Sie sind auf Seite 1von 19

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

O zborniku Bleiburg i Krini put 1945. Saveza antifaistikih


boraca i antifaista Republike Hrvatske, Zagreb, 2007.*
U Zagrebu je 12. travnja 2006. Savez antifaistikih boraca i antifaista Republike
Hrvatske organizirao skup o Bleiburgu i krinom putu, a zatim 2007. objavio zbornik radova.
Sudionici skupa Bleiburg i Krini put 1945., iji su prilozi objavljeni u zborniku, hrvatski su antifaistiki borci i antifaisti, ustvari bivi SUBNOR-ovci (Savez
udruenja boraca Narodnooslobodilakog rata), te hrvatski povjesniari, politolozi i
pravnici ija su stajalita u tumaenju Bleiburga i krinog puta manje-vie slina, te
uglavnom i prihvatljiva stajalitima organizatora skupa.
Nakon proslova predsjednika Savjeta antifaista Republike Hrvatske Jurja Hrenjaka
Uz zbornik 'Bleiburg i Krini put 1945.' (str. 5.-8.) nalaze se prilozi akademika Petra
Stria emu danas nedoumice oko Bleiburga i Krinog puta (str. 9.-30.), prof. dr.
sc. Ive Goldsteina Povijesne okolnosti Bleiburga i Krinog puta (str. 31.-37.), prof.
dr. sc. Ive Josipovia Odgovornost za ratne zloine nakon II. svjetskog rata (str. 38.41.), Danijela Ivina Smisao Bleiburga (str. 42.-46.), prof. dr. sc. Branka Dubravice
Kako bleiburke dogaaje postaviti u prostorni i vremenski okvir? (str. 47.-58.), mr.
sc. Ivana Fumia Uzroci i posljedice Bleiburga 1945. godine (str. 59.-68.), doc. dr. sc.
Tvrtka Jakovine Velika trojica, NOVJ i POJ i vojska NDH 1945. (str. 69.-73.), dr. sc.
Igora Graovca Pitanja poslijeratnih rtava i stradalnika u Hrvatskoj poslije Drugoga
svjetskog rata (str. 74.-77.), dr. sc. Tomislava Badovinca Zloin nad zloincima (str.
78.-84.) i Andree Rokni Vrela i literatura Bleiburg i 'Krini put' (str. 85.-87.).
Kao prilozi slijedi svjedoanstvo Marije Kudeljnjak-Jasi Neeljena sjeanja. Svjedok
Krinog puta (str. 88.-90.), odlomak iz ratnog dnevnika Neata Sulejmanpaia
Od Sarajeva do Bleiburga i povratak (str. 91.-94.) iz istoimene knjige objavljene u
Zagrebu 2006., te lanak Dragan Truhli: Podigli nam spomenik, a mi ivi preuzet iz
rijekog Novog lista od 13. rujna 2006. (str. 95.). Na kraju zbornika priloeni su istupi
i izjave dr. sc. Slavka Komara, Fabijana Trge, dr. sc. Duana Dragosavca, Rade Bulata,
ede Boria i dr. sc. ure Zatezala na okruglom stolu odranom 12. travnja 2006. u
sklopu skupa Bleiburg i Krini put 1945.. Zakljuno je poglavlje Zavrna rije Jurja
Hrenjaka predsjednika Savjeta antifaista Republike Hrvatske.
U proslovu predsjednik Savjeta antifaista Republike Hrvatske Juraj Hrenjak tvrdi
da je tema Bleiburga i krinog puta redovito tretirana i obraivana uglavnom samo
od njezinih preivjelih sudionika i od njima bliskih autora u hrvatskoj emigraciji do
90-tih godina XX. stoljea, a tek poslije u domovini (str. 5.). Nije ni spomenuo kako se
tema Bleiburga i krinog puta obraivala u domovini od 1945. do 1990., a niti objasnio zato nije znanstveno i struno obraivana. Hrenjak navodi da hrvatski antifaistiki borci i antifaisti smatraju da je krajnje vrijeme da se o zavretku Drugoga
svjetskog rata u Hrvatskoj, pa i o Bleiburgu i krinom putu pristupi na znanstveni
nain (str. 6.). Pitam se gdje su hrvatski antifaistiki borci i antifaisti ranije bili i
za to su se tada zauzimali?
*

Na ovom osvrtu umnogome su mi korisnim uputama, miljenjima i savjetima pripomogli brojni pojedinci. Posebnu, pak, zahvalnost za poticaj u radu iskazujem dr. sc. Stjepanu osiu ravnatelju Hrvatskog dravnog arhiva.

809

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Potpuno drukije, tovie suprotno stajalitima koja mogu pridonijeti razjanjavanju okolnosti i dogaaja vezanih uz Bleiburg i krini put, sudionici skupa Bleiburg
i Krini put 1945., u prvom redu pripadnici SUBNOR-ovskog kadra, i dalje zastupaju
stare komunistike obmane. Pristupajui hagiografski partizanskom pokretu i komunistikoj ideologiji Savez antifaistikih boraca i antifaista ponudio nam je svoje vienje problematike Bleiburga i krinog puta, proglaavajui takvo vienje znanstvenim, a drukije pristupe revizionizmom.
Kljune su teze skupa i zbornika, da su u bleiburkim i neposrednim dogaajima
ubojstva zarobljenika bili ekscesi, odnosno da su ubijeni u veini bili zloinci, kao i da
Josip Broz Tito za te dogaaje ne snosi nikakvu odgovornost.
Na predstavljanju zbornika Bleiburg i Krini put 1945. u Osijeku, lan Saveza antifaistikih boraca Osijek, Slavko Radulovi, bivi pripadnik Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije/Jugoslavenske armije i sudionik zavrnih ratnih
operacija, a i bleiburkih dogaaja, izriito tvrdi da su Nijemci i ustae u povlaenju pruali otpor pa su oni koji su poginuli kod Bleiburga rtve posljednjih bitaka, a
nitko nikoga nije ubio iz osvete. tovie, isti lan Saveza antifaistikih boraca samozadovoljno je ustvrdio: Bili smo iznimno humani prema njima [na Bleiburgu i 'krinom putu']. Namee se pitanje, to bi tek bilo da pripadnici JA tada nisu bili humani?
Tomislav Badovinac navodi, u starom jugoslavensko-komunistikom tonu, da je
mit o Bleiburkoj tragediji nastao u vrijeme blokovske podjele i hladnoratovskog
psiholokog rata protiv Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, te da se
zanemaruje injenica da je rije o mahom zarobljenim vojnim jedinicama, poiniteljima faistikih nedjela (str. 79.). Prema Duanu Dragosavcu: Pria o pokolju je
falsifikat, na osnovi kojeg se pokuava amnestirati Pavelia i ustaki pokret, a oklevetati Tita i njegovu armiju, te izriito tvrdi: Partizani su se od poetka do zavretka
Drugoga svjetskog rata drali meunarodnog ratnog prava, korektno postupali prema
ratnim zarobljenicima [], te navodi: Protiv rata su se borili razni humanisti, socijalisti i komunisti. Tito se cijeli ivot borio za mir (str. 98.).
No, neugodna je injenica da svjetski prirunici o ratnim zloinima, etnikom
ienju i genocidu J. Brozu Titu daju istaknuto mjesto. Znakovito je, pak, sudionik
skupa Bleiburg i Krini put 1945., povjesniar Tvrtko Jakovina nedavno je istaknuo,
bez zadrke, da je njegova ocjena J. Broza Tita: Apsolutno pozitivna! To ne znai da
nije znao za Bleiburg ili da ga nije odobrio, ali nema velikih linosti koje su djelovale
desetljeima, a da nisu uinile neke nevjerojatne stvari [sic!], pogotovo u vremenu kad
su obziri, kakve imamo u dananjem svijetu, bili daleko primitivniji. E, pa ivjeli!
Dragosavac, oito u dobroj namjeri, ali ne znajui ustvari o emu govori, postavlja i pitanje zato su hrvatske vlasti, od Tumana do Raana prihvatile nekritiki kako
Krini put poinje u Bleiburgu, kad je svaki rat krini put (str. 98.). Ta, jesu li suvremeni hrvatski politiari oni koji bi trebali odobravati nazive koji su odavno uli u
javnu uporabu, pa i u historiografiju. Uostalom, 'Krini putovi' sasvim je primjere

Nefreteta ZEKI, Partizanska knjiga. Slavonska promocija knjige 'Bleiburg i Krini put 1945.' Antifaisti: Bili smo humani prema ustaama u Bleiburgu, Slavonski dom (Osijek), 29. 6. 2007., 5.

Usp. Gunnar HEINSOHN, Lexikon der Vlkermorde, Reinbeck bei Hamburg 1999., 322. I tamo
navedena literatura.

Ninoslav KOPA, Razgovor s dr. Tvrtkom Jakovinom profesorom na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Odgovorna politika ne doputa da se drava ponaa poput pojedinca kojem
je spaljena kua ili netko ubijen, Novosti, samostalni srpski tjednik (Zagreb), 26. 10. 2007., 7.

810

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

na metafora za te paenike mareve gladnih i esto ednih zarobljenika, duge i do


500 kilometara, koje mnogi nisu izdrali ili bili ubijani, kako je to slikovito ustvrdio
Slavko Goldstein.
Poimenine podatke o ljudskim gubicima Hrvata, ali i drugih, tijekom i posebice
potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom porau donose mnogobrojni rtvoslovi, i slina izdanja, koji popisuju stradale i rtve iz razliitih podruja Hrvatske i
Bosne i Hercegovine. Uza sve nepotpunosti i greke, navode koje ovi prilozi donose
o poginulim, ubijenim i od posljedica ranjavanja i bolesti umrlim osobama, o tisuama odnosno desecima tisua stradalih, posebice na krinom putu i u poslijeratnim
logorima teko je osporavati.


Slavko GOLDSTEIN, 1941. Godina koja se vraa, Zagreb 2007. [prvo izdanje], 423.
Usp. primjerice: Antun MATASOVI-ABESAR, Gundinci. Moje uspomene i sjeanja, Slavonski Brod 1989.; Ivan IAK, Andrija ZIRDUM, Stradanje Hrvata plehanskog kraja 1941-1947, Derventa 1991.; Ante AVKA, Graa za suvremenu povijest Drnike krajine 1941.-1994., Split 1995.; Zlata GVOZDI-FILJAK, Juraj LONAREVI, Srijemska kalvarija Hrvata, Zagreb 1995.; Stjepan KRPAN, Hrvatski gubici u Drugom svjetskom ratu i porau na primjeru Slavonskog Kobaa, u: 50
godina Bleiburga. Zbornik radova, Zagreb 1995.; Vladimir KRPAN, Ivan RIZMAUL, Davor SALOPEK, Petrinjski rtvoslov, Petrinja 1995.; Petar MALBAA, Dugopoljske rtve 1941.-1948., Hrvatska obzorja, god. III, br. 3, Split 1995.; Ranko IMI, Hrvatske rtve, Gospiki spomen zbornik, Gospi 1995.; Mato TUSTANI, rtve Oriovac, Oriovac 1995.; Ivica OSI-BUKVIN (prir.), Vrbanjci stradalnici Drugog svjetskog rata, Hrae, br. 2, Drenovci 1996.; Marko IDARA (prir.), Popis
drenovakih stradalnika u Drugom svjetskom ratu, Hrae, br. 1, Drenovci 1996.; Tomislav LUNKA,
Poginuli i nestali itelji Soljana u Drugom svjetskom ratu i porau, Hrae, br. 4, Drenovci 1996.;
Luka PAVII, Kronika stradanja Hrvata June Like, Zagreb 1996.; Luka PAVII, Kronika stradanja Hrvata June Like. Dopuna i ispravci, Zagreb 1997.; Stjepan HERCEG, Samobor mali Bleiburg 1945., Samobor 1996.; Stjepan BOGUTOVAC (prir.), Rajevani stradalnici u Drugom svjetskom ratu, Hrae, br. 9-10, Drenovci 1997.; Vinko JUZBAI, Prilog popisu stradalnika sela Bonjaci u Drugom svjetskom ratu i porau, Hrae, br. 6, Drenovci 1997.; Ivan KARAULA (prir.), itelji Slakovaca stradalnici Drugog svjetskog rata i poraja, Hrae, br. 5, Drenovci 1997.; Ivan KARAULA (prir.), Prilog popisu stradalnika sela Bonjaci u Drugom svjetskom ratu i porau, Hrae, br.
6, Drenovci 1997.; Goran PAVLOVI (prir.), Rainovake rtve II. svjetskog rata i poraa, Hrae,
br. 7-8, Drenovci 1997.; Dragutin PELIKAN, Slatina u vjetrovima povijesti, Slatina 1997.; Zvonko FARAGO, Rua LENAC-BRLEKOVI, Zlatko VERHAZ, Alojz VRAGOLOVI, Gareniki rtvoslov,
Garenica 1997.; Ivan JURI, Borbe i stradanja Hrvata kotara Metkovi 1918.-1945., Metkovi, Ploe
1997.; Stjepan BOGUTOVAC, Gunjanci stradalnici u Drugom svjetskom ratu, Hrae, br. 11, Drenovci 1998.; Florijan BORAS, (prir.), Spomenica ljubukim rtvama, Ljubuki 1998.; Drago KOLESAR (prir.), Gundinake rtve II svjetskog rata i poraja, Hrae, br. 12, Drenovci 1998.; Josip Jozo
SUTON, Posuki rtvoslov. Ljetopis stradanja ljudi iz posukog kraja u Drugom svjetskom ratu, Zagreb
1998.; Andrija LUKINOVI, upa Margean, Margean 1998.; Stjepan BOGUTOVAC (prir.), uriani stradalnici u Drugom svjetskom ratu i poraju, Hrae, br. 15, Drenovci 1999.; Franjo MARI, Kronologija vanijih dogaaja epakog kraja i blie okolice 1458 - 1998, Zagreb, epe 1999.;
Gustav KUZMI, Spomenica upe Virje, Virje 1999.; Ivica OSI (prir.), Popis rtava iz sela Stroinci od 1941.-1945. godine, Hrae, br. 19, Drenovci 2000.; Anelko MIJATOVI, Josip BOGOVI,
Spomenica upa Drenik Grada, Vaganca i Korenice, Zagreb 2000.; Slavko GALIOT, rtve II. svjetskog rata i poraa, u: Hrvati Dinare. ivot, opstojnost, stradanje, nauk i pouka. Zbornik radova, Bosansko Grahovo 2000.; imun PENAVA, Duvanjske rtve Hrvata Drugoga svjetskog rata, u: Duvanjski zbornik, Zagreb, Tomislavgrad 2000.; imun PENAVA, Ramski rtvoslov, Ramski zbornik
2000, Zagreb 2000.; Gordana TURI, U temelju kamen. Spomenica rtvama idealu hrvatske drave.
Imotska krajina (od 1941. do 1990.), I. knjiga, Zagreb 2000.; eljko CEBOCI, Vlado HAJNI, Kazimir SVIBEN, Josip KOF, Franjo KRLEC, Stjepan TURK (prir.), rtve zlatarskog kraja u temeljima


811

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Masovna ubojstva zarobljenika na krinom putu Badovinac minimalizira i


opravdava: U toku sprovoenja ratnih zarobljenika dolazilo je na putu, posebno kroz
Slavoniju, sve do Vojvodine, do nepredvienih traginih ekscesa. Bilo je pojava likvidacija prepoznatih ustaa-koljaa, ije razmjere nisu dovoljno poznate. [] Dogaaji
su, po svemu sudei, isprovocirani prepoznavanjem ustaa, od strane pratilaca, da su
oni bili pripadnici koljake grupe, koji su im pobili itave porodice ili najblie srodnike, palili kue, vrili pljaku i sl. Oni su ih samoinicijativno potajno ili javno ubijali,
svetili se. Pucano je i na one zarobljenike koji su iz straha za uinjeno zlodjelo, pokuali bjeati iz kolone. Bilo je pojava meusobnih prokazivanja jednih zarobljenika protiv
drugih, te masovnog simuliranja bolesti radi usporavanja kretanja i dolaska u sabirne
logore itd. (str. 82.-83.). Temeljna je Badovineva teza da je rije o osveti za prethodno poinjene zloine. U tome nije usamljen. Kada i govore o ubojstvima zarobljenika,
antifaistiki borci i antifaisti imaju svoje vienje i objanjenje. Prema edi Boriu
hrvatske slobode, Zlatar 2000.; Mijo DUKI, Stradalnici u II. svjetskom ratu i porau iz 11 upa Novokapelakog dekanata, Tkali, br. 5, Zagreb 2001.; Milan MARUI, rtve komunistikih zlodjela u
Zagrebu svibanj 1945. i sljemenskim stratitima bolnica Brestovac i Graani, Zagreb 2001.; Josip MALKOVI, upa Gornje Prekrije u prolosti i sadanjosti, Zabok 2001.; Ivica PULJI, Stanislav VUKOREP, uro BENDER (prir.), Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraa u Istonoj Hercegovini, Zagreb 2001.; Vjenceslav TOPALOVI, Srednja Bosna: ne zaboravimo hrvatske rtve 1941.45./1991.-95., Zagreb 2001.; Ante MILINOVI, Stradanje kostajnikih Hrvata u Drugom svjetskom
ratu (1941.-1945.), u: Hrvatska Kostajnica. Zbornik radova, Hrvatska Kostajnica 2002.; Sreko VUKOVI, Moj Bizovac, Bizovac 2002.; Vitomir ZEEVI, Zovik na krinom putu. Preuena zovika
istina, Zovik 2002.; Mijo IVKOVI, Jaruge. Prolost, ljudi, ivot i obiaji, akovo 2002.; Petar BEZINA, upljani upa povjerenih Franjevakoj provinciji Presvetog Otkupitelja rtve rata 1941.-1945.,
1991.-1995., Split 2003.; Mira PELIKAN, Miroslav GAZDA, Spomenar hrvatskim rtvama Virovitiko-podravske upanije stradalim 1941.-1945. i 1991.-1995. godine, Osijek 2003.; Slavko KOLARI, Josip PATAJAC, Antun PERI, Josip WALLER, Donja Motiina u Drugom svjetskom ratu i posljedice,
Donja Motiina 2003.; Joko RADICA, Sve nae Dakse. Hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata
i jugokomunistike strahovlade, Dubrovnik 2003.; Ivan DUJMOVI, Ratne i poratne rtve Hrvata
Drugog svjetskog rata u opini Liko Petrovo Selo, u: O rtvama je rije. Zbornik radova Treeg hrvatskog rtvoslovnog kongresa, Zagreb 2004.; Mirko KOVAI, U potrazi za istinom. Martirij Hrvata
u Vukovaru 1941.-1945., Vukovar 2004.; Mirko AREVI, rtve Drugoga svjetskog rata iz upanjskog kraja, Putujui Slavonijom, br. 22, Vinkovci 2004.; Marijan KARAULA, Knjiga bola. Stradanje
Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata, Sarajevo, Zagreb 2005.; Ivan STRII, rtvoslov slunjskog kotara. Hrvatske vojne i civilne rtve Drugoga svjetskog rata i poraa, Slunj, Zagreb 2005.; Grga
VILI, Vrijeme stradanja, Tuzla 2005.; Alojz BULJAN, Franjo HORVAT, rtve Drugoga svjetskog rata
i poraa na podruju biveg kotara/opine Novska (Grad Novska, opine Jasenovac i Lipovljani, Grad
Kutina dio i Grad Sisak dio), Novska 2006.; Mijo DUKI, Stradalnici u II. svjetskom ratu i porau iz osam upa Pleternikog dekanata, Tkali, br. 10, Zagreb 2006.; Adam ZAHIROVI, Sisaki
rtvoslov, Sisak 2006.; Tomo ALI, Adam PAVI, uranci kod akova, akovo 2006.; Zvonimir
DESPOT, Vrijeme zloina. Novi prilozi za povijest koprivnike Podravine 1941.-1948., Zagreb, Slavonski Brod 2007.; uro MIKAEK, Naika spomenica rtvama komunizma, Naice 2007.; Mladen OMEK, Nikola KATI, Boidar KOVAEVI, Davorin DERDA, Ivan PREKRATI (prir.), Zatajena
grobita i preuene rtve Drugoga svjetskog rata i poraa u Karlovakoj upaniji, Karlovac 2007.; Mladen LUKAEVI, Mladen AKOVI, Stjepan JAKAB, Ivo TUBANOVI (prir.), Preuene rtve
akova i akovtine u Drugom svjetskom ratu i porau, akovo 2007.; Zdravko BRNJARSKI, Antun
POTNAR, Mato LUKAEVI, Mladen AKOVI, Stjepan JAKAB, Ivo TUBANOVI, Pero OLA
(prir.), rtvoslov Rueva, Djedine Rijeke, Sovskog Dola, Pake i Imrijevaca. rtve partizanskog pokreta i
komunistikog reima. Drugi svjetski rat i porae, akovo 2007.

812

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

meu ovima koji su ubijeni u zavrnim operacijama bilo je neto nevinog naroda,
meutim, najvie je ubijeno zloinaca koji su bjeali od zloina koje su poinili (str.
99.). Bori bi, oito, bio dobar i kao svjedok u sluaju bleiburkih dogaaja, jer ini se
zna tko je od, recimo, 50.000 ubijenih u zavrnim operacijama zloinac, a tko nije.
Procjenjuje se da je u Koevskom Rogu, jednom od najveih stratita u Sloveniji
nakon Drugoga svjetskog rata, prvih dana lipnja 1945. ubijeno nekoliko desetaka
tisua zarobljenih i izruenih slovenskih domobrana, hrvatskih domobrana i ustaa,
crnogorskih i srpskih etnika. Smaknua su obavljena pod zapovjednitvom majora
Jugoslavenske armije Sime Dubajia, a neposredni poinitelji pripadali su izabranoj
eti 11. dalmatinske brigade 26. divizije IV. jugoslavenske armije. No, Dubajieve slikovite prikaze i osebujna tumaenja zavrnih ratnih operacija i masovnih likvidacija
zarobljenika njegovi antifaistiki suborci odbacuju.
Kako se moglo i oekivati, sudionici skupa ne spominju ni navode Zdenka
Zavadlava, zamjenika naelnika Odjeljenja za zatitu naroda za podruje Maribora,
koji je bio zaduen za organizaciju likvidacije zarobljenika, a koji opisuje gdje su i kako
u svibnju 1945. likvidacije provedene. Zavadlav spominje transporte i serijsko strijeljanje zarobljenika koje su provodili OZN-a i Korpus narodne obrane Jugoslavije.
Na skupu pod nazivom Bleiburg i Krini put 1945. Bori iznosi primjedbu, valjda
organizatorima i izlagaima, da je koncentriranje cijele problematike oko Bleiburga
odreena greka, te misli da su korijeni Bleiburga faistiki i genocidni reim, a
to, pak, treba protumaiti narodu, jer posebno mlada generacija u Hrvatskoj ne zna
to se tada dogaalo (str. 99.). Svakome imalo razumnom jasno je to se dogaalo u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, kakva je politika voena i koji su zloini poinjeni.
Razlika je, i to velika, ubiti protivnika u borbi, od ubijanja nenaoruana i bespomona ovjeka ili ratnog zarobljenika. Zar uporno preuivanje i negiranje traginih
dogaaja, od kojih mnoge moemo nazvati zloinima, nije neoprostiva uvreda za tisue i tisue boraca antifaista, pripadnika NOV i PO Jugoslavije/Hrvatske, koji su izginuli u uvjerenju da se bore protiv okupatora za osloboenje, za pravdu i za dobro
naroda.
Pravdajui nain obrauna s neprijateljem Ivan Fumi, takoer, navodi da je stoljeima osveta bila 'uhodan sustav' u junoslavenskim zemljama (str. 64.). Fumiev
prilog Uzroci i posljedice Bleiburga 1945. godine, s poglavljima Uspostava NDH
i poetak terora, Ustaki logori, Srbi - rtve u tzv. NDH, Bleiburg - zavrni in,
Zasluene kazne, najbolje govori o autorovu pristupu i sadraju. U razjanjavanju
Bleiburga i krinog puta, nema to sve Fumi nije spomenuo, od srbosjeka do
Srebrenice.
Fumi je u razotkrivanju hrvatskih revizionista pobrkao sve to se pobrkati
moglo. Zbirku dokumenata Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj
1944. - 1946., koju su priredili Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Poji i Mate


Usp. Simo . DUBAJI, Koevski rog, Ljetopis Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta, Zagreb
2006., 89.-168.; Simo . DUBAJI, ivot, greh i kajanje. Ispovedna autobiografska hronika. Knjiga I.
Od Kistanja do Koevskog Roga, Beograd 2006., 278.-394.

Usp. Zdenko ZAVADLAV, Iz dnevnikih zapiskov mariborskega oznovca (Izbrani listi). 1. del: Leto
1945., Maribor 1990., 91.-93.; Mladen GENC, okantna ispovijest Zdenka Zavadlava (79), biveg zamjenika naelnika OZN-e za podruje Maribora, o masovnim likvidacijama Hrvata 1945. u Sloveniji.
Nareeno nam je da ubijamo!, Jutarnji list (Panorama) (Zagreb), 25. 5. 2003., 12.-13.

813

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Rupi, a objavila Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu 2005., Fumi pripisuje Institutu drutvenih znanosti Ivo Pilar i Josipu Jureviu, a koji, pak, s ovom knjigom nemaju nita. Upravo
suprotno.
Povjesniar Jurevi, posebice njegova knjiga Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, objavljena u Zagrebu 2005. poseban je trn u oku, u mnogoemu ne
bez razloga, sudionicima skupa Bleiburg i Krini put 1945. Sve njih zapravo ivcira to je Jurevi svoju knjigu, naime objavljenu neizmijenjenu doktorsku disertaciju Represivnost jugoslavenskog sustava u Hrvatskoj 1945. godine, obranjenu na Odsjeku
za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 2000., a koja Bleiburg i krini
put malo i gotovo usput spominje, nadnaslovio Bleiburg. No, svakome imalo upuenom jasno je da je takav naslov Jurevi, koji hrvatsku javnost, uz svesrdnu pomo
razliitih medija, sustavno i uporno lobotomizira svojim maniristikim vienjima
ljudskih gubitaka Hrvatske i Hrvata u Drugome svjetskom ratu i porau, izabrao u
prvom redu iz trgovakih, a tek zatim iz nekih drugih razloga, koje mu spoitavaju.
Fumi navodi da su mnogi narodi Evrope imali goleme gubitke u II. svjetskom
ratu, ali nitko od njih nije do karikiranih razmjera uveavao svoje rtve kao to to
ine hrvatski i srpski ekstremisti. Njima injenice ne znae nita ukoliko ne pridonose potvrdi njihovog politikog stajalita. (str. 67.). Pri tome Fumi zaboravlja, ili
svjesno preuuje, o kojim brojkama ljudskih gubitaka u Drugome svjetskom ratu je
u Jugoslaviji od 1945. do 1990. bilo rije i koji su to stradalnici i rtve bili popisani.
Na kraju priloga Fumi genijalno zakljuuje da ne moe sa sigurnou tvrditi da su
podaci o rtvama Hrvata u Drugome svjetskom ratu koje donosi u cijelosti toni, jer
ih osobno nismo provjeravali (str. 68.).
Ivo Josipovi, raspravljajui znalaki na temelju meunarodnoga prava o odgovornosti za ratne zloine tijekom Drugoga svjetskog rata, donekle i s nelagodom, pristojno i izravno, zakljuio je da se i u sluaju svibanjskih dogaaja 1945. radilo o ratnim zloinima: [...] u Bleiburgu i Krinom putu i svemu to se dogodilo, i osveta koja
je, naalost, u jednom dijelu iz shvatljivih povijesnih razloga prevladala nad pravom,
moemo rei da se prepoznaje zloin. (str. 41.). Nije mi jasno kako to da oni koji nijeu da je u bleiburkom sluaju rije o zloinu nisu reagirali na Josipovieve navode.
No, nisam uvjeren da su oni kojima se obratio i shvatili njegove navode kao injenicu.
Slavko Komar zastupa staru tezu da su neprijateljski vojnici zarobljeni do 9. svibnja 1945. bili ratni zarobljenici, a da se oni koji su zarobljeni od 9. do 15. svibnja 1945.
ne mogu smatrati ratnim zarobljenicima, jer su uhvaeni kao naoruani pobunjenici protiv meunarodno priznate drave, Demokratske Federativne Jugoslavije. Prema
Komaru, koji u takvim stajalitima nije usamljen, oni su odmetnici ili teroristi. Prema
njima se ne mogu primijeniti pravila ratnog prava, jer je rat zavren 9. svibnja. (str.
97.). Time, oigledno je, eli umanjiti teinu bleiburkog sluaja. Da skratim, pa i kada
navedene osobe i skupine zarobljene u vremenu nakon 9. svibnja 1945. ne bismo smatrali ratnim zarobljenicima, nego pobunjenicima, odmetnicima ili teroristima, to
meunarodne konvencije o ratnom pravu ne potvruju, i takve bi osobe i skupine
morale biti poteene izvansudskih likvidacija i trebale bi imati pravo na regularne
sudske postupe. Tim vie, jer su se nali u vlasti meunarodno priznate drave.

Usp. primjerice: Boko PETROVI, Meunarodne konvencije o ratnom pravu, Zagreb 1992., 398.424.; Vladan JONI, Ratni zarobljenici. Meunarodnopravni status, Beograd 2002.

814

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Jesu li se Hrvati na Bleiburgu predali Britancima ili Jugoslavenskoj armiji, pitanje je


tumaenja trostranog ina i njegova uinka na pregovorima 15. svibnja 1945. Naime,
Hrvati nude predaju Britancima, koji ponudu odbijaju i prenose je Jugoslavensku armiju, a oni prihvaaju britansku odluku, da Hrvati pred njima poloe oruje. Kasnije su
sudionici bleiburkih pregovora na razliite naine tumaili taj dogaaj.
Britanci su ratne zarobljenike i izbjeglice smjeli prisilno repatrirati samo uz zajamenje humanog odnos u zemlji prijema. Neosporno je i da ako neko pitanje ne bi bilo
odreeno u enevskoj konvenciji o postupanju sa ratnim zarobljenicima iz 1929., to
nije znailo da se s repatriranima moe postupati kako tko eli. U svakoj fazi ius in
bello ratujue strane su ostale dune potivati zakon ovjenosti. To je uvijek priznavala i britanska teorija meunarodnog prava. Britanska odluka na Bleiburgu, oito, nije
bila u skladu s meunarodnim ratnim pravom i temeljila se na odredbama koje su jednostrano usvojene na konferenciji u Jalti.
Spis britanskog Ministarstva obrane iz 1988. naslovljen Interim Report on An
Enquiry Into the Repatriation of Surrendered Enemy Personnel to the Soviet Union
and Yugoslavia From Austria in May 1945 and the Alleged 'Klagenfurt Conspiracy'
(Prethodni izvjetaj o jednom istraivanju u vezi s izruenjem zarobljenog neprijateljskog osoblja Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji iz Austrije, u svibnju 1945. i o navodnoj
'klagenfurtskoj zavjeri'), uz sve nedostatke i prikriveno nastojanje da opravda postupak britanske vojske prema zarobljenim neprijateljskim vojnicima i civilima, zapravo
je novim dokumentima samo potvrdio hipotezu koja je ve postojala u historiografiji i koju je najizravnije iznio Nikolaj Tolstoy u knjizi The Minister and the Massacres,
objavljenoj dvije godine ranije.10 Tolstoy je naveo da je britanska vojska bila odgovorna za sudbinu ratnih zarobljenika. Britansku odluku da se zarobljeni neprijatelji i
izbjeglice predaju Sovjetskoj i Jugoslavenskoj armiji, ocijenio je krajnje neljudskim i
nedostojnim inom te je britanske asnike, za to izravno odgovorne, optuio za ratni
zloin. Cowgillov izvjetaj s oitom nelagodom priznaje da su britanski asnici, unato visokim naelima za koje su se borili u ratu, na njegovu kraju moralno popustili,
zavaravajui zarobljenike o njihovoj sudbini i pokazujui prema njima krajnje neljudski odnos.11
Bez obzira na sve to Daniel Ivin, drei se starih stajalita utvruje da na
Bleiburkom polju samog izruenja nije bilo (str. 42.), odnosno zastupa tezu da su
bleiburki dogaaji, predaja i izruenje, mit. Priznajem, ostajem bez rijei.
Branko Dubravica donio je, na temelju uglavnom objavljenih izvora i literature, pregled poslijeratnih logora i stratita u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini. Zatim je
naveo razne brojke, a zatim nelogino i naprasno stao. Dubravica, naime, nije zbrojio navedene brojeve i donio ocjenu o emu se ustvari u svim tim dogaajima radilo.
Posljedica ovakvog pristupa nedovren je rad.
Petar Stri nastoji nas uvjeriti u prozapadne demokratske stavove J. Broza Tita i
prikazati njegovo nepripadanje staljinistikoj opciji ve u vrijeme Drugoga svjetskog
rata (str. 17.). Striu odgovornost za sve negativnosti pripisuje staljinistikoj skupi

Usp. Dieter BLUMENWITZ, Okupacija in revolucija v Sloveniji (1941-1946). Mednarodnopravna


tudija, Celovec 2005., 148.-150., 155.-156. i tamo navedena literatura.
10
Nikolai TOLSTOY, The Minister and the Massacres, London 1986., hrvatsko izdanje: Nikolaj TOLSTOJ, Ministar i pokolji. Bleiburg i Koevski Rog 1945., Zagreb 1991.
11
Usp. Darko BEKI, 'Sluaj Bleiburg': nova istraivanja, nova iskuenja, asopis za suvremenu povijest, god. 21., br. 1-3, Zagreb 1989., 197.-214.; Darko BEKI, Verzija Cowgillova izvjetaja, u: Bleiburg. Otvoreni dossier, Zagreb 1990., 27.-68.

815

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

ni u KPJ, predvoenoj Aleksandrom Rankoviem, uz to dakako amnestirajui KPJ i J.


Broza Tita. Je li ipak tako? Upravo suprotno Strievim tvrdnjama, CK KPJ odnosno J.
Broz Tito imao je tijekom rata, od poetka do kraja, intenzivne veze s Kominternom,
kojoj je slao iscrpna izvjea i od nje primao upute. Sovjeti su zbog meunarodnopolitikih razloga i odnosa sa saveznicima preputali Britancima javno voenje politike prema Jugoslaviji. Dovoljno je prisjetiti se lijevih skretanja jugoslavenskih komunista krajem 1941. i poetkom 1942., kada su u provoenju proleterske etape svoje
borbe u drugi plan stavili rat protiv Sila osovine, nasuprot klasne borbe protiv domae kontrarevolucije.12 U ovome su, jer je upravo J. Broz Tito neposredno pred rat
beskompromisno boljevizirao KP Jugoslavije, bili napredniji i od smjernica koje
su dolazile iz Moskve. Tada je meu partizanima, valjda u duhu njihovog antifaizma i prozapadne orijentacije bila popularna i pjesmica Partizani spremite mitraljeze da ekamo kralja i Engleze!13 Vjerojatno i zato jer se ve u vrijeme rata raziao
s Staljinom, kako to inzistira Stri, maral J. Broz Tito u prosincu 1947., u govoru
odranom tijekom posjeta Rumunjskoj, meu ostalim je rekao: Neka ivi ova velika
zajednica mira na Istoku, na elu s velikim Sovjetskim Savezom pod vostvom generalisimusa Staljina.14 Kada su se 1948. J. Broz Tito i generalisimus Staljin razili, Tito
je priznao da je taj razlaz izrazito teko doivio: Znate, to nije bio samo ok, ve neto
mnogo dublje!, te objasnio i zato: Za komunistu je moda i najtei as u ivotu kada
doe do toga da mu se porui sve ono u to je vjerovao i na emu je sam sebe gradio!15
Naime, Titova je staljinistika usmjerenost i dalje prisutna. Poto ga je Staljin odgurnuo od sebe, portret kremaljskog diktatora na sredinjoj je proslavi 1. svibnja 1949.
u Beogradu bio pored Titovog. tovie, partijski list Borba 4. listopada 1949. nazvao
je Staljina najveim ivim autoritetom u demokratskom svijetu.16 Sve do rezolucije Informbiroa, pa i neto kasnije, pjevalo se u Jugoslaviji na sve strane: Uz Tita i
Staljina, dva junaka sina, nas nee ni pakao smest.17 Staljinizacija ili boljevizacija ili
komunizacija se u Jugoslaviji poveava upravo u porau i posebice nakon 1948.! to
se, pak, zapada i demokracije tie, pjevalo se isto tako naveliko: Amerika i Engleska
bit e zemlja proleterska. Samo krajnje neupuenima nije jasno o emu je rije. Stri
iznosi stajalita kakva ni Bugari nisu imali 1948. Uza sve, iznesena razmiljanja zanimljiva su kao ogledni primjer i danas prisutnog naglaenog komunistikog tumaenja prolih dogaaja.
Revolucija, kao kljuna odrednica komunistike ideologije na skupu i u zborniku
uope se ne spominje. U razliitim varijantama u izlaganjima koristi se pojam antifaizam. No, osim to je borba koju su hrvatski i jugoslavenski komunisti vodili bila i
antifaistika, bio je to u prvom redu revolucionaran rat za uspostavljanje novog poretka, umnogome po uzoru na boljeviku revoluciju. Revolucija se u Jugoslaviji najprije,
12

Usp. Rasim HUREM, Kriza Narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i
poetkom 1942. godine, Sarajevo 1972.; Nikola B. POPOVI, Jugoslovensko - sovjetski odnosi u drugom svetskom ratu (1941 - 1945), Beograd 1988. i tamo navedeni izvori i literatura.
13
Usp. Ivo BANAC, Sa Staljinom protiv Tita. Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunistikom pokretu, Zagreb 1990., 88.-90.
14
Kosta AVOKI, Tito tehnologija vlasti, Beograd 1991., 293.-294.
15
Josip BROZ TITO, O Partiji i ulozi komunista, knj. 3, Beograd 1984., 221., 219.
16
Pero SIMI, Svetac i Magle. Tito i njegovo vreme u novim dokumentima Moskve i Beograda, Beograd 2005., 41.
17
Usp. Nae pjesme, Zagreb 1945., 14.-15.

816

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

u vrijeme Drugoga svjetskog rata, krila iza borbe za narodno osloboenje i oslobodilakog rata, pa su svi neprijatelji i konkurenti progonjeni pod izlikom da su izdajnici i
suradnici okupatora. Nakon rata, postupno se poelo govoriti o socijalizmu, otvoreno
nakon 1947., i isticati KP Jugoslavije, a protivnike sve vie progoniti zbog kontrarevolucije to jest kao klasne neprijatelje.18
Kada Stri navodi brojne Titove naredbe o sprjeavanju zloina nad zarobljenicima (str. 19.-21.), logino bi bilo da se upitao: ako su te naredbe krene, a oito je da
jesu, zato nitko nije odgovarao? Namee se odgovor da te naredbe, ako i jesu vjerodostojne, oito nisu bile ozbiljne. Na Striev se nain moe amnestirati i Pavelia za
ustake zloine poinjene nakon travnja 1942. jer je pod pritiskom Nijemaca promijenio odnos i djelovanje prema Srbima u NDH.19 Umjesto logike, akademik to rjeava
na spektakularan nain i za sve okrivljuje Rankovia, pokazujui da uope ne razumije odnose i nain djelovanja u KPJ.
Kada razglaba o stajalitu pro-endehake emigracije o sudbini pobijenih i zloinima na Bleiburgu i krinom putu, Stri navodi da jugoslavenski pobjednici za
optube nisu marili do 1990. godine, istiui da se radi samo o zloincima (str. 10.).
Nije mi poznato gdje su to jugoslavenski pobjednici do 1990. priznali da su pobili
pobijeene, pa makar ih smatrali zloincima?
Kako se postaviti prema Strievim mudrovanjima o Rimskim ugovorima kada
predbacuje Paveliu da u njima nije spomenuo Istru i Rijeku (str. 12.)? Za nekoga tko
je profesionalni povjesniar i uz to akademik, oekivalo bi se da zna kojoj su dravi Istra i Rijeka tada pripadali i o emu se u Rimskim ugovorima govorilo, ako to ve
nije jasno Fumiu (str. 60.). Uostalom, zar Stri smatra da je to bio razgovor i dogovor ravnopravnih, ili diktat jaeg. alosno je, zatim, da Stri ne shvaa da injenica
da su nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. Nijemci proglasili Operativno
podruje Jadransko primorje (Operationszone Adriatisches Kstenland), u koje je
ulazio i njegov rodni Krk, ipak ne znai da je on tada postao podanik Adolfa Hitlera,
kako navodi (str. 12.-13.), jer je spomenuto Operativno podruje ostalo u sastavu
Talijanske Socijalne Republike, a nije anektirano u sastav Treeg Reicha.20
Nevjerojatna je Strieva tvrdnja da je 2006. donoenjem Rezolucije 1481 (Need
for international condemnation of crimes of totalitarian communist regimes) na
temelju ultradesniarskog [sic!] prijedloga i meunarodno tijelo Europske unije osudilo komunistike, ali ne i nacifaistike zloine [...], te da jo uvijek nema u EU formalne osude nacifaistikih zloina (str. 16.). Stri dalje naklapa da se, meutim,
ne zna ili ne eli znati u nas, u Hrvatskoj, pa eto, i u dijelu vrha Evropske unije, da je
komunizam jedno, pripadnost komunistikoj stranci drugo, a komunistiki zloini da
su trea stvar. Utoliko vie to su, primjerice, strani filozofi, pa i hrvatski, odavno rekli
18

Usp. Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1991. Od zajednitva do razlaza, Zagreb


2006., 26.-268. i tamo navedeni izvori i literatura.
19
Usp. Nikica BARI, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Drave Hrvatske, 1941.-1945.,
Zagreb 2003., 173.-182.; R. HUREM, Kriza Narodnooslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i poetkom 1942. godine, 206.-218.; Fikreta JELI-BUTI, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945., Zagreb 1977., 175.-178.; Davor MARIJAN, O zloinima Crne legije na podruju
Kupresa u ljeto 1942. godine, asopis za suvremenu povijest, god. 32, br. 2, Zagreb 2000., 317.-331. i
tamo navedeni izvori i literatura.
20
Usp. Mario MIKOLI, Istra 1941.-1947. Godine velikih preokreta, Zagreb 2003., 123.-130. i tamo
navedeni izvori i literatura.

817

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

da, zapravo, nikakvog komunizma nikad nigdje na svijetu nije bilo, jer je to, zapravo,
gotovo ranokranska Kristova opcija; no ni ova takoer nikad nije zaivjela, ak ni u
samome kranstvu, pa u njemu je nema ni danas. (str. 16.).
Stri ponavlja niz tvrdnji koje su, naprosto, spekulacije i davno su razjanjene kao neutemeljene. Tako, primjerice navodi da su ustae u slubi nacistikog III.
Reicha 1934. god. sudjelovali u ubojstvu Louisa Barthoua, ministra vanjskih poslova Francuske, a usput takoer u Marseillesu, i jugoslavenskog kralja Aleksandra I.
Karaorevia [...]. (str. 14.). Ili, pak, navodi da je napad Treeg Reicha na SSSR zakasnio zbog rata protiv Kr.[aljevine] Jugoslavije. (str. 13.). Ukratko, Striev je prilog
prepun digresija i navoda koji s temom o kojoj raspravlja imaju malo ili uope nemaju
veze. U najboljoj maniri oral history Stri nabraja sve to mu padne na pamet, ili mu
se, pak, ini zgodnim da bi fascinirao sluatelje odnosno itatelje. Isto tako i u popisu
knjiga i zbornika bez ijih se sadraja - o neposrednim uzrocima, razvoju i posljedicama - ne moe shvatiti Bleiburg (str. 13.-30.), neselektivno je nanizao sve i svata.
teta to nije bio jo uporniji.
Ivo Goldstein nastoji stvoriti okvir za razumijevanje osvete, te navodi da Osveta
koja je kulminirala u svibnju 1945. godine nije bila bezrazlona. Ona je bila motivirana
zloinom koji se poeo dogaati u travnju 1941. godine. (str. 32.-33.). No, postavlja i
pitanje da li je ta osveta, odnosno da li je kazna koju su dobili pojedinci i itave skupine bila primjerena (str. 33.). I. Goldstein je miljenja da je postojala po svemu sudei, Titova naelna suglasnost da se taj 'obraun' dogodi, i u onom valu koji je pokrenut
ujesen 1944. i u onom u svibnju slijedee godine, ali ne na tako estok nain i u takvu
obimu (str. 37.). I. Goldstein inae uporno promie tezu da iako se u javnim istupima J. Broza Tita potkraj Drugoga svjetskog rata ee javlja i rije osveta, (no) nema
podataka da je osobno poticao masovne osvetnike akcije ili da ih je izravno odobravao. tovie, postoje podaci o njegovu suprotstavljanju nasilju []. Meutim njegova upozorenja nisu bila dovoljno stroga [].21 Moemo dugo raspravljati o kakvim se
stupnjevima strogoe ili, pak, o neem drugom radilo.
Povodom izbijanja Crvene armije na rumunjsko-jugoslavensku granicu, vrhovni
zapovjednik NOV i POJ maral J. Broz Tito uputio je 8. rujna 1944. svim oficirima,
podoficirima i politkomesarima NOV i POJ proglas: Udarajte nemilosrdno po neprijateljskim kolonama i unitavajte njihovu ivu silu. im vie faistikih kostiju ostane u naoj zemlji vie ete se oduiti onim bezbrojnim rtvama koje su pale od zloinake ruke faistikih osvajaa. [] Naa je sveta dunost pred narodima Jugoslavije
da zatitimo njihove ivote i njihovu imovinu i osvetimo milijun rtava naeg naroda.22 U historiografiji su objavljeni mnogobrojni navodi, podaci i dokumenti o tome
kako su postrojbe NOV i POJ/JA djelovale i odnosile se prema zarobljenim neprijateljskim vojnicima i civilima, posebice potkraj Drugoga svjetskog rata, a i u neposrednom porau.23
21

Ivo GOLDSTEIN, Josip Broz Tito izmeu skrupuloznoga historiografskog istraivanja i politike manipulacije, Dijalog povjesniara - istoriara, 6, Zagreb 2002., 320. Usp. Ivo GOLDSTEIN,
Znaenje godine 1945. u hrvatskoj povijesti i osvetniki gnjev, u: 1945. razdjelnica hrvatske povijesti, Zagreb 2006., 72.
22
Branko PETRANOVI i sur. (prir.), Odnosi Jugoslavije i Rusije (SSSR) 1941 - 1945. Dokumenti i
materijali, Beograd 1996., 500.-501.
23
Usp. Jera VODUEK STARI, Prevzem oblasti 1944 - 1946, Ljubljana 1992. ili hrvatsko izdanje:
Jera VODUEK STARI, Kako su komunisti osvojili vlast 1944. - 1946., Zagreb 2006.; Mitja FERENC,

818

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Konano, maral Jugoslavije J. Broz Tito je u govoru odranom u Ljubljani 26. svibnja 1945., a koji je objavljivanjem u Borbi od 28. svibnja 1945. imao i ireg odjeka,
nedvosmisleno istaknuo to se dogodilo. I. Goldstein navodi da je J. Broz Tito preko
svega preao s dvije reenice (str. 37.). To sugerira slijeganje ramenima, odnosno
moda i prihvaanje sa aljenjem onoga to se dogodilo, a to ipak nije naglasak u ljubljanskom govoru, koji je dobar pokazatelj koliko je J. Broz Tito koristio rjenik kratkog kursa. Bit emo cjepidlake, radi se o etiri vane reenice: to se tie ovih izdajnika koji su se nali unutar nae zemlje, u svakom narodu posebice to je stvar prolosti. Ruka pravde, ruka osvetnica naeg naroda dostigla ih je ve ogromnu veinu, a
samo manji dio uspio je pobjei pod krilo pokrovitelja van nae zemlje. Ova manjina nikada vie nee da gleda ove nae divne planine, naa cvatua polja. Ako bi se to
dogodilo, onda e to biti vrlo kratkog vijeka.24 Jasno je da J. Broz Tito odobrava obraun i poinjene zloine i istu sudbinu najavljuje onima koji su imali sreu pobjei, ako
budu dovoljno glupi da se vrate.
J. Broz Tito je s dijelom Vrhovnog taba NOV i POJ pristigao 4. listopada 1944.
u Vrac, odakle je rukovodio borbama do prelaska u Beograd.25 Iz Vrca je J. Broz
Tito 16. listopada 1944. uputio komandantu 1. armijske grupe NOVJ Peki Dapeviu,
depeu kojom je naloio: Poalji mi hitno preko Bele Crkve za Vrac jednu od najboljih, jakih brigada eventualno krajiku. Potrebna mi je da oistim Vrac od vapskih stanovnika. [] Drite ovo u tajnosti.26 U svrhu ienja Vrca od vapskih stanovnika, upuena je u Vrac 1. krajika brigada 5. krajike udarne divizije 1. proleterskog korpusa NOVJ.27 Nakon tekih borbi, Vrac je 2. listopada 1944. zauzela Crvena
armija, a slijedeeg dana pripadnici NOV i POJ uhitili su nekoliko stotina folksdojera mukaraca, od kojih je 200 odmah ubijeno. Od listopada do prosinca 1944., nekoliko tisua civila folksdojera, ali i drugih, preteno mukaraca, odvedeno je u oblinji likvidacijski logor. Tijekom mjeseca listopada ubijeno je 700 lokalnih Nijemaca.
Prema poimeninim pokazateljima u Vrcu i okolnim mjestima, utvreno je 1.038
rtava, od kojih su 647 iz grada Vrca.28 Povjesnica 1. krajike brigade navodi da su u
Vrcu imali (su) pune ruke posla, ali ienje Vrca od vapskih stanovnika, naravPrikrito in oem zakrito. Prikrita grobia 60 let po koncu druge svetovne vojne, Celje 2005.; Josip JUREVI, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima, Zagreb 2005.; Sran CVETKOVI, Izmeu srpa i ekia. Represija u Srbiji 1944 - 1953., Beograd 2006.; Zdravko DIZDAR, Vladimir GEIGER, Milan POJI, Mate RUPI (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj
1944. - 1946. Dokumenti, Slavonski Brod 2005.; Vladimir GEIGER (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, Slavonski Brod
2006. i tamo navedeni izvori i literatura.
24
Josip BROZ TITO, Sabrana djela, Tom dvadeset osmi, 1. maj 6. jul 1945., Beograd 1988., 78.
25
Branislav ILI, Vojislav IRKOVI (prir.), Hronologija revolucionarne delatnosti Josipa Broza
Tita, Beograd 1988., 90.
26
Josip BROZ TITO, Sabrana djela, Tom dvadeset etvrti, 6. oktobar 15. novembar 1944., Beograd
1982., 88.; Milovan DELEBDI, Tito u Vrcu 16-25. oktobar 1944, Vrac 1984., 105.; Radomir BULATOVI, Titov borbeni put (1943-1945). Posebni osvrt na objekte u kojima je boravio i radio, knj. 2.,
Sarajevo 1988., 224.
27
Usp. J. BROZ TITO, Sabrana djela, Tom dvadeset etvrti, 6. oktobar 15. novembar 1944., 266.
28
Usp. Helmut FRISCH, Werschetz (Versecz Vrac). Kommunale Entwicklung und deutsches Leben
der Banater Wein- und Schulstadt, Wien 1982., 665.-673.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste-Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen
durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944 - 1948, Mnchen, Sindelfingen 1994., 50.-51., 148.-151.,
163.-166., 399.-413.; www.totenbuch-donauschwaben.at. i tamo navedeni izvori i literatura.

819

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

no, ni ne spominje.29 No, njemaka i austrijska historiografija i publicistika donose


brojne i opsene prikaze kako su krajinici, ali i drugi pripadnici NOV i POJ prije i
poslije njih, potkraj 1944. udovoljili Titovoj naredbi za ienje Vrca.30
Upravo je odnos NOV i POJ/JA i narodnih vlasti prema jugoslavenskim
Nijemcima, kojima je pripisana i ozakonjena kolektivna krivnja, ogledni primjer kljune uloge J. Broza Tita u provoenju etnikoga ienja u Jugoslaviji potkraj Drugoga
svjetskog rata i u neposrednom porau.
Odlukom predsjednika Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije i vrhovnog
zapovjednika NOV i PO Jugoslavije J. Broza Tita, uvedeno je izvanredno stanje na
podruju Banata, Bake i Baranje, odnosno uvedena je 22. listopada 1944. Vojna uprava za Banat, Baku i Baranju. U nadlenost NOV i POJ, prela je na tom odlukom na
navedenim podrujima sva izvrna i sudska vlast.31 Na sjednici NKOJ-a odranoj 30.
listopada 1944., predsjednik NKOJ-a maral Jugoslavije J. Broz Tito je pojasnio: []
Uspostavu vojne vlasti u Vojvodini diktirali su specijalni problemi u Vojvodini, - isterivanje Nemaca []. Pitanje iseljavanja Nemaca mi moramo reiti, jer je to veita opasnost za nau zemlju. [].32
Prikazujui stanje u Hrvatskoj i Jugoslaviji u neposrednom porau 1945. povjesniar Tvrtko Jakovina iznosi stereotipnu i neistinitu tvrdnju, koju je uporno promicala jugoslavenska historiografija: Utjecajnih, brojnih i bogatih Nijemaca, koji su otili
jo i prije kraja rata, takoer je nestalo. (str. 71.). No, jugoslavenski i hrvatski Nijemci
nisu otili, nego su izbjegli ili protjerani!

29

Usp. Milorad GONIN, Stevo RAU, Prva krajika udarna proleterska brigada, Beograd 1981.,
264.
30
Usp. Leopold ROHRBACHER, Ein Volk ausgelscht. Die Ausrottung des Donauschwabentums in
Jugoslawien in den Jahren von 1944 bis 1948, Salzburg 1949., 75.-80.; Vlkermord der Tito-Partisanen 1944 - 1948. Die Vernichtung der altsterreichischen Deutschen Volksgruppe in Jugoslawien und
die Massaker an Kroaten und Slowenen. Dokumentation, Graz 1991., 145.-149.; Dokumentation der
Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien,
Dsseldorf 1961., Mnchen 1984., Augsburg 1994., Mnchen 2004., 90E.-93E.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I, Ortsberichte ber die Verbrechen an den Deutschen
durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944 - 1948, Mnchen, Sindelfingen 1991., 129., 198., 210.215., 356.-362.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte uber die Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944 - 1948, Mnchen, Sindelfingen 1993., 44.-59.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band
III, Erschieungen-Vernichtungslager-Kinderschicksale in der Zeit von 1944 - 1948, Mnchen, Sindelfingen 1995., 263.-266., 700.-702., 710.-711.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944 - 1948.
Die Stationen eines Vlkermords, Mnchen 1998., 106.-107; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 - 1948, Mnchen 2003., 62.-63.; Genocid nad nemakom manjinom u Jugoslaviji 1944 1948, Beograd 2004., 75.-76.; H. FRISCH, Werschetz (Versecz Vrac). Kommunale Entwicklung und
deutsches Leben der Banater Wein- und Schulstadt, 637.-688.; Robert HAMMERSTIEL, Von Ikonen
und Ratten. Eine Banater Kindheit 1939 - 1949, Wien, Mnchen 1999. ili u srpskom prijevodu: Robert HAMERTIL, O ikonama i pacovima. Jedno banatsko detinjstvo 1939 - 1949, Vrac 2003. i tamo
navedeni izvori i literatura.
31
V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 29.
32
Branko PETRANOVI, Ljiljana MARKOVI (prir.), Zapisnici NKOJ-a i Privremene vlade DFJ
1943-1945., Beograd 1991., 54.

820

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Komunistike vlasti su nakon rata i preostale Nijemce u Jugoslaviji odluile protjerati iz zemlje. Predsjednitvo Ministarskog savjeta Demokratske Federativne Jugoslavije
u Beogradu izvijestilo je 11. lipnja 1945.: Vlada Jugoslavije stoji na stanovitu da sve
Njemce koji se nalaze u okviru granica Jugoslavije raseli i uputi u Njemaku, im se
zato stvore povoljni tehniki uslovi. O tome je, iznosei podrobne upute, Zemaljska
komisija za repatrijaciju Nijemaca pri Ministarstvu unutarnjih poslova Federalne
Drave Hrvatske u Zagrebu izvijestila 7. srpnja 1945. oblasne i okrune Narodne
odbore. tovie, jugoslavenske vlasti su zauzele stajalite o zabrani povratka izbjeglih
i prognanih folksdojera iz Jugoslavije. Odluka da se onemogui povratak jugoslavenskih Nijemaca donesena je na sjednici Dravne komisije za repatrijaciju odranoj u Beogradu 22. svibnja 1945., s ime su se, zatim, suglasili Vlada Demokratske
Federativne Jugoslavije i Generaltab Jugoslavenske armije.33
Procjenjuje se da je od oko 500.000 Nijemaca, koliko ih je ivjelo na podruju
Jugoslavije do potkraj Drugoga svjetskog rata, oko 240.000 evakuirano pred naletom
Crvene armije i NOV i POJ i nikada se vie nije vratilo na svoja ognjita. Ako se ne
raunaju folksdojeri mobilizirani u razne vojne postrojbe, oko 200.000 Nijemaca civila potpalo je pod komunistiku vlast u Jugoslaviji. Od toga je jedna etvrtina nastradala u koncentracijskim logorima, dok je ostatak nestao tijekom etnikog ienja ili
je pak morao izbjei. Od potkraj 1944. do poetka 1948. u logore je internirano oko
170.000 osoba.34 U poslijeratnim jugoslavenskim koncentracijskim logorima je smrtno stradalo najmanje oko 50.000 do 60.000 pripadnika njemake manjine. Do sada je
oko 50.000 rtava poimenino identificirano.35 Najmanje oko 10.000, a mogue je i do
20.000 hrvatskih Nijemaca, veina preostalih u zaviaju, internirano je u razdoblju od
1945. do 1947. godine u koncentracijske logore, u kojima je najmanje nekoliko tisua
izgubilo ivot.36 Najnovija istraivanja navedene brojke utemeljeno poveavaju.
Navedene naredbe vrhovnog komandanta NOV i POJ marala J. Broza Tita ogledni
su primjer je li Tito (je) vodio rauna o tome da se vojska ne mijea u poslove civilne
vlasti i da se strogo pridrava meunarodnog ratnog prava u odnosima prema zarobljenicima, ranjenicima i civilima itd., kako to tvrdi Dragosavac (str. 98.). Odnosno,
radi li se samo o naelnoj suglasnosti J. Broza Tita da se taj 'obraun' dogodi [...],
ali ne na tako estok nain i u takvu obimu, te je li tono da nema podataka da je
[J. Broz Tito] osobno poticao masovne osvetnike akcije ili da ih je izravno odobravao, kao i je li tona teza o Titovu suprotstavljanju nasilju, kako to I. Goldstein zastupa. Uostalom, prikazujui Titov odnos prema ratnim zarobljenicima tijekom Drugoga
33

Usp. Z. DIZDAR, V. GEIGER, M. POJI, M. RUPI (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti, 179.-182.; V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 245.-248. i
tamo navedeni izvori i literatura.
34
Usp. Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944 - 1948. Die Stationen eines Vlkermords, 4.,
290.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944 - 1948, 155.; Genocid nad nemakom manjinom u Jugoslaviji 1944 - 1948, 196. i tamo navedeni izvori i literatura.
35
Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito - Regime in der Zeit von 1944-1948,
Mnchen, Sindelfingen 1994.; www.totenbuch-donauschwaben.at.
36
Usp. Ekkehard VLKL, Abrechnungsfuror in Kroatien, u: Klaus Dietmar HENKE und Hans
WOLLER (Hrsg.), Politische Suberung in Europa. Die Abrechnung mit Faschismus und Kolaboration
nach dem Zweiten Weltkrieg, Mnchen 1991., 378.; Vladimir GEIGER, Logori za folksdojere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945. - 1947., asopis za suvremenu povijest, god. 38, br. 3, Zagreb 2006., 1085.

821

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

svjetskog rata, i posebice u svibnju 1945., I. Goldstein ustvruje da je J. Broz Tito znao
za strijeljanja ratnih zarobljenika, a da se je njegovo stajalite o likvidacijama promijenio iskljuivo iz injenice da zbog njih saveznici 'protestvuju' (str. 37.).
Mnogobrojnim dogaaji i dokumenti jasno pokazuju da je oita razlika izmeu
propisanoga i injenoga. Upitna je bila provedba zapovijedi predsjednika NKOJ-a i
vrhovnog zapovjednika NOV i PO Jugoslavije J. Broza Tita/Vrhovnog taba NOV i
PO Jugoslavije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Zapovijedi, koje su najvjerojatnije bile samo za javnu i vanjsku uporabu, te su tadanje ozraje i razvoj dogaaja
ostavili dosta slobode i prostora pojedincima na zapovjednim mjestima (zasigurno ne
bez znanja najviih vojnih i politikih osoba i ustanova) kako bi se to prije obraunali s mnogim protivnicima i neistomiljenicima novog sustava. Revolucionarna pravda prema poraenima i neprijateljima esto je u Hrvatskoj i Jugoslaviji, kako to inae
i biva u revolucijama, bila istovjetna s najobinijom odmazdom.
U izvjeu sekretara KP Hrvatske 12. proleterske narodnooslobodilake udarne
brigade od 3. lipnja 1945. navedeno je: Prilikom praenja zarobljenika opazilo se je
da nai borci ne znaju mrziti zarobljenog neprijatelja. Oni su sa zarobljenicima suvie blago postupali. Desilo se je i takovih sluajeva, da je neki borac izvodio iz kolone
zarobljenike svoje poznanike ili prijatelja te da ih tako sauva. Objanjavanjem borcima tko su ti zarobljeni i to su napravili naem narodu, borci su poeli drugaije gledati na zarobljenike i znali su ih mrziti. Mrnja prema neprijatelju se je osjetila kod
kanjavanja ustakih i etnikih zloinaca gdje borci nisu iste ubijali zbog nareenja,
ve zato to ih mrze.37
Kao to se vidi mrnju prema neprijatelju jugoslavenski su komunisti prema staljinistikom uzoru sustavno promicali tijekom rata. Milovan ilas, glasnogovornik stajalita KPJ, pie u listopadu 1942. o plemenitoj mrnji prema neprijatelju: Imati
milosti i saaljenja prema tim krvolonim zvijerima zar to ne znai iznevjeriti ono za
ta se die u borbi? [...] Sjetite se da je veliki vo naprednog ovjeanstva drug Staljin
rekao: neprijatelja se ne moe pobijediti dok se ne naui - mrzjeti ga..., a znatno radikalnije istupa u veljai 1943. i poruuje: Ne prevaspitavajte ih, ne troite vrijeme, ne
nadmudrujte se s njima! Oni znaju to ine. Ubijajte ih kao pse, kako su i zasluili,
osvetite nae nevine rtve, u zgarite pretvorena sela i gradove! Neka svaki od njih zna
da e za zloine biti kanjen. Budite bez milosti prema rulji kojoj je jedini cilj ubijanje i pljakanje tueg, mukom steenog dobra! [...].38 Mrnju prema neprijatelju jugoslavenski komunisti sustavno promiu i potkraj rata i u neposrednom porau. Oito
ne bez razloga, poetkom travnja 1945. objavljene su u prijevodu s ruskog, najprije
u Beogradu knjiga Ilje Erenburga Rat,39 a nedugo zatim i u Zagrebu knjiica Mihaila
olohova Nauk mrnje,40 koje predstavljaju antologijske tekstove govora mrnje.
I. Goldstein dajui Francusku kao primjer obrauna s kolaboracijom navodi da je
u danima osloboenja (ljeto 1944.) po kratkom postupku obavljeno vie od 9.000
pogubljenja, pa je ministar pravde 15. rujna [1944.] osnovao posebne sudove pravde koji su izrekli 38.266 presuda, od toga ih je 2.853 bilo na smrt. (str. 33.).No, stvari ipak stoje neto drukije.
37

Usp. Z. DIZDAR, V. GEIGER, M. POJI, M. RUPI (prir.), Partizanska i komunistika represija i


zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti, 153.-154.; V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistika
represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 32., 208.
38
Milovan ILAS, lanci 1941 - 1946, Zagreb 1947., 30., 67.
39
Ilja ERENBURG, Rat april 1942 mart 1943, Beograd 1945.
40
Mihail OLOHOV, Nauk mrnje, Zagreb 1945.

822

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

U divljim istkama 1944. apologeti Vichyja tvrdili su da je ubijeno 100.000 osoba.


No, ova brojka nikada nijeprihvaena kao uvjerljiva.Neki povjesniari tvrdili su da
je u divljim istkama ubijeno izmeu 30 i 40 tisua osoba.Ve u listopadu 1944. de
Gaulleova vlada je utemeljila Povijesni odbor za prouavanje Drugog svjetskog rata,
koji je tijekom 1950-ihpokrenuo istraivanje rtava divljih istki. Dolo se do brojke
od 9.000 osoba koje su likvidiranepod optubom za suradnju s okupatorima, najee bez ikakvog suenja. Te osobe su likvidirane u razdoblju prije i neposredno nakon
osloboenja od nacistike okupacije. Od tih 9.000 osoba ubijenih na divlje struktura
je ovakva: 2.400 je ubijeno prije iskrcavanja saveznika u Normandiji, 5.000 je ubijenih
u vrijeme izmeu iskrcavanje saveznika i osloboenja od nacistike okupacije, 1.600 je
ubijenih neposredno nakon osloboenja. Nakon toga, od rujna 1944., ve je uspostavljena mrea sudova za suenje kolaboracionistima. Visoki sud, koji je sudio visokim
dunosnicima Vichyja, donio je 18 smrtnih kazni, od ega 10 smrtnih kazni u odsutnosti. Od osam smrtnih kazni samo su tri izvrene. Sudovi pravde, koji su sudili ostalim kolaboracionistima, donijeli su oko 6.760 smrtnih kazni, od ega je 3.910 kazni
bilo u odsutnosti, a 2.853 u prisutnosti optuenog. Od tih 2.853 kazne de Gaulle je
preinaio kaznu u 73 posto sluajeva, a samo 767 smrtnih kazni je izvreno. Osim toga
vojni sudovi su donijeli 770 smrtnih kazni. Ukupan broj osoba u Francuskoj koji su
smaknuti prije i nakon osloboenja iznosio je oko 10.500 osoba, ukljuujui i one koji
su ubijeni u divljim istkama. U Francuskoj je podignutoneto vie od 311.000 sluajeva pod optubom za kolaboraciju. Budui da su te optunice nekada ukljuivale i
vie osoba, pred sudovima se nalo, mogue je,oko 350.000 Francuza. U60 posto sluajeva optunice su odbaene. U neto vie od 171.000 sluajeva donesene su presude
i one su u 3/4 sluajevabile takve da su optueni proglaeni krivima. Vie od 40.000
osoba osueno je u skladu s time na zatvor ili internaciju, a 50.000 na degradation national. Osim toga razne ustanove imale su svoje odbore za istku. Djelovanjem
tih odbora izmeu 20 i 28 tisua osoba kanjeno je ukorom ili otpustom iz slube.41
Zasigurno, navedene brojke suenih, osuenih i likvidiranih, posebice s obzirom na
broj stanovnika Francuske i Jugoslavije, vie su nego znakovite.
Pojave ienja bilo je i u zapadnoj Europi, ali je ono provoena sudskim i upravnim mjerama. Dio tih izvansudskih likvidacija u zapadnoj Europi bila su i osveivanja,
do kojih je sporadino dolazilo u prvim danima oslobaanja pojedinih zemalja. No,
osnova denacifikacije u demokratskoj Europi bila je da se postupci moraju utemeljiti
na pravu i regularnim sudskim postupcima, te da je potrebno na sve naine izbjegavati i spreavati osvetu. U Sovjetskom Savezu i u Jugoslaviji taj je proces bio bitno drukiji jer je masovna ubojstva neposredno poslije rata organizirala i izvela drava, a ne
osvetoljubivi pojedinci ili skupine. Osveta je u Jugoslaviji u neposrednom porau bila
na sve naine poticana od najviih struktura vlasti.42
Svi oni koji poslijeratna ienja objanjavaju osvetom, navodei primjere od najdalje do blie prolosti, ili ne razumiju ili, pak, ne ele prihvatiti karakter KP Jugoslavije
koja je organizirala i vodila NOV i POJ, nametnuvi svoj monopol.
Stajalite i odnos NOV i POJ/JA i narodnih vlasti, od najviih do najniih razina, ukljuujui i J. Broza Tita, prema samovoljnim represijama i zloinima, na temelju
osobnih, politikih ili nacionalnih razloga, proizlazio je i iz ratnog i revolucionarnog
41

Usp. Julian JACKSON, France. The Dark Years 1940-1944, New York 2003., 577.-579. I tamo navedeni izvori i literatura.
42
Usp. Jerca VODUEK STARI, Kako se istila Jugoslavija?, Gordogan, god. II (XXI), br. 4-5 (4849), Zagreb 2004., 37.

823

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

ozraja u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nekanjavanje poinitelja proizlazilo je i iz nemoi


vlasti zbog masovnosti takvih djela i velikog broja onih koji su ih inili, ali esto i zbog
nezainteresiranosti vlasti, jer poinitelji su ipak nai, a rtve su ionako njihovi.43
Namjera potpunog i radikalnog obrauna s neprijateljem bila je i naredba
Ministarstva unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije od 18. svibnja
1945., te i Ministarstva unutarnjih poslova Federalne Drave Hrvatske od 6. srpnja
1945., o Uklanjanju vojnikih groblja okupatora koja je obuhvatila groblja i nadgrobne spomenike vojnika njemake, talijanske i maarske vojske, te ustae. Da je
naredba provoena, potvruju suvremenici dogaaja i sauvani dokumenti.44
Terenska istraivanja u Sloveniji protutenkovskog rova u Teznom nedaleko
Maribora, najprije od travnja do lipnja 1999. kada je na duini od 70 metara iskopano
1.179 skeleta,45 a posebice ona u kolovozu 2007., potvruju postojanje masovnih likvidacija ratnih zarobljenika i masovnih grobnica. Izvrene su sondae na duljini gotovo tisuu metara i sve su bile pozitivne. Po cijelom jarku, ispod jednog metra zemljane
povrine nalazi se sloj posmrtnih ostataka u visini od jednoga do jednog i pol metra.
Prema procjenama istraivake skupine, to bi moglo biti najvee poslijeratno gubilite u Europi, u kojemu su od oko 15.000 do 20.000 rtava veina Hrvati, pripadnici
Oruanih snaga NDH.46
U mnogobrojnoj literaturi o Bleiburgu i krinom putu, koja donosi razliite procjene i navode, broj stradalih i rtava kree se u rasponu od oko pedeset tisua do pola
milijuna poginulih i pobijenih zarobljenih ustaa, domobrana i civilnog stanovnitva
NDH. Ukupni gubici vezani uz pojam Bleiburg i krini put mogli bi, prema najniim procjenama i navodima, iznositi oko 70.000, a gubici Hrvata oko 50.000.47
Masovne likvidacije zarobljenika provoene od raznih postrojba i ustanova NOV i
POJ/JA, prije svega od OZN-e i KNOJ-a, zasigurno se ne bi mogle dogaati u takvom
broju bez direktiva najvieg rukovodstva ili barem njegova preutnog odobravanja.
43

V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 33.
44
Usp. Lovro TURM (prir.), Brez milosti. Ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na Slovenskem,
Ljubljana 2000., 342.; M. FERENC, Prikrito in oem zakrito. Prikrita grobia 60 let po koncu druge
svetovne vojne, 24.-25.; Z. DIZDAR, V. GEIGER, M. POJI, M. RUPI (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti, 20., 176.-178.; V. GEIGER (prir.), Partizanska i komunistika represija i zloini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 38.-39., 638.-641.
45
Usp. M. FERENC, Prikrito in oem zakrito. Prikrita grobia 60 let po koncu druge svetovne vojne, 47.; Mitja FERENC, elimir KUATKO, Prikrivena grobita Hrvata u Republici Sloveniji/Prikrita grobia Hrvatov v Republiki Sloveniji/Hidden Croatian Mass Graves in the Republic of Slovenia, Zagreb 2007., 126.-129.
46
Usp. Krini put. Slovenci sumnjaju da je u tenkovskom rovu pokopana jezgra hrvatske vojske.
Tezno najvea grobnica Hrvata, Veernji list (Zagreb), 10. 8. 2007., 4.; Ivica RADO, Provjerama
potvrena masovna grobnica nedaleko Maribora. Tezno: Istraga groba 20.000 vojnika NDH, Jutarnji list (Zagreb), 10. kolovoza 2007., 2.; (np), Tezno kod Maribora. Najvea masovna grobnica Hrvata. 8. kolovoza zapoelo je sondiranje protutenkovskog rova u Teznom, Hrvatsko slovo (Zagreb),
17. 8. 2007., 8.; Ivica RADO, Intervju. Joe Deman, Predsjednik slovenske Komisije za rjeavanje
pitanja prikrivenih grobita. U Teznom imamo bar dvije Srebrenice, Jutarnji list (Zagreb), 24. rujna 2007., 8.-9.
47
Usp. Martina GRAHEK RAVANI, Bleiburg i Krini put u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi, Magistarski rad, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2006.,
148.-159. i tamo navedeni izvori i literatura.

824

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Naredbodavci i izvritelji, svjesni nelegalnosti takvih postupaka, nastoje provesti likvidacije konspirativno. Iskazane, pak, zamjerke masovnih likvidacija viih zapovjednitava odnose se u pravilu na nain provoenja, a ne na njihovu osudu.
Prema svim pokazateljima, koja potvruju i najnovija istraivanja i spoznaje, odluka o ienju neprijatelja, naime masovne likvidacije koje su provoene na krinom
putu i u neposrednom porau, posve sigurno, donesena je u najviem jugoslavenskom komunistikom vrhu, odnosno naredba je morala doi od vrhovnog zapovjednika Jugoslavenske armije J. Broza Tita.48
Slavko Goldstein, dopunjujui svoja ranija objanjena o bleiburkim dogaajima,49
izriit je navodei da na temelju dostupne dokumentacije nema sumnje da su masovne likvidacije zarobljenika u svibnju 1945. na podruju Slovenije vrene sistematski,
po naredbama organa Ozne, s odabranim jedinicama Jugoslavenske armije i KNOJa kao izvriteljima. Sredinja tijela vojske i drave slubenim su putem bila o svemu
izvjetavana i nita bitnog nije se zbivalo bez njihove naelne suglasnosti.50 Nedavno
je i najizravnije ustvrdio: Tito je itekako znao, o emu postoje i dokumenti []. Tito
je znao za likvidacije ili je naknadno za njih saznavao; katkad je i negodovao zbog pretjeranosti, ali nita ozbiljno nije poduzeo ili da ih preduhitri ili naknadno kazni poinitelje.51
I. Goldstein je, pak, miljenja, da Titovu odgovornost za poinjene ratne zloine
nad zarobljenicima i civilima u svibnju 1945. godine, [] valja ocjenjivati sukladno
ondanjim prilikama i ondanjim kriterijima, koji nisu istovjetni dananjim na prijelazu iz 20. u 21. stoljee. (str. 37.). Nedvojbeno, I. Goldstein je u pravu. Povjesniar se
mora drati naela da se o povijesnim zbivanjima sudi prema civilizacijskim standardima vremena u kojem su se i odvijala. A, ti standardi bi trebali u jednakoj mjeri vaiti za sve sudionike zbivanja.
Prema enevskoj konvenciji o postupanju sa ratnim zarobljenicima iz 1929., koja
je, naime, u vrijeme dogaaja o kojima se ovdje raspravlja bila na snazi, i koje su se trebali pridravati i pripadnici NOV i POJ/JA, iji je vrhovni zapovjednik bio J. Broz Tito,
- silom ili dobrovoljno razoruani protivnik vie nije neprijatelj, nego ratni zarobljenik
i kao takav mora biti poteen, - ratni zarobljenik ne potpada vie pod vlast vojnika ili
jedinice koja ga je zarobila, nego drave ijoj vojsci taj vojnik, odnosno jedinica pripada, - ubiti razoruanog protivnika u ratu nije doputeno i predstavlja zloin, a svako
zlostavljanje znai kukaviluk i barbarstvo.52

48

Usp. primjerice: (H), Zloin u Teznom. Mitja Ferenc, lan Komisije slovenske Vlade za istraivanje masovnih grobnica, o najveem hrvatskom stratitu: Naredbe za masakr morala je doi od Tita,
Jutarnji list (Zagreb), 14. 9. 2007., 10.; Draen URI, Povijesna istina. Dr. Mitja Ferenc tvrdi: Tito
naredio pokolj Hrvata u Bleiburgu, Veernji list (Zagreb), 14. 9. 2007., 10.; Tomislav VUKOVI, Intervju. Mitja Ferenc, lan Komisije slovenske Vlade za istraivanje masovnih grobita. 'Naredba je
morala doi od Josipa Broza Tita', Glas Koncila (Zagreb), 16. 9. 2007., 8.-9.
49
Usp. S. GOLDSTEIN, 1941. Godina koja se vraa, [prvo izdanje], 419.-432.
50
Slavko GOLDSTEIN, Bakari je Tita upozorio da stvari izmiu kontroli, Jutarnji list (Zagreb),
27. 10. 2007., 68.
51
Miljenko JERGOVI, intervju sa Slavkom Goldsteinom, Tito je bio voa zavjere utnje o Bleiburgu, Jutarnji list (Zagreb), 11. studenoga 2007., 14.
52
Usp. Jovica PATRNOGI, Prirunik za meunarodno ratno pravo. Zakoni i obiaji za rat na kopnu
i u vazduhu, Beograd 1956., 76.; B. PETROVI, Meunarodne konvencije o ratnom pravu, 398.-424.

825

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Svatko je odgovoran onoliko koliko je utjecao, ili pak mogao utjecati, na dogaaje oko sebe i u svome vremenu. J. Broz Tito je elio, i mogao, odluivati o svemu, i tu
treba traiti i mjeru njegovih, kao i bilo ijih, odgovornosti i zasluga.
Posvemanje nerazumijevanje problematike o kojoj pie, a i znaenje rijei koje koristi, prikazuje Andrea Rokni. Miljenja je: Dugi niz godina teme vezane uz Bleiburg
i Krini put bile su, ne samo u slubenoj historiografiji, nego i u javnom ivotu tadanje drave (FNRJ/SFRJ), na neki nain zanemarivane, kao da su namjerno preuivane i mimoilaene, 'tabu' teme. (str. 85.). Zatim, pak, navodi: Za sada nije jasno zbog
ega se, zapravo, u znanstvenom i strunom dijelu prelazilo preko Bleiburga i posljedica, kad su, npr., poneto slina zbivanja ipak obraivana. (str. 86.). Miljenje Danijela
Ivina i nekih drugih da bleiburka tragedija ak i ne postoji te da se oko Bleiburga
stvara mit, autorica naziva znanstvenim stajalitem (str. 87.). Mnogo toga autorici
naprosto nije jasno. Dugi niz godina teme vezane uz Bleiburg i krini put, i u jugoslavenskim historiografijama i u javnom ivotu, nisu bile na neki nain zanemarivane i
kao da su namjerno preuivane i mimoilaene, te kako navodi 'tabu' teme. (Nije mi
jasno zato tabu navoditi u navodnicima. Ili su bile tabu ili pak nisu!). Naprotiv, brojni su radovi i knjige jugoslavenske slubene historiografije, publicistike i vojne literature o zavrnim danima Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji. Objavljena je i brojna
vojna arhivska graa. Popis literature o tim dogaajima vrlo je velik. Mnogi autori su
pokuali prikazati dogaaje na jugoslavensko (slovensko) - austrijskoj granici u svibnju 1945. Budui da veina autora ne govori nita o poslijebleiburkim dogaajima,
pozornost privlai samo manji broj radova i knjiga. No, veina radova je jednostrana,
upravo onako kako je odgovaralo komunistikim vlastodrcima u Jugoslaviji. U stvaranju mitske slike povijesti, pobjednici su u Jugoslaviji pripisali sebi ulogu Dobra, a
poraenima ulogu Zla. Drukije pisati o Bleiburgu i krinom putu bile je jednostavno reeno zabranjeno!
Ovaj pretenciozno naslovljen lani Vrela i literatura Bleiburg i 'Krini put', od
literature o Bleiburgu i Krinom putu navodi tek jedan novinski napis Danijela Ivina
Bleiburka tragedija ne postoji objavljen u rijekom Novom listu 13. svibnja 2006. i
knjigu Josipa Jurevia Bleiburg. Jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima objavljenu
u Zagrebu (poetkom svibnja) 2006. Namee se pitanje, emu je u kljunim rijeima
ovoga lanka navedena rije bibliografija, kad od bibliografije nema ni b. Zanimljiv
je navod autorice da je, pak, namjera da sadraj lanka bude poticaj autorici [sic!] i
drugima za daljnje kritiko promatranje, istraivanje i prouavanje izvora i literature o Bleiburgu i krinom putu (str. 85). Zaista, poticaja nikad dosta. Nevjeto prekrajajui tue tekstove, autorica iznosi zbunjujua i poesto kontradiktorna i nesuvisla razmiljanja. Za bolji pristup i rad, potrebno je vie truda, ali i mnogo vie znanja. Oito, autorici nije poznat magistarski rad Martine Grahek Ravani Bleiburg i
Krini put u historiografiji, publicistici i memoarskoj literaturi, obranjen 17. oujka
2006. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Goldsteina).
Samohvale nikad dosta. Izlaganja na skupu, u kojima je izneseno sve i svata,
Fabijan Trgo naziva iscrpnim i kvalitetnim (str. 97.). No, tko se je od sudionika skupa
i autora priloga u zborniku uope pozabavio rtvama Drugoga svjetskog rata u cjelini
i pitanjem Bleiburga i krinog puta? Diskurs na relaciji faisti - antifaisti je izrazito
dnevnopolitiki, a ne znanstveni.
Na skupu i u prilozima u zborniku izneseno je niz netonih, neistinitih, ali i zbunjujuih tvrdnji, u prvom redu od antifaistikih boraca i antifaista, kojima su se samoportvovno i izrazito pridruili povjesniari P. Stri, D. Ivin i A. Rokni.
826

POLEMIKE

SP, br. 3., 809.-827. (2007)

Bilo je pravo umijee na tako malo prostora pokazati toliko nestrunosti, povrnosti, pristranosti, gluposti i licemjerja. Nije zanemariv i ba me briga pristup, piem
o svemu to mi padne na pamet i kako mi se prohtije. Primjerice: Jugoslavensku
armiju (JA) neki, kao primjerice Komar u svojem osvrtu, uporno nazivaju JNA
(Jugoslavenska narodna armija). U Pregledu kratica OZN-a (Odjeljenje za zatitu
naroda) navodi se kao Odred zatite naroda (str. 107.). Dr. sc. Igor Graovac je vii
znanstveni savjetnik (sic!). Sve to nije po ukusu hrvatskih antifaistikih boraca
i antifaista proglaava se ustatvom i revizionizmom. Koga briga za injenice!
Badovinac Hrvatsku reviju, u kojoj su u emigraciji objavljivani mnogobrojni prilozi
o Bleiburgu i krinom putu, naziva ustakom publikacijom (str. 79.). Dragosavac,
pak, Vinka Nikolia, urednika Hrvatske revije, autora brojnih priloga o Bleiburgu i
krinom putu, naziva ustakim pukovnikom (str. 97.). Itd., itd., itd.
Daleko bi nas odvelo nabrajanje svih netonosti, neistina, poluistina i gluposti izreenih na skupu i objavljenih u zborniku Bleiburg i Krini put 1945. Saveza antifaistikih boraca i antifaista RH.
Ima li ovaj zbornik i dobrih strana? Likovna oprema Alfreda Pala vie je nego li
uspjela. No, kao to esto i biva, forma nije uvijek i vidljivi oblik sadraja.
to su radili recenzenti ovog zbornika i koja je njihova uloga bila, kao uostalom i
namjena ovog zbornika, moemo samo pretpostavljati.
Zagovornici komunistikog svjetonazora u Hrvatskoj, koji se danas nazivaju antifaistima, upinju se i dalje, unato i njihovim deklarativnim izjavama da osuuju
svaki zloin, preutjeti i omalovaiti svako istraivanje koje ne podrava antifaistiku sliku prolosti. Ujedno, dogaaje i zloine koji su postali javni i neupitni, nastoje minimalizirati i iznositi njima svojstvena obrazloenja. Zamjetno je, da su hrvatski
mediji preteito transmisija upravo takvih nastojanja. Uz to, po pitanju partizanske i
komunistike represije i zloina u Hrvatskoj znanstvenog dijaloga ustvari i nema.
Da bismo bili u stanju osuditi i suditi svaki zloin, nezaobilazno je suoiti se s prolou. Do sada nismo pokazali spremnost i sposobnost takvog razmiljanja. Pitanje je
koliko su dananje hrvatsko drutvo i pojedinac sposobni suoiti se s prolou, odnosno koliko ih u tome svjesno spreava politika.
VLADIMIR GEIGER

827