Sie sind auf Seite 1von 186
Noel Mal VV]. HE Iedavaci Erasmus Gilda, Zagreb ! Bey Jy Novi Liber, Zagreb | ) DANI, Sarajevo a Preveo Zlatko Crkovié Urednike Ivan Lovrenovié Zagreb ~ Sarajevo 1995. SVJEDOCANSTVA sone anes icteric sor Nacionalne su povijesti prokletstvo Balkana. Kao &to svatko tko Je boravio ili putovao u tom dijetu Europe dobro zna, ondje nema nacionalno homogene pokrajine, a kamoli nacionalno homogene dr- Haye. Malo je pojedinaca na cijelom Balkanskom poluotoku koji mogu iskreno tvrditi da imaju nacionaino Gisto porijeklo. Pa ipak, vise puta u posijednja dva stoljeéa u nacionalnim politikama bal kenskih zomalja previadavale su izmi8ljene teorije o rasno-etnitkom identitetw, Jedan je od razloza za prouéavanje rane povijesti te regije i taj Sto nam ona omoguéava da uvidimo da naprosto, kad bi i bilo pravo voditi modermy politiku na temeljima drevnog nacionalnog, porijekla, takvo Sto nije nasrosto mogu Nigdje to ne vrijedi vise nego u povijesti Bosne, zemlje koju Sesto nazivaju mikrokozmosom Balkana. Tipiénog bosanskog lica nema: Bosanaca ima svijell: i tame kose, maslinaste i pjegave puti, krupnih i sitnih kostiju. Tom Ijudskos mozaiku pridonijeli su geni nebrojenih razli¢itih narodz. Zemija je pretezito brdovita, a krajo ka ima u raspont od guste praSume i bogatih paSnjaka na visorav- nima u sjevernoj i srednjoj Bosni do neplodnog i pustog kamenjara uzapadnoj Hercegovini; podijeljena je rijekama od kojih vecina nije plovna. Neprohodni masiv Sto stoji izmedu dva glavna cestovna pravea Kojima su nadirali narodi na zapadni Balkan: dalmatinskog obalnog pojasa i prometnice u ravnici Sto vodi od Beograda dolje kroz Srbiju do Makedonije i Bugarske. Stoga je izravan utinak tih prodora u Bosnu zzeijelo bio mnogo manji nego njihov utjecaj na plodnu ravnicu u Srbiji ili na dalmatinske gradove na morskoj obali iavrgnute pljatkama, Medutim, neizravan udinak, Sto se tite aku. mulacije sasnih tipova, bio je vjerojatno veéi. Brdovita podrudja obitno su slutila kao uto’iste Ijudima koji bi u ravnici inaée bili istrijebljeni ili prognani. Treba se samo sjetiti kako su prezivjeli Baski u Pirenejima, treba se samo sjetiti Kavkaza, tog bogatog ra- snog muzeja. Sto se Bosne tiée, najezde Slavena u 6. i 7. stoljecu uspostavile su jezitni identitet koji je na kraju zamijenio sve ostales Ali svatko tko ima o3i u glavi moze tako zapaziti znakove rasne raznolikosti. . Zhog jeciénih i kultuenih razloga. i zbog vise od tisuéu godina zajednitke povijesti, danainje se puéans'vo u Bosni moze mire duSe smatrati slavenskim, Stoga je dolazak Slavena na Balkan prirodno polaziste za syaku historiju Bosne. Ipak, u povijesti tovje- i | | Eanstva nema apsolutnih polazita; treba zati poneSto i o stanovni- cima Bosne koje su Slaveni zatekli kad su do8li, i koji su se poslije asimilirali s njima, Najstariji stanovnici o kojima imamo kakve-takve historijske po- datke jesu Iliri, skup plemena Sto su zauzimala veéi dig danatnje Jugoslavije iAlbanije (ukljuéujuéi tu bar juzni dio Bosne) i govorita indoeuropskim jezikom stodnim danaSnjem albanskom.' Ime ple- mena po kojem je Dalmacija dobila ime, Dalmati, vjerojatno vude porijeklo od albanske rijeti koja zati »ovea«, delmé. To je pleme nastavalo dio zapadne Bosne, a arheolo8ki nalazi s nekoliko mjesta u Bosni pokazuju da su se ilitska plemena bavila stofarstvom, na pose uzgojem ovaca, svinja i koza.? Medu ostalim plemenima na koja su Rimljani naisli Sireéi svoju viast u unuirasnjost Balkana u drugom i prvom stoljcéu prije Krista, bilo je mijeSano ilitsko-kelt- sko pleme Skordisci na sjeveroisto&nom rubu Bosne, i ratnidko pleme u stednjoj Bosni Desitijati, dija je posljednja pobuna protiv Rimskog, Carsiva konacno ugusena 9. godine poslije Krista. Otada su sve ilir- ske zemlje bile pod évrstom vlaséu Rimljana, a malo-pomalo je iz- gradena mreza putova i timskih naselja? Kroz Bosnu je projazilo nekoliko cesta od grada na obali, Salone (nedaleko od danainjeg Splita); te ceste nisu bile toliko potrebne radi trgovine koliko radi vojnih operacija Sto su se vodile dalje na istoku, ali su isto tako sluzile za otpremu zlata, srebra i olova iz rudnika u istoénoj Bosni.* Veti dio Bosne pripadao je rimskoj provinciji Dalmaoiji, ali je dio sjeverne Bosne pripao provinciji Panoniji, koja je obuhvaéala da- nainju sjeveroistoénu Hrvatsku i judnu Madarsks. Krséanstvo je mano prodrlo u timske gradove: prvi se biskupi spominju veé potkraj pr- voga stoljeéa u Sismiumu u Panonifi (danatnja Srijemska Mitrovica, svega nekoliko kilometara udaljena od sjeveroistotnog vrha danainje ' Najbolj suvzemeni prepled ashcoloske, povijesnejfiloloske grade nataci seu knjizi Witkes, Hyrians, Vidi takoder Stipéevig, Hie Russe, Jiri: i Stadtm Forschungen zur albanischen Frikgeschielite * Wilkes, Ilyrians, si. 246; Stipgevis, Hiri Oslin, str, 137, * Vidi Witkes,tésrians, ste, 205-21 a 4 Vidi Wilkes, Dulmatia, str. 266-280; KIsié; Geschichte Busniens (»Povijest Bosnew), str. 48-49; Jirekek, Die Mundelsstrassen; Miller, Eysuyw om the Latin 4 Bosne), a najmanje je dvadeset bazilika iz rimskog doba iskopano ha teritoriju danainje Bosne i Hercegovine. Jedna je od njih, neda- Jeko od Stoca u Hercegovini, spaljena rusevina u kojoj su pronadeni noveigi iz detvrtog stoljeca: slikovita potvrda Ginjenice da je ta naj- ranija faza krS¢anstva u Bosni naprasno prekinuta najezdom Gota.? Upotreba latinskoga vjerojatno se brzo prosirila Bosnoit w rim- sko doba. BijaSe to jedin: zajednitki jezik doseljenika iz raznih di- jelova carstva koji su se naselifi u provinciji Dalmaciji: ponajvise iz dananje Italije, ali i iz Afrike, Spanjolske, Galije, Njematke, Gréke, Male Azije, Sirije, Palestine i Egipta, Veéina je tih kolonista prebivala u-gradovima ne obali, ali su azijska imena ljudi zabilje- Zena u dolini Neretve (u zapadnoj Hercegovini) i na podrugju Jajica na sjeverozapadu Bosne.® Od sredine drugog stoljeéa poslije Krista i mnogobrojni vojni veterani naseljavali su se kao kolonisti u Bosni: kerakteristigan je znak njiaove vaznosti to Sto urumunjskom jeziku, koji se razvio iz latinskoga Sto se govorio u tom kraju, rijet koja maki »starace, barrin, poijete od latinske rije’i vereranus, Rimske legije uvelike su novadile same Iire za svoje potrebe, i od kraja drugog stoljeéa ilirske su zemlje bile izvor dive vojne sile za brojne provincijske guvernere i generale koji su poslije postali rimski ca revi. Prvi od njih, Septimije Sever, raspustio je pretorijansku gardu kad je doSao u Rim 193, godine, i zamijenio je ilizskim postrojbama »Sarolikim Eoporom vojnike«, kako je napisao jedan rimski histo- Fitar, >divijatke vanjétine, jezovitog natina govora i posve neote- sanih u razgovorue.? | dmugi rimski i gréki izvori zauzimaju sligan superioran stav spram tik provineijskih balkanskih urodenika, Posljedica je tage da nemamto pravih, podrobnih izvjesea o njihovo) drustvenoj strukturi, © njihovoj religiji i naginu Zivota. Ipak, posebno je zanimijiva usput- ha napomena grékog geografa Strabona (63. prije Krista ~ 25. poslije Krista): on spominje kako je medu Hirima bilo uobiejeno tetovira nje, Njegova je svjedotanstvo potvrdeno otkriéem igala za teto- Markotié, »Archacologyr, str. 45-46, AllBldy, Bevoterung der Proving Dulmatien, ste, 184-188, 7 Dio Cassius, navedeno u Wilkes, llyrians, sit 260 | viranje u ilitskim grobnim humeima u Bosni.? Premda nije poznato da je tetoviranje bio slavenski obiéaj u bilo koje doba i u bilo kojem drugom dijelu slavenskih zemalja, tetoviranje se ofuvalo sve do ovoga stoljeéa med katolicima u srednjoj Bosni i medu muslima- nima i ketolicima na sjevera Albanije, U dvadesetim godinama ovog stoljeca engleska putniea i balkanologinja Edith Durham po- tanko je proudila taj obitaj i prekopiralu mnogo bosanske uzorke — Jednostavne geometrijske likove kraznice, kriza i polumjeseca sto otito predstavijaju sunce i mjesec s njihovim zrakama, »Zene no- se«, zapisala je izmedu ostaloga, »kudikamo slo%enije uzorke nego muSkarci, Podlaktice i nadlaktice esto su im pokrivene kojekakvim Sarama... One koje su medu njima bile pristupetnije rekle su mi da se tetoviraju ‘zato sto je takay na obiéaj’, “zato sto smo katolici’, “zato Sto je to lijepo’, i twrdile da bi i moje ruke bile ljepSe tetovi- rane«.? Ovaj je obitaj zagudan dokaz kultumog kontinuiteta u Bo- sni koji se proteze sve tamo do ilirskih plemena. To je, na Zalost, i Jedini takey pouzdan dokaz; tvrdi se doduse da su ilirskog porijeka i neki drugi ofto neslavenski obidaji sto su se oguvali u Bosni, primjerice polifonijska narodna glazba, ali zato nedostaju potvrde rimskih i grékih autora.!° ‘Uamiemo li u obzir ne samo dokaze o tetoviranju nego i sve ono S19 znamo © povijesti balkanskih najezda i naseljavanja, mozemo mime duse ustvrditi da su neki Hiri prezivjeli sve kasnije najezde i da su se asimilirali s onim Sto je postalo slavensko puéanstvo. Ali romantiéne tcorije nekih jwzoslavenskih ideologa iz 19, stoljeéa koji su tvrdili da sv Srbi i Hrvati »zapravow Iliri (i stoga jedinstvena, posebna, vjekovna nacionalna ¢jelina) govori nam vise 0 tadasnjoj juznoslavensko} politic’ nego o staroj povijesti Balkana.!! * Stipéovie, Mlsrians, st. 80, * Durham, Some Tribal Origins, ste. 102. Vidi takoder Trutelks, sie Tatow rungs © Vidi Stiptevie, llvrians, ste. 241, 0 teoxjé 9 polifono} glarbi koju je pastavio sarnjevski cinomuzikolog Cyjetko Rihtinan. Klasifat f2vori govore samo da so Slit voljeli glazba. " Povijest uporabe naziva »llicis za Jaéne Slavene ve manistiskih pista 15. stole: vidi Hadbisahie, »Die Anti ‘wvicklunge: oper Je duga, see tk do fie 1ge der nationalen Ene 6 Ponekad se Gini da nijedan narod nije mogao stupiti na Balkan ada ne dade povoda kasnij:m naraétajima 2a nekakvu slignw teoriju. To pogotovo vrijédi za sljedeée osvajate Balkana, germanska plemena Gota, koja su poéela harati Baikanom u treéem stoljecu, nanijela te8ke poraze rimskoj vojsei potkraj Setvrtog stoljeéa i osvo- jila tvrdayu Singidunum (cana’nji Beograd) potkraj petog stoljeca, ali su se ugiaynom povukle u kraljevstvo Sto su ga osnovali uskoro zatim u danagnjoj Ital Napokon ih je na podetku Sestog stoljeéa istjerao s Belkana car Justinijan. (Nakon Justinijano- vih pohoda Bosna je postala ~ barem u teoretskom smislu - dio Bizantskog Carsiva; prvobitno je bila na zapadnoj strani razdjelnice izmedu Zapadnog i Istotnog Rimskog Carstva.) Svi Goti koji su jo8 stalin tom thy ubrzo su se asimilirali s lokainim puéanstvom.' Premda su Goti bili istodobno kolonisti i pijacka8i, Gini se da nisu ostavili nikakav trag svoje kulture u balkanskim zemljama: ni u jed- nom belkanskom jeziku nema, na primjer, nijedne jedine rijeti za oj bi se moglo ustvidili da poijede iz goiskog jezika, Pa ipak se poslije razvila @udnovata mitomanija prema kojoj su Goti pravi preci Hirvata i/ii BoSnjaka, U korijenu toga mite lezi srednjovjekovni rukopis ne latinskom jeziku, Ljetopis popa Du- Hjanina, « koji je po svoj prilicé ukljuéen i jedan stariji slavenski |jetopis poznat pod latinskin naslovom Libellus Gothorum, »Knji- ga 0 Gotimax, koja podinje od doseljenja Gota u Panoniju i koja govori o njima kao o prvobitnim precima Slavena."? Ljeropisom se sludilo nekoliko povjesni¢ara kasne renesanse u Dubrovniku. Naj- veci medu njima, benediktinae Mavro Orbini, izmislio je grandi- oznu teoriju o povijesti naroda prema kojoj su gotovo svi narodi Koji su udinili bilo Sto zanimljivo u kasnom Klasi¢nom i ranom sred- njovjekovnom razdoblju bili Slaveni (ukljucujuéi tu i Vandale, Avare, Normane, Fince, Traéane i Mire), a svi su Slaveni bili Goti: »Svi su oni pripadali istoj slavenskoj naciji i govorili isti slavenski ® Stadimilier, Geschichte Silasteumpas, st. 21 ° © Lieilus Gothorun vidi wod Forde Sisiéa u njegov piljevod Lietopisa po- pa Dukfjanina | Jiscéek, fsorija Srba, sv. 1, se. 166-167. Tekst Ljetopisatiskan je 1s Schwandner, Seriprores rerum hungaricurun, sv, 3, sit. 476-509; vidi str. 476- 477 0 se0bi Gots jezik; a kad su najprije krenuli iz svoje zajednitke prapostojbine ‘Skandinavije, svi su prozvani (osim Tlira i Tratana) zajednigkim imenom ‘Gota’.«!* U Orbinijevu djelu to poistovjedivanje s Gotima bijate dio nekakve panslavenske ideologije, kojom se dokazivaio da su Goti-Slaveni bili najdjelatnija i najmoénija rasa u povijesti Euro- pe. Medutim, u nekim kasnijim verzijama te »gotske« teorije ljudi na zapadu Balkana identificirali su se’s Gotima da bi se razlikovali od Slavena, Iz razumljivih razloga, ta je teorija postala osobito omi- jena u Bosni u Drugom svjetskom ratu, kad su BoSnjaci trazili za svoju zemiju samostalnost od hrvatske fasisti¢ke dréave i nastojali utvrditi svoj boinjatki identitet na izdvojenoj nacionainoj bazi. U studenom 1942. skupina boSnjatkih muslimanskih autonomista upu- tila je Hitler »memorandumé u kojem je isticala svoju rasnu supe- riomost nad slavenskim susjedima: »Po svojoj rasi i kevi mi nismo Slaveni; mi smo gotskog podrijetla. Mi BoSnjaci doselili smo se na jug, na Balkan, u treéem stoljecu kao germansko pieme.«'$ Medu- tim, Cini se da je tak i Hitler tesko mogao progutati tu njihove teoriju. Goti nisu jedini pohodili zapadni Balkan i modda ostavili za s0- bom neke potomke, negdje izmedu Rimljana i Slavena, Huni iz Azi- je (mongoisko-turanski narod) i Alani iz Irana (preci danaSnjih Ose- ta na Kavkazu) takoder su se pojavili ondje u éetvrtom i petom stoljeéu. U Sestom stoljeéu dosle su na Balkan dvije nove rase: Ava- Hi (mongolsko pleme iz krajeva sjeverno Niihova je povijest u potetku bila tijesno isprepletena, bilo da su Orbini, 1 Regno de git Slav, str. 97.0 Orbiniju vidi Radof8ie, Srpske isto. rHja: Mavra. Orbinija, se, 5-11, 0 »goiskojleorijie w ajegov djelu iw djelima drugib dubrovackih pisace vidi Zlatar, Our Kingdom Come, si. 365-371. Bit ée da je Or binjevateorija djelovala pomalo ishitreno,éak i w on6 dobas ali ona se mora proms ‘wati u kontekstu drugsh teorija iz tog reedoblia koje su pripisivale posebnu snag i zaagenje germanskolf\andinavskim rasama, Nizazomski znanstvenik Grotius tvrdio Je da su domorodacile rase Sjeveme Amerike bile skandinavskog porijekla, « fa- Imanski tcorctiéar Goropius Becanus tvrdio je da se prvobitno u rajskom vr goro~ io njeracki jezik, " Redtié, Muslimansko autonomasivo, st. 72. (U memorandums se isto tako. twrdilo, kao pride, da su 90 posto Bosnjaka plavokosi,) Nesto je sliéno 2a Hivate tv dio Ante Pavelié 1941, godine: Dedijer i ds, History of Yugoslavia (olstorija Tuge- slavijew), st. $77 Nitrite acon dacesitscaemais as consiaoamtnenteisaeceniniatnncantrteitntameenitinetinets bili saveznici ili supamics; Gini se da su Avari, iako malobrojniji, bili nadmoéniji u tom odnosu zbog izvanredne vojne vjettine. Te su mongolske urodenike na kraju protjerali s Balkana na potetku sedmog stoljeéa bizantske, hrvatska i bugarska vojska. Povjesnitari su nekad pretpostavijali da su Avari bili prilitno efemema pojava wu toj regiji, u biti yojna sila kojoj je bilo samo-do plja¢ke. Medutim, novija istrazivanja (u arheologiji'i' prouéavanju imena mjesta) po- kazuju da je bilo tajnijit avarskcih naselja u mnogim dijelovima zapadne Bosne, Hercegovine i Cre Gore. Na neki mjestima, recimo na podrutjima sjeverno i sjeverozapadno od Bosne, odrede- ne skupine avarskih doseljenike zadriale su se moZda i kroz vite narastaja: Sleveni su Avare zvali Obri, a mnoga imena mjesta kao Sto je Obrovae svjedode 0 njihovoj prisutnosti na tom tu." Isto je tako moguée da je i sama rijeé ban, Koja se od najranijeg doba rabi kao titula hrvatski viadara, avarskog porijekla.!# Ipak su na kraju, naravno, previadali Slaveni. Oni su se potkraj Sestog stoljeéa doselili u velikom broju na Balkanski poluotok; nist bili samo pljatkasi nego i kolonisti i poljodjelci, i osnovali su svoja naselja sve tamo do ju%nog vtha Gréke. (Ondje je bilo sve do 15. stoljeéa sela u kojima se govorilo slavenski.)" Do dvadesetih go- dina sedmog stoljeéa Siaveni su se bili naselili u danaSnju Bugarsku i Srbiju, a vjerojamo su na mnogim mjestima prodrli i u Bosnu. Zatim su, u roku od nekoliko goding, stupa na soem jo8 dva sl : na: Hrvati i$ soriara i cara Konstantina Porfirogencia (koji je pisao 300 godina kasnije, ali se sluzio carskim arhivima), Hirvate je na Balkan pozvao tadaingt bizantski car da itjeraja napasne Avare. Srbi, prema Kote nist bili angedi povezani s Hrvatima i dosti su na Balkan isto doba2* "6 Kovadevié, Istoriia Crne Gore, str. 282-288, 7 Markotié, »Archacologyc, st 49. Malo avarsko'kraljevstvo odrialo se u Po: ‘ohiji (u juénoj Madarsko)) dok ga nije aapokon unistio Karlo Veliki u devedesetim godinama & sioljeca °* Andolig, »Periodi u kultumoj histrijc, str. 200, 9 Malingoudis, Slavoi sté mesaidniké Ellada, st. 38. ™U Konstantinovoj kniia! posioje 2xpravo dvije raxisite verze tth dogadaia Viai rasprava o tome u Fine, Girly Medieval Balkans, st. 4959. ‘Tko su zapravo bili ti Stbi i Hrvati? Znanstvenici odavno znaju da rijet Hrvat nije slavenska, Smatra se da je to ista rijet kao i iransko ime Choroatos, pronadeno na natpisima nadgrobnih spome- nika nedaleko od grékoga grada Tanaisa u donjem toku rijeke Don, na jugu Rusije. Cielo je to podrugje sjeverno od Cmog mora bilo napuéeno u prvim stoljegima nage ere raenim plemenima, medu ko- jima st bili i Slaveni i Sarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji su u drugom stoljecu prije Krista zaobi8li sa zapada sjeverms stranu Kavkaza. Sarmati su zadobili polititku prevlast nad ostalim plemenima, pa su neka od tih slavenskih plemena na taj natin po svoj prilici dobila viadarsku elitu koja je govorils iranski) Tedna teorija povezuje rijeti Hrvat i Choroatos s rijedju /u-urvatha, koja je zacila »prijatelj« na jeziku Alana (koji su to vrijeme bili dio sarmatskog skupa iranskih plemena).? Jedna druga teorija nagada da se korijen imena »Srbin«, serv, pretvorio u iranskome u chary, Sto je skupa sa sufiksom at dalo Choroatos i Hrvat.> Bjelodano je Jjasno da su Srbr 1 Hirvati imaii stimu i povezanu povyest od najsta- rijih vremena: Ptolemej, koji je pisao v drugom stoljecu nase ere, takoder spominje Serboi medu sarmatskim plemenima sjeverno od Kavkaza. Vecina znanstvenika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili sla- venska plemena s iranskom vladajuéom kastom, ili da su prvobitno bili iranska plemena koja sv stekla slavenske podanike. Negdje na potetku sedmog stoljeéa oba su plemena osnovala svoja kraljev- stva u srednjoj Europi: »Bijelu Hrvatsku«, koja je obuhvatala dio dananje juzne Poljske, i »Bijelu Srbijue, u danagnjoj Ceskoj. Oda- tle su se i jedni i drugi doselili na zapad Balkana, Modeme ideologije ponovo su se poigrale drevnom povijeséu, Neki hrvatski nacionalistigki teoretiZari selektivno su prihvatili dokaze o iranskom porijeklu svoga naroda, ati su th uskratili Srbima i tako konstruirali yjekovnu povijesnu podjelu izmedu ta dva na- roda. Ta je care oer bila omiljena u Dragom svjetskom rat, kad su drevni Iranc} zauzimali vi8i polozaj u nacistiékoj resnoj hije- ® Rostovisell, Iranians and Greeks, str. 135-146, ® Kaulfss, Die Slawen, st. 69, 2 Gimbutas, Sle, sr. €0. M Fine, Early Medieval Balkans, st. 56. 10 rarhiji od obiénih Slaveng, S$ druge strane, neki juznoslavenski ili panslavenski ideolozi odbacili su, radi svojih viastitih politidkih ra- zloga, sve dokaze o ranim vezama s Irancima, Meduitim, historijska Je istina prilidno jasna: Srbi i Hrvati bili su od najranijih vremena razligiti ali tijesno povezani, Zivedi i seleéi se u tandemu, a i jedni i drugi imali su neku vrsta iranske komponente. Isto je tako jasno da je u vrijome kad su cni do8li na Balkan ondje ¥eé postojalo brojno slavensko putanstvo — brojnije od svih Srba i Hrvata zajed- no. Taj se glavni slavenski supstrat ne moze podijeliti na razdvojene subetni¢ke grupacije; stoga je neminovno uzaludan sav projekt iz- mifljanja prastarih etigkih podjela medu njihovim potomeitna. A ‘aj slavenski supstrat zacijelo je asimilirao ostatke putanstva Giji su preci mozda bili Hiri, Kelti, Rimljani, pojedinei iz svih dijelova Rimskog Carstva, Goti, Alani, Huni i Avari. Srbi su se naselili na podrugju koje odgovara danainjoj jugoza- padnoj Srbiji (teritoriju koji je poslije, u srednjem vijeku, postao poznat pod imenour RuSke ili Raseia), i malu-pomaly prosinili svoju viast na teritorije Duklje ili Diocleje (Ca Gora) i Huma ili Zahu- milja (Hercegovina). Firvati su se naselili otprilike na podrugju koje odgovara danasnjoj Hrvatskoj, u koje je vjerojatno bio ukljugen i veéi dio same Bosne, osim istoénog pojasa doline rijeke Drine.?5 Lokaino je slavensko putanstvo bilo organizitano na tradicionalnoj plemenskoj osnovi: hijerarhija jedinica potinjala je od porodice {jerojatno one viste prosirene obitelji koja se ofuvala u nekim di- jelovima Balkana do dana danasnjega, a poznata je pod stavenskim nazivom zadruga); porodice su bile udruzene u rodove, a rodovi w plemena; teritorijem jednog plemena zvanom Zupa viadao je terito- rijalni poglavar zvani Zupan® Stari Slaveni bijahu pogani koji su se Klanjali raznim bogovima, éija su se imena otuvala do dana da- naSnjega u imenima mjesta u biv8oj Jugoslaviji: bog rogate marve Veles, na primjer, ili’ bog gromovnik Perun ili Pic?” Bizants ® Obolensky, Bisintine Commonwealth, si. 136; Guldeseu, »Political History, ste, 86, 2 Ginbulas, Slavs, stt. 140-141. O zadrugama vidi Sicard, La Zadruga sud slave, Bysnes, ts Communal Families in the Bulkans © Gimuias, Shas, st, 165-16%; Maskotié, »Archneologyss str 52 Hu vladari veé u sedmom stoljeéu pokuSavali pokrstiti Hirvate uz po- ‘moé latinskih sveéenika iz ono malo gradova na dalmatinskoj obali Sto su jos bili pod viaSéu Bizanta Ali glavnina je Hrvata pokrite- na tek u devetom stoljecu, a moZemo samo pretpostaviti da su uda- Jjenija i nedostupnija podrutja v Bosni posljednja podvrgnuta tom procesu, koji je do-njih zacijelo dopro iz priobalja potkraj devetog ‘ifha ‘potetku desetog stolje¢a.”" Ima mnogo tragova poganskih obigaja koji su uneseni najprije u krScanstvo, a postije iu islam u Bosni - primjerice, uporaba gorskih vrhunaca za bogostugje. Imena poganskih bogova kao Sto su Pir, Oganj i Tur obuvala su se 1 usme- noj tradiciji sve do dvadesetog stoljeca (jedan j Zio pjesmicu o njima koju mu je priopéio neki starac u Sarajevu 1933. godine), a otuvana su i u bo&njatkim osobnim imenima kao Sto su Tiro i Pirié.% Polititka povijest zapadnog Balkana od sedmog do jedansestog stoljeéa prilitno je zapetljana i zbrkana, s nizom osvajanja i pro- mjena podanitke privréenosti. Najstarija uspostavijcna viast na Balkanu, Bizantsko Carstvo, nije ondje izravno viadalo, ali je uspi- Jevalo prisiliti pudanstvo da od vremena do vremene prizna ajegovu vrhovaw Viast. Bizant je odréavao veze s dalmatinskim gradovima na obali i na otocima: oni su ustrojeni kao theme (vojni okrug) u devetom stoljecu, ali je bizantska viast u Dalmaciji postajala sve vige simboliéna - dobrim dijelom i zato So su crkve u Dalmaciji bile pod jurisdikefjom Rima, Potkraj osmog i na potetku devetog, stoljeéa sjevernu Firvatsku, pa i dobar dio sjeveme i sjeverozapadne Bosne, osvojili su Franci Karla Velikog. Ti su teritoriji ostali pod franatkom vlaséu sve do sedamdesetih godina devetog stoljeéa. Vjerojatno se ba’ u tom razdoblju stari plemenski poredak v Bosni i Hrvatskoj pogeo mijenjati po uzoru na zapadnoeuropski feuda- lizam! fh % Dvomnik, Byzantine Missions to the Slavs, st. 9-20 ® Corovie, Histordia Bosne, ste. 133-134. © Hadzijahig, »Sinkretistitki elementie, str. 304-305 (gorski vrhuine!), 309:313 (mena bozansteva), * Andelig, »Periodi u kuiturnoj historia ste. 202-208, Dotle su Srbi bili uspostavili vlast nad dijelovima teritorija u danaSnjoj Hercegovini i Crnoj Gori, a istogna skupina srpskih Zupa 1 danasnjoj jugozapadnoj Srbiji okupljena je neku vrstu sepske kneZevine (pod viaséu »velikog Zupanac) oko stedine devetog stoljeca. Na podetku desetog stoljeca Hrvatska je bila moéna i ne- zavisna drzeva pod kraljen Tomislavom; opet je veti dio sjeverne i zapadne Bosne pripadao njegovu kraijevstvu, Nakon njegove smrti- (vjerojatno 928. godine) Hrvatska je bila razdirana gradanskim re- tom i kratko vrijeme (izmedu tridesetih i Sezdesetih godina desetog stoljeta) veéi dio Bosne prigrabila je obnovljena i trenutaéno snazna srpska knedevina, koja je primavala vthovmu viast Bizantskog Car- stva.?? Ove pojedinosti daju nam povijesni kontekst u kojem se prvi put spominje Bosna kao teritorij. Rijez je 0 polititko-geografskom pri- rutniku koji je 958. godine napisao bizantski car Konstantin Porfi- rogenet. U dijelu posvetenom zemljama srpske kneZevine pie: »u pokritenoj Srbiji nalaze se napuéeni gradovi Destinikon (itd)... a nna tlt Bosone Katera i Desnik.«®? Odavde jasno proiziazi da se Bosna (manja od danainje Bosne i koncentrirana wz rijeku Bosnu koja teée od mjesta blim Serajeva na sjever) smatrala zasebnim teritorijem, iako je u to vrijeme pripadala Srbima. U sezdesetim godinama desetog stoljeéa ponovo je poipala pod Hrvatsku i ostala pod hrvatskom via8éu otprilike pola stoljeca. Zatim je, 1019. godine, ponovo moéno Bizantsko Carstvo pod carem Vasilijem If, »zaiomiikom Bugaras, prislilo spake i hrvatske viadare da priznaju bizantsku vrhovnu viast, Nominalno podanistvo Hrvata postupno se pretvorilo u ne8to kao savezni8tvo, pa jeu 11 stoljegu Bosnom neko viijeme viadao hrvatski namjesnik, a u istoé- nom dijelu stanovito veijame srpski vladari koji su bili neposredaije Byzantine Commonwealth, * Fine, Early Medieval Balkans, siz. 159, 2622 ste, 159.160, ® Constantine Porphyrogenitus, De adminisirando imperio, str. 160 (okai cis ‘to chérion Bosona to Ketere ke to Desnéke). Pretniostavlja se da je Desnek danasnji Desnik (Fako je Jirek dedao da je to danataji To¥anj na rijeci Usori), a Katera jo Vjerajatne dacianje solo Kotor ili Kotorsc, pokra) Sarajeva: vidi Jiragek, Die Hun- delostrassen, str. 29-30; Skarié. Sarajew # njegove colina si. 32; Corovik, Histon riya Bosne, st, 112. 13 pod bizantskim nadzorom.* Nesto vise nezavisnosti uzivali su krajevi juzno od same Bosne, teritorij Duklje, inate poznat pod ime- nom Zeta (Crna Gora) i Hum ili Zahumlje (Hercegovina), gdje su Jokaini srpski knezovi odolijevali viadavini Bizanta, Ti su krajevi ujedinjeni u jedinsivenu sepsku kneZevinu, koja sc u sedamdesetim godinama 11. stoljeéa prosirila i na srpski teritorij Raslai. U osam- desetim godinama prosirila se pod kraljem Bodinom jo8 vise pa je obuhvatila veti dio Bosne, ali je nakon Bodinove smrti 1101. godi- ne kraljevstvo uskoro propalo. Kraj 11. stoljeca oznadava prekretnicu u povijesti zapadnog Baikana, Nakon Bodinove smrti teziSte srpskih polititkih teznji pre- miestilo se na istok, na RaSku, koja je postala sree srednjovjekovne Kraljevine Srbije. Dotle je hrvatske zemlje prigrabila Ugarska, a 1102. godine ugarski kralj Koloman okrunjen je 2a kralja Hrvatske = tako je uspostavljen odnos izmedu te dvije drZave, ponekad odnos iaravnog podlo?nisiva, a ponekad personaine unije i savezniStva, koji Ge trajati (uz nekoliko prekida i preinaka) sve do 1918. godine. Ugarska je viast 1102. godine protegnuta ina Bosnu, ali je Bosnom kao udaljenijim i nedostupnijim teritorijem viadao ban, &ija je viast u toku 12. stoljega bivala sve samostalnija# U sezdesetim i sedam- desetim godinama 12, stoljeéa Hrvatska i Bosna potpale su nakratko opet pod bizantsku viast, nakon uspjeSnog vojnog pohoda eks- panzionistitkog cara Manuela Komnena, ali su nakon njegove smrti 1180. godine svi njegovi vojni uspjesi ubrzo pali u vodu. Hrvatska Je obnovila svoju uniju s Ugarskom. Bosna se, medutim, u biti oslo- bodila ugarske viasti; a kako njome nije vise viadalo ni Bizantsko Carstvo ni Hrvatska, uspjela je prvi put postati manje-vige nezavisna drZava. Odatle onaj glasovili opis Bosne iz pera tajnika Manucta Komnena, ljetopisca Kinama, koji je vjerojatno u osamdesetim godinama zapisao: »Bosna ne sluSa srpskog velikog Zypana; to im Je tek susjedni narod {coji ima svoje obiéaje i viasi.«® Kinam je takoder pribiljezio g@Bosnu od Srbije dijeli rijeka Drina - crta raz~ ** Fine, Barly Medieval Baikans, str, 201, 278-28 Commoneecth, ste. 267-288, % Fine, Early Medieval Balkans, st. 28. * Cinnarnus (Kina), Epitome, ste, 104 (knj. 3, pow. 7) Obolensky, Brzeine Pe djelnica koja je ostala istcéna granica Bosne u veéem dijelu njene kasnije povijesti Iz zamr8ene povijesti rane slavenske Bosne, od dolaska Hrvata i Srba u dvadesctim godinama sedmog stoljeéa pa do utemeljenia nezavisne bosanske drzave u osamdesetim godinama dvanaestog stoljeGa, ne mogu se izvué. nikakvi jednostavni zakljuéci. Sama Bo- sna bila je u vise.nayrata pad srpskom vla8éu, napose oko sredine 10. i potkraj 11. stoljeéa. Ipak, bilo bi pogresno kazati da je Bosna ikad bila ndio Sthije«, zato Sto srpske kraljevine koje su obubvacale i Bosnu nisu u ono vrijeme obuhvatale vedi dio onoga sto danas zovemo Srbijom. Uistinu je za veceg dijela ovog ranog srednjovje- kovnog tazdoblja Hercegcvina bila srpski teritorij, ali je sama Bo- sna bila mnogo jeSnje povezana s hrvatskim zemljama, au 12. stoljecu, ba kad je stekla nezavisnost, dini se da je sve vise tedila hrvaisko-ugarskom Kulturnom i politi¢kom prostoru.2? Sto se tige vjerske organizacije, Bosna je u ranom srednjem vijeku bila vezana za Hirvatsku, 2 ne za sxpske zemlje: biskupija bosanska spominje se kao rimokatoligka biskupija u 11. stoljeéu (nakon vjerskog raskola izmedu Rima i Carigrada 1054. godine), i Sini se da je potpala pod Jurisdikciju Splitske nadbiskupije prije nego Sto je u 12. stoljecu pripojena Dubrovaékoj dijecezi.® (Medutim, kao sto éemo uskoro vidjeti, crkva je u Bosni imala neke svoje osebujne znatajke po Kojima se zacijelo vrlo rano poéela razlikovati od latinskih crkava na dalmatinskoj obali.) Jedan od simbola politi¢kih veza Bosne s hrvatskim svijetom jest éinjenica da su njeni vladari nosili hrvatsku titulu ban od najranijih vremena; vthovni poglavar Srba oduvijek se pak zvao »veliki Zupanx, a nikad ban? A na pitanje jesu li stanovnici Bosne 1180, godine bili zapravo Hrvati ili zapravo Srbi ne moze se odgovoriti iz dva razloga: prvo. zato Ho-nam nedostaje dokaza, a drugo, zato Sto to pitanje nema smisla. Mozerio samo reti da je vedi dio bosanskog teritosija vje~ sojaino bio-u hrvatskim rukama ~ ili bar u slavenskim rukama pod hrvatskom viaséu —u sedmom stoljeéu, ali je to plemenska oznaka * Andel; sPériodi u kultiendj historijie, str. 204-205, ** Cirkovié, »Die bosnische Kirchow, str. $47-548, » Corowié: Hisuriia Bosne, sz. 113; D. Mandié, Emicka ponajest Basne, ste. 33. 15 koja pet stoljeca kasnije nema mnogo smisla, ili ga uopée nema. Bosanci su u svojoj vjerskoj i politiékoj povijesti opéenito bili blizi Hevatima, ali primjenjivati danainji pojam hrvatskog identiteta (ne- Sto Sto je nastalo u novije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam. Jedino razborito Sto bi se moglo kazati o etnitkom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su bili Slaveni koji su prebivali u Bosni, 16 i ct mae cet eh a th 2 SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA DRZAVA 1180. ~ 1463. re scscennanoiestimscace z E z 4 Povijest Bosne oko srodine stednjeg vijeka Sesto je 2brkana i dovodi Eovjeka u nedoumicu. Ipak, istitu se trojica moénih vladara: Kulin ban (koji je vladao od 1180. do 1204.), ban Stjepan Kotro- manié (1322-1353) i kralj Stjepan Tvrtko (1353-1391), Pod drugim od ove trojice Bosna se proSirila i na knevevinu Hum (Hercegovi- nu), 2 pod trecim se prosirila joS dalje na jug i domogla se velikog dijela daimatinske obale, Za druge polovice Tvrtkove viadavine Bo- sna je uistinu bila najmoénija dréava na zapadu Balkana, Jedini dio danasnje Bosne koji nije bio ukljuéen u Tvrtkovo kraljevstvo jest pojas zemlje na sjeverozapadu gdje se danas nalazi grad Bihaé, 0 Je tada pripadao hrvaisko-ugarskom teritoriju. To su bili vrhunei sredrjovjekovne bosanske moéi i nezavisno- sti, U razlignim razdobljima izmedu viadavine te trojice viadara, Bosna je bila podijeljena, bilo sluzbeno bilo de facto, kao posijedi- 2 borbe za viast medu loksinim plemiékim porodicama. Premda je drustvent i polititki sustay u Bosni bio u osnovi feudalan, ipak nije Hijet o strogoj forusi feudat-zma u kojoj bi plemi¢k: posjedi pripali kruni kad plemigi ne bi izviSili svoju vojnu duznost: plemidi su bili samostaini zemljoposjednici i testo su sa svojih pozicija teritorijal- ne moi diktirali tko ée naslijediti bosansku krunu.! Tu leZe korijeni stalne nepostojanosti u bosenskoj politici u srednjem vijeku. Ugarska je za sve to vrijeme bila dominantna susjedna zemlja. U 13. ina poterku 14. stoljeca Srpska je Kraljevina takoder prerasla u moénu drzavu u vojnom smistu; ipak, zaéudo, srpski kraljevi nisu nikad ozbiljno pokusali osvojiti Bosnu? Ugarski kraljevi imali su pak vi8eput priliku ustanoviti kako je te3ko domo¢i se Bosne zbog nepristupatnosti njena terena, a kad se jednom i osvoji, sumnjiva je bila vrijednost tog posjedovanja zbog neposlusnosti zemljoposjed- niéke viastele. Udaljenost Bosne bila je i glavnii raziog. najizrazitijoj i najza- gonetnijoj znaajki njezine stednjovjekovne povijesti: Sizmatiéno} Crkvi bosanskoj. Cini se da se ta erkWva oteijepila od Katoljtke erkve »Das mittelalterliche Staatswischeist."72; Fing, Lure Medieval Balkans, se, 21 * Orbini spaminje joa Reyna dle git Shari, se 3 u trinaestom stoljeéu, i da je bez Konkurencije djelovala u Bosni sve do dolaska franjevaca, koji su pokuSali obnoviti viast Rimske crkve u Getrdesetim godinama 14. stoljeéa. Otada se Crkva bosanska oko Jednog stoljeéa natjecala s Rimokatoliskom crkvom dok joj sveée- nici nisu, uoti turske najezde, bili protjerani ili silom preobraceni na katoliéanstvo. Za sve vrijeme postojanja te erkve papinski su pisari oprudivali Bosnu zbog:hereze; a neki su od tih autora identi- ficirali tu herezu kao dualisti¢ku ili manthejsku. Zbog tih optuzbi, Crkva bosanska obitno se smatrala kasnim piodom jedne ranije bal. kanske manihejske sekte, bogumila iz Bugarske. Medutim, suvre- mena znanost janijela je ozbiline zamjerke na raéun te tradicionalne teorije. Ali ta je tema toliko slozena da 6emo se njome posebno pozabaviti u sljedeéem poglavlju. Kalin ban stckao je legendami status u bosanskoj povijesti. »Cak i dan-danas«, pisao je povjesnitar William Miller 1921. godine »na- rod ga smatra za ljubimea vila a njegovu viadavinu kao zlatno doba, a ‘prigati o Kulinu banu’ omiljena je uzredica 0 nekome tko govori © dalekoj proslosti, kad su Sijive u Bosni vjeéito stenjale pod tere- tom plodova a Zuta Zitna polja neprestano Ielujala u plodnim doli- nama.<«? Dvadeset éetiri godine mira zacijelo je bilo dobro dosla promjena za obiénog Botnjaka u ono doba, Saéuvani djeliGi svjedo- Ganstava govore 0 tome kako se Kulin posebice trudio oko ekonom- skog razvoja svoje zemije: sklopio je trgovatki ugovor s Dubrovni- kom 1189.* godine i poticao dubrovatke treavee da ekspioatizaju bogate bosanske rudnike, Uspostavio je i dobre odnose s viadarom Huma (Hercegovine), koji je Kulinovu sestru uzeo za Yenu, i sa stpskim velikim 2upanom Stevanom Nemanjom, utemeljiteljem di- nastije Nemanji¢a, koja ée od Srbije napraviti velesifu u sljedeéa dva Stoljeéa. Ali odnosi sa druge dvije drZave nisu bili tako prijateljski: s Ugarskom, koja je jo8 dr2ala da ima vrhovnu vlast nad Bosnom, i sa Zetom (Koja se prije zvala Duklja ili Dioclea: danafnja Cma Gora), koja se udrudila s Ugarskom iz takti¢kih politiékih razloga ofthe 08 the Latin Orient, sr, 46%; uzteticn »Za Kulina bande 2abije3io Joi Orbini 1601. godine: Regno degli Siavi, sir 351 5 Miller, Essa: on she Latin Orien, sr. 468; Coquelio, Histoire ahs hi negro, sit. 82, 20 cane stenenicseniadacetstes = : sancnaceanuranieneneens Sukob nije poprimio oblik rata nego crkvene politike. Bosna je (aasuprot pravoslavnom Humu) bila katolitka zemlja i podlozna viasti nadbiskupa dubrovatkog. Crkvena hijerarhija u Dubrovaiku nije se zbog velike udaljenosti mnogo mije3ala u poslove Katolitke erkve u Bosni: njoj je bilo u biti dopusteno da sama imenuje svoga biskupa (¥ija se dijeceza protezate na sjever, éak i na hrvatsko-ugar- ske zemlje). Ugarsketje Zeljeta uspostaviti strozi nadzor nad bosan- skom biskupijom pa se u Rimu na podetiu devedesetih godina 12. stoljeéa zauzimala da bosanska biskupija potpadae pod jurisdikeiju prougarskog nadbiskupa v Splitu, Tada je vladar Zete, koiem je bilo stalo do toga da diskreditira i Bosnu i Dubrovnik, poco obasipati papu poslanicama u Kojima se tuzio da su Kulin ban, njegova Zena i na tisuée njihovih podanika postali heretici.? Modda su te prituzbe bile i na’in da se od pape ishodi odobrenje da se prigrabi nedto od Ddosanskoy teritorija, Medutim, Kulin ben je na kraju neutralizitao krizu tako Sto je sazvao skup poglavara Katolitke erkve u Bosni (takozvani skup na Bilinom polju) 1203. godine, na kojemu je javno ‘Zigosan niz pogregaka. Cini se da su se te pogre8ke vi8e odnosile na nemar u vrenju vjerskik obreda nego na ozbiljnu doktrinarny herezu, Ipak, uspostavljena je tradicija da se Bosna Zigo’e optuzba- ma zbog hereze.® Sam Kulin ban, koji je oduvijek tvrdio da je dobar Katolik, umro je sljedeée godine. U iduéib pola stoljeéa Bosna je neprestano bila pod pritiskom syoga moénog susjeda Ugarske. Madari se nisu odrekli nauma da zadobiju nadzor nad bosanskom biskupijom, Pape su u tridesetim godinama 13. stoljeéa neprekidno upuéivale ugarskim viadarima i biskupima zahtjeve da iskorijene herezu u bosanskoj dijecezi.? To Je djelomice bila i reakcije na aeobitno nisku razinu bosanskog kle- ra: u jednom papinskom pismu iz 1232. godine reteno je za kato- liskog biskupa u Bosni da je nepismen, da ne poznaje Sak ni obred * Vidi pismo. Vulcanusa (Vukans} of Zeté Inocentt HE, rujan 1199. u Fermen: in, ur, Agta Bosriag, se 5. © Fine, béve*Medieval Balans, ste. 18, 43-47; 22 detalinu analizu skupa na Bie linori polju vidi Fini, Bosnian Church, stz.126-134, Sam éin odreknaéa tiskan je u Migne, uc, Patrologia lacing, ss, 215, sup. 153-155, * Rermeidain, ur, Acia Bamnae, sr. 8-11 i da je, Sto nije potrebno valida ni spominjati, u dostuhu s hereticima, A mozda se iza svega toga krila i zabrinutost koju su vjesto poticali ugarski vladari, koji su trazili vjersko opravdanje za upad u Bosnu. Do upada je i do8lo potkraj tridesetih godina 13. stoljeéa; do 1238. godine Madari su osvojili juéni i srednji dio Bo- sne, Vrhbosmu, i tradili se svim silama da wiemelje Bosni domi- nikanski red.* Bosanski ban Ninoslav zadrzao je ipak nesto teritorija; pa kad se ugarska vojska 1241. godine iznenada povukla na sjever da se suprotstavi prijetnji mongolske najezde na Ugarsku, uspio je ponovo zadobiti vlast u Bosni. Mongoli su hametice potukli ugarsikca vojsku i nastavili put pliagke i razaranja kroz sjeverau Hrvatsku sve do Dalmacije. Medutim, kad su doznali da im je umro Veliki Kan, vratili su se na istok, preko Zete (Cme Gore) i Srbije. Na taj su natin zaobi8li Bosnu pa joj nisu nanijeli gotovo nikakve Stete. U drugoj polovici 13. stoljeca Sini se da je Bosna bila priliéno izdvojena od ostalih. Ugarska je 1252. godine nagovorila papu da podvrgne bosansku biskupiju Viasti nadbiskupije u Madarskoj; me- dutim, glavna je posljedica te promjene bila u tome da je bosanski biskup stolovao izvan Bosne (u Slavoniji koja je bila pod ugarskom vlaséu), pa je ukinute gotovo svaka moguénost bilo koje crkvene viasti da utjete na Katolitku erkvu u samoj Bosni.? Ugarska je jo Jedanput pokuSala zauzeti Bosmu 1253. godine, ali Gini se da je ota- da pa sve do kraja stoljeéa ostavila na mira prvobitnu banovinu Bosnu ~ nasljednicu drZave Kulina bana." Medutim, nekoliko sje- vernih dijelova danainje Bosne, recimo Soli, ili podrugje rudnika soli kod Tuzle, dodijeljeno je tlanovima ugarske kraljevske porodi- ce. Sjeveroistogni dio th krajeva zdruzen je s teritorijem u sjevernoj Srbiji u ugarsko vojvodstvo poznato pod imenom Maéva,"” * Fine, Lawe Mediesut Balkans, st. 144-145, Profesor Fine je to identificiao kao grad: Vrhbosnn(danainje Sarajevo), ali se taj spomen jamaéno odnosi aa oblast \Mérhoosnus jer gad jes nije postojao. U jednom izvjestaju f2 1244, godine kage se da Je sedis ‘upe Vihbotnc bilo.w gradu Brdo, gdje su stolovali ban i kaloligki biskup {sjerojnina jo toda Sie velo Ban-Brdoy: vidi Hretek, Die Hendelistreasen, str 31 Luni: Aetieiul Balkans, sir 146, Fine; Was the Besnian Banate Subje "ndiles, Essaus on the Latin On sir, 14% tod to Hungary str. 473; Fine, Late Mediewut Baikan 22 i Upravo su ti sjeverni krajevi iznjedrili sljedeéu viadarsku poro- dicu u Bosni, Stjepan Kotromanié naslijedio je svog oca u osamde- setim godinama 13, stoljeca kao viadar jednog od tih teritorija na sjeveru Bosne i ofenio se kéerkom vladara Mave. Nakon toga je vodio dugotraine borbu za vlast, Sije su pojedinosti vrlo mutne, s jednom drugom bosanskom plemi¢kom porodicom, Subiéima, iz bribirskog kraja u sjeverno, Dalmaciji. Cini sada su Subiéi viadali starom banovinom Bosnom za veéeg dijela prvih dvaju desetljeéa L4, stoljoéa i da su jeduo vrijeme bili u prijateliskim odnosima s Kotromanovim sinom, Stjepanom Kotromanicem.'? Ali negdje na podetku dvadesctih godina Kotromanié je slavio pobjedu: Subié je bio bosanski ban joS 1318. godine, ali je Kotromanié 1322. dosao na njegovo mjesto. Kad se jednom domogao viasti, poteo je prosi- rivati bosansku drZavu pripojivai staroj banovini nekoliko oblasti na sjeveru, Osvajanjem je dodao tome podrugja zapadno od banovine, koja su prije pripadala Hrvatskoj a ubuduéc ée ostati u sklopu Bo- sne, Nukon toga je osvojia 1 oko dvjesto milja dalmatinske obale izmedu Dubrovnika i Splita. Godine 1326. anektirao je veci dio Huma (Hercegovine) te je :ako prvi put stvorio od Bosne i Herce- govine politi¢ku ojelinu. Do tada je Hum bio popriligno samostalan pod vlaséu lokainih viadarskih porodica; pa i u vjerskom je pogledu bio izdvojen jer mu je puéanstvo'bilo uglaynom pravoslavne vjere.'* Kotromanié je njogovac prijateljske odnose sa stranim silama. Imao je veliku steéu Sto je Kraljevina Srbija, koja je upravo bila u izvanrednom usponu pod viadavinom Dusana Siinog, bila zaoku- pljena plancvima da progiri vlast na jug, na Makedoniju, Albaniju i Sievernu Gréku, Kotromanié je sklopio ugovore s Dubrovnikom (1334.) i s Mlecima (1335.) i dobro suradivao s ugarskim kraljem Saljuéi mu bosanske postrojbe u pomoé u njegovim pohodima pro- tiv neposlusnih plemiéa u Hrvatskoj. Ali dok je god Kotromanié prihvaéao i podupirao opstejnost Sizmatiske Crkve bosanske (Sto je bila Linjenica, premda je sam vjerojatio bio pravoslavne vjere), nje- govi odnosi s papom nisu mogli biti. dabri. Godine-1340., da bi zzdoblju Subiéa vidi Thallgezy; Siadivir sur Geschichte Bosniens, str Fine, Late Medievul Batkass, st. 275-279: 23 popravio odnose 8 papom, pristao je da franjevei osnuju misiju u Bosni: oni su se veé bili udomaéili na dalmatinskoj obali, ali su do tada vrlo neodluéno pokuSavali prodrijeti u Bosnu."* Cini se da je i negdje prije 1347. godine sam Kotromanié presao na katolithu vjeru: u travnju te godine osobno je pisac papi i zamolio ga da uputi u Bosnu vedi broj Skolovanih sveéenika koji ée biti »vighi u pous: vanju-yjere i koji Ge znati narodni govore.! Svi-potouji Viadari Bosne, osim jedne eventualne iznimke, bit ée takoder katolici.'® Franjevei su uskoro osnovali »Bosansku vikariju«, administrativaa Jedinicu koja je poslije obuhvatila mnogo veée podrutje jugoistotne Europe i protegnula se sve do Rumunjske. (To je proizvelo dodatne komplikacije w sporu oko bosanske hereze jer s¢ ime Bosne u franje- vatkim spisima moglo odnositi, tako reéi, na bezbroj grijeha.) Godine 1385, Vikatija je obuhvaéala 35 franjevatkih samostana, iako ih je u samoj Bosni bilo svega éetiri: u Visokom, La8vi, Sutjesci i Olovu. Do godine 1463, podiéi ¢e se joS 12 samostana w granicama bosanske deave, Medutim, ni jedan samostan nije smio imati vise od 12 fratara, a prosjegno su u svakom samostanu zapravo bila svega detvorica. A. Kako su prva tri od etiri spomenuta samostana bila bliza jedan drugo- me u sredignjem dijelu Bosne, franjevatka tenja da ponovo zadot due za Rimsku erkvu nije mogla imati bogzna kakav uspjeh u veéem, dijeu zemlje u toj prvoj fazi njihova pohoda.'? Crkvi bosanskoj, kao Mo Gemo vidjeti, takoder je nedostajalo pravog teritorijalnog ustrojstve, pia je po svoj prilici veéi dio puéanstva na selu prakticirao tek najniza formu pudkog la8éanstva, uglevnom bez sved Kad je Stjepan Kotromanié pokopan u franjevatkom serostans u Visokom 1353. godine, on je ostavio za sobom bosansku drzavu nezavisnu, bogatu i moénu. ipak, njena je stabilnost jo ovisila 0 suradnji plemiékih porodica koje su imaie svoja snaina uporifta u razlititim dijelovima zemlje. Sinovcu koji je naslijedio Kotromani- a, Siepanu Tyriku, bilo je svege petnaest godina pa nije imao ni autoriteta ni vojne snage da odrai na okupu sve {e centrifugalne sile. Istodobno je ugarski kralj jedva Sékao priliku da iskoristi podjele u MD. Mandié, Frunjevacke Bosnia stt 17.39%: ' Fermendtin, ur, Acva Bosnae, sit.28." * '* Fine, Lute Medieved Balkans, str, 281 ° id, st. 281-282, encom totes seus Bosni kako bi se ponove domogao izgublienih teritorija, U prvih 14 godina svoje vladavine Twrtko je morao suzbijati pobune u Bosni i ugarska presezanja; godine 1366. bio je éak prisiljen potraziti uto- iste na ugarskom dvory jer je skupina bosanskih plemi¢a ustolisila za njegovo mjesto njegova brata Vuka, Ali veé 1367. godine ~ ofito uz pomoé ugarskog kralja, koji je shvatio da je izazvao nemire od Kojih ni Tvrtko ni on neée imati nikakve koristi - Tvrtko je opet u Bosni na viasti"S Otada mu ugarski kralj ne zadaje vide mnogo briga jer je zaokupljen dogadajima na sjevernim granicama Ugarske. Zatim je Tvrtko obratio pozomost na jug. Veliko srpsko carstvo aspalo se bilo vrio brzo nakon smrti svoga tvorca Stevana Dugana 1355. godine. Jedan od smpskih plemiga koji su nastojali prigrabiti Mo vige teritorija od ostataka carevine bijate Lazar Hrebljanovic, koji je vodio zamrsemu bcrbu za vlast s ostalim plemigima u jugo- Zapadnoj Srbiji, u Humu (Hercegovini) i Zeti (Cenoj Gori). Tvrtko je pruzio Lazaru potrebnu pomoé, pa je bio nagraden pri kasnijoj razdiobi plijena Sirokim rojasom ‘eritorija juzno i jugoistotno od Bosne: dijelovima Huma, Zete i juzne Dalmacije (ukljutujudi i dio morske obale izmedu Dubrovnika i Boke Kotorske) i onim &to je poslije postalo Novopazarski sandJak. U ovom posljedajem dijelu nalazio se i manastir Mileteva u kojem su se Cuvali posmrini ostaci Svetoga Save, jednog od najvaznijih svetaca u povijesti Srpske prar voslavne orkve. Godine 1377, Tyrtko je proslavio svoj uspjeh tako ito se u Milegevi okrunio za kralja ~ ne samo Bosne nego i »Srblji- igs.’ Medutim, ovaj je posljednji detai) bio samo 2nak prilitno pompozne dinastiéke samohvale, u skladu s impozantnim dvorom u bizantskom stilu Sto ga je ustrojio u svojoj kraljevskoj tvrdi na Bobovou, Tito je dota bio potomsk uremeljtejasrpske dinatc Je Nemanjiéa, alf nikad ai 5 S * Odie iznosim tradicionain, teoriju prema kojoj je Twrtko ekrunjon u Milesevi. Meedutim, nedavna su istrazivanje pokavala da se on nije okrunio & Mileiovi, nego w mjestu Mile, nedsleko od Visokog, u sredisnjoj Bosni. Vidi Andclie, Bobowwe #Kralieva Suresta, i Diaja, Konfesionainast { uacionalnost Bosne ? Hercegovine, Dodstak | roid. se. 368-370. ™ hid. ste 384386; Klaid, Geschichte: Bo Jee bosanske drdave, str, 135-140 ems, str, 201-203: Cigkovit, tstort= 28 Njegove polititke i teritorijaine ambicije leZale su na drugoj stra- ni, Najprije je pokusao razviti novu trgovaéku luku na sjeverno} sttani Boke kotorske: nazvao ju je Novi (danainji Herceg-Novi, pri- Je poanat i pod imenom Castelnuovo). Medutim, to je naljutilo dubrovatke trgovce, a Bosna je odveé ovisila o Dubrovéanima u gospodarskom smisiu da bi bilo mudro prkositi im, pa’ se pregutno odustalo od nauma da se trgovatki putovi skrenu s Dubrovnika ne Novi, Dotle je, nakon smuti ugarskog kralja 1382. godine, izbio gra- danski rat u Hrvatskoj, pa je tu mogao dogi do bogatijeg plijena. Udruzivsi se s jednom od najmodnijih hrvatskih porodica u sukobu, Tyrtko je postao svoje postrojbe u Dalmaciju i zauzeo svu morsku obalu (pa i nekoliko otoka), osim Dubrovnika, koji je ouvac svoju nezavisnost, i Zadra, koji je bio pod mletatkom vlaiéu. Mleci su imali velike ambicije u toj regiji pa Ge nakon Tyrtkove smiti osvoj veéi dio dalmatinske obale. Medutim, trenutaéno je Tvrtko bio na elu zatno prosirenog Bosanskog Kraljevstva koje je prigrabilo i neke dijelove sjeverne Hrvatske i Slavonije: u posijednju godinu- ~dvije prije smrti 1391. godine nazivao je sam sebe i »kraijem Hr vatske i Dalmacije«2! U osamdesetim i na podetku devedesetih godina 14. stoljeéa do- lazimo do jo8 jedne velike prekretnice u povijesti zapadnog Bal- kana. Od pedesetih godina otomanska turska vojska kretala se na zapad kroz Trakiju i Bugarsku, a 1371. godine suprotstavile su im se u Bugarskoj snadne srpske oruZane snage i dozivjele tezak poraz. U osamdesetim godinama Turci su poteli upadati u samu Srbiju, a 1388, godine velika skupina turskih pljaékaSa upala je u Hum (Her- cegovinu), koji je bio pod bosanskom vlaSéu, ali ih je tu dogekao i do nogu potukzo lokaini plemié Viatko Wukovié. Godine 1389. Tyrtkov stari saveznik Lazar (Koji je skromno nosio titulu »knezas dok se Tvrtko kitio kraljevskom krunom) nije htio prihvatiti tursko vthovnistvo nego je pozvao susjede i saveznike u pomoé. Kralj ‘Tyrtko mu je poslao jake bosanske snage pod vodstvom Viatka Vu- koviga, koje su se borile rame uz rame s vojskom kneza Lazara na Kosovu polju w lipnju 1389. lako su srpski mitovi i narodna’pjesm: Fine, Late Medics gro, ste BHR val Balkans, str, 394-398: 26 | i Be prikazali tu bitku kao kataklizmitki poraz u kojem je na bojnom polju izginuo cvijet balkanskih vitezova. nakon éega su Turci pre- gazili ostatak Srbije, isting nije baS tako dramati¢na. Obje strane pretypjele su velike gubitke, a knez Lazar je zarobljen i smaknut, ali su se ostaci i jedne i druge vojske nakon bitke povukli i neko vrijeme srpske i bosanske postrojbe yjerovale su da su izvojevale pobjedu, Nije sama ta bitka prouzrokovala pad Srbije, nego éinje- nica da su Srbi morali prikupiti sve svoje snage da izvuku skup i privremen nerijesen ishod, a Turci su se nakon toga vradali iz go- dine u godinu sa sve veéitr. snagama.* Do 1392. godine sve srpske pravoslavne zemije, osim Huma koji je bio pod bosanskom vlaséu, priznale su osmanlijsko vihovnistvo. Nakon Tvrtkove smrti 1391, godine u Bosni je nastalo dugo razdoblje bezvia8éa i polititke zbrke. Izvjese o Bosni koje je u to doba napisao francuski hodotasnik Gilles Le Bouvier na temelju kazivanja drugih putnika pruda zaista Zalosnu sliku: »Prehranjuju se iskijucivo divyjaci, mbcm iz rijeka, smokvama i medom, éega imajuu izobilju, kreéu se u bandama iz Sume u Sumu i pljatkaju jude koji putuju iz jedne zemlje u drugu.> Medu njima je bila i Vrhbosna, koja se potkraj stednjeg vijeka sa- 2° Dini, Za istorii sto, st, 18, 2 © svim prethodnim pojedinostinsa vidi Jircéck, Die Heandelssrrassen, ste 41- 49; Fine, Late Medieval Balkans, ste. 262-288 Benne i Covié, Kularna isoriia Bosne, sir. 411 (Annan orate masonite asinine easeaaunent stojala iskljuéivo od tvrdave i sela, @ koju su Turci ubrzo poslije 1448, godine razvili u grad Sarajevo. Na selu su veéinu putansiva savinjavali kmerovi, koji su obav- Ijali vojne i ratarske poslove za svoje gospodare i pla¢ali desetinu (bar teoretski) kralju.}+ Bito je tu vazda i robova, uglavnom ratnih zarobljenika, od kojih su se neki kupoveli ili prodavali:na_velikoj irenici roblja u Dubrovniku; ondje su 5 piodavali i mnogi Bosanci kao robovi koji su se zatim izvozili u Mletke, Firencu, Genovu, na Siciliju, u juznu Francusca i Ketaloniju. U visim bosanskim pla- ninama bilo je Cobana od kojih su neki bili Vlasi (vidi 6. poglavije). Cobane je bilo tee ukljuéiti u feudalni poredak, U bosanskom je drustvu postojala bitna rezlika izmedu puka i plemstva, ali je bilo i razlika izmedu vitih i nizih plemiéa, iako tamoSnji plemiéi nisu bili ropisno svrstani u zapadnoeuropski poredak nasljednog ranga. Stvama je moé, naravno, ovisila o koliSini zemlje, ali je rang vise ovisic o sluzbi: oni koji su obavljali najvaznije dréavne sluzbe zvali su se velmoze, a nidi duinosnici nosili su titulu kneza. Ondje gdje se jo8 oCuvala stara slavenska titsla za pokrajinskog poglavara, Zupan, ta je Gast bila negdje izmedu te dvije razine.>* Vi8i su plemi- Gi, kao Sto smo vidjeli, imali veliku politizku moé, mogli su postav- Ijati i svrgavati banove i kraljeve. Negdje potkraj srednjega vijeka, izmedu devedesetih godina 14. i dvadesetih godina 15. stoljeca, jaju 0 tome tko ée naslijediti viedara, i unutarnje i vanjske polit:ke.*” ‘Nek su od najvi8ih plemiéa Zivjeli na dvorovima koji su se mo- gli mjeriti s dvorom samog kralja, a dolazili su im u goste, testo 0 i jos jesta, frulai, sviradi yelikom to! 2znadi posjedt (eventuaino Rij Janes tek je i latinskogn comitatus, § er mk ij se envio duke zn samostapski) na kojima si kmtovi prvobitne radi. US denje: poglavar scl 3 Verlind, sPataring réeuity en esclavages 36.6 avin tics Klasguna tringovinta vidi Truhelka, »Das mittelaltertiche Stoat- 1é Usturiia srednjoujekovae dréave, st ee], osporava ga Fine (Late Me= 3 lutnje, trubadi, Zongleri, »pajaci« i drugi zabavijati® Kraljevski dvorovi imali su i dobro organizirane dréavne kancelarije, u Kojima su esto, poslije Eetrdesetih godina 14. stoljeéa, uredovali franjevci, Spisi su se pisali na slavenskom ili latinskom jeziku, a iz éirilice se razvila i specifigna bosanska vrsta pisma zvana »bosanticac.? U Bosnu su dolazili raditi i umjetnici i obrtnici iz Dubrovnika i Mle- taka. Na Zalost, malo je njihovih djela saduvano, ali se yjedto kle- ~ sarenje moze tazabrati na fragmentima skulpture s dvora kralja Tyrtka na Boboveu, kao i na kapitelu stupa ukraSenog bosenskim. kraljevskim simbolom, ljiljanovim cvijetom.” Dakako da Bosna nije bila vaino sredi8te europske kulture u srednjem vijeku, ali ne bi trebalo preuveligavati ai njenu provincijalnost. Plemike i viadar- ske porodice bile su orodene sa Sirim svijetom srednjoeuropskoga plemstva: na bosanskim srednjovjekovnim dvorovima bilo je prin- ceza iz Ugarske, Pruske, Bugarske, Poljske, Srbije, Halije i Greke.*! Moéda je Bosna bila mrtav rukavac prema zapadnoeuropskim mie- tilima, ali je to bio mrtay rukavae u koji je dotjecaio nesto i od plime europske kulture,*"* Ova) prikaz stedajovjekowne bosanske kulture vil je Kratak. Opfimlie podatke fo bogatoj Kulturnoj bat’ iz tog razdabija (mapose o stescima, rakpinime i posstinns) iatel] mode madi u sljodedimn djelima: Andelié, Perfxti +» Bulturnos histori: Box sne i Srednjovjekmnt peéat! iz Bosne; Benac iCovié, Kuleuna istorija Bose: Bogie Sevie, Pismenast u Bosni; Wenzel, Ulrasni moti na steccina. 3 Truhetka, »Das mittclaiterliche Stastswosene, sr, 110, Truhelka isto tako bi- Ijedi nazoénost >istrionesac na dvoru Tvrika Il. 1440. godine, i pita se So li ta rijeS zat; jomaéno je ta eijee 0 shisteiones« ii kaznlisnim glumeim 3 ndelig, »Petiodi.u kultimoj historiji«, str. 209. Nara »bosantice« bila je prednict slozone zianstvenc debate; vidi Truhelkinu klasiéau siudiju »Die Bo- sandicas) i nedavnir Lehfeldiovs rasprava Das serbokroasische Aljamiade-Sekrif- ‘un, st. 43-45. Tandarié podastire neke dokaze da se wranom srednjent vijoku u Bo- sni rabila i glagoijies (rana alternstiva éirilies na zapadu Balkana), »Glagoljska nismenosts, sit, 43, a syjedotanstva koja oa navodi @ njengj uporabi u Bosniu 15. Stoljeéu patjecu tz fodrudja koja su tada pripadala Hrvatskoj-Ugarsko} *” Bona i Covid, Xulturna istarija Bosne, st. 422-431 41 Corovié: Historiia Bose, ste. 9. 34 tated ipypscnimemonmcn 3 CRKVA BOSANSKA . Ni oko jedne teme u bosanskoj povijesti nisu se toliko koplja lomila koliko oko Sizmatitke Crkve bosanske u srednjem vijeku.! Ni dan-danas se ne mode 0 toj temi raspravijati a da se ne dotaknu i suvremeni mitovi i ideologije kojima je ona poshuila, ili koje je ona proizvela. Srednjoyjekovna je hereza, ba3 kao i povijest seljag- kib buna, tema koja samé po sebi nuka povjesnitare na nekakvu podsvjesnu romantidnu identifikaciju s njom: krivovjemici se esto doimlju kao hrabriji, originalniji i zanimljiviji od obiénih pravovjer- nika. A nacionalna heretitka (ili navodno heretitka) orkva budi u historigara poseban osjeéaj identifikacije s njom; za mnoge povje- snivare Bosne ovaj osebujni bosanski fenomen feZi u samom srou bosnjacke nacionalnosti, Nije tudo Sto su se oni koji su pisali o toj emi 8 vremena na vrijeme ponaSali kao da je u pitanju nesto vaznije od puke znanstvenitke objektivaosti, Utemeljitelj svih modemih proutavanja Crkve bosanske bio je zanstvenik Pranjo Ratki, najugledniji hrvatski povjesniar 19. sto- jeéa, U niu napisa sto ih je objavio 1869. i 1870. godine prikupio je svu tada raspolozivu gradu i pokuSao dokazati da je Crkva bosan- ska bila izdanak bogumila? Bogumilstvo bijage bugarski heretiéki pokret koji je u 10. stoljeéu osnovao sveéenik po imenu Bogumil i Koji seu potonjim stoljecima proSirio u Carigrad i na druga podrugja na Balkanv, pa i u Makedoniju i u dijelove Srbije. Propovijedao je manihejsku, »dualistitku« teologiju prema kojoj je Sotona gotove isto toliko moan koliko i sam Bog. Vidljivi je svijet djelo Sotonino, a judi se mogu osloboditi kugnosti materijalnoga svijeta samo asketskim Zivljenjem, odricanjem od mesa, vina i spoinih odno8aja. Identifikacija materijalnog svijeta sa Sotoninim carstvom imala je dalekoseze teoloske implikacije: utjelovijenje Krista moralo se smatrati samo nekom vistem iluzije, a do njegove tjelesne smrti na krizu nikako nije moglo doi; stoga su se morali odbaciti razni obre- Dabar novijspcled srgumeiata pojédinih povjesnitara nataz se kei Diaja, Bie nbovnitches Kirche, oS; dobar rani hstriografia esta) pred- stavin Siok, »Probigns boxonsee erkve"w risioningraiie. Bogala biblogealie tote ne nPkod Fine Bavnian: Church, se 395-434 koja so mote jo nadopunth rugim naslasina U napomename Kod Oki, »Los Kristian de Borne ® Racki, Bogut ¥ pusarent di u Kojima materija igra odredenu ulogu, recimo krStenje vodom, a sam je kriz postao mirski simbol laznog vjerovanja. Isto je tako odbatena uporaba erkvenih gradevina, pa i svekolika organizaciona struktura tradicionalne crkve, pogotovo njenih bogatih samostana. Unvrdena su dva bitna stupnja bogumila: obigni vjenici i provi8éeni nizabranici«? Slitna struktura razvila se i medu katarima u juznoj Francuskoj u 12. i 13. stoljegu, te'tiju su herezu bogumilska ueenja nepostedno utjecala.* Ratki je ustyrdio da je isto takva podiela po- stojala i u Bosni i da su tajanstveni nazivi gost, starac i strojnik, ‘koji se javijaju u bosanskim dokumentima kao zvanja starijih Cla- nova Crkve bosanske, posebni nazivi za posvecene vjemike, »iza- branikes ili »savrSene« iz bogumilske tradicije. Ovo je tumatenje snazno utjecalo na nadin na koji su bosanski povjesniGari i drugi Juzni Slaveni razmisljali o povijesti Bosne. Rat- ki nije prvi povezao Crkvu bosansku s boguimilima; dakako da je bilo i starijih katoliékih autora koji su, prouavajuéi izvore iz 15. i 16. stoljeéa, dréali da je ona sadréavala dualistitku ili »manihejsku« herezu? Medutim, svojim sayjesnim radom u arhivima Dubrovnika i Venecije, i svojom metodom da se slu2i poznatim injenicama 0 vjerovanjima i obiéajima nebosanskih bogumila kako bi popunio praznine u bosanskim svjedotanstvima, Ratki je dao mnogo potpu- niju i zaokruzeniju sliku Crkve bosanske kao korpusa posve razli- Gitog od crkve u Hrvaiskoj i Srhiji, s vlastitim natelima ustrojstva i teologije. Prema jedinom drakéijem tumavenju u to doba, tumate- * Klasigni ope prikazi bogumila mogu se naéi kod Runciman, Medieval Mani= chee, st. 63.93, 1 Obslensky, Bexgomils. O bogumilsive a Stbifi vidi Solo¥jev, »Sve- dogansiva pravoslavnih i2voras. Klasiéna studiju 0 bogumilstvu tu Bugarskoj pred: stavlja Angelov; Bogumilsroto; ali Bosnu obraduje (sir. 420-428) povrSno i ‘nckritiéno. O manihejskim vjerovanjima vidi Lieu, Afanichagism: Mani je bio Perai- Janne iz teéog stoliega dja hu dualisticka uécnja bila kombinacija zoroasterizma, iprtko-Zidovskog gaoslicizma | krééanstva * © kasatima Yidi Borst, Katharer, | Duvernoy, Le Catharisme. Katsestvo nije bilo sanié obli bogumitsiva prenesen u Zapadnu Europ: erpao je iz snazne lokaine leadieije kvazigngsticke hercze (vidi Puech, »Catharisme et Bogumitismes) Cini se da’je prvi auter koji je povezno Crkvu bosansku s bogumitima bio ChauriettedoxFoxsts,u djety objavlionam 1816. god Les Voweagenrs frangais sr 131)-0.pevi ketotihim autorime visi Matasovi, v TF humantsta © patarenima UFine, Bosnian Church xe. 63°73 38 jai Riana tna i ic a hss aiciecamnosadiiee nju Bozidara Petranoviéa, Ctkva bosanska bila je tek jedna od istotnih pravoslavoih crkava, vjerojaino srpska, koja se odijepila i prihvatila neka heretitka vjerovanja.* Ova je teorija ostala omiljena medu srpskim autorima kojima je najviée bilo stalo do toga da doka- 2 kako je Bosna u svim bitnim aspektima bila tek prirepak Srbije, pa se propegirala jo8 u prroj polovici ovoga stoljeta, ali je onda izgubile gotovo svu znapstyenitku vjerodostojmost, barem izvan Sr- bije.” S druge strane, teorija Ratkoga nije nikad opéenito odbatena, a u posljedniih pedesetak godina snaino su je podupirali vodedi znanstvenici u samoj Bosni, recimo Aleksandar Solovjev i Dragutin Kniewaid." Glavne teorija koja joj se suprotstavija i koja je stekla podriku u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata tvrdi da je Crkva bosanska u osnovi bila ogmnak Katolitke erkve, vjerojatno samo- anski red, koji je zapao u Sizmu i stekao neke heretitke sklonosti. Nije Cudo B10 je ova teorija posebice omiljena medu katolitkim autorima.? Najuvjerljivije tumagenje, kao sto €emo vidjeti, sadrzi vaine elemente i isto’ne pravoslavne i katolitke teorije. Ipak, po- kazalo se da je teorija koja je bila vie od jednog stoljeéa opéenito prihvaéena, identifikacija Crkve bosanske s bogumilstvom, uglav- nom tek plod pustih Zelj. Bogumilska teorija Frarje Ratkoga bila je omiljena iz vide rev zloga. Ne samo sto je ob aknjavala tajanstvene znatajke Crkve bosanske nego je nudila i kijué za tumacenje dviju drugih najvedih misterija u bosanskoj povijesti. Jedan je od njih prelazak na islam velikog dijela bosanskog puganstva pod Turcima — znatno veti po- stotak nego i u jednoj drugoj balkanskoj zemlji osim Albaniji. CE nilo se prizodnim da se to protumadi kao masovno preobracanje bogumnila, koji su stoljecima trpjeli suparnistvo i/iti progone Kato- litke i Pravoslavne crkve pa su na kraju radije pribvatili islam. Na © Poteanovid, Bogomil, erlve. Bosanski! isha 7 Tuje tetiju podrea0 Gluiac 1924. godine (Scednjovekouna ercvas, ali ju Je napao Sidak 1937. godine (»Problem “bosanske ork & historiografji). * Vici bibliografiju w ovo) keizis potpanit opis Salovjevijevih brojnih publi- kacija vidi kod Fine, Bosnian Church, ste 828425, : upnici ove teorije bili'subtae LEO Petrovie (KrSéani hosanske crkve) i, prom sa sve vesim prianavanjers heretioksh tendeneija w njegovim kasi Jim djelima, Jaroslav Sidak (Snadije & werkt bosaistoys) 39 taj naéin sbogumilskac teorija postala je osobito privlatna bosan- skim muslimanima u 20. stoljeéu. Umjesto da se smatraju pukim otpadnicima katoliganstva ili pravoslavlja (u dije su ih okrilje Hirvati i Srbi u vie navrata nukali da se »vrate«), oni su se sad mogli drZati potomcima pripadnika autentigne i osebujne Crkve bosanske, a nji- hhovo, prevjeravanje moglo se proeijeniti ne kao Sin slabosti nego kao konagna gesta prkosa spram njihovih krS¢anskih progonitelja. Medutim, na Zalost, suvremena je znanost temeljito pobila tvrdnju da se islamizacija Bosne preteZito sastojala od masovnog prevje- ravanja ¢lanova Crkve bosanske. Modda su doista neki lanovi te cerkve bili skloniji prijeéi na islam zbog svoje otudenosti od matice Katolitke i Pravoslavne crkve. To se psiholo&ki Gini vjerojatnim, ali nedostaje pravih dokaza za takvu tvrdnju. Dar-danas ee smatra da su mnogi timbenici utjecali na Sirenje islama u Bosni, a ako je pose- ban odnos Crkve bosanske uopée bio jedan od tih cimbenika, jamaé- no nije bio medu najvaznijima.'° Drugi veliki misterij koji je »bogumilska« teorija naoko rijesila bijase misterij srednjoyjekovnih nadgrobnih spomenika pronadenih u mnogim dijelovima Bosne. Poznati su pod nazivom steéci, a ima ih dvije vrste: kamene ploée, Sto je uobiSajena forma u mnogim dijelovima Europe, i uspravni kameni blokovi koji su manje-vise -karakteristiéni za bosansku regiju. U suvremenim popisima zabilje- Zeno ih je viSe od $8 000, a od njih je gotove 6000 ukrakeno ukle- sanim figurama, éesto Ijudskim. Ti ukrageni steéci, od kojih mnogi potjetu iz 14, i 15. stoljeéa, nalaze se ponajvise u Hercegovini, juznoj Bosni i obliznjim dijelovima Dalmacije, iako su neki od njih pronadeni i u udaljenijim krajevima, u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori." Buduéi da je to podragje u najmanju ruku poznato kao sre- dite aktivnosti Crkve bosanske, bilo je prirodno povezati te dva fenomena. Na nekoliko ukra8enih i ispisanih steaka zaista pige da su to spomenici gostima (titula starijih Ganlova Crkve bosanske). "Vidi moje ilagenie islamizaciji Rosne u S. pogiatia " Jexprovit pregled statistigkih i geografakin:podataka vidi kod M. Wenzel, Bosnian Tombstonese, ste.102-115. Dr. Wenzel je dale j dcteljnu gcografsku ane lieu aligth obradenih motiva: Urasmi mosivi. O tasparedu sleéaka na perifernim podrufjima vidi napomenu kod Fine, Basnian Church, se. 104, w Fasnoti br. 42. 0 is sits tices Kad je jednom Crkva bosanska poistovjeéena s bogumilima, povje- snigari su mogli podeti tumatiti likove ma ukraSenim steécima kao iskaze bogumilskih teoloskih vjerovania, Prvi je takvo Sto poku8ao madarski autor Jénos Asbéth u osamdesetim godinama 19. stoljeca, a oko sredine 20. stoljeéa nastavio je u nizu studija tumatiti »bogu- milske« spomenike Aleksandar Solovjev.!?- -# Ponove je suvremena znanost — udruzena sa 2dravim razumom ~ iznijeia niz. prigovora wbogumilskoj« teoriji. Nema dvojbe da su neki od steéaka podignuti w spomen na pripadnike Crkve bosanske, ali je sve tee vjerovati da je sav fenomen steéaka, kao takay, iskez vyjerovanja te erkve. Znam9 da je potkraj 14. ina potetla 15. stolje- éa, ked su mnogi od tih spomenika izradeni, velik dio putanstva u samoj Bosni bio katolitke vjere, a znatan dio putanstva u Hercego- vini pravoslavne. U svim ostalim katolitkim i pravoslavnim zemlja ma podizali su se takoder nadgrobni spomenici, barem bogatijim Gudima. Poistovjedivati sve steéke kao takve s bogumilstvom zna- Silo bi zamijeniti jedan misterij drugim — misterijem nepostojecih katolidkih ili pravostavaih nadgrobaih spomenika." $ druge strane, ako su steéci svojstveni bogumilstvy, éudno je Sto nema dokaza da su ih podizali i bogumili a Bugarskoj, Trakiji ili dragim poznatim podrugjima bogumilske dielatosti.'* Odluénost nékih autora da sav taj fenomen po8to-poto poistovjete s bogumilstvom dovela je do dudnog iskrivijavanja argumenats: toj je teoriji oduvijek smetala prisutnost krigeva (simbola mrskog bogumnilima) na mnogim od tih steéaka, ali Janos Asbéth 2okazao je kako se tome moze doskotiti tvrdnjom da to nisu zapravo krizevi u krSéanskom smislu nego obit- ni puzorel« sliént Jim kridevime v egipatskoj ili babilon- skoj umjetnosti.'S Malo-pomalo je »bogumilska« teorija o stegcima demontirana i odbatena, Vecina znanstvenika danas ne vjeruje da svi motivi na " Vidi von Asbéth, Bosnien und die Herzegovina, str. 94-1185 Selovjev, Le Symbolisme« i »Bogumilentum snd Bugorsilongrsbers. ® Digja, Die sbosnische Kirche, st, 25-26, *M, Wenzel, »Bosnian Tombstonese, st. 103 ® Bownien und die Herzegewina, st. 10%. Solowjev priznaje da so kri®.pojav- Hjuje na najmanje 85 stedaka: »Sinbolika srednjovekownih spomenikas, st. 17 4 tim kamenim blokovima pripadaju jednom jedinom doktrinarno-sli- kovnom jeziku. Jedni od njih moZda odrazavaju ostatke lokainih poganskih mitova i obreda, drugi su tek obigni grbostovni crteZi koji izrazavaju status lokalnog slavenskog plemstva, a treéi zacijeto pri- Kazuju djelatnost kojom se bavio pokojnik, kao primjerice slika konjanika na grobovima istaknutih Viaha u Hercegovini koji su se obogatili kao vodiéi Karavana i trgovei konjima.'* [ dakako ~premda je takvo Sto obiéno postjednia moguénost koju razmatraju povjesni¢ari ~ movida je svzha nekih od tih ukrasa bila naprosto dekorativna. Nemoguénost »bogumilskes teorije da objasni islamizaciju ili steéke ne opovrgava samu teoriju, ali prisiljava povjesnitare da ne pustaju na volju masti kad je rije€ o ikonografiji ili kasnijoj povije- sti, nego da pomnije proutavaju pismena svjedotanstva © samoj Ctkvi bosanskoj. Tu je osnovni problem u tome Sto vetina svjedo- @anstava ne potjeve iz same Bosne, U sluéajevima kad su katolici iz Dalmacije ili Bosne pisali u Rim, obiéno je oSuvana samo papin- ska polovica korespondencije. Postoje papinski spisi, denuncijacije bosanske vherezes, vjerojaino iz pera ljudi Koji nisu nikad bili u Bosni; a postoje i spisi koje su pripremili franjevci u Haliji, ii su pripreiljeni za njih, za koje je takoder priliéno nepouzdano kotiko su poznavali stvari iz prve ruke.'" Nemia, na Zalost, pravog opisa, iz. same Bosne, ustrojstva, ceremonija ili teologije Crive bosanske. Cak i imena koja se spominju u tim starim spisima izazivaju sporove i zbrku. Ipak je nesto postalo posve jasno, a to je da se sama Crkva bosanska u ono doba nikad ne naziva »boguinilskome ‘Ni bosanski ni katoli¢ki izvori nikad ne rabe taj izraz kad govore 0 Bosancima; a jedini navodni primjer stednjovjekovnog izvora gdje se spominju »bogumili« u Bosni gotovo je sigumo falsifikat.!* $ "© 0 poganskim evteZina vidi M. Wenzel, »Medieval Mystery Cutt; o gxbosfow sim cricdras i Viasims vidi reno djelo »Bosnian Tombstones. (O identitero Vlaha vi i dale u6. poplaviu.) Solovievljeve je teeriju aadalje Kritzirao 8. Radojti, »Reljefi bbosanshisedake, Fine rezimira sirok "Fine, Bosnian Church, si. 48-62, "* avor je bio srpski sukopis iz 15. stoljeéa koji je citirao jedan Rus 1859. go dine. Ruski znansivenik nije nikad objavio originsla’ tekst, koji je potom netragoat nestao; a jedan drogi sauvani rukopis istog djcla nc navodi na tom mjestu ret sboyumile (ed. te 4) a2 sspon prigovora u Bosnian Church, str. 8-93... fiom druge strane, kad se u nekim srpskim pravoslavnim spisima baca prokletstvo na bosanske heretike, proklinju se istodobno i »babuni« (naziv koji se u Srbiji rabi za bogumile) i pravi se jasna razlika izmedu ta dva pojma.!® Katolitki autori u 15. stoljeéu doista su katkad spominjali »manihejce« u Bosni, ali Gini se da je taj naziv bio podsvjesno arhaizirana etiketa kojom suse sluzili historijski, svjesni pisci Sto su Zeljeli oplemeniti svoja djela izrazima koji su se rabili u rang} kr8anskoj historiji” U dubrovatkim dokumentima, pa i unekim talijanskim —ali nikad u samoj Bosai ~ obiéno se rabila rijeg »patareni« ili »patarini«.”" Historijat ovoga naziva takoder iza- ziva donekle nedoumicu. Najprije je upotrijebljen u Milanu u {1 stoljecu da bi oznatio izrazito puritanski, reformistitki pokret u Katolitkoj erkvi, a zatim se, do kraja tog stoljeda, poseo odnositi i na druge beree protiy etablirane crkve, ukljutujuéi tu i heretike. Potkraj 12. stoljeéa rabio sz kao stvami sinonim za hereze koje te2e za nekom superiomom vrstom éednosti ili duhovnim prosvjet- Henjem kao Sto su, primjerice, valdenzi i ketari. U 13. stoljeéu »pa- taren« bijaSe uobigajen naziv za katare u sjevernoj Ttaliji, iako znatenje te rijedi nije nikad jasno definirano u teoloskom smislu2? ° toad, 212213 ® Matasovig, »Tri humanist o patarenimas. Modda je u neki sluéajovima po- ssijdi i svjesn ira rjeti pe umjesto »monachie stoi »mignichede: vidi Dragolovicy Kratian i jeretiha erkva, ste. 194, Naziv amanihejski« zara se, fako t sasvimn Lako je moguée da su jedna ili obje spomenute heretitke epizode bile povezane s tim du- alisti¢kim pokretom, i da je na taj nagin postojao neki doticaj dualiz~ ma s Bosnom potkraj 12. stoljeéa, Sami Bosanci nisu rabili izraz »pataren« nego jednostavno plaSéanine: na latinskome christianus au bosanskome govoru Arsija~ nin, Taj se izraz pojavijuje veé u prvom dokumentu koji potjede iz same Bosne. Slijedom dragih prituZbi o herezi u Bosni (od kojih su neke, kao Sto smo vidjeli u 2. poglaviju, bile potaknute politi¢kim supamitvom), papa je 1203. godine poslao u Bosnu svoga legata. Niegova je zadaéa bila da ustanovi da Ii je istina Sto tvrdi Kulin ban rjegovi podanici »nisu heretici nego katolici«. Posted) jaSe skup bosanskoga sveéenstva na Bilinom polju u tavnju iste godine, gdje su potpisali deklaraciju kojom su se obvezali da ée se popraviti. Zajameili su da ée priznavati vrhovnu viast Rima, primati katolitke svegenike u svoje samostane, obnoviti oltere i krizeve na mjestima bogosluzenja, prakticirati jspoviied i pokoru, dr2ati se lier, Hérévie et hérétiques, si216.49 je zapravo sazotak madbisk ova pis i jednog drugos papineg piss * 9 paxjesniarskem sporu a Ovo) prigi vidi Fine; xAristodios nnd Rasta. % Sidak, Suuliie 0 verkvi bosunskoje se. (77-208 118121; Lambert, Medieval Heresy, drugo fad, ip-12K-131; Drayojlovie je ustvr dio da je veeclevia sclavoninew Crkva bosanska, ada se pceclesia dalimatiaes ednost ha Srbija (Krsfani i jereticka orkva, str 124-127yrali nevedeni dokezi vise zbrkano da bi mogli poduprijeti takav.precizar, meduodnos. 44 | | | i | blogdana i posta prema rimskom kalendaru, prigeS¢ivati se najmanje sedam puta na godinu, de neée dopustati da muskarci i 2ene Zive w samostanima zajedno i da ée uskrativati utotiste hereticima. Isto su tako obeéali da nece vide svojatati samo za se ime »krstjanin« nego da ée se umjesto toga nazivati fratri, »braéaa.2 Najéudnija je stvar u toj deklaraciji sto se nitko u njoj ne odrige hhereze pod prisegom. Mozda neke od totaka podrazumijevaju he- retitko ponaganje, recimo odsutnost oltara i kriZeva, ali moZda po- drazumijevaju i obiGan nemar i nebrigu. Hereza se izritito spominje samo na jednom mjestu, kad se obe¢ava da Ge se uskracivati utogiste hereticima, po Semu se dade zakljusiti da legat nije same bosanske sveéenike smatrao heretieima, S obzirom na to da se ovdje izrigito spominje uporaba rijeti xchristianus«, i s obzirom na uporabu nazi va »krstjanine w kasnijim stoljeima (kad je Rim svakako Crievu bosansku smatrao heretiénom), mnogi su povjesnitari bili u napasti da u ovu dekiaraciju ucitaju svekoliki sustav »bogumilskoge vjero- ‘vanja i ustrojstva Sto ga u mislima povezujt sa krsijanima potpuno razvijene Sizmatitke Crkve bosanske, To je istrazivatka metoda koja povjesnigarima osigurava da otkriju samo ono Sto veé znaju, Do najboljeg rjeSenja misterija Crkve bosanske doéi ¢emo ako podemo u suprotnom smjeru: ako pogledamo Sto je naziv »christia- huge mogao znaéiti u ono vrijeme, pa onda razmotrimo koja se skri- vena znaéenja mogu unieti u njenu kasniju povijest Mnogi su autori da je osnovna struktura crkve diji su se predstavnici okupili na Bilinom poljy bila redovniéka. Starjesine koje su se ondje sastale bili su »priori« koji su predstavijali svoje pbratovstines i koji su cbeGali da ée se ubuduée nazivati »braéa Neka su se od ajihovih obe 1 odnosila na Zivotne obi- daje u samostanima. Ali kakvi su to bili samostani? Osnovni je red us zapadnom krSéanstvu bio benediktinski, pa su neki znanstvenict (osobito katoli&ki) pretpostavili da su ti bosanski redovnici bili neka vrsta rustikainih benediktinaca, samo So nema nikakve potvrde 6 djelatnosti benediktinace u Bosni.2” RjeSenje je pronasla jedna 8 yremena povjesnitarka, Maja Mileti¢, koja je shvatila da je zaje: 2 © tom tekstu vidi Migne, ur. Parrolagi latina, se. 215. » Deaja, Die «basivehe Kirchew, ste. $5. 45 icki Zivot muskaraca i Zena Sto se spominje u deklaraciji ostatak ranokriéanske prakse »dvojnih samostanac, Koji su bili dopusteni u redu svetog Vasilija, osnivata samostanske tradicije u istotnom kr- Séanstvu.” (Deklaracija nije jedina potvrda takve praksc: u starijoj literaturi, koja potinje spisima pape Pija IL. iz 15. stoljeés, spominju se i neki zabageni samostani u Bosni u kojima Zive Zene &to dvore isposnike.)** Takvih je samostana bilo u ranoj Keltskoj erkvi, a njihovi su se Eanovi Sesto nazivali christiani. U njima su mogie obitavati cijele obitelji, sto je dovelo do stanovitog potiranja yazlike izmedu samostanskog i laitkog Zivota. (Poipisnici deklaracije na Bilinom polju obeéali su i da é¢ nositi pravi redovnicki habit kako bi se razlikovali od svjetovnjaka.) Takvi su samostani esto igrali ulogu u laitkom drustvu hospitia ~ bilo kao svratista za putnike ili bolnice za bolesnike. (U deklaraciju je ukljutena i obveza da Ge se osnovati posebna grobija za putnike koji umru u samostanu,) Rav- natelj je hospitiuma bio Aospitalarius ili, kxaée receno, hospes: gost. A to je i dosiovno znatenjs titule gost koju puslije ualaeimo da je rabe istaknuti pripadnici Crkve bosanske.?? Sad odjednom, jednim udarcem, mnogo toga Sto je bilo zagonet- no u kasnijoj povijesti Crkve bosanske dolazi na svoje mjesto. Kao Sto se vidi iz nekoliko kasnijih izvora, osnovno je znaéenje rijeti nkrstjanin« bilo »monaha: sredinom 15. stoljeéa, primjerice, herceg Stiepan Vuktié spominje znamenitog élana Crkve bosanske, gosta Radina, kao jednog od svojih »monahac.>” Neprosto nije potrebno * Nije rijeé 0 forrainom pravilnik kao v redu ev, Benedikta, nego prije o nig usteljenih obiéaja ur istofnoj manastirskoj tredicf * Fine, Bosnian Church, sis. 64; Matasovié, »Tri humanista 0 patarcnima, st. 231, 240, » Milotié,f »Krefiante di Bos ste. 50-66, 117-121. Dragojlovié takoder bilje- 4ida seu posetku slavenskog redovnisiva naziv gave (=yost) kalkad rabi za igumana ili opata (Krsyian! ¢ jerenicha evkva, ste. 157). Finc éaje nekoliko korisnih-komenta™ fo redovnigkom karakteru deklaracije (Bosnian Church, str. 126-134), ali je glavni joslatak njegove knjige taj Sto nije znao 2a Milelickino djelo kad ju je pisao, 2 hiletcka podastice dokuzs u 1 »Krsyemie ii Bosnia, sit. 82-53; biljeti kale $2 ehristianassrabio u fom smishu iw nckirn anima slavenskin izvorima w Kijevu i Prag (str. 65.66). Vidi takoder Dragoflovis, Kratiani é jereniéka viva, sr, 150-15! 46 ; i prilagodavati strukturu Creve bosanske, kao 8:0 je pokuSao Ragki, Prokrustovoj postelji bogumilske ii katarske hijerarhije. Posebne titule koje su ostale zapisane potpuno odgovaraju redovnitkoj struk- turi, Poglavar efjele crkve nazivao se djed: nonnus, latinska rijet koja to isto znaéi, rabila se i w istotnim iu 2apadnim redovima za vthoyne priore ili opate.®! Ostale dvije titule sto se spominju'u do- kumentima odnosile su se na starije Elanove ili duénosnike u samo- stanima: starae i sironik, Te titule, kao i gost, nisu se medusobno iskijutivale: u kronikama misija u Dubrovniku u 15. stoljecu spo- minju se »dvanaest strojnika ukljuéiv i gosta Radina« te »nasi strojnici, starac Midljen i starac Bilkow.?? Rijet »strojnike ima jak pricvuk znavenja posluitelja koji dvori goste; vjerojatno i ovo treba da podsjeti na drustvenu ulogu samo- stanskih hospiria. Aluziju ra to nalazimo éak i na natpisu na jednom bosanskom grobu: »Ovdje potiva dobri tovjek gost Miljen za koga Je Abraham, kako je i red, pripravio svoje veliko gostoprimstvo.«:? Spominjanje Abrahama mozda je aluzija na dva mjesta u Novom zavjetu gdje se navjeséuje da ée pravednici, poslije smmti, sjediti uz Abrahama kao njegovi gosti. A spominjanje »reda« ukazuje da se gostoljubivost smatrala bitnom duzno8éu u samostanima Crkve bo- sanske. Jz mnogih dokumenata sto se Guvaju u dubrovatkim athivi- ma jasno proizlazi da su Sosanski samostani i dalje igrali vainu ulogu kao prenogi8ta za putnike i trgovee: viakki su trgovei éesto ostavijali u njima svoju robu, a neki su samostani mozda bili i ca- inamnice.** U spisima se umjesto »samostan« govori hiza, Sto moze znaCiti obitna kuéa ali i samostansko zdanje. Na mnogim mjestima gdje su stajale te hize dade se iz ofevanih imena mjesta zakljutiti 3! Mitetié, | »Xrstlanie ai Bosnia, tt. 102; Fine dodaje (Bosnian Church, st. 153) da se taj naziv rabio kao titua starijog opata u Hrvatskoj u 11. stoljceu, % Knicwald, »Hicearchie und Kulture, str, 88-$89. ¥ Vidi Miles’, J »Keetiante dt Bownia, st. 112, radi originalnog teksta i priie= ‘vod (bolje od prijevoda kod Fine; Bosnian ‘Church, ste. 262). * Cvondelie po Mateju 8 11 (oZato var velim da 6o mnogi dod s istoka i za pada te sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i fakovom u kraljevstvu' ncbeskor.) Bvanelje po Luki 16, 19-31 (pris 0 Skrtom bogatasu j siromasniom Lazana). Cini imi se da Fincova tvrdnja da taj nztpis sam po sebi dokazuje prihvacanje Starog ze vieta (Bosnian Church, st, 262) je bas tako uvjerjiva 28 Fine, Bosnian Church, sir. 256-260, 41 da je uz njih obitno stajala i erkva.* Hixe su vjerojauo bile skrom- na 2danja v kojima su prebivall i laici, pa se znatenje moZda done- Kle zamutilo, ali ne treba pretpostavijati da su to bile obitne svjetov- ne kuée u kakvima se odvijala djelanost katara u Frncusko}.” Naposljetku, jo¥ jedna znagajka Crkve bosanske dolazi na svoje mjesto ako shvatimo da je to bila redovnitke organizicija zasnova- na po uzont na red svetog Vasilija i da je umnogome bila bliska istodnom pravoslavnom ustroju. Te manastire svetog Bazilija, koji st se pripojili Rimokatolitkoj crkvi i koji su (dok se C:kva bosanska nije otcijepila) priznavali vehovai8tvo Rima, vjerojatie su osnovali Ijudi sto su pripadali isto&njatkoj tradiciji, Nije nemoguée da je do- dir usposiavljen preko Dalmacije; veza izmedu dalmainskih grado- va i Carigrada, koja je bila snazna u devetom stoljefu, namrla je mnoge bizantske vjerske tradicije tim gradovima u sreinjem vijeku, -izmedu osialog i kult nekih istofnjatkih svetaca.* Prema jednoj teoriji, uéenici svetoga Cirila i Metoda, kad su se potkraj devetog, stoljeéa vratali iz Moravske, navratili su u Bosnu i utereljili w njoj samostanski poredak.*” Premda nemamo neposrednihsvjedotansta- va iz 10. 11. stoljeda, mozemo pretpostaviti da su oréavane neke vyeze sa erkvenim redovima u susjednim zemfjama nt istokv, Iako je Bosna jedno i pol stoljeée prije toga, nakon raskola na istotnu i zapadau erkvu, pripala Rimskoj crkvi, iz deklaracije 1203. godine Jjasno proiziazi da su se u bosanskim samostanima otwaii neki ol istogne erkve. Nisu se, recimo, drZali blagdana i pos rimskom kalendaru; to yjerojatno znati da su se suzili kakvim istognim kalendarom (prije nego nikakvim). I doista, joS 1466. go- dine, u oporuci gasia Radina, moze se jasno raztbrati da Crkva bosanska slavi blagdane prema istotnom kalendam, blag nisu priznati na Zapadu.? Ne znamo da Ii je Rim dopustao (mozde > Ibid. te. 176-177, >” Glade katarske teorije vidi Loos, Duialist Heresy, sie, 298-22 ¥ Vidi fiotek, »Die Romanen in den Stidten Daimaticnse, 0 nevi, st. 50:57. ® xnicwald, w#lierarchie und Kulture, Me, 600. Crkva je bil abranila ovata ‘ae bilo kakyih novih wdvojnih samostana« 787. godine (Mileié | nkrsyanie di Bosnia, st. 56, ali motde se smatralo da je fa zabrona mtv soso a papiru zat Slo su veé postojeti dvojn i dalje djlovali * Lambert, Medieval Heresy, prvo izd, si. 377-378 8 ssi a 2 i i ( | i i jest) uporabu isto&ne liturgije u Bosni 1 ranom srednjem vijeku, ali znamo da se-liturgija sluzila na slavenskoms jeziku, kao St0 se sludila i u velikom dijelu katolitke Hrvatske, gdje je bila u uporabi nglagoljaska« verzija rimske fiturgije.*' Jedan od misterija u sted- njovjekovnoj povijesti Bosne jest i pitanje sto se dogodilo s kato- lidkim sveéenicima koji nisu bifi‘redovnici. Mozda su se malo-po- malo izgubili, iako jedan povjesnitar vjeruje da je otkrio tragove nglagoljaskoge sveGenstva u titavom razdoblju srednjeg vijeka. Sve¢enici koji su govorili slavenski u dalmatinskim gradovima znali su jamatno i talijanski i prosli su propisno teolo8ko Skolovanje na latinskome. Ali veéina orih sveéenika (i u samostanima i izvan njih) Koji su bili rodeni i odrasli u Bosni vjerojatno su govorili samo slavenski { teSko da su in bila dostupna standardna djela rimokato- litke teologije. U onim razdobljima kad je Bosna bila odsjevena od Rimske crkve, zacijelo je bila doista vrlo izolirana, Kao Sto smo vidjeli, Bosna je bila odsjegena od centralne orkve od sredine 13. stoljeéa, kad je sjediste bosanske biskupije premje- Steno u Stavoniju koja je bila pod ugarskom via8éu, pa do sredine 14, stoljeéa kad su u Bosnu stigli franjevei. Crkva bosanska vjero- Jatno je bila izvan katolitke jurisdikeije joS od tridesetih godina 13. stoljeéa, a kako je postupno jaéala svoju samostainost, zacijelo je morala kad-tad nastupiti todka na kojoj je de facto dosio do raskola sRimom.® Za veéi dio cvoga razdoblja Sto je trajalo vise od jednog, stoljeéa, imamo vrlo maio podataka o Crkvi bosanskoj. Od osam- desetih godina 13. stoljeéa sporadiéno se spominju, u nebosanskim izvorima, bosanski »hereticis, Kako nikad nije do8to do formalnog, raskola, moZda se taj izraz slobodno rabio u smislu »Sizmatikac @ da u pitanja nisu bile doktrinarne razlike vecih razmjera, (Kad seu atolitkim dokumentima uistiny spominju »Sizmaticia, onda se 10 uvijek odnosi.na élanove- Istotne pravoslavne erkve, koja je for malno bila w raskolu's Rimom.) A mozda je bila rijet io pravim * Deja, Die vb ronogim dijeleviins, Da nana, Reformation bei den KPoaten, str. 5 SFineova iniespretaciiae, si. 58 137-150, goljska se Hturgtja oéuvala u vidi Zimmer diische Kirchee, se. 38, Gi je Hrvatake sve do Pret 0. © Fine, Bosnian.Church, a 49 hereticima kakvi su bili stjedbenici dualisti¢kog krivovjeria na éalmatinskoj obali, koji su zacijelo postali djelatniji u Bosni kad se jednom Bosna izvukla iz djelokraga dalmatinskih katolitkih biskupa. Dakako da je moguée da su neki dualisti djelovali u Bosni. Pi- tanje je samo koliko su uijecali na Crkvu bosansku, Postoji samo jedno svjedotanstvo iz same Bosne koje, Gini se, porvrduje da je’ta’ urjecaj bio doista velik. Rijet je o bosanskom rukopisu na slaven- skom jeziku (dva kratka niza odgovora, iz molitvenika i citata iz Ivanova Evandelja), koji vjemno slijedi tekst katarskog rituala za koji se zna da se rabio u Lyonu u 13. stoljecu.‘* Ali taj ritual mozemo nazvati heretignim samo zato Sto mislimo da je heretitkog porijekla. SadrZaj mu niposto nije heretifan: u njemu nema nitega Sto bi se protivilo matici katoliéke ili istotne pravoslavne teclogije. On se zapravo sastoji, kao Sto je uotio Dragoljub Dragojlovié, od odloma- ka. iz liturgije Istone pravoslavne erkve i onoga dijela Ivanova Evandolja to ce u Pravosiavaoj erkvi ita pri bogosluzenju na Uskrs. Isto je tako, na temelju lingvistitke analize, zakljutio da je 'aj ritual prvobitno srogen u pravoslavnoj athiepiskopiji u Ohridu (u Makedoniji) najkasnije na potetku 11. stoljega ~ u vrijeme kad katari kao takvi nisu ni postojali.S Umjesto tvrdnje da bosanski tekst potjete iz Lyona, mnogo je razboritija pretpostavka da je lion- ski tekst izveden iz nekog ranijeg istotnog pravoslavnog izvornike. Isti ovakav znanstveni pristup opovrgnuo je i ideju da je Crkva bo- sanska usvojila »katarskie obred blagoslivljanja, lomljenja i dijelje- nja kruha - svojevrsnu heretitku priest. Znamo da su katari zaista tako radili u svojim kuéama prije jela; u nckim ranim dokumentima spominje se kako »svetenici« Crkve bosanske Zine nesto slitno.#6 Ali isto je tako bilo uobitajeno u istognim manestirima da se prije zajedni¢kog obroka izmoli Otena’ i da se blegoslivlje, lomi i dijeli “€ Glede inva feigta vidi Solavjev, »La Messe cathares vazan ispiavak njogo- va tumesenjijedne reconice vidi Wakefield i Evans, Heresies, st. TBL. U rukopisu se spominje »doba djada Ratkas, pa-zacijclo potjots iz same Crkve bosansike, Vje- Tojatno je nestao Sretfions 15, sioljeca, ali je tekst prepisan iz ranijeg izvora i Kritiant ¥ jeretcka erkvay st, 208.213, ° Lambert, Medieval” Heresy, druge i2d,, si, 109 (o katarima}: Orbini, Regine dde git Slav, sr.358 (0 Crkvi bosanske)) 50 ine cee kruh.? Kad su katolici izvan Bosne doznali 2a to, moZda su doista pretpostavili da je rijet o heretidkom obredu. Ali gotovo je sigumo da su upravo katari kopirali (dodude, u syjetovnom ambijentu i pro- Zeti pravim hereti¢kim vjerovanjima) jedan stariji nehereti¢ki istos- ni obitaj Mode se na kraju pretpestaviti da su neki heretici.sto:su bili pod utjecajom dualizma u toj regiji prolazié*itjecali na Crkvu bosanska za dugih godina njene izolacije od ostalih crkava. Ali od te skromne pretpostavke trebalo bi u masti izvesti golem skok da bi se stiglo do uvjerenja da su dualisti preuzeli Crkvu bosansku u svoje ruke, preobrazili njonu redovniéica hijerarhiju u katarsku svjetovnjatku struktuew i zamijenili rustikalnu ali u biti pravovjemu krééansku te- ofogiju u radikalno heretiGki sustav vjerovanja. ‘Veéina otuvanih svjedotanstava ut suprotmosti je s takvom tvrd- njom. Kateri i bogumili grozili su se od simbola krita, a kriz se pojavijuje u zaglaviju nekolikih dokumenata Creve bosanske. Ka- lati i bogumili nisu priznavali Stari zavjet, a jedan od satuvanih biblijskih rukopisa Crkve bosanske sadrZi i Knjigu psalama. Katari i bogumili nisu priznavali misu, a u oporuci gosta Radina izrijekom se zahtjeva da se odsluze mise za njegovu duu. Katari i bogumili bili su protiv uporabe erkvenih gradevina, a ima valjanih dokaza da se Crkva bosanska i dalje slutila samostanskim zdanjima wz koja su stajale i erkve. Katari i Dogumili odricali su se vina i mesa, au prvim otomanskim katastarskim knjigama u Bosni zabiljeZeno je da su neki Arstjani posjedovali vinograde, a nema razloga vjerovati de su ikad bili vegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini toboznji dokaz Koji je na to upudivao potekao od pogresnog Gitanja jedne rijedi u oporuci gosta Radina: ta rijeé ne glasi mrsni, nego mrski.) Katari i bogumili nisu priznavali kalendar svetaca, @ u dokumentima Crkve bosanske, pa i u oporuci gosta Radina, spominje se proslavijanje nekoliko svetaca. I tako dajje.‘* © Dragoflovid, Kraion! & feretgka orkvas sie 750174, 0 svim ovim zoskama (io drugima) raspravtja ke kod Fine, Bomian Church, sir, 357-361, osim 0 podacima izvuéenim iz oporuké gosta Radina (o tome vidi Lambert, Medieval Mevesy, prvo ied, ste 312380) podacims izvadenina iz tush deftera (vidi Okie, »Les Krstians de Bosnigx, str_125). O drugim rezikama vidi Dragojlovié, Krsiint f yerertha orkoa, ste, 165-172, 199-201 st Opéi znataj Crkve bosanske bio je takoder vrio razlitit od ono- ga Sto obiéno dovodimo u vezu s bogumilima ili Katarima. Te su heretidke sete bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvi { svjetovnoj moéi crkaava, i odricale su se zemaljskih dobara. Crkva. bosanska u svom punom procvatu (u 14. ina posetku 15. stoljeca) posjedovaia je veliku moé, a njeni su velikodostojnici vali povelje i obavijali diplomatske misije, Kraljevi kao Sto su Stjepan Kotromanié i Tvrtko, iako nisu bili pripadnici Crkve bosanske, odr- Zavali su s njom prijateliske odnose; Sini se da su i neke velike plemiéke porodice pripadale toj erkvi? Najpoznatiji velikodostoj- nik Crkve bosanske gost Radin bio je stariji savjetnik hercega Stjepana Vuktiga i otito je i sam bio bogata8: u oporuci je ostavio 5000 dukata u gotovini, konje, srebme i ziatne tanjure, »plast ukra- en krznom i zlatome i »erveni pla8t od svile sa Sesterostrukim niti- ma ukragen krznom i samurovinom a to mi ga je podario Gospodar Kralj MatijaS«.5° To je zaista daleko od onih skromnib prvih katara koji su sami o sebi govorili da su pauperis Christi - Kristovi siro- masci. Kad su jednom franjevei zasukali rukave u Bosni sredinom 14. stoljeéa, Rimokatolika se erkva uhvatila ukostac sa Crkvom bosan- skom. Imamo nekoliko izvjeSéa o neprijateljstvu »heretika« spram franjevaca: prema jednoj poznatoj priti o energiénom franjevatkom vikara Jakovn Markiiskome, koje je navedena u postupku za njeg Kanonizaciju 1609. godine, wheretici« su otpilili noge propovjeda- onice u samostanskoj crkvi u Visokom dok je oa s nje propovijedao. (Zauzvrat je on prokleo krivee pa su se svi njihovi potomei rodili s defekinim nogama.)*! Na Zalost, nije satuvan nijedan franjevatki ryjeStaj 0 vjerovanjima pripadnika Crive bosanske. Jedan zabtjev za upute franjevatkog vikara u Bosni ponukao je papu da mu odmah potanko odgovori poslanicom u Kojo} se spominju heretici, Sizma- tict i nepropisno zaredeni svecenici, ali nema ni rijedi o dualistitkim © Fino, Bosnian Church, ste. 264.275, # Lambert, Mediewl Heresy, prvo ial. st, 375-376; kralj Matijas bio je Mat- thias Corvinus iz Usgarske. % Lasié, De vila ex operibus S. lacobi, str 438, To je najzlodudnije od éetiri tuda koja je wv. Jakow ubinio w Bosai 32 vyjerovanjima.®? Ipak, katclici su u Italiji opet priali o Bosni kao mjesta punom >beretika« prilitno neodredene vrste. Naziv mpata- ren«, koji se obiéno rabic kao opéa etiketa za Crkvu bosansiu w izvjestajima Sto su pristizali preko Dubrovnika i drugih daimatin- skih gradova, zacijelo je budio sjeéanje na katarske krivovjemike u sjevernoj Italiji. A nagio Sirenje franjevatke vikarije u Bosal zatilo je, kao Sto smo vidjeli, da se i kojekakvi istoénoeuropski heretici mogu oznatiti kao »bosanski«. U dokumentu koji je 1372. godine potpisao papa Grgur XI. zahtijeva se hitno preobraéanje »nevjemi- ka« u Bosni, naviastito onih koji Zive u Transilvaniji; u jednom drugom katolidkom spisu nabrajaju se zablude husita koji Zive u »Moldaviji« (Moravskoj?) i zavriava ovako: novo je kraj kratkog pregieda sastavijenog protiv zabluda i heretitkih postavki Kraljevi- ne Bosnes.? U ovom kontekstu moramo gledati na talijanske dokumente iz toga razdoblja u Kojima se spominju ketari ili dualizam u Bosni. Zagonetno svjedotanstvo predstavlja inkvizicijski izyjettaj iz 1387. godine u Torinu, koji sadrii priznanje (iznudeno muéenjem) Giaco- ma Becha da je stupio u katarsku sektu u planinama zapadno od Torina. Rekao je da je jedan Slan te sekte bio iz »Sclavonije«, a da je nekoliko élanova Talijana putovalo u »Bosnu« da ondje usavrie svoje poznavanje katarskog nauka. Bech je (vrdio da je i on dobio novae da tamo otputuje, ali da se nije mogao otisnuti preko mora 2bog losih vremenskih prilka.*' Spominjanje »Sclavoaije« up na vezu s dualisti¢kom tradicijom na dalmatinskoj obali. Nije tesko zamisliti Talijane da su putovali ondmo (gdje se talijanski uvelike ovoria) radi vjerskih wputa, a neée biti naodmiet pris to vrijeme veli Gio primorja pripadao bo: je mnogo te2e povjerovati da su putovali u daleku unutrainjost Bo- sne gdje se govorio samo jedan jezik. Osim toga, Bechova prita 0 tome kako je Zelio otputovati onamo ali mu to nije posio za rukom, zvuél ipak nekako nategnuto, poput priznanja na sudenju vjestica- ma, kad su gptilZene tvrdile da se vjestice sastaju i da su i one bila iavoran, ste, 156-163, % ld; » Wjerdostojnost latinsk 2 Rernfeddin uty deta Zusnae, sr. 38, §* Loos, »Les-Demiers Catheres pozvane na takav skup, ali da su pukim shitajem bile sprijetene — spasavajuéi se tako od rizika da puste masti na volju. Isto je tako te8ko povjerovati popisima »zabluda bosanskib he- retika«, koje su sastavijali franjevei u ltaliji potkraj 14, stoljeca i koji su prikazivali Bosance kao tvrdokome dualiste katarskog ili ogumilskog tips. Jedaniwod:tih popise pofinje ovako: »Prvo, da postoje a¥a'boga i da je veéi bog stvorio sve duhovne i nevidijive stvari, 2 manji bog, Lucifer, sve {elesne i vidljive stvari.« Nadalje se odbacuju Stari zavjet, misa, crkvene gradevine i slike, a »napose keriza.3$ To je modda mogio vrijediti za nekn malu sektu »sclavon- skih« ili »daimotinskih« heretike, ali, kao &to smo vidjeli, ima valja- nih razloga vjerovati da to nije bio istinit izyjestaj o Crkvi bosanskoi, Zapravo se ti popisi »zabludac tako dobro slazu s katarskim mode- Jom da se nameée priliéno otito objainjenje: kad je od talijanskih Klerika zatrazeno da iznesu aualize ili opovrgnuéa »patarenskihe zabluda, oni bi jednostavno potrazili u svojim knjiznicama traktate napisane protiv »patarena« (drugim rijecima, talijanskih katara) i najposiije srotili pregled katarskih vjerovanja.** Sligue se sumnje neminoyno javljaju i kad je rijeé o sustavnom popisu »manihejskih« zabluda kojih su se moraia odreéi tri bosanska plemiéa na zahtjev inkvizitora, Juana de Torquemade, 1461. godine u Rimu, Isto je tako upitna i sva osnova nenadane provale papinskih pogrda na ra- dun »manihejaca« u Bosni u Getrdesetim i pedesetim godinama 15. stoljeéa.?” U éetrdesetim godinama franjevatka je ofenziva (kao sto smo vidjeli u prethodnom pogiaviju) bila veé u punom zamahu, Negdje pred proljeée 1453. godine died ili glavar Crkve bosanske napustio je teritorij same Bosne i potcazio utoéiste kod hercega Stjepana ‘Vuktiéa. NeSto kasnije te iste godine, sudeéi po pismu patrijarha Gennadiosa I; u Carigradu, djed je preSeo na pravoslavu yjeru."® Kniewald:y¥Vjerodéstojnostltinskih izvorne, str 168-168. 56 Vai Fieove hamentare! Bosnian Church, str. 56-58, # pid. ste; $8, 308399: i vidi Motasovié, »Tri humanista patarcnimac. Tvrd- nja Nicolas Lapcta Martineza da je Torquemada zacijelo imao detajne informacije © Bosat vo Je ncuyjerlfiva (Torquemada, Swmbofum pro informatione manichaer- rum, shiteoducgi¢ne, sit, 20:23) ragojlavig, Krstiani i jeredidha orks, sie, 09-111 Ako je taj podatak totan, valja pretpostaviti da je Crkve bosanska bila veé znatno oslabljena tim diedovim postupkom, jo3 prije nego Sto je kralj Tomas 1459. godine poteo sluzbeno progoniti Crva bosansku. Dodlo je do oftrog nadmetanja izmedu Katolitke i Pra. yoslavne crkve oko toga koja ée od njih dvije primiti pod svoje okrilje vise bivSih,pripadnia Crkve bosanske. Jedan je franjevac zapisao da su mnogi »heretici« pre8li na katolitku vjeru, ali da im je episkop Srba (»Rascianorume: Zitelja Rake) zabranic da se po- mire s Rimom.®” Posto je pridobio bosanskog djeda na svoju stra- nv, mo%da je ratunao da i on ima pravo na svoje stado? Stoga je akeija koju je poduzeo 1459. godine kralj Tomas vjerojatno imala za cilj sprijetiti dalinji odljev viemika u krilo Pravoslavne crkve. Prisiino preobratanje 2000 irsijana i odlazak Getrdesetorice najtvr- dokornijih u Hercegovinu zacijelo su slomili kitmu Czkvi bosansko}, Premda ne znsmo totan broj njihovih samostana, jamaéno je rijeé o glavnini Crkve bosanske. Kad je 1466. godine gos Radin pismeno zatrazio od Miegana odobrenje da se siloni u Mietke ako ga Turci natjeraju u bijeg, zapitao je usput da li moze povesti sa sobom i pedeset-Sezdeset Clanova svoje sekte. To je vjerojatno bio ukupan broj preostalih pripadnika Crkve, ukljuéujudi tu i onu Setrdesetoriow najtvrdokornijih. Sto se tite obitnih, Iaitkih élanova, moguée je da ih Crkva bo- sanska niked nije mnogo ituala, jer kao posve redovnitki ustrojena organizecija nije imala potrebnu teritorijaina strukturu Zupa. Osim toga, Koliki god bio broj laitkih pripadnika u doba njena procvata, taj je broj morao znaino opasti za vide od jednog stoljeéa katoli¢kog prozelitizma potpomognutog drZavom. Stoga se Gini da se u vrijeme kad su Turei preuzeli viast, Crkva bosanska bila veé raspala i stvar- no ugasila. U otomanskim katastarskim knjigama u Bosni za 15. i 16. stoljeée, u Kojima su Ijudi razvrstani po: vjerskoj pripadnosti, neki su bili uneseni i kao tistiah (nasuprot udbitajenoj rijeti za keStane, gebr ili Réfir, Mo mati névjernik: kojom bijaliu oznateni i katolici { praveslavni). U prvim.takvim knjigama:havedena su dva- © Fecmendtin, ur, Acta Bosnae, str 225. Fine, Bosnian Church, ste. 534: 55 tri Gitava sela kao kristian, ali je njihov ukupan broj nezs&san: u svom tom razdoblju pojavijuje se manje od 700 takvih pojediiaca.“! Povjesnitar koji je proutio tu gradu (i koji je pristaSa »bogurtilske« teorije) drai da su ti Aristianlar samo vizabranici« Crkve bo&aske, a da su obitni tlanovi navedeni pod oznakom gebr ili kafi'= Ipak, neée biti da ime pravo. Turei su tu navodili samo vjersku tripad- nost: musliman, Zidov, nevjernik i kristian.*? U cijelom ra%ioblju ‘od 1468. godine (prve katastarske knjige) do potkraj 16. stoljeca samo dva imena nose titulu gost. Reklo bi se da je na tinagin oguvan siéudan ostatak tradicije odrZavajuéi se nasljedivanje® zare- denja u stihs »sam svoj majstore. Jedan katolitki sveéenik, AJbanac Peter Masarechi, koji je obi8ao Bosnu u dvadesetim godinsma 17. stoljeéa, spominje u svom izvjeséu »patarene« Koji Zive bez pravih sveéenika i sakramenata, »sa sveécnikom Koga je izabrao sé puk, bez ikakva zaredenja® Ali Gak se i taj ostatak napokon sro ne ostavljajuéi za sobom nista do nepouzdana skupnog sjeéanjs .putke historije i mitova. Okig, sLos Kristians de Bosniew, str, 129-130. soi, se. 15. Neki od ovih fotstianlar navedeni su u popisima sa s'ojim si« rovima (a. 131), a znamo da su i Bosanski redovnici i bogumilski mizabaisi« mo- ‘ali biti neodenjeni © Draganovié, »lzvjeSée apostolskog vizitatorne, tr. 44. Medutim, Nsarechi {e-ukljudio w svoj txvjesta gradu Koja je napabireio 0 patarenima iz rani 2issnih izvors (Fine, Bosnian Church, ts. 65-68); nije jasno koje je od svojih knentara dag iz peve rake a koje su tadaanje informscije. 56 i 4 RAT I OTOMANSKI POREDAK 1463. ~ 1606. Turske je vojska vrlo brzo osvojila Kraljevstvo Bosnu na potet- ku Hjeta 1463, godine. Otada je stedignji dio stare Banovine Bosne, zajedno s uporigtem koje su Turci veé bili uspostavili u kraju oko i Sarajeva, ostao pod stalnom turskom vlaSéu, iako su Osmanlije iste Jeseni povulle odatle glavrinu svojih oruZanih snaga. Medutim, ono | Sto je turska vojska bila osvojila u sjevernoj poloviei Bosne ubrzo | Je opet preoteo ugarski kralj MatijaS Korvin, Janjiéar srpskog po- rijekla, Gija se autobiografija ouvala do danainjih dana, ostavijen Je bio sa svega osam Ijuci da brani tvrdavu Zvetaj nedaleko od ‘ Jajca. Cim se sultan povukao, ugarske su postrojbe opsjele i Zvetaj i Jajce, pa su se posade naposijetku predale.' Kralj Matija’ osnovao q Je nova »banovinu« Bosnu pod ugarskom vlaSéu na tim sjevernim teritorijima, a godine 1471, dodijelio je banu naslov »kralja Bosne«. Premda se to »kraljevstvo« ubrzo zoatno smanjilo pod turskim na- letima, torzo Kaji je preos:ao odolijevao je jo8 vise od 80 godina. Medutim, u dvadesetim godinama 16. stoijeéa grad Jajee bio je gotovo neprestano pod tu:skom opsadom, a hranu mu je dostav- Yao oruzani konvoj iz ugarske Slavonije svega tetici puta na godi- nu? Turci su napokon osvojili Jajce 1527., posto su prethodne gi ne bili potukli ugarsku vejsku u sudbonosnoj bici na Mohatkom polju. Sve manji torzo Hercegovine takoder je odolijevao Osmanlijama i poslije 1463. godine. Hereeg Stjepan Vukeié Kosata uspio je izno- va zadobiti svoj tetitorij potkraj te godine, ali su Turi veéi dio ponovo zauzeli nakon dvije godine: herceg se morao skloniti u utvr- denu luku Novi (koja je poslije preimenovana u Herceg-Novi), gdje Je i umro 1466, godine} Njegov drugi sin Vlatko, koji je naslijedio od njega titulu hercega, uémnio je sve Sto je mogao da osigura ugar- sku i mletatku pomo€ ne bi li obranio preostali teritorij. Alina kraju sé samo zapleo u daljnje sukobe s drugima, Dubrovéanima i lo- kalnim plemigima, U sedamdesetim godinama 15. stoljeéa plaéao 4 ' Lachmann, ur, Memotren eines Janitscharen, st, 140. = 0 jednom dramaticnom injestaju o ckspedieiji koja je dopremits hranu u Jaj- J ce 1525. godine vidi G. Wenzel, ur. Marina Sunuto vildpkrinikdjdnak ruddsitisat, sss. 3 (225), sit. 332-342, > Cinkovis, Merce Stefan Fukéié-Kosaéa, str. 260-267. 59 Je danak Osmanlijama, 2 1481. i 1482. godine turska je vojska zauzela i posljednje tvrdave na hercegovatkom tlu.! Iz svih se ovih dogadaja vidi da Otomansko Carstvo bijase strahovita i vrlo djelotvorna vojna ma8inerija. Za viadavine Mehme- da TI, (1451-1481) ustijedio je izvanredan niz osvajanja i izazove susjednim silama: posto je 1453. godine osvojio Carigrad, produzio Je dalje i zauzeo sjevernu Srbiju, dijelove Anadolije, Vlaske, Bosne i Hercegovine, porazio mletatku vojsku u Grékoj, upao u Moldaviju i Ugarsku, opsjedao otok Rodos i spremao se na velilu invaziju Italije kad je umro, Njegov nasljednik Bajezid Il. (1481-1512) vike se posvetio sredivanju carstva, ali je svejedno ratovao s Moldavi- Jom, Poljskom, Ugarskom i Mlecima. Suleiman Veliganstveni (1520- 1566) ponovo je udario na sjeverozapad: u prvih 13 godina svoje viadavine sveo je vedi dio Ugarske na status vazalnog teritorija i samo Ho nije osvojio Be’. Mirovni ugovor koji je 1533. godine sklopio s Austrijom oznaéava potetak dugog razdobija gdjekad krvavog ali uglavnom statitnog suéeljavanja otomanske i habsbur Ske earevine; do kraja tog stoljeéa obje strane izgradile su jedna nasuprot drugoj pograniénu zonu koju je Cuvala mre%a utvrda i rato~ bomih seljaka kojima se samo donekle moglo viadati’ Sporadiéni pljackaski upadi postali su normalna stvar, ali vojna aktivnost na bosanskoj granici bivala je intenzivnija kad god bi sultan poveo rat Sirih razmjera protiv Habsburgovaca — kao Sto je, primjerice, bilo za Sulejmanova posljednjeg pohoda na Ugarsku 1566. godine. Po- sljednji veliki otomansko-habsburSki rat, Koji se vodio od 1593. do 1606. godine, zapravo su izazvali okrSaji Sto su ih zapodjele lokalne snage na sjeverozapadnoj granici Bosne: Turci su bili oteli od Habs- burgoyaca vatnu tvrdavu Bihaé 1592, godine, ali je sliedeée godine bosaiski pasa dozivio neugodno iznenadenje'‘dok je opsjedao ne~ prijateljsko upori8te Sisak — bio je teSko porazen, U prvom velikom obraéunu u sljedeéem ratu Osmanlije su nanijele tezak poraz habs- * Sabanovié, Bosanski pataiuk, st. 44-47; Fine, Late Medieval Baikans, st 549. * Jexgrovit ali podroban prikez otomanske ckspanzije vidi kod Shaw, History of the Ottoman Empire, sv. 1, sie, 55-94. 0 stvaranju Vojne krajine vidi Rothen- berg, Austrian Military Border, ste, 17239. 6 burskoj vojsci u Mezikeresztesu 1596. godine, Nakon toga su uspjeli utvrstiti svoju viast u vegem dijelu Ugarske za iduéih osam- desetak godina* Otomansko je Carstvo, dak nijé potelo zaostajati i propadati ~ 80 bijaSe proces koji je poteo sredinom 16. stoljeéa — bilo u svojoj biti vojna organizazija. Tezilo je za pljaékom i ubiranjem danka, a upravai je sustav imao za cilj da mu osigurava dvije sivari: Ijudstvo kojim ée voditi ratove, i novac kojim ée plaéati te Ijude. Oru2ane snage dijelile su se na dvije osnovne kategorije. Postojala je regulama vojska koju je direktno piacala otomanska dréava, a sastojala se od janjitara (regulamog pjeSastva) i stalno placenog konjani8tva poznatog pod nazivom »spahije Portes. (»Por- ta« bijase tradicionalno ime carske vlade u Istambulu.) S druge stra- ne, postojalo je i feudalno konjani8tvo: vojaici na Konjima koji su obavljali svoju vojnu obvezu radi posjeda sto su ih dobili od dréave. (Rijet »spahija« sama po sebi oznatava taj tip feudainog zemljopo- ije kategorije vojnika zajedno tvorile su goleme ar- mije koje su vodile pojedine ratove od ranog proljeéa do kasne je- seni. Cinjenica da se vojska’morala svaki put okupljati oko Istambula i marSirati do periferije carstva postavijala je odredeno geografsko ograniéenje (kao sto su pokazali retni pohodi Sulejmana Veliganstvenog na Ugarsku) na ekspanziju carevine. Ali bilo je i raznib pomoénih snaga koje su igrale vazniju ulogu u pogranitni oblastima Kao Sto je Bosna, gdje je bila potrebna vojna aktivnost tijekom efjele godine. To su bili takozvani azapi, neka vrsta grad- ske milicije koja je saginjavala pasade tvrdava i djelovala kao pogranigno pjeSastvo, i delife ili akindilje, neka vista neregular- g lakog konjaniStva Sto je upadalo radi pljaéke na neprijateljski teritorij. Svi su ti vojnici bili muslimani: pripadnici pokorenih naroda uglavnom nisur’smeli nositi oruzje. Medutim, 2a neke po- sebne namjene, napose u :0granitnim podrudjima u Bosni, kori- stile su se i lokalne kr8éarske snage: kao Suvari cesta i prijevoja, dobavijaéi konja i nadasve kao neka vrsta opasnog teritorijainog re Onteman Empire, sv. 1. se, 184187; Rothenberg, Aue sisi vidi ovdie 6. powlavie © Shave, sivian Mil istory of iy Border, st. 5: 61 pljaékaskog pjeSeka poznatog pod nazivom vojnuk iti martoloz.? O nijima ée biti vise rijeti u poglaviju o bosanskim Srbima. Janjitarska vojska, zajedno sa sistemom plaéanja danka u djeva- cima (poznatom pod turskom rijetju devdirme /devSirma/: »sku- pljanje«) kojim se ona popunjavals, bija’e najvazniji natin na koji su se {judi iz, kr8éanske Europe novaéili u ma8ineriju osmantijske dréave. U 15. i 16. stoljecu, kad je sistem deviirme bio u punom zamabu, skupljali su se u raziititim ali Sestim vremenskim razmaci- ‘ma po selima kr8éanske Europe djeéaci i odvodili u Istambul. Ondje su ih preobracali na islam i vjeXbali za janjitarske posirojbe, ili za sultanovu osobnu poslugu, ili za sluzbenike u razmim drzavnim mi- nistarstvima.® (Sva su dréavna ministarstva bila u biti ogranci carske porodice.) Visoki duznosnici u otomanskoj drzavnoj upravi imali su takoder velik broj takvih ljudi zapostenih u svojim kuéama: jedan od njih koji je umro u Istambulu 1557. godine posjedovao je 156 robuva, od Kojih su pedeset dvoje bili Bosanci, a pretpostavija se da su svi sakupljeni nekom vrstom privatne devsirme, mozda tak i na dobrovoljnoj bazi.? 7° Iako je otimanje djece bilo u biti bezdusan postupak, pruzalo je ‘obite prednosti ne samo djetacims (od kojib su mnogi poslije po- stajali velike pa8e i veziri) nego i njihovim obiteljima s kojima su kasnije mogli obnoviti vezu. Dinastija Sokollu (Sokoloviéa) u Istambulu, koja je dala niz velikih vezira, nije izgubila veza sa svo- Jom srpskom porodicom u Bosni i koristila se svojim utjecajem da zaStiti probitke Srpske pravoslavne erkve. U 16. i 17. stoljeéu bilo Je ukupno devet velikih vezira bosanskog porijekla, a ved od 1488. godine Bosanci su vraéani u Bosnu da njome upravijaju.'? Premda su kr8Ganski roditelji kadikad podmigivali svoje muslimanske susje- de da zamijene krSéanske djetake svojom jo8 negbrezanom djecom, 7 © potpunijem prikazu vojnog poretka vidi Shaw, Histor} of the Ottoman Enipire, sv. 1, stt, 122-131. O poretiu u Bosni vidi Sabanovig, » Vojna uredenje Bo- si ni _snex, napose Se. 216-219 6 pomoénim snagama.— —— * Najbolj prikaz tog poretka nalazi se u knjzi Papoulia, Ureprumy und Wesen der »Knabeslesen > Kunt, » Transformation of Zimmi into Askerts, sr, 62. '° Pelletier navodi popis velikih vezira} napominje da je tzmedu 1488. i 1858 odie bilo u Bossi 65 namjesnike rodom iz Bosne: Sarujevn, st. 75. 62 bilo je i suprotnif sludajeve, da su roditelji obiju vjera podmigivali sluzbenike da im uzmu rogenu djecu. Dakako da su prednosti tog sistema bile jasne bosanskim mustimanima, koji su 1515. godine sklopili poseban sporazum da se po 1000 njihove djece Salje godit- je u weili8ta carske palade." ) Sistem redovite devsirme ukinut je negdie u prvoj polovici 17. stoljeéa. U Sezdesetim godinama toga stoljeéa, kad je engleski diplo- mat Paul Rycaut pisao svoje klasiéno djelo o Otomanskom Carstvu, devsirma je veé bila »potpuno pala u zaborav«,!? Ali utjecaj je te institucije bio golem. Najmanje 200 000 djece 5 Balkana bilo je prosio kroz. taj sistem u ora dva stoljeéa koliko je postojao.!? Bu- duéi da su velika veéina te djece bili Slaveni, jezik kojim su u Bosni govorili BoSnjaci, Srbi, Hrvati (sa svojim susjedom, bugarskim, s Kojim se uzajamno prilitno dobro razumiju) usaden je bio u samo sree otomanske drzave. Jedan zapadni komentator zabiljezio je 1595. godine da je »slavenski jezik« bio treéi po zastupljenosti w carswwu (iza turskog i arapskog), zato So je bio jezik janjitara. A. jedan je drugi promatraé 1660. godine zapazio da se »turski jezik gotovo i ne Euje na sultanova dvoru« zato Sto su »sav dvor i veéina velikasa« — votpadnici« iz zemalja u kojima se govore slavenski jezici.!* Taj je sistem imeo jo8 jednu vaznu drustvenu i politigku posljedicu: stvorio je klase moénih drzavnih duznosnika i njihovih potomaka koji su dolazili u sukob s feudalno-vojaim spahijama i malo-pomalo prisvojili njihovu zemlju ubrzavajuéi proces udaljava- nja od feudalnog davanja zemlje u zakup u smjeru privatnih posjeda j otkupa od dréave prava na ubiranje poreza, Stoga je Stanford Shaw napisao: »U biti je to bio trijumf balkanskog elementa u otomanskoj Sugar, Southeastern Eurone under Ouoman Rule, st 58; Sham, History of the Ouiorian Empire, sv. 1, st. 114 sina 1 Ryeaut, Present State ofthe Ortoman Empire, sit. 197, Posljednji put je dentrnd procera Sti V8. pone CTech, Peart, Poe, aed ‘Beonomic Change, tt.27). Maida je bilo i pokuSaja da se deviirma obnavi: Sieur deta Croix, ajaik franeuske amtassde u Istambulu, zabiljedio je 1684. godine da se dleuirmatada provodila svakth deset godine (Mémoires, st 201-202) % Sugar, Southeastern Eurcpe under Ottoman Rule, st. 56 “4 Lghfldt, Des serbokroatische A¥jamiado-Sehrifirum, st 48; Hottinger, At. storia orientalis, sit. 463, 63 viadajuéoj klast zahvaljujudi sustavu deviirme, Sto je dovelo do slo- ma financijskog i administrativnog aparata Osmanlija i izazvalo ka- sniju propast svekolikog carstva.«! Bosni je od samog potetka bio nametut otomanski feudalni poredak. Postojale su dvije osnovne vrste posjeda koji je spahija mogao dobiti od drZave: veéa vista zvala se zijamer, a manja timar, koji je bio u posjedu timariota, (Treéa i najveta vista poznata pod nazivom has dodjeljivala se samo najvaznijim pokrajinskim na- mjesuicima i tlanovima sultanove porodice.) Taj sustav, opéenito poznat pod nazivom timarski sustav, bijaSe strogo vojno-feudala: zakup je ovisio 0 vojnoj suzbi, zemlja je ostajala u viasniStvu su tanovu, a timariotovi nasijednici nisu po zakonu mogli naslijediti timar (jako su ga u praksi obitno nasljedivali). Zakupnici tih po- sieda morali su se odazivati s orugjem i konjima svakom poziva na vojau duznost; isto su tako morali dovoditi i uzdrzavati i druge voj- nike u upravnom razmjeru sa svojim prikodima.' Okupljali su se 2a rat prema vojnom okrugu u kojem su prebiveli (sandzaku, Sto na turskome doslovee znati »zastavaq), a zapovjednik im je bio sandZak-beg, Sto je bio najni2i vojni tin koji je imao pravo na tituln pase, Buduéi da su timarioti Sesto bili po Sest do devet mjeseci godis- nje na vojnoj duznosti, njihov zakup nije morao previ8e optereéivati seljake (krSéane ili muslimane) koji su im obradivali zemlju, Seljaci su plaéali desetinu u naturi, Sto je moglo izositi izmedu jedne de- setine i Ectvrtine njihove ljetine, | joS nekoliko manjth dadbina; isto su tako bili duzni obavljati joS neke poslove za timariota, iako to nisu bili tako te8ki poslovi kakve su obavljali kmetovi u vecini dru- gih europskih feudalnih zemalja. Osim toga, platali su godisnju zemljarinu (haraé, koji se poslije stopio s gavarinom zvanom. Shaw, Histor of the Ouomam Empire s¥. sit. 14 (pie tu rjeé »potors) osu shih sl »potur« rabi se u tim ukazima kao opéi naziv za islamizirane bo- sanske Slavene. Najraniji pisani izvor koji rabi taj naziv jest niz zakoua So ih je sultan donio za Bosnu 1539. godine: i tu »potur« Jednostavno znagi mustimanski puk u Bosni. Jedan drugi turski iavor, zapisnik turske pamice vodene u Sarajevu 1566. godine, ra- alikuje poture, Koji su otito Iokalni stanovnici Bosne, od drigih i mogu biti i Osmanlije. A jedan tursko-bosanski (j. stpski) sletnik iz. 1631. godine prevodi rijeé »po- ture jednostayno kao »seljanine.* $ obzirom na ovo svjedotanstvo, @udno je Sto ni jedan od znanstvenika koji su razbijali sebi glavu oko tog pitanja nije nikad pomudio najjednostavnije rjeSenje, a to je da izraz »potur« dolazi od turske rijeéi potur. Ta rijeé oznatava vist vrecastih, naboranih hlata (turski por znati bora) kakve nose seljaci i kakve su bile wobitajene na zapadu Balkana. Rijet je prefla iw albanski jezik kao porure, Sto albanski Akademijin rjegnik deti- tira keo a8iroke muske blade kakve se nose u nekim dijelovima Albanijc, izradene od grubog bijelog pusta ili sukna«.}> Turska rijeg poturle, koja oznaéava nekoga tko nosi potur, takoder ima opée zna- Senje seljake, Stoga se tint vjerojatnim da je to prvobitno bio tek pogrdan izraz 2a one bosanske.Slavene koji su, iako preobraéeni na islam, ofito ostali primitivei i provincijalci u osmanlijskim otima, Na temelju toga, i s obzirom na ono Sto znamo o mjesavini kr- Séanskih i islamskih obigaja u Bosni, neka kasnija spominjanja potura u Bosni ne izgledaju nam vise teko tajanstvena. Jedan je kkatolik izvijestio habsbur8ki dvor 1599. godine da u pograniénim oblastima Bosne ima mnogo potiira koji su zadrzali kr8éanska ime- nai ostali wu duSi« kr8éani, Dodao je da bi se oni, kad bi se oslo ‘bodili Turaka, drage volje ponovo pokrstili>* Nije nikakvo cudo ako je to izjavio-netko tko se nadao da ée ga osloboditi susjedna krSéanska velesila; a ne smijemo smetnuti s uma ni éinjeniew da je to zapisano negdje usred dugog otomansko-habsburskog rata, kad * 0 svitm tim turskim izvorima vidi HadBiahié, Porieklo Gasanskihy Mustima- a, st. 87-99, Akademia c shkencave, Fjulor 1 jules s@ sutme Shguipe, Sliku albanskou pote vidi Kod Durhurn, Burham Collection of Garments, ste. 35. ™ D, Mandis, Eenicka povijese Basin se. 207-208, 225, 2 | 4 i Je bio znatno poveéan teret nameta i vojnih obveza na bosanske muslimane. Jednostavno je i2li8no u ovaj iskaz uitavati bilo kakav znak ezoteriéne kriptobogumilske vjerske tradicije. Jedan drugi ka- tolik, koji je posietio Bosau u dvadesetim godinama 17. stoljeéa, zapisao je neito slitno: »Malo koji od ‘Turaka’ koji obraduju ze. miju {ij. muslimanska raja u Bosni) zna turski; a kad se ne bi bojali ‘ognja, gotovo bi se svi on’ pokrstili jer dobro znaju da su im preci bili krSéani«°7 I taj je putnik sastavljao izvjestaj za Habsburgovce nastojedi ih nagovoriti da ponovo osvoje Bosnu radi katolitanstva. Cini se da je povedi broj takvih izvjeStaja uvjerio Austrijance da ée ih svekoliko puSanstvo dofekati rasitenih ruku ako ikad poduzmu invaziju veéih razmjera na Bosinu, ali su se grdno razotarali kad su napokon 1697. godine pokuSali nesto sliéno. Dakako da je moguée da je u Bosni, kao iu drugim dijelovima osmanlijskog svijeta, bilo sluajeva pravog pritajenog krSéanstva ~ naime, da se iza vanjskog oéitovanja tslama skrivala osobna privrzenost krScanskim vjerova- jima i obiSajima.* Ali to je mnogo rjeda pojava, posve razlitita od one viste mijeSanja kriéenstva s islamom kakav smo netom opi- sali, To se javija samo onda kad postoji odluéna politika prisiinog preobracanja — a vidjeli smo da sé takva politika opéenito nije u Bosni vodila, Najposiije, tu je zagoneina prinijedba Paula Rycauta iz 1668, godine o poturima, On ih spominje u cnom dijelu avoje kniige u kojem govori 0 Kadizddeleru, puritanskom i ultraortodoksnom islamskom pokretu koji je bio velo utjecajan u Istambulu na podetku 17. stoljeéa, prije nego Sto su ga 1656. godine viasti ugusile, Rycaut pi8e o krajnioj ortodoksnosti toga pokrefa (voni su strogi i vito sa- vjesni u pridréavanju vjerskih propisas), ali dodaje da su uveli i poscbne molitve za pokojnike. Radi.toga su im se, kaze, pridruzili i mnogi »Rusi i kojekakvi drugi kr8¢anski otpadnici koji su, medu svojim zbrkenim i gotovo zaboravijenim pojmovima o kr8éanskoj » Ihid., ste. 211, »Oganje je ovdje, naravao, kadna 24 otpadnistvo od istama, a ne pastupak s keiganima kno takvima, 0 drugim otomanskim primjerima vidi F, W. Husluck, Christianity and Islam, sv, 2, ste. 469-474; Dawkies, »Cryplo-Cheistians of Turkey; Amantos, Sche- seis Ellen kai Tourkét, sit. 193-196, 83 vjeri, satuvali nekakvo sje¢anje na pojedinosti Gistilista i molitve za pokojnike.« Zatim nastavija ovako: Ali medu pripadnicima sekte koji su na éudan nacin izmijesali krSéansivo s muhamedanstvom ima mnogo vojnika koji borave na granicama Ugarske i Bosne, i koji citaju Bvandelje na scla- vonskom jeziku.... osim toga, iz radozalosti uée misterije Ku'ra- na i zakonitosti arapskog jezika; a da ih ne bi smatrali neotesa- nima i nepismenima, govore tobote dvorski perziiski. Piju vino u mjesecu posta zvanom Ramazan.... Osjeéaju milosrde i naklo- ost prema krSéanima i spremni su ik braniti od pogrda i nasilja Turaka. Ipak vieruju daje Muhamed Duh sveti koga je navijestio Krist:. Ovoj sekti pripadaju poturi iz Bosne, aii oni pladaju na- mete kao i krSéani; groze se slika i znaka krita; obrezwiu se | navode Kristov primjer za takav postupak.® DanaSnji vodeéi zastupnik »bogumilskee teorije Aleksandar So- lovjev naveo je ovaj pasus kao dokaz da su poturi i bogumili bili isto.” Medutim, jedino Sto se ovdje slaze s bogumilskim navelima jest redenica »groze se slika i znaka kriZa«, ali je smisao te reéenice jasan — poturi su u tom pogledu postivali muslimanska nagela (ili su bar tvrdili da podtuju kad je rijeé o Rycavtovim mustimanskim informatorima), Obito je da je Rycaut ovdje izmijeSao tri sasvim razliite skupine Jjudi povezavsi ih priligno proizvolino onom zajednitkom oznakom na potetku »krS¢anski otpadnici«, Prvu skupinu saginjavaju ultra- ortodoksni kadizddeler. Druga se sastoji od vojnika u Ugarskoj i Bosni koji gine Sto nijedan ultraortodoksni mustiman ne bi nikad ni U sn uéinio, kao Sto je recimo da pie vino o Ramazanu, S obvzirom na njihovu pismenost i uéenje arapskog i perzijskog jezika, mora da je rijeé o janjitarima koji su stekli temeljite naobrazbu'u Istam- bulu. Nedvojbeno su neki od njih po svom porijekla bili poturi a uobigajenom smislu te rijeti, Sudeéi po njihovoj nediscipliniranosti i zanimanju za kr8éansku teologiju, reklo bi se da su bili bliski der * Rycaut, Present State of the Ostoman Emy ste. 328-191 (deuga kajiga, 12. poglavije), “ Solovjev, »Le Témoignage de Paul Rycauts. 84 viskom redu bektaSija, najsiobodoumnijem i najsinkretitnijem od svih sufistiékih pokreta, koji je bio osobito popularan medu janji- Garima, Rycaut na jednom drigom mjestu nepominje da su kadizd- deler Zestoko osudivali taj red zbog njihove nediscipliniranosti.*! 1 treéo, tu su poturi, koje Rycaut ubacuje ovamo, Cini se, bilo zbog geografske asocijacije s vojnicima »na granicama... Bosne«, bilo zbog toga Sto su i oni »krSéanski otpadnici« koji su satuvali neka- kvu putku vezu s krSéanstvom. Rycaut nije niked bio u Bosni pa navodi taj podatak zacijelo iz druge ruke; kod njega se Covjek ne moze osloniti na svaki detalj.“* Ali shutajno njegova twrdnja da oni »placaju namete kao i krStani« (tj. d3izju ili Aarad, glavarinu koju plagaju nemuslimani) motda je doista totna. jedan slusbeni bosan- ski dokument iz 1644. 1645. godine spominje kako poturi plaéaju dzizju, a poznato je da se i od muslimana moglo zahtijevati da pla- éaju taj namet kad bi se ukazala iznimna potreba za veéim prihodima radi vodenja rata? Rycautov izvjestaj neme nikakve veze s bogumilstvom, i premda Je statisti¢ki moguée da su neki poturi bili nekad pripadnici Crkve bosanske, nikako se ta erkva ne moze poistovjetiti sa svim seljatkim putanstvom bosanskih mustimana, Isto tako ne moe biti nikakve veze izmedu ostataka te crkve i dalekih skupina nominainih ili for- malnih kr8éana s Kojima su se pokatkad susretali katolitki posjeti- telji: s ljudima »bijednih kvaliteta, toliko neosvijeStenim u vjerskim stvarima da samo zbog Cinjenice Sto nisu obrezani mogu smatrati sebe kr8¢anima.«“* Takvi sa Ijudi mogli biti ostaci bilo koje kr8éan- ske zajednice koja kroz vise naraStaja nije primala usluge sveéenika i erkve. Sto god oni inate bili, poturi nisu bili ~ poturi jednostavno bijahu obitni slavenski muslimanski seljaci u Bosni. +! Rycaut, Present State of tie Ottoman Empire, st. 149. O bektasijama vidi FW. Hasluck, Christianity and islam, sv.2, i Biege, Bektash? Order. ® Godine 1676, George Wheler upoznao se & Pot Je radio kao dragoman il tamaé i koji mu je rekas Rycautovih informatora: Journey into Gresce, te Hadzijahig, Porijeklo bosanskik Muslimano, ste. 90-91 Stanojevis, »Jedan pomen ¢ kristjanimeu: u ovom izvjettaju fz 1692. godine, koji ye esto citira u suvremenim studijama o Bosni, ne spominju se potut,} zaprae vo potjetu iz Dalmacij. 85 ‘Valja spomenuti jos jednu pogreSnu teoriju o islamizaciji Bosne, teoriju u Koju joS mnogi vjeruju iako su je opovrgnula historijska istrazivanja u tridesetim godinama 20. stoljeca. Prema toj teoriji, kad su Turei osvojili Bosnu, lokalno krSéansko plemstvo presto je én bloc na islam kako bi zadrzato svoje feudalne posjede. Tu je teoriju popularizirao u 19. stoljecu franjevac i slavenski nacionalist Ivan Franjo Jukié, koji je 1851. godine objavio historiju Bosne pod pscudonimom »Slavoljub BoSnjake. U njoj je 0 muslimanskoj ari- stckracifi u Bosni ustvrdio: »Potekli su od losih krééana koji su se pomuslimanili zato’sto su samo tako mogli otuvati svoju zemlju. ‘Nova vjera osigurala im je vlasnistvo i bogatstvo, oslobodila ih je svih nameta i dazbina i omoguéila da se slobodno odaju svakom poroku, svakom zlodjelu, a sve radi toga da mogu Zivjeti kao velika gospoda bez truda i muke.«' Vidjeli smo vet kako ovo niposto nije to€an opis polozaja nijednog bosanskog plemiga Kaji je zadrZa0 svoje isanje: zemlja mu je pretvorena u timer, a on je bio duzan provoditi veéi dio godine w aktivnoj vojnoj sluZbi. (Zemlja kojom viasnik mote slobodno raspolagati ili mufk bijase uglavaom ograniena bilo na male posjede bilo na veleposjede darovane Osmanlijama.) U tri- desetim godinama 20. stoljeca povjesnigar Vaso Cubrilovie zapazio Je da su manjina starih bosanskih zemljoposjednika doista postali spahije i zadrZali neke od svojih posjeda, ali je isto tako mapomenuo da nisu morali radi toga prelaziti na islam.“ U prvim godinama otomanske Bosne bile su krSéanske spahije sasvim obitna pojava. Jedan se od njih proslavio postavsi derah basa (glavni vider) u kuéi bosanskog namjesnika u Sarajevu u sedamdesetim godinama 15. stolje¢a, a zvao se Viah Svinjerevié, izrazito nemusliniansko ime i prezime.*” Jedna je od zabluda Ivana Franje Jukiga bila njegova pretpostavka da je postojao neprekinut niz nasliednog plemstva iz predotomanske Bosne prcko islamizacije do mustimanske zemljoposjednitke vla- stele u njegovo doba. Cubrilovié i drugi zanstvenici dokazali su # Jukié, Zemljopis i paviesinica Bose, st. 143. citra André u Developement of Spiritual Life in Bosnia (wRazvoj duhovnog Zivola u Bose), st. 20, Gubrilovig, »Porek muslimanskog plemstvas © Savi, Sarajevo i weg okolina st, 42. 86 da je bilo toliko prekida i sromjena u povijesti zemljoposjednisiva u otomanskoj Bosni da ta teorija nikako ne bi mogla objasniti na- stanak veleposjeda u Jukiéevo doba. Ti su veleposjedi bili posljedica kasnijeg drustvenog i polititkog razvoja i nastali su ponajveéma u 17.4 18. stoljeéu. Ali, ako se vratimo i u 16. stoljeée, vidjet emo da je Jukiéeva teorija vise neispravna nego ispravna. Jedna suvreme- na povjesnifarka detaljno je proutila porijeklo 48 obitelji koje su pripadaie zesnljoposjednitkoj vlasteli u Bosni 16. stoljeéa. Na kraju je dosta do zakljutka da su pet od tih obitelji pouzdano, a dvije vjerojatno, pripadale starom (predotomanskom) visokom plemstvu, Ga ih je sedam pouzdano, a sedam vjerojatno, pripadalo starom zem plemstvu, da je sedam tih obitelji bilo obiénog bosanskog porijekla, da ih je Setiri-pet bilo nebosanskog slavenskog porijekla, da ih je Cetiri-pet bilo neslavenskog porijekla, a u jedanaest sluta. Jeva porijeklo se nije moglo totno utvediti.® “Mnogi su pripadnici busunskog plemstva izginuli ili izbjegli pred turskom najezdom: neki su od nidth plemiéa oljerani u roblje. Nije bilo nikakva spore zuma izmedu »velike gospode« i Turaka 0 értvovanju kr8éanstva za Iagodan Zivot i »vréenje zlodjelac. Tetko je zanijekati opéa pretpostavku da su {judi pretazili na islam kako bi popravili svoj ekonomski ili drustveni polozaj, upravo zaio Sto je tako opéenita. Zacijelo je bilo mnogo sluéajeva koji su se mogli podvesti pod taj nazivnik. Ali ekonomska motivacija ne moze se ogranititi ~ kao Sto je utinjeno u jednoj populamnoj teoriji 0 islamizaciji Bosne ~na puko pitanje izbjegavanja placanja poreza za nemuslimane, d2izje ili harata. To je bio godi8nji porez- koji se pretvorio u neku vrstu gradirane glavarine: u 16, stoljecu iznosio je Setiri dukata za bogataSe, dva dukata za srednje imuéne ljude i jedan duket za sirotinju. (U to doba za mletatki dukat moglo se kupiti otprilike 20 kilograma Zita u Mlecima, a za austrijski dukat neéto malo vise.)°° U ratno doba ti su s¢ iznosi mogli i poveéati. Mnogi od najsumomnijih izvje8taja 9 patnjama kriéana pod otomanskim jar- mom potjeéu iz onih razdoblja kad su porezi bili znatno poveéani “8, Zatar, » nekim maslimanskim feudslnim porodicama © skavié, Sarajevo 4 njegova okolina, st. 76. * Braudel, Medierrancan, sv. {, st. 420-821, 595, 87 radi vodenja rata protiv Mletaka ili Habsburgovaca. A u nekim razdobljima, kako rekosmo, taj se porez mogao protegnuti i na mu- slimane. Izbjegavanje plaéanja tog nameta nije mogao biti glavni * razlog za prevjeravanje; a ne smijemo zaboraviti ni Sinjenicu da su muslimani, za razliku od kr8¢ana, placali i zekjat, godiSnji vjerski porez koji je jedna od osnovnih obveza u istamu, (Nekakav su’ pan- dan ovome bile kod pravoslavaih vjernika pristojbe koje su pla¢ali svojoj crkvi: franjevei su se vie oslanjali na dobrovoline priloge.) Neki su muslimani isto tako mogli oéckivati da ée ih pozvati na vojnu duznost, bilo u gradskoj miliciji bilo u sklopu ratnog dopri- nosa svoga spahije. KrScani izvan granitnih podrugia obiéno su bili oslobodeni te obveze. Nije istina da je Govjek morao biti musliman da bi se mogao obogatiti w Otomanskom Carstyu. Bilo je mnogo imuénih trgovaca ~ Grka, Vlaha, Armenaca ~ koji se niked nisu odrekli krééanske vjere. Ali istina je da je, barem nakon prvih desetljeéa 16. stoljeca, bilo potrebno biti musliman da bi se nopravila Karijera u aparata same otomanske driave. Zahvaljujuéi sustavu deviirme (plaéanje danka u djeci), potekla je, kao sto smo vidjeli, silna bujica balkan- skih mladaca u vojsku i u carsku upravu, Navodno su Bosanci med njima bili posebno cijenjeni. Jedan austrijsko-slovenski pisac zapi- sao je 1530. godine da je sultan najvolio novatiti Bosance zato 8t0 je vierovao da su »najbolji, najpobotniji i najprivréeniji od svijus, tazlikujuéi se od drugih »Turaka« po tome sto su »mnogo krupniji, pristaliji i sposobniji.«! Premda su janjiteri i upravai Sinovnici mo- gli na kraju zaviiti bilo gdje u carstvu, a janjigari ostajali neoze- njeni do kraja svoje aktivne karijere, bilo ih je koji su se napostjetiu vratali u zavitaj i dobivali na dar velike komplekse zemlje. Nakon dvadesét godina janjitarskog Zivota nije bilo kasno ofeniti se i za- snovati obitelj. Sistem devSirme bijase jedan od glavnih pokretaéa islamizacije na svekolikom Balkanu, a njegov je uljecaj bio osobito jak u Bosni.®? *" Kuripesié, nerarium der Botschafisreise, st 44 * 0 opéoj ulozi devfirme u proces islamizasie vidi Papoulia, Ursprungs und Wesen der »Knabentesee, sr. 98-108. 88 ots, Drugi socijalni cimbenik koji jé pripomogao Sirenju islama bijase privilegirani pravni status muslimana. Mnogo je pozonosti posve- eno kanun-i ray!, wadicionalnim diskriminatorskim zakonima koji su vrijédili samo 2a nemuslimanske podanike. Medu ostalim zabra- nama bila je fu i zabrana da jaSu konje, nose oruzje ili odjecu stitau muslimanskoj. Izvori iz 17. stoljeéa kazuju pak da su se krSéanski sveéenici i trgovei u Bosni odijevali gotovo jednako kao i mustimani, da su jahali konje i nosil: oruzje. Neke Klase kr8éana, primjerice vlaski martolozi, bili su izuzeti od tih zakona, a noke druge zabrane iz kanun-i raya, kao Sto je zabrana da grade ili popravljaju erkve, nisu u praksi mnogo vrijedile — bilo zahvaljujuéi posebnom dopu- Stenju ili opéem privilegiju koji je prvobitno franjeveima dao sultan a zatim ga njegovi nasljednici potvrdivali.? Ipak, opéenito je veljedilo pravilo da je krSéanska raja duzna iskazivati postovanje i pokomost svojim muslimanskim poglavarima, ne samo zato Sto za- uzimaju vi8i drustveni polozaj nego i zato Sto su muslimani. Mo%da najvazniji privilegij nije uapée bio naveden u kanun-i raya, a to je natelo da krScani ne mogu podiéi tuzbu protiv muslimana i da nji- hovi iskazi ne mogu biti upotrijebljeni pred sudom protiv musiimana. To je bila teSka pravna cisktiminacija koja se zacijelo i te kako osjecala kad su krS¢ani i muslimani bili zapravo w istom drustvenom pologaju ~ kao gradani ili seljani, Treba na kraju spomemuti jo8 dva vaina drustveno-ckonomska imbenika koja su pridonijela Sirenju islama u Bosni: ropstvo i razvi- tak muslimanskih gradova. Tjeranje robova u rat —ne samo zaroblje- nib neprijateljskih vojnika nego i lokalnih Zitelja — bijase standardna otomanska praksa, Cinile su to i krSéanske drZave, samo u nesio manjoj mjeri. Turci su perobili velik broj Ijudi u ratovima protiv Habsburgovaca: 7000 su ih ofjerali, na primjer, iz Hrvatske 1494. godine, a 200 000 (navodno) iz. Ugarske i Slavonije 1526. godine* © © tokstm kanuma vidi Andtig, Developmen 23-24; abjavijue ga i Roskiewiez i napominje da se mnoy Su primjenjivale znatno prije njegova ukidania 1839. god sir, 251-252, % D. Mandi, Emmicka povijest Bosne, str. 246-247, O tome kako su krSéanske snage otimale muslimansku dices w 16, 17. stoljecu vidi Klen, »Pokrstavanje "Tur ske" djeces. of Spiritual Life in Bosnia, st. c of njegovih odredaba nic 1c: Studien her Bosnien, 89 Robovi koji bi presli na islem mogli su zatraziti ostobodenje. Oni koji su dotjerani u Bosnu, pretezno iz okolnih siavenskih zemalja Dalmacije, Hevatske i Slavonije, vjerojatno su mnogo pridonijeli prirastu muslimanskog putanstva, Preobraéeni i oslabodeni robo- vi ponajéeS¢e su zavrSavali u gradovima koji su se Sirili i koji su nudili nove moguénosti zaposlenja. Godine 1528. ti oslobodeni robovi saginjavali su gotovo 8 posto od ukupnog stanovnistva Sarajeva.5> Vebina gradova koji su se razvili na Balkanu pod Turcima bili su pretezito muslimanski, puni muslimanski ustanova i mustiman- skih gradevina, Stari katolitki gradovi u Bosni kao So su Srebrenica, Fojnica i Olovo, sa svojim dubrovatkim trgoveima i njemackim rudarima, dugo su.odolijevali islamizaciji, ali su na kraju i oni do- brim dijelom istamizirani. (Njihova je gospodarska vazngst opadala, iako se nastavilo rudarenje plemenitih kovina, unatoé dubrovatkoj zabrani uvoza srebra iz, turskih zemalja,) Gradovi kojt su postalt sjedigta sandzak-begova kao Sto su Banja Luka, Travnik i Livno, brie su poprimali mustimansko obiljezje. A u gradovima kao sto su Mostar i Sarajevo koji su se tek stedinom 15, stoljeéa poéeli pravo razvijati, osjecao se snazan utjecaj islama od samog tremutka kad su Turei stigli u njih. Brzina je njihova razvoja bila zaista izvanredna. U prvi 15 godina otomanske vladavine u Sarajevn (prije toga po- znatog pod imenom Vrhbosna), do 1463. godine, Turei su podigli déamiju, tekiju (sjediste dervitkog reda), musafirhami (svrati8te), hamam (tursko kupaliste), most preko Miljecke, uveli sw vodovod i sagradili saraj (namjesnikov dvor) po kojem je grad dobio novo ime, Isto je tako na samom podetky osnovana usted grada i velika trinica.*” Premda je vei dio grada spalila 1480. godine ugarska vojna ekspedicija, ubrzo je iznova izgraden i prosiren, Stanoyni8tvo mu je bilo gotovo iskljudivo muslimansko. BijaSe 10 vazan garni- zonski grad i veé je u prvim desetljeéima bio pun obrtnika i ingovaca nuinih za potrebe vojnih operacija. Poslije, u 16. stoljeén, stanov- % Hands 5 Hirabak, »tzvor plemeaitih metala iz Bosnes. é, 90 gradskom stanovnisive u Hosni, sf. 252253, Sarajevo i njegow akong, tt. 36-3 Publié i Mitevis ur, Sargiewns B, Ziatar, »Une ville tyniquement levactines 90 nici su se dijelili na dvije Klase, trgovce i vojnike ~ i jedni i drugi imali su svoga kadifu ili suea, Proevat je Sarajeva nasupio pod viadavinom Gazi Husrey-bega, namjesnika u Bosanskom sandZaku u nekoliko navrata-izmedu 4521. i 1541. godine. Covjek izvanredne energije i filantrop, on je bio sin preobratenika s podrudja Trebinja iz Hereegovine.®* Podi- gao je lijepu dZamiju koja nosi njegovo ime (»Begova dzamija«), medresu (bogostovnu Skolt), knjiznicu, hamam, dva hana (prenoti- Sta) i vain bezisran (natkrivena trinica na kojoj se prodaje tekstil). Bilo je uobigajeno da bogatasi dadu zemlju na trajno upravijanje viastima kako bi se namakauli prihodi za ovakve ustanove (ne samo dzamije i Skole nego i svratista, kupali8ta i mostove). Takav tip vjersko-dobrotvorne zaduzdine poznat pod imenom vakuf bijage od yitalne vaznosti za razvoj svih otomanskih gradova, a pomiogao je i da se gradske ustanove isprepletu s islamskim institucijama. Gazi Husrev-begov vakuf bio je najbogatiji od sviju i ofuvao se sve do 20, stoljeca.” Do godine 1530. stanovnistvo je u Sarajevu bilo po- sve muslimansko. Sirenje njegova ufjecaja na okolno podrudje vidi se i po tome Sto je 46 posto lokalne uprayne oblasti bilo takoder muslimansko. Sarajevo se razvijalo uglavnom tako Sto je privla- ilo Ijude iz okolnih sela, Mnoga od najstarijih imena ulica zapravo su imena bivsih obliznjih sela. Potkraj 16. stoljeéa u gradu je vee bilo i nesto kr8sana, pa i kofonija dubrovatkih trgovaca, te mala fidoyska zajednica, Od 93 mahale (Getvrti, a u svakoj je od njih prebivalo vjerojatno manje od 40 obitelji), dvije su bile krSéanske 91 muslimanska, Bilo je i Sest mostova, Sest hamama, tri bezistana, nekoliko knjignica, Sest tekija, pet medresa, vie od 90 mekteba {putkih skola) i preko stotinu dZamija, Stanovnici su uzivali koje- kakve povlastice i bili po&tedeni stenovitih nameta; neki povjesni- tari drZe da je Sarajevo u to doba bilo pravi slobodni grad, ili grad-