje jedinstva izmeu okruga jo od Mranoga doba. Nisam to spoznala
samo ja, te se ekrani ponu naglo zacrnjivati. No ve je prekasno. U opoj pometnji, nisu nas odrezali
na vrijeme. Svi su nas vidjeli.
I na pozornici je sada zbrka. Ugasili su svjetla, ostavivi nas da se posrui vratimo u Centar za
obuku. Izgubila sam Chaffa, no Peeta me jo dri za ruku i odvede do dizala. Finnick i Johanna
pokuaju ui u dizalo za nama, ali im uznemireni Mirovnjak preprijei put te sami krenemo prema
gore.
im izaemo iz kabine, Peeta me zgrabi za ramena. Nemamo mnogo vremena pa mi odmah reci
trebam li ti se zbog neega ispriati.
Ne treba, odgovorim. Povukao je vaan potez bez mog doputenja, ali mi je ujedno drago to
nisam nita znala, to nisam imala vremena za prigovore, pa da me krivnja koju bih osjeala zbog
Galea udalji od onog to zaista osjeam prema Peetinu postupku. A to je potpuno odobravanje.
Negdje vrlo daleko je mjesto koje zovu Okrug 12. Ondje e moja majka, sestra i prijatelji morati
izai na kraj s posljedicama veeranjeg ispada. A tek kratka vonja lebdjelicom dijeli me od arene,
u kojoj emo se sutra Peeta, ja i ostali posveenici suoiti s vlastitom kaznom. No ak i da svi
zavrimo uasnom smru, veeras se na pozornici dogodilo neto to se ne moe ponititi. Mi,
pobjednici, na svoj smo nain podigli ustanak koji Kapitol moda ipak nee moi uguiti.
ekamo da se vrate i ostali, no kad se otvore vrata dizala, iz njega izae samo Haymitch. Vani
je rasulo. Svi su poslani kuama, a saetak intervjua nee biti emitiran.
Peeta i ja pourimo do prozora i pokuamo togod razabrati iz gungule na ulicama daleko ispod
nas. to to viu? upita Peeta. Trae od predsjednika da obustavi Igre?
Mislim da ni sami ne znaju to da trae, ree Haymitch. Ovakva je situacija dosad
nezabiljeena. Ve i sama pomisao o protivljenju Kapitolu zbunjuje ovdanje ljude. Meutim, nema
ni najmanje anse da Snow otkae Igre. Jasno vam je to, zar ne?
Posve jasno. Naravno da se, nakon svega, nee povui. Preostalo mu je jedino da uzvrati udarac,
i to estoko. Ostali su otili kuama? upitam.
Tako im je nareeno. Bit e im teko probiti se kroz rulju, ree Haymitch.
Znai, vie nikad neemo vidjeti Effie, ree Peeta. Prole godine nismo je imali prilike sresti
ujutro uoi poetka Igara. Zahvalite joj u nae ime.
I vie od toga. Recite joj neto posebno, ipak je to Effie, kaem. Recite joj da jako cijenimo
sve to je uinila, da nismo mogli dobiti boljeg pratioca, i... i da nam je bila vrlo draga.
Neko vrijeme samo stojimo u tiini, odgaajui neizbjeno. Napokon, Haymitch ree: ini se

kako je dolo vrijeme da se i mi oprostimo. Posljednji savjet? upita Peeta.

Ostanite ivi, odgovori Haymitch oporo; taj je savjet ve poput stare poalice. Potom nas
oboje kratko zagrli. Osjeam da dui oprotaj ne bi mogao podnijeti. Idite na spavanje. Morate se
odmoriti.
Znam da bih mu morala mnogo toga rei, ali ne mogu se sjetiti niega to ve ne zna. Osim toga,
grlo mi se tako steglo da sumnjam kako bih ita uspjela izgovoriti. Stoga, jo jednom, pustim da Peeta
govori za nas oboje.
uvajte se, Haymitch, ree on.
Krenemo, ali nas na izlazu zaustavi Haymitchev glas. Katniss, kad bude u areni, pone, pa
zastane. Tako se namrtio da sam posve sigurna kako sam ga ve razoarala.
to? upitam obrambeno.
Nemoj zaboraviti tko ti je neprijatelj, ree on. To je sve. Sad idite. Nestanite odavde.
Hodamo niz hodnik. Peeta eli svratiti u svoju sobu na samo nekoliko minuta, da pod tuem skine
minku, ali mu ja to ne dopustim. Ako se izmeu nas zatvore vrata, sigurna sam da e smjesta biti
zakljuana, a onda bih morala no provesti bez njega. Uz to, imam i ja tu u sobi. Odbijem mu pustiti
ruku.
Spavamo li? Ne znam. No provedemo zagrljeni, u nekakvoj polujavi. Ne razgovaramo, bojei
se da jedno drugog ne ometemo u pokuajima prikupljanja dragocjenih minuta sna.
U zoru stignu Cinna i Portia, i znam da Peeta mora otii; posveenici u arenu ulaze sami. Njeno
me poljubi. Vidimo se uskoro, ree.
Vidimo se uskoro, odvratim.
Cinna, koji e mi pomoi da se odjenem za Igre, poe sa mnom na krov. Spremam se popeti na
ljestve koje je spustila lebdjelica kad se sjetim: Nisam se oprostila s Portiom.
Rei u joj da si je pozdravila, rekne Cinna.
Elektrino strujanje dri me ukoenu na ljestvama sve dok mi lijenik ne ubrizga lokator u lijevu
podlakticu. Pomou njega e Igrotvorci uvijek znati gdje se nalazim u areni. Lebdjelica se pokrene, i
gledam kroz prozore sve dok se ne zacrne. Cinna me uporno nagovara da neto pojedem, a kad mu to
ne uspije, da pijem. Pristanem pijuckati vodu, mislei na dehidraciju koja me prole godine umalo
kotala ivota. Trebat e mi sva moja snaga da spasim Peetu.
Kad stignemo u Lansirnu sobu ispod arene, najprije se otuiram. Cinna mi isplete pletenicu, pa
mi pomogne da, na jednostavno rublje, obuem ovogodinju posveeniku opremu dobro skrojen
kombinezon koji se kopa sprijeda, napravljen od vrlo tankog materijala, te petnaestak centimetara
irok jastuasti remen, presvuen blistavom ljubiastom plastikom. Tu su jo i najlonske cipele s
gumenim potplatima.
Kako ti se ini? ispruim Cinni rukav da pregleda materijal.
On se, trljajui tanku tkaninu, namrti. Ne znam. Slabo e te tititi od hladnoe ili vode.
A od sunca? upitam, zamiljajui arko sunce iznad pustinjske pustoi.
Vjerojatno hoe. Ako je obavljena termika obrada, ree. Oh, zamalo sam zaboravio. Izvadi
iz depa moj zlatni bro sa ojkom rugalicom i privrsti ga na kombinezon.
Sinonja haljina bila je fantastina. Fantastina i odve smiona. Ali Cinna to zacijelo zna.
I mislio sam da e ti se svidjeti, nasmijei se stisnutih usana.

Sjedimo drei se za ruke, kao i prole godine, sve dok me preko razglasa ne obavijeste da se
pripremim za lansiranje. Cinna me otprati do krune metalne ploe i do vrha mi zakopa ovratnik
kombinezona. Zapamti, Vatrena Djevojko, ree, jo uvijek se kladim na tebe. Poljubi me u elo i
korakne unatrag. Stakleni cilindar sputa se na mene.
Hvala, kaem, premda me vjerojatno ne moe uti. Podignem elo, drei glavu visoko, kao
to mi je uvijek govorio, i ekam da se ploa pone dizati. Ali nikako da se pomakne. Ni za
centimetar.
Podigavi obrve, pogledam Cinnu traei objanjenje. On tek kratko odmahne glavom, zbunjen
koliko i ja. emu ova odgoda?
Odjednom, vrata iza njega naglo se otvore i u prostoriju nahrupe tri Mirovnjaka. Dvojica svinu
Cinni ruke na lea i stave mu lisiine dok ga trei udari u sljepoonicu takvom snagom da se smjesta
srui na koljena. Nastave ga udarati rukavicama prekrivenim metalnim zakovicama, otvarajui mu
rane na licu i ostatku tijela. Izbezumljeno vritim i udaram po neprobojnom staklu, pokuavajui doi
do njega. Mirovnjaci me i ne pogledaju, uskoro odvukavi mlohavo Cinnino tijelo iz prostorije.
Ostale su samo krvave mrlje na podu.
Zgroena i prestravljena, osjetim da se ploa die. Jo sam uvijek oslonjena o staklo kad mi
povjetarac promrsi kosu, i prisilim se uspraviti. U pravi as jer staklo se spusti i ostanem stajati
nesputana usred arene. No neto kao da nije u redu s mojim vidom. Tlo je presvijetlo, bljetavo i ne
prestaje se njihati. Stisnutih oiju pogledam nadolje, i uvidim da metalnu plou okruuju plavi valii
koji mi zapljuskuju cipele. Polako podiem glavu uoavajui da se svuda uokolo mene rasprostire
voda.
Mogu uobliiti samo jednu jasnu misao.
Ovo nije mjesto za Vatrenu Djevojku.

TREI DIO
NEPRIJATELJ

19
Dame i gospodo, neka sedamdeset pete Igre gladi ponu! Glas Claudiusa Templesmitha, slubenog
spikera Igara gladi, protutnji mi uima. Imam manje od minute da se orijentiram. Potom e se oglasiti
gong i posveenici e se smjeti pomaknuti sa svojih metalnih ploa. Ali kamo krenuti?
Ne mogu srediti misli. Izjeda me slika pretuenog i krvavog Cinne. Gdje je sada? to mu rade?
Mue ga? Ili e ga smaknuti? Pretvoriti u Avoxa? Napad na njega oito je pripremljen kako bi me
rastrojio, ba kao i rasporeivanje Dariusa meu moje posluitelje. I jest me rastrojio. Mogla bih se
jednostavno skljokati na metalnu plou. No ne smijem si to dopustiti nakon to sam ovo vidjela.
Moram biti jaka. Dugujem to Cinni, koji je sve stavio na kocku i potkopao predsjednika Snowa
pretvorivi moju svadbenu svilu u perje ojke rugalice. Dugujem to i pobunjenicima koji se,
ohrabreni Cinninim postupkom, moda upravo u ovom trenutku bore kako bi sruili vlast u Kapitolu.
Odbijanje da nastupim na Igrama prema kapitolskim pravilima bit e moj posljednji in pobune.
Stoga stisnem zube i vrsto odluim da neu uzmaknuti.
Gdje sam? Jo uvijek ne mogu dokuiti na kakvom sam se mjestu nala. Gdje sam?!, zahtijevam
odgovor od sebe i okolina se stane polako izotravati. Plava voda. Rumeno nebo. Uareno sunce.
Dobro je, vidim zlatno bljetavilo Roga izobilja. Udaljen je oko etrdeset metara. Isprva mi se uini
da lei na okruglom otoku, ali kad pomnije pogledam, spazim tanke zemljane pruge koje se ire iz
kruga kao bice kotaa. Mislim da ih je desetak, i izgleda da su jednako udaljene jedna od druge.
Izmeu njih je voda. Voda i po dvoje posveenika.
Znai, to je to. Dvanaest je bica, izmeu kojih po par posveenika odrava ravnoteu na
metalnim ploama. Drugi posveenik u mojoj vodenoj kriki je stari Woof iz Okruga 8. Nalazi mi se
zdesna, na otprilike istoj udaljenosti kao zemljana pruga slijeva. Onkraj vode, kamo god da
pogledam, uska je obala, a iza nje gusto zelenilo. Promotrim krug posveenika traei Peetu, no ne
vidim ga. Zacijelo je zakriven Rogom izobilja.
Dlanovima zahvatim vodu kad mi opet zapljusne cipele i pomiriem je. Potom vrhom mokrog
prsta dotaknem jezik. Kao to sam i slutila, voda je slana. Ba kao i valovi u Okrugu 4, na plai koju
smo Peeta i ja nakratko obili. No barem mi izgleda ista.
Nema amaca, konopaca, ni plutajueg drvlja za koje bi se moglo uhvatiti. Ne, samo je jedan
nain da se stigne do Roga izobilja. Kad odjekne gong, skoim nalijevo u vodu ne oklijevajui ni
trena. Udaljenost je vea no to sam navikla, a i kroenje valova zahtijeva neto vie okretnosti nego
plivanje u mom mirnom umskom jezeru, no tijelo mi je neobino lagano i bez muke napredujem kroz
vodu. Moda zbog soli. Izvuem se na prugu i, dok s mene kaplje, svom snagom potrim po pjeanoj
ravni k Rogu. Ne vidim da mu se itko drugi pribliava s moje strane, dok mi je druga podosta
zakrivena. No ne dopustim da me pomisao na protivnike uspori. Razmiljam poput Karijerista
elim se to prije doepati oruja.
Prole su godine potreptine bile razasute oko Roga, neke ak i podalje, no one najvrednije bile
su mu posve blizu. Ove je pak godine plijen nagomilan pri sedam metara visokom otvoru. Pogledom
smjesta naciljam zlatni luk; nadohvat mi je ruke i snanim ga trzajem izvuem iz hrpe.

Netko je iza mene. Upozorilo me, ne znam, lagano pomicanje pijeska, ili moda promjena u
strujanju zraka. Izvuem strijelu iz tobolca koji je jo uvijek stijenjen u hrpi i napnem je u okretu.
Finnick, svjetlucav i prekrasan, stoji na udaljenosti od nekoliko metara s trozupcem spremnim za
bacanje. Preko druge ruke ovjesio je mreu. U kutovima usana vidim mu smijeak, ali iekuje razvoj
dogaaja vrsto napetih miia. Kako si uspjela nauiti plivati u Okrugu dvanaest? upita.
Imamo golemu kadu, odgovorim.
Nema sumnje, ree on. Svia ti se arena?
Ne ba. Ali tebi bi se trebala sviati. Kao da su je izgradili tono po tvojoj mjeri, primijetim
ogoreno. Jer, zaista se ini da je tako kad se pogleda sva ta voda, pri emu, kladim se, samo
nekoliko pobjednika zna plivati. A u Centru za obuku nije bilo bazena i prilike za vjebanje. Jedina
ansa za one koji su ovdje doli kao neplivai jest da brzo ue. ak je i za poetno krvoprolie
potrebno prijei dvadesetak metara vode, to je golema prednost za Okrug 4.
Koji trenutak samo nepomino stojimo meusobno se odmjeravajui, prosuujui koliko smo
vjeti s orujem. Iznenada, Finnick se naceri. Ba dobro da smo saveznici, je 1 tako?
Slutei zamku, spremam se odapeti strijelu u nadi da e mu proi kroz srce prije nego to me
probode trozupcem, no tad pomakne ruku, a neto se zazrcali na njegovu zapeu. Narukvica od
istog zlata s plamenim uzorcima. Ista ona koju sam ujutro prije treninga vidjela na Haymitchevoj
ruci. Naas promiljam je liju Finnick ukrao kako bi me zavarao, no osjeam da ipak nije tako.
Haymitch mu je dao narukvicu i tako mi naznaio, naredio zapravo, da mu vjerujem.
ujem korake. Sve su blii. Moram smjesta odluiti. Tako je! viknem zlovoljno jer premda je
Haymitch moj savjetnik i pokuava me odrati na ivotu, njegova me naredba ipak ljuti. Zato mi nije
rekao za ovaj dogovor? Vjerojatno zato to Peeta i ja nismo eljeli saveznike. Pa je sam izabrao
jednog.
Sagni se! naredi Finnick glasom tako snanim, tako razliitim od njegova uobiajenog
zavodljivog predenja, da ga posluam. Trozubac fijukne iznad moje glave, da bi se odmah potom
zauo odvratan zvuk probadanja mete. Mukarac iz Okruga 5, pijanac koji je povraao po podlozi za
maevanje, klone na koljena, a Finnick mu izvue trozubac iz prsa. Ne vjeruj posveenicima iz
Jedinice i Dvice, ree Finnick.
Nemam vremena dovoditi to u pitanje. Iupam tobolac sa strijelama i upitam: Svatko na jednu
stranu? On kimne i ja hitro zaobiem hrpu. Odvojeni etirima bicama, Enobaria i Gloss upravo
stiu do kopna. Ili sporo plivaju, ili su mislili da iz vode vrebaju kojekakve opasnosti, to i nije
nemogue. No ponekad nije dobro previe razmiljati. Kako bilo, sad kad su na pijesku, bit e ovdje
ve kroz koju sekundu.
Ima li ega korisnog? dovikne Finnick.
Na brzinu promotrim hrpu s moje strane buzdovani, maevi, lukovi i strijele, trozupci, noevi,
koplja, sjekire, metalni predmeti koje nikad prije nisam vidjela... i nita drugo.
Oruje! odgovorim. Nita osim oruja!
Tako je i kod mene, potvrdi Finnick. Uzmi to eli i krenimo odavde!
Odapnem strijelu na Enobariju koja se odve pribliila, no oekivala je to pa zaroni natrag u
vodu prije no to strijela stigne do nje. Gloss nije tako hitar i pogodim ga u list dok skae u valove.
Prebacim preko ramena dodatni luk i jo jedan tobolac sa strijelama, zataknem dva dugaka noa i
ilo za pojas, pa se prikljuim Finnicku s prednje strane hrpe.

Sredi to, hoe li? ree on. Brutus juri prema nama. Skinuo je pojas i rastegnuo ga, koristei se
njime kao titom. Odapnem strijelu, no on je pojasom zaustavi spasivi si jetru od probijanja. Iz
probuenog pojasa prsne ljubiasta tekuina i oboji mu lice. Dok ja zateem novu strijelu, Brutus se
oprui na pijesku, otkotrlja se u metar udaljenu vodu i zaroni.
Iza sebe zaujem zveket metala. Nestanimo odavde, kaem Finnicku.
Pokuaj da uklonim Brutusa dao je Enobariji i Glossu dovoljno vremena da se dokopaju Roga
izobilja. Brutus nije daleko, a i Cashmere je zasigurno negdje u blizini. Tih etvero tradicionalnih
Karijerista bit e, bez sumnje, saveznici kao i uvijek. Da moram razmiljati samo o vlastitoj
sigurnosti, moda bih bila voljna, uz Finnickovu pomo, pograbiti se s njima. No, razmiljam o Peeti.
Opazim ga kako jo uvijek bespomono stoji na svojoj metalnoj ploi. Krenem prema njemu, a
Finnick poe za mnom bez pitanja, kao da je znao to e biti moj sljedei potez. Kad se pribliim
ploi najvie to mogu, stanem izvlaiti noeve o pojasu pripremajui se da otplivam do Peete i s
njim se nekako vratim natrag.
Finnick mi spusti ruku na rame. Ja u otii po njega.
Osjetim trunku sumnje. Je li sve ovo samo njegova varka kako bi pridobio moje povjerenje, a
zatim utopio Peetu? Ne, ja u, ustrajem.
No Finnick je ve odloio sve svoje oruje na tlo. S obzirom na stanje u kojem se nalazi, ne
smije se previe naprezati, potapa me on po trbuhu.
Oh, pa da. Svi misle da sam trudna, sjetim se. Dok ja razmiljam to bih trebala uiniti da
izgledam kao trudnica moda bi bilo dobro da povraam ili to takvo Finnick stane na rub vode.
titi me, ree i nestane besprijekorno zaronivi.
Podignem luk kako bih odbila mogue napadae iz smjera Roga, ali izgleda kako nitko nije
raspoloen da nas progoni. Pa naravno Gloss, Cashmere, Enobaria i Brutus ve su se okupili u svoj
opor i sad biraju oruje. Brzo promotrivi ostatak arene, zakljuim da su svi preostali posveenici
jo zatoeni na svojim ploama. Ali, ne! Meni slijeva, suprotno od Peete, netko je na bici. Mags. No
ne kree se prema Rogu izobilja, niti pokuava pobjei. Umjesto toga, bune u vodu i zavesla rukama
prema meni, stalno podiui sijedu glavu iznad valova. Jest stara, ali bilo bi udno da se nakon
osamdeset godina ivota u Okrugu 4 ne zna odrati na povrini.
Finnick je doao do Peete i sada ga vue za sobom, jednom mu rukom obuhvativi prsa, a
drugom plivajui laganim zamasima. Peeta se ne opire. Ne znam to je Finnick uinio ili rekao kako
bi ga uvjerio da mu prepusti ivot u ruke. Moda mu je pokazao narukvicu, ili je bilo dovoljno vidjeti
me kako ekam na bici. Kad stignu do pijeska, pomognem Peeti da se izvue iz vode.
Bok, evo nas opet skupa, ree i poljubi me. Imamo saveznika.
Da. Ba kako je Haymitch smjerao, kaem.
Podsjeti me, jesmo li sklopili savez jo s nekim? upita Peeta.
Samo s Mags, kako mi se ini, pokaem glavom na staricu koja nam se uporno primie.
Mags u svakom sluaju ide s nama, ree Finnick. Samo nekoliko ljudi me zaista voli, a ona je
meu njima.
Nemam nita protiv toga da ide s nama, kaem. Osobito sada kad sam vidjela arenu. S
njezinim udicama emo vjerojatno najlake dolaziti do hrane.
Katniss ju je eljela za saveznicu ve prvog dana, ree Peeta.

Katniss ima izvanrednu sposobnost prosuivanja, ree Finnick, a zatim jednom rukom posegne
u vodu i podigne Mags kao da ne tei vie od psia. Ona odmah neto ree, mislim da sam razabrala
rije pluto, pa se potapa po pojasu.
Pogledajte, u pravu je. Netko je to ve otkrio, pokae Finnick na Beeteeja, koji mlatara rukama
po valovima, ali uspijeva zadrati glavu iznad vode.
Otkrio to? upitam.
Pojasevi su sprave za plutanje, odgovori Finnick. Pokree se sam, ali te one spaavaju od
utapanja.
Umalo zatraim od Finnicka da prieka kako bih otila po Beeteeja i Wiress i dovela ih k nama,
no Beetee je udaljen tri bice, dok Wiress niti ne vidim. A i tko zna, Finnick bi ih moda ubio
jednako brzo kao i posveenika iz Petice, pa predloim da krenemo. Peeti dadem luk, tobolac sa
strijelama i no, a ostatak oruja zadrim za sebe. No Mags me potee za rukav i ustrajno brblja, sve
dok joj ne prepustim ilo. Zadovoljna, stegne drku desnima i podigne ruke prema Finnicku. On
prebaci mreu preko ramena, podigne Mags u nju, slobodnom rukom zgrabi trozupce, pa potrimo u
smjeru suprotnom od Roga izobilja.
Od mjesta gdje nestaje pijesak, gotovo bez prijelaza iri se uma. Zapravo, ne ba uma. Barem
ne onakva kakvu poznajem. Ovo je dungla, sjetim se tog stranog, zastarjelog izraza koji sam ula
gledajui snimke Igara gladi, ili ga nauila od oca. Veina stabala mi je nepoznata; debla su im
glatka, s malim brojem grana. Zemlja je vrlo crna i raskvaena, esto prekrivena zapletenim
povijuama punim arenih cvjetova. Dok sunce blijeti i ari, zrak je topao i teak od vlage. Imam
osjeaj da ovdje ni u jednom trenutku neu biti suha. Morska voda lako je isparila kroz moj tanki
plavi kombinezon, no znoj mi ponovno lijepi tkaninu uz tijelo.
Peeta je na elu. Dugim noem probija se kroz mjestimice vrlo gusto raslinje. Pustila sam
Finnicka da ide drugi jer, premda je najsnaniji, ima pune ruke posla s Mags. Uz to, koliko god on bio
vjet s trozupcem, moje su strijele prikladnije oruje za dunglu.
Zbog strmog uspona i vruine vrlo brzo se zadiemo. No Peeta i ja smo intenzivno trenirali.
Finnick je pak nevjerojatan primjer tjelesne snage te, premda nosi Mags na ramenu, zatrai odmor tek
nakon brzog uspona od bar dva kilometra. A i tada, ini mi se, vie radi Mags nego sebe.
Lie je sakrilo pogled na kota pa se uspnem na stablo s mekanim granama kako bih proirila
vidokrug. Smjesta poelim da se nisam uspinjala.
Oko Roga izobilja tlo kao da krvari, a voda je prekrivena crvenim mrljama. Tijela lee na
pijesku i plutaju u moru, no kako su svi posveenici jednako odjeveni, a udaljenost je velika, ne mogu
uoiti tko je sve stradao. Vidim tek da se neke siune plave prilike jo bore. A to sam ja mislila?
Da e sinonji lanac pobjednikih ruku rezultirati nekakvim opim primirjem u areni? Ne, nisam
mislila da e se to dogoditi. Ali sam se valjda nadala da e ljudi biti... to? Suzdraniji? Ili barem
malo oklijevati prije nego to se usredotoe na meusobno klanje. A svi ste se poznavali, pomislim.
Ponaali ste se poput prijatelja.
Ovdje imam samo jednog pravog prijatelja. Nije iz Okruga 4.
Putam da mi vlani povjetarac hladi obraze dok odluujem to dalje. Unato narukvici, morala
bih okonati saveznitvo s Finnickom i naprosto ga ustrijeliti. Pakt s njim ionako nema nikakvu
budunost, a odve je opasan da bih ga samo pustila da ode. Moda je uspostava ovog kakvog-takvog
povjerenja moja jedina ansa da ga ubijem. Lako bih ga mogla ustrijeliti u lea dok hodamo.

Naravno, bilo bi to gnusno, dostojno prezira, ali bi li bilo manje gnusno kad bih ekala? Kad bih ga
ubila nakon to se bolje upoznamo? Nakon to me jo vie zadui? Ne, sada je pravo vrijeme za to.
Kako bih se uvrstila u odluci, bacim posljednji pogled na prilike koje se bore, na krvavo tlo, pa se
ponem sputati.
No kad skoim na zemlju, shvatim da je Finnick razmiljao ukorak sa mnom. Kao da je znao to
u vidjeti i kako e to utjecati na mene. Podignuo je jedan svoj trozubac zauzevi leerni obrambeni
stav.
to se ondje dogaa, Katniss? upita on. Dre se za ruke? Polau zavjet da nee biti
prolijevanja krvi? Bacaju oruje u more kako bi pokazali zube Kapitolu?
Ne, odgovorim.
Ne, ponovi Finnick. Jer, sve to se dogodilo u prolosti, tamo i ostaje. A nitko u ovoj areni
nije postao pobjednik sluajno. Na trenutak pogleda Peetu. Osim moda njega.
Dakle, Finnick zna, ba kao Haymitch i ja, da je Peeta istinski estit, bolji od nas ostalih.
Posveenika iz Petice Finnick je likvidirao bez imalo razmiljanja. A ni meni nije dugo trebalo da se
okrenem ubijanju. Enobariju, Glossa i Brutusa gaala sam s namjerom da ih smaknem. Peeta bi
najprije pokuao pregovarati, da vidi je li mogue kakvo ire saveznitvo. No, kako bi ono zavrilo?
Finnick je u pravu. Ja takoer. Ljudi u ovoj areni nisu okrunjeni zbog svoje samilosti.
Zurim Finnicku u oi, procjenjujui njegovu brzinu naspram moje. Hou li mu stii prostrijeliti
glavu prije nego to me dohvati trozupcem? Vidim kako eka da ja povuem prvi potez, da razmilja
bi li se branio, ili odmah napao. Osjeam kako smo oboje na pragu odluke kad Peeta namjerno
zakorai izmeu nas.
Koliko ima mrtvih? upita.
Makni se, glupane, pomislim, no on kao da je ukopan u zemlju.
Teko je rei, odgovorim. Najmanje est. A jo uvijek se bore.
Krenimo dalje. Potrebna nam je voda, ree Peeta.
Zasad nismo primijetili potok ili kakvo jezerce, a slana voda je nepitka. Opet se sjetim prolih
Igara, kad sam gotovo umrla zbog dehidracije.
Bolje da je naemo to prije, ree Finnick. Jer, kad ostali veeras krenu u lov za nama, morat
emo se pritajiti.
Lov. Za nama. U redu, moda bi bilo preuranjeno ve sada ubiti Finnicka. Dosad je bio od
koristi. Ima i Haymitchevu potvrdu. A tko zna to nam donosi no. U krajnjem sluaju, uvijek ga mogu
ubiti na spavanju. Stoga, kao i Finnick, pustim da trenutak napetosti splasne.
Zbog nedostatka vode jo sam vie edna, pa kad se nastavimo uspinjati, vrlo pomno motrim
okolinu. No, bez uspjeha. Nakon jo jednog kilometra, opazim da se stabla prorjeuju i pretpostavim
da pristiemo na vrh brda. Moda nas na drugoj strani poslui srea pa pronaemo izvor ili to
ve.
Ali nema druge strane. Shvatim to prije ostalih, iako sam najdalje od vrha. Oko mi je zapelo za
neobinu, mrekastu etvorinu koja kao da visi u zraku poput komada rebrastog stakla. Najprije
pomislim da se radi o odsjaju sunca ili titranju vrueg zraka koji se podie sa zemlje. Ali etvorina je
stalno na istom mjestu, nimalo se ne pomie kad koraknem. I tada, povezavi ovo mrekanje s onim
koje su mi
Wiress i Beetee pokazali u Centru za obuku, shvatim to je pred nama. Zaustim povikom

upozoriti Peetu, no on ve zamahne noem ne bi li odsjekao nekoliko povijua.

Zauje se otro zujanje. Na trenutak stabla nestanu, i ugledam prazan prostor iznad nevelike
plohe gole zemlje. Uto elektrini tit odbaci Peetu koji pri padu srui Finnicka i Mags.
Jurnem do mjesta gdje nepomino lei u mrei povijua. Peeta? Osjeam slab miris opaljene
kose. Ponovno ga zovnem i lagano protresem, ali ne reagira. Opipam mu usne, no nema njegova
toploga daha, premda je jo maloprije soptao. Spustim mu uho na prsa, na mjesto gdje uvijek
naslonim glavu, sigurna da u uti jake i postojane otkucaje njegova srca.
No... ne ujem nita.

20
Peeta! vrisnem. Protresem ga snanije, ak ga i ispljuskam, ali sve je uzalud. Srce mu je otkazalo.
Udarala sam praznu ljuturu. Peeta!
Finnick prisloni Mags uz stablo, pa me gurne u stranu. Pusti mene. Opipa dvije toke na
Peetinu vratu, rukama brzo prijee preko njegovih rebara i kraljeaka, a zatim mu stisne nosnice.
Ne! viknem bacivi se na Finnicka, uvjerena kako se eli osigurati da se Peeta ni u kojem
sluaju ne vrati meu ive. No on hitro podigne ruku, udarivi me tako snano i izravno u prsa da
odletim u deblo oblinjeg stabla. Na trenutak sam oamuena bolom, pokuavam uhvatiti zrak dok
Finnick ponovno zatvara Peetine nosnice. Ne diui se, izvuem strijelu, postavim joj urez na tetivu i
ve sam spremna odapeti je kad me zaustavi pogled na Finnicka koji ljubi Peetu. Prizor je tako
neobian, ak i kad je Finnick u pitanju, da mi se ruka ukoi. Ne, zapravo ga ne ljubi. Zaepio mu je
nos, ali irom otvorio usta, te mu upuhuje zrak u plua. Vidim to, uistinu vidim kako se Peetina prsa
diu i sputaju. Finnick potom otkopa gornji dio Peetina kombinezona, pa mu dlanovima stane
pritiskati prsa tono iznad srca. Sad kad me poetni ok proao, shvaam to nastoji uiniti.
Viala sam majku da pokuava neto slino, ali izuzetno rijetko jer ako nekome u Okrugu 12
otkae srce, malo je vjerojatno da e ga obitelj na vrijeme dopremiti k njoj. Majka obino lijei one
opeene, ranjene ili bolesne. I, naravno, izgladnjele.
No Finnickova su iskustva drukija. to god da sada radi, nije mu prvi put. Pokreti su mu
ritmini, vrlo metodiki. Vrh strijele zabadam u zemlju, oajniki se naginjui ne bih li uoila kakav
znak uspjeha.
Mune minute sporo se vuku, a nada nestaje. I kad ve pomislim da je prekasno, da je Peeta
mrtav, da je zauvijek otiao, on se lagano nakalje, a Finnick se odmakne.
Ostavim oruje na zemlji i pojurim k njemu. Peeta? izustim tiho. Napipam mu puls na vratu, pa
mu s ela pomaknem vlane plave uvojke.
Trepavice mu zatitraju i polako otvori oi. Pogledi nam se sretnu. Oprez, ree slabano.
Tamo gore je elektrini tit.
Smijem se, no niz obraze mi klize suze.
Zasigurno je mnogo jai nego onaj na krovu Centra za obuku, ree on. Ali dobro mi je. Samo
me malo prodrmao.
Bio si mrtav! Srce ti je stalo! viknem i ne promislivi je li to pametno. Naglo dlanom
prekrijem usta jer sam poela krkljati, kao i uvijek kad me uhvati grevit pla.
Tja, ini se da sada radi kako treba, ree on. Dobro sam, Katniss. Kimnem glavom, ali i
dalje krkljam. Katniss? Sad je Peeta zabrinut za mene, zbog ega sve ovo izgleda jo lue.
OK je, samo su je uhvatili hormoni, ree Finnick. Zbog djeteta. Podignem pogled prema
njemu. Oputeno sjedi na petama, no jo je malko zadihan zbog uspona, vruine i napora koji je
uloio da Peetu vrati meu ive.
Ne, nije zbog protisnem, ali me prekine nova navala jo histerinijeg plaa, kojim kao da
potvrujem Finnickovu tezu o djetetu. On skrene pogled prema meni i kroz suze ga prostrijelim

oima. Znam, glupo je to me njegova portvovnost tako uznemirila. Silno sam eljela spasiti Peetu.
Nisam mogla, Finnick jest, i na tome mu moram biti samo zahvalna. I jesam. No istodobno sam i
bijesna, jer u nakon ovoga Finnicku Odairu uvijek biti duna. Uvijek. Pa kako da ga onda ubijem na
spavanju?
Oekujem njegov samodopadan ili ironian smijeak, no na licu mu opaam samo neuobiajenu
zbunjenost. Uperi pogled izmeu Peete i mene, kao da si pokuava neto objasniti, no potom samo
odmahne glavom, elei se valjda rijeiti takvih misli. Kako si? upita Peetu. Moe li nastaviti?
Ne moe, mora se odmoriti, kaem. Nos mi naveliko curi, a nemam ni komadia tkanine koji bi
mi mogao posluiti kao rupi.
Mags otkine krpu mahovine koja visi s grane i donese mi je. Toliko sam rastresena da uope ne
razmiljam hoe li biti od koristi. Najprije buno ispuem nos, a zatim obriem suze. Dobra je ta
mahovina. Izvrsno upija i iznenaujue je meka.
Opazim zlatno svjetlucanje na Peetinim prsima, okruglu ploicu privrenu za lani koji mu
visi oko vrata. Dohvativi ploicu, primijetim ugraviranu ojku rugalicu. Ovo je tvoj spomen?
upitam.
Da. Nadam se da ti ne smeta to sam se odluio za tvoju ojku rugalicu. elio sam da se
podudaramo, ree on.
Naravno da mi ne smeta, prisilim se na smijeak. Peetin ulazak u arenu sa ojkom rugalicom
oko vrata je i blagoslov i prokletstvo. S jedne strane, taj bi potez trebao obodriti pobunjenike u
okruzima, ali i predsjednik Snow e ga teko previdjeti, ime spaavanje Peetina ivota postaje jo
tei zadatak.
Znai, elite da se utaborimo ovdje? upita Finnick.
Ne, o ostanku ne bismo trebali ni razmiljati, odgovori Peeta. Nemamo vode. Nismo
zatieni. Osjeam se dobro, zaista. Krenimo, ali polako.
Polako je bolje nego nikako. Finnick pomogne Peeti da ustane, a ja dolazim k sebi. Otkako
sam ujutro ustala, ve sam vidjela kako divljaki tuku Cinnu, dospjela u novu arenu, pa svjedoila
Peetinoj smrti. Drago mi je to Finnick stalno naglaava da sam trudna jer se, s gledita pokrovitelja,
nisam ba najbolje snala.
Provjerim oruje, premda znam da je u savrenom stanju, jer tako ostavljam dojam da sam
pribranija. Ja u na elo, objavim.
Peeta stane prosvjedovati, no Finnick ga prekine. Ne, pusti je naprijed. Mrko me pogleda.
Znala si da je elektrini tit ondje, zar ne? Primijetila si ga i pokuala viknuti, ali bilo je kasno.
Kimnem. Kako si znala?
Oklijevam. Bilo bi opasno objelodaniti da su mi Beetee i Wiress otkrili kako uoiti elektrini
tit. Ne znam jesu li Igrotvorci primijetili taj trenutak na treningu, ali kako bilo, posjedujem vrlo
vrijednu informaciju. Kad bi bili sigurni da mi je poznata, Igrotvorci bi moda preinaili tit tako da
vie ne mogu vidjeti lom svjetlosti. Stoga se odluim za la. Ne znam. Kao da sam neto ula.
Osluhnite. Svi utihnemo. Odasvud dopiru zvukovi kukaca, ptica i povjetarca u kronjama.
Ja ne ujem nita, ree Peeta.
Ma kako ne? ustrajem. Zuji kao ograda oko Okruga dvanaest kad je stave pod napon, samo
mnogo, mnogo tie. Svi ponovno naule ui. I ja takoer, iako se zaista ne uje nita. Evo! viknem.
ujete li? Dolazi ba s onog mjesta gdje je udar odbacio Peetu. Ni ja nita ne ujem, ree

Finnick. Ali ako ti uje, svakako je dobro da bude na elu.

Odluim poto poto odigrati ovo do kraja. Ba neobino, kaem. Okreem glavu s jedne strane
na drugu kao da sam zbunjena. Zujanje ujem samo na lijevo uho.
Ono koje su ti lijenici rekonstruirali? upita Peeta.
A-ha, potvrdim, pa slegnem ramenima. Moda su posao obavili bolje nego to su planirali.
Jer, na to uho katkad ujem nevjerojatne zvukove. Ne biste ni pomislili da uope postoje. Let leptira,
na primjer. Ili pahulje snijega koje padaju na zemlju. Savreno. Sad e se sva pozornost preusmjeriti
na kirurge koji su mi operirali uho na koje sam tijekom prolih Igara ogluila. Morat e objasniti
zato ujem poput imia.
Ti, ree Mags gurkajui me naprijed, i krenem prva. Budui da emo napredovati polako,
Mags je odluila hodati. Pomae si granom koju je Finnick brzo preoblikovao u tap. Peeta se pobuni
kad Finnick jedan tap izradi i za njega, ali ideja je vrlo dobra jer mislim da ionako razmilja samo o
odmoru. Finnick ide posljednji pa ipak imamo bar nekoga budnog da nam uva lea.
Hodam tako da mi elektrini tit bude slijeva jer s te strane toboe upijam zvukove u svoje
nadljudsko uho. No kako od te izmiljotine nemam nikakve koristi, odreem grozd nekakvih oraia
koji vise na usputnom stablu i u hodu ih ponem bacati pred sebe. Dobra je to odluka jer mi se ini da
mrekanje koje upozorava na elektrini tit ee previdim nego uoim. Svaki put kad orai udari o
tit, podigne se oblai dima, a zacrnjen plod raspukle ljuske odbije mi se pred noge.
Nakon nekoliko minuta postanem svjesna mljackanja iza svojih lea. Okrenuvi se, ugledam
Mags kako ljuti orai i baca ga u ve puna usta. Mags! viknem. Pljuni to. Moda su otrovni.
Ona tek neto promrmlja, gluha na moje upozorenje, oblizujui usne s oitim uitkom. Pogledam
Finnicka traei pomo, no on se samo nasmije. Tja, uskoro emo saznati jesu li otrovni, ree.
Krenem dalje razmiljajui o Finnicku, koji je spasio staru Mags, no doputa joj da jede
nepoznate oraie, koji je dobio Haymitchevu potvrdu i vratio Peetu meu ive. Zato ga naprosto
nije pustio da umre? Ne bi bio kriv za njegovu smrt. Nikad ne bih ni naslutila da ga moe oivjeti. to
je dobio spaavanjem Peete? I zato je tako vrsto nakanio udruiti se sa mnom? Bio je spreman i
ubiti me ako bude potrebno, no meni je prepustio da odluim hoe li biti okraja.
Hodam ne prestajui bacati oraie, povremeno primjeujui elektrini tit. Uporno nastojim
skrenuti ulijevo, pronai mjesto preko kojeg bismo mogli izbiti na novu stazu, udaljiti se od Roga
izobilja i pronai vodu. No nakon otprilike sat vremena shvatim da mi je nastojanje uzaludno. Nismo
zali ulijevo ni metra. tovie, elektrini tit kao da zavija udesno, drei nas u svojevrsnom oboru.
Zaustavim se i pogledam iza sebe Mags epa, a Peetino lice sjaji se od znoja. Hajmo se odmoriti,
kaem. Moram opet baciti pogled odozgo.
Izaberem stablo koje, ini mi se, stri vie no ostala. Penjem se gumastim, savitljivim granama
to blie deblu jer strepim da bi mogle puknuti. Ipak, silno znatieljna, uspinjem se nerazborito
visoko. Napokon se uhvativi za dio debla tanak poput mladice, njiui se naprijed-natrag na vlanom
povjetarcu, shvatim da su moje sumnje bile opravdane. Postoji objanjenje zato ne moemo skrenuti
ulijevo, niti emo ikad moi. S ovog opasnog vidikovca prvi put mogu vidjeti oblik cijele arene.
Savreni krug. Sa savrenim kotaem u sredini. Nebo iznad vanjskih granica dungle ima ujednaenu
rumenu nijansu. Mislim da mogu razabrati jednu ili dvije titrave etvorine; Beetee i Wiress su ih
nazvali pukotinama u oklopu jer otkrivaju ono to je trebalo ostati skriveno, a to ih ini slabim
tokama sustava. Da budem posve sigurna, odapnem strijelu u prazan prostor iznad posljednjih

stabala. Nakon snane provale svjetla, nakratko se pojavi plavo nebo, ono stvarno, a strijela se
odbije natrag u dunglu. Krenem se sputati kako bih ostalima prenijela loe vijesti.
Zarobljeni smo u krugu, elektrini tit je svuda oko nas. Zapravo, pod kupolom smo. Ne znam
koliko je visoka. Vidjela sam Rog izobilja, more, i uokolo dunglu. Raspored je vrlo precizan. Vrlo
simetrian. Ali prostor nije odve velik, kaem.
Jesi li vidjela vodu? upita Finnick.
Samo slanu vodu na kojoj su poele Igre, odgovorim.
Mora je biti jo negdje, ree Peeta mrtei se. Ili emo za nekoliko dana svi biti mrtvi.
Kronje su guste. Moda negdje doista postoji jezero ili izvor, kaem nesigurno. Predosjeam
kako Kapitol eli da se ove nepopularne Igre okonaju to prije. Plutarch Heavensbee je moda ve
dobio naredbu da nas sve poubija. Kako bilo, pokuaji da otkrijemo to je s druge strane brda
nemaju smisla. Ondje nema niega. Negdje izmeu elektrinog tita i kotaa sigurno ima pitke
vode, ustraje Peeta. Svi znamo to to znai krenuti natrag prema Karijeristima, ususret
krvoproliu, s Mags koja jedva hoda i Peetom koji je preslab za borbu.
Odluimo spustiti se nekoliko stotina metara niz strminu i nastaviti kruiti. Moda na ovoj razini
pronaemo vodu. Ostanem na elu, povremeno bacajui oraie ulijevo, no zapravo nema opasnosti
jer smo sada podaleko od elektrinog tita. Sunce nesmiljeno pri, pretvarajui zrak u paru,
poigravajui se s naim vidom. Sredinom poslijepodneva postane jasno da Peeta i Mags ne mogu
dalje.
Finnick odabere prikladno mjesto za logor desetak metara ispod elektrinog tita. Tako emo
tit, objasni on, moi iskoristiti kao oruje, odgurujui protivnike u njega ako budemo napadnuti.
Potom on i Mags naupaju otru travu koja raste u dvometarskim pramenovima, i ponu od vlati
plesti prostirke; Budui da se ini kako oraii nisu nakodili Mags, Peeta ih prikupi u grozdovima i
stane pei bacajui ih na tit. Zatim ih metodiki ljuti, slaui jezgre na list. Ja straarim vrpoljei
se, raspaljena i potresena dananjim dogaajima.
edna sam. Jako sam edna. Ne mogu vie izdrati. Finnick, bi li stao na strau? Ja u jo malo
tragati za vodom, kaem. Nitko nije oduevljen idejom da u potragu idem sama, ali dehidracija nam
svima opasno prijeti.
Ne brini, neu otii daleko, obeam Peeti.
Idem s tobom, ree on.
Ne, usput u pokuati i neto uloviti, kaem, ne dodavi: A ti ne moe sa mnom jer si
preglasan, jer se to podrazumijeva. Svojim bi trapavim hodom otjerao plijen i doveo me u opasnost.
Neu dugo. uljam se izmeu stabala, zadovoljna spoznajom da po ovom tlu mogu koraati posve
neujno. Uputim se nizbrdo po dijagonali, no nailazim samo na novo bujno zeleno raslinje.
Zaustavi me pucanj topa. Poetno krvoprolie kod Roga izobilja zacijelo je zavrilo te je
utvren broj mrtvih posveenika. Brojim pucnjeve, svaki za jednog ubijenog pobjednika. Osam.
Manje mrtvih nego prole godine, ali kao da ih je vie jer sam veinu poznavala.
Iznenada osjetivi slabost, naslonim se na stablo kako bih se malko odmorila. Vruina me
iscijedila kao spuvu. Ve teko gutam, i polako me hvata malaksalost. Stanem gladiti trbuh, nadajui
se pokroviteljstvu neke suosjeajne trudnice koja e omoguiti Haymitchu da poalje togod vode.
No bez uspjeha. Klonem na tlo.
U tiini, ponem opaati ivotinje: neobine ptice bljetava perja, gutere koji gmiu po stablima

i palucaju plavim jezicima, te nekakve kriance takora i oposuma to se dre za grane u blizini
debla. Ustrijelim jednog takvog da ga bolje pogledam.
Ruan je, to svakako. Radi se o velikom glodavcu kratkog mekog krzna sivih nijansi, s dva opaka
sjekutia koja mu stre preko donje eljusti. Izvadim mu utrobu i oderem ga, primijetivi pritom da
mu je njuka vlana. Kao da je pio s potoka. Ustreptala, ponem polako kruiti poevi od stabla na
kojem sam ga ustrijelila. Izvor vode ne moe biti daleko.
Nita. Nisam pronala nita. Niti kapljicu. Naposljetku, znajui da se Peeta brine, krenem natrag,
do kraja raspaljena i razoarana.
Doeka me nova slika logora. Mags i Finnick su od travnatih prostirki izgradili zaklonite s tri
zida, podom i krovom. Mags je isplela i nekoliko koarica koje je Peeta napunio ispeenim
oraiima. Pogledaju me s puno nade. Ne. Nisam pronala vodu, odmahnem glavom. Ali ne moe
biti daleko. Ovaj je stvor znao gdje je, podignem oderanog glodavca. Pio je netom prije nego to
sam ga ustrijelila na stablu, ali nisam mogla pronai njegov izvor. A pretraila sam, kunem se, svaki
centimetar u promjeru od ezdeset metara.
Je li ivotinja jestiva? upita Peeta.
Nisam sigurna. Ali meso je izgledom vrlo slino vjeverijem. Trebalo bi ga ispei...
Zastanem, pomislivi kako bih morala zapaliti vatru praktiki ni iz ega. ak i da mi uspije, dim bi
mogao prouzroiti nevolje. U ovoj smo areni vrlo blizu jedni drugima, i ne bi ostao nezamijeen.
Peeta ima drukiju zamisao. Odree komad glodaveva mesa, natakne ga na zailjeni tapi, pa
ga baci u elektrini tit. Meso glasno zacvri i odbije se. Dok je izvana pougljenjeno, iznutra je
ispeeno ba kako treba. Jednoduno zapljeemo Peeti, ali brzo prestanemo sjetivi se gdje se
nalazimo.
Bijelo, usijano sunce sve je nie na rumenkastom nebu, te se okupimo u zaklonitu. Jo uvijek
nisam posve uvjerena da su oraii jestivi, no Finnick ree da ih je Mags ve vidjela na drugim
Igrama. Na treningu nisam eljela troiti vrijeme na bazi za jestivo bilje jer se to prole godine, zbog
moje upuenosti, pokazalo posve suvinim. Sad mi je krivo jer sigurno bih nauila poneto o
nepoznatim biljkama koje me ovdje okruuju. A po njima bih moda i naslutila na kakvo nas mjesto
alju. Kako bilo, s Mags je sve u redu, a oraie jede ve satima. Stoga uzmem jedan i gricnem ga.
Blag, malice sladak okus podsjeti me na kestenje. No dobro, jestivi su. Glodavevo meso je poput
divljai, jakog i, dodue, pomalo ustajalog okusa, ali iznenaujue sono. Sve u svemu, nelo obrok
za nau prvu veer u areni. Jo samo da ga imamo ime zaliti.
Finnick postavlja brojna pitanja o glodavcu, kojeg smo prozvali umskim takorom. Na kojoj je
visini bio, koliko dugo sam ga promatrala prije nego to sam ga ustrijelila, to je sve radio. Ne
sjeam se da je bio pretjerano radian. Njukao je traei kukce.
Strepim od mraka. Ako nita drugo, gusto ispletena trava pruit e nam barem nekakvu zatitu od
stvorova koji u tami plaze po dungli. Ipak, asak prije no to sunce nestane iza obzora, na nebu se
pojavi blijedi mjesec i uini okolinu donekle vidljivom. Razgovor nam polako utihne jer znamo to
slijedi. Poredamo se na otvoru zaklonita, a Peeta me uhvati za ruku.
Grb Kapitola, koji kao da lebdi, osvijetli nebo. Sluajui himnu, pomislim da e Finnicku i Mags
ovo biti tee podnijeti. No pokae se da je i meni vrlo muno gledati kako se lica osam mrtvih
pobjednika izmjenjuju na nebu.
Mukarac iz Okruga 5, onaj kojeg je Finnick ubio trozupcem, prvi je u nizu. To znai da su svi

posveenici iz prva etiri okruga ivi -etiri Karijerista, Beetee i Wiress i, dakako, Mags i Finnick.
Poslije mukarca iz Okruga 5 slijede muki morfi iz estice, Cecelia i Woof iz Osmice, oboje
posveenika iz Devetke, ena iz Desetke i Seeder iz Jedanaestice. Opet se pojavi kapitolski grb, a
nakon posljednjih taktova glazbe nebo se zacrni. Na njemu je ponovno samo mjesec.
Svi utimo. Ne mogu se pretvarati da sam ikoga od njih dobro poznavala. No, razmiljam o troje
djece pripijene uz Ceceliju prije nego to su je odveli. Sjeam se kako je Seeder bila srdana dok
smo se upoznavale. trecne me ak i pomisao na staklookog morfia koji mi je obraze oslikao utim
cvjetovima. Svi su mrtvi. Nema ih vie.
Tko zna koliko dugo bi utke sjedili, da se ne pojavi srebrni padobran koji, kliznuvi kroz
kronju, sleti pred nas. No nitko se ne pomakne da bi ga dohvatio.
to mislite, za koga je dar? upitam napokon.
Teko je rei, odgovori Finnick. Ali bilo bi u redu da ga prepustimo Peeti. Ipak je danas bio
mrtav.
Peeta odvee konopi i izravna okruglu svilu. Na padobranu se nalazi mali metalni predmet. Ne
mogu dokuiti emu bi mogao posluiti. to je to? upitam. Ni drugi ne znaju. Naizmjence
pregledavamo predmet meusobno si ga dodajui. Radi se o metalnoj cijevi, malko suenoj na
jednom kraju, dok na drugom ima mali, zakrivljeni kljun. Kao da sam je negdje ve vidjela. Mogla bi
biti dio bicikla, ipka za zavjesu... Zapravo, bilo to.
Peeta puhne kroz cijev da vidi hoe li proizvesti zvuk. Ne uje se nita. Finnick u nju ugura mali
prst, provjeravajui je li rije o oruju. Nije.
Moe li ribariti njome, Mags? upitam. Mags, koja ribu moe loviti praktiki bilo ime,
odmahne glavom zlovoljno mrmljajui.
Kotrljam cijev naprijed-natrag na dlanu. Budui da smo saveznici s posveenicima iz Okruga 4,
Haymitch surauje s njihovim savjetnicima. Dakle, sigurno je sudjelovao u izboru dara. to znai da
je vrijedan. tovie, da nam moe spasiti ivot. Sjetim se prole godine i trenutaka kad sam silno
eljela vodu, ali mi je on nije poslao znajui da je mogu pronai ako se potrudim. Haymitchevi
darovi, ili njihovo uskraivanje, uvijek nose vanu poruku. Gotovo da ga mogu uti kako rei na
mene: Ima mozak? Onda ga upotrijebi! Hajde, to je to?
Obriem znoj s vjea pa ispruim predmet kako bi ga obasjala mjeseina. Prevrem ga u rukama,
promatram iz razliitih kutova, djelomice ga prekrivam pa otkrivam, pokuavajui mu pronai svrhu.
Na kraju, razoarana, zabijem jedan kraj djevi u zemlju. Odustajem. Ako se kojim sluajem
udruimo s Beeteejem ili Wiress, moda e oni shvatiti emu slui.
Ispruim se po duini pritisnuvi vru obraz o travnatu prostirku, razdraeno piljei u cijev.
Peeta mi masira napeti korijen vrata i malko se opustim. udi me zato temperatura u dungli nije
nimalo pala sad kad je sunce zalo. Pitam se kako stvari stoje kod kue.
Prim. Majka. Gale. Madge. Gledaju me iz svojih domova. Bar se nadam da su svi jo u njima, da
ih Thread nije dao uhititi. Da nisu kanjeni poput Cinne i Dariusa. Kanjeni zbog mene. Svi do
jednog.
Uhvati me enja za njima, za mojim okrugom, mojom umom. Pravom umom, s vrstim, tvrdim
stablima, s obiljem hrane i divljai koja ne izgleda jezovito. S brzacima i hladnim povjetarcima. Ne,
sa studenim vjetrovima koji bi otpuhali ovu zaguljivu sparinu. Predoim si takav vjetar, putajui da
mi se obrazi zalede i prsti odrvene; najednom, komad metala dopola zabijen u crnu zemlju vie mi

nije nepoznanica.
Vranj! viknem, uspravivi se u sjedei poloaj.
to? upita Finnick.
Iupam predmet iz zemlje i oistim ga. Sakrijem u aci sueni kraj, zagledavi se u onaj s
kljunom. Da, ve sam vidjela takvu cijev. Jednog davnog, hladnog i vjetrovitog dana, kad sam bila u
umi s ocem. Uguranu u usku rupu izbuenu u javorovu deblu. Posluila je kao kanal za biljni sok koji
je kroz nju curio u kantu. Preliven javorovim sirupom i na bezukusni kruh postajao bi prava
poslastica. Nakon oeve smrti, nisam mogla pronai vranjeve koje je imao. Vjerojatno su ostali
skriveni u umi. Zauvijek.
To je vranj. Neto poput slavine. Kad ga se ugura u drvo, potekne sok. Pogledam ilava zelena
debla uokolo mene. Hja, samo to sok ne curi iz svih vrsta drvea.
Kakav sok? upita Finnick. Ni pokraj mora nema takvih stabala. Za izradu sirupa, ree Peeta.
Ali u ovom drveu... mora biti neega drugog.
Svi skoimo na noge. e. Nepostojanje izvora. Otri prednji zubi umskoga takora i njegova
vlana njuka. U ovim stablima moe postojati samo jedna vrijedna stvar. Finnick je ve spreman
kamenom zabiti vranj u zeleno deblo golemog stabla, no zaustavim ga. ekaj, moe ga otetiti.
Najprije moramo izbuiti rupu, kaem.
Nemamo nita za buenje pa Mags predloi da pokuamo s njezinim ilom. Peeta njime udari
ravno po kori, zarivi iljak dobrih pet centimetara. Potom se s Finnickom izmjenjuje u buenju rupe
ilom i noevima, sve dok ne postane dovoljno duboka da pridrava vranj. Oprezno ga uguram u
deblo, nakon ega se svi odmaknemo napeto iekujui. Isprva se ne dogaa nita. A onda kapljica
vode klizne niz kljun i padne na Magsin dlan. Ona je polie i opet eljno isprui ruku.
Namjetamo vranj pomiui ga amo-tamo, i naposljetku iz stabla potekne tanki mlaz. Naizmjence
otvaramo usta ispod slavine, vlaei suhe jezike. Mags donese koaru ispletenu tako gusto da
zadrava vodu. Punimo je i pruamo jedno drugome gasei e dugim gutljajima. Kasnije si
dopustimo i tu rasko da se umijemo prskajui si lica. Ovdje je sve toplo, pa tako i voda, ali ne
cjepidlaimo. Nismo tako izbirljivi.
Sad kad nas vie ne mui e, svi postanemo svjesni koliko smo iscrpljeni i spremamo se za
spavanje. Prole sam godine nastojala uvijek imati svu opremu posloenu u sluaju brzog uzmaka u
no. No ove godine nemam naprtnjae o kojoj bih morala brinuti. Samo oruje, koje e ionako uvijek
biti uz mene. Kao i vranj. Iupam ga iz debla, provuem kroz njega vrstu povijuu s koje sam
skinula lie, pa ga zaveem za pojas.
Finnick ponudi da e prvi straariti. Sloim se. Sve dok se Peeta poteno ne odmori, na strai
moemo biti ili on ili ja. Legnem pokraj Peete na pod zaklonita, rekavi Finnicku da me probudi kad
ga svlada umor. No umjesto njega, iz sna me kroz nekoliko sati trgnu, kako mi se ini, odjeci zvona.
Bong! Bong! Nije to zvonjava poput one koja dopire iz Palae pravde uoi Nove godine, ali joj je
dovoljno slina, pa time i prepoznatljiva. Peeta i Mags se ne bude, no Finnick slua pozorno kao i ja.
Napokon, zvonjava prestane.
Izbrojio sam dvanaest udaraca, ree Finnick.
Kimnem. Dvanaest. No, to oznaavaju? Jedan udarac za svaki okrug? Moda. Ali zato?
Misli da zvonjava ima neku svrhu? upitam.
Nemam blage veze, odgovori Finnick.

ekamo upute, moda i javljanje Claudiusa Templesmitha, njegov poziv na gozbu. No jedino to
moemo uti i vidjeti dogaa se u daljini. Najprije sijevne munja udarivi u visoko stablo, a potom
zapone grmljavinska oluja. Valjda se radilo o nagovjetaju kie, izvoru vode za one koji nemaju
savjetnika mudrog poput Haymitcha.
Odspavaj, Finnick. Ionako je moj red za straarenje, kaem.
Finnick oklijeva, ali nitko ne moe stalno biti budan. Smjesti se na otvoru zaklonita i, s rukom
na trozupcu, utone u nemiran san.
Sjedim sa strijelom na tetivi luka i promatram dunglu, ije je zelenilo na mjeseini sablasno
blijedo. Nakon otprilike sat vremena sijevanje prestane. Kia se, meutim, pribliava, ujem je kako
pljuti po listovima nekoliko stotina metara dalje. No vrijeme prolazi, a kia ne stie do nas.
Trznem se na pucanj topa, dok se moji kompanjoni samo promekolje u snu. Nema svrhe da ih
zbog ovoga budim. Jo jedan mrtav pobjednik. Uope ne elim razmiljati o kome se radi.
Varava kia prestane u trenu, kao oluja u areni prole godine.
Tek asak kasnije, opazim da nam se iz smjera maloprijanjeg pljuska polako primie magla. To
je samo reakcija vrue zemlje na hladnu kiu, pomislim. I dalje nam se pribliava, jednako sporo.
Okolne vitice pruaju se naprijed, a zatim svijaju poput prstiju, kao da bi htjele same sebe povui.
Dlaice na vratu mi se najee. Ovo nije obina magla. Klizi odve ravnomjerno da bi bila prirodna.
A ako nije prirodna...
Kad mi odvratno sladak miris nahrupi u nosnice, stanem vikati i drmusati ostale.
Potrebno mi je samo nekoliko sekundi da probudim momke, no dotle mi ve ponu iskakati
plikovi.

21
Osjeam sitno, aree probadanje gdje god da mi kapljice magle dodirnu kou.
Bjeite! viem ostalima. Bjeite!
Finnick je smjesta na nogama, spreman sukobiti se s neprijateljem. No kad ugleda magleni zid,
uprti na rame Mags, koja jo spava, i potri. Peeta je takoer ustao, ali nije tako okretan. Zgrabim ga
za ruku i vuem kroz dunglu slijedei Finnicka.
to se dogaa? upita Peeta smeteno. to se dogaa?
Nekakva magla. Otrovni plin. Bre, Peeta! Koliko god on tijekom dana to odbijao priznati,
posljedice udara elektrinog tita su oite. Spor je, znatno sporiji nego inae. Zbog vorova povijua
i zapletenog ipraja, tu i tamo izgubim ravnoteu, no on se saplie na svakom koraku.
Pogledam unatrag. Magleni se zid pravocrtno rastee ulijevo i udesno dokle god mi see pogled.
Naas me obuzme grozan poriv da pobjegnem, da ostavim Peetu i spasim se. Bilo bi to tako
jednostavno, potrati koliko me noge nose ili se moda popeti na stablo kojih desetak metara i
nadvisiti maglu. Sjetim se da sam upravo tako postupila kad su se na prolim igrama pojavili mutanti.
Pobjegla sam, pomislivi na Peetu tek kad sam se dokopala Roga izobilja. No ovoga puta obuzdam
svoj strah, potisnem ga i ostanem uz Peetu. Ovoga puta nije mi cilj vlastito preivljavanje, ve
njegovo. Pomislim na stanovnike okruga koji pred televizijskim ekranima budno motre hou li
pobjei, to Kapitol zasigurno prieljkuje, ili ostati vrsta.
vrsto isprepleteni prste s njegovima. Gledaj moje noge, kaem mu. Pokuaj gaziti gdje ja
gazim. Savjet je pomogao. ini se da napredujemo malo bre, no nedovoljno da bismo si dopustili
odmor jer je magla stalno tik iza nas. Kapljice vrcaju iz nje. Peku, ali ne poput vatre. Osjet vruine
izraen je manje od estokog bola s kojim mi se kemikalija lijepi uz tijelo i probija slojeve koe.
Kombinezoni nam nimalo ne pomau. Bili bismo jednako zatieni da smo omotani u papirnate
ubruse.
Finnick, koji se s Mags ve na poetku odvojio od nas, stane kad shvati da smo u problemima.
No protiv magle je svaka borba uzaludna, moe je se samo izbjegavati. Glasno nas bodri ne bismo li
uhvatili korak s njim; njegov nam glas slui kao orijentir, ali to je sve.
Peetina proteza zapetlja se meu povijuama i on padne po duini prije nego to ga stignem
uhvatiti. Pomaui mu da ustane, opazim neto strasnije od plikova i ubitanije od opekotina. Lijeva
strana njegova lica se ovjesila, kao da su svi miii na njoj odumrli. Vjea mu se spustila i gotovo u
cijelosti prekriva oko. Usta mu se u udnim kutovima iskrivljuju nadolje. Peeta zaponem, no uto
osjetim kako mi se uz ruku ire grevi.
Magla ne izaziva samo opekotine. Kakvi god da kemijski otrovi bili u njoj, napadaju nam ivce.
Prome me posve nov osjeaj straha i snano povuem Peetu naprijed, zbog ega opet padne. Kad ga
osovim, ve mi se obje ruke nekontrolirano trzaju. Magla nam se posve pribliila, udaljena je tek
jedan metar. Peeta pokuava hodati, ali noge mu se klimaju kao u lutka.
Osjetim da je posrnuo, no tad opazim da se Finnick vratio po nas i sad ga tegli. Podmetnem
rame, ini se da ga jo uvijek kontroliram, pod Peetinu ruku i trudim se drati Finnickov brzi tempo.

Kad od magle odmaknemo desetak metara, Finnick se zaustavi.

Ne valja. Morat u ga uprtiti na lea. Moe li ti nositi Mags? upita me.
Mogu, odgovorim spremno, no srce mi sie u pete. Istina je da Mags zasigurno nema vie od
trideset pet kilograma, ali ni ja nisam odve krupna. Opet, nosila sam i tee terete. Samo da mi se
ruke prestanu trzati. unem, pustivi Mags da mi legne preko ramena, u isti poloaj u kojem ju je
nosio Finnick. Polako izravnam noge i, ukoenih koljena, uspijevam je drati. Finnick je ve uprtio
Peetu te krenem za njim, slijedei ga putem koji kri kroz povijue.
Magleni nas zid slijedi tiho, ravnomjerno i pravocrtno; tek se vitice i dalje pruaju iz njega i
grevito svijaju. I dok moj poriv govori da treba bjeati to dalje od njega, Finnick se krene sputati
poprijeko niz brdo. Pokuava odrati razmak izmeu nas i plina, istodobno se kreui prema vodi
koja okruuje Rog izobilja. Da, voda, pomislim, osjeajui kako mi aree kapljice sve dublje ruju
kou. Sad mi je drago to nisam ubila Finnicka. Jer, kako bih inae Peetu odavde izvukla ivog?
Drago mi je to imam jo nekoga uz sebe, pa makar to bilo privremeno.
Uskoro ponem padati na koljena. Mags nije nimalo kriva za to; trudi se to manje mi smetati, no
ja vie nisam u stanju nositi toliki teret. Osobito sada kad mi se koi cijela desna noga. Nakon prva
dva pada uspijem nastaviti, ali kad se sruim i trei put, noga me vie ne slua. Napregnem se da
ustanem, i tada potpuno zataji Mags se skotrlja na zemlju preda mnom, a ja se, mlatarajui rukama,
pokuavam uspraviti uz pomo povijua i stabala.
S Peetom na leima, Finnick se vrati do mene. Nee ii, kaem. Moe li ih nositi oboje?
Slobodno odmakni, sustii u te. Tvrdnja je dvojbena, no izrekla sam je prilino samouvjereno.
Gledam Finnickove oi, zelene na mjeseini. Vidim ih posve jasno. Zbog neobinog odsjaja,
izgledaju gotovo poput majih. Moda sjaje zbog suza. Ne, ree on. Ne mogu ih nositi oboje. Ruke
mi otkazuju. Istina. Ruke mu se nekontrolirano trzaju postrance. Od tri trozupca, preostao mu je samo
jedan, a i njega dri Peeta. ao mi je, Mags. Ne mogu.
Ono to je uslijedilo bilo je tako nerazborito i dogodilo se tako brzo da se nisam stigla ni
pomaknuti kako bih neto uinila. Mags s naporom ustane, poljubi Finnicka u usne, a zatim odepa
ravno u maglu. Tijelo joj se smjesta pone mahnito griti i uskoro se srui na tlo jezovito se
izvijajui.
elim vritati, no grlo mi je spaljeno. Premda uzalud, koraknem k njoj, no tad odjekne pucanj
topa. Srce joj je stalo. Mrtva je. Finnick? viknem promuklo, no ve je otiao odavde, nastavljajui
uzmicati pred maglom. Vukui beskorisnu nogu za sobom, zateturam za njim jer nita mi drugo nije
preostalo.
Gubim osjeaj za vrijeme i prostor. Magla mi zahvaa um, pomuuje misli. Sve mi se ini
nestvarno. Duboko usaena udnja za ivotom tjera me da posrem za Finnickom i Peetom, da se
nastavim kretati, no vjerojatno sam ve mrtva. Dijelovi mene su mrtvi, ili oito umiru. I Mags je
mrtva. To znam, ili moda samo mislim da znam jer je posve neshvatljivo.
Mjeseina se sjaji na Finnickovoj bronanoj kosi, obasipaju me aree kapljice, noga mi je
odrvenjela. Slijedim Finnicka koji se uskoro srui na tlo, s Peetom na sebi. Ne mogu se zaustaviti,
kreem se naprijed sve dok se ne spotaknem o njihova polegnuta tijela. Jo jedno na hrpi. Ovako
emo umrijeti, ovdje i sada. No ta je pomisao nejasna i ni priblino zastraujua kao muka kroz koju
prolazim. Zaujem Finnicka kako stenje i uspijem nekako spuznuti s njega i Peete. Magleni zid
poprimio je biserno bijelu boju. Moda me oi varaju, ili mi se priinjava zbog mjeseine, ali magla

kao da se mijenja. Da, postaje gua, kao da je dola do stakla uz koje se zbija. Jo jae stisnem oi i
shvatim da vie nema vitica koje se pruaju iz nje. tovie, magla nam se vie uope ne primie. Kao
i ostali uasi kojima sam svjedoila u areni, i ovaj je doao do svoje krajnje granice. Ili to, ili su
Igrotvorci odluili da nas jo nee ubiti.
Stala je, pokuam rei, ali usta su mi nateena i tek grozno zakrijetim. Stala je, kaem opet,
ovaj put zacijelo jasnije jer Peeta i Finnick pogledaju prema magli. Poela se podizati, kao da je
usisavaju. Promatramo kako u potpunosti nestaje, sve do posljednjeg pramena.
Peeta se otkotrlja s Finnicka, a on se okrene na lea. Leimo dahui i trzajui se, puni otrova
koji nam je zahvatio i glave i tijela. Nakon nekoliko minuta, Peeta neodreeno pokae uvis. Mamuni. Podignem glavu i opazim par, kako se ini, majmuna. ivog majmuna nikad nisam vidjela,
nema ih u umi pokraj naeg okruga. No zasigurno sam ih vidjela na fotografiji ili na nekim Igrama jer
kad ugledam ivotinje, i meni na pamet padne ista rije. Mislim da ovi imaju naranasto krzno, teko
je odrediti u mraku, a odraslom bi ovjeku dosegli struk. Majmuni su dobar znak. Sigurno se ne bi
zadrali ovdje da je zrak smrtonosan. Neko se vrijeme u tiini promatramo, ljudi i majmuni, a onda se
Peeta s naporom osovi na koljena i stane puzati niz strminu. Svi puemo jer hodanje se sada ini kao
pothvat ravan letenju; puemo sve dok se povijue ne pretvore u uzak pojas pjeane plae. Topla
voda koja okruuje Rog izobilja zapljusne nam lica, a ja se trznem unatrag kao da me dohvatio
plamen.
Sol na ivu ranu. Prvi put shvatim istinsko znaenje te fraze jer zbog soli u vodi bol me zaslijepi
i umalo izgubim svijest. No ubrzo uslijedi i drugi osjet sol kao da mi izvlai bol iz tijela. Za probu,
oprezno gurnem ruku u vodu. Isprva je bol jeziva, no onda pone slabjeti. U plavoj vodi vidim kako
mi iz rana na koi curi mlijena tvar. Kako se bjelina razrjeuje, tako bol nestaje. Otkopam remen i
skinem kombinezon, koji je sada nalik na izbuenu krpu. Cipele i rublje nekim su udom nedirnuti.
Postupno namaui ruke i noge, izvlaim otrov iz rana. Peeta, izgleda, radi isto, no Finnick se ve na
prvi dodir s vodom odmaknuo od nje i sad lei s licem u pijesku. Ili je neodluan ili jednostavno nije
u stanju rijeiti se otrova.
Otrpjela sam najgore otvorivi oi u vodi, uvlaei je u sinuse i ispuhujui, ak i grgljajui kako
bih iistila grlo, i tek sad sam sposobna pomoi Finnicku. U nogu mi se djelomino vratio osjet, ali
ruke mi jo uvijek proimaju grevi. Ne mogu odvui Finnicka u vodu, to bi ionako bilo opasno jer
bi ga bol mogla ubiti. Stoga drhtavim dlanovima grabim vodu i izlijevam je na njegove ake. Budui
da nije pod vodom, otrov mu iz rana izlazi kao to je i ulazio u pramicima magle. Dobro pripazim
da me koji ne dohvati. Peeta se oporavio dovoljno da bi mi pomogao. Razree Finnickov
kombinezon, a potom negdje pronae koljke koje nam slue mnogo bolje nego dlanovi. Najprije
namaemo Finnickove ruke jer su uistinu teko izranjavane. Premda iz njih isparava velika koliina
bijele tvari, Finnick to ne primjeuje. Samo lei zatvorenih oiju i povremeno zastenje.
Pogledam oko sebe, sve svjesnija da smo u vrlo loem poloaju. No je, ali mjesec odve sjaji i
nita ne ostaje skriveno. Moemo biti sretni to nas jo nitko nije napao. Opazili bismo protivnike
ako krenu prema nama od Roga izobilja, ali budu li u napadu sva etiri Karijerista, nadjaat e nas.
Ako ve nisu primijetili da smo ovdje, Finnickovo stenjanje brzo e nas odati.
Morat emo ga uroniti u vodu, apnem. No ne moemo zapoeti s licem, ne bi to mogao
podnijeti. Peeta glavom pokae na Finnickove noge. Uhvatimo ih, obrnemo ga i stanemo vui u slanu
vou. Malo-pomalo. Najprije ga uronimo do glenjeva, pa priekamo nekoliko minuta. Zatim do

polovice listova. ekamo. Pa do koljena. Bijeli oblaii u virovima izlaze iz njegova tijela. Jei.
Nastavljamo ga oslobaati otrova, pedalj po pedalj, a to sam i sama due u vodi, osjeam se bolje.
Ne oporavlja mi se tek koa, ve sam sve bistrija i uinkovitije kontroliram miie. Peetino lice
vraa se u normalu oko mu se otvorilo, a usta mu vie nisu iskrivljena.
Finnick polako dolazi k svijesti. Otvorio je oi i promatra nas. Shvaa da mu pomaemo.
Poloim mu glavu u krilo, pa ga pustimo da se desetak minuta namae od vrata nanie. Kad podigne
ruke iznad morske povrine, razmijenim smijeak s Peetom.
Jo samo glava, Finnick, ree Peeta. To je najtee za podnijeti, ali poslije e se osjeati
mnogo bolje. Sjedne uz nau pomo, a zatim, steui nam ruke, ispere oi, nos i usta. No grlo mu je i
dalje odve ranjavo da bi govorio.
Pokuat u ugurati vranj u neko stablo, kaem. Pipkam po svom remenu dok ne pronaem cijev
koja jo visi na povijui.
ekaj da najprije izbuim rupu, ree Peeta. Ostani s njim. Ti si iscjelitelj.
E to je stvarno smijeno, pomislim, ali i zadrim za sebe jer Finnicka u ovom stanju ne treba
obeshrabrivati. Njega je magla najvie izranjavala. Da mi je znati zbog ega. Moda zato to je
najkrupniji ili zato to se najvie naprezao. K tome, ostao je bez Mags. Jo uvijek mi nije jasno to se
tamo dogodilo. Napustio ju je samo kako bi mogao nositi Peetu. A ona se nije pobunila, ve je,
naprotiv, krenula u smrt bez imalo oklijevanja. Zato? Jer je bila stara pa su joj dani ionako bili
odbrojani? Ili su smatrali da e Finnickove anse za pobjedu biti vee ako e imati Peetu i mene za
saveznike?
No Finnick je sada odve iscrpljen da bih ga ispitivala. Umjesto toga, pokuam se dovesti u red.
Skinem bro sa ojkom rugalicom s unitenog kombinezona i privrstim ga za naramenicu potkoulje.
Remen za plutanje zacijelo je otporan na kiselinu jer izgleda kao nov. Znam plivati pa mi nije
neophodan, no Brutus je njime zaustavio moju strijelu. Stoga ga ipak opaem; moda e i meni
posluiti kao tit. Raspletem kosu i raeljam je prstima, pritom je prilino stanjivi jer su je
kapljice magle znatno otetile. Preostalu kosu nanovo ispletem.
Peeta je pronaao odgovarajue stablo desetak metara od uzane plae. Jedva da ga moemo
primijetiti, ali se zato udaranje noa u deblo uje savreno jasno. Pitam se gdje je zavrio iljak.
Mags ga je zacijelo negdje ispustila, ili odnijela sa sobom u maglu. Kako bilo, ostali smo bez njega.
to na trbuhu to na leima, otplutam malko dalje od obale, ipak se drei pliaka. Morska je
voda zacijelila Peetine i moje rane, no Finnicka kao da je posve preobrazila. Polako se pokrenuo,
isprva tek iskuavajui ruke i noge, pa postupno poeo plivati. No ne pliva poput mene, ritminim
zamasima i ravnomjernom brzinom. Izgleda poput neobine morske ivotinje koja je iznenada
oivjela. Zaranja i izranja, iz usta mu prska voda, a tijelo mu se bez prestanka obre u udnim
spiralama od kojih me hvata vrtoglavica. Potom se pod vodom zadri tako dugo da sam ve sigurna
kako se utopio, no onda mu glava iskrsne tik pokraj mene.
Nemoj to raditi, trznem se.
Koje? Izranjati ili uranjati? ree on.
Koje god. Ni jedno ni drugo. Nema veze. Namai se u vodi i budi pristojan, kaem. No ako
se ve tako dobro osjea, mogli bismo pomoi Peeti.
Do ruba dungle potrebno nam je tek nekoliko trenutaka, no i u tako malo vremena postanem
svjesna promjene. Moda to mogu pripisati godinama lova, ili na moje rekonstruirano uho doista

ujem bolje nego to je itko planirao, no kako bilo, osjetim da se nad nama nalazi vei broj toplih
tijela. Ne moraju stvorovi niti eretati niti vritati. Dovoljno je da diu.
Dotaknem Finnickovu ruku i on pogleda u istom pravcu. Nije mi jasno kako su stigli tako
neujno. A moda i nisu bili osobito tihi, nego ih, zaokupljeni oporavkom, nismo ni mogli primijetiti.
Dok smo se mi namakali, oni su se okupljali. Nema ih tek pet ili deset. Grane stabala svijaju se pod
teinom itavog mnotva majmuna. Par koji smo opazili kad smo umaknuli magli djelovao je kao
odbor za doek. Ova se ekipa doima prijetee.
Postavim dvije strijele na tetivu luka, a Finnick namjesti trozubac za bacanje. Peeta, kaem to
mirnije mogu. Trebam te neto. OK, evo me za tren. Mislim da sam pri kraju, ree on, jo uvijek
zaokupljen buenjem. Evo, gotovo. Ima vranj?
Imam. Ali pronali smo neku ivotinju, doi je pogledati, nastavim staloenim glasom. Krei
se to tie da je ne uplai. Iz nekog razloga ne elim da opazi majmune, ak niti da ih pogleda.
Postoje stvorenja koja bi i to doivjela kao napad.
Peeta se okrene prema nama, zadihan od buenja. Prizvuk u mom glasu tako je neuobiajen da mu
je dao do znanja kako neto nije u redu. OK, ree on leerno i krene. Premda znam da svim silama
nastoji biti to tii, to mu nikad nije bila jaa strana, a posebno ne sada, s umjetnom nogom. No ini
se da ipak sve prolazi dobro. On se kree, dok se majmuni ne miu.
Stigne na pet metara do plae kad ih osjeti. Pogled mu samo na sekundu pobjegne ka kronjama,
ali kao da je detonirao bombu. Majmuni se pretvore u vritee grude naranastog krzna koje se sa
svih strana zakotrljaju prema njemu.
Nikad nisam vidjela da se bilo koja ivotinja kree tako brzo. Kliu niz povijue kao da su
podmazane. Preskau nevjerojatne udaljenosti izmeu stabala. Nakostrijeeni su, iskeenih onjaka, a
kande im iskau poput sjeiva noeva skakavaca. Moda i ne znam previe o majmunima, ali
ivotinje u prirodi ne ponaaju se ovako. Mutanti! bijesno viknem i s Finnickom jurnem meu
stabla.
Jasno mi je da svaka strijela mora biti precizna. I jest. Na sablasnom svjetlu ubijam majmuna za
majmunom, gaajui ih u oi, srce i grlo kako bi svaki pogodak bio smrtonosan. No ni to ne bi bilo
dovoljno da Finnick zvijeri ne nabada trozupcem poput riba i baca ih u stranu, te da ih Peeta ne
probada noem. Osjetim kande na nozi, pa na kriima, no Finnick ili Peeta ubiju napadaa. Zrak je
sve tei od mirisa izgaenog bilja, krvi, i ustajalog majmunskog smrada. Stanemo u trokut, leima
okrenuti jedni drugima, na metar udaljenosti. Nada me pone naputati kad izvuem i posljednju
strijelu. No tad se sjetim da ih ima i Peeta; ne koristi ih, nego se i dalje brani noem. I ja sam izvukla
svoj, no majmuni su hitriji, skau naprijed-natrag tako brzo da jedva stiem reagirati.
Peeta! viknem. Daj mi svoje strijele!
Peeta se okrene i, vidjevi da sam u kripcu, posegne za tobolcem, dok se u istom trenu jedan od
majmuna baci sa stabla prema njegovim prsima. Nemam vie strijela, po muklom udarcu Finnickova
trozupca znam da trenutano ne mogu oekivati njegovu pomo, a Peetina je ruka zauzeta skidanjem
tobolca. Bacim no na sve blieg mutanta, no on izbjegne sjeivo prebacivi se u letu preko glave i
ostane na istoj putanji.
Goloruka i bespomona, uinim jedino to mi je preostalo. Jurnem prema Peeti kako bih ga
sruila i zatitila vlastitim tijelom, premda znam da neu stii na vrijeme.
No ona je stigla. Pojavivi se niotkuda, zatetura ispred Peete ve sva krvava, vritei irom

otvorenih usta, zjenica tako rairenih da su joj oi nalik na crne rupe.

Luda morfika iz Okruga 6 podigne koate ruke kao da eli zagrliti majmuna, a on zarije kande
u njezina prsa.

22
Peeta baci tobolac na zemlju i zabije no u majmunova lea, nesmiljeno ga probadajui sve dok ne
rastvori eljust. Odbaci ga nogom pa se pripremi za nove napade. Sad imam njegove strijele, nategnut
luk i Finnicka iza lea; teko die, ali miruje.
Doite! Samo doite! vie Peeta bijesno sopui. No neto se zbiva s majmunima. Povlae se,
uzmiu uz stabla, nestaju u dungli, kao da ih doziva nekakav neujni glas. Kao da im Igrotvorci
govore da je bilo dovoljno.
Idi po nju, kaem Peeti. titit emo te.
Peeta paljivo podigne morfiku i ponese je prema plai, udaljenoj tek nekoliko metara, dok
Finnick i ja ne sputamo oruje. No majmuni su otili, ostavivi za sobom samo naranaste leine.
Peeta poloi morfiku na pijesak. Odreem tkaninu s njezinih grudi, otkrivi etiri duboke ubodne
rane. Krv iz njih curi vrlo polako, zbog ega se rane doimlju manje opasnima nego to zaista jesu.
Ozbiljne ozljede su one unutarnje. Prema poloaju uboda, sigurna sam da joj je zvijer probila neki od
vitalnih organa plua, moda ak i srce.
Lei na pijesku hvatajui zrak poput ribe na suhom. Koa joj je ovjeena, bolesno zelenkasta, a
rebra vidljiva kao kod djeteta koje je umrlo od gladi. Hranu sije, dakako, mogla priutiti, ali
vjerojatno se okrenula morfileju kao Haymitch alkoholu. Cijeli njezin ivot, tijelo i prazan pogled
svjedoe koliko je propala. Drim je za ruku koja joj se nekontrolirano trza. Ne znam je li uzrok
otrov koji nam je svima zahvatio ivce, ok zbog napada ili ovisnika kriza, nedostatak droge koja joj
je bila pogonsko gorivo. Ne moemo joj nikako pomoi, osim da ostanemo uz nju dok umire.
Straarit u meu stablima, ree Finnick i ode u umu. I ja bih najradije otila, ali mi morfika
tako snano stisne ruku da bih se morala otrgnuti od nje, a za takvu okrutnost nemam snage. Sjetim se
Rue. Moda bih mogla otpjevati kakvu pjesmu. Ali ne znam ni kako se morfika zove, a kamoli voli li
glazbu. Znam samo da umire.
Peeta une pokraj nje i miluje joj kosu, a kad zapone tiho govoriti, njegove mi se rijei uine
gotovo besmislenima. No nisu namijenjene meni. Kod kue imam kutiju s bojama. Mogu ih
izmijeati u koju god nijansu elim. U ruiastu, svijetlu poput bebine koe, ili zagasitu kao
rabarbara. U zelenu poput proljetne trave.
I plavu koja se ljeska kao led na vodi.
Morfika netremice gleda Peetu u oi paljivo ga sluajui. Jednom sam tri dana mijeao boje
kako bih dobio pravu nijansu za odbljesak sunca na bijelom krznu, nastavi Peeta. Mislio sam da
traim obinu utu boju, ali bila je sve samo ne obina. Slojevi i slojevi razliitih nijansi, jedna po
jedna.
Morfikino disanje sve je sporije, pretvara se u vrlo plitke udahe kojima pokuava uhvatiti neto
zraka. Prstima slobodne ruke krui po krvi na prsima. Siune spirale. Voljela ih je slikati.
Dugu jo nisam dokuio, ree Peeta. Iznenada se pojavi, i brzo nestane. Nikad nisam imao
dovoljno vremena da je naslikam. Stavim malo plave i ljubiaste, i ve iezne negdje u zraku.
Morfika kao da je hipnotizirana Peetinim rijeima. Zanesena. Podigne drhtavu ruku i na Peetinu

obrazu naslika, rekla bih, cvijet. Hvala ti, apne on. Prekrasno je.
Na trenutak se morfikino lice razvedri. Osmjehne se i kratko cikne. Potom joj krvlju umrljana
ruka padne natrag na prsa, plitko udahne posljednji put, a onda odjekne pucanj topa. Stisak njezine
ruke postaje tek blagi dodir.
Peeta je odnese do vode, pa se vrati i sjedne pokraj mene. Morfika neko vrijeme pluta prema
Rogu izobilja, a zatim se pojavi lebdjelica iz koje se spuste etverokraka klijeta. Sklope se oko nje i
podignu je k nonome nebu. I ve je nema.
Finnick se vrati s rukama punim mojih strijela, smoenih majmunskom krvlju. Spusti ih na
pijesak pokraj mene. Palo mi je na pamet da ih moda eli natrag.
Hvala, kaem. Zagacam u vodu i operem zgruanu krv s oruja i rana. Vrativi se potom u
dunglu po mahovinu za brisanje, smjesta uoim da nema nijedne majmunske leine.
Gdje su majmuni? upitam.
Ne znamo tono, odgovori Finnick. Povijue su se pomaknule i jednostavno su nestali.
Zurimo u dunglu, tupi i iscrpljeni. U tom miru, opazim da su mi ranice prouzroene kapljicama
magle prekrivene krastama. Vie ne bole, nego svrbe. I to jako. Pokuam to protumaiti kao dobar
znak da zacjeljuju. Pogledam Peetu i Finnicka. Obojica eu ozlijeena lica. Da, ove je noi
stradala ak i Finnickova ljepota.
Ne eite se, kaem, na jedvite se jade suzdravajui da se i sama ne ponem eati. No, znam
da bi isto savjetovala i majka. Tako ete samo izazvati infekciju. to mislite, je li sigurno otii po
vodu?
Odemo do stabla koje je Peeta izbuio. Dok on gura vranj u rupu, Finnick i ja stojimo sa strane s
orujem spremnim za borbu, no ini se kako nema opasnosti. Peeta je bio pronaao dobru ilu, i topla
voda ikne kroz vranj. eljno je pijemo, putajui da nam se slijeva po svrbljivoj koi. Potom njome
napunimo pregrt koljki i vratimo se na obalu.
Jo uvijek je no, no do zore je moda tek nekoliko sati. Osim ako je Igrotvorci ne odgode.
Odspavajte malo vas dvojica, kaem. Ja u uvati strau.
Ne, Katniss, ja u, ree Finnick. Na licu mu vidim da jedva suspree suze. Mags. Omoguiti
mu da je u samoi oplae najmanje je to mogu uiniti za njega.
U redu, Finnick, hvala ti, kaem. Legnem na pijesak s Peetom, koji odmah utone u san. Zurim u
tamu razmiljajui koliko se toga moe promijeniti u samo jednom danu. Juer ujutro Finnick je bio
na mojoj listi za odstrel, a sada sam spremna zaspati dok bdije nada mnom. Spasio je Peetu
dopustivi da Mags umre, a ne znam ni zato. Tek, jasno mi je da mu nikad neu moi vratiti dug. Sve
to sada mogu uiniti jest prepustiti se snu i pustiti ga da aluje u miru. Uskoro usnem.
Kad se probudim, jutro je ve poodmaklo. Peeta jo spava pokraj mene. Lica nam od sunca titi
travnata prostirka ovjeena o tapove.
Finnick zaista nije ljenario, zakljuim kad se uspravim dvije pletene koare pune su pitke
vode, dok je trea natrpana koljkama. Finnick sjedi na pijesku i razbija ih kamenom.
Bolje su kad su svjee, ree, pa otrgne meso iz koljke i ubaci ga u usta. Oi su mu jo
oteene, ali pravim se da to ne primjeujem.
Na miris hrane eludac mi pone kruliti, pa posegnem za jednom koljkom. No zaustavi me
pogled na moje nokte, prekrivene zgruanom krvlju. U snu sam eanjem otvorila rane.
eanjem e samo izazvati infekciju, ree Finnick.

Tako sam i ja ula, odvratim. Uem u more i operem krv. Ne znam to mi vie smeta, bol ili
svrbe. Dosta mi je toga! Odlunim koracima izaem iz vode, pogledam uvis pa otro izgovorim:
Hej, Haymitch! Ako niste odvie pijani, biste li nam poslali neto za kou?
Neobino, ali padobran se u zraku pojavi tek koji asak kasnije. Podignem ruku i tuba mi sleti
ravno na dlan. Bilo je i vrijeme, kaem, ali vie ne uspijevam zadrati mrk pogled. Haymitch. to
bih dala za samo pet minuta razgovora s njim.
Sruim se na pijesak pokraj Finnicka i odvrnem ep s tube. Unutra je gusta, tamna mast prodorna
mirisa, mjeavina katrana i borovih iglica. Nabirui nos, istisnem malko lijeka na dlan te ga ponem
utrljavati u nogu. Ispustim uzdah olakanja jer u potpunosti uklanja svrbe. Krastava koa pritom mi
poprima groznu sivo-zelenu boju. Uskoro prijeem na drugu nogu, prije toga dobacivi tubu Finnicku
koji me promatra vrlo sumnjiavo.
Izgleda kao da truli, ree. No svrbe je jai, i nakon otprilike minute i on pone utrljavati
lijek u kou. Spoj krasta i masti izgleda zaista odvratno. Zabavna mi je njegova nelagoda.
Jadniak. Je 1 ti to prvi put da ne izgleda lijepo? upitam.
Zacijelo. Posve nov osjeaj. Kako se ti uspijeva nositi s njim tolike godine?
Izbjegavaj zrcala i bit e ti svejedno.
Onda moram izbjegavati i tebe, otpovrne on.
Nastavimo se mazati. tovie, jedno drugom utrljavamo mast u lea na mjestima gdje nam koa
nije zatiena potkouljama. Probudit u Peetu, kaem.
ekaj, ree Finnick. Hajmo mu se oboje unijeti u lice i onda ga probuditi.
Tja, do kraja ivota mi je preostalo tako malo prilika za zabavu da se sloim. Namjestimo se uz
Peetine bokove, nagnemo se tako da su nam lica udaljena tek koji centimetar od njegova nosa, pa ga
prodrmamo. Peeta. Peeta, probudi se, kaem tiho i jednolino.
On zatrepe oima, a zatim, ugledavi nas, skoi kao oparen. Aa!
Finnick i ja sruimo se u pijesak umirui od smijeha. Kad god se pokuamo svladati, dovoljno
nam je da pogledamo Peetu koji nastoji zadrati prezriv izraz lica, pa da opet prasnemo u smijeh.
Kad se napokon primirimo, pomislim kako je Finnick Odair moda ipak momak na svom mjestu. U
najmanju ruku, nije tat i uobraen kako sam pretpostavljala. Zapravo, uope nije lo. I ba kad sam
dola do tog zakljuka, pokraj nas sleti padobran sa svjeom trucom kruha. Sjetivi se da su prole
godine Haymitchevi darovi esto bili tempirani tako da poalju neku poruku, svakako u si zapamtiti
ovo: Budi prijateljica s Finnickom. Dobit e hranu.
Finnick prevre kruh u rukama prouavajui koru. Malice pretjeruje s tim svojatanjem. Nema
potrebe. Zbog algi, kora ima zelenkastu nijansu, kao i sav kruh iz Okruga 4. Svi znamo da je dar
njegov. No moe biti da je shvatio koliko je zapravo dragocjen, i da moda vie nikad nee vidjeti
drugu trucu. Moda je uz koru povezana neka uspomena na Mags. Kako bilo, ree samo: Ovo e ii
dobro sa koljkama.
Dok ja pomaem Peeti da premae kou mau, Finnick vjeto vadi meso iz koljki. Okupimo se
i dorukujemo vrlo ukusno slatkasto meso sa slanim kruhom iz Okruga 4.
Svi izgledamo udovino izgleda da se zbog masti dio krasta guli no drago mi je da smo
dobili lijek. Ne samo zato to nas je oslobodio svrbea ve i stoga to nas titi od tog usijanog
bijelog sunca na ruiastom nebu. Po njegovu poloaju, procijenim da se ve zacijelo blii deset sati.
U areni smo otprilike jedan puni dan. Jedanaest nas je ve mrtvo. Ostalo nas je trinaestero. Negdje u

dungli krije se njih desetero. Troje ili etvero su Karijeristi. Uope se ne elim prisjeati tko su
ostali.
Za mene, dungla se od skrovita brzo pretvorila u mjesto gdje vrebaju kobne zamke. Jasno mi je
da emo u jednom trenutku opet morati zai duboko u nju, ili kako bismo lovili, ili zato to emo biti
lovina, no zasad se kanim drati nae male plae. Uostalom, ni Peeta niti Finnick ne predlau da
uinimo drukije. Neko vrijeme u dungli kao da je posve mirno; posvuda svjetlucanje, uje se tiho
brujanje, no ni traga njezinim opasnostima. A tada, u daljini, odjeknu vriskovi. Onkraj nas, trokut
dungle pone podrhtavati. Golemi val podigne se visoko na brdo potpuno poplavivi stabla. Voda se
potom huei sputa niz strminu, udarajui u more takvom silinom da nam, premda ne moemo biti
udaljeniji no to jesmo, pjena dohvati koljena, a ono malo naih stvari zapluta. Zajedniki ih
prikupimo prije no to ih voda odnese, izuzev naih kemikalijama izreetanih kombinezona, toliko
oteenih da nikome od nas nije stalo do njih.
Odjekne pucanj topa. Nad podrujem s kojeg je krenuo val pojavi se lebdjelica i iz dungle
podigne tijelo. Dvanaest, pomislim.
Divovski se val stopio s krunom vodenom masom koja se polako smiruje. Presloimo stvari na
mokrom pijesku i spremamo se sjesti, kad ih opazim. Tri prilike, udaljene od nas dvije bice, teturaju
plaom. Pogledajte, kaem tiho, pokazavi glavom prema doljacima. Peeta i Finnick svrnu
poglede onamo te, kao po dogovoru, sve troje nestanemo u sjenama stabala.
Lako je uoljivo da je trojka u loem stanju. Jedna prilika praktiki vue za sobom drugu, dok
trea vrluda u nepravilnim krugovima, kao da nije pri sebi. Svi su temeljito prekriveni ciglastom
bojom, kao da ih je tko umoio u nju i ostavio da se tako osue.
Tko je to? upita Peeta. Ili to? Mutanti?
Nategnem strijelu pripremajui se za napad, no nemona se prilika srui posred plae. Njezin
nosa u nemoi nogom udari u pijesak, a zatim se, u oitom nastupu srdbe, okrene i gurne vrludavu,
poremeenu priliku na tlo.
Finnickovo se lice razvedri. Johanna! zovne on i potri prema crvenima.
Finnick! ujem Johannin glas kako uzvraa.
Peeta i ja se pogledamo. A to sad? upitam.
Nije ba da moemo ostaviti Finnicka, odgovori on.
I ja bih rekla. Hajmo onda za njim, kaem zlovoljno jer ak i da sam imala listu saveznika,
Johanna Mason sasvim sigurno ne bi bila na njoj. Zatopemo plaom prema mjestu gdje je Johanna
upravo doekala Finnicka, a kad se dovoljno pribliimo, prepoznam njezine pratioce i ostanem
smetena. U pijesku na leima lei Beetee, dok je Wiress ve ustala i nastavila kruiti. Wiress i
Beetee su s njom. Uvrnuta i Napeti? ree Peeta jednako zbunjen. Jedva ekam saznati kako se to
zbilo.
Uskoro stignemo do njih. Johanna pokazuje dunglu i vrlo brzo govori Finnicku: Mislili smo da
je kia, zbog sijevanja, a bili smo i jako edni. Ali kad je poelo padati, ispostavilo se da je rije o
krvi. O gustoj, vruoj krvi. Nismo mogli vidjeti, nismo mogli govoriti a da nam ne napuni usta. Samo
smo teturali, pokuavajui se izvui. I tad je Blight naletio na elektrini tit.
ao mi je, Johanna, ree Finnick. Potreban mi je koji trenutak da se prisjetim Blighta. Mislim
da je bio Johannin muki suposveenik iz Okruga 7, ali ne sjeam se da sam ga odve viala.
Zapravo, ini mi se da se uope nije pojavljivao na treningu.

Da, tja, nije bio ba neto. Ali bio mi je zemljak, ree ona. Ostavio me samu s ovo dvoje.
Nogom pogura Beeteeja koji jedva da je pri svijesti. Kod Roga izobilja dobio je no u lea. A
ona Svi pogledamo Wiress koja krui uokolo prekrivena osuenom krvlju i mrmlja: Tik-tak, tiktak.
Da, znamo. Tik-tak. Pred oima ti mrak, ree Johanna, ime kao da je dozvala Wiress koja
naglo skrene prema njoj. Johanna je grubo gurne na pijesak. Ostani dolje, dobro?
Ostavi je na miru, okomim se na nju.
Johannine smee oi suze se od mrnje. Daje ostavim na miru? bijesno protisne. Korakne
naprijed i, prije no to dospijem reagirati, pljusne me tako snano da mi sve zatreperi. A tko ih je
zbog tebe izvukao iz te krvaree dungle? Ti jedna Finnick je prebaci preko ramena i, premda se
otima, odnese je do vode. I dok je on stalno iznova potapa, ona mi ne prestaje dovikivati grozomorne
uvrede. Ipak, neu je ustrijeliti. Zato to je s Finnickom, i zato to je rekla da ih je izvukla zbog mene.
to joj je to znailo? upitam Peetu. Da ih je izvukla zbog mene? Ne znam. Ali isprva si ih
zaista eljela za saveznike, podsjeti me on.
Da, jesam. Isprva. No to mi ne govori nita. Pogledam nepokretnog Beeteeja. A i neu ih
dugo imati za saveznike ako neto ne poduzmemo.
Peeta podigne Beeteeja, ja uzmem Wiress za ruku, pa se vratimo u na mali logor na plai.
Posjednem Wiress u pliak kako bi se mogla malko oprati, no ona samo spoji ruke, te tu i tamo
zamumlja: Tik--tak. Otkopam Beeteejev remen, za koji je sa strane, konopcem od povijua,
privezan cilindar od tekog metala. Ne znam emu slui, ali ako je Beetee smatrao da ga vrijedi
sauvati, onda ja svakako nisam ta koja e ga izgubiti. Bacim ga na pijesak. Krv je slijepila tkaninu
uz Beeteeja, pa ga Peeta dri u vodi dok mu ja otputam kombinezon. Kad ga napokon skinem,
otkrijemo da mu je i rublje natopljeno krvlju. Nemamo izbora, moramo ga skinuti do gola kako bismo
ga oprali, no to mi vie ne predstavlja vei problem. Na je kuhinjski stol ove godine bio pun golih
mukaraca. Nakon nekog vremena navikne se na to.
Spustimo Finnickovu prostirku na pijesak pa na nju potrbuke polegnemo Beeteeja kako bismo
mu mogli pregledati lea. Posjeklina dugaka dvadesetak centimetara protee mu se od lopatice pa
sve do ispod rebara. Sreom, nije odve duboka. No izgubio je mnogo krvi vidi se to po vrlo
blijedoj koi koja mu jo uvijek lagano curi iz rane.
Sjednem na pete pokuavajui dokuiti s kakvim ljekarijama raspolaem. S morskom vodom?
Osjeam se kao majka kad joj je najvanije sredstvo za lijeenje svega bio snijeg. Pogledam prema
dungli. Kladim se da se u njoj krije cijela ljekarna, samo treba znati gdje traiti. No ne poznajem
ovdanje biljke. Ipak, sjetim se mahovine koju mi je Mags dala da ispuem nos. Brzo se vraam,
kaem Peeti. Sreom, ini se da mahovine u dungli ima gotovo na svakom koraku. Otkinem je za
itav naramak s oblinjih stabala pa, odnijevi je na plau, nainim od nje debeo jastui. Stavim ga
na Beeteejevu posjeklinu i privrstim omotavi ga povijuama. Nakon to Beetee na silu popije neto
vode, odvuemo ga u sjenu na rubu dungle. Mislim da je to sve to moemo uiniti, kaem.
Dobar posao. Ide ti iscjeljivanje, ree Peeta. U krvi ti je. Nije, odmahnem glavom. Imam
oevu krv. Krv koja bre kola zbog lova, a ne epidemije. Idem pogledati Wiress.
Uzmem pregrt mahovine koja e mi posluiti kao krpa, pa se pridruim Wiress u pliaku. Ne
opire se dok joj skidam kombinezon i trljam kou istei krv. No oi su joj raskolaene od straha, a
kad joj neto kaem, sa sve veom hitnjom odvraa jedino: Tik-tak. ini se da mi pokuava neto

rei, ali bez Beeteeja koji bi mi protumaio njezine misli, ne mogu je shvatiti.
Da, tik-tak, tik-tak, kaem, i kao da je malko smirim. Perem njezin kombinezon sve dok tragovi
krvi ne postanu jedva vidljivi i pomognem joj da ga odjene. Nije oteen kao to su bili nai. I remen
joj je u dobrom stanju, pa joj ga opaem. Rublje joj, zajedno s Beeteejevim, privrstim pod kamenje i
ostavim ga da se namae.
Operem i Beeteejev kombinezon, a dotad nam se prikljue blistavo ista Johanna i Finnick koji
se sav ljuti. Neko vrijeme Johanna pohlepno ispija vodu i kljuka se koljkama, dok ja pokuavam
privoljeti Wiress da barem neto pojede. Finnick im hladnim, gotovo bezosjeajnim glasom pria o
magli i majmunima, izostavivi pritom najvaniji detalj.
Svi se ponude da e straariti dok se ostali odmaraju, no na kraju samo Johanna i ja ostanemo
budne. Ja zato to sam se zaista odmorila, a ona jer naprosto odbija lei. Sjedimo utke na plai dok
ostali vrsto ne zaspe.
Johanna askom pogleda Finnicka kako bi se uvjerila da spava, a zatim se okrene prema meni.
Kako ste izgubili Mags?
U magli. Finnick je nosio Peetu, a ja neko vrijeme nju. Onda je vie nisam mogla podii.
Finnick je rekao da ih ne moe nositi oboje. Poljubila ga je i otila ravno u otrov.
Znala si da je bila Finnickova savjetnica? upita Johanna optuivaki.
Nisam znala, odgovorim.
Bila je pola njegove obitelji, doda nekoliko trenutaka kasnije, ali manje zajedljivo.
Gledamo kako voda zapljuskuje rublje. A otkud ti zajedno s Uvrnutom i Napetim? upitam.
Rekla sam ti izvukla sam ih zbog tebe, odgovori Johanna. Haymitch mi je poruio da ti ih
moram dovesti ako elim da budemo saveznice. Tako si mu rekla, zar ne?
Nisam, pomislim, no potvrdno kimnem glavom. Hvala. Cijenim to. Nadam se, pogleda me s
gnuanjem, kao da sam joj najvea muka u ivotu. Pitam se je li ovako imati stariju sestru koja te
istinski mrzi.
Tik-tak, zaujem iza sebe i okrenem se. Wiress je dopuzala do nas, pogleda usmjerenog k
umi.
, Oh, superika, budna je, ree Johanna. U redu, odoh ja na spavanje. Ti i Uvrnuta moete
straariti zajedno, jo dometne pa ode do Finnicka i baci se pokraj njega.
Tik-tak, apue Wiress. Usmjerim je pred sebe i navedem je da legne, milujui joj ruku kako
bih je umirila. Utone u nemiran san, povremeno uzdiui: Tik-tak.
Tik-tak, prihvatim tiho. Vrijeme je za spavanje. Tik-tak. Spavaj. Sunce se die sve dok ne
doe tono iznad nas. Zacijelo je podne, pomislim odsutno. Nije da je vano koliko je sati. Preko
vode, daleko zdesna, spazim izuzetno snaan bljesak munje koja udara u stablo. Opet poinje
grmljavinska oluja, u istom podruju kao i sino. Netko joj je zasigurno dospio u domet i izazvao
napad. Neko vrijeme sjedim i gledam sijevanje, umirujui Wiress, uljuljkana u spokoj laganim
zapljuskivanjem valova. Razmiljam kako je sino sijevanje poelo odmah nakon zvonjave. Dvanaest
udaraca.
Tik-tak, ree Wiress, na asak svjesna, da bi onda ponovno utonula u san.
Sino je dvanaest puta zazvonilo. Kao da je oznaena pono. Zatim su uslijedile munje. Sunce
nam je sada iznad glava. Kao da je podne. I opet munje.

Polako ustanem i promotrim arenu. U trokutu susjednom onome u kojem sada sijeva bili su se
zatekli Johanna, Wiress i Beetee kad se na njih spustila kia krvi. U treem smo odsjeku, odmah uz
njihov, bili mi kad se pojavila magla. A im je usisana, majmuni su se stali okupljati u etvrtom. Tiktak. Hitro okrenem glavu na drugu stranu. Prije par sati, oko deset, onaj se val uzdigao u drugom
trokutu slijeva onome gdje sada udaraju munje. U podne. U pono. U podne.
Tik-tak, ree Wiress u snu. I dok sijevanje prestaje, a njemu zdesna zapoinje pljutati kia
krvi, njezine rijei iznenada dobiju smisao.
Oh, tik-tak, proapem. Pogledom prijeem po cijelom krugu arene, i shvatim da je u pravu.
Tik-tak. Ovo je sat.

23
Sat. Gotovo da mogu vidjeti kazaljke kako se pomiu dvanaestodijelnim brojanikom arene. Svakog
sata zapoinje novi uas, Igrotvorci aktiviraju novo oruje, a povlae prijanje. Sijevanje, kia krvi,
magla, majmuni ta oruja ispunjavaju prva etiri sata. A u deset se pojavljuje val. Ne znam to se
zbiva u preostalih sedam odsjeaka, ali znam da je Wiress u pravu.
Trenutano pada kia krvi, a mi smo na plai ispod odsjeka dungle s majmunima, te odve
blizu magli, ako se mene pita. Ostaju li svi napadi unutar granica dungle? Ne nuno, s valom to nije
bio sluaj. Ako magla izae iz dungle ili se majmuni vrate...
Ustanite, naredim, budei Peetu, Finnicka i Johannu drmusanjem. Ustanite, moramo krenuti.
Ipak, ostalo je dovoljno vremena da im objasnim teoriju o satu. Ispriam im sve o Wiressinu tiktakanju i pomicanju nevidljivih kazaljki koje u svakom odsjeku aktiviraju ubojitu silu.
Mislim da sam uvjerila sve koji su pri svijesti, osim Johanne koja bi se, naravno, suprotstavila
svakoj mojoj tvrdnji. No ak i ona zakljui da je bolje biti na oprezu nego poslije zaaliti.
Dok ostali skupljaju nae malobrojne stvari i odijevaju Beeteeja u kombinezon, ja prodrmam
Wiress. Probudivi se, panino izusti: Tik-tak!
Da, tik-tak, arena je sat. Sat, Wiress, bila si u pravu, govorim joj. Bila si u pravu.
Olakanje joj preplavi lice, valjda zato to je netko napokon shvatio ono to je vjerojatno znala
ve od zvonjave. Pono.
Poinje u pono, potvrdim.
Kroz misli mi se probija slika sata. Depnog sata. Na dlanu Plutarcha Heavensbeeja. Poinje u
pono, rekao je Plutarch, nakon ega je nakratko zasvjetlucala moja ojka rugalica, pa nestala.
Gledano unatrag, kao da mi je elio dati naznaku onoga to e se dogaati u areni. Ali zato bi to
uinio? U tom su mi trenutku izgledi da u biti natjecatelj na ovim Igrama bili jednaki njegovima.
Moda je mislio da e mi time pomoi kao savjetnici. Ili je, moda, sve ovo ve bilo isplanirano.
Wiress glavom pokae prema kii krvi. Jedan i trideset, ree.
Ba tako. Jedan i trideset. A u dva e se uasna otrovna magla spustiti ondje, pokaem na
susjedni dio dungle. Zato sada moramo otii na neko sigurno mjesto. Wiress se nasmijei i
posluno ustane. Jesi li edna? Dodam joj pletenu koaru i ona poudno ispije otprilike litru vode.
Finnick joj prui posljednji komadi kruha koji smjesta stane grickati. Prevladavi nemogunost
komunikacije, opet funkcionira.
Provjerim svoje oruje. Padobranom omotam vranj i tubu s lijekom, pa povijuom privrstim
zamotuljak za remen.
Beetee je jo uvijek slabo svjestan svega, no kad ga Peeta pokua podii, pobuni se. ica,
ree.
Tu je ona, ree mu Peeta. S Wiress je sve u redu. I ona ide s nama.5
No Beetee se i dalje otima. ica, uporan je.
Oh, znam to hoe, ree Johanna nestrpljivo. Ode na drugu stranu plae i podigne cilindar koji

sam skinula s Beeteejeva remena kad smo ga kupali. Cilindar je prekriven debelim slojem zgruane
krvi. Hoe ovu bezvrijednu stvar. Nekakvu icu. Tako je i zaradio posjeklinu, trei prema Rogu
izobilja kako bi doao do nje. Ne znam o kakvom bi se oruju moglo raditi. Vjerojatno bi otkinuti
komad mogao posluiti kao ogrlica za davljenje ili takvo to. Ali, moete li uope zamisliti Beeteeja
kako davi nekoga?
Na svojim je Igrama pobijedio pomou ice. Postavio je onu elektrinu zamku, ree Peeta. Za
njega ne postoji bolje oruje.
udno mi je kako Johanna nije sama dola do tog zakljuka. Neto mi je tu udno. tovie,
sumnjivo. Oekivalo bi se da e to ve shvatiti, kaem. Budui da si mu dala nadimak Napeti6.
Johanna me prostrijeli ukoenim oima. Pa da, stvarno sam ispala glupa, zar ne? ree. Bit e da
sam bila zaokupljena spaavanjem tvojih frendia. Dok si ti... to ono? Gurala Mags u smrt?
Stegnem prste oko drke noa o pojasu.
Pokuaj, samo naprijed, ree Johanna. Briga me ako si napumpana, zaklat u te.
Znam da je sada ne smijem ubiti. Ali konani, smrtonosni obraun izmeu Johanne i mene samo
je pitanje vremena.
Moda bi bilo dobro da svi pazimo kamo stajemo, ree Finnick, znaajno me pogledavi.
Dohvati kalem i spusti ga na Beeteejeva prsa. Evo ti tvoja ica, Napeti. Nemoj je spajati gdje ne
treba. Peeta podigne Beeteeja koji se vie ne opire. Kamo emo? Najradije bih da odemo do
Roga izobilja i malo motrimo, ree Finnick. Da se uvjerimo u teoriju o satu. Svaki je plan sada
dobar, pa tako i ovaj. Osim toga, ne bih imala nita protiv da jo jednom pogledam kakvog oruja
ondje ima. A i estero nas je. ak i ako izostavim Beeteeja i Wiress, ostaje nas etvero spremnih za
borbu. U posve sam drukijoj situaciji no prole godine u ovoj fazi, kad sam sve morala sama. Da,
sjajno je imati saveznike, dokle god moe potiskivati spoznaju da e ih morati ubiti.
Beetee i Wiress e vjerojatno stradati sami, po sili stvari. Ako budemo morali bjeati, koliko
daleko bi stigli? Johannu u, iskreno, ubiti bez imalo premiljanja ako to bude potrebno da zatitim
Peetu. Moda i samo zato da je uutkam. No, potreban mi je netko tko e ubiti Finnicka umjesto mene
jer mislim da to sama nisam u stanju. Ne nakon svega to je uinio za Peetu. Pomislim da bih ga
nekako mogla navesti na okraj s Karijeristima. Beutno je to, znam, ali to mi je drugo preostalo?
Sad kad znamo za sat, malo je vjerojatno da e poginuti u dungli, i netko e ga morati ubiti u borbi.
Odvratno mi je razmatrati takvu mogunost i mahnito pokuavam svrnuti tijek misli na neto
drugo. No od mog mi trenutanog poloaja pozornost odvlai jedino matanje o tome kako ubijam
predsjednika Snowa. Ne ba lijepa sanjarija za sedamnaestogodinjakinju, ali prua mi veliko
zadovoljstvo.
Koraamo najbliim pjeanim trakom, pribliavajui se Rogu izobilja s oprezom, u sluaju da
su se u blizini sakrili Karijeristi. Dodue, sumnjam u to jer na plai smo bili satima, a nismo uoili ni
traga ivota.
Podruje je posve pusto, kao to sam i oekivala. Usred svega stoji samo golemi zlatni rog i
proeprkana hrpa oruja.
Kad ga Peeta polegne u ono malo sjene koju baca Rog, Beetee dozove Wiress. Ona une pokraj
njega, a on joj u ruke tutne kalem ice. Oisti je, hoe li? zatrai.
Wiress kimne, pouri do ruba vode i umoi kalem u nju. Pone pjevuiti aljivu pjesmicu o miu
koji trkara po satu. Zacijelo je djeja, ali ini se da je uveseljava.

Oh, ne opet ta pjesmica, Johanna zakoluta oima. Pjevala ju je satima prije nego to je poela
tik-takati.
Iznenada, Wiress se posve uspravi i prstom pokae prema dungli. Dva, ree.
Slijedim pokazani pravac ugledavi kako se iz dungle na plau upravo probija magleni zid.
Da, pogledajte, Wiress je u pravu. Dva su sata i spustila se magla.
Tono kao urica, ree Peeta. Trebalo je mnogo mudrosti da to dokui, Wiress.
Wiress se osmjehne, pa se vrati pjevuenju i namakanju kalema. Oh, nije ona samo mudra. Ona
je intuitivna, ree Beetee. Svi se okrenemo prema njemu; ini se da je ivnuo. Moe osjetiti stvari
prije svih drugih. Kao kanarinac u vaim rudnicima ugljena.
to je kanarinac? upita me Finnick.
Ptica koju nosimo u rudnike da nas upozori na otrovan zrak, odgovorim.
Kako vas upozorava? Ugine? upita Johanna.
Najprije prestane pjevati. Tada treba izai. Ali ako je zrak odve otrovan, smrtno strada, da.
Kao i rudari. Ne elim priati o umiruim pticama pjevicama. Podsjeaju me na oevu i Rueinu
smrt, na pogibiju
Maysilee Donner i njezinu pticu pjevicu koju je naslijedila moja majka. Oh, krasno, sad mislim
na Galea nad ijom glavom u tim dubokim, uasnim rudnicima visi prijetnja predsjednika Snowa.
Tamo dolje je vrlo lako sve prikazati kao nesreu. Potrebni su samo tihi kanarinac i jedna iskra.
Vratim se matariji o ubijanju predsjednika.
Unato tome to joj Wiress ide na ivce, Johannu u areni jo nisam vidjela ovako dobro
raspoloenu. Dok ja podebljavam svoju zalihu strijela, ona eprka uokolo dok ne pronae par sjekira
koje mi izgledaju vrlo ubojito. Doimaju mi se kao udan odabir, sve dok jednu ne baci tako silovito
da se zabode u suncem omekano zlato Roga izobilja. Naravno. Johanna Mason. Okrug 7. Drvna
graa. Kladim se da baca sjekire otkad je prohodala. Ista je stvar s Finnickom i njegovim trozupcem.
S Beeteejem i icom. S Rue i njezinim poznavanjem bilja. Shvatim da se radi o jo jednoj okolnosti
koja je posveenike iz Okruga 12 tijekom godina stavljala u nepovoljniji poloaj. Ne radimo u
rudnicima dok ne navrimo osamnaestu, a ini se da veina ostalih posveenika ve u ranoj dobi
naui poneku vjetinu iz gospodarskih grana svojih okruga. I vjetine iz rudnika bi mogle dobro
posluiti na Igrama rukovanje pijukom i postavljanje eksploziva. Dale bi nam prednost, kao meni
lov. Ali nauimo ih prekasno.
Dok sam se ja motala oko oruja, Peeta je unuo i vrkom noa stao neto crtati na povelikom,
ravnom listu koji je donio iz dungle. Pogledam mu preko ramena i shvatim da crta zemljovid arene.
U sreditu je Rog izobilja na pjeanom krugu, s dvanaest pruga koje se granaju iz njega, to izgleda
poput torte razrezane na dvanaest jednakih kriki. Sljedei krug oznaava obalu, a jo jedan, tek neto
vei, rub dungle. Pogledaj kako je postavljen Rog izobilja, ree mi Peeta.
Paljivo promotrim Rog i shvatim to eli rei. iljak kao da mu pokazuje dvanaest sati,
kaem.
Tako je. Znai, to je vrh naeg sata, ree Peeta i hitro izgrebe znamenke od jedan do dvanaest
po krugu brojanika. Od dvanaest do jedan je zona za munje. Siunim slovima napie munje u
odgovarajui trokut, da bi potom, u smjeru kazaljki na satu, u sljedee odsjeke dopisao krv, magla i
majmuni.
A od deset do jedanaest je val, kaem. Doda i njega. Finnick i Johanna u tom nam se trenutku

pridrue, do zuba naoruani trozupcima, sjekirama i noevima.

Jeste li primijetili togod neobino u ostalim dijelovima? upitam Johannu i Beeteeja, budui
da su mogli uoiti ono to je nama bilo izvan vidokruga. No zapazili su jedino obilje krvi. Reklo bi
se, dakle, da u ostatku moe biti bilo to.
Oznait u dijelove u kojima nas oruja Igrotvoraca mogu dohvatiti i izvan granica dungle, da
ih se znamo kloniti, ree Peeta. Kosim linijama iscrtka plae u odsjecima s maglom i valom, pa
sjedne. Tja, sada ipak znamo mnogo vie nego jutros.
Svi kimnemo u znak slaganja, no tad shvatim da je sve utihnulo. Na je kanarinac prestao
pjevuiti.
Ne ekam ni trena. U okretu zateem strijelu i ugledam kako do koe mokar Gloss puta da
Wiress, na ijem se razrezanom vratu iri svijetlocrveni smijeak, klizne na tlo. Vrh moje strijele
zabija se u Glossovu desnu sljepoonicu, a u asku potrebnom da nategnem novu, Johanna zakopa
sjeivo svoje sjekire u Cashmereina prsa. Finnick odbije koplje koje je Brutus bacio na Peetu, a
Enobarijin no zavri mu u bedru. Da nije Roga izobilja iza kojeg su se sklonili, oboje posveenika iz
Okruga 2 bili bi mrtvi. Jurnem za njima. Bum! Bum! Bum! Pucnjevi topa potvrde da nema pomoi za
Wiress, i da nije potrebno dokrajiti Glossa i Cashmere. Moji saveznici i ja okruujemo Rog, kreui
potom u potjeru za Brutusom i Enobarijom koji po pjeanom traku tre prema dungli.
Iznenada, trzaj tla pod mojim nogama obori me nauznak u pijesak. Zemljani krug na kojem se
nalazi Rog izobilja pone se brzo okretati, vrlo brzo, a dungla nejasno promicati. Osjetivi da me
centrifugalna sila vue prema vodi, ukopam ruke i noge u pijesak pokuavajui pronai kakvo-takvo
uporite na nestabilnom tlu. Zbog pijeska koji leti na sve strane i vrtoglavice, moram vrsto stisnuti
oi. Ne preostaje mi doslovce nita drugo no da se drim sve dok se, bez ikakva usporavanja, uz
tresak ne zaustavimo.
S muninom i kaljui, polako sjednem, otkrivi moje suborce u istom stanju. Finnick, Johanna i
Peeta su izdrali. Tri lea pak odbaena su u morsku vodu.
Cijeli dogaaj, od trenutka kad sam primijetila da je Wiress prestala pjevuiti pa dosad, nije
mogao trajati vie od minutu-dvije. Sjedimo sopui i struemo pijesak iz usta.
Gdje je Napeti? upita Johanna. Skoimo na noge i, teturajui oko Roga izobilja, uvjerimo se
da ga uistinu nema. Finnick ga opazi kako se, dvadesetak metara od obale, jedva odrava na vodi, te
otpliva po njega.
Uto se sjetim ice i koliko mu je vana. Mahnito pogledam uokolo. Gdje je? Gdje je? I tad je
ugledam, jo uvijek vrsto stisnutu u Wiressinim rukama, daleko na vodi. eludac mi se zgri od
pomisli na ono to moram uiniti. titite me, zatraim od ostalih. Bacim oruje u stranu i pohitam
du traka najblieg njezinu tijelu. Bez zastajkivanja zaronim u vodu i zaplivam prema njoj. Krajikom
oka opazim kako se iznad lea pojavljuje lebdjelica iz koje se sputaju klijeta koja e ga odnijeti.
No ne zaustavljam se. Plivam to snanije mogu i naposljetku udarim u tijelo. Glava mi je nad
povrinom i hvatam zrak pokuavajui ne gutati zakrvavljenu vodu koja se iri od otvorene rane na
njezinu vratu. Pluta na leima, noena remenom i smru, zurei u nesmiljeno sunce. Odravajui se na
povrini, prisiljena sam istrgnuti joj kalem ice iz ruku, iz njezina vrstog, smrtnog stiska. Nakon toga
mi ne preostaje nita drugo no da joj zaklopim oi, apnem pozdrav i otplivam odatle. Kad zavitlam
kalem na pijesak i izvuem se iz vode, tijela vie nema. No u ustima mi je jo uvijek okus njezine
krvi pomijean s morskom solju.

Odem natrag do Roga izobilja. Finnick je vratio Beeteeja ivog, dodue poneto nabubrenog;
sjedi uspravno i izbacuje vodu kroz nos. Imao je dovoljno razboritosti da pripazi na naoale pa sada,
ako nita drugo, moe dobro vidjeti. Stavim mu kalem ice u krilo. Blistavo je ist, bez imalo krvi.
Beetee odmota malko ice i prijee prstima preko nje. Sada je vidim prvi put; nije ni slina icama
koje poznajem svijetlozlatne je boje i tanka poput vlasi kose. Da mi je znati koliko je dugaka. Na
tom je velikom kalemu ima zacijelo na kilometre. No Beetee je sada u mislima s Wiress, i ne kanim
ga nita pitati.
Pogledam ostale, njihova ozbiljna lica. I Finnick i Johanna i Beetee, svi su sada bez partnera iz
svog okruga. Odem do Peete i zagrlim ga. Neko vrijeme nitko ne pusti ni glasa.
Hajmo s ovog odvratnog otoka, ree napokon Johanna. Sada nam je vano jedino oruje, koje
smo najveim dijelom zadrali. Sreom, ovdanje su povijue vrste pa su mi vranj i tuba s lijekom,
omotani padobranom, jo uvijek privezani za remen. Finnick skine potkoulju i zavee je oko ne
odve duboke rane na bedru, prouzroene Enobarijinim noem. Beetee smatra da e sada, ako
budemo ili polako, moi hodati, pa mu pomognem da ustane. Odluimo krenuti prema dijelu plae
koji je na brojaniku oznaen dvanaesticom. Ondje bismo trebali satima biti na miru, i podalje od
bilo kakvih preostalih otrova. No Peeta, Johanna i Finnick zapute se u tri razliita smjera. Dvanaest
sati, ne? ree Peeta. iljak pokazuje na dvanaest. Tako je bilo prije nego to su nas izokretali,
ree Finnick. Ja sam se ravnao prema suncu.
Sunce otkriva jedino da se blii etiri, Finnick, kaem. Mislim da Katniss eli naglasiti da to
to nam je poznato doba dana ne znai nuno da znamo i gdje se trenutano na satu nalazi etvorka,
ree Beete. Moemo imati openitu predodbu o smjeru. Ali ne i ako uzmemo u obzir da je moda
pomaknut i rubni prsten dungle.
Ne, nisam eljela naglasiti toliko toga. Beetee je iznio teoriju daleko sloeniju od moje opaske o
suncu. No samo kimnem, kao da mi je sve to ve bilo jasno. Tako je, to znai da bi sve staze mogle
voditi do dvanaestice, kaem.
Kruimo oko Roga izobilja paljivo motrei dunglu. Zbunjuje nas njezina jednolinost. Sjeam
se visokog stabla u koje je, na dvanaestici, udarila prva munja, no u svakom se odsjeku nalazi jedno
takvo. Johanna nakani slijediti Enobarijine i Brutusove tragove, ali izbrisali su ih vjetar i voda. Nema
naina da otkrijemo gdje se to nalazi. Nisam trebala spominjati sat, kaem ogoreno. Sad su nam
oduzeli i tu prednost.
Samo privremeno, ree Beetee. U deset emo opet vidjeti val i vraamo se na staro.
Da, ne mogu izmijeniti cijelu arenu, ree Peeta.
Ma nije vano, ree Johanna nestrpljivo. Morala si nam rei jer inae ne bismo pomaknuli
logor, tupoglavko. Ironino, ali jedino mi njezin logian odgovor, premda poniavaju, prui utjehu.
Da, morala sam im rei kako bih ih pokrenula. Idemo, edna sam. Ima li tko dobar predosjeaj za
smjer?
Nasumce odaberemo stazu, nemajui pojma prema kojem smo se broju zaputili. Kad stignemo do
dungle, zapiljimo se u nju pokuavajui odgonetnuti vreba li nas to.
Zacijelo je vrijeme za majmune. A ovdje ne vidim nijednog, ree Peeta. Pokuat u postaviti
vranj.
Ne, na meni je red, ree Finnick.
Onda u ti barem uvati lea, ree Peeta.

To moe i Katniss, ree Johanna. Ti nam mora nacrtati novu kartu. Stara je izbrisana.
Otkine velik list sa stabla i doda ga Peeti.
Na trenutak posumnjam da nas pokuavaju razdvojiti i ubiti. No to nema smisla. Imat u prednost
pred Finnickom ako bude zaokupljen stablom, a Peeta je mnogo krupniji od Johanne. Stoga slijedim
Finnicka petnaestak metara u dunglu, gdje pronae odgovarajue stablo i stane noem buiti rupu.
Dok stojim ondje s pripravnim orujem, ne mogu se osloboditi neugodnog osjeaja kako se neto
zbiva i da je sve povezano s Peetom. Prisjeam se svakog naeg koraka, poevi od trenutka kad je
odjeknuo gong, traei uzrok svoje nelagode. Najprije, Finnick je dovukao Peetu s metalne ploe.
Finnick ga je potom i oivio nakon to mu je elektrini tit zaustavio srce. Mags se sjurila u maglu da
bi ga Finnick mogao nositi. Morfika se bacila pred njega kako bi sprijeila majmunov napad. Okraj
s Karijeristima odvio se vrlo brzo, ali nije li Finnick odbio od Peete Brutusovo koplje, premda je to
znailo da e ga Enobarijin no pogoditi u nogu? Evo, ak i sada ga je Johanna navela da crta
zemljovid na listu, umjesto da se izlae opasnosti u dungli...
Nema nikakve sumnje. Iz meni potpuno neshvatljivih razloga, neki pobjednici trude se spasiti
Peetin ivot, ak i po cijenu vlastite rtve.
Potpuno sam zbunjena. Prvo to je moj posao. A drugo takvo to nema nikakvog smisla. Samo
se jedno od nas moe izvui. Zato su onda odluili tititi Peetu? to im je to Haymitch eventualno
rekao, ime se s njima pogodio da Peetin ivot pretpostave svojima?
Svjesna sam zato ja spaavam Peetu. Prijatelj mi je, te se na svoj nain suprotstavljam Kapitolu
i potkopavam njegove uasne Igre.
No da nisam iskreno povezana s Peetom, zbog ega bih ga eljela spasiti, staviti ga ispred sebe?
Hrabar je, to je nedvojbeno, no svi smo imali dovoljno hrabrosti da preivimo Igre. Resi ga dobrota
koju je teko zanemariti, ali ipak... I tada, sjetim se u emu je Peeta mnogo vjetiji od nas ostalih. Zna
s rijeima. Pomeo je konkurenciju u oba intervjua. Moda zbog svoje uroene dobrote moe pridobiti
gomilu ne, cijelu zemlju tek jednostavnom reenicom.
Sjeam se da sam ve razmiljala kako je to dar koji bi voa nae revolucije morao imati. Je li
Haymitch i ostale uvjerio u to? Da e Peetin jezik biti daleko monije sredstvo protiv Kapitola od
tjelesne snage nas ostalih? Ne znam. I dalje mi se ini kako se radi o prilino velikom koraku za neke
posveenike. Hej, pa radi se o Johanni Mason! No kako drukije objasniti njihove odlune napore da
mu sauvaju ivot?
Katniss, ima vranj? upita Finnick, naglo me prenuvi iz misli. Odreem povijuu kojom mi je
metalna cijev privezana za remen i pruim mu je.
U tom trenu zaujem vrisak. Tako je bolan i pun straha da mi zaledi krv u ilama. Poznajem ga.
Ispustim vranj zaboravljajui gdje sam i to me eka. Znam samo da moram doi do nje i zatititi je.
Mahnito trim prema glasu ne marei za opasnost, probijajui se kroz povijue i grane, kroz sve to
mi stoji na putu do nje.
Do moje sestrice.

24
Gdje je? to joj rade? Prim! kriknem. Prim! Kao odgovor, do mene dopre samo jo jedan muni
vrisak. Kako se nala ovdje? Zato je postala sudionik Igara? Prim!
Povijue mi se urezuju u lice i ruke, puzavice me hvataju za noge. Ali sve sam joj blie. I blie.
Vrlo blizu. Znoj mi se cijedi niz lice acajui mi nezarasle rane od kiseline. Sopem, pokuavajui
bar malo iskoristiti zrak koji, topao i vlaan, kao da je ostao bez kisika. Prim se javi tako izgubljenim
i beznadenim glasom da ne mogu ni zamisliti ime je izazvan.
Prim! Kroz zid zelenila probijem se na malu istinu kad se glas ponovi tono iznad mene.
Iznad mene? Trgnem glavom unatrag. Zar je dre u kronjama? Pogledom oajniki pretraujem
grane, no ne uoavam nita. Prim? kaem moleivo. ujem je, ali je ne vidim. Odjekne njezin novi
jauk, kristalno ist, i sada mi je jasno odakle dolazi. Iz kljuna male, kukmaste crne ptice koja stoji na
grani oko tri metra iznad moje glave. I tad shvatim.
ojka brbljalica.
Nikad prije nisam vidjela nijednu mislila sam da vie i ne postoje te je, oslonivi se o stablo
i stiui bode uz trbuh, nekoliko trenutaka paljivo promatram. Mutacija, pretea, zaetnik.
Predoim si pticu rugalicu, pa je sjedinim sa slikom ojke brbljalice. Da, postane mi oito kako je
njihovim parenjem nastala moja ojka rugalica. Nita na ovoj ptici ne da je naslutiti da se radi o
mutantu. Nita, osim zvukova jezivo vjernih Priminu glasu koji joj dopiru iz kljuna. Uutkam je
prostrijelivi joj grlo i ptica padne na tlo. Izvadim strijelu pa joj jo dodatno zakrenem vratom.
Potom odvratnog stvora zavitlam duboko u dunglu. Ni zbog kakve gladi ne bih dola u iskuenje da
ga pojedem.
Nije bila stvarna, kaem si. Kao to prole godine mutirani vukovi nisu uistinu bili mrtvi
posveenici. Bila je to samo sadistika varka Igrotvoraca.
Lomei sve pred sobom, Finnick izae na istinu, gdje me pronae kako mahovinom istim
strijelu. Katniss?
Sve je u redu. Dobro sam, kaem, premda se uope ne osjeam dobro. Mislila sam da sam
ula sestru, ali Prekine me prodoran vrisak. Opet glas, ne Primin, ve, ini se, neke mlade ene. Ne
prepoznajem ga, ali na Finnicka djeluje munjevito. S lica mu nestaje boja, a zjenice mu se vidno ire
u strahu. Finnick, ekaj! pruim ruku za njim ne bih li ga umirila, no ve je odjurio u potragu za
rtvom, jednako bezglavo kao to sam ja jurila za Prim. Finnick! viknem, ali znam da se nee
okrenuti i priekati da mu sve objasnim. Ne preostaje mi drugo no da poem za njim.
Nije mi problem pratiti ga, unato velikoj brzini kojom se kree, jer za sobom ostavlja jasno
utrtu stazu. No ptica je udaljena barem pola kilometra, put vodi uglavnom uzbrdicom, i kad ga
napokon dostignem, jedva diem. Krui uokolo golemog stabla, iji je promjer debla zacijelo vei od
metra, a prve su mu grane na visini od est metara. enino vritanje razlijee se iz kronje, no ojka
brbljalica je skrivena. I Finnick ne prestaje vikati iz sveg glasa: Annie! Annie! U takvoj je panici
da je nemogue doprijeti do njega, pa uinim ono to bih ionako uinila. Uspnem se na susjedno
stablo, lociram ojku brbljalicu i ustrijelim je. Padne ravno dolje, tono pred Finnickove noge. On je

podigne, polako povezujui stvari, no kad se spustim i doem do njega, izgleda jo oajnije.
Sve je u redu, Finnick. To je samo ojka brbljalica. Poigravaju se s nama, kaem. Nije
stvarna. To nije tvoja... Annie.
Ne, nije Annie. Ali glas je bio njezin. ojke brbljalice oponaaju ono to uju. A gdje su ule te
vriskove, Katniss? upita Finnick.
Shvaajui to mi eli rei, osjetim kako i moji obrazi postaju beskrvni. Oh, Finnick, ne misli
valjda...
Da. Ba to mislim, ree on.
Pred oima mi se pojavi slika Prim u bijeloj sobi; remenom je vezana za stol dok maskirane
prilike u ogrtaima izvlae iz nje vriskove i jecaje. Kako bi to ostvarili, negdje je mue, ili su je
muili. Koljena mi postanu vodenasta i klonem na zemlju. Finnick mi pokuava neto rei, ali mu glas
ne dopire do mene. Naposljetku ipak zaujem novu pticu negdje slijeva. Ovoga puta glas je Galeov.
Finnick me uhvati za ruku prije no to potrim. Nemoj. To nije on. Stane me gurati nizbrdo,
prema plai. Odlazimo odavde! No Galeov je glas tako pun boli da se ne mogu prestati opirati,
pokuavajui krenuti prema njemu. To nije on, Katniss! To je mutant! vie Finnick na mene.
Kreni! Pomie me dalje, i vue i nosi, sve dok ne shvatim to mi govori. U pravu je, to je samo jo
jedna ojka brbljalica. Ne mogu pomoi Galeu lovei je. Ali to ne mijenja injenicu da se zaista radi
o Galeovu glasu, i da ga je u jednom trenutku netko negdje prisilio da tako zvui.
Ipak, prestanem se otimati Finnicku i, kao u maglenoj noi, pobjegnem od onoga protiv ega se
ne mogu boriti. Od onoga to mi moe samo nauditi. No ovog se puta raspada moje srce, a ne tijelo.
Zacijelo se radi o jo jednom oruju koje proizlazi iz sata. Pretpostavljam da je otponac etvorka.
Kad kazaljke dou do nje, majmuni se povlae, a ojke brbljalice putaju glas. Finnick je u pravu
ne preostaje nam nita drugo nego otii odavde, iako Haymitch ne moe poslati nita to bi pomoglo,
ni Finnicku ni meni, da se oporavimo od rana koje su nam zadale ptice.
Ugledavi Peetu i Johannu kako stoje na rubu dungle, ispuni me mijeani osjeaj olakanja i
ljutnje. Zato mi Peeta nije doao pomoi? Zato nitko nije poao za nama? Peeta se ak i sad dri
podaleko, podignutih ruku i dlanova okrenutih prema nama; usne mu se miu, ali do nas ne dopire ni
rije. Zato?
Zid je tako proziran da Finnick i ja tresnemo ravno u njega i odbijemo se na tlo. No, dobro sam
prola. U udaru mi je najvie stradalo rame, dok je Finnick u zid najprije udario licem i iz nosa mu
iklja krv. Evo razloga zbog kojeg nam Peeta i Johanna, a ni Beetee, kojeg vidim kako iza njih
alosno vrti glavom, nisu doli pomoi. Nevidljiva stijenka zagradila je podruje pred nama. Ne radi
se o elektrinom titu. Tvrdu, glatku povrinu moe se dodirivati po elji, no Peetin no i Johannina
sjekira na njoj ne ostavljaju ni traga.
Pregledavi zid tek metar u stranu, postane mi jasno da okruuje itav odsjeak izmeu etvorke
i petice, i da emo, sve dok ne proe cijeli sat, biti zarobljeni poput takora.
Peeta pritisne dlan o povrinu zida, nato i ja svoj spustim na isto mjesto. Kao da se dodirujemo.
Vidim da mu se usne miu, ali ne ujem ga, ne mogu uti nita izvan odsjeka. Pokuam razabrati to
govori, no ne mogu se usredotoiti pa mu samo zurim u lice, trudei se najbolje to mogu ostati
prisebna.
A tada ponu pristizati ptice. Jedna po jedna sputaju se na oblinje grane, da bi se potom iz
njihovih kljunova zborno razlegao paljivo usklaeni pjev jeze. Finnick se odmah preda zgrbi se na

tlu i stane snano stiskati ui, kao da si pokuava zdrobiti lubanju. Ja neko vrijeme pruam otpor.
Praznim svoj tobolac sa strijelama gaajui mrske ptice, no svaki put kad neku ubijem, druga brzo
zauzima njezino mjesto. Naposljetku odustanem i sklupam se pokraj Finnicka, nastojei sprijeiti da
bolni glasovi Prim, Galea, majke, Madge, Roryja, Vicka, ak i Posy, bespomone male Posy, dopru
do mene...
Znam da su glasovi utihnuli kad na sebi osjetim Peetine ruke, kad osjetim kako me diu i nose
van dungle. No oi su mi i dalje vrsto zatvorene dok rukama prekrivam ui. Miii su mi odve
ukoeni da bih se opustila. Peeta me dri u krilu, umiruje rijeima, njeno ljuljuka. Potrebno je
mnogo vremena da eljezni stisak oko mog tijela popusti. A kad se to dogodi, ponem drhtati.
Sve je u redu, Katniss, ree Peeta.
Nisi ih uo, odvratim.
uo sam Prim. Na poetku, ree Peeta. Ali to nije bila ona, nego ojka brbljalica.
Bila je ona. Negdje, jednom, kaem. A ojka brbljalica je zabiljeila njezin glas.
Ne, oni ele da to misli, ree Peeta. Tako sam se i ja prole godine pitao jesu li oi onog
mutanta zaista Glimmerine. Ali to nisu bile njezine oi. A ovo nije bio Primin glas. No ako i jest bio,
uzeli su ga s intervjua ili ve odnekud, pa ga izobliili i od njega napravili ono to su htjeli.
Ne, muili su je, odvratim. Vjerojatno je mrtva.
Katniss, Prim nije mrtva. Zar bi je mogli ubiti? upita Peeta. Jo malo i ostat e nas
posljednjih osmero. A to se onda dogaa? Onda nas pogine jo sedmero, odgovorim beznadno.
Ne, kod kue. to se dogaa kad na Igrama ostane posljednjih osmero posveenika? Podigne
mi glavu prisilivi me da ga pogledam. U oi. to se dogaa? Kad ostane posljednjih osmero?
Znam da mi pokuava pomoi, pa se prisilim na razmiljanje. Kad ostane posljednjih osmero?
ponovim. Kod kue intervjuiraju obitelj i prijatelje.
Tako je, ree Peeta. Intervjuiraju obitelj i prijatelje. A hoe li to moi uiniti ako su ih sve
poubijali?
Ne? protisnem, jo uvijek nesigurna.
Ne. Tako znamo da je Prim iva. Nju e prvu intervjuirati, zar ne? upita on.
elim mu vjerovati. arko. No... ti glasovi...
Najprije Prim. Zatim tvoju majku. Pa tvog bratia, Galea. Onda Madge, nastavi Peeta. Bila je
to varka, Katniss. Uasna. No njome mogu nakoditi samo nama. Mi smo sudionici Igara. Ne oni.
Iskreno vjeruje u to? upitam.
Najiskrenije, odgovori Peeta. Ipak sam sumnjiava, znajui da on svakoga moe uvjeriti u bilo
to. Pogledavi Finnicka traei potvrdu, shvatim da ne skida oi s Peete i upija svaku njegovu rije.
Vjeruje li ti u to, Finnick? upitam.
Moglo bi biti tono. Ne znam, odgovori on. Mogu li to napraviti, Beetee? Od neijeg
normalnoga glasa dobiti...
O, da. Nije to ak ni osobito teko, Finnick. Naa djeca slinu tehniku ue u koli, odgovori
Beetee.
Pa naravno da je Peeta u pravu. Cijela zemlja oboava Katnissinu mlau sestru, ree Johanna
odrjeito. Da su je zaista ubili, vjerojatno bi se suoili s ustankom. A to ne ele, zar ne? Zabaci
glavu i vikne: Cijela zemlja se die na ustanak? Ne ele si takvo to!

Zaprepateno otvorim usta. Nitko ni u kojoj situaciji ne govori ovako na Igrama. Posve je
sigurno da kamera vie nije na Johanni, da e sve izbaciti u montai. No ja sam je ula i vie nikad na
nju neu gledati istim oima. Johanna nije najljubaznija osoba na svijetu, ali je nedvojbeno vrlo
smiona. Ili luda. Podigne nekoliko koljki i krene prema dungli. Idem po vodu, ree.
Dok prolazi pokraj mene, naprosto je moram uhvatiti za ruku. Nemoj ii onamo. Ptice Sjetim
se da su ptice ve zasigurno otile, ali ipak ne elim da itko ide onamo. ak ni ona.
Meni ne mogu nakoditi. Nisam poput vas ostalih. Nitko koga volim vie nije iv, ree
Johanna, pa nestrpljivo otrgne ruku. Kad mi donese koljku punu vode, uzmem je tek kimnuvi u znak
zahvale, znajui s koliko bi prezira doekala saaljenje u mom glasu.
Dok ona toi vodu i skuplja moje strijele, Beetee prka po ici, a Finnick je u vodi. I ja bih se
trebala oprati, ali ostajem u Peetinim rukama, jo uvijek odve drhtava da bih se pomakla.
iji su glas iskoristili protiv Finnicka? upita Peeta.
Neke Annie, odgovorim.
Zacijelo je u pitanju Annie Cresta, ree on.
Tko?
Annie Cresta. Djevojka koju je Mags dobrovoljno zamijenila. Pobijedila je prije otprilike pet
godina.
To je moralo biti onog ljeta nakon oeve smrti, kad sam poela prehranjivati obitelj, kad sam se
cijelim biem opirala smrti od gladi. Ne sjeam se ba tih Igara, kaem. Je li te godine bio
potres? A-ha. Annie je ona koja je poludjela nakon to je njezinu partneru iz okruga odrubljena
glava, ree Peeta. Pobjegla je sama i sakrila se. Ali potres je sruio branu i veina arene je bila
poplavljena. Pobijedila je jer je najbolje plivala.
Je li joj se stanje poslije popravilo? upitam. Mislim, u glavi? Ne znam. Ne sjeam se da
sam je ikad vie vidio na Igrama. Ali nije mi izgledala previe stabilno ove godine na etvi, ree
Peeta.
Znai, to je Finnickova ljubav, pomislim. Ne voli on svoje brojne napirlitane ljubavnike u
Kapitolu, nego jadnu, ludu djevojku kod kue.
Pucanj topa okupi nas sve na plai. Lebdjelica se pojavi u, procijenimo, trokutu izmeu est i
sedam sati. Gledamo kako se klijeta sputaju pet puta kako bi pokupila jedno raskomadano tijelo.
Nemogue je pogoditi o kome se radi. to god da se dogaalo u est sati, ne elim o tome nita znati.
Peeta crta novi zemljovid na listu, dodajui B za ojke brbljalice u odsjeku izmeu etiri i
pet, a u onome u kojem su pokupili raskomadanog posveenika jednostavno napie zvijer. Sada si
moemo prilino jasno predoiti to nam donosi sedam razliitih sati. A jedino dobro u napadu ojka
brbljalica jest to to su nam dale do znanja gdje se na brojaniku nalazimo.
Finnick isplete jo jednu koaru za vodu te mreu za ribarenje. Ja se na brzinu okupam i
namaem kou s jo masti. Potom sjednem na rub vode, istim ribu koju hvata Finnick i gledam kako
se sunce sputa iza obzora. Sjajni je mjesec ve iziao, ispunjavajui arenu neobinim sumrakom.
Upravo se spremamo poveerati sirovu ribu kad zasvira himna. A onda krenu lica...
Cashmere. Gloss. Wiress. Mags. ena iz Okruga 5. Morfika koja je dala ivot za Peetu. Blight.
Mukarac iz Desetke.
Osmero mrtvih. Plus osmero od prve noi. Poginulo nas je dvije treine u dan i pol. To je
zacijelo rekord.

Unitavaju nas kao na traci, ree Johanna.

Tko je jo ostao? Osim nas petero i posveenika iz Dvice? upita Finnick.
Chaff, odgovori Peeta bez razmiljanja. Moda ga je, zbog Haymitcha, stalno imao na umu.
Uto se spusti padobran s hrpom etvrtastih peciva; svako je veliko tono za jedan zalogaj. Iz
tvojeg su okruga, zar ne, Beetee? upita Peeta.
Da, iz Okruga tri, odgovori Beetee. Koliko ih je?
Finnick ih prebroji, prevrui svaki u rukama prije nego to ih skladno posloi. Ne znam o emu
se radi, ali ini se kao da je opsjednut baratanjem kruhom. Dvadeset etiri, ree.
Parna dva tuceta, dakle? upita Beetee.
Ravno dvadeset etiri, ree Finnick. Kako da ih podijelimo?
Neka svatko pojede tri, a tko god da iv doeka doruak, moe glasati o ostatku, ree Johanna.
Ne znam zato mi je to pomalo smijeno. Valjda zato to je iva istina. Kad se lagano nasmijem,
Johanna me pogleda gotovo s odobravanjem. Ne, ne s odobravanjem. Ali moda ipak s neto
zadovoljstva.
ekamo da divovski val otee iz odsjeka izmeu deset i jedanaest, da se voda povue, pa
odemo na taj dio plae kako bismo se ulogorili. Teoretski, iz dungle nam ne bi trebala prijetiti
nikakva opasnost punih dvanaest sati. Neugodno zborno kljocanje, vjerojatno se radi o nekoj vrsti
opakih kukaca, dopire iz trokuta izmeu jedanaest i dvanaest. No kakvi god stvorovi proizvode zvuk,
ostaju u granicama dungle. U sluaju da vrebaju neoprezni korak kako bi ispuzali van, drimo se
podalje od tog dijela plae.
Ne znam kako se Johanna jo dri na nogama. Od poetka Igara, spavala je tek oko sat vremena.
Peeta i ja javimo se da emo prvi straariti jer smo odmorniji, a i zato to elimo neko vrijeme biti
sami. Ostali odmah zaspe, no Finnickov je san nemiran. Svako malo ga ujem kako mrmlja Annieno
ime.
Peeta i ja sjednemo na vlani pijesak, gledajui u suprotnim smjerovima; oslonjena sam o njega
desnim ramenom i bokom. Ja promatram vodu, a on dunglu. Za mene je tako najbolje jer me jo
uvijek progone glasovi ojka brbljalica, koje kukci naalost ne mogu nadjaati. Nakon nekog
vremena, naslonim glavu na Peetino rame. Osjeam kako mi miluje kosu.
Katniss, ree on tiho, nema smisla pretvarati se da ne znamo to smjeramo. Da, i ja bih rekla
da nema smisla, ali s druge strane, nije odve zabavno raspravljati o tome. Barem ne nama.
Gledatelji u Kapitolu bit e prikovani uz televizore kako ne bi propustili nijednu oajniku rije.
Ne znam kakav dogovor misli da si postigla s Haymitchem, ali mora znati da je i meni
poneto obeao. Naravno, to mi je jasno. Rekao je Peeti da me mogu zajedniki spasiti kako ne bi
bio sumnjiav. Znai, za pretpostaviti je da je nekome od nas dvoje lagao.
To mi privue pozornost. Dvostruki dogovor. Dvostruko obeanje. A samo Haymitch zna koje je
zbiljsko. Podignem glavu i pogledam Peetu u oi. Zato to sada spominje?
Zato to ne elim da zaboravi u kako razliitim okolnostima se nalazimo. Ako ti pogine, a ja
se izvuem, za mene u Okrugu dvanaest vie nee biti ivota. Ti si moj cijeli ivot, ree Peeta.
Nikad vie ne bih bio sretan. Stanem prigovarati, no on mi stavi prst na usne. Za tebe su stvari
drukije. Ne kaem da ti ne bi bilo teko. Ali postoje drugi ljudi zbog kojih ti vrijedi ivjeti.
Peeta skine s vrata lani sa zlatnom ploicom. Dri je na mjeseini pa jasno mogu vidjeti ojku
rugalicu, a onda mu palac klizne preko zaponca koji prije nisam uoila i ploica se naglo rasklopi.

Ne radi se o obinom privjesku, kao to sam mislila, nego medaljonu. U njemu su fotografije. Na
desnoj su strani nasmijane majka i Prim, dok je na lijevoj Gale. Za divno udo, smjeka se.
U ovome trenutku nita me na svijetu ne moe slomiti tako lako kao ova tri lica. Nakon onoga to
sam ula ovog poslijepodneva... radi se o savrenom oruju.
Tvoja te obitelj treba, Katniss, ree Peeta.
Moja obitelj. Majka. Sestra. I tobonji brati Gale. No jasno je kamo Peeta smjera. eli rei da
je Gale zaista dio moje obitelji, ili da e to jednoga dana biti, ako ostanem iva. Da u se udati za
njega. Dakle, istodobno mi predaje svoj ivot i Galea, dajui mi do znanja da ni u jednom trenutku ne
smijem dvojiti oko toga. Sve. To je ono to Peeta eli da uzmem od njega.
Oekujem da spomene bebu, da odigra predstavu pred kamerama, ali to se ne dogodi. Po tome
znam da nita od ovoga nije dio Igara. Da mi iskreno govori ono to osjea.
Mene nitko istinski ne treba, ree on bez samosaaljenja u glasu. Jest, nije potreban svojoj
obitelji. Tugovat e za njim, ba kao i nekolicina njegovih prijatelja. Ali potom e krenuti dalje. ak
e i Haymitch, uz pomo mnogo destiliranog alkohola, krenuti dalje. Shvatim da e samo jedna osoba
biti nepovratno shrvana ako Peeta umre. Ja.
Nije tono, kaem. Ja te trebam. Odjednom mi izgleda uzrujano, duboko udahne kao da se
sprema na dugo obrazloenje, a to nije dobro, to nikako nije dobro jer e se raspriati o Prim i majci
i svemu ostalom, a to e me samo zbuniti. Zato ga, prije no to progovori, zaustavim poljupcem.
Ponovno osjeam ono neto. Samo sam jednom to osjetila. Prole godine u spilji, kad sam
pokuavala izmamiti hranu od Haymitcha. Tijekom Igara i poslije njih, poljubila sam Peetu tisuu
puta. Ali samo mi je jedan poljubac uskomeao nutrinu. Samo zbog jednog sam eljela jo. No tad mi
je prokrvarila rana na glavi i Peeta me polegao.
Ovoga puta ne moe nas prekinuti nita doli nas samih. I nakon nekoliko pokuaja, Peeta
odustane od razgovora. Osjet u meni sve je topliji, iri mi se iz grudiju niz tijelo, du ruku i nogu, do
svakog vrka moga bia. Umjesto da me zadovolje, poljupci imaju suprotan uinak moja je elja
sve vea. Mislila sam da sam nekakva strunjakinja za glad, no ova je posve nove vrste.
Prvi nas prasak grmljavinske oluje munja je u pono pogodila stablo dozove k razboru. I
Finnicka je probudio. Uspravi se uz otar krik. Vidim kako ukopava prste u pijesak, uvjeravajui se
kako nona mora, o emu god da se radilo, nije bila stvarna.
Ne mogu vie spavati, ree. Jedno od vas dvoje bi se trebalo odmoriti. ini se kako je tek
sad primijetio izraze naih lica, i da smo vrsto zagrljeni. Ili oboje. Mogu straariti sam.
No Peeta mu to ne eli dopustiti. Preopasno je, ree. Ja nisam umoran. Katniss, ti lezi. Ne
prigovaram jer zaista moram odspavati ako elim biti u stanju spaavati njegov ivot. Pustim da me
odvede do ostalih. Objesi mi lani s medaljonom oko vrata, pa mi spusti dlan na trbuh, gdje bi
trebalo biti nae tobonje dijete. Bit e sjajna majka, ree. Poljubi me posljednji put i vrati se do
Finnicka.
Njegova aluzija na dijete znak je da je na kratak odmor od Igara zavrio. Da mu je jasno kako bi
se publika pitala zato nije iskoristio najuvjerljiviji argument koji mu je na raspolaganju. I da zna
kako mora izmanipulirati pokrovitelje.
No dok lijeem na pijesak, pitam se znai li aluzija i neto vie? Je li me njome podsjetio da bih
jednog dana mogla imati djecu s Galeom? Tja, ako se o tome radilo, pogrijeio je. Prvo, to nikad nije
bio dio mog plana. A drugo, ako samo jedno od nas moe biti roditelj, svima je vidljivo da bi to

trebao biti Peeta.

Dok tonem u san, pokuam zamisliti svijet, negdje u budunosti, bez Igara i Kapitola. Mjesto
poput livade iz pjesme koju sam pjevala Rue dok je umirala. Mjesto gdje bi Peetino dijete bilo
sigurno.

25
Kad se probudim, nakratko me dri divan osjeaj sree koji je nekako povezan s Peetom. Dakako, u
ovom je trenutku srea posve besmislena jer u, prema brzini kojom se stvari odvijaju, biti mrtva za
dvadeset etiri sata. I to u najboljem sluaju, ako uspijem ukloniti konkurenciju, ukljuujui sebe, i
tako osigurati da Peeta bude okrunjeni pobjednik Kvartalne pokore. No ipak, osjeaj je tako
neoekivan i ugodan da uivam u njemu, pa makar i samo nekoliko trenutaka. A onda me zrnati
pijesak, sunce koje pri i svrbe vrate u stvarnost.
Svi su ve na nogama i gledaju sputanje padobrana na plau. Prikljuim im se. Jo jedna
dostava kruha, dar u cijelosti jednak onom sinonjem dvadeset etiri peciva iz Okruga 3. Sad ih
sveukupno imamo trideset tri. Svako od nas uzme ih pet, a osam ostavimo kao zalihu. Nitko to ne
izgovori, ali nakon sljedee smrti osam e se peciva moi podijeliti savreno, bez ostatka. Zbog
neega, na danjem svjetlu poalica o tome tko e ostati iv i pojesti peciva vie nije smijena.
Koliko dugo moemo odravati ovo saveznitvo? Mislim kako nitko nije oekivao da e se broj
posveenika smanjiti tako brzo. to ako sam u krivu mislei da ostali tite Peetu? Ako se radilo o
sluajnostima, ili o strategiji da se zadobije nae povjerenje kako bismo bili lak plijen? Ili ja
naprosto ne razumijem to se zapravo dogaa? Ne, oko ovog posljednjeg nema sumnje. Ja zaista ne
razumijem to se dogaa. A ako je tako, onda je vrijeme da Peeta i ja nestanemo odavde.
Sjednem na pijesak pokraj Peete kako bih pojela peciva. Iz nekog razloga, teko mi je pogledati
ga. Moda zbog sveg onog ljubljenja sino, premda nam to nije bilo nita novo; moe biti da ga on
nije niti doivio drukije. Moda zato to znam koliko nam je malo vremena ostalo, i da imamo posve
suprotne ciljeve po pitanju pobjednika ovih Igara.
Poto pojedemo, uhvatim ga za ruku i povuem prema vodi. Doi, nauit u te plivati. Moram
ga odvojiti od ostalih kako bismo mogli popriati o bijegu. Bit e riskantno jer kad shvate da
raskidamo saveznitvo, istog emo trena postati mete.
Da Peetu doista uim plivati, pobrinula bih se da skine remen jer ga odrava na vodi, no je li to
sada uope vano? Pokaem mu samo osnovni zamah i pustim ga da vjeba. Pliva naprijed-natrag u
vodi dubokoj do pojasa. Primijetim da nas Johanna isprva vrlo paljivo motri, no naposljetku joj
zanimanje splasne i ode pridrijemati. Finnick plete novu mreu od povijua, a Beetee se igra sa
svojom icom. Vrijeme je.
Dok je Peeta plivao, opazila sam da su mi se preostale kraste poele ljutiti. Lagano trljajui
aku pijeska gore-dolje po ruci, oistim ostatak krasti, otkrivajui ispod njih novi sloj koe. Prekinem
Peetu u vjebi pod izlikom da mu elim pokazati kako e se rijeiti svrbljivih krasti, te dok se
struemo pijeskom, povedem razgovor o bijegu.
Sluaj, ostalo nas je samo osam. Mislim da je vrijeme da odlepramo, apnem, premda
sumnjam da me itko od posveenika moe uti.
Peeta kimne, i vidim kako razmatra moj prijedlog, kako vae hoe li izgledi biti na naoj strani.
Hajmo ovako, ree. Priekat emo dok Brutus i Enobaria ne budu mrtvi. Mislim da Beetee upravo
pokuava sloiti nekakvu zamku za njih. A onda emo pobjei. Obeavam.

Nije me posve uvjerio. Ali ako odemo sada, imat emo za vratom dvije grupe protivnika. A
moda i Chaffa, tko zna to on smjera. Tu je i sat s kojim se moramo nositi. K tome, treba misliti na
Beeteeja. Johanna ga je dovela samo zbog mene, i ako odemo, sigurno e ga ubiti. No tad se
podsjetim da ne mogu zatititi i njega. Moe postojati samo jedan pobjednik, a to mora biti Peeta.
Moram to prihvatiti i donositi odluke polazei od njegova preivljavanja. Iskljuivo njegova.
U redu, kaem. Ostat emo dok Karijeristi ne budu mrtvi. Ali to je onda to. Okrenem se i
mahnem Finnicku. Hej, Finnick, doi k nama! Otkrili smo kako e opet postati lijep!
Sve troje sastruemo i posljednju krastu s tijela, pomaui si meusobno oko lea, i osvanemo
ruiasti poput neba. Nanesemo na sebe novi sloj masti jer nam je koa, ini se, odve njena za
sunevo svjetlo. No na glatkoj koi lijek ne izgleda ni upola onako loe, a pritom e nas dobro
prikriti u dungli.
Beetee nas pozove k sebi. Ispadne da je nakon svih tih sati prkanja po ici zaista smislio plan.
Mislim kako emo se svi sloiti da nam je sljedei zadatak ubiti Brutusa i Enobariju, ree on
odmjereno. Sumnjam da e nas ponovno otvoreno napasti jer su sada toliko brojano slabiji.
Vjerujem da bismo ih mogli pronai, ali to bi bio opasan i iscrpljuju posao.
Misli da su shvatili kako je rije o satu? upitam.
Ako ve nisu, shvatit e uskoro. Moda ne tako detaljno kao mi. No zacijelo znaju da su barem
neke zone odreene za napade, i da se oni ponavljaju u krunom toku. Uz to, nee im promaknuti
injenica da je posljednji okraj prekinut intervencijom Igrotvoraca. Mi znamo kako se radilo o
pokuaju da nas dezorijentiraju, dok se oni zasigurno pitaju zbog ega je to uinjeno, te i na taj nain
mogu doi do spoznaje da je arena sat, ree Beetee. Stoga mislim kako je najbolje da postavimo
vlastitu zamku.
ekaj, probudit u Johannu, ree Finnick. Bit e bijesna ako zakljui da je propustila neto
ovako vano.
Ne znam ba, promumljam, budui da je uvijek prilino bijesna, ali ga ne zaustavim jer bih i ja
bila ljutita da me u ovom trenutku iskljue iz planiranja.
Kad nam se Johanna pridrui, Beetee nas potjera malko unatrag kako bi mu ostalo dovoljno
prostora za rad u pijesku. Brzo nacrta krug i podijeli ga na dvanaest odsjeaka. To je arena, no sada
nije prikazana Peetinim preciznim potezima, ve grubim linijama ovjeka iji je um zaokupljen
drugim, daleko sloenijim stvarima. Da ste na mjestu Brutusa i Enobarije, a da vam je poznato sve
to smo dosad saznali o dungli, gdje biste se osjeali najsigurnije? upita Beetee. Ne obraa nam se
svisoka, no ipak me podsjea na nastavnika koji djecu postupno uvodi u kolski sat. Moda je uzrok
tome razlika u godinama, ili jednostavno to to je Beetee vjerojatno milijun puta pametniji od nas
ostalih.
Ovdje gdje smo sada. Na plai, odgovori Peeta. To je najsigurnije mjesto.
Zato onda oni nisu na plai? upita Beetee.
Zato to smo mi ovdje, ree Johanna nestrpljivo.
Tono. Mi smo ovdje, i svojatamo plau. Pa kamo biste onda otili? upita Beetee.
Razmiljam o pogubnoj dungli i zaposjednutoj plai. Sakrila bih se na samom rubu dungle.
Tako bih mogla pobjei u sluaju napada. I pijunirati nas.
A i zbog hrane, ree Finnick. Dungla je puna nepoznatih stvorova i biljaka. No promatrajui
nas, saznao bih da je morska hrana jestiva.

Beetee nam se osmjehne, kao da smo premaili njegova oekivanja. Da, dobro. Sve vam je
jasno. Evo sada mojeg prijedloga: napad u dvanaest sati. to se dogaa tono u podne i pono?
Munja udari u stablo, odgovorim.
Tako je. Stoga predlaem da nakon to munja udari u podne, a prije udara u pono, razvuemo
icu od tog drveta pa sve dolje do morske vode koja je, dakako, izuzetan vodi. Kad munja udari,
struja e icom dospjeti ne samo do vode ve i do okolnog dijela plae koja e jo biti vlana od
vala u deset sati. Struja e ubiti svakog tko u tom trenutku bude u dodiru s vodom ili pijeskom,
objasni Beetee.
Uslijedi duga stanka za mozganje o Beeteejevu planu. ini mi se pomalo fantastian, ak i
nevjerojatan. Ali zato? Postavila sam tisue zamki. A nije li ovo samo jedna vea zamka sa
znanstvenijom osnovom? Hoe li upaliti? Kako je uope moemo preispitati, mi posveenici obueni
da lovimo ribu, sijeemo drva i kopamo ugljen? to mi znamo o koritenju energije s neba?
Peeta ipak pokua. Hoe li ica zaista moi provesti toliko energije, Beetee? Izgleda vrlo
krhko, kao da bi naprosto izgorjela.
Oh, izgorjet e. Ali tek nakon to struja proe kroz nju. Zapravo, reagirat e slino fitilju. Samo
to e njome tei elektricitet, ree Beetee.
Kako zna? upita Johanna, oito ne ba uvjerena.
Zato to sam je ja izumio, Beetee kao da je malko iznenaen. Ne radi se o ici u pravom
smislu rijei. Ni munja takoer nije prirodna, kao niti stablo. Poznaje drvee bolje od svih nas,
Johanna. Dosad bi ve bilo uniteno, zar ne?
Da, odgovori ona mrzovoljno.
Ne brinite za icu bit e ba kako sam rekao, uvjerava nas Beetee.
A gdje emo biti mi kad se to dogodi? upita Finnick.
Visoko u dungli, dovoljno daleko da bismo bili sigurni, odgovori Beetee.
To znai da e i Karijeristi biti sigurni, osim ako ne budu u blizini vode, napomenem.
Tako je, ree Beetee.
Ali sva morska hrana bit e sprena, ree Peeta.
Vjerojatno i vie nego sprena, ree Beetee. Po svoj prilici, trajno emo si uskratiti taj izvor
hrane. Ali u dungli se mogu nai druge jestvine. Je li tako, Katniss?
Da. Oraii i takori, kaem. A imamo i pokrovitelje.
Eto, onda u tome ne vidim nikakvu potekou, ree Beetee. No budui da smo saveznici, a
plan zahtijeva sav na trud, odluka o tome hoemo li ga pokuati ostvariti ili ne ovisi o vama
etvero.
Mi jesmo poput kolaraca. Posve smo nesposobni dovesti u pitanje njegovu teoriju, osim
najprizemnijim prigovorima. Od kojih veina uope nema veze s njegovim planom. Pogledam
smetena lica ostalih. Zato ne? upitam. Ako ne uspije, nee biti nikakve tete. Ako uspije, dobra je
vjerojatnost da emo ih ubiti. Pa ako ubijemo i samo morske ivotinje, Brutus i Enobaria takoer
gube taj izvor hrane.
Ja sam za, ree Peeta. Katniss je u pravu.
Finnick pogleda Johannu i podigne obrve. Nee pristati bez nje. U redu, ree ona napokon.
Bolje je tako nego da ih progonimo po dungli. A i sumnjam da e otkriti na plan jer ga jedva i

sami razumijemo.
Beetee eli pregledati stablo-munjovod prije no to doe vrijeme da na njega postavi icu.
Sudei prema suncu, otprilike je devet sati.
Ionako uskoro moramo napustiti ovaj dio plae. Stoga raspremimo logor, prijeemo na dio plae
koji se nalazi uz odsjeak s munjama i uemo u dunglu. Beetee je jo uvijek preslab da se sam penje
uz strminu, te ga Finnick i Peeta naizmjence nose. Putam Johannu da bude na elu; uspon do stabla
prilino je pravocrtan pa sam procijenila da ne moe previe skrenuti s puta. Osim toga, sa svojim
tobolcem punim strijela mogu nanijeti daleko veu tetu nego ona s dvije sjekire, pa je najbolje da
ba ja budem na zaelju.
Pritie me gust, sparan zrak. Nema predaha od njega jo od poetka Igara. Da nam Haymitch
barem prestane slati kruh iz Okruga 3, i dobavi nam jo onoga iz Okruga 4 jer u posljednja dva dana
iz mene se iscijedila bava znoja te, premda sam jela ribu, udim za solju. Komad leda mi se ini jo
jednom dobrom idejom. Ili gutljaj hladne vode. Zahvalna sam na tekuini iz stabala, ali iste je
temperature kao morska voda i zrak, kao ostali posveenici i ja. Nali smo se u jednom velikom,
toplom gulau.
Kad se pribliimo stablu, Finnick predloi da ja odem na elo. Katniss moe uti elektrini
tit, objasni on Beeteeju i Johanni.
uti ga? upita Beetee.
Samo s uhom koje su rekonstruirali u Kapitolu, kaem. Nije teko pogoditi koga neu zavarati
tom priom. Beeteeja, dakako, jer sigurno se sjea da mi je pokazao kako uoiti elektrini tit. A
vjerojatno ga je ionako nemogue uti. No iz nekog razloga Beetee ne ospori moju tvrdnju.
Ako je tako, neka svakako Katniss ide naprijed, ree on, zastavi na trenutak kako bi obrisao
zamagljene naoale. S elektrinim titom nije za aliti se.
Stablo-munjovod nemogue je zamijeniti s nekim drugim jer se izdie visoko iznad svih ostalih.
Uberem grozd oraia i, dok ostali ekaju, polako krenem uzbrdo bacajui oraie pred sebe. No
elektrini tit primijetim gotovo smjesta, i prije no to ga pogodi orai, jer je udaljen samo oko
petnaest metara pogledom pretraujui zelenilo, visoko zdesna razaznam mrekastu etvorinu.
Bacim orai ravno pred sebe i zaujem ga kako cvri u znak potvrde.
Samo se drite nie stabla-munjovoda, kaem ostalima.
Podijelimo dunosti. Finnick uva Beeteeja koji prouava stablo, Johanna bui vodu, Peeta
skuplja oraie, a ja lovim u blizini. umski takori kao da se uope ne boje ljudi pa lako ubijem tri
primjerka. Zvuk vala koji se razlegao u deset sati podsjeti me da bih se trebala vratiti, pa se
prikljuim ostalima i oistim lovinu. Potom na tlu, metar od elektrinog tita, povuem crtu kao
opomenu da se drimo podalje, te se s Peetom posvetim prenju oraia i komada mesa.
Beetee je i dalje zaokupljen stablom. Ne znam to radi; uzima mjere i tko zna to jo sve ne. U
jednom trenutku otkine iver s kore i, pridruivi nam se, baci ga u elektrini tit. Iver se odbije i
padne na zemlju. Sav blijeti, no za nekoliko trenutaka vrati mu se prijanja boja. Ovo mnogo toga
objanjava, ree Beetee. Pogledam Peetu i, grizui usnu, suzdravam se od smijeha, jer ovo nikome
osim Beeteeju ne objanjava ama ba nita.
Otprilike tada zaujemo sve izraenije kljocanje iz susjednog odsjeka, to znai da je
jedanaest sati. kljocanje je daleko glasnije u dungli no sino na plai. Svi paljivo oslukujemo.
Zvuk nije mehaniki, ustvrdi Beetee, ne ostavljajui traga sumnji.

Rekla bih da su u pitanju kukci, kaem. Moda kornjai.

Neto s klijetima, doda Finnick.
Zvuk je ojaao, kao da smo naim tihim razgovorom odaslali obavijest da je u blizini ivo meso.
to god da proizvodilo kljocanje, kladim se da nas u nekoliko sekundi moe oglodati do kosti.
Ionako bismo trebali otii odavde, ree Johanna. Jo je manje od sata do sijevanja.
Ipak, ne odemo predaleko. Samo do istovjetnog stabla u odsjeku predvienom za kiu krvi. Kao
da smo na izletu uimo i jedemo hranu iz dungle iekujui munju koja e oznaiti podne. Kad
kljocanje pone slabjeti, na Beeteejev se zahtjev uspnem u kronju. Udarac munje ak i odavde me
zaslijepi, unato jarkom sunevu svjetlu. U cijelosti obuhvati udaljeno stablo koje, usijano, blijeti
plavobijelom bojom dok oblinjim zrakom praska elektricitet. Spustim se sa stabla i priopim
Beeteeju ono to sam vidjela. ini se da je zadovoljan izvjetajem, premda ne koristim osobito
znanstveni rjenik.
Zaobilaznim putem vratimo se natrag na plau u odsjeku izmeu deset i jedanaest sati. Pijesak
je gladak i vlaan, pometen nedavnim valom. Beetee nam, u sutini, dade slobodno poslijepodne, dok
se on bavi icom. Budui da se radi o Beeteejevu oruju te da se svi ostali moemo samo pokloniti
njegovu znanju, uhvati me udan osjeaj da smo ranije puteni iz kole. Isprva naizmjence drijemamo
na sjenovitu rubu dungle, no do kasnog poslijepodneva svi smo budni i nemirni. Kako bi nam ovo
mogla biti posljednja prilika za objedovanje morske hrane, odluimo napraviti pravu malu gozbu.
Pod Finnickovim vodstvom nabadamo ribe i skupljamo koljke, ak izranjamo i kamenice. Ovo
posljednje mi se najvie svia, ali ne zato to bih za kamenicama imala osobit apetit. Kuala sam ih
samo jednom, u Kapitolu, i nisam nikako mogla izai na kraj s njihovom sluzavou. No duboko u
vodi je prekrasno, kao da sam u nekom drugom svijetu. Voda je vrlo bistra, a jata arenih riba i
neobino morsko cvijee ukrauju pjeano dno.
Johanna dri strau, dok Finnick, Peeta i ja istimo i prostiremo morske plodove. Peeta je
upravo razvalio kamenicu, kad ga zaujem kako se smije. Hej, pogledajte ovo! Podigne blistav,
savren biser, velik otprilike poput zrna graka. Zna, ako ugljen pritisne dovoljno snano,
pretvorit e se u biserje, ree on ozbiljno Finnicku.
Ne, nee, otpovrne mu Finnick nezainteresirano. Ja prasnem u smijeh, sjetivi se da nas je tako
neupuena Effie Trinket predstavila stanovnicima Kapitola prole godine, prije nego to nas je itko
poznavao. Kao ugljen koji se, pritisnut ivotnim nedaama, pretvorio u biserje. Kao ljepotu nastalu iz
boli.
Peeta oplahne biser u vodi i preda mi ga. Za tebe. Drim ga na dlanu, paljivo promatrajui
kako se na sunevoj svjetlosti prelijeva u duginim bojama. Da, zadrat u ga. Ovih nekoliko sati
ivota koji su mi preostali, drat u uz sebe taj posljednji Peetin dar. Jedini koji doista mogu
prihvatiti. Moda e mi dati snage kad mi kucne as.
Hvala, kaem, stisnuvi biser u aci. Hladno pogledam u plave oi osobe koja je sada moj
najvei protivnik, osobe koja bi mi spasila ivot rtvujui svoj. Obeam si da u joj osujetiti plan.
Smijeh nestane iz Peetinih oiju. Zuri u moje tako usredotoeno da se ini kako mi ita misli.
Medaljon nije upalio, zar ne? upita, premda je Finnick pokraj nas. Premda ga svi mogu uti.
Katniss?
Upalio je, kaem.
Ali ne kako sam elio, ree on skrenuvi pogled, ne odvajajui ga vie od kamenica.

Ba kad smo se spremali zapoeti s jelom, pojavi se padobran nosei dva dodatka naem objedu
loni s mirisnim crvenim umakom te jo jednu rundu peciva iz Okruga 3. Finnick ih, dakako,
smjesta prebroji. Opet dvadeset etiri, ree.
Znai, trideset dva peciva. Svatko uzme pet komada. Sedam, koliko ih je ostalo, vie se nee
moi podijeliti na jednake dijelove. To je kruh samo za jednoga.
Slano riblje meso, sone koljke. ak se i kamenice ine slasnima, umak im je znatno poboljao
okus. Obilno se gostimo sve dok vie ne moemo progutati ni zalogaj, a ak i tada nismo sve pojeli.
No ta nam hrana ne bi trajala, pa je bacimo natrag u vodu kako Karijeristi ne bi doli do nje kad
odemo. Za ljuture nitko ne mari. Uklonit e ih val.
Sada nam ne preostaje nita drugo no da ekamo. Peeta i ja sjedimo uz rub vode drei se za
ruke. utimo. On je sino ve odrao svoj govor, no nisam se predomislila, kao to se ne bi niti on,
ma to god da mu rekla. Vrijeme za uvjerljive darove je iza nas.
No ostaje mi biser za pojasom, omotan padobranom zajedno s vranjem i lijekom. Nadam se da
e nai put do Okruga 12.
Majka i Prim bez sumnje e shvatiti da ga moraju vratiti Peeti prije nego to me pokopaju.

26
Zapone himna, ali veeras na nebu nema novih lica. Publika e biti nestrpljiva i edna krvi. No
Beeteejeva je zamka dovoljno obeavajua pa Igrotvorci ne napadaju daljnjim orujima. Moda su
jednostavno radoznali i ele vidjeti hoe li uspjeti.
Kad Finnick i ja prosudimo da je oko devet, napustimo na ljuturama prekriven logor,
prijeemo na plau u odsjeku izmeu jedanaest i dvanaest sati, te se na mjeseini ponemo tiho
uspinjati prema stablu-munjovodu. Zbog punih eludaca, uspon nam je tei nego jutros te bre gubimo
dah. Poinjem se kajati zbog onih posljednjih desetak pojedenih kamenica.
Beetee zatrai od Finnicka da mu pomae, a mi ostali drimo strau. Prije nego to je uope
privrsti za stablo, Beetee oslobodi metre i metre ice dajui Finnicku da je vrsto namata na
slomljenu granu, koju zatim poloi na zemlju. Zatim svaki stane s jedne strane stabla te si ponu
dodavati kalem omotavajui icu oko debla. Isprva se ini da to rade proizvoljno, no onda na
mjeseini s Beeteejeve strane uoim strukturu zamrenog labirinta. Pitam se je li zaista vano kako je
ica postavljena, ili je rije tek o tome da se gledateljima daje jo neto za nagaanje. Kladim se da
je veina njih sa strujom upoznata isto koliko i ja.
Rad na deblu zavren je upravo kad zaujemo val. Nikad zapravo nisam izraunala u kojem se
tono trenutku nakon deset sati podie. Zacijelo najprije raste razina vode, zatim slijedi val, te bujica
kao posljedica. No prema nebu zakljuim da je deset i trideset.
Beetee nam tada otkrije i ostatak plana. Budui da se najbre kreemo meu stablima, eli da
Johanna i ja odnesemo kalem nizbrdo kroz dunglu, usput odmatajui icu. Moramo je poloiti preko
plae u odsjeku izmeu dvanaest i jedan, te spustiti metalni kalem, sa icom koja je na njemu ostala,
duboko u vodu, dobro pazei da je potonuo. I potom pobjei u dunglu. Ako krenemo sada, ba sada,
trebale bismo imati dovoljno vremena da stignemo na sigurno.
elim ii s njima kao straa, javi se odmah Peeta. Nakon onog s biserom, znam da me sada,
vie no ikad prije, eli drati na oku.
Prespor si. Osim toga, trebat u te na ovom kraju. Katniss e straariti, ree Beetee. Nemamo
vremena raspravljati o tome. ao mi je. Ako se djevojke ele izvui ive, moraju krenuti ovog trena,
dometne jo i preda kalem Johanni.
Kao ni Peeti, ni meni se plan ne svia. Kako u ga tititi razdvojena od njega? Ali Beetee je u
pravu. Sa svojom nogom, Peeta je prespor da se na vrijeme spusti nizbrdo. Johanna i ja smo najbre i
najstabilnijih nogu na umskome tlu. Ne pada mi na pamet nijedna druga mogunost. A ako uz Peetu
ovdje nekome vjerujem, onda je to Beetee.
U redu je, kaem Peeti. Spustit emo kalem i vratiti se ravno gore.
Ne u zonu munja, podsjeti me Beetee. Krenite prema stablu u odsjeku izmeu jedan i dva.
Ako uvidite da vam vrijeme istjee, prijeite u sljedei. Nemojte ni pomiljati vraati se na plau
dokle god ne procijenim tetu.
Spustim dlanove na Peetino lice. Ne brini. Vidimo se u pono. Poljubim ga i, prije nego to
uspije nastaviti prigovarati, okrenem se Johanni. Idemo?

Zato ne, slegne Johanna ramenima. Oito je da ni ona nije osobito sretna to nas je Beetee
zdruio. No njegova nas je zamka obuhvatila sve. Ti straari, ja u odmotavati. Kasnije se moemo i
zamijeniti.
Bez daljnjeg razgovora, krenemo nizbrdo. Zapravo, i poslije jedva da razgovaramo. Kreemo se
prilino dobrim tempom; jedna barata kalemom, druga straari. Negdje na pola puta zaujemo sve
glasnije kljocanje, to znai da je prolo jedanaest.
Pouri, ree Johanna. elim se to vie udaljiti od te vode prije udara munje. U sluaju da je
Napeti neto pogreno izraunao.
Daj kalem malo meni, kaem. Tee je razvlaiti icu nego straariti, a ve je dulje nisam
zamijenila.
Evo ti, prui mi Johanna kalem.
Objema su nam ruke jo na metalnom cilindru kad osjetimo lagano podrhtavanje. Iznenada, tanka
zlatna ica odozgo sune prema nama, skupljajui se u zamrenim petljama i viticama oko naih
zapea, da bi nam se potom prekinuti dio ovio oko nogu.
Potrebna nam je samo sekunda da bismo shvatile kakav se nagli preokret dogodio. Johanna i ja
se pogledamo, no ne moramo nita rei. Netko je, nedaleko iznad nas, prerezao icu. I svakog e nas
trenutka napasti.
Oslobodim ruku iz ice, no tek to sam dohvatila perje na strijeli, metalni me cilindar estoko
pogodi u boni dio glave. Sljedee to znam jest da leim na leima u povijuama, s uasnim bolom u
lijevoj sljepoonici. Neto mi nije u redu s vidom. Pred oima mi se muti i gubim arite, napreui
se da dva mjeseca koja lebde na nebu spojim u jedan. Teko diem i shvatim da mi Johanna klei na
prsima, koljenima mi pritiui ramena.
Osjetim ubod u lijevoj podlaktici. Pokuam se otrgnuti, ali jo uvijek nisam dovoljno sposobna
za to. Johanna neim ruje po mom mesu, valjda vrhom noa. Okree ga i, nakon bolnog paranja, preko
zapea mi se razlije toplina punei mi dlan. Johanna mi potegne ruku prema dolje, i pola mi lica
premae krvlju.
Ostani dolje! zasike. Potom vie ne osjeam njezinu teinu. Ostala sam sama.
Ostani dolje? pomislim. to? to se dogaa? Zatvorim oi i iskljuim nedosljedni svijet
pokuavajui shvatiti to me snalo.
U mislima mi je samo Johanna koja gura Wiress na pijesak. Ostani dolje, dobro? No nju nije
napala. Ne ovako. Opet, ja nisam Wiress. Nisam Uvrnuta. Ostani dolje, dobro? odjekuje mi u
glavi.
Pribliavaju mi se koraci. Dvoje ih je. Gaze vrsto, ni ne pokuavajui sakriti svoj poloaj.
Brutusov glas. Umrijet e svakog trena! Doi, Enobaria! Koraci nestaju u noi.
Je li to tono? Povremeno gubei svijest, traim odgovor. Zar u uistinu umrijeti svakog trena?
Nisam u situaciji da zakljuim suprotno. tovie, vrlo mi je teko razumno razmiljati. No znam da
me Johanna napala. Tresnula me cilindrom po glavi. Razrezala mi ruku, vjerojatno nepopravljivo
otetivi vene i arterije, a zatim su se, prije nego to me stigla dokrajiti, pojavili Brutus i Enobaria.
Saveznitvo je okonano. Finnick i Johanna su zacijelo imali dogovor da e se ove noi okrenuti
protiv nas. Znala sam da smo jutros morali otii. Ne znam gdje je Beetee u svemu ovome, ali na mene
je bila zalijepljena meta, ba kao i na Peetu.

Peeta! Panino otvorim oi. Peeta eka gore kod stabla, nita ne slutei i nespreman. Moda ga
je Finnick ve ubio. Nije, apnem. icu su prerezali Karijeristi nedaleko odavde. Finnick, Beetee i
Peeta ne mogu znati to se ovdje dolje zbiva. Mogu se samo pitati to se dogodilo, zato je ica
popustila ili moda ve odskoila do stabla. Ali to i samo po sebi moe biti znak za ubijanje, zar ne?
Jasno je kako je Johanna sama odluila da je dolo vrijeme za prekid saveznitva da me ubije,
pobjegne Karijeristima, i potom to prije ukljui Finnicka u borbu.
Ne znam. Ne znam. Jedino to znam jest da se moram vratiti do Peete i spasiti mu ivot. Potrebna
mi je zadnja trunka volje da se uspravim u sjedei poloaj, pa da se uz stablo podignem na noge.
Dobro je to imam oslonac jer se dungla ljulja naprijed-natrag. Neoekivano, nagnem se i
ispovraam gozbu morskih plodova, a podraaji nestanu tek nakon to sam iz sebe izbacila valjda i
posljednju kamenicu. Drhtava i mokra od znoja, procjenjujem u kakvom mi je stanju tijelo.
Kad podignem ranjenu ruku, krv mi poprska lice, a okolina se jo jednom zastraujue zaljulja.
Stisnem oi i pripijem se uz stablo dok se tlo malko ne smiri. Potom napravim nekoliko opreznih
koraka do susjednog stabla, otkinem neto mahovine te, i ne pregledavi ranu dodatno, vrsto zavijem
ruku. Bolje je. Bez sumnje je bolje ne vidjeti je. Nakon toga oprezno opipam ranu na glavi. Kvrga je
velika, ali nema mnogo krvi. Oito je da sam pretrpjela neka unutarnja oteenja, ali ini sa kako
nisam u opasnosti da iskrvarim. Barem ne iz rane na glavi.
Obriem dlanove o mahovinu i ranjenom lijevom rukom klimavo uhvatim luk. Urez strijele
postavim na tetivu. Nekako uspijem krenuti uzbrdo.
Peeta. Moja smrtna elja. Moje obeanje. Odrati ga na ivotu. Srce mi bre zakuca kad shvatim
da je zacijelo iv jer nije odjeknuo pucanj topa. Moda je Johanna djelovala samostalno, znajui da
e, im jasno pokae namjere, Finnick stati uz nju. Ipak, teko je rei kakav je tono odnos izmeu
njih dvoje. Sjetim se kako ju je pogledao traei potvrdu prije no to je pristao pomoi Beeteeju u
postavljanju zamke. Saveznitvo koje se temelji na godinama prijateljstva, i tko zna emu jo, mnogo
je dublje od naeg. Stoga, ako se Johanna okrenula protiv mene, ne bih vie smjela vjerovati
Finnicku.
To zakljuim samo koju sekundu prije no to zaujem kako netko tri nizbrdo u mom smjeru. Ni
Peeta ni Beetee ne bi mogli biti tako hitri. Sagnem se iza zavjese od povijua, sakrivi se u pravi as.
Koe zasjenjene lijekom, Finnick projuri pokraj mene skaui kroz grmlje poput jelena. Uskoro stigne
do mjesta gdje sam napadnuta. Zasigurno vidi krv. Johanna! Katniss! doziva. Ne miem se sve dok
ne ode smjerom kojim su poli Johanna i Karijeristi.
Kreem se koliko god brzo mogu a da si ne zakovitlam tlo pod nogama. U glavi osjeam snano
kucanje bila. Sve glasnije kljocanje kukaca, moda potaknuto mirisom krvi, postane mi neprekidan
huk u uima. Ne, samo malo. Moda mi u uima zuji zbog udarca. Sve dok kukci ne utihnu, bit e to
nemogue razluiti. Ali kad utihnu, poet e sijevati. Moram se kretati bre. Moram stii do Peete.
Zbog pucnja topa, naglo zastanem. Netko je poginuo. Budui da sada svi tre uokolo naoruani i
prestraeni, moe se raditi o bilo kome. No tko god da bio, mislim da e ta smrt pokrenuti opi noni
sukob. Ubijat e se odmah, dok e se razlozi traiti tek poslije. Prisilim se na trk.
Noga mi zapne o nekakvu zapreku i po duini se sruim na zemlju. Osjeam da me neto ornata,
ispreplee oko mene otra vlakna. Mrea! Zacijelo jedna od onih Finnickovih kompliciranih
tvorevina, namjetena kako bih se uhvatila u nju, dok je on sigurno u blizini s trozupcem u ruci.
Nekoliko trenutaka mlataram rukama, samo se jo vie zapleui u mreu, a tad je naas ugledam na

mjeseini. Zbunjena, podignem ruku i shvatim da je upetljana u ljeskava zlatna vlakna. Ne radi se
uope o Finnickovoj mrei, ve o Beeteejevoj ici. Oprezno ustanem i ustanovim da se nalazim u
komadu koji je, svijajui se natrag prema stablu-munjovodu, zapeo o panj. Polako se oslobodim,
odmaknem se od ice, pa nastavim uzbrdo.
S jedne strane, dobro je to sam na pravom putu i to me ozljeda glave nije smela u mjeri da
izgubim osjeaj za orijentaciju. S druge strane, ica me podsjetila da se sprema grmljavinska oluja.
Jo uvijek mogu uti kukce, no je li kljocanje poelo slabjeti?
Trei, ravnam se prema petljama ice meni slijeva; drim se na metar od njih, dobro pazei da
ih ne dodirnem. Ako kljocanje kukaca iezava, prva munja samo to nije udarila u stablo. Sva e
njezina energija prostrujati kroz icu, a svatko u dodiru s njom poginuti.
Stablo okieno zlatom izroni mi pred oima. Usporim, pokuavajui se kretati potajice, no
zapravo sam sretna to jo uope mogu stajati. Traim bilo kakav znak koji bi mi otkrio ostale. Nita.
Ovdje vie nema nikoga. Peeta? zovnem prigueno. Peeta?
U odgovor dobijem tihi jauk i, hitro se okrenuvi, uoim priliku kako lei povie mene.
Beetee! viknem. urno mu priem i kleknem pokraj njega. Jauk zasigurno nije bio hotimian. Nije
pri svijesti, no osim rasjekotine ispod pregiba lakta, ne vidim nikakvu drugu ranu. Dohvatim nedaleki
komad mahovine i nespretno mu zamatam rasjekotinu, usput ga pokuavajui dozvati k svijesti.
Beetee! Beetee, to se dogaa? Tko te posjekao? Beetee! Snano ga prodrmam, to se nikako ne bi
smjelo raditi ozlijeenoj osobi, ali ne znam to bih drugo uinila. Opet zajaukne i nakratko podigne
ruku kako bi se obranio od mene.
Tad opazim da dri no koji je, mislim, ranije imao Peeta. Labavo je omotan icom. Zbunjena,
ustanem i podignem je, uvjerivi se da je privrena za stablo. Potreban mi je koji trenutak da se
prisjetim drugog, znatno kraeg komada ice koji je Beetee dao namotati oko grane, koju je potom
ostavio na zemlji prije nego to je i zapoeo svoju kreaciju na stablu. Mislila sam da je od nekog
znaaja za elektricitet i da ju je odloio kako bi je upotrijebio kasnije. Ali nije uspio jer ovdje je ima
dobrih dvadeset do dvadeset pet metara.
Jako napregnem oi gledajui k vrhu brda, i shvatim da smo na samo nekoliko koraka od
elektrinog tita. Odaje ga etvorina visoko zdesna, kao i jutros. to je Beetee uinio? Zar je pokuao
zariti no u tit, kao to se sluajno dogodilo Peeti? I to je kanio sa icom? Radi li se o rezervnom
planu? Je li, u sluaju da elektriziranje vode propadne, naumio energiju munje usmjeriti u elektrini
tit? to bi time uope postigao? Nita? Ili mnogo? Bi li nas tako sve sprio? Pretpostavljam da je i
elektrini it najveim dijelom premreen strujom. Onaj u Centru za obuku bio je nevidljiv. Ovaj kao
da na neki nain zrcali dunglu. No vidjela sam ga i kako gubi uinkovitost, kad su ga pogodili Peetin
no i moja strijela. Tik iza njega prostire se stvarni svijet.
U uima mi ne zuji. Ipak su to bili kukci. Sad to znam jer kljocanje brzo zamire i ne ujem nita
osim zvukova dungle. Beetee je nizato. Ne mogu ga dozvati k svijesti. Ne mogu ga spasiti. Ne znam
to je pokuavao uiniti s noem i icom, a nije mi u stanju to objasniti. Zavoj od mahovine na mojoj
ruci je promoen, i nema se smisla zavaravati. Tako mi se vrti da u se kroz koju minutu onesvijestiti.
Moram se udaljiti od ovog stabla i
Katniss! zaujem Peetin glas, premda dolazi iz velike daljine. No, to je njemu? Pa zasigurno
je shvatio da su dosad ve svi krenuli u lov na nas. Katniss!
Ne mogu ga zatititi. Ne mogu se kretati brzo ni dospjeti daleko, a moje su streljake sposobnosti

u najmanju ruku upitne. Uinim jedino to mi je preostalo kako bih skrenula napadae s njega na sebe.
Peeta! vrisnem. Peeta! Ovdje sam! Peeta! Da, privui u ih, koliko god ih ima u blizini, skrenuti
ih od Peete prema meni i stablu-munjovodu koje e uskoro i samo biti oruje. Ovdje sam! Ovdje
sam! Nee uspjeti. Ne s njegovom nogom i u mraku. Nema anse da stigne na vrijeme. Peeta!
Djeluje. ujem da dolaze. Dvoje ih je. Buno se probijaju kroz dunglu. Koljena mi otkau i
klonem pokraj Beeteeja, poduprijevi se o pete. Namjestim luk i strijelu u poloaj za gaanje. Ako ih
uspijem ubiti, hoe li se Peeta othrvati ostalima?
Enobaria i Finnick pristignu do stabla-munjovoda. Ne mogu me vidjeti jer sjedim na kosini
ponad njih, koe prikrivene mau. Naciljam Enobarijin vrat. Ako bude malo sree, kad je ubijem,
Finnick e se sakriti iza stabla tono u trenutku udara munje. A to e se dogoditi svake sekunde. Tihi
kljocaji kukaca uju se tek ovdje-ondje. Sada ih mogu ubiti. Mogu ih ubiti oboje.
Jo jedan pucanj.
Katniss! urla Peeta. No ovoga puta se ne odazovem. Beetee jo uvijek die. Jedva. On i ja
uskoro emo umrijeti. Finnick i Enobaria e umrijeti. Peeta je iv. Dva pucnja su se oglasila. Brutus,
Johanna, Chaff. Dvoje od njih ve je mrtvo. Peeti e preostati ubiti samo jednog posveenika. I to je
najvie to mogu uiniti za njega. Ostaviti mu jednog neprijatelja.
Neprijatelj. Neprijatelj. Ta mi rije priziva u sjeanje nedavni dogaaj. Dovlai ga u
sadanjost. Izraz Haymitcheva lica. Katniss, kad bude u areni... Mrk, zloslutan pogled. to?
ujem svoj napregnuti glas dok se kostrijeim pred neizreenom optubom. Nemoj zaboraviti tko ti
je neprijatelj, ree Haymitch. To je sve.
Haymitchev posljednji savjet. emu to podsjeanje? Uvijek sam znala tko je neprijatelj. Tko nas
izgladnjuje, mui i ubija u areni. Tko e uskoro ubiti sve koje volim.
Oborim luk, shvaajui to mi je Haymitch elio rei. Da, znam tko je neprijatelj. A nije
Enobaria.
Napokon mi je jasno to je Beetee kanio s noem. Drhtavim rukama smaknem icu s drke,
namotam je na strijelu tik iznad perja, uvrstivi je vorom koji sam nauila vezati na treningu.
Ustanem i okrenem se prema elektrinom titu, posve se otkrivi. Ali vie me nije briga. Vano
mi je samo mjesto gdje bih trebala usmjeriti vrh strijele, gdje bi Beetee zario no da je mogao birati.
Podignem luk prema mrekastoj etvorini, naprslini, prema... kako ju je nazvao onoga dana? Prema
pukotini u oklopu. Odapnem strijelu, gledam je kako pogaa metu i nestaje, povlaei za sobom
zlatnu nit.
Najeim se, a munja udari u stablo.
Bijeli bljesak sune navie kroz icu i, samo na trenutak, kupolom se rasprsne zasljepljujue
plavo svjetlo. Udar me odbacio unatrag na zemlju; tijelo mi je nemono, oduzeto, oi su mi irom
otvorene, a po meni pada tvar pretvorena u paperje. Ne mogu do Peete. Ne mogu ak ni do svog
bisera. Napreem oi ne bih li ugledala i sa sobom ponijela posljednji traak ljepote.
Tik prije nego to ponu eksplozije, opazim zvijezdu.

27
Sve kao da je eruptiralo odjednom. Tlo eksplodira u kiu zemlje i komadia bilja. Stabla se pretvore
u ognjeve. ak je i nebo prekriveno arenim svjetlosnim cvjetovima. Nije mi jasno zato se
bombardira i nebo, sve dok ne shvatim da se radi o Igrotvorakom vatrometu, dok se pravo razaranje
odvija na zemlji. U sluaju da unitenje arene i preostalih posveenika ne bude dovoljno zabavno. Ili
moda naprosto ele da nai krvavi svreci budu dobro osvijetljeni.
Hoe li dopustiti da itko preivi? Hoe li uope biti pobjednika sedamdeset petih Igara gladi?
Moda i ne. Uostalom, nije li ova Kvartalna pokora tek... to je ono predsjednik Snow proitao s
papiria?
... podsjetnik pobunjenicima da niti najjai meu njima nisu moniji od Kapitola...
ak niti najjai meu jakima nee pobijediti. Moda uope nisu predvidjeli da na ovim Igrama
itko pobijedi. A moda ih je na takvu odluku prisilio moj zavrni in otpora.
ao mi je, Peeta, pomislim. ao mi je to te nisam mogla spasiti. Spasiti? Najvjerojatnije sam
mu oduzela posljednju priliku da ostane iv, osudila ga na propast unitivi elektrini tit. Moda bi
ga, da smo sve odigrali po pravilima, ostavili na ivotu.
Lebdjelica se iznenada pojavi iznad mene. Da je mirno, i da je negdje u blizini ojka rugalica,
bila bih ula kako je u dungli sve utihnulo, a zatim ptiji zviduk koji prethodi pojavljivanju
kapitolske letjelice. No usred ovog bombardiranja, nikako ne bih mogla tako istanano razluivati
zvukove.
S dna lebdjelice spuste se klijeta, zaustavivi se tono iznad mene. Metalne kande kliznu poda
me. elim vritati, pobjei, razbiti sve i osloboditi se, ali ukoena sam i nemona, ostavljena samo s
gorljivom nadom da u umrijeti prije nego to stignem do tajanstvenih prilika koje me ekaju gore.
Nisu me potedjeli zato da me okrune kao pobjednicu, nego da moju smrt uine to sporijom i
javnijom.
Moji najgori strahovi se obistine jer u lebdjelici me doeka lice Plutarcha Heavensbeeja,
glavnog Igrotvorca. Kakav sam samo nered napravila od njegovih krasnih Igara s domiljatim satom i
pobjednicima kao natjecateljima. Stradat e zbog svog neuspjeha, vjerojatno izgubiti ivot, ali ne
prije nego to me kazni. Isprui ruku prema meni; pomislim da me eli udariti, ali uini neto jo
gore. Palcem i kaiprstom spusti mi vjee, osudivi me na tamu i ranjivost. Sad mi mogu raditi to
god ele, a neu moi ni vidjeti to mi spremaju.
Srce mi lupa tako jako da mi preko natopljenog zavoja od mahovine potee krv. Misli su mi sve
mutnije. Moda u ipak iskrvariti prije nego to me uspiju spasiti. Gubei svijest, u sebi apnem
zahvalu Johanni Mason na odlinoj rani.
Kad se vratim u polusvjesno stanje, osjetim da leim na podstavljenom stolu. Lijevu ruku tipaju
mi cjevice. Pokuavaju me odrati na ivotu jer ako umrem tiho i daleko od oiju javnosti, bit e to
ravno pobjedi. I dalje uglavnom nisam u stanju pomaknuti se, otvoriti oi ili podii glavu. No u desnu
ruku mi se vratilo neto pokretljivosti. Tresnem se njome preko tijela kao perajom; ne, kao neim
manje gibljivim kao batinom. Ne mogu istinski upravljati pokretima, ne mogu znati niti imam li jo

prste. Ipak, uspije mi zamahivati rukom sve dok ne iupam cjevice. Zauje se zvuni signal, no
gubim svijest i ne mogu vidjeti koga e prizvati.
Kad se sljedei put osvijestim, ake su mi vezane za stol; cjevice su mi opet u ruci. No, mogu
otvoriti oi i lagano podignuti glavu. Nalazim se u velikoj prostoriji s niskim stropom i srebrnastim
svjetlom. Leajevi se rasprostiru u dva reda i okrenuti su jedni prema drugima. ujem disanje mojih,
pretpostavljam, sunatjecatelja. Tono nasuprot sebi ugledam Beeteeja, prikljuenog na desetak
razliitih aparata. Pustite nas vie da umremo/, vrisnem u sebi. Snano udarim potiljkom o stol i opet
izgubim svijest.
Kad napokon istinski doem k sebi, nita me vie ne sputava. Podignem ruku prsti mi se opet
pomiu kako elim. Poguram se u sjedei poloaj i pridravam za podstavljeni stol dok mi se
prostorija ne izotri. Lijeva ruka mi je zavijena, no stalak s cjevicama stoji pokraj leaja.
Sama sam s Beeteejem koji i dalje lei nasuprot meni, s itavim postrojenjem koje ga odrava na
ivotu. A gdje su ostali? Peeta, Finnick, Enobaria i... i... jo jedan od nas, nije li tako? Ili Johanna ili
Chaff ili Brutus. Netko od njih jo je bio iv kad je poelo bombardiranje. Sigurna sam da nas sve
ele kazniti radi primjera. Ali gdje su ih odveli? Premjestili ih iz bolnice u zatvor?
Peeta... apnem. Tako sam ga silno eljela zatititi. I jo uvijek sam odluna u toj namjeri.
Budui da mu nisam uspjela pruiti sigurnost, sad ga moram pronai i ubiti prije no to u Kapitolu
odaberu na koji e muan nain umrijeti. Spustim noge s leaja i pogledam uokolo traei oruje. Na
stolu blizu Beeteejeva kreveta stoji nekoliko prica upakiranih u sterilnu plastiku. Izvrsno. Trebam
samo zrak koji u injekcijom ubaciti u jednu od njegovih vena.
Zastanem na trenutak razmatrajui plan. Ako zaista ubijem Beeteeja, kontrolni ekrani e se
oglasiti zvunim signalima i uhvatit e me prije nego to doem do Peete. utke obeam da u se
vratiti i dokrajiti Beeteeja ako budem mogla.
Na sebi imam samo tanku spavaicu pa pricu uguram ispod zavoja koji mi prekriva ranu na
ruci. Na vratima nema straara. Bez sumnje sam kilometrima ispod Centra za obuku ili u nekom
kapitolskom uporitu, i nema ni najmanje mogunosti da pobjegnem. Nije vano. Ne bjeim, samo
dovravam posao.
Uskim hodnikom douljam se do metalnih, odkrinutih vrata. Netko je iza njih. Izvuem pricu i
stegnem je. Pritisnuta uza zid, sluam glasove iz prostorije.
Nemamo vezu sa Sedmicom, Desetkom i Dvanaesticom. Ali Jedanaestica sada kontrolira
transport, pa barem postoji nada da e iznijeti neto hrane.
Mislim da se radi o Plutarchu Heavensbeeju, iako sam, zapravo, samo jednom razgovarala s
njim. Netko promukao postavi pitanje.
Ne, ao mi je. Ne mogu te ni na koji nain otpremiti do etvorke. Ali dao sam posebne naredbe
da je izbave, ako bude prilike za to. Vie od toga ne mogu uiniti, Finnick.
Finnick. Napreem se kako bih shvatila smisao tog razgovora, i zato se odvija izmeu Plutarcha
Heavensbeeja i Finnicka. Je li tako blizak i drag Kapitolu da e mu oprostiti zloin? Ili zaista nije
imao pojma to je Beetee smjerao? Ponovno neto hrapavo izusti. Zazvuao je krajnje oajno.
Nemoj biti glup. To je najgore to moe uiniti. Sigurno bi poginula. Dokle god si ti iv, i nju
e drati na ivotu kao mamac, ree Haymitch.
Haymitch! Tresnem o vrata i zateturam u prostoriju. Haymitch, Plutarch i izmodeni Finnick
sjede za stolom s posluenim objedom koji nitko ne jede. Danje svjetlo razlijeva se kroz zakrivljene

prozore, a u daljini odozgo vidim umu. Letimo.

Jesi li se sada napokon dovoljno izubijala, duice? upita Haymitch s oitom zlovoljom u glasu.
No kad se nagnem naprijed, prie i uhvati me za zapea, vraajui me u ravnoteu. Pogleda mi ruku.
Dakle, ti i prica protiv Kapitola? Vidi, zbog takvih stvari ti nitko ne daje da ita planira.
Zbunjeno zurim u njega. Pusti je. Osjeam kako pojaava pritisak na mom desnom zapeu, sve dok
me ne prisili da otvorim ruku i ispustim pricu. Posjedne me na stolac pokraj Finnicka.
Plutarch ispred mene spusti zdjelu s juhom od mesa. Pa pecivo. Gurne mi licu u ruku. Jedi,
glas mu je mnogo obzirniji od Haymitcheva.
Haymitch sjedne suelice meni. Katniss, objasnit u ti to se dogodilo. Ne elim da postavlja
pitanja sve dok ne zavrim. Razumije?
Tupo kimnem. A ispria mi ovo.
Jo od trenutka kad je Pokora objavljena, postojao je plan da nas se izvue iz arene.
Posveenici-pobjednici iz okruga 3, 4, 6, 7, 8 i 11 bili su s time upoznati, svatko u razliitoj mjeri.
Plutarch Heavensbee lan je, ve nekoliko godina, tajne skupine kojoj je cilj sruiti vlastodrce u
Kapitolu. On se pobrinuo da meu orujem bude i ica. Beetee je bio zaduen da eksplozijom napravi
rupu u elektrinom titu. Kruh koji smo dobivali u areni bio je ifra za vrijeme spaavanja. Broj
okruga iz kojeg kruh potjee oznaavao je dan. Tri. Broj peciva oznaavao je sat. Dvadeset etiri.
Lebdjelica pripada Okrugu 13. Bonnie i Twill, ene iz Osmice koje sam susrela u umi, bile su u
pravu govorei o njegovu postojanju i obrambenim sposobnostima. Sada idemo upravo ondje,
nairoko zaobilaznim putem. U meuvremenu, veina okruga u Panemu digla se na bunu punih
razmjera.
Haymitch zastane da vidi pratim li. Ili je zasad zavrio.
Jako je teko sve to pohvatati, taj sloeni plan u kojem sam bila samo figura, ba kao to sam
trebala biti i figura na Igrama gladi. Iskoritena sam bez pristanka i saznanja o bilo emu. U areni sam
barem znala da se sa mnom poigravaju.
Moji navodni prijatelji bili su daleko tajanstveniji.
Niste mi nita rekli. Glas mi je hrapav kao i Finnickov.
Ni tebi niti Peeti nije nita reeno. Nismo smjeli riskirati, ree Plutarch. ak me brinulo i da
bi tijekom Igara mogla spomenuti moju otvorenost sa satom. Izvadi depni sat i palcem prijee
preko bruenog stakla na kojemu zasja ojka rugalica. Naravno, kad sam ti ovo pokazao, samo sam
te upozorio na arenu. Kao savjetnicu. Vjerovao sam da e to biti prvi korak prema zadobivanju tvog
povjerenja. Ni u snu nisam mogao pomisliti da e opet biti posveenica.
Jo uvijek ne razumijem zato Peeta i ja nismo bili upoznati s planom, kaem.
Nakon eksplozije elektrinog tita, vi biste bili prvi koje bi pokuali uhvatiti, i to manje ste
znali, to bolje, ree Haymitch.
Prvi? Zato? upitam, nastojei se ne utopiti u bujici misli.
Iz istog razloga zbog kojeg smo mi ostali pristali umrijeti kako bismo vama spasili ivote, ree
Finnick.
Ali ne, Johanna me pokuala ubiti, kaem.
Johanna te onesvijestila da bi ti iz ruke izrezala lokator i odvratila od tebe Brutusa i
Enobariju, ree Haymitch.
to? Glava mi puca i htjela bih da prestanu s jalovim objanjenjima. Ne razumijem to

elite...
Morali smo te spasiti jer ti si ojka rugalica, Katniss, ree Plutarch. Dok ti ivi, ivi i
revolucija.
Ptica, bro, pjesma, bobice, sat, keks, haljina koja se pretvara u plamen. Ja sam ojka rugalica.
Ona koja je preivjela unato planovima Kapitola. Simbol ustanka.
Naslutila sam to u umi kad sam susrela Bonnie i Twill koje su bjeale. No ni u jednom trenutku
nisam shvaala do kojih je proporcija sve naraslo. Opet, nisam ni trebala shvatiti. Sjetim se kako je
Haymitch podrugljivo doekao moj plan o bijegu iz Okruga 12, podizanju vlastitog ustanka, pa ak i
samu ideju da bi Okrug 13 mogao postojati. Izvrdavanja i obmane. A ako mu je to, maskiranom
zajedljivou i pijanstvom, uspijevalo tako dugo i uvjerljivo, o emu je jo lagao? Znam o emu.
Peeta, apnem klonuvi.
Ostali su pazili na Peetu jer smo znali da te, ako on pogine, vie nita ne bi dralo u savezu,
ree Haymitch. A nismo smjeli riskirati i ostaviti te nezatienu. Rijei su mu injenine, izraz
nepromijenjen, ali sivu nijansu lica ne moe sakriti.
Gdje je Peeta? bijesno protisnem.
Pokupile su ga kapitolske snage, zajedno s Johannom i Enobarijom, ree Haymitch, napokon
dovoljno obziran da spusti pogled.
Strogo gledano, nisam naoruana. No nitko nikada ne bi smio podcijeniti tetu koju mogu
prouzroiti nokti, osobito ako je meta nepripremljena. Bacim se preko stola i zastruem po
Haymitchevu licu; ozlijedim mu oko i zakrvavim kou. Potom oboje viemo uasne, zaista uasne
stvari jedno drugome, dok me Finnick pokuava odvui. Znam kako se Haymitch s mukom suzdrava
da me ne raskomada, ali ja sam ojka rugalica. Ja sam ojka rugalica, i ve je ionako dovoljno teko
odrati me na ivotu.
Jo netko pomae Finnicku, i ponovno sam na stolu, sputanog tijela i svezanih zapea. U gnjevu
stalno iznova udaram glavom o stol. Igla mi probode ruku, a glava me tako jako boli da se prestanem
opirati i jednostavno ponem strahovito zavijati, poput umirue ivotinje, sve dok me glas ne izda.
Lijek me umiri, ali ne uspava, pa sam zarobljena u nejasnom, tupom i bolnom nespokoju, koji
kao da e trajati itavu vjenost. Ponovno mi postave cjevice; glasovi su im blagi, no njihove rijei
ne dopiru do mene. Mislim samo na Peetu koji negdje lei na slinom stolu dok ga pokuavaju slomiti
i izvui iz njega informacije koje uope nema.
Katniss. Katniss, ao mi je. Finnickov glas s kreveta pokraj mene uulja mi se u svijest. Moda
zato to dijelimo istovrsnu bol. Htio sam se vratiti po njega i Johannu, ali nisam se mogao
pomaknuti.
Ne odgovaram. Dobre namjere Finnicka Odaira nemaju za mene apsolutno nikakvo znaenje.
On je u boljem poloaju od Johanne. U Kapitolu e vrlo brzo shvatiti da nita ne zna. I nee ga
ubiti ako budu mislili da ga mogu iskoristiti protiv tebe, ree on.
Kao mamac? upitam strop. Kao to e i Annie upotrijebiti kao mamac, Finnick?
ujem ga kako plae, ali nije me briga. Vjerojatno se nitko nee ni potruditi ispitati je, toliko je
poremeena. Takva je ve godinama, jo od svojih Igara. Ne bi me zaudilo da idem u istom smjeru.
Moda sam ve luda, ali nitko nema srca to mi i priopiti. Sama se osjeam ve dovoljno ludom.
elio bih da je mrtva, ree Finnick. elio bih da su svi mrtvi.
I mi zajedno s njima. Tako bi bilo najbolje.

Tja, na to je nemogue nadovezati se. Teko da mogu rei neto protiv budui da sam hodala
uokolo sa pricom kako bih, kad ga naem, ubila Peetu. elim li zaista da umre? Ono to zapravo
elim jest da... da mi se vrati. Ali sada ga vie ne mogu vratiti. ak i da ustanike snage nekako
svrgnu vlast u Kapitolu, sasvim je sigurno da bi posljednja odluka predsjednika Snowa bila da se
Peeti preree grlo. Ne, vie ga ne mogu vratiti. Dakle, najbolje bi bilo da je mrtav.
No hoe li Peeta to shvatiti, ili e se nastaviti opirati? Vrlo je izdrljiv i sjajan laljivac. Misli li
da moe preivjeti? Je li mu uope stalo? Ionako nije raunao da e ostati iv. Ve se sam bio
otpisao. Ako zna da su me spasili, moda je ak i sretan. iva sam, i osjea da je izvrio svoju
misiju.
Mislim da ga mrzim ak i vie od Haymitcha.
Odreknem se svake nade. Prestanem govoriti, reagirati, odbijam hranu i vodu. Mogu mi kroz
ruku upumpavati to god ele, no potrebno je vie od toga da se odri onoga tko je izgubio volju za
ivotom. ak imam i neobinu slutnju da, ako zaista umrem, Peetu moda nee ubiti. Nee ivjeti kao
slobodna osoba, ve kao Avox primjerice, i posluivati budue posveenike iz Okruga 12. A tada bi
moda mogao pronai nain da pobjegne. Moja bi ga smrt zapravo jo uvijek mogla spasiti.
Ako ga ne spasi, nema veze. Vrijedi umrijeti samo iz inata i kazniti Haymitcha jer je ba on, od
svih ljudi na ovom trulom svijetu, od Peete i mene stvorio figure na svojim Igrama. Vjerovala sam
mu. Predala sam mu u ruke ono to mi je dragocjeno. A on me izdao.
Vidi, zbog takvih stvari ti nitko ne daje da ita planira, rekao je.
Istina. Nitko pri zdravoj pameti mi ne bi dopustio da ita planiram jer oito ne znam razlikovati
prijatelje od neprijatelja.
Prilaze mi mnogi kako bi razgovarali sa mnom, no sve njihove rijei pretvaram u kljocanje
kukaca iz dungle. Besmislene su i daleke.
I opasne, ali samo ako mi se priblie. Svaki put kad ponem razaznavati rijei, stenjem sve dok
mi ne daju jo sredstva za ublaavanje bolova i to odmah popravi stvar.
A onda jednom otvorim oi i opazim kako me odozgo promatra netko koga ne mogu potisnuti.
Netko tko ne misli da e uvjeravanjem, tumaenjem ili preklinjanjem promijeniti moju odluku. Jer,
samo me on istinski poznaje.
Gale, apnem.
Bok, Catnip, spusti ruku i pomakne mi pramen kose s oiju. Jedna strana lica mu je nedavno
opeena, i to prilino, dok mu druga ruka visi na povezu. Vidim mu i zavoje ispod rudarske koulje.
to mu se dogodilo? Kako je uope dospio ovamo? Neto se jako loe dogodilo kod kue.
Ne radi se o tome da sam zaboravila Peetu, nego sam se sjetila ostalih. Bio je potreban samo
jedan pogled na Galea, i poput plime nadolaze u sadanjost, zahtijevajui da ih primijetim.
Prim? protisnem.
iva je. I tvoja majka isto. Izvukao sam ih na vrijeme, ree Gale.
Nisu u Okrugu dvanaest? upitam.
Nakon Igara, poslali su avione na nas. Bacali su zapaljive bombe. Oklijeva. Zna i sama to
se dogodilo s Penicom.
Znam. Vidjela sam kako u plamenu nestaje to staro skladite po kojem se posvuda nataloila
ugljena praina. Cijeli je Okrug prekriven njome. Obuzima me posve novi uas dok zamiljam kako

zapaljive bombe padaju po Leitu.

Nisu u Okrugu dvanaest? kaem opet, kao da u, izgovorivi to, nekako odagnati istinu.
Katniss, ree Gale tiho.
Poznajem takav njegov glas. Na isti nain govori kad se primie ranjenim ivotinjama kako bi im
zadao zavrni udarac. Nagonski podignem ruku ne bih li zaustavila njegove rijei, no on je vrsto
uhvati.
Nemoj, apnem.
Ali Gale nije taj koji e mi neto tajiti. Katniss, Okrug dvanaest vie ne postoji.
SVRETAK DRUGE KNJIGE

Chita(m) 05.2012.

NAPOMENE
1 Jedan od naziva vodene biljke strelice je i katniss.
2 Mockingbird, vrsta amerikog drozda.
3 Naprava za javno sramoenje ljudi, s rupama za noge i vrat.
4 Jadac je raljasta prsna kost u peradi.
5 Engleski naziv za icu je wire, te je Peeta pomislio da Beetee spominje Wiress.
6 Na engleskom Volts, prema voltu, jedinici elektrinog napona.