Jedne veeri na strai dogodilo se neto neobino, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao

duh biveg danskog kralja. Vrlo su bili zaueni i odluili da samo Hamletu priope taj
dogaaj. Sljedeeg puta Hamlet je takoer bio na strai, duh oca otkrio mu je da ga je
Klaudije otrovao. Hamlet nije mogao vjerovati te se zakleo da e osvetiti njegovu smrt. U to
vrijeme kralj i kraljica su slavili svoj novi brak, ali Hamlet nije mogao podnijeti bol i oaj pa
se nije pojavio. Kad su doli glumci koji su trebali zabaviti goste neoekivano se pojavio
Hamlet. Glumci su prikazivali dramu u kojoj je kralj bio prevaren i otrovan, a to je Hamlet
iskoristio i rijeima napao kralja. Nitko mu nije vjerovao i svi su govorili da nemoe podnijeti
smrt oca. Hamlet je bio zaljubljen u Ofeliju, Polonijevu ker i svi su se nadali svadbi. Jednim
sluajem majka je pozvala Hamleta na razgovor, a iza zavjese se nalazio Polonije kojeg je
Hamlet zabunom ubio. Zbog sigurnosti kralj ga alje u Englesku, ali se on nenadano vraa,
no u meuvremenu se Ofelija utopila. Zbog nje dolazi do sukoba izmeu Laerta i Hamleta, a
kralj predlae meusobnu borbu. Oni zaponu maevanje, ali su otrice bile namazane
otrovom to oni nisu znali. Kada je kralj predloio da nazdrave oni nisu pristali, pa je kraljica
popila vr i umrla, a Hamlet je nato probo Klaudija koji im je priznao da su otrice otrovane.
Oprataju se od ivota i zaajedno umiru, a Horacije i Osric gledaju mrtve. Tada se zauje
buka koja je bila posveena Fortinbrasu jer se vratio kao pobijednik iz Poljske. Na kraju svi
odlaze i iznose mrtva tijela te se uje pucanje topova u ast mrtvih.

Mesto radnje - Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingr, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela - Hamletova osveta

Jezik i stil - Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet inova, delo je pisano u stihu

Vreme radnje - oko 1600. godine

Ideja
Zna
da
je
prirodno
I kroz taj smrtni ivot protei u vjenost.

KRATAK
PRVI IN

to

ivi

mora

umrijet

SADRAJ

1.
prizor:
Elsinor,
terasa
pred
dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na strai. Brine ih je li se opet pojavilo "ono", a pod tim
misle na duha koji se pojavio sino oko jedan sat poslije ponoi. Usred njihova se razgovora
pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta. Oni ga pokuae upitati
neto,
no
duh
iezne.
Horacije kae kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da e
Dansku snai neka nesrea. Pria im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norvekog kralja
Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlai eli osvetiti za sve
to i dobiti natrag oeve zemlje. To je razlog to je Danska na oprezu i ima mnogo strae.
Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezarov pad otvorili grobovi,
mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrina zavlada svijetom. Uto se vraa
duh. Trojica ga htjedoe zadrati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije,
Marcelo i Bernardo sloie se da e o svemu tome izvijestiti kraljevia Hamleta.

2.
prizor:
Sveana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand,
Kornelije,
lordovi
i
pratnja.
Kralj Klaudije alje Kornelija i Voltimanda u Norveku da sadanjem kralju, Fortinbrasovu
stricu, jave sve to mladi Fortinbras namjerava uiniti u Danskoj jer Klaudije zna da se
norveki kralj nee sloiti s mladievom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze. Tad Laert
moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kae neka ide ako eli. Nakon
toga kralj se obrati kraljeviu Hamletu rijeima:

- Sada, dragi Hamlete, Na roae i sine -na to Hamlet odgovori u sebi: -Vie no, sinovac,
manje nego sin.

Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad iskazuje
svoju tugu zbog gubitka oca:

Jer nikad ne moe

Prikazati me vjerno, draga majko,
Ni mrki ovaj plat, ni obino
Odijelo crne boje sveane,

Ni uzdisanje stegnutoga daha,

Ni obilna mi rijeka u oku,
Ni pokunjeno dranje u licu,
Ni drugo nita, to je sjen i vid
I slika bola. To je, to se ini,
Jer ovjek moe svu tu napravu
I glumiti. Al u meni je neto,
Od naprave to vie znai te,
Jer samo slika tuge to je sve.

eli se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slau se s tim. Svi odlaze osim Hamleta. On
je bijesan to je Klaudije, njegov stric, preuzeo oevo prijestolje i oenio se njegovom
majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogoren je na majku to je tako brzo zaboravila oca.

Kratki mjesec!
Jo prije nego to je cipele
Iznosila, u kojima je ila
Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca,
U suzama ko Nioba! Da, ona,
Ba ona - Boe! Zvijer bez razuma bi
alostila se due - pola je
Za moga strica, brata oca mog,
to nije vie nalik na nj no ja
Na Herkula! Za mjesec dana! Prije
No sol je suza lanih prestala

Crvenit oi njene otekle,

Ve udala se.

Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo rei o pojavi kraljeva duha. Horacije mu

pria. Hamlet priznaje da je to vrlo udno, no eli i on vidjeti oeva duha i razgovarati s
njima. Smatra da e sad otkriti tko mu je ubio oca.

3.
prizor:
Polonijeva kua, razgovaraju Laert i Ofelija. Oprataju se prije Laertova odlaska. Budui da
Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav, a ona mu kae
da e ga posluati i biti na oprezu. Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer e
zakasniti, a i sluge ga ve ekaju. Laert se oprata s njima i odlazi. Polonije tad ispituje
Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaa asno. Ofelija govori kako joj
je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govori neka bude malo nepristupanija.

Ja neu da od ovoga trenutka

Sramoti ma i jedan prosti as
U razgovoru s Hamletom.
Zapovijedam ti - pazi na to! Idi
Sad svojim poslom.

4.
prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. ekaju duha. Iz dvorca se uju trube i top. Hamlet
kae kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih stvari drugi
narodi nazivaju svinjama i pijancima. Dolazi duh. Hamlet je uplaen, a duh mu pokazuje
neka ga slijedi. Horacije mu govori neka ne ide, no Hamlet eli razgovarati s oevim duhom.
Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da "u dravi je Danskoj
neto trulo".

5.
prizor:
Hamlet i duh dolaze na zabaeniji dio terase i duh mu poe priati. Kae da je on duh
njegova oca te mu dolazi rei da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenaen to duh
govori o ubojstvu. Duh kae kako je razglaeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu,

no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudije ga je ubio tako
to mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brzo uao u krv, proao cijelim
tijelom i usmrtio ga. Stoga trai od Hamleta da ne dopusti da se Klaudije izvue s tim
zloinom.
Duh
nestane.
Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, trae od Hamleta da i mispria to mu je duh
rekao, no on im ne eli rei, ali trai od njih da se zakunu da nikom nee rei za duha. I duh
im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to uine, te svi skupa odlaze.

DRUGI IN

1.
prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kui. Polonije alje Rejnalda za Laertom, da ga
prati i raspita se o njegovu ponaanju, a kasnije neka mu da novce i pismo. Rejnaldo odlazi,
a ulazi Ofelija. Govori da je preplaena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga
to ga Ofelija odbija. Polonije se slae da je sigurno zato poludio i zato idu to rei kralju i
kraljici.

2.
prizor:
U meuvremenu, u dvorani kralj i kraljica doekuju Rosencrantza i Guildensterna. Kralj ih je
pozvao zbog Hamletova ponaanja. Budui da su ta dvojica Hamletovi prijatelji, kralj misli
da e im Hamlet odati zato se tako udno ponaa. I kraljica ih moli neka saznaju to.
Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kae da je naao razlog
Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i njezina
novog braka. Klaudije kae neka mu prvo poslanici dou rei to je bilo u Norvekoj, pa e
onda
posluati
njega.
Poslanik Voltimand izvjeuje kako je norveki kralj zabranio Fortinbrasu mlaem da ikad
pokua zapoeti rat protiv Danske, te da norveki kralj trai doputenje da proe kroz
Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvjetajem, te Voltimand i
Kornelije odlaze.

Tad Polonije dobije rije. On im ita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet
lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato to je potena i asna ena. Polonije je smislio
kako e namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj e biti iza zastora i sluati njihov
razgovor.
Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet itajui neku knjigu. Polonije mu se obrati pitajui
ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kae da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se
pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujue odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu
dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje udne odgovore jer im ne eli nita
otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori kako su na putu u dvorac naili na neke
glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge. Hamlet ih s radou prima. Nakon kratka

razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smilja kako e uz pomo
glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca.

Ja hou stvarnije
Da imam razloge - i zato valja
U glumi epat savjest grenog kralja.

TREI IN

1.
prizor:
Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern. Dvojica
posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro proao, no ipak im Hamlet nije dao
odgovore koje su traili. Kralj im govori neka i dalje pokuavaju, nakon ega Rosencrantz i
Guildenstern
odlaze.
Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a on i
Polonije e skriveni sluati njihov razgovor. Kraljica se sloi i ode. Ofelija e toboe itati
neku knjigu, a kralj i Polonije e se skriti iza zastora. Dolazi Hamlet vodei svoj monolog:

Bit il ne bit to je pitanje!

Je l' dinije sve strelice i metke
Silovite sudbine u srcu
Podnositi il zgrabit oruje,
Oduprijet se i moru jada kraj
Uinit? Umrijet - usnut, nita vie!
I usnuvi dokonat srca bol
I prirodnih jo tisu' potresa,
to batina su tijelu. To je kraj,
Da ivo ga poeli: umrijeti

I usnut! Usnut, pa i snivat moda!

Naie na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da e mu vratiti poklone koje joj je
dao, Hamlet tvrdi da joj nikad nita nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim
kae da ju uope nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje nita;
nijednom mukarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: - Ako se bude udavala,
dat u ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti ista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nee utei. Idi
u samostan - Idi, zbogom. (Hoda gore - dolje) Ili ako hoe svakako da se uda, poi za
budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan - idi,
i to brzo. Zbogom!. Hamlet odlazi, ostavlja zaprepatenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije.
Kralj govori da mu Hamletovo ponaanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo
opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraene ljubavi. Predlae da
kraljica pokua "izvui" neto iz Hamleta nakon predstave, a on e se skriti i sluati taj
razgovor. Kralj se sloi:

Da, tako neka bude

jer mahnitost u velikoga svijeta
Bez paske sama ne smije da eta.

2.
prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i eli da ga glumci izvedu
kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci posluae i odu se pripremiti za predstavu. Dolazi
Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji ovjek kojeg zna i stoga mu pria kako
je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slina okolnostima u kojima je ubijen njegov otac.
Stoga trai od Horacija da promatra kralja za vrijeme te scene, da vidi hoe li kralj bilo kako
odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kae:
Evo
dolaze,
na
glumu.
Sada
moram
biti
lud.
Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te
nasloni glavu na Ofelijine noge dajui pritom perverzne komentare poput:
- To je lijepa misao, leati izmeu djevojakih nogu.

Poela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vjenu ljubav. Tad na
scenu dolazi trea osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj Klaudije
naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i Horacija. Slau se da je
Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave ba tijekom prizora trovanja. Dolaze im
Guildenstern i Rosencrantz. ele opet izvui odgovore iz Hamleta, no on i dalje uti o svemu

tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon to Guildenstern kae da ne zna,
Hamlet ga pita zato onda pokuava svirati na njemu, saznati njegove tajne. - Nazovite me
kakvim god glazbalom - rasrditi me moete, ali ne moete na meni svirati. Dolazi Polonije i
govori Hamletu da ga majka eli vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj.

3.
prizor:
U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da ne voli
Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih e dvojicu poslati za njim.

Molim vas,
Pourite se na svoj hitri put,
Da zapnemo u verige taj strah,
to sada odve slobodno se kree.

Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije rei kralju da je Hamlet krenuo k majci,
a da e se on (Polonije) skriti iza zastora i sluati razgovor. Nakon tog priopenja Polonije
odlazi. Kralj ostaje sam.

Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba

I kletva je na njemu prastara Umorstvo brata! Molit se ne mogu,
Ma da je iva elja mi i volja,
Jer namjeru mi jaku jaa krivnja
Unitava...

Kralj klekne pokuavajui traiti oprost za svoj zloin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hou, (trgne ma) pa nek ode u nebo!.
No ipak nee nita uiniti, priekat e jo na osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajui
ree: - O, rije se die, ali miso gmie,a rije bez misli teko k nebu stie, nakon ega ode.

4.
prizor:
Kraljiina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da e Hamlet sad doi, te se
skrije iza zastora uvi da je Hamlet pred vratima. Hamlet ue k majci, a majka ga odmah
pone prekoravati to je nepoten prema Klaudiju, svom pooimu i stricu. Hamlet ju ne eli
sluati, nego ju vrijea. Ona se boji da e ju napasti, stoga poe glasno zapomagati.
Zapomaganje se uje i iza zastora. Hamlet izvue ma i zarije ga u zastor ne znajui koga je
ubio. Razveseli se kad pomisli da je moda ubio kralja Klaudija, no otkrije zastor i ugleda
mrtvog Polonija.

O, jadna ludo ti, nametljiva

I nesmotrena, zbogom! Drah te
Za nekog veeg. Primi svoju kob.

I dalje Hamlet nastavlja vrijeati svoju majku, to je tako brzo zaboravila njegova oca i
udala se za smee. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad
shvati da je Hamlet stvarno lud, ima privienja:

O, to je samo tvoga mozga stvor,

Jer ludost je u takvom stvaranju
Bestjelesnome vrlo vjeta.

Hamlet se pozdravlja, eli otii,

(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja alim ovoga

Gospodina - al htjela su nebesa
Da kazne mene njim, a njega mnome,
Te moram biti njima bi i sluga.
Sahranit u ga sad i odgovarat

Za prijeku smrt, to zadadoh je njemu.

Zna da e uskoro morati otii u Englesku, kako mu je ve odavno reeno, a sad eli majci
laku no te odlazi vukui Polonijevo tijelo.

ETVRTI IN

1.
prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izau kako bi
kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinonjem ponaanju. Kraljica kae:

Lud
Ko more i ko vjetar, kad se hrvu
I nadmeu. U divljem ludilu
I uvi, gdje se iza zavjese
Pomaklo neto, trgao je ma
I viknuv: Parcov, parcov! - starca je
Umorio u ludoj opsjeni,
I ne znajui, tko je.

Vraaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalae da nau Hamleta i Polonijevo tijelo

odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica nai e rjeenje kako kazniti Hamleta za
zloin.

2.
prizor:
Guildenstern i Rosencrantz nau Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im
ne eli nita rei. Trai da ga odvedu kralju.

3.
prizor:
Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara da je
na veeri, no ne veera on, nego njega veeraju. Kae da je na nebu, a ako ga ne nau
tamo, onda e ga sigurno nai za mjesec dana, kad budete uzlazili uza stepenice na
trijem". Kralj alje sluge da nau Polonija, a Hamleta alje na brod za Englesku.
Guildensternu i Rosencrantzu nareuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet jo noas
ode. Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da e Engleska ispuniti njegovu molbu.

Ti ne moe s hladnim prezirom

Da doeka na nalog vrhovni,
to sveano u pismu zahtijeva
Od tebe brzu Hamletovu smrt.
Uini to nam ,kralju Engleske,
Jer on mi kao ljuta groznica
U krvi bjesni, a na tebi je,
Da izlijei me.

4.
prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maru. Govori kapetanu da pozdravi
danskog kralja i zahvaljuje to im je dopustio da prou kroz Dansku. Fortinbras s vojskom
nastavi dalje, a naiu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita kapetana
kakva je to vojska, a kapetan kae da je to norveka, Fortinbrasova vojska. Nakon kratka
razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.

5.
prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemi. Plemi govori o Ofeliji, kako je
poludjela nakon oeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju tualjku
koju nitko ne razumije. Dolazi i kralj, ali jadnu Ofeliju. Nareuje Horaciju neka pazi na nju.
Zauje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. eli znati to je s njegovim ocem, tko ga je
ubio, eli se osvetiti oevu krvniku. Vraa se Ofelija. Laert je sretan to ju vidi, no tuan
zbog njezina naruena psihikog stanja zbog oeve smrti. Ofelija ode pjevajui i dalje svoje
tualjke. Laert kae kako e nai krivca za oevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slae:

I hoete - a onda,
Kad saznate, gdje krivac jeste pravi,
Tek njemu ete raditi o glavi.

6.
prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem pie kako su ga
zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu alje i neka to prije doe k njemu
(Hamletu). Kae i kako mu mnogo toga mora ispriati o Rosencrantzu i Guildensternu koji su
na
putu
u
Englesku.
Nakon to je proitao pismo, Horacije kae mornarima neka ga odvedu do Hamleta.

7.
prizor:
Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija.
Uto doe glasnik nosei Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu. Hamlet kralju u
pismu najavljuje svoj sutranji dolazak. Laert jedva eka da Hamlet doe da ga moe
optuiti i osvetiti se. Kralj kae Laertu da e on smisliti neki podvig kako bi laert mogao ubiti
Hamleta. Laert se slae da on bude orue za tu kaznu. Dogovorit e dvoboj izmeu Laerta i
Hamleta, maevanje, pri emu e Laertova otrica biti premazana otrovnom mau. Uto
ulazi kraljica viui da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak e srediti da
ima kranski sprovod.

PETI IN

1.
prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji e biti smjetena Ofelija. Raspravljaju o tome kako
je Ofelija poinila samoubojstvo; jedan od njih kae da Ofelija sigurno ne bi imala kranski
sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiu Hamlet i Horacije. Kad je prvi grobar
iskopao neku lubanju, Hamlet poe filozofirati ugledavi ju. Kae kako je ta lubanja nekad
imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca na zemlju. Hamlet pita
grobara za koga kopa grob, no on ne eli rei. Grobar pria kako je postao grobar ba na
dan roenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj Hamlet pobijedio Fortinbrasa.

Usred razgovora na groblje dolaze sveenici nosei Ofelijino tijelo, Laert, kralj i kraljica i
ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Sveenik objanjava Laertu da e Ofelija imati kranski

obred, no ipak joj nee biti pjevan requiem kao to se pjeva onima koji su preminuli u miru.
Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu skoi u grob, a tad prilazi Hamlet
i isto to ini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje i izvuku otamo.

Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da e ubrzati svoj plan, a
kraljici kae neka pripazi na svog sina, te nadodaje:

iv spomenik e dobit ovaj grob

I onda eka mir nas blagi, lijepi,
A dotle neka strpljivost nas krijepi.

2.
prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet pria kako je, dok je bio na
brodu, naao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku, napisao je
da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i Rosencrantz poginuli.
Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi da e Hamlet
pobijediti Laerta i zato eli da se dvoboj to prije odri. Dvoboj e trajati dok jedan od
sudionika drugom ne zada dvanaest uspjenih udaraca. Dolazi plemi kojeg je poslao kralj
pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili e ga odgoditi. Hamlet kae da e doi sad te
plemi odlazi rei to kralju. Horacije smatra da e Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli
tako. Neka bude to bude. Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s maevima i
rukavicama. Donose i boce s vinom.

Hamlet i Laert bratski si prue ruke. Uzimaju maeve i spremaju se za borbu. Kralj je jednu
au vina namijenio Hamletu, no Hamlet kae da e kasnije popiti. Kralj je otrovao vino u
toj ai, a kraljica, ne znajui to, ispije vino. U aru borbe Laert rani Hamleta, a zatim
sluajno zamijene maeve te Hamlet rani Laerta. Uto kraljica padne. Umirui ree da je vino
bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert pada. Vie Hamletu da je i on
otrovan, ali maem, i zato Hamlet uzme otrovani ma te probode kralja Klaudija. Hamlet ga
natjera da popije malo onog otrovanog vina, te kral umre. Laert kae:

Pravda ga je stigla,
Jer on je sam taj otrov smijeao.
- Oprostimo sad jedan drugome.

Pa niti moja ni mog oca smrt

Nek ne padne na tebe, Hamlete,
Ni tvoja na me!

... te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispria svima
njegovu priu. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze au i baci na pod.

Zauje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kae da je Fortinbras pobijedio u Poljskoj.

Hamlet kae Horaciju neka ispria sve Fortinbrasu, te nakon tih rijei Hamlet umre. Horacije
je tuan:

Sad puca dino srce! - Laku no,

Moj kraljeviu! Jata anela
Uspavala te svojim pjesmama.

Fortinbras ulazi, eli vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kae da e on
svijetu ispriati to se ovdje dogodilo. Fortinbras se slae s tim, te nareuje vojnicima da
iznesu
tijela.
Na kraju se uje topovska paljba.

Likovi
Klaudije - Danski kralj
Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadanjeg kralja
Polonije - Kraljev komornik i glavni dravni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Laret - Polonijev sin
Kornelije - Danski poklisar u Norvekoj

Rosencrantz i Guildenstern - Nekadanji Hamletovi prijatelji na sveuilitu

Osric - Smijeni dvoranin
Reynaldo - Polonijev sluga
Fortinbras - Norveki kraljevi
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva ki

Analiza likova
Hamlet
Kraljevi Hamlet ima trideset godina, i u tih trideset godina postoje dva razdoblja: prvo
obuhvata godine njegovog ivota do definitivnog povratka iz Vitemberga, gdje je studirao
(ovo razdoblje nije poetizovano u djelu, ali se da naslutiti na osnovu iskaza drugih o njemu);
drugo razdoblje poinje od smrti oca pod dosta nejasnim okolnostima. Prema tome oeva
smrt je prelomna taka od dvostukog znaaja: ona dijeli Hamletov ivot na onaj prije i onaj
poslije i ona je ino mjesto na kome se gradi cijeli konflikt u biu, povod za unutranju
dilemu, za promjenu miljenja o svijetu i ovjeku i osnovni razlog za tragien ishod drame.

Hamlet je, nasuprot varvarskoj prirodi kralja Klaudija i dvorana, bio otmjenog duha. Znanje
je sticao u Vitenbergu, na Luterovom univerzitetu. Ovaj duh je bogatio pozorinim
predstavama, itanjem poezije, izuavanjem filozofije; bio je dobar maevalac, odjevao se
po modi , a odlikovali su ga i trezvenost, istota, mladost i ljepota. ivei na dvoru, okruen
panjom i sjajem, o svijetu je nosio idealnu sliku. Bio je uvjeren da svijet poiva na
besprijekornoj ravnotei dobra i zla i da njegovom ustrojstvu nema ta da se doda niti
oduzme. Vjerujui u harmoniju spoljanjeg svijeta, i sam je osjeao zadovoljstvo,
bezbrinost , polet, neki unutranji sklad. U takvim okolnostima ivljenja, on nije znao za
napor ovladavanja problemaima i nevoljama to ih obian ivot nudi, pa zato nije vjebao
volju da se istrajava, brzo odluuje i stupa u akciju. Njegova mo zapaanja i kritikog
promiljanja pojava, stvari i odnosa u drutvu zaista su impresivni, ali je lien neeg drugog
- praktinih koraka i vjetine snalaenja u okruenju koje nastanjuje licimjerje, brutalnost,
zloini, nemoral, podanitvo i la.

Prve Hamletove sumnje u istinu i ispravnost svijeta dolaze sa smrti njegovog oca pod jo
nerazjanjenim okolnostima. Svijet i ljudi odjednom su mu se ukazali u svoj svojoj
sloenosti i nepredvidivosti: ljudi nisu ino za ta se izdaju, a svijet nije ono to mi mislimo
da jeste. Poeo je da otkriva oko sebe egoizam, gramzivost, dvolinost i nemoral.

Hamletovo bie biva istraumatizovano u svojoj moralnoj istoi, zateenosti i nemoi da bilo
ta uini. Dolazi do potpunog zaokreta u njemu: poinje povlaenje u sebe, promiljanje i
sebe i ljudi oko sebe. Postaje introvertna linost: tajanstvena, nepristupana i nepovjerljiva.
On je sada onaj koji svijet posmatra iz prikrajka, sa nespokojstvom i velikim razoaranjem.
I ukoliko vie raste sumnja u istinitost oeve smrti, utoliko vie jaa predstava o vlastitoj
suvinosti u tom svijetu, utoliko je vei intenzitet drame u njegovoj dui.

Kad duh zatrai osvetu, Hamlet, pun mrnje prema kralju i kraljici izrie zakletvu da e
osvetiti svog oca. Njegove predstave o svijetu, saznanjem da je ''vrijeme izalo iz zgloba'',
biva sasvim srueno jer uvia da je taj isti svijet pun lai, prevara i nedjela i da je - u
odnosu na sve to - nemoan da bilo ta preduzme i vrati ga u preanju sliku. Ve je ovdje
poelo njegovo oklijevanje, sumnja u smisao osvete i odlaganje same osvete, pod
izgovorom da su potrebni novi dokazi.

Da bi doao do novih dokaza o ubistvu oca, Hamlet, vrlo uman i dobar poznavalac glume i
njenog funkcionisanja, uzima ludilo za masku. Uivljen u ulogu ludaka, on iz korijena
mijenja izgled, pokret, izraz lica, odjevanje i jezik. Rije i jezik nisu vie izraz mudrosti i
znanja, ve sredstvo osmiljenog ludila. Sa "ludilom" Hamlet moe slobodno da se kree, da
slua, da stupa u dijaloge, da provocira. Tu uspjenu promjenu na Hamletu najbolje opisuju
rijei kralja Klaudija: ... Ni unutranji ovijek, niti spoljni, ne lii vie na ono to bee.

Razoaran u ljude oko sebe i ustrojstvo drutva o kojem traje, Hamlet e u susretu sa
"prijateljima" svijet nazvati tamnicom, jer je zemlja nastanjena zloincima, prevarama i
svakojakim podlostima. Iskustvo mu je donijelo razoaranje ne samo u egzistenciju ve i u
ovjeka, zbog ljudi kao to su Klaudije, Polonije, Rozenkranc... Svi oni su nititelji ljudske
istote, istine i plemenitosti i, kao takvi, korov ovog svijeta. U monologu koji potpunije
oslikava Hamletovu dilemu i unutranji rascijep linosti, on izgovara svoje poznato: "Biti ili
ne biti, pitanje je sad?". Biti treba da znai: postojati pa makar i trpjeti, samo da se bude ili,
pak, - druga je mogunost - pobuniti se protiv poniavajueg statusa i svih bijeda. U tom
kontekstu, postavlja se pitanje da li je i postojanje po svako cijenu ono pravo biti u
vrijednosnom smislu (biti ovjek, svoj) ili je, pak, to odricanje od sebe. Nemoan za akciju
da mijenja svijet i da nae rjeenje za svoje psiholoke tjeskobe i nesanice, Hamlet bi da
potone u san, dubok i trajan, to i nije nita drugo do bjekstvo od surove stvarnosti, od
problema i vlastitog muenja.

Hamletovo razoaranje se sve vie iri. Prvo razoaranje u majku, strica i Polonija, a zatim i
u Ofeliju to je pristala da bude predmet manipulacije oca i kralja, pa onda razoaranje i
dotad vjerne i tobo iskrane prijatelje. Na kraju, dolo je razoaranje u sve ljude koji su, po
njemu, potencijalni grenici. Iskren i okrenut istini, Hamlet nije potedeo ni sebe. I u sebi je
otkrio poroke, iako ih italac mnogo i ne zapae. Oholost je crta njegovog bia: ismijava

Polonija, grobara naziva lupeom i sebe gospodaem Danske. Njegova osvetoljubivost,

takoe, nalazi mjesta u gestovima i postupcima koje ini u odnosu na Ofeliju koju voli, u
odnosu na njenog oca i prema svojo majci. U smrt alje ''prijatelje'' jer mrzi u njima
poslunost i podanitvo. U poetku ga mui i astoljublje, prosto pati to mora jesti "vazduh
kljukan obeanjima"; ali se Horaciju na Klaudija to mu je unitio nadu da e doi na
preszo. Meutim, do kraja drame, sve e to nestati i on e biti ovjek vrlina.

Hamletova upustva glumcima izraz su njegove iroke renesansne kulture, visokog

obrazovanja i izvrsnog poznavanja prirode pozorita. Poev od saznanja da mu je
namjenjena smrt, Hamlet poinje da se mijenja - oslobaa se poznatih kolebanja: da li da
ubije kralja ili ne. Postaje odluniji, dostojanstveniji, hladniji i misaoniji. Hamlet je sada
spreman da postupa "savreno po savijesti". Unitavati korov (Polonije, Klaudije) postaje
zadatak njegove savijesti, ali bez novih dilema i lomova u njemu. Njegova borba vie nije
samo izraz linih obrauna, ono vie nije pitanje sujete i asti, nego postaje in etikog
djelanja i akcije koja poprima humanistiki smisao. To vie nije borba protiv kralja ve borba
protiv svih slinih njemu, tj. Protiv zla koje rui lice na tijelu drutva, cijele ljudske
zajednice. Da bi akcija dobila univerzalni smisao, Hamlet je morao u sebi da pobijedi
poroke, o kojima je sam govorio: osvetoljubivost (sebinu i linu), oholost, slavoljublje.

Hamlet tuguje za ocem i stalno nosi crninu, mrzi svog ouha koji mu je ubio oca

Odbaci,
dragi
Hamlete,
U
kralju
nek
ti
I
nemoj
neprestano
U prahu traiti svog plemenitog oca.

tu
oko

nonu
gleda
oborenih

boju;
prijatelja;
vjea

Hamletova smrt
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije neizbjean. On umire
u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobii, kao to ga je zaobiao i otrov iz pehara. Mislim
da smrt traginog junaka predstavlja poslijednju, i vjerojatno najteu u nizu nevolja koje su
se dogaale da bi se junak na njima okuao i potvrdio nesavladljivost onoga to ga ini
velikim ovjekom. Hamlet je mogao ivjeti da je samo svoju ulogu ovjeka i svoj zadatak
kraljevia shvatio manje ozbiljno, s manje mrnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i
pristao ivjeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar
i iz osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni htjeo ni
mogao, jer je tragini junak uvijek i jedna vrsta samoubojice: sam izmeu dvije mogunosti
bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije
Hamletov srtic, pohlepan ovjek. Ubija svog brata kako bi se domogao vee moi, a kad mu
ni to nije bilo dovoljno eni se za njegovu enu. To da mu ljudske rtve nimalo ne znae
pokazuje i to kako je na sve naine bez straha pokuao ubiti svog neaka
Hamleta. Hamlet je znao od poetka kakav mu je stric, no vie zbog svega toga prebacuje
krivnju na majku. Klaudije na kraju dobiva sigurno ono to je i zasluio - sigurno mjesto u 9
krugu pakla.

Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju vie krivi zbog oeva ubojstva nego strica.
On ne shvaa kako je majka tako brzo mogla zaboraviti oca i ak tovie, udati se za
njegova brata ako ga je za ivota tako snano voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i
neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna to je u ai, a to ini
vjerojatno zbog osjeaja krivnje i sinova prebacivanja koje vie nije mogla podnositi, a i
cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.

Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprata Hamletu iako se on prema njoj ponaa
surovo. Grubim rijeima je tjera od sebe. Grdi nju a i cijeli enski rod na dvoru zbog minke
koju stavljaju na seba. lice. Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do
krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga to se ona utopila. Ofelija s ispletenim
vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi svoj vijenac,
prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu zajedno s cvijeem koje je sa
sobom ponijela.

Polonije
Laretov i Ofelijin otac. ovjek doista niskog morala, slian Klaudiju. Glavni je dravni tajnik i
kraljev komornik. Znatieljan je i zbog toga biva ubijen to pokazuje da ima neke istine u
uzreici - Znatielja je ubila maku.

Usporedba Hamleta s Leartom

Hamlet - oevo je ubojstvo dogaaj koji ga mijenja, eli istinu i osvetu, tj. smrt Klaudiju.
Laert - oevo je ubojstvo dogaaj koji ga mijenja, eli istinu i osvetu, tj. smrt Hamletu.

Hamleta moemo usporediti s Laertom. Obojica se ele osvetiti ubojici svoga oca te dokazati
istinu. Zato moemo govoriti o dva subjekta u drami, odnosno o strukturi zrcala.

O djelu
Hamlet je najpoznatija Shakespearova tragedija koja kroz Hamletovu sudbinu raspravlja o
nekim najveim pitanjima ivota, spoznaji apsolutne istine i djelovanje u skladu s njom.
Iako u djelu ima puno dogaaja (ubojstava, samoubojstava), nema neke prave dramske
napetosti (tajna nam je otkrivena na poetku), nego je naglasak stavljen na unutarnju
Hamletovu borbu. Ovo je djelo postalo temeljem mnogih interpretacija.

Biti, li ne biti - to je pitanje.

I najudnija djevica je rasipna otkrije li svoje ari mjesecu.

Bi kletve ne tedi niti samu krepost.

uj, Hamlete, razglasie da me zmija ujela dok u svom vrtu

spavah; tako je sva Danska krivotvorenim prikazom o mojoj
smrti prevarena. Zmija to je tvog oca na smrt ujela sad nosi
krunu njegovu.

Dani cijenu gube kada davatelji prestanu da gube.

Vano je uoiti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o pogibeljnim

dvorskim splektama, (svima su nam poznate izreke iz drame kako je "neto trulo u dravi
Danskoj" ili "kako je vrijeme izglobljeno"), nego dravi prijeti i vanjska opasnost. Pojaane
su strae i zemlja se grozniavo naoruava a da narod nezna zato.

Jezik i stil
U vrijeme kada je pisao Hamleta ekspir je ve u potpunosti izgradio svoj dramski stil. To je
stil koji nosi pun naboj smisla i spremno se razlistava u pjesnike slike. Neekonominost
stila, primjetna u nekim ranijim ekspirovim dramama, ovdje je ustupila mjesto saetosti,
koja ne ide na tetu krepkosti ili jasnoe. Hamlet je drama velike izraajne raznovrsnosti.
Nain govora se neprekidno mijenja i moe biti svakodnevan i neusiljen (kao u Hamletovom
razgovoru sa straarima), svejesno poetian (kao u opisu jutra na kraju prve scena), divlje
estok (kao u sceni u kraljiinoj odaji), efektno retorian (kao u Klaudijevim zvaninim
govorima), prisan i neposredan (kao u monolozima). To je stil pun one istinske dramske
poezije koja u izdvojenim odjeljcima ne ostavlja naroit utisak, ali u dramskom kontekstu
dobija veliku upeatljivost.

Veliina Hamleta se ne moe objasniti samo reljefno isklesanim likovima i raznovrsnou

stila. Mogle bi se pomenuti i mnoge druge osobina koje doprinose vrijednosti tragedije vjeto graenje dramske napetosti ne samo u glavnom zapletu u cjelini, nego u i manjim
"lokalnim" zaritima drame (npr. pojava Duha); vizuelni doivljaji koji se neizbrisivo urezuju
u sjeanje (prizor Hamleta sa Jorikovom lobanjom); istanano kontrastiranje tonova i likova;
poetini i razgovjetni iskazi neodreenih titraja sa sumranih podruja svjesti; zadivljujua
usklaenost i stihova i proze ne samo s onim o emu se govori nego i s onim ko govori. Od
Hamleta moda ima formalno savrenijih, ali izvjesno ne i bogatijih tragedija.
__________________________________

Hamlet je ekspirovo najmisaonije delo. Glavni junak je danski kraljevi izuzetno sloenog
lika koji ne preduzima nita konkretno da bi osvetio smrt svoga oca. Njegovo oklevanje i
pasivnost oduvek su bila predmet brojnih kritika. Da on ipak nije slabi pokazuje scena kada
veoma brzo probada maem ministra Polonija, zatim alje bive drugove Rozenkranca i
Gildesterna u vrt, a samog kralja Klaudija ne ubija odmah zato to oekuje povoljnu priliku,
a i eli da ga malo mui neizvesnou. U navedenoj situaciji Hamlet postaje ubica tek kada
je neposredno izazvan (kad Polonije uzvikne iza zavese, kada saznaje za namere bivih
drugova da ga likvidiraju i kraljiino trovanje). Istovremeno kao intelektualni tip, Hamlet
smatra da mu osveta nema nikakvog smisla, da su svi ljudi pokvareni i da ih nista ne moe
povrediti. Hamletov stav prema Ofeliji pokazuje cinizam kojim je vrea i kinji iako je voli. U
takvom ponaanju prema Ofeliji zapaamo najvie odstupanja od onoga ta je normalno.
Hamlet je ovek renesansni, ali se oseca i veoma jak uticaj srednjovekovne religije.
Hamletov otac koji je ubijen dok je spavao, bez ispovesti priea, po veri nepripremljen
odlazi na drugi svet i za sada njegov duh luta i nema mira. Iz tih razloga Hamlet nee u
jednom trenutku da ubije kralja Klaudija dok se ovaj moli Bogu jer bi ubijanjem u molitvi bio
pripremljen za nebo. Uticaj srednjeg veka je veoma jak. Socijalni motiv u tragediji vidi se u
sliaju davljenja Ofelije koja je poludela i skoila u reku ali poto je iz visokih slojeva,
sahranjena je uz blagoslov crkve to pokazuje da svi drutveni slojevi nisu jednaki ni pred
Bogom ni pred zakonom. Srednjovekovna atmosfera zapaa se u poetku dela: no, magla,
pojava duhova, iako se radnja deava u renesansno doba. Renesansne crte kod Hamleta: on
je intelektualac, student iz Virtenberga (taj univerzitet dri reformator Martin Luter),

pripadnik je novog vremena i teko prihvata izjavu duha da mu je otac ubijen. U njemu se
odvija unutranja drama jer da bi izvrio osvetu on mora da se odrekne svojih ubeenja. Iz
razgovora sa duhom zapaamo da je Hamlet ve ranije sumnjao da mu je stric ubio oca.

U Hamletovom liku dolazi do udara dva sistema moralnih i duhovnih vrednosti gde on kao
sin mora da se odrekne da bi prihvatio ratnike oeve stavove, on osea odbojnost prema
traenju duha da osveti svoga oca i sumnja da e biti dovoljno sposoban da to izvri. Posle
susreta sa duhom oca Hamlet ostaje u stanju psiholoke napetosti, njegov govor je
nepovezan, govori sam sa sobom, ima polumahnito ponaanje i uvek i u svakom trenutku
kod Hamleta se ne zna ta je ludilo, a ta je pretvaranje. Radnja poinje u dvoru Elsinor
kada su vojnici na strai videli duha i obavestili Hamleta koji se posle susreta sa duhom
pravi lud i prva hipoteza je da on to ini namerno i koristi svoje ludilo da moe slobodno da
kritikuje kralja i kraljicu. Majka ga moli da promeni svoje mrano raspoloenje i da ne
tuguje za ocem jer sve ivo umire. Kada ga Klaudije oslovljava sa sine, Hamlet mu kae da
je sinovac. U drugom monologu Hamlet otkriva da ga titi to to se majka posle dva meseca
preudala: "O slabosti ljudska, ime ti je ena..." Zatim kae da su na svadbeni sto izneeni
kolai sa dae jer je njegova majka veoma tedljiva. Ofelijin brat Leart savetuje sestru da
odbije Hamletivo udvaranje kao i otac. Kada je ugledao duha na zidinama dvorca Elsinor,
Hamlet je rekao: "Ima neto trulo u dravi Danskoj" (im se javlja duh). Polonije zakljuuje
da je Hamlet lud i prgav jer je poludeo od ljubavi za njegovom kerkom Ofelijom. Klaudije
poziva Hamletove drugove sa studija Gildesterna i Rozenkranca da ga ispitaju zato je tako
udan. Kraljica kae da je lud zbog oeve smrti i njene preuranjene udaje. Kada je ugledao
svoje drugove sa studija Hamlet ih pita ta su zgreili kad su doli u Dansku, u tamnicu.
Hamlet zna da je prijatelje poslao kralj a oni su usput doveli glumaku druinu da razvesele
Hamleta. Hamlet im ubacuje scenu smrti kralja u bati dok spava. Klaudije je sretan to ga
je Hamlet pozvao na predstavu, a Hamlet u susretu sa Ofelijom govori: "Biti ili ne biti
pitanje je sad". (Da li je bolje trpeti u dui ili se pobuniti protiv nepravdu).

Kralj zapaa Hamletov govor ne lii na ludost i da se iza toga krije velika opasnost, pa hoe
da ga poalje u Englesku. Hamlet moli svog prijatelja Horacija da posmatra strica prilikom
scene ubistva kralja sipanjem otrova kroz uvo i kae mu: "Ja moram da se pravim lud".
Hamlet ironino kae Ofeliji da ga mui to jer nema ni dva sata kako je umro njegov otac,
kad mu ona kae da ima dva meseca, Hamlet joj odgovara: "Ve dva meseca,a jo nije
zaboravljen". Kad doe do kritine scene trovanja, kraljica odlazi u svoje odaje. Pre
izvoenja komada Klaudiju je Hamlet sumljiv pa ga pita da nema u komadu kakvog zloina,
a Hamlet mu odgovara: "Nema, oni se truju sami od sebe. Komad prikazuje jedno ubistvo u
Beu koje se ne tie ni vaeg velianstva ni mene jer je naa savest mirna". Majka ga poziva
na razgovor i kae da je razoarana, a Hamlet joj odgovara: "Zlo je poelo, a gore jo eka.
U samoj stvari ja nisam lud, ve sam lud iz lukavstva". Kraljica kae Hamletu da ide i
Englesku, sa drugovima da se malo razonodi. Kraljica pria kako je u nastupu ludila Hamlet
ubio Polonija, a kralj nareuje da Hamletovi drugovi krenu za njim u Englesku sa pismom da
bude ubijen. Hamlet zna kakvi su drugovi: "Mogu im verovati kao zmijama u procepu". Kralj
strepi od Hamleta: "Opasnost je to taj ovek ide slobodan mi ne smemo na njega primeniti
strogost zakona jer ga voli narod". Kad kralj pita Hamleta gde je Polonijev le, on mu
odgovara da je na veeri i nastavlja, veeraju ga crvi. Hamlet kae da su on i prosjak iste

sudbine i da mi sebe za ivota hranimo za crve: "ovek moe pecati crvom to je jeo nekog
kralja i jesti ribu to je pojela tog crva, to znai da kralj moe da proe kroz creva prosjaka
". Drugovi nose poruku da engleski kralj pogubi Hamleta jer je opasan. Ofelija je poludela
od bola za ocem, a iz Francuske dolazi brat Laert da osveti oca. Klaudije huka Learta protiv
Hamleta da bi osvetio oca i sestru. Stie pismo da je Hamlet iv, da se Ofelija udavila, dva
grobara kopaju raku za Ofeliju i nalaze lobanju dvorske lude Jorika to je Hamleta dirnulo
jer ga je poznavao i kae grobaru da su mnogi jo za ivota truli i hodaju kao leevi.
Hamletu je saopteno da se kralj kladio na njega da je vei junak od Learta, poinje borba,
kraljica pada mrtva jer je pila iz otrovanog pehara, a Hamlet i Leart su zamenili oruje i
Leart pada mrtav (ma je premazan otrovom).

Mrtva majka i mogunost da bude ubijen aktiviraju Hamleta da ubije Klaudija i Klaudije
pada mrtav. Plemstvo i narod smatraju, odajui potu Hamletu, da se pokazao kao pravi
kralj da je u ivotu, to pokazuje da su u simpatije naroda na strani pravog
prestolonaslednika Hamleta.

Ko bi vukao tovar,
pod
umorom
i
znojei
ne buni od neeg po smrti...?

ivota
se

da

stenjui
strah

Ovozemaljski ivot, ili samo ivot (ako uzmemo da drugog ivota nema), je nerijetko
tegoban. U trenucima kada se poput olova obrui na ve povijena plea, smrt se kao
njegova suprotnost ini spasonosnom. Suprotno optem pojmu o ivotu i smrti, skloni smo
da ivot smatramo nevrijednim ivljenja a smrt nam se pak ini privlanom i izbaviteljskom.
A kako i ne bi ako u njoj vidimo izlaz iz, ini se bezizlazne, situacije.

Ali, nije li prava rije za taj ''izlaz'' bijeg, bijeg od toga da se uhvatimo u kotac sa
nedaama to nam ih ivot nosi. Nema onoga ko se u ivotu nije razoarao, koga nije
uvrijedila nepravda, koga nisu izdali ni prezreli... Ali, svi ti nemili dogaaji moda su poslani
da osnae, da uine otpornijim na udarce one koji pate. Ukoliko pak pribjegnemo smrti kao
rjeenju svojih ''nerijeivih'' ivotnih problema ili nas bar obuzmu misli o smrti kao
izbavljenju, dolazimo do pitanja smisla samoubistva.
Da li me poslije munog ivota eka neto manje muno? I ma koliko se upirala da uvrstim
svoju vjeru kako je ovaj ivot samo ''dolina suza'' i kako mi poslije smrti (ali ne i sopstvene
smrti koju bi sama namjerno skrivila jer to je grijeh) moe biti samo bolje, ipak mi ideja
''kroz smrt u novi ivot'' ostaje velika nepoznanica. A poznato je da se obino bojimo
nepoznatog i upravo taj strah od onog ''po smrti'', strah ''od tajne zemlje, s ijih mea jo

nijedan putnik vratio se nije'' koi nas u naumu da si ubistvom prekratimo ovozemaljske
muke te ''rae podnosimo zla koja su tu ve nego da letimo onima drugim, nepoznatim jo''.

I Hamlet pred sebe stavlja pitanje ivota i smrti. ''Biti ili ne biti?'' Njegovo je dvoumljenje
ustvari trilema. On promilja da li da pokua da umiri svoju uzavrelu krv, ivei sa
spoznajom da mu stric na pravdi Boga ubi oca tako mu preotevi i presto, i enu, i sve to
se preoteti moe. Ili da olaka sebi tako to e se osvetiti zlotvoru i pribaviti sebi
zadovoljtinu. Ili pak da si prekrati muke i nemili mu ivot i usni ''vjenim'' snom. I zaista
se, na prvi pogled, prva solucija ini najneprihvatljivijom, druga pravednom, a trea
najlakom i najbezbolnijom. Ali sasvim je dovoljno da malo zagrebemo ispod povrine pa da
vidimo kako ona zaudara na malodunost, kukaviluk i nesposobnost za suoavanje sa
ivotnim nedaama od egzistencijalne vanosti.

Moe li kogod oprotaj da trai,

a korist od svoga zloina da dri?

Oprotaj (bar od Boga) za poinjeni grijeh moe da uslijedi nakon iskrenog pokajanja i
ispravljanja tete koja je nanesena ako je ma kakvo iskupljenje mogue. Onaj pak ko
zgrijei da bi sebi pribavio neku korist a zatim uiva u blagodatima svog nedjela ne bi trebao
ni moliti za oprost jer ga dobiti ne moe. Kad bi tako bilo, to bi znailo da je svako pozvan
da uini nepravdu, prevaru ili ma ta to se kosi sa Bojim i ljudskim zakonima, da se potom
''iskreno'' pokaje ali ne i izvri pokoru kojom bi se liio onoga to mu je posluilo kao motiv
za nedjelo.

Svakom se dogodilo da radei u svoju korist ogrijei duu, pa makar taj prekraj bio mnogo
neznatnijih razmjera od podmuklog zloinstva kralja Klaudija. Svakom se dogodilo (bar
nesvjesno) da d zamaha svom samoljublju i da dopusti da ga ono zavede na krivi put. Ali
ne shvati svako da je zaveden i ne poeli svako da umiri svoju savjest i povrati ljudsko
dostojanstvo.

Jedno je sigurno. ak i nepravednik iole zdrave pameti zna da je oprost (od Boga i ljudi)
nemogue dobiti sve dok on uiva u plodovima svog sramnog ina. Jedina pokora vrijedna
oprotenja je odrei se onoga to te je nagnalo da pogrijei. esto to neto nije samo
nekakva isto materijalna dobit ve i osoba od krvi i mesa i u tom sluaju se pitanje
sagrijeenja i otkupljenja znatno uslonjava.

I samo kajanje je veliki i vaan korak jer svako sebi prvo mora podsvijestiti da je nekom
nanio zlo i poaliti zbog toga pa tek onda krenuti ili ne krenuti putem liavanja samog sebe
blagodati to mu ih je in nepravde donio.