SUDSKA

(FORENZIKA)
PSIHOLOGIJA I
PSIHOPATOLOGIJA

Prof. dr sci. Med.

Aleksandar mili

1.Psihologija, psihopatologija, psihijatrija, sudska-forenzika psihopatologija, krim.

psihologija, ... pojmovi i predmet izuavanja
Psihologija je skup akademskih, klinikih i industrijskih disciplina koje se bave
prouavanjem, objanjavanjem i predvianjem ponaanja, razmiljanja, osjeaja (emocija),
motivacije, ljudskih meuodnosa i njihovih potencijala.
To je nauka koja prouava psihiki ivot ljudi i ivotinja, a na osnovu prouavanja
ponaanja i neposrednog iskustva. Teorijski zadatak psihologije je upoznavanje karakteristika
i zakonitosti psihikog ivota, a praktini zadatak se odnosi na primenu rezultata psiholokih
istraivanja u praksi.
Psihopatologija je nauna disciplina koja sistematski istrauje simptome, prirodu i
inioce (nasledne, organske i socijalne) patolokih stanja i procesa u mentalnom ivotu. Za
razliku od opte psihologije, ona se bavi odstupanjima, (aberacijama) od normalnih pojava u
procesima opaanja, miljenja, emocija, panje, uenja, motivacije, volje itd. Saznanja opte
psihopatologije slue kao temelj psihijatriji, klinikoj psihologiji, ali utiu i na socijalni rad.
Psihijatrija (grki psyche - dua, iatrea - lijeenje) klasino je odreena kao medicinska
struka koja se bavi nastankom , razvojem, manifestacijama bolesti ovjekove linosti koji
proizlaze iz subjektivnoga individualnog ivota ili njegova odnosa s okolinom.
Osnovna su dva podruja u medicinskoj struci psihijatrija: mentalni poremeaji i individualno
ponaanje u zdravlju i bolesti. Oba su podruja karakterizirana stupnjem znanstvene
nesigurnosti. Psihijatrija upotrebljava modele ponaanja i mentalne aktivnosti da bi umanjila
nesigurnost organizirajui znano u konceptualni okvir.

Pojam kriminalisticke psihologije obuhvata nekoliko razlicitih sfera psiholoskog

delovanja:
1. izrada profila licnosti izvrsilaca krivicnih dela;
2. pregovaranje u talackim situacijama;
3. forenzicka psihofiziologija;
4. psihologija vodjenja informativnog razgovora.

2. Teorijski i praktini znaaj sudske-forenzike psihologije i psihopatologije

Teorijski i praktini znaaj socijalne psihologije;
Teoretski- psihologija daje spoznaje koje e ljudima olakati shvatanje pojmova iz drugih
drutvenih disciplina koje ovjekizuava.
Praktini - je u primjenjivanju rezultata psih.istraivanja i uspjeno i efikasno obavljanje
razliitihdjelatnosti.

3. Predmet sudske-forenzike psihologije i psihopatologije i kriminaliteta

Predmet izuavanja socijalne psihologije;
je psihosocijalni profil ovjeka u razliitim ivotnim socijalnim situacijama: psih.procesi i
funkcije, sloena svojstva linosti,fizioloke osnove psih.ivota, aktivnosti i ponaanja i soc.
Status.
4. Ciljevi i zadaci sudske-forenzike psihologije i psihopatologije
Ciljevi izuavanja socijalne psihologije;
uoiti psiholoke fenomene u socijalnom kontekstu,
razumjeti i upoznati etiologiju psiholokih fenomena,
identifikovati pozitivne ili negativne refleksije socijalnih fenomena,
predvidjeti, prognozirati ili anticipirati nastanak i razvoj socijalno psiholokih fenomena,
adekvatno i efikasno intervenisati u okviru linih ili drutvenih socijalnih strategija
reagovanja.
5. Korespodentnost sudske-forenzike psihologije i psihopatologije i kriminaliteta

6. Primjena sudske forenzike psihologije i psihopatologije u operativnom radu i u

iroj djelatnosti policije
Primjena psihologije u policiji je primarna u podrujima selekcije i klasifikacije, edukacije,
konsultacijama u raznim domenima policijskog rada, procjenjivanju linosti za obavljanje
pojedinih dunosti po sloenosti...
Policijska psihologija, zahvaljujui istraivanju i popularizaciji afirmativnih rezultata i
programa svoga rada sve vie ima internacionalni znaaj.
Psiholoke usluge u policijskoj profesiji usmjerene ka prevenciji e, kao i u svakoj drugoj
profesiji, donijeti znatno vie koristi nego reaktivne aktivnosti na prolost.

7. Pojam i predmet socijalne patologije

POJAM-Termin socijalna patologija je latinsko-grkog porijekla, a oznaava nauku o
bolestima drutva. Rije je o mlaoj nauci, koja se vremenom izdvojila iz: sociologije,
psihologije, psihijatrije i socijalne medicine. Postoji nekoliko pravaca razvoja ove nauke:
socijalno-medicinski, socijalno-psiholoki, socioloki i integralni pristup.
Socijalno-medicinski- posmatra problem sa stanovita ekonomskih uslova i narodne
higijene. Socijalno-psiholoki- izuava problem sa dva aspekta: asocijalnih ponaanja,
uzrokovanih mentalnim bolestima i preko raznih modela psiholoke orjentacije. Sociolokinaziva se jo i socioloko-kulturni pristup. Zaetnik ovog pravca je Emil Dirkem, koji je
socijalnu patologiju definisao kao primjenjenu sociologiju. Ovaj pristup se razvijao u tri

osnovne orjentacije: teorija devijantnosti, teorija socijalne dezorganizacije i teorija socijalnih

problema. Integralni- tretira bioloke, psiholoke i socioloke elemente problema kao cjelinu,
pa socijalnu patologiju definie kao nauku o devijantnim pojavama kojima se ugroavaju
odreena drutvena dobra i vrijednosti, prije svega zdravlje ljudi, radna sposobnost,
materijalna dobra, kulturne i moralne vrijednosti.
PREDMET-Predmet socijalne patologije moe se definisati kao skup pojavnih oblika
ispoljavanja etiolokih faktora i subjekata poremeaja u socijalnom ponaanju, te oblika i
metoda drutvene reakcije na takve pojave.
8. Potrebe poznavanja dimenzije duevnog zdravlja i /ili poremeaja
Mentalno zdravlja obuhvata sposobnost ivljenja punog i kreativnog ivota i suoavanja sa
ivotnim izazovima. Ono je najvanija vrijednost svakog pojedinca. Mentalnim zdravljem se
bave psihijatri, psiholozi, socijalni radnici, defektolozi i dr. Unapreenje i ouvanje mentalnog
zdravlja djece i adolescenata, kao i odraslih zadatak je porodice, obrazovnih i zdravstvenih
ustanova. U svrhu ranog otkrivanja, dijagnostike i terapije osoba s poremeajima ponaanja i
problemima mentalnog zdravlja potrebna je edukacija primarne zdravstvene zatite za rano
prepoznavanje poremeaja ponaanja i problema mentalnog zdravlja, rad s nastavnim
osobljem predkolskih i kolskih ustanova, te savjetovanje i lijeenje osoba s mentalnim
poremeajima i njihova rehabilitacija.
to se vie bavimo mentalnim zdravljem, to emo se manje baviti problemima naruenosti
mentalnog zdravlja, kako djece tako i odraslih.
9. Oblici socio-patolokih pojava (klasifikacija)
Postoje tri osnovne i meusobno zavisne grupe socijalno-patolokih pojava: socijalne bolesti,
sociopatije i socijalne dezorganzacije. 1. Socijalne bolesti-predstavljaju masovne bolesti koje
imaju niz zajednikih osobina i na taj nain dovode do poremeaja u funkcionisanju drutva.
Tu spadaju: somatske bolesti, mentalne i psihosomatske socijalne bolesti. 2. Sociopatijepredstavljaju grupe i/ili pojedinane asocijalne stavove i ponaanja. Manifestuju se kroz
abnormalne linosti koje se mogu udruivati i u abnormalne organizovane drutvene grupe.
Tu spadaju: toksikomanije, perverzije i agresije. 3. Socijalna dezorganizacija- nepovoljno
i/ili razbijeno funkcionisanje drutvenih grupa i ustanova, gde su ukljueni pojedinci kao
nosioci dezorganizacionih procesa. Tu spadaju: dezorganizacije braka i porodice, lokalne,
komunalne i dezorganizacije firmi i preduzea.
10. Obiljeja socio-patolokih pojava
Postoje brojna obiljeja, odn. naini ispoljavanja socio-patolokih pojava, kao to su:
siromatvo, beskunitvo, alkoholizam, zavisnost od droga, seksualne devijacije, nepismenost,
nezaposlenost, prosjaenje, kockanje, agresije, kriminalitet, maloljetniko prestupnitvo,
zlostavljanje, dezorganizacija braka i porodice, terorizam itd.

11. Uzroci socio-patolokih pojava (etiologija)

U savremenoj literaturi postoji vie etiolokih faktora: 1. Nepovoljni socio-ekonomski uslovi

ivota (siromatvo, socio-ekonomske razlike, nepovoljni uslovi kolovanja, zapoljavanja,
stanovanja i dr.), 2. Drutveni, kulturni sukobi (u porodici, na poslu, izmeu pojedinih grupaklasa), 3. Drutvena anomija (besmislenost kolektivnih ciljeva drutvenosti), 4.
Industrijalizacija, urbanizacija, drutvene promjene u cjelini, 5. Akuluracija i asimilacija
( mijenjanje obrazaca vjerovanja i ponaanja usljed promjene kulturne sredine i/ ili migracije),
6. Socijalna izolacija (izdvojenost pojedinaca iz drutvenih grupa) i 7. Nepovoljna djelovanja
sredstava vaspitanja i propagande (masovne komunikacije, globalna informatika mrea,
mobilna telefonija i dr.).

12. Prioriteti u prevenciji socio-patolokih pojava

S obzirom da se socio-patoloke pojave (soc. bolesti, sociopatije i soc. dezorganzacije)
javljaju kao posljedica agresije i nasilja, potrebno je omoguiti njihovu prevenciju. Prevencija
agresije i nasilja moe se postii kroz: stalne edukacije graana, detektovanje u okviru
zdravstvene i opte kulture, poznavanje uzroka, posljedica, potreba, prevenciju i terapiju
uinilaca ili rtava nasilja, a osnovni je cilj zatita mentalnog i samostalnog zdravlja.
13. Sociopatije

Psihopatija ili sociopatija je trajni poremeaj linosti, odnosno stanje koje se u ponaanju
vie ili manje razlikuje od prosjeka (psihopatska linost). Rije je o ogranienim linostima,
na prijelazu duevnog zdravlja i bolesti veinom bez intelektualnih poremeaja, ak
intelektualno natprosjenima. Glavne su promjene na emocionalno-voljnom planu linosti.
Prvotno se smatralo da zbog njih trpi samo okolina (agresivnost, asocijalnost, i antisocijalnost). Kasnije je utvreno da neki i sami pate zbog svoje abnormalne linosti
(depresivnost, suicidni psihopati). Nikad ne doseu dimenzije psihotinosti premda mogu
pokazivati neke simptome ili sindrome sline pojedinim duevnim poremeajima (shizoidni,
paranoidni, nestabilni, ekscentrini, depresivni, hipomanini i dr.). Za psihopate se kae da su
daltonisti za ljudska osjeanja i drutvene moralne vrijednosti.

14. Toksikomanije
Toksikomanija je stanje periodine ili hronine intoksikacije izazvano potrebom osobe za
nekom psihoaktivnom, toksinom supstancom, kao i njenom duom zloupotrebom.
Toksikomanija moe dovesti do oteenja organizma i do fizikog, intelektualnog, duhovnog i
moralnog propadanja linosti toksikomana. Najpoznatije toksikomanije su alkoholizam,
narkomanija i nikotinska zavisnost.

15. Seksualne perverzije i nasilje

Seksualne perverzije karakteriu neprirodnost uslova pod kojima linostdoivljava seksualna

uzbuenja,kao to sumazohizam,sadizam,egzibicionizam,fetiizam,transvestizam,voajerstvo.
Sadizam i mazohizam ispoljavaju se u seksualnom uzbuenju izadovoljavanju nanoenjem
ili trpljenjem bola od partnera.
Sadizam je perverzivni oblik seksualne nastranosti,zadovoljavanja polnih nagonananoenjem
fizikog ili psihikog bola partnera.
Mazohizam se ispoljava u 2mogua oblika:podavanjem drugom u zlostavljanju i poniavanju
ilisamozadovoljavanjem u podnoenju bola.
Egzibicionizam kao nastranost,ispoljava se skoro iskljuivo,kodmukaraca,uzadovoljavanju
pokazivanjem polnih organa enama beznamere telesnog dodirivanja.
Fetiizam se definie kao pojava doivljavanja seksualnih uzbuenjaposebnim odnosom
prema psihikim ili fizikim svojstvima , ili u kontaktu sastvarima osoba suprotnog pola.
Transvestizmom se oznaavaju ponaanja seksualnog zadovoljavanjaoblaenjem odee ili
noenje stvari osoba suprotnog pola.
Voajerizam je pojava slina egzibicionizmu,a sastoji se u zadovoljavanjugledanjem nage
osobe suprotnog pola.
Seksualno nasilje je bilo koji seksualni in, pokuaj ostvarivanja seksualnog ina, neeljeni
seksualni komentar ili prijedlog koji je usmjeren protiv osobe i njezine seksualnosti, a koji
moe poiniti druga osoba bez obzira na odnos sa rtvom ili situaciju u kojoj se nalaze.
Karakterizira ga upotreba sile, prijetnje ili ucjene za ugroavanje dobrobiti i/ili ivota same
rtve ili njoj bliskih osoba.

16. Nasilja i agresije

Nasilje podrazumeva zloupotrebu sile kao akta agresije kojim se povreuju osobe, ili unitava
vlasnitvo. Na drutvenom nivou, posebno opasno je koordinisano nasilje, kao to su sluajevi
rata i terorizma. Od 70-ih godina 20. veka koristi se i pojam strukturnog nasilja koji oznaava
sistemske forme nasilja kao to su: rasizam, seksizam, nacionalizam, heteroseksizam a
omalovaavanje starih osoba i sl.
Agresija je ponaanje (emocionalna reakcija) kojemu je u osnovi namjera da se nanese teta,
da se netko fiziki ili psihiki povrijedi.
Postoje aktivna i pasivna agresija:

aktivna agresija su fiziki i verbalni napadi

pasivna agresija uzrokuje tetne posljedice namjernim ne poduzimanjem akcije (ne

pomoi nekome zbog osjeaja mrnje i neprijateljstva).

Izvori agresije: osnova agresivnog poriva je unutranje tjelesno i psihiko stanje; pojavljuje se
uz osjeaj srdbe i neprijateljstva; u frustrirajuim situacijama (u kojima je agresija samo
jedan oblik reagiranja); kad osjeamo fiziku ili verbalnu prijetnju ili mogui napad (u
ovakvim sluajevima agresija je izazvana agresijom).
Agresija moe biti:

direktna - usmjerena prema osobi koja je izazvala frustraciju;

indirektna - "pomaknuta agresija" - usmjerena prema nekom tko je slabiji pa je laka

meta.

Agresija se veinom definira kao tetno ponaanje, uzimajui u obzir psihika i fizika
oteenja, pri emu je vana i namjera, tj. da je li teta namjerno prouzroena. Stoga ona moe
biti naueni oblik ponaanja, u sluaju nagraivanja agresije, ono se javlja sve ee i vide se
kongitivni utjecaji, a drutveni utjecaji gdje je primjerice velianje agresivnih razraunavanja
presudno pri socijalizaciji mukog naina ponaanja.
Agresija moe proizai iz ljutnje i onoga to se dogaa ljudima (poput svaa oko dominacije
kod ivotinja) ili moe nastati iz prijezira.

17. Kriminalitet kao socio-patoloka pojava

Socijalno-patoloke pojave kriminaliteta u uskoj su vezi , a esto i same uzrok
pojavamakriminaliteta. To se posebno odnosi na pojave alkoholizma, narkomanije, seksualnih
devijacija,vagabundae, prostituciju i kocku. Ove pojave kao i veina ostalih kriminogenih
faktora nedeluju odvojeno ve su u uzajamnoj vezi sa drugima.
SOCIJALNA OBELEJA I KRIMINALITET predstavljaju distribuciju socijalne strukture
inekih socijalnih posebnosti kriminalne populacije. Pod socijalnim obelejima podrazumeva
se:DRUTVENI STATUS, PROFESIJA, POL, NARODNOST I UZRAST.

18. Modaliteti kriminaliteta

19. Psihopatoloske osnove suicida

Psihijatriske nauke,u pocetku,samoubistva odreuju kao psihopatoloske akte i time uzroke
ovih pojava nalaze u tezim oblicima psihikih poremeaja linosti.Tako su se u psihijatriskim
teorijama razvila tri pravca objasnjenja suicida:konstitucionalni,organski i
heredistiki.Dusevna oboljenja i psihiki poremeaji druge vrste kao uzrok samoubistva vrlo
esto se pominju u brojnim istrazivanjima iz oblasti psihijatrije i psihologije.Smatra se da su
organska oboljenja najvise zastupljena u strukturi bolesti samoubica,zajedno sa psihomatskim

poremeajima.Motive kod ovih sluajeva ine nepodnoljivi bolovi ,praeni psihikim

poremeajima.Organske bolesti esto oveka navode na pomisao da takav ivot i patnje treba
okonati.U savremenoj suicidologiji ima ak i nekih teorija bioloke orijentacije,koje
samoubistva indiciraju pojavom na koju utie gen samoubica,odnosno da je pojava
samoubistva nasledna.

20. Faze suicida

Latinski: (sui - sebe + occidere - ubiti).
Suicid ili samoubojstvo je oduzimanje ili pokuaj oduzimanja vlastitog ivota.
To je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog ivota (oduzimanje vlastitog ivota a bez pune
svijesti nije samoubojstvo ve nesretni sluaj npr. delirantno stanje, akutna faza duevne
bolesti).
Nasilje prema samome sebi - fiziko i/ili psihiko nasilje

suicid

pokuaj suicida

planiranje ili samo razmiljanje o suicidu

samoozljeivanje

Motivi suicidalnog ina

Otkrivanje da li su zaista voljeni.

Traenje pomoi.

Uraditi neto u nepodnoljivoj

situaciji.

Bijeg iz nepodnoljive situacije.

Gubitak kontrole.

Olakanje od tekih psihikih boli.

elja za smru.

Pokuaj utjecanja na neku

znaajnu, drugu osobu.

Kako bi se pokazalo koliko se

nekoga voljelo.

Olakavanje tekoa drugima.

Kako bi se druge raalostilo.

Kako bi se druge uvjerilo koliko

oajno je bilo ivjeti.

Tipovi suicida:

suicidi tinejdera

euthanasia

kombinacija samoubojstva i
ubojstva

suicid bombom

suicidni pakt

kamikaze

Internet suicid

gerila, teroristi

Copycat suicid Werterov efekt

ritualni suicid ( Cleopatra VII, Cult

suicide, Heavens's Gate,
Immolation, Martyrdom, Order of
the Solar Temple, Peoples Temple,
Sallekhana, Seppuku Hara-kiri)

Forced suicide u ratu, kao bolji

izbor od muenja ili torture, ili
zbog gubitka asti

Suicide by cop u kojem

suicidalna osoba isprovocira
policajce da je ubiju .

masovni suicid

21.edomorstvo
edomorstvo predstavlja lienje ivota deteta pri poroaju.
U srednjovekovnom krivinom pravu smatralo se teim oblikom ubistva, medjutim tokom 19.
veka ovaj oblik ubistva je predvien kao privilegovani oblik. Presudna za predvianje ovog
ubistva kao privilegovanog jesu saznanja do kojih se dolo u medicini da se, za vreme
poroaja i neko vreme, neposredno nakon poroaja, majka nalazi u stanju psihofizikih
poremeaja, to opravdava njen blai tretman u sluaju ubistva deteta.
Izvrilac moe biti samo majka. Ukoliko delo izvri neko drugo lice, a majka ga na to
podstrekne ili mu pomogne u izvrenju za vreme porodjaja ili neposredno nakon porodjaja za
vreme trajanja poremeaja, ona e se smatrati sauesnikom, a izvrilac e odgovarati za
ubistvo.
Radnja izvrenja se sastoji u liavanju ivota deteta koje moe biti izvreno injenjem ili
neinjenjem. Objekt radnje je dete i nuno je da je poroaj zapoeo i da je dete ivo rodjeno.
Ako se radnja izvri pre poetka poroaja, odnosno prema plodu, to e biti krivino delo
nedozvoljenog prekida trudnoe.

22.Vjestenje sociopatija
Sociopati su osobe koji imaju potpuno kriva moralna uvjerenja i jako ih je tesko proceniti.
Odlike sociopata:
- prema svojim zrtvama su napasni, dok su prema ostalima ljubazni i zato ih je veoma tesko
otkriti. Okolina uvijek tesko povjeruje da ta divna osoba koju poznaje nekoga drugog psihicki
ili fizicki maltretira.
- Jako dobro glume. Nije bitno kada i sta lazu, spremni su da izmisle bilo sta samo da ne budu
otkriveni u svojim nedjelima.
-Proracunati su. Svoja nedjela planiraju dugo vremena, mjesecima, mozda i godinama, cisto
da nesto ne bi poslo po zlu. Djeluju planski i smisljeno.
- Ukoliko se njihova nedjela otkriju, pocinju da glume, placu i jadikuju i u svemu tome
okrivljuju nekoga drugoga a oni ispadaju neduzni u svemu tome.
-Osjecaj krivnje i sazaljenja im je nepoznat. Ma kakvu psinu napravili, ma kakvo krivicno
djelo pocinili, ma koga povrijedili njihova savjest ne reaguje. Ako je uopste i imaju.

23.Poremeaji u ponaanju djece i maloljetnika-osnove razvoja delikvencije

Poremeaji u ponaanju predstavljaju naziv za sve one pojave bioloke, psiholoke i socijalne
geneze koje,manje ili vie,pogaaju pojedinca i nepovoljno djeluju na njegovu aktivnostreaktivnos,te neugodno-tetno i opasno utiu na druge pojedince i drutvene
organizme(porodice,kolski kolektiv te uu i iru zajednicu).Odstupanja djeijeg ponaanja od
pedagoke norme razvrstavaju se na : MANE i POREMEAJE.
MANE u ponaanju su ona odstupanja koja spadaju u pedagoku sferu,a nastale su veinom
na vaspitnom osnovu.
-POREMEAJI u ponaanju spadaju u medicinsku sferu ,svakako da i oni nekad nastaju na
vaspitnom osnovu prerastajui u simptom nekog bolesnog stanja.Teko je razgraniiti kada se
radi o Mani a kada o Poremeaju,zato to oni predstavljaju sintezu mnogih elemenata gdje se
vaspitni element komplikuje bolesnim,ili bolesni sa vaspitnim elementom.

24.RECIDIVIZAM U SOCIJALNOJ PATOLOGIJI I KRIMINALITETU

Recedivizam ili povratnitvo je krivinopravni pojam koji se razliito definie u pravnoj
literaturinali, preteno kao krivino djelo koje delikvet ponovo izvri.Bitni elementi
recidivizma su:ranija osuda,ponovno izvrenje krivinog djela,identinost pobuda za novo
krivino djelo i vremenska distanca izmeu novog i ranije izvrenog djela.Problem
recidivizma u kriminolokom i socijalnom smislu istie znaaj ne samo obima nego i vrste
kriminaliteta.Socijalna slika povratnitva i vrsta krivinih djela ukazuju na vazne inioce
fenomenologije i etiologije kriminaliteta,kao i na neke penoloke probleme.

25. EGZOGENI faktori socio-patoloskih pojava

Egzogeni ili spoljni faktori socio-patoloskih pojava su: kola, porodica, stanovanje, grupa
vrnjaka, mediji, slobodno vrijeme i sl.,

26 .ENDOGENI faktori socio-patoloskih pojava

ENDOGENI ili unutranji faktori socio-patoloskih pojava su : emocije, karakter,
temperament, inteligencija i sl.
Kombinacijom dva ili vie faktora maloljetnik se moe nai u situaciji da izvri krivino djelo ili da ispolji asocijalno ponaanje.

27. Posebni ciljevi i zadaci sudske psihologije i psihopatologije

-1 Uoiti deliktne pojave, njihove dimenzije i uestalost;
-2 Razumjeti ih upoznati njihovu etiologiju;

-3 Sagledati njihove refleksije na ljude i drutvenu zajednicu;

-4 Prognozirati i anticipirati ponaanja aktera deliktnih dogaaja i
-5 Primjereno na njih intervenisati radi njihove prevencije i suzbijanja i pomoi rtvama tih
deliktnih dogaaja.

28. Metode i instrumenti sudske psihologije i psihopatologije

Metoda je nain ili postupak pomou kojeg se u psihologiji dolazi do potrebnih i ciljanih
saznanja o predmetu istraivanja,prouavanja i njegove primjene.Metoda se definie kao
relativno specifian skup postupaka kojima se prikupljaju podaci, utvruju injenice
iotkrivaju uzrono-posljedine vez,glavni metodi koji se koriste u istrazi
su:posmatranje,interviju, psiho testovi i sl. Instrumenti slue za sto tanije prikupljanje
podataka o psiholokim pojavama. Da bi se taj zadatak dobro obavio, potrebno je
dainstrumenti posjeduju neophodne karakteristike.Za istraivanje se koriste standardni
instrumenti, prilagoeni instrumenti, i instrumenti 'ad hok' konstruisani za
konkretnoistraivanje. Instrument je sredstvo koje slui za neposredno ispitivanje anketa, test,
skala...

29. OPAANjE
1. Samoopaanje ili introspekcija, i
2. Vanjsko opaanje ili ekstrospekcija.
-Samoopaanje se sastoji u neposrednom ili naknadnom (po sjeanju) opaanju vlastitih
doivljaja. Ta metoda je svojstvena psihologiji, jer je ovjek u stanju opaati i opisati svoje
doivljaje. Pomou nje upoznajemo osobine svojih psihikih procesa, a na osnovu toga
moemo razumjeti i tue ponaanje.
-Vanjsko opaanje se sastoji u opaanju onih reakcija na samom sebi ili kod drugih ljudi, koje
se mogu vidjeti i mjeriti. Sve te reakcije mogu se obuhvatiti irim nazivom ponaanje.
Cilj opaanja je da se na osnovi poznate situacije, i oblika ponaanja otkrije psiholoka
priroda procesa ili osobina koje su bile pobuene situacijom, a koje su se u vanjskom
ponaanju oitovale. Meutim, psiholoku interpretaciju tueg ponaanja omoguava
samoopaanje. Opaanje koje zadovoljava kriterijume znanstvene metode treba biti temeljno
planirano i postepeno provoeno. Treba unaprijed odrediti ta e se opaati, koji aspekti
ponaanja e se registrovati, u kojim okolnostima i u kojem vremenskom razdoblju,i kako
registrovati. Pri tome je posebno znaajno sauvati nepristranost odnosno objektivnost
opaaa. Opaanjem se moe prouavati ponaanje, proces donoenja sudske odluke, odnosi
unutar maloljetnikih bandi i slino.

30. Informativni razgovor i intervju

Uvodne pripreme su izvanredno vaan dio intervjua i informativnog razgovora. Voditelj
razgovora mora se prethodno upoznati s predmetom koji e se obraivati.
Priprema intervjua i informativnog razgovora sadri ove predradnje:
- priprema sredstava za razgovor i njegovu evidenciju;
-odabiranje mjesta i vremena za razgovor;
-prouavanje podataka o krivinom djelu i irim okolnostima njegovog izvrenja;
-upoznavanje linosti ispitanika kroz lino kontakt, dokumentaciju i druge informativne
izvore;
-analizu prethodnih razgovora (ako ih je bilo) i sastavljanje okvirnog plana pitanja, strategije
postavljanja pitanja;
-osiguranje prisustva ispitanika;
-pripremu sagovornika za poetak, tok i ishod razgovora.
Odabiranje pogodnog mjesta i vremena za obavljanje informativnog razgovora i inetrvjua
vano je iz dva razloga: Prvo, mnogi taktiko-psiholoki razlozi trae da se informativni
razgovor obavi to prije, po mogunosti odmah nakon dogaaja. Drugo, taktiki razlozi
ponekad trae da se razgovor odgodi na due ili krae vrijeme, ako je potrebno da se
prethodno izvri pretraga stana, privremeno oduzmu predmeti krivinog djela.
Intervju sa graaninom po pravilu se vodi izvan slubenih prostorija policije. Razgovor sa
osumnjienim licem obavezno treba obaviti u slubenoj prostoriji policije, gdje postoje
neophodni uslovi za nesmetan rad.Mjere bezbjednosti koje treba poduzeti za vrijeme
razgovora s osumnjienim su standardne mjere koje se inae redovno rade.
Naroito je vano:
-prije razgovora sa osumnjienim, ako to nije ranije uinjeno, treba obavezno izvriti linu
pretragu radi oduzimanja predmeta krivinog djela i predmeta podesnih za napad,
sampovreivanje ili bijeg; -preduzeti potrebne mjere bezbjednosti od napada ako se radi o
duevnim bolesnicima i sociopatama;
-sa stola skloniti i uiniti nedostupnim: spise, corpora delicte, i sve masivne predmete, kao bi
se sprijeilo njihovo unitavanje ili oteivanje tragova...U kojoj mjeri emo se raspitati za
osobu s kojom planiramo razgovarati zavisi od vie elemenata. Osnovni elementi su oblik
razgovora, njegov znaaj i vrijeme s kojim raspolaemo.Podaci iz socijane sredine su veoma
bitni. Porodina anamneza obuhvata prilike u prvobitnoj porodinoj sredini gdje je odrastao.
Ua socijalna okolina moe nam dati niz korisnih saznanja o linosti poinioca i moralnoetikim normama njegovog ponaanja.Emocionalna zrelost je jedan od vanijih indikatora
normalne linosti. Od drugih karakteristinih crta delikventne linosti esto susreemo:
egocentrizam, labilnost, agresivnost i afektivnu ravnodunost.
Dosije poinioca krivinog djela takoe je vaan izvor podataka, a sadri:
-kompletne osobne podatke (generalije), lini opis, signaletiku fotografiju;
-otisak desnog kaiprsta;
-mali uzorak rukopisa;

-provjere identiteta ako si izvrene; i -popis sudskih kazni. U sudskom spisu mogu se nai
podaci o linosti, eventualna psiholoka i psihijatrijska vjetaenja, okolnosti izvrenja, MOS,
motivacija ivrenja, karakterne crte, socijalna anketa...

31. Introspekcija
Introspekcija je metod koji se sastoji u briljivom samoposmatranju i beleenju sopstvenih
psihikih doivljaja i detaljnom opisivanju tako otkrivenih sadraja. Introspekcija predstavlja
nauni postupak specifian samo za nauke koje se bave problemima pojedinca (psihologija,
pedagogija, soc. rad, psihijatrija). Uprkos kritika zbog prevelikog subjektivizma, introspekcija
ostaje kao metod jer se jedino njome mogu ispitati neke subjektivne pojave (snovi, planovi,
seanja itd.), a i samo ponaanje je razumljivije kada poznajemo doivljaj linosti koji ga
uslovljava.

32. Evidentiranje saznanja u policijko-kriminalistikoj djelatnosti

33. Praenje lica

34. Anketiranje
Anketa (fr. enqute; lat. inquisita; enquirere = istraivati) je naziv za skup postupaka pomou
kojih se pobuuju, prikupljaju i analiziraju izjave ljudi kako bi se saznali podaci o njihovu
ponaanju ili o njihovim stavovima, miljenjima, preferencijama, interesima i slino, radi
statistike, ispitivanja javnog mnijenja, trita ili kao temelj za potrebe medicinskog,
sociolokog ili nekog drugog istraivanja.
Ponekad je vrlo teko ili nemogue opaati ponaanje ljudi ili saznati njihovo neposredno
doivljavanje u nekim situacijama. Na primjer, u trenutku koji je prethodio prometnoj nesrei,
ili tijekom seksualnog odnosa. U takvim primjerima moemo se posluiti anketnim
ispitivanjem. Njime se koristimo i onda kada elimo saznati miljenja ljudi o raznim
politikim i socijalnim pitanjima. Izjave se pobuuju promiljeno odabranim pitanjima koja
trebaju biti jednostavna, jasna, nedvosmislena i nesugestivna. Pitanja se mogu postaviti
pismeno, pomou otisnutog upitnika, ili usmeno, putem intervjua. Pitanja se ne postavljaju
bilo kome, ve paljivo izabranom uzorku ispitanika koji mora biti reprezentativan za
populaciju koja se prouava. Registrirani odgovori ispitanika na kraju se obrauju razliitim
postupcima statistike analize.

35. Analiza sadraja produkta djelatnosti

ANALIZA PRODUKATA DELATNOSTI: Podrazumeva analizu pisanih dokumenata neke

osobe: pisma, sastavi, beleske, crtezi, sklupturekoji poseduju individualnost analizirane
osobe. Ovom metodom se analiziraju istorijske licnosti, deca, samoubice.

36. Metoda analize pojedinih sluajeva

37. Instrumenti nauno istraivakog rada u sudskoj psihologiji i psihopatologiji

Instrumenti socijalne psihologije;
Instrumenti slue za sto tanije prikupljanje podataka o psiholokim pojavama. Da bi se taj
zadatak dobro obavio, potrebno je dainstrumenti posjeduju neophodne karakteristike.Za
istraivanje se koriste standardni instrumenti, prilagoeni instrumenti, i instrumenti 'ad hok'
konstruisani za konkretnoistraivanje. Instrument je sredstvo koje slui za neposredno
ispitivanje (anketa, test, skala...).
38.Metodologija istraivanja u sudskoj psihologiji i psihopatologiji
Metodologija je nauna diciplina koja prouava osnove i principe naunog saznanja.
To je nauka o putevima dolaenja do nekih ishoda, odnosno nekih saznanja. Odnosi se na
skup, misaonih operacija i postupaka izvravanja u nekom konkretnom istraivanju.
Metodologija istraivanja sudske psihologije i psihopatologije je posebna psiholoka
disciplina koja prouava puteve naune spoznaje (otkrivanje zakonitosti, unutranjih veza i
odnosa). Na to upuuje izvorno znaenje rijei metodologija (gr. methodos postupak,
razrada; logos rije, misao, nauka). Metodologija istraivanja sudske psihologije i
psihopatologije je specifina onoliko koliko su specifini fenomeni sudske psihologije i
psihopatologije, o emu smo ve govorili. Fenomeni sudske psihologije i psihopatologije su
prepoznatljivi po sljedeim osobenostima:

sveopta uslovljenost i uzajamna povezanost;

promjenjljivost, razvojnost i procesualnost;

problemi u vezi sa postavljanjem cilja procesa istrage;

meuljudski odnosi u procesu istrage;

utvrivanje efekata procesa istrage steena znanja, formirane vjetina i navika,

stavova, vrijednosti, osobina linosti, ponaanja...
39. Testiranje i njihova primjena u radu policije
Policijska djelatnost je specifina i sloena drutvena djelatnost, koja podrazumijeva
iskljuivo rad sa ljudima u cilju zatite bezbjednosti ljudi, materijalnih dobara i ljudskih
prava. Upravo ta policijska djelatnost predpostavlja poznavanje psihologije ljudi razliitih
psihosocijalnih profila to uslovljava intenzivnu i permanentnu edukaciju policije, pored
ostalog, i iz oblasti psihologije.

Primjena psihologije u policiji je primarna u podrujima selekcije i klasifikacije, edukacije,

konsultacijama u raznim domenima policijskog rada, procjenjivanju linosti za obavljanje
pojedinih dunosti po sloenosti
40.Fizioloke- bioloke osnove psih.ivota

Bioloka/fizioloka psihologija
Ljudski psihiki ivot je organski utemeljen- zavisi o procesima ivanog sustava, te
lijezdama s unutarnjim izluivanjem
Bioloka psihologija istrauje te organske osnove ponaanja i doivljavanja
srodna medicini anatomija i fiziologija
Problemi:
Kako hormoni utjeu na ponaanje?
Koji dijelovi mozga su zadueni za koje funkcije?
Kako psihoaktivne tvari utjeu na ponaanje?
Bioloke osnove psihikog ivota:

Genetske osnove
Nervni sistem
Endokrini sistem

Anatomsko- fizioloka organizacija organizma u celini

Biopsihiko jedinstvo -sve psiholoko je istovremeno i bioloko
Redukcionizam psihologija nije primenjena fiziologija
E.Pugh- o sloenosti ljudskog mozga

41. Faktori razvoja linosti

U odluujue faktore razvoja jedne linosti spada :

Nasljedje
drutvena sredina
vaspitanje
stvaralaka aktivnost vaspitanika.

Nasljdje kao faktor razvitka linosti

Kao nasljedjeno ne moe se oznaiti sve to dijete donosi rodjenjem na svijet.Mnogo toga ne
mora biti nasljedjeno, dobijeno od predaka,ve steeno u prenatalnom periodu.
Pedagogiju interesuje bioloki inioci koji se nasljedjuju od predaka i odredjuju razvitak
jedne linosti,a to su: tjelesna konstitucija,nervni i endokrini sistem.
Za formiranje linosti najvanije su dispozicije.Dispozicije su nasljedjena anatomsko
fizioloka organizacija i struktura nervnog sistema,bilo u cjelini bilo samo pojedinih djelova
tog sistema.

Postoje i steene dispozicije.Kod ovih dispozicija promjene u nervnom sistemu,nisu rezultat

nasljedja ve utjecaja koje sama jedeinka trpi.One su steene bilo pre,bilo poslje rodjenja.

42. Stadij razvoja linosti

Prema Freudovoj teoriji, razvoj linosti odvija se pod utjecajem razliitih iskustava iz ranog
djetinjstva i pod utjecajem seksualne energije ili libida to je svakom ovjeku
uroeno.Psihiki aparat linosti obuhvaa dva sustava. Prvi je topografski, a drugi strukturalni
sustav.
Topografskise sustav sastoji od tri sloja psihizma. To su nesvjesno, predsvjesno i svjesno.
Nesvjesno predstavlja sve u kupni zbroj svih mentalnih sadraja i procesa izvan regije svijesti.
Ono ujedno predstavljai mentalne sadraje i procese koji ne mogu doi u svijest zbog
djelovanja obrambenog mehanizma potiskivanja. Nesvjesno je pod dominacijom primarnog
miljenja, u kojem ima neloginosti, percepcijavremena drugaija je te asocijativni nizovi i
simbolizacija imaju kljunu ulogu.Predsvjesno se sastoji od mentalnih sadraja i procesa koji
mogu spontano ili usmjerenom panjom doseisvijest. Kvaliteta predsvjesne organizacije
ovisi od sposobnosti obrade nesvjesnih poriva koju nazivamomentalizacija, a to predstavlja
sekundarni proces. Svjesno prima percepcije iz vanjskog svijeta ili izunutranjosti tijela i
psihe. Svjesno funkcionira u uskoj suradnji s predsvjesnim sustavom, pomou panje u
dodiru je s vanjskim svijetom, a pomou predsvjesnoga sustava s unutranjosti psihe.
Svijest nadzire motornu aktivnost.
Strukturalni sustav ine:
-

Id
ego
superego.

Id predstavlja potpuno neorganizirani primordijalni rezervoar psihike energije koja

proizlazi iz nagona. Pod dominacijom je naela ugode. Nije sinonim za nesvjesno jer je dio
ega i vei dio superega nesvjestan.
Ego predstavlja dio uz koji se povezuju svjesne i predsvjesne funkcije kao to su govor,
miljenje i logika. Neke specifne funkcije kao to su potiskivanje i otpor, upuuju da je dio
ega nesvjestan. Ego kontrolira motilitet i percepciju, kontakt s realnou, a kroz mehanizme
obraneinhibira primarne nagonske pulzije.
Superego se odnosi na moralne vrijednosti temeljene na nesvjesnimmodelima ponaanja
roditelja introjiciranim u poetnim stadijima razvoja. Linost prema Freudovoj teoriji u
svom razvoju prolazi kroz etiri psihoseksualna stadija, a to su:
-

oralni,
analni,
falusni i
genitalni

Ti su stadiji univerzalni i prisutni su u svih ljudi

43. POJAM,DEFINICIJE I STRUKTURA LICNOSTI

Pojam linosti
Psihologija linosti izuava celinu psihikog ivota i ponaanja i trai ta je zajedniko i
karakteristino za ljude kada se njihov psihiki ivot i ponaanje prate kao celina. Linost bi
se mogla definisati kao nain ponaanja karakteristian za pojedinu osobu. Prouavanje
ponaanja pojedinca u celini i obraanje panje na opti nain ponaanja ljudi i svakog
pojedinca zadatak je psihologije linosti. Postoje tri glavne grupe problema psihologije
linosti: pitanja prikazivanja i opisivanja linosti i strukture linosti, pitanja o dinamici
linosti i problemi raznitka linosti.
Najpotpunija definicija linosti bila bi: kao jedinstvena organizacija osobina koja se formira
uzajamnim delovanjem jedinke i sredine i odreuje opti, za pojedinca karakteristian nain
ponaanja.
Struktura linosti
Dva najea naina na koja se opti nain ponaanja ljudi prikazuje i pojedina linost opisuje
su:
1. Navoenje nekih pojedinih optih osobina ili crta i
2. Razlikovanje odreenih tipova linosti.
Opte osobine jesu crte linosti i one mogu biti vie ili manje uoptene ili generalizovane, one
mogu biti i vie ili manje univerzalne. Razlikujemo crte temperamenta, karaktera i
sposobnosti.

44. SPOSOBNOSTI
Sposobnost je pojam koji se odnosi na dispoziciju organizma za uspeno vrenje odreene
aktivnosti, nezavisno od motivacije, uvebanosti i iskustva. U psihologiji, sposobnost je
konceptualizovana u vidu nasleene anatomsko-fizioloke strukture koja se oblikuje pod
uticajem drutvene sredine, vebanja i line aktivnosti. Sposobnosti mogu biti senzorne,
motorne, mehanike i intelektualne, to se ispituje i meri testom sposobnosti. Egzaktno
utvrivanje stepena razvijenosti pojedinih sposobnosti pojedinca veoma je vano prilikom
izbora kole i zanimanja, a vri se testiranjem u okviru profesionalne orijentacije i
profesionalne selekcije.

45. MENTALNE SPOSOBNOSTI I NJIHOV KRIMINOGENI ZNAAJ

(INTELIGENCIJA)
INTELIGENCIJA u najoptijem smislu podrazumeva bistrinu uma. U psihologiji
se podrazumeva pod ovim pojmom imaju na umu kapaciteti i sposobnost samostalnog
miljenja,razumevanja i prosuivanja postojeih i snalaenja u novim situacijama.
Inteligencija se meritzv. koeficijentom inteligencije IQ, a razvoj inteligencije dostie se do 16te godine.
SKALA KOEFICIJENTA INTELIGENCIJE JE :
-

IQ ispod 25 je idiotija,
IQ od 25-50 su imbecili,
IQ od 50 -70 je debilnost,
IQ od 70-80 je mentalna zaostalost,
IQ od 80-90 je ispod prosene inteligencije,
IQ od 90-110 je prosena inteligencija,
IQ od 110-120 je visoka inteligencija,
IQ od 120-140 su izuzetno obdareni,
IQ preko 140 su genijalne linosti.

Mnogobrojna istraivanja su pokazala da je proseni IQ kriminalca izmeu 90-93,

dok nekriminalna populacija ima prosenu inteligenciju 100 IQ. Inteligencija u nekim
sluajevimaima neposredni, a u drugim posredni uticaj na delikventno
ponaanje.ISPODPROSENA INTELIGENCIJAneposredno utie na otean proces
socijalizacije vaspitne forme- linosti u bilo kojoj formi da se ona odvija- faktor porodica,
kola ili socijalnasredina. Time se tee usvajaju moralne norme sredine, sporije shvataju i
prihvataju pravne idruge vrste drutvenih zabrana. U krivino pravnom smislu se odraava na
upravljanje postupcima i shvatanje njihovih posledica. Posebni faktori se ispoljavaju u lancu
socijalnihinilaca uticaja. Ispodprosena inteligencija utie na sporo i oteano obrazovanje, a
ono daljeima za posledicu nedostatak strunosti i nemogunosti zapoljavanja i probleme
materijalneegzistencije. To se na kraju dovodi u vezu sa tzv. deliktima nude, pa je upravo
zato veoma visok procenat ovih lica u imovinskim deliktima, posebno krivinim delima
krae.UTICAJ IZNADPROSENE INTELIGENCIJEu nekim sluajevima pojavljuje se kao
uslovizvrenja k. dela privredni kriminalitet, kompjuterski kriminalitet, terorizam. Ovakve
osobe susposobnije da prikriju vrenje i tragove izvrenja krivinih dela

46. KARAKTER (KRIMINOGENI ZNACAJ)

Sklonost za vrenje kriminalnih radnji mnogi vezuju za karakter, odnosno prirodu i
naravlinosti.KARAKTER JEkompleks linih osobina, sklonosti ka odreenoj vrsti
raspoloenja i ponaanja oveka-preduzimljivost, odlunost, doslednost i slino, koje ga bitno
i trajno odroenja, odlikuju i razlikuju od drugih. Karakter osim moralnih osobina-potenja,
sebinosti,skromnosti, savesnosti, hrabrosti, kukaviluka i slino, obuhvata i voljne osobinedoslednost,upornost, energinost i dr. Procenjivanje karaktera je od znaaja kako sa
kriminolokog tako i sakrivinopravnog aspekta, posebno pri utvrivanju motiva

delikventnog ponaanja. Sklonost kadelikventnom ponaanju imaju oni karakteri sa crtama

linosti koji nisu u stanju dovoljneotpornosti prema spoljnim, egzogenim iniocima i podleu
uticajima tih faktora ili sredine udelikventnom smeru. Svaka linost je svakodnevno pod
dejstvom pozitivnih i negativnih uticaja,a koji e uticaj na odreenu linost preovladati zavisi
od njegove psihostrukture. Linosti na ijeosobine jai uticaj imaju negativni faktori
ispoljavaju razne oblike delikventnog ili devijantnog ponaanja. Linosti kod kojih postoji
uska veza izmeu psiholoke strukture i delikta, smatrajuse sklonim delikventnosti. Tu su u
pitanju osobe NEGATIVNIH KARAKTERNIH CRTA:agresivnosti, impulsivnosti,
malicioznoznosti, egoizma, osobe deprimirane prirode i dr

47. TEMPERAMENT (KRIMINOGENI ZNAAJ)

Temperament je preteno uroena osobina linosti koji oznaava emocionalni nain
reagovanja pojedinaca, brzinu, snagu i trajanje oseanja, kao i vrstu dominantnog
emocionalnog tona- prijatnost ili neprijatnost. PoHIPOKRATU I GALENUpostoji etiri tipa
temperamenta:KOLERIKI, SANGVINIKI, FLEGMATIKI I
MELANHOLIKI.Najskloniji devijantnom ponaanju suKOLERICI,oni su osobe koji imaju
nagle i snane reakcije, lako se uzbuuju,emocije su im visokog intenziteta. Kolerici se brzo
odluuju na akciju i veoma esto seuzbuuju, podloni su neurotinim promenama,
emocionalno su osetljivi, eksplozivni su ureakcijama, skloni su afektnim reakcijama i
agresivnom ponaanju.SANGVINICIsu osobe kod kojih preovlauju oseanja nad razumom,
vrlo brzo formirajumiljenje i donose odluke. Sangvinik brzo reaguje ali mu oseanja nisu
jaka i ne traju dugo.Brzo prelazi iz loeg u dobro raspoloenje, a obino je vedar. Podleu
uticaju okoline i podsticanju na nerazumne postupke.FLEGMATICIsu najodmereniji,
emocionalno najstabilniji i najotporniji frustracionimizazovima i uticaju okoline na
kriminalnu reakciju.MELANHOLIK retko reaguje, a kada reaguje onda su oseanja vrlo
intenzivna i dugo traju

48. PREDISPOZICIJE KRIMINOGENOG PONAANJA

IzaUZROKA uz odreeni uslov, do POSLEDICA DELIKATA neposredno postoji POVOD.
Uzroci i uslovi su odluujui inioci uticaja za nastanak pojave. Meutim za izazvanu
pojavu potreban je i dodatni faktor-povod. POVODI su dodatni uslov za nastanak pojave. To
su oneinjenice koje pri postojanju uzroka i uslova ine podsticaj- dodatni stimulans, za
odluku. Najee zavisi od linosti izvrioca.

49. Uticaj socijalnih faktora na formiranje linosti

Svaki ovjek ima jedinstvenu linost. Ona je odreena specifinom kombinacijom razliitih
karakternih, odnosno emotivno-psiholokih i fizikih osobina. Linost ini sinteza dva

najbitnija elementa- kako ljudi djeluju na druge ljude i kako, s druge strane, shvataju i vide
sami sebe.
Karakteristike linosti su neto to jednu linost, u istom okruenju, izdvaja od druge.
Linost se takoe iskazuje kroz interakcije sa drugim linostima, ali se kroz te interakcije i
formira.
Linost svih ljudi se odreuje i formira posredstvom vie faktora. Dva najvanija faktora su
genetski-nasledni faktor i socijalni, faktor okruenja.

Socijalni faktor obuhvata niz faktora ovjekovog okruenja koji na njega utiu. Jedan od
najvanijih faktora je porodica, s obzirom da je to okolina u kojoj dijete odrasta, razvija se i
usvaja osnovne modele ponaanja. Pored primarne porodice znaajan uticaj ima i proirena
porodica, kao i drutvo iz okruenja, prijatelji, kola.
Uticaj takoe ima, ali u manjoj mjeri, i nacionalna pripadnost, pripadnost odreenom
socijalnom sloju ili profesiji.
Dakle, upravo pod uticajem socijalnih faktora linost se razvija i mijenja. Zato se esto
opravdano naglaava da je linost biosocijalna pojava, da je rezultat uticaja socijalnih faktora
na bioloki datu osnovu, pri emu su socijalni faktori odluujui za formiranje linosti.
Proces socijalizacije se odvija u vidu primarne i u vidu sekundarne socijalizacije. Primarna
socijalizacija se odvija u porodici tokom djetinjstva. Ona je izuzetno aktivan period uenja i
vana je za sticanje osnovnih ljudskih karakteristika, bazinih znanja i vjetina, kao i za
postavljanje temelja linosti. Sekundarna socijalizacija zbiva se tokom mladosti i zrelog doba,
kada osoba ulazi u brak i zasniva svoju porodicu, zapoinje profesionalnu karijeru. Tada,
zahvaljujui novom mjestu pojedinca u porodici, radnoj organizaciji i drutvu, stiu se
sloenija saznanja, interesovanja i socijalne vjetine i utvruje sistem vrijednosti, vjerovanja i
stavova.
Jedan od glavnih i ujedno najteih problema u istraivanju samog uticaja socijalnih faktora na
formiranje linosti jeste utvrivanje naina na koji se drutvene norme i zabrane postaju
unutranji i lini zahtjevi pojedinca. To je pitanje socijalnog uenja, koje je neto mnogo vie
od kolskog i verbalnog uenja.
Socijalnim uenjem osoba stie veoma raznolike saznajne sadraje i osobine: jezike i
socijalne vjetine, drutvene norme i stavove, vrijednosti, potrebe, naine emocionalnog
izraavanja i drutveno poeljne obrasce ponaanja.

50. Kognitivni psihiki procesi-opaanje

Opaanje ili percepcija (lat. perceptio primanje, opaanje) je jedna od osnovnih
kognitivnih funkcija koja predstavlja sloen i aktivan proces traenja, odabiranja, primanja,

obrade, organizovanja i tumaenja raznovrsnih drai koje djeluju na ula i nervni sistem.
Opaanje je vaan psihiki proces na osnovu kojeg organizam neposredno upoznaje
relevantna svojstva pojava i predmeta u stvarnosti. Opaanje nije prosto i pasivno odraavanje
stvarnosti, ve ukljuuje povezivanje ulnih podataka sa ranijim iskustvom, njihovo
kategorisanje i pridavanje znaenja.
Mada je logino pretpostaviti da spoljanji svijet opaamo onakvim kakav on jeste objektivno,
nije tako. Takoe, logino je oekivati da e dvije osobe istu stvar opaziti identino, ali ni to
ne mora biti tano. Opaanje je sloen proces koji zavisi od objektivno datih drai, ali i od
mnogih drugih inilaca, meu kojima su posebno vani socijalni inioci.
Iz iskustva je svima poznato da osoba koja je zaljubljena predmet svoje ljubavi vidi ljepsim,
pametnijim i duhovitijim nego to objektivno jeste. Za majku njeno je dijete najljepe.
Primijeeno je da mala djeca svog uitelja vide veim i doivljavaju pametnijim nego to
objektivno jeste.
Opaanje je proces primanja informacija putem ula i receptora. ulni utisci se kod odraslih
ljudi organizuju u jedan ureen svijet i na osnovu toga ljudi saznaju ta se zbiva u spoljanjoj
sredini. Radi lakeg prouavanja, nauka se bavi analizom i razlaganjem ovih utisaka na manje
jedinice. Tako su nastali pojmovi osjeaja i opaaja.
Osjeaj je najjednostavniji ulni utisak, jedan podatak koji iz receptora preko nervnih puteva
stie do centra u mozgu. Osjeaj se dalje ne moe razloiti.
Prethodno iskustvo daje smisao opaajima. Pismen ovjek e sa lakoom razlikovati pravi
tekst od proizvoljne kombinacije slova koja oponaa tekst. Nepismena osoba nee razlikovati
takav lani tekst od pravog teksta.
Motivi, stavovi, interesovanja mogu da utiu na to kako opaamo odreene pojave. Ako smo
zainteresovani za neke stvari, opaaemo ih temeljnije sa vie detalja i podataka. Ako
opaamo osobe prema kojima imamo pozitivan stav, djelovae nam privlanije nego to jesu.
Psihofiziko stanje moe uticati direktno na opaanje. Gladan ovjek e najprije primijetiti
sve to ima veze sa hranom. Umornom ovjeku moe da opadne ulna osjetljivost.
Zdravstvene tekoe utiu na opaanje, ovjek postane osjetljiviji na drai.

51. Pamenje, znaaj sa aspekta sudske psihologije i psihopatologije

Pamenje je zadravanje informacija steenih uenjem i ispoljava se kroz reprodukciju,
rekogniciju ili utedu pri ponovnom uenju. Analizom ove definicije dolazimo do sljedeih
zakljuaka: rezultat procesa uenja je pamenje. Postojanje informacija koje su zadrane u
kori velikog mozga ne moe se direktno provjeriti, nego pratimo kako se moe ispoljiti
pamenje.

Prvi nain da se ispolji pamenje jeste mogunost osobe da napravi kopiju uenog bez
prisustva originala. To je onda reprodukcija- ponovno (re) stvaranje (produkcija) onoga to je
u originalu. Reprodukcija je najkvalitetniji oblik pamenja. Potrebna je u kolskom uenjukada treba ponoviti injenice, izrecitovati stihove, napisati formule. U svakodnevnom ivotu
su to podaci- brojevi telefona, datuma roenja, adresa stanovanja...
Drugi nain da se ispolji pamenje je mogunost osobe da prepozna da je neto to sada vidi
ve bilo u opaajnom polju. Zato se ovaj oblik zove rekognicija- ponovno (re) shvatanje,
razumijevanje (kognicija). U svakodnevnom ivotu je vie prisutan od reprodukcije. Kada
doemo u neki grad i prepoznamo ulice, sjetimo se da smo bili nekad tu ili sretnemo lice koje
nam je odnekud poznato, sjetimo se da smo se sreli...
Trei nain da se ispolji pamenje je situacija kada smo neto uili, pa je prolo odreeno
vrijeme i smatramo da smo to zaboravili. Ako ponovo ponemo to da uimo, shvatiemo da se
uspjeno naui sa manje truda, za krae vrijeme. To je zato to nije u potpunosti bili
zaboravljeno, pa se ponovnim pokuajem uenja pojavila uteda koja dokazuje da to nije
potpuno nepoznato gradivo.
Prema duini trajanja pamenje se dijeli na kratkorono i dugorono. Kratkorono pamenje
traje toliko koliko je potrebno da se po prijemu odreene informacije donese odluka u mozgu
da li je to neto vano i treba da se uva ili je nevano i treba da se brie. Za svaku
informaciju koja stigne u mozak donosi se ovakva vrsta odluke. Ako se ispostavi da je
informacija vana, ona prelazi u dugoronu memoriju i tamo trajno ostaje sauvana (prema
nekim naunicima sve to je jednom bilo u dugoronoj memoriji traje do kraja ivota).
Prelazak informacija iz kratkorone u dugoronu memoriju zavisi od nekoliko faktora. Prvi je
panja: utisci na koje se obrati panja imaju veu ansu da budu zapameni. Drugi je
ponavljanje utisaka, njihovo zadravanje u svijesti. Trei je osmiljavanje: razumijevanje
utisaka.
to smo aktivniji u usvajanju znanja, to je vea vjerovatnoa njegove trajnosti.
Jedna teorija pamenja tvrdi da to su sloenije intelektualne operacije upotrijebljene da se
podatak u kratkoronom pamenju obradi, to je vea vjerovatnoa da e biti uvrene u
dugoronom pamenju.

52. Zaboravljanje
Zaboravljanje je intelektualni proces u kome dolazi do gubljenja informacija steenih
uenjem, a ispoljava se tako da nema reprodukcije, nema rekognicije, niti utede pri
ponovnom uenju. Do zaboravljanja dolazi iz vie razloga i zato se pojavljuju razliite vrste
zaboravljanja, kao i razliite teorije koje objanjavaju prirodu zaboravljanja.
esta je podjela na pasivno i aktivno zaboravljanje. Pasivno zaboravljanje nastaje ukoliko
neko znanje ne koristimo i ne obnavljamo, pa se poslije izvijesnog vremena ne moemo sjetiti

neega to smo znali. Primjera za to ima u svakodnevnom ivotu: kako se zove neka stvar,
kako se neko zove, kako se neto koristi...
Aktivno zaboravljanje se odvija ako se vie vrsta informacija meusobno ne trpi, dolazi do
njihovog ometanja i onda se odreeni sadraji gube. To se deava kada za kratko vrijeme
elimo da zapamtimo veliki broj slinih informacija ili kada nismo dovoljno usvojili jednu
vrstu informacija, a odmah prelazimo na drugu, ukoliko se usvajaju sadraji koje osoba ne
razumije i sl.
Postoje najmanje dvije vrste aktivnog zaboravljanja:
1. Retroaktivno zaboravljanje- znai da sadanje usvajanje sadraja ometa prethodno naueno.
2. Proaktivno zaboravljanje- znai da postojei sadraji koji su zapameni ometaju sadraje
koji treba da se usvoje.
Uslovi u kojima e se javiti aktivno zaboravljanje :
-

slinost dva gradiva

kratak vremenski razmak u uenju dva gradiva
stepen nauenosti dva gradiva
razgraniavanje dva gradiva (uoavanje slinosti i razlika izmeu njih)
organizovanost u smisaone cjeline

Postoje patoloke promjene vezane za pamenje i zaboravljanje.

Amnezija je gubitak pamenja usljed emocionalne ili modane traume. ovjek se ne sjea
odreenih vrlo neprijatnih dogaaja, a nekad i svega to je do tada znao. Amnezije su
propratna pojava i nekih teih bolesti.
Hipermnezije su neobino bogata i jasna sjeanja, koja se javljaju u izuzetnim situacijama,
ivotnim opasnostima ili pod uticajem elektrinih nadraaja kore velikog mozga u nekim
istraivanjima. Hipermnezija je dokaz da nema potpunog zaboravljanja.

53. Miljenje
Miljenje je najsloeniji intelektualni proces u kome obradom postojeih informacija
dolazimo do novih informacija. U situacijama kada mislimo, mi uviamo u kojim odnosima
stoje elementi iz te situacije (npr. ta je uzrok, ta je posljedica, da li je neto od neega vee,
manje, da li se neto desilo prije ili poslije drugog dogaaja...).
Zahvaljujui miljenju, ovjek uspjenije rjeava nepoznate i problematine ivotne situacije
u kojima se moe nai.
Proces miljenja sastoji se iz etiri faze:

1. Uoavanje problema: kada ovjek postane svjestan da treba da misli o odreenoj temi,
konstatuje da problem postoji.
2. Suavanje problema: kada problem posmatramo sa odreenog stanovita. Biramo iz koje
take posmatramo problem, odnosno odreujemo gdje je sutina, gdje je teite tog problema
koji rjeavamo.
3. Hipoteza: ideja o tome kako se moe rijeiti problem.
4. Provjera hipoteze: razmiljanje da li bi ideja do koje smo doli stvarno dovela do rjeenja
problema.
Ukoliko na kraju etvrte faze problem nije rijeen, potrebno je vratiti se na treu fazu,
pokuati sa nekom novom idejom, provjeriti je i sve tako dok imamo ideja. Ako i onda
problem nije rijeen, vraamo se jo jedan korak unazad, na drugu fazu, moda treba
promijeniti stanovite sa koga posmatramo problem. Vano je shvatiti da se ovdje sve odvija
na nivou miljenja, a da se ponaanje javlja tek kada znamo koje je tano rjeenje.
VRSTE MILJENJA
Konkretno miljenje- kada se misaoni proces oslanja na neposredno opaanje objekata ili
manipulisanje tim objektima
Apstraktno miljenje- zasniva se na prethodnom iskustvu, a odvija se putem predstava,
pojmova, znanja...
Realistiko miljenje- kada je cilj da se razumiju odnosi koji objektivno postoje meu
predmetima i dogaajima (bez subjektivnih uticaja)
Imaginarno miljenje- matanje o svemu to postoji i ne postoji, to je mogue i nije mogue
Konvergentno miljenje- kada u rjeavanju problema ima jedan ispravan put i jedno tano
rjeenje
Divergentno miljenje- kada u rjeavanju problema postoji vie tanih rjeenja, koja su
originalna i do kojih se dolo razliitim putevima.

54. Pojam, sud i zakljuak u dokazivanju

Tri osnovna misaona oblika su: pojam, sud i zakljuak.
Svako povezano i obrazloeno miljenje, kojim se neto tvrdi je zakljuivanje, a rezultat
radnje zakljuivanja jeste misaoni oblik koji se zove zakljuak.
Zakljuak se moe ralaniti na sudove, a sudovi na pojmove.

Pojam, sud i zakljuak kao misaoni oblici obrazuju se i meusobno povezuju razliitim
misaonim radnjama kao to su uporeivanje, identifikovanje i razlikovanje, analiza i sinteza,
apstrakcija i generalizacija...

POJAM
- o predmetima s kojima u procesu svoje praktine djelatnosti dolazimo u dodir imamo
najrazliitija iskustva.
Npr. dok itamo knjigu doivljavamo razliite misli i osjeanja. Opaamo da ona ima razliit
format, korice, slova nego neka druga knjiga. Mi kad kaemo knjiga ne vezujemo sva iskustva
za nju, mislimo samo na neka. Istovjetni elementi iskustva raznih ljudi pod razliitim
uslovima, koje konstatno vezujemo za jednu rije, ine odgovarajui pojam.
Uzajamno razumijevanje ljudi pri govoru i pisanju mogue je tek onda kada i onaj koji govori
ili pie i onaj koji slua ili ita pridaju rijeima isto znaenje, odnosno vezuju za njih iste
pojmove. Svi pojmovi se zasnivaju na izvjesnim iskustvenim elementima koji imaju
drutveni, a ne isto subjektivni karakter.
Svaki pojam kad je jednom stvoren i drutveno prihvaen slui ovjeku, makar i posredno,
kao sredstvo za ostvarivanje izvijesnih praktinih ciljeva.
Svaki pojam predstavlja mjerilo za selekciju i klasifikaciju ogromne mase iskustvenih
podataka s kojima se svakodnevno sreemo.
Obrazovanje pojmova
Polazei od iskustvenih sadraja obrazujemo pojmove nizom misaonih operacija kao to su
uporeivanje, identifikacija i razlikovanje, analiza i sinteza, apstrakcija i generalizacija.
Analiza- ralanjujemo konkretne predmete na njihove proste sastavne elemente, svojstva i
odnose (plavetnilo, teina, toplota, inteligencija...)
Sinteza- obrnuto (uslovi za odreenu pojavu)
Identifikacija- uoavanje istovjetnih odlika (isti rast, boja...)
Diferenciranje- razlikovanje predmeta koje smo identifikovali.
Apstrakcija- izdvajanje i zanemarivanje svih onih osobina jedne grupe predmeta koje su
nebitne i koje se razlikuju od predmeta do predmeta, a zadravanje onoga to je istovjetno u
veini sluajeva i to karakterie cijelu grupu.

Generalizacija- uoptavanje je misaona radnja kojom se sve one odlike koje su apstrahovane
na temelju prouavanja jednog ogranienog broja pojedinanih sluajeva proteu i na sve
ostale pojedinane sluajeve iste vrste.

SUD
Misaona radnja kojom se tvrdi izvjesna veza dva ili vie pojmova zove se suenje, a misaoni
oblik koji se dobija kao rezultat suenja jeste sud.
npr. sud je: trava je zelena.
Jedan pojam, meutim, nije sam po sebi ni istinit ni laan. Nabrajanje pojmova takoe nije
istino ni lano. Samo tvrenje to moe biti.
Istinit sud je onaj ija veza pojmova odgovara povezanosti samih objektivnih stvari i
svojstava na koje se dati pojmovi odnose.
npr. gravitacija postoji nezavisno od znanja ljudi. Objektivni sud i pojam moe postojati samo
kao rezultat ljudskog saznanja.
Kao to je termin jeziki izraz pojma, tako je reenica jeziki izraz suda.
Ali, treba praviti razliku izmeu sudova i stavova.
Stav je svaka veza pojmova koja ima smisla, a sud je stav kojim se neto tvrdi i koja zato
mora biti istinita ili lana.
To znai da je stav iri pojam: svi sudovi su stavovi, jer pored sudova imamo i stavove kojima
se ne izraava nikakva tvrdnja i koji zato nemaju istinosnu vrijednost.
Takva su sva pitanja, nareenja, izrazi strahovanja, sumnje, vjerovanja, nadanja.
ZAKLJUAK
- posredno
- neposredno
Pojam i sud su samo elementi miljenja, bez obzira na to to u sebi na skraen nain
rezimiraju rezultate prethodnih razmiljanja. (proizvoljno nizanje pojmova jo ne predstavlja
miljenje)

Povezivanje pojmova mora zadovoljiti izvjesne uslove da bi davalo stavove, tj. kombinacije
pojmova koji uopte imaju smisla, a jo stroije uslove da bi davalo sudove, tj. stavove kojima
se neto tvrdi i koji mogu biti istiniti i lani.

Logiki ispravno miljenje predstavlja povezivanje sudova i to takvo povezivanje koje vodi
izvjesnom novom saznanju, izvjesnoj tvrdnji koja proistie iz onog to se tvrdilo u poetku.
npr. vuna je lo provodnik toplote, prema tome zimi treba nositi vunenu odjeu.

Ono to je bitno u ovim primjerima jeste dovoenje u vezu sudova tako da se iz jednog ili vie
prethodnih sudova izvede jedan novi sud.
Ovaj oblik miljenja jeste zakljuivanje.
Sudovi od kojih se u zakljuivanju polazi i koji slue kao razlozi zovu se premise.
Izvedeni sud se naziva zakljukom (to je jedan novi sud).

55. Faze misljenja

Misljenje je psihicki proces ( mentalna aktivnost ) posrednog upoznavanja predmeta,
pojava, dogadjaja, ljudi idr.
Miljenje ima 3 faze:
1. analiza zadatka (shvatanje zadataka);
2. traenje rjeenja (hipoteza)
3. provjera rjeenja
U prvoj fazi - analizi zadatka , osnovni preduslov je shvatanje problema, te kada se zadatak
shvati, on sam vodi ka cilju, to je ve druga faza misaonog procesa.
U drugoj fazi, koja podrazumijeva traenje rjeenja (postavljanje hipoteza), kojih moe biti
vie a samo jedna je prava. Ova faza se zavrava uvianjem funkcionalne veze izmeu
sredstava kojima se dolazi do rjeenja. Rjeenje problema se sastoji u tome da se nae nain
da se upotrijebi ono to se ima tako da se doe do onog to se eli.
Trea faza - provjera rjeenja, izmeu postavljenih hipoteza se izabere jedno rjeenje , koje
nije uvijek adekvatno, pa ga na neki nain treba provjeravati
Tok i faze stvaralakog miljenja
1.priprema ili preparacija

2.inkubacija
3.iluminacija,inspiracija ili nadahnue
4.proveravanje ili verifikacija
1.Preparacija
Preparacija sadri itanje literature koja se odnosi na dati problem,razmiljanje o
problemu,eksperimentisanje...
2.Inkubacija
Period inkubacije je definisan time to stvaralac u tom vremenskom periodu ne radi nita na
problemu,pa ipak se taj period zavrava naglim iskrsavanjem ideje za kojom se ranije
uzaludno tragalo.
3.Inspiracija
Inspiracija se sastoji u tom iznenadnom javljanju ideje.
Inspiracija je najue povezana sa inkubacijom

56. Tipovi licnosti po opazanju

Opaanje je proces kojim postajemo svesni odredjenih nadraaja, predmeta i pojava koje
neposredno delujuna nae ulne organe. To je proces registrovanja drai putem ula. Ono je
osnova ostalih saznajnih procesa.Postoje tri grupe faktora od kojih zavisi opaanje:
1.karakteristike drai koje deluju na nae ulne organe (intenzitet, trajanje, organizacija)
2.anatomsko-fizioloka osnova opaanja (karakteristike ulnih organa, nervnih puteva i
nervnog sistema) zbog toga razliite vrste (ljudi, ivotinje, insekti) razliito vide stvari
3.psiholoki faktori opaanja (iskustvo, stavovi, motivacija

57. Paznja pojam, znacaj i karakteristike?

Paznja je selektivno usmeravanje ljudske svijesti i aktivnosti na izvjesne sadrzaje predmete,
pojave, zbivanje, procese iz neposredne I dalje okoline.
U procesu percipiranja, ali i u svim drugim procesima (narocito intelektualnim), paznja ima
znacajnu ulogu. Na njoj se zasniva opazanje i pamcenje. Ona usmjerava i druge psihicke
procese i funkcije, reagovanja i ponasanja. Ona ima i selektivnu ulogu u opazanju i ponasanju.
Sve ono sto se zahvata paznjom naziva se poljem paznje. Izrazitiji dio u polju paznje
prestavlja centar polja paznje. Paznja se stalno pomjera sa jednog polja na drugo. Paznja je
jedan od osnovnih psihickih procesa koji omogucavaju snalazenje u okolini, u cjelokupnom
zivotnom ambijentu I u njegovim pojedinim segmentima.

58.Prestave- znacaj sa aspekta sudske psihologije i psihopatologije?

Prestave su osnovni psihicki produkti koji nastaju percipiranjem. To je reprodukovanje ranije
percipiranih predmeta i pojava. Kada zatvori oci ili usmjeri pogled na drugu stranu, on i dalje
zadrzava sliku toga znaka u svojoj svjesti, to je prestava.
Prestava je slika predmeta, pojave, procesau ljudskoj svjesti koja je zadrzana poslije
opazanja (percipiranja). Prestava nekog predmeta nastaje zahvaljujuci pamcenju onog sto je
opazeno.
Prestave se razlikuju od percepcija po tome sto nisu jasne kao percepcije jer se u njima gube
neki elementi iz sadrzaja opazenog predmeta,pojave, procesa,dogadjaja to se dogadja
nedovoljnim opazanjem ili zaboravljanjem.
One nisu nikad celovite kao percepcijenego sadrze samo neke djelove percepcije pa ih je
tesko odrzavati zbog njihove nestabilnosti i podloznosti zaboravljanju i
osiromasenju njenih sadrzaja.

59. Masta-pojam, kriminogeni aspekti?

Masta je misaoni proces zamisljanja buducih dogadjaja, kao i sposobnost stvaranja novih
celina kombinovanjem razlicitih prestava, ideja i pojmova koji u takvom obliku ne postoje u
ranijem iskustvu. Masta kao stvaralacko, imaginativno misljenje, prestavlja osnov umetnicke,
naucne i tehnicke kreativnosti, ali i stvaralastva i raznovrsnih inovacija u svakodnevnom
zivotu. Proces mastanja je pod snaznim uticajem zelja. Neki psiholozi i psihoanaliticari
smatraju da masta moze biti i mehanizam odbrane, pa u tom smislu govore o bezanju u
mastu. Tim putem se neprijatna realnost zamjenjuje mastarijama u kojima su na imanigaran
nacin zadovoljene mnoge snazne, a u stvarnosti nezadovoljene teznje.

60. Psiholoske determinante iskaza

Iskaz kao psiholoski pojam moze se odrediti kao izrazavanje odredjenih psiholoskih sadrzaja
koji su nastali tako da su neki dogadjaji ili aktivnosti zamjetio putem osjetila, da je zamjeceno
pohranjeno u pamcenje te se zampamceno potom iskazalo. Dakle pojam iskaza pretpostavlja
medjusobno povezano djelovanje tri psihologijska procesa percepciju, pamcenje i
iskazivanje. S njima su povezani i neki drugi fenomeni kao sto je misljenje, emocije,
motivacija.

61. ILUZIJE-pojam, faktori i vrste

O iluzijama ili perceptivnim varkama govorimo kada percepcija nije u skladu sa stvarnosti,
odnosno onda kad sadraj percepcije ne odgovara objektivnoj podraajnoj situaciji. One su

redovna pojava, podloni su im svi ljudi. Razlikuju se dvije osnovne vrste iluzija. Prvo, to su
perceptivne varke koje nastaju zbog oekivanja, emocionalnog stanja, stavova ili nekih
specifinih iskustava pojedinaca. U drugoj skupini nalaze se perceptivne varke koje nastaju
zbog specifine, sloene podraajne situacije ili/i zbog opteg iskustva koje posjeduju gotovo
svi ljudi. Tu pripadaju razliite optiko-geometrijske varke.
Za nastanak iluzija potrebni su neki podraaji, ali ih osoba, zbog njihove specifine
organizacije, konteksta ili/ i neusklaenosti s uobiajenim iskustvom, pogreno interpretira.

62. Opaanje i procjena emoc. I drugih karakteristika linosti u neposrednom kontaktu

Opaanje, odnosno percepciju moemo odrediti kao aktivan proces organiziranja, integriranja
i interpretiranja osjetnih informacija koji omoguuje ovjeku upoznavanje i prepoznavanje
znaenja predmeta, pojava i dogaaja u okolini.
Najvei znaaj ima vid i smatra se da vie od 80 % informacija na kojima se temelji nae
opaanje dolazi iz vidnog podruja. Zatim dolazi sluh, a tek onda drugi osjetni sustavi.
Najvanije psiholoke determinante percepcije su prethodno iskustvo osobe u vezi onog to
percipira, te stav subjekta prema percipiranju.
Cilj opaanja je da se na osnovu poznate situacije i oblika ponaanja otkrije psiholoka
priroda procesa ili osobina koje su bile pobuene situacijom, a koje su se u vanjskom
ponaanju oitovale.
Kod odraslih poinioca krivinih djela, psiholog najee sudjeluje u procjenjivanju osobina
linosti i sposobnosti optuenog da razumije sudski proces. Kada je rije o maloljetnim prijeStupnicima, psiholog sudjeluje u procjeni osobina linosti i okoline maloljetnika da bi sudac
odredio najprimjereniju vaspitnu mjeru.

63. Znaaj miljenja za pouzdanost iskaza

Jedan od temeljnih pojmova oko kojeg se poela razvijati pravna psihologija je iskaz
oevidaca. Iskaz ima dvojako znaenje: procesno-pravno i psiholoko. Kad se o iskazu govori
kao o procesnopravnom pojmu onda ga se odreuje kao rezultat sasluanja i utvrivanja
injenica, izjavu koju neko daje u svojstvu procesnog uesnika, dokazno sredstvo. Iskaz kao
psiholoki pojam moe se odrediti kao izraavanje odreenih psiholokih sadraja koji su
nastali tako da se neki dogaaj il iaktivnost primjetio putem osjetila, da je primjeeno
pohranjeno u pamenju te se zapameno potom iskazalo. Dakle pojam iskaza pretpostavlja
meusobno povezano djelovanje tri psihologijska procesa- percepciju, pamenje i iskazivanje.
S njima su povezani i neki drugi fenomeni kao to je miljenje, emocije, motivacija.
Istraivanja provedena u stvarnim ivotnim situacijama pokazala su da u najveem broju
sluajeva oevici daju korektne iskaze na sudu.

64. Znaaj stvaralakog miljenja u sudskoj psihologiji i psihopatologiji ( iskaz,

identifikacija, otkrie KD ...)

65. Aktivnosti motivacija motivi poinioca

Motiv i motivacija su pojmovi iz psihologije koji predstavljaju inioce koji podstiu na
pokretanje aktivnosti jedinke; izazivaju odreeno ponaanje, odravaju ga i usmeravaju ka
nekom cilju.Postoje razliite teorije motivacije. Psihoanaliza insistira na biolokim i
nesvesnim, ali spoljanjim draima izazvanim, a humanistika psihologija na svesnim
motivima.

66. Potrebe i motivi

Motiv je svjesni ili nesvjesni povod i podstrek na odreenu djelatnost.
Motiv i motivacija su pojmovi koji se odnose na pokretanje aktivnosti organizma.
Vrste motiva:
1. OGRANSKI HOMEOSTAZNI MOTIVI glad, e, potreba za kiseonikom, seksualni
motiv. Ovi motivi su uroeni.
2. NEHOMEOSTAZNI MOTIVI ovi motivi se ne sastoje u doivljavanju napetosti.
Organizam tu tei novoj stimulaciji, novim utiscima. Tu spadaju: radoznalost, motiv
intelektualnog rada, motiv postignua, samopotvrivanje, tenja za slavom, motiv
drutvenosti, motiv agresivnosti i dr.
Kao pokreta ponaanja kod oveka ne mora da bude samo jedan motiv moe da bude i vie
motiva istovremeno.
Najee je jedan od njih snaniji i namee se kao prvi i najvaniji, a drugi manje vaan. U
tome postoje neke zakonitosti koje odreuju koji e motiv dominirati.
Maslov smatra da postoje 5 vrsta motive koji stoje u hijerarhijskom odnosu:
1.potreba za samoaktualizacijom -potreba da se razvijaju sopstveni potencijali ;
2.potreba za samopotovanjem- elja za samopouzdanjem, uspjehom I postignuem;
3.potreba za ljubavlju I pripadanjem-grupi vrnjaka, porodici, koli
4.potreba za sigurnou-lina sigurnost I zatita od straha I neizvjesnosti;
5.fizioloke potrebe-glad, e, potreba za kiseonikom.
Po njegovom miljenju se neka via potreba ne moe javiti ako nia od nje nije zadovoljena.

POTREBA nedostatak odreenih materija u organizmu i nunost da se one

nadoknade u cilju normalnog funkcionisanja i odravanja ivota.
Postoje:
a) fizioloke potrebe (glad, e...) i
b) psiholoke potrebe (potrebe za dokazivanjem, ljubavlju...)

67. Motiv borbenosti i Agresivnosti

Motiv borbenosti se manifestuje u sklonosti pojednica da ciljeve ijem ostvarenju tei, a ijem
se neposrednom realizovanju kao smetnja javljaju drugi ljudi, taj cilj obezbjedi ne obazirujui
se na interese drugih. Taj cilj on obezbjeuje borbom, kompetencijom s njima, koristei se i
prisiljavanjem i nasilnim sredstvima, ako je to neophodno za ostvarenje njegovog cilja. esto
se ovaj motiv izjednauje sa motivom agresivnosti. Meutim treba ih razlokovati jer pod
motivom agresivnost podrazumjevamo motiv kod koga je cilj aktivnosti usmjeren da se
nanese teta drugome ili da se neko drugi povrijedi, dok kod motiva borbenosti cilj nije
nanoenje povreda ili boli drugima nego ostvarenje sopstvenog cilj.
Agresivnost se manifestuje u sklonosti i zadovoljstvu u tome da se napadnu drugi ljudi, fiziki
ili rijeima, i u tenji da se nanose ratne vrste tete drugim ljudima fiziki ili rijeima. Mnogi
autori smatraju da su oba ova motiva uroena i da su jako bitni ljudski motivi.
Agresivni motiv se treba razlikovati od agresivnog napada na nas. Agresivnost se prirodno
javlja kao reakcija kad nas neko ugrozi, napadne fiziki ili povrijedi nau linost i
omalovaava nau vrijednost. Javlja se kao i posljedica ometanja zadovoljenja naih razliitih
motiva. Agresivnost se smatra kao izvorom mnogih drutvenih problema te je posveeno
dosta napora da se utvrde uslovi pod kojima dolazi do razvitka agresivnosti, kao i onih uslova
koji doprinose njenom suzbijanju.

68.Motiv za posjedovanjem

69.Podsticaj (stimulans drai)

To su objekti i/ili situacije koje izazivaju javljanje potrebe koje se zadovoljavanjem
doivaljavaju kao nagrade ili kazne. Svaki motiv prati odreeno osjeanje koje moe biti :

ugodno,
neugodno
napetost

oputenost

70.Vrste motiva kao regulatora aktivnosti

Motivi kao regulatori aktivnosti su brojni i razliiti kao potrebe, a mogu biti:

Uroeni, egsistencijalni a to su : motiv glad, e, motiv reprodukcije, materinski

motiv, motiv zatite, oblaenja itd. To su sve lini (personalni) motivi koji su povezani
sa linim interesima i ciljevima.
Steeni naueni, socijalni motivi koji mogu biti primarni, egzistencijalni i
sekundarni ( sticanje imaovine oblaenje..., socijalni motiv za drutvenom
sigurnou);
Nain zadovoljenja potreba je, manje ili vie, socijalizovan i /ili nesocijolizovan.

71.Socijalni motivi
TO su motivi koji se mogu zadovoljiti samo konkretnim kontaktom sa drugim ljudima,
direktnom interakcijom sa drugim osobama, koji upravo zbog tog to se mogu zadovoljiti
samo putem direktne interakcije, pokreu na socijalno ponaanje, predstavljaju pokretake
snage za interaciju meu ljudima vie nego drugi motivi. Socijalni motivi se zasnivaju na
psiholokim potrebama. Obino su to potreba za drutvom i potreba za priznanjem u drutvu,
pa se i mogu zadovoljiti samo u drutvenoj zajednici. U nekim sluajevima mogu biti toliko
intenzivni, da ih ovek pretpostavi biolokim motivima, pa tako trajkuje glau i ugroava
svoje zdravstveno stanje.
Ponekad se razlikuju dvije grupe socijalnih motiva: a) socijalni motivi za vezanou sa
drugim ljudima, motiv za drutvom, kao to su npr. afilijativni motiv ili motiv za afektivnom
vezanou , b) socijalni motivi za obezbjeenjem line egzistencije i afirmacije kao to su,
npr. motiv borbenosti ili motiv sigurnosti.

72.Teorije kriminalonog ponaanja

Socioloke definicije kriminaliteta polaze od toga da se kriminalitet ne moe u potpunosti
sagledati u oblasti zakona, pa je potrebno obuhvatiti i druga antidrutvena ponaanja.
Kriminalitet je drutveni fenomen, daleko iri od okvira koje prua krivino pravo. Stoga se
socioloki sadraj kriminaliteta i njegove meusobne veze moraju prouavati kao sutina
kriminaliteta. Krivino delo, kao ljudska i drutvena realnost, sastoji se u napadu jednog ili
vie lica na najvie drutvene vrednosti. Sva socioloka shvatanje polaze od toga da se pod
kriminalitetom podrazumevaju ponaanja koja odstupaju od pravnih, moralnih, kulturnih,
obiajnih i drugih normi i pravila koja vae u jednom drutvu, a uinjena su na tetu
pojedinaca u okviru tog drutva.
Socioloke definicije kriminalnog ponaanja mogu se podeliti na tri grupe:
- prva grupa obuhvata shvatanja po kojima je kriminalno ponaanje krenje bilo kakvih,
ne samo legalnih normi ponaanja. Selin je tvrdio da je pravo kriminoloko prouavanje,
prouavanje normi ponaanja i sutinska komponetna kriminaliteta je konflikt izmeu kultura.

Kriminologija treba da prouava ta ljudi smatraju nepoeljnim ponaanjem i smije biti

ograniena promjenama zakona;
- druga grupa shvatanja odnosi se na definisanje kriminalnog ponaanja kao krenja
ljudskih prava i sagledava kriminologiju kao studiju krenja ljudskih prava.
- u okviru tree grupe shvatanja kriminalno ponaanje se definie kao ponaanje
protivno interesima elite. Dela koja se definiu kao kriminalna postoje da bi se zatitila
vladajua ekonomska klasa, pa je kriminalno ponaanje ponaanje koje je u skladu sa
pozicijom jedne klase. Ljudi koji imaju mo stvaraju i utiu na zakone tako da oni odgovaraju
njihovim interesima i nisu u stanju da ponaanje elite definiu kao kriminalno.
Svaka od ovih definicija moe biti kritikovana. Selin ne razlikuje kriminalno ponaanje od
drutvenih devijacija; pretpostavlja da postoji pouzdan metod (razliit od intuicije) za
odreivanje ta jesu a ta nisu ljudska prava, a treoj definiciji se moe prigovoriti da govori o
tome kako nastaju zakoni.

73.MOTIVI KRIMINOGENOG PONAANJA

Delinkventno ponaanje je takoer svjesni i motivisani proces , jer osoba prije
vrenjainkriminisanog djela donosi odluku . Zapravo , svakom delinkventnom ponaanju
prethodiodreeni psiholoki proces pobude , koji je povezan sa interesima , stavovima ,
potrebama ,sposobnostima , emocijama , te drugim linim osobinama , jer pojedinac nikad ne
postupaautomatski , pa i kada su u pitanju spoljni utjecaji sa kriminogenim sadrajem .Meu
elementima svijesti najznaajniji su motivi , i oni su uvijek vezani za odreene ciljeve
,interese i elje , i zato imaju izuzetan znaaj i utjecaj na ponaanje pojedinaca . Upravo
tapovezanost motiva sa ciljevima daje im karakter dinamikih impulsa , koji pokreu
iusmjeravaju aktivnosti jedne osobe u odreenom pravcu , i zato se u psihologiji smatra da
,kod normalnih osoba , nema nemotivisanih ponaanja .U psihijatriji i psihologiji poseban
znaaj daje se motivima za izvrenje nekog djela . Shodnotome , krivino djelo koje je
nemotivisano , ili ako ne postoje dovoljno jasni motivi za njegovoizvrenje , slui kao
indikator postojanja psihikih smetnji i poremeaja . Upravo na ovojosnovi izraena je
koncepcija o nemotivisanom ponaanju , i ona slui za razlikovanjementalne bolesti i
normalnog ponaanja . Postoje razliita shvatanja u pogledu objanjenjakaraktera i motiva za
odreeno ponaanje .Tako Hulleta ( prema : Milutinovi , 1976 :347 ) izdvajaju tri vienja
motivacija i to:instinktivistiki , motivacionistiki i interakcionistiki.
1. Instinktivistiko vienje polazi od unutranje strane linosti delinkventa , iprvenstveno se
oslanja na odreene uroene sklonosti za vrenje krivinih djela . U sutini ,to je
psihoanalitiko vienje po kome je ograniavanje na sferu svjesnih motiva veoma usko .
2.Motivacionistiko vienje polazi od toga da se svako ponaanje javlja kao izraz unutranjih
podstreka na akciju , povezanih sa bilokim nagonima , a koji se na ekstenzivnomijenjaju na
bazi iskustva , odnosno u toku procesa kulturalizacije . I ovo vienje jepsihoanalitiki
orijentisano . Instiktivistiko vienje i motivacionistiko polaze od podsvjesnihunutranjih
impulsa , elja i nagona to potvruje njihovu psihoanalitiku orijentaciju .

3.Interakcionistiko vienje polazi od stanovita da odnosi ovjeka sa drugimosobama u

drutvenoj sredini slue kao osnova za dinamiku individualnih ponaanja . Ovovienje
znaajno se razlikuje od prethodnih , jer ima socioloki i socijalno psiholoki pristuppo
kojima se izvor motiva nalazi u samom drutvu .U literaturi se sreu razliite podjele motiva
kriminalnog ponaanja .
Po Zvonareviu podjelumotiva kod maloljetnih delinkvenata dijeli u etiri grupe :
1.motivi kompenzacionog karaktera , koji se javljaju zbog tenje za uklanjanjemosjeaja
inferiornosti ;
2.motivi iz elje za osvetom , javljaju se zbog neopravdano izreene osude ili nekedruge
nanesene nepravde , koja u nekim sluajevima moe biti i umiljena .;
3.motivi koji su inspirisani tenjom za odravanjem priznatog statusa u grupi kojoj jedna
osoba najee pripada , a koji je izgraen na osnovu miljenja vrnjaka kojemaloljetnici
posebno cijene i potuju ;
4.motivi koji se susreu kod osoba koje zbog nedovoljnog ili pogrenog vaspitanja ,nemaju
moralne snage da odole iskuenju da izvre neko krivino djelo .

74.PRILAGOAVANJE LINOSTI ( FRUSTRACIONE I STRESNE SITUACIJE )

Pokuaj da se prevladaju smetnje i da se i u oteanim prilikama nau zadovoljavjua rjeenja,
nazivaju se prilagoavanjem osobnosti.
Frustracija ili osujeenost je stanje lienosti, osujeenosti oveka da zadovolji neki, u
dovoljnoj meri aktivan motiv koji je bilo po subjektivnoj, bilo po objektivnoj oceni za jednu
linost veoma vaan.
Ljudi na razliite naine reaguju kada ne mogu da zadovolje svoje motive to sve zavisi od
njihove frustracione tolerancije. to je ovek frustraciono tolerantniji on lake podnosi
neuspehe u zadovoljavanju svojih motiva, a ako je manje frustraciono tolerantan on se teko
miri i sa najmanjim neuspehom. Ukoliko nastupi stanje frustriranosti ovek moe reagovati
realistiki, tako to e da trai racionalno reenje problema ili promenom ponaanja ili
promenom cilja i nerealistiki kada problem reava prebacujui uzroke nemoi na druge ljude
ili agresivnim ponaanjem.
Dugotrajno stanje frustriranosti ima za posledicu dezorganizovano ponaanje i najee,
anksioznost tj. oseanje nespokojstva, nesigurnosti, teskobe i neodreenog straha. Na taj nain
se ugroava ovekovo mentalno zdravlje."
Dakle svaka frustracija predstavlja odredjenu krizu, kada covek ne moze da zadovolji neki
svoj motiv. I onda nastaje taj pojam frustracione tolerancije, tj. koliko je osoba u stanju dugo,
da trpi tu osujecenost zadovoljenja.
Stres izazivaju vrlo raznolike stresne situacije. Stresna situacija je svaka situacija koja
pojedinca dovodi u stanje stresa. To mogu biti vrlo raznolike situacije, koje nee kod svakoga
izazvati stres, nego e njihovo djelovanje ovisiti o subjektivnom znaenju podraaja za
pojedinca. Hoe li neka situacija biti stresna situacija, ovisi o tome kako je pojedinac

procjenjuje tj. doivljava li je kao ugroavajuu za sebe i svoje blinje ili je tako ne
doivljava. Meutim, ima situacija koje na veinu ljudi djeluju kao stresne. To su primjerice,
ratna razaranja, smrt bliske osobe, izloenost nasilju, zarobljenitvo, progonstvo, elementarne
nepogode, prometne nesree, prevelike promjene temperature, stalna izloenost buci i dr.
75.POSLJEDICE REAGOVANJA NA FRUSTRACIONE I STRESNE SITUACIJE
U frustracionim situacijama razliito se reaguje. U socijalnoj psihologiji reagovanje nafrustrac
ione situacije javlja se kao: reorganizacija aktivnosti (ako ne ide na ovaj, ii e na drugi
nain),obraanje drugima za pomo (trai se uteha, savet od prijatelja, strunjaka i sl.),
okretanje protiv drugihnajee agresijom, okretanje od ljudi, kompenzacija i identifikacija.
Agresija uobliku kriminalnog ponaanja javlja se kao neposredna reakcija na frustraciju. Lica
koja karakterieagresivnost brzo prelaze u akciju, bez razmiljanja i proveravanja, nije im
svojstven nijedan sistemvrednosti, ne kaju se za uinjeno delo i imaju "snien prag tolerancije
na frustraciju", tj. zbog frustracijeagresivno reaguju na najmanji podsticaj sa strane.
Tei oblici prestupnitva, prema teoriji frustracije, nastaju u onim sluajevima kada, poredfrus
tracija iz detinjstva i mladosti, nastupe druge frustracije, i doe do njihovog kumuliranja i
fiksiranjadevijantnog ponaanja.

76.NAIN REAGOVANJA NA FRUSTRACIONE I STRESNE SITUACIJE

Ljudi se razlikuju svojom osjetljivou na frustrirajue situacije te reakcijama na stanje
frustracije i stresa. One koji mogu mirno podnijeti potekoe na koje nailaze nazivamo
tolerantnima ili otpornima na frustraciju. Osobe koje dobro podnose frustrirajue situacije
uglavnom su i uspjene u nainu reagiranja, tj. uspjeno zaobilaze zapreku, uklanjaju
potekoe ili promijene cilj koji se pokazao nedostinim.
Naroito intenzivno doivljavanje stresa uzrokuju situacije koje nismo mogli predvidjeti i nad
kojima nismo imali nikakve kontrole. Intenzitet stresa znatno smanjuje socijalna podrka. U
neto pojednostavljenom obliku, reakcije na stresore mogu se svesti na tri osnovna oblika:
a) tolerantnost, tj. procjena da nas stresor nee ugroziti,
b) kontroliranje, tj. direktan utjecaj na stresor koji nas ugroava i
c) rezignacija, tj. odustajanje od utjecaja na stresor ili primjena nekog drugog obrambenog
mehanizma.
Toleriraju se oni stresori za koje je procjena pojedinca da je manja teta otrpjeti ih nego se
protiv njih boriti.

77.VASPITANJE, OBRAZOVANJE, SOCIJALIZACIJA I

INTERNACIONALIZACIJA U PRILAGOAVANJU
Najvaniji faktori sredine koji imaju utjecaj na razvoj linosti socijalni su faktori. To su ljudi s
kojima je pojedinac u kontaktu i ekonomsko-drutveni uvjeti pod kojima pojedinac ivi.
Mnogi autori smatraju da uvjeti ivota u prvim godinama, a posebno u prvim mjesecima
djetinjstva imaju odluujuu ulogu u formiranju linosti. To su, primjerice, prehrana,
navikavanje na kontrolu stolice i mokrenja itd. Posebno se istie vanost djejih iskustava iz
prvih godina ivota. Meu initeljima ija se vanost istie jest i pretjerano stroga disciplina, s

pretjerano strogim moralnim principima i izrazitom strogou, koja moe dovesti do stalne
potrebe za priznavanjem i prihvaanjem od strane drugih, ili moe dovesti do agresivnog
ponaanja prema roditeljima i drutvu, nefleksibilnosti u ponaanju i stalnog osjeaja krivice.
Pretjerano blaga disciplina, pak, kod djeteta moe dovesti do sebinosti, neodgovornosti,
pretjerane osjetljivosti i tekog prihvaanja neuspjeha.
Nedovoljna briga i ljubav prema djetetu glavni su uzroci razvijanja socijalno nepoeljnih
osobina, kao to su razni oblici agresivnosti, nerealistinosti, pasivnosti, povuenost,
nesigurnost, zavisnost itd.
Stroga disciplina nije nepovoljan faktor razvitka ako dijete shvaa da je ona izraz brige. U
skladu s time, opa atmosfera u obitelji od veeg je znaenja za dijete nego pojedini odnosi i
postupci prema njemu.
Za razvitak linosti vani su postupci roditelja prema djeci kada su ona u fazi adolescencije.
Naime, nedovoljno razumijevanje za dijete u toj dobi moe izazvati razne oblike agresivnosti
ili ga dovesti do povlaenja u sebe.
Roditelji djeluju na djecu i svojim primjerom, pozitivnim ili negativnim, i najee za njih
predstavljaju osnovne identifikacijske figure, jer se preko njih ostvaruje i djelovanje
drutvenog morala, drutvenih institucija, drutvenih mnijenja i stavova na formiranje linosti
djeteta.
Utjecaj na razvitak linosti ima i kola, odnosno kolski ivot, njegova organizacija, sustav
nastave, linost nastavnika itd.
Na formiranje, odnosno na razvitak odreenih osobina linosti, utjecaj imaju i drugi socijalni
initelji, kao to su: drutvo vrnjaka, razne osobe s kojima pojedinac dolazi u kontakt,
drutveno istaknute linosti, linosti iz literature i sporta, brak i odnosi u braku, osobe na
radnom mjestu, organizacije i udruenja u ijem radu pojedinac sudjeluje itd.
Vanu ulogu u razvitku linosti imaju i ekonomski uvjeti razvitka i drutveni sustav. Svi ti
odnosi mogu djelovati na razvijanje osobina linosti kao to su: altruizam ili sebinost, elja
za stjecanjem imovine, tolerantnost ili bezobzirnost, tenja za moi i za gospodarenjem,
konzervativnost ili revolucionarnost, osjeanje sigurnosti ili nesigurnosti, manja ili vea
spontanost u reakcijama, borbenost ili pasivnost, razne vrste strahovanja (anksioznost itd.),
potitenost, hipokrizija, nezadovoljstvo samim sobom itd.
Brojna socijalno-psiholoka istraivanja ukazuju na znaenje drutvenog poloaja i uloge koju
pojedinac ima u drutvu, ili vjeruje da ih ima. U drutvu u kome se smanjuje eksploatacija
ovjeka od ovjeka, mogue je razvoj u punovrijednu i svestranu linost.

78.ODBRAMBENI MEHANIZAM LINOSTI

Obrambeni mehanizmi
Koristimo se da bismo pred sobom i pred drugima skrili neuspjeh u ostvarivanju
razliitih ciljeva. Uz pomo obrambenih mehanizama nastoji se otkloniti pomisao da
je naa inferiornost, uzrok tim neuspjesima.
Kada osoba izbjegava priznati stvarni razlog neuspjehu, npr nesposobnost, ve navodi
neke izmiljene razloge, vjerujui da su ti izmiljeni razlozi stvarni uzronici njena
neuspjeha, tada je rije o obrambenim mehanizmima. Meutim, kad osoba zna da su
razlozi koje naznauje netoni, tada s ne radi o obrambenim mehanizmima ve o
svjesnoj obmani.

Ima vie razliitih obrambenih mehanizama:

Racionalizacija je jedan od najeih obrambenih mehanizama pojedinac eli
opravdati svoj neuspjeh u nkoj aktivnosti. On to postie tako to istie lane razloge
sovga neuspjeha, pokuavajui se opravdati pred sobom i pred drugima. Na taj nain
nesvjesno obmanjuje sebe i druge.
Identifikacija je takav obrambeni mehanizam kojim se vlastiti neuspjeh pokuava zamjeniti,
i na neki nain nadoknaditi uspjehom drugih. U tom sluaju mi se ientificiramo,
poistovjeujemo s drugima, ublaavamo svoj neuspjeh uspjehom drugih i tako se lake
opravdavamo pred samim sobom. Nije rijetka identifikacija roditelja s dejcom. Oni svoje
neostvarene ambicije nastoje ostvariti ili zadovoljiti ivotnim uspjehom svoje djece (postoji
opasnost sukoba roditelj-dijet gdje roditelj svoje elje forsira djetetu silei ga da bira ono to
oni ele a zapravo ne vode rauna o eljama djece).
Projekcija je takav obrambeni mehanizam kojim se slue pojedinci na taj nain to neku
svoju elju ili osobinu pripisuju drugima. Vie je razloga za takav postupak. Jeda od njih
moe bitiu tome to ne moemo zadovoljiti neku svoju elju jer bi sredina u kojoj ivomo
osudila zakovoljavanje takve elje. U takvom sluaju osoba ne priznaje postojanje takve elje,
ve je pripisuje nekomu drugomu. Nije dobro kada projeciramo neku svoju izrazito negativnu
osobinu drugima kod kojih ta osobina postoji u mnogo manjioj mjeri ili je uope nema.
Matanje je takav obrambeni mehanizam u kojemu pojedinac ne ostvaruje eljene ciljeve
aktivnou i ulaganjem odreenog napora, ve zamilja da su ti ciljevi ostfvareni.
Represija ili potiskivanje je jedan od prvih obrambenih mehanizama na kojega je vanost
upozoravano u psiholokoj literaturi. Represija je potiskivanje onih motiva iz nae svijesti koji
su u suprotnosti s drutvenim normama. Pojedinac eli potisnuti zadovoljavanje takvih motiva
jer i sama spoznaja o njihovu postojanju izaziva u njmu osjeaj uznemirenosti i krivnje.
Meutim, represijom se ne rjeava problem do kraja. Potisnuti motiv, posebno ako je snano
djelova, ostaje i dalje, u nekim okolnostima njegoa se snaga ak i poveava.
Regresija je takav obrambeni mehanizam koji se sastoji u vraanju na naine reagiranja koji
su bili karakteristini za neki raniji razvoji stadij i uope u usmjeranaju na primitivnije naine
ponaanja (kada osoba plae pokazujui na taj nain da joj neto nedostaje, da ima neki
problem ili elju). Kod odraslih ta se primitivnost oituje na nain da osoba pome vikati,
psovati i bacati predmete oko sebe kada nije u stanju rijeiti nki problem ili zadovoljiti neku
svoju potrebu.
Kompenzacija je obrambeni mehanizam koji se sastoji u zamjeni tee ostvarivih ciljeva
nekim od ciljeva koje je lake ostvariti. (osobito se javlja kod mlaih osoba kada osoba svoj
tjelesni izgled koji ba i nije najljepi tjelesna konstitucija nije onakva kako bi ona to eljela
tada osoba nastoji istaknuti svoje lijepo ponaanje, odjevanjem, obrazovanjem; ali i obratno
ima tipova tzv. Frajera koji su zgodni i armantni a ustvari su glupi ili polupismeni a to
prikrivaju svojim armom).

Sublimacija je takoer jedna vrsta kompenzacije. To je takav oblik obrambenog mehanizma s

pomou kojega osoba zamjenjuje neostvarive ciljeve onima koji se drutveno cijene.

79.NIVOI KOMUNIKACIJA U INTERVIJU I INFORMATIVNOM RAZGOVORU

( VERBALNI I NEVERBALNI OBLICI)
VERBALNA KOMUNIKACIJA
Verbalna komunikacija je oblik komunikacije na koji prvi pomislimo kada je rije o
komunikaciji. Susreemo je u naem svakodnevnom radu, u slobodnom vremenu, na radiju
televiziji, filmu, kroz citate iz nje dobivamo poruke i iz knjiga, a ponekad moemo uti neto i
od osobe koja spava. No da odmah napomenem, pravi naziv ovog oblika komunikacije bi bio
glasovna komunikacija, samo njezin manji dio je vezan uz samu rije (verbum), dok je vei
dio poruka koje aljemo i primamo u stvari paraverbalni, odnosno paralingvistiki (vezan uz
ton, tempo, boju i neke druge sastavnice govora).
Verbalna komunikacija je glasovna komunikacija koja se slui jezikom neke zajednice.
Moda je najzabavnije otvoriti ovu temu kroz jedan stereotip. ene su brbljavije od
mukaraca. Iako to nije nuno tako, znanstvene injenice govore da u toj tvrdnji ima istine.
Centri za govor su prvenstveno smjeteni u lijevoj polutci mozga, no dok je u desnoj polutci
kod mukaraca jedan vei dio posveen prostornoj orijentaciji, kod ena je i dio tog prostora
posveen govoru. Ta injenica, u kombinaciji s injenicom da je kod ena povean corpus
callosum, odnosno most izmeu dvije polutke, daje tom spolu veu nadarenost za govor i
sintezu dobivenih informacija, dok su mukarci, obzirom na loiju komunikaciju polutki,
usavravali analizu..
Mozak je u svojem radu podijeljen
Lijeva polutka:
Desna polutka:
rezon
raspoznavanje lica
logika
humor
raun
muzika
jezik
percepcija prostora
analiza
kreativnost
simboli
sinteza
U verbalnoj komunikaciji postoje i dijelovi koji se nazivaju modalni izrazi, a odnose se na
stereotipne komentare koji ne nose informaciju ve daju sugovorniku vrijeme za lake
procesuiranje informacije, izraavaju nae stavove, govor ine transparentnijim i elegantnijim.
to su fraze koje esto i ne registriramo npr. kao to znamo ..., podrazumijeva se ..., po
mom miljenju, dakako da ... i slini. ak su i potapalice i omiljeni ueniki bbb dodue
potonji se smatraju negativnima obzirom da ukazuju na govornikovu sporost, nesigurnost,
neznanje ili u sluaju potapalica slab vokabular, odnosno robovanje navici pa bi iz tog
razloga njih trebali potruditi ukloniti iz vlastitog govora

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
Uobiajeno je da se komuniciranje rijeima oznaava izrazom verbalna komunikacija, a ostali
vidovi komuniciranja izrazom neverbalna komunikacija. Neki autori, meutim, izrazom
neverbalna komunikacija oznaavaju samo priopavanje poruka pokretima ruku, oiju, lica i
tijela. U odgojno-obrazovnom procesu neverbalna poruka moe zamijeniti verbalnu (klimanje
glave umjesto da)., zatim moe dati veu snagu verbalnoj poruci (smijeak pri izraavanju
veselja). Neverbalna komunikacija moe biti u funkciji praenja, podrke i dopune verbalnom
komuniciranju ili zamjena za verbalnu komunikaciju. Osim to dopunjuje i obogauje
verbalnu komunikaciju ona moe biti i parazitarni faktor, odnosno moe ometati verbalnu
komunikaciju (tikovi, pretjerano gestikuliranje ili etanje za vrijeme izlaganja).
Neverbalna komunikacija sastoji se od mnotva znakova od kojih svaki ima svoje znaenje.
Mi svakodnevno komuniciramo pomou tih znakova i "itamo" ih kod drugih ljudi, a da toga
nismo ni svjesni. U veini sluajeva ne znamo nama svojstvene pokrete i izraze lica. Mnoge
geste apsorbiramo iz socijalne sredine u kojoj ivimo i one se tokom naeg ivota snano
modificiraju nesvjesnim podraivanjem drutvenih obiaja. I uroeni su izraaji esto
drastino modificirani pod drutvenim pritiscima. Ljudska strast vjebanja pokreta je tolika da
su u prolosti pokuavali nauiti "govorniku gestikulaciju" usprkos injenici da su malom
broju ljudi potrebne takve instrukcije. Pri svakoj interakciji odailjemo emicionalne signale, a
ti signali utjeu na osobe oko nas. to smo drutveno umjeniji, to bolje nadziremo signale
koje upuujemo. Do ovakvog prijenosa dolazi zbog nesvjesnog oponaanja emocija koje
vidimo na nekom drugom, s pomou nesvjesne motorike mimikrije njihovih izraza lica,
gesta, tona i drugih neverbalnih izraza emocija. Neverbalna komunikacija puno je vaniji i
kompleksniji aspekt meuljudske interakcije nego to se to na prvi pogled moe uiniti.
Neverbalna komunikacija vri tri funkcije. Jedan dio naeg neverbalnog ponaanja usmjeren
je reguliranju samog mehanizma socijalne interakcije, drugi dio se odnosi na izraavanje
stavova, a trei je vezan za izraavanje emocionalnih stanja
Izrazi lica
Izraavanje emocija izrazima lica bilo je prouavano znatno prije svih vidova neverbalne
komunikacije. Lice je najizraajnija i najprepoznatljivija znaajka svih ljudskih bia. Njime se
izraavamo, a da ne upotrebljavamo rijei. Pomnim promatranjem facijalne espresije mogue
je saznati mnogo o ljudima iza nestalne maske kojom namjerno ili nesvjesno iskazuju svoje
reakcije na dogaaje i i podraaje oko sebe. Veina socijalnih psihologa tvrdi da obio svi
mogu prepoznati est osnovnih emocija: srea, tuga, strah, bijes, iznenaenje, gaenje. Srea
se izraava smijehom pri emu se donji kapci uzdiu i nabile se koa oko vanjskog kuta oka.
Kad je osoba iznenaena irom otvara oi, obrve joj se uzdignu i zakrive, a donja eljust
padne i usne joj se rastave. Kod straha se oi takoer otvore, ali donji kapci su napeti; obrve
se uzdignu i priblie. Usne se povuku u vodoravnom poloaju. Za gnjevan izraz lica

karakteristino je sputanje obrva, izravan pogled i intenzivno gledanje u oi, gornji kapci su
sputeni, a donji su napeti i suavaju pogled. Zgaeno lice ima podignute donje kapke i
stisnute eljusti ili otvorene eljusti i esto ga prati boranje nosa. Izrazi lica se pojavljuju u
nizu, u kontekstu i okviru cjeline ponaanja, tako da se promatra, obino ne mora oslanjati
iskljuivo na njih. On tumai neije emocionalno stanje kroz konfiguraciju znakova.
Meutim, facijalni izraaji pod veom su kontrolom nego tjelesni pokreti. Ljudi esto
potiskuju emocije i maskama zatvaraju socijalnu okolinu.
Govor tijela
Govor tijela pokriva znakove dodira, orijentacije tijela, dranja tijela, gesti rukama i kimanja
glavom. Dodir ili openito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji postoji izmeu
dvoje ljudi. Kad se to dogaa, onda je ono to vidimo proces meusobnog povlaenja u
privrenosti koja savlauje prirodnu tenju svakog pojedinca da titi svoj osobni prostor.
Poto u osnovi postoji konflikt izmeu "dranja na udaljenosti" i "uspostavljanja kontakta"
posljedica je toga da se javljaju mnoge varijante i razliiti stepeni prijateljskog dodirivanja.
Najuobiajeni oblik dodira pojavljuje se kad se sretnemo ili se opratamo. Najee dolazi do
rukovanja, koje je oekivana formalnost pri pozdravljanju. Toplina pozdrava esto se izraava
prenaglaavanjem te radnje na razliite naine. Ona se progresivno amplicira hvatanjem ake
objema rukama, hvatanjem za nadlakticu, hvatanjem za rame i zagrljajem oko ramen

80. INFORMATI VNI RAZGOVOR , ZNAAJ I PRIMJENA U OPERATIVNOM

RADU
Za kvalitatan informativni razgovor vano je da pitanja budu postavljena u zaista otvorenom
obliku. To znai da pitanja moraju omoguiti ispitaniku da odgovori svojim rijeima ne
nudei mu gotove odgovore. Poneka pitanja, premda su nalik otvorenim pitanjima, kriju u
sebi zatvoreni oblik. Npr. pitanje Kako ste bili zadovoljni s programom? upuuje na
odreene odgovore (npr. prilino zadovoljan, nisam ba zadovoljan, uglavnom
zadovoljan i sl.)Treba izbjegavati dihotomna pitanja na koje je mogue odgovoriti s da i ne.
Informativni razgovor treba da bude usmjeren na prikupljanju informacija usvrhu naune
analize, savjetovanaja, dijagnoze, od ega zavisi nain motivisanja subjekta i voenja
razgovora.Ispitanik treba da prui uslugu istraiocu da doe do podataka i istovremeno da
ispitanik trai pomo ili savjet.U zavisnosti od stepena usmjeravanja informativni razgovor
moe biti nestuktuiran i struktuiran. Nestuktuisani informativni razgovor se vodi kao slobodan
razgovor u prisnoj atmosferi. Meutim ovako dobijeni podaci se tee obrauju. Struktuirani
informativni razgovor ima unaprijed pripremljna pitanja , kodirane alternative odgovora, i
pripremljenje obrazce za popunjavanje odgovora. Ovom vrstom razgovora se dobija ono to
jej panirano.

Informativni razgovor se esto koristi za prikupljane podataka u razvojnoj psihologiji.Predmet

informativnog razgovora, je u tome to pored odgovora na pitanja ispitiva moe da registruje
i neverbalne reakcije ispitanika. Ispitanik kora da ovlada vjetinom uspostavljanj i odravanja
bliske komunikacije sa ispitanikom koja obezbjeuje validne podatke. Meutim posstupci
kojima se pridobija ispitanik , mjenjaju se uzrastom.Uspjean razgovor sa djecom je u uzrastu
izmeu 5-6 godina, mada postoj epodaci da postoje uspjeni razgovgori i sa mlaom
djecom.Za usjean informartivni razgovor vano je d u prvom kontaktu situacija bude jasno
definisana i verbalni i neverbalno.

81.PRIPEMA INFORMATIVNOG RAZGOVORA

Uvodne pripreme su veoma bitne, osnovno je da prouimo o emu treba da razgovramo .Da bi
uspjeno obavili informativni razgovor treba da se prikupe podaci od graana, prolaznika i
svih onih za koje se smatra da mogu dati odgovarajue informaacije. Intervju je usmjeren na
prouavanje aktera , i na pripremu razgovora.Podaci treba da se prikupe da bi osnali sami
sebe prilikom intervjua, da nedamo doznanja da neto neznamo, i ukoliko ovjek sa konjim
vodimo razgovor, ne potvrdi podatke koje mi znamo odnosno do kojih smo doli putem
prikupljanja podataka znai da razgovaramo sa ovjekom koji lae i prikriva istinu.
Da nebi dolo do ovoga voditelj mora da vodi evidenciju , jer svaki dobar voditelj primjera
radi ima svoje veoma kvalitetene zabiljeeke i voenje videncije.
Informarivni razgovor se preteno odnosi na uvid u dogaaj, odnosno razgovor sa delikventoj.
Intervju se uglavnom odnosi na uvid u linost.
Oba su razgovora ciljana i imaju istovremene uvide u linostiI deliktni dogaaj. Za
odravanje intervjuaiI informativnog razgovora moraju postojati odreene predradnje :

Pripreme sredstava za razgovor

Odabiranje mjesta i vremena za trazgovor

Prouavanje podataka o krivinom djelu

Upoznavanje linosti kroz lini kontakt

Analiza predhodnih razgovora

Osiguranje prisustva ispitanika

Priprema sagovornika za poetak

Tok i ishod razgovora

82.INDIKATORI ISTINE I LAI U INFORMATIVNOM RAZGOVORU

procenjivai u svojoj proceni najee e se oslanjati na ponaanja za koja postoje stereotipna
verovanja da su povezana sa obmanjivanjem, kao to su gledanje u oi, povean broj pokreta,
greke u
govoru i druge. Istraivanje se bavi pitanjem da li postoji povezanost izmeu
uspenosti u proceni istinitosti iskaza i procene uestalosti pojedinih oblika
neverbalnih ponaanja, s ciljem da se utvrdi eventualna veza izmeu objektivne
: osmeh, ilustracije, samododirivanje, pokreti ake I prstiju, pokreti nogu i stopala, pokreti
glave, pokreti trupa, promena poloaja,sve ovu su indiktori lai.
ve nas je bar jednom muilo kako prepoznati la. Tehnike koje slijede
pokazati e vam kako prepoznati la. Koriste ih vladine slube pri
ispitivanju. Lako ih je primjeniti u osobnim vezama ili poslovnim
situacijama. Da bi se ovi indikatori mogli uspjeno primjenjivati,
dobro je poznavati "normalan" govor tijela i reakcije na razliite
situacije.
Pokreti i grimase laljivca biti e kruti. Laovi e manje koristiti kretnje ruku i te e kretnje
zauzeti manje prostora. Sve tjelesne akcije e, openito govorei, zauzimati manje prostora no
inae.
Dodirivanje lica - laovi e si dodirivati podruje donjeg dijela lica, npr. eati nos, dodirivati
usne ili obraz. To je uroeni instinkt, kao kada dijete pokrije svoja usta nakon lai, samo to se
tijekom vremena razvije u manje oite akcije.
Pokreti oiju - oi neiskrenih ljudi vie e se kretati naokolo da kako bi izbjegavali va
pogled. Ali, dugo zurenje izravno u vae oi takoer je pokazatelj lai. To je esto zato to su
laljivci nauili da ih pokreti oiju otkrivaju pa ih i previe stavljaju pod kontrolu.
Zjenice - nakon lai e se rairiti; to je posljedica izluivanja adrenalina. Ovaj efekt ovisi o
ozbiljnosti lai. Male bezopasne lai ne moraju prouzroiti irenje zjenica.
Tjelesno dranje - laovima esto nije ugodno stajati ravno pred onim tko ih optuuje i mogu
izbjegavati drati ramena paralelno s vaima. Umjesto toga, mogu stati lagano na stranu ili
nakriviti ramena.
Izrazi lica - ogranieni su na usta, ako laljivac npr. glumi smjeak koristiti e samo miie
oko usta dok prirodan smijeh zaposli miie cijelog lica.
Dlanovi - laovi se esto trude sakriti dlanove svojih ruku. Ovo je takoer instiktivno. Ruke
iza lea ili u epovima jo su jedni mogui pozitivni indikatori.

Predmeti - laovi e se igrati s predmetima koje dre, kao to je runa torba, narukvica,
mobitel ili kosa. Nekada izmeu sebe i druge osobe stave prepreku, esto neto vrlo
jednostavno, poput alice kave. To je podsvjestan nain obrane od napetosti koju izaziva
laganje.
Glas - ton glasa laova esto nije u skladu s njegovim gestama ili izjavama.
Sarkazam - neiskreni ljudi esto e koristiti sarkazam kada odgovaraju na optube.
Odgovaranje na pitanja - laov koristi vae rijei kada odgovara na pitanja, npr. PITANJE:
"Ima li seksualne odnose s ovom enom"? ODGOVOR: "Nemam seksualne odnose s ovom
enom".
Isuvie detalja - Neiskreni e ubacivati bespotrebne detalje u razgovor; to je njihov pokuaj da
ugode sugovorniku.
Nedostatak smisla - rijei laova esto nemaju smisla i gramatiki su nekorektne. Razlog je
to se misli laova petljaju u potrazi za zadovoljavajuim odgovorom i signal poslan
govornom aparatu je isti takav.
Izbjegavanje izravnih odgovora - laovi ponekad nagovjeuju odgovore umjesto da neto
izravno poriu. To im daje priliku da izbjegnu la jer ne iznose dokazive tvrdnje. Na taj nain,
stvore situaciju da se pitanje koje im je postavljeno ne ponovi na isti nain.
Obrambeni stav - krivci esto zauzimaju obrambeni stav na prvi znak optube dok iskreni
ljudi postaju napadaki raspoloeni.
Tema razgovora - neiskreni e esto promijeniti temu; njima to godi jer pritom vole vjerovati
da je njihova la prihvaena. Iskrena osoba potencijalno ozbiljnu temu ne eli mjenjati, to je
zbunjuje. Ona se radije nee obazirati na promjenu teme i vratiti e se na poetni razgovor.
Vano je znati da ovi pokazatelji ne moraju kod svakoga i uvijek ukazivati na la. Trebate
potraiti podudaranje nekoliko njih ili kombinaciju u kratkom vremenu. Meutim, moete biti
sigurni da sada znate kako prepoznati la.
Istina je uvijek na dohvat ruke, ali ponekad moramo ispruiti ruku da bi je dotaknuli.

83.INFORMATIVNI RAZGOVOR SA LICIMA IZRAENIH OSJEAJNOSTI

Razgovor treba obaviti u slubenoj prostoriji gdje postoje neophodni uslovi za neometan I
nesmetan rad. Ovlatena slubena lica e u svakom pojedinanom sluaju ocjeniti gdj ee se
obaviti razgovor I pri tome e se rukovoditi kriminalistiko taktikim razlogom i prema
razlozima dune obazrivisti prema graanima.Ispitiva tokom razgovoro treb alicem biti
okrenut ptema sagovorniku da bi mu video izraz lica I ustiju da bi se mogao suoiti sa
izraenijim I prikrivenim osjeajima. Ispitiva treba imati razvijen osjeaj za toleranciju I
prihvaanje razliitosti u ponaanju koje ponekad nisu definisane slubenim propisima ili
standardima znanja.

84.LINOST I POSTIPCI ISPITIVAA U INFORMATIVNOM RAZGOVORU

Kao i mnogi drugi postupci prikupljanja podataka u istraivake svrhe i informativni razgovor
ima svoje korijene u ovjekovoj svakodnevnoj interakciji i neznanstvenoj spoznaji stvarnosti.
Intervju je u osnovi razgovor u kojem se razmjenjuju ili prikupljaju informacije. Pa ipak iako
se svaki intervju realizira kroz razgovor, svaki razgovor nije intervju.Ispitiva u
informativnom razgovoru , mora poznavati ispitivaa, njegovu linost, a linost je je skup
organiziranih, razmjerno trajnih psiholokih osobina i mehanizama unutar pojedinca i koji
utjeu na njegove interakcije s okolinom i prilagodbu na okolinu. Dakle, linost je ono to
jesmo, to nas trajno odreuje i ini jedinstvenima i razliitima od drugih . S aspekta
istraivaa psiholoka situacija u informativnom razgovoru se svodi na pitanje kako pridobiti
ispitanika za iskrenu saradnju u odgovaranju.
to se tie ispitanika moe se raunati s nekoliko moguih pozitivnih i vjerojatno vie
negativnih motiva za sudjelovanje u intervjuu.
pozitivni: znatielja, pristojnost, elja za razgovorom
negativni: nesigurnost, strah od zlouporabe, ne vidi svrhu, ometanje, zasienost anketama, ne
zna odgovore,
Koliko god na rezultate intervjua utjeu faktori povezani s motivacijom i iskrenou u
odgovaranju ispitanika, toliko utjeu faktori povezani s osobinama voditelja intervjua meu
kojima su vani:
motivacija
trening i iskustvo
prirodno, neusiljeno dranje i prilagoen jezik i opi izgled
spol, dob i vidljiva pripadnost nekoj posebnoj grupi
opi stavovi povezani s a sadrajem intervjua i stav prema ispitivanju
Prvi utisak u kontaktu je presudan. Respondenta treba prethodno identifikovati, uljudno se
predstaviti- pokazati punomo, objasniti svrhu razgovora, pridati vanost ispitaniku, obeati
anonimnost i naglasiti da se ne radi o ispitu.
Tokom itavog informativnog razgovra ispitiva mora voditi rauna o principu reflektiranja
ponaanja
Tokom provoenja informaativnog razgovora mogu se pojaviti mnoge nepredvidive situacije i
zato je potrebno nauiti kako reagvrati na one koje su ve opisane kao tipine.
Zbog toba ispitiva , pa i sam sudija ako je u svojstvu ispitivaa treba posjedovati odreen
nivo znanja.

85. Odbrambeni mehanizmi u intervju, inf.razgovoru, saslusanju i iskazu

Intervju znaci uvid u licnost ili dogadjaj, predstavlja razgovor koji se void s ciljem dobijanja:
inf.o licnosti, dogadjaju, pomaganja, savjetovanja, pihocosijalne podrske, resocijalizacije,
rehabilitacije, psihoterapije. Intervju se odnosi na uvid u licnost a inf.razgovor je uvid u
dogadjaj, oba se sprovode u veralnoj I neverbalnoj komunikaciji..njihove slicnosti su u taktici
vodjenja razgovora a razlike u cilju. Kod inf. razgovora je tesko uspostaviti povjerenje I
postovanje licnosti. Stranka ima izrazito nepovjerenje prema operativnom radniku, dolazi do
superiornosti licnostioperativnog radnika I licnosti.

86. Abreakcija-odbrana od stresa

Abreakcija u psihoanalizi znaci oslobadjanje emotivne energije, vezana za neku potisnutu
ideju. Oslobadjanje emocionalnog naboja koji moze da stvara manje ili vece teskoce u
funkcionisanju licnosti, moze da se postigne I preko govora I preko pisanja.

87. Poligraf i njegova primena u operativnom radu

Policija u svome radu svakodnevno koristi poligrafe, kao pomono sredstvo u istrazi. To su
svojevrsni pomoni detektivi u otkrivanju poinitelja kaznenog djela.
Tradicionalno poligrafsko ispitivanje osumnjienika zasniva se na biljeenju fiziolokih
reakcija organizma na odreena pitanja vezana za kazneno djelo. Poligraf tako detektira i
mjeri sranu frekvenciju, vrijednosti krvnog pritiska, frekvenciju disanja i znojenje koe.
Razlozi poligrafskog ispitivanja:
1
2

eliminisanje nevinih osoba iz kruga sumnjivih osoba (u konkretnom sluaju),

otkrivanje materijalnih (stvarnih) izvora informacija u obliku tragova i predmeta
krivicnog djela, dokumenata i tehnikih snimaka i personalnih izvora informacija,
3 otkrivanje drugih, takozvanih paralelnih dokaza.
Poligrafsko ispitivanje je operacionalizovano slijedeim sukcesivnim
etapama: prva je upoznavanje sa predmetom i razgovor sa "naruiocem posla, tj.
operativnim radnikom; slijedi prijem ispitanika u poligrafsku laboratoriju i uvodni intervju,
zatim se pristupa planiranju i izradi poligrafskih testova. Slijedea, glavna faza, jeste sama
realizacija testiranja, zadavanje testova. Ukoliko se ostvare uslovi, slijedi vrhunac
ispitivanja, razgovor sa ispitanikom do priznanja djela.

88. Faktori koji doprinose nesigurnoj procjeni u radu sa poligrafom

Tu spadaju: objektivni faktori, subjektivni faktori, ispitivac I ispitank.
Objektivni faktori:
Sujektivni faktori:
Ispitanik: Braniocu ispitanika lienog slobode omoguie se praenje poligrafskog ispitivanja
iz odvojene prostorije, putem posebnog ogledala ili zatvorenog sistema za snimanje i prenos
slike i zvuka, ako za to postoje tehniki uslovi.

Ispitivac: Poligrafski ispitiva e pre poligrafskog ispitivanja upozoriti ispitanika da nije

duan da se podvrgne ispitivanju i saoptie mu zakonom propisane razloge za zabranu
poligrafskog testiranja, bez obzira da li lice zahteva poligrafsko ispitivanje ili treba da pristane
na ispitivanje.

89. Krivicna djela I lica pogodna za poligrafsko ispitivanje

Krivino djelo je svjesna i voljna ovjekova radnja ili proputanje radnje koja je drutveno
opasna, protupravna i u zakonu odreena kao krivino djelo. Iz toga proizilazi da su osnovni
elementi krivinog djela postojanje neke djelatnosti koja dovodi do neke posljedice, zatim
drutvena opasnost koju izaziva to djelovanje zbog ega se za krivino djelo propisuje
zakonska kazna, i postojanje volje da se neko djelo uini i to svesno. Najpogodnija lica za
poligrafsko ispitivanje su kriminalni dogadjaji koji su poznati samo izvrsiocu, tj.dogadjaju.
kojima je licnost sam prisustvovao ili je sam izvrsilac tih krivicnih djela.

90. Teskoce u primjeni poligrafa u operativnom radu

Teskoce u primjeni poligrafa se javljaju kod starijih osoba zbog opadanja psiholoskih
karakteristika, ne primjenjuju se na djeci I na starijim maloljetnicima, lica koja boluju od
teske bolesti, na lica koja su pod uticajem alkohola ili opojnih droga, lica koja boluju od
psihopatije, amnezije, mentalnih oboljenja, od bolesti kardiovaskularnog sistema, oslabljenih
cula, pretjerano gojazne osobe, kao I lica koja su provela dugo vremena u pritvoru ili zatvoru.

91.Emocije
Emocije su psihicki procesi koji odrazavaju odnos covjeka prema objektivnoj stvarnostiprema predmetima,pojavama,procesima,zbivanjima,ljudima..Taj odnos uslovljava i odredjuje
odredjeno emocionalno stanje.
Emocionalno stanje se odrazava na tri nacina-modaliteta i to kao:
1)Emocionalni dozivljaj
2)Emocionalno reagovanje
3)Fizioloske promjene u tijelu

92.Osnovne karakteristike emoc.reagovanja.

Emocionalno reagovanje uslovljava ponasanje,tj.reagovanje koje moze biti:neverbalno(govor
tijela),verbalno,fizicko,psihomotorno i fiziolosko.

93. Emocije osnova u operativnom radu

94. Kriminogeni aspekti socijalnih stavova
95. Tjelasne i fizike promjene kod intenzivnih emocija

96.Komtrola emocija
Odnosi se na mogucnost kontrole neugodnih emocija,ugodne emocije nemamo(toliko
veliku)potrebu kontrolisati.Ne kontrolisemo emociju,nego nacin izrazavanja emocije.

97. Emocije kao uzrok krim. Ponaanja

U kriminologiji,stanjem emocija objasnjavaju se nestabilnosti licnosti u ponasanju.Znacaj
uticaja kao sto je (strah,panika,mrznja,ljubomora),emocija na ponasanje covjeka prihvacen je
i u krivicnom pravu u smislu odredjivanja obiljezja nekih djela zavisno od uticaja
emocija.Mnogi kriminolozi smatraju da delikvenciju maloljetnika prati nervna napetost a
drugi da kriminalnu aktivnost prati pretjerano razvijenost emocija.Istrazivanja pokazuju da su
emocionalni poremecaji izrazeniji kod delikventnije osobe nego kod nedelikventnije.
Gnjev(bjes,ljutnja)izaziva osjecanje nanesenog zla ili predosjecaj neprijatnosti po
osobu.Prvo dolazi do napetosti i uzbudjenja a na kraju do eksplozivnog praznjenja.
Afekt je intenzivno kratkotrajno stanje osjecanja praceno tjelesnim manifestacijama.Tjelesne
promjene su najcesce u obliku motorike i govora.Od bolesnih sadrzaja koje srecemo u
afektivnim situacijama najcesci su-pomucenje svjesti,sumanute ideje,halucinacije i drugo.

98. Emoc.stabilnost operativnog radnika kao faktor uspjenosti u radu

Operativni radnici pomau ljudima u prevladavanju socijalnih nedaa. Do tih nedaa moe
doi zbog zdravstvenih i porodicnih problema, siromatva, nezaposlenosti, smanjenje ili
gubitak radnih vjetina, financijske potekoe, problemi koji nastaju zbog starosti, bolesti,
invalidnosti, neeljene trudnoe, asocijalnog ponaanja kriminala, ovisnosti o alkoholu i
drogama, kao i zbog ratnih stradanja ili elementarnih nepogoda. Oni nastoje izravnim
savjetovanjem i konkretnim informisanjem pomoi porodicama i pojedincima da prepoznaju
svoje prave probleme, razmotre mogua rjeenja te da vlastitim snagama, izau s njima
nakraj.
Onaj ko se odlui za ovo zanimanje, treba dobro komunicirati s ljudima, bez obzira na
razlike u dobi, obrazovanju i kulturnom miljeu iz kojeg potiu, a licno treba biti osjetljiv na
probleme drugih i imati motivaciju da im pomogne. Istodobno treba biti tolerantan te osobu
koju zatekne u socijalno nepovoljnoj situaciji ne kriviti za takvo stanje. Stoga je vano da
takav radnik bude emocionalno stabilna osoba, orijentisana prema pomaganju drugima.

Poeljno je da ima dobre organizacijske sposobnosti kako bi vie usluga, mjera i drugih oblika
pomoi u kojima sudjeluje vie osoba, odnosno slubi, bilo to bolje organizovano i
usklaeno, a pomo i zatita ugroenog pojedinca to djelotvornija.

99. Profesionalni stres i sagorjevanje u policijskoj djelatnosti

Stanje stresa na radnom mjestu moe se definirati kao niz za pojedinca tetnih fiziolokih,
psiholokih i bihevioralnih reakcija u kojima zahtjevi posla nisu u skladu s njegovim
sposobnostima, mogunostima i potrebama.. Stres na poslu rezultat je interakcija zaposlenika
i karakteristika posla.
Meu imbenicima koji su izvor stresa na poslu mogu se izdvojiti:
-imbenici radnog okolia (opasni fizikalni uvjeti rada ili takvi koji se percipiraju kao
neugodni; buka, zagaenje zraka, ergonomski neprilagoeni radni uvjeti, prenapuenost);
-psihosocijalni organizacijski imbenici (meuljudski odnosi, podjela poslova, jasna i
nedvosmislena komunikacija, radna atmosfera i sl.)
Izvori profesionalnog stresa mogu biti:
1.Unutranji oni koji prvenstveno ovise o pojedincu, osobinama linosti, prethodnom
iskustvu, stilu rada, sustavu vrijednosti, slici koju imaju o sebi.
2.Vanjski oni koji su povezani s radnim uvjetima, organizacijom rada i koji izviru iz
odnosa s drugim ljudima.
Sindrom sagorijevanja na poslu jedan je od najnepovoljnijih posljedica dugotrajne
izloenosti profesionalnom stresu. Najei znaci su: osjeaj tjelesne i emocionalne
iscrpljenosti, gubitak osjeaja osobne vrijednosti, negativizam, vezan za sebe tako i za ciljeve
posla

gubitak

zanimanja

za

saradnike,

cinizam

neosjetljivost

za

druge,pesimizam,razdraljivost neprijateljstvo, sumnjiavost, rigidnost i neprilagodljivost,,

uestaliji sukobi i agresivni ispadi,, tjelesni simptomi: glavobolje, bolovi u leima, potekoe
disanja, spavanja i prehrane.

100. Upoznavanje linosti ispitnika prije i za vrijeme intervjua i ingormativnog

razgovora
Informativni razgovor je osnovni metod u radu policije i jedna od najznacajnijih
operativnih radnji i mjera. Postoji veliki broj stranaka sa kojima radnici policije moraju
komunicirati da bi dosli do razrjesenja ili sprjecavanja kriminalnih radnji. To su najcesce
osumnjiceni, ostecena lica, svjedoci, saucesnici, informatori itd. Ove osobe mogu biti

razlicitog pola i uzrasta, profesije, obrazovnog i kulturnog nivoa, materijalnog I socijalnog

statusa, nacionalnosti itd.
Osumnjiceni moze biti kategorizovan po raznim kriterima-intelektualnih
sposobnosti,,moralnih osobina,emocionalnih osobina,,navika,stavova,tipova licnosti.
Najpoznatija podjela je prema tipu licnosti
Osumnjiceni osjecajnog tipa licnosti- oni ukoliko su izvrsioci KD ispoljavaju upadljivo jake
emocije u kontaktu s operativnim radnikom. Najznacajnije emocije su griza savjesti iosjecaj
krivice.
Osumnjiceni bezosjecajni tipovi oni nemaju grizu savjesti I osjecaj kajanja, to su vecinom
profesionalci, u ovu grupu spadaju djela iz koristoljublja, razbojnistva, obijanje stanova,
kradje, itd
Osumnjiceni osjecajnog stila ponasanja- prema ovakvim licnostima preporucuje sesaosjecajni
prisput, jer on najcesce vodi do priznanja.
Osumnjiceni bezosjecajnog stila ponasanja- razgovor sa ovakvim licnostima zahtijevadrugciji
pristup I tehnike vodjenja razgovora, jer se radi o profesionalnom izvrsiocu koji, pored
ostalog, ima iskustva s policijom.

101. Taktika predoavanja dokaza

102. Pravila informativnog razgovora sa poiniocima teih krivinih dijela.

Informativni razgovor je vandredna i rijetka situacija za vecinu onih koji se nadju na mjestu
ucenika u informativnom razgovoru.Iskustvo pokauje da se razlicite vrste ucesnika u
razgovoru na razlicite nacine prilagodjava situaciji,u njoj razlicito reaguju i ispoljavaju
razlicite osobine i ponasanja.
Postoje zajednicke karakteristike na osnovu kojih se ucesnici u informativnom razgovoru
mogu razvrstati u razlicite kategorije
-osumniceni,
-prijavitelji,
-svjedoci
-djeca i maloljetnici,
-stare osobe,
-zene,
-lica sa invaliditetom,
-homoseksualci,
-prostitutke,
-osobe sa psihickim poremecajem.
Proces saznavanja kojoj kategoriji osoba pripada pocinje vec pri prvom kontaktu sa osobom,i
odredjuje se samim tim i strategija za vodjenje informativnog razgovora.

103. Psiholoski tipovi osumnjicenih

Osumnjiceni moze biti kategorizovan na osnovu razlicitih kriterija: intelektualnih
sposobnosti, moralnih osobina, emocionalnih osobina, navika, stavova, tipova licnosti.
Najpoznatija podjela na osnovu tipova licnosti je podjela na osumnjicene osjecajnog tipa
licnosti i osumnjicene bezosjecajnog tipa licnosti. Glavna karatkeristika prvog tipa
osumnjicenih: ispoljavanje jakih emocija u kontaktu sa osobama koje vode informativni
razgovor; dominantne emocije u odnosu na krivicno djelo: griza savjesti i osjecaj krivice;
dominantne karateristike ponasanja: nemir,nesigurnost i zastrasenost; osobine govora: cesto
prisutna sutnja, a u nekim slucajevima nepovezan govor; fizioloske manifestacije: nesanica,
gubljenje apetita, cesta potreba za mokrenjem. Tri kriterijuma na osnovu kojih utvrdjujemo
da se radi o osjecajnom tipu licnosti: prisustvo prethodno opisane simptomatske slike i
ponasanja, najcesce su to osobe koje su prvi put pocinili krivicno djelo, pocinjeno djelo je
obicno: nanosenje teskih tjelesnih povreda, ubistvo, silovanje,prekrsaj u saobracaju... Glavna
karakteristika drugog tipa osumnjicenih tj. bezosjecajnog tipa osumnjicenih lica: nepostojanje
osjecaja kajanja i grize savjesti. Obicno se radi o profesionalcima i recidivistima. Vrste
krivicnih djela: provale, razbojnistva, obijanje stanova, kradje automobila...

104. Psiholoski tipovi svjedoka

Svjedoci se mogu podijeliti na: tip posmatraca, tip opisivaca, brbljivce i cutljivce, tip tumaca,
svjedok detektiv-amater, tip precjenjivaca i potjenjivaca, tiplazljivca (njih mozemo podijeliti
na namjerne i nenamjerne), te kombinovani tip.
Postoji i ugrozeni svjedok onaj koji je ozbiljno fizicki ili psihicki traumatiziran okolnostima
pod kojima je izvrseno krivicno djelo ili koji patio d ozbiljnih psihickih poremecaja koje ga
cine izuzetno osjetljivim.. Posebno osjetljivi svjedoci jesu lica posebno traumatizovana
krivicnim djelom zbog svoje starosti, zdravstvenom stanja, prirode izvrsenog krivicnog djela,
njegovih posledica.

105. Faze priznanja delikta

Priznanje ne podrazumijeva jednu rije, jednu misao, jedan detalj i jednu reenicu. Ono
podrazumijeva znatno ire znaenje kojim bi se dolo do istine o: oblicima, dimenzijama i
uestalosti deliktnih dogaaja; o etiologiji deliktnih dogaaja sa posebnim osvrtom na
psihosocijalni i kriminogeni profil i status linosti poinioca, rtve krivinog djela.
Kriminoloka iskustva i u taktici informatinog razgovora (intervjua) potvruju odreenu
genezu i/ili faze priznanja krivinog djela: u poetku je uoljiv jai ili slabiji poetni otpor
poinioca krivinog djela;slijedi slabljenje verbalnih komunikacija, otpora i odbrane (poinju
unutranji misaoni procesi, dileme, sukobi, odluke...);uoljiva je nestrpljivost, pokretljivost
tijela (nogu, ruku...), psihosomatski znakovi unutranje napetosti i neprijatnosti, pojaava se
opta nervoza;slijedi naizmjenino negiranje ili priznanje odreenih detalja (''Da...Ne...'') i
prva nepotpuna verzija priznanja... Postupnost u priznanju je korespodentna i konpatibilna sa
postupnim i pravovremenim predoavanjem dokaza i ukazivanjem na neloginosti u

oponiranju, otporu, negativizmu u saradnji i negiranju loginih segmenata u rasvjetljavanju

krivinog djela. Pred priznanje poinje slabiti verbalizacija predmetnog deliktnog dogaaja,
odgovori su sve sporiji, krai i rjei nastaje verbalna kriza. Istovremeno samopouzdanje
slabi, osumnjieni se slabije brani. Slijedi faza vrijeme kamuflirane ponude priznanja koja
se manifestuje kroz ponuenu transakciju izmeu kriminaliste i osumnjienog tipa pogodbe: ''
Ja nisam ukrao, ali u mu ja nadoknaditi tu tetu''. Nakon verbalne krize najee dolazi do
priznanja. predhodno e ispitanik reagovati utanjem, moda pogledom ispred sebe a potom
moda izjavom (psiholokim odbrambenim mehanizmom): '' Vidim da sve znate'' ili ''Pa eto
rei u Vam'' i sl.i tada ispitanik osumnjieni trai izvjesno olakanje za sebe, ini
kompromis ili trai povoljniji status u daljem postupku. Simptomatino je to osumnjieni
nee u tom trenutku ispoljiti kajanje niti razumijevanje prema oteenim, oito on je bitan

106. Okolnosti vane za objektivnosti podataka dobivenih od svjedoka

107. PSIHOLOKE KARAKTERISTIKE INFORMANATA

Informativni razgovor je osnovni metod u radu policijeI
jedna od najznacajnijihoperativnih radnji i mjera. Postoji veliki broj stranaka sa kojima radnic
i policije morajukomunicirati da bi dosli do razrjesenja ili sprjecavanja kriminalnih radnji. To
su najcesceo sumnjiceni, ostecena lica, svjedoci, saucesnici, informatori itd. Ove osobe
mogu bit irazlicitog pola i uzrasta, profesije, obrazovnog i kulturnog nivoa, materijalnog I
socijalnog statusa, nacionalnosti itd.
Imamo etire vrste profesijalnih karakteristika infotmanata:
-PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
SAPRIJATELJIMA
-moguci su razni slucajevi prijavljivanja, moze se prijaviti KD, a da sene zna ko je izvrsilac,
mogu biti prijavljeni i KD i izvrsilac, zatim licemoze sebe prijaviti kao izvrsioca KD u kome
je on ostecen ili zrtvaitd.
PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
SASVJEDOCIMASvjedok je lice za koje se pretpostavlja da su mu poznate cinjenice i
okolnosti o KD i pociniocu, do kojih je doslo neposrednim culnim opazanjem ili saznanjem
na drugi nacin.Kao svjedok moze biti pozvano lice u skladu sa zakonom, za koje postoji
procjena da
sedoprinjeti razrjesenju KD. Svjedoci se mogu podijeliti na: tip posmatraca, tip opisivaca, brbl
jivce i cutljivce, tip tumaca, svjedok detektiv-amater, tip precjenjivaca i potjenjivaca,
tiplazljivca (njih mozemo podijeliti na namjerne i nenamjerne), te kombinovani tip.
-PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
SADJECOM I MALOLJETNICIMA

Djeca i maloljetnici u skladu sa psiholoskim osobinama svog uzrasta ispoljavaju

pojacaninteres za dogadjaje I zbivanja oko sebe. Imaju dobru moc zapazanja i dobru
reprodukcijuurezanog. Dobro pamte detalje, radnju, likove, slijed dogadjaja, iako se vremensk
i loseorijentisu. Dobro raspoznaju boje, ali cesto nisu u stanju da ih imenuju. Djeca su
sklonamastanju, cesto gube osjecaj za realnost, mjesaju stvarne i izmisljenje dogadjaje i
situacije.Djeca su podlozna sugestiji, pa odrasli lako manipulisu njima. Nasuprot tome,
djeca mogu bitivrlo tvrdoglava u odbrani svog misljenja, jer se time osjecaju autoritativnima
ili starijima.Posebno treba biti oprezan kod razgovora sa djevojcicama koje se zale na nasilje,
jer oneimaju nejasan seksualni nagon.Razgovor sa djecom treba dobro pripremiti, tacno
odrediti vrijeme i mjesto i razgovor u principu obaviti samo jednom. Razgovor treba obaviti
detaljno i potpuno, u pripremi za
razgovor potrebno je obaviti razgovor sa roditeljima, pedagozima, razrednicia ili sl.Medjutim,
prisustvo roditelja za vrijeme informativnog razgovora nije preporucljivo. Zatim,kod djetete
treba stvoriti osjecaj povjerenja, upotrebljavati jezik i rijeci razumljive djetetu, pohvaliti
njegovu inteligenciju, hrabrost, osobine, iskrenost
-PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA
ZASTARIJIM OSOBAMA
Psiholoske karakteristike starih osoba su raznovrsne i brojne. Kod njih su smanjenefunkcije
culnih organa, sto utice na greske u opazanju. Narocito je izrazeno slabljenje vida isluha.
Proces reprodukcije kod ovakvih osoba je otezan i nepotpun. One mogu biti veomaskolne
masti, tj. svjesnom i nesvjesnom iskrivljivanju istine.
-PSIHOLOGIJA PONASANJA I VODJENJA INFORMATIVNOG RAZGOVORA SA
ZENAMA

108. IZVORI I VRSTE INFORMACIJA PSIHOLOKAE DETERMINANTE

SVJEDOKA

109. PSIHOLIKA PREVILA U TAKTICI ISPITIVANJA SVJEDOKA

Sasluanje svedoka je istrana radnja koja se moe preduzeti izuzetno upredkrivinom
postupku pre pokretanja istrage, a po pravilu u istrazi i na glavnom pretresu. Svedok je lice za
koje se predpostavlja da su mu poznate injenice o KD i uiniocu kao i druge vane injenice
i okolnosti do kojih je doao na osnovu neposrednih i posrednih
saznanja. Svedoci su najee sa veoma razliitim karakternim osobinama, nivoom
obrazovanja, spremnou za svedoenje, postojei oni dobronamerni kao i oni koji daju lane
iskaze. Zbog svega ovoga teko jeodrediti precizna pravila za njihovo sasluanje. Medjutim,

moraju se potovatineka opta kriminalistika naela bez kojih je nemogue taktiki

pravilnopostupiti prilikom sasluanja svedoka. Tako prilikom prvog kontakta sa svedocima
mora se uzeti u obzir odredjeno psihiko stanje koje je esto prisutno kod svedoka kao
"forenzina zbunjenost" koja najee postoji kod lica koja prvi put svedoe, a koje se
manifestuje kao bledilo, crvenilo, znojenje, zamuckivanje,to moe biti znak neprijatnosti,
zbog susreta sa policijom. Iskazi lica u ovom stanju su protivreni, nejasni I nesigurni.
Forenzina zbunjenost se moe jo vie podstai netaktinim ipreteranim strogim dranjem
policijskih slubenika.U razgovoru treba utvrditi da li se iskaz svedoka zasniva na
sopstvenom zapaanju, na saoptenju drugih lica ili pak nazakljuivanju. Po pravilu sasluanje
poinje tako to PS upoznaje svedoka sapredmetom svedoenja tako to ga istovremeno i
usmerava i instruie da usamostalnom objektivnom i neometanom izlaganju izjavi sve to je
poznato oinjenicama, konkretnog KD ili uiniocu zbog ega je i pozvan da svjedoi

110. INFORMATIVNI RAZGOVORA SA ZENAMA

Psiholoske razlike izmedju zena i muskaraca rezultat su bioloskih, psiholoskih isocijalnih
faktora. Zene manifestuju brojnije, raznovrsnije i snaznije emocije, vise razmisljaju,rezonuju
sa vise aspekata i cesto su pronicljivije od muskaraca. Osim toga, treba biti pazljiv
somiljenom zenskom taktikom- suzama, da bi zavarale trag ili ostavile utisak zrtve.
PSIHOLOSKE KARAKTERISTIKE PROSTITUTKI
One imaju kontakt sa raznovrsnim kategorijama gradjanja iz raznihsredina, pa mnogo toga
cuju, vide ili saznaju. Zbog toga su jakodobar izvor informacija. Tipicne psiholoske
karakteristike prostitutki:one su veoma labilnog, karaktera, skolne laganju, nepouzdane,
neprastaju uvrede i ponizenja, omiljena tema im je bijeda, losiporodicni odnosi, tezak zivot u
djetinjstvu, u kontaktu s njima trebabiti kulturan, taktican, oprezan na provokacije, tolerantan
na njihoveuvrede

111. Psiho.-soc. obiljeja maloljetnike delikvencije

112. Karakteristike delikventne soc. grupe
113. Socijalne i asocijalne grupe

114. Formiranje i mjenjanje stavova

Razlikujemo socijalne stavove i personalne stavove. Personalni stavovi imaju za objekat
osobu ili pojavu koja je iskljuivo od linog znaaja za konkretnog pojedinca (npr. stav prema
kolegi s posla, majci, prema korienju zaina u ishrani...). Socijalni stavovi imaju za objekat
optedrutvene pojave (ukljuujui i drutvene grupe) ili probleme (npr. stav prema

demokratiji, globalizaciji, Romima, abortusu, Hakom tribunalu, psima lutalicama,

feminizmu, puenju, mentalno obolelim osobama, korupciji....).
Najvaniji nain sticanja stavova je uenje posmatranjem ili uenje po modelu. Model mogu
da budu lanovi porodice, popularni vrnjaci, autoriteti kao to su nastavnici, politiari, stariji
momci i devojke iz kraja, junaci igranih i crtanih filmova, estradne zvezde...
Za formiranje i menjanje stavova, posledino i za mjenjanje ponaanja, zainteresovane su
mnoge institucije, organizacije i grupe. Nevladine organizacije kao to su CESID (Centar za
slobodne izbore i demokratiju) i Graanske inicijative pokuavaju da utiu na stavove graana
o uestvovanju u politikom ivotu, kako bi preuzeli odgovornost za razvoj svoje lokalne i
ire drutvene sredine. Ekoloke organizacije nastoje da utiu na stavove prema zagaenju
industrijskim otpadom, izduvnim gasovima, unitenju uma, istrebljivanju retkih ivotinjskih i
biljnih vrsta i sl. Kompanije nastoje da putem reklama utiu na stavove potroaa prema
njihovim proizvodima. Putem medija smo neprestano bombardovanim eksplicitnim, ali jo
ee skrivenim porukama o tome kako treba da se ponaamo, ta treba da volimo, ta treba
da mislimo. Popularne linosti, filmovi, asopisi i drugi mediji, mogu mono utiu na stavove
prema AIDS-u, narkomaniji, seksu, odnosima meu polovima, obrazovanju, politici... Vano
je da budemo tog uticaja svesni i da kritiki preispitamo informacije kojima smo izloeni.

115. Predrasude, sistemi vrijednosti, potrebe i motivi

Predrasuda, u irem znaenju, je stav formiran na osnovu nedovoljnih informacija, kao to to,
uostalom i ime sugerie (formirati sud, ubeenje, stav pre nego to smo prikupili dovoljno
informacija). Sinonim je predubeenje. U ovom doslovnom znaenju, predrasuda moe da
bude i pozitivna i negativna i moe da se odnosi na bilo koji objekat osobu, ideju, pojavu.
U uem znaenju, kako se najee i koristi u socijalnoj psihologiji, predrasuda je negativan
stav prema odreenoj grupi ljudi, obino zasnovan na negativnoj stereotipiji iroko
rasprostranjenim generalizacijama o karakteristikama grupe ili klase ljudi. U sluaju
negativnih stereotipija, postoji verovanje da odreena grupa ljudi ima dominantno negativne
karakteristike ime se, onda, opravdava negativan stav prema njima. Nije svaki negativan stav
prema grupi ljudi ujedno i predrasuda. Ako je stav zasnovan na validnim injenicama,
potkrepljen racionalnim argumentima, onda se ne radi o predrasudi (npr. stav prema dilerima
droge, simpatizerima ultradesniarskih stranaka...). Predrasude su praene snanim
negativnim oseanjima i veoma se teko menjaju.
Za predrasude je karakteristino da se odnose na grupe koje su marginalne, drutveno slabije i
obespravljene, nezatiene i kao takve su laka, esto preutno i drutveno dozvoljena, meta
agresije. Zato su najee etnike predrasude (prema manjinskim etnikim grupama ili
etnikim grupama sa kojima postoji istorijat sukoba), predrasude prema mentalno obolelim
osobama, osobama sa invaliditetom, manjinskim verskim zajednicama, a u patrijarhalnim
drutvima i prema enama.
U demokratski ureenim drutvima istraivai smatraju da treba razlikovati javne od suptilnih

predrasuda. Javne predrasude su oigledne, direktne i nabijene negativnim emocijama. One

imaju dve jasne komponente: 1) doivljaj pretnje od strane grupe koja je objekat predrasude i
odbacivanje te grupe. U punoj rasistikoj formi, javna predrasuda ukljuuje i verovanje o
genetskoj inferiornosti te grupe. 2) odbijanje intimnog kontakta sa pripadnicima grupe, odbija
se naroito mogunost seksualnog kontakta meu naom i njihovom grupom i brak.
Takoe, odbija se mogunost da pripadnik njihove grupe ima autoritet (npr. ef na poslu,
nastavnik u koli, politiar...).
Suptilne predrasude su prikrivene, indirektne, izraavaju emotivnu hladnou i udaljenost. One
se ispoljavaju na naine koji su u drutvima Zapada normativni i prihvatljivi. To su: 1)
odbrana tradicionalnih vrednosti. Ponaanje pripadnika grupe koja je objekat predrasude vidi
se kao neprihvatljivo i neuspeno sa stanovita tradicionalnih vrednosti. Npr. Neki ljudi se
jednostavno ne trude dovoljno. Kada bi samo hteli, Indijci bi mogli da budu isto tako uspeni
kao i Britanci. 2) Preuveliavanje kulturalnih razlika i razvijanje irokih nepovoljnih
stereotipija. 3) Negacija pozitivnih oseanja prema grupi koja je objekat predrasude. Znai, ne
ispoljavaju se negativna oseanja, kao kod javnih predrasuda, ve, drutveno prihvatljivija
ravnodunost.
Predrasude se teko menjaju zato to su njihovi izvori obino iracionalni i nesvesni. est izvor
etnikih ili rasnih predrasuda je dugotrajno stanje frustracije i oseanje manje vrednosti to
dovodi do agresivnosti koja se, umesto prema izvornom objektu frustracije, pomera i prazni
na bezopasnim objektima (manjinske, slabije, marginalne grupe). Obino je ukljuen i
odbrambeni mehanizam projekcije, tako da se negativne osobine koje poseduje naa grupa,
odnosno pojedinac, pripisuju njihovoj grupi.

116. Stranke u sudskom postupku

SUDSKI POSTUPAK je zakonom regulisan postupak u kome se odluuje o pravima i
obavezama fizikuh ili pravnih lica ili o krivinoj oprubi protiv odreenog lica.
STRANKE U POSTUPKU:
- ovlaeni tuilac (dravni tuilac, oteeni kao tuilac i privatni tuilac) i
- okrivljeni.
DRUGI UESNICI U POSTUPKU:
oteeno lice, organ starateljstva (u postupku prema maloletnicima), javni pravobranilac

117. Psihologija okrivljenog

Poznavanje demografskih, socijalnih i psiholokih karakteristika osuenika znaajno je, pre
svega, s obzirom na preduzimanje drutvenih i profesionalnih interventnih mera u cilju
resocijalizacije, preventiranja recidiva i pripreme osuenih lica za nove oblike adaptacije i

integracije u drutvo po isteku zatvorske kazne. U uem smislu, ovi podaci su nuni kao deo
organizovanih strunih (psiholokih) programa u procesu postpenalnog tretmana. Drutvena i
struna intervencija moe imati dugorono ili kratkorono projektovane ciljeve i zadatke. U
oba sluaja, meutim, nalazi o psihosocijalnim karakteristikama osuenika predstavljaju
polazite u definisanju strategije, odabiru sredstava i konstrukciji socijalno-rehabilitacionih
programa.

118. Psiholoke karakteristike i uloge vjetaka

119. Psiholoke karakteristike i uloga sudije

Suenje je teak zadatak i sudija je na velikom iskuenju, jer od njega se trai: panja,
procena i brzo donoenje odluke. Njegov zadatak je takve prirode da on sam ne sme praviti
greke, jer njegova je dunost da uoi greke drugih. Sudija ima veliku odgovornost i zbog
toga je njegovo ponaanje predmet stalnog testiranja od strane publike, igraa, trenera I
medija. Zbog ovoga sudijski zadatak, koji je inae sam po sebi vrlo teak i zahtevan
posmatrajui sa psiholoke strane, postaje i visoko stresan. Zato se javlja problem uticaja
kontrole fizikog i mentalnog stresa na kvalitet suenja. Na osnovu zapaanja i razgovora sa
sudijama dolazim do zakljuka da sudije smatraju uspostavljanje optimalnog odnosa sa
ekipom i anksioznost (uznemirenost, nervoza) najteim problemima koji stoje na putu to
boljeg obavljanja njihovog zadatka.
Postoji pet glavnih preduslova koje sudije moraju ispuniti kako bi se gore konstatovano
zapaanje od strane sudije to bolje prevazilo:
1. Potrebno je da sudija demonstrira tehniku strunost;
2. Potrebno je da sudija demonstrira nezavisnost u procesu procenjivanja;
3. Potrebno je da sudijin cilj bude prihvaen;
4.Potrebno je da sudija bude u fizikoj kondiciji;
5. Potrebno je da sudija ima sposobnost da predvidi i oekuje razvoj akcije u igri.