1

Knjini niz
PISANO JE...

Nakladnik
ESDEA d.o.o.
Oroslavje, Hrvatska
www.esdea.hr
Izvornik
Deset rei ljubavi
Punta, Ni, 2001.

Urednik
Velimir ubert
Prijevod i lektura
Ljerka Koren
Korektura
Branka Vukmani
Oblikovanje i tisak
GENESIS, Zagreb, 2006.

Zvonimir Kosti Palanski

DESET RIJEI
LJUBAVI

ESDEA OROSLAVJE

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 241.6
KOSTI Palanski, Zvonimir
Deset rijei ljubavi / Zvonimir Kosti
Palanski. <prevela Ljerka Koren>. - Oroslavje
: Esdea, 2006. - (Knjini niz Pisano je)
Izv. stv. nasl.: Deset rei ljubavi.
ISBN 953-6409-42-9
I. Deset zapovijedi -- Tumaenje
301027141
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

UVODNA RIJE

Meu velikim i za spasenje sudbonosnim

temama kojima se Biblija bavi jedno od najistaknutijih mjesta zauzima Boji zakon. Svih etrdeset autora Svetog pisma posvetili su toj temi
odreeni prostor i dali joj osobitu vanost. Boji
zakon nalazimo na uzvienom mjestu i u govorima Gospodina Isusa Krista, zapisanima u Evaneljima.
Unato tome, sa alou moramo primijetiti
da je danas vrlo malo krana koji poznaju bt
toga Moralnog zakona, a jo je manje onih
kojima je poznato da Biblija ne govori samo o
tome jednom Zakonu, ve spominje etiri, odnosno pet vrsta zakona, dajui svakome od njih
i odreenu vanost i odreeno mjesto.
Najpoznatiji meu njima je spomenuti Moralni zakon, odnosno Deset zapovijedi, za
koje veliki Boji prorok Mojsije u Svetom pismu istie da ih je napisao sm Gospodin Bog,
i to svojim prstom: I dade mi Jahve dvije kamene ploe, ispisane prstom Bojim, na kojima
bijahu sve rijei to vam ih je Jahve isred ognja
na brdu rekao na dan zbora. (Ponovljeni zakon
9,10)
5

Taj Zakon je izraz Bojeg karaktera. Ureuje

na odnos prema Bogu i blinjima, a to je dovoljan razlog za njegovu vjenu i nepromjenjivu narav. Jer, dokle god je Boga i dokle god je
ovjeka, taj Zakon e biti pravovaljan. A budui
da je Bog vjean i da je smru svojega Sina
Isusa Krista omoguio da i ovjek ivi vjeno,
vjean je i Zakon. Svaki napad na njega i svako
ograniavanje njegove vanosti napad je na samoga Zakonodavca.
Druga vrsta zakona je takozvani obredni ili
ceremonijalni zakon. Njime je ureena sveenika sluba u Svetitu, odnosno u Hramu, i
svi propisi u vezi s prinoenjem rtava koje su
simbolizirale i najavljivale Kristovu posredniku slubu i Njegovu otkupiteljsku rtvu. Budui da je ta rtva prinesena na Golgoti, taj zakon
je Kristovom smru prestao vrijediti.
Trea vrsta zakona, koji je takoer izgubio
valjanost, jest graanski zakon, kojim su ureeni odnosi u strozavjetnom Izraelu sve dok je
on postojao kao drava i imao teokratsku vladavinu. Taj zakon odavno nije na snazi i danas
nikoga ne obvezuje.
U etvrtoj skupini su svi oni propisi ija svrha je ouvanje ovjekova zdravlja pa bismo ih
stoga mogli nazvati zdravstvenim zakonima.
Njihova je vanost neprolazna i oni e vrijediti
6

sve dok bude ovjeka s potrebama kakve su

dananje.
Petu vrstu zakona moramo uvjetno uzeti u
obzir. Taj zakon nije zapisan u Mojsijevim knjigama, ali se o njemu raspravlja na stranicama
Biblije. To je usmeni zakon, odnosno tumaenje Mojsijeva Zakona od knjievnika i farizeja,
emu je i sm Krist u svojemu Govoru na gori
posvetio dosta pozornosti.
Mi emo, meutim, u ovoj knjizi posvetiti
pozornost iskljuivo Moralnom zakonu, odnosno zakonu Deset zapovijedi. Ve smo rekli da
je neprolazan, jer ureuje ovjekov odnos prema Bogu i blinjima. Treba istaknuti da se taj
Zakon moe ispuniti samo ljubavlju. Krist je to
najbolje iskazao u odgovoru na pitanje jednog
uitelja Zakona koji je htio doznati koja je zapovijed najvea u Zakonu. Svih deset zapovijedi
Isus je tada sveo na dvije: Ljubi Gospodina
Boga svoga svim srcem svojim, svom duom
svojom i svom pameti svojom! To je najvea i
prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema
zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci. (Matej
22,37-40)
Takva ljubav nam je potrebna da bismo razumjeli bt Zakona. Bez takve ljubavi smo u opasnosti da Zakon promatramo povrno, a to znai
7

da ostanemo samo na slovu Zakona, na zapisu,

a da nam duh Zakona, koji je nesumnjivo sudbonosno vaan, ostane nepoznat. Ova knjiga nastoji prodrijeti upravo u duh Zakona da bi itatelj kroz Zakon upoznao ljepotu karaktera samoga Zakonodavca.

OBJAVA ZAKONA NA SINAJU

Javljanje Boga na Sinajskoj gori i priprema

Bojeg naroda za primanje Zakona opisani su u
Bibliji ovim rijeima:
Tri mjeseca nakon izlaska iz zemlje egipatske, istoga dana, stignu Izraelci u Sinajsku pustinju. Idui od Refidima, dou u Sinajsku pustinju i utabore se u pustinji. Postave Izraelci
tabor tu pred brdom, a Mojsije se popne k Bogu. Jahve ga zovne s brda pa mu rekne: Ovako
kai domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:
Vi ste vidjeli to sam uinio Egipanima; kako
sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas
doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali
i drali moj Savez, vi ete mi biti predraga svojina mimo sve narode ta moj je sav svijet!
vi ete mi biti kraljevstvo sveenika, narod svet.
Tim rijeima oslovi Izraelce. Mojsije se vrati i
sazva narodne starjeine te im izloi sve to mu
je Jahve naredio. A sav narod uzvrati jednoglasno: Vrit emo sve to je Jahve naredio. Onda
Mojsije prenese odgovor naroda Jahvi. Nato Jahve ree Mojsiju: Ja u, evo, doi k tebi u gustom oblaku, da narod uje kad budem s tobom govorio, i da ti zauvijek vjeruje. Tako je
9

Mojsije prenio Jahvi odgovor naroda. Poi k

narodu ree Jahve Mojsiju i posveuj ga
danas i sutra. Neka opere svoju odjeu; neka
bude gotov prekosutra, jer e prekosutra sii
Jahve na brdo Sinaj naoigled svega puka. Postavi naokolo granicu za narod i izdaj naredbu:
Pripazite da se na brdo ne penjete; da se ni
podnoja ne dotiete! Tko se god brda dotakne,
smrt e ga snai. Nikakva ruka neka ga se ne
dotakne, nego neka bude kamenjem zasut ili
strijelom ustrijeljen: bio ovjek ili ivine, neka
na ivotu ne ostane. Na otegnuti zvuk trube
neka se na brdo penju. Mojsije sie s brda k
narodu i poe posveivati narod. Oni operu
svoju odjeu. Budite gotovi za prekosutra!
rekne Mojsije narodu. Ne primiite se eni!
A prekosutra, u osvit dana, prolomi se grmljavina, munje zasijevae, a gust se oblak nadvi
nad brdo. Gromko zajea truba, zadrhta sav puk
koji bijae u taboru. Mojsije povede puk iz tabora u susret Bogu. Stadoe na podnoju brda.
Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jahve u obliku
ognja siao na nj. Dizao se dim kao dim iz pei.
Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve
jai. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom
odgovarao. Jahve sie na Sinajsko brdo, na vrhunac, i pozva Jahve Mojsija na vrhunac brda.
Mojsije se uspe. Sad Jahve ree Mojsiju: Sii i
10

opomeni narod da ne bi provalio prema Jahvi

da ga vidi. Mnogo bi ih poginulo. I sami sveenici, koji dolaze blizu Jahvi, moraju se oistiti,
da ih Jahve ne uniti. Narod se ne moe popeti na brdo Sinaj odgovori Mojsije Jahvi jer
si nas sam ti opomenuo: Postavi granice naokolo brda i proglasi ga svetim. Sii pa se opet
popni zajedno s Aronom odgovori mu Jahve.
Ali neka sveenici i narod ne navaljuju da se
popnu prema Jahvi, da ne izginu. Mojsije sie
k narodu i sve mu kaza. (Izlazak 19)
Sve je to bila priprema za primanje Bojega
zakona i pokazatelj svetosti Gospodnje i svetosti Zakona koji e im biti objavljen. Narod se
stoga i za tu prigodu morao oistiti i posvetiti.
Treega dana su na znak trube prili gori koju
je ubrzo prekrio gust i mraan oblak. Prodoran
zvuk nevidljive nebeske trube, munje koje su
parale nebo i strana grmljavina potresoe goru
iz temelja. Narod je u strahu oekivao to e se
dogoditi. Onda se sve smirilo i zavladala je sveana tiina. Tada se zauo glas samoga Boga.
Onda Bog izgovori sve ove rijei:
Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene.
11

Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega

to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili
u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se
niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog
sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca
onih koji me mrze na djeci do treeg
i etvrtog koljena, a iskazujem milosre
tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi.
Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud
izgovara ime njegovo.
Sjeti se da svetkuje dan subotni. est
dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen
Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla
nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja,
ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina
tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je est dana stvarao
nebo, zemlju i more i sve to je u njima, a
sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve
blagoslovio i posvetio dan subotni.
Potuj oca i majku svoju, da imadne dug
ivot na zemlji koju ti d Jahve, Bog tvoj.
Ne ubij!
12

Ne uini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoi lano na blinjega svoga!
Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova,
ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni
magarca njegova, niti ita to je blinjega
tvoga! (Izlazak 20,1-17)
Sveano i dojmljivo objavljene su Boje zapovijedi. Deset zapovijedi iskazano u deset rijei.
Upravo tako kae i Mojsije: Objavio vam je
svoj Savez i naloio vam da ga vrite Deset
zapovijedi, to ih ispisa na dvije kamene ploe.
(Ponovljeni zakon 4,13)
Deset rijei ljubavi, Boje neizmjerne ljubavi. Stoga Boje zapovijedi ne treba shvatiti kao
skup strogih, suhoparnih pravila i propisa, a
jo manje kao skup zabrana i ogranienja, iako
su veinom iskazane rijeima nemoj i ne smije. Unato tome to su tako uobliene, svrha
zapovijedi nije sputavati nas i ograniavati u
naemu ivljenju i radu, ve nas upozoriti na
ono, ili bolje rei na one prema kojima treba
biti usmjerena naa ljubav. A oni prema kojima
treba biti usmjerena naa ljubav jesu Bog i nai
13

blinji. Stoga moemo jo jednom navesti Kristove rijei kojima On objanjava kako moemo
ispuniti Boji zakon:
Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem
svojim, svom duom svojom i svom pameti svojom! To je najvea i prva zapovijed. Druga je
toj jednaka: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav
Zakon i Proroci. (Matej 22,37-40)
Apostol Pavao je imao smjelosti napisati da
je ta druga Kristova zapovijed dovoljna za izvrenje cjelokupnog Zakona: ... jer je sav Zakon ispunjen jednom jedinom zapovijedi: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe! (Galaanima 5,14)
Naravno da to nije ni u kakvoj suprotnosti s
Kristovim nalogom, a jo se manje time ukida
Njegova prva zapovijed da ljubimo Boga. Moda se tako ini samo na prvi pogled. Ali samo
na prvi pogled. Sjetimo li se rijei apostola Ivana, koji je pisao po emu se najbolje vidi koliko
ljubimo Boga, lako moemo rijeiti tu prividnu
dvojbu. A Ivan je pisao: Ako netko tvrdi: Ljubim Boga, a mrzi svoga brata, laac je; jer tko
ne ljubi svoga brata koga vidi, ne moe ljubiti
Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od
njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata!
(1. Ivanova 4,20.21)
14

Pavao je, dakle, htio kazati da ako ljubimo

blinjega svojega kao sebe, to pokazuje da ve
ljubimo Boga svim srcem svojim, svom duom
svojom i svom pameti svojom. Obratno nije sigurno. Nije sigurno da ljubimo Boga ako ne
ljubimo blinjega. To nam potvruje i apostol
Ivan: Ako netko tvrdi: Ljubim Boga, a mrzi
svoga brata, laac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne moe ljubiti Boga koga ne vidi.
(1. Ivanova 4,20)
Bog nije samo objavio svoj Zakon na Sinaju,
On ga je i napisao i predao Mojsiju: Mojsije se
okrene i sie s brda. U rukama su mu bile dvije
ploe Svjedoanstva, ploe ispisane na obje svoje plohe; ispisane i s jedne i s druge strane.
Ploe su bile djelo Boje; pismo je bilo pismo
Boje u ploama urezano. (Izlazak 32,15.16)
Na prvoj ploi su bile prve etiri zapovijedi
koje govore o naoj ljubavi prema Bogu, a na
drugoj ostalih est zapovijedi koje govore o naoj ljubavi prema blinjima.
Neki smatraju, ak i tvrde, da se do toga
trenutka nije znalo za Boji zakon. Kakve li zablude, rekli bismo. Onda je Bog stvorio bezakonike! Meutim, nije posrijedi zabluda, ve smiljena nakana da se opovrgne pravo podrijetlo
etvrte zapovijedi i svrha njezinoga postojanja.
No o njoj emo poslije. Sad je vano naglasiti
15

da je Zakon na Sinaju dan samo kao podsjeanje na ono to je ve bilo izblijedjelo u ljudskim srcima i mislima. Bog ima plan da se to
iskustvo i taj doivljaj oive i onda vie nee
biti potrebe za ovakvim pisanim podsjeanjem.
O tome nam svjedoi i apostol Pavao navodei
Knjigu proroka Jeremije (31,31-34): Ovo je Savez koji u sklopiti s domom Izraelovim poslije
onog vremena. veli Gospodin Stavit u svoje
zakone u pamet njihovu, upisat u ih u srca
njihova. Ja u biti Bog njihov, a oni e biti narod moj. Ne, nitko vie nee pouavati sudruga
svoga i nitko brata svoga velei mu: Poznaj
Gospodina jer e me upoznati svi, od najmanjega do najveega meu njima. (Hebrejima
8,10.11)
Prije nego to obradimo svaku zapovijed pojedinano, moramo biti svjesni naravi Bojega
zakona. Dragocjeno je iskustvo apostola Pavla:
Stoga: Zakon je bez sumnje svet, a zapovijed i
sveta, i pravedna, i dobra. (Rimljanima 7,12)
I to je dokaz da se Zakon ne smije promatrati odvojeno od Boga. Zakon je svet i pravedan
i dobar upravo zato jer je izraz Boga koji je svet
i pravedan i dobar.
Jo je davno prije toga psalmist pjevao o
Bojemu zakonu i veliao mo njegova djelovanja na ovjekovu duu, um, srce i oi: Savr16

en je Zakon Jahvin duu krijepi; pouzdano

je svjedoanstvo Jahvino neuka ui; prava je
naredba Jahvina srce sladi; ista je zapovijed
Jahvina oi prosvjetljuje... (Psalam 19,8.9)
elja je autora ove knjige da itatelj zaista
okrijepi svoju duu, primi mudrost, razveseli
srce i prosvijetli oi dok bude itao stranice
koje slijede.

17

1. zapovijed
JA SAM GOSPODIN BOG TVOJ

Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue ropstva.
Nemoj imati drugih bogova uz mene. (Izlazak 20,2.3)
Oduvijek je neskrivena tenja ovjekova srca bila vidjeti Boga i susresti se s Njim. Odakle
ta enja? Svakako otuda to je ovjek odmah
nakon stvaranja imao prednost razgovarati licem u lice sa svojim Stvoriteljem i svojim Ocem.
Ali tu je prednost izgubio padom u grijeh. Zato
je ta tenja peat boanske ljubavi u naemu
srcu, neizblijedjelo sjeanje na doba kad je ovjek bio okruen Bojom slavom i uivao u Njegovoj nazonosti.
Sveto pismo je zabiljeilo da je Mojsije, veliki prorok i voa izabranog naroda, vie puta
traio da vidi Boga, ali je dobio odgovor s kojim
se i mi moramo sloiti i pomiriti: Pokai mi
svoju slavu, zamoli Mojsije. Dopustit u da ispred tebe proe sav moj sjaj odgovori i
pred tobom u izustiti svoje ime Jahve. Bit u
18

milostiv kome hou da milostiv budem; smilovat u se komu hou da se smilujem. A ti

doda moga lica ne moe vidjeti, jer ne moe
ovjek mene vidjeti i na ivotu ostati. (Izlazak
33,18-20)
Ne moemo vidjeti Boju slavu i ostati ivi.
Sm Gospodin najbolje zna zato: Jer dobro
zna kako smo sazdani, spominje se da smo praina. (Psalam 103,14) To je posljedica Adamovog pada u grijeh. Sagrijeivi, Adam je izgubio
Boju slavu. Grijeh se prenio na sve ljude: ...
jer su svi sagrijeili i lieni su Boje slave. (Rimljanima 3,23)
Mojsije je traio da vidi Boga, ali Ga nije
mogao vidjeti, jer je i sm, budui da je ovjek,
bio bez Boje slave.
Prah nije dostojan Boje nazonosti. Ali nije
ni lien Boje ljubavi. Naprotiv! Bog u svojoj
ljubavi nalazi naina da nam se otkrije i priblii.
Nama kao prahu. I to, naravno, kao Bog ljubavi. Nema druge mogunosti za upoznavanje Boga osim kroz objavu. Tu istinu nije teko shvatiti.
Zamislimo da je neko dijete odraslo bez roditelja. Jednoga dana e ipak saznati da je moralo imati roditelje. Meutim, o njima nita nee znati, ili e znati sasvim malo, ali nee ih
nikako moi upoznati ako mu se oni ne otkriju.
Tako je i s Bogom, odnosno s nama. Shvaamo
19

da mora postojati Bog, da mora postojati Onaj

koji nas je stvorio, ali o Njemu ne moemo nita znati ako nam se sm ne otkrije. O toj spoznaji ovisi na ivot, na vjeni ivot: A ovo je
vjeni ivot: spoznati tebe, jedino pravog Boga,
i onoga koga si poslao, Isusa Krista. (Ivan 17,3)

Bog se otkriva preko prirode

Govorei o bezbonim ljudima, koji istinu
prijee nepravednou (Rimljanima 1,18), apostol Pavao pie: Jer njima je oito ono to se
moe doznati o Bogu: Bog im je to zapravo objavio. Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vjena mo i boanstvo, promatrana po
njihovim djelima, opaaju od postanka svijeta.
Tako nemaju isprike. (Rimljanima 1,19.20)
Boga ne moemo vidjeti, ali Njegovu vjenu
silu i boanstvo moemo vidjeti na Njegovim
stvorenjima. Svaki cvijet, svaka biljka, svako drvo, svaki kukac, svaka ptica, svaka ivotinja svjedoi o Stvoriteljevoj vjenoj sili i o Njegovu boanstvu.
Ali, pitaj zvijeri, i pouit e te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit e ti. Guteri zemlje to e
ti protumait, ribe u moru ispripovjedit e ti.
Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to
Boja ruka uinila. (Job 12,7-9)
20

A to tek rei o ovjeku kojega je Bog stvorio na svoju sliku da odraava Njegovu slavu
(Postanak 1,26)?! U svojoj ljubavi Bog ga je stvorio, kako to pie u hebrejskom izvorniku, malo
manjega od sebe i slavom i sjajem njega okruni (Psalam 8,6). Te slave i asti nestalo je, naalost, padom u grijeh, ali sklad tijela, ljepota prosvijetljenog duha i ovjekova uma jo uvijek upuuju na Izvor boanske svjetlosti.
Boju slavu, silu i mudrost otkriva i nebeski
svod: Nebesa slavu Boju kazuju, navijeta svod
nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a no noi glas predaje. Nije to rije, a
ni govor nije, nije ni glas to se moe uti, al
po zemlji razlijee se jeka, rijei sve do nakraj
svijeta seu. (Psalam 19,2-5)
Ta nebeska vojska, koja se ne moe izbrojiti
(Jeremija 33,22), kazuje kolika je Boja sila, mudrost i razum: On stvori zemlju snagom svojom, mudrou svojom uspostavi krug zemaljski, i umom svojim razape nebesa. (Jeremija
10,12)
Pogled u velianstveno nebo otkriva velianstvenog Stvoritelja. To je navelo psalmista Davida da zapita: Gledam ti nebesa, djelo prstiju
tvojih, mjesec i zvijezde to ih uvrsti pa to
je ovjek da ga se spominje, sin ovjeji te ga
pohodi? (Psalam 8,4.5)
21

Zaista, to je ovjek? ovjek je prah. Smrtno

i prolazno bie. Ali Bog, koji je besmrtan i neprolazan, vjean i silan, svet i pravedan, u svojoj
ljubavi nije nas zaboravio.
Njegove rijei o nezaboravu nalazimo zabiljeene u Knjizi proroka Izaije: Moe li ena
zaboravit svoje dojene, ne imat suuti za edo
utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe
ja zaboraviti neu. Gle, u dlanove sam te svoje
urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oima.
(Izaija 49,15.16)
Dogaa se, i svjedoci smo toga da majka moe zaboraviti svoje dijete. Ali ne i Bog! To potvruju Njegovi izranjeni dlanovi, odnosno dlanovi Gospodina Isusa Krista, koji su probodeni na
kriu Golgote. Oiljci od klinova na Njegovim
dlanovima, to su naa imena.
Veliina te boanske ljubavi bila je otkrivena
proroku Izaiji osam stoljea prije nego to se
odigrala drama na golgotskom kriu, na kojemu
su zacijeljene rane naih dua: Za nae grijehe
probodoe njega, za opaine nae njega satrijee. Na njega pade kazna radi naeg mira, njegove nas rane iscijelie. (Izaija 53,5)
Bog nas se sjea. I ini nam dobro. inei
nam dobro, posvjedouje sebe: ... ipak nije
nikad prestajao davati svjedoanstvo za samoga sebe svojim dobroinstvima, dajui vam s
22

neba kina i plodonosna vremena, i zasiujui

srca vaa jelom i veseljem. (Djela 14,17)

Boji glas u ovjeku

Glas savjesti je drugi nain na koji se Bog
otkriva ovjeku: Jer kad pogani koji nemaju
Zakona vre, voeni naravlju, propise Zakona,
onda su oni, nemajui Zakona, sami sebi zakonom. Oni inom dokazuju da ono to propisuje
Zakon stoji upisano u njihovim srcima, o emu
zajedno s tim daje svjedoanstvo njihova savjest:
nutarnji sudovi koji ih meusobno optuuju ili
brane... (Rimljanima 2,14.15)
Drugim rijeima, postoje ljudi koji nisu imali prigodu upoznati Boga i Njegov zakon, ali
ipak postupaju i ive tako kao da znaju zapovijedi. To je dokaz da imaju Zakon u svojim srcima. Savjest im svjedoi kako e postupati i oni
su posluni njezinu glasu. Taj glas savjesti zapravo je Boji glas u ovjeku. Zato, ako su neznaboci spremni pokoravati se glasu savjesti,
koliko bi joj onda krani trebali biti pokorni i
vjerni Bojemu zakonu koji im nije nepoznat!
Kristove rijei, koje je zapisao apostol Ivan,
moda najslikovitije opisuju kako djeluje glas
savjesti: Ako tko uje moj glas i otvori vrata,
ui u k njemu i veerati s njim, i on sa mnom.
23

Pobjedniku u dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju, kao to i ja pobijedih i sjedoh sa

svojim Ocem na njegovu prijestolju. (Otkrivenje 3,20.21)
Krist, pun ljubavi i strpljenja, stoji na vratima naega srca i kuca. eka da Mu otvorimo
svoje srce, da veera s nama. Veera najbolje
iskazuje zajednicu koju On eli s nama kao sa
svojom djecom.

Sveto pismo svjedoi za Boga

Sveto pismo je Knjiga ljubavi, koja otkriva
Boga ljubavi. I ta Knjiga se moe iskazati jednom reenicom. Jedna Isusova misao otkriva
nam cjelokupan plan spasenja, koji se zaeo u
Bojemu srcu: Da, Bog je tako ljubio svijet da
je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine
ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot vjeni. (Ivan 3,16)
Bog koji je stvorio na svijet, nije ga mogao
zaboraviti. On mu je omilio. Mi smo mu omiljeli. Iako je Bog nedokuiv i nespoznatljiv, veliina Njegove ljubavi prema nama ipak se moe
izmjeriti. rtva je mjera svake ljubavi, pa i boanske. A Njegova rtva bio je Njegov jedinoroeni Sin, Isus Krist. Samo je Krist mogao objaviti Boju ljubav, jer ona proima i Oca i Sina.
24

Zato apostol Pavao, koji je uvijek bio spreman

na rtvu, i nas poziva na rtvu: Zaklinjem vas,
brao, milosrem Bojim da prinesete sebe kao
rtvu ivu, svetu i ugodnu Bogu kao svoje
duhovno bogotovlje. (Rimljanima 12,1)
Privuen i ispunjen Bojom ljubavi, Pavao
kae: Tko e nas rastaviti od ljubavi Kristove?
Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Ma? Siguran sam da nas nee ni
smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni budunost, ni sile, ni visina, ni dubina,
ni bilo koje drugo stvorenje moi rastaviti od
ljubavi Boje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu
naemu. (Rimljanima 8,35.38.39)
Sveto pismo nam otkriva i druge Boje osobine: Bog je sveprisutan (Psalam 139,7-12); vjean (Psalam 90,2; Otkrivenje 1,8); Bogu nita
nije nemogue (Daniel 4,17.25.35; Matej 19,26);
nepromjenjiv je (Malahija 3,6; Psalam 33,11; Jakov 1,17); pun blagosti (Rimljanima 3,24); pun
milosra (Psalam 145,9); pun strpljivosti (2. Petrova 3,15); svet (Psalam 99,9); pravedan (Otkrivenje 22,12) i istinit (1. Ivanova 5,20).

Krist iva objava Boga

Sveto pismo, ili Biblija, podijeljeno je na Stari i Novi zavjet. Stari zavjet je najavljivao Krista,
25

Njegov dolazak, Njegovo utjelovljenje, Njegovo

djelo ljubavi, Njegovu rtvu na kriu za otkupljenje ljudskog roda. Novi zavjet je sve to potvrdio. Apostol Pavao to izraava ovako: Bog koji
je neko u mnogo navrata i na mnogo naina
govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest
u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je
postavio batinikom svega i po kome je stvorio
svijet. (Hebrejima 1,1.2)
Bog nam govori preko Sina. Preko Isusa Krista. Apostol Pavao kao da eli cijelo Evanelje
obuhvatiti jednom reenicom: Bez sumnje, uzviena je tajna prave vjere: Onaj koji je tijelom
oitovan Duhom je opravdan, anelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan,
u slavu uznesen. (1. Timoteju 3,16)
Zaista, velika je tajna pobonosti! Bog se javio u tijelu. A tko to moe biti osim Isusa Krista, roena od ene, roena pod Zakonom
(Galaanima 4,4)? Bog se opravdao u Duhu. A
tko to moe biti osim Isusa Krista, koji je za
sebe rekao: Na meni je Duh Gospodnji, jer me
pomazao (Luka 4,18). Bog se pokazao anelima. A tko to moe biti osim Isusa Krista, kojemu su aneli sluili (Matej 4,11)? Bog se propovijedao neznabocima. A tko to moe biti osim
Isusa Krista, koji je obeao apostolima silu Svetoga Duha, da Mu budu svjedoci u Jeruzale26

mu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje (Djela 1,8)? Unato svemu tome, neki, naalost, i dalje ostaju neznaboci, jer odbacuju svaku pomisao da je Krist Bog.
Krist je, dakle, iva objava Boga. To je i sm
potvrdio: Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. Vi ga ve sada poznajete i
vidjeli ste ga! Filip mu ree: Gospodine, pokai
nam Oca, i dosta nam je! Toliko sam vremena
s vama odgovori mu Isus i ti me, Filipe, nisi
upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa
kako veli: Pokai nam Oca? Zar ne vjeruje da
sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Ja ne govorim sam od sebe rijei koje vam kaem: Otac
koji boravi u meni ini svoja djela. Vjerujte mi:
Ja sam u Ocu i Otac je u meni! Ako ne inae,
vjerujte zbog samih djela. (Ivan 14,7-11)
Sveto pismo je zabiljeilo dovoljno Isusovih
djela da moemo vjerovati da je On jedno s
Ocem. I ne samo to, nego da je On izraz Boje
ljubavi prema nama, kao to je zapisao apostol
Pavao: Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time to je Krist, dok smo jo bili grenici,
umro za nas. (Rimljanima 5,8)
Za Gospodina Isusa Krista moemo rei da
je najuzvienija objava Boje ljubavi i preko Njega moemo upoznati Oca. Apostol Ivan to iskazuje rijeima: Znamo, takoer, da je Sin Boji
27

doao i da nam je dao razum, da upoznamo

Istinitoga. (1. Ivanova 5,20)

Bog se otkriva preko Svetoga Duha

Objava Boga preko Svetoga Duha jo je jedno
otkrivanje Boje ljubavi. Kad govori o Svetome
Duhu, apostol Pavao govori o ljubavi Duha
(Rimljanima 15,30). Zato bt bia Svetoga Duha
nije samo svetost, nego je i ljubav. A te dvije
boanske osobine ine ga Boanskom Osobom.
Bt Njegova djelovanja u ljubavi ogleda se u
tome to se On bori da u ovjeku nadvladaju
svetost i ljubav. ovjek ispunjen Svetim Duhom
pokazuje u svojemu ivljenju najljepi plod, plod
Duha: ... plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdrljivost. Protiv ovih ne postoji zakon. (Galaanima 5,22.23)
Plod Duha oslobaa ovjeka osude, ali ne i
dranja Zakona.
Sveti Duh pouava (Luka 12,12), priprema
za sud (Ivan 16,8), krsti (Matej 3,11), pomae i
posreduje za nas neizrecivim uzdisajima (Rimljanima 8,26). On bira i nadahnjuje proroke (2.
Petrova 1,21).
ovjek kao stvoreno bie moe upoznati svojega Stvoritelja samo onoliko koliko mu On ot28

krije i onako kako mu otkrije. Put do istine o

Bogu nije sumnja, ve vjera: A bez vjere nemogue mu je ugoditi, jer onaj koji eli pristupiti
Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrauje one koji ga trae. (Hebrejima 11,6)
Put vjere je i put ljubavi: Tko ne ljubi, nije
upoznao Boga, jer je Bog ljubav. (1. Ivanova
4,8)

Bog se otkriva u povijesti

Biblija ne ui, kako to neki misle, da je svijet
preputen samome sebi i da Bog nema udjela u
onome to se dogaa u povijesti. Naprotiv, Bog
aktivno sudjeluje u njoj. Tako u Knjizi proroka
Daniela nalazimo misao da Svevinji ima vlast
nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoe... (Daniel 4,14) i da rui i postavlja kraljeve (Daniel 2,21).
Veliki proroki lanci, zapisani u drugom, sedmom, osmom, devetom i jedanaestom poglavlju Danielove knjige, koji stoljeima unaprijed
najavljuju pojavu odreenih kraljevstava i kraljeva, najbolje su svjedoanstvo o tome da nita
nije preputeno sluaju.
On je izveo sav ljudski rod od jednoga ovjeka i nastanio ga po svoj povrini zemaljskoj,
poto je ljudima odredio ustaljena godinja do29

ba i mee postojbine njihove, s nakanom da

trae Boga, ne bi li ga moda napipali i nali,
jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas. (Djela
17,26.27)
Gospodin je, dakle, ljudskom rodu, a to znai
i pojedincima i narodima, unaprijed postavio
doba i granice njihova postojanja, ali s jednom
jedinom svrhom da Ga trae. Narodi koji nisu
znali iskoristiti svoju povijesnu prigodu da trae Gospodina, nego su, naprotiv, ratovali protiv
Njega, svoje voe proglaavali bogovima i sluili im kao bogovima, bili su osueni na propast i zaborav.
To vrijedi i za pojedince, za svako ljudsko
bie. Posljednju rije uvijek ima Bog.

Bog se otkriva u prorotvu

Posluajmo to nam Bog kae:
S kime biste me usporedili i izjednaili, s
kime prispodobili: komu da sam slian? Vade
zlato iz kese, i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naini, te pred njim
padaju niice i klanjaju se. Diu ga na rame i
nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;
on stoji i ne mie se s njega. Prizivaju li ga, on
ne odgovara, i nikog ne spasava od nevolje njegove. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k
30

srcu, otpadnici, sjetite se prolosti pradavne: ja

sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi slian
nije! Onaj sam koji od poetka svretak otkriva
i unaprijed javlja to jo se nije zbilo! Ja kaem:
Odluka e se moja ispuniti, izvrit u sve to mi
je po volji. (Izaija 46,5-10)
Bog od poetka javlja kraj i ono to jo nije
bilo. On unaprijed zna to e se sve dogoditi.
Pred Njim nita nije skriveno. Vrijeme Mu nije
nikakva zapreka, jer je On Gospodar vremena.
On ivi u vjenosti, a istodobno je nazoan
u svakom trenutku.

Bog se otkriva u ovjenosti

Netko je mudro primijetio da je ovjek htio
biti ovjek bez Boga, a da Bog nije htio biti Bog
bez ovjeka i zato je postao ovjek.
ovjek bez Boga ne moe otkrivati Boga. Samo ovjek s Bogom moe u svojoj ovjenosti
svojim blinjima otkrivati Boga. Upravo to je
Krist i oekivao od svojih sljedbenika kad im je
rekao: Vi ste svjetlo svijetu. Nije mogue sakriti grad koji lei na gori. Ne ee se svijea da se
stavi pod variak, nego na svijenjak da svijetli
svima u kui. Vae svjetlo neka tako zasja pred
ljudima da vide vaa djela ljubavi te slave vaeg
Oca nebeskog. (Matej 5,14-16)
31

Svjetlo svijetu su ljudi prosvijetljeni Svjetlom

istinitim, koje rasvjetljuje svakoga ovjeka i
koje doe na ovaj svijet (Ivan 1,9). A Svjetlo
istinito je sm Gospodin Isus Krist.
Njihova ovjenost je ovjenost Sina ovjejega. Takvima apostol Petar upuuje posebnu
poruku: Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko sveenstvo, sveti puk, narod odreen za
Boju svojinu, da razglasite slavna djela onoga
koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. (1.
Petrova 2,9)

Bog se otkriva preko djece

To je svakako najganutljivije i moda najljepe otkrivanje Boga i Njegove slave koje moe
uiniti da zamuknu ak i oni koji otvoreno nijeu Boga i Njegovo postojanje, jer je toliko
oito da Mu se ne mogu suprotstaviti. Pogledajmo kako o tome pie psalmist David: U ustima
djece i dojenadi hvalu si spremio protiv neprijatelja, da postidi mrzitelja, zlotvora. (Psalam
8,3)
Djeca, dakle, ak i dojenad, svojim postojanjem, bezazlenou i nevinou uzdiu hvalu
svojemu Stvoritelju. Djeca potvruju da postoji
Bog, iz ijih ruku su izila bezazlena i nevina
stvorenja. Koliko je ta istina velika, mogli su se
32

uvjeriti i sami Kristovi uenici koji su se jednom prigodom prepirali oko toga tko je od njih
najvei. Prepirka je otkrila da meu njima postoji suparnitvo i neprijateljstvo. Izazvan time,
a znajui da nijedan od njih nije dostojan
upravo zbog toga ui u kraljevstvo nebesko,
Isus je postupio ovako: Nato Isus pozva k sebi
malo dijete, postavi ga pred njih te ree: Zaista,
kaem vam, ako ponovno ne postanete kao mala djeca, sigurno neete ui u kraljevstvo nebesko. Dakle: najvei je u kraljevstvu nebeskom
onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete. Tko
primi radi mene jedno malo dijete kao to je
ovo, mene prima. (Matej 18,2-5)
Ne znamo kako se zvalo to dijete to ga je
Isus pozvao, ali vidimo da nije oklijevalo doi.
Nije se dvoumilo. Nije sumnjalo. Nije pitalo ni
zapitkivalo. Nije oklijevalo; jednostavno je prilo s puno povjerenja i kao takvo je posluilo
kao dobar primjer uenicima, a i nama danas,
da je uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko istoa djeje due, bezuvjetno povjerenje, otvorenost, vjera bez trunke sumnje, nevinost. Sve
to djeca imaju, a odrasli nemaju. Dodue, odrasli su sve to imali, ali su izgubili. Zato Isus kae
da moraju ponovno postati kao djeca ako ele
ui u kraljevstvo nebesko. Djeca oito ispunjavaju taj uvjet samim time to su djeca.
33

Drugom prigodom, kad su neki roditelji doveli djecu Isusu da ih blagoslovi i pomoli se za
njih, uenici su se usprotivili. Oito nisu razumjeli, a moda i nisu htjeli prihvatiti pouku iz
prethodnog dogaaja. Meutim, sad su morali,
jer je to bio uvjet njihova spasenja: Isus im
ree: Pustite djeicu i nemojte im prijeiti da
dou k meni, jer takvima pripada kraljevstvo
nebesko. (Matej 19,14)
Bog se, dakle, otkriva i preko djece. U ljudskom rodu jo uvijek ima onih koji potvruju
da je i ovjeanstvo u svojemu djetinjstvu bilo
nevino i isto. To su djeca. Zato je Isus rekao:
Tko primi radi mene jedno malo dijete kao to
je ovo, mene prima. (Matej 18,5)

Bog ljubavi
Kao krani vjerujemo u Oca, Sina i Svetoga
Duha. Otac je Bog, Sin je Bog i Sveti Duh je
Bog. Oni su jednaki u svojemu samopostojanju.
To ni u kojemu sluaju ne znai da u kranstvu postoji panteon raznih bogova, niti se time
pobija vjera starog Izraela u postojanje jednoga
Boga (Ponovljeni zakon 4,35; 6,4; Izaija 45,5;
Zaharija 14,9), jer i Novi zavjet istie Boje jedinstvo (Marko 12,29-32; Ivan 17,3; 1. Korinanima 8,4-6; Efeanima 4,4-6; 1. Timoteju 2,5).
34

Meutim, to jedinstvo ne ponitava jasnu izdvojenost boanskih Osoba Oca, Sina i Svetoga Duha.
Ljubav je najjaa sila koja stapa tri boanske
Osobe u jedno Boanstvo. Zato je apostol Ivan
i poistovjetio Boga s ljubavlju rekavi da je Bog
ljubav. (1. Ivanova 4,8) I za apostola Pavla Bog
je Bog ljubavi (2. Korinanima 13,11). Ta boanska ljubav ne djeluje samo u okviru Svetog
Trojstva. Ona se izlijeva na sve to je Bog stvorio, na sva Njegova stvorenja. I na ovjeka, iako
je ovjek jedino bie u svemiru koje je grijehom istrgnuto iz Bojega naruja.
Ali Bog se nije pomirio s time. Pokrenut
ljubavlju, uinio je sve da ovjeka vrati u nebesku obitelj ljubavi: Da, Bog je tako ljubio svijet
da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima ivot
vjeni. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet
da sudi svijet, nego da svijet spasi po njemu.
(Ivan 3,16.17)
Shvativi dubinu te ljubavi i osjetivi njezinu
silu koja preporaa, apostol Pavao je mogao zapisati svoje duboko iskustvo s Kristom: ivim
ali ne vie ja, nego Krist ivi u meni; ivot
koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u
Sina Bojega, koji mi je iskazao ljubav i samoga
sebe za mene predao. (Galaanima 2,20)
35

Vjerujui da su i drugi krani stekli takvo

iskustvo s Kristom, iskustvo stapanja i poistovjeivanja s Bogom ljubavi, Pavao je sa sigurnou vjernog Bojeg ovjeka mogao zapisati:
A naa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano oekujemo, Gospodina Isusa
Krista, koji e, prema djelotvornosti kojom moe sve podloiti sebi, preobraziti nae bijedno
tijelo i uiniti ga jednakim svome slavnom tijelu. (Filipljanima 3,20.21)
Sila koja sve moe sebi pokoriti jest sila ljubavi. ivei vjerom na nebesima s Kristom, Pavao je na sve kunje, koliko god bile strane,
bolne, teke i poniavajue, imao samo jedan
odgovor: Ali u svemu ovom sjajno pobjeujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da
nas nee ni smrt, ni ivot, ni aneli, ni poglavarstva, ni sadanjost, ni budunost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moi
rastaviti od ljubavi Boje, koja je u Kristu Isusu,
Gospodinu naemu. (Rimljanima 8,37-39)
Samo ovako shvaena, prva zapovijed ima
svoj puni smisao. Bog se u njoj otkriva kao jedini Bog, kao Bog ljubavi, i jo nam kae da ne
trebamo imati druge bogove uz Njega. To ne
znai da drugi bogovi postoje, ve znai da ih
ne smijemo stvarati i doputati da nas bilo to
otrgne iz naruja Boje ljubavi.
36

Bog nas ljubi i eli da Mu uzvratimo ljubav.

Prva zapovijed je vapaj Boga za ljubavlju, vapaj
Boga koji je sve uinio za ovjeka. Osobito iskustvo s Njim stekao je Izrael kao izabrani narod.
Bog ga je izbavio iz Egipta, iz ropstva. Zato ga
na to i podsjea u svojoj prvoj zapovijedi. To
ne znai da se Zakon odnosi samo na idove.
Egipat je jednostavno druga rije za grijeh. Bog
je i nas izbavio iz Egipta, odnosno od grijeha:
On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina, u kome imamo otkupljenje, oprotenje grijeha. (Koloanima 1,13.14)
Velika cijena je plaena za nae izbavljenje.
Sin Boji, Isus Krist, dao je svoj ivot da bismo
mi mogli ivjeti. Zato je Ivan, apostol ljubavi,
zapisao: Tko ima Sina, ima ivot; tko nema
Sina Bojega, nema ivota. (1. Ivanova 5,12)

37

2. zapovijed
NE PR AVI SEBI LIK A
NI OBLIJA BILO EGA...

Ne pravi sebi lika ni oblija bilo ega

to je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili
u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se
niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog
sam ljubomoran. Kanjavam grijeh otaca
onih koji me mrze na djeci do treeg
i etvrtog koljena, a iskazujem milosre tisuama koji me ljube i vre moje zapovijedi. (Izlazak 20,4-6)
Nepotivanje ove zapovijedi, kao to vidimo,
ima strane posljedice za ovjeka i njegovo potomstvo. Potivanje, naprotiv, otvara vrata Bojoj milosti. Zato je ta zapovijed tako stroga? I
gdje je tu Boja ljubav?
Isred ognja Jahve je govorio vama; uli ste
zvuk rijei, ali lika niste nazreli nita osim
glasa. ... Pazite dobro! Onoga dana kad vam je
Jahve, Bog va, govorio isred ognja na Horebu,
niste vidjeli nikakva lika, da se ne biste pokvarili te da ne biste pravili sebi kakva klesana
38

lika, kipa mukoga ili enskoga oblija... (Ponovljeni zakon 4,12.15.16)

Kad se Bog objavio svojemu narodu na Sinaju, uli su samo Njegov glas i Njegove rijei,
ali nitko nije vidio Njegov lik. Zato nas Sveto
pismo upozorava da dobro uvamo svoje due
da se ne bismo pokvarili i nainili lik, kip, ili
kakvu sliku i klanjali se njima. To znai da je
nepotivanje te Boje zapovijedi pogubno za
nau duu i za na ivot. U tome je Boja ljubav
prema nama. Bog nas opominje, a Njegova opomena je preozbiljna da bismo se njome igrali.
ujmo jo jednom: ... da se ne biste pokvarili
te da ne biste pravili sebi kakva klesana lika,
kipa mukoga ili enskoga oblija. (Ponovljeni
zakon 4,16)
Prema tome, klesanje likova i klanjanje njima nije rezultat vie duhovnosti, kako neki misle, nego je posljedica kvarenja. Samo dua koja
se ve pokvarila moe uiniti takvo grdno zlo
pred Gospodinom. A grdno zlo ima i grdne posljedice. Kvarenje se nuno prenosi s koljena
na koljeno. Bog mora reagirati na to na pokvarenost, na stanje koje je jednako truljenju,
odnosno istrunulosti. Zato je Isus rekao: Ljubi
Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom
duom svojom i svom pameti svojom! (Matej
22,37)
39

Tko god ne ini tako, znai da je dio njegova

srca, dio njegove due i dio njegove misli ve
zahvaen kvarenjem. A to kvarenje se brzo iri.
Vrlo brzo zahvati cijelo srce, cijelu duu i cijeli
um. I tu se ne zaustavlja. Prenosi se dalje. Na
tuu duu, na tue srce i na tuu misao. Tko je
u najveoj opasnosti da bude zahvaen tim kvarenjem? Svakako oni najblii, a to su djeca. To
su sinovi. Sinovi onih koji su se ve pokvarili.
Gledajui roditelje, i oni e initi isto. init e
zlo pred Gospodinom. Izazivat e Ga. Truljenje
tako zahvati mlado srce, mladu duu i mladu
misao. Poslije se prenosi dalje. Na sljedei narataj. Na unuke. A s njih na sljedee koljeno.
Zato Bog kanjava grijehe otaca na sinovima do
treega i do etvrtoga koljena onih koji Ga mrze.
Pogledajmo kako je Bog otro opomenuo svoj
narod kad ga je izveo iz Egipta, iz ropstva, da
sauva sebe, svoje sinove i svoje unuke: Kad
budete izrodili djecu i unuad i budete dulje u
onoj zemlji proboravili, a pokvarite se pravei
sebi bilo kakve klesane likove i inei zlo u
oima Jahve, Boga svojega, tako da ga na srdbu izazovete, znajte uzimam za svjedoke protiv vas nebesa i zemlju da e vas brzo nestati
sa zemlje u koju idete preko Jordana da je zaposjednete: neete dugo u njoj ivjeti, nego ete
40

biti iskorijenjeni. Jahve e vas raspriti po narodima, i ostat e vas samo malen broj meu narodima meu koje vas Jahve odvede. (Ponovljeni zakon 4,25-27)
I ovdje nailazimo na istu misao i na isti redoslijed:
1) ako se pokvarite
2) pravei bilo kakve klesane likove,
3) brzo e vas nestati.
Pokvarene jabuke se odvajaju i bacaju da ne
bi pokvarile one zdrave. Tako ini svatko razuman. I Bog tako postupa s pokvarenim pojedincima i s pokvarenim narodima. U tome je Njegova ljubav i milost.
Da bi opravdao svoje vjerovanje i ponaanje,
netko e moda rei da je to navod iz Staroga
zavjeta i da su te rijei upuene Izraelcima. Ako
je tako, znai li to onda da se neidovi mogu
kvariti? Da mogu praviti klesane likove i slike i
da im se mogu klanjati? Da mogu initi ono to
nije ugodno Gospodinu Bogu? Da Ga mogu izazivati? Ne govore li sudbine drugih naroda, njihov raspad, ili pak njihov nestanak s povijesne
scene, da se Bog ne mijenja i da sa svima jednako postupa?
Bog se ne moe tesati od drveta ni klesati
od metala, makar to bilo zlato i srebro. Ne moe se ni slikati, niti na dasci, platnu niti na zidu.
41

Sm Isus je rekao: Bog je Duh, i koji mu se

klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.
(Ivan 4,24)
A taj isti Duh kae: Jao onom tko komadu
drva kae: Probudi se! Kamenu nijemom: Preni se! On da prorokuje? Optoen moe biti i
zlatom i srebrom, ali nikakva daha ivotnog nema u njemu. emu koristi tesan lik, da ga umjetnik tee? emu lijevan lik, lano prorotvo,
da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikuju
nijeme kipove? (Habakuk 2,18.19)
Tesani i lijevani likovi, dakle, ne mogu nita
pomoi. Oni su nijemi idoli. Gluhi i nijemi, jer
u njima nema duha.
Apostol Pavao nam savjetuje kakav odnos
trebamo imati prema Bogu: Budui da potjeemo od Boga, ne smijemo drati da je Boanstvo slino zlatnoj, srebrnoj ili kamenoj stvari
tvorevini ljudskog umijea i mate. (Djela 17,
29)
Zagovornici ovog nauka suprotnog biblijskom opravdavaju svoje postupke nekom ovjekovom potrebom koja proizlazi, kako kau, iz
konkretnosti religijskog osjeaja, koja se ne zadovoljava samo duhovnom kontemplacijom, nego trai i neposrednu, opipljivu blizinu. to time zapravo ele? ele opipati Boga. Napraviti
Ga, a onda Ga opipati.
42

Ne podsjea li nas to donekle na apostola

Tomu? Ali samo donekle. Kad su mu drugi Kristovi uenici rekli da su vidjeli uskrsloga Krista, Toma je odgovorio: Dok ne vidim na rukama njegovim znak od avala i ne stavim prst
svoj u mjesto od avala i ne stavim ruke svoje
u njegov bok, neu vjerovati. (Ivan 20,25)
Krist mu je to omoguio, ali ga je i ukorio:
Prui prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Prui
ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi vie
nevjernik, ve vjernik! (Ivan 20,27)
Toma je na te rijei samo izustio: Gospodin
moj i Bog moj! (Ivan 20,28)
Toma je bio nevjeran, i zato mu je ostao
nadimak Nevjerni Toma. Htio je opipati ivoga
Krista, Boga u ljudskom tijelu. Kako li su tek
nevjerni u Bojim oima oni koji ele opipati
Boga u drvetu, u kamenu, u bronci?!
Bog potpuno razumije nau potrebu za Njegovom blizinom. Ima i odgovor na tu potrebu,
ali sasvim drukiji od onoga to ga nude neposveeni ljudi: Ali tko god vri njegovu rije,
uistinu, u tome je do savrenstva dola ljubav
Boja. Po tome znamo da smo u njemu. (1.
Ivanova 2,5)
Boja blizina se ne ostvaruje kroz opipavanje, nego kroz ljubav i dranje Boje rijei. Slika ili kip ne mogu biti umjesto mistinog susre43

ta ovjeka s Bogom, ve ta zajednica duha mora

biti ostvarena vjerom. U to nas uvjerava i apostol Pavao: Kreemo se, naime, u podruju
vjere, a ne u podruju gledanja. (2. Korinanima 5,7)
Klesanje kipova i pravljenje slika za oboavanje vrijeaju Boga. Njegova reakcija to pokazuje: S kime biste me usporedili i izjednaili,
s kime prispodobili: komu da sam slian? Vade
zlato iz kese, i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga naini, te pred njima padaju niice i klanjaju se. Diu ga na rame
i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto;
on stoji i ne mie se s njega. Prizivaju li ga, on
ne odgovara, i nikog ne spasava od nevolje njegove. Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k
srcu, otpadnici, sjetite se prolosti pradavne: ja
sam Bog, i nema drugoga; Bog, nitko mi slian
nije! Onaj sam koji od poetka svretak otkriva
i unaprijed javlja to jo se nije zbilo! Ja kaem:
Odluka e se moja ispuniti, izvrit u sve to mi
je po volji. (Izaija 46,5-10)
Oni koji ne potuju drugu zapovijed prijestupnici su u Bojim oima. I ne samo to: Tko
god pravi kipove, nitavan je, i dragocjenosti
njegove ne koriste niemu. Svjedoci njihovi nita ne vide i nita ne znaju, da im budu na
sramotu. (Izaija 44,9)
44

Apostol Pavao kae: ... idol nije nita... (1.

Korinanima 8,4)
Dakle, ni idol ni idolopoklonici nisu nita.
Najbolji primjer vrijednosti takvih bogova i njihovih poklonika jest sluaj babilonskoga kralja
Baltazara, koji je opisan u Knjizi proroka Daniela.
Baltazar je priredio veliku gozbu na kojoj je,
napivi se vina, naredio da se donese zlatno i
srebrno posue koje je iz jeruzalemskog Svetita opljakao njegov otac, osniva Babilonskog
Carstva, car Nabukodonozor. Zajedno sa svojim
knezovima, enama i sulonicama pio je vino iz
posveenog posua i hvalio svoje bogove od
zlata i srebra, mjedi i eljeza, drva i kamena. U
taj as pojavili su se prsti ljudske ruke, koji su
ispisali na zidu presudu kralju i njegovu kraljevstvu. Tu presudu mogao je proitati samo prorok Daniel, a ona je glasila da je Bog izmjerio
Baltazarovo kraljevsto i uinio mu kraj, da je
Baltazar vagnut na vagi i naen prelagan te da
je njegovo kraljevstvo podijeljeno Medijcima i
Perzijancima.
U emu je bila kraljeva krivnja? U oholosti.
Kako se ta oholost oitovala? Evo kako to objanjava prorok Daniel:
No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio
srce svoje iako si znao sve ovo: ti si se podigao
45

protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu

sue iz njegova Doma, i pili ste vino iz njega ti,
tvoji velikai, tvoje ene i tvoje sulonice, hvalei bogove od zlata i srebra, od mjedi i eljeza,
od drva i kamena, koji ne vide, ne uju niti
razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj
ruci dri dah tvoj i sve tvoje putove. I zato on
posla ovu ruku koja napisa ovo pismo. (Daniel
5,22-24)
Iz ovoga izvjetaja je jasno da se onaj tko se
klanja gluhim i slijepim bogovima podie na
samoga Gospodina Nebeskoga. Kazna je neizbjeiva, bez obzira na to kad dolazi. U ovome
sluaju dola je odmah: Iste te noi kaldejski
kralj Baltazar b ubijen. (Daniel 5,30)
U Bojim oima Baltazar je bio prelagan. Bog
ga je stavio na jednu pliticu vage, a na drugu
nije stavio nita i plitice su ostale u ravnotei.
Znai, Baltazar je bio nita.
Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist
ne oekuje? ... Kova ga izrauje na ivu ugljevlju, ekiem ga oblikuje, snanom ga rukom
obrauje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode,
iscrpljuje se. Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom
lik ocrta, ostrue ga dlijetom, estarom ga zaokrui i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao
lijepo ljudsko oblije, da stoji u hramu. Bijae
sebi nasjekao cedre, uzeo empres ili hrast koje
46

je za se njegovao meu umskim drveem; ili

je posadio bor koji raste od kie. ovjeku su
dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da
ispee kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada niice, pravi kip i klanja mu se. Polovinom od toga naloi dakle oganj, pee meso
na eravi, jede peenku i siti se: grije se i govori: Ah, grijem se i uivam uz vatru. Ali od
onoga to preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim niice i klanja mu se i
moli: Spasi me, jer si ti moj bog! Ne znaju oni
i ne razumiju: zaslijepljene su im oi, pa ne
vide, i srce, pa ne shvaaju. Takav ne razmilja,
nema u njega znanja ni razbora da sebi kae:
Polovinom od ovoga naloio sam oganj, na eravici ispekao kruh, isprio meso koje sam pojeo, pa zar u od ostatka nainiti gnusobu? Zar
u se komadu drveta klanjati? On voli pepeo,
zavodi ga prevareno srce. Nee spasiti svog ivota i nikad nee rei: Nije li varka ovo u mojoj
desnici? (Izaija 44,10.12-20)
Bog nije predvidio da se hranimo pepelom.
U svojoj ljubavi dao nam je jedinoroenog Sina
Isusa Krista, koji je rekao: Ja sam kruh ivota.
Tko dolazi k meni, sigurno nee ogladnjeti. Tko
vjeruje u me, sigurno nee nikada oednjeti.
(Ivan 6,35) Bog nije predvidio da se uzdamo u
panj i u la. Isus takvima upuuje otar prije47

kor: Vi imate avla za oca i hoete da vrite

elju oca svoga. On bijae ubojica ljudi od poetka i nije stajao vrsto u istini, jer u njemu
nema istine. Kad god govori la, govori svoje
vlastito, jer je laac i otac lai. (Ivan 8,44)
A nama nije potrebna la. Potrebna nam je
istina, potreban nam je Onaj koji je za sebe
rekao: Ja sam put, istina i ivot. (Ivan 14,6)
Potreban nam je Gospodin Isus Krist, Sin Boji.
Tko ima Sina, ima ivot; tko nema Sina Bojega, nema ivota. (1. Ivanova 5,12)
Nije samo oboavanje klesanih likova i slika
predmet druge zapovijedi. Njome je obuhvaeno i sve drugo emu u ivotu poklanjamo veu
ljubav nego Bogu. Isus je rekao: Tko vie ljubi
oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko
vie ljubi sina ili ker nego mene, nije me dostojan. (Matej 10,37)
Ako se vie uzdamo u bilo to na ovoj Zemlji
nego u Boga, i tada krimo ovu zapovijed: Ovako govori Jahve: Proklet ovjek koji se uzdaje u
ovjeka, i slabo tijelo smatra svojom miicom,
i ije se srce od Jahve odvraa. Jer on je kao
dra u pustinji: ne osjea kad je srea na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. (Jeremija 17,5.6)
Ali u svojoj ljubavi Gospodin dodaje: Blagoslovljen ovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je
48

Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasaeno uz

vodu to korijenje puta k potoku: ne mora se
nieg bojati kada doe ega, na njemu uvijek
zelenilo ostaje. U sunoj godini brigu ne brine,
ne prestaje donositi plod. (Jeremija 17,7.8)
Na kraju posluajmo oinski savjet apostola
Ivana: Djeice, uvajte se idola! (1. Ivanova
5,21)
I zapamtimo to Bog kae: Ja, Jahve mi je
ime, svoje slave drugom ne dam, niti asti svoje
kipovima. (Izaija 42,8)

49

3. zapovijed
NE UZIMAJ UZALUD IMENA
JAHVE, BOGA SVOGA...

Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga

svoga, jer Jahve ne oprata onome koji uzalud izgovara ime njegovo. (Izlazak 20,7)
Ime je simbol ili znak prepoznatljivosti. Upuuje na unutarnju bt osobe koju oznaava. I
Bog ima svoje ime. Ali ne samo jedno, jer se
jednim imenom ne moe obuhvatiti i oznaiti
sveukupnost Njegove Osobe.
Jahve je svakako najvanije od svih Bojih
imena u Starom zavjetu, za idove i najsvetije
ime. Pojavljuje se vie od 6800 puta. To svoje
ime otkrio je sm Bog u razgovoru s Mojsijem,
kad ga je pozvao da izvede svoj narod iz Egipta:
Nato Mojsije ree Bogu: Ako doem k Izraelcima pa im kaem: Bog otaca vaih poslao me
k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime?
to u im odgovoriti? Ja sam koji jesam, ree
Bog Mojsiju. Onda nastavi: Ovako kai Izraelcima: Ja jesam posla me k vama. (Izlazak
3,13.14)
50

Bog je onaj koji jest. Juer, danas, sutra. U

svako doba. Bez poetka i bez kraja. Vjean.
Posvuda nazoan.
U navedenom tekstu ime Jahve sastoji se od
etiriju suglasnika JHVH, i nije sa sigurnou
poznato kako se ono izgovara, jer su ga idovi,
iz strahopotovanja da ga ne obeaste, pri itanju zamjenjivali rijeju Adonaj. Prepisivai hebrejskih biblijskih rukopisa poslije su, u 7. i 8.
stoljeu poslije Krista, dodavanjem samoglasnika iz rijei Adonaj stvorili od etveroslovlja
JHVH rije Jahve, odnosno Jehova. Ime Jahve,
prevedeno kao Gospodin, naglaava Boju vjernost zavjetu i Njegovu milost (Izlazak 15,2.3;
Hoea 12,5.6).
Boja izjava koja povezuje prve tri zapovijedi zapisana je u Knjizi proroka Izaije: Ja, Jahve
mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti asti
svoje kipovima. (Izaija 42,8)
Drugo, ne manje vano Boje ime u Starom
zavjetu jest Elohim. Poavljuje se 2570 puta. Kao
ime koje oznaava boansko bie, ali slui i kao
osobno ime, rije Elohim otkriva Boju mo i
silu (Postanak 1,1; Izlazak 20,2; Daniel 9,4).
Imena Elion, to znai Svevinji, i El Elion,
Svevinji Bog, upuuju na Boji poloaj (Postanak 14,18-20; Izaija 14,14).
51

Kao neprijeporni Vladar Bog je prikazan imenom Adonaj, to znai Gospodin (Izaija 6,1; Psalam 35,23).
Kao izvor svakog blagoslova i utjehe (Izlazak
6,3; Psalam 91,1) Svemogui Bog je prikazan
imenima adaj (Svemogui) i El adaj (Bog Svemogui).
Bog se otkriva i mnogo prisnije, kao Otac
(Ponovljeni zakon 32,6; Izaija 63,16; Jeremija
31,9; Malahija 2,10), obraajui se Izraelu rijeima moj prvoroenac (Izlazak 4,22; Ponovljeni zakon 32,19). Ali On nije samo Otac naroda, On je ponajprije Otac svakog ljudskog bia,
svakog ovjeka.
Isus nas poziva da Mu se tako i obraamo, a
prvo na to trebamo obratiti pozornost jest Boje ime: Stoga vi molite ovako: Oe na, koji
jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu
tako i na zemlji! Kruh na svagdanji daj nam
danas! I otpusti nam duge nae kako i mi otputamo dunicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! (Matej 6,9-13)
Bog se otkrio, rekli smo, i u Kristu. To je i
najavio: aljem, evo, svog anela pred tobom,
da te uva na putu i dovede te u mjesto koje
sam priredio. Potuj ga i sluaj! Ne buni se pro52

tiv njega, jer vam nee opratati prekraje: ta

moje je ime u njemu. (Izlazak 23,20.21)
Nema sumnje da taj aneo ima boanske osobine im ima pravo opratati grijehe i nositi
ime samoga Gospodina. Zato nije teko zakljuiti
da je to druga boanska Osoba, Gospodin Isus
Krist. Krist je iva objava Boga. I najdojmljivija.
Tko je vidio Krista, vidio je i Boga (Ivan 14,9).
Oni koji primaju Krista i vjeruju u Boje ime,
postaju sinovi Boji: A svima koji ga primie
dade vlast da postanu djeca Boja: onima koji
vjeruju u njegovo ime: koji nisu roeni ni od
krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muevlje,
nego od Boga. (Ivan 1,12.13)
Gospodin Isus Krist u Bibliji ima desetke imena koja otkrivaju Njegovu bt, bie, karakter,
slubu, djelo, plan spasenja, boansku ljubav.
Samo u jednom proroanstvu prorok Izaija najavljuje nekoliko imena: Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na pleima mu je vlast. Ime
mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeni,
Knez mironosni. (Izaija 9,5)
Smo ime Isus, aramejski Jeua, a hebrejski
Jehoua, znai Jahve je spasenje.
Pogledajmo i neka od ostalih imena:

53

Alfa i Omega Poetak i Svretak;

Aneo Saveza koji e doi u svoju Crkvu (Malahija 3,1);
Apostol poslanik Boga ivoga (Hebrejima 3,1);
Bog iznad svega (Rimljanima 9,5);
Bog silni koji sve uzdrava svojom silnom rijei
(Hebrejima 1,3);
Bog u tijelu roen od ene i roen pod Zakonom
(Galaanima 4,4);
Bolnik ponio je nae bolesti (Izaija 53,4);
Boji Sin da mi postanemo djeca Boja (Ivan 1,12);
Emanuel Bog je s nama (Izaija 7,14; Matej 1,22.23);
Glava nad svim u Crkvi (Efeanima 1,22.23);
Istina koja oslobaa (Ivan 14,6; 8,32);
Jaganjac Boji koji uzima grijeh svijeta (Ivan 1,29);
Kamen ugaoni tvrdi temelj Crkve (Izaija 28,16;
Matej 21,42);
Kruh ivota koji daje ivot svijetu (Ivan 6,35);
Lav koji je pobijedio (Otkrivenje 5,5);
Otac vjeni da mi budemo djeca vjena (Izaija
9,6; Mihej 5,2);
Pashalno janje rtvovano za nas (1. Korinanima
5,7);
Pastir dobri koji svakoga od nas zna po imenu
(Ivan 10,14)

54

Posrednik izmeu Boga i ljudi (1. Timoteju 2,5);

Pravda naa da ivimo u pravednosti (Jeremija
23,6; 1. Petrova 2,24);
Slika Boja (2. Korinanima 4,4);
Spasitelj jer je naa domovina na nebesima (Filipljanima 3,20);
Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga ovjeka
(Ivan 1,4.9);
Trs da mi budemo rodne loze (Ivan 15,4.5);
Uskrsnue nada ovjeanstva (Ivan 11, 25);
Veliki sveenik posreduje za nas (Hebrejima 3,1;
7,24.25);
Vjeni ivot za sve koji vjeruju (1. Ivanova 5,20).

Trea zapovijed nas poziva da ne uzimamo

uzalud ime Gospodina Boga svojega. Kako se to
moe initi?
Evo primjera koji je istaknuo sm Isus: Nee svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine!
ui u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vri
volju moga nebeskog Oca. Mnogi e mi u onaj
dan rei: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomou tvoga imena prorokovali, pomou tvoga
imena izgonili zle duhove, pomou tvoga imena udesa inili? Tada u im kazati: Nikad vas
nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!
(Matej 7,21-23)
55

To je pravi primjer zloporabe Bojeg imena,

jer oni to ine bezakonje, odnosno kre i gaze
Boji zakon, a tvrde da u Boje ime prorokuju,
izgone zle duhove i ine udesa, to svakako ne
ine u Bojoj sili. Bog nije s njima, zato oni
nee ni biti s Bogom. Nee biti spaeni. Bit e
odbaeni.
Prema tome, obraati se Bogu i traiti uslienje molitava, a istodobno gajiti grijeh u srcu,
vrhunac je licemjerja. Bog ne usliava takve molitve. Usliava ih Boji suparnik, Sotona. To znai
da udesa, kakva god bila, istjerivanje zlih duhova i proricanje nisu dokaz neije pravovjernosti. Sjetimo se Kristovih upozorenja u Njegovu oprotajnom govoru: da e u posljednje dane doi lani mesije i lani proroci (Matej 24,5.
11.24). Obvezatan uvjet za uslienje molitava
jest Boji zakon u srcu. Zato je psalmist i zapisao: Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi usliio
Gospod. (Psalam 66,18)
Zloporaba Bojeg imena svakako je i onda
kad se netko kune Njegovim imenom krivo:
Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako
oskvrnjivati ime svoga Boga. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 19,12)
Uzimanje Bojeg imena nije uzalud, odnosno nije grijeh u molitvi istoga srca, ali i pri
slavljenju Boga: Jahve, Gospode na, divno je
56

ime tvoje po svoj zemlji, velianstvom nebo natkriljuje! (Psalam 8,1)

Oni koji se uzdaju u Njegovo ime mogu biti
sigurni u Njegovu nazonost u kakvim god okolnostima se nalazili: Jahve je tvrava tlaenom,
tvrava spasa u danima tjeskobe. (Psalam 9,10)
Boje ime je vjeno, jer je i Bog vjean i
slava Njegova imena sve vie e rasti: Bilo ime
njegovo blagoslovljeno dovijeka! Dok je sunca,
ivjelo mu ime! Njim se blagoslivljala sva plemena zemlje, svi narodi nazivali blaenima!
(Psalam 72,17)
Sljedei redci imaju proroko znaenje, jer
se odnose na posljednje dane. Radi svojega imena Bog e uiniti udo oienja na ljudima:
Dat u narodima iste usne, da svi mogu zazivati ime Jahvino i sluiti mu jednoduno. (Sefanija 3,9)
Svi narodi to ih stvori doi e i klanjat se
tebi, o Jahve, i slavit e ime tvoje. (Psalam 86,9)
Zato nas psalmist poziva: Veliajte sa mnom
Jahvu, uzvisujmo ime njegovo zajedno! (Psalam 34,4)
On posla spasenje svom narodu, Savez svoj
postavi zauvijek: sveto je i asno ime njegovo!
(Psalam 111,9)
Prizivanjem Gospodnjeg imena moemo biti
sigurni u svoje spasenje:
57

Svi to prizivaju ime Jahvino spaeni e biti. (Joel 2,32)

U Novom zavjetu apostol Petar kae: Tko
god tada zazove ime Gospodnje, bit e spaen.
(Djela 2,21)
I apostol Pavao kae: Tko god zazove ime
Gospodnje, spasit e se. (Rimljanima 10,13)

58

4. zapovijed
SJETI SE DA SVETKUJE
DAN SUBOTNJI

Sjeti se da svetkuje dan subotni. est

dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, poinak posveen
Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla
nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja,
ni sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina
tvoja, niti doljak koji se nae unutar tvojih
vrata. Ta i Jahve je est dana stvarao nebo,
zemlju i more i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izlazak
20,8-11)
Kranstvo je, na nesreu, odavno podijeljeno glede ove zapovijedi. Veina govori o nedjelji, iako se u hebrejskom izvorniku spominje
rije abat, od koje potjee i naa rije subota. U Daniievom prijevodu etvrte Boje zapovijedi abat je preveden izrazom dan od odmora, to je i pravo znaenje te rijei. abat,
dakle, nije nedjelja. abat je subota.
59

Naalost, samo mali dio krana prihvaa tu

zapovijed u njezinu izvornom obliku, iako bi
valjalo da svi krani u svemu slijede Krista, pa
i u svezi s tom zapovijedi. Svima je poznato da
je Krist drao i potivao subotu. Odbacujui
subotu, zagovornici nedjelje opravdavaju svoje
gledite, meu ostalim, i time da je Krist ivio
meu idovima, pa je time bio prinuen potivati njihove obiaje.
Ali ako etvrta zapovijed pripada idovskim
obiajima, onda su i sve druge zapovijedi idovski obiaji. Bi li trebalo, dakle, i njih odbaciti,
odnosno izmijeniti? idovi moraju tovati Boga,
jer ih na to obvezuje prva zapovijed, ali mi onda ne moramo. idovi se ne smiju klanjati kipovima i slikama, ali mi smijemo. idovi ne smiju
uzimati ime Boje uzalud, ali mi smijemo kad
god nam se prohtije. idovi moraju potivati
roditelje, ali mi ne moramo. idovi ne smiju
ubijati, ali ta zapovijed nas ne obvezuje. idovi
ne smiju initi preljub, ali mi smo onda i tu
slobodni. I tako dalje. Dakle, kad bismo se tako
odnosili prema Zakonu, bili bismo gori od neznaboaca!
Drugi, navodno jai dokaz protiv subote,
a, naravno, u prilog nedjelji, jest taj to je Isus
uskrsnuo u nedjelju. Time je svetost subote prela na nedjelju i nedjelja je, kau protivnici su60

bote, postala dan Gospodnji. Koliko je to tono?

1. Da je Isus kanio uiniti nedjelju svetom,
sasvim sigurno bi rekao neto o tome. A takve
izjave nema. Niti je ima u Evaneljima, niti u
poslanicama apostola.
Isusovo uskrsnue nije pobjeda nad subotom, nego pobjeda nad smru. Prema tome, da
je Gospodin htio ukinuti subotu, mogao je to i
rijeima, nije morao umrijeti.
2. Nijedan dogaaj se ne slavi prema danu
kad se zbio, ve se slavi prema datumu. Jer u
godini su 52 nedjeljna dana (toliko je i tjedana),
a datum je samo jedan. Ako se, primjerice, netko rodio u petak, 15. travnja, on ne slavi roendan svakog petka, 52 puta godinje, ve svakog
15. travnja, a to znai jednom godinje. Tako je
i s uskrsnuem. Ne moe svaka nedjelja biti uspomena na uskrsnue. To moe biti samo datum kad se uskrsnue dogodilo. Ali ako moe,
ne bi li onda Uskrs trebalo slaviti svake nedjelje, a ne samo jednom godinje?
A kako se onda tono slavi Uskrs? Ako je on
uspomena na uskrsnue kao na dogaaj, trebao
bi biti vezan uz datum, a ne uz dan.
Uskrs je povezan sa starozavjetnim blagdanom Pashom, koji je imao dvostruko znaenje.
Nije bio samo uspomena, nego i simbol, uspo61

mena na udesno izbavljenje izraelskog naroda

iz Egipta i simbol izbavljenja od grijeha preko
Isusa Krista, pashalnog Janjeta. Pasha je najavljivala Isusa kao janje, kao rtvu. I zaista, Isus je
rtvovan na dan Pashe. Bilo je to 31. godine n.
e., u proljee, 14. dana mjeseca abiba, poslije
nazvanoga nisan (oujak/travanj). Apostol Pavao kae: Oistite se od staroga kvasca da budete novo tijesto: ta ve ste beskvasni, jer je
rtvovano nae pashalno janje Krist. (1. Korinanima 5,7) Taj dan, kad je Isus rtvovan, bio je
petak. Sutradan, u subotu, Isus je ostao u grobu. Treega dana je uskrsnuo.
Pasha je bila pomian blagdan i svake godine je padao u neki drugi dan u tjednu. Prema
tome, ako treba slaviti Uskrs kao uspomenu na
uskrsnue, a uskrsnue se dogodilo treega dana od Pashe, onda bi i Uskrs trebao biti pomian blagdan. Svake godine trebalo bi ga slaviti
drugoga dana. Katkad i nedjeljom, naravno, kad
padne u nedjelju. A zato nije tako? Evo to o
tome pie strunjak za vrijeme Gerald James
Witrow:
Za razliku od naega svjetovnog kalendara,
isto solarnog, i islamskog, isto lunarnog, kranski crkveni kalendar ovisi i o Suncu i o Mjesecu. U poetku su problem oteavale razlike
izmeu raznih kranskih Crkava glede stupnja
62

u kojemu treba slijeediti idovsku praksu. idovski zakon je odreivao da pashalno janje mora
biti zaklano etrnaestog dana (koji poinje u
suton) nisana, prvoga mjeseca crkvene godine
koja je poinjala u proljee (...) Daljnja potekoa bila je to to je idovski blagdan mogao pasti
u bilo koji dan u tjednu, dok je veina krana
na kraju eljela da dan uskrsnua (dva dana nakon raspea na kri) bude nedjelja. Jedino su se
krani u Maloj Aziji pridravali odreenog datuma po idovskom kalendaru i zbog toga su nazvani kvatrodecimani. Taj prijepor oko Pashe
prvi put je postao predmet ope brige u drugom
stoljeu i naveo je Polikarpa, episkopa smiranskog, da 158. godine posjeti rimskog papu Aniceta. Sporazumjeli su se da se svaki pridrava
vlastite prakse. etrdeset godina nakon toga dolo je do mnogo eeg spora izmeu rimskog
pape Viktora i Polikrata, episkopa efekog, ali
je konani mir uspostavio Irenej, biskup lionski.
Ostavljajui u sjeni te doktrinalne razlike, odreivanje datuma je oteavala primjena razliitih metoda izraunavanja pa su poetkom etvrtog stoljea vana sredita kranstva, primjerice Rim i Aleksandrija, slavila Uskrs u vrlo
razliito vrijeme. Na zahtjev cara Konstantina
pitanje je 325. godine razmotrio Nicejski sabor.
Naalost, dokumenti o tome saboru koje posje63

dujemo uglavnom ute o tome vanom pitanju,

ali je poslije, u istom stoljeu, Ambrozije, nadbiskup milanski, pisao, u pismu koje je sauvano, da je sabor odredio da treba prevladati
zapadna praksa, tako da se Uskrs mora slaviti u
nedjelju koja slijedi nakon prvog punog Mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Nedjelja je
izabrana kako bi se osiguralo da se Uskrs nikad
ne slavi istoga dana kao i idovska Pasha. Kvatrodecimani su odbili prihvatiti tu odluku i njihova praksa se nastavila u Maloj Aziji do estog
stoljea. (G. J. Witrow, Vreme kroz istoriju,
SKZ, Beograd 1993., 237238)
Sabor je odredio da treba prevladati papinska praksa. I prevladala je. Od estog stoljea.
Tako se od estog stoljea i na Istoku provodi
zapadna praksa te se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvog punog Mjeseca poslije proljetne ravnodnevnice.
Kako vidimo, svetost nedjelje ne moe se
dokazati ni uskrsnuem ni Uskrsom. tovie, Uskrs je, po svemu sudei, manje uspomena na
uskrsnue, a vie na pun Mjesec i proljetnu ravnodnevnicu!
Pogledajmo kako je sm Krist objasnio svrhu
subote: Subota je stvorena radi ovjeka, a ne
ovjek radi subote. Stoga je Sin ovjeji gospodar i subote. (Marko 2,27.28)
64

Zapazimo: subota je stvorena radi ovjeka, a

ne radi idova. Budui da je tako, onda je subota
morala biti stvorena odmah nakon stvaranja prvog ovjeka da bi odgovorila i njegovim potrebama. Ne bi imalo nikakvog smisla da je Bog
radi ovjeka stoljeima nakon stvaranja prvog
ovjeka stvorio subotu radi ovjeka. Njezina svrha ima smisla samo ako je pruena svakom ovjeku, pa svakako i prvom ovjeku. Je li zaista
bilo tako? Pogledajmo biblijski izvjetaj o stvaranju:
Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku
Boju on ga stvori, muko i ensko stvori ih. I
blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se i mnoite i napunite zemlju, i sebi je podloite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji! ... I sedmoga dana Bog dovri svoje djelo koje uini. I poinu u sedmi dan od svega djela koje uini. I
blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan
poinu od svega djela svoga koje uini. (Postanak 1,27.28; 2,2.3)
Vidjeli smo da je Gospodar subote Sin ovjeji. A Sin ovjeji je Krist. Zato, ako je Krist
Gospodar subote, onda je On i Stvoritelj subote. A ako je Gospodar i Stvoritelj, onda jedino
On ima vlast nad subotom. Tko je onda smije
mijenjati? Naravno, samo On. A je li je promije65

nio? Evo to sm kae: Nemojte misliti da sam

doao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih
ukinem, ve da ih ostvarim. Jer, zaista, kaem
vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni
jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se sve ne ostvari. (Matej 5,17.18)
Krist, dakle, nije promijenio Zakon, ak niti
jednu kovricu iz Zakona, a kamoli itavu jednu zapovijed, niti je to kanio.
Je li to moda uinio apostol Pavao?
Nije ni on. A i da jest, to ne bi promijenilo
vanost i svrhu subote, jer Pavao nije ni Stvoritelj ni Gospodar subote. Neki protivnici subote
zakljuuju ipak da je i apostol Pavao ustao protiv subote i pritom se pozivaju na ono to je
zapisao u svojoj Poslanici Koloanima. Zato pogledajmo to je to Pavao zapisao:
Prema tome, neka vas nitko ne osuuje zbog
jela ili pia, ili zbog godinjih blagdana, ili mlaaka, ili subot! (Koloanima 2,16)
Oho! Protivnici subote kao da su u pravu.
Zaista, ima tu neega! Pavao oslobaa krane
i od jela i od pia, i od blagdana, i od mlaaka,
pa i od subot. To se ne moe porei. Samo da
je jo spomenuo nedjelju kao zamjenu za subotu, sve bi bilo isto i jasno. Ali ne bi bilo i
prihvatljivo. A jo manje obvezujue. Jer Zakon
nije u vlasti sluge, a jo manje roba, nego Gospo66

dara. Ne zaboravimo, Pavao je bio sluga Isusa

Krista (Rimljanima 1,1), odnosno rob Kristov
(1. Korinanima 7,22). Ili barem da je ovdje
zavrio svoju misao o suboti, zagovornici nedjelje bili bi potpuno u pravu. Ali ni to nije. Pavao
je uz sve to samo dodao:
To je samo sjena stvarnosti koja je imala
doi, a stvarnost je Krist. (Koloanima 2,17)
Dakle, sve to je Pavao spomenuo, bilo je
sjena i tijelo Kristovo i upuivalo je na ono to
je trebalo doi. to je apostol time htio kazati?
Sve to je navedeno u ovome retku, pa i subote
koje se spominju, upuivalo je na ono to je
trebalo doi. A pogledajmo na to upuuje subota iz etvrte zapovijedi:
A sedmoga je dana subota, poinak posveen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla
nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni ki tvoja, ni
sluga tvoj, ni slukinja tvoja, ni ivina tvoja, niti
doljak koji se nae unutar tvojih vrata. Ta i
Jahve je est dana stvarao nebo, zemlju i more
i sve to je u njima, a sedmoga je dana poinuo.
Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni. (Izlazak 20,10.11)
Rijei stoga je ... pokazuju da subota iz
Moralnog zakona ne upuuje na pogled na ono
to e doi, nego na ono to je ve bilo. Subota
iz Zakona je uspomena na stvaranje, a ne na
67

sjenu niti na tijelo Kristovo. Da jest, Krist bi

onda rekao: Subota je stvorena radi mene.
Prema tome, jasno je da su osim subote iz
Moralnog zakona, koja upuuje na prolost, postojale i subote (zapazimo: subote) koje su upuivale na budunost. O kakvim je to subotama
rije? O obrednim. O subotama iz obrednog
zakona. A bilo ih je sedam. Obredne subote su
bile prvi i posljednji dan Blagdana beskvasnih
kruhova (Levitski zakonik 23,6-8), Pedesetnica
(Levitski zakonik 23,15-21), Dan trub (Levitski zakonik 23,24.25), Dan pomirenja (Levitski
zakonik 23,27-32) i prvi i posljednji dan Blagdana sjenic (Levitski zakonik 23,35. 36).
To su bili pomini blagdani i svake godine
su padali u neki drugi dan u tjednu te je, primjerice, i srijeda mogla biti abat, odnosno subota. I svaki drugi dan. Raunanje tih subota
ovisilo je o poetku svete godine, koja se zasnivala na lunarnom kalendaru. Kad god su se te
subote poklapale s tjednom subotom, odnosno
sa subotom iz etvrte zapovijedi, onda se taj
dan zvao velikim danom, primjerice ona subota kad je Krist bio u grobu (Ivan 19,31).
Kao sjena, predslika ili svojevrsno obredno
proroanstvo svi ti blagdani, odnosno sve te godinje subote su ukinute smru Gospodina Isusa Krista na kriu. Zato je apostol Pavao i napi68

sao: Prema tome, neka vas nitko ne osuuje

zbog jela ili pia, ili zbog godinjih blagdana, ili
mlaak, ili subota! (Koloanima 2,16)
Dakle, sve dok nije dola budunost na koju
su te obredne subote upuivale, one su postojale zajedno sa svim obredima. Kad je ta budunost dola, kad je doao Krist, ije su one bile
sjena, te subote su izgubile svaku vanost.
A to se tie subote iz Moralnog zakona, iz
etvrte zapovijedi, budui da ona upuuje na
prolost, na stvaranje, jasno je da e je biti sve
dok bude te prolosti. Ona se moe ponititi
tek ako se poniti stvaranje, ija je ona uspomena. Zato je Krist i rekao: Jer, zaista, kaem
vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni
jedna kovrica slova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se sve ne ostvari. (Matej 5,18)
Budui da Bog ne kani unititi nebo i Zemlju, nego ih kani obnoviti, to je oito i iz rijei
ni jedna jota, ni jedna kovrica slova sigurno
nee nestati. Sasvim je prirodno da e se subota svetkovati i na novoj Zemlji.
I za taj logini zakljuak nalazimo potvrdu u
Bojoj rijei:
Jer, kao to e nova nebesa i zemlja nova,
koju u stvoriti, trajati preda mnom rije je
Jahvina tako e vam ime i potomstvo trajati.
Od mlaaka do mlaaka, od subote do subote,
69

dolazit e svi ljudi da se poklone pred licem

mojim govori Jahve. (Izaija 66,22.23)
Koja je svrha te tako prijeporne zapovijedi,
odnosno subote?
Reeno je da je subota stvorena radi ovjeka. Ali u etvrtoj zapovijedi nije rije samo o
suboti, nego o cijelom tjednu, a subota je samo
kruna stvaranja. Na temelju cjelokupnog biblijskog izvjetaja moe se slobodno rei da su svi
dani stvaranja, zajedno sa subotom, stvoreni radi ovjeka. Stvaranje je, dakle, bilo podreeno
onome koji je bio kruna stvaranja, odnosno ovjeku. I u tome je Boja ljubav. Zato i zapovijed
poinje rijeima: Sjeti se da svetkuje dan subotni. est dana radi i obavljaj sav svoj posao.
Jednostavan dokaz za to je injenica to se tjedan
kao ciklus ne uklapa tono niti u solarnu godinu od 365 1/4 dana, niti u mjesec od 29 dana,
razdoblje izmeu uzastopnog ponavljanja iste
Mjeseeve faze.
Budui da je ovjek stvoren na sliku Boju
(Postanak 1,27), i to malo manji od Boga, kako
kae Psalam 8,6 u izvorniku, trebao je i u radu
i u odmoru odraavati svojega Stvoritelja. Dakle, dranje te zapovijedi omoguuje ovjeku
da se priblii svojemu Stvoritelju, a Stvoritelj e
ga u tim trenucima, izdvojenima za odmor, blagoslov i posveenje, okrijepiti, blagosloviti i po70

svetiti. I to je ljubav. O toj Gospodinovoj spremnosti itamo u Knjizi proroka Izaije:

Zadri li nogu da ne pogazi subotu, i u
sveti dan ne obavlja poslove; nazove li subotu
milinom a asnim dan Jahvi posveen; asti li
ga odustaju od puta, bavljenja poslom i pregovaranja tad e u Jahvi svoju milinu nai, i ja
u te provesti po zemaljskim visovima, dat u
ti da uiva u batini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila. (Izaija 58,13.14)
Veliki blagoslovi ekaju, dakle, svakoga onoga tko ne ini to je njemu drago na Boji sveti
dan, a subotu naziva milinom. Sm Gospodar
subote stoji iza svih tih obeanja i ona e se
ispuniti u punini, jer Gospodnja usta su govorila.
I na kraju, dokaz vie da je subota (abat)
zaista sedmi dan, da se u njezinu nazivu krije
rije odmor i da je vrlo starog podrijetla, moe
se nai u najraznovrsnijim jezicima irom svijeta. Pogledajmo samo neke od njih:
hebrejski (stari i suvremeni): abbat (abat)
stari sirijski: ab-ba-tho (abat)
kaldejski sirijski (Kurdistan i Urumija, Perzija): aptu (abat)
babilonski (3800 g. pr. Kr.): sa-ba-tu (abat)
arapski (Zapadna Azija, Sjeverna i Zapadna Afrika):
as-sabat (abat)

71

staroarapski: i-jar (dan radosti)

malteki (Malta): is-sibt (abat)
etiopski: san-bat (abat)
koptski (Egipat): pi sabbaton (abat)
tamaek (planinsko podruje Atlas, Afrika): a-hal
es-sabt (abat)
kabile (Sjeverna Afrika, staronumijski): ghas as-sebt
(abat)
hausa (Srednja Afrika): assebatu (abat)
hindustanski (Pakistan i Indija): amba (abat)
pato (Afganistan): amba (abat)
pahlavi (staroperzijski): ambid (najugodniji dan
tjedna)
perzijski: ambah (abat)
armenski: apat (abat)
kurdski (Kurdistan): amba (abat)
brduiki (Beludistan): embe (abat)
gruzijski (Kavkaz): abati (abat)
suanijski (Kavkaz): sammtin (abat)
inguetski (Kavkaz): att (abat)
malajski (Malaja, Sumatra): hari sabtu (dan abat)
javanski (Java): saptoe ili saptu (abat)
dajak (Borneo): sabtu (abat)
makasar (juni Celebes): sattu (abat)
malagasi (Madagaskar): al-sabotsi (abat)

72

svahili (Istona ekvatorska Afrika): as-sabt (abat)

mandingo (Zapadna Afrika): sibiti (abat)
teda (Srednja Afrika): es-sebdu (abat)
bornu (Srednja Afrika): sibda (abat)
fulfulde (Srednja Afrika): as-sebdu (abat)
logone (Srednja Afrika): se-sibde (abat)
bagrima (Srednja Afrika): sibbedi (abat)
maba (Srednja Afrika): sab (abat)
turski (Turska): jom-es-sabt (dan abat)
kazanjski tatarski (Istona Rusija): subbota (abat)
orma (Juna Etiopija): zam-ba-da (abat)
kikongo (Zair): sabbado ili kian-sbula (abat)
normanski francuski (10. i 11. st.): sabbedi (dan
abata)
latinski: sabbatum (abat)
talijanski: sabato (abat)
panjolski: sbado (abat)
portugalski: sabbado (abat)
francuski: samedi (abat)
romanski (panjolska, Katalonija): dis-sapte (dan
abat)
ukrajinski: subota (abat)
ruski: subbota (abat).

73

5. zapovijed
POTUJ OCA SVOGA I MAJKU
SVOJU...

Potuj oca svoga i majku svoju, da imadne dug ivot na zemlji koju ti d Jahve,
Bog tvoj. (Izlazak 20,12)
Neemo rei nita novo ustvrdimo li da je
obitelj temeljna jedinica drutva, njegov najjai
temelj i najpovoljnija okolina za razvoj ljudskog
bia. Ugroena obitelj je ugroeno drutvo. Raspad obitelji je prijetnja i opasnost drutvu kao
cjelini. Upravo zato je Bog i dao petu zapovijed. Njezinim dranjem se osigurava jedinstvo
lanova obitelji i omoguuje se skladan razvoj
svakog lana pojedinano. Time jaaju i sve ustanove u drutvu koje su iz nje neposredno proizile.
Djeca, po naravi stvari, kad-tad moraju otii
iz obiteljskog gnijezda. To treba razumjeti i prihvatiti kao neizbjeivost, ali to ne smije razoriti
obiteljsko gnijezdo.
Dranje pete zapovijedi povezano je s velikim blagoslovom. To je jedan od najboljih rece74

pata za dug ivot. Kao nagrada za potivanje

roditelja nudi nam se i mogunost da nam se
produe dani na Zemlji.
S puno oinske ljubavi o tome nam pie i
apostol Pavao: Djeco, pokoravajte se svojim
roditeljima u Gospodinu, jer je to pravedno.
Potuj svoga oca i majku to je prva zapovijed popraena obeanjem: da ti dobro bude i
da dugo ivi na zemlji! (Efeanima 6,1-3)
U Poslanici Koloanima Pavao ponavlja tu
misao: Djeco, pokoravajte se u svemu svojim
roditeljima, jer je to ugodno Gospodinu! (Koloanima 3,20)
Bog je utemeljio obitelj i odredio je da ostvaruje Njegove nakane na Zemlji. Zato, kad apostol Pavao prenosi Boju volju i trai da djeca u
svemu sluaju svoje roditelje, podrazumijeva se
da su i sami roditelji u svemu ve posluni Bogu. Djeca mogu odrei poslunost ocu i majci
ako su odrasla i dovoljno svjesna da je ono to
roditelji od njih zahtijevaju u suprotnosti s Bojom voljom. Sjetimo se samog Isusovog primjera:
Dok je on jo govorio narodu, stajahu vani
njegova majka i njegova braa. eljeli su s njim
govoriti. Netko mu ree: Evo, vani stoje tvoja
majka i tvoja braa i ele s tobom govoriti. A
on onome koji mu to javi odgovori: Tko je mo75

ja majka, i tko su moja braa? I prui ruku

prema svojim uenicima te ree: Evo moje majke i moje brae! Tko god, naime, vri volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i
majka. (Matej 12,46-49)
Kazali smo da je Isus svih deset zapovijedi
sveo na dvije, koje se mogu izraziti rijeima:
Ljubi Gospodina i ljubi blinjega. Od blinjih su nam, svakako, najblii roditelji. Njih moramo ponajprije ljubiti. Ne smijemo ih prestati
ljubiti niti ako nisu u Gospodinu. Ljubav prema njima ne smije biti nimalo umanjena ako ih
ne posluamo u onome ime nas ele odvojiti
od Gospodina. Tada moramo stati uz Gospodina.
I sm Isus je to rekao: Da, doao sam da
rastavim sina od njegova oca, kerku od njezine majke i snahu od njezine svekrve. ovjeku
e biti neprijatelji njegovi ukuani. Tko vie
ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan. Tko vie ljubi sina ili ker nego mene, nije
me dostojan. (Matej 10,35-37)
Kad roditelji, koji nisu u Gospodinu, postanu neprijatelji svoje djece koja su u Gospodinu, ni tada ih djeca ne smiju prestati ljubiti.
Sjetimo se da je Isus rekao: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. (Matej
5,44)
76

ak i u takvim okolnostima, rastavljeni od

svojih roditelja zbog vjere u Boga, moramo misliti na njih, jer bi u suprotnom naa vjera bila
u opasnosti. To nam najbolje potvruje apostol
Pavao: Ako se tko za svoje, osobito za ukuane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika. (1. Timoteju 5,8)
Kao i sve druge zapovijedi iz Zakona, i ta je
zapovijed u Isusovo doba bila dovedena u pitanje od onih koji nisu mnogo marili za svoje
roditelje, a istodobno su htjeli sauvati ugled u
drutvu, posebice u crkvenim krugovima. Dok
su svoje ostarjele i nemone roditelje preputali gladi i neimatini, istodobno su izdvajali prilog za crkvu, koji, navodno, zbog svetosti nisu
smjeli dati roditeljima. Takvo ponaanje, koje je
ve preraslo u obiaj, Isus je estoko osudio:
On im odgovori: A zato vi krite Boju
zapovijed zbog svoje predaje? Jer Bog je rekao:
Ispuni svoje dunosti prema ocu i majci! i Tko
prokune oca ili majku, neka se smru kazni! A
vi kaete: Tko god rekne ocu ili majci: Ono
ime bih ti mogao pomoi posvetni je dar, taj
je sigurno slobodan od dunosti prema ocu ili
majci. Tako ukidoste zapovijed Boju zbog svoje predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija rekavi: Ovaj me narod tuje usnama,
a srce mu je daleko od mene. Uzalud misli da
77

me tuje dok nauava kao moju nauku zapovijedi ljudske. (Matej 15,3-9)
Nijedna ljudska zapovijed i nijedan obiaj ne
smiju ukinuti ovu zapovijed.

78

6. zapovijed
NE UBIJ

Ne ubij! (Izlazak 20,13)

Bt ove zapovijedi vezana je uz vrijednost
ljudskog bia i njegova ivota, a to se najbolje
moe razumjeti u svjetlosti stvaranja. Pogledajmo stoga biblijski izvjetaj o stvaranju ovjeka:
I ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci svoj zemlji
i svim gmizavcima to puze po zemlji! Na svoju
sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga
stvori, muko i ensko stvori ih. I blagoslovi ih
Bog i ree im: Plodite se i mnoite i napunite
zemlju, i sebi je podloite! Vladajte ribama u
moru i pticama u zraku i svim ivim stvorovima to puze po zemlji! (Postanak 1,26-28)
to bi to znailo: Na svoju sliku stvori Bog
ovjeka? Ima raznih tumaenja ovoga retka. Meutim, ovjek je stvoren potpuno drukije od
dotadanjeg stvaranja. Do toga je trenutka Krist,
kao stvaralaka Rije, samo izgovarao nazive svega onoga to je elio stvoriti i tako stvorenja
79

dovodio u postojanje. A tad se dogodilo neto

velianstveno, od ega je stanovnicima ostalih
svjetova, koji su usklicima i pjesmom pozdravljali raanje novoga planeta, zacijelo zastao dah.
Rije je postala tijelo. Prvi put u povijesti Zemlje. Krist se spustio na stvorenu Zemlju u obliju ovjeka da bi stvorio ovjeka. To nam potvruju rijei: Na svoju sliku stvori Bog ovjeka,
na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko
stvori ih. (Postanak 1,27)
Drugim rijeima, Bog je uzeo onakvo oblije kakvo je u tome trenutku htio stvoriti. A i
tijelo kakvo je htio stvoriti i kakvo je stvorio
pokazuje da je Bog Osoba i da ima osobni oblik. Sjetimo se da je o Isusu reeno da je savrena slika Boga nevidljivoga (Koloanima 1,15)
i da je On odsjev njegova sjaja i otisak njegove
bti (Hebrejima 1,3).
Velika je razlika izmeu stvaranja ivotinja i
stvaranja ovjeka. Kad je stvarao ivotinje, Bog
je zapovjedio zemlji da izvede iva bia (Postanak 1,24).
Stvarajui ovjeka, Bog uti. Saginje se. Prua
ruke. Uzima zemaljski prah. Prikuplja zemlju.
Daje joj oblije. Svoje oblije. Oblije koje je u
tome trenutku imao.
I u nosnice mu udahne dah ivota. Tako
postane ovjek iva dua. (Postanak 2,7)
80

U tome trenutku zakucalo je ovjekovo srce.

Prostrujio je ivot kroz njegovo tijelo. Otvorile
su mu se oi i on je nad sobom mogao vidjeti
svojega Stvoritelja. A mogao Ga je vidjeti, jer je
Stvoritelj bio u ljudskom obliju. Da je bio u
boanskom obliju, okruen svojom nebeskom
slavom, ne bi Ga mogao vidjeti, jer Ga ni aneli
nikada takvog nisu vidjeli. Boga nitko nikada
nije vidio... (Ivan 1,18)
Stoljeima poslije, imajui na umu trenutak
stvaranja, psalmist e nadahnuto zapisati: Pa
to je ovjek da ga se spominje, sin ovjeji te
ga pohodi? Ti ga uini malo manjim od Boga,
slavom i sjajem njega okruni. (Psalam 8,5.6)
U hebrejskom izvorniku Staroga zavjeta stoji: malo manjega od Boga. I mnogim prijevodima koji su izili iz grkog prijevoda Staroga zavjeta, Septuaginte, stoji da smo nainjeni malo
manji od anela. David je svakako bio pod nadahnuem Svetoga Duha kad je pisao te stihove. On nije obian pjesnik koji se preputa mati. Prevoditelji Septuaginte nisu bili pod takvim nadahnuem pa su vjerojatno htjeli ublaiti
tu stranu usporedbu ovjeka s Bogom, jer ona
po njihovom miljenju donekle poniava Boga,
a ovjeka previsoko uzdie.
Trenutak stvaranja bio je trenutak kad je ovjek bio malo manji od Boga, odnosno kad je
81

Bog bio malo vei od ovjeka. Tada su imali

isto oblije. Ljudsko oblije. Samo to je ovjek
bio stvorenje, a Bog Stvoritelj.
Sad moemo potpuno razumjeti vrijednost
ovjeka. Ali i znaenje zapovijedi Ne ubij! Ubiti ovjeka znailo bi ubiti Boga!
Prvo ubojstvo dogodilo se na samom poetku povijesti ovjeanstva. Pogledajmo i taj izvjetaj:
Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stoar, a Kajin zemljoradnik. I jednog dana Kajin prinese Jahvi rtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke,
sve poizbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda
na Abela i njegovu rtvu, a na Kajina i rtvu
njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin
veoma razljuti, i lice mu se namrgodi. I Jahve
ree Kajinu: Zato si ljut? Zato ti je lice namrgoeno? Jer ako pravo radi, vedrinom odsijeva. A ne radi li pravo, grijeh ti je kao zvijer na
pragu to na te vreba; jo mu se moe oduprijeti. Kajin pak ree svome bratu Abelu: Hajdemo van! I naavi se na polju, Kajin skoi na
brata Abela te ga ubi. (Postanak 4,2-8)
Brat je ubio brata! Kajin Abela. U emu je
bila Abelova krivnja? Ni u emu. Abel je bio
nevin. Zato ga je onda Kajin ubio? Zato to
Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu r82

tvu, a na Kajina i rtvu njegovu ni pogleda ne

svrati. Prema tome, ruka ubojice, koja je bila
podignuta na Abela, bila je zapravo podignuta
na Gospodina. Ubojstvo Abela bio je pokuaj
ubojstva Boga. Tako je sa svakim ubojstvom. U
svim vremenima. Upravo zbog toga je ta zapovijed tako stroga. Jer su posljedice strane.
Netko e moda pomisliti da je ovjek padom u grijeh izgubio Boju sliku i sve vrijednosti koje je to podrazumijevalo te da takvo shvaanje este zapovijedi nema temelja. Meutim,
koliko ovjek zaista vrijedi, najbolje je pokazao
golgotski kri. Sin Boji na kriu Golgote. Sm
Krist je najavio svoju smrt: Bog je tako ljubio
svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne
pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima
ivot vjeni. (Ivan 3,16)
ovjek je, dakle, bie za iji je ivot Bog dao
ivot svojega Sina, Gospodina Isusa Krista. Zato
je ovjekov ivot tako dragocjen. Jer je izjednaen sa ivotom Gospodina Isusa Krista. I zato
ga je Bog zatitio tom zapovijedi.
Meutim, ta zapovijed ne titi ovjeka samo
od fizikog unitenja. Sjetimo se da je Isus rekao da je samo ljubav izvrenje Zakona. Prema
tome, sve to nije ljubav, povreda je Zakona. I
povreda samoga Boga Stvoritelja. Napad na
samoga Boga. To se svakako odnosi i na tu za83

povijed. I moda ponajprije na nju. To najbolje

potvruju Isusove rijei izreene u Govoru na
gori:
uli ste da je reeno starima: Ne ubij! Tko
ubije, bit e odgovoran sudu. A ja vam kaem:
Svatko tko se ljuti na svog brata bit e odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu: Raka!, bit
e odgovoran Velikom vijeu. A tko ga nazove
luakom, odgovarat e za to u ognju paklenom. Dakle: ako donese dar svoj na rtvenik i
tu se sjeti da ti brat ima neto protiv tebe,
ostavi dar tu pred rtvenikom, hajde i najprije
se izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar
svoj! (Matej 5,21-24)
Sve to nije ljubav prema Bogu i prema blinjima, ruka je podignuta na Boga i na blinjega.

84

7. zapovijed
NE UINI PRELJUBA

Ne uini preljuba! (Izlazak 20,14)

U nekim drugim prijevodima Biblije, u Lutherovom, primjerice, ova zapovijed je prevedena rijeima: Nemoj kriti brak. I to je zaista
njezino pravo znaenje.
I ona je stroga, ali istodobno puna ljubavi.
To je zato to je brak svetinja. A zato je svetinja? Zato to ga je uspostavio Onaj tko je svet.
Kao i subotu, Bog je uspostavio brak jo u Raju. Koliko je ta zajednica sveta, pokazuje i to
to se o njoj u svetom Bojem zakonu ne govori
samo u sedmoj, ve i u desetoj zapovijedi, u
kojoj se, meu ostalim, kae: Ne poeli ene
blinjega svoga. (Izlazak 20,17)
Biblijski izvjetaj kae da i mukarac i ena
nose boanski lik iako nisu stvoreni odjednom
i na isti nain: Na svoju sliku stvori Bog ovjeka, na sliku Boju on ga stvori, muko i ensko
stvori ih. (Postanak 1,27)
Najprije je stvoren mukarac, Adam, a onda
je stvorena ena. S malim vremenskim razma85

kom. Dano je vrijeme da Adam poeli druga.

Stvoritelj je gledao i vidio da je Adam, kad su
sva stvorenja kojima je nadjenuo ime u parovima prola kraj njega, ostao sm. Vjerojatno i
pomalo alostan. ovjek nije imao nikoga slinog sebi kome bi nadjenuo ime. Stoga je Bog
rekao: Nije dobro da ovjek bude sam: nainit
u mu pomo kao to je on. (Postanak 2,18)
Toga trenutka stvaranje je nastavljeno: Tada
Jahve, Bog, pusti tvrd san na ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori
mesom. Od rebra to ga je uzeo ovjeku napravi Jahve, Bog, enu pa je dovede ovjeku. (Postanak 2,21.22)
Zapazimo rijei: pa je dovede ovjeku. U
tome trenutku izmeu mukarca i ene uspostavljena je dvostruka veza. Najprije je to bila
genetska srodnost, jer je Eva stvorena od dijela
Adamova tijela, a sad je to i duhovna veza, jer
je sm Bog doveo Evu Adamu. Nato ovjek
ree: Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od
mesa mojega! enom neka se zove, od ovjeka
kad je uzeta! (Postanak 2,23)
Uslijedio je Stvoriteljev blagoslov: I blagoslovi ih Bog i ree im: Plodite se i mnoite i
napunite zemlju, i sebi je podloite! (Postanak
1,28) Oito, bio je to blagoslov vjenanja. Prvi
brak. Sveta veza.
86

Stvoreni prema Bojoj promisli, Adam i Eva

su bili jedno tijelo (Postanak 2,24; Matej 19,5).
Ne samo jedno tijelo, oni su bili i jedna Crkva,
jer je Krist bio s njima. Na taj zakljuak upuuju rijei samoga Krista, koje e On stoljeima
nakon toga, opet u ljudskom liku, rei svojim
sluateljima: Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja meu njima. (Matej
18,20)
Eva je bila spremna sluati mua kao Gospodina, zato to je Adam bio glava svojoj eni time to je bio malo manji od Boga. Adam je,
pak, kao mu svim srcem ljubio svoju enu kao
samoga sebe, jer je ona bila dio njega. Tko
svoju enu ljubi, ljubi samoga sebe. (Efeanima 5,28) A oboma zajedno glava je bio Krist,
jer je On glava Crkve. Tu misao, koja je u raju
nala svoju punu, pravu i najiu utjelovljenost, nalazimo kod apostola Pavla:
ene neka se pokoravaju svojim muevima
kao Gospodinu, jer je mu glava ene kao to je
i Krist glava Crkve on, Spasitelj svoga Tijela!
tovie, kao to je Crkva pokorna Kristu, tako
neka budu i ene u svemu svojim muevima!
Muevi, ljubite svoje ene kao to je i Krist ljubio Crkvu, i sam sebe predao za nju, da je posveti istei je u kupelji vode uz pratnju rijei... (Efeanima 5,22-26)
87

Krist je, dakle, vjenao Adama i Evu, ali u

duhovnom smislu i On se vjenao njima kao
svojom Crkvom. Bila je to prava svadbena sveanost. Tako je bilo na poetku ljudske povijesti, tako e biti i na kraju. Biblija upravo poinje i zavrava svadbenom sveanou. O posljednjem, vjenom sjedinjenju Krista sa svojom Zarunicom pie prorok Ivan s Patmosa:
Veselimo se, kliimo od veselja i zahvalimo
Bogu, jer doe Janjetova svadba! Njegova se zarunica opremila; dano joj je da se obue u
blistav, ist lan! Lan, zapravo, oznauje pravedna djela svetih. Tada mi aneo ree: Pii: Blago
onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu
gozbu! I nadoda: Ove su rijei istinite rijei
Boje. (Otkrivenje 19,7-9)
Sve to izlazi iz toga svetog okvira, prekraj
je ove zapovijedi. ak i pogled sa eljom. Zato
je ova zapovijed nala mjesta i u Isusovom Govoru na gori: uli ste da je reeno starima: Ne
ini preljuba! A ja vam kaem da je svaki koji
s poudom pogleda enu ve u svom srcu
s njom uinio preljub. (Matej 5,27.28)
Raj je bio dom naih praroditelja jer je s
njima bio Bog. Da bi na dom danas bio raj, u
njemu mora biti Bog. Ako Jahve kuu ne gradi,
uzalud se mue graditelji. Ako Jahve grad ne
uva, uzalud straar bdi. (Psalam 127,1)
88

8. zapovijed
NE UKR ADI

Ne ukradi! (Izlazak 20,15)

I ova zapovijed je kratka i jasna. Gotovo da
joj ne treba nikakvo tumaenje. Svatko zna da
se ono to je tue ne smije uzimati ni prisvajati
bez vlasnikova doputenja. I lopov to zna. Da
ne zna, ne bi se skrivao, ne bi se maskirao, ne
bi ak ni planirao krau. Jednostavno bi uao
tamo gdje kani neto uzeti, i udio bi se ako bi
ga netko u tome sprjeavao. A to to lopov zna
da je neasno to to ini, samo je dokaz i to
vrlo jak da je pri stvaranju ovjeka Boji zakon upisan u njegov um. Tragovi toga zapisa,
dakle, jo uvijek postoje. Grijeh ga jo uvijek
nije uspio u potpunosti izbrisati.
to sve moe obuhvatiti ova zapovijed? Teko
da bismo ikada doli do kraja ako bismo poeli
sve nabrajati. Zato je i tako kratka. Ne kradi! I
time je pokriveno sve ono to je tue. Njome
su obuhvaeni ak i prekraji drugih zapovijedi, jer bi se i oni mogli nazvati kraom. Ako,
primjerice, prema prvoj zapovijedi nedovoljno
89

odajemo ast, slavu i hvalu jedinome Bogu, onda

taj dio asti, slave i hvale prisvajamo ili sebi ili
nekom drugom bogu kojega smo izmislili i
kakav god oblik da smo mu dali. Tako bi se
mogle shvatiti i rijei apostola Pavla, koje se
odnose na one koji su upoznali Boga i Njegovu
dobrotu, ali Ga nisu proslavili u svojemu srcu
niti su Mu zahvalili:
Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali
ni slavu ni zahvalnost kao Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je
nerazumno srce potamnjelo. Umiljajui da su
mudri, postali su ludi te su zamijenili slavu besmrtnoga Boga kipovima, to jest slikama smrtnog ovjeka, ptica, etveronoaca i gmazova.
(Rimljanima 1,21.23)
Slino se moe rei i za prekraj druge i
tree zapovijedi. Ako se ne klanjamo samo Bogu, nego se klanjamo slikama i kipovima, ako
uzalud uzimamo Njegovo ime, i to je svojevrsna
kraa. To je zakidanje Boga za dio slave, hvale,
zahvalnosti i asti koje smo odali drugome, a
ne Njemu.
Nemaran, nehajan i sebian odnos prema suboti, kao danu koji je Bog posvetio i rekao: Zadri li nogu da ne pogazi subotu, i u sveti dan
ne obavlja poslove... (Izaija 58,13), takoer je
prisvajanje onoga to nije nae. Tu bi moda
90

najbolje pristajale rijei iz naroda da tako krademo Bogu dane.

U opisu pete zapovijedi vidjeli smo, iz Kristovih rijei, kako su ljudi potkradali svoje stare
i nemone roditelje time to su im uskraivali
materijalnu pomo opravdavajui se da su upravo taj dio ve namijenili Bogu.
Krenje este zapovijedi Ne ubij prisvajanje je prava na neiji ivot. A nitko nema to
pravo. Ni na ivot nije u naoj vlasti, a kamoli
tui.
Gaenje sedme zapovijedi, koja uva i na i
tui brak, upravo je obostrana kraa. S jedne
strane pokraden je tui brak za branog druga
i njegovu ljubav, a s druge strane na brak, jer
smo sebe oteli naemu branom drugu i uskratili mu ljubav.
Ne svjedoi lano na blinjega svoga! (Izlazak 20,16) deveta je zapovijed. I lano svjedoenje ima dvostruke posljedice. Ono rui tui i
na ugled. I to je kraa.
Deseta zapovijed je dana da bi se kraa suzbila u korijenu, jer kae: Ne poeli ... ita to
je blinjega tvoga! (Izlazak 20,17)
to bismo onda mogli zakljuiti o ovoj zapovijedi? Ono isto to i na poetku: Ne kradi!
Ili: Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe.
(Marko 12,31)
91

9. zapovijed
NE SVJEDOI LA NO...

Ne svjedoi lano na blinjega svoga!

(Izlazak 20,16)
Rekli smo da je Bog treom zapovijedi u
Zakonu zatitio svoje ime, a time i svoj ugled,
ast i dostojanstvo. Osmom zapovijedi Bog eli
zatititi ime naega blinjeg, a time i njegov
ugled, ast i dostojanstvo. Potujui tu zapovijed, istodobno titimo svoje ime, svoj ugled, svoju ast i svoje dostojanstvo. Jer svako lano svjedoenje na blinjega lano je svjedoenje na
nas same. Ne moemo laui krnjiti ugled blinjega, a istodobno ne krnjiti svoj ugled. Ne moemo blatiti druge, a da nam ruke, ili barem
rukavice (inimo li to u rukavicama) ostanu iste. Netko je dobro rekao da kad na nekoga
upiremo prstom optuujui ga, tri prsta u istome trenutku pokazuju na nas.
Da bismo mogli znati svu teinu ove zapovijedi, moramo najprije znati tko je otac lai. Ako
to znamo, znat emo ija su djeca oni kojima
istina nije sveta i ijim su duhom nadahnuti.
92

Osuujui jednom prigodom svoje nevjerne

i nepokorne sluatelje, Isus im je otkrio tko je
njihov otac: Vi imate avla za oca i hoete da
vrite elju oca svoga. On bijae ubojica ljudi
od poetka i nije stajao vrsto u istini, jer u
njemu nema istine. Kad god govori la, govori
svoje vlastito, jer je laac i otac lai. (Ivan 8,44)
Prema tome, onaj tko lae, izravno kri ovu
i prvu zapovijed, jer mu Bog nije vie Otac.
Znajui to, moemo samo zamisliti kako Bog
gleda na la. Ali ne trebamo zamiljati. I tu imamo biblijsku objavu:
est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih
je gnusoba njegovu biu: ohole oi, laljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje
smilja grene misli, noge koje hitaju na zlo,
laan svjedok koji iri lai, i ovjek koji zamee
svae meu braom. (Izreke 6,16-19)
Boji gnjev kad-tad sustie lanog svjedoka.
Jer u lai su kratke noge. Ne mogu utei. Tako
kae narod. Slino kae i Boja rije: Laljiv
svjedok ne ostaje bez kazne, i tko iri lai, nee
utei. (Izreke 19,5)
Mnogi se slue laima zbog nepravednog dobitka, nesvjesni da je i to jedan od smrtnih grijeha: Blago steeno jezikom laljivim nestalna je ispraznost onih koji trae smrt. (Izreke
21,6)
93

Takvi nee ui u grad spasenja, u nebeski

Jeruzalem, jer stoji zapisano: Nita neisto nikada nee u nj ui: nijedan koji ini to je odurno i lano, ve samo oni koji stoje upisani u
Janjetovoj knjizi ivota. (Otkrivenje 21,27)
Stoga smo pozvani odbaciti la: Zato odbacite la i govorite istinu svaki sa svojim blinjim, jer smo udovi jedni drugih! (Efeanima
4,25)
Isus je rekao da je On put, istina i ivot (Ivan
14,6). Prema tome, onaj tko kri ovu zapovijed,
ide putom lai koji vodi u smrt.

94

10. zapovijed
NE POELI...

Ne poeli kue blinjega svoga! Ne poeli ene blinjega svoga; ni sluge njegova,
ni slukinje njegove, ni vola njegova, ni
magarca njegova, niti ita to je blinjega
tvoga! (Izlazak 20,17)
Na prvi pogled moda izgleda da je ova zapovijed manje vana u odnosu na druge. Ili ak
da uope nije vana. Malo se o njoj govori. Rijetko se navodi. Ali nije tako. Ona je vrlo vana.
Prekraj te zapovijedi slobodno moemo nazvati startnom pozicijom za smrt. Od nje se polazi
u smrt. Jer evo to kae apostol Jakov: ... svakoga napastuje njegova vlastita pouda. Ona ga
izvlai i mami. Zatim pouda, poto zane, raa grijeh, a grijeh, kad je gotov, raa smrt.
(Jakov 1,14.15)
elja grijeh smrt.
Sve poinje eljom, a zavrava smru. Ono
izmeu zove se grijeh. Zato zapovijed kae: Ne
poeli! Ali zapazimo neto vrlo zanimljivo. Ta
zapovijed nas ne ograniava u potpunosti. Ona
95

samo kae: Ne poeli ... ita to je blinjega

tvoga! Dakle, samo blinjega. Prema tome, ono
to ne pripada blinjemu, moemo poeljeti. A
to to ne pripada blinjemu, pripada Bogu. Ono
to je Boje, dakle, moemo poeljeti. I trebamo poeljeti. I na nau sreu ono nam se jo i
nudi da ga poelimo. Sjetimo se Isusovih rijei:
Zato najprije traite kraljevstvo Boje i njegovu pravednost, a to e vam se nadodati! (Matej
6,33)
Zatim kae: Molite, i dat e vam se! Traite,
i nai ete! Kucajte, i otvorit e vam se! (Matej
7,7)
I udi se: A tko bi od vas, koji je otac, ako
bi ga sin zamolio kruha, pruio mu kamen? Ili
ako bi ga zamolio ribu, pruio mu mjesto ribe
zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pruio mu
tipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, moete
davati svojoj djeci dobre darove, koliko e vie
Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga
mole! (Luka 11,11-13)
Dakle, kao to od zemaljskog oca smijemo
traiti i moemo oekivati ono to nam treba,
tako i od nebeskog Oca smijemo traiti i moemo oekivati dobre darove. I to jo vee.
Kao krani svjesni smo da nam je Bog dao
ono to Mu je najmilije: Da, Bog je tako ljubio
svijet da je dao svoga jedinoroenoga Sina da
96

ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, ve da ima

ivot vjeni. (Ivan 3,16)
Budui da nam je Bog dao ono to Mu je
najmilije, spreman je sve nam darovati: On koji
ak nije potedio vlastitog Sina, ve ga predao
za sve nas, kako nam nee dati sve ostalo s
njime? (Rimljanima 8,32)
U davanju se pokazala spasonosna milost Boja. Ne u uzimanju. I ona ima odreeni cilj: Ba
se tim oitova milost Boja u svoj spasiteljskoj
snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odreemo bezbonosti i svjetskih pouda te ivimo
umjereno, pravedno i pobono u ovom svijetu
kao ljudi koji iekuju blaeno ispunjenje nade,
naime, pojavu sjaja velikoga Boga, naega Spasitelja, Isusa Krista. (Titu 2,11-13)
Samo onaj tko je podignuo pogled prema
Nebu, ekajui blaenu nadu i pojavu sjaja velikoga Boga i Spasitelja naega Isusa Krista, moe
se odrei bezbonosti i elja ovoga svijeta. Samo takav nee poeljeti nita to je blinjega
njegova!

97

DESET ZAPOVIJEDI
U NOVOM ZAVJETU

Unato Isusovoj izriitoj izjavi da nije doao

ukinuti Zapovijedi, nego ih ispuniti, neki smatraju da su one samo dio Staroga zavjeta i da se
ne mogu nai u Novom zavjetu. Pogledamo li
pomnjivije, vidjet emo da veinu zapovijedi
Isus navodi. One koje On ne navodi, moemo
nai kod Njegovih sljedbenika, to je vrlo vano,
jer i to pobija tvrdnju bezakonika da su apostoli
nakon kria odbacili Zakon kao nepotreban teret. Tako pada u vodu njihova tvrdnja da je Isus
na kriu ukinuo Zapovijedi.

Prva zapovijed
Isus odgovori: Prva glasi: uj, Izraele: Gospodin Bog na jest jedini Bog. Ljubi Gospodina
Boga svoga svim srcem svojim, svom duom
svojom, svom pameti svojom i svom snagom
svojom! (Marko 12,29.30)
Kao to vidimo, prvu zapovijed Isus tako i
naziva prvom. Tonije, prvom od svih. To
znai da i dalje postoji prva te da i dalje postoje
98

sve ostale zapovijedi. Prema tome, niti je On

ukinuo prvu, niti je ukinuo sve ostale zapovijedi.
Da je kojim sluajem ukinuo sve ostale, a samo
prvu ostavio, onda bi prvu zapovijed vjerojatno nazvao jedinom preostalom.

Druga zapovijed
Budui da potjeemo od Boga, ne smijemo
drati da je Boanstvo slino zlatnoj, srebrnoj
ili kamenoj stvari tvorevini ljudskog umijea
i mate. (Djela 17,29)
To su rijei apostola Pavla. Obratimo pozornost na njih. Mi smo rod Boji. To znai da smo
podignuti na razinu odakle bi svako nae pogreno miljenje o Bogu znailo na duhovni
pad. Neizbjeiv pad. Jer ako imamo pogreno
miljenje o Bogu, nismo u rodu s Njim. Zato ne
smijemo drati da je Boanstvo slino zlatnoj,
srebrnoj ili kamenoj stvari. Nismo u rodu sa zlatom, srebrom ili kamenom. Rod smo Boji.

Trea zapovijed
Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim
Desettisuama da sudi svima i da kazni sve bezbonike za sva njihova bezbona djela koja bezbono poinie i za sve uvredljive rijei koje
99

oni, bezboni grenici, izgovorie protiv njega!

(Juda 14.15)
Tako je, prema rijeima apostola Jude, govorio Henok, sedmi patrijarh poslije Adama, gledajui u viziji Kristov drugi dolazak. To znai da
je ta zapovijed bila poznata znatno prije Sinaja,
od samoga poetka povijesti ovjeanstva, i da
e vrijediti do Kristova drugog dolaska. Da je
ukinuta, kako bi to eljeli protivnici Zakona,
onda bi svakako bilo reeno dokle je vrijedila.
Ako je vrijedila do kria, a na kriu je ukinuta,
onda su od kria pa do Kristovog drugog dolaska osloboeni suda svi oni koji su govorili protiv Njega. tovie, ne mogu se smatrati ni bezbonim grenicima. udne li filozofije! Jo e
se smatrati pravednima za rune rijei protiv
Boga!

etvrta zapovijed
Tada im nastavi: Subota je stvorena radi
ovjeka, a ne ovjek radi subote. Stoga je Sin
ovjeji gospodar i subote. (Marko 2,27.28)
To su rijei Gospodina Isusa Krista, Gospodara subote: subota je stvorena radi ovjeka!
Prema tome, napad na subotu ima dvostruki
karakter to je napad na Gospodara subote i
napad na ovjeka zbog kojega je subota stvore100

na. Niti se eli dobro Gospodaru, niti se eli

dobro ovjeku. A budui da napad dolazi od
ovjeka, znai da ni napada sm sebi ne eli
dobro. Koji um moe shvatiti to bezumlje?!

Peta zapovijed
Potuj oca i majku! (Matej 19,19)

esta zapovijed
Ne ubij! (Matej 19,18)

Sedma zapovijed
Ne ini preljuba! (Matej 19,18)

Osma zapovijed
Ne ukradi! (Matej 19,18)

Deveta zapovijed
Ne svjedoi lano! (Matej 19,18)

Deseta zapovijed
Ne poeli! (Rimljanima 7,7)
101

Petu, estu, sedmu, osmu i devetu zapovijed

nali smo i kod Krista, desetu kod apostola Pavla. Dodue, moemo i desetu nai kod Krista
u Njegovu Govoru na gori: uli ste da je reeno
starima: Ne ini preljuba! A ja vam kaem da
je svaki koji s poudom pogleda enu ve u
svom srcu s njom uinio preljub. (Matej
5,27.28) Ali naveli smo Pavla, jer je on izravno
navodi.
Sve to nam pokazuje da Zakonodavac nikad
nije dvojio o svojemu Zakonu. Niti o jednoj kovrici iz Zakona. itali smo: Zakon je bez sumnje
svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.
(Rimljanima 7,12) Zakon odraava Zakonodavevu svetost, pravednost i dobrotu. Bezakonici
ne mare za to. Dvojei o postojanju Zakona,
nisu ni svjesni da dvoje o postojanju samoga
Zakonodavca i Njegove svetosti, i pravednosti i
dobrote. Naalost, na svoju tetu i na svoju pogibelj.

102

KRISTOV ODNOS PREMA

ZAKONU

Kakav je bio Kristov odnos prema Zakonu,

najbolje se moe zakljuiti na temelju Njegovih
izjava danih u razliitim povodima i u razliitim prigodama. Svima onima koji su pogreno
shvatili Njegovu misiju, sm Krist kae:
Nemojte misliti da sam doao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih ukinem, ve da
ih ostvarim. Jer, zaista, kaem vam, dok opstoji
nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrica
slova iz Zakona sigurno nee nestati, a da se sve
ne ostvari. Stoga, tko god prekri i jednu od
ovih i najmanjih zapovijedi i naui druge da
tako rade, bit e najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok e onaj koji ih bude vrio i nauavao
biti velik u kraljevstvu nebeskom. (Matej 5,1719)
Ni pitanje koja je zapovijed najvea u Zakonu nije ostalo bez odgovora:
Tada se priblii neki knjievnik koji je uo
njihovu prepirku. Videi da im je dobro odgovorio, upita ga: Koja je prva od svih zapovijedi? Isus odgovori: Prva glasi: uj, Izraele: Gos103

podin Bog na jest jedini Bog. Ljubi Gospodina

Boga svoga svim srcem svojim, svom duom
svojom, svom pameti svojom i svom snagom
svojom! Druga je ova: Ljubi blinjega svoga kao
samoga sebe! Druge zapovijedi vee od ovih
nema. (Marko 12,28-31)
Prema Kristovim rijeima, vanost tih zapovijedi je velika: O tim dvjema zapovijedima
ovisi sav Zakon i Proroci. (Matej 22,40)
Nikakva kunja nije mogla zbuniti Isusa. I
tada je isticao vanost Zakona: Tada, najedanput, ustade neki uitelj Zakona te ga zapita, u
nakani da ga kua: Uitelju, to moram initi
da batinim ivot vjeni? to stoji odgovori
mu pisano u Zakonu? to tamo ita? Ljubi
Gospodina Boga svoga odgovori svim srcem
svojim, svom duom svojom, svom snagom svojom i svom pameu svojom a svoga blinjega
kao samoga sebe! Ree mu Isus: Pravo si odgovorio! To vri pa e ivjeti! (Luka 10,2528)
Dranje zapovijedi je prijeko potrebno za
ulazak u vjeni ivot, jer samo ono pokazuje da
je vjera iva. Tako moemo zakljuiti da je poslunost, odnosno dranje Bojeg zakona, uvjet
spasenja. Znam da se neki krani nee sloiti
s time i da e ga opisati kao puki legalizam, ali
oni vjerojatno nisu itali Kristove rijei to ih je
104

uputio nekom mladom ovjeku, ili ih barem

nisu razumjeli:
Zato me pita o onome to je dobro?
odgovori mu. Samo je jedan Dobri. Ako hoe
ui u ivot, vri zapovijedi! Koje? upita ga.
Ne ubij! odgovori mu Isus. Ne ini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoi lano! Potuj oca i
majku! i Ljubi svoga blinjega kao samoga sebe! (Matej 19,17-19)
Oni koji ne shvaaju vanost dranja zapovijedi i oslanjaju se samo na vjeru bez poslunosti, ne shvaaju nemo svoje vjere. Za njihovu
sudbinu zabrinut je i apostol Jakov: to koristi,
brao moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djel
nema? Zar ga vjera moe spasiti? ... Kao to je
tijelo mrtvo bez due, tako je i vjera mrtva bez
djela. (Jakov 2,14.26)
Oni, dakle, ija je vjera zbog neposlunosti
Bojem zakonu bez djela, dakle i mrtva, trebali
bi se trgnuti kad proitaju Kristove rijei koje
smo ve naveli, a ija se vanost ne moe dovoljno naglasiti:
Nee svaki koji mi govori: Gospodine, Gospodine! ui u kraljevstvo nebesko, nego onaj
koji vri volju moga nebeskog Oca. Mnogi e
mi u onaj dan rei: Gospodine, Gospodine, zar
nismo pomou tvoga imena prorokovali, pomou tvoga imena izgonili zle duhove, pomou
105

tvoga imena udesa inili? Tada u im kazati:

Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene,
zlotvori! (Matej 7,21-23)
to uoavamo? Moemo se neprestano moliti i govoriti Gospodine! Gospodine!, ali to
nije dovoljno za spasenje. To nije jedini uvjet.
Moemo prorokovati, izgoniti zle duhove i initi udesa, ali to nije dovoljno za spasenje. Mnogi e se na to pozivati u onaj dan, u posljednji
dan, kad budu stajali pred Gospodarom svemira, i govorit e da su sve to inili u Njegovo
ime, ali e im On odgovoriti: Nikad vas nisam
poznavao. Odlazite od mene, zlotvori! (Matej
7,23)
Mnoge Crkve danas istiu da se u njihovim
redovima prorokuje, da se izgone zli duhovi i
ine razna udesa. I to u Kristovo ime. Ali to
nije dokaz niti je mjerilo je li neka Crkva prava
ili nije. Sve se to moe initi u Kristovo ime, ali
ne i u Kristovoj sili. Pravo mjerilo je potuje li
se u njoj Boji zakon. Kristova sila se ne daje
onima koji ine bezakonje!
Protivljenje Bojemu zakonu apostol Pavao
naziva tenja tijela: Zato je tenja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Bojem zakonu niti to moe. (Rimljanima 8,7)
U trenucima najvee kunje Isus je istaknuo
vanost dranja prve zapovijedi: Stoji pisano:
106

Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu

jedinom slui! (Luka 4,8)
Svoju vlast nad Zakonom, posebice nad etvrtom zapovijedi, Isus je istaknuo rijeima: Tada im nastavi: Subota je stvorena radi ovjeka,
a ne ovjek radi subote. Stoga je Sin ovjeji
gospodar i subote. (Marko 2,27.28)
U tome istom smislu mogli bismo kazati da
je subota bila stvorena i radi Krista onda kad je
bio ovjek. A da je to zaista tako, potvruje
nam evanelist Luka koji je zapisao da je Isus
redovito svetkovao subotu i dolazio u sinagogu
na bogosluje: Doe u Nazaret gdje je odrastao te po svom obiaju u subotu ue u sinagogu. (Luka 4,16)
Kao u Isusovo doba, tako je, naalost, i danas
mnogima vie stalo do tradicije, do obiaja otaca, nego do Bojeg zakona: On im odgovori:
A zato vi krite Boju zapovijed zbog svoje
predaje? Jer Bog je rekao: Ispuni svoje dunosti
prema ocu i majci! i Tko prokune oca ili majku,
neka se smru kazni! A vi kaete: Tko god rekne ocu ili majci: Ono ime bih ti mogao pomoi posvetni je dar, taj je sigurno slobodan od
dunosti prema ocu i majci. Tako ukidoste zapovijed Boju zbog svoje predaje. Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao prorok Izaija rekavi: Ovaj me narod tuje usnama, a srce mu je
107

daleko od mene. Uzalud misli da me tuje dok

nauava kao moju nauku zapovijedi ljudske!
(Matej 15,3-9)
O nepropadljivosti i neprolaznosti Zakona
Isus kae: Lake da prou nebo i zemlja nego
da propadne jedna kovrica iz Zakona. (Luka
16,17)
Zemaljski sud i nebeski Sud drukije shvaaju ubojstvo. To se moe najbolje vidjeti iz
Isusovih rijei:
uli ste da je reeno starima: Ne ubij! Tko
ubije, bit e odgovoran sudu. A ja vam kaem:
Svatko tko se ljuti na svog brata bit e odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu: Raka! bit
e odgovoran Velikom vijeu. A tko ga nazove
luakom, odgovarat e za to u ognju paklenom. Dakle: ako donese dar svoj na rtvenik i
tu se sjeti da ti brat ima neto protiv tebe,
ostavi dar tu pred rtvenikom, hajde i najprije
se izmiri s bratom, pa onda doi i prinesi dar
svoj! (Matej 5,21-24)
Sedma zapovijed je nala mjesta i u Isusovom Govoru na gori: uli ste da je reeno starima: Ne ini preljuba! A ja vam kaem da je
svaki koji s poudom pogleda enu ve u svom srcu s njom uinio preljub. (Matej 5,27.28)
Krist nam je dao i najbolji savjet kako ispuniti Zakon: Sve to elite da ljudi ine vama,
108

inite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci. (Matej 7,12)

Koliko je ljubav vana za ispunjenje Zakona,
pokazuje to to ju je Isus iskazao u obliku zapovijedi: Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao to sam ja ljubio vas, ljubite
i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan
prema drugome, po tom e svi upoznati da ste
moji uenici. (Ivan 13,34.35)
Koliko ljubimo Gospodina, najbolje pokazuje to kako drimo Njegove Zapovijedi: Kao to
je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio.
Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ete u mojoj
ljubavi ako budete vrili moje zapovijedi, kao
to sam i ja vrio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi. Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaa bude
potpuna! (Ivan 15,9-11)
Isus je kazao i ovo: Ako me ljubite, vrit
ete moje zapovijedi. (Ivan 14,15)
I opet: Tko pozna moje zapovijedi i vri ih,
taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega e ljubiti
Otac moj, i ja u ga ljubiti i objaviti mu samog
sebe! (Ivan 14,21)
Zato je apostol Pavao napisao: Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon. (Rimljanima 13,10)

109

KNJIGA KOJA LETI

Jedna od najuzbudljivijih vizija koja je zapisana u Starom zavjetu nalazi se u Knjizi proroka
Zaharije. Ono to je prorok vidio i uo, trebalo
je potresti srca Izraelaca i natjerati ih na ozbiljno razmiljanje o Bogu i o svojemu odnosu prema Njemu. Pogledajmo to je to proroku Zahariji bilo otkriveno:
Podigoh opet oi i vidjeh: leti svitak knjige.
Aneo me upita: to vidi? Odgovorih: Vidim
svitak knjige gdje leti: duina joj je dvadeset
lakata, a irina deset. On mi tad ree: To je
prokletstvo koje e zahvatiti svu zemlju; odsad,
svaki koji krade bit e po njem izgnan odavde,
i svaki koji krivo prisee bit e po njem odavde
protjeran. Ja u ga izvesti rije je Jahve nad
vojskama da ue u kuu lupeu i u kuu
onome koji se krivo kune mojim imenom, te da
boravi usred njegove kue i uniti je skupa s
njenim drvljem i kamenjem. (Zaharija 5,1-4)
To je cijela vizija. Kratka, ali sadrajna i strana. Strana u svojoj poruci. Dovoljno strana
da natjera Boji narod na razmiljanje i samoispitivanje.
110

Proroku je bilo dano da vidi neobian prizor

knjigu koja leti. U to doba, kao to je poznato,
knjige nisu izgledale kao to danas izgledaju.
Nisu se mogle listati, trebalo ih je razmatati.
Imale su oblik svitka, dakle samo dvije strane.
I ta je knjiga bila takva. Ali razmotana. Otvorena. I golema. Dvadeset lakata dugaka i deset
lakata iroka. Lakat je bio mjera za duinu i
odreivao se prema veliini vladareva lakta. Prosjeno je iznosio oko pola metra. Dakle, ta knjiga bila je dugaka deset metara, a iroka pet
metara. Ukupno pedeset kvadratnih metara. Dok
je prorok zaueno promatrao kako ta knjiga
neobine veliine leti, zauo je Boji glas: To
je prokletstvo koje e zahvatiti svu zemlju. (Zaharija 5,3)
Knjiga se, dakle, zvala Prokletstvo. Prokletstvo koje je silo na ovu Zemlju. Nastavak retka
otkriva sadraj te knjige: ... odsad, svaki koji
krade bit e po njem izgnan odavde, i svaki koji
krivo prisee bit e po njem odavde protjeran.
(Zaharija 5,3)
Koja bi to knjiga mogla biti, u kojoj se na
jednoj strani zabranjuje kraa, a na drugoj krivokletstvo? Biblija poznaje samo jednu koja je
istovjetna s njom. Nema druge knjige takvog
sadraja osim Bojega zakona. Jer Zakon kae:
Ne kradi i Ne uzimaj uzalud imena Jahve,
111

Boga svoga, jer Jahve ne oprata onome koji

uzalud izgovara ime njegovo.
Prorok kae da je dovoljan prekraj jedne ili
druge zapovijedi pa da prokletstvo doe na kuu onoga tko prestupa Boji zakon i da je satre.
Tko god, dakle, grijei u jednome, kriv je za
sve. Tu misao nalazimo i kod apostola Jakova:
Uistinu, ako tko vri sav Zakon, a pogrijei
samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj
koji je rekao: Ne ini preljuba! rekao je i: Ne
ubij! Ako ne uini preljuba, a ubije, postaje
prijestupnik Zakona. (Jakov 2,10.11)
Godinama sam imao runi sat koji mi je bio
veoma drag. Odjednom je poeo preskakati. I
to po itav sat. Neko vrijeme sam ga vraao, ali
sam shvatio da tako ne moe zauvijek. Odnio
sam ga uraru i on je ustvrdio da se na jednom
zupaniku slomio jedan zubac. Samo jedan zubac, pomislio sam, i sat pokazuje pogreno vrijeme. Lano vrijeme. Nije li tako i u naemu
duhovnom ivotu? Zovemo se krani, ali ako
krimo samo jednu zapovijed, pokazujemo da
nismo u potpunosti krani, odnosno da smo
lani krani.
Prema tome, svaki prekraj Bojih zapovijedi, bilo koje od njih, ini tu knjigu prokletstvom. Pogledajmo kako bi to bilo kod prve
zapovijedi. itali smo: svime to stavljamo iz112

nad Boga, krimo Njegovu prvu zapovijed, a to,

naravno, donosi prokletstvo: Ovako govori Jahve: Proklet ovjek koji se uzdaje u ovjeka, i
slabo tijelo smatra svojom miicom, i ije se
srce od Jahve odvraa. Jer on je kao dra u
pustinji: ne osjea kad je srea na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj,
nenastanjenoj. (Jeremija 17,5.6)
Zato su proroku u viziji pokazane samo dvije zapovijedi? Zar ostale nisu vane? Sve zapovijedi su itekako vane! Ali te dvije su oito u
to doba najvie gaene. A kakvo je nae doba?
Nema sumnje, kao i Zaharijino. I danas lupei
i krivokletnici uzimaju sve vie maha. A knjiga?
Gdje je ona danas? Leti li? Svakako da je i danas, kao nekad, izila kao prokletstvo na svu
Zemlju i leti. Pogledajmo samo oko sebe. Zar
nije i u naoj blizini pala na neiju kuu i satrla
je? Ne u doslovnom smislu, da je sruila zidove
i sravnila ih sa zemljom, ali zar nije sa sobom
na ponekoj kui ostavila zapis u obliku smrtovnice i ugasila neije potomstvo?
Oni koje Jahve blagoslovi, batinit e zemlju, a koje prokune, bit e zatrti. (Psalam 37,22)
Zato posluajmo savjet vjernog Bojeg svjedoka:
Nemoj se estiti na opake, zavidjet nemoj
pakosnicima: kao trava brzo se osue, ko mlada
113

zelen brzo uvenu. U Jahvu se uzdaj i ini dobro, da smije stanovati u zemlji i ivjeti u miru. Sva radost tvoja neka bude Jahve: on e
ispuniti elje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove
svoje, u njega se uzdaj, i on e sve voditi. Pravda
e tvoja zasjati ko svjetlost i tvoje pravo ko sunce podnevno. Smiri se pred Jahvom i njemu se
nadaj, ne esti se na onog koji ima sree, na
ovjeka koji spletke kuje. Stiaj svoj gnjev i ostavi
se srdbe, ne esti se da zlo ne uini. Jer e
biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, batinit e zemlju. Jo malo i nestat e bezbonika:
mjesto e njegovo traiti, a njega vie nema.
Zemlju e posjedovati krotki, obilje mira oni
e uivat. (Psalam 37,1-11)
Knjiga i dalje leti. I dalje se zove Prokletstvo
za one koji bi je zgazili i koji je gaze. Zato je
mudro posluati Propovjednikove rijei: ujmo
svemu zavrnu rije: Boj se Boga, izvruj njegove zapovijedi, jer to je sav ovjek. Jer sva
e skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti
na sud. (Propovjednik 12,13.14)
Nita se ne moe skriti pred nebeskim Sucem. Nijedno djelo, nijedna tajna. Proroku Danielu u viziji je pokazano da je nebeski Sud ve
poeo:
Gledao sam: Prijestolja bijahu postavljena i
Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snije114

ga; vlasi na glavi kao ista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i tokovi kao arki
oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuu tisua sluahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvorie.
(Daniel 7,9.10)
Knjige su se otvorile. A u njima je sve zapisano. Svako djelo, svaka rije, svaka tajna. Meu
tim knjigama nalazi se i Knjiga koja leti. Po njoj
se sudi. Za one koji je kre zove se Prokletstvo,
za one koji ju potuju zove se Zakon slobode.
Da bismo bili slobodni, apostol Jakov nam savjetuje: Govorite i radite kao ljudi koji imaju
biti sueni po zakonu slobode! (Jakov 2,12)
U posljednje doba povijesti ovjeanstva mali
dio kranstva odlikovat e se upravo dranjem
Bojega zakona. Zbog toga e biti meta Sotoninih napada: Tada, obuzet gnjevom protiv ene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina
potomstva, protiv onih koji vre Boje zapovijedi i uvaju Isusovo svjedoanstvo. (Otkrivenje
12,17)
Zmija u Bibliji ima negativno i zlo znaenje.
Simbol je Sotone (Otkrivenje 12,9). ena je simbol Crkve, kranske Crkve. Prema tome, Sotonin gnjev je usmjeren na Crkvu, na kranstvo
u cjelini, ali mu je cilj pobiti se s ostatkom, s
onim malobrojnima koji u okviru kranstva dr115

e Boje zapovijedi. Biblija ih naziva svetima:

Na tome se temelji postojanost svetih koji uvaju Boje zapovijedi i vjeru u Isusa. (Otkrivenje 14,12)
Sveti su meta napada, ali ne trebaju se bojati
Zmijina gnjeva, jer je Onaj u kojega nepokolebljivo vjeruju rekao: Ja sam s vama u sve vrijeme do svretka svijeta. (Matej 28,20)
Dranje Zakona izvor je blagoslova i napretka:
Blago ovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grenikom i ne sjeda u zbor
podrugljivaca, ve uiva u Zakonu Jahvinu, o
Zakonu njegovu misli dan i no. On je ko stablo
zasaeno pokraj vd tekuica to u svoje vrijeme plod donosi; lie mu nikad ne vene, sve
to radi dobrim urodi. (Psalam 1,1-3)
Onaj kome je omilio Boji zakon, kao i drvo
kraj potoka donosi svoj rod: Naprotiv, plod su
Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost,
dobrota, vjernost, krotkost, uzdrljivost. Protiv
ovih ne postoji zakon. (Galaanima 5,22.23)
Rod Duha oslobaa ovjeka osude Zakona, a
ne dranja Zakona.

116

BILJEK A O PISCU

Zvonimir Kosti Palanski roen je u Beloj Palanci, u Srbiji, 1948. godine. kolovao se
u Niu i Beogradu, gdje je na Filolokom fakultetu diplomirao germanistiku. Magistrirao je teologiju.
Knjievnim i prevoditeljskim radom bavi se
skoro etrdeset godina. Poznat je kao pjesnik iz
itanke, a kao pjesnik za djecu zastupljen je u
desetak antologija. Mnoge pjesme su mu prevedene na vie europskih jezika.
Dosad je objavio 46 knjiga, od ega 21 s
podruja teologije. Neumoran je istraiva Biblije ili Svetog pisma i predani pisac apologetskih
knjiga kojima itatelje upozorava na izvorni kranski nauk.
Uspjeno se bavi i kiparstvom. Skulpture izlae u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nagrade
za skulpturu Europske udruge za idovsku kulturu, u Parizu 2006.
Status slobodnog umjetnika ima od 1995. godine. ivi i stvara u Niu.

117

K AZALO

Uvodna rije ................................................... 5

Objava Zakona na Sinaju ................................ 9
1. zapovijed .................................................. 18
2. zapovijed .................................................. 38
3. zapovijed .................................................. 50
4. zapovijed .................................................. 58
5. zapovijed .................................................. 73
6. zapovijed .................................................. 78
7. zapovijed .................................................. 84
8. zapovijed .................................................. 89
9. zapovijed .................................................. 92
10. zapovijed ................................................ 95
Deset zapovijedi u Novom zavjetu .............. 98
Kristov odnos prema Zakonu .................... 103
Knjiga koja leti ........................................... 110

118

119