You are on page 1of 11

SREDNJOVJEKOVNI GRAD BORA

autor : Mirsad Durmievi

Na oko desetak kilometara od Rogatice nalaze se ostaci srednjovjekovnog grada


Bora. Bora se po prvi put pominje u X vijeku u djelima vizantijskog cara i pisca
Konstantina Porfirogeneta kao utvrenje.upa Boraka je u prvo vrijeme bila dosta
mala, predstavljala je nie upravno tijelo, ali kasnije,kada je u njoj proirivanjem
granica u podruju starovlakih planina sa obje strane rijeke Drine obuhvaen vei broj
naselja i kada je cijeli ovaj kraj uao u fazu razvijenog feudalizma SLAVNI
GRAD"Bora(tako ga nazivaju mnogi historiari)sa svojim Varoitima postao je
politiki, kulturni, privredni, pa i saobraajni centar u zemljama feudalnih gospodara
Pavlovia, koji su iz njega vladali svojim podanicima.Pod svojom vlau drali podruje
izmeu gornjeg toka Bosne i Drine na istoku i Trebinja i Cavtata na jugozapadu.Tokom
prvih godina turske vlastii sam trg Rogatica nazivao se Bora, odnosno, pazar Bora.

Na peatima Pavlovia( gospodara Bora) vide se tri kule grada Boraa, dvije manje i jedna vea

Skica nekadanje tvrave Bora

grb Pavlovia

Porodica Pavlovi, ostavila je za sobom est peata i svi oni kao osnovnu heraldiku
sliku imaju kulu, odnosno utvren grad. Najstariji prikaz je sa peata iz 1397. gde je
prikazan grad sa jednom i sa tri kule. Utvreni grad sa peata Pavlovia verovatno je
izraen po uzoru na dubrovake peate. Ovaj grad koji se javlja na peatima verovatno
je bio u upotrebi kao porodini grb. Na "ilirskim" grbovima je grb Pavlovia prikazan
kao utvreni grad sa tri kula i na titu i na elenci. Na titu crvene boje grad je zlatan, u
elenci je crven. Autor Ohmuevievog grbovnika je na tit dodao i tri zlatna ljiljana.
Rekonstrukcija na slici je data prema grbovniku Korenia-Neoria a kule su prikazane
na osnovu peata.

Bora je podignut na teko pristupanom stjenovitom terenu iznad lijeve obale rijeke
Prae, iskorieno je najpogodnije mjesto - jedna otra krivina gdje se rijeka Praa,
probijajui se kroz klisuru okomitih strana, naglo savija u okuku. Na tom mjestu Praa
sa dvije strane zapljuskuje istureno brdo, iji se otri grebeni sputaju vertikalno do
same vode, tako da obezbjeuju prirodnu zatitu podruju na viim kotama.Brdo na
kome se nalaze ostaci srednjovjekovnog Bora, kako ga opisuju istraivai,
umnogome lii na kamilja lea. Grad se sastojao iz vie dijelova koji ukazuju na
razliite etape graenjaje. Podignut na tri kote nejednake visine, a obuhvata ogroman
kompleks nekadanjih monumentalnih graevina koje se niu u duini od oko 800
metara. Na najvioj, sredinjoj koti, vide se i danas ruevine nekadanjeg dvora,
omeenog kulama i zidinama koje su ga titile. Zidovi su bili debljine i do tri metra.
.Kaldrmisan put povezivao je sva tri dijela Bora na lijevoj strani Prae: Veliku stijenu,
Veliku i Malu Gradinu. Na desnoj strani Prae od mosta je vodila staza na Vis, gdje se
nalazi Dolovska Gradina sada nazvana po selu Dolovi.
U neposrednoj blizini Bora nalazi se selo Varoite, lokalitet Carina i lijepa nekropola
steaka.To nam govori da je Bora imao i svoje predgrae,koje se pominje u
dubrovakim istorijskim dokumentima kao Sootto Borac-Podbora.Tu se nalazio trg s
carinarnicom, do kojeg je vodio stari karavanski put dolinom rijeke Prae ka Drini.Grad
se irio uporedo sa jaanjem politike snage i ugleda porodice Pavlovi. Vano je
naglasiti,da uz kraljevske gradove Bobovac i Jajce, po opsegu u itavom
arhitektonskom sklopu, Bora ulazi u red najveih utvrenih gradova na prostoru
srednjovjekovne bosanske drave i negovi bedemi spadaju meu najsnanije u
bosanskohercegovakoj srednjovjekovnoj tvravskoj arhitekturi. Povrina grada
obuhvaena zidinama iznosi preko 25 000 m. Na Boru graevinski radovi nisu do
kraja zavreni, da su palata i ostali objekti unutar obujmnog zida zatieni i veoma
dugim jarkom, irokim oko tri metra sa ostacima leita od grada u njihovim profilima,
preostalih od isezlih pokretnih mostova
Bio je stalna rezidencija,omiljeno boravite Pavlovia, gdje su ivjeli, vrili sviju vlast,
izdavali povelje, primali strane diplomate i obavljali druge poslove. U Bora su dolazili
dubrovaki slikari, kovai i druge zanatlije.Vojvoda Radoslav Pavlovi imao je kuu u
Dubrovniku i bio je poasni dubrovaki graanin.Knezovi Pavlovii - Radenovii drei
pod svojom vlau dobar dio karavanskog puta koji je Dubrovnik vezivao s balkanskim
zaleem, stekli su veliko bogatstvo od carina i trgovine. Njihov peat na kojem je bio
oslikan grad s tri kule i danas se uva u dubrovakom arhivu, a grad Rogatica je ranije
koristila izgled njihovog grba kao zatitini znak.Bora nije preivio propast bosanske
drave. Nakon turskog osvajanja u ovome kraju dolo je do znatnih promjena. Grad
Bora sa svojim Varoitima je opustio. Njegovo predgrae je jo samo kratko bilo u
ivotu.Ve prije 1485.godine bio je naputen i pao je u zaborav. Stariji stanovnici
sjeaju se vremena kada su kao djeca uvajui stoku i igrajui se izmeu zidina traili
podzemne prolaze i skriveno blago o kojima su sluali od starijih. Tom prilikom je Zora
Pereula, sada ve starica, pronala zlatan prsten. Ipak, osim probnih iskopavanja, do
sada nije nita uinjeno da bi se ovaj spomenik istorije rekonstruisao i istraio.Bora,
nekada simbol moi i ugleda porodice Pavlovi,danas je samo kompleks ruevina

zaraslih u korov, a mogao bi da bude turistiki dragulj.Optina Rogatica planira iz


sredstava budeta uraditi prilazni put, oistiti prilaze zidinama i postaviti klupe, jer za
neto vie nemaju sredstava.
Vrijedno je napomenuti da postoji vjerovatnost da je Bora, o kojem je ovdje rije,
druga tvrava toga imena, a da je prva i starija bila na suprotnoj strani Mesia, izmeu
dananjih sela Boraa i Brigova, gdje se jo i sada na jednoj kosi vide ostaci neke
tvrave. Na ovaj zakljuak upuuju ne samo ostaci tvrave nego i ime samog
dananjeg sela Bora, koje se nalazi neposredno uz tvravu.(Alija Bejti, Rogatica, Srednji vijek,
Sarajevo, Svjetlost, 1966, str. 35.)