Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
ganizacije Mladi Muslimani. Rukovodstvo i brojni lanovi ove organizacije progonjeni su i isljeivani, te na kraju osueni na izuzetno visoke kazne
dugogodinje robije, a jedan je broj istaknutih lanova strijeljan. Procesi i
pritisci nove vlasti potkraj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata ostavit
e brojne neeljene posljedice po Bonjake.
Kljune rijei: Bonjaci, ire tuzlansko podruje, Bosna i Hercegovina, nova komunistika vlast, Komunistika partija, prisile, progoni, sudski
procesi, konfiskacije, eksproprijacije, represalije, procesuiranje, suenje, skidanje zara i ferede.
Uvodne naznake
Neposredno nakon Drugog svjetskog rata politika situacija u Bosni i Hercegovini bila je optereena brojnim ratnim posljedicama. Iz Drugog svjetskog
rata Bosna i Hercegovina izala je s ogromnim ljudskim i materijalnim gubicima. Stradalo je 541.717 stanovnika, a uniteno je oko 417.000 stambenih
objekata. Od toga se broja vie od 103.000 odnosilo na stradanje Bonjaka.
Da su Bonjaci procentualno bili najvei stradalnici u Drugome svjetskom ratu
najbolje pokazuje tvrdnja Vladimira erjavia, koja glasi: Naziv najtraginije
jugoslavenske nacije ne nose Srbi, nego Muslimani, jer im je rat odnio 8,1%
stanovnitva. Gubici su na irem tuzlanskom podruju takoer bili ogromni.
Samo na prostoru Tuzlanskoga sreza u toku Drugog svjetskog rata bilo je 4.852
rtve, 1.734 nestalih, i 3.730 onesposobljenih lica. Isto tako, porueno je 10.744
Vladimir erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, (dalje: V.
erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije), Zagreb 1989., str. 61., Budimir Milii, Pogled
na drutvene prilike sela u Bosni i Hercegovini 1945.-1953. godine, Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, br. 29, Sarajevo-Wien 1994., str. 162.
Husnija Kamberovi, Prema modernom drutvu, Bosna i Hercegovina od 1945. do 1953.
godine, (dalje: H. Kamberovi, Prema modernom drutvu), Teanj 2000., str. 18., Borba, 24.
avgust 1946., str. 4.
Safet Bandovi, Ratna tragedija Muslimana, (dalje: S. Bandovi, Ratna tragedija
Muslimana). Novi Pazar 1993., str. 187.
V. erjavi, Gubici stanovnitva Jugoslavije, str. 70,
266
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
objekata, a oteeno njih 14.325, to je inilo negdje oko 55% ukupnih industrijskih postrojenja. Sve to imalo je utjecaja na status i poloaj stanovnitva, a
posebno na razvoj privrede ovog podruja u prvim godinama nakon rata.
U pogledu pismenosti neposredno nakon Drugog svjetskog rata stanje
je bilo veoma nepovoljno. Na prostoru Bosne i Hercegovine zavrenu osnovnu kolu imalo je 662.002, ili 25,90% stanovnitva, dok je nepismenih
bilo 1.903.261, ili 74,10%. Procent neprosvijeenih i nepismenih na irem
tuzlanskom podruju bio je izuzetno veliki. Osjeao se nedostatak velikog
broja prosvjetnog kadra, kolskih zgrada i uila. Godine 1945. na podruju
Tuzlanskoga okruga bilo je svega 78 kola sa 143 odjeljenja, 12.517 uenika
i 128 uitelja, to je oteavalo normalizaciju ivota na ovom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata.
Stanovnitvo Bosne i Hercegovine bilo je optereeno brojnim vieslojnim
problemima. Po okonanju rata oko 60.000 bosankohercegovakih izbjeglica
zateklo se u Srbiji i 25.000 u Hrvatskoj. Od toga broja, njih 20.000 bilo je s Tuzlanskoga okruga. Nakon rata narod se trebao vratiti na svoja naputena ognjita.
Od maja 1945. do aprila 1946. godine u Bosnu i Hercegovinu vratilo se iz Srbije 20.000, a iz Hrvatske 10.000 izbjeglica. Profil bosanskohercegovakoga
drutva u poslijeratnom periodu karakterisala je vjerska, nacionalna i socijalna
nehomogenost uvjetovana odreenim historijskim i drutvenim okolnostima.
Sve je to dovodilo do nacionalnih i vjerskih protivrjenosti, netrpeljivosti i
nepovjerenja, to je rezultat ratnih posljedica. Takva netrpeljivost bila je prisutna i unutar same Komunistike partije, pa je iz tih razloga veoma esto dolazilo
do nesporazuma, to je dovodilo do nestabilnosti partije, rasputanja partijskih
organizacija i smjenjivanja partijskih rukovodstava. Tako je bilo i na irem
tuzlanskom podruju. Zbog sveopeg meunacionalnog nepovjerenja i net Arhiv Tuzlanskog kantona (dalje: A TK), f - Okruni narodni odbor Tuzla (dalje:
OKNOT), k-1, pov-1, dok. 15/15. (Ratna teta na Tuzlanskom srezu, od 28. juna 1945.
godine).
ore Pejanovi, Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Nauna knjiga, Beograd 1955. (dalje:
D. Pejanovi, Stanovnitvo BiH), str.102.
A TK, OKNOT, k-1, fasc. 1, dok. 239/45.(Izvjetaj Izvrnog odbora Okrunog narodnog
odbora Tuzla, sa tree redovne sjednice od 28. decembra 1945. godine).
S. Bandovi, Ratna tragedija Muslimana, str.182.
267
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
12 A TK, OK KP Tuzla, k-1, f-1, dok: 061/1, (Dopis Okrunog komiteta KPJ Tuzla upuen
Pokrajinskom komitetu za Bosnu i Hercegovinu, dana 18. septembra 1945., gdje se dostavlja
spisak oficira JA i pripadnika OZN-e, koji su potrebni za predizbornu kampanju).
13 H. Kanberovi, Prema modernom drutvu, str. 39.
269
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
19 Omer Hamzi, Izet Spahi, Graanlije u marevima smrti 1945. godine: iskazi preivjelih,
Graaniki glasnik, br. 30, Graanica 2010., str. 80.
20 Isto
21 Omer Hamzi, Edin akovi, rtvoslov bonjakog stanovnitva s podruja opine
Graanica 1941.-1945., Graaniki glasnik, br. 29 (dalje: O. Hamzi, E. akovi, rtvoslov
bonjakog stanovnitva Graanice), Graanica 2010., str. 92-122.
22 Graaniki glasnik, br.30, str. 80-104.
272
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
dalih biti znatno vei. Rezultati do kojih su autori ovog projekta doli ukazuju
da je broj stradalih na ovaj nain znatno vei nego cjelokupan broj rtava na
podruju opine Graanica u periodu 1941.-1945. godine.23 Rije je o rtvama
zarobljenim i likvidiranim od strane JA, ukljuujui i umrle od posljedica torture, izgladnjivanja i nehumanih uvjeta u zarobljenikim logorima.
Osim toga, od strane JA i komunistikih vlasti na podruju seoskog
dijela opine Graanica ubijeno je vie od 30 ljudi, neto vie njih stradalo
je na ovaj nain iz gradskog podruja. Veliki je broj nepoznanica o stradanju
Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog
rata. Brojni dostupni podaci ukazuju na surovu sudbinu stradanja Bonjaka,
poput Musi (Ibrahima) Osmana iz Doborovaca Donjih (20 godina), koji je
zarobljen od partizana u maju 1945. godine, odveden u logor u Tuzlu, odakle
se nije vratio; Dedi (Emina) Ibrahima, iz kahovice (Graanica), uhapenog
od UDB-e na neiju dojavu pod optubom da je ubio partizana, odveden u
Doboj i strijeljan 1946. godine. U Brijesnici je na taj nain stradalo vie osoba, est je ubijeno od strane JA, a deset se vodi pod oznakom odstupilo.24 U
tim tekim vremenima ljudi su stradali, a da im nije dokazana krivica. Takav
je sluaj i s Vehabovi Mehmedom iz Brijesnice, kojeg su pripadnici OZNe likvidirali zbog navodne saradnje s etnicima.25 Zabiljeena su stradanja
Bonjaka i u drugim mjestima ireg tuzlanskog podruja. Posebno lo odnos
prema domaem bonjakom stanovnitvu iskazale su jedinice JA iz Srbije i
Crne Gore, koje su neposredno nakon Drugog svjetskog rata boravile na irem
tuzlanskom podruju. Brojni su sluajevi progona, maltretiranja, iivljavanja,
pa i likvidacija Bonjaka, a da se prethodno nije utvrdila krivica istim. Tako
su pripadnici Druge beogradske brigade odveli etiri Bonjaka iz mjesta Glodi i Novog Sela, srez Zvornik, a da ih nisu vratili.26 Pripadnici e ove brigade
27 A TK, f- OK KP Tuzla, k-1, f-1, dok. I b 13/1. (Izvjetaj Sreskog komiteta Zvornik
Okrunom komitetu Tuzla od 23. jula 1945. godine).
28 A TK, f- OK KP Tuzla, k-1, f-1, dok. o14/1.
29 A TK, Sreski komitet Saveza komunista Zvornik (dalje: SK SK Zvornik), k 1, dok. 28/47.
(Zejnelagi Muhamed iz Zvornika je kazao Mnogo je muslimana nestalo u prvim danima
osloboenja, kada jo nije bilo suda, a danas kada ima sud mnogi se hapse samo zato to su
Muje).
30 A TK, GNO G, dok. 1158/45, od 28. avgusta 1945. godine. (Dopis Zemaljske komisija
Federalne Bosne i Hercegovine za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa, gdje
se zahtijeva od strane SNO da najhitnije dostave ovoj Komisiji izvjetaj: u kojim jedinicama
okupatorske vojske i od kada do kada su boravili, u kojim mjestima su djelovali i u kojim
poduhvatima su suraivali i ko su im bili poznati komandanti i oficiri). U vezi s ovim procesom Dravna komisija za utvrivanje zloina uputila je proglas narodima Jugoslavije gdje
detaljno navodi uvjete o krivnji za ratne zloine i obaveze dravnih institucija i graana.
274
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
31 lanom 7. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Sl. List DFJ, br. 64/45, od 28.
avgusta 1945. godine), utvreno je da se vjerskim institucijama oduzima povrina vea od
10 hektara, a u sluajevima da su vjerske institucije posjedovale kulturno-historijske vrijednosti, taj iznos je bio 30 ha obradive zemlje i 30 ha ume.
32 Zakon o konfiskaciji imovine i izvrenju konfiskacije (Sl. Glasnik DFJ, br. 40/45, od
12. juna 1945. godine). Ovim zakonom konfiskacija imovine ratnih zloinaca i njihovih
pomagaa bila je u nadlenosti sudova, dok je konfiskacija imovine lica njemake narodnosti
bila povjerena mjesnim i sreskim narodnim odborima.
33 Zbornik dokumenata Narodna vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1945-1948
(zapisnici), priredila Cvijovi Rosa, Sarajevo 1985., (Zapisnici sa sjednica Vlade odranih 5.
juna 1945. i 12. februara 1946. godine, gdje je dato Hamdiji emeliu da pripremi projekt u
vezi s erijatskim sudovima i predloi Predsjednitvu Narodne skuptine njihovo ukidanje.
34 H. Kamberovi, Prema modernom drutvu, str.75.
275
kolama.35 Snaan je pritisak vren i kada je rije o upranjavanju drugih vjerskih prava i obiaja poput posta za vrijeme mjeseca ramazana i slino.36 Prema
raspoloivim podacima u 1946. godini na podruju okruga Tuzla privedeno je i
pritvoreno vie vjerskih slubenika zbog tzv. neprijateljskog djelovanja. Ustvari, oni su doivjeli torturu samo zato to su bili privreni vjeri i to su potivali
vjerska naela.37 Tako je hoda iz Srednje Trnave proglaen dravnim neprijateljem, samo zato to je traio da se uvede vjeronauka u kolama.38
Posebno se na udaru nala imovina Islamske zajednice, procesima konfiskacije, nacionalizacije, eksproprijacije i brojnih donesenih mjera od strane
nove vlasti. Islamska zajednica ostala je bez vrijedne imovine neophodne za
dalje egzistiranje. Na ovaj nain oduzeto je zemljite brojnih vakufa. U Tuzli
su oduzete ogromne povrine zemljita Behram-begovog, Turali-begovoga,
ethode 39 i drugih brojnih vakufa. Posebno se na udaru nove vlasti nala
imovina ahzimet hanume Tuzli.40 Eksproprijacije su vrene i u drugim
podrujima. U Brkom je izvrena eksproprijacija posjeda vakufa damije u
35 A TK, SK SK Zvornik, k-1, dok. 28/47. (Upravi Osnovne kole u Zvorniku upueno je
pismo od strane vie od 300 roditelja gdje su iznijete optube o spreavanju uenja vjeronauke
u kolama. U pismu se na jednom mjestu navodi Predstavnici Demokratske Jugoslavije u
komisijama Generalne skuptine UN bore se protiv diskriminacije crnaca, a mi muslimani
doivljavamo diskriminaciju. aliemo se i pisati UN, lanovima islamske vjeroispovijesti i
boriti se ne samo legitimnim, nego i ilegalnim sredstvima).
36 A TK, SK SK Zvornik, k-1, dok. 17/2, od 5. avgusta 1946. godine. (U izvjetaju SK
Zvornik govori se o stanju na podruju sreza koje je pogorano u mjesecu ramazanu, gdje su
hode uspjele mobilisati muslimanski ivalj da posti i ide u damiju. Na emu se posebno
isticao ef. Demal Holusi. Isti je zbog toga pozivan na razgovor od strane vlasti u Zvorniku.
Kako bi Partija razbila ramazanske aktivnosti bonjake omladine tokom mjeseca ramazana,
intenzivirala je sastanke omladine i nona sijela).
37 A TK, f. Okruni narodni odbor Tuzla (OKNOT), k-1, f-1.
38 A TK, f. OK KP Tuzla, k-2, f-1, dok. Ic 231/1.
39 Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: A BiH), f- ARIK, k- 424, dok. 7320, (Podacio o ekspropisanom zemljitu Vakufa Turali-bega i ethode u Tuzli, od 1. marta 1947. godine. Zemljini posjed ovog Vakufa nalazio se na vie lokacija: u Solini 375 dunuma obradive zemlje i 144 dunuma
ume, u i selu 138 dunuma obradive zemlje i 59 dunuma ume i oko 200 dunuma obradivog
zemljita u Slavinoviima, od Vakufa ethode oduzeto je vie od 200 dunuma zemlje).
40 A BiH, ARIK, k-431, dok. 11695. (Odluka o odbijanju albe ahzimet hanume Tuzli na
eksproprijaciju posjeda u povrini od 1.538 dunuma od strane Ministarstva poljoprivrede
Bosne i Hercegovine, od 11. septembra 1947. godine).
276
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
41 A BiH, f-ARIK, k-408, dok. 25987/46, od 25. oktobra 1946. (Eksproprijacija posjeda
Vakufa u Omerbegovai. Odlukom Okrune agrarne komisije u Tuzli Arik br. 57/46, od 4.
aprila 1946. godine na osnovu l. 7. ta. c. Zakona o agrarnoj reformi oduzet je u korist
dravnog zemljinog fonda cjelokupan posjed Vakufa damije u Omerbegovai u ukupnoj
povrini od 140 dunuma).
42 ABiH, ARIK, k-380, dok. 11541. (Ovom Vakufu oduzeto je zemljite u iznosu od oko
600 dunuma. (Molba Vakufa Azizije damije u Brezovom Polju radi ostavljanja maksimuma
vakufske zemlje upuena Ministarstvu poljoprivrede Federativne republike Bosne i Hercegovine).
43 A BiH, ARIK, k-386, dok. 11099/46. (Od ovog Vakufa oduzeta su 152 dunuma zemlje.
Vakufsko- mearifsko povjerenstvo u Brkom trailo je 16. marta 1946. godine od Ministarstva poljoprivrede Federacije Bosne i Hercegovine priznavanje veeg znaaja i historijske vrijednosti. Meutim, Ministarstvo je 19. aprila 1946. godine negativno odgovorilo na molbu
Vakufsko-mearifskog povjerenstva).
44 A BiH, ARIK, k-411, dok. 28926.
45 A BiH, ARIK, k-460, dok. 8815. (Izvjetaj Odjeljenja za agrarnu reformu i kolonizaciju
o provoenju agrarne reforme i kolonizacije u 1947. godini).
277
li.46 Tada je u veoma kratkom vremenu stradalo vie od 50 ljudi, meu kojima i Husein ef. Jahi, tabor imam Dobrovoljake domobranske pukovnije.
Sudionici tog vremena izjavljuju da je cifra pogubljenih bila daleko vea,
te da se zapravo nikada nee tano i decidno utvrditi. 47 I sluaj i sudbina
Sead-bega Kulovia, uglednog Tuzlaka i gradonaelnika Tuzle, obavijena je
46 Prema Presudi Vojnog suda XVII istono bosanske divizije Muhamed Hadiefendi
osuen je oktobra mjeseca 1943. godine na kaznu strijeljanja. U ovom sudskom procesu na
istu kaznu osueni su: Zvonimir Lukendi, advokat iz Tuzle, dr. Dragi Dujmui, svetenik
iz Tuzle i Jure Milas, gostioniar iz Tuzle. U Obrazloenju presude stoji da je Muhamed
Hadiefendi, major iz Tuzle, kriv to je bio jedan od glavnih organizatora SS za Njemaku,
te je time sluio okupatoru i radio protiv interesa naroda, u prvom redu muslimana, ije je
sinove na ovaj nain bacio na ratnu klaonicu za raun okupatora. Pored toga, kriv je to je
bio jedan od glavnih uesnika kaznene ekspedicije 1941. godine protiv partizana i naroda
ibonice. Prilikom zadnjeg pokuaja okupatora i ustakih bandi da upadnu u osloboenu
Tuzlu on je rovario i radio protiv interesa Narodnooslobodilake vojske, stvarajui paniku i
unosei nemir meu stanovnitvom.Ostaje nedoumica o krivnji Muhameda Hadiefendia,
na to ukazuje injenica da nije odmah uhapen nakon ulaska partizana u Tuzlu. Nakon rata
sva imovina porodice Hadiefendi je konfiskovana, to je otealo dalju egzistenciju njegovoj porodici (etvoro djece i supruga). No, i pored toga njegova djeca su zavrila fakultete
i visoke kole i bili ugledni graani Tuzle. Stradanje Muhamedage Hadiefendia u Tuzli je
sve ove godine obavijeno velom tajne.
air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sarajevo 1998., str. 174. Muhamed
Hadiefendi (1898.-1943.) tuzlanski trgovac i uglednik, zavrio je do Drugog svjetskog rata
Trgovaku akademiju u Sarajevu, a na podruju vojnog obrazovanja i usavravanja stekao je
zvanje majora /bojnika. Najuspjeniji je bonjaki vojni zapovjednik u Drugom svjetskom ratu.
Na samom poetku rata u tuzlanskom kraju osnovao je Dobrovoljaki odjel narodnog ustanka
bojnika Hadiefendia s isto bonjakim ljudstvom, kao sredstvo zatite Bonjaka od napada
etnika. Iako je imala naziv Dobrovoljaka domobranska pukovnija ili DOMDO, ta vojna
postrojba je nazvana Muslimanska legija, a u narodnom sjeanju ostala je zapamena kao
Hadiefendieva legija. Snagom je brojala pet do est hiljada ljudi rasporeenih u est bojni.
Bonjaci tuzlanske regije su tom postrojbom, poznatom po odlinom ustroju i komandnom
kadru, bili osigurali bonjako stanovnitvo od napada etnika.
47 Adnan Jahi, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, (dalje:
A. Jahi, Muslimanske formacije), Tuzla 1995., str. 95-96.
278
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
velom tajni.48 Ono to je izvjesno i to se zna jeste da je njegova imovina konfiskovana, od ega 1.043 dunuma zemlje.49 Nakon ulaska partizana u Tuzlu
1944. godine, zaslugom vlade Popovia, osvjedoenog neprijatelja Bonjaka,
bit e ubijeno nekoliko uglednih Tuzlaka, meu kojima i advokat dr. Bahrija
Kadi,50 te Sulejman Omazi, Sakib Ibriimovi i drugi aktivni lanovi muslimanskih kulturnih drutava Senat, Bosna i Narodna uzdanica.51 I bijeljinski gradonaelnik Hasan-aga Pai naao se na udaru komunistike vlasti.
Drava je izvrila eksproprijaciju njegovih velikih zemljinih posjeda.52 U Bijeljini su optueni i oznaeni kao dravni neprijatelji i drugi ugledni graani,
poput: Hivze Salihbegovia, Jusuf-age Hadisalihovia, Hasana Lagumdije,
te Hasan-bega Hadia iz Trnave.53 Njihova imovina je konfiskovana. Slino
48 Sead-beg Kulovi (1897.-1945.), tuzlanski veleposjednik i politiar, jedna od najaktivnijih i najutjecajnijih drutvenih figura meu Bonjacima Tuzle meuratnog i ratnog perioda. S
poetka rata biljeimo njegovu ulogu gradonaelnika Tuzle, gdje je ostao negdje oko godinu
dana, kada ga je zamijenio azim-aga uni. Kasnije je obnaao dunost dravnog tajnika,
da bi uao u njemake kombinacije vezane za aktuelizirani koncept autonomne Bosne, kao
eventualni guverner i prvi ovjek. Ipak, njegova stvarna uloga u tom periodu ostaje krajnje
tmurna i zamagljena. Zna se da su ga partizani po ulasku u Tuzlu 2. oktobra 1943. proglasili
narodnim neprijateljem, da mu je odmah konfiskovana imovina, no ima tvrdnji koje govore
da su izvjesni domai komunistiki krugovi, podrani od dobrog dijela lokalnog populusa,
nakon drugog partizanskog osvajanja Tuzle traili svojevrsnu Sead-begovu rehabilitaciju i
integriranje u novonastajue upravno-politike strukture, emu su se navodno estoko suprotstavili neki Srbi i ostali koji su ga teretili za angaman u ustakoj Hrvatskoj. Neki smatraju da je s nastupanjem 1945. odveden, na najbrutalniji nain, u Sarajevo, gdje je i pogubljen.
(A. Jahi, Muslimanske formacije, str. 22).
49 A BiH, ARIK, k- 406, dok. 24881. (Izdvajanje iz zemljinog fonda konfiskovanog i
ekspropisanog zemljita Kulovi, roene Gradaevi, Raid-hanume i Sead-bega Kulovia
za radniko oporavilite i odmaralite i osnivanje stoarske stanice Maline, od 19. septembra 1946. godine).
50 A. Jahi, Muslimanske formacije, str. 91.
51 A TK, OKNOT, k-1, f-1, dok.2343/1. (po kazivanju Hasiba Dinde suvremenika ovih
dogaaja)
52 A TK, OKNOT, k-62. f-1, dok. 8346/11.
53 A TK, OKNOT, k-62, f-1, dok. 8346/11.
279
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
nalna prava. Spletom historijskih okolonosti, predsjednik JMO Mehmed Spaho umro je iznenada pod veoma sumnjivim okolnostima,79 pa e nakon toga
njegova stranka izgubiti znaajan ugled i utjecaj u zemlji i u vlastitom narodu.
Uporedo s tim u avgustu 1939. godine dogovorom Cvetkovi Maek, stvorena je Banovina Hrvatska, ime je jedna drava neprirodno podijeljena, a
time i jedan narod - bonjaki. U takvim okolnostima oko jedne ideje okupljala se grupa studenata (Esad Karaozovi, Tarik Mufti, Emin Granov i
Husrev Baagi).80 U poetku su ih zbliavali razgovori o islamskim temama,
ulozi islama u savremenom svijetu, odnosi meu islamskim zemljama, odnosi kranstva prema islamu. Ta e druenja nastaviti na akim sastancima,
sijelima, skupovima u muslimanskim kulturnim drutvima. Zvanino e organizacija biti osnovana neposredno pred rat (marta 1941. godine). Tragali
su za imenom, a poto su bili vjernici i bili mladi, nazivali su sebe Mladi
muslimani.81
U toku rata Udruenje je djelovalo polulegalno, a forme rada bile su
razliite, sve s ciljem da se u ratnim okolnostima pomogne muslimanskom
ivlju. Pred kraj rata veina lanova mobilizirana je u JA. Naalost, ve 1946.
godine neki lanovi bili su uhapeni i osueni,82 jer novi komunistiki reim
nije dozvoljavao bilo iju djelatnost izvan okvira komunistike ideologije.
Nakon toga e lanovi organizacije Mladi muslimani prei u ilegalu. Ilegalno su raene i umnoavane broure i informativni bilteni koji su obraivali
razna pitanja iz kulture, morala i vjere. lanstvo se stalno poveavalo, tako
da je udruenje preraslo u pokret s lanovima u velikom broju gradova i sela
79 Vidjeti vie u Husnija Kamberovi, Mehmed Spaho (1883.-1939.) - politika biografija,
Sarajevo 2009., str. 280.
80 S. Trhulj, Mladi muslimani, str. 12.
81 Isto.
82 S. Trhulj, Mladi muslimani, str. 13. (Karakteristino je da nova revolucionarna vlast
u prvim danima poslije Drugog svjetskog rata nije nita poduzimala protiv lanova organizacije Mladi Muslimani, a to je vrijeme kada se na sve strane odravaju suenja ratnim
zloincima, kvislinzima i drugim ratnim saradnicima okupatora, kada se vri obraun s kulacima, to je najvie podrazumijevalo imune ljude, iji je imetak trebalo oduzeti i pretvoriti
u drutvenu imovinu. Mladi Muslimani se slobodno sastaju i dogovaraju i veoma su aktivni
u muslimanskim kulturnim krugovima. To znai da nova vlast nije imala ta da im zamjeri,
to se tie dranja u ratu).
286
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
u Bosni i Hercegovini, pa tako i na tuzlanskom podruju. Tokom itavog razdoblja vrena su stalna hapenja pojedinaca i grupa. Najmasovnija hapenja
izvrena su u aprilu 1949. godine.83 Ista su propraena surovim isljeivanjima
i masovnim procesima u Sarajevu i u drugim mjestima irom Bosne i Hercegovine, uz izricanje izuzetno tekih kazni. Danas je nemogue rei koliko je
tada mladih ljudi pohapeno, ali je broj sigurno bio velik. Tane brojke se ne
mogu utvrditi zato to nisu sauvani zapisnici svih suenja koja su obavljana.
Jednom broju pripadnika Mladih muslimana kazne su izricale specijalne komisije pri narodnim odborima i slali ih u zatvore do dvije godine na drutveno
koristan rad. Tvrdi se da je osuenih na ovaj ili onaj nain bilo neto vie od
hiljadu.84 Glavni proces lanovima organizacije Mladi muslimani vodio se u
Sarajevu i trajao je od 1. do 12. avgusta 1948. godine. Tada su izreene veoma
stroge presude okrivljenim: Hasan Biber, Halid Kajtaz, Omer Stupac i Nusret
Fazlibegovi osueni su na smrtnu kaznu strijeljanjem, Ismet Serdarevi na
kaznu od 20 godina robije, Hilmija Mufti 16 godina, Teufik Velagi 15 godina, Tarik Mufti i Mahmut Jarebica 12, Ramo Habota osam, Ejub Hadi
sedam, Esad Koji pet, Sulejman Musakadi i Kemal Kurbegovi tri godine
robije.85 Pored utvrene robije svim je osuenim konfiskovana imovina i oduzeta su im osnovna graanska prava.
I na irem tuzlanskom podruju dolo je do progona i hapenja lanova
i simpatizera organizacije Mladi Muslimani. Uhapeno je vie lanova organizacije. Istim se sudilo pred krivinim vijeem Okrunog narodnog suda
u Tuzli. Suenje je poelo 24. avgusta 1949. godine, sudilo se deveterici
lanova organizacije Mladi muslimani. Ovaj su proces pratili mediji, a
posebno lokalni list Front slobode iz Tuzle,86 koji je veoma pristrasno iznosio
ideoloka stajalita i veliki broj netanosti, a sve kako bi se imalo opravdanje za ono to je slijedilo optuenima. Sud je za krivina djela protiv na83 S. Trhulj, Mladi muslimani, str. 14.
84 S. Trhulj, Mladi muslimani, str.20.,
85 S. Trhulj, Mladi muslimani, str.30.,
86 Front slobode, br. 222, od 29. avgusta 1949. godine, str. 1-2. (Suenje lanovima ilegalne
organizacije Mladi muslimani). Vidjeti vie: O. Nakievi, Ibrahim Nakievi, Teoak kroz
protok vremena, str. 147-152.,
287
87 Front slobode, br. 222, od 29. augusta 1949. godine,str. 1.2, (Suene lanovima ilegalne
organizacije Mladi muslimani).
88 Front Slobode, br. 222, od 29. augusta od 1949. godine, str. 1-2, (Suenje lanovima ilegalneorganizacije Mladi muslimani). Vidjeti vie u: O. Nakievi, I. Nakievi, Teoak kroz
protok vremena, str. 153.
288
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
Umjesto zakljuka
Period neposredno nakon Drugog svjetskog rata bit e obiljeen brojnim procesima i dogaajima koji e imati za cilj obraun nove vlasti s ostacima poraenih snaga u Drugom svjetskom ratu i uspostavu nove jednopartijske ideoloke komunistike vlasti. Ti procesi su provoeni veoma brutalno
pri emu nova vlast u svom djelovanju nije birala sredstva, to je ostavilo
dubok trag i velike posljedice po ukupne drutvene odnose. Poseban odnos
nova vlast imat e prema Bonjacima, posebno prema onom dijelu koji u toku
Drugog svjetskom ratu nije bio na strani NOP-a. Brojne provedene mjere
od strane nove vlasti uinit e ivot nesigurnim i nesnoljivim ovom dijelu
bonjake populacije. U zavrnici Drugog svjetskog rata provest e se brojne
egzekucije, pri emu e stradati brojni ugledni Bonjaci, a da im se nije dokazala krivica. Stradanja je doivjela na ovaj nain brojna bonjaka populacija
na irem tuzlanskom podruju. Na taj nain pobjednike snage i nova vlasti
dali su do znanja kako e vladati.
U zavrnici Drugog svjetskog rata brojni Bonjaci nai e se u
marevima smrti u redovima oruanih snaga i drugih osovinskih formacija
koje su bjeale ispred partizana. Ovi su dogaaji danas poznati pod pojmom Bleiburki zloin. Tad su tokom maja, juna i jula 1945. godine velike
mase vojnika i civila sprovedene u privremene logore da bi u narednih nekoliko dana nekoliko desetina hiljada zarobljenih bilo masovno pogubljeno.
Meu ubijenim je bio znaajan broj Bonjaka, a velik broj njih bio je sa ireg
tuzlanskog podruja. Naalost, u naoj historiografiji ovom dogaaju nije
posveena znaajnija panja.
Odmah nakon rata zapoele su egzekucija i progoni brojnih uglednih
Bonjaka proglasivi ih prethodno dravnim neprijateljem, nakon ega je
konfiskovana njihova imovina, ostavivi time porodice istih bez osnovnih iz289
vora egzistencije. Znaajan je broj tzv. dravnih neprijatelja na irem tuzlanskom podruju odmah po uspostavi nove vlasti zatvoren, a jedan je broj
ubijen uz prethodno isljeivanje, najee mimo provoenja sudske procedure. Posebno na udaru novih vlasti nai e se Bonjaci koji su u toku Drugog
svjetskog rata bili u sastavu muslimanskih vojnih formacija. Isti su osueni
na visoke zatvorske kazne, uz oduzimanje osnovnih ljudskih prava na izvjesan vremenskih period. Ono to je karakteristino jeste da e njihove porodice
biti na poseban nain tretirane od strane nove vlasti.
Neposredno su se nakon rata na posebnom udaru nove vlasti nale vjerske zajednice, pa tako i Islamska zajednica. Smatrajui Islamsku zajednicu
bitnom preprekom u uspostavi novih ideolokih i politikih vrijednosti kojima su teili predstavnici nove vlasti, ista je poduzimala niz represivnih mjera
prema njoj. Posebno su se na udaru nale brojne tradicionalne vrijednosti
Bonjaka. Vjeronauka je prvo postala neobavezan predmet, a potom je i ukinuta. Iako je po Ustavu vjera bila odvojena od drave, drava se najdirektnije
mijeala u sve sfere i pitanja vjere, pokuavajui oslabiti i obezvrijediti poziciju Islamske zajednice. Na udaru se posebno nala njena imovina. Oduzete
su ogromne povrine vakufske zemlje, te je konfiskovana i nacionalizovana
znaajna druga imovina IZ s ciljem da se ugrozi njena ekonomska osnova
i pozicija. Udar na IZ vrit e se i pritiscima i procesom skidanja zara i
ferede. U ovom procesu komunistike vlasti nee uvaavati tradicionalno i
vjersko pravo jednog naroda, pa e se ovaj proces provoditi na brutalan nain
s ogromnom propagandom i pritiskom od strane politikih organizacija, koje
su bile pod kontrolom nove vlasti. Ovaj proces e se svom estinom provoditi i na irem tuzlanskom podruju, gdje e biti izraen otpor prisilnom skidanju zara i ferede, ak i od strane jednog broja Bonjaka lanova KPJ. Cilj
je Partije na kraju ostvaren, ali s velikim posljedicama, posebno po ensku
bonjaku populaciju.
Udar na bonjaki interes bit e izraen i gaenjem vjerskih obrazovnih institucija, prije svega medresa i mekteba. Na irem tuzlanskom podruju
jedna za drugom do 1949. godine ugasit e se sve etiri medrese: u Gradacu,
Graanici, Zvorniku i Tuzli. Rad mekteba, gdje se stjecala vjerska naobrazba,
bit e potpuno kontroliran od strane nove vlasti, a vjerski dostojanstvenici i
290
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju neposredno nakon Drugog svjetskog rata
292
Zbornik radova
Nauni skup:
Bonjaci u
Drugom svjetskom ratu
Sarajevo, 24. novembar 2011.
Za izdavaa:
Edhem Baki
Redakcijski kolegij:
Lektura i korektura:
Nizama Imamovi-Foo
Nizama Imamovi-Foo
DTP:
Nelmedin Kolubara
tamparija:
Tira:
500 primjeraka
SADRAJ
PREDGOVOR ............................................................................................ 7
POZDRAVNI GOVORI
Bakir Izetbegovi ....................................................................................... 9
Edhem Baki ............................................................................................ 13
LANCI
Safet Bandovi:
Bonjaki antifaizam: Rezolucije graanske hrabrosti i
odgovornosti (1941.) ................................................................................... 15
Adnan Jahi:
Pismo hafiza Muhameda ef. Pande hafizu Aliji Traki
oktobra 1943. godine . ................................................................................. 67
Adnan Velagi:
etniki pokret i pozicija Muslimana u Hercegovini (1941.-1945.) ......... 87
Fikret Midi:
Muslimanske vojne formacije u Bosni i Hercegovini 1941. 1945.
sa posebnim osvrtom na muslimansku miliciju Huske Miljkovia
u Cazinskoj Krajini ..................................................................................... 107
Admir Mulaosmanovi:
Sjeanje pripadnika Handar divizije . .................................................... 153
Idriz Duranovi:
Mladi Muslimani u Drugom svjetskom ratu ........................................... 163
Zlatko Hasanbegovi:
Iza antifaistike kulise. Muslimanska graanska politika
u Bosni i Hercegovini u rvnju komunistike revolucije ........................... 177
Admir Muratovi:
Stradanje Bonjaka Sandaka za vrijeme Drugog svjetskog rata
politika zloina u kontinuitetu ................................................................. 201
Nihad Halilbegovi:
Iskustva u istraivanju stradanja Bonjaka u Drugom svjetskom ratu
- Masovne likvidacije i masovne grobnice u Sarajevu,
1945., 1949. godine - . ................................................................................. 225
Muhamed Nametak:
Kulturna politika komunistikih vlasti BiH i njen odnos
prema Bonjacima 1945 1952. godine .................................................... 247
Izet aboti:
Poloaj Bonjaka na irem tuzlanskom podruju
neposrijedno nakon Drugog svjetskog rata ................................................ 265
Zahvalnica ................................................................................................... 293