You are on page 1of 17

Caldern de la Barca

Povodom izvedbe njegove drame


La devocion de la Cruz*
1. IVOT CALDERONA DE LA BARCA

Don Pedro Calderon de la Barca sin je p a n j o l s k o g


naroda, onog naroda, koji se medu svim narodima Evrope odlikuje nekom osebujnou. Nastavi od mjeavine Rimljana i Gota
imao se kroz stoljea boriti za svoju lijepu i dragu domovinu i
milu kransku vjeru s muslimanskim Arapima ili Maurima,
tuom semitskom, visoko obrazovanom rasom. Bila je to neviena
borba, koja je u srcima vruih panjolaca razvila vjerski zanos i
viteki osjeaj, dvije znaajke, koje do danas rese pravog panjolca. Tek to su Mauri bili svladani, otkrivena bude Amerika,
a panjolci dooe u dodir s novim narodima i rasama, s prastanovnicima daleke Amerike. Zar je to moglo ostati bez utjecaja
na panjolski karakter? Dodir s Arapima iz dalekog Istoka i dodir
s uroenicima dalekog Zapada obogatio je panjolsku duu i kulturu
novim, drugim nepoznatim tekovinama. panjolska se digla do
velevlasti i visoke kulture. Postala je carstvo, gdje sunce nikada
ne zapada. U tom je carstvu ivio puk katoliki i puk viteki,
jedinstven u vjeri, obiajima i ivotu.1
Vladajui jezik ovoga naroda bio je kastilski. Jezgra toga
jezika bila je romanizirana latintina, kojoj su pridole gotske i
arapske primjese stvorivi tako jezik pun snage i blagoglasja,
pun plemenitosti i eufonije. Lijepo pie C. A. Dohrn: panjolski
* Hrv. kat. kasino u Zagrebu odvaio se na smiono djelo. Nakon priprave od jedne godine dana dao se da izvede jedno visoko umjetniko i
teko dramsko djelo najveeg panjolskog dramskog pjesnika (La devocion de la Cruz; Pobonost Kriu} od don Pedra Calderona de la Barca.
To je bio povod, te je pisac ovih redaka, koji je sluajno ovo Calderonovo djelo preveo na hrvatski, za poduku izvadjaa i slualaca sastavio
radnju o ivotu i djelima Calderona de la Barca uope, a o pomenutoj drami napose.
Budui da je kod nas o Calderonu uope malo struno pisano i jer
su Calderonova djela nama Hrvatima dosada nepristupana, a bilo bi dobro, da se za nae brojne euharistijske kongrese prevede ili preradi koja od
Calderonovih Svetotajstvenih igara (Autos sacramentales), to radi ire publike donosimo radnju u ovom odlinom listu.
1
Paul Stiegele: Calderon und seine Werke u djelu Reden und
Skizzen vermischten Inhalts. Rottenburg, 1906. St. 140 ss.

96

je jezik divna korintska mjed, skovana od latintine s karakteristinim primjesama gotskog i arapskog idioma. Potrebno je muziki roeno uho i brino prouavanje lingvistike eufonije, da
se potpuno outi sva muzika kastilskog narjeja.2
U tom ambijentu rodio se dne 17. januara 1600. pjesnik
Don P e d r o C a l d e r o n de la B a r c a u Madridu od aristokratske obitelji Don Diega Calderona de la Barca y Barreda.
Obitelj Calderona potjee iz Carrieda na podnoju Burgosa, odakle potjee i obitelj velikog predasnika pjesnikova Lope de
Vega (15621635). Majka mu se zvala Donna Maria de Henao
y Riano (ili kako drugi vele Lianno), u rodu s obitelju Infanta od
Asturije. Rodna je kua pjesnikova bila strogo katolika i pobona.
Don Pedro je imao dva brata: starijeg Don Diega i mlaeg Don
Jose-a, te sestru Doroteju, koja je stupila u samostan sv. Klare
u Toledu.3
Kao djeaka od devet godina dadoe roditelji Don Pedra
na odgoj u isusovaki kolegij u Madridu, gdje je uio gimnazijske
nauke: gramatiku, retoriku i poetiku, pa je sve svoje vrnjake
nadvisio otrinom uma. Poput drugih velikih mueva zavolio je
Don Pedro svoje odgojitelje Padres de la Compania, pa ih se
i kasnije, kako se vidi iz njegovih djela,4 s najveom harnou i
poitanjem sjeao. Ve kao desetgodinji gimnazijalac sastavio
je sa svoja dva druga5 dramu E1 mejor amigo el muerto, a u
13. godini napisao je sam dramu El carro del cielo o San Elias.
Drame se nisu sauvale.
God. 1615. poe Calderon kao 15 godinji mladi na sveuilite u S a l a m a n c u . Salamanca je bila tada, kako kae
2 C. A. Dohm: No hay burlas con el amor. Lustspiel von Pedro
Calderon de la Barca. Stettin, 1880. Str. 158.
Prvo vrelo za biografiju Calderonovu prua panegirik, to ga je kao
predgovor prvomu izdanju Calderonovih Comedias napisao njegov lini
prijatelj Don Juan de Vera Tasis y Villaroel. Taj se nalazi tampan u
djelu Don Juan Eugenia Hartzenbuscha: Comedias de Don Pedro Calderon
de la Barca. Madrid 18481850. I. Str. XXIX. ss. Nadalje pogrebni panegirik drugog prijatelja Gaspara Agustina de Lara Obelisco fnebre. I taj
se nalazi tampan kod Hartzenbuscha, op cit. Str. XXXIII. Vera Tasis
je dobio biografske biljeke od Doroteje, sestre Calderunove. Nu kako je
ta bila s bratom samo u mladosti, nije mnogo znala o kasnijemu njegovu
i otu. Potpuniju i toniju biografiju Calderonovu napisae spomenuti Don
Juan Eugenio Hartzenbusch, hispanizirani Nijemac i ravnatelj nacionalne biblioteke u Madridu, u gore napomenutom djelu IV., 661682; nadalje Felipe
Picatoste y Rodrguez: Biografija de Don Pedro Caldern de la Barca u
djelu Homenage Calderon. Madrid 1881. Str. 761. Taj je upotrijebio
podatke iz arhiva Conde de Asalta. Najpotpuniju biografiju i literaturu o
Calderonu sabrao je prof. Engelbert Gnthner: Calderon und seine Werke
Freiburg i. B. 1888.
* El sitio de Breda (Hartzenbusch, op. cit. I. 121.) i El gran principe de Fez (Hartzenbusch, op. cit. II. 353.)
5 To su Luis Belmonte i Don Francisco de Rojas. Vidi En. Gnthner
op. cit. Str. 5.

I
>2ivotc 1939/2

97

biograf Calderonov Vera Tasis najvea univerza svijeta, slavna


majka stih znanosti i najveih enija, koji su davali sjaj stolje
ima. Tu se kroz 5 godina posvetio studiju matematike, filozofije, geografije, kronologije, svjetovne i crkvene povijesti, prava i
teologije. U to vrijeme nije odnemario ni pjesnitva, te je sastavio
vie drama, nu te nam se naalost nisu sauvale. Svakako stoji,
da je Calaeron ve kao sveuilitarac bio poznat u panjolskoj
kao dramski pjesnik.6 Tek to je svrio nauke, sudjelovao je u
pjesnikom natjeaju, koji je god. 1622. prigodom kanonizacije
sv. Izidora sevilskog, sv. Ignacija lojolskog i sv. Franje ksaverskog bio uprilien u Madridu. U natjecanju sudjelovao je i slavni
dramatiar Lope de Vega. Taj je sam rekao za Calderona, da
je u svojim mladim godinama dobio lovore, koje vrijeme daje
inae samo sijedim vlasima,7
Nakon svrenih sveuilinih nauka vrati se Calderon u
Madrid, gdje mu je umro otac, te dozvolom kralja ude u posjed oevih imanja. God. 1625 uini Calderon ono, to su prije
njega uinili slavni Cervantes, pjesnik Don Quihota, slavni Lope
de Vega, pa i Ignacije lojolski: stupi kao asnik u v o j s k u ,
te je sudjelovao kod vojnih operacija: najprije u Milanu, a onda
u Flandriji. Za vrijeme svoje vojne slube nije zapustio pera.
to vie znao je dobro spojiti oruje s muzom, ma s perom.8
Njegova pjesnika slava poraste toliko, da je iza ogromnog
uspjeha vojnike drame E1 sitio de Breda bio nakon petgodinjeg vojnikog ivota pozvan u M a d r i d na dvor kralja
Filipa IV., da bude dramaturg dvorskoga kazalita.9 Za Filipa IV.
6 Felipe Picatoste dri, da je mladi i vatreni Calderon na sveuilitu
u Salamanci, koju on zove Babilonia de filsofos y telogos, proao vjetrogonjasti ivot tadanje akademske omladine. Nu to je samo nagaanje. Sr.
op. cit. Str. 12.
7 Calderon je tom zgodom dobio tri nagrade: jednu nagradu za pjesmu
u ast sv. Franji ksaverskom, drugu za romancu u ast sv. Ignaciju, koja
poinje rijeima: Con el cabello erizado, plido el color del rostro Sr. Felipe Picatoste, op. cit. Str. 13.
8
Biograf Vera Tasis veli: Ciniendo le espada el lado, honr su
caebsa con las plumas. Sr. Hartzenbusch, op. cit. I, XXX,
9 Biografi se ne slau, kako je dugo Calderon bio na bojnom polju.
Vjerojatno je ipak, a moda i sigurno, da se je god. 1629. vratio u Madrid.
Izvjesno je naime, da je Calderon god. 1629. imao jedno viteko obraunavanje s glumcem Pedrom Villegas, koji je smrtno ranio njegova starijega
brata Don Diega. Calderon je glumca s maem u ruci progonio sve u samostan Trinitarias. Radi toga ina je uveni propovjednik Fray Hortensio Paravicino u jednoj propovijedi pred kraljem Filipom IV. otro prosvjedovao.
Radi toga se Calderon osvetio Hortenziju u svom Postojanom princu, koji
se ba tada davao u Madridu stavivi Gratiosu Britu u usta stihove: Ja drim spomen g o v o r . . . jadikujem Hortenzijevom emfazom (En emponomio
Hortensico me quejo). Stvar je dola pred kralja, koji ju je izgladio ovako.
Calderon je brisao svoje uvredljive rijei u Postojanom princu, te nisu
dole u tampano izdanje. A Hortensio je brisao svoju opasku protiv Calderonova ina u propovijedi, koja je takoer tampana bez uvrede za Calderona.
Sr. Edmund Dorer: Calderon und die Hofprediger u Magazin fiir die
Literatur. Leipzig 1887. Nr. 27. Str. 395. s.

98

pada dodue politika mo panjolske, nu jednu slavu stekao je


Filip IV. neosporivo, a ta je, to je promicao umjetnost. Najvea
je njegova zasluga, to je kao mecena dao svijetu velikog
Calderona de la Barcu. On osnuje u svojoj palai Buen Retiro
kazalite, a Don Pedro Caldern posta dvorski pjesnik i dramatik.10
Sad su iz genijalnog pera pjesnikova nicale drame kao
dragulji i zlatno cvijee. U 10 godina (16251635) napisa Caldern 25 ponajljepih svojih drama. Slava mu bila tolika, te su
ga zvali Fnix de los ingenios (feniks-pticom genija) i da ga je
tada stari Lope de Vega oznaio za svoga nasljednika. Iza smrti
Lope de Vega god. 1635. posta Caldern neosporivo prvim dramatskim pjesnikom panjolske.11
Nu pjesniki rad nije zatomio panjolsku ud slavnog Calderona. Od elje za vitekim djelima izmoli pjesnik od kralja, da
mu podijeli viteko odijelo od Santjaga. Kako se radovalo srce
njegovo, kad je dne 28. maja 1640. u odijelu viteza od Santjaga
pribivao na katalonskom polju smotri sva etiri viteka reda.
U septembru iste godine stupi Caldern ponovno u v o j s k u i
bude uvrten u konjaniku satniju plemikog bataljuna svoga pokrovitelja vojvode Olivaresa de Pastrana. Kao vojnik sudjelovao
je u krvavim bitkama kod Cambrila, Salou-a, Villasecce i Tarragone, sve dok ne bude ranjen. Radi slaba zdravlja dobi nakon
dvije godine vojevanja dozvolu, da se vrati u M a d r i d . Kralj
mu doznai mjesenu mirovinu od 30 kuda (zlatnih talira).
Sad je pjesnik dobio vremena i prilike za miran rad, Nu
radu su nadole neoekivane zapreke. God. 1644. umre kralju
Filipu prva supruga Izabela francuska, a dvije godine kasnije
umre mu jedini sin, 17 godinji prijestolonasljednik Baltazar. U
znak alosti bila su sva panjolska kazalita kroz 5 godina
(16441649) zatvorena.
Tek kad je Filip IV. g. 1649. slavio vjenanje s drugom
suprugom Marijom Anom austrijskom, bude Caldern opet po1 0 Filip IV. vladao je od 1621 do 1665. Bio je posve u rukama svoga
ljubimca vojvode od Olivareza. Za njega se od panjolske odcijepie Portugal i Nizozemska.
1 1 U svom djelu Laurel de Apolo veli Lope de Vega za Calderona:
En stilo potico y dulcura sube del monte a la suprema altura (U pjesnikom se stilu i slatkoi uspeo na najvii vrh gore). Sr. En. Gnthner,
jp, cit. 8.
1 2 Postoji dokumenat o vladanju Calderonovu u vojsci: Certification
de los servicios militares de Caldern, gdje se za njega veli: Por quant
Don Pedro Caldern, Soldato de la compaa de cavallos del batalln de la
nobleza de la guardia de su Mg. del ducqe de Pastrana, nos ha pedido
le demos licencia para irse curar adonde tuviese mas comodidad para
e l l o . . . Dada en caragofa a 15 de nov. de 1642. Don Gaspar de Guzman.
Sr. Picatoste, op. cit. str. 20 ss.

99

zvan na dvor. Dvorsko kazalite bude otvoreno, a za Calderona


nasta doba najplodnijeg rada. Kralj, koji je sam pjevao pjesme
i sastavljao drame, volio je Calderona, te je lino s njim drugovao i snove snovao.
Ma da je sada Caldern bio sretan, ma da je bio okruen
uspjesima i slavom, ma da je uivao potpunu sklonost kraljevskog dvora, ipak pokaza i drugu znaajku pravog panjolca:
odanost vjeri i mistici. Poput svog slavnog predasnika Lope de
Vega i poput sv. Ignacija lojolskog ostavi Caldern svjetovnu
slavu i dvorsku slubu, pa se posveti slubi Bojoj. God. 1651..
iza navrene svoje 50. godine, stupi u s v e e n i k i s t a l e .
to ga je na to sklonulo, ne znamo. Moda probuena elja
pokojne majke, moda kakovo razoaranje u ivotu, a moda tek
elja za mirom i spasom due. Ovo posljednje najbolje odgovara
njegovu znaaju. Nije poznato, da bi u mladosti imao udorednih zabluda.13 U opreci prema Lope de Vegu nije nikada
bio oenjen. ivio je inae u bezbrigi i sjaju. Zato s pravom mislimo, da ga je na novu odluku nagnala elja za duevnim mirom
i spasom due, mistika tenja pravog panjolca. Ta on je bio
tako dobro odgajan u roditeljskom domu i u isusovakom kolegiju. Vjerska crta provejava svim njegovim djelima. To odaju
drame, koje je napisao kao svjetovnjak: Zora od Copacabane,
>Postoiani princ, Pobonost Kriu, Dva ljubavnika neba i
druge, o kojima emo govoriti.14
Dvije godine iza reenja povue se Caldern iz Madrida u
T o l e d o , gdje mu kralj doznai jedan beneficij kod glasovite
kapele de los reyes nuevos. Tu osta pjesnik do god. 1663.,
kad ga kralj opet dozva u M a d r i d , u svoju blizinu imenovavi ga zaasnim dvorskim kapelanom. Da mu ivot bude bezbriniji, ostavi mu kralj toledski beneficij i dopita mu mirovinu
od 200 dukata. Iste godine stupi Caldern svojom voljom u asnu
Kongregaciju sveenika zvanu Presbteros Naturales,15 gdje iza
tri godine posta vrhovni poglavar, zvan Capellan Mayor, koju
je slubu u duhu pozninosti i blagosti nosio do svoje smrti.
Sveti red nije slavljenom pjesniku podrezao krila. Kroz 30
godina svog sveenikog ivota pjevao je Caldern i dalje. Na
elju kralja Filipa IV., kojemu je i kao sveenik ostao prijatelj,
1 3 Tek iz jedne romance se razabire, da je na lijevoj sljepoici imao
brazgotinu, koju mu je zadao ljubomor. Ta je romanza tampana u Hartzenbuschovu izdanju Comedias escogidas Lope de Ve ge I. 585.
1 4 Biograf Vera Tasis veli, da je tim svojim inom udovoljio svojim
vojnikim porivima stupivi u najstrou slubu Boga nad vojskama (Con
que ataj aquellos ardentisimos impulsos militares, dedicndose al mas fozoso
obsequio del Seor de los ejrcitos). Sr. Hartzenbusch, op. cit. I. st. XXXI.
15
Na mramornom spomeniku Calderonovu u Madridu naziva se ova
kongregacija: Hospititum pauperum sacerdotum venerabilis Congregatio B.
Petri Apostoli, Presbiterorum saecularium Majoritensium.

100

pjevao je drame za dvorsko kazalite, a onda se mladenakim


arom bacio na duhovno pjesnitvo sastavljajui godinu za godinom sveane duhovne igre u ast Presv. Sakramentu, zvane
Autos sacramentales. Nije nosio visokih crkvenih asti. Ovakovu
umjetniku bile bi te asti samo zapreka u radu. Stanujui u
uskoj siromanoj sobici, koja je i onako bila utoite siromaha,
pjevao je mladenakom svjeinom uma i srca dalje sve do konca
svoga ivota.
I u najdubljoj starosti stvarao je djela neprolazne vrijednosti, puna najie poezije, zainjena dubokom pobonou i teolokim znanjem. Smrt mecene kralja Filipa IV. god. 1665. rastui
dodue pjesnika dubokim bolom, nu ne slomi njegova pjesnikog
duha. Filipov nasljednik kralj Karlo II. bio je takoer sklon
pjesniku-sveeniku. I kao sijedi starac bio je Calderon mu
solidna rada, mladi pun zanosa za sve plemenito i lijepo, dijete
puno pobonosti i kranske poniznosti, sveenik Boji i sveenik Muza. Nije on pod svoje stare dane bio slian ledenom premiljau Ibsenu, koji je pao u pesimizam, niti Bismarku, koji je
u tunim asovima svoje starosti smatrao cio svoj ivot promaenim. Don Pedro Calderon nalii kako njegov biograf
Escosura kae bijelom labudu, koji tihim vodama jezera
mirno plovi prema sjenovitoj obali, t. j. prema grobu.16
Calderon de la Barca umro je u dobi od 81 godinu dne
25. maja 1681. u svom skromnom domu blizu gradskih vrata
zvanih od Guadalajare u Madridu.17 Smrt njegova zavila je u
crno cijelu panjolsku, Ne samo Madrid, nego i svi gradovi panjolske iskazali su velikom pokojniku prigodom smrti veliko
tovanje. I izvan panjolske komemorirali su Calderona: tako u
Lisabonu, Napulju, Milanu i Rimu. Njegova se smrt smatrala
kao narodna nesrea i veliki narodni gubitak.18
Sr. Escosura, op. cit. I. St. XLIX.
Nadgrobno slovo kod sprovoda odrao je Calderonov prijatelj Fr,
Manuel Guerra, dvorski propovjednik, lan reda Trinitaraca, koji je ve
prije branio Calderona protiv navala dvorskog propovjednika Hurtada. Ovaj
je protiv Calderonova rada na polju dramske umjetnosti navodio mjesta iz
svetih otaca. Guerra je dokazao, da se ova mjesta odnose na neudoredna i
izopaena kazalita Grka i Rimljana, a u prilog Calderonu navodio je neka
mjesta sv. Tome akvinskog. Sr. Ed. Dorer Calderon und die Hofprediger *
u Magazin fr die Literatur, Leipzig. 1887. St. 409, s.
16

17

18
Calderon je umro pjevajui, jer je u neposrednoj smrtnoj pogibli
zavravao svoj drugi Auto del Corpus za Tijelovo. Jedan njegov prijatelj,
glasoviti Soli, pisao je svom prijatelju Don Alfonsu de Carnero: da je
ba umro i, kako se kae, pjevajui poput labuda otiao Calderon: jer je
radio, dok god je mogao, pa je i u neposrednoj smrtnoj pogibli htio da
za Tijelovo svri svoj drugi Auto del Corpus. Sr. Don Cayetano Alberto
-de la Barrera y Leirado: Catalogo bibliogrfico y biogrfico del teatro
antiguo espaol. Madrid. 1860. Str. 48.

101

Calfleronov prijatelj Don Juan de Vera Tasis y Villaroel napisao je


velikom pokojniku h v a l o s p j e v , koji je dodue odvie retorian, ali ipak
prvo vrelo za Calderonovu biografiju. Izvadit emo iz toga hvalospjeva nekoliko redaka, da se vidi, kako se o Calderonu tada sudilo: Bio je oraculum
dvora, otac muza, svijetlo uenosti, kralj pozornice, udovite svijeta. Bio je
ureen najdivnijim krepostima, dom mu je bio utoite siromaha. Njegova
je umjetnost bila najjasnija, poniznost najdublja, skromnost naj uzvieni ja,
uglaenost najpaljivija, pero najsavrenije u cijelom stoljeu... Bio je
knez kastilskih pjesnika, koji je svojom svetom poezijom oivio stare Grke
i Rimljane! Bio je u herojskim stvarima obrazovan i uzvien, u moralnim
uen i zreo, u lirskim mio i rjeit, u svetim boanski i duhovit, u ljubavnim
plemenit i oprezan, u aljivim iv i dosjetljiv, u komikim fin i odmjeren.
Bio je mekan i blagoglasan u stihu, velik i kien u jeziku, uen i vatren
u izrazu, ozbiljan i biran u sentenci, umjeren i zaseban u metafori, otrouman i savren u slikama, smion i uvjerljiv u matanju, jedini i vjean
u slavi. 19

Pokopan je u crkvi San Salvador, gdje je poivao do god.


1840. Odande su mu ostaci bili preneseni najprije u crkvu San
Nicolas, onda u crkvu San Francisco, onda opet u San Nicolas,
dok nisu god. 1880. pohranjeni u sakristiji crkve Kongregacije
De los Presbiteros Naturales, kojoj je bio poglavar i koju je
uinio svojom batinicom.20 Ista Kongregacija posjeduje jednu
originalnu sliku Calderonovu iz starijih dana. Slika svjedoi o
vanrednoj, sve do starosti sauvanoj ljepoti. Portret ima visoko
elo, na kojemu stoluje svijetlo i vedrina, ozbiljna usta i duboke
jasne oi, koje vedro gledaju u svijet.
Godine 1880. podigla je panjolska neumrlom pjesniku na
trgu Santa Ana u Madridu krasan spomenik od bijelog mramora,
na ijem su podnoju u basrelijefu uklesane scene iz glavnih vrsta
pjesnikove poezije.21
2. DJELA CALDERONA DE LA BARCA
tra

Calderon je mnogo pisao, nu nije se brinuo za udes svojih


djela. Dok se danas svaki poetni pjesnik brine, da mu umotvor
bude tampan i da ispod pjesme sjaji njegovo ime, Calderon ne
Sr. J . Eug. Hartzenbusch, op. cit. IV. St. 661682.
U arhivu madridskog notari jata sauvan je testamenat Calderonov,
koji je takoer dokaz duboke pjesnikove pobonosti. Poinje rijeima: En el
nombre de la Santsima Trinidad, Padre, Hijo y Espritu Santo; tres persona
distintas y un silo Dios Todopoderoso y de Inmaculada en su primer instante
Pursima Mara. Sr. Picatoste, op. cit. St. 5360.
19

20

21

Na spomeniku nalazi se ovaj natpis:


D. Petri a Calderon de la Barca ossa et cieres
Post varias translationes, ut propo Deum quiescant,
Hoc in hospitio pauperum sacerdotum, venerabilis
Congregatio B. Petri Apostoli, Presbiterorum
Saecularium Majoritensium, quam vivens rexit
Et moriens haeredem instituit, tam egregio
Benefactori, suis sumptibus, libentissime
Hoc Monumentum erexit
Anno Dei MDCCCLXXX.

102

mari za svoja djela. On sm dao je tek neka tampati. Tek pod


kraj ivota sastavio je na usilnu pronju vojvode od Veraguesa,
namjesnika u Valenciji, popis svojih djela, nu ni taj popis nije
ioan, jer je sam autor u starakoj dobi od 80 godina neka svoja
tijela ve zaboravio. U tom popisu izbraja pjesnik 111 potpunih
svojih drama ili kako on kae Comedias22 i 70 Autos
Sacramentales (t. j. svetotajstvenih igara).
Nu sigurno je, da od Calderona potjee jo deset drama i
tri svetotajstvene igre, tako da b r o j n j e g o v i h Comed i a s i z n o s i 121, a broj A u t o s S a c r a m e n t a l e s
73. Osim toga spjevao je Calderon oko 200 predigra ili L o a s,
100 meuigra ili poigra zvanih S a i n e t e s , mnogo canzona,
soneta, romanca i drugih pjesama (kao na pr. pjesma o opem
potopu).23
Za pjesnikova ivota izdano je tampom samo 48 pravih
drama (Comedias) u 4 sveska po 12 drama. Izdanje je pripravio
Calderonov brat Don J o s god. 1640. i 1641. u Madridu. Iza
pjesnikove smrti izda zbirku Calderonovih drama njegov prijatelj Don J u a n d e V e r a T a s i s . Zbirka je izlazila u Madridu od god. 16821698., a obuhvaa 9 svezaka sa 108 drama,21
Iste je drame s neto drugim slijedom izdao Don Juan Fernapdes de A p o n t e s . 2 5 Najpotpunije izdanje Calderonovih djela
2 2 panjolska rije Comedias znai ne samo veselu igru, nego svaku
.dramu, bilo ozbiljnu bilo aljivu, pae i tragediju, dakle Comedias znai
ope igrokaz, i to igrokaz svjetskog sadraja.
2 3 Pjesnik Calderon je bio ponizan i edan. Bilo je to u duhu srednjega vijeka, da su se umjetnici, puni ednosti, acali davati imena svojim
djelima, pa bila i najsavrenija. Gaspar Agostin de Lara veli u svom pasi'fcgiriku za Calderona Obelisco fnebre: Svakomu je poznato, da Don
Pedro nije sam dao ni jednog svog igrokaza (Comedias) tampati, a oni
feoji su tampani, da su izali na svijetlo samo protiv njegove volje. Sr. J.
Eug. Hartzenbusch, op. cit. I. St. XXXVI. s.
24. Calderon je bio tako slavan, te su knjiari tampali mnoga kriva
djela pod imenom ednog pjesnika. Tako je nastala velika zbrka. To je potaknulo vojvodu od Veraguesa, potomka Columbove obitelji, te je zamolio
pjesnika, neka sastavi toan popis svojih djela. Na molbu vojvode
rastavi Calderon spomenuti popis od 111 potpuno izraenih drama i 70
Autos sacramentales. Nu, kako biografi tvrde, nedvojbeno njegove su drame
: o La seora y la criada, Nadie fie su secreto, Las tres justicias en
una, Cfalo y Pcris, La Sibila del Oriente i Las cadenas de demonio,
aadalje 4 od Vere Tasisa nabrojene drame: La virgen de Madrid, El consenado Amor, El sacrificio de Efigenia i Los desagravios de Maria
S-, En. Ginthner, op. cit. Str. 21 ss.
2 5 Sr. Don Juan Fernandes de Apontes: Comedias del celebre poeta
spanol Don Pedro Calderon dla Barca . Madrid, 17601763. To je zapravo reprodukcija djela Vere Tasisa.

103

izdao je Don J u a n E u g e n i o H a r t z e n b u s c h g . 1848-1850


u Madridu.26
Pojedini izdavai i prevodioci razno razvrstavaju Calderonove drame,
Menendez Pelayo grupira Calderonove drame u 4 vrste: Dramas religiosos,,
Comedias filosoficas, Dramas tragicos i Comedias de capa y espada, dakk
u religiozne drame, filozofske igrokaze, tragedije i komedije, zvane de capa y
espadas (komedije s platem i maem, jer su se sve igrale u nonji s platem
i ma.em). 2 7 Valentin Schmidt reda Calderonove drame u 10 grupa: 26 veselih igara s platem i maem; 21 heroikih drama u uem smislu; 10 drama
iz panjolske povijesti; 10 drama iz tue stare ili no\e povijesti; 6 drama,
kojima je sadraj uzet iz starijih romana i pjesama; 17 sveanih mitolokih
igara; 1 burleska ili karikatura; 4 simbolike drame; 8 duhovnih drama i
5 drama iz legende svetaca. 82

Ma da je Calderon tako mnogo pisao, nisu mu djela nipoto


povrna. Obratno, sva su dobro promiljena, s mnogo mara, lju^
bavi i umjetnike brige napisana. Sva su savrena. Calderon.
brino bira predmet, razrauje ga psiholoki u inove i prizore
daje mu umjetniki oblik. Sve mu drame osim malo izuzetaka
imadu tri ina (jornadas), sve su, pa i one komike, spjevane u
stihovima.28
26
Od Apontesa do Hartzenbuscha prolo je preko jednoga stoljea.
U to vrijeme pao je Calderon u paniji u zaborav. Razlog je tomu, to sti
na vladu doli Burbonci, a s njima francuski ukus. Posizalo se za francuskim
alama i francuskim dramama. Trebao je u panjolsku doi Nijemac, da
ih dozove k pameti. Zaudo bio je ba Nijemac Johann Nikolaus Bhl von
Faber, koji je god. 1819. pisao: alosno je duevno stanje sadanjih panjolaca. Zaslijepljeni francuskom alom i zalueni francuskom sofisterijom
svi se sile, da preziru svoju poeziju. Nesretna tenja: vrijediti, initi se
prosvijetljenim, uzdizati se nad obinim i openitim, proirila se po gradovima meu svim slojevima i proizvela odvratnost prema svemu, to je nacionalno tako, da se ta odvratnost ve pretvara u mrnju. Od sadanjeg se
narataja ne da u ovom pogledu oekivati nita, jer panjolac ostaje tak
tvrdokoran u zabludi, kako je ustrajan u obrani prava. Stoga ja rad-m zapravo
za budunost, ali radim jednako revno. Bohle se ipak nije badava trudio,.
Njegovim nastojanjem dola su ipak djela Calderonova na pozornicu, osobito u Cadixu. On je sam bio imenovan zaasnim lanom panjolske akademije, koju ast do njega nije ni jedan Nijemac imao. Sr. W, Kreiten:
Ferman Caballero. Stimmen aus Maria-Laach, Freiburg i. B. 1877. XIII,
St. 296. Drugi Nijemac, koji je stekao najvie zasluga za obnovu Calderonove umjetnosti, bio je spomenuti Don Juan Eugenio Hartzenbusch, (roen u Madridu kao sin jednog Nijemca, koji se iz Kolna doselio u panjolsku). P. de la Escosura izdao je u Madridu po nalogu panjolske akademije 2 sveska Calderonovih drama, Teatro escogico de Don Pedro Calderon de la Barca. 1868., a Menendez Pelayo 4 sveska sa 17 Comedias >i
3 Autos (Madrid, 1881).
27
Sr. Menendes Pelayo: Teatro selecto de Calderon de la Barce
precedido de un estudio critico. Madrid, 1881, I. St. XLVII. ss.
2 8 Sr. Valentin Schmidt: Kritische Uebersicht und Anordnung der Dramen des Calderon de la Barca u Anzeigeblatt der Wiener Jahrbcher der
Literatur 1822. Bd. 17. i 18.
28
Sr. R. Baumstark: Calderon u Hergenrther-Kaulen Kirchenlexikon. Freiburg i. B. 1888. II. St. 1689.

104

Calderon rabi najobinije etverostopni t r o h e j . Taj najbolje odgovara duhu kastilskog jezika. Hoe li otmeni panjolac ili seljak u asturskim
brdima danas pjesniki izrei svoje misli i osjeaje, on rabi i nehote trohej.
Tako je bilo u stara vremena. Tako je bilo i u doba Calderona. U tom
obliku ima panjolski jezik najvie gipkosti, mekoe i jakosti Glavne forme
etverostopnog troheja jesu R o m a n z a i R e d o n d i l l e . Pod Romanzom
razumijevamo strofu, gdje se drugi, etvrti i esti stih rimuju bilo u mukoj
bilo u enskoj asonanci. Muka asonanca ima zadnji slog naglaen, enska
nenaglaen. Redondille je trohejska strofa, u kojoj se rimuju prvi i etvrti,
te drugi i trei stih.
Rjedje upotrebljava Calderon u svojim dramama jamb. Tri su oblika
jampskih strofa: O c t a v a (talijanska stanza), s o n e t i t e r c i na. Octava
ili stanza ima 8 petstopnih jamba s enskim zavretkom. Sonet ima 14 petstopnih jampskih stihova. Terzina ima tri petstopna jampska stiha. Jamb rabi
Calderon u osobito sveanim zgodama. 30

to se tie s a d r a j a , Calderon je pokuao staviti na scenu


sve probleme ljudskog ivota, pa i one najtee i najopasnije.
Duhovni njegovi igrokazi donose na pozornicu cijeli sadraj
kranstva, i to ne samo u najsavrenijem obliku i u najsjajnijem jeziku, nego i s teolokom dubinom i znanstvenom tonou.
Dalje donosi Calderon na pozornicu svu povijest ovjeanstva.
Stare poganske prie o bogovima, biblika povijest, grka i
rimska povijest u raznim svojim periodama, povijest vitekog
srednjeg vijeka kao i savremena povijest 17. stoljea, sve to prua
Calderonu bogato gradivo za dramsku obradbu. Najradije ipak
zahvaa Calderon, on skroz na skroz nacionalni panjolski pjesnik, u panjolsku povijest, odakle vadi najznaajnije momente
poev od Don Pedra Okrutnog, pa do Ferdinanda i Izabele, i
sve do Filipa IV., svog mecene i prijatelja. U svojim graanskim
dramama i komedijama rie on ivot svoga vremena, istina donekle idealiziran, ali u sutini istinito i vjerno, sa svom svjeinom
i toplinom prirode.31
A kako umije opisivati prirodu! Reihold Baumstark kae:
Ni najosjetljivija enska dua ne moe da o zvijezdama i o
cvijeu osjea ljepe nego to je Calderon o tom pisao.32 Raskona
ljepota panjolskog neba i ar panjolskog mora zrcali se u
Calderonovoj poeziji. A ljudska dua? U nju je Calderon zaronio
kao malo tko. On znade iz due ljudske majstorski izvaditi sve
to je u njoj, te mu u psihologiji ima malo premaca. to ga odlikuje ispred svih u crtanju ljudske due, to je ona djevianska
3 0 0 vanjskoj umjetnosti Calderonove poezije sr. Max Krenkel: Klassische Bhnendichtungen der Spanier. Leipzig 1881. I. St. 283 ss. Ad.
Friedr. von Schack: Geschichte der dramatischen Literatur und Kunst in
Spanien, 2. izd. Frankfurt a. M. 1854. III. St. 86. ss. Dr. Franz Lorinser: Calderons grsste Dramen religisen Inhalts, Freiburg. 1875/6. I. St.
XVI.
3 1 Sr. R. Baumstark, op. cit. St. 1689 ss.
3 2 Sr. R. Baumstark: Die spanische Nationalliteratur im Zeitalter der
Habsburgische Knige. Wien 1877. St. 56.

105

udoretinost i istoa srca. U Calderona se moe svaki pouzdati,


pa i gdje se u dramama obraduju najopasniji problemi, moe ga
svatko bez straha slijediti.
S tih razloga Caldern ne zaostaje nita za ekspirom ili
Danteom. Aleksandar Baumgartner D. I. veli za Calderona:
Caldern kao religiozni dramatiar nema sebi ravnoga. Osim
Dante-a nema ni jednog slavnijeg pjesnika, koji bi tako bistrim
i jasnim razumom svladavao cjelokupno podruje skolastike filozofije i teologije. Caldern je ne samo u pjesnikom prikazivanju
istih vjerskih istina nad velikim Fiorentimcem, bogatiji u iznalaenju, puniji mate, prijazniji i umilniji, nego je jasniji, jednostavniji i u izvjesnom smislu katolikiji od Dante-a. Svjetovni
nazor sv. Tome akvinskog i ivotni smjer sv. Ignacija postadoe
u njemu dramatskom poezijom.33
Literarni historiar Petar Norrenberg u svojoj Sveopoj
povijesti literature vidi u Calderonu Bogom posveeni duh, koji
obasjan sunanim sjajem vie mudrosti, umije da se svetim zanosom vine preko granica vremenitosti u svijet beskrajne ljepote,
gdje religija i ljepota poput Memnonovih stupova odzvanjaju navijetajui zoru vjenosti.34 Literarni historiar Robert Prolss
u svojoj Povijesti novije drame, ma da daje Lope de Vegi u
nekim pogledima prednost pred Calderonom, ipak kae: da
Calderonu pripada bezuvjetno prvo mjesto meu panjolskim
dramatiarima, a jedno od prvih mjesta medu najveim pjesnicima svih drugih naroda.35
Glasoviti Cezar Cant u svojoj Opoj povijesti novijeg vremena naziva Calderona Herojem modernog pjesnitva, pa veli
o njemu: Caldern posjeduje neiscrpivi dar stvaranja i neobinu
snagu matanja. On je jednako spretan u crtanju veliajnih karaktera, kao i u najtonijem slikanju malenkosti, a u sjajnom risanju
osjeaja ba je tako uzvien kao i patetian.36
Gerhard Gietmann D. I. stavlja Calderona po njegovu djelu
>E1 mgico prodigioso (udotvorni arobnjak) uz bok Gothe-u i
njegovu besmrtnom Faustu.37
Najveu visinu postigao je Caldern u svojim pobonim i
uzvienim svetotajstvenim igrama, zvanim A u t o s s a c r a 3 8 Sr. Aleksandar Baumgartner S. J.:
Calderons Autos u Stimmen
aus Maria-Laach 1888. Sv. 2. St. 195-211.
34
Sr. Dr. Peter Norrenberg: Allgemeine Geschichte der Literatur.
Mnster 18821884. II. St. 254271.
3 5 Sr. Robert Prls: Geschichte des neuen Dramas. Leipzig 1881. I.
St. 335364.
3 6 Sr. Cesar Cant: Allgemeine Geschichte der neueren Zeit (Nach
der 7. Aufl. des ital. Originals frei bearbeitet von Dr. I. A. Mor. Brhl).
Schaffhausen 1861. II. St. 296.
37
Sr. Gerhard Gietmann S. I.: Parzifal, Faust, Job und einige verwandte Dichtungen. Freiburg i. B. 1887. St. 730.

106

m e n t a l e s . U tijelovsko naime doba bila su panjolska kazalita zatvorena. Nu zato se uredila pozornica na ulici ili trgu,
u samom Madridu ba nasuprot kraljevskoj palai. Tu su izvoene religiozne priredbe u ast Presv. Otajstva, negdje kroz tijelovsku oktavu, a negdje kroz cio mjesec. Gledaoci nalazili su se
ili na balkonima svojih kua ili vani na trgu i ulici. Kralj je sam pribivao s dvorom pod dragocjenim baldakinom. Kod tih se priredaba
razvio veliki sjaj. Tek to su odlini gledaoci zauzeli svoja mjesta,
bila bi govorena ili pjevana predigra. Iza ove bi slijedila kratka
aljiva meuigra. Onda bi se izvodio sam sveani Auto (duhovna
igra), a na koncu bi dola glazba i ples. Za ove tijelovske sveanosti sastavljao je Calderon punih 37 godina igrokaze. Nikad se
nije opetovao. Uvijek je birao drugu temu. Najradije bi uzimao
grau iz biblike povijesti (kao na pr. Kula babilonska, Prvi i
drugi Izak, Runo Gedeonovo, Veera Baltazarova). Ali bi uzimao i
grau iz panjolske povijesti (kao na pr. djela kralja Ferdinanda svetoga, djela katolikih redovnika kod otkupljivanja kranskih
robova). A nije zazirao ni od poganskih pria, da njima spretno
i otroumno objasni Presv. Sakramenat (kao na pr. Amor i
Psyche, Pravi Bog Pan).
S u t i n a p j e s n i t v a ove vrsti stoji u tom, da se Presv.
Otajstvo prikae kao najdivnija tajna vjere i da se toj tajni
podvrgne cio svijet ivota i mate. Calderon je doista znao sve,
i najvee i najmanje, staviti u odnos prema Svetom Otajstvu. A
on je to i mogao uiniti, jer je u svojoj uzvienoj i poniznoj osobi
udruio sve vlastitosti velikog umjetnika enia, uvjerenog katolika i
znanstveno obrazovanog teologa.
S odabranim gradivom spojio je Calderon u divnoj poetikoj
a ujedno znanstvenoj formi rijeenje najdubljih p r o b l e m a
k r a n s k e t e o l o g i j e . Osnovni ton Calderonove pjesnike
teologije bila je vazda velika i utjena istina, da je vjena ljubav
Boja vea od svih grijeha i opaina ljudskih. Nema grijeha tako
velika, a da ga Bog ne bi mogao ili ne bi htio oprostiti, samo
ako se grjenik pokaje. Krv Krista propetoga pribavila je svima
milost.
Kako svetotajstvene igre obrauju teke probleme, Calderon
se, da teoretske istine uini konkretnima, shvatljivima i pristupanima, posluio t. zv, a l e g o r i j a m a , t. j. ivi mu ljudi slue
kao personifikacije apstraknih bia: vjere, milosti, grijeha, smrti,
molitve, idovstva, poganstva, kreposti i mana i t. d. Danas nam
se moda ove alegorije ine hladne i ukoene, ali onda kraj sjajne
inscenacije, bogatih glazbenih sredstava pred ogromnim mnotvom
naskroz pobone junjake publike s bogatom matom te su alegorije silno djelovale i na um i na srca ljudi.38
38
Sr. R. Baumstark: Calderon
lexikon, Freiburg i. B. II. St. 1689 ss.

107

u Hergenrother-Kaulen:

Kirchen-

Po elji kraljevoj sastavljao je Calderon Svetotajstvene igre


za Madrid, a na molbu drugih i za katedrale u Granadi, Toledu
i Sevilli. Tako nastadoe Autos sacramentales, njih 73 na broj.
U njih je Calderon ulio najvie znanja, najvie srca i umjetnosti.
I ba po njima stekao je slavu i popularnost po svoj panjolskoj.
Od drugih igrokaza koji su spjevani za svjetovne pozornice,
prvo mjesto zauzimaju oni, koji obraduju religiozne teme. Najvee
Calderonove d r a m e r e l i g i o z n o g s a d r a j a jesu: ivot
san, Postojani princ, Raskol u Engleskoj, Veliki princ od
Feza, Pobonost Kriu, Djevica Svetita, Zora u Copacabani, istilite sv. Patricija, Uzvienje sv. Kria, Sibila
Orijenta, Verige davlove, udnovati arobnjak, enski
Josip i Dva ljubavnika neba.39
U ovim dramama Calderon imade prvenstvo na svijetu.40 U
njima je, kako vele, i nad ekspirom. D r u g e d r a m e svjet o v n o g s a d r a j a , bilo tragedije bilo komedije, bilo herojske, bilo historijske, bilo graanske drame, bilo one De capa
y espada imale su i imat e vazda svoju veliku literarnu vrijednost. U njima Calderon, ako i nije jednak ekspiru, a ono mu
se moe dostojno staviti uz bok.
Na evropskim se pozornicama najee izvode: ivot san Lijenik svoje asti, Zalamejski sudac, udnovati arobnjak
i Postojani princ.
Vanost Calderona i njegovih djela prekrasno crta uveni
biskup speyerski, a sada kardinal miinchenski M i h a e l von
F a u l h a b e r u svojoj raspravi: Calderon, der Meistersnger
der Bibel in der Weltliteratur.41
Evo njegovih rijei: Kraj Homera i Firdusi-a, kraj Izaije
i pjesnika Joba, kraj Dante-a i ekspira i Gthe-a ubraja
svjetska literatura meu zvijezde prvoga reda i Don Pedra Calde3 9 Ovim se redom te drame nalaze u njemakom prijevodu Dr Franza
Lorinsera: Calderons grsste Dramen religisen Inhalts. Freiburg i. B.
1875-1876. Engelbert Gnthner u svom djelu: Calderon und seine Werken
izbraja religiozne Calderonove drame ovim redom: El magico prodigioso,
Los amantes del cielo, El Jos de las mujeres, Las cadenas se demonio,
El pugatorio de San Patricio, La devocion de la Cruz, La Sibila del
Oriente, La exaltacion de la Cruz, La Virgen del Sagrario, La Aurora
en Copacavana, El principe constante, El gran principe de Fez, La
cisma de Iglaterra dok medu simbolike reda: La vida es sueno, En esta
vida todo es verdad y todo mentira i La hija del aire.
40
Nekatoliki pisac Karl Rosenkranz kae za religiozne drame Calderonove: U duhovnim dramama Calderonovim vlada najvea raznolikost i
u njima je pjesnik potpuno otvorio svoju duu. Sve, to je veliko u katolicizmu, ovdje je skupljeno u najsjajnijem obliku, u aru najbogatije fantazije, u dostojanstvu najplemenitijeg osjeanja. Sve proima vjera u Boga
kao nesumnjiva sigurnost ^ o njegovu postojanju, i tako poiva na ovim
pjesmama neki mirisni sjaj udesnog svijeta, u koji se ovaj svijet slijeva
kao u neku daleku blaenu daljinu. Friedr. Schack: Geschichte der dram.
Literatur und Kunst in Spanien. Frankfurt a. M. 1854. III St. 106 ss.
4 1 Sr. Sr. Mich. v. Faulhaber: Zeitf ragen und Zeitauf gaben Freiburg i Bf
1916. Str. 5487.

108

rona de la Barca, najveeg klasika panjolske drame... Calderon


je bio skroz na skroz p a n j o l a c , u svakoj estici vitez sv.
Jakoba od Compostele. Ponosan na svoju panjolsku domovinu
nesamo da je u svojim dramama proslavio velike savremene dogaaje svoje domovine i slavna djela kraljevske kue, nego je
stavio na pozornicu i prolost svoje domovine, bitkama okrvavljene i lovorima ovjenane... Calderon je kao pjesnik skroz na
skroz k a t o l i k . Vjera, koja je nadahnula besmrtna majstorska
djela na drugim podrujima umjetnosti, posvetila je i njegovu
harfu. On je umio da kazalite pretvori u crkvu, pozornicu u
propovjedaonicu, zabavu u bogosluje, a da gledaoci nisu opazili njegovu nakanu i da nisu bili ozlojeeni. Pa i onda, kada
je uzimao gradivo iz mitologije ili povijesti, znao je on nekieno
i bez naprezanja, esto vrlo duhovitim i nenadanim okretima navesti radnju na Euharistiju ili drugi vjerski predmet. Estetska i
poetika strana katolike religije i kulta nije jo nikada nala
tako zanosnog pjesnikog tumaa kao ovog najreligioznijeg meu
religioznim pjesnicima. Njegova su djela zanosan himan pobonog
pjesnika poeziji katolike religije... Calderon je bio nesamo
skroz na skroz religiozni pjesnik, on je bio skroz na skroz
vjersko-znanstveni pjesnik, on je bio t e o l o g . Nesamo
da je kao vjerski pjesnik nosio crkvu u kazalite, on je nosio i
kolu na pozornicu. Nema gotovo teme katolikog bogoslovlja,
nema gotovo problema teolokih kola, to ga Calderon ne bi
iznesao na pozornicu: tu su i dokazi za postojanje Boje i njegovu spoznaju, tu je bivstvo aneoskog grijeha, potreba objave,
tajna presv. Trojstva, kristoloko pitanje, razlika izmeu supstancije i akcidenta u nauci o trassupstancijaciji, odnoaj volje prema
milosti, udes djece koja umiru bez krsta, i druga teoloka pitanja,
esto u tako tihim naznakama i tako finim igrama rijei, da itaoci,
koji nisu upueni u teoloku terminologiju, ne e ni shvatiti prave
teoloke dubine. Komentar njegovim tijelovskim duhovnim igrama moi e pisati samo teolog. Posebice je Calderon p j e s n i k
bib l i k e t e o l o g i j e , kako je Dante pjesnik teoloke
eshatologije. Sveto Pismo, ta najvanija knjiga svjetske literature
promatrana i s isto literarno-estetskog gledita, nala je u
Calderonu, u tom pjesniku-sveeniku najboljeg interpreta. Teologija, poezija i biblika egzegeza nisu nikada vie sklopile tako
usku vezu kao u Don Pedrovim euharistikim igrokazima. Calderon je p j e v a b i b 1 i k e p o e z i j e .
U svojoj monografiji pokazuje Faulhaber ponajprije, u kojem je opsegu Calderon dramatizirao bibliki materijal, kojom se
metodom sluio, kakovu je pjesniku formu upotrijebio i koji je
vjerski cilj htio postii.
Mihael von Faulhaber zakljuuje svoju monografiju ovim
rijeima: Calderon ne e uiniti triumfalni pohod po njemakim
pozornicama 20, stoljea. Religiozna ozbiljnost njegovih drama,

109

idealizanj njegovih namjera, katoliki i mistiki karakter njegovih


djela ne*e kod djece 20. stoljea, koja u kazalitu trae samo
zabavu i potresan realizam, nai prijem u velikom opsegu.
Nu Calderon e ipak uvijek i s ove strane Pireneja nai srodne
oojedine due, koje e se uivjeti u njegov posebni idejni svijet
i koje e . . . i u dugim pounim dialozima i monolozima . . . upoznati
kranski preporod klasike helenske drame... Nikad se nisu
puku odrale ljepe biblike ure od Calderonovih biblikih drama.
Tu se biblija nije samo itala i vie ili manje toplo tumaila, nego
tu se biblija pretvorila u meso i krv, tu je postala iva jezikom
crkve i umjetnosti... Nikada se nisu ideali moderne kole o pedagokom znaenju zorne obuke i o odgoji za umjetnost tako obistinili kao u koli tijelovske liturgije na sunanom trgu u Madridu.
Tko je osjetio djelovanje pasionskih igara u Oberammergau, tom
posljednjem ostatku vjerske drame pod vedrim nebom, moe da si
donekle predstavi silan dramatski utisak Calderonovih biblikih
drama na puke mase u panjolskoj.
3. LA DEVOCION DE LA CRUZ

Hrv. katol. kasino odluio se da izvede jednu religioznu


dramu Calderonovu, i to La devocion de la Cruz (Pobonost
Kriu). Glasovito ovo djelo sastavio je Calderon god. 1633.
Svojom potresnom tragikom podsjea na Sofoklovu tragediju
Kralj Oedip. Odlikuje se kako veli Engelbert Giinther42 savrenou forme, konsekventno provedenim crtanjem karaktera
i silnim pozorinim efektima.
V r e l o , odakle je Calderon crpao grau za ovu veliajnu
tragediju, dosada nije poznato. Dr. Fr. Lorinser, koji je preveo
komad na njemaki, misli, da bi se u kronici grada Siene, gdje
se radnja zbiva, moglo nai to je autoru dalo povod za pisanje
ove tragedije. On dri, da se dogaaj, kako je majka rodila
dvojke, koji nose ig sv. Kria, nije mogao roditi tek u pjesnikovoj mati, nego da se doista zbio.43 Veli se u narodu, da na
to ena u porodu intenzivno misli, ostavlja na tijelu djeteta neki
fizioloki znak. U ovom bi to sluaju bio Kri, to su ga na sebi
nosila djeca: Euzebio i Julija.
Drama je skroz na skroz s v j e t s k a , jer joj je sadraj
uzet iz obinog graanskog ivota. Ona rie strasti i zablude
ljudskog ivota istinski i bez ikakova prikrivanja, nu pronie
sve relgioznom idejom: idejom da se poput razbojnika na Kriu
i poput Marije Magdalene moe svaki, pa i najvei grenik
spasti, samo ako se uzda u milost Raspetoga Krista i neogranienu ljubav Boju. Pod svijetlom vjere gasi se i najdivlja sila
strasti. Krasan zavretak pokajanja, ispovijedi i pomirenja moe
da blagotvorno djeluje i na tvrda srca gledalaca.
42
43

Eng. Gunthner, op. cit. St. 92.


Dr. Fr. Lorinser, op. cit; IV. St. 128

110

Jedna je karakteristika ove tragedije, to je Calderon divnom vjetinom znao s t r a g i k o m spojiti jednu profinjenu ali
neodoljivu k o m i k u . Zgodno kae Lorinser: S pojaanom
tragikom stupa u ovoj neobinoj drami ruku o ruku pojaana
komika, pa joj slui kao Folija, kako bi ju jedva koji slikar najotrijim oprekama svijetla i tmine umio stvoriti.44
Drama La Devocion de la Cruz prevedena je sa panjolskoga na mnoge jezike svijeta. Na engleski ju je preveo glasoviti
Mac Carthy (1861.), na francuski Dam. Hinard (1851.), na talijanski
P. Monti, na vedski Hadberg, na njemaki najprije August Wilhelm von Schlegel (god. 1809.) a kasnije Franz Lorinser (1875-6).
Sad je prevedena i na hrvatski.
Pisac ovih redaka poinio je god. 1937. nedjelo, te je
na jednom ljetovanju u Sloveniji prem nestrunjak preveo Pobonost Kriu na hrvatski jezik. Prijevod je uinio s njemakoga.
Posluio se prijevodom njemakog romantiara i pjesnika
Augusta Wilhelmma von Schlegla iz god. 1809. Taj protestantski njemaki pisac, koji je na njemaki preveo
ekspirova dramatska djela, otkrio je prvi svome narodu
veliinu panjolskog katolikog genija. On je kroz 3 godine (od 18091811} drao svoja glasovita predavanja o dramatskoj umjetnosti i literaturi panjolaca, pa je sam preveo 5 drama
na njemaki jezik i poput Kolumba otkrio svome narodu, a onda
i drugima, ve kroz jedno stoljee potpuno u zaborav stavljenog
panjolskog velikana. I prva drama, koju je on na njemaki
preveo, bila je ba Die Andacht zum Kreuze: znak, da je
ba ta drama proizvela na njega najvei dojam.
Wilhelm von Schlegel upozorio je na Calderona svog velikog
savremenika Gthe-a. Brzo iza Schlegelova izdanja 5 Calderonovih drama bude nastojanjem Gtheovim u Weimaru izveden
Postojani princ. Vele, da je Gthe bio kod predstave do suza
ganut. Odonda je Gthe postao veliki tovatelj i prapagator
Calderonov. Sam je rekao, da mu je itanje Calderona otvorilo
novi i krasni svijet. On je Calderona smatrao najveim dramskim
genijem, majstorom pozorine tehnike.40 U tom pogledu stavljao
je on Calderona pred ekspira, koji nije toliko panje posveivao
pozornici i koji je esto na sceni bez potrebe gomilao osobe.
Dok se Wilhelm Schlegel drao u svom njemakom prijevodu Calderonovih panjolskih strofa i rima, pisac ovih redaka
pretoio je dramu u lake pjesniko ruho moderne ritmike, koja
se lake ui. Smio je to uiniti to lake, to je iz pojedinih dijelova
panjolskog originala opazio, da se ni sam Calderon nije uvijek
44
45
46

Dr. Fr. Lorinser, op. cit. IV. St. 125.


Sr. Eng. Gnthner, op. cit. St. 92.
Sr. P. Stiegele: Reden und Skizzen. Rottenburg. 1906. St. 140-158

111

drao strofa i rime, nego da je u bujici misli i naponu radnje


upotrebljavao uzvieni pjesniki stil bez rime. Rimu je zadrao
samo kod komikih mjesta, napose, kod Gila i Menge.
Radi tehnikih nemogunosti obinih pozornica (lebdenje u
zraku), bilo je potrebno donekle preinaiti zavretak drame, a
bilo je potrebno i retuirati Julijin karakter, pa ju rijeiti onih
silnih ubivstava, koja mi danas ne bismo mogli shvatiti ni podnijeti.
Isto se interjekcijama moralo olakati preduge monologe. Drama
time jamano nije gubila na vrijednosti, nego samo dobila.
Kako su u drami mnoge promjene u sceneriji, koje se na
obinim naim pozornicama ne mogu brzo obaviti, bilo je potrebno, da se tragediji dade muzika, koja e ispuniti stanke i
koja e stvoriti dispoziciju za pojedine slike, kako je uinio
Bethoven za Gotheova Egmonta. Ovu je muziku s vrlo mnogo
truda i uspjeha skladao kasinski dirigent g. Vilko Petrovi.
Msgr. Dr. Kamilo Dokal

112