!

"Balkan bluz"

Muslimanski intelektualci u
stranci (1)
Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Prvopotpisani na stranakoj "Deklaraciji": Alija Izetbegovi
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga knjiga Balkan bluz, Medine Delali i

Suzane ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar
fakultativni udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to
nije sluaj, kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria,
e-novine su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati
deavanja u zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog
razvoja, nekad republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije
tadanjeg predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata
Hamdije Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su
zatvorske kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih
dogaanja i ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini,
Muana Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995.
godinom. Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to
uglavnom u njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela
promociju izvan njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja
Karadiu, putanje na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da
kontaktiramo autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu
putem feljtona predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore
na brojna pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim
novim saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo
bosansku hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski
tekstovi i intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do
2000.)
Smrt Jugoslavije je u svom TV obliku poela kada se pred zgradom Skuptine u
Beogradu 27. marta 1989. okupila milionska masa demonstranata.
TV Beograd je obezbijedila direktan prijenos dogaanja naroda. Masa je urlala
traei hapenje albanskih lidera. Srpski lider u usponu, Slobodan Miloevi je na
skandiranja Uhapsite Vlasija! odgovorio: Ne ujem dobro. Ne ujem vas, ali mi

emo uhapsiti sve koji su odgovorni, ukljuujui i one koji su se posluili

radnicima... Sada idite kuama. Fuad Muhi, profesor sarajevskog Pravnog
fakulteta i lan CK SK BiH, bio je svjestan da najava hapenja lidera kosovskih
komunista Azema Vlasija znai smrt saveznih institucija. Brzo je reagirao,
izjavljujui za medije kako nijedan republiki rukovodilac nema pravo obeavati
hapenja, a bliim prijateljima je objasnio da za Bonjake jedini izlaz treba
potraiti u samobitnosti BiH.
Na Muhia su ubojito reagirali prosrpski orijentirani kadrovi u sarajevskim novinama
i TV. Njegov prijatelj Zejnil Vukas svjedoi: Istupio je iz CK SKBiH. Napadali su ga
sa svih strana. Jedne veeri su ga vrlo kasno pozvali u bolnicu jer mu je otac umro.
Nakon dugotrajnog uzdravanja od alkohola, ponovo se te noi vratio svom starom
poroku. U to vrijeme bosanskomuslimanski intelektualci u Sarajevu, okupljeni u
jednu vrstu intelektualne zajednice, raspravljaju brojna pitanja vezana za sudbinu
BiH.
Neki pripadnici ovog kruga su na isto vjerskim pozicijama, drugi pripadaju
establimentu postojeeg komunistikog drutva. Muslimanski intelektualci sueni
u procesu 1983. iz zatvora izlaze 1988. Vraaju im se pasoi i tom prilikom se sa
njima obavlja jedna vrsta informativnog razgovora. Rekli su, kae tadanji radnik
republike dravne bezbjednosti Munir Alibabi, koji je vodio razgovore, da se
nee baviti politikom. Husein ivalj je rekao kako ide u Ameriku gdje mu se ve
nalazi porodica, Edhem Biaki je rekao da ide na rad u Libiju da popravi
finansijsku situaciju, Izetbegovi je rekao da ga politika ne interesuje i da ga samo
interesuje zdravlje i unuci. Uprkos unificiranim odgovorima, jedan od kanjenika
ipak priznaje kako je u zatvoru dogovarano formiranje stranke. Prema njegovom
iskazu, planirano je, ukoliko vlasti to dozvole, da se formira muslimanska stranka i
zbog toga su do detalja analizirani rad i iskustva Jugoslovenske muslimanske
organizacije. U tom smislu je veina nacionalnih pitanja bila prodiskutirana, ali je
jedino ostalo nerijeeno pitanje odnosa naziva Bonjak i Musliman. Ovo pitanje je
meu zatvorenim muslimanskim intelektualcima ostavljeno za budua vremena.
Rusmir Mahmutehaji nastavlja druenje sa Izetbegoviem nakon njegovog
izlaska iz zatvora. itao sam Islamsku deklaraciju prije nego to je Izetbegovi
uhapen, ali sam itav iskaz u Dravnoj sigurnosti temeljio na tome da sam
Deklaraciju imao u svojim rukama, ali da je nisam itao. Na mene je vren straan
pritisak. Nekada se inilo da sam glavni predmet obrade organa Dravne sigurnosti
ja, nekada se inilo da je to neko drugi, kae on. Mahmutehaji iz Hrvatske, gdje
je dekan Elektrotehnikog fakulteta u Osijeku, esto dolazi u Sarajevo i susree se
sa Izetbegoviem. Za vrijeme razgovora, uglavnom voenih tokom dugih etnji
gradom, obojica izraavaju zabrinutost zbog dramatinih dogaanja u Jugoslaviji.
Mahmutehaji se sjea: Meni je bilo jasno da slijedi opi, krvavi rasplet i da e se
bosanski Muslimani nai u sreditu te drame, ruenja. U jednoj od dugih etnji
rekao sam Izetbegoviu da se treba pristupiti nekoj vrsti organiziranja
bosanskomuslimanskog naroda. Odgovorio je: Ali, to znai da to mora biti legalno!
Moja procjena je bila da pitanje legalnosti nije bitno, jer je na sceni pitanje opstanka
- biti ili ne biti.
Dr. Maid Hadiomeragi opisuje kako je sa dr. Muhamedom Hukoviem imao
namjeru formirati stranku. Najprije su odluili dati joj naziv Muslimanska narodna
stranka Jugoslavije. Ali, Hadiomeragi je pozvan da se pridrui muslimanskoj
stranci ije je formiranje ve u toku. Dalje raspoloenje koje je lebdilo u vazduhu,

donosilo je stanje gdje vie nismo prijatelji, suradnici. Osim meu nama, neto
vano se deava iznad nas i pored nas. Sav sadraj rada se ne odvija ovdje nego
negdje drugo, moda i na dva mjesta, pie Hadiomeragi te dodaje, postojala je,
to se ono kae, kuhinja osim nas. Krajnji zakljuak sam donio da Izetbegovi vrlo
mnogo, osim sa nama, surauje i sa, kako sam nazvao, zagrebakom grupom
gdje, vjerovatno, glavnu rije vodi Salim abi, te sa grupom kanjenika - on,
naime, sebe i ostale koji su osueni 1983. tako naziva. Kasnije se pokazalo da je
mimo nas imao mnogo suradnika..., a nama o tome nije nita govorio.
Poetkom 1989. u Zagrebu se formira Islamski institut uz Matini odbor
organiziran na naunim osnovama. U Matini odbor, na ije elo dolazi Rusmir
Mahmutehaji, ulaze: Alija Izetbegovi, Alija Isakovi, Munib Maglajli, Mustafa
Ceri, dr. Osman Mufti... U jesen iste godine, u divanhani Zagrebake damije
odrava se sastanak kome prisustvuje oko 30 ljudi, gdje se dogovara formiranje
bonjake stranke. Mahmutehaji predlae da nacrt stranake Deklaracije
napravi Izetbegovi, objanjavajui u aljivom tonu kako je Izetbegovi u zatvoru
imao dovoljno vremena promisliti sve bonjake teme. Kada je Deklaracija
zavrena, Izetbegovi se potpisuje na prvo mjesto, a drugo upranjeno mjesto
ostavlja za potpis Rusmira Mahmutehajia. Meutim, Mahmutehaji je ve
revoltiran saznanjem da Izetbegovi mimo njegovog znanja pregovara sa Adilom
Zulfikarpaiem. Odbija dalju suradnju i odlazi u Francusku. Drugo, upranjeno
mjesto na stranakoj Deklaraciji, ostalo je nepotpisano. Svjesni novih strujanja u
susjednim republikama, bosanski komunisti su liberalizirali odnos prema politikim
neistomiljenicima. Tako dugogodinji emigrant Adil Zulfikarpai, preko Enesa
engia, dobija poruku od efa bosanskih komunista Nijaza Durakovia kako ne
postoje nikakve formalne smetnje za njegov dolazak u BiH. Zulfikarpai je iz
Jugoslavije emigrirao neposredno nakon Drugog svjetskog rata, mada je bio
pripadnik partizanskog pokreta i visoko pozicioniran u prvoj poslijeratnoj Vladi BiH.

"
Nesueni prvi predsjednik SDA: Adil Zulfikarpai
Photo: Stock

Adil Zulfikarpai u svojoj knjizi pie: Izetbegovi je mene nekoliko puta posjeivao
u Cirihu. Tu je 24. februara pala odluka da se osnuje stranka. Traio sam da se

stranka zove bonjaka i on je na to pristao, otiao je u Bosnu i kada se vratio,

rekao je da to sarajevski intelektualci muslimani nee. Onda je on predloio ime
Jugoslovenska muslimanska stranka, neto slino kao ona sa Spahom.
Zulfikarpai u knjizi prilae fotografiju za koju tvrdi da je nastala u februara 1989. u
njegovoj kui u Cirihu, kada je, kae on, donijeta odluka o formiranju stranke. Uz
Zulfikarpaia, na fotografiji su ovjekovjeeni: Hasan engi, Omer Behmen, Salim
abi i Teufik Velagi.
Nesporazum Zulfikarpaia i Izetbegovia u vezi sa imenom Bonjak uticao je na
zahlaenje njihovih odnosa. Bakir Izetbegovi je doputovao u Cirih, gdje je radio u
Bonjakom institutu, prilikom posjete me zamolio da preem preko nesporazuma
o imenu stranke to sam ga imao sa njegovim ocem, ispriao je Zulfikarpai.
U avionu na liniji Cirih - Zagreb, Adil Zulfikarpai, koji prvi put poslije 44 godine
dolazi u zemlju, spokojno je spavao. Na Zagrebakom aerodromu ga je doekala
ekipa hrvatske TV. Iz politikih struktura Hrvatske, TV je dobila vijest o njegovom
dolasku. Preuzeli su ga zatim Hasan engi i Salim abi i odvezli u Zagrebaku
damiju. Zulfikarpai nije mogao dobiti paso bez odobrenja savezne slube
bezbjednosti. Tek nakon te saglasnosti Boo Bagari, jedan od pomonika za SDB
BiH, i Nedad Ugljen, koji su radili po pitanju emigracije, odlaze u vicarsku i daju
Zulfikarpaiu paso. Neposredno prije Zulfikarpaievog dolaska, jedan dio
njegovog dosjea nestaje iz MUP-a BiH. Raunajui na njegovo bogatstvo, mnogi su
u prodaji dosjea Zulfikarpaiu vidjeli ansu za brzu zaradu. Pria kae da ga je
otkupio jednom, zatim drugi put, ali kada se pojavio i trei ekskluzivni vlasnik
dosjea, Zulfikarpai je, navodno, rekao da ga vie nema namjeru otkupljivati i
neka rade s njim ta hoe. U policijskim krugovima nisu oekivali da e
Zulfikarpai biti srdano doekan u Sarajevu. Kada je bivi emigrant stigao na
dumu u Gazi Husrev-begovu damiju, mislio je kako se neto dogaa kada je vidio
da okupljeni ljudi nekoga ekaju. Objanjeno mu je da ekaju njega. Pozvan je u
Islamsku zajednicu. Vrata ministarstava su se sama otvarala, a pozivi za druenja
su stizali sa svih strana. Njegovi javni istupi svrstavali su ga u red modernih
politiara, zapadnog tipa. Prema sjeanju Muhameda engia, Zulfikarpai stie u
BiH nakon saopenja za javnost o formiranju stranke: Poslije dosta rasprava oko
naziva stranke kada je Adil traio da se stranka zove bonjaka, dogovorili smo da
se nakon registriranja u ime stranke unese - bonjaka. O tome je potpisan i jedan
papir.
Prvo sjedite SDA nalazilo se u Teanjskoj 4, u prostorijama predstavnitva firme
Lesnina koje je vodio Muhamed engi. engi je direktoru Lesnine najavio da
se eli baviti politikom, i traio je da ga oslobodi od posla godinu dana. Postigli su
dentlmenski sporazum: ukoliko engi uspije u politici, oduiti e se firmi, a
ukoliko ne uspije, morat e raditi dvostruko radno vrijeme kako bi nadoknadio
proputeno. engi se sjea: Kada je reeno da se stranke mogu organizirati,
odluili smo skupiti 40 potpisa neophodnih za registriranje stranke. Razmiljali smo
kojih bi to 40 ljudi moglo biti. Neki se nisu htjeli ukljuiti, jer su se plaili, drugi jer
nisu znali ko su i kakvi ljudi koji formiraju stranku. Dva-tri dana smo smiljali ime
stranke. Konano smo prihvatili ideju Safeta Isovia da je nazovemo Stranka
demokratske akcije. Poslovi dvojice engia - Muhameda, kao politikog, i
Hasana, kao organizacionog sekretara stranke - esto su se poklapali. Hasan je
svakodnevno kontaktirao sa opinskim odborima stranke i uvezivao po BiH ono
to se u prvim mjesecima stvaranja stranke organiziralo. Fuad Muhi je dugo

dobijao signale o potrebi da se intelektualno ukljui u formiranje SDA i na njih je

potvrdno odgovarao.
Najjednostavniji put za omasovljavanja stranke vodio je preko Islamske vjerske
zajednice. U BiH je bilo 106 opina, svaka opina je imala po nekoliko dematskih
odbora. Onaj ko je kontrolirao IVZ, mogao je raunati da kontrolira duhovni ivot
Muslimana. Onaj ko je kontrolirao duhovni ivot, imao je monopol na Muslimane.
Borba za prevlast u IVZ poinje sa Pokretom imama koji se deava mjesec dana
nakon Izetbegovievog izlaska iz zatvora. Vrhovni poglavi svih vjerskih institucija u
vrijeme komunizma morali su imati suglasnot organa dravne bezbjednosti da bi
uope mogli biti imenovani na funkcije. Kako ni u inostranstvo, gdje su mnogi od
njih studirali, nisu mogli putovati bez suglasnosti saveznih institucija, mnogi su se,
vie iz praktinih nego ideolokih razloga i eventualne koristi, obavezivali da e
nakon povratka podnositi izvjetaje o svom radu i kontaktima.
Ahmed ef. Smailovi imao je visoku funkciju u Starjeinstvu IVZ (kasniji Meihat),
bio je redovni profesor na Islamskom teolokom fakultetu, sa, pria se, velikim
ugledom u arapskom svijetu. Jo kao student, na arapski jezik preveo je knjigu
Dervi i smrt. Njegov pristup muslimanskom pitanju mogli bismo nazvati
prosvjetiteljskim - kroz IVZ je trebalo obrazovati narod i podizati njegovu svijest.
Smailovieva teza se ponavlja i u osamdesetim godinama, kada na scenu stupaju
tzv. muslimanski nacionalisti. Ova grupa nema simpatije prema IVZ, gaji animozitet
prema imamima. Govorili su da samo seljaka djeca idu u medresu, a oni su sebe
tretirali kao bosansku aristokratiju. Govorili su da su hode muslimani po profesiji,
objanjava jedan sugovornik, a mladomuslimanski stav je bio nazovi intelektualni,
oni nee svoju vjeru da pretvaraju u profesiju. Efendiji Smailoviu je zabranjeno da
govori u damijama, a kada je odlukom tadanjeg reisa Mujia izbaen iz
Starjeinstva, romantiari vele da mu je srce prepuklo.
Smailovieva smrt u IVZ izaziva buru. Imame je uznemirila injenica da je
Smailovi smijenjen po nalogu komunista, a uz svesrdnu pomo struktura IZ. Imami
su poeli glasno protestirati protiv birokratizacije IZ, a onda i protiv familijarnosti,
finansijskih malverzacija, objanjava Mustafa Beirovi, pripadnik pobune koja e
kasnije postati poznata kao Pokret imama. Dobio sam nepotpisani proglas u
kojem se pozivam na skup iji je cilj promjena stanja u IVZ, smjena vodeih ljudi i
slino. Takvi proglasi su dijeljeni, stizali su potom, lijepljeni su po zidovima, sjea
se ovaj sudionik deavanja imama.
Formalni povod protesta je birokratizacija u IZ, familijarnost i finansijske
malverzacije. Centralni skup poinje 1. novembra 1988. u velikom amfiteatru
Islamskog teolokog fakulteta, gdje vri. Govore Salih ef. olakovi, uz njega su
Halil ef. Mehti, Seid ef. Smajki (koji kasnije naputa ovu struju) i skoro svi imami
kojih je tada u BiH zvanino 1.200. Tokom ove antibirokratske revolucije pria se o
novcu: jedni druge optuuju za uzimanje kredita. Proziva se reis Muji kao
partizanski komesar kome je Tanaskovi dao diplomu i trai se smjena Ferhata
ete, tadanjeg predsjednika Meihata. Pokret imama se vremenom paralelno
institucionalizira i raspada. Odvajaju se neki njegovi zagovornici kao to je profesor
Mustafa Sui. Nisu zadovoljni ak ni oni koji su ga inicirali: ini mi se da je u
pitanju bila samo borba za vlast, kae Mustafa Beirovi, sudionik tadanjih
deavanja. Konano, i oni koji misle da je dogaanje instruirano: Te godine su na
ulicama jedino Miloevievi sljedbenici, Krajinici nezadovoljni aferom

Agrokomerc i imami. Takav niz dogaaja u jednoj godini se ne moe nazvati

koincidencijom, kae Enes Durmievi.

"
Vodio osnivaku skuptinu: Muhamed engi
Photo: slobodnadalmacija.hr

Na glasanju o izboru predsjednika Meihata od 30 glasova, 12 dobija Senahid ef.

Bristri i 18 Salih ef. olakovi. I tek nakon deset mjeseci ga je posjetio
Izetbegovi, veli olakoviev suradnik, to je pokazivalo neslaganje cijele SDA
strukture sa njegovim izborom. Jo jedan stranaki kandidat, Omer Behmen, iste
godine gubi u utrci za predsjednika Sabora IZ. Tokom agitiranja za izbor
predsjednika Meihata urednitvo Preporoda koje vodi Demaludin Lati biva na
strani efendije Bristria. olakovi je nakon izbora za predsjednika smijenio
redakciju i onda su oni izdali vanredni broj gdje su ga napali, kae posljednji
jugoslovenski reis Jakub Selimoski. Prema jednom tumaenju, sutina neslaganja
je to je olakovieva struja bila protiv petljanja nastajue SDA u unutarnje stvari
IZ. Tako je sekretar Meihata Adnan Silajdi odbijao da mutevelija Gazi Husrev
begovog vakufa bude stranaki organizirani Omer Behmen. Silajdi je pretuen, a
Behmen je postao mentor vakufa. Pria se da je Silajdi na konstataciju da e
tuiti napadae - kada je saznao da su iz obezbjeenja SDA - dobio odgovor:
Moe, ali onda ti niko nee garantirati da e ostati iv. U meuvremenu je
Preporod Silajdia anatemizirao kao linost koja je tokom suenja muslimanskim
intelektualcima bila svjedok optube.
U jednom razgovoru koji su vodili Izetbegovi i novoizabrani predsjednik Meihata
Salih ef. olakovi, olakovi je jasno dao do znanja da, to se njega tie,
mijeanja politike u pitanja IZ nee biti. Alija, ja tebe kao ovjeka mogu uvaavati,
ali klanjati se mogu jedino Bogu, glasila je reenica kojom je olakovi ispisao
svoju smrtnu presudu. Konani obraun e uslijediti neto kasnije.
Od inicijative za osnivanje do osnivakog kongresa stranke protekla su samo dva
mjeseca. Na osnivakoj skuptini stranke Muslimana jugoslavenskog kulturnopovijesnog kruga Izetbegovi se prisutnim obraa sa Bismillahir-rahmanir-rahim,
konstatirajui kako je dolo vrijeme za ruenje sistema koji je pravljen mimo Boga i
ljudi, ak i protiv njih. Pored Izetbegovia u funkciji predsjednika, izabrana su tri
potpredsjednika: Adil Zulfikarpai, Salim abi i Mirsad eman. U predsjednitvo

stranke ulaze: Demaludin Lati, Omer Behmen, Sulejman Ugljanin, Mirsad

Veladi i Kenan Mazlami. Predsjednitvo je birano da bi se zadovoljila regionalna
pripadnost od Krajine (Veladi) do Sandaka (Ugljanin). Mahmutehaji je meu
muslimanskim intelektualcima tretiran kao jedan od najobrazovanijih i
najinteligentnijih pripadnika tog kruga. Prema predispozicijama, trebao je, ali se nije
pojavio na osnivakom kongresu stranke, odranom 26. maja 1990. u sveanoj sali
hotela Holiday Inn. Doktor Maid Hadiomeragi u svom dnevniku tog dana opisuje
atmosferu sa skupa: Rijetko ko je uao u hotel i dvoranu bez Fatihe, uili su je i
pred hotelom i u sali, a mnogi su prethodno i istihare klanjali. To je za Muslimane
bilo pravo svetite i ostae taj hotel u tom sjeanju... Eto, to je bila osnivaka
skuptina SDA. Osnivaka, prva, radosna, nevjerovatna, stotinama godina
iekivana i eljena, a sumnjalo se i pribojavalo da nije i zadnja. To je skuptina
narodna, jednog cjelovitog naroda, nepodijeljenog, jedinstvenog, do sada
zapostavljenog, skromnog, tihog, neiskazanog, eljnog i aljenog. To je bilo veliko
za Muslimane. Posebni znaaj je davao osjeaj da je i vjerska, makar se to i ne
reklo.
Slino se osjeao i Muhamed engi, koji je vodio osnivaku skuptinu: Bio sam
veoma uzbuen. Napravio sam, recimo, greku najavljujui Draena Budiu, jer
sam rekao kako je on doao ispred HDZ-a. Reagirao je veoma nervozno. Dr. Fuad
Muhi je govorio iz pozicije ovjeka koji je upravo istupio iz CK SKBiH. U svom
istupu je obrazlagao ustavno pravo Muslimana na nacionalno organiziranje. Dalibor
Brozovi, koji je doao ispred HDZ-a, govornicu je iskoristio da izjavi kako e se
granica Hrvatske braniti na Drini. Elaborirao je tezu svih velikohrvatskih
nacionalista kako je Bosna meki trbuh Hrvatske. Oduevljeno pozdravljen od
prisutnih, vie zbog injenice to je davao legitimitet skupu nego zbog onoga to je
rekao, Brozovi u tom momentu nije mogao raunati da e imati podrku
Izetbegovia.
Kada je prilikom hapenja 1983. jedanaest pripadnika slube bezbjednosti upalo u
Izetbegoviev stan, zaplijenili su mnogo knjiga, pisama i fotografija koje su trebale
dokazati uee u zavjeri protiv SFRJ. Slobodan kipina, jedan od bezbjednjaka
koji su upali u stan (kasnije kadar SDS-a), po svemu sudei, bio je autor sitne
podvale koja je trebala imati krupne posljedice. Meu Izetbegovieve spise je
podmetnuo i pamflet Ustake republike, odnosno Hrvatske, koja se brani na Drini.
Izetbegovi je odmah ustvrdio da se radi o namjetaljci. U prvoj verziji policijskog
izvjetaja o zaplijenjenom materijalu naveden je i ovaj pamflet. Budui da se
nikakvom logikom nije mogao uvezati u ostale pronaene materijale, pamflet u
optunici nije ni spomenut, a potom je misteriozno nestao i iz arhive DB-a.
Neki od muslimanskih intelektualaca sueni 1983., sueni su 1946. i 1949. godine
kao pripadnici pokreta Mladi muslimani. Osnivaka skuptina organizacije Mladi
muslimani odrana je u martu 1941. u prostorijama muslimanskog drutva
Trezvenost u Sarajevu. Skuptini je prisustvovao i predstavnik vlasti, kako je tada
bilo uobiajeno. Pripadnici organizacije su prema statutu bili obavezni da ire
obrazovanje, ivjeli su asketski, uili ali da se koliinom spoznatih injenica i
ovladavanjem stranim jezicima to bolje spreme za rukovodnu elitu, biljei Dervi
Sui.
Oekivali su da e pobjeda sila Osovine kao krajnji rezultat svog pozitivnog odnosa
prema panislamizmu imati formiranje svjetske islamske drave. Kraj rata

rukovodstvo MM je doekalo pocijepano, ali je ostala slona jezgra ilegalne

rukovodne grupe koja je samu sebe nazivala grupa A.
Krajem 1948. odran je plenum i izabrano VV - vrhovno vodstvo organizacije.
Najodaniji polau zakletvu. Alija Izetbegovi u knjizi Mladi muslimani kae: Jo
prije formalnog osnivanja naeg udruenja, mi smo se sastali u kui Tarika Muftia i
donijeli program pokreta MM. Taj program je bio vrlo kratak, u njemu je bilo svega
pet taaka... Jedna od tih taaka, dobro se sjeam, bila je da hode ne mogu biti
nosioci preporoda... A sjeam se da je jedna taka govorila o jedinstvu muslimana
itavog svijeta, mislim da je to bila taka etiri. Taka pet glasila je: Praktino
ostvarenje islama, ispod teksta stajala je za nas jedna tajanstvena formula: nema
komentara. Mi smo to uvijek iitavali kao stvaranje jedne velike muslimanske
drave. Za nas je ta taka znaila upravo to. Dok su sve druge take uz sav princip
imale i obrazloenje, due ili krae, ovdje je stajalo samo to: Praktino ostvarenje
islama i - nema komentara.
Izetbegovievo dranje tokom suenja 1983., racionalno govorenje kada mu je
davana rije u sudnici, izazvalo je divljenje njegovih pristalica, ali i protivnika. Na
suenju je u jednom momentu policajac pogledom uhvatio zguvani papiri koji je
Demaludin Lati dobacivao Meliki Salihbegovi. Papiri je umjesto do cilja, pao na
pod ispred njegovih nogu. Sadraj poruke je bio optimistian, a glasio je Do
konane pobjede! Vrsta pobjede je svakako bila injenica da je sedam godina
kasnije, na osnivakom kongresu SDA, Izetbegovi istupio kao predsjednik stranke.
Stojei iza govornice, u obraanju prisutnim izmeu ostalog je rekao da svoje
izlaganje sa zadovoljstvom poinje vraajui sjeanje na minulu 1989. godinu u
kojoj je na ogromnim prostorima i za milione ljudi svanula sloboda. U itavom
milenijumu koji se upravo zavrava ima samo nekoliko datuma koji se mogu
uporediti sa ovom slavnom godinom. To su moda pad Carigrada, otkrie Amerike i
Francuska revolucija, nastavio je Izetbegovi. Sa historijske scene neumitno silazi
svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i
htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Dinovski pokuaj da se raj na
zemlji stvori bez Boga i ovjeka, pa i protiv Boga i ovjeka, zavrio se potpunim
neuspjehom.
Rekao je da prizor u Jugoslaviji prua skoro manihejsku sliku: sloboda je pobijedila
u dvije sjeverne republike, a bori se sa velikim tekoama i otporima u ostalom
dijelu zemlje. Na momente ishod se ini potpuno neizvjestan. Nabrojao je glavne
grupe problema koji pritiskuju Bosnu, ali kao najtei je izdvojio samo jedan: Nad
zemljom se nadvila opasnost koja prijeti njenom opstanku kao samostalne drave,
kao republike. Odjeci sa ovog skupa jo se nisu stiali, kada se krenulo u
osvajanje Krajine.
Klju za vrata Krajine je bio Fikret Abdi. Muhamed engi kae da je bilo nekoliko
pokuaja da se Abdi ukljui u stranku. Prvi pokuaj je bio preko Mirsada
Veladia koji je radio u Agrokomercu, a drugi preko Sulejmana Kurspahia. Tek
na skupu u Velikoj Kladui Abdi je zvanino rekao da ulazi u stranku. Objasnio je
da je njegov jedini motiv ouvanje Agrokomerca, kae engi.
engi nije znao da je Adil Zulfikarpai istovremeno ovlastio i advokata Faruka
Balijagia, kao jednog od bivih branitelja Fikreta Abdia, da pokua ubijediti
krajikog Babu da ue u SDA. Abdi najprije pristaje doi na sastanak u Visoko,
gdje iz Sarajeva stiu Izetbegovi i Zulfikarpai. Prisutni se sjeaju kako su
policajci u civilu takoer stigli u vrijeme predvieno za sastanak sa Abdiem.

Zulfikarpai je na policijsko prisusutvo samo nonalantno odmahnuo rukom: Ne

treba se uzbuivati, neka rade svoj posao. Meutim, Abdi na ovaj sastanak nije
doao. Odluio je trgovati.
Pustio je da ga profesor Nenad Kecmanovi i reiser Emir Kusturica pokuaju
ubijediti da se prikljui reformistima Ante Markovia, a zatim se sam javio i rekao
kako pristaje ui u SDA. Svoj ulazak u stranku je objelodanio na velikom
predizbornom skupu u Velikoj Kladui. Dan ranije, Fikret me pozvao iz Rijeke i
rekao da obavezno doem na predizborni skup u Velikoj Kladui jer on ulazi u SDA.
Tom prilikom mi je rekao da su kod njega dolazili Nenad Kecmanovi i Emir
Kusturica, i ubjeivali ga da ue u Savez reformskih snaga, ali je on, eto, naglo
odluio da se prikljui SDA, kae Balijagi. Skup u Velikoj Kladui, na kojem se
okupilo skoro 400.000 ljudi, predstavljao je najvee okupljanje Bonjaka na jednom
mjestu. Nakon Gazimestana bilo je to najvee okupljanje jednog naroda. Uz binu je
napravljena improvizirana bosanska kua sa dvije sobe.

"
elja svakog jata: Fikret Babo Abdi
Photo: 24ur.com

U toj maloj sobi Alija je pitao Fikreta ta eli za protuuslugu zbog toga to njegov
ulazak u stranku donosi sigurnu pobjedu SDA, jer je u to vrijeme Abdi bio daleko
najkarizmatinija bonjaka linost u Jugoslaviji. Fikret je rekao da mu ne treba
nita i da u SDA ulazi jer to narod Cazinske krajine od njega trai, kae Balijagi.
Oduevljeno pozdravljen od okupljene mase, Abdi je ostavljao dojam
najpopularnijeg politiara unutar SDA. I on je bio zbunjen masovnou skupa i
euforijom kojom je doekan. Kada je doao red da govori, rekao je kako sveano
objavljuje svoj ulazak u Socijalistiku, potom se brzo ispravio i dodao: Ulazak u
Stranku demokratske akcije. Bio je euforian. Nazvao je u Beograd Hakiju
Pozderca i rekao mu da je pristupio SDA. Pitao je da li i on eli ui u stranku.
Oduevljeno je objanjavao koliko se naroda okupilo u Kladui, i drei telefonsku
slualicu visoko podignutu pitao: uje li, uje li? Kroz slualicu je strujao zvuk
nalik talasanju mora. Prema sjeanju Razije Pozderac, njen mu je na Abdieve
rijei reagirao iznenaujue otro: Fikrete, zavadie narod u Krajini. Zato nisi
osnovao graansku stranku? uje li?, ponavljao je Abdi. Mi nemamo vie ta

razgovarati, odgovorio je Pozderac sputajui slualicu. Prekinuo je vezu, ali i

svaki dalji kontakt sa dojueranjim prijateljem.
Mustafa andi koji je bio dugogodinji oficir KOS-a, sa posljednjim radnim
mjestom u Kontraobavjetajnoj grupi (KOG) RV i PVO se sjea: Vozio sam se u
autu i sluao na radiju vijesti. Jedan dio je bio stranaka hronika. Dan prije zvao me
major edo Kneevi, kolega koga sam znao dok smo zajedno radili u KOS-u i
oduevljeno rekao: Dobili smo ga! Pitam: Koga smo dobili? Kae: Abdia. Babo
je legao na rudu. Dva puta je ponovio kako je Babo legao na rudu. andi svom
kolegi nije vjerovao. Znam da je KOS nekoliko mjeseci pleo mreu oko Fikreta u
sklopu operativne akcije Proboj 1, ali mu nisu mogli prii blizu. Kada sam u
stranakoj hronici na vijestima uo kako je na velikom skupu u Velikoj Kladui Abdi
uao u SDA, onda sam se ukoio. Zaustavio sam auto i izaao da pripalim cigaretu.
Nita mi vie nije bilo jasno.
Zulfikarpai je u Veliku Kladuu doao pravo iz Zagreba. Bio je strano nervozan
zbog dvije stvari. Jedna je bila to nije imao gdje mokriti, jer se ispred kue ve
nalazilo mnogo ljudi, a druga se ticala samog skupa, sjea se Balijagi.
Zulfikarpai je, nakon to je odrao govor, nervozno uao u improviziranu
bosansku sobu. Iza kulisa najveeg bonjakog skupa se nazirao rascjep stranke,
nevidljiv obinim smrtnicima. Iznervirano je uzviknuo: Zaboga, Alija, ta ovo
radite? Aludirao je na mnotvo zelenih zastava sa polumjesecom, mukarce sa
sabljama i turbanima na glavama, povike ivio Sadam Husein!, ukratko, na
ikonografiju skupa.
Zulfikarpai je govorio direktno Izetbegoviu: Alija, ja ne elim da uestvujem u
pokolju Muslimana. ta e ti Homeinijeve slike? ta e ti ljudi u akirama sa
zapojasanim jataganima? Slike ovog velianstvenog skupa Muslimana bit e
prenesene za pola sata u vlade svih evropskih zemalja. Na svim slikama e u prvi
plan biti stavljeni ovi bradati ljudi sa turbanima na glavi, sa jataganima za pojasom,
samo da se uplai Evropa i Srbi dobiju opravdanje za pokolj koji nam pripremaju.
Izetbegovi je cijelo vrijeme utio, na iznenaenje prisutnih. U tim momentima je
izgledao kao neko ko se povlai, zatvara i tone u svoj unutranji svijet.
Zulfikarpai je nastavio: Sada dolazim iz Zagreba. Josip Manoli mi je rekao da
su se oni domogli dosjea Udbe i da Salim abi radi za Udbu. Predloio mi je da
abia upregnemo kao dvostrukog igraa, jer ve ima njegov dosje. Izetbegovi je
i dalje uporno utio. Prema svjedoenjima prisutnih, izgledao je kao starac, umoran
od svega. Zulfikarpai je uporno i agresivno nastavio: Odmah se na ovom skupu
ogradi od ovih ljudi i reci da smo mi demokratska stranka od koje niko ne treba da
se plai. Ukoliko to ne uradi, ja izlazim iz SDA. Izetbegovi je nakon izlaska za
govornicu pokuao popraviti stvar. Pitao je obraajui se masi: Jesmo li mi vjerska
stranka?, nadajui se da e negativan odgovor demantovati Zulfikarpaieve
primjedbe. Masa je uzviknula: Jesmooo.... Nije dobro uo, pa je ponovio pitanje:
Jesmo li mi vjerska stranka? Dobio je isti odgovor iz stotine hiljada grla:
Jesmooo...
Vidio je da tako nee nita popraviti u Zulfikarpaievoj percepciji, pa je
razgovjetno, na slogove izgovorio: Mi nismo vjerska stranka! Konano je stigao
oekivani odgovor: Nismooo! Bonjaci su bili spremni biti sve za onog za koga su
procijenili da moe da ih povede. Salim abi je iz rodne Graanice u Zagreb
stigao nakon zavrenog krojakog zanata. Ubrzo poinje raditi kao samostalni
obrtnik i stie visoke kvalifikacije u udruenjima samostalnih obrtnika. Nekoliko

godina je bio i predsjednik Udruenja obrtnika Zagreb, te zastupnik u Vijeu

udruenog rada Sabora Hrvatske. Kada je Zulfikarpai objelodanio sumnje vezane
za abia, abi podnosi tubu protiv njega. Zulfikarpai angauje svog tadanjeg
advokata Faruka Balijagia da u centrali KOS-a u Beogradu otkupi abiev dosje.
Dosje je, prema Balijagievim rijeima, otkupljen za 40.000 vicarskih franaka od
oficira KOS-a Mileta Babia. U meuvremenu, abi povlai tubu protiv
Zulfikarpaia.
Muhamed engi, na pitanje kako su Izetbegovi i on reagirali na Zulfikarpaieve
optube da Salim abi radi za KOS, odgovara da su dugo razgovarali o tome.
Na stav je bio da to ne treba shvatiti dramatino. Komunistika drava je imala
razvijene obavjetajne slube i mnoge je ljude prisiljavala da surauju na ovaj ili
onaj nain. Adil je rekao kako mu je Josip Manoli pokazao dosje Salima abia.
Mislim da je Adil, koji je bio jedini meu nama sa iskustvima u politici, htio pokazati
kako sa politiarima koji su ve uzeli vlast u Hrvatskoj moe razgovarati na ravnoj
nozi. S druge strane, abi je mnogo uradio tokom izgradnje Zagrebake damije.
Imao je mnogo problema u Hrvatskoj. Recimo, kada je damija izgraena,
podmetnut je poar i poinioci nikada nisu pronaeni. Bio je predsjednik Sabora IZ
Jugoslavije. To se nije moglo zaboraviti. Rascjep u stranci je pokuao izgladiti
novopridoli lan. U motelu Lovac kod Srebrenika, Abdi je pokuao pomiriti
zavaenog Izetbegovia i Zulfikarpaia. Meutim, Zulfikarpai je imao drugaije
planove. Na sastanak je doao veoma raspoloen. Objanjavao je da ima samo
jedan cilj - spasiti Bonjake od predstojeeg pokolja. Doslovno je rekao Abdiu:
Spreman sam za Agrokomerc, u roku od dva sata, na banku koju ti kae u
Zagrebu, isplatiti dvjesto miliona dolara, samo da ide sa mnom da spasimo
muslimanski narod, a da ostavi Aliju. Abdi je pitao: Odakle ti tolike pare?
Zulfikarpai je odgovorio kako je postao jedan od najbogatijih ljudi u svijetu, ali da
detalje kako je stekao novac nee obrazlagati. Abdi je ipak odluio ostati sa
Alijom, sjea se advokat Balijagi.
Rusmir Mahmutehaji, koji je prestao participirati u stranakom organiziranju, u
ljeto 1990. sree Izetbegovia u Sarajevu. etaju od Slatkog oeta do Markala.
Vidi, Rusmire, ovo. Podigao se narod. Sve je na nogama, kae Izetbegovi.
Budui da je rije o razgovoru dvojice prijatelja koji su se politiki razili,
Mahmutehaji, nemajui vremena za obrazlaganje, replicira: Sluaj, Izetbegoviu,
krcate narod na brod da ga odvedete u katastrofu goru nego u Drugom svjetskom
ratu. Zna li ti u ijim je rukama kormilo tog broda? Brod je u mojim rukama,
odgovara Izetbegovi. U septembru 1990. Muhamed Filipovi i Adil Zulfikarpai
definitivno se odvajaju od SDA i formiraju Muslimansku bonjaku organizaciju.
Njihovo objanjenje je kako je SDA isuvie vjerska stranka. Na paralelnim
konferencijama za tampu Izetbegovi govori kako raskola nema, a Zulfikarpai i
Filipovi kako je razlaz definitivan. Ponovo poinje potraga za Mahmutehajiem. U
rasplet jugoslovenske krize Bonjaci ulaze u rasulu. Neki su ga okarakterizirali kao
rasulo muslimanskog emocionalizma.

Kako je nastao SDS: Svi u dravu

(2)
Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Vrijeme okupljanja: Ljiljana Zelen Karadi, Radovan Karadi, Jovan
Rakovi i Nikola Koljevi
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga knjiga Balkan bluz, Medine Delali i

Suzane ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar
fakultativni udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to
nije sluaj, kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria,
e-novine su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati
deavanja u zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog
razvoja, nekad republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije
tadanjeg predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata
Hamdije Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su
zatvorske kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih
dogaanja i ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini,
Muana Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995.
godinom. Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to
uglavnom u njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela
promociju izvan njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja
Karadiu, putanje na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da
kontaktiramo autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu
putem feljtona predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore
na brojna pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim
novim saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo
bosansku hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski

tekstovi i intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do

2000.)
Srpska nacionalna strategija artikulirana osamdesetih godina zasnivala se na ideji
koja se moe prevesti kao nasilje iz dobrih namjera, a da bi svi Srbi mogli ivjeti u
jednoj dravi. Kao glavni ideolog ove strategije, ija e puna realizacija uslijediti
poetkom devedesetih, Dobrica osi e meu srpskim intelektualnim krugovima
biti nazvan Patrijarh. Ovaj nekadanji lan Komunistike partije Jugoslavije, za
najtraginiju je srpsku obmanu smatrao ideoloku vjeru Srba u bratstvo i jedinstvo
jugoslovenskih naroda.
Kao zamjenu komunizmu koji se obruava, nudi obnovljenu prolost kroz
nacionalnu dravu idealizovanu svijetom mitova i fikcija. Nacionalni program je
zahtijevao lidera koji e ga ostvariti. Prvi susret Dobrice osia sa Slobodanom
Miloeviem, liderom srbijanskih komunista, deava se poetkom 1990. Miloevi
je ve trijumfovao na Kosovu, potom i u CK Srbije i postao Voa. Smiljenom
susretu koji je trebao izgledati kao sluajan na prijemu izraelske delegacije je
posredovala Klara Mandi, Jevrejka iz beogradske porodice i dugogodinja
osieva prijateljica. U krug oko Patrijarha Klaru je uveo bivi suprug, akademik
Ljubomir Tadi. Klara je upamtila rijei kojima se Miloevi to vee oprostio od
osia, nagovijestile su elju za ponovnim susretom.
Nadam se da emo se vidjeti, rekao je Miloevi na rastanku. U komiluku smo,
dijeli nas samo ograda, dvosmisleno je odgovorio osi. Ali, ta ograda nije tako
visoka, nadam se, nasmijao se Miloevi. Od tada se njih dvojica esto sastaju i
uvijek u Miloevievom predsjednikom kabinetu. osi s pravom u Miloeviu nije
vidio komunistu, doivljavao ga je kao nacionalistu. Miloevi, opet, nije imao
povjerenja u osia, ali mu je bio potreban zbog ugleda koji je uivao u
intelektualnim i crkvenim krugovima koji su Miloeviu bili nedostupni. Na kongresu
odranom u januaru 1990. raspada se Savez komunista Jugoslavije. Postala je
izvjesna pobjeda nacionalista na izborima u Sloveniji i Hrvatskoj, a time i
mogunost samostalnosti ovih republika. Miloevi sa svojim saradnicima sve
ee razgovara o ratu. Da oruane bitke nisu iskljuene, prvi put je javno zaprijetio
u junu 1989. na proslavi 600 godina Kosovske bitke na Gazimestanu, ali je njegova
najava budunosti tada shvaena kao metaforika pria o prolosti. Miloevi se
meu najbliim saradnicima nije sluio metaforama, niti istorijskim aluzijama. Bio je
konkretan.

"
U komiluku smo, dijeli nas samo ograda: Miloevi i Patrijarh
U kabinetu Borisava Jovia, srbijanskog lana Predsjednitva SFRJ, nakon
sjednice 13. februara 1990. vodi se iva rasprava. Sadraj razgovora Jovi biljei u
svoj dnevnik: Poslije dananje sjednice Predsjednitva na kojoj su uestvovali i
predsjednici predsjednitava republika i autonomnih pokrajina, tema Kosovo,
sjedimo u mojoj kancelariji Veljko Kadijevi, Pera Graanin, Sloba Miloevi,
Dragutin Zelenovi i ja. Nezvanian i neobavezan razgovor. Sloba poinje: Bie
rata, Boga mi. Neemo dati, Boga mi, uzvraam ja. Dosta smo mi ratovali i ginuli
u dva svjetska rata. Sada emo rat svakako da izbjegnemo! Nee biti rata onakvog
kakav bi oni htjeli, dodaje Veljko, ali e biti onakav kakav mora, a to je da im ne
dozvolimo da nas tuku.
Armijski vrh i srpsko rukovodstvo bili su saglasni da je upotreba vojske neminovna.
Logika armijskog vrha bila je jednostavna - Slovenci i Hrvati svojim
osamostaljivanjem ele razbiti Jugoslaviju, Srbi ele sauvati zajedniku dravu i
zato je Armija sa njima. Osnovni problem, ustvari, bio je budui koncept ureenja
savezne drave, da li e se Jugoslavija razvijati kao centralizovana drava ili kao
oslabljena federacija to srpskom rukovodstvu nije odgovaralo: time je mogunost
njihove dominacije bila iskljuena.
Da nije rije o ouvanju Jugoslavije, nego srpske drave, objasnio je nekoliko dana
nakon ovog razgovora Dobrica osi u beogradskom listu Duga pozdravljajui
slovenaku elju za otcjepljenjem i samostalnou. Pri tome, Srbi moraju
Jugoslaviji, pa i njima Slovencima, poentira on, ispostaviti svoje nacionalne
interese i raune, koji nisu mali, a koji moraju da se izravnaju. Izlazak iz Jugoslavije
mora da se plati. Slovenija nije bila ukalkulisana u beogradske planove, ali srpske
etnike oblasti u Hrvatskoj i Bosni jesu.
U decembru 1989. Jovan Opai nakon izdravanja tromjesene kazne izlazi iz
zatvora u ibeniku. Osuen je za naruavanja reda i mira, na proslavi Kosovskog
boja u Kninu prekinuo je program traei od okupljenih Srba da zaborave mit o
Jugoslaviji i okrenu se srpstvu. U zatvoru Opai dobija telegram podrke od
Dobrice osia, a nakon izlaska na slobodu odlazi kod njega u Beograd. osi u
povjerljivom razgovoru zahtijeva od Opaia da pomogne Jovanu Rakoviu,
direktoru Neuropsihijatrije u ibeniku koji u Hrvatskoj radi na politikom

organizovanju Srba. Ubrzo se Rakovi i Opai dogovaraju da kulturni klub Zora,

koji je prethodno obnovio Opai, pretvore u politiku partiju. Rakovi predlae da
se partija nazove Demokratska stranka. Opai insistira da u naziv stranke stave
nacionalnu odrednicu i 17. februara u Kninu promoviraju Srpsku demokratsku
stranku. O politikim ciljevima stranke govorio je Rakovi: Srbi ne ele drugu
dravu u Hrvatskoj, ali trae autonomiju. osi je srpsku strategiju u Hrvatskoj
objasnio konkretnije. Na hrvatsku secesiju moralo se odgovoriti i srpskom
secesijom, na stvaranje hrvatske nacionalne drave moralo se odgovoriti
stvaranjem srpske drave. U svakoj prilici osi je hrvatskim Srbima drao lekcije
kako u vrijeme kada se raspada titoizam i Jugoslavija niko od njih - narodni heroji,
generali, ministri u Hrvatskoj - nije stao uz narod da ga povede ka istorijskom
osvjetenju. Uinio je to jedan ibeniki ljekar, u visokim godinama, invalidnog
stanja zdravlja.
Mislio je na Jovana Rakovia. Rakovi se smatrao osievim duhovnim
proizvodom, to je uistinu i bio. Narednih mjeseci njegova doktorska kancelarija je i
sjedite stranke. Na mitinzima na kojima je govorio o velovima kojima je prekriveno
srpstvo narod je sluao. Nisu razumijevali metafore kojima se Rakovi sluio, ali
su ga slijedili kao ikonu koja je oivjela pred njihovim oima. Ipak, SDS je na
majskim izborima 1990. osvojio samo pet mjesta u hrvatskom saboru. Veina Srba
u Hrvatskoj nije bila zahvaena nacionalnom renesansom i mahom su glasali za
komuniste Ivice Raana. Srbi masovno pristupaju stranci tek nakon izbora, uplaeni
pobjedom HDZ-a i rijeima hrvatskog predsjednika Franje Tumana o istoj
hrvatskoj dravi. Hrvatski nacionalisti su nudili dovoljno razloga za strah, a srpsko
vodstvo je ekalo da se narod dovoljno uplai. Osnovni generator za raspirivanje
potrebnog straha bilo je podsjeanje na genocid nad Srbima u Drugom svjetskom
ratu.
Stranka je ve imala odbore u Beogradu i Sloveniji kada se pristupilo njenom
organizovanju u BiH. U Sarajevu o tome razmiljaju Vladimir Srebrov i krug
profesora sa Filozofskog fakulteta gdje Srebrov vodi biblioteku. U poetku su kao
zavjerenika sekta, ali se spremaju postati dominantan politiki pokret. U maju
Inicijativni odbor broji sto lanova. Bio sam ubijeen da u BiH ima malo Srba.
Vrijeme kada sam vidio da ima puno velikosrba, bilo je vrijeme kada je SDS ve
formiran i kada su vidjeli da zbog toga nee biti podvrgnuti sankcijama ili ii u
zatvore, ispriao je Vladimir Srebrov. Sebe je, zahvaljujui svom politikom
bekgraundu, vidio kao budueg lidera stranke. Krajem osamdesetih je javno
napadao prisustvo Albanaca u Sarajevu i albanski nacionalizam, te vodio javne
rasprave o srpskom jeziku. Milan Nikoli, kako se uistinu zvao, promijenio je ime
kada je otiao na magisterij u Rusiju. Iz umjetnikog egzibicionizma, ispriao je,
tamo je sebi odsjekao uho.
Prvi korak u politikom organizovanju sarajevske grupe je bila obnova kulturnog
drutva Prosvjeta, na emu se angauje nekoliko profesora sa Filozofskog
fakulteta. Profesor knjievnosti Vojislav Maksimovi u proljee objavljuje tekst u
kojem trai obnavljanje Prosvjete, potom to ine profesor filozofije Aleksa Buha i
knjievnik Vladimir Nasti. Obnoviteljska skuptina Prosvjete odrana je 28. juna
1990. u sarajevskoj Vijenici.
Na Skuptini koju je vodio Aleksa Buha za predsjednika Prosvjete izabran je
Vojislav Maksimovi. Nije se sluajno kod bosanskih, kao i kod krajinskih Srba prvi
oblik jaanja etnikog zajednitva pojavio kroz obnavljanje ranije ukinutih kulturno-

prosvjetnih udruenja kakva su bila Zora i Prosvjeta. Izraavanje kulturne

posebnosti bila je uvertira za insistiranje na politikoj posebnosti koje e uslijediti
kasnije. U srpskom intelektualnom krugu u kome se dugo razmiljalo o
organizovanju bosanskih Srba, svi su u dubokoj sjeni najozbiljnije figure - Milorada
Ekmeia, profesora na katedri za istoriju sarajevskog Filozofskog fakulteta. Mnogi
oekuju da e Ekmei biti predsjednik stranke i njega kao apsolutnog autoriteta
niko ne dovodi u pitanje. Uz Ekmeia, najuticajniji je Nikola Koljevi, profesor na
katedri za optu knjievnost i teatrologiju, kojeg stranake kolege opisuju kao
dubokoreligioznog mranjaka. Inicijativnom odboru stranke pristupa psihijatar i
pjesnik Radovan Karadi, koji je prethodno bio u Ekolokom pokretu Zeleni.
Anoniman je i meu misleim Srbima obiljeen kao saradnik Dravne
bezbjednosti zaduen da pokriva Udruenje knjievnika. Njihovo podozrenje izaziva
injenica da Karadi nikada nije pozivan, a svi drugi jesu, na informativne
razgovore nakon prokazanih knjievnih skupova na kojima je osamdesetih godina
govorio pjesnik Matija Bekovi. Sumnjivom se inila i Karadieva specijalizacija u
Americi. Bio je iz etnike porodice, njegov otac Vuko je zbog etnitva odleao
petogodinju zatvorsku kaznu. Saglasnost za specijalizacije takve vrste je davao
vladin Komitet za odnose sa inostranstvom, tako da je Karadievo porijeklo bilo
vie nego dovoljan razlog da bude odbijen. Znalo se i da je osamdesetih godina
suen za privredni kriminal, mada e kasnije svoj boravak u zatvoru pokuati
predstaviti kao borbu za nacionalni interes. Njegovu poziciju meu vodeim
bosanskim Srbima promijenie Dobrica osi.
Karadi je Patrijarha upoznao osamdesetih godina u drutvu bosanskih pjesnika
koji su ivjeli u Beogradu. U proljee 1990. osi poziva Rakovia i nekoliko
srpskih intelektualaca iz Bosne na sastanak u Beograd. Nikola Koljevi je na
sastanak poveo i Karadia. Mada su se kolege Rakovi i Karadi do tada
povrno poznavali, uglavnom su se sretali na strunim skupovima psihijatara. osi
je razmiljao koga izabrati za lidera bosanskih Srba, nije mogao pronai bosanski
pandan Rakoviu. Predsjedniko mjesto je ponudio Ekmeiu i Buhi. Nijedan od
nas nije bio spreman da preuzme tu funkciju, objanjava Aleksa Buha. Na
sastanku u Beogradu osi predsjedniko mjesto nudi Koljeviu. Koljevi odbija i
predlae Karadia koji je posluno sjedio do njega. Kadrovska kombinatorika je od
poetka ukljuivala dr. Nenada Kecmanovia, rektora Sarajevskog univerziteta.
Smatralo se da Kecmanovi ima politiko iskustvo, uvaen je, analitian i, to je
najvanije, dovoljno veliki Srbin. Kecmanovi je mogao obezbijediti pristalice u
rasponu od tvrdih Jugoslovena do mekih Srba, ali i zavarati politike protivnike u
spektru od tvrdih Bosanaca do mekih Muslimana.

"
Nenamjerno odabran: Radovan
Photo: EPA/Anja Niedringhaus

Bonjaci ve imaju formiranu stranku kada Radovan Karadi poziva predsjednika

SDA Aliju Izetbegovia na sastanak. Umjesto Izetbegovia na sastanak odlazi
sekretar stranke Muhamed engi. Sreu se u kancelariji bolnice u kojoj je
Karadi zaposlen. Karadi engiu govori kako Srbi hoe da formiraju stranku i
predlae koaliciju. Pokazuje ve otkucan tekst koji treba potpisati, u kojem se kae
kako se SDA i SDS udruuju da e zajedno ii na predizborne skupove. engi
odgovara: Doktore, mi ne znamo profil vae stranke, ne znamo ko su ljudi koji e
voditi stranku?!.
Karadi objanjava kako e srpsku stranku voditi ugledni lan ovog drutva,
profesionalac, najvjerovatnije Nenad Kecmanovi. Kecmanovi odbija ponuenu
funkciju. Naravno, imponovala mi je inicijativa da doem na elo SDS-a za koju
sam neformalno saznao i neto ranije. Meutim, grupi osnivaa koji su mi to i
formalno saoptili objasnio sam da sam lino skloniji nekoj varijanti graanske
partije koja bi imala vei autoritet da ponudi demokratsko rjeenje meunacionalnih
odnosa u BiH i koja bi obavezno bila orijentisana na iri jugoslovenski prostor,
objanjava Kecmanovi zato nije stao na elo SDS-a. Rekao sam im da ve
postoje razmiljanja i okupljanja na takvoj platformi i da sam u njih ukljuen, ali da
istovremeno podravam organizovanje i naeg naroda na nacionalnoj osnovi poto
su to ve uinili i Muslimani i Hrvati. Izgleda da je moja pluralistika otvorenost za
obje opcije stvorila utisak da se dvoumim, pa je moja kandidatura ostala u opticaju
ak i na osnivakoj skuptini SDS-a.
Savezni premijer Ante Markovi je nakon raspada jugoslovenskih komunista jo
uvijek vjerovao da raspad SKJ ne znai i nestanak Jugoslavije. Velikim narodnim
mitingom odranim 27. jula 1990. na Kozari pred vie od 100 hiljada okupljenih
promovisao je Reformsku stranku sa kojom e izai na izbore. Kecmanovi se
pridruio nasmijanom jugoslovenskom premijeru. Ja sam i komuniste napustio
zato to su prestali da budu jugoslovenska stranka, kao to sam i u reformiste
otiao, i pored politiki probitanijih ponuda, ne toliko zbog reformi Ante Markovia,

nego zbog toga to je to bila u tom momentu jedina jugoslovenska stranka na

terenu BiH, tumai Kecmanovi.
SDS je u politiku arenu uao pozivajui na ruenje komunizma. Nakon to analize
koje za internu upotrebu pravi Inicijativni odbor pokazuju da je srpsko stanovnitvo
uglavnom seosko stanovnitvo, razmatra se ideja da se formiraju odbori stranke po
manjim mjestima i selima. Nakon svega, Karadiev etniki pedigre inio se
prihvatljivijim za nacionalni pokret nego pedigre bivih komunista. Na sastanku
Izvrnog odbora Prosvjete Maksimovi, Koljevi i Ekmei vre pritisak na
Vladimira Srebrova da prepusti vodee mjesto Radovanu Karadiu. Koriste
argument da se radi o velikom Srbinu iz etnike porodice koji ima podrku
Dobrice osia.
S obzirom na planiranost buduih dogaaja, Srebrov je u stvaranju SDS-a bio
dvostruko izmanipuliran jer je na svojim pleima izdrao prvi negativni udar
javnosti. Naroito zbog formiranja omladinskog krila SDS-a Mlada Bosna koje je,
po njegovim rijeima, trebalo biti eljezna pesnica stranke.
Njegov imid neu da budem lider, ve samo buntovnik svog naroda u BiH
doprinio je da Karadi izgleda umjereno. Istovremeno, razmiljalo se o
organizacionom obliku stranke. Neki su zagovarali podjelu stranke na dva krila konzervativno i lijevo, odnosno etniko i partizansko krilo. Ja sam pristao da
vodim narodnjako krilo i to samo do izbora, predlaui da socijaldemokratsko krilo
vodi dr. Dragan Kalini , ispriao je jednom prilikom Karadi. Usprotivio se osi
objanjavajui da e frakcije podijeliti stranku. Ustvari, pomirenje etnika i partizana
bio je njegov i Miloeviev zadatak.

Kako je nastao SDS: Svi u dravu

(3)
Veliina slova: "

"

"
Na prvim skupovima Karadievih slika nije bilo: Beograd nekoliko godina
poslije
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Neovisno od sarajevskog, formiran je i drugi Inicijativni odbor u Krajini kao eho
hrvatskih deavanja. Njegovo sjedite bilo je u Drvaru. umarski ininjer Borivoje
Sendi se poetkom maja vratio u Banju Luku nakon viegodinjeg ispitivanja
prauma u Africi. Poticao je iz etnike porodice i prezirao komuniste. Za krajiki

inicijativni odbor koji djeluje u tajnosti Sendi e saznati prilikom sluajnog susreta
sa Rakoviem u Beogradu.
Dva mjeseca nakon ovog susreta postao je potpredsjednik SDS-a za bosansku
Krajinu. Idui tako kod Terazijske esme ugledah iz Balkanske u susret mi ide
bradati ovjeuljak sa enicom pod rukom. Vidio sam Rakovieve slike, on je to.
Preprijeim mu put onako dugaak, sagnem se i rafalom, da mi ne utekne, ispriam
da mi, bosanski Srbi, hoemo ono to i oni u Kninu.
ta ste po struci?
umar, velim ja.
To je dobro, vi terenci znate narod. Ne mogu danas ostati sa vama, idem
u Francusku 7, dajem intervju.
Mogu li ja vama u Knin?
Ne treba, hajde u Drvar - tamo ljudi ve rade na tome.
Na sastanku koji se 20. maja odravao u gradskoj biblioteci u Drvaru okupljenima
se obratio Slavko Grahovac, predsjednik Inicijativnog odbora. Besjedio je o 1941.,
koja se Srbima ne smije ponoviti. Prisutni su na rastanku popunili pristupnice
kninskom SDS-u. U Banjoj Luci je tek nekolicina eljela prii stranci, meu prvima
novinar Nikola Guzijan i Branko Majstorovi ija su dva brata ubijena kao pratioci
Drae Mihailovia prilikom njegovog hvatanja. Na Dan borca, 4. jula, dogovoren je
miting u Drvaru na kojem e govoriti Rakovi. Na pozornici improvizovanoj od
buradi i dasaka Rakovi je podigao uvis tri prsta. Nasta bura i vrisak, neko se eto,
poslije 40 godina, usudio da sebe, u ime Trojice, oznai kao Srbina, sjea se
Sendi. Nakon mitinga odran je sastanak kojem prisustvuju predstavnici oba
Inicijativna odbora. Dogovaraju da se stranka nazove Srpska demokratska stranka
BiH jer Srbima koji nisu u svojim matinim dravama treba zajednika stranka.
Srebrov je to jo ranije predloio Rakoviu i ostao je u uvjerenju da je inicijativa za
ime stranke bila njegova. Meutim, tada nije znao da je plan kako e izgledati i ta
e raditi SDS napravljen mnogo ranije u Beogradu.
Kod imenovanja predsjednika Inicijativnog odbora bilo je nedoumica. Nismo
poznavali dobro jedni druge, neko predloi neke od nas iz Krajine, drugi predloie
prisutnog doktora (Karadia) iz Sarajeva, opisao je taj sastanak Sendi. Rakovi
uze rije. Krajina u kojoj su Srbi veina, svakako e biti uz stranku. U Sarajevu i
istonoj Bosni Srbi su izmijeani sa Muslimanima i vano je da voa stranke, bar
privremeno, bude iz tog kraja. Predlae Karadia, ostali naelno prihvataju.
Srebrov, neupuen u dogovor u Drvaru, izdaje proglas da e se osnivaka
skuptina SDS-a BiH odrati 7. jula. Siguran je da e on biti novi predsjednik. Na
razgovor ga poziva Koljevi i kae da e izgubiti glavu ako odri taj skup. Srebrov
pristaje da se osnivaka skuptina odri po dogovoru iz Drvara 12. jula, na
Petrovdan, ali pod uslovom da se tada izvri pomirenje, a do septembra ostavi
otvorenim pitanje predsjednika stranke. Vladimir Srebrov nikada nije uziman kao
ozbiljan kandidat za mjesto prvog ovjeka mada je on nastojao da to bude.
Naprosto, nije bio format za takvo mjesto, kae Aleksa Buha.

"
Mjesto gdje se stvarala krvava istorija: Klub knjievnika, Francuska 7
Photo: Stock

Vee prije osnivake skuptine u Sarajevo je stigla delegacija iz Krajine. Satima

ekaju u prizemlju Holiday Inna zaueni to ih niko nije doekao. U
meuvremenu, na prvom spratu hotela traje muna rasprava sarajevskih Srba oko
toga koga e sutra predloiti za predsjednika - Karadia ili Srebrova. Rasprava je
neugodna jer Srebrov ne eli odstupiti. Kada je krajika delegacija saznala o emu
se vodi rasprava, Slavko Grahovac predlae da oni izaberu predsjednika iz Krajine.
Konano, sutradan, sat vremena prije promocije predviene za 12 sati, Karadi
prilazi Srebrovu i kae mu da se povue jer e on biti predsjednik. Ko te izabrao za
predsjednika?, pita Srebrov. Miloevi, odgovara Karadi, a Jovan Rakovi
objanjava da je takav dogovor uinjen u Beogradu. Pred vie od dvije hiljade
Srba okupljenih u Domu mladih na Skenderiji, Rakovi promovira svog kolegu
psihijatra za predsjednika stranke. U momentu kada cijela sala ustaje na noge da
aplauzom pozdravi predsjednika svih bosanskih Srba, Vladimir Srebrov sjedi.
Na predstojeim novembarskim izborima Srebrov e biti kandidat Srpskog pokreta
obnove. Uz Rakovia, osnivaki skup SDS-a je pozdravio beogradski profesor
Slobodan Ini kao i predsjednik SDA Alija Izetbegovi. estitam, mi vas odavno
ekamo, vi imate mjesto ovdje, rekao je Izetbegovi okupljenima. Pored Rakovia
je sjedio akademik Muhamed Filipovi kome se Rakovi apatom neprestano
obraao. Ja blesava ovjeka, ispriao je kasnije profesor Filipovi, sto puta mi se
nadnio nad uho i govorio: Ostarismo, moj Tunjo, nita od nas. Karadi je
djelovao zbunjeno, tako je i govorio. Traio je ispravljanje nepravde prema Srbima,
jednaka kulturna, vjerska i ekonomska prava, izmeu ostalog i dostojanstveno
sahranjivanje svih srpskih rtava i obiljeavanje stratita na adekvatan i dostojan
nain.
Na Skuptini je izabrano rukovodstvo stranke. Velibor Ostoji je imenovan za
predsjednika Izvrnog odbora, a Danilo Veselinovi i Jovan Tintor za
potpredsjednike stranke. SDS-ov slogan Srbi, vi smijete da budete Srbi konano
je potvren. Odmah je formiran Savjet za meustranaku saradnju, svojevrstan

trust mozgova kojim je predsjedavao Nikola Koljevi. lanovi savjeta su, izmeu
ostalih, postali akademici Milorad Ekmei i Slavko Leovac, te knjievnici Vojislav
Maksimovi i Miroslav Toholj.
Nakon Karadievog preuzimanja stranke, sastanci se odravaju u njegovom stanu
u ulici Sutjeska. Jednostavno, zato to je stan bio kao fudbalsko igralite i u centru
grada, priao je Vladimir Srebrov, jedan od sudionika tih susreta. Ljeto i jesen
obiljeili su mitinzi na kojima je Karadia pratio Jovan Rakovi. Na mitinzima je
narod nosio slike srpskih velikana Svetog Save, Karaora, Vuka Karadia,
Njegoa, Tesle kao da su to njegove savremene voe. Nosili su i slike Jovana
Rakovia i Miloevia. Karadievih slika skoro da nije bilo, sjeao se novinar
Nikola Guzijan.
Rakovi je svoja nadahnuta obraanja od kojih bi se masa uskomeala zavravao
podizanjem Radovanove ruke uvis, kao da se radi o bokseru pobjedniku. Karadi
nije bio uvjerljiv govornik. Narod je privukao Jovo.
Ustaka ikonografija koja se pojavila u Hrvatskoj uinila je njegovu priu o genocidu
ivotnijom. Ubrzo sam i ja poeo kripati zubima. Pokretale su nas emocije, a ne
razum, kae Guzijan.
Karadi nam je te jeseni kroz dvije vane rijei - strah i bijes - objasnio strategiju
svoje stranke. Razgovarali smo u kui Danila Veselinovia, smjetenoj preko puta
kasarne u Nedariima. Veselinovi je prvi sprat svog doma irokogrudo ustupio za
potrebe SDS-a. Stranka je faktiki bila smjetena u dvije male sobe-kancelarije u
kojima su neprestano zvonili telefoni i stizali faxovi iz baze, kako je govorio
Veselinovi dok je efu predavao tek pristigle papire. Kao usput i kao sluajno
obojica su komentirali da je priliv lanstva u stranku neoekivano dobar.
ekali smo da se svaki Srbin uplai zato to nema stranku, a ne zato to je ima.
Momenat za njeno osnivanje bio je kada su Srbi bili bijesni pred koalicijom
Muslimana i Hrvata, objanjavao je Karadi. Bio je obuen u koulju upadljivo
ruiaste boje. Dok pitate, zavaljivao se u stolicu, zabacivao glavu, otklanjajui
kosu sa ela. Kada je odgovarao, tijelo je imalo suprotnu putanju. Unosio vam se u
lice i gledajui neprekidno u oi, kao da vas psihoanalizira ili hipnotie, nametao
svoj tok svijesti. Karadi je znao da je nacionalni program nemogue ostvariti
bez naroda. Srpski narod je, s obzirom na prethodna istorijska iskustva, najlake
bilo homogenizirati stvarajui psihozu ugroenosti. to je stvorena psihoza bila
vea, razlike meu Srbima su bile manje.
Srpski nacionalni pokret, odnosno SDS, praktino prekida, zaustavlja sukobe
unutar srpskog naroda, bive podjele na teiste i ateiste, na nacionaliste i
kosmopolite. To je, moe se rei, bio na izvjestan nain i jedan od preduslova za
stvaranje srpske drave na prostorima Bosne i Hercegovine. Naravno da je to
dugoroan proces koji ima svoju unutranju logiku, analizirao je poetak srpskog
organizovanja u BiH Velibor Ostoji, prvi predsjednik IO SDS-a. Program stranke je,
po sjeanju Alekse Buhe, imao dva prioriteta. SDS BiH je u svom programu imao
kao prioritet demokratski transformisanu BiH u okviru demokratski transformisane
SFRJ. Ako to nije prihvatljivo Muslimanima i Hrvatima, tada potovanje sva tri
naroda na samoopredjeljenje, ukljuujui i pravo na sopstvenu dravu.
Desetak dana nakon formiranja bosanskog SDS-a, u Srbu u Hrvatskoj, pred sto
pedeset hiljada Srba proglaen je Srpski sabor i donesena Deklaracija o
suverenosti i autonomiji. Ukoliko Jugoslavija ostane federacija, odluili su,
zadovoljie se kulturnom autonomijom. Ako ne bude Jugoslavije, a bilo je oigledno

da je nee biti, dolazi u obzir samo teritorijalna autonomija, odnosno srpska drava.
Hronologija dotadanjih deavanja ukazivala je da su hrvatski i bosanski SDS
funkcionirali po istoj matrici. To je znailo da e odluke Srba iz Hrvatske uskoro
dobiti i bosansku varijantu.
Dok su SDS partije rasle, Rakovi, ovjek koji ih je promovirao, je padao. Nakon
to je u maju te godine odbio prijedlog hrvatskog predsjednika Tumana da prihvati
mjesto potpredsjednika Vlade, uz obrazloenje da je hrvatska drava ustaoidna i
agresivna

"
Promoter srpstva: Jovan Rakovi
Photo: webshots.com

prema Srbima, iz Tumanovog kabineta je listu Danas proslijeen fonogram

razgovora u kojem Rakovi kae hrvatskom predsjedniku da su Srbi lud narod i da
on nema nieg zajednikog sa komunistom Miloeviem. Srbijanski predsjednik mu
to ne oprata, jednostavno zato to mu Rakovi vie ne treba. ef vie ne rauna
na mene, konano je shvatio Rakovi. Miloevi je ve igrao na drugu kartu,
Milana Babia, kojeg je procijenio kao dovoljno ambicioznog da Srbe u Hrvatskoj
povede u rat.
Rakovi e ubrzo dobiti otkaz u bolnici, a peticiju za njegov progon iz ibenika,
koju je organizirao HDZ, potpisalo je oko 20 hiljada ljudi. Moja stranka i ja lino
smo zapalili fitilj srpstva ne samo u Hrvatskoj. Mi smo palili fitilje i po BiH i ne bi se
mogao zamisliti SDS BiH, pa ni gospodin Karadi, da nije bilo naeg utjecaja,
izjavio je Rakovi poetkom 1992. za televizijsku stanicu Jutel. Bio je samo
djelomino u pravu jer se ni Rakovi, ni SDS, niti Karadi ne bi mogli zamisliti da
nije bilo osia i, konano, Miloevia.
Dok bosanski SDS priprema izbore, SDS Krajine priprema rat. Milan Babi,
gradonaelnik Knina i predsjednik Srpskog nacionalnog vijea, po Miloevievom
nalogu, 12. augusta se sastaje u Beogradu sa Borisavom Joviem, predsjednikom
Predsjednitva SFRJ. Sastanku prisustvuje i savezni ministar za unutranje
poslove Petar Graanin. Babi trai garancije da se hrvatska zastava nee
zavijoriti u Kninu. Jovi je prethodno sa Miloeviem dogovorio strategiju
djelovanja u Krajini. U svom dnevniku Jovi biljei: Sloba je dao dve ideje: prvo, da
se odsijecanje Hrvatske izvri tako to e liko-banijske i kordunake optine, koje

su stvorile zajednicu, ostati sa nae strane, s tim da se tu kasnije narod

referendumom izjasni da li hoe da ostane ili izae. I, drugo, da se lanovi
Predsjednitva SFRJ iz Slovenije i Hrvatske iskljue iz glasanja o odluci, jer oni ne
predstavljaju onaj dio Jugoslavije koji tu odluku donosi. Ako Bosanac bude za, onda
imamo dvotreinsku veinu... Bez Slovenije i Hrvatske Jugoslavija e imati oko 17
miliona stanovnika, a to je za evropske prilike dovoljno.
Babi je 20. augusta zakazao referendum o srpskoj autonomiji. Hrvatska vlast je
referendum proglasila nelegalnim i dva dana prije njegovog odravanja pokuala
zauzeti policijsku stanicu u Kninu. Dan ranije, novoformirana srpska policija je
razdijelila oruje. Rakovi, elei da izbjegne sukob, predlae Babiu da narod
legne pred vozila hrvatske policije. Nemamo vremena za mirne proteste,
odgovorio je Babi, dolo je vrijeme da se Srbi sami brane. Rakovi je zanijemio.
Babi je proglasio ratno stanje.
U meuvremenu, Rakovi, koji je protjeran iz ibenika, prelazi u Beograd, gdje
umire nekoliko dana nakon to je Vojno tuilatvo u Splitu podiglo optunicu protiv
njega za razbijanje teritorijalne cjelovitosti Hrvatske. Meu njegovim prijateljima i
danas je prisutno uvjerenje da je otrovan. Podruja pod kontrolom SDS-a u
kninskom regionu su odvojena od ostalih dijelova Hrvatske i stvorena je granica
koju treba braniti. Rat u Hrvatskoj je zapoeo bez opaljenog metka. Radmilo
Bogdanovi, srbijanski ministar policije, ispriao je kako je na to reagovao njegov
kolega Josip Boljkovac, hrvatski ministar policije. Ja, Radmilo, neu krv! Da sam
htio, mogao sam da lako izvrim Tumanovu naredbu i sa hiljadu ljudi zauzmem
milicijsku stanicu u Kninu. Ali, tu bi pala krv. A ja sam ratovao u partizanima protiv
ustaa i dobro znam ta znai kad pone da se gine i na jednoj i na drugoj strani.
U Hrvatskoj e se ginuti u proljee naredne godine.

Hrvatsko proljee
Piu: Medina Delali & Suzana ai

"

Veliina slova: "

"

Nekvalificirani graevinski radnik i disident u osnivanju Hrvatske: uak i

Tuman
Photo: EPA/ Antonio Bat

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Hrvatsko nacionalno buenje iz 1971, poznato pod nazivima hrvatsko proljee i
Maspok, neslavno je zavrilo. Lideri Maspoka, tadanje vodee partijske linosti,
smijenjeni su sa funkcija. Mnogo proljeara je zavrilo u zatvoru. Jedan od njih,
Stjepan Mesi, osuen je za delikt protiv naroda i drave. U njegovoj karakteristici u
zatvoru Stara Gradika zapisano je - nepopravljiv. Tada je u zatvoru zavrio i
Franjo Tuman, ali je on kao disident imao mnogo dui sta od proljeara.
Nepoznato je ta je zapisano u njegovoj zatvorskoj biljeci, ali je injenica da je bio
nepokolebljiv. Stvaranje samostalne Hrvatske drave bila je Tumanova opsesija.
Iako je njegova porodica podravala hrvatski nacionalni pokret pod vodstvom HSSa i Maeka, on je u Drugom svjetskom ratu zavrio u partizanima. Bio je pripadnik
10. zagrebakog korpusa i radio kao obavjetajni oficir. Prije zavretka rata, u
januaru 1945. upuen je u Beograd u Vrhovni tab. Tada se dogodila nerazjanjena
tragedija. Otac Stjepan mu je poginuo, to je kasnije tumaeno kao samoubistvo,
nesretan sluaj ili, to je bila preovlaujua verzija, da mu je oca, kao kritiara nove
vlasti, likvidirala OZNA.
Tumanov uspon u vojnoj hijerarhiji JNA time nije bio sprijeen: radio je u Glavnoj
personalnoj upravi Ministarstva obrane, pri Generaltabu JNA i zavrio je Viu
Vojnu akademiju. Tada je objavio Rat protiv rata, opsenu studiju o partizanskom,
gerilskom ratovanju kroz historiju. Ta je studija uvrstila njegov ugled kao naunika.
Narataji jugoslovenskih generala su preuzimali citate iz studije kao okosnicu za
generalske ispite.

Iako je dobio in general-majora 1960., ve sljedee godine svojom voljom naputa

vojnu slubu i u Zagrebu osniva Institut za historiju radnikog pokreta. Na
Zagrebakom je sveuilitu predava. Tumanova djelatnost od osnivanja
Instituta postaje otvoreno disidentska. Objavljivanjem nepodobnih radova
navukao je gnjev mnogih. Iz KP je izbaen 1967., smijenjen je s poloaja direktora
Instituta, a zabranjeno mu je i predavanje na fakultetu. Prisilno je penzionisan u
45. godini.
Tuman je otvorio hrvatske nacionalne teme: nametanje krivice zbog postojanja
NDH i jasenovaki mit, nekoliko godina prije izbijanja Hrvatskoga proljea. Tvrdio
je da je cifra od 600.000 ubijenih Srba, Jevreja, Bonjaka, Cigana i ostalih
protivnika reima NDH-a preuveliana. Rekao je da je taj broj uvelian makar deset
puta. Uz Blajburg, bile su to teme koje su hrvatski nacionalisti potencirali kao
dovoljno neistraene i krivo interpretirane.
U vrijeme kada se hrvatski proljeari tek bude, Tuman jo radikalnije izraava
svoje stavove, to izaziva osudu od strane komunistikog vodstva. Zatvaraju ga
1972. Zahvaljujui injenici da je veliki hrvatski pisac Miroslav Krlea intervenisao
kod Josipa Broza, izbjegao je viegodinju robiju. Osuen je na 2 godine, ali je u
zatvoru proveo samo 9 mjeseci.
U znak podrke Hrvatskom proljeu 20 hrvatskih emigranata, lanova Hrvatskog
revolucionarnog bratstva organizacije koja je djelovala u Evropi, Australiji i SAD
odluuju da ilegalno ue u Jugoslaviju. Kako jedan od lanova bratstva Bla
Kraljevi ne uspijeva dobiti odobrenje australijskih vlasti za naputanje teritorije,
preostalih 19 lanova se decembru 1971. sastaju u Salzburgu, gdje je provedena
desetodnevna obuka, podijeljena oprema, odore i naoruanje. Grupa je 20. juna
1972. ilegalno, pjeice, prela jugoslavensku granicu na podruju Dravograda. U
toku narednih mjesec dana njeni su se lanovi na podruju BiH i Hrvatske
sukobljavali s tadanjom JNA, milicijom i pripadnicima Teritorijalne obrane. Protiv
njih je tadanji jugoslavenski reim na noge digao ak 30.000 ljudi. U akcijama je
poginulo 15 lanova grupe, a etvorica su uhapena na podruju Bugojna zbog
ega su prozvani Bugojanska grupa.
Nakon suenja u Sarajevu, koje je poelo 21. decembra 1972. presuda je glasila:
Prvooptueni Horvat uro osuuje se na kaznu smrti, drugooptueni Keki Vejsil
na kaznu smrti, treeoptueni Vlasnovi Mirko na kaznu smrti i etvrtooptueni
Pavlovi Ludvig na kaznu smrti. Jedino nad Pavloviem nije izvrena smrtna
kazna, jer je bio maloljetan u vrijeme izricanja presude.
Komunisti prema protivnicima reima nisu imali milosti. Poslije Titove smrti 1981.
Tuman je ponovo osuen na tri godine zatvora i na zabranu bilo kakvog javnog
djelovanja u razdoblju od pet godina. U zatvoru je imao bolji tretman zbog
partizanske prolosti to je prema tadanjim standardima podrazumijevalo uredniju
eliju, dobijanje tople vode za umivanje i paste za brijanje. Zbog loeg
zdravstvenog stanja je izdrao samo dio kazne.
Dugo vremena, kao i drugi jugoslovenski disidenti, on nije mogao dobiti paso.
Konano, paso dobija 1987. uz pomo, u to vrijeme, monog hrvatskog politiara
Mike piljaka. Tuman je preko piljakovog bratia sa kojim je iao u kolu traio
da ga piljak primi, a potom da mu pomogne oko tri stvari. Prvo, da mu se u
Hrvatskoj objavljuju knjige to ih je napisao. Drugo, da se zauzmem oko toga da
dobije paso. I, tree, da mu pomognem da se posmrtni ostaci njegovih roditelja
premjeste iz mjesnog groblja u Velikom Trgoviu na zagrebaki Mirogoj. Sve sam

to prenio tadanjem ministru unutranjih poslova Vilimu Mulcu. I kada sam to Mulcu
iznio, rekao je: Sluaj, ovih je dana ilas u Beogradu dobio paso, nema razloga
da ga i mi ne damo Tumanu!, ispriao je piljak.
Prvi Tumanov izlet vodio je pravo u Kanadu, gdje se 1987. u gradiu Norval,
smjetenom 40-ak kilometara sjeverno od Toronta, poela stvarati Hrvatska
demokratska zajednica. Tuman je poslije 1987. jo dvije godine uzastopno dolazio
u Norval gdje je sa domainima, emigrantima iz zapadne Hercegovine, kao to su
fra Ljubo Krasi ili Gojko uak, usaglaavao viziju budue hrvatske drave. Gojko
uak, koji je u svojoj biografiji pisao da je roen u NDH 1945., je rodnu zapadnu
Hercegovinu napustio kada je dobio poziv za odsluenje vojnog roka. Preko
granice je pobjegao u fratarskoj odjei i najprije se skrasio u Austriji, a potom
produio za Kanadu.
Kao i Tumana, i njega je obiljeila obiteljska tragedija: brat i otac su mu nestali
tokom Drugog svjetskog rata. Zadnji put su vieni kada su partizani ulazili u
Zagreb. U Kanadi je uak radio najprije kao nekvalificirani radnik na graevini,
kasnije u pekarama i picerijama. Na univerzitetu je, tvrdio je, zavrio niz kurseva za
menadment. Postao je predsjednik nekoliko hrvatsko-kanadskih asocijacija, a svoj
politiki stav izraavao je vrlo transparentno. Jednom je svinju na kojoj je napisao
Tito stavio u mrtvaki koveg i tako nosio po ulicama.
uak je u momentu kada se sreo sa Tumanom drao iznajmljenu, neuglednu
pizzeriu u Ottawi gdje je hrvatska emigracija bila minorna. Klju za dalji razvoj
dogaaja je u injenici da hrvatska emigracija u poetku nije prihvatila Tumana, jer
je bio Titov general. Nije pomagala odrednica bivi. Ali, prihvatio ga je Centar,
kako se u Kanadi meu Hrvatima uobiajeno nazivo Norval, koji je za ukus veeg
dijela hrvatske emigracije bio previe jugoslavenski. uak je organizirao zajedno
sa norvalskim franjevcima finasiranje prve turneje Franje Tumana po Kanadi i
radio na prikupljanju novca za hrvatsku stranku u nastajanju. U Kanadi je postignut
nepisani sporazum izmeu Tumana i emigranata iz zapadne Hercegovine kako e
se graditi Hrvatska.
Prva faza podrazumijevala je stvaranje samostalne drave, druga nacionalno
homogeniziranje koje podrazumijeva svoenje nehrvata na status nacionalnih
manjina, u treoj fazi uslijedio bi obraun sa komunistima i u etvrtoj pripajanje
istih hrvatskih podruja iz BiH Hrvatskoj. Fra Krasi i dr. Tuman su uskladili svoje
vizije, a na Tumanu je bilo da ih u Hrvatskoj, u dogledno vrijeme, provede. Ljudi
koji su masovno pristupali HDZ-u nisu bili upoznati sa ovim planom, ak ni oni koji
su se nalazili u najviem vodstvu stranke u Zagrebu. Kasnije e se pokazati da je
ideja Hrvatske drave za koju je robijao Mesi, i ista ta ideja za koju je robijao
Tuman, podrazumijevala sasvim razliite stvari.

"
NDH nije samo puka kvislinka tvorevina ve izraz povijesnih tenji
hrvatskog naroda za samostalnom dravom: Paveliava djela, Tumanove
rijei
Photo: blogihrvati.com

Gojko uak, slabog imovnog stanja za kanadske prilike, sam se ponudio preko fra
Ljube Krasia da e se vratiti u Domovinu, gdje stie 1989. Tumanu je posluio
kao mamac za bogate Hrvate iz inostranstva. Ugledni poslovni ljudi kao Ivica
Zduni, Janko Herak ili Antun Kika za HDZ su donirali milione. Mada je svoj prvi
javni skup HDZ odrao 28. februara 1989. u Zagrebu, partija je legalizovana tek u
decembru iste godine kada su hrvatski komunisti, po uzoru na slovenske, odluili
raspisati viestranke izbore. Pozivajui emigrante na prvi opi sabor HDZ-a, 24.
februara 1990.
Tuman je, kako je kasnije esto ponavljao, povukao najvaniji politiki potez.
uak je bio oficir za vezu izmeu HDZ-a i MUP-a, koordinirajui prebacivanje
gostiju od aerodroma do dvorane Vatroslav Lisinski, gdje se odravao Sabor. Iz
jugoslovenske, komunistike perspektive, svi emigranti su oznaavani kao
apsolutno zlo koje vreba i eka zgodnu priliku da rui Jugoslaviju. Potencirano je
ovo nizom knjiga i filmova sa ratnom tematikom u kojoj je razlika crni i bijeli likovi
bila vie nego jasno pokazana.
Savezni organi, kao to su KOS ili Udba, godinama su slali svoje agente da
likvidiraju istaknute emigrante po svijetu. Istina je da su neki od gostiju Prvog
sabora na tlo Jugoslavije dolazili prvi put nakon 45 godina, mada je to bio arolik
sastav. Izgledalo je kao da se ostvaruje dugo ekani san i da ideje zbog kojih su
neki od njih godinama bjeali i skrivali se po svijetu, imali prekinute veze sa svojim
obiteljima i prijateljima; osjeaj progonjenosti i nepravedne stigme, postaje stvar
prolosti. Deavala se pomirba ustaa i partizana, ovoga puta ujedinjenih protiv
srbo-etnike Jugoslavije.
Pojavio se ovjek koji e Hrvatsku istrgnuti iz jugoslovenskih kandi i konano
izvesti na put samostalnosti - Tuman. Tuman i Hrvatska postali su sinonimi. U
dvorani Lisinski, skandirali su kao jedan: Tuman, Tuman, Hrvatska,
Hrvatska... Ovo je bio lajt-motiv za sva dalja okupljanja HDZ-a. Tuman je bio

ganut. U jednom momentu je skinuo naoale i obrisao suze. Skandiranje je postalo

jo jae. Na tom Saboru Tuman je rekao kako NDH nije samo puka kvislinka
tvorevina ve izraz povijesnih tenji hrvatskog naroda za samostalnom dravom.
Ta izjava nije izreena u trenutku nadahnua, ona je ivjela u njemu. Moje uvjerenje
je da je pria o pomirbi ustaa i partizana bila velika prevara. uak je skoro
otvoreno najavljivao da pomirba treba u prvom razdoblju dok ne ojaamo Hrvatsku i
dok Hrvati ne raiste sa Srbima. U drugoj fazi slijedio bi obraun unutar hrvatskog
nacionalog korpusa, kae general Martin pegelj, koji je takoer prisustvovao
Saboru.
uak se nakon povratka u domovinu vrtoglavo poeo peti na ljestvici
novouspostavljene vlasti. Bio je takav ovjek kakav je bio: idealna varijanta da ga
Hrvati Hercegovine prihvate. Samo je preko njega tako bezrezervno, od veine
mogla biti prihvaena politika koja nije imala anse da proe, izjavio je za novine
HOS-ovac Ante Prkain.
Bosanskohercegovaki Hrvati su s oduevljenjem prihvatili formiranje stranke na
ije je elo stao dr. Tuman. Oni su bili kao rakova djeca koja su rjeenje za
veinu svojih problema nalazili u Zagrebu. Od kolovanja do zaposlenja. Kreimir
Zubak, jedan od vodeih hrvatskih politiara u BiH kae: Nacionalne stranke su
bile izraz potrebe da se politikim putem i politikim sredstvima odbrani od vrlo
agresivne politike koju je poeo provoditi Miloevi u Srbiji. Te stranke imaju naziv
stranaka, u sutini one su nacionalni pokreti koji su objedinili irok dijapazon
pojedinaca; od visokih intelektualaca, znanstvenika, politiara do obinih ljudi. Kada
je rije o HDZ-u, pokret je bio izraz otpora politici iz Beograda koja je bila
usmjerena protiv prava i opstojnosti Hrvata u BiH i Hrvatskoj. Zubak misli da je
hrvatska nacionalna homogenizacija pred rat bila nuna kako bi se uspostavio
odbrambeni pokret: Za Hrvate u BiH je to bilo nuno, jer nismo imali nijednu
asocijaciju koja bi objedinjavala, povezivala Hrvate. Kada je prestao rat i potreba za
velikim stepenom nacionalne homogenizacije, odnosno kada su se javili ivotni
problemi, poele su se kristalizirati razlike meu nama.
Osnivaka skuptina HDZ-a BiH odrana je 18. avgusta 1990. u velikoj dvorani
KSC Skenderija. Ulaznice za skup su istovremeno predstavljale pristupnice HDZ-u,
pa su se novinari koji su pratili osnivaku skuptinu hrvatske stranke alili da su svi
postali lanovi HDZ-a. Glavni referat podnio je Davor Perinovi, ljekar iz Sarajeva.
U odnosu na lidera stranke iz Zagreba izgledao je neuvjerljivo i zvuao monotono.
Mada je u svom govoru Perinovi potencirao znaaj istog hrvatstva i estoko se
verbalno obraunavao sa komunistima, nije zvuao kao neko ko vrsto stoji iza
onog to govori.
Kada su u sklopu predizbornih obraunavanja objelodanjeni podaci - koje su
komunisti diskretno proturili u medije - o Perinovievom nacionalno mjeovitom
porijeklu, tanije da mu je djed pravoslavni pop, a otac po definiciji Srbin, pria kae
da je u Zagrebu Tuman pjenei mahao njegovom pravoslavnom krtenicom
pitajui: Ko ga je doveo? Na glasanju o povjerenju lideru HDZ-a BiH koje je
uslijedilo odmah nakon izvrene etnoanatomije, od 114 moguih glasova 113 je bilo
protiv njega, a jedan glas - za je, naravno, bio njegov. Perinovi se nije mnogo
uzbuivao. Odbrambeni mehanizam je naao u tome da ismijava Tumanovu elju
da lii na Tita: Molim vas, kada biste uporedili slike Tita kako u bijeloj uniformi
dolazi u Split i sadanje Tumanove dolaske u narod, ne biste vidjeli nikakve
razlike.

Na elo stranke je doao dotadanji tajnik Stjepan Kljui. Bio je sportski novinar,
dopisnik zagrebakog Vjesnika i tvrdio je

"
Bivi tajnik, sportski novinar i prvi lider bh HDZ: Stjepan Kljuji
Photo: sanela.info

da je zbog pisanja na istom hrvatskom jeziku imao problema na poslu. Na

predizborni skup HDZ-a koji se odravao na prepunom Veleovom stadionu u
Mostaru utrao je ovjek koji je mahao jugoslovenskom zastavom. Masa je
revoltirano poela skandirati: Tuman, Tuman, Hrvatska, Hrvatska...
Jugoslavija je bila poraena i u Mostaru, bastionu bratstva i jedinstva. U isto vrijeme
u Zagrebu general Martin pegelj politikom vrhu Hrvatske izlae koncepciju
ugroenosti Hrvatske, Slovenije, Makedonije, BiH, Kosova od stvaranje Velike
Srbije. Izlaganje traje nekoliko sati. Ova procjena je prihvaena, dijelom preutno,
dijelom deklarativno. Poinje se sa nabavkom oruja iz Maarske, Njemake, sa
Bliskog istoka, Dalekog istoka i stvaranjem hrvatske vojske.
Do kraja 1990. u Hrvatsku je ubaeno 30.000 komada razliitog oruja. Budui da
se u to vrijeme sa Beogradom vode pregovori o moguoj konfederaciji, stvaranje
hrvatske vojske se odvija tajno. Svi oni koji su iz neposredne blizine pratili ta se
deava u jugoslovenskom vrhu znali su da je najbolja politika ona koja se oslanja
na ravnoteu oruanih snaga, ravnoteu sile.
Lider HSS-a Ivan Zvonimir iak je najavljivao dalju radikalizaciju politike scene u
Hrvatskoj: Nema nijedne politike partije koja bi protiv politike pozicije Tumana
postavila drugaiju politiku poziciju, drugi idejni sklop, drugi politiki model. HDZ
je, uz jaku finansijsku podrku arolike hrvatske emigracije, najavljivao trijumf.
Najzaslunija osoba za spas i preivljavanje hrvatskih emigranata u svijetu, nakon
Drugog svjetskog rata, bio je sveenik Krunoslav Draganovi.

Prvi prijeratni demokratski izbori

(5)
Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Trijumf poraenih, 45 godina poslije: Stjepan Kljuji, Radovan Karadi i Alija
Izetbegovi
Photo: BH Dani

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Skuptina SRBiH je pred izbore predloila da se u Predsjednitvo biraju 3
Bonjaka, 2 Srbina, 1 Hrvat i 1 Jugosloven. Ovaj srazmjer je bio najpovoljniji za
Bonjake jer su na taj nain imali veinu u Predsjednitvu.
Budui da su Bonjaci u BiH predstavljali relativnu veinu i da su svi graani glasali
za sve predloene lanove Predsjednitva, Bonjaci su svojim glasovima mogli
izabrati ne samo Bonjake nego i Srbe i Hrvate u kolektivnom efu drave.

Razgovarao sam sa tadanjim komunistikim rukovodiocima Zlatanom

Karavdiem, Obradom Piljkom, Markom eraniem. Karavdi mi je rekao: Birajte
ljude iz redova ostalih, birajte komuniste, oni e ii na zajedniki ivot, sjea se
Muhamed engi.
Predloio sam da pregovaramo sa umjerenim Srbima i Hrvatima kao to je bio
Obrad Piljak. Nekolicina vrlo uglednih politiara nudili su nam suradnju, kae Adil
Zulfikarpai.
Radovan Karadi je, kako bi izbjegao mogunost da Bonjaci biraju Srbe u
Predsjednitvu, predloio Izetbegoviu da na izbore idu kao saveznici i glasaju
jedan za drugog. Cilj je bio sruiti komunizam. Izetbegovi je prihvatio Karadiev
prijedlog.
Kasnijom odlukom je definirano da nacionalni sastav u Predsjednitvu bude 2
Bonjaka, 2 Srbina, 2 Hrvata i 1 Jugosloven. Muhamed engi kae: Alija je rekao
da svaki narod treba izabrati svoje lidere. Kako ja ne bih volio da bonjakog lidera
biraju Srbi i Hrvati, tako ni mi Bonjaci neemo birati lidere Srbima i Hrvatima,
rekao je Izetbegovi prema engievom sjeanju. SDA je preporuivala svojim
lanovima da glasaju za kadrove SDS-a i HDZ-a. U radnikom univerzitetu uro
akovi su Karadi, Izetbegovi i Kljui odrali zajedniki sastanak sa kojeg su
odaslali poruku svojim narodima da glasaju za koalicione partnere. Gostujui na
TV-u u emisiji urednice Dubravke Keni, Karadi kae: Ako bude izabran
Durakovi, bit e rata. Ako bude izabran Izetbegovi, dogovorit emo se.
Prema sjeanju sudionika, nacionalnim liderima je bilo dovoljno pet minuta da se
dogovore oko budue vlasti. Izetbegoviu je kao protuusluga za ustupke date
Srbima i Hrvatima obeano mjesto predsjedavajueg Predsjednitva. SDS se sloio
da njihov ovjek vodi Skuptinu, a HDZ je prihvatio da njihov kadar preuzme Vladu.
Koaliciju SDA-SDS-HDZ o kojoj je razgovarano u vie navrata predloio je
Karadi. Neposredno pred izbor predsjednika Predsjednitva sam saznao da je
SDA bez mog znanja za to mjesto kandidovala Aliju Izetbegovia i za tu
kandidaturu je imala podrku SDS-a i HDZ-a koji su meni, navodno, zamjerali
komunistiku prolost, kae Fikret Abdi.
Karadi 13. oktobra 1990. organizuje u Banjoj Luci Svesrpski sabor na kojem
proglaava Srpsko nacionalno vijee BiH, po uzoru na isto vijee formirano u Krajini
u julu mjesecu. Prva odluka vijea je bila da se poloaj srpskog naroda u BiH ne
moe promijeniti nikakvim skuptinskim odlukama ve iskljuivo nacionalnim
referendumom. To je poruka secesionistima da se Srbi u BiH ne ele izdvojiti iz
Jugoslavije, a svoj ostanak u vienacionalnoj BiH uslovljavaju njenim ostankom u
Jugoslaviji.
U Banjoj Luci, odnosno Krajini, Srbi su dobijali izbore. Tamo je ivjelo vie od
polovine birakog tijela do tada tradicionalno komunistiki opredijeljenog. Nekoliko
dana prije izbora, u dvorani Mladost u Prijedoru, Krajinici su se gurali da uju
goste iz Sarajeva - profesora Nikolu Koljevia i doktora Radovana Karadia.
Sveani tonovi dravne himne davali su vanost skupu. I potrebnu dozu
patriotizma.

"
Predsjednik Skuptine: Krajinik iz Sarajeva

Photo: EPA/Drago Vejnovi

Maratonci tre svoj posljednji krug. Ali uzalud. Rat protiv Srba ne mogu dobiti,
uzviknuo je Koljevi. Nisu ga najbolje razumjeli.
Srbima je najvea nepravda uinjena poslije Drugog svjetskog rata, obratio se
skupu Karadi. to najbolje potvruje pismo koje je objelodanio Lazar Kolievski,
a koje glasi: to slabija Srbija, to jaa Jugoslavija. Ni njega nisu najbolje
razumjeli. Shvatili su tek kada je Karadi rekao da ne glasaju za Nijaza
Durakovia i komuniste nego za nacionalne stranke. SDS nee, kao Durakovi,
dozvoliti da se smanjuju penzije borcima, da bi se dale bivim ustaama. SDS
nee prihvatiti nezavisnu BiH. Za nas je prihvatljiva samo federativna Jugoslavija i

ako doe do njenog rasula, ne preostaje nam nita drugo nego povezivanje sa
maticom Srbijom, uzviknuo je Karadi, propraen dugim aplauzom.
Iako ve prihvaen kao lider, Karadi se nije kandidovao za Predsjednitvo BiH za
razliku od Kljuia i Izetbegovia. Objasnivi da eli nakon stabilizacije prilika da se
povue iz politike u profesiju, Karadi je rekao da su u meuvremenu njegove
ambicije u stranci, a ne u vlasti.
U stranci je odlueno da kandidati za Predsjednitvo budu ugledni fakultetski
profesori Biljana Plavi i Nikola Koljevi. Koljevi je odbio funkciju, kao to je
prethodno odbio preuzeti vodstvo stranke. Nakon dueg dvoumljenja ipak je
pristao. Bio je oprezan, nije bio ak ni lan stranke. Zadovoljavao ga je angaman
u Savjetu za meustranaku saradnju SDS-a, smatra Aleksa Buha.
Biljana Plavi se nije dvoumila. Ulaskom u SDS prvi put je postala lan neke
partije. Do tada je nekoliko puta odbila lanstvo u SKJ. Po nekim izvorima, njen
nacionalizam je postao uoljiv nakon usavravanja u Americi 1970. gdje se
povezala sa srpskim lobijem. Godine 1990., kada je kandidovana za lana
Predsjednitva, predloena je i za Akademiju nauka i umjetnosti BiH, ali je njenu
kandidaturu osporio kolega sa Prirodno-matematikog fakulteta, ef katedre za
biologiju Avdo Sofradija. Kazao sam kako smatram da po nauno-strunim
kvalitetima ona ne zasluuje da bude kandidirana.
Slubeni rezultati izbora objavljeni u novembru 1990. su pokazali da su na svim
listama nacionalne stranke odnijele pobjedu nad partijama lijevog bloka. U
Predsjednitvo ulaze iz redova Srba Biljana Plavi i Nikola Koljevi, Bonjaci
Fikret Abdi i Alija Izetbegovi, Hrvati Stjepan Kljui i Franjo Boras, te Ejup Gani
ispred Jugoslovena.
SDS uzima preko 90 posto srpskih glasova. Najvie glasova dobio je, prema
izbornim jedinicama, u Banjoj Luci i Doboju. SDA pobjeuje u najveem procentu u
Bihau i Sarajevu, Tuzli i Zenici, a HDZ u Mostaru.
Kod izbora lanova Predsjednitva, budui da je potivana nacionalna
zastupljenost, u Predsjednitvo nije izabran Nijaz Durakovi koji je dobio vie
glasova od Stjepana Kljuia, Franje Borasa i Nikole Koljevia. Kada sam se krajem
1990. obreo u tadanjem Predsjednitvu Republike, zatekao sam se u jednoj vrsti
aktivnosti o kojoj sam godinama, zajedno sa svojim prijateljima, uglavnom mislio
najgore, ispriao je kasnije Koljevi. Poslije sam shvatio kako je politika vjetina
osvajanja vlasti, manipulacija ljudima pomou principijelne retorike i konano
jagma za line privilegije pod platom opteg interesa i sloboda.
SDA ulazi u Parlament sa 87 poslanika, SDS sa 71, a HDZ dobija 44 poslanika
mjesta. Zajedno, inili su oko 90 posto Parlamenta.
Zahvaljujui predizbornom ininjeringu, u Titovom Drvaru je Franjo Boras osvojio
vie glasova od Ive Komia, a u irokom Brijegu je Biljana Plavi potukla Mirka
Pejanovia. Neki mediji su prije izbora objavili da je Franjo Boras ustaki satnik i
sada zamislite Srbe u Drvaru kako glasaju za ustakog satnika!, prokomentirao je
glasanje jedan razoarani komunista.
Oko izbora predsjednika Skuptine vodile su se duge rasprave unutar SDS-a.
Milan Trbojevi i Vojislav Maksimovi nisu htjeli da se prihvate funkcije
predsjednika Skuptine SRBiH. Izmeu Krajinika i pokojnog Marka Simia,
rukovodstvo stranke se odluilo za Krajinika, kae Aleksa Buha koji, iako tada
lan Savjeta stranke i budui poslanik, ne zna da je Trbojevi zapravo prihvatio
mjesto predsjednika Skuptine. Trbojevi se bavio advokaturom u vrijeme kada ga

Karadi ubjeuje da kao ugledni Srbin prihvati funkciju. Ja sam kao

dugogodinji sudija i advokat u Sarajevu bio poznat, ljudi su mogli po mom imenu
da se opredijele. Nije bio uslov da budem lan stranke da bi me stavili na listu,
kae Trbojevi koji je prihvatio mjesto predsjednika Skuptine. estitali mi jedni
drugima, izljubili se po naem obiaju. A onda, kada je taj prijedlog saopten
kadrovskim komisijama SDA i HDZ-a i naiao na njihovo slaganje, onda je to u
SDS-u promijenjeno, kae Trbojevi koji je za imenovanje Momila Krajinika za
predsjednika Skuptine saznao iz novina.
Iznenaeni Krajinikovim izborom bili su i lanovi Glavnog odbora SDS-a. Jednom
od njih ostao je u sjeanju Karadiev grleni smijeh kada je lanovima odbora koji
su bili iz Krajine i uporno insistirali da to mjesto pripadne njihovom ovjeku saoptio
ime predsjednika Skuptine: Dobili ste Krajinika, ali iz Sarajeva.
Karadia i Krajinika je vezivalo zajedniko zatvorsko iskustvo. Krajem 1982.
Radovan je pravio kuu na Palama. Objekat na Kalovitim brdima su gradili radnici
Energoinvestove firme Graenje, a za izgradnju se pobrinuo Momilo Krajinik,
tadanji pomonik finansijskog direktora TAT-a, jednog od Energoinvestovih
OOUR-a. Trokove materijala i radova na objektu Krajinik je knjiio na ime
izgradnje acetilenske stanice koju je finansirao njegov OOUR. Kriminal je otkriven
tako to je prilikom uknjienja jedne fakture grekom upisan objekat na Kalovitim
brdima umjesto acetilenska stanica. Krajinik je na isti nain gradio sebi kuu u
rodnom selu Zabre pored Sarajeva. Uz novu trospratnicu je sagradio i pomone
objekte u kojima je uzgajao svinje.
U Istrani zatvor u Sarajevu su privedeni u novembru 1984. Radnik dravne
bezbjednosti Bogdan eli, na molbu bive supruge, Krajinikove sestre Jagode,
urgira u istranom zatvoru da pripaze Momu. To mi daje ideju da Krajinika
iskoristim da radi za nas. Pristao je da djeluje prema Srbima koje smo teretili za
nacionalizam, kae Vlado Vaali, tadanji radnik SDB-a zaduen za operativno
obezbjeenje Istranog zatvora koji je Krajinika zaveo kao izvor uz karakteristiku posluan.
Osueni su 26. septembra 1985: Krajinik na etiri godine zatvora i novanu kaznu,
Karadi na trogodinji zatvor i novanu kaznu. Uslijedile su albe i ponovljeni
postupci. Milan Trbojevi je tada bio sudija Vieg suda. Donio je oslobaajuu
presudu na osnovu nedostatka dokaza. U predmetu se nije vidjelo da ima neku
politiku pozadinu. To je banalan predmet. Da li je neko napravio kuu iz svog
depa ili je plaeno preko neke drutvene organizacije, tvrdi Trbojevi. Konano,
nekoliko dana uoi osnivake Skuptine SDS-a Vii sud u Sarajevu, kojim je
predsjedavao Miroslav Gladanac, objavio je odustajanje od optunice protiv
Karadia i Krajinika.
Bilo je to vrijeme masovnih revizija sudskih postupaka i pomilovanja kada je veina
osuenih sebe prikazivala kao rtve represivnog komunistikog sistema. Karadi
i Krajinik su tako mogli biti imenovani na visoke politike funkcije. Sudijama e se
oduiti kasnije. Trbojevi e biti imenovan za prvog potpredsjednika srpske vlade, a
Gladanac za republikog javnog tuioca.
Radovan je stalno pokuavao napraviti Krajinika veim nego to jeste. Prilikom
izbora Krajinika kod Radovana nije presudilo samo poznanstvo i zatvor. elio je
imati nekog domaeg u Sarajevu. Bez obzira to je godinama ivio u Sarajevu,
osjeao se kao Crnogorac, doljak. Imao je taj psiholoki kompleks ili nesigurnost i
htio je nekoga odavde. Iako je bilo i kvalitetnijih ljudi oko njega, Momilo Krajinik

mu se uinio kao pravi domain, kae Maksim Stanii, koji je umjesto Krajinika
imenovan za predsjednika Izvrnog odbora Sarajeva.Stanii nije bio lan stranke,
ali je imao desetogodinje radno iskustvo u Skuptini BiH i Skuptini grada.
Muhamed Bei, ministar unutranjih poslova u vrijeme komunista, u sveanom je
odijelu doao na sjednicu Skuptine na kojoj se trebalo vriti imenovanje ministara
prve postkomunistike Vlade. Na sjednici Kluba poslanika SDA je usvojen prijedlog
da Bei ponovo bude izabran za ministra unutranjih poslova. U zemlji koja je
pretendirala na samostalnost, a koja je bila bez sopstvene vojske, imati mjesto
prvog ovjeka policije znailo je imati jedan od instrumenata drave pod svojom
kontrolom. Bei je godinama radio kao predsjednik komisije za odnose sa
vjerskim zajednicama i po tom osnovu je upoznao kasnije osnivae SDA i
uspostavio dobru suradnju sa njima. Na funkciji ministra MUP-a on pomae
osnivaima SDA, naoruavajui ljude iz njihovog obezbjeenja.
Slino se ponaaju i drugi funkcioneri MUP-a koji pomau SDS, odnosno HDZ,
kae Munir Alibabi koji je u vrijeme izbora zaposlen u analitici. Mnogi dosjei su
tada sklonjeni, zapravo odneseni iz MUP-a, recimo dosje oko ubistva Demala
Bijedia ili u vezi nekih zagraninih sluajeva, kae on.
I dok traje preuzimanje vlasti, u MUP-u vlada psihoza meu zaposlenim kako e se
nova vlast ponijeti prema njima. Zejnil Vukas se sjea: Sjedili smo u kancelariji
tadanjeg predsjednika Opine Stari Grad Selima Hadibajria kada je uao Munib
Zahiragi i donio cedulju sa imenima kandidata za funkcije u policiji. Jedno je bilo Alibabi. Pitao je Behmena: "Hadija, ta je ovo? Ovdje na papiru se spominje
zmija koja nas je najvie ujedala".
Behmen je odgovorio: "Neka je. To je profesionalac. Alibabi jo uvijek nije znao da
li e, uope, zadrati radno mjesto, a Bei je bio siguran da e postati ministar.
Meutim, na samom zasjedanju Skuptine Fikret Abdi ultimativno trai da mjesto
ministra unutranjih poslova dobije Alija Delimustafi. Delimustafi je obeao da e
Abdiu pomoi oko Agrokomerca, kae bivi Abdiev suradnik, a zajedno sa
Delimustafiem iz Cenexa je doao i Jure Pelivan koji je ve bio penzionisan, a
honorarno je radio u Delimustafievoj firmi.
Postoji jo jedna verzija prema kojoj je Delimustafi postao ministar MUP-a, tako
to se Abdi odrekao svog poloaja predsjednika Predsjednitva koji mu je
pripadao po osvojenim glasovima, a zauzvrat je traio da njegov ovjek Delimustafi bude ministar unutranjih poslova. U svakom sluaju, Izetbegovi je
postao predsjednik Predsjednitva, Momilo Krajinik predsjednik Skuptine, a Jure
Pelivan predsjednik Vlade.
Radi mira u kui i u elji da im prije, uz obeanu pomo, obnovim Agrokomerc i
privredu BiH prihvatio sam da se kao lan Predsjednitva posvetim privredi i
ekonomiji, objanjava Fikret Abdi zato je odustao od svog, prema izbornim
glasovima dobijenog mjesta, prvog ovjeka bosanskog Predsjednitva.

"
Zna se iji barjak e se vijoriti Srbijom: Vuk Drakovi
Photo: EPA/Janek Skarzynski

Savez u Bosni je naizgled bio sklopljen. Ministri prve demokratske Vlade su sjedili
rasporeeni oko dugakog stola. Na elu je bio Jure Pelivan, sa desne strane
Rusmir Mahmutehaji, zatim Muhamed engi, lijevo su bili Miodrag Simovi,
ahbaz Dihanovi... Muhamed engi se sjea: Tokom svih sjednica su ministar
za boraka pitanja, jedan penzioner iz Drvara i mladi musliman Ismet Kasumagi
spavali. Skrenem jednom Ismetu panju na to, kaem mu da se novinari smiju i
pitam ga: Boga ti, ta radi po svu no? Kae: Sijelim.
Nekoliko dana nakon izbora Maksim Stanii je zaduen da pripremi izlaganje za
predsjednike i lanove mjesnih odbora SDS-a i novoizabrane poslanike. U idilinom
zimskom ambijentu na Koranu 8. i 9. decembra je poduavao nove funkcionere.
Govorio sam o ustavnoj strukturi drave i vlasti i polugama vlasti. Objanjavao ta
je drava i kakva je metodologija rada u viestranakom sistemu. Po istom
zadatku, prisutni su i Ranko Nikoli i Miodrag Simovi. Simovi govori o sudskom
sistemu, struno i nerazumljivo. Priblii to ljudima, opomenuo ga je Karadi prije
nego to je napustio savjetovanje. Radovan je bio prisutan u poetku, poslije
odlazi na sastanak sa Izetbegoviem. Pregovarali su oko podjele vlasti, veli
Stanii i objanjava kako je istovremeno slian skup organizovala SDA na
Bjelanici. Ima li pitanja?, upitao je Stanii na kraju. Delegacija iz Nevesinja se
javila za rije. Zato je Radovan na izborima u Srbiji podrao Miloevia, a ne
Vuka Drakovia? Ostavite to za kasnije, priajmo o ovome, zamolio je Stanii.
Meutim, tema o kojoj je govorio Stanii prisutne nije interesovala, pa je
savjetovanje zavreno. Oni uopte nisu bili svjesni odgovornosti koju su dobili
kada su uzeli vlast, kae on.
SDS je bio podijeljen na vukovce i miloevievce. Vuk Drakovi, lider najvee
opozicione stranke u Srbiji, Srpskog pokreta obnove, je u predizbornoj kampanji,
dok su oko njega leprale etnike zastave, poruivao: Srbijom e leprati samo
jedna zastava, srpska, a svako onaj ko uzme drugu ostae i bez zastave i bez
ruke. Onima koji su u SDS uli deklariui se kao nacionalisti, ideologija SPO-a je
bila mnogo draa. Miloevi je za njih bio komunista, a komuniste su u BiH sruili.

Na decembarskim predsjednikim izborima u Srbiji Miloevievi protukandidati su

bili, pored Drakovia, Ivan uri, Vojislav eelj, Sulejman Ugljanin... Miloevi je
izaao na izbore sa antiratnim parolama. I pobijedio. estitam vam brilijantnu
pobjedu na izborima. Vaim izborom ispunjena su oekivanja najveeg dijela
srpskog naroda u BiH da na elo Srbije doe sposoban dravnik koji gaji
odgovornost prema dravi Srbiji, njenim graanima i svim Srbima van Srbije,
stajalo je u Karadievoj estitki.
Iako se Karadi sa Miloeviem ve upoznao, jo uvijek je susrete s njim ili
Borisavom Joviem, predsjedavajuim jugoslovenskog Predsjednitva, dogovarao
Dobrica osi.
Trijumfalna izborna pobjeda pokazala je da je SDS uspio postati pokret. Da je
postao profitabilno preduzee, pokazalo je vrijeme. Uz Momila Krajinika,
najzasluniji za to je bio Rajko Duki, direktor privrednog giganta Boksit iz Milia.
ef predstavnitva Boksita, koje je bilo smjeteno u sarajevskom hotelu Holiday
Inn je bio Mirko Krajinik, Momilov brat.
Ispoetka smo plaali ruak za neki skup SDS-a ili im odraivali poslove na
maini, objanjava Duki. Tada smo napravili dva stranaka preduzea
Privrednik i Javnost. Osnovao sam Javnost sa Miroslavom Toholjem i Dukom
Koziem. Nabavljali smo kioske iz donacija i opremu. Preko Privrednika smo radili
odgovarajue poslove, trgovinu, gorivo, uzimali maru 3 posto i tako smo finansirali
stranku, kae Duki negirajui da je zloupotrebljavao Boksit u stranake svrhe.
Boksit je jedno vrijeme imao cisterne i naftu koja je kupovana za Privrednik.
Plaana je i prodavana zvanino, dravi je plaan porez. Mnogi su poklanjali novac
stranci kao Sinia Koprivica, direktor firme Koprivica-trade. Ja sam tri miliona
maraka dao Karadiu. Moram rei da on te pare nije traio od mene. Ja sam
otiao u vilu u ulici ure akovia gdje je bio poslaniki klub SDS-a. Tamo su se
srpski poslanici sastajali, ini mi se utorkom i etvrtkom. Prvo sam im htio dati pet
miliona maraka, jer su me naljutili neki privatnici Muslimani koji su davali novac
svojim sunarodnicima u SDA... Finansirao sam SDS, dodue ne novcem koji sam
na poten nain zaradio, ali to sam ja dao, to mi niko ne moe porei, tvrdio je
Koprivica.
Novac je zaradio tako to je naplatio automobile koje nikada nije isporuio kupcima
zbog ega je kasnije osuen na viegodinju zatvorsku kaznu. Najvei finansijeri
stranke u poetku su bili privatni poduzetnici Danilo Veselinovi i Jovan Tintor,
zahvaljujui emu su postali potpredsjednici Izvrnog odbora SDS-a.
Tintor je krajem osamdesetih suen zbog nacionalistikih ispada i remeenja
javnog reda i mira. Bio je pun para. Novanice su ispadale iz njegovih depova,
sjea se nekadanji sarajevski sudija Svetislav Stanojevi.mMoljakali su za njega
vie puta, ali je ipak odleao presuenih 45 dana. Tintorova firma je radila unosne
poslove za Srpsku pravoslavnu crkvu. Restauraciju etiri pravoslavna objekta Tintor
je veoma skupo naplatio. Ustvari, tim novcem je Srpska pravoslavna crkva
finansirala Obrovac i jo nekoliko optina u Kninskoj krajini. Novac je u Krajinu
proslijedio Tintor kroz odluku SDS-a o pomoi bratskim optinama.

Duhovni krov "Velike Srbije" (6)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Svetenici su govorili da nas je sami Bog poslao da spasimo srpski rod:
Karadi i patrijarh
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)

Nije sluajno u programu SDS-a BiH stajalo reanimiranje svetenstva koje je bilo
uklonjeno iz politikog ivota. Srpska pravoslavna crkva je u komunizmu bila
institucija bez politikog i skromnog duhovnog autoriteta. Traei svoje mjesto u
postkomunizmu, ustupila je vjeru i ikone dojueranjim ateistima to su teoloko
neznanje nadomjestili veliinom zlatnih krstova koje su nosili oko vrata. Svetenici,
socijalno neiivljeni u bivem sistemu, uivali su u novosteenim poastima.
Na politikim skupovima sjedili su u prvim redovima pored politiara smatrajui da
su najzad dobili mjesto koje zasluuju. Srpska pravoslavna crkva se u
socijalistikoj Jugoslaviji dri reda i poretka, odgovorio je 1982. patrijarh German
ori grupi pobunjenih svetenika sa Uba koji su optuili crkvu da je reimska i
traili da izae iz pasivizacije. Ovakvi zahtjevi su unutar pravoslavnih struktura
postajali sve uestaliji.
U aprilu iste godine 21 svetenik, meu kojima su bila u tri najuglednija teologa
monaha, Atanasije Jefti, Irinej Bulovi i Amfilohije Radovi, uputili su Apel
najviim dravnim organima Srbije i Federacije, Svetom Arhijerejskom saboru i
Sinodu traei zatitu Srba na Kosovu. Ubrzo je o Kosovu grupa episkopa iz SPC-a
govorila u amerikom Kongresu i Stejt Departmentu traei njihovu intervenciju.
Upuivanje peticija i oglaavanje u medijima bila je nova pojava unutar pravoslavne
crkve. Krajem 1983. Atanasije Jefti u Pravoslavlju objavljuje feljton pod nazivom
Od Kosova do Jadovna u kojem se bavi stradanjem srpskog naroda u raznim
dijelovima Jugoslavije. Jefti je na elu neokonzervativne opozicije unutar SPC-a
koja zagovara kljunu ulogu crkve u rjeavanju nacionalnog pitanja i rado je citiran
u Udruenju knjievnika u Beogradu.
U martu 1986. tamo se vode razgovori o istim pitanjima, a peticiju podrke Srbima
na Kosovu, uz knjievnike i javne linosti, potpisuju i Atanasije Jefti i Amfilohije
Radovi. Crkva sljedee godine poinje pripreme za proslavu 600 godina Kosovske
bitke. Moti kneza Lazara, noene kroz eparhije, stiu u manastir Graanica na
Kosovo, a u poslanici izdatoj tim povodom prvi put se spominje termin Nebeska
Srbija.
Iste godine, sarajevski svetenik Dragomir Ubiparipovi u Glasu crkve objavljuje
tekst o Kulturnom i vjerskom genocidu nad Srbima Sarajeva. Genocid se
oitavao, po Ubiparipoviu, i kroz list Osloboenje, gdje su uskraena prava
pravoslavnima time to su odbijana objavljivanja smrtovnica irilicom. Kao
najznaajnije dogaaje u novijoj istoriji srpskog naroda crkvena glasila navode, uz
proslavu Kosovskog boja, zbijanje srpskih redova i promjenu Ustava Srbije kojim su
matici ponovo vraene pokrajine.
Sa stranica crkvene tampe pozdravljaju se aktivnosti srpskog rukovodstva na elu
sa Miloeviem, upozorava na povampireno ustatvo i objavljuju napisi o
Muslimanima kao Muhamedovom avoljem sjemenu. U decembru 1990. na
vanrednom zasjedanju Sabora patrijarha Germana zbog dugotrajne bolesti
zamjenjuje episkop rako-prizrenski Pavle. Crkva se sve vie bavi politikom.
Godina prvih viestranaki izbora u Bosni je i godina u kojoj neprestano stiu
izvjetaji o opelima nad rtvama genocida, vaenju kostiju i njihovom ponovnom
sahranjivanju (itomislii, Prebilovci, Ljubinje, Trebinje...) Zahtjev za otvaranje jama
u maju 1990. nadlenim organima je uputio crkveni Sabor, a Radovan Karadi i
Nikola Koljevi silazak u jame koriste kao svojevrstan politiki marketing. Na izbore
izlaze uz blagoslov crkve koja Srbima u Hrvatskoj i BiH savjetuje da glasaju za one
koji su istinski vjerni Bogu i rodu.

Sa vanrednog zasjedanja Svetog arhijerejskog sabora u januaru 1991. arhijereji

poruuju da se bez njih ne mogu donositi nikakve politike odluke: Niije pogodbe
sa nosiocima vlasti u Srbiji koja nema mandat da istupa u ime itavog srpstva ili sa
organima jugoslovenske federacije ili komandujuim strukturama jugoslovenske
vojske ne obavezuju srpski narod kao cjelinu bez njegove saglasnosti i bez
blagoslova duhovne Matere, Pravoslavne srpske crkve.
Atanasije Jefti i Amfilohije Radovi javno trae spajanje svih srpskih krajeva u
Ujedinjene srpske zemlje to se uklapa u njihovo shvatanje Pravoslavne crkve kao
iskljuivo nacionalne. Mada episkopat nije jedinstven, miljenje ove dvojice je
miljenje veine jer veina svetenika vodi porijeklo iz Hrvatske i Bosne.
U Sarajevu, crkvene prostorije i sveanosti slue za promociju elnika SDS-a.
Svetenici su nas ponekad zbunjivali ukazanom panjom. Govorili su da nas je
sami Bog poslao da spasimo srpski rod, ispriao je Karadi, koji nije krio da glas
Crkve slua kao glas najvieg autoriteta. Najvei uticaj na slubenike SPC-a u
Sarajevu stranka je imala preko dubokoreligioznih intelektualaca Slavka Leovca i
Nikole Koljevia.
KOALICIJE I KOALICIJE
Krajem februara 1991. klimava bosanska koalicija je bila pred raspadom.
Kompromis je izgledao nemogu. Srbi su se drali svoga prava da ostanu u
Jugoslaviji. Hrvati su traili da se odvoje od onoga to je ostalo od jugoslovenske
federacije. Bonjaci su eljeli suverenitet.
Televizija je 27. februara 13 sati prenosila skuptinsko zasjedanje. Kada je
predsjednik Izetbegovi rekao da je spreman boriti se za bosanski suverenitet rtvovao bih mir za suverenu BiH, ali za mir u BiH ne bih dao suverenitet - srpski
poslanici su njegove rijei nazvali ratnim pokliem i odbili dalju raspravu o
suverenitetu. Velikim Bogom se kunemo da robovi biti neemo, poruio je
Izetbegovi sa skuptinske govornice i ovom reenicom iz fotelja katapultirao
veinu Bonjaka koji su prijenos zasjedanja gledali preko TV ekrana.
Karadi je ispriao nekolicini novinara kako mu je prije skuptinskog zasjedanja
reeno da e SDA i Izetbegovi pristupiti konfederaciji sa Hrvatskom i Slovenijom,
odnosno Nezavisnoj dravi Hrvatskoj, kako je Karadi tumaio, ukoliko SDS odbije
Deklaraciju o suverenosti. Pregovori sa SDA e se nastaviti, ali pri tome svima
mora biti jasno da bez prisustva srpskih poslanika bosanskohercegovaki
parlament nee moi da radi, ni donosi pravosnane odluke, najavio je Karadi
bojkot dravnih institucija.

"
Niko nas ne moe odvojiti od Jugoslavije: Karadi, Plavi i Koljevi
Photo: Stock

U martu 1991. dogaaji su se mijenjali kao na filmskoj traci. Nakon sukoba srpskih
teritorijalaca sa hrvatskim specijalcima u Pakracu intervenisala je JNA. Karadi,
poslije konsultacija sa Beogradom, istog dana najavljuje miting u Banjoj Luci sa
porukom BiH u Jugoslaviji. Kolone vozila su prolazile ulicama Sarajeva okiene
srpskim i jugoslovenskim zastavama. Pozivali su na miting. Dva dana kasnije, na
banjalukom trgu koji je jo uvijek nosio ime Edvarda Kardelja na transparentima su
se nalazile poruke: Alija - Tumane, ne damo Krajinu, Alija - malo morgen. Uz
Karadia su stajali Rastislav Petrovi, istoriar iz Beograda, i Jovan Rakovi.
Srpski narod prima objavu rata od strane hrvatskog vrhovnitva, proderao se
Rakovi. Tui emo se poteno... Srpski narod ima pravo na svoju dravu, pa
makar se ona zvala i Srbija. Masa je gromoglasno skandirala.
Niko nas ne moe odvojiti od Jugoslavije, drugaije se izrazio Karadi. Biljana
Plavi i Nikola Koljevi su banjalukim novinarima objanjavali da ele istupiti iz
Predsjednitva, ali se rukovodstvo stranke protivi. Stvorena je hrvatskomuslimanska koalicija i Srbi su u Predsjednitvu, jednako kao i u Skuptini,
preglasavani. Biljana Plavi i ja u svim vitalnim pitanjima, od regrutacije u
zajedniku vojsku do problema suvereniteta, jednostavno smo bili demokratski
preglasani. U jednom trenutku rekao sam u Predsjednitvu da je za Srbe bilo vie
pravde u bivem totalitarnom reimu nego u novom demokratskom Predsjednitvu.
Jer, ipak je, bar u mnogim primjerima, tzv. nacionalni klju bio neko kompromisno
rjeenje, tvrdio je Koljevi.
Predsjednici est republika su se jo uvijek sastajali u redovnim intervalima da
diskutuju o budunosti Jugoslavije. Slovenija i Hrvatska su prisustvovale
pregovorima u nadi da e uspjeti stei samostalnost ili stvoriti labavu uniju sa
jugoslovenskim republikama. Rezultate susreta predsjednika est republika
odranog poetkom marta u Sarajevu novinarima je, kao domain, prezentirao
Izetbegovi. Spomenuo je mogunost da jugoslovenska drava opstane bez
Slovenije i Hrvatske.

Dok se Izetbegovi znojio pred novinarima, Miloevi je prije odlaska na aerodrom

svratio u sjedite SDS-a. Tada sam se prvi put sreo sa Miloeviem, kae Aleksa
Buha. Razgovor je protekao u prijatnoj i leernoj atmosferi u kojoj je izmijenjeno
dosta duhovitosti, zapisano je u glasilu SDS-a Javnost. U tih pola sata, koliko je
Miloevi ostao, prisutni elnici SDS-a su se utrkivali u dijeljenju komplimenata.
Doekan je kao voa i vidjelo se da mu je milo, kae Buha. Bila je to tek
protokolarna posjeta.
Bosanski Srbi e smjernice dobiti dvadesetak dana kasnije, nakon Miloevievog
sastanka sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tumanom u Karaorevu, gdje su
dvojica predsjednika dogovorila podjelu Bosne. Od tada, politika borba SDS-a
podrazumijeva i ratne ciljeve.
MOBILIZACIJA SVIH SREDSTAVA
Uprava vojne bezbjednosti u Beogradu u oktobru 1990. ima prva saznanja o uvozu
oruja u Hrvatsku. Aleksandar Vasiljevi, oficir Kontraobavjetajne slube JNA
(KOS) koji je vodio istragu, trai hapenje osumnjienih, prvenstveno Martina
pegelja, tadanjeg ministra odbrane Hrvatske. Akcija hapenja glavnih aktera
afere pegelj bila je planirana izmeu 3. i 4. decembra 1990., a materijali za
Predsjednitvo SFRJ su dati 12. decembra.
"U meuvremenu sam boravio u Kninu i pribavljao dokumentaciju o paravojnom
organizovanju i naoruavanju Srba u Krajini, to je dokaz da je JNA imala
principijelan odnos prema svakome ko je mogao ugroziti bezbjednost zemlje,
priao je Vasiljevi koji se precizno sjeao svakog datuma koji je spominjao i
nervozno zastupao tezu o neutralnosti JNA.
Martin pegelj kae da je odluci o ilegalnoj kupovini naoruanja za Hrvatsku
prethodilo traenje da Savezni sekretarijat za narodnu odbranu isporui potrebna
sredstva za policiju Hrvatske. Prvi odgovor SSNO-a je bio negativan, a drugi glasi
da je mogue isporuiti traeno oruje i drugu tehniku tek kroz dvije godine. Ironija,
naravno, objanjava pegelj. Deset godina pratim iz neposredne blizine te
mrane sile u armijskom vrhu i shvatio sam da se teki, krvavi rasplet moe jedino
izbjei uspostavljanjem ravnotee snaga.
Stvarajui ravnoteu snaga, Hrvatska je kupovala oruje u inostranstvu, ali se
odluila i na druge metode naoruavanja. Do oktobra 1991. razoruano je 36
kasarni JNA i preko 50 manjih i veih skladita, zarobljeno 250 tenkova, preko 500
artiljerijskih cijevi kalibra veih od 100 mm, oko 200 hiljada razliitog streljakog
naoruanja. Hrvatska vojska je bila formirana. Prvo polugodite 1991. utroili smo
u organizaciji hrvatske vojske i policije i njezinom osposobljavanju. Imali smo
gotove snage od preko 120.000 ljudi i preko 200 oficira i generala u JNA s kojima
smo ekali pogodno vrijeme, sjea se pegelj.

"
Snimci koji su uzbudili Jugoslaviju: Martin pegelj
Photo: Wikipedia

Vasiljevi tvrdi da je KOS, pored informacija o naoruavanju i stvaranju hrvatske

vojske, imao saznanja o planovima napada na kasarne JNA, likvidacijama vojnih
starjeina i njihovih porodica. U dokumentarnom filmu koji je KOS na svim
jugoslovenskim TV stanicama u istom terminu emitirao 25. januara 1991. prikazan
je tajno snimljeni razgovor izmeu hrvatskog generala pegelja, njegovog
tadanjeg suradnika i neaka Vladimira Jagara i ministra unutranjih poslova
Hrvatske Josipa Boljkovca. Jugoslavija je zanijemila.
Jo uvijek mi odzvanjaju pegeljeve rijei: Svaki oficir je pokriven sa petoricom i
svi e biti posjeeni jo kod kue. Niko ne smije doi do kasarne. Kada se da
signal, sve se ia, sve ide dole. Bez ikakvog pitanja je li ena, jesu li djeca. A
Boljkovac, valjda da ne bi izostao u ovom paklenom planu, likvidatorima garantuje
bezbjednost rijeima: Poslije neka oni trae policiju, da utvrde ko je, a mi emo kao
tragati, kae Vasiljevi, prepriavajui sadraj tajno snimljenog materijala. Hrvatski
vrh je negirao autentinost pegeljevih rijei, tvrdei da se radi o montai.
Tuman je 24. januara 1991. otiao u Beograd gdje su ga pozvali na razgovore 24
sata prije emitiranja filma. Situacija na relaciji Beograd-Zagreb je zaotrena.
Tuman bi iao, ali ne zna koliko je sigurno. ta ako ode u Beograd, a u
meuvremenu JNA izvri vojni udar, dakle uhaspi ga i zadri u Beogradu. Borbena
gotovost je podignuta do maksimuma. General pegelj kae: Rekao sam mu: Idite,
ne bojte se nita. Nikakvog vojnog udara nee biti, jer bi oni udarom izgubili sve.
pegelj je JNA tretirao kao avet, fantoma kojeg se ljudi plae, a koji zapravo ne
postoji, jer oruje bez ljudi ne znai nita. Njegov rezon je bio: ako su Slovenci,
Hrvati, Bosanci odluili da JNA nije njihova vojska, znai da ta vojska nema ljudstvo
- dakle, ne postoji.
Tumanu su u Beogradu na zatvorenom sastanku emitirali KOS-ov film. Savezni
ministar odbrane Veljko Kadijevi je rekao: Vidite ta Va pegelj radi? Tuman je
odgovorio da e, kada ode u Zagreb, vidjeti ta je u pitanju. Kada je doao u
Zagreb, rekao je pegelju: Nemoj se brinuti i ja sam bio u takvim neprilikama. I
mene je ganjao KOS. Malo kasnije je predloio kako bi bilo dobro da se pegelj
preda vojnom sudu. Suradnicima je objasnio: Da bude malo suen, a kada

napravimo dobre odnose Srbije i Hrvatske, onda emo ga nazad vratiti i

amnestirati. Kada je pegelj za ovo uo, bijesno je utrao u Tumanovu
kancelariju: Nemojte to ponavljati. Ja imam oruje, imam 300 gardista oko sebe.
Bit e puno mrtvih da se uope ostvari ideja da se pojavim na sudu. General
pegelj priznaje da ga je KOS probuio u Virovitici, ali s obzirom da je radio na jo
sto razliitih punktova, smatrao je da u sutini nisu saznali mnogo.
Za mene je bilo okantno to to me izdao Vladimir Jagar kojem sam beskrajno
vjerovao. Ono to je snimljeno video-tehnikom je autentino. Autentino je da
govorim o naoruavanju Hrvatske, nije autentino da mi se pripisuje koljaki rat,
kae pegelj. Prema njegovom objanjenju, u junu 90. je imao intervju na HTV-u u
kome mu je bilo postavljeno pitanje: Koja je razlika izmeu klasinog i graanskog
rata? Graanski rat je opisao kao neto vrlo gadno, gdje se ubijaju ene, djeca,
sve se ia, sve ide dole. Kaseta je, prema pegeljevoj tvrdnji, ukradana sa TV
Zagreb i uz pomo tadanjeg direktora HRT-a i kasnijeg veleposlanika SRJ u
Hrvatskoj Veljka Kneevia kasetu je dobio Aleksandar Vasiljevi. Kada je montiran
film, dodat je taj dio iz intervjua. Budui da je to trebalo pokriti adekvatnim videosnimkom, dakle, da se vidi da ja to izgovaram, na tim mjestima je vreno titlovanje,
odnosno, spiker je to izgovarao, uz objanjenje kako se taj dio ne uje najbolje.
Kada se emitira takav film, to je okantno. Vi moete kasnije priati, analizirati,
objanjavati, prvi efekat je jai.
Dva sata nakon emitiranja filma, to je bilo pola sata poslije pola noi, govorio sam
na TV Zagreb. Nisam mogao ii u detalje, govoriti: ovo je istina, ovo nije istina.
Negirao sam sve, kae pegelj.
Naoruavali su se i Srbi u Krajini. Hrvatski ministar unutranjih poslova Josip
Boljkovac je posjetio Knin nakon to je tamonji ef policije Milan Marti u pismu
saveznom MUP-u upozorio da njegovi policajci nee nositi hrvatske uniforme sa
ahovnicom. Nakon kninske stanice policije, Marti je razoruao i ostale stanice u
regionu. Ujedno je osvajana teritorija koju su kontrolisali pobunjeni Srbi. Uinak
Martievih akcija se trebao legalizovati kroz referendum o srpskoj autonomiji u
Hrvatskoj zakazan za 19. august 1990. Dva dana prije odravanja referenduma
hrvatska policija je pokuala ui u Knin. Istog dana Milan Babi, gradonaelnik
Knina, proglasio je ratno stanje. KOS nije traio hapenje nijednog Srbina u Krajini.
ak ni Milana Martia, koji je bio kljuni ovjek za naoruavanje krajikih Srba.
Stipe Mesi, lan Predsjednitva SFRJ iz Hrvatske, sredinom februara 91.
upozorio je Borisava Jovia, srpskog lana Predsjednitva, kako naoruavanje
Srba u Hrvatskoj vodi u rat. Jovi je, prema Mesievim rijeima, odgovorio: Srbi u
Hrvatskoj su hrvatski problem i Hrvati sa njima mogu, to se nas tie, raditi ta
hoe. Jovi je potvrdio takav stav nazivajui kasnije Srbe u Hrvatskoj prokletim
Srbima.
Slobodan Miloevi je na zatvorenom sastanku sa vojnim i policijskim
funkcionerima u salonu Crvene zvezde, smjetenom iza zgrade CK Srbije,
zatraio da se Hrvatska destabilizira za etiri dana. O sadraju beogradskog
sastanka hrvatskog ministra Boljkovca su obavijestili Vasiljevievi ljudi koji su radili
za hrvatsku stranu. Savezni interes, na koji se pozivao vojni vrh, i praktino se
pokazao oprenim hrvatskom republikom interesu u dogaajima koji su se desili u
Pakracu.

Bosna cijela iz dva dijela (7)

Veliina slova: "

"

"
Tvrdi pregovarai: Tuman i Miloevi
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Dva predsjednika bivih jugoslovenskih republika, Slobodan Miloevi i Franjo
Tuman, sreli su se u Karaorevu 25. marta 91. i na tom mjestu dogovorili podjelu
BiH. Tehniki dio njihovog susreta obezbijedili su tadanji lanovi Predsjednitva
SFRJ Stipe Mesi i Borisav Jovi. Mesi je mislio da se rat moe sprijeiti ako se
Miloevi i Tuman dovedu za pregovaraki sto. Predloio je Joviu da organiziraju

njihov susret. Pola sata nakon iznesenog prijedloga Jovi je javio Mesiu da je
Miloevi spreman da se sa Tumanom sretne bilo gdje, u zemlji ili inostranstvu.
Mesi je avionom otputovao za Zagreb. uj Francek, rekao je Tumanu, ona dva
mulca ele sjesti sa nama za sto. Jesi li ti za to? Tuman je pristao. Sastanak je
odran u etiri oka. Detalji sa ovog sastanka su najmisterioznija taka u srpskohrvatskim pregovorima koji su iskljuili BiH, odnosno Bonjake u politikoj razdiobi
Jugoslavije. U Karaorevo, carstvo sa oko 15.000 hektara povrine, ulazilo se
kroz kapiju koju su tada uvali vojnici JNA.
Na kapiji su ostajale sve militaristike karakteristike, jer unutra je bio svijet
realiziranog komunizma. Unutra je bilo oko 20 vila izgraenih u razliitim stilovima,
a okolo bate i lovita. Najljepa, Titova vila, bila je uvena po tri stvari: Titovom
obraunu sa predstavnicima Hrvatskog proljea 71., kupatilu Jovanke Broz i
susretu Tuman - Miloevi. Zauujue je bilo da se Tuman pristao sresti sa
srbijanskim predsjednikom u Titovoj vili gdje je obavjetajna sluba JNA imala
mogunost snimanja razgovora i gdje je 20 godina ranije politiki obezglavljena
Hrvatska.
Nakon trodnevne sjednice Predsjednitva, na kojoj ministar odbrane Veljko
Kadijevi nije dobio saglasnost za uvoenje vanrednog stanja, Tuman na sjednici
Vrhovnog dravnog vijea Hrvatske saoptava da je pristao da se nasamo sa
Miloeviem nae u Karaorevu. Dva predsjednika su prije zajednikog ruka
otili u etnju. Miloevi je svojim najbliim saradnicima, Borisavu Joviu i Duanu
Miteviu, rekao da je sa Tumanom razgo varao o Saveznoj vladi i Bosni. Tuman
je bio spreman mnogo vie rei svojim suradnicima.
Prema Mesievom sjeanju, nakon Karaoreva je doao u dobrom raspoloenju,
vrlo zadovoljan, govorei da je sve uredu, da JNA nee napasti Hrvatsku i da e
Hrvatska biti vea nego to je bila. Bie u granicama Banovine, ak i veim. Rekao
je da e dobiti Kladuu, Cazin, Biha. Miloevi mu je objasnio da je to turska
Hrvatska. Kada se diskusija prenijela na Bosnu, Tuman je Miloeviu na karti
pokazao kako bi juna Hrvatska bila ugroena ako bi cijela Bosna pripala Srbiji.
Ukazao je na meuetnike i razlike meu civilizacijama i rekao da bez Jugoslavije,
koje nee biti jer Hrvatska proglaava samostalnost, Bosna ne moe opstati. Da bi
se izbjegao rat, rjeenje treba potraiti u dogovoru Cvetkovi-Maek iz 39., koji je,
prema njegovom miljenju, najsvjetliji trenutak u historiji srpsko-hrvatskih odnosa.
Stjepan Kljui, tada predsjednik HDZa BiH, potvrdio je kako je nakon Karaoreva
imao sastanak sa Tumanom koji ga je informirao o detaljima diobe Bosne. Jedan
od rezultata sastanka u Karaorevu bilo je i formiranje ekspertnih timova koji su
trebali razraditi detalje razgovora Tuman - Miloevi.
U Tumanovom timu su bili Duan Bilandi, Josip entija i Zvonko Leroti. Na
srpskoj strani Smilja Avramov, Duan Mihajlovi, Vladan Markovi i Vladan Kutlei.
Izmeu timova su, kako nam kae akademik Duan Mihajlovi, uz znanje politikih
vrhova Srbije i Hrvatske odrana tri sastanka: u Belju kod Osijeka, Beogradu i
Zagrebu. To su bili uopteni razgovori u kritinom momentu meusobnih srpskohrvatskih odnosa.
Nita plodno ni znaajno ovi susreti nisu donijeli. Glavna tema bio je Ustav
Hrvatske kojim su Srbi u Hrvatskoj bili diskriminirani i dovedeni u poziciju
nacionalne manjine, kae Mihajlovi. Kada smo ga podsjetili na njegove stavove o
Bonjacima iznesenim na tim susretima - nisu narod nego vjerska skupina i nee
se opirati srpsko-hrvatskoj nagodbi, odgovorio je da se ne sjea. Toga se neto

detaljnije sjea lan hrvatske grupe Duan Bilandi. Imao sam veliku polemiku sa
Mihajloviem uporno zastupajui tezu da Srbija i Hrvatska moraju priznati ono to
su rezultati NOB-a, znai AVNOJ-evske granice. On je razvijao teoriju kako Srbija
ne moe prihvatiti dogovor sa zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu zato to zasjedanju nisu
prisustvovali Koa Popovi i Mijalko Todorovi kao predstavnici Srbije.

"
Zagledani nad sudbinom: Kartografi
Photo: bosnia.org.uk

Srpska delegacija je o Muslimanima iznosila tvrdnju da nisu narod i da su potureni

Srbi, kae Bilandi. Smilja Avramov je susrete opisala kao intelektualne razgovore
Hrvata i Srba: Bila sam lan tima koji je neoficijelno razgovarao. Josip entija je,
nakon to je sa hrvatskim timom uestvovao u razgovorima koji su trebali razraditi
podjelu BiH, podnio ostavku na mjesto prvog Tumanovog savjetnika.
Nekoliko godina nakon Karaoreva, jo uvijek je smatrao da nije vrijeme da
razgovaramo o tome. Mesi je priao: Vratio sam se u Beograd oekujui da e oni
dogovoriti zaustavljanje rata. A njima je samo trebalo da se nau nasamo. Kada su
se nali, sve je bilo rijeeno... To je kljuna taka od koje je sve krenulo dalje.
Miloevi je planirao rat, u njega je ukalkulirao genocid i preseljenje stanovnitva.
Tuman je bio impresioniran Miloeviem. U Karaorevu je kalkulirao s tim da,
ako se ve planira nestanak BiH, dobro bi bilo da i Hrvatska uzme mrvicu teritorije i
toboe stvori Veliku Hrvatsku.
Izetbegovi nije bio neinformisan o onome ta se deava. Dana 28. na 29. maj
saznao je za postojanje plana RAM, koji podrazumijeva zaokruivanje etnikog
srpskog prostora. Kasetu sa snimljenim razgovorom Karadi - Miloevi donio mu

je naelnik SDB-a Sarajevo Munir Alibabi. Kasetu na kojoj Miloevi govori

Karadiu: Javi se Uzelcu u Banju Luku, sada sam razgovarao na najviem
mjestu, digni ljudi koliko treba, neka sve bude pod orujem. Preduzmi sve to treba,
zna... RAM... presluali su zajedno Izetbegovi i Rusmir Mahmutehaji. Nekoliko
dana kasnije Izetbegovi je obavijeten o sastanku u Karaorevu.
Makedonski predsjednik Kiro Gligorov je o tome obavijestio predsjednika
Izetbegovia 5. juna 91, prije sastanka estorice jugoslovenskih predsjednika u
Stojevcu pokraj Sarajeva. Izetbegovi je o tome izjavio: Gligorov je na taj
razgovor doao dan ranije da bi mi saopio da su Tuman i Miloevi razgovarali u
Karaorevu i da on ima sasvim pouzdane informacije da su se dogovorili o podjeli
BiH. Postojala je i tada, a postoji i danas, nepoznanica da li su se dogovorili o
podjeli na dvoje ili troje. Poznato je da nikada nikakav dokument iz Karaoreva
nije objavljen, ak je demantirano i da je dogovora uope bilo.
Sastanak u Stojevcu 6. juna je posljednji u nizu sastanaka est predsjednika
jugoslovenskih republika. Miloevia je na sarajevskom aerodromu doekao
Hajrudin engi, tadanji direktor Bosna-auta, sa kojim je bio bliski prijatelj jo iz
vremena kada su zajedno radili u Jugopetrolu. ef obezbjeenja bio je Munir
Alibabi koji se sjea kako su se, mimo protokola, predsjednici izdvajali. Gligorov je
prezentirao dokument Savez nezavisnih drava kao rezultat vie dogovora sa
Izetbegoviem, sa kojim se sloio da je mogue rjeenje jugoslovenske krize
postojei savezni okvir sa velikom autonomijom republika. Nakon susreta u
Stojevcu izdato je saopenje po kome je est predsjednika prihvatilo kompromisni
prijedlog, to sutinski nije znailo nita.
Miloevi se jo prije puta u Sarajevo odluio za strategiju blokiranja plana
Izetbegovi - Gligorov. Tuman je rekao da prijedlog moe biti prihvatljiv tek kada
se oisti od centralistikih elemenata, to je znailo da je za njega sutinski
neprihvatljiv. Brojni novinari su nestrpljivo nakon susreta u Stojevcu ekali press
konferenciju. Sekretar u Predsjednitvu BiH Mile Akmadi dolazi unezvijeren na
Stojevac. Imamo ozbiljan problem, saoptava organizatorima. Radovan trai da
Ostoji vodi konferenciju za tampu, a glava mu je u zavojima.
Ministar informisanja Velibor Ostoji je nekoliko dana ranije pretuen u jednoj
valerskoj avanturi. ta predlae Predsjednitvo?, pitaju prisutni. Preporuka je da
konferenciju vodi njegov zamjenik Mustafa Mujagi, odgovara Akmadi. Dok
Mujagi odgovara na pitanja novinara, hrvatski predsjednik Franjo Tuman na
zatvorenom sastanku razgovara sa delegacijom HDZ-a. Istovremeno sa
Miloeviem su Karadi i saradnici. Ne znaju da je nekoliko dana ranije snimljen
Miloeviev telefonski razgovor sa Karadiem u kojem spominju plan RAM o
zaokruivanju srpskog teritorijalnog prostora u BiH. U septembru bosanska sluba
bezbjednosti snima i njihov razgovor o mobilizaciji Srba na Kupresu. Imam
problema sa Kupresom..., neki od tamonjih Srba nisu ba posluni, poalio se
Karadi u razgovoru. Miloevi odgovara: Ako nee, streljaj, Radovane,
streeeljaj!
U periodu maj 1991. - april 1992. snimljeno je oko sto Karadievih razgovora. On
je uvijek referisao, a Miloevi savjetovao. Potom bi nazivao Dobrica osi koji je
Karadia dodatno uvjeravao kako radi svetu stvar za svoj narod. Jedino konkretno
dogovoreno u Stojevcu je da se Tuman, Izetbegovi i Miloevi nau u Splitu 12.
juna. Dan prije razgovora trojice predsjednika u Splitu, Miloevi je sa Joviem,
Dobricom osiem i Radovanom Karadiem odluio da u Splitu ne spominje

eksplicitno podjelu Bosne, ali da d do znanja Izetbegoviu da e podjela uslijediti

ako BiH ne ostane u Jugoslaviji. Bosanskom predsjedniku su sagovornici posredno
saoptili da, ukoliko ne pristane na podjelu, mira u Bosni nee biti. Po povratku iz
Splita, Izetbegovi je na sarajevskom aerodromu okupljenim novinarima izjavio
kako se s njim o podjeli Bosne ne moe razgovarati. Takoer je narodu u Bosni i
Hercegovini obeao da rata nee biti.

"
Neobavjeten: Izetbegovi
Photo: Stock

Dan nakon splitskog sastanka, Tuman je u Banskim dvorima primio Hrvate,

predstavnike opina s hrvatskom veinom i predsjednike opinskih organizacija
HDZ-a. Operacionalizacija ideje o diobi Bosne koju je sa Miloeviem naelno
dogovorio u Karaorevu je bila jedina tema o kojoj je hrvatski predsjednik elio
razgovarati prilikom susreta sa Hrvatima iz BiH. Hercegovake Hrvate je predvodio
jedan od dopredsjednika HDZ-a BiH, Mate Boban, dok su bosanske Hrvate
predstavljali takoer dopredsjednik Stranke, pravnik iz Dervente Iko Stani i Milivoj
Gagro, gradonaelnik Mostara.
Poziv za sastanak s predsjednikom Tumanom nisu dobili tadanji predsjednik
HDZ-a Stjepan Kljui i dopredsjednici akademik Vitomir Luki i dr. Vjekoslav Bara
iz Zenice koji su ve bili poznati po svojim probosanskim stavovima. Tumanovo
izlaganje o Hercegovini kao povijesnom hrvatskom prostoru i sastavnici Hrvatske
banovine, te uvjeravanja kako francuske i britanske tajne slube podravaju
projekat podjele Bosne primljeno je sa oduevljenjem. Tuman je po prvi put
spomenuo potrebu osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosna kao prve faze u
konanoj podjeli BiH. Za Aliju Izetbegovia je kazao kako se bonjaki lider jo
uvijek zalae za Jugoslaviju, te da bi morao dobro razmisliti zato ne eli
saveznitvo sa Hrvatima. U protivnom bi, upozorio je Tuman, Izetbegovi
mogao ostati bez ikakve drave.
Tumana je prvi podrao Iko Stani, predstavnik Hrvata iz Posavine, koji je ustvrdio
da je Bosanska Posavina oduvijek bila dio Hrvatske. Mostarski gradonaelnik
Milivoj Gagro takoer se zaloio za granice Banovine, ali pod uvjetom da se
razgranienje sa drugim narodima obavi mirnim putem. Martin Udovii, profesor iz

Travnika i lan Predsjednitva HDZ-a BiH, bio je meu onima koji Tumanovo
rjeenje nisu prihvatali. To bi bila izdaja prema Muslimanima i to ne bi bilo poteno,
jer mi smo u Bosni navikli na zajedniki ivot sa njima, rekao je profesor Udovii.
Predsjednik opine Odak Stipo Ivankovi kazao je da je ve ranije uo za sline
spekulacije, te da je o tome razgovarao sa biskupom Vinkom Puljiem. Ivankovi je
pokuao uvjeriti prisutne kako Katolika crkva ideju o podjeli Bosne nikada nee
podrati, na to mu je Tuman ljutito odbrusio: Ne pita se biskup, pita se narod, a
potom nastavio kako se mora napraviti vea Hrvatska u koju bi uli Bosanska
Posavina, te gradovi Biha i Mostar.
Tajnik HDZ-a iz Busovae Dario Kordi je srameljivo pitao: A da li je i Busovaa u
granicama Banovine? Ohrabren nakon to dobija potvrdan odgovor, bivi sekretar
organizacije Saveza komunista u busovakom poduzeu Vatrostalna kae: Nama
fildani ne mogu nita, jer je svjetska politika uz nas. Njegovu diskusiju podrava i
drugi predstavnik Hrvata iz Busovae (a naknadno jedan od Kordievih najbliih
ratnih suradnika) Ignjac Kotroman, koji je u odsustvu Stjepana Kljuia pronaao
zgodnu priliku da otro kritizira rad tadanjih elnika HDZ-a. Gojko uak, tada
ministar za iseljenitvo u Vladi Hrvatske, bio je najprecizniji: poruio je da e se
Hrvatska boriti za svaki pedalj BiH. Samo godinu dana kasnije, ta e njegova
poruka imati vrlo konkretno znaenje.

Raspad bosanske skuptine (8)

Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Teke rijei za govornicom: Radovan Karai
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg

predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije

Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Kada je SDA Skuptini RBiH podnijela zahtjev za izglasavanje Memoranduma o
suverenosti, na prijedlog predsjednika Skuptine Momila Krajinika formirana je
Radna grupa koja je trebala nai kompromisno rjeenje jer su poslanici SDS-a bili
protiv. Na zatvorenoj sjednici tokom vikenda 12. i 13. oktobra 1991. tema razgovora
je kako uspostaviti odnos izmeu dravne suverenosti BiH i prava naroda na
samoopredjeljenje, odnosno otcjepljenje. Predsjednik Predsjednitva Alija
Izetbegovi kae: Nema drugog rjeenja nego ii ili na referendum ili na
rasputanje Skuptine i raspisivanje novih izbora... Mi predlaemo da se raspie
referendum pod kontrolom posmatraa meunarodne zajednice, da se utvrde ak i
oblasti koje su protiv. Pa da vidimo tu sliku BiH... Naa e parola biti suverenost
BiH. Drugi neka zovu na prikljuenje Srbiji i Crnoj Gori. Ako dobiju to, prihvatit emo
svi to i tako. Drugog izlaza nema.
U nastavku rasprave Izetbegovi kae: Ako se srpski narod zaista sav izjasni,
velikom veinom, protiv toga, onda bi mogli govoriti o pravu na otcjepljenje srpskog
naroda, u tom sluaju traiti i taj izlaz.
Francuz Rober Badinter, sudija francuskog Ustavnog suda i predsjedavajui
Arbitrane komisije EU za Jugoslaviju, dobio je pismo od Lorda Caringtona,
predsjedavajueg Konferencije o Jugoslaviji, u kojem se trai odgovor na pitanje
ima li srpsko stanovnitvo u BiH pravo na samoopredjeljenje. Odgovoreno je da
srpsko stanovnitvo u BiH ima sva prava koja su doputena manjinama. Na pitanje
mogu li se granice izmeu Srbije, Hrvatske i BiH smatrati dravnim granicama,
Badinterova komisija je odgovorila: Granice izmeu Srbije, Hrvatske i BiH se ne
mogu mijenjati.
Nalazi Badinterove komisije su bili jasni. Pravnik Izetbegovi je znao da
relativiziranjem Ustavnog, dravnog i teritorijalnog integriteta BiH srpske zahtjeve
ini legitimnim. Nakon to se uope pristalo razgovarati na tu temu, umjesto
pobunjenika u odnosu na dravu Karadi je postao ravnopravan pregovara u
procesu podjele, objanjava Musadik Borogovac.
U noi izmedu 14. i 15. oktobra 1991. u Skuptini BiH su poslanici SDS-a odbili
prijedlog HDZ-a i SDA o izglasavanju suvereniteta republike. Lider bosanskih Srba
Radovan Karadi je zaprijetio: elite da povedete BiH istim putem pakla i
stradanja kojim su krenuli Slovenija i Hrvatska. Ne zavaravajte se da BiH neete

odvesti pravo u pakao, i da upravo vi neete snositi krivicu ako nestane cijeli jedan
narod. Jer, ako doe do rata, Muslimani se ne mogu braniti.
Moda uvedena sa demokratizacijom drutva, - da kamere prate sjednice koje su se
do tada odravale iza zatvorenih vrata - omoguila je milionima ljudi koji su sjedili
prikovani pred TV ekranima da uju Karadia. U sali je nastupio amor. amor u
sali je utihnuo kada je Izetbegovi stao za govornicu kako bi replicirao Karadiu.
Njegovo ponaanje i rijei upravo pokazuju zbog ega ostali odbijaju da ostanu u
ovoj Jugoslaviji. Niko drugi ne eli vie Jugoslaviju kakvu eli gospodin Karadi.
Niko, osim moda Srba... elim da poruim graanima BiH da se ne boje, jer do
rata nee doi. Prema tome, spavajte mirno... Kao predsjednik Predsjednitva BiH
ao mi je to u ovoj situaciji moram da govorim u ime muslimanskog naroda.
Sveano izjavljujem da Muslimani nikog nee napasti. Meutim, sa istom
ozbiljnou izjavljujem da e se Muslimani braniti sa velikom odlunou i da e
preivjeti. Nee nestati, kako Karadi kae. Ne mogu nestati, replicirao je
Izetbegovi.
U dva sata ujutro, Momilo Krajinik je prekinuo skuptinsku sjednicu. Srbi su
napustili salu i deset dana kasnije proglasili srpski parlament. Prekid sjednice se
pretvorio u historiju.
SAO: BIJAH UHVAEN U ZAMKU
Ujutro, nakon to su srpski poslanici napustili Skuptinu, u sjeditu SDS-a okupili su
se lanovi Savjeta stranke i srpski predstavnici u Vladi i Predsjednitvu BiH.
Haotina atmosfera. U oblacima duvanskog dima, uz agor i komeanje, analiziraju
novu politiku situaciju. Iznenaeni su odlukom o nezavisnosti. Prethodnu no
ostavljali su dojam organizovanih pobunjenika, nove okolnosti uinile su ih
skupinom zaplaenih autsajdera.
Sastankom predsjedava Slavko Leovac, predsjednik Savjeta. Meu prvima za rije
se javlja Boo Najdanovi objanjavajui kako se Muslimani ure usvojiti
Deklaraciju radi Hake konferencije "ali i radi estokog pritiska hrvatskog
rukovodstva koje otvaranjem fronta u BiH eli smanjiti pritisak vojske na Hrvatsku.
Kada se javi Milorad Ekmei, svi se umirie.
Insistira da se nastave kontakti sa rukovodstvima SDA i HDZ-a iz praktinih
razloga: Srbi su stvorili regije koje su nepovezane, a istim regijama se ne smije
dozvoliti da formiraju svoje vlade koje ne bi bile povezane", govori on insistirajui da
se javnosti ve nagovijesti formiranje srpske vlade sa sjeditem u Sarajevu koja bi
povezala sve ove regije.

"
Nemoan: Warren Zimmermann
Photo: Wikipedia

lan bosanskog Predsjednitva Nikola Koljevi, jedva primjetan iza velikog stola,
objanjava prisutnima da se sa SDA i HDZ zaista ne moe raditi. Ne smijemo
gubiti zamah koji imamo da bismo to hitnije objavili na plebiscit za Jugoslaviju
kao saveznu dravu sa Srbijom i Crnom Gorom. Plebiscit sutra mora biti najavljen,
ustro zakljuuje Koljevi.
Rasprava traje satima. Redaju se prijedlozi kako prevazii nastalu situaciju. Velibor
Ostoji predlae da se pree u opoziciju i krene u medijski rat proglasima i
saoptenjima. Karadi, do tada zabavljen grickanjem noktiju, replicira Ostojiu.
Ne smijemo prei u opoziciju dok se ponovo ne uspostavi ustavno-pravni poredak
jer moramo obezbjeivati srpski narod i njegov suverenitet", govori uz zakljuak da
odluke SDS-a srpski kadrovi moraju slijediti u svim organima.
Za razliku od Koljevia, Plavieva misli da je najvanije javnosti objasniti da je
Deklaracija nezakonita i predlae da to uini predsjednik Skuptine Momilo
Krajinik. Treba traiti termin na TV i objasniti ta se desilo sino. Nai poslanici ne
mogu glasati za tako drastine promjene koje se predlau Memorandumom. To se
moe rjeavati samo plebiscitom". Uz to, Plavieva smatra da ne treba zahtijevati
od koalicije da povuku svoju odluku "jer bi to za nas bilo poniavajue. Cijeli
postupak treba poslati na verifikaciju strunoj pravnoj komisiji, kae dok drugi
odobravaju.
Oni nas nisu ni na ta prisilili, nego mi njih da rue pravni i ustavni sistem, ubacuje
profesor prava Radomir Luki. I njemu klimaju glavama. U raspravu se ukljuuje i
novinar Radomir Nekovi predlaui da se izazove skuptinska kriza i zatrae novi
izbori jer bi se tako dobilo na vremenu. "to se tie preglasavanja, mi smo ga prvi
iskoristili na lokalnom nivou, a oni na republikom. Treba ii na promjenu politike u
cilju stvaranja Velike Srbije. Promjenu politike uskladiti sa Beogradom, ali ne u
Skuptini, jer bi vraanje u Skuptinu znailo priznavanje njihove odluke.

Pragmatini Rajko Duki, predsjednik IO stranke, trai da se zadaci ravnomjerno

podijele: Jer par ljudi ne moe odraditi sav posao. Za Dukia je najvanija
koordinacija srpskih regija, a za Jovu Mikina vojno organizovanje. Naroito u
gradovima i u tom smislu dati uputstva optinskim i mjesnim odborima.
Iznerviran dugotrajnom raspravom, Milivoje Tutnjevi upozorava da e Evropa
odluku o nezavisnosti prihvatiti. Nemojte se zavaravati da ova odluka nema pravno
dejstvo, govori. Treba pozvati JNA da obezbijedi mostove na Drini. Regije moraju
biti spremne da izvre blokadu robnonovanih puteva prema Sarajevu. Hitno uputiti
proglas u kojem e se istai politiki ciljevi srpskog naroda. Opet se ubacuje
Slavko Leovac predlaui da stav Savjeta bude da se federalna zajednica ne moe
uslovljavati time to e se neka republika otcijepiti. Ne moe republika u kojoj
postoje tri naroda, od kojih su dva vezana za svoje matice, biti neutralna. Ne moe
nas niko proglasiti manjinom kad smo konstitutivan narod. Memorandum ne moe
biti obavezujui osnov za ponaanje dravnih organa.
Na kritike o pasivnosti JNA reaguje Plavieva uvjeravajui prisutne da e uslijediti
vea koncentracija vojske. Rasprava se oduila, ali Karadi nije mnogo priao, o
novoj strategiji njega e svakako posavjetovati iz Beograda. Toga dana, dok unutar
SDS-a traje rasprava, Izetbegovi se sastaje sa saveznim ministrom odbrane
Veljkom Kadijeviem i dogovara formiranje zajednikih vojno-policijskih punktova
po Bosni.
Posljednji ameriki ambasador u SFRJ Warren Zimmermann je krajem oktobra
razgovarao sa Izetbegoviem. Kategoriki je odbacio optubu da bosanski
Muslimani ele stvoriti islamsku republiku: Mi elimo graansku dravu temeljenu
na individualnim pravima graana i ustavnoj zatiti prava manjina. Bio je, meutim,
voljan razmatrati teoretsku mogunost trodiobe, pie Zimmermann. Uz sve svoje
sumnje, Izetbegovi je jo bio voljan osloniti se na JNA. Rekao je da je regularna
armija, uz izuzetak pripadnika rezervnog sastava koje je smatrao
nedisciplinovanim, dobrodola u Bosni ako priznaje civilnu vlast. I on i ja znali smo
da JNA gotovo sigurno nee prihvatiti njegovu civilnu vlast jer JNA nije prihvatila
nezavisnost Bosne. Ipak, nisam na njemu primijetio ni traak spoznaje da JNA,
zajedno sa Miloeviem i Karadiem, priprema protiv njega sveobuhvatnu
agresiju.
Nekoliko dana kasnije, Karadi je na pitanje amerikog ambasadora u Jugoslaviji
Warrena Zimmermanna, zato su Srbi napustili Parlament, odgovorio da je razlog
Izetbegoviev secesionizam. Izvor hroninog nepotenja elnika Izetbegovieve
stranke lei u njihovoj muslimanskoj religiji. Oni su skloni orijentalnom despotizmu,
objanjavao je zbunjenom Zimmermannu. Uvijek nas varaju. Mi to vie ne
moemo trpjeti. Karadi je otcijepio Skuptinu srpskog naroda u BiH i objavio
odluku o ostanku bosanskih Srba u Jugoslaviji. Ubrzo je imenovan Ministarski
savjet Srpske Republike u BiH, a za predsjednika je izabran Miodrag Simovi.
Pored 18 ministara, u Savjet su uli i predsjednici pet SAO vlada.

"
Posljednji most koji Bosnu vee sa svijetom: Most preko Save
Photo: Stock

Istog dana, 23. decembra, kada je hrvatska strana most na Savi trebala otvoriti za
saobraaj, JNA ulazi na prostor ove opine. JNA je jo tokom rata u Hrvatskoj iz
Bosanskog Broda granatirala Slavonski Brod. Jedinice se rasporeuju po srpskim
selima, a jedna stie pred Rafineriju pokuavajui da je zauzme. Radnici
obezbjeenja ne dozvoljavaju ulazak JNA i dolazi do pucnjave. U prostorijama
lokalnog MUP-a poinju pregovori zvaninih organa vlasti i predstavnika vojske.
Vojska saopava da je u Brod stigla kako bi izmjerila koliinu saveznih robnih
rezervi, a da su jedinice JNA smjetene po selima radi redovnih vojnih vjebi.
Situacija u Bosanskom Brodu se razmatrala i sa druge strane Save, u Slavonskom
Brodu. Funkcioneri iz Hrvatske su jasni: ukoliko BiH nije ustanju sauvati hrvatski
narod od masakra, onda e to uiniti Hrvatska i njena vojska, u Bosanskom Brodu
se Ravno nee ponoviti.
Meusobne optube Kriznog taba opine koji zvanino rukovodi gradom i selima
sa hrvatskim i muslimanskim stanovnitvom i Kriznog taba srpske opine
Bosanski Brod, nisu gubile intenzitet. Predsjednik K Bosanski Brod Ivan Brizi je
traio smjenu direktora Rafinerije koji je ve bio u Srbiji. U odbrani grada uee je
uzeo i Armin Pohara. Pohara, obuen u maskirnu uniformu i sa oznakama PL na
rukavu, vodio nas je kroz grad ve podijeljen barikadama i objanjavao situaciju:
Mostovi u Brkom i Bosanskom amcu su srueni, a oni u amcu i Bosanskom
Novom su u srpskim rukama. Ovo je posljednji most koji Bosnu vee sa svijetom.
Nakon jednog od niza neuspjenih pregovora zatekli smo predsjednika SDS-a
Miroslava Radovanovia u hotelskom restoranu, u centru grada. Sjedio je sam. U
grad je doao iz sela Lijee, gdje se koncentriralo srpsko stanovnitvo. Novinarima
iz Sarajeva je bio zabranjen pristup u selo uz obrazloenje da se radi o
muslimanskim medijima. Na poziv gradskog Kriznog taba jedinice HV-a su ule u
Brod.
Uoi Nove godine, 31. decembra 1991., Milutinu Kukanjcu je u Beogradu
saopteno da prvi radni dan poslije praznika hitno otputuje u Sarajevo kako bi
preuzeo dunost komandanta vojne oblasti sa sjeditem u Sarajevu. To je bila

Druga vojna oblast koja je tek trebala da se formira, to je predstavljalo prilino

udnu stvar. Ona je obuhvatala prostor BiH bez dijela Hercegovine, zapadnu
Slavoniju, Baniju, Kordun, Liku, Kninsku krajinu. Ostatak Hercegovine, podruje
Mostara i Nevesinja, pripadalo je Titogradskoj oblasti, ispriao je Kukanjac. Nakon
dolaska, on je traio da se Predsjednitvo BiH sastanke sa kolegijem Druge vojne
oblasti. Susret je uprilien 20. januara 1992. u zgradi Predsjednitva. Varnice su
sijevale izmeu generala na jednoj, te Stjepana Kljuia i Ejupa Gania na drugoj
strani. Gani je pitao Kukanjca zato je doao u BiH kada je iz druge republike, a
Kukanjac Bogia Bogievia ta radi tu kada je njegovo mjesto, kao lana Vrhovne
komande, u Beogradu. Kasnije je Kukanjac povremeno odlazio na sjednice
Predsjednitva, ali bez obzira na dnevni red, diskusija je usmjeravana na JNA.
Jednom sam ih pitao imaju li o emu pametnijem da diskutuju nego o nama,
objanjavao je. Obje vojske koje e kasnije razarati BiH ve su se nalazile duboko
na bosanskoj teritoriji.

Nee krst na krsta (9)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Dogovor Bosnu rui: Miloevi i Tuman
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.

Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u

njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je zvanino proglaena 18. novembra 1991. na
sveanosti u Grudama, kada je za prvog i zamalo doivotnog predsjednika izabran
Mate Boban. U teritorijalnom smislu, sukladno instrukcijama iz Zagreba, ta je
politika, kulturna i gospodarska cjelina hrvatskog naroda u BiH trebala zaivjeti u
opinama Jajce, Kreevo, Busovaa, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica,
Skender Vakuf (Dobretii), Kakanj, Vare, Kotor-Varo, Tomislavgrad, Livno,
Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posuje, Mostar, iroki
Brijeg, Grude, Ljubuki, itluk, apljina, Neum, Stolac i Trebinje (Ravno).
Naknadno je osnovana Hrvatska zajednica Usora, koju ine dijelovi opina Doboj,
Tesli i Teanj.
Formiranje Herceg-Bosne je istovremeno oznailo poetak sukoba unutar elnitva
HDZ-a, u kojem koncepcija za jedinstvenu BiH nije imala nikakve anse. Uz
probosanski orjentiranog Stjepana Kljuia vrsto je stajala veina zastupnika iz
Posavine, dok su se sa druge strane u veini nalazili oni koji su podravali
Bobanovu viziju.
Ivan Zvonimir iak, predsjednik Hrvatske seljake stranke, je hrvatsko insistiranje
na podjeli Bosne tumaio ustupkom hercegovakom lobiju. eli se rtvovati 700
tisua Hrvata za raun 100 tisua Hercegovaca. Protivio se podjeli Bosne. U
najidealnijim uvjetima svega 34 posto Hrvata koji ive u BiH ivjelo bi u hrvatskoj
dravi.
U Zagrebu 27. decembra 1991. Franjo Tuman ima sastanak sa delegacijom HDZa BiH koju predvodi Stjepan Kljui. Kljui prisutne obavjetava da su na Boinom
prijemu obavljeni razgovori sa Srbima koji trae kantonizaciju i podjelu medija.
Traili su rekao je Kljui pod parolom nee krst na krst, da se mi dogovorimo.
Tuman pita da li se tokom razgovora o podjeli ilo u materiju. Ne, ne, kurvini su to
sinovi, nee oni da kau, idemo mi podijeliti, pa vama ovo, nama ono, nee oni to,
nego kau, tamo gdje je pet posto Srba, to je Srbija, e sada vi izvolite. Oni tono
znaju, draga gospodo, to nam nude i tu nema nikakve razlike izmeu bilo kojeg
srpskog politiara; od eelja, koji je etnik, do onog Miunovia koji je tamo za
demokrate, svi potpuno isto daju zapadnu Hercegovinu bez Stoca i Mostara i na
granici Neretve, a ostalo je njihovo, i tu permanentno nastoje to uraditi, odgovara
Kljui.
Mate Boban je optimistian. I za sluaj da Bosna i Hercegovina ostane nezavisna
drava, ali bez bilo kakvih veza sa raspadajuom ili bilo kakvom drugom buduom
Jugoslavijom ili ako bi dolo do njenog raspada, onda bi taj prostor u kojem otprilike
ivi 650 tisua Hrvata, taj prostor bi dakle onim meunarodno priznatim metodama,
demokratskim metodama stvar elaborirao na nain da se taj prostor proglasi

nezavisnim hrvatskim prostorom i prikljui dravi Hrvatskoj. Momenat za to je, kae

Boban, tek onda kada to hrvatsko vrhovnitvo kojem je narod dao apsolutno
povjerenje odlui.

"
Ako me Tuman odluio izbaciti, izbaciti e me iz ivota, a ne samo sa
funkcije
Photo: sanela.info

Rije uzima Tuman. Objanjava da su konano i SAD shvatile da je Jugoslavija

prestala postojati, ali se jo nisu odrekle ideje da neto na tom tlu zadre, u okviru
nekakve asocijacije, makar sline onom to se desilo u Sovjetskom Savezu ili da
iskoriste Srbiju za svoj uticaj nasuprot Muslimanima i islamu. Naime, moe se po
mnogo emu zakljuiti da bi Amerika rado prihvatila Srbiju kao andara naspram
Muslimanima, da bi sprijeila u budunosti stvaranje islamske drave u Evropi,
objanjava Tuman. U nastavku rezimira: "u Bosni je treina Srba i JNA je na
njihovoj strani, u takvoj konstelaciji snaga, Bosna ne moe opstati". I kada bi
opstala, objanjava on, uz postojeu muslimansku politiku Bosna bi se vie vezala
za Srbiju, negoli za Hrvatsku. To je ak Izetbegovi, Stipe se moda sjea, kae
Tuman, jednom otvoreno rekao. Zbog toga, kljuna je Tumanova poruka: Sa
jednim pametnim razgranienjem, sporazumom sa Srbima u Bosni, moemo
dovesti do toga da, umjesto rata, koji prijeti ovako nerijeenom pitanju i sa tim
gomilanjem armije, da ak ta armija bude zalog provedbe razgranienja. Prisutne
je potom pozvao da pogledaju veernji dnevnik.
Sastanak je nastavljen u 19.55. Prvi je rije uzeo Miro Lasi. Dva su meaa u
tisuugodinjoj hrvatskoj povijesti, rekao je on: kralj Tomislav i Franjo Tuman,
Pred tom injenicom sve drugo treba da se povue. Prenosi kako je razgovarao
sa Radovanom Karadiem koji nudi razgranienje i koji je na Lasievo pitanje: ta
onda sa Muslimanima, odgovorio: Poslat emo ih u more, sve do Barija i do obale
Italije. Meutim, Lasi, kojem su oito prijale historijske paralele, povlai jo jednu.
Sluaj Pai - Trumbi. Trumbi je bio razuman ovjek, ali ga je lukavi Pai izigrao.
To znai, zakljuuje Lasi, da se ni Srbima ne moe potpuno vjerovati: To je
Bizant, bizantska politika, bizantski mentalitet.
Stjepan Kljui, koji se nije slagao sa nadolazeom hrvatskom politikom, smijenjen je
na dramatinoj sjednici Predsjednitva HDZ-a, koja je 2. februara 1992. odrana na
irokom Brijegu. Stipe Mesi je na ovu sjednicu stigao iz Zagreba sa zadatkom da
smijeni Kljuia. Odmah je, po dolasku, saopio Kljuiu koja je njegova misija.
Prethodno se konsultovao sa lanovima Predsjednitva HDZ-a BiH i doznao da svi

njegovi lanovi daju podrku Kljuiu. Zbog toga je predloio da Tumana dovedu
pred svren in tako to e Mesi rei Tumanu da je Kljuia nemogue smijeniti,
jer ga je izabralo vodstvo HDZ-a BiH.
Na ovaj Mesiev prijedlog, Kljui je odgovorio: Ako me Tuman odluio izbaciti,
izbaciti e me iz ivota, a ne samo sa funkcije. Kljui je podnio ostavku, a
zamijenio ga je dr. Miljenko Brki, ministar za vjerska pitanja u Vladi BiH. Brki je za
novog v.d. predsjednika HDZ-a BiH imenovan 15. marta 1992., na sjednici Glavnog
odbora u Bugojnu, ali se od momenta njegovog izbora znalo da na toj dunosti
nee ostati dugo.
U isto vrijeme Karadi daje instrukcije SDS-u: Srbi nemaju nikakve potrebe za
stranakom vojskom. Armija je tu. Sluajno se nai i njihovi ciljevi stoprocentno
poklapaju. Nemojte da tu tehniku i tu Armiju ostavimo samu. Nemojte. Prioritetni
zadaci SDS-a bili su plebiscit i preuzimanje vlasti u optinama obiljeenim plavom
bojom na njegovoj mapi. U plavo je iscrtano oko 70 posto bosanske teritorije.
Na sastanku odranom nekoliko dana prije plebiscita, Karadi je poduavao
optinske funkcionere: Ove nedjelje posmjenjujte odlukom izvrnog odbora sve
direktore i urednike radija koji vas ne sluaju i ne potuju politiku... uzmite
energino Slubu drutvenog knjigovodstva u svoje ruke. Nisu ga najbolje
razumjeli kada je govorio o prestrukturaciji optina pa je pojasnio stvari, srpska
arija, turska arija, srpski poslovi, turski poslovi, srpske kafane, pozorita i sve
drugo. To je jedino rjeenje. Ja sam to odavno govorio, zna ga Plavi i Krajinik.

"
Srbi e Evropi ponuditi faktiko stanje: Kartoljubac Karadi
Photo: EPA/DRAGO VEJNOVI

Ja vam garantujem da je ovo za sva vremena. Moramo da stvorimo za sebe svoju

dravu i omoguimo njima da imaju svoju dravu, ko god oni bili, Muslimani ili
Hrvati, rekao je. Srbi e Evropi ponuditi faktiko stanje, objasnio je, pravo ionako
vie niko ne uzima u obzir. Faktiko stanje e biti da Izetbegovi ne moe da
uvede vlast u 70 posto teritorije. Da ni u jedno srpsko selo ne moe da uvede vlast.
Ni u jednoj srpskoj optini on nema vlast, da e milicija morati da vas slua u
trenutku odsudnom, da vas slua i uspostavi red na osnovu Ustava SFRJ, a ne
Ustava BiH. Mi ga naravno neemo prihvatiti, oni e naravno, nou sazvati
sastanak i usvojiti ga. Ali, mi emo sprijeiti da izau iz Sarajeva, kod Kozje uprije
taj zakon i taj Ustav nee moi gore proi. Moramo biti spremni na to, nema druge s
njima.
U decembru 1991. pod pritiskom Njemake Evropska zajednica je ponudila
priznanje svakoj od est jugoslovenskih republika. Alija Izetbegovi je 12.
decembra, dan nakon susreta sa predstavnicima EZ lordom Karingtonom i Hoseom
Cutillerom, otiao kod komandanta sarajevskog korpusa Vojislava urevca i rekao
da e zatraiti nezavisnost. Namjerava li to objaviti graanski rat, Alija, upitao je
general. Slino je reagirao i voa bosanskih Srba Radovan Karadi.
Otputovao je u Beograd. Zatraio je od Borisava Jovia da JNA bosanske regrute
premjesti u Bosnu kako bi se formirala vojska. Vojska e ostati tamo gdje jeste jer
se trai politiko rjeenje, odgovorio je Jovi. Nije jo uvijek nita elio rei o
Miloevievom planu za koji su znali samo on i Generaltab. Miloevi je zatraio
od vojne komande da u tajnosti premjesti oficire roene u BiH u njihovu matinu
republiku. Mada je Generaltab nerado ispunio ovaj zahtjev, u momentu priznanja
BiH od 90 hiljada vojnika, koliko ih je bilo u BiH, 85 posto su bili Bosanci.
Dok su u Sarajevu u toku pripreme za referendum o nezavisnosti, u Banjoj Luci se
9. januara 1992. proglaava Srpska republika BiH. Evropska zajednica je de facto
priznala BiH koja ne postoji, na ijim prostorima postoji jo jedna dravna cjelina,
Srpska republika BiH, objasnio je novu realnost Karadi ignoriui primjedbe o
nelegalnosti njegove drave.
Republikom Srpskom nazvae je nekoliko mjeseci kasnije Ljubomir Zukovi, prvi
ministar obrazovanja i kulture u srpskoj vladi, na jednom od sastanaka partijskog
vrha u odmaralitu Kikinda na Palama. Zukovi je objanjavao drutvu koje su
inili Karadi, Momilo Krajinik, Branko eri, Velibor Ostoji i Ilija Guzina da:
Pridjevna imenica Srpska, u konkretnom sluaju znai srpska zemlja isto kao to
Deutschland znai njemaka zemlja. Isto vee na srpskoj televiziji je upotrijebljen
novi naziv za dravu iju je budunost Zukovi vidio u Ujedinjenim srpskim
zemljama.

Stvaranje Armije BiH (10)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Korak po korak: Alija Izetbegovi
Photo: bosnaprkosnaodsna.mine.nu

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
JNA se polako transformirala u srpsku vojsku ega su neki njeni pripadnici bili
svjesni, i tako su postali predmet praenja. Oni koji nisu, postali su rtve vlastitih
iluzija. Jula 1990. kapetan Sead Reki koji je na vezi sa KOS-om poinje
kolovanje u Komandno-tabnoj akademiji na Banjici.
Zatie u istoj klasi majore Sefera Halilovia i Hajrudina Osmanagia koji sa
Haliloviem dijeli sobu. Reki koji je tada estoki Jugosloven biva iznenaen
stavovima svojih kolega. Tokom istranog postupka koji e se nad njim provesti

nekoliko godina kasnije, Reki priznaje: U razgovoru sa Seferom i Hajrom, vidio

sam da obojica imaju suprotan stav u odnosu na mene. Hajro je javno iznosio svoje
stavove o ugroenosti muslimanskog i hrvatskog naroda i naginjao SDA. Sefer je
dobro poznavao historiju muslimanskog naroda i vie je bio naklonjen bonjatvu.
Osuivao je rat u Hrvatskoj. O ovim saznanjima sam poao obavijestiti majora
arca, ali ga nisam naao.
Zbog toga Reki, doavi na vikend u Sarajevo, o ovom obavjetava efa KOS-a
za BiH Fikreta Muslimovia i njegovog zamjenika Peru Simovia. Nakon jednog
odlaska u akovo, Halilovi je promijenio ponaanje. Na pauzama je bio sam i
veoma zatvoren. Kada sam ga sreo, upitao sam ga ta se deava. Rekao mi je da
mu mentor vraa rad po nekoliko puta i to po nalogu KOS-a, rekao je Reki.
Halilovi tada Rekiu kae kako zna da neko od kolega o njemu referie KOS-u i da
e saznati ko to radi. Sumnjao je u Rekia.
Reki i Haliloviev cimer kapetan Zoran Soldat su potraili generala Mileta Babia,
naelnika KOS-a Prve armijske oblasti. Poeli su iznositi svoje miljenje o
Haliloviu, a general ih je prekinuo odmahujui rukom i govorei: Poslat u ga u
prekomandu.
Blagoje Adi, naelnik Generaltaba JNA, 13. septembra 1991. dri predavanje za
oficire na Komandno-tabnoj akademiji. Amfiteatar je pun. U uniformi, kao i svi
ostali u sali, ali nakien inovima, Adi govori o krizi u Jugoslaviji. Naglaava da
oficiri moraju biti svjesni svoje misije, jer bez JNA savezna drava ne moe opstati.
Jugoslavija, slikovito se izrazio Adi, stoji na dvije noge. Jedna je JNA, a druga
su Srbi.
Major Halilovi die ruku, ima pitanje. Hajrudin Osmanagi koji sjedi do njega u
klupi vue ga za rukav, pokuavajui mu spustiti ruku. Predosjea probleme.
Izvolite, predstavite se i pitajte, kae general Adi. Halilovi se predstavlja,
navodi in i mjesto slube, a potom kae kako je razumijevao da Jugoslavija
zajednika kua, ali ukoliko se oslanja samo na Srbe, to onda vie i nije. Oficiri
poinju da zvide, udaraju ritmiki po klupama u znak protesta. Predavanje se
prekida. Halilovi vue Osmanagia i tre u sobu da pokupe stvari. Sjedaju u auto i
u punoj brzini jure ispod vojnike rampe koja se sputa. Nazad se vie nije moglo.
Neto kasnije sam poslao pismo da elim napustiti aktivnu vojnu slubu, kako bih
dobio na vremenu. Naveo sam da elim ii na zapad. Znao sam da e me, najprije,
traiti u rodnom Prijepolju. Pozvao sam roaka koji je radio u optinskom
sekretarijatu narodne odbrane da vidim da li me ve trae, sjea se Halilovi. Istina
je, reeno mu je, da je raspisana potjernica, to se i moglo oekivati za dezertera,
to je tada bio Halilovi. okantan je bio njen sadraj. Otprilike u potjernici je, kako
mi je ovaj roak rekao, pisalo: obrazovan i inteligentan, potencijalni voa, u sluaju
susreta: ne hapsiti, likvidirati na licu mjesta.
Major Sead Reki je pozvan na razgovor u centralu KOS-a kod generala
Aleksandra Vasiljevia. Vasiljevi mu kae kako treba prei u savezni SUP na
mjesto zamjenika komandanta brigade milicije, jer savezni sekretar za unutranje
poslove Petar Graanin, navodno, trai sposobnog oficira. Ovo mjesto je bilo
predvieno za ovjeka iz BiH. Sead Reki stie u MUP BiH u grupi saveznih
inspektora koji su navodno poslani na ispomo.
Raunajui na slovenaki i hrvatski recept, pretpostavljali su da e MUP BiH sa
svojim rezervnim sastavom biti okosnica stvaranja bosanske vojske. Na elu MUPa se nalazio Alija Delimustafi, ovjek neobine vjetine preivljavanja. On je u

Sarajevu zavrio kolu za kuhara, a njegovo prvo zaposlenje je u hotelu Evropa

odakle e sedamdesetih godina prei da radi kao kuhar u Domu JNA, gdje brzo
biva unaprijeen u efa. Na tom poslu je podvrgnut istrazi zbog finansijskih
malverzacija, a istragu nad njim obavljaju tada visoki oficiri Kontraobavjetajne
slube (KOS) JNA Aleksandar Vasiljevi i Slavoljub Beloevi Beli. Iako je u pitanju
pronevjera velike koliine novca, Delimustafi nije zatvoren, samo je odstranjen iz
JNA. KOS je svoje suradnike obino regrutovao oprostom grijehova u zamjenu za
kooperativnost.
U meuvremenu, zavrava kurs za milicionere. U periodu izmeu 1980. do 1983. u
Sarajevu otvara lanac grilova, uvezuje sistem pijanih tezgi i bavi se nakupstvom.
Zbog privatnog biznisa kojim se bavi kao policijski pozornik krajem 1983.
suspendovan je sa posla uz obrazloenje da naruava moralni lika policajca.
Prihvata neupadljivo mjesto efa stovarita preduzea Voar iz Zagreba i do
1986. je bogat ovjek. Kao takav poinje raditi sa tada sitnim kriminalcem Ismetom
Bajramoviem elom i unajmljuje ga da jednom revnosnom trinom inspektoru
zapali automobil.

"
Kuvar, pozornik, ministar - sve u jednom: Alija Delimustafi
Photo: bhdani.com

Bajramovi na sudu preuzima svu odgovornost na sebe i odlazi u zatvor.

Delimustafi je ef zagrebakog Voara sve do 1989. kada se potukao sa
direktorom preduzea. Nakon tri nedjelje provedene u bolnici zbog povreda
zadobijenih u tui, pritvoren je, ali i ubrzo puten na slobodu. Istragu o ovom
sluaju vodio je tadanji krim-inspektor Momilo Mandi, koji e devedesete, kada
Delimustafi bude imenovan za ministra bosanske policije, postati njegov
pomonik.
Poetkom 1989. Delimustafi formira vlastito preduzee Cenex sa tridesetak
malih poslovnih punktova. Nakon izlaska iz KP Doma Zenica, Ismet Bajramovi
poinje raditi na obezbjeenju jednog od objekata novostvorene firme.
Prvi vietranaki izbori Delimustafia nisu zatekli nespremnog. Jo u toku
predizborne kampanje kada je pobjednik bio neizvjestan, u manjoj ili veoj mjeri
donira politike stranke. SDP od njega dobija novac za organiziranje nekoliko

predizbornih skupova, a SDS-u i Savezu reformskih snaga uplauje manje devizne

iznose. SDA poklanja blindiranu mazdu-626, a u samom finiu predizborne
kampanje, kada je njihova pobjeda potpuno izvjesna, bonjakoj stranci donira
veu koliinu novca.
Kontakte sa SDA Delimustafi odrava preko poslovnog partnera, foanskog
trgovca Senada ahinpaia aje sa kojim je trgovao voem, zatim Muhameda
engia i kasnije Fikreta Abdia. Upravo je Abdi bio presudan za Alijino
ministarsko mjesto u novoj Vladi, budui da su se tri nacionalne stranke u
preraspodjeli funkcija dogovorile da mjesto ministra unutranjih poslova pripadne
SDA. Delimustafi je bio ovjek Fikreta Abdia, a Abdi je bio projugoslovenski
orjentisan, izjavio je Momilo Mandi koji je u to vrijeme, kao kadar SDS-a,
imenovan za pomonika novog ministra policije.
Tako je Delimustafi ostvario san svakog policajca pozornika da jednog dana
postane ministar. Zajedno sa njim u MUP dolaze novi kadrovi koje postavljaju
pobjednike stranke. Komunistiki kadrovi bivaju smijenjeni ili upueni u policijske
stanice izvan Sarajeva. Odmah nakon ustolienja dvojca Delimustafi Vitomir
epini, koji je njegov zamjenik, najvie medijske panje zaokuplja pria, plasirana
iz ministarskog kabineta, o Bori i Ramizu (koji su u komunistiko vrijeme bili
paradigma bratstva i jedinstva) na elu ove institucije kojom se eljelo pokazati
kako e idilini odnosi ministra policije i njegovog zamjenika epinia nadvladati
krize koje je sa sobom donio talas nacionalnog preporoda. Nevjet javnim istupima,
Delimustafi nije komunicirao sa medijima.
Prvi potez ministra bio je da rasformira Odjel za narkotike pri MUP-u BiH i formira
Biro za narkotike kojeg vee direktno za svoj kabinet i koji nikome nije podnosio
raune izuzev samom ministru. Rijetko je dolazio na sjednice, najee ga je
mijenjao njegov zamjenik epini, sjea se Miodrag Simovi, tadanji
potpredsjednik Vlade. Alija je prvenstveno bio poslovan ovjek, zakljuuje on.
U vrijeme rata u Hrvatskoj Delimustafi se pojavljuje kao posrednik izmeu JNA i
Hrvatske. Kada su organi JNA na zagrebakom aerodromu uhapsili kanadskog
biznismena Antuna Kikaa sa tovarom naoruanja i smjestili ga u sarajevski vojni
pritvor, kanadski Hrvati su sakupili novac za njegovu razmjenu. Istovremeno,
hrvatska strana je uhapsila generala JNA Milana Aksentijevia i nekoliko oficira iz
saradnike mree KOS-a u Hrvatskoj. Preko ministra odbrane Hrvatske, Gojka
uka novac prikupljen u Kanadi podijeljen je posrednicima u razmjeni Kika Aksentijevi, meu kojima je bio i Alija Delimustafi. Razmjenu je organizovao i
proveo tadanji naelnik KOS-a general Aco Vasiljevi.
General Nedeljko Bokovi, koji je naslijedio generala Vasiljevia na funkciji, kae
da je Kika razmijenjen bez abolicije ili odluke savezne vlade. Tada je Vasiljeviu
dostavljeno 3 miliona US dolara za kauciju i njihovo putanje koji su nestali. Dio
novca iz razmjene pripao je Delimustafiu. Nestalo je i oruje zaplijenjeno u
Kikaevom avionu. Osam sanduka je Vasiljevi naredio da se dostave u njegov
kabinet. Kad sam primio dunost od komisije, ne naoh nijedan sanduk, kae
Bokovi.
Delimustafia sam prvi put upoznao 1. septembra 1991. na dogovorenom
sastanku u Han-Pijesku, a na inicijativu ondanjeg saveznog sekretara za
unutranje poslove, generala Petra Graanina, tvrdi Vasiljevi. Meutim, kako se u
vrijeme pregovora sa JNA, Alija hvalio pred svojim suradnicima da generale sa
kojima se sastaje osobno poznaje jer ih je, kada je bio zaposlen u Domu JNA esto

vozio kui mrtve pijane i dogovarao im susrete sa lakim damama, moglo se

zakljuiti da misli i na Vasiljevia i da njihovo poznanstvo datira mnogo prije 1991.

"
I pomonik kriminalac: Momilo Mandi
Photo: daylife.com

Po funkciji koju sam obavljao i po iskustvu koje sam stekao u Sloveniji i Hrvatskoj,
najbolje sam znao ta se deava i kakve su posljedice kad se MUP pretvori u
paravojnu organizaciju i praktino postane republika vojska, objanjavao je
general Vasiljevi zbog ega je dolo do njegove intenzivne saradnje sa bosanskim
ministrom policije. Takav scenario je ve bio vien i isproban u Sloveniji i Hrvatskoj
i po nekim egzaktnim pokazateljima to se moglo oekivati i u BiH. Zbog toga smo
se u Generaltabu opredijelili da treba djelovati na vrijeme i preventivno da bi se
izbjegle provokacije koje bi vodile u direktan sukob armije sa policijom.
KOS je svim silama nastojao sprijeiti stvaranje republike armije koja bi bila
sposobna braniti BiH od agresije. Istovremeno, Vasiljevi, kao naelnik Uprave
bezbjednosti JNA, ini brojne usluge ministru Delimustafiu od kojih i sam profitira.
Dana 23. oktobra 1991. po prijemu telegrama od ministra unutranjih poslova BiH
Alije Delimustafia, gdje urgira da mu obezbjedi hitnu isporuku vee koliine
naoruanja, general Vasiljevi koristi svoj slubeni poloaj, te urgira kod Savezne
direkcije za promet opreme i naoruanja da se zahtjev MUP-a BiH uzme u
rjeavanje sa prioritetom, bez obzira na propisane rokove, kae general Bokovi.
Na Vasiljeviev zahtjev Crvena zastava je isporuila MUP-u BiH traeno
naoruanje, a Vasiljevi je zauzvrat dobio od Delimustafia na poklon automobil
mazdu 323 i uplatu na svoj tekui raun - 800.000 jugo-dinara.
Vasiljevi e kasnije negirati da je primio poklon od bosanskog ministra policije i
tvrditi da je automobil kupio svojim novcem, dodue, preko firme Alije
Delimustafia.

Arkan u Bijeljini (11)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Od sitnog kriminalca do ratnog zloinca: Arkan
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)

eljko Ranatovi Arkan je roen u Sloveniji gdje je slubovao njegov otac Veljko
koji je bio oficir JNA. Kao maloljetnik eljko je obijao trafike po Beogradu tako da ga
je otac poslao da osmi razred zavri u koli za maloljetne delikvente. Iako je elio
postati pilot upisali su ga u Pomorsku kolu u Kotoru gdje se kao slijepi putnik
ukrcao se na brod i zavrio u Trstu.
Kada se vratio u Jugoslaviju sa etvoricom svojih vrnjaka, maloljetnika, taksijem
krstari po Jugoslaviji. Obijaju trafike, kradu nakit i umjetnike slike koje preprodaju.
Grupa je uhvaena u Zagrebu. Tri godine provodi u zatvoru za maloljetnike u
Poarevcu i est mjeseci u Valjevu. Sa nepunih 20 godina, 1972. emigrira na
Zapad. Prema imenu strip-junaka uzima nadimak Arkan. Optuivan je i osuivan u:
vicarskoj, vedskoj, Holandiji, Austriji, Belgiji, Italiji, Njemakoj. U Belgiji je 1974.
zatvoren, a tri godine kasnije bjei iz zatvora. U Holandiji je ponovo uhapen 1979. i
iz zatvora bjei dvije godine kasnije, tako da se 1981. vraa u Jugoslaviju. Prilikom
bjekstva iz zatvora je ranjen u sukobu sa policijom i naao se na Interpolovoj listi 10
najtraenijih kriminalaca.
Od 1973., dakle kada je imao samo 21 godinu Arkan poinje da radi za saveznu
dravnu bezbjednost. U poetku mu je zadatak da se infiltrira u jugoslovensku
emigraciju, a kasnije i da uestvuje u likvidacijama emigranata i neistomiljenika
jugoslovenskog reima. Zbog toga ga je iz mnogih rizinih situacija u inostranstvu
izvlaio Stane Dolanc, koji je bio ef savezne Udbe i njena siva eminencija i kada
se, zvanino, nije nalazio na elnoj poziciji efa jugoslovenske tajne policije.
Zbog posla kojim se bavio Arkan je bio prinuen nauiti nekoliko svjetskih jezika i
teno je govorio engleski, francuski i talijanski jezik. Poznavao je njemaki,
holandski i vedski. U Jugoslaviji se nastavio baviti kriminalnim aktivnostima. Kada
1983. dvojica policajaca dolaze u njegovu kuu da ga uhapse, ranjava ih. Pritvaraju
ga, ali ga nakon dva dana Stane Dolanc izvlai iz zatvora. Njegov ugled u
beogradskom kriminalnom podzemlju raste.
Nakon proglaenja nezavisnosti Hrvatske, pravi incidente u Dvoru na Uni, gdje ga
hrvatske vlasti hapse i osuuju na pet godina zatvora. Nakon est mjeseci je pod
neobinim okolnostima puten i vraen u Beograd. Pria kae da ga je u zatvoru
posjetio Josip Perkovi, pomonik tadanjeg ministra unutranjih poslova Hrvatske,
Josipa Boljkovca, traei da Arkan uti o ubistvu u kojem su zajedno uestvovali, a
da e zauzvrat izdejstvovati da bude puten u Beograd. Izmeu Arkanovog bijega
iz holandskog i putanja iz hrvatskog zatvora, desio se sluaj urekovi.
Aprila 1982. emigrirao je u Njemaku direktor marketinga preduzea INA
Commerce Stjepan urekovi. esnaest mjeseci kasnije, u njemakom gradiu
Wohlfahrthausenu, udbaka trojka za likvidaciju, okupljena oko eljka Ranatovia
Arkana - a vodio ju je ore Boovi Gika ubija urekovia u maloj tampariji
smjetenoj u garai, gdje su se tampali emigrantski pamfleti. im je urekovi
uao u garau, Gika ga je ubio sa est metaka iz pitolja Walther. Njegovo truplo
je izmasakrirano udarcima sjekirom, to je bio potpis udbakih egzekutora jo od
ubistva hrvatskog emigranta Vjekoslava Maksa Luburia u paniji.
Njemaka policija je bila miljenja da je ubistvo organizirao Josip Perkovi, koji je
1983. bio naelnik Druge uprave Slube dravne sigurnosti Sekretarijata
unutranjih poslova Hrvatske, dakle odjela koji se bavilo faistikom emigracijom.
Republike centrale su u ustroju dravne bezbjednosti obraivale ljude iz vlastite
sredine i vodile akcije protiv njih gdje god da su se nalazili. Savezna direkcija je

"

akcije samo koordinirala, ali ih nije samostalno vodila. Dolanc je, dakle, znao koje
su Arkanove zasluge.
Arkan je u Beogradu bio voa Delija, navijaa Crvene zvezde i zajedno sa njima
osniva Srpsku dobrovoljaku gardu Tigrovi. Prema njegovim izjavama gardu je
osnovao 11. oktobra 1990. u manastiru Pokajnica, a centar za obuku se nalazio u
Erdutu. Jezgro garde su inili radnici srbijanskog DB-a. Tigrovi ratuju u Hrvatskoj,
Baniji, Lici, Kordunu i Dalmaciji. U proljee 1992. Arkan se pojavljuje u Bijeljini i sa
Tigrovima uestvuje u ienju istone Bosne.
Arkanovi Tigrovi su uli u Bijeljinu 1. aprila. Nekoliko dana ranije je dolo do
pucnjave u centru grada. Slika je bila nadrealna: neki Bonjak je jahao konja kroz
centar grada. Srbi su to shvatili kao provokaciju.
Azijat je poao da baci bombu u moj lokal Srbija, sruili smo ga s konja i ja sam
pucao u njega, sjea se vojvoda Mirko Blagojevi. Pitali smo vojvodu Blagojevia
kako se zvala njegova jedinica? Nismo stigli da joj damo naziv. Mi smo srpski
etnici i slijedimo tradicije srpskih etnika, stvaranjem Vojske RS moja jedinica je
rasformirana i svi njeni pripadnici su preli u vojne jedinice. Niko nikada nije mogao
dokazati je li ovaj Bonjak htio baciti bombu. Nevano, jer su Srbi postavili barikadu
ispred kafane Srbija, a Bonjaci kod kafane Istanbul, kasnije u trendu ope
srbizacije nazvane Vizantija.

Tvorac zloinca: Stane Dolanc i Tito

Photo: slobodnajugoslavija.com

Upomo srpskoj brai je stigao Arkan, koji je ve bio poznat po zloinima u istonoj
Slavoniji. Naredio je sistematsko zlostavljanje stanovnitva, po gradu su postavljeni
snajperi i po kratkom postupku izvravane smrtne kazne. Ubijeno je preko 20 ljudi.
Bijeljina je bila znaajna, jer se preko nje i Zvornika banjoluka regija vezivala sa
istonom Hercegovinom u kompaktnu srpsku teritoriju. Osim toga, gradovi su na
granici sa Srbijom.
Fotografije iz Bijeljine su brzo obile svijet - srpski vojnik sa rejbankama podignutim
na glavu, u savreno skrojenoj maskirnoj uniformi, nogom je udarao tijelo mrtve
ene, provjeravajui je li iva. Pomislio sam da se radi o fotomontai, nisam
mogao da vjerujem svojim oima. Nisam vjerovao da je takvo neto mogue,
izjavio je Izetbegovi za BBC. Jo uvijek vjerujui u neutralnu ulogu JNA, obratio se
za pomo generalima.
Kukanjac pria: Kada je Arkan upao u Bijeljinu zove me moj pukovnik Savo
Jankovi i kae: Generale, ovdje u Bijeljini, svata se deava. Upao je neki Arkan i
ubija ljude. Samo to sam spustio slualicu zove Alija i plae: Pomozite generale, u
Bijeljini etnici ubijaju Muslimane, pobie mi narod. Kukanjac je Izetbegoviu rekao
kako je iznenaen tom informacijom, mada je znao ta se deava, i da ga pozove
kroz pet minuta kada provjeri o emu se radi. Prilikom sljedeeg telefonskog
razgovora zatraio je od Izetbegovia da u Bijeljinu poalje Fikreta Abdia, a od
Radovana Karadia je traio da poalje Nikolu Koljevia. Umjerenije ljude, kako se
izrazio.
JNA je 3. aprila poslijepodne okupirala Bijeljinu. Teror je nastavljen pod
pokroviteljstvom jugo-vojske. Skoro sve nesrpsko stanovnitvo u panici, bjei. U
Bijeljinu je iz Sarajeva upuena delegacija u sastavu Miodrag Simovi, Jerko Doko,
Biljana Plavi i Fikret Abdi. Trebao je ii i Alija Delimustafi, ali se javio i rekao da
ne moe doi, kae Abdi.
Delegaciju ve u Ugljeviku zaustavljaju na barikadi. Okolo se kree mnogo
naoruanih ljudi sa srpskim obiljejima, neki od njih imaju maske. Delegaciju jedva
proputaju da doe do hotela. im se domogao telefona Abdi zove u Bijeljinu
pukovnika Savu Jankovia i kae da ima problema. Jankovi obeava da e poslati
svog ovjeka. Major JNA kojeg je poslao Jankovi preporuuje Abdiu da ne ide u
Bijeljinu, jer ima mnogo naoruanih ljudi koje ak ni JNA ne moe kontrolisati, kako
je rekao.
Nakon kraih konsultacija lanovi delegacija, ipak, odluuju ii dalje. Prije ulaska u
grad, naili smo na barikadu, sjea se Slavko Jovii, tadanji Simoviev pratilac.
Naoruani vojnici sa maskama na licu nisu nam dozvoljavali ulazak u grad.
Natjerali su nas da svi izaemo iz auta, a jedan od njih je rekao: Srbi neka se
izdvoje. Simovi i ja smo stali sa strane.
Njih prvo strijeljajte - naredio je. Razgovarao je sa nekim preko motorole i naredio
da svi legnu. Abdi odbija. Ja neu lei na zemlju koju kao lan Predsjednitva
predstavljam, kae. Maskirani ljudi mu ponovo nareuje da legne. On ponovo
odbija. Budui da oito nisu imali instrukciju ta da rade ukoliko im se neko
suprotstavi, ne znaju ta e. Odjednom se pojavljuje Arkan, profesionalni ubica sa
talentom za glumu, sa osmijehom i ispruenom rukom prilazi Abdiu i najuglaenije
to moe kae da se izvinjava zbog nastale situacije. U pitanju je, kae, veliki

nesporazum. Znam sve o Vama i cijenim Vae napore za uspostavljanje mira,

kae Abdiu. Kao da upravo on nije dao nareenje Tigrovima da demonstrirajui
sirovu snagu ponize dravnu delegaciju iz Sarajeva, objanjava da delegaciji ne
moe garantirati sigurnost u Bijeljini, ali da je u stanju u roku od 24h sata srediti
situaciju u gradu i obezbjediti siguran prolaz.
Mirotvorac delegaciju vraa natrag. Doko je od leanja u blatu bio toliko prljav da
smo mu na povratku u Tuzli kupili novo odijelo, sjea se Jovii.
Na sjednici Predsjednitva se odluuje da u Bijeljinu ponovo ide nova delegacija u
sastavu: Fikret Abdi, Franjo Boras i Biljana Plavi. Boras kae da mu nakon
Bosanskog Broda ne pada na pamet da vie ide bilo gdje. Iz drugog pokuaja
Plavika i Abdi ulaze u Bijeljinu. Bila je skoro prazna. Sejo Omeragi, tada
novinar Slobodne Bosne je uao u Bijeljinu glumei Abdievog pratioca. Pred
zgradom skuptine optine delegaciju doekuje Arkan. Tako pokazuje ko ima vlast,
vojnu i civilnu. TV kamere biljee Plavikin poljubac sa Arkanom. Srpski
predstavnici u najviim dravnim organima vlasti i predstavnici srpskog podzemlja,
kakav je bio Arkan, postali su jedno.
Ljubia Savi Mauzer, komandant Srpske dobrovoljake garde Panteri, ubrzo je,
prema sopstvenim rijeima, Arkana i njegove Tigrove otjerao iz grada. Arkan je
htio damiju sruiti do temelja.
Bio sam protiv, ispriao je Mauzer. Dok se srpska zastava vijorila na lokalnoj
damiji, srpske paravojne formacije vie nisu traile opravdanje zato napadaju
susjedni Zvornik. ef UNHCR-a za bivu Jugoslaviju Hose Marija Mendiluce, na
povratku iz Beograda je morao proi kroz Zvornik. Sa srpske strane Drine je
uslijedilo snano artiljerijsko bombardovanje. ak sam vidio i dim kako se izvija iz
topovskih cijevi, izjavio je Mendiluce. Vidio sam naoruane ljude kako iz kua
izvlae leeve ena, djece i starijih ljudi i tovare ih na kamione. Vidio sam etiri ili
pet kamiona punih leeva. Kada sam stigao ienje je ve bilo obavljeno.
Napad na Viegrad se desio prvog dana Bajrama. Cjelokupno politiko vodstvo se
iz grada povuklo po nalogu SDA. Iz Viegrada je prvi zbjeg krenuo 8. aprila 1992.
Tog dana, sjea se Murat abanovi, sam se nalazio na brani. Grad se ispraznio,
pola stanovnitva je pobjeglo od srpske vojske, a pola zbog straha od vodenog
talasa. Dobio sam nareenje da ne ruim branu. Striktno mi je tako nareeno iz
Sarajeva.

"
Srpski vojnik sa rejbankama podignutim na glavu, u savreno skrojenoj
maskirnoj uniformi, nogom je udarao tijelo mrtve ene: Fotografija iz Bijeljine
koja je obila svijet
Photo: bnbo.de

Nakon okupacije grada je osnovan graanski forum koji je pozvao stanovnitvo da

se vrati u grad. Vratilo se nekoliko hiljada ljudi koji su poubijani. Oni koji se nisu
vratili, otili su za Gorade, epu i Srebrenicu.
Kerim Luarevi kae da je svaki od pripadnika PL u BiH bio spreman aktivirati po
50 ili 100 ljudi. Naprimjer, nau grupu iz Viegrada je vodio Zijo Subai. Oni su
presreli Uiki korpus JNA na Dobrunu i zarobili 40 Belih orlova. Pet dana etnici
nisu mogli proi. To je omoguilo da se ljudi povuku iz grada, ali su pozvani da se
vrate, garantirano je da e im JNA garantovati mir. I, 3.000 Bonjaka se vratilo
zahvaljujui izjavama iz bh. vlasti. Nakon 15 dana je poelo klanje i ubijanje u
Viegradu, objanjava Luarevi.
Ve je 11. aprila 70 pripadnika bosanske armije u nastajanju poloilo zakletvu na
Kula-Gradu iznad Zvornika. Na Kula-Gradu su ostali 25 dana, povremeno, preko
noi silazei u okupirani Zvornik da bi krali hranu. Zbog toga su se prozvali Hap
vod. Nae snage su se sa Kula grada povlaile u dvije grupe. Jedna je ila preko
Kamenice u Tuzlu, a druga u Vlasenicu, da ubijedi tamonje stanovnitvo da ne
predaje oruje. Prii o predaji oruja je nasjelo stanovnitvo podrinjskog kraja gdje
su dolazile patrole JNA i na osnovu fiktivnih dogovora o nenapadanju oduzimale
oruje iz muslimanskih sela, kae Ibrahim Musi iz Hap-voda.
Kada je proglaen srpski Zvornik, Bonjaci su pozvani da se vrate, uz obrazloenje
kako e imovina onih kojih nema biti konfiskovana. Oni koji su se vratili u Zvornik
rijetko su imali srece da kao Vejsil Hamzi udom preive.
Tada 23-godinji Vejsil se nerado sjeao perioda izmedu 1. i 6. juna, provedenog u
srpskom zatvoru: Na poetku nas je bilo 800 u jednoj prostoriji. Dou i kau treba
nam 25 ljudi za razmjenu. Pokolju ih, uu i kau da su izvrili razmjenu. Kada je
trei dan pravljen spisak zarobljenika, bilo nas je 620. Ponovo su nas potrpali na
kamione i povezli na strijeljanje. U kamionima smo jedni preko drugih bili naslagani

u tri reda. Zaustavili su kamion, podigli ceradu i naredili da izademo. Vikali su:
Izlazite, pika vam materina. Mi smo se vrsto uhvatili za ruke, takoer psovali,
odbijajui da ih posluamo. Poto su vidjeli da nas ne mogu istjerati, poeli su
ispaljivati rafale po nama. Kada sam se osvijestio oko mene je bila gomila leeva i
nita drugo.
Aprila 92. ovi su momci bili zbunjeni. Musi veli kako je tada sa zebnjom sluao
vijesti iz Sarajeva, a one su pozivale na mir: Tako da sam se zapitao jesam li
normalan i hou li od naih vlasti biti osuen kao ratni zloinac.
U Sarajevu su se jo uvijek vodile rasprave o miru.

Ptica je sletila (12)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Mislim da sam kidnapovan: Alija Izetbegovi
Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan

njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje

na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Prvi komandant bosanske TO Hasan Efendi bio je aktivni oficir bive JNA i, kao
veina oficira koji su stali na bosansku stranu, teko je prihvaen od domaih
manje ili vie samoorganiziranih komandanata. Za njih su bivi oficiri jugo-vojske
bili KOS-ovci i podrumai, nisu razumijevali njihovo crtanje mapa i bojenje strelica
sa oznakama plavi - crveni. Oficirska struna terminologija o sistemu
rukovoenja i komandovanja zvuala im je suhoparno, glupo i nepotrebno. Mem ih
uhvati od onih podruma, da etnici uu ne bi ih mogli nai za 15 dana koliko su se
ukopali. Crtaju mape i stavljaju strelice gdje emo se rasporediti, a mi te poloaje
izgubili jo prije petnaest dana, bunio se Kerim Luarevi, komandant Vojne
policije, kojeg su zvali Doktor.
Iako bivi oficir JNA, ni Mustafa Hajrulahovi nije imao previe simpatija za njih.
Rasporedili su se po kancelarijama i dali sebi titule naelnika uprava, predvidili koji
e in koji od njih dobiti, a pojma nisu imali ta se na terenu zbiva, govorio je
rezignirano, dodajui: Kalkulanti.
Sarajevo je u drugi maj ulo sa unutarvojnikim animozitetima, koji su izgledali
nepomirljivi. Srpska artiljerijska vatra je orala grad od ranih jutarnjih sati. JNA
pokuava doi do Doma JNA u centru grada, elei da Sarajevo podijeli na pola.
General Jovan Divjak, jedan od zamjenika komandanta bosanske vojske, objasnio
je kako su prvo krenuli pincgaueri JNA, zatim tri transportera, slijedila su ih tri
tenka. To je bilo sasvim dovoljno za veliki napad zato to vojnici BiH nisu imali
skoro nita. Najprije je tekla artiljerijska priprema, pola grada je gorjelo. Ona je,
naravno, izvrena iz psiholokih razloga. Sa vojnike take gledita, to je ilo sve
po propisu, kae Divjak.
O srpskim namjerama da se Sarajevo podijeli jasno je govorio Karadi, ali i
Momilo Krajinik, ovjek broj dva u rukovodstvu RS, koji je vidio mogunost da
tako Sarajevo bude i muslimansko i srpsko. ak je bilo i odreeno ime za dio
Sarajeva koji bi pripao Srbima - Principovo.
U Centru slubi bezbjednosti Sarajevo takoer je drama. Deifrujem poruku i
shvatam da se radi o avionu u kojem se Izetbegovi vraao iz Lisabona, opisuje
Munir Alibabi Munja, naelnik sarajevskog CSB-a, kako je reagovao kada je preko
prislunih aparata uhvatio poruku srpskog oficira upuenu pretpostavljenom
general-majoru Vojislavu urevcu, komandantu sarajevskog aerodroma: Ptica je
sletila. Alibabi informaciju brzo prenosi potpredsjedniku Vlade Rusmiru
Mahmutehajiu. Mahmutehaji je prosljeuje u Vladu, Glavni tab TO i
Predsjednitvo. Izetbegovi je, meutim, sa pratnjom ve uhapen na sarajevskom
aerodromu i odveden u kasarnu JNA u Lukavicu.
Milutin Kukanjac, koji se tada nalazi u svojoj komandi na Bistriku, kae: Zove me
urevac sa aerodroma i pita ta da radi sa Alijom? Kukanjac, koji nita ne smije
uraditi ni rei bez konsultacija sa pretpostavljenim, poziva Blagoja Adia, naelnika

G JNA, u Beograd i objanjava o emu se radi. Izmeu ostalog, kae, kako Aliju
niko nije doekao, pada mrak, tog dana su se vodile borbe u Sarajevu i oekujui
njihov nastavak predlae da bosanski predsjednik ostane u Lukavici. Tanije, da
bude zadran dok se pregovorima ne omogui izvlaenje njegove komande sa
oficirima i vojnicima iz Sarajeva, jer u isto vrijeme, dok traje strahovito granatiranje
sa srpskih poloaja po Sarajevu, u gradu pripadnici TO i ostalih samoorganizovanih
formacija napadaju objekte JNA, ukljuujui i komandu Druge vojne oblasti gdje se
nalazi Kukanjac.
Za to vrijeme ministar unutranjih poslova Alija Delimustafi telefonira u kabinet
Munira Alibabia i trai da podri izbor Fikreta Abdia na mjestu predsjedavajueg
Predsjednitva, budui da je Izetbegovi uhapen. Alibabi odbija, a zatim se na
vratima sudara sa portparolom MUP-a koji nosi saoptenje za javnost u kojem se
kae da e novi predsjednik Predsjednitva biti Fikret Abdi. U zgradi
Predsjednitva Sefer Halilovi i Rifat Bilajac trae lana Predsjednitva Ejupa
Gania. Bilajac pokuava otvoriti vrata Ganievog kabineta, drma nervozno teku,
poinje da udara, Sefer, koji je vii od njega, preko Bilajeve glave prua ruku, i
kae: To se radi ovako i lagano okree klju. Gani je, naime, bio zakljuan u
svom kabinetu.
Deblokirani Gani izlazi i pita: ta se deava? Zbunjen je. Ne poznaje ni Bilajca,
ni Halilovia. Oni se predstavljaju kao pripadnici taba TO. Nisu mu znali odgovoriti
ko ga je zakljuao.
Ja sam tog dana doao u Sarajevo i poto je bilo veliko granatiranje najprije sam
svratio u zgradu UNPROFOR-a. Oni su mi dali informacije o tome ta se deava u
gradu. Telefonirao sam u svoj kabinet u Predsjednitvu gdje se nalazio Hasan
Bievi, a onda sam svratio na televiziju, gdje se ve nalazio ministar Jerko Doko
koji mi je rekao da se tu sklonio dok ne proe granatiranje, sjea se Abdi.
Blagoje Adi, naelnik Generaltaba u Beogradu, poziva predsjednika Jugoslavije
Branka Kostia i priznaje da je JNA uhapsila predsjednika BiH. Nakon
obrazloenja, Kosti se slae da Izetbegovi bude zadran kao talac. Doveden si
tu, nisi uhapen, nisi otet, govori Kukanjac telefonom Izetbegoviu.
Ni drugi dio njegovog objanjenja upuenog bosanskom predsjedniku nije ubjedljiv:
Ti si priveden, jer te niko nije doekao na aerodromu. Ti naredi svojim hordama
preko Gania da prekinu napade na vojne objekte, inae e u toku noi svata biti.
Izetbegovi ponovo pita je li uhapen? Kukanjac ponavlja da nije. Budui da je
sada situacija jasna: Izetbegovi je talac u Lukavici, zajedno sa potpredsjednikom
Vlade Zlatkom Lagumdijom, svojom kerkom Sabinom i pratnjom; kao to
Kukanjac postaje u Sarajevu, i da je uspostavljena neophodna ravnotea snaga,
dvadesetak minuta nakon njihovog razgovora u Sarajevu prestaje pucnjava.

"
Sa predsjednikom direkt na liniji: Senad Hadifejzovi
Photo: Stock

Tog dana diverzijom iznutra je unitena glavna pota i u gradu je ostao u funkciji
neznatan broj telefonskih linija. Urednik sa Televizije Senad Hadifejzovi stupa u
kontakt sa uhapenim Izetbegoviem. U otvorenom programu ga pita: Koji je Va
status u Lukavici? Izetbegovi odgovara: Mislim da sam kidnapovan. Bosansko
stanovnitvo saznaje za sudbinu predsjednika. Nastaje ok.
U TV studiju sjede Fikret Abdi i Jerko Doko. Jedini nain na koji su kao lanovi
Predsjednitva mogli komunicirati sa predsjednikom bio je preko direktnog
ukljuenja u TV program. Gani govori Aliji da je njegovim zarobljavanjem
zarobljena i Bosna, a Alija mu doslovno odgovara: Sada me ti zamjenjuje.
"Meni se Alija i ne obraa. Ignorira mene i Kljuia, a kasnije se moj dolazak u TV
studio u kojem nisam progovorio ni rijei, jer sam svjestan da je u pitanju igra,
velika igra, u javnosti interpretira kao pokuaj dravnog udara, kae Abdi, koji
smatra da je tog i prethodnog dana dravni udar, zapravo, izvrio Izetbegovi. On
je u Lisabonu potpisao sramni sporazum i krenuo je u podjelu Bosne, a da bi se to
prikrilo, izmiljeno je kako sam ja pokuao izvriti dravni udar, kae Abdi.
Njegovi suradnici smatraju da je igra bila neto ira i smiljena kako bi se
omoguio, koliko je mogue bezbolniji, izlazak JNA iz Sarajeva. Sljedeeg dana se
pregovara o deblokiranju komande JNA na Bistriku i razmjeni Izetbegovi Kukanjac. Pregovori poinju ujutro u sedam i traju do 15 sati. Ja sam bio ostavljen
od mojih, to je bio osmi dan izdaje, kae Kukanjac, za kojeg je od 27. aprila - kada
je proglaena SRJ, to je uo preko televizije - poela tragedija. BiH dobila
nezavisnost i moja mala vojska se nae u dvije tue meunarodno priznate
drave... i ja sam definitivno bio otpisan.
U meuvremenu je Izetbegovi sa komandantom UNPROFOR-a Luisom
Mekenzijem prebaen u komandu JNA odakle zajedno sa Kukanjcem u
transporteru na elu kolone treba krenuti iz kasarne do linije razdvajanja. Pratie
ih konvoj JNA koji e na taj nain razmjenom izai iz grada.
U komandi JNA traje drama. Kukanjev zamjenik, potpukovnik Enes Taso se sjea:
Bio sam ubijeen da e konvoj JNA biti napadnut. Traio sam da vojska iz
komande izae pod vatrom kako bi nam pritekla u pomo eskadrila sa bihakog

aerodroma. Kukanjac odbija prijedlog. Nii oficiri se bune traei da Kukanjac bude
smijenjen.
U transporteru koji je krenuo iz komande JNA se nalaze: Izetbegovi, njegova
kerka Sabina i ministar unutranjih poslova Jusuf Puina. Preko puta njih sjede:
Kukanjac, novinar Nedeljko Dereti i jedan oficir UNPROFOR-a. Na mostu
Drvenija, Jovo Divjak provjerava da li se Izetbegovi nalazi u transporteru i puta
ga da ide dalje. Na mostu Skenderija u jednom trenutku poklopac transportera se
ponovo otvara. Proviruje zamjenik komandanta specijalne jedinice MUP-a BiH
Zoran egar.
Znamo se, kae Kukanjcu.
Ja tebe ne znam, odgovara Kukanjac.
Bio sam nastavnik fiskulture u Lukavici, objanjava egar, Zapamti to, jer mi
duguje ivot.
Kada su uli da egar razgovara sa Kukanjcem, pripadnici TO i MUP-a BiH
opkoljavaju vozilo. egar zatvara poklopac transportera. Vani se uje svaa i
psovanje. U transporteru su svi uutali. U tom momentu, prema sopstvenom
priznanju, Kukanjac razmilja: Neu da im padnem u ruke, izvriu samoubistvo...
Da im Alija ne bi pao u ruke, ubiu i njega.
Kukanjac govori Izetbegoviu: Ne daju nam da proemo. Izai gore na transporter
i stiavaj svoju rulju. Izetbegovi die poklopac oklopnog transportera, a zamjenik
komandanta TO Jovan Divjak se penje na transporter. Recite im da propuste
konvoj. Sutra emo razgovarati, naredio je Izetbegovi generalu Divjaku.
Pripadnici bosanske vojske u nastajanju su revoltirani.
Srpska strana bezduno i brutalno razara grad svim raspoloivim sredstvima, oni
su nedovoljno naoruani i ovu priliku shvataju idealnom kako bi se domogli oruja
koje u Kukanjevoj koloni sa sobom iznose pripadnici JNA. Recite predsjedniku da
razgovori sutra ne dolaze u obzir, uje se neidentifikovani glas na radio-vezi, koji
ovu poruku saoptava generalu Divjaku.
Ipak, na Skenderiji Izetbegovi u posebnom transporteru odlazi u pravcu
Predsjednitva, a Kukanjac sa generalom Mekenzijem nastavlja put prema
Grbavici. Izetbegovi, crven od ljutnje, ulazi u zgradu Predsjednitva. Bio je
iznerviran to je otezana njegova razmjena sa Kukanjcem. Narednog dana na
sjednici Predsjednitva, kojoj prisustvuje i Alija Delimustafi, kojeg ve svi gledaju
sa podozrenjem, Izetbegovi kae: "Jue, onaj recept koji je postavio Gani bio je
idealan... A, to se tie MUP-a, ne bih htio sada to. Stanje oigledno nije
zadovoljavajue. Je li Gani naredio sino da se ona vojska rasturi? Ispada tako...
Ja govorim o Ganievom dogovoru o mom putanju. To je Gani odradio".
Delimustafi proziva Gania zbog napada na kolonu JNA. Gani nije sretan zbog
prozivki. Obraa se Aliji Delimustafiu: "Alija, ja bih upozorio jo neke ljude da ne
generirate prie da je neko iz Predsjednitva naredio ili Gani ili ko drugi da se
puca po toj koloni. Pazi ta govori!".
Naime, kada je kolona JNA stigla do Vrbanja mosta, zadnji dio kolone je presjeen
na Skenderiji. Enes Taso kae: Nalazio sam se na kraju kolone kada je napad
poeo. Stigao sam ispaliti samo jedan rafal, a onda sam pogoen. Jo sam bio pri
svijesti kada sam osjetio kako mi skidaju burmu sa ruke i vade zipo upalja iz
depa. Iz sarajevske bolnice Taso je prebaen na kliniku u Beograd. Dok je bio u
bolnici, Generaltab JNA mu je dodijelio in generala za koji cinici kau da mu je

dodijeljen samo zato jer se vjerovalo da operaciju nee preivjeti, a Generaltab

JNA bi se mogao hvaliti kako ima generala Bonjaka.

"
Tog dana u Dobrovoljakoj ulici ubijeno je est pripadnika JNA, a 186 vojnika
i oficira je zarobljeno: Sarajevo, 3. maj 1992.
Photo: Nedeljko Dereti

Kukanjeva teorija zavjere kae da su Izetbegovi i on trebali nesretnim sluajem

poginuti prilikom razmjene, jer je Izetbegovi u Lisabonu potpisao trojnu podjelu
BiH, pa su njegovi htjeli da ga se rijee. S druge strane, Kukanjac kae da su mu
oni koji su mjesec dana neprestano gaali grad sa brda mogli pomoi, ali nisu:
Niko nije mrdnuo malim prstom da nama pomogne... To je dokaz da smo mi trebali
nastradati zbog nekih drugih razloga. Oni koji su se junaili prije toga i mjesec dana
gaali Sarajevo sa brda, bez ikakve potrebe i razloga, mogli su mi pomoi bacajui
kamenice, ali su imali zadatak da to ne uine.
Izetbegovi je, pak, na sjednici Predsjednitva prethodni dehenemski dan
rezimirao rijeima: Mislim da je namjera bila da se nekako Kukanjac izvue. A da
se ja, nekim sluajem, predam SDS-u. Mislim da je tako otprilike scenario
napravljen. Da me ugrabe ovi SDS-ovci na cesti. To je otprilike tako neto bilo
skontano.
Tog dana u Dobrovoljakoj ulici ubijeno je est pripadnika JNA, a 186 vojnika i
oficira je zarobljeno. Drugi maj Izetbegovi je u svojim memoarima nazvao danom
kada smo konano pobijedili strah od etnika. Na mjesto Hasana Efendia ubrzo je
imenovan Sefer Halilovi.
Dvadeset petog maja u Carevoj damiji, imam, hafiz Halid ef. Hadimuli dematu
je saoptio: Komandant bosanske vojske zove se Sefer Halilovi. Dajte beat da
ete biti iza njega, jer ovo je borba za muslimane i spas dina. Hafiz Hadimuli,
rijetko potovana figura u Starom Gradu, tretiran je vie od obinog imama i hafiza.
Veina prisutnih nije znala ko je Halilovi, ni Halilovi sam nije znao da hafiz
Hadimuli alje ovakvu poruku dematu, ali su bespogovorno rekli: Dajemo beat.

Hafiz Hadimuli, vrsni poznavalac historije muslimana i one ope, poznavalac

jezika i tuma kultnog sufijskog djela Mesnevija koje su tumaiti mogli samo
odabrani, shvatao je dramatinost situacije. Pred njegovom je damijom jo samo
jednom dat ovakav beat. Na svebosanskom saboru, u septembru 1831. u Sarajevu,
ispred Careve damije, prisutni su poloili zakletvu na Kuran da e biti odani
Huseinu kapetanu Gradaeviu i objavili da, uprkos potencijalnoj propasti i smrti,
nee biti odustajanja.

Bolna taka Gorade (13)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Ulazak bilo pitanje dana: Gorade
Photo: tripod.com

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo

autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona

predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Gradonaelnika Tuzle Selima Belagia je 13. maja 1992. pozvao major JNA
Tomislav Praer, zamjenik komandanta vojnog aerodroma Dubrave, smjetenog
nadomak Tuzle. Belagi je, prije nego je postao politiar, bio tehnolog.
Postdiplomski studij okonao je u Zagrebu, bivu JNA odsluio u Kruevcu, jedno
vrijeme radio u Fabrici cementa Lukavac i sve druge godine proveo u samoj Tuzli.
Praer je, nakon malo snebivanja rekao: Ja razmiljao, a ti e sad, moda da me
otjera u materinu. To me uopte ne interesuje. Imam jedno prijedlog.
Belagi odgovara kratko: Hajde.
Prijedlog je, kae Praer za ive ljude koji jo nisu popaljeni i pobijeni i glasi: Sa
tim tvojim saradnicima u optinama o kojima si govorio proglasite bre neku
autonomiju i izjavite da elite da ivite u Jugoslaviji.
Neu ba, ne dolazi u obzir Praer, odgovara Belagi.
Da traite izvjesnu autonomiju, insistira major.
Ma nema govora, Praer. Koju Jugoslaviju?
Jebi ga, onda je rat, upozorava Praer.
Neka je rat. Neka je. Ja nemam druge drave osim Bosne i Hercegovine.
Gledam odnos snaga.
Neka je kakav jest.
Nemoj tako, uporan je Praer.
Pa neka nas pobiju, bolan.
Nemoj tako, to je Izetbegovievo.
Bie u istoriji zapisano da je srpski narod genocidan. A Bosanci to nisu.
Trai, ovjee, autonomiju! Daj saglasnost da e ivjeti u novoj Jugoslaviji.
Ne dolazi u obzir, Praer!
Jebi ga, onda smo najebali svi.
U Tuzli se desila pobuna protiv Turaka, otpor austrougarskoj okupaciji, zatim
Husinska buna, koja je postala sinonim borbe za radnika prava.
Tokom Drugog svjetskog rata tuzlanska vlast je traila od islamskih vjerskih
poglavara da kod Pavelia urgiraju da se zatite Srbi. U posljednjem ratu, Tuzlaci
su spontano napravili otpor nacionalizmu i ja ne mogu da dm odgovor na pitanje
zato su Tuzlaci takvi. Ponekad se naalim pa kaem da krv i so ne idu skupa,
objanjavao je Belagi.

"
Ja nemam druge drave osim Bosne i Hercegovine: Selim Belagi
Photo: flickr.com

U Tuzli je HVO bio u manjini, a daljina od zapadne Hercegovine onemoguavala je

njegovo jaanje. Do sukoba ARBiH i HVO-a nije dolo tokom cijelog rata, dok se sa
druge strane Tuzla stalno nalazila u srpskim kalkulacijama kao teritorij koji treba
pridobiti milom ili silom. U posljednjoj ratnoj godini Karadi i njegovi saradnici su
razmatrali mogunost ustupanja krajikih opina, ak i Banja Luke, samo da bi se
dokopali bogatog industrijskog bazena oko Tuzle. Ideja je u osnovi bila
Miloevieva, a kada ju je Karadi obznanio, izazvala je revolt u vojnim
strukturama koje nisu bile voljne odrei se Banja Luke.
Dok se panja svjetske javnosti u proljee 1992. fokusira na deavanja u glavnom
gradu BiH, padaju gradovi istone Bosne. Bonjako stanovnitvo je u mjestima
gdje je bilo u veini ubijeno ili protjerano, hladnokrvno i brzo. Meunarodna
zajednica je reagirala tek kada se tog ljeta pod jakom opsadom srpskih snaga nalo
Gorade. Za razliku od ostalih gradova istone Bosne u koje su srpske snage
jednostavno umarirale, iz Gorada su pruali otpor. Srbi su prisiljeni uzeti
Gorade, napisao je Karadi u julu mjesecu generalnom sekretaru UN-a Butrosu
Galiju kako bi spasili svoje sunarodnjake koji su izloeni zvjerstvima.Srpska strana,
ustvari, roaci ovih oko tri hiljade muenih talaca ponudili su pregovore i mir. To je
muslimanska strana odbila. Umjesto toga, muslimanske snage su pokrenule
ofanzivu iz pravca Sarajeva i spalili nekoliko srpskih sela. Ovo je istina o Goradu".
Kako opsada Gorada ne prestaje, meunarodna zajednica zahtijeva od vlasti u
Beogradu da zaustave bosanske Srbe. Jugoslovenski premijer Milan Pani se
obavezuje da e to uiniti. Ovaj ameriki fabrikant srpskog porijekla nije razumio ta
se uistinu deava. Mjesec dana ranije, doveden je iz Amerike i imenovan za
premijera, a Dobrica osi je postao novi jugoslovenski predsjednik. Telefonske
linije su u prekidu, ali Pani vojnom radio stanicom uspostavlja vezu sa jednim od
srpskih komandanata na terenu. Pita ga treba li mu pomo za Gorade. Sa druge
strane toki-voki veze dobija odgovor: Samo u ljudstvu. Odluujui napad na
Gorade tek je trebao uslijediti.
Procjene Generaltaba bile su da e Muslimani iz Gorada bjeati prema
Sandaku. Jedini pravac kojim su mogli krenuti bio je preko Rudog gdje su ih
ekale elitne vojne jedinice. Na ulazu u Rudo stajala je tabla Srpska republika BiH optina Rudo. Na punktu su legitimisali jednoobrazno uniformisani, podiani

vojnici sa crvenim beretkama na kojima su stajala zlatna ocila. Nosili su oznake

Specijalne jedinice Munja. Smjeteni su u kasarni Car Duan. Tamo nalazimo
Kapetana Dragana, njegovo suvonjavo lice ve smo sreli na posterima izlijepljenim
po gradu. U hotelu na vodi, etniki vojvoda iz Priboja, objanjava da smo Srbi
umirujui pijanca za susjednim stolom koji ljulja bombu zakaenu za pantalone i
prijeti svakom Turinu koji pree preko Uvca.
Vodi, uz irok osmijeh prepun zlatnih zuba, pria o ministru odbrane SAO Istona
Bosna i predsjedniku optine ajnie doktoru Duanu Kornjai. Kao da gleda
crnogorskog vladiku Rada, opisuje ga vojvoda. Kornjaa je ponosan to u
ajniu, u kojem je ivjelo 53 posto Srba i 45 posto Muslimana, nema ni jednog
Muslimana. Mislim, ni jednog ivog Muslimana, stvar se rjeavala od uva do uva
kao u Foi i Viegradu, objanjava povlaei prstom liniju preko vrata da aluzija na
odsjecanje vratova bude jasnija.

"
Tuzla je uvijek bila na meti srpskih snaga: Mapa BiH
Photo: cnn.com

Stilski drugaije Kornjaa se tih dana izrazio u Pogledima, listu srpskih radikala,
ali je bilo jasno o emu govori. Sada u ajniu nema Muslimana, omogueno im je
da odu tamo gdje su otili njihovi preci 1912. Obrastao u dugu kosu i bradu, sa
crnogorskom kapom na glavi, koraao je po tabu sluajui guslarsku pjesmu kojoj
nije bilo kraja.
Doktor etnik, kako su ga zvali, govorio je da se plai samo Boga, suda i zakona
ne. Ulazak u Gorade je bio pitanje dana, govorio je Kornjaa: Gorade e pasti za
tri dana, a preivjele Muslimane emo saekati u Rudom kada se budu pokuavali
prebaciti za Sandak.
Iznenada, Prva goradanska brigada 18. augusta naputa poloaje na lijevoj obali
Drine, u reonu sela Kopai, i povlai se na Sokolac gdje je razoruana. Mjesec
dana kasnije, dan prije planiranog ulaska srpskih snaga u Gorade, poloaje

naputa i Druga goradanska brigada sa desne obale Drine i sa dijelom srpskog

stanovnitva dolazi u ajnie. O ovome komandu VRS obavjetava Kornjaa.
Naelnik Generaltaba general Manojlo Milovanovi je zateen, na poziv Kriznog
taba Gorada sutradan je trebao prisustvovati zauzimanju grada.
ta se desilo? Pa, Prva goradanska brigada je bila zaduena da prva ue u
Gorade, zbunjen je Milovanovi.
Karadi i Mladi se nalaze u inostranstvu, prisustvuju konferenciji o Bosni, i
Milovanovi uri da ih obavijesti o ovom dogaaju. Nazvao je Karadia i skrueno
objasnio da je goradanska brigada napustila poloaj. Prema njegovim rijeima,
Karadi se konsultovao sa saradnicima, ubrzo se javio i naredio sljedee: "Idite
ujutro u ajnie, pokuajte vratiti brigadu na poloaje, a ako to ne uspijete, onda je
razoruajte kao i prvu brigadu. Bez obzira kako ete proi sa borcima, morate
uhapsiti sljedea lica: Branu Petkovia, Dobru Staniia, Vojislava Krunia i Lazia,
ime mu nije znao, jer su oni izdali Gorade, digli borce sa poloaja i uinili tetu
Goradu u iznosu od 28 miliona maraka koji su kod jednog od njih po osnovu
neizvrenih obaveza prema dravi RS.
Milovanovi se zamislio. Mogu uhapsiti Staniia i Petkovia jer su mobilisani, a
Krunia i Lazia neka hapsi lokalna policija. Kada je Karadi ponovio nareenje,
Milovanovi, ne shvatajui kako Karadi zna koga treba uhapsiti i o kakvom novcu
srpske drave je rije, o svemu izvjetava potpredsjednicu Biljanu Plavi.
Ona od Milovanovia zahtijeva da izvri Karadievo nareenje i on ujutro odlazi
helikopterom u ajnie. Prilazei gradu nailazi na grupu izbjeglica iz Gorada.
Traili su glave Petkovia, Staniia i Krunia, Lazia nisu spominjali. Ovakav
postupak naroda mi je stavio do znanja da je Karadi bio u pravu, odgovorio je
Milovanovi koji je 1998. o ovome referisao pred srpskom Skuptinom.
U Kriznom tabu u ajniu nalazi Kornjau. E, moj enerale, trojica od njih su u
Srbiji, a Lazi nije njihov. To je rezervni porunik, komandir ete i uopte nije mogao
uestvovati u tome jer je samo titio odstupnicu brigade, kae mu Kornjaa.
Milovanovi nije naao nijednog od spomenute etvorice. Zvanina verzija koju je
kasnije prihvatila Skuptina bila je da se Kruni i Petkovi nikada nisu vratili u
Bosnu, a Stanii je poginuo kod Gorada 1994. godine nagazivi na minu.
Nikada srpsko rukovodstvo nije objasnilo o kakvih je 28 miliona maraka rije, ali je
ostala pria da je bonjaka strana platila Srbima da ne uzmu Gorade. Slina
pria o otkupu Foe te jeseni se pominjala u srpskim, ali i bonjakim politikim
krugovima.
Boji se jedino boga, zakona ne: Duan Kornjaa
Pukovnik Duan Lonar, koji je komandovao Uikim korpusom u Viegradu,
smatrao je da su kljunu ulogu u, kako se izrazio, profesionalnom zauzimanju
podrinjskih gradova imale jedinice JNA. Objanjavao nam je: Podrinje smo 1992.
zajedno odradili, ali tada nismo uzeli Gorade, a mogli smo. Vratili su nas u Srbiju
jer je Mladi bio ubijeen da to moe zavriti sam, ali nije mogao i Gorade mu je u
ratu ostalo bolna taka.
Srbi su do kraja ljeta faktiki zaokruili dravu i kontrolisali dvije treine BiH to se
nee bitnije promijeniti do zavrnice rata 1995. kada su izgubili oko dvadeset posto
teritorije. U Podrinju su ostale tri bolne take: Gorade, Srebrenica i epa, koje je
general Mladi odredio kao prioritete za proljetnu ofanzivu. Na zidovima njegovog

taba u Crnoj Rijeci, kod Han-Pijeska, u betonskoj bazi sedamsto metara ispod
zemlje, sa zapletenim hodnicima i dvoranama, meu ureajima kao iz filmova o
Dems Bondu visile su mape sa smjerovima napada i odbrane i ucrtanim vojnim
poloajima. Okolo slike, izvuene iz Sarajeva, meu njima i ona Voje Dimitrijevia
"Cvjetanje behara na Babia bati" iznad Miljacke. U svojoj sobi, kako kau njegovi
prijatelji, osim radnog stola i vojnikog kreveta smjestio je i polovni televizor koji je
dobio na poklon od Radovana Karadia i srpsku zastavu sa krstom od voska, dar
vladike Atanasija Jeftia.

Bosanski trilogij (14)

Veliina slova: "

"

"
Omiljena zabava za vrijeme rata: Mapa Vensa i Ovena
Photo: Wikipedia

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje

na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo

autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Musadik Borogovac u decembru 1992. postaje lan komisije koja je na temelju
odluke predsjednika Izetbegovia i Mate Bobana trebala izraditi prijedlog
administrativno-politikog ureenja BiH. Na prvom sastanku odranom u Neumu
prisutne je doekala karta za koju se govorilo da je lino napravio Mate Boban.
Bobanova karta razgranienja je negdje uvaavala historijski princip, negdje popis
stanovnitva iz 1991., a negdje iz 1981., kakav je bio sluaj sa Mostarom. Ja sam
insistirao na popisu iz 1991., sjea se Borogovac. Razlika u mostarskoj regiji je
bila oko 1 posto, ali je bio bitan princip da se ne moe etniki dijeliti grad. Tada mi je
Kasim Trnka diskretno na uho apnuo da ne budem tako uporan oko Mostara, jer je
na vrhu dogovoreno da Mostar pripadne Hrvatima. Pitao sam ga kako je to
mogue, a on mi je odgovorio: Pa, moraju imati jedan veliki grad. To je za mene bio
ok.
Sastanak u Neumu je bio uvertira za susret na najviem nivou koji je odran u
enevi. Na prvoj plenarnoj sjednici odranoj 19. januara 1993. na sto je stavljen
Vance-Owenov plan koji je podrazumijevao rekonstituisanje BiH u deset provincija.
U sali gdje se pregovaralo u prvom redu su sjedili lanovi delegacija, a u drugom
redu eksperti za pojedine oblasti. Okolo, na tribinama su meunarodni posmatrai
koji biljee ono to se govori.
Musadik Borogovac se sjea atmosfere u sali: Bili su tu Slobodan Miloevi, Ratko
Mladi, Radovan Karadi, koji je prvi govorio. Govorio je kako je Prijedor srpski
grad. Meunarodni eksperti to odmah ukucavaju, jer sve to se ne demantira za
njih postaje apsolutna istina. Silajdi je sjedio ispred mene. Dovoljno je bilo da se
okrene, pita me o etnikoj strukturi stanovnitva, to sam odmah mogao provjeriti
na svom raunaru...
Bonjaka delegacija je preutno prelazila preko onog to je govorio Karadi.
Borogovac je ustao i obratio se lordu Owenu: Nije tano! Nije tano ovo to govori
Karadi. Cijela sala se okrenula u njegovom pravcu. Borogovac ita podatke za
Prijedor, a Silajdi se bijesno okree prema njemu govorei: Ti moe govoriti
samo kada ti ja dam rije.
Bosanski tim se suprotstavio vodstvu Izetbegovi-Silajdi smatrajui da ne treba
pregovarati o planu i bojkotovao je dalji rad na ovoj sesiji pregovora, to nikada nije
objavljeno u medijima. I pored naeg bojkota, nakon est dana, koliko je trajala
konferencija, predsjednik nas je pozvao u hotel Prezident. Rekao je da je, iako
smo mi bojkotovali pregovore, on nastavio raditi u interesu mira, da je dosta detalja
usaglaeno i da on to vidi kao put ka miru, a ako se ne potpie, to je put ka ratu.
Profesor Filipovi je izgubio nerve i izaao rekavi da on to ne moe sluati. Neto
u smislu podrke takvoj ideji je govorio jedino Miro Lazovi. Kasim Trnka je utio,
kae Borogovac. Nakon Filipovievog odlaska, Izetbegovi je prisutne pitao: Da li
se slaete? U sobi su ostali Trnka koji je utio, jedan novinar, Borogovac koji nije
imao pravo glasa, Miro Lazovi koji je bio - za, i Stjepan iber. Neprijatnu tiinu je

prekinuo Borogovac rekavi da u ponuenom planu vidi veliku opasnost: Ja bih

Vau definiciju - ako potpiemo imamo mir, ako ne potpiemo imamo rat - drukije
predstavio. Ako ovo potpiemo, imamo rat na dva fronta.
Sporazum je, naime, davao otvorene ruke HVO-u da razorua Armiju BiH u
Jablanici, Konjicu, Prozoru, Gornjem Vakufu i Bugojnu. Silajdi je ljutito upitao
Borogovca u ije ime govori. U razgovor se ubacio i Stjepan iber rekavi da on
kao Hrvat, i kao lan Glavnog taba ARBiH, na temelju informacija sa terena, moe
potvrditi ono to govori Borogovac.
Nakon povratka u Zagreb, gdje radi u sjeditu TWRA, Borogovac sree Hasana
engia. engi pokazuje Izetbegovievu faks poruku i kae kako predsjednik
insistira da se napravi prijedlog ustavno-teritorijalnog preureenja BiH koji bi bio
prezentiran islamskim zemljama. engi je elaborirao Izetbegoviev zahtjev
tezom: Kada Srbi i Hrvati mogu imati svoju Bosnu, zato mi Muslimani ne bismo
mogli imati svoju. Sutradan je Hasan doao do mene i rekao da je sam uzeo i za
nekoliko sati napisao prijedlog kako e izgledati nova Bosna. Predmet tog rada je
bilo definiranje naeg dijela Bosne.
Kada sam pitao kako on kao imam moe pisati Ustav, odgovorio je: Kada moe
Owen, mogu i ja. Izetbegovi je prijedlog definiranja naeg dijela Bosne trebao
prezentirati na konferenciji islamskih zemalja. Razjedinjene meusobnim ratovima,
zemlje u kojima su muslimani veina ak se nisu mogle ni svesti pod unificirani
obrazac - islamski svijet. Ipak, u internom stranakom dokumentu Edhem Biaki
pie: Veina vlada islamskih zemalja su kontrolirane od strane Zapada koji, bez
sumnje, ima strah od ujedinjenja muslimana svijeta... Kada bi rat u Bosni, makar i u
nagovjetaju pokazao znake tendencije ka ujedinjenju muslimanskog svijeta,
bosanska diplomatija bi postala relevantan faktor, traei u tada utopistikoj viziji
vanjski razlog za opstanak zemlje. Dvije godine kasnije, na sjednici Glavnog odbora
stranke je definirao kako je primarni interes SDA drava Bonjaka koja e nam
omoguiti opstanak, a ne zajedniki ivot za koji ostali narodi ne pokazuju interes.
Inae, Biaki je prvi put na mjesto potpredsjednika SDA predloen u maju 1993.
na sjednici Glavnog odbora u Tuzli i na toj je funkciji trebao zamijeniti svog tetka
Omera Behmena koji je postao ambasador u Teheranu.

"
Kada Srbi i Hrvati mogu imati svoju Bosnu, zato mi Muslimani ne bismo
mogli imati svoju: Dasan engi
Photo: Stock

Dnevni list Avaz je tada objavio da je Behmen oborio rekord u izmjetanju familije
u inostranstvo. List je naveo da je Behmen 17 lanova ue i ire porodice angairao
na irenju istine o Bosni. lanovi Glavnog odbora su traili da se izbor
potpredsjednika stranke vri izmeu vie kandidata, ali uprkos tome Biaki
preuzima mjesto potpredsjednika i predsjednika Izvrnog odbora stranke. Bilo je to
zatvaranje zatvorskog kruga. U sljedeoj fazi stranka je trebala napraviti narod po
svojoj mjeri.
Muhamed Borogovac, Musadikov brat i lan Bosanskog kongresa u Americi, poslije
prve runde pregovora o Vance-Owenovom planu poziva Izetbegovia govorei kako
se ne smiju crtati etnike granice po BiH: Odgovorio je kako su ga muslimanski
lideri savjetovali da pregovara. Spomenuo je Jasera Arafata koji mu je navodno
rekao da uzme to mu sada nude, jer se Arafat pokajao to nije prihvatio
palestinsku dravu kakvu su mu nudili. Ne znam da li je Arafat to stvarno rekao, ali
je u svakom sluaju pogreno. Za razliku od Arafata, Izetbegovi je ve imao
meunarodno priznatu dravu o kojoj je Arafat samo mogao sanjati. Razgovor sa
Izetbegoviem sam zavrio ponavljajui: Prekinite pregovore, pregovori o Ustavu
su pogubni za Bosnu. Odgovorio je: Zar nije lukavije da prihvatimo Vance-Owenov
plan, a da ga oni ne prihvate? Tada su poele smetnje na telefonskoj vezi, i veza
se konano prekinula.
Vance-Owenov plan je prihvatio i Miloevi. Mirovni posrednici su pravilno
procijenili koliki e uticaj na Miloevia imati finansijske sankcije koje je tog proljea
donio Savjet bezbjednosti. Nova rezolucija UN-a dovela je Jugoslaviju u jo veu
meunarodnu izolaciju, njena sredstva u inostranstvu su zamrznuta, a kroz zemlju
je zabranjen tranzit. Bile su to najotrije sankcije zavedene u istoriji UN-a.
Rukovodstvo na Palama uasavala je pomisao da novi plan podrazumijeva
vraanje vie od treine teritorija, ukljuujui vei dio Podrinja i dijelova

sjeverozapadne Bosne. Spasonosna formula koju je predoio Miloevi bila je da

se plan treba usvojiti jer se nikada nee moi provesti.
Na velikom parkingu hotela Rajska dolina na Jahorini 5. maja 1993. parkirale su
se velike crne limuzine u koje su seljaci znatieljno gledali. U prepunoj sali
nekadanjeg vojnog odmaralita poasna mjesta u prvom redu zauzeli su
jugoslovenski predsjednik Dobrica osi, crnogorski ef drave Momir Bulatovi,
grki predsjednik Konstantin Micotakis i Slobodan Miloevi. Sati odmiu. Njihova
ozbiljna lica postala su siva kada je u svitanje novog dana odbijen Vance-Owenov
plan. Tog jutra, poraen i ljut, nakon to se kolima vratio sa Pala u Beograd,
Slobodan Miloevi je telefonirao u London lordu Owenu. Probdio je cijelu no i bio
je bijesan. Otrovno je govorio o Krajiniku koji je odloio glasanje kada se uplaio
da bi plan proao. Preduzeu mjere, siktao je u slualicu, kako bi prisilio
bosanske Srbe da shvate svoju odgovornost.
I Dobrica osi je nakon povratka sa Pala bio umoran i ljut. Banda seljakih
neznalica, komentarisao je u povratku srpske poslanike, vojni fanatici i ratni
profiteri. osi se nakon neuspjeha na Jahorini, takoe, poalio Owenu. to e
osia tie, Karadi je bio katastrofalan. Umjesto da se odluno izjasni za plan,
vie mu je bilo stalo da se dri neutralno i da sauva svoju politiku kou. osi je
Krajinika smatrao zloduhom u ovoj igri, a u stopu ga je pratio Mladi, bili su
Owenovi utisci nakon razgovora sa osiem. Poslanike je ubijedio Mladiev govor i
Krajinikov smiljeni gest. Krajinik je traio javno glasanje o predloenom
mirovnom planu kako bi posramio neodlune, a organizovao je da televizija prikae
uvodna izlaganja gostiju, ali ne njihove kasnije, mnogo otrije govore. Nakon
zavrene skuptine, na Palama su jedni aputali o podmienim poslanicima, drugi
su uz logorske vatre pjevali rugalice Slobodanu Miloeviu. Zbogom sada Slobo
lijepi, ni mi vie nismo slijepi, zavijali su pijani glasovi slavei pobjedu nad
srbijanskim predsjednikom i cijelim svijetom.

"
Razmomilaenje u nainu sprovoenja ideje ali ne i stavovima: Karadi i
Miloevi
Photo: Dragan Kujundi

Miloevi je svoj javni poraz naplatio prekinuvi po povratku u Beograd sve

isporuke za Bosnu, osim lijekova i hrane. Zvanino su obustavljene isporuke oruja,
nezvanino se plaalo po neto veoj cijeni. Iako su beogradski mediji odjednom
spoznali da je Karadi ratni profiter, kockar, etnik i nacionalista koji razara
Sarajevo i druge bosanske gradove, Miloevi nije elio sukob, ve samo
disciplinirati Karadia. Milan Trbojevi, tadanji poslanik u Skuptini, podsjea da
je odbijanje Vance-Owenovog plana stvorilo prvu opoziciju u Republici Srpskoj.
Smatrao sam da plan treba svakako potpisati, prije svega kao jednu diplomatsku i
politiku igru, da izbjegnemo da budemo stalni krivci za neuspjeh mirovnog
procesa. Mislim da su mi dogaaji viestruko dali za pravo. Neposredno nakon to
je taj plan propao, iako on ne bi propao samo zbog naeg odbijanja, dolazi do
sukoba Hrvata i Bonjaka u srednjoj Bosni. Mogli smo nai lijep nain da kaemo
da smo saglasni i da smo potpisali, ali plan ne moemo realizovati jer su oni zaratili.
Imali smo krasan alibi.
Grupa poslanika koji su podrali plan ubrzo se smjekala pred televizijskim
kamerama na prijemu kod Miloevia. Predsjedniku Miloeviu je otilo nas
sedam, Mile Dodik je bio voa te delegacije, poslije su oni postali grupa nezavisnih
poslanika, ja, eto, nisam. Tada nas ovi iz SDS-a proglase izdajnicima, jer kako
emo ii Miloeviu. Poslije toga odu svi u Beograd, bace se pod noge Miloeviu,
pa mi ispali izdajnici, a oni patriote, objanjava Trbojevi kako je paljansko
rukovodstvo kapituliralo pred Miloeviem.

Zato ne sruite damije? (15)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
U Foi su letjele i starije: Stari sjaj Ferhadije
Photo: Wikipedia

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Mapa britanskog taba UNPROFOR-a je pokazivala situaciju na terenu koja se
uglavnom poklapala sa mapom koja je napravljena na zahtjev srpske Skuptina, sa
oznaenim optinama koje ulaze u sastav Srpske BiH. U gotovo polovini srpskih
optina oznaenih na mapi veinsko stanovnitvo nisu bili Srbi. Rjeavanje tog
problema postalo je prioritet. Optinski i regionalni Krizni tabovi su postali
odgovorni za provoenje plana koji je ukljuivao tri faze: stvaranje nemoguih
uslova pritiscima i terorom koji e prisiliti nesrbe da napuste podruje; deportovanje
i progon onih koji ne ele otii; likvidacija onih koji ostanu.
Po izvjetaju UN-a, samo u prvih ezdeset dana rata iseljeno je oko milion ljudi, a
nekoliko desetina hiljada, veinom Bonjaka, ubijeno. Pratee scene barbarstva se
nisu odvijale pred oima UNPROFOR-a ili drugih predstavnika meunarodne
zajednice, to se desilo prije naeg znaajnijeg prisustva u Bosni, bilo je zvanino
opravdanje UN-a nekoliko godina kasnije za sve to su mogli, a nisu uinili. Ipak,
nisu mogli zamiriti na snimke srpskih logora u Krajini objavljene u ljeto 1992.
Dok je Srpska pravoslavna crkva u junu 1992. za logore govorila da su
zapadnjaka propaganda: U ime Boje istine i na osnovu svjedoenja nae brae
episkopa iz Bosne i Hercegovine i drugih povjerljivih svjedoka, i objavila sa punom
moralnom odgovornou da takvi kampovi nikada nisu postojali u Srpskoj Republici
BiH, vjerski poglavari u Banjoj Luci su zajedno upuivali apele i drali dove-molitve
za mir.
Posljednji zajedniki apel upuen je 23. decembra 92. nakon kojeg su banjaluki
muftija Ibrahim ef. Halilovi i katoliki biskup Franjo Komarica prekinuli kontakte sa
banjalukim episkopom Jefremom. Ratna statistika nije doputala zablude, do tada
je preko sto hiljada ljudi napustilo svoje domove u Krajini, poginuli e se godinama
brojati. Zajedno sa nepoeljnima nestajalo je i sve to podsjea na njih. U

banjalukom muftijstvu u kojem je do rata ivjelo vie od dvjesto hiljada Muslimana

do kraja rata ostalo je tek est posto. Na prostoru muftijstva srueno je svih 207
damija, 16 gradskih damija i preko 40 harema, od dvadeset imama u gradu je
ostao samo jedan. Na podruju banjaluke biskupije sruena je 41 katolika crkva,
svega 8 hiljada katolika ostalo je na teritoriji biskupije, a prije rata samo u Banjoj
Luci ivjelo ih je oko 30 hiljada. Napadi na bogomolje, predstavljeni kao teroristiki
akti nekontrolisanih pojedinaca, bili su akcije naloene sa najvieg politikog vrha.
U proljee 1993. u kafani Adria sjedili su lanovi Glavnog odbora SDS-a Velibor
Ostoji i Nikola Guzijan. Preko puta kafane nalazila se damija Ferhad pae
Sokolovia, jedna od najstarijih i najljepih damija na Balkanu. Ostoji, mirkajui
oima i pokazujui glavom prema damiji, upita Guzijana: Zato ne sruite ovu
damiju?
Novinar Goran Trkulja, sluajno prisutan za stolom, upita Ostojia: Zar bi sruili
500 godina staru damiju? Okreui au u ruci, Ostoji mirno odgovori: U Foi su
letjele i starije.

"
Slika zapadnjake propagande: Omarska
Photo: mojprijedor.net

Nikola Guzijan, pjesnik i novinar, razoaran politikom svoje stranke, ubrzo naputa
SDS. Razgovor sa Ostojiem bio je samo uvertira u ono to e se desiti. Nedugo
zatim, na sjednici Glavnog odbora SDS-a smo raspravljali o ruenju banjalukih
damija. Karadi nas je vatreno ubjeivao u istorijsku neophodnost da se one
srue, u emu ga je zduno podravao Ostoji. Odluka je uz negodovanje
tadanjeg gradonaelnika Predraga Radia ipak prola. Od trideset devet lanova
Glavnog odbora odluku su potpisali skoro svi, ak i Radi, falila su samo dva
potpisa.
Prisutne nije iznenadilo to nema potpisa Nikole Guzijana, koji se na sastanku
otvoreno izjasnio protiv ruenja damija, nelagodnost je izazvalo to to je
nedostajao potpis Radovana Karadia. Kao i mnogo puta u slinim situacijama,
Karadi je elio osigurati alibi za planirani zloin. Za ruenje bogomolja zaduen je
ef regionalnog Centra bezbjednosti Stojan upljanin, izvrioci su bili njegovi

policajci koje Karadi formalno prikriva pismom ministru policije od 12. maja 1993.
u kojem zahtijeva da Centar slubi bezbjednosti Banja Luka pojaanim patrolama
titi sve vjerske objekte u gradu i okolini od uestalih teroristikih napada.
U noi 7. maja, tano u 03.05, iz drugog pokuaja sruena je Ferhadija. Dan ranije,
u eksploziji je oteen samo dio damije, nakon ega je Radoslav Branin
kritikovao graevinskog ininjera Gaanovia zbog loeg prorauna koliine
eksploziva. Definitivno ruenje Ferhadije naredne veeri pokazalo je da se drugi put
na eksplozivu nije tedjelo, od siline detonacije stradala su i stakla na okolnim
zgradama. Iste veeri sruena je i damija Arnaudija.
Banjaluki muftija Ibrahim ef. Halilovi, zateen silinom eksplozije, pomislio je da je
te noi zavreno sa banjalukim Bonjacima. Nakon eksplozije pojurio je prema
Ferhadiji. Srpski policajac je pokuao da ga zaustavi. Sklanjaj mi se s puta,
odbrusio je muftija. Prisjeao se ovih dogaaja nekoliko godina kasnije u zgradi
Muftijstva, jedinom preivjelom objektu Islamske zajednice u Banjoj Luci. Nije im
se dalo da srue cijelu damiju. Na kraju su ostali munara i turbeta. Kada su
minirali i munaru, ona se digla i kompletna okrenula u vazduhu. Raspala se tek
kada je pala na zemlju. Ujutro su doveli bagere i sve poravnali, govorio je tiho
muftija promatrajui kroz prozor ledinu na kojoj je nekada stajala Ferhadija.
Episkop Jefrem se nije oglasio nakon ruenja damija, niti je vie kontaktirao
muftiju Halilovia. Zbog ruenja Ferhadije protestvovao je samo mladi banjaluki
pjesnik Ljupko Rai, optinski sekretar SDS-a. Napisao je poemu-nekrolog o
Ferhadiji i zbog neega samo njemu znanog, nedugo potom, izvrio samoubistvo.

Neretva: Oslobaanje
Hercegovine (16)
Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Vojska bez podrke: Armija BiH

Photo: Stock

Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane

ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)
Rasim Deli je na mjestu komandanta ARBiH zamijenio Sefera Halilovia 8. juna
1993., prema odluci predsjednika Izetbegovia. Ono to ni Deli, ni Halilovi tada
nisu znali je da se, dijelom, radilo o vanjskopolitikoj odluci. Naime, Izetbegovi je
najprije telefonirao Stipi Mesiu, zamolivi ga da mu organizira susret sa
Tumanom. Budui da se Tuman nalazio u posjeti Kini, Izetbegovi i Silajdi koji
je stigao s njim u Zagrebu imaju sastanak sa Mesiem i njegovim suradnicima.
Prema Mesievom svjedoenju, Izetbegovi je rekao da ima tri prijedloga za
Tumana: Jedan je da bosanska strana zamijeni sve zapovjednike ARBiH koje
zahtijeva hrvatska strana u Bosni, pod uvjetom da hrvatska strana takoer zamijeni
zapovjednike koji su se kompromitirali u Bosni. Drugi je prijedlog... potpisati
sporazum i uiniti sve to mogu kroz preliminarne procese za konfederaciju
Hrvatske i BiH. Trei je prijedlog da hrvatski general Martin pegelj preuzme
kontrolu nad Armijom BiH i pokae kako oni nisu fundamentalisti, ve da se bore za
opstanak BiH i da ga potuju kao profesionalca.
Tuman je traio smjenu Halilovia. Negdje u maju 1993. Izetbegovi je poeo da
mi pria kako je potrebno smijeniti Sefera Halilovia. Bilo mu je jako stalo da me
pridobije za tu ideju. Pitao sam: zato?, sjea se Rusmir Mahmutehaji.
Obrazlagao je da nije dobar.
Mahmutehaji pita: Imamo li boljeg? Izetbegovi uti. Mahmutehaji kae:
Pokai mi boljeg ili ako hoe nekog ko je manje lo i ja u se sloiti. Izetbegovi
nakon krae pauze kae kako Halilovi radi za KOS. ovjek je tu sa nama od
poetka, moe li mi rei kojim je svojim djelom, injenjem uinio neto loe za
nau stranu? Ima li dokaz za to to pria, replicira Mahmutehaji. Izetbegovi
kae kako ima papire koji to potvruju. Mahmutehaji trai da mu se papiri

dostave na uvid, a da e, nakon to ih proui, dati svoj odgovor. Papiri su

dostavljeni. Dva lista, na kojima, prema Mahmutehajievom miljenju, nije bilo
nita spektakularno.
Narednog dana telefonira Izetbegoviu. Alija, kae Mahmutehaji, i pod
pretpostavkom da su ovi papiri autentini, ja u njima ne vidim nita drugo osim
injenice da je Halilovi imao odnos prema organima vojne bezbjednosti JNA kakav
je imao i svaki drugi oficir u toj vojsci, i kakav odnos imaju oficiri prema organima
bezbjednosti u svim armijama svijeta. Prema tome, ja i dalje mislim da ga ne treba
mijenjati. Mi nemamo boljeg.
U meuvremenu, Izetbegovi je lobirao lanove Predsjednitva kako bi ih pridobio
za svoju ideju: smjene Halilovia, Jovana Divjaka i Stjepana ibera. U novom
kursu, islamiziranja vojske, iber i Divjak su bili ne samo kadrovski, ve i nacionalni
viak. Mahmutehaji - uporan u svom stavu - u etiri take formulira protivljene
ideji smjene armijskog vrha i pismo dostavlja u Predsjednitvo. Ono do lanova
Predsjednitva nikada nije dolo.
Kako je Mahmutehaji u znak protesta odbio prisustvovati sjednici na kojoj je
najavljena smjena armijskog vrha, 8. juna Izetbegovi smjenjuje Halilovia, koji
dobija funkciju naelnika Glavnog taba. iber i Divjak su ostavljeni za kasnije. Tri
dana nakon smjene na elu ARBiH, 11. juna, u razgovoru sa Tumanom u Banskim
dvorima, predsjednik Izetbegovi referie: On ne moe komandovati vojskom, on
ne moe nareivati..., on vie ne moe nita, obeavi kako Haliloviu nee
dozvoliti nikakav doticaj sa jedinicama.
Ekspresno je napravljena i nova struktura G, u kojoj su nadlenosti naelnika G
svedene na minimum. Izetbegovi se rado otarasio Halilovia, smatrajui da bi kao
izraziti protivnik podjele BiH on mogao uz oficire i komandante koji su ga
podravali, u trenutku kada podjela postane javna stvar, napraviti probleme. Svoju
je presudu sam Halilovi napisao kada je na posljednjem testu-propitivanju ta misli
o razmjeni teritorija rekao: Ne da neu, ja ne mogu sa vama.
Upozoren da mu se u tom sluaju ivot ne moe garantovati, odgovorio je: Vi se
predstavljate kao vjernici i onda treba da znate da jedino Allah d.. uzima ili daje
ivot. Vi mi ga niste dali, Vi mi ga, dakle, ne moete ni garantovati.
U to vrijeme Sarajevo, centar Prvog korpusa ARBiH, sa svojih deset brigada i dva
samostalna bataljona je, nakon srpske ofanzive zapoete na Igman, postalo
ranjivije nego inae. Zonu odgovornosti Prvog korpusa ine tri enklave, odnosno
ratita: sarajevsko, igmansko i goradansko. Na igmanskom ratitu se nalaze:
jedna motorizovana, jedna brdska brigada i nakon otpoinjanja ljetne srpske
ofanzive nekoliko eta iz jedinica Ramiza Delalia, Muana Topalovia i Adnana
Solakovia, koje su izale na teren da ojaaju odbranu.
Pored osnovnog komandnog mjesta u Sarajevu i Isturenog komandnog mjesta na
Igmanu, u zoni odgovornosti Prvog korpusa je i komanda Operativne grupe
Gorade koja u svom sastavu ima etiri brigade i manji broj samostalnih jedinica.
Na Prvi korpus ARBiH sa srpske strane napadaju dio snaga Sarajevskoromanijskog, Drinskog, Bilekog, Hercegovakog, Istonobosanskog i Krajikog,
odnosno snage iz pet korpusa VRS.
Zona odgovornosti etvrtog, mostarskog korpusa ARBiH koja obuhvata Drenicu,
sjevereno, juno Neum, istono Gacko, Nevesinje, Bileu, Trebinje i zapadno Livno
i Duvno, nalazi se u okruenju. Otvoren je jedino pravac prema Jablanici, putem
kojim se moe ii pjeice ili konjima. Nazivaju ga Put spasa. HVO vri

pregrupisavanje u rejonu Stoca, Ljubukog, Metkovia, gdje boravi jedna brigada

Hrvatske vojske, i apljine, gdje se nalazi brigada HVO-a Ludvig Pavlovi i
Centar za obuku Specijalnih snaga.
U Neumu je smjeten Centar za obuku diverzantsko-teroristikih snaga HVO-a. U
samom rejonu Mostara tada se nalazi brigada HVO-a ojaana bojnom iz brigade
Herceg-Stjepan, koja je stigla na taj teren poslije raspada te brigade u Konjicu.
U Mostaru rue zgradu po zgradu. Sistem je interesantan. Razrue zgradu, zapale
je, u toku noi dovedu po 100 zatvorenika, preteno pripadnika ARBiH, i sazidaju
vreama zaklone, a odatle napadaju na sljedeu zgradu, koja je na redu za ruenje.
"Takvom nainu su suprotstavljeni nai borci koji uz sebe jedva da imaju borbeni
komplet, a da ne govorimo o granatama i ostalom, izvjetavao je komandant
etvrtog korpusa Arif Paali. Osim Mostara i Sarajeva, i Biha je u tekoj situaciji.
Uslovi za voenje rata nikada tei. Zbog toga se krajem augusta 1993. u Zenici
organizira vojno savjetovanje kome prisustvuju komandanti svih korpusa i visoki
oficiri ARBiH, sa izuzetkom Atifa Dudakovia koji se ne uspijeva probiti iz blokiranog
Bihaa. Safet Oruevi pjeke izlazi iz opkoljenog Mostara i prenosi raspoloenje
nezadovoljnih Hercegovaca:

"
Dogovor je pao: Izetbegovi i Tuman
Photo: EPA

Mostarci misle da su rtvovani. Savjetovanje, zatvoreno za javnost, otvora

komandant Rasim Deli. Naglaavam da imamo dosta pitanja, dosta toga to bi
ovdje na ovom skupu trebalo da razrijeimo. I rekao bih, kao ono kada biraju novog
papu da se zatvore sve dok bijeli dim ne izae, da se radi. Cilj je, kae Deli, da se
nau rjeenja koja e zadovoljiti dalje voenje oruane borbe. Jer, objektivno, rat
e i dalje trajati. Neovisno od svega ovoga, pregovora, dogovora i razgovora, za
nas e rat trajati sve do onog momenta dok posljednji bandit na onim podrujima
koje kontrolie Armija BiH, znai onaj koji je van kontrole, van sistema, postoji. Sve
dotle mi moramo voditi oruanu borbu. Dok ne obezbijedimo da MUP moe
preuzeti javni red i mir, a pitanje je kada e to biti? Prema tome, svi razgovori,

dogovori, sve su to stvari koje se tiu nas kao graana, a kao vojnike ne trebaju
nas odvraati od naih obaveza.
Rije uzima naelnik G Sefer Halilovi: edo je postavio pitanje s kojim se mi
susreemo svaki dan. Od komande Glavnog taba, do susreta na ulici. Ciljevi rata mislei na podjelu zemlje. Da li za podjelu ili protiv podjele?, kae okreui se
Enveru Hadihasanoviu edi, koji potvrdno klima glavom. Mislim da je to
sutinsko pitanje... Prema informacijama iz tampe, Predsjednitvo u punom
sastavu, bez Gania je u enevi donijelo odluku da se pristupi ovakvoj podjeli. Moje
miljenje je da se mi ne trebamo previe zadravati na tom pitanju iz jednostavnog
razloga to su ciljevi agresora unitenje drave BiH i unitenje bonjakogmuslimanskog naroda. A zbog toga, oni e i kroz ove razgovore-pregovore ponuditi
dio teritorije, onoliki dio teritorije koji bi, ako se pristane na to, znaio poraz RBiH i
znaio bi sraman poraz za Armiju i za bonjaki-muslimanski narod. Po mom
miljenju, to bi bila samo prva etapa naeg konanog unitenja. Zbog toga je,
kae Halilovi, zadatak jaati Armiju, jaati borbenu gotovost i dodaje: Ako mene
pitate, ja sam protiv podjele zemlje, vrlo principijelno, ja sam protiv.
Rasim Deli predlae da se sa politikim vodstvom odri skup na temu: dalji ciljevi
voenja rata, na ta replicira Arif Paali: Ja ne bih nikakva savjetovanja odrao sa
Vladom... Mi imamo pravo na zahtjeve. Ja bih samo uporedio ove tri oruane
komponente na teritoriji BiH. Oruana komponenta tzv. Herceg-Bosne je definitivno
postavila sebi cilj rata: Herceg-Bosna kao dravna zajednica. Srpski dio je to rijeio
i nema nikakvih problema sa vlau. Znai i jedni i drugi. Mi imamo problema sa
vlau, jer ne znamo koja nam je vlast. Hajdemo je prvo definisati. U tome je
najvei problem. A to je vezano i za cilj rata. Oni imaju definisan cilj rata, i jedni i
drugi. Definisanu vezu vojne i civilne vlasti, definisane izvore snabdijevanja - sve im
je definisano. Paali u nastavku kae kako se u Hercegovini vode borbe i sa
srpskim i sa hrvatskim snagama.
Jedinice TO, odnosno ARBiH, od poetka su se sukobile i sa jednim i sa drugim
snagama, i vrile aktivna borbena dejstva. Iza tih snaga ARBiH nije stajala nikakva
politika snaga. tavie, SDA je bila prohrvatski orijentisana i uinila je ogromnu
tetu ARBiH. Snage HVO-a se u zadnje vrijeme masovno dovode sa prostora
Imotskog i Metkovia, referie Paali, a u jedinicama se nalazi veliki broj vojnika
HV-a koje je teko definisati, jer svi pripadnici HVO-a imaju duplu domovnicu i kao
Hrvati i kao bosanski dravljani.
General Rifat Bilajac saima ono to je rekao Paali: Ciljeve koje smo postavili na
poetku ovog rata, oni su aktuelni, ali nisu realni. Ja zaista ne vidim kada emo mi
to biti u Banjoj Luci? Ja vam govorim iz srca, otvoreno i iskreno, s obzirom na
konstelaciju meunarodnih snaga, odnosa prema dravi BiH, a i odnosa u dravi
BiH. Za mene su tri neprijatelja koji su protiv ARBiH. Prvo, u naim redovima
najvei su neprijatelji u najviim organima vlasti, u Predsjednitvu, Vladi, u
ministarstvima. Tu su nam najvei neprijatelji i cijelo vrijeme rade protiv ARBiH.
Sljedei neprijatelj je, zaista, drava Herceg-Bosna kao ideja. Vjerovali smo u HVO
i dravu Hrvatsku kao prijatelje. Sa etnicima nam je odmah bilo jasno.
Ministar unutranjih poslova Bakir Alispahi koji je 8. juna na toj dunosti zamijenio
Jusufa Puinu na savjetovanje stie sa malim zakanjenjem. Sjeda lijevo od
Halilovia protiv kojeg je dva dana nakon preuzimanja ministarske pozicije potpisao
Rjeenje o uvoenju tajnih mjera obrade. U Rjeenju je navedeno kako

Halilovi pokuava nasilnim putem preuzeti komandu u oruanim snagama. Tekst

Rjeenja je napisan mjesec dana prije nego to e se desiti tzv. oruana pobuna
(2/3. juli 1993.) za ijeg su inicijatora predstavnici Slubi vojne i dravne
bezbjednosti imenovali upravo Halilovia, optuujui ga za pokuaj dravnog udara.
Najsrdanije se pozdravljajui sa prisutnima na skupu, ukljuujui i Halilovia, Bakir
Alispahi kae: Mi smo neki dan na podruju etvrtog korpusa registrovali dolazak
efke Omerbaia i jo nekih, mislim, Mirse Srebrenikovia, naeg biveg
pomonika za pravne poslove. Ja, ljudi, hou otvoreno da govorim. Ja sam na
poetku rata rekao da moramo otvoreno govoriti jer ne znamo ta se kome od nas
moe desiti pa neka jo neko zapamti. Oni su na podruju etvrtog korpusa, ak su
doli do Jablanice i Konjica, isticali potrebu razbijanja Armije, potrebu predavanja
teritorija. Sama injenica da su doli preko teritorija HVO-a, odnosno da ih je vozilo
UN-a vozilo, dovoljno govori odakle vjetar duva. Ja sam upravo zato odmah
reagovao. Spreman da dam i predsjedniku drave depeu gdje sam potpisao da se
uhapse. Da je ma ko bio, ja bih to potpisao.
Pauza u radu savjetovanja je potvrdila Alispahieve rijei. Komandant Rasim Deli
dobija iz Jablanice poruku od komandanta jedinice Zulfikar Zulfikara Alipage
Zuke u kojoj on pita ta da radi budui da je iz Zagreba doao efendija efko
Omerbai, ef Kriznog taba Muslimana Hrvatske, koji nudi 50.000 DM da Zuka
obustavi borbena dejstva koja izvodi u Hercegovini.
Rasim mi je pokazao poruku i pitao ta da mu odgovori. Rekao sam mu, napii:
Uzmi pare, lijepo ga poasti i isprati, a onda nastavi operaciju, kae Sefer
Halilovi. Zuka je informisao Delia da je Omerbai ponudio 50.000 DM za
obustavu borbenih dejstva mada general Rifat Bilajac kae da toj brojci treba dodati
jo jednu nulu. Nakon toga, Bilajac je efendiju Omerbaia prozvao zelenim
kardinalom.
Halilovi je ponovo govorio, izazivajui panju svih prisutnih. Mi svaki dan u naim
kontaktima kaemo: logistiko obezbjeenje ili kraj. Daj pet kamiona municije pa
emo osvojiti to i to brdo. Daj 15 kamiona municije, pa emo ne znam ta uraditi.
Nema! Nema! Prema onome koliko ja mogu da razaberem to to imamo - imamo.
Vie nema. Mi se moramo konano okrenuti i konano shvatiti ta znai strategija
oslonca na vlastite snage. Moram ovdje kazati, ao mi je to ovdje nema nekog od
lanova Predsjednitva da ne ispadne da im to govorim iza lea. Drava nam nije
kupila, ni nabavila ni minimum oruja i municije. Ni onda kada su putevi bili potpuno
otvoreni.

"
Smijenjen po dogovoru: Sefer Halilovi
Obraa se Sulejmanu Vranju. U prvih 5 mjeseci, Sule, moglo se proi bez nekog
velikog belaja, bez problema ikakvih. Pa se onda narednih 5 mjeseci moglo proi
sa nekim potvrdama: moe, ne moe, ali se prolazilo. Pa je onda zablokiralo - ne
moe nikako. Dakle, drava nam nije nabavila ni onda kada je mogla zato to se
izvrila privatizacija narodne imovine, narodnih sredstava. ista privatizacija.
Nakon trinaest rtava u Sarajevu, iz najblie familije, ja vie nemam hatara ni
prema kome u ovoj dravi da mu ne kaem ono to mislim. Makar me to iste
sekunde glave kotalo. Mene ne zanima privatno niko, ali zanima me opstanak
drave i naroda.
Bakir Alispahi sa odobravanjem potvrdno klima glavom. Pravei poreenje izmeu
uspjeno izvedenih armijskih akcija u Mostaru i pada teritorije od Rudog do Igmana,
Halilovi nastavlja: Dolazim do zakljuka da se uspjesi etnika, na prostoru na
kojem su imali uspjeha, ne temelje na njihovoj velikoj snazi i moi nego na naoj
nemoi, zbunjenosti da li politikoj ili vojnoj, te naoj neorganizovanosti, izdaji i
kukaviluku. Mi smo na tom prostoru pogazili sve to je bilo sveto. Cio prostor od
Rudog do Gorada izgubljen je sa 4 poginula i 8 ranjenih vojnika. A cio prostor od
Grepka i Rogoja do Igmana; evo Salko i Vaha su ovdje, pa molim pomozite mi;
osim borbenih dejstava na Proskoku i jo nekoliko mjesta, je li najvei broj poginulih
i ranjenih bio u optem haosu i bjeaniji koji je nastupio i dejstvu artiljerije po tim
ljudima?
Salko Gui, komandant estog korpusa, i Vahid Karaveli, komandant Prvog
korpusa, potvruju reeno. Da tragedija bude jo vea, ovaj e igmansko-rogojski
prostor i ovaj drugi kod Istonobosanske operativne grupe ui u anale ratne vjetine
gdje su etnici sa nevjerovatno malim snagama, oko 3 bataljona, podrani sa
jednim divizionom artiljerije, uspjeli gotovo bez gubitaka zauzeti izuzetno veliki
prostor branjen sa 3 do 4 hiljade naih boraca. Znate, meni pred takvim
injenicama staje pamet. Moram da kaem da na to pitanje nemam odgovora.
Imam samo odgovor da je to izdaja, kukaviluk, malodunost, neto to nam je
zabolo no u lea i devalviralo nau borbu koja je uvrijedila sve ove borce koji su se
herojski borili, kae Halilovi, koji e dva mjeseca kasnije biti uhapen kao dravni
neprijatelj.

Savjetovanje je zavreno usvajanjem nekoliko zakljuaka. Jedan je da se hitno

mora pomoi etvrtom korpusu. U to vrijeme snage ovog korpusa broje 6.981
borca, od ega je 2.434 naoruanih. Borbena linija ini krug od 360 stepeni, prema
HVO-u i prema VRS. Preko 1.200 ljudi se smjenjuju svakih 24 sata ili 48 sati na
poloaju, jer nema dovoljno oruja za sve, tako da oni koji dolaze u rovove
preuzimaju oruje.
Nije se oglaavao: Episkop Jefrem
Photo: Ranko ukovi

Na poetku rata sam rekao svojoj porodici, dok god ima i jedan Musliman u Banjoj
Luci, ja moram ostati, objanjavao je muftija. Na njegovu kuu su bacali eksploziv,
pokuali ga ubiti nekoliko puta, hapsili ga. Policajci su mu govorili: ta trai ovdje,
to ne ide? Mi smo damiju poruili. Ostao je i biljeio sve to se deavalo oko
njega.
Bez politikih predstavnika, muslimani i katolici su vjerske poglavare doivljavali
kao jedine branitelje, obraali im se za utjehu i hranu. Bio sam neka vrsta prizme
kroz koju su se prelamale patnje mog naroda na ovom prostoru, kazivao je muftija
Halilovi. Najtee je bilo 1993. i polovinom 1995. kada je dolo do egzodusa Srba
iz Krajine. Te 1993. su sruene sve damije u Banjoj Luci i muftijstvu, to je bila
poruka da Muslimanima ovdje nema opstanka. Pred tim vandalizmom Muslimani su
bili van sebe, u udu i svjesni velike opasnosti u kojoj se nalaze. To je mnoge
pokrenulo da odu, mnogi od njih su silom otjerani.
Ibrahim ef. Halilovi je u Banju Luku doao odmah nakon zavrene Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu i Filolokog fakulteta u Beogradu i volio je taj grad.
Borio se da ostane u njemu, ali nije uspio. Umro je u julu 1998. i trebao biti ukopan
u haremu na mjestu gdje je nekad bila Ferhadija.
Na dan denaze, na mjestu gdje je trebao poivati okupilo se nekoliko stotina Srba.
Unitili su pripremljeni mezar, izgazili cvijee i uz poklie poboli srpsku zastavu.
Muftiju su sutradan ukopali u haremu Gazi Husrev-begove damije u Sarajevu.

Neretva: Oslobaanje
Hercegovine (17)

"
Mjesto estokih borbi: Dolina Neretve
Da je pameti, kao to je nije knjiga Balkan bluz, Medine Delali i Suzane
ai, nekadanjih novinarki Slobodne Bosne bila bi makar fakultativni
udbenik istorije na prostorima rahmetli SFRJ. S obzirom da to nije sluaj,
kao i da se o nekim stvarima u BiH, ali i ire jednostavno ne pria, e-novine
su odluile da uz dozvolu autorki feljtonizuju knjigu koja prati deavanja u
zemlji Bosni i Hercegovini od dana ubrzanog ekonomskog razvoja, nekad
republike u okviru SFRJ (1975.) , nerazjanjene pogibije tadanjeg
predsjednika savezne vlade Demala Bijedia, preko sunovrata Hamdije
Pozderca, Fikreta Abdia i Agrokomerca, procesa zbog kojih su zatvorske
kazne odsluili Alija Izetbegovi i Radovan Karadi, do ratnih dogaanja i
ubistava zapovjednika HOS-a, Blaa Kraljevia u Hercegovini, Muana
Topalovia-Cace i mnogih drugih dogaaja zavrno sa 1995. godinom.
Autorke su knjigu same izdale, a osim promocija po BiH, i to uglavnom u
njenom loijem ali i veem entitetu, knjiga nije doivjela promociju izvan
njenih granica. Posljednja deavanja - poetak suenja Karadiu, putanje
na slobodu Biljane Plavi, samo su bili dobar povod da kontaktiramo
autorke i zamolimo ih za dozvolu da ovu fenomenalnu knjigu putem feljtona
predstavimo i izvan granica BiH. U nadi da e pruiti odgovore na brojna
pitanja, ali i da bi mogla samim autorkama da pomogne nekim novim
saznanjima koja bi dodatno rasvetlila ovaj period predstavljamo bosansku
hroniku Balkan bluz (Okosnicu za njen nastanak ine autorski tekstovi i
intervjui objavljeni u Slobodnoj Bosni u periodu od 1991. do 2000.)

tab vrhovne komande ARBiH poetkom septembra formira tim u kome su: Ziro
Suljevi, Rifat Bilajac, Sefer Halilovi, Vehbija Kari i Namik Dankovi (operativac
u Upravi bezbjednosti) koji ima zadatak da kontrolie aktivnosti etvrtog i estog
korpusa u operaciji oslobaanja teritorija u Hercegovini. Izrauje se dokumentacija
koju odobrava komandant Rasim Deli, a planirana operacija (koja nikada nije
izvedena) dobija radni naziv Neretva 93.
Blii zadatak je oslobaanje sela Vrdi, deblokada Donje i Gornje Drenice i
deblokada puta Jablanica-Mostar. Operaciju treba da izvodi izviako-diverzantska
brigada Zulfikar i Dreniki bataljon, sadejstvuje 45. brb i nekoliko jedinica
etvrtog korpusa. VK zakljuuje kako je, da bi se realizirao ovaj blii zadatak deblokada Mostara, i krajnji - izlazak na granicu, bilo potrebno organizirati veu
akciju na prostoru od Bugojna do Mostara. Zbog toga se navedenim jedinicama
prikljuuju i one iz Sarajeva.
Prvog septembra 1993. Rifat Bilajac, Ziro Suljevi i Vehbija Kari izlaze iz
Sarajeva kako bi, u svojstvu inspektora, nadgledali dolazak jedinica u Hercegovinu.
Sarajevske jedinice su trebale biti smjetene u selo Grabovica. U hrvatskom selu
Grabovica su sve bili starosjedioci, izuzev jedne djevojke koja je sa majkom dola
iz Konjica. Nisu imali nita protiv da vojska bude u selu. Govorili su: Ako treba, mi
emo na nekoliko dana izai iz kua dok je vojska tu, kae Vehbija Kari.
Prvih dana nakon to je inspekcijski tim izaao u Hercegovinu nita nije ilo po
planu. lanovima tima je najprije reeno kako e odbrana Sarajeva biti dovedena u
pitanje ako ijedna jedinica izae iz grada, te da shodno tome jedinice nee ni izai.
Zatim je stigla poruka kako su na raspolaganju borci iz 9. i 10., odnosno brigade
Ramiza Delalia i Muana Topalovia, te borci iz jedinice Adnana Solakovia, koje
treba saekati u Hercegovini. Ove jedinice su tretirane kao relativno samostalne u
odnosu na ostale ili, kako se vojniki govorilo, kao jedinice koje su van sistema
rukovoenja i komandovanja.
Komandant Prvog korpusa Vahid Karaveli 5. septembra pie depeu: Sino, u
22.00, eta iz 10. bb (130 boraca) i eta iz 9 mtbr (60 boraca) su bile spremne za
navedeni zadatak. Sve organizacione i materijalne pripreme sa navedenim
jedinicama su bile izvedene. Sino u 22,30 kada su stigla motorna vozila zbog
jakog nevremena lino su mi Caco i elo predloili da se polazak odgodi za 24
sata. Meutim, poslije toga, u toku dananjeg dana je dolo do potpunog
odgaanja. I mada je, prema Karavelievoj depei, dolo do odgaanja, jedinice iz
Sarajeva 6. septembra stiu u Jablanicu.
Iz Sarajeva su izali Rusmir Mahmutehaji i Haris Silajdic. Obojica uz znanje
predsjednika. Rusmir je priao ta inae pria - cjelovita, suverena BiH. Silajdi je
iza njegovih lea borce ubjeivao da se uzalud bore, jer e sve ionako biti vraeno
Hrvatima. Logika govori da je Haris trebao anulirati Rusmirov efekat, kae
Vehbija Kari. Na teren stie i ministar unutranjih poslova Bakir Alispahi sa 50
pripadnika odreda Lasta.

"
O cjelovitoj BiH: Rusmir Mahmutehaji
Photo: KNS.ba

Rifat Bilajac se sjea: Vodio sam sastanak na kome je Alispahi rekao kako za
operaciju postoji zeleno svjetlo od predsjednika, i da je on tu, kako bi jedinicu
Laste dao na raspolaganje. Tokom noi je, bez najave, Alispahi sa Lastama
otiao za Mostar. Vratio se 10. septembra...
U meuvremenu su jedinice koje su stigle iz Sarajeva smjetene u selo Grabovica.
Seljani su ih lijepo doekali. Bila je kasna jesen i znam da su im iznosili smokve i
groe da jedu. Jedan starac je dao tapove za pecanje. Zato smo bili okirani
kada je doao Namik Dankovi i rekao nam za zloin u Grabovici, kae Vehbija
Kari. Ziro Suljevi se sjea: Bili smo na sastanku u Jablanici kada je uao Namik
Dankovi koji nam je sa vrata rekao da su se u noi izmeu 8. i 9. septembra
desila ubistva Hrvata u Grabovici. Svi smo bili zaprepateni. Dankovi je rekao da
MUP Jablanica vri uviaj. Obavijestili smo Sefera, a on je Namiku naredio da se to
istrai i obavijesti vojna bezbjednost u Sarajevu.
U Grabovici je ubijeno 27 civila. Posljednja rtva u Grabovici je bio Hrvat, pripadnik
Zukine jedinice. On je prelazio preko mosta sa lijeve obale Neretve i pitao ta se to
deava? Legitimisali su ga, a kada su vidjeli da je Hrvat, ispalili su rafal u njega i
bacili ga u Neretvu, sjea se Vehbija Kari.
Navee, 10. septembra u Konjicu traje sastanak kome prisustvuju Rusmir
Mahmutehaji, Safet ibo, Bakir Alispahi, Vehbija Kari i Sefer Halilovi.
Alispahi predlae da se zbog zloina u Grabovici cijela operacija obustavi. Ostali
jednoglasno odluuju da se operacija nastavi, a paralelno radi na istrazi zloina.
Dva dana kasnije jedinice kreu u akciju. Na Istureno komandno mjesto u Voljevac
je stigla vijest da borci OG Zapad pod komandom Selme Cikotia napreduju

prema Vilia guvnu. Uporedo sa izvjetajima koje novinar efko Hodi alje o
uspjesima u Hercegovini, nastavljaju se dalja napredovanja.
U meuvremenu stie informacija iz Sarajeva od komandanta Prvog korpusa
Vahida Karavelia koji je javio da je u Sarajevu Ismet Bajramovi elo napravio
nered, blokirajui grad do Marin Dvora. Zbog toga je, navodno, sarajevske jedinice
trebalo povui iz Hercegovine. Kasnije e se pokazati da je informacija bila
netana. Halilovi je svojim suradnicima odmah rekao kako sumnja u istinitost
Karavelieve informacije i da se vjerovatno radi o igri kako ofanziva ne bi uspjela.
Iza ovog, kae on novinaru efki Hodiu, vjerovatno stoje oni koji idu na podjelu
Bosne, a njima na ruku ne bi ile znaajne vojnike pobjede od Gornjeg Vakufa do
Mostara.
Poslijepodne, 18. septembra su nastavljene borbe na junom dijelu ratita prema
Mostaru. Narednog dana je Halilovi traio da ga Zuka informie o stanju na terenu.
Je li crkla ivotinja? , pitao je aludirajui na planinu Medvjed. ivotinja je crkla i
pet puta vie, euforino je odgovorio Zuka, aludirajui na kvadraturu osloboene
teritorije.

"
U Grabovici je ubijeno 27 civila: Odavanje poasti
Photo: Abcportal

ef tima Halilovi tada ne zna pod koliko je jakim mjerama obrade slubi
bezbjednosti. U principu etiri osobe su bile zaduene za sluanje Halilovia, ali
ako smo imali vie posla, onda smo dobijali ispomo, kae jedna od osoba
zaduenih za sluanje njegovog telefona. Slube su, kada je najavljen njegov put u
Hercegovinu, angaovale i nove operativce zaduene za pokrivanje i
sabotiranje. Tada oficir bezbjednosti Prvog korpusa ARBiH, Izet Mustafi je
svjedoio kako je izaao na Igman sa specijalnim zadatkom: Moj zadatak je bio da
onemoguim bilo kakav uticaj Halilovia na izvoenje borbenih dejstava i da se
svim potinjenima prenese da Halilovi nema nikakva ovlatenja i da se do
posljednjeg vojnika prenese da ne trebaju sluati nikakva nareenja, eventualno,
izdata od njega.
Po povratku u Sarajevo, Mustafi je, prema vlastitom priznanju, za uspjeno
obavljen zadatak dobio 500 DM. Da je Mustafi svoj dio posla dobro odradio, vidi
se iz pisma koje Halilovi tih dana alje Rasimu Deliu: Kud god se okrenem,

imam utisak da je blokada. Uprkos svim opstrukcijama, dan kasnije

glasnogovornik UNPROFOR-a Vilijam Ajkman saoptava na konferenciji za tampu
u Sarajevu: Borbi je bilo i na liniji Vrdi - Drenica. Armija BiH je na tom dijelu fronta
napredovala ka Mostaru za itavih 10 do 12 kilometara, a neto kasnije
Cjelokupno podruje oko Drenice prema Mostaru je sada u rukama Armije BiH.
Na mnogim mjestima, na tom dijelu ratita postrojbe HVO-a se nalaze u okruenju
Armije.
Bilo je ovo jedno od rijetkih saoptenja UNPROFOR-a u kome se govorilo o
uspjesima Armije BiH. Ovakvim razvojem situacije u Hercegovini nisu svi bili
zadovoljni. Pogotovo ne oni koji su navijali za to da na Bonjakom saboru bude
prihvaen Owen-Stoltenbergov mirovni plan.

Septembar 1993: Bonjaki sabor

(18)
Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Vrijeme odluke: Bonjaki sabor
Na Bonjakom saboru, 27. i 28. septembra, trebalo se govoriti o budunosti BiH i
o Owen-Stoltenbergovom mirovnom planu za Bosnu. Bilo je, zapravo, planirano da
se izvri proglaenje bonjakog parlamenta i konano obznani pristanak za
stvaranje bonjake (muslimanske) drave. Predvieno je da njene granice budu
na linijama koje dri vojska, s tim da su sporna ostala pitanja Srebrenice i epe.
David Owen pie: Izetbegovi se brinuo da jai i glasniji elementi u njegovom
javnom mnijenju nisu spremni da se suoe sa nesretnom injenicom da se dioba
ve odvila na terenu, i da su oni protiv etnike podjele. Meutim, on osobno,
prihvatao je realnost da se lice Bosne promijenilo.

Prije Bonjakog sabora na teren se alju stranaki kadrovici u funkciji ideolokopolitikih koordinatora koji trebaju jae i glasnije elemente u javnom mnijenju,
kako je definirao Owen, ubijediti kako je vrijeme da i Muslimani imaju svoju dravu.
Musadik Borogovac u to vrijeme radi u press-centru TWRA u Zagrebu. U TWRA u
funkciji ideoloko-politikog koordinatora, dolazi predstavnik SDA koji organizira
mini-seminare na kojima izlae tri kljune teze: prvu - vjera, nacija, narodu su jedno
isto, drugu - Bosne nikada nije bilo, i treu - BiH ne moe postojati ukoliko je ne
ele Srbi i Hrvati.
Kroz te teze se pokuala objasniti potreba teritorijaliziranja Muslimana u BiH.
Znai, tri naroda u BiH su tri nacije kojima trebaju tri drave, kae Borogovac koji
je Izetbegoviu napisao protestno pismo od 30 strana, jer je u ovim rijeima
prepoznao Izetbegovieve misli.
Predsjednikov vojni savjetnik Fikret Muslimovi prije Sabora najviem dravnom
vrhu prezentira procjenu srbijanskih i hrvatskih oruanih snaga, odnosno snaga
agresora - kako se govorilo, o poloaju i snagama ARBiH. Nesumnjivo, radi se o
ovjeku koji je imao sposobnosti za oblasti kojima se bavio, ali i osobi upitnih
moralnih kvaliteta, kae Rusmir Mahmutehaji, koji je prisustvovao
Muslimovievoj prezentaciji stanja na ratitima.
Naime, sutina njegovog izlaganja je bila da se rat pod hitno treba zaustaviti i da
ARBiH u daljim sudarima sa srbijanskim i hrvatskim snagama nema ansi. Poruka
je bila jasna: vojnom terminologijom trebalo je potcrtati odluku bonjakog
politikog vodstva da se ide na podjelu zemlje.
Ovaj ovjek lae i nemojte mu vjerovati, ljutito je reagirao Mahmutehaji usred
Muslimovieve prezentacije. On lae, zato to je prije 15 dana govorio sasvim
suprotno. Bez obzira da li je lagao tada ili nas i vas lae sada, u jednoj od tih
situacija je lagao, znai da je najobiniji laov.
Mahmutehaji je znao pozadinu Muslimovieve vojne analize. Njegov
dugogodinji poznanik, a u nekim fazama i prijatelj, Alija Izetbegovi je mjesecima
ve pokuao Mahmutehajia pridobiti za ideju stvaranja muslimanske drave.
Neke od argumenata koje je navodio Izetbegovi, ponavljao je i Muslimovi.
Izetbegoviu je bilo jako stalo da me pridobije za ideju stvaranja muslimanske
drave, sjea se Mahmutehaji. Satima smo razgovarali. Nije imao nikakvog
razumijevanja, niti argumenata koje je mogao staviti na sto u bilo kojoj raspravi, pa
ih braniti, kada je obrazlagao potrebu stvaranja takve drave. Zbog toga se sve vie
to zalaganje pretvaralo u pseudomesijanstvo, pridobijanje slabih, uz njihovu
bezuvjetnu podrku, jer on nikada nije mogao iznijeti razloge kojima bi pravdao taj
svoj zahtjev.
Argumenti protiv takve ideje, smatrao je Mahmutehaji, izmeu ostalog su i to da
stvaranjem nove drave bosanski povijesni identitet zapada u stanje destrukcije i
stvaranja potpuno novog identiteta. Taj novi identitet vie nije identitet bosanskih
Muslimana. Sva vrsta prekida djeluje na kolektivnu svijest poput oka iz kojeg je
pitanje da li e organizam preivjeti.
Izetbegovi je vidio da Mahmutehajia ne moe pridobiti za svoju nakanu, a
Mahmutehaji je vidio da je suvino Izetbegovia ubjeivati u suprotno. On je
meni rekao da ostaje pri svome stavu i da je spreman ukloniti sve ljude koji su mu
smetnja na tome putu, kae Mahmutehaji.
Haris Silajdi, tada ministar vanjskih poslova, pozvao je telefonom Rusmira
Mahmutehajia. Govori kako se trebaju vidjeti i razgovarati o vanoj stvari. Kasno

navee, u prostorijama Preporoda Mahmutehajia sa Silajdiem doekuju Enes

Durakovi i Alija Isakovi, vodei bonjaki intelektualci. Raspored sjedenja Silajdi je u sredini, Durakovi i Isakovi sa jedne i druge strane, a Mahmutehaji
preko puta - kao u drami pokazuje da su Mahmutehajievi dugogodinji prijatelji
politiki preli na Silajdievu stranu. Trebali su posluiti kao potpora onome to e
ministar vanjskih poslova rei.
Moji prijatelji iz zapadne Evrope i svijeta smatraju da je podjela BiH i stvaranje tri
nacionalne drave najbolje i jedino mogue rjeenje, kae Silajdi. U nastavku
dodaje da Srbima treba pustiti da nose svoj, a Hrvati svoj dio Bosne. To je, prema
njegovom miljenju, opcija koju Bonjaci trebaju prihvatiti i legalizirati na
Bonjakom saboru, u emu ih podrava i Zapad.
Ti ne zna ta pria i takva pria znai da su sve nae rtve uzaludne, pristati na
to znai prihvatiti logiku Karadia i Mladia, proglase li Bonjaci svoju nacionalnu
dravu, oni se odvajaju od Bosne i potpisuju svoje samoubistvo, ljutito replicira
Mahmutehaji. Razgovor - polemika traje do zore. Nakon pokuaja obraivanja
Mahmutehajia, Izetbegovi poziva akademika Muhameda Filipovia sa istom
namjerom.
Bez tebe i mene, profesore, ovo ne ide i molim te da doe, a bie onako kako se
ja i ti dogovorimo, kae Izetbegovi pozivajui Filipovia na sastanak.
Taj sastanak je odran kod Izetbegovia i na njemu su, pored Izetbegovia i mene,
bili jo reis Mustafa Ceri, Alija Isakovi ili Enes Durakovi i mislim moj teti Edah
Beirbegovi. Tada sam kazao da ne podravam nikakvu avanturu sa naom
muslimanskom ili bonjakom dravicom i na taj nain legitimiranje podjele BiH,
ispriao je akademik Filipovi. On je svojim sugovornicima rekao kako predstojei
Sabor ima zadatak da rijei pitanje nacionalnog imena i identiteta; mobilie narod
za borbu protiv agresije; kao i da fomulira zadatke svih Bonjaka u tom kontekstu.
Izetbegovi se sloio. Filipovi je napisao Rezoluciju Sabora o nacionalnom imenu
Bonjak.

"
Moji prijatelji iz zapadne Evrope i svijeta smatraju da je podjela BiH i stvaranje
tri nacionalne drave najbolje i jedino mogue rjeenje: Haris Silajdi
Photo: FoNet/Darko Popovi

Naalost, kako se u nas muslimana esto radi iza lea, pokazalo se da oni nisu
odustali od onoga to su zamislili da proglase muslimansku dravu, ispriao je
Filipovi, kojeg e u to uvjeriti predstojei dogaaji.
Filipovi smatra i da je nacionalno ime Bonjak, kojem su se do tada estoko
protivili vjerski autoriteti i vrh SDA, prihvaeno samo u kontekstu planiranog
proglaenja nacionalne drave. Pokazalo se da je nagla izmjena stava uslijedila iz
spoznaje da ne mogu osnovati muslimansku dravu, jer to svijet nee odobriti, ali
da bi svijet, a pogotovo Srbi i Hrvati, kojima je osnivanje takve nakaradne dravice
odgovaralo, odobrio stvaranje bonjake dravice.
U ponedjeljak, u hotelu Holiday Inn pred poetak Sabora novinar efko Hodi
prilazi Rasimu Deliu koji u prvom redu sjedi izmeu Envera Hadihasanovia i
Sulejmana Vranja. Deli nije zadovoljan Hodievim radio-izvjetajima sa ratita iz
Hercegovine, govorei kako on vri direktan prenos bitke.
Nije to bio direktan prenos bitke. Prilog je emitiran nekoliko dana poslije bitke,
objanjava novinar.
Ti prenosi bitku kao fudbalsku utakmicu, a to nije dobro, dodaje Enver
Hadihasanovi. Nezadovoljstvo nainom izvjetavanja, a zapravo samom
sadrinom izvjetaja iz Hercegovine su iskazali Osman Brka i bezbjednjak Fikret
Muslimovi. Prema Muslimovievim vojnim procjenama prilagoenim novim
politikim eljama, ARBiH je mogla samo gubiti.
Bilo je planirano da se na Saboru izglasa rasputanje bosanske skuptine i
proglaenje bonjake, usvoji Ustav, koji je ve bio napisan, a Alija Izetbegovi
izabere za prvog i doivotnog predsjednika. Bilo je predvieno i objelodanjivanje
postojanja bonjake slube bezbjednosti, kae tadanji naelnik CSB-a Munir
Alibabi.
Na Sabor je doao i Hakija Meholji, predsjednik SDP-a Srebrenica. Poziv je
doao od predsjednika Izetbegovia. Mi smo na sastanku Ratnog predsjednitva
opine odredili delegaciju koja e ii u Sarajevo. Odmah smo imali neku slutnju da
e se tu rjeavati krupne stvari, jer prvi put izlazimo iz Srebrenice i obezbjeuje
nam se prevoz sa dva helikoptera. Kako to da je nama siguran izlaz, a za sve
vrijeme otkako smo postali demilitarizovana zona, nije nam mogla doi nijedna
civilna, ni vojna delegacija. Bilo je predvieno da ide i Naser Ori, ali on nije elio
ii. Sa aerodroma su nas transporterima dovezli pred Holiday Inn... Tu nas je
primio predsjednik Izetbegovi i odmah nakon pozdrava pitao: ta vi mislite o
zamjeni Srebrenice za Vogou?
Jedno vrijeme vlada tiina, a onda se Meholji javlja za rije: Predsjednie, ako ste
nas zvali na gotovu stvar, onda to niste trebali raditi, jer se valja vratiti pred narod...
Izetbegovi odgovara: Znate, meni je Clinton nudio u aprilu 93. da etnike snage
uu u Srebrenicu, izvre pokolj pet hiljada Muslimana i tada e biti vojna
intervencija.
Srebrenika delegacija je bila sastavljena od devet ljudi. Svi su zanijemili. Poto je
u istom momentu u sali najavljen poetak Sabora, Izetbegovi je uao da najavi
goste iz Srebrenice koji su doekani burnim aplauzom, kao heroji.
Alija Isakovi je otvorio Sabor. Govorio je sputene glave, gledajui u papire ispred
sebe. U toj gesti nije bilo trijumfalizma. Bio je lijep ovjek i izgledao je kao junak
grke tragedije, Sokrat koji treba popiti otrov. Situaciju je on sam opisao kao Sudnji
dan, s tom razlikom to Bonjaci raun polau sebi i onima koji e ih naslijediti. Tu
na Saboru su okupljeni ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; svi jednaki, bez

regionalnih i stranakih podjela, bez surevnjivosti i suparnikih nakana; objanjavao

je i najavio da nita nee biti onakvim kakvim bijae. Mora se ispoetka. isto i
jasno kao sama priroda, bez licemjerja.
Ovaj in u kojem stojim pred vama, imenovat u samo odgovornim, rekao je
Isakovi, Mi nismo u prilici da biramo izmeu dva dobra, ve izmeu tri zla. Ova
odgovornost podrazumijeva dalekosene posljedice i one posljedice koje mogu biti
neposredne. Mi smo u ratu. Mi smo oi u oi s grubom stvarnou i moja osobna
pojava na ovom mjestu samo je rezultat te stvarnosti, a ne linih sklonosti,
opredjeljenja ili namjera.

"
Vi kopate ivu dravu za koju ljudi jo uvijek ginu, vi ste obine izdajice i
nemate pravo to initi: Poruka Muhameda Filipovia
Photo: Stock

Nakon skiciranja gibanja na Balkanu, koja su meu Bonjacima razvila pogubna

svojstva koja iznutra rastau vlastito tijelo i duu, Isakovi je pred sluaoce
podastro krajnosti koje je iznjedrila bonjaka historija. Tako je u praskozorje
mogue bosanske autonomake slobode iskoraio mladi Husein Gradaevi, ali i
ostarjeli Ali-paa Rizvanbegovi, u austrijskim okupacijskim nedoumicama
pojavljuje se umni muftija Karabeg i razularena mostarska svjetina, razboriti
Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak i smutljivi Hadi Lojo, tzv. mehkii i tzv. tvrdii,
Gajret, ali i Narodna uzdanica, latinica i irilica, asni reis auevi i konzervativna
ulema, senilni doglavnik Adem-aga Mei u Zagrebu i zaneseni srboljub Mustafa
Mulali u Drainu etnikom tabu, dalekovidi i usamljeni Husein ii, graanski
liberal s ustavnim prijedlogom o Bonjacima u prvoj Saveznoj skuptini Federativne
Jugoslavije i utogljeni mostarski ekavac Avdo Humo, Mak Dizdar kao hrvatski
knjievnik i njegov brat Hamid - kao srpski knjievnik na Katedri za suvremenu

hrvatsku knjievnost u Zagrebu, i drugdje, Mea Selimovi, lan SANU-a, i Alija

Nametak, lan JAZU-a, potom Hamdija Pozderac i Alija Izetbegovi, raskol SDA i
MBO, koji je onemoguio veliku politiku pobjedu naem narodu na prvim
slobodnim izborima, Islamski centar u Zagrebu sa svojim programom i centralne
islamske ustanove u Sarajevu, potom Fikret i Alija, Juka kao vid lokalne samovolje i
Vrhovna komanda Armije BiH u ratu, bjeanje rektora Univerziteta u stranu zemlju, i
mali ljudi s periferije - veliki heroji i ehidi, novi naibu-reis i paralelna paralizatorska
antireisovska struja, Vlada u Sarajevu i Vlada spasa u Ljubljani, bljedunjavi SDAovski gradonaelnici u Hercegovini, Muslimani bojovnici HVO-a i Muslimani logorai
HVO-a, autonomake feudalne pretenzije Fikreta Abdia u Cazinskoj krajini i
sudbina Bosne i Hercegovine.
Kljuna pouka i poruka zato jeste: Zapreavanje vlastite odbrane narodu i
podravanjem svojevrsnog krstakog rata protiv nas, Zapad je uinio zloslutan
presedan. Velike sile i Savjet sigurnosti objektivno su sauesnici ovog genocida.
Time ovo nee biti posljednji evropski mrak. Poslije zlodjela nad nama, poslije
upeatljivih doivljaja tih zlodjela, niko na svijetu nije nevin. Nema ni jedne nae
smrti koja nije s nekim podijeljena. Koliina nae nevine krvi dostojna je pomjeranja
ustaljenih pojmova o vremenu u kojem se ovaj svijet nalazi. Ono to se dogada u
enevi - to je prisila. I trojna podjela Bosne i Hercegovine je komijska i
meunarodna prisila. To je, konano, gruba realnost kojoj se moramo to prije
priviknuti, mimo svoje volje i zato s manje emocija i s vie razboritosti.
Isakoviev govor je propraen dugim aplauzom, ali njegova kljuna poruka nije
naila na prijem. Mnogo ljudi, uope, nije znalo pozadinu deavanja. Govornici su
jedan za drugim odbacivali plan. Zbog neoekivanog razvoja situacije Izetbegovi
poziva najvie dravno vodstvo na odvojeni sastanak.
U podrum hotela Holiday Inn odlaze: Izetbegovi, Silajdi, Gani, Irfan
Ljubijanki. Rusmir Mahmutehaji se probija kroz kuhinje, jer je i on pozvan na
sastanak. U podrumu Silajdi ponovo objanjava neophodnost prihvatanja plana.
Irfan Ljubijanki se slae. Hvala Bogu da i mi Muslimani imamo svoju dravu. Meni
je drago i zbog moje djece koja e moi slobodno ivjeti u svojoj dravi, kae
Ljubijanki. Mahmutehaji replicira da Bosna mora opstati, jer bez nje nema ni
Bonjaka. Ilustrovao je to primjerom naina kako su vrena pokrtavanja tokom
Drugog svjetskog rata. Onima koji su pokrtavani je govoreno da im se dua ne
moe spasiti, ali tijelo moe, a zatim su ubijani. Odvajanje Bonjaka od Bosne je
odvajanje due od tijela, a to znai smrt.
Situacija je, kae on, odbrana Bosne ili smrt. Kakva god je perspektiva te
odbrane, ona je neto to nudi nadu, to titi ljudsko dostojanstvo. Ako postoji dio
Bosne gdje se ljudi nisu branili, a preivjeli su, nisu poklani i silovani, onda bi se
moglo rei da nisam u pravu.
Izetbegovi gnjevno odgovara: Nije Bosna nikakav kumir kome se treba klanjati.
Za vjernike je ova izjava imala posebnu teinu, jer islam ne dozvoljava klanjanje
kumirima (idolima). Mahmutehaji pita zato se ne pozovu i ostali uesnici Sabora,
predstavnici drugih stranaka, da se uje ta oni misle, kao to su Selim Belagi ili
Muhamed Filipovi.
U tom momentu akademik Filipovi ulazi sam, jer je traei Saliha Bureka nabasao
na skup. Uao je usred sastanka, Uhvativi potene Muslimane in flagranti na
djelu razbijanja BiH, kako je kasnije opisao. Uspijeva uhvatiti dio Silajdievog

izlaganja i s nogu iznervirano govori: Vi kopate ivu dravu za koju ljudi jo uvijek
ginu, vi ste obine izdajice i nemate pravo to initi.
Odlazi preko vrata, zajapuren od bijesa. Mahmutehaji mu dobacuje: Ne idite
odavde, profesore, ima nas jo koji mislimo kao Vi. Ali, Filipovi ga ne uje. Ve je
na putu prema Nezavisnom radiju 99 da preko njegovog direktora Adila
Kulenovia, kako je rekao, obavijesti narod o zavjeri koja je u toku.

"Tigar-Sloboda 94" (19)

Veliina slova: "

"

"
Cazinska krajina: Nesueno carstvo Fikreta Abdia
Hamdija Abdi Tigar, komandant 502. slavne brdske brigade Tigrovi iz Bihaa je
od januara 1994., kada ga je komandant 5. korpusa ARBiH Atif Dudakovi formalno
smijenio i demobilizirao, pripreman da bude ubaen u tab vojske AP Zapadna
Bosna. Hamdija Abdi koji je prije rata u Bihau bio vlasnik kafia, diskoteke i firme
za proizvodnju graevinskog materijala ponovo je postao civil. Ovaj put je pretvoren
u vercera i kriminalca.
irila se pria kako je spreman sve uraditi za novac. Kako je, inae, u Krajini bio
poznat kao estoki momak sa ulice, njegov novi imid nije izgledao neuvjerljiv. Plan
o ubacivanju Hamdije Abdia u tab vojske autonomije, komanda 5. korpusa je
nazvala Tigar-Sloboda 94, kao odgovor na plan o zauzimanju Bihaa koji su
zajedno napravili tab srpske i vojske autonomije, a zvao se Sloboda 94.
Za plan Sloboda 94 su znali su lider bosanskih Srba Radovan Karadi, lider Srba
iz Kninske krajine Milan Marti i Fikret Abdi. Iz srpskog taba u Kninu, za operaciju
su bili zadueni pukovnici Veso Kozomara i Predrag Smiljani, potpukovnik Damjan
Prli i kapetan I klase Branko ui.

Hamdija Abdi, na osnovu dogovora sa komandantom 5. korpusa Atifom

Dudakoviem, odlazi u Veliku Kladuu gdje se u tabu vojske autonomije sastaje sa
Fikretom Abdiem 2. jula 1994. Sjeo sam sa Fikretom, okolo su bili ovi njegovi,
popili smo po whiskey, ja malo vie nego ostali i izloio sam mu plan, sjea se
Hamdija Abdi. Raalovani komandant Tigrova je traio novac i oruje
objanjavajui da ga vie ne zanima patriotizam i cjelovita i meunarodno priznata
BiH. Predoio je da uz sebe ima 100 pripadnika Tigrova spremnih da na njegov
mig sve uine, oko 2000 pobunjenika iz raznih jedinica 5. korpusa i graana kojima
je dosadila tortura sarajevske vlasti.
Predloio je da Fikret naorua nezadovoljnike koji e se nakon to dobiju dovoljno
naoruanja, iznutra obraunati sa Petim korpusom nakon ega e u Biha moi ui
vojska autonomije i sam Fikret Abdi. Fikretu Abdiu se prijedlog uinio savrenim.
Prihvatio ga je.
Ja sam od Fikreta odmah uzeo 200 hiljada maraka, kae Hamdija Abdi, To je
bila prva rata koju mi je dao da imam za svoje line trokove.
Fikret Abdi ve 4. jula u Biha alje prve koliine oruja i municije, transportovanih
iz magacina u Korenici. Naredna tri dana stizale su nove poiljke oruja, municije,
opreme, hrane i goriva preko kontrolnog punkta UNPROFOR-a na Izaiu.
Pripadnici Poljskog bataljona iz sastava UN-a bili su zadueni da nita ne
registruju, ve samo da diu rampe. Isti oni koji su do tada sprjeavali dostavljanje
oruja za ARBiH, sada su mirili na isporuke oruja navodnim pobunjenicima.
Tokom tri dana u Biha je stiglo 1.200 puaka, snajpera i tekih mitraljeza, 200.000
metaka, 200 komada protivoklopnih borbenih kompleta, 20 motorola, nekoliko
minobacaa, 200 novih uniformi, 4 teretna vozila i mnogo hrane. Kada budu
dovoljno logistiki obezbjeeni navodni pobunjenici su trebali poeti pobunu.
Sedmog jula, u pola est, ujutro, Biha su poele potresati snane detonacije.
Prolamala se rafalna pucnjava. Emitiraju se lane vijesti o upadu terorista i ulinim
borbama, a preko lokalnog radija je stanovnitvo zamoljeno da ne izlazi iz kua, jer
5. korpus ima dovoljno snage da se sam obrauna sa pobunjenicima. Pravljena je
neka kombinacija prekida radio-programa zbog navodnog gubljenja signala, a onda
emitiranja dramatinih vijesti, kae tadanji urednik radija Nijaz Glumac koji je
imao svoju ulogu u operaciji Tigar Sloboda.
Unutar grada su zapaljene automobilske gume kako bi, posmatrano sa okolnih
brda, izgledalo da se u Bihau vode uline borbe. Mi smo u programu govorili kako
sa prozora vidimo da Biha gori, sjea se Glumac. Jedinice 5.korpusa su na
imaginarnom terenu pobune izvodile fiktivne borbe, pucajui manevarskom
municijom i aktivirajui zaostale srpske granate ije su detonacije potresale Biha.

"
Abdiev "ubica": Hamdija Abdi, Tigar
Photo: Stock

U poslijepodnevnim satima 9. jula u Izai, nadomak Bihaa stie ekipa srpske TV

iz Knina kako bi snimila oslobaanje teritorija. U Kninu se ve slavilo. urei da
to prije objave ekskluzivne vijesti na programima srpskih radio-stanica su poeli
emitirati informacije kako se ozloglaeni general muslimanske vojske Atif
Dudakovi predao vlastima u Kninu i da se Fikret Abdi priprema da ue u Biha,
planirani glavni grad Autonomne pokrajine Zapadna Bosna.
U smiraj istog dana, spreman je, kako se pretpostavljalo, konani udar i zauzimanje
Bihaa od strane pripadnika vojske autonomije i srpskih snaga. Za komandu 5.
korpusa je to bio znak da se operacija Tigar-Sloboda mora privoditi kraju. Prema
nareenju generala Dudakovia, komandant navodnih pobunjenika, Hamdija Abdi
nareuje hapenje petolane ekipe koja je iz Velike Kladue i Knina stigla u Izai
da nadgleda finalnu akciju oslobaanja Bihaa. Tada je postalo jasno da je sve
skupa bio veliki blef.
U studio radija Velika Kladua stigao je i sam Fikret Abdi koji je ponavljao: Riba 1,
Riba 2, Riba 3 postupi po nareenju. Odgovora nije bilo.
Avgusta 1994. snage Petog korpusa ARBiH su umarirale u Veliku Kladuu, a
Fikret Abdi se povlai u Hrvatsku. Ipak, Abdi se ubrzo vraa u Veliku Kladuu uz
pomo srpskih snaga iz Kninske krajine, nakon ega proglaava Zapadnu Bosnu
koja je bila mrtvoroena republika. Podravan od Hrvatske do momenta kada je
njegovo postojanje slabilo Izetbegovia, poslije stvaranja Federacije BiH u
hrvatskim medijima je zapoela demonizacija njegove linosti.
U Zagrebu je, od ovjeka blistave politike budunosti, prekrten u ovjeka mrane
prolosti. Fotografije i televizijski snimci Abdia koji je do tada bio povlatena
zvijezda HRT-a i openito pozitivni bonjaki junak hrvatske javnosti, zamijenjeni su
snimcima njegovih susreta sa Milanom Martiem, to je preko noi europskog
Muslimana i dokazanog hrvatskog prijatelja dovelo na strani stub srama. Postao
je glineni golub medija, predmet poniavanja i vrijeanja. Razumni politiar i
legitimni muslimanski predstavnik postao je velikokladuki kum i ratni zloinac.

Neke epitete su pravdali autoritativni izvjetaji, kao to je izvjetaj Tadeusza

Mazowieckoga o postojanju logora u Abdievoj bescarinskoj zoni u kojima su se
nalazili zarobljeni pripadnici Petog korpusa ARBiH i protivnici autonomije.
U Sarajevu stigmatiziran kao izdajnik, za svoje pristalice Fikret Abdi i dalje spada u
trojstvo historijskih, legendarnih junaka Cazinske krajine koje uz njega jo ine
Mujo Hrnjica i komandant odbrane Krajine od svih i svakoga u Drugom svjetskom
ratu Huska Miljkovi. I Abdi je kao svojevremeno Miljkovi (koji je poginuo u
zasjedi koju su napravili njegovi bivi prijatelji) vodio svoj rat na zatiti bonjakog
stanovnitva Krajine, u kojem je suraivao sa svima. Nesueni predsjednik
nesuene drave Zapadna Bosna je izricanjem dugogodinje zatvorske kazne u
Hrvatskoj, takoer, ubijen od dojueranjih saveznika.

Mladiev dan (20)

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Krmei general ubica: Ratko Mladi
Srpske snage su zauzele Srebrenicu 11. jula 1995. godine, dan uoi Petrovdana. U
Skelanima, malom mjestu uz Drinu, Petrovdan je crkvena slava. Okupili su se brojni
gosti. Poslije slube u crkvi i zajednikog ruka u motelu pored Drine, gostima je
ponueno da posjete upravo osloboenu srpsku Srebrenicu. Oni koji su prihvatili
poziv zatekli su u Srebrenici euforinu vojsku, izbezumljene civile i mrtva tijela
razbacana po ulicima. Domaini su im ponudili da broje mrtve Muslimane.
Komandant Drinskog korpusa general Radislav Krsti je tokom procesa u Haagu
rekao da su nareenje za smaknua zarobljenih mukaraca dali komandant vojske
general Ratko Mladi, naelnik bezbjednosti Generaltaba pukovnik Ljubomir
Beara i naelnik bezbjednosti Drinskog korpusa pukovnik Vujadin Popovi. Mladi

je rukovodio ukrcavanjem ljudi na vozila, a starjeine i vojnici iz njegovog

obezbjeenja i bataljona vojne policije 65. zatitnog motorizovanog puka su izvlaili
mukarce iz autobusa nakon ega je vrena bezbjedonosna obrada tih ljudi od
strane naelnika uprave bezbjednosti i starjeina iz slube bezbjednosti.
Neposredni izvrioci masovnih smaknua, po Krstievom svjedoenju, bili su
pripadnici bataljona vojne policije 65. zatitnog motorizovanog puka kojim je
rukovodio major Zoran Malini i vojnici 10. diverzantskog odreda iji je komandir bio
porunik Milorad Pelemi. Obje jedinice su pripadale Glavnom tabu VRS i u ratu
bile zaduene za bezbjednost generala Mladia.
Prva saznanja o 10. diverzantskom odredu prikupljena su od biveg pripadnika ove
jedinice Draena Erdemovia koji je svjedoio u Hagu da su vojnici iz njegovog
odreda 16. jula na farmi Pilica kod Srebrenice pogubili vie od hiljadu Bonjaka.
Deseti diverzantski odred je bio mjeovitog nacionalnog sastava i kao takav
namijenjen za najzahtjevnije borbene zadatke. Bili su plaeni bolje od ostalih
vojnika srpske vojske. Mladi je smatrao da su vojnici iz mijeanih brakova, kakvi
su bili u ovom odredu, imali potrebu da dokau svoju lojalnost pa su bili posluniji u
izvravanju nareenja. Nareenja smo primali direktno od Mladia preko njegovog
autanta majora Dragomira Peanca. Kada bi nam davao zadatke, Mladi nas je
zvao kod sebe u Crnu Rijeku, ali nas nije mogao dugo trpiti jer smo se raskalano
ponaali, a kod njega je bila eljezna disciplina, kao da si u JNA, kae bivi
Erdemoviev saborac koji je svoju ispovjest uslovio sakrivanjem identiteta.
Potvruje da je naredba za smaknua u Srebrenici dola iz Generaltaba. Major
Peanac je rekao mojima u odredu da e za svakog ubijenog zarobljenika platiti 4
marke, a za zakucavanje (pucanj u potiljak) 5 maraka i po kilogram zlata po
zavretku posla... Meutim, prevareni su, nikada im nije isplatio novac i zlato. Neto
zlata su sami oteli od zarobljenika. Odakle meni te pare, odgovara Peanac na
upit o tome dodajui da je Miloevi tada zatvorio sve finansijske tokove Republici
Srpskoj. Nonalantno dodaje da ne brine zbog onoga to priaju o njemu jer se
osjea sigurno u Srbiji.
Pripadnici 10. diverzantskog odreda su do 1998. godine obezbjeivali Mladia za
mjesenu platu od 300 maraka, a kasnije su preivljavali borei se kao plaenici po
svjetskim ratitima od Zaira do Iraka. Kada su rijetki preivjeli Srebreniani iznijeli u
javnost prve informacije o masovnim egzekucijama oko Srebrenice svjedoei da
su na licu mjesta vidjeli i komandanta VRS generala Mladia, meunarodna
zajednica vie nije mogla okretati glavu od njegovih zloina. Iz krugova evropskih
pregovaraa bosanskim Srbima je poslata jasna poruka: Naite sebi novog
generala, ovoga vie neemo da vidimo.

"
Ponos SPC:Teoretiar i praktiar u senci Patrijarha
Photo: Stock

Karadi i Miloevi su pourili da se distanciraju od njega. Sukob Mladia i

Karadia sa manjim ili veim intenzitetom bio je prisutan tokom svih ratnih godina.
Mladi je mislio da je heroj, nikoga nije sluao, iao je megafonom po ratitu i pitao
ko je za njega, a ko za Karadia. Na skuptini u Sanskom Mostu u proljee 1995.
trebalo je doi do vojnog udara, sve je bilo pripremljeno i mi smo to znali, ali je
Mladi u zadnjem momentu povukao runu konicu, tvrdi nekadanji ef
Karadieve obavjetajne slube Tajfun Branko Rati.
Mladi nije znao da li da slua Miloevia, svoga kuma generala Momila Periia
ili svog vrhovnog komandanta. Odustavi od vojnog udara Mladi je priutio sebi
zadovoljstvo da udari Karadia to mu ovaj nikada nije oprostio.
Po nalogu predsjednika policija je budno pratila svaki korak komandanta i njegovih
najbliih saradnika. Drao sam ga na oku jer su on i grupa ljudi oko njega
predstavljali stalnu pretnju da e izvriti vojni udar. Zavrnica je trebala da bude
1995. godine u Banja Luci, a plan je bio da se pobije kompletno politiko i policijsko
rukovodstvo, kae Tomislav Kova koji je u vrijeme zauzimanja Srebrenice bio
zamjenik ministra policije.
Bio je to obraun Karadia i Mladia ko e preuzeti vlast. Situacija je bila na
granici graanskog rata. U to doba pozvao me Radovan i zatraio da poaljem
dvije specijalne jedinice u Srebrenicu. Kada sam pitao zato e tamo, kazao mi je
laki su zadaci, tamo je general Krsti, samo je bitno da se pojave. Trebalo je
predstaviti da su Srebrenicu osvojile zajedno oruane snage Republike Srpske jer
se Karadi plaio da e Mladi politiki ojaati i izbiti kao vrhovni komandant.
Karadi je kasnije, perui ruke od srebrenikog masakra, tvrdio da nad Mladiem i
njegovim generalima tada nije imao nikakav uticaj. Ubrzo nakon zauzimanja
Srebrenice, 4. augusta 1995. godine, smijenio je Mladia formalno ga postavivi za
svoga savjetnika. Uvrijeeni general je proglasio Karadievu odluku neustavnom i
nelegalnom. Kolegij komandanata Generaltaba je odbio, a skuptinski poslanici
jednoglasno podrali smjenu komandanta. Mladi me mora sluati jer sam ja
vrhovni komandant, govorio je Karadi. Ali Mladievi izaslanici generali Zdravko

Tolimir i Milan Gvero su pred poslanicima proitali pismo 18 generala i napustili

sjednicu.
Karadi je bio prinuen povui odluku. Zbog velikog nezadovoljstva u vojnim
redovima, objasnio je saradnicima. Ustvari, zbog posredovanja Dobrice osia koji
je Karadiu napisao pismo u kojem je citirao rijei amerikog predsjednika
Washingtona generalu Lafajetu: Generale, ako danas ne budemo zajedno, sutra
emo visiti odvojeno.
U odnosu snaga, Mladi je uz sebe imao sve generale i veinu komandanata, a
inilo se i bezrezervnu podrku Beograda. Neposredno pred odravanje mirovnih
pregovora u Dejtonu u amerikim novinama su objavljeni izvjetaji UN-a i amerike
obavjetajne slube o likvidaciji vie hiljada srebrenikih Bonjaka iji su ostaci u
nekoliko masovnih grobnica. Izaslanik za Balkan Richard Holbrooke je 31. oktobra
1995. za TV mreu NBC izjavio: Znali smo (za Srebrenicu) od samog poetka.
Htjeli smo da ih bombardujemo iz vazduha, ali nismo mogli jer su holandski vojnici
bili tamo u ulozi talaca... Od sredine augusta sreli smo se sa predsjednikom
Miloeviem oko dvadeset puta i rekao bih da sam barem u petnaest susreta,
ukljuujui i prvi, stavljao na dnevni red sluaj Srebrenice. Miloevi je govorio da je
bio protiv napada na Srebrenicu, da nije znao ta se dogaa i nije znao za
zvjerstva.
Holbrooke je odgovornim proglasio generala Mladia dok je Miloevia nazvao
kljunom linosti za stvaranje mira u regionu. Potpisivanje Dejtonskog sporazuma
Karadi i Mladi su gledali zajedno. Na slavi kod Radovana, bio je Aranelovdan,
okupili su se roaci i prijatelji. Mladi je donio jabuku po starom srpskom obiaju.
Obojica su ve bila na potjernicama Hakog tribunala, optueni za ratne zloine u
BiH i genocid u Srebrenici.
Prvih postratnih godina Mladi je jo uvijek ivio u Han Pijesku. U novembru 1996.
njegovi vojnici su uhapsili nekoliko srpskih poslanika i ministara koje je Mladi
natjerao da jedu krmenadle govorei kako su ministri lopovi koji su ga prisilili da dri
svinje. Sebe je zvao krmeim generalom rekavi da ga je tako nazvao Karadi,
ispriao je jedan od Mladievih zatvorenika, tadanji ministar odbrane Milan
Ninkovi.
Tek naredne godine preselio se u Beograd. Doivio je dva modana udara. U Han
Pijesku je boravio povremeno, tamo je i dalje drao farmu svinja i konice sa
pelama. Njegovi najblii saradnici i prije nego to ih je pred Tribunalom prozvao
general Krsti takoe su preselili u Srbiju.

pijun koji je volio Srebrenicu

(21)

"
Hana Rizvanovi je 11. jula leala nasred puta, paralizirana nakon sinovljeve
pogibije, nesposobna za bijeg. Pored puta ubie jednu enu ko maku i okupie
se oko mene. Kako se preziva?, pita me etnik, vidim zovu ga Blagojevi.
"Rizvanovi."
ta ti je Nurif?
"Sin."
Daba su tvog Nurifa ubili. Da ga nisu ubili, bolje bi proli i vi i mi. Ali, zapamti,
tamo gdje su tvog Nurifa ubili za 24 sata e njih 5000 pod zemlju lei.
Meu pet hiljada srebrenikih mukaraca se nalazio i Huso, drugi sin Hane
Rizvanovi. Blagojevi e prije odlaska jo rei: Tvog su Nurifa ubili samo da ne bi
bio komandant Drinske doline, pokazujui okolo rukom, pokretom koji je obuhvatao
pola nebeskog svoda. Daba su ga ubili..., ponavljao je, udaljavajui se.
Nurif Rizvanovi je u Srebrenicu stigao poetkom maja 1992. Njegov dolazak
izaziva razumljivo podozrenje i sumnju. Teorije izdaje su bile konstanta na
bonjakoj strani. Za sada je tajna je li jo uvijek radio za neku od obavjetajnih
slubi i onda kada je na funkciji komandanta 16. istonobosanske muslimanske
brigade ubijen kao pas u novembru 1992. na putu iz Srebrenice u Tuzlu, kako
kae njegova majka Hana. Izumirao je 10-15 minuta, sjea se ona, ubijeena da
su ga srebreniki momci ubili samo da ne bi bio komandant Drinske doline.
Dugo se o njemu prialo kao o nekom filmskom heroju koji se u zadimljenim
egzotinim barovima, ravnoduan prema svom ivotu, dakle otvoren za svaki rizik,
susree sa bjelosvjetskim teroristima, bludnim enama i anarhistima. Legende o
njegovim razgovorima sa najpoznatijim svjetskim teroristom Iliem Sanezom
zvanim Karlos ili akal, akcijama, hapenjima i spektakularnim bijegovima stizale
su svugdje prije njega.
KOS je Rizvanoviev rad za Nijemce otkrio polovinom 80-ih godina na sluaju
prodavanja nacrta za tenkove koje je JNA tek trebala poeti proizvoditi. Uhapen i
osuen na viegodinju robiju, sam je sebe nazvao Crveni Dems Bond. Njegova
supruga Dragica Rizvanovi nerado se sjea tekstova pisanih o muu i misli da je u
njima Nurif prikazan u loem svjetlu. On takav nije bio, kae.

Obavjetajnu slubu Jugoslavije je stvarala Kominterna. Obavjetajac sa svojim

poslom ne prestaje raditi na dan hapenja, penzije, uklanjanja. On radi posao kako
je nauio i odan je onome ko mu je bio prvi poslodavac, rekao je Rizvanovi u
svojoj ispovijesti slovenskim novinarima Svetlani Vasovi i Igoru Mekini. Njima je
dao svoju ivotnu priu snimljenu na kasete, kako bi bila objavljena u sluaju da mu
se neto dogodi. Matao je o autobiografskoj knjizi koja bi se zvala Crveni Dems
Bond.
Roen u Glogovom kod Bratunca 7. juna 1949., zavrava srednju vojnu kolu u
Sarajevu, Viu tehniku kolu u Zagrebu i postaje oficir JNA. Imao je siromano
djetinjstvo. Prvi susret sa vojskom datira iz 1965. kada je vidio oficira koji je
odluivao hoe li uopte moi ii na konkurs za vojnu kolu.
Oficira je gledao kao boanstvo. U sarajevskoj kasarni Maral Tito prvi put vidi pravi
krevet, gvozdenu kaiku i misli da konano poinje ivjeti ivot kojim su djeca
komunizma ve ivjela. Nakon kolovanja Rizvanovi uspijeva da se rijei vojske
koja mu ne odgovara zbog eline discipline. Od 1982. poinje raditi na eljeznici u
Sloveniji, kada mu se predstavlja osoba sa imenom Ljubia Vasi. Vasi mu nudi
zanimljiv posao u Rimu. Rizvanovi prije putovanja odlazi u Dravnu bezbednost u
Novom Mestu kako bi prijavio put to je bila obaveza svih aktivnih ili demobilisanih
vojnih lica.
Trae mu izvjetaj nakon povratka sa putovanja. U Italiji je predstavljen Umbertu
Marsiji koji mu nudi da po Jugoslaviji dila falsifikovani novac. On uzima novac, ali
nakon povratka priu prijavljuje Dravnoj bezbednosti gdje trae da nastavi igru.
Igra postaje etverostruka jer, vremenom, Rizvanovi poinje raditi za talijansku,
BND - njemaku i KOS - jugoslovensku obavjetajnu slubu. Bio je ubaen i u
italijansku mafiju. Tek kasnije saznaje da su mafijaki bosovi znali za njegovu
dvojnu igru, ali su postupili po svom kodeksu: Rico, zlatni prsten, kako su ga zvali,
jeste opasan, kao policajac jeste ubaen u nae redove, greka je naa i neemo
ga ubiti, tek paljivo pratiti.
Njegova pria zato ga je jugoslovenska sluba uhapsila 1987. na graninom
prelazu u Gornjoj Rodgoni razlikuje se od prie visokih oficira KOS-a. Oni kau da
je Rizvanovi BND-u prodao nacrte za tenkove koje je JNA tek trebala poeti
proizvoditi, Rizvanovi je tvrdio drugaije. Prema njegovoj verziji, u Ljubljani je
predao izvjetaj ovjeku pod imenom Boris. Izvjetaj je, navodno, govorio o
poznanstvu slovenakog politiara Staneta Dolanca sa Palestincom Abu Nidalom
za kojim je raspisana meunarodna potjernica zbog terorizma; njegovim fabrikama
u inostranstvu i slino. Nije znao da je materijal dao pravo u ruke Dolanevog sina.
Kada je pritvoren, Rizvanoviu je najprije prijetila smrtna kazna, a potom 20 godina
robije. Tokom velike afere je pritvoreno 56 civila i 36 oficira JNA. Proces je voen
pod oznakom strogo povjerljivo i nosio obiljeja dravne tajne. Osuen na sedam
godina robije, Rizvanovi je odleao samo tri i po godine. Branio se time da je rtva
sukoba DB-a i KOS-a, politikih intriga i sujeta. Nakon izlaska iz zatvora 1990.,
formalno odstranjen sa svih dunosti, ivio je u Novom Mestu u Sloveniji. U
Sarajevo je stigao 1990. i nanovo se vraao boravei po jedan ili dva dana.
Sekretarica u preduzeu ipad je prekucavala njegove Memoare. Ujedno ga je
povezala sa odreenim brojem ljudi sa prostora Livna i Glamoa koji su radili na
pripremama za odbranu BiH.

"

Photo: Wikipedia

Sarajevski policajci, u dvostrukoj igri praenja, su pratili rad 100 jugoslovenskih

inspektora pristiglih u Bosnu pod firmom pomoi bosanskim kadrovima. Iz tog
perioda je zabiljeeno da je Rizvanovi kontaktirao sa saveznim kadrom Vladom
Jastratijeviem, koji je stigao u ekipi sa Seadom Rekiem i bio zaduen da pokriva
sarajevsku opinu Centar. Izuzev injenice da su se sretali u Holiday Innu, gdje je
Jastratijevi bio smjeten, sadraj razgovora je ostao nepoznanica.
Rizvanovi je 1990. u rodnom Bratuncu pokrenuo inicijativu za formiranje
Muslimanskog nacionalnog vijea. Upoznao sam ga im je doao. Bio je opasno
lucidan, ali izbjegavao sam neke prisnije kontakte, jer su vremena bila takva da
sam se svakog morao uvati, kae Ibran Mustafi koji je osnovao SDA u
Srebrenici. Niste mogli znati ta ko radi i iz kojih motiva, zbog toga sam bio na
distanci.
Sve do poetka rata Rizvanovi u Sloveniji radi na prikupljanju oruja za Bosnu.
Okupio je 140 ljudi i zajedno su se preko hrvatskih teritorija uputili prema Bosni. U
Konjevi Polje je stigao sa 450 ljudi, jer su im se usput prikljuivali novi dobrovoljci.
to si doao?, pitala ga je majka.
Doao sam da zagradim grob svog oca, odgovorio je.
Njegov otac je poginuo u Srebrenici 9. maja 1992.
Nema ga, sine, nema niijeg groba, nizata se ne zna.
Isto pitanje, drugaijim tonom, postavio je komandant odbrane Srebrenice Naser
Ori. Pokuat u pomoi koliko mogu, odgovorio je.
Hajka je poela iznenada, krajem novembra 1992. Mitingu u Konjevi Polju na
kojem je oko 2000 okupljenih ljudi pozivalo na lin Nurifa Rizvanovia, pridruivali
su se ljudi rukovoeni razliitim motivima, ali ubijeeni da je on kriv za sve njihove
patnje. Optuen je da je prodao Kamenicu Srbima i da je pucao na minaret
tamonje damije. Izveli su ga u masu samo u donjem veu, valjda da ponienje
bude potpuno. Nareeno je da ga ubiju, a naredbodavac je, naravno, u to vrijeme
bio na drugom mjestu, sjea se Ibran Mustafi.
im sam vidio Nasera, pitao sam: Gdje je Nurif? Odgovorio je: Otiao je u
Gorade. Ta reenica je znaila da je mrtav, kae Mustafi. Tada je ubijena jedna

divna djevojka, Suada. Kada su je ubijali, smijali su se govorei, pogibe i Nurifova

ena. A ona se samo druila s njim, sjea se Hana Rizvanovi.
Pad Srebrenice 1995. godine Hana Rizvanovi je doekala leei nasred puta,
paralizirana nakon sinovljeve pogibije, nesposobna za bijeg. Bila je jedna od hiljadu
majki koje su u Srebrenici ostavile svoje najdrae. Bila je jedna od stotine hiljada
stanovnika BiH ije je ivote rat pretvorio u priu.

Potraga za Radovanom (22)

Pie: Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Traim Karadia, kratko je izustila novinarka britanskog lista Guardian
Maggie O Kane gledajui me preko stola u sarajevskom hotelu Bosna. Bez
uvoda, u prvoj minuti objasnila je razlog naeg susreta. Na krilu je drala moj tekst
iz Slobodne Bosne, a u ruci prevod na engleskom jeziku ispisan zabiljekama.
Strane novinare koji su me opsjedali takvim zahtjevima odbijala sam ne elei
gubiti vrijeme na objanjenja zato je to utopistiki poduhvat, za potrebe njihovog
teksta sublimirati prolost i nagaati budunost ovih prostora. Karadi je za njih
bio ekskluzivna dobro honorarisana pria. Za mene, klju za budunost zemlje u
kojoj sam eljela ivjeti.
Ali Maggie je bila drugaija. Na toplinu njenog namrgoenog lica upozorile su me
pjegice koje su se rasule po njemu i pametni pogled svijetlih oiju. Govorila je
polako da je bolje razumijem, spominjala sagovornike sa kojima se vidjela tih dana
iznosei komentare na njihove, uglavnom, prazne prie. Lucidne, otroumne
komentare. elim da me odvede do Doktora, ponovila je svoj zahtjev. Pisala si
o mjestima na kojima se skriva, oficiri meunarodnih snaga su mi potvrdili njihovu

tanost. Citirala si njegove rijei i crtice iz ivota. Onda mora znati mnogo vie,
rekla je ozbiljnim glasom.
Ali, bilo je u njoj neke sulude smjelosti koja mi se dopala. Nisam eljela da iko zna
za ovu besmislenu avanturu osuenu na propast. Ne elei odbiti Maggie, eljela
sam uraditi neto to mi se dugo vrzmalo po glavi - tumarati vrletima po kojima se
krije Karadi. Naa strategija je bila obii sva mjesta na kojima je vien, provjeriti
dojave koje su stizale obavjetajnim slubama i Tribunalu u Haagu. U pitanju su
bile informacije koje je Maggie dobila od svojih izvora u britanskom obavjetajnom
aparatu kao i moja saznanja koja sam imala zahvaliti prijatelju to je za hako
Tuilatvo mjesecima iscrtavao marrute Doktorovog kretanja, fotografisao lokacije
i kontaktirao lanove njegovog obezbjeenja.
Krenule smo prije svitanja jednog hladnog februarskog jutra 2001. godine. Prsti su
se lijepili za metalnu karoseriju iznajmljenog automobila kojim smo krenule ka Foi.
Osim vrelog daha koji se pretvarao u paru, sve oko nas je bilo smrznuto, sablasno
utihlo i izgubljeno u sivilu neroenog jutra. Snijeg je zasipao pretvarajui obrise
nepoznatog krajolika u beskonano bjelilo. Negdje, u tom bljetavilu od kojeg su oi
boljele a tijelo drhtalo,
Maggie mi spomenu da je trudna. etvrti mjesec, dugo ekana beba. Jo jedna
briga vie, pomislih. Po ovakvoj meavi, tumaram sa trudnicom za koju se iz
aviona vidi da je strankinja. I to po vrletima gdje nas motri ko zna koliko budnih
oiju - pijuna ili Doktorovih jataka. Prezrivi pogledi i ledena utnja doekali su nas
u selu elebii, utisnutom na kraju planinskog puta iznad Foe. Zato bi Karadi
dolazio ovdje?, uzvraa seoski uitelj, a odgovor je bio vidljiv.
Samo dvadesetak metara od mjesta na kojem smo razgovarali stajala je rampa. Iza
rampe, divlji planinski krajolik Crne Gore. Bilo je dovoljno da onaj koga smo traile
stane iza rampe i bio bi potpuno siguran. Da Maggie i ja nismo tumarale kao guske
u magli, pokazalo se u martu naredne godine kada je Karadi lociran upravo u
elebiima. Nagrada od pet miliona amerikih dolara bila je dovoljno primamljiva
da se u obruu oko njega prelomi jedna karika. Vojnici meunarodnih snaga
vazdunim desantom pali su sa neba u selo i jedini put u dvanaest godina, koliko
traje potraga za Doktorom, doivjeli vatreni susret sa njim i pratnjom. Ranjenih je
bilo na obje strane, ali je Radovan spas naao iza rampe.
I tada sam posjetila elebie. Doekali su me isti prezrivi pogledi i ledena utnja.
Samo su elebii bili drugaiji. Okupani proljetnim suncem, zelenih vonjaka i
arenih livada, mirisni i opojni. U Foi nas je ef policije Zoran Mandi uvjeravao da
Karadia niko nije vidio u ovom kraju. Prevodila sam, usput objanjavajui Maggie
upljine u njegovom iskazu. Pomilovao ju je pogledom, mene drugim pokosio,
rekavi: Ne prevodi ono to sam rekao!
Nekoliko kilometara dalje, u bazi SFOR-a, njemaki porunik Andreas Kerl, iji se
mandat u Bosni bliio kraju, bio je rezigniran. Nikoga nije briga gdje se nalazi
Karadi. Niko ga i ne trai, govorio je razoaran mirovnom misijom prema ratnim
zloincima. Nemamo ni potjernicu za njim da vidimo kako izgleda ako ga
sretnemo. Karadi nije imao razloga za strepnju. Svega je 300 vojnika
meunarodnih snaga bilo na irem prostoru Foe, Rudog i Viegrada, gdje se
najee kretao.
A zimi, kada bi snijeg okovao sve, bio je potpuno bezbjedan. Priroda ga je titila.
Svaki pokret vojnika ili pijuna lako se uoavao na beskrajnoj bijeloj podlozi. Ja

sam dobro sklonjen, da esto ni sam ne znam gdje sam, prolazile su mi kroz glavu
njegove rijei koje je tih dana uputio prijatelju.
Karadi se poeo skrivati tek 1998. godine, tri godine nakon to je Haki tribunal
protiv njega podigao optunicu za genocid i ratne zloine. Do tada je ivio u
porodinoj kui na Palama i redovito dolazio u svoju kancelariju koja se nalazila u
preduzeu Famos gdje su njegovi pratioci ispod radnikih kombinezona skrivali
identitet i oruje. Kada smo ostvarili prvi kontakt, ivio je u sklonitu u blizini Pala, a
posjete je primao nou preko brata Luke, preko kojeg je ila i sva njegova
korespondencija.

"
Potar iz Nuievih romana: Luka Karadi
Photo: Dragan Kujundi

Luka je i u rodnom Nikiu raznosio pisma, bio je potar sve dok bratovim ulaskom
u politiku i on nije uao u svijet privatnog biznisa. Okrugle elave glave i vrcavih
oiju, bio je potpuna suprotnost Radovanu. Sa rumenim obrazima i velikim
brkovima ovaj armer i enskaro vie je sliio liku iz Nuievih komedija nego
svome raupanom bratu. Jedne je noi, zahvaljujui njemu, uz nekoliko povjerljivih
pisama i jedno moje zavrilo u Radovanovim rukama.
Pisma koja je pisao bila su puna samopouzdanja. Najee je dijelio upute kako da
se njegovi najblii odnose prema Hakom tribunalu. Treba im otvoreno govoriti da
je za njih jedino reenje da obnove prethodni postupak, ovde sa nama i da ukinu
optunicu protiv mene. Ja sam sline poruke poslao u Ameriku. Ako bih dospeo u
Haag, to bi bila velika pozornica. Ako bih se branio, oni bi loe proli, jer bi isplivalo
mnogo stvari koje su protiv njih. Ako bi mi se sudilo u Republici Srpskoj, to bi bila
mala pozornica, ali jo uvek za njih neprijatna. Ako optunica ostane na snazi, onda
e oni stalno biti pod pritiskom da me love, a to nee ii lako i bie bruka za njih.
Najjeftinije im je da kau da, iako sam po njihovom miljenju svakakav i nikakav, da
ipak imam dokumente koji me ekskulpiraju i da ukinu optunicu. Probajte, stalno im
ponavljajte tu varijantu, zahtijevao je Karadi poslavi ovo pismo bliskom
saradniku u februaru 1998. godine. Na dnu stranice stajalo je samo Va R., ali
bilo je dovoljno da se tretira kao obavezujua naredba.

U pismu koje je poslao dva mjeseca kasnije iznosi svoja saznanja: Iz dva
nezavisna izvora sam uo da se sprema povlaenje optunice, ali je naa izdaja
verovatno oteala tu varijantu, kao i onu o definitivnoj podeli Bosne koja je bila
spremna za 30. juni ove godine. Ali, to e jednom biti. Oko mene im se uri, pa ne
mogu da protumaim zato, pita se nastavljajui: Da li su u pitanju poslednji
pokuaji da me dobiju daba, bez rtava?. Ovoga puta poruka Haagu je bila da se
nikada nee predati, ni ubiti, niti ikada prihvatiti Sud.
Konstatacije koje navodi zvue suludo. Imam veoma povoljne vesti u pogledu
podele BiH. Kejto (CATO) institut, pravna nauna institucija republikanaca iz SADa, objavila je studiju o neminovnoj podeli BiH na tri drave. Ta stvar bi ve bila na
stolu da nije bilo naih izdajnika. No, ponovo e biti im se zavri posao na
Kosovu....
Nova podjela Bosne nije bila samo odraz njegovih elja. Uporite je naao u
odreenim meunarodnim krugovima gdje ga je tih godina zastupao zemljak,
Crnogorac Dragan Hajdukovi, doktor fizike koji je radio na nuklearnom
akceleratoru u enevi. Povjerio mu je kontakte i sa tadanjom glavnom tuiteljicom
u Haagu Louise Arbour kako bi izdejstvovao povlaenju optunice.
Sreli smo se u hotelu Bistrica na Jahorini. Finim manirima ovaj uglaeni
gospodin ruio je stereotip o Crnogorcima. Znate, ja sam osmislio projekat
ekoloke drave u Crnoj Gori i nagovorio Milu ukanovia da ga politiki
promovie, objanjava mi istiui da ga sa Milom vee iskreno prijateljstvo, ba
kao i sa Radovanom. Uvjeravao me je da je te 1998. godine u vie navrata
pregovarao sa muslimanskom i hrvatskom stranom oko nove podjele Bosne.
Nisam mu vjerovala. Vjerovala sam u prihvaenost dejtonskih mapa. Kasnije su
drugi potvrdili da je on bio u pravu, a ne ja.

"
Zbunjeni ratni gospodar Trebinja: Boidar Vuurevi
Photo: index.hr

Proklamovali su se javni sporazumi, a potovali tajni. Karadi je dobio vrste

garancije da nikada nee zavriti u Haagu, ispriao mi je ratni gospodar Trebinja
Boidar Vuurevi koji je sa Karadiem kontaktirao i nakon njegovog povlaenja u
ilegalu. Bila je to sjednica Izborne komisije, pravile su se predizborne liste.
Dejtonski sporazum je ve bio potpisan. Mi smo se ljutili to Karadi kasni kada

nam neko donese vijest da je tu ameriki izaslanik Richard Holbrooke i da

razgovaraju, prisjea se Vuurevi.
Kada je nakon dueg vremena Karadi doao, bio je vidno umoran. Izvinio se i
saoptio nam da se ne moe kandidovati za predsjednika kao to ni Ratko Mladi
vie ne moe biti komandant Vojske. Negodovali smo, ali je on objasnio da je to
ameriki zahtjev. Karadi je potiteno objasnio prisutnima kako mu je obeano
da nikada nee biti izveden pred sud. Bie traen, ali ne i naen, reeno mu je. A
poto sila Boga ne moli, potpisao je dokument zatraivi da razmislimo o drugom
predsjedniku.
Svjedok amerike tajne diplomatije bio je i tadanji premijer Republike Srpske
Gojko Klikovi: Sporazum su ranije dogovorili Holbrooke i Karadi, ali je visoki
predstavnik u BiH Carl Bildt forsirao da se zvanino potpie dokument o
Karadievom povlaenju sa svih funkcija, te obeanju da se nee pojavljivati u
medijima i uestvovati u politikom ivotu RS. Zauzvrat, obeano je da ga
meunarodna zajednica nee proganjati, sjeao se Klikovi dobro tih junskih
dana 1996. godine.
Nakon dva dana usaglaavanja, sporazum je potpisan na Palama i odnesen u
Beograd. I ja sam ga potpisao jer mi je reeno da kao premijer moram biti garant
da e biti ispotovan. Potpisali su i ainovi i Miloevi, a Karadi je na pozadini
naveo da prihvata navedeno i da se rtvuje za opstanak Republike Srpske.

Tuman e ostati zapamen kao

naivac
Razgovarale: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"
Ratni haveri: Miloevi i Tuman

Nevjerovatna lakoa komuniciranja. Razgovarali smo telefonom, a osnovna tema

su bile teze koje je ef KOS-a, general Aleksandar Vasiljevi iznio objanjavajui iz
svog ugla raspad SFRJ. Mesi je kratko rekao: Pitajte, kao to se vojnicima kae:
Pucajte!
U meuvremenu je tehnika za snimanje otkazala. Mesi se nasmijao:
Moete li pisati?
Mogu.
Onda u priati malo sporije, a Vi piite.
Kada smo zavrili razgovor, napomenuo je da nema potrebe za autorizacijom jer u
principu vjeruje ljudima. U Slobodnoj Bosni je ovaj razgovor objavljen integralno,
bez navoenja pitanja, kao Mesievo reagiranje na intervju Ace Vasiljevia.
* Je li tana tvrdnja posljednjeg naelnika KOS-a Aleksandra Vasiljevia da je
savezni premijer Ante Markovi traio da JNA intervenira u jugoslovenskoj
krizi?
U priama Aleksandra Vasiljevia se nalazi niz neistina. Skrenuo bih panju na
samo neke od njih: najprije Antu Markovia se krivo eksploatira. Markovi nikada
nije traio intervenciju JNA, ve je traio da se uspostavi kontrola na granici. Vojska
je iskoristila zahtjev za kontrolu granice i napravila akciju koja je kasnije, za nju,
zavrila katastrofalno.
* Pria kae da su evropski politiari morali vriti pritisak na srbijansko
rukovodstvo kako bi ono dalo saglasnost za Va izbor na mjesto predsjednika
Predsjednitva SFRJ?
Tono je da je evropska trojka koju je vodio Hans Vandenbruk vrila pritisak na
srpsko rukovodstvo da pristane na moj izbor na mjesto predsjedavajueg
Predsjednitva SFRJ. Taj pritisak je, konkretno, vren na Slobodana Miloevia, ali
samo u smislu da mora provoditi odluke Predsjednitva koje su bile formulirane u
poslovniku saveznog Predsjednitva i da se mora drati Ustava SFRJ. Prema tom
Ustavu, predsjednici su bili rotirani, odnosno svaki put su dolazili iz druge republike.
Znai, parlamenti su slali svoje predstavnike u Predsjednitvo, pa sam tako i ja bio
poslan u Predsjednitvo SFRJ kada je na Hrvatsku doao red da da predsjednika.
Hrvatska je sama odluivala ko e biti njen predstavnik u Predsjednitvu, a
predsjednik Predsjednitva se birao po automatizmu. Evropska trojka je samo
traila da se potuje Ustav i zakoni ondanje Jugoslavije, odnosno moje
imenovanje na mjesto saveznog predsjednika.
* Koliko ste kao savezni predsjednik imali uvida u ono to se deava u JNA?
Na toj funkciji sam formalno bio i vrhovni komandant JNA, ali nikada generali sa
mnom nisu razgovarali. Nikada me nisu obavjetavali o deavanjima u JNA ili
neemu to je vezano za nju.
* Zato je Hrvatska dok je jo formalno bila lan SFRJ uvozila oruje iz
inostranstva?
to se tie uvoza oruja, hrvatski MUP, iji je ministar bio Josip Boljkovac, traio je
od saveznog ministarstva na ijem je elu bio Petar Graanin da se Hrvatskoj
dozvoli kupovina modernijeg oruja za policiju, jer je sve oruje koje je Hrvatska
tada kupovala zastarjelo. Boljkovac je odgovorio da nema oruja u zalihama i da se
ne moe kupiti u tvornici Crvena zastava u Kragujevcu. Prema ondanjim
propisima, ako se oruje nije moglo nabaviti u Jugoslaviji, onda je republiki MUP
mogao oruje nabaviti izvan Jugoslavije. Oruje je tako i kupovano.

* Kako je jugoslovenski vrh objasnio zato se zbog naoruavanja podie

optunica samo protiv hrvatskog generala Martina pegelja, a ne i protiv
krajikog lidera Milana Martia?

"
Sve lai KOS-ovca: Aleksandar Vasiljevi
Photo: Wikipedia

Kada se govori o podizanju optunice protiv pegelja, a ne i protiv Milana Martia,

Vasiljevi krije svoju pravu ulogu kao zmija noge. Kao glavni organizator ekscesa
koji su se deavali na teritoriji Hrvatske i kasnije BiH, vrlo je dobro znao o emu se
radi. Sada optuuje sve i svakoga, a vrlo dobro zna koji mu je bio zadatak.
Vasiljevi je radio po nalogu vojnog vrha koji je sluao jedino Miloevia. Kada je
vojni vrh traio da se vojska povue iz Slovenije, znai da je Sloveniji dao pravo na
samostalnost. Budui da u Sloveniji nije bilo prostora gdje su Srbi etniki
predstavljali veinu, oito je da vojni vrh, a ni Slobodan Miloevi nisu bili
zainteresirani za Sloveniju. Miloevia nije interesirala ni federalna, ni konfederalna
Jugoslavija, nego samo Velika Srbija. On je preko vojnog vrha radio na realizaciji
tog plana. Vasiljevi je bio egzekutor. Kao lan Predsjednitva SFRJ bio sam u
Pakracu gdje su odmetnici osvojili policijsku stanicu, razoruali sve policajce, napili
se. Pomo je poslao ministar Boljkovac i razoruao je odmetnike. Nije bilo nikakvog
meunacionalnog sukoba, jer su veina policajaca u stanici bili Srbi. Nije bilo
potrebe da se angaira JNA, ali su, upravo zahvaljujui Vasiljeviu, u Pakracu
izvedeni tenkovi na ulice. Dola je vojska iz Varadinskog garnizona. Htjelo se
pokazati da je u pitanju meunacionalni sukob u kojem intervenira vojska kao
neutralni faktor.
* Budui da ste se nalazili na licu mjesta, moete li opisati kako su na Vas
reagirali JNA generali?
Ja sam pokupio sve te oficire, oko 20-ak pukovnika, etiri generala i jo kakvih sve
ne inova. Rekao sam im da nema razloga za intervenciju. Vasiljevi je tvrdio kako
su poeli meunacionalni sukobi i da je narod otiao u zbjegove. Odgovorio sam:
Ja sam za vrijeme rata, kao dijete, ovdje bio u zbjegovima. Sada odoh meu ljude
da ih pitam zato su otili u ume? General Trifunovi mi je rekao: Nema nikakvih

zbjegova. To su prie za malu djecu. Niko nije pobjegao u ume. Jednostavno,

budui da niko nee da ostane u Pakracu gdje se puca, ljudi su otili rodbini ili
prijateljima izvan Pakraca. Vasiljevi je imao zadatak da informira javnost kako su
poeli meunacionalni sukobi i kako su nastali zbjegovi. Budui da smo to
razrijeili, on je onda poeo priati kako su u Karlovcu uhapena etiri oficira JNA.
Jasno je da ih je MUP Hrvatske uhapsio.
* Zato su uhapeni?
Oficiri su bili naoruani i imali su sve ureaje za prislukivanje i praenje Josipa
Boljkovca. On ih je zaskoio, pohapsio i preko Slovenije doveo u Hrvatsku. Dali su
izjave, potpisali su da nisu maltretirani i puteni su. Kasnije su tvrdili da su
maltretirani ime je i general Adi zavaravao itavo dravno Predsjednitvo,
priajui kako MUP Hrvatske hapsi oficire JNA. JNA je neprestano traila povod da
izvri vojni udar...Ona ga je izvrila indirektno. Na martovskoj sjednici
Predsjednitva SFRJ 12., 14. i 15. marta JNA je traila da moe intervenirati kada
ona nae za potrebno, odnosno da ne mora traiti odluku Predsjednitva da
intervenira. Odnos prilikom glasanja bio je 4:4. Na jednoj strani su bili Janez
Drnovek, Bogi Bogievi, Vasil Tupurkovski i ja. Na drugoj je bio nesretni Sejdo
Bajramovi, Branko Kosti, Jugoslav Kosti i Bora Jovi. Predsjednitvo nije
izglasalo uvoenje vanrednog stanja i JNA nije mogla izvriti vojni udar. Ali ga je
izvrila indirektno. Kada je vojska izala iz kasarni, naroito na prostoru Like, ona
se poslije tri mjeseca na temelju odluke Predsjednitva trebala vratiti u kasarne. Ja
sam na temelju te odluke Predsjednitva traio da se JNA vrati u kasarne, ona se
nije vratila i tada je praktino izvren vojni udar.
* Je li prislukivan i sniman sastanak Tuman-Miloevi u Karaorevu?
Sigurno. KOS je sve prislukivao. To je kljuna toka od koje je sve krenulo dalje.
Miloevi je planirao rat, u njega je ukalkulirao genocid i preseljenje stanovnitva.
Tuman je bio impresioniran Miloeviem. U Karaorevu je kalkulirao s tim da,
ako se ve planira nestanak BiH, dobro bi bilo da i Hrvatska uzme mrvicu teritorije i
toboe stvori Veliku Hrvatsku. Time je pokazao da je ne veliki vizionar, ve veliki
naivac. I u povijest e ui i ostati zapamen kao naivac. Naravno, mi nismo toliko
naivni da vjerujemo kako KOS sve to nije znao.

U Sarajevu su me pokuali ubiti

"

Photo: Stock

Feljtonizacija knjige "Balkan bluz" se blii kraju. U ovih jo nekoliko

nastavaka prenijeemo nekoliko interesantnih intervjua, a meu prvima sa
Jakubom ef. Selimoskim, posljednjim reis-l-ulemom Islamske zajednice
Jugoslavije
Supruga posljednjeg jugoslovenskog reisa je uskliknula kada je ula da zovemo iz
Sarajeva. Prije nego to je slualicu predala Jakubu ef. Selimoskom, suosjeajno
se raspitivala o ivotu ljudi u Sarajevu. Selimoski, iznenaen i suzdran, nakon
kratkog propitivanja i dueg razmiljanja ipak je pristao na intervju. Razgovaramo
nekoliko dana kasnije u skopskom naselju Duandik, u prostorijama Muslimanske
vjerske zajednice iji je savjetnik bio Selimoski.
Imao je sreu da bude prvi demokratski izabrani poglavar Islamske zajednice, ali i
nesreu da bude njen posljednji poglavar prije nego to se raspala kao to se
raspala i zemlja u kojoj je postojala. Za Selimoskog taj in je bio nelegalan i nikada
nije podnio ostavku na funkciju reisa. Bosanske vjerske voe su ga razvlastile, a
albanski krugovi proglasili jugonostalgiarem i otpadnikom od vjere izdavi fetvu tim
povodom. Antimuslimanski krugovi su ga zbog zagovaranja balkanske islamske
konfederacije smatrali fundamentalistom. inio se tako obian, bez vjerske odore i
ahmedije koje daju harizmatinost izgledu. Tako obian naspram jaine napada koji
su ga sustizali sa svih strana.
* Bili ste reis u vrijeme komunizma, ali i viestranaja. Kakva je bila razlika u
odnosu prema islamskoj zajednici nove demokratske vlasti u Jugoslaviji i one
stare komunistike?
Postojale su razlike. Kada sam izabran za vrioca dunosti reisu-l-uleme, ve su bili
otvoreni demokratski procesi u samoj Islamskoj zajednici, ali su se i u dravi poele
osjeati izvjesne razlike. U prvom periodu 1990. bilo je pokuaja da se sugerie IZ
kako da obavi odreene stvari ili kako da se postavi u odreenim momentima.
Meutim, ja sam te sugestije odbijao. I odlazak mog prethodnika reisa Huseina ef.
Mujia bio je izraz volje unutar IZ.
* Zato je otiao reis Muji?

On je dao ostavku s obzirom da se tada pojavio pokret koji se zvao Pokret imama
i imao je za cilj demokratizaciju IZ BiH. Traili su neposredne izbore za rukovodioce
IZ, bilo da se radi o predsjedniku Meihata BiH, ili o reisu IZ Jugoslavije, i insistirali
na promjeni Ustava IZ Jugoslavije. Kad se pojavio ovaj pokret, kao zahtjev ireg
sloja muslimana, pogotovo u BiH, reis Muji se povukao.
* U vrijeme Vaeg imenovanja dolo je do krupnih nesuglasica u Islamskoj
zajednici, ta je bio njihov osnovni uzrok?
U Bosni su na bazi Pokreta imama unutar IZ nastale dvije suprotstavljene strane.
Jedna, koja je bila za raniji status i nain organiziranja IZ i, druga, koja je vrila
pritisak za promjene. Lider Pokreta imama bio je Salih olakovi. Tada su
kandidati za Meihat bili Salih olakovi i Senahid Bristri. Dolo je do podvajanja
unutar IZ i jedna je grupa bila za olakovia, a druga za Bristria. Na Saboru je,
tajnim glasanjem, uz malu razliku glasova, proao olakovi. Tada je dolo do
pruanja otpora odreenih struktura unutar IZ na izbor olakovia. Stanje u IZ bi se
vjerovatno u daljem periodu saniralo i sankcioniralo, meutim, poeo je rat u BiH i
jo se vie uslonila situacija unutar IZ. To se naroito osjetilo na dan agresije na
BiH kada je dolo do okruenja Sarajeva. olakovi tada nije bio u Sarajevu i dugo
vremena nije mogao doi u grad, s obzirom da tada niko nije mogao ni ui ni izai iz
Sarajeva.
* Gdje se u to vrijeme nalazio efendija olakovi?
Poetak rata zadesio ga je u Mostaru. Znate da je agresija zapoela neposredno
iza Bajrama. Prvog dana Bajrama ja sam bio u Pljevljima gdje smo klanjali Bajram,
tamo je bila centralna manifestacija zajednike IZ. Jedva sam otiao u Pljevlja, a
jo sam se tee vratio. Iao sam pod zatitom policije, preuzimali su nas od jedne
republike do druge. On je tog dana bio u Sarajevu, ali je sutradan napustio
Sarajevo jer je njegova porodica bila u Mostaru. Dolo je do zatvaranja grada i nije
se mogao vratiti. Po Ustavu IZ, ako je predsjednik Meihata odsutan vie od 30
dana, Meihat odreuje zamjenika. Prolo je 30 dana i pritisak opozicije je svakoga
dana postajao sve jai. Govorili su da nema ko da rukovodi IZ BiH iako sam ja bio
prisutan.

Posljednji reis-l-ulema IZ Jugoslavije: Jakub ef. Selimoski

Photo: FTV

* Ko je predstavljao opoziciju i ta je bila njihova namjera?

Opozicija je bila ona strana koja od starta nije prihvatila Saliha olakovia.
Pokuao sam svojim prisustvom na neki nain pokriti potrebe BiH, meutim, kada
sam vidio da to stanje nije uredu, na osnovu jednog lana Ustava odredio sam
tijelo, Vremenski meihat, koje e raditi dok se ne vrati olakovi ili se stvore uslovi
za kvorum Meihata koji bi odredio zamjenika. To je funkcionisalo do
Obnoviteljskog sabora 1993. kada se pojavila inicijativa o formiranju samostalne
islamske zajednice u BiH i stvari su se zaotrile. Jo od kraja 1992. postojala su
razmiljanja o tome, ali je poetkom 1993. dolo do formiranja ovog sabora od
strane tridesetak ljudi iz Sarajeva. Oni su preuzeli na sebe odgovornost da
formiraju samostalnu Islamsku zajednicu BiH i da vie ne potuju Rijaset IZ bive
Jugoslavije. ak su traili od mene da predam komisiji Obnoviteljskog sabora
zgradu Rijaseta, finansijska i materijalna sredstva i slubenike, to ja nisam mogao
prihvatiti jer to nije u nadlenosti reisa. Na elu Obnoviteljskog sabora bio je Jusuf
iga, koji je sa Mustafom Ceriem doao u Rijaset na razgovor sa mnom. Vie nisu
slali komisije za primopredaju i traili su na jedan brutalan nain da predam
institucije Rijaseta. Tano je da je zgrada Rijaseta vlasnitvo BiH, mi je ne moemo
prenijeti iz Sarajeva, meutim, ona slovi kao zgrada Rijaseta IZ Jugoslavije, a
materijalna i finansijska sredstva su bila vlasnitvo Rijaseta, to znai sredstva svih
muslimana bive Jugoslavije. Da je dolo do usaglaenog razdvajanja,
organizovala bi se komisija koja bi odredila ko je koliko participirao u budetu IZ i
toliko bi dobio u procesu sukcesije. Ceri je tada ve bio postavljen za reisa. ak
sam prihvatio da on ima titulu reisa BiH, ali sam traio da se konano stanje
razrijei kada se stvore uslovi da se odri sjednica Sabora BiH na kojoj e se
olakovi razrijeiti dunosti i potvrditi izbor Mustafe Ceria za reisa ili kako e se
ve zvati. Meutim, nakon nekoliko dana, Ceri mi je rekao da na njega vre
pritisak i da on ne moe ni to prihvatiti. Od mene je traio da potvrdim da je on
reisu-l-ulema BiH, a ja to nisam mogao potvrditi, nisam imao ustavno ovlatenje za
to.
* U Sarajevu ste ostali do ljeta 1993. U jednom granatiranju pogoen je Va
ured, kako se to desilo?
Moje ranjavanje nije bezazleno ni sluajno. Bilo je to 29. augusta 1992, tog dana je
zajednika delegacija Rijaseta i Merhameta trebala izai iz Sarajeva i posjetiti
nekoliko islamskih zemalja, da afirmiramo borbu BiH protiv agresije i obezbijedimo
materijalnu i finansijsku pomo Merhametu. Dobili smo odobrenje za let od
UNPROFOR-a i ekali vozilo da doe po nas i vozi nas na aerodrom. Sjedili smo u
prostoriji ispred kabineta Rijaseta kada je granata pogodila prostoriju iznad nas,
moju spavau sobu. Zid sobe je bio razruen, namjetaj potpuno polupan. Po mom
uvjerenju, to je bio atentat na poglavara IZ jer su ili pretpostavljali da smo u
spavaoj sobi ili znali tano gdje smo, pa su pogrijeili za pedesetak centimetara.
Dan je bio izuzetno miran, to je bila prva granata koja je pala tog dana - tenkovska,
teledirigirana, kako je kasnije utvrdila vojna komisija. Svi smo bili povrijeeni. Meni
je puklo uho i zadobio sam nekoliko manjih ogrebotina. Iza zgrade Rijaseta nalazilo
se malo dvorite koje smo smatrali zatienim, tu smo kuhali za potrebe Rijaseta.

Tada se tamo nalazilo nekoliko ljudi koji su kuhali kafu i, na nesreu, od gelera te
granate poginulo je petero ljudi.
* ta ste radili tih ratnih mjeseci u Sarajevu, s kim ste komunicirali, na emu
ste se angaovali?
Do Obnoviteljskog sabora mi smo normalno funkcionirali i radili na organizovanju
vjerskog ivota u uslovima rata. Nastojali smo da radi to vie damija, da se
vjerski slubenici maksimalno angairaju na mobilizaciji naroda u odbrani zemlje i
ukljuili veliki broj vjerskih slubenika u brigade Armije BiH. Kad se formirao
Obnoviteljski sabor, ve smo imali odreene potekoe. Sredstva javnog
informisanja, kao to su Televizija BiH, Radio i Osloboenje, prestali su da
objavljuju naa saoptenja. ak je u Osloboenju jednom prilikom objavljeno
saoptenje Rijaseta kao saoptenje Jakuba Selimoskog, bez titule.
* Da li je sjednica Rijaseta bila osnovni razlog Vaeg naputanja Sarajeva?
Iskljuivo, da bi Rijaset IZ zauzeo stav povodom formiranja Obnoviteljskog sabora u
BiH, moralo se odluiti ta e biti budunost IZ bive Jugoslavije. Kada sam
konano izaao iz Sarajeva krajem juna 1993., odrana je sjednica Rijaseta u Isabegovoj medresi u Skoplju. Osuen je Obnoviteljski sabor i potvren stav o
transformaciji IZ koji smo usvojili na prvoj sjednici u februaru 1993. Izraen je
normativni akt koji je dat na raspravu svim meihatima IZ i planirana sjednica
Vrhovnog sabora koja nije odrana. U meuvremenu, nakon moga izlaska iz
Sarajeva, dolo je do blokade Rijaseta u Sarajevu i njegovog nasilnog preuzimanja.
* Ko je preuzeo Rijaset?
Sadanja struktura Islamske zajednice BiH. Uli su u prostorije Rijaseta bez mog
prisustva i bez ovlatenih predstavnika Rijaseta, navodno sudskim ovlatenjem.
Formirana je nekakva komisija ispred Suda za pregled finansijskih sredstava
Rijaseta i do njihovog izvjetaja uspio sam da doem tek prije mjesec dana. Drago
mi je da su ti vjetaci ocijenili, to se tie finansijskih sredstava, da su se nalazila u
Rijasetu.
* Koliko je novca ostalo u Sarajevu?

"
Bezbrini: Ceri je preuzeo i Islamsku zajednicu i sva sredstva
Photo: BH Dani

U kasi nije bilo puno novca jer gotovinu nismo drali kod nas, moda oko 100.000
dolara. Devizni rauni su na deviznim knjiicama u Sarajevu i sada ih je preuzeo
Ceri, ini mi se da je rije o dva-tri miliona maraka. ekovi koje smo dobijali kao
pomo u ratnim uslovima pretvoreni su u dinare i evidentirani od ove komisije.
* U kakvim ste odnosima sa bosanskim reisom Ceriem?
Nakon naeg zadnjeg susreta u Sarajevu nemam vie nikakvih kontakata sa njim.
Ni tada se nismo posvaali, meutim, on je ostao na jednom stajalitu, ja na
drugom. Pored toga to sam Ustavom bio zaduen za to, ja sam i tada, kao i sada,
mislio da, bez obzira to se drava raspala i mnogo nas ne boli glava za bivom
Jugoslavijom, ne moraju vjerske zajednice dijeliti sudbinu drava. Pogotovo to
smo mi, muslimani u bivoj Jugoslaviji, pod zajednikom jurisdikcijom od dolaska
islama na ove prostore i nije bilo razloga da doe do nasilnog raspada Rijaseta.
* Da li ste prije nego to je dolo do osamostaljivanja IZ BiH razgovarali o
tome sa predsjednikom Izetbegoviem?
Vie puta sam, kada se pojavila ta inicijativa, razgovarao sa Izetbegoviem, kako
prije ozvanienja Obnoviteljskog sabora, tako i nakon toga. On se drao na
distanci, govorio da je to stvar Islamske zajednice i da se sa pojedinim faktorima
unutar IZ nae zajedniki jezik. Kada je Obnoviteljski sabor formiran i Ceri
imenovan za reisa, Izetbegovi ih je primio u zvaninu posjetu. Iz toga sam
zakljuio da eventualnu pomo i podrku najvieg rukovodstva BiH mi, kao
Islamska zajednica, ne moemo oekivati.
* Postoje li, po Vaem miljenju, u dijelu politike i duhovne vlasti kod
Bonjaka tendencije stvaranja muslimanske BiH?
Ne vjerujem da postoje mogunosti da se u vjerskom, teolokom smislu formira
muslimanska vjerska drava na podruju Evrope. I kad bi postojale takve elje kod
odreenih struktura u BiH, ne vjerujem da bi mogla u ovom momentu da se formira
takva zajednica na ovim prostorima. To bi bilo u suprotnosti sa jedinstvom BiH i
njenom cjelovitou. U tom sluaju, ostala dva naroda u Bosni to ne bi prihvatila i to
bi bio samoubilaki in.

Behmen mi je za ruenje
Andrieve biste obeao radnju na
Baariji

"
Naredili su da sruim Ivu Andria kao kulturolokog mrzitelja muslimanskog
naroda
Photo: wikipedia

Feljtonizacija knjige "Balkan bluz" se blii kraju. U ovih jo nekoliko

nastavaka prenijeemo nekoliko interesantnih intervjua. Murata abanovia
se mnogi seaju. Dramatini dogaaji na Viegradskoj brani u kojima je Murat
imao glavnu ulogu bili su samo jo jedan od signala da je zemlja otila
kvragu. Naravno, tu je i ruenje biste Ivi Andriu, djelo koje je ak i
autorizovao. Ovo je njegova ispovjest "Slobodnoj Bosni" iz 2000. godine
Na poetku svoje politike odiseje bio je dobroudni snagator u graanskom
drutvu koje je tek planiralo da se stvori na temeljima propadajueg komunizma, a
njegova je sirova snaga trebala biti opomena neprijateljima, smjetenim u Srbiji na
istoku, o narastajuoj snazi muslimanskog nacionalizma.
Tako je jednog dana sruio bistu knjievnog nobelovca Ive Andria, to je bio dio
opteg procesa razaranja. Nita vie. Kada se 8. aprila 1992. naao na
Viegradskoj brani prijetei generalu Kukanjcu kako e, nakon miniranja brane,
poruiti sve mostove na Drini, bio je u situaciji u kojoj se nalazila veina Bonjaka.
Bez oruja kojim bi se suprotstavio, sam i uplaen za sopstveni ivot,
jugoslovenskom je generalu rekao sve ono to bi silama mraka koje je
simbolizirao Kukanjac tog dana rekao bilo koji Bonjak, koji se na trenutak
identificirao sa abanoviem. Dakle, opsovao ga je.
Tog dana smo napravili telefonski intervju za Slobodnu Bosnu, a abanovi je
pitao postoji li neki nain da poalje dvije kokarde koje je zarobio, kako bi pokazao
onima koji ne vjeruju da imamo posla sa etnicima.
Istrgnut iz svog autentinog ambijenta, u ratnom e Sarajevu biti fiziki i psihiki
slomljen. Razgovarali smo ponovo 2000. kada je sa gorinom rezimirao protekli
period, to je najbolji pokazatelj o tome kako se mijenja duh vremena.
* Kada biste rezimirali deset najteih godina i osvrnuli se na 1990., koliki su
bili Vai dobici a koliki gubici u ljudstvu i tehnici od tada do danas?
Da mi je neko 1990. rekao da svog sina Bajazita trebam dati Aliji Izetbegoviu, ja
bih to uradio. Uradio bih sve to mi se kae! Ja sam bio ko opsihiren. Bila je kriza
na Kosovu, poslije toga jogurt-revolucije, pa mitinzi po Beogradu i prijetnje JNA.

Izetbegovi je izgledao kao ovjek koji jedini brine o interesima Bonjaka, kao
ovjek koji e nas zatititi i pomoi da se organizujemo u sluaju rata. Istona
Bosna je stradala od etnika u Drugom svjetskom ratu, tekla je krvava Drina i nama
je trebao neko ko e biti garant da se to nee ponoviti... ta se u meuvremenu
desilo? Desila se velika izdaja, nemamo pola zemlje. U Viegradu sam imao etiri
radnje, danas nemam nijednu. Danas je moj rahmetli otac aban abanovi
pokrten. Pokrten je uz pomo politike SDA.
* Kako?
Da bih regulisao neke papire u Sarajevu, ja sam traio da mi se iz Viegrada
poalje oev smrtni list. Stie papir, u zaglavlju krst i dvoglavi orao, ispod pie aban abanovi. U naim rodnim listovima se nikada ranije nije nalazio krst, a
danas - ako si iz istone Bosne - u Federaciji su to jedini vaei papiri. Ja sada
imam rodni list na kom se nalazi srpski orao. Tako nije pisalo u mojim matinim
knjigama. Naa djeca koja tamo idu u kole poinju nastavu sa Boe pravde.
* Je li Va sin dobio ime po sultanu Bajazitu?
Jeste.
* To je neto kao car Murat i sultan Bajazit?
Jeste. Meni su moji govorili kada sam krenuo u optinu da prijavim ime djeteta, a to
je bilo u Titovom vaktu, nee ti htjeti upisati to ime. Hoe, to nee. Kada su htjeli
prihvatiti ime Murat, koji je bio car, prihvatie i Bajazita, koji je bio sultan.
* Ovo je onda kao neki nastavak Kosovskog boja, ali sa mjestom radnje u
Viegradu. Prije rata ste u Viegradu sruili bistu Ive Andria i to djelo ste
autorizovali. Kako je dolo do ruenja spomenika nobelovca Andria?
U Viegradu sam prvo skinuo zastavu sa damije i odnio je u Novi Pazar, na veliki
predizborni skup SDA, jer sam tada bio u najuoj pratnji Alije Izetbegovia. U meni
je proradio inat, jer je u to vrijeme Vuk Drakovi govorio da e onaj ko pronese
turski barjak kroz Sandak, ostati bez barjaka i bez ruke. Hoda me tuio to sam
skinuo zastavu sa damije. Poslije toga su se i popovi naljutili na mene kada sam
zaustavio njihovu povorku koja je krenula na otvaranje crkve u Kneini. Iz Srbije su
ili preko Viegrada u autobusima na kojima su bile iscrtane kokarde. Pjevali su:
Od Topole, pa do Ravne gore... Porazbijao sam tu bagru i vratio ih put Srbije.
Poslije toga sam pozvan u Sarajevo na sastanak u Kriznom tabu SDA,
smjetenom u ulici Danijela Ozme broj 4. U kancelariji su bili Ejup Gani i Omer
Behmen. Tada mi je bilo udno to se Gani kao Jugosloven nalazi u SDA, ali
kasnije mi je reeno da mi, Muslimani, trebamo glasati za Gania kako erenje
ne bi uao u Predsjednitvo. Po instrukciji smo glasali i za Biljanu Plavi, Nikolu
Koljevia i druge kadrove SDS-a.
Islamska zajednica je u to vrijeme dodjeljivala poslovne prostore. Gani i Behmen
su mi rekli da u imati prednost na licitaciji za jednu radnju na Baariji ukoliko
sruim bistu Ive Andria u Viegradu. Bista se nalazila na mostu, zadubini
Mehmed-pae Sokolovia, i zato je smetala. Naredili su da sruim Ivu Andria kao
kulturolokog mrzitelja muslimanskog naroda, kako su rekli. Poto sam ja tada u
Viegradu imao etiri radnje, rekao sam sestri Zuhri abanovi da uplati novac za
obeanu radnju, jer meni nije trebala. Ugovor je potpisan 18. februara 1992. godine
i u njemu pie da e se vriti investiranje izgradnje duana u ulici Denetia
ikma. Na ugovoru se nalazi peat Odbora IZ BiH Sarajevo i potpisi Zuhre
abanovi kao investitora i Omera Behmena kao naruioca radova. Bistu sam
razlupao macolom, a sve je snimao Fadil Hajdarevi, koji je video-kasetu predao u

SDA. Sa tom kasetom su oni kasnije ili po arapskom svijetu kada su prikupljali
novac i pokazivali kako su Bonjaci sruili spomenik svog Salmana Rudija.
* Jeste li se barem dvoumili kada ste krenuli u ruenje biste?
Zadatak sam izvrio sa zadovoljstvom, jer sam mislio da pravim krupnu stvar. Gani
i Behmen me nisu nagovorili, ve su mi naredili da to uradim. Rekli su kako je
Andri veliki neprijatelj bosanskih Muslimana.
* Pa, je li neprijatelj?
Vei su oni neprijatelji. Ako su Gani, Biaki, airbegovi muslimani, onda ja
nisam musliman. Onda sam ja multikulturan. Oni su meni obeali nai advokate
kada doe do sudskog spora zbog ruenja Ive Andria, meutim, kada se desilo to
se desilo, nije bilo ni njih ni advokata. Sud Republike Srpske me u odsustvu osudio
na pet godina zatvora. Sada znam da sam samo bio instrument politike, jer sam
slijepo vjerovao ljudima u SDA. Nisam obrazovan i oni su to zloupotrebljavali koliko
su mogli.
* ta je danas sa radnjom koju je trebala dobiti Vaa sestra?

"
Nita od ranje na Baariji
Photo: www.dw-world.de

Sestra u radnju nikada nije uselila i u njoj danas rade neki Kurdi. Islamska
zajednica sada hoe Zuhri da vrati novac, ali po starom kursu. Mi traimo radnju.
Ona se ne moe nauditi da ju je prevarila takva moralna institucija kakva bi trebala
biti IZ.
* Kako ste bili organizirani prije poetka rata u Viegradu?
Viegrad je imao najjau Patriotsku ligu u istonoj Bosni. Dva mjeseca prije rata
smo po nareenju iz Patriotske lige sve mostove na Drini minirali kako bi se
onemoguio prelazak jedinica Uikog i Nikikog korpusa i njihove mehanizacije i
oruja u BiH. Nareenje su dali iz PL-a. Poslije toga su sa mojim bratom Avdijom
abanoviem, koji je bio potpredsjednik SDA u Viegradu, doli Sulejman Vranj i
rahmetli Meho Kariik Kemo. Oni su naredili da se mostovi razminiraju. Rekli su da
je to nareenje dao Izetbegovi zato to BiH nije meunarodno priznata kao drava
i da nee dobiti priznanje ukoliko pone rat prije nego to se drava prizna. Sve
smo razminirali izuzev jednog tunela i brane.
* Kako je nabavljano oruje za istonu Bosnu?

Oruje za istonu Bosnu je nabavljao Senad ahinpai aja preko Mate Bobana.
Mi smo bili ubijeeni da emo se braniti na Drini, a ne na Baariji. Bobanov
sestri Zlatko je bio oenjen za ajinu sestru. To naoruavanje je, dakle, ilo po toj
porodinoj liniji. aja je moj prijatelj, i sada se lijepo pozdravimo kada se sretnemo
na ulici. On mi je dao prvu puku, besplatno. Ne mogu nita runo rei o njemu,
mada ne znam odakle mu ovoliki kapital. To neka drugi kau. Prije rata sam ja imao
etiri radnje, on je imao jednu, koja je moda bolje radila od ove moje etiri.
* Kako ste se nali na Viegradskoj brani kada se desio onaj uveni medijski
duel sa generalom Kukanjcem i da li je pria o njenom ruenju bila trik?
Napad na Viegrad se desio prvog dana Bajrama. Cjelokupno politiko vodstvo se
iz grada povuklo po nalogu SDA. Iz Viegrada je prvi zbjeg krenuo 8. aprila 1992.
Tog dana sam se nalazio na brani. Grad se ispraznio, pola stanovnitva je pobjeglo
od srpske vojske, a pola zbog straha od vodenog talasa. Dobio sam nareenje da
ne ruim branu. Striktno mi je tako nareeno iz Sarajeva. Nakon okupacije grada
osnovan je graanski forum koji je pozvao stanovnitvo da se vrati u grad. Vratilo
se nekoliko hiljada ljudi koji su nakon toga poubijani. Oni koji se nisu vratili, otili su
za Gorade, epu, Srebrenicu, gdje ih je takoer mnogo stradalo.
* Jeste li, zapravo, uope mogli sruiti branu?
Ako je Meho Obradovi neki dan mogao poplaviti pola Hercegovine bez grama
eksploziva, mogao sam i ja sruiti branu sa eksplozivom koji sam imao.
* Veoma brzo, nakon pada Viegrada doli ste u Sarajevo. Kako ste doli i ta
ste radili?
U Sarajevo sam doao 17.04. 1992., a vodi mi je bio Halid engi. On mi je rekao:
Murate, ti si prvi general nae vojske! Poto sam vodio Zdruene vogoanske
odrede, tih prvih ratnih dana sam doao po zadatak u VK koji je bio smjeten u
zgradi Predsjednitva. Kada je u ljeto 1992. ubijena porodica Ristovi, u prvim
informacijama je reeno kako je ovu porodicu ubio Murat abanovi... Odlino se
toga sjeam. Reeno je da je porodicu ubio Murat abanovi sa grupom
Sandaklija. To je i zvanino rekao na konferenciji za tampu tadanji ministar
odbrane Jerko Doko. Takvu informaciju su proslijedili i tadanjem komandantu
Armije Seferu Haliloviu, a on je poslao vojnu policiju da me uhapsi. Topa je doao
kod mene da me privede, a ja sam mu odgovorio da Ristovie nisam ubio i da se
neu razoruati. Ristovie su ubili ljudi iz MUP-a i to je bilo politiko ubistvo,
namjera je bila da se pokae Srbima kako nemaju ta raditi u Sarajevu. Onda je
Topa iz moje kancelarije zvao Sefera da pita ta da radi. Kako je Sefer, u
meuvremenu, dobio pravu informaciju, naredio je ovima da se vrate u bazu. Malo
je nedostajalo da se desi Caco i prije Cace, jer se ja iv ne bih predao. Poslije toga
je iz MUP-a plasirana informacija kako je poinitelj ubistva Murat abanovi u
bjekstvu. Mislim da tu svoje prste ima i Bakir Alispahi. Odem ja u MUP, pitam: je li
me traite? Kau: Ma, jok! Pitam: Pa, to se govori da sam u bjekstvu? Oni
odgovaraju: Pusti to. To da sam u bjekstvu je, zapravo, znailo da svaki pozornik
na ulici moe pucati na mene. Znai, mene nema, mrtva usta ne govore, i tako su
ubice Ristovia spaeni. Sreom da se brzo saznala istina.
* Ko je ministru Doki dao informaciju o Vaoj upletenosti u likvidaciju
Ristovia?
Kada sam Sefera pitao u vezi s ovim sluajem, on mi je rekao da je est sati nakon
zloina njega Fikret Muslimovi obavijestio da je ubica Murat abanovi. ef odjela
bezbjednosti u Ministarstvu odbrane je bio Muslimoviev suradnik Enver

Mujezinovi. Pretpostavljam da je informacija tako dola i do Doke. Tek kada je

Kerim Luarevi, koji je vodio vojnu policiju ARBiH, izvrio istragu, on je prave
informacije proslijedio Seferu, Jusufu Puini i tadanjem naelniku CSB-a
Alispahiu. Dakle, u istom danu je data dezinformacija i prava informacija je izala
na svjetlo dana zahvaljujui Kerimu Luareviu.
* Tih dana ste povrijeeni u saobraajnoj nesrei i opet su se pojavile razliite
prie o tom incidentu. Kakve prie?
Najea je bila, ali plasirana sa visokog nivoa, da je Murat namjerno udario u
transporter UN-a kako bi dobio odtetu. uo sam to. Takvi su oni. Kada ovjek
shvati kakvi su, odmah ponu priati da je ili neuraunljiv ili alkoholiar ili kurvar ili
kukavica... Imali smo sudar sa ukrajinskim transporterom UN-a. U automobilu smo
bili Ibro Sadikovi, Sejfudin Efendi, komandant bezbjednosti Prve podrinjske
brigade, i ja. Ja nisam vozio, ali i da sam vozio, sudar se nije mogao izbjei.
Efendi je poginuo na licu mjesta, Ibro Sadikovi je tada bio polomljen, ali je kasnije
i on poginuo... Ukrajinci su me bili povezli u bolnicu na Pale, ali su me oteli ljudi iz
brigade Ramiza Salina koji su u blizini drali linije.
Ukrajinci su rekli prevodiocima kako su mislili da sam zalutali srpski vojnik i da su
me zato htjeli prebaciti na Pale. Prebaen sam u Dravnu bolnicu, poslije toga u
Zagreb. Nakon tri mjeseca sam vraen u Sarajevo. Stanje mi se pogoralo. Pojavio
se karcinom i poeo mi unitavati nogu. Bio sam dvije godine na lijeenju u Americi,
ugraen mi je metalni kuk i metalna ipka u ruku. Dok sam bio u Americi, familija mi
je poruivala da se ne vraam, jer sam na nekoj crnoj listi. Vratio sam se u Bosnu
i od UNPROFOR- a dobio odtetu od 36.000 DM koje sam uloio u saniranje stana.
* Svi priaju kako su u inostranstvu patili od nostalgije, ali Vi imate i potvrdu
za to. U pismu koje je Mary R. Fabri, direktorica Instituta za pomo
Bosancima koji imaju psihike probleme, poslala iz SAD-a doslovno pie da
se Vae tijelo oporavlja dobro, ali da psiha konstantno pati.
Doktorica Fabri je bila direktorica programa za mentalno zdravlje Bosanaca u
Americi, sa sjeditem u ikagu. Ona je u tom pismu, upuenom u maju 1997.
godine, molila predsjednika Izetbegovia da odgovori meni i mnogim drugim
Bosancima koji su bili rtve rata. Napisala je doslovno, evo da proitam: On i
mnogi drugi nikada nee biti isti ljudi kao to su nekada bili. Njihovi ivoti su se
promijenili zauvijek. Ja pretpostavljam da ovo vai i za Vas. Molim Vas, odgovorite
g. abanoviu, molim Vas odgovorite Vaim ljudima u SAD-u. Oni jo uvijek gledaju
u Vas. Ja to znam. Oni su mi rekli. Stvarno je bilo tako.
* Je li Murat abanovi danas sretan ovjek u svojoj vjeri, na svojoj zemlji?
Duboko, duboko razoaran. Sve to sam rekao, slobodno zapii, jer je sve to
kae o ovima iz SDA malo. I sve to zna je nita u odnosu na ono to su radili i
rade. Aleksandar Rankovi je bio veliki neprijatelj Muslimana, i na desetine hiljada
Muslimana je iselio iz Sandaka, pa ga je Tito uklonio iz politike. Zahvaljujui
mikroekonomiji Edhema Biakia iselilo je 250.000 Muslimana i svi ute.
* ta bi tek bilo da se Biaki bavi makroekonomijom?
Onda bi nas iseljavao u vasionu...
* Ima li neto na ta ste posebno ponosni?
Nedavno sam bio na jednoj tribini u Kladnju. Doveli su djeaka od osam godina,
koji je roen na dan kada sam ja bio na Viegradskoj brani. Po meni su djeaku dali
ime Murat. Ostao je taj dan u sjeanju naeg naroda.

Pitanja za Karadieve memoare

Piu: Medina Delali & Suzana ai
Veliina slova: "

"

"

Photo: BH Dani

Feljtonizacija knjige Balkan bluz je dola do svog kraja. U ova tri mjeseca
imali smo prilike da isitamo dobar dio knjige koja je tako konano izala i
izvan granica BiH i uvidjeli smo, nadamo se ta se sve ovdje prodavalo pod
patriotizmom, vjerom, kakve su sve dilove imali zaraene strane i na kraju
krajeva zato se BiH danas nalazi tu gdje jeste. Neke stvari su bolno jednake i
aktuelne i dan danas, a kao posljednji razgovor objavljujemo pisani pokuaj
intervjua iz 1998. godine sa Radovanom Karadiem koji e ba ovih dana
imati konano priliku da na njih i na brojna druga pitanja konano odgovori
tamo gdje mu je mjesto odavno bilo - pred Haakim tribunalom. Uskoro emo
objaviti i intervju sa autorkama ove sjajne knjige koja se za sada moe nai u
sarajevskim knjiarama Svjetlost, Buybook i Sahinpai, ali i naruiti i
dostaviti u inozemstvo preko knjiare interliber (www.interliber.com)
U vrijeme kada smo ga kontaktirali ve je ivio u dubokoj ilegali i vjerovao samo
porodici i rijetkim saradnicima. Oni koji su se sa Karadiem sretali, kod njega su
uvijek odlazili nou. On radi do ranih jutarnjih sati, objanjavali su, i spava vrlo
kratko, u poloaju fetusa, jer tako zadovoljava potrebu za snom emu ga je
poduila supruga. Karadi sa svojim gostima, prepriavali su, obino pije crno
vino, daljinskim upravljaem nemarno mijenja kanale na TV-u i redovno
komentarie televizijski program.
Smeta mu to u filmovima koji se prikazuju ima previe nasilja, silovanja, muenja.
Okruen je ikonama okaenim po zidovima. Na raskono izrezbarenim guslama
esto svira gostima. Njegov sto natrpan je knjigama, a pored kompjutera nadohvat
ruke uvijek se nalazi Biblija. Na spomen Hakog tribunala redovno se razbjesni, jer
i da odem tamo, sve bi bilo montirano, obina farsa u kojoj nemam nikakve anse.
Ja sam za njih unaprijed krivac.

U pismu koje smo na ruke Radovana Karadia proslijedile preko posrednika,

navedeno je da novinarke koje svoje tekstove i intervjue namjeravaju objediniti u
knjizi koja bi se tampala u Sarajevu ele obaviti intervju i sa njim - Radovanom
Karadiem. Zbog razumljivih razloga, pitanja su proslijeena u pismenoj formi, uz
prijedlog da i odgovori budu pismeni. Uz pismo Karadi je dobio i CD ratnog
izdanja Osloboenja koji je, pristajui na kontakt, naruio i koji smo za njega kupili
u Sarajevu.
1. Objasnite svoj dolazak na elo SDS-a: kako je dolo do toga da ste zamijenili
Vladimira Srebrova na tom mjestu i da li je tana njegova verzija da se to desilo na
zahtjev Slobodana Miloevia, ili se to desilo, po drugoj verziji, na preporuku
Dobrice osia? Ako je tako, moete li objasniti Vae dotadanje relacije sa
osiem? (Jovan Rakovi je rekao Srebrovu da povue kandidaturu jer Karadi
treba da bude predsjednik SDS-a. Srebrov je tvrdio da su u kulturnom drutvu
Prosvjeta Radovana sumnjiili da je ubaen od policije tako da nije dobro kotirao
meu misleim Srbima)
2. U javnosti je prisutno nekoliko verzija o tome kako ste u aprilu 1992. izali iz
Sarajeva. Objasnite kada ste i kako napustili Sarajevo i ta se 6. aprila 1992.
deavalo u Sarajevu, konkretno, ispred Skuptine BiH i Holiday Inna?
3. Da li ste sa JNA prije poetka sukoba u BiH imali konkretne dogovore oko
ustupanja naoruanja? U emu je konkretno JNA pomogla srpskom narodu u BiH s
obzirom da su jugo-generali u svojim intervjuima uvijek negirali bilo kakav dogovor
sa SDS-om, a takvih razgovora je bilo npr. sa generalom Nikolom Uzelcem i jo
nekim generalima?
4. U javnosti se mnogo pisalo o teritorijalnim pregovorima hrvatske i srpske strane.
Po nekim saznanjima, koja je uostalom potvrdio i Va savjetnik Jovan Zametica,
postojali su pregovori i sa muslimanskom stranom. Poto se u javnosti malo o tome
govori, tanije, uopte se ne govori, kaite neto vie o tome. S kim ste sa
muslimanske strane pregovarali i oko ega?
5. Nakon Lisabonskog sporazuma 26.2.1992. imali ste sastanak u Gracu sa Matom
Bobanom. Tada ste insistirali da Srbi moraju dobiti koridor preko sjeverne Bosne
koji bi ih vezivao sa SR Jugoslavijom. Da li je u Gracu izmeu Srba i Hrvata
postignut sporazum o podjeli teritorije BiH, odnosno, o emu se na tom sastanku
jo razgovaralo?
6. Sredinom 1993. Miloevi je insistirao da se prihvati Vance-Owenov plan. Budui
da parlament Republike Srpske nije prihvatio plan, da li se ovaj momenat moe
oznaiti kao poetak Vaeg razlaza sa Miloeviem?
7. Objasnite faze odnosa koje ste imali sa Miloeviem i ta mislite o njemu?
8. Objasnite banjaluke dogaaje poznate kao Septembar 93. ta je pozadina
sukoba do kojeg je tada dolo i ko je stajao iza septembarskih deavanja?
9. U intervjuu za SB britanski general Michael Rose tvrdi da ste jo 1994. bili
spremni vratiti oko 20 posto teritorije i potpisati mir koji je tada odbila bosanska
strana. Da li je to tano? Zato je dolo do gubitka krajikih optina 1995., da li je to
bila politika, odnosno Vaa odluka, kako tvrde neki srpski generali?
10. Da li je tano, kao to tvrdi Rose, da ste u proljee 1994. govorili da ete se
povui sa Grbavice, Ilide i ostalih sarajevskih optina i da gradite novi grad oko
Lukavice? Ako je to tano, zato su se Srbi iz Sarajeva drali u neizvjesnosti do
februara 1996.?

11. ta se desilo u ljeto 1995. kada je VRS zauzela Srebrenicu i epu? Da li je

tano ono to tvrdite u Vaoj odbrani (knjige K. avokog i D. Lukia) da je
zauzimanje Srebrenice i epe izvrio general Mladi samovoljno, bez Vaeg
odobrenja, odnosno uz pomo S. Miloevia? ime potkrepljujete ove stavove?
12. Kakvi su Vai odnosi sa generalom Mladiem i ta mislite o njemu?
13. Gdje ste se nalazili u vrijeme bombardovanja NATO avijacije i koliku tetu je
tada pretrpjela RS?
14. Vae impresije o mirovnom pregovoru u Dejtonu? Da li rezultate tih pregovora,
kao i nain na koji se do njih dolo, smatrate svojim uspjehom ili porazom?
15. Vai nastupi i javni govori su upeatljivi to priznaju i Vai najvei protivnici. Da
li to ima veze sa Vaim obrazovanjem i strunim usavravanjem? Na emu ste
doktorirali i gdje?
16. Kako ocjenjujete predsjednicu Plavi i njene poteze od kada je preuzela vlast?
Kako se to odrazilo na RS?
17. Kako komentariete optunicu koja je protiv Vas podignuta od strane Hakog
tribunala i da li se namjeravate braniti pred Tribunalom?
18. Prepriava se da ste dali vrlo dobru psiholoku analizu Alije Izetbegovia, a
analizirajui njegovo politiko ponaanje nazvali ste ga pticom ekalicom. Moete
li detaljnije elaborirati svoje miljenje o Izetbegoviu i Mati Bobanu?
19. Ko je, po Vama, od meunarodnih politiara koji su se bavili ratom u BiH
korektno tretirao srpsku stranu i s kim ste uspjeno saraivali, a ko je od njih bio
najpogubniji za Vas i RS?
Karadi je odgovorio vrlo kratko: Ona pitanja su sinopsis za moje memoare: kada
bih na sve ono odgovorio, ne bih pisao memoare. Ponekim stvarima sam zapanjen.
Ne dolazi, alim, u obzir, uz svo potovanje linosti, da dam odgovore na ona
pitanja, pogotovo ona netana. ao mi je ako sam Vas izneverio u ovoj stvari, ali
zaista bi to bilo krajnje pogreno.
* Kraj!