FAKULTET ZA TEHNIKE

STUDIJE
GRAEVINA

STAKLO
SEMINARSKI RAD IZ HEMIJE I

Profesor: Doc. dr. Salim Ibrahimefendi

Asistent: Merima Fii, mr. sc.

Travnik, novembar, 2014.

Student: Amir Purivatra

Sadraj:
1.UVOD..................................................................................................................................1
2. SASTAV,OSOBINE I PROIZVODNJA STAKLA...........................................................3
3. VRSTE I UPOTREBA STAKLA......................................................................................5
4. SASTAV NEKIH NAJEIH VRSTA STAKLA..........................................................8
5.RECIKLIRANJE STAKLA..............................................................................................10
6.ISTORIJA STAKLA.........................................................................................................12
6.1 STARI VIJEK.........................................................................................................12
6.2 SREDNJI VIJEK.....................................................................................................13
6.3 NOVI VIJEK...........................................................................................................13
7. ZAKLJUAK...................................................................................................................17
8. LITERATURA.................................................................................................................18

1. UVOD
Staklo je vrst kompaktan i amorfan materijal (amorfan nema kristalnu strukturu), dobija
se topljenjem organskih i neorganskih supstanci, hlaenjem i uvrivanjem.
Osnovne sirovine za proizvodnju stakla su:
-kvarcni pijsak, pristuan 60-70%, jedinjenja gvoa 0,01 0,02%
-krenjak (CaCO3)
-alkalije, baze, ne obine ve, natrijum karbonat, natrijum sulfat.
-Stakleni otpaci, kr.. Stakleni kr valja takoer ubrojiti u sirovine za proizvodnju stakla.
Osim to se time gubici u pogonu zbog slomljenog i otpadnog stakla svode na minimum,
stakleni kr bitno olakava taljenje sirovinske smjese, pa smanjuje utroak topline za
zagrijavanje pei. Zbog toga je ukupni udio staklenog kra u smjesi za taljenje velik (2030%, a u talini lako taljivog stakla ak i do 60-70%). Tvornica stakla najlake radi s
vlastitim krom poznatog porijekla i sastava, jer se samo stakla istog ili vrlo slinog sastava
lako zajedno tale i daju homogen proizvod.Strani stakleni kr, tj. upotrebljeno i odbaeno
staklo, nastoji se nakon temeljitog isenja i homogeniziranja ponovno ukljuiti u
proizvodnju. To se zasad uspjeno provodi samo u proizvodnji obojenog stakla za flae.
Pomone sirovine za proizvodnju stakla su:
-Sredstva za bistrenje
Koriste se sa ciljem da se dobije bezbojno staklo, na visokim temperaturama se razlau i
odvajaju primjese.
Koriste se alitra, arsenik.
-Sredstva za zamuenje,
Postoji vie naina zamuivanja. Koriste se arsen, oksidi kalaja, fosfati.
Koristi se za mljene sijalice, mljeno i mutno staklo.
-Sredstva za bojenje.
Boja potie od raznih oksida.
Oksidi gvodja mogu biti plavo zelene, uto zelene do mrke boje, oksidi kobalta plave,
bakra tamno crvene, mangana ljubiaste, zlata ljubiaste boje.
Jednostavno i isto alkalijsko staklo bez primjesa drugih metalnih iona prozirno je i
bezbojno. Ono se moe uiniti obojenim dodavanjem razliitih oksida u sirovinsku smjesu
prije taljenja. Dodaju se u prvom redu oksidi tekih metala, kojima kationi apsorbiraju
svjetlost u nekom dijelu vidljivog spektralnog podruja. Boja e ovisiti o koncentraciji
kationa, a donekle i o utjecaju drugih iona u osnovnoj strukturi stakla.

-Sredstva za obezbojavanje.
Koriste se sa ciljem da se pokupi boja koja potie od primjesa. Kao sredstva za
kompenzaciju boje upotrebljavaju se selen i njegove soli te oksidi mangana, kobalta, nikla,
neodimija itd.
U svome radu najvie u se osvrnuti na staklo u uem, svakodnevnom smislu. Vano je
napomenuti da postoji vie definicija stakla kao npr.ona koja proizlazi iz strukture stakla,
tj. da je staklo amorfna kruta tvar u kojoj nema sreenog rasporeda atoma na dugom
rastojanju, staklo je prema tome pothlaena tekuina. Staklo je umjetni proizvod i ne nalazi
se u prirodi. Poznato je od davnina, a i danas je zbog svojih osobina nezamjenljiv materijal
u svakodnevnom ivotu, tehnikoj praksi, industriji, graevinarstvu, znanosti i umjetnosti.
Staklo i razne prizvode od njega susreemo svakodnevno i da li smo se ikad zapitali kako
je ono dolo do nas . Htio bih da ovaj moj rad pomogne da shvatimo kako je staklo nastalo,
gdje se upotrebljava, ima li jo koju osobinu osim prozirnosti . Takoe elim prikazati svu
raznolikost primjene tog moemo rei neophodnog materijala u naem svakodnevnom
ivotu. Nadam da u to uspjeti prikazati i drugima u svom daljnjem izlaganju.

2. SASTAV, OSOBINE I PROIZVODNJA STAKLA

Staklo je materijal koji se ne nalazi u prirodi. Iako poznato i koriteno od davnina i danas je
nezamjenjiv materijal u svakodnevnom ivotu.
Staklo se dobiva topljenjem osnovnih sirovina: kvarcnog pijeska, sode i krenjaka. isti
silicijev dioksid ima taku topljenja na 1700C, te bi bilo jako neekonomino zagrijavati ga
na toj temperaturi. Osnovnim sirovinama dodaje se i stakleni kr (oko 30%), jer ima manju
taku topljenja od osnovnih sirovina, pa poveava brzinu topljenja Time se utedi oko 32%
energije.
Glavne 3 sirovine za dobivanje natrijeva-kalcijeva-silikatnog stakla (Na2O x CaO x 6 SiO2)
su:

Soda (Na2CO3; natrijev karbonat),

Krenjak (CaCO3; kalcijev karbonat),

Kvarcni pijesak (SiO2; silicijev dioksid).

Dodavanjem sode sniava se taka topljenja talite na oko 1000 C, no time staklo
postaje topljivo u vodi (vodeno staklo), pa se to sprijeava dodavanjem krenjaka (koji
otputanjem ugljikovog dioksida prelazi u kalcijev oksid - CaO).
Kemijski proces u proizvodnji obinog ili natrijeva stakla prikazujemo jednainom:
Na2CO3 + CaCO3 + 6 SiO2 --> Na2O x CaO x 6 SiO2 + 2 CO2
Proizvodnja stakla sastoji se od pripreme sirovina, taljenja u staklarskoj pei, hlaenja
taline do temperature i viskoznosti pogodnih za oblikovanje, oblikovanja proizvoda,
hlaenja, obradbe povrine i kontrole kvalitete. Sirovine se melju, mijeaju i ulau u
staklarsku pe za taljenje. Obino su to pei s loncima i kadne pei, koje se loe plinom, a
opremljene su toplinskim regeneratorima. Za taljenje tvrdoga stakla s visokim talitem
primjenjuje se i elektrino zagrijavanje. Lonci su od vatrostalne gline, promjera 0,5 do
1,5 m, visine do 0,8 m i s kapacitetom od 400 do 800 kg taline. Za masovnu proizvodnju
stakla upotrebljavaju se velike kadne pei, gdje je cijelo ognjite izraeno kao kada, s
mogunou taljenja i do 800 t dnevno i s kontinuiranim protokom taline kroz zonu
taljenja, bistrenja i oblikovanja proizvoda.

Taljenje poinje na temperaturi od 600 do 800 C, kada se tale sve komponente osim SiO2.
Poveanjem temperature na priblino 1000 C odvija se reakcija izmeu rastaljene mase i
SiO2. Na temperaturi od 1300 do 1500 C rastale se sve sirovine, hemijske se reakcije
formiranja stakla zavre i dobiva se itka i viskozna masa. Tijekom taljenja i neposredno
nakon taljenja staklena se talina boji (ili obezboji) i bistri. Raspadanjem sredstava za
bistrenje oslobaaju se plinovi (SO2, CO2), koji na putu prema povrini taline povlae sa
sobom mjehure gasova zaostalih nakon taljenja, pa talina postaje homogena i bistra. Talina
se hladi na 800 do 1000 C, tj. do temperature na kojoj je viskoznost smjese prikladna za
izradu i oblikovanje proizvoda. Hlaenje treba provesti tako da ne nastupi kristalizacija
stakla, ali i da se smanje i ravnomjerno rasporede unutarnja naprezanja. To se postie tzv.
poputanjem, tj. hlaenjem uz kontroliranu brzinu (od priblino 500 C do sobne
temperature).
S obzirom na masovnu upotrebu, u proizvodnom se smislu razlikuju dvije osnovne vrste
stakla: uplje staklo (ambalano staklo, stakleno posue, staklene cijevi, staklo za rasvjetna
tijela i sijalice) i ravno staklo (staklene ploe za ostakljivanje prozora, izloga, namjetaja,
vozila).
Glavna osobina stakla je njegova prozirnost za vidljivi dio spektra elektromagnetskoga
zraenja, dok je za ostali dio spektra uglavnom nepropusno. Poveanjem debljine stakla
smanjuje se udjel proputene svjetlosti.
Veina mehanikih osobina u velikoj mjeri ovisi o reimu i uvjetima hlaenja staklene
taline. Kako se tek oblikovani stakleni proizvod radi izbjegavanja kristalizacije treba brzo
hladiti, njegovi povrinski slojevi prvi ovrsnu. Daljnjim hlaenjem hladi se i unutranjost,
uz tendenciju skupljanja, kojem se protivi vanjski, ovrsnuli sloj. Zbog toga nastaju
unutarnja naprezanja, pa staklo ima veliku vrstou i tvrdou, ali je vrlo krto i podlono
lomu. Naprezanja se izbjegavaju naknadnim sporim hlaenjem (kaljenjem) ve
oblikovanih proizvoda. Prema Mohsovoj skali, tvrdoa je stakla izmeu 5 i 7. Staklo je lo
vodi topline i elektrine struje.
Staklo pripada skupini hemijski vrlo postojanih i inertnih materijala. Otporno je na
djelovanje vode, kiselina (izuzev fluorovodinu), soli, alkohola i drugih organskih rastvora.
Posebno visokom postojanou odlikuje se borosilikatno staklo. Ipak, vrue alkalne
otopine polagano razaraju staklo.

3. VRSTE I UPOTREBA STAKLA

Staklo se upotrebljava u mnogim podrujima: graevinarstvu, prehrambenoj i elektronskoj
industriji, za izradu instrumenata i ukrasnih predmeta, itd. Iako se staklo proizvodilo od
vremena starih Sumerana i Egipana, bilo je skupocjeno do poetka 20. vijeka, dok
Michael Owens nije izumio stroj za automatsku proizvodnju, nakon ega se poelo
masovno koristiti.
Osim osnovnih sirovina, u proizvodnji stakla esto se upotrebljavaju i sredstva za bojenje.
To su najee metalni oksidi ili karbonati. Primjerice: kobaltno staklo je plave boje jer
sadri kobaltov oksid , zelena boja flae je od eljezova oksida (koji je crvenkaste boje), a
smea boja od barijeva oksida (koji je ute boje).
Kao to smo ve naveli obzirom na masovnu upotrebu, u proizvodnom se smislu razlikuju
dvije osnovne vrste stakla: uplje staklo (ambalano staklo, stakleno posue, staklene
cijevi, staklo za rasvjetna tijela i sijalice) i ravno staklo (staklene ploe za ostakljivanje
prozora, izloga, namjetaja, vozila).
uplje staklo izrauje se u visokoautomatiziranim ureajima presovanjem, puhanjem ili
kombinacijom presovanja i puhanja. Pri presovanju staklena masa u obliku velike kapi
pada iz spremnika u kalup (matricu), u kojem se pritiska klipom (jezgrom). Kalup
odgovara vanjskom obliku proizvoda, a klip obliku upljine proizvoda. Djelovanjem klipa,
staklena masa ispuni prostor izmeu klipa i matrice i oblikuje proizvod. Tim se postupkom
proizvode uglavnom jednostavni uplji, masivni proizvodi debljih stijenki (npr. zdjele,
tanjuri i dr.). Puhanjem ili kombinacijom presovanja i puhanja takoer se izrauje uplje
staklo. Puha stakla, puhanjem uz pomo duge eljezne cijevi, oblikuje umjetnike
predmete ili predmete posebnih oblika u manjim koliinama, dok se u masovnoj
proizvodnji upotrebljavaju automati, koji uzimaju rastaljeno staklo iz pei, doziraju ga s
pomou vakuuma u kalupe, a primjenom komprimiranoga zraka oblikuju se eljeni oblici
proizvoda.
Ravno staklo izrauje se izvlaenjem ili lijevanjem i valjanjem. Izvlaenjem se izrauje
prozorsko staklo. Suvremenim se strojevima iz taline kadne pei izvlai kontinuirana
staklena vrpca, koja se hladi i stvrdnjava prolaskom kroz hladila. Izvlaenje moe biti:
vertikalno kroz dugaku i usku mlaznicu koja pliva na talini (Fourcaultov postupak),
vertikalno sa slobodne povrine taline, iz komore za izvlaenje s lebdeim ili s viseim

mostom (postupak Pittsburgh), vertikalno sa slobodne povrine taline, koje na visini od 60

do 70 cm prelazi u horizontalno (postupak Libbey-Owens). Vrlo je efikasno izvlaenje tzv.
float-postupkom (prema engl. float: plutati): staklena talina istjee iz pei preko irokoga
izljeva izmeu para valjaka i rasprostire se po povrini metalne kupke od rastaljena kositra,
ime se nakon hlaenja dobiva staklena ploa sa savreno glatkim povrinama (za
ogledala, namjetaj, vozila i sl.). Lijevanjem i valjanjem izrauju se deblje staklene ploe
za ogledala i izloge; rastaljena staklena masa izlije se na eljezni stol i izvalja u plou.
Debljina ploe odreena je visinom uzdignutoga ruba stola. Tako se izrauje i
ornamentirano ravno staklo (rebrasto, katedralno) i armirano staklo (s utisnutim pletivom
eljezne ice).
Prozorsko staklo, po kemijskom sastavu natrijsko, proputa oko 90% vidljive svjetlosti,
reflektira 8%, a apsorbira 1%. Na trite dolazi u ploama razliite irine i kvalitete, a
debljina mu je veinom 2 mm, 3 mm ili 4 mm.
Ambalano staklo, zbog svoje vrlo velike hemijske postojanosti, esto je praktiki
nezamjenljiv ambalani materijal. Za njegovu se proizvodnju u najveoj mjeri upotrebljava
natrijsko staklo, koje se proizvodi od jeftinih sirovina (kremeni pijesak, soda, vapnenac,
dolomit, feldpat, stakleni lom). Od njega se proizvode flae za pakiranje vina, piva i
mineralne vode, flae za napitke i sokove, tegle za pekmez, ukiseljeno povre itd.
Presovanje je najjednostavniji nain proizvodnje staklene ambalae. Posebna se pozornost
posveuje izradi kalupa koji slui za oblikovanje grla ambalae, pogotovo kada je
predvieno njezino hermetiko zatvaranje.
Optiko staklo slui za izradu lea i prizama za kamere, mikroskope, dalekozore i druge
optike aparate i ureaje. Uz poznata optika stakla, kao to su krunsko i flint-staklo,
upotrebljavaju se danas i mnoga druga na bazi oksida, fluorida i fosfata prijelaznih
elemenata, koja pokrivaju velik raspon vrijednosti loma i rasprenja svjetlosti.
Laboratorijsko staklo treba biti vrlo postojano prema hemikalijama i naglim temperaturnim
promjenama te vrsto i male elektrine provodljivosti. Takva svojstva imaju stakla s
manjim udjelom oksida alkalijskih metala, a s vie borova i aluminijeva oksida
(borosilikatno i alumosilikatno staklo).
Sigurnosno staklo upotrebljava se za prozore vozila, zatitne naoale, plinske maske itd.
Vieslojno sigurnosno staklo (tripleks) izrauje se spajanjem pod tlakom dviju staklenih

ploa, izmeu kojih se lijepi folija od plastike, pa pri lomu krhotine ostaju zalijepljene na
meusloju. Jednoslojno sigurnosno staklo (sekurit) nastaje naglim hlaenjem vruih
staklenih ploa hladnim zrakom.
Unutranja naprezanja ine ga vrlo vrstim, a prilikom loma raspada se na sitne krhotine,
koje se razlete veinom samo u ravnini ploe. Za velike se povrine upotrebljava i staklo sa
ianom mreom koja se umee u talinu prije izrade ploe valjanjem.
Staklena vlakna upotrebljavaju se kao izvanredan termiki i akustiki izolacijski materijal
u obliku vate, vune, svile i ploa. Osobito vanu primjenu imaju paralelizirana vlakna kao
vodii svjetlosti .Za proizvodnju staklene svile upotrebljavaju se male kadne pei, koje u
dnu sadre mnogo finih mlaznica. Staklena vuna dobiva se naglim izvlaenjem
omekanoga stakla preko vitla ili trcanjem staklene taline pod visokim pritiskom pare,
staklene cijevi dobivaju se razvlaenjem upljih staklenih tijela, a stakleni tapii naglim
izvlaenjem punoga tijela iz ilave staklene taline.
Vodeno staklo jednostavan je natrijev ili kalijev silikat. Od ostalih se vrsta stakla razlikuje
topljivou u vodi, a na trite dolazi kao gusta sirupasta vodena otopina koja slui za
impregniranje drva i tkanina, kao ljepilo, i sl.
Staklokeramika se odlikuje velikom mehanikom otpornou, vrstoom i postojanou
prema temperaturnim promjenama, to je posljedica djelomine usmjerene kristalizacije
stakla, koja se postie ako se temperaturna podruja stvaranja klica za kristalizaciju i same
kristalizacije (rast klica) ne preklapaju.

4. SASTAV NEKIH NAJEIH VRSTA STAKLA

Optiko staklo: slui za izradu lea i prizama za kamere, mikroskope, dalekozore i druge
optike aparate i ureaje. Uz poznata optika stakla, kao to su krunsko i flint-staklo,
upotrebljavaju se danas i mnoga druga na bazi oksida, fluorida i fosfata prijelaznih
elemenata, koja pokrivaju velik raspon vrijednosti loma i rasprenja svjetlosti.
69% SiO2 silicijev dioksid,
12% CaO kalcijev oksid(ivi kre),
6% Na2O natrijum superoksid,
0,3% B2O3 bor trioksid
12% K2O-kalijum oksid
Alumosilikatno staklo: vrlo je tvrdo i teko se tali. Osim oksida natrija i kalcija te SiO 2,
sadri i do 20% aluminijeva oksida, to mu daje veliku otpornost prema vodi i kiselinama.
55% SiO2 silicijev dioksid,
15% CaO kalcijev oksid(ivi kre),
20% Al2O3 aluminijum oksid
10% MgO magnezijum oksid
Vatrostalno staklo (borosilikatno staklo): treba biti vrlo postojano prema hemikalijama i
naglim temperaturnim promjenama te vrsto i male elektrine provodljivosti. Takva
svojstva imaju stakla s manjim udjelom oksida alkalijskih metala, a s vie borova i
aluminijeva oksida (borosilikatno i alumosilikatno staklo).
76 % SiO2 silicijev dioksid,
3% CaO kalcijev oksid(ivi kre),,
5% Na2O natrijum superoksid,
13% B2O3 bor trioksid,
2% Al2O3 aluminijum oksid,

12% K2O kalijum oksid.

Prozorsko staklo (natrijevo staklo): po hemijskom sastavu natrijsko, proputa oko 90%
vidljive svjetlosti, reflektira 8%, a apsorbira 1%. Na trite dolazi u ploama razliite irine
i kvalitete, a debljina mu je veinom 2 mm, 3 mm ili 4 mm.
72 % SiO2 silicijum dioksid
11% CaO kalcijev oksid(ivi kre),
13% Na2O natrijum superoksid,
0,3 % Al2O3 aluminijum oksid,
3,8% K2O kalijum oksid.

5. RECIKLIRANJE STAKLA
Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno koritenje. Ukljuuje
sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskoritenih stvari ili
materijala. Iskoritenu staklenu ambalau treba skupljati jer je pogodna za recikliranje.
Moe se u potpunosti reciklirati i koristiti kao iskljuiva sirovina za proizvodnju novih
predmeta od stakla i time se smanjuje oneienje zraka u procesu proizvodnje za 20%, a
oneienje vode za 50%.
Energija koja se utedi recikliranjem jedne staklene flae dovoljna je da sijalica od 100W
svijetli 4 sata. Staklo proizvedeno od recikliranog stakla smanjuje oneienje zraka u
procesu proizvodnje za 20%, a oneienje vode za 50%.
Glavne prednosti recikliranja stakla su:

smanjenje energije potrebne za izradu novog stakla. Uteda energije zbog koritenja
starog stakla je 25%,

reciklaom 1 tone stakla utedi se 30 tona nafte

reciklaa starog stakla je bolja zbog minimalnog zagaenja zraka,

smanjuju se kapaciteti potrebani za krajnje odlaganje -recikliranje je druga najbolja

mogunost, a najbolje ekoloko rjeenje je koritenje povratnih flaa.

Ako koristimo stare flae, pri proizvodnji 1kg stakla bie nam potrebno manje: 20 l
vode, 1.5 kg sirovina, 1.4 KWh energije i emisija gasova za 25% bie manja

Proces recikliranja stakla je proces pretvaranja odbaenog stakla u korisni proizvod.

Ovisno o konanoj upotrebi, ovo esto ukljuuje razdvajanje stakla prema boji. Staklo
dolazi u razliitim bojama, ali tri najee su: prozirno, zeleno, smee.
Staklo ini veliki dio kunog i industrijskog otpada prema svojoj teini i gustoi. Stakleni
otpad u gradskom otpadu se sastoji od staklenih flaa, staklene robe i posua, sijalica i
drugih stvari.
Recikliranje stakla troi manje energije nego njegova proizvodnja od pijeska, krea i sode.
Svaka tona stakla iskoritena za proizvodnju novog stakla sauva oko 315 kg isputenog
ugljinog dioksida.

10

Ponovno koritenje staklenih posuda je poeljnija od recikliranja, prema hijerarhiji

smanjenja otpada. Flae koje se mogu ponovno puniti se koriste u mnogim Europskim
zemljama i SAD-u. U Danskoj je 98% boca ponovno iskoristivo, a 98% od njih se vrate od
strane potroaa. Ovakvi sistemi su omogueni zakonima o plaanju kaucije na flae i
drugim regulativama.
Mjesta za sakupljanje stakla esto se nalaze u blizini trgovakih centara ili u lokalnim
odlagalitima i skupljalitima otpada. Veina kontejnera za odlaganje stakla ima odvojene
dijelove za providno, zeleno i smee staklo. Razlog tomu je to to razliite boje stakla
esto imaju razliite hemijske sastave.
Vatrostalno staklo se ne bi trebalo odlagati u kontejnere jer i najmanji djeli takvog stakla
e promijeniti viskoznost tekuine u pei za topljenje stakla.
Staklo je gotovo idealan materijal za recikliranje, jer se moe gotovo beskonano puta
reciklirati i ponovno koristiti. Koritenje recikliranog stakla za proizvodnju novih staklenih
posuda pridonosi tednji energije, pomae u proizvodnji opeka i keramike, pridonosi
ouvanju sirovina, i smanjuje koliinu otpada odloenog na odlagalita otpada.
Osim za proizvodnju staklenih posuda, recikliranje stakla se koristi i u drugim
proizvodnjama:

Staklo u proizvodnji keramike sanitarije,

Staklo kao tekui agens u proizvodnji opeka,

Staklo u sportskim stazama ili slinim proizvodima, ili pijesak za golf bunkere,

Staklo kao medij za filtriranje vode,

Staklo kao sredstvo za bruenje.

11

6. ISTORIJA STAKLA
6.1. STARI VIJEK

Ne postoje pouzdani podaci o tome kada je pronaeno staklo.Smatra se da su se Babilonci

prvi bavili proizvodnjom stakla.Staklo iz tog doba je bilo mutno, neprozirno i obojeno, a
sluilo je samo za ukras i nakit.
Staklarska lula je pronaena poetkom 1.vijeka u rimskim provincijama
U 2. vijeku prije Krista prvo u Egiptu i Mezopotamiji a kasnije u Rimskom Carstvu za
proizvodnju staklenih predmeta koristile su se tehnike nanoenja stakla oko pjeane jezgre
(proizvodile su se malene posude) , lijevanja u kalupe i presovanje staklene sirovine
(proizvodio se nakit ili ukrasi na zgradama). Predmeti od stakla izraivali su se mukotrpno
i bili su dostupni samo najbogatijima. Tehnika presovanja svoju iroku primjenu nala je u
kasnoantikoj izradi prozorskih stakala, a vrhunac tehnike je bilo mozaik staklo za
ukraavanje prozora. Izum lule za puhanje stakla dva vijeka prije Krista omoguio je
tehnoloki napredak, masovniju i jeftiniju proizvodnju. Lula za puhanje stakla je bila duga
eljezna ipka kojoj se jedan kraj zagrijavao do arenja i potom umakao u itku staklenu
masu u staklarskoj pei. Staklo se puhalo slobodno, to je omoguavalo stvaranje velikog
broja razliitih i unikatnih oblika i u kalup (to je omoguavalo stvaranje reljefnih ukrasa i
igova.
U doba cara Augusta gradile su se brojne radionice i staklo je postalo dostupno svim
slojevima drutva. Koristilo se u domainstvu: alice, tanjuri, zdjelice, flae, vrevi, ae
raznih oblika i veliina. Usporedno s razvojem tehnike izrade stakla razvile su se i tehnike
slikanja emajlom, graviranja, bruenja, aplicirane dekoracije i reljefne aplikacije te
dekoracije s ulegnuima i granuliranjem.
Propau Rimskog Carstva propale su i staklarske radionice. U bivim rimskim kolonijama
Galiji i Germaniji staklo se proizvodilo i dalje, ali mu je kvaliteta bila skromna.
Poslije propasti Rimskog Carstva sredite staklarske proizvodnje se seli u Bizant, gdje se
posebno njeguje izrada mozaika.

12

6.2. SREDNJI VIJEK

U srednjem vijeku cijenjene su bile samostanske radionice irom Europe u kojima se
izraivalo areno staklo za crkvene prozore i staklo koje imitira drago kamenje za
ukraavanje zlatarskih proizvoda. Poetkom srednjeg vijeka staklo se proizvodilo na
podruju dananje eke i Njemake, a zatim u Engleskoj i Francuskoj.
U 7 vijeku. javljaju se prvi stakleni prozori na francuskim i engleskim crkvama. Poslije
slabljena Bizanta (13.vijek) glavnu rije u staklarskoj proizvodnji preuzima Venecija
(Murrano) s vrhuncem oko 1500. godine. Naime padom Carigrada 1204. bizantski
proizvoai stakla nali su azil u Veneciji, do tada skromnom sreditu europskog
staklarstva. Uveli su monopol u proizvodnji luksuznog stakla koji se sve do danas titi
strogim zakonima. Tako je u Veneciji nastalo danas svjetski najcjenjenije staklo, Murrano
staklo, koje je estetski lijepo i kvalitetno zbog posebne obrade. Potpuno prozirno i
bezbojno staklo poelo se proizvoditi u ekim radionicama u 16.vijeku. U 17.vijeku
francuski staklari postaju poznati po tehnici lijevanja i bruenja stakla za ogledala, a u
Engleskoj je proizvedeno olovno staklo.Od kristalnog stakla daleko je najljepi "Lahique"
kristal, koji je zbog posebne izrade unikatan, pa zato i vrlo skup.
6.3. NOVI VIJEK
Od 14. stoljea poelo se izraivati i obino prozorsko staklo. Oko 1600 godine centar
staklarske proizvodnje preselilo se u Prag gdje se obnovila i dalje i razvijala tehnika
dvostrukog stakla. Pojavili su se masivni barokni oblici i potisnuli sve dotadanje.
Proizvodnja potpuno prozirnog stakla (bez mjehuria i vlakanaca) omoguila je izradu lea
i izume mikroskopa i teleskopa. Preokret u tehnologiji izrade stakla zapoinje 1848. godine
kada je engleski arhitekta Paxton, za svjetski sajam u Londonu, izradio maketu od stakla i
nazvao je "Crystal Palace". Graevina, izgraena 80% od stakla i manjim dijelom od
elika, nagnala je arhitekte irom svijeta da ponu staklo upotrebljavati kao graevinski
materijal. Alastar Pilkington napravio je totalan preokret u staklarstvu izumivi "float"
tehnologiju. Ovaj nain proizvodnje omoguio je izradu ploa od stakla u raznim bojama,
razliitim debljinama i dimenzijama. Izrada stakla, a time i njegova upotreba, sa novom
tehnologijom

doivjela

je

ogromnu

ekspanziju.

Razvoj

industrije

stakla

je

zapoeo.Proizvodnja i primjena stakla naglo je porasla potkraj 18. vijeka kada je pronaen
jeftin postupak za dobivanje vane sirovine (natrijeva karbonata).

13

Friedrich Siemens, 1867. na svjetskoj izlobi u Parizu dobio zlatnu medalju za svoju
staklarsku pe.
Michael Joseph Owens je 1903. izumio prvi automatski stroj za puhanje stakla (proizvodio
je 9 flaa u minuti). Zahvaljujui Owensovu izumu, poele su se graditi automatizirane
staklare.
U 18.vijeku staklo je u irokoj primjeni. Bitan utjecaj na daljnju proizvodnju stakla utjee
otkrivanje postupka za umjetno dobivanje sode. U drugoj polovici 19. vijeka unapreuje se
proizvodnja koritenjem Siemensova regenerativnog postupka u loenju staklarskih pei.
1859.godine poinje upotreba poluautomatskog postrojenja za proizvodnju flaa,.
1867. godine proizvode se prve kadne pei.
1877. godine proizvedeno je prvo presovano staklo.
1881.godine O. Schott osniva u Jeni (Njemaka) laboratorij, pa zatim i tvornicu sa
svjetskim ugledom u proizvodnji optikog stakla.
1903. godine za mainsku obradu stakla koristi se Owensov stroj za puhanje stakla kao i
Fourcaultova konstrukcija za izvlaenje ravnog stakla.
Danas, izrada stakla je moderna industrija koja je proizvodnju stakla dovela skoro do
savrenstva - kako u pogledu kvalitete i raznovrsnosti, tako i u brzini samog procesa izrade.
Proizvoai stakla kao to su Guardian, Glaverbel i dr. dnevno proizvode hiljade kvadrata
stakla irom svijeta. Naime, staklo je postalo potreba, uklopilo se u na ivot kao dio
svakodnevnice. Jednostavno, okrenite se oko sebei pokuajte zamisliti ivot bez stakla.
Naravno tehnologija nije tu stala.Otkriven su novi nain dobivanja stakla i stakla koja
imaju 200 puta veu vrstou od standardnog stakla.
Suradnjom znanstvenika sa Sveuilita u Bristolu i Dsseldorfu, otkriven je novi nain
izrade stakla metodom pomou koje se upravlja poloajem i strukturom atoma u nekom
materijalu.
Staklo je karakteristian materijal s mehanikim svojstvima krute tvari, ali istovremeno i
amorfne strukture nalik na tekuinu.
Naime, dosadanjim nainom izraivanja stakla tekuina se hladila ispod temperature
njezinog talita, ime se tvar kristalizira ili pretvara u staklo. No uvod u ovo otkrie
dogodio se 1952. godine kada je Charles Frank s bristolskog sveuilita rekao da struktura
atoma u staklu ne bi trebala biti nasumina i razbacana kao u tekuini nego periodina
poput, primjerice, dvopiramidalne kvadratne antiprizme. Unato nedavnim eksperimentima

14

i raunalnim simulacijama takvih struktura, jo uvijek je nepoznato kakvu ulogu imaju u

pretvaranju tekuine u vrsti stakleni materijal.
Znanstvenici s dsseldorfskog i bristolskog sveuilita stvorili su novu vrstu stakla pomou
raunala, potiui atome nikla i fosfora da kreiraju poliedar. Kada se poliedar formirao,
tekuina je postala kruta tvar. Drugim rijeima, otkriveno je kako se, umjesto hlaenjem,
tekuina moe pretvoriti u krutu tvar mijenjanjem strukture atoma unutar nje.
"Eksperiment smo proveli pomou BlueCrystal superraunala i raunalne simulacije kojom
smo atome potaknuli da formiraju to vie poliedara. Iako je nastalo puno vie poliedara,
raspored atoma bio je uglavnom razbacan, a ne formiran u periodine strukture. To znai
da je kruti materijal koji je nastao moralo biti staklo." rekao je Paddy Royall s bristolskog
sveuilita.
Rezultat ovih istraivanja otvorio je prostor razmiljanju da struktura atoma moe odrediti
agregatno stanje materijala i put za kreiranje novih vrsta stakla. Primjerice, metalik stakla
koja se svojom svjetlinom i vrstoom mogu iskoristiti za zanimljive aplikacije te halogeno
staklo koje moe pridonijeti razvoju memorijske tehnologije poput Phase switch memory,
potencijalnog naina budue pohrane podataka.
(Tekst

je

cjelosti

preuzet

sa

URL:http://znano.st/znanost-matematika-fizika-

kemija/4/otkriven-novi-nacin-dobivanja-stakla/730/ )
Inspirisani vrstinom ljutura mekuaca, sainjenih od lomljivih minerala, grupa
kanadskih inenjera napravila je staklo koje je 200 puta jae od standardnog.
Tim naunika sa Univerziteta Mekgil u Montrealu zapoeo je svoje istraivanje
prouavanjem prirodnih materijala, kao to su ljuture mekuaca, kosti i nokti koji su
nevjerovatno savitljivi i elastini iako su sainjeni od lomljivih minerala, pie Blic.
Kako prenosi AFP, tajna ove njihove osobine lei u tome to su minerali meusobno
povezani u jednu iru, vru jedinicu.
Savitljivost ljuture ogleda se u tome to je ona proarana siunim brazdama koje
savreno reaguju na spoljni pritisak.
Primjera radi, sjajni, unutranji dio koljke pojedinih mekuaca, poznatiji kao sedef, vri
je oko 3.000 puta od minerala od kojih je sainjen.
15

"Napraviti vri materijal utiskivanjem brazdi u njega moe djelovati kontraproduktivno.

Ali, to je izgleda univerzalna i mona strategija koju primjenjuju prirodni materijali", istie
se u studiji.
Na osovu onog to su nauili posmatranjem raznih ljutura, kanadski strunjaci su 3D
laserom utisnuli mikroskopske pukotine u staklene povrine i zatim ih napunili polimerom.
Tako "ojaano" staklo ne samo da je bilo 200 puta vre od standardnog, ve je efikasnije
apsorbovalo udarce.

"Predmet od standardnog stakla bi se polomilo ili raspuklo pri padu, dok bi se posuda od
izbrazdanog stakla malo deformisala, ali ne bi pukla", naveo je koautor studije Fransoa
Bartela.
Izbrazdano staklo moe da se "rastegne" skoro pet odsto prije nego to se rasprsne, dok
elastinost standardnog stakla iznosi svega 0,1 odsto.
Kanadski naunici tvrde da bi jae staklo moglo da se primjenjuje u proizvodnji prozora
otpornih na metke, naoala i ekrana mobilnih telefona.
(Tekst je u cjelosti preuzet sa URL:http://www.vijesti.ba/magazin/zanimljivosti/193726Proizvedeno-super-staklo-jace-200-puta-standardnog.html )

16

7. ZAKLJUAK

Iz svega navedenog u ovome radu jasno je da staklo predstavlja jednog od mnogih

saputnika
ovjeanstva kroz istoriju bilo to u umjetnosti, prehrambenoj ili nekoj drugoj industriji,
greevinarstvu, arhitekturi ili svkodnevnom ivotu, pa sve do danas i da e staklo to biti i u
budunosti jo veoma dugo vremena pogotovo zahvaljujui istrivanjima i razvoju novih
tehnologija koje samo proiruju lepezu upotrebljivosti i primjene stakla kao univerzalnog
materijala.

17

8. LITERATURA

WIKIPEDIJA SLOBODNA
ENCIKLOPEDIJA.URL:http://hr.wikipedia.org/wiki/Staklo (2014-11-30)

HRVATSKA ENCIKOPEDIJA
URL:http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=57714 (2014-11-30)

ZNANOST HRVATSKI ZNANSTVENI PORTAL.URL:http://znano.st/znanostmatematika-fizika-kemija/4/otkriven-novi-nacin-dobivanja-stakla/730/(2014-11-30)

VIJESTI.BA-PORTAL.URL:http://www.vijesti.ba/magazin/zanimljivosti/193726Proizvedeno-super-staklo-jace-200-puta-standardnog.html (2014-11-30)

18