USMENA KNJIEVNOST - LIRIKA

Lirske pjesme su druga velika oblast usmene poezije. Razlikuju se od epskih

po tematici, strukturi, duini same pjesme i duini stiha. Nemaju ni radnje ni likova
kao to to imaju epske. Umjesto za kolektiv vanog dogaaja predmetom obrade je
individualno osjeanje svijeta. To se osjeanje, meutim, u usmenoj iskazuje
drugaije nego u pisanoj knjievnosti: ne, dakle, direktno nego uz pomo slika
predmetnog svijeta, s tim to ni radnja nije sasvim izbjegnuta. Zadran je jedan djeli
te radnje, nekakva znakovita zgoda, kroz koju se moe izraziti odreeno osjeanje.
Veoma je irok raspon tema: sve to spada u jedan ljudski vijek od roenja
(uspavanke) pa do smrti (tubalice). Bukvalno, pjevane su u svakoj prigodi: uz rad
(poslenike), prilikom uspavljivanja djece (uspavanke), uz svadbe (svatovske),
povodom smrti neke osobe (tubalice) itd. Posebnu oblast ine pjesme o djevojkama i
mladiima uvenim po svojoj ljepoti te o razliitim ljubavnim zgodama. To su ujedno
i najrairenije ljubavne pjesme.
-

Svedene na jednu zgodu i jedno osjeanje lirske se pjesme po svojoj

strukturi doimaju znatno jednostavnijim od epskih. To prije svega znai da
su znatno krae, tek po nekoliko stihova, i da su osloboene itavog
repertoara postupaka, bez kojih se ne mogu zamisliti epske.

njihova se stilizacija kretala u suprotnom smjeru ka saimanju, tako da

su one primjer izuzetne stilizacije na malom prostoru.

Najpogodnijim sredstvima za takvu vrstu stilizacije pokazale su se

alegorija, metafora, simbol, personifikacija itd. Alegorijom se htjelo na
zaobilazan nain, kratkom zgodom o neem drugom, kazati ono prvo,
odnosno neka emocija ili misao. Tako se recimo kroz priu o dva cvijeta
(Dva su cvijeta u bostanu rasla) kazuje pria o enji izmeu dvoje
mladih.

Posljedica

takvoga

zaobilaznog

govora

jesu

upotrebe

personifikacije: u istoj pjesmi plavi zumbul i zelena kada poprimaju

osobine ivih bia koji se rastaju i dopisuju.

Posebnu vrstu lirskih ljubavnih pjesama ine sevdalinke. I one su, kao
produkt osobenog naina ivota, potekle iz enskih srdaca, ali samo u
Bosni i Hercegovini, kod onog dijela stanovnitva koji je prihvatio islam.

Svoju osobenost crpile su iz osobenog naina ivota bosanskih muslimana,

odnosno Bonjaka, to je opet dolo kao posljedica prodora orijentalne
kulture na slavenski jug. O kulturi ivljenja, koja e stvoriti osnovne
preduvjete za nastanak sevdalinke, najbolje je pisao Munib Maglajli:

Stroga izdvojenost ene, koju je zahtijevao islamski moral, odrazila se u

muslimanskoj gradskoj sredini i na kulturu stanovanja, koja se dijelom prenijela na
cjelokupno gradsko stanovnitvo: imunije kue imale su odvojene muke i enske
odaje

ili ak zasebne zgrade, selamluke i haremluke, te muke i enske avlije,

ograene visokim zidovima ili tarabama, s ciljem da se enska lica zatite od pogleda
izvana, ali takoer i da se sakriju, u posve uskom sloju stanovnitva, u djevojakoj
dobi, i od vlastitih roaka, odraslijih mukaraca. Umjerenija izdvojenost djevojaka,
provoena u veem dijelu gradskog stanovnitva, vodila je stvaranju posebnog oblika
ljubavnog susretanja, aikovanja, postupnog ljubavnog upoznavanja, sa pouzdano
utvrenim pravilima ljubavnog oitovanja, prema kojima su se prilino odreeno
znali mjesto, vrijeme i okolnosti pod kojima su se slobodno smjeli sastajati mladii i
djevojke: najee petkom, poslije podne, ali i drugim danima i u drugo doba dana,
na kapiji ili aik-penderu, gustim drvenim reetkama, muepcima prekrivenom
prozoru isturenom na sokak. U dane odreene za aikovanje momci su u grupicama
etali sokakom a djevojke su se nalazile na aik-penderu ili su virile kroz odkrinuta
avlijska vrata. Jedan od oblika sporazumijevanja u ovom nainu ljubavnog
upoznavanja bila je pjesma, sevdalinka, kojom se sa unutranje strane muebaka,
odnosno batenskog ili avlijskog zida i taraba (enski glas) odgovaralo na izazove
pjesmom s druge strane (muki glas).
(Munib Maglajli)

- U takvim okolnostima nastala je pjesma o ljubavnom zanosu i enji, o

najee neostvarenoj i neuzvraenoj ljubavi izmeu dvoje mladih, pjesma o ekanju
dragog i udnji za erotskim sjedinjenjem.

Gdje si, dragi, iva eljo moja,

ivom sam te eljom poeljela?
ivoj mi je srce ispucalo
Ba ko ljeti zemlja od sunaca.
Bog e dati i kia e pasti,
Zemlja e se sa zemljom sastati,
A ja s dragim nikad ni do vijeka.

Muhsin Rizvi osobenost sevdalinke vidi u spoju orijentalne ulnosti i

slavenske sjete. Polazite za njeno pravilno razumijevanje nalazi se jo u
samoj rijei sevdah, koja je turskog porijekla i znai ljubavnu enju.
Meutim, korijen je arapski swd i on doslovno znai crna u, to je
opet doslovan prijevod grkog pojma melan hlos (crna u). Naime, i
grki i arapski ljekari su vjerovali da je crna u jedna od etiri osnovne
supstance u tijelu koje utiu na ovjekov emocionalni ivot. Danas pojam
melanholije upravo oznaava tu slavenskim narodima primjerenu sjetu, tu
blagu i uvijek prisutnu tugu.

- Moda je na veliki pisac Skender Kulenovi na najbolji nain objasnio tu

zamrenu etimologiju sevdalinke:
Svijet je ovo dozlaboga ulan: i mata o raju mu je ulna. A pod kamenom
patrijarhalnog tabua izraio se najii ljubavni fluid ispjevao, u svojoj drevnoj
rijei, jednu od najrafinovanijih ljubavnih lirika u svijetu. (...) Ali u ovom svijetu,
ispod njegove mirne i sveane obrazine, stalno tinjaju pa na mahove iznenadno
buknu velike ljudske strasti, drame krvi, patrijarhalnih okova, bogatstva i bijede,
vlasti ...

- Upravo te, po obimu male i po izrazu jednostavne pjesme, u sebi nose velike
ljudske strasti, koje su utoliko vee to su mladi i djevojka udaljeniji jedno od
drugog, i koje su utoliko silnije to se patrijarhalni obiaji vie isprjeavaju izmeu
njih.

U tematskom pogledu mnogo su rairenije sevdalinke koje pjevaju o

ljepoti djevojaka i mladia iz najpoznatijih bosanskohercegovakih
gradova (Sarajeva, Mostara, Banjaluke), o ljepoti samih gradova i njihovih
arija. Ove su pjesme u pravilu ispjevane u treem licu.

Sevdalinke sa ljubavno-erotskom temom ispjevane su najee kao lirski

monolog u prvom licu, mada nije rijetka ni upotreba dijaloga. Najee je
to ljubavni dijalog izmeu drage i dragog, ili dijalog izmeu djevojke i
majke ili izmeu djevojke i njene najblie drugarice, ili izmeu djevojke i
nekog cvijeta itd.

- to se tie duine stiha dominira nesimetrini epski deseterac (sa cezurom

poslije etvrtog sloga, koja stih dijeli na dva nejednaka nesimetrina dijela, npr.
Poetala Hana Pehlivana) i simetrini osmerac (sa cezurom poslije etvrtog sloga,
koja stih dijeli na dva jednaka simetrina dijela, npr. Put putuje Latif-aga). Neto su
rjei nesimetrini osmerac (Ja svu no leah, ne zaspah), simetrini lirski deseterac
(Djevojka vie s visoka brda), jedanaesterac (Ja kakva je ulbegova kaduna) i
trinaesterac (Uzeh ugum i matrafu, pooh na vodu).

Za analizu

VEZAK ZEJNA PO BOSTANU VEZLA

Vezak Zejna po bostanu vezla
Po bostanu i po ulistanu
Majka Zejnu na veeru zvala:
Hodi, Zejno, veer veerati
veerati eerli baklavu!
Zejna majci tiho odgovara:
Veerajte, mene ne ekajte!
Nije meni do vae veere
Ve je meni do moje nevolje
Danas mi je dragi dolazio
Po bai mi cvijee pogazio
Na erefu svilu zamrsio
Kunga, majko, obje da kunemo
Tamnica mu moja njedra bila
Ruke moje sindir oko vrata
Usta moja oi mu ispila!

- Pjesma je ispjevana u epskom nesimetrinom desetercu, u treem licu i u

obliku dijaloga izmeu djevojke i majke. Po broju stihova (16) ova se sevdalinka
moe ubrojati u due. Imamo tipinu sevdahlijsku situaciju: djevojka vezak veze u
bostanu i u ulistanu (ruinjaku). Jedan do drugog sve sami erotski simboli:
djevojaki vez, voe i rue. Kada se dovri vez onda se daje dragom da ga on mrsi,
ba kao to se uzrela voka i rascvjetana rua trgaju za jela i mirisanja. To je nekakav
prirodan slijed stvari djevojakog sazrijevanja. I radnja i sam ambijent su erotski
nabijeni.
- Meutim, dragi je doao po svoje prije vremena, pa je prije vremena
(ne)rascvjetane rue pogazio a nedovreni vez zamrsio. Sve je kazano u alegorijskoj
zaobilaznici. Pjesma zavrava tobonjom djevojakom kletvom, koja sada
nedvojbeno istie ono to je u prethodnim stihovima bilo alegorijski skriveno: silnu
enju za tjelesnim sjedinjenjem.

- Dramatski vrhunac nalazi se u stihovima Danas mi je dragi dolazio / Po

bai mi cvijee pogazio / Na erefu svilu zamrsio. Oni u sebi nose trenutak
nasluene a naredni iskazane enje za dragim. Dra slutnje je podjednaka i u samoj
djevojci i u samoj pjesmi. Dragocjenija je slutnja enje nego jasno iskazana enja.

- Isti motiv imamo i u pjesmi Majka Fatu kroz tri gore vie, samo to su ovdje
djevojaki simboli bijelo platno i gorski potok. Naime, Fata je otila da na gorskom
potoku bijeli platno. Majka je doziva i pita je li ve ubijelila platno, a Fata joj
odgovara da nije, dragi joj je dolazio i vodu zamutio. Zatim slijedi dobro poznata
djevojaka kletva. in zamuivanja vode u sebi nosi dra slutnje onoga to e u kletvi
biti nedvojbeno iskazano: enju za tjelesnim sjedinjenjem.

Literatura:
1. Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici usmena knjievnost, Sarajevo 1998.
2. Marija Kleut, Srpska narodnaknjievnost, Sremski Karlovci Novi Sad 2001.
Usmena knjievnost, priredila Maja Bokovi-Stulli, Zagreb 1971.

Pjesme u zvunim zapisima:

1. Hamdija ahinpai Kahvu mi draga ispeci; CD Sevdalinke
2. Izeta Milii, Kia pada trava raste; CD Sevdalinke
3. Vlado Miloevi Ako eli milovanja, CD Sevdalinke
4. Vlado Miloevi, eni majka na silu Omera, CD Sevdalinke