Sie sind auf Seite 1von 39

Polemos 4 (2001.

) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

RAZMATRANJA O JNA

Polemos objavljuje osvrt Zlatka Renduliæa1 , umirovljenog general pukovnika bivše


JNA na monografiju Vojna sila bivše Jugoslavije Marinka Ogoreca. Osnovna zamjerka
generala Renduliæa jest tvrdnja M.Ogoreca kako je tijekom cijelog svog postojanja
JNA bila instrument velikosrpske politike što general Renduliæ za razdoblje do smrti
Josipa Broza Tita odbija.

Napomene u osvrtu su redakcijske.

Ogorec, Marinko (2001.): Vojna sila bivše Jugoslavije. Rijeka: Otokar Keršo-
vani, 198 str.

Prije razmatranja materijala prezentira- Glavne politièke uprave JNA i državni


nog u knjizi Vojna sila bivše Jugoslavije podsekretar, meðu onima koji su najduže
htio bi spomenuti da u Srbiji postoji veli- držali taj položaj, bio je Otmar Kreaèiæ.
ki broj èlanaka, televizijskih intervjua, Dugogodišnji naèelnik Personalne uprave
knjiga itd. s pristupom analizi JNA kakav JNA bio je Vlado Janjiæ Capo. Glavni KOS-
je odabrao Marinko Ogorec, samo su- -ovac i specijalni savjetnik Tita koji je ra-
protnog predznaka. Naime, kod srpskih zotkrio Aleksandra Rankoviæa bio je Ivan
autora, Srbi predstavljaju žrtve “kojima Miškoviæ (Brk).Od 1948. godine koman-
je u JNA ukinuto njihovo pismo (æirilica)”, dant ratnog zrakoplovstva bio je preko
koji su stalno zapostavljani, pa èak i pro- 16 godina Zdenko Klepiæ, a šef tehnièke
ganjani (Rankoviæ i pristalice). Ti su au- službe Franjo Loliæ. Klepiæa je naslijedio
tori èak uvjerljiviji od Ogoreca u svojim general Viktor Bubanj, a ja sam vršio
sofizmima, jer se pozivaju na neke pri- dužnost šefa tehnièke službe. Tako od
mjere i stvari koje su se dogaðale u odre- 1945. godine do 1969. godine koman-
ðeno vrijeme. dant Ratnog zrakoplovstva nije bio Srbin.
S druge strane, Ogorec je potpuno U ratnoj mornarici se kao komandant
izvan prostora i vremena i bio bi u ve- najduže zadržao popularni Mate Jerkoviæ.
likom èudu da npr. mora odgovoriti na Interesantno bi bilo pitati našeg pisca
pitanje koji su konkretni generali bili u kako se sprovodila velikosrpska politika,
moguænosti sprovesti velikosrpski utjecaj nastavljena od osnova iz Kraljevine Jugo-
u JNA, recimo u dugaèkom razdoblju od slavije, kada su na položajima bili ljudi
1945. do 1980. godine, kako navodi koji su se protiv velikosrpske politike bo-
Ogorec (str. 78. – 85.). Pošto se ne radi o rili još u Kraljevini Jugoslaviji? Kada su
nekoj hipotetiènoj vojnoj sili, valja navesti oni odjednom podlegli toj politici u to-
slijedeæe èinjenice koje daju niz odgovo- likoj mjeri da je i sami sprovode?
ra na pitanja što ih u bezliènom obliku Besmisleno je promatrati JNA kao
postavlja autor. Tako je Savezni sekretar identiènu vojnu tvorevinu u razdoblju od
za narodnu odbranu koji se najdulje 1945. do 1980 godine, zajedno s vreme-
zadržao na toj funkciji bio Ivan Gošnjak. nom kada je preuzeta od Miloševiæa i pot-
Zamjenik naèelnika, a zatim Naèelnik puno porobljena, iako nije mijenjala uni-

141

Untitled-1 141 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

forme ni ime. Nitko ne spominje èinje- to prihvatili. Mi smo ostali na SMB boji,
nicu da je izbacivanjem Stipe Mesiæa iz a zrakoplovci su imali plave uniforme,
Predsjedništva SFRJ, te odlaskom pred- dok su Rusi i tu imali smeðe uniforme.
stavnika još triju republika, Predsjedni- Njihov egzercir i strojevi korak takoðe
štvo SFRJ prestalopostojati kao meðu- nisu prihvaæeni. Rusi i Nijemci imaju
narodno priznati vrhovni komandant strojevi korak sa ukoèenim koljenom (kao
JNA. A ako ono nije meðunarodno guska kada ide u koloni) Strojevi korak
priznato, ni JNA više nije mogla posto- JNA je bio i ostao sa pregibom u koljenu.
jati kao meðunarodno priznata vojna sila. Naèin raportiranja je takoðe razlièit.
Ipak, u tim uniformama i oznakama na- Primjedba da je zadržana boja ratne
padalo se Vukovar i Dubrovnik. Nije èud- tehnike je zbilja glupost. Zašto bi prebo-
no da je tadašnja vojna vrijednost JNA javali sve tenkove i topove? Nismo u
bila ispod svake južnoamerièke banana pustinji da to radimo. JNA nije preboja-
republike, sa enormnim brojem dezer- vala ni amerièke tenkove i topove, jer im
tera. je boja prilagoðena europskom ratištu.
Svaka vojna sila predstavlja sustav lju- Tu je rijeè o primjedbi nestruènjaka. JNA
di i oružja. U JNA je desetljeæima nagla- jeste u razdoblju prije rezolucije Inform-
šavano kako se ona može upotrijebiti kao biroa nabavljala prvenstveno sovjetsku
takav sustav samo protiv vanjskog nepri- vojnu tehniku. No, tada je SSSR imao
jatelja. Odakle taj sustav ljudi i oružja najbolju kopnenu vojsku na svijetu. Ipak,
može funkcionirati kad se upotrijebi pro- Jugoslavija je jedina od svih zemalja iz
tiv dijela vlastitog naroda koji je to oružje istoènog bloka zadržala svoja gledišta,
takoðe platio? te razvijala svoje avione i poèela graditi
To bi moralo biti naznaèeno u predgo- vojnu industriju, usprkos protivljenju ru-
voru svake knjige koja ima namjeru skih sturènjaka.
obraðivati historijat JNA. Niti naš pisac, Na strani 113, u fusnoti 32 navodi se:
ni Memorandumci i slièni u Srbiji, ne žele “... Meðutim, ta èistka je rezultirala i
navesti takvo poèetno pojašnjenje, pa uklanjanjem velikog dijela školovanog
onda krenuti u razmatranje detalja. èasnièkog kadra što je prilièno oslabilo
Stoga bi ukazao na neke podatke i vojsku.”
tvrdnje što ih navodi Ogorec, a koji su U fusnoti 33 navodi se:”Radi se o bro-
izrièito netoèni, premda izgledaju vali- ju od oko 5000 èasnika svih profila zbog
dno. èega je npr. samo u ratnoj mornarici uki-
U fusnoti 29 na strani 112 navodi se nuto 590 formacijskih mjesta za èasni-
”Jugoslovenska vojska poprima njihova ke, formacija ratnog zrakoplovstva je
(ruska) obilježja, èak i u sekundarnim smanjena za 1372 èasnika, u rodu top-
manifestacijama vojne organizacije, kao ništva ukinuta su 1082 èasnièka polo-
što su npr. egzercirne (strojeve) radnje, žaja.”
izgled paradnog koraka, oznake na odo- Ovo je tipièan primjer kako se mogu
rama, pa èak i boja ratne tehnike.” netoèno prikazivati podaci za koje se
Analizirajmo ovo. U JNA smo uveli poslije navodi i izvor (Oružane snage SFRJ
samo ruske epolete na uniformama. Nji- 1941. – 1981. SN/3, str. 164. – 165.)
hove uniforme su smeðe – žute boje i svi Rezolucija Informbiroa je objavljena
ostali iz buduæeg Varšavskog ugovora su 1948. godine, pa se postavlja pitanje koji

142

Untitled-1 142 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

je to školovani kadar koji se izjasnio za no školovani za njih, a viši èin su stekli u


IB i morao biti uklonjen? ratu.
U tom vremenu u JA je bilo školovanih Tipièan primjer za to je general Pero
oficira koji su se vratili iz zarobljeništva i Popivoda koji je bio podoficir u zrako-
bili primljeni u JA koncem 1945. godine plovstvu Kraljevine Jugoslavije. U ratu je
i poèetkom 1946. godine. U ratnom zra- postao general u kopnenoj vojsci,a poslije
koplovstvu se nitko od njih nije izjasnio je dat ratnom zrakoplovstvu gdje posta-
za Rezoluciju IB. U kopnenoj vojsci jedini je naèelnik štaba.
od školovanih oficira koji se izjasnio za U to vrijeme u njegovoj operativnoj
Rezoluciju IB bio je general Arsa Jova- upravi su bili pukovnici koji su bili pot-
noviæ, koji je ubijen prilikom pokušaja pukovnici u Kraljevini Jugoslaviji, pobjegli
bijega u Rumunjsku. U ratnoj mornarici iz zarobljeništva i zapovijedali zrakoplov-
stanje je bilo slièno onom u ratnom zra- nim postrojbama na Sremskom frontu,
koplovstvu. te i sami bili odlièni piloti. Naravno da se
U RZ su bili pripadnici dva skvadrona Pero Popivoda osjeæao nesigurnim na
osnovana u ratu u Africi. Nije mi poznato svom položaju i vidio u Rezoluciji IB šansu
da se itko od njih izjasnio za IB. da uèvrsti svoj položaj.
Školovani kadar bili su i pripadnici tri Takvih primjera ima mnogo i genera-
zrakoplovne pukovnije koje su se obu- lno se može reæi da je IB bio izvjesna po-
èavale u SSSR-u za vrijeme rata. Bio sam moæ JA jer se riješila jednog broja ne-
komesar eskadrile 554. jurišnog puka koji sposobnih ljudi nedoraslih svojim polo-
je tamo formiran i školovan na vojnom žajima. Takvo je bilo stanje u JA, naroèito
uèilištu. Od ljudstva tri zrakoplovna puka, u tehnièkim vidovima, kao RZ i RM.
samo nekoliko ljudi se izjasnilo za IB, a U fusnoti 53, autor navodi da se za
jedan od njih je kasnije prebjegao avio- Rezoluciju IB izjasnilo oko 5 000 èasnika
nom Pe-2 u Madžarsku. svih profila. Toèan broj je 2300 èasnika,
Zapovjednik puka bio je pukovnik doèasnika i vojnih službenika JA. Osob-
Mirko Šæepanoviæ, podoficir stare jugo- no znam da se, izuzev Popivode i nekoli-
slavenske vojske. On nije mogao savla- ko sliènih, niti jedna znaèajna liènost iz
dati letenje, pa je odmah po dolasku u ratnog zrakoplovstva nije izjasnila za IB.
Jugoslaviju smijenjen i postavljen na spo- Što se tièe broja od 2300 pripadnika JA,
redniju funkciju. On se izjasnio za IB, on je po nacionalnom sastavu bio neho-
pokušao da pobjegne u Albaniju i pri- mogen. U postotcima, najviše je bilo
likom bijega je ubijen na granici. Crnogoraca i Srba, a najmanje Slovena-
Pošto je Rezolucija IB objavljena 1948. ca i Hrvata.
godine, nije jasno koji su se to drugi U fusnoti 33, na strani 113, autor
školovani oficiri mogli izjasniti za IB? Naše navodi, da su zbog zbog tih 5000 èasni-
vojne škole su u to vrijeme tek izbacile ka svih profila samo u ratnoj mornarici
prve potporuènike, a meðu njima nije bio ukinuta 1082 èasnièka položaja, a u RV
znaèajan broj onih koji bi se izjasnili za 1372 èasnièka položaja navodeæi i izvor
IB. Za IB su se izjasnili neki èasnici i doèa- (Oružane snage SFRJ 1941. – 1981., II/3,
snici koji su bili nezadovoljni svojim 164. – 165.)
položajem ili su se smatrali ugroženima To je primjer dezinformacije za koju
na svojim položajima, jer nisu bili dovolj- nije jasno je li namjerna ili je posljedica

143

Untitled-1 143 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

autorove nestruènosti. FNRJ je po objav- moviæ smijenjen kao pristalica Rankoviæa


ljivanju Rezolucije IB, poèela sa reorga- i to je praktièno sve u JNA. No, znatno
nizacijom oružanih snaga. To se odnosi i drukèije je bilo u policiji u Srbiji.
na formacije zrakoplovnih divizija, pu- Na strani 120, autor navodi svoje
kova, pa do razine eskadrila. Izmeðu 30% postavke o donošenju strategije ONO i
i 40% èasnièkih mjesta u ruskim formaci- DSZ koje su potpuno pogrešne. Formira-
jama zamijenjeno je doèasnièkim, naroèi- nje prave TO je konaèno odbaèeno na-
to u tehnièkim vidovima, RM i RZ. Takav kon èeških dogaðaja 1968. godine. Na-
pristup je primijenjen na radarsku i ra- kon toga je u podruèju Èeške i Madžarske
ketnu tehniku, te službu VOJIN, koji su formirana izrazito jaka operativno mane-
kupljeni od Rusa. Raketni pukovi “Dvina”, varska tenkovska grupacija, formalno u
“Volkov” i “Neva” ne mogu imati razlièi- sastavu VU, ali pod stvarnim nadzorom
ti ukupni broj ljudi jer postoje toèno odre- SSSR. Nije bilo moguæe suprotstaviti se
ðena mjesta u kabinama s ekranima i kod takvoj grupaciji bez osnivanja TO. Kada
raketa. Ipak je u JA oko 40% èasnièkih su se prilike u Èehoslovaèkoj nakon pra-
mjesta zamijenjeno doèasnièkim. Naše škog proljeæa stabilizirale, operativno
tehnièke doèasnièke škole su bile ranga manevarska tenkovska grupacija je osta-
srednjih tehnièkih škola i mogle su u la na istom prostoru, a mi nikada nismo
potpunosti zadovoljiti te potrebe, kako znali kakve mogu biti namjere Brežnjeva
na ruskoj, tako kasnije i na amerièkoj te- i njegovih nasljednika.
hnici. Nevidljivi avion F-117A oborio je Na strani 120, fusnota 56, autor spo-
raketni sustav “Neva”, koji formacijski minje vojnu vježbu u Sloveniji gdje bi se
ima 40% manje èasnika, od istih posada vodile zadržavajuæe borbe uz prihvat sna-
u drugim vojskama. Ipak, Amerikanci su ga iz Hrvatske do granica Mamulinog
izjavili da nisu nikada naišli na tako bastiona, gdje bi bila uporna obrana.
sofisticiranog protivnika kao u sluèaju Autor stalno navodi kako je veæ za vri-
rušenja F-117A. jeme Branka Mamule prihvaæena ideja da
To vrijedi za raketni sustav “Neva” ne prijeti moguænost napada sa istoka2 .
kada je veæ zastario, a kakva je bila, kada To je netoèno. Prije toga su izvšeni veliki
je postojala JNA! Autor koristi smanje- manevri u južnoj Srbiji pod pretpostav-
nje broja èasnika zbog reorganizacije kom da se velika manevarska grupa sna-
vojske, što je opisano u O.S. SFRJ 1941. ga SSSR-a iz Bugarske, preko Makedonije,
– 1981., kao posljedicu izjašnjavanja za probila s ciljem da uðe u Albaniju i spoji
IB. Ovo je još jedan primjer vulgarnog zemlje VU sa Sredozemnim morem3 . Ta
izvrtanja èinjenica. vježba je izazvala veliku pozornost zapad-
Na poèetku str. 116. navodi se sli- nih vojnih predstavnika.
jedeæe: “Rankoviæ je imao znatnu po- Osnova za vježbu bila je èinjenica da
dršku u najvišim upravnim tijelima JNA”. je izmeðu Varne i Odese osnovana ferry
Mislim da ovo ne odgovara stvarnosti. boat linija koja je po kapacitetu mogla
Rankoviæ je smijenjen, a mali broj èasni- primiti oko 100 do 1000 puta veæi broj
ka je smatrao da on nije kriv za ono za vojnika i opreme od najveæeg broja put-
što ga optužuju. Pad Rankoviæa nije imao nika koji je ikada tu u špici sezone pu-
nikakav ozbiljniji utjecaj na JNA. Smatra tovao. To je za zapadnu Europu bio dale-
se da je naèelnik Generalštaba Rade Ha- ko važniji manevar, koji je oznaèavao

144

Untitled-1 144 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

naše poglede odakle prijeti opasnost, a dogaðalo poslije 1985. godine nije mo-
ne Mamulin “bastion”, što predstavlja glo biti nekog dugog vremenskog razdo-
autorov izmišljeni pojam. blja. Možemo uzeti da od 1985. godine
Pojam “bastiona” se poèeo interno stara JNA polako prestaje postojati, jer
koristiti kada je odluèeno da se postojeæa se polako mijenjaju svi oni principi na
zrakoplovna industrija iz okolice Beogra- kojima je zasnovana kao sustav ljudi i
da preseli u Mostar i da se u Bosni po- oružja.
dignu novi kapaciteti vojne industrije. U tom smislu potrebno je voditi raèu-
Znatno kasnije, general Viktor Bubanj je na o slijedeæem:
nastojao da službeno uvede pojam “bas- Knjiga “Strategija oružane borbe”
tiona” u Bosni, kao posljednje obrane predstavljala je naša usvojena gledišta o
prije prijema saveznièke pomoæi, ali to oružanoj borbi i ulozi JNA u njoj. U pr-
nije ušlo u dokumente. Naime, tada bi vom izdanju iz 1976. godine bilo je ja-
se oslabio pojam “zadržavajuæe obrane” sno naznaèeno da je uloga oružanih sna-
u Vojvodini, Slavoniji, kad je “bastion” ga spreèavanje vanjske agresije, borba
ionako neosvojiv. iskljuèivo protiv vanjskog neprijatelja.
Admiral Branko Mamula je bio u rat- Drugo izdanje, “Strategija oružanog
noj mornarici od 1943. godine do 1979. boja” (1983.) ulogu oružanih snaga odre-
godine. Stoga on nije imao prilike da ðuje tako što je JNA namijenjena samo
odluèuje o “bastionu”. Autor njemu pri- za borbu protiv vanjskog napadaèa. TO
pisuje utjecaj na preseljenje vojne indu- se, prema toj knjizi, može angažirati u
strije u “bastion”, a to je glupost, jer Ma- pomaganju u održavanju javnog reda i
mula s tim nije imao veze. Za vrijeme mira, ali samo prema ukazu vrhovnog
Mamule nije se forsirala izgradnja nove zapovjedništva, a to je Predsjedništvo
industrije u “bastionu” (iza 1980.). Tada SFRJ. Treæe izdanje, pod naslovom “Stra-
je zapoèet veliki projekt izgradnje novog tegija ONO i DSZ” (1987.) jedno poglav-
tenka na bazi licence sovjetskog tenka T- lje posveæuje opisu upotrebe oružanih
-72, a za finalistu je odreðena tvornica snaga u kriznim situacijama u unutraš-
“Ðuro Ðakoviæ” u Slavonskom Brodu. njem životu države. Ipak, tu se nigdje ek-
Stoga, govoriti o Mamulinom utjecaju na splicitno ne stavlja van snage osnovna
izgradnju i obranu “bastiona” poslije postavka izdanja iz 1983. godine. Ustva-
1980. godine je potpuna besmislica. ri, ti nejasno definirani stavovi trebali su
Na strani 122. Ogorec navodi da: da obezvrijede ulogu TO kako je postav-
”Proces preobrazbe JNA u imperijalnu ljena u posljednjoj godini Titovog živo-
oružanu silu Srbije ne bi mogao biti real- ta.
iziran za tako kratko vrijeme, da mu nije Ovo se potvrðuje i u memoarima ge-
prethodilo dugo razdoblje latentne veli- nerala Staneta Potoèara, koji je bio Na-
kosrbizacije veæinskog dijela (u skladu s èelnik Glavnog štaba dva mandata, po-
nacionalnom strukturom) èasnièkog zbo- sljednjih godina Titovog života i kojega
ra.” To je èista besmislica. Autor je tre- je Tito osobno izabrao. U tom sastavu
bao navesti kada poèinje dugo razdoblje Glavnog štaba bio sam naèelnik uprave
latentne velikosrbizacije? Je li Tito sudje- u oba mandata, a posljednje godine po-
lovao u tome? Èemu izbjegavati vremen- moænik NGŠ za nauèno istraživaèki rad, i
sko razgranièenje? Za sve ono što se mogu posvjedoèiti da se do 1980. go-

145

Untitled-1 145 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

dine sigurno nije moglo pomišljati o Na strani 125, u fusnoti 63. autor
nekoj srbizaciji JNA. navodi da su osnovni principi upravlja-
Što se dogaða iza 1981. godine, kada nja i zapovijedanja jedinstvo itd. – To se
Memorandum SANU nije mogao biti us- može naæi u svakoj vojnoj enciklopediji,
pješno razbijen od rukovodstva SFRJ i a potièe od Klausewitza, Moltkea, Focha
kada Miloševiæ Memorandum SANU jav- i mnogih drugih. On sve to radi da bi nje-
no ne napada, a potajno ga koristi kao gov opis ustrojstva OS SFRJ, pa èak i
svoj nacionalistièki èekiæ za razbijanje naoružanja izgledao kao ozbiljna studi-
JNA, a zatim i mirnog sreðivanja novih ja, a evo primjera na što to sve lièi.
odnosa meðu narodima bivše Jugoslavije Autor sve èini da bi obranio tezu da
(nakon raspada SSSR-a) posebno je pi- je ofanzivna komponenta OS SFRJ zapra-
tanje. No, može se reæi da od 1987. god- vo stvarana da bi se pod vlašæu Srbije u
ine JNA ne postoji na pravim temeljima. pokornosti držali ostali narodi, a ne radi
Taj, prema našem autoru, dugi period obrane od ogromne kopnene sile SSSR-
srbizacije traje od 1987. godine do razbi- -a. Ogorec navodi ocjenu i broj oružja
janja Predsjedništva SFRJ. A to uopæe nije koje je imala SFRJ i usporeðuje to sa su-
dugi period. JNA je uništena prevrat- sjednim zemljama oko SFRJ. On zaklju-
nièkim puèem, a ne nekom dugom srbi- èuje da je JNA imala previše ofanzivnog
zacijom4 . oružja, navodeæi da je lovac – bombar-
U Strategiji ONO i DSZ iz 1987. go- der tipièno ofanzivno oružje, a borbeni
dine mnogo toga je nejasno, ali se tu helikopter tipièno defanzivno oružje, što
pokušava obezvrijediti ona TO koja je je besmislica, kao i tvrditi da je npr. top
zamišljena za posljednjih godina Titovog tipièno ofanzivno oružje, a on je i jedno
života i za koju je on dao punu sugla- i drugo.
snost. Prema iskazu generala Potoèara, Za SFRJ je bitno naglasiti da je to bila
za dobre kadrove i organizaciju TO bilo jedina vanblokovska zemlja u ovom dije-
je vrlo važno i da veæi broj ljudi služi u lu Europe. Ona je mogla biti napadnuta
svojoj republici, te da borbenu obuku samo od jednog ili drugog bloka sila i
završi na tom zemljištu. Potoèar nagla- jedino se prema takvom sukobu može
šava kako se Tito složio da 25% regruta cijeniti kolièina i vrsta naoružanja. Stoga
služi vojni rok u svojoj republici. Ljubièiæ treba istaæi slijedeæe:
je poslije smrti Tita taj broj smanjio na
- Poslije Rezolucije IB-a, postoji opasnost
15%. Mamula ga je smanjio na 9%.
od invazije VU.
Kadijeviæ ga je htio smanjiti na 0%, ali je
tu veæ došlo do raspada. Iz brojèanih - Tršæanska kriza 1953. godine predstav-
primjera, kao i datuma vidi se da srbiza- lja kratku opasnost od Zapada, ali ne s
cja JNA nije poèela od generala Gošnja- radikalnim ciljem. Iza nje, više nije bilo
ka ili Cape Janjiæa. Teoretski, ona se ni teorijskog ni praktiènog motiva za
ubacuje oko 1983. ali još uvijek ispod napad sa zapada.
žita, zatim jasnije od 1983. – 1987., a - Madžarski dogaðaji 1956. godine pred-
potom dolazi kaos i sramota koja se nije stavljaju kratko ponovljenu opasnost
dogodila nigdje na prostoru od Baltika od napada s istoka, ali je to brzo sani-
do Vladivostoka i od krajnjeg sjevera do rano.
podruèja bivše Jugoslavije.

146

Untitled-1 146 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

- Èeška kriza 1968. godine predstavlja atentat na konferenciji Nesvrstanih ze-


najozbiljniju opasnost od napada s is- malja u Havani 1979. godine jer je upra-
toka. Tada je na snagu stupila Teorija vo on bio nosioc ideje o ekvidistanci izme-
ogranièenog suvereniteta zemalja VU, ðu supersila za nesvrstane zemlje. Upravo
a Jugoslavija je smatrana krivcem što je grupa južnoamerièkih zemalja tražila
se ona ne može sprovesti. da se SSSR proglasi za prirodnog zaštit-
- Velika tenkovska i motomehanizirana nika nesvrstanosti. Tito je bio nesavladi-
sovjetska operativna grupa ostaje stal- va prepreka tome. Stoga autor samo-
no smještena iza Blatnog jezera. Ona voljno rasteže vrijeme Kadijeviæa kada je
može za 12 sati stiæi do granica SFRJ i JNA veæ uništena i kada se govorilo o
probiti ih, gdje god to odabere. Ona je SSSR-u kao “prirodnom savezniku” na
predstavljala razlog što je TO ozbiljno neko neodreðeno razdoblje što je namjer-
prihvaæena, da se možemo boriti u za- na neistina.
hvatu fronta, ali i u spremnoj pozadini. Na strani 129. autor navodi: “Meðu-
tim, kolièina teškog oružja i naoružanja
- Postoje dva historijska invanzivna prav-
Kopnene vojske JNA ukazuje na njezinu
ca u bivšoj SFRJ. Prvi vodi od Vojvodi-
izrazitu ofanzivnost, osobito veliki broj
ne, dolinom rijeka Morave i Vardara do
tenkova. Znakovita je i kolièina velikoka-
Egejskog mora. Drugi pravac je Zagreb
libarskih topnièkih oruða kojima su ra-
– Karlovac – Rijeka. Na prvom pravcu
spolagale jugoslovenske O.S., a koja u ve-
uopæe ne bi mogli zaustaviti agresora,
likoj mjeri premašuje O.S. susjednih
ali nam to ništa ne znaèi, jer se odan-
zemalja.” Tu autor konaèno iznosi svoju
de ne može u “bastion” izmeðu Vrbasa
osnovnu misao:”Ofanzivni arsenal kop-
i Drine kao konaène odbrane. Drugi
nene vojske jugoslavenske vojne sile te-
pravac bi nam služio samo za zapreèa-
ško može opravdati svoje postojanje
vanje ulaska u “bastion”. Tenkovska
iskljuèivo u cilju zaštite teritorija i suve-
operativno – manevarska grupa gubi
renosti SFRJ.” Dakle, autor smatra da je
u potpunosti svoju efikasnost èim
sve to uraðeno ne zbog odbrane, nego
pokuša uæi u “bastion”. Tu tenkovi ni-
za držanje nesrpskih naroda u pokorno-
šta ne znaèe. I tu nije rijeè o teoriji Bran-
sti. No, on bi trebao objasniti kako bi se,
ka Mamule kojeg autor potpuno svoje-
barem donekle, usporavala sovjetska
voljno postavlja za nosioca ideje o
operativno – manevarska grupa na putu
“bastionu”, iako je Mamula ratnu mor-
do “bastiona” samo ruènim protuten-
naricu napustio tek 1979. godine i nika-
kovskim sredstvima? Kako se može rato-
da nije sudjelovao u izgradnji infra-
vati bez teškog topništva? Autor zapra-
strukture, vojne industrije, kao i skla-
vo i ne zna za sustav artiljerije koji se
dišta u “bastionu”.
sastoji od teškog topništva i teških
Gore navedeno predstavlja osnovne višecjevnih raketnih bacaèa koji su po-
pretpostavke za razmišljanje o odbrani stojali u SFRJ i koji uvijek djeluju zajed-
SFRJ. no, pokrivajuæi podruèje od 10, 20 do 50
km. S njima se ne zaustavljaju tenkovi,
Do 1980. godine nitko nije smio ni pomi- ali se uništava sve ono što prati tenkove.
sliti da SSSR predstavlja “prirodnog Kako autor zamišlja da bi se moglo uspo-
saveznika” SFRJ5 . Na Tita je pripreman riti i zaustaviti operativno – manevarsku

147

Untitled-1 147 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

grupu negdje kod Karlovca ili da negdje usporavala helikopterima. Sudeæi po au-
bez poteškoæa preðe Savu i uopæe da uðe toru, Amerikanci su glupi ljudi jer su pro-
u podruèje koje više nije dobro prohod- jektirali jurišni avion A-10 Warthog sa
no za tenkove?6 topom 30mm i zrnom od osiromašenog
Teško topništvo (koje danas više ne urana namijenjen upravo uništavanju
postoji kao poseban pojam, veæ kao dio tenkova još 1976. godine.
sustava artiljerije (cijevna artiljerija) je jed- Borbeni protuoklopni helikopter jav-
nako ofanzivni kao i defanzivni borbeni lja se znatno kasnije. Njega uvode prvo
sustav, neizbježan za svaku modernu Francuzi, a tek potom Amerikanci. Stari
armiju bez obzira da li se ona sprema za ruski generali su smatrali borbeni heliko-
ofanzivni ili defanzivni rat. Ovo bi autor pter glupošæu i tek je mlaða generacija
mogao prouèiti u bilo kojem ozbiljnijem sovjetskih èasnika to uspjela eliminirati.
vojnom udžbeniku. Njegov zakljuèak da A takav stav je imao utjecaj i na JNA.
se izbor oruða i oružja ne može oprav- Tvornica “Soko” iz Mostara je zaka-
dati iskljuèivo u cilju zaštita teritorija i snila sa isporukom borbenih helikoptera,
suverenosti SFRJ je èista besmislica i ali, da su oni i postojali, ne bi mogli ništa
pokušaj da se bez poznavanja vojne pro- drugo, nego imati pomoænu ulogu u
blematike progura ideja da je u svemu uništenju oklopne tehnike.
velikosrpska ideja držanja ostalih naro- Autora bi mogli pitati zašto je amerièki
da u pokornosti. general Clark držao borbene helikoptere
Fizièki postojeæi moguæi neprijatelj bila AH-64 Apache u Albaniji i nije ih smio
je jedna od supersila. Formalno obje, upotrijebiti u uništavanju srpskih tenko-
stvarno SSSR sve do dolaska Gorbaèova, va na Kosovu, veæ je koristio avione A-10
a nakon toga je ubrzo uslijedio i kraj JNA: s topom 30 mm i zrnima od osiromaše-
Stoga je svako usporeðivanje SFRJ sa nog urana. Preko mjesec dana bili su
Bugarskom, Austrijom ili Rumunjskom Apachi u Albaniji, a da nisu izvršili niti
obièna besmislica. jedan borbeni let. Naime, borbeni
Na str. 312. Ogorec navodi da “Znat- helikopter kljuca tenkove sa strane, a lov-
no veæi broj borbenih zrakoplova u odno- ci – bombarderi jedini mogu nešto ura-
su na helikoptere u sastavu jugoslaven- diti u ozbiljnom udaru po takvoj gru-
skog ratnog zrakoplovstvu ukazuje na paciji.
ofenzivnu namjenu tog vida oružanih Bilo je predviðeno da jugoslavensko
snaga.” (U fusnoti on navodi da se kao lovaèko bombardersko zrakoplovstvo
parametar ofanzivnog borbenog aviona djeluje 20 dana do svog potpunog is-
smatra lovaèko bombarderski avion /Ja- trošenja pod pretpostavkom 5% totalnih
streb, Galeb, Orao G-4/. Nasuprot tome, gubitaka dnevno. Tako je i dimenzionira-
izrazito defanzivna borbena sredstva / no. Iza našeg 20-dnevnog održanja bilo
npr. helikopter za protuoklopnu borbu/ je predviðeno da primimo pomoæ u
su u JRV slabo zastupljena...) NATO- a u zrakoplovstvu. Zato je naèi-
Ovdje imamo još jedan primjer šarla- njen i cijeli lanac aerodroma duž jadran-
tanskog zakljuèivanja o vojnoj problem- ske obale. Trajanje našeg L-B zrakoplov-
atici. Autor bi kao prvo trebao objasniti stva bilo je predviðeno samo 20 dana,
kako bi se to jedna sovjetska operativno ali da pritom nanese znaèajne gubitke
manevarska grupa zaustavljala ili barem operativno manevarskoj grupi prije nje-

148

Untitled-1 148 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

nog pokušaja da uðe u “bastion”. Ne Utva – Panèevo i Ikarus, koje su preostale


postoji dokument koji potvrðuje da bi nakon nacionalizacije. Iako su tu bili
nam zapadni saveznici pružili pomoæ smješteni vrlo školovani kadrovi, ta in-
nakon dvadeset dana, ali je to izgleda dustrija je preseljena u Mostar da bude
bilo dogovoreno na najvišem vrhu. na što veæoj operativnoj dubini. Takoðer,
(Strana 143., gledišta autora o vojnoj prema planskom rasporedu preseljeni su
industriji) i vodeæi struènjaci svih profila. Od Mem-
U fusnoti 91. autor navodi: ”Uzima- oranduma SANU do danas se u Srbiji dan
juæi u obzir èinjenicu da su Slovenija i i noæ tutnji da je bila rijeè o politièkom
Hrvatska bile tehnološki najrazvijenije aktu skrojenom protiv Srbije, te se up-
republike, logièno bi bilo da upravo na liæe u to i samog Tita, jer se navodno htje-
tim prostorima bude lociran veæi dio lo naškoditi Srbiji. Da nije bilo Rezolucije
vojne industrije, pa se može zakljuèiti da IB-a, tvornice zrakoplovne industrije
je ovakav razmještaj postrojenja vojne “Ikarus – Utva” nikada se ne bi selile iz
industrije voðen iskljuèivo politièkim Beograda.
motivima, mada se u službenim tu- U Kraljevini Jugoslaviji je poèela i pro-
maèenjima navode vojno strateški razlozi izvodnja malog autobusa “Praga”, što je
kao dominantni.” nastavljeno 1945. godine, no uraðeno je
Ovaj navod kao da je prepisan iz srp- samo nekoliko alata. To je raðeno u “Fab-
skih memorandumskih èlanaka, samo s rici motora Rakovica”. Proizvodnja auto-
obratnim predznakom. Rijeè je o tvrdnji busa je preseljena u Maribor, gdje su
da su politièki motivi razlog zašto je zra- Nijemci podigli tvornice, a bilo je i kadro-
koplovna industrija preseljena iz Srbije. va koji su za to vrijeme radili odliène au-
No, rijeè je o neèemu drugom. U Kra- tobuse srednje velièine. (Srbi smatraju i
ljevini Jugoslaviji su se za kopnenu vojsku danas kako je to bila politièka odluka.
proizvodile puške “Mauzer”, puškomi- No, na tom mjestu u Rakovici je bila pred-
traljez “Zbrojovka” po licenci, kao i sva viðena proizvodnja mlaznih motora po
moguæa streljiva, baruti i eksplozivi. To licenci, što je obustavljeno zbog pomanj-
je bilo koncentrirano u Užicama i dalje kanja novaca.)
od Beograda (Kragujevac, Luèani...) Naš je autor na još manjoj struènoj
U Beogradu i Panèevu su bile zrako- razini kada govori zašto poslije Rezolu-
plovne tvornice Rogožarski, Ikarus, Zmaj cije IB teška vojna industrija nije locirana
i Utva. Poèetak zrakoplovne industrije u u Hrvatskoj ili Sloveniji, ne uviðajuæi kako
Srbiji datira iz 1922. godine. Poslije su nije postojala operativna dubina u sluèaju
licencno raðeni zrakoplovi Hawker Fury, napada VU.
Bristol Blenheim, a u Smederevskoj Palan- U Hrvatskoj je, npr. u Lièkom Osiku
ci radio se tada najmoderniji srednji bom- raðena teška vojna industrija za topovske
barder Dornier Do-17. Postojali su ka- granate. Ipak, tu nije pomagala tehnièka
drovi školovani u Francuskoj i Njemaèkoj. razvijenost hrvatskih kadrova. Nitko nije
Proizvodio se i domaæi lovac IK-3 koji je htio iæi u Lièki Osik, pa su se kadrovi plan-
bio nešto sporiji od Me-109, ali znatno skim rasporedom skupljali iz cijele Jugo-
pokretljiviji. slavije i morali jedan dio svog radnog vije-
Poslije Rezolucije IB-a Rusi su mogli ka tamo ostaviti, dok se nisu stvorili
doæi tenkovima za jednu noæ u tvornice domaæi kadrovi.

149

Untitled-1 149 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

Na str. 143, fusnota 93 navodi se: “Za dosta dobrog školskog zrakoplova “Ga-
vrijeme pritiska informbiroovske politike leb” iz kojeg je manjim preinakama i
zemalja socijalistièkog bloka, veliki dio doradama stvoren lovaèko bombarder-
oružja uvezen je iz zapadnih zemalja ski zrakoplov skromnih moguænosti “Jas-
(posebno SAD), a normalizacijom odnosa treb”, te posve promašenim projektom
sa SSSR-om, opet se naviše uvozilo od lovaèko – bombarderskog zrakoplova
njega kao “prirodnog” saveznika.” “Orao”. Zbog nemoguænosti jugosloven-
Treba reæi kako su za vrijeme IB-a, kao ske industrije da zrakoplovstvu osigura
poklon primljeni vrlo veliki kontigenti kvalitetan borbeni zrakoplov, njihov oslo-
amerièkog naoružanja. JRZ je tada imalo nac je ostao zastarjeli lovac sovjetskog
lovac bombarder F-84 G Thunderjet i lo- podrijetla Mig 21.”
vac F-86 Sabre. Nitko u Europi nije imao Pogledajmo prvo èinjenice. Lovac
bolje lovce i lovce-bombardere. To su bili bombarder “Jastreb” je lansiran kada je
najmoderniji avioni u Korejskom ratu, a prestala obilna amerièka pomoæ i kada
mi ih primamo odmah iza tog rata. je trebalo zamijeniti F-84 G Thunderjet.
Normalizacija odnosa je posljedica Tada smo se suoèili s dva problema:
politike Hrušèova, ali više nikada nije pri- a) Nisu postojala dovoljna novèana sred-
hvaæena ideja da je SSSR naš “prirodni” stva za kupovinu nekog skupog lovca
saveznik. bombardera na Zapadu. Na Istoku nismo
Poèetkom 60-tih mi od SSSR-a ku- htjeli iæi u dalje nabavke, osim lovca Mig-
pujemo jedan puk Mig-21 koji je tada -21 koji je u to vrijeme bio prvorazredni
bio meðu najboljm lovcima na svijetu. U lovac.
Indijsko – pakistanskom ratu obarao je
b) F-84 G nije smio èak ni rulati po travi,
amerièki F-104. Ni poznati amerièki lo-
a kamoli koristiti se s travnatih aerodro-
vac F-4 Phantom II po amerièkom pri-
ma. Mi smo veliko amerièko zrakoplov-
znanju nije mogao istjerati odnos oba-
stvo bazirali na malom broju aerodroma
ranja 1:1 s Mig 21. Mi smo Mig-21
sa betonskim stazama i mogli smo biti
povoljno kupili, robom široke potrošnje
imobilizirani uništenjem pista. To je bio
(cipelama, vinjakom, namještajem, itd.).
jedan od razloga da se usvoji “Jastreb”
No, nikada za vrijeme Tita nije se smjela
manje nosivosti, koji se u nuždi mogao
koristiti maksima o SSSR-u kao “prirod-
koristiti sa travnatih uzletišta.
nom” savezniku. To se kosilo s osnovnom
postavkom koju je Tito zastupao u pokre- Avion “Orao” je projektiran za napade
tu nesvrstanosti – o “ekvidistanci izme- na ciljeve na zemlji. Nije lovac – bom-
ðu dvije supersile” kao osnovi egzi- barder, nego jurišnik (Attack plane) Ima
stencije pokreta nesvrstanosti. sve osobine takvih aviona, a u projekti-
Na str. 146. piše: “Ratno zrakoplov- ranju je korištena osnovna ideja, pa i neki
stvo i protuzraèna obrana kao vid elementi aviona Jaguar.
oružanih snaga patili su od sliènih prob- Osnova za takav avion je snažno topo-
lema. Nespremnost jugoslovenske zrako- vsko naoružanje. “Orao” ima 2 topa GŠ-
plovne industrije za realizaciju složenijih -23 od 23 mm. To su topovi s dvije cijevi
i zahtjevnijih projekata, a s druge strane i on ispaljuje teoretski 1700 metaka po
forsiranje oslonca na vlastite snage po cijevi u minuti. To je 4x1700 = 6800
svaku cijenu, rezultiralo je proizvodnjom metaka u minuti mješovite municije 23

150

Untitled-1 150 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

mm. S tim zrnima “Orao” ne može sigur- èega 1 nosaè helikoptera, 3 krstarice i 7
no uništiti tenkove, ali može svu drugu razaraèa, ili Grèke èiju je glavnu flotnu
oklopnu tehniku (oklopni transporteri, snagu èinilo 12 razaraèa.”
samohodni topovi...) Autor ovdje gubi iz vida èinjenicu da
“Orao” nosi veliki broj navoðenih i su Italija i Grèka èlanice NATO-a i da su u
nevoðenih raketa za uništavanje tenko- Sredozemnom moru. Širina Jadranskog
va, bombe od 250 kg (4 do 5 komada), a mora je takva da avion F-4 “Phantom II”
kao najvažnije nosi voðenu raketu “Ma- ili slièan naoružan protubrodskim raket-
verick” s kojom može napadati važne ci- ama od talijanske do naše obale preleti
ljeve s 15 do 20 km udaljenosti, izvan za 8 minuta. U takvim okolnostima svaki
dometa uže PZO obrane. To znaèi da je veæi brod prestavlja glinenog goluba.
sposoban za napad sa daljine (Stand-Off Zato nije bio obnavljan ni razaraè “Split”.
Attack), što je važna stvar za jurišnike. S Od uvoðenja raketa kategorije francuske
brzinom od oko 1000 km na sat, “Orao” “Exocet”, amerièki admirali su ustanovili
je brži od amerièkog jurišnika A--10 War- da na uskim morima treba biti nevidljiv.
thog, koji, pak, nosi snažan top 30 mm s To postižu podmornice. JRM je u svom
zrnima od osiromašenog urana, te ima sastavu imala raketne topovnjaèe i male
oklopljeno pilotsko sjedište. podmornice. Autor iznosi “mudru” mi-
Orao je ispao skuplji od naših oèeki- sao da je podmornica ratni brod izrazito
vanj, imao je dulje vrijeme pripreme i ofanzivne namjene. Koji je to ratni brod
održavanja, ali je u praksi pokazao da danas izrazito defanzivne nemjene? Da
izvršava svoje namjene. Tako je “Orao” li su torpedni èamci ili raketne topovnjaèe
djelovao na Kosovu cijelo vrijeme ratnih koje smo imali brodovi defanzivne na-
djelovanja na super maloj visini i uopæe mjene? Jesu, ako se koriste u obrani naše
nije napadnut od britanskih i amerièkih obale. Kao i podmornica malih depla-
lovaca koji se nisu smjeli spustiti na visinu smana koja vrši istu ulogu samo što je
ispod 5000 metara zbog jake PZO (na skrivenija.
malim visinama). Jedan amerièki A-10 je Prema autoru, teško topništvo je
dobio pogodak u motor i sletio je u Sko- izrazito ofanzivno oružje, kao i lovci bom-
plje. barderi za uništavanje tenkova. Takvi
Autor je zaboravio spomenuti G-4 stavovi predstavljaju obiènu glupost. To
“Supergaleb” koji je izazvao interes na što je JNA imala doktrinu obrambenog
izložbama u Parizu i Londonu. Kupljen je rata ne znaèi da bi se protiv tenkova bo-
od države Uman – Miamar (bivša Burma), rili PT minama i ruènim raketnim bacaèi-
a ispitali su ga i Amerikanci koji su molili ma.
da daju management i njihov motor, pa Dugo nisam mogao razumjeti o èemu
su bile razmatrane moguænosti plasma- se radi, èemu služi svo to natezanje i
na aviona. A onda je došao raspad SFRJ: sofizmi autora koji oèito ne poznaje vojnu
Na strani 134. autor govori o ratnoj problematiku. No, cilj autora je bio podu-
mornarici, pa je interesantno vidjeti nje- prijeti svoju osnovnu ideju, koja predstav-
govu struènost. “Jugoslavenska ratna lja i svrhu knjige, da je JNA posjedovala
mornarica nije imala nijedan veæi brod prekomjerno zastarjelo ofanzivno oružje
(za razliku od npr Italije koja je posjedo- kako bi srbizirana vojna sila držala sve
vala èak 39 velikih plovnih jedinica, od ostale narode u pokornosti.

151

Untitled-1 151 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

Zakljuèak Jugoslavija i njene OS su od 1948. go-


dine pa do najmanje 1980. godine i
Kako su autorovi stavovi o politièkom gradile nezavisan položaj izmeðu dve
radu u JNA temeljeni na stavu da je on supersile i to je stanje veæ 1957./58. go-
bio navodno usmjeren podvrgavanju dine potpuno uèvršæeno – barem do kraja
aktivnog sastava JNA srpskom utjecaju, Totova života. Obrambena vojna doktri-
na to se ne bi posebno osvrtao. na JNA uvijek je naglašavala moguænost
Zato sam obradio nekoliko izvadaka napada od jedne ili druge supersile, no,
iz njegovih opisa naše vojne doktrine, svi su znali stvarnu opasnost. Po okon-
posebno gledišta autora o naoružanju. èanju Tršæanske krize 1953. godine nika-
On želi izvuæi zakljuèak da je JNA bila nao- da više nije postojala realna opasnost od
ružana zastarjelim “ofanzivnim” naoru- napada sa Zapada. Zbog kojeg bi to cilja
žanjem, ne s razlogom obrane zemlje (ili Zapad trebao zaratiti i izgubiti hiljade
nekog osvajanja), nego s osnovnim cil- vojnika da bi pokorio dio naše zemlje,
jem da prosrpska JNA ostvari i održi dom- kada su i oni sami strepili od napada
inaciju nad nesrpskim narodima. Autor daleko nadmoænije armade sovjetskih
to posrbljavanje JNA smješta u dugo vre- kopnenih snaga, koji su mogli sprijeèiti
mensko razdoblje u kome se to polaga- samo nuklearnim oružjem.
no provodilo, tako što iskaèe iz vremen- Druga vjerovatnost, bio napad iz
skih okvira u kojima je JNA postojala s SSSR-a, ako tamo vlast preuzme neka
odreðenim ljudima. Tako izlazi iz okvira radikalnija struja, u pojedinim trenucima
fizièke stvarnosti, a o naoružanju govori bila je vrlo vjerovatna, a postojao je i
s nepoznavanjem èinjenica, kao i os- snažan motiv za to. Jugoslavija je, svojim
novnih principa. Radi li to namjerno ili nezavisnim postojanjem kao socijalistiè-
zbilja ne poznaje stvari, to ovdje nije bit- ka zemlja bila loš uzor za Madžare, Èehe,
no. Naime, autor je sve usmjeravao na Rumunje itd.Prema mišljenju radikalnih
osnovnu ideju, izraženu još u predgovo- tvrdolinijaša, Jugoslavija je bila uzrok
ru – kako je cilj naoružavanja JNA bio ne nestabilnosti u zemljama Istoènog blo-
obrana zemlje, nego držanje u pokorno- ka. Prema tome, jedini stvarno moguæi
sti nesrpskih naroda. Rijeè je prvenstveno napad s radikalnim ciljem mogao je doæi
o zamagljivanju stvari s velikim brojem iz SSSR-a, dok bi ostale istoène zemlje
grafièkih prikaza koji daju crtu nauènog predstavljale dekor.
pristupa problemu, premda prikazi nem- Nije mi namjera razlagati sovjetsku
aju suštinske veze s problemima o koji- doktrinu dubokih operacija i bojeva. Njoj
ma autor govori. Pokušati æu to jed- se nitko ne bi mogao oduprijeti na te-
nostavno obrazložiti. renu kao što je Madžarska i Vojvodina.
Prvo, svaka rasprava o vojnoj sili neke Oni bi se mogli uz male poteškoæe pro-
zemlje mora biti postavljena u geopoli- šetati od Subotice dolinom Morave do
tièke okvire, kako prostorne, tako i vre- Soluna. Pravac Zagreb – Karlovac – Ogu-
menske u kojima je vojna sila postojala. lin – Rijeka mnogo teži, ali je prolaz mo-
Èinjenica je da je Jugoslavija poslije II guæ uz poteškoæe iznad Ogulina.
svjetskog rata bila pravi saveznik sa SSSR- Jedino što nam je preostajalo bio je
om samo do 1948. godine, kada su se “bastion” od ušæa Vrbasa do mora i ušæa
tek poèele formirati dvije supersile. Bivša Drine do mora. Na tom prostoru glaso-

152

Untitled-1 152 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

vita sovjetska tenkovska i motomehani- cijevne raketne bacaèe dometa 50 do 60


zovana snaga gubi svu svoju vrijednost km I (c) rakete Z-Z dometa 80 do 120
– praktièno opada na nulu. Veæ od Re- km. Glupost je govoriti kako je sustav arti-
zolucije IB-a, na podruèje BiH je preselje- ljerije ofanzivan ili defanzivan jer je i jed-
na vrlo razvijena zrakoplovna industrija no i drugo. JNA je imala razvijenu tešku
iz okolice Beograda, uz stalne proteste artiljeriju + višecijevne raketne bacaèe +
iz Srbije. Još i danas to tamo smatraju za jedan broj raketa Z-Z “Luna” dometa do
Titovu podvalu. Ni Hrvatska, niti Slovenija 80 km.
nemaju potrebnu operativnu dubinu za Zrakoplovstvo ima lovaèke avione, a
formiranje “bastiona”. Naime, nitko ne lovce bombardere danas su zamijenili
bi mogao tvornicu zrakoplova staviti npr. avioni za napade na ciljeve na zemlji. I
na vrh Kapele. Navedenim èinjenicama Mig 21 može ostvarivati ulogu lovaca –
su bile podvrgnute sve ideje o bombardera, a „Orao“ može biti lovac
premještanju zrakoplovne industrije i protiv helikoptera i krstareæih raketa (Tu
podizanju nove teške vojne industrije. zadaæu je uspješno ostvarivao u ratu
Laka vojna industrija, npr. proizvodnja NATO – SR Jugoslavija).
streljaèke municije u Užicama mogla je u Manje podmornice i raketne topov-
ratu premjestiti svoje strojeve za tri dana, njaèe takoðe èine jedan sustav i upitno
pa je zato bolje bilo da danonoæno radi je što je tu ofanzivno ili defanzivno. U
nego da se premješta. Premda su u “bas- sluèaju obrane jadranske obale, podmor-
tionu” bile podignute i nove tvornice nice bi služile obrani od napada veæih
municije. brodova, kao i raketne topovnjaèe. Oba
To je predstavljalo osnovu za naša tipa plovnih objekata mogu se sakriti u
razmišljanja o naoružanju i radu na nje- skloništa u stijenama jadranske obale i
govom razvoju. Radilo se o stvarnom mo- postati „nevidljivi“, za razliku od veæih
guæem neprijatelju, radikalnim snagama brodova koji bi postali glineni golubovi
koje preuzimaju vlast u SSSR-u. Stoga svi u uvjetima uskog mora.
dijagrami o naoružavanju Jugoslaviji su- Èinjenica je da je JNA imala veliki broj
sjednih zemalja, Italije, Rumunjske, Au- tenkova i o tome se vodila diskusija u
strije itd. imaju smisla kao da je uspored- Generalštabu. Ipak, veæ od 1980. god-
ba raðena sa Burmom, Mongolijom ili ine smo razvili sva postojeæa PT sreds-
Argentinom. Svi jugoslavenski susjedi bili tva: ruènu PT kumulativnu bombu s pa-
su unutar ili NATO-a ili Varšavskog ugo- dobranèiæem, raketni bacaè „Osa“ i
vora, a i prije toga na strani Zapada ili „Zolja“, poluautomatsku raketu „Maljut-
SSSR-a i bili su potpuno nesamostalni u ka“ II, uz sofisticirane PT mine, što autor
politièkom odluèivanju. Tako je naše nije ni spomenuo.
naoružanje, prema našim moguænosti- Veæ 1970. – 72. godine je utvrðeno
ma, bilo odreðeno za obranu od agresije da je vojno strojarstvo JNA dobro, ali da
koju bi vodio SSSR, a ne neka susjedna moderno naoružanje mora imati elek-
zemlja. troniku. Stoga JNA u suradnji sa Šveð-
Kada danas govorimo o naoružanju, anima razvija lasersko – raèunarsku gru-
onda mislimo na borbene sustave. Artil- pu za top novog tenka koji je raðen po
jerija je borbeni sustav koji sadrži (a) licenci sovjetskog tenka T-72. Opremljen
cijevnu artiljeriju – topništvo, (b) više- je našim motorom, lasersko-raèunalnom

153

Untitled-1 153 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

grupom i optoelektronikom, te je dobijen Kadijeviæa. Stoga i podvaljuje tumaèenje


novi tenk T-84, bolji od sovjetskog. SSSR-a kao “prirodnog saveznika” i u vre-
Prodan je Kuwaitu i dobro se pokazao u menu Tita, što je tipièna neistina.
Zaljevskom ratu. Finalizator tog tenka Vojna sila bivše Jugoslavije je knjižica
bila je strojarska industrija u Slavonskom namijenjena neukim ljudima ili onima koji
Brodu, uz kooperante po cijeloj Jugo- zaslijepljeni mržnjom gutaju svaku neto-
slaviji. ènost, ako su samo prikrivene kakvom
Instituti Vinèa, Ruðer Boškoviæ i Jožef fusnotom ili besmislenim dijagramima.
Štefan radili su punim kapacitetima na Spinoza je izrekao mudru misao: Igno-
laserskoj tehnici. JNA je financirala novi rantio non est argumentum. Milan Ogo-
pogon Iskra – Optoelektroniku. U razdob- rec misli da je izumio novu star time što
lju oko 1980. do 1985. godine, zagre- kod njega Ignorantio argumentum est.
baèka elektronska industrija bila je na Ipak, to vrijedi samo za neuke ljude.
višoj razini u odnosu na južnokorejsku ili
tajvansku, kao i institut „Ruðer Boškoviæ“. Bilješke
Gdje su oni danas u odnosu na Taiwan?
O autorovom poznavanju stvari go- 1 Zlatko Renduliæ (1920.) general pukovnik
vori i njegova tvrdnja da je Branko Mam- zrakoplovnotehnièke službe JNA. Završio je
ula osnivaè ideje „bastiona“. Mamula je Zrakoplovno vojno uèilište u SSSR-u,
postao naèelnik G.Š. iza Potoèara 1980. tehnièki fakultet u SAD i doktorirao na
Strojarskom fakultetu u Beogradu. U JNA
godine, a tek iza toga Savezni sekretar
je bio naèelnik Zrakoplovno- tehnièkog
za narodnu odbranu. Svi glavni projekti, instituta, naèelnik uprave u RZ i PZO, te u
osim aviona u tvornici „Soko“, rade se Generalštabu JNA. Autor je veæeg broja
veæ prije njegovog vremena, veæinom iz- znanstvenih radova i knjiga. Aerodinamika
van „bastiona“ u tvornicama civilne, a (Beograd, 1960.), Mehanika leta (Beograd,
1962.), Vazduhoplovne doktrine (Beograd,
ne vojne industrije. Autor ne zna da je
1974.), Nauènotehnièki progres i naoru-
JNA PT raketu „Maljutka“ II i PZ raketu žanje (Beograd, 1981.), Svemirska oružja i
„Strela“ 2M radili po sovjetskoj licenci, rat zvezda (Beograd, 1988.), Ratovodstvo i
ali sa našom elektronikom. Autor tvrdi nauèno-tehnièki progres (Beograd, 1992.)
da smo nabavljali zastarjeli lovaèki avion 2 (Nap.ur.) Nakon sovjetske vojne intervencije
Mig – 21. To je u svoje vrijeme bio odlièan u Èehoslovaèkoj, JNA je orijentirana na
obranu granica prema istoènom bloku, s
avion kupljen za te novce, a bio je kupl-
težištem prema Madžarskoj. Glavnina
jen robom široke potrošnje. Autor zabo- oklopno – mehaniziranih snaga je bila
ravlja da Hrvatska danas ima taj avion koncentrirana na podruèju sjeverozapadne
kao jedinog lovca, kada je veæ stariji od Hrvatske, Slavonije i Vojvodine. To je trajalo
pilota koji na njemu lete. U vrijeme prave do 1988. godine kada je znatno smanjen
broj roènih vojnika u tim postrojbama što
JNA (do 1983.) Mig –21 zasigurno nije
je bio znak da se iz Maðarske više ne
bio zastario avion. oèekuje ugroza Jugoslavije. Razlog za to je
Mogu nastaviti s nabrajanjem, no perestrojka u SSSR-u. Iste godine je umi-
mislim da je oèevidno da autoru mnogo rovljen i admiral Branko Mamula.
toga nije poznato i zato zamagljuje stvari 3 (Nap.ur.) Radi se o komandno – štabnoj
za neuke ljude. Njegov je cilj bio da in- vježbi “Sloga-83” koja je u prvom redu
predstavljala osnov za osporavanje uloge
terval JA i JNA od 1945. godine do 1980. Teritorijalne obrane, što je proces dovršen
godine (Tita) izjednaèi sa intervalom 1987./88. godine usvajanjem novog ustroja

154

Untitled-1 154 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

=S SFRJ i porastom mirnodopskog utjecaja zapreèavanje. Na srednjim rastojanjima


JNA na TO, a u sluèaju rata i potpunog pot- protuoklopnu borbu bi vodile prvenstveno
èinjavanja. Vidi: Mamula, Branko (2000.): protuoklopne i oklopne postrojbe JNA i TO,
Sluèaj Jugoslavija. Podgorica, str. 59-72. dok bi to na velikim rastojanjima bila
4 (Nap.ur.) Vidjeti fusnotu 3. zadaæa zrakoplova, helikoptera i topništva
5 (Nap.ur.) Vidjeti fusnotu 2. za potporu. Detaljnije u: Strategija oružane
6 (Nap.ur.) Strategija oružane borbe SFRJ borbe, Beograd 1983., 196. – 201.
zbog potencijalne izvedbe agresije s
oklopništvom kao nositeljem prodora,
držala je protuoklopnu borbu najvažnijim
sadržajem oružane borbe. Na malom
rastojanju protuoklopna borba bi bila
voðena osobnim protuoklopnim sred-
stvima uz masovnu uporabu sredstava za Zlatko Renduliæ

ÈEÈENSKI VUKOVI I RUSKI MEDVJED

Anatol Lieven (1998.): Chechnya - Tombstone of Russian Power. New


Haven and London: Yale University Press, 436 str.

Molitve robova se ne èuju na nebu. ga, Chechnya - Tombstone of Russian


Power je djelo koje, kako navodi autor,
(al- Yaragi, voða nakšibendijskih
koristi rat u Èeèeniji koji je trajao od pros-
derviša u Èeèeniji i Dagestanu, oko
inca 1994. do kolovoza 1996. godine kao
1820.)
prizmu kroz koju sagledava kolaps ruske
Maleni “nepovijesni” narod sa Kavkaza, države i vojske, te slabost ruskog nacio-
mali prljavi rat imperija u raspadanju i nalizma u devedesetima. Knjiga je po-
nevjerovatni obrati u borbi nekada druge sveæena èeèenskom narodu i njihovoj vi-
najmoænije vojske na svijetu i gerilaca koji šestoljetnoj borbi za slobodu, a sastoji
nisu prošli ni osnovnu taktièku obuku. se od tri dijela.
Sve pomiješano na prostoru od kojih 100 U prvom dijelu, The War, autor go-
x 150 km, uz puno civilnih žrtava i neu- vori o tijeku rata u Èeèeniji, svojim isku-
plitanje meðunarodne zajednice u “unu- stvima tijekom posjeta ratom zahvaæe-
trašnje probleme Rusije”. A sve zbog nom Groznom, razvitku dogaðaja u Rusiji
jedne jedine želje – želje za slobodom. i Èeèeniji od 1991. do 1994. godine koji
Anatol Lieven je urednik Strategic su prethodili ratu. Rijeè je o tijeku rata,
Commentsa i ekspert za postsovjetske naèinu na koji je ruska vojska planirala
dogaðaje u International Institute for operaciju, te njenom odvijanju koje je
Strategic Studies, London. Njegova knji- naizgled jednostavnu operaciju pretvo-

155

Untitled-1 155 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

rilo u debakl. Lieven navodi kako ruska odnosa prema vojnom pozivu i demilita-
slabost i vojni poraz u Èeèeniji, te ras- rizaciju, te ulogu urbanog i ekonomskog
tuæa nesposobnost Rusije da projecira razvitka na društvo i oružane snage.
svoj utjecaj izvan državnih granica go- Lieven zatim razmatra neuspjeh on-
vori ne samo o slabosti države, korupciji oga što naziva “srpska opcija” u Rusiji.
i ekonomskom propadanju. Tu je rijeè “Srpskom opcijom” autor naziva kombi-
primarno o moralnoj krizi u ruskom dru- naciju triju èimbenika: “kretanje glavnih
štvu, stupnju cinizma, apatije, atomiza- dijelova vladajuæe komunistièke elite pre-
cije i pohlepe koja svaki pokušaj pokret- ma radikalnim nacionalistièkim pozicija-
anja društva zarad ostvarenja kolektivnih ma u namjeri oèuvanja svoje moæi koja
ciljeva èini ekstremno teškim. rezultira pokušajima državnih èimbeni-
Razmatrajuæi rusko èeèenski rat koji ka da rasplamsaju nacionalni strah i ter-
je trajao od prosinca 1994. do kolovoza or, naroèito meðu pripadnicima dotiène
1996. godine autor navodi da se može nacionalnosti koji žive izvan državnih
promatrati kao jedan od kljuènih mome- granica. Drugi èimbenik je mobilizacija
nata u novijoj ruskoj povijesti ne zbog lokalnih etnièkih grupa, naroèito pripad-
svog posebnog znaèaja ili posljedica, nika dijaspore, djelomièno kao rezultat
koliko što je poslužio da ukaže na kraj manipulacije, a dijelom na osnovama
Rusije kao velike imperijalne i vojne sile. stvarnog povijesnog straha, mržnji i
Iz toga proizlazi i središnja teza knjige lokalnih ratnièkih tradicija. Treæi èimbe-
da analizirajuæi današnju Rusiju, ne tre- nik je eksplatacija postojeæih sukoba od
ba tražiti usporedbe s carskom Rusijom strane kriminalnih bandi i “gospodara
ili SSSR-om, veæ s obrascima nastanka rata” koji se predstavljaju manje ili više
liberalnih država u jugoistoènoj Europi i iskreno kao nacionalistièke milicije.”
latinskoj Americi. (s.219.) No, taj scenarij nije uspio u Rusiji
U drugom dijelu, The Russian Defeat, Autor poglavlje završava analizom
autor se upustio u raspravu o izvorima vojnih uzroka ruskog poraza u Èeèeniji,
nacionalizma, usporeðujuæi rusko koloni- gdje govori o stanju ruske vojske u deve-
jalno iskustvo na Kavkazu sa iskustvima desetima, njenoj stvarnosti i problemima
drugih europskih kolonijalnih sila. Lieven s kojima se suoèila. Od nedostatka obuke
se bavi stanjem u Rusiji u devedesetima, i opreme, preko manjka financija, ljudst-
te tranzicijskim problemima koje je ona va, te jedinstva unutar samih oružanih
proživljavala. Pitanja privatizacije zajedni- snaga. On navodi da su nove društvene
èkog zemljišta i države, ruskom pasivn- vrijednosti kapitalizma i materijalizma,
om revolucijom, Rusijom kao slabom kao i opæa atmosfera korumpiranosti u
državom i društvom, te ruskim poduzet- Rusiji ujecali i na ruske oružane snage.
nicima (tajkunima) - “kompradorima” Korumpiranost je zahvatila i vojsku, a
kako ih Lieven naziva. On potom ra- novo društveno ozraèje je oslabilo i vojni-
zmatra socijalne i kulturalne promjene kovu spremnost da riskira svoj život i
koje su se dogodile u ruskom društvu od zdravlje za državu. Poraz u ratu u Afgani-
Drugog svjetskog rata naovamo. Tu je stanu i raspad SSSR-a koji je potom usli-
ukljuèio demografske promjene, stvar- jedio tražili su temeljite reforme koje se
nost današnje ruske populacije koja stari zbog turbulentnosti dogaðaja nisu do-
i istrošena je promjenama, te promjenu godile. Nova ruska vojska još sadrži ve-

156

Untitled-1 156 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

like dijelove nekadašnjih OS SSSR-a, a dovodi do prve èeèenske “pobune” 1785.


naslijedila je njihove poroke i slabosti, ne – 1791. godine, pod vodstvom šeika
uspjevajuæi stvoriti novi duh do poèetka Mansura Ushurme. Ruski povjesnièari
èeèenskog rata. Jedna od slabosti je bila koriste termin “pobuna” iako Èeèeni nisu
i nedostatak obuke, pogotovo u urba- nikad priznali bilo kakav oblik ruskog
nom ratovanju. Iako se Crvena armija suvereniteta. Niz ustanaka se nastavio
spremala se za veliki rat protiv NATO-a, ustankom gazi Mulaha, 1829. – 1834.
koji je trebao biti ostvaren kroz prostor godine, da bi, nakon njegove pogibije,
zapadne Njemaèke, jednom od najnase- predvodnik otpora postao imam Shamil,
ljenijih podruèja na svijetu, sovjetske pos- koji je pružao otpor Rusima do 1859.
trojbe uglavnom nisu imale nikakve pri- godine kada je bio prisiljen na predaju.
preme za urbano ratovanje, a kamoli za Reputacija koju je stekao djelovala je i
protupobunjenièka djelovanja, što se na Ruse, koji su se odnosili prema njemu
pokazalo u Afganistanu, a kasnije i u sa poštovanjem, èak mu dozvolivši da
Èeèeniji. Ruska katastrofa u Èeèeniji tim ode na hadž u Meku, da bi potom umro
je veæa što, dok su ruske invazione snage u Medini 1871. godine. Da bi savladali
brojale oko 50 000 vojnika, uz logistièku Èeèene, Rusi su nagomilali ogromnu voj-
potporu i teško naoružanje, Èeèeni nisu sku u podruèju sjevernog Kavkaza i poèeli
nikada okupili više od 3 000 boraca na voditi rat protiv same prirode, krèeæi šu-
jednom mjestu, naoružanih uglavnom me i preusmjeravajuæi vodotokove.
pješaèkim oružjem. Ogromne šume Èeèenije i Dagestana koje
Treæi dio, Chechen Victory istražuje su pružale siguran zaklon gerilcima su u
korijene èeèenskog društva, njihovu tra- potpunosti iskrèene, èime je to podruèje
diciju i njihovo povijesno iskustvo sa pretvoreno u stepu. Za razliku od Ameri-
ruskim i sovjetskim ugnjetavanjem. Èeèe- kanaca u Vijetnamu koji su koristili kemij-
ni na prostoru današnje Èeèenijie žive veæ ske agense da bi uništili šume, Rusi su
nekoliko tisuæa godina, vezani uz planine sve to uradili ruèno, ljudskim radom.
i šume. Njihova izoliranost je utjecala da Rusko – èeèenska mržnja je narasla do
ostanu do današnjih dana egalitarno strahovitih razmjera. Tako je ruski gene-
društvo bazirano na klanovima, bez vla- ral Aleksej Jermolov, zapovjednik Kav-
dara, feudalnih gospodara, vojnièke ili kaza, izjavio da je “samo mrtav Èeèen
trgovaèke kaste, kao i bez sveèenstva. dobar Èeèen”, nekih pedeset godina pri-
Povijest rusko èeèenskih sukoba proteže je nego što je to amerièki general Philip
se do vremena poèetka ruskog prodiranja Sheridan rekao isto za amerièke indijan-
na Kavkaz. Prvi kontakti izmeðu Èeèena ce. Borba protiv Rusa je postala dio èe-
i kozaka su zabilježeni u šesnaestom sto- èenske tradicije, pa se pojavilo i nepisano
ljeæu, kada su kozaci prešli rijeku Terek i pravilo da se Èeèen ne može oženiti dok
naselili se uz nju. Kozaci su u Dagestanu ne ubije barem jednog ruskog vojnika.
1604. godine doživjeli težak poraz, zbog Iako se vodio na udaljenim podruèjima,
èega su se povukli preko Tereka. Sredin- kavkaski ratovi su se usjekli i u rusku ko-
om osamnaestog stoljeæa dolazi do lektivnu svijest, kroz pisanje autora poput
jaèanja ruske vojne prisutnosti na Kavka- Ljermontova (Junak našeg doba) i Tolsto-
zu. Taj pritisak, s namjerom da Rusija ja (Hadži Murat) o hrabrim, plemenitim i
ovlada podruèjem sjevernog Kavkaza, zastrašujuæim planinskim narodima.

157

Untitled-1 157 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

Shamilov znaèaj za Èeèene je ne samo neophodno likvidirati više od 700 sta-


što je vodio uspješan gerilski pokret i novnika sela Khaibakh. “ Berija je svom
smatra se jednim od najuspješnijih geril- èasniku odgovorio odlikovanjem i una-
skih voða u povijesti, veæ što je postavio preðenjem. Sa svoje strane, Staljin je
temelje moderne èeèenske nacije i prvi službeno èestitao NKVD-u na uspješnom
uveo državne institucije u Èeèeniju. Šamil ispunjenju državnih zadaæa na sjevernom
je svoju vladavinu zasnivao na šerijatu Kavkazu.
pokušavajuæi stvoriti funkcionalnu islam- Promatrajuæi razdoblje poslijeratnog
sku administraciju kroz sustav lokalnih Sovjetskog saveza Lieven razmatra kako
guvernera. su Èeèeni uspjeli opstati u poziciji graða-
Nakon ruskog pokoravanja Kavkaza, na drugog reda u Sovjetskom savezu.
niz ustanaka i odmazdi vlasti terorom Zabrana kretanja, nemoguænost zapošl-
nastavio se i u vremenu SSSR-a. Povijest javanja u državnoj službi i loša reputaci-
Èeèena se može okarakterizirati i kao ja uèinili su da se Èeèeni okrenu ilegalnim
povijest etnièkog èišèenja i terora, koja poslovima, iz èega je izrasla i današnja
je kulminirala njihovom deportacijom u “èeèenska mafija” kao jedna od najjaèih
Kazahstan kada je èitav narod na Stalji- meðu ruskim kriminalnim organizacija-
novu zapovijed, 1944. godine preseljen ma. Impresivna je i njihova èežnja za
iz Èeèenije. Pod optužbom za kolaboraci- povratkom kuæi koja je, nakon Staljinove
ju s Nijemcima, kojima se prikljuèilo oko smrti, rezultirala samoorganiziranim pov-
stotinjak èeèenskih boraca kada su se ratkom u Èeèeniju. Deportacija je oèelièila
približili Groznom, na dan 22.02.1944. Èeèene i disciplinirala cijelu naciju u od-
godine je 478 479 Èeèena i Inguša nato- luènosti da se izbori za slobodu, posta-
vareno na vlakove i deportirano u Kazah- juæi središnjim odreðujuæim dogaðajem
stan. Na cilj je službeno stiglo 400 478 u suvremenoj èeèenskoj povijesti, èak i
ljudi, što daje dovoljno mjesta za pret- više od Shamilovih ratova. Naime, pre-
postavku da je oko 78 000 ljudi stradalo ma èeèenskom stajalištu, nije bila rijeè
tijekom puta – od gladi, smrzavanja ili samo o intenzivnoj patnji, veæ i o inten-
su bili ubijeni. Uz ove brojke, valja prido- zivnom i namjernom ponižavanju i to lju-
dati i brojne stanovnike koji nisu bili u di koji, kako Lieven navodi, spadaju meðu
stanju spremiti se za deportaciju u roku najponosnije na svijetu. Ipak, tijekom
od sat vremena, koliko su pripadnici deportacije Èeèeni su uspjeli oèuvati svo-
NKVD-a dali vremena stanovništvu da se ju kulturu, jezik, identitet i naroèito duh
pripremi za polazak, te su bili poubijani. neovisnosti, o èemu je svjedoèio i Alek-
To ukljuèuje stare, bolesnike koji su ubi- sandar Solženjicin. U tome im je pomog-
jani u bolnicama, te stanovnike udaljenih la etnièka solidarnost, meðusobna pot-
sela koji nisu bili u stanju na vrijeme pora zasnovana na srodstvu, kao i odlu-
spustiti se do vlakova za deportaciju. Iz- ènost da se preživi, te izrazito visoka sto-
vještaj pukovnika Gveshiana, èasnika pa raðanja, koja je rezultirala da se iz
NKVD-a svom pretpostavljenom Beriji u izgnanstva vratilo više Èeèena nego što
kojem navodi: “Zbog nemoguænosti ih je bilo deportirano.
transportiranja (deportacija je izvedena Analizirajuæi èeèensko društvo, autor
usred zime) i neophodnosti ispunjenja izdvaja njihove osobenosti koje su im
ciljeva operacije “Planinac”, bilo je pomogle u otporu ruskoj agresiji. Rijeè

158

Untitled-1 158 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

je prvenstveno o plemenskom ustrojstvu skom jeziku. Autor Èeèene naziva pri-


èeèenskog društva i onome što Lieven mordijalnom etnièkom nacijom, istièuæi
naziva plemenskom ratnièkom egalitar- kako njihov nacionalizam nije nastao ili
nošæu. Središte èeèenskog života pred- bio znaèajnije oblikovan u “state build-
stavlja teip, ili klan. Kako navodi ing” procesu, ekonomskom razvitku ili
antropolog Mahomet Mamakajev:”U masovnom opismenjavanju. Njihovu
srcu èeèenskog života su ideali srca, pobjedu u prvom rusko èeèenskom ratu,
snažnih i zdravih muških nasljednika i pripisuje historijskom obrascu u kojem
boljitak srodnika. Pojedinaèna smrt se ne su naizgled “primitivne snage”, kroz su-
smatra zlom, jer je neizbježna i poslana periorni moral, taktièku vještinu i uz sklop
od strane boga. Ali, ako postoji opasnost pravih okolnosti pobijedile imperijalne
od uništenja teipa, to se smatra najgor- vojske. Ipak, iako je èeèensko društvo bilo
om moguæom nesreæom.” (str. 340.) Vod- u stanju proizvesti prilièno uspješni oblik
stvo meðu Èeèenima preuzimaju osobe “ureðene anarhije” kako autor naziva
koje se istiæu osobnom hrabrošæu i stanje èeèenskog društva, ono nije bilo
postignuæima, prije nego po pravu nasl- u stanju podnijeti teret moderne države,
jedstva. Èeèeni su takoðe svjesni svoje pa èak ni èeèenske. Autor smatra kako
malobrojnosti i postoji nepisano pravilo su neki èeèenski obrasci ponašanja i tra-
da Èeèen ne ubija Èeèena. Autor navodi dicije koji su ih uèinili tako efikasnim rat-
kako se zatekao u Groznom prije rata, nicima, bili središnji i u njihovom na-
prisustvujuæi sukobu izmeðu pristalica ginjanju kriminalu i uspjehu kao “mafije”
Dudajeva i opozicije. Sukob se sveo na u Rusiji.
puškaranje, bez imalo želje sukobljenih Chechenya Tombstone of Russian
snaga da krenu u odluèni juriš i nad- Power predstavlja odlièan prikaz ruskog
vladaju protivnike. Taj prizor je utjecao i i èeèenskog društva, kao i Prvog rusko -
na Lievena da podcjeni èeèenske borbene èeèenskog rata i studiju koju bi pre-
sposobnosti. Kasnija ratna dogaðanja i poruèio i èitateljima koji se ne bave usko
demonstracije ratnièkih sposobnosti Èe- struèno ovom tematikom. Naime, knjiga
èena su ga iznenadila, obzirom na isku- je zanimljiva i metodološki kao cjelovit
stvo koje je imao. No, odgovor je bio jed- prikaz rata i društava koje su rat vodila.
nostavan. Èeèeni nemaju volje prolijevati Autor je osobno bio na poprištu dogaða-
èeèensku krv. A ruski agresori zasigurno ja, stekao uvid u stanje na terenu, kao
nisu Èeèeni. što je osobno intervjuirao brojne glavne
Na kraju ovog dijela, Lieven razmatra i sporedne aktere. No, nije se zaustavio
utjecaj islama na èeèensko društvo. na putopisu ili ratnoj reportaži veæ je te
Mnogo prije pojave Islama na Kavkazu, elemente ukomponirao u interdisciplinar-
Èeèeni su imali zajednièko ime i jezik, niz nu znanstvenu studiju kojom je pružio
klanova ujedinjenih u klanskom sustavu cjelovitu studiju ne samo rusko èeèen-
i set društvenih pravila koja Èeèeni skog rata, veæ i društvenih potresa i
smatraju svojom posebnošæu. Lieven pri- promjena koje su zahvatili Rusiju u post-
hvaæanje islama tumaèi dijelom njihove komunistièkom razdoblju. Lieven nije ni
borbe da oèuvaju svoju posebnost. pokušavao prikriti svoju fasciniranost
Knjiga daje vjerovatno prvi cjeloviti Èeèenima, no iz navedenog materijala,
antropološki portret Èeèena na engle- teško je ne biti fasciniran tim malo-

159

Untitled-1 159 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

brojnim narodom koji kao da je iznikao navike pokoravanja – ne samo pojedinaè-


iz nekih davno zaboravljenih narodnih ni pobunjenici meðu njima, veæ cijela
pjesama, s idealima hrabrosti, obiteljske nacija do posljednjeg èovjeka. To su bili
povezanosti, vjernosti, gostoprimstva i Èeèeni. (...) Èeèeni se nikada nisu trudili
èasti koji naprosto zvuèe bajkovito u vr- ugoditi šefovima, njihovo držanje je
ijeme post ciniènog svijeta. No, Lieveno- uvijek bilo odbijajuæe, dapaèe otvoreno
va fasciniranost nije ga omela u iscrpnoj neprijateljsko. (...) Bili su sposobni krasti
i objektivnoj analizi prepunoj detalja koji stoku, pljaèkati kuæe ili ponekad uzeti ono
pojašnjavaju stanje postsovjetske Rusije što žele silom. Što se njih ticalo, lokalni
i Kavkaza i koje, nažalost ne možemo sve stanovnici (Kazahstana) i oni izgnanici
navesti u prikazu. koji su se tako spremno pokorili, pripa-
Iako se u meðuvremenu odvio i dru- dali su manje – više istoj vrsti kao i šefovi.
gi rusko èeèenski rat, a stanje u toj zem- Èeèeni su poštovali samo pobunjenike.
lji je daleko od trajnijih kvalitetnih rje- A postoji još nešto izvanredno – svi
šenja, knjiga Chechnya - Tombstone of su ih se bojali. Nitko ih nije mogao
Russian Power æe ostati još dugo aktual- zaustaviti da žive kako hoæe. Režim koji
na kao odlièna studija postsovjetske je vladao zemljom trideset godina nije ih
Rusije, Kavkaza i naravno, Èeèena, ma- mogao prisiliti da poštuju njegove za-
log naroda koji slobodu cijeni iznad sve- kone.”
ga. Slika koju je pružio Aleksandar Solže-
njicin u “Arhipelagu Gulaga” vrijedi i
danas. “Postojala je jedna nacija koja se
nije željela predati, prihvatiti mentalne Tarik Kulenoviæ

SVE DO KRAJA SVIJETA?

Radovan Vukadinoviæ (2001.): Meðunarodni odnosi od Hladnog rata do


globalnog poretka. Zagreb: AKD, 494 str.

Kao i svaku od brojnih dosadašnjih au- globalne scene, preko detanta, do naših
torovih knjiga (petnaestak samo u Hrvat- vremena koje obilježava sintagma “novi
skoj) i najnoviji rad odlikuje ponajprije svjetski poredak”.
jasnoæa izražaja te pozamašan opseg koji U razdoblju od poèetka Hladnog rata
pokriva. U ovom sluèaju pratimo povijest do današnjice novog svjetskog poretka
meðunarodnih politièkih odnosa od kraja meðunarodni odnosi su bili u jednoj od
Drugoga svjetskog rata i njemu pripada- najdinamiènijih etapa svog razvitka. Ta
juæeg poèetka hladnoratovske bipolarne duga etapa ima ishodište u Drugom svjet-

160

Untitled-1 160 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

skom ratu i njegovim posljedicama. Do- vor o prijateljstvu izmeðu Francuske i


tadašnji eurocentrièni sadržaji meðuna- Velike Britanije iz 1947., da bi godinu da-
rodnih odnosa izgubili su na važnosti u na kasnije bio sklopljen i Bruxelleski pakt
korist globalne orijentacije s ciljem uklju- s ciljem gospodarske suradnje država
èenja novih aktera i sadržaja. èlanica. Na obzoru je bila jedna sasvim
Prvo i najveæe poglavlje naslovljeno je konkretna prijetnja, pa je to bio ponaj-
“Hladni rat i bipolarni meðunarodni od- prije vojni pakt, koji je poslužio kao jedan
nosi.” Autor izlaganje zapoèinje siste- od temelja stvaranja NATO-a. Europske
matiziranjem uzroka nastanka bipolar- države koje su primile pomoæ u okviru
nog hladnoratovskog svijeta, smještajuæi Marshallova plana ujedno su postale i
ishodište u 1941. godinu kada je stvorena èlanice Europske organizacije za eko-
svjetska antifašistièka koalicija na prav- nomsku suradnju OEEC kasnije preime-
cu Washington-Moskva koja se održavala novanu u OECD. Osnov za stvarno eko-
jer je imala zajednièkog neprijatelja, zbog nomsko povezivanje država zapadne
kojeg su meðusobne razlike, bar privre- Europe predstavlja Schumanov plan iz
meno, zaboravljene. Krajem rata one 1950. godine o Europskoj zajednici za
izlaze na vidjelo (npr. poljska vlada), a ugljen i èelik (tzv. Mala Europa) koji æe u
politika novog amerièkog predsjednika narednom razdoblju i ostati jedina tak-
Trumana od poèetka zauzima “èvrsti ova asocijacija te dokaz da je buduæa eu-
kurs” prema Moskvi što se najbolje ocr- rointegracija izvediva.
talo u prekidu programa Land lease, a u Na istoku Europe SSSR je uspostavio,
odreðenoj mjeri i bacanjem atomskih temeljeæi se na Staljinovom shvaæanju da
bombi na Japan. tko okupira državu uspostavlja i svoj dru-
Sam pojam Hladni rat lansiran je na- štveni sustav, niz satelitskih država “Na-
kon Churchillovog predavanja 1946. rodne demokracije” koje su sve od reda
godine u Fultonu, a pridodana mu je i bile kontrolirane iz Moskve. Tome treba
dotada nepoznata sintagma “željezna za- pridodati i utjecaj Moskve preko Inform-
vjesa”. Razlog je Churchillov poziv za biroa, koji postaje vrlo znaèajan 1948.
stvaranje antikomunistièkog saveza za- godine u sukobu Jugoslavije odnosno
padnih država, koje su tada još imale Tita s “prvom zemljom socijalizma”. Kao
atomski monopol. Temeljem Trumanove pandan zapadnoeuropskim ekonomskim
doktrine, poèela se oblikovati politika integracijama na istoku je Europe stvoren
containmenta komunistièkog bloka; pri- Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoæ
mjeri su Marshallov plan iz 1947. godine SEV, dok je NATO dobio svog “suparni-
i stvaranje NATO-a 1949. godine. ka” 1955. godine u vidu Varšavskog pak-
Prve poslijeratne godine, u kojima ja- ta. Jedan od zanimljivijih podataka u
sno dolazi do izražaja konflikt Istoka i Za- poglavlju je onaj o stvaranju obrambe-
pada poslužile su i kao poticaj za jaèanje nog saveza Balkanskog pakta (“Mali
ideje (zapadno)europskog integriranja. NATO”) 1953. izmeðu Jugoslavije, Grèke
Osnovni motivi zapadnoeuropske elite po i Turske, èime je Jugoslavija, posredno,
tom pitanju bili su istovjetni s amerièkim, bila èlanica NATO-a sve do normalizacije
dok je i Churchill predlagao stvaranje odnosa sa SSSR-om 1956. godine.
“Sjedinjenih Država Europe”. Prve služ- Korejski rat predstavlja primjer kojim
bene aktivnosti te forme predstavlja Ugo- autor pokazuje jednu od kljuènih èinje-

161

Untitled-1 161 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

nica Hladnoga rata: odnos snaga održa- vao ogranièavajuæi svoje daljnje moguæ-
vao se uvijek u ravnoteži a povremeni su nosti “razvoja”. Primjer je paradoks
sukobi služili kao eksperimenti; vruæi rat atomske utrke (utrke u naoružanju) gdje
u Aziji veæ i svojim nazivom to objašnja- su i SAD i SSSR bili svjesni da mogu uni-
va, koliko nam god to zvuèalo ciniènim. štiti cjelokupni život na Zemlji pa se nisu
Stvaranje države Izrael 1948. godine usudili napasti jedni druge (prisjetimo se
uzrokom je brojnim ratovima na podru- filma Dr. Strangelove S.Kubricka). Tome
èju Bliskog istoka te krize koja ni danas pripadajuæa doktrina MAD (engleski, mu-
još nije riješena. Preko rata za neovisnost tually assured destruction) i nazivom
1948. godine, Sueske krize i Šestodnev- najbolje ukazuje na besmislenost takve
nog rata, dolazimo do kljuène 1973. politike.
godine i Yom Kipurskog sukoba gdje je Kao kamen temeljac promjena tek se
postojala opasnost da regionalni sukob danas može definirati Ženevski sastanak
preraste èak i u svjetski nuklearni rat. 1955.godine, na kome su se voðe dviju
Kriza je (bar djelomice) prevladana Kissin- velesila prvi put, sastali i razgovarali, do-
gerovom “leteæom diplomacijom” i spo- duše bez ikakve promjene svojih suprot-
razumom iz Camp Davida 1978., no do nih stajališta. Promjena je bila veæ u èinje-
danas je ostao otvoren problem nepo- nici da razgovaraju. Veæ naredne godine
stojanja palestinske države. Sueska je kriza uz pobune u Maðarskoj i
Kraj prvoga poglavlja zauzima tema- Poljskoj to dokazala: SSSR je priznat kao
tika raspada kolonijalnog sustava, na svjetski relevantan èimbenik te je sudje-
koju bi danas posebice trebalo obratiti lovao u rješavanju Sueske krize dok SAD
pozornost jer situacija u Afganistanu nije kao zaštitnik demokarcije nije pobune u
razumljiva bez shvaæanja svojih povi- “ruskom carstvu” iskoristio protiv SSSR-
jesnih uzroka (raspad britanskog imperi- -a. Kubanska raketna kriza 1962., kao
ja). Kao jedno od ishodišta svojeg prava vrhunac hladnoratovske opasnosti i nje-
na neovisnost narodi u sastavima europ- zino, na našu sreæu, uspješno rješenje,
skih kolonijalnih imperija navodili su i ukazala je na moguænost dogovora dvi-
odredbe Atlantske povelje o “pravu na ju supersila oko svakog spora. Iako Ken-
vlastiti odabir oblika vlasti pod kojim æe nedy nije uspio izgraditi koncepciju ame-
živjeti” kao i, primjerice, Ustav SAD-a. rièko-sovjetskih odnosa, ona je za nje-
Drugo poglavlje knjige, “Od hladnog gova mandata dobila prve naznake
rata do detanta”, obuhvaæa prevladava- buduæeg usmjerenja. Spoznala se nuž-
nje napetosti i popuštanje u meðunarod- nost sporazumnog rješavanja kriznih situ-
nim odnosima, politiku detanta, rat u Vi- acija a potom i potreba mirne kompeticije
jetnamu, stvaranje EEZ-a te, naposljetku, dvaju blokova. Naravno da to nije bio
dolazak Gorbaèova na vlast u SSSR-u i pasivan proces, tako da se Kennedy u
raspad Reganova “carstva zla”. Elementi traženju nove ravnoteže snaga okrenuo
koji su utjecali na novi proces razvitka Aziji i Latinskoj Americi vidjevši tu plod-
meðunarodnih odnosa brojni su i meðu- no tlo za širenje socijalizma što bi SAD
sobno povezani: u dotadašnjem širokom trebao onemoguæiti. Promatrajuæi pak
spletu akcija i reakcija dvaju blokova, u Istoènu Europu kao podruèje gdje SAD
kojima se svaka strana trudila da ne od 1945. nije imao nikakvu ulogu, u Ken-
zaostaje za drugom, Hladni se rat iscrplji- nedyjevoj se koncepciji razvila teza o sele-

162

Untitled-1 162 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

ktivnom pristupu SAD-a prema istoèno- godine traženjem novih pravaca dje-
europskim državama s ciljem razvoja lovanja kako na unutarnjepolitièkom
“otvorenih društava”. planu tako i u meðunarodnim odnosima;
Detant kao novo doba meðunarod- krenulo se s osnivanjem SEV-a i Varšav-
nih odnosa zapoèeo je rješavanjem ku- skog ugovora. U cjelokupnom socijali-
banske krize a ponajprije ga je karakte- stièkom bloku najveæu važnost je imao
riziralo popuštanje. Amerièko-sovjetski ideološki, politièki te naposlijetku i vojni
odnosi nakon toga stalno kreæu uzlaz- sukob Moskve i Pekinga. Unutar Europe,
nom putanjom s veæim ili manjim uspje- kriza socijalizma oèitovala se prvi put
hom. Tadašnja dugotrajna amerièka 1956. nemirima u Poljskoj i Maðarskoj.
“avantura” u Vijetnamu s cjelokupnim Kljuèna postaje 1968. i “Praško proljeæe”
spektrom njezinih unutarnjepolitièkih i ugušeno vojnom intervencijom snaga
vanjskopolitièkih posljedica bila je dobro Varšavskog ugovora. Bila je to zorna pri-
iskorištena za interese Moskve. Nasuprot mjena Brežnjevljeve doktrine o “ogra-
tome i SAD je jako dobro iskoristio sukob nièenom suverenitetu”. Poèetkom se-
izmeðu Kine i SSSR-a za svoje interese damdesetih 20. st. poèeli su problemi u
(prisjetimo se Kissingera). Napori, pak, za- Poljskoj koji su kulminirali ljeta 1980.
padnoeuropskih država za znaèajnijom godine masovnim radnièkim štrajkovima
samostalnošæu u vojno-politièkom od- i osnivanjem sindikata Solidarnost na èelu
luèivanju nisu prošli bez rezultata. sa Lechom Walesom. Krizu je pokušao
Proces zapadnoeuropskog ujedinjenja zaustaviti general Jaruzelski uvoðenjem
je novi zamah dobio 1955. na sastanku ratnog stanja no to je bilo kratkoroèno
ministara vanjskih poslova država èlani- rješenje. Ponovni masovni štrajkovi u ljeto
ca Schumanova plana (Europska zajed- 1988. neizravno su najavili rušenje
nica za ugljen i èelik) u Messini. Tadašnja socijalizma na istoku Europe. Poèetkom
inicijativa je poluèila rezultat dvije godi- 1980-ih i SSSR se suoèio s gospodarskom
ne kasnije potpisivanjem Rimskih ugovo- krizom, neuspjehom vojne intervencije u
ra i stvaranjem novih institucija: Europ- Afganistanu, jaèanjem opozicije, te politi-
ske ekonomske zajednice EEZ i Europske kom NATO-a, na što vladajuæa Komuni-
zajednice za atomsku energiju Euroatom stièka partija nije bila kadra odgovoriti.
èije su èlanice postale sve države Euro Smjene na èelu države nisu dale nikakvo
zajednice za ugljen i èelik. Sve tri asocija- rješenje sve do 1985. i izbora Mihaila
cije udružile su se 1967. u Europsku zaje- Gorbaèova na dužnost generalnog sekre-
dnicu EZ, preteèu današnjeg EU-a. Kljuèni tara. Kljuène ideje Gorbaèova bile su
ciljevi osnivaèa novog sustava europskog perestrojka i glasnost. Prva je zamišljena
ujedinjenja bili su prvenstveno stvaranje kao veliki modernizacijski ciklus, dok je
zajednièkog tržišta i liberalizacija trgo- potonja stremila neèem potpuno nepo-
vine. Daljnji korak u isticanju ciljeva ujedi- znatomu za SSSR: otvaranju prema van
njenja Zapadne Europe je sadržan u te slobodnom izražavanju vlastitih ideja.
zahtjevu stvaranja “politièkog jedinstva Ti planovi nisu ostvareni a umjetni se
i identiteta” navedenog prostora, cilj koji socijalistièki sustav poèeo sve više uru-
je znatno teže ostvariti. šavati u cjelokupnoj Istoènoj Europi, dok
Novi odnosi u socijalistièkim država- se konaèno urušio u studenom 1989.
ma poèinju nakon Staljinove smrti 1953. godine padom Berlinskog zida. Formalno

163

Untitled-1 163 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

je nestao u veljaèi 1990. kada je KPSS solidarnog nastupa protiv agresije, jaèa-
donijela odluku o stvaranju pluralistièkog nje uloge UN-a te pravedno tretiranje svih
politièkog sustava; SEV i Varšavski ugovor ljudi. Prvi izazov toj Bushovoj izjavi došao
isto su raspušteni. Usporedo s raspadom je nedugo potom iraèkom okupacijom
socijalistièkog tabora, i baltièke republike Kuvajta, na što je UN odgovorio sankci-
samog SSSR-a opredijelile su se za neo- jama Iraku i dozvolom za uporabu sile
visnost, dok su se ostale opredijelile za radi osloboðenja Kuvajta što je i šarolika
osnivanje Zajednice neovisnih država u svjetska koalicija predvoðena SAD-om i
prosincu 1991. èime je SSSR postao pro- uèinila poèetkom 1991. godine.
šlost. Promjene na politièkoj karti Europe
Podijeljena je Njemaèka bila rezultat utjecale su i na integracijske procese EZ-
Drugoga svjetskog rata i izraz bipolarne -a. Još je 1985. putem Jedinstvenog eu-
situacije u središtu Europe, no s vremen- ropskog akta u pravne temelje zajednice
om je postalo oèito da detant nije ostva- ukljuèen plan stvaranja monetarne zajed-
riv ukoliko se ne riješi njemaèko pitanje. nice, današnja EMU. Francuska se stalno
Berlinska kriza 1961.godine, s podiza- trudila da preko toga utjeèe na Njema-
njem Zida kao jednog od kljuènih sim- èku. Sa Bruxellesom, kao politièkim cen-
bola Hladnoga rata bila je samo još jedan trom i Frankfurtom kao ekonomskim, po-
dokaz da su supersile zainteresirane za stalo jasno da uspjeh europske integracije
status quo a ne sukobljavanje. Ipak, SR ovisi o njemaèkom razvitku. Daljnji pro-
Njemaèka krenula je sama te je 1970. cesi europskog ujedinjenja konaèno su
temeljem Brnadtove Ostpolitik prvo u dogovoreni i potvrðeni ugovorom iz Maa-
Moskvi a potom i u Poljskoj smirila du- strichta èime je normirano stvaranje Eu-
hove priznavanjem poslijeratnih granica ropske Unije EU s njezine èetiri slobode.
te odricanjem od uporabe sile u meðu- Veliki dio posljednjeg poglavlja knjige
državnim odnosima. Dogovor pak sa DR bavi se pitanjima europske i svjetske si-
Njemaèkom morao je prièekati prethod- gurnosti u novim odnosima kada su SAD
ni dogovor o statusu Berlina, tako da su “prva i zadnja supersila” kako nas pod-
obje Njemaèke normalizirale svoje odno- sjeæa Brzezinski. Širenje NATO-a opsežno
se 1974. godine kada su i primljene u je obraðeno s politièke, vojno-strategijske
èlanstvo UN-a. i gospodarske razine, objašnjena je i ulo-
Treæe i posljednje poglavlje knjige ga Rusije tijekom proširenja te aspiracije
“Novi svjetski poredak i globalizacija” novih država za èlanstvo.
sadržajno je i stilski dosta drugaèije od Globalizacija o kojoj se danas mnogo
prethodna dva. Može se reæi da se zbog govori gotovo da se može postaviti kao
male (ili gotovo nikakove) povijesne dis- model razvitka koji ne nudi izbor, veæ
tance ovdje radi o analizi trenutne situ- predstavlja suvremenu realnost meðu-
acije i njenih moguæih rješenja. narodnih politièkih odnosa. Definicija
Gotovo da i ne postoji definicija poj- globalizacije vrlo je težak zadatak pa ju
ma novog svjetskog poretka, no pred- ni autor nije pokušao definirati veæ je
sjednik Bush (senior) je naglasio kako tu samo naveo “nespretnu” izjavu bivšeg
podrazumijeva: vladavinu prava i mirno zamjenika amerièkog državnog tajnika
rješavanje sporova, izgradnju snažne Stroba Stalbota kako je to “ono što se
svjetske demokracije, stvaranje temelja dogaða tamo a ima znaèenje ovdje”.

164

Untitled-1 164 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

Autor nam odmah na poèetku izlaže tezu ti se povijesnim prognozama o buduæem


kako je globalizacija ideologija bogatih i izgledu meðunarodnih odnosa: globali-
visokorazvijenih država prvenstveno zacija sa sobom nosi i brojne naslijeðene
SAD-a. Stoga se i navedeno poglavlje bavi probleme i njihovo rješenje, èak i kad spo-
SAD-om i amerièkim “politikama” na glo- znamo dogaðaje iz prošlosti, ipak nije
balnoj razini. moguæe predvidjeti.
Umjesto zakljuèka, na kraju autor na- Knjiga je lako èitljiva ali time ne i trivi-
vodi neke temeljne znaèajke buduæeg jalna, ona iznosi èinjenièno stanje uz au-
razvoja meðunarodnih odnosa: svijet je torov komentar ili pojašnjenje ali u ne-
sve povezaniji – postao je globalno selo znatnoj mjeri; èitatelji ne uzimaju u ruke
u kojem se problemi intenziviraju i proši- pristrano intoniran rad. Za one zahtjev-
ruju. Time problem jedne države postaje nije i spremne na ozbiljniji rad, knjiga æe
gotovo univerzalan, danas više da i nema biti najbolja ukoliko proèitaju i autorov
države koja je izolirana. Primjer od 11. sveuèilišni udžbenik Meðunarodni poli-
rujna 2001. samo to na žalost potvrðuje tièki odnosi gdje je prikazan teorijski okvir
sa svakog stajališta. Nabrojivši mnogo- navedene tematike.
brojne èimbenike koji æe i nadalje prido-
nositi neizvjesnostima u meðunarodnim
odnosima (npr. oružja, bolesti, siromaš-
tvo, ekološke krize) autor knjigu zaklju-
èuje konstatacijom da nije moguæe bavi- Marko Trnski

NARAV HERCEG BOSNE

Dr. Ciril Ribièiè (2000.), Geneza jedne zablude. Ustavnopravna analiza


nastanka i djelovanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Zagreb-Sarajevo-
Idrija: Naklada Jesenski i Turk-Sejtarija-Založba Bogataj, 189. str.

Povremene polemike o naravi hrvatskoga Bosni i Hercegovini u temelje svoje poli-


vojnog i politièkog angažmana u Bosni i tike tzv. novoga smjera, ali je istovremeno
Hercegovini tijekom devedesetih 20. st. deklarativno objavila kako Republika Hr-
predstavljaju jedno od najveæih opte- vatska nije vodila “agresivni i osvajaèki
reæenja suvremene hrvatske politike. rat prema bilo kome” (v. Deklaraciju o
Posttuðmanovska vladajuæa elita verbal- Domovinskom ratu Hrvatskoga sabora
no je postavila promjenu odnosa prema od 13. listopada 2000.), s ambicijom da

165

Untitled-1 165 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

potpora tako formuliranom stajalištu stranom diskursu u ostatku rasprave,


postane iskaz stanovite politièke korekt- Ribièiè jasno i nedvosmisleno iznosi svoj
nosti i više ili manje obvezujuæi okvir ljudski i intelektualni stav prema bosan-
svake javne debate. skoj ratnoj drami kao i okolnosti zbog
Takav pokušaj politièko-administra- kojih je prihvatio izazov izrade pravnog
tivnog arbitriranja o prošlosti svako- mišljenja. Proklamiranu promjenu hr-
dnevno se suoèava s razlièitim izazovi- vatske politike prema Bosni i Hercegovi-
ma, a jedan od zasigurno najveæih jest i ni nakon sijeènja 2000. godine naziva
knjiga dr. Cirila Ribièièa. Pisac je hrvatskoj “sudbinskim i ljekovitim hrvatskim otre-
javnosti poznat kao jedan od sudionika žnjenjem”, a pojavu Herceg-Bosne vidi
ustavno-pravne rasprave s kraja osam- na podlozi “pogrešne ocjene da Bosna i
desetih 20. st. o znaèajkama jugoslaven- Hercegovina ne može preživjeti velikosrp-
skog federalizma u kojoj je sudjelovao sku agresiju i tihu okupaciju velikog dije-
kao struènjak, ali i prvak slovenskih re- la njezina teritorija”. Prihvaæanje srpske
formiranih komunista (Stranka demo- logike “saoizacije” dovela je Tuðmana i
kratske prenove). Jedan je od tvoraca Miloševiæa, dotadašnje smrtne neprijate-
Ustava Republike Slovenije iz 1991. godi- lje u ratu Jugoslavije protiv Hrvatske, do
ne, glavne podloge za slovensko državno savezništva u razbijanju Bosne i Herce-
osamostaljenje i meðunarodno priznanje govine. Ribièiè rezolutno odbija jednu od
poèetkom 1992. godine. dominantnih relativistièkih definicija Her-
Ribièiè je kao profesor ustavnog pra- ceg-Bosne kao legitimnog pokušaja sa-
va i poznavatelj “geneze i ustavnih ure- moorganiziranja za vrijeme rata, što proi-
ðenja na prostoru bivše Jugoslavije”, sa- zlazi iz njezinih ustanovljavajuæih akata,
stavio za potrebe Ureda tužiteljice veæ navodi da je rijeè o “ mononaciona-
Meðunarodnog kaznenog suda za bivšu lnoj hrvatskoj tvorbi, oblikovanoj uz po-
Jugoslaviju u Haagu struèno mišljenje o moæ vrha HDZ-a i hrvatske države, koja
formiranju i djelovanju Hrvatske zajed- sve ne-Hrvate smatra graðanima dru-
nice Herceg-Bosne (dalje HZ H-B). Ta prav- goga reda i èiji cilj nije braniti i oèuvati
na ekspertiza èini glavni sadržaj knjige, a Bosnu i Hercegovinu”. Herceg-Bosna se
kao dodatak raspravi u prilogu je objav- pojavila u jesen 1991. godine u uvjetima
ljen Zapisnik sa sastanka predsjednika tihe agresije i okupacije dvije treæine
Republike Hrvatske dr. Franje Tuðmana s Bosne i Hercegovine (“saoizacija”) s
delegacijom Hrvatske demokratske zaje- namjerom konaène diobe zemlje i priklju-
dnice Bosne i Hercegovine uz nazoènost èenje njezinog pretežitog dijela u sklop
dužnosnika Republike Hrvatske odr- zamišljene Velike Srbije. U takvim okol-
žanog u Zagrebu 27. prosinca 1991.(dalje nostima bili su ugroženi ne samo ravno-
Zapisnik). Predgovor knjizi napisali su pravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini,
Stjepan Mesiæ (“Individualizacija zloèina veæ i njihov suštinski opstanak, što je
u hrvatskom je interesu”, str. 7-9) i Alija zahtijevalo prekid svake pasivnost i nužnu
Izetbegoviæ (“Pogubnost dvoliène poli- vojnu i politièku reakciju. Za Ribièièa je
tike”, str. 11-13). Rasprava je podijeljena sporan sadržaj te reakcije koja je umje-
na “Uvod” i èetiri temeljna poglavlja. sto savezništva s Bošnjacima i zajednièke
U “Uvodu” (“Da se ne bi ponovilo”, obrane bosanskohercegovaèkih državnih
str. 17-27), nasuprot pravnièkom nepri- institucija, zapoèela gradnju jednoetnièke

166

Untitled-1 166 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

hrvatske zajednice po uzoru na srpska postavi HZ H-B usvojenoj 18. studenoga


autonomna podruèja. To je ojaèalo agre- 1991. godine, odreðen je njezin teritorij
sora i pokrenula neprijateljstva najveæih koji èini “podruènu cjelinu” sastavljenu
razmjera izmeðu Hrvata i Bošnjaka. U od 30 bosanskohercegovaèkih opæina.
“Uvodu” autor iznosi i temeljnu hipote- Zanimljivo je da u sastav HZ H-B nije ušlo
zu svoje pravne ekspertize prema kojoj podruèje Bosanske Posavine èije su opæi-
je u kazneno-pravnom smislu nebitno je ne ušle u sastav posebne Hrvatske zajed-
li HZ H-B dugoroèno težila prikljuèenju nice Bosanska Posavina èime je stvoren
Republici Hrvatskoj, samostalnosti ili op- svojevrsni upravno-pravni dualizam koji
stanku u Bosni i Hercegovini, veæ je bit- je prevladan srpskim zaposjedanjem pre-
no da se radilo o državi u nastajanju koja težitog dijela Bosanske Posavine tijekom
je bila dužna poštivati meðunarodne akte 1992.
i djelatno spreèavati njihovo kršenje i zlo- U tekstu “Odluke o uspostavi HZ H-B”
èine. Pogrešne politièke ocjene i premise objavljenog u Narodnom listu HZ H-B
na kojima je uspostavljena Herceg-Bos- (br.1/1992, str. 2), glavnom izvoru za
na mogu biti razumljive ili donekle i Ribièièevu ekspertizu nisu navedeni kri-
opravdane s obzirom na ratne okolnosti teriji na temelju kojih je odreðeno njezi-
no nema ni jednog opravdanja za to da no podruèje s(teritorij). Opæine koje su
je “ambiciozno vodstvo Herceg-Bosne ukljuèene u sastav HZ H-B imale su ra-
dopustilo, nekim svojim postupcima èak zlièitu etnièku i konfesionalnu strukturu.
i pobuðivalo, etnièko èišæenje i kršenje Hrvati su imali apsolutnu veæinu u 12
meðunarodnog humanitarnog prava”. opæina, relativnu veæinu u 4 opæine, dok
U poglavlju “Dvije prièe o Herceg-Bos- su Bošnjaci imali apsolutnu veæinu u 4
ni” (str.29-32) Ribièiè iznosi pitanja koji- opæine, a u 6 opæina, ukljuèujuæi i Mo-
ma je posvetio posebnu pozornost pri star, kao središte HZ H-B, relativnu veæinu.
izradi mišljenja, a koja sustavno razraðuje “Odluka o uspostavi HZ H-B” kao i
u narednim poglavljima. Odgovorima na drugi akti ne odreðuju jasno tko su pri-
ta pitanja pristupio je na dvije razine. Prvu padnici te zajednice. U konfuznoj pream-
razinu èini analiza normativnog ureðenja buli “Odluke” istièe se da su subjekti
Herceg-Bosne kao nominalno samonikle formiranja HZ H-B Hrvati u Bosni i Herce-
tvorevine, dok se druga razina odnosi na govini, stranka HDZ i predstavnici vlasti
njezinu stvarnu vezu s Republikom Hr- hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini
vatskom koju obilježava normativni va- iz èega, prema Ribièièu, proizlazi da je
kum i prikrivanje stvarnih odnosa koji su “HZ H-B trebala postati zajednica (svih)
u potpunoj suprotnosti s normativno pro- Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini, a
glašenom autonomijom HZ H-B. ne zajednica (svih) stanovnika 30 opæina
U poglavlju “Hrvatska zajednica Her- (koje èine HZ H-B), bez obira na njihovu
ceg-Bosna, država u formiranju ili privre- nacionalnu pripadnost”. S obzirom da
mena vojna krajina?” (str. 33-77) autor novonastale države na samom poèetku
prosuðuje HZ H-B iz perspektive klasiène u naèelu odreðuju tko su njezini pripad-
teorije države i državnosti, preko njihovih nici (graðani, državljani), autor uspore-
glavnih obilježja: teritorija, stanovništva, ðuje odnos prema državljanstvu izmeðu
suverene (vrhovne) vlasti i podreðenosti HZ H-B i Slovenije i pronalazi bitne raz-
meðunarodnom pravu. U Odluci o us- like s obzirom da su slovensko drža-

167

Untitled-1 167 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

vljanstvo mogli dobiti svi oni graðani koji tenih skupština opæina. Izgradnja zao-
su boravili u Sloveniji u vrijeme plebisci- kružene državne strukture nastavljena je
ta, a talijanskoj i maðarskoj manjinskoj donošenjem uredbe o Oružanim snaga-
zajednici zajamèen je dotadašnji status. ma HZ H-B koje štite “suverenitet HZ H-B”
To znaèi da HZ H-B, nasuprot Sloveniji, i brane njenu “teritorijalnu cjelovitost”.
normativno polazi od “koncepcije mono- Ribièiè potanko opisuje sustavnu izgrad-
nacionalne hrvatske državne zajednice u nju mreže tijela i institucija (policijske upra-
kojoj se ne-Hrvatima ne jamèe nikakva ve, carinska uprava, Odjeljenje Vrhovnog
posebna individualna ili kolektivna ma- suda, Služba društvenog knjigovodstva,
njinska prava”. Osim toga, slovenskom javna poduzeæa, Gospodarska komora) i
državnom osamostaljenju prethodio je zakljuèuje, temeljem analize usvojenih
plebiscit dok referendum o formiranju HZ pravnih akata, kako HZ H-B “ima bitne ele-
H-B nikada nije proveden niti su provede- mente samostalne, iz Republike Bosne i
ni izbori za njezina tijela. Hercegovine izdvojene, državne zajed-
Ustroj vlasti HZ H-B razlikuje se u dva nice”, i prije nego što se formiranjem Hr-
razdoblja njezina postojanja. U prvom od vatske Republike Herceg--Bosne i sama
uspostave 18. studenoga 1991. godine proglasila državnom zajednicom.
do formiranja Hrvatskog vijeæa obrane 8. U treæem poglavlju “Razlozi uspostave
travnja 1992. godine, ukupna izvršna i HZ H-B” (str. 79-100) opisane su okolno-
zakonodavna vlast nalazi se u rukama sti njezinog formiranja obilježene nemo-
Predsjedništva HZ H-B koje je odreðeno guænošæu središnje bosanksohercego-
kao “vrhovništvo zajednice” što je u hr- vaèke vlasti da se suprotstavi “nevidljivoj”
vatskoj pravnoj terminologiji sinonim za okupaciji (“saoizacija”) i “tihoj” agresiji.
suverenost, tj. suverenu državnu vlast. U takvim uvjetima bosanskohercegovaèki
Predsjedništvo je na poèetku zamišlje- Hrvati i Republika Hrvatska imali su dvije
no kao privremeno tijelo do donošenja moguænosti: poduprijeti Bošnjake i nji-
statuta koji je, kao najviši akt, trebao hove politièke stranke u borbi za samo-
regulirati ostala tijela HZ H-B ali u tom stalnu Bosnu i Hercegovinu ili zagovara-
obliku nije nikada donesen. U sastav ti politiku podjele i razgranièenja u dogo-
Predsjedništva ušli su predstavnici HDZ- voru sa srpskim protagonistima istih
-a u opæinskoj vlasti prvi po funkciji ili nastojanja. Obrana od srpske agresije
predstavnici opæinskih odbora HDZ-a. nedvojbeno je jedan od razloga za us-
U drugom razdoblju ustrojena je postavu HZ H-B, što proizlazi i iz Odluke
složenija struktura tijela koja su obnaša- o njezinom formiranju, ali bi prema
la pojedine državne funkcije. Pojavljuje Ribièièu “ta obrana bila djelotvornija kada
se dužnost predsjednika HZ H-B kao šefa bi polazila od odbrane suverene Bosne i
države, koji je ujedno bio i predsjednik Hercegovine i od povezivanja svih snaga
Predsjedništva kao zakonodavnog tijela. kojima je cilj bio obraniti, a ne dijeliti
Ulogu vlade i državne uprave preuzelo je Bosnu i Hercegovinu”. Iako HZ H-B nije
Hrvatsko vijeæe obrane (dalje HVO), koje- jasno odredila ciljeve svoje uspostave,
ga su èinili predsjednik, dopredsjednik, analizom njezinog službenog glasila
odjelni predstojnici i drugi èlanovi. mogu se naæi elementi za tri temeljna ra-
HVO HZ H-B imenovalo je èlanove opæi- zloga njezinog opstanka: 1. privremena
nskih HVO koji su zamijenili tijela raspuš- obrambena institucija nastala reakcijom

168

Untitled-1 168 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

na agresiju, 2. samostalnost u odnosu na nog suda Republike Bosne i Hercegovine)


Bosnu i Hercegovinu i prikljuèenje Repub- korak dalje u uspostavi suverene državne
lici Hrvatskoj i 3. postizanje veæeg stup- vlasti.
nja samostalnosti unutar nove (kon)fe- Zapisnik objavljen u prilogu knjige
deralne Bosne i Hercegovine tzv. Unije Ribièiè je dobio na uvid nakon što je izra-
republika. Sve tri opcije razlièito su prisut- dio temeljnu pozitivno-pravnu analizu
ne u razlièitim razdobljima postojanja HZ pravnih akata. Suoèen s odlukom Tuðma-
H-B, a to vrijedi i za odnos Republike Hr- na i vrha HDZ-a da u javnosti nominalno
vatske prema njoj. Iako je Republika Hr- podupiru suverenitet Bosne i Hercego-
vatska prva priznala meðunarodnoprav- vine, a u tajnosti pripremaju pripajanje
ni subjektivitet Republike Bosne i Herce- Herceg-Bosne Hrvatskoj, u “Uvodu” je
govine i uputila veleposlanika u Sarajevo, svoju analizu, s obzirom na stvarno sta-
ona je izravno financijski, gospodarski, nje, nazvao “ogranièenom normativisti-
pravno-politièki, kadrovski i vojno podupi- èkim pristupom, mjestimice èak naiv-
rala HZ H-B. Odluèujuæi politièki element nom”. Dramatski sadržaj Zapisnika za
povezanosti i podreðenosti HZ H-B Repub- autora je neusporediv sa svim do tada
lici Hrvatskoj jest uloga Hrvatske demo- proèitanim partijskim stenogramima ra-
kratske zajednice èija je filijala bio i nje- zlièitih prijelomnih sjednica (pad Ran-
zin bosanskohercegovaèki ogranak i sta- koviæa, Karaðorðevo) i usporeðuje ga sa
tutarno podreðen središnjici u Zagrebu. scenarijima za najuspješnije režije Alfre-
Analizom stvarnih odnosa izmeðu Re- da Hitchcocka. Sastanku Tuðmana sa iza-
publike Hrvatske i HZ H-B nedvojbeno bi slanstvom bosanskohercegovaèkog HDZ-
se ustvrdilo kako je ona kroz cijelo vri- -a prethodilo je proglašenje HZ H-B
jeme egzistirala na tlu Bosne i Hercego- prema njegovim naputcima još iz lipnja
vine kao produžetak Republike Hrvatske. 1991. godine. Iz Zapisnika se razaznaje
Uspostavom Hrvatske Republike Her- duboki sukob izmeðu pristalica cjelovi-
ceg-Bosne (dalje HR H-B) 28. kolovoza tosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine i
1993. (4. poglavlje “Formiranje Hrvatske zagovornika njezine diobe, a rasprava se
Republike Herceg-Bosne”, str. 101-111) odvija “bez suvišnog ideološkog prikriva-
okonèana je ustavno-pravna evolucija HZ nja konaènih ciljeva ili ogranièavanja s
H-B u smjeru oblikovanja zaokružene dr- obzirom na upotrebu moguæih sredsta-
žavne zajednice kako se HR H-B naziva u va prisile”. Tuðman na poèetku nastupa
“Temeljnoj odluci o uspostavi i proglaše- kao nepristrani pomiritelj dviju struja da
nju”. Prema njoj, HR H-B je “jedinstvena bi potom jasno i nedvosmisleno stao na
i nedjeljiva demokratska država hrvat- stranu zagovornika podjele i razgranièe-
skog naroda u Bosni i Hercegovini”. nja opetujuæi svoju ideju iz prosinca
Obrazac državne zajednice popunjen je 1990. o stvaranju jedne “državice” oko
formiranjem Zastupnièkog doma HR H- Sarajeva koja bi “podsjeæala na onu povi-
B kao zakonodavnog tijela kojem je jesnu zemljicu Bosnu, koja bi bila, znaèi,
odgovorna Vlada HR H-B, kao najviše tije- tampon onda izmeðu tog razgranièenja
lo izvršne vlasti i državne uprave. Sudbe- Srbije i Hrvatske...”. Upozorenja protivni-
na vlast zaokružena je uspostavom ka “razgranièenja” i suradnje s Karadži-
Vrhovnog suda HR H-B što je u odnosu æem o posljedicima politike podjele Bosne
na dotadašnje rješenje (Odjeljenje Vrhov- i Hercegovine (sukob s Bošnjacima, ekso-

169

Untitled-1 169 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

dus bosanskohercegovaèkih Hrvata) os- dvojbi o konaènoj, uravnoteženoj i cjelo-


tala su bez odjeka. vitoj ocjeni hrvatske politike prema Bos-
Zapisnik predstavlja vjerodostojno ni i Hercegovini s kraja 20. stoljeæa.
svjedoèanstvo o suštini jedne nikada slu-
žbeno prihvaæene, ali stvarno egzistira-
juæe politike koja stoji u temeljima svih Zlatko Hasanbegoviæ

ZAPIS O ZEMLJI IZ 1001 DANA

Svein Mønnesland (2001.) 1001 dan, Bosna i Hercegovina slikom i rijeèju


kroz stoljeæa. Oslo: Sypress Forlag, 344. str.

Sredinom 19. stoljeæa, u svom pionir- turskom ejaletu, pod utjecajem islamskih
skom djelu Zemljopis i poviestnica Bosne osvajaèa, likovnim stvaralaštvom do-
franjevac Ivan Frano Jukiæ žali se da je minira dekorativna ornamentika. Stoga
njegova otadžbina, koliko nesretna, toli- su slike Bosne i Hercegovine iz otoman-
ko i nepoznata i neopisana. Ono što su o skog razdoblja dijelo rijetkih zapadnja-
njoj pisali stranci, zbog nepoznavanja ka, koji su zbog razlièitih razloga zavirili
jezika i obièaja, više dolikuje, kako kaže: iza tadašnje granice svjetova. Ni u vrijeme
“…nekoj deržavi u petomu kraju svieta, Austro-Ugarske nije se bitno promijenila
nego Bosni!” Danas, nakon što su mi- situacija, jer je tek nakon Prvoga svjet-
tovi i zablude izrasli na nepoznavanju skog rata stasala generacija domaæih li-
bosanske prošlosti iskazali svoju destruk- kovnjaka.
tivnu snagu u posljednjem ratu, svjedoci Pogled u Bosnu i Hercegovinu pod
smo da najznaèajnija djela o Bosni pišu turskom vlašæu otvaraju drvorezi ljubljan-
upravo strani autori. Meðu njih bez sum- skog bilježnika Benedikta Kuripešiæa iz
nje pripada monografija 1001 dan nor- 1530. godine, a monografija završava
veškog profesora slavistike Sveina Møn- slikom ubojstva austrougarskoga prijes-
neslanda. Knjiga podnaslova Bosna i tolonasljednika Franza Ferdinanda 1914.
Hercegovina slikom i rijeèju kroz stoljeæa godine, dogaðaja koji predstavlja sim-
pokušaj je da se bosanska povijest u sas- bolièki završetak strane vladavine Bos-
tavu velikih carstava, Otomanskoga i nom i Hercegovinom. Izmeðu tih prizo-
Austro-Ugarskoga, prikaže neposrednim ra, na preko 300 stranica, otkriva se
likovnim i pisanim svjedoèanstvima na- nemirna bosanska povijest viðena oèima
stalim u tom razdoblju. stranaca, kao i njihov odnos prema po-
Nakon pada srednjovjekovne bosan- druèju trajnog preklapanja razlièitih civi-
ske države (1463.), u novoformiranom lizacijskih krugova.

170

Untitled-1 170 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

Osim Kuripešiæa, Bosnu su u 16. sto- laèila je radoznale putopisce i avanturiste.


ljeæu opisali i Mleèanin Catherino Zeno, Pored knjige francuskog konzula Cahu-
te Austrijanac Leonardo Nogarol. U na- mette des Faussesa, poznatog iz Andriæeve
redna dva stoljeæa dominiraju vedute Travnièke kronike, u prvoj polovici 19. sto-
pograniènih gradova-utvrðenja malo ljeæa objavljen je i bogato ilustrirani puto-
poznatih autora. Ratni arhiv u Beèu èuva pis engleskog egiptologa Wilkinsona.
panoramske prikaze Bihaæa, Dubice i Tek sredinom 19. stoljeæa u Bosnu
Kostajnice, što govori o njihovoj namje- poèinju dolaziti slikari, umjetnici, èije ra-
ni. Saèuvani su i crteži Sarajeva nastali dove objavljuju ilustrirani listovi širom
prilikom vojnog pohoda princa Eugena Europe. Tvrdim licama naoružanih ljudi
Savojskog 1697. godine, a monografija maðarskog crtaèa Kaniza, objavljenim u
donosi i dio upozoravajuæeg pisma aus- njemaèkom Ilustrirte Zeitung, suprotstav-
trijskoga vojskovoðe njegovim graðani- ljeni su prikazi blagog držanja bogato
ma. Meðu anonimnim autorima istièu se obuèenih bosanskih trgovaca i plesaèica
imena slovenskoga polihistora Johanna iz pariškog Le Tour de Mond. Njih je nas-
Weigela Valvasora i hrvatskoga uèenja- likao poznati francuski umjetnik The-
ka Pavla Rittera Vitezoviæa, a bakrorez odore Valério, a razlièita viðenja lako su
Dubice dio je njegovog djela Zarobljena nalazila elemente opravdanja u slojevi-
Bosna ili vladavina i propast Stjepana, toj bosanskoj stvarnosti.
posljednjeg bosanskog kralja. U 18. sto- Veliki ustanak iz 1875. godine doveo
ljeæu je nastala i prva knjiga o Bosni jed- je Bosnu i Hercegovinu u središte europ-
nog bosanskog autora. Knjiga Epitome ske pozornosti. Najznaèajniji europski lis-
vetustatum bosnensis provinciae (Pre- tovi slali su svoje dopisnike, a crteži i opisi
gled starina bosanske provincije) franje- ustanika i njihovih voða, vojnika i nere-
vaèkog provincijala Filipa Lastriæa, tiskana gularnih jedinica bosanskih begova – ba-
u Veneciji 1776. godine, predstavlja šibozuka, izbjeglièkih kolona i logora,
poèetak bosansko-hercegovaèke histori- svakodnevno su punili stranice te svoje-
ografije. Najljepši opisi Bosne iz ovog vre- vrsne televizije onog vremena. Meðu
mena, ipak su djelo stranca, i to èuvenog umjetnicima-reporterima istièu se Fran-
turskog putopisca Evlije Èelebije, a ulom- cuz Charles Yriarte, Englez Melton Prior i
ci njegovih zapisa nalaze se na nekoliko Nijemac Vinzenz Katzler. Neki od dopi-
mjesta u monografiji. snika neskriveno simpatiziraju ustanike,
Polagano, ali stalno slabljenje turskoga poput èeškog umjetnika Františeka Zvìø-
carstva, jaèalo je zanimanje europskih ine. Njegove Hercegovaèke žene u bor-
zemalja za prilike u njemu. Zbog svog bi, raðene u historijskom stilu podsjeæa-
graniènog položaja, Bosna i Hercegovina ju na klasiène amazonke. Istoj struji
je u 19. stoljeæu postala podruèje od po- pripadaju i djela hrvatskog slikara Ferde
sebnog interesa zapadnih promatraèa. Kikereca objavljena u zagrebaèkom Vi-
Slike tvrdih gradova rijetkih putnika-na- encu.
mjernika iz ranijih stoljeæa, zamjenjuju U vrijeme izbijanja ustanka, u Bosni
umjetnièke i etnografske studije lica, no- se zatekao i poznati britanski arheolog
šnji i obièaja tadašnje Bosne. Svakodne- Artur Evans. Dojmljive opise i crteže ispre-
vica najzapadnijeg dijela europske Turske, pletenosti bosanskih tradicija, poput
svojom egzotiènošæu i orijentalnošæu, priv- muslimanskog izgleda i obièaja vjernika

171

Untitled-1 171 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

na katolièkom hodoèašæu, ostavio je u zajednièkim imenom Sarajevski slikarski


putopisu Pješke kroz Bosnu i Hercego- klub objavljuju u Beèu mapu s bosanskim
vinu tokom ustanka u kolovozu i rujnu motivima. Na poèetku 20. stoljeæa ob-
1875. godine. Knjiga Vjekoslava Klaiæa, javljena je i službena monografija Austro-
Bosna, Podatci o zemljopisu i poviesti -Ugarska monarhija u rijeèi i slici. Bosna i
Bosne i Hercegovine (1878), uklopila se Hercegovina, a 1906. tiskana je i serija
u trend poveæanog zanimanja i objavlji- poštanskih maraka posveæena Bosni. Iste
vanja knjiga o bosanskoj povijesti na su godine u Sarajevu izložene odliène
mnogim europskim jezicima. grafike hrvatskog slikara i grafièara To-
Nemoguænost turskih vlasti da uvedu mislava Krizmana. Posljednje stranice,
red, bila je povod Austro-Ugarskoj Mo- prije atentata koji æe Bosnu i Hercegovinu
narhiji da, uz suglasnost europskih sila, ponovno gurnuti u provaliju rata, ispu-
1878. godine okupira Bosnu i Herce- njene su radovima odliènog švicarskog
govinu. Posljednje razdoblje strane vla- ilustratora Maxa Bucherera. U njima su
davine Bosnom i Hercegovinom najbolje zablistali stari kameni mostovi, trajna in-
je dokumentirano, a slike, crteži i grafike spiracija svih putopisaca i umjetnika èija
iz tog vremena zauzimaju više od polo- djela èuvaju zrnca bosanske prošlosti.
vice monografije. Prelazak Save austrij- Svein Mønnesland, profesor na Insti-
skih okupacijskih trupa u kolovozu 1878. tutu za istoènoeuropske i orijentalne
godine, zarobljavanje voðe pobune pro- studije Univerziteta u Oslu, ovom se knji-
tiv novih vladara – Hadži Loje, uliène gom i sam svrstao u dugu tradiciju stra-
borbe u Sarajevu i veliki požar koji je nih zapisivaèa bosanske povijesti. Mono-
poharao sarajevsku Latinsku èetvrt, saèu- grafija 1001 dan svjedoèanstvo je multi-
vani su na crtežima dopisnika. kulturalne Bosne i Hercegovine, kakva je
Nakon uvoðenja reda, austrougarske postojala, i kakva bi mogla postojati.
vlasti nastojale su u prvi plan istaknuti Bogata oprema ove iznimne knjige
folkloristièke razlièitosti i skladan suživot zasluga je slovenskog grafièara Matijaža
bosanskog stanovništva. Pod njihovim Vipotnika, a takoðer je sudjelovao i u
pokroviteljstvom, u Bosnu dolaze umjet- izboru uvrštenih djela. Svi tekstovi u knjizi
nici iz cijele Monarhije. Neki od njih stižu napisani su na engleskom i bosanskom
onamo veæ kao oficiri okupacijskih sna- jeziku, a osim ulomaka iz djela starih
ga, poput J. J. Kirchnera, èiji su radovi putopisaca, dani su i osnovni podaci o
ilustrirali i Klaiæevu knjigu. Vedute bosan- najznaèajnijim posjetiteljima Bosne i Her-
skih gradiæa Talijana Varronea, slike na- cegovine. Monografija je objavljena za
rodnih obièaja – Poljaka Zygmunta Ajdu- norveškoga nakladnika, Sypress Forlag,
kiewicza, studije nošnji Austrijanca Fis- koji se specijalizirao za izdanja vezana uz
hera, opovrgavaju uobièajeno mišljenje prostor bivše Jugoslavije.
o Bosni kao prostoru vladavine jada i
nevolje. Veæina umjetnika suraðuje s
prvim bosanskim listom Nada, a nekoli-
ko njih, meðu kojima je i jedna žena –
Slovenka Ivana Kobilica, okupljenih pod Vladimir Jankoviæ

172

Untitled-1 172 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

SRPSKA STRANA RATA U HRVATSKOJ

Milisav Sekuliæ (2001.): Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel: Nidda Verlag
GmbH, 298 str.

Milisav Sekuliæ bio je èasnik Jugoslaven- njeni Srbi su smatrali da je RSK samo-
ske narodne armije (JNA), a nakon ras- stalna država, koja se neæe integrirati u
pada Socijalistièke Federativne Republike Hrvatsku ni pod kojim uvjetima.
Jugoslavije, neko vrijeme i èasnik vojske Za razliku od 1991. godine, kada su
Republike Srpske Krajine (RSK), para- bolje naoružane snage JNA i pobunjenih
države pobunjenih Srba nastale na oku- Srba osvojile treæinu hrvatskog teritori-
piranim podruèjima Republike Hrvatske. ja, nakon potpisivanja Sarajevskog spo-
Još od 1990. godine, na hrvatskom teri- razuma Hrvatska vojska (HV) je u više
toriju zapoèelo je osnivanje Srpskih au- ogranièenih akcija oslobodila dio tih po-
tonomnih oblasti (SAO), koje su 19. pro- druèja. Veæ 21. lipnja 1992., HV je u
sinca 1991. u Kninu ujedinjene u novo- iznenadnoj akciji oslobodila podruèje
proglašenu RSK. Postojala je do 1995. Miljevaca kod Drniša. U to vrijeme snage
godine, kada je najveæi dio tog podruèja UN-a još nisu rasporeðene na crti raz-
osloboðen vojnim akcijama Hrvatske dvajanja, a JNA se veæ povukla s tog po-
vojske. Jedino su okupirani dijelovi Bara- druèja. HV je iskoristio nepažnju srpskih
nje, istoène Slavonije i Srijema kasnije, jedinica i oslobodio podruèje površine 40
mirnim putem, reintegrirani u sastav Hr- kvadratnih kilometara, nakon èega je
vatske. napad prekinut. Srbi su, prema nekim
U knjizi Sekuliæ prikazuje nastanak, podacima, izgubili 123 vojnika. HV je 21.
strukturu, borbena djelovanja, a konaèno sijeènja 1993. izvršio napad na srpske
i poraze i nestanak SVK. Navodi i pokuša- položaje u zadarskom zaleðu. Oslo-
va objasniti sve slabosti i nedostatke koji boðeno je više sela u neposrednoj blizini
su 1995. godine doveli do poraza SVK i Zadra, aerodrom Zemunik, podruèje
nestanka RSK. U knjizi je samo u naj- nekadašnjeg Maslenièkog mosta, kao i
kraæim crtama opisan poèetak rata i bor- hidroelektrana Peruèa kod Sinja. Prema
bena djelovanja u 1991. godini, kada su
Sekuliæevim podacima Srbi su imali
JNA i pobunjeni Srbi zauzeli znatan dio
saznanje o predstojeæoj hrvatskoj akciji.
teritorija Republike Hrvatske.
Ipak, vjerovalo se da snage UN-a taj na-
Sekuliæ akcentira dogaðaje nakon Sa-
pad neæe dozvoliti. Osim toga, srpski
rajevskog sporazuma o prekidu vatre u
pokušaj mobilizacije naišao je na brojne
Hrvatskoj, koji je potpisan 2. sijeènja
probleme zbog katastrofalno lošeg oda-
1992. godine. Tim primirjem dogovoreno
ziva ljudstva. Tako se 19. sijeènja 1993.,
je povlaèenje JNA iz Hrvatske i raspore-
u srpsku 75. brigadu (Drnišku) od 413
ðivanje snaga Ujedinjenih naroda (UN-
pozvanih vojnika odazvalo samo 13.
PROFOR) na okupiranim podruèjima RH.
Nakon “hrvatske agresije” nastavljene
Iako je i ovim sporazumom priznato da
su borbe na podruèju sjeverne Dalmacije,
ta podruèja pripadaju Hrvatskoj, pobu-
ali Srbi, osim nekih lokalnih uspjeha, nisu

173

Untitled-1 173 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

vratili podruèje koje su u sijeènju zauzele korpusa – 7. sjevernodalmatinski, 15. liè-


hrvatske snage. Upravo suprotno. Srbe ki, 21. banijski, 39. kordunski, 18. zapad-
su oèekivali novi neugodni udarci. Tako noslavonski i 11. vukovarski. Dotadašnje
su 9. rujna 1993. hrvatske snage izvršile brigade i odredi TO preimenovani su u
iznenadni žestoki napad na Divoselo kod brigade i odrede SVK. Promjene u naziv-
Gospiæa. Srbi su opet iznenaðeni i nane- lju nisu znaèile i stvarno poveæanje kva-
seni su im znatni gubici. Stanovnici Di- litete. “Nova organizacija Srpske vojske
vosela su još 15. kolovoza 1993. upozo- Krajine karakterisala se statiènošæu i ne-
ravali SVK da dio Divosela drže “ustaše” i efikasnošæu. Manevrisanje jedinicama sa
da su preostali stanovnici iscrpljeni, da ih jednog prostora na drugi, praktièno je
je veæ poginulo 20 i da obranu tog sela bilo nemoguæe” (str. 40.). Osim toga,
èini samo 30 mještana, od kojih najmlaði geostrateški oblik RSK onemoguæavao je
ima 15 a najstariji 72 godine. Medutim, njezinu djelotvornu obranu. Razdvoje-
jedinice 15. lièkog korpusa SVK i same nost podruèja, izduženost zapadnog dije-
nisu imale dovoljno svježeg ljudstva kako la po smjeru sjever-jug i mala širina èinili
bi ojaèale obranu na tom podruèju. su taj prostor teško branjivim. Nakon
Srpske poraze Sekuliæ objašnjava napada Hrvatske vojske kod Maslenice i
stalnim slabljenjem vojnih snaga pobu- Zemunika u sijeènju 1993. godine, po-
njenih Srba. Smatra da su te snage naj- stojala je namjera da se stvori Jurišna
veæu borbenu vrijednost imale 1991. go- brigada SVK “Vojvoda Vuk”, kao “jedin-
dine, da bi nakon toga sve više slabile i stvena operativna rezerva ofanzivnog
propadale. Tijekom 1991. godine, vojna karaktera za slamanje agresorskih sna-
organizacija pobunjenih Srba u Hrvatskoj ga”. Prije svega to nije ostvareno zbog
oslanjala se uglavnom na strukturu neka- nedostatka ljudstva. Buduæi da je jurišna
dašnje Teritorijalne obrane (TO) i snage brigada trebala biti postrojena od po-
stojeæih jedinica, pokreti i premještanje
milicije. Jasno, Srbi su mogli raèunati i
ljudstva i oružja poremetili su djelovanje
na podršku jakih snaga JNA. General Velj-
cjelokupne SVK. Tako i dalje nije bio rije-
ko Kadijeviæ, savezni sekretar za narod-
šen problem pokretne prièuve koja bi
nu obranu, izdao je 1. listopada 1991.
mogla intervenirati u sluèaju nove “hr-
naredbu za osnivanje Štaba Teritorijalne
vatske agresije”. Sekuliæ zakljuèuje da je:
obrane SAO Krajine, pa se ovaj datum
“Srpska vojska Krajine (...) i u 1995. god-
može uzeti kao dan osnivanja buduæe
inu – ušla sa neadekvatnom organizaci-
SVK. Srpska TO pokazala je u borbama
jom i formacijom. Razvuèenost snaga i
tijekom 1991. godine znatne slabosti, ali
linijski raspored bez rezervi i slobodnih
uz pomoæ JNA ipak su zauzeta veæa po-
snaga koje bi se mogle upuæivati sa jed-
druèja. Njima su se teško mogle suprot-
nog prostora na drugi bile su krupne sla-
staviti hrvatske snage, koju su bile tek u
bosti” (str. 42.).
poèetnom razdoblju osnivanja i organi-
Puno mjesta u svojoj knjizi Sekuliæ
ziranja, nedovoljno naoružane i oprem-
posveæuje problemu popune SVK ljud-
ljene. stvom, kao i svim slabostima i problemi-
Krajem 1992. godine, srpski TO je pre- ma koji su karakterizirale pripadnike SVK.
imenovan u SVK, a zonski štabovi TO u Prema podacima od 13. veljaèe 1993.,
korpuse SVK. Ukupno je osnovano šest SVK je imala 71.409 ljudi. Od toga su

174

Untitled-1 174 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

3.291 bili èasnici, 3.424 doèasnici, 60.496 i samovolje. Problem prekomjernog kon-
vojni obveznici i 4.198 dobrovoljci (str. zumiranja alkohola bio je sve prisutniji.
69.). Sekuliæ navodi da æe ovaj broj u U vezi s tim bili su èesti sluèajevi samo-
kasnijem razdoblju biti u stalnom opa- ranjavanja i kršenja discipline. Vojnici su
danju. Tako je u kolovozu 1995. godine, bili prepušteni sami sebi; dugotrajan bo-
u zapadnom dijelu RSK bilo samo 27.000 ravak na položajima bez moguænosti
srpskih vojnika. Temeljito i opširno Sekuliæ zamjene izuzetno je loše djelovao na nji-
navodi uzroke, tijek i krajnje katastrofal- hovo raspoloženje. Sve to stvaralo je u
ne posljedice slabljenja ljudskog èimbe- redovima SVK atmosferu potpunog za-
nika SVK. Znatan dio mladih, vojno spo- mora i nezainteresiranosti. Srpski vojnici
sobnih osoba iz RSK otišao je nakon odbijali su služiti u jedinicama izvan svog
1991. u SR Jugoslaviju ili u druge europ- najbližeg zavièaja, a veliki broj ih je umje-
ske ili prekooceanske zemlje. Tako je veæ sto u vojsku odlazio u radnu službu. S
poèetkom 1993. godine više od 60% pri- vremenom, velikog je maha uzelo kri-
padnika 7. sjeverodalmatinskog korpusa jumèarenje robe na podruèje zapadne
SVK bilo starije od 40 godina. Nedosta- Bosne, koja je sa svih strana bila opkolje-
jalo je i zapovjednika. Iako je Vojska Jugo- na podruèjem pod srpskom kontrolom.
slavije slala u RSK svoje èasnike, podri- Mnogi srpski vojnici i zapovjednici bavili
jetlom s tog podruèja, odlazak u SVK bio su se unosnim krijumèarenjem, iako su
je kod jugoslavenskih èasnika uglavnom tako išli na ruku 5. korpusu Armije Bosne
nepopularan i takav zadatak su najèešæe i Hercegovine, koji je držao opkoljeno
pokušavali izbjeæi. Iako je za potrebe SVK podruèje Bihaæa i kojemu je krijumèare-
školovan dio ljudi u školi prièuvnih èa- na roba pomagala da izdrži srpsku blo-
snika Vojske Republike Srpske (VRS) u Ba- kadu.
nja Luci, to nije bilo dovoljno. Zato su U pojedinim razdobljima u SVK se
komandiri odjeljenja i vodova èesto bili borio i znatan broj dobrovoljaca iz Srbije,
obièni vojnici bez potrebne osposob- ali i iz drugih zemalja (Rusi, Bugari, Make-
ljenosti: “Zato oni praktièno i ne ko- donci, Rumunji, Grci). Nakon “hrvatske
manduju, veæ se dogovaraju sa vojnici- agresije” u zadarskom zaleðu poèetkom
ma i mole ih da izvrše zadatak” (str. 151.). 1993., u RSK je došlo èak oko 4.300 do-
“Ne mali broj vojnika i starešina, pod brovoljaca. Meðu njima posebno se isti-
raznim izgovorima, odbijao je uèešæe u cala Srpska dobrovoljaèka garda Željka
borbenoj obuci. Najèešæi razlog je tvrd- Ražnjatoviæa Arkana, koja se predstavljala
nja da nema potrebe za obukom, jer oni kao “specijalna jedinica SVK”. Sekuliæe-
to znaju. To se tobože dokazuje time što va ocjena arkanovaca je negativna. Oni
veæ dugo uèestvuju u ratu (...) Stvarala su djelovali potpuno samostalno, ne po-
se takva atmosfera da je malo koji stare- koravajuæi se naredbama Glavnog štaba
šina imao hrabrost da od vojnika zahteva SVK. Arkanovi ljudi su pljaèkali i napada-
obuku” (str. 153.). li srpske civile, dok je njihov uèinak u
S vremenom su teški uvjeti života, stal- borbama protiv HV-a bio slab. Konaèno
no stanje “ni rata ni mira”, opæa besper- su napustili RSK ne vrativši znatne
spektivnost i drugi èimbenici opasno na- kolièine oružja i opreme koju im je dodije-
grizli ljudstvo SVK. Sve su èešæi bili najra- lio SVK prilikom dolaska u sjevernu Dal-
zlièitiji oblici nediscipline, neposlušnosti maciju. Puno pozitivnije Sekuliæ ocjenjuje

175

Untitled-1 175 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

djelovanje tajanstvenog kapetana Draga- Hrvatska vlada je tijekom 1994. god-


na. Pod tim imenom djelovao je Daniel ine zapoèela pregovore s RSK o mirnom
Sneden, Beograðanin, koji je emigrirao rješenju krize te je otvoren i dio autopu-
u Australiju i postao èasnik australske ta Zagreb-Beograd koji je prolazio kroz
vojske. Smatralo se da on djeluje po podruèje zapadne Slavonije pod srpskim
izravnim naredbama Službe državne sig- nadzorom. Ipak, bilo je oèito da pobu-
urnosti Srbije. U selu Bruška kod Knina njeni Srbi odbijaju reintegraciju u sastav
osnovao je središte “Alfa”, u kojem je Hrvatske, a i Hrvatska se spremala za
uspješno organizirao izobrazbu i razne vojnu akciju. Poèetkom svibnja 1995.
teèajeve za pripadnike SVK. godine incidenti na autoputu u zapad-
Nakon poraza i gubitka dijela terito- noj Slavoniji bili su hrvatskoj strani po-
rija u 1993. godini, slabosti SVK postale vod za osloboðanje tog podruèja. Iako
su oèite te se sa sve manje optimizma je srpsku zapadnu Slavoniju branio 18.
moglo gledati na buduæi razvoj dogaða- korpus SVK, zapravo se radilo o snaga-
ja. Prema Sekuliæevom mišljenju, tijekom ma u jaèini jedne ojaèane brigade. To po-
1994. godine nije uèinjeno ništa da se druèje bilo je Savom odvojeno od Repub-
poveæa borbena sposobnost SVK. Pot- like Srpske, a kod Jasenovca tek uskim
pisano je novo primirje s hrvatskom stra- pojasom povezano s ostatkom RSK. Zato
nom, a snage SVK su uglavnom korištene ga je bilo izuzetno teško braniti od broj-
u borbama na bihaækom podruèju. Kra- èano superiornijih i dobro pripremljenih
jem 1994. godine, osnovana je borbena snaga hrvatske vojske i policije. Srpske
skupina “Pauk” u èiji sastav su ušle je- snage su jedan dan pružale otpor, ali je
dinice SVK, VRS, jedinice tzv. Autonomne ubrzo došlo do bijega srpske vojske i civila
pokrajine Zapadna Bosna Fikreta Abdiæa u Bosnu, dok je na podruèju Pakraca dio
i posebne postrojbe MUP-a Republike opkoljen i zarobljen. Srpski poraz u za-
Srbije. Ova borbena skupina bila je padnoj Slavoniji imao je više uzroka. To
izravno podreðena Glavnom štabu Vojske je podruèje bilo teško obraniti, ali su br-
Jugoslavije, odnosno Službi državne si- zom porazu pridonijele i brojne unutra-
gurnosti Srbije. Njen zadatak bio je da šnje slabosti SVK – nedostatak ljudstva,
ovlada podruèjem zapadne Bosne i uni- nesposobnost zapovjednika, slaba orga-
šti 5. korpus Armije BiH. Nakon toga bi u nizacija, a osim toga, SVK nije mogla
zapadnoj Bosni bila proglašena au- raèunati ni na kakvu pomoæ Vojske Jugo-
tonomna jedinica pod vlašæu Fikreta Ab- slavije ili bosanskih Srba.
diæa, koji je prethodno došao u sukob s Nakon pada zapadne Slavonije, za
vladom u Sarajevu te se pokušao namet- novog naèelnika Glavnog štaba SVK pos-
nuti kao samostalni politièki èimbenik u tavljen je general Mile Mrkšiæ, koji je do-
zapadnoj Bosni. Tako bi srpska strana bio zadatak da pripremi SVK za pred-
onemoguæila da Hrvatska ili vlada u Sa- stojeæu “radikalnu agresiju” Hrvatske
rajevu ostvare svoj utjecaj na tom podruè- vojske na (zapadni dio) RSK. Mrkšiæ je
ju. Istovremeno bi nestalo podruèje koje marljivo krenuo na ostvarenje tog zada-
je prostorno razdvajalo RSK od podruèja taka. Osnovan je Korpus specijalnih je-
pod kontrolom bosanskih Srba i bili bi dinica koji je trebao predstavljati pokret-
stvoreni uvjeti za završetak rata koji bi nu prièuvu kako bi u sluèaju “hrvatske
za Srbe imao povoljan ishod. agresije” mogla intervenirati na bilo

176

Untitled-1 176 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

kojem dijelu bojišnice. Sekuliæ smatra da uglavnom ocjenjuje slabim, pa i kuka-


je u kratko vrijeme Mrkšiæ postigao više vièkim i izdajnièkim. Tijekom prvog dana
na osposobljavanju SVK, nego što je uèi- OLUJE pružan je otpor, ali je nakon ulaska
njeno u tri godine prije toga. Ipak, RSK hrvatskih snaga u Knin, sve više slabio.
je trebala i potporu vanjskih èimbenika. Jedinice SVK su se dijelom raspale, a nji-
VRS je morao zaustaviti prodor hrvatskih hovi su se pripadnici, zajedno s civilima,
snaga na podruèju Dinare, koji je trajao povukli u Republiku Srpsku. To se prvo
još od kraja 1994. godine kada je Hrvat- dogodilo na podruèju sjeverne Dalmacije
sko vijeæe obrane oslobodilo Kupres. Ju- i Like. Na podruèju Banije i Korduna ot-
goslavija je trebala diplomatskim putem por je pružan nešto dulje, ali su se i s tog
uèiniti sve da se “hrvatska agresija” od- podruèja snage SVK povukle u Bosnu,
godi barem do listopada 1995. godine dok je dio opkoljen i prisiljen na predaju.
kako bi bile izvršene sve pripreme za Tako je SVK prestala postojati, a oružje i
djelotvornu vojnu obranu RSK. oprema koje je izvuèeno preuzela je VRS
Ipak, u srpnju 1995., znatne snage ili Vojske Jugoslavije. Sekuliæ smatra da
SVK opet su angažirane za nove napade se SVK u najboljem sluèaju mogla brani-
na Bihaæ, umjesto da ih se iskoristi za ti pet do sedam dana, pod uvjetom da
zaustavljanje hrvatskih snaga koje su se, civili nisu bili evakuirani i da se prihvati
zauzevši Bosansko Grahovo i Glamoè, da æe Hrvatska vojska probiti srpsku crtu
našle nadomak Knina, “glavnog grada i izvršiti opkoljavanje i meðusobno rasije-
RSK”. Sekuliæ ovu stratešku pogrešku canje dijelova SVK, što bi bilo prihvatlji-
objašnjava i “teorijom zavere”. Smatra vo ako bi u meðuvremenu intervenirala
da su RSK bili veæ otpisali, kako Slo- Vojska Jugoslavije i natjerala Hrvatsku na
bodana Miloševiæa, tako i bosanski Srbi, povlaèenje.
koji nisu uèinili ništa da zaustave hrvat- Nakon O LUJE još je jedino nastavio
sko napredovanje na Dinari. U “teoriju djelovati 11. vukovarski korpus. Iako je
zavere” Sekuliæ ukljuèuje i “tajanstveni” bio u sastavu SVK, on je veæ od 1993.
odlazak generala Mrkšiæa u Beograd kra- poèeo odbijati neke naredbe koje su sti-
jem srpnja, kada mu je, tako oèigledno, zale iz Knina. U rujnu 1993., nakon hr-
misli Sekuliæ, reèeno da se Krajina neæe vatskog napada na Divoselo, 11. korpus
braniti. Zbog istih razloga Mrkšiæ je na- odbio je, za odmazdu, otvoriti paljbu po
kon poèetka OLUJE zabranio da se za od- ciljevima neprijatalja. Takoðer nije izvršio
mazdu raketiraju hrvatski gradovi, za ra- nikakve akcije kao odgovor na hrvatski
zliku od svibnja 1995. godine kada je kao napad na okupirano podruèje zapadne
osvetu za oslobaðanje zapadne Slavonije Slavonije u svibnju 1995. Oèigledno, ovaj
raketiran Zagreb. je korpus bio pod znatnim utjecajem Beo-
Hrvatski napad na Krajinu zapoèeo je grada, koji u tom razdoblju više nije želio
4. kolovoza 1995. Sekuliæ opisuje djelo- eskalirati sukob s Hrvatskom. U sklopu
vanje jedinica SVK tijekom OLUJE prateæi mirne reintegracije Podunavlja u sastav
njihovo djelovanje po korpusima i briga- Hrvatske ovaj korpus bit æe raspušten, a
dama. Pri tome se služi izjavama koje su naoružanje povuèeno u Jugoslaviju.
zapovjednici tih jedinica dali nakon pada S obzirom na kasnije optužbe da je
Krajine po povratku u Beograd. Djelova- Hrvatska vojska tijekom OLUJE izvršila “et-
nje srpskih jedinica i èasnika Sekuliæ nièko èišæenje” okupiranih podruèja, tre-

177

Untitled-1 177 09. 10. 02, 13:42


Prikazi i recenzije

ba naglasiti da Sekuliæ na više mjesta šna i da se rat mogao završiti puno prije,
navodi kako su upravo vlasti RSK donijele krajem 1991. godine ili poèetkom 1992.
odluku o evakuaciji srpskog stanovniš- godine, da nije bilo Tuðmanove politike
tva s tog podruèja. Zapravo, veæ nakon pregovaranja, oklijevanja i ustupaka
pada zapadne Slavonije u Krajini je na- Miloševiæu. Sekuliæ tvrdi potpuno suprot-
stala kaotièna i panièna atmosfera u ko- no – Hrvatska 1992. godine nije imala
joj se samo èekao poèetak hrvatskog vojsku kojom bi porazila Srbe u Krajini,
napada da bi se izvršila evakuacija sta- ali je s vremenom tu vojsku stvorila, dok
novništva. Sekuliæ smatra da je evakuacija su Srbi sve više slabili. Ovime se otvara
izvršena kako bi humanitarna katastrofa rasprava koja æe, bez sumnje, još dugo
prisilila Jugoslaviju da svojom vojskom in- vremena biti tema povijesnih razmatra-
tervenira i zaustavi “hrvatsku agresiju”. nja, iako se danas dobrim dijelom nalazi
Predsjednik RSK, Milan Martiæ, “pomi- u sferi hrvatske dnevne politike.
šljao je, naivno, da æe to navesti režim u Sekuliæ takoðer smatra da je Hrvat-
Beogradu i meðunarodni faktor da se ska imala gotovo neogranièenu potporu
umešaju u sukob, kako bi spreèili total- meðunarodne zajednice u obraèunu s
no iseljavanje stanovništva” (str. 265.). pobunjenim Srbima. Štoviše, “novi svet-
Sekuliæeva knjiga vrlo je zanimljiva za ski poredak” namjeravao je i još uvijek
prouèavanje Domovinskog rata; donosi namjerava uništiti cjelokupno srpstvo.
velik broj podataka o vojnoj organizaciji Smatram da ova Sekuliæeva ocjena nije
pobunjenih hrvatskih Srba, ali i o ukup- toèna. Njoj bi se mogla suprotstaviti pot-
nom politièkom i društvenom stanju u puno suprotna, a opet tako slièna ocje-
RSK. na da je meðunarodna zajednica èinila
Sekuliæ relativno malo prostora po- sve što je mogla da sprijeèi Hrvatsku da
sveæuje hrvatskoj strani i uglavnom se ne ostvari svoju samostalnost i teritorijalnu
bavi analizom hrvatskih vojnih i politièkih cjelovitost. Prava istina po svoj se prilici
djelovanja i odluka. Ipak, on smatra da nalazi negdje izmeðu. Ipak, èinjenica jest
je na strateškoj razini hrvatska politika da je vodstvo pobunjenih Srba moglo
bila dobra. Hrvatska nije imala snaga da ostvariti barem široku autonomiju u sklo-
1992., 1993. ili 1994. godine izvrši “radi- pu Hrvatske. Ali ono je inzistiralo na pot-
kalnu agresiju” na RSK. Umjesto toga ona puno samostalnoj Krajini, pa je igrajuæi
je radila na “dugoroènoj i prioritetnoj na sve ili ništa doživjelo potpuni i kata-
izgradnji svojih oružanih snaga”. Osim strofalni poraz. To dobro pokazuje svu
toga, razlièitim hrvatskim diplomatskim politièku bijedu, nesposobnost i nemo-
akcijama i pregovorima sa Slobodanom guænost sagledavanja stanja, što je oèito
Miloševiæem i bosanskim Srbima osigura- bilo prisutno kod najveæeg dijela vojnog
no je da se Jugoslavija i Republika Srp- i politièkog vodstva pobunjenih hrvatskih
ska neæe miješati kada Hrvatska odluèi Srba.
vojno napasti Krajinu. Dio Sekuliæevih Sekuliæ daje i povijesnu pozadinu
ocjena svakako treba uzeti sa zadrškom, dogaðaja, kojom pokušava objasniti
ali je njegovo mišljenje ipak zanimljivo uzroke rata od 1990. do 1995. godine.
ako se uzme u obzir da danas u Hrvatskoj Njegova povijesna analiza je krajnje
ima sve više ocjena da je politika pred- pojednostavljena i sasvim jednostrana. Za
sjednika Tuðmana bila (potpuno) pogre- stradanja Srba kroz povijest krivi, naravno

178

Untitled-1 178 09. 10. 02, 13:42


Polemos 4 (2001.) 1: 141-179, ISSN 1331-5595

osim “ustaša”, poznatu listu neprijatelja nego samo zato što nije bila spremna do
srpstva od Austro-Ugarske preko Vatika- kraja braniti rezultate ostvarene u tom
na do Hitlerove Njemaèke. Sekuliæ žali što ratu.
Srbija 1918. godine, na kraju Prvoga svjet- Sekuliæ optužuje Beograd da je Kra-
skog rata, nije iskoristila povijesnu pri- jinu prepustio njezinoj sudbini, ali ipak i
liku i pripojila sve “srpske krajeve”, a na- sam navodi da je Jugoslavija na razne
kon toga prepustila okrnjenoj Hrvatskoj naèine pomagala RSK. Èasnici Vojske
da sama odluèuje o svojoj buduænosti. Jugoslavije služili su u SVK, a sve do 1994.
Sekuliæ je izuzetno kritièan prema godine izobrazba novaka SVK vršila se u
srpskim vojnim i politièkim voðama i SR Jugoslaviji. Bilo bi zanimljivo znati, ali
opširno opisuje sve njihove greške, zab- Sekuliæ te podatke na žalost ne navodi,
lude i slabosti. Ali on nije u stanju pojmi- koliko je novca, naoružanja, streljiva i
ti odgovornost samih Srba za svoju sud- druge vojne opreme u razdoblju 1991.-
binu i svoje poraze. Nesumnjivo je bijeg 1995. iz Jugoslavije poslano VSK. Sekuliæ
srpskog stanovništva iz Krajine u kolo- je nesumljivo u pravu kada optužuje
vozu 1995. godine ogromna tragedija tih Miloševiæa, kojemu je zbog gospodarskih
ljudi, ali Sekuliæ se nigdje neæe zapitati sankcija i iz drugih razloga briga za Kra-
koja je odgovornost samih Srba u Hr- jinu predstavljala sve veæi teret. Sekuliæ
vatskoj za to što im se dogodilo. Sekuliæ navodi podatke o izravnoj umješanosti
nigdje ne spominje dogaðaje iz 1991. Srbije u pokušaj ovladavanja zapadnom
godine kada je veliki broj tih Srba sudje- Bosnom krajem 1994. godine, što jasno
lovao u ubijanju i protjerivanju iz domo- pokazuju da je Srbija sve do kraja bila
va svojih dojuèerašnjih susjeda Hrvata. upletena u najvažnija borbena djelova-
Pobunjeni Srbi su se ukljuèili u nemi- nja na podruèju BiH i Hrvatske. Ipak, Knin
losrdnu agresiju na Hrvatsku, ispaljujuæi je prije svega pao upravo zbog autode-
svakodnevno tisuæe granata na hrvatske struktivne politike pobunjenih hrvatskih
gradove. Nakon što 1991. godine nisu Srba.
uspjeli poraziti Hrvatsku, vrijeme je radi- U svakom sluèaju Knin je pao u Beo-
lo protiv njih, i na kraju ih suoèilo s pot- gradu je izuzetno zanimljiva knjiga koja
punim porazom. Slièna je i Sekuliæeva donosi obilje novih podataka. Oèigledno
kritika Slobodana Miloševiæa. Autor knji- su autoru na raspolaganju stajali brojni
ge ga smatra glavnim krivcem za pad dokumenti nekadašnje SVK i zato je neza-
Krajine, buduæi da je on podigao Srbe u obilazna za svakoga tko želi prouèavati
Hrvatskoj na pobunu, ali uz obeæanje da hrvatski Domovinski rat. Ipak, Sekuliæevi
æe ih od Hrvatske štititi Vojska Jugoslavije, zakljuèci puno više govore o još uvijek
što se na kraju nije ostvarilo. “Oficijelna duboko ukorijenjenom velikosrpskom
vlast Srbije digla je Srbe preko Drine na mentalitetu koji vlada “tamo daleko”,
oružje, a kad se uverila da to nema nego što ih se može uzeti kao rezultate
perspektivu digla je ruke i od takve poli- kritièkog znanstvenog istraživanja.
tike i od Srba preko Drine” (str. 284.).
Oèigledno, za Sekuliæa Miloševiæeva poli-
tika nije bila “loša” zato što je pozvao
Srbe u Hrvatskoj i BiH na osvajaèki rat, Nikica Bariæ

179

Untitled-1 179 09. 10. 02, 13:42