Posljednji Stipanii

Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai

Posljednji Stipanii
Naziv izvornika Posljednji Stipanii
Autor

Vjenceslav Novak

Drava

Austro-Ugarska Monarhija (tonije Hrvatska)

Jezik

Hrvatski

Vrsta djela

Povijesni roman

anr

Roman

Datum izdanja

1899.

Broj stranica

190

Vrijeme radnje Poetak 18. stoljea i prva polovica 19. stoljea,

doba ilirskog pokreta i buenje nacionalne
svijesti u Hrvata
Mjesto radnje

Senj, mjesto zatvoreno u samo sebe, izolirano

od svijeta i umala sredina

Glavni lik(ovi)

Obitelj Stipani (Ante, Valpurga, Juraj i

Lucija)

Teme

Propast jedne hrvatske patricijske obitelji za

vrijeme ilirskog pokreta, negativne strane
patrijarhalnog odgoja, intimna tragedija Lucije,
povijesno politiki trenutak Senja

Posljednji Stipanii je roman koji je napisao Vjenceslav Novak.

Sadraj
[sakrij]
1 Problematika koja se obrauje
2 Struktura djela
3 Knjievna vrsta
4 Likovi
5 Kratka biljeka o djelu
6 Sadraj
o 6.1 I. poglavlje
o 6.2 II. poglavlje
o 6.3 III. poglavlje

6.4 IV. poglavlje

6.5 V. poglavlje
6.6 VI. poglavlje
6.7 VII. poglavlje
6.8 VIII. poglavlje
6.9 IX. poglavlje
6.10 X. poglavlje
6.11 XI. poglavlje
6.12 XII. poglavlje
6.13 XIII. poglavlje
6.14 XIV. poglavlje
6.15 XV. poglavlje
6.16 XVI. poglavlje
7 Izvori
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o
o

Problematika koja se obrauje[uredi VE | uredi]

opis sumornog interijera patricijskih obitelji u propadanju

ilustracija svih slojeva hrvatskog drutva (od stanovnika velegradskog
podzemlja preko graanskih salona)
razobliavanje ljudskog karaktera i prodiranje u mehanizam ljudske due
analizira moralnu i psiholoku stranu ljudskog ivota
opisuje psihologiju ljubavi, roditeljstva, braka, prijateljstva i ponire u duu
umjetnika i intelektualaca
realno oslikavanje tragine strane ljudskoga ivota s naglaenim osjeajima
suuti za ljudska stradanja i patnju
iz djela zrai humanost i samilost
socijalni poloaj ljudi u odreenom povijesnom razdoblju
razliito poimanje oinske ljubavi
opisivanje odnosa izmeu likova i problemi politike scene

Struktura djela[uredi VE | uredi]

Roman prikazuje propadanje senjskih patricija u prvim desetljeima 19. stoljea u
kojem se prati generacijsko kretanje obitelji Stipani, s posebnim usmjerenjem na
posljednja dva narataja. Nejednak poloaj djece u obitelji u kojoj se sva pozornost
pridaje jednoj, a potpuno zapostavlja druga osoba, pa je roman svojevrsna analiza
socijalnih, moralnih i psiholokih sastavnica tadanjega hrvatskoga drutva.

Knjievna vrsta[uredi VE | uredi]

Roman u kontekstu hrvatskoga realizma kao specifina pojava gdje se naruava
kanonsku strukturu realistikoga romana s prvim nagovjetajem modernistikoga
proznoga izraza. U njemu je prikazana posebna tehnika izraavanja: pripovijedanje,
opisivanje, dijalog, monolog, pismo, dnevnik, memoarski zapis, komentar.
Neprestano prekidanje fabule, gdje su zastupljeni opisi interijera, eksterijera,
krajolika, te opisi likova (portreti). Opisi imaju ulogu socijalne i psiholoke
karakterizacije likova.

Inspiracija iz slinog djela: Opisivanje karakternih likova i promatranje ljudske due

te objektivno opisivanje dogaaja u prirodi zbivanja ljudskih osjeaja. Takvi
pripovjedai dogaaja podsjeaju nas po stilu i nainu pisanja na Balzaca. Opisivanje
interijera, eksterijera i krajolike na Turgenjeva i Josipa Kozarca. Moda ima malo
doticaja s naelima pisanja Rousseauova Emila.

Likovi[uredi VE | uredi]
Ante Stipani je zgodan ovjek, vrlo sebian i hladan, strogi otac i obrazovan. Bio
je ugledan graanin i patricij iz stare porodice, koja je u gradskim javnim poslovima
jo od poetka 18. stoljea slavno sudjelovala. Ante je bio posljednji potomak svoga
plemena i oenio s Valpurgom, iz porodice starih plemia i senjskih patricija
Domazetovia. Njegovo iroko lice s mirnim oima, velikom ravnim i dugakim
nosom, te pravilnim ustima davalo je samosvjesnu glavu i izgled aristokrata koji ne
mari za sav jad i zlobu. U sinu vidi sve i eli da bude bolji od njega. Nepravedno se
odnosi prema keri. Misli samo na ugled imena Stipani, i svoju karijeru. Otac ini
sve kako bi sin svojim uenjem podigao ugled obitelji. Njegov otac Pavle, a majka
Kata, bili su krmar i krmarica i u ono doba vrlo bogati ljudi. Od njih je kao jedinac
primio odgojem svoju tatinu, koja mu je ostala kao peat na svakom koraku u ivotu.
Nastojao je zaboraviti to su mu bili otac i mati i gledati u prolost da potrai plemiki
list svojih pradjedova, koji nije mogao nai. Ali drao se svejedno plemiem. Kod
kue je bio strah ukuana, a mali ljudi su ga na ulici pozdravljali dubokim klanjanjem,
na koje nije nikada pozdravom uzvraao. Bio je nesiguran na svakom svom koraku i
nigdje nije uspijevao. Neprestano je lebdio i bio nezadovoljan svojim poloajem.
Previe se brinuo za sina, a enu i kerku zanemarivao. U stvari je od sina elio
napraviti ono to on nije uspio. Umro je onako kako je ivio, okruen svojom enom i
keri koje su ga jedine donekle voljele i o njemu se brinule.
Valpurga Stipani je suhonjava, sitna ena senjskog patricija, stara oko 46 godina.
Njena i svjesna majka koja slua mua i brine se o djeci i po ponaanju sasvim
suprotna muu. Srednje visine, tamne kose, smeih oiju s njenim, brinim
pogledom i srameljivim smijekom. Tipian prikaz tadanje ene, koja se udala za
Stipania, a obzirom da je on bio iz vie obitelji, smatrala ga je savrenim. Nema
mnogo utjecaja na mua i ponaa se kao slukinja, jer ne bi voljela da ju mu odbaci,
to bi za nju bila velika sramota. Bila je posluna i radila je sve to se od nje trailo,
premda je bilo u suprotnosti s njenim miljenjem i eljama. Premda je iz pronaenih
spisa uvidjela njegov pravi karakter i negativne osobine, za nju je on bio najbolji
ovjek. Sve bi uinila za svoju djecu, pokazala pravu majinsku ljubav i kada nije bilo
oca svima je ugaala. Luciji je ispunjavala elje jer je bila takva osoba, koja nije
mogla nikoga odbiti. Nakon to je mu umro, mnogo je patila u siromatvu. Sin se
promijenio, ne samo duevno, nego je ime i prezime promijenio u maarsko, ali je
ona smatrala da je tako moralo biti i nita mu nije zamjerala. Sve je eljela dati, pa
ak i svoj ivot, za sreu svoje keri, iako je znala da joj ker ne bi nikada oprostila da
sazna za njezinu tajnu. Zato je molila Martina da on pie Luciji ljubavna pisma u ime
Alfreda. Nadivjela je svoju ker i jako je za njom patila, a najvie ju je boljelo to je
izgubila sina kojega u biti nije nikada niti imala. Patnja njenog srca je konano
zavrila kada se smrznula jedne hladne noi traei milostinju.
Lucija Stipani je imala smee oi, a ten joj je bio bijel i fin, gotovo proziran. Bujna
tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene grudi, kao u etrnaestgodinje

djevojice. Iza takvog lika se krije starinski portret mladih aristokratkinja, a ne

zaostaje joj za tim portretom ni ostali dio tijela. Bila je jako osjeajna i krhka i to je
razlog njene prerane smrti na kraju romana. Iako je ona umrla od tuberkuloze, njeno
duevno stanje dosta je pridonijelo ranijoj smrti. Imala je nesretno djetinjstvo i ona je
lik tipine posrnule djevojke. Za njenu sudbinu kriv je njen otac i patrijarhalno
drutvo. Stalno je boravila u kui i zbog prestrogog odgoja nije znala za okrutnost i
nepotenje vanjskog svijeta. Ipak je pokazala hrabrosti da se suprotstavi ocu kojega
nije mogla iskreno voljeti. On je za nju bio stranac kojega je mogla vidjeti samo
ponekad, a u njegovom drutvu znala je da se mora ozbiljno ponaati. Bila je nesretna
jer se zaljubila u krivog ovjeka i zato se razboljela. Alfreda je istinski voljela,
pravom ljubavi i nije ga mogla shvatiti. alila je za svojom mladosti i nevinosti koju
je izgubila zbog svoje naivnosti i neznanja.
Juraj Stipani je prvi sin kojega je otac smatrao svojim nasljednikom. Otac mu je
posvetio cijeli svoj ivot. Jo od malena dovodio bi mu uitelje da naui to vie
znanja. Majinu i sestrinu ljubav nije ni osjetio jer mu to otac nije dozvoljavao. Zato
kasnije prema njima nije nita ni osjeao. Otiao je studirati, izmamio je to vie
novaca i posvetio se lagodnom ivotu. Nakon oeve smrti i dogo godina izbivanja
vie ga nita nije vezivalo za rodni kraj. Kada je izmamio novac i od majke,
promijenio prezime u maarsko i vie se nije javljao. Takvo ponaanje Jurja je od oca
koji ga je tako odgojio.
Vukasovi ovjek od 45 godina, impozantne vanjtine, ne previe odgojen, ali s
finom ironijom. Na njegovom licu titrao je gospodski smijeak, uvijek dostojanstven.
On se protivio postojeoj vladi i htio je da se Senj prikljui graanskoj Hrvatskoj.
Dobivao je sve vie pristaa, da bi na kraju i pobijedio.
Major Benneti bio je rodom Tranin, ovjek od 45 godina, smrknita i koata lica,
crnih i pronicljivih oiju.[1] Od svojih namjera nije nimalo odstupao, ni pod kojim
uvjetom i u tome je bio silovit, i sudio je ba kao da sijee sabljom. Znao je da moe
biti takav jer mu je to doputao poloaj u vlasti. Grad ga se bojao i mnogi su bili
uvjereni da bi on mogao i zgaziti onoga koji bi mu se pokuao suprotstaviti. Bio je
neenja, veseljak i rado se kartao, ali je malo pio. U manipuliranju s graanima
olakavali su mu njegovi dounici, meu kojima je glavni bio Fabijan Martini.
Fabijan Martini bio je propalica, zanemaren ovjek koji ne pita gdje e dobiti gro
i zaliti grlo. Hodao je veoma brzo i svojim mesnatim i plavim nosom zavirio je u
svaki kut grada. Neprestano je mirkao svojim vodenim oima, govorio bi nasilno,
uvjeravajui svakoga.
Martin Tintor je mladi neugledan, visok, nespretnih kretanja, gospodski odjeven,
iroka lica, velika nosa i usta. Na tom mladiu je bilo pristojno duboko klanjanje i
strahopotovanje onome koji mu je pri dolasku i odlasku poljubio ruku.

Kratka biljeka o djelu[uredi VE | uredi]

U jednoj uglednoj senjskoj obitelji, gazda Ante Stipani je zgodan ovjek, vrlo
sebian i osjeajno hladan. S obzirom da okolina utjee na ovjeka, on je vrlo strog
otac, obrazovan ovjek koji eli da mu sin bude bolji od njega. U svome sinu vidi sve

i zapostavlja ker, prema kojoj se nepravedno postavlja i samo misli na ugled imena
Stipani, te svoju karijeru. Majka je njena i svjesna, pokorno slua mua i brine se o
djeci. Nema mnogo utjecaja na mua, ve se ponaa kao slukinja, jer ne bi voljela da
je mu odbaci, jer bi ju od naroda bila velika sramota. Otac sve ini kako bi njegov
sin svojim uenjem podigao ugled obitelji, ali u dodiru s loim drutvom postaje
neodgovoran. Loe se odnosi prema ocu, koji mu sve pokuava omoguiti da zavri
fakultet u Beu. Ki Lucija je mlada, lijepa djevojka koja trai malo slobode, ali je
otac zapostavlja, kao da ne postoji i ona biva nesretna i tuna. Odrastanjem se za nju
zanimaju mladii, ali njen otac ne potuje njene elje, ve ju majka samo tjei. Obitelj
je podijeljena na muki i enski rod, to je u devetnaestom stoljeu bio obiaj. To
znai da ene nemaju nikakva prava, a otac je glava obitelji, koji si previe umilja.
Kraj zavrava osiromaenjem obitelji, tragedijom, smru oca, zatim kerke i majke.

Sadraj[uredi VE | uredi]
Upozorenje itatelju: Slijedi tekst koji sadri pojedinosti o radnji i/ili zavretku
ovog djela.
Zima je 1834. godine u Senju. U bijednoj sobici Valpurge Stipani udovica patricija
Ante Stipania provodi dane sa svojom kerkom Lucijom. Valpurga je suhonjava,
sitna ena oko 46 godina i brine se o svojoj kerki Luciji koja je oboljela od
tuberkuloze. Leala je ona zatvorena u maloj sobici u kojoj je zrak bio pretopao i
teak, no majka nije dala otvarati prozore, da joj se ker jo vie ne prehladi..

I. poglavlje[uredi VE | uredi]
Lucija je izgledala mnogo mlaa od svoje dobi. Imala je smee oi, a ten joj je bio
bijel, fin, gotovo proziran. Bujna tamna kosa, crvene usne, tanahan struk, a malene
grudi kao u etrnaestogodinje djevojice. Kako je majka nije putala van iz kue, to
se Lucija ljutila. Ona bi rado otvorila prozor da vidi kakav je ivot na ulici, a njezin je
bio dosadan sapet, muan i uzaludan vapaj za ivotom.
Potar! Marko! - klikne Lucija, stari listonoa, znanac njihove kue, jedini ovjek
koji je svakog mjeseca donosio slatke nade njezinom srcu, jedini koji unosi malo
ivota u taj grob! Pismo je bilo od njezinog ljubljenog Alfreda, no koliko puta se
pitala, da li on nju ljubi? Zar bi on mogao izdrati duge dvije godine, a da nju ne doe
vidjeti? No ona nije znala da su to lana pisma. Nije znala da to pismo pie netko
drugi po nagovoru njezine majke, kako bi joj bar malo uljepala taj sumorni ivot.

II. poglavlje[uredi VE | uredi]

Ni njezina majka nije bila zdrava, ve je odavno bolesna na srcu i svaka uzrujanost
izazove osjeaj kao da e se uguiti, no ona je mislila samo na Lucijino zdravlje.
Majka joj je priala o povijesti bogatih patricijskih obitelji njezinih Domazetovia i
oevih Stipania. Ratovanjem su se obogatili, ali je sve to ilo, po oevoj volji,
njenom bratu Jurju, koji je to troio ivei lagodno i ne marei za obitelj. Njima
dvjema od itavog imanja ostala je samo ova sobica, a sve ostalo je otilo na plaanje
Jurajevih dugova.

III. poglavlje[uredi VE | uredi]

U ulici gornjega grada Senja bila je nekada kua Ante Stipania i njegovog oca
Pavla. Ante je bio zgodan ovjek, ali sebian i hladan. Oenio se tek u etrdesetoj
godini, s mladom esnaestogodinjom Valpurgom. Kao otac vrlo se nepravedno
odnosio prema keri Luciji, a od sina Jurja zahtijevao da svojim uenjem podigne
ugled obitelji, no odrastanjem u loem drutvu on postaje neodgovoran. Valpurga je
bila njena majka, koja je sluala mua i brinula o djeci. Svaku muevu zapovijed
izvravala je sa strahom i urbom. Njezina je sloboda polako nestajala i u vlastitoj
kui ona je postala ropkinja.
Dan prije Svih svetih bile su posljednje pripreme za krtenje Jurja u Stipanievu
vinogradu. Tono u jedan sat zagrmjee iz vinograda muari uz prasak malih puaka
da gosti dolaze. Sva sila svijeta skupila se oko ceste da vide sjaj gostiju kakovog grad
jo nije vidio. Ante je obukao odoru senjskih plemia i ma, a to je bilo zabranjeno po
Statutu Marije Terezije jer nije imao plemiku titulu. Sveanost je bila u toku, kada je
stigla Valpurga, mlada majka, lijepa, sitna, obuena u odijelu starinskih senjskih
otmjenih ena. Pijani natporunik Winter kleknuo je pred nju i svojim pijanim glasom
stao joj govoriti i prisezati ljubav. Stipani ga napadne maem i ozlijedi ga:
Zadovoljtinu hou! - no Wintera vie nije bilo. Tako je zavrila sveanost. Gosti su
se razili, a na bogate ostatke gospodske veere navalila gradska eljad, kao roj muha.

IV. poglavlje[uredi VE | uredi]

Kada je Ante otiao u Trst radi posla, jer je bio u neprilici zbog novca, Valpurga je
nala spise o onom neugodnom dogaaju kada se krstio Juraj. Protiv Stipania je
podignuta parnica prema kojoj nije imao pravo nositi plemiko odijelo i ma, te su ga
osudili na 100 carskih forinta u zlatu.

V. poglavlje[uredi VE | uredi]
Obiteljska kua Stipania nalazila se na sjeveroistonoj strani grada. Bila je to
prostrana kua u kojoj su sobe bile napunjene svakojakim namjetajem. U njoj su
ivjeli Ante, Valpurga, Juraj i Lucija, te slukinja Gertruda. U kui je vladao red i
govorilo se tiho, jer otac nije trpio da ga smeta neiji govor. U takvoj tiini odrastali
su Juraj i Lucija. Otac Ante je mario samo za sina. Njega je uio i kolovao, a za
Luciju nije ni mario i ona je tek kada je imala est godina smjela sjesti za obiteljski
stol objedovati. Kada je Juraj poloio zavrni ispit s odlinim, Ante ga je poslao na
sveuilite u Be: Ako se meni to dogodi, prodaj i krevet ispod sebe, da dovri
nauke. Od toga e djeaka doivjeti vie, nego moe i pomisliti - govorio je
Valpurgi.

VI. poglavlje[uredi VE | uredi]

Otac je samovao u svojoj sobi, a misli su mu neprekidno bile uz sina. Jedini vedriji
izraz lica bio je kada bi dobio pismo od Jurja. Majka nikada nije dobila pismo u ruke.
O sinu je znala samo kada bi otac za objedom pripovijedao o njemu. A pita li to za
kuu, za nas? - pitala je bojaljivo majka. Pozdravlja, a to drugo da pita? Hvala
Bogu, da zaboravlja to gnijezdo! - dodao je zlobno Stipani. Otac je redovito slao

novac Jurju, ali nakon etvrte godine morao je prodati brod, jer vie nije imao novaca.
Za Luciju se otac nije brinuo, on je rekao da se od ene trai samo da bude dobra
domaica, vjerna supruga i da ugaa muu. Majci nije bilo pravo da se na sina troi
toliki novac, a Luciji ne dozvoljava da ide u enski zavod u Gradac jer to kota
novaca. Lucija je navrila 16 godina i dozvolili su joj da ide na ples. Bila je presretna
i tamo je upoznala mladoga Beanina Friedmana koji se u nju zaljubio.

VII. poglavlje[uredi VE | uredi]

Prola i peta godina, a Stipani nije doekao da mu sin zavri nauke. Imetak se brzo
smanjivao, ali je i nadalje slao novac sinu. Jo uvijek su njegove oi bile uprte u sina
Jurja, dok Lucija nije imala ba nita od svoje oevine.
U to vrijeme kanonik Vukasovi zalagao se za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i
traio zastupnike za Hrvatski Sabor, no Stipani je bio za ujedinjenje s Maarima, ali
obojici je smetala vojnika vlast u Senju. Vukasovi je govorio: Jedan narod ne
smije gaziti prava drugog naroda, borba nije samo nae pravo ve i dunost!

VIII. poglavlje[uredi VE | uredi]

Zapoela je borba za vlast. Na sastanku graana, kanonik Vukasovi je
govorio: Ima naeg naroda pod Turinom, Talijanom i pod Nijemcem. Naa krv uva
Evropu, a hrvatskim zemljama plaa Austrija svoje dugove. Narodna svijest se budi!
Budimo se i biti emo svoji! tako je kanonik govorio, ali nije govorio ni talijanski, ni
njemaki, ve hrvatski, a to je bilo udno. Sluali su ga, ali ga nisu razumjeli, ve su
pomiljali najbolje je, ne paati se ni u to! I tako je Vukasovi dobivao nove
pristae, ali ih je i gubio, jer narod nije znao kome e, pa se podijelio. Stipani je
odobravao kanoniku, ali je u dui mislio kako e utrti put svome Jurju kod Maara i
ve je pripremao govor to e ga odrati na pounskom Saboru s idejom: da e grad
Senj pohrliti u bratsko naruje vitekog maarskog naroda.

IX. poglavlje[uredi VE | uredi]

Odnosi izmeu oca i keri postajali su sve loiji, jer njihove nesuglasice dolaze oko
nebitnih stvari. Ona pokuava pokazati ocu svoju vrijednost i svoje pravo: Ta ja ve
nisam dijete! Bratu sve, a meni ba nita! Slomljen materijalnim i politikim
neuspjesima i sinovljevim moralnim padom Stipani se razbolio. Strano ga je sin
razoarao, u kojega je on toliko vjerovao: Juraj Stipani bivi doktorand prava
postao je konobar! I tako je majka saznala, da je sve to su imali otilo na kolovanje
sina: On je propao, a nas upropastio!

X. poglavlje[uredi VE | uredi]
Je li to istina, da bi se njegov Juraj tako ponizio? Ante je otiao kod Cincara Marka,
da mu dade na zajam 500 forinti. Znalo se da taj lihvar posuuje novac samo uz dobru
jamevinu i masne kamate. Kada je lihvar zatraio dva svjedoka, Ante je od stida
odustao, jer nije elio da se razglasi po gradu kako su Stipanii osiromaili, pa
moraju na zajam uzimati novce.

XI. poglavlje[uredi VE | uredi]

Major Benneti rodom Tranin, nizak crnomanjast, crnih oiju htio je razbiti
trijumvirat Vukasovi Stipani oli, te je doao do Ante da razgovaraju o
Vukasovievoj politici i da ga pridobije za sebe. ak mu je ponudio mjesto gradskog
suca, ali je on odbio. Drugi je dan Ante donio svoj govor Vukasoviu i zamolio ga za
novac, no dobio je negativan odgovor. Vukasovi je dobio anonimnu poruku da se
Stipani potajno dogovara s majorom Bennetijem. Kako Stipani nije dobio novac
od kanonika Vukasovia, ode do Bonetija: Predomislio sam se i nakon promiljanja,
doao sam do zakljuka da je Vukasovi fantastina luda i buntovnik koji hoe da se
obori na osnovne temelje nae drave, uz takvoga ja pristati ne mogu! Uz to je dobio
i novac. Odmah poalje pismo sinu: Ti si mi ispraznio ruke, da nisi moj bi se glas
uo u Pounu i ja bih stvorio tebi put do najodlunijih mjesta. Sada radi to hoe i
kako hoe, ubij se, ja sam beutan.

XII. poglavlje[uredi VE | uredi]

Juraj je nastavio kolovanje. Kako se Stipani loe osjeao, te je poslao sinu pismo u
kojem ga moli da se brine o majci i sestri: znaj dragi Jurje, da sam na te izdao sve
tvoje i njezino sve. Ako se meni to dogodi, a ti joj bratski ne vrati, njoj ne preostaje
nego da obilazi tue pragove, ona nema nita do svoje mladosti i ljepote. Poradi tebe,
bio sam spram njih nepravedan.
Doao je dan izbora. Dvije strane su se sukobile. Nastala je prvo galama, pa potom
tua, tako da je Boneti zbog nesposobnosti oko izbora bio premjeten. Na njegovo
mjesto je doao major Winter, isti onaj koji je svojim drskim ponaanjem upropastio
sveanost na krtenju Stipanievog sina Jurja.
Krajem jeseni Ante oboli od upale plua, ba kada je u obitelj stigla dobra vijest da je
Juraj poloio posljednji ispit. Ubrzo nakon toga otac umire na rukama Lucije.

XIII. poglavlje[uredi VE | uredi]

Nakon oeve smrti, Juraj je od majke traio ogromne svote novaca za podmirenje
svojih golemih dugova, no ona nije imala nita. Kroz njezine ruke nije prolazio novac,
sve je to Stipani drao u svojim rukama, pa nije ni znala da je za ivot potreban i
novac.
Konano je i Juraj doao kui. Bilo ga je teko prepoznati. Od sitnog slabanog djeteta
kakav je otiao u Be, pred majkom je stajao ovjek podbula lica, izbuljenih oiju pod
naoalama, upave kratke brade i brka, a okrugla glava izrasla je gotovo iz ramena.
Vratio se s prijateljem Alfredom pl. Ruiem. Mladi je bio elegantan, otmjen i
udvoran gospodin koji se odmah svidio Luciji. Alfred je znao vrlo lijepo govoriti i
laskati, a Lucija, nenavikla na udvaranje, zaljubi se u njega. ini se dobar mladi taj
Alfred - ree mati Kako je rado uz nas, a na Juraj, ba kao i otac, voli sam za se.
Kao da ga za nita nije briga - govorila je majka. Lucija je bila uvjerena da je ljubi i
da joj njegova ljubav godi i ve je pomiljala da e ju odvesti iz tog mrtvila i povesti u
slobodan i otvoren svijet. Juraj je pisao pismo Mukiju, da e mu ubrzo vratiti dug
kada majka proda kuu i kako Alfred glumi zaljubljenost u Luciju. O majci i sestri

nije imao lijepih rijei, jer on za njih nije nita osjeao, jer mu to otac nije
dozvoljavao. Kada je majka prodala kuu, vratio je svoje dugove.

XIV. poglavlje[uredi VE | uredi]

Juraj i Alfred otputovali su u Zagreb. Kako je majka prodala kuu, da bi vratila sinove
dugove, morale su se preseliti u staru tronu kuicu koja je nekada pripadala njezinoj
obitelji.
Majka je uzdisala, a Lucija plakala i na oigled venula. Poela je pobolijevati, a
Alfredova pisma nisu stizala. Kada je Lucija otkrila da je trudna, poslala je Alfredu
pismo s vijestima, a on joj je iz Zagreba poslao poiljku lijekova za izazivanje
pobaaja. Od straha da se ne sazna za tu sramotu, majka se skanjivala poslati po
lijenika, dok se Lucijino stanje iz dana u dan pogoravalo. Majka je sve pokuala da
bi pomogla keri. Pisala je sinu, ali se pismo vratilo i tako je saznala da je njen Juraj
postao Maar i da se sada zove Istvanffy Gyrgy.
Lucija je venula i plakala i pred raspelom se molila za svoju smrt. Majka i ki tonu
sve vie u bijedu. Lucija je jedino sretna, kada dobije pismo od Alfreda. Ona nije
znala da su to lana pisma i da ih pie Martin Tintor iznosei svoje osjeaje, ali u ime
drugoga na Valpurginu molbu.

XV. poglavlje[uredi VE | uredi]

Dopisivanje je trajalo nekoliko mjeseci. Lucijina bi pisma majka proitala i dala ih
Martinu. On je odgovarao u ime drugoga, a pisao je o sebi. Ljubio je prvi puta, a
ljubio je najiom, najidealnijom ljubavi. elio je biti sveenik, ali nije mogao, bio je
oaran njome, mislio je samo na nju i elio je samo nju. Znao je da ljubi bez nade, da
njezina ljubav pripada drugome, plakao je, ali je bio sretan.
Lucija je poela sumnjati u pisma i kriom je napisala jo jedno pismo Alfredu. Nakon
nekoliko dana dobije povratno pismo u kojem joj on pie da je ve prije godinu dana
stupio u brak. Lucijin ivot je bio na kraju i ona umire: Bila je lijepa za ivota, a sada
kao da se smije, kao da e progovoriti - govorila je Gertruda.
Sutradan mladi Martin Tintor vratio se u sjemenite: sada ne moe biti za mene
zapreke, da ne budem do smrti vrijedan sluga Boji.

XVI. poglavlje[uredi VE | uredi]

Gospoa Valpurga je preivjela Luciju jo oko dvije godine, potpuno osiromaena.
Polako su nestajali svi plemii u Senju. Na Veliki Petak sve su sirotice ile prositi,
meu njima bila je i Valpurga. Da ih se ne prepozna, one su se zamatale u bijele
plahte, pa bi polijegale na brdu Nehaj uz put kojim bi k slici Kalvarije prolazile
procesije. Na okrajak plahte bacali bi im poboni ljudi milostinju. Kada su se prosjaci
izgubili, ostala je Valpurga mirno leei. Bez ikakve pomoi od sina, bez elje za
ivotom, Valpurga Stipani umrla je kao prosjakinja.

Izvori[uredi VE | uredi]

1.

Jump up Posljednji Stipanii/XI