Metodika Književnosti 1

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI
|to li Rosandi jo radi u travi?

http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspx

Metodika kao znanstveni termin oznaava znanost koja prouava zakonitosti odgoja i
obrazovanja u okviru nastavnog predmeta ili kojeg drugog organiziranog oblika nastavnog
rada. Termin metodika obino se povezivao s terminom nastava, ali njen je predmet
prouavanja iri. Obuhvaa i druge organizirane oblike odgoja i obrazovanja koji imaju druge
sadraje. Tako termin metodika nastave knjievnosti obuhvaa samo dio knjievnog odgoja i
obrazovanja.
Metodika knjievnog odgoja jest znanost o knjievnome odgoju i obrazovanju
(nastavi, izvannastavnoj i izvankolskoj djelatnosti) na svim stupnjevima odgojnoobrazovnog sustava. Terminom metodika nastave knjievnosti odreuje se samo jedno
podruje odgojno-obrazovne djelatnosti (nastava). Osim nastave postoje i drugi oblici
knjievnoga odgoja i obrazovanja (izvannastavni i izvankolski).
Kadto se rabi termin metodologija umjesto termina metodika i pritom se stvara
semantika zbrka. Metodologija je znanstvena disciplina koja istrauje metode znanstvenoga
istraivanja, metode znanstvene spoznaje. Metodika kao posebna znanstvena disciplina ima
svoju metodologiju.
Svaka znanost ima svoj predmet prouavanja (znanstvenu predmetnost). Utvrene su
sljedee sastavnice:
-
knjievnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima odgojno-obrazovnoga sustava
knjievnost kao dio jezino-umjetnikoga podruja
nastavni programi kurikuli
nastavni proces (organizacija, oblici)
metodiki sustavi i njihove strategije
nastavna sredstva i pomagala
teorije uenja (ope i posebne)
recepcija i literarno-estetska komunikacija
uenice/uenici kao subjekti knjievnoga odgoja i obrazovanja
uitelj/uiteljica knjievnosti
teorija i praksa knjievnoga odgoja i obrazovanja u prolosti i sadanjosti
odnos metodike i drugih znanosti
izvannastavni i izvankolski oblici odgoja i obrazovanja
studij metodike/metodika kao sveuilini kolegij. Rosandi
Sastavnice (teka):
1. knjievnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja;
2. odgojno-obrazovni proces koji se temelji na knjievnom sadraju;
3. primjena pedagogije u nastavi knjievnosti (odgojna funkcija);
4. metode nastave knjievnosti;
5. nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjievnosti;
6. teorije uenja (teorije usvajanja knjievne materije);
7. literarna komunikacija i literarno-estetska recepcija
8. osoba uenika, njegova uloga u odgojno-obrazovnom procesu, izgraivanje uenikove
osobnosti djelovanjem knjievnog odgoja i obrazovanja;
9. nastavnik knjievnosti, osoba i uloga;
10. teorija i praksa knjievnog odgoja i obrazovanja u prolosti, sadanjosti i budunosti;
11. odnos metodike i srodnih znanosti;
12. izvannastavni i izvankolski oblici knjievnog odgoja i obrazovanja.
Navedene sastavnice metodike nastave knjievnosti pokazuju sloenosti knjievnosti
kao nastavnog predmeta.
Nastavni predmet ili nastavno podruje temelje se na utvrenim planovima i
programima. U suvremenoj metodici afirmirana je posebna disciplina koja prouava
metodologiju programa knjievnosti i mogunosti njihove evaluacije pa se govori o
kurikulumu.
Pojedini teoretiari nastave knjievnosti istiu pedagoke komponente kao sredinji
predmet istraivanja.
U metodikoj teoriji posebna se pozornost poklanja metodama nastave knjievnosti.
Neki smatraju da je metodika znanost o metodama.
Nastavna sredstva i pomagala takoer su vaan dio prouavanja u suvremenoj
metodici nastave knjievnosti. Razlikuju se vizualna i auditivna tehnika sredstva. U nastavu
se ukljuuju televizijski i radijski obrazovni programi i nastavni filmovi. U okviru metodike
nastave knjievnosti ustrojavaju se specijalne discipline koje se bave prouavanjem tehnikih
3
sredstava u nastavnom procesu: radio metodika, televizijska metodika, filmska metodika.

Za teoriju primanja i usvajanja knjievnih sadraja posebno je vano itanje,
doivljavanje i spoznavanje knjievnog djela. Teorijska uopavanja i empirijska istraivanja
to li Rosandi jo radi u travi? |
bave se problemima itanja: itanje knjievnog djela u koli; izvankolsko itanje knjievnog
djela (individualno i samostalno itanje); metodika izraajnog (interpretativnog) itanja. U
nekim zemljama u sveuilinoj nastavi za obrazovanje nastavnika uveden je posebni kolegij
metodika izraajnog itanja. Prouavanje itanja povezano je s prouavanjem doivljavanja i
spoznavanja knjievnog djela. Metodika istraivanja doivljavanja i razumijevanja knjievnog
djela oslanja se na metodoloke postupke i rezultate psihologije, estetike, recepcije i teorije
informacije. Brojna istraivanja posveena su prouavanju teorije recepcije knjievnog djela.
Metodike sustave nije mogue izgraivati bez poznavanja uenikove osobnosti. Zato
i uenik postaje predmetom istraivanja. Metodiari prouavaju knjievne interese uenika i
mogunost razvijanja tog interesa. Trebamo upoznati anketom njihove knjievne interese,
prema njima planirati nastavni rad, izabrati knjievna djela koja njih zanimaju. Istrauju se
emocionalne reakcije uenika na pojedina knjievna djela te psiholoke znaajke itatelja
uenika u pojedinim razvojnim fazama. Istrauje se psiholoka utemeljenost nastavnog
procesa, tj. emocionalna i intelektualna aktivnost uenika u nastavi u zavisnosti od postupka,
oblika rada, okolnostima u kojima se odvija nastava.
Metodika nastave knjievnosti prouava osobnost i ulogu nastavnika u nastavnom
procesu. Obuhvaa njegovo struno, metodiko obrazovanje i neprestano usavravanje.
Istraivanja se bave i stvaralakim djelovanjem nastavnika knjievnosti, on bi morao biti
kreativan; ako sam ne doivljava djelo, teko e neto prenijeti na uenike.
Metodika nastave knjievnosti prouava i metodiku teoriju u prolosti i sadanjosti,
prati razvitak metodikih sustava, teorija i ideja. Metodika se usmjerava prema budunosti. U
suvremenim metodikim prouavanjima afirmira se metodika futurologija.
Podruje metodike nastave knjievnosti izuzetno je sloeno. To trai interdisciplinarni
pristup u prouavanju metodike problematike. Uspostavlja se korelacijski odnos s drugim
disciplinama. Prouava se izvankolsko itanje, slobodne aktivnosti knjievnog usmjerenja,
izvannastavne aktivnosti. Prouava se slobodno vrijeme uenika u kojem se takoer
pojavljuju umjetniki sadraji: pretraivanje Interneta, sluanje ploa, kaseta, posjeivanje
knjievnih priredaba, kazalinih predstava, TV, radio. Suvremena metodika ima znatno
proiren predmet prouavanja u odnosu na tradicionalnu metodiku.
4
Metodika nastave knjievnosti te ostale korespondirajue znanosti
Metodika nastave knjievnosti u tijesnoj je vezi sa znanou o knjievnosti. One se

predmetno dodiruju, ali metodoloki i funkcionalno razlikuju. Metodika nastave knjievnosti
ima svoje zadae i svoju metodologiju istraivanja knjievne materije. U brojnim metodikim
radovima istraivan je odnos metodike nastave knjievnosti i znanosti o knjievnosti.
Mogu se razlikovati dva stajalita u prouavanju tog odnosa:
1.
metodika nastave knjievnosti i znanosti o knjievnosti dodiruju se

predmetno, obje se znanosti bave knjievnou;
2.
razlikuju se metodoloki tj. prema ciljevima prouavanja: znanost o

knjievnosti samostalno je znanstveno podruje, prouava uvjete u kojima
su nastala knjievna djela, stvaralake osobe i zakone umjetnikog razvitka;
njihovi pristupi knjievnosti uvaavaju i itatelja;
3.
metodika nastave knjievnosti prouava knjievnost u nastavnom procesu,

istrauje zakonitosti usvajanja knjievne materije u sloenim uvjetima
pedagokih, socijalnih, psiholokih, subjektivnih i drugih initelja;
4.
metodika nastave knjievnosti prouava funkciju knjievnosti u izgraivanju

osobnosti, cjelovitog svjetonazora (izgradnja socijalne, moralno-etike,
estetske i idejno-filozofske svijesti);
5.
metodika nastave knjievnosti preuzima spoznaje znanosti o knjievnosti i

istrauje mogunosti i zakonitosti njihovog usvajanja; uspostavlja svoje
pristupe raznim disciplinama znanosti o knjievnosti (teoriji knjievnosti,
povijesti knjievnosti, knjievno-umjetnikoj kritici, knjievno-znanstvenoj
kritici); u metodici nastave knjievnosti postoje posebne discipline koje se
temelje na posebnim granama znanosti o knjievnosti:
- metodika nastave teorije knjievnosti
- metodika nastave povijesti knjievnosti
- metodika analize knjievnoga djela (kolska interpretacija)
- metodika nastave umjetnike epohe
- metodika nastave romana
- metodika nastave lirske poezije
- metodika nastave drame

- metodika nastave bajke
- metodika nastave knjievnoga lika;
6.
metodika nastave knjievnosti prihvaa metode znanosti o knjievnosti i

prouava mogunosti njihove primjene u odgojno-obrazovnom procesu.
U prolosti je metodika bila ovisnija o knjievnoj znanosti, ali razvoj
metodikih znanosti omoguio je da knjievna znanost moe preuzimati
rezultate metodike znanosti pa je njihova komunikacija postala dvosmjerna
(prije je metodika znanost preuzimala od znanosti o knjievnosti, ali sada i
znanost o knjievnosti preuzima rezultate metodikih znanosti).
7.
znanost o knjievnosti obuhvaa: 1. povijest knjievnosti; 2. teoriju

knjievnosti; 3. knjievnu kritiku; 4. metodologiju knjievne znanosti.
Grafiki prikaz strukture znanosti o knjievnosti:
ZNANOST O KNJIEVNOSTI
metodologija znanosti o knjievnosti

teorija knjievnosti
povijest knjievnosti
knjievna kritika
Uzajamno su povezane metodologija i teorija, povijest knjievnosti i knjievna
kritika. Sredinje mjesto u strukturi znanosti o knjievnosti pripada
metodologiji.
8.
knjievnost je znanost povezana i s brojnim drugim srodnim, pomonim

disciplinama: gnoseologijom (logikom znanstvenog spoznavanja), estetikom,
psihologijom, lingvistikom, opom teorijom umjetnosti, opom povijesti,
sociologijom,
povijest
knjievnog
jezika,
arheologijom,
arhivistikom,
etnografijom, bibliografijom, tekstologijom

To se grafiki takoer moe prikazati:
METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI:
znanost o knjievnosti
lingvistika-stilistika
pedagogija
psihologija
sociologija
estetika-etika
teorija spoznaje
opa teorija umjetnosti
teorija informacije
teorija komunikacije
povijest
teatrologija
filmologija
bibliotekarstvo
metodika nastave umjetnosti: - likovne; -glazbene; -scenske; -filmske;
metodika nastave jezika.
Ustrojavajui se na znanstvenim disciplinama znanosti o knjievnosti,

metodika nastave knjievnosti obuhvaa:
1. metodiku nastave teorije knjievnosti
2. metodiku nastave povijesti knjievnosti
3. metodiku analize knjievnoga djela.
U to dolazi i metodologija metodike nastave knjievnosti.
Postoji unutarnja korelacija disciplina koje ine metodiku nastave knjievnosti.
Sredinje mjesto pripada metodologiji nastave knjievnosti. Uz metodologiju
glavno mjesto pripada metodici analize knjievnoga djela koja danas ini
izgraenu znanstvenu disciplinu.
9. metodika nastave knjievnosti uspostavlja veze i s drugim znanstvenim
disciplinama; postoji uzajamni odnos metodike nastave knjievnosti s ovim
disciplinama: teorijom spoznaje, estetikom, znanou o knjievnosti, lingvistikom,
povijeu, sociologijom.
Arheografija opisivanje i izdavanje prastarih pisanih spomenika.

Gnoseologija teorija spoznaje, filozofska znanost o vrelima, mogunostima i sredstvima
znanstvene spoznaje.
Metodologija znanost o metodama; dio logike koji se bavi prouavanjem opih metoda.
Postoji opa metodologija i posebne metodologije.
METODE KNJIEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

Metoda je nain spoznavanja, sustav pravila i pristupa u prouavanju i otkrivanju
pojava. To je ope znaenje termina koji se poblie odreuje ovisno o predmetu prouavanja,
tipu djelatnosti u kojoj se oituje i ciljevima. U znanosti razlikujemo ope i posebne metode.
Ope se nazivaju i filozofskim metodama. One pokazuju opi put otkrivanja istine u svim
podrujima istraivanja, a posebne metode pokazuju nain otkrivanja istine u posebnim
podrujima znanosti.
Termin nastavna metoda pripada podruju odgoja i obrazovanja. Kako je nastava
temeljni oblik odgojno-obrazovne djelatnosti, u pedagogijskim se disciplinama javlja termin
nastavna metoda, metoda nastave, metoda rada u nastavi. Meutim, postoje i drugi oblici
odgojno-obrazovne djelatnosti (izvanrazredne i izvankolske aktivnosti) pa su primjereniji
termini metoda odgoja i obrazovanja, metoda odgojno-obrazovnog procesa/rada. Tim se
terminima obuhvaaju svi oblici odgojno-obrazovne djelatnosti.
Didaktike definicije nastavne metode istiu ope znaajke nastave (odgojnoobrazovnog procesa):
Nastavne metode su naini rada u nastavi tj. naini rada nastavnika i uenika. (Poljak)
Nastavne metode su naini rada uitelja i uenika pomou kojih se usvaja znanje, umijee i
navike, izgrauje uenikov pogled na svijet, razvijaju uenikove sposobnosti. (Pedagoka
enciklopedija)
Nastavna metoda ostvaruje se metodikim postupcima. Metodiki postupak jest
sastavni dio nastavne metode, njezin element, korak.
Nastava knjievnosti i drugi oblici knjievnoga odgoja i obrazovanja ostvaruju se
posebnim metodama metodama nastave knjievnosti/metodama knjievnoga odgoja i
obrazovanja. To su posebne metode koje svoje posebnosti izvode iz predmeta (objekta)
spoznavanja (otkrivanja), iz odnosa predmeta (objekta) i subjekta te ciljeva knjievnoga
odgoja i obrazovanja.
Knjievnoumjetniki tekst (djelo) temeljni je predmet spoznavanja u nastavi
knjievnosti. Ostvaruje se u posebnom tipu komunikacije koju nazivamo literarnom
9
komunikacijom. Literarna komunikacija temelji se na odnosu primatelja i djela i obuhvaa sve

djelatnosti kojima
se
ostvaruje
taj odnos.
literarnoj komunikaciji
sudjeluju:
knjievnoumjetniki tekst, uenik, uitelj ili koja druga osoba. Oituju se razliite
djelatnosti: itanje, sluanje, govorenje, pisanje, promatranje. Tim vanjskim aktivnostima

odgovaraju unutarnje aktivnosti: doivljavanje, zapaanje, zamiljanje, razmiljanje,
usporeivanje, razvrstavanje, zakljuivanje, generaliziranje, ocjenjivanje. Sva ta oitovanja
literarne komunikacije povezuju se s nastavnim metodama.
Postoji vie podjela metoda nastave knjievnosti koje se temelje na ovim kriterijima:
-
prema izvorima spoznavanja (znanja, informacija)
prema vanjskim aktivnostima uenika i uitelja
prema nainima i sredstvima prenoenja informacija
prema spoznajnoj (recepcijskoj) aktivnosti uenika.
Podjela metoda prema izvorima

Izvori spoznavanja u nastavi knjievnosti mogu se podijeliti u tri skupine:
1) pisani izvori
2) govorni izvori
3) slikovni, grafiki izvori.
Prema tim izvorima mogu se odrediti tri tipa metoda:
1) pisane
2) govorne
3) vizualne.
Pisani su izvori tekstovi stoga se moe uspostaviti tekstovna metoda / metoda rada na
tekstu. U nastavi knjievnosti pojavljuju se razliiti tipovi tekstova koji slue kao izvor
spoznavanja, a onda se prema tipu teksta odreuje podvrsta tekstovne metode:
-
knjievnoumjetniki / metoda rada s knjievnoumjetnikim tekstom
knjievnokritiki / metoda rada s knjievnokritikim tekstom
knjievnoznanstveni (knjievnopovijesni, knjievnoteorijski) / metoda rada s
udbeniki (popularno-znanstveni tekst) / metoda rada s itankom (udbenikom) i

drugim didaktikim izvorima (radnim biljenicama i sl.)
Govorni izvori mogu biti:

-
uitelj
uenik
druge osobe koje se ukljuuju u odgojno-obrazovni proces
govor snimljen na nekom nosau zvuka
10
radijska ili televizijska emisija.
S obzirom na nain prenoenja informacija govorom, razlikujemo monoloku i dijaloku

govornu metodu.
Knjievne se informacije prenose i primaju iz ovih vizualnih izvora:
-
slika, fotografija, skulptura
ilustracija
crtea, shema, tablica
filma, dijapozitiva
televizijskih emisija i grafoskopa
raunala / Interneta
CD-a.
Spomenute se informacije mogu primati i iz neposredne vizualne stvarnosti.

Podjela metoda prema aktivnostima uenika i uitelja
U nastavi knjievnosti oituju se razliite izvanjske i unutarnje aktivnosti koje se
vezuju uz komunikaciju s knjievnim djelom. Izvanjske su aktivnosti:
-
itanje
sluanje
govorenje
pisanje
pokazivanje
promatranje.
Literarna komunikacija ostvaruje se i unutarnjim (psihikim) aktivnostima:

-
doivljavanjem
zapaanjem (uoavanjem)
zamiljanjem (predoivanjem)
razmiljanjem (usporeivanjem, usustavljivanjem, zakljuivanjem, asociranjem,

ocjenjivanjem).
Prema izvanjskim i unutarnjim aktivnostima uenika i uitelja razlikujemo ove metode:

11
metoda itanja
metoda sluanja
metoda pisanja
metoda pokazivanja
metoda promatranja
metoda doivljavanja
metoda zapaanja
metoda zamiljanja
metoda razmiljanja (usporeivanja, usustavljivanja, zakljuivanja, asociranja,

ocjenjivanja).
Podjela metoda prema sredstvima i nainima prenoenja (primanja)
obavijesti (medijski kriteriji)
Postoje razliita sredstva i naini prenoenja obavijesti. Obavijesti se prenose
neposredno ili posredno (posredovanjem tehnikih sredstava): radija, televizije, filma,

gramofonske ploe, kasete, raunala, Interneta.
Razliiti
su
tipovi
monolokog
govornog
prenoenja
obavijesti:
izlaganje,
komentiranje, objanjavanje, citiranje, dokazivanje. Osim monolokih tipova postoje i

dijaloki tipovi govornog komuniciranja: informativni, problemski, polemiki, reproduktivni,
heuristiki.
Obavijesti se prenose i usvajaju itanjem (na glas ili u sebi).
Obavijesti se prenose i pokazivanjem (demonstriranjem) razliitih vizualnih sredstava
(slika, fotografija, ilustracija, shema)
Prema sredstvima i nainima prenoenja i primanja obavijesti razlikujemo:
1) metode rada s auditivnim sredstvima (radio, gramofon, magnetofon, kasetofon,
zvuna itanka)
2) metode rada s vizualnim i grafikim sredstvima (slika, fotografija, ilustracija, crte,
shema, tablica, skulptura, dijapozitiv, film, raunalo, Internet)
3) metode rada s audiovizualnim sredstvima (televizija, film, raunalo, Internet, CD).
Podjela metoda prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima uenika
Polazi se od recepcijsko-spoznajnih aktivnosti uenika tj. od naina primanja i
spoznavanja knjievnoga djela. Po ovom kriteriju postoji nekoliko podjela:
12
1.
- metoda stvaralakog itanja
|
- heuristika metoda
- istraivaka metoda
- reproduktivna metoda
2.
- metoda stvaralakog primanja teksta
- analitiko-interpretacijska metoda
- sintetizirajua metoda.
(3.
- metode koje omoguuju i pospjeuju emocionalnu i imaginativnu recepciju djela
- metode koje omoguuju i pospjeuju tumaenje (analizu) djela).
Sustav metoda prema literarnoj komunikaciji

Tipologizacija i klasifikacija metoda knjievnoga odgoja moe se temeljiti na
literarnoj
komunikaciji.
Ona
ukljuuje
poiljatelja
primatelja
poruke,
tj.
knjievnoumjetniki tekst kao poiljatelja i itatelja kao primatelja poruke. Polazei od ovoga
mogu se utvrditi tri tipa metoda:
-
metoda primanja (recepcije) knjievnoumjetnikih poruka (recepcijska metoda)
metoda tumaenja (interpretacije, analize) interpretacijska, analitika metoda
metoda vrednovanja, ocjenjivanja (kritika metoda, metoda evaluacije).
Metode o kojima je rije pretpostavljaju razliite razine komunikacije s knjievnoumjetnikim

tekstom. Metoda primanja/recepcije ostvaruje se na prvoj komunikacijskoj razini tj. na razini
poetne recepcije, na razini prvih dojmova. Metoda tumaenja/interpretacije povezuje se uz
drugu razinu na kojoj zapoinje dekodiranje umjetnikoga koda: itatelj aktivira svoj kod i
otkriva smisao teksta. Literarna se komunikacija oituje kao akt ostvarivanja smisla
knjievnoumjetnikoga teksta (ukljuuje elemente knjievne teorije, stilistike i dr. disciplina).
Metoda vrednovanja/evaluacije povezuje se uz treu razinu koja ukljuuje knjievnopovijesni
tj. vrijednosni kontekst u kojemu se tekst osmiljava.
METODIKI SUSTAVI NASTAVE KNJIEVNOSTI
13
Knjievnost je sredstvo spoznavanja svijeta, otkrivanja mogunosti njegova mijenjanja
i preobraavanja. Ona je umjetnika istina o ivotu, svjedoanstvo trenutka u kojem je
nastala, izraz svoga tvorca i jezika kojim je oblikovana, ona je rezultat ovjekove stvaralake
aktivnosti. Odreivanje ciljeva nastave knjievnosti zadano je prirodom knjievnog fenomena
i odgojnim idealom drutva i vremena. Nastava knjievnosti omoguuje uenicima
upoznavanje najveih dostignua knjievne umjetnosti, izgraivanje knjievne kulture,
razvijanje kritikog stava prema svijetu, smisao za doivljavanje i razumijevanje ljepota koje
prua umjetniko djelo.
Metodiki sustavi nastave knjievnosti proizlaze iz koncepcije obrazovnih i odgojnih
ciljeva nastave, njezine kulturoloke i drutvene funkcije. U oblikovanju metodikih sustava
oituje se shvaanje sadraja nastave, organizacijskih oblika, poloaja uenika i uitelja te
postupaka kojima se ostvaruju obrazovni i odgojni ciljevi. Prema osnovnoj usmjerenosti
razlikujemo vie metodikih sustava:
1. dogmatsko-reproduktivni
2. reproduktivno-eksplikativni
3. interpretativno-analitiki
4. problemsko-stvaralaki
5. korelacijsko-integracijski
***
6. komunikacijski
7. otvoreni
8. multimedijski
9. timski.
Dogmatsko-reproduktivni sustav
Temeljni sadraj u tom sustavu jest povijest knjievnosti. Uenici usvajaju
knjievnopovijesne injenice, prepriavaju sadraje knjievnih djela, iznose podatke iz
autorove graanske biografije, navode bibliografske podatke i citiraju gotove sudove o
knjievnim djelima i piscima. Vaan je sadraj i teorija knjievnosti koja se prouava
deduktivno, formalistiki, neovisno o knjievnome tekstu. Uenici pamte to vei broj
knjievnih injenica i doslovno ih ponavljaju.
Takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamenje, ali ne razvija analitike
sposobnosti, estetski smisao, kritiki stav. Uitelj je predava koji uenike obavjetava o
14
knjievnim pojavama, prenosi im gotove sudove i trai da ih reproduciraju. Uinak nastave

mjeri se koliinom usvojenih injenica.
Reproduktivno-eksplikativni sustav
U osnovi zadrava reproduktivni karakter. Uenik prepriava knjievni sadraj, ali u
jezini iskaz unosi svoje rijei. Pokuava objanjavati odreene knjievne pojave u
knjievnome tekstu. Ta objasnidbena metoda dala je pozitivne rezultate u razvijanju knjievne
kulture.
U ovom sustavu uitelj jo ima odluujuu ulogu on je predava i tuma knjievnih
pojava. Uenikov udio u tumaenju knjievnog djela pojavljuje se u drugom planu. Pokuaj
da se nastavni proces usmjeri prema knjievnom djelu oznaava vanu prekretnicu u
shvaanju nastave knjievnosti.
Interpretativno-analitiki sustav
Knjievno djelo postaje temeljnim sadrajem nastavnog procesa, a interpretacija djela
najvanijim oblikom nastavnog rada. To je utjecalo i na promjenu strukture nastavnog sata i
nastavnih metoda. Struktura nastavnog sata prilagouje se doivljajno-spoznajnim
zakonitostima koje se oituju u komunikaciji s knjievnim djelom. U primanju knjievnog
djela oituju se doivljajni i spoznajni proces. Djelo je predmet estetskog uivanja i estetske
spoznaje. Interpretacija je pronala uporite u spoznajnoj teoriji i psihologiji estetskog
doivljavanja i spoznavanja. Odredila je faze u kojima se ostvaruje komunikacija izmeu djela
i primatelja. Uspostavila je fazu doivljajno-spoznajne motivacije u kojoj se primatelj otvara
prema svijetu djela, aktivira svoje emocionalno, intelektualno, moralno i spoznajno iskustvo
koje se integrira u svijet djela. Interpretativnim itanjem djelo se dovodi u arite uenikova
duhovnog svijeta, izaziva doivljaj koji se iskazuje rijeima, a verificira se analitikim
postupkom, tj. osmiljava, produbljuje i proiruje.
Uenik je podignut na razinu estetskog subjekta on je sudionik nastavnog procesa,
sudjeluje pri otkrivanju svijeta koji je ostvaren u umjetnikom djelu, izraava svoja zapaanja
i sudove o djelu. Tako se razvija knjievna senzibilnost, aktivan odnos prema knjievnom
djelu, kritiki stav i zanimanje za itanje.
15
U ovom sustavu posebna se panja pridaje jeziku umjetnikoga djela, istrauje se

estetska funkcija jezika.
Osobitu ulogu doivljava dijaloka metoda (metoda heuristikog razgovora) i metoda

rada na tekstu. U prvom planu je knjievno djelo, a knjievnopovijesne informacije pomiu se
u drugi plan. Uitelj vie nije predava, ve organizator nastavnog procesa. Uitelj vie nije
jedini izvor znanja izvori spoznavanja proiruju se. Uz primarni beletristiki tekst koji se
prenosi razliitim medijima pojavljuju se i drugi izvori knjievnih informacija. Nastavni se
proces ostvaruje u dvosmjernoj komunikaciji: polazne informacije i poticaje daje i uenik.
Ovaj sustav daje velike mogunosti u razvijanju uenikove knjievne kulture, u
izgraivanju vlastitog stava i kritikog miljenja.
Problemsko-stvaralaki sustav
U suvremenoj metodici nastave knjievnosti problemsko-stvaralaki sustav poznat je
pod imenom problemska nastava. To je takva nastava u kojoj se uenik postavlja pred
knjievni problem i potie na samostalno istraivanje. Postavljeni problem pobuuje
zanimanje, stvara problemsku situaciju, izaziva dvojbe, iziskuje opredjeljivanje, postavljanje
teza. Stjecanje spoznaja mnogo je dublje i intenzivnije jer uenik ne prima gotove spoznaje,
nego ih stjee sam. Ui znanstveno misliti, otkriva metode kojima se dolazi do spoznaje.
U cjelovitoj strukturi nastavnog sata koji se temelji na naelima problemske nastave,
ostvaruje se nekoliko faza: stvaranje problemske situacije, definiranje problema i metode,
samostalan rad uenika, analiza i korekcija rezultata, zadavanje novih zadataka.
Problemska nastava afirmira istraivaku metodu. Ako problem rjeava uitelj sam, a
uenici samo djelomino sudjeluju, rije je o djelomino istraivakoj metodi. Ta metoda
pogoduje razvijanju sposobnosti usporeivanja i objanjavanja pojava, otkrivanju uzronoposljedinih odnosa i dokazivanju postavljenih teza. Ako uenici samostalno rjeavaju
postavljeni knjievni problem, do izraaja dolazi potpuna istraivaka metoda. Uenici sami
postavljaju plan istraivanja, postavljaju hipotezu, odreuju postupak za njezino dokazivanje,
provode istraivanja, izdvajaju podatke, razvrstavaju ih i osmiljavaju. Time se uenik
pribliava spoznajnoj djelatnosti knjievnog znanstvenika.
U sustavu problemske nastave do najjaeg izraza dolazi uenikov kritiki stav. Obino
se izdvajaju oni knjievni problemi koji trae etiko opredjeljivanje, suoavanje vlastitih
spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi odreeno knjievno djelo.
Knjievna se problematika aktualizira.
16
Problemska nastava uspostavila je razliite metodike postupke kojima se uenik

suoava s problemom. Problemska se situacija stvara postavljanjem problemskih pitanja i
zadataka, teza koje treba potvrditi ili nijekati, navoenjem alternativa za koje se treba
opredijeliti, itanjem knjievnokritikih sudova s kojima se treba suoavati, citiranjem
izvornoga beletristikoga teksta, anketiranjem i sl.
Organizacija problemske nastave otvara velike mogunosti razliitim oblicima nastave
(pojedinano, u parovima i skupinama). Problemska nastava knjievnosti razvija najvii
stupanj samostalnosti u radu na knjievnom tekstu, a pred uitelja postavlja nove obveze i
zadae u organizaciji nastavnog procesa (u srednjim kolama te u viim razredima osnovne
kole).
Korelacijsko-integracijski sustav
Novi organizacijski model odgojno-obrazovnog procesa utemeljuje se na povezivanju
srodnih predmeta u zajedniki didaktiki sustav. Tako je oblikovano i jezino-umjetniko
podruje koje povezuje dosadanje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti. Ekvivalent tog
novog organizacijskog modela odgojno-obrazovnog procesa jest korelacijsko-integracijski
metodiki sustav. On se temelji na povezivanju nastavnih podruja u okviru nastavnog
predmeta (knjievnosti, scenske i filmske umjetnosti, jezika, izraavanja i stvaranja),
nastavnih predmeta u okviru odgojno-obrazovnog podruja (knjievnosti, filmske, scenske
umjetnosti i jezika s likovnom i glazbenom kulturom te nastavom stranih jezika), odgojnoobrazovnih podruja (jezino-umjetnikog podruja s drutveno-povijesnim i drugim
odgojno-obrazovnim
podrujima).
Ovaj
metodiki
sustav
uspostavlja
pojam
korelata/ekvivalenta koji omoguuje uspostavljanje veza i odnosa izmeu razliitih

umjetnosti, tj. umjetnikih djela iz razliitih podruja. Sustav korelacija trai novi metodiki
instrumentarij i odgovarajui metodiki pristup.
***
Komunikacijski sustav: utemeljuje se na teoriji didaktike i literarno-estetske komunikacije.
Didaktika komunikacija obuhvaa oblike i metode koji se primjenjuju u nastavi (razred,
17
okrugli stol, parovi, skupine, pojedinci uitelj). U didaktikoj komunikaciji knjievni

sadraj (umjetniki i znanstveni) ralanjuje se na sadrajne cjeline koje se ukljuuju u
nastavne (komunikacijske) situacije. Nastavni proces ostvaruje se kao lanac komunikacijskih
situacija (didaktikih mikrostruktura) u kojima se pojavljuju razliiti oblici (pojedinani,

parovi, skupni), razliite nastavne situacije te razliita nastavna sredstva.
Otvoreni sustav: uspostavlja didaktiku komunikaciju koja se utemeljuje na ponudi sadraja i
metoda za samostalno uenje, istraivanje i stvaranje. Uenici sami odabiru sadraj za
pojedinano, skupno, tandemsko uenje, istraivanje i stvaranje. Sadraj nudi uitelji ili
uenici. Ovisno o karakteru sadraja i cilju koji se eli postii (obrazovnim, odgojnim i
funkcionalnim zadaama), odabiru se metode rada za nastavni i izvannastavni rad. Otvoreni
metodiki sustav naputa tradicionalnu organizaciju nastave i izvannastavne djelatnosti
(didaktika ponuda istraivaki rad objavljivanje rezultata novi zadaci). Organizacija
nastavnog sata utemeljuje se na didaktikoj ponudi, izboru didaktike ponude i preuzimanju
odgovornosti za njezino izvravanje. Otvoreni sustav uspostavlja nov nain ocjenjivanja.
Multimedijski sustav: suvremena nastava knjievnosti ukljuuje razliite medije kojima se
prenose knjievno-znanstvene i umjetnike poruke. Rije je o vizualnim i auditivnim te
elektronikim medijima. Knjievnoumjetniki i znanstveni sadraj ralanjuje se na
didaktike cjeline koje se povezuju uz odreeni medij (knjiga, udbenik, itanka; zvukovni
zapisi; filmovi, TV; CD; raunalo, Internet).
Timski sustav: utemeljuje se
na teoriji meupredmetnih veza, tj. na naelima
interdisciplinarnosti. Teorija meupredmetnih veza ostvaruje se na razini sadraja (izbora i

programiranja) u nastavnim programima, udbenicima i drugim didaktikim izvorima te
planiranju i izvoenju nastave. Ovom sustavu prethodi alternacija uitelja, uvoenje dvojnih
uitelja za isti nastavni predmet. Takav dvojni sustav prua nove mogunosti ostvarivanja
nastave: meusobni dijalog dvoje uitelja, podjelu uloga u ostvarivanju pojedinih faza
nastavnog sata i komunikacijskih situacija, izmjenjivanje odgovora na pitanja koja postavljaju
uenici i sl. Korelacijski metodiki sustav ukljuuje dvolanu i vielanu korelaciju. U tom
modelu svaki uitelj pokriva sadraj svoga predmeta, svoje struke. U timski sustav ukljuuju
se i drugi strunjaci koji nisu uitelji: knjievnici, likovni umjetnici, filmski redatelji, glumci,
skladatelji, knjievni kritiari, teoretiari, povjesniari Time nastava postaje zanimljivija,
djelotvornija i svestranija.
18
NASTAVNI SAT KNJIEVNOSTI
Didaktika definira nastavni sat kao:

- vremensku jedinicu nastavnoga procesa
- sadrajno (logiki), psiholoki i metodiki organiziranu cjelinu (strukturu)
- 1. i 2. r. o. . 30-35 min; ostali 45 min > trajanje nastavnog sata prilagouje se
recepcijskim i spoznajnim mogunostima, trajanju koncentracije i panje; ovisi i o metodikoj
strategiji (sredstva i pomagala)
- ukljuuje se u PREDMETNO-SATNI kolski sustav (ne u novijim koncepcijama)
- nastavni sat i bloksat prati NASTAVNA JEDINICA kao sadrajno ralanjena i
metodiki oblikovana cjelina.
Nastavna jedinica preuzima sadraj iz nastavnog programa i didaktiki ga oblikuje u
skladu s postavljenim zadaama, nastavnim uvjetima i didaktikim kontekstom. Svaka ima
TROJAKE ZADAE: obrazovne (stjecanje znanja), odgojne (razvijanje duhovnih, moralnih,
socijalnih i estetskih vrijednosti), funkcionalne (razvijanje sposobnosti).
Nastavna jedinica ima svoj DIDAKTIKI KONTEKST: ukljuuje se u sustav
nastavnih jedinica (koje joj prethode i koje joj slijede). Didaktiki kontekst osigurava
povezanost nastavnih jedinica (sadrajnu i logiku povezanost).
Svaka nastavna jedinica ima svoj NAZIV , NAMJENU (razredni odjel), ZADAE
(odgojne,
obrazovne,
TIPOLOKO
funkcionalne),
ODREENJE
(tip
PRIPADNOST
nastavnog
METODIKOME
sata),
DIDAKTIKI
SUSTAVU,
KONTEKST,
METODIKU STRATEGIJU (metode, oblike, sredstva), STRUNU/ZNANSTVENU i

TEORIJSKOMETODIKU
UTEMELJENOST
(literatura),
INSTRUMENTARIJ
VREDNOVANJA POSTIGNUA te VREDNOVANJE METODIKE STRATEGIJE

(teorija modula).
Nastavni sadraj (knjievni)
19
Sadraj nastavnog sata knjievnosti utvren je nastavnim programom. Programski se

sadraj rasporeuje po razredima (ili obrazovnim stupnjevima). Za svaki razred utvruje se
domiljeni sustav sadrajnih cjelina (nastavnih tema i jedinica) koje se ostvaruju u povezanom
nizu nastavnih sati.
Knjievni sadraji dijele se na umjetnike (knjievnoumjetnike) i znanstvene
(knjievnoznanstvene). Knjievnost kao nastavni predmet obuhvaa knjievnost kao
umjetnost i knjievnost kao znanost. Umjetniki i znanstveni sadraji meusobno se
povezuju. Znanstveni sadraji slue osmiljavanju umjetnikih sadraja. Umjetniki sadraj
ine knjievna i djela ostalih umjetnosti koja se ukljuuju u nastavu knjievnosti. Znanstveni
sadraj ini knjievnoteorijska, estetika, umjetniko-teorijska i knjievnopovijesna
problematika.
Opseg knjievnog sadraja za nastavni sat uvjetovan je:
a) sloenou (teinom) usvajanja, primanja
b) stupnjem knjievnog obrazovanja uenika
c) specifinostima razreda
d) metodikim uvjetima.
Sadraj nastavnog sata moe biti:
a) jedno knjievno djelo (pjesma, basna, bajka, novela)
b) jedna knjievna tema koja obuhvaa vie knjievnih djela (npr. ljubavna poezija D.
Cesaria)
c) jedan knjievnoumjetniki problem (npr. lirika kao knjievni rod)
d) jedan knjievnopovijesni problem (npr. moderna u hrvatskoj knjievnosti).
Knjievnoumjetniki
sadraj
pobuuje
estetske
doivljaje,
knjievnoznanstveni
intelektualne (misaone) procese.

Programski se sadraj prenosi u nastavne jedinice (sadrajne cjeline) koje se
ostvaruju u jednom nastavnom satu ili dvosatu. Nastavne su jedinice logino povezane i
omoguuju vodoravno i okomito irenje spoznaja. Nastavni sat knjievnosti povezuje u
skladnu cjelinu umjetniki i znanstveni sadraj. Umjetniki sadraj podloga je za upoznavanje
i usvajanje knjievnoteorijskih i knjievnopovijesnih pojava.
Knjievnoumjetniki sadraj odabire se u skladu s recepcijskim mogunostima
uenika, a knjievnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogunostima. Sadraj svakog
nastavnog sata postavlja se u iri didaktiki kontekst. Knjievni sadraj uvjetuje postavljanje
zadaa nastavnog sata (obrazovne, odgojne, funkcionalne).
20
Na svakom satu utvruju se OBRAZOVNI ELEMENTI: nove spoznaje, pojmovi,

termini, definicije, teorije gledita, stavovi, metode. Obrazovno podruje ine NOVE
SPOZNAJE do kojih uenici dolaze na satu.
Uloga nastavnog sata knjievnosti ne iscrpljuje se samo u proirivanju znanja: prua
mogunost uenicima da uspostave novi odnos prema sebi i svijetu, da izgrauju moralnu i
estetsku svijest, da se idejno i filozofski opredjeljuju, da izgrade pogled na svijet mogunost
ODGAJANJA OSOBE.
Knjievni sadraj prua velike mogunosti za razvoj RECEPCIJSKIH sposobnosti
(doivljavanje, suivljavanje, zamiljanje, izmiljanje) te za razvoj SPOZNAJNIH
sposobnosti (zapaanje, pamenje, zakljuivanje). Za svaki nastavni sat, ovisno o sadraju,
odreuju se obrazovne, odgojne i funkcionalne zadae u njihovoj vrstoj povezanosti.
Nastavni je sat dinamina struktura. Postoje razliiti elementi kojima se ona odreuje.
Sat knjievnosti strukturira se po FAZAMA (etapama) to je etapna organizacija koja ima
najduu tradiciju. Obino ima etiri etape:
1. usmeno provjeravanje znanja
2. izlaganje novog gradiva
3. utvrivanje
4. zadavanje domaih zadaa.
Kod V. Poljaka: 1. pripremanje uenika; 2. obraivanje novih sadraja; 3. vjebanje; 4.
ponavljanje i provjeravanje. Suvremene teorije naputaju takav strukturni model i
uspostavljaju razvedenije organizacijske oblike nastavnoga sata.
U sustavu kolske interpretacije sat knjievnosti izgrauje se na zakonitostima
komunikacije s knjievnim sadrajem, s njegovom estetskom recepcijom i teorijom spoznaje.
1. doivljajno-spoznajna motivacija
2. najava teksta i njegova lokalizacija
3. interpretativno itanje teksta
4. emocionalno-intelektualna stanka
5. objavljivanje doivljaja i njegova korekcija
6. interpretacija
21
7. sinteza
8. zadaci za samostalan rad uenika.
Moe se primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umjetnikog teksta, na svim stupnjevima

obrazovanja. Rije je o dinaminoj strukturi koja uspostavlja razliite doivljajno-spoznajne
procese i uvaava posebnosti knjievnoumjetnikog teksta.
Postoje i drugi modeli: model kolske analize zanemarena je doivljajno-spoznajna
sfera nastavnog sata; didaktiki model (njemaki) temelji se na psiholokim odrednicama.
Strukturni modeli problemskog nastavnog sata u prvi plan istiu samostalan rad uenika,
razvijanje istraivakih i stvaralakih sposobnosti:
1. stvaranje problemske situacije
2. definiranje problema i metode
3. samostalan istraivaki rad uenika
4. analiza i korekcija rezultata istraivanja
5. novi zadaci za samostalan rad.
Sadraj nastavanog sata ralanjuje se na manje logiko-emocionalne cjeline. U teoriji
strukture nastavnog sata utvrene su razliite strukturne jedinice razliitih nazivlja. Nema
jedinstvenih termina svaki strukturni model ima svoju terminologiju koja proizlazi iz
metodikih sustava kojima pripadaju ti modeli. Novije teorije istiu novu strukturnu jedinicu:
nastavna situacija. Definira se kao ZADATAK koji ima konkretan cilj, odreeni sadraj i
metodiku kojom se ostvaruje. Nastavni se sat organizira tako da se nastavne situacije
meusobno logino povezuju i ine organizacijsku cjelinu. Nastavna situacija obuhvaa
odreenu koliinu sadraja koji se prima, usvaja, interpretira, ui u odreenom vremenu.
Moe trajati 5, 10, 20 ili vie/manje minuta. Dinaminost odgojno-obrazovnog procesa
ostvaruje se smjenjivanjem veeg broja nastavnih situacija. Pri izboru i omeivanju sadraja
za nastavnu situaciju postavljaju se ciljevi i metodika sredstva. Knjievni je sadraj vrlo
raznolik pa ga je teko razvrstati i ralaniti: oslanjamo se na podjelu umjetniki i znanstveni
sadraj. U nastavnoj situaciji moe biti:
a) samo umjetniki
b) samo znanstveni
c) umjetniki i znanstveni sadraj zajedno.
Osim sadraja koji izviru iz teksta pojavljuju se i IZVANTEKSTOVNI sadraji koji pripadaju
povijesti knjievnosti, teoriji, sociologiji knjievnosti i recepcijskim znaajkama uenika.
22
Sadrajne jedinice u interpretaciji lirske pjesme mogu biti: naslov / vrsta / tema i
motivi / poruke (ideje) / forma / strofa / stih / kompozicija / stilska sredstva / ritam / zvukovna
ekspresivnost stiha / pjesnika slika / jezik pjesme / verzije teksta / pjesma u svom vremenu /
pjesma i autor / nastanak pjesme / pjesma u knjievnopovijesnom kontekstu / pjesma u kritici
/ pjesma u antologijama / pjesma i skladatelji / pjesma i ilustratori.
Sadrajne se jedinice odabiru i meusobno povezuju logiki i emocionalno te
prilagouju ciljevima interpretacije u cjelini. Npr. Matoeva 1909. 1. nastanak, 2. naslov,
3.emocionalno ustrojstvo, 4. tematsko-motivska utemeljenost, 5. struktura 6. stilska sredstva,
7. pjesma i antologije. Uz svaku sadrajnu jedinicu nastavne situacije uspostavljaju se zadae
i metodika sredstva njihova ostvarivanja.
Sadrajne odrednice nastavnih situacija u interpretaciji epskoga (pripovjednog) djela
diferenciraju se ovisno o pripovjednoj vrsti. Postoje, meutim, zajedniki elementi.
1. sadrajem nastavnih situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema / ideja / fabula /
likovi / fantastika / jezino-stilska sredstva / kompozicija / podrijetlo / ilustracije /
ekranizacije / i sl.
2. u interpretaciji basne: tema / ideja / fabula / likovi / jezino-stilska sredstva /
kompozicija / ilustracije i ekranizacije / alegorijsko znaenje i pouka.
3. novela i roman: naslov / tema / problematika / idejni svijet / struktura / fabula /
motivacija / lik / karakterizacija lika (etika, psiholoka, socioloka, idejno-filozofska,
govorna) / umjetniko oblikovanje lika (naracija, opis, monolog, dijalog, unutarnji
monolog, proivljeni govor, piev govor) / jezino-stilske znaajke / vrsta romana
(roman zbivanja, roman lika, roman prostora, lanani ili stupnjeviti, prstenasti,
paralelni, autorski, ja-roman, socijalni, historijski, psiholoki, realistiki, moderni,
roman struje svijesti, roman-esej) / postanak / verzije teksta / ekranizacija /
dramatizacija / ilustracija / u kontekstu autorove stvaralake biografije / u
knjievnopovijesnom kontekstu / u ogledalu knjievne kritike. Ovi elementi mogu
postati i sadrajem nastavnog sata u cjelini. Noviji metodiki pristupi pripovjednoj
prozi istiu upravo bitne strukturne elemente kojima se bavi interpretacija (fabula, lik,
23
tema i slino). Sadrajno oblikovanje nastavnih situacija i nastavnog sata u cjelini

uvjetovano je recepcijskim i spoznajnim mogunostima uenika.
4. dramsko djelo takoer se moe ralanjivati na sadrajne jedinice koje omeuju

pojedine nastavne situacije: dramska struktura / in / dramska situacija / lik(ovi) /
dijalog / monolog / didaskalije / tema / ideja / stilske znaajke / jezik / vrsta drame /
scenska povijest drame / glumci u drami / reijske postave / redatelj o drami / publika /
kritika.
5. prouavanje pisca kao stvaralake i povijesne linosti kao sadrajne jedinice mogu
se pojavljivati: biografski i bibliografski podaci / stvaralaka faza / tematska
usmjerenost opusa / podruja stvaralatva / knjievne vrste / metoda stvaranja /
pripadnost koli, smjeru / mjesto u povijesti knjievnosti / utjecaj / prijevodi / kritika /
publika.
6. knjievna epoha ili smjer: ime / vremensko omeivanje / programi i manifesti /
generacijsko nastupanje pisaca / odnos prema stvarnosti / teme / oblici / uzori
Epsko ili dramsko djelo moe se problematizirati tj. ralanjivati na probleme koji se
rjeavaju u nastavnom procesu. U tom sluaju nastavna situacija obuhvaa odreeni
PROBLEM koji se rjeava razliitim postupcima i operacijama. Uzorke takvoga oblikovanja
nastavnih situacija kao PROBLEMSKIH SITUACIJA nalazimo u metodikim modelima koji
pripadaju problemskoj nastavi. U sustavu problemske nastave sadraj nastavne jedinice moe
obuhvatiti i knjievni lik / tematsko-idejnu razinu djela / jezik i stil / strukturu
Imenovanje nastavne situacije

Prema temeljnom sadraju nazivi situacija mogu biti razliiti:
a) mogu iskazivati temeljne pojmove
b) mogu iskazivati iskustvene pojmove.
Nastavna se situacija imenuje prema aktivnostima uenika (recepcijsko-kognitivne:
razumijevanje teksta, izraavanje doivljaja, gledanje filma, stvaranje prie).
OPSEG nastavne situacije uvjetovan je:
a) prirodom sadraja
b) teinom (zahtjevima)
c) recepcijskim i kognitivnim mogunostima uenika
24
d) medijem
e) okolnostima.
|
Sadraj moe biti:

a) iskustveni (emocionalni, etiki, socijalni)
b) jezikoslovni
c) knjievnoumjetniki
d) filmski
e) likovni
f) glazbeni
g) znanstveni
h) ope kulturni (obavijesni).
Obino se u oblikovanju nastavnih situacija smjenjuju, povezuju i proimaju razliiti sadraji.
TIPOVI NASTAVNIH SATI

Bilo je vie pokuaja klasificiranja nastavnih sati knjievnosti, no postoje tekoe u
tipolokom odreivanju i razvrstavanju sati. U metodici nastave knjievnosti utvreni su
temeljni klasifikacijski modeli. Modeli su odreeni prema:
1. sadraju
2. organizacijskom kriteriju
3. cilju i zadaama
4. dominantnom obiljeju
5. statusu, tj. stupnju obveznosti.
Prema sadraju
a) sat interpretacije knjievnog djela (analize, prouavanja)
b) sat teorije knjievnosti
c) sat povijesti knjievnosti.
Sat interpretacije (interpretacijski sat) pojavljuje se u okviru kolske interpretacije knjievnog
djela. Njegov je sadraj knjievnoumjetniki tekst. Ovisno o vrsti teksta, oblikuju se razliite
podvrste nastavnih sati:
25
1) sat interpretacije lirske pjesme (umjetnike, narodne, djeje)

2) sat interpretacije epske pjesme (narodne)
3) sat interpretacije epa (narodnog, umjetnikog)
4) sat interpretacije basne (umjetnike, narodne)

5) sat interpretacije pripovijetke (narodne, umjetnike)
6) sat interpretacije novele
7) sat interpretacije drame
8) sat interpretacije putopisa
9) sat interpretacije dnevniko-memoarske proze
10) sat interpretacije kritike i eseja
11) sat interpretacije sitnih oblika (poslovice, zagonetke).
Utemeljuje se na spoznajama teorije recepcije, literarno-estetske komunikacije i teorije
estetske spoznaje (struktura: doivljajno-spoznajna motivacija, najava teksta i lokalizacija,
interpretativno itanje, emocionalno-intelektualna stanka, objavljivanje i korekcija doivljaja,
interpretacija, sinteza, zadaci za samostalan rad uenika). Zauzima sredinje mjesto u nastavi
knjievnosti na svim stupnjevima.
Prema organizacijskom kriteriju nastavnog procesa

1. uvodni sat
2. sat itanja i analize djela
3. zakljuni (sintetski) tip sata.
Prema cilju i zadaama (didaktiki kriterij)
1) sat uzimanja novog gradiva
2) sat ponavljanja i utvrivanja
3) sat provjeravanja i ocjenjivanja
4) kombinirani sat.
Prema statusu
1. obvezni
2. fakultativni
3. izborni.
26
Dominantna odrednica moe biti:
a) sadraj (interpretacija, teorija knjievnosti, povijest knjievnosti)
|
b) organizacija (uvodni sat, sat itanja i analize djela, zakljuni sintetski tip sata)
c) cilj (sat uzimanja novog gradiva, sat ponavljanja i utvrivanja, sat provjeravanja i
ocjenjivanja, kombinirani sat)
d) metodika sredstva (sat izlaganja, sat-dijalog, sat samostalnog rada, sat-koncert, satdramski spektakl, kino-sat, TV-sat, radio-sat, sat-seminar, kviz-sat)
e) status (obvezatni, fakultativni, izborni)
f) nain pripremanja.
SAT LEKTIRE stoji izvan tipova nastavnih sati i esto se posebno tretira pa ima svoje
podvrste: 1. uvodni sat lektire, 2. sat reklamiranja knjiga, 3. sat produbljivanja shvaanja o
proitanim djelima, 4. sat anotiranja i recenziranja. Zove se jo sat izvannastavnog itanja.
Tipovi nastavnih sati i faze knjievnog odgoja i obrazovanja
Razliiti tipovi nastavnih sati ukljuuju se u pojedine stupnjeve odgojno-obrazovnog
sustava. Temelji se na psihologijskim istraivanjima i istraivanjima metodike nastave
knjievnosti. Prema zakonitostima i spoznajama PSIHOLOGIJE i TEORIJE SPOZNAJE
uspostavlja se periodizacija faze knjievnog odgoja i obrazovanja.
1. predkolsko razdoblje: u novije vrijeme integrira se u metodiku nastave knjievnosti; u
ovoj se fazi knjievni odgoj odvija u roditeljskom domu i predkolskim ustanovama.
2. 6. 9. godine (prva tri razreda osnovne kole): djeca sustavno stjeu knjievni odgoj i
obrazovanje u nastavi, u izvannastavnim oblicima rada i samostalnim itanjem
primjerenih knjievnih djela.
3. 9. 13. godine (etvrti, peti i esti razred osnovne kole): obiljeje je naivnorealistiki odnos prema knjievnosti: djeca primaju umjetniku stvarnost kao dio
svakodnevne stvarnosti, a ne kao autonomni svijet; dogaaje i likove iz knjievnog
djela doivljavaju kao stvarne; duboko proivljavaju situacije u kojima se likovi
nalaze, identificiraju se s njima; imaju snano razvijenu literarnu imaginaciju; ne
zamjeuju pisca i druge izvantekstovne sastavnice, ne udubljuju se u knjievnoumjetniki izraz.
27
4. 13. 15. godine (sedmi i osmi razred): pokazuju visok stupanj emocionalnog
proivljavanja dogaaja i likova u knjievnim djelima, ali ne otkrivaju ga izravno kao
uenici prethodne faze; mogla bi se nazvati fazom literarnog moralizma osobit
interes pokazuju za moralna pitanja; najprije uoavaju likove; usmjeruju se i prema

umjetnikom izrazu.
5. 15. 17. godine (prvi razredi srednjokolskog obrazovanja): dolazi do izraaja
misaoni pristup knjievnom djelu, uenici u tekstu otkrivaju opeljudske probleme
istiu etike probleme u prvi plan; u izricanju stavova i sudova pokazuju iskljuivost i
proturjenost, moralnu problematiku interpretiraju s intelektualnog svjetonazornog
stajalita, dok uenici zavrnih razreda osnovne kole moralnu problematiku
interpretiraju sa stajalita moralnog egocentrizma tj. autobiografskog stajalita; u djelu
se uoavaju uzrono-posljedini odnosi, istrauju se motivacije; pojaan je interes za
pisca, socijalni i knjievni kontekst te za umjetniki izraz; u komunikaciji s
knjievnim djelom vodeu ulogu preuzimaju misaoni procesi (ranije dominira
emocionalni pristup).
6. 17. 19. godine (trei i etvrti razred srednje kole): proces ope intelektualizacije
obogauje se; u strunim kolama obogauje se i profesionalnim obrazovanjem;
uenici izgrauju kritiko miljenje, osamostaljuju se u istraivanju knjievnih pojava,
usvajaju sloeniju teorijsko-metodoloku aparaturu, otkrivaju metodoloke aspekte;
ova je faza spona izmeu srednjokolskog i visokokolskog obrazovanja.
7. sveuilino obrazovanje: visokokolsko knjievno obrazovanje ima karakter
profesionalnog obrazovanja; bavljenje knjievnou na ovom stupnju ima zadau
osposobiti strunjake razliitih profila.
Proces knjievnog odgoja i obrazovanja ne bi smio prestati zavravanjem kolovanja to je
trajni proces u kojem osoba neprestano razvija senzibilnost i proiruje svoje spoznaje.
U nastavi knjievnosti oituju se emocionalni, intelektualni i fantazijski procesi
izazvani knjievnim sadrajem i drugim initeljima, pa metodika nastave knjievnosti
istrauje te procese, njihove uvjetovanosti i mogunosti razvijanja. Primanje, recepcija
knjievno umjetnikog djela jedno je od sredinjih pitanja nastave knjievnosti, a to je ujedno
i jedan od sredinjih istraivakih problema suvremene metodike nastave knjievnosti. Svako
knjievno djelo aktivira specifine doivljaje uvjetovane primateljevom individualnou. Isto
djelo moe kod razliitih primatelja izazvati razliite doivljaje ili kod istog primatelja u
izmijenjenim okolnostima. Metodika istrauje obiljeja knjievne recepcije uenika zavisno
od: a) dobnih osobina (faze); b) metodiki postupaka; c) okolnosti.
|
28
Sat interpretacije knjievnog djela

Ukljuuje se u sve faze knjievnog odgoja i obrazovanja, na sve stupnjeve.
Najuspjenije ostvaruje specifine svrhe nastave knjievnosti koje se odnose na razvijanje
recepcijskih i analitikih sposobnosti, na izgraivanje knjievnog ukusa i senzibilnosti te
knjievne kulture. Mogu se ostvarivati razliite razine doivljavanja i spoznavanja u
zavisnosti od mogunosti uenika. Moe se obraditi jedno ili vie knjievnih djela cjelovito,
odlomci iz veih cjelina, epizode iz epskih djela, prizori iz dramskih djela, odlomci iz proze
(putopisne, dnevniko-memoarske, kritiko-esejistike). Za svaku se interpretaciju odreuje
priprema varijanta metodikog oblikovanja i ostvarivanja te utvrivanje zadae sata. U
pojedinim fazama knjievno-estetskog razvoja uenika sat interpretacije razvija ove
sposobnosti i spoznaje o knjievnom djelu:
1.
dijete se uvodi u komunikaciju s knjievnim djelom, omoguuje mu se

sluanje knjievno-umjetnikih tekstova, pobuuju se emocije i osjeaj
za zvukovne vrednote pjesnikog knjievnog jezika.
2.
uenik se uvodi u interpretaciju teksta, razvija se interes za samostalno

itanje, razvija se literarna percepcija i imaginacija.
3.
razvija se kultura itanja, izotrava literarna percepcija, razvija

imaginacija i refleksija, upoznaju se knjievno-teorijske kategorije koje
se ukljuuju u interpretaciju knjievnog djela, razvija se sposobnost
samostalnog otkrivanja pojava u knjievnom tekstu.
4.
razvijaju se nove odrednice kulture itanja, osposobljava uenike za

samostalnu interpretaciju razliitih vrsta knjievnih tekstova.
5.
interpretacija se podie na viu knjievnoteorijsku i knjievnopovijesnu

razinu, ostvaruje se razvijeniji tip recepcije, razvijeniji tip kritikog,
knjievnoteorijskog i knjievnopovijesnog miljenja.
Sat teorije knjievnosti
U istom obliku pojavljuje se samo na viim obrazovnim stupnjevima. Obino se

29
tijesno povezuje sa satom interpretacije i satom povijesti knjievnosti. Knjievnoteorijska

materija na niim se stupnjevima obrazovanja ukljuuje u sat interpretacije knjievnog teksta.
U zavrnim razredima osnovne kole neke se knjievnoteorijske spoznaje usustavljuju u
vre sustave te se obrauju na posebnim satovima teorije knjievnosti (npr. rodovi, vrste,
pjesniki jezik, podjela knjievnosti). U srednjokolskom obrazovanju sat teorije knjievnosti
pojavljuje se samostalno u veem postotku (teme o knjievnim rodovima i vrstama, o pojmu
umjetnosti, o odnosu meu umjetnostima, o stvaralakom procesu, o pjesnikom jeziku). I u
svim razredima srednjokolskog stupnja sat teorije knjievnosti u tijesnoj je povezanosti sa
satima interpretacije i povijesti knjievnosti.
1. motivacija, 2. najava knjievnoteorijske teme, 3. definiranje, 4. oprimjerivanje,
5.samostalno pronalaenje novih primjera, 6. mogua stvaralaka primjena u vlastitom
izraavanju.
Moe biti uvodni (knjievnost kao posebna umjetnost, knjievni rodovi, vrste, stilske
formacije i poetike) ili zakljuni (nakon interpretacije knjievnih djela odreenih rodova i
vrsta te interpretacije reprezentativnih djela iz stilskih formacija).
Sat povijesti knjievnosti
Ovi satovi imaju raznolik sadraj koji proizlazi iz knjievnih djela, iz drutvenopolitikih i knjievnih procesa koji se uz njih povezuju, iz autorove graanske i stvaralake
biografije. Sadraj mogu biti:
a) poruke knjievnog djela
b) oblici, vrste knjievnog djela
c) programi, manifesti
d) knjievni ivot, asopisi
e) bibliografski i drugi podaci.
Prema sadrajnoj dominanti sat povijesti knjievnosti moe biti:
a) sat o piscu
b) sat o knjievnom pravcu, koli
c) sat o knjievnom razdoblju, epohi.
U istom obliku pojavljuje se u srednjoj koli. Neki nastavni programi i metodiki postupci
predviaju da se katkad pojavi i u zavrnim razredima osnovne kole.
30
Uvodni sat
Uvod moe biti sastavnica nastavnog sata (jedna strukturna jedinica u trajanju od
nekoliko do 20 minuta), a moe biti i posebni sat (45 minuta). Uvodni sat ili uvodna nastavna
situacija za susret s knjievnim djelom ima funkciju doivljajno-spoznajne motivacije.
Sadraj, nastavna sredstva i postupci odabiru se u skladu s funkcijom i prirodom knjievnog
djela te doivljajno-spoznajnim mogunostima uenika. Uvodni sat ili nastavna situacija
razliito se sadrajno i metodiki oblikuju:
1. Knjievno djelo svojom temom, sadrajem i idejama stoji u odreenom odnosu prema
primaoevim doivljajima i iskustvima. Na uvodnom satu (situaciji) iznose se, u
govornom ili pisanom obliku, iskustva i doivljaji uenika. Recepcija knjievnih djela
uvelike ovisi o sadraju, bogatstvu uenikovih predodaba, doivljaja, emocija,
spoznaja. Iznoenjem vlastitih doivljaja i spoznaja uenik se pribliava svijetu
knjievnog djela i oituje svoje individualne i stvaralake mogunosti u svezi s
odreenom temom.
2. Mogu se pokazati rezultati uenikova izvannastavnog rada. To mogu biti prikupljeni
podaci iz udbenika, knjievnih prirunika, asopisa, enciklopedija i drugih izvora.
3. Na uvodnom satu koji prethodi interpretaciji knjievnog djela mogu se rabiti sadraji
drugih umjetnosti: glazbene, likovne, filmske, scenske. Uenici se tako doivljajno,
spoznajno i estetski pripremaju za interpretaciju djela.
4. Mogu se unijeti ope kulturni ili lingvistiki sadraji koji su povezani s knjievnim
djelom. Uenici upoznaju povijesne dogaaje, osobe prikazane u djelu, nepoznate
rijei ili pojmove. Sadraj uvodnog sata tada ine kulturno-povijesna, knjievnopovijesna, lingvistika, stilistika tumaenja.
5. Sadraj mogu biti informacije i dojmovi s literarne ekskurzije, posjet muzeju, galeriji,
nakladnoj kui, institutu za knjievnost, piscu i sl.
6. Moe se temeljiti na spoznajama koje su uenici dotad usvojili, a koje korespondiraju
s djelom ili knjievnopovijesnom/knjievnoteorijskom temom. Te se spoznaju
usustavljuju, aktualiziraju i utvruju tako se uspostavlja veza izmeu poznatog i
nepoznatog (vano didaktiko naelo).
7. Moe se temeljiti na meupredmetnoj korelaciji uzimaju se usvojeni sadraji iz
31
drugih predmeta: povijesti, filozofije, sociologije, psihologije. Knjievnost odraava

ivot u njegovom totalitetu pa analiza knjievnog djela trai poznavanje filozofskih,
sociolokih, psiholokih, povijesnih pitanja.
8. Moe se organizirati kao susret s piscem ili kritiarima. Moe se temeljiti na izlobi
pievih djela, na recitalu, na scenskoj igri (lanovi dramske druine).
9. U obradi epohe ili knjievnog pravca uzimaju se razliiti umjetniki i znanstveni
sadraji koji se preuzimaju iz razliitih izvora, a prenose se razliitim medijima.
Ukljuuju se doivljaji i spoznaje koje uenici posjeduju.
Sat uzimanja novog gradiva iz knjievnosti
Na satu se najee upoznaje novo knjievno djelo, novi knjievnoumjetniki tekst
to je zapravo sat interpretacije knjievnog teksta. U metodikoj literaturi navodi se i sat
itanja i analize. To je u biti sat interpretacije knjievnoga teksta. Sat uzimanja novoga
gradiva ima zadau da uenici upoznaju i usvoje nove sadraje, razviju sposobnosti i vjetine.
Sat uzimanja novog gradiva iz povijesti knjievnosti
Gradivo je raznoliko pa se i sati uzimanja novoga gradiva iz povijesti knjievnosti
razlikuju u zavisnosti od sadraja koji se obrauju. Sat o piscu razlikuje se od sata o
knjievnom pravcu ili epohi.
a) sat uzimanja novoga gradiva o piscu

Upoznavanje pieva ivotopisa u nastavi ima svoju razvojnu crtu. Ve od treeg razreda
osnovne kole u program i odgojno-obrazovni proces ukljuuje se pisac, ali sve do sedmoga
razreda ne organizira se samostalni sat o pievoj biografiji. U mlaim razredima uenici
dobivaju osnovne biografske obavijesti o piscu na satima obrade knjievnoga djela i u svezi s
interpretacijom knjievnog djela. Poseban sat organizira se od sedmog razreda: zavisno o
spoznajnim mogunostima, uenici upoznaju razliite strane pieva ivota i rada. Sadraj
sata o piscu obuhvaa: podatke o roenju, podrijetlu, kolovanju, djetinjstvu, mladenatvu,
zanimanju, moralnom, idejnom, estetskom izgraivanju, o pogledima na svijet, o pripadanju
politikim strankama, pokretima, o pievu ukljuivanju u kulturni i knjievni ivot njegovog
vremena, stvaralaki put, utjecaj na generaciju kojoj pripada i na kasnije generacije. Odabiru
se oni dijelovi koji su dostupni uenicima i koji najvie doprinose ostvarivanju odgojnoobrazovnih ciljeva. Za uenike sedmog i osmog razreda biografski se sat moe temeljiti na
razmatranju pieva djetinjstva, mladosti uzimaju se vaniji momenti koji imaju odgojnu i
obrazovnu vrijednost. Sat se moe ustrojiti: a) djetinjstvo b) djeatvo c) mladost d) zrele
|
32
godine za ilustraciju svake faze odabiru se djela ili odlomci pa se tako povezuje piev ivot
i knjievni rad. Pisca se moe prouavati po stvaralakim, stilskim fazama. Razvojna faza u
stvaralatvu pisca ima svoje stilske, tematsko-idejne, anrovske ili koje druge osobine (ime
Vueti Miroslav Krlea: 1. prvobitno romantina 2. naturalizam-realizam 3. glembajevska
(psiholoki realizam) 4. moderni, mitski realizam 5. u socijalistikoj stvarnosti). U
tradicionalnom biografskom satu bila je dominantna faktografija (podaci, godine, mjesta,
imena): uenici su pamtili i reproducirali kao vane informacije. Suvremeni tip tei
razmiljanju o piscu na temelju informacija o njegovim shvaanjima, estetskim pogledima,
svjetonazoru. Uz nastavnikovo izlaganje izmjenjuju se razliiti izvori, oblici i metode rada. U
interpretaciji knjievnoga djela biografski se sat pojavljuje kao uvodni ili zakljuni sat. Neki
smatraju da je uvodni sat koji prethodi interpretaciji jer bi se time stvorili emocionalni i
spoznajni uvjeti za interpretaciju djela. Drugi dre da bi trebao biti zavrni sat: uobliavaju se
i usustavljuju spoznaje do kojih se dolo u analitikom dijelu sata. Treba postupiti onako kako
graa o piscu i nastavna situacija nalae. Biografski sat koji dolazi na kraju trebao bi sintetski
obuhvatiti sve bitne spoznaje prethodnih sati. Taj bi mogao imati ovakvu sadrajnu strukturu:
1) odreenje opusa 2) poetika, shvaanje stvaralatva, umjetnosti 3) razvojne faze 4) idejne,
knjievnoumjetnike vrijednosti opusa, pievo mjesto u povijesti knjievnosti.
b) sat uzimanja novoga gradiva o knjievnom pravcu ili epohi
Sadrajno je vrlo sloen: obuhvaa materiju iz razliitih podruja knjievnosti, filozofije,
estetike, sociologije, kulturologije. To trai primjenu naela korelacije povezivanje sadraja
razliitih nastavnih predmeta. Ukljuuju se brojne nove informacije, a one ve usvojene,
usustavljuju se i valoriziraju. Najveim dijelom to su podaci, nazivi, imena (biografski podaci,
kronoloki podaci, naziv epohe, naziv struje, nazivi djela, asopisa, manifesta, imena i
prezimena stvaralaca). Na satu se ostvaruje emocionalno ozraje i tei se doarati duh epohe.
Epoha se ne upoznaje kao popis pojava, ve kao kategorijalni sustav vrijednosti. Uspjean sat
pretpostavlja dobro poznavanje reprezentativnih djela jer se obiljeja epohe najbolje iskazuju
upravo na njenim reprezentativnim djelima. esto nije dovoljan jedan sat ve se prouavanje
ostvaruje u nizu sati koji se povezuju u odgojno-obrazovnu cjelinu. Uvodnim satom postavlja
33
se okvire za ostale sate interpretacije knjievnih djela i sate o piscu koji pripada toj epohi.
Slijedi, dakle, interpretacija reprezentativnog djela, sati o piscu, predstavnicima, sati lektire te
zakljuni, sintetski sat o epohi. Ovaj sat primjenjuje se uglavnom na srednjokolskom stupnju.
Sat uzimanja novog gradiva iz teorije knjievnosti

Usvajaju se novi pojmovi, definicije i zakonitosti knjievnoga stvaranja i oblikovanja.
Primjenjuje se put indukcije i dedukcije. Teoretsko znanje uenici stjeu itanjem i analizom
knjievnog djela te zapaanjem i analizom odreenih pojava. U analizi se ne promatra
pojedinana pojava izolirano ve kao dio sustava, kao pojedinano oitovanje ope pojave
(npr. pojam metafore uoava se u jednom tekstu, ali se usvaja na veem broju primjera).
Teorija knjievnosti jest sustav znanja o biti knjievnoga stvaranja, o knjievnom djelu
kao jedinom moguem obliku tog stvaranja. Na knjievnom tekstu ue se zakonitosti
stvaranja i oblikovanja, zakonitosti postojanja koje nadilaze pojedinano i dobivaju ope
znaenje koje se iskazuje definicijama, klasifikacijama, pojmovima. Usvojene ope spoznaje
primjenjuju se na novim tekstovima (dedukcija: od opeg prema pojedinanom).
U obradi knjievnoteorijskog gradiva primjenjuju se razliita vjebanja:
1. vjebe promatranja
2. vjebe usporeivanja
3. vjebe zakljuivanja
4. vjebe definiranja
5. vjebe objanjavanja
6. vjebe svrstavanja
7. stvaralake vjebe.
Vjebanjem se ostvaruju sposobnosti i vjetine. Najea je struktura sata: 1. motiviranje
2.odreivanje i prezentiranje izvora 3. promatranje pojave 4. analiza pojave 5. stvaranje i
imenovanje pojma (definicije) 6. primjena usvojenog pojma, definicije u razliitim oblicima
vjebi, 7. zadavanje zadataka za samostalan rad. Oblikovanje svake faze i nastavne situacije
prilagouje se prirodi materije, ciljevima i spoznajnim mogunostima uenika.
Zakljuni (sintetski) tip sata
Nakon analitiko-interpretativnih sati logino slijedi zakljuni sat. Temelji se na
spoznajama koje su uenici
usvojili na prethodnim satima. Usvojene spoznaje uenici
usustavljuju u obliku uzrono-posljedinih veza meu injenicama, u obliku uih ili irih
|
34
generalizacija i sudova. Postupci kojima se to ini razliiti su: uenici pokazuju i razvijaju
sposobnosti: 1) zakljuivanja, 2) povezivanja, 3) usporeivanja, 4) razvrstavanja,
5)generaliziranja, 6) ocjenjivanja.
Sat (nastavna situacija) na kojem se sintetiziraju ili usustavljuju rezultati interpretacije
knjievnih djela uspostavlja sustav pojmova i kategorija u njihovoj meusobnoj povezanosti i
uvjetovanosti. Zakljuni sat o stvaralatvu pisca obuhvaa, modificira i usustavljuje sve
vanije spoznaje koje su uenici usvojili na prethodnim satima. Taj se tip sata naziva portret
pisca ili stvaralaki portret pisca. U zakljunom satu o pravcu ili epohi sve se spoznaje
svrstavaju u odreene cjeline koje ine vrst sustav. U udbenicima za srednje kole cjeline
posveene prouavanju epohe zavravaju sintezom koja moe biti sadrajnom okosnicom
zakljunog sata.
Klasifikacijski model koji uspostavlja uvodni sat, sat itanja i analize te zakljuni sat
temelji se na INDUKTIVNO-DEDUKTIVNOJ osnovi i primjenjuje ANALITIKOSINTETIKU metodologiju.
Sat ponavljanja i utvrivanja
U nastavi knjievnosti ovaj sat ima posebno mjesto i posebnu ulogu. Ponavljanje i
utvrivanje sastavni je dio gotovo svakog sata, ali organizira se i poseban tip sata na kojem je
ponavljanje i utvrivanje glavni sadraj. Obino se takav sat organizira nakon prouavanja
programskih cjelina. Te programske cjeline jesu: 1) obrada pisca, 2) obrada razdoblja,
3)obrada veeg broja knjievnih djela, 4) upoznavanje (interpretiranje) tekstova iz tematskih
krugova. Po sadraju moe biti razliit, ali uvijek obuhvaa iri opseg sadraja koji su
obraivani na veem broju sati. Najee se organizira tematsko i kompleksno ponavljanje.
Sat se ne odvija na isti nain i istim redoslijedom kojim je obraivano i usvojeno gradivo na
prethodnim satima, nego se usvojeni podaci, definicije, stavovi dovode u nov poredak.
Sat ponavljanja ima vlastiti redoslijed i specifinu metodiku. Postoje dva osnovna tipa
ponavljanja prema nainu kako se materija ponavlja: a) REPRODUKTIVNO ponavljanje,
b)PRODUKTIVNO ponavljanje. Na satu se pojavljuju oba tipa, ali produktivno ponavljanje
ima dominantnu ulogu. Produktivno ponavljanje primjenjuje se na umjetniku materiju
35
(knjievna djela), prethodno usvojenu, a reproduktivno se odnosi na knjievnopovijesne

injenice (imena, naslove, godine). U produktivnom sustavu ponavljanja prethodno
usvojena materija preoblikuje se, postavlja u nove odnose. Nova struktura osigurava veu
trajnost spoznaja. Produktivno ponavljanje moe se ostvariti: a) usporeivanjem pojava,

b)sintetiziranjem, c) usustavljivanjem ,d) preoblikama, e) konkretiziranjem i aktualiziranjem.
Usporeuju se razliiti knjievni sadraji, mogu i tekstovi koji pripadaju istom tematskom
krugu. Tekstovi odreenog kruga mogu se usporeivati i usustavljivati prema zadanim
odrednicama koje mogu biti tematskog ili anrovskog karaktera. Mogu se usporeivati likovi
iz istog ili razliitih djela.
Poseban je tip produktivnog ponavljanja PREOBLIKA: mogu se preoblikovati
znanstveni i umjetniki sadraji. U preoblike idu dramatizacije razliitih tekstova, stvaranje
scenarija za film, televizijsku ili radijsku emisiju.
Uobiajeno je da se ovi sati organiziraju poslije obrade veih/manjih programskih
cjelina, poslije obrade tekstova u odreenom tematskom krugu ili poslije obrade sloenih
tema iz povijesti ili teorije knjievnosti. Uobiajeni su takoer na poetku i kraju kolske
godine, polugodita, tromjeseja.
Sati provjeravanja i ocjenjivanja

Najee se ne ostvaruju na posebnim satima. U suvremenoj se nastavi izmjenjuju
razliite sastavnice na svakom nastavnom satu. Sat provjeravanja i ocjenjivanja organizira se
radi provjere stupnja usvojenosti znanja, sposobnosti, umijea i radi vrednovanja toga
ocjenom tj. utvrenim sustavom ocjenjivanja (1 5 ili opisno). Za svaki sat provjeravanja i
ocjenjivanja utvruje se nastavno gradivo na kojem e se provjeravati stupanj usvojenosti
znanja te razvijenost sposobnosti i umijea.
Znanje iz knjievnosti obuhvaa knjievne podatke i injenice, pojmove, uopavanja,
generalizacije, definicije, teorije, metode, nazive djela, pisaca i pojmova, tvrdnje i sudove o
djelima i piscima, strukturne elemente knjievnog djela, knjievnopovijesne procese,
kronoloki slijed, predstavnike, postupke u interpretaciji djela i slino. Za svaki razred
utvreni su elementi koji ine znanja o knjievnosti. U metodikim prirunicima navode se
pojmovi koje uenici usvajaju iz pojedinih tekstova. Razgovor o tekstu slui usvajanju
pojmova npr. igrokaz, krajolik, poslovica, dijalog, rima, stih, bajka
Znanje se oituje na razliitim razinama:
1. znanje prisjeanja
36
2. znanje prepoznavanja
3. znanje reprodukcije
|
4. operativno znanje
5. stvaralako znanje.
Od stupnja znanja ovisi ocjena. Primjenjuju se objektivni pokazatelji u kvantificiranju i
kvalificiranju znanja (koliko, kako).
U nastavi knjievnosti provjeravaju se i ocjenjuju i odreene specifine sposobnosti i
vjetine (itanja, interpretiranja knjievnoga djela). Sposobnost interpretiranja obuhvaa vei
broj sastavnica, ukljuuje razliite sposobnosti, govornog i pismenog izraavanja. Kakvoa
ovisi o doivljenosti teksta, o osmiljenosti zapaanja, o preciznosti uopavanja, jasnoi
tvrdnji i stavova, o adekvatnosti dokaza, o povezanosti izlaganja, o pravilnosti jezinog
izraza, stilske odreenosti i iznijansiranosti, o stvaralakim elementima.
U tradicionalnom satu prevladavalo je usmeno ispitivanje, metodom pitanja i
odgovora te razvijenog odgovora na uopeno pitanje. I u suvremenoj nastavi esti su oblici
usmenog izraavanja. Najpoznatiji oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja:
a) odgovor na pitanja
b) iskazivanje impresija i doivljaja
c) samostalno objanjavanje pojave, pojmova
d) citiranje teksta kojim se neto dokazuje
e) navoenje definicije, kritikog miljenja
f) samostalno interpretiranje teksta ili elemenata iz teksta
g) govorenje knjievnoumjetnikog teksta napamet
h) parafraziranje teksta
i) samostalno iznoenje plana za analizu knjievnog sadraja.
Navedeni oblici ne primjenjuju se jednako na svim stupnjevima obrazovanja. Razvijeniji
oblici primjenjuju se s intelektualno razvijenijim i knjievno obrazovanijim uenicima.
Treba rabiti razliite oblike govornog provjeravanja i voditi rauna o njihovom
vremenskom trajanju. U tradicionalnoj nastavi usmeni je odgovor (najee reproduktivno
izlaganje) trajalo do 30 minuta. Nijedan oblik ne bi trebao trajati vie od 15 minuta.
Izmjenjivanjem i kombiniranjem raznih oblika usmenog provjeravanja i primjerenim
dimenzioniranjem nastavnog vremena, sat provjeravanja postaje dinamian, zanimljiv,
37
aktivan, funkcionalan.
Provjeravanje i ocjenjivanje ostvaruju se esto i razliitim oblicima pismenog
izraavanja. Najee se javlja analitiko pismeno i grafiko provjeravanje znanja,
sposobnosti i umijea. Takvo provjeravanje ima svoje metodike posebnosti, prednosti i

nedostatke. Kao prednosti navode se: 1. vei stupanj aktivnosti, 2. ujednaenost po teini,
3.mogunost provjeravanja uenikove pisane rijei, 4. manja uzbuenost, 5. u istoj
vremenskoj jedinici provjera znanja i sposobnosti svih uenika.
Najbolji odgojno-obrazovni rezultati postiu se usklaivanjem, ravnomjernom
zastupljenou oblika usmenog i pisanog provjeravanja. Postoje jo i posebni oblici pismenog
provjeravanja znanja. Najee se primjenjuju kontrolni pismeni zadaci (5, 10, 15 minuta)
koji se mogu ukljuiti u gotovo sve tipove nastavanih sati. Oni obuhvaaju knjievne
injenice, pojmove, definicije, teorije, nazive djela, pisaca, likova, strukturalne elemente
knjievnog djela Oblikuju se razliitim tehnikama:
a) odgovori na pitanja
b) zadaci viestrukog izbora
c) zadaci sreivanja
d) zadaci uvrtavanja
e) zadaci preinaavanja
f) zadaci popunjavanja
g) zadaci dokazi.
Poseban oblik jesu sastavci minijature u kojima se saeto iskazuju objanjenja, komentari,
sudovi, stavovi, dojmovi.
Izdvajaju se testovi znanja. Pripadaju kognitivnom podruju: obuhvaaju znanje i
mentalne procese kojima se ostvaruje njihova obrada. Mogu biti kolektivni, skupni ili
individualni. U suvremenoj nastavi afirmiran je jo jedan oblik anketiranje. Postoje dva tipa:
kontrolno i orijentacijsko. U kontrolnoj anketi provjerava se usvojenost gradiva, a
orijentacijska se odnosi ne samo na kognitivnu sferu, nego obuhvaa i afektivno i fantazijsko
podruje.
U grafikom nainu provjeravanja znanja zadaci sadre shemu ili crte koji se
objanjavaju.
Provjeravanje i ocjenjivanje obuhvaa i domae radove uenika. Svi strukturalni
modeli organizacije nastavnog sata sadre i domai rad uenika. Oni su svojevrstan
produetak kolskog rada. Razvijaju uenikove misaone sposobnosti, potiu na stvaralatvo,
razvijaju osjeaj odgovornosti, upornost i samostalnost u radu.
38
Kombinirani tip sata

Sadri odreene sastavnice ostalih tipova sati. Kombiniranjem se stvara posebna
struktura koja se prilagouje sadrajima i ciljevima. Posebnosti se oituju u kombinaciji
razliitih sadraja. Mogu se pojaviti razliiti sadrajni elementi:
a) knjievnoumjetniki tekst
b) knjievnopovijesni podaci, generalizacije, sudovi
c) knjievnoteorijski pojmovi i definicije
d) lingvistiko-stilistika materija.
Uz primarne sadraje iz knjievnosti na kombiniranom se satu mogu pojaviti i iri umjetniki
sadraji (film, glazba, scenska umjetnost).
Javljaju se i kombiniraju razliite didaktike komponente:
a) motiviranje uenika
b) najavljivanje teme
c) usvajanje novih sadraja (definicija i pojmova)
d) ponavljanje i utvrivanje
e) samostalan rad uenika (uvjebavanje)
f) provjeravanje i ocjenjivanje.
Ne mora imati sve komponente, moe doi i do njihova spajanja. est je i u osnovnoj i u
srednjoj koli.
Sat izlaganja (monoloki tip sata)
Naziv dobiva prema dominantnoj metodikoj odrednici, prema temeljnoj metodi
kojom se ostvaruje.
Dijaloki tip sata
Preteno se ostvaruje dijalogom dijalog je dominantan postupak u odgojnoobrazovnom procesu.
Sat samostalnog rada uenika
39
Suvremene teorije organizacije nastavnog procesa u prvi plan istiu samostalan rad
uenika kao temelj obrazovanja i samoobrazovanja. To je takav tip sata u kojem uenici
samostalno, uz djelomino ili bez ikakvog sudjelovanja nastavnika, rjeavaju razliite zadatke
i stjeu nove spoznaje, razvijaju sposobnosti i navike. Samostalan rad uenika javlja se u
razliitim odgojno-obrazovnim situacijama: 1. u nastavi, 2. u izvannastavnim aktivnostima,
3.u izvankolskom (domaem) radu.
Samostalan rad uenika na nastavnom satu
Ne pojavljuje se esto sat u istom obliku. Najpoznatiji je pisanje kolske zadae.
Sadraji na satu samostalnog rada uenika mogu biti razliiti: moe biti interpretacija teksta,
prouavanje knjievnog pravca ili epohe, sadraj teorije knjievnosti ili teorije umjetnosti.
Najee se susree sat samostalne interpretacije teksta. Obino uitelj sam interpretira
tekst, a uenici prate ili uitelj vodi knjievni dijalog. Novija metodika prihvatila je i
samostalnu ueniku interpretaciju teksta, samostalno na nastavnom satu. O vrijednosti
takvog sata nema jedinstvenog miljenja: neki kau da uenici teko ostvaruju te zadae, da
sporo dolaze do rjeenja pa gube vie vremena. S druge strane, velik broj metodiara smatra
da je samostalan rad uenika najuspjeniji put u knjievnom odgoju i obrazovanju. Ipak, taj
rad ne smije se apsolutizirati.
Za samostalne interpretacije teksta treba obaviti odreene pripreme: a) itanje teksta,
b)istraivanje uenikova odnosa prema tekstu, c) odreivanje knjievnoteorijskih,
knjievnopovijesnih i drugih odrednica koje se ukljuuju u samostalan rad. Samostalna
interpretacija teksta pretpostavlja poznavanje teksta. Samostalno itanje tj. upoznavanje teksta
ostvaruje se kao: a) samostalni domai rad tj. izvankolsko itanje, b) faza odgojnoobrazovnog procesa koja prethodi samostalnom radu. Uz samostalno itanje mogu se dati
pitanja i zadaci koji usmjeravaju uenike prema odreenim problemima u tekstu
USMJERENO itanje. Pitanja i zadaci odnose se na tekst, ali i na izvantekstovne odrednice.
Odnos uenika prema proitanom tekstu, njegov doivljaj i stupanj razumijevanja sastavnica
teksta moe se utvrditi:
a) orijentacijskom anketom
b) kontrolnim zadacima na nastavnim listiima
c) probnim orijentacijskim razgovorom
d) samostalnim pismenim sastavcima analitikog i stvaralakog karaktera.
Recepcijske znaajke svakog uenika istrauju se orijentacijskom anketom obino se
postavlja pitanje otvorenog tipa koja trae individualizirane odgovore (Kako brat postupa
prema Hasanaginici? to vas tu iznenauje? to je sve utjecalo na traginu sudbinu
40
Hasanaginice? // roman U registraturi - podcrtajte formulacije koje izraavaju va nain

doivljavanja djela, va stav prema djelu).
Sati samostalnog rada uenika razliito se artikuliraju, ovisno o sadraju koji se
prouava, o sredstvima i pomagalima, o karakteru pripremnih radnji.
Strukturni modeli
a) lirska pjesma: 1. motivacija, najava, 2. itanje, 3. organizacija samostalnog rada,
4.samostalan rad, 5. sreivanje rezultata
b) pjesnika zbirka: 1. utvrivanje metodoloke spremnosti, 2. izbor metoda i tehnika
rada, 3. samostalan rad, 4. analiza i korekcija rezultata sinteza
c) basna:1. orijentacijska anketa, 2. organizacija samostalnog rada, 3. samostalan rad,
4.analiza i korekcija rezultata sinteza
d) bajka: 1. utvrivanje recepcijskih karakteristika, 2. organizacija samostalnog rada,
3.samostalan rad uenika, 4. sinteza
e) novela: 1. provjeravanje samostalnog rada kod kue, 2. odreivanje problema za
samostalno istraivanje i metoda rada, 3. samostalan istraivaki rad, 4. analiza i
korekcija rezultata sinteza
f) roman: 1. utvrivanje metodoloke spremnosti za samostalan rad, 2. samostalno
formuliranje problema i metoda, 3. istraivaki rad, 4. analiza rezultata
g) drama: 1. provjeravanje recepcijskih karakteristika, 2. stvaranje problemske situacije,
3.odreivanje problema i metode, 4. istraivaki rad, 5. analiza, ocjena rezultata
h) kritiko-esejistiki tekst: 1. provjeravanje razumijevanja teksta, 2. zadavanje zadataka
za samostalan rad, 3. rjeavanje zadataka, 4. analiza i korekcija rezultata
i) pisac: 1. uvodna rije uenika, 2. samostalan rad uenika, 3. analiza i korekcija,
4.sinteza
j) epoha, pravac: 1. provjeravanje rezultata domaeg rada 2. samostalan rad 3. analiza
rezultata 4. sinteza
Spremnost uenika za samostalni rad u interpretaciji teksta ovisi i o stupnju njihove
knjievnoteorijske, knjievnopovijesne, lingvistike, stilistiki i metodoloke spremnosti. To
41
se moe utvrditi orijentacijsko-kontrolnim dijalogom, zadacima objektivnog tipa ili

interpretacijom knjievnih pojava.
Pojavljuje se u razliitim oblicima i ukljuuje se u nastavni proces na svim odgojnoobrazovnim stupnjevima. Sat samostalne interpretacije teksta moe se ostvarivati ve u
zavrnim razredima osnovne kole. U srednjoj koli ravnomjerno se ukljuuje u nastavu s
ostalim tipovima nastavnih sati.
Pojavljuju se i samostalni satovi o piscu ili epohi.
Navedeni organizacijski modeli razlikuju se u nekim elementima, ali svi sadre neke
zajednike strukturne jedinice:
a) pripremanje, organizacija samostalnog rada uenika
b) izvoenje (25 minuta)
c) sreivanje rezultata rada (usustavljivanje).
Prva i druga faza traju do 5 minuta. Uenici u radu mogu biti djelomino samostalni
povremeno posreduje nastavnik ili se slue pismenim instrukcijama. Mogu biti i potpuno
samostalni: rjeavaju zadatke koje je prethodno sastavio nastavnik ili zadatke na nastavnim
listiima, u radnoj biljenici.
Sat-koncert
To je knjievno-glazbeni sat: smjenjuju se knjievne i glazbene dionice to poveava
emocionalno ozraje i pogoduje jaem doivljavanju estetskih poruka, i knjievnih i
glazbenih. Ovakav sat na tragu je suvremenih nastojanja u povezivanju razliitih umjetnosti u
kompleksnom odgoju i obrazovanju. Sadraji mogu biti razliiti najee lirska poezija.
Moe se organizirati i pri interpretaciji epskih djela. Uz obradu usmene epske pjesme, balade,
mogu se povezivati razliiti primjeri narodne i umjetnike glazbe. I prouavanje pieva
stvaralatva i biografije moe se ostvariti kao sat-koncert.
Najvie mogunosti prua sintetiko prouavanje umjetnike epohe. Slina mogunost
prua se i pri interpretaciji dramskih djela, putopisne i memoarske proze.
Moe se organizirati tako da glavni sadraj ine glazbena djela, osobito sat na kojem
se upoznaje epoha ili pravac. Sat-koncert unosi specifino ozraje u nastavni proces, prua
uenicima radost i uvodi ih u sloenije doivljavanje umjetnosti.
Sat dramski spektakl
42
Pojavljuje se kao poseban tip sata u nastavi dramske knjievnosti. Dramsko djelo ili
njegov dio (slika, in) ostvaruje se kao kazalini in uenika koji su za to posebno
|
pripremljeni u dramskoj druini, pod vodstvom profesora. Scensko djelo izvodi se u uionici
ili kojoj drugoj prikladnoj prostoriji.
Ima svoje opravdanje u specifinosti dramskog djela u ije se prouavanje ukljuuje i
scenski aspekt. Postavljanje i izvoenje dramskog djela na sceni pribliava uenike dubljem
doivljavanju dramske, kazaline umjetnosti i razvija njihovo stvaralatvo. Najee je
zakljuni sat u prouavanju dramskog teksta. Organizacija je sloenija i zahtijeva odreene
pripreme i predradnje te odreenu razinu znanja o drami.
Moe se izvesti uz odreene pretpostavke:
a) da su uenici proitali, prouili i interpretirali dramu na prethodnim satima
b) da su organizirane pripremne predradnje za provedbu sata
c) da su uenici emocionalno i intelektualno motivirani za rad.
Uenici najprije samostalno itaju djelo uz rjeavanje odreenih scenskih zadataka. U fazi
interpretacije uenici doivljavaju i spoznaju umjetniku prirodu djela, zakonitosti njegova
postojanja. Nastavnik paljivo prati reagiranja uenika i uoava budue aktere scenskog djela.
Pri itanju dramskog teksta uenici pokazuju sposobnost dramskog govora.
Sat-dramski spektakl moe imati ovakvu strukturu:
1. najavljuje se dramski spektakl, uenici u publici dobivaju zadae za praenje
2. odabrani ansambl uenika izvodi odreenu dramsku sliku pred uenicima
3. razgovor o izvedbi, iznose se zapaanja i kritike primjedbe.
Dramske slike iz interpretiranog djela mogu izvesti i profesionalni glumci. Moe se temeljiti i
na filmskoj, televizijskoj ili radijskoj prezentaciji dramskog djela. Tada:
1. najava spektakla
2. gledanje, sluanje dramske slike
3. analiza
4. zakljuna rije.
Kino-sat
Film se u nastavi knjievnosti pojavljuje kao nastavno sredstvo i kao filmska
umjetnost. Sat se ustrojava primjenom nastavnog filma ili se cijeli sadraj sata temelji na
43
filmu kao umjetnikom predloku.

Kada cijeli sadraj sata ispunjava film, onda je to sat filmske umjetnosti. Oblikuje se
kao:
1. sat interpretacije filmskog djela

2. sat teorije filma
3. sat povijesti filma
4. sat o filmskom stvaraocu.
Knjievno-filmski sat kombinirani je sat na kojem se pojavljuje knjievnoumjetniki i filmski
sadraj. Ima svoje metodike posebnosti. Organizacija je uvjetovana:
a) umjetnikim obiljejem filma
b) duinom trajanja filma
c) recepcijskim mogunostima uenika
d) tehnikim uvjetima.
Filmski sadraji mogu popuniti cijeli sat ili dvosat, a filmovi koji traju do 20 minuta ukljuuju
se u nastavni sat kao jedna od nastavnih faza. Sat interpretacije filmskog djela obino sadri
ove nastavne faze:
1. pripremanje, motiviranje uenika za gledanje
2. prikazivanje i gledanje filma
3. interpretacija (analiza) filma
4. uopavanje.
KOLSKA INTERPRETACIJA KNJIEVNOG DJELA

Tradicionalna nastava knjievnosti vie se bavila knjievnopovijesnom graom,
ivotopisom pisca, knjievnim i drutvenim prilikama dok se knjievnom djelu nije
posveivala osobita pozornost. Analiza se zadravala na formalistikim zahvatima:
prepriavanju sadraja djela i fiksiranju ukrasa pjesnikog govora. Nastava knjievnosti bila
je verbalistika.
U modernoj nastavi knjievnosti knjievno djelo nalazi se u sreditu nastave. U prvim
desetljeima nakon Drugog svjetskog rata u metodikoj literaturi knjievna analiza postaje
sredinji problem. kolska analiza svoju najpouzdaniju inspiraciju mora pronalaziti u znanosti
o knjievnosti.
44
U hrvatskoj poslijeratnoj knjievnoj kritici, a djelomino i u znanosti o knjievnosti,

bio je dominantan socioloki aspekt u promatranju knjievnog djela. U nastavi knjievnosti
|
forsirana je ideoloka i socioloka interpretacija djela. Zaokret je nastupio pedesetih godina

tada se u knjievnoj kritici javljaju glasovi snane opozicije pragmatinom, propagandnom
shvaanju interpretacije. Osobitu pozornost privukla je stilistika kritika koja se pokazala
vitalnom i plodorodnom. Metodu je afirmirao Ivo Frange.
U isto doba pojavila se interpretacija kao posebna metoda u studiju knjievnosti. Ona
je naglaavala individualnost knjievnoga djela. Postavila je sebi zadau da ponikne u
dubinski, estetski smisao djela, da otkrije autonomne zakonitosti te da itatelja priblii
osnovnom aritu knjievne interpretacije. Interpretativna metoda postavlja itatelja u aktivan
odnos prema djelu zahtijevajui od njega kritiku refleksiju i ocjenu. Potuje individualni
doivljaj djela, ali trai i knjievnopovijesnu i knjievnoteorijsku verifikaciju doivljaja.
U zagrebakom almanahu Pogledi 1955. predstavljene su nove knjievnopovijesne,
knjievnoteorijske i metodike tendencije koje su se ranije afirmirale u europskoj znanosti o
knjievnosti. Prema modernoj metodologiji knjievnog studija knjievno djelo zauzima
sredinje mjesto.
Nastava knjievnosti smatra knjievno djelo sreditem i ishoditem nastavnog procesa.
To je razdoblje snanog procvata knjievne analize koja se pojavom asopisa Umjetnost
rijei naziva interpretacijom. Raspravlja se o smislu i mogunostima interpretacije.
Knjievno djelo kao individualna i neponovljiva umjetnika stvarnost predmet je prouavanja
interpretacije. Cilj je proniknuti u umjetniki smisao djela, otkriti njegove autonomne
zakonitosti, rekonstruirati stvaralaki proces. Knjievno djelo shvaa kompleksno. Obuhvaa
inspiraciju djela, stvaralaku linost, povijesni kontekst, tradiciju. Knjievno djelo postoji kao
umjetniki i kao knjievno-povijesni fenomen. Umjetniko-estetska bit djela nije povijesno
uvjetovana. Po svojim umjetnikim vrednotama djelo se izdvaja iznad povijesnog konteksta.
Djelo je izraz individualne stvaralake osobnosti, a ta osoba korespondira s vremenom u
kojem ivi i stvaralaki ga oblikuje. Djelo se ukljuuje u knjievno-povijesni tijek kao
nastavak tradicije ili je stvaralaka inovacija. Svako knjievno djelo nastaje u odreenom
trenutku i nosi tragove prostora i vremena u kojem je nastalo. Ako se apsolutizira autonomija
djela, interpretacija gubi smisao.
Interpretacija uzima u obzir ove momente:
45
1. knjievno djelo jest individualna umjetnika tvorevina koja postoji kao

estetska i knjievnopovijesna datost nosi obiljeja prostora, vremena i tvorca
2. zanemarivanjem knjievnopovijesnog konteksta interpretacija bi se pretvorila u

vid impresionistikog pristupa djelu; trai se puna suradnja senzibilnosti i
erudicije; svaku spontanu reakciju i zapaanje treba projicirati na
knjievnopovijesno i knjievnoteorijsko tlo; u protivnom ostaje samo
impresionistika interpretacija.
Knjievno djelo u odgojno-obrazovnom procesu
Knjievno djelo prenosi se u nastavni proces u kojem sudjeluju uenik i nastavnik.
Uenik je punopravni estetski subjekt njegova senzibilnost bitan je imbenik nastave.
Zadaa je interpretacije probuditi uenikovu estetsku izraajnost, senzibilnost, doivljajnost,
uenikove promatrake sposobnosti, izotravati kritiki duh i oblikovati njegov knjievni
ukus. Knjievna analiza aktivira uenikov emocionalni, fantazijski, intelektualni i stvaralaki
potencijal. U poetku prevladava emocionalna komponenta, a kasnije emocionalni moment
obogauje misaonim i kritikim elementima.
Nova je i uloga nastavnika prestaje biti predava u tradicionalnom smislu. Glavni
napor usmjerava prema tekstu i ueniku. Vodi uenika do doivljaja, do spoznaja knjievnih
pojava, do samostalnog suda. Nastavnik mora svestrano poznavati djelo i metode
interpretacije, mora imati jasan plan analitikog procesa. Improvizirane interpretacije u
nastavu unose povrnost, proizvoljnost, anarhiju. Uenik gubi respekt prema predmetu,
pretvara se u improvizatora.
Interpretacija i teorija spoznaje

Uspjena se interpretacija temelji na razraenom psiholoko-spoznajnom procesu.
Interpretacija se oslanja i na rezultate suvremene estetike koja se bavi fenomenom estetskog
doivljaja i estetske spoznaje. Estetski je doivljaj kompleksan proces u kojem se mijeaju
emocionalni, fantazijski, asocijativni, misaoni spletovi. Doivljavanje djela ostvaruje se u
nekoliko faza:
1. izravna percepcija djela (itanje, sluanje, promatranje)
2. reagiranje afektivnog sustava (emocije, asocijacije, vizije)
3. racionalno reagiranje.
46
U oblikovanju estetskog doivljaja vanu ulogu ima primaoeva mata.
Primanje estetske poruke

Pred knjievnim djelom ovjek doivljava posebnu vrstu uzbuenja. itatelj ulazi u
nove prostore doivljavanja, doivljava unutarnji preobraaj, svoju emocionalnu i misaonu
aktivnost projicira u novu stvarnost. U prvom dodiru s umjetnikim djelom itatelj nije
svjestan odakle dolazi, izvire ta snaga to nije spoznaja: taj estetski doivljaj otvara put
intelektu. U estetskom doivljaju isprepleu se elementi emocionalnog i racionalnog.
Doivljajno-intuitivni i logiko-intelektualni plan
U recepciji knjievnog djela postoje dva plana, a kolska interpretacija mora uvaiti
oba. Djelo je objekt uivanja, doivljaja i spoznavanja. Postavljeni redoslijed, neposredna
percepcija, reagiranje afektivnog sustava i racionalno reagiranje ne znai raslojavanje
spoznavanja, nego upozorava na oitovanje i proimanje tih psihikih pojava. U nastavi je
potrebno odreenim procesima uenike psihiki pripremiti za susret s djelom, otvoriti predjele
doivljajnosti, usmjeriti psihiku aktivnost prema odreenim podrujima. Vaan je
primateljev doivljajni kontekst.
Primateljev recepcijski kontekst

Knjievno djelo ukljuuje se u primateljev recepcijski kontekst. Potrebno je ispitati
uenikovu senzibilnost kako bi interpretacija bila primjerena njegovim psihikim
mogunostima. Ispitivanjem senzibilnosti obuhvaamo emocionalnu sferu, raspon asocijacija
i opaanja. Ispituje se kako uenici reagiraju na pojedine pojave u umjetnikim tekstovima
(osobito klasine). Uenika zapaanja vaan su element u odreivanju smjera i razine
interpretacije na satu. Ista djela ponavljaju se u itankama za osnovne i srednje kole
interpretacija e se razlikovati po pristupu i opsegu. Npr. Voka poslije kie: vizualni
dogaaj prolaznost ljepote.
Razina interpretacije
Za svaki obrazovni stupanj utvruje se razina interpretacije prilagouje se
recepcijskim i spoznajnim mogunostima uenika. U osnovnoj koli interpretacija ostaje
47
preteito u doivljajnim okvirima. Uvodi najosnovnije pojmove za karakterizaciju djela, ali ne

uputa se u knjievnopovijesno situiranje djela. Gimnazijska interpretacija ujedinjuje oba
plana: doivljajno-estetski i knjievnopovijesni kontekst vrijeme nastanka djela,

objavljivanje, stvaralaku fazu, motivsko-tematski krug, odrediti vrstu djela.
Redoslijed analitikih postupaka
Utemeljuje se na psiholoko-spoznajnim kriterijima. Na poetku uenike treba psihiki
pripremiti za recepciju djela postie se raznovrsnim motivacijama. Uenike treba dovesti u
stanje emocionalne napetosti i budnosti duha.
Slijedi najava djela: ime i prezime autora, naslov djela, vrsta djela, godina. Ako se
interpretira odlomak, najava e obuhvatiti djelo u cjelini i izbor odlomka koji se obrauje.
Najava ima informativni karakter.
Slijedi interpretativno itanje djela to je prvi korak interpretacije. Vaan je to
trenutak u buenju uenikove doivljajnosti, u vezivanju s misaonim i emocionalnim slojem
djela, uz izraajne vrednote.
Vano mjesto zauzima i emocionalna stanka trenutak utnje poslije itanja teksta kad
uenici sreuju dojmove, a uitelj prati reakcije.
Uitelj onda potie uenike na izraavanje doivljaja, na izricanje osnovnog dojma
dojam je sveukupnost psihikih procesa koji su se oslobodili u svijesti primatelja djelovanjem
umjetnine.
Slijedi interpretacija djela koja e obuhvatiti sve vanije elemente djela (sadraj,
fabula, likovi, kompozicija, stil, leksik). Osnovna polazna toka interpretacije moe biti prvi
snaan dojam, ono to je najsnanije djelovalo na sluatelje. Metodiari se esto zalau za
prioritet sadrajne analize da e uenici lake uspostaviti vezu s djelom preko sadraja nego
preko forme (pripovjedna djela).
Metodiki postupci u kolskoj interpretaciji knjievnog teksta
(tehnika analize knjievnog teksta)
Suvremena metodika u sredite nastavnog procesa postavlja knjievno djelo koje je
temeljni sadraj i polazite u organizaciji nastavnog sata. To utjee na strukturu nastavnog
sata, na njegovu organizaciju, na metode nastavnog rada, na poloaj uenika i ulogu
nastavnika.
48
Proces interpretacije knjievnog djela mora biti u skladu sa zakonitostima

doivljavanja i shvaanja umjetnikog djela. Polazei od toga, obrada umjetnikog teksta
prolazi kroz tri osnovne faze:
1) percipiranje djela
2) reagiranje afektivnog sustava i pokretanje asocijacija i misli
3) racionalno obuhvaanje djela.
U kolskoj interpretaciji uspostavlja se takva organizacija sata u kojoj se ostvaruje
doivljaj i spoznaja umjetnikog djela, a uenik je u poloaju estetskog subjekta. Cjelovit
metodski postupak obuhvaa vie dionica, faza etapa. Osnovne faze su:
1. doivljajno-spoznajna motivacija
2. najava teksta (djela, teme, problema)
3. lokalizacija teksta
4. izraajno itanje
5. emocionalna stanka
6. objavljivanje doivljaja i njihova korekcija
7. produbljivanje doivljaja
8. analiza (interpretacija) teksta
9. uopavanje i zakljuak (generalizacija i sinteza)
10. samostalni i stvaralaki rad uenika
11. zadaci za samostalan rad (domai rad).
Svaka od ovih faza ima svoj sadraj, ciljeve i metodike postupke. Prvih est jest
priprema, a ostale pripadaju interpretaciji (kod nekih je ve itanje poetak interpretacije).
Doivljajno-spoznajna motivacija
U uvodnoj fazi sata, prije izraajnog itanja, uenike je potrebno doivljajno i
spoznajno pripremiti za doivljavanje i shvaanje teksta. Postoje objektivno (npr.
znanstvenopopularni) i subjektivno (umjetniki) pisani knjievni tekstovi. Za analitiki
pristup objektivno pisanom tekstu vri se spoznajna, intelektualna priprema, a za pristup
umjetnikom tekstu potrebno je izvriti doivljajnu i spoznajnu pripremu. Brojni su i raznoliki
49
sadraji i metodiki postupci doivljajnog i spoznajnog motiviranja uenika. Koji e se

sadraj i oblik motivacije primijeniti, zavisi od prirode teksta od njegovih tematskih,
estetskih i idejnih obiljeja, zatim od doivljajnih i spoznajnih mogunosti uenika i od

ciljeva interpretacije.
Prema sadrajnoj usmjerenosti razlikujemo:
a)
motivacije utemeljene na osobnim iskustvima uenika (emocionalnim,

moralnim, socijalnim, intelektualnim)
b)
motivacije utemeljene na knjievnoteorijskoj i knjievnopovijesnoj

osnovi
c)
motivacije utemeljene na likovnim djelima
d)
motivacije utemeljene na filmskim djelima
e)
motivacije utemeljene na glazbenim predlocima
f)
motivacije utemeljene na opekulturnim sadrajima
g)
motivacije utemeljene na lingvistiko-stilistikoj osnovi
h)
motivacije utemeljene na sociolokoj i povijesnoj osnovi.

Motivacije utemeljene na osobnim iskustvima uenika
Uenikov svijet, njegova osobna emocionalna, moralna, drutvena i intelektualna

iskustva imaju vano mjesto u motiviranju. Moe se pokrenuti razliitim metodikim
postupcima i sredstvima: dijaloka metoda, metoda samostalnog izlaganja uenika, metoda
demonstracije. Najee se organizira razgovor (motivacijski ili kontrolni). Uzima se tema u
skladu s temom knjievnog teksta. Ako se opredijelimo za uenikovo prianje ili opisivanje,
potaknemo ih da slobodno priaju o svom doivljaju, da opiu neto to su ranije promatrali.
Moe se primijeniti i anketa dobiveni podaci slue kao polazna obavijest o
doivljajnoj, imaginativnoj, intelektualnoj, moralnoj i socijalnoj naravi uenika i putokaz su
za izvoenje interpretacije teksta. Metoda poticajne rijei moe biti djelotvoran postupak
otkrivamo raspon asocijacija i misli. O njima se onda razgovara, komentiraju se i tako se
najavljuje svijet knjievnog djela (Povratak Filipa Latinovicza, Mi Frana Maurania
tatina). Osim poticanja, moe biti i upoznavanje pojma to moe pomoi u interpretaciji.
Motivacije utemeljene na knjievnim sadrajima
Uenikova
knjievna
kultura,
njegovo
poznavanje
knjievnih
djela,
knjievnopovijesnih i knjievnoteorijskih podataka koji dolaze u interpretaciji takoer moe
50
biti polazite u motivaciji. To odreuje razinu i usmjerenost interpretacije. Uenik ita i kod
kue, gleda televiziju, ide u kazalite, posjeuje recitale, slua radio.
Kratkim razgovorom o djelu i piscu koje su ranije obraivali mogu se uenikovi
doivljaji i misli usmjeriti na doivljavanje teksta. Recitiranje stihova, pjevanje pjesme,
usmjereno itanje sekundarnih izvora (kritika, piev dnevnik, pisma, objanjenja o nastanku
djela) takoer mogu biti prikladna priprema. Povod za motivacijski razgovor moe biti i
knjievna obljetnica pisca, susret s piscem, intervju, kviz, objavljeno djelo, pria, pjesma u
asopisima.
Motivacije utemeljene na likovnim djelima

Likovna ostvarenja mogu biti plodna osnova za doivljajnu i spoznajnu pripremu
uenika. Ukljuivanjem likovnih djela u nastavu knjievnosti, posebno poezije, stvaraju se
bogate mogunosti za razvijanje estetske kulture. Unosi poticaje za otkrivanje lijepoga, za
poticanje stvaralakog miljenja i za pokretanje stvaralake fantazije. To mogu biti ilustracije
epizoda iz romana, drame, pripovijetke ili portreti knjievnih likova. Mogu se koristiti i druga
likovna ostvarenja motivski vezana uz tekst.
Pri izboru likovnog djela potrebno je uvaiti odreene kriterije:
a) mora biti primjereno mogunostima uenika
b) treba izazvati interes uenika, emotivnu i intelektualnu reakciju
c) po tematsko-idejnim i stilskim obiljejima mora korespondirati knjievnom djelu koje
se obrauje
d) izbor ovisi i o ciljevima nastavnog sata
e) ne bi trebala biti manjeg formata od 88 x 68 cm.
Promatranje i analiza slike prolazi nekoliko faza. Ako se radi o znaajnom
umjetnikom djelu, u prvoj fazi iznose osnovne obavijesti o likovnom stvaraocu i djelu (kako
je nastalo, ime je inspirirano, gdje se uva i sl.). Maksimalno traje 3 4 minute. U drugoj
fazi uenici promatraju sliku bez nastavnikovih intervencija. U treoj fazi organizira se
razgovor o slici. Uenici izraavaju svoje dojmove, doivljaje, a zatim se prelazi na analizu
slike. Potom se pristupa knjievnoj analizi teksta koji je inspirirao likovnog stvaraoca.
51
Uenici mogu promatrati i ilustracije karakteristinih prizora iz djela: razgovara se o

njima ili pismeno to izraavaju pri emu iznose samo bitne podatke. Zatim se najavljuje tekst.
Polazite moe biti i neka druga slika, crte, fotografija, ako ima veze sa sadrajem teksta
(zimski krajolik; Boidar Prosenjak Divlji konj - opis konja; Milan Begovi Dunja - Van
Gogh Mrtva priroda s dunjama).
Motivacije utemeljene na glazbenim predlocima
Sluanjem glazbe stvara se prikladno ozraje za dublje doivljavanje i interpretaciju
knjievnog djela. Odabire se glazbeno djelo u cjelini ili u fragmentima koje je u tematskom
suglasju s knjievnim djelom koje se obrauje. Mora biti primjereno doivljajnim
mogunostima uenika, a sluanje vremenski odmjereno.
Ako je glazbeno djelo komponirano na predloku proznog djela ili pjesme koja se
obrauje, moe se usporeivati tekst i njegova glazbena transpozicija. Uitelj uenike
motivira na sluanje i usmjerava ih, a onda uenici izraavaju svoje doivljaje. Glazbeno djelo
moe pokrenuti imaginativne procese i motivirati uenike na raskonije doivljavanje
pjesnikih slika. Pored glazbe, moe posluiti pjevanje pjesama (Barbara Ivana Slamniga;
Vivaldijeva godinja doba).
Motivacije utemeljene na filmskim djelima

Film se u nastavi rabi u tri oblika:
a) kao nastavno podruje
b) kao nastavno sredstvo
c) predmet bavljenja u slobodnim aktivnostima.
Kao nastavno sredstvo moe imati razliite primjene: za motiviranje, za upoznavanje
autorove biografije, za interpretaciju, u prikazivanju knjievnog razdoblja (Filmoteka 16 o
knjievnicima, njihov svakodnevni ivot). Filmom se predouju ivotni i stvaralaki okviri u
kojima je nastajalo stvaralatvo pojedinog pisca ili pjesnika. Takvi su kratki, traju nekoliko
minuta pa se mogu upotrijebiti za motivaciju. Uenici gledaju film o piscu, razgovaraju o
filmu, a kasnije nastavnik najavljuje pisca i djelo koje e interpretirati.
Film ima ulogu da proiri svijet predodaba i uvede uenika u svijet motiva na kojima
se zaustavlja pjesnikova stvaralaka senzibilnost. Primjena kratkog filma ostvaruje se u
nekoliko faza:
1.
jesu li i to su uenici itali od pisca o kojem film govori (dijalogom, itanje

odabranih odlomaka, anketiranjem)
2.
najavljuje se film i upuuje se uenike kako e ga gledati

|
52
3.
analiza filma izdvajaju se karakteristini prizori, posebno oni koji

izravnije uvode uenika u doivljavanje knjievnog djela.
Slinu motivacijsku ulogu mogu imati crtani filmovi, TV serije.

Gledanje filma koji je raen po predloku literarnog djela prua mogunost za
literarnu analizu (motivacija za itanje). Ako su uenici itali tekst i gledali film, moe se
ostvariti komparativna analiza koja otkriva posebnosti filmskog i knjievnog djela (Breza,
Bitka kod Bistrice Lesne): koliko je vjeran predloku, kako je pieva prisutnost ugraena u
film.
Motivacije utemeljene na opekulturnim sadrajima
Motivacije utemeljene na lingvistiko-stilskoj osnovi
Prije interpretativnog itanja uenici se mogu upoznati s nepoznatim rijeima,
izrazima, pojmovima koje e u tekstu sresti i sa stilistikim pojedinostima koje su
karakteristine za tekst. Nepoznate rijei zapisujemo, objanjavamo, ali istovremeno stvaramo
raspoloenje za itanje tiva, doivljavanje djela. Treba objanjavati samo one rijei koje bi
omele uenike u doivljavanju i shvaanju teksta (Drago Gervais Moja zemlja karakteristini nizovi).
Motivacije utemeljene na sociolokoj i povijesnoj osnovi
Knjievnopovijesni i drutvenopolitiki komentar u uvodnoj fazi ne smije biti preirok
iznose se samo podaci bez kojih bi pristup bio otean ili onemoguen (Hasanaginica,
Zvonimirova laa).
Motivacija se moe vrlo sugestivno izvriti koristei se tekstovima koje nude sami
udbenici. Eshil Okovani Prometej - postavljanjem dileme, etikih problema: rtvovati se
za ope dobro, suprotstaviti se autoritetima ili ne. U uvodnom dijelu sata ponekad nije
potrebno vriti motivaciju: ako se na satu povijesti obraivala tema koja korespondira tekstu.
Postoje tekstovi za koje je potrebno samo pokazati predmet ili sliku za izazivanje doivljaja
53
(Cesari Poetak proljea - granica). Uenike treba maksimalno otvoriti prema porukama
koje e im tekst uputiti i zato priprema treba biti promiljena, dobro voena. Ne smije biti
pretjerano opsena. Osobitu opasnost predstavlja mogunost formalistikog pristupa i

abloniziranje.
Najava teksta
Obino se ostvaruje priopavanjem naslova teksta, autora. Najprije usmeno, a zatim
ispisujemo na ploi.
Lokalizacija teksta
Lokalizacija teksta kao faza u nastavnom procesu interpretacije knjievnog djela
predstavlja znaajno metodiko pitanje. To je sloen i vaan metodiki postupak u kojem ima
otvorenih dilema i za metodiku teoriju i za nastavnu praksu.
Lokalizacija teksta jest dovoenje u svezu s prirodnom umjetnikom cjelinom odakle
je tekst uzet, povezivanje teksta uz stvaralaku osobnost njegovog autora te dovoenje djela u
knjievni i drutveni kontekst u kojem je stvoreno. S obzirom na lokalizaciju teksta
razlikujemo dvije vrste tekstova:
a) nesamostalni (ovisni) tekstovi
b) samostalni (neovisni) tekstovi.
Ovisni su tekstovi krai ili dui odlomci izdvojeni iz vee cjeline, iz romana, drame, epa i sl.
Samostalni tekstovi jesu cjeloviti tekstovi, krae pripovijetke, novele, crtice, lirske pjesme,
epske pjesme itd.
Lokalizaciju nesamostalnih tekstova mogli bismo nazvati unutarnjom lokalizacijom, a
lokalizaciju samostalnih tekstova vanjskom.
Lokalizacija ovisnog teksta (odlomka)

Odlomci se u prvom redu dovode u vezu s cjelinom odakle su uzeti. Odlomci, epizode
ili scene dovode se u kontekst djela, promatraju se kao sastavni dijelovi vee cjeline. Ueniku
treba biti poznato i ono to je tekstu prethodilo i ono to e uslijediti. U protivnom bi mogao
doi u situaciju da nepotrebno objanjava likove, dogaaje i sl. ili bi mogao krivo shvatiti
tekst, mogao bi ne uoiti bitne umjetnike, moralne i idejne poruke i sastavnice. Odabrani
odlomak ne moe se shvatiti ako se ne lokalizira. U itankama su zahtjevi za lokalizacijom
teksta najee provedeni.
54
Nastavni postupci kojima se ostvaruje lokalizacija razliiti su. Moe biti provedena
uvodnom biljekom prije teksta. Naznai se tematska osnova djela u cjelini i kratko se iznese
razvoj radnje do dijela koji se ita. Tekst lokalizacije jest kratak. Moe se i usmeno objaviti.
Ako su uenici prethodno proitali tekst, mogu dobiti zadau da pripreme tekst lokalizacije
koji e na poetku sata proitati.
Lokalizacija se moe ostvariti dijalokom metodom. Ako su uenici proitali djelo u
cjelini, nastavnik e postavljati pitanja koja e obuhvatiti problemsko-tematski aspekt djela i
kompozicijsku cjelinu koja e se obraivati. Pitanjima se obuhvaaju sve vane pojedinosti
koje omoguuju prihvaanje teksta.
Lokalizacija obuhvaa i podatke izvan djela koji govore o postanku djela, o odjeku
djela u vremenu u kojem se pojavilo, o autoru, o knjievno-drutvenom kontekstu u kojem je
djelo nastala. Ovome se vie panje posveuje kad je u pitanju lokalizacija samostalnog
teksta.
Lokalizacija samostalnog teksta
Samostalnost knjievnog teksta zapravo je prividna. Knjievni tekst autonoman je
svijet, ali nije izdvojen iz prostora i vremena. I takozvani samostalni tekstovi trae
lokalizaciju u analitikom postupku.
Vanjska lokalizacija situira djelo u kontekst autorove graanske i stvaralake
biografije, i knjievnopovijesni i knjievnoteoretski okvir. Mogu se prezentirati biografski,
bibliografski, povijesni, drutveno-povijesni, kulturno-povijesni i drugi podaci. Opseg
informacija moe biti vrlo razliit to ovisi o prirodi djela i zadaama analize.
Uenicima osnovne kole potrebno je dati najosnovnije podatke o autoru, o njegovim
djelima, temi i vremenu u kojem je djelo nastalo. Uz tekstove u itankama obino je dovoljno
navesti ime autora i nekoliko neophodnih objanjenja. Meutim, lokalizacija katkad trai,
osobito u gimnazijama, iri pristup i iru perspektivu. Onda se daju brojniji podaci o autoru
teksta, objanjava se nastanak djela, vrijeme, pobude, poticaji. Djelo se lokalizira u prostor i
vrijeme, uoava se povijesna i drutvena uvjetovanost djela s obiljem raznovrsnih podataka.
Bez osvjetljavanja vremena kojem pisac i djelo pripadaju, bez poznavanja filozofske i
kulturne atmosfere i koncepcije ivota u epohi, takva djela nije mogue uspjeno analizirati i
55
donijeti sud o njima. Mogu se dati i obavijesti o vrsti djela.

Knjievne obavijesti mogu se davati razliitim postupcima. Metoda rada s
udbenikom primjenjuje se kad se tekst nalazi u udbeniku. Uenici mogu dobiti zadau da
proitaju tekst lokalizacije i samostalno izdvoje vane elemente. Informacije mogu biti
popraene preslikama prvih izdanja djela, mogu se prikazati i plakati o prikazivanju djela ili o
njegovoj zabrani.
Lokalizacija se moe ostvariti i na temelju pievih izjava i zapisa o tome kako je tekst
nastao. U osvjetljavanju geneze pojedinih djela upotrijebit e se pisma, biljeke, dnevnici,
svjedoanstva (Pavleti je dao najbolje tekstove o tome kako su stvarali knjievnici).
Mogu se primijeniti dijakronijske i sinkronijske tablice u kojima se nalaze biografski
podaci za odreeno knjievno razdoblje. Dijakronijske tablice donose podatke za vee
povijesno razdoblje, prate vremenski slijed pojave. Sinkronijske tablice daju podatke o
istodobnosti pojava.
Postavlja se pitanje kada, u kojoj fazi interpretacije provesti lokalizaciju teksta, prije ili
poslije izraajnog itanja. Opeprihvaenog postupka nema, redoslijed faza knjievne analize
ovisit e o prirodi teksta. Kod zavisnih tekstova lokalizacija se vri prije izraajnog itanja, a
kod samostalnih poslije itanja (ali moe i prije). Vanjska lokalizacija moe se ostvariti u
razliitim fazama nastavnog sata, ali nikako neposredno poslije izraajnog itanja (poezije),
treba pustiti uenike da izraze dojmove i svoj doivljaj djela.
Izraajno (interpretativno) itanje teksta
Vrsta itanja kojim se govorno oivotvoruje umjetniki tekst naziva se izraajno,
estetsko ili interpretativno itanje. Temelji se na vrednotama govorenog jezika: intonaciji,
intenzitetu, tempu, akcentiranju, stankama, boji glasa i ima posebnu funkciju. Knjievna
rije u ozvuenom se obliku prenosi sluatelju tj. itatelj prenosi sluatelju poruke teksta,
emocionalni i misaoni sloj teksta.
Izraajno itanje odlikuje se emocionalnom i logikom izraajnou. Pri izraajnom
itanju uspostavlja se intimni kontakt s tekstom, snagom uivljavanja, imaginacije i
razumijevanja itatelj ponire u najskrivenije slojeve teksta i objavljuje ga sluateljima. Mjeru
tog prodora odreuje tekst i itateljeve mogunosti oivotvorenja teksta.
S metodikog stajalita izraajno itanje moe se odrediti kao strukturna jedinica
nastavnog sata, kao podruje u okviru nastave knjievnosti, kao jedan od postupaka metode
rada na tekstu.
U kolskoj interpretaciji teksta izraajno je itanje najvanija i najtea faza nastavnog
sata. To je prvi susret s umjetnikim tekstom, otvaranje vrata u svijet djela, objavljivanje
estetskih poruka kako bi uenik mogao doivjeti tekst. To je i najsveaniji trenutak nastavnog
|
56
sata u kojem se uenicima otkriva novi svijet u kojemu se ostvaruje estetski uitak. O tome u
mnogome ovisi uspjeh daljnjeg rada na tekstu.
Izraajno itanje teksta stvara emocionalno ozraje i dovodi do emocionalnog
doivljavanja djela. Ono bi trebalo potpuno zaokupiti uenika, angairati sve njegove
potencijalne snage. S obzirom na znaenje, teinu izraajnog itanja, tekst prvi put u pravilu
ita nastavnik. Iznimno moe i uenik ako je za to posebno pripremljen. Tekst se ita
cjelovito, bez prekida (in continuo). ita se itavom razredu kako bi se mogao uspostaviti
psihiki kontakt sa svim uenicima. Pozornost uenika ne treba odvlaiti kretanjem po
uionici ili neprimjerenim gestama i mimikom.
Prije itanja nastavnik priprema uenike za sluanje teksta, budi interes za tekst i
oslobaa uenike zakoenosti, upozorava ih da zatvore knjige i pozorno sluaju itanje
nastavnika, glumca ili posebno pripremljenog uenika. Tekst koji se izraajno ita prima se
kao sluna senzacija te su stoga knjige zatvorene. Pri odvojenim knjigama dolazi do
razdvajanja pozornosti. Izraajno itanje stvaralaki je in kojemu treba dati potovanje, a
uenike treba odgajati kao sluae, da respektiraju taj in.
Ima metodiara koji doputaju mogunost da uenici prate izraajno itanje gledanjem
u tekst. To opravdavaju psiholokim razlozima, razlikama meu uenicima (vizualni tipovi),
ali treba ih odgajati kao sluae (kazalite).
Izraajno itanje trai svestranu i studioznu pripremu. itatelj teksta mora doivjeti i
spoznati tekst u svim njegovim pojedinostima. Izraavanje emocionalnih obiljeja teksta
nastaje kao rezultat njegovog poznavanja. Pripremajui se za izraajno itanje, u prvoj fazi,
nastavnik studira tekst, upoznaje njegove sadrajne i misaono-estetske znaajke, ita kritike
komentare o tekstu i njegove interpretacije. Ako je u metodikim prirunicima pripremljen
tekst, nastavnik prouava tako pripremljen tekst i usporeuje ponuenu varijantu sa svojim
doivljajem. U nekim metodikim prirunicima i suvremenim udbenicima tekstovi su
pripremljeni za interpretativno itanje: grafikim su oznakama oznaene vrednote govorenog
jezika (intonacija, intenzitet, stanka) te objanjenja uz tekst. Osim grafikog obiljeavanja
teksta za izraajno itanje primjenjuje se i verbalni opis teksta.
Nastavnikovo pripremanje za izraajno itanje obuhvaa i sluanje snimki koje donose
57
tekst u interpretaciji poznatih glumaca. Pojavom tih sredstava ostvarene su nove mogunosti u
afirmaciji interpretativnog itanja (fonoenciklopedije). U pripremanju teksta za izraajno
itanje bitan je i sluatelj, kome se tekst namjenjuje. Pri itanju svakog segmenta teksta treba
odrediti to se itanjem eli postii, kakve misli i osjeaje elimo pobuditi kod sluatelja.
Psiholoka (emocionalno-intelektualna) stanka
Izraajno itanje uvodi uenike u svijet djela, angaira njihove doivljajne, fantazijske
i misaone procese, dovodi ih u stanje uzbuenosti. Neposredno nakon itanja uenici esto
nisu spremni izraziti svoje misli i doivljaje probuene tekstom. Potreban je kratak predah,
stanka u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu. Uenika treba prepustiti intimnom
doivljavanju teksta, uitku koji tekst prua.
To je kratka utnja ili unutarnje oslukivanje koje omoguuje sluatelju da zastane
pred tragom koji je u njemu nastao sluanjem umjetnikog teksta. Tako se produuju i
produbljuju dojmovi. Sluatelj se preputa odjekivanju teksta u sebi, dublje proivljava tekst
ili pojedine njegove aspekte.
Psiholoka stanka traje vrlo kratko, to je najkraa faza u strukturi sata na kojemu se
interpretira knjievno djelo. Njena prisutnost motivirana je psiholokim razlozima.
Doivljaj teksta moe se manifestirati na vie naina. Uenici izrazom lica otkrivaju
stanje koje je u njima pobudio tekst. Ako je tekst humoristiki intoniran, uenici e se smijati.
Tada se ne radi emocionalno-intelektualna stanka nego se kree u potragu za izvorima
smijenog.
Za vrijeme psiholoke stanke ne izvode se nikakvi postupci: biljeenje na ploi,
prelistavanje knjige, etnja po razredu, obraanje uenicima nita to bi remetilo uenikovu
koncentraciju. Tako se uenicima omoguuje trenutak intimnog dodira s djelom. Kad
nastavnik primijeti da je popustila napetost, pristupit e provjeravanju prvih dojmova koje je
tekst izazvao. Tako se ulazi u novu fazu interpretativnog procesa.
Izraavanje doivljaja i njihova korekcija
Ova faza oznaava prijelaz iz spontanog, osjeajnog pristupa djelu u njegovo
racionalno spoznavanje. Za vrijeme itanja uenici se nalaze u snanoj umnoj i emotivnoj
napetosti. Bilo bi poeljno da razgovor o djelu bude srodan doivljaju djela za vrijeme itanja
teksta. Razgovor ili analiza trebali bi biti produenje emocionalne i umne napetosti koju
ostvaruje izraajno itanje teksta. Budui da uenici nemaju razvijene sposobnosti
zakljuivanja, uopavanja, oni u prvom trenutku nisu u stanju bilo to rei o djelu. Ni odrasli
ne mogu odmah odrediti svoj stav ako tekst nisu itali analitiki.
58
Metodiki postupci koji se primjenjuju u izraavanju i korekciji doivljaja usmjereni

su na afirmaciju uenikova vienja djela, na razvijanje njegove knjievne senzibilnosti i
kulture izraavanja. Objavljivanjem svog doivljaja uenik se potvruje kao estetski subjekt,
stjee povjerenje u svoje mogunosti komuniciranja s djelom i aktivno se ukljuuje u nastavni
proces.
U izboru metodikih postupaka nastavnik mora voditi rauna o osjetljivosti situacije.
U fazi izraavanja i korigiranja doivljaja osobito je afirmirana dijaloka metoda. Nastavnik
uenicima upuuje pitanja usmjerena na izraavanje doivljaja. Pri oblikovanju pitanja treba
imati na umu da:
a) ta pitanja potiu uenike na izraavanje vlastitih doivljaja, dojmova, zapaanja
b) ona slue za provjeravanje doivljaja i utvrivanje prirode uenikovih reakcija
c) pitanjima se usmjeruju reakcije uenika.
Pitanja se upuuju svim uenicima i pitanja ne smiju biti klieizirana.
U primjeni dijaloke metode ne mogu svi uenici izraziti svoj osobni doivljaj. To
obino radi nekoliko uenika, ostali ostaju prikraeni. estim favoriziranjem odreenih
uenika dolazi do pasiviziranja ostalih uenika i raslojavanja razreda. Trebalo bi angairati
sve uenike, pruiti im mogunost da se smjenjuju u toj aktivnosti, da se oslobaaju u
izraavanju svojih doivljaja, zapaanja i stavova.
Osim uobiajene dijaloke metode primjenjuje se i njena inaica. Nastavnik postavlja
pitanja usmeno, a uenici odgovaraju pismeno odgovore biljee u svoje biljenice ili na
orijentacijske listie. Neki uenici zatim proitaju svoje odgovore, o njima se razgovara i
provodi korekcija odgovora. Najbolji se odgovori istiu i upuuje se ostale da oni tako shvate
tekst.
Motiviranje uenika za izraavanje doivljaja moe se postii i primjenom ankete. Na
anketnim listiima oblikuju se pitanja i zadaci koji trae da uenici izraze svoj doivljaj
teksta. Tako uenike usmjeravamo na izraavanje misli, asocijacija, zapaanja, emocija.
Doivljaj djela uenici mogu iznijeti i u obliku kraeg usmenog izlaganja ili e svoje
dojmove najprije zapisati u biljenicu, a zatim proitati. Mogu se primjenjivati i zadaci. Njima
se eli saznati kako su uenici prihvatili pojedine slojeve teksta i kakve asocijacije kod njih
59
izaziva.
itanje dulje pripovjedne cjeline traje due pa je proces oblikovanja djela u

primaoevoj svijesti dugotrajniji, kompleksniji. U itateljevoj svijesti ne zadravaju se
jednako sve epizode i svi likovi. O tome treba voditi rauna pri odabiru metode.
U fazi objavljivanja doivljaja nastavnik se ne smije nametati ni postavljati izmeu
uenika i teksta. Broj i vrsta postavljenih pitanja moraju biti odmjereni i u funkciji izraavanja
doivljaja. Mnoina pitanja kao i stereotipne fraze mogu smetati, uzrokuju blokadu u
izraavanju emocionalnih doivljaja.
Produbljivanje doivljaja (ponovno itanje djela)
U prvom susretu s tekstom prilikom nastavnikovog izraajnog itanja uenik je stekao
opi dojam o tekstu. Ako je nastavnikovo itanje doista izraajno, uenik se u potpunosti
preputa doivljaju djela te odmah nakon izraajnog itanja ne mogu govoriti o elementima
djela. Ako bismo to od njih traili, ne bi se mogli prepustiti doivljavanju. itanje bi bilo
upropateno.
Nakon izraajnog itanja, a prije analize, uenike treba prepustiti da se sami suoe s
tekstom, da zarone u tekst, da sami potrae mjesta koja su ih se najvie dojmila, da
produbljuju prvi opi dojam i da pronalaze mjesta koja su im tijekom izraajnog itanja ostala
manje jasna. To produbljivanje doivljaja i neposredno pripremanje za analizu najbolje se
postie individualnim usmjerenim itanjem, ali u sebi. Uenici itaju i obiljeavaju mjesta
koja im se sviaju, ali i ona koja su im nejasna i trebaju naknadno objanjenje. Pronau
znaenje nepoznatih rijei i zabiljee u svoj rjenik pa proiruju fond rijei.
Prije tihog itanja nastavnik moe usmjeriti uenike prema odreenim mjestima i
problemima na koja e obratiti pozornost. Nakon tihog itanja pristupa se objanjavanju
onoga to uenicima nije bilo jasno. Uenici postavljaju pitanja, a drugi uenici ili nastavnik
odgovaraju. Tumae ono najvanije vodei rauna o tome da se sada nije potrebno uputati u
analizu teksta. Treba to vie pustiti uenike da govore, rade, a nastavnik samo korigira
netone ili nepotpune odgovore. Dobro je da na uenikovo pitanje odgovara drugi uenik
tako se nastavnik to manje postavlja izmeu uenika i razreda.
60
Analiza (interpretacija) teksta

Interpretacija teksta najdui je i najvaniji dio nastavnog procesa interpretacije
knjievnog djela. Analizom mogu biti obuhvaeni vaniji knjievni elementi koji se
pojavljuju u tekstu: dogaaji (fabula), likovi, kompozicija, leksik, stil, tema, ideja (osnovna
misao). Polazei od toga moe se govoriti o:
1. sadrajnoj analizi
2. analizi likova
3. leksikoj (jezinoj) analizi
4. stilskoj analizi
5. idejno-tematskoj analizi.
to emo podvri analizi u nekom djelu zavisi od vie faktora, u prvom redu o vrsti,
obiljejima teksta, o dobi uenika, o njihovom znanju i sklonostima, o situaciji u razrednom
odjelu i izvan njega, o nastavnikovim namjerama u svezi s tim tekstom.
U pripovjednom, epskom djelu istaknut e se ovi elementi: fabula, likovi,
kompozicija, tema, ideje, jezik, stilska obiljeja.
U lirskoj pjesmi: osjeaji i misli, kompozicija pjesme, motivi, stilska sredstva, stih i
strofa, ritam, pjesnika slika.
U dramskim tekstovima: dramska radnja, dramska situacija, likovi, dijalog, monolog,
didaskalije.
Na jednom satu ne moemo analizirati sve sastavnice nekog djela. Katkad e teite
biti na sadraju, katkad na kompoziciji, katkad na jeziku, katkad na stilskim komponentama.
Redoslijed elemenata u analizi uvjetovan je prirodom teksta i reakcijama uenika. U kolskoj
interpretaciji moe se uzeti za polazite onaj element koji se pri itanju namee primateljevu
doivljajnom svijetu. U procesu analize uenici se moraju sami suoiti s tekstom, vlastitim
naporom uroniti u tekst. Nastavnik nije posrednik izmeu teksta, pisca i uenika. Njegova je
zadaa da kratkim impulsima potie i usmjerava analizu. U ovoj fazi uenici djelu prilaze
preteno intelektualno logiki rasuuju o tekstu, trae odgovore na pitanja zato im se tekst
svidio, trae elemente po kojima je taj tekst umjetniki, izraajna sredstva kojima je to
ostvareno.
61
Analiza sadraja
Uenik treba razumjeti smisao svake reenice. Analiza se moe vriti po odlomcima
teksta, a moe se obuhvatiti i cijeli tekst, osobito ako se radi o prii ili basni. Analiza sadraja
teksta moe se izvriti postavljanjem pitanja i uenikim odgovorima ili slobodnim

razgovorom koji usmjeruje nastavnik. Ne treba secirati mnoinom pitanja svaku pojedinost.
Uenik treba to vie doi do izraaja.
Kompozicijska analiza teksta
Kompozicija je odreeni raspored grae, meusobni odnos dijelova u knjievnom
djelu, izbor likova i pojedinih prizora. U kompoziciji se odraava struktura teksta. Sastoji se u
vremenskom slijedu radnje ili u pojavi novih likova ili u uzrono-posljedinoj vezi. Svako
tivo u tom pogledu ima svoje posebnosti. Rad na uoavanju kompozicije teksta vaan je
postupak u knjievnoj analizi. Omoguuje uenicima da uu u pojedine dijelove knjievnog
teksta da potpunije doive i shvate sve vane pojedinosti.
Kompozicije mogu biti vrlo raznolike ne samo po sadraju nego i po veliini. Nije
preporuljivo dijeliti tekst na veliki broj dijelova. To bi bilo nepregledno, dovoljno je 5, 6
dijelova. Uenici trebaju doi do uvjerenja da je svako umjetniko djelo kompozicija, a to e
saznanje uenicima dobro doi i u pismenom i u usmenom izraavanju.
Uenik treba uoiti to je bitno u svakom odlomku i tome dati naslov odgovarajuom
formulacijom u obliku izjavne reenice, citata ili kratkog naslova. Sastavljanje plana
proitanog teksta ui uenike povezano i logiki misliti. Plan moe posluiti za usmeno
prepriavanje teksta. Plan je najkraa reprodukcija bitnog sadraja teksta.
Zadaa ove dionice ostvaruje se tako da uenici glasno proitaju odlomak koji se
analizira, a zatim nastavnik pitanjima usmjerava uenike na uoavanje bitnog sadraja
odlomka. Uenici predlau naslove. O njima se razgovara dok se ne odabere najprimjereniji.
Kompozicijska se analiza u knjievnim epskim tekstovima moe provoditi i drugim
metodikim postupcima. Kompozicijsko ustrojstvo moe se uenicima predoiti i grafiki.
Tako se ueniku lake predouje fabularni tijek. Kompozicijska je ralamba samo jedan
element knjievne interpretacije teksta i esto se povezuje s ostalim analizama, jezinom i
stilskom analizom, analizom likova, tematskom analizom
Analiza likova
U strukturi knjievnog djela likovi imaju prvorazredno znaenje. Njima su odreeni
ostali elementi knjievnog epskog ostvarenja: fabula, dijalog, unutarnji monolog, eksterijer,
interijer, pejzane slike i drugi elementi koji izravno i neizravno sudjeluju u oblikovanju lika.
Likovi su nositelji pievih poruka. U njima on izraava svoje filozofske, etike, idejne,
socijalne i psiholoke stavove i opredjeljenja. Oni svojim postupcima, stavovima,
|
62
shvaanjima, refleksijama i emocijama privlae pozornost itatelja, pa je analiza likova za

uenike obino najprivlaniji dio knjievne analize. Meutim, tumaenje i razumijevanje
knjievnih likova sloen je struni i metodiki problem.
U nastavnom programu, udbenicima i metodikim prirunicima lik zauzima istaknuto
mjesto. U analizi treba uvaavati kompleksan pluralistiki pristup. Ovisno o strukturi
knjievnog lika, mogu se primjenjivati ovi pristupi:
a) etiki pristup
b) psiholoki pristup
c) socioloki pristup
d) povijesni pristup
e) filozofski pristup
f) lingvistiko-stilistiki pristup.
Socioloki pristup odreuje socijalnu pripadnost lika, njegovu socijalnu motiviranost.
Psiholoki pristup istrauje afektivni, intelektualni i voljni ivot lika. Etiki pristup odreuje
stav lika prema svijetu, odnos prema sredini i drugim osobama. Povijesni pristup istrauje
povijesnu uvjetovanost lika. Filozofski pristup otkriva filozofski nazor lika.
Razine interpretacije naznaene su u nastavnom programu. U osnovnoj koli
interpretacija lika ne moe se kretati na svim naznaenim razinama.
Interpretacija knjievnog lika otkriva njegove znaajke, njegov odnos prema okolini u
kojoj se lik ostvaruje. Promatra lik u kontekstu djela.
Uenici najprije utvruju koji likovi u djelu postoje. Izraavaju svoj odnos prema tim
likovima, svoje simpatije, antipatije, zapaanja. Time je provedena prva razdioba likova
prema kriteriju svianja. U kolskoj interpretaciji taj se kriterij mora uvaavati posebno u
osnovnoj koli. On omoguuje uvid u uenikov spontani doivljaj lika.
Razvrstavanje likova u djelu moe se provesti i prema drugim, objektivnijim
kriterijima:
1.
prema mjestu i vanosti u strukturi djela (glavni i sporedni likovi,

protagonisti i antagonisti)
63
2.
prema socijalnim kriterijima (seljaci, vlastela, radnici, graanski sloj)
3.
prema stilskim kriterijima (romantian, naturalistiki, realistiki).
Spomenuti kriteriji meusobno se prepliu i dopunjuju. Poslije odreivanja likova u

djelu i kad uenici odrede svoj odnos prema njima, poinje analiza likova.
Analiza likova obino poinje razgovorom, uoavaju se karakteristike lika. U

razgovoru se primjenjuju pitanja, npr. problemska, koja trae cjelovit odgovor i pitanja koja
trae komentar, sud o liku. Svoj sud uenik moe potkrijepiti citatom. Pitanje koje trai citat
ukljuuje metodu rada na tekstu. Tako se uenika motivira na samostalno zapaanje
pojedinosti u tekstu, na samostalnost u prosuivanju i sposobnost zapaanja (Smail-aga: ohol,
samouvjeren, ironian: Ko da strepi mrki vue).
Moe se primijeniti i postupak itanja s komentarom kako bi uenici mogli samostalno
izraziti svoje komentare. Tekst se glasno ita, a zatim uenik iznosi to je saznao o liku.
Zapaanje se dopunjuje i po potrebi korigira. Komentiraju se obiljeja lika, autorov stav
prema liku, stvaralaki postupak koji je ostvaren.
Moe se provoditi usmjereno itanje. Nastavnik odreuje koji e se tekst usmjereno
itati i koji e se problem u njemu istraivati, npr. govorne karakteristike, kako se odnosi
prema drugim likovima, to lik doivljava, to izraava. Uenici itaju ulomke i iznose svoja
zapaanja.
Izraajno interpretativno itanje proznoga teksta predstavlja stvaralaki pristup tekstu.
Izraajno proitati tekst znai otkriti karakterne osobine lika, izraziti autorov stav prema liku.
Takvo itanje temelji se na emocionalnoj i logikoj izraajnosti. Izraajno itanje primjenjuje
se nakon detaljne analize teksta.
itanje po ulogama i dramatizacija teksta poseban je oblik rada na tekstu. itanje po
ulogama prethodi dramatizaciji. Ona ima vanu ulogu u razvijanju uenikovih stvaralakih
mogunosti u pristupanju knjievnom liku. Novija metodika literatura dramatizaciji pridaje
veliki znaaj.
Samostalno objanjavanje lika rezultat je odreenih predradnji na tekstu. Takva
objanjavanja mogu biti saeta, u obliku teksta ili u razvijenijoj formi. Prije usmenog
objanjavanja uenik moe obaviti odreene pismene predradnje koje se mogu vriti
razliitim postupcima. U Kolarovoj Brezi prikazan je lik Janiine svekrve. Uenik e dobiti
zadatak da objasni kako se taj lik ponaa u sceni Janiina umiranja. Moe se upotrijebiti
nastavni listi. Doivljajno stanje lika uzbuen, proivljava strah, obuzima ga oaj, smireno
promatra zbivanja. Tip naracije: dijalog, monolog, opis, naracija. Lik izraava pogled na
svijet: strah pred Bojom kaznom, ne priznaje kranski nazor. Govor lika: smiren, tekst
izgovoren ravnomjerno, u gradaciji, reenica je ustreptala. Jezina pripadnost lika: knjievni
jezik, dijalekt. Time je postignuta realistina karakterizacija lika.
|
64
Osim spomenutih postupaka u interpretaciji lika provode se i drugi postupci.

Uenicima osnovne kole najblia je etika analiza lika. Zapaa se i fiziki opis. U
pripremanju uenika za samostalno objanjavanje iznose se teze koje treba potkrijepiti
citatom, a uenici moraju iznijeti svoj komentar.
Osim izravne karakterizacije postoji i posredna karakterizacija lika. Likovi se kreu u
odreenom ambijentu. Kao sredstvo moe posluiti opis pejzaa, interijera, eksterijera. Opis
ambijenta moe posluiti kao okvir za prikazivanje odreene situacije / dogaaja, za
odigravanje neke scene. U tome je vana uloga pejzaa.
Uoavanje i razmatranje ideje djela
Analiza se ne zadrava samo na upoznavanju i shvaanju sadraja, nego trai i dublje
osmiljavanje proitanog, udubljivanje u misaone, idejne i etike slojeve teksta. Zato je
potrebno kod uenika pokrenuti misaone procese usporeivanja, sintetiziranja, zakljuivanja,
apstrahiranja, analiziranja.
U knjievnom djelu ideja je vaan element. Pojam ideje knjievnog djela uglavnom
ima dva osnovna znaenja: 1. osnovna misao, osnovni stav prema problemima koji su u djelu
prisutni; 2. cjelokupni, osnovni smisao djela koji autor prenosi itatelju. Svako otkrivanje
teme i ideje djela doprinijet e izgraivanju uenikova pogleda na svijet i proirivanju
uenikove spoznaje.
U tekstu koji se analizira uenik i nastavnik trebaju pravilno uoiti glavnu misao,
ideju. Neki metodiari dre da nije potrebno raspravljati o ideji i temi jer je teoretiziranje
preteko za uenike u osnovnoj koli. Drugi misle da se to ne treba naputati. Ideja se ne smije
mehaniki izraziti, bez produbljivanja spoznaja o liku i pouci djela.
Uoavanje osnovne ideje u tekstu uglavnom ne bi trebao biti teak posao. U kolama
se analiziraju djela poznatih pisaca. Ti su tekstovi klasini, umjetniki vrijedni. U njima je
postignuto odreeno savrenstvo, sklad izmeu sadraja i forme koji se oituje u skladnoj
kompoziciji i u iskazivanju ideje.
Ima djela u kojima se ta misao iskazuje tijekom radnje ili na kraju djela. Basne tu
misao iskazuju u pouci na kraju, npr. basna o medvjedu, svinji i lisici: ako drugom zlo ini,
zlo e ti se i vratiti.
65
Najvei broj pisaca osnovnu misao ostvaruje putem likova i veoma sloene
kompozicije, pa postoji mogunost da se glavna misao promai. Uzrok je obino to to
nastavnici tekstove za analizu ne pripreme temeljito i ozbiljno. Zavede ih prvi dojam ili neki
detalj pa im se ini da je to glavno.
Dogaa se da nastavnik ili uenik inzistira na ideji koja u pievom tekstu ne postoji.
Zaveden nekom pojedinou koja je zanimljiva ili sugestivna, on grijei, ili zbog njegovog
opeg mentalnog sklopa ako smo ogoreni na neku pojavu, mi emo je uoiti kao bitnu iako
ona u djelu nije takva. Neki nastavnici, itajui i analizirajui tekst i traei u njemu osnovnu
ideju, krivotvore tekst iz elje da budu aktualni, napredni.
Nakon uoavanja glavne ideje moe doi do njenog promatranja, analize, raspravljanja
o njoj. Moe se postaviti pitanje originalnosti pieve ideje i njene aktualnosti, npr. poruke
Gilgamea i danas su aktualne, ili pismo poglavice Seatlea, njegove misli o ekologiji.
Idejno-tematska interpretacija
Idejno-tematska interpretacija otkriva ivotne pojave kojima je autor zaokupljen i
njegov stav prema svijetu. Uenike treba postupno uvoditi u interpretaciju. Najprije odreuju
o kojoj je ivotnoj pojavi rije, a zatim prate njenu konkretizaciju u stavovima i postupcima
likova. Koja je sredinja misao u Gilgameu? Sudbina ovjeka pojedinca, ali i sudbina
ovjeanstva. On tu misao razvija kroz scene, epizode. Tema (od grkoga thema primarna,
izvorna rije) je podruje ivota koje je pisac odabrao za osnovu svog djela, predmet obrade
nekog knjievnog ili znanstvenog djela. Postoji glavna tematska cjelina i manje koje su njoj
podreene. Tema epskog djela jest predmet o kojem se u tom djelu govori i za koji je
simbolino vezana i osnovna ideja djela. Tema upuuje da sve ono to je u knjievnom djelu
reeno treba shvatiti kao jedinstvenu cjelinu tj. da se svi dijelovi i reenice djela povezuju u
ono o emu se govori.
Temu pojedinog djela teko je tono odrediti pa se gotovo svako odreenje teme
pokazuje nedostatnim. Tekoe u odreivanju teme proizlaze iz nemogunosti da se sve to je
u djelu reeno svede na jednu opu tvrdnju, predmet, osobu i slino. Navoenje teme nekog
knjievnog djela esto je openito i neodreeno. Tema Otela jest ljubomora, ali time nismo
rekli mnogo o tome to je to Shakespeareovo djelo, no utvrdili smo jedno uporite analize.
Izbor teme vaan je element u analizi knjievnog djela, ali ujedno i element koji pravi
smisao dobiva tek kad je povezan s utvrivanjem naina na koji je tema obraena. Naslov
knjievnog djela gotovo redovito upuuje na temu, a esto je izravno najsaetije izraava.
Tema je najsaetije prikazan sadraj, npr. Zloin i kazna; Povratak Filipa Latinovicza.
Jezina i stilska analiza
|
66
Svaki se pisac odlikuje vlastitim stilom pisanja, pa pri itanju i analizi treba obratiti
pozornost na piev jezik i stil. Kakav je piev rjenik? Bogat, originalan, slikovit, ima li
mnogo nepoznatih rijei, arhaizama? Prevladava li jednostavna ili sloena reenica? Vodi li
pisac pripovijedanje teno i ne usporava radnju ili skree s linije glavne radnje? Je li tekst
ozbiljan ili humoristian? Zamjeujemo li pieve komentare?
Valja propitati i svoj odnos prema pievu jeziku i stilu. Osnovno je da uenici
razumiju rijei. Rijei treba objanjavati u tekstu, a ne izolirane, same za sebe, kao pojam.
Uenici shvaaju rijei i izraze u reenici, u kontekstu govora. Objanjavanje rijei ne treba
biti zasebna dionica, ve je to faza rada na tekstu u razliitim fazama sata: u pripremanju za
itanje, za analizu, u fazi produbljivanja doivljaja, u fazi analize. Najprije se objasne rijei
koje bi omele doivljaj teksta.
Nepoznate rijei mogu se objanjavati na vie naina:
-
demonstriranjem predmeta ili portreta
neke izraze moemo popratiti gestikulacijom
pokazivanjem slike ili crtea predmeta: to pomae konkretnom

predoavanju rijei jer je vizualno pamenje bolje od verbalnog
sinonimom (istoznanicom)
pojedinani pojam objasniti opim ili obrnuto (primjerenije mlaima)
opisivanjem, parafraziranjem
onomatopejske rijei.
Kad analiziramo rijei, nastojimo uenike angairati zato im dajemo zadatke.

Moemo uz neki tekst izvlaiti rijei i stavljati u odreene rubrike npr. rijei koje predouju
svjetlo u prirodi, koje predouju zvukove, a to onda povezujemo s usmenim i pismenim
izraavanjem. Takav zadatak moe biti poticaj za sastavak.
Rijei i jezik umjetnikog teksta treba analizirati i s izraajne strane. Nije dovoljno
samo objasniti nepoznate rijei. Potrebno je objasniti ne samo to je pisac rekao, nego i kako,
zato ba tako (npr. zato je Joe prikazan kao div?).
Uopavanje i zakljuak
Uopavanje
67
je
izvoenje
opeg
zakljuka,
kratko
ponavljanje,
izlaganje,
sistematiziranje u kratkim crtama, ponavljanje najvanijeg do ega smo doli u analitikoj

fazi. U praksi, rezime moemo shvatiti i kao sadraj teksta u par reenica ili saeto
prepriavanje. Izlaganje sadraja teksta (rezime) u praksi se pretvara u detaljno prepriavanje

teksta. Uenici su skloni potanko prepriavati tekst. Nisu sposobni uoiti bitno.
Uopavanje se esto ostvaruje u traenju glavnog to tekst ima u sebi: tema, ideja,
likoviRezime je kratak sadraj teksta, priopavanje u nekoliko reenica o temi i glavnim
mislima teksta (Nada Ivelji Vunena torbica: svaki dar treba primiti sa zahvalnou i ne treba
se sramiti svoga kraja).
Samostalni stvaralaki rad uenika
Stvaralako izraavanje moe se esto primijeniti u susretu s tekstom. Moe biti
usmeno i pismeno, scensko, likovno, glazbeno. Ueniku se omoguuje samostalni prijenos
literarnih iskustava u novi kontekst. Razvijaju se uenikove sposobnosti izraavanja.
Tu spada i recitiranje, itanje po ulogama, scensko izvoenje. Stvaralaki rad mora biti
u skladu s naravi umjetnikog teksta.
Zadaci za samostalan rad (za domai rad)
Uenici dobivaju razliite zadatke, pismene i usmene:
-
prepriavanje teksta, saeto pismeno prepriavanje, obrazlaganje

postupaka likova
usporedna karakterizacija likova
usporedba postupaka likova
objanjavanje odreenih epizoda
prijedlog plana kompozicije
nauiti izraajno itati
nauiti dio teksta napamet
ako su uenici obradili neku novu knjievnu vrstu, mogu dobiti

zadatak da u itanci pronau ostale tekstove te vrste (npr. basna).
68
Interpretacija (obrada) lirske pjesme

U tradicionalnoj nastavi kolska interpretacija lirske pjesme svodila se uglavnom na
deskriptivnu analizu pjesme. Opisivani su formalni elementi, promatrani izolirano, opisivana
su sredstva lirskog izraavanja, a govor poezije pretvaran je u pojmovni govor. Tragovi
estetskog formalizma takve analize lirske pjesme susreu se katkada i u suvremenoj nastavnoj
praksi.
Polazei od ovakve prakse i od naravi lirske poezije neki su strunjaci izrazili
nepovjerenje u mogunost kolske analize lirske pjesme. Oni su smatrali da je kolska analiza
nemona pred lirskom pjesmom. Analiza se mora obraati JEDINSTVU sadrajnih i
formalnih elemenata, uvoditi uenike u svijet poezije, otkrivati njen smisao. Suvremena
metodika nastave knjievnosti posebnu pozornost posveuje interesima uenika koji su
odreeni vrstom te tematskim, stilskim, jezinim i drugim znaajkama samog djela,
psiholokim, drutvenim faktorima samog djela te drutvene sredine u kojoj uenik ivi.
Uenici osnovne kole pokazuju znatno vei interes za epske knjievne vrste (roman,
pripovijetka), a manje ih privlai lirska poezija i drama. U prvoj fazi kolovanja, u niim
razredima, uenici pokazuju iv interes za bajku, basnu i uzbudljivu priu, ali ni pjesme ih ne
ostavljaju ravnodunima.
Usmjeruju se prema lirskoj poeziji u kojoj su prisutni motivi iz djejeg ili ivotinjskog
svijeta ili pejzani motivi. Djeca mogu osjetiti ritam, izraziti emocionalni doivljaj pjesme i
zamisliti svijet koji nudi primjerena lirska djeja pjesma. Djeca pokazuju smisao za pjesniki
nain izraavanja pa ih ta sklonost pribliava onome to mi smatramo poetskim izraavanjem.
U nastavi knjievnosti trebalo bi vie pozornosti posvetiti razvijanju interesa za itanje
poezije i njeno doivljavanje. Izgraivanje cjelovite humanizirane osobe ne moe se zamisliti
bez utjecaja pjesnike rijei koja objavljuje najdublje istine o ovjekovu postojanju.
Naini komuniciranja uenika s poezijom razliiti su. Poezija se moe upoznati i
doivljavati:
1. auditivno (kasetofon, radio, TV, magnetofon)
2. samostalnim itanjem (najee itanjem u sebi).
Mogunosti auditivnog primanja poezije sve se vie poveavaju, pruaju nove
69
mogunosti doivljavanja. Snimke pjesama u interpretaciji vrsnih recitatora prenose pjesniku

rije na najviem stupnju izraajnosti. Sluanje pjesme razvija u sluatelja estetsku osjetljivost
to je vano u razvijanju knjievne kulture. Ne iznenauje to se uenici vie opredjeljuju za
sluanje nego za samostalno itanje, i to u prvom redu za sluanje s TV-a. Poezija je sluni
uitak, ali sluatelji ele imati i vizualni kontakt s prenositeljem pjesnike rijei.
Poezija se ipak najee upoznaje samostalnim itanjem pa takav nain ima vano
mjesto u razvijanju estetske kulture. itanje pjesme u sebi prua mogunost polaganijeg
poniranja u svijet pjesme. itatelj se zaustavlja na pojedinim detaljima, analizira ih, razmilja
o njima i tako osmiljava svijet pjesme. Sluanjem poezije itatelj se u prvom redu emotivno
angaira, doivljava estetski uitak.
Umjetnika su djela predmet uivanja i spoznavanja. Treba li poeziju tumaiti ili se
samo prepustiti njenom spontanom djelovanju? U spoznavanju pjesnikog djela subjektivnost
je vrlo znaajna kategorija i uenici se najee opredjeljuju za samostalno itanje, sluanje i
spontano doivljavanje. Meutim, psiholoki, obrazovni i odgojni razlozi upuuju na
povezivanje emocionalnih i intelektualnih procesa za vrijeme itanja. U pjesmu treba ponirati
cijelim biem. Ne moe se ostati samo na sadrajnoj dimenziji. Uenike treba uvoditi u
razumijevanje pjesnikog govora, treba ih upoznati s osobitostima lirske pjesme.
Lirska pjesma ima specifinu melodioznost, muzikalnost koja se razlikuje od proznog
govora. Pjesma ima drugaiju organizaciju jezika, zgusnutiji izraz, veu semantiku
slojevitost te drugaiju ekspresivnost, sugestivnost i slikovitost. Sve te komponente mogu biti
polazite interpretacije. Treba ih promatrati u strukturi pjesme, u pjesnikom kontekstu, a ne
izolirano. Suvremena teorija analize lirske pjesme naglaava ORGANSKO JEDINSTVO
lirske pjesme, suivljenosti sadraja i forme. Nastavni model pristupa lirskoj pjesmi u bitnim
se elementima ne razlikuje od naina obrade drugih knjievnih tekstova. U pristupu i izboru
postupaka potrebno je uvaavati specifinosti lirske pjesme po kojima se razlikuje od ostalih
knjievnih vrsta.
Struktura sata obrade lirske pjesme:
1. motiviranje uenika
2. najava pjesme i lokalizacija
3. interpretativno itanje
5. izraavanje doivljaja, neposrednih dojmova
6. analiza pjesme (interpretacija)
70
7. sinteza
8. samostalni rad uenika.
|
Struktura u pojedinostima i metodiki postupci temelje se na tekstu koji se obrauje, a

usmjereni su prema uenicima kojima se namjenjuje.
Lirska poezija prua svijet intimnog proivljavanja, donosi moralne, drutvene,
egzistencijalne probleme. Spoznaje i poruke koje pjesma prenosi esto prelaze iskustva i
spoznaje koje uenici posjeduju. Trebalo bi uenicima pomoi da usvoje te spoznaje i poruke.
Pripremanje uenika za doivljavanje pjesme vri se razliitim postupcima koji se
koriste i pri obradi drugih knjievnih tekstova. Vano je da se uenici stvarno (za shvaanje
sadraja, teme), jezino i psiholoki pripreme za doivljavanje pjesme. Vrsta motivacija i
nain kako se one oblikuju korelativni su s prirodom teksta koji se obrauje. Za svaku pjesmu
odabire se odgovarajua motivacija s ciljem da se uenika osobnost otvori prema svijetu
pjesme, da se stvori to iri krug predodaba u koji e se ukljuiti pjesnikova vizija svijeta.
Sve to uenik nosi u svom duhovnom svijetu, a to mu omoguuje laku komunikaciju s
pjesmom, moe se aktivirati
motivacijom. Koji e se metodiki postupak izabrati za
ostvarivanje motivacije ovisi o estetsko-idejnim obiljejima pjesme i o doivljajnospoznajnim mogunostima uenika. U pristupu lirskoj pjesmi posebno mjesto imaju
motivacije koje pokreu osobna iskustva uenika. U praksi se u pokretanju uenikih
iskustava za motiviranje najee rabi dijaloka metoda. Uenika osobna iskustva mogu se
upoznati i primjenom ankete. Podatke o sebi i svom odnosu prema svijetu uenik biljei na
anketne listie. Ako se anketom eli provjeriti kako se u uenikovom doivljajnom svijetu
oituje radost, pitanja e poticati uenike da iznesu razlog za radost i naine njezina
oitovanja. Od takvog osobnog doivljaja radosti, bola, razoaranja, tuge kreemo prema
pjesnikovu doivljaju tih trenutaka koji e biti iskazani u lirskoj pjesmi. U anketi mogu biti i
alternativna pitanja, pitanja viestrukog izbora. Ako se eli provjeriti emotivno reagiranje
uenika na motive koji e se pojaviti u djelu, u anketi se navode motivi i tipovi emotivnih
reakcija (koje osjeaje u vama moe probuditi ogoljelo stablo u kinom danu radost i
vedrinu, potitenost i sjetu, osjeaj prolaznosti). Anketom se mogu ispitati rasponi asocijacija
koje uenici povezuju uz odreene motive. Uenicima se zada tematska poticajna rije uz
koju navode asocijacije, osjeaje, misli. Poticajna rije mora biti u suglasju s pjesmom koja e
se interpretirati. Uitelj e zapisati ili izgovoriti rije, a uenici e na anketnim listiima
71
biljeiti svoje asocijacije. Primjena postupka tematske poticajne rijei prikladna je kao
motivacija za obradu pejzane pjesme. Kao poticaj moe se odabrati jedna rije, sintagma ili
stih. Poticajna rije moe biti polazite za razgovor o pjesmi. Glazbena, likovna, filmska djela
mogu biti prikladno sredstvo motivacije. Raspoloenje i ugoaj koji postiemo motiviranjem
pomae da uenici dublje prihvate lirsku pjesmu. Glazbena djela naroito su prikladna za
stvaranje emocionalnog ugoaja za doivljavanje pjesme. Mogu se primijeniti za sve vrste
lirske poezije. Glazbeno djelo odabrano za motiviranje mora biti u emotivnom i motivskom
suglasju s lirskom pjesmom koja se interpretira, a mora uvaiti i druga vana naela u izboru
glazbenog djela u interpretaciji lirskog teksta.
Estetsko itanje (recitiranje) pjesme
Nastavnik pjesmu recitira pred razredom. Poeljno je da prethodno naui napamet,
osobito ako e uenici dobiti zadatak da pjesmu naue napamet. Recitiranje napamet efektnije
je i pedagoki djelotvornije. To je poticaj uenicima da i oni naue te stihove. Nastavnik moe
pred sobom imati otvorenu knjigu i po potrebi pogledati. Recitiranje moe biti popraeno
glazbenom pratnjom s kasetofona. Glazba treba biti samo pratnja, ne smije biti preglasna, ne
smije se nametati iznad poetskog teksta. Kod obrade pjesme najee interpretativno itanje
provodi nastavnik. Umjesto njemu, moe se povjeriti i umjetniku recitatoru ili moe biti
snimljeno. Obino su takve recitacije popraene glazbom. Nastavnik moe snimiti TV i radio
emisije u kojima nastupaju recitatori. Izraajno osjeajno i glazbeno recitiranje vrlo je vano u
interpretaciji pjesme. Osigurava uenikov interes, panju i potpuniji estetski doivljaj. Ima
vei odgojni uinak na uenike te olakava rad na pjesmi.
Izraavanje doivljaja
Prvo pitanje koje se upuuje uenicima nakon izraajnog itanja pjesme smatra se vrlo
vanim u interpretaciji pjesme. Trebalo bi varirati razliite naine poetka kolske
interpretacije u skladu s obiljejima lirske tvorevine i u skladu sa zadaama njenog tumaenja.
Jednom emo poeti od naslova (Grigor Vitez Kakve je boje potok?), drugi put od posljednjeg
stiha ako odgovara na naslovno pitanje i logiki zatvara pjesmu. Trei put krenut emo od
najimpresivnije pojedinosti kako bi se produbilo doivljavanje pjesme i pojedinih pjesnikih
slika. etvrti put bit e to zagonetan detalj koji moe pokrenuti intelektualno bie i otvoriti
interpretaciju pjesme.
Analiza pjesme
Poto su doivjeli pjesmu u cjelini i izrazili svoj doivljaj, pristupa se analizi,
racionalnom ulaenju u svijet pjesme. Analiza se oslanja na uenikova iskustva i doivljaj, na
njegov razum i konkretno djelo koje se analizira. Analiza e obuhvatiti osnovno raspoloenje,
ugoaj, tematsko-predmetni sloj, ritmiko-zvukovni sloj, pjesniki jezik, poruku, pjesnike
|
72
slike Pjesnika slika ukljuuje se u interpretaciji lirske pjesme ve u mlaim razredima.

Uenici zapaaju vizualne i auditivne elemente, ostaje se na razini zamjeivanja. To
prevladava u etvrtom, petom i estom razredu. Uenik treba i emocionalno primiti pjesnike
slike, a ne ih samo zapaziti. Redoslijed primanja pjesnikih slika prema Rosandiu:
1. pjesnika se slika prima osjetilno, okom, uhom
2. pjesnika se slika zamilja, predouje
3. pjesnika se slika emocionalno doivljava
4. pjesnika se slika analizira
5. pjesnika se slika vraa u kontekst pjesme.
Cesarieva pjesma Voka poslije kie:
1. uenici prepoznaju jedan isjeak vizualne stvarnosti koji je prisutan i u njihovom
ivotnom iskustvu, ta stvarnost bila je ishodite pjesnikove inspiracije.
2. uenici predouju sliku stabla koje blista zbog suneve svjetlosti, pokree se njihovo
fantazijskom miljenje (kako zamiljate voku poslije kie?), uenici izraavaju svoj
dojam i doivljaj (kako zamiljate kapi, udesnu rasko njenih grana?)
3. pronicanje u emocionalni sloj pjesnikih slika i otkrivanje pjesnikovih emocija (koji
osjeaj proima pjesnika dok promatra voku divljenje, razdraganost, zanos, ljepota)
4. pristupa se otkrivanju sredstava kojima je doivljaj ostvaren i kako primatelj reagira
5. ita se pjesma u cjelini, ono to je bilo segmentirano ponovno se shvaa kao cjelina,
pjesnika slika vraa se u kontekst cjeline.
73
Emocionalno ustrojstvo pjesme

Emocionalno ustrojstvo pjesme moe biti polazite i predmet interpretacije. Emocije u
pjesmi potiu primaoevo emocionalno reagiranje. Poticanje je to vee to je vea usklaenost
primaoeva emocionalnog iskustva s emocionalnim iskustvom pjesme. Odrasli itatelj
raspolae veim emocionalnim iskustvom koje moe projicirati na pjesmu. Mladom itatelju
nedostaju iskustva koja pjesme nude pa ih nekad ne prepozna i ne osjeti. Emocionalna
gluhoa stvara zapreke u recepciji lirike, stoga interpretacija tei usklaivanju i
produbljivanju emocionalnog iskustva mladog itatelja. Najuspjenija sredstva kojima se
mladi itatelj uvodi u emocionalnu sferu pjesme jesu interpretativno itanje nastavnika,
glumca ili recitatora, uenika; zamiljanje, ilustriranje, transponiranje u likovni ili glazbeni
izraz. Neki od navedenih postupaka mogu se primijeniti u fazama koje prethode interpretaciji,
a neki u fazi interpretacije.
U fazi interpretacije primjenjuje se interpretativno itanje uenika kao metodiko
sredstvo kojim se uenici uvode u emocionalno ustrojstvo pjesme. Taj je postupak
primjereniji za mlae razrede. U fazi interpretacije otkriva se kretanje emocija u pjesmi,
smjenjivanje razliitih emocija ili nijansiranje iste emocije. U interpretaciji postoji odreeni
redoslijed nastavnih situacija. Interpretativno itanje uenika u fazi analize dolazi nakon
nastavnikova itanja, nakon emocionalno-intelektualne stanke i iskazivanja doivljaja. Da bi
jo jednom proivjeli pjesmu, pojaali i produbili unutarnji doivljaj, itaju je ponovno u sebi.
Glasno itanje pokazat e kako uenici doivljavaju pojedine dijelove pjesme i pjesmu u
cjelini, koje osjeaje doivljavaju i kako ih iskazuju vrednotama govorenog jezika. Za glasno
itanje uenike motiviramo razliitim pitanjima i zadaama.
Faze koje prethode interpretaciji: doivljajno-spoznajna motivacija, najava teksta,
interpretativno itanje, emocionalno-intelektualna stanka, objavljivanje doivljaja. Sadraj
nastavne situacije uenici itaju pjesmu u sebi da otkriju nove nijanse. Temeljni osjeaj u
pjesmi metodiki postupak jest dijalog, svrha je otkrivanje temeljnih osjeaja u pjesmi.
Dragutin Tadijanovi Pozdrav umi: Koji je temeljni osjeaj izraen u pjesmi? Osjeaj radosti
izraavanje osjeaja interpretativnim itanjem metodiki postupci: dijalog i interpretativno
itanje cilj: itanjem izraziti osjeaj radosti. Uenici itaju pitanja: Koji osjeaj obuzima
pjesnika kad pozdravlja umu? Kako e to proitati? Zato je pjesnik radostan? Kad je
radosni pozdrav najjai? Uenici izraavaju osjeaj ljubavi. U kojem su stihu izraeni najjai
74
osjeaji ljubavi? Kako emo izgovoriti taj stih? Izdvojiti stihove o tri stupnja ljubavi (volim,
volim vie, najvie). Uenici se upuuju u estetsko itanje.
Metodiki
postupci
otkrivanja
emocionalnog
sadraja
lirske
pjesme
na
srednjokolskom stupnju drugaiji su od onih u osnovnoj koli. Na viem stupnju oni se

prilagouju emocionalnim iskustvima uenika, ali se otvaraju i nove mogunosti
doivljavanja koje pjesma prua. Antun Gustav Mato Utjeha kose utemeljena je na
doivljaju smrti voljene ene. Taj doivljaj izraen je bogatstvom emocionalnih nijansi koje
se prelijevaju iz stiha u stih. U prvoj nastavnoj dionici interpretacijske faze kree se od
temeljnog osjeaja bol zbog smrti voljene ene. Uenicima se daje zadaa da odrede
emocionalni sadraj svakog stiha ili skupa stihova. Mogu zajedniki (uenik i nastavnik)
odrediti emocionalni sadraj jednog stiha ako uenici nisu prije radili ovakav tip zadatka.
Uenici dalje samostalno odreuju emocionalni sadraj pjesme. Zadatak je: paljivo proitajte
pjesmu, pokuajte otkriti pjesnikove osjeaje koji progovaraju u pjesmi (tuga kob osjeaj
gubitka i nemo ljubav, spremnost na najveu rtvu: pokloniti voljenoj osobi svoj ivot
nijema bol, zapanjenost, zadravanje boli u sebi osjeaj kobnog gubitka i estetizacija smrti).
Sadraj nastavne situacije jest emocionalni sadraj pjesme Utjeha kose: prvi postupak jest
nastavnikovo objanjavanje, a cilj, zadaa, jest motivirati uenike na samostalan rad. Druga
faza jest glasno itanje teksta, samostalan rad na tekstu - usmjereno itanje u sebi i samostalni
pismeni rad. Zadae su: motivirati za samostalan rad, paljivo itati i samostalno otkrivati,
formulirati zapaanje, pronicati u podtekst. Slijedi dijalog, itanje biljeaka i objanjavanje.
Zadae: utvrditi emocionalni sadraj pjesme, uoiti ljestvicu, dramatski razvoj emocija,
utvrditi stupanj uenikove recepcije, motivirati uenike za govorno (dijaloko) izraavanje.
Nakon rjeavanja zadataka provjeravaju se rezultati samostalnog rada: a) nastavnik
podsjea uenike na formulaciju zadatka to su ga zavrili, b) predlae metodu rada kojom e
se provjeriti rezultata rada, c) provjera rezultata rada. Pri otkrivanju i iskazivanju osjeaja i
proivljavanja lirskog subjekta, osim recepcijskih mogunosti uenika, iskazuju se i
sposobnosti izraavanja primljenih osjeaja i proivljenih duevnih stanja. Primljene se
emocije mogu izraziti interpretativnim itanjem i drugim oblicima usmenog izraavanja.
Dragutin Tadijanovi Pozdrav umi primljene emocije izraavaju se interpretativnim
75
itanjem. Antun Gustav Mato Utjeha kose primljene emocije izraavaju se verbalno, u
usmenom i pisanom obliku. Analitiki postupak trai od uenika da otkrije osjeaj i da ga
usmeno i pismeno izrazi. Za imenovanje osjeaja potrebna su leksika sredstva. U navedenim
pjesmama javljaju se leksike jedinice koje izraavaju osjeaje: oajanje, strava, muka, strast,
volim, plak, tuan. To su izrazi koji izravno imenuju osjeaje. Meutim, osjeaji se ne
izraavaju samo izravnim imenovanjem, nego i neizravno, npr. motivima, stilskim sredstvima.
Otkrivanje duevnih stanja izraenih posebnim nainom uenicima je tee. Osjeaji se trae u
podtekstu, u dubinskom sloju pjesme. U nastavnom procesu otkrivanje emocionalnih sadraja
ostavlja mogunosti za susretanje uenikovih i pjesnikovih emocionalnih iskustava te za
njihovo suprotstavljanje i obogaivanje.
Nakon utvrivanja pjesnikovih osjeaja pristupa se njihovoj interpretaciji i
aktualizaciji. Uspostavljaju se odnosi izmeu iskazanih osjeaja i proivljavanja. Bol kao
emocionalna jezgra u pjesmi Utjeha kose:
- mogu se navesti popratne emocije koje nijansiraju i konkretiziraju taj osjeaj
- pristupa se traenju sintetskog pojma u kojem se sjedinjuju sve emocije
- ako se prihvati bol kao sintetski pojam, treba je poblie odrediti (pjesnikova, intimna,
ljudska, ali prije svega ljubavna bol); sintagmatska odrednica moe se raslojiti tj. pokazati u
svojim sastavnicama shematski prikazan emocionalni sadraj pjesme.
Moemo uenicima ponuditi gotov shematski prikaz ili staviti samo dio odrednica, a uenici
sami nadopune ostatak. Ovo je bitno jer nam dolaze emocionalno gluhe generacije. Uenici
protumae emocionalno nijansiranje u pjesmi.
Kad je emocionalni sadraj lirske pjesme polazite i predmet interpretacije, potrebno
je uvaavati odreene kriterije:
- lirska pjesma jest najsubjektivnija knjievna vrsta: pjesnik iskazuje svoj doivljaj svijeta,
svoje osjeaje i misli, svoja duevna stanja koja dobivaju ope znaenje
- prisvajanjem emocionalnih sadraja lirske pjesme primatelj usvaja emocionalna iskustva
drugih, oplemenjuje i proiruje vlastita emocionalna iskustva
- prisvajanje emocionalnih iskustava posredovanjem lirske pjesme suptilan je proces u kojem
osoba oituje svoje individualne znaajke
76
- otkrivanjem i objanjavanjem sadraja itatelj otkriva narav pjesnikovih emocija
- otkrivanje i interpretacija emocionalnih sadraja povezuje se s ostalim elementima lirske

strukture: motivima, ritmiko-melodijskim sredstvima, stilskim i jezinim sredstvima
- osim otkrivanja emocionalnih sadraja, interpretacija lirske pjesme bavi se i ostalim
razinama i sastavnicama koje izgrauju svijet lirske pjesme
- otkrivanje i interpretiranje emocionalnog sadraja ostvaruje se razliitim metodikim
postupcima
- otkrivanjem i interpretiranjem emocionalnog sadraja lirske pjesme ostvaruju se viestruke
mogunosti za razvijanje uenikova emocionalnog ivota
- interpretacija rauna na zapreke koje mogu oteati primanje emocionalnih sadraja i odabire
sredstva kojima te zapreke neutralizira; ako je npr. u pjesmi obraen neki povijesni motiv,
uenici ne mogu doivjeti pjesmu bez poznavanja dogaaja o kojem je rije
- interpretacija emocionalnih sadraja i drugi metodiki postupci vrlo su znaajna zadaa
kolske interpretacije lirske pjesme.
Za interpretaciju lirskih pjesama vrlo su vrijedne gramofonske ploe i CD-i na kojima
su snimljena interpretativna itanja glumaca, recitatora ili samih autora.
Emocionalni sadraj lirske pjesme u interpretacijskom se postupku moe osmisliti u
svezi s izvantekstovnim odreenjima: sa stvaralakim procesom i autorovom biografijom.
Mnoge su lirske pjesme autobiografski utemeljene. Njihova se emocionalna svojstva povezuju
uz pojedine doivljaje u autorovu ivotu. Za upoznavanje predestetske faze emocionalnih
stanja pjesnika, izbora pjesnikovih emocija koje je transponirao u umjetniku stvarnost,
moemo se koristiti:
- biografskim zapisima, pismima, memoarskim zapisima, biljekama
- komentarima koji se odnose na pjesme
- ostalim tekstovima koji sadre informacije o izvorima pjesnikovih emocija.
To su tzv. sekundarni izvori informacija koji se ukljuuju u interpretativni proces. Takvi se
metodiki postupci obino primjenjuju u modelima interpretacije koji su namijenjeni
uenicima srednjokolskog stupnja. Informacije o predestetskoj pozadini pjesme mogu se
pojaviti u razliitim fazama interpretacije.
U fazi doivljajno-spoznajne motivacije uenici mogu upoznati izvore pjesnikove
77
inspiracije, okolnosti koje su pjesnika potakle na stvaranje pjesme. Ovaj pristup naziva se
genetski pristup. On rekonstruira okolnosti koje prethode pjesmi i prati njihovu umjetniku
konkretizaciju.
Izvantekstovne informacije mogu se ukljuiti i u fazu interpretacije kao dopuna

otkrivenim emocionalnim sadrajima u pjesmi. Mogu se ukljuiti i u sintetsku fazu u kojoj se
sintetiziraju, generaliziraju spoznaje iz prethodnih faza.
Podijeljena su miljenja o nainima ukljuivanja izvantekstovnih informacija u proces
obrade teksta. Neki misle da izvantekstovne informacije odvlae primaoevu panju od
umjetnikog teksta, naruavaju istou doivljaja pjesme. Drugi smatraju da izvantekstovne
odrednice ire prostore doivljaja i ostvaruju bogatije primateljevo asocijativno polje.
Izvantekstovne informacije prenose se u izvornom obliku, u obliku autorova autobiografskog
zapisa ili komentara kako bi njihovo emocionalno i intelektualno djelovanje bilo
najuspjenije. Takvi izvorni oblici djeluju sugestivno na doivljajno-spoznajni svijet
primateljev.
Tema i motivi polazite i predmet interpretacije
Tema lirske pjesme jest ono o emu pjesma govori, ona je predmet pjesnike obrade.
Tema moe biti predmet bavljenja u interpretaciji lirske pjesme. Uz termin tema obino se
povezuje i termin motiv. Motiv je najmanja tematska jedinica, podreen je temi (tema se
konkretizira u motivima).
Literarni motivi najoitiji su mostovi izmeu objektivnoga svijeta i umjetniki
ostvarene fikcije pa se s motivima najee susree pisac i itatelj. Njihova se iskustva
susreu i uspostavlja se stvaralaka suradnja. Mladi itatelji literarne motive esto ne
prihvaaju kao umjetniku stvarnost, kao dio umjetnike strukture, ve kao ivotni podatak.
Shvaaju motiv kao identian realnom ivotu. Stoga kod uenika od poetka treba razvijati
svijest i spoznaju o autonomnosti lirskog motiva i o njegovoj literarno-umjetnikoj semantici
koja nadilazi njegova znaenja u stvarnosti.
Analitiki proces u obradi lirske pjesme zapoinje uoavanjem motiva u pjesmi. Oni
se uoavaju kao strukturne jedinice pjesme, ali motivi se mogu promatrati i u kontekstu
autorova opusa, u kontekstu stilske formacije kojoj pjesma pripada i u kontekstu povijesti
knjievnosti. Promatranje
motiva u knjievnopovijesnom kontekstu primjereno
je
srednjokolskom stupnju.
Motiv moe biti ostvaren kao dio stiha, kao jedan stih ili nekoliko stihova, a moe
ispunjavati i vee kompozicijske jedinice. Motivi se pojavljuju u raznovrsnim oblicima pa ih
je teko poblie odrediti. Svaka odabrana pojedinost fizike i duhovne realnosti, pjesniki
transformirana, moe biti motiv.
|
78
Vrste motiva
Prema anrovskom kriteriju imamo 3 osnovne skupine motiva: lirski, epski i dramski.
Prema sadraju literarni motivi mogu biti: intimni, rodoljubni, socijalni, pejzani, refleksivni.
Svaka od skupina moe se dalje diferencirati. Prema stilskom kriteriju: romantini, realistiki,
modernistiki, ekspresionistiki, impresionistiki i drugi motivi koji se povezuju uz stilske
formacije.
Interpretatori lirske poezije postupaju razliito u ralanjivanju pjesme na motive.
Milivoj Solar u motivskoj analizi pjesme A. B. imia Pjesnici razlikuje sedam motiva:
1. pjesnici su uenje u svijetu
2. oni idu zemljom
3. njihove su oi velike
4. njihove oi nijeme rastu pored stvari
5. oni sluaju utnju
6. ta ih utnja okruuje i mui
7. pjesnici su vjeito treptanje u svijetu.
U prikazanom analitikom modelu pjesnika se tema konkretizira motivima koji pripadaju
duhovnoj i fizikoj sferi u njihovom meusobnom proimanju. Prvi motiv - uenje - jest
psihika kategorija, a drugi kretanje - jest fizika pojavnost. Trei motiv sadri fiziku
pojavnost, oi, a etvrti su isto oi s dopunskim odrednicama. Peti motiv jest sluanje utnje,
esti izraava pjesnikov odnos prema utnji, a sedmi konkretizira pjesnikovo treptanje u
svijetu.
U motivskoj analizi pjesniki se tekst ne mora toliko ralanjivati. imievu pjesmu
moemo ralaniti na manji broj motiva i prikazati ih saetije:
1. motiv uenja
2. pjesnici idu zemljom
3. motiv oiju
4. sluanje utnje
5. motiv treptanja u svijetu.
Motivska se analiza dalje bavi organizacijom motiva i njihovim rasporedom,
79
povezanou motiva i njihovim znaenjima. Analiza motiva tee odreenim redoslijedom.

Cjelovit metodiki postupak u analizi motiva prema Dragutinu Rosandiu obuhvaa:
-
uoavanje i imenovanje motiva
razvrstavanje prema odreenom kriteriju
uoavanje veza i odnosa (organizacija motiva u pjesmi)
zakljuivanje (motivska struktura pjesme).
Analiza motiva u lirskoj pjesmi u srednjoj koli obuhvaa i povijesno-stilski kontekst.

Takav tip analize mogao bi se odvijati ovim redom:
1. faza: uoavanje i utvrivanje motiva u pjesmi
2. faza: otkrivanje rasporeda (organizacije) motiva
3. faza: izvoenje zakljuaka o motivskoj strukturi pjesme i otvaranje novih pristupa u
njihovoj interpretaciji
4. faza: analiza se usmjerava prema knjievno-povijesnom i stilskom kontekstu.
Motivsku analizu lirske pjesme koja ukljuuje povijesno-stilski kontekst moemo pogledati
na primjeru Vidrieve pjesme Pejza.
a) utvrivanje motiva pjesme: tema krajolika konkretizirana je motivima: trava, uti
cvijet, zlaane pele, sjenata stabla, krupni bijeli oblaci, plavo nebo, laste, brijeg,
crveni krovovi, zvono podnevno, zlatno polje, hum
b) raspored motiva: kriterij utvrivanja rasporeda motiva u ovoj pjesmi moe biti
autorovo stajalite, perspektiva iz koje doivljava krajolik; motivi su rasporeeni u
perspektivi, niu se u bliem i daljem prostoru; pjesnik u neposrednom pejzau uoava
travu, zlaane pele, cvjetove; malo dalje zapaa stabla i oblake; zatim nebo i laste; u
daljini se ocrtava brijeg i crveni krovovi iza kojih dopire podnevno zvono; pjesnikov
pogled see dalje i vidi valovito polje koje se gubi iza breuljaka
c) zakljuci o izboru i rasporedu motiva: u pjesmi su gotovo svi motivi pejzani, pjesnik
izdvaja vegetaciju, svemir, reljef, ptice; u krug pejzanih motiva ukljueno je i naselje;
prevladavaju vizualni motivi Vidri se postavlja kao pjesnik oka, vizualnost motiva
oituje se bojom, oblicima, dimenzijama i prostornou; uz vizualne pojavljuju se i
auditivni motivi; s gledita stanja u kojima se motivi pojavljuju uoljiva je harmonija
dinamikih i statikih motiva;
d) motivska struktura pjesme postavlja se u kontekst Vidrieve poezije: u Vidrievu
pjesnikom opusu dominantno mjesto pripada pejzanim motivima; pejza je
samostalna tema Vidrieve poezije, a javlja se povezano s drugim motivima:
socijalnim, staroklasinim i egzistencijalnim motivima; izdvajaju se reprezentativne
Vidrieve pjesme Pejza, Jutro, Oblak, Na Nilu i uoava se motivska povezanost tih
|
80
pjesama; uoava se prisutnost istih motiva u veem broju pjesama, estota njihovog
pojavljivanja, varijacije i nijanse koje su uvjetovane kontekstom; tako se utvruju
tipino vidrievski motivi; u iduoj se analitikoj dionici ukljuuje knjievnopovijesni kontekst Vidrieva poezija pripada razdoblju moderne, promatra se
zastupljenost pejzaa u pjesnitvu hrvatskih modernista, obuhvaaju se Matoeve,
Nazorove, Domjanieve, Galovieve pjesme; utvruje se prisutnost krajolika u poeziji
toga vremena; zakljuak moe utvrditi posebnosti Vidrievih pjesama i njihovo
ukljuivanje u krug pejzanog pjesnitva hrvatske moderne; treba utvrditi i stilske
znaajke pjesme: Vidri odabire tipino impresionistike motive koji su ostvareni
bogatom ljestvicom koloristikih nijansi, treperavi su i fluidni to svjedoi o
impresionistikom tipu pjesme.
Analiza motiva povezuje se i s idejnom analizom. Motiv u lirskim pjesmama analiziramo i u
osnovnoj i u srednjoj koli. Treba voditi rauna o kontinuitetu i naelu vertikalnog slijeda.
Motivi pripadaju predmetnom sloju lirske pjesme. Oni su njeni najprepoznatljiviji elementi pa
se mladi itatelji ponajprije usmjeravaju prema motivima u lirskoj pjesmi, pa kolska
interpretacija svjesno usmjerava uenike prema motivskom sloju lirske pjesme na svim
stupnjevima kola. To moemo ostvariti na sljedei nain:
1. uoavanje i imenovanje motiva: uenici dobiju zadatak da poslije itanja
pjesme utvrde motive pismeno ili usmeno; pjesma se ita u cjelini ili po
dijelovima; ako se ita u cjelini: uenici sluaju tekst i pamte motive koje
usmeno iskazuju ili uenici sluaju itanje pjesme i zapisuju motive koje
uoavaju. Glasno usmjereno itanje teksta povezuje se s dijalokom metodom i
metodom objanjavanja. Rezultat glasnog itanja nastavnik provjerava
pitanjima da se imenuju odreeni motivi. esto se primjenjuje i usmjereno
itanje u sebi koje je esto povezano s metodom pismenih radova uenika.
Uenici ispisuju motive. Rezultati pismenog rada provjeravaju se, a to se moe
izvesti
na
vie
naina:
pojedinanim
glasnim
itanjem
biljeaka,
naizmjeninim glasnim itanjem biljeaka, dijalogom. Pojedinano glasno

itanje motiva provodi se tako da jedan uenik ita svoje motive, ostali prate i
81
usporeuju svoje
motive s proitanim; usporeivanje,
korigiranje
dopunjavanje ostvaruje se dijalogom ili usmenim objanjenjem. Naizmjenino

glasno itanje motiva obuhvaa vei broj uenika; nakon svakog itanja
provode se korekcije ili se prihvaa ponueni rezultat bez korekcija. Ovaj je

postupak dinaminiji jer svi uenici moraju pratiti ne znaju tko e biti
prozvan. Poveana je koncentracija. Pojedinano itanje pasivizira uenike.
2. analitika faza motiva: otkrivanje i interpretacija rasporeda motiva, grupiranje,
utvruju se glavni dijelovi pjesme i pratei motivi. U Matoevoj pjesmi Utjeha
kose glavni motiv je motiv smrti, dopunski su motivi: kobna dvorana, visoki
odar, agonija svijea, idila cvijea; drugi glavni motiv jest ljubav, voljena ena,
dopunski motivi: tamne oi, bolji ivot, dah, ruke, kosa.
3. sinteza: itanjem pjesme analizirani dijelovi ponovno se doivljavaju.
Nastavnik pita, uenici odgovaraju.
4. samostalni i stvaralaki rad uenika: vjeba se izraajno itanje postupno ue
i vjebaju. Prvo nastavnik ita, pa uenici u sebi, kasnije sami. Uvjebava se
kitica po kitica, pa cjelina. Glasno se itanje ispravlja. Za samostalni rad mogu
se zadati i posebni zadaci, npr. uivi se u prirodni svijet i napii sastavak Sama
na pjeanoj obali, obiljei rimovane stihove slovima, odredi poredak slogova;
pronai u pjesmi opkoraenje. Stvaralaki rad moe sadravati slikanje.
Panoramski sat obrada vie pjesama sa srodnom temom na jednom satu, kratke pjesme.
Interpretacija dramskih djela

Dramska knjievnost poseban je knjievni rod koji se razlikuje od knjievnih rodova
epike i lirike. Naziv drama ima dvojaku oznaku: 1) naziv za dramsku knjievnost; 2) drama
kao vrsta dramske knjievnosti, razlikuje se od komedije i tragedije.
Dramsko djelo zasniva se na sukobu, a likovi se ostvaruju u akciji i govoru. U
oblikovanju dramskog djela sudjeluju u lirski i epski elementi. Drama ima svoje specifino
svojstvo. Dramska je knjievnost fenomen koji pripada svijetu umjetnosti rijei, ali je i u
tijesnoj vezi s kazalitem. Dramski tekstovi namijenjeni su izvedbi na pozornici, ali se njihova
vrijednost ne iscrpljuje na pozornici. Ono se moe itati kao bilo koje knjievno djelo.
Dramski tekstovi pripadaju umjetnosti rijei, a kazalite je druga vrsta umjetnosti.
Kazalite je rezultat zajednikog djelovanja nekoliko umjetnosti: knjievnosti, glume, likovne
umjetnosti, pantomime, plesa, glazbe. Stoga je dramska knjievnost predmet prouavanja i
knjievnosti i teatrologije.
82
Postoje razliite vrste klasifikacija dramske knjievnosti. Knjievna znanost ima svoje
kriterije u klasifikaciji, a teatrologija svoje. Prema predmetu i nainu prikazivanja dramske
teme knjievnost razlikuje: komediju, tragediju, dramu kao posebnu vrstu (drama u uem
smislu). U razlikovanju komedije i tragedije polazi se od kategorije kominog i traginog.
Teatrologija polazi od scenskih kriterija i razlikuje: dramu situacije, dramu karaktera,
komediju intrige, komediju naravi.
Prema oba kriterija dramska knjievnost razvrstava se na: drutveno-obiteljsku dramu,
herojsku dramu, socijalno-politiku dramu, socijalno-psiholoku dramu, melodramu,
povijesnu dramu.
U komediji razlikujemo: satirinu, obiteljsko-drutvenu, lirsku, herojsku, farsu,
vodvilj, tragikomediju. Farsa je scenski komad u stihovima, kasnije i u prozi, u kojem se na
jednostavnoj temi o ljudskim slabostima i nastranostima razvija nesputana, katkad i vulgarna,
komika. Cilj je samo da nasmije. Vodvilj je kazalini komad anegdotalnog i burlesknog tipa,
pjevani komad, ubacuju se podrugljive pjesmice. Danas je vodvilj preteno kazalini komad
lakeg aljivog sadraja.
Programsko odreenje dramske knjievnosti
Noviji nastavni programi naputaju dosadanju zapostavljenost dramske knjievnosti u
odnosu prema ostalim knjievnim rodovima. Osim dramske knjievnosti afirmiraju i scensku
umjetnost. Program (za nie razrede osnovne kole) afirmira itatelja dramskog teksta i
gledatelja scenskog djela. Program predvia i analitiko-interpretacijsku razinu bavljenja
dramskim i scenskim djelom. Ona obuhvaa uvoenje uenika u interpretaciju dramskoga i
scenskoga djela i u samostalnu interpretaciju. Pojam scenske igre odnosi se na izvedbe
tijekom sata (svi uenici trebaju aktivno sudjelovati u izvedbi). Uenici individualno ili
skupno posjeuju kazaline predstave koje ine osnovu za raspravu o glumcima, temi,
redateljevoj ulozi, likovima S istom svrhom koriste se radijske i televizijske emisije.
Metodiki sustav u interpretaciji dramskog djela
Interpretacija dramskog djela istraivat e u prvom redu estetske vrijednosti djela,
naine njegovog postojanja, smisao njegovih poruka. U kolskom pristupu dramskom djelu
afirmirale su se dvije osnovne koncepcije: literarna i teatroloka.
83
Literarna koncepcija pristupa dramskom djelu kao beletristikom, literarnom tekstu i

interpretira ga kao posebnu vrstu knjievnosti.
Prema teatrolokoj koncepciji dramsko je djelo scenska umjetnost, pa ona interpretira i

scenske, izvanknjievne elemente.
Literarna koncepcija pribliit e uenicima dramsko djelo kao knjievni tekst, a
scenska koncepcija uvodi ih u doivljavanje i spoznavanje zakonitosti scenske umjetnosti.
Teatroloka koncepcija trai druga nastavna sredstva i drugaije metodoloke postupke. U
nastavnoj praksi prevladava literarna koncepcija koja katkad ne uvaava dovoljno posebnosti
dramskog teksta.
Uenici osnovne kole pokazuju osobit interes za dramsko knjievno stvaralatvo.
Dramsko se djelo temelji na akciji, a djeca vole akciju, djeca rado glume i pokazuju smisao za
dramske improvizacije. Dijete prihvaa dramski tekst kao element igre, identificira se s
likovima koje prikazuje drama, pokazuje razvijenu sposobnost fantazijskog miljenja i osjeaj
za scenski govor. To se prihvaa i rabi u interpretaciji knjievnih tekstova.
U dramsku knjievnost uenici se uvode postupno i sustavno. Cjelovit put uvoenja
uenika u dramsku knjievnost prolazi kroz tri glavne faze:
1. uenici promatraju izvedbu odreene dramske situacije u kazalitu, na televiziji ili
sami u razredu improviziraju dramske situacije
2. itaju i analiziraju epske i dramske tekstove i uoavaju obiljeja dramskog izraza
3. na odabranim dramskim djelima uoavaju obiljeja drame kao knjievnog roda i
vrste.
Uenici najprije uoavaju tzv. vanjska obiljeja dramskog: akciju i dijalog. Na
razvijenijem stupnju analiziraju unutarnju dramatiku koja je izazvana sukobima meu
likovima i razvojem dramske radnje.
Dramsko djelo uenici mogu upoznati na vie naina:
-
individualnim itanjem izvan nastave (lektira)
interpretativnim itanjem odreenih dramskih situacija na satu

knjievnosti ili lektire
gledanjem kazaline predstave
gledanjem televizijske dramske emisije
sluanjem radio-emisije
gledanjem dramskog izvoenja dramske druine u koli.
84
Samostalno (individualno) itanje

Djelo koje su uenici upoznali individualnim itanjem obrauje se na satu lektire. Sat
se odvija u etiri faze:
1. pripremna faza
2. analitika faza
3. samostalni radovi uenika
4. upute za samostalno itanje novih dramskih djela ili gledanja analiziranog djela u
kazalitu.
U pripremnoj fazi treba provjeriti kako su uenici doivjeli dramsko djelo u cjelini.
Moe se obaviti razliitim postupcima: dijalogom, anketom, pregledavanjem uenikih
pismenih radova, promatranjem slikovnog materijala povezanog s dramskim tekstom. Moe
se provjeriti prepoznaju li uenici dramsku vrstu kojoj djelo pripada, prepoznaju li osnovni
ton. U analitikoj fazi analiziraju se bitne sastavnice dramskog djela: ustrojstvo radnje, likovi,
tematski i idejni aspekti. U treoj fazi, samostalni radovi uenika, u usmenoj ili pismenoj
formi iznose se zapaanja o dramskom djelu. U posljednjoj fazi uenike se priprema, motivira
i potie na itanje novog dramskog djela.
Interpretativno (scensko) itanje
Interpretiraju se odreene dramske situacije na satu knjievnosti ili satu lektire. Ovo se
primjenjuje kad su uenici individualnim itanjem upoznali samo dio djela. Kombinira se
usmjereno itanje kod kue i interpretativno itanje na satu.
Nastavni proces mogao bi se odvijati ovako:
1. iznoenje doivljaja i zapaanja o proitanom dijelu dramskog djela (individualnim
itanjem);
2. interpretativno itanje novih dramskih situacija itaju se najvanije dramske
situacije. itati moe nastavnik ili uenici, moe se sluati s kasete ili CD-a. Interpretativno
itanje dramskog teksta sadri elemente scenskog govora. Takvo itanje dublje uvodi uenike
u doivljaj dramske situacije i motivira ih za samostalno interpretiranje novih dramskih
situacija;
3. analiza proitanih dramskih scena kratko se analiziraju vaniji problemi
85
proitanog teksta;
4. usmjereno itanje kod kue poslije analize drugog dijela na satu, trei dio
usmjereno itaju kod kue. Za usmjereno itanje uenicima se daju odreeni zadaci koji se
odnose na objanjavanje pojedinih scena, postupaka likova, govora likova, didaskalija;
5. samostalni rad uenika na satu (nakon itanja treeg dijela kod kue) kad uenici
kod kue rijee postavljene zadatke utemeljene na usmjerenom itanju, na sljedeem satu
iznose svoja zapaanja i rezultate rada. Taj bi sat mogao imati ovakvu strukturu: utvrivanje
problema koje je trebalo istraiti; iznoenje problema; korekcije, dopune, generalizacije;
zadaci za domai rad.
U prikazanom postupku dramsko djelo obraeno je u nekoliko nastavnih sati po
inovima. in se uzima kao zaokruen kompozicijska jedinica u kojoj je ostvarena odreena
faza u razvoju dramske radnje i u kojoj su likovi predstavljeni u odreenim odnosima. Prvi
in uenici su samostalno itali kod kue, drugi in interpretativno su itali na satu, trei in
itaju kod kue te nastavljaju sa samostalnim radom u razredu.
Interpretacija cjelovitog djela na satu (interpretacija dramske scene)
U sluaju kad uenici nisu prethodno upoznali dramsko djelo ni u cjelini ni pojedine
dramske scene, njegova je interpretacija po strukturi sata i metodikim postupcima slina
obradi pripovjednih tekstova. Tijek nastavnog procesa izgledao bi ovako:
1. intelektualno i doivljajno motiviranje uenika
2. najava i lokalizacija teksta
3. interpretativno itanje (izabrane dramske situacije)
5. objavljivanje i korekcija doivljaja
6. interpretacija proitane dramske scene
7. sistematizacija i generalizacija
8. motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu preostalih dijelova teksta.
Intelektualno i doivljajno motiviranje uenika
U uvodnoj fazi objanjavaju se novi i nepoznati pojmovi vezani uz interpretaciju
teksta te elementi vezani uz temu djela. Potrebno je objasniti socijalne, povijesne i druge
momente za koje pretpostavljamo da ih uenici ne poznaju. Doivljajna motivacija trebala bi
pokrenuti uenikovo emocionalno i ivotno iskustvo, sve ono to e mu olakati prihvaanje i
doivljavanje dramskog teksta. Time se interpretacija povezuje s uenikovim iskustvom. I
86
leksika analiza ostvaruje se prije interpretativnog itanja. Nepoznate rijei i fraze

objanjavaju se prije itanja kako one ne bi omele puninu doivljaja.
Najava i lokalizacija teksta
Ako je predmet interpretacije prva dramska scena iz djela, onda unutarnja lokalizacija
nije potrebna. Dovoljno je prije itanja najaviti svijet djela, glavne likove i osnovne obavijesti
o njima. Ako se ita i interpretira neka scena iz daljnjeg tijeka radnje, pogotovo scena koja
predstavlja zaplet ili vrhunac radnje, tekst, odlomak, se lokalizira. Saeto se iznesu dogaaji
koji prethode sceni koja e biti itana. Lokalizacija e pomoi uenicima da s razumijevanjem
prate novu dramsku scenu u kontekstu dramskog djela. Tekst lokalizacije moe iznijeti i
uenik ako je proitao dramsko djelo.
Interpretativno itanje
Tekst se moe itati na razliite naine. itatelj se moe postaviti kao promatra,
oevidac. Moe se itati po ulogama. To je efikasnije i funkcionalnije. Tako uenici lake
shvaaju bit dramske situacije i spoznaju iluziju kazaline predstave. Za interpretativno
itanje i itanje po ulogama trai se temeljito poznavanje dramskog teksta. itanje po
ulogama trai sposobnost identifikacije s likom i zamiljanje dramske situacije. Interpret
komunicira s drugim likom i sudjeluje u stvaranju odreene dramske situacije. Dramski tekst
moe interpretirati uenik ili se tekst moe sluati s vrpce, CD-a.
Objavljivanje doivljaja i njegova korekcija
Objavljivanje doivljaja uenici iznose usmeno ili pismeno. Pitanja koja se upuuju
uenicima mogu se odnositi na osnovni ton dramske radnje, na uoavanje sukoba, na odnos
meu likovima, na primjeivanje problema o kojima se govori na sceni. Ako uenici svoja
zapaanja i doivljaje iznose pismeno na anketnim listiima ili u biljenicu zapisuju svoja
zapaanja, misli, nastavnik ih na to motivira pitanjima ili odreenim zadatkom. Nakon to
uenik zapie odgovore, nastavnik skupi listie i proita nekoliko odgovora. itanje odgovora
prati komentar i korekcija. Ako ima odgovora koji odudaraju od sadraja teksta, provede se
njihova korekcija.
Interpretacija dramske scene
U ovoj fazi nastavnog sata analiziraju se dramski likovi, kompozicija dramske scene,
87
idejno-tematska osnova dramske scene. U analizi se osim metode razgovora obino

primjenjuje metoda rada na tekstu. To moe biti glasno itanje, usmjereno itanje, itanje s
podcrtavanjem, citiranje teksta. Moe se primijeniti i metoda rada pismenih radova uenika,
npr.
komentiranje
odreenih
replika,
ispitivanje
jezinih
podataka,
formuliranje
generalizacija, rjeavanje zadataka na nastavnim listiima.

Sistematizacija, generalizacija
Zapaanja, sudove i zakljuke do kojih se dolo u analizi treba u ovoj fazi srediti i
izvesti generalizacije.
Motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu

Na kraju sata nastavnik motivira uenika za itanje novog dramskog djela, za gledanje
dramskog djela u kazalitu ili na televiziji.
Teatroloka (scenska) analiza
Interpretacija dramskog djela koje su uenici gledali u kazalitu ili na televiziji uz
dramske literarne znaajke obuhvaa i scenske elemente. I ovdje se polazi od doivljaja.
Uenici najprije iznose svoj doivljaj kazaline predstave, iznose najimpresivnije prizore i
likove, kratko opisuju scenu, analiziraju kreacije pojedinih glumaca. I kazaline kritike su
korisne. Svoja zapaanja o scenskoj izvedbi drame mogu usporeivati s izvornim dramskim
tekstom. U tekstu pronalaze najimpresivnije dijaloge i monologe, analiziraju postupke
glumaca u interpretaciji pojedinih dramskih isjeaka. Analizira se govor glumaca, izgled
scene te usporeuje s didaskalijama. Tako se uenici privikavaju na kritiko promatranje
kazalinog ina i odgajaju za budue posjetitelje kazalinih predstava. Posjet glumaca,
redatelja, scenografa ili kostimografa moe obogatiti nastavni sat i ostvariti vezu kazalita i
kole. Gosti mogu biti i amateri, lanovi dramske kolske druine ako su oni izveli predstavu.
Metodiki pristup radiofonskoj realizaciji dramskog teksta
Dramski tekst u radiofonskoj realizaciji sluatelj prima auditivno, posredovanjem
zvukovnih signala i to govora, umova, zvukova, glazbe. Auditivne signale sluatelj
dopunjava vizualnim predodbama. Na temelju auditivnih poticaja razvija vizualne
asocijacije. Takav nain primanja dramskog teksta odreuje posebnosti metodikih postupaka.
Metodiki pristup dramskom tekstu u radiofonskoj prezentaciji usmjerava se prema scenskom
govoru i akustinim scenskim zvukovima. Recepcija dramskog teksta u radiofonskoj
realizaciji bit e uspjenija ako uenici prethodno proitaju dramski tekst. Tako e uspostaviti
scenski odnos prema tekstu. Radiofonska postava dramskog teksta otkriva nove mogunosti
njegovog spoznavanja i doivljavanja. Uenicima se obino daju usmjeravajui zadaci koji se
|
88
odnose na govor likova, glazbu, umove, zvukove i ostale akustine znakove i koji
usmjeravaju sluatelje na scensko zamiljanje prostora, izgleda likova, postupaka. Nakon
sluanja dramskog teksta pristupa se provjeravanju recepcije teksta. Postavljaju se
usmjeravajui zadaci. Ukljuuje se pisani dramski tekst i utvruju znaajke njegove
radiofonske postave. Pozivanjem na tekst utvruju se vizualni znakovi koji se ne mogu
prenijeti govornim jezikom. Pitanjima i zadacima provodi se scenska interpretacija dramskog
teksta. Analizira se svaka replika i odreuju se njene scenske mogunosti sa stajalita
postupaka.
Polazita u interpretaciji dramskog djela
U teoriji interpretacije istie se vanost polazita. Polazite moe biti svaki element
knjievnog djela koji se namee najimpresivnije, koji zaokuplja primateljev doivljajni i
spoznajni svijet. Taj element moe biti vezan uz tematsko-idejno svojstvo djela, njegovu
kompoziciju, jezik, likove. Polazite u interpretaciji dramskog djela moe biti ideja, tema,
kompozicija, dramski likovi, jezik i stil. Polazite se ne smije promatrati odvojeno ve kao
sastavni dio cjelovitog djela.
Tematsko-idejna analiza
Tema je predmet, podruje ivota koje je pisac odabrao za osnovu djela. Nekad je
temu teko odrediti. Naslov djela esto upuuje na temu, a nekad je izravno izraava (Zloin i
kazna). Pri analizi trebamo biti svjesni da je tema uvjetovana svim ostalim elementima djela.
Ako je tema Otela ljubomora, time nismo rekli to je to Shakespeareovo djelo, ali smo utvrdili
jedno uporite analize. Utvrdit emo mogu li uenici odrediti temu.
Tema se moe razlagati na motive. Motiv je najmanja tematska jedinica. Motiv je
tipina ivotna situacija. Motiv je tematska jedinica koja se moe prepoznati u mnogim
knjievnim djelima. Takvo shvaanje motiva vezano je uz pojam fabule redoslijed
osnovnog zbivanja o kojemu se govori u knjievnom djelu. Tematsko-idejna analiza provodi
se analizom kompozicije, likova, jezika. Dijalokom metodom i postavljanjem teza ustanovit
emo mogu li uenici odrediti o kojoj ivotnoj pojavi govori dramsko djelo.
U tematsko-idejnoj analizi uenike obavjeujemo o pojavama koje su im nepoznate.
U tematsko-idejnu analizu ukljuuju se povijesne, socijalne i politike i biografske obavijesti i
89
komentari, ovisno o temi. Ako se radi o povijesnim temama, linostima, ukljuit emo
povijesne obavijesti. Otkrivanjem tematsko-idejnih osnova dramskog djela uenici proiruju
krug spoznaja, izgrauju pogled na svijet. Svaka tematsko-idejna interpretacija omoguuje

odreivanje stava, promatranje autorove vizije svijeta u kontekstu suvremenog ivota.
Kompozicijska analiza
Kompozicijska analiza otkriva ustrojstvo dramskog djela. Ima vano mjesto u
razumijevanju sloenog ustrojstva dramskog knjievnog djela. Otkriva nam raspored
izlaganja, nain na koji su sastavljeni pojedini dijelovi i nain na koji su meusobno povezani.
Tradicionalna struktura drame obino je obuhvaala: ekspoziciju, zaplet, kulminaciju, rasplet.
Ekspozicija obino obuhvaa prve scene. Zaplet se pojavljuje u prvom inu, kulminacija u
finalu pretposljednjeg ili u posljednjem inu, rasplet u zavrnom inu. Dogaaji se odvijaju
uglavnom u uzrono-vremenskoj postupnosti. Prevladava kronoloko naelo kompozicije.
Svrha kompozicijske analize nije prvenstveno uspostavljanje sustava dogaaja, ve
otkrivanje sukoba i polarizacije likova koja je uvjetovana tim sukobima. Otkriva se vidljiva,
vanjska dramatika i unutarnja, skrivena dramatika. Pri odreivanju kompozicije dramske
radnje najee se primjenjuje grafika kompozicijska shema. U kompozicijskoj analizi
dramskog djela mogu se primijeniti razliiti metodiki postupci.
-
uitelj ili uenik prepriava razvoj dramske radnje, najee se

provodi saeto prepriavanje
naizmjenino prepriavanje dramske radnje po inovima, svaki in

prepriava drugi uenik
prepriavanje dramske radnje po fazama, svaku novu fazu prepriava

drugi uenik
obrnuto prepriavanje dramske radnje, prepriava se od kraja prema

poetku, od zavrne scene raspleta prema ekspoziciji
prepriavanje koje prati ulazak likova u dramsku radnju
citiranje teksta koji najavljuje odreenu fazu u razvoju dramske

radnje
odreivanje kompozicije na osnovu kompozicijske sheme , nastavnik

predouje kompozicijsku shemu, a uenici odreuju koji dogaaji
ulaze u okvir pojedine faze
u poremeenom redoslijedu kompozicije dramske radnje uenici

uspostavljaju pravi redoslijed i obiljeavaju faze u razvoju dramske
radnje
|
90
pokazuju se fotografije pojedinih scena, uenici odreuju na koje se

scene odnose fotografije i koji trenutak u razvoju dramske radnje
obiljeavaju
uenici rasporeuju likove u vezi s osnovnim sukobom
nastavnik iznosi najvanije dramske scene, a uenici odreuju koji

likovi imaju sredinje mjesto u prikazanim scenama
kompozicija se moe odreivati prema mjestu i vremenu radnje u

pojedinim inovima, usporedo se mogu iznositi pojedinosti koje
govore o scenskom okviru: opis pejzaa, ugoaja, eksterijera,
interijera.
Tumaenje dramskog lika

Likovi imaju sredinju ulogu u strukturiranju dramskog djela. Radnja i ostali elementi
u drami tijesno su vezani uz likove, stoga se tumaenje dramskog lika esto namee kao
sredinji problem u analizi dramskog djela. Novije teorije dramske knjievnosti upozorile su
na centripetalnu ulogu lika u strukturi dramskog djela.
Posebnosti analize dramskog lika proizlaze iz posebnosti njegova poloaja u strukturi
dramskog djela. Dramski tekst razlikuje se od epskog svojim organizacijskim osobitostima.
On se sastoji od govora likova, dijaloga i monologa, i didaskalija koje sadre upute o dekoru,
ponaanju glumaca, namjetanju scene. Dramski se tekst oblikuje u veim kompozicijskim
jedinicama, inovima. in je dio dramske strukture koji se izvodi bez prekidanja u tijesnoj
povezanosti govora i glume. Ima svoju vremensku mjeru traje obino 30-40 minuta. Dio
ina u kojem se likovi na pozornici ne mijenjaju zove se scena. Govorne jedinice kojima se
ostvaruje komunikacija meu dramskim likovima zovu se replike. Dramski lik izgrauje se
specifinim izraajnim sredstvima, drukijim nego u romanu, epu, noveli. Pri oblikovanju i
oivotvorenju dramskog lika glavnu ulogu imaju govorni oblici izraavanja, dijalog i
monolog. Postoji i takozvana negovorna karakterizacija. Svoju osobnost dramski likovi
iskazuju i gestama i mimikom. Neki kau da su likovi u dramskom djelu prikazani
91
jednostavnije nego u epskom djelu jer je raspon sredstava manji (samo razgovori, geste,
mimika). Dramski lik moe karakterizirati samo ono to je vanjsko. Ne moe otkriti unutarnji
sadraj kao to je to u romanu, pripovijetki, pjesmi. Tu tvrdnju ne moemo bezrezervno

prihvatiti brojni primjeri iz dramske knjievnosti dovode je u pitanje.
Dramski se likovi otrije izdvajaju u strukturi djela od epskih likova. Oni su
nezavisniji od svoga tvorca nego likovi u epskim djelima. Autor se u drami ne pojavljuje kao
pripovjeda ili komentator, ne osjea se, izuzevi didaskalije.
U interpretaciji dramskog lika i dramskog djela u cjelini primjenjuje se literarni
pristup i literarno odreenje i scenski (teatroloki) pristup. U primjeru scenskog pristupa
dramskom liku treba najprije osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije.
Dramski tekst ponajprije je namijenjen prikazivanju na sceni te se prikazuje kao nova
umjetnika stvarnost. Pri scenskom oblikovanju dramskih likova redatelj iskoritava razliita
sredstva: prostor, stvari, zvukove, umove, svjetlosne uinke, ljudski glas, mimiku, geste. U
scenskoj se realizaciji dramski lik pojavljuje pred gledateljem kao iv ovjek. Glumac svojom
senzibilnou ispunjava dramski lik, udahnjuje mu ivot. Gledatelj postaje sudionikom
zbivanja u kojemu glumac prenosi ivotnu dramu pojedinog lika.
Stupanj doivljavanja i spoznavanja dramskog lika ovisi o sugestivnoj snazi djela i o
razvijenosti itateljeve knjievne imaginacije. itatelj prima dramsku situaciju kao dio
neposredne stvarnosti, ali osjea da to nije ivot nego njegova umjetnika konkretizacija. Taj
se odnos oituje i pri itanju ostalih knjievnih vrsta ali se pri itanju dramskog djela osobito
namee. U pristupu umjetnikom djelu kod neizgraenih itatelja oituje se tzv. naivni
realizam. Djeca umjetniku stvarnost ne shvaaju kao autonoman svijet ve kao dio
svakodnevne stvarnosti. Dramske likove doivljavaju kao dio neposredne stvarnosti. Uenici
mlae dobi imaju naglaeniju sposobnost identifikacije s likovima. U prihvaanju likova
dolazi do tzv. potpune identifikacije jer se mladi gledatelji izjednauju s likovima u njihovim
postupcima, sklonostima, vanjskom izgledu, proivljavanjima. Dolazi do gubljenja vlastitog
ja i njegove projekcije u strukturu dramskog lika.
Interpretacija u skladu s doivljajno-spoznajnim mogunostima uenika otkriva
dramske likove kao utjelovljenje autorovih zamisli, kao izraz njegove stvaralake imaginacije.
Dramski likovi otkrivaju itatelju jo neiskuane doivljaje, nove spoznaje o ovjeku i
njegovoj naravi. Te injenice interpretacija uzima u obzir. U metodikoj organizaciji oituje
se emocionalni i racionalni pristup. Uenik se suivljava s likovima u granicama svojih
mogunosti ali uspostavlja i kritiki stav prema njima. Uenike se uvodi u podtekst. Nastava u
kojoj je dramski lik predmet interpretacije osposobljavat e uenike za itanje dramskog
|
92
teksta, razumijevanje njegovih poruka i gledanje kazaline predstave koja trai novu
senzibilnost. Likovi se najpotpunije otkrivaju u govoru. Zato je u interpretaciju ukljuena i
jezina i stilska analiza monologa i dijaloga.
Izdvajaju se glavni i sporedni likovi, protagonisti i antagonisti, nositelji radnje u
dramskom djelu i njima suprotstavljeni, sukobljeni likovi. Izdvajanje se moe provoditi na
razliite naine, usmeno i pismeno. Ako je djelu priloen afi (plakat, oglas), uenicima moe
biti zadatak da razvrstaju likove u vezi sa sukobom. Uitelj i uenici mogu prije obavljanja
zadatka nabrojiti likove koji sudjeluju u drami. Iznosi se razvojna linija lika od prve do
zavrne scene. Uoavaju se presudni dogaaji u sudbini lika. Biografija lika iznosi se u prvom
licu, time se motivira za dublje doivljavanje. Iznosi se biografija lika iz teksta popraena
citiranjem karakteristinih reenica koje otkrivaju njegove sklonosti, nazore na svijet. Opisuju
se odreeni postupci lika i ocjenjuju s etikog, drutvenog ili idejnog stajalita, a zatim se
citira situacija u kojoj se ta osobina oituje. Popunjava se karakteroloka tablica. Analiziraju
se najvanije scene, provodi se sinteza. Karakteroloka tablica sadri repliku, osjeajno stanje
lika, tenje, misli, geste, ton govora. Analiziraju se didaskalije koje uenici upoznaju
usmjerenim ili glasnim itanjem.
itanje dramskog teksta po ulogama
itanje po ulogama metodiki je postupak koji zauzima posebno mjesto u
interpretaciji dramskog djela. Primjenjuje se s viestrukom namjenom. Razvijaju se
stvaralake mogunosti uenika, njegove izraajne mogunosti te afirmira logika i
emocionalna izraajnost knjievne rijei. itanje po ulogama kreativan je in i od uenika
zahtijeva intimniji odnos prema likovima, suivljenost s njihovim idejama, mislima i
osjeajima te sposobnost scenskog zamiljanja.
Od neiskusna poetnika teko je oekivati da dobro ita po ulogama. Ta se sposobnost
stjee dugim radom u koli. itanje po ulogama zahtijeva posebne pripreme. Nakon
interpretacije dramskog djela uenici u pripremnoj fazi rjeavaju razliite zadatke. Nastavnik
provjerava njihove odgovore i po potrebi se vri njihova korekcija. Odgovaraju na postavljena
pitanja, piu biografiju lika u prvom licu, iznose karakteristike lika, zanimanje, sklonosti,
svjetonazor, odnos prema drugim likovima. Analiziraju govor, opisuju scenu. Promatraju
93
fotografije na kojima je prikazan lik ili scena.
Vano mjesto zauzima scenska imaginacija. Razvoj scenske imaginacije postie se na

razliite naine. Uenici opisuju izgled pozornice, predmete koje dodiruju, prostor kojim se
kreu. U tome im pomau didaskalije, fotografije, ilustracije ili drugi prilozi.
Nakon temeljitih priprema pristupa se itanju po ulogama. Uenik javno nastupa pred
kolektivom sluatelja. Postupno se stvara ozraje ambicije i kritike u kojoj se jaa vlastiti stav.
Kao kritiari javljaju se uenici koji nisu sudjelovali u itanju. Uenici iznose svoja zapaanja
i kritike sudove o itanju. Treba ih privikavati da iskreno iznose svoje miljenje i da se
izraavaju cjelovitim reenicama, a ne samo openitim tvrdnjama. itanje po ulogama nije
samo metodiki postupak ve i djelotvorna govorna vjeba i za itae i za kritiare.
U interpretaciji dramskog djela zavrni in moe biti scensko oblikovanje djela tj.
pokuaj dramatizacije. Ovo izlazi iz okvira redovne nastave i provodi se u slobodnim
aktivnostima.
Stvaralaki oblici
1. scenske govorne igre
2. opis zamiljenih predmeta
3. opis zamiljenih prostora
4. opis zamiljenih likova
5. usmeno stvaranje dramske prie
6. pismeno stvaranje dramske prie
7. usmeno oblikovanje dijaloga
8. pismeno oblikovanje dijaloga
9. usmeno oblikovanje monologa
10. usmeno oblikovanje didaskalije
11. pismeno oblikovanje didaskalije
12. usmeno oblikovanje afia
13. pismeno oblikovanje afia.
Analitiko-interpretacijski oblici
-
izgovaranje dramskog ili scenskog djela
zapisivanje naslova
prepriavanje dramskog teksta ili kazaline predstave
karakteriziranje dramskog lika (usmeno, pismeno)
opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija
94
opisivanje kostima na temelju gledanja predstave
tumaenje lika
interpretacija glume, scenografije, kostimografije
interpretacija reije
pisanje kazaline kritike
usmena kazalina kritika.
Film
Da bi se mogli odrediti ciljevi i naini odgoja i obrazovanja za ekran, kao i odgoj i
obrazovanje ekranom, nuno je promotriti osnovne initelje: sve je uzajamno povezano i
uenik i nastavnik i film i okolnosti. etiri razdoblja odnosa mladih prema filmu (7, 8, 9 / 10,
11, 12 / 13, 14, 15 / 16, 17, 18). Sadraji filma: filmska djela, stvaraoci, proizvodnja, tehnika,
jezik, kritika, povijest filma, filmske teorije.
Pristup piscu i djelu

U prouavanju pisca kao polazite mogu posluiti razliiti sadraji. To mogu biti:
- itateljsko iskustvo uenika vezano uz pievo stvaralatvo ili recepcijska spremnost uenika
na prouavanje pisca
- saet stvaralaki portret pisca
- citiranje pieve metode
- kritiki tekst o piscu
- programatski piev tekst (pjesma ili esejistiki zapis)
- karakteristina pjesma
- piev komentar o glavnom problemu u djelu
- piev komentar o odnosu umjetnosti i stvarnosti
- pieva poetika
- autobiografski zapis
- pievo obraanje itatelju
U tradicionalnoj nastavi obino se polazilo od graanske biografije pisca utemeljene
na podacima, a u modernoj nastavi polazi se od gore navedenih sadraja.
95
Primjenom razliitih sadraja i razliitih tekstovnih vrsta kojima se stvara piev

stvaralaki opus prevladava se pozitivistiki biografizam tradicionalne nastave i unosi se
svjeina u prouavanje pisca i ostvaruju se razliiti pogledi u pievo stvaralatvo.
Sve navedene sadraje nije mogue ni potrebno primijeniti u prouavanju pisca. Koje
emo sadraje primijeniti ovisi o grai koja nam stoji na raspolaganju, o pievoj biografiji
(graanskoj i stvaralakoj), o pievu opusu, knjievno-povijesnom kontekstu te o
didaktikim (pedagokim) okolnostima.
Nastavne jedinice u udbenicima knjievnosti za srednje kole daju nam primjere
primjerenih polazita i novih susreta s domaim i stranim piscima predvienim u nastavnom
programu.
Vanija polazita
itateljsko iskustvo
Nova znanja nadograuju se i naslanjaju na ve steena znanja i iskustva. To je vano
u svim predmetima. I u nastavi knjievnosti u pristupu piscu i njegovom djelu itateljsko je
iskustvo, odnosno recepcijska spremnost uenika temeljno polazite.
S veinom pisaca koji se nalaze u srednjokolskim programima uenici su se susretali
u prethodnom kolovanju i u izvankolskom itanju. Malo je pisaca s kojima se uenici uope
nisu upoznali.
Pitanja, zadaci i natuknice u udbenikim nastavnim jedinicama u kojima se obrauje
pisac i djelo pozivaju uenike na novi susret s autorom te ih podsjeaju na ve steeno znanje
i doivljene susrete s piscima.
Pri obradi Augusta enoe mogu se oblikovati pitanja koja potiu uenike na
osmiljavanje spoznaja o enoi, npr. prisjeti se naslov njegovih djela; kojih se likova sjea;
koje teme; koji grad; razdoblje time se provjerava uenikovo predznanje o enoi. I za druge
pisce moe se rabiti uenikovo znanje o piscu i njegovim djelima. Svaki put to e biti
oblikovano prema grai kojom raspolaemo.
Poetika
Ima razliita znaenja: znanost o umjetnosti knjievnosti; skupnost ili sustav
umjetnikih naela, naela rada odreenog pravca (razdoblja) ili pisca. Poetika, odnosno
poetoloka graa moe biti polazite za prouavanje pisca. Neki pisci piu o svom shvaanju
knjievnog stvaralatva ili komentiraju svoju knjievnu metodu. Tako je npr. Dostojevski
ostavio zapise kako je pisao svoja djela, pomau nam da uemo u njegov literarni svijet
(opisujem sve dubine ljudske due). Pieva izjava i kritike misli o njegovom stvaranju
otvaraju pristup prouavanju njegovog djela koje je utemeljeno na poetici psiholokog
realizma (Dostojevski).
|
96
Odnos knjievnosti i ivota

Mnogi pisci u svojim esejima, lancima i drugim tekstovima ili izjavama iznose
shvaanja o odnosu umjetnosti i ivota. Npr. tekst Vjenceslava Novaka umjetnik e vazda
iznijeti u svom djelu plemenitu idejupozlaivati ivot u umjetnosti ne valja. O ovom tekstu
raspravlja se s uenicima. Uenici su upoznali razliita shvaanja o knjievnosti. Uili su o
poetici kritikog realizma, psiholokog realizma i naturalizma, pa Novakovu tvrdnju mogu
usporeivati s koncepcijom ovih poetika.
Nakon rasprava o temama knjievnosti i ivota prelazi se na autorovu stvaralaku
osobnost. Pronae se ili pripremi odgovarajui tekst ili se rabi tekst iz itanke koji govori o
autorovu stvaralatvu. I o ovome se raspravlja. Sudovi iz teksta mogu se potkrijepiti
naslovima romana i novela koji se nalaze na rubnici udbenika ili mi pripremimo popis.
Navedenim postupcima najavljuje se knjievni svijet V. Novaka i pobuuje zanimanje za
itanje i interpretaciju odabranih djela i ulomaka.
Knjievnopovijesna ocjena pisca
Pisci imaju svoje mjesto u povijesti nacionalne knjievnosti. Prouavatelji piu
prikaze, analize o piscima i djelima i daju ocjene. esto su te ocjene suglasne, a katkada
razliite.
Prouavanje stvaralatva pisca moe zapoeti citiranjem knjievnopovijesne ocjene
kojom se pisac smjeta u povijest knjievnosti. Takav je postupak u udbeniku knjievnosti
primjeren u prouavanju stvaralatva K. . Gjalskoga. O njemu su pisali Mato, egedin,
Nehajev. Navode se karakteristini ulomci tih autora, daju prosudbe o obiljejima Gjalskoga i
o njegovoj vrijednosti. Knjievnopovijesna ocjena otvara prostor za tumaenje knjievnih
djela. Meu djelima i likovima navedenima u udbeniku uenici izabiru teme i likove koji
potvruju sudove i natuknice. Iz djela se izabiru karakteristini i poticajni prizori koji e
izazvati pozornost i potrebu za itanjem.
Programatski autorov tekst, pjesma ili esejistiki zapis
Programatski tekst ili pjesma najavljuju pievu osobnost, njegovo shvaanje
pjesnikog i uope knjievnog stvaranja. Svoja shvaanja i promiljanje o pjesnikom pozivu
Kranjevi je oivotvorio u stihovima: Meni Bog je pjevat reko / i ja vrim volju Boju / i ja
97
jedem srce svoje. Poslije recepcije citiranih stihova poinje razgovor o tim stihovima i
pjesniku: kako autor shvaa pjesniki poziv? Koje misli izraava posljednjim stihom? Ti se
stihovi povezuju s Kranjevievim pjesmama koje su uenici ve upoznali. Onda se moe
prijei na stvaranje pjesnikove biografije na podlozi kronologije ivota pjesnika. Taj rad moe
se popratiti slikovnim prilozima, fotografijama Senja, naslovnicama pjesnikih zbirki,
autorovom fotografijom.
Slian pristup moe se ostvariti i u prouavanju Matoeva stvaralatva: imao sam
srce, djetinjasto srce, srce koje boli, boli tako jako. Uenici prepoznaju senzibilna pjesnika.
Poslije im se nudi drugi tekst u kojem Mato odreuje osobnost pjesnika: Pjesnik nije ovjek
samo duboka osjeaja i velike fantazije. Pjesnik je samo onaj tko posjeduje superiornu mo
rijei i izraza. Analizom ovog teksta mogu se utvrditi razliita obiljeja pjesnika: osjeajnost,
velika fantazija, posjedovanje superiorne rijei i izraza. U programatskoj pjesmi Mlada
Hrvatska Mato se opredjeljuje za poetiku impresionizma i time se svrstava u
impresionistike pjesnike. Tumaenje ovih stihova moe se provesti izdvajanjem kljunih
rijei (lira, pjesma, ukus, dojam, fraza, poza). Svaka od tih rijei poticaj je za izraavanje
misli o poeziji. Rije ukus vodi uenika prema estetskom ukusu koji se oituje u izboru
rijetkih dojmova, a on upuuje na poetiku impresionizma poetika impresionizma ne
prihvaa frazu i pozu. Stihovi ocrtavaju i oekivanog itatelja (izabranom srcu govori).
Praenje teksta koji saima pieve stvaralake metode
Uenici su prethodno upoznali piev stvaralaki opus i tako stekli osnovne uvjete za
praenje teksta u kojem su sintetizirane stvaralake znaajke nekog pisca (tekstovi koje su
pisali povjesniari knjievnosti, knjievni kritiari).
Tekst o Matoevu stvaralatvu uz svaku rije daju se informacije koje ilustriraju i
potkrepljuju tvrdnju: pjesnik dodaje se obavijest o vrstama lirske poezije, o naslovima
najpoznatijih pjesama; novelist poetika Matoevih novela, novi model novele u hrvatskoj
knjievnosti. Iskoristit e se i ono to donose udbenici natuknice na rubnici.
Pieva graanska biografija
Od pieva stvaralatva uenici se mogu usmjeriti prema njegovom graanskom
ivotopisu koji se moe povezati s njegovom autobiografijom ako ona postoji.
Mato u svojoj autobiografiji duhovito i na originalan nain govori o sebi, o
znamenitim osobama koje su na njega ostavile dojam, govori o iskustvima iz kolskog ivota.
Uz te dijelove uenici mogu iznositi svoja iskustva, osobe iz hrvatske povijesti knjievnosti
koje su se njih najvie dojmile. Crtice iz Matoeva kolskog ivota mogu biti poticaj za
prouavanje Matoeva ivota. Zanimanje moe pobuditi i Matoev boravak u Parizu (D.
Cesari Truba sa Seine).
|
98
Karakteristina pjesma
Iz pjesnikog opusa izdvaja se pjesma koja najavljuje i predstavlja svog tvorca, npr.
Vidrieva pjesma Adieu kojom se moe najaviti tekst o Vidrievoj pjesnikoj osobnosti i
njegovom knjievnom stvaralatvu. Stihove ove pjesme uenici mogu upoznati itanjem, ako
su itali u sebi, mogu zapisati kljune rijei i sintagme.
Pjesma omoguuje otvaranje pitanja o Vidrievoj stvaralakoj osobnosti, pa se onda
Matoev tekst moe usmjereno itati (uz traenje odgovora na pitanja). Takvih programatskih
pjesama ima jo Jesenjin Dovienja, dragi, dovienja.
Uenike upuujemo na razliite tekstove kad smo ih upoznali s pjesnikovim opusom,
npr. otkrivanje motiva u Vidrievoj poeziji kao zadatak za samostalan rad. Na temelju
tekstova o stvaralakoj i graanskoj biografiji pisca interpretiraju se odabrane pjesme koje e
uenici dopunjavati po vlastitom izboru iz pjesnikove zbirke.
Struktura nastavnog sata
1. doivljajno spoznajna motivacija
2. najava filma i lokalizacija
3. gledanje filma
4. emocionalno-intelektualna pauza
5. objavljivanje doivljaja
6. interpretacija
7. sinteza
8. samostalni rad uenika
Struktura scenskog nastavnog procesa
1. uvod
2. prikazivanje djela
3. iznoenje doivljaja
4. istraivanje
5. saimanje i uopavanje
Film
1. motivacija
99
2. najava filma (emisije)

3. upute za rad
4. pripremni radovi
Metodiki pristup epohi (pravcu)

Suvremena znanost o knjievnosti usavrila je metode prouavanja knjievne epohe,
pravca. Meutim, tradicionalna metodika nastave knjievnosti nije se posebno bavila
obradom knjievne epohe, pravca.
U znanosti o knjievnosti susreu se ovi termini: knjievno razdoblje / knjievnopovijesno razdoblje, period, pravac, epoha, struja, smjer, kola. Epoha i stilska formacija
termini su novijeg datuma (prva etvrtina 20.st.).
Pojedini teoretiari razdoblje promatraju kao kompleks stilskih osobina, a umjetniku
epohu na temelju estetskih kategorija. Socioloke i druge injenice potisnute su u drugi plan.
U naoj znanosti o knjievnosti novu orijentaciju u prouavanju knjievne epohe i
pravca obiljeili su A. Flaker i Z. kreb u djelu Stilovi i razdoblja.
Uz pojam knjievnih razdoblja povezuje se i pitanje periodizacije. Postoje brojne
teorije periodizacije povijesti knjievnosti. Definicije knjievni period najee shvaaju kao
odreeno razdoblje koje tvori odreeno jedinstvo. Period je vremenski odsjek u kojem vlada
sustav knjievnih normi, standarda, tendencija. Pri konstruiranju knjievnog perioda ne
sudjeluju samo unutarnji knjievni procesi. Oni su tijesno povezani s drutvenim,
znanstvenim i opekulturnim kretanjima. Stoga u promatranju knjievne epohe treba
primijeniti naelo sveukupnosti. Treba analizirati sve elemente koji sudjeluju pri konstruiranju
epohe.
Knjievno razdoblje utemeljuje se na sadrajima koji pripadaju razliitim disciplinama
(interdisciplinarni pristup) i to povijest, opa i nacionalna, povijest knjievnosti, opa i
nacionalna, teorija knjievnosti, filozofija, sociologija, psihologija, kulturologija, teatrologija,
muzikologija, povijest umjetnosti, filmologija, marketing. Osim znanstvenih sadraja u
prouavanju razdoblja ukljuuju se i umjetniki sadraji. Sadraji se artikuliraju prema
naelima interdisciplinarnosti, tj. prema naelima meupredmetne korelacije.
U prikazu razdoblja standardne povijesti knjievnosti najee obuhvaaju politike,
ideoloke, drutvene, kulturne i idejne injenice. Takav sustav primijenio je Antun Barac u
djelu Hrvatska knjievnost ranih ??ih godina. Barac je navedeno razdoblje prikazao iz svih
aspekata: drutveno-politikog, kulturnog, ideolokog, knjievnog. Najprije je dao drutveno
povijesni okvir, zatim prikazuje kulturnu klimu, potom obrauje pisce i djela.
100
U obradi razdoblja u srednjokolskim udbenicima autori postupaju razliito, ali

uglavnom zadravaju metodologiju znanosti o knjievnosti uz potrebne transformacije. Neki
pisci udbenike literature u obradi knjievne epohe polaze od naela izbora reprezentativnih
autora i djela koja slue kao osnova za definiranje i karakteriziranje odreene epohe. Za
definiranje epohe u traenju literarne kategorije oituje se moderna komponenta.
Obrada romantizma u Rosandievu udbeniku temelji se na izboru reprezentativnih
djela iz svjetske knjienosti, Rousseaua, Byrona, Ljermontova, Chateaubrianda, Pukina.
Tekstovi su poredani kronoloki. U takvom poretku moe se pratiti razvitak romantizma,
njegove ope i nacionalne karakteristike. Iznesene su glavne knjievne vrste razdoblja: roman,
drama, poezija. Sintetski prikaz romantizma dolazi nakon analize pojedinih tekstova. Na
temelju pojedinih analiza odabranih tekstova izvodi se sintetski prikaz razdoblja definicija
romantizma, tematika romantizma, estetski nazor romantikih stvaralaca, poetika romantizma,
znaajke romantikog senzibiliteta.
Takav metodiki postupak ima nekoliko znaajnih prednosti. Induktivna metoda
omoguila je da se uspostavi kontakt s tekstom, da se pokrene uenikova doivljajnost i da se
onda pristupi racionalnom razmatranju konkretne knjievne grae. Tako se kod uenika
pobuuje interes za djela koja pripadaju nekom razdoblju. Spoznaja o romantizmu kao
knjievnom razdoblju gradi se postupno analiziranjem pojedinih primjera. Sinteza slijedi kao
logian zavretak procesa doivljavanja, razmiljanja, zakljuivanja, uopavanja.
U modernoj nastavi naelo korelacije ima velik broj pobornika. Moe se primijeniti i u
obradi epohe. Pored knjievne grae moe se razmatrati likovno i glazbeno stvaralatvo
razdoblja. Obrada romantizma na korelativnom naelu moe se izvoditi na vie naina.
Utvrdit emo nekoliko tematskih krugova: tematika osobnih preokupacija, nacionalnopovijesna tematika, pejza, daleki i nepoznati krajevi, egzotika, okultna i mistika tematika.
Svaki naznaeni tematski krug moe se oivotvoriti knjievnim, likovnim i glazbenim
ostvarenjima. Tematski princip obrade mora uvaiti autonomiju svake umjetnosti. Na
zajednikoj tematskoj osnovi izrasta individualni stil stvaralaca. Zainteresiranost stvaralaca s
razliitih podruja za istu temu upuuje da je romantizam razvio tipinu tematiku u slikarstvu,
glazbi, knjievnosti.
101
Pitanje redoslijeda
Kad je rije o romantizmu obrada moe poeti sluanjem glazbenih ostvarenja
romantizma. Romantizam je lirski usmjereno razdoblje. Najizravniji kontakt s njim ukljuuje
glazbu. Poslije stvorenog ugoaja obradit emo literarni romantizam izborom onih tekstova
koji se podudaraju s djelima glazbenog romantizma.
Knjievni romantizam moe se obraditi po vrstama i to tako da na prvo mjesto doe
intimna i rodoljubna poezija. Veza izmeu poezije i glazbe: Schuberta inspirira Goetheova
poezija, Schumana Heineova skladatelje inspiriraju tekstovi knjievnih stvaralaca.
Nakon obrade knjievnog romantizma po vrstama (romantina subjektivnost,
intimistike preokupacije, doivljaj beskonanog, tajanstvenog i dalekog, romantino
doivljavanje domovine) slijedi obrada likovnog romantizma na korelativnom naelu.
Prouavanje romantizma moe zapoeti na temelju programskih tekstova, manifesta.
Njemaki pjesnik Novalis dao je naziv pokretu i iznio osnovna naela romantizma.
Romantizam kao epoha ogleda se i u oblikovanju knjievnoga lika. Posebnost
romantinog lika najbolje e se uoiti usporeivanjem s likovima klasicistike tragedije ili s
junacima realizma. Klasicizam predstavlja dvorske linosti koje u djelu postaju utjelovljenje
odreene ideje ili strasti (Cid, Harpagon). Romantiki junak vie nije dvorska linost, to je
otvorena linost, osjea nesklad izmeu sebe i svijeta u kojem ivi. Romantiki stvaralac
otkriva unutarnji svijet lika, nespokojstvo, uzroke njegovog lutalatva, osamljenitvo,
buntovnitvo. Uz obradu lika povezat e se romantiko shvaanje ljubavi, asti, dunosti.
Utvrdit e se karakteristike romantiarskog ivotnog nazora.
Uoava se pripovjedna tehnika romantizma. Subjektivne forme pripovijedanja (pismo,
dnevnik, memoari) izraavaju individualizam i subjektivizam.
Ovako se mogu obraditi i ostale knjievne epohe:
1. obrada se koncentrira na izbor reprezentativnih autora i djela
2. obrada knjievne epohe moe se povezati s obradom iste epohe u glazbi i slikarstvu
3. prouavanje epohe moe se temeljiti na tematsko-problemskoj osnovi
4. kao polazite mogu posluiti knjievni programi i manifesti
5. kao polazite mogu posluiti knjievni rodovi i vrste
6. obrada se moe izvoditi po nacionalnom kriteriju (npr. ruski, njemaki, engleski,
francuski romantizam).
Kombinacijom razliitih pristupa najcjelovitije e se osvijetliti odreena epoha.
Uenici nee ponijeti samo odreen krug spoznaja nego i bogatstvo doivljaja.
102
Primjer obrade simbolizma
Obrada knjievnog pravca ima slinu metodiku. Simbolizam kao nastavna jedinica
nastavlja se na obradu poezije Charlesa Baudelairea i parnasovaca.
Uvodni dio sata: podsjetit u vas na antiki crte na kojem je prikazana Euterpa,
boica poezije. Ona u ruci dri sviralu. Svirala je glazbeni instrument, a Euterpa je boica
poezije. Kako shvaate taj odnos? Euterpa je boica poezije i glazbe. Frula simbolizira
glazbu. Moete li navesti jo koji primjer gdje se posredstvom jedne stvari, pojave ili pojma
izraava novo, proireno znaenje? Posluite se primjerima iz kulturne i knjievne povijesti.
Koga simbolizira Danteov Uliks? Pronaite simbole ljubavi, smrti, rata. Simboliki nain
izraavanja kako se takav nain izraavanja manifestirao u poeziji? Prisjetite se
Baudelaireove pjesme Suglasja. U Baudelaireovoj poeziji, kao i u poeziji njegovih pjesnikih
uzora, mijeaju se raznovrsne senzacije, isprepleu se san i java. Po njihovom shvaanju
poezija je nagovjetaj, slutnja, sugestija. Takvo shvaanje bit e karakteristino za
simbolistiku pjesniku kolu 50ih godina 19.st.
Obrada novog gradiva: evo kako poeziju definira S. Malarm, predvodnik nove
pjesnike kole koja slijedi nakon parnasovaca. On odbacuje njihovu egzaktnost i
objektivnost. Okuplja oko sebe skupinu istomiljenika, pjesnika i slikara. Verlaineova Jesenja
pjesma. Veza s glazbom. Kakvo je raspoloenje? Koje emocije zaokupljaju pjesnikov svijet?
ime pjesnik sugerira te emocije? U kakvu su odnosu pejza i pjesnikov unutranji svijet? Po
emu se ova pjesma razlikuje od parnasovakih pjesama? I ostali pjesnici simbolisti
zarobljeni su glazbenom dimenzijom pjesnikog jezika. Davnu tenju o sjedinjavanju poezije
i glazbe simbolizam ostvaruje (Debussy Malarm Faunovo poslijepodne). Simbolizam je
imao odjeka i u ostalim europskim literaturama Gabriele D'Annunzio Kia u boriku.
Nakon analiza mogli bismo sintetizirati zapaanje o poeziji simbolizma. Simbolizam
nastaje kao reakcija na poeziju parnasovaca i romantiara. Istie nove elemente pjesnikog
izraza: glazbu, tajanstvenost, simboliku, nedoreenost, nagovjetaj. Odbacuje konvencionalne
simbole i trai nove, individualne simbole koji zaokupljaju i ushiuju duh. Na tradiciji
simbolizma nastala je moderna poezija i proza.
Zavrni dio: kod kue samostalno interpretirajte pjesme belgijskog pjesnika
Lerberghea koja se motivski podudara s Verlaineovom Jesenjom pjesmom i D'Annunzijevom
103
Kiom u boriku.
Biljeke na ploi: simbolizam izraavanje simbolima; individualni i kolektivni
simboli; simbolizam pjesnika kola; grupa: Malarm, Valery, Moreas; Paul Verlaine
Jesenja pjesma; muzika stiha; Pjesnika umjetnost (1877.) manifest simbolizma, muzika
prije svega; Rimbaud Samoglasnici; teorija obojena sluha; veza poezije i glazbe; Gabriele
D'Annunzio Kia u boriku; fluidna i tajanstvena akustika, sanjarenja, sjeanja, dua i pejza,
muzika stiha; simbolizam: - muzika stiha; - sinestezija, slobodan stih; - tajanstvenost,
nedoreenost, evokacija; - individualni simboli; - put u nove izraajne mogunosti.
Problemska nastava knjievnosti
Meu novim tipovima nastave hrvatskoga jezika i knjievnosti posebno mjesto
pripada problemskoj nastavi. Ona je odigrala vanu ulogu u prevladavanju tradicionalnog
sustava nastave knjievnosti. Problemska nastava uspostavlja aktivan odnos prema pojavama i
uvodi uenike u samostalno istraivanje problema. Ona ne ostaje na pasivnom promatranju
pojava koje izvodi nastavnik. Sustav postupaka i operacija problemske nastave u odreenim
fazama nastavnog sata angaira uenike u postavljanju i rjeavanju problema.
U didaktikoj teoriji postoje razliite definicije problema. Uz pojam problem veu se
pojmovi: tekoa, zapreka, teko, rjeivo pitanje, tenja da se prevladaju zapreke na putu
rjeavanja problema.
Problem nastaje kad se naie na zapreku, a cilj se ne moe ostvariti na temelju
postojeih naina, ve treba nai put za prevladavanje. Rjeavanje problema trai stvaralaku
aktivnost uenika.
Knjievni je problem vieznana pojava. Njegova obiljeja proizlaze iz prirode
knjievnih pojava. Knjievni problem odraz je razliitih misli, emocija, asocijacija. U
rjeavanju knjievnog problema angairaju se misaone, intelektualne, emocionalne,
fantazijske aktivnosti.
Rjeavanje knjievnog problema odreeno je i istraivaevom osobom. Rjeavanje
knjievnog problema ne zavisi samo od subjektivne procjene istraivaa. Problem e razliito
rijeiti razliite dobne skupine. Problem ima i svoje autentino znaenje. Svaki se problem
pojavljuje u kontekstu djela, vremena, stila, pieva svjetonazora (problem krivnje u Zloinu i
kazni i u Strancu).
Odnos uenika prema problemu zavisi od vie momenata:
1. od stupnja njegovog psihikog razvoja
104
2. od opsega iskustva i informacija kojima raspolae

3. od emocionalnog stanja
|
4. od motiviranosti.
U sustavu problemske nastave uenik ne dobiva gotove informacije koje treba
upamtiti i reproducirati. Do novih obavijesti i znanja uenik dolazi sam.
Oblikovanje sata nalazi oslonac u fazama u kojima se ostvaruje rjeavanje problema.
U sustavu problemske nastave cjelovita struktura nastavnog sata obuhvaa ove faze:
1. stvaranje problemske situacije
2. najava, definiranje problema i metoda rada, itanje teksta
3. samostalan istraivaki rad uenika
4. analiza, korekcija i dopuna rezultata istraivanja
5. zadavanje zadataka za samostalan rad.
Ovakva struktura sata omoguava ostvarivanje funkcionalnih, obrazovnih i odgojnih
zadataka. Oblikujui nastavni sat, susreemo se s nekoliko temeljnih odrednica koje odreuju
njegove znaajke, tj. pedagoko-metodiku utemeljenost:
1. sadraj
2. metode usvajanja sadraja
3. metode upravljanja i kontrole uenikove djelatnosti
4. tehnika sredstva i pomagala (nastavna sredstva i didaktiki materijal za samostalan
rad)
5. oblici organizacije djelatnosti uenika
6. uloga nastavnika.
Na satovima problemske nastave mogu se obraivati cjelovita knjievna djela i pojedini
problemi vezani uz odreeno knjievno djelo (moralni, estetski, drutveni, psiholoki).
U sustavu problemske nastave knjievni se sadraj ralanjuje na odreene probleme.
Raspon problema proizlazi iz knjievnog djela koje se interpretira, a njihov se opseg
prilagouje okvirima nastavnog sata.
Problem se u prvom redu ostvaruje na idejno-tematskoj i jezino-stilskoj razini.
Zavisno od specifinosti knjievnog djela koje se obrauje izdvajaju se oni problemi koji e
najvie zaokupiti interes uenika. Iz jednog knjievnog djela moe se izdvojiti jedan ili vie
problema i analizirati na jednom nastavnom satu. Dosadanja nastavna praksa bavila se
105
preteno interpretacijom pripovjednih i dramskih djela, a rjee lirskih tekstova.

Iz Andrieve novele Knjiga mogli bi se izdvojiti ovi problemi: 1. strah izobliuje
ivot, dovodi graninih stanja, moe li se prevladati; 2. do ega dovodi pojedinevo
izdvajanje iz drutva i zatvaranje u vlastiti svijet; 3. moe li ivot postati ljepi i ovjeniji ako
u njega unosimo povjerenje, razumijevanje, ljubav i prijateljstvo.
Iz Breze Slavka Kolara mogli bismo izdvojiti: prua li primitivna sredina mogunosti
za afirmaciju potpunijeg ljudskog ivota; je li Janiina tragedija motivirana njezinom krhkom
prirodom ili sredinom u kojoj ivi?
Metode
U problemskoj nastavi primjenjuju se nastavne metode koje su prikladne za samostalni
istraivaki i stvaralaki rad uenika. Aktiviranje uenika kao i u drugim sustavima nastave
postie se metodom heuristikog razgovora. U izvoenju problemske nastave dolaze do
izraaja problemska, perspektivna, uopena i alternativna pitanja.
Problemska pitanja postavljaju uenike pred problem, a konaan odgovor daje se
nakon analize. Do odgovora se dolazi definiranjem problema, prouavanjem aspekata
problema, postavljanjem teza i njihovom verifikacijom.
Perspektivna pitanja stvaraju perspektive, cilj istraivakog napora. Takva pitanja
sadre u sebi odrednice do kojih se dolazi analizom.
Uopena pitanja trae razvijen odgovor pa se, na neki nain, podudaraju s
perspektivnim pitanjima, s tom razlikom da ne otvaraju perspektivu, nego trae objanjenje i
razradu.
Alternativna pitanja postavljaju uenika pred dvojbu i trae opredjeljivanje.
Metoda stvaralakog itanja teksta
Pri itanju manifestiraju se stvaralaki procesi:
1. otvorenost prema vlastitom doivljavanju
2. stavljanje tog doivljaja u fokus
3. disciplina akcija kako bi se arite razvilo
4. zavretak, dovoenje djelatnosti do kraja.
Primjena te metode pretpostavlja razumijevanje sadraja, stava, sposobnost procjenjivanja. Za
rad tom metodom potrebna su dodatna sredstva: nastavni listii, tehnika sredstva i pomagala.
Tekst poziva itatelja na sudjelovanje u zbivanjima, provocira njihova iskustva. itatelj na
tekst usmjerava svoj interes i doivljajno-spoznajne aktivnosti. Spoznavanje dovodi do
prosuivanja, oblikovanja dojmova i spoznaja.
106
Istraivaka metoda
Oznaava najvii stupanj samostalnosti u radu. Sve etape istraivanja uenik prolazi
samostalno: definira problem, stvara plan istraivanja, postavlja hipotezu, odreuje nain
njezine provjere, izvodi zakljuke i sudove. U svojoj se djelatnosti pribliava istraivakom
radu znanstvenika. Razlika je u tome to znanstvenik otkriva nove istine, a uenik otkriva
istine koje nisu nove u znanosti, ali su nove za uenika.
U organizaciji problemske nastave mogu se primjenjivati razliita audiovizualna
sredstva i pomagala: filmovi, nastavni filmovi, TV, radio, raunalo, Internet, CD, kasetofon,
magnetofon, dijapozitivi. Ta sredstva mogu se koristiti u razliitim fazama nastavnog sata: u
fazi stvaranja problemske situacije, fazi samostalnog istraivakog rada, u fazi analize i
korekcije rada.
U problemskoj nastavi esto se primjenjuju i razliiti tipovi nastavnih listia koji
usmjeravaju uenike na odreene probleme u djelu i slue individualizaciji nastavnog rada.
Problemska se nastava moe organizirati u 3 oblika uenike djelatnosti: u frontalnom
radu, u individualnom radu, u grupnom radu. Nastavnik organizira stvaralake i istraivake
djelatnosti uenika. To trai vei stupanj strunosti i metodike pripreme.
U tradicionalnoj predavakoj nastavi nastavnik je prijenosnik znanja. On je sredinja
linost nastavnog procesa (predava). U problemskoj nastavi nastavnik je organizator
stvaralake i istraivake aktivnosti uenika. Pripremanje i izvoenje takve nastave trai vii
stupanj znanja. Nastavnik treba poznavati individualne osobine uenika, njihove interese da bi
mogao organizirati zadatke. U individualiziranoj nastavi uenik preuzima nove obveze, novu
ulogu, planira svoj rad, upoznaje nove metode istraivanja i izvore.
Stvaranje problemske situacije
U organizaciji problemske nastave osobito je vano stvaranje problemske situacije.
Ono odreuje daljnji tijek nastavnog procesa. Problemska je situacija poetna faza u
problemskoj nastavi. Uenik se suoava s problemom koji trai razjanjenje. Problemska se
situacija izgrauje na sueljavanju razliitih gledita koje problem otvara i sugerira, na pitanju
koje trai dokumentiran odgovor, ili na tezi koju treba dokazati i obraditi.
U stvaranju problemske situacije primjenjuju se razliiti postupci:
1. o istoj knjievnoj pojavi uenici se mogu ukljuiti u diskusiju usmeno ili mogu pismeno
107
iznijeti oprena miljenja; to su situacije kad se razgovara o likovima, o njihovim postupcima,

o pojedinim scenama u djelu, o pievim stavovima i slino; tako nastaje problemska situacija
koja trai razrjeenje;
2. uitelj ili uenici postavljaju tezu; formulira je usmeno ili pismeno; teza prua mogunosti
prihvaanja ili odbijanja; pozitivno ili negativno opredjeljenje trai istraivanje onih
elemenata koji to potvruju ili opovrgavaju; svoj stav uenici moraju potkrijepiti
argumentima;
3. do problemske situacije moe se doi primjenom ankete; u anketi se navode problemska
pitanja koja sadra moralne, drutvene, idejne, estetske i psiholoke probleme; uenici iznose
svoj stav, sud o odreenim pojavama u djelu; pitanja u anketi mogu biti ishodite analize;
(Evgenij Onjegin: kako reagira na poetku a kako na kraju romana uenici e spontano
odgovoriti i stvoriti problemsku situaciju jer se odgovori nee podudarati);
4. citiranjem poslovice, aforizma ili mota moe se stvoriti problemska situacija; u poslovici,
aforizmu u zgusnutom obliku izraava se istina, stav prema ivotu, odreena ivotna
filozofija; oni djeluju poticajno i trae komentar, ralambu; kad uenici komentiraju
poslovicu, aforizam, uspostavljaju vezu izmeu poslovice i problema u tekstu; epigraf takoer
moe posluiti za stvaranje problemske situacije (Ana Karenjina osveta je moja i ja u je
vratiti, iz evanelja pravo moralnog kanjavanja pripada samo Bogu);
5. interpretativnim itanjem teksta moe se stvoriti problemska situacija; tekst se ita na dva
ili tri razliita naina; svaki itatelj na temelju doivljaja ostvaruje svoju interpretaciju teksta;
uenici se opredjeljuju za onu koja je po njihovom miljenju najautentinija; problemska se
situacija razrjeava diskusijom i analizom teksta;
6. problemska se situacija moe stvoriti usporeivanjem knjievnog i filmskog djela, ili
usporeivanjem glazbenog (opernog) i knjievnog djela; postavlja se pitanje transpozicije
romana u novi umjetniki izraz, medij; je li filmski stvaralac iznevjerio knjievno-estetski
smisao djela;
7. stvaranje problemske situacije usporeivanjem ilustracija knjievnoga teksta na koji se
odnose: uenici e promatrati nekoliko razliitih ilustracija iste epizode ili lika; razliiti
pristupi ilustracijama trae analizu, argumentiranje sudova i stavova;
8. problemska situacija moe nastati i usporeivanjem dviju epizoda iz knjievnog djela koje
se temelje na istom motivu (Novak Iz velegradskog podzemlja: ubojstvo vlastitog djeteta kao
najstranije djelo ili kao izvrenje Boje volje).
9. i knjievno-kritiki tekstovi mogu posluiti za stvaranje problemske situacije
108
10. problemsku situaciju moe potaknuti i uenik: on postavi odreeno pitanje ili tezu koja
izaziva spor; problemska situacija razrjeava se analizom teksta, tj. pronalaenjem
argumenata za ili protiv odreenog stava.
U drugoj fazi nastavnog sata (definiranje problema) odreuje se problem, zamjeuju se
i izdvajaju njegove posebnosti te pronalazi metoda za njegovo rjeavanje. Nastavnik daje
uenicima naputke kako e rjeavati problem i kojim se izvorima mogu sluiti. Tako uenici
razvijaju sposobnosti pronalaenja putova za njegovo rjeavanje.
U treoj fazi, samostalni stvaralaki, istraivaki rad uenika, uenici samostalno rade
na rjeavanju problema. Taj se rad moe provoditi grupno i individualno. Uenici se najee
slue metodom stvaralakog itanja teksta i istraivakog rada na tekstu te samostalnim
oblicima pismenog izraavanja.
U etvrtoj fazi, analiza i korekcija rezultata, uenici iznose rezultate svog samostalnog
rada. Usmeno izlau, objanjavaju ili vode polemiki dijalog. Odreene teze i sudove
argumentiraju glasnim itanjem teksta. Nastavnik usmjeruje i intervenira u spornim
sluajevima.
U zavrnoj fazi sata uenici mogu dobiti nove zadatke koji proiruju temu istraivanja
uz eventualnu primjenu novih postupaka.
Struktura sata problemske nastave ima vie prednosti u odnosu na strukturu sata
tradicionalne nastave. Struktura i metodiki postupci problemske nastave prilagoeni su i
usmjereni na samostalni istraivaki rad uenika za koji treba pripremati i poticati.
*/*/*
Struktura sata problemske nastave prikladna je za interpretaciju basne. U basnama je
esto izraena narodna mudrost i otrina duha. U njima se prikazuju razliite drutvene i
etike pojave. Zato zadaci trebaju sadravati odreene drutvene i etike kategorije i upuivati
uenike na njihovo ocjenjivanje.
Na satu problemske nastave moe se sustavno osvijetliti jedan ili vie problema. Sve
aspekte nije mogue obuhvatiti, pogotovo ako je dui tekst. U tom sluaju u zavrnoj fazi
obrade osvjetljava se cjelokupna problematika koju djelo namee. Problemska nastava samo
je jedan sustav nastave i nije mogue obraditi sve knjievne sadraje primjenom metoda koje
109
nudi problemska nastava.
110

Metodika Književnosti 1

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Metodika Književnosti 1

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

|to li Rosandi jo radi u travi?

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

knjievnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima odgojno-obrazovnoga sustava

knjievnost kao dio jezino-umjetnikoga podruja

nastavni programi kurikuli

nastavni proces (organizacija, oblici)

metodiki sustavi i njihove strategije

nastavna sredstva i pomagala

teorije uenja (ope i posebne)

recepcija i literarno-estetska komunikacija

uenice/uenici kao subjekti knjievnoga odgoja i obrazovanja

teorija i praksa knjievnoga odgoja i obrazovanja u prolosti i sadanjosti

odnos metodike i drugih znanosti

izvannastavni i izvankolski oblici odgoja i obrazovanja

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

studij metodike/metodika kao sveuilini kolegij. Rosandi

sredstava u nastavnom procesu: radio metodika, televizijska metodika, filmska metodika.

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

Metodika nastave knjievnosti u tijesnoj je vezi sa znanou o knjievnosti. One se

metodika nastave knjievnosti i znanosti o knjievnosti dodiruju se

razlikuju se metodoloki tj. prema ciljevima prouavanja: znanost o

metodika nastave knjievnosti prouava knjievnost u nastavnom procesu,

metodika nastave knjievnosti prouava funkciju knjievnosti u izgraivanju

metodika nastave knjievnosti preuzima spoznaje znanosti o knjievnosti i

- metodika nastave drame

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

metodika nastave knjievnosti prihvaa metode znanosti o knjievnosti i

znanost o knjievnosti obuhvaa: 1. povijest knjievnosti; 2. teoriju

metodologija znanosti o knjievnosti

knjievnost je znanost povezana i s brojnim drugim srodnim, pomonim

etnografijom, bibliografijom, tekstologijom

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

opa teorija umjetnosti

metodika nastave umjetnosti: - likovne; -glazbene; -scenske; -filmske;

metodika nastave jezika.

Ustrojavajui se na znanstvenim disciplinama znanosti o knjievnosti,

Arheografija opisivanje i izdavanje prastarih pisanih spomenika.

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

METODE KNJIEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

komunikacijom. Literarna komunikacija temelji se na odnosu primatelja i djela i obuhvaa sve

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

djelatnosti: itanje, sluanje, govorenje, pisanje, promatranje. Tim vanjskim aktivnostima

prema izvorima spoznavanja (znanja, informacija)

prema vanjskim aktivnostima uenika i uitelja

prema nainima i sredstvima prenoenja informacija

prema spoznajnoj (recepcijskoj) aktivnosti uenika.

Podjela metoda prema izvorima

knjievnoumjetniki / metoda rada s knjievnoumjetnikim tekstom

knjievnokritiki / metoda rada s knjievnokritikim tekstom

knjievnoznanstveni (knjievnopovijesni, knjievnoteorijski) / metoda rada s

udbeniki (popularno-znanstveni tekst) / metoda rada s itankom (udbenikom) i

Govorni izvori mogu biti:

druge osobe koje se ukljuuju u odgojno-obrazovni proces

govor snimljen na nekom nosau zvuka

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI

radijska ili televizijska emisija.

S obzirom na nain prenoenja informacija govorom, razlikujemo monoloku i dijaloku

slika, fotografija, skulptura

crtea, shema, tablica