Knjievno djelo

MITOLOGIJU SLAVENA
posveujem

USPOMENI DREVNIH PREA

koji su u 4. stoljeu n. e. na otoku

Rujani

osnovali prvu

slavensku

nezavisnu dravu, posebno znanim po mitsko-kultnom bogotovju,

1ajstarijim

slavenskim

hramom i svetitem

boga

SVANTEVIDA na

Arkunu.

F. L.

MITOLOGIJA SLAVENA
TRAGOM .
KULTOVA I VJEROVANJA
STARIH SLAVENA

NAPISAO
UREDIO I LIKOVNO OPREMIO
FRANJO LEDi

TAMPANO
VLASTITOJ NAKLADI
l 1000 PRIMJERAKA

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA
SLAVENA
TRAGOM KULTOV A
I
VJEROVANJA STARIH SLAVENA

K N JI G A I
SA

150

SLIKA U TEKSTl

Z AGREB
1969

SADRAJ
Strana

- - - - - - - - - - - -

Predgovor: Jesu li Slavem imali svoju mitologiju? - - - -

17

Recenzije i uvodne rijei

SVAROG

Startbog slavenskih predaka i tvorae- svijeta -

25

PERUN

Slavenski bog gromovnik i zatitnik pravde- -

47

VOLOS

Bog ratara i pludnusti, zatitnik pastira---

71

VODAN

Slavensko boanstvo voda, rijeka i mora - -

85

- --

105

VIDA

Zatitnica brane sloge kod Slavena - ---

117

RADOGOS T

Zatitnik gostoprimstva u slavenskih naroda -

127

liVA I ::IBOG Boanstva koja daruju ivot i plodnost---

141

VESNA

Svijetla boica proljetne radosti i bujnosti--

153

LADA

Boica ljubavi, arkog ljeta i etve ----

163

VOLOSKA

Zatitnica kunog ognjita i doma - -- -

177

PERUNI KA

Uzorita boica, braniteljica pravednosti u braku

185

GEROVI T

Ratniki bog plemena Ljutia i Bodria - - -

193

SUENI CE

Boice koje rjeavaju sudbinu ovjeka

- -

201

SLA VA

Boica asti, junatva, slave i pobjede - - -

209

- - - - - - - - - - - - - - - - -

221

SVAROZI C

Pogovor

Darovatelj svjetlosti i blage topline -

RECENZIJE I UVODNE RIJEI

Dr MILE BORAS, IVAN BRAJD i, NOVAK SIMi,
Dr BRANKO MAGARAEVI, JOZA HORVAT, ZLATKO TOMii,
BORO PAVLOVIC'

SLAVENSKA MITOLOGIJA
od Franje Ledia

Ovih dana dolo mi je do ruku djelo Franje Ledia Mitologija Sla

vena. Pregledao sam ga li djelomino proitao i prvi moj dojam bio je
da s OVlim djelom dobivamo nesto to do sada u hrvatskoj ldtertur1
nismo imali. Uei u gimnazijJ grku i il1imsku mitologiju za koju smo
imahl uv:ijek dosta litera)ture, uVlijek sam se pitao a ta je <; naom sla
venskom mitologijom, s koiom smo se upoznali samo tu i tamo ali
nikad sistematski.
Ovo e dje1o sigurno popuniti prazninu koja se ve dugo osjea na
tom !podruju znanja. Djelo je psano popularno i sa puno injenica
p.rovjerendh na izvorima. U nj je uloeno mnogo godina marljivog rada,
koji bi ostao potpuno neprimijeen, da ovo djelo ne 'izlazi na svijeil:
Solenjkin u svoioj noveli Matrjonina kua govorei o glavnom licu
Matrjonli. zavrava ovako: Svi smo ivJeLi pokraj nje [ oko nje 1 111ismo
shvatili da je ona ba onaj pravednik bez kojega ne moe, po narodnoj
poslovici, opstati selo. NJ grad. Ni sva naa zemlja. Ovo naroito vri
jedi za dielo Franje Ledia pa ie tliskanje ove zanimljive knj1ige vrlo
korisno.
A.

Zagreb,

25. XI.

1968.

Dr Mile Boras

UVODNA RIJE
Ledievoj MITOLOGIJI SLAVENA

Kad god povedemo razgovor o mitologiji pojedinih naroda, onda

nam se i nehotice u prvom redu namece pomisao o mitologiji starih
Grka i Rimljana. To nije neobino, jer ni jedan evropski narod nema,
kao Grci i Rimljani, tako izrazito vrijednih umjetnikih djela, u kojima
bi bila obraena u takvu bogatstvu, arenilu i grandioznosti njeguva mi
tologija, sa svim potankostima, pa i onima najsitnijima.
Pa ipak, i ostali narodi, koji danas nastavaju teritorij Evrope, pos
jeduju, neminovno, i svoju mitologiju. Ona moda i nije tako bogata
i razgranata kao u starih Grka i Rimljana, ali je svakako takva, da je
vrsto srasla sa shvaanjima, eljama, nastojanjima i nainom milje
nja njihovih starih prfldaka, na ovaj ili onaj nain.
Samo, ovi u narodi tada i;ivjeli u takvim prilikama, da im Je bila
jo daleka ona velika blagodat, to su je, sticajem povoljnih okolnosti,
poznavali stari Grci i Rimljani, a to je - pismenost. Osim toga razno
razni, u najvie sluajeva nenakloni dogaaji, kroz koje su ovi narodi
proli na svome historijskom putu, uinili su, da se izgubilo i nestalo
u nepovrat i mnogota od usmene predaje.
U ove posljednje moemo ubrojiti i stare Slavene s njihovom mito
logijom. Zato svaka objavljena stvar, svaki napis i svaka knjiica, sve
ono to pokuava da nam na ovaj ili na onaj nain protumai ili donese
neke nove rezultate ispitivanja ,jz podruja mitologije starih Slavena, sve to, kaem, dolazi kao dobro 1dolo i mi se tome radujemo. A takav
je i rukopisni rad Franje Ledia >TRAGOM MITOLOGIJE STARIH
SLAVENA i zato ovu pojavu tpozdravljamo <; radou i - jo Vlie
'> dunim potovanjem, kao jedno ozbiljno nastojanje, da se posred
stvom ovih nap.isa ue u sutinu i nama predoe shvaanja naih pre
daka.
-

Franjo Ledi, pisac ovih Qdabranih i dokumentarno uvjerljivih na

pisa, bavi se mitologijom starih Slavena ve dulji niz godina; on je njen
odani: potovalac J ve dugo prikuplja > potrebnom ozbiljnou svaki i
najsitniji podatak o tom davnom ivotu Slavena. Kako je kao filmski
strunjak proputovao mnoge zemlje Evrop.::, a po:>ebno i sve slavenske
zemlje na Sjeveru, nije na tim svojim putovanjima proputao priliku
da se dulje pozabavi na onim podrujima, gdje se do danas sauvalo
ponajvie zaostataka mitologi i e starih Slavena.
9

C Ledievu radu Tragom mitologije starih Slavena<- nastavak je

pokuaja da se u jednoj privlanoj formi i obinom nasem itaocu
predoe neke nove, zanimljive i vrijdne potankosti o mitologiji naih
davnih predaka. P,isac je u obliku kratkih i saetih crtica, nastojao ob

raditi vei broj tih likova.

Tako moemo doznati prilino interesantnih injenica o SVAROGU,
prabogu drevnih slavenskih prea, pa o PERUNU, najpoznatJijem od
svih mitskih likova Slavena, pa o bogu VOLOSU, rujanskom SVANTE
VIDU i o bogu gostoprimstva RADOGOSTU, o SVAROiCU, TRIGLA
VU, BIJELBOGU i CRNBOGU, i drugim idolima koje su tovali Slaveni.
Zatim, tu su jo i napisi o enskim likovima slavenske mitologije - o
boici VOLOSKI, boici VIDI, zatitnici braka, o boicama VESN1 i
LADI itd.
O svemu tom pisac nam kazuJe neposredno i zanimljivo, takvim
r;tilom i oblikom, da e italac, uzevi ovu knjigu u ruke, na jedan pris
tupaan nain moi da stekne predodbu o tome, kako su nai davni
prei tumaili ovu ili onu prirodnu pojavu, ili zbivanja oko sebe, ukrat
ko - italac e se upoznata sa mnogih od narodnih vjerovanja starih
Slavena.
Dvije stvan potrebno je ovom pnilikom istaknuti.
P:isac je nastojao da mu svaki podatak, to ga je unosio u svoje na
pise, bude to blie

rezultatima naunih istraivanja

s tog podruja

rivota starih Slavena. On je briljrivo ispitivao1i krajeve, koji su bili ne

kada postojbina starih Slavena, samo da nae to vie tragova mitolo
gije, pa stoga u ovoj radnji nailazimo i na mnoga mjesta gdje se rigo
roznou gotovo jednog naunog radnika navode pojedini gradovi,
rijeke, planine, uvale itd., koji, u nekom obliku nose tragove imena ne
kog davnog mitolokog lika.
Pisac je, nadalje, u svoja prianja uno1u - naravno, koliko je bilo
potrebno - i pojedine injenice iz povijesti starih Slavena, pa tako
doznajemo, ,da je, na prilllJjer, PERNOV-GRAD na Labi (dananji gradi
Pirna) osnovan od polabjanskih Slavena, a da su na otoku RUJAN!, ple
mena Rujana ve u 4. stoljeu osnovali nezavisnu slavensku dravu.

Pisac je, u tenji da bude to vjerodostojniji, navodio i izvorne nau

ne radove kao dokumentacije i svjedoanstva kod svoj,ih ,izvjea. Uo
pe, u svakoj reenici ove radnje oito se opaa nastojanje, da se to
manje povrijedi vjerodostojnost knjige Tragom mitologije starih Sla
vena, i njena korisnost.
Ali pisac je vqdio rauna o tome, da mu knjiga ne bude 1i odvie
struno teka i nepristupana irim slojevima italaca. On je gledao da
mu podaci ne budu samo toni, nego i zanimljivo izneseni. Otuda ono
nastojanje, da se davni mitoloki 1ikov,i to vie oive, ona tenja pisca,
da italac njegove knjige ne spozna te likove samo po imenu, nego da
ih doivi u njihovu pokretu, u njegovu glasu i slici, da ih vidi pred so
bom kao iva hia, po prilici onako. kako su ih doivljavali i osjeali i
lO

davni Slaveni. Na nekim stranicama ove knjige pisac stoga preputa i

maha svojoj mati, ali joj nigdje ne doputa previe, da bi se izgubila
veza sa uvjerljivou, niti joj sasvim sputava krila.
Ponajvie pie tako, da se moe dobiti jasna predodba o boanstvu
ili o mjestu i okolini, u kojem se to boanstvo tovalo. Da bi to posti
gao, pisac se koristi raznim sredstvima: tamo gdje misli da je to pot
rebno, on daje opise, na drugom pak mjestu uzima reenicu, koja kao
da je izvaena iz nekog strunog prirunika, ponekad prianje oivljuje
dijalogom, vrlo esto navodi i stihove, negdje se slui priom itd. I u
tome je, mislim, takoer jedna li j epa vrijednost ove knjige, druga nje
na korisnost, osobito za one, koji ele na lak i pristupaan nain doznati
neke stvani iz davne mitologije starih Slavena.
Jo bi se podosta toga moglo ispriati o ovoj interesantnoj knjizi,
jer to ona i zavreuje, ali mislim, da e njenu korisnost i svrsishopnost
najbolje ocijeniti sami itaoci. A kad je o tome rije, onda se moemo
nadati. da e i knjigu Franje Ledia TRAGOM MI TOLOGIJE S TARIH
SLAVENA itaoci primiti s jednakom susretljivou, s kakvom su dosa
da prihvaali i druge radove s knjievnog ili fiilmskog podruia njegove
djelatnosti.
Zagreb. 12. VIII 1953.

[van Bra.idi

Franjo Ledi: MITOLOGIJA SLAVENA

Iako nisam nikakav strunjak, mogu kao italac i kultumi ra;dnk
rel, da sam sa veoma velikim zanimanjem proitao rukopds knjige
Franje Ledia o Mitologiji starih Slavena.
Vidljivo je odmah na prvi pogled da je Ledi pnistupio svojoj grai
veoma savjesno, ulaui veoma velik trud i uz izvanredno poznavanje
materije o kojoj je rije. Svoja izlaganja o mitologiji Slavena napisao
je popularnim stilom, veoma itko tako da je to izvanredna lektira koja
usto obogauje i nae znanje.
Ovakva knjiga kao to je ova Ledieva veoma bi dobro dola sva
kome i mogla bi ujedno sluiti kao prirunik svim onima koje zanima
mitologija, te kao i podloga za mitologijski rijenik, odnosno povijest
ope mitologije u kojoj bi bili obrat1eni svi pojnovi mitoloki od nastan
ka civilzacija i kultura ,do ukljuivo kranstva i Islama.
Miljenja sam da ovu Ledievu Mitologiju Slavena treba :.vakako iz
dati, te je u tom smislu najtoplije preporuujem.
Zagreb, 27. II 1968.
Novak Simi
11

KA O UVOD
MITOLOGIJI S LA VENA od Franj e Ledia

Ovih dana dobio sam u ruke rukopis MITOLOGIJA SLAVENA od

Franje Ledia, naeg dobrog poznavaoca mitoloke problematike svih
slavenskih naroda i tiro povodom ovdje iznosim svoje miljenje o njego
vu radu s ovog kulturnog podruja, vanog ne samo za sve Slavene, ve
i za poznavanje mitologije i drugih naroda uope.
Mitoloka problematika kao jedna od vanih grana naunog ispiti
vanja o ivotu Slavena u prolosti i sadanjosti. spada u relativno novi
je naune discipline
FRANJO LEDi, autor Mitologije Slavena stvaralac je znaajne
radnje o kultnom ivotu i bogotovju starih Slavena, i objasnio je dob
ro i ispravno pojedina pitanja, koja u ovom, svom najnovijem radu ob
raduje. Treba napomenuti, da se autor Mitologije Slavena Franjo Ledi
gotovo vie od pedeset gQdina bavi istraivanjem mitologije starih Sla
vena, a usporedo i drugih antikih naroda, te da je njegov rad rezultat
ronogogodinjeg zanimanja i izuavanja za jednu od najvanijih i naj
interesantnijih komponenta svjetske kulture.
Pisac ovog referata kroz dva decenija dolazio je u mnogo navrata l.l
dodir sa radovima Franje Ledia, a posebno godine 1953. kaP. je potpi
sani, kao lan Odbora za narodni ivot i obiaje Jugoslavenske akade
mije znanosti i urojetnosni u Zagrebu bio posredstvom profesora Zagre
bakog sveuilita dra. Milovana Gavazzija- zapitan za miljenje o Le
dievoj zbirci narodnih poslovica (o vuku) sa tumaenjem o znae
nju i porijeklu od 700 poslovica, koliko ih je Ledi sakupio i odabrao
za ovu zbirku.
Tada sam napomenuo, da bi bilu vrlo korisno, kad bi jedno iZ-Ida
vako poduzee tampalo i izdalo ovu zbirku, koja bi bila od posebnog
interesa i za ire italake krugove, a kako se to vidi iz tampanog iz
danja ove knjige u godini 1960. pod naslovom: NARODNA FILOZOFIJA
U POSLOVICAMA O VUKU, to se i ostvarilo.
Poslije ovoga susreta dolazio je Franjo Ledi esto puta i mIlli. i
drugim naunim i knjievnim radnicima i traio potrebne savjete i uput
stva za svoj daljni rad.
Tiro povodom imao sam izbliza pril<ike da upoznam njegovo vrlo
intenzivno interesiranje za sva podruja naeg folklora i stalno zanima
nje za naune probleme u vezi slavenske mitologije, koju je nastojao da
prikae naroito irim italakim krugovima na to jednostavniji i to
popularniji nain. Nije suvino spomenuti, kako bi se to bolje upoznao
kulturni lik i znaenje Ledievog rada, da je on kao dugogodinji filro
ski struni radnik (1912-1927) tpropu1:ovao mnoge strane zemlje, a po
sebno one slavenske.
12

Prolazei ehoslovakom, Poljskom, Luicom, Polabjem, na Ru

jani, Pomeranijom, Braniborskim krajem, uz Sprevu i Odru, u einu
i uz obale Baltikog mora do Gdanskoga, tu na izvorima prikupio je
mnotvo podataka o kultovima i vjerovanju drevnih predaka. Ova saz
nanja i prouavanja muzejskih 1 arheolokih starina uz pomo odgova
rajue literature na slavenskim i stranim jezicima, davali su mu gradivo
po kojemu se stvarao temelj za konano ,dovrenje radnje o mitologiji
Slavena.
O samom Ledievom djelu SLAVENSKA MITOLOGIJA<< koja e
svoju definitivnu redakciju (premda je inae rad dovren) uskoro do
biti, moe se s objektivnou rei, da Ledi pokazuje svestrano pozna
vanje mitske prolosti starih naroda, a naroito je iskreno i vjerno pri
kazao razne epohe kultnog razvitka i postojanja mitologije u drevnih
Slavena.

Ledieva Mitologija Slavena obiluje bogatim i korisnim materija

lom, z ega se vidi da autor uveliko raspolae poznavanjem strane, kao
i domae strune literature, a sa izvornom dokumentacijom koja doka
zuje i naunu vrijednost ovoga Ledieva najnovijeg i najznaajnijeg li
terarno-historijskog rada.
A to je najvanije, Lediu je uvijek pred oima nauna tstina, to
je uostalom najpozitivnija oznaka svakog savjesnog i solidnog rada.
Tu Ledievu zaslugu treba posebno istai kao najljepu i najvredniju
oznaku njegove knjievne i kulturne djelatnosti.
TJ

Zagrebu, 24. VII 1967.

Dr. prof. Branko Magaraevi

Franjo Ledi
MITOLOGIJA SLAVENA

Trideset poglavlja jedne knjige, tristotine stranica vanredno zanim

ljive materije na temu Mitologija Slavena predstavlja znaajan napor
autora, da nau kulturnu javnost obogati rijetkim i vrijednim prilogom.
Ovom prigodom, ja sam itao svega etiri poglavlja, dovoljno da os
jetim aromu i dra jedne vanredne teme, ali i premalo da uem u ne
ke meritorne ocjene, tim vie to nisam znalac te ohlasti.U svakom slu
aju rukopis Franje Ledia zasluuje punu panju kako naih nakladni
ka, tako li naunih strunjaka te domene, da djelo Mitologija Slavena<<
prihvate s panjom i pomognu autora da njegova knj!iga,to vrednija
i sadrajnija ugleda svijet.
Zagreb, 31. I 1968. g.

Joa Horvat
13

Franje Ledia
MITOLOGIJA SLAVENA

Pojava Ledieve Mitologije Slavena dobro nam dolazi iz vie raz

loga. Ponajprije c;vakako zato, to je to u nas prvo djelo ove vrste. Up
ravo je udno da se nitko posljednja dva stoljea nije poduhvatio tog
posla. Ve zato Franji Lediu dugujemo vjenu zahvalnost. Dok smo
imali mitoloku literaturu o drugima. o samima sebi je nismo imali.
U mitologiji je sauvana naa najstarija prolost preko koje se obi
Lno prelazi kao prekc neeg nevanog i nezanimljivog. A to se vie o
jednom narodu moe rei nego njegova naistarija povijest? U njoj su
zakopani narodni i nacionalni korijeni.
to bi bili danas Grci bez svojih boanstava i mitskih kraljeva, bez
sYog Minosa, bez Herakla, Abila i Perzeja? to Rimljani bez Eneje i
Romula i Rema? Kao to Odin bijae mitski ratnik i vladalac starih
Vikinga, zato ne bismo i mi oivjeli wog Svantevida, Volosa, Peruna,
Ladu, Vesnu i Vidu. Svaroia i Vodana? Zato Ledia eka i zaseban
zadatak obrade Hrvatske mitologije, sline ovoj opoj o Slavenima. A
zato bi se morao pozabaviti i tragovima mitologije u naem narodnom
tvaralatvu. Zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu daje za
to golemu grau.
Ledi je sakupdo sve zaboravljene istine koje se tiu teme slavenske
mitologije i podnio ih pred nau suvrem.enost kao podatke koji zapa
njuju i zadivljuju. Njegova je Mitologija Slavena rezultat dugog rada,
pa je i njegova graa velika. I obrada je na visini no gdjegdje nije do
voljno suvremena. No unato toga, njegovo je djelo vano kao sasvim
novo osvjetljenje naeg i svih drugih srodnih nam slavenskih naroda.
Ova mitologija donosi nam nepoznati dra iezle poezije i tajne, donosi
nam davni miris i svjeinu negdanjt: zore naeg svijeta. Od kulta staba
la pa do vjere u Bjeloboga i Crnoboga Ledi je praslavenski mit uhvatdo
u njegovu razvitku Qd fizikog Jo socijalnog mita.
Slavenska mitologija, iako malo ipitana - upravo od na samih
najmanje - neobino je vana u kulturnoj povijesti. ovjeanstva. Pri
sjeam se ovdje rijei, koje citira Petar Bulat u svojoj knjizi Pogled u
slavensku botaniku mitologiju: Otuda nikakvo udo to ja, i.za in
dijskim prvo mjesto odreujem slavenskim tradicijama. Jezik, mata
nje, vjerovanje i obiaji slavenskih seljaka sauvali su se priprosti i pat
rijarhalni; moglo bi se rei da od natrag tisue godina to gotovo nije
pretrpjelo promjene.
Zagreb, 17.

IX

1 967.

Zlatko Tomii
14

Franjo Ledi
TRAGOM MITO LOGIJE S TA RIH S LA VENA

Zapanjujui mali broj kako starijih, tako posebno novijih znans

tvenih nastojanja oko prouavanja povijesnih inova jednog naroda,
konkretno pojave Slavena na pozornici svijeta, - jo i danas gubi se u
gustoj, slabo prozirnoj magli. Kako su nai prei prevalili golemi
svoj put kroz prolost dok ih nije sreo Prokopije iz Cezareje sa
sviraljkama mjesto oruja u rukama, neg)Cl.je na periferiji bizantskog
carstva.
Zar Slaveni nemaju svoje matologije?
Dali zbilja samo ono nekoliko spomenika predstavlja mitsko nasljee
itavog roda slavenskog? Da li je ,to sve to naa nauka znade o spo
menicima stare slavenske re ligi i e?
Nekoliko spomenika?
Ne!
Tako kae Franjo Ledi, jedan o onih rijetkih i toliko vrijedmh samoinicijativnih istraivaa nae slavenske mitologije, kojom se bav1
doslovce preko pola stoljea te istom sada u kasnoj starosti izlazi l{)ired
na svojim ivotnim djelom o praslavenskoj reldgiji odgovarajui na to
pitanje drugaije.
Njegova knjiga TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA, za.
koju e oito biti mnogo interesa i u drugim slavenskim zemljama, pa i
u naem bliem i daljem susjedstvu, a posebno u svjetskoj nauci sustavno okuplja razmjerno veliku grau o naoj kozmogoniji. Slu
ei se naunom metodom, Ledi je na osnovu provjerenih vrela i doku
menata, na stotinama stranica iznio materijal, koji je podjednako za
nimljiv, informativan i vaan, jer nam naprosto otkriva d!io nas samih.
Polazei sa sigurnog stanovita da povijesna vrela sama 1daju gra
u jednog imaginarnog hrama slavenske mitologije, Ledi je izvrio
rekonstrukciju slavenskoga Olimpa jednako kao i Panteona, - upot
rebljavajui za osnovu svoje koncepcije - pored rijetkih slavenskih,
preteno tue izvore, a povezujui svoJim hipotezama samo one
praznine, gdje nema pqdataka na koje se moe osloniti. Ukratko- do
svojih, vrlo uvjerljivih zakljuaka o veliini i kompletnosti slavenske
mitologije - za razliku od dosad prevladavajuih miljenja o njenoj .ne
razvijenosti i praktino nedokazljivosti, a u svakom sluaju minorno
sti u odnosu na grke, rimske i germanske mitske sisteme, Ledi nije
doao spekulativnim, nego faktografskim analizama.
On je naprosto utroio vei dio svog ivota, da na izvornim doku
mentima i potom na licu mjesta, Vidi i snimi p o s t o j e e tragove
slavenske vjere u irokom rasponu od Ar kuna i Rujane do Tanaisa (tj
rijeke Don) i Soluna, pa sad tu svoju slavensku pagansku sakralnu ar
heologiju, te brojne fragmente nae kulturne povijesti baca pred nas u
obliku koji je impozantan koliinom i kakvoom.
15

Teko je napreac unaprijed prosuditi svu vrijednost ovog, gotovo

jedinstvenog truda i zamjerne ljubavi kao za istinu, tako i nae vred
note - prognozirati konani doseg ovog znanstvenog djela, koje ima i
publicistiki privlaan sadraj. - Kad bi se postavilo pitanje, kome sve
to djelo treba, kakav bi odgovor bio mogu osim naiuobiainiiega, da
je ,ono naime dobro u svakoj naoj kui.
Iz Ledieve SLAVENSKE MITOLOGIJE nauit ce italac usput
ne samo neku slavensku kozmo1ogiju, nego osjetiti, doivjeti - moda
i shvatiti iroki sklop bitnih etnogenetikih problema i kulture Slavena,
a aleja arheolokih iskopina naih starih boanstava, - ta imaginarna
povijesna aleja - koja nam pokazuje potencijalne perspektive jednog
muzeja slavenske mitologije - bogata je novim nalazima i izvjetajima
o njima, da to izaziva i priznanje i uenje, to su tako vrijedne starine
stajale - neprepoznate na dohvat - ruke.
Pria o Troglavu iz beogr<jdskog muzeja, koji je zalutavi s mora na
jednu izlobu bio posljedica jednog nesporazuma, fotodokumentacija
od Kijeva do Bodria, Ljutia i Luica; ispreplitanje i sad ivih folklor
nih injenica i praslavenskih obreda, naziva i kultova, poreenja sa
drugim religijama od Indije, Perzije do Male Azije, Italije, Galije i Ger
manije, sve to ini ovo djelo malom enciklopedijom geografije i histo
rije seobe Slavena, pa je svojevrsni vademecum, dra vodd starim
krajem nae prolosti. Ozbiljnost autorova djela posvjedouje najbolje fakt da usprkos
oitim indikacijama za s11.1Jelije hipoteze (uostalom neke odavno i ini
cirane, na pr., o ueu, pa ak i utjecaju izvjesnih slavenskih boan
stva na helensku i rimsku mitologiju, odnosno, to je jo vjerojatnije
i to bi komparativistika studija starih indoevropskih vjera mogla mo
da ustanoviti - postojanje zajednikih pravrela evropskog mita) - Le
di ne izlazi izvan okvira svog radnog zadatka. - Sloili se ili ne sloili
mi s pokojim njegovim komentarom, - moramo se prethodno pozaba
viti s iznesenim navodima, dovoljno obrazloenim da nas obogate no
vim, dokumentiranim spoznajama.
to da se kae na kraju o ovom svijetu slavenskih bogova i mitova
koji poput glazbe iz Porina .iz omaglice svitanja povijesti izranja pred
nas?
Moda ovo:
Ukoliko je praznovjerje kao vjera jednog naroda, to nedvoumno
antropoloki i jest, dio i faza osvjetavanja jed'log naroda ili skupova
naroda, te ako su ljudi stvorili te svoje bogove na neki nain prema
s?m liku, moi i strahu, onda bi na osnovu svojstava tih naih krea
CIJa mogli da osjetimo kakav je illi kakav bi bio praslavenski kozmos.
Zagreb,

21.

VII

1967.

Boro Pavlovi

16

PREDGOVOR

Jesu li Slaveni imali

SVOJU

mitologiju?

O ovum pitanJu esto se raspravljalo u znanstvenim

krugovima, a veJi.ko zanimanje za najraniju s lav ens ku pro
lost postojalo je i kod ke Oitalake j avnosti
Mnogi od naih dominantnih pisaca u toku 19. i 20.
stoljea kao npr.: Radeti, Nodilo, Greti, Mareti, Smii
klas, Klai, Jagi ,j dr. objavljivali su svoje, esto i vrlo o
bimne radcwe, pokuavajui da iznesu iz mraka zaborava
sve one podatke o ivotu i religiji starih Slavena, to su
im u ono vrijeme billi na dohvat ruke.
Meutim, do dana-, nitko nije dao CJelovit od govor u
kojem bi biJa obuhvaena sva znaajnija mi:tska i kultna
zbi van j a kOja su u toku jednog milenija bila od od suctnog
znaenja po razvitak i opstanak slavenskih naro da. A to je
razumi jdvo, ako uzmemo u obzir pomanjkanje pouzd anih
,

historijskih irzvornih izvjetaja.

Najvee p otekoe u rjeavanju problema slavenske mi
toJogije sainjavao je nedostatak historijskog gradiva. Jer,
osim nekoliko slavenskih sta11ih kron1ka, od kojih se istiu
siUrd. ruskli ljetops NESTORA iz 1100. godine i Historija
kraljevstva tekog od KUZME iz 1051-1125. god., sve
srrane kronike u kojima je rije o relligiji starih Sla:vena,
iskljuivo se sastoje iz zapi.sa stranih ljetopisaca i histori
ara germanskih, grkih, franakih i latinskih, i mUDje su
pouzdani.

Ukratko reemo. do sada, jo se nije pojavilo jedno knj.i

evno djelo o mitologiji Slavena u kojima bi se u cielirn.i.
prikazao hlis tori;at o staroj religiji i kultu legendar.nih sla
venskih boUnstava.
Od stranih, c;tarih pisaca, tek je Helmold iz Holtina dao
neto vrijednih izvjea o 2Jivotu zapadnih slavenskih ple
mena u svojoj CHRONICA SLAVORUM u god. 1066. , a
takoer i kali graf Herbol"d u 12. stoljeu Ip ak jed an od
najpotpunijih iiZVjetaja o rujamkim Slavenima, kao :i ivi
opis hrama arkunskoga i obreda koji su se tu ob avl jali u
ast boga SVANTEVIDA, ostavio nam je danski kroniar
SAKSO GRAMATIK u svojoj kr onici HISTORIA DANICA,
,

iz god.

1208

17

GEOGRAFSKI POLOAJ
I SVETiTA
S1ARIH KULTNIH MJESTA
U ZAPADNIH SLAVENA
18

'

'

ta se znalo i pisalo o mitologiji Slavena?

Ako se osvmemo na sva do sada obje,lodam.jena djela,
u koji ma se govori o kultoV1ima ;i rel i giJi starih Slavena,
kako stranih, ta!.<,o i naih p isa ca , moemo samo da konsta
tiramo, kako ne postoji ni jedna radnja u k o j oj bi mitolo
gija Slavena bila pi'ikazana u svoj oj cje lovitosti . - Bilo je
ru skih, ekih i po ljskih pisaca, a takoer i na ih historiara
i mitologa, koi'i su u svojdm djelima donosiH esto i vrlo
opsena izvjea o s taro j reHgiji Slavena, to je veoma
po hv al no i korri,sno. steta ;e samo to te radnje nisu obuhva
ale mnoga vana zbivanja iz 7-8. stoljea, kada su fra
nake i saksonske kriarske voine pod Karlom Vehk,im pro_
dirale u slavenske t erit orije unitavajui i palei slavenska
sveta miesta u Pol ab i u, Luicama i Ce koi . a ta'l\o redom
i protiv kasn<ijih ge rmansk i h i danskih zavojevaa, koii su
provalii' vali u sjevernija slavenska podruja, te kako su
slavenski. knezoVii hrabro b ranili svoje zemlje i sv oju sta'ru
vjeru, od tada. pa sve do u 12 i 13. stoljee.
Osim toga, u ovim dielima manikaiu i po drob ni;a iz
viea. barem o ono malo ve poznatih slavenc;kih hramo
va i kul t ni h miesta. Isto tako ni o nekim glavnim bn7an
stvima Slavena nem!! snome11a. a oPet nremalo ie niano o
Perunu. Vol'oc;ru Sv::llro Q'U . Radogostu, Triglavu, Vodanu, te
o bo7icama Ladi. :tivi i dr.
Bilo 1e p1saca, koji su tavie, 1 negirali postojanie kul
tova nekih c;.Jarvenskih boanstava, kao npr., da niie bilo
boice Lade - Sve u svemu. to nam postaie razu mli .ivo ie:r
piscima nisu staitaili na raspolaganju nuni p ovi j esni izvorri.
Iz tih r azlo ga , mnogi na1i historiari, koji su se bavili
znanstvenim istraivanjima religioznih nazora u Starih Sla
vena, iziasrnil su se zbog nedostatka hi st or i i skog gradriva,
veoma skeptik,i u uspieh takovih poduhvata, pogotovo to
je sauvano vrlo malo pouzda,nih podataka o sta:roi vjeni
Slavena. a pored toga zapisi i poda ci stranih lietop;isaca
( germa nski h prot ivnika i J a Hnsko g kle,ra). veim su di
jelom bili tendenoiozno isknivljeni,

U tom smislu zanimljive su primjedbe historiara Jo

sipa Horvata u svom napisu Tragovi starih vjerovanja u
knjizi KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA, gdje
kae: Oskudni su podaoi o religiji s tarih Slavena, oskud
niji nego oni o nj.ihov om wak1danjem ivotu. Nauka na
stojei dati suvislu sliku njihovoga vje rov anja nala se
pred problemom, koj i jo nije uspjela rijeiti, a malo je
vjeroJatno da e ga Ikad uspjeti sasv:im rasvijetliti .
19

I na povjesniar Natko Nodilo, k:ojri je gotovo preteni

dio svoga znanstvenog istraivakog rada posvetio upravo
prouavanju vjerovanja starih Slavena, i nap1sao veoma
opsenu studiju 0 SLAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ
VJERI, u kojoj ;e morao i sam rezignirano priznati da su
na ivoj muci oni. koji su voljni u sastav da sklope staru
vjeru Slavena.
Ni najspremniid 1straivalac mita, - kako s pravom
ree Vladimir Maurani, drugi na veliki uenjak ko j i je
spoznao zamaitost prouavanja izvora religdje za shva
anje due naroda -ne e moi neosporivima dokazi utvr
diti svaki posljedak svoga truda.
Potrebno je napomenuti, da se i u sadanje vrijeme
mnogi nai historian i nauni radnici bave pr ouavanjem
slavenske religijske davnine, pa i oni ocjenjuju to pitanje
munim problemom. Tako se i na poznati historiar Oleg
Mandi osvrnuo na to pitanje u svo;oj knjizi Od kulta lu
banje do kranstva, i izrazio se: U historiji religija vje
rojatno nema ni jednoga podruja, koje bi bilo tako sla
bn poznato i tako teko pristupano, kao to su religije sta
r:h Slavena.
Dugo vremena vaile su u svijetu potpuno krive pre
dodbe o najstarijoj prolosti Slavena i o njihovoj staroj
religiji. Znamo da su Grci ri Rimljani imali razvijenu mi
toogiju, a podcjenjivali su religijske nazore drugih na
roda i sve to nije njihovo nazivali su barbarskim, pa su
takovima prikazani Slaveni i njihova religija. Meutim, i
ostali narodi koji danas nastavaju teritorij Evrope takoer
su posjedovali svoju mitologiju, a meu ovima moemo u
brojiti i stare Slavene s njihovom mitologijom. Istina, sla
venska mit: ologiia ni;e dovoljno obraena i nije poznata kao
mito1ogije drumh evropskih naroda. ali ;e svakako vrsto
srasla sa shvaanjima i nainom milienja starih slavenskih
predaka i sadrava mnog1o toga lijepoga i zanimljivoga
Uzrok nepoemantci slavenske mitske prolosti lei u
injenici to je uuvano vrlo malo od spomenika i religij
ske kulture starih Slavena i jer imamo premalo svojoih iz
vora, a st['anih izvjea u toliko, koliko su tui suvremeni
psci o slavenskoj mitologiji pisali. AH tui,nci su drugijim
okom gledali na to i iskrivljeno je prikazali.
Sticajem mnogih nepovoljnih okolnosti, nastalih ra.
tovanjem s franakim i germaJnskim zavojevaima koji su
pod izl.i:kom prr ogona slavenskog neznabotva nastojali Sla
venima nametnuti svoju vlast, a po tom i zbog pismene za
ostalosti, dolo je do toga da nisu zabiljeeni mnogi vani
dogaaJi iz i.vota i vjerovanja Starih Slavena, pa su naj
vrijednija svjedoanstva o tom izgubljena.
20

Posebno su, provalama i pustoenjem neprijateljskih

vojni poruena nekadanja slavenska svetita i uniteni
spomenici starih boanstava Slavena, tako da je mnogota
nestalo u nepovrat.
Meutim, i pored tako tekih okolnosti, koje su ome
tale p:rirodaTJ razvoj vlastite religije u slavenskih naroda
ipak se razvio bujan religijski ivot, kako u Istonih SJa..
vena, tako i u sjeverozapadnim slavenskim zemljama. Ve
od najdavnijih vremena postojala su mnogobrojna svetita
i sveti gajevi starog slavenskog bogotovja. O tom imamo
pouzdanih vijesti od Helmonda i Saksa Gramatika, kako ;e
na otoku Ruj-ani ve u 4. stoljeu postojao hram i kult
boga Sunca SVANTEVJDA, a takoer i u Volinu ve u to
vrijeme Slaveni su tovali boga pastira VOLOSA. Opet bi
zantski povjesnia Prokopije zapisao ;e oko 550 godine.
kako Slaveni, kad su preko Dunava stigli do Bizantskog car.
c;tva, tuju jednoga boga PERUNA, tvorca munja i gospo
dara svemira, te mu rtvuju volove i druge rtve.
Svi;eno i tama - iezgra su vjerovanja kod svih sta
rih naroda Time je oliena borba izmeu dobra i zla. U
mitologiji Slavena nailazimo takoer na skup dobrih ; zlih
bogova. I kod Hrvata je vladalo dualistiko naziranje iz
meu dobra i zla, koje su prenijeli io iz daleke prapostoj ..
bine. Otuda S v j e t l o b o g i li BTJELBOG, od kojega do
Jazi sve dobro, i bog mraka CRNBOG, zaetnik svega zla
Kult Svjetloboga, boanstva neba i Sunca SVAROGA,
dm:pio je do nas preko itoniakih naroda.
Sto se odnos[ na religijski ivot drevnih predaka Junih
Slavena, moe se sa stgurnou utvrditi, da su onA ve u
pradomovini bili tovaoci starih slavenskih boanstava. Po
pouzdanim izvorima zna se, da su Hrvati, Srbi, Makedooci
i Slovenci mnoge obiaje iz svojih starih vjerovanja preni
jeli u svoju sadanju domovinu, i ostali su pod njihovim
utjecajem sve do u doba kad se poelo kranstvo iriti
i u podrujima Junih Slavena.
Na to nas podsjeaju mnogi prastari obiaji to su o;;e
do danas sauvaH kod naih naroda, a to posvjedouju i
mnogi geografski nazivi, rasuti po svim krajevima od
Drave do V arr-dara.
Hrvati i Srbi su tovali P er u n a onako, kako je u
davnini bio tovan u Rusiji i drugim slavenskim zemljama,
samo to je kasnije taj kult prenesen na kranskog sveca
Iliju, slino kao to je kul1 boga Volosa preni jet na sv.
Vlahu, kao zatitnika pastira. Poznato je kako se kranska
crkva borila protiv starih boanstava pogamtva, pa je na
pokoo neke kultove povezala sa kranskim terminima. Ta
ko ie sv. Juraj dobio c;vojstva nekadanjeg boga proljea
JARILA.
21

U vezi kultnog tovanja boice LADE, i proljetnog bo

ga vegetacije J ARILA, koji je vren u obliku nekih agrar
nih obreda kod Istonih Slavena to je preneeno i kod nas
pod imenom Jurja.i ili Zeleni Jurai,
Zagreb. 12. oujka 1969.
FRANJO LEDi

P RVA KN J I G A

M ITOLOGIJE SLAVENA
IZ LA Z I
U P OVODl.

77 GODiNJICE

iVOTA AUTOROVA

(1892- t 969)

NJEGOVA 57-GODiNJEG RADA NA IST RAiVANJl

SLAVENSKE MITOLOGIJSKE P RO LOSTI
1912

1969

P RASLA VENSKO SVE TiTE

kamenim rtvenikom i statuom stariboga Svaroga, na podruju pri
karpatskog gorja. Uz Svaroga prikazan je i mladi bog Svaroi.
Likovni prilog ruskog umjetnika V. P. Ovsjanikova u reviji NJIVA" 1897.
s

Originalni naslov: IDOLSKOE MOLBiE.

23

FRANJO LEDi

M ITOLOG IJA SLAVENA

PRVO POGLAVLJE

SVAR OG
STARIBOG SLAVEN SKIH PREDAKA
TVORAC SVIJET A

25

Pored drugih starih naroda i davni predji Slavena oboavali su Sunce jo

u s vojoj pradomovini, smatrajui ga utjelovljenim u boanstvu Svarogu.

26

SVAROG
STA RIBOG SLAVENSKIH PREDAKA TVORAC SVIJET A

U MITOLOGIJI SLAVENA obuhvaene sn drevne p rtce o legendar

nim slaven skim bo anstvima i vjerovanjima d avnih na ih pred aka, koje
su preda_'om p renoene od n a j d a vn.ij e g doba i vode svoj k orij e n jo iz
d a l ek e praposto 'hin e . l\' a ogmmnim prostorima koji be r a s pro s ti m iz
m e du Crnog mora i B altika, k ro z t isu l j e a s a u v a o se p o m e n na i vo t
i obiaje Slavena u d a v n o minulim vremenima. Mi tu predaju naziva
mo mitovima. Mitov i nam u g l avn o m goV'ore o svemu onome to su ljudi
u o na davna vremena vjerovali o svemo nim silttm a p ri ro d e i o zami
sljenim n atp rirodnim biima..
Veina mitova Je p r o i s t e k l a iz motrenja p rirode i njenih stvarajnih
il i r a z a r a ju i h sila koje se
po ivoj mati starih naroda
pririnjahu
karo da su to djela nekih monih boanskih hia. Po tome sn nastala
tovanja boga Sunca, boga Gromovnika boga Vulkana, Dadhoga, ho
ice V ener e itd. Po p riama arijskih naroda p roi z la zi, da za etnika
mitologijldh p ojmova treba traiti u sv i j e t l o m n ebu, jer sunano nebo
daje i v o t s vem u u p rirodi. iovj ck o sjeajui dah ivota svoga, p oe o
je z a mi ljati da je s V'ijetlo Sunca hoanctvo k o j e omoguC:uje ivot svim
ivim biima, kao i bilinstvu na z eml ji.

U da v n oj p rolosti z a mi l j a li sn lj u d t da je i cijeli zemaljski svijet

stvoren silom nekog svemonog bi a . Ta je z amisao zahv a tila skor<o sve
stare narode, o emu na m s vje do e mitovi Egip ana, S u m c ri j a ca , Ba
bilonaca, Asiraca, Pcrzi,iaea, Indijaca. K ine, Jap a n a, Inka, G e rm ana ,
Slavena, a o sobito mitovi Grk a i Rimlj ana. Da kult Sunc a p o t j e e- iz
n ajs t a r ij e g a rh a j i k o g doba p ot v n1 e no je arheolokim isk a p a nj im a n a
vim k o nti n e ntim a svijeta a takot1er i a na l ogn im r e l i gija m a starih na
r o d a , kao i mnogobrojnim .:vjedo anstvima kroz folklor.
Kult ovog b oanstva neba i S n ne a bio je r a ire n kod i s t,o nj a k ih
naroda, a p reko ovih dospio je i d o Slavena, g d ie .i e dobio ime SVAROG
ili SVARUN, po imenu s t aro-i n d i j skog S1arg a ili Varuna. P re m a grkoj
mitologiji p rvi go s p o d a r svijeta bio je bog Uran (Uran os) . Medutim.
Grci sn im al i jo j e d no boanstvo is t o g znaenj a : boga Zeusa. Sredite
genealogije grkih bogova bio je Zeus otac bogova i ljudi dole s u
bogove ital skih naroda (iz predrimsl{!oog doba) pred s t avlj a l i same p ri
rodne sile. Ka s nij e , kad su R im lja n i sa gr kim su s j edi m a d oli u mno :
gostran clue vn.i dodir prihvatie i o n i grke n azo re o biu b o g ov a l
prenesu mitove na svoje bogove i boice, koji Qu bili P'O z na m e nju jed
n a.ki gr kim a .
U logu gr k og Zeusa, kao o c a hogo'\>a i s tv a r a o ca svijeta dobio je
kod Rimljana bog Jupit e r ; o d grk,og b o g a Aresa p o stao je r i m k i Mars,
od grke boice p o bj e d P Nike
Viktoria n el A rt emi d e
Diana, od

27

Erosa - Amor, od I-lelija - S ol, o d Selen!'

Luna, od Hermesa
Mer
N ep tun,
kur, od Ura ua
Ur am o, o d Afro dite - Venera, od P oseidona
od H efaesta
Vulkan itd,
-

Suprotno R imljanima, koji su mitsko b o gotovje p reuzeli o d Grka.

Slaveni se nisu o slanjali niti na grku, niti na rimsku mitologiju, ve
su indiv idualno stvarali svoj vlastiti krug - slaven skU m.i t!>kib likova.
}!'dinu iznimku inilo je ime p raboga Svaroga, koje su ime Slaveni
p o za;mili po Svarunu iz <taroindijskog mita, koji se na s anskrtskom
naziva )) Svarga< i ))Varuna .

Pred rtvenikom Vinjegboga Svaroga. ( Crte I. Bilibina )

28

Stari su Slaveni vjerov ali, da cijelim SVIJet o m upravljaju boanstva

za koja su drali, da imadu ljudsku p riliku i ljudske osobine. Ugla vno m
im je vjera bila oboavanje p riro dnih sila . I stoni su Slaveni oboavali
nebo pod nazivom Svaroga ili Svaroha, kojega je jedan oblik bio
DADBOG, a p ored toga tovali su boga Perun a .

Po ruskoj p redaj i najvii j e b o g b i o Perun, koji izbavlja zemlJu od

sue gromovima, on se nazivao u starije doba, takoer Svarog, to jest
svijetli bog, pa su ga zvali i D adbog. Drevni P oljani, Ukrajinci i druga
p rikarp atska p lemen a, a me u ovima i Hrvati, p ored svojih ostalih bo
a nstava osobit o su tovali stariboga Svaroga, smatrajui ga tvorcem
n e ba i zemlje. Drali su da je on najsilniji bog i p ra o tac svih drugih
bogova, p a su mu podizali u svojim naseljima sve t i t a i kultna mje'3ta
u umarcima, gdje su p o stavljali njeove kipove i p rinosili rtve, a na
zivali su ih Qvetim gajevima. Izmeu ostalih bio je i u s taro slavnom
gradu Kijevu p odignut uveni Kijevski Gaj kao i velianstveni hram
p()sveen Svarogu i drugim lavenskim boan stvima.

Prikarpatsko svet ite Svaroga i Svaroia.

29

U iitaroj istonoslavenskoj mitologiji spominJU Svaroga kao boga

kovakog u mije a, a njegove sinove Dahoga za b o ga stmca, te Svaro
ia za b o ga ognja i zadrunog ognjita. Po tom bi slavemki mit o Sva
rogu b io analogan grkom mitu o Hefestu. Polapski su Slaveni tovali
Svaroga za vrijeme prije p okrtavanja, kao boga Sunca i Daboga koji
donosi kiu. Stari Juni Slaveni su i p o slije dolaska na jug, tovali sun
anog boga Svaroga, kao izvor svako g dobra na zemlji k oji sve oba
sjava blagotvornom svjetlo u svojih ivotnih 1 toplih zraka .
Kult Sunca nastavljao

i za vrijeme kasnog srednjeg vijeka, i zadr

ao centralno mjesto u religiji slavenskih naroda, tako da 'O tom

svjedoi j:edno o d glavnih ime n a boga, zajl'dni ko mnogobrojnim
Slav1mima isto nim i zapadnim, a isto tako i kod Junih Slavena bio je
to bog Sunca svjetlost i i vatre (tj. top line) Svarog. U razli itim obre
dtima uz etvu, na p rimjer, u Poljskoj bio je obiaj, d a se zaklinje ili
neta obeaje diui ruku p rema nebn i Rnncu, i p ri tom zaeli dobar

urod

Taj

gp

obiaj sauvao

SVL

do kraj a srednjeg vijeka

jo nedavno

p oljski, ukrajinski i buP"arski seljak p ozdravljao je raanjl' dana du

bokim naklonom i jednom o dreenom molitvom. Opet negde se b acilo
p regrt zrnja p rema nebu da bi p rivuklo zatitu b ogova O slinom
etvenom obredu svjedoi i arapska p ria i z 9. stoljea.

30

HIMNA SUNCU

Zvijezda na nebu plovi nebeskom puinom,

Puinom burnih vala - zemaljska laa brodi!
Ko zvijezdu nebom vodi

to n ama nije znano;

Al' morem zemaljskim lau - nebeska zvijezda vodi

(V. A. :lukov: ZVIJEZDA I LAA)

Potoje J O dva svjedo antva koja potvrdujn. da je boanstvo Sunca

i vatre p o sjedovalo osobine najuzviPnijeg boga ili glavnog, ali ova dva
ob avjetenja su rastavljena razmakom od est stotina godina, a podru ja
udaljena tisu ama milja jednu u d drugoga. - J e d no je o d Prokopija o d
Ce sareje, i datira iz p o lovine estog toljea, druo je zahvaljuju i ljeto
piscu Helmoldu iz krajine Hollstein nie Danske i potie iz druge polo
vice 12. stoljea.
Ta sved o anstva se o d n ose n a Slavene : 1\teu raznim

boanstvima

kojima oni (S laveni) p o sve uju p olja i ume, kojima p ripisuju ra d osti
i muke u ivotu na ovomP svijetu, oni vjeruju da je samo jedan b o g na
nebu,

o n zap ovijeda o stalima. On se brine s a m o za nebeske stvari.

Drugi b ogovi p roizlaze od njega i svaki vr i svoje dunosti, a svaki od

njih je utoliko moniji to ga blie sredstvo spaja s gbvnim b ogom.

Kultna glava slavenskog boanstva

Svaroga, rezana jz hrastova drveta
Pronaena u Jezeru Jankovo, okrug
Mogilno. Nalazi se u Arheolokom
muzeju u Poznanju.

31

Vj erov anje u tog b o ga rezultiralo je iz skup a shv a t a nja izraavajui

divljenje, s trah, ljubav nrcma nekim znacima bliskim, ujedinjuj u i ma

neba, sunca i v atre . T10 simb oliko jedinstvo p (}dra va razli
ite funkcije i malo netano o d r eene , n a r oito u sluajevima, g dje se
je r ad ilo o p odjeli kompetencije tolikih boanstava, ija p odruja
ak tivnos ti Sl' p odud a raju vie ili manje.
Drevni S l aveni p roma trajui u ivotu p ostojanje p romjene
dan i no,
ljeto i zimu, obilnu etvu i nerodicu p oeli su vjerovati da je to sve
djelo d vije vrste b o gova , d obrih i zlih . Meu dobrim bogovim a n a p r vom
mj e stu bij a e SuncP. kojemu su dali ime Svarog, a naziv al i ga i Dajbo
gom i Dadbogom. Njega su n a jvie tovali, jer je od n je ga dolazila
svjetlost i toplina, i jer je on izvor svakog dobra.
Ime boga Sv a roga sa uvalo se u svih sl a ven s kih n aroda, a nazivali su
ga i Svaroh, Svarun, Prabog, S tar ib o g, Vinjibog, Dadbog, Dajbog. Opet ime Svjetlobog i Dobribog, t o su n jezgri i nazori pradavnih Hrvata,
koji '>ll n Svarogu gledali Svcboga koji ie stvorio svijet i lj ud P i sve dobro
na svijetu.
Nai p ovjesni a r i ii, N azor i dr. t um ae , da su Juni Slaveni i pos
lije doseljenja t ovali Sunce p o imenu D ajbog i D a dbog .

n ifesta cije

Statue dvostrukim nalijem

predstavljaju naroitu osobitost
u oblikovanju starih slavenskih
boanstava, kao to su Triglav s
tri. i Svantevid s etiri glave.
Slino je i lik boga Svaroga kod
Zapadnih Slavena prikazan s
dvije glave tj. s jednim licem s
prednje strane, i drugim odza
da. Posebno, na ovom spomeni
ku istie se rog na glavi, kao
mamen Svaroga.

32

Iz navedenih podataka vidimo, da se Svaro

ga tovalo ne samo na slavenskom Istoku i
Jugu, nego i kod Slavena na zapadnim stra
nama, esto i pod 1menom BIJELBOGA.
Pored svjedoanstva i7 starih kronika, to
se

u novije doba potvruje jo i arheolo

kim nalazima vrijednih :-pomenika :- tarog

bogotovja Slavena.

Kamena statua (2.24 m) na kojoj je prika

zan Uk boga Svaroga s dva lica
Ovaj kip je pri koncu prolog
stoljea pronaen u okolini Hol
zerlingena u S. R. Njemakoj , a
nalazi se u Zemaljskom muzeju
u Stuttgartu.

33

SITUACIONI PLAN

N A LA Z A S LAVENSKIH SPOMEN IKA

U RIJECI REGNICI KOD BAMBERGA

Za vrijeme svoga vladanja (623-658. god.) eki vojvoda S a m o vodio

je este borbe s germanskim susjedima, a eki ljetopi sac Kuzma opisao
je provale Karla Velikog (768-817. god.) u slavenske zemlje, gdje su fra
nake vojske u ekoj , Saskoj i Turingiji palile i unitavale slavenska sve.
ta mjesta i hramove.
Stoljea kasnije, ljetopisac Herbord spominje Otona Bamberkog, bi
skupa i misionara, koj i je djelovao na pokrtenju Slavena. Sigurno je i u
tom razdoblju dolazilo do nitenja slavenskih svetinja, koje su neprijate
lj i odvlaili i bacali u rijeke.

lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/llllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/ll/lllllllllll/11111111111111111111111111111

IZ STARODREVNIH PRiA O SUNCU

r poljskoj naro dnoj pripovijetci sunce se vozilo u dijamantnim ko

lima sa dva toka, u koja je bilo upre g_nuto dvanaest bijelih konja sa
:.latnom grivom. r predjelima Luica i Ceke Sunce je bio mlad kralj i
ivio je u kraljevini svjetla i sjedio na zlatnom prij estolju. Sa strane
(:u mu stajale dvije krasne djeve Aurora jutra (ZORA) i Aurora veeri
(DANICA) . Tu je bio i sunev elavi ujak stari Mjesec.
34

Samo tako se moe protumaiti, kako su ova tri ogromna monolitna sporne.
nika s isklesanim likovima slavenskog boanstva sVAROGA mogla dos
pjeti na dno rijeke Regnice, gdje su p rilikom regulacije ove rijeke kod
grada B amberga pronaeni i izvaeni.

illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

l ruskom folkloru Sunce je posjedovalo dvanaest kraljevina, dvanaest

mjeseci. On je ivio u unutranjosti solarnog kruga, dok su njegova djeca
ivjela na zvijezdama. 1\l"jih c:u sluile sunane keri . One su ih p azile i
pjevale im zlatne pjesmice.
35

MNOGI SU STARI NARODI IZVODILI IMENA SVOJIM VRHUNSKIM

BOGOVIMA PO IMENU INDIJSKOG SVARGA I VARUNA

Kao to je p rethodno spomenuto, ime praboga Svaroga p otjee iz

star<oindijskog mita. U imenu Svarog krije se sanskritska rije svarga,
to znai nebesko sjajilo ili svjetlost, a u p renesenom znaenju i mu
dro st. Iz toga slijedi da u vjetlo i mudrost simboli praboga Svaroga.
Prema imenu Svarog veina je starih naroda izvodila imena svojih
vrhunskih bogova. P o n azivima Svarga i Svanm nastala su slina ime
na za boanstva drugih naroda, tako npr. kod Slavena Svarog i Svarun,
kod starih Indijaca Varuna" kod Iranaca Zaruana, kod Grka Uran ili
Uranos, na latinski Uranus, kod Bugara Svaro ili Uran itd.

SVARGA ili VARUNA

staroindijski bog: svjetlosti i Sun ca jae na Makara zmaju

Od staroindijskog Varuna p otjee i njegov znak svastika, pradavni

simbo l Qvjetla, pa je Varuna - Svarun bog tvorac svemirske svjetlosti.
Prvobitna svastika bila je op1sana krugom, prikazujui simboliki sun
(anu plou kao kolotur_ U biti je vastika ozna avala p radavne oboa
vatelje svjetla, tj . "unane narode.
l staroindijoke svete knji ge "RIGVEDA" ukazuju n a Svarunovo stva
ranje svijeta :

Svarun zemlju od nebesa podijeli i razmaknu,

Nebo ".ja 'no razapeo u VIsine beskonano,
Odvojio irom zemlju od zvjezdanog n eh oshoda.
36

Prema vjerovanju slavenskih prea starib o g Sv arog je bio tvorac

svij eta ; stolovao je n a p rijestolju vjenosti, a stan mu je bio na n ajistak
nutijem m:estu svemira u p resvijetlim Vidovim dvorima. Slaveni su p ri
je stolne Svarogove dvore p rozvali Vidin - gradom, jer su vjerovali da
ga vide na vrhu )) Svjetskog stabla na sedmom nebosh o du iznad S ito
gorskih dvorova.
O svjetskom stablu, koje su JO zvali i stablo
na11odi, a spominje se u starodrevnoj pjesmi :

S t'Jellosti,

pnaju svi

Svarog alje tri goluba,

Da z arone u dubine,
Da zagrabe crnog p ijeska,
I da stvore crnu zeml;u.
Kad j o svijeta mje bilo,

Svjetslw

stablo

tad bijae.

Iz mora je grane svilo.

Do nebesa dopirae.
S tari Slaveni su vjerovali da je Svarog iz svoga bijelog Vidin-grada
ravn ao sv ijetom i da je vrhovni sndac, koji sve vidi i znade. Stoga su ga
i zvali imenima Svevid i Svez nadar. Kao vrhovni sudac staribog Svarog
sudi i rasuuj e : dobro i zlo, krivo i p ravo. Prirodne nepogode tumaili
su slavenski prei kao kaznu za nep osluh i za nep otivanje pravde i
zako na.
Staribog Svarog tovan j e i kao slavensko b oanstvo p ravde. U blizini
veih naseobina p o stojalo je sveti gaj p osveen bogu Svarogu. Ovdje
bpred kipa, u sjeni stabala Slaveni su odrali svoje sudove i izricali
pravdu. Svako p o druje imalo je svo.i e svetite, kojemu je na elu b.io
sveenik ili rec.
Kasnije se kod Slavena p roirio mit i n a Svarogove p Qitomke )) Sva
roie . To su bili b oan stvo Sunc a Svantevid. gromovnik Perun, bog
kie Dadb o g, boica praskozorja Z ora, boica Venere D anica i dr., te
napokon i b o g mladog Sunca Svaroi.
Po shvaanju Slavena, SVAROG je ne ho, o tac svih drugih b o gova.
Kad b i se drevni Slaven obraao molitvom Nebu govorio bi: Nebo ti
me v idi - Neb o Li me uje ! On je nebo zamiljao kao boga.; kao uz
vieno bie. Kasnije kad sn tov ali stara boanstva u ljudskom liku, Sla
\' eni su p ersonificirali nebo kao boga SVAROGA., to znai boga svjet
zvano DADBOG.
losti. Nebo ( Svarog) je rodilo dvoje djec e : Sunce
i Vatru - koju n azvae SVARO I, tj. sin Svaroga.
Prema slavenskim mitovima i legendama, Sunce je ivjelo n a Istoku u
zemlji vjenog ljet a i obilj a . Tamo je imalo zlatnu p alau iz koje se
svakog jutra p oj avljivalo u svojim blistavim kolima. Ta kola su vukli
bijeli konji koji su disali vat rom da b i p reli nebeski svod.

37

Neki slavenski mitovi su prikazivali dnevno kretanje Sunca po ne

beskoj sferi kao promjenu u njegovoj dob i : Sunce se raalo svakog jutra
k ao krasno dijete, doseglo starost o p o dnevu i uvee bi umiralo p oput
starog ovjeka. D rugi slavenski mitovi daju antropomorfnu ( ovjeko
liku) interpretaciju o dnosa izmedu Sunca i Mjeseca. lako je ime Mje
seca (Mesijat) mukog roda, mnoge legende ga prikazuju kao mladu Ije
p o ticu s kojom se Sunce vjena na p o etku ljeta, naputa je u zimi i opet
j oj se vraa u proljee.
Boanstveni p ar Sunce i Mjesec rodio je
zvijezde.
Medutim p ostoje i mitovi u kojima je Mjesec mu, a Sunce njegova
en a. Jedna ukrajinska pjesma govori o nebeskom svodu, velikoj pa
lai iji gospodar je svijetli Mjesec sa svojom enom Suncem i njihovom
djecom Zvijezdama. l danas neke slavenske pjesme upuene su lijepom
malom Mjesecu . - Neki junak ukrajinske pjesme-legende obraa se
malom Suncu : Boe, malo Sunce p omozi meni, ovjeku !
Sunce-bog D ab o g, boanstvo svjetla, p objednik mraka i bijede p os
tao je sinonim sree. On je bio sudac. Nagraivao je zasluene, a ka
njavao zle. Slaveni iz p rikarpatskih predjela kad nekom zaprijete, kau :
Nek te Sunce p o gub i ! " .
A hrvatski seljak, kad m u netko to krivo uini, p a j e srdit, o n izgo
vara rije i : Neka Sunce izvri svoju osvetu nad tobom ! .
Vjera se starih Slavena dovodi i u vezu s vjerom Iranaca. Prvi istra
ivai praslavenske davnine z ap azili su da je osnova vjerovanja i vjer
skih koncep cija u starih Slavena p reuzeta iz iranskog dualizma << - sup
rotnosti svjetla i tmine, po emu je nastao mit o dobrim i zlim bogo
vima. ini se da su iranska vjerovanja djelovala n a slavenske prapretke
koji su ivjeli u doba prvog svog formiranja u iranskom krugu i upo
znali kult iranskog boga AHURA MAZDA, gosp o dara iste svjetlosti i
neba kao i nJegovog suprotnika boga mraka AGRO-M ANYIJA
( Ahrimana) .
Iz te elementarne suprotnosti n astala su boanska bia : BIJELOBOG
i CRNOBOG koji su naeni meu z ap adnim Slavemma. Starib o g slaven
skih predaka SVAROG p oznat je p o sebno i po imenu BIJELBOG
Do
bribog, za koga su Slaveni znali j o od najdalje davnine, a to nam po
svjedouju najpoznatiji i najp ouzdaniji ljetopisci. Ve n 6. stoljeu P r o
k o p i j e o d C e s a r e j e zabiljeio je u svom djelu De BEtLO
GOTHI C O , da su Slaveni tovali jednog boga i da je to bio ,>Dobri Vidovni b o g .
-

l S i n a p i u s u svojim zapisima p otvruje u !Svoje vrijeme Pro

kopija, te veli, da se stari Slaveni klanjaju jednome bogu stvorcu svi
jetla i svijeta. Tako je i kroniar H e l m o l d u l l . stoljeu pisao o 8je
ve rno-zap adnim Slavenima, da su vjerovali u jednoga nebeskoga b o ga
stvoritelja svjetlosti i svemira, i da su to boanstvo slavenski preci iz
daleke prapostojbine s Istoka na Zapad prenijeli. Kod Isto nih Sla
vena spominje ga i ruski ljetopisac N e s t o r.

38

SVAR O G
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

U pncama svih a::ijslcilr uaroda pokazuje se, da zaetnika mitologijsMh

pojmova treba traiti u svijer.lom nebu, jer je u njemu izvor svega to je iz
meu neba i zemlje i na zemlji. Sunano nebo dalo je ivot svemu u prirodi
i ovjek osjeajui dah ivota svoga, prodahnuo je matom svojom da je
svjetlo sunca boanstvo koje omoguuje opstanak ovjeka, bilinstva i ito
tinjstva.
Po miljenju veine mitologa slavenskih ::valo bi se to boanstvo SVA ROG.
(Tade Smiiklas : POVIJEST HRVATSKA

Z a

g r e b 1882)

Kult Sunca, koji potjee ir. najstarije antike nastavljao se ::a vriJeme kos
nog Srednjeg vijeka, zadrao centralno mjesto u religiji slavenskih namda,
talco da o tom svjedoi jedno od glavnih imena boga, zajedniko mnogobroj
nim Slavenima istonim i zapadnim: to je bog Sunca, Vatre SVA ROG, od
koje ie rijei izvedeno ime Svaroi.
Ta konstatacija je potvrena arheolokim tragovima, navedenim prije i ana
lognim sa religijama drugih naroda indoevropskih i napokon mnogobrojnim
svjedoanstvima kroz folklor.
(Librairie Larousse :

MYTHOLOGlE SLAVE

P ari

1963)

Stari su Juni Slaveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju bo!anstva za

koja su drali, da imadu ljudsku priliku i ljudske osobine. U glavnom im je
v jera bila oboavanje prirodnih sila. Pored gromovnika Peruna i ostalih
bogova poznat je sunani bog DAJBOG (SVAR OG), izvor svakomu dobru na
zemlji koji sve obasjava lagotvornom svjetlou svojih ivotnih i toplih
::rale a.

(ferdo Sii : PREGLED POVITESTI HRVATSKOGA NARODA

Z a g r e b 1920)

Mnogi primitivni narodi oboavaju i nebeski svod i Svjetlost koju on zrai.

Mnogo je puta takvo oboavanje povezano sa tovanjem oblaka i kiJe, Jto je
oni daju, kako je to sluaj kod nekih naroda koji se bave poljoprivredom.
Istoni su Slaveni oboavali nebo pod nazivom SVA ROGA,
oblile Dabog bio utjelovljen u Suncu.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr Oleg Mandi :
DAMA - Z a g r e b 1961)

iji je jedan

SVI JET I ZIVOT U LEGEN

39

Po rushoj je predaji najvii bog bio Perun hoji t:zbavlja :zemlju od sue gro
movima . On se nazivao u starije doba talcoer S VAROG tj. svjetli bog, svjet
lo st. Polapshi su Slrweni <tovali kao pogani i 'iunce i Daboga.
(Dr Ante M:essner-Spori : LJUDI I PRIROD A

g r e b 1938)

Svjetlobog je i Dobribog. To su u jezgri nazori pradavnih Hrvata. Prema

drevnim priama. Hrvati su znali za jednog Sveboga, lcoji je stvorio svijet
i ljude na njemu. Ime tog boga sauvalo se u svih slavenslcih naroda. Taj bog
je veini SVAROG, ili lwko ga jo nazivaju SVAR UN, Prabog, Stariboh ili
Vinjibo g.
On je ,,Praotac<< st,ega, djecu sit mn Svaroit, tj. boanstva sunca i mje
seca; groma, lde i bljeslw.
(Dr Nikola Sui : HRVATSKA N ARODNA l\1ITOLOGIJA - Z a g r e b
1 913)
SVAROG, 1t staroj isronoslavenskoj mitologiji, bog kovaica g umijea. Nje
govi s u sinovi Dabog, bog sunca, te Svaroi, bog ognja i :zadrunog ognjita,
zatitnik braka. Slavenski mit o Svarogu analogan je grkom mitu o He/estu.
Kranstvo je lmlt Svaroga zamijenilo kultom sv . Kuzma i Damjana zn. titni
ka lcovaa.
(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA Svezak 7, str.
243 - Z a g r e h 1 962)
Staro hrvatsko VJerovanje jednako je vjerovanju starome slavenslcom, kakvo
je bilo, dok su Hrvati jo ivjeli u zajednilcoj pradomovini. Stari Slaveni, a
time i Hrvati, i ostali juno-slavenski narodi imaju mitologiju, hoja ialco nije
tolilco ohraena i poznata lwo arlw ili rimska, ipah sadrava mnogo toga
lijepoga i :zanimljivoga.
Tijelcom 1Jremena izmijenilo se dosta pod u tjecajem kranstva. Stari sla
venslci obredi i obiaji izmijeali su se sa hranslcim. Narod je spojio svoje
staro vjerovanje s novim. Stari sn Slaveni vjerovali u jedno najvie Bie, koje
je izvor svemu. Jedni su ga nazivali S VAROG, a person ificirana je u njegovu
sinu SV 4ROIU.
(Vid Balenovi : NARODOZNA NSTVO

Zagreb

L 1)1] )

Pored Peruna su SVAROG i DABOG - prema Niederleovim rijeima oblici o bujnoga i svijetloga neba, pretvoreni u boanstvo IVo ni oni, kao
ni Perun, nisu boanstva svih Slavena. Svarog i Dabog su dva oblika iste,
kao duh shvaene prirodne snage
sunca, hoje daje toplinu i ivot.
Poznat je takoer Svaroi. kao posebno boanstvo.
( Oleg Manlli : OD KU LTA
1954)
40

LUBANJE

DO KR ANSTVA

- Zagreb

--

Djeca Perun ova bijahu: SUNCE , MJESEC i zvijezda Danicu i drugi mali
bogovi. Sunce su nazivali n A J R n r.. . Sunani boa ali e sv jetlo i toplinu i ini.
da sve raste.
(Dragutin iler : POVIJ1<.S f HRVATA, SRBA I SLOVEN ACA

l a

greb

1926)

l Sinapius u svojim zaptstma potvruJe u SVOJe vriJeme Prulwpija, te veli,

da se stari SlavPni klanjaju iedinome bogu stvarcu stvarnosti sveg svijeta,
i da mu prikazuju svakojake rtvP ivotinja. Helmold piui u l l . stoljeu o
sjeverozapadnim starim Slavenima koii su se tolcom vremena sve do Labe i
Holtinja od istoka prema zapadu razgranili, veli da su vjerovali u jednoga
nebeskoga boga, a taj je bio SVA ROH stvoritelj sv ietlosti i svemira, (lwsnije
zvan varog).
Ovo boanstvo sn slavPnshi preci iz daleke praposto.1bine s l stoka nu zapad
pren ijeli, a lwd istonih Slavena pu::: n avao ga .fe i ruski ljetopisac N e s t o r.
Ovaj kae o Svarogu, da je imao dva sina Sunce i Oganj (ruski Ogon i indiski
Agni ). po tom su stari Slaveni olcr. tili Sunce Svaroiem i Svastiem.

(Dr. Nikola Greti : O VJER I STARIH SLOVJANA PREMA PRA V H.. RI

ARIJACA I PRASEMITA
M o o t a t 1 900)

Po svjedoanstvu svilwlildh tradicija prva vjera Slavena sastojala se Icao

i kod ostalih arijslcih naroda u oboavanju prirode. Ovoga boga nazivali su
Rusi i Polabjani S v a r o h, to jest svod nebeski ( san sl;rtski svar, starosl.
svor.) Kod eha zvao se Sveboh ili Svojboh. Po.ebno ga zvttltu Bielbogom:
elw, Galika, Luica, baltiko Pomor je, kao P' utubog (zlebogu} Crnobogu,
Zlobohu ili l.jutbogu. Iza Svaroga je Sunce koje se zove Svaroi. Zvali ga
i Dadbogom, kao i nazivima Hrs, Chrs, Chors, Kries tj . .jajni.
(Radeti I van : PREGLED HRVATSKE TRADJCI ONAL J\ E KNJiEVNOSTI
S

n j 1 879.)

Nujbolji poznavatelj religije starih Slavena lu o niar HPlmold uneno kae

da su Slaveni svojim bogovima pridavaTi i alost i veselje
(numina, quibus.
arva, silvas, tristitias atque voluptates attribunt} - i istie du su Slaveni dra
li Vida tj. Svantevida za najvee boanstvo sjevero-zapadnih haltildh slaven
skih plemena. [Chr. Sl. l. l. e. 83.]
.

(Helmold

od Holti n a : CII R ONICA SL AVORUM

1066.)

l na Nodilu u svojoj knjizz , o Slavenima i staroslaven slwj vjeri nu str

137 kae; da su ll l D i rkt Zeus dva blizanca. Poto su Zeus kod Grka.
kao to Jupiter kod Rimljana predstavljali glavna boan.stva, to se podrazu
mijeva du je i Vid kod Slavena (zami.Hjen kao bog Sunca i zauzimao mjesto

41

Svaroga ili Peruna), a to Nodilo i po tvruje n]ecma Za vrhovnoga boga

Vida sviju slavenski.h plemena, barem p olabskih i baltilrih, jasno ie svjedo
anstvo iz historije .
(No dilo N a tko : U LAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ VJERI
Z a g r e b 1929.)
MITOLOGIJS/(1 EPOS. Ima razloga vjerovati, da je vec kod starih Hrvata
i Srba cvao mitologijshi epos. I ::,meu arijskih naroda, moe biti da su Hrvati
i Srbi uz H elene, Perzijance i Inde najvie obdareni uti pjesnikom. Imamo
krasnih pjesama pukih, pa iz njih kljua, po mom mnijenju, irold vrutal>
narodne religiozne misli.
(\' a tro slav J agi : Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srpsku ga
KOMP ARATIVNA MITOLOGIJA
Z a g r e b 1869.)
J o u prolom stoljeu, poznavanje muologije Slavena bilo je veoma ne
dostana i u samim hrugovima istraivaa slavtmskP religije. Evo primjera
ta se lltmailo.
>>Iz poetl>a Slaveni, po svima vijestima historinim, 1>rahu religioznu
prirodnu slubu bez bogova, a i sam pozniji Olimp njihov muno da
imadijae bogova dovoljno, da imenima svo}im ispune sve dane u nP
djelji.<
(Mikloi Franjo : D IE CHRISTLICHE TERMINOLOGlE der SLAV ISCHEN
W i e n 1820.)

SPRACHFN

,,Koliko mi znamo za bogove slaven slre, om su od grkoga antropomor

fizma posve razliiti. Osim izuzetaka (han npr. SvarogSvaroi-Svante
vid) niti imaju porodice, ni genealogije.
(Louis Lager: ESSQUI SSE SOMMATRE DE LA MYTHOLOGIE SLAVI<..
P a r i s 1882.)

Za razliku, evo i potpunijih obavijesti:

l starim bizantijskirn lcronilama nalazi se spomen i o mitolokoj kozmo
Kasnije je S VA R OG (nebo)
go niji poganskih Slavena. Tu je zapisano:
o tf!c vih bogova olrrttnio svog sina zvanog Sunce (ili Dabog}, jer je on bio
moni gospodar. Svarog je nahon duge vladavine svemirom prenio svoju dje
cu - Sunce i Vatru utjelovljenih u bogu SVAROT(;U
( Ivan Malala : KRONIKA B I Z A NTIJSKOG CARSTVA)
Slavem su S VA R OGA smatrali ocem Sunca i Vatre. Svarogov stn Sunce
ili Dadbog je personifikacija neba, koji osvjetljava zemlju sunevim zrakama,
nt>kad pokrivenu oblacima i sijevanjem od munje. TJ jenama oblaha on bi
42

zapalif'l munje i tako e pojavio kao tvorac nebeske vatre. Sto e tie zemalj
sle vatre bio je to boanstveni dar zemlji. Od tu.da razumljivo zato su Sla
veni oboavali vatru kao sina boga Svaroga.
(Aleksandar Afanasjcv : POETiESKJJA VOZZRJENIJA SLAVJAN NA
M o s k v a 1866-69.)

PRIRODU

S VARO G, tvorac Sunca i Vatre. Kad su antropomo1fni elementi o istili

primitivnu religiju predaka slavensldh, oni su personificirali, nebo kao boga
SVAR OGA. Zatim Nebo-Svarog stvori Sunce i Vatru. Iz tog je proizala to
vanje Vatre i poga'l!'sldh Slaveni su se molitvama obraali v atri, nazivajui je
imenom SVAR OiC, to znai sin Svaroga.
lT mnogim slavenslcim zemljama zemljoradnilci narod je podravao misti
no potovanje prema vatri, Twjoj su pridavali svet karakter. Stari su drali za
sveani in, as Twd se u kui palila vatra. Legende i narodne pripovijetke
jo sadre poetsle tragove starih mitova kada govore o '> Vatri Zmiji, lrila
tom udovHtu lwme je iz ustiju izlazio plamen.
Boga Svaroga su Smatrali ocem Sunca i Vatre. U sjenama oblaka on bi za
palio plamen munje i talco se pojavio Two tvorac nebesle vatre.
(L arou s se: ENCYCLOPEDIA OF MYTHULOGY (Sl avonic My thol ogy
o n d o n
1 959.)

SVARUN ili VAR UNA vedski bog proizvire iz istog korijena, a nalazimo
ga u hvalospjevu ve n n ajstarijem svetom pismu INDA u RIGVEDI oko 2000
godina prije n.e. - Stoga nam je jasno da je arijslri SV A RUN ili VA R UNA, i
praslavenski SV A RUN ili SVAROH najstarije boanstvo od svih drugih, i ima
svoje podrijetlo u indoarijslwj vjeri, a S tari Slaveni su ga svojom seobom
prenijeli u sjevero-zapadne zemlje Evrope, a oboavali su ga i l stoni i Juni
Slaveni.
(Dr. Nikola G reti : U VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PR AV J ERI
ARIJACA l PRASEMITA M o s t a r 1 900.)

Na ugledni poznavalac filozofije istonih naroda, na osnovu najstarijih

vedsldh teTstova iznesenih u h i m n a m a RTG VEDE, prenosi nele formu
lucije v edslwg shvatanja s1ijeta:
Iz ega se razvilo stvorenje?
Je li to djelo Nje govo ili n ije,
Onoga to nad svemirom bdije.
On sam to zna, a moda ne zna ni on."
U drugoj himni pomje pitanje:
Tko je bog kome treba da sluimo %rtvom
to daje rtvu i snagu,
i bogovima to rlaje smjer,
a smrt i besmrtnost njegovc1 su sjena?"
43

Iz prve knjige RlGVEDE pitanje u dialogu :

>>Tko je vidio roenje prvog bia?,
pitam kao neznalica one koji znaju, mudrace.
to je bilo ono jedno
koje je u slici neroenog
postavilo i uvrstilo
est dijelova ovih svijetova?--

Odgovor glasi:
"zovu ga Indra, Mitra, v A R U N A , A gni,
a i s u N e E okriljeno nebeskom uzvienoU. <
(edomil Veljai : FILOZOI< SKI lVTOTIVI U INDIJSKIM VEDAMA
Telegram<< Z a g r e b 1961.)

Drevni Slaveni promatrajui u ivotu postojane promjene - dan i no,

ljeto i zimu, obilnu etvu i nerodicu
strtli su vjerovati da je to sve djelo
dvije vrste bogova i dobrih i zlih. Meu dobrim bogovima bijae i Sunce koje
sn pored imena SV AROG nazivali i Dajbogom ili Dadbogom: od njega dolazi
wietlost i toplota i on je izvor svakoga dobra.

l Zivko J aki : POVIJEST ZA GRA. SKOLE

Z a g r e h 1938.)

DABOG
Uz rijeku je umnu po plodnim ravninama upnim
tivio poljanski narod.
Diio Poljanin sve se mnogim selima bijelim,
Njivama itnim i lijepim breuljcima tamo daleko,
Gdje su bukove ume predvee jesenjeg dana
Gorjele crv enim svijetlom.
Mukahu poljanskog hmeta u torima pitoma stada.
Visjele kuke o zidu i mlatar i ubojno koplje.
Ali sav blistav i golem u kutu spram ognjitu svetom
Plug je dun oranJa eko. - Izdjelan od tvrde grane
Stoljetna hrasta, nad vrat'ma gledao oima praznim
Pradjed unnhe svoje; a Poljanka nranka svakog
Brala je cvijee rosno u zelenoj bai.
. . . DABOG pnvimt lc srcn radine Poljanf' svoje.
R osulje ki.ice on im u proljee lijepo slao,
Bacao sjemenje plodno na polje, na gore i do:
ibao ljeti je voe jo nezrelo plamom sunanim,
Suio bare je mutne i movare pokraj rijeka;
Krotio zvjerad je; sonu je dmio poljansku zemlju
Ognjenim cjelovom, nek se uzburka krvca joj hladna.
l plodna u troba zane, a no kad bi pada.la tiha,
Hladio lice je njeno nebeskom rosom.
44

. . . l bog zaeli jednom da ostavi Dafinu stablo,

Ispod koje on sjedi u Rajn na ruama vjenim:
>> Hou da Poljane gledam. Hou da me njima lutam
I sluam, kako mi ime blagoslivlju v eseli, harni.
l bug se dignu visoko. Spusti se s plavih visina
IV a plodnu ravan, na kitni zapad bijelog Gnjezna.
Ko da se o tkinu zvijezda s nebeskog svoda.
r osvit dana sunana na rijeku nagnu boanstvo
Ko stup nebeske vatre.
Tada se Hranitelj DABOG u skromna putnika . tvori.
N a rame turbu !ito pr ti, a glogova drva
Desnicom tapinu stiska.
Sie na brijeg rijeni. Prignu se, lice da svoje
U gleda bistroj u vodi. - I nasmjehnu bog se, i k selu
U dari preko traka.

(Vladimir N azor : IZABRANE PJESME - Z a g r e b 1961.)

U po vodu putovanja u Rim u svibnju 1967. godine, koristio sam priliku
da kroz desetak dana razgledam Vatikanske muzeje i arhive, lwko bih meu
tamonjim starinama otkrio i neke zanimliivosti u v ezi stare religije Slavena,
kojima sam imao namjeru nadopuniti svoju radn.in o mitologiji Slavena.
Posebno sam, uz neobinu susretljivost starih bibliotekara u dvoranama
ogromne Vatikanske biblioteke prelistavao stotine starih izdanja i poutjelih
povelja i listina, tampanih ili pisanih na raznim slavenskim i stranim jezici
ma. Iako nisam p ronalazio rjeenja za mnoga pitanja, ipak sam crpljeni ma
terijal uspjeno koristio u vie poglavlja ove moje radnje, koju sam posvetio
svima onima koji se interesiraju za upoznavan ie historije davne mitologijske
prolosti Starih Slavena.

BILJEKE PO PITANJL > IRANSKOG DUALIZMA "

Neki od istraivaa praslavenske davmne dovode osnovu vjerskih koncep
cija .Starih Slavena u vezu s vjerom Iranaca i iranskog dualizma, po kojemu
je nastao mit o dobrim i zlim bogovima. Dobribog bto Je A H URA MAZDA
gospodar svjetlosti i neba, stvorac svijeta, a zlibog A GRO-MANY/A, vladar
podzemlja.
PredpostavljaJui, da su Iranska vjerovanJa djelovala na slavenske pra
pretl>:e koji su ivjeli u iranskom krugu, i upoznali dualizam, u krugovima
svjetskih mitologa tumae, da se i kod Slavena po tom razvio kult dobrog
boga BlJELBOGA (po iranskom A hura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i zle
boga<< CRNOBOGA (po Agro-Manyiu transkom bogu mraka).
Po uzoru na iranskog A hura Wazda nastali slavenski BIJELBOG, u biti
predstavlja S VA R () G A. bnf!a tvorca st!iietla i svijeta drevnih slavenskih
predaka.
45

Koliko visoko se uzdigao lwlt svijetlog boga A HURA '11A ZDA vidi se iz
toga to je Iransko carstvo bilo podvrgnuto njegovoj moi. Iranski car DA
RIJE VEI. IKI. dao je za ivota isldesati nadgrobnu duhovnu oporuku, kojom
uveliava slavu boga Ahura Mazda :
>> Ovn izjavljuje kralj DARAJA VAHU:

Po vinjoj volji Gospoda Mudrog,

Velik je bog AHURA MAZDA

Koji Darajavahua kraljem uini,
Njega jednoga kraljem mnogih.
Velik je bog A hura Mada
Koji mudrost
Darajavahuu kralju dade.

sposobnost

DA RIJE ja sam Veliki kralj, Kraljet>a kralj, kralj naroda svih.

Darajavahu govori kralj: Sve to do sad uinio ja sam,
Ahura Mazda pomae meni.<

IRANSKI TEKSTOVI S PRIJEVODOM NA HRVATSKI :

Baga vazrka Ahura Mazda
H ja imam bunim ada,
H ja avam asman am ad.
Hja martijam ada.
Hja ijatim ada martijahja
Velii' je Bog A hura Mazda.
Koji ovu zemlju stvori.
Koji ono nebo stvori,
Koji ovjeka stvori.
Koji sreu za ovjeka stvori.
Ura huvnara t]a A hura Mazda uparij
mam nijasa.ja,
U sradi atajavam brtanaij v asna
A huramazdaha,
Tjamaij lwrtam immbi huvnaraibi
akunavam
Tja mam A hura Mazda uparij
nijasa}a.
Vjetine to Gospod dade mi Mudri,
Po njegovoJ v olji iskoristih dobro,
togod izvrih, sve to izvedoh,
Jer Gospod me Mudri osposobi za to.
(S. K. Saka : ,, OPORUKA CARA DARIJA
Orientale - R o m a 1967.)
46

iz Arhiva PontifirP. Instituto

FRANJO LEDi

M ITOLOGIJA SLAVENA

DRUGO POGLAVLJE

PERUN
SLAVENSKI BOG G R O MOVNIK
ZATITNIK PRAVOE

47

GROMOVNICI
S TA RI H N A RODA

Zeus

Jupiter

48

Indra

PERUN
SLAVENSKI

BOG

GROMO V N I K I ZATITNIK PRAVDE

KOD STARIH NARODA vladalo je op enito uvjerenje da u nadze

maljskim visinam a izn ad oblaka po stoji neko svemono boanstvo, koje
ravna munjama i gromovima i d a vlada zemaljskim svijetom. Mnogi
antiki narodi z a milenije prije nove ere, ve su imali svoje bogove
gromovnike.
Indijci su imali boga INDRA, Grci ZEUSA, Rimljani JUPITERA,
Skandinavci THOR-a, Englezi THURR-a, Germani DONNAR-a Litvan
ci PERKUNA S-a, Leti PERKONS-a.
Vrlo rano nastao je i ko d Slavena mit o bogu gromovniku PERUNU.
Drevni slavenski p rei su drali da u visinama u oblacima vlada hog
PERUN, gospo dar munje i groma, o d akle ravna zem aljskim svijet om. U
mitologiji Slavena P erun je zauzimao drugo mjesto po redu iza staro
boga Svaro ga. Prvo njegovo djelo kojim se p ribliio ljndima, bilo je
svjetlo i o ganj. Perun je kremenom iskre,;ao pregrt varnica i ubacio
ih ljudima na zemlju kao goruu lu i njom su ljudi upalili vatru.

49

Kult boga gromovnika Peruna irio se munjevitom brzinom k o d svih

slavenskih nal"oda, i p o stao najpoznatijim mitskim likom Slavena. O d
d avnine slaveneki su prei toval i P e runa, jer su vjerovali da on tre
njom i grmljavinom prosip a kiu i time uvjetuje rast i plodnost. Iz
ovih p obuda prozvali su ga imen om Dadbog po kii, a p osebno
Strijelbog po munji. Posli.:e kie izlazili su ljudi diui r uke k nebu,
zahvaljuju i P erunu to im je spasi o u sj eve.
Kad su Slaveni u davno doba p o eli oblikovati bo gove, najstariji
kipovi P eruna stvarani su sa ilj as,tim kremenom u ruci. Kasnije je
kremeni mlat z amijenjen sa rukovet om strijela. J o su vjerovali da
Perun u tamnim o lujnim noima na svojim o gnjen im kolima obilazi
ljudska naselja i razgoni pobornika zla i mraka.
Osim to ga Penm je bio zatitnik ribara i krotilac o luje na moru i ri
jekama razgonei olujne sile, a zatim je okuplj ao p ovol 'ne vjetrovi' da
naduhne bro darska jedra na moru i vjetrenj ae na kopnu, P ored o s ta
loga P erun j e vaio i ka'o zatitnik doma i ljudi. Kod svake gradnje
prizivali bi P e runova ime, da im zatiti novi dom, time to je p rizvani
rec ili tarjeina u dario trip ut kladivom na p o stavljeni temelj u znak
P erunova blagoslova.
D a ie bol!: gromovnik bio na velikom ugledu ko d mnogih naroda, a
takoer i kod naih prea, vidi se ve po tome to ie etvrti dan u
tjednu n osio im e po imenu b o amtva munje i groma Tako je u Engle
skoi po Thur-u etvrtak nazvan "Th ursday, kod Germana po Donnar-u
D onnerstag, k o d Skand;navaca po Thorr-u ) Th o rrsdag, na staro
slavenski po Pe.runu Perenden. kod p oljskih naroda po Piorunu
Piorundzien .

Pje.ma o PERUN-DANlJ

Vludimira Nazora :

l kraljevi veli svome vjernom sluzi

Zelenhau : )> God je mrskog o gnjen-zmaja.

PERT!NJ-DAN je danas, vetac ovog kraja.

Kolii brave. Toi vino . Krave muzi.
Lance kidaj. - Hou rad ou da plane

Moba,

pa da hama sva mi uz b ok stane!

Kod slavenskih naroda bog gromo vnik o penito nos1 trne PERUN,
n o p o red toga n az ivaju ga kod Rusa i imenom Pyenm, ko d Poliaka boh
Piorun (to znai grmliavina) , u P o lab i u dali su mu ime Pron i Prove, t e
napokon k o d eha i Slovaka p ro zvali su ga buoh P eron i P arom. U
mnogim pokrajinam< Rusije, Ukrajine, P o ljske i uz p ribaltike
?.ernij e ; u
P o o d ravlju, Polabju, Luicama
ekoj svaJ!dje se

so

razvio kult b o ga Peruna, pa je bilo dost a gradova i vanih mje

sta, gdje su p ostojala svetita i hramovi sa kipovima Peruna i drugih
bo anstava kao Kijev, Krako v , Gd:msk, Novgorod, Perunia, ein, Vo
lin, Ratari, Arkun, Strela, Kolin, Budiin, Zhorjelc, itava, Pernovgrad
i dr. P o stojanje najstarijeg svetit a s a k ip om boga Peruna u Kijevu jo&
prije 900-te go dine histo rijski je dokazano. Mnogi gradovi su dobili svo-

,, l

'

l ,t
lt 1
' ::-, ,'

..,

l
/1
l l

Novgorod

Krakov

Kijev

Uz DnJepar

Kolin

U PolabJu

je ime p o gromovnriku Perunu. To su : Perunov-grad na Labi (castrum

Pirne sagra(ten l l OO. go d. sa svetitem P eruna) , st ara svetita Peru
novyj duh kraj Labe, Porin-grad u ekoj, P erenji u Madarskoj, Pe
runka u Malrousa, Perunja Ren u Rusiji, Peren planina n Bugarskoj
Piorun i Piorunov u Poljskoj, P erynia ko d Novgoro da, Pernu-grad
i rijeka Pernu u Esto niji. U naoj domovini su slijedea geografska ime
na po Perunu : Perunov vrh i Perunja ves u Shweniji, Perun i Perune
v ac u Istri. Perun brdo u Poljicama, Perun p lanina ko d Varea, Prenj
i Porin planine u Herregovini, Perunova brdo na Peljecu, Perna na
rijeci Glini, gra d Pernik na stijt-ni n z potok Perun, PPruna Dubrava u
Hrvatskoj itd.
Postoje sv.ie d o anstva () ivotu S lavena iz 5-6. stoljea (od povjesni
ara Prokopija) , kada su preko Dunava stigli do Bizantskog carstva da
tuju samo jednoga boga tvorca munja i gosp,od ara svemira, te mu rtvu
ju volove i druge rtve. Kad ih snacte bolest ili se sp remaju u neki teki
boj, gdje im prijeti smrt .onda se b o gu zavjetuju, da e mu za svoj spas
r tv e doprinijeti; i ako se sp ase, izvruju obeanje koje su obrekli.

Sl

Saborovanja plemenska su vroPna p red kip om Peruna, pod vodtvom

starjeine koji se p o uzoru Perunovog mlatca, sluio kladiVlom kao p o
zornikom na red i mir, t e mirio ljude i p o zivao na &lo gu i p oslunost.
Po svojoj naravi, gromo'Vnik P e run nije bio hoj ovan niti izrazite rat
nike ud i . Vie je volio PRAVD U i MIR, a nar o ito ga je veselilo kad
se p olja ljuljala zlatnim klas 'em i rorlila obilnim p lodom. Perun je
zazivan od naih prea i p rilikom sklapanja mira ili ugovora sa susje
dima. Jedan t akav SABOR odran je kod rij eke Dnjep ra nedaleko Ki
jeva, bilo je to p od kraj 10. s tolj e a. Tamo na breuljku gdje se nala
zil o iedn o od P erunovih svetita, ast ali su se jednom p rigodom ugo
vorni predgtavnici dva n aroda. Tu !'>U se pred P eruno vi m kip om p risegli
i sklopili ugovor o prijateljstvu i saveznitvu. U jt>dnoj p ovelji toga
doba stoji doslovce ovo : Mi od staroslavenskog p lemena
kunemo
n eka ruitelji mira i kri
se svetom i zadanom rijei - o rl P eruna
telji hudu ukleti!
Za sva vremena
dok suMe sije i dok je svijet a !
Njihovi titovi neka budu p rohod eni - od njihovih vlastitih maeva,
stri 'ela i ostalo g o ruja! - ek po stanu robovi na ovom i drugom svi
To nek bude na u glerl naoim (ugovornim) i ostalim naro dima .
jetu !
-

52

Ve u najstarije doba nalazimo u Istonih Slavena gradove i zname

nita trgovaka mjesta. Najznatniji bij ahu : Vinij Novgorod na llmen
skom jezeru i Kijev na desnom brijegu Dnjepra u oblasti Polan a.
Od god. 862. kad je varjazko-rnski knez Rjurik doao u Nevgo rod i
zavladao dijelom Isto nih Slavena, o d t a d a je ta zemlja prozvana Ru
sijom, a I s t o ni Slaveni Rusima. Po tomci Rjurika, b rat mu Oleg i Ru
rikov sin Igor obranie zemlju od navala barbarskih P e enega i Oleg
g. 880. odabere Kijev za svoju pri.'estolnicu . God. 907. oni o pkole Cari
grad sa velikom vojslmm i sklope p ovolj an trgovaki ugovor
U staroj kronici Nestora nalazimo o b avijesti koje se o dnose na ra
sprave izmeu Rusije i Bizanta. Tamo se navodi da su 907. god. Oleg
i njegovi ljudi p o zvani da prisustvuju mirovnim p regovorima i da se
ne ine neprijateljstva. Bizantinci su p rist ali, da Oleg i n egovi izasla
nici sude p o d p rhegom. p rema ruskom zako n u . Tada su Rusi iznijeli
svoga boga P e r u n a, a zatim V o l o s a b o ga stoke, i su d ili su pred
svo j1m b o govima i mir je t ako bio u s p o s tavljen.

53

Poslije smrti Olega nasljednik njegov Ior, vodio je uprkos ugovore

nog mira s Bizantom, vrliku vojnu na Carigrad, ali uz p onovne p rego
vore i uz novu zakletvu
p r e d Perunom
mir je utanaen 945. god., i
Igor je ostao u p ri.:ateljstvu s Bizantom do svoje smrti. Nakon lgorove
smrti njegova udova kneginja Olga, koja je vladala za malodobnoga si
n a svoga Svjatoslava, takoer je bila u najboljim odnosima sa B izantij
cima. God. 955. ode u Carigrad i p rimi tamo kransku vjeru. Krsni
kum joj b i ' ae bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet. Kad s e
vratila, s kneginjom dode vie sveenika i u enih lj udi u JGjev koji
p ostade sjeditem vjerskim, ali i sijelom jakog otpora, jer se p o klonici
p radjedovske vjere ne h(edoe odrei svojih starih hogova.
Mladi knez Svjatoslav sa Kijevljanima, t e o gromnom veinom naro
da p odravae staru vjeru sve jae i kult s po ganskim boanstvima
cvao je dalje. - Primjerom predaka i Svjatoslav slavno ratovae, te
osvoji zemlje meu D o n om i V olgom, ali u bo 'u s Bizantijcima za Du
nav (972. g.) knez se vojskom p ovukao n grad Dorostol. Iznureni
glau uslijed o p sade B izantijaca, knez s vojnicima prihvati prrgovore
za mir. Susret izmeu kneza Svjatoslava i bizantskog cara h ana Cimiska,
vjerno je o p isao bizantski h istorik Lav Djakon:
C ar na konju ekae uz vodu, a Svjato slav se primicae n a am
cu veslajui zajedno sa svo 'om druinom. B ijae o's rednjeg stasa,
ali veoma zbit. B ijae irokih p rsiju, debela vrata, plavih o iju,
gustih obrva, plosnata nosa, brkovi bijahu u njega dugi, brad a ri
jetka a na obrijanoj mu je glavi ostao p ramen kose, kao znak nje
g'ova gosp odstva. O jednom uhu visio mu je zlatan kolut ureen
rubinom !i. dva bisera .
Nakon dovrenih p regovora bizantski car Im je dopustio d a odu slobodno iz Bugarske, a oni su P
zakleli Perunom i Volosom d a v ie
nee nap adati carstvo. n ego e g a braniti od neprijatelja.
Ako b i prevrnuli vjerom,

poutj eli kao zlato i

p o 11:inuli o d roenog oruja.

Nestor, ruski ljetopisac, sauvao nam je rijei tog u govora lt grki
:
kroniari p ripovijedaju da je car p oslao Peenezima p oslamke eka
mirno propuste Svjato s!ava i njegovu vojsku. Meutim, Peenezi su
dorf1kali Ruse, i ubili kneza Svjatoslava.
Na p rijestolje u Kijevu zasjedne tada sin Svjatoslava knez

ladimtr:

P p o e tku i on bijae p oganin i pristajae uz staru vjeru, to vise - n aJ

revnije p odrav ao je drevne kultove starih slavenskih boanstava Po

:
digao je veleban hram P anteon u Kijevu, i m noge druge hran;ove 1 sve
tita u drugim mjestima, izmeu ostalih i s;ajan hram u Vehkom Nnv
gorodu

55

U !!taroj vjeri Slavena sadran je cijeli niz boanstava, ali nad svima
je bog gromov a i munje PERU N. Taj b o g Perun sa osobito razvijenim
knltom p ojavio se u Rusiji Kijevskoj i bio je naroito p otivan meu
odlinicima, knezovima i n)hovim p ripadnicima.
Vjerovanje u P eruna kao vrhovnog boga pokazuje nam da su v e tada
kod Slavena p oj edini starjeine imali veu vlast. Stoga su zamiljali,
da i meu bogovima mora biti j edan, k o ji je jai i odliniji o d ostalih
boanstava. B o g hrast a i groma bio je od strane ruske dinastije p red
met ustrajne p an e jer se mo glo n a slutiti. d a bog Perun p o drav a svoga
patrona u vezi p oliti rkih n amjPra.
Slavenski vladari da b i proirili mo drave i da ispune to veliko djelo,
trebali su kod svojih podanika d a stvore osjeaj p rip adnosti istom orga
nizmu. Takvo boanstvo ili b arem p revlast nekih kultova d o p l"inijeli b i
jaanju zajednikP ideologije. U t o m luaju o dabirali s u kult Peruna .
- Vladari koji su traili da uvrste svoje drave tuma enjem ideologije
p okuavali su katkada da dadu novi imp uls neznaboakoj religijt
Takvih p rimjera bilo je u zemljama p olapskih i p omeranskih Slavena
kao i na otoku Rujanu, a slian je p rimjer bio i u Kijevu u p o e tku
vladavine kneza Vladimira, p rije ne:o je konani izhor p ao na kran
stvo.
U toku 9. i 1 0. stolj e a tovanje b o ga P e runa doseglo je svoj vrhunac.
Boanstvo P e runa p oznav ali su svi Slaveni kako Istoni i ostala p ribal
tika plemena, tako i Zapadni od Meklenbnrga du P o labja, p a Luiani,
esi i Poljaci. Rusi su ga obo.lavali sve do konca 10. stoljea, to p os
vjedo uje Nestor u ovojim zap isima gdje stoj i :
- kljae (kleli se)

orujem s vojim i Perunom, bogom s tojim i Volosom slwtnim bogom i

u tvrdie mir . Jo 980. godin{' opisuje Nest o r :
i postavi (Vladimer)
knmiry na cholmu v nje d1'ora teremnago : Peruna dre 1:jana i glavu jeho
srebrenu, a us (bradu ) zla t i Chorsa, Dadboga i Striboga i Semorgla i
Mok o.
-

P o Nestoru i drugim ljc t o p iscima zna se d a je bilo mnotvo P e runovih

kip ova koje su st avlj ali u svetita i svete gajeve po svim slavenRkim
zemljama, k ao i u gradovima Kijevu, Vinjem Novgorodu, Kolinu na
Sprevi, Pernov-gradu na Labi, Prilivicama u Strelici, i dr.

PERUNOVO SVETITE
Sunani kamen u
gradu na Labi

Pernov

56

Kamena statua drevnog slaven

skog boanstva, pronaena ne
daleko Vinjeg Novgoroda. Na
lazi se u Historijskom muzeju
u Vinjem Novgorodu.
Podaci prema ISTORIA KULTURY DREVNE! RUSI, II Dio.
str. 71, 1951

Dovodi se u vezu s otkriem

ruevina slavenskog svetita kod
mjesta Perunia u oblasti Vi
njeg Novgoroda, ge su otkrive
ni ostaci kamenog podnoj a je
dne velike statue. Arheolozi su
miljenja, da je to svetite bilo
posveeno bogu PERUNU. Na
to podsjea i ime mjesta Peru
nia.

57

I Poljaci tovahu svog Pioruna; postavljali su mu kipove u sve t ita i pri

nosili rtve, a u drevnom Krakovu postojao je maleni Piorunov hram.

K1povi Peruna bili su veinom izrezani iz drveta, najee iz h rastova

stabla, a bilo ih j e i iz kamena isklesa nih. Po svim stranama vidjelo se
P e runovP kipove pod starim h rastovima, j er je hrast v aio kao sveto
d rvo P eruna.

58

Pred kip o m Perun a stajde r tvenik o d kamena, a na njem su p alili

b o gu rtve zahvalnice, da im p otedi p olja i njive od oluje. Perkunov
kip kog su n ali u Prilivicama (u pokrajini Strjelice) , bio je tamno od
jevena ljudina dugake brade. a p okriven bijae kapom nevremena
(kuma, kap uljaa) . Oko glave "j alo mu deset zraka, p oto je on bio sun
ano b oanstvo, koje se znade u svojem b ojem gnjevu zamraiti i n a
oblaiti, gromovima z agrmjeti i zloduhe munjama i strijelama tamaniti.
kako to ine indijski b o g munje Parganya (ili Indra) i grki Zen!>.
Na Nazor sjajno opisa " gnjev Peruna
koja je traila munju i kiu :

u vom spjevu o boici ivani,

ivanin zov odjeknu. Munju ja trebam. Kuj j e !

O n a mu re e - - A Perun strahotni kova,
Prihvati mlatac. stade uz n akovanj, sulicu prim1.
I rad zapoe. Muklo odzvanjao svod je nebeski

Po geneologtji u slavenskom mitu Perun gromovnik je sin b o g a praoca

Svaruna i najstariji je u rodu Svarun ovia. Ponajglavniji atributi Peruna
su : kremen, strijele, grom oder i ezlo. Pored Perunova m laca, kojeg j o);
nazivaju rnov ili gromoder, njegov o obredno orue jo je i kladivo,
kojim se slue starjeine i p o glavari p ri nilenjima i mirenju, kao i za
o dravanje reda meu zavaenima .
Kako se gromovnik Perun p rikazuje obino sa rukoveti strijela u ruci,
to je dobio na dimak Strilb o g ili Strijelbog.

Najstarija ruska kronika ljetoptsc a

Nestora,

zabiljeena koncem

l l . stolje a, osnovana je po starijim dokumentima,

tonosti

u p ogledu

ivota Kijevskog v e liko g kneza Vladimira opi je uslije

dto po 1zvornma koji d.atiraju iz p rve p olovice l l . stoljea.

Po

tim podacima je raen i ovaj n.apis

VLADIMIR SVJATOSLAVI, od 970. god. knez u Vinjem Novg1o'l'o

du, oenio se 977. Anom se strom bizantijskog cara Va&iliia Il., od 980.
Yeliki knez orl Kijeva. p okrtavanje p o e o provoditi 988. god., umro
1019. god.
Veliki knez Vladimir, kad je p o e o d a vlada u Kijevu, po uzoTU
drugih slavenskih vladara i on p odrae kultove starog b o gotovja zna
jui d a e mu to biti od koristi p ri uvr ivanju svoje vl asti i irenju
moi d r ave. Prva mu je briga stoga bila, da se obllio ve stari kultovi ,
i da s e p odignu dostojna kultna sv e tita u zemlji.

59

U Kijevu je od davnine p ostojalo svetite KIJEVSKI GAJ i

s ta,n

uven p o tome to su u njemu uvane p ras tare statue slavenskih

boanstava. Po p redaji i starim zapisima tu su stajali ve liki kip ovi naj
p ozn atijih slavenskih boanstava SVAROGA, PERUN A i VOLOSA, a
pored ovih bilo je i statua manje veliine od Svaroia, Radogosta i
Svjatovida, te b oice Vide i Veme uz jo mnotvo kipia raznih likova
p ri mitivne izrade. P e runov je kip bio drveni i sav p ozlaen, a u jednoj
rnci je drao poput maa o gnjeni kremrn. Tu je p rikazan u svom naj
starijem pr aliku. O v djt' u bili p ohranj en i i kipovi, koje su nosili s
vojskom kod ratnih pohoda, tako i oni Peruna i Volosa p nd kojima se
za kljuivao mir.
hram,

VOLOS

PERUN

SVARUG

Kako kijevsk1 stari hram nije odgovarao namjen i kneevoj, on dade

izgraditi velianstven PANTEON n a breuljku ispred knt'ev o g dvora
u k o? em u zatim smjesti p ored navedenih boanstava i novi ogroman
kip bog:t Peruna, r aen iz najboljeg d rveta, sa glavom o,d srebra i brko
vima :zlatnim. Knez Vladimir dao je izraditi i povisok kip b o ga stoke
Volosa k ojega j e p ost avio ispred svog dvora. T u se sp ominju jo i ki
p o vi manje p oznatih idola : D ajbog, Strilbog, Semargl i Moko Neki
>> katalog<' tj . p o p is , navodi b o gove koje m oboavali u Kijevu prije
dolaska kranstva , to p redstavlja te5ko P u tumaenj u :
u starom

60

hramu su nali i boga Tura << , a to je iskvareno ime skandinavskog

>' Thorr- a , l{!oji su kip donijeli neki strani ljudi, ili netko od podanika
ili ratnika kneevih koji su dolazili u Kij ev, jer je p oznato, da je knez
Vladimir p oziva o u svoj dvor predstavnike razliitih slavnih kultova .
Nakon uspjeno uspostavljenog Slavenskog Olimpa u Kijevu, kne7.evim nasto:anjem p odignuti su jo neki funkcionalni Kultni centri
u p okrajinama velike ruske zemlje . Samo je jo elio da jedno dostojno
kultno mjesto u sp o s tavi u staroj p rijPtolnici Vinjem Novgorodu na
Ilmenskom jezeru.

Od svih strana dolazili su trgovci u Novgorod

o o

Vla dimir povj e ri svom UJaku Dobriuij u da ode u Novgorod i tamo p o

digne p rim.i erno svetite s kip,om velikog slav enskog boga gromovnika
Peruna . Vinij Novgorod vaio je u ono vrijeme kao n ajvei trgovaki
centar sa skoro 400o000 stanovnika i b o gatstvom prvi u carevini.
Dobrinije, kad stie u Vel. Novgor o d poradi svim silama i ubrZio je
Novgorod imao svog boan stvenog p atrona. Ogroman drveni kip boga
Peruna velianstveno se uzdizao na jednoj uzvisini p okraj obale limen
skog Jezera, u sred prekrasno ureenog sve tita. I sp red kipa poloeni
su rtvenici, na kojima se p rinosilo rtve .
Stanovnici veHkog grada p rigrlie kult P e runa, b ogate mu darove
do naahu, pa i rtve su p rinosili, ispo etka manje domae ivotinje kao
ivad, janjce, goluba, a kasnije se ve rtvovalo i vola ili konja. Ali,
kako eu neki kroniari zapisivali, vjerovalo se d a je p rigodom nekih
nep ogoda nad ovim gradom, m ratnikih p o thv a t a s neprijateljem, biro

i ljudskih

rtava.

61

Model minijaturnog hrama ili

stalka iz drveta,

kojem su dre.

vni slavenski prei drali svoje

idole, potjee iz 1 1 .-12. stoljea.
Pronaen u okolici Vinjeg No
vgoroda.
Podaci prema

TRUDY ARKHE

OLOGICESKOI EKSPEDICII, I.
Dio str. 3 8 . Moskva 1956
,

62

PERUN
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

PERUN. O ivotu Slavena had su u Vl stoljeu prelw daljnjeg Dunava stigli

u pokrajine bizantslcoga carstva pie suvremeni grlri povjesniar Prokopije:
- Alw idu u boj pjeaci navaljuju na neprijatelja. nosei u rukama male ti
tOVI' i sulirt>; oklopn ne mef:u na grudi.
tuju samo jednoga boga, tvorca munja, gospodara svernira (Peruna), te
mu rtvuju volove i druge rtve. Kad ih snae bolest ili im je poi u rat,
pa vide da im prijeti smrt. onda se bogu zavjetuju. da e mu za svoj spas
rtve doprinijeti; i ako se oslobode o pasnosti. ine ono t o su obrehli.
(Vjekoslav Klai : POVIJEST HRVATA

Z a g r eb

1899.)

Jasno povjesniko svjedoanstvo imamo za Slavene u Podunavlju, lwmo

brojimo i Hrvate u polovici Vl. stoljea od Prolwpi,ia. On veli : Jednoga boga
Gromovnilca (fulguris effectorem}, gospodara ovoga svemira jedinoga pri
znaju, njemu rtvuju volove i svake vrsti rtve
Taj Gromovnik nosio je u /cod Hrvata ime PER UN i to Perun sauvalo se
do danas a potvreno je i narodnom pjesmom, t e u imenu biljke perunika
imenu enskom.
(Tade Smiikla s : POVIJEST HRVATSKA
Izdanje Matice Hrvatske

Zagre

1 882.

Stari su Slaveni vjerovali, da svijetom upravljaJU bozanstva, u glavnom

im je vjera bila oboavanje prirodnih sila. Drali su da je vrhovni bog bio
gromovnik PER UN, koji je s nebu pu tao munju i grom, i da je on jedini
gospodario nad svim stvarima.
(Ferdo ii : PREGLED POVIJESTI HRVATSKOG NARODA
Z a g r e b 1920.)
PERUN. Prokopije o Slavenima. Slavenima i Antima ne vladu jedan ovjek,
nego od dtivnine ivu pod pukom vladom, i zato se u njih uvijek, srea i
nesrea odbija na zajednicu. l jedni i drugi barbari imadu ve, rekao bih.
druge uredbe od pamtivijeka jednake. Dre, da je samo jedan bog, lcoji gradi
munju , gospodar svega: rtvuju mu volove i svakovrsne rtve. Usu da ne zna
du niti vjeruju, da ikako ut_iee na ljude ; ali had im je ve smrt za vratom ili
ih shrva bolest ili polaze u rat, zavjetuju se, da e, ako se spasu, odmah bogu
rtvu za ivo t prinijeti. ako se ivi vrate. rtvuju. ku/co su obeali, i vjeruju,
63

da su se toga spasa po rtvi dostati. A tuju i potohe i vile, a i druga neka

boanstva. i njima S'!Jima rtvuju, a uz tahove rtve vraaju.
(Dr. Stjepan Srkul.i : IZVO R I Z A POVIJEST

Z a g r e b 1 9 11.)

U latmskom ljetopisu bis/cupa Burghardta koji je g. 1 068. vodio kriarsku

vojnu na Slavene, spominje se kako su slavenska plemena sa podruja Star
garda t.j. Starigrada u Pomeraniji, jo uvijek tovala boga gromovnika Prone
Prone deus Aldenburgansis terre - (Peruna). >>
-

(Iz stare kronike od biskupa Burghardta od Halberstadta

1068.)

PERUN. jednu od glavnih boanstava u mitologiji starih Slavena; bog gro

ma, munje, ratarstvu i djelitelj kie. Njegovo sveto drvo je hrast, a hrastovi
lugovi su mjeto n iegova kulta.
Historijski podaci o kultu Peruna sauvani su uglavnom u ruskim izvorima.
Tako l,it!topisac Nestor biljdi da je knez Igor, sklapajui 945. god. ugovor s
Bizantincima, poloio zakletvu pred Perunovim kipom.
Perunov lrult je bio rairen i !cod ostalih Slavena, o emu ima tragova u
nazivima mnogih lolwliteta, Irao: Perun planina u Bugarskoj, Perun-dubrava
n Dalmaciji, Perunja Ves i Perun vrh u lovenijt. Kod polapskih Slavena
postojala je rije "perendan, za etvrtak.
(OPA

ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG

ZA VODA -

Z a g r e b 1962.)

Vjerojatno su svi Slaveni oboavali oluJno, naoblaena nebo kao nosioca

kie potrebne za njihova polja - u obliku gromovnika PERUNA. To dokazuje
injenicu da su u raznim slavenskim zemljama proireni lokalni nazivi u vezi
s Perunom, Icao npr. u Junih Slavena Perunovo brdo, Perunov vrh. Perunovo
selo, u R usa Perunov dub, itd.
N eki su Slavent drali da je u boga-gromovnika kamena strelica koja ostaje
u zemlji na mjestu gdje udari grom. Jesenja strelica boga gromo vnilca, tj. po
sljednji grom u jeseni, boji je grom, koji treba da na proljee probudi priro
du na no1;i ivot.
(Maja Kalman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : SVIJET I ZIVOT U LEGENZ a g r e b 1 961.)

DAM A

l stovjetan sa sunanim bogom ulrazuje se i Perun bog gromovnik. Perun,

Icao bog .Sunca, izgleda da je bio i bog rata, kao to grki Apolo i latinski
Mars. Istim gromom kojim hog gromovnik prirodu umrtvuje, (zimu poinje)
uvaa je opet u ivot prvim proljetnim gromom. To nam potvruje ruska na
rodna prazvjera, po kojoj se zemlja ne rastvara i ne o tkriva prije prvog gro
ma u proljeu kad PERUN na svojoj gromovnoj kolesnici na nebo uzie.

64

Svakolika mitologija pottrduje, da je Perun bio najvei bog kod Slavena,

pa kao tahav on vlada gromovima i munjama.
(Ivan R adeti : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJiEVNOSTI
-- S e n j 1.879.)

Gromobrani bog zemaljskog neba PERUN vlada zemljom, zrakom i oblaci

ma. On je gromovnik, Dabog Daa ili Dedbog, Plivnik i Strilbog ili Strijel
bog bog vjetra. Poljaci ga nazivaju boh PIORUN, a kod eha nosi ime PAROM.
Perun kad razgoni olujine crne oblaine tad je Plivnik, plodonosni bog, koji
natapa polja i livade da rode obilnom krmom i itorodnim klasjem.
(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA

Z agreb

] 913.)

Slaveni su kao i svi neuli ljudi obotwali prirodu. Glavni bog bio je PERUN,
koji alje munje i gromove i gospodari nad svim stvarima.
(Dragutin iler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA
1926.)

Zagreb

Kad su se oluje dizale grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, to su stari

Slaveni zamiljali da je bog Perun srdit, pa su iljasto kamenje drali nebe
Stari Hercegovac nosi na ieermi (p1sluk) proti munje
skim strijelama.
srebrom okovanu nebesku strijelu, to nije drugo nego ledac kremenca
prozirca.
(Dr. Nikola Greti : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA - M o s t a r 1900.)

PER UN. l Rusiji ima nadalje praznika ili svetlcovina opcenarodnih, koje
u isti dan cijeli narod slavi i svetkuje. Po nainu kako se ti praznici svetkuju ,
po obiajima i po obredima pjesama sudei, nesumnjivo je, da i ovi praznici
i obiaji dolaze iz starine mnogo raniie od kranstva, i da su se oni i ako
pod drugim imenom, slavili jo u pogansho doba .
Ovo je tim vjerojatnije, to se nekoji od tih prazniha svetkuju kod svih
Slavena slinim nainom. Uglavnom ti praznici u vezi su s prirodnim pojava
ma sa suncem, k oje su stari Slaveni u velike tovali pod imenom Dadboga,
sina Svarogova i PER UNnVA.
(Dr.Ivan Hoir : EVROPA. SLA VENSKE DRAVE

Z a g r e b 1 898.)

Mitologija starih Slavena. naalost. nije nam toli/co obraena i poznata kao
grka ili rimska. jer nemamo svojih izvora. nego samo toliko, koliko tudi
wvrPmPni piri n n i oj pH u. n tuinci su s a sv im drugai iim olwm na to gleda fi
65

i prikazali. Znamo da su Grci i Rimljrzni sve, to nije njihovo nazivali barbar

sldm, pa su takvima prikazani Slaveni i njihova mitologi_ia.
Jedim su vjerodostojni izvor, pored rijetkih pisanih lcronika, narodne pri
povijetlce, pjesme, popijevke, gathe i obiaji. S tari su Slaveni vjerovali u jedno
najvie Bie; jedni su ga nazivali Svarog, drugi dre, da je glavno slavensko
boanstvo Gromovnik nazivan imenom PERUN gospodar gromova i munja.
(Vid Balenovi : N A RODOZNA N STVO - Z a g r e b

1941.)

Vjera starih Slatena. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali takoer u dobro
i zlo. Sve dobro na svijetu poelo je od dobra. a zlo od zla. Prema tomu su
i bogovi dobri i zli. Po ruskoj je predaji nrz.jvii bog bio PERUN, koji izbavlja
zemlju od sue gromovima, koji razdiru oblake i putaju zatvorenu kiu da
pada po zemlji. Njega nazivaju i Dabog ili Stribog
bog ki.P. i vjetra.

(Dr. Ante Mes'lner-Spori : LJUDT T PRI RODA

Z agreb

1.938.)

Li tav$/w ime boga gromovnika Perlntn i Perkunas, istog je znaenja kao t

ime sluvenskog PERUNA, meutim ovo boanstvo nije litavskog porijekla, ve
je samo ime preuzeto, po slavenskom bogu Perunu. Sigurnih podataka o litav
skom gromovniku Perkunasu i njegovu lmltu nema.
Slavenshi Perun poznatiji je. N jegov kip opirno je upisan u star or uskoj
N estorovoj kronici; a bio .i> /!OStavljen i tovan u ukrajinskom gradu Kijevu
sve do godine 988. kada su ga poslije preobraenja Rusa po zapovijedi 1JPlikog
kneza Vladimira odvukli na Dnjepar i u rijeku ga bacili.

(BROCKHAlJ(;j LEKSIKON XII/814

Leip

ig

1894.)

U staroindijskoj mitologiji u najstarije doba sponunJe se bog indra koji

grmi i naoblauje nebo. Tim se podmzumijeva da je i u Praindijaca i ostalih
A rijnca bio sunrani bog smatran gromovnilcom, a tada su ga nazivali P AR
KAN, odnosno Parzanias i Parganya. (Rigveda VIII. 21. 1 4.) Ovo najstarije
arijsko boanstvo spominje se ujedno i s bogom Agni (vatre) Rigv. VI. 52. 15.),
a prelo je i na Praslavene. To staroindijsko boanstvo nalazimo ve u Kelta,
Starih Germana, lwd Praslavena i starih Slavena, pod imenom Perun, Perkun.
Perkunas i dr. Kod Kelta pretvorio se u Parg, u Gota u Fairguns (vatrobog),
zatim se pretvara u Fiorgyne kod Germana, a kod starih Porusa Perkunos.
Iz toga je nastalo ime za boicu enu Peruna kod Porusa PerkunatP.ta, a v.
Slavena Perunika ili Perunka. kori Germana Fiurgyna.
( Iz Staroinduskih 'lvetih Knjiga RIGVEDA<< i drugih starih kronika.)

Ime boga gromovnilw Peruna u Slavenu razvilo se u razne varijante, kao

Perun, Perkun, Parun; Perim kod Bugara, Perkons kod Leta, Perkunos kod
. tarih Porusa, Piorun kod Poljaha, Pyerun kod Rusa, Paran lwd eha i Slo
vaka, Proven kod Polabjana, Pron, Prone, Parum i z. Po tom nastala izreka:
66

" Parom te vzal!, nastala je iz korijena pr. . to znai udariti. srodno

staroslavenskom prati.
(Radeti Ivan : PREGLED HRVATSKE TRADJ LJ UN ALlYI.. KNJiEVN OSTI
- S e n j 1879.)

U Rusa je M ok o, isto to i Perun, a lead h ia liJeva !li dadi, dobwa pri

djev Dadboga, jer je lcia dad. Ime Molco je nastalo od mokrina, moa,
moiti. esi ga nazivaju Plivnilc, zapadni Vendi zovu ga Zmolc, to dolazi oda
tle, > da je Perun oploivao boicu Zemljanu sa lciom, a ova podarivala
ljudstvu hranom i bogatstvom. l staroj lcronici je zabiljeeno, ha/co je litvan
ski seljak, sve do 14. stoljea, ophodio gologlm svoja polja, nosei na rameni
ma horu slaninP, te bi rekao svaki put kad bi zagrmjelo : Perkune boe, nemoj
udariti, molim te na moju njivu, tebi u ovu koru slanine vrzmtti (rtvovati).
fDr. Nikola Greti : O VJERl STAR I H SLOV JAN AH PRUIA PRAVJERI
M o s t a r 1900.)

Stari lcronicisti pisali su. da su na mnogim mjestima u Polabju imali svetih

dubova koji su bili posveeni bogu Provenu (Perunu). Okolo tih dubova
bile su drvene ograde .a dt,oja vrata. Tu su se prin osile rtve i obavljali obre
di. Unutra su smjeli samo reci i oni kuji 3u htjeli prinositi rtve, ili koji su
bjeali da se spasP od .mrti i tamo nau u toita. lo se spominje o Poljacima
da su u ast bogu Perunu (in dei Piorun laudem) uvali dan i no oganj od
dubova drva.
(L. Niederle : SLOVENSKE STAROiTNOSTI

P raha

1916.)

eli parlcovi esto su sanjalaki, u njima se osJeca neto ulno i prasla

venslw iz vremena hada se jo pogan8li tovalo drvee. esi na Petrinu palili
su sveti oganj u velilcom dubu u a.t boga Peruna. kalco piu Hajek i Kuzma
praki; a sjeverozapadni Slaveni tovali su Peruna u hrastu u predjelima da
nanjeg Meklenburga.
(Zlatko Tomii : iz knjig' l ZEMLJ I S AMOVO J " , str. 192
1966.)

Zagreb

PER UN bog grom ova i munjP hod starih 5lavena. posveena mu biljlca
Perunika. lstov jeta n Dajbog, bog Sunca i izvor svakog dobra, te Dadbog
tovan Two bog kie.
(Marijan Filipovi : AB<
1961.)

LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA

Zagreb

67

PE R UN, ije se ime zadralo u biljci p e r u n i k a, bio je potovan kao

gromotnik i dn on u proljee razbija gromovima led lcojim je boica zime i
tame Morana okovala zemlju.
(ivko Jaki : POVIJES T ZA GRAANSKE K O LE

Zagreb

1938.)

PER UI\ . On je to kod Inda I n d r a, kod Skandinavaca T h o r, kod Ni

jemaca D o n n a r. t' njemu je olirn grom, trijes, koji udara i krha. U
narodnim pjesmama gromovnik Ilija (Perun) upravlja gromom, dri do sebe
Ognjenu Mariju (Janju, Munju), zatvara i otvara kine oblake, gozbuje uz sv.
Nilwlu (Vida). Grmi u oblaku, iz kojeg e udariti na ednu zemlju plah dad
i potjerati Bjesove i Dumu sne. Perun lebdi nad zemaljsldm etvama, gro
mom satire ruitelje ugovorenog mira i laivoldetnike na narodnom sudu.
Silan je i moguan. Posveeni su mu hrastovi i pemnike.
(Vladimir Nazo r : Iz biljeki povodom izdanja EPOSl

Zagr

1946.)

Jo od prijr 1 .500 godina se znalo, da su stari Slaveni potovali boga gro

movniha Pemna, i o tome postuje pouzdana historijska svjedoanstva. grkih
i bizantijskih kroniara.

Za vladamne cara Justiniana, kad su Slaveni preko DunatJa stigli do Bizant

skog carstva, pod vodstvom svojih plemensldh poglavara, hrabro su nastupah
u bojevima. Kad polaze u boj, ide narod pjelre na neprijatel,ia, sa titom i
sulicom u ruci, a ne navlae ni o/dopa. Svo ie drevne obiaje i vjerovanja su
podravali, ratnr tegobe strpliivo sn podnosili, i to se ratom osvojilo pripa
dalo je ravnopravno itavoi zajrdnici.
tuju jednoga boga, tvorca munja i gromova. koJi je gospodar svemira, pa
mu rtvuju volove i druge ivotinje. Kad im prijeti opasnost, ili teka bolest,
ili kad polaze u rat, obeaju da e, a!co se vrate ivi, bogu prinijeti rtvu. Kako
su obeali to i odre, jer v je ruju da su to po rtvi i dos tali.
(Prokopije Cesarejski: Chronica DE BELLO G O T H I C O .
527-565.)

Bizant

Na suprotnoj strani slavensl;og svijeta nalazimo boga PERUNA (PYE R u

NA), boanstvo analogno Svantovitu. Porijeklo imena Perun see d o u najsta
rije ariansko doba. Kod Hindusa se bog munje INDRA prezivao PARJAN YA ,
a t a rije ima isti korijen kao i Perun, a poznata j e i u slavenskim .iezicima:
Piorun u poljslcom, Pyerun u ruskom, Perun u ekoj i kod Junih Slavena,
Peron i Parom u slovakom.
U narodnom jezil.u Poljske mi nailazimo i na
objanienje njegova mitolokog kara/dera, naime piorun znai grmljavina.
-

(Larousse : SLA VONH MYTHOLOGY ( E ncyclopedia of Mythology)

L o n d o n 1959.)

68

Gromovi!
Valjaju teke se hridine
S nebeshe platetne zidin e;
Gurnute dahom velike ljutnje
Mjedenih ljestvi niz stube w tnje
. . , Slava ti, PERUNE dive,
Zu riku groma ti, za plam
Munje ti ive!
Treskovi!
Dievi golemi pucaju,
Jezici plamni palucaiu.
Evo vant vode, usiPvi :edni!
Evo vam varre, zemnici bjedni!
. . . Slava ci PER UNE boe
Za rije {!romku, to srce
f\lapeti moe!
(Vladimir Nazor : l JTV .\ ZLATOKRILA

g r e b 1928.)

Od kraja svijeta drugom kraju,

Oj drevni dube, hronja ti .i
GdJe PER UN sjedi u svom gaju,
Do zvijezda mtt se mltnja visi,
Pa vatrenijom ezlom prijeti
I djedovski si oganj brani,
Dok pradjedovi nai sveti
Svt> krilP ru/zP pnnnrl. nami.
(Sil vije Strahimir Kranjevi : IZABRAN E P JESME

agr

b 1961.)

PER UN strill>orz gromovnik

preko nebeskog slavoluka
s neba strijele odapinje
njegova svemona ruka.
Perun Dadbog, djeljitelj kie.
I nebo i polja svijetle
od bogate berbe i etve.
(Boro Pavlovi : iz ciklusa SLAVEN SKA LIP A <

agreb

1 960.)

69

HEJ PERUNE
Hej Perune, silni gromovnie!
Bogotov]a drevnog ugodnie,
Nekad tebi poast bjee svaka,
Kod padnvnih slavenskih predaka.
Slavili te, jer svijetom caruje,
A u tmurni oblaci da stnnuje
Ge vjetrovi bijesni vladaju
Otkud s trijele gromovne padaju.
Hej Perune, gordi gromovnie!
Sveg slavskoga roda slavljenie,
Tvorac ti si munje i gromova
Stit i brana naih pradiedova!
(Franjo Ledi: HVALOSPJEV PERUNU - Sein

1913.)

PE R U N
Na travnom brijegu, nad sedam voda - Gromovnik PERUN vlada.
Lagano drijema i ezlo sputa
l sijeda mu glava pada.
Naoko nJega vjetrov liieu, - Nestana djeca neba,
Radnici boji to zemlju kiti
l zemljici donose hljeba.
-

S njima on starac vodi zbore,

l pita to nose s voda,
Sto nose s lugova, to nose s dola, - Od milog mu slavnog roda.
-

A om lete i biju krili

Naolw starca PER UNA,
I bacaju vo> i zlatno klasje - IVa podnoje njegova truna.
( Vladimir Vidri : PJESME
70

a g r e h 1966.)

FRANJO LEDi

M ITOLOGIJA SLAV E N A

TREE POGLAVLJE

VOLOS
BOG RAT ARA I PLODN OSTI
ZATITN I K P AS TIRA

71

STA ROSLA VENSKO

SVETITE " KIJE VSKI GAJ"

(REKONSTRUIRANO )

Radogost
Svantevid

Vida

PERUN

SVAROG

VOLOS

Voloska

Vodan
Triglav

Na Peerskom breuljku s nebrojenim Spiljama postoji itav podzemni

grad s katakombama i crkvama, podignutim poslije pokrtenja Rusa
988. g. Tu je i grob prvog ruskog lJetopisca Nestora iz godine 1 1 15.

72

\' O L O S
BOG RAT ARA I PLODNOSTI ZATITNIK PASTIR A

PO MITSKOJ KRONOLOGIJI, treP slavensko b oanstvo bio je bog

VO L O S zatitnik p a stira, stada i ratara. Volos ili Veles boanstvo je

vrlo starog p odrijetla, a slavili su ga u davnini kao vladara neba i z emlj e .

Kako su Volosu bili p odreeni p lodnost i raslinstvo, to s e kult boga Vo
losa rairio po svim slavenskim zemljama
iz razloga to su se Slaveni
uglavnom bavili zemljoradnjom i stoarstvom
Drevni Slaveni n a podruju Ukrajine osobito su oboavali Volosa i na
mnogim mjestima p odizali mu svetita i hramove. Prino sili su mn rtve
n plodinama i ivotinjama. Tim p ovodom obraali se na njega za dobar
urod. Kijevljani sn ga iz milja zvali Volook. U Kijevu j e p ostojao od
d avnine sjajan hram, p o dignut bogu Volosn i o st alim starim slavenskim
boanstvima, kojih su kip ovi u tom h ramu bili p o hranjeni. Bio je t o tzv.
Panteon. l tome Kijevkom Pante onu. p oznatom svetitu starih Slavena

POGLED NA DNJEPAR I PECERSKU VIS U KIJEVl

73

nalazio se izmeu ostalih boanskih likova i p ozlaceni veliki kip boga

Vo losa. Pored Jrugih p ro slavljenih slavenskih boanstava ( S v ar oga, Pe
runa, R adogosta, Vodana, te boice Vide i Vesne) o dsijevao j e svojim
sjajem i lik boga Volosa, u svjetlu vjenog kandila u Panteonu.
Mnogi se naro d i naro ito istoni zaklinju u svojim mirovnim 1 dr
avnim ugovorima sa svojim bogovima, tako se i Slav en i zaklinjahu sa
bogom P erunom kao o svetnikom krive zakletve, i Volosom koji sveti
kletvu. Historijski je utvreno, da je bog Volos bio u visokoj asti kod
Slavena, ne samo kao z atitnik p astira, nego je u zajednici s a b o go m
P erunom i m a o i v ane funkcije u dravnikim zbivanjima 9. i 10. sto
ljea. To se vidi iz stare ruske kronikt: "lestora, gdje stoji d a je ispre d
kip o v a boga gromovnika P eruna i b o g a stoke Volosa god. 9 0 7 . u s p o
stavljen mir izmel1n zaraenih kijevskih knezova O l e g a i Igora, i cara
bizantskoga, pod p risegom p rema ruskom zakonu . [ kasnije u godi
nama 945. i 972., p onovno su po lagane zakletve, i tada ispred kipova
Peruna i Vo losa u imP doneenih dravnih odluka izmeu Rusije i Bi
za n ta.

\
OblikovanJe Volosa u dvije varijante
74

lm e boga Volo sa i Veles a, ulo se sa svih strana jer je taj ido l Slavena
uivao visok b oanstveni ugled. r n ajdavnijoj prolosti, stari nai preci
gledali su ga u o bliku Sunca, kao mo nog nebeskog vladara. U kasnije
doba Volos j e p o primio antropomo rfni tj . ljudski lik. Volosa su to vali
ratari i p a stiri kao p ralik p as tirskoga boga, ali je bio tovan i kod rat
nikih p lemena, n aro ito kod Skita kao bojovni bog. Opet kod Slavena
uz obale B altika, kao izrazitim moreplovcima Volos je bio njihov zatit
nik. Prema tome je Volos bio o p enito to vano boanstvo.

Iz starih kronika p reneena je vijest o B altikim Slavenima n asta

njenim n a jednom otoku p ri uu rijeke Odre u B altik. Na histo riar
Dr Nikola Greti spominje tu p raslavensku naseobinu u svojoj knjizi
O vjeri starih Slovjana imenom .Tulingrad . Taj Julingrad je posto
j ao od p o etka 4. stolje a n . e., a nalazio se n a spomenutom otoku. Po
staroj p redaji, u .Tulingradu je p rigodom nekih sveanosti od strane
zlo inake ruke p o ar po dmetnut, pa je strana vatra buknula i grad
unitila, jer su u .Tulingradu sve kue bile sagraene o d drveta. Iza
toga neko vrijeme, na istom mjestu izgraen je o d slavenskog stanov
nitva novi grad, kojega su p rozvali imenom VOLIN po svom b o gu
stoke i p astira VOLOSU. Kasnije je u tom gradu p o d ignut i dolian
hram u ast boga Volosa.
Zaudo u starim p riama Volo s je p rikazan kao slijepi starac, meutim
negdje su ga zamiljali s dva o ka, o p et Rusi su ga p rikazivali kao jedno
okog gorostasa koji u rukama dri mlado j anje, a pred nogama mu lei
vol.
Tako nastalo oblije boga Vo losa s a jedmm okom n a elu, u nadljud
skoj veliini bilo je izral1eno i p o zlaeno, a zatim po stavljeno na p ostolje
u Kijevskom P anteonu. Vrijedno je jo o vdje napomenuti, d a je veliki
knez Vladimir, kada je 980. g. stupio n a p rijestolje, dao obnoviti hram
u Kijevu i tamo smjestio kipove starih slavenskih bo anstava, a p osebno
je dao p ostaviti goro stasnu statuu boga Volo sa ispred svoga kneevskog
dvora.

75

Prema Gretievom tumaenju, Dnjeprani su boga Volosa isprva sla

vili pod imenom BELEBOGA u starom grad u B e l g o r o d u na rijeei
Dnjepru blizu Kijeva, i tek kasnije mu dali ime Vele s . I u najranije doba
Kijevljani su slavili boga Vo losa, ali u obliku starog t r o j s t v a, tj.
trobotva koje se sastojalo iz tri b o ga : PERUNA gromo vnika, VOLOSA
zatitnika p a stira, i b o ga ognja CHORZA. Nedugo zatim u Kijevu je
naputen kult trobo tva, a obredne slube s u prenijete n a P eruna i Vo
losa. To se vidi iz Nestoro v e kronike gdje se esto .;pominju kipovi
Peruna i Volosa, pred kojima se uz zakletvu zakljuivalo vane dravne
i mirovne ugovore.
Pozn at o je, da su boga Volosa u davnoj p ro lo sti '!lavili i slavenska
plemena iz Gornjeg P olabja i u Luicama, ali p o d imenom B e l b o g a.
O tome j!' rije u p o sebnom p oglavlju ove knjige. (Vidi Belhog i Crno
bog). Tragova o kultu boga Volosa o stalo je i kod starih Trakoslaven a
tj. u B ugar a ; tu se Volos slavio k a o gospodar neba.
Osim kod Ukrajinaca, boga Volosa su n aroito jo :.lavtla zemljo
radnika slavenska p lemena u Pomeraniji i u z obale B altikog Mora
Tamo s u mu u ast p o digli hram n a uu rijeke Odre. Na tom mjestu
nastao j e v ei grad, prozvan po imenu b o ga Volosa V O L I N. Kako
raslinstvo ovisi o sunanoj toploti, Slaveni su Vo lo su pripisivali mo da
moe suncem upravljati i p rivui g a n a p omeranske rav nice d a hi plod
nost bila vea. Ovu z amisao p o tkrepljuje injenica, to su pomeranski
knezovi n a pjeanim b reuljcima, juno od grada Gdanskoga p odigli
svetite sa mo trilitem sunca u ast boga Volosa,

Podruje Pomorja izmeu Seina i Gdanskog

sa motrilitem Sunca na Wiezyci

76

Sunani dani, kao i zvjezdano nebo - bili su im kao hilj adugodinji

kalendar za lijepo i runo vrijeme, p o go dno ili nep ogodno za usjeve, za
timarenje, za lovljenje i d ruge po slove. Tako su u zvjezdovlju promatrali
znakove, i po njihovim znamenjima gledali boanske po srednike izmeu
neba i zemlj e .

WlEZJCA NAJVIi VRH POMORJA

2ivo tne okolnosti drevnih lavenskih p redaka u mnogoem su dopri

nosile jaem irenju Vo losova kult a . Po svom zanimanju kao ratari, p a
stiri, lovci, a onda kao ratnici, p omorci, te laari i splavari na rijekama
stalno su bili izvrgnuti elementarnim silama. To ih je upuivalo na
bo anstva od kojih su traili pomo i koja su bila najblia njihovoj
sredini NajvPPi dio dTfwnih prea b avio se ratarstvom i stoarstvom

zato je njihov bog mo gao d a bude samo onaj koJi b i odgovarao njihovim
zanimanjima i mogao im pomoi, u sluaju p rijeke p o trebe. Zamiljali
su kako gore na n ebesima ima mo nijih sila o d zemaljskih, pa su shvatili
silnu mo Sunca i Mjeseca, i da samo od te strane mogu o ekivati pomo.
Om su zahvaljivali uncu kad ih je grijalo i o boavali su z vjezdano
nebo i mjesec. r mjeseevu srpu rasp oznavali su ro gove, a u njegovim
mijenama n alije vola ili glavu drugog n ekog ivo g stvorenja. U ne
beskim p ojavama gledali su zamiljeni ivo t boanskih bia, i pred
stavljali si d a vide boga Volosa. Ove p redo dbe o liku boga Volosa iz
mijenjene su, i u kasnije doba Volos je p o primio nalije lju dskog bia.

77

Boga Volo sa su stari Slavem svetkovali, kako u hramovima, tako i u

gorama i p laninama, te u gajevima p o d v edrim nebom. Volosov kult
o dravao se i na Budinskoj gori, koja se danas zove Popova gora na
kojoj j e grad Vini Novgorod i mjesto Bologovo, gdje su otkriveni tra
govi bogo slube >> nebeskoga Volo s a . To p o svjedo uju i druga mnoga
mjr.sta sa nazivima po Volo su, kao Vo logda, Volo ok, Volotovka, Volo
tin, Vo lotov, Vo lo tynja, Volin i dr. Veles-Volos. jP bio ve u Praslavena
mnogo tovanim boanstvom.

{ nekim krajevima Rusije p o s toJao je obiaj, da p ri poetku etve

j edna etelica svee pregrt klasja kao r t v u , koja treba d a titi
etvu o d zla, to se nazivlje > vezati Volosovu bradu , po tom bi se
moglo zakljuiti, d a je to bilo boanstvo, p ovezano s plodnou stada
i p olj a. Zvijee Vlaia, koje se sastoji iz sedam zvijezda, Grci su na
zivali Plejade<, , do im je to zvijede kod Rusa n osilo ime Volosoari ili
Slovenci ih n a
Vlasoelci p o Volosu ili Velesu, zatitniku p astira.
zivaju Vlastovci ili Vlastovice, mi ih nazivamo Vlastari ili na kajkavski
Lastari. U nekim zapisima spominje se Volosa p o d imenom Vlasina,
Vlasa kao govedarsko g b o ga .
78

Kamena kultna glava starosla

venskog boanstva otkrivena u
pomeranskom mjestu Szczeci
nek, koje lei nedaleko brda Wi
ezica kod Gdanc;kog.
Na ovom breuljku postojalo je
drevno slavensko motrilite Su.
nca, posveeno bogu VO LOSU.
Smatraju da taj spomenik pot
jee otuda i da predstavlja lik
VoJosa.

Kad su seobom naroda tari Hrvati i ustala plemena Dnjeprana, kao

i bugarski naseljenici oko rijeke Buga p o eli seliti n a jug p reko Dunava,
Drave i Savr
tad u oni po nijeli sobom i svoje b o gove, i prenijeli ih

u dunavske ravnice, pa dolj e niz alpske i dinarske klisure do na sam

Jadran. Tu sretarho ne samo ime P eruna, ve i imena Triglava, Vida i
Volosa kojima su n azivali brda i planine, a tako er i naseljena mjesta
gdje su se zaustavljali. U oznaci p redjela i mjesta i dandanas su sau vani
nazivi koji p o tjeu iz drevne lavenske mito lo gije : Triglav u Sloveniji,
Troglav, Vid. Perun u Dalmaciji, Volosko na Kvarneru, Veles u Make
doniji, itd.
N adaljr se u nazivima mnogobrojnih crnogorskih mjesta lako pre
p o znaju imena starih slavenskih boanstava, to se dovodi u vezu s do
seljavanjem Slavena u te krajeve. P o put tarog imena slavenskog b o ga
sunca D ajboga, u selu Ojinjii, nedaleku o d Lovena, p ostoji D ajkov
Brijeg, a u selu Podgo ru
Dajkov Kamen. <\. p o znata su i p rezimena
D ajkovii. Mel1utim ta imena dovode uenjaci u vezu sa slavenskom mi
tologijom. U lovenskom kraju i Pljeivici i danas se n ailazi n a ljude
koji nose ime - P erun, a jo ee susree se p rezime P erunovi. Na
padinama Lovena o uvano je i ime Tro glav.
Priblinu sliku o razgranjenosti kulta boga Volosa pruit e nam
mnogobrojni geo grafski pojmovi nastali po imenu Volosa. O tome nam
svjedoe nazivi diljem slavenskih zemalja na irokim p ro st orim a izmeu
B altiko g i Jadransko g mora. To su grad Volin na uu Odre u B altiko
more, gradi Vo losko kod izvora Buga, Vologda rijeka u Rusiji, Volga
najvea rijeka u Evropi, Volinija, pokrajina u Ukrajini, Vinij Voloo k
na rijeci Volgi, Volovo kod Tule, Vele u Makedoniji, Vo los grad u
Grkoj, Velesovu dio Velebitskog gorja nad Hrvat skim p rimorjem, Vo
lo sko kod Op atije, crnogorsko selo Veles to vo itd.
Iz samog toga vidi
mo, da je kult Volosa uivao svestrani bo anski ugled

79

Ip ak. sticajem okolnosti koje su u ono vrijeme vladale, u p ovodu iz

nenadn o g p reobraenja Rusa g. 988. p o zap ovijedi kneza Vladimira svi
"u kip ovi starih slavenskih boanstava bili u niteni, a mel1u ovima i
statue boga Vo losa. - Na mjestima, gdje staj ahu hramovi i kipovi Volosa,
sagradie crkve. Po slije p okr ;tenja Rusa bog Vo los p o stane V l a s,

SVETiTE VOLOSA (Prema kompoziciji eko-Potocke)

o dnosno Bla. Na taj SP nacm i p o slinosti imena slavensko boanstvo
p ovezalo s kranskim sve cem, tavie, sve ti Bla ili Vlaho zadrao je
i sve funkcije nekadanjeg boga Volosa, p a je p rema tomP p o stao i za
titnik toke kao i njegov pretho dnik. Sv. Bla se slavi 3. veljae, o sim
toga Sveti Vlaho je p atron grada Dubrovnika.

80

VO LO S
IZVORNA IZVJECA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VOLOS (Veles) boanstvo je vrlo starog podrijetla. tovahu ga kao zatit

nil.a pastira, stada i ratara; vjt>rojatno je on ut ielovljavao lt davno doba vlada
ra neba i zemlje. Inae ga sve strane kronike spominJu kao slwtslog i ivo
tinjskog boga.
Znamo da su ga o boavali u Pomeraniji i da je f?rad Volin bio p osveen
u njemu. U Ukrajini nalazimo pokrajinu Volinija; Kijevljani su ga zvali Vo
loolz a jedan grad Voloslw prostire se na izvoru Buga. Kod Rusn pak sretamo
ga (porut nordijskog Odina) bez ji' dnoga oha. MnogP nam prie prikazuju
j",znoolwg VPlesa Irao stnrca.
Kad su seubom naroda poeli stari ll rvati i ostala plemena seliti na jug
tad su oni ponijeli sobom i svoje bogove (Volosa, Peruna i dr.) do na sam
]Hdran. Na to potsjeaju imena Velesovo na Velebitu. v,Jlosko !cod Opatije,
V l ai kod Travnika, V eles u Makedoniji, Velestovo na /,o vrenu i dr.
(Dr. "likola Sui : HRV ATSKA NARODNA MITOLOGIJA

1 9 13.)

Z agreb

VOUJ:S, Rla ili Vlaho. lwji se slavi J. veljne, kransli je svetac, znstunik
stolce i grla. On je bio bislwp iz Sebnste u Armeniji i umro je kao muenik
godine 3 1 6. Ali je on mnogo nalik na Volosa, boga stolce, plodnosti i pastira,
lwjega su tovnli Rusi: ovaj Volos nalilmje i nn Pales rimska boanstva stoke.
Poslije pokrtenja Rusa IJog Volos postane Vlns, odnosno Bla, Na taj se
nain i po slinosti imena slavensko boanstvo povezalo s lcransktm svecem,
lwji i' zadrao i V P funhcije nekadanjeg boga Volosa, pa je prema tome po
stao i zatitnik stoke kao i njegov prethodnik.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : SVIJET I iVOT l
DAMA
Z a g r e h l 961 . )

LEGEN-

Slaveni su osim Rusa i Polapskih Slavena zarana primili kranstvo i na

po ganslm vjeru dosta rano zaboravili. te je mnogo od starog vjerovania i vjer
skih obiaja ostalo nProznato Polapski su Slaveni tovali lao pogani i Sunce
ili Daboga (daj boe!}, Oganj (boga ognja}, Striboga (boga kie i 1Jje tra ). te
pored drugih nekih jo i VE/,ESA ili VOLOSA (boga stada).
(Dr. Anti' Messner-Spori : LJUDI I PRIRODA

Z agreh

L938.)

U staroj ruskoj kronici o lwjoj emo govoriti nalazimo obavijest o promJen

ljivim 't'jerodostojnostima kojt> se odnose na rasprat'" izmNfu Rusije i Bizanta.

81

Tamo Stl navodi da su god. 907. Olf'g i njegovi ljudi pozvani da sude pod pri
segom. prema ruskom zakonu; sudili su po svom m au i PPrzmu njihovom
bogu i VOLOSU bogu stoke i mir je tako uspostavljen. Isto je bilo i god. 971
Kasnija tradicija XVI. stoljea poznaje talorler boga VELESA hoji je bez
sumnje idl'ntian Volom.
Ima nekih znakova da je taj bog stoke bio kasnije bog vlasmtva, a moda
talwer i trgovine.
(MYTH OLOGIE SLAVE

LTBR AJRIE LAROUSSE

- Pa ri

1963)

vojnom sukobu ruskog kneza

Svjedoanstvo o Volosu tz god. 872. - Svjatoslava i bizantskog cara Ivana Cimiska g. 872. nalwn dovrPnih mirovnih
pregovora, ruski vojs1wvoe zakleli su se svojim bogovima Perunom i Volo
- om du vie nee napadati carstto i da e u miru ivjeti -a Bizantom i potpo
magati ga.
(Bizantski carski historik Lav akon : " K R ONIKA BIZANTA

e a r i g r a d.)

VELES ili VOWS. Pored Peruna su Rusi u 10. stoljeu, kako to po tvrduje
Nestor" oboavali Velesa boga stada. Cini se da je i kod Ceha postojalo bo
!:anst1lo takva imena, jer se u spomPrdcima iz 1 5 . i 16. stoljea sauvao taj na
zit sa znaenjem zloga duha.
(Dr. Oleg Mandi : OD KULTA LUBANJE DO KRANST\' A
1954.)

Z a greb

Kip slavenskog boga. Vo lo sa, kojega su l'endi u Pomeraniji tovali kao za

titnika pastira i ratara nala.zio se u Volosovu hra.mu koji je bio podignut u
gradu Volinu. I sam ovaj grad dobio je ime po bogu Volosu. Pored tog hrama
postojalo je kod Gdanskoga jo. i svetite u a.st boga. Volosa sa motrilitem
Sunca, bu dui da su Vendi Volosa smatrali sun a.nim boanstv om.
IDr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
1943.)

Zag reb

Prema jednom svjedoans tvu iz latmslcih kronika. u 15. stoljefu, znali su za.
sveto drvo dub pored polapskih i drugi Slav eni, ta.ko je jedan kronjati dub
u starih poga.nskih Ceha. bio posveen bogu pastira. Velesu : "Bohemi cum
a.tllt ue era.nt pagani Veel adora.ba.nt et p ropterea, nescien te. eum nomina.re,
dixerunt - Vele, Vele, stoji dube p rostred dvora. - . << l tu ie rije o slaven
skom bogu Velesu.
(Petar Bulat : PO (;LED l
Z a g r e b 1932.)

82

SLAVENSKl

BOTANiKl ' MITOLOGIJU -

TUR-VOL OS. U vrijeme Herodota spommJe se zemlja TA UROSEYTHAE,

to ime je proizala po nazivu goveda imenom Tur. Po tom je nastalo ime boga
stoke TUR-a, o kojemu je lcasnije bilo spomena ::a ruskog lcneza Vladimira u
kijevskom hramu.
l taj Tur zapravo je VOLOS, slavensfci bog stoke. Davm
slavenski tovaoci Tul'a. tj. Vnloa nazivali se Volohi. i to ie bilo njihovo
glavno bogosluje.
U Novgorodu, gdje bijae prije pokrtenja Rusa hram i kip boga Velesa ili
Volosa, tu sagradie crkvu sv. Vlasijeva.
(Dr. Nikola Greti : O V J ERI STAR IH SLOVJANA PRE M A PRAVJ ER I
M o s t a 1 1900.)

Kod starih Bugara, smatran je Vele s kao vrhotni bog na nebu. l nae ovo
proizlazi i iz prije spomenutih ruskih ldetava. U nekima od njih, izrijekom ne
spominje se Veles, no se kae: da budet lcljat ot boga i ot Peruna<< . Ovaj bog
jest Veles. - Kod Rusa Volos bijae orija s jednim o/com; pa i nae neke
prie, kako je to na drugom mjestu izloeno, prilcazuju nam deu<< (djeda) u
slijeposti ili s jednim okom. to je Veles jednook ili slijep, time se naznauje
slabljenje vidne moi, dnevne ili godinje. u ostarjelog v ida.
Od sko tskoga t plodnoga VelesaVida preostade tota u praznovjerju naeg
naroda. Tako obani zapale koru brezovu ili trenjevu, pa time osvjee marvu,
bacivi je u tor, ili je p rone su oko tora.
(Natko Nodilo : O SLAVENIMA
Z a 11; r e b 1929.)

I STAROSLAVENSKOJ

VJERI

Francuslci Slavist Lager. prouavajui mitoloku prolost Slavena prema ru

shim i e/dm izvorima, tvrdi da je kult boga Volosa bio rasprostranjen, ne
samo kod istonih i sjeverozapadnih slavenskih naroda, nego i kod Junih
Slavena, o emu svjedoe brojni geografski nazivi po bogu Volosu, kao to su
Voloslco, Veles, Velesovo na Velebitu, Veleii kod Sarajeva, Vlai planina u
Bosni, crnogorsko selo V elcstovo u lnvrenskom podruju i dr.
(Loub Lager : LA MYTH OLOG IE SLAVE

Pa ri

1 901 )
.

Za ttrijeme ratnih JOhoda na Bizant k o ie .m vodili kijevslri knezovi Oleg

i Igor, gromovnilca Peruna su smatrali za ratnilwga boga. To se odrazilo i u
povodu estih mirovnih pregovora koji su vodeni ispred kipova boga Peruna t
boga Volosa. Volos, po porijeklu ratarski bog bio je povezan s Perunovim
poduhvatima, tali o je i Volos po primio ulogu ratnikog boga.
Ratnici ruskih vladara zaklinjali se svojim orujem i zazivali svoje bogove
Peruna i Volosa.
(Larousse : E N CYCLOPEDIA O F MYTHOLOGY (SLAVO NIC MYTH O
LO GY)
L o n d o n L959.)
-

83

VE LES
U cik zore predproljPtne, ispred plota Rujevine,
Livadama nebeshijem punim blistave modrine,
OroJen biser-rosom. obasjana zrakom sunca.
to se jote negdje krij(' iza gorskoga vrhunca.

Pasla stada Veles-boga,

Krave sive i crvene,
Ovce b'jele i srebme s junog kuta neba plava
Ile pasu pred Pastirom, koji, dok mu s iala lava,
Nicae iz tanke magle iz grimizne koprene.
( Vladimir Nazor: EPOSI

BOG PASTIR

gr

1930.)

VELESOVA SVIRALA
Kad se nade u nizini, sviralu se Veles lati,
Kako svira, taho niu ljubice i sunovrati.
Snjegom gora jo pokrita, kadno Pastir-bogo stane
Humu jednom na vrhuncu. tap svoj dignu i posad1
U kr. A tap onaj poe tjerat, pupke, prue, grane,
Za as po.Ha cvjetno stablo, na kom ptica g n'jez do gradi.
Svirao je pod njim Veles. A drvo je ono raslo.
Blistale su zelen-grane. N aolcolo stado paslo.
(Vladimir Nazor: \11TI I LEGENDf

84

g r

1918.)

FRANJO LEDIC

MITOLOGIJA SLAVENA

ETVRTO POGLAVLJE

VO DAN
SLAVENSKO BOA NSTVO VODA,
RIJE KA I MORA

85

BOG RIJEKE N I L

BOG DANUBIUS

86

VODAN
SL -\ VENSKO BOANSTVO VODA RIJEKA I MORA

KULTNO TOVANJE VODA p o st ojalo je o d najdavnijih vremena

i tragovi o kultu vode starih naroda p ronaeni su u svim dijelovima
svijeta. Velik jP broj rijeka koje su bile p osveene boanstvima, a tako
er p ostoj ali su u antiko doba i b o govi mora i oceana. O njima govore
drevne mitske p rie, a mnogobrojni pisani i likovn i spomenici p odsjeaju
na njih. U egipatskoj mitologiji, ve o d treeg milenija p rije n. e. spo
minje se bog rijeke N il a ; tri hinduske rijeke : Ganges, Jumna i Sarasvati
imale su svoje boice, a kip ovi im isklesani sauvani su d o danas u
p einskom hramu E llore; babilonski b o g slatke vode bio je Ea, u Rusiji
je rijeka Volga bila p osveena b o gu Volosu, u Est oniji rijeci Perni bio
je zatitnik bog Perun, Aheloj bio je bog najvee rijeke u Grkoj itd
Od rijeka koje teku kroz t eritorij Junih Slavena p oznata su imena
rijen ih boanstava jo o d rimskog doba. Bog Dunava zva o e Danu
biu s , b o g Save Savu s , Drine Drinus , Drave Dravu s , eretve
Naren t a << . - l Grka je Qvaka rijeka imala svoje boanstvo, a isto tako
i kod Rimlj ana, najznamenitija rimska rijeka Tiber imala je boga " Ti
berin-a za svog zatitnika. a bog F on t bijae boanstvo svih vrela
uope.

SVAROG s e s pustio iz svoga VIDlNvRADA i zaplovio VISLOM .

87

Pored tovanja rijeka, p o stojao je kod antikih naroda i kult mora i

Oceana. Najp oznatija boan stva mora kod Grka bili su Poseidon i
Triton " . Poseidon je vrhovni bog svih o ni h koji imaju p osla s morem,
dakle ribara, brodara, mornara itd. U njem oni tuju svoga zatitnika, a
najvi e su ga tovali grko p leme J onci, koji su se najvie otiska vali na
more i najvie mu hramova, rtvenika i kipova p ostavljahu u primor
skim gradovima i otocima. Triton je bio morski demon fantastinog lika,
imajui gornju polovicu tijela lj udskog izgleda, dok j e donji dio zavra
vao ribljim rep om, i nije bio mnogo tovan.
Kod Rimljana tov ani bog Neptun predstavlj ao j e vladara mora i
o ceana, ali kako Rimljani nisu bili toliko razvijen i p omorci, manje je
bio n a glasu i imao j e samo je dan hram u Rimu, i pridali su mu morskn
b o icu Salaciju za enu.
Kod Slavena glavno boanstvo voda, rijeka i mora bio j e bog V o d a n
ili V o d n a. Slavenski bog Vodan, koga su uz obale B altikog Mora
nazivali imenom Vo dna, a u n ekim krajevima slavenskih zemalja i
imenom Vo din, Vodjan i Voden bio je osobito tovan kao gosp odar
mora, i slavila su ga sva p riobalna p lemena Pomeranije. Drali su ga
zatitnikom p omorskog i rijenog brodarstva. tako j e namjesto pojedi
nib boanstava rijeka, Vodan p o stao skupno b o anstvo svih slavenskih
voda, jezera i mora.

VODAN

88

Brodari prmose zrtve Voda

nu, Perunu i drugim bogo
vima

V o clan je bw tovan od svih onih koji su plovih morem i rijekama,

ili se bavili rib arstvom . Prije svake plovidbe njemu se mole p omorski
i rijeni brodari i mornari za retnu p lovidbu, a ribar z a uspjean ribo
lov. Njemu p rinose rtve-z ahvalnice p o slije sretno ga p ovratka s p o gi
beljna puta i obilnog ulova ribe.
Stari su Slaveni o d najdavnijih vremena tovah vode i vjerovali u
razline voden e duhove i vile. Po njihovu miljenju duhovi se zadravaju
u rijekama i oko njih, te u umama, morima, jezerima kao i n a izvorima.
Vile su lijepe djevojkP. i vP.rinom dobroiniteljice ljudima, ali i osvetljive,
ako ih se uvrijedi.
Ve je grki p ovjesniar Prokop ij e zapisao u prvoj p o lovict 6 . sto
ljea, kako Slaveni navalie prema Crnom moru i uru Dnnava, prova
ljujui u p okrajine Bizantskog carstva, i kae : Slaveni tuju samo jed
noga boga Peruna, rtvuju volove i dragocjene stvari, i obo avaju r t

j e n e demone i nimfe<< ,

Jo u staroj p o stojbini n a Sjeveru Slaveni s u oboavali izvore 1 tekue

vode, a posebno su tovali stara drvea ispod kojih korijenja je izbijao
izvor bistre vode. Takav stari hrast isp od kojega se nalazio izvor, prema
kronici Herbord:t, stajao je nedaleko hrama boga Triglava u einu,
kojemu s u j o u 12. stoljeu vendski prei hodoastili. Taj se obiaj
odrao kroz mnoga stoljea i u sadanjoj naoj domovin i . O tom svjedoi
stari pu top is iz 14. stoljea, kada je neki sveenik putov ao dolinom rijeke
Soe i o pazio kako mnogobrojni Slaveni tuju - kao b o ga neko stablo
i izvor koji se n alazi kod korijenja toga stabla .

89

Isto tako i ljetop isac Helmold 1z 12. stoljea p otvruje, da se duhovi

ili bogovi (demoni) u koje Slaveni vjeruju, nalaze u odreenim prirod
nim p ojavama. Oni tuju i vre u njihovu p oast obrede kod voda te
kuica, kod p ojedinih stabala u gajevima i na brdima.
Kultno tovanje voda kod starih Slavena bilo je p ovezano uz boan
stvo Vodana i sastojalo s e u tome, to su d revni p re i hodoastili rije
kama i jezerima i tamo p rinosili rtve, a onda se kup ali i istili od zla.
Glavni imbenici duhovnog ienja u drevno doba bili su voda i vatra,
pa s e kod slavenskih p re daka vjerovalo da s e takovo ienje p o s tizava
kupanjem u rijekama, jezerima i na izvorima, kao to su jo mislili, d a
se palenjem i p re skakivanjem krij es ova oslobaaju ljudi od bolesti i
zlih uroka.
Kad s e u ime p lemP.na p rinosilo rtve bogu Vodanu, onda s e p o lazilo
k izvoru vode ive, u kojeg s e bistrini i vjenom toku p okazivala sila
svijetloga b o ga, tu su svijetli dusi oblijetali rtvu da joj preuzmu mio
miris i d a ga o dn esu pred p rijestolj e b oje.
U stojeih i zagaenih
voda nije se Vodanu rtvovalo, jer tamo je stolovao bog tmine koji je
p ripadao krugu p o dzemnog vladara, zloduha C:rnoboga.
P oput grkih morskih mmfa l'l erejida i rijenih nimfa Najada, i sla
venski bog voda i mora Vo dan imao je mnogobrojno p o tomstvo. U mi
tovima o slavenskom b o gu Vo danu s pominju s e vodene vile R u s a l k e
o kojima s e u predaji kae, da su keri Vodanove . Isto tako i sva bo
anstva slavenskih rijeka i jezera, p otomci su roda njegova. Narodna
ih predaja p rikazuje kao krasne djevojke IS dugom rasputenom kosom
i da ive u dobrim odnosima sa ljudima. l narodnim pjesmama i p ri
ama kod Hrvata. S rba, Makedonaca i Slovenaca vile se mnogo sp ominju
kao p om o nice u bojovnim p odvizima starih naro dnih junaka. Juni
Slaveni su vjerovali da one ive u jezerima i rijekama k a o vile broda
rice, a u brdima i oblacima kao vile p laninke
Kod Rusa i Bugara Rusalke su duhovi voda i uma . Ovaj naziv po
tje e o d bizantskoga rosarum." Predstavljene su kao lijepe ene s du
gim kosama koje ive u vodama o d jeseni do lip anjskih dana, kada iz
laze iz voda d a p r eko ljeta borave na kopnu. l"o d nas k ao i kod P oljaka
i Ceha ta se enska boanstva oboavaju p o d nazivom vila. A gdje gud
ove vile ivjele uvijek su p ovezane s vodom kao i Rusalke, to p otvr
uju Prokopijeva !Svjedoanstva, d a su Slaveni u 6. stoljeu to vali ri
jena boanstva i nimfe, iako te nimfe u njegovo doba nisu bile p rika
zivane u ljudskom liku.
Slavenskom Vodanu nisu bile p osveene samo vode i rijeke, ve i
mnoga ljudska naselj a. Tako susreemo u geografskim nazivima imena
koja p odsjeaju na drevni kult voda, ka o npr . : Vodjan, Vodjani, Vo din,
Vodjinci, Vodno brdo iznarl Skoplja, Vodnjani na Dnjepru, Voden u
Grkoj, Vodnjan u Istri, "\ o dna kod Senja, Vodice kod ibenika, Vod
nii kod Jablanca, itd.

90

U o kviru kulta vode, vren je i kult mrtvih kraj tekuih voda ili je
zera. Jo u p radomovini na Sjeveru Slaveni su svoje p okojnike p o ka
pali kraj rijeka, j e r su ta mjesta smatrali svetima. Taj tradic ionalni
obiaj j e nastavljen i p o slije dolaska Slavena na jug u n au dananju
domovinu. Otuda p otjeu mnogobrojn a drevna grobita i itavi' nekro
pole slavenskih p re daka, to su o tkriveni nz riieke Dravu, Dunav, Savu
i Bosnu . Prilikom istraivanja t erena ustanovljeno je da su to tipina
starohrvatska groblja n a re dove . Pronaeni predmeti pokazuju obiljeja
staroslaven ske materijalne kulture.
91

Naroite p aznJe vrijedne sn, prije dva decenija o tkrivene nekrop o lP

kraj Dunava kori Erduta i Vukovara, kao i one kraj Drave kod Bijelog
Brda. Tawo su otkop ani mnogobrojni grobovi drevnih prea iz 8-9.
s tolje a sa b og a tim grobnim p rilozima i drugim p redmetima tare kul
ture. l vezi kulta mrtvih, nuno je nap omenuti, da su p o smrtni obredi
kraj voda o d drP.vnih p redaka vreni jo i na drugi nain : spaljivanjem
mrtvaca. Obred sp aljivanja b io je vrlo skup , ako se s p aljivalo na lai,
p ovodom nekog uglednog i slavnog mrtvaca.
Kod Slavena, gdjP. bijae u obiaju sp aljivanje mrtvaca, ipak se nije
openito vrilo ve iz r azloga, to je sp aljivanje skop ano s mnogo veim
trokom. nego obian ukop Sp aljivanje m rtvaca esto se vialo (kod
Rusa, P oljaka i Polabjana) da e udovica skoiti u p lamen lomaP svoga
druga. To je zabiljeeno n zap isima starih kroniara : biskup a svetog
Bonifacija iz 8. stoljea, koji kae d a se sp aljivalo mrtve kod p olap skih
Slavena ; to tvrdi i Diethmar Mcrseborski za Polj ake, a Masudi za Ru se.
Jesu li mrtve bp aljivali kod Hrvata i Srb a ? - Kau da jP.u, harem kod
Srba. Kad je godinP 1355. p reminuo Duan Silni, tijelo njegovo hnde
doneeuo u Makedomju, te sahranjeno uz svete vatre.
Meu kultne obrede kraj v o da ubrajalo se i Rusaljke astanke nou
na izvorima i vodama u p roljeu na urev-dan, a to se o dr aavalo u
oboavanju v odemh vila. Ta se sveanost kod Rma naziva Kupalo, i
p oinje kad se n ntonu pred mrak p okau nebrojene v atre p o visinama
b rda i na nizinama Dnjestra i Visle. Momci i djP.vojke hrle na obale
rijeka, a momci ih p odalje do ekuju i hvataju, a p o tom e djevojke
vidjeti tobonjeg b udueg vjerenika. Nekad je bio obiaj d a se p oneka
djevojka do gola vue i na trenutak skae u vatru, da z atim brzo skoi
u vodu i okup a s e . Od toga ime Kup alo.
I danae se p o negdje u Banatu, i B o sni i Hercegovin i, nar o d s akupi
oko ivih vrela v o de, gdje SP za zdravlje napije ive v o de, a onda uz
vatru i p eenicu Be kolo razigra.
Stari Slaveni i Praslaveni uopce su se najradije naseljavali kraj rijeka
i j ezera, kao i uz obale mora jer su nalazili na vodama sve uvjete ivota.
Vo df' su oni drali b oanstvenim silama (Vodnabog, bog Dnjep ar, bo
anotvo Bug itd.) , a rijP.ke i mora su smatrali svojim braniteljima. Stoga
su bili dobri ribari i m o rnari. Vode i jezera su im davali i hranu i za
titu, pa su gradili i svoje hramove uz obalu rijeka i j ezera. Tako ih na
lazimo na uu Odre u einu i Volinu, u Arkunn na o toku Rujani, u
Ratari na Dolenjskom jezeru, p a svetita na Blekom i Velekom jezeru,
onda Kolin na Sprevi, Pernov grad na Labi, Kijev na Dnjepru, 1\l'ovgorod
na llmenskom jezeru. Krakov na Visli, Prag na Vltavi itd.

''llll'''lllll'"'flll'"'llll'"'llll'"'llll''

92

Znamenita rije ka D nj e p ar bila j e p osveena b o gu Dnjepru . Brod ari

su mu na je dnom otoku p o d starovjekim hrastom rtve prinosili na
dobar p ovratak. a obim brjegovima rijeke na vie dana hoda nalaze
s e sama grobita, gdje su stari Slaveni sa svih strana no sili mrtve k rijeci
na p okap anje . Takva mjesta se zvala Hribinki (Grobniki) . Dnjepar ima
1 3 brzica, a ljudi su svake godine romarili kojoj brzici. da ih bog Dnje
p ar oprosti od grijeha. Uz Dnjep ar su n ast ali veliki gradovi. tako i KijP'
glavni grad Ukrajine.

Za olujnog nevremena i kod prelaza upa:-.nih brzica na Dnjepru, obraali

se VODANU za zatitu i pomo. te obeali priloiti rtvu za svoi spas iz
pogibelji.

Nakon sretnog p ovratka dnjeparsk1 su brodari revno izvravali svoja

obeanja, te ob il azil i zavjetna mjesta i >>Grobnike du dnjeparskih oba
la i tamo polagali rtvene darove.
,

93

Pored toga, kod drevnih Dnjeprana postojao j e jo posehan obiaj ; oni

su u ime zahvalnice za svoj spas, zabijali ukrasne avle 1 veprove kljove
u debela hrastova stabla. I dandanas jo se nau takvi ukrasi u kori
nekog prastarog hrasta.

94

U veim gradovima dnje p arskog p o druja, a osobito u Kijevu, u naj.

ranije vrijeme slavilo sr stara slavenska b oanstva, i to najprije se to
valo staro trojstvo, zvan o TROJANBOG, u sastavu Peruna gromovnika,
Volosa zatitnika pastira i Chorza b o ga o gnja. Znalo se ve onda i za
Jarila pastirskog b o ga, mnoitelja i tititelja janjadi. None pro slave
p roljetnoga boura Jarila, o s tavile su u narodu tragove u sastancima
na dan veto g ura. Tu e lavilo boga Volo sa ili Vele sa, isprva p od
imenom Beleboga u starom gradu Belgorodu na istoj rijeci Dnjepru blizu
Kijeva, a boga VIDA to jest Svaroga i Svevida. slavilo se u svetitu,
koje se nalazilo u mjestu Vitievu na Dnje p ru. Rij eka Volga bila j e
p o sveena bogu Volosu. I rijeku Bug s u stari Slaveni tovali kao boan
stvo, pa je i sama rijeka po imenu Bog dobila voje ime . Iz mnogobroj
nih obavijesti jasno s e vidi, da su davni slavenski p rei tovali rijena
boanstva.
I kod Bugara j e bilo p oznato
svoje posebno boanstvo voda i
mu se za zatitu i pomo kod
Bugarski bog voda i mora zvao
raba tj. laa ili brodica, koje se
pjesmama.

tovanje voda i mo ra, te su i oni imali

mora, koje su veoma slavili i obraali
svojih bro darenja rijekama i morem.
se Kuraba, a o datle p otje e i ime .. ko
ime esto sp ominje i u naim narodnim

Ako razmotrimo, na kako ogrommm p rostorima su stari Slavem to

vali svoja boanstva rijeka i mora, po evi na Sjeveru od iroko pro
tegnutih obala B altikoga mora, preko poljskih i rusko-ukrajinskih, te
karp atskih p odruja, p a sve do jadranskog i crnomorskog bazena, vi
dimo koliko u moni bili nai davni slavenski pre i.
U VPZi imena slaven skog b oga voda i mora treb a nadopuniti time, da
je ime Vodan ili Vodna
prema tumaenju naeg mitologa Gr etia
to
nastalo p o rijei vo da, p rema arijskom znamenu - vada, vanda,
znai voda.

lllllllllllllllllllllllllllllllll/llll/11/llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

Prema arheolokim nalazima, kao i po izvjeima <;tarih ljetopisaca

poznato je, da ie i kod Slavena bio obiaj spaljivanja mrtvih.
llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

Posmrtno spaljivanje p o glavica, knezova ili zaslunog viteza vreno

je veoma sveano i uz suuestvo itavog plemena na jednom ukraenom
brodu postavljenom na lomai iz naslaganih drva. Uz p o sebni obred
rtvovani su p okojnikov konj, r atniki p ribor i drugi pre dmeti, a p o
nekad i netko iz njegove svite ili njegova ena.

95

Ve Herodot pria 0 b ogatoj p o smrtnici nekog ugledno g Anta i kae :

s njime u grob p o la je i njegova ena, sluge, konji, a priloene su bile
i dragocjene p o sude od zlata

Uz posmrtni o dar i oko broda p ut avljem sn drvem stupovt n a vrhu

kojih se nalazile izrezbarene glave sta!"ih boanstava Peruna i Vodana.
I z samih ovih izvoda mi vidimo, da je kultno tovanje vod e u drevnih
Slavena bilo veoma razgranjeno, i d a je n slavenskoj mitologiji zauzi
malo vidno mjesto. a tako11er i to da je bog V o d an kod Slavena izniknuo
i da p redstavlja autohtono slavensko pomo rsko-vodno boanstvo

96

r vezi imena n a eg boga vo da, rijeka i mora V O D A N A , koje ji'

veoma slin o imenu starogermanskog b o ga rata Wodan-a, odnosno imenu
nordijskog b o ga Odin-a, valja n apomenuti, da je ta slinost imena sasvim
sluajna. Niti Wodan , a n iti Odin .. ni u kom misiu n isu srodni sa
naim Vodan om . A i po svojim znaenjima nemaju nikakve veze sa sla
Po svom zn aenju strani W odan i O din bil i su ljuti
venskim Vodanom.
bogovi rata, a pored to ga W odana su smatrali vrhovnim b o gom german
ske mitologije .
Ime germanskog boga Wodana p roizl azi p o korijenu iz gotijskoga
vods , to znai srdit, bijesan. Po tom je n astalo Vodans i Wodan. Kad
su se oluje dizale, grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, stari su Ger
man i zamiljali, da je bog na nebu srdit, a tad a su ga nazivali gotijski
Vndans, starove n etski Wuotan, <;tarosaski W odan, westfalski Guodan i
n ordijski Odhin i Odin.

Germanski Wodan

Nordijski Odm

tovanje staroslavenskog b oga voda, rijeka i mora Vodana, nastavili

su davni nai prei i n akon svoga do seljenja na jug u dananju n au
domovinu. Osobito se slavio Vodan kod n aih pomoraca i brodara, kao
i kud p riobaln o g puan stva du ob ala Jadranskog mora, p a je o t ome
.
o stalo d osta uspomena, a n a t o p odsjea takoer i slavljenje nasljedmka
starog slavenskog V odana u liku Sv. Nikole, kranskoga zatitnika
p omoraca i brodara, koji je p reuzeo Vodanove funkcije . Nema skoro
kue p o morskih obitelji, koje ne bi imale sliku Sv. Nikol e u svome stanu,
i time je nastavljena tradicija tovanja zatitnika p omoraca u n o vo m
obliku.

97

Usporedo s p otivanjem dobrog boga rijeka i mora Vodana u Slavena, po

znato j e da su Stari Slaveni oboavali jo i razline vodene demone i zlo
udni" rijene duhove.
Ve je grki povjesniar Prokopij e u prvoJ poioVlm 6. to ljea zabiljeio,
da Slaveni oboavaju rijene demone i nimfe. Takoer i g .. rmanski ljetopisac
iz ] 2. stolj e a Helmold kae za Slav en{ da oni tuju vodne duhove i demone
i da vre u njihovu p o a s t obrede kod voda. Isto tako i na povjesniar
Smiiklas tumai, kako Slaveni p otuju i p otoke i vodene demone i rtvuju
svima njima, a t eajem rtva ine razna gatanja.
O d v o denih demona najpoznatiji Je bio VODANOJ, tzv. uvar voda kod
hto nih Slavena. Uz njega pominje se i VODENJAK. koji je bio po:znat
1 kod o stalih slavenskih naroda.

Voeni

demon
VODANOJ

prema slici ruskog umjetnika

I. Bilibina

Vodanoj je bio pako sno i op asno b oanstvo, nastanjeno u jezerima, poto

cima i rijekama. Naj omiljelije skrovite mu je bilo blizu mlinskih b rana. O d
njega su najv ie strahov ali s a m i mlinari, a i seljaci k o j i su donosili ito n a
meljavu Ponekad bi se mnogi V o danoji sakupili i s p o d velikog mlinskog
kola, a u svom izgledu j ako su se razlikovali. Neki su imali nakaznu glavu i
oi uarene, a mjesto ruku ap e . Drugi su imali oblije golemih ljudina, obra
slih mahovinom. esto se viao Vodanoj nalik n a starog ovjeka zelenkaste
kose i brade poput trave, a boja se mijenjala ko1l mijene mjeseca. Vodanoj
St' p onekad pojavljuje i u obliku goleme rib e . Moglo se vidjeti gdjekad i Vo
danoJku, u pojavi gole ene. kako sje1li u vodi na korijenju drvea i elja
s \'oje duge kose.

98

Vodanoji nisu voljeli ljudP i vrebali u kako hi llf o p rczne odvukli u vodu.
k o j t bi upjeli odvuci u dubi nu \t o d an ojcvog "V u dcnog krdlj evstva, posta
jd!i qu njihovi robovi. T okom dana Vodanoj bi sc odmarao u dubinama svojeg

Oni

p o dvodnog dv ora. Uve e bi izlazio van i zabavlj a o sc udarajui vodu ap a

ma i pravei buku. Ako bi uhvatio ljude ili ene da sc kupaj u nakon zalaska
snnra, zarobio bi ih.
K a d g o d bi se pribliio mlinskoj brani. poku a o bi je razori ti. kako b i voda
m o gla slobodno tei.

Za VODENJAKE

kazu, da su bili strog,,

ali pravedni. Evo ta pria ruski pisac Lav

:V.

Tolstoj; "Pala seljaku <Sjekira u v"du.

Oaloen, stane uz obalu i zaplae. uo ga

Vodenjak, poalio seljaka i iznio mu zlatnu
sjekiru iz rijeke
je/dra?
ja.

upitao ga :

Seljak odgovori:

V ndenjak

]P li to tvoja
Ve, to nije mo

dn nP se drugu re br enu s je

kiru. ali seljak opet odrwvori:

moja.<

Tada Vodenjak iznese njegovu sie

kiru. To ie mo ia sjekira
I

Vi to nije
ree seljak.

Voden iah mu darova sve tn s.iekire, zbog

takvog potenJa.

Kad su to uli drugi seljac,, jP.rlan ode do

rijP.kP. i baci svoju s iekiru u vodu
e.

i ::.apita: ,>]e li to tvoja sjeliira?

govori:

zapla

sad iznese Vodenjak zlatnu sjek,ru

::,eljak od

'Vlo]a Je, moja!

Ali Vodenjak mu nije dao zlatnu sjekiru, a m vlasutu mu mje vratw

zbog takvog nepotenJa.
99

Za vodene vile Rusalke predaj a kae da ih je bilo uz ri j eke na Ju

gu, a takoer i na Sjeveru sve do Baltika. June Rualke oko Save, Du
nava i Dnjepm bile su drage i vesele, te pjevale pjesme. Kao posestrime
pomagale su j unaoima u bojevima. Po tom su u narodnoj poezij i i opje
vane. Naprotiv Rusalke na Sjeveru pretvorile se u zle djevojke, blijeda
izgleda i raskutrane kose. Tko bi dopao u njihove ruke, okrutno bi ga
muile i najzad utopile
Slavenske legende pripisuju Rualkama dvostruko postojanj e: :Ji
ve u vodi, i umama. Do poetka ljeta one ive u vodi, a kad doe nj'i
hov dan, one izlaze iz vode i qdlaze u umu.
One bi odabrale vrbu ili brezu nad rijekom i popele hi se na nju.
U nui bi skakale sa drveta i plesale. Juni Slaveni su vjerovali da na
mjestu gdje su Rusalke plesale, trava i ito raste obilnije.

RUSALKE POKU AVAH DA PRIVUKU OVJEKA U DU B I NU

1 00

VO D A N
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VODA N je utjelovljeno boanstvo oboavanja rijeka i voda; ono je jedno

od n ajstarijih boanstava, koje proistie iz pradavne dobi, kad je narod ani
mali.H ilii gledao na s vijet. Slavpnski Vodan nije istovjetan s germanskim i
nordijskim Wodanom - Odinom. B og Vodan postao je tokom vremena go
spodar mora i voda, a pod imen om Vodna je bio svim mornarskim plemenima
oko Baltikog Mora najglavnijim bogom.
Zalcapanje mrtvih pokraj rijeka i voda bilo je takoer u obiaju. Otuda
mnoge nelcropole starih Slavena s bogatim nalazitima kraj rijeka u naoj
domovini.
(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA N AR OD N A MITOLOGIJA
194it )

Za gr

Stari sn Slaveni pokapali svoje mrtve pokrnj rijeha. Pod pokroviteljstvom

Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnostt, ekipa arheolokog muzeja iz
Zagreba istraivala je teren starohrvatskog groblja kraj Vukovara. Mjesto,
gdje su vrena iskapanja (zvano Lijeva Bura ), poznato je od ranije kao
prethistorijsko nalazite, a nedavno je na njemu otkrivena starohrvatska ne
lrropola iz ranog sr"dnjeg vi,ieka. Prilikom istraivanja terena ustanovljeno je
da je to tipino staruhrvatsko grol>lje na redove, a lealo je na prethistorijskom
[!robl}u, lcoje se moe pripisati Ilirima.
Otkopana su 32 groba s interesantnim nalazima, u kojima prevladavaJU
razni nakiti tipini za Slavene onog tremena.
(Iz izvjetaja ekipe Arheo lokog muze J a

"VJESNIK

1951.)

Stari su Slavem VJerovali i u razline vodene duhove i vile. Duhovi se zadr

avuju u rijekama i oko njih, te u umama, morima, jezerima, na vrelima itd.
Vile su lijepe djevojke, veinom prijateljice ljudima, ali su i osvetljive, ako
ih se uvriiedi.
(Dr. Ante Messner-pori : >>LJUDI [ PRIRODA

Z a gr

1938.)

Izvore oboavaju svi Slaveni, posebno ili u vezi s drveem. To se vjerovanje

odralo veoma dugo. Jo u 14. stoljeu tuio se neki sveenik, kojl je putovao
dolinom Soe, da u Kobaridu velik broj Slavena tuje kao boll.a neko stablo
i izvor, koji se nalazi kod korijenja toga stabla.
(Dr Oleg Mandi :

Z a g r e b 1 954.)

OD KULTA LUBANJE D O KRANSTVA

101

>> Boga Gromovnika gospodara ovoga svemira jedinoga pripoznaju, njemu

rtvuju volovi' i svalce vrsti rtve Potuju i potoke i nelce vodene de
mone i rtvuju svim a njima, a teajem rtva - ine razna gatanja.
(Tade miikl a s :

POVIJEST HRVATSKA

gr

1882.)

Neka plemena starih Slavena imala su obiaje kod pogreba da spaljivaju

svoje mrtve na lomai, i vialo se ponekad da e udovica skoiti u plamen lo
mae svoga druga. To nam potvruju zapisi sv. /Joni.facija iz polovice 8. sto
ljea za >> Vinide tj. baltike V ende; Dijetmar hod Poljalca, i ljetopisac Ma
sudi i:: 1 0 . stoljea kod Rusa. Posljednji opisuje nekog odlinog Rusa na amcu
(brodici) koji je bio postavljen na lomai. Uz n iega ie sjedjela d iev o ika knja
se svojevoljno uz gospodara dala spaliti na lomai.
(Dr Nikola Greti : O VJERI STAR I H SLOVJANA PREMA PRA VJERI .
-

o s

t ar

1900.)

Osobit o sveani slavenslci obiaj paljenja umrloga na korabu ili veem

amcu, tu bi se zapaljen spustio niz vodu, bjee vrlo skup i dolikovae samo
gospotiii i ljudima imunim. Po historijskom svjedoanstvu najvie su palili
svoje polcojnike (mrtve) istona grana Slavena. To su bili u nairanije doba
An ti, kasnije Veliko-Rusi.
( Nodilo Natk o :
ZagrPb

O SLA"V ENIJ\'IA

T 'TAROSI AVF""l"SKOJ VJERI

1929.)

O T!Jecnom bo:anstvu Dan uhius-u i o ivotu naih n aroda u podunavslcim

podrujima za vri,ieme austrijslw-turskog rata, (prvih decenija 19. stoljea},
sakupio je austrijski general Ferdinando Marsigli mnotvo podatalca s etno
lohim, i historijsko-arheolokim gradivom, kao i obiajima naih naroda, i
ob,iavio ih u svojoj knjizi >>Danubius Pannonico u A msterdamu. Lilcovni pri
kaz boga Danubiusa prenpcn ie iz tP knjige ovamo.
( C rmte L. F . Marsigli :

>DANUBITJS PAN NONJCO

Amsterdam

1826 \

Pradavni su se Ljudi sviiu kultura uvije lc molili rijekama. V elilce su rijelce,

podlone samo svojoj vlastitoj volji, tekle tolcovima, lcoji su zaista nadmaili
sve to je ljudsko.
ovjek ih je povremeno obuzdavao Jarcima i grndenjem nastpa. Pa ipak su
rijeke ostale velike; gu tale su ljude, lcolibe i domae ivotinje. Bilo je dobro
rijekama prina.ati rtve i umiri11ati ih darovima.
(H. E . Jakob : >> EST HILJADA GODINA KRUHA
Z a g r e h 1 957.)
H a m b u r g 1954. )
(na njemaki : 'iECHSTAUSEND JAHRE BR O T
102

VODA.
Ev o mene ime mi je voda; Ja <am kerlw dii'!na, slavna roda.
Djedi su mi od postanlw svijeta, Zato brojim na tisue ljeta.
Nebo, zemlja moji su tarn dvori, More dolje a oblaci gori.
Ja napajam polja i livade, ume, luge i cvietnaste sade,
Perem sue, mijem rulce, lica, N osim brode, nosim ]ata ptica.
Hranim ribe, pue i crvie, Hranim, pojim sval,o ivo bie.
lo jedno da vam proz1mrim; Gdje je vrelo, ondje ja romonim .
Gdje ic potok, ondje ja uborim, Gdje je more, ondje opet orim.
to su k('ri moje, Biser-rosa - to su suze moje.
Magla, para
Bijeli snijeak
to je cvij1die moje, Led studeni - to su boli moje.
-

( Skender Fabkovi: IZABRANE PJE SME - Z a g r

190.)

l' ODAN

VODAN sn Rusalkama
strai nad vodam a.
Vile i vilenice
cuvaju vrela i zdence
U kolu lete povrh livada,
iznad polja i stada,
iznad s1ctih dubova,
jezera i ivih izvora.
Vihori i vjetri ih nose
kroz grozdove rose.
( B or o Pavlovi : Iz ci klusa

SLA VEN SKA LIPA

- Za g r"h 1960.)

VJECNA VODA
BESKONA NA, VJENA VODA.
Ona je .wudn. Nad svim ona vlada.
U svemu je ona. Ona je sve.
I tlo tvrdo, i napukli kamen.
Ona je magla. I pijesak.
I stablo. Ona je rijeka.
Ona je lrrv. I beskrajno more.
U poet/cu je bila.
I bit e na kraju.
Beskonana, vjena voda.
( Z latk o T omii : VODE POD LEDINOM

gr

b 1955.)

103

HIMNA NILU,
Staroegipatskom
bogu rijeke Nil.

POHV AT,A N/Ll

Slava tPbi, Nile. koji izlazi. iz ove zemlje
dolazi da uivi Eipat!

Potajnu rukovoem, tama na dnu .

Hvale njeu:a njr[!ovi pratiori
Onaj lwji natapa polja, koga ie Ra stvurio.
Da bi sve ivotinje ()ivio
Onaj koji natapa pustinju dale/co od vorle,
N je gova rijeka se sputa sa nebesa.
Onaj lwji swura jeam, pra1Ji. emer.
Stvara praznik u hramovima.
Onaj koji daje tra'L'U za stolw
brine se o rtvi za st>alcoga boga

Onaj lwji puni ambare i iri njihove pregrade.

Koji se brine o stvarima siromaha.
Zahvaljujui njemu sui se su:zu u svalwm olm!
On je onaj koji se brine o izobiliu iz blau:osti S!'oje.

(l\1. J.
-

STAROEGIPATSKT
a j e v o 1963.)

Matje:

S ar

(na ruski: >Dre\'neegipet;kie mifi

- Moskva-Lenjingrad, 1956.)

104

MITOVI

Iz d anje

Veselin Maslea

Izdatelstvo <\kadcmii Nauk SSSR

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

PETO POGLAVLJE

S VARO I
DAROV A TELJ SVJETLOSTI I
BLAGE TOPLINE

105

HELIJ BOG SUNCA IZ TROJE

Ti, to med zvjezdama nebom :-.ebi kri put,

I na kolima zlatnim stoji
H elije
to s konjima brzim vozi, valja plamni ar
-

Sunanih boanstava bilo j

svih wnh naroda. U Grka to su bili Apolo

i Helij, a u mitologiji Slavena SVARO::I i SVANTEVID. Svaroiu su

pridavali toplinu i blagoc;t, a u etverop:lavom Svantevidu su gledali gor
do ratno boanstvo.

U starim kronikama :-opominJe se hrabrost konjikih eta koie su pripa

dale Svantevidovu svetitu na Arkunu.

106

SVAROI
D AROV ATELJ SVJETLOSTI

BLAGE TOPLINE

PO VJERUVANJl SLAVENA, centralno mjesto u religiji slavenskih

naroda zauzimao je bog S v ar o g, i od ove je rijei izvedeno ime
S V A R O I C. To ime p redstavljalo je mlado sunano boanstvo, a
p reneseno je u isto vrijeme iz dva krajnja p odruja, iroko rasprostra
njene zemlje na stanjene Slavenima.
Na sjeverozap adnoj strani s granica veletske Poljske i u Poodravlju
mi znamo, (po zapisima kneza Thietmara) da je u poetku ll stoljea
Svaroi bio bog slavensko g plemena V eleta (Veneda) i da mu je glavni
hram - sa tri vrha i s troja vrata - bio po sveen u venedskom glavnom
gradu R a t a r i (Rethra) koji lei na rijeci Pjeni hlizu svog utoka u
Baltik.

*
Svome sinu Svaroiu, daro
vao je, Svarog etveroprena
kola.
Na njima je mladi bog jurio
po nebeskoj beskrajnoj pu
ini. . .

107

S druge strane na sjeveroistoku, Svaroi je isto tako p oznat u Ru

siji i on je tamo hto oboavan kao bog mladog sunca, darovatelj blage
top line i svjetlosti koji se ra(1a svake godine o Boiu. Iz toga se razabire
oslabljeno sunce o zimskom suncovratu, koje se ima pomlacliti, ojaati,
roditi. Svaroi tada dobiva ime 'K o l e d a. Koledu slavljahu na
Boi, u staro vrijeme zvan Koledin dan, kao i n a prvi clan nove godine,
l. sijenja.
Nakon B adnJe noi, p robcljevene kraj plamteih badnjaka, najvesdiji
dan n godini drevnih naih p rea bila je svetkovina Boi, kad se rodi
mlado boanstvo Koleda, pomlaeno Sunce. To je dan kad se boina
slava s pjesmom p rovodi - i otkada Sunce p omla(1eno ojaava, pa zemlju
sve top lije obasjava, da nadvlada zle duhove i okrutnu babu Zimnu,
strah i trepet zemlje i ljudstva. To je dan kad je Svarogova ena, boena
Vida kao Zlatna Majka sala iz Nava sa Rajevine i rodila mlado jarko
SuncP
KOLEDl

Granu sunce iza brda, veselo, veselo!

Nije Sunce. nego boo Koledo, Koleclo!
Nosi igru za pojasom, veselo, v e selo!
Manu igrom na junak h.oledo, Ko ledo!
J n naci se razigrae, veselo, veselo!
A djevojke prihvatie Koleclo, Ko ledo!
Svi n kolo veselo! Svi u kolo Ko ledo l
N a nekadanje slavljenje Ko leda, jo i elana p odsjea obicaj obila
enja Koleda po selima Vivodine i drugim krajevima gdje o No voj go
dini idu momci po dvojica ili trojica pjevaa, koje narod zove "gustniki
i p jevaJu pred kuom pjesmu ""N" ovogodinja Kolea.

Ta p jesma glas1:
Dobar dan gospodar, bog vam dobre goste dal.
I od boga i od nas, rodila vam p enica, i vinova loziCa
Pred kuom vam zelen bor, a na boru vrani konj.
Na konjiu va sinak, oko sinka zlatan p a s
N a glavi m u apkica, a na apki ptiica.
Ona lepo p o je, n o v o l e t o zove: daj vam ga bog!
1 08

Pored imena Koleda, jo su Svaroia zvali sunanim bogom V i d o m.

t e Belbogom i Jutrobogom, jer mu s e Polabjani ujutro klanjaju i jer
Svaroia i Ko ledu slave na Boi uju tro.

PO ZDRAV JUTRO BOGU

Po metamorfozi mitskog vjerovanJa prmzlaz1, da iza KOLEDE, kad

ojaa p ostane ]UTROBOG, a kad kiom oplodi zemlju onda j e DABISA
ili DA:DBOG kod Hrvata, u ljetu ji' junal.. V l D (Sv antevid) bog
etve na otoku Rujani, po slije toga postaje SVARO:I bog svjetlosti
kod Zap adnih i Istonih Slavena, a kad plorlovi dozriju je T R E B U N,
koji trebi i sprema plodin
Slino ovima nastala su imena : MOKO kod Rusa. PLIVNIK kod
eha, ZMOK u Venda itd. Kod svih Slavena slavljen je Kolea tjedan
dana prije NOVE GODINE, iznimku ine s amo bu garski Slaveni, koji
Koledu kao sunano boan&tvo slav!" u jesenjem jednakonoju .
.

Kako je Svaroi jedan od roaka ili sin Svaroga, to oba spadaju u

istu skupinu b o a n s k o g r o d o s l o l' l j a, a kako je Svarog iden
tian i sa D adbogom. to doista Svarog-Svaroi-D adb og izgleda p ri
pad aju istom sistemu .
1 09

Prabog i otac bogova Svarog namijenio je zemlju ljudima, da uz p o

mo bogova i boica njom upravljaju i uredio je go dinje doba tako, da
je pored svoga sina Svaroia kao mladog bo ga sunca, boici Vesni do
dijelio cvatue proljee, boici Ladi ljetnu jarku bujnost, bogu Svante
vidu arko p lodnosno ljeto, Perunu i Peruniki zemlju da je hrane i
brane, a boici ivi sa ibogom, da svijetu daruju ivot i bogatu p lod
nost. Visoki nebeski rod Svaroia imao je ve n p radobu ureen nov
svjetski red i p oredak. po kojem e oni svake godine naizmjence vraaju
k ljudima n a zemlju, donosei i dajui im darove i plodove zemaljske.
Po miljenju nekih mitologa, Svaroia su kod Rusa drali za boga
ognja i topline, a donekle i pomonikom kovakog umijea, pa je
jednom p rikazan kao mladi kova u kovanici svoga oca Svaroga. Inae
je likovno p redstavljen sa dugim kop ljem u desnici, a takovog oblika bio
mu je i kip u njegovu hramu koji s n alazio nasred gr ada Ratare.
udnovata izgleda bio je taj hram: krasila su ga tri vitka tornjia i
imao je troja ulazna vrata. Ipak, sve ovo imalo je svoj razlog, jer se n
tom hramu o dravahu obredi za trojP slav enskih boanstava. Pored
Svaroia bio je u hramu postavljen i p rekrasan kip boice Vide, a kraj
ovih uzdizao se jo i lik boga gostoprimstva Radogosta, tako da su na
elu hrama stajala tri kipa, p a p rema tome ovdje su obavljene slube
za tri boanstva. S tim u v ezi. hila su na hramu i troja ulazna vr ata.
r p o gledu p ostojanja slavenskog hrama, koji je bio p odignut u ast
mladog boga Svaroia u Ratari, nekadanjem glavnom gradu baltikih
Ljutia, iznikla su razliita miljenja meu naim i stranim mitolozima.
Do nesuglasnosti po tom pitanju dolo je u slijed nekih neuvjerljivo
tumaenih izvjea stranih kroniara.

Naime u starim germanskim kronikama iz 11-12. stoljea zabiljeenu

je kako su Slaveni (Vendi) tovali razna p oganska boanstva, kojima
su po dizali hramove i u njima p ostavljali kipove. Najpoznatiji ud tih
hramova je Arkunski hram na utoku Rujani, posv een bogu Svantevidu.
a p oznati su i hram Triglavn u rP.i!inu, hram Volosa u Volinu, hram
Svaroia u Ratari i dr. Kako je naprijed reeno nesuglasice su iznikl
zbo g nejasnih tvrdnji stranih ljetopisaca, koji opisuju hramove i kipove
slavenskih idola po tuem p rianju , kao npr.: u opisivanju hrama i
kip a Svantevidova na Arkunu. Isto tako kritiziran je i p ostup ak kneza
Thietmara biskupa od Merseburga koji je vrio zapise o slavenskom
hramu u Riedegastu (tj. Ratari) p rema opisu nekoga, koji je u tom
hramu bio. U svojoj kronici Thietmar govori kako su u hramu raznP.
slike bogova i boica urezane na zidu, a zatim ih naziva idolima, to
oznauje kip ov e p oganskih bogova.
U svojem daljnjem izlaganju Thietmar v eli, da je u Riedegastu (Ra
t ari) bio p o stavljen i kip poznatog boanstva Z u a rad s U<<, p rije
svih drugih tovano i oboavano o d svih prip adnika roda. (To se odno
silo na p leme Ljutia) . l ovdje je Thietmar pogrPno ubiljeio naziv
1 10

Zuaradsu, umjesto da je ispravno napisao Svaroi. Ipak iz ovog tuma

enja proizlazi, da je Svaroi bio vrhovno boanstvo monog plemena
Ljutia, ve i s razloga to su hram i kip Svaroia podignuli Ljutii 11
svom glavnom grarlu.

REKONSTRUIRANI HRAM
SVAROiCA U RATARI

Poput ostalih stranih kroniara, i Thietmar je p o greno biljeio sla

venske izraze, pa je naveo iskvareno Riedegast umjesto slavenskog
imena grada Ratari. I on se sluio im::nom Riedegast, koje je zapravo
trebao p isati Radogost, jer je tako i ime slavenskog boga go stoprimstva.
Izgleda da su strani kroniari to ime koristili za naziv grada Ratari, j er
je u tamonjem hramu bio i kip boga Radogosta, moda su zbog toga
njegovo ime koristili za naziv ovoga grada, a to po svjedouje jo i i
njenica, to su Nijemci kasnije taj grad nazvali po njemakom prijevodu
Wolgast((. to je jednako slavenskom Rado gost((.
U Pomorju (pri u u rijeke Odre i uz obale B altika) nastanjenr Vc
lete prozvae Ljutiima, t o su bili ljuti i grozni i ako ta rije proizlazi
iz I:.otysi (ljudi) . Ljutii su bili vrlo hrabar i ratoboran narod koji su
kroz vie vjekova vodili ljute ratove p rotiv Germana. U Ratari, glavnom
gradu Ljutia na Dolenjskom jezeru kraj rjeice Rekenice u Strelicama
(njem. Strelitz) utemeljili su glasoviti hram SVAROiA u kojem su se
nalazili b oanski likovi svih glasovitih sjevernoslavemkih boanstava.
Od ovih neki su bili obiljeeni starim runama i poecima molitve, kao
P erkunte D evaite i drugim imenima. Po tome se tumai da su Ljutii
- Rata ri takozvunog staropruskog podrijetla, kojih su pradjedovi hili
stari V eleti.
111

Staroprusi, Vendi, P omorani, Rujani, B odrii u Holstinju (njem. Hol

stein) i Ratari u Strelicama zvali su boga Svaroia i imenom SVASTI.
Svastia - Svaroia oblikovali su u bogatoj, zlatnoj odori, p lamenom
oko glave, sunanim zraka ma i plamteom kosom na tjemenu . ena mu
je bila Svasdunoka.

U SVAROiA GRADTT

U gradu slavenskih svt:tinja,

Stolnici knezova Ljutia,
Zvanom RATARI i RADOGOST.
tovanom po svuda i na glasu
Po hramu boga SVAROiA
I kip ova VIDE i RADOGOSTA
SVAROi! p o tomci p raboga,
Tvorca svijeta SVAROGA
I njegove boene
Zlatne Majke VIDE,
Od kojih se ro die
Slavenski n ajmiliji
Bogovi i boii
Glasoviti SVAROi!:
i
i
i
i

PERUN bog gromova

Svaroi i Svetovid
Dadbog i R adogost
Jarilo i Jutrob o g.

I boice VIDA. VESNA 1 LADA

Sve boan stva Sunca mlada,
Sve jednoga b oanskoga
Rodo slovlja p radrevnoga.
Sve potomci praboga
Bogotvorca SVAROGA .

112

S VAR O I
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

Sveotac (varog-varun) namJemo Je zemlju ljudima, da uz pomo bogova

i l1oira njom upravl,iaju. f'"arogov najmlai potomak je SVARO:UC Vid.
Visoki nebeski rod Svaroia uredio je u svom sustavu novi svjetski red i po
redak, po kojemu se oni wake godine naizmjence vraaju k ljudima na
zemlju donosei i dajui im darove i plodove zemaljske.
(Dr. Nikola Sui: HRVATI:!KA NARODNA MITOLOGlTA
1943.)

Z a g reb

Svarog, Svarun (nebeska svjetlost} sunano praboanst1JO, stvoritelj je svi

jeta, bog svjetlosti, otac bogova i. ljudi. SVARO:U , (Belbog, Jutrobog, Sunce,
sunano boanstvo}, sin Svaroga, darovatelj blage topline i svjetlosti, koji se
))rodi svake godine o Boiu. u odsjekn godine, lw unce oslabi i dobiva imP
Kolea.
(Dragutin Nemet: NEKOLIKO RIJEi O VJERI STARIH SLAVENA
Z a g r eb 1929.)
Ime .SV ARO:ll nama je preneeno dolazei u isti as iz dva krajnja po
druja zemlje nastanjene Slavenima; najprije s granice veletske Poljske mi
znamo, da je u poetku ll. stoljea Svaroi hio hog Veleta (Veneda ) i da mu
je jedan hram bio posveen n Ratari.
SVARO:ll je isto tako poznat u Rusiji, on je tamo bio oboavan takoer
kao bog vatre, posebno od one koja se palila da se osui ito.

(MYTHOLOGIE SLAVF - Lib rairie LAROUSSE

P a r i s 1963.)

Zaetnika svih mitulogiiskih pojmova treba traiti u svijetlom nebu. To

boanstvo nema niti opredijeljena oblika, niti hramova a opet je u njemu
vrelo svega, to je izmeu neba i zemlje, i na zemlji. Po miljenju veine mi
taloga slavenskih ztalo bi se to boanstvo S v a r o g, - koje bi odgovaralo
svijetlom nebu, a poosobljeno bi bilo u SVAROZICU, svomu sinu.
(Tade Smiiklas: POVIJEST HRVATSKA

- Z agreb

1882.)

S v a r o g, u staroj istono slavenslwj mitologiji, bog kovakog umijea.

Njegovi su sinovi Dabog, bog sunca, te SVA RO:ll , bog ognja
zadrunog
ognjita, zatitnik braka.

(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAV ODA

1964.)

Zagreb

113

Staro hrvatsko vjero1anje jednalco je vjerovanju starome slavenskome,

kakvo je bilo, dok su Hrvati jo ivjeli u zajednikoj domovini. Stari su Sla
veni vjerovali u jedno najvie Bie, koje je izvor svemu. Jedni su ga nazivali
S 11 a r o g, a personi.ficirano jr. zt njegovu. .inu SVARO i U.
(Vid Balenovi: NARODOZNANSTVO -

Z agr e b

L943.)

Prekopjenci i Ratan bijahu kosmate ljudme, ili su malko p ognuti, kao

da se i sada prignu<e upirui o ruice plugova kojim su orali masnu zemlju
uz bregove PjenP i Tnlenca. Oi su im bile mutnomodre kao i voda njihovih
rijeka, samo je u zjenama Ratara bljeskala ponosna svijest, da su oni iza Ra
naca (Rujanaca) najblie Izvoru svake sree, jer je nasred njihova grada
staiao u lijepu hramu k i p Sl'ARO iA, izmeu svih bogova na kopnu najmilijeg Arkunskome boanstvu.
(Vladimir Nazor: ARKUN pria iz slavenske prolosti

Zagreb 1920.)

Prihaltiki Slaveni, to sn slavenska pomeranska plemena koja su obitavala

na junim obalama Baltikog mora. Poznati kao hrabri ratnici i pomorci, sla
vili su bogove Svetovida, Triglava i SVAROIA
(Marijan Filipovi: 1\.BC LEKSIKON OSNOVNU{; ZNANJA
1961.}

g re b

Mjedeni kip Svastiev, tj. boga Svaroia, koji su nali ll Prilivicama i koji
je stajao u hramu u Ratari na Dolenjskom jezeru u Strelicama, bio je pozla
en, a odjeven je bio zlatnim haljincem i oklopom. Zaogrnut je bio preko ra
mena i prsiju strukom (shalom), o pojam je nosio oiroki ma, jer mu se bilo
stalno boriti sa nonim i zimskim zlodnsima. Va hrptu kipa bilo je napisano
runama ime B i l b o g<<.
Drugim kipom bio je olien bradati starac. za
kukuljen u kabanicu koji je predstavljao zleboga podzemlja. Na poleini ovo
ga kipa italo se u runama: >Czernebog
Rethra.
(Dr. Nikola Grett: U VJ1RI STARU! SLOVJANA

M o s t ar 1900.}

Saski kroniar iz prve etvrti J l. stoljea govorei o "Riedegostu, svetom

gradu polabskih Ljutia, spominje tu hram, gdje stoje mnoge boginje i bogovi
rukotvoreni tj. rukom izrezbareni, a meu njima da je prvi i najtovaniji
Svaroi. Latinski pisano stoji: "-- ( deae et dii stan t manufacti, quorum
primus Zuarasici dicitur, et prae caeteris a cunctis gentilibus honoratnr ac
colitur.)
Ime "zuarasic,, tj. Svaroia, spominje se u starim zapisima. tako i u pi.mu
od sv. Brunona na cara Henrika III.
(Ntko Nodilo: O SLAVENIMA I STAROSLAVENSKOJ VJERI

Z agr" h

1 14

1929.)

KOLEDE su zimske svetkovine, a slavile se zadnjih dana mjesec a prosinca,

u slavu Sunca, koje tih dana iznovice prvsine. Odatte i ime prosinac mJe
secu decembru.

(Ivana Brli-Maurani: Iz biljeke u knjiZI PRICE IZ DAVNINE<)

U nizu starih obiaja naeg hrvatskog naroda, zauzima;u vrlo lijepo

mjesto kolede, ljelje" i ladarice. Ovi obiaji potjeu jo iz doba, kad je
narodno vjerovanje i kult boanstava bilo posveeno prirodi i prirodnim po
javama. Kao vjerodostojan dokaz tome jest pripjev koji se uje skoro nakon
svakog stiha lado<, kole'do" i ljeljo<.

Koledovanje u Slavoniji odravalo se o Boiu. Na Badnjak, koledari bi

il i po selu pjevajui uz pratnju gajdaa ili tamburaa, a na veer bi se sa
kupili u kojoj kui i tu se orile koledarske pjesme:
>>Danak svanu, koledo!
Sunce granu, koledo!

obasja, koledo!

Nae njive, koledo!

Mi nosimo, koledari!
Vaem domu, koledo!
Zdravlje sreu, koledo!
Plodno ljeto, koledari!

(Marijan Markovac: OBICAJI

1940.)

SLAVONSKOJ

POSAVINI - Zagreb

115

Po starodrevnom

obredu uz plamtei badnjak, prisutni su sluali

navjdtaj mlade godine, pjevali su i radovali se to e mladi sunam

bog Svaroi nadvladati zimske zle duhove i ljutu boicu Zimnu

(Mo

ranu).
(Dragu tin Neme t: Iz biljeke o vjeri starih Slavena. - Zag reb 1929.)

1 16

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

ESTO POGLAVLJE

BOICA VIDA
ZATITNICA BRANE SLOGE
KO D SLAVENA

1 17

PALENJE BADNJAKA U KULTU B01:.ENE VIDE

Ostatak pradrevnog obreda, kojim se vrilo slavljenje roenja mladog

Sunca o zimskom suncostaju. Novoroeno Sunce stari su Slaveni na
zivali imenom KOLEA<<, a po tom je kasmje n astalo sunano boan
stvo SV AR02:IC.

1 18

BOICA VIDA
ZASTITNlCA
BRANE SLOGE
KOD SLAVENA

NAJSLAVNIJA MEU B OICAMA starih Slavena bila je boena

Vida. Ve p o svome znaaju to su je smatrali branom p rijateljicom
p raboga i stvaraoca svijeta Svaroga, ona je imala jakog utjecaja kod
enskog s vijeta i njen se kult o dravao po svima slavenskim zemljama.
Po tome je boica Vida zauzimala vidno mjesto u krugu slavenskih
enskih boanstava.
Kao to je p oznato, ime slavenskog stariboga Svaroga p ozajmljeno Je
po imenu staroindijskog boga svjetlosti Svaruna ili Svarga, koji je po
sanskrtskom nazivu no sio jo i ime Varuna. I taj indijski Svaruna ili
Varuna imao je enu, koja je p o njegovom imenu Varuna dobila ime
Vara. Medutim Slaveni su samo za svog boga Svaroga pozajmili ime po
S varg a - Svarunu, ali nisu p reuzeli ime njegove ene Vare za branu
prijateljicu slavenskog Svaroga, nego su joj dali isto slavensko ime

VIDA.

Boena VIDA
po slavenskom mitu Zlatna Majka sala je iz Nava
rodila mlado Sunce Svaroia.
-

Vida boena Svaroga, prama3ka Slavena,

Djeca njihova boii - Svevidi, Svaroii.

1 19

Po mitskoj p redaji boicu Vidu su drevni p re i proglasili zatitnicom

vjerenika i brane sloge. U o no vrijeme mnoge se ene i djevojke obra
ale boici Vidi, prizivajui od nje p omo za sreu u braku i ljubavi
Kao najvei oboavatelji boice Vide vaili su p ripadnici vendijskih
p lemena drevnih Ljutia. Oni su u njenu ast podigli krasno svetite i
nazvali ga Vidinim hramom. Ovaj hram je hio ukraen divnim kipom
boice Vide i nalazio se u porjeju Odre u glavnom gradu Ljutia, zva
nom Ratari. Prigodom velikih sveanosti oko Vidinog hrama sakup ljalo
hi se mnotvo naroda iz svih kraj<>v a gdje su Ljutii obitavali, bilo je
gosti i i z drugih slavenskih pokrajina. a horloastil<> s u i en<> iz eke
i Polahja.

Izgleda da su Ljutii u poetku hram p o digli u ast b oice Vide, ali

je kasnije u hramu hio postavljen jo i kip hoga Svaroia, jer je Svaro
i po mitskoj predaj i smatran sinom Svaroga i Vide. Zatim je u hram
donesen i trei kip, b oga Radogosta, kojega su Ljutii veoma tovali kao
boga gostoprimstva, tako da je tu bilo svetitf\ troje slavenskih boan
stava Vide, Svaroia i Radogosta.
Boica Vida likovno je p rikazana gdje sjedi s maem i ezlom u ruci
uz hok svoga b oanskog gospodara Svaroga. Svarog je svoju miljenicu
nazivao boenom i mnoge su pripovijesti nastale o njima. Najljepa pria
o prabogu Svarogu i hoeni Vidi je ona o stvaranju svijeta.
Kad je p rabog Svarog zavrio stvaranje svijeta, sie u pratnji Boene
s neha na zemlju, da joj pokae divote zemaljskog stvorenja. I dui tako
zastanu na visoravni jednog brijega s kojeg su promatrali cijeli taj divni
kraj. Tvorac se divio svom vlastitom djelu, b oanskoj p rirodi koja j e
svuda naokolo bujala. ali bez ljudskog ivota n a zemlji.
120

SVAROi

VIDA

RADOGOST

L drevnom mitu pnca se dalJe: Dok se Svarog divio svom djelu,

Boena je od umora zaspala pod granama jednog stabla i usnula udan
san. San joj je doarao ljude u prilici Svaroga i sebe, ali u njihovoj
vjenoj mladosti, nato se ona nasmijala.
Kad se p robudila p itao je prabog, kakve je ugodne sne snivala kad
se tako slatko smjeila. Sanjala sam kao da sam na javi! Vidjela sam
ama mlada sno renja ree mu boica Vida. te mn ispripovijeda sve.
to je u snu vidjela i doivjela.
- Upravo sam i ja to mislio. Razmiljao sam, da je to najbolje da
p redam zemlju u ruke nekih zemaljskih stvorova, kojima smo i sami
slini. A eto, to si i sama sanjala.
- Sluaj Vinji boe! primijeti mu Boena kad bi ti moj san uinio
djelom, bio bi to najsavreniji in n tvom dosadanjem stvaranju!
- Boeno - odvrati joj Svarog - sad, kad znam da i tebe taj svijet
veseli, neka hude ba onakav, kakvoga si ti zaeljda i usnula. To nek
bude uspomena na na p rvi boravak na zemlji.
Kad to ree, Svarog p ristupi k dva velika stabla 1 nastavi: Eto vidi!
Iz ovih dvaju stabala to ovdje rastu, nek p ostanu ljudi i nek im je
spodoba u p rilici naoj. Nek tako bude na slavu neba i na dobro zemlje.

121

Na te boje svean e rijei, s tajala su za as na mjestu stabala dva

ljudska stvora. Bili su nijemi i bez ivota, dok im ne p ristupie Svaro g
i boena Vida, te im udahnue ivota dah. Od stabla Svarogova (hrasta}
postane mukarac, a od (lipe) u to je udahnula B oena, p ostane lijep a
i mlada ena.
eni dadoe ime Lubjanka, a mukarcu Dubravko. Staribo g Svarog
Im je namijenio dunost da n apue ovu zemlju potomshom k oje e samo
krojiti svoju sudbinu. Boen a Vida bila je presretna to e j ednog dana
milijuni dobrih ljudskih bia nastaniti zemlju.

k oz rmlemje i vijekove koji su p ro lazili, nebrojene generacije

zalJubljenih mladih enskih rca, u asovima enje obraala se za pomo
zatitnici boici Vidi:
O Boeno, uprosi u b ogaoca moga rca enju
i umiri moje due nemir.,
122

ARHEOLOSKIM NALAZOM SPAEN 1000-GODiNJl

ZNAMENIT SPOMENIK
STAROSLAVENSKOG BOGOTOVJA

Reljefni

lik boice Vide sau

van je na 2.70 m visokoj statui

etveroglavog boga Svantevida.

U povodu pokrtenja Slavena,

spomenik je po z apovijedi vr
hovnog kneza bio baen u nJe
ku Zbrucz.
Nakon 900 godina (u god. 1948.)

otkriven j e taj dragocjeni spo

menik iz davne prolosti slaven
skog bogotovja, te izvaen iz
rijeke, a sad se nalazi u Arheo
lokom muzeju u Krakovu.

FL
BOiCA VIDA s prstenom u desni
ci, u znak da je ena Svantevidova
i boginja zarudbe i braka.

123

tT kultu boene Vide sadran je i pradrevni obred o roenju mladog

Sunca. Kod starih Slavena slavilo se na tjedan dana p rijf' poetka Nove
godine roenja boia - mladog boga , sina b oga Sunca. Ta se svetkovina
slavila poslije zimske suncostaje, kad se mladi boi sunce oslobaa iz
ropstva mraka i zime. Sam obred p o inje badnjakom. Domaini bi prije
izlasku sunca posjekli hrastov p anj (badnjak) i uveer ga zapalili, da
gori cijelu no, a ukuani bi bdjeli kraj njega do svanua.
Negdje su bila dva p anja, p rva klada predstavljala bi staroga boga, a
druga mladoga boia. D omaice su unosile slamu i na slami se p rinosilo
rtve bogovima kao zahvala za p roteklu radnu godinu jer se vjerovalo
da su boanstva, bog svjetla Svarog i njegova boanska suptunica \'ida
i Sunce zimi vezani u klade i utamnieni u mraku. Njihovo osloboenje
i roenje mladoga Sunca slavili su tri dana.
To novoroeno sunce nazvali su imenom KOLEA< od kojega Je
kasnije nastao Svaroi sunano boanstvo, d arovatelj topline i svjetlo
sti. U povodu prastarog svetkovanja mladog boia nisu se roaci posje
ivali, nego bi ujutro dolazio u kuu samo rec-gatar, koji ukuanima
estita roenje lloia i gata - obino na eravici s ognjita, da bi dobro
rodila s toka i polja . Ukuani ga posipaju itom, daruju i poaste, a zatim
on odlazi u drugu kuu.
I kranska se svetkovina Roenje boanskog djeteta poela slaviti
takoer na tjedan dana prije "l'ove godine. Jo dugo poslije pokrtenja
Slaveni su ostali p ri svojim starim obiajima, pa su nastavili s palenjem
badnjaka sve do u sadanje doba.

1 24

Boiea VIDA
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

BOtiCA
V l U A bila je VIDOVA (tj. praboga SVAROGA) ena. Stan
VID zvao ju je Roenom i Prijam, jer mu je ona zaista bila najbolja druga
rica i vjerna brana prijateljica. Zato je boica Vida bila prava zatitnica
vjerenika i brane sloge, te je zamiljena kao najvea bo!:ica u prilici V/SNJE,
kako sjedi s prstenom na desnici uz bok starome Vidu.
Toga VIDA (SVAROGA) i PRIJ[ VID'L nalazimo u hramu u RATARI,
glavnom gradu nekadanjl'g plemena L j u t i a, to se prost,irao u porjeju
Odre.

(Dr. Nikola Sui: HR VA T SKA NARODNA \UTOLOGIJA

]Q43.)

Z a g reb

Roica VIDA, u staroindijslwm mit11 VAR A .

Prve tri nedjelje posljed
njeg mjeseca u godini slavili su se tzv. Zauzi, jer se vjerovalo da su boan
stvo Vid - bog svjetla Svarun, (staroindijski Varuna), njegova nebeska gospa
(boica) Vida ili Vara, i Sunce - zimi vezani u /dade i utamnieni u mraku.
Njihovo osloboenje, i r01fenje mladoga Boia sunca, slavili su prva tri dana
boinih praznika.

(M. Kalman-Rukavina. Oleg Mandi: SVI J ET I Z IVOT l LE(yENDAMA

Z a g r e b l961.)

Badnjak. hrastov panj koji se na lladnji dan sijee, unosi u kuu i pali
potsjea na ostatak poganske slavl' roenja zimskog Sunca
(Marijan Filipovi : A BC LEKSIKON OSNOVl'iOG ZNANJA
1961.)

Zagreb

VIDA BOZENA.
Svarog
i Vida
otac i
svijeta

prabog
boena
majka
stvorenja

otac i majka
sveg dobrog i svijetlog
svijetu da bude
ivljenja sretnog.

125

Njihova dieca sve boii,

Svevidi i Svaroii,
neba i zemlje stvaraoci
sveg dobra na sviietu tvorci,
boanstva su brane sloge
i sree i ljubavi,
svetinja im najvea
lipa i hrast u dubravi.
(Boro Pavlo vi: iz ciklusa SLAVENSKA LIPA

Z a gr

b 1960.)

O gradu RATA RI, (od stranih kroniara zvanim RETH RA) i njegovu hra
mu trobotva Svaroia, boice Vide i Radogosta.
RETHRA, srednjovjelwvno kultno sredite (X i Xl stoljea) slavenskih
Retrana i itavoga obodritskoga saveza na baltikom podruju; spominju ga
srednjovjekovni izvori (Thietmar od Merseburga, Adam Rremenski). Rilo je
posveeno Svaroiu - Radigostu; pored njegova, u svetitu su bili i likovi
drugih slavenskih boanstava. Nije utvreno gdje se je svetite nalazilo. C.
Schuchardt tvrdi da je njegove ostatke naao na Schlossbergu kraj Feldberga
u Meklenburgu.
( OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOlr ZA VODA
1962.)

126

aa:

reb

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

SEDMO POGLAVLJE

RADOGOST
ZATITNIK GOSTOPRI MSTVA U
SLAVENSKIH NARODA

1 27

ZNAKU

GOSTOPRIMSTVA
Kruh i sol prastari
su slavenski simboli
a
gostoprimstva,
klju znai da Je
gost uvijek dobro
doao kao pravi pri
j atelj i brat.

Dobrom
kapljicom
prijateljstvo se jo
produbi.

128

RADOGOST
ZATITNIK GOSTOPRIMSTVA
U SLA VENKIH NARODA

NARODNA MATA stvorila je u drevnim mitovima raznolik, naoko

izmiljeni svijet. Vjekove i vjekove se dralo da su mitovi plod bujne
mate prastarih naroda. Medutim, uzmemo li za p rimjer neke historijski
utvrene dogaaje i usporedimo li ih s p riama iz mitova, op azit emo
da se tumaenja u mitovima po mnogoemu poklap aju s istinskim drev
nim zbivanjima.
U toku mnogih stoljea u slavenskih davnih p reda razv1o se razgra
njen mitski kult. O tome najboljt' f' nam pokazati primjer njihova
kulta gostoprimstva. Kult gostoprimstva iznikao je u slavenskoj sredini,
pa j e tako i zatitnik gostoprimstva. zamiljeni bog Radogost, autohtoni
slavenski mitski lik..
U starih Slavena mnogo se tovao zatitnik gostoprimstva, openito
poznat pod imenom R adogost. Po narodnoj p redaji, osim uz obale Bal
tika, u Pomeraniji i Poodravlju, zatim u Poljskoj Ukrajini i drugim
p redjelima Rusije, kao i u ekoj i prikarpatskim krajevima sauvao se
spomen na drevni kult gostoprimstva i na Radogosta. Najstariji pisani
129

spomen imena Dobrogast, potjee iz sredine 6. stoljea , a objavlj ?n je u

,
knjizi Kijevska Rusija (izdanje Zagreb 1964) ? n p1su .o . s anm An
tima, precima Slavena. Pored ostaloga u tom zapisu j(' zabliJezeno kako
je Ant Dohrogast ka o v ojni tribun zap ovijedao p ontskom flotom u ratu
izmeu Bizanta i Perzije. Iz te po velje Sl' vidi, kako to ime podsjea n a
gostoprimstvo i Radogosta u Slaven a.
Izvanredno gostoljublje kod Slavena, opisuje i njiho" neprijatelj car
Mauricij koji je kroz desetak godina rat vodio na Slavene u krajevima
donjeg Dunava. I bizantijski kroniar Lav Mudri kasnije je rekao: "Pre
ma strancima, koji dou kao gost Slavenu, veoma su milostivi, mnogo si
truda daju, da ih uuvaju nep ovrijeene, i dobro ih paze, prevodei ih
iz jednog mjesta do dru goga kuda imaju stii. Kad ih dovedu do blinjega
susjeda upozore toga da ga nepovrijeenog dalje vode i ako hi mu se
kakvo zlo dogodilo, smatraju susjeda odgovornim i u stanju su boj uda
riti na njega da osvete svoga biveg gosta
Radogosta kao
kama iz 10. i l l .
izdanjima knjiga
vaio kao kuno

boga gostoprimstva sp ominju u mnogim starim kroni

stoljea, a te su vijesti preuzete i objavljeni' u raznim
na slavenskim i stranim jezicima. Isprva Radogost je
boanstvo, kasnije su mu podizani i hramovi.

U pariskom izdanju Larousse-a , MYTHOLOGIE SLAVE

objav
ljen je n apis o slavenskom bogu gostoprimstva, u kojemu stoJi, da j
RADOGOST posjedovao u svom gradu Ratari (Rethra) hram iz drveta.
sa ugraenim ivotinjskim rogovima; i da su v anjske zidove hrama
ukraavale slike slavenskih boanstava, a unutranjost da je bila puna
statua.
Thietmar merseburki donosi u svojoj Kronici kratak opis slavenskoga
hrama u Radogostu, koji da je bio okruen velikom umom, i to posve
netaknutom, kojeg je narod Meklenburga i .tapadne Pomeranije mnogo
tovao.
Prema zapisu kneza Thietmara biskupa od Merseburga u poetku ll.
stoljea mi znamo da je mladi bog Sunca Svaroi bio mnogo tovan od
Slavena Veleta (Veneda) i da mu je bio u Ratari, glavnom gradu ple
mena Ljutia posveen velebni hram sa tri vrha, tj. tornjia, i s troje
vrata. U tom hramu stajao je ovelik kip Svaroia, a uz njega bio je po
stavljen isto takav kip boga Radogosta. Pored ovih bilo je u hramu i
vie statua drugih slavenskih boanstava, a mel1u ovima se nalazio i
prekrasan kip boice VIDE, koji je bio postavljen u sredini izmeu ki
pova Svaroia i Radogosta, pa su ta tri velebna spomenika boanstava
Svaroia , boice Vide i Radogosta dominirala u hramu i pruali veli
anstven p rizor i znatno se isticali od ostalih. Ispred njih bilo je polo
eno raznih rtven ih p rinosa.
Postoja nje kipa boice VIDE u hramu u Ratari, glavnom gradu ne
kadanjeg p lemen a Ljutia, koji se nalazio u p orjeju Odre, potvruje
i na poznati mitolog D1 Nikola Sui u svojoj knjizi: >HRVATSKA
NARODNA MITOLO GIJA.
130

r vezi hrama u Ratari p ostoje i druge obavijesti, po kojima se tumai,

da je u tom hramu jo od ranijeg doba, stolovao bog Svaroi, a da je
pored kipa Svaroieva bilo i statua drugih slavenskih boanstava. Moda je s tim u vezi i zapis kneza Thietmara u kojem stoji, da je
kasnije vladao u tom hramu i usrPd thugih demona - bog Radogost.
Predodba o p ostanku kulta gostoprimstva 1 Radogosta kao zatitnika
asnog gostoprimstva, proistekla je jednostavno otuda to je za Slavena
gostop rimstvo znailo najveu ast i to je domain morao p osvetiti svu
svoju p anju gostu. kao plemenit gest ovjeka p rema ovjeku.

Potomci Hrvata, koji su se doselili u Slova ku prije 440 godina, u po

vodu dolaska gostiju iz Hrvatske, srdano su goste doekali, i po sta
rom slavenskom obiaju ponudili ih kruhom. soliu i vinom.

Slavenski zatitnik gostoprimstva Radogost pripadao je u red tako

zvanih dobrih bogova. RADOGOST - idol davnih prea, posveen je
upravo divnoj zamisli
produbljivanju dobrih odnosa meu ljudima.
Na to se eljelo ukazati ve i samim imenom Radogost, kojim su ga
prozvali, da bi ve u nazivu svakome bilo jasno da je u domu Slavena
gost rado vien i da e biti srdano primljen
ini se da je kult gostoprimstva seobom naroda na JUg dop ro i u nau
dananju domovinu. Na to ukazuju imena starog hrvatskog plemstva,
npr: Slavogost upan (1160. g.), knezovi Slavogosti (1367. g.), plemi
Dobrogost Radogosti (1323. g.), Milogosti skradinski plemi (14. vi
jek), Miogo itd.
131

Ovu pretpostavku potkrepljuje i skup geogr afskih naziv a : Dobrogoe

(Sl. Poega) , ivogoe (Makarska), Jutrogota (Kostajnica), Delegota
(Prijedor) , Gostenje (Pregrada), Gostinjac (Krk) , Gostovi (Vrbovec) ,
Gostovo Polje ( Brinje) , Gostovaa (Perui) , Gostea ( Knin). Ljubogota
(Sarajevo) itd.
Iz tih se zapisa vidi da su kult gostoprimstva i tovanje Radogosta
bili vrlo raireni u svih slavenskih naroda, a napose je od davnih vre
mena poznata gostoljubivost Junih Slavena.
I u ekoj je bilo raireno tovanje Radogosta, kao boga gostoprim
stva, i tu se u starim p oveljama nailazi na imena Radogosta i slino.
Tako je u povelji iz god. 1235. zabiljeeno, da je p ostojao u tvreni grad
Radgost u okruju Slanom, a zaudo jo u god. 1465. spominje se eki
plemi od Rausberg grada po imenu Dobrogost.
Kako je ve ranije navedeno, u starodrevnom vendskom drvenom
hramu u Ratari, s tri tornjia i s troja vrata, bili su postavljeni kipovi
od tri slavenska hoanstva Svaroia, boice Vide i Radogosta.
Prvobitno, taj je h ram bio namijenjen u ast boice Vide, ali je ka
snije pridodat i za obrede Svaroia i Radogosta. To je jedinstven sluaj
u slavenskoj mitologiji, ali su ipak ta boanstva djelovala svako za sebe
i nisu predstavljali neko boansko trojstvo, kako je to sluaj sa svetim
Trojstvom kod kranskih religija.
Drveni kip boga Radogosta (u vrijeme 10-l l . stolJea) bio je izdjelan
u ljudskom liku, simboliki prikazujui zatitnika gostoprimstva sa kru
hom i zdjelicom soli u lijevoj ruci, i sa dvosjeklom sjekirom u desnici.
Dvosjekla sjekira imala je simboliki znamen, da e domain svoga gosta
u sluaju nude obraniti. S tim u vezi stoji i zapis u staroj kronici : Od
drveta izdjelani kip , boga Radogosta u hramu u Ratari, p onosno se koio
sa sjekirom dvosjeom u desnici.
Ali lik boga R adogosta u dalekoj starini bio je zamiljen u drugaijem
obliju. Zbog neprekidnih bojevanja sa B izantom i nadiranja na sjever
i jug, u 6. stoljeu, o Slavenima se zna tek iz ono malo zabiljeki koje
su nam ostavili bizantski kroniari. Ip ak svjedoanstva iz tih izvora o
slavenskom gostoljublju otkrivaju humanost Slavena, p a bilo to i usred
krvave ratne vreve.
Sticajem okolnos ti, u p rvobitno doba u tjelovljenje boga gostoljublja
Radogosta kod drevnih predaka bilo je zamiljeno Ra dva lica, tj. s licem
ovjeka i licem lavovskim, oznaujui time s jedne strane ovjenost i
gostoljubivost, a s druge strane lavovsko srce i odvanost. K tome je pri
druena dvosjekl a sjekira, znak o zatiti gosta. - eohino oblikovanje
Radogosta, kog su zamiljali s ljudskom i lavovskom glavom. svodi se
n a doba ratnikih podviga i prodiranja Slavena, kad su ga jo zvali
imenom Radegast - savjetnik i b og b ojeva koji podaje snagu lavovsku.
Simboli lava i dvosjekle sjekire, treba da oznauju : odvanost. da
Slaven odri sebe i zemlju i da se brani od nep rijatelja.
132

Oblikovanje boga gostoljubl ja Radogosta - u k asnijem razdoblju, po

red ljudske i lavovske glave nadopunjeno je labudom raskriljenih krila,
koji se smjestio na grivi lava , a Radogost ga je pridravao lijevom ru
kom. Osim toga Radogost je drao u desnici ve poznatu dvosjeklu
sjekiru.

Po ovim znamenjima, a naroito po labudu eljelo se istai - da e

gost hiti srdano primljen u okrilje domaina i da e mu u svakom
slu aju biti pruena sigurnost i pomo. Meutim pored svih ovih atributa
1 33

nalazila se na p rsima boga Radogosta jo i glava rogatoga bika. Ali i za

to je postojao razlog, naime stari Slaveni. bavei se zemljoradnjom i
stoarstvom, eljeh su time simbolino ukazah na to : Dok je stada i
plodina, bit e i svakog obilja!

Kako vidj esmo, stari su kromsti op1sali oblikovanje slavenskog boga

gostoprimstva RADOGOSTA s ljudskom i Iavovskom glavom, te s la
budom i gla"om bika na prsima, kao i s dvosjeklom sjekirom u ruci.
Obavijest o oblikovanju Radogosta

tako neobinim atributima. dobili

smo iz slavenskih izvora, a o tom:: postoje uvjerljiva svjedoanst va

1 u

mnogim stranim enciklopedijskim izdanj ima, kao npr. u Larousse-a My

thologie generale Paris 1935, i u >>Slavonic Mythology London 1959

Kao za primjer, evo engleskog teksta:

Then there was RADIGAST who grasped in his hand a doubl-edged axe

On

his chest he ware a bull's head, and on his curly head a swan Wlth

out-strethed wi ngs.

He

wac; a sure counsellor, god of strenght and honour.

Prij evod :
Imamo Radogosta. koji je svojom rukom obuhvatio dvosjeklu sjekiru
Na grudima je nosio glavu bika, a na svojoj kovravoj ( lavovskoj ) glavi
labuda s rairenim krilima
stoprimstva.

1 34

On je

bio savjetnik i bog velike asti: go

U tom smislu. prP. ma nekim starim zaplSlma ratari su drali boga

Radogosta jo i za za titn ika o b i l n e e t v e. Kao u zgredno Rado
gost je trebao da nadomjest i i nek e fu nkcije b oga Volosa. O slavenskom
bogu gostoprimstva Radogostu o stavio nam je sp omen u svojim zapisima
iz 12. stoljea i germanski kroniar Adam Bremenski, a takoder i
!\dam od B remena
Helmold u svom djelu Cronica Slavorum -- .
opisao je mnoge d oga aje iz prolo sti drevnih V enda Polahja i z ap adne
Pomeranije. Neka izvjea tumaio je p o greno, ali ipak ima dosta
korisnih pod ataka za up oznavanje kritinog stanja starog slavenskog
bogotovja u gore navedenim pokrajinama.

Zbog nep oznavanja slavenskih jezika, stari kroniari su esto krive

podatke biljeili, taj sluaj je bio i kod Adama od B remena : Npr. kod
opisa b oga Radogosta, on pie pogreno: Riedegast ili Redigast, onda
ne pi;e prave nazive mjesta. Npr. on tumai da je hram boga Redigasta
u gradu Wolgastu , umjesto da navede slavensko staro ime Ratari.
Meutim, zanimljivo je to, to rije Wolgast zapravo oznauje prijevod
na njemakom jeziku ime slavenskog boga Radogosta, jer Wol hi u
nekom smislu znaio d obro ili rado, a gast znai gost, prema tom pro
izlazi d obrogost ili radogost, to u svakom sluaju ima slino znaenje.
Ali bilo je i mnogo teih propusta ne samo kod Ad ama, nego i kod ostalih
stranih ljetopisaca.
Stari grad drevnih Ljutia Ratari, prozvan po imenu b oga Radogosta
(jo u 12. stoljeu) imenom Wolgast i danas postoji i nosi to ime. a
malo tko zna. da je to ime nastalo prevodom od Radogosta.
L vezi s ukazivanjem gostoprimstva do danas se sauvao staroslavm
obiaj da se gostu pri d olasku prinese kruh i sol. Darivanje kruhom
znailo je: mi o gost i > dobro nam doao, a sol je znak sveanog
prijema. P ostoj i prastari slavemki obiaj, d a d omain doekuje gosta
na kunom pragu p ruajui mn kruh i sol. Kao vanjski znak gostoljublja
i kao izraz d obrodolice prua mu d omain ono, to je po njegovu mi
ljenju od vega najp otrebnije i najvrednije. Jer su sol i kruh za na
ivot d oista p otrebni.

Taj praslavenski izraz gos toljublja i dobrodolice, primjenJUJe se do

sadanje

vrijeme

i kod svih J Unoslavenskih naroda.

135

Kao u znak dobrodolice, u nekim s tarim dalma tinskim gradovima

p ostojao je obiaj, da e na vratima grada iskleu od kamena oblici od
kruha i uturice za vino, da bi svoju dobrodolicu i simboliki naglasili.
U ovom sluaju uturic a s vinom je z amjenjivala sol, jer je p oznato da
Dalmacija obiluje vinovom lo zom, i da je na glasu dobre kapljice. Na
vratima drevnog grada Nina i danas se nalaze sauvani ovi starodrPvni
simboli gostop rimstva.

Dakle, prema p rastarom obiaJu bro je 1 kip boga Radogosta u Ratari

oblikovan simbolim a slavenskog gostoljublj a sa kruhom i zdjelicom za
sol u ruci.

136

RADO G O S T
IZVORNA IZVJE{;A - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

( A n t D OBROGAS1 ). IVa pradrevno postoJanJe veoma razvijenog gostopnm

stva kod Slavena, najuvjerljiviji dokaz, zabiljeka u pisanoj povelji o starim
A ntima
precima Slavena, lroia potjee iz VI. stoljea i u kojoj se spominje
ime D O BR OGAST.

Izmeu ostaloga u tom se zapisu spominje Iraka je 4 n t DOil ROGAST kao

vojni tribun zapovijedao p o n t s k o m f l o r o m u ram tzmeu Bizanta
Perzije.
(Iz knjige : K IJEVSKA HUSIJA"

izdanjP Z a g r e b

1964.)

lz1anredno gostolJublje kod Slavena, opisuJe i njiho, neprqarelj car

M a u r i e i j koji je kroz desetah godina rat vodio na Slavene u krajevima nlcn
donjeg Dunava, da ih sasvim uniti, a meu n iima brojimo i Hrvate.
>>Prema strancima su,
veli Mauricij
, veoma milosrivi, mnogo st trudu
daju da ih uuvaju nepovrijeene. prevodei ih od jednoga miesta 1w drugo,
kamo trebaju stii. Predaju ih onda blinjem susjedu pa alw se njegovom
krivnjom k akvo zlo dogodi strancu, trgne onaj u f>oj da osveti bivella svo/Za
gosta.

(Tade Smiiklas : ,POVIJEST HRVATSKA

Z a greh

.L882.)

RADOGOST (bog gostoprimstva) nosio je u ljevici dvosjeklu sjekiru. Utje

lovljenje tog boga prikazano je u starini sa dva lica tj. sa licem ovjeka i li
cem lavovskim, oznaujui tako s jedne \frane lavovska srce, odvanost i ne
savladivost volje. r kasnije doba prikazan je t.aj bog u ljudslwme liku u za
jednici lava, koji je stalno uz njega. On je bio bog uvar tarog, dobrog
gostoprimstva.
(Dr. Nikola Sui :
1943.)

HRVATSKA N ARODNA MITOLOGIJA

Zagreb

Kod Polapskih Slavena esto se spommje k u l t starih slavensldh boan

stava Svetovida i Triglava, ali se mnogo tovalo i RADOGOSTA bo/Za obilne
etve i gostoprimstva, jer su stari Slaveni bili vrlo gostoljubwi.
(Dr. \nte Me.'lsner-Spori : > LJUDI l PRIRODA

Z a greb

19 38. )

1 37

R A DOGOST je posjedovao u svom gradu Ratari hram iz drveta podravan

ivotinjskim rogovima; njegove vanjsle zidove ukraavale su slilre bogova, tl
un utranjost je bila puna statua.
(Librairie L arousse

"IITOLOGIE SLAV.!

Paris

l962.)

O hramu i statuam a S VAROZICA i RADOGOST A u Ratari. Prema zapisu

kneza THI ETMARA u 1 1 . stoljeu m Ven eti ( Vendi Venedi) veoma tovali
mladog boga Sunca Svaroia, pa mu je u njihovu glavnom gradu R a t a ,. i
(Rethra, des R edares) bio posvet{en veleban hram sa tri vrha i s troje vrata.
U tom hramu stajao je velik kip Svaroia, uz kojega je neto lrasnije po
stavljen isto takav kip i od boga RADOGOST A. Inae, unutranjost hrama
bila je puna statua hoanstava i drugih rtvenih prinosa.
1060.)

(Biskup Tbietma r : KRONIKA MERZEBURKE BISKUPIJE

RADOGOST (Redigost), glavno boanstvo polapslih Slavena, vjerojatno

bog rata. /,jutiho pleme Retrana (Ratara) uvalo je svetite u kome je bio
Radogostov pozlaen kip ukraen titom i krilim a kao simbolima.
(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKUGRAT< SKOG Z AVODA
1962.

Zagreb

Grad Riedegost, (to je islcrivljeno od Radogost) ima troJa vrata, pa je

hram do vrata istonih. Po rijeima kroniara Thietmara izgleda da su lcipovi
bogova i boginja stajali u redu<< jedan do drugoga poredam, i da je red
bogova poinjao od Svaroia, a m eu ovima se nala::io i kip boga Radogosta.
A to je inae pravo ime bogu gostoljublja, vie, nego to je ime tome gradu.
koji se zove R ethra ili Ratllri.
Poto se grad otvarao na t roja 11rata, a do vrata istonih bio hram moe se
shvatiti da se u Riedegostu
Ratari proslavljala boanstvo Sunce, kao u
nekoj trilogiji ili dodelralogiii godinjoj w dvanaest boanstava. Bilo u kojoj
zamili, to stoji, da je sin Svarogov tj. S v a r o i , upravo to Sunce, kako
se to tumai po starim tehstovima ruskim, u kojima se v eli: >>Sunce car, sin
Svarogo11, koji je Dadbog!, a poredana botva treba da predstavliaiu 1t iegovu
pratnju ili boanski skup.
(Natko Nodilo: O 'lLAVENIM .\ I STAROSLAVENSKOJ VJERI
Z a g r e b 1929.)

Slaveni su drali lwn]e 1te samo u A rkoni, nego i u hramu u Ratari. l.

slubi boga R adogosta bio je hi jeli leon j, kod koje ga se gatalo za sreu ili
nesreu proricalo. Pored ovih uvali su bijelog konja u Korjenici bogu R u
gievitu, i crnog k onja u einu za gatanje pri bogu Triglavu. llram Svastiev,
tj. Svaroiev s pridjevom Radegast i Radogost bio je mnogo v ijekova pravom
tvravom proti navalama Franaka i 'Vijomaca. Tu su Ratari (misli se Itl!

1 38

Ljut.ie ), lrojih se glavni grad zvao R atari ili Radogost. drali svoj . tij eg
> Cmitrah i svo ie oruje, a kad su polazili u rat tad su vodili sobom i svoje
bogove.
Kadkad su ili u rat kao pomo njemakim carP.vima proti oblinjim susie
dima, a napokon su Nijemci i njih podjarmili i hram im sruili i sagali. Prem
da su ga ponovo sagradivali, ipak su podlegli Nijemcima, jP.r u ono doba sulca
bila se romansko-germanska prosvjeta sa staroslavenskom, te se tu radilo o
opstanku ili propasti svih sjPverozapadnih poganskih tj. nepokrtenih Sla
vena.
fDr.

Nikola Gretir : O VJERI ST <\RIH SLOVJANA

o s t a r 1900.)

RADOGOST ili RADE, bog gostitelj, hdov sin. iroka je S l ea, buan ra
sipan u .w ome obilju. l njegovo su ime star;i Slaveni primali putnike, gostili
tuince, dijelili milostinju. Slavili slavlje u bogatoj jese1n, u Stolnom Biogradu
(Tu je raj zemaljski gdje stanuju ljeti Vid. nnbog i druga sunana Mona
bia.)
im u jesen nestane zelenila, sviJetlosti i topline. poto je ov]elr napunio
itnice i zatvorio torove 'itolni Biograd opusti, svijetli hngovi idu u Nav. a
zemlja postane trlwlite zimskih mranih sila i zlih botava.
(Vladim1r Na z o r : Iz biljeke na str. 147. u

EPOSI <

Zagr

b 1 946.)

RADOGOST.
Kako Je taJ na puk
hio skroman i divan
i IJPt i prost
drag mu Je bio svaln gosr.
(Boro Pavlovi : Iz ciklusa "SLAVENSKA LIPA

Zagreb

1 960.)

DRAGI GOST.
I tudin neznan drag je kmetu gost;
Sve njemu daje, a sam glode kost,
Ta on je dobar kao v edar dan,
Ta on je nevin ko djetinji san,
Ta n ae zemlje on je k rotki sin.
Slav janin!
1 a on je na, ta on je
(Franjo Markovi : I z spjeva

KOHA N I LA T A <

a g r e b 1923.)
1 39

Jedne veeri nala se dva stranca bez krova uz obalu rijeke Dnjes
tra. No se ve spustila kad opaze kuu sa slabo osvijetljenim prozorom
i zakucaju, te zamole: Primite nas pod krov, da nas zvijeri ne razderu.
- Uite samo,

oni uu, a domain ih pozdravi rijezma: Bogovi

vas doveli u nau kuu. Pris tupite s toiu, da vas podvorimo solju i kru
hom.
- Hvala vam b rao, na gos toljubivos ti.
Domain odgovori: Gosti su poslani od svijetlih naih duhova, pa
su ih i nai p rei ugoivali. Za to i mi, njihovi posluni s inovi rado u
goujemo namjerne goste, da ugodimo njima i bogovima. Kod nas ete
ostati nepovrijeeni, tako nam naih djedova.
Zatim gosti posjedaju za stol, a domaica pristupi i prui gostima
pogau i u drvenoj zdjeli soli.
(Dragu tin Nemet: Ulomak iz mitologij ske pripovijesti KNEZ ZORAN) .

1 40

FRANJO LED i

MITOLOGIJ A SLA VENA

OSMO POGLAVLJE

ZIVA I ZI B O G
BOANSTVA KOJA DARUJ U IVOT
I PLODNOST

141

B O ANSTVA PLODNOSTI STARIH NARODA

DEMETRA boginja plodnosti kod Grka

CERES darivateljica plodno<;ti kod Rimljana

1 42

IVA I IB OG
BOA NSTVA KOJA DARUJU IVOT I PLODNOST

OD NAJDAVNI JIH VREMENA, kod starih istonih naroda odra

vano je oboavanje MAJKE B OiCE. r toj boici ratarski su narodi
gledali gosp oda ricu ivota i vjerovali da od nje p otie rast i plodnost
biljaka i da ona daje b lagostanje ljudima. Oboavali su je jer se njeno
djelovanje p rotee na p lodnost biljnog raslinstva svake vrsti, a isto tako
i na ivotinje, p a i na same ljude.
U poetku su ljudi drali da je ona dvospolno boanstvo ; opet negdje
ona dobiva mukog pratioca, ali uvijek su je tovali kao boicu plodnosti
i darivateljicu ivota. Lik boice p lodnosti kod Grka bila je b oginja
DemP.tra, kod Rimljana Ceres, kod Germana Freya boica za raanje
ivih bia, u prednjoj Aziji boica Itar itd.
Kod drevnih prea slavenskih takoer je izniklo tovanje i oboavanje
boanskih bia koja svojim djelovanjem potiu na rast i p lodnost bilja i
ivota na zemlji. C Slavena je oliena I V A kao p lodonosna boica
usjeva, etve, berbe i obilja ploda. U poetku su Slaveni taj kult pove
zivali sa tovanjem sv ojih starih b o anstava Svaroga i Volosa, i b oice
Lade i Vide, kojih je kult bio rairen u slavenskim zemljama. Medutim
kod Zapadnih Slavena u Polabju izniknuo je p oseban kult po kojemu se
tovalo boicu I V r i njenog pratioca I B O G A. ka o boanstva
koja daruju ivot i plodnost

143

SVETI TE BOiCE iVE

U njemakom ljetopisu :pommJe s e Wendische Go ttin ZYZA tj

Vendska b oica CICA, kao puki naziv za b oicu > Zivu . To ime p ro
izlazi navodno po nazivu koji je u vezi sa slavenskom rijei sisa . Tu
se spominje i saksonska mjesto Zeitz na rijeci Elsteri, o kojemu u nje
makom tekstu jo pi e : >> Zeitz ist der Ort der Gi:ittin ZYZA , der
Sp enderin der Fruchtbarkeit. Sie ist auch vielbriistig dargestellt, a to
u p revodu znai: Zeitz (Cajc) je mjesto boice >> Cice darivateljice

plodnosti. Ona je prikazana sa veim brojem dojki

n et

prsima .

O p e t u j ednom drugom tumaenju stoji, d a i m e boice Zive ili Dziwe

navodno dolazi od slavenske rijei ito , po emu je proizala ime
grada ZITAVA, jer je taj grad bio p osveen b oici Ziv i.
Po zapisima kroniara iz 12. stoljea, kao i iz pria prenesenih putem
n arodne predaje sauvan je spomen na kultno tovanje drevnih slaven
skih b oanstava ZIVE i ZIBOGA. O kultnom obredu Slavena prema
tim b oanstvima, koji je o dravan u Cajcu, Zitavi, Djevinu, Raciboru i
drugim mjestima uzdu Polabja, ostavili su nam stari ljetopisci dosta
podataka.
ZIVA, velika boica Venda, koju ou nazivali i imenima Zivana, 2ivka,
2ivia, Cica, Dziva i Dzieva ne samo da je slavljena kao darovateljica
ivota i pomo nica kod poroda, nego su je proglasili i zatitnicom itnih
polj a i rodnosti stada. Po tim svojstvima Ziva je bila dobra boica koja
daruje ivot, nasuprot podzemnoj b o ginji mraka Morani koja oduzima
ivot.

1 44

Meu o stalim, spominje e i grad Zitava, koji je u 12. stoljeu bio

vaan kultni centar b oice Zive s a hramom, p a je i p rozvan p o njenom
imenu. I u gradu Raciboru na krajnjem Sjeveru Polabja p o stojalo je
svetite p osveeno boici Zivi. Nad njenim s e kipom u Raciboru nadvila
lozova sjenica isp o d k oje su godovale ene i obraale s e molbama boici
Zivi. Nerodilje njoj se utjecahu da bi izmolile roda i p loda, do:m bi se
p or odilje obraale za pomo pri ra anju. Kipova sa slikom boice Zive
bilo je na mnogim mjestima. a bilo je i manjih kipia koje su p ostavljali
u oltari!' i vjeali ih na zid u ,;tanovima.

GRAD i TAVA

D obroj b oici darovateljici ivota, p rinoili su na uzdarje VIJence

i rukoveti klasja i p oljskog cvijea. Na kipovima su je prikazivali kao
lijep u mladu djevicu sa sno p om itorodno g klasja. U sjeverozapadnib
polapskih V enda ona je zlatokosa Zivia ; u svojoj desnici drala je ja
buku, a u ljevici grozd jagoda.
Kako j e kult Zive dosegao velik znaaj, neki je kronolozi p ostavljaju
na mjesto Vide, te joj p ridjenue i krunu boanstvene vladarice, i u za
nosu je p rozvae Siva imperatrix (Ziva carevna) . Opet drugi je spo
minju kao >>Dea frumenti, tj. boica p lodnosti.
Kod neslavenskih naroda boicu Zivu nazivali su Zivia i Siwa .
U nazivu Siwa - d ea Polaborum r dao joj j e kroniar onoga vremena
H e l m o l d regionalno znaenje p rozvavi je Ziva - b oica Polabja .

Drugi j e ubiljeie imenom Wendische Gottin <:;iwa. tj. Vendska boica

Ziva.

145

U vezi kulta boice ive p osebno je zanimljivo, to se isti kult odr

avao i u zajednici s a dva boanstv a : iva i ihoga, i time je postojao
jedinstven sluaj u mitologiji Slavena
k u l t d v o j n o g h o a n
s t v a, hiteokratizma. I iva i ibog su imholini darivatelji ivota,
radt'Jti i plodnosti ; oni daju ivot ljudima i svemu to die i r aste na
zemlji. Oni su cijenili radosti ivota i njima se utje cali ljudi u veselju
pjevajui im pjesme i zazivajui pri tome j edan drugome dug ivot,
zdravlje i sreu.

iVA

iBOG

DAROVATELJI iVOTA I PLODNOSTI

146

Dogodilo se, prem a jednoj hajki o ivi, kako je nekakav zloduh izne
nadio ivu p ri snu i zap alio njenu bujnu ko&u. Ali Dohrihog Svaroi,
spazivi to, d ade joj drugu zlatnu kosu koja se ivi niz ramena sputala
sve do p o tkoljena . Od tada je nazvae zlat okosa Dzivia ili Dzicdzilia.
Kod p ol a p skih Slavena,
enda i Poljaka drali su boicu ivu, da j e
o n a brana druica b o g a Zije t j . iboga. T a d su j o j d a l i i m e Dziewana
ili Dzidzilja. Svoj hram imala je u gajevima, a najslavniji s e nalazio u
gradu r acihorskih knezova Raciboru u Donjem Polahju, (u Meklen
hurgu) . Prastari kultni obiaji Slavena o zazivaniu boice ive i ihoga
za plodnost njiva bili su p oznati i u kraj evima Meklenhurga i Zvijerina,
i tamo u p o tomci Slavena jo u 15. stoljeu obiavali u proljee s hu
kom i uzvikivanjem obilaziti zelene u sjeve, da potaknu itne demonf:'
na dobar urod ljetine.
Iz mnogobrojnih izvjea starih kroniara ll 15. stoljea, znademo da
je tovanje boanstava ive i ihoga i drugih itnih demona bilo ras
prostranjeno ne samo kod Zapadnih nego i kod Istonih Slavena. I tu
se jo u 15. stoljeu isticao kult p oljskoga priroda. O vjeri u itne i polj
ske demone im a spomena i u sjeveroistonim slavenskim zemljama,
gdje su takozvane i t n e u d o v i e e obil azile itna p olja sa ve
zrelim prirodom. Poljaci ih zovu poludniowke, dziewane, Dziewt> ili
Dzidzilije, luiki Srbi Prezpolnice, esi Polednice, a sve su to samo
nadimci umjesto imena starih boanstava p lodnosti ive i ihoga.
Od itnih demona najpoznatiji je bio Polevik ili Polevoj. ( P ole znai njiva,
polje.) Svakom njivom vladao je Polevik. Obino je bio odijeven u bijelo, a
umjesto kose na glavi mu je rasla zelena trava.
Na sjeveru Rusije Polevika su zamjenjivale Poludnice. ( Poluden ili polden
znai podne.)

POLE VIK
147

Svadbena slavlja i radosti p ovodom obilja rada i p loda sp adali su p o d

zajedniko okrilje dvojnih boanstava ive i iboga. Njihova imena sa
uvala su s e do dananjih dana u narodnim imenima : ivana, iva, i
van, ivko, ivorad i slino.

U znaku dvojnog boanstva, r ae ni su i kipovi na kojima su prika

zana oba boanstva zajedno. Radili su ih p astiri, a bil o je i vrlo velikih
kip ova, { koji put i do 2 m visine) koje su drvodjelci izraivali iz lipovih
ili hrastovih stabala. Davni su p rei takove p r imitivno izrezb arene ki
pove dvojnih b oanstava postavljali kod itnih p olja i na raskrima
putova.
U Polabju i Poljskoj zemlJor adnici i p astiri, pr1lazili su tim mjestima
i polagali ispred stupa sa likom ive i iboga darove u obliku plodova,
itnog klasja ili m anjih ivotinja . Tom prilikom prizivali su ivu i i
b oga da im p odari plodnost njiva i rodnost stada njihovih.
Na pradavni kult boanstava plodnosti Zive i iboga ostao Je spom en
u nazivima mjesta, kao to su Zitava, itomjer, itomislii. Popularnost
ive i iboga u mnogim slavenskim zemljama, jo p o svjedouju i razni
pridjevi njihovih ime na. Pored ve navedenih evo i ovih, za ivu :
Dzievica, Dziewana, Divana, Divica, Diewa, Diewina, Deva, Devana,
Sywa, Sivia, Ziva, Diva, Dziewa, Dzivia, Dzidzilja, Dziedzilia, a za i
b o g a : Zivbog, ijbog, bog ij, ijebog, ijo, Zivan. U p rvo doba boicu
ivu najvie su oboavale ene, i u blizini naselja p os tavljale bi njen
kip u cvjetn e i lozove sjenice. Tu su ene i djevojke h odoastile, kitile
njen kip vijencima i polagale joj cvijee i darove na rtvenik.

OBLIKOVANJE BOGINJA PORODA U STARIH NARODA

Idol poroda
kod Sibirskih
starosj edilaca
148

Artemida
azijsko-grka
boica poroda

Xochiquetzai
staromeksikanska
boginja poroaj a

Uspomene na zbivanja u ivotu davnih slavenskih predaka, niti d o

danas nisu sasvim iezle. I m e nekadanje g idola starih Slavena, boice
kulta plodnosti ivane, tj. DZIEDZILIE (na poljski) , up ravo je ovih
dana iskrslo u novinskom lanku : S PUTA PO POLJSKOJ . Prema
ovoj obavijesti, jedan moderan ugostiteljski objekt u sreditu p oljske
prijestolnice Varave, nosi ime Dziedzilia , kao spomen na nekad slav
ljenu slav1msku boicu plodnosti i ljubavi.

Prema izvjeu, objavljenom u

parikom izdanju Larousse-a,
>>MYTHOLOGIE GENERALE iz
1963. god., pronaena je drvena
statua slavenskog boanstva plod
nosti sa falusom.

Ovaj kip potjee iz 12. stoljea, a

pronali su ga poljski arheolozi u
povodu istraivanja u staroj gradi
ni Leszyca u Centralnoj Poljskoj .

Statua se nalazi na uvanju

olokom muzeJu u Lodzu

Arhe

Stup dvojnog boanstva

Z.IVE I Z.IBOGA
kraj itnih polja

149

 IVA l I B O G
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

(Boica ll!A). Nasuprot boginji mrti Morani, koja oduzima ivot, stoji
D Z I V A ili I VA veli Ica boica darovateljica ivota. / BOG i IVA dva
srt viulw nebeska predstavnilca, koji daju ivot ljudima i svemu, to die i
raste na zemlji. Oni su cijenili radosti i1!0ta, pa .m se njima u tjecali ljudi u
ivotnom veselju, pjevajui im pjesme i zazivajui pri tome jedan drugome
dug i1!0t zdravlje i sreu.

(D r. Nikola Sui : ,, HRVATSKA NARODNA MITOLOGI T A,.

1943.) ( - str. 164 - )

Zagreh

Polapski su Slaveni pored kultnog tovanja boice proljea i mladosti Ve

sne, te bo:ice zemaljslwg raanja Lade, osobito oboavali jo i boicu plod
nosti D E V U ili D E VA N U. (Dziwu ili Dziewu, tj. ivu ili ivanu. )

(Dr. Ante Messner-Spori :

,,

L JU D I I PRIRODA<

Z agreh

1938.)

U asu prestanka neznaboake religije (u 1 1 .

1 2 . stoljeu)
kranstvo Je, dakle, nalo svuda u azilu polapskih zajednica l o k a l n e o r
ganizirane k u l t o v e. Osta1Jili su iza sebe razliita imena boanshn, ali mi
ne posjedujemo u tom pogledu ta/co obilne pisane komentare. Meu ovim
imenima ne/ea su bila pogreno pisana od stmne njemalcog klera, koji nije
govorio sla-venshim jezikom i hoji su uzimali za vlastita imena izraze hoji su
oznaavali koncepte, kao onaj o suenju o p r a v u (P RAW O ) za boga
,, pR O v'A ,, .
Druga, meu ovim menima izgledaju prihvatljiva. tako ona od boica
>> Y WA i POGODA prene.eu e od Helmolda !wo "Sywa i Podega , i
ponovljena od Ivana Dlugosza u svojoj historiji IIISTOR/JA POLJSKE ,
pisana u 15. stoljeu.
(Lihrairie Larousse :

>>

MYTH OLOGIE SLAVE

ari

l 963.)

Neslaveni zvahu boicu /Vl >. Z/VIA, ,, SJ VA i SIWA < to je u pre

vodu glasilo: La vivante i Die J,ebendige". Latinski kroniar Helmold dao
joj je u imenu SYWA POLABORUM ( IVA boica polabska) regionalno
znaenje. Opet njemaki kroniari ubiljeie je imennm , Windische Goe ttin
SYWA<<, vendska hoica iva.
imperatrix dea
lo u latinskim zapisima bila je ubiljeena kao Sywa
frumenti tj. kao hoica iva - gospodarica plodnos ti.
(Iz zapisa u CHRONICA SL A VORT l M , od Helmolda
1 50

L066.)

nele se kolo, sveti dnbe. pod mirisnu ti krene granu

Nek bratinske se usne sljube, uz majkn LAD U i IVA NU
I na e soko da se vine, nad gordih p tica jata cijela,
Gdje plavom nebu sa visine, lu sja,ina bljeska bijela.
l

( S ilvijt
Z agr

Strahimir Kranjevi : Jz pjesme

., SLAVENSKA LIPA<<

e b 1960.)
iVA dignu ruke h nsmama, i klik je stade :
Perune, grlo me pee, i suhe usne su rnoje.
eznem za kapljom vode ko d'jete za majinim rnl'jelcorn,
Potok ne tee, sui se gruda, sahne sva zelen
Gospodaru svih kinih oblaina, kovau groma.
Durna se ulja po lugu i ispija izvore gorske.
Ustaj i liu prospi po zemlji, to od ei mre.
Grornovnie. daj vode '

(Vladimir Nazor: EPOSI

( I VA N A)

Z ag

re b

1946.)

fVA ili IVA NA je predstavnica :f>m l 1e podatne, napuene ivotinjama i

ljudima, okiene zelenilom. Nju su na\t {1raoci tovali valjda vie i od Vide,
nebeske druice Svantovidove. Velika je grenica ta vjena plodna porodilju.
Zirni je u z rta (zimski zlibog) i maeha svojoj dieci, tj. zemaljskom svijetu.
Zbog nje plamti od islwna borba izmeu svijetla i mraka. Djeca Suvida i bo
ice 'Vide. dole su na Zemlji, zovu je majkom , jer ona dri u ivotu sve,
to raste i die. Promjenjljiva je kao tn su i {!odUnia doba i s njima je uvijek
u vezi.

ZI VANA! Vjena plodonosna [,orbu izmeu svjetlosti i tame, izmeu

topline i studeni, izmedu ljetnih i zimsliih bogova, o
relrao bih
i nain
osjeanja prirode zt staro i slavenskoj dui.
Bila si, nam kao kruh, iVO, ljubo Dabogova,
Jer si, IVO hran iteljka, .to nam daje meso svoje,
Jer si, I VO, tje. iteljka, to nas jaa i uzdie,
4 had lugom lcoji cvjeta, prvo voe zreti stane.
Svjedoci su to sve braka div Daboga i tiVA NE.
(Vladimu Nazor: Iz biljeki na str. 14R

l
l

EPOSI

Z a g r e b 1946.)

MAJKA I VA
Visoko je, al' je i sad u svom domu, u podruju
Oblaia i vjetrova. Tanka, lagana, !Jolema.
Rude, biljke, ivotinje i sad dri u naruju.
U svemu je i nad .vima. i granica za nju nema.
151

Tek e sad, u jeku ljeta, kad izbaci c'jel rod svoj

Iz utrobe udotvorne, osjetit se majkom pravom
Svega, to po zemlji hoda, il promie rosnom travom Nad svima je Majka iVA
Svantevidov dah u njoj.
-

(Vladimir Nazor : Iz poeme IVANA

EPOl

Zagreb

1946.)

i VA ili ivia, Sivia, Dzieva, Dzidzilja bila je u drevnih Venda zlatokosa

boginja prirode i ljubavi. [ svojoj desnici je drala jabuhu, a u ljevici grozd
jagoda. Kosa je visjela do podlwljena. Svoja svetista imala je u raznim gajevi
ma, a najslavniji hram je bio u Razibrijegu (ispravnije u Raciboru) u Meklen
burgu.
U Venda i Poljaka boica iva bila Je udata za boga ilU. ti. za iboga.
Zijboga ili iieboa. Tad su je nazivali Dzievana i Dzidzilja.
(Dr. Nikola Greti : O VJERI STARI H SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA
M o s t a r 1900.)

U nekojim krajevima u Meklenburgu su tamonji Slaveni jo u 15. stoljeu

obiavali da u proljee sa velikom buhom i ldicanjem obilaze oko zelenih
usjeva. (Giesebrecht 87), ime se oevidno isticao kult poljskoga priroda u
mnogim slaven shim krajevima, gdje tzv zaplahane udovice obilaze polja sa
ve ::relim prirodom, kod SJf>Veroistoni.h Slavena, a tako i kod zapadnih.
Luiki Srbi ih zovu prezpolnice, pripolnice; esi polednice, poludnice; Po
ljaci poludnica, poludniovlw, a takoer i dziewanna, dziewica, to slii imenu
boice ive, Dziewe, ivane i sl.

(Petar Bulat : P OGLED U SLOV J<..N SKU BOTANiKU MITOLOf;!Jl

Z a g r e b 19.!J 2.)

DZIEDZILIA je stara slavenska boica, za Troju enciklopedija daje obja

njenje da je imala kod Slavena ulogu rimslce Venere, dok u narodu kau da
je to bila boica uroda u polju . Ugostiteljski objekt (restoran) sa etrdesetak
mjesta, koji nosi ime boice DZIEDZILIA nalazi se u '\1arszallwvskoj ulici,
jednoj od glavnih ulica u centru Varave.
(Kamilo Ferenak : ,, g PUTA PO POT.JSKOJ" lanak
LISTU
Z a g r e b 14. l l . 1967.)
-

152

"V EERNJEM

FRANJO LEDIC

MITOLO G IJA SLAVENA

DEVETO POGLAVLJE

VE S N A
SVIJETLA BOICA PROLJETNE RADOSTI
I BUJNOSTI

1 53

U ZNAKU BOZICE VESNE

Cvjearica ,>VESNA<< iz Kijeva

1 54

Vrtlarica VESNA

IZ

Luica

V E SNA
SVIJETLA BOICA PROLJETNE RADOSTI I BUJNOSTI

UPOREDO S KULTOM BOGOVA stari su Slaveni tovali i niz boica

boginja koje su smatrali za simboline zatitnice kunog ognjita,
b ra ne ree, p roljetne bujnosti, itorodnog klasja, p lodnosti, ljubavi, itd
Meu najpoznatijima b ile su boica Vida - zatitnica brane sloge, Vo
loska - zatitnica kunog ognjita, pa ivana
koja daruje ivot. Osim
ovih jo su bile veoma tovane : Vesna - boica p roljetne radosti, Lada
- boica ljubavi i plodnosti, kao i Perunika
zatitnica braka i zemalj
skog svijeta.
T " slavenskim zemljama ove se boice slavilo od najdavnijih vremena
a najbrojniji poklonici b ile su ene i djevojke koje su pohaale njiho
va svetita i hramove, obraale im se za savjete i pomo. esto su ene
drale u svojim kuama i stanovima kutie sa kipiima omiljelih im
boica i tamo ih prizivale. Tom prigodom pred kip ovima su p alile pla
mike ili su prilagale rtvene darove u obliku rukoveti cvijea, grna
rije, vrpca, runika ili nekih drugih kunih prPdmeta.
1

O p ostanku kulta boice Vesne zna se da p otjee iz daleke davnim

i da je njen kult b io veoma rairen kod starih naroda, a srodan je kultu
boice Uski koju su tovali Indi, kao i germankoj bo ginji p roljea
Ostari. Ime Ostara sauvalo se u rijei >> Ostern, tj. Uskr;,, kada se u
proljee slavilo uskrsnue p rirode od zimskog sna. Slian je i kult egi
p atskog proljetnog boanstva , Oziris,, . l taj red tovanja ubraja se 1
rimska p roljetna boica Flora .
tovanje Vesne izniklo j e u ono p raduvno vrijeme, kad su indoevrop
ski narodi jo bili u svojoj staroj prakolijevci na dalekom Istoku.
Kasnije su davni prei Slavena preuzeli tovanje proljetne boice
Vesne kao svoje p roljetno boanstvo zemlje, koju odijeva ruhom pupo155

ljaka, CVIJeca, trave, i svim o stalim zelenilom. Kod slavenskih naroda

od tada su slavili Vesnu kao ljupku boicu prolje a u liku djevice van
redne ljepote.
Najvie su Vesnu, kao darovateljicu proljetne radosti slavili kod Is
to nih Slavena, Rusa, Ukrajinaca i Poljaka. Opjevana u stotinama po
p ijevki, svul!;dje se razlijegahu pje sme o Vesni, a kod Rusa su nastale
i igre zvane Vesnjanke koje se i dandanas izvode. i':itave grupe lijepih
djevojaka zvanih > Vesnjanke nastupaju s pjesmama i igrom, ne samo
u Rusiji i o stalim slavenskim zemljama, nego sudjeluju na folklornim
festivalima i u mnogim "tranim dravama.

VESNJANKE

{T znaku tovanja boice V esne, njoj bjee posveena ptica lastavica.

Dolaskom last avica, boica Vesna je predskazivala da je na domaku
prolje e i da dolazi VES NIN DAN . kod Poljaka zvan > WIOSEN-

Slavljenje WIOSENDZENA k()d Poljaka

156

DZEN , kada se odravalo veliko slavlje u znaku buenja i uskrsnua

priro de od zimskog sna. Poljaci su Vesnu prozvali imenom WIO SNA,
jer - wiosna - na poljski znai p roljee. Ovom se svetkovinom eljelo
prikazati o sloboenje od ljute boginje zime Morane i da je mo zime
skrena To slavljenje p o tjP.rP. jo iz p ra davnog doba i VPnin god se
odravao svake godine.
Obiljeje zavretka zime uslijedilo je time, to su momci nosili lik
zimske boginje Morane kroz selo i na kraju ga bacili u oganj i spalili
ga - z a dokaz da je smru boice Morane nestala zima, a da je nastao
ivot blage V esne i Wiosne, i da je uskrsnulo proljee. Taj obiaj o pro
tjerivanju zime sauvao se u mnogim slavenskim zemljama do danas,
tako u Ukrajini, Poljskoj, na otoku Rujani, pa i u naim krajevima. Kod
nas je najp oznatiji i najtipiniji prastari obiaj protjerivanja zime sa
fantastinim maskiranim kurentima u Ptujskoj dolini, koji se tamo
odrava svakogodinje p o tkraj zime. Tad se u Ptuju prireuju masovne
povorke sa po nekoliko tisua maskiranih kurenata, na kojima prisu
stvuje i do 50.000 p o sjetilaca domaih i iz inozemstva.
Pravi p o etak slavljenja proljetne boice Vesne slijedi kad arki
sunani traci zagriju zemlju i zazelene polja i ume.

U danima proljetne radosti

157

U prolje e, kada svt> buja i cvjeta boica Vesna je na vrhuncu svoga

znamenja i > Vesnin Dan svugdje se slavio najsveanije. Nain sve tko
vanja bio je razliit, razvijao se prema okolini i zanimanju kojim se
puanstvo bavilo. Gdje je s tajao lik ili kip Vesnin okitili bi ga zelenilom
i cvijeem i stavljali poklone ispred kipa Pjevali su pjesme i veselili se
proljetnoj bujnosti i radosti.

P astln su kod p anjaka p o stavljali visoke grane i kitili ih vrp cama

neki su znali izrezbariti primitivni lik Vesne na dugom drvetu, p a su
ga okitili cvijeem i obra ali se svojoj b oici z atitnici Vesni, tr aei
obilne p ae i p lo dnost stada. Drugi su se sakupljali na igritu, gdjP su
mladii i djevojke pjevali i igrali uz svirku tambura i sviraljki a u pred
veerje p alili su krijesove u slavu boice prolje a Vesne i oko krijesova
izvodili narodnP. plm;ove, koji su kasnije poprimili oblik p astirskih
igara .
a

Proslavljena boica Vesna likovnu je kud Slavena p rikazana kao divna

krasotica u svijetlom ruhu, okiena p oljskim i vrtnim cvijeem.

1 58

Kao preostatak proljetnog slavljenja boice Vesne smatra se i p o

stavljanje visokih grana ili stup ova iskienih zelenilom i cvijeem. koje
e u svih slavenskih naroda p o diu na prvog maja ispred kua, a na
zivaju ih
maj a
ili m a j u . Pjesme koje se pjevaju prilikom
majskih sveanosti obino su ljubavnog karaktera :
Poranili s1vi sokolov1, sokolov1 mlaam junaci,
Bog Lado ih lijep o nagovara : p ojte " majom mladim djevojkama,
Pa ih bnd'te iz deLda sanka - s cvjetnom majom i ljupcem junakim. <

159

Pored lastavica k o d Rusa slave i eve, p a su mnoge pjesme iznikle u

kojima u tovanju boice Vesne spominju i eve. Tako u ruskim pjesma
ma pjevaju kako p tice eve donos!' boicu Vesnu, tj. proljee :
Zavoronki priletite, krasnu Vesnu prinosite !
ili
Priletil kulik iz zamorja prmjes Vesnu

IZ

nevolj a .

I kod eha p o diu se visoke grane j e l e ili breze n a p r v o g svibnja, uz

pjesme i v eselje, a okiene grane ukrase i velikom lijepom lutkom koja
predstavlja boicu Vesnu, p a s tim granama ulaze u sv oja sela pjevajui.

1 60

VE S NA
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

V E S N A . Strrri Slaveni (osobitu istoni; tovali su V e s n u kao boicu

proljea i mladosti, zamiljali su je kao mladu djevojku bujn e ljepote, koja
dolazi vozei se na raUri ili drljai. Njezin dolazak slavili su pjesmama, ple
.ovima i darovima. Pjesme " VESNJANKE sauvale su se u Rusiji i Ukrajim
do danas.

(OP.A ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAF"KOG ZAVODA

1963.)

Z agreb

OSTA RA I VESNA . 1\. u.lt Ostare nalikuje u mnogoem onom kod V e s n e.

Ostara i Vesna slavile su u proljeu. To slavljenje potjee iz onog drevnog
doba, kad su Inda-evropski n arodi bili io u svojoj staroj. prakolijevci drev
nih Arijara. VRSNIN GOD . e slavio i '' nrnlipu. To je bio VIOSENDE.N,
te imade slino znaenje kao i germanska boica Ostara. Bilo je to oslobo
enje od Morane ili Zimne, predstavnit:e zime, iju su lutlcu nosili u obhodnji
bacali u > stari agani
kao znak da je mo (Zimne) skrena.
(Dr. Nikola Sui : . HRVATSKA 'N ARODNA MITOLOGIJA
1943.)

Zagreb

VESNA, boica proljea, razbija led i alje topli proljetni daak. Kad bi se
ljeti sunce najvie popelo i ukazalo se u najveem svom sjaju, slavili su
svetkovinu Sunca i Ognja palei po breuljcima i Rorama kriJesove.
{Dragutin iler: ,,POVIJEST HRVATA, SRBA l 'lLOVENACA
Z a g r e b 1926.)
SlavlJenje boice Vesne nastalo je najprije kod Istonih Slavena, gdje je
kod Rusa i dobila ime VESNA. Poljaci su je prozvali imenom W i o s n a,
otuda W i o s e n d z e n <, , a Litvanci su joj dali ime V a s a r a. Poslije se
lmlt V e s n e rairio i u zeml.iama sjeverozapadnih Slavena, a po tom je pre
nijet i lt n au dananju domovinu.
{Dr. Ivan Hoi : SLAVENSKE DRAVE

R TT S I J A

Z a g r e b 1898.)

VESNA, tovana kao boica proljea kod starih Slavena.

{Marijan Filipovic : ABC LEKSIKOl\ OSNOVNOG ZNAJA
1961.)

161

Vesna kod Ceha. Na sve t.kovinu prvog maja, esima slui kao >> maja mla
da breza ili jela. Prilikom obreda ohjrse momd i djevojlce o drvo lijepu lutku,
koja predstavlja hnginju prnljea Vesnu kairo slavi svoj nlazak u selo, a
druina p jeva:
Budte pani veseli, e vam lito n esemy,
s ervenimi vejci, i lutymi mazanci . .
P r a h a 1879.)
(P. Sohotka: ROSLINSTVO A JEHO VYZNAM
.

VJESNJCA PROLJEA.
VESNA ja sam, vjesnica proljea.
Didi Lade mezime mlaano,
Vila ptica, leptira i cv'jea,
Botva edo stoput milovano.
N ova snaga u zemlji se budi.
Doe doba luda plahovanja.
Zf'mlja majlw, otvara nam grudi :
Bit fe milja! Bit e radovania.
Z a g r e h 1948.)
(VladtmH Nazor: MITI I LEGENDE
VESNIN LIK.
I mn e noe, za danom mme dan;
Okopnje snijeg, te zimi ndP san
Ovjenan sjajem Vesnin sine lik,
U modra neba halji milolik.
Od sunanijeh zraka vijenac svi.jen
I cvijea dahom mirisnim oblijen
Cvijetak razvi milodnhe grudi,
Zelene um e dua se probudi.
(Franjo Markovi : Iz pjesme

K OHAN I VLASTA

Z a g r e b 1 923.)

VESNA.
Nogu bosih po rosi
VESNA nam proljee n osi
s kitom od poljs/cog cvijea
u njenoj zlatnoj kosi.

Za \1esnom Vesnianke
djevojke, s ruskih poljana
razigrane kao breze
na lahoru krhke i tanke
kao granice jele
to hrle niz proplanke
il ko snijeg bijele
prve tratinice.
(Boro Pavlovi : Iz ciklusa SLAV t-NSKA LIP A

162

Z a gre b

1960.)

FRANJO LED i

MITOLOGIJA SLA V E NA

DESETO POGLAVLJE

LADA
BOICA LJU BA V l, ARKOG LJETA
I ETVE

163

ETELAKE PJESME
U DANIMA :'-ETVE

Duga njiva penice bjeldce,

U LU:'-ICI

Na njoj ele mlade etelice.

ito ele li pjesmu pj evale
- Ladole mile oj . Lado

oj !

:'-ito ela Iijepa djevojka,

oj , L<l.do oj !
Zlatmm srpom rukama bijelim,
oj , Lado oj !
/fijtii : 11-an;o .{jdi
illO

.l
p

..

&!avonska rapsodija
]j"t ma 1:doca (mu$ki V1or)

""'

...

""oj l

.... l
1:'
t!Ji.rtJm l'a tm t .Sla_ vo _ ni je
Jfad s'pnlje _ 1/'a mo _ u kla$ja

.. J, .h

Z ETELICE

.... l
L--'
:Zlabto kla-8jt
tu.nct njiva.111

""'

""
v
.kad sa _:ur'.je
.kadno zal}a

.l l

./

'V

__

.la . _ von - _ .ea .'

1-. frl
l
v

l'
'R,/j'tm
Znoj St

.J. " "

Irad od.--J'-k-ll.t Zveltd .ko .sa /tad. :tct. - !utlc - nt

U
ltt'- o ca. r_ ce ln'-je u. !a . - li'Dn - ca.,
ll J
l i !l l"' l'l h
l

164

U BOSNI

pjma.
li- .j

LADA
BOICA LJUBA Vl, A RKOG LJETA l ZETVE

SLAVENSKA B OiCA LJETA

to j e bila mnogo opj evana divna
mladenka, kojoj su dali ime L A D A. Kult boice Lade izniknuo j e kod
Slavena i ona pre dstavlja isto slavensko boanstvo. Od pradavnih vre
mena Ladu su tovali u svim slav enskim zemlj ama, pa i tamo kod dav
nih slavenskih prea u p ozadini Crnog mora. L starim se himnama
pjeva o La i kao b oici p lodnosti, jer je utjelovljavala raajue p ri
rodne sile. Stovali su je kao boicu obilate prirode i smatrali je b oan
stv om obilj a i rada. Lada je p ostala slavenskom boicom zemaljskog
raanja i arke ljetne dobi.

'
-

BOZICA LADA

N joj su p riplSlvali mo da pokree svim p lodono smm nagonima u

u naoj do
prirodi. Iz pjesama koje su se do sada odrale u narodu,
movini, kao i u drugim slavenskim zemljama
p roizlazi, da su je
svugdje uveliko tovali. Nije bilo etve, a da se ne zapjevaJu etvene
pjesme, ni svadbe bez pjesme i svatovskog kola. Didi Lado ! <
Posebno s u se utjecali Ladi sretno i l i ne sretno zaljubljeni, k a o t o i
oni koji su eljeli roda i ploda. Time je postala i boicom ljubavi i lj e
1 65

pote jer je i likovno bila predstavljena kao vrlo lijepa i b ujna djeva .
U naoj domovini p odsjeaju n a boicu Ladu mnoge starodrevne pjesme,
kao i geografski nazivi Ladu, Ladin Vrh kod Benkovca, Ladin u okolici
Labina, L adii kod Kanfanara, Ladina kod Vrbovca, Ladinec kod Krie
vaca, Ladavci kod Pazina itd.
Najvea svetkovina boice Lade bila je u ljetu. Bio je:J to L a d i n
D a n, koji se u drevno doba zvao La din den . Uz pjesme, igru i ples
slavio se ovaj njezin najvei dan slavlja u svim krajevima, gdje ive
Slaveni.
Doel nam je Ladin Dan,
svemu svetu radostan.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !
Dole su i ivanice,
ivanice, devojice.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !

Donesle vam na veselje

aren-cvetje i zelenje.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !
Donesle su devojice,
rlevojice l a d a r i e P.
Ej Lade, Lade
ej lepe Lade !

Ovaj lijepi obiaj starih Slavena izgleda da se svidio i drugim naro

dima, p a su p reuzeli neke oblike Ladinog kulta. Na Ladu kao boicu
ljubavi po dsjea n as grka L e d a s labudom u koga se bio pretvorio
grki bog Zeus. - Kad su Grci doli u dodir sa Slavenima u pozadini
Crnog mora, p renijeli su u Zeusov kult neke osobine i ari slavenske
Lade i pridali ih Ledi. U grkoj mitolo giji ne spominju Ladu, kao svoje
izvorno boanstvo ve jedino kao krasoticu i lijepu kraljevnu, kerku
nekog kralja sa sjevera, kojoj su zb og njene izvanredne krasote, pridali
ljubav Zeusa, kad se p retvorio u labuda. Priu o Ledi i labudu, obliko
vali su mnogi slavni slikari, a meu njima i Leonardo da Vinci i Tizian.

Zanesen labud krui amo tamo.

Za njime zlatna ajka bajke,
I lijepa djeva, golog boga edo,
Pa iri rosno krilo. O Ledo,
Divna Ledo!

Iz pjesme LABUD I LEDA od

A . G. atoa 1907
1 66

U nastavku svog izlaganja u vezi LADINOG kulta treba napomenuti,

da je Jurjevo ili urevdan koji se slavi 23. travnja, takoer jedna od
p roljetnih sveanosti iz ratars kog kulta plo dnosti, kad je mladi bog
svladao demone zime. To zamiljeno boanstvo proljea i mla dog sunca
kod Slavena zvao se Golemi. Uz mladog boga sp ominje se i lijep a boica
proljea Lada, a slavili u ih od ureva do Ivanja Inae Golemi pred
demona zime, kao
stavlja snanog junaka, koji se bori i ubija zmaja
to u p rirodi nastupajue proljee svladava zimu.

SA JURJEVSKIH SVECANOSTI t SLOVENIJI

Poznato je kako se kranska crkva vjekovima borila protiv starih

boanstav a p o ganstva. Napokon j e nala rjeenje, kada je neke kultove
povezala sa kranskim terminima svetaca. Tako j e Juraj ili ura dobio
svojstva i funkcije nekadanj e g Golema, boga proljea u okviru p roljet
nog kulta boice LADE. O tome svjedoi obiaj obilaenja LADARICA
kroz sela koji s e o drava i u dananje doba.

U nekim krajevima sauvao s e stari urevdanki obiaj, gdJe selom

obilaze )) ]urjai , pjevajui i skupljajui darove. Negdje se p ojavljuje
Zeleni Jura , sav iskien zelenim granjem, pjevajui jurjevske pjesme.
1 67

Ovo se klanja zeleni Jure

r ute izme, u kape od kune,

l britkt> sablje, pisanomu p asu,

I jo Jura ima jabuku zlatnu !

Stanite se gore vi mlade snaice,

Nadari te nas lep o vredne ladarice.
Nadarite nas i zelena Jurja
Jurja i su doli sa daleka p uta !
Proal je p roal
p isani Vuzam,
Doal je doal
zeleni Juraj
po zelene tratini
popranim p utem
Mi vam Jurja nosimo
donesel je sa sebom
lakat duu mladicu,
p ej dan dugu travicu.
Sad dajte Jurju masla,
da vam srea rasla !
Pored imena LADA, po kojemu je nastao mit o boici p roljea Ladi,
drevnoj slavenskoj mitologiji pojavljuje se i ime L A D O kojim su
Slaveni prozvali jo jedno slavensko boanstv o mukog roda. Bio je to
mladi bog - mladog sunca L a d o . Evo neto podataka i o ovome idolu
drevnih slavenskih p redaka.
U slavenskoj mitologiji s pominje se stari i mladi bog. Stari e biti
Gromovnik, a mladi Sunce. Sunce je izvor ivota na zemlji. - Od sun
ev o g p onovnog raanja, za zimsko g solsticija, dan po staje dulji. r t o
se doba mora Sunce boriti s v e do proljea, da d o e do svoj!' p rav e
snage. P borbi ga p omae sestra, jutarnja zvijezda Zora. Kada dolazi
do pobjede mlado Sunce dobiva ime L a d o.
u

l to vrijeme Slaveni su krijesove p alili u slavu mladog sunca i pje

vali. O Ivanju u lipnju mjesecu i kod nas se p alilo krijesove, o tome
pjesma :
168

"Lep nam Ivo kres nalae,

Ej Lado, Lado, ej I vo Lado !

Z desnom rukom kres nalae,

z levom rukom altv t> igra,
njega majka doma zval a ;
- O d i I v o na v e e r o !
- Veerajte, ne ekajte,
divojke su v kolo dole
p a je moram nadigrati,
nadigrati, nad p le sati.
se junake, se divojke
makar ne born noko l'lpaval, noko sp aval, ni ve eral !
Ovu je p jesmu zapisao Juraj idovec, a tampana je u )) SKLADU

1940. Svake godine na Ivanj-dan svugdje se p riredivalo krijesove. Na

veem prostoru zap aljena jP. v atra. a okolo vatre sve to je mlado pjeva
i igra.

KRIJES NA IVANJ-DAN U POLJSKOJ

169

WT A N K I NAD WAWELOM

Tradicionalno slavljenje Ivanjske noi

Ime Lado i pjesme o njemu prele su dalek put, ak od Baltika pa do

Jadrana ; stoljeima mi sluamo stare p opijevke o Ladi. Evo jo jedne
od starih kajkavskih narodnih pjesmi, a ta je tampana god. 1752, u
Bekom Novom Mjestu u knjizi Josipa B e dekovia na strani 238, koji
je tu pjesmu objavio prije 215 godina, elei time dokazati, da su Meu
murci u pretkransko doba meu ostalim i dolima >tovali
boga
Ladu, a trag toga tovanja ostao je u narodnoj pjesmi
i prijevodu na
latinski.
-

Lepi Ive trga roe,

Tebi Lado, sveti boe:
Lado, sluaj nas. Lado.
Pevke Lado, p e vamo ti,
Srca naa v klanjamo ti.
Lado, sluaj nas. Lado.
Pulcher Joanne s carpit rosa.
Deo Lado cantat p rosas :
Lado audi nos Lado.
Tihi Lado suhsternimus,
Corda nostra, e t p etimu s .
L a d o audi n o s Lado.

170

I u dananje vrijeme susreemo > ladarice, kako ladaju tj. obilaze

selom, iskiene cvijeem i zelenilo m i pjevajui, p odsjeaju na p rastaro
doba, kada je vjerojatno n arod "a starjeinama na elu slavio mladog
boga Sunce pod imenom LAD O .

Z8) Pored spomenutih narodnih obiaja, kao to su

Ladarice<<, Vesnjanke

ili Kolede<< , postoje i tzv. LJELJE KRALJICE. Ljelje su djevoiake

obredne igre s pjevanjem, koj ima mlade djevojke slave Ljeljo boicu

ljubavi.
Dokaz tome jest pripjev boanstva ljubavi LADO<<, "LJELJO
Npr: Ovdi kazu mome neenjeno - ljelju,
Il ga vi enite, il ga nama dajte - ljeljo!
Da ga m i enimo c;a krali icom L i

LJ ELJE

l iom l

KRALJICE

171

SA ETVENIH

SVEANOSTI EKE I SLOVAKE NACIONALNE

MANJINE U HRVATSKOJ
( E KA OB:: INKOVA SLAVNOS T )

U ast slavenske boice Lade odravaju se u Konaniici i Daruvaru

tradicionalne etvene sveanosti, na koje stiu brojna drutva
cije ehoslovake be-ede.

172

delega

LADA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VILA I LADA
ProlJetnome v jetru vitka krila
Raznim cvijeem posula je vila,
Da, lwdgodijer on krili zama'ne,
Cvjetnim sagom sva zemlja postane
( srcu nam LADA je boginja
Zar usula, da u njem da'ne,
Svijetlim rajem sva zemlja postane
(Petar

Preradovi : IZABRANE PJESME

Z agreb

6961.)

!J ADA. U nekim se starim himnama pJeva o LADI kao boici plodnusti, jer
je personificirala, raajue prirodne ile. Ta bu jn o < t i obilarost, kojom je obda
rila prirodu, uzrokom je, da su je tovali kao boicu prirode, kad je sve bujalo
i raalo. Na taj nain postade ona prava hoira zemaljslcog raania i arke
ljetne dobi.
(Dr. Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MlTULUGIJA

Zagreb

1943.)

U stamn se pjesmama uz Golema koJega su nekada slavili kao boga proljea

spominje i LADA lijepa boica proljea. a slavili su ih itav mjesec od ure
va do Ivanja - kako kau stari krcanski kroniari, a u selima su pjevajui
obilazile Ladarice.
Kasnije pjesme spominju umjesto Golema
Jurja ili ora, pa je i on u
narodnoj pjesmi ljubavnik lijepe Lade. Taj je ure, bog proljea, nalik i na
Jarila, rusko boanstvo proljea i plodnosti. Sve su to samo varijacije jedno
ga te istog sunanog lika boga koji pobjeuje zimu i osigurava etvu.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandi : S V IJ ET J iVOT P LEGENDAMA

Zagreb

1 96 1 . )

JAR/LO u slavenskoj mitologiji bug proljetne plodnosti, vegetacije i ljubavi,

mu boice LADE.
173

S njegovim kult om povezane su neke agrarne obredne sveanosti kod l sto

Slavena koje su se odravale u razliito vrijeme. najee na dan Ivana
Kupala 24. Vl.
Zagreb
(OPA ENC TKLUPEDIJA LEKSIKOGRAI SKOG ZAVODA
1963.)
mh

V coma vano mJesto u slavenskoJ mltologij zauztma Zemlja. Kada se s pro

ljea odijeva. zelenilom i kiti cvijeem, onda je po pradavnim pripovijestima
starih naroda Zemlja zarunicom boga Sunca. Kao boginja mladosti, krasote,
ljubavi, i plodnosti u ljetno doba Zem lja dobiva ime lwica /,ADA , u najranije
proljee kad izbiju prvi cvje tii i ni <> mlada travica tad je VESNA boginja
proljea, a kad usjevi sa.?:.riju i doe vrijeme etve i berbe onda je Dziewa,
De11ana. a mnogi je zovu i ZIVA .
(Ivan Radeti : PREGLED HRVA TSKI fRADICIONALNE KN.JIZEVNOSTI
S e n j 1879.)

Ohia.ii na /vanj-dan na 24. lipnja (kad se slavilo Ladin-Dan) u Rusa i u

drugih Slavena potjeu od poganslcoga ljetnoga praznika. Na nekoliko dana
pred taj dan Sunce dostigne na nebu najveu visinu (ljetni suncostaj). Stari su
Slaveni tom zgodom slavili SLA Vl SUNCA i njegove naivef.e jakosti, (krije
sovi. ivanjsko cvijee).
(Dr Ivan Hoi : SLAVENSKE DRAVE

RUSIJA

Z a g r e b 1898.)

!vanjski krijes . Svetkovine posveene lj etnom Suncu, kad Je u svojoj

najveoj snazi.
( Ivana B rli-Maurani: PRiE IZ DAVNINE . )
JAR/LO ili JA ROVIT. Majski sunani lik. Da su nai stari sveano slavili
brak LADE i JA RILA , pokazuju jo danas preostali puki obredi o urevu.
On je bog zelenila i cvijea u dane, kad je Sunce ve nadvladalo. LADU bo
icu mladosti i ljubavi. slavi i dandanas svatovska kolo D i d i L a d o .
(Vladimir N azor : Iz biljeke str. 148,

EPOSI<

agr

b 1946.)

LADA je s poetka bila boginja Suncu, Ladine pjesme pripadaju najstariji

ma, o tome je svjedoanstvo u pri pjevu >D i d i L a d O u Ladinim pjesma
ma. Tome odgovara sanskrtski d Iz i d i to znai ljepota, svjetlost. Na pri
mjer Didi Lado to je Lijepa svijetla l.ado Mitolozi dokazuju, da je u ovoj
rijei oznat>n pridjevak :
didy to jest stara velika Lada<
emu odgovara po prilici rimska MAGNA MATER (Cybelc) boginja svemirno
ga rasplocnja.
(Ivan R adeti : PREGLED HRV TRADICIONALNE KNJiEVNOSTI
S e n j 1879.)

174

UDAJA LADE.
Prva meu bogi,njama u ci k zore side LADA.
Zemlja kojom Odnt tee, gledala je. kako mlada
Boica na r'jelcu sila. Sva se polja zelenila,
Udaja e danas biti Didi /,ADE za JA RILA!

LADO! LADO!
Pjevaju ta gn'jezda, zubon to vrelo:
LADO! LADO! Bit e pune cv'jea llrane
Bate pune voa. A kad ljeto plane,
Njihat e se ito hlasato i zrelo.
1

Vladimir Nazor : E P O S l . ;

LJETNO SUNCE.
LADA boginja ljnbavi
u gustoj ljetnoj dubravi
gdje tiho ubore
potoii ubavi
i kad su sve staze i puti
i gnijezda i lozi i kuti
krcati plamenih uzdaha
i vrele ljudske puti
i kad se ljubav u gran ama
kronji i dhunov11 sluti
i kad l j e t n o s u n e e
u svom sjaju pjevo
o arkim pogledima
slavenskih en a i djeva
kojima bijelo stegno
mramorom sijeva.
(Boro Pavlovi : iz ciklusa

SLAV EN'iKA LIPA

Zagreh

1960.)

O LADI u pjesmi PANA .

Kolju noevi boji,
Srce crveno mlado.
O, gdje si sunana LAD O ?
Krv topla pui se. tee.
Gnjev boji pee.

17

Vani bijelo golubova jato leti,

Oblact nad gorom raskono se zlate Svijetla kia snova, kaplje sa nebesi,
Gdje si LADO, gdje si?
(Miroslav Krlea :

Iz spJeVa

Zaueeni

Z a greb

PAN

LAD/N DAR.
Raste drvo da/ina
Usred Rujevine.
Kad se djeva zaljubi
S grane list ot/cine
LADA, l'jepa boginiu
Usred Rujevin e.
Pa silazi n a zemlju
Boica ljubavi.
Listom djeva dragana
Svog e da za,travi.
Koban li je darak taj
Boice ljubavi!
(V ladimir Nazo r : MITI T LF.GEl\iDE

LADIN STUP
uvar

1 76

itnih polja

Z a gr

l Q48.)

1917.)

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

JEDANAESTO POGLAVLJE

VO LO S KA
ZATITNICA KUNOG OGNJITA
I DOMA

FL
1 77

O KULTP MJESECA
Uz slavlj enj e Sunca, kod starih naroda bilo je uobiaje
no i tovanje Mjeseca, kojemu su SlavenJ takoer pridavali
boansku mo. Stari Babilonci su slavili boanstvo Mjeseca
SIN, Grci ARTEMIDU, a Rimljani potovahu boicu lova i
Mjeseca DlANU. Kod starih Slavena smatrana j e VOLOSKA
boginjom Mjeseca.

DIAI\A rimska boginja Mjeseca

1 78

VOLOSKA
ZATITNICA
KUNOG OGNJiTA
T DOMA

U SLAVENSKOM MITU spominje se boica VOLOSKA

kao brana druica boga Volosa. Kako je Sunce u kultu
Volosa imalo istaknut znaaj kod slavenskih predaka, i jer
su u Volosu nazirali svemono sunano i nebesko bie,
to su mu pridali za enu boginju Volosku . Prema usporedbi
Sunca, kao mukog roda, i Mjeseca u kojem su prei gle
dah ensko bie, smatraLi su da je Voloska kao pratilica
Volosa simbolii predstavljala Mjesec, tako je tovahu i
kao boicu Mjeseca.

Slavlienj e Mieseca u Babilonu

1 79

Boicu Volosku tovalJi su slavenski prei u najstarije

doba kao zatitnicu s>toarc;kog i ratarskog svijeta, stoga sn
je i predstavlja]Ji uz rogatu kravu. Zamiljali su je kao hra
n i!teljicu ljudstva koja daje pored ustalih plodova d obilnu
plodnost svake vrste stoke. Njen ip ili neka zamjena ( kao
rogovi, uperak vune, krilo ?Jvadi i dr. ) postavljao se uz
torove ovaca ili na zid taje kao zatitni znak.
Qc;,im krave, posveena joj je bila i ptica lastavica, ko
ja gradi svoje gmijezdo uz podkrovlje kue. Lastavice su
stoga drali za svete ptice jer su mislili da u lastama ive
rodbinsk i i kuni prei, iji dobri duh nastavlja ivot u
obliku laste. U zajednioi sa svojim boanskim suprugom
Volosom, Voloska j e bila tovana kako kod Istonih Slave
na, (u Rusiji su joj daH ime Biozuna) tako i u Pomeramij i
i kod Zapadnih Venda. U nekim kraj evima nazivali su je
i imenom Vlasta 1 Vlajka.
Pored ovih obiljeja, drevni prei su smatraLi b oicu
Voloc;ku i zatitnicom kunog ognjita i doma. U svo}stvu
uvarice kunog ognj1ita ima dosta slinostli nae Vlaste
sa rtmskom kunom boucom Vestom 1 starogrkom Hesti
jom Meutim ta sluajnost nema nikakve veze s kultom
slavenske
Voloske
i
njen
kult
potpuno
je
sa
moni,ao kod slavenskih naroda. Dovoljno je uoi11Ji, da u
kultu rimske Veste i grke Hestije nema ni spomena o la
stama. Slino miljenje je bilo i u sluaju c;lavenskih ku
nih bogia Domovoja, koji su takoer isto slavenski kuni
demoni, a neki su strani kroniari zabiljeiH krivo da su
Domovoj i predstavljali rimske Lare i Penate, to je od
na ih historiara opovrgnuto.
l_T

svom kulu Slaveni smatrahu boicu Volosku z ati t n'

com kunog ognjita

doma. Kao uvarici kunog ognjita

Voloski je bli:o odabr31l1

skoro svakom domu po j edan u

dubljeni kuti, kojd se zvao m i r il.i m i r i t e. Tamo j e

gorjela ia, plamiak u slavu kunoga mira. Gasiti d.,li pu
hati u taj plamiak, znailo bi - po njihovu nazoru - ga
stiti kuni mir: a u sluaju,

da

bi se trebalo utrnuti iku,

onda se to moralo utrnutJ prstima

1 80

U tim kunim miritima stajali su drveni, votam ili

od jantara raeni kip oi Javljene boJice VOLOSKE, pred
kojiima su ene d djevojke izri cal e svoje elje i traile po
mo 1il1i savjet u pitanjima nj ihova svakidanjeg ivota. 0V'ih malih kipova bilo je nekad vrlo mnogo, ali samo ne
koliko ih je sauvano do danas, u muzejima u G danskom
i e6imu. to su kipovi raeni iz jantara, ve po tom se
vidi, da je kult b oginje Voloske b1o ra1iren u krajev ima
uz Baltiko more. Lik boke bio je primitivne izrade. Tij ela
vHka i bujnih g:rudi, a lice Voloske izgledalo je ozbiljno,
ani 1'Pak puno blagosti.

Svetkovine u ast bo7Jce Voloske o dravane su ljeti od

s:redine kolovoza do sTedine ruj,na, a poznate su pod ime
nom VLASTIN-DEN. C slavu drevnih slavenskih boan
stava Volosa i Voloske, na svetkovne dane prkeivane c;u
velike veselice i 1i1gri,ta na kojima j e sudjelovalo mnotvo
na:roda. Sakupljeni narod, po svim p ribalt ik im podruj i
ma doliono je proslavio svoje miljenike Volosa i V olosku
!izrazito zemljoradnika ,j p astirska b oanstva; tu se astila,
i gralo i pjevato sve do kasno u no
,

181

Uzdu cijele Pomet anijc, poevi od grada Volina gdje

se nalazio hram boga Volosa, pa do grada Gdanskoga gdje
je na Wiezici postojalo najstarije slavensko motril ite Sun
ca, podignuto u ast Volosa i Voloske, orile se pjesme,
meu kojima i drevna himna jutamjem Suncu:

Tl'i milje podno opkopa

Tvrdoga grada Gdanskog.a,

Geno Vo1osa svetite

Na Vbuve kamente
SletiJa VOLOSKA boica
Volosa boga doziva :
VOLOSE

! Sunce dolazi,
zlatno donosi!
Tebe e pla<tom orviti,
Zemlj1icu crnu grij1ati'
Ruice, travu ljubiti,
Oblakom nebo zaviti .
Ruho ti

182

VO LO S KA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

VOLOSKA je bila zatitnica kunog ognjita i doma, zval!

su je i Vlastom, a na sjeveru jo i B iozunom. S tovahu je kao
tenu

boga

Volosa.

Ovu

su

boicu

s matrali

najs tarije

doba kao izrazitu zatitnicu ratarskoga svijeta, zato su je pred

s tavljali uz rogatu

kravu

ve posveena joj je

kao hraniteljicu

ljudstva. Osim kra

bila i ptica lastavica, koja gradi gnijezdo

uz podkrovlje k ue.
Volos ki je bio odabran u svakom domu po jedan udubem
kuti, koji se zvae mir ili mirite. Tamo bi gorjela ia, pla
miak,

slavu kunog

mira. U tom miru ili miritu s tajahu

njeni kipci, koje su izraivali od drveta, voska ili jantara (bur

tina).
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARDODNA MITOLOGIJA
greb 1943.)

Za

VOLOS budi VOLOSKU.

Sa panjaka rajevinskih,

kroz

lukove novih

VOLOS prvi silazio, da VOLOSKI

duga.

boi baca

Na grud rane visibabe, da je iz sna prene duga

Svirkom svojom,

vekom

(Vladimir Nazor: MITI

TIR - Zagreb 1948.)

s tada, zvekom

LE&ENDE

srebrn-praporaca.

tz pjesme BOG - PAS

VOLOSKA. Mzrzsni kipi

VOLOSKE
od voska i jantara
sabrani
za >>VLAST/N DAN
sitni darak od dara
vjernih
i dobrih domara
a boica s k ladna t vttka
gleda krotka i blaga
blagoslov itka.
(Boro Pavlovi: iz ciklusa Sl-AVENSKA LIPA - Zagreb

1960 )
183

Kod stanh naroda mnogi su hramovi okrenuti prema

t:lazu Sunca. Tako su se razvila sunana motrilita u Babilo
nu, Egiptu , u Stonehenge u Engleskoj itd Jedno motrilistt:
Sunca poznato je i kod starih Slavena-Venda, koje su oni u
at boga Volosa podigli juno od Gdanskoga, jo prije pokr
tenJa Slavena u 10. stoljeu.
( Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Zagreb 1 943 . )

Prouavanje neba i Sunca izgleda . d a s e odralo kod bal

tikih Slavena i u kasnija vremena. U tarim gradskim kro
nikama zabiljeeno je, kako je u Gdanskom bilo uglednih
ljudi koj i su se bavili zvjezdoznanstvom. Spominje se i je
dan bogata, vlasnik pivovare Hewelka, koj i je pomou svog
bogatstva podigao zvjezdarnicu koja se sterala preko kunih
krovova, d da je bila snabdjevena najljepe ukral;enim in
strumentima svog vremena .

Hewelkeov otvoreni teleskop u Gdanskom 1 650.

( Rudolf Thiel: I Z TMINE U SVJETLOST . Zagreb - 1959.)

1 84

FRAN JO LEDi

MITOLOGIJA SLA VENA

DVANAESTO POGLAVLJE

P E RU N I KA
BOICA BRANITELJICA
PRAVEDNOSTI L BRAKU

185

CVIJET PERUNIKA
Po proslavljenoj boici Peruniki, prozvan je divni ljubiasti
cvijet imenom perunika, koji je u narodu poznat i pod imenom
sablja ili sabljarka zbog sabljolikog njenog lia. Kao to je
boica Perunika opjevana u mnogim pjesmama, to se i njen
cvijet spominje u narodnim napjevima. esto perunika izraste
uz otvorenu biljku buniku, pa se i to u pjesmama odrazuje. Evo
primjera:

PERUNIKA.

Uzorita Perunika

asna puna m ilja

v idje gdje u ponoru
ljutih otvorenih bunika
ista ljubav to blista
kao biser ljubiastog
njenog cvjetnog lista
vita i divna kita
iz koje se v ije
perunika uzorita
kao plava kruna
gromov11ika Peruna
( Boro Pavlovi :

Iz

ciklusa

SLA

VENSKA LIPA - Zagreb 1960. )

Cvijet perunika doao je do umjet

nikog izraza

likovnom

stvarala

tvu
Lik ene Perunika od Jakoba Sa
vinek

1 86

PERUNIK A
BOICA

BRAN ITELJICA P R AVEDNOSTI

U BRA K L

PREMA NARODNOJ PREDAJI proirzlazi, da j e bog gro

mavnik Perrm sebi za enu odabrao jednu mladu divku, s
kojom se hio susreo pri svome pohodu u carstvo divova
Kako je poznato, u mitologij i Slavena p ored raznih b oan
stava spominj e se i veoma moni divovski rod, od kojih je
bilo vie zloudn:ih nego dobrih.
Meu divorvima najvei je ugled uirvao div SVITOGOR
koji je i!Z zamiljenih Svitogorskih dvorava u svemku rav
nao sviieto mi d avao sv1i j etu svjetlost i toplinu . Svitogo
rava ker.ka, divka Strijelka, sVIijetlo i umiljato bie ivjela
je u svitogorskim dvorima, ali nikako nije trpjela silnike
div ove, a osobito je mrZila okrutnog diva Leana , kojd je
za njom udio.
Jednom, kada je mladi ili bog groma i munje Perun
doao u sus:ret sa Strij elkom, ugledavi u . divnoj mladoj
divki svu milinu i dobrotu, i sprosio ju je od njenog oca diva
SviJtogora i vj eri o se s njom. Strijelka mu postade enom, i
ta.ko se iz divke preobrazila u bo.icu Peruniku, kojim ime
nom ju nazvao Perun .

187

Pe1run j e odveo svoju mladenku, dotadanju divku Stri

jeliU, a sada bo-icu Perunku, u svoje dvore koji su stajali
u nedostinim nebes,kJim visdm ama na osamljenoj vrletnoj
litici,preko kojih su se natkrili olujni oblaci puni munj a
i gromova. Iznad PerunO'Vih dvorova preko cijeloga nebe
skog svoda nadVIla se prekrasna duga satkana 'iz arobnih
boja kao da j e kaZ!lvala da su tu prijestolni dvori gromo
t resnog Peruna i njegove mladenke

PERUNOVI DVORI

Od tada u visokim Perunovim dvorima bogu Perunu uz

bok stajae boica Perunri.ka. Ona mu je bila najpouzdani
j om pomo6nioom d uzoi'itom savjetnicom. Dijel ila je sve
b rige gromotremog vladara, a naroito j e palJiva bila prre
ma zemalj skom svijetu.
Zato j e kao boica neba u narodu zvana Uzorita (booa
dea) dobra boginja. Kao uzoriltom su je smatrali j er je mi
rila zavaene brane parQIVe, branila ast i pravednost u
braku, kanjavala ljudske poroke, a pivodila svijet ka sa2'lnanju dobrote d meusobne snoljivosti
Kod slavenskih prea nadaleko c;e rairilo tovanje bo
ice Perunike, kojlll su naZJivaH j o i .imenima Perunhka, Pe
runova, Perunka, Perkunova, Perena; kod Poljaka Pioruna d
Piomnka, kod Ceha Pana, Paromka itd
1 88

Bog Perun nije bio bog rata, Perun je jedino zatitnik

zemaljskih gramca 1 istUipa kao osvetnik protiv vjerolomaca.
Tad bi se pod nj egovom zatitom polazilo u boj . Perun bi uz
pomoc boice Perunke, razaslao svoje boginje

vile bojov

nice da budu vodilice J Unacima, a uporedo bi sipali na nep

rijatelje svoJe uboJ i,te strijele.

U ve:zJi oblikovanja boice Perunike, nema sauvanih

kipova, pa se nezna da

Iii

ih j e i bilo Meutim, p ostoji od

nepoznanog smkara predstavl jen lik Peruntke, kako kroz

oblake juri u koLima s dva koJesa.
D osljedno bogu Perunu, koji se vom dvoprenim ognje
nm kolima, predstavljena je .i Perunika u kasu dvoprenih
kola, iz ijih kolesa stpa ognjena vatra
1 89

P E R U N I KA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

PERUNU uz hok stajae u viokim Perunovim dvorima

R UNI KA

P E

Zvali su je i ime11ima Perunova, Perunka, Perku

nova, Perena, a nosila je i !Ine Gorka po tom to je bila ena

Gornjeg boga Peruna, po njegovu prvobitnom

znaenju kao

gornji tj. najvii bog. Kod sjeverno-zapadnih Venda poznata je

kao Gornja boica. Kao boica neba dijelila je s Perunom sve
b rige nebeskog vladara. zato je u narodu nazvahu kao UZORI
TA BOGINJA tj. 11a latinski: bona dea.
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za
greb 1943.)

PERUNIKA. Po nazivu slavenskog boga gromovnika Peruna,

kojega je lik opisao stari ruski ljetopisac N es tor, nastali su pro
mijenjeni oblici tog imena kao na primjer Piorun kod Poljaka,
Perkun i Perkunas kod Litvanaca i sl. Po Perunu p rozvana je
i uk rasrta biljka perunika, a isto talw nastalo Je i ime boice
PERUN/KE ili Perunke.
( Konversations LEXIKON BROCKHAUS - Lerpzrg 1886.;

Boicu PERUN/KU su tovali Icao enu hoga gromovnika Pe

runa, i njeno se ime zadralo u biljci perw1ika.
( tivko Jaki:

POVIJEST

ZA GRAANSKE

SKOLE - Zagreb

1938. )

PERUNIKA ukrasna biljka velikog najee modrog cvijea

i sabljastog lia. Ime nastaln pn boginji Peruniki, eni gromov
nika Peruna.
(Marijan Filipovi. ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA
Zagreb 1961 . )

1 90

ISKRA PERUNOVA
PERUNIKA krajem mora

rasla,

Tud prolaze Pavlovi svatovi.

Svz svatovi peruniku beru,
Al ne bere Pavle f!.Ospodine.
Pade iskra na sedlo kumovo,
I pod sedlom dobar konji cre,
I pod konjem trava se osui
l pod travom zemlja se raspade.

Oito se vidi, da je munja udarila u oruje ilt metalni uk

ras sedla. Ovdje je perunika u tijesnoj vezi s ognjem nebesnim
(gromom)

iskrom Perunovom.

(Natko Nodilo:
Rl

SLAVENIMA l

STAROSLAVENSKOJ

VIE

Zagreb 1929.)

191

starim dubrovakim arhivima spomzn1u se imena po Pe

runu kod uglednih dubrovakih patricija, to moe da se tuma

i kako je i kod Dubrovana bio poznat kult Peruna. Tako
mati dubrovakog vlasteli11a zvala Perchuna Sclava, a ena

se

Ze

nobia upana zvala se Perchina.

PERUNIKA.

njen cvijet.

Trgla se i poe ritom cvijee brati.

Kuda ide cvatu perunike vite,
l na trsci niu guste bijele kite,
Izme .a-c. rastu uti sunovrati.
Kad se dign u : ib je procvao pred
njome
Pu t

je

vodi prema humu dalekome

S kojega se die put nebesa plavzh

Dom rtveni

( Vladimir

1 92

Nazor:

IZABRANE

PJESMh

piev,

to PERUNA
slavi.

Zagreb

1961.)

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

TRINAE"TO POGLAVLJ E

G E R OVIT
RATNIKI BOG PLEMENA LJUTI A
I BODRIA

1 93

KULTU RATNIH BOANSTAVA

tovanje ratnih bogova bilo j e uspostavlj eno kod svih

antikih naroda, a naroito se kod starih Grka razvio kult
boga ARESA, kod Rimljana kult MARSA, kod Nordijaca kult
ODINA itd.

Grki bog rata Ares

Danski simbol ratne pCib jede

Nordijski ratni bog

194

Odin

G E R O \' I T
RATNIKI BOG PLEMENA LJUTIA I BODRIA

DREVNI PREI SLAVENA

za svoga postojanja esto
puta su morali P'- Segnuti za orujem u obranu protiv nepri
jatelj a kcj i su :m htjeli nametnuti svoj u vlast. U mnogim
ratnim okrajima Slaveni su junaki obranli svoj e zemlje.
Mnomi i mnog1i j unaoi slavonskih naroda proslavljen su
i u narodnoj p o eziJi sauvan je vjeni spomen na n j ah na
njihova junaka djela. Po mtologij i Slavena i putem pre
daje doznajemo za mnoge dogaaje iz na j davruije prolosti
slavensklih naroda i plemena . Tako nas mitologija, uz mnoga
druga zbivanja up ozn aj e i sa drevnim m i t s kim kultnm <;J a
venskih ratn:h boanstava.
Kod svih s t arih naroda Perzijaca, Asuraca, BabHona, E
g ipta, Grka, RJimljana, tc Nordijaca i Germana postojao je
kult ratnih bogova. Dakle slino ovima, unila su i u sastav
mitologi j e Slavena dva ratna boga. poznati pod imenom
Gerovit i Svantmrid.
-

GER OVIT

Slavenska plemena zapadnih Vonda uspostavila su kult

ratnog boga Gerovrita i podiglli mu hramove u S trelicu i Ra1 95

tari , drevnim vendSJkim gradovima. I spoet ka je bog Gert.l

vit, koj ega su zvali i imenom Jarovit ili Jarila utjelovljavao
proljetnu mladost , snagu i sHu k o j om ivot bukti i zato su
ga slavm u p roljee, jer se u davnim vremenima u mjesecu
oujku slavila Nova godina .
U ono v!'lijeme kod starih Slavena Nova godina ie bila
glavna sveanost boga Jarila, simbola mladog sunca . Otuda
je :i p otekao naziv mlado ljeto , ko'i je i danas vezan za
>> N e vu godinu . Tek kasni j e ie bog Gerovit - JaroVIit pro
glaen od zapadnih Venda za njihovog >>ratnog boga
O drugom ratnom bogu Slavena Svamevidu, ko ; e ga su
slavila plemena Ru janaca i iji je glasovi ti hram s ta j ao u
A rk nnu na otoku Rujani , opis se nalazi na drugom mjestu
ove knjige .
O ratnm bogu Gerovitu pisali su 1>trani lj etopisci, da
je bio mnogo tovan kod zapadnih slavenskih plemena Ven
da i Ljutia i da je imao u Ratari ( u S trelicama ) i u Havol
brijegu svoje hramove. Treba nap omenuti, da je hram u Ra
tari bio samo zajednik!i, jer je 1aj hram bio svetite boga
Svaroia u kojemu se pored ovog1a nala2'li1o i drugih slaver.
sk:ih boanstava poredana u sveti tu. U tom hramu se u
vao i jedan divno 1izraooi tit , kojega se uzimalo iz hrama
i nosilo ispred ratnika na bojite , radi pobjede ven dskih
b oj orvnika nad neprij atelj em.
O sim toga u tom hramu nalazio se i j edan bijeli konj
na kojemu je Gerovit kao ratni bog juriao nebeskim VliSi
nama i strelicama gaao nep rij atel j a. U ekoj i Polab j u
ima spomenika o Gero'VIitu - Jarovitu, gdje j e takoer bio
tovan, o tome svjedoe imena drevne tvre Gerovo, Jaro
slav i sl., a takoer i u imenima Jaromir, Jaroslav it d
o

S pomenu ti Jarov1t - Jarila predstavlJaO je, kao i Gero

vit u ranij e doba rusko boanstvo proljea i p lodnosti , :1.
tek kas.IJiJ je dato mu je ratnika obiljeje. - To je, eto, dru
ga varijanta j ednog te i stog lika s lavenskog boga, kojli po
red svog atributa kao zatitnik etve i p lodnosti , dobiva
i druge simboline dunosti, kao npr. to >>Zeleni Juraj s
maem u ruci ubi ia zmaja, jaui na zelenku

1 96

Jarila su zamiljali da u bijeloj odjei jae na bijelcu

okrunjen cvrijeem <>a snopiem raena klasja u ruci. U Ru
siJi se scveanost u ast Jarila odravala potkraj t ravnja,
kad su dj evoj ke odjevene u bijelo kao i Janil o igrale kolo
po zas,i janim nj ivama. Pjevale su pjesmu:
Jarila, sunce mlaano, Polj i nam sokola sivoga
laganih krila bi>sernih, Da tjera vrana gavrana,
Koj i nam njivu ozob a, koji nam srce okljuva.
Druga se sveanost u ast Jarila odravala u ljetno vrt
jeme. U popodnevne sate sastaj ali bi se mukarci, ene i
djevojke na malu gpzbu, a zatim bi plesali. Pred mrak bi
donijeli na mjesto sveanosti lutku od raene slame, koja
predstavlja mrtva Janila. Uz tualjke ena, otpratili su lut
ku u polje, gdje su je zrukopali, a onda su nastaviH. sa ve
seljem
,

J AROVIT I LADA.

Ustani mlaan boe. stigle ve prve su laste,

Svuda u docu, na humu, meka ve travica raste.
JAROVIT na krilu LADE, vjene rue premaljetne,
Sanja JARO morske drage i poljane neke cvjetne
LADA po ):uzima je ubrala, ovdje travku, undj e cv'jee,
Da j11.11n aka razveseli n ovo zemsko pramaljee
( Vladimir Nazor: MITI I LGENDE - Zagreb 1946 ) .
U razdoblju kad su s e slaven.ska plemena borila za svoj
opstanak i nepreki dno s>tajal1i pod orujem i na bojnim po
ljima, Gerovi,t je popnimio Hk pravog ratnog boanstva. Pri
likom obrane svoj i h nekadanJih podruja zapadni Vendi
su se najvie obraali za pomo ba ovom boanstvu.
197

U l l . i 12 sto l j e 6u u vrijeme neprestanih borbi z i

vot i smrt sa susj ednim germanskim i nordij skim ratni
cima ime ratnog boga Gerovita - Jarovita najee se za
zivala. U tim tekim borbama, stajao ie bog Gerovit kao ju
I1ini bog rata na vrhuncu svoje slave. U plamenom janilu
sunanog zapada - gledali su vendski ratnici kao u tran
su - okloplJenog Gerovita kako juri na ognj enim kolima,
s vHlajuim maem i ubojitim kopljem u ruci.

Prema starom VJerovanJu Venda bHi su to lo'l znac1. I

zaista ovi su ratovi ostavili krvave tragove oliene najveim
nevoljama 1 stradanjima, koje su pretrpjelti Vendi .
Uzalud su reci 1 sveenid. vapii GerovHu za spa.
uzalud su palili rtve u hramovima u Strelicu i Ratari, vemL
<;ki ratnici nisu mogili odoljeti premonoj sili germanskih
zavojevaa.
U to vrijeme Je nestalo vendskog boga rata Geruv1ta.
(a neto kasnije i Svantevida ) , ostale su samo uspomene po
red oskudnih vijesti starih k roiJJiara. I u naoj 'narodno j
preda j i tima uspomena n a drevno boanstvo Gerovita; to ;e
mjesto Gerovo u Gorskom kotaru, a postoji i pjesma 0
bogu Gerovitu i bo:ici Lad:, koj a j e po mi.t skoj pred ai i bi1a
lena Gerovita:
Oruje, La da, mi prui : ma, kacigu, koplje t strijele
Konii mi rie, ma zvei, luk zvecka, tit blistavi.
L'jepa Lada mladom bogu mal; ve pae oko struka, gori,
O rame mu tulac mee, ljem na glavu; ali tita
Dignuti sa trave rosne ne moe j oj enskta ruka.
A bog veli:

Lada, strue bosioka, jelo vita !

Pa tit dignu

Koplje uze. l na konja hitro skoi.

Jurnu . Zaas nes tade ga za vrsima sivih gora.

1 98

G E R OVIT
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

GEROVIT-JAROVJT. Nai drevni predji imali su i svoje rat

nike
bogove. Ime boga Gerovita spominjalo se s toljeima u
nekadanjim zemljama zapadnih Veneda, gdje se taj bog, poz
nat i pod ime1wm JARILO tt obrani svojih zemalja najvie
slavio. N jegova ratnika obiljeja - luk i strelica u jurinom
stavu -- preds tavljala su
spremnost za obranu, jer njihovi
reci i sveenici misljahu: ako eli narode, mir - onda budi
unapred spreman da se brani.
To je geslo, bilo ubiljeeno u njegovu hramu u S trelicu t
u Ratari. GEROV IT je prvo/Ji tn i bog razbuktanog proljea inae kasniji najotriji i ljuti bog maa i ratne /Juke i buke.
(Dr. Nikola Sui:
Zagreb 1943. )

> HRVATSKA

NARODNA

'v!ITOLOG!JA -

Slavenski bog rata GEROVIT - JAROVIT, kao i rimski

Mars utjelovljavao je u poetku proljetnu mladost, snagu i si
lu. Sli11og je znaaja bio i JAR/LO. Mitska predaja tumai da
je Ja rila bio tovan od vendskih plemena kao pastirski bog,
te kao mnoitelj i za.Wtnik jagnjadi, pored toga su ga slavili
kao boga proljetne radosti i mlade liubavi.
(Dragutin Nemer: Mitska
Zar<reb 1929.)

pnpovijest

o Knezu ZORANU,

Drugi ratni bog JAROVIT

(oznaavajui ga moda kao
strogog gospodara) bio je potzvan u Wollgastu i Havelbergu;
11
muvao se u njegovom hramu jedan tit, kojeg se vadilo
iz hrama za rat, da bi se pobijedilo. Njegove sveanos ti obav
ljane su sa pompom.
(MYTHOLOG TE

SLAVES Librairie

LAROUSSb

- Paris

1963.)

JAR/LO. U narodnoj pjesmi spomm1e se Jurja kao ljub

lJenog
lijepe boice LADE. Taj Jurje nalik je i na Jarila, ru
slco boanstvo proljea. Sve su to samo varijacije jednoga te
istog sunanog lika boga, koji osigurava plodnost, Jarila su
zamiljali da u bijeloj odjei jae na bijelcu, okrunien cvije
em i raenim klasjem u ruci.
(M. Kalman-Rukavina; Dr. Oleg Mandi: SVIJET I
LEGENDAMA - Zagreb 1961.)

t.IVOT

1 99

JARILO ili JAROV IT. Majski sunani lile. Da su nai starr

sveano slavili brak Lade i Jarila, pokazuju jo danas preosta
li p u ki obredi o urevu. On je bog zelenila i cvijea u da
ne, lead je sunce ve nadvladalo LADU, boicu mladosti i lju
bavi, pjeva i dandanas svatovska kolo Lidi LADO!
t Natko Nodilo.
1929.)

STARA

JARILO - GEROVIT

VJERA

SRBI-l I

HRVATA

Zazreh

B og ranog proljea
bog rujnoga neba
bog rumenog zapada
bog bojnog napada
zvahu ga bog mladog rata
bogom orloVIih sokolovih j alta
bogom proljetne oluje
to u plameni oblaci
juria u napad vitlajui kopljima
i kiom sul ica i striJela.

(Boro Pavlovk: [z s pJeva SLAVENSKA LIPA

1960. )

200

Zagreb

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

ETRNAESTO POGLAVLJE

S U E NICE
BOICE KOJE RJEAVAJU
S UDBINU OVJEKA

FL
201

O VJEROVANJU DREVNII-I PREA ll SUDBINU

I SUENICE

Dok su jedni strahovali

za

svo

ju sudbinu i bili u vjeitoJ zab

rinutosti oko postizanja

vBih

ciljeva, dotle su drugi sanjarili

o

vanrednim

njihovu ivotu

dostignuima

i o sretnoj budu

nosti.

Zamisao o ljudskoj sudbini pratila je svi i et od pamti

vijeka. Sv.i su ljudi traili sreu, i mislili - tko se rodi u

sretnoj zvi jezdi, da e mu ljudska srea biti sklona

mu kao

202

IZ

roga teci sve

dobro,

pa i veliko bogatstvo.

i da e

SUENICE
BOICE KOJE RJEAVAJU SUDBINU OVJEKA

Podno st ab la ukraj vode

Stan stanuju suenice
SVARUNOVE slubenice.
Jedna znade, to je brilo,
Druga samo, to e biti,

A trea ma to sad jeste!

SUDBONOSNI

TOK

.lbi

vanja

na

tom

V'jjeiu,

stari su namdi pi1ip isivali osobitdm biima, koje su zami

ljali u suenicama. Drail.i su, da su sve sudhinske niti u

njti h ovim rukama. Onako kako One zbore, tako i biva. Sue
nice pjevaju o pr:olom, sadanjem i budu em vremenu. ta
je i kako je kome us ud usudio takova je i ljudska srea
,

kae narodna poslovica.

Jun1 Slaveni u zamilJali da neka boanstva vladaJ U
ovjekom i da su to tri suenice ili roenice. Drali su da
dvije od njih unose djetetu u kolijevku dobru sreu, a za
treu, kafu, da je namrtena i namrgoena, i podmukla.

Prema bugarskom narodmom vj e rovanju svaki OIVJek

ima tri dohre i tri raJVe oflisnice ( sueruice), kod Hrvata
su bile

tri roenice koje Sreu odvijaju, Slovencima su

tDi sojenice koje sudbu kroje, doim su kod Srba dr ali,

da tri duh a s.ree<< pletu nit1i sudbine.

Kod eha se OIVi duhovi zovu sudiki<<, tj to je dosu.

eno ovjeku, da e t ak o i biti, a kod Rusa su tri dolje<
u koJ ima je inkavn11ran duh zatitnika, al1i koji se kat-kada
poka:zivao neha.tan, i znao <;e <;uprot<;ta.vljaH neemu to se
eljelo.

Narodno vjel'ovanje u Suenice Li Roenice stoji u us

koj vezi s narodnim obriajima i priama koje p otjeu jo
iz pradomovine. Obino se u prii spominju tri Roenice
ili Suence, tI"i sestre lijepe djevojke u brijelo odjeverr1e
Stari slavenskil spomenici zovu ih Roenice, Roanice (od
rijei .rod-it!i) ili. pak Suenice. esi ih zovu Sudiki, Srbi
Srea, Primorca Sciica, Rusi Dolja, Bugari Orisnica (koja
rjeava). Hrvatikajkavc i i Slovenci imaju svoje Rojenice ili
Sojenice, Slavonci opet svoje U sude i. Sudije, a u isto6noj
Srbiji Suaje.

laJko stari Slavem msu znali za sudbinu koJa upravlja

ivotom ljudi., OIIli zrnaju za bia koja su nazona kod roe
nja i pritom odreuju sudbu ovjeka Po vjerovanju starih
Slavena, Itri sueruce, kroz tri noi redom dolaze k novo
roenom djetetu, da mu odrede sudbinu. Narod ih je zami
lj:m kao t'ri. prijazne ene u bi,jeloj odjei, koje stanu krraj
glave djeteta i dogovaraju se; ali kako one mogJU nauditi nO
voroene,t u i porodi..lj,i ukuani sru na sto za njih postavlja
li kruh, maslo, sir, med d. vino da ih umilostive. Taj obi
aj je uzeo velliki zamah, pa je u Rusiji u 12 stoljeu bilo
zabranjeno postavlja:ti hranu za njih.

204

livo je bilo vjerovanJe u Su eni ce u Evropi cijeloj. Su

enice i Roenice su enska boa nska bia, koja su ve
oma nalik na grke Moire, latinske Parcae i nordijske
>>Nomdr Kao to su Slaveni imal i tri Suenice, Rusi tri
Roanice illi Dol;e, Grci su imali tri Moire (Kloto, La.kes:s,
Atropos), Rimliani Tri::t fata a nord1ki narodi tri Norne.
Potvrc'teno je da su u Rmiii tovali boanstva vezana za
roenje i usud oviel<a, pod imenom ROD i R02ANICA<<
Neki spomenicr spominju i posebne svetkovine, koje su
pratile roenje i na kojima se prizivaju Rod i Roarn
. ce u
korist no vorc eneta nudei im hrane. Govorilo se o l'>tO
nim Slavenima kako su poeh da prinose i rtve boanstvL
ma starih predak a Rod-u i Roanici.
- - -

Najmilije mjesto u s u d a bila su polumrana, zadim

ljena kuna ognjita. Ovdje, pri plamteoj vatri spustile bi
se kroz dimnjak tri enske pojave i nadvile nad nekim od
mlaih lanova obitelji, kojima su gatale budunost i prori
cale dobru ili zlu sudbinu. Davni prei zamiljali su, da sud
binu ljudima dijele suenice i sudike.

Fl
205

--

SUENICE
IZVORNA IZVJE!;;A- DOKUMENTACIJE- SVJEDOANSTVA

u Evropi cijeloj, uno vd dunu

Jedno bie zsto zaJedniko
va ljudske sudbine, najbolje je potvreno kod Rusa, i kod Hr
vata i Slovenaca. To su za Rusiju: ROD i ROtANICA, za Hrvu
te Roenica. To su boanstva vezana za roenje ovjeka. Kako su Slaveni pozdravljali idole (bogove) u 11. i 12. stoljeu,
govorilo se o I stonim Slavenima; oni su .tavie poel t aa pn
nose rtve Rodu i Roanici, koje su drali "a boanstva starih
predaka.
(Libraine LAROUSSE: MYTHOLOGIE SLAVES
Paris 19!S1. J

SUENICE po narodnom VJerovm1JU demonske

da tumaraju po svijetu i da sude enama.
(Marijan Filzpovi: ABC LEKSIKON
Zagreb 1961.)

ene ouene

OSNOVNOG ZNANJA -

Vjera u sudbinu i SUENICE. Da je sudbina neizbjeivo

opredijeljenje svega onoga to se u ovom svemiru dogaa, a
napose da je odmjerena ili srea ili nesrea, koju je bog o
vjeku vpredijelio, samo je poganski nazor, koji polazi s nez
nanja bojeg i ovjejega bia. Ideja (zamiao)
o sudbini
je zasaena u narodu i stoga tolike bajke o suenicah.
(Ivan
Radeti:
PREGLED
HRVATSKE
KNJitEVNOSTI - Senj 1879.)

TRADICIONALNE

TRI SUENICE. Tri su vile Suenice

tri sudbiriske gatalice
u ruci im sudbe koprene
11ad novoroenem raspletene
Put sudbine gataju 1:ile
sve godine to sl! bile
sve trenutke to sad jesu
zt: budunost sve iznesu
Vidovite Szu1enice
sve itaju iz zjenice
kako komu spletu niti
onako ie mu i biti.
(Boro Pavlovi: Iz ciklusa SLAV E NSKA LIPA
Zagreb 1960.)

206

SUENICE ILl ROENICE

I ako stari Slaveni nisu znali za sudbinu, koja upravlja ivo
tom ljudi oni znaju za lica, koja su nazof.na kod roenja i pri
tom odreuju sudbu ovjeka. Stari slave11ski spomenici zovu ih
ROENICE, ROANICE (od rijei roditi) ili SUENICE, a spo
minju i osobite svetkovine, na kojima se prizivaju ROD, i RD
tANICE u korist novoroeneta nudei im hrane, osobito hlje
ba, sira i meda.
(Dr. David Bogdanovi: IZABRANE .VARODNE PRIPOVIJETKE
HRVATSKE I SRPSKE - Zagreb 1925.)

Narodno vjerovanje stoji u uskoj vezi

narodnim obiajt

ma. Ono se ogleda u narodnim pripovijetkama

narodnom poezijom. Vjerovanje u vile, vjetice,
jo

iz pradomovine. P ored

roenice,

vila vjeruje narod

i vezano je s
vukodlake
u

j1

>uenice ilt

koje djetetu ve kod rodenja kroje stulbinu i sreu

- Po narodnom vjerovanju ne treba suditi niski stupanj pro

svjete naroda, jer to je napokon stvarala ljudska mata, to je
mitologija, a svoju

mitologiju imali su

i narodi na

najviem

stupnju kulture.

(Vid

Balenovi: NARODOZNANSTVO - Zagreb 1941.)

Pored ostalih obiaja, u vezi

vjerovanja u tri vile suenice

ili roenic koje nad kalijev/com odreUJU udes novoroenadi,

-

za stare Slavene, zna se da su djeci rezali kosu kao rtvu ro

enicama.
(Joa Horvac: KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA - Za
greb 1940.)

Do vile idu na prvo mJeSto u muologiji Slavena Suenzce

ili Roenice

Najobinije uzimlje pria tri roenice ili sueni

ce, tri sestre lijepe dJevojke u bijelo odjevene. Cim se dijete

rodi dou k
(Tadt

njemu i sude.

Smiiklas: POVIJEST HRVATSKA - Zagreb 1882).

Stari su Slavenz V}erovalz z u razline aufzove t vile kao t

drugi pogani, samo to im nadijevaju slavenska imena. Slaveni
su takoder vjerovali u tri vile SUENICE ili ROENICE, koje
nad kolijevkom odreuju udes novoroenadi.
(Dr. Ante Mesner-Spori: !JUDI

l PRIRODA - Zagreb 1926.)

207

Za sudbinu .Tuni Slaveni nisu znali, ali su ipak vjerovali, da

neka boanstva vladaju ovjekom; to su bile suenice ili roe
nice. Dua je ovjekova bila po njihovu vjerovanju besmrtna,
a zvali su je nav; ona po tjelesnoj smrti pokojnikovoj nastav
lja u raju onakav ivot, u kakovu se nalazio ovjek, kad je pro
mijenio sviietom.
(Ferdo Sii: PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA
- Zagreb 1920.)

NARODA

Tri su vile ROENICE ili SUENICE, koje prilaze nmoro

enom djetetu u kolijevci i dijele udes (udbinu).
(Dragutin Si/er: POVIJEST HRVATA: SRBA i SLOVENACA Zagreb 1926.)

ivo je bilo vjerovanje u suemce. Stari slavenski sponu

nici zovu ih Roanice, Roenice (od rijei rod-iti) ili pak Sue
nice. Hrvati-kajkavci i Sloveni imaju svoje Roenice i Sojenice.
- Suenice, Roenice ili Rojenice su enska boanska bia, ko
ia su veoma nalik rta grke "lvfoirai<<, latinske Parcao<<
nor
dijske Nornir<< .
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za
greb 1943.)

SUENICE,
(roenice, narenice), po starom slavenskom
vjerovanju tri vile, koje tri noi za redom dolaze k novoroe
nom djetetu, da mu odrede sudbinu, a osobito dan smrti. Na
rod ih zamiljao kao tri prijazne starice u bijelo obuene, koje
stanu kraj glave djetetu i dogovaraju se; ali kako one mogu nahu
diti novoroenetu i porodi/ji ukuani su na sto za njih postav
ljali kruh, maslo, vino itd. da ih umilostive. Suenice se spo
minju u narodnim priama i pjesmama; sline mitove imaju i
drugi indoevropski narodi
(OPCA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA - Za
greb 1963.)

208

FRANJO LEDi

MITOLOGIJA SLAVENA

PETNAESTO POGLAVLJE

SLAVA
BOICA ASTI, JUNASTV A, SLAVE
l POBJEDE

209

B02ICE KOJE DODJELJUJU RATNU SRECU

Svi ratniki narodi za starog vijeka podravali su kulto
ve prema boicama koje pomau kod ratnikih podviga i
koje dodjeljuju ratnu sTeu.

VIKTORIJA RIMSKA B02ICA RATNE POBJEDE

Meu ovima najpoznatije su boice pobjede i slave: gr

ka NIKA i rimska VIKTORIJA. Po pn1mjeru na ratne kul
tove drugih naroda. i stari su Slaveni uspostavili slavljenje
junakih bojovnika u simbolinom liku boice pobjede
SLAVE.
210

SLAVA
BOICA ASTI JUNATVA SLAVE l POBJEDE

HRABROST I JUNATVO vaiLi su oduvijek kod Slave

na kao najsvjetlija ljudska vrlina. U svakom bojnom poho
du istiu se hrabrost i junatvo i svaka je pobjeda ovjena
na vijencem slave. Glas o pobjedi proletio je preko gora i
dolina uznosei i slavei pobjednika. Obilje,ja junatva i
pobjede jesu: tit, oruje, luk, strijele, koplje i ma, a slave
- vi,ienac i grane lovora, cvijee i granice dubova lia.
Zahvaljujui narodnoj predaji i starinskim junakim
pjesmama, kao i gu;slarima koji su ih pjevanjem razglasili,
sabrano je bogato epsko blago o p odvizima junaka iZ raz
nih epoha prolosti nadh i ostalih slavenskih naroda.
Obiljeje slavlja junatva i pobjede u mitologiji Slave
na utjelovljeno je u liku slavenske boice SLAVE koja pred.
stavlja olienje b ojne smjelosti, junatva, asti, pobjede i
slave. Iz drevne p'redaje i junakih pjesama saznali smo
kako su i bojevne vile kao posestrime hrlile u pomo vrlim
junacima i sokolile ih da ustraju u borbi do pobjede.

211

Boica Slava, kao i vile bojovnice- one proriu, bodre i

prednjae, te su prve na razbojitu, a opjevane su u bezbroj
junakih pjesama od narodnih guslara.
Spustila se boginji<.:a Slava,
Iznad polja bojnoga krvava.
Kad boj planu, vila
Doletjela s bojnim poklicima.
Rukom, bijelcu grivu zahvatila,
A u desnoj koplje uzdignula.
Vila srre, gdje borba najljua,
Bojna koplja - najvia, najgua.
Jo su kod starih Slavena, u znaku vjekoih borba za
svoj opstanak postojala i ratnika boanstva od kojih su
nam poznati GEROVIT ratni bog u zapadnih Venda i bog
sunca i rata SVANTE VID kod plemena Rujana. I ratna su
boanstva simboliki predstavljala pomagae kod bajov
nih pothvata.
Po sretnom rshodu boJovnog okraja i pobjede nad pro
tivnLkom slijedilo je slavljenje pobjednika, sa svim asti
ma i prizmanjima u znak zahvalnosti domovine svojim ju
nakim bojovnicima.

212

Sauvan je spCi111en na mnoge junake podvige drevnih

predaka, kako
na s na Jugu.

Sjevt:rnih i Zapadnih Slavena, tako i kod

O tome svjedoe i pisani .pomenici, kao i pje5:

me sauvane predajom n aih pjevaa i guslara.

Ulm
o ak iz pjesme Ka!ia-Mi<oia
Janku:

o junaku Sibinjanin

Murat care vojsku sakupio

Na Sibinjan-Janka udanio
Da osvoji cijelu Ungariju,
Slav oniju, Liku i Krbavu.
Al je Janko Turke pobijediv
Do Jedrena grada bijeloga,
Mnoge pae i mladi veziri
Bojak bie s vojvodom Jankom,
Ali svoje pogubie glave

Pod biielim gradom B iogradom.

SIBINJANIN JANKO
pobiJedio Turke 1442
obranio Beograd s
Ivanom Kapis,tranom
god. 1454.
213

.- ?:;:.
=-
-=..::

=--- -

-=--=-

: --
".._.

"....

-:J
-:-=
-

ZA STAROG ZEMANA

214

--.....::.-

::::;-=-.
=-_.....,_.

-==
-

LJUTIH MEGDANA

Ulomci iz narodne pjesme:

SIN BANA ZAKARICA NIKO, OSVE UJE OCA I BRACU

Zar junatva veega bijae,

Neg poini mlad Zakari Niko
Tek mu bie petnaest godina
Kad uzjaha konja od mejdana.
Ode kuli od J anok<a Vuka.
Da osveti smrt babe i brae
to im Vue lisjekao glave.
Al je Vue momku besidio
Zar si doo da t' otsiem glavu?
Al veli mu mali Zakariu,
>>Ajde, Vue, na mejdan junaki,
Da vidimo tko je junak bolji.
Tad se Vue opravio Lipo,
p,a prihvati vranca od mejdana,
Kad dojdoe na mejdan junaki
Vue viknu: ,,zavod konja mali!
Mlad Zakari zavede donna,
Al im Vue dilit ispustio
Klee dorat na oba kolina,
A Zakari buzdovan zamahnu,
Vuka koplje na troje polomi.
Kad Vuk vidje, da je mali juil!ak
On pobie natrag na vraniu,
A za njime malen Zakariu.
Postie ga Ispred vrata kule,

I sabljom ga rastavi od svijeta.

- Tko zlo ini,

jo gore tdolivi,

Tako bie po pravdi sueno.-

215

Ulomak iz Kaieve pjesme:

Kad to vidi Zrinovi Nikola,
Da mu vujska <:koro izginula
Druini je svojoj besidio
- Turci nami barut zapalie,
Svu zairu u lagum digoe;

Od ivoga ognja izgorismo,

Obranit se Turkom ne moemo,
Da viteko dilo uinimo.
Otvorimo od katela vrata,
Ter na sablje doekajmo Turke.

NIKOLA UBi-ZRINJSKI

ban hrvatski, vitez sigetski pro

slavdo se junakom smru god.
1566.

216

--

Kad poinj-e ku:lt slavlja u tim asovima dolazi bo2lica

Slava sa granicama hrasta i l ovorovim vijencem i kao u
zanosu kruni pobjednirka Otuda dolazi zraz lovorom o
vjena-uri jUJnaci i pobjednici . Zaslugom boice Slave pobje
dnicima se podiu zelenilom okieni s tupovi ri lukovi po
bjede, zvand. po slavlju - slavodobitni junaci, kojima na
rod kMe i dov:i,kuie zanosno pohvale i poklike divljenja.
,

Divna boica Slava utjelovljena je kao boanstvo bojne

smjelosti, ast, pobjede i slave na ovom svijetu, kao i
preko groba, gdje ona doekuje i slavi j unake koji pogiboe
na polju asti, i gosti ih medovinom, ovjenava vjencem
slave. Starom slavom uzdignuta bo7.ica Slava je ona koja
zapisuje u vjenu knjigu imena pobjedonosnih bojovnika i
koja podie spomeni,ke slavom ovjena,nJm junacima a
takoc1er izg-rac1uje i Spomen Domo'Ve junaka
,

217

Svaki Dom slave i Dom j unaka pun je sjajnih dvorana

u kojima su poredani spomen1oi najzaslunijih narodnih
junaka Na elu stoji 1i kip boice Slave, ona tu doekujt>
po izbor jnnake ,koj.i su premilnuli i stekli slavu pobjede
Tu u krugu bojnih vila bodca Slava prua pobjednicima
vjenu slavu i kiti lh lovor vijencima.
U mjetm ci obUkovae boicu Slavu kao stasitu 1 divmu
divu kako s vijencem slave !kruni junakog pobjedlllrl.ka. Drugi pnikuju boginju s uzdignutim maem u ruci i kri
latim ilaem, koji se propeo u vis. U tom stavu Slava oz
na uj e pobjedu i slavu. U krilatom konju oblikovana je
snaga i sila, a vlaSit u maou
,

218

SLAVA
IZVORNA IZVJECA- DOKUMENTACIJE-SVJEDOANSTVA

SLAVA je boica bojne smjelosti, asti, slave i pobjede. L

njezinom imenu je silllboliki omaen i njezin znaaj, jer SLA
VA utjelovljuje ponos, nadmonost, ast, slavlje i kult pobjede
- na ovom i prekogrobnom svijetu. Umjetnici je oblikovae kao
krilatu i stasitu divu kako hrli s maem u ruci na elu ratnika,
Drugi je prikazuju kao ozbiljnu, divnu boicu sa hrastovom
granicom u desnici i lovorovim vijencem u ljevici, kojom kru
ni pobjedonos11og ratnika. Tad je ona lovorom ovjenana SLAVA.
(Dr. Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
greb 1943.)

Za

SLAVA boica ju11atva i pob j ede

SLAVA boginja mrtvih junaka
plete na odar prekrasne vijence
od lia i grana hrasta i lovora.
S velima prekriva slomljeni ma
i titove srebrene i koplja ubojna . .
A onda vodi umrle junake
preko dalekih voda u neznan kraj
Nekud pred prijestol Svevida boga
U Dom Junaka, vjeni im zaviaj.

(Boro Pavlovi: Iz ciklusa SLAVENSKA LIPA

Zagreb

1960.)

Prema svjedoanstvu starog pisca Sabelika, koji je pro

veo tri godine kod Poljaka i u svojoj knj,izi ENEADA X.
(Knjiga S) spominje za Slavene, da su vrlo ljubazni prema
strancima i da im iskazuju veliku uslunost U daljnim po
dacima i Sabelik, i drugi stani krrornicisti (Isidor i Pavao a
kon), navode da su Slaveni stekli mnogo pobjeda nad lju
tim neprijateljima, svojom hrabrou, te da rn u ratnoj sla
vi, Slaveni ne zaostaju ni za jednim narodom.

Vinko Pri bojevi : O PORIJE KLU I ZGODAMA LAVENA

Zagreb 1951.
Izdanje

Jugoslavenske

akademije

znanusti

umjetnosti.

219

Iz Kaieva predgovora u svojoj knjizi Razgovor ugod

m naroda slovinskoga.

... neka se sadanji i posljednji vitezovi mogu ogledati

kano u zrcalo u hrabrenita vojevanja i glac:l)vita jwatva
svoiih dida i ukundida da ih slobodno i veselo mogu nasH
dovati i s neprijateljem boj biti. Druga pak svrha moga tru
da jest: da se slavna 1mena vitezova i glasovitih junaka mo

gu za puno vikova na witu D!drati, titi i njihova junatva

spominjati; jer to se u tampanim knjigama nahodi, to se
ne izgubi i ne zaboravi.
(Andrija Kai-Mioi:

1759. god.)

220

PISMAR ICA

tiskana u Mlecima

POGOVOR
Nema sumnje da je za LSpltivanje samosvijesti i samovrijednostt
jednoga naroda odluna isto tako njegova podsvijest, kao i svijest, a
pogotovo ono zajedniko podruje nagona, pamenja i uma u kojoi
c;e isprepliu pojedmacno <i ope u zajedniko.
Zato je i pitanje praslavenske, ili ako hoete slavenske pretkran
ske religije zanimljivo

vano, tim vie to je malo ispitano i jo ma

nje poznato. - To zanemarivanje ima dakako svoje posebne uzroke,

- ali to ie naivanitje - moglo ie uroditi nepriiatnim i tetntim po
sljedicama.
Tko su ,dakle ta stara boanstva to su napucivala krosnje slaven
kih lipa i gajeve slavenskih dubrava, to su se vila nad v relima i krila
u maglama?
Na ta pitanja nije Iako odgovoni1li, budui da je ostao razmjerno
malen broj kako pismenih izvornih isprava, tako i svjedoanstava iz
stranih vrela.- A kako je k torne podruje na kome se zaela matina
slavenska misao, tamo oko tromee Poljske, Ukrajine i Slovake bilo pogodno za gradnju svetita li kipova - ali iz

d r v e t a. Ono je

dakle bilo upravo odabrano da izgori m sagnjije, nestane u vatri ih

vodi.
Otuda tako malen - razmjerno malen

prema

koliini i raspro

stranjenostd slavenskiih naselja - od RuJana pa sve do Soluna - broj

nalaza kipova i svetita slavenskih boanstava. - Zapravo i ne tako
neznatan, kako je postojalo i malo zanimanja za njega.
Da je otprilike tako nekako moglo biti svjedoe nam malobrojni
primjeri sauvanri.h

spomenika, koji su tijekom vremena

isplovild

iz

rijeka ,j jezera u koje su baeni ili do kojih je 1doprla voda.

Pa neka i sada bar zaas izrone pred nas ti bogovi i boice nadb
dalekih prea - u ijem stvaranju je sudjelovala iroka, topla i sve
strana slavenska dua

B. P.

VANA OBAVIJEST ITAOCIMA

Izdanje knjievnog jCljela o mitologiji Slavena izlazi u
dvije knjige, prva, - to je ova ovdje.

DRUGA KNJIGA
MITOLOGIJE SLAVENA

predana je u tisak, i sadrati e, u daljnjih petnaest po

glavlja (16-30), izvjea o <;]ijede6im slavenskim kultovima
i boanstvima:
o kucnom duhu Domovoju. o Bijelbogu i Crnobogu, o bo
ginji zime i smrti Morani, o astralnim boicama Danici i
Zori, o kultu drvea, o glasovitom arkunskom :"vetdtu na
otoku Rujani, o etveroglavom bogu Sunca Svantevidu, o
nalazu ogromnog kipa boga Swjatowita, o ekom buohu
Paromu, o tragediji starih bogova, o hramu na Sprev1, o
einskom Triglavu. o propa<;ti arkunskog hrama, o tisu
ljetnom kultu protjerivanJa 2ame, itd.
Tekstovi su popraeni mnogobrojnim likovnim prilozi
ma, uz autentine ;dokumentacije i svjedoanstva.

Pnimjer likovne opreme u drugoj knjizi

MITOLOG IJE SLAVENA

. . .

Kip ein
skog boga
Srednjovjekovni

SCECIN

UMOLJAVA SE
iTAOCE
knjige, kao i o

ove

stale linteresente koji

ele

naruiti

drugu

knjigu
MITOLOGIJE
SLAVENA,
da

putem

pote

do

stave svoju narudbu

na adresu autora, ka
ko bi im se osigurala
isporuka

knjige

na

kon izlaska iz tampe.

FRANJO LEDIC
ZAGREB
Miljacka 44a

TRIGLAVA

DRUGU KNJIGU

MITOLOGIJE LAVE A
POSVEUJEM

USPOMENI
NAJSTARIJIH SLAVENSKIH LJETO PISACA

KUZME I NESTORA
STVARAOCA
HISTORIJE KRALJEVSTVA EKOG I STARORUSKOG LJETOPISA
IZ 105 1 . GOD

IZ 1 1 00. GOD.

Bez njihovih kronika iz predmilenijskog doba, nebi mogla m ova knJiga

ispuniti svoju namjenu o pradavnim zbivanjima koje smo upoznali putem
napisa KUZME i NESTORA, a u koj ima su ovj ekovjeena, i povjesno
posvjedoena zbivanja o kultovima i vj erovanjima u drevnih slavenskih
predaka.
F. L.

l\'IITOLOGIJA SLAVENA
TRAGOM
KULTOVA I VJEROVANJA
STARIH SLAVENA

KNJIGA DRUGA

NAPISAO
UREDIO I LIKOVNO OPREMIO
FRANJO LEDI

STAMPANO
U VLASTITOJ NAKLAD1
U 1000 PRIMJERAKA

Ol- ._J.
1
r/"d?JO
iC
..Aed
)

1. ,

MITOLOGIJA
SLAVENA
TRAGOM KULTOVA
I VJERO VANJA
STARIH SLAVENA
KNJIGA II
SA 220 SLIKA U TEKSTl

ZAGREB
1970

SADRZAJ
Uz drugu knjigu Mitologije Slavena

Recenzije i uvodne rijei

ll

Predgovor

22

Tko ie stvorio prve bogove?

29

DOMOV OJ
Slavenski kuni i obiteljski polubog

33

BJELOBOG I CRNOBOG
K ul tna boanstva luikih ven dskih prea

47

MORANA
Ljuta boginja zime, smrti i podzemlja

63

DANICA I ZORA
Astralne boice u slavenskih narroda

73

KULT DRVECA
Stabla u v,jerovanju drevnih predaka

DREVNA RUJANA
O postanku najranije slavenske drave

83
103

SVANTEVID
Bog Sunca u Slavena i ruJansko boanstvo rata

Ll5

SWIATOWIT
Bog Sunca i plodnosti kod stadh Poljana

L29

BUOH PAROM
O kultnom ivotu i vjeri ekih predaka

145

TRAGEDIJA BOGOVA
Preokret u religiji Istonih Slavena

PERUN U POLABJU

159

Crtice iz doba kriarskih najezdi

173

HRAM N A SPREVI
Iz najranije prolosti grada Berlina

183

BOG TRIGLAV
S1ava i pad mitskog vladara svjetla i tmme

EPILOG ARKUNA
Svetite Svantevida u plamenom vihoru

TISUCLJETNI KULT

195
219

Kmenti - ive slike slavenske drevnosti

229

Pogovor

241
7

UZ DRUGU KNJIGU MITOLOGIJE SLAVENA

Prva knjiga o slavenskoj mitologiji ugodno je iznenadila i oduevila

irok krug italaca u naoj zemlji, a takoer je primljena s velikim zani
manjem i u inozemstvu kod onih, do kojih je stigla.
Posebno istiem, da je Mitologija Slavena, kao prirunik za upoznava
nj e naj ranije povjesne prolosti Starih Slavena, lijepo primlj ena i u pro
svjetnim krugovima, a isto tako i kao dobrodola lektira acima i stu
dentima
Ovime se zahvalj ujem na brojnim dopisima i izra.zima pohvale, koje
sam primio od italaca i drutvenih ustanova, a veoma sam zahvalan i
kolskim upravama, bibliotekama i knjinicama, te knj iarskim podu
zeima na drugarskoj susretljivosti
FRANJO LEDI
GLASI ITALACA
Potovani gosp. Ledi! Prvi dio Vae knjige Mitologija Slavena sam
ve nabavila. Na temelju obavijesti u Vaoj knjizi izraavam ovime elju
da kupim i II dio, pa molim da mi i tu knjig_!l poaljete im izie iz tampe.
- Drugarski Vas pozdravljam Irma Vrankovi, prof. Split.
Cijenjeni g. Ledi ! Prvu Vau knjigu sam itala u knjinici, a eljela
bih posjedovati i p rvu i drugu knj igu, pa molim da me obavijestite, da
li mogu knjige kod Vas nabaviti, jer su u knjiari bile rasprodate
Unaprijed zahvaljujem, s potovanjem Aita Mileti, stud. fil. Zagreb.
8

GLASI CITALACA
Potovani gosp. Lediu! Najprije dozvolite, da Vam estitam na VaE.ul
djelu koje je tako toplo i eljno primljeno od nae javnosti, jer takvog
djela dosad nismo imali. Ja sam u knjiari Prosvj eta najprije kupi0
j ednu knjigu, l kad sam doao u Korulu, odmah su nekoliko znanaca
naruili tu knjigu, pa molim da 3 knjige rezervirate za mene. Ujedno
molim da me predbiljeite za 3 primjerka i druge knjige.
-

Uz potovani

Marinko GjivniP

autor Pnvijesti Korule

Franjo Ledi, Zagreb

Molimo Vas da nam poaljete Vase slijedee radove: Narodnu filo ,fiJu
poslovicama o vuku 4 primjerka, Crtice iz prolosti grada DervPnte l
p njerak i Mitologiju Slavena 10 primjeraka. Mitologija Slavena :svaka
k1 je interesantna i za sve nae podrune biblioteke.
u

Narodna knjinica u Splitu.

Direktor (' uk ov....
Franjo Ledi knjievnik, Zagreb
Mi smo u mogunosti, da Vau interesantnu knJigu >>Mitologij a Slave
na preporuimo naim lanovima, pa Vas molimo da nam poaljete pc
nekoliko primjeraka I i II knj ige uz oznaku cijene.
elimo Vam mnogo uspjeha i dobrog zdravlj a .
Sinia Hrestak, sekretar
Jugoslavenskog Kluba u Zurichu
(Svicarska)
Potovani g. Ledi!
Vau vrlo zanimljivu knjigu o mitologiji Slavena sam proitala, a moja
sestra iz Rima upravo j e kod mene u posjeti, te i ona eli Vau knjigu
uzeti i ponijeti je u Rim. Stoga Vas molim da hitno dostavite na moju
adresu 2 knjige Mitologija Slavena, a uj edno naruujem i dva primjer
ka od drugog dijela Mitologije Slavena, te da mi ih, po izlasku iz tiska
poaljete.
prof. Kondenaro Ana, Zagreb
Drug F. Ledi, Zagreb
Pnmio sam Vau knjigu >>.!Vhtologij a Slavena i naroito me ta knjiga
veseli. Pregledan sam je i mogu rei da je ve sam izbor teme - slaven
ska mitologija - vrlo interesantan. U knjizi je sakupljen vrijedan ma
terij al koji e nae strunjake historiare i antropologe potaknuti na
daljnje zahvate
Uz drugarske pozdrave
Dr V. Narani, Rijeka
n

GLASI CITALACA
Potovani drue Ledi! Prvu Vau knJigu kupili smo u Beogradu, pa
Vas molimo, da Vau drugu knjigu Mitologij a Slavena poaljete odmah
po izlasku iz tampe Narodnom muzeju u Kikindi. S drugarskim
pozdravom
Za direktora muzeJa
A. Milosavljevi
Drug Franj o Ledi, Zagreb.
Jednu knjigu smo od Vas primili, a ovim naruujemo j o 4 primjerka
Vae lmjige Mitologija Slavena. Prema tome raun e biti na pet pri
mjeraka. Knjige i raun izvolite poslati na adresu : Narodna biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo Obala 42.
U oekivanj u Vae poiljke drugarski Vas pozdravljamo
Naelnik
Duan Toholj
Drug Franjo Ledi, Zagreb.
Molimo da za potrebe ovoga muzeja dostavite uz raun knjigu >>Mito
logija Slavena<< I dio, a im izie iz tampe i II dio.
Unaprijed zahvaljujemo uz pozdrav Direktor A. onje
Zaviajni muzej Poretine Pore (Istra)
Potovani gosp. Lediu ! 2eleo bih kupiti Vau knjigu >>Mitologij a Sla
vena<< pa molim da mi oba dela poaljete pouzeem. Srdano Vas
pozdravljam
Bramslav orevi
Kruevac

lO

RECENZIJE I UVODNE RIJEI

BORO PALOVI, GUSTAV KRKLEC, [VAN B02DAR,
Mr PETAR IMUNOVI, IVO LADIKA, Dr ROMAN JAKOBSON,
Dr FRANJO TROGRANI

UVODNA RIJE
ZA DRUGI DIO LEDIEVE MITOLOGIJE SLAVENA

FRANJO LEDI, neumorni istraiva i pisac Slavenske Mitologije ,

a ujedno i izdava svojih knjievnih djela, obradovao me je nakon
nepune godine j o jednom.
Dao mi je na uvid drugi dio svog ivotnog djela. - Nakon oiglednog
uspjeha prve knjige o mitologiji Slavena, moramo drugoj poeljeti bar
isto takvu sudbinu. Jer j e to djelo nesumnjivo vrijedan prilog naoj
kulturnoj povjesnici, tim vie to je posveeno upoznavanju jedne ne
poznanice iz najranije prolosti religijskog i kultnog ivota, od prvih
poetaka, pa sve do dolaska kranstva, meu Slavenima.
Dok svi narodi svijeta imaju svoje mitologije odavna razraene i
poznate, - poznavanje podrijekla i razvoja praslavenske mitologije eto,
kao da istom sada pronalazi svoj put, da mnoge zaboravljene istine iz
mrane davnine iznese na svjetlost dana i pred svjetsku javnost.
Da Franjo Ledi nije stjecajem prilika pred est desetljea, i sam kao istaknuti cineast (i u tom pogledu pionir, priznat filmskim umjet
nikom i kulturnim radnikom) pohodio slavenske metropole, i boravio
u Berlinu, nekadanjem slavenskom ribarskom naselju Kolinu, te da
nije sam obilazio slavenske zemlje, pa otok Rujanu, Polabje, Poodravlje
i Pomorje uz obale Baltika do Gdanskoga, ni Franjo Ledi ne bi mogao
da iz samih zapisaka iskopa i iznese na vidjelo tako zanimljiv svijet
pretkranskih slavenskih vjerovanj a, od Triglava do Arkuna i Dnjepra.
Ono to najvie iznenauje to je njegova upornost u sastavljanju ovog
mozaika tako heterogenih i disparatnih podataka u razmjerno homogenu
cjelinu. Samoinicijativan u najplemenitijem smislu te rijei, otkriva i
pokazuje se kao vieznalac, to jezine, povijesne, zemljopisne, kultur
nopovijesne i drutvene fenomene povezuje na osebujan, ali ipak uvjerljiv
nain
est decenija jednog rada izlazi tako na vidjelo. Cijeli zbor bogova
i boica otkrivenih poslije> tisuljetnog zaborava, defilira ispred oiju
dananjeg svijeta. itaocu se ini da se vratio Slavenski Olimp. Tu
ll

susreemo pored Svaroga, Peruna, Volosa i drugih botava iz prve knjige,

jo i Svantevida, Svevida, Swiatowita, Triglava, Bijelboga, Crnoboga,
Domovoja, pa romavsko trojstvo Perun-Trebun-Pokola itd.
Oko ovih boanstava, dobrih i zlih, vrti se vijenac svakovrsmh polu
bogova i duhova: uz Domovoja Dvorovoj, Ovinik. Polevik. Zemienik,
Starik, Hozjan, Dedik, Kuan, Vazil i dr.
U svekolikom ovome Olimpskom zboru, uskrsle su poput vilenica oko
arobnog vilinskog vrela j o i boginje i boice Vida, Lada, Vesna, iva
Perunika, Voloska 1 Slava, te Morana, Danica, Zora, Dziewana, Domo
vika i Mati Zemlja, i ta vizija mitologijskih magla - otkriva nam st
danas kro7 nejasne slutnje kao vrlo zanimljiv, vjeroj atno i dragocjen
materijal za suvremenu strukturalistiku<< analizu.
Sukob politPi<;tikih, dualistikih i monoteistikih koncepcija" slaven
skog paganstva koje poinje od kulta Sunca i totema, te personifikacija
kao svojevrsna slavenska antiteza obogauje n::c:: obiljem asocijacija i
kombinacija
Opirui se u svoJOJ sjevernozapadnoj krajnjoj toci sve do u etrnaesti
vijek (svPtita u Arkunu i Ratari), tvrdoglavo slavensko neznabotvo,
survano :sa svojim idolima na dno rijeka, spaljeno na lomaama, zatureno
u praume, zakopano pod zemlj om, ostavilo je vie c::v ojih tragova nego
to se na prvi as ini, i u naoj psihi.
Tako sada izlazi na vidjelo Ledieva Slavenska Mitologija. Iz nje
se nazire razvoj i raspon, procvat i propadanje pretkranskog prasla
venskog mita. Ova nam knjiga daje obilje materijala za razmatranje
slavenske mitske prolosti u poredbi s klasinom i drugim indoevropskim
mitologijama, a historicima i umjetnicima potencijalni izvor novih na
dahnua . . .
U c;vakom sluaju, ona e mnogima dobro doi.
BORO PAVLOVI

FRANJO LEDIC. MITOLOGI.TA SLAVENA

PRVA I DRUGA KNJIGA
U vrijeme kada je ovjek stupio zajedno umom i nogom na pusto
neizvjesno tlo Mjeseca, kad j e na vratima nova era kozmopulzije, gdje
ovjek poinje plaati svoj danak tehnici sutranjice, susreli smo se sa
jednom veoma vrijednom i zapaenom knjigom, koj a nas vodi u davno
minulo doba od prije tisuu ljeta, i koja e unijeti u nas tragove nostal
gine sjete, pa moda makar za trenutak potisnuti dio atomske tjeskobe
koja potresa svijet dananjice.
Taj traak svjetla i ta kontralna okosnica izmeftu onoga j uer i ovoga
danas, svjetionik je koji nas upozorava da ne postoji kraj gdje se zau
stavlja ljudska mata.
Knjiga o kojoj je rije, shvaena j e kao Slavenski mitologijski leksika
kroz kojega nam autor Franjo Ledi smjera nova opaanja na ivot i
12

kulturu drevnih Slavena, nova je stranica u mukotrpnoj materijalizaciji

istine sa ovog nimalo lakog znanstvenog obzorja. italac naklonjen ovim
temama ne moe se otrgnuti injenici, da je pisac tvorei ovu j edin
stvenu monumentu oprezno pazio na svaki podatak koj i je od velik<>
dragocjenosti za slavenologe koji se uputaju u osvjetljavanje njihovog
ne ba mnogo poznatog, mitosa.
Zadivlj ujui je sam podatak u koji se ne smije sumnjati, da Je autor
na ovom dj elu radio punih pedeset osam godina, a radi j o i dandana.
Izvori upotrebljavani za ovaj poduhvat garancija su u uloen maksima
lan trud a oni se ne sastoje samo od onih bibliografskih podataka, nego
i od mnogogodinjih direktnih uviaja u nas i u inozemstvu.
Izloena dokumentaCIJa je samo j edan dio zrelog svjedoanstva 1 IZ
vjea, j er sve navoditi, trebalo bi ovo djelo biti i dva puta vee Auto
rov sistematski i uporni opus pokazao nam je za ovakve zadae vrijeme
ne m oe biti manje. nego najmanje j edan ljudski vijek da bi e:<> c:tigl0
bar donekle.
Kako je ope poznata stvar mitologija slavenskih naroda nedovoljn(
je ispitano podruje. U prilog tomu ide i injenica da svaki na srednje
obrazovan ovjek zna barem devet puta vie o vj erovanjima i mitolo
kim strukturama [ndije, Egipta, Rima, Grke . . . O vlastitom bogu
mitske prolosti na ovjek malo zna iako, naalost tome, mitoloka
tradicija u neto drugim iskrivljenim oblicima ivi i danas u pojedinim
geografskim prostorima . . . Narod je odrava zbog zabave i dodaje j oj
nove elemente i primjese u svom folkloristikom obujmu. Nove su vjere
potisnule stare, ali se opaaju ostaci integralnih klica drevnog.
Nebriga i zapostavljanje Slavenskog mitosa od daljih vremena nao
vamo, dali su rezultat da su ljudi prihvaali tuintinu vie je koristel
u temama umjetnikog stvaralatva. Slavna postojbina je bila i ostala
potisnuta superiornou hoplitske nadmoi duhovne modernistike okol
nih naroda. Glede ovoga blijedila je mitoloka podloga sauvana veinom
kod perifernih dijelova Slavenstva.
Ako prelistamo i Opu enciklopediju, vidjet emo, da i taj na naj
znaajniji sveznadar ne pokazuje - da zna sve o nama. Kod obavijesti
o drevnom bogotovlju Slavena napisi u Opoj enciklopediji veoma su
krti, ako se uope daje prikaz o nekom slavenskom boanstvu. A u
veini sluajeva nema ni spomena o ostalim slavenskim brojnim boan
stvima i njihovim kultovima, kad se to usporedi s Mitologijom Slavena
Franje Ledia. Na nadlenim faktorima je, da se taj nehat ne ponovi
kod buduih enciklopedijskih izdanj a.
I i II knjiga Mitologije Slavena pisana j f' popularno i razgovijetno,
pa e prema tome dobro posluiti itaocu, pripadao on radnikim ili
intelektualnim krugovima. Njezin pisac Franj o Ledi stao je u red naih
zaslunih ljudi, to je svojim dj elom mnogo doprinio boljem upozna
vanju najdavnije prolosti slavenskih naroda, ij e napore treba da uvae
i nai kulturni i prosvjetni forumi.
IVAN B02DAR

ZNACAJAN DOPRINOS
FRANJE LEDICA
NASOJ HISTORIOGRAFIJI SLAVENSKE MITOLOGIJE
StJeCaJem okolnost1 upoznao sam odavno vitalnog t agilnog Franju
Ledia kao organizatora knj ievnih priredbi za nae najmlae nara
taje.
Nisam tada ni slutio da se u ovom starom mladiu (za razliku od
mladih staraca) krije neumorni trudbenik na polju istraivanja auten
tinih p odataka i svjedoanstava o mitologiji Slavena. To sam doznao
tek kada mi j e, nj egovom zaslugom, dola do ruku njegova MITO
LOGIJA SLAVENA , koj u je obiavio prije godinu-dvije u vlastitoj
nakladi.
Mada sam laik u tom podruju nauke i povij esti, djelo sam proitao
s velikim zanimanjem i panjom, a osobito zbog injenice, to se tom
problematikom bavio i na veliki pj esnik i borac Vladimir Nazor. Bio
sam, naime, poetkom treeg desetljea njegov tajnik u Crikvenici, pa
se ivo sj eam naih veernjih etnji od Crikvenice do Selaca, kada
bi on, za sluajne grmljavine, spominj ao slavenskog gromovnika Peruna,
prisjeajui se i itavog Slavenskog Olimpa.
Njegov interes za slavensku mitologiju bio je veoma intenzivan i
potjecao je iz davnih dana . Dovoljno je sj etiti se da su mu prva
djela bila S l a v e n s k e l e g e n d e (1900) i ep 2 i v a n a (1902).
Upravo stoga, prelistavajui stranice Ledieva ivotnog djela MITO
LOGIJA SLAVENA neprestance sam pomilj ao na Nazora, kome bi,
da je djelo izalo za nj egova ivota, pruilo, vjerojatno, obilj e podataka
do kojih on tada nij e mogao doi.
Znam ak i to, da se j ednom spremao da otputuje u Poljsku (u Kra
kov i Varavu), j er ga je neki prijatelj upozorio da bi tamo - na licu
mjesta - mogao prikupiti bogatu grau. No ta se Nazorova zamisao
nije mogla ostvariti, j er je bio suvie zauzet svojim kancelarijskim
dunostima.
Franjo Ledi j e, zahvaljujui svome entuzijazmu i upornosti od vie
nego pola vijeka uspio prikupiti toliko obilj e autentinih podataka, da,
eto, izdaje i drugi dio svoje knjige. Treba li te knj ige ubrojiti u pri
runike popularne nauke ili u pouzdanu grau za historiografiju sla
venske mitologije, ne bih znao odgovoriti. Ali, da se radi o znaajnoj
dokumentaciji u okviru datih iskustava i mogunosti, u to sam posve
siguran.
I upravo stoga cij enim plodne napore Franje Ledia, sa eljom da
se j ednoga dana te dvije knjige pojave u j ednom, tipografski bogato
opremljenom djelu
GUSTAV KRKLEC

14

DRUGA LEDICEVA KNJIGA

O SLAVENSKOM MITU
Knjige koj e obrauju mitologiju poj edinih naroda danas su njetke;
pogotovu se rijetko susreemo s takovima koj e obrauju mitologiju naih
prea, mitove iji nam sadraji blijede i ije manifestacije, ispoljavane
u razliitim oblicima j o danas, ne znamo dovesti u vezu. Ovaj rad plod
je dugotrajna istraivanja ovjeka koji je ponesen fabulom mitova, ostao
oprezan da ne iznevjeri njihovu povij esnu istinu to je izmakla prilici
da bude zapisana i nepreobliena po irokom prostoru na koj emu su
obitovali Slaveni i u dubokoj njihovoj povijesti.
F. Ledi, ponesen matom i okom naeg najstarijeg filmskog stvaraoca,
napajao se slavenskim mitom na nj egovim izvorima uz obale Vltave,
Labe, Visle i B altika, na preostacima slavenskih svetita u einu
i Arkunu. Da ne izblijede sjeanja, izraivao je crtee na samom mjestu
i biljeio odzvuke vjere svojih pradjedova u umj etnikim pretvorbama
hrvatskih i slavenskih pjesnika.
Ova bi knjiga mogla bih poticaJem da se u kranskim i folklornim
obiajima, u onomastikim spomenicima prepoznaju elementi slavenske
mitologije i dovedu u sklad. Koliko je toga ostalo npr. u paljenju bad
njaka, u ivanjskim krijesovima u svetkovanju Jurjevdana, Ivanjdana
i Martinja, u obiajima vezanim za slavu krsnog imena, u kultu Svante
vida premetnutog u Sutvida (svetoga Vida) u kultu sv. Vlaha zatitnika
stoke i veze tog kulta sa slavenskim Volosom, u vezi gromovnika Peruna
i kulta gromovnika Ilije, te mnogobrojnim toponimima Perun, Peruni,
Perunov vrh, Perunov dvor, Ilijino brdo, Sutilije itd., koji oznauje
vrhove brda, n a kojima su vjerojatno bila svetita. Trebalo bi istraiti
i spajati isprekidane niti koje vezuju davnu vjeru naih praotaca s dana
njim folklornim obredima kolea, prporua, dodola ; moi vukodlaka,
macia, morane, poganice i rudice koje se veu i za bogumilska vjero
vanja. Mnogi drugi obiaji i prie prenoeni su s koljena na koljeno kao
spomenici ljudskoga pamenja.
Mnogo od toga tiho umire i odlazi u zaborav.
Ako ova knjiga postigne samo to da u folklornoj, etnolokoj, onoma
stikoj i drugim znanostima dadne poticaj za dalja istraivanja veze
i odnosa dananjih obrednih i jezinih relikata s davnom slavenskom
mitologijom i ako zainteresira itatelja za daleki duhovni svijet Starih
Slavena, izvrila je zadatak. Ti davni spomenici mate i vjerovanja u
Peruna, Svaroga, Volosa, . . . Vide, Lade Morane . . . zasluuju barem
toliko panje koliko i druge neslavenske mitologije, o kojima. zaudo.
znamo kudikamo vie nego o svoj oj, slavenskoj.
Mr PETAR iMUNOVI

UZ LEDICEVU SLAVENSKU MITOLOGIJr

Evo j o j ednog dokaza da na mali ovJek, samomlCij ativan, koj i
rtvuje j ednom svom zaista ivotnom djelu itav svoj vijek. pola sto
ljea, moe da izvede takav podvig.
Pred nama j e i druga knj iga SLAVENSKE MITOLOGIJE Franje
Ledia.
U ovoj naoj atomskoj konstelac1ji sv1 smo mi Slaveni pomalo sentt
mentalni, nostalgini za svojom pradomovinom negdje za Karpatima.
I na tri brata i dvije sestre . ini se, i iz nae mitologije, da smo
mnogo matali, ali j e i nepojmljivim nehatom u cij elosti zapostavlj ali.
Nikako ne bi trebalo tog davnanj eg, bespomonog slavjanskog o
vjeka, tamo negdje u movarnim gustiima za Bugom i Dnjeprom, uz
Vislu i Labu, izvan svakog ivotnog napretka i civilizacije, ocjenjivati
s gledita dananjeg urbaniziranog, socijalistikog drutva
U dirljivoj nemogunosti da - prije milenij i vie stotina godina
raspletu u svojoj glavi, tada jo neshvatljive prirodne pojave oko sebe,
a uz to nj ima j o neobjanjive pojave Sunca, Mjeseca, VJetra, vatre,
munje i vode - to je drugo preostalo tim naim bradatim i neupue
nim precima nego da somnabulski haluciniraju o bogovima, o tridesetini
bogova i boica za razne prilike i situacije.
Po njihovu miljenju , ti bogovi, boii, domai i kuni duhovi u biti
su tako potrebna samoobrana, zatita i gromobran u svim moguim
nevolj ama i neprilikama. Osuivati danas te nae prapretke, pogotovo
iz naih sadanjih dij alektikih i klasnosvjesnih pozicija, iz nae nekoliko
tisua godina udaljene perspektive - ne bi bilo pravedno.
Na kraju koliko su nam truda zadavali profesori povijesti s grkom
i rimskom mitologijom, pa zato da isto tako dobronamjerno i s razu
mijevanjem historijske i drutvene epohe ne sagledamo i znaajna zbi
vanja iz mitologijske prolosti naih vlastitih predaka.
ini se da je smisao nas Slavena za fantastiku, nadrealizam i psiho
analizu - nesumnjiva. U tom mimohodu i panorami bogova i polubo
gova naih predaka, svih tih Svaroga, Peruna, Volosa, Svantevida,
Triglava, Domovoja i Gerovita, kao i boica Lade, Vesne, Vide, Voloske
i dr., koji nam se moda danas ine kao kratice za drutvene i privredne
nazive, ali oni uza sve to ostaju kao nesumnjivo psiholoko i knj ievno
-umjetniko idejno sredstvo.
U Zagrebu, l. listopada 1 970.

Bolj e je pri svojim

izgubit.
1 R

IVO LADIKA

malo bit poznan, nego se prid tuim neznano

ORE DRI (1460).

POHVALNO PRIZNANJE Dra ROMANA JAKOBSON

PROFESORA SLAVISTIKE NA HARVARDSKOM UNIVERZITETU
U povodu Proslave 300. obljetnice Zagrebakog sveuilita, meu dese
tericom svjetski poznatih i uglednih znanstvenih radnika, koji su pro
glaeni poasnim doktorima, nalazio se i uveni profesor slavistike na
Harvard Univerzitetu u Cambridgeu (USA), Dr Roman Jakobson, autor
brojnih znanstvenih djela na polju slavistike i lingvinistike.
Imao sam osobitu ast da budem primljen od novopromoviranog poa
snog doktora Jakobsona, nakon to sam mu prethodno bio dostavio jednu
knjigu moj e Mitologije Slavena.
Pri veoma srdanom susretu u hotelu Esplanade, prof. Jakobson mi je
estitao, na tako uspjeloj knjizi koju j e pregledao i pohvalio kao jedin
stvenu radnju iz tematike slavenske mitologijske prolosti, i da je van
redno ugodno iznenaen paljivo obraenim i dokumentarno posvjedo
enim sadrajem, i osobito naglasio da do danas nigdje nije naiao na
tako sreen i cjelovit prikaz o drevnom vjerovanju i kultovima Starih
Slavena.
Nadalje j e izrazio svoj e puno p riznanj e za moj dugogodinji portvovm
i ustrajan rad na istraivanju slavenskog mitosa. Ujedno je rekao da j e
moja Mitologija Slavena znaajan prilog upoznavanj u najdavnije sla
venske prolosti, te obeao, da e o tome prenijeti glas u znanstvene
i slavistike krugove Amerike i ostalih svojih poznatih slavista.
F. L.

FRANJO LEDIC, AUTOR MITOLO GIJE SLAVENA ZAGREB

Sa zahvalnou potvrujem primitak prve knjige Vae Mitologije
Slavena i u vezi talijanskog izdanja ovoga djela izai u Vam u svemu
u susret, a pobrinuti u se i za prijevod na talijanskom j eziku.
Po predmetu zagrebakog izdanja Vae nadasve zanimljive MITOLO
GIJE SLAVENA , veoma ugodno sam iznenaen opsenim i dokumen
Uranim sadrajem iz tematike mitskog i kultnog ivota Starih Slavena.
Prije svega estitam Vam od srca na ovako vanom i korisnom djelu,
kojega stalno itam i preitavam, te jedva ekam da vidim i drugi svezak.
Dokaz vrijednosti knjige je i injenica da ste u tako kratkom vremenu
uspjeli da je knjiga raspaana, ne samo u slavenskim zemljama, nego
j e nala put i u druge zemlje Evrope i Amerike.
Osobito me veseli da ete u prosincu mj esecu doi u Rim, i drago e
mi biti da me posj etite. Sto se tie talijanskog izdanja ovoga Vaeg dj ela
mi emo se o svemu tome porazgovoriti, kad budete doli u Rim.
Jo jednom, dakle, estitam na uspjeloj knjizi
i srdano Vas pozdravljam
Dr FRANJO TROGRANCi
profesor na Rimskom Univerzitetu
17

NOVINSKI NAPISI
P POVODU IZDANJA PRVE KNJIGE LEDICEVE
MITOLOGIJE SLAVENA
Franjo Ledi : MITOLOGIJA SLAVENA
Djelo vriiedno pedeset godina
Ovih dana pojavila se u Zagrebu knjiga Mitologija Slavena . Autor
je Franj o Ledi koji je na toj temi radio gotovo 57 godina, pa poznaje
predmet tako dobro da j e j ednostavno i pregledno pokuao odgovoriti
na mnoga mutna pitanja izmeu ostalog j esu li stari Slaveni imali mito
logiju , kakva je ona bila i tko su bili stanovnici slavenskog Olimpa.
Knjiga je p odijeljena na petnaest poglavlj a, a svako poglavlje posve
eno je jednom slavenskom b oanstvu, meu kojima su obraeni i Sva
rog, Perun, Vida, Vesna, Lada, Perunika itd.
Usprkos injenici to o mitologij i starih Slavena nema dovoljno histo
rijskog gradiva, to se izvor podataka na tu temu moe svesti na nekoliko
starih kronika od kojih se istiu samo Nestorov Lj etopis iz 1 1 00. godine
i Kuzmina Historija kraljevstva Cekog iz 1 0 5 1 . godine, Franj o Ledi j e
upornom marljivou i zadivlj ujuom akribijom sabrao itav niz zani
mljivih detalja, citata i podataka koji prezentirani saeto i j ezgrovito
mogu ipak dati priblinu sliku o tome kako su u stara vremena Slaveni
formirali svoj pogled na nebo.
Tekst je rasporeen smiljeno, pa italac ve poslije nekoliko stranica
lektire dobiva dobar pregled. Da bi bio to uvjerljiviji i jednostavniji,
autor je knjizi priloio 1 5 0 slika i crtea od kojih je veina nj egov vla
stiti rad.
Pored ve spomenutih kronika Ledi se oslanjao i na odlomke iz dj ela
naih pisaca i historiara Smiiklasa, Nodila, Suia, Messnera, Mandia
Olega i j o nekih, a povrh njih ne zaboravlja ni poetske osvrte naih
pjesnika kojima je slavenska mitologija bila esta inspiracija.
A kako j e tekstovni dio obogaen ilustrativnim, to j edno s drugtm
olakava snalalj ivost i pobuuj e interes, pa e knjigu pored odraslih
italaca i studenata rado prihvatiti i uenici niih i srednjih kola, ko
jima to djelo uvijek moe dobro doi.
,.VJESNIK"

Zagreb, 1 8 . hpnja 1 969.

MISLI UMNIH VELIKANA

Htio sam da ne smetam mkome, a da posluim po slaboj SVOJOj snaz1
istini, kojoj sve znanosti treba da dvore.
VLADIMIR MAURANI
Pisac treba da pie, kad svijetu ima neto da kae.
MAKSIM GORKI
Ti dodaj zrno svoje, za velik ljudski rod,
I dat e djelo tvoje, blagotvor, sretan plod.
AUGUST ENOA
18

Franjo L edi

MITOLOGIJA SLAVENA<< Zagreb 1 9 6 9 .

ARI MITA

Knj iga Mitologij a Slavena koj u j e objavio, u vlastitom izdanj u,

zagrebaki autor Franj o Ledi, donosi zanimljivo i rijetko tivo o isto
rijatu mitova i kultova, o davnanjim zbivaniima u ivotu slavenskih
predaka.
Koncipirana kao svoJ evrstan vodi tragom kultova 1 VJerovanja Starih
Slavena, ona, sa preko 200 stranica teksta i 150 ilustracij a, otvara i upot
punjava itaoevo saznanje o drevnoj mitskoj prolosti.
Osobita i u tematskom i u koncepcijskom smislu, publikacija pred
stavlj a plod dugogodinjih autorovih prouavanja i istraivanja.
U 1 5 poglavlja Ledieva Mitologija Slavena govori o Svarogu, bogu
-tvorcu svijeta, o Perunu, gromovniku i zatitniku pravde, o Vodanu,
boanstvu voda, rijeka i mora, i o drugim boanstvima Slavena - o Vo
losu, Svaroiu, Radogostu, 2ibogu i Gerovitu, o boicama Vidi, Vesni,
Ladi, :Zivi, Voloski, Peruniki i Slavi, i o tri Suenice.
Sastavljena sa posebnom naunom pedantnou, Mitologija Slavena
nije samo osobita istorijska itanka, ve i vanredno zanimljiva lektira
za svakog itaoca.
ar ovog vrijednog izdanja j e i u tematici, i u slikovitosti, i u iscrpnosti.
Moe se re da je pojavom Mitologije Slavena Franj o Ledi uspjeno
zavrio svoje ivotno djelo koj em je posvetio preko pet decenij a, bavefi
se slavenskom mitologijskom prolou.
"OSLOBOENJE"

Sarajevo, 2. septembar 1 969.

ISTINA O RIJECI I KNJIZI

Misao izgovorena rijeima odlijee, a zapisana ostaje, kao dokumenat,
kao ivi svjedok.
Prema latinskoj senten ci
VERBA VOLANT, SCRIPTA MANENT
U mojim knjigam svrha moga truda jest: da se slavna imena vitezova
i j unaka mogu za puno vikova na svitu uzdrati, titi i nj ihova j unatva
spominj ati ; j er. to se u knjigam nahodi, ne izgubi se i ne zaboravi.
O. Andrija KAI-MIOI
I radio postoj i, i televizij a postoji, i mi se s uitkom nj ima sluimo,
ali oni lete i nestaju s vremenom, a knjiga ostaje i prati narod kroz sve
peripetije nj egova mnogostoljetnog i milenijskog ivota.
LJUDEVIT JONKE
1 ()

FRANJO LEDH\ autor MITOLOGIJE SLAVEN A"

Ovog ljeta u Zagrebu je izala nova knjiga Franje Ledia. To j e
MITOLOGIJA SLAVENA , djelo koje e u mnogome upotpuniti vid
ljivu prazninu nae istoriografske nauke na tom polju prolosti starih
Slavena. Autor Mitologije Slavena stvaralac je znaajne radnje o
kultnom ivotu i potovanju bogova kod starih Slavena, objavivi dobro
i tono poj edina pitanja ove osj etljive i opirne tematike. Treba neizo
stavno napomenuti da se Franjo Ledi ve punih pola vijeka bavi istra
ivanjem mitologije starih Slavena, i da su godine i rad, posveeni ovom
zanimljivom naunom problemu, vrijedni svake panje. Nije suvino
rei, kako bi se to bolje upoznao kulturni lik i znaenje Ledievog rada,
da je on kao dugogodinji filmski struni radnik proputovao mnoge
strane zemlje, a posebno one slavenske. Prolazei Cehoslovakom, Polj
skom, Polabjem, Pomeranijom i uz obale Baltikog mora do Gdanskoga,
tu na izvorima, Ledi je prikupio mnotvo podataka o kultovima i vjero
vanju davnih predaka.
Najvanije j e istai da J e Lediu uvijek pred oima nauna istma, a to
je najpozitivnija odlika svakog savjesnog i solidnog rada. Ovu zaslugu
Franje Ledia treba istai kao najljepu i najvredniju oznaku njegove
knjievne i kulturne djelatnosti.
DERVENTSKI LIST

Broj 1 4 1 od 25. 9. 1 969.

POCETAK SVIJET STVARA

Dah bogovi potuj u ; onaj koji govori rije istine vidi put daha unesen
u najvii svijet.
Iz hinduskih ATHARVA-VEDA
Znam da ovo nije potpuna historija . . . No jedan put se moralo i tim
poeti, pa ako nij e djelo bez nedostataka, bit e svakako djelo, koje
donosi podatke p rvi put na okupu . . . to nij e ovdje potpuno, to e se
od sad moi laglje popravljati i dotjerivati . . .
Iz predgovora URE URMINA
u POVIJESTI KNJIEVNOSTI,
hrvatske i srpske ( 1 898.)
I ta pria sada, to u meni dozre
Cezne, da j oj svatko ak i j ezgru prezre,
Pa vam pjevat moram, takva mo je njena
Kao guslar neki iz drevnih vremena.
VLADIMIR NAZOR
20

UMJESTO UVODNE RIJEI

Svi narodi starog SVlJeta ostavili su velianstven spomen iz svoje
drevne mitske prolosti. I nama su dobro poznata mnoga strana mitska
boanstva i njihovi ku.ltovi, jer je kod nas objavljeno dosta knjiga o mito
logijama stranih naroda. A eto, kod nas Slavena. naa je mitologijska
prolost zapostavljena.
Uoio sam tu alosnu injenicu, jer nisam mogao shvatiti, da Slaveni
j edini na svijetu nemaj u svoje mitologij e. I kao da me neka via sila
tjerala, kroz est decenija sam traio i sakupio obimno gradivo o starom
bogotovju slavenskih prea.
Usprkos mnogih potekoa, koje su se 1sprijeile na putu iznalaenja
vj erodostojnih izvora, nisam klonuo, ve sam s najveom upornou
ustrajao do uspjenih dostignua.
Slijedeih nekoliko redaka neka budu uspomena na one dane :
ZA SJEANJE
Daleko su Baltikoga mora ali,
Od sunanih na Jadranu, plavih vali.
Gdje su, Tatre, Visla, Laba, Spreva, Odra,
Od planina, to ih plavi Drina modra?
Predug put Je to od naih gradova,
Do eina, Praga, Gdanskog, Krakova.
Al kad volja vrsta, vlada u mladosti,
Dalek put je pun otkria i radosti.
Jer tu otkrih m1te, kulte, starodrevne
I postavih SPOMEN astan za Slavene.
F. I

?l

PREDGOVOR
KAKO SAM POEO S OTKRIEM SLAVENSKOG OLIMPA
Prva opaanj a, koja su me potakla na razmiljanje o taj anstvenomi
stinim zbivanjima kod ljudi, potjeu j o iz moj ih mladih dana u rodnom
gradu Derventi.
Razlog tom opaanj u bw je taJ , to sam prvih godina 20. stoljea u vie
navrata viao gdj e su ljudi i ene, kraj ograde derventskog groblja
Rabi" poklecali ispred starog hrasta, u ijoj se upljini svjetlucala
nekakva svjetlost. U to su gledali kao u neki mit.
Taj fenomen sam opisao u j ednoj poemi, koja je objavljena u ovoj
knjizi na strani 94.
U kasnije vrijeme, zamisli o mitovima raale su se u toku slijedeif,
desetak godina prouavanjem povij esti stranih i slavenskih naroda. Za
svog boravka u Pragu 1 9 1 1 . godine, kod mene se j o vie razvio smis;1n
za traenjem mitologijskih podataka po pitanju starog slavenskog bog
tovj a.
Prolazio sam prakim starigradskim etvrtima, pokraj crkvi 1 palaa
sa starim krovovima, i preko vltavskih mostova s visokim tornjima poput
nebodera. Divei se hradinskim dverima, katedrali i drugim drevnim

22

spomemc1ma od kojih neki potjeu, moda, i iz dobi mitske kraljice

Libue, graditeljice Hradina i Praga, u meni je iskrsla elja, da bi tre
balo temeljito ispitati slavensku mitologijsku prolost.
Tako sam s prvim istraivanjem i poeo u Pragu, a za slijedeih godina
proao sam i podrujima drugih slavenskih zemalja na Sjeveru.

Usput sam stigao i u staru poljsku prijestolnicu Krakm

starine koje se uvaju u mitom ovijenom zamku Wawelu.

razgledao

Unutarnja strana Wawelskoga zamka, gdje su smjeteni muzej i i arhi

ve u koj ima se nalazi uz sve ostalo i neprocjenjivo krunsko blago iz doba
poljskih kraljeva. Tamo su izloene i mnogobrojne uvene tapiserije,
koje takoer potjeu od davnih vladara Poljske.

SJEANJE N A WAWEL
Tam na brij egu kraj Visle,
stoj i bajni Wawel grad.
Cvrst, ponosan i pun sjaja,
odra se sve d o sad.
Kralj , divski Krak izgradi
to gnijezdo orlova,
Prije davnih trinaest
prohujalih vjekova.
Obilazei mnoge muzeje, knjinice i druge znanstvene ustanove, te
posjeivanjem historijskih mj esta u svim podrujima slavenskih zema
lja na Sjeveru, a po povratku u domovinu i u naim krajevima, uspjelo
mi j e, u toku skoro 60-godinjeg truda, stvoriti opsenu i sloenu radnju
u kojoj je iznesen cjelovit prikaz, sveukupnog do sad istraenog i pri
kupljenDg gradiva iz slavenske mitologijske prolosti.
Prema opisanim dostignuima, j asno se vidi, da su i Stari Slaveni imali
i2graen svoj vlastiti religijski sistem, sa hramovima, svetitima i svetim
gajevima, pa je po tom i kultni ivot starog b ogotovja u davnih predaka
bio bogat i buj an.

Da j e tako nekad bilo, to se posvjedouje i u dirljivim spjevovima

naih klasinih p j esnika Markovia, Nazora, Kranjevia i dr., a esto
se spominj u stara slavenska boanstva i u suvremenoj knjievnosti u
obliku epigrama.

24

Evo j ednog odlomka iz epske pj esni KORAN I VLASTA<

od Franje Markovia
Otknt u vam tajnu velj'U sada
Meu zidi kneevskoga grada - U veljem sj aju dvorana se blista
Od oruj a, ziem izvjeena ista.
Ma, koplje, tit u skladu tu se rede,
A iz njih boj i kipovi te glede;
Kraj IVE klasje zlaana tu titra,
Tu pokraj VESNE mlade igra, hitra,
Tuincu RADGOST sol i hljeba nudi
Tu LADA stidno pootkriva grudi,

Od dragih drage tu MORANA dijeli,

Tu uz PERUNA svet se oganj bijeli.
Sve umjetnikom izdjelano vukom,
Ukrasiv slavski dom domaom mukom . <<

Odlomak pjesme

"eobi Hrvata na Jug SNI PROLOSTI

od Vladimira N azora

Iz knj ige MITI I LEGENDE<<

1 948

>>Ja vidjeh velje mnotvo sa sjevera put juga

U burno doba sai.
Kljuaju r'jeke ljudi i liju se niz luge
I gudure Karpata.
Die se na put dalek, osvoJ ltelj i ora.
Puk j edan rod Hrvata.

Nad gomilom su onom lebdjeli bozi stari.

Pred njome vile, voe, i reci, i j unaci;
Za njome kola, stoka, plugovi i atori.
Ila je preko r'jeka, movara i nizina.
Kroila uz bregove, Strminom silazila
I 'Ugledala sunce, to zalazi u vale.
I vidjela tjesnace, zatone, rte, ale
Domaj u novu, zemlju lijepu, pozdravila.

O. Ivekovi : Dolazak Hrvata

Odlomci iz dvije pj esme (Iz zbirke IZABRANE PJESME )

od Silvija S. Kranjevia
I nek se kolo, sveti dube, pod mirisnu ti krene granu
Nek bratinske se usne sljube, uz majku LADU i IVANU I na e soko da se vine, nad gordih ptica j ata cijela,
Gdje plavom nebu sa visine, lu sj ajna bljeska bijela.
Od kraja svijeta drugom kraju.
Oj drevni dube, kronj a ti si
Gdje PERUN sjedi u svom gaju,
Do zvijezda mu se mti,nJa visi,
Pa vatrenijem ezlom prijeti
I djedovski si oganj brani . .
.

EPIGRAMI
Iz ciklusa Mitske pjesme od Bore Pavlovia
O SVAROGU prabogu
SVAROG pra bog i VIDA boena,
Otac i majka svijeta stvorenj a.

FL

O VODANU bogu voda i mora

VODAN sa RUSALKAMA
strai nad vodama
Vile i vilenice
uvaj u vrela i zdence.

Iz spjeva >>Zaneeni Pan od Miroslava Krlee

O boici LADI
Vani bijelo golubova j ato leti,
Oblaci nad gorom raskono se zlate
Svijetla kia snova, kaplje sa nebes1,
O, gdj e <;i sunana LADO? gdje si?
O BJELOBOGU I CRNOBOGU
O zato nas golema mrvi tajna
O zato se biju SVJETLO I TAMA
Tko nam te napj eve krvnike svira?
Gdje je nebesko ostrvo mira?
?7

O PERUNU Iz ))PJESME<< od Vladimira Vidria

Oko Peruna VJetrovi lijeu,
Nestana djeca neba.
Radnici boji to zemlju kite
I zemljici donose hljeba.
PEVAMO TI LADO Kajkavska pj esma od Josipa Bedekovia (1 752.)
Pevke Lado, pevamo ti,
Srca naa vklanjamo ti.
Lado, sluaj nas, Lado.
VILA I LADA Iz IZABRANE PJESME od Petra Preradovia
Proljetnome VJetru vitka krila,
Raznim cvijeem posula je vila.
Kad on krili pred Ladom zama'ne
Cvj etnim sagom sva zemlja postane.
HEJ PERUNE ! Iz Hvalospj eva Perunu od Franje Ledia ( 1 9 1 3 .)
Hej Perune,
Slavenskoga
Tvorac ti si
tit i brana

gordi gromovnie!
roda slavljenie.
munje i gromova,
naih pradjedova!

Perunovi dvori po zamisli slikara

28

TKO JE STVORIO PRVE BOGOVE?

esto se itaoci "MITOLOGIJE SLAVENA<< obraaju na mene s pita
.nj em: Kako je nastalo starodrevno bogotovje kod Slavena i tko je stvo
rio prve bogove?
Drug1 su pitali uslijed kojih pobuda su drevm slavensk1 preci, pored
kultnog tovanja dobrih bogova, prilazili na vrhove bregova, pa tamo
prinosili rtve i palili vatre zlebogu Crnobogu. Neki su, stavljali jo
i pitanj e : Po emu su Slaveni Peruna slavili kao dobro boanstvo, a on
je munjama palio kue i staje nj ihove. i gromovima ubijao ljude i stoku.?
Odgovor glasi:
Kod svih starih naroda ljudi su tovali na poetku Sunce, kao boan
stvo koje je stvorilo svijet i to je sunevom toplinom omoguen ivot
na zemlji. - Prvo boanstvo Sunca kod slavenskih predaka zvalo se
imenom Svarog.
Po tom se razvio kult razliitih boanstava, najprij e kod drugih na
roda, a kasnije i u nas Slavena. Izniknuo j e itav vij enac boanskih
likova, dobrih i zlih. Meu ovima bio je i slavenski bog gromovnik Perun,
a tovan je zbog toga, to je upravlj ao munjama i oblacima, te putao
kiu da oplodi rastinje na zemlji.
Ah zato, to je Perun svojim gromovima i grmljavinom ulijevao strah
u ljude, strahovali su od n j ega i paLiLi su vatre po uzvisinama kako bi
gromove utiali.
Isto su tako slavenskl prec1 palili vatre na vrhunctma brda 1 prmosili
rtve Crnobogu, (taj in je opisan u ovoj knjizi na str. 53.) a inili su to
zato, kako bi gnj evnog zleboga odvratili od njegove zle namjere, da
svij etu ini zlo.

Kad promotnmo ove navode, dolaz1mo do zakljuka, da su se ljudi

u davnoj prolosti iz bojazni p red strahotnim poj avama u prirodi pri
klanjali zamiljenim botvima u koj a su vjerovali da e im u nevolji
pomoi. To se posvjedouje i starim zapisima, j o iz antikog doba, kad
29

je Rimljanin Petronije takoer objanjavao porijeklo vjerovanJ a u stare

bogove - strahom
i napisao uvene latinske rij ei :
-

PRIMUS IN ORBE DEOS FECIT TIMOR!

to glasi: prve bogove na zemlji stvorio je strah.
A ta se izreka poistovjetuje ::. rijeima rimskog p] esmka Lukrec1j a,
koj i j e rekao u j ednoj svojoj pjesni:
Kada zemlja zadrhti pod
udarcem strahotnim munje,
A po irokom se nebu
razaspu grohoti groma?
I najzad, kad nam se tlo
pod nogama itavo trese,
Zar je ta udno to ljudi
vjeruju svijetom da ovim
Vladaju, udesne vinje sile
i mona snaga boanska.
Stoga k bozima pribjegnu
i sve njima povjerovahu
Drei, da na mig njihov se
ravna i upravlja svemir.

30

Uvjeren sam da e ova moj a druga knjiga Mitologij e Slavena sa

svojih petnaest daljnih poglavlja znatno nadopun iti historijat iz slaven
ske mitologijske prolosti u prvoj knj izi i da e biti isto tako srdano
prihvaena, kao to je bila primljena i prva knjiga.
Pogotovo, to e itaoci u ovome drugom dijelu slavenske mitologije
pronai veoma zanimljive napise s brojnim prilozima o drevnim slaven
skim boanstvima, o kojima se dosad gotovo nita nij e ni znalo.

RADOGOST
SVAN TEVID

VIDA

PERUN

SVAROG

VOLOS

VOLOSKA VODAN
TRIGLAV

Po svima ov1m znaca]mm mJemcama sada moemo s pravom ustvr

diti da je veo tajne o slavenskoj mitologijskoj prolosti u svome glavnom
dijelu otkriven, i da je kroz ove dvije knjige Mitologije Slavena pred
nama prodefilirao cijeli do sada poznati SLAVENSKI OLIMP.
U Zagrebu, 15. 12

1 970.

FRANJO LEDI
31

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA

ESNAESTO POGLAVLJE

D O M O VOJ
SLAVENSKI KUNI I O BITELJSKI
POL UBO G

KRAJ OGNJITA SIJELO RODA

Sa tovanj em Domovoja i drugih kunih boanstava povezani su mnogi

obiaji. Sredite kunog ivota davnih slavenskih predaka nalazilo se
ok o kunog ognjita, gdje je bilo i mjesto prebivalita kunog duha
Dom ovoja.
Tu se okupljaju svi lanovi i pripadnici roda, i tu, na sij elu kraj
ognjine vatre odravalo se vij ea i rjeavalo se o svim rodovskim ivot
nim pitanjima.
34

DOMOV OJ
SLAVENSKI KUNI J OBITELJSKI POLUBOG

PO NARODNOM VJEROVANJU u Starih Slavena, Domovoj j e kuni

duh. Kuni su duhovi nosili. jo i ime Domovik, Djeduka, Starik, Didko ;
kod Rusa nazivali ih i imenom Khoromozitel . U Poljskoj srednjovje
kovnoj zvali su kunog boga uboze, o emu je uspomena preneena
preko j edne prie iz 15. stoljea i sauvana u narodnoj predaji.
U narodu kod Istonih Slavena kuni duh Domovoj zamiljen je kau
malen debelJkast ovjeuljak, bosonog, po cij elom tijelu dlakast i s
dugom bradom, a obuen pepeljastim kratkim kaputom. Njegov je stan
ispod kunog poda. Domovoj nij e zloban samo je naklojen nedunom
nestaluku. Koga voli, slui mu pouzdano. Nou hoda okolo i obavlja
sitne poslove kune, s kojima se rado bavi, koj e j ae kroz itavu no i
zamara ih.

U pogansko doba svaka je ruska kua imala svog boga Khoromozitela"

tj . Domovoja ili Deduku, kojega su tovali kao kunog zatitnika, a
takav je obiaj bio u skoro svim selima.
Tim su se domaim bozima prinosile rtve, da bi zatitu svoju vrili
voljnije i milostivije, kako bi domau eljad titili od zla. Njima su sla
venski prei prinosili rtve u obliku sitnih predmeta, rijetko kad golu
ba, a ostavljali im j ela na mj estima kraj vrata ili ispod stepenita. Uga
dali su im u svemu, samo da ih udobrovolj e.

Bilo je i drugih poludemona koji su bili neprijatelji ljudima, ali oni

su se nalazili u vj etru i oblacima. Naprotiv kuni duhovi ili polubogovi
bili su dobri demoni i tovani su od najdavnijih vremena na Sj everu
meu ruskim i polj skim Slavenima, (negdje i pod imenom Zywie),
a takoer i kod Zapadnih i Junih Slavena okruivalo je prijateljstvo
male obiteljske bogove Domovoje. U Crnoj Gori nazivlju ih Sjen ili sje
novik. Prinosili su im darove i molilo ih se za kakvu pomo.
Po drugim izvorima slavenskih i stranih pisaca, zabiljeeno j e, kako
je ime Domovoj i Domovik nastalo od rijei d o m, i da je to bio malo
kuno boanstvo ili duh kue. U nekim krajevima praznovjerni selski i
telji izbj egavali su da Domovoja zovu ovim imenom, pa su ga obino
nazivali djedom ili gospodarem kue. Domovoja su prikazivali u
ljudskom liku, ali j e bio sav dlakav.
U gradovima i sj editima knezova i poglavara kult Domovoja bio je
takoer veoma rairen. Samo je razlika postojala u tome, to su ugled
nici u svoje kue i stanove postavljali likove Domovoja u raskono
raenim kipovima.

Potovaoci kunog zatitnika Domovoja, objanj avali su porijeklo

Domovoja u vezi sa stvaranjem svijeta, kada je staribog Svarog stvorio
nebo i zemlju, i pustio j edan dio demona na zemlj u. Oni koji su se spu
stili na krovove kua i dvorita ljudi, postanu dobri i milostivi, i po
j avie se kao zatitnici domova Domovoji, te uvari dvorita Dvorovoji,
a neki su sili na polja i postali zatitnici polja i ita koj e zvahu Pole
vik ili Ovinik. Drugi koji su pali u vodu ili ume, postali su vodeni ili um
ski zli dusi u odnosu na ljude.
36

S VJerovanjem u kunog duha Domovoja povezani su razni kuni obi

aji. Na primjer kod preseljenja u novu kuu domaica nosi uareni
ugljen iz stare pei u onaj u novoj kui i poziva kunog duha da j e
slijedi u novi stan.
Domovoj koji se udomaio pod pragom kue ili blizu pei, nerado j e
naputao svoje mjesto. K a d bi ruski seljak sagradio novu izbu, nj egova
bi ena tamo stavila komad kruha, kako bi Domovoja privolila da se
ovamo p reseli.
U vezi kulta kunih demona i nekih starih vjerovanja postojalo je kod
davnih slavenskih predaka miljenj e, da se due p radjedova sele u raz
ne ivotinje, a takoer i u zmije, i da oni u tom obliku obilaze c;voje
kue. Drei da due djedova nastavlj aju ivot u obliju zmije to su im
mlijeko i drugu hranu prinaali.

Po tom prastarom vjerovanju trebalo je kune duhove hraniti i ti

titi ih. Nai priznati historiari Greti, Radeti i drugi ostavili su o to
me spomena u svojim djelima, a od sadanje generacije pisaca, Boro
Pavlovi kae u j ednoj svojoj poemi:
. . . najprije
bio je kuni bog u liku
kune zmije
ispod kunog praga,
ili kraj starog hrasta
kojimp. su malo mlijeka
ostavljale
brine domaice

. . . a poslije
stavie u kut
grubo izdj elan lutak
uz dima, nad ognjitem, poj
lebdio je nad domom
kuni boi DOMOVOJ.
""

Izmeu ostalih i stari Kijevljani su podravali taj kult, i imali su

domovne uvarice, a to su bile zmije i nazivali su ih Domovieh dui.
Isto tako u Luicama su drali da due dj edova nastavlj aju ivot u
obliju zmije, te su im mlijeko prinaali.
Pored ve opisanih varijanti kunih boanstava, n eka slavenska ple
mena slavila su svoje mrtve djedove kao rodovske zatitnike i nazivali
ih posebnim imenima . Kod eha ih zvahu Starik, kod Slovaka Hinz ,
kod Rusa Hozjane i Dj eduke, u Kijevljana Domovieh dui, kod
Hrvata i Srba Djedovi i Kuani. Neko pleme koje se neobino istica
lo u slavlj enju djedova nazivali su "Dudlibi tj. Dj edljubi.
U susjedstvu Domovoja ivjeli su i drugi slavenski poludemom, koJI
se smatraju nj egovim srodnicima. Najblii mu j e bio DVOROVQJ,
(od rijei dvor) koji j e bio duh dvorita, te Zemienik, duh zemlje onda
POLEVIK (od rijei polje) duh itnih polja, pa OVINIK (od rijei
ovin ili itnica) duh itnice, zatim VAZIL uvar konja, i PILINIK<
zatitnik pilia i peradi, k oga su prikazivali k ao okrugli kamen probu
en u sredini.

DVO ROV OJ

POLEVIK

Dvorovoj je bio uvar stoke 1 gospodarskih sprava. Da bi ga udobro

voljili ljudi bi u staju stavljali ovje vune i komad kruha, govorei:
Dvorovoj gospodaru, prijateljski susjede! Prinosim ti ovaj dar u znak
zahvalnosti, to si dobar prema stoci. Pazi je i hrani dobro ! Polevik i
Ovinik bili su pouzdani zatitnici polja i etve, a Zemienik zatitnik
oraa i kopaa.

38

NaJzad tom krugu boanstava pripada i poludniovka "nziEWANA

koju su u Poljskoj tovali kao poluboginju plodonosne zemlje, a kod
Rusa su j e zvali ''MATY SYRA ZEMLJA , to znai "Vlana majka
zemlj a.
Ipak od svih spomenutih demona, najv1e su slavljene poluboginja
Dziewana i Maty syra zemlj a, kojima se pridavala mo, da zemlju ui
ne plodnom, stoga su im se ratari klanjali i zaklinjali ih za bogat
prirod.

Rodovskim zatitnikom smatrali su Stari Slaveni i razgranata stara

stabla, i tovali ih kao boanstva. U ono vrijeme postojalo je miljenje
da su ljudi postali od stabala, kako se to spominje u drevnoj prii o
Svarogovu stvaranju svijeta, kada j e stvorio i prve ljude iz stabala hrasta
i lipe.
Po tom je kod predaka slavenskih postojalo miljenje, da su i njihovi
praoci i djedovi postali iz stabala i da se njihov duh po smrti ponovno
vraa u okrilje stabla. Tako su drali, da je u stanovitom stablu bilo sije
lo njihovoga dobrog djedovskog zatitnika, i da su ga titile zmije na
stanjene kraj stabla. U stablima su nazirali djedovske zatitnike i zvali
ih imenima kao to su: Djeduka, Didko, Dudlib, Starik, Dj ade ili Sjen.
Ta stara stabla veoma se tovalo, a prinosili su im i rtve. Bit oboavanja
stabla nije se sastojao u stablu kao drvu, nego su ta stabla smatrali
s i j e l o m nekog svoga dobrog pokojnika, koji njih titi k ao kuno i
rodovsko boanstvo. Ujedno to je bio j edan dokaz zagrobnog vjerovanj a
u posmrtni ivot davnih prea.

Slaveni su ivjeli u zadrugama. Svaka zadruga predstavlj a skup ve

ega broja krvnih roaka, koji potjeu od ivoga ili nekada ivoga pret
ka i ive zajedno u svrhu zajednike proizvodnje i potronje dobara,

koja su 1m potrebna za ivot. Sredite kunog ivota je ognjite, oko

kojega se okupljaju svi lanovi zadruge. Ta rodbinska i gospodarska
povezanost dolazi do izraaj a u tovanju razliitih kunih boanstava. Pn
red Domovoja, tovani su jo Voloska zatitnica kunog ognjita, Radu
gost bog gostoprimstva, te Suenice.

40

U nekim kuama starih Slavena, ene su mnogo tovale j o jednu po

luboginju : Domovojevu enu. Ta dobroudna boginja DOMANIJA ili
DOMAVIKA - ivjela je u podrumu iste kue, gdje i Domovoj , i titila
je ensku eljad, a dodirujui kosu ene, uzimala bi u obranu ene i
djecu, kad bi mu bio srdit.

Izuzetnu zanimljivost predstavlj a ova statua idola Domovoja ili Doma

vike. Nakon tisuljetnog mirovanja u zemlj i, statua je iskopana kod
ernaja Mogile u Ukrajini i nalazi se u arheolokom muzeju u Kijevu.

Kroniar Helmold spomm]e u svojim zap1s1ma, da su se Slaveni obi

avali zaklinjati starim drveem, a u nekim ruskim poslovicama sau
vao se spomen na kult rodovskih zatitnika stabala : 2ili o ljesje, molili's
pnj am , to znai 2ivjeli pod stablima, molili se panjevima. Obino
drevni slavenski preci iznad grobnog humka su zasaivali hrastova
stabla, na spomen svojim praocima.
Takovo stablo se gajilo i prinosila mu se rtve kao zatitniku .,vu5o.
roda. Na mnogim mjestima slavenskih zemalja, kako na istonim tako
i na zapadnim stranama, kao i uz priobalna podruja Baltika, a takoer
i na otoku Rujani j o i danas nailazi se na ogromna stabla hrastova,
koj a su obiljeavala grobove davnih predaka.
Po itavom rujanskom otoku lee razasuta grobita starih Rujana, koji
su ve u 4. stoljeu n.e. tamo osnovali slavensku nezavisnu dravu, gdje
su kraj grobnih humaka svojih predaka zasaivali hrastova stabla.
Primjer j ednoga od tih nadgrobnih prastarih stabala rodovskih za
titnika-- nalazi se kraj grobnice sloene iz ogromnih ploa kamena, tamo
j o od prije 1500 godina. Ta je grobnica bila ranije zasuta zemljom u
obliku humka. Tako se na dalekom Sjeveru, iznad nadgrobnih kamenih
gromada uzdie ponosno tisuljetni div-hrast i > rodovski zatitnik dav
nih ruj anskih predaka.

Tisuljetni div-hrast, kao rodovski zatitnik nad grobnicom

slavenskih prea na otoku Rujani nedaleko mjesta Putbus.
42

drevnih

--

Kako je pisalo u stranim kronikama, Thiethmar ljetopisac u 1 1 . sto

ljeu, veli za zapadne Slavene da oboavaju kune bogove, "poput rim
skih penata (domestici dei) koj ima prinose rtve, oekujui od njih po
mo, a Helmold u svojim zapisima stoipedeset godina kasnije. na vir>
mjesta spominje penate , koj ima sP Slaveni klanjaju.

Oblik lara i penata, rimskih kunih bogova.

Ta nj ihova pretpostavka bila je pogrena. Miljenje ovih germanskih
kroniara nije opravdano. Oni su krivo shvatili tovanje kunih i obi
teljskih boanstava Domovoja, Dedika i dr., koji nemaju veze sa kultom
rimskih penata.
Kod Rusa, UkraJmaca, Poljaka i eha uvijek se tovalo vlastita kuna
boanstva, isto tako i Slaveni na zapadnim stranama imali su svoje
domae kune zatitnike, a za penate nisu ni znali. Kuni ivot kod
starih Slavena kretao se oko ognjita i u blizini stana Domovojeva .
Tu j e dolazilo do izraaja o tovanju razlinih kunih boanstava ili
duhova kao to su Domovoj , Dvorovoj, Ovinik, Polevik, Bagan, Vazil,
te Domovie dui u Ukrajini, Ubozi u Poljskoj, Zemienik kod Rusa,
Skret kod eha itd.
S ognjitem j e povezan kult vatre, koji je ostavio mnogo tragova u
obiajima kod Junih Slavena kao npr. : p a l e n j e b a d n j a k a kod
hrvatskog i srpskog naroda. Slino tom obiaju, preneeni su i neki
drugi elementi iz pradavnih rodovskih vj erovanja u sadanju postojbinu.

U pogansko doba, svaka je ruska kua imala svoga kunog i rodov

skog zatitnika. U povodu pokrtenja Rusi se nisu mogli rastati s ovim
kunim boanstvima, s kojima su kroz vijekove bili srasli. Stoga ih iz
mijenie, umjesto kunog boga stare vjere, poe svaka kua slaviti onoga
sveca nove vjere, koji je pao u dan, kada se bijae ona kua pokrstila.

Ostatak zajednikih rodovskih vjerovanja :sacuvao se na nekim pod

rujima i gdje ive Juni Slaveni, u obliku Krsnog imena ili Krsne slave.
To je nekada bila svetkovina zatitnika bratstva - a slavili su je za
druge ili itav rod obitelji. Tu svetkovinu rodovskog znaaja kranstvo
je po obliku preuzelo, ostavivi joj elemente nekadanjeg kultnog obi
aja, kojemu je bila svrha, da pomou rodovskog zatitnika osigura obi
telji ili zajednici uspjeh i blagostanje .
Oblik slavljenja Krsnog imena ili Krsne slave posebno s e razvio kod
srpskog naroda. Kad su Srbi prelazili na kranstvo, obino su cijela
plemena i porodice pokrtavali na dan nekog crkvenog svetea kojega su
onda slavili kao svog zatitnika. To se svetkovanje prozvalo Krsno
ime, slava ili svearstvo. O krsnoj slavi vre se dvije dunost.i., moli se
za ive i mrtvE' po zatitniku svoje porodice, i doekuju se prij atelj i i
gosti.

44

DOM OVOJ
IZVORNA IZVJESA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

DOMOVOJ, nazivan i Domovik, Djeduka, Starik, je kuni duh u ru

s kom narodnom vjerovanju. U narodu je kuni duh Domovoj zamiljen
kao malen debeljkast ovjeuljak, po cijel.om tijelu d lakast i obuen
pepeljastim seljakim kaputom. B osonog je. Njegov je stan ispod kune
poda. Domov oj nije zlovoljan; a ko nekog voli usluan mu je i obav l irr
kune poslove, osobito voli konje, i jae dugo po noi na konju. Odan
je nestaluku, i poiniti e tetu ako ga se naljuti. S vjerovanjem kunoa
duha povezani su razni kuni obiaji.
(A. Afanasjev: VOZRENIJA SLAVJAN NA PRIRODU
1 869.)

Moskva

U ruskom folkloru spominje se vjetice i demone, koji mogu due po

kojnika pretvarati u vampire. Opet drugi poludemoni, nepTijatelji ljudi
ma nalazili su se u vjetru i oblacima. Naprotiv, ope prijateljstvo ne
samo meu istonim Slav enima, nego takoer i u zemljama Zapadnih
i Junih Slavena okruavalo je prijateljstvo male obiteljske demone; kao
domae duhove u kojima su gledali due predaka. U Rusiji oni su nosili
imena domovoi, domovik, a poznati su i pod imenom > khoromoztez,, ,
opet u Poljskoj srednjovjekovnoj zvali ih ub ozi, prema prii i z 1 .5 . ;to
ljea.
(Librairie Larousse: MYTHOLOGIE SLAVE - Paris 1 962.)
Postojalo je kod Slavena vjerovanje u zle duhove , o kojima ima tra
gova u priama o vukodlacma, a takoer i vjera u zagrobni ivot. Sla
v eni su ivjeli u zadrugama. - - - Sredite kunoga ivota je ognjite,
oko kojega se okupljaju svi lanovi zadruge. Ta ekonomska i rodbinskn
povezanost dolazi do izraaja u tovanju razliitih kunih b oanstav a.
- - - Takoer se tuje naroito kod Rusa i Poljaka, duh kue - do
movoj ili zywie (ti nazivi potjeu iz kasnijeg v remena), kojega u Crnoj
Gori nazivlju sjen ili sjenovnik .
( D r Oleg Mandi: OD KULTA LUBANJE DO KRANSTVA
Zagreb 1 954.)
Svaka slavenska kua imala je svoje domae boanstvo, koje je titilo
domau eljad od svakog zla. J njima Slaveni rtvuju sitne predmete '
ugaaju im, da ih udobrov olje.
(Dragutin iler: POVIJEST HRVATA, SRBA l SLOVENACA Zagreb 1 926.)
45

Kuni duh kod Rusa zvan Domovik, Domovoj, Starik, Djeduka, j e

malen ovjeuljak, koga v oli slui mu, poput njemakog Heinzelmiinn
chen-a, nou hoda okolo. S konjima se rado bavi koje jai i zamara i h
kroz itavu no. Uope je odan alama, a gdjekada zna biti i zloban
Ne smije ga se naljutiti.
(BROCKHAUS KONVERSATIONS LEXIKON - Leipzig 1 886.)
(Pradjed u pjesmi o Dab ogu.) Stari Slaveni tovahu uspomenu svojih
otaca i djedova. - Svaka je kua imala drveni lik milog pokojnika.
praoca.
(Vladimir Nazor: Iz b1ljeki u >>EPOSI str. 1 5 1 . - Zagreb 1 946.)
U Kijevljana je b ilo i Domovieh Dui, domovnih uvarica, a to su
bile zmije. Dralo se prema indijskoj vjeri da se due pradjedova s ele u
razne ivotinje i zmije, i tako obilaze svoje kue. Svi stari Slaveni tovali
su svoje djedove i po tom nastao je obiaj slaviti svoje ,>s v e a r e pod
nazivom Rodovske ili K r s n e s l a v e.
(Dr Nikola Greti : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA
:!.Vfostar 1 900.)
DOMOVOJ - nastao od rijei dom - bio je malo b oanstvo i duh
kue. Praznovjerni slavenski seljaci izbjegavali su da ga zovu ovim
imenom, ve sv ga nazivali djedom ili gospodarem kue. VanJSKZ
izgled Domo Jja imao je ljudsko nalije, ali je bio dlakav . Njegov rln <:
sn mogao esto uti kao neki jecaji, inae je bio b lag i umirujui. PortJe
], J Domovoja su objanjavali: dok je uzvi!:i eni Bog (Svarog) stvarao n "ho
i zemljt, jedan dio anela pobunio se. On je pobunjenike anele prog
nao na zemlju, tu se udomaili i postali kuna boanstva Domovoji.
(ENCYCLOPEDIA OF MYTHOLOGY Larousse Izdanje London 1959.)
S vjerovanjem u kunog duha, koji je titio svoje domaine od zla,
pov ezani su razni kuni obiaji. Npr. kod preseljenja u novn kuu ili
sobu, domaica nosi uareni ugljen iz stare pei u onu pe u novoj kui
i poziva Domovika ili khoromozitela da je slijedi u novi stan.
(A. Dal: Iz knjige O POVERJAH - Petrograd 1 880.)
Bilo je polubogova i demona, udaljenih od ljudskih nastambi, kao to
su umski i vodeni duhovi, ali oni nisu bili ljubazni prema ljudima. Opet
drugi poludemoni neprijatelji ljudima, nalazili su se u vjetrovima i
ob lacima.
(LES HOMES ET
Paris 1 963.)
46

LES DEMONS

(Ljudi i demoni) Laurousse -

FRANJO LEDI

MITO LOGIJA SLAVENA

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

BJELOB O G
I CRNOB O G
KULTNA BOANSTVA LUIKIH
VENDSKIH PREA

U STAROSLAVNOJ ZEMLJI LUICI

Izmeu braniborkih krajeva i Ceke ume rasprostiru se zemlje Gor

nj e i Donje Luice, kroz koje protie rijeka Spreva s bezbrojnim svojim
protocima i kanalima. Ta su m ovarna podruja od davnine nastanjena
Luikim Srbima, a nazivali su ih Luikim Vendima.
Podruje cijelog sprevjanskog porjeja nosi ime Luica, a nastalo j e
po rijei lua (bara), t e oznauje predjele gdje ima mnogo movara
i jezera.
U j esensko 1 zimsko doba, tu j e bio neprij atan ivot. NajveseliJe doba
u Luici bilo je proljee i ljeto. Tada su se polja zelenila, vrtovi bili puni
cvijea, a zlatno klasje se lelu j ale na povjetarcu.

Luice su naseljene Slavemma ve za markomanskog kralj a Marobuda

poetkom l. stoljea n. e. i u svojoj kronici Strabo spominje meu poko
renima i narod Lugij a (Luica). U estom vijeku provalom Duringa u
Sasku otpoinje i Luianima 400 godinj a ljuta borba za nezavisnost.
U doba Samovo Luianima je vladao knez Dervan.

48

BJELOBOG I CRNOBOG
KULTNA BOZANSTVA LUIKIH VENDSKIH PREDA
SVJETLO I TAMA - jezgra su vjerovanja kod svih starih naroda.
U oblasti svjetla vlada red i napredak, dok mrka tmina uvija svijet u
zloslutne tame. Time j e oliena vjena borba izmeu svjetlosti i tmine,
tj . izmeu dobra i zla. Po ovoj zamisli u mitologiji svijeta nastali su
dobri bogovi svjetla i zli bogovi mraka.
U mitologiji starih Slavena nailazimo takoer na skup dobrih i svi
jetlih boanstava, kao to su prabog Svarog, gromovnik Perun, bog
plodnosti Volos, bog Sunca Svantevid, te boice Vida, Lada i iva, koji
zemaljskom svijetu daju svaka dobra.

Nasuprot dobrima, u mitologiji Slavena spominju se i zloglasni pred

stavnici oblasti tmine, zlibog Crnobog i boginja smrti Morana. U pra
poetku Crnobog je zauzeo podzemni prostor svijeta i zavladavi pod
zemljem postao je praizvorom razornih sila. Drevni prei su ga smatrali
zlim bogom mraka i zaetnikom svega zla, pa su strahovali ispred ni e
gove osvete.
Na osnovi slavenske mitologiJe nalazimo primitivni dualizam koji se
temelj i na opoziciji svjetla - stvaralake sile, i tame - razorne sile. Iz
te elementarne suprotnosti nastala su dva boanska bia : BJELOBOG
i CRNOBOG koji su naeni meu zapadnim Slavenima. Sadraj nj ihova
karaktera: Bjelobog je dobio ime p rema pridjevu bijeli<<, a Crnobog
prema pridjevu Crn<< . Tako imamo bijelog boga - boga svjetla i dana,
i crnog boga - boga sjena i noi. Bog dobra i bog zla u suprotnosti su
j edan sa drugim.
Polusveenici poganskih Slavena obiavali su rei prema nekim pi
smenim izvjetajima : Imamo dva boga - jedan je iznad nas a drugi
na nizini.<' (Ukrajinci j o uvijek kau: Neka te crni bog progoni ! <<)

49

Kod luikih i polapskih Venda koji su nastanjivali Luicu i podruja

oko rijeke Labe i Spreve, bio j e razgranjen kult starih vjerovanj a, a u
sklopu ovih nalazio se kult Svjetloboga ili BJELOBOGA, a pored toga
i kult boga mraka CRNOBOGA. Prema milj enju drevnih slavenskih
predaka Venda, u oblasti svjetla i sunca (otkuda dolazi sve dobro) vla
dao je Svjetlobog ili Bjelobog, tj . vendski BELYBOH, a nazirali su ga
u Starobogu SVAROGU.
Utjelovljenje Bjeloboga oni su gledali u svakom od dobrih 1 svijetlih
boanstava, kao to su Svantevid, Perun, Triglav, Volos i Zibog. Ali iz
meu svih, vendski su preci ipak najvie tovali stariboga vjene svjet
losti Svaroga, j er im se inio najblii njihovom Belybohu. Iako su se
u oblasti Luica i Polabja nalazila slavenska svetita na mnogim mje
stima, (bogu Triglavu u Zhorjelcu, Perunu u Perun-gradu na Labi, boici

Statua BJ eloboga - Svaroga

5 Cl

:Zivi u :itavi i dr.) ipak j e u glavnom gradu Luica Budiinu postojalo

i posebno svetite posveeno svijetlom starobogu Svarogu, nj ihovu simboliki zamiljenom BELYBOHU. A to pored zapisa starih kroni
ara, posvjedouju i sama imena nekadanjih kultnih mjesta. Iz davno
prohujalih vremena ostao je j o spomen koji potsjea na drevni kult
boga Belyboha, a to je j edno brdo j u,no od grada Budiina, koj e i sad
nosi ime Belyboh. To se brdo nalazi nedaleko izvora rijeke Spreve
i uzdie se iznad njene lijeve obale.

U Budiinu, kOJ I lei vrlo slikovito nad Sprevom, imade mnogo histo
rijskih spomenika iz drevnih vremena i iz doba Jurj a Podebradskoga.
Budiin je osnovan prije 1000 godina i tu je 1 0 1 8 . godine zakljuen mir
izmeu poljskog kralja Boleslava i njem. cara Henrika II. Posljednj i
vendski poglavar Pribislav umro je 1 150. godine.

L UtiCA

S l e z s lc o
""
51

Dok su drevni preci luikih Venda s jedne strane bili revni podrava
telji kulta dobrih i svijetlih boanstava, kako je onda dolo do toga da
su oni podravali i kult prema Crnobogu, gospodaru podzemlja?
Naslutivi veliku opasnost i zla koj a im prijete od gnjevnog zleboga,
drevni Luiani su nastojali da i Crnoboga udobrovolj e, kako bi ga od-

vratili od nj egovih zlih namjera. Stoga su po okolnim brdima palili

vatre i prilagali rtve i darove isto onako, kako su to inili svijetlim i
dobrim boanstvima. Najzad su vrenje obreda bogu tmine prenij eli na

52

j edan breuljak na suprotnoj strani brda, posveenog bogu Belibohu, tj

s desne strane rijeke Spreve i prozvali ga imenom Cerneboh, a ta
brda i danas j o nose ta imena. Tako dva brda u Gornjoj Luici dobie
imena iz kultnih pobuda drevnih predaka, i s tim su ostavili spomen na
njihov vjerski obiaj . Obrednih ili kultnih mjesta na visovima brda, bilo
je u svim slavenskim zemljama. U zadnjih decenija otkriveni su u raznim
krajevima ostaci takovih mjesta i o njima je rije u drugim poglavljima
ove knjige. Iz bitnih razloga odabrali su davni slavenski prei uzvisine
i breuljke za obavljanje svojih vjerskih obiaja.

Kad se u ime plemena rtvovalo, onda se polazilo na brdo, odakle se

moglo pregledati upe svega plemena. Tamo na visini, poput nekog bo
anskog svjetla, sjao se plamtei oganj gdje su se prinosile rtve i pri
lagali darovi, a narod sav ushien, slavio je pjesmom i igrom taj sveani
in.

DREVNI OBIAJ PRENIJET NA JUG

Nakon seobe i nai su narodi nastavili slavlj enj em starih boanstava.
Obino se to slavlje bdravalo na nekom brdu.
I' u naoj domovini nailazi se na vrhunce bregova gdje su nekad
postojala kultna mjesta naih davnih predaka. Ovi vrhovi nose j o i
dandanas imena po starim slavenskim boanstvima. Tako npr. iznad
Drvenika postoji brdo Sveti Vid sa ruevinama male crkvice Svetog
Vida, i to je mjesto j edva pristupano. Prema Peiskerovoj teoriji kran
ski Vid je nadomjestio tovanj e poganskog boga Svantevida, Svevida
ili Sevida, kojemu se posveivala najvee vrhunce, kao to i brda
Sv. Ilije, koja su posveivali bogu Perunu.
Slino su postojala kultna mjesta i u sinjsko-imotskoj krajini, tako
mi je ve pokojni roak Ilij a Ledi, starac osamdesetih godina, j o
godine 1947. iz Arana ispriao da pamti kad su se na Jakelia Gradini,
zapadno Arana sastaj ali ljudi iz itave okolice i slavili neko naroito
zajedniko slavlj e
Zanimljivo je da se i neke gradine u Istri nazivaju imenom, koj e
je vrlo karakteristino za staroslavenski dualistiki kult.
To su redovito dvije gradine s j edne i s druge strane nekog tj esnaca
ili ponora, od kojih se j edna obino zove Beli Grad, dok se druga po
dualistikom kriterij u suprotnosti, zove Crni Grad.
Na putu od Lupoglava za Lanie nalazi se po vrhuncima itav niz
gradina i gradia, a iznad sela Ro, s j edne i druge strane slikovitog
tjesnaca, kojim tee iva voda, nalaze se dvij e gradine. Gradina na
istonoj strani zove se Beli Grad, a ona na zapadnoj strani zove se
rni Grad.
Ovdje se j o i u sadanje vrijeme odravaju svake godine sveanosti
u prvu nedjelju kolovoza mjeseca, uz pie, svirku i tanac, to oprav
dava j edino, da se to odnosi na neki prastari poganski obiaj, koj i se
()bavlj ao u znaaju staroslavenskog dualistikog kulta.

U Bj elobogu i Crnobogu razabiremo opreku SVJetlosti 1 tmme, dana

i noi, ljeta i zime, dobra i zla boga, a stoga ih nazvae Dobrobogom,
te >>Zlebogom, a prema tome glasi i Nestorova izreka :
>>Dva sut Bozi, jeda n n eb esn, vtor v ad. (Hades) tj. Dva su boga, j edan
nebeski, drugi pakleni (tj . podzemlja).

Bj elobog bio Je tovan od Slavena jo od pradoba, a to nam posvje

douju najpoznatiji i najpouzdaniji ljetopisci. Ve Prokopije u 6. stoljeu
u svom djelu : (Procopius Cesarea: >>De bello Gothico) kae, da su Sla
veni tovali j ednoga boga i da je to bio >>Dobri - Vidovni bog.

Kao nekad i danas se sav ivot kree vodenim kanalima, j er su Luice

movarno podruj e.

SA :ETVE U LU2IC1

Prema vjerovanju Luikih Srba bilo je ljudskih rtvi u tim vodama

lugovima ( . . . hohla dyrbi koje de ljeto jeneho cz'loweka mjecs').
Grimm: D. M. II 541.

56

ISKRICE IZ HISTORIJSKE PROLOSTI LU.:ZICANA

Koj a je to zemlj a staro1:llavna,
to postoji od doba pradavna?
Gdje Budiin, lijep grad ubavi
Prijestolnicom svojom, narod slavi.
Zemlja slavna, to je luianska,
to j u Spreva rijeka naplavlj a.
Tamo ive, braa - naa slavska,
Bratsko pleme od tam nas pozdravlJ a.
F. L.
Luica j e domovina najmanjeg slavenskog naroda. Glavni grad im
Budiin. Naselj avaju se potomci nekad monih slavenskih plemena Milana i Luiana, koji su nakon velike seobe Slavena iz pradomovine
svili gnijezdo na ovom podruju.
Poloaj j e Luiana u toku historije bio kraj nj e nepovoljan 1 histonja
luikog naroda u stvari je historija neprestane borbe za odravanje
slavenske svijesti i za ouvanje granica zemlj e. Luiani su hrabro odo
lijevali franakim i germanskim napadima sve do u XI stoljee. Ali iako
je germanizacija poela u XII stoljeu, luiki narod je sauvao svoju
slavensku svijest unato svim pokuajima ponjemivanja.
I dok im sj evernij a slavenska braa Ljutii, Bodrii i Rujani potonue
u germanskom moru, Luiani su odrali svoj u slavensku pripadnost
kroz 1500 godina, te i danas j o opstoj e u svojoj malenoj postojbini
_

57

Crnobog Je bro Bilbogu protivnikom, pa su ga oblikovali zlotvorom

i mranj akom. U poznatom hramu u Ratari stajao je kip Svaroia boga
svjetlosti, i zaudo tamo se nalazio i kip koji je predstavlj ao Crnoboga,
a bio je olien kao bradati starac i umotan kabanicom. Na rtu ovoga
kipa italo se runama pisano Czernebog-Rethra. - Po tom se smatra
da su i pribaltiki Slaveni imali slino gledite prema Crnobogu sa onim
u Luici. Iz toga se moe zakljuiti, to j e i miljenje mnogih mitologa
i uenj aka, da u pogansko doba Crnobog nije imao toliku mo, kako nam
to ocrtae poj edini pisci i vjerovjesnici kranstva, koji su tumaili da j e
silnik podzemlj a mrzio sve dobro i pravedno n a zemlji.

58

BJELO B O G I CRNOBOG
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOANSTVA

Jezgra oko koje se savio vijenac arijskih mitova, b to je umje k svij

svjetla i mraka. Tamo u oblasti svjetla u sreditu je Svjetlobog - ova
mo pak Crnobog. Ravnanje viih sila u prirodi, svemiru i u ljudskom
ivotu probudie u ovjeku strahopoitanje i b ojaznost pred onim, .lltn
ne moe dokuiti.
Stari su prei gledali u toplom i plodonosnom ljetu dobre, a u pustoJ
zimi zle prirodne pojave; dobre su drali za b oanstva, a zle za neprt
jatelje. U biti to je bio Svjetlobog i Zlebog Crnobog.
(Dr Nikola Sui: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
1943.)

Zagreb

Vjera se starih Slavena dovodi u vezu s vjerom Iranaca, iJa su t om

grana. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali takoer u dobro i zlo po
elo, u dobrog i zlog duha. Zli bogov i ili bjesovi v ladaju preko zime do
proljea. O d zlih je duhova u Polapskih Slavena (Venda) bio najbjesniji
rnibog (erneboh).
(Dr Ante Messner

- Spori : LJUDI I PRIRODA - Z agreb 1 938.)

Dualizam, suprotnost Svjetla - Dobra t Tmine - Zla osnova Je, kako

su ve zapazili i svi prvi istraivai praslav enske davnine, temelj svi.h
vjerovanja i vjerskih koncepcija starih Slavena. Nesumnjivo su iranska
vjerovanja morala snano djelovati na praplemena slavenska koja ivu
u doba prvog svog formiranja u iranskom krugu.
Gospodar iste svjetlosti iranski Ahura - Mazda kod Slavena postaje
Svantevid (kasnije i Belbog, Dadbog i dr.). Njegov suprotnik, iranski
Agro - manyija (Ahriman), Zlomiljenik, kod Slavena je rn-bog, vla
dar tmine, od koga d olazi sve zlo.
Nosioci obaju prmctpa, Dobra t Zla jednako su mom t u neposrednoJ
b lizini nalaze se uvijek njihova svetita. Istraivalac staroslavenskoga
dualizma prof. Peisker utvrdio je njihove znaajke: veinom tu su brd.a
ili humovi, od kojih je jedan posveen bogu svjetlosti i dobra, te stoji
na lijevoj strani vode, dok je drugi posveen b ogu tame i zla, vodi na
desnoj strani.
(Josip Horvat: KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA - Zagreb
1 939.)

O BIJELBOGU.
Ta sve je dobrog BJELOBOGA stvor,
Nebeski sve je dao dobrotvo1,
Na njegovu krilu svijet poiva cijeli
On ljubav svemu, svemu stvoru dijeli!
On rosio bi suzom svenut cvijet,
Pod nogom crvu ne bi dao mrijet.
Ta svi su jedni svi su brat uz brata,
Sve neka mir i ljubav obuhvata.
(Franjo Markovi : KORAN I VLASTA

Zagreb 1923.)

SVJETLO I TAMA.
O zato
O zato
O zato
O zato
O TKO
Gdje je

nas golema tajna mrvi?

se davimo u roenoj krvi?
vrije ivot u nama?
se biju SVJETLO I T AMA?
nam te napjeve krvnike svira?
nebesko ostrvo mira?

Svi mi, o svi mi, u luakom ritmu,

I smijehu i grijehu hirovitu laku,
Pleemo nekud u mrtvaku raku .
I ekamo Svjetlo BIJELOGA BOGA.
ekamo svetu nebesku traku.
to e nam sjajna pasti u ivot,
U luaki ples sablasti u mraku.
O, tko nam te napjeve krvnike svira?
Gdje je neb esko ostrvo mira?
(Mircslav Krlea: Iz spJ eva ZANEENI P A N

60

Zagreb 1 9 17.)

Tamo, gdje se die srednji kamen - 1 og,

Ko na tronu sjedi glavom Crni Bog.
Pram mu uma gusta upava j e trnja,
Obrva mu svaka od oblaka crnja.
sad unuadi pria stara baka,
U vremena drevna, to v e mrtva ute,
Da se u tom kraju bile borbe ljute
Izmeu Boga Svjetla i zlog Boga Mraka.

(Vladimir Nazor: UTVA ZLATOKRILA - Zagreb 1 928.)

B oanstvo CRNOBOG j e od daleke davnine; poznat je bio i starim

Arijcima, inae ga tuju do u sadanje doba hinduska plemena Santa/i
na rijeci Gangesu pod imenom r n a b o n g a.
U vezi BELBOGA, kojega su Slaveni tovali u Polabju t Luicama
ostala je uspomena u nazivima: Belbuk kod Treptava u Pomeraniji, Bia
lobonica i Bialboen u Poljskoj, Belbeice u ekoj. U Sleziji su poto
vali Bilboga, a nazivali ga i J u t e r b o h o m (Jutrobogom), jer su ga
slavili jutrom u zori. Spomen na to ostao je u imenu Jutrgrada, njemaki
Jutterburg u Braniboru A brda B elibo h i erneboh postoJe i sad u
Saskoj.
(Dr. M. Weigel : BILDWERKE DER ALTSLAVISCHEN ZEIT Braunschweig 1892.)

Sunani bog proljea, ljeta i dana bio Je dobri bog, jer Je ovaj pro
ljeem prirodu obasjao, svaku klicu na svoj razvitak potaknuo, ljeti i
jeseni svaki plod sazorio i svoj narod svakim darom bojim nadario
Stoga su mu se ljudi svakoga jutra klanjali, da im podari b lagodat i
sreu, a nazivali su ga JUTROBOGOM iH BILBOGOM.
Onaj zimskih mjeseci zvao se obratno ernebuk (erneboh) ili Zleboh.
ili Pokola, Bijes, aus.
(Dr Nikola Greti: O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJE
RI ARIJACA I PRASEMITA - Mostar 1 900.)

Na temelju slavenske mitologije nalaztmo prtmitivni dualizam koji se

temelji na opoziciji svjetla - stvaralake sile, i tame - razorne sile.
Iz te elementarne suprotnosti nastala su dva boanska bia: Bijelobog
i Crnobog, koji su naeni meu zapadnim Slavenima.
(Larousse: ENCYCLOPEDIA OF MYTHOLOGY SLAVONIC
London 1959. )

Zanimljivo je, da se neke gradine u Istri nazivaju imenom, koje j e

vrlo karakteristino z a staroslavenski dualistiki kult.
To su redovito dvije gradine s jedne i s druge strane nekog tjesnaca ili
ponora, od kojih se jedna obino zove Beli Grad. dok se druga po duali
stikom kriteriju suprotnosti, zove Crni Grad.
(Don Ante kobalj : Iz djela OBREDNE GOMILE - Split 1 970.)

CRNOBOG I BIJELBOG.
Ugasite vatru na tom rtveniku!
Gordom CRNOM BOGU zapalite nove!
Posvetimo danas njemu njive ove!
Ja u sam vrijei na ast mu i diku.
Ona Maglen-gora u dva carstva dijeli
Zemlju nam i nebo. S ove strane vlada
CRNO BOSTVO, otac bijesa i jada,
Tamo na tron sunev sio BOG je B' JELI.
(Vladimir Nazor: E P O S I - Zagreb 1 946.)

DVA BRDA.
O d brda jednog do drugog,
BIJELBOG i ERNEBOG
vode preko rijeke Spreve
svoj dugovjeni dijalog.
(Boro Pavlovi: Iz ciklusa SLAVENSKA LIPA

62

- Zagreb 1 960.)

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA

OSAMNAESTO POGLAVLJE

M O RA N A
LJt:TA BOGINtJ A ZIME, SMRTJ
I PODZEMLJA

PROTJERIVANJE DEMONA ZIME

Prastari obiaj protjerivanj a zime sa stranim maskama bio je raz

granjen kod svih starih naroda.

Bugarski KUKOR sa slikovitom visokom kapom iz perja

Maska kao strailo, vaila je u primitivnih naroda za straiti druge to

je dovelo do toga da se maskama prelo straiti i naj veeg neprijatelj a
ovjeanstva, nemilosrdnu boginju zime i smrti Moranu
64

MORANA
LJUTA B OGINJA ZIME. S MRTI I PODZEMLJA
U DREVNO DOBA, boginja MORANA je predstavlJala zatorne sile
zime i donosila svijetu veliku nevolju. Zimi Morana vreba i nemilo
srdno mori ljude i ivotinjski svijet. Ime Morane je u vezi praindijske

rijei mara to znai silom umrijeti, time ve samo njeno ime tumai
da je ona boginja smrti i tmine. A kako naziv morena oznauje jo i
strahotne snijene lavine i ledenjake koj i pred sobom sve rue i zastiru,
to je boginja Morana zaista bila strah i trepet zemlje i ljudi.

U Indiji spaljuju velike drvene lutke, koji simboliziraju Zle demone,

neprijatelje indijskog naroda.

Boginja Morana, kao silna i nemilosrdna predstavnica zime dolazei

sa ledenog SJevera obilazila je sve zemlj e, pa je znala ponekad biti i ve
oma otra i nesnosna. Uz sve ostale nevolje koje je svijetu uzrokovala
jo je bila suradnica zlobnog Crnoboga podzemlja i tmine i u prijatelj
stvu sa Troglavim Zmajem.
U mitologiji Slavena prema narodnom vjerovanJU, bogm]a zime i
smrti Morana je bila meu slavenskim boanstvima prava neman, o
kojoj j e predaja u narodu ostavila tuan spomen.
Negdje su Moranu zvali i imenima Marzana, Mora, Morena,
Zima<< i Baba Ruga<<, a na kraju zime bio j e obiaj u mnogim slaven
skim zemljama da Moranu ili Babu Rugu spaljuju u znak da je zimska
opasnost prola. - U ekoj i Poljskoj, a naroito u Moravskoj prave
lutke u veliini ovjeka, pa je uz veselje i glazbu bacaju u rijeke. Kod
Poljaka Moranu su zvali >Trizma<< .

Kod nas, a osobito u Dalmac1ji i Sloveniji, taj s e obiaj i danas odrava

u obliku povorke makara s lutkom Morane na elu, koju se spaljuje u
prisutstvu mnotva naroda.
Postoji mitska pria, kako j e u osvit zore Troglavi Zmaj vrebao da
ulovi Zoru, boicu koja donosi svijetu j utarnje svjetlo.
Kako je nikako nij e mogao uhvatiti dozove k sebi Moranu pomagaicu
podzemnog gospodara Crnoboga i naredi joj da Zoru dovede milom ili
silom. U koliko Zora pristane da bude njegova nek joj obea sve blago
podzemlja.
66

Morana preobuena u staru baku susretne Zoru, te joj ree : Oj Zo

rice divna i prekrasna djevo, ne tuguj tugu zbog onog to u ti kazati
Tvog dragana zarobie i odvedoe Troglavu Zmaju u podzemne dvore
tamo e ga sutra na vatri spaliti .
Na svoje zlo, prestravljena Zora povjerovala j e preobuenoj Moram,
te joj slijedila u njenu kolibu . Uavi u kolibu zatvori Morana vrata, a
zatim otvori podzemni ulaz. Prestraena Zora, kao oarana slijedila J
Moranu kroz podzemlje. Prolazei kroz najljepe i najbljetavije dvo
rane, srebrom okovane, upitala je Morana: Oj mila Zorice, sve ove dvn
rane tvoj e su odaje, ako privoli Zmaju Ognj enome? Kai, da, i ti sJ
carica podzemlja.
>> Ne ! Nikada , usklikne Zora i zaplaka u grevitom jecaju. ZaklopiVSl
srebreno krilo vrata, Morana ostavi Zoru u sjaju dvorane, a ona ode
do odaja Troglavoga Zmaja, te mu j avi da j e Zora od sada njegova.
To je samo isjeak iz jedne prie drevnog slavenskog mita, u kojemu
je prikazana stalna borba izmeu svijetlog zemaljskog svijeta i opa"'ug
podzemlja, odnosno borbe izmeu mraka i svjetla, dana i noi, te dobra
i zla.
Ljuta boginja Morana poznata je u slavenskoj mitologiji 1 zbog svog
zlokobnog dj elovanj a u vrijeme Ledene dobi na sjevernoj polutki ze
mlje, kada je Morana stajala u slubi najokrutnijeg divovskog silnika
Leana, vladara nad ledenim carstvom. Tada je Morana sa diVom Le-

Grupa fantastino namasklranih k u k e r a, koji po prastarom obiaju

odravaju protjerivanje zime po selima Bugarske.

anom zaledila sve ivo na zemlji, sve ljude i ivotinje uklj uivi i di
vovske prethistorijske mamute.
Meutim, kako je zlogrda boginja Morana dozlogrdila i samom Crno
bogu, gospodaru podzemlja odveo ju je u Donji svijet, u carstvo mrtvih.
Ona se vratila u svoj Morin dom u najnie mrano podzemlj e, gdje od
tada kraljuje u tmini, neujno i nevidljivo kao sablast, koj a je dugo
vremena bila najopakiji zlotvor zemaljskog svijeta.
'f

Grupa ptuj skih kurenata.

U vezi borbe s tminom, ime sile tame, koja je u Starih Slavena pred
stavljena kao MORANA, boica noi, zime i smrti, sauvana je uspomena
kod Hrvata i ostalih Junih Slavena u rijei MORA. To opako i zlehudo
boanstvo tmine i smrti MORANA ili MORA obiljeio je hrvatski pjesnik
Mato u svojoj pjesmi:
GROZNA MORA.
Nek je vrgnu na muke titana,
U dno zaborava, sudnjega bezdana
udna moba
Na dnu toga groba
Gmazovi, zmije, harpije i guj e
Na stranom gumnu vrtloe i bruje.
Mrani din, skae ve na rtvu
Ko akal suh na karavanu mrtvu.
U krvavu platu - j aoh - grozna MORA
B anu iz dubina, podzemnoga dvora.
(Antun Gustav Mato IZABRANE PJESME -

Zagreb 1 950

..

Kad bi hladni vjetrovi pod konac etvrtog tromjesec;!ja godinjeg doba

p okrenuli tmurne oblake i nagnali ih nad zemlje davnih predaka stari
Slaveni vj erovahu, da su ih zli dusi napunili snijegom i ledom. Kad sni6 8

j eg i led pokrivaju zemlju, i kad studen zavlada, to su drali za plod sila

tmine, nasuprot tome je toplota dj elo svijetlog boga nebeskoga.
U zimsko doba, kadgod bi sunce udarilo u te oblake da ih razbije, ono
j e od borbe s tminom oslabilo te slabo grije, a po tom zli dusi preotmu
mah i udare ponovo u oblake. Od tad, kroz cijelu zimu nastane tuga na
zemlji i tmina svijetu, a zemlja bude okovana ledom, i svi plodovi izginu .
U tom tekom stanju, kad se ovjeku krv ledi u ilama, a dah mu
se zaustavlj a ; ovjek osjea, da tmina prevladava, i da je vladar pod
zemlja i tmine zagospodario nadzemaljskim svijetom. Slavenski prei su
zamiljali, da je tom svemu zlu kriva strana predstavnica zime i smrti
Morana, i da je ona u slubi tamnih sila i Crnoboga, pa je nemilosrdno
harala nad ovjeanstvom, unitavajui sve ivo, kao i biljno raslinstvo
na zemlji.

Zbog toga to su stari Slaveni vjerovali, da sve zimske nepogode, studen,

snijeg i led, kao i smrtnost dolaze od Morane. to su je prozvali boginjom
smrti ljudskog, ivotinjskog i biljnog ivota.
Po tom je, u mnogim slavenskim krajevima, u ime odbrane" od stra
hovlada Morane, dolo do odravanja tzv. protjerivanja zime. Taj se
obiaj odravao pri kraju zime ve od davnine, a osobito kod Rusa, Po
ljaka i Ceha, bile su to prave narodne veselice uz prisustvo mnotva
naroda i uz velike ceremonij e. Obino su na elu duge povorke veliku
figuru s likom boginje Morane nosili kroz ulice grada ili sela do oblinje
rijeke, gdje su je bacili u vodu i potopili.

S tim asom pogubljenja boginje Morane, nestala j e i zima, a davni

prei su zamiljali, da je njenim nestankom, nestalo i svako zlo koje
j e zima sobom donosila
U vezi protjerivanja zimskih demona u slavensk1m zemljama na Sje
veru, gdje su se praoci Slavena bavili zemljoradnjom i stoarstvom, bio
j e pored gore opisanog naina, j o i obiaj , da se ljudi i momci pod
kraj zime preruavaju u strane divlje ivotinje, pa da krenu u polj a
i u torove u kojima j e stoka zimovala, da preplae i potjeraju babu
Zimu ili Morenu sa njihovih polj a i da udalee tu zlobnu zimsku neman
od nj ihovih torova. I u dananje doba ima j o ostataka ovih obiaja kod
Sj evernih Slavena, a u nekim krajevima nae domovine osobito u Slo
veniji odravaju se i u sadanje vrijeme slini obiaji kao karnevalske
priredbe, u obliku maske neke strane ivotinje.
Isto tako i u slovenskom dijelu Koruke pojavljuje se u karnevalska
doba takozvana Pehtra baba (obino neki mladi odj even u fantastine
haljine). Djeca pomou zvonaca, lanaca, kosa i drugih predmeta diu
paklenu buku i gone Pehtra babu kroz selo dok se ne sakrije u nekoj
upi - to bi trebalo da znai, da je demon zime protjeran i savladan.

MORANA.
Siva i sijeda
kud god gleda
pune oi snijega
mraza leda.
MORANA MORANA
boginja zimskih dana.
Njena je vonja tiha t polagana
niz mrtvo polje
i jezera to .ute
dok zimsko sunce spava.
- tek meava i strava
miluje njezine skute.
Pauina od siga i inja
treperi iz daljina.
(Boro Pavlovi : Iz c1klusa SLAVENSKA LIPA - Zagreb 1 960.)

70

MORANA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

MORANA ne pripada krugu svijetlih boica jer je suradmca Crno

boga Troglava. Ona je utjelovljavala zimske nepogode prirode pa su je
jo zvali Baba Zima i Baba Ruga. Njezino je doba zimsko: tu je ona u
svojoj moi.
Kod Ceha, naroito u Moravskoj, prave momci lutku M o r a n e ,
ginje zime i smrti, i bacaju je u v odu.
(Dr Nikola Sui :
Zagreb 1 943.)

HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA

Boica tmine i smrti MORANA okiva zimi zemlju ledom.

(Dragutin iler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA
Zagreb 1 926.)

Kad sunce pone padati, (zalaz sunca) poinje borba s tminom o kojoj
je sauvana uspomena 11 rijei M O R A . To je valjda bilo ime one
sile tamne, koja predstavlja no, zimu i smrt . Iza najveega sjaja
sunanoga pripravlja se tuga zemlji, i tmina svijetu. Zemlja e biti i
snijegom pokrita, i okovana devetorim ledom, svi e plodovi sunca
poginuti.
Rekosmo prije, da nam rije Mora predstavlja danas jo jedino unu
to je kod sjet,ernih naroda boica: MORAN A iLi smrt.
(Tade Smiiklas : POVIJEST HRVATSKA<< -- Zagreb 1882.)

Stari su Slaveni vjerovali, da je sve dobro poelo od dobra, a .!lo od

zla. Dobri se duh bori sa zlim u svijetu, pa u borbi tmine i svijetla, dana
i noi, plodnosti i neplodnosti. Prema tome su i bogovi dobri i zli. Od
zlih je duhova u po lapskih Slavena najbjesniji CRNIBOG, a zla je bila
boica M O R E N A (MORA).
(Dr Ante Messner-Spori: LJUDI I PRIRODA - Zagreb 1938.)
Dan smrti Morane. Na pokladni etvrtak odrava se Babjt dan u
Poljskoj, i tada se sastaJe narod pod vedrim nebom. Poljski pisac Dlugosz
pripovijeda, da taj b lagdan pada o b ijeloj nedjelji, te da se tada

odrava narodni obiaj protjerivanja zime. Mnotvo naroda se skupi na

mjestu gdje se svetkovala smrt Morane ili Marzane kako ju zovu u
Poljskoj, da sudjeluje osudi b oice Zimne. Uz v e liko v eselje i poklike
tu se krenulo prema oblinjem potoku gdje se utapljalo Moranu b oicu
smrti i zime, a vraajui se uz pjesmu kuama, pjevali su:
Moranu odvedosmo,
a Vesnu dovedosmo!
Ova se svetkovima odrava i sada kod Ceha i Moravaca.

O d b otce wota - boginja smrti. U pravjeri Slavena, smatrali su da

o d svijetle b oene, u nastupu zime nastane zimska sablast. Tako su u
doba starog vjerovanja davni prei zamiljali, da u drugoj polovici go
dinjeg doba pred zimu dolazi do promjena b oanskih funkcija. U tom
smislu kae na Radeti: Kada iz proljetnog b oga - u drugoj po lovici
sunanog godinjeg putovanja - za zimskog doba postane bog smrti,
onda i njegova enska pola, od b oice ivota postaje boica smrti. A
zovu je MORANA, Marzana, Morena, koju u kransko doba zovu MORA."
(Radeti Ivan : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJIZEV
NOSTI - Zagreb)

Zmajomorac KRAK. U Krakovu svetkuju na visovima Kriemonka

svetkovinu Rekavku u ast svojemu zmajomorcu Kraku. Po staroj
predaji Krak je umorio zimskog zmaja Marzanu to jest Moranu b oicu
zime i smrti, stoga narod prinaa na vrh Kriemonke svakojaka ploda,
hljeba, arenih jajaca itd.
Na Kriemonki jo j e v elika gomtla, o kojo3 se dri, da su tu stari.
Hrvati prinosili rtve svome zmajomorcu Kraku. Sada tamo stoji crkva.
Ta sv eanost se slavila u svih starih Slavena kao proljetna svetkovina.
(Dr Nikola Greti : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJE
RI ARIJACA I PRASEMITA - Mostar 1 900.)

Neke praznike sv eanosti, koje padaju u proljetno doba, od slaven

skog svijeta se svetkovalo u gori i u dubravama. Kod Ceha je bio obiaj,
da u gori posijeku tanko stablo i donesu ga u selo . Prilikom obreda oni
objese o dotino drvo lutku, to bi imalo da predstavlja boginju proljea
VESNU koja, poto je MORANA tj. zima utopljena u rijeku, slavi svoj
ulazak u selo kroz pjesmu to je druina pjeva :
Smrt neseme ze vsi, - nove lito do vst: bu'te, pani, v eseli, - e vam Lito nesemy.
(Petar Bulat : POGLED U SLAVENSKU BOTANICKU MITOLOGIJU
- Zagreb 1 932.)
72

FRAN JO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA

DEVETNAbTO POGLAVLJE

DAN I C A
I Z O RA
ASTRALNE BOICE
I; SLA VENSKIH NARODA

TRAGEDIJA BOGINJE ITARE

Od praVlJekova suJeVJerni Istonjaci tvrdo su vj erovali, ako titnik

bog ili zatitna b oginja napusti svog tienika, tj . neku zemlju, grad,
hram ili ovjeka, onda nestane i njih sa zemlje i njihova se zvijezda
ugasnula.

Kultni prizor u hramu Itare u prisustvu babilonskog kralJa

i vrhovnog sveenika

Babilonski vladari budno su bdjeli nad svojim b oanstvima, a posebno

nad boginjom Itarom u gradu Uruku. Tu su osobno izvodili sveane
kultne obrede i uvati kip Itare u tvrdim kulama zvanim Zigurat,
zbog opasnosti od neprij ateljski raspoloenih asirskih, medijskih i elam
skih plemena, koji su provaljivali u podruja Babilonije.
Ipak je oko god. 2280. pr. n. e., zatornom
ski elamski kralj Kutur-Naukhunta, grad
hram boice Itare razruio i odvukao kip
cjeniji plijen u svoju elamsku prij estolnicu

provalom u Babilon, barbar

Uruk popalio, velianstveni
b oice Itare kao naj drago
Suzu.

Tek nakon 1635 godina (645. g. n. e.) asirski kralj Asurnas1rpal osvaJa
Elam i preuzima oteti kip Itare, i nakon 16 stoljea ugasli j e sjaj po
n ovo obasj ao Itarin grad Uruk.

74

DANICA I ZORA
ASTRALNE BOICE U SLAVENSKIH NARODA

KULT ASTRALNIH BOZANSTAVA postojao je od najdavnijih vre

mena, a kod mnogih arhaikih naroda upravo su i proizala stara vje
rovanja iz strahopotovanj a prema nebeskim pojavama. Promatranjem
zvjezdanog neba, ljudi su zapaali da Sunce, Mjesec i zvijezde predstav
ljaju svemone sile prirode koje donose i dobro i zlo, pa su im nastojali
ugaati i prinositi rtve kako bi ih privoljeli da budu obazrivi prema
svijetu.
Po tom vj erovanju proizala je tovanje Sunca, Mjeseca i Venere. z
najstarije od astralnih boanstava dre, da su to bili Sunce i sumerij ska
boica plodnosti, ljubavi i braka ITARA, kojima su sumerski i akadski
kraljevi ve oko 3000 godina prije nove ere podigli velebne hramove u
Uruku, Babilonu i Arbeli. Hram boga Sunca Marduka nalazio se u Ba
bilonu, a boga Sunca Samaa u Uruku.
....

U PUNOM SJAJU NA PUTU

DO HRAMA ZORE((

Sumerijsko-babilonska boica Itara bila j e posveena planeti Veneri,

odnosno Zori zvijezdi, (kako je nazivaju Slaveni). Na slici: Ukraen brod
na sveanostima koj e se svakogodinje odravaju u ast boice Itare.
75

Na vrhu babilonske kule bila j e astronomska promatranica. Babi

lonski sveenici uveli su kalendar sa 365 dana, te otkrili planete Veneru,
Merkura, Jupitera, Marsa i Saturna, pa su sedam tj ednih dana dali
astralna imena : Sunev dan bila j e nedjelja, Mjeseev dan ponedjeljak,
dan Marsa utorak, dan Merkura srijeda, dan Jupitera etvrtak, dan Ve
nere petak i dan Saturna subota.
Ve za urukoga osvaj aa kralj a Lugalzaggisija (2709-1684 pr.n.e.), ini
se, da je u gradu Uruku postojao glasoviti hram boice Venere ITARE,
ranije sumerijske boice plodnosti i poroda, koju su Babilonci tovali i
kao boginj u rata i mira, a prinosili j oj i ljudske rtve.

N ala zi Ita re
1z S1rije

iz Babilona

Taj kralj bio je gospodar cijeloj junoj Babiloniji. Veliajnu sliku o

Babilonu daje nam grki historik Herodot jo za prvoga vremena perzij
skoga gospodstva. Herodot, koji je i sam bio u B abilonu zove cijeli kom
pleks Svetinjom Zeusa Bell-a. U sredini grada j e sagraena visoka
tvrda kula, zvano Zigurat a na najviem katu veliki je hram, i tu j e
zlatni kip boga Bell-a (Marduka), nainjen od 800 talenata zlata i do
njega na velikom stolu kipovi od zlata boanstava Mjeseca (SIN), Sunca
(AMA), i boginje Venere I T A R E .
U prednjoj Aziji tovana boica poroenja I t a r, k a o i asirska
Isthar identine su babilonskoj Itari, a sline boginje postojale su i kod
drugih naroda : A s t a r t a feniko-sirijska boginja vegetacije, kasnije
i boginja ljubav1, onda kod Semita A s t a r o t, kod nekih A s e h e r a
ili Aerah itd.
76

Pored drugih starih naroda i davni prei Slavena oboavah su Sunce,

Mjesec. i Itaru (tj. Zoru i Danicu) j o u svojoj pradomovini.

77

Evo isjeak iz babilonske himne o Itari:

Vapim tebi gospoo-gospoa, boice boica,
ITARO - kraljice, domova, ravnaice ljudi, divna boice,
uzviena si - nad svim bogovima
- -
-

O silasku Itare u podzemm SVlJet, babilonci su pokuali da razjasn

smjenu godiniih doba. da shvate zamiranje i oivljavanje prirode.
NadalJe Itarin kult se irio i po Grkoj, kod Rimljana i u Egiptu,
gdje su nj ezine osobine prenijete na boginju Afroditu kod Grka, Veneru
kod Rimlj ana, Izidu kod Egipana, a posebno kod Slavena. tovali su j e
kao DANICU i zvijezdu VEERNJICU.
Oboavanje Venere proteglo se sve do Germana i NordiJaca pod ime
nom Ostara i Eostra, a neki nordijski vitez koristio je lik Venere na vrhu
svoga ljema, kao ukras.

I kod starih Slavena od davnine su oboavali bolCu Veneru, i kako

su uoili njene jutarnje i veernje pojave prozvali su je za v eernju
imenom DANICA, a jutarnjoj su dali ime ZORA. Kod Rusa je dobila ime
DENICA i VEERNJUJA ZVEZDA.
Planeta Venera poznata je u naem narodu pod imenom DANICA ili
VEERNJICA. (Ovo je ime dobila, j er se vidi ili samo na veer poslije
zalaza Sunca ili samo u zoru prij e izlaza Sunca, zato ju onda zovemo
imenom ZORA. Najsvijetlija planeta na naem obzorju Venera, t j . Da
nica ili Veernjica kree se oko Sunca. kao i ostale planete n-aega sun
anog sistema.
U Junih Slavena nastavljen je kult Venere i poslije doseljenja u nau
dananju domovinu, takoer p od imenom boice Danice i b oice Zore.
78

DANICA, svijetla boica predveernJeg sutona, veoma j e bila tova

na kod naih drevnih prea. Prvo svjetlosno tijelo to se pojavljuje na
veernjem nebu je Veernja zvijezda ili Veernjaa - Danica. Njeno
j e mjesto na zapadu gdje se veernja vrata rasklapaju mrkloj noi.
Po zalazu sunca ona preuzima zublju svijetla. Visoko na nebeskom
svodu, u posljednjem sutonskom rumenilu zabljeti lu Danice svijetle
boice predveerj a. A kod drevnih Slavena smatrali su jP i zatitnicom
ljudskog sna.
ZORA - je svijetla boica jutarnjeg svanua. Na izmaku noi, prije
nego dan osvane ponovo se pojavljuje zvjezdana boica, ali sada na
istonom nebeskom svodu, gdje se j utarnja vrata otvaraju danjem svi
jetlu. To j e svijetlea lu danjega praskozorja, Jutarnja zvijezda - Zora.
Zablista buktinja Zora, ranorane boginje svemirske Svitave da ljudi
ma i zemlji donese lu bogova. Zora ili Venera jutarnja je boginja ne
viene ljepote, ali nj ena ljepota je ar kratkog vremena, kao to je i
jutarnje arobno svijetlo kratkotraj no, te brzo nestaje da ustupi mjesto
arkim tracima sunca.
Makar je gospodstvo jutarnje boice Zore kratkog vijeka, ipak na njeno
svijetlo ustaju orai, sijai i kopai ; zakuckaju i ekii kovaa, a mor
nara sidra se uzdiu i jedra se raspinju na udar j utarnjem vjetru.
Drevni Slaveni su jutarnjoj Veneri dali ime Zora i prozvali j e svijet
lom boicom mira i sloge, kao i zatitnicom jutarnjega rada. Od najve
ega boga rodie se Sunce i Zora, Mjesec i. zvijezda Danica; sve dina
djeca svijetlog neba, a Sunce izvor svega zemaljskog ivota. SUNCE j e
najglavnije nebesko stvorenje, a suneve sestre, Danica i Zora njegove
su pomonice. Sunce se raa svaki dan, a Danica i Zora dvije svijetle
boice pripremaju bratu konj e ognjene i od vjekova najavljuju dolazak
Sunca, izvor sree i svakoga dobra svim Slavenima.

D ANICA I ZORA
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACI.JE - SVJEDOCANSTVA

Objavi, Danice, jasni zvuk objavt,

uj tihe vjetrice u ovoj Dubravi!
Prat su poeli po listju zelenu
Zovui dan bijeli i zoru rumenu.
Sve te oi gledaju i srca sva klipe.
Da nas svijeh opsjaju svjetlosti tv e lipe.
Da nam prije svane dan, b lagi sveani
'uen i ekan u ovoj svoj strani..
(Iz D U B R A V K E

od Ivana Gundulia)

VENERA (DANICA - ZORA)

Venera se obino pojavljuJe u predv eerje i pred zoru. I ta je pojava
bila zapaena kod mnogih naroda, koji su tom planetu, dali dva oblika
- v eernji i jutarnji. Kod starih Germana ona je Apandasterno (Abend
stern) - v eernja zvijezda, a ujutro Tagessterno (Tagesstern) - jutarnja
zvijezda.
Slaveni su takoer oboavali ta dva Venerina oblika, Rusi su tovali
zvijezdu D e n i e u i V e e r n j u j u z v e z d u. One su pomonice
Sunca i vode brigu oko Sunev e palae i njegovih bijelih konja. I Juni
su Slaveni razlikovali ta dva oblika kao D a n i e u i Z o r u i zamiljali
ta dva boanstva kao dvije krasne djevojke.
(Maj a Kolman-Rukavina, Dr Oleg Mandi : SVIJET I IVOT U LE
GENDAMA - Zagreb 1961.)
O d svijetlih boanstava n oi n a prvom je mJestu D a n t e a . U sutonu
je zovu Veernjicom. To je lu Danice, svijetle boice noi, koja jo prije
zalaska sunca pali na njem svoju zublju i uznosi je podno v isoko k
rubu neba.
Z o r a je po svome obliju, bajna, v esela i ila b oica praskozorja.
Zora je srodna sa germanskom Ostarom koju Anglosaksonci zovu Eostra.
Ime Ostara sauvalo se jo u rijei Ostern (Uskrs), jer e tada slavilo
uskrsnue od zimskog sna
(Dr Nikola Sui : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA
Zagreb 1943.)
Personificiran a Sunce predstavljalo je u borbi s tamnim crmm stlama ..
koje su zamiljene u oblacima. Posebnu b oicu pobjediteljicu smiljala
je fantazija kod sjevernih Slavena u Vesni, a u nas je to zlatovlasa djeva
80

iLi Z o r a, koja daje Suncu snagu, poto se okupalo u jutarnjoj rosi ili
u dadevnih potoci, da n euv enom krasotom uzae na v isine nebeske.
Tim je istom Zora dobiLa znaaj boice.
(Tade Smiiklas: POVIJEST HRVATSKA str. 1 16 - Zagreb 1882.)
Od najveeg boga potekli su Sunce, Zora, Mjesec i zvijezda Danica.
Sunce je izvor svega ivota i od njegovog ponovnog raanja za zimskog
solsticija - dan postaje opet dulji. U slav enskoj mitologiji spominje se
stari i mladi b og. Narodna popijevka pjeva o starome badnjaku i o
mladome b oiu . U to se doba mora Sunce b01iti, sve do proljea, da
doe do svoje prav e snage. U b orbi ga pomae sestra Z O R A.
(Vid Balenovi : N A R O D O Z N A N S T V 0 - Zagreb l941.)
DANICA ili Veernjica narodno tme za p Lanetu Veneru.
(Marijan Filipovi: ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA
Zagreb 1961.)
Djeca Perunova bijahu: Sunce, Mjesec i zvijezda Danica, i drugi
mali b ogovi: Sunce su nazivali DAJBOG.
(Dragutin Siler: POVIJEST HRVATA. SRBA I SLOVENACA
Zagreb 1926.)
ZORA i Vidovi sinovi Prijezda i Pojezda. - Zora miljenica Prijezde
i Pojezde, ima tri hipostaze : ona je jutarnja, v eernja i n ona. Prijezda
i Pojezda predstavljaju praskozorje i Suton. Oni su razliita udesa; sva
aju se zbog Zore. Prijezda koji granuem dana jezdi za Zorom preko
n eba, tone pred v eer u no; brat ga ubija kao Nenad Predraga u na
rodnoj pjesmi. Pojezda v odi v eernju Zoru u taman grad ili u more. te
ona postane nonom.
(Vladimir Nazor: I z biljeki u nj egovi EPOSh - Zagreb 1 946.)
ISTARA. Babilonct su Itaru tovali 1cao bogmJu rata i mira i prinosi h
joj ljudske rtve. Istovjetna je sa asirskom I s t h a r i i bib lijskom
Astaroth. Pod imenom Astarta poznata je feniko-sirijska boginja v e
getacije, kasnije i b oginja ljubavi. Njezin se kult irio po Grkoj, kod
Rimljana i u Egiptu, p a su njezine osobine prenesene n a boginju Afroditu
kod Grka, Veneru kod Rimljana i Izidu kod E gipana.
(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA
Zagreb 1 963.)
Za urukoga osvajaa kralja Lugal-zaggisija (2709-2684). Cini se da
u Uruku postoji glasoviti hram boice danice ISTARE. Taj kralj gospo
dar je i Uru, Larsi i Nippuru, (to su tri grada-drave u Bab ilonu)
dakle cijeloj junoj B abiloniji: Sumeru. U Gilgame-epopeji spominju
se Uruk-torova tj. nomadska pastirska bratstva, koja su pasla svoja
stada b lizu Uruka, pa su b oicu Itaru osobito potivali. Ali provala
elamskoga kralJa Kutur-Nakhunta oko god. 2 1 80. u Babiloniju, razori

81

mnoge gradove, tako i Druk; Elamci odnesoe Itarin kip u svoj glavni
grad Susu, gdje taj kip ostade 1 635 godina zarobljen, i tek tada ga je
asirski Asurbanipal (668-626) oteo i njezinu hramu u Uruku povratio.
(Gavro Manojlovi: POVIJEST STAROGA ORIJENTA I. knjiga Zagreb 1 923.)
DANICA I ZORA u Narodnoj Poeziji.
DANICA - Svie. Prah se zlatan po sv em n ebu prosu.
Trnu zvijezde manje, b l'jede zv'jezde v ee.
Sjajnom stazom, to se varnicama osu,
DANICA v e tee, da sunce pretee.
Vladimir Nazor: EPOSI.
ZORA - Probl'jedie zlatne are - - Nono v elo Zemlju krije.
Kroz nj samo zv'jezda trepti i dvorogi mjesec sije.
Zemnik die pogled knebu: Sjajte, zv'jezdo i mjesee,
Dok vas ZORA, crvenkosa, u dan novi ne zatee!
Vladimir Nazor: MITI I LEGENDE
ARKO SUNCE DANICU DOZIVA :
O DANICE, moja sestrenice!
Ja te zovem i molim b ratinski
Kad sa ZOROM na istok izae,
Priekaj me na istoku, seko,
Valja sutra igrat n a v eselju,
Seka brata posluala svoga
I DANICA priekala SUNCE
Desila se s bratom na v eselju . .
Od radosti triput zaigrae,
Sv e po redu: na istoku SUNCE
I sa njime DANICA sestrica
I ostale po n ebu zvijezde . . .
(M. Popovi SRPSKE NARODNE BOZiNE PJESME
1 883.)
ZORA

- Novi Sad

ZORJA, ZARJ A

Kod Rusa postoJi legenda prema koJOJ su dvije sunane keri Aurore, stajale sa strane Sunca. Za Zoru - slavenski Zorja ili Zarja takoer se vjerovalo da je boanstvo. AURORA jutra (Zora Jutarnja)
otvarala je vrata nebeske palae kad je sunce odlazilo na svoje dnevno
putovanje po nebu. Aurora veeri (Zora Veernja) opet ih je zatvarala
kad bi se Sunce vratilo kui.
(Larousse : ENCYCLOPEDIA OF MYTHOLOGY SLAVONIC London 1 959.)
82

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA S LAVENA

DVADESETO POGLAVLJE

KULT
,.

DRVECA
STABLA lT VJEROVANJL
DREVNIH PREDAKA

U SJENI HILJADUGODINJEG STABLA

U centru Ohrida, hiljadugodinje stablo prozvano inar j o i danas
raste i podmlauje svoje grane. Prij e estdeset godina presahli su izvori
hladne vode koja je izvirala sa svih strana ovog drveta.
Legenda kae da se car Samuila napio ove vode.

Najveu popularnost stekao je inar kad je nastao mit o lj ekovitosti

vode koja izvire kraj nj ega. Nerotkinj e iz dalekih krajeva dolazile su
po vodu ohridskog inara, u nadi da e postati majke.

FL
Prije dvij e stotine godina Ohriani raistili su upljinu stabla i u
njegovoj unutranjosti uredili kafanu, koj u i danas odravaj u.
84

KL'LT DRVEA
STABLA e VJEROVANJU SLAVENSKIH PREDAKA
OBOAVANJE DRVEA u cij elom svijetu bijae vrlo raireno. Razli
ita su stabla tovana od raznih naroda u Africi, Aziji, Americi i Oceaniji.
a bilo j e tovanja drvea i kod starih naroda u Evropi. Mnogi znanstve
nici bavili su se prouavanjem kultova drvea, i objavljene su o tome
studije sa zanimljivim obj anjenj ima.
Istraujui Junu Ameriku, Darwin je pribliujui se Buenos AirLu
primjetio jedno drvo koje su Indijanci oboavali kao olienje svog boga
Valihua koji ivi u unutranj osti zemlje. Ovo stablo se uzdizalo na
jednoj poljani, i im bi ga Indijanci ugledali, iskazivali bi svoj e divlj enje
glasnim klicanjem i ivim pokretima. U predjelima Nigerije neki istra
iva iznosi da su tamo prinoene rtve svetim mimozama . U Egiptu
doskora je postojao kult u okolini Kaira j ednom drvetu sa velikim gra
nama i zvali ga >Veliki lj ekar . Tu su dolazili bolesnici na hodoae.

Slavensko svetite u doba kneza Vladimira prije 988. godine.

85

A to stablo bilo j e toliko sveto, da je zakonom bilo zabranjeno da se

fotografski snima. I u Indiji postoji kult drvea koj e je posveeno bogu
Vini. Sudei po knjigama Rigvede, taj kult j e stariji za deset stoljea
od dolaska kranstva. Kod nekih naroda bilo je opet drvee okieno
gomilom raznovrsnih drvenih i metalnih predmeta, kao i zemljanim
suem, vrpcama, primjercima odjee i tkanina, pa plodina i cvijea itd.
Na pitanja odgovoreno je, da je to uinjeno - iz potovanja prema tom
svetom drveu<< I kod evropskih starih naroda poznat je kult drvea,
tako su Germani tovali stabla hrasta, kod Nordij aca brezu i j asen, a
Gali su ukazivali tovanje imeli koj a raste na hrastu kao parazit.

U praumi Kambode, khmerski hram u upljini 1000-godinjeg drveta

Perunov hram u svetom gaJu kod Krakova.

:86

Kult stabla susreemo kod svih starih naroda. Sama vrsta drvea je
razlina. Negdje j e to j ela, negdje j asen, ili hrast - lipa - breza, opet
u tropskim krajevima cipresa, smokva itd. Kult drvea kod starih Slave
na bio je uglavnom povezan sa tovanjem lipe, hrasta i breze. O tome
je mnogo pisano u starim knjigama i kronikama. Kako su stari Slaveni
prebivali nekada u velikim lipovim umama, prirodno j da je njihov
ivo1 bio usko vezan s lipom. U literaturi se lipa spominje kao sveto
slavensko drvo, to znai da su svi Slaveni, - kako oni na sjeveru
izmeu Baltika i Karpata, tako i Juni Slaveni (Hrvati, Srbi, Makedonci,
Crnogorci, Slovenci i Bugari) prije prijelaza na kranstvo oboavali
ume i drvee, a prvenstveno lipu i hrasta.

LEGENDARNA GUPCEVA LIPA U STUBICI

Svako bujno drvo oplemenj uje i krasi prirodu. Gdje nema stabala i
ume tamo se zemlj a izrauje u pustaru, pa emo razumjeti, zato su
stari Slaveni, a takoer i Hrvati toliko potivali ume i lijepa st abla,
i dali im ime svete ume, ili ih negdje nazivali svetim gajevima.

Slavenski davni prei bili su duevno povezani naroito s lipom. Prema

predaji oni su vrili obrede i prinosili rtve lipi, kao prema nekom
boanstvu. Da su lipu smatrali ljubimcem bogova, svjedoi injenica,
da su oni Slaveni koji su napustili staru domovinu, a meu ovima i
Hrvati, Srbi i Sloveni jo dugo zadrali obiaj , da utiu ogranke lipe
u krov svoje kue ili stana, da j e time ouvaju od gromova i poara. Po
ovoj zamisli nastala j e i narodna uzreica :
Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi,
Niti Perun arkom strijelom ne nagrdi!
A postojalo je vj erovanj e, da lipa uva ovjeka od zla i uroka. U lipo
vim umama stari su Slaveni sabirali med i vosak. Medovina ili medica
bilo je kod svih Slavena omiljeno pie, pa i danas se na raznim pukim
sveanostima i protenjima pije medica. Slaveni su mnogo iskoritavali
liko od lipova stabla za razne potrebe, a iz lipova drveta gradile su se
kue i izraivalo pokutvo. Lipa je u kranskoj eri kao omiljenik po
ganskih slavenskih bogova prestala biti svetim drvom, ali je opet po
stala svetim drvom, kad su se iz lipova drveta poeli iz.raivati kipovi
svetaca i raspela, jer lipova drvo najbolje zatiuje drvene kipove od
crvotoine i od savij anja.

Cekoj, poznata i mnogo oboavana 700-lJetna Lukasova lipa

Juni Slaveni, preselivi se iz svoJe sjeverne pradomovine, ponijeli su

svoje nove postojbine i stare tradicije, pa je liiepa i mirisava lipa i
dalje ostala mnogo cijenjeno drvee. Vrlo rano lipa je bila zasaena u
blizini naselja, i mnoge ulice i aleje u gradovima ukraene su divnim
lipovim stablima Kao u ostalim slavenskim zemljama, tako i u naoj
domovini ima mnogo mj esta koja se zovu Lipa i slino, kao Lipik, Lipov
ani, Lipnica, Lipovljan, Lipovica, Lipov Vrh, Lipova. Lipovako Humlje
itd.
u

88

Davno prij e nego se razvilo vjerovanje u razlina poganska boanstva,

iznikli su kod pranaroda prvi zaeci tovanj a prirode. Uporedo s kultom
vode, ognja, groma i na nebu svijetla Sunca, razvio se i kult stabla. Ne
kad su narodi drali, da se u kronjama stabala nalaze sj edita monih
bogova, opet kod Slavena mnoga su stabla bila posveena poj edinim bo
govima, kao npr . : hrast Perunu, j asen Sutvidu (Svantevidu), lipa boici
Vidi, a breza bogu etve Potrimbi. Kad bi povj etarac zanjihao njihovim
granjem, a lie zautalo, vj erovalo se, da se to zbiva po volji nekog
boanstva.
Pod starim granatim stablom hrasta sabrali su se nekad starj eine VL
jeajui o potrebama svoga roda; pod drugim starim hrastom na humku
prikazivao je starjeina ili rec rtvu bogu Perunu, a negdje ispred sela
pod lisnatim hrastom ili lipom skupljena je mlade pjevala pj esme u
slavu Perunovu.

Ostac1 kulta stabla sauvani su ne samo u hrastu, lipi i javoru, nego

i u jeli boru i cipresi. Jela predstavlja najlj epe zimzelena drvo u svim
gorama i svuda dokle dopire jela o-znauje granicu zimskog snijega i
leda na gorskim visinama.
89

U pribaltikim kra]ev1ma istoni Porosjani drali su golema stabla

svetima, osobito stare hrastove i breze, a potovali su staro trojstvo,
sastojee iz tri botva : Peruna gromovnika. Potrimbe boga etve i Po
kola zloduha podzemlj a. Kultne obrede odravali su u sjeni granatih
hrastova, a imali su na sve strane i drugih svojih svetita i svetih gajeva
koje su nazivali Svantomesto. U takovim svetim mjestima vidjeli su
se pod starim hrastovima ogromni kameniti rtvenici na kojima su u
staro vrijeme starjeine ili reci odravali obredne slube, a tu se pri
nosilo i rtve u obliku zemaljskih plodina, novca i manjih ivotinja. a
ponekad klalo se i vola.
Jedno od tih molbia nalazilo se na Romavskoj Poljani koja se ra
sprostire u umovitom predjelu izmeu r ijeke Pregole i Ale. Tamo j e
od davnine postojalo ograeno uveno >Svantomesto< tj . sveto mjesto,
u sjeni mnogobrojnih kronjastih hrastova, kamo su ljudi hodoastili sa
svih strana d a se poklone i b ogovima trobotva prinesu rtve, te da po
starom obiaju koji listak ili granicu sa svetih hrastova svojim kuama
ponesu za ouvanje zdravlj a i za dobrobit sebe i svojih lanova obitelji.
Najvea znamenitost ovoga ,,svantomesta bila su tri hrasta, kop su
izr asla u tom svetom gaju, i na koj ima su bila urezana nalija od tri
boanstva : Peruna, Potrimbe i Pokola. Na svakom od tih stabala bilo j e
p o jedno oblije od ovih botava prosto urezano n a stablu. Na srednjem
hrastu isticao se lik Peruna. a sa strane vidj elo se Potrimbu i Pokola.
Kod obavlJ anj a obreda reci su gatali i molili pomo za rodnost ze
maljskih plodina, i izricali zahvalnice za dobru etvu itd Perunu i e
telakom bogu Potrimbi seljaci su palili desetinU<< ita. te klasjem i
cvijeem kitili njihove likove, a ispod lika Pokola zapalili su ovlaeno
lie hrasta i dimom kadili zloduha lik, kako nebi narodu nahudio ili
tetu nanio. Ujedno su obhodili oko svetita i naj zad u veselju kolo
zaigrali.
Poslije pokrtenj a, bilo j e j o uvijek tovalaca trojstva<< pod hrasto
vima, kitilo se i palilo rtveno ito, ali to je dalo povoda, da su kran
ski glavari daljnje tovanje stabala zabranili, te najzad ih dali posjei a
na starim "svetim mjestima sagradie crkve i kapele.
O Pomeranskim Slavenima iz okoline eina pripovijeda se da su
tamo imali velik kronjat dub, pokraj kojega j e bio izvor vode i narod
je vjerovao da tu prebiva neko b oanstvo, koje se u veliko tovalo. A
kada j e biskup bamberki naredio, da se taj dub posijee, doao j e na
rod i molio da mu ga ostavi za uspomenu, a obeavali su mu da tamo
nee vie obavljati nikakva neznaboakoga ina, nego da e se samo u
nj egovoj sjeni odmarati.
Ogromna stabla hrasta rasla su na humcima, 1 esto su po vie stotina
godina stara, a narod ih je osobito tovao. Takovih ogromnih kultnih
hrastova bilo je mnogo, te su ih i za kranskog doba veoma potivali.
Obino su se viali pod tim stablima ogromni kameniti rtvenici na ko
jima su ljudi u staro vrijeme rtvovali bogovima doline rtve. Tih
90

rtvenika bilo je vidjeti u slavenskim zemljama sve do konca 15. stoljpf-::1

jer su j o uvijek ljudi drali stabla svetinjama. I grane hrasta bile :ou
im svete, pa su majke hrastovo lie i grane prinosile bolesnicima, da
bi prije ozdravili.
I u naoj domovini zapaeni su mnogi tragovi tovanja gorostasnih hra
stovih stabala; u gorovitim i umovitim predjelima. Naroito u Bosni bilo
je starih vj erovanja, da se ne smije posjei stari hrast ili lipa, jer bi onaj
koji bi ga posjekao mogao umrijeti ili teko oboljeti. A ako bi to ipak
n etko uinio, morao je na panju odsj eenog stabla prinijeti rtvu, tim
da nekoj domaoj ivotinj i, kokoi ili j anj etu odsijee glavu sa istom
sjekirom kojom je stablo sjekao, pa mu se nee nita dogoditi. U Bugar
skoj je takoer narod prilazio izvjesnim svetim drveima da moli 2
kiu i priloi zavjetne darove. Mnoge sline vijesti, sauvane su nam
u starim crkvenim zapisima.
Opet kienje bora i j ele pred Novu Godinu, znai slavlJ enJe mlae 1g
Sunca kad se raa da zemlju sve toplije obasj ava, i da nadvlada zimskP
zle duhove. Napokon, zimzelene vitke ciprese sretamo esto nau glUho
vima pokojnika. Cipresa smiruj e i dira u osjeaje ljudske, zato se e _,re
som kiti grobove, jer simbolizira zagrobni ivot, ivot prolosti i mbo
rava. U ono vrijeme rairilo se miljenj e, da su ljudi postali od stab
i. da se njihov duh po smrti ponovno vraa u okrilje stabla. I kod DrE
daka slavenskih postojalo je jednako miljenje. U stanovitom "u stablu.
zamiljali sijelo dobrog djedovskog zatitnika. Takvo se stablo gajilo i
prinosilo mu se rtve.
Bit oboavanja stabla sastojao se u tome to su drevni prem stabla
smatrali sijelom nekog svoga dobrog pokojnika. koji njih titi.

SVETA STABLA
. . . 1 sveto drvee
tuju kao svece:
U stabla u svetom gaju<<
kao u svece gledaju.
Stabla pred bogom stoj<>
poklonika tisue broje.

Liem hraca junake se slavi

lipov cvijet med i svijee pravi,
stabla su predaka mrtve due
uje im apat kad vj etar pu1
Kako pj evue, kad 1h gn]e SuncE
Ta stabla navjek tee na vuhunce
jednako kao i na svijetu ljudi.
I stc>bla umiru, kad grom u njih zabludi.
Boro Pav lov ir

Kod Istonih Slavena bilo j e tovanje drvea, bilja i cvijea veoma

razvijeno i u proljetno doba odravane su velike sveanosti u sjeni nekog
starog stabla i u ast boice Vesne, Lade i mladog boga Jarila, a pred
etvu slavilo se i kult Kupala. Za vrijeme ovih sveanosti, cvijeem
okieni lik nekog od navedenih idola smjeten je ispod granatog stabla,
hrasta ili lipe. Zatim j e okupljeni svijet prilagao svoje darove ispred
idola, a uz to se pjevalo pjesme i najzad zaigralo kolo.
Zna se o starim Rusima da su tovali dub kao sveto drvo. Naroito na
j ednom otoku na Dnjepru imali su oni j edan takav sveti i, kad su dizali
vojnu na Carigrad, skuplj ali su se pod njegovom sj enom rtvujui pi
jetlove i kokoi i u njegovu koru zabadajui strijele. (Iz napisa Con
stantin Porphirogenet : De administrando imperio 9).

Na rijeci Desni je pronaen stari dubov panj i u njemu utaknuti kaljci

divlj e svinj e, to nam slui kao oigledan dokaz i svjedoanstvo za kult
demona, o kojem se vjerovalo da ivi u dubu, a kaljci bi kao takovi
trebali da budu neki trofeji iz lova na veprove, poklonjeni zatitniku
duhu odnosno demonu, koji je u njemu.
92

STABLO U SVJETLU LEGENDI

O >>Stablu svjetlosti priaju potomci gotovo svih starih narod.

U poetku nij e bilo nita, samo beskonanost i more, a kraj mora
Jasen-Svantibor, svjetsko stablo, osovina svijeta.
To svijetotvorno stablo nadvisuje sve visove, kronja mu sie iznad
Svarogovih i Perunovih dvori, a ile zadiru u carstvo Crnoboga.
Tu su dvori bogova : Vidingrad, Svitava i Svitogorski gajevi.

MIT O SVETOM SVJETLU

Kraj puta pod bnJega podnojem,

Tisuljetni, uplji hrast stajae
to proroku-starcu, slugi bojem,
Davno, nekad, nastamba bij ae.
Starac, mudrac, od naroda tovan,
Nakon smrti proslavljen i dien,
Sav vijek svoj mu bogu ugodan,
Samoraslim cvijeem, grob mu kien.
Na prelomu stoljea kad bilo.
Prouli se glasi iz naroda:
Sveto svjetlo da je zasvjetlilo,
Podno hrasta, s prorokova groba
Svjetlo udno, sviJetlilo tamo.
A p alilo, se od sebe samo.
Silan narod grobu dohoae,
Sveto svjetlo<< za udo drae.
Al kad vjetar srui hrasta trulog,
Nestade i svjetla ovog udnog.
94

F. L.

Poslj ednjih godina prolog stoljea, kraj derventskog groblja Rabi

stajao je prastari uplji hrast i pod nj im grobni humak.
Seljaki sv1jet, vidj evi svjetlucanje iz upljine hrasta (to je potj ecalo
od fluorescirajuih gljivica), iz neznanja, to drae za udo, pa j e narod
hodoastio tom hrastu.
Proljetnih dana 1901. godine vjetar je sruio taj stan hrast, a s tim j e
i mit o wetom svjetlu nestao.

Ovaj dogaaj i sijevanje munja s gromotresima, pobudili su u

mlaih dana, dubok utisak o udesnim zbivanjima u prirodi i
utjecaju na ljude.
Po tom se, u mojoJ rodnoJ Derventi rodila poetna zamisao o
uzroka sujevjerju kod ljudi, iz ega je kasnije iznikla elja za
nj em mitologijskih zbivanja u prolosti slavenskih naroda.

MOJ RODNI GRAD DERVENTA S PRKOSKUOM

meni za
nj ihovu
traenju
ispitiva

Poslije smrti biskupa Ditmara godine 982., u Pragu j e za biskupa iza

bran Vojtjeh sin ekog vojvode Slavnika. U ono vrijeme u Cekoj, Mo
ravskoj, leziji i u podrujima Poljske sve do obala Baltika, vladalo je
neznabotvo i praznovjerje u stalekim krugovima, pa i u narodu.
Sve nastoj anje mladog biskupa oko kranskoga napretka u Cekoj bilo
je uzaludno. Vidjevi da ga nisu htjeli sluati, on se odrekne asti bisku
pa i ode kao misionar u neznaboake krajeve Sj everne Poljske i pone
u Pomorju istono od Gdanskog drati kranske propovijedi.
Ali ni ov1 pribaltiki Slaveni nisu htj eli sluati propovijednika, ve
su ga vrijeali i progonili od mjesta do mjesta.
Kad je stigao do bazena rijeke Pregole, gdje se u lokaciji Romowog
Polj a nalazilo (misterijem ovito) neznaboako svetite, zvano Svanto
mesto tj . sveto mjesto, on se odluio da i ovdj e odri svoju propovijed.
Svantomesto na Romovom Polj u to je bio kompleks stare ume, gdje
se potovala staroslavenska trojstvo, koje su sainjavali boanstva
Perun - Trebun - Pokola. Te svete ume bile su ograene plotom
za zatitu od stoke i zlih ljudi i u njih nij e smio nitko osim reca i
sveenika ovoga svetita ulaziti, i teko onom nesretniku, koji bi se usu
dio ulaziti u ovo sveto mjesto. Odmah bi ga nesmiljeno, svome bo
anskom trojstvu, rtvovali.
Ni ovdje nisu htjeli sluati propovijednika, a pristae poganskog vje
rovanja na Romovom Polju oprijee se i na 23. travnja 997. god. Vojtjeh
je dovrio svoj ivot tragino

Kod Baltikih Slavena sveto drvo je bila breza. ene, upregnute ispred
kola, ile bi u povorci u umu i odabrale brezu koja je sveano prene
sena do mjesta sveanosti. Drvu su bile odsjeene sve grane osim onih
na vrhu koje su ostale kao kruna na vrh stabla. Na isto tako svean
nain to je drvo zabodeno u zemlju i okieno girlandama cvijea. Sve ove
radove vrile su ene. Mukarci nisu smjeli taknuti to sveto drvo. Uz
neki ceremonijal, ispred svetog drva prinaane su rtve, i na kraju jed
nom pijetlu se rezao vrat, u znak krvne rtve prema slavljenom botvu.
96

KULT DRVEA
IZVORNA IZV JE tA - DOKUMENTACIJE - S VJEDOCANSTVA

Stari Slaveni prebivali su u veLikim lipovim umama. U literaturi se

lipa spominje kao sveto slavensko drvo, to znai da su Slaveni prije
prijelaza na kranstvo potivali boanstvo ume, dakle i duama bili
pov ezani $ lipom. Prema predaji, vrili su obrede i podnosili rtve ovom
boanstv u.

(N. Smoli : LIPA U 2IVOTU STARIH SLAVENA-Vjesnik- 1960.)

Kult stabala je u glavnom, posljedica vjerovanja, da su ljudi postali

od stabala odnosno drveta ili da po svojoj smrti produuju ivot u njima,
ili pak da su ona sjedita viih bia, od kojih je primitivan ovjek inio
zavisnom svoju sreu ili nesreu u ivotu, pa otuda, moe da nam b ude
jasna i pojava da su u svih Indoevropljana, pa i u Slav ena u tom pogle
du bila obje ktom naroitog tovanja napose ona drvea, koja se istiu
svojom v elikom starou, kao napr. dub, hrast, lipa i dr.
U stanovitom su stablu zamiljali sijelo dobrog djedovskog zatitnika.
Takov o se stablo gajila i prinosila mu se rtve. Mnoga su stabla bila
posveena pojedinim bogovima, tako hrast Perunu, a jasen Sutvidu
(Svantevidu). Kao to je jela i ostali crnogoriin zimzelen simbol sjevera,
tako su i zimzelene vitke ciprese simboli blagog juga. Cipresom se kiti
grobove, jer simbolizira zagrobni ivot.

(Dr Nikola Sui HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA Zagreb 1943. )

Od iskona, o drevni dube, to dv a ti sv'jeta prekrt grana,

gdje Jadran-vali alo ljube, do Tihog tamo Oceana,
i preko gnjezdo, ptica ista i rod i rijeca materina!
to mri svetog Kremlja irom, sred grada cvate Libuina,
nad savskim ape biser-virom, i lovenskih vrh visina,
nad Labom ini hlada, i vrhu kama Vavelova,
i sveto to ti sjeme pada po grudi grada Metodova!

(Silvije Strahimir Kranjevi: SLAVENSKA LIPA - Zagreb 1960.)

97

Za sjeverozapadne Slavene imamo svjedoanstvo u pripovijedanju

kroniara Helmolda (oko 1170. g.), koji potvruje Prokopijeve vijesti o
kultu Slavena i upotpunjuje ih utoliko, to veli, da su Slaveni pored
jednoga glavnoga boga, o kojem govori Prokopije (Prokop. B. G. Ill. 14
ed. Bonn. p. 334) priznavali i imali razlinih drugih boanstava, a meu
njima i takovih quibus arva, silvas, tristitias atquev voluptates attri
bunt . . . <( (Helmoldi Chron. l. 83.)
O Slavenima iz Meklenburkoga kraja on takoer u tom pogledu tamo
(op. e. 47) spominje da imaju mnotvo predrasuda i praznovjerica o
gajevima i izvorima, da ti Slaveni obiavaju zaklinjati se drveem, iz
vorima i kamenjem: et inhibiti sunt Sclavi de cetero jurare in arbori
bus, fontibus et lapidibus<( (op. e. 83). U njihove svete gajeve kranima
je bio zabranjen pristup tako da se Helmold ali: )) . . . . sve do dananje
ga dana, pored svega toga da im je sve drugo s naima zajedniko, ne
dozvoljavaju jedino da se ulazi u gajeve i pristupa vreLima, za koje dre,
da bi dolaskom krana bili oskvrnjeni. (Helmold 1.1.)

Preneeno iz Helmolda CHRONICA SLAVORUM<<

Na ostatke poganskoga kulta raznih prirodnih pojava, pa i stabala u
starih iako pok1tenih Rusa odnosi se mjesto u NikonO"'uskom letopisu
(za god. 1396.), gdje se spominje permski episkop Stefan i o njemu se
kae da ivi )>po sredi nevjernyh elovjek, ni Boga znajuih, ni zakona
vjedjaih, moljesja idolom, solncu, ognju . . . dreviju . . . (( (cit. Niederle
op. e. 66). I u ivotu Konstantina Muromskoga kae se o poganskim
obiajima tadanjih ruskih Slavena: ))duplinam drevjanym vjetvi ubru
scem ob vjeivajue i sim poklonjajuesja . . . ,
Nowgorodski arhiepiskop Makarije u p oznatom pismu na Ivana Groz
noga konstatira, da se je meu novgorodskim Slavenima sve do njegovih
vremena (prvom polovinom 16. stoljea), pored drugoga, sauvao i po
ganski obiaj tovanja gajeva i prinoenja rtava njima u ast.
Kiril Turovski se raduje, to su se primanjem kranstva prestali na
zivati razlini prirodni pojavi predmeti, pa i drvea, bogovima: "Obno
visja tvar : ue bo ne narekutsja Bogomstihija . . . ni drevesa . . . Otsele
bo ne priemlet' ad tre by zakalaemyh otci mladenec' ni smert' poesti
presta bo idolosluenie.

(Preneeno iz Ponarew: PAMENT. I. 136., te iz Niederle: SLOVANSKE

STAROZITNOSTI - Praha 1916.)
U Homilijaru biskupa pmkog odnosi se na sujeverJe ekoga naroda
mjesto gdje stoji: ( . . . . tovali su jedni rijeke i oganj, drugi gore i drv ee.
pa kao to to mnogi pogani dosad ine, ima ih i u ovoj naoj zemlji
vrlo mnogo koji se klanjaju demonima<c.) Zatim zabranjuje vjernicima
. . . i, da nebi ni p od kakav nain prinosili rtv e bilo stablima bi.lo
izvorima, i da ne trae pomoi ni od stabala ni od izvora ni b ilo gdje
od poganskih idola.
.

(Hecht: HOMILIAR DES BISCHOFS VON PRAG - Prag 1863.)

98

Prema starom poljskom kazivanju iz 1 5. stoljea, postavljali su Po

ljaci posude sa jelom stablima i biljkama. (Briickner, Kazania II. 330,
341 .)
Godine 1 629-30. sveenik javlja u Rtm, da narod u Bosnt dri u v e li
koj asti neko drvo zvano lipa koje se nahodi u pustonom kraju, i
gdje svake nedjelje za ,,devete lune skuplja mnotvo naroda, krana i
muslimana, sa zavjetnim darovima, svijeama i sitnim predmetima. up
nik iz okoline slui pod njom slubu, i sabira darove od prisutnoga svi
jeta. O spomenutoj lipi, hodoau naroda i njenu tovanju od kranskog
svijeta pisao je Ivan Toma Mrnjavi u ivotu b laenog Augustina, bisku
pa zagrebakog, o kome kae Mrnjavi, da je on tu lipu zasadio. (Svje
doanstvo u Appendic. ad comentarios de rebus Hungaricae provinci(l<>
ordin. praedicatorum. Viennae 1 637.)

(Preneeno iz ACTA BOSNAE - MONUMENTA SPECT. HIST. SLAV.

MERID. XXIII. 1892. 391.)
Prostt Je narod 1pak i dalje drao u astt stara drvea, priao o duho
vima, koji prebivaju u gustim umama; pod njihovim hladom odravar"
su njihove igre, a obavljani su tu i razlini bogoljubni obredi. Neke praz
nine sveanosti, koje padaju u proljetno doba i danas se od slavenskog
seljakog svijeta svetkuje, kadto u gori i dubravama. (Afanasjev).
Uspomena n a nekadanji kult drveta sauvala se i u ruskim poslov.
cama, kao: V ljesu ivut, penju Bogu moljatsja. - ili v ljesje, mo
lilis' pnjam, ili penju. - V ljesju rodilis', pnjam molilis'. - >V ljesje
it' - pen kam Bogu molitsja. (Afanasjev, op. e. II. 325.)

(A. Afanasyev : POETIESKIJA VOZZRENIJA SLAVJAN NA PRI

RODU - Moskva 1866/9.)
Stari Slaveni su nazirali u svakom stablu po svoga dobroga ili zloga
duha koji oivljuje i tu se odrav a. Stoga su ona stabla i ume tedjeli,
a pojedina odabrana stabla i oboavali, (trenju, jabuku, ljenjak itd.)
osobito ona koja su bila plodna i podava la hranu.
Ponajsvetije drvo kod Starih Slavena bio je dub ili hrast, zato se na
lazilo staroslavenska trojstvo (Perun, Trebun i Pokola) pod granatim
hrastom. ume gdje su se ovi bogovi potov ali i kojima su vjenu v atru
loili bile su ograene plotom, za zatitu od stoke i zlih ljudi. U njih
nije smio nitko osim sveenika ulaziti i teko onom nesretniku, koji b i
s e usudio u takvo sveto mjesto ulaziti. Odmah b i ga nesmiljeno b ogu
rtvovali. Kroniari pripovijedaju, da je u svetim umama raslo i po vie
tisua ogromnih hrastova. Takav jedan stari hrast je rastao kod Torunja,
kau da je imao 20-30 lakata u opsegu, te se je uvijek zelenio.

(Dr Greti Nikola: O VJERI STARIH SLAVENA PREMA PRAVERI

ARIJACA . . . -- Mostar 1 900. )
oo

Po carskoj kronici Konstantina Porfir., zna se o starim poganskim

Rusima, da su tovaLi dub kao sveto drvo. Naroito na otoku svetoga
ura na Dnjepru imali su oni jedan takav sveti dub, i kad su dizali
vojnu na Carigrad, skupljali su se pod njegovom sjenom rtvujui pijet
love, kokoi, meso i u njegovu koru zabadajui strijele.

(Constantin Porphirogenet: >>DE ADMINISTRANDO IMPERIO

- Carigrad. )

(9)

O ruskim Poljanima pria se u Novgorodskom Letopisu o njihovu vjer

skom ivotu prije n ego su primili kranstvo (za god. 854.): >>bjahu e
p oganje, rue ozeromi kladjazemi i roeniem, jakoe proii pogani

(Cit Niederle SL St. o. 27 . )

Poput, v e na drugom mjestu spomenutoga Svatobora, tj. svetog bora
C eha imamo analogno Swietni Dab (sveti dub) u C enstohovu u Poljaka.
(Nied. e. 27.)
u

(L. Niederle: SLOVANSKE STRA2ITNOSTI

Praha 1916.)

Na rijeci Desni je pronaen stari dubov panj i u njemu utaknuti kaljci

divlje svinje, to nam slui kao oigledan dokaz i svjedoanstvo za kult
demona, o kojem se vjerovalo da ivi u dubu, a kaljci bi kao takovi tre
bali da budu neki trofeji iz lova na v eprove, poklonjeni svetome dubu
odnosno demonu, koji je u njemu. Poljani su imali >>sv etih dub ov a' koj i
su biLi posveeni b ogu Provenu, tj. b ogu Perunu. Okolo tih dubova bili
s1.1. drevni plotovi sa dvoja v rata. Tu su se prinosile rtv e i obavljala
sluba. Unutra su smjeli samo reci i oni koji Stt htjeli prinositi rtve,
ili koji su bjeali da se spase o d smrti i tamo nau utoite. Jo se spo
minje o Poljacima da su u ast b ogu Perunu (in dei Piorun laudem)
uvali dan i no oganj od dubova drva

(Petar Bulat : POGLED U SLAVENSKU BOTANICKU M ITOLOGIJU

- Zagreb 1932.)
Kod Baltikih Slavena sveto drvo je bila breza. Z ene, upregnute ispred
kola, ile bi u povorci u umu i odabrale b rezu koja je sveano bila pre
nesena do mjesta sv eanosti. Drvu su bile odsjeene sve grane osim onih
na vrhu koje su ostale kao kruna na vrh stabla. Na isto tako svean
nain to je drvo zabodeno u zemlju i okieno girlandama cvijea. Sve
ove radove vrile su ene. Mukarci nisu smjeli taknuti to >>sveto drvo.
Uz n eki ceremonijal, ispred svetog drva prinaane su rtv e, i na krajtt
jednom pijetlu se rezao vrat, u znak krvne rtve prema slavljenom
botvu zamiljenom u liku okienog >>svetog dn,eta"

(Iz objavljenih bilj eki u BROCKHAUS LEXICONU<

izdanja Leipzig 1886.)
1nn

Poslije pokrtenja, bilo je jo uvijek tovalaca '>trojstva<< pod hrasto

vima, kitilo se i palilo rtv eno ito, ali to je dalo povoda da su kranski
glavari daljnje tovanje stabala zabranili, te najzad ih dali posjei, a na
starim sv etim mjestima sagradie crkve i kapele.
O Pomeranskim Slav enima iz okoline S eina pripovijeda se da su
tamo imali v elik kronjat dub, pokraj kojega je bio izvor vode i narod
je vjerovao da tu prebiva neko b oanstvo, koje se u v eliko tovalo. A
kada je biskup b amberki naredio, da se taj dub posijee, doao je narod
i molio da mu ga ostavi za uspomenu, a ob eavali su mu da tam;:, nee
vie obavljati nikakva neznaboakoga ina, nego da e se samo u nje
govoj sjeni odmarati.

(Petar Bulat: POGLED U SLAVENSKU BOTANICKU MITOLOGIJU

- Zagreb 1932.)
Prokopije, koji je prvi zabiljeio v ijest o vjeri i b ogosluju starih Sla
v ena (oko 552. god.) ne spominje izriito da bi u njih bio rairen kult
umskih i stabalnih demona, ali zato nalazimo potv rdu, napose za June
Slavene u Makedoniji, koje je jamano, u prvom redu imao u vidu gdje
se s obzirom na to pitanje o njima kae: i pae panon nerazmjejaja
kameniam i dreviam vjerue . .
"

(Iz objavlJemh biljeki pod naslovom:

ED LAVROV fol. ll.)

Tragovi starijeg kulta drveta zapaaJU se u vjerovanju naega naroda

o takozvanim Sjenovitim stablima, kako ih Vuk Karadi opisuje: U
Grblju kod Kotora priaju da izmeu v elikih drvea ima i sjenovitih
i ako ih tko posijee moe da ttmre ili teko da ob oli. Tko je posjekao
takvo drvo valja da na panju njegovu ivoj kokoi odsijee glavu onom
sjekirom, kojom je drvo sjekao, pa mu nee nita biti. Time se oevidno
smjera na nekadanje prinoenje krvnih rtav a. (Iz Vukovih ivot [
obiaji ... str. 236.)

(Vuk St. Karadi : ZIVOT I OBICAJI NARODA SRPSKOGA

Be 1867.)
U Bttgarskoj obiava narod izlaziti pod izvjesna ,>sv eta drveta, da se
tamo moli za kiu, pod njima b laguju i daju zavjetne darov e. U selt<
Lokorsku (okrug Sofija) bila su tri v elika duba, pod kojima su se seljani
skupljali na slubu o svetkovinama. U drugom mjestu u Bugarskoj skupe
se seljani s popovima i krenu na tzv. Borovu mogilu nosei jagnje,
vino i drugo i pod jednim visokim drvetom se klanjaju i drvee poda
rttju sitnim darovima.
U bugarskom zapisu iz 14. vijeka stoji, da je jedan tzv. Perunov dub
sluio kao mea imanja, to ga je knez Lav Danilovi darovao premi
aljskoj biskupiji (Golovackii, Rusk, hrest. 317.). Neki su u Bugarskoj
traili da se obnove stara prostonarodna vjerovanja, i da bi se jednom
dubu iskazivala b oanska poast, i pod njegovim hladom da bi se prinosi101

le rtve u ovcama i drugim ivotinjama. - Poput svetog Bonifacija u

Nijemaca, i Vratislava u C eha, naredio je sv. Teodosije trnovski, da se
taj dub odsijee.

(Obavijesti 1z SPOMENIKA O ZIVOTU prep. SV TEODOSIJA Sofija 1302.)

God. 982. praki b iskup Vojtjeh, sin vojvode Slavnika brinuo se da

narod privede kranstvu koji je jo bio preostao poganski, i da se uni
te poganske nepodobtine. - Ipak nalazilo je njegovo nastojanje dosta
otpora onih, koji ne htjedoe napustiti svoje poganske obiaje. Nasto
janje Vojtjehovo da omeai mnogoenstvo i enidbu meu roacima
i da se prekine trgovina s ljudima imae na putu potekoe koje se ne
mogahu nadvladati. Oslobodivi se asti biskupa, on ode u Poljsku, gdje
ga knez Boleslav Hrabri uputi laom na Visli kao misionara u poganske
naseobine istono od Gdanskoga. Tu je dovrio svoj ivot tragino, jer
mu se pristae poganskog vjerovanja na Romovu Polju, koje su pogani
tovali kao sveto, oprijee i god. 997. okrutno ga umorie.

(Vaclav Vladivoj Tomek : Iz I. knjige - POVIJEST PRAGA - Prag

1857.)

U Pragu je 982. god. izabran za novog biskupa VOJTJEH, sin eskog

v ojvode Slavnika.
Sve nastojanje b iskupa Vojtjeha oko kranskog napretka njegova
stada tt C ekoj bilo je uzaludno. Stalei i narod podali se neznabotvtt
i praznovjerju, nisu ga htjeli sluati. - On se o dlui da kao misionar
ode u neznaboake krajeve, sv e do Pomorja baltikog i grada Odan
skoga.
Ali ni ovdje nisu htjeli slttati propovijednika, nego ga vrijeali i gonili
od mjesta do mjesta. No tim putem kod Romovog Polja, bude ubijen.
To se dogodilo 23. travnja 997. godine.

(S. K. Saka: Iz starih Kronika - u Arhivu PONTEFICE ISTITUTO

ORIENTALE - ROMA 1967.)

102

FRAN JO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA

DVADESET PRVO POGLAVLJE

DREVNA
RUJANA
O POSTANKU NAJRANIJE
SLAVENSKE DRAVE

NESTALE RUJANSKE DREVNOSTI

Vrijeme grad1 1 razgrauJe. Od davno minule slave, danas stre samo

j o strme hridi iz mora.
104

DREVNA RUJANA
O POSTANKU NAJRANIJE SLAVENSKE DRAVE

Ovdje

je

jedno carstvo

puno burnih uspomena.

Bjornstjerne Bjornson

NAJSTARIJA POVIJEST otoka Rujane (njem. Rtigen) velika je ne

poznanica. Tek ostanci iz kamenog i eljeznog doba pokazuj u, da je tada
ivot tamo bujao, a stanovnici, da su bili starogermanski doseljenici iz
nordijskih krajeva. Zvali se, po nekim izvorima R ugijci, ali u 4. sto
ljeu u povodu seobe naroda oni su otisnuti sve do Dunava i Italije, gdje
su u ljutim boj evima kraj Vezuva izginuli.
Otok Rujan naselila su tada slavenska vendska plemena R u j a n i. Tu
osnovae svoju nezavisnu dravu, i ostadoe tamo kroz hiljadu godina,
sve do u 13. stoljee. O njihovu ivotu u najdavnije doba zna se vrlo
malo, tek od 8. stoljea poznato je, da su po itavom otoku imali svoje
utvrde i gradine i da su pokapali svoje mrtve u grobne humke od kojih
i danas ima j o ostataka. Sa sigurnou moemo ubrajati u starodrevne
gradine slijedee lokalitete:
Pradrevni URKAN i JAROMIRGRAD na Arkunu, RUJANGRAD (Ru
gard) kod Bregane dananjeg Bergena, PASTUHGRAD (Hengst) kod
Sasnice, utvrde i opkopi kod Werdera, te ostaci gradine KORJENCI u

TVRAVA HAMMABURG
Slika od slavenskih utvrda nemamo, ali iz opisivanja nordij skih ljeto
pisaca Gramatika i Helmolda, moemo naslutiti kako je izgledala arkun
ska utvrda. Tu nam pomae i uuvana slika franake gradine Hamma
burg kraj rijeke Labe, koj u je podigao sin arla Velikog Lj udevit Po
boni oko 820. g o d. i utvrdio je palisadama i bedemima visokim preko
6 metara.

JUnom dijelu otoka RuJane kod Garz-a. Grad Korj enci (Karenc) nalazi
se kraj Korjenikog j ezera, a dobio je svoje ime po slavenskom plemenu
K o r j e n e i, koji su se tamo naselili.
O ovim slavenskim gradovima postoJe mnoge prie, 1 jedna od tih je
slijedea :
U tom gradu ivio je nekad zaroblJen moni poganski kralj , kojega
je jedna djevica trebala nakon hiljadu godinjeg prokletstva osloboditi.
Ona je morala svake Ivanjske noi izmeu 12 i l sat na idine grada se
popeti, sve dok se pred njenim nogama ne otvori zemlja i ona se spusti u
dubinu. Tamo se nae veliko blago, ali se nijedna djevica nikad nije
vratila.

Pored gradina, velika su znamenitost j o i ogromni grobni humov1

(Hunengraber) koji se nalaze razasuti po otoku Rujani. To su grobovi
nasuti zemlj om dugi 1 2-16 m, iroki 4-8 m i do 10 m visoki. Kame
niti grobovi sloeni su od ogromnih kamenih gromada. Unutranj ost
grobova je kroz tanje ploe razdijeljena u odjele 70 - 1 10 cm velike,
koji su pokriveni kamenim ploama. Mrtvaci su pokopani u ueem
poloaju. Najbolje ouvani grobni humci su: humak Dubberworth kod
Sagarda, onda grobni kolos-hum Nobin nedaleko Arkuna, humski grob
umski dvor (Waldhalle) kod Sasnica, otvoreni grobovi u Mukranu,

humski grobovi kod Putbusa, i onih uvenih devet ogromnih grobnih

humova kod Rambina sjeverno od Stralsunda, starih hiljadu i vie sto
tina godina. Na sjevernoj strani otoka Rujane, na strmoj hridi stri iz
nad morske razine rt ARKUN, lat. Arkana, a od Nordijaca zvan Ore
kunda. Na vrhu te hridi nalazio se jo od prvog doba dolaska Slavena
1 06

na Rujanu, stari slavenski grad URKAN, kojega su Rujani podigli i po

kojemu j e rt Arkun dobio ime Ostaci temelja i kamenja od bedema
postoje i danas. Unutar toga prostora nalazilo se staro slavensko svetite
posveeno bogu SVANTEVIDU. To je izgleda jedno od najstarijih po
znatih kultnih mj esta Slavena, postojee jo od 4. stoljea.

LIK

c_,\lt.TOl1o
l Ll

s'JANT
VIDA
JZ

NAJSTARIJE
DOBA ---

Kasnije j e tu izgraen i hram, a obnavljan j e vie puta u toku vremen

skih razdoblja, dok nije napokon u ll. stolj eu bio podignut mnogo spo
minjani velianstveni hram s ogromnim kipom rujanskoga boga Sunca
i rata Svantevida. Otok Rujan spominje se u mnogim legendama i starim
ruskim kronikama, u koj ima je nj egovo ime navedeno pod nazivom otok
B u j a n. Ruski historiar Vilinbahov uspio je otkriti da se legendarni
Bujan po geografskim i historijskim obiljejima potpuno podudara sa
drevnim otokom Rujanom. i da se na njemu nalazilo opeslavensko po
gansko svetite Arkun.

Karakteristina strma kredna stijena na obali otoka Rujana.

U prvim stolj eima nakon svog dolaska na otok Rujanu, Slaveni su
tovali boanstvo Sunca Svantevida s j ednom glavom, po uzoru na svoje
stare slavenske bogove Svaroga i Peruna. O tome svjedoe pronaeni
reljefi i statue koji prikazuju j ednoglavo sunano boanstvo Svantevida.
Kao to se vidi, na slici je prikazan kameni reljefni lik rujanskog
boga Sunca Svantevida koji ima jednu glavu, a u rukama dri rog obilja.
Ovaj dragocjeni spomenik i svjedok iz najdavnije prolosti drevnih R u
jana, nalazi s e na uvanju u staroj crkvi gradia Altenkirchena, koji p o
ovoj crkvi i nosi svoje ime.
To je mjesto udaljeno svega 10 km od rta Arkuna, gdje je nekad sta
jao uveni Svantevidov hram, a moda je potom, u doba pokrtenja
Rujanaca taj kip i dospio u riznicu ove crkve.
108

SVETO VID ili SVANTEVID

Staroslavenska boanstvo plodnosti
109

Kasnije, kad su Rujani postali j akom silom na Baltiku, pretvorili su

Svantevida u etveroglavo b oanstvo, kao simbol svojE' moi na etiri
strane svij eta.
U j unom diJelu otoka Rujane, na 15 km do Stralsunda nalaze se raz
valine starodrevnog slavenskog grada K o r j e n e i (Karenc), tamo po
stoji danas gradi Garz. Ostaci gradine Korjenci, takoer su od historij
skog znaaja, jer je to bio drugi glavni grad starih Ruj ana, a ujedno j e
t u bilo i drugo kultno sredite rujansko. U samom gradu Korjenci posto
j ala su tri hrama za tri razliita idola udnovatog nalija, bili su to:
Rugievit ili Ruievit sa sedam lica, Porevit sa pet glava, i Poremut sa 5
lica. Izgleda, po tim oblicima da je raen i lik arkunskog etveroglavog
boga Svantevida.

Sadanji Garz.
Od svoga doselj enj a RuJani su ivjeli u rodovskim zadrugama, a bavili
su se poljoprivredom, stoarstvom, lovom i sitnim obrtima. Vladali su
nad njima domai knezovi u vezi sa sveenstvom koj e j e imalo velik
utjecaj u dravotvornom ivotu. Vj ekovima odvijao se kultni ivot sta
rodrevnog slavenskog plemena Ruj ana i premnoga povjesna zbivanj a
prela s u preko otoka Ruj ane, kao i o njihovim borbama n a kopnu i moru,
a naroito o njihovom tovanju starih slavenskih boanstava, a napokon
i o tome kako su odrali svoju nezavisnost kroz itavih tisuu godina.

110

U SPOMEN RUJAN!

Sjetite se otoka Ruj anskog,

Izronula iz mora Baltijskog.
udesne mu razvedene obale,
Svud zatoni, drage, luke, uvale.
Po zbivanji u dalekoj prolosti,
Slavan bijae taj otok Slavena.
Znan, silovit, po svojoj gordosti,
I j unatvu ruj anskih plemena.
Od etvrtog dalekoga vijeka,
Slavenska su plemena Rujani
Tu ivjeli kroz tisuu ljeta,
Dre zemlju vrsto u obrani.
Na pustome sad rtu Arkunu,
Na vrhuncu strmoglave hridi,
Gdje predaka davnih kosti trunu
Od gradine ostatke se vidi.
Razvaline to su starog grada
I svetita Svetovida boga.
Spomen zadnji slavlju od nekada,
Na prapretke roda rujanskoga.
Sj etite se otoka Rujanskog
Izronula iz mora nordijskog.
udesne mu razvedene obale
Svud zatoni, drage, luke, uvale.
F. L.
U mnogim historij skim djelima op1sam su boJni podvizi Starih Ruja
na, a takoer opirno je pisano i o nj ihovu fanatinom kultu u idola
SVANTEVIDA, staro slavensko boanstvo Sunca i rata. O njima je spo
mena i u svj etskim enciklopedij ama : Brockhaus-Leksikonu, Izdanjima
Larousse-a u Parizu, Mythology Slavonic u Londonu, Spammers Welt
geschichte u Leipzigu, u Velhagen-Klassings Die Insel Ri.igen , Otto
Wendlers >Geschichte Ri.igens, u Jugoslavenskoj Enciklopediji Zagreb ,
u ruskoj literaturi, u djelima j unoslavenskih pisaca i napokon u zname
nitoj Povj esnici HISTORIA DANICA koju je godine 1208. napisao
danski lj etopisac Sakson Gramaticus.

P O S E B NI PR I L O G
U vezi kamenog reljefa sa likom arkunskog boga Svantevida, koji se
nalazi u Altenkirchenu na otoku Rujani, suoen sam s vrlo zanimljivom
obavijesti u naem VJESNIKU od 6. 5. 1 962. da je u Laussellu u Fran
cuskoj pronaen kameni reljef prethistorijske tzv. Venere, koja po
tjee jo iz doba od 10.000 godina pr. n. e.

UDOVINA SLINOST PRETHISTORIJSKE VENERE IZ LAUSSELLA

S RELJEFNIM LIKOM SLAVENSKOG B 02ANSTVA SVANTEVIDA
Oigledno se vidi, da je po istovjetno zamiljenom principu lasselske
Venere, raen i lik arkunskog Svantevida, s rogom obilja u ruci kod
jednog i drugog spomenika, a j edino s razlikom to je Venera enski lik,
a Svantevid muko boanstvo.
Nevjerojatno je veHka slinost ovih dvaju likovnih figura, iako njihov
postanak vremenski razdvaja punih dvanaest milenija godina.

VENERINA STATUA IZ DOBA OD 10.000 GODINA PR . N. E.

1 12

DREVNA RUJANA
IZVORNA IZVJEStA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

Otok Rujan koji lei u zapadnom dijelu B altikog mora, naseljen je

u 4. stoljeu od slavenskih v endskih plemena RUJANA. Oni su na ita
vom otoku imali svoje naseobine i utvrene gradine , a bavili su se
zemljoradnjom, lovom i pomorstvom. Svoje mrtve pokapali su u grobne
humke, tovali su stara slavenska b oanstva i podizali poganske hra
move; bili su ratoborni i tu se odrali kroz tisuu godina. Glasovito
rujansko svetite Arkun b ilo im je vjersko sredite.

(Librairie Larousse: MYTHOLOGIE SLAVE - Paris 1 962.)

RUJAN - R VGEN. Istraivanjem ruskih uenjaka otkriveno je, da
se na otoku Rujanu prije tisuu i vie godina nalazilo opeslavensko
pogansko svetite Arkona. Rujan je bio naseljen pripadnicima ratob or
nog slavenskog plemena koje je dulje od svih ostalih zapadnih Slavena
sauvalo svoje jezine i plemenske osobine. U prvobitno doba taj otok
je nosio ime Bujan, to spominju mnoge legende i stare ruske kronike.

(Vadim Vilinbahov, historiar - Lenjingrad 1966.)

ARKONA. Arkana je rt na sjeveru otoka RuJane. u Baltikom morg.
Nakon seob e naroda nastavali su otok i susjedno kopno Slaveni. Kraj
Arkone se dizao slavenski grad URKAN, od kojeg jo i danas postoje
b edemi. Tu se nalazilo v eliko svetite boga Svantevida, otkopao ga je
arheolog Schuchardt.

(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA 1.1229.

Zagreb 1 963.)
Arkona stajae na visoku vrhu jednoga poluotoka, s istoka, juga i sje
v era b ijae utvrena utvrdama od prirode, a ne ljudskom rukom; utvrde
su bile naokolo kao zidovi, kojima vrhunca nije mogla dohvatiti hitalom
izmetnuta strijela. S tih strana optjecalo ih je more. A sa zapadne ju j e
zatvarao 5 0 lakata irok nasip; donja mu je polovica b ila o d zemlje,
a gornja je bila od drvenih palisada, Usred grada b ila je ravan, a na
njoj se vidio drven, krasan hram.

(Dr Stjepan Srkulj : IZVORI ZA POVIJEST - Zagreb 1 9 1 1 .)

U junom dijelu otoka Rujana, nalaze Re razvaline starodrevnog v end
skog grada Karenca, danas tamo postoji gradi Garz. Ostanci gradine
Karenca su historijskog znaaja, jer je tu b ilo drugo kultno sredite
rujanskih Slavena sa tri hrama i s tri razlina idola: Rugievita, Porevita
Poremgta.
(Alfred Wien: INSEL RLrGEN
OTOK RUJANA - Leipzig 1920 )
-

1 13

Nedaleko rta Arkuna nalazi se gradi Altenkirchen, gdje postoji stara

crkva, sagraena na mjestu nekadanje crkvice podianute iza pokrtenja
Rujanaca. U toj crkvi se uva jedinstven spomenik iz poganskog doba,
kameni reljefni tik arkunskog b oanstva. Na tom reljefu Svantevid je
prikazan sa rogom obilja u rukama i s jednom glavom, to se tumab
da ovaj spomenik p otjee iz najranijeg doba, dok su Rujani tovali
Svantevida u tom ob liku.

(F. Schuld : PRAHISTORIJSKI MEKLENBURG - Schwerin 1954.)

Po arheolokim nalazima iz kamenog i eljeznog dob a zna se da je na
tisue godina prije n. e. b ujao ivot na otoku Rujani. Prvi stan01mici
bili su starogermanski doseljenici iz nordijskih krajeva Rugieri koji
su u ratovima na jugu Evrope izginuli. U 4. stoljeu otok je naseljen
po slavenskim plemenima, koji se zvahu RUJANI. Oni su na itavom
otoku podizali utvrde i gradine i pokapali su mrtve u ogromnim grobnim
humovima, o emu svjedoe mnogobrojni arheoloki nalazi. - Kod
Rujana bio je osobito rairen kult boga Sunca Svantevida, ali su tovali
'
i druge slavenske idole. Svantevid j e predstavljao b oanstvo plodnosti,
a smatran je i zatitnikom bajovnih podhvata.

(Otto Wendler : POVIJEST OTOKA RUJANE OD NAJSTARIJEG

DOBA DO U SADANJOST Geschichte Riigens von der altesten Zeit
bis auf die Gegenwart . - Sassnitz 1 895.)
Bilo je to u 4. stoljeu posl. Krista., Valovi seob e naroda potisnuli su
i starogermanske Rugiere, prastanovnike otoka Rujane, daleko dolje do
Dunava i Italije, gdje su kao ratnici Totile i Teja u posljednjim krvavim
borbama izginuli. Naputeni otok Rujanu naselila su tada v endska ple
mena RANI, zvani i Ruani ili Rujani, koji se tamo odrae kroz hiljadu
godina do u 1 3. stoljee.

(Alfred Wien : OTOK RUJANA (Insel Riigen) - Leipzig 1 920.)

Poznatt istraiva rujanskih starina, Menz tumai u svojoj knjizi u
v ezi grobnih humaka, da se n e moe sa sigurnou dati tane podatke
o njihovu postanku; svakako su v endski stanovnici svoje mrtve pokapali
ovim nainom, to posvjedouju nalazi rtvenih kamena (Opfersteine)
s udubinom, kao i mnotvo ostataka glinenog sua i urna, dobro peenih
i b rino aranih u v alovitim i paralelnim linijama.

(Heinrich Mem: . PREDHISTORIJSKI NALAZI NA OTOKU RUJAN!

- Sassnitz 1 9 10.) Vorgeschichtliche Funde auf Riigen
Prema osebujnom karakteru rujanskih ljudi usklaena su im i b oan
stva; to su drastina krupna b otva, pralikovi divlje prirodne snage.
Takav im je Rugievit sa sedam lica, p etoglavi Porevit i Poremut sa
etiri lica na glavi i petim na prsima, pravi monstrumi. - Ipak je glavni
bog Rujana bio Svantevit, sa etiri glav e, a njegovo sv etite stajalo je
na Arkoni, sjevernom rtu otoka Rujana.
(Iz 14. knjige: HISTORICA DANICA od Saksona Grammaticus-a.
Kj ebenhaven 1 208. god.)

1 14

FRANJO LEDI

MITOLOGIJ A SLA VENA

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

S VANTE VI D
BOG SUNCA U SLAVENA
I RUJANSKO BOANSTVO RATA

KULT SUNCA KOD STARIH NARODA

U Egiptu su slavili sunana boanstva Ra i Atona, kod Grka bio je>

Apolo bog Sunca, u Iranu je vladao sunev kult boga Mitre, u Troji se
tovao bog Sunca Helij itd.

Helij

Mitra
U mitologiji Slavena spommJe se sunano boanstvo Svarog, staribog
stvaraoc svijeta. Po njemu su iznikli SVANTEVID bog Sunca i rata,
Svaroi bog mladog Sunca .
1 16

SVANTEVID
BOG SUNCA U SLAVENA I RUJANSKO BOZANSTVO
RATA

SUNCE KAO IZVOR 2IVOTA - ljudi su u davnoj prolosti smatrali

nekim natprirodnim svemonim biem, koje vlada nebeskim i zemaljskim
svijetom. U toku vremena sticali su ljudi uvjerenje da Sunce svojim
toplim zrakama pridonosi plodnosti raslinstva i odravanj u ivota na
zemlji. Tako se razvio kult Sunca kod svih antikih naroda a po tom
uvjerenju pojavilo se tovanje Sunca i kod Slavena.

Prvi poeci kulta Sunca kod Slavena naziru se tovanjem stariboga

Svaroga, boga vj ene svj etlosti, pa boga Volosa koji je utjelovljavao
nebesku svjetlost, onda Triglava kao boga neba i zemlje. Najzad je iz
niklo izravno slavensko boanstvo Sunca S V A N T E V I D. ili SVE
TOVID.
1 1 '7

Glasovito svetite slavenskog boga Sunca Svantovida nalazilo se na

A r k u n u, najsj evernijem visokom rtu otoka Rujane (Ruegena) na Bal
tikom moru. Ovo su svetite s velebnim hramom i visokim tornjem
podigla slavenska plemena Rujani, koji se naselie na tom otoku jo u
4. stoljeu n. e. Po njima je otok Rujan i dobio svoje ime. Oni su otok
uvrstili i tu se odrali sve do u 13. stoljee.
Arkunsko svetite bilo je okrenuto prema izlazu Sunca i stajalo je na
visokom vrhu krenjakih stijena koje su strile iz mora. To je izgledalo
kao nekakav prirodno utvreni grad. Stijene su bile naokolo kao zidovi,
kojima vrhunce nij e mogla dohvatiti hitalom izmetnuta strijela. Sa za
pada i kopnene strane grad je zatvarao 50 lakata visok nasip; donja
polovica mu je bila od zemlje, a gornja od visokih drvenih stupova. Na
sj everu je kljuala izvor-voda, do koj e je vodio utvreni put.
SAKSO GRAMATIK, koji je napisao HISTORICA DANICA god. 1208.
ostavio nam je jedan ivi opis hrama i obreda koj i su se tu obavljali.
Usred grada nalazila se ravan na kojoj se mogao vidjeti iz najboljeg
drveta graen etverouglasti, velianstveno uzdignuti hram, dian ne
samo po sjaju obreda, nego takoer i po gorostasnoj statui, kipu etvero
glavog boga Svantevida, koji se tu nalazio. Uz hram je podignut visoki
drveni toranj, sa koj ega se vijala posveena zastava zvana stanica,
koja se nosila pred vojskom kod ratnih podviga. Spoljanost hrama i
tornja bila j e ukraena vrlo primitivnim slikarijama vrlo ivih boja,
koj e su predstavljale razline likove i neke bojovne scene.
Sam hram okruivala je dvostruka ograda ; izvanjska je zidana i po
krivena crvenim krovom, a unutarnja je bila pregraena zastorima raza
petim na etiri stupa. Unutranjost hrama razdijeljena je u dva pro
stora: predvorje i svetite. U polumranom svetitu stajao je golemi, iz
drveta umjetniki izrezbareni kip boga Svantevida, u veliini dvaput
veoj od ljudskog tijela, predstavljen sa etiri glave i etiri lica. Dvije
glave su gledale naprijed, a dvije unazad; kako kod prednjih, tako i kod
zadnjih, po jedna je glava bila okrenuta desno, druga lijevo. Imao j e
prirezanu iljastu bradicu, a kosa rezana kako j e t o bio tada obiaj kod
Rujanaca. U desnoj je ruci drao iz raznih skupocj enih metala umjetno
izraen r o g o b i l j a koj eg je glavni sveenik hrama svake godine
pri obredu ispunjao vinom ili medicom. da bi mogao uz napitke prorei
etvu slijedee godine.
Lijeva ruka naslanjala se sa strane J ednim pregibom i drala strelja
ki luk, o pojasu mu je visio ma neobinog izgleda i duine, a prekrasne
izrade korica i drka sa spoljanjim sjajem od srebra, bili su simboli rat
nikog obiljeja boanstva. Koulja mu je sezala do golijeni. Ruke i noge
su bile iz odabranog drveta i tako umjetno u zglobu uglavljene da se
jedva opaalo gdje se sastavlj aj u. Vidjelo se da se noge dotiu zemlje
ali se nije razabiralo, na emu u zemlji stoie.
Nedaleko od kipa vidio si uzde i sedlo Svantevidovog konja bijelca i
jo drugih nekih stvari i znakova koji su pripadali boanstvu. Prilaz
boanstvu bio je dozvoljen samo vrhunskom sveeniku i nitko drugi nije
smio ugledati blagost osmJeha arkunskog etveroglavog boanstva.
Svantevida.
118

Rekonstruirano
arkunsko
svetite
1 n

O ivotu slavenskih plemena na otoku RuJani zna se, da su se bavili

zemljoradnjom i stoarstvom, a bili su i vjeti pomorci. Kroz duga sto
ljea napuili su itav otok Rujanu i od poetka su bili naklonjeni to
vanju razliitih idola, fantastinih oblika. Ovi kipovi neobinog izgleda
predstavlJali su petoglavog boga Porevita, onda Poremuta sa 5 lica
i Rugievita sa 7 lica< . Takovo boanstvo Rugievit sa sedam lica bilo je
izraeno iz hrastovog drveta, a nalazilo se u mjestu Korijenci, dananjem
Garz-u u j unom dijelu otoka Rujane; to je zapisao kroniar Sakso
Gramatik. Ipak Rujanci su najvie oboavali Sunce smatrajui ga izvorom
svakog dobra na zemlji i predoili si Sunce za svoje glavno boanstvo
i nazvali ga imenom Svantevid i Svantevit tj. Svetovid i Svevid. Izra
dili su kip boga Svantevida u ljudskom obliju sa e t i r i g l a v e, u
znak da bog Sunca vlada na sve etiri strane svijeta.

Kult Sunca kod slavenskih RuJana b10 Je inkarniran u bogu Svante

vidu, i znamenja nj egova bila su rog obilj a, to je simboliki znailo
rodnost i plodnost kod zemljoradnje, a kako su Rujanci bili hrabri rat
nici i pomorci, strijelni luk i ma predstavljali su obiljeja bojovna. Tako
je tovanj e Sunca olieno u bogu Svantevidu kao zatitniku ratara i sto
ara, i kao pomagau kod ratnih pothvata, a time je Svantevid kod Ru
j ana postao bog rata.
120

U bojovnim pohodima na kopnu i na moru, predvoeni svojim knezovi

ma, Rujanci su svojim junatvom titili svetite arkunsko i itav otok
Rujanu od neprijateljske najezde. A kad bi se vraali s bojita kao po
bjednici, donosili bi sobom bogat plijen, koj i bi predali hramu u pohra
nu. Treina opreme i plijena osvojenog od neprijatelja, pripadala j e hra
mu. Rujani su prinosili arkunskom boanstvu i tri stotine konja i toliko
konjanika koji su u bojevnim podvizima nastupali. Od doneenog plijena

po vrhovnom sveeniku izabrane su raznovrsne dragocjenosti i ukras1

za riznicu hrama, i stavljale se u kovege, u kojima su se pored koliine
novca nalazile i skupocjene tkanine, esto ve gnjile od starosti. Tu se
vialo i mnogo drugih vrij ednih poklona sakupljenih ili doneenih od
pojedinaca, koji su se zavjetovali traei milost.

I tog boga, koji je bw predmet panje cijele Sklavinij e, tj . svih sla

venskih zemalj a, posjeivali su i poklone donosili i strani velikai i kra
ljevi, pa i kranski, kao npr. danski kralj Sven koji je Svantevidu da
rovao skupocjeni vr. Arkunski bog Svantevid posjedovao je na vie mje
sta otoka Rujana j o i druge svoj e hramove i manja svetita, kojima su
upravljali sveenici nieg reda.

Kultu Svantevida pripadao je j o i jedan bijelac konj - rec, koj i j e

bio smjeten u posebnoj zgradi uz hram. Bio je grijeh iupati m u dlaku
iz grive ili repa. Njega na.pasati i zajahati smio je samo vrhovni sveenik,
da ne bi boanski parip, kad bi ga ee upotrebljavali izgubio na vri
jednosti. Na ovom konju voj uje po mnijenju Rujanaca bog Svantevid,
kad udari na neprijatelja svojih svetinja. A to su mislili zato, to su ga,
premda je u staji stajao, ujutru vidjeli oznojena i blatom poprskana,
kao da je prevalio dugi put.
Proricala se isto tako budunost pomou tog konja. Kad b1 RuJanci
odluili ratovati protiv neke zemlje sveenici bi postavili pred hramom
koplja u tri reda; u svakom bi se redu zabola koplja i spojila poprijeko,
pritom rt bi se okrenuo u zemlju, a redovi su velikim razmakom rastav
ljeni bili.
Prije polaska u boj vrhovni sveenik nakon ubredne molitve Izvede
iz predvorja konja reca zauzdana, i provede ga preko tri reda unakrst
postavljenih kopalja. Sveenik je pogaao prema hodu konja reca kakav
e biti ishod rata. Ako bi konj ulazio u te redove prije desnom nogom,
to se imalo smatrati kao dobar predznak za uspjeh u ratu, a ako konj
makar samo j ednom stupi prvi lijevom nogom, naputao bi se predvieni
ratni pothvat
Tko bi se htio prihvatiti kakva bilo vana posla, ili krenuti na plo
vidbu morem, i taj bi po prvom susretu s bijelcem gatao o svom naumu
[ samo ako bi znaci bili povoljni, rado bi iao na naumljeni put, a ako
bi bili znaci zloslutni, okrenuo bi se i vratio kui.

Arkunski hram Svantevida graen je u obliku etvorine

etiri pot
pornja po srijedi.
Slaveni su imali posebnu sklonost za takve graevine, ako se uzme
u obzir, kakav su lik imali idoli u njihovim hramovima.
U svome naj unutarnjem dijelu, koj i je bio odijeljen zastorima, ovi su
hramovi imali statue ovjejeg lika natprirodne veliine od drveta i s vie
glava.

122

OBREDNE SVE ANOSTI na Arkunskom svetitu u ast boga SVAN

TEVIDA, vrene su po starodrevnom ceremonijalu. Svake godine jedan
put, kad se ljetina pobrala, slavio se god pred hramom Svantevida u
Arkunu gdje se sakupio silan narod s cijeloga otoka Ruj ane i drugih
slavenskih zemalja, svakoga roda i dobi, da u ime boanskoga zatitnika
prisustvuje ovom slavlj u i kultnom obredu, kao i zatim prireenoj sjajnoj
gozbi, i da doprinese svoje rtve i bogate zavjetne darove na rtvenik
svetita arkunskoga.
Sveenik je njihov, za razliku ostalih Ruj anaca hosio dugu bradu i
kosu, i dan uoi svetkovine, prije nego bi vrio obrednu slubu, veoma
pomno je metlom pomeo svetite, kamo je samo on imao pravo unii, a
pazio bi, da nebi u hramu disao, kad god bi htio uhvatiti zraka i dahnuti,
svaki put bi potekao na vrata, da ljudski dah ne bi dodirnuo boga, kako
se nebi nazonost boj a oskvrnula dodirom smrtnikoga daha

Slijedeeg dana, kad je okupljeni narod ekao, pred hramom, vrhovni

sveenik je uzimao pehar statue u ruke, paljivo ispitao da vidi da li je
ma i najmanje od tenosti koja j e nasuta u pehar - iezlo i u tom slu
aju proricao bi da se sauva ovogodinja etva za budue vrijeme. Ako
naprotiv nije manjkalo u peharu nita, proricao je obilnu etvu.
Na
toj osnovi odluivao je ili slobodniju potronju ili veu tednju zaliha.
Zatim bi izlio staro vino kao rtvu u podnoju statue Svantevida, a
prazan pehar bi punio novim vinom i ukazavi poast idolu - kao da
mu nazdravlja, poklonio bi se kipu i u obiajnoj molitvi as za se. ao
1 ') ')

za domovinu obraao mu se za prosperrtet Svantevidova hrama, a onda i

u cijeloj zemlji za svoje sugraane molio je poveanje njihovog imetka
i nove pobjede.
Svrivi molitvu primakao bi pehar ustima, te ga vanredno brzo na
duak iskapio. - Napunivi ga ponovo vinom stavljao bi pehar u desnu
ruku kipa Svantevidova.
Kao rtveni dar bogu Svantevidu prinosio se takoer i neobino velik
kola medenjak, veliine ovjeka. Svantevidov veliki sveenik ga j e
stavljao izmeu sebe i naroda i pitao d a li s u g a Rujanci vidjeli iza ko
laa. Kad su to neki potvrdili, izraavao j e elju, da ga oni do godine
ne vide. Sveenik time nije molio drugo, nego buduu etvu mnogo
obilniju . Taj veliki kola nazivali su esnica, a imao je predskazivati
rodnost godine. Napokon je sveenik prisutnom narodu tumaio, kao da je
sve dobro dolazilo po zagovoru njihovoga zatitnika boga Svantevida i
preporuivi da mu oni i dalje ostanu vj erni i da pomno prate obrede
i sveanosti i da mu redovno prinose rtve i darove, obeavao je narodu
rujanskom pobjede na zemlji i na moru, kao nagradu najsigurniju za nji
hovu brigu i revnost

Poslije zavretka obrednih slubi slijedila je velika narodna veselica

Prisutne mase rujanskog naroda i ostalih gosti iz susjednih i daljnih sla
venskih zemalja proveli su ostatak dana u pjesmi i veselju astei se
raskonim gozbama, koristei preobilno, posveena jela i pia od rtve
nih darova prineenih boanstvu. - Takav je bio obiaj da se jelo i pilo
do neumjerenosti i da je bio grijeh trijeza:w. ostati. Ipak l pored toga
hram je sjajno prolazio, jer je svako muko i ensko godinje darivalo
arkunskom bogu za slubu priline svote novca i srebra, a dobrovoljno
su nudili i obradivih zemljita za koritenje u ast arkunskog idola.
124

Iz zapisa starih ljetopisaca Gramatikusa i Helmolda nije mogue stvo

riti j asnu predodbu o izgradnji slavenskih hramova. Isto tako niti po
slij e otkria temelja i krtih ostataka od grae na kojima je podignut
arkunski hram, nij e se moglo dobiti vjernu sliku hrama.
i

Jedino se zna pouzdano da je hram Svantevida bio graen od drveta,

da je obuhvaao etverokutnu poorinu od 20 ( 20 m.

POLOAJ ARKUNSKOG SVETISTA

Na slijedecoj strani prikazani su primjeri graevina u stilu starih

brvnara, po kojima je raen crte rekonstrukcije hrama.

SVANTEVID
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDO:ANSTVA

SWANTEWIT bio je osobito tovano boanstvo starih SLavena sa hra

mom i proroitem na otoku Rujani. Vijesti o njemu zahvaljujemo HeL
moldovoj CHRONICA SLAVORUM i Saksonovoj HISTORIA DA
NICA; po tome j e Svantevit bio tovan u v elebnom hramu, njegov je
kip bio prekoljudske v eliine, etveroglav, njegovi atributi su sjajan
ma, strijela i luk. i rog za pie, a osobito svet bio mu je bijeli konj.

(Obavijest po >>BROCKHAUS LEXIKON-u izdanja Leipzig - 1886.)

SWANTEWIT (slavenski Svetovit, Svatovit), etveroglavo b oanstvu,

nekad od slavenskog stanovnitva na otoku Rujani tovano. U novije
doba otkriveni su temelji nekadanjeg slavnog hrama u Arkoni po istra
ivanjima njemakog arheologa Schuchardt-a. U ovom izdanju Brock
haus Leksikona, na strani 31 5 objavljen je i Likovni prikaz etveroglavog
boga Svantevida. Taj crte potjee iz god. 1703, a uinjen je po slikaru
Arnkielu, na osnovu jo starijeg modela (slike ili kipa) po svoj prilici
nordijskog porijekla.

(Prikaz preneen iz >>BROCKHAUS

1928.)

LEXIKON-a

izdanja

Leipzig

SVANTOVIT (Svetovit, Sutvid) u staroJ slavenskoJ mtologji, bog

svjetlosti, plodnosti i ratne pobjede. Prema nekim izvorima bio je
vrhovno boanstvo, "jaki v itez, njegovim zrenjem nastali su drugi
bogovi. Spominju ga stari pisci (Prokopije, Helmold, Adam Bremenski,
Sakso Gramatik). Najvee Svantevitovo svetite nalazilo se na sjever
nom rtu otoka Rujane, (Riigen) Arkoni; onamo su dolazili iz svih slaven
skih krajeva na v eliku jesenju sveanost, kad su se prinosile rtve
i gatalo se o rodnosti slijedee godine. Hram je bio bogato ukraen, a
Svantevidov drveni kip gorostasnih razmjera sa dva poprsja imao je
etiri glav e.

(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA

1 962.)

Zagreb

Po predaji Polapskih Slavena bio je glavni bog Svantevid ili Svetovid,

tj. bog svjetlosti i svjeeg uzduha.

(Dr Ante Messner-Spori: >>LJUDI I PRIRODA - Zagreb 1938.)

1 ?7

POST SCRIPTUM.
U Opoj Enciklopediji Leksikografskog zavoda (svezak 7, str, 243) stoji:
esto je iznoeno miljenje da se u naim (osobito primorskim) kraje
vima drevni kult Svantevita, pod utjecajem kranstva preobrazio u
tovanje SV. Vida<c.
Slino iznose M. Kalman-Rukavina t O . Mandi u SVOJOJ knjizi SVtJet
i ivot u legendama (str. 1 87/8 :
Na dan 23. lipnja slavi s e kranski svetac Vid kao zatitnik oinjeg
vida. U staro vrijeme on je kod Slavena bio b oanstvo vidjela-svjetlosti,
pa se zato i slavio koncem lipnja, kad su dani najdulji i vidjelo najvee.
Vid se kod Zapadnih Slavena zvao Svantevid, a b io je boanstvo rata,
plodne godine i neba, tj. vidjela i dana.
VID, SUVID, ZMAJ OGNJENI ili SVANTEVID jest bog bogova, vjeni
praizvor svjetlosti i topline. U starijim narodnim pjesmama d olazi pod
imenom Jake, Vojina, i Strahine. Brat je gromovnika PERUNA i DA
BOGA, boga usjeva, davaa hrane, i JANJE (Ognjene Marije nae na
rodne pjesme), b oice vatre i munje. Mu je VIDE, koja mu rodi sunana
mona bia: Jarila, Davora, Radogosta, Zoru, Ladu i druge. VID stanuje
u nebu, u zelenoj RAJEVINI ili NAVU, praslavenskom raju, to je pun
svjetlosti i ara, i u koji vodi obno Mlijeni put. obdan arovita duga

(Vladimir Nazor: Iz biljeki u EPOSI - Zagreb 1 946.)

Bilo je to davno, na ostrvu Rani, (Rujani) pred gradom Arkunom, a
u dan kasnog ljeta, kad se etvom i vridbom slavio god boga Svantevida.
Gasile se jutarnje zvijezde, i zora je svitala nad morem. Mnotvo ljudi
budilo se oda sna u selu Podgradu. Morali su svi skupa ui u grad u asu
kad sunce istie na puini, pa su se urili, da ne zakasne. I putnici su
bili stigli sa sviju krajeva ostrva i ob linjega kopna pjeke, jaei na
konjima i vozei se na kolima, . . . a svatko je neto nosio, v ozio ili vukao.

(Vladimir Nazor: ARKUN pria iz slavenske prolosti. Zagreb - 1 920.)

Da su Slaveni drali Vida tj. Svantevida za vrhovnoga boga svih sla
v enskih plemena, ili barem polapskih i baltikih, jasno je svjedoanstvo
iz historije. Ovoga boga (Sutvida, Svantevida) ivo opisuje n svojoj Sla
venskoj Kronici njemaki ljetopisac Helmold, koji je vidio hram i kip
Svantevida u Arkoni pred samo unitenje god. 1 1 68. Ovaj sveenik naj
ueniji kroniar svoga vremena bio je prijatelj vjerovjesnika Vicelina
s kojim je osobno prisustvovao razaranju posljednjeg staroslavenskog
kultnog sredita u A rk oni.
Bez sumnje poznavao je Slavene i njihovu religiju, kad u svojim zapi
sima postavlja na elo slavenskog boga Vida (Svantevida) a za hram u
Arkoni v eli: da je najsveaniji meu ostalima onoga vremena .

(Natko Nodilo: O SLAVENIMA I STAROSLAVENSKOJ VJERI

Zagreb 1 929.)
128

FRANJO LEDI

M ITOLOGIJA S LAVENA

DVADESET TREE POGLAVLJE

S W I AT O WI T
BOG SUNCA I PLODNOSTI
KOD STARIH POLJ ANA

SLAVNOST
SWIATOWITA

Tradicionalno slavljenje

Wianki

nad Wawelom

Krakov ne treba nitko da hvali,

Vjekovi su mu dosta dali.

Nakon to smo se upoznali s nekim zbivanjima iz prolosti naj zname

nitijeg staroslavenskog kultnog sredita i uvenog hrama boga Sunca
Svantevida u Arkunu, prelazimo u vojvodstva drevne Poljske i mitom
ovijeni Wawel i Krakov, gdje nas oekuju mnoga mitologijska iznena
enj a.

130

SWIATOWIT
BOG SUNCA I PLODNOSTI KOD STARIH POLJANA

NALAZ KAMENE STATUE, pobudio j e naJvee iznenaenJe u nau

nom svijetu kada se doznalo god. 1848. da je pronaen kameni kip visok
2 . 70 m, na kojemu je predstavljen relijefni lik nekog staroslavenskog
boanstva. Nakon to je taj starodrevni spomenik vie od 900 godina le
ao u dubini rijeke Zbrucz u Galiciji, bio je otkriven i izvaen iz koritt
ove rijeke.
Poljski su arheolozi iz Krakova ustanovili, da je to bio kip starosla
venskog boga Sunca i plodnosti S W I A T O W I T A. Prema obavijesti
u poljskom naunom asopisu Rocznik Towarzystva Naukovego Kra
kowskiega u Krakovu iz god. 1 8 5 1 , doznajemo kako je dolo do otkria
ovog velevrijednog historijskog spomenika.

U vrijeme velike i duge sue 1848. god. kad se razina vode spustila u
rijeci Zbrucz neobino nisko, pogranine strae tamo opaze nekakav
eir. To je bio po svoj prilici eir jednog utopljenika, pa je straa za
ronila u vodu i udnovato, pokazalo se da je ovaj eir bio od kamena,
naslonjen na etverouglasti kameni meanji stup. Odmah su to otkrie
prijavili u oblinjem dvorcu tadanjem upravitelju. Tri para upregnutih
volova izvukla su na ob alu taj etverokutni vapnenasti kamen mea,
teak od kremene zemlje - i sasvim siv.
, 1

Kad su ga malo raistili, zaudo prisutni su opazili da je taj kameni

stup na svakoj od svoje etiri strane imao usjeene neke plitke relijefne
znakove i na daljnjoj strani prikazan je lik nekog poganskog boanstva.
Novo otkriveni kip predstavljao je staro slavensko boanstvo Swiato
wita sa svoje etiri glave ili lica, te sa pnkazanim rogom obilja i dru
gim znacima, i bio je slian po znamenjima rujanskom bogu Svantevidu,
pa i samo ime Swiatowit to potvruje. To je dovelo do velikog iznena
enja, jer su mnogi drali da se kod starih Slavena tovalo boga Svan
tevida samo u Arkunskom svetitu na otoku Rujanu, no sad se pokazalo
da je tovanje boga Svantevida postojalo i u Poljskoj .

Svantevida, boga Sunca, etve, J akosti, 1 rata zvali su, ne samo ime
nima Svantevit, Svetovid, Sutvid, Suvid, Vid nego eto u Poljskoj i
SWIATOWIT. Sunano boanstvo Svantevid-Swiatowit je u ljetnom
suncovratu u najj aoj snazi i j unak lj eta ; on je stvaraoc obilnog ploda
i hranitelj ljudi. Po arkunskom uzoru i poljski Swiatowit je imao konja
bijelca. Predoen je kao etveroglav j unak pod velikim eirom koj i ga
1 32

titi od sunane ege, s maem o pasu, s kojim j e sjekao zle duhove, ju

rei nou i zimi na svom konju. U desnici dri rog obilatosti, a slavili su
njemu u poast veliku etvenu sveanost. Swiatowita-Sutvida mnogi
dre - po Helmoldu - bogom bogova, tj . vrhovnim bogom, od kojega
proizaoe drugi polubogovi. Ovog tumaenja je pristalica i na Natko
Nodilo. To se vjerovanje navodno stvorilo iz seobe naroda iz Azije u
Evropu i do obala Sjevernog Mora, kad se mo praslavenskog boga Sva
runa prenijela na Svantevida. No prvotno praboanstvo Slavena b1lo je
svakako S V A R O G.
Zanimljivo je to, to je taj neobini spomenik imao na vrhu etverou
glastog kamena stupa isklesane etiri glave i to je nad tim glavama
bio isklesan i eir, koji ih je pokrivao. Posebno je svaka od etiri strane
ukraena likovima koji predstavlj aju neka znamenja toga boanstva.
Na gornjoj polovini statue prikazan je lik boga Swiatowita s etiri gla
ve, pokrivene eirom, u dugoj haljini sa rogom obilja u desnoj ruci.

l= L
Ispod lika Swiatowitova nalazi se lik boice Vide s prstenom na desnoj
ruci, to oznauje njenu funkciju zatitnice braka. Sa strane se vide ratni
simboli Swiatovita : sablj a i konj .
Na najdonjem dijelu statue prikazan je na svakoj stram lik zloboga
podzemlj a (Crnoboga) koji uzdignutih ruku dri svijet.

S W I AT O WI T
1 34

Karakteristian lik etveroglavog Swiatowita, dobro nam je poznat

zahvaljujui opirnom opisivanju arkunskog Svantevida, po Saksu Gra
matiku u njegovu ljetopisu iz 1208. godine.
Meu svima do sad otkrivenim slavenskim boanstvima, moe se rei
da je iz rijeke Zbrucza izvaena kamena statua Swiatowita, j edan od
najznaajnijih arheolokih nalaza u okviru istraivanja slavenske mito
logije.
Nakon otkria Swiatowitovog spomenika, koj1 nam poslije milemJskog
razdoblj a prenosi neoborivo svjedoanstvo o visoko razvijenom kultnom
ivotu Starih Slavena, taj je dogaaj i u starom svijetu primljen s velikim
zanimanjem. A tomu je mnogo pridonij elo, to je Swiatowitova statua
prenesena u Krakov i nalazi se u arheolokom muzeju u starodrevnom
dvorcu Wawelu.

U Poljskoj je vrlo malo tragova ostalo o kultu starih slavenskih bo

anstava, iako je po vijestima ljetopisaca poznato, da je bilo dosta mje
sta u kojima su postojala kultna svetita ili neki hram s kipovima, oso
bito onih idola, kojima su se Polj ani, kao ratari utjecali za rodnost i plod
nost, i prinosili im rtve. Jedno takovo znamenito svetite starih Poljana
bilo je u 9. stoljeu smjeteno u sredinjem masivu Poljske, na Swieto
krziskom gorskom visoju Lysiec (66 m) na udaljenosti dva sata hoda
od grada Kielce. Istraivanjem Lysogorskih starina (u novije doba) otkri
veni su na vrhu brda Kauwe, nazvanom kasnije brdom Svetog Kria
(Swieti Krzy), arheoloki tragovi veeg slavenskog kultnog centra. Nije
poznato kakovi su j o nalazi o s tvareni. To svetite je uniteno koncem
10. stolj . povodom pokrtenja u Poljskoj .

Ipak ni tada nije sasvim nestalo idolopoklonstva u Polj skoj , j er j e u

12. stoljeu j o biskup od Wroczlawa bio obavezan da uniti brojna po
stojea kultna mjesta u njegovoj biskupiji.

Osvrmmo se sad na vremena unatrag tisuu godina. dok je j o po

svim slavenskim zemljama cvao snaan mitski kult starog slavenskog
bogotovj a i stavimo pitanje : t a s e to znade o drevnoj slavenskoj
mitskoj prolosti? i ta je sauvano od materijalne kulture u vezi mi
tologije Slavena? .
N a t o moe samo d a glasi odgovor : Od svega toga kulturnog blaga
vrlo malo je to ostalo. I to malo je porazdijeljeno po raznim muzejima
u slavenskim i stranim zemljama Evrope
Pored spomenutih bilo je na teritoriju Poljske i drugih obrednih
mjesta starog vjerovanja, koja su se odrala j o dugo vremena nakon
pokrtenja. Razlog je bio taj to je drutvu bilo potrebno da se svi kultovi
i dalje razvij aju odreujui im politiku ulogu za j aanje vlasti podru
nih starjeina i plemenskih prvaka.
Tako se znalo, npr. za brdo Raduna kod lez-Sobotke, nedaleko Swidnice
koje se usamlJeno uzdie usred plodne ravnice Donje lezij e, i da je na
tom brdu krajem 10. stoljea bio glavni kultni centar starog vjerovanj a.
Tu je bilo stjecite (kako to opisuje Thietmar, biskup iz Merseburga)
j akog neznabokog kulta od strane svog stanovnitva leske krajine, zbog
svog poloaja i svrhe, a tu se slavilo krivovjerstvo i irilo idolopoklon
stvo. Brdo kod lez-Sobotke bilo je visoko funkcionalno mjesto, vano
za drutveni ivot lezana.
Isto tako nalazom Swiatowog kipa u rijeci Zbrucz, pojavljuje se j o
jedno znaajno slavensko kultno mjesto koje je postojalo u 9. stoljeu, a
nalazilo se negdje u podruju Podolskih Uzvisina, gdje su okolni stanov
nici tovali Swiatowita, i podigli mu kameni kultni spomenik. To svetite
izgleda, da je bilo velikog ugleda. kad se uzme u obzir veliina i izvan
redna izrada Swiatowitog kipa.
I taj kip je, poput mnogih drugih baen u rijeku. Ujedno jedan dokaz
vie kako se provodila likvidacij a drevnih slavenskih kultova.
U kasnije vrijeme, bilo je to u poetku ovoga stoljea, pronaena J e
j o jedna kamena statua koja predstavlj a takoer boanstvo Swiatowita,
ali visoko na Sjeveru Poljske kod mjesta Barciany u okrugu Ketrcyn.
I ovaj nalaz potjee iz nekog starog slavenskog svetita, koje je nekad
postojalo u ovim krajevima. Lik idola prikazuje Swiatowita s j ednom
glavom i s rogom u ruci, te ima mnogo slinosti sa starim arkunskim
jednoglavim Svantevidom, koji se uva u Altkirchenu na otoku Rujani.
1 36

Na svu sreu za uspJesno istraivanje slavenske mitologijske prolosti

i ovaj je vanredno zanimljiv spomenik iz 9. stoljea sauvan, a pohra
njen je u Mazurskom muzeju u gradu Olsztynu u Gornjoj Poljskoj.

SWIATOWIT IZ BARCIANYJA

1::!7

Meu ostalim spommJe se i kultno mjesto Jawor gdj e je postoJalo

tajno svetite u kojem su se tovali i uvali drevni kipovi starih bogova,
ali nijP poznato koji su to bili. Neke glave boanstava, koje su bile od
vojene sa statu? od hrastovog drveta sauvane su do dananjih dana
Jedna takova bila je otkrivena u sj evernom podruju Poljske To je glav&

raena od drveta, i predstavlj a boanstvo Svaroga, a pronaena je u Jezeru

Jankovo, okrug Mogilno. uva se u arheolokom muzeju u Poznanju
Sve je to jasna ilustracija sistema ranije spomenute likvidaciJe, koji ]e
primijenjen za unitenje starih kultova.

POZNANJ

138

Na udesno izronulom kipu Swiatowita, pored drugih urezanih likova,

na jednoj je strani isklesan i lik konj a. To zato, jer je konj u kultnom
obredu Swiatowita, a takoer i kod arkunskog Svantevida, vaio kao
gatalo kod proricanj a reca za dobar urod. ili za sretan ishod u boj ovnim
pohodima.

Na vie mjesta nalo se takvih konjia. Jedan mali votivni konji1

drveta pronaen je u okolici Opola u leskoj, a potjee iz l l . stolJel
i uva se u arheolokom muzeJu u gradu Opolu.

Pored ostaloga konj je cijenjen i u ratarstvu

1 0

Drugi nalaz kultnog konjia pot1e iz sredinje Poljske i raen je na

oveem kamenu. Na tom kultnom kamenu u obliku okruglaste ploe
prikazan je konj s j o nekim kultnim znacima. I taj je spomenik iz 10.
stoljea, a nalazi se uz ostale slavenske starine u Narodnom arheolo
kom muzej u u Varavi.

U nizu starih slavenskih kultnih spomenika u Poljskoj, otkriveno j e

j o dosta vrijednih starina i z mitologijske prolosti Slavena, i o njima
sam iznio izvjetaj u svojim zapisima o mitologiji Slavena. Posebno u
ovdje spomenuti zanimljiv nalaz j edne glave iz kamena bez trupa. To
je kamena glava po svoj prilici ostatak kipa slavenskog boanstva Vo
lasa. Ostali dijelovi tog boanstva su izgubljeni, moda e se i oni pro
nai.
140

--

Prvih decenija ovog stoljea taj se spomenik nalazto u mJ estu Sz! ec

nek u Pomorju u okrugu Gdanskom, i tamo su govorili, da j e to glav::1
boga Volosa, j er se u onom predjelu na brdu Wiezica nalazilo drevnu
motrilite Sunca, koje je bilo posveeno bogu Volosu. Moda ta glava
potjee od Volosova kipa u tom svetitu.

Ovu pretpostavku podrava 1 inJemca, to je u v1se mjesta sjeverne

Poljske otkriveno kultnih glava sa likom ivotinja, vola, ovce i dr., sim
bole Volosa kao zatitnika ivotinj a. Tako je u zidinama kneevskog
dvora u Gnieznu pronaena drvena volovska kultna glava iz 9-10. sto
ljea i uva se u arheolokom muzeju u Gnieznu.

- - -- A . - -

-----
':l

pl

Szczccmck-Wiczyca
n a n
glava Vo E a

I kad neb1 uz1mah u obz1r ostale obj avlj ene podatke o nalazima sla
venskih starina, ve samim nalazom Swiatowitovih spomenika, onoga
izronulog iz rijeke Zbrucz u Galiciji, i onog otkrivenog u Barciany-u u
Poljskoj , a posebno i otkriem od tri ogromna monolitna kipa stariboga
Svaroga, koji su prigodom regulacije rijeke Regnice kod Bamberga iz
vaeni, (to sam objavio u prvoj knjizi Mitologije Slavena), izlazi na
vidjelo, da su u 9-10. stoljeu postojala znaajna kultna mjesta, kako u
Poljskoj, tako i u drugim slavenskim zemlj ama.

\ U R I N G to

-
o

FL

B A M B E RG

j'?'<;'"'

" RNBERG

V A R S K A

Ali, uslijed nemilosrdnog unitavanJ a mnogima od starih slavenskih

kultnih mj esta i svetita zameo se trag
Trebalo bi da j o koje udo izroni. - poput onoga iz dubine rijeke
Zbrucz, kojim se pojavio do tad neznan, vrlo vrij edan spomenik slaven
ske mitske kulture, i rasvij etlio j ednu zvijezdu na nebu mitskog mi
sterij a Slavena.
Ime boga SWIATOWITA sauvalo je svoju popularnost kod Sjevernih
Slavena sve do u sadanj e vrijeme. Dokazom su mnogi nazivi u j avnom
ivotu kod trgovakih i drugih ustanova koji nose ime po bogu Swiato
witu kao npr. kod kinematografa : SWITOWID KINO u Waravi, Bio
graph SVETOVID u Pragu itd.
142

OBJA NJENJE
Kao to ie ve reeno u rijeci Zbrucz jednoj pritoci Dni estq kflrl
Husiatina wl mei prema Podoli j i, pronaao se do tri metra V lMW Ka
meni stup sa izraenim reljefnim ukrasima, kojega su zatim pomou e
volova i ?:vadili iz rijeke.
Taj \:dverouglasti stup prikazuj e na vrhu lik etveroglavog bo!
Swiatowita; u sredini oznauje svijet, tj ljudski ivot, a u podno7i n
podzemnog boga Crnoboga, nazivanog i ernebog.
Na najdonjoj treini, kao iz podzemlja, na tri strane troglavi zloduh
ernebog uzdignutim rukama podupire svijet.
U davnoj prolosti, prapreci Hrvata, dok su j o na Karpatima ZlVJeli,
kao i kasnije pridoli Rusini bili su stanovnici ovih krajeva pa su obo
avali i drali svojim glavnim boanstvom Svetevita, Svetovida, Sutvida,
Svevida, a potom i Poljaci prozvavi ga SWIATOWITOM.
Na gornjoj i naj veoj treini stupa oblikovan je etveroglavi Svetevit,
ili Swiatowit pod eirom, s rogom obilja u ruci. Obuen je u dugoj
haljini, a o pojasu mu visi dugi ma. Kraj njega je konj gatalac. Na
j ednoj strani stupa dri boica Vida prsten u desnici, u znak da je .<ena
Swiatovita

143

SWIATOWIT
IZVORNA IZVJESA - DOKUMENTACI.TE - SVJEDOANSTVA

Godine 1 848. kad se zbog v elike sue razma vode u nJeCt Zbru.cz spu.
stila vanredno nisko, tamo opaze pogranine strae kako iz vode vir
jedan eir. Drei da je to eir nekog utopljenika, straa zaroni u vodu.
i na njihovo iznenaenje ovaj je eir bio od kamena isklesan na vrhu.
etverou.glastog meanjeg stupa. U o blinjem dvorcu slu.aj je prija
v ljen u.pravitelju. i s tri para u.pregnu.tih volova taj kameni mea izvu.
en je na o balu., gdje opazie da su na sve etiri strane stupa bili usje
eni reljefi sa likovima i znakovima nekog poganskog boanstva. Taj je
spomenik dopremljen u Krakov i u.va se u. tamonjem arheolokom
mu.zeju..

(Iz asopisa: ROCZNIK TOWARZYSTWA NAUKOVEGO KRAKOW

SKIEGO - Krakow 1851.)
Po izvjeima ljetoptsaca poznato je, da su. u srednjovjekovno doba
na raznim mjestima Poljske p ostojala kultna sv etita ili hramovi sa
kipovima slavenskih idola, kojima su se Poljani utjecali za rodnost i plo
dnost, i prinosili im rtve. Jedno takovo svetite bilo je u. 9. stoljeu
smJeteno na gorskom visoju Lysiec, nedaleko grada Kielce. Tamo su
arheolokim istraivanjima Lysieckih starina, otkriveni tragovi slaven
skog kultnog centra. koji je bio u.niten u 1 0. stoljeu. povodom pokrte
nja u. Poljskoj.

(MYTHOLOGIE SLAVES - Librairie LAROUSSE

Paris 1 963.)

Arheolozt u PoljskOJ istrau.ju razne lokactJ e, gdJe su postojala kultna

mjesta i otkriveni su razni ostanci drevnih svetita, dijelova ili glava
od kipova starih slavenskih boanstava. Glava nekog idola raena od
drveta pronaena je u. jezeru. Jankovo (okru.g Mogilno )
predana je na
u.vanje poznanjskom mu.zeju.

(Iz obavije!';ti ARHEOLOKOG MUZEJA u Poznanju

1 950. god.)

Brdo LEZ-SOBOTKA, usred plodne ravnice uzdie u.samljeno ll V U J

masiv, i bilo je poznato da se na tom brdu krajem 1 0. stoljea nalazio
glavni kultni centar starog vjerovanja. Mnogi germanski kroniari onog
vremena zabiljeili su. : Tu je bilo stjecite - jakog neznaboakog
kulta od strane sveg stanovnitva leske krajine
. i tu. se slavilo krivo
- vjerstvo i irilo idolopoklonstvo.

(Iz zapisa VII. 59. THIETMARA biskupa iz Merseburga.)

144

FRANJO LEDI

M ITOLOGIJA SLAVENA

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

BUOH PAR

O KULTNOM IVOTU I VJERI

EKIH PREDAKA

PERUN

146

SVAROG

VO LOS

BUOH PAROM
O KULTNOM IVOTU I VJERI EKIH PREDAKA

BOGO TOVJE EHA bilo Je kao i u drugih slavenskih naroda, da su

vjerovali u j ednog nevidljivoga boga, vladajuega nebom i zemlj om, a
uz nj ega j o u razlina via izmilj ena bia, dobra i zla, koja da vladaju
prirodnim silama. Gospodarem groma i blj eska bijae nazivan najvii bog
P e r u n S v a r o g bijae bog svijetla, S t r i b o g bog vjetra, VELES
zatitnik stoarstva, 2 i v a boica poljskih usjeva, V e s n a boica mla
dosti, M o r a n a boica smrti.
Vile i Rusalke prebivahu u vodama, Poludnice na stablima; svaka gora,
peina, svaki izvor, potoi, gaj imaae svog boia, svaka obitelj svog
kunog boga skreta ili djedove straare. Slube boj e vrile se na go
rama ili u posveenim gajevima. Tamo su polazili u sumrak, klanjali se
likovima i kipovima bogova i palili rtve. Lipa bijae osobito svetim i
bogovima milim drvetom.
O ljudskim duama vjerovahu, da su neumrle, tjelesa mrtvaca palili
su ili zakapali. Nad grobovima slavljahu poganska pogrebna slavlj a, ple
ui i pjevajui, a uz to prinaahu rtve podzemnim bogovima, da bi
bili milostivi pokojniku.

Prag - Mostovi na Vltavi

O ivotu i kultu ekih predaka iz najdavnijeg doba nema pisanih

spomenika, tek se zna da su tovali stare slavenske bogove, a iz najsta
rijih vijesti o dravi ekoj saznajemo da je g. 623, zbog svoje vojnike
vj etine bio izabran S a m o za vojvodu ekog. Samo je vladao ekom
i ostalim zapadnim slavenima 35 godina, sve do svoje smrti g. 658, a po
o biaju poganskom imao je 12 ena, s koj ima rodi 22 sina i 15 keri, ali
o njima nemamo nikakvih obavijesti. Kroz cijelo slijedee stoljee nije
u suvremenim ljetopisima nita o esima pisano. Za to vrijeme ostale su
samo nepouzdane prie u koj ima se govori o knezu K r o k u, koj i j e
vladao ekom, koji n e ostavi sinova z a sobom nego t r i keri o d kojih
je naj znamenitija knegija L i b u a poznavajui sve zakone i obiaje
starodavnog narodnog prava, a sretno je vladala i osnovala grad Prag.

Pogled na Hradin
Druga ki Teta istakla se time da je uspjeno uredila vjerska pitanja,
razumijevajui se u sve obrede p o g a n s k o g b o g o s l u j a. A trea
Kaza poznavala je sve biline i njene ljekovite moi protiv ljudskih
bolesti.
Prema ovim podacima vidi se da su esi od svojih najranijih vreme
na podravali religiju pradjedova i tovali stara slavenska boanstva
kroz niz stoljea, sve do u doba kada su u eku provalile franake
kriarske vojne Karla Velikog.
U to vrijeme j o su postojala mnogobrojna slavenska sveta mjesta u
ekoj, i vjera u stare slavenske bogove bila je vrsto ukorijenjena
u eha. Mnogi su kranski vj erovjesnici nastojali da narod privedu
kranstvu, koji je bio preostao poganski, i da se unite krivovjerske
nepodoptine. Ali njihovo nastoj anje nailazilo je na tvrdi otpor, onih
koji ne htjedoe napustiti stare poganske obiaje. A naroito da se
1 4R

omeai mnogoenstvo koj e j e od doba vladavine ekog vojvode Sama

poprimilo irokog maha.
Kad je Karlo Veliki poslije smrti svoga oca Pipina god. 768. nastupio
vladu nad franakom dravom, sve su zemlj e sj everno od Bavarske
(Saska, Luica, Durinzi Anhalt i kneija Branibor) bile nastanjene
Slavenima.
Iskoritavajui izgovor, da e on pogansko krivovjerstvo Slavena isko
rij eniti i privesti ih kranstvu, Karlove su vojske stalno uznemirivale
slavenska naselja i ruile njihova svetita.
Tako pod izlikom, da e slavenskom krivovJerstvu umiti kraj, Karlo
Veliki je provaljivao u slavenske zemlje zauzevi mnoge gradove i na
selja i tu je traio, da Slaveni ukinu svoje vjerovanje u pogonske idole
i da napuste mnogoenstvo.
Za sve to izgovarao se, osuivajui ekog vojvodu Sama, kako j e
o n dao povoda mnogoenstvu. j er j e imao 1 2 ena, te Slavene doveo u
teku pomutnju.

i . ;;:;;;

,
>

Meutim, koliko god bi Karlove optube protiv krivovjerstva Sla

vena i protiv poganskog mnogoenstva imale bilo kakvo opravdanJe,
nezamisliva je bila tvrdnj a Karla Velikog, ve samom tom injenicom
to je on, iako kranin, ivio sa etiri ene, kako je to historijski utvr
eno, te i ovdje prikazano na slici, raenoj na drvorezu u 16. stoljeu.
149

Godine 791. Karlo je s esima sklopio savez protiv Avara, a onda

krene s tri vojske, kojima pripoji i eke ete, u Austrij u. Tamo na
Dunavu razori hring avarski i drava franaka bje protegnuta sve do
Dunava u Maarskoj Sad Karlo pokua, da ehe podjarmi i obrati kr
anstvu. Kroniari o tom nisu ostavili pisanih spomenika, samo j e
ostao j edan spomen u pjesmi poganskog pjevaa u Rukopisu Kralje
dvorskom . Po tome esi bijahu pokoreni provalom tue vojske u ze
mlju i pod zatitom te vojske poelo se provoditi kransko ureenje,
a unitavati poganska. U tom rukopisu spominje se slubenik Krala
(esi su tako nazvali Karla Velikog) koji je zapovijedao toj provalnikoj
vojsci, a zvao se (Luek). Kako su Karlove vojne prije toga palile
svete gajeve u Sasa i polabskih Slavena, tako su inili i u ekoj, te palili
i unitavali sveta mjesta (hramove) i ruili oltare (rtvenike), a zabra
njeno bijae na njima rtve prinositi.
U ono vrijeme razruena su i popaljena mnoga eka sveta mjesta i
hramovi, koji su u 8-9. stoljeu j o postoj ali po j unim stranama Krune
Gore (Krunohori), izmeu gradova Heba (Cheba) i Djeina na Labi.

Meu ovima nalazio se i hram sa rtvenikom i likovima staroslaven

skih boanstava u gradiu Most, koji lei na jednoj pritoci Labe. Hram
u Mostu, bio je, pored onog u Hebu i Perunovog hrama u Perungradu
na Labi, takoer na velikom ugledu u ekom narodu.
Ali razuzdane vojne rulje Karla i naslj ednih franakih vladara, ne
milosrdno su unitavali eka sveta mjesta, a na zgaritima slavenskih
hramova podizalo se crkve. Posebno je i na razvalinama staroslavenskog
hrama u Mostu podignuta j edna crkvica, a kasnije, kad je praki biskup
uspostavio dekanat na ovom podruju, na tom istom mjestu u 16. stoljeu
sagraena je katedralna crkva sa zvonikom visokim 70 metara.
1 50

Stari pjeva j o se j adikuje, zato ta zla ini njihov saveznik, 1 on

treba da potuje bogove kakovi su u drugoj zemlji uobiajeni i takima
se treba klanjati, a ne unitavati staru vjeru. Ipak tue gospodstvo nije
dugo potrajalo u zemlji ekoj. esi se digoe protiv Karla pod vodstvom
hrabroga Zaboja. Tuinska vojska bi poraena u boj u ; Luek pade u
Zabojeve ruke, a ostanci neprijateljske sile bijahu prisiljeni da bjee.
I tri se vojske kralja franakoga
Ko b'j esne r'j eke na zemlju razlie
I tri se vala mora njemakoga
Na slavski rod propee, al i razbie.
Sto je dalje slijedilo, to zabiljeie franaki lj etopisci.
God. 805. Karlo Veliki udari sa dvije vojske preko Ogre i Labe i pro
dre u kneevinu eku. Ali kad Francima nedostajae hrana i voda, oni
se povukoe, meutim kad g. 806. provali opet franaka voj ska u eku,
ovaj puta doe do sporazuma, j er su esi kao malen narod pristali na
plaanje godinjeg danka od 500 grivna srebra i 120 volova, da si osigu
raju mir od prejakog neprij atelj a. (To pisa suvremeni ivotopisac Karla
Velikoga, g. 817.) U to vrijeme jo su esi potovali svoje stare bogove a

osobito gromovnika Peruna. Kako svekolika mitologija Slavena potvr

uje, da je Perun bio najvei bog kod Slavena, to je Perun doista bio
i kod eha i Slovaka kojega su zvali i imenom Peron i P a r o m. Ime
njihova Paroma bilo je u svakoj prigodi spomenuto, i u dobru i u zlu,
i kod ugovaranja i kod kletve: Paron te vzal ! << kriknuli bi.

Spomen na davna kultna mj esta posveena bogu Perunu, ostao j e i u

imenima nekih mjesta u ekoj kao npr . : Peruc-grad, Porin-grad i Pil
gram. Peruc-grad se spominje u povelji iz 12. stolja. - Ipak uslijed
dugotrajnog pritiska franakih silnika, stalno je slabilo tovanje starih
bogova i sve vie esi su prihvaali kranstvo, pogotovo to su i knezovi
eki veinom bili pokrteni, i mnogi nosili visoke crkvene asti. Tako
je g. 873 . eki knez Rostislav i sam pokrten traio od bizantijskog cara
Mihaila da poalje u eku kranske uitelje, na to su u Prag i u
Moravsku stigli slavni slavenski apostoli braa iril i Metod koji bijahu
vjeti j eziku slavenskome j o od svoje kue u Makedoniji, a bijahu sa
stavili i slavensko pismo. Zbog ovih okolnosti kranska je vj era bila
prijazno primlJena u Moravskoj i ekoj
God 879. Metod pokrsti kneza BonvoJa, koji dade sav svoj narod
obratiti na kranstvo. Tako s vremenom brza pobjeda kranstva u za
padnim zemljama Slavenskim izbrisa tragove organiziranog planskog
kulta sa tovanjem starih slavenskih boanstava.
Stjecajem posebnih okolnosti, ipak i poslije ovih dogaaja, i pored
sveobuhvatnog pokrtenja u ekoj, nalazilo se jo uvijek veliko mno
tvo itelj stva u ekim zemljama, koji su i dalje ostali naklonjeni kult
nom tovanju poganskih boanstava. I poslije vie od dvjesta godina
gajilo se pogansko bogotovje.

Otmica franake kneginje po ekom knezu Bret1slavu I

152

eki knez Bretislav I prigodom posjete u gradu franakog grofa

Otona, zaljubi se vatreno u sestru njegovu Juditu (po eki zvanu Jilka<<,
al je nije mogao isprositi. U samostanu dvora uvale su Jilku opatice,
a Bretislav ju potajno doekao sa svojom svitom i s Jilkom brzim konjima
pobjee sretno ak u Olomuc gdj e je s njom slavio svoju svadbu (1029.
godine.
Historik KOZMA PRAKI, dotiui se religioznoga ivota j o pogan
skih eha, na jednom mj estu u svoj em ljetopisu (I. 4) kae : Posvuda
ima neznaboakih reca i podravatelja poganskog idolopoklonstva koji
su neuki narod nauili da oboava i tuje oreade, drijade i hamadrijade;
zaveli su svakojako krivo vjerovanje i svetogrdno klanj anj e; dotle se je
dolo da mnogi seljani izgledaju kao i pravi bezvjerci : j edan potuje
vodu ili vatru ; drugi oboava gajeve i drvee ili kamenje ; trei prinosi
rtve gorama ili bregovima; etvrti se moli gluhim i nijemim idolima.
koje je sam nainio, da bi upravljali njime i njegovim domom.
Nakon smrti kneza Konrada g. 1092. naslj edstvo zapade Bretislava II.
Knez Bretislav II. poe odmah na poetku svoje vlade unitavati ostanke
poganskih obiaja, koji se jo tu i tamo u narodu sauvae. U ekoj
narod se jo na mnogim mj estima klanjao poganskim bogovima u po
sveenim gajevima; a znaajno je to nisu imali poganskih hramova u
zemlji, pa mnogi putovali i do Arkuna i Ratare, k _sjevernim Slavenima,
gdje su se poganski obredi jo odravali i postojali hramovi starih bo
gova. Bretislav odredi zbog toga da se popale svi poganski posveeni
gajevi i da se istjera iz zemlje sve poganske gataoce i arobnjake.
Ove znaajne obavijesti ostavio nam je naj starij i lj etopisac eki
K O Z M A, dekan a zatim i biskup praki u svojem znamenitom djelu
>>Povijest ekoga naroda poevi od najdavnijega doba. pa do svojih
vremena. Pisati je poeo u svojoj 74. godini tj . od god 1 1 1 9, a umro
je g. 1 1 25.

Odlomci iz epske pjesme

MJEDNI KONJIK

U slavu kneza ZABOJA, koji j e porazio franaku vojsku

Za gorom arko sunce ve zapada,
Te posred Huma, bodrikoga grada,
Na velji trg mu zadnje zrake sipa,
I titra oko mj edenoga kipa.

Nad kamenom se golem konjic penj e

Od bojna bijesa ko da hru stenj e ;
K n e z Z a b o j na nj em u stremen s e die ;1
U desnici mu ma na zapad sie,
Junaku oko plamenom sve gon,
Iz usta ko da rije se bojna ori.
Jur zadnjom sunce rt mu maa zlati,
Nad kipom ho> l' sutra sunce sjati?
Uz mjedni kip na svetom RTVENIKU
PERUNOV gori pravdozvjesni plamen/
Vijea veljeg starostavni znamen,
I kneevu se bukte vije liku
Na okol slegla svjetine se sila:
Tu vladika su lica vedra mila,
Glavara mudrih bodrikijeh kmeta,
Tu je vojvoda ponosita eta,
do njih hrpa teutskih vitezova,3
Ubojna lica, oka jastrebova.
Me njima K r u v o j, stari knez, u srijedi4
Na kneevskom sjajnom stolcu sjedi
A

Ma, grimiz, ezlo, zlatan pas ga rese

izdajnike, mirom skriva - bijese
Da si narod sam iskopa vjean grob
Sam vijea. da e tui postat rob

Za savez s Franc1 mnog1 vec zborahu :

Jo veljom sreom za svoj rod ga zvahu.
Glasnik ve glase u svetu aru kup1
Al u to astan starac pred njih stupi
PERUNOV geno sveti oganj gori :
I moli kneza dozvolu da zbori.
Po ramenu mu kosa pada sijeda
Do pojasa ga bijela brada resi,
U oku blagom mu se krijesi Na davno v aljda sjetio se doba 154

Nagnu neki na K r u v o j kneza da srnu,

Na mae duu da mu dijele crnu,
Al pokraj njega S L A V O J stoji sijedi'\
PERUNOV 2REC, sveenik vatre svete.
Po VlJeu okom bogoduhim gledt,
Junake kroti, to nasrnut prijete.
MIR BRAO SLAVSKA! Ne k aljajte mae
na ovom koga k l e t v a b o j a smae.
(Franjo Markovi: Epska pJesan KORAN I VLASTA - Zagreb 1 923.)

Z ab oj - po bjednik u ratu protiv provalnike vojske Karla Velikoga.

Pravdozvjesni - vjesnik pravde. oznaava sud boj i kod starih Ceha.

Teuti - njemaki pregovarai za primirje sa Slavenima.

Kruvoj pristalica nenarodnog sporazuma s Francima.

Slavoj - rec, Perunov sveenik protivnik izdajnikog sklapanja m ira.

U GRADU NA VLTAVI
Tu je iznikla zamisao da istraim slavensku mitsku prolost.

Vidim mj esto slavno i veliko,

koj ega se slava neba dotie
Iz Smetanine opere Libua.

U ouj ku 1911. doputovao sam u Prag. Zadivljen prij estolnicom ekcm,

osjeao sam se u Pragu kao na svom roenom tlu.
Iz povjesnih knjiga, bio sam upoznat s drevnom prolou Praga i e
kog naroda, te sam bio presretan da se naoh u slavnom gradu mit
ske kraljice Libue. Predaj a nam kae, da se u poetku svoje povij esti
na elu ekog naroda pojavila plava kneginja (kasnije kraljica) Libua,
kerka mitskog kralja Kraka, i da je osnovala Hradin i grad Prag,
te da je pravedno vladala narodom kojega je ivot bio u zaetku.
1 56

"

VELIANSTVENI ZVONIK PRAKE KATEDRALE

VRHUNSKA DOSTIGNUA
SREDN JOVJEKOVNOG ARHITEKTONSKOG UMIJEA

C eki knez ROSTISLAV, koji bijae zavisan kralju Ljudevitu Pobo

nom kad vidje da kralj uvodi kranstvo da Slavene podvrgne german
skoj v lasti, on god. 851-855. u vie navrata porazi kraljev napad. Rosti
slav sam i njegovi prei bijahu v e krani, a u narodu slab odziv
kranstvu, Jer nije razumijevao njemake sveenike, to on poalje svoje
ljude caru Mihajlu u Carigrad i isprosi od njega slavenske apostole Cirila
i Metodija. Godine 863. oni dooe u Moravsku, i od tada se irilo kran
stvo b Lagotvorno, jer su slube crkvene odravane na slavenskom jeziku.
(Iz knjige II 850-87 0. go d ., iz KRONIKE ekog lj etopisca KOZMA.)

BUOH PAROM
IZVORNA IZVJEA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

esi su od davnine tovali stare slavenske bogove, poput onth u dru

gim slavenskim zemljama. Sauvan je vaan zapis starodrevne pJesme
ekog poganskog pjevaa, suvremenika iz doba vladavine Karla Veli
kog (768-817) u kojoj se spominje surovost franakih v ojnih p othvata,
u povodu provaanja kranskog ureenja: Karlove provalnike vojske
nadirale su u eke zemlje i kako su prijP toga palile slavenske svete
gajeve u Saskoj, Luicama, i u Polabju, tako su palili i unitavali sveta
mjesta i slavenske hramove u C ekoj i zabranjivali potivati stare sla
venske bogove i prinaati rtve.

(Po ekom tekstu iz 8. stolj ea RUKOPISA KRALJODVORSKOG<<

- Kralovy Dvory)

BRETISLAV II. odmah na poetku svoje v lade 1 092. god. poeo je uni
tavati ostanke p oganskih obiaja, koji se p onegdje u narodu sauvae.
U C ekoj molio se narod jo na mnogim mjestima poganskim b ogovima
u posveenim gajevima. Jer ne imaahu hramova u zemlji, putovahu
do Arkone i Rethre tj. Ratare, k sjevernim Slavenima, gdje su p oganski
obredi jo odravani. Uslijed razmirica meu knezovima doe do rata
izmeu C eha i Poljaka i prepirki o naslijeu, tako da pogine knez Breti
slav II 1 092. god.

(Iz knjige III. 1092-1100. god. iz KRONIKE ekog lj etopisca KOZMA).

Sve uve znacaJne obavtJeSh ostavio nam je najstariji ljetopisac eki

KOZMA, dekan a zatim i biskup praki, koji je sabrao dragocjeno gra
divo za povijest ekoga naroda od najdavnijeg doba, pa do svojih
vremena.
Poeo je pisati u svojoj 74. godini, i umro je god. 1 1 25.
eki historijograf Vaclav Vladivoj Tomek, stvorio je po izvorima
Kozme i drugih germanskih i franakih kroniara znamenito djelo iz
povijesti ekoga naroda.

(Vaclav Vladivoj Tomek : POVIJEST KRALJEVINE E KE - Prag

1 848.)
(Hrvatsko izdanje ovoga djela, u prevodu Ivana Nep. Jemeria izalo
Zagreb 1899.)
158

FRANJO LEDI

M I TOLO GIJA SLAVENA

DVADESET PETO POGLAVLJE

T R AG E D I JA
B O G OVA
PREOKRET U RELIGIJI
ISTONIH SLAVENA

Najuveniji ruski lj etopisac monah NESTOR opisao je u svojoj ruskoJ

kronici iz godine 1 100. dogaaje u davnoj prolosti koj i su prethodili
stvaranju ruske drave, a posebno i zbivanj a u vezi stare religij e Sla
vena.
Uj edno je Nestorova kronika i jedino autentino obavjetenje iz onih
vremena. Poslije Rjurikovih nasljednika na historijskoj pozornici poja
vljuje se Vladimir Svj etoslavi.
970. godme Vladim1r postaJe knez u Novgorodu, a ve 980. Je veliki
knez kijevski. Iskoristivi razdor meu braom Vladimir zavlada teri
torijem cijele Rusij e. Proirio je svoj e zemlj e sve do junih stepa, poko
rio Poljane 981, Jatvjage 983, povoloke Bugare 985, Bijele Hrvate 952
Sve do godine 988. Vladimir je podravao stare kultove 1 podizao
svetita slavenskih boanstava. Kad se oenio Anom, sestrom bizantij
skog cara Vasilija II proveo je p okrtavanje od 988. god. time Rusija
ulazi u bizantij sku kuHurnu sferu.

1 60

TRAGEDIJA BOGOVA
PREOKRET U RELIGIJI I STONIH SLAVENA

POSLIJE POKRTENJA, godine 988. doe do iznenaujueg preokreta.

Ta je godina bila odsudna u ivotu ruskoga bogotovj a. Uistinu, to se
dogodilo: DO AO JE KRAJ STAROJ VJERI PRADJEDOVA i presta
nak gospodstvu poganskih bogova. Ovi dogaaji duboko su potresli svijet
Istonih Slavena. Ljudima je stao dah, svi su pitali ta se to dogaa?
I to je najzanimljivije, do neoekivane propasti Slavenskog Olimpa
i naglog unitenja starih slavenskih boanskih idola i ruenja kultnih
svetita stare vjere, dolo je upravo od ruke onoga, koji je kroz dva
decenij a svoje vladavine u Kijevu bio najrevniji podravatelj starog
vjerovanja i tovanja drevnih slavenskih boanstava to vie i sam je
dao podizati hramove i molbia s kipovima boanskih idola.

A sada je nagli kraj ekao bogove neznaboke Rusije. Prij e nego j e

donio odluku z a to, veliki knez VLADIMIR dugo j e razmilj ao, d a l i bi
mogao da prihvati kransku vjeru. Nakon to je prethodno poslao svoje
izaslanike u kranske zemlje, poglavito u Be, Rim i Carigrad, da ispi
taju koja bi vjera za Rusiju najvie odgovarala, oni mu nakon povratka
izj avie da ga car bizantski p oziva neka doe u Carigrad.
161

Vladimir krene sa vojskom i car ga najsveanije primi i pokaza mu

velianstvenom Sofijinom hramu pompozno bizantsko-kransko bo
gosluje, i on primi krtenje. Tu ga car upozna sa svoJom sestrom Anom
sa kojom se Vladimir odmah i vjena.
u

Poslije ovih sudbonosnih zbivanja pokrteni Vladimir se povrati u

Kijev i odmah proglasi preko svojih glasnika u cijeloj zemlji zabranu
neznaboakog kulta sa tovanjem kipova starih poganskih bogova, te
naredi da se izvri pokrtavanj e cjelokupnog naroda.
Istodobno zapovijedi kako to stoji pisano u Nestorovoj kronici :

- - - da se srue svi kipovi i ovi i oni - - i da ih se

sve spali - - -
-

Zammljivo je kako je N estar opisao unitenje postoj eih poganskih

boanstava. Bili su to veim dijelom drveni kipovi, ali je bilo i statua
od kamena. Najprije su rueni kipovi u Kijevu, a zatim i oni u pokra
j inskim gradovima.
to se tie Perunova kipa u Kijevu, istog onoga, koJega Je sam Vladi
mir 980. god dao izraditi iz drveta i pozlatiti ga, taj ogromni boanski
lik izvukoe iz hrama i privezae ga za rep jednom konju i odvukoe ga
kroz gradsku etvrt Borievo do potoka koji je utjecao u rijeku Dnjepar.
Onda postavi 12 ljudi da ga biuju i udaraju tapovima, to za to - da ne
bi drvo osjetilo, nego da se naruga avlu koji je pod tim likom varao
ljude - da bi mu se kako tako platilo. Svijet koji se okupljao oko nekad
slavljenog idola, sada mu se izrugivao viui mu : O Gospode! Vi ste
Veliki ! - - i Vaa djela su uda! Juer potivan od naroda, a danas
osramoen. Kako su ga vukli u potok prema Dnjepru, njegovi tovatelji
nisu mogli shvatiti, ta se to zbiva s njihovim bogom, pa su plakali nad
njim i obuhvaali trup Peruna da ga obrane od udaraca, ali strogi kneevi
ljudi odgurnuli su ih i dalje tukli tapovima drveno tijelo, dok nisu stigli do
obale rijeke. Tu je nastala nova guva, jer veina nij e dala da se Peruna
baci u rijeku, to su bili stari oboavatelji pradj edovskih bogova i nisu vje162

rovali da ima bolje vjere, pa su odbijali da prime novu vjeru koju su poeli
kneevi glasnici objavljivati. U taj as stigoe jake kneeve strae i rastje
rae bundije, a kneev oficir naredi po nalogu kneza, da se trup Peruna
baci u rijeku, to je odmah i uinjeno.
Jo je Vladimir zapovjedio svojim oficirima: Ako se zaustavi na putu,
odgurnite ga dalje od obale i napustite ga tek kad pree brzace. Oni
izvrie kneevu zapovijed i kad je Perun preao brzice ostavili su ga
govorei: Otplovio je u nepovrat. Ali su se prevarili u svom miljenju
jer je zapuhao vjetar i odbacio Peruna na nisku obalu Dnjepra. Svijet
vidjevi ga gdj e lei u pij esku stade mu pridolaziti i saaljavati ga, dok
j ednog dana nije nestao. Ili je nadola voda, te ga dalje odnijela ili ga j e
pij esak prekrio i ostao leati negdje n a dnu rijeke. Z a uspomenu n a taj
dogaaj , ta obala bje prozvana PERUNOVOM OBALOM i tako se od
tada zvala.

Na slian nain uniteni su i ostali kipovi i idoli koji su bili u hramu

sa Perunom ili su stajali u svetitu Kijevski Gaj Istu sudbinu su do
ivjeli i ostali poganski bogovi iz brojnih pokrajinskih svetita, a nije
bolje proao ni kip Peruna, kojega je Vladimir dao izraditi za Vinji
Novgorod. Mjesto sveto Perunovo u Novgorodu, bi uniteno na oigled okupljenog
mnotva svijeta. Poruivi kip Peruna sa njegova uzviena prijestolja,
stavie ga ispred razruenog svetita i tu stanu nemilosrdno udarati ba
tinama po Perunovoj drvenoj statui, da su se lomili dijelii sa tijela t
glave i frcali unaokolo. A onda tako unakaenog, odvukoe Peruna kroz
ulice grada sve do obale rij eke Volkov, koja protjee kroz grad Novgo
rod, i tu ga bacie u rijeku. - Ujutro seljak, koji je poao na trg u grad,
vidje trup Peruna kako plovi pored obale Volkova. On ga odgurnu ta
pom povikavi: Ti stari Perune, ti si dosta j eo i pio, sada odlazi odavde ! <
Pored i inae nedostatnih izvora o zbivanju u dalekoj prolosti Slave
na, rad na istraivanju slavenskih starina oteava jo i ta okolnost, to
mnoga izvjea potjeu od pisaca stranih narodnosti koji su bili u slubi
neprijateljskih voj skovoa, pa su neke dogaaje preuveliavali na tetu
Slavena. Jedan takav osjetljiv sluaj predstavljaju nepouzdani zapisi
tuinskih kroniara o prinaanju ljudskih rtava poganskim bogovima.
Ne osporava se, kako - kroz tisuljetna razdoblje i na ogromnim pro
storima nastanjenim od Slavena - nije bilo tu i tamo i ljudskih rtava
163

Ali od strane historiara otkrivena je nepouzdanost tih izvjea, (koja

su zapisivali kroniari kriarskih vojni u 10. - l l. stoljeu), i dali svoj e
miljenje. Kao primjer neka poslui napis, to j e izaao u Larousse-u,
gdj e stoj i : - - - sumnjivi duh historiara konstatira, da je (umjesto
opirnih razlaganja Psalmi od strane pobonog prepisivaa biblijske knji
ge), taj odjeljak koristio da ocrta poganski zloin to tee.
Po narodnoj predaji zna se za sporadike sluajeve ljudskih rtava na
nekim slavenskim podrujima kod zapadnih i istonih Slavena. Zanimlji
vo j e, da se o j ednom tekom sluaju ljudskih rtvi iz god 983. nalazi
zabiljeka u Lavrentskaja letopisu , gdje se govori o dvojici Varjaga
-krana, ocu i sinu, koje su ubili jer otac nij e dopustio da njegova sina
rtvuju poganskim bogovima. To je uinj eno po prij edlogu staraca i
bajara kad se bacao rijeb, koj i j e pao ba na mladog Varjaga. Kad jP
otac odluno odbio da rtvuje svog sina, ljudi odabrani od boljara izvrih
su taj grozni zloin.
U najstarijoj ruskoj kronici N E S T O R A, zabiljeen je sluaj sa
prinaanjem ljudskih rtvi u Kijevu pod kraj 9. stoljea. Nestor je za
pisao : Vladimir zavlada u Kijevu 980. god., izgradi hram na breuljku
ispred dvora i smjesti tamo idole Peruna, Volosa i druge. Prinosili su im
darove i nazivalo ih se bogovima. Dovodilo se sinove i keri kao rtve
demonima. Oni su oskvrnavljivali tako zemlju svojim rtvama i crvena
(krvava) zemlja i taj breuljak bie pokriveni rtvama u krugu.--

O zbivanjima nakon pokrtenja istonih Slavena 988. godine, Nestor Je

u svojoj kronici iz 1 , 1 00. godine zapisao : - - - ali milosrdni Bog nije
elio smrt grj enika i na tom breuljku danas se die crkva Svetoga
Bazila - - -

164

Ubrzo iza ovih dogoaja i u toku l l . stoljea u Kij evu j E ve postojalr>

na stotine crkvi, a meu ovima osobito se isticala najlj epa i najvea
katedralna crkva sv. Sofije.

UkidanJem neznabokog VJ erovanJ a s razliitim poganskim boanstvi

ma starih Slavena, po velikom knezu V L A D I M I R U 988. god., usli
jedilo j e unitenje gotovo svih kipova i statua koji su bili razmjeteni po
mnogobrojnim svetim mjestima na podruju Istonih Slavena.
Najvei dio starih spomenika slavenskih boanstava nestao je tako
za uvijek i samo nekolicina nalazi se u muzejima. Tek u zadnje vrijeme
doznali smo za neke preostatke starih svetita preko arheologije. Meu
starim boanskim likovima, koji su pronaeni, jest najslavniji kip boga
Swiatowita otkopan 1848. god. u rijeci Zbrucz, i tim imenom nazvan zbog
svoje etiri glave na kamenom stupu. A to je karakteristian lik dobro
poznatog etveroglavog boga Svantevida arkunskog za kojega smo do
bili podatke zahvaljujui opisu toga boanstva na otoku RuJanu po Saksu
Gramatiku, danskom kroniaru u 12. stoljeu.
U koliko smo kod otkria i iskapanja kultnih mjesta inae oskudno
obavijeteni o samim bogovima, tim vie smo mogli saznati u pogledu
kulta koji je bio ukazivan starim boanstvima, a to zahvaljujui arheo
logiji. I eto, kroz arheologiju otkriveno je opet j edno staro, vano kultno
mjesto, i s time smo jo j ednom postavili na vrsto tlo injenice kroz
arheologiju.

Otkriveno utvreno sveto mjesto u VSELSTIC-u na

rijeci

Desni.

U podrujima izmeu rijeka Dnjepra i Desne sj everno od Kijeva vrena

su na vie mjesta arheoloka istraivanja i iskapanja, tako su pregleda
ne i neke stare gradine i na svoje ugodno iznenaenje istraivai su
naili na jedno mjesto gdje se ispostavilo nakon prekopavanja, da je
ovdje nekad postojalo staroslavenska molbie ili kultno mjesto. Bilo
je to u mjestu Vselstic-u, koj e lei uz obale rijeke Desne. U jednom
utvrenom i ograenom prostoru (koje je naliilo na gorod, gradinu) ot
kriveno je jedno sveto mjesto po izgledu iz najstarijeg doba slavenskih
predaka, dok su jo zemljane gradine izgraivali za obranu protiv ne
prij ateljskih prepada. To drevno molbie imalo je oblik polukruga. Taj
polukrug bio je ograen sa deset drvenih stupova, a u njihovu podnoju
nalo se krhotina zemlj anog sua, a takoer i nekih ouvanih vaza
sua od keramike. U sredini polukruga nali su se i tragovi eravica.

Nalaz drevnog kultnog prostora u PSKOW-u na Peipukom jezeru.

Arheologij a i dalj e pronalazi. Ovaj puta, ruski arheolozi usmjerili su

svoja istraivanja du Peipukog jezera koje lei izmeu Litavske i Nov
goroda na suprotnoj strani. Na najj unijem kraju Peipukog jezera uz
die se grad PSKOW (Pleskov) gdje su marljivi istraivai pretraivali
bliu okolicu grada i iskapali neke humke. Imali su sreu, i otkopavi
j edan humak kraj samog mjesta, oni naiu na drvene stupove, a zatim
otkriju jedan ograeni prostor unutar kojega se nalazilo ostataka ko
vake vatre i nekoliko rtvenih tragova : uz stupove su bila mala ognjita,
gdj e su se nale kosti konjske, a takoer i ostaci sua i vaza iz keramike.
Sv1ma je bilo J asno, da Je tu otknven starodrevm ograem obredm
prostor u kojemu su davni prei prinosili rtve ivotinja, meu ovima
i konje su rtvovali starim bogovima.
166

Otkrie

drevnog molbia (svetita) kod mjesta PERUNY A.

U oblasti Velikog Novgoroda, na podruju mjesta PERUNIA, (ije ime

nas podsjea na Peruna boga groma) otkriven je 1953. god. jedan veliki
krug kamenja, rasprostrt kao po nekom kompliciranom nacrtu u obliju
brojke 8. Unutar toga kruga nalazio se dubok j arak promjera 33 metra,
nalik na neku gradinu ili gradite. U sredini tog gradita nalazili su se
ostaci jedne naslage krupnijeg kamenj a, arheolozi su skloni da to tumae,
da su to ruevine j edne velike statue, koja je nestala malo vremena po
slije njenog podizanja, dok su stare religije ustupile mjesto novoj u
godini 988.

Ve samo ime Perunia odaj e nam, da je to molbie bilo posveeno

bogu Perunu, a nema dvojbe da su ostaci naslage kamenja predstavljali
neko podnoje ogromnom kipu boga Peruna, koji je kip po nareenju
velikog kneza Vladimira uniten, a od samog svetita preostale su JO
samo ove hrpe kamenj a.

167

V I N I J

STARA RUSKA 1
862

Tisugodinj i kultni spomenici iz Histo

rijskog muzeja u V. Novgorodu:
Kuni oltari iz X stoljea u obliku mi
niaturnog hrama, u kojemu su davni sla
venski prei drali svoje idole.
Pronaen u okolici Vinjeg Novgoroda.
Podaci prema: >>TRUDY ARKHEOLOGI
CESKOJ EXPEDICII, I DIO str. 38.
Moskva 1956.
1 RR

VG O R O D

PRIJESTOLNICA
880

Kamena statua Peruna, dovodi se u vezu

s otkriem ruevina slavenskog svetita
kod mj esta Perunia, gdje su otkriveni
ostaci kamenog podnoja j edne velike sta
tue unitenog Perunovog svetita
Na to potsjea i ime mj esta nalaza Pe
runia.

Podaci prem a : ISTORIA KULTURY

DREVNE! RUSI, Il DIO<< str. 7 1 , 195 1 .

TRAGEDIJA BO GOVA
IZVORNA IZV JEStA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

S poetka bijae i knez Vladimir poganin. Ipak on poalje svoje ljude

u strane zemlje da vide, koja bi vjera bila za Rusiju najbolja. Poslanici
njegovi proputovae zemlje i gradove vjere muhamedovske, rimske
i bizantijske, i osobito oarani slubom bojom u crkvi sv. Sofije u Cari
gradu, vrate se i savjetovahu Vladimiru, da primi vjeru grko-istonu,
to je on i prihvatio.
Vladimir naskoro ode u Carigrad, i zaprosi kneginju Anu sestru cara
Konstantina. Pokrten i oenjen vrati se u Kijev. On dade narod svoj
u rijeci Dnjepru pokrstiti 988. god., a zatim redom i sva plemena u
Rusiji.

(Dr Ivan Roi: SLAVENSKE DRZAVE

Izdanje Matice Hrvatske.

RUSIJA Zagreb 1898.)

Knez Vladimir proglasi kroz svoje glasnike u cijeloj zemlji zabranu

kulturnog tovanja kipova starih poganskih boanstava. Istodobno zapo
vijedi:

da se srue svi kipovi i ovi i oni . . . i da ih se spali . . . Najprije

su bili porueni kipovi i hramovi u Kijevu i Novgorodu, a onda su doli
na red sveti gajevi i sva poganska kultna mjesta na itavom teritoriju
Rusije.

(Iz zapisa
1 1 00. god.)

STARORUSKOJ KRONICI lJetopisca NESTORA -

Nagli kraj 988. god. ekao je bogov e neznaboke Rusije. Knez Vladimir
odluivi da primi krtenje povrati se u Kijev i zapovijedi, da se srue
kipovi da se slupaju i ovi i oni i da ih se spali. Kip Peruna privezae
za rep jednom konju da ga odvuku kroz Borievo do potoka. Postavi
12 ljudi, da ga biuju, to zato - ne da bi drvo osjetilo nego da se naruga
avlu koji je pod tim likom varao ljude - da bi mu se kako tako pla
tilo. U Novgorodu mjesto posveeno Perunu bi takoer uniteno na sli
an nain, i njegova statua baena je u rijeku udarajui ga isto tapom.

(Librairie LAROUSSE : MYTHOLOGIE SLAVE - Pans 1963.)

170

Nedaleko Velikog Novgoroda, kod mjesta PERUNIA (ije ime pod

sjea na boga Peruna) otkriven je god. 1953. v eliki krug razbacanog
kamenja u obliku brojke 8, a u promjeru od 33 m. U sredini gradita
nalazili su se ostaci naslage kamenja i arheolozi tumae, da su to rue
vine jedne v e like statue koja je tu stajala i nestala malo vremena po
slije njena podizanja. Predpostavlja se da ovi ostaci naslage kamenja
p otiu od kipa boga Peruna.

(Obavijest iz knjige MYTHOLOGIE SLAVE

Paris 1963.)

izdanja Larousse

U zabiljekama Lavrentskog ljetopisa iz g. 983, spommJe se rijedak

sluaj ljudskih rtvi po kojima, da se rtvovalo poganskim bogovima
dv ojicu Varjaga, oca i sina, jer otac nije dopustio da se njegov sin
rtvuje, po prijedlogu staraca i bajara, kad se bacao rijeb i pao ba na
mladog Varjaga. Taj se sluaj desio u Velikom Novgorodu.

(Preneeno iz LAVRENTSKAJA LETOPIS-a - Kijevo. po Mitho

logie Slave.)

Knez Vladimir. Pobjeda ruskoga kneza Vladimira nad bratom Jaro

polkom, koji bijae miran ovjek i prijatelj krana, posta pobjedom
poganstva nad kranstvom. Pobjednik dignu u Kijevu, na obalama
Dnjepra, kipove starim bogovima: Perunu, Dabogu, Kresu i drugima .
Tijelo Perunova kipa bilo j e o d drva, glava o d srebra. God. 989. krenu
Vladimir s vojskom na jug; v rati se u Kijev pokrten i oenjen cesarev
nom Anom. Pokrsti rodbinu; kip Perunov privee konju za rep i dade
ga tako vui do Dnjepra. Puk je za svojim bogom plakao. Doskora kra
jevi oko v odenog puta od Ilmenskog jezera i Novgoroda do Kijeva prime
ipak novu vjeru: puci vie na sjeveru pokrstie se tek kasnije.

(Vladimir Nazor : iz knjige EPOSI str. 150.

Zagreb 1946.)

Slavenski PERUN, to je bog gromovnik kod starih Slavena. Njegov

kip je u staroruskoj Kroniki opisan, i stajao je u Kijevu, ali su ga za
preobraenja Rusa 988. god. po zapovijedi velikog kneza Vladimira na
Dnjepar odvukli i tamo ga u rijeku bacili. Rijei Perun i Gromovnik
odrale se u svim slavenskim jezicima u raznim v arijantama i izrazima,
kao npr: Strilbog, Gromotres, bog munje, ili kod Poljaka Piorun, kod
Lttvanaca Perkun i Perkunas, te kod Leta Perkons.

(BROCKHAUS LEXIKON - Izdanje Leipzig; 1886.)

171

EPILOG
Na karpatskoj visoini zgrnuli se slavski puci,
Tam od Labe i Dunaja, s Baltikog i Crnog mora.
O blainom crnog dima smrknuo se danak bijeli.
Vaj, od gnjeva Perunova nastradati puk e c'jeli!
No plam jenja i ve trne. Nad glavama mnotva toga,
Pojavi se ljudma Perun, kova groma strahotnoga.
A bog tutnje zadrmao do i vrak Karpat-gori
I tad glasom, koji tutnji, narodima progov ori:
-

Ljudskijem se narodima novo doba prib liava.

ognjitu vatra naa v e se gasi. Iezava
U srcu v am vjera, bl'jedi Vidov lik u vaoj dui;
Mnogi slavski hram izgori, u Kijevu kip se srui.
l'vu

A li,

mo< nam ipak ne e slomiti se, ne e pasti!

aalje ce srcu vaem govoriti Perun moni.
A daleko pokoljenje, kad e poljem ito rasti,
Kad r naglo iznad "etve zapr'jetiti oblak noni.
I

U pomo e ono zvati novo Bie, Ime novo,

Al' e njemu pred oima lebdjet elo Perunova.

(Vladimir Nazor :

EPOSI

iz spJeva Epilog - Zagreb 1 946.)

USPLAMTJELA ko jo nikad BORBA meu BOGOVIMA.

Graa se od njih zemlja. Otvarahu grudi njene
Ma i koplje ubojito. Krv je tekla potocima
Na kipove poruene. na hramove -razvaljene.
I kad knee VLADIMIRE u kijevskom svetom hramu
U prah srui kip PERUN A, slavenskoga gromovnika,
eim gnjevom b otv o planu s toga novog odmetnika,
Pa s Urala sve do Dnjepra irit poe strah i tamu.
Stislo grome u desnici: razljuena, uvr'jeeno,
Iupala kraj KIJEVA hrae b ogu posveeno.
Razmaha se vatra gnjevom u jesenjih olujina,
Jeala je nadaleko i ravnica i dolina.
Protrnue puct slavski; pale rtv e pomirnice
U tom plamu dalekome vide neko strogo lice.
Pomozi nam SVANTEVIDE! Taj je plamen opomena,
Od vjernika zar e tvojih nestati i USPOMENA? -

(Vladimir Nazor: Iz knjige EPOSI: EPILOG Zagreb 1946.)

172

FRANJO LEDI

M ITOLOGIJA SLAVENA

DVADESET SESTO POGLAVLJE

P E RUN
U P O LAB J U
CRTICE
IZ DOBA KRIARSKIH NAJEZDI

Iza smrti Karla Velikog zavladao j e carstvom franakim njegov sin

Ljudevit zvan poboni i nastavio je s provalama franake vojne u sla
venske zemlje. Poslije ruenja slavenskih hramova i obrednih mj esta
u Saskoj i Cekoj po uzoru na prethodne vladare, i Lj udevit j e na mje
stu slavenskog hrama dao podizati kranske crkve.

U povodu posvete j edne crkve, koju je podigao kralj Ljudevit godine

830. na mj estu poruenog slavenskog hrama, na ovoj slici prikazan je sve
ani in predaje nove crkve u nadlenost biskupa G4nthara, u prisutnosti
kralja Ljudevita.
174

PERUN U POLABJU
CRTICE IZ DOBA KRIARSKIH NAJEZDI

NAJZNACAJNIJE SVJEDOCANSTVO na drevno slavensko stanov

nitvo, predstavljaju slavenska imena mjesta, a pogotovo ako su ta mje
sta dobila naziv po imenu n ekog staroslavenskog boanstva. Izmeu
ostalih, postojalo je u gornjem Polablju jedno drevno naselje Slavena
ve u 7-8. stoljeu, koje je nosilo ime PERNO i PERNOV-GRAD ili Pe
runov grad. Taj je grad stajao na peini Sunani Kamen koja se uzdi
zala iznad rijeke L a b e, negdje na sredini puta izmeu granice Ceke
drave i grada Dreenja. U predgrau utvrdice, izdizale se nastambe
vendskog stanovnitva. Latinski kroniari u l l . stoljeu spominju Peru
nov grad imenom Castrum Pirne.

PERUN-GRADE, nad Labom stojei,

Stoljeima hrabro se drei.
Dian j esi s ponosnog imena,
Po Perunu iz davnih vremena !

Slaveni su Pernov-grad uvrstili i podigli u gradu hram bogu gromov

niku P E R U N U, po emu je grad i dobio svoje ime. U ono nemirno
doba, kada su kriarske vojne progonile neznabotvo i uznemirivale sla
venska naselja, utvrdica Perunovog grada, po svojem istaknutom polo
aju esto je vanu ulogu odigrala, pa i kad su vojske Karla Velikog
i nj egovih nasljednika provaljivale u Polabje.

Siloviti vladar-osvaja Karlo Veliki krvavim je ratovima proirio

granice franake, podvrgnuvi pod svoju vlast bavarskog voj vodu Tasila
i koruke Slavene godine 791. A kad n advlada i Sase, zauzevi polapska
slavenska naselja Dredjenje, Mialj , Lipsk, Djevin i Branibor, on
prisili u ovim krajevima nastanjene Slavene (Polabjane i Luiane, pa
i Braniborske Ljutie) na plaanje godinjega danka. Pored toga traio
je da Slaveni ukinu vjerovanje u Peruna i druge poganske idole. - To
su zabiljeili franaki kroniari.

Knezovi tih slavenskih pokrajina s ogorenjem su podnosili ta poni

enja, podravajui i dalje vjeru u svog Peruna i druge stare bogove.
Perunov-grad na Labi, naj starije uporite polapskih Venda bio je ka
men branik ugroenog slavenskog ivlja du itavoga Gornjega Polabj a,
gdje su se okupljali oko svog gromovnog i sunanog boga Peruna, da
nau utjehe u ono teko doba. Peruna su tovali i kao sunano boanstvo,
pa su brijegu iznad Labe na kojem je podignut Perun-grad dali znaajno
ime Sunani Kamen<<.
Franaki i saski kraljev1, da stvore seb1 vri oslon u Gornjem Polabju,
zauzmu - kraj utoka rjeice Bijele u Lahu, nie Perun-grada susjedno
vendsko naselje na brdu iznad Labe, i tu podignu tvravu, koju su pro
zvali zvunim imenom Konigstein tj . Kraljev Kamen . (U latinskoj
kronici stoji zabiljeeno Lapis regis . )

176

Kraljev Kamen na Labi

Poslije smrti Karla Velikog zavlada sin nj egov Ljudevit (817-875.) i

g. 8 5 1 . prisili on ponovo polapske Slavene na plaanj e danka. Ozlojeeni
knezovi slavenski, meu njima i Rostislav ustadoe na novi otpor, ali
ne uspjee u svom pothvatu. Sad su sa Cesima zajedno stali u obranu,
pogotovu kad se g. 900. kneginja Dragomira (ki braniborskog kneza
Ljutia) udala za ekog kneza Vratislava. Ali poslije smrti Vratislava
g. 920. voeni su ponovo ljuti ratovi na polabske Slavene, a zloglasni
saski kralj Henrik Ptiar g. 9 2 1 . pokori Ljutie i zauze grad Branibor.
Tako se redom izmjenjivahu okraji u podruju Venda i Ljutia
strahotni su dani nastali za Slavene Polabja i primicahu se sve odsud
nij i asovi za opstanak slavenskog ivlja. No i pored svih nepogoda i
koliko god su bili unitavani hramovi i obredna mj esta gornjeg i sred
nj eg Polabja, tovanje boga Peruna podravana j e i dalj e. Prilazilo se
povremenim molbiima u sjeni starog hrasta posveenog Perunu, tu su
se prilagale i rtve. Du obala rijeke Labe nizali se posveeni hrastovi
koji su sluili kao kultna mjesta. U dananje jo doba nailazi se na
stare hrastove, koje nazivaju : Perunovyj dub.

' "'('Y(2': Vi .

... ,../'

- -0_"
cl .l
'" --
A
v,'\_,{
( u , /('" /;),...:- le/'
.., ..,_... _
.. .,
,...
.
'fr
... ....(. 'l" /.. "\ ""', _..."1/1
,.

; lrr 1... lt;fy"

A {; '
(

, t \

..

..

r r ".-.. / U
..!JJ,
"

177

Kad su ve skoro sva slavenska mjesta bila u rukama zavojevaa, pa

i najjae utvreni grad Mialj, (Meissen) koj i je doao u vlast grofova
po kojemu su ovi prozvani grofovima od Milja, Perunov grad jo uvi
jek je predstavlj ao mali grudobran za Slavene Polabja, sve dotle dok i
njega nisu, po zlu glasu poznati - grofovi od Milja - od Slavena
preoteli.
Godine 890. poslije smrti Cekog kneza Borivoja, nj egovi sinovi Spl
tignjev i Vratislav nisu mogli vriti kneevsku dunost nad cijelom Ce
kom, nego samo nad uim krugom svojih Praana, j er im to spreavae
Svatopluk, kojega neposredno moraj u sluati s vi vojvode i plemstvo. Ce
kim knezom postao je Vratislav tek god. 9 1 1 . Ovo je samo kratak pri
kaz stanja, u kakovom se nalazilo Polabje i Perunov grad. Poslije pada
Perun-grada i unitenja Perunovog kulta, nisu bile poteene ni ostale
vendske naseobine Polabja, a isti sluaj bio je i u susjednim Luicama.
God. 965. i tamo su zavladali tuinski grofovi od Milja. Slavenski sta
rosjedioci potisnuti su i iz slavenskog starog Drezenja, gdje su Vendi
jo prije g. 900. u tada gustom umom obraslim predjelima osnivali svoja
naselja. (U vezi s tim Drezenje znai: umski stanovnici.) Slijedio j e
cijeli niz pustoenja i zauzea vendskih naseobina i gradova du sred
njeg Polabja prema gradu D j e v i n u i u zemlje braniborke, gdje su
Sasi ve ranije zauzeli gradove Branibor i Havelbrijeg
Sva ova mjesta bila su slavenska i nastanjena od slaven'Skih plemena,
polapskih Venda i braniborkih Ljutia. Nj ihova slavenska imena stalno
se odrala, kao to im je i glavni grad D J E V I N nosio to ime od svog
postanka koj e je - po predaji - dobio, to su slavenske djevojke vjete
bojevanju i bacanju strijela, pomogle vendskim bojovnicima u obram
svog grada za franakih i saskih vojni. Nijemci. su po tom ovome gradu
dali ime Magdeburg, tj . Djevin-grad.
Knezovi Slavena nisu mogli drugo, nego da se pokore sili i vladi sa
skog kralja. Ali bilo je to samo prividno, u stvari oni su nastojali da se
dignu i da skinu jaram tuina, to im je konano nakon temeljitih pri
prema i uspjelo. Junaka plemena braniborkih Ljutia sa etama sna
nih vendskih bojovnika g. 1066. iznenada stignu sa svojim knezovima
ispred Branibora i navale na Sase koji su drali Branibor i osvoje grad
u brzom nanletu. Ostavivi posadu, oni zatim zauzmu i grad Havelbrij eg.
Poslije toga oni zauzmu zemlje braniborske krajine, koj e su i ranije
bile u njihovom posjedu, a sada ih vratie opet u svoje okrilje. - Tako
su Ljutii i Vendi osvetili izgubljeni Perunov grad, a pobjedonosno pre
osvojili otete im gradove Branibor i Havelbrijeg (Havolin-brijeg).
Mnogi dogaaji izmjeme se od tada, dok niJ e god. 1061. Cekom za
vladao knez Bretislav II. Od tog doba sauvana su j o neka izvjea
o zbivanjima u podruju Polabja i Perun-grada.
1 78

BRETISLAV II. j e smmo trvenja u svojoj zemlji, i podravao dobre

odnose s vanj skim svijetom. God. 1075. obrati se saski mladi kralj Henrik
IV Bretislavu za pomo, kadno se Sasi podigoe protiv njega. Bretislav
mu prui vojnu pomo i u toj bici Sasi bijahu potueni hametom. Za uz
darje Henrik dade Bretislavu u leno zemlje u Polabju uz granice eke
s gradovima Pernom (Perunov gradom) i Miljem, i j o u Luici krajine
Nisku i Budiinsku.
Za te znamenite pomoi poasti Henrik IV Bretislava II nazivom
kralja, za njegovu osobu 1086. god., a on se dade ovjenati kraljevskom
krunom u Pragu uz veliko slavlj e. (Kralj Bretislav II je umro 1092.
godine.)

Od ovih zbivanj a u GornJem Polabju i Perun-gradu, prolo je n ekoli

ko stoljea, a j o uvijek su stare kronike iznosile izvjea o junakim
podvizima ekih i ostalih slavenskih vitezova, kao i o dramatinim do
gaajima koj i su se zbivali u Saksonskoj i oko Perunova grada na Labi.

U godini 1 429. dok su ekog kneza Prokopa snage osvajale Luike

zemlje u Budiinskom i :Zitavskom okoliu, dotle su protivniki saski i
durinki knezovi harali uzdu Polabja zauzevi ponovo Pernov-grad,
Dreenje i Mianj .
Kad se Prokop p ovrati u Ceku, ne oklijevajui dugo, poe polovicom
prosinca iste god. 1429. veom silom nego ikada do sada, u Mianj . Bilo
je tu 40.000 pjeaka, 3.500 konjanika, i 2.500 bojnih kola, i sva ta sila
poe pod vodstvom Prokopa Velikog, da se osveti neprijatelju.
Velika vojska njemakih knezova i vojvoda postavi se na otpor meu
gradovima Lipskim i Grimom, ali kad se vojska eka pribliila Grimu,
ne doeka ih ta vojska nego se razbjea bez boja. Tada eke vojske
spalie predgrae Pernov grada, Dreenja i Milja, polazei dolinom
Labe.
Jsme
Svym
Jsme
Vdy

narod
svoji
narod
jedno

j eden, byli jsme a budem

ijme v lasce uinne
j eden, byli j sme a budem.
velke telo roddine.

Starogradski sat

180

PERUN U POLABJU
IZVORNA IZVJESA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

Iza svrenog rata s Nijemcima god. 873. Moravskom je v ladao moni

knez SVATOPLUK i rairio je granice svoje zemlje pripojivi joj i neke
slavenske zemlje, na jugu i sjeveru, Vislane s Krakovom, pa S rezane,
Milane i Polabjane. Svi eki knezovi morali mu se pokoriti. Uputao
se u v elike v ojne pohode. Usred v ojevanja i umre 894. god.

(Iz II. knjige CEKE POVIJESTI O Svatopluku str. 2 1 .)

Kralj JuraJ PODJEBRADSKI. Mnoge raspre, koje su se vodile meu

bavarskim, saskim i braniborskim knezovima, radi poboljanja prijatelj
skih odnosa sa novim ekim kraljem Jurjem, uinie da se poloaj Jurja
bolje uvrstio. - Na njihovu skupu u Rebu (1459.) vojvode saski odre
koe se svojih prava na podruju Most, Oseh i Duhcov u C ekoj, a kralj
Juraj ostavi im vei dio raznih posjeda ekih u Polabju, Minju i Durin
koj, kao lena eke krune. - Odstupom osobito grada PERNA, (Pernov
-grada) i njegove okolice, rijeie se Cesi prirasta na svojim meama,
to no ga pred 400 godina (1 059.) pribavio kralj BRETISLAV I.

(Vlaclav Vladivoj Tomek : POVIJEST KRALJEVINE CESKE Zagreb 1 899.)

Stan grad i zamak na brijegu SUNCANI KAMEN zvan PERNO ili

PERNOV-GRAD, vaio je kroz dugi niz stoljea kao dominirajui utvr
eni grad Gornjeg Polabja. U poveljama 13. stoljea spominje se kao
znamenito mjesto pod imenom CASTRUM PIRNE. Prolost Pernov
-grada puna je sudbinskih zbivanja, jedan od udnih udesa bio je kad
su godine 1487. snani udari gromova u Perun-grad, gotovo ga razoriti.
Od nekad znamenite tvre i danas jo postoje ostaci zidina i obranbenih
bastiona.

(Bibliografski institut: DRESDEN i SASKA VICA - Leipzig 1902.)

1 A1

 eki vojvoda PROKOP VELIKI, 1427. god. povede vojnu snagu Ta

boriana i Praana preko Moravske u S lesku, zatim porazi protivnike
knezove kod Nise 1428. god. a onda 1429. provali u Bavarsku gdje uhvati
mnogo plijena, osvojivi nav lastito saski grad PERNOV na LABI i jo
n eke bavarske gradove.

(Iz Vl. Knjige Vaclava Vladivoja Tomeka: POVIJEST KRALJEVINE

CESKE - Zagreb 1 899.)
Izmeu ekog kneza Jurja PODJEBRADSKOG i saskih
Milja i Branibora, god. 1450. iza neuspjelih pregovora doe
trei put. Juraj Podjebradski povede sada vojsku na Fridrika
ga. Sa 20.000 ljudi provali u Mialj, poplijeni mu zemlju
(Pernov-grada) do Dreana, a 1 5 . listopada 1450. osvoji i
Cerovo na juri.

grofova od
do rata po
Saksonska
od PERNE
tvrdi grad

(Iz VI. Knjige V. V. Tomeka: POVIJEST KRALJEVINE EKE Zagreb 1 899.) Str. 265/266.

24. IV. 1457. car i kralj FERDINAND poe s velikom vojskom u eku.
na tom putu stignue eki poslanici kod PERNE (Perunovgrad) na Labi
Ferdinand im ne dade nikakvog stalnog odgovora, nego poe dalje prema
Ljutomericama, gdje mu se pridruie drugi neki stalii

(Iz VII Knjige V. V. T omeka: POVIJEST KRALJEVINE EKE Zagreb 1889.) Str. 3 15.
Kako Sasi nisu imali sree s a otetim gradovtma Brantborom i Havel
brijegom, nisu bolje sree bili ni Mialjski grofovski porobljivai Peru
novog grada Vjeno su imali okraje sa Slavenima, te morali naputati
silom zauzeta mjesta, a najvea ih je nevolja pogodila, kad su g. 1487.
silni gromovi udarili u Perun-grad na Sunanom Kamenu i u tren oka
ga popalili i razorili, kao da je t o uinio gromovnik Perun, hotei lh
kazniti, to su njegovom gradu poinili stranu nepravdu.

182

FRANJO LEDI

M ITOLOGIJA SLAVENA

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

H RAM
NA S P R EVI
IZ NAJRANIJE PROLOSTI
GRADA BERLINA

Od j eseni 1 9 1 1. postao sam kroz dulj i niz godina stanovnikom grada

na Sprevi, i mogu rei da sam ovdje pored svog rlida na filmskom stva
ralatvu prikupio i dobar dio gradiva za kompletiranj e moga djela o
slavenskoj mitologiji.
Meu ostalim k oristio sam mnogobrojna knjievna djela iz dravnih
biblioteka, i posjeivao brojne muzej e u Berlinu i ostalim gradovima.
Filmski rad mi je omoguio putovanja pa sam obiao sva znatnij a
mjesta u slavenskim zemljama sve do Vislanskih podruj a.

CITAONICA DR2AVNE BIBLIOTEKE U BERLINU

184

HRAM NA SPREVI

IZ NAJRANIJE PROLOST] GRADA BERLINA

STARA VJERA SLAVENA pribliavae se svom sutonu, j er i pored

utjenih izvjea o dogaajima iz g. 1066, povodom zauzea gradova
Branibora i Havelbrijega po Slavenima, mi znademo iz ranijih obavje
tenja kako slavensko iteljstvo du itavog polapskog podruja od eke
granice do grada Dj evina, sve vie pada pod tuinski j aram, a kultna se
mjesta Slavena unitavaju.
Istina, u sj evero-zapadnim slavenskim podrujima, poevi od Hram
bora pa dalje u Meklenburgu, Poodravlju, Pomeranij i, uz obale Baltika
i na otoku Rujani, stvari za Slavene stajale su povoljnije. Snagama sla
venskih plemena Ljutia, B odria i Ruj ana uspjeno su suzbijani tuinski
nasrtaji i sauvana je nezavisnost. Jo je utjeno bilo to su kroniari kri
arskih vojni toga vremena zapisali, kada je drugi kriarski rat propao,
kako iza toga saski i sjeveronjemaki knezovi j o dugo vremena nisu
mogli prodrijeti u slavenske zemlje istono od Labe, da suzbiju staru
vjeru Slavena.
Kriarski ratni pohodi na slavenska plemena Ljutie, Bodrie 1 Ruja
ne, ne samo da nisu slomili njihovu vjeru u stare bogove, nego su ih ras
plamsali da j o vie ponu potivati svoje idole, a osobito Rujani svog
boga Svantevida. Oni su nastavili s j o jaim otporom i boj evima protiv
tuinskih zavojevaa, koji su zavravali s bogatim ratnim plijenom, a
iz zahvalnosti za uspjehe su bogu Svantevidu prinosili krvne rtve i
konje spaljivali.

Nakon toga uinjeni su pokuaji, da se Slavene privede kranstvu

mirnim nainom. I kad su - nadbiskup Norbert od Magdeburga (sla
venskog Djevina), a zatim i biskup bamberki u podrujima Poodravlja
i Pomeranije poeli djelovati misionarskim radom na preobraenju Sla
vena u kranstvo, pokazali su se prvi uspjesi. Tim povodom g. 1 1 24.
doe i do krtenja poljskog vojvode B o l e s l a v a.
Ali, sporo pokrtavanj e Slavena nikako nije pogodovalo knezovima
i vojskovoama kriarskih vojni, a kako je ljutiki knez Niklot popalio
grad Libek, to iz osvete ustane markgrof Albrecht Medvjed i g. 1137.
sa silnom vojskom, te sad osvoji sve slavenske zemlje izmeu Labe i
Poodravlja. Tad pade i jedini grad to je j o bio u rukama Slavena Bra
nibor, po kojemu on dobije naslov - braniborskog markgrofa.
185

Sve ove okolnosti dovele su konano do toga, da su Slaveni, vidjevi

da im nema drugog izlaza, poeli prihvaati kranstvo, a osobito u
Poljskoj, tako se i vojvoda Wratislav od Pomeranije odrekao poganskog
kulta s drevnim kipovima i primio kranstvo

Po drevnom obiaju vendskih plemena i kalinski stanovnici, ribari i

ratari, tovali su stara slavenska boanstva, a naroito boga P E R U N A
koji je bio zatitnik ribarstva, a kao Dadbog i ratarstva, pa su podigli
poseban hram usred njihove naseobine, posveen bogu Perunu gro
movniku i dadbogu, i u hramu postavili kip Perunov.

186

Tko bi jednom doputovao u Berlin, upalo bi mu u oi, da mnoge

berlinske etvrti i predgraa nose slavenska im,ena, kao npr. :
Pankov, Treptov, Malov, Bukov, Rudov, Nova Ves, Templin,
Trebin, Kolin, Stralava, Spandava itd. Pa i ime rijeke Spreve,
koja protie kroz Berlin slavenskog je porijekla. To dolazi otuda
to su S l a v e n i osnivai ovoga grada.
Najstariji dio grada tzv. stari grad (Altstadt) nalazi se na otoku oko
kojeg protiu dva rukava rijeke Spreve. Osnutak Berlina svodi se u po
etak 13. stoljea. Ali pradrevno naselje na tom otoku osnovali su Sla
veni, u 9-10. stolj eu. Prvi stanovnici to se tu naselie bili su vendski
ribari, a bavili se i ratarstvom i svom naselju su dali ime Kolin. Na
nekadanju ribarsku naseobinu odaju spomen ouvani nazivi kao: Ri
barska ulica, Na ribarskom mostu, Kolinski ribarski trg, Kolinska ulica.
Na Sprevi su postojali i mlinovi vendskih ratara, otuda: Mlinarska uli
ca, Mlinski nasip, Mlinarski most. Skup ovih ulica sainjavao je sredi
te naseobine.
I u sadanj e vrijeme nose ista imena ulice, kao u doba starog slaven
skog Kolina.

Poloaj slavenskog hrama boga Peruna. na kojem je sagraena crkva

sv. Petra.

Berlin

sadanje vrij eme

187

Iz Povijesnice grada Berlina mi doznajemo, da je u vendskom na

selju na otoku koji lei izmeu dva rukava rijeke Spreve, postojao po
ganski hram posveen bogu groma i dada, jer su prvi stanovnici kao
ribari i ratari to boanstvo tovali kao svoga zatitnika. - Na to potsJe
a ime crkve svetog Petra, prve i najstarije crkve u B erlinu koja je sa
graena na tom otoku na mjestu nekadanjeg vendskog poganskog hra
ma, koji je tamo stajao, ali ga je u povodu kriarskih ratova i zauzea
ove vendske naseobine god. 1136. vojskovoa Albreht Medvjed, dao po
ruiti, izvojevavi pobjedu nad vendskim starosjediocima. Vendi koji su
primili kranstvo, pa ostali i dalje u svom naselju, prihvatili su izgrad
nju kranske crkve, koja je bila posveena svetom Petru, j er je sv. Petar
kod krana bio patron ribarstva.

Tako Je umjesto starog vendskog zatitnika ribarstva boga Peruna,

preuzeo tu dunost kranski sveti Petar. I ovaj sluaj predstavlja jedan
primjer od obiaja, koje je uvela crkva, da se na mjestu poganskog
hrama podigne crkva i da se poganskog zatitnika zamjeni kranskim
svecem.
188

Na slian nain sagraena je na ruevini starog slavenskog svetita u

Meklenburkom kraju (u okolini mjesta Greifswald) kranska crkva
O tom pripovijeda Thietmar merseburki (pag. 816) kako je njegov pre
dak Wigbert oko god. 1008. dao unititi j edan slavenski sveti gaj ( lu
cum Zutibure dictum), koji je okolni narod tovao u svemu kao bo
anstvo i od naj davnijih vremena uvao ga kao svoju nepovredivu sve
tinju, a spomenuti je Wigbert dao da se na njegovu mjestu podigne crk
va u ast svetoga muenika Romana. (Napomena: Naziv Zutibure kri
vo je obiljeio latinski ljetopisac, a trebao ga je pisati SVETIBOR, kako
glasi pravo ime toga slavenskog svetog gaj a.)
Da je Wigbert 1008. god. dao unititi slavenski sveti gaj , to se potvr
uje i navodima iz Kuzminih zapisaka (po Niederleu III. l. Fontes rer
bohe m. II. 136-7), gdje se o knezu Vratislavu kae, da je i on na slian
nain iskorjenjivao poganske ostatke, palei ognjem pojedina drveta j
itave gajeve, koje je u svom neznanju narod tovao.

Neoborivom silom kriarske su vojne prodirale u slavenske zemlje j

domaim su starosjediocima ostavile tuan spomen. Progonjenom sla
venskom svijetu ponitena su svetita i hramovi, uniteni njihovi tari
bogovi, a oskvrnjena vj era pradjedova.

FL
Alberta Medvj eda vojne nisu mimoile ni pradrevno slavensko Ko
linsko naselje na Sprevi, kao ni vrsto branjena braniborska svetita;
pali su Postumini (Potsdam), Nowa Wes, Havolabrzeg, Spandava, Jutro
bog (Juterbog), i dr.
Ali, kako kae stara poslovica: Vrijeme nosi breme, l esto se de
avaju udna zbivanj a makar i nakon stoljea. Zbog naroite zanimlji
vosti evo ovdje na slici prikazan je udar groma u vrh crkvenog tornja
1RQ

- - i to je upravo crkva sv. Petra, koja je sagraena u Kolinu na mje

stu gdje je stajao slavenski hram gromovnika Peruna. koj ega je dao
poruiti vojskovoa Albrecht I Medvjed godine 1136.

Crkva je graena od drveta jo u godini 1 1 36. ali je u 13 . stoljeu

pojaana eljeznim ipkama (kako se to jasno vidi na slici), a ta eljez
na konstrukcija, izgleda, privukla je udar groma koji je prouzrokovao
poar i unitenje crkve. To je sasvim prirodan dogaaj, i ne treba biti
praznovjeran, ali u narodu su ipak govorili: >>To je uinio bog Perun iz
osvete, to je nje! v hram bio oruen.
_

Slikar G. P Busen ovJel<:oVJecw Je ovaJ prizor u

190

akrorezu god. 1730

JO JEDAN NEOBIAN UDAR GROMA

U usporedbi s likovmm prikazom pogotka munj e u crkvu sv. Petra
iz god. 1730. poznati su i mnogi drugi slini atmosferski udari u visoke
graevine, pa ak i u dananje doba

Uz dokaz na bakrorezu 1z 1730.

god. o udaru groma u zvonik stare
crkve na mjestu ranijeg slaven
skog hrama u Kolinu, postoji iden
tian sluaj udara munje u ugao
eline konstrukcij e ogromnog
mosta u New-Yorku, koj i preko
rijeke Hudson spaja Manhattan
s New-Jerseyem.

Ipak vrijeme ispravlja greke

zbivanja Crkva sv. Petra kroz
obliku kako se to vidi ovdje na
na istom mjestu, gdje je nekad

prirode i povijest biljei vjerno daljnja

vij ekove j e izgraivana u izmijenjenom
slici, te i u sadanje vrijeme j o postoji
stajao Perunov hram.

Izgled nove crkve sv. Petra u Berlinu u god. 1800. po bakrorezu G. W.

Hulmanna.

Po svim ovim dogaajima, koj i su se u prolosti zbivali oko nekad

postojeeg hrama boga Peruna u kolinskom slavenskom naselju (na tlu
dananj eg Berlina), ine taj hram jednom karikom vie u nizu otkri
venih, a dosad n epoznatih mitologijskih zbivanj a. u historiji Starih Sla
vena.
192

HRAM NA SPREVI
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE-SVJEDOANSTVA

Ogromni prostori na Sjeveru koji se rasprostiru od pokrajina Duringa

Branibora sve do obala Baltikog mora izmeu lezviga i 'inske
uvale, 1100-te godine jo su bili nastanjeni puanstvom slavenskih ?JPnr1;kih plemena Ljutia, Bodriu. i Pomerana, ukljuivi tu i slavenska plr:;
mena na otoku Rujani. Ali germanski vlastodrci nisu se pomirili stan
rnslije ustanka Venda u god. 1066. ( kada su Slaveni bili zauzeli
pr :tore u Donjem Polabju i gradove Branibor i Havelbrijeg), m
da e silom i pokrtenjem Slavene pokoriti, i prip1emali se na protu1J1
1

(Historik Karl Pagel: POMORSTVO HANZE - Oldenburg 1942

Prema povelji iz 1237. god. dananji grad Berlin nastao je po prad?
m naselju Slavena. Prvi stanovnici bili su vendski ribari i ratar
woju naseobinu nazvali imenom Kolin. tovali su stara slav
Ju.GLnStva Dadboga i Peruna kao zatitnika ribarstva i ratarstva
digli su i poganski hram u svom naselju. U godini 1136. Saski vojs
Albreht I. Medvjed poruio je kalinski hram, pa je na tom mjestu
ena kranska crkva, posveena svetom Petru, koji je od tad va
zatitnik ribarstva.
v

(Iz knjige: POVIJESNICA GRADA BERLINA - Berlin 1920.)

U spomen zaboravljenog udesa Kolinskih Venda posveujem n11ih nekoliko redaka:
Gdje je ono vrijeme, heJ vendsh nbari?
Gdje su oni asi, hej - kalinski mlinari?
Kad ste prve osnove, niti ne slute tad Dali, da se izgradi - silni Berlin grad.
Slava vaa odavna, zakopana lei,
Sve se izmijenilo, svijet ludo bjet,
Nad drevnim Kalinom slavenskih predaka,
Nemilo se spustila tua kruta aka.
Berlin, 1913.

F. L.

Kako se Albrecht I. MedvJed istakao u osvajanju starodrevne slaven

ske kolinske naseobine, posljednjeg vendskog uporita na Sprevi, te kao
ruitelju njihova hrama, podignut mu je ta vie i spomenik upravo na
samom Kolinskom ribarskom trgu u neposrednoj blizini crkve sv. Petra.

(Edicija Grieben: VODI KROZ BERLIN - Berlin 1 929.)

193

ZEMALJSKA SLAVA NIKOMU NIJE VJECNA

U svjetskoj historiji to se pravilo po nebrojeno puta ponavlj alo.
U berlinskom parku, zvanom Tiergarten , 1896. godine car Wilhelm II
dao je postaviti u Aleji pobjednika 32 velike statue zaslunih pruskih
vladara i vojskovoa.
Za vrij eme bombardiranj a u svjetskom ratu stradale su statue iz Aleje
pobjednika, pa ih je trebalo skloniti. Gradski senator je postupio po
primjeru starih Grka.
Grci su naime, spomenike velikana, koji su izgubili slavu smatrali
mrtvima, te su njihove statue poput mrtvaca pokapali u zemlju.
Meu pokopanim spomenicima nalazile se i statue linosti koj e se
spominj u u Mitologiji Slavena u povodu neprij ateljskih vojnih podu
hvata protiv starog slavenskog bogotovja u 10.-12. stoljeu.
Izmeu ostalih bile su to statue kneza Albrechta Lava, markgrafa
Waldemara, velikog kneza Albrechta I Medvjeda, (koji je unitio hram
boga Peruna u Kolinu), grofa Henrika od Milj a, (koji je provalio u
Perunov grad na Labi), pa biskupa bamberkog Otta II (koji je unitio
hram Triglava u einu itd.
Tko e ikad pronai zakopane statue ovih i mnogih drugih b1vih
slavljenika??

194

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA

DVADESET OSMO POGLAVLJE

BOG
TRIGLAV
SLAVA 1 PAD MITSKOG VLADARA
SV JETLA I TMINE

IZ BURNE PROLOSTI EINA

8-10. stoljea zlatno doba slavenskog bogotovja
ein prijestolnica kneza SVATOPLUKA II
U 12. stoljeu osvojio ein slavenski knez
BOLESLAV KRIVOUSTI

ein u staro doba

Od kraj a 13. stolj ea ein lan Hanze
Od 14. stoljea vladaJU einom BrandenburZl
1648. veam dobiVaJU ein
30 godina kasnije 1678. opet na gradskoj vijenici se vije
brandenburka zastava

esto sam po svoJem filmskom poslu putovao u podruj a Poodravlj a,

Pomorj a i u priobalna mjesta Baltikog mora, pa sam imao priliku da
upoznam zemlj e u kojima su ve od prvih stolj ea n. e. gospodarila
drevna slavenska plemena Ljutia, Bodria i Rujana.
Svuda sam nailazio na razumijevanJe kod Pomorjana, a osobito u
einu i Gdanskom, gdje sam prikupio vrijednih podataka o b ootovju
davnih predaka.
196

BOG TRIGLAV
SLAVA I PAD MITSKOG VLADARA SVIJETLA I TMINE
U KULTU B02ANSTA VA starih Slavena izuzetan sluaj predstavlj ao
j e bog T R I G L A V po tome, to su ga drevni slavenski prei smatrali
vladarem nebeskog, zemaljskog i podzemnog carstva, to je u oprenosti
sa simbolikom starih vjerovanja kod ostalih slavenskih boanstava. Po
principu slavenskog mita, postojala su boanstva svj etlosti i dobra, na
suprot kojima su stajali mrani bogovi podzemlj a i zla, a iznimka ;" bio
bog Triglav koji je utjelovljavao j edno i drugo.
Na putu istraivanja slavenske mitologij e usmjerit emo svoj cilj u
P o o d r a v l j e, prema starom lukom gradu e i n u, j ednom od
srednjovjekovnih sredita, gdj e je cvjetao kult slavenskog mita. Uokolo
podruja iroko i nadaleko razvedenog ua rijeke O d r e, kao i u pre
djelima Pomeranije ije pjeane obale oplakuje Baltiko more gospo
darila su nekada drevna slavenska plemena V e n d a : Ljutii. Bodrii
i Pomerani.

sz1cz E e 1 N

-u

SJENI

K N E :Z EVSKIH
OVOROYA
l KUL.A

NastanJUJUi ove krajeve kroz j edanaest stolj ea Slaveni su bih na

klonjeni kultu starih vjerovanja. tovali su stara slavenska boanstva
Peruna, Svaroga, Svaroia, Gerovita, Triglava, Vodana, Svantevida, Vo
lasa, boicu Vidu i dr. Vendi iz Poodravlja i eina najvie su tovali
boga Triglava, dok su Ljutii pored Triglava oboavali i boicu Vidu, a
plemena iz Pomeranije sve do Gdanjskoga podravali su kult boga
Vol osa.
1Q7

U podrujima zapadne Pomeranij e, koj a se rasprostiru od eina i

Poodravlj a pa sve do zemalja kneza Ratibora j uno od Libeka, vladao
je TRIGLAV, bog s tri glave. Tu se susreu i druga imena starih sla
venskih boanstava, pa su neki kroniari tumaili da je to ime samo
drugaiji prikaz starog glavnog boanstva Svaroga.

STATUA EINSKOG TRIGLAVA

Vendi su svojim boanstvima podizali i dostojne hramove : bogu Tri
glavu u einu, bogu Volosu u Volinu, bogu Svantevidu na Arkunu,
boici Vidi u Ratari, a postojalo je i niz drugih svetita i manjih hramo
va, kao i svetih gajeva s kipovima, postavljenim uz stoljetna lipova ili
hrastova stabla. Meu svima najvelebniji bio je hram u einu, to su
ga einski Vendi podigli bogu Triglavu. Od davnih vremena navraao
se svijet iz svih podruja slavenskih zemalja u ein, da se tom bogu
pokloni ili zatrai savJet od troglavog boanstva.
l QR

Uz rijeku Dnjepar iznikli gradovi, tako i Kijev, slavili su u najdavnije

vrijeme isprva takoer staro slavensko trojstvo Trojanbog, koje se
sastojalo iz Peruna gromovnika, Volosa boga stoke i Chorza boga ognja.
Kako je nastalo slavlj enje troglavog boanstva TRIGLAVA kod Sla
vena, moglo bi se tumaiti i time, to se j o od ranije na otoku Rujani
i u Poljskoj tovalo etveroglavog Svantevida, pa Porevita i Rujevita
s etiri i vie glava.
Isto tako Je Istono od Gdanskoga, kod baltikih Porosjana postojalo
trojstvo sastojee se iz Peruna, Potrimbe i Pokola, po emu je pro
izaao i Triglav.

BRAHMA-IVA-VINU
Boanska trijada Sunca kod Inda

Pored toga bilo Je kod v1e Istonih naroda raznih >trojstava l boan
stava s tri glave, kao npr. kod starih Hindusa trojstvo Vinu-iva
-Brahma. Sve je to m oglo utjecati na zamisao o stvaranJU troglavog
boanstva u Slavena.
1nn

Sa etvenih sveanosti u Konanici

Daruvaru

Najvea .:;vetkovina boga TRIGLAVA bila je "zetvena sveanost, a

odravala se pod kraj etve u svim podrujima slavenskih zemalja, koJ e
su tovale ovo boanstvo, kako u Pomeranij i, tako sve do Luice, pa i u
samoj ekoj. Veinom su etvene sveanosti odravane pod veririm
nebom i bile su to prave veselice uz obrede, s palenjem vatri, pjesmom
i igrom. Sauvan je opi<: slavlj a etve na j ednom kultnom mjestu ned::J
leko eina.
Ove se sveanosti odravaju u svim slavenskim zemljama JO 1 u saaa
nje vrijeme. Naroito treba istaknuti, da eki i slovaki naseljenici
u Jugoslavij i svakogodinj e prireuju sveanosti etve pod imenom
eka obinkova slavnost

Toga ljetnog dana pod vedrim nebom sakupilo se mnotvo naroda iz

blie i dalje okoline ispred prastarog hrasta, gdje se svakogodinje po
starom obiaju odravalo slavlje etve. Tu je bio postavlj en ogroman kip
boga Triglava s konjem kraj njega. Kip j e izdjelan iz drveta s tri glave
i sa velikim eirom na glavi, to je potsjealo na lik boga Suvida ili
kako su ga nazivali u Arkoni imenom Svantevid . Stari rec je vrio
obred pred rtvenikom na koj emu su vendski prei prinosili rtve; janj
ce, tele, golube i druge domae ivotinje i rtvovali ih na vatri, koj a j e
gorjela ispred kipa. Osim toga polagali s u n a stol pred reca zlato, no
vac vosak ito i razne predmete.

Istodobno paljene su vatre po svim okolnim breuljcima, a preko plam

tjelih krijesova preskakivali su momci i djevojke, te najzad su i zaigrali
kolo. Tako su baltika, luika i druga slavenska plemena, vjerni svojem
tisuljetnom ivotu i obiajima gajili kult djedovskih vjerovanja, koj ih
se nisu htjeli odrei niti onda kada su strani germanski i nordijski za
vojevai nastojali da ih na to prisile krvavim ratovima u ll. i 12. stoljeu.

A sada da se povratimo neko vrijeme unatrag, u doba prolih stolj ea

dok su se pojedina plemena starih Slavena j o kretala na sjever i sje
verozapad, utemeljavajui svoja vjerska ognjita, ponajprije pod vedrim
nebom ili ispod nekog starog hrastovog stabla ili lipe, a onda u svetim
gaj evima, a kasnije i u bogatim hramovima. Meu ostalim bili su tu
Veletski Pomorani, koj i se smjestie s obje strane ua Odre i tu osnova
e grad ein, onda stari Vineti koj i zauzee otok Volin, gdje osnovae
ponajprije neki grad Vinetu, koj i je uslijed potresa propao u more i
kasnije tu podigli grad Volin. Opet drevni Rani ili Rujani naselie sj ever
ni dio otoka Rujane podigavi grad Arkun, a u junim krajevima Rujane
nastanie se pripadnici plemena Korjenci, i tamo izgradie tvrdi grad
Korjenci Onda se poj avie plemena Ratari izgradivi svoj grad Ratari,
zvan i Radogost (dananji Wolgast) u Strelicama. Od potomstva plemena
Ratari kasnije su nastali hrabri ratnici Ljutii.

Napokon, najzapadniji Bodrii naselie prostore izmeu Donje Labe

i B altika, i tamo podignu svoj utvreni grad Racibor. U poetku ovi
stari Slaveni tovali su pored raznih starih boanstava j o i posebno bo
ansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Kultna mJe
sta ovim boanstvima nalazila se pod granatim starim dubovima ili u
ograenom svetom gaju. Tu su u tri stabla urezali likove, u svakom
stablu po jednog od navedenih bogova trojstva, a ispred ovih bili su
rtvenici, na kojima se polagalo rtve bogovima.
Stari Slaveni najprije su se klanjali nebesima i svjetlosti, tu Je bio
njihov Svarun otac bogova, tvorac svijeta i staribog slavenskih predaka.
Po bogu ocu nastaje Svaroi, mladi bog Sunca, a zatim proizlazi troj
stvo-- koje su sainjavala tri udruena boanstva: Perun, Potrimba (ili
Trebun) i Pokola.
Znaenje ovih bogova sastojalo se u tome, to je Perun slavljen kao
Dadbog, Potrimba kao donosioc plodnosti, a Pokola j e predstavlj ao zlo
duha podze mlja, kojemu se prinosila rtve da nebi inio zla svijetu U
. ?.

kasnijem vremenskom razdoblju toliko se ve razvio kult starih slaven

skih boanstava, da su na raznim mjestima postojali proslavljeni hra
movi i mnogobrojna slavenska svetita i sveti gaj evi. Meu ovima bili
su to, velebni hram boga Svantevida na Arkunu, hram boga Volosa na
otoku Volinu, svetite boga Rujevita u Korjencima, hram Svaroia i Ra
dogosta u Ratari, svetite boice Zive u Raciboru itd. A rtvenih mjesta

SVAROZi

VIDA

RADOGOST

i molbia pod stablima i stari m hrastovima bilo je ni broja im se ne

zaa, tek podsjeaju ponegdje imena Perunovyj dubova , da su se tamo
nalazila nekad kultna mjesta Perunova, kao i nazivi Svantomest<< ti.
sveto mjesto.
Takovih ogromnih kultnih hrastova bilo je mnogo, (a veoma su ih
potivali jo i za kranskog doba). Obino su se viali pod tim stablima
ogromni kameniti rtvenici na kojima su ljudi u staro vrijeme rtvovali
bogovima, a takoer i Perunu, Potrimbi i Pokolu, doline rtve. Tih
rtvenika bilo je vidjeti svukud po zemlj ama slavenskim sve do konca
15. stoljea, nu i kasnije su ljudi drali ta stabla svetinjama, te su znale
majke uz put uzimati od stabla po koji listak, da ga prevjesi na svoje
dijete, kako bi ga uvalo od bolesti.
U kultu trobotva zanimljivo je, to je ono izniklo kod istonih starih
Porosjana koji su to trojstvo potovali u svetom mJestu Romavi pod
sj enama starih hrastova , a to su zapazili i susjedni Slaveni, pa preuzeli

te obrede i tako je tovanJ e toga trojstva prelo na ostale Slavene; pored

Pomorana i Venda na Poljake, Cehe i Srbe. Boga Peruna kao glavno
boanstvo neba i zemlje, te Gromovnika i Dadboga smatrali su naj veim
dobroiniteljem ljudima, Potrimbu ili Trebuna kao boga vridbe i ribar
stva i plodonosca tovali su osobito, a Pokolu Paklenjaku palili su obilne
rtve da mu gnjev ublae.
O Pomeranskim Slavenima iz okoline eina pnpovi]eda se, da su u
svojem kraju imali j edan velik kronjat dub, pokraj kojega j e bio izvor
ive vode i narod j e vjerovao da tu prebiva neko boanstvo, koje su u
veliko astili i potovali.

Meutim dogodilo se da ]e dolazilo i do promjena u obredima kulta, a

najznaajniji takav sluaj dogodio c;e u vezi starog kulta sa trojnim
botvom (trojstvom Peruna, Potrimbe i Pokola), kada se temelj no izmi
j enio ovaj nain bogosluj a. Naime sasvim je naputeno tovanje u obliku
trojstva, a uspostavljen je kult boga Triglava, koji je imao sva ta svoj
stva, koj a su do tada predstavljali stari bogovi Perun, Potrimba i Pokola,
a preneena na j ednog boga TRIGLAV A, koji se od tada smatra bogom
neba, zemlje i podzemlj a sa svim odgovarajuim atributima koja su bila
pripisana naputenom trobotvu. Pomerani su tri boanstva stopili u
j edno i nazvali ga bog Triglav.
'"'

Sasvim je razumlj ivo, da su Pomorani svome novom troglaVOI"" h";""

Triglavu sagradili i veleban hram u nj ihovu glavnom gradu ;:,cecmu
Ukratko iza tega podigli su i drugi hram u Julin-gradu na otoku Volin1
u ast novog boga Triglava. (Ovaj grad je od ranije postojau, d ka:>ni
u povodu kulta bogu Volosu, promijenjeno mu je ime u ast boga Vol
p< je nazvan imenom VOLIN.) U einskom hramu troglavog bo:,u
Triglava Pomorani su postavili ogroman kip istesan od stare hrastovine
Triglav je prikazan u nadnaravnoj veliini. a kip mu bij ae obastrt du
gakom koprenom sa sve etiri strane. Sveenici govorahu da j e Trigla\
nevidljivo i najie boanstvo, koje rijetko kad silazi na zemlju, a da
se krije zato, to nee da vidi ljudske opaine. Triglav j e bio vladalac
neba, zemlj e i podzemnih paklenskth bezdana. Triglav je tvorac neba 1
zemlje, uzdravatelj i hranitelj ljudi, ali i kanjavatelj ljudskih opaina
Po zapisima Tkany-a, Triglav je imao u einu svoj hram na glasu.
Drvene stijene bile su okiene izvana izboenim slikama (rezbarij ama)
ljudi, ivotinja i ,;vakovrsnih ptica, koje su bile slikane masnim neizbri
sivim boj ama. U tom hramu drali su veliko blago, koje su zaplijenili od
neprij atelj a. Tu j e bilo oruja i drugog ratnog plijena, od kojega je hra
mu pripadalo desetina. Tu je bilo zlatnih i srebrenih aa, za gatanje i za
gostbe uglednih gosti, onda velikih rogova divljih bikova za napitak i
trubljenje, pa maeva i noeva, i drugog dragocjenog orua, kao i raznog
rtvenikog pribora.
SPOMENICA EINU
Od vremena j o pradavnih
Tekla rijeka Odra - tekla.
Preko polja onih ravnih
Za Baltik si put usjekla.
I pri uu Odre rijeke
Izniknuo divan grad,
Tam o stoji kroz vijeke
einom je zvan i sad.
F L.
205

Velebnom hramu Triglava u einu, kao i onome u Julin-gradu pri

padao je svakome po jedan vanredno vrijedan crni konj, kojima se ga
talo, kad se poduzimalo neke podvige. Uz kip Triglava u einu vidjelo
se oveliko sedlo, a sveenici su tvrdili, da bog nou zaj ae konja, da
potjera zle duhove od zemlje.
Iz svih ovih izvjea j asno proizlazi, da je ovo slavensko trojstvo u jed
noj osobi ono isto, koje su oboavali stari Porusi u tri osobe. Triglavu
je bio posveen konj vranac, kojega je njegovao j edan sveenik i koga su
upotrebljavali za gatanje na slian nain kao i bijelca Svetovidova u
Arkunu.

U einu j e, kao lukom gradu i sreditu baltikog moreplovstva, kod.

smrti pomoraca i drugih uglednika bio obiaj posmrtnih spaljivanja,
koja su vrena na ukraenom brodu uz velike sveane obrede.

206

Prema zap1s1ma lj etopisca H e r b o r d a, Kaligrafa Otona Bamber

kog biskupa i misionara Pomeranije, po zapovijedi vendskog kneza
B o l e s l a v a hram boga Triglava u einu bijae izgraen S uzme
nim pijetetom i umjetnou, unutra i izvana ukraen skulpturama kojih
je bilo i van zidova. Bilo je slika ljudi, ptica i divljih ivotinja izraenih
takovom tonou, svaka prema svom izgledu, da se inilo da ive i diu.

U einskom hramu stajao je na povienom postolju ogroman drveni

kip boga Triglava s tri glave - koje su simboliki ukazivale na njegovu
prevlast nad tri carstva, nad nebom, zemljom i podzemlj em. Kip Trigla
va bio je bojama umjetniki oslikan, te ukraen bogatim nakitom; ispred
kipa plamtj ela je lu iz suhe borovine, osvjetljavajui mistino boan
ski lik. - U nekom zapisu stoji da su oi tog kipa bile povezane jednom
trakom, kao znak da je taj bog tako dobar, da nije htio vidjeti ljudsku
zlobu.
S obje strane kipa bili su postavljeni rtvenici na kojima se prinosila
rtve. Na svetkovne dane u prisustvu mnotva naroda odravani su sve
ani obredi uz uee sveenika i djeda r e e a. Bogu Triglavu bio j e
posveen e r n i k o n j koj i j e bio prisutan kod sveanosti, a djed rec
je s njim upravlj ao i iz znakova konja tumaio kakove e sree biti
njihove poduzetnosti. Nedaleko hrama stajao je veoma stari hrast, vrlo
visok i lisnat, a ispod hrasta izvor bistre vode koj ima su vendski prei
hodoastili, smatrajui ih svetima.
Po kronici Herborda bilo je hramova boga Triglava u etiri grada;
pored onoga ve opisanog u einu, nalazio se j o i u drugom vanom
vendskom kultnom sreditu V o l i n u takoer hram posveen Triglavu.
U toj kronici je zabiljeeno, da se u Volinskom hramu uvao posebno
mali kip Triglava, ali od istog zlata. Kako je prijetila opasnost od kran
ske vojne, sveenici hrama povjerie ga j ednoj udovici koja je taj drago
cjeni zlatni kip sakrila u upljini nekog drveta. Isto tako postojao je hram
boga Triglava kod luikih Venda u gradu Zhorjelcu.
207

U vezi postoj anj a kultnog mjesta, odnosno Triglavljeva svetita u

Zhonelcu, vidi se da j e i kod luikih Venda bilo razvijeno tovanje
prema Triglavu, kao boanstvu koje utj elovlj uj e sve dobro na svijetu,
a ujedno daje i zatitu protiv mranih sila.

Lvikom
rad. u

ZHORJEt...C

postoJalo

sveti$1 (?

TRIGLt1JA

Mjesto u kom se nalazio etvrti hram Triglava, u romc1 nij e ozna

eno, ali se dri da j e to bilo u gradu Raciborzu, sjeditu bodrikog
kneza Racibora, gdje je kao na naj istaknutijoj toci na sj everu Polabja
stajalo svetite boice :Zive (Dziewe) koju su slavili darovateljicom
ivota, te zatitnicom itnih polja i rodnosti stada.

208

Po j ednom drugom, takoer provjerenom izvoru o kojemu je dao iz

vjetaj nj emaki putopisac von Bunsen, doznajemo da j e na j ednom brdu
blizu starog, slavenskog utvrenog grada Branibora postojalo veliko
Triglavljevo svetite.
U knjizi M. v. Bunsena Izlet kroz Njemaku, Izdanj e Berlin HJ14.
stoji zabiljeeno: Blizu grada Brandenburga (Branibora), o koj i se ne
kad ivo borilo, te su ga devet puta Nijemci zauzeli, a devet puta Vendi
(Slaveni) preoteli, lei Harlengerberg (brdo Harlung). Na tom brdu bilo
je god. 982. podignuto veliko Triglavljevo svetite, sagraeno iz drveta
Godine 1066. j o su j ednom Slaveni preosvojili grad Branibor i drali
ga sve do poetka 1 2 . stoljea, kada su poljski vojvode Boleslav i Vra
tislav primili kranstvo i odrekli se starog slavenskog bogotovja.
Nakon toga uslijedilo Je ruenj e i Triglavljevog hrama na
brdu kod Branibora. Na tom mJestu sagraena je impozantna
kupolama i posve osebita, doimlj e se bizantski. Prema izvoru
sluio putopisac Bunsen, izgleda da je tako zanimljiva crkva
1142.) bez bitne preinake nastala po Triglavljevom hramu.

Harlung
crkva sa
kojim s
(graena

U 16. stoljeu, ta Je crkva zbog ruevnog stanj a bila poruena, "' rektor
univerziteta Christian Herms, nainio je toan model te histori k1
zgrade, i taj se model nalazi jo i danas u Jednoj prostoriji stolne crkve
u Braniboru.

Citavim nizom sudbonosnih zbivanja, stalno je bio okruen ivot starih

slavenskih predaka u njihovoj borbi za opstanak i za ouvanje naslije
enih tradicija praotaca. Stoljeima u neprekidnoj obrani svoj e nezavi
snosti i junakim poduhvatima uspijevali su Slaveni da suzbijaju nepri
j ateljske navale, i da kre put daljnjem razvitku slavenskih naroda,
unato neravnomjerno j aoj stranoj sili.
Zapadno-vendski Slaveni ne samo da su hrabro branili svoJe zemlJe,
tavie godine 1066. osvojili su ponovo Altmarke i B raniborsku krajinu.
209

Oko 1 100. god. jo su sve zemlje i gradovi izmeu Libekog Zaljeva j

eina (Racibor, Zvijerin, Rostok, Vizmar, Demin, Ratari, ein, Volin,
Branibor, otok Rujan i dr.) u vlasti vendf;kih plemena. Neprijatelj skim
napadima Slaveni su se snano odupirali tokom cijelog ll. stoljea j
vendski knezovi Racibor i Pribislav odrali su svoj u prevlast nad zavo
j evaima.
Ipak se nisu mogli odhrvati premonoj protivnikoj sili, jer je vojsko
voa krstake vojne Oton, biskup Bamberki prinudio 1 124. god. poljskog
vojvodu Boleslava i voj vodu Wratislava od Pomeranije, da se odreknu
poganskog kulta s drvenim kipovima. Nakon toga uslijedilo je ruenje
hramova i ostalih slavenskih svetita i unitavanje kipova slavenskih
idola. to je najgore, Oto Bamberki dao je i glasoviti hram boga Tri
glava u einu zapaliti i naredio da se odrube tri posrebrene glave boga
Triglava koj e je poslao papi u Rim, kao tro.feju pobjede nad idolopoklon
stvom Slavena.

Orao, simbol eina,

pogodila nj egov grad.

srdito je uzdigao glavu zbog alosti koja j 1

Primjedba: U povodu posjete Rimu u travnju 1967. obiao sam vati

kanske muzeje i arhive u nadi da tu otkrij em neke vane starine iz mi
tologijske prolosti Slavena, ali zaudo, na moje upite odgovoreno mi j e,
da tamo nema nikakvih spomenika od starih slavenskih boanstava.
Ipak u arhivskim odjeljenjima i biblioteci imao sam uvid u mnogobroj
ne stare povelje i listine, j o iz vremena od prije Karla Velikog do u
1 2. stoljee u kojima sam nalazio dosta korisnih podataka.
F. L.

210

Ali, ne potraja dugo i ogorena slavenska plemena poela su j o j ae

tovati svoje stare bogove, zbog ega j e dolazilo do estih pobuna. Dok
je vendski knez Racibor branio pokuaje ruenja slavenskih svetinja,
saksonski hercog Henrik Lav, iz prkosa dade izgraditi po svom neaku
Adolfu god. 1143. na oblinjoj obali Baltika grad Libek. Meutim, bo
driki knez Niklot upadne 1147. sa svojim etama i popali taj novi grad
Saks ona do temelj a.
Na to udari iznova voj ska Alberta Lava i prinudi iste godine najprijt::
vendskog poglavara Pribislava, a poslij e i ljutikog kneza Racibora na
mir. Meutim, godine 1157. podignu Vendi ponovno veliki ustanak, ko
jega 1160. krvavo slomi vojska Albrehta Medvjeda. Ovim porazom dat
j e konani udarac tisuljetnoj slavenskoj tradiciji s kultom starih sla
venskih boanstava, te nitko nij e mogao sprijeiti ni pad monog vend
skog boga Triglava. Neprijateljske vojske popalile su i razorile ne samo
znameniti hram Triglava u einu, nego i mnoga druga svetita dav
nih slavenskih prea. Sauvan je tek neznatan broj manjih statua i ne
kih kipova koji su sauvani po raznim muzejima u einu, Gdanskom,
Krakovu i drugim poljskim gradovima; u Kijevu Novgradu i j o u ne
kim mjestima Rusij e, zatim u Praf5u. u Berlinu, Dresdenu u Njemakoj.

TU:ZNO JE MJESEC ZASJAO NAD ZEMLJAMA

BALTiKIH POMORJANA
')11

UZ ALE BALTIKA

Zemlja ta pjeana, draga Pomonanska,

to lei od eina, pa tamo do Gdanska.
Me obale dviju rijeka se stisla,
S lijeva tee Odra, s desna rijeka Visla.
ein 1 9 1 3 .
F . L.

')

I u naoj domovini mnogo je tragova preostalo iz posljednjeg doba

slavenskog poganstva. Veinom su to ostaci starodrevnih obiaj a, a po
sebno i u bogatstvu naeg narodnog folklora. Napokon mi imademo
i mnogo geografskih naziva koj i nas potsjeaju na stara slavenska boan
stva, kao to su Perun, Triglav, Volos, Suvid i dr.
Osobito mjesto kod z emljopisnih naziva zauzima Triglav, najvia pla
nina u Jugoslavij i, a zatim Troglav u sustavu Dinarskog Velegorja.
Tko moe porei, da su nai davni prei najvie planine u naoj : mlji prozvali ovim imenom upravo zbog toga to je bog Triglav oznaio
za njih vrhunstvo u njihovu starom vjerovanju?
To vai kako za Triglav kod Slovenaca, tako i za Troglav kod hrvat
skoga naroda. Troglav je za nas naroito zanimljiv, to je u podrunom
kraj u Troglava kod mjesta Suvid pronaena kamena plastika troglavog
boanstva koj a predstavlja boga Triglava.

I na grbu S. R. Slovenij e ovjekovjeen jP Triglav

Pored geografskih naziva po imenu staroslavenskog boga Triglava u

Cekoj i Rusiji, i u naoj domovini sauvan j e spomen na o b oanstvo
u nazivu naeg naj vieg planinskog masiva TRIGLAV plamne u Slove-

21:!.

nlJl, 1 u imenu TROGLAVA gromotresnog vrha Dinarskog velegorj a u

Dalmaciji. Pronaen je kod nas i j edan spomenik, mnogo nalik na boga
Triglava. U povodu arheolokog istraivanj a starih gradina u okolici
Knina, u odlomku Zdrapanj , koj i lei ispod Bribirske gradine, prona
eni su razni predmeti iz predkranskog doba Slavena, kao i posue u
koj e se stavljala hrana i pie za mrtvace.
Pored ostaloga, tamo je u gomili ruevnog kamenja kraj breuljka
koji se i danas j o zove S UVID pronaen 1 kamem kip sa t r i g l a v e.
Taj nalaz potsjea na staro vj erovanj e Slavena i na troglavo boanstvo
T r i g l a v a. Ovu pretpostavku potkreplj uje jo to, to se nedaleko
ovog lokaliteta uzdie T R O G L A V naj vii vrh Dinarskog velegorj a.

Do otkria Triglavljeva kipa dolo je nakon dugogodinjih istraiva

nja, koja su vrena od god. 1 889. po Hrvatskom starinarskom drutvu
u Kninu
Tamo su naeni i drugi ostanci srednjovjekovnih spomenika
iz doba hrvatskih narodnih vladara.
214

POGLED NA TROGLAV

Div-Dinaro i Veli Troglave,

Svjedoci ste nae stare slave.
Oj Dinaro! Tko ti nebi pj evo,
U tebi je gorje Troglavljevo.
Gdje vj etrovi bijesni vladaju,
Gdje strijele gromovne padaJu,
Gdj e gromovnik bog Perun caruJe,
Gdje roj vila gorskij eh stanuj e.

Spomenik Triglava najpnJe se uvao u Kninskom muzej u, a sada

nalazi u Splitskom arheolokom muzeju.

'""

c:;p

BOG TRIGLAV
IZVORNA IZVJEA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOCANSTVA

TR I G L A V, stavensko boanstvo naroito se tovalo kod pomeran

skih Slavena kao najvii bog, i njegovi su glavni hramovi postojali u
gradovima einu i Volinu. U unutranjosti ovih hramova prikazan je
njegov kip sa tri glave u znak da TRIGLAV vlada nad tri carstva ne
beskim, zemaljskim i podzemnim; s tim je predstavljao i boga Sunca.
Bogu Triglavu bio je posveen crni konj, koji je upravljao preko
svojih znakova i time davao odgovore na postavljena pitanja. Hram u
einu spaljen je po bisku pu Otonu bamberkom, a on je dao i odrubiti
tri posrebrene glave boga Triglava i poslao ih papi u Rim.

(BROCKHAUS CONVERSATIONS - LEXIKON - Leipzig 1 886.)

Po predaJt polapskih Slavena, Pored rujanskoga boga Svetovida ili

Svantevida, iji se hram nalazio na Rtu Arkunu, tovan je i TRIGLAV
kao bog Sunca sa hramom u einu.

(Dr. Ante Messner-Spori : LJUDI I PRIRODA - Zagreb 1938.)

Po zaptstma Herborda Kaliografa

nara Pomoranije, postojao je hram
po zapovijedi kneza B o l e s l a v a
tetom i umjetnou unutra i izvana
izvan zidova.

svetog Otona Bamberkog i misio

boga T r i g l a v a u einu, koji
bijae izgraen Sa uzvienim pije
ukraen skulpturama kojih je bilo ;

Bilo je slika ljudi, ptica i divljih ivotinja izraenih takovom tono

u i prema svom izgledu da se inilo da ive i diu. Bio je i jedan k i p
s t r i g l a v e, koji se zvao TR I G L A V jer je nosio tri glave na
jednom stablu stupu.

(MITHOLOGIE SLAVES, Librairie L A R O U S S E - Paris 1963.)

(Iz novmskog lanka u dnevniku BORBA od 18. XI. 1963.)

Muzej hrvatskih starina u Splitu posjeduje bogatu zbirku rijetkih
predmeta od bronce, kamena i gline. Tu su i predmeti jo iz poganskog
doba Slavena, meu kojima se istiu g l a v a t r o g l a v o g b o a n
s t v a i posue u koje se stavljala hrana i pie za mrtvace.

(Dr. Stipe Gunjaa: MUZEJ HRV ATSKIH STARINA - Split 1963.)

Pribaltiki Slaveni, to su slavenska poganska plemena koja su obita

vala na junim obalama Baltikoga mora. Poznati kao hrabri ratnici
pomorci slavili su bogove Svetovida, Svaroia i TR I G L A V A.

(Marijan Filipovi: ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA Zagreb 196 1.)

TRIGLAVA, slavenskog idola sa tri glave, osobito su tovali Slaveni

Pomeranije kao svoje najvie boanstvo, a glavni mu je hram bio u e
inu i Volinu. Po sigurnim povijesnim vijestima kult boga Triglava po
stojao je i u Gornjoj Luici u gradu Zhorjelcu. O njegovu kultu nalaze
se mnogi tragovi, ne samo u Pomeraniji i Luici, nego i u ekoj, Rusiji,
u Sloveniji (Triglav planina) i u drugim mjestima.

(BROCKHAUS CONVERSATIONS - LEXIKON - Leipz1g 1926.)

Prvobitno trojstvo Porosjana slavilo se u Romavi pod starodrevnim

dubom, a prelo je na druge Slavene Pomorane, Polabjane, Poljake, e
he. U Romavi su troje bogova Perkun, Potrimba i Pokola, bili urezani u
tri hrasta, svaki u svojoj udubini. Pomorani su ta tri boanstva stopili u
jedno i nazvali ga bog TR I G L A V. Kasnije je ogroman kip Triglava
istesan od stare hrastovine i stavljen u hram u einu. I u Julin-gradu
na otoku Volinu bijae hra"n Triglava. Kip njegov u tom hramu bio je
od suhog zlata, a ures zlatni prikrivao mu obraz do usana. Sveenici
njegovi su tumaili, da krije svoj obraz pred ljudskim opainama. U
einu i Julingradu viao se po jedan konj vranac koje su upotreblja
vali za gatanje.

(Dr Nikola Greti: O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRA

VJERI ARIJACA I PRASEMITA - Senj 1 879.)

TRIGLAV je tmao u einu svoj hram na glasu. Drvene stijene bile

su okiene izvana izboenim slikama (reljefima) ljudi, ivotinja i svako
vrsnih ptica, koje su bile omatene neizbrisivim bojama. U tom hram4
drali su blago, koje bi zaplijenili od neprijatelja. Tu je bilo oruja i
drugog ratnog plijena, od koga je hramu pripadala desetina. Tu je bile
zlatnih i srebrnih aa za gatanje i za gostbe uglednih ljudi, omanih
rogova divljih bikova za napitak i trubljenje. maeva i noeva i druqoq
dragocjenog orua i rtvenikog pribora.

(Anton Thany : MITHOLOGIE DER ALTEN TEUTSCHEN UND SLA

VEN - Znaim 1827.)

2lR

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA SLAVENA

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

EPILOG
ARK UNA
SVETITE SV ANTEVIDA
U PLAMENOM VIHORU

DANCI SU RAZORILI SVANTEVIDOVO SVET ISTE

Otok Rujana b10 Je god. 1 168. J edina slavenska nezavisna zemlj a i na

Arkunu j e bilo j edino slavensko svetite, gdj e se j o podravala tovanje
rujanskog boga Svantevida.
Kraj vlade Svantevida boga Sunca, rata i sudbine doao je od tuin
ske sile. Nakon to su kranski emisari uspjeli pokrstiti vojvode poljske
Boleslava i Wratislava, ubrzo je prevedeno na kranstvo itelistvo u
svim pribaltikim podrujima Pomorja.

PROPAST SVANTEVIDA

DANSKI SIMBOL POBJEDE

Danski kralj Valdemar osvoji Arkun pomocu poljskih knezova na

1 4 . lipnj a 1 168. god. Kad Je arkunski hram planuo on zapovjedi. da
ogromni kip Svantevida povuku u vatru i da ga spale.
220

EPILOG A R KUNA
SVETISTE SVANTEVIDA U PLAMENOM VIHORU
BEZUSPJESNI POKUSAJI biskupa Otona Bamberkog da Rujane pri
vede kranstvu zadavali su mnogo brige danskom kralju Erihu E dmun
du, a pogotovo to su rujanske brodice stalno uznemirivale priobalna
mJesta u Danskoj, zbog ega je dolazilo do estih bajovnih okraja.
Ozlojeen, E rih Edmund potajno se pripremi i godine 1 136. poduzme
<;a ratnom flotom veliki ratni pohod na Arkun. Opkolivi grad i hram
sa svih strana, s kopna i mora presjee im dovod hrane i vode. Zb(
nestaice vode posada Rujane bude prisiljena da se preda, obeavi e
e primiti kranstvo. Na to svi navale na krtenje.
Ali, j edva to su se Danci uputili prema Danskoj, Rujani izvedu bisku
pa izvan zemlje kojega im Danci ostavie radi poduke, a oni nast
tovanjem svoga starog boga Svantevida j o vie nego d o tada. A p(
aju svoje snage i strae na kopnu i moru.
Mo arkunske drave bijae neslomljiva, i tek 1 1 59. odlui ::.e kralj
danski Waldemar I. da ponovno udari na Rujane. Waldemar otisne s 2!
ratnih brodica niz Baltik, a kad j e trebalo doi do bitke sa Ruj anima,
od brodova bijae j o samo estdesetak, ostalih dvije stotine potajno
izvukoe i vratie natrag u Dansku.

Slavenske ratne brodice

Kad J e kralJ sazvao ratm savJet, odgovore mu, da se ne smije tolike

danske junake plemie dovesti u ivotnu opasnost. A to se zbilo j o
prije nego su bili na vidiku brodovi Rujana. Ali kad se pojavie na hori
zontu neprijateljska jedra, Danci okrenue kormila i svi do zadnj ega
hrabri odjezdie: a zamalo, da nije i kraljev brod dopao u ruke Rujana.
??1

Tako je za niz godma slijedio mir i Rujani su bez smetnJe nastavili

svojim starim vjerovanjem i narod je dolazio iz svih krajeva, da se pred
hramom pokloni svom zatitniku Svantevidu, i da doprinese svoju rtvu.

Kasnije se okrenuo list, Danci u boju dva puta nadvladae Rujane, pa

su i dva puta mir diktirali, ali im ipak ostavie staru vjeru u njihova
Svantevida, naravno pod uvjetom da vie ne ine neprilika Danskoj i
da plaaju kralju danak. U daljnjem razdoblju kroz deset godina unato
tog sporazuma, dolazilo je ponovno do estih i tekih razmirica meu
ugovoraima, to je Dancima davalo povoda za negodovanj e.
Dok su u to vrijeme kod Slavena na Sjeveru dogaaji poprimili pod
noljiv stav, istodobno strahotna zbivanja zahvatila su slavenski ivalj
u Polabju, Braniboru, Luici i drugim krajevima gdje su Slaveni do tad
uspj evali odrati j o svoju nezavisnost, tamo je sad plamtio unitavajui
rat. - Saksonske kriarske vojne navaljivale su nesmiljeno, i padali su
slavenski gradovi i naselj a u neprijateljske ruke od Dreenja i Milja
du Polabja do Branibora, Havolbrzega, Zvijerina i Racibora, te du
Spreve u Luicama, od Budyina i Chozebuca do Kolina.
Opet druge vojske Albrechta I. Medvjeda zauzee slavensko naselje
Kolin na Sprevi gdje unitie Perunov hram, a poslije toga godine 1160.
prodru du Odre sve do velikog pomoranskog lukog grada Seina na
Odri poplavivi i poruivi uveni einski hram boga Triglava.
222

KULTNA

KULTNO PODRUJE ZAPADNIH SLAVENA

Zbog nezamislivo tekog stanja koje je zavladalo u slavenskim zem
ljama i neki slavenski knezovi poprimie kranstvo. Ve godine 1124.
poljski vojvoda Boleslav, a zatim i Wratislaw vojvoda od Pomorja (Po
meranije) primili su pokrtenje i tu se stanje smirilo, a nakon toga pri
mie kranstvo i drugi slavenski knezovi, kao ljutiki Pribislav i Niklot,
te bodriki knez Racibor.
.., .., .,

Stvarno ve nij e ni bilo nezavisne slavenske zemlje na zapadu, j edino,

bio je jo otok Rujan, gdje se nesmetano podravala tovanje boga Svan
tevida u arkunskom svetitu. Ali Rujani, osj eavi u sebi neku silu, ne
promiljeno i dalje su davali maha nasrtajima u susjedne nordijske ze
mlje, pa je ta neobuzdanost najzad bila po njih i odsudna. Ta uznemi
rivanja dojadila su danskom kralju Valdemaru I i on odlui da svom
silom udari na Arkun.
Bilo je to u lipnju 1168, kad je Valdemar sa svojim etama opkolio
Arkunski grad. Poela su manja arkanja oko utvrenih nasipa, ali za
odluujui napad na razglaena - neosvojivu tvravu - nije se odmah
usudio. Tu mu je pomogao neobj anjiv sluaj : netko je u nezapaenom
trenutku ubacio zapaljivu strij elu u drvenu kulu iznad ulaznih vrata u
grad, koj a je uslijed arke lj etne vruine bila isuena i za as buknula u
plamenu. Vjetar je ubrzo rairio plamtee ari po cijelom drvenom gra
du, tako su buknule sve kuice drvene, pa i sam Svantevidov hram, koji
je takoer zajedno sa tornjem, na koj emu se vijala zastava stanica, bio
od drveta. Cijeli grad je planuo u ognjenom moru.
Danci ponu nadirati u grad, a Rujani u najveem zdvaj anju skoe u
obranu svoga grada i s ogorenom hrabrou bacie se na j uriajue ne
prijatelje. Nezapamena k rvava borba nastade u sred planulog grada.
Danci su ve poeli izmicati ludoj borbi. Kad najedanput, ve sagorjela
kula sa plamteom posveenom stanicom srui se uz prasak i sveti rat
ni znak nestade u plamenu. Kad su to vidjeli Rujani, bacie oruje i
obustave svaki daljnji otpor. Razuzdani plameni elemenat postade po
bj ednikom.
Arkun se predade na milost i nemilost : U zadnji as Danci izvukoe
kip Svantevida iz gorueg hrama, a vojnici Valdemara iscijepaju ga i na
tom drvetu kuhali su j elo za vojsku. - Tako je zavrio svemoni bog
rata Svantevid, na dan 14 lipnja 1 1 68. I ne samo kraj SVANTEVIDA,
nego je to bio EPILOG svih BOGOVA stare vjere Slavena.

Vladimir Nazor ovjekovjeio je ovaj prizor arkunske tragedije u svojoj

poemi SLAVENSKE LEGENDE<< :
PJESNIE, i sad na Ratarskoj grudi,
Gdje oltar stajo slavenskoga boga,
Proljeem novim priroda se budi,
Nov vj etar duva s mora Baltikoga.
224

HRAM i DVOR preotet po Danci hudi,

Zbrisalo vr'jeme s lica zemaljskoga :
Germanski teak, kada zora rudi,
Tu k plugu tjera gojna vola svoga.
Za hram ja znadem, za sveto trebite,
Za zag ara i konja SUVITOVA,
Za ma grebetak i mrano roite
Adaj a, Ala, Jada i Bjesova.
I vidjeh kip u hramu sred ARKONE:
Dvoje mu prsi, Cetir zatioka.
Jo kolut plamsa iznad kose one,
Jo oganj lie iz mrtvoga oka.
Svi drugi gradovi na otoku Rujani, predali su se bez j ednog poteza
maem, im su doznali za tragediju na Arkunu. Sve je izvreno mirnim
pregovorima, knezovi i poglavari rujanski priznali su vrhovnitvo Dan
ske nad cijelim otokom Rujanom. Za uzvrat njihove odanosti danski j e
kralj Valdemar knezovima domaim ostavio d a i dalje vladaju svojom
zemljom, naravno uz ve odreeni danak Danskoj. Ujedno je odreeno
da se ukine pogansko vj erovanje i da se provede pokrtenje naroda.
Od slavenskih vladara rujanskoga roda, koj i su poslije 1 168. vladali
spomenuti je kneza Jaromira L koji je u tadanjem glavnom gradu otoka
Rujana Bergenu (Breganu) povodom pokrtenja dao sagraditi g. 1 193.
crkvu i samostan. Njegovi preci bili su osnovatelji starodrevnog Jaro
mir-grada na rtu Arkunu.
Zatim se spominje kneza M a l t e, kojega rod potjee iz grada Putbu
sa, j o iz 1 2 . stolj ea. Taj gradi se nalazi juno od Bergena (Bregana)
i jo u sadanje doba tamo postoji krasan novodograen dvorac knezova

225

Malte. U dvorcu se nalaze drevne starine iz historije Rujana, a takoer

i postavljena mramorna statua nekog davnog pretka knezova Malte.
Posljednji vladar rujanskog roda Malte bio je WICLAW III. knez dr
avice Rujane. Po obiaju predaka i Viclav je za vrijeme svoje vladavine
godine 1 297. dao sagraditi crkvu sa samostanom na sjeverozapadnom
dijelu otoka Rujane, na otoiu Gellenu (u starini zvanom Jelenu, po
obilju j elena). Od te crkve j o postoje razvaline.
O knezu (ili kralju) Viclavu III. ostala je pisana uspomena, da Je on
bio ne samo pravedan vladar, nego i slavan po nj egovom pj esnikom
stvaralatvu. Evo nekih primjera:
O slavlju junaka.

U kneevstvu samovlasnom
Junaku na polju asnom
Ispleten je sjajan vijenac,
to ga primi na miljenac.
Poema ljubljenoj.

Cij ene te visoko, rad tVOJ e odanosti,

Gledajui te divnu, punu svak miline
Budi moj a ljubljena, daj meni tvoje dragosti,
Sa svima tvoji drai. oarajue siline ! <<
Pjesnikov tekst na njemaki glasio Je:

Hoch preis ich dich in meiner Treue,

Die ich dich lieblich sah vor meinen Blicken,
Sei mein, Geliebte, mich allein erfreue
Mit allen Reizen, die dein Wesen schmiicken ! <<
Viclav III. rujanski vladar-pjesnik umro j e god. 1 325. i kako se vidi
kovao je svoje pj esme na njemakom j eziku, to je predstavljalo samo
jedan odraz u opem pogermaniavanju slavenskog ivlja onoga vre
mena.
Naputanjem pradjedovske vjere i priznanjem germanske prevlasti,
nisu poslije toga ni vladajui knezovi mogli podrati slavensku svijest
drevnih Rujanaca, naprotiv to je vodilo ka postepe_nom odnarodnjavanju
i unitenju osjeaja slavenske pripadnosti, a kasnije i potpunom utonu
u rujanskih slavenskih plemena u moru germanstva. A to nije bila samo
tragedija bogova, nego i tragedija u stvari Slavenstva.

226

EPILOG A R KUNA
IZVORNA IZVJEtA - DOKUMENTACIJE-SVJEDOANSTVA

U doba kada je drugi kriarski rat propao, sjeverno-njemaki knezovt

poeli su iznova s ratovima protiv nepokrtenih vendskih plemena u sla
venskim podrujima istono od Labe, gdje se jo za dugo vremena odrao
kult starog vjerovanja u poganske idole. Tek u kasnije vrijeme je nad
biskup Norbert od Magdeburga poeo misionarskim radom djelovati na
preobraaju slavenskih plemena. Ali tvrdokorni podravatelji stare vjere
nisu se dali na kranstvo obratiti, dok na koncu nije uspjelo bamber
kom biskupu Otto-u pridobiti poljskog vojvodu Boleslava da misiju prt
mi u zemlju. Godine 1 1 24. prvi misijski uspjeh bijae pokrtenje vojvode
Wratislava od Pomeranije, i ovaj je 4 godine kasnije (1 1 28) ponovo po
zvao biskupa, jer mnogi se istrgoe iz okrilja crkve. Tada je biskup Otto
obiao svu Pomeraniju od Pirica, Seina i Stargrada do ua Visle, gdje
mnoge crkve sagradi i Slavene privoli da se o dreknu svog bezbonitva
i tovanja drvenih kipova Triglava, Gerovita, Volosa i drugih starih sla
venskih boanstava.

(>> SPAMEROVA ILUSTRIRANA POVIJEST SVIJETA - IV. svezak

str. 5 9/60, 1 91 0 .) - (Spamers Illustnerte Weltgeschichte)

Danski ljetopisac SAKSO GRAMATIKUS (1 1 50-1 220) opisao je u GE

STA DANORUM Arkunsko svetite, Svantovitov kip, i njegov kult. Danci
su g. 1 1 68. razorili to Svantovitovo svetite, koje je vjerojatno bilo sagra
eno na temeljima starijeg slavenskog hrama, sruenog ve 1 1 36.

(OPA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA

Zagreb 1963.)

- I./229,

Kako je zavrio Svantevid. Kraj vlade Svantevita, boga rata i sudbine,

doao je od jedne strane ruke. Danski kralj Valdemar pomou knezova
zapadne Pomeranije osvoji Arkonu na 1 4. lipnja 1 1 68. god., on srui kip
Svantevidov i zapovjedi da mu priveu uad za vrat i da ga povuku u
vatru. Arheoloka istraivanja osvijetlila su poloaj i mjesto hrama i
pomogla da se odrede njegove dimenzije, (etvorine sa stranicama od
2 0 m).

(Librairie LAROUSSE: MYTHOLOGIE SLAVE - Paris 1 962.)

SWANTEWIT, (slavenski Svetovit, Svatovit), etveroglavo boanstvo,

nekad tovano od slavenskog stanovnitva na otoku (Rujani Rilgen). Po
znati istraiva Schuhhardt otkopao je ostatke temelja Svantevitovog
hrama na Arkoni poetkom ovoga stoljea.

(BROCKHAUS - LEXIKON - Leipzig 1 926.)

U uvenom ljetopisu danskog htstonka Saksa Gramatika opisan je hram

i golemi drveni kip boga Sunca i rata Svantevida, gdje stoji da su arkun
ski hram na otoku Rujani uvali svantevidovi reci i sveenici i da ga
je zapalio danski kralj Waldemar. kada je s tekom mukom svladao i po
korio borbene Rujance.
Posljedom toga slavensko je stanovnttvo otoka Rujane napusttlo staru
vjeru, te primilo kranstvo. Od tada se poelo podizati crkve.

(Sakso Gramaticus : HISTORICA DANICA - Kj0benhaven

[Kopenhagen] 1 208.)

Padom Arkuna na 14. lipnja 1 1 68. poinje nova era za otok Rujanu.
Od tada je Rujana potpala pod vrhovno gospodstvo Danske, a domaim
knezovima ostavljeno je da zemljom upravljaju time, da stanovnitvo pri
vedu kranstvu. Posljednji knez ili kralj Rujane bio je Wiczlaw III. i
uzorno je vladao, a postao je slavan po pjesnikoj nadarenosti.

(Oto Wendler: POVIJEST RUJANE [Ges c hic hte Rugens] Sasnice 1 895.

FRANJO LEDI

MITOLOGIJA SLA VENA

TRIDESETO POGLAVLJE

TISUCLJETNI
KULT
KURENTJ IVE SLIKE
SLAVENSKE DREVNOSTI

POT JERA B02ICE ZIME

Ptujski kurenti, postali su svakogodinja atrakcija u doba karneval
skih dana i privlana sila tisuama i tisuama domaih i stranih posje
tilaca.

Gornja slika prikazuje dva ptujska kurenta s grotesknim maskama na

glavama obrublj enim perjem i konatim uima, teke bunde i nizovi kle
petajuih zvonaca, obj eenih oko pojasa i j ake tapine u rukama, bili
su u fantaziji naih davnih predaka dovoljno impresivni da uplae ak
i samu Moranu boicu zime i da je zajedno s drugim zlim bogovima
otj era j u s polj a i oranica.

230

TISULJETNI KULT
KURENTI - ZIVE SLIKF SLAVENSKE DREVNOSTI
U PRADOMOVINI SLAVENA, ratari i stoari vjekovima su odravali
stare obiaje, vezane uz svakidanji ivot. Neki od tih obiaja vuku
korijen jo iz poganskih vremena, j er su se teak rad, obilje i glad, rado
sti i alosti stoljeima ponavljali i izmjenjivali u neprekidnoj borbi za
opstanak. Zima je naim precima bila najtee doba godine.
U okolici grada Ptuj a u Slovenij i selj aci njeguju prastari obiaJ , vezan
uz prestanak zime i dolazak proljea : tzv. kurentovanje. Taj obiaj po
tjee iz daleke davnine j o iz vremena kad su preci Junih Slavena
ivjeli u zakarpatskim krajevima, odakle su se prije vie od 13 vj ekova
doselili na Balkan.
Kroz vie od tisuu godina kult o prestanku ztme odrao se kod Slave
na, a trag o tome sauvao se do danas u Ptujskim kurentskim prired
bama.

., ., ,

Priroda bi zamrla, polja opustjela, a boica zime Morana stegnula bi

svojim ledenim lancima sva naselj a, zatvorila ljude u kue, a nj ihove
oi, upaljene od ognjinog dima, sa enjom su ekale, kada e ugledati
otapanje ledenih siga pod strehama i osjetiti da se pribliava proljee.
Ali mladi ljudi nisu ekali, nego bi se preruili u likove stranih ivo
tinj a i odlazili u polja, da uplae i otjeraju ledenu Moranu. Takve obiaje

FL

i originalne kostime u koj ima se izvode, nalazimo i danas u mnogim sla

venskim zemlj ama. - od Rovna i Dubna u Ukrajini, Stanislavova u
Poljskoj, i slavenske kolonije na otoku Rujani (Riigenu) pa sve do naih
krajeva, gdje su moda najtipiniji i najizrazitiji k u r e n ti iz Ptujske
doline, koj i svake godine u pokladno vrijeme odravaju sveane kurent
ske priredbe.
U okolici Ptuja poznat je obiaj kurenta , slian nekim obiajima u
Ukraj ini. Potkraj zime, kada se pojave prvi predznaci proljea, sela oko
Ptuja postaju carstvo arenih maski i vijenaca zvonia. Tada zavladaju
veseli kurenti. Tu se u selima u doba karnevala pojavljuju mladii obu
eni kao medvjedi, s ogromnim perjanicama na glavi i drugim fantasti
nim rekvizitima. Oni idu preko snijegom pokrivenih polja da bi uplaili
zimske demone i prizvali proljee. Ovaj obiaj vj erojatno potjee j o
iz nomadskih vremena, kad su se pastiri oblaili u kurente i tako uvali
svoja stada od zlih demona.

Kurenti, odj eveni u debela krzna, sa stranim maskama na glavi, orai

u narodnim nonjama, pokriveni preko glave arenim maramama, po
birai darova, vila u bij elim haljinama narumenj ene crvenim krep
papirom, djeca preruena u pilie, pa :>vrag i razliiti drugi likovi idu
po snjenim poljima i pleu po seoskim dvoritima.
Kurentovanje je lijep i vesel obiaj , kad se povee grupe namakari
ranih momaka sakupe i krenu od sela do sela razveselj avajui i mlado
i staro , a pogotovo kad stignu u Ptuj, itav grad je na nogama. Jaka
zima 1960. godine, osobito je potakla da se taj prastari obiaj sveano
odri kod slovenskih seljaka u okolici Ptuja, iako su se oni odavno oslo-

bodili od praznovjerja svojih predaka, taj je obiaj i danas za njih naj

vei izvor veselj a.
Za vrijeme pokladnog tjedna sva je mladost u pokretu; zarobljena
mjesecima od ljute zime, osjetivi prve zrake proljetnog sunca, mladi
se neobuzdano raduju i na buan nain iskazuju tu svoju radost. Pokla
de su poklade, vrijeme l udovanja i obijesti. To veselje dostie svoju

PTUJ

Orai simboliziraj u plodnost zemlJ e

234

kulminacij u kad se kroz 4 - 5 dana stanu kreta tl brojne kurentske sku

pine kroz ulice grada Ptuja pjevajui i ludujui od ranog jutra do kasne
noi, a stotine zvona oko pojasa kurenata zazvonjavaju veselo pri sva
kom koraku.
Osobita graja nastane, kad bi se na ulici ili u nekom lokalu okupila
vea grupa, pa skladnim pokretima kukova snano zazvonili. Urnebesna
zvonjava bi se ubrzo pretvarala u ciku i smijeh, dok ne bi kurenti kre
nuli na dalj nji obilazak kako po ulicama grada, tako i usput prema

Spaljivanje
MORANE
u Ptuju
1970

Snimak objavljen
u tjedniku
V U S

svojim selima. Danas oni kurentuj u samo iz veselja, a djelomino i iz

>>potovanj a starih dobrih obiaj a , kojima mnogi i ne znaju podrijetlo.
Cijelu su zimu ekali te dane ludovanj a, kada su davni preci, po pria
nju starih ljudi u pradavna vremena tjerali s polja Moranu, boicu zime.
- Starci nastoje da prenose na mlade te stare obiaje i ue ih kako e
nainiti to ljepe maske.
Prastari oblik kurentovanja zadrao se sve do danas, kurenti vie ne
tjeraju zimu s polja, kao nj ihovi pradjedovi. Taj j e obiaj u slovenskim
selima poprimio karakteristike karnevala. Ujedno je to tradicijonalno
kurentovanj e postalo i velika turistika atrakcij a, tako da su te prired
be u zadnjih nekoliko godina dosegle vanredno zanimanje u naoj zemlj i,
kao i u inozemstvu i svaki put bilo je u Ptuju do 50.000 posjetioca. I broj
maski bio je velik. u posljednjim priredbama bilo je vie od 3000 maski.

Os1m filmskih snimanj a, sve etnografske 1 folklorne priredbe u PtuJu

snimale su pored nae televizije i francuska i austrijska televizija.
Nije Ptuj i Ptujski kraj j edini gdje se odrao prastari obiaj protj eriva
nj a zlobne zimske boginj e Morane, i u slovenskim alpama zimi obilaze
sela tzv. lj etne dane, pa kasnij e kad otopli pjesmom i plesom slave pro
ljee. U okolini Kranj a pale krijesove, a u podruju Novog Mesta i Crno
melja prireuju se veselice i obilaenje poznatih .Zelenih Jurij a .
U nizu raznih pokladnih obiaja. koj i s e svakogodinj e odravaju u
mnogim mj estima na naoj j adranskoj obali, kao i u unutranjosti, kao
to su npr. splitski " KRNJE , MESOPUST u Novom Vinodolskom,
))KRNJEVO u Dubrovinku, ))KARNEVAL u Konavlima itd., a naroito
je zanimljivo izvoenje drame ))LASTOVSKI POKLAD .
U pokladnoj drami na otoku Lastovo glavnu ulogu igra slamnata
lutka, koju na magarcu vode ulicama Lastova. U toj Lastovskoj prired
bi s lutkom pozvani su stari obiaji i vjerovanja uz pj esme, muziku i
ples. Kad se pokladari i makare skupe na odreenom mj estu, oni iznesu
slamnatu lutku POKLAD na ulicu i tu je postave na magarca. Pokla
arska povorka u Lac;tovu kree po mjestu Za suncem, tako da im je
u krugu kretanie uvijek desna ruka. Pokladari u sveanim odijelima,
236

ispred njih na elu povorke Je voa obuen kao admiral. Okieni su

cvijeem svilenim vrpcama, s maevima i zlatnim nakitom, pa idu u
drvoredu ulicama iza lutke pjevajui, a kad pleu ples s maevima,
podijele se u dvije skupine.
Motiv je drame sin, koji je nevin osuen. Njega spaljuju >>ljudi koji
Lastovska pjesma spominje majku, koj a plae za sinom
ga osuuju.
crnim mrazom<' i moli milost za sina. Taj legendarni motiv sa sinom,
prema tekstu, izgleda da predstavlj a neko mitsko bie, koje se kako
kae majka svake godine rodi i ubijaju ga<<, i ima osnov da zadire du
boko u prolost.
Po primjeru slinih narodnih obiaja u pokladno vrijeme, odravaju
se i u Meimurj u pokladne maskirane povorke, na koj ima sudjeluju
mukarci i prerueni u neka straila. to je od osobitog znaenj a, oni
ne garave lica, nego i.h prikrivaj u upotrebom drvenih maski, koje su
umjetniki rezbarene, esto vrlo stare i na kojima su usaeni ivotinj
ski rogovi. Na osnovu istraivanj a od strane ekipe Etnografskog muzej a
iz Zagreba, tom prilikom su zabiljeeni pokladni obiaji u selima Tur
iu, Podturenu i Dekanovcu.
a

U tim selima naziva se pokladna preruena mlade makuri, makon

i gukai , a poinju se pripremati etrnaest dana prije fanika<< skoro
svaku veer, do ponoi. Pokladno veselje raste s dana u dan, da kroz
tri posljednja dana poklada raspojasanost dostigne vrhunac. Preru
avanje makura je razlino. Naj ei likovi su preobueni u tronu sta
ru odjeu, u dijelove narodne nonje, i s naopako navuenim kousima
od ovje vune. Lica zastiru drvenim maskama (larfama), rjee nekom
maramom. Pojedini makuri nose na sebi ili u ruci neizostavne atribute:
mjedena ili eljezna zvona. lance. tapove i metle ime stvaraju buku
i zastrauju djecu.
Obiaji makura su bez sumnJe izgubili ranije znaenje, ali upotre
ba drvenih maski i izvoenj e tog obiaja upozoravaju, da je sve to ostatak
?7

j edno ga kulta iz daleke davnine, samoniklog ili prenijetog u meumur

sku regiju.
I tajerci 1 Slovenci, pa nai Zagorci, kao i toliko udaljeni Malorusi,
Huculi i Podgoranci svi oni imaju takoer svoje Zelene Jurj e, samo
to su im pridali razliite namjene.
U naih Slovenaca poznat je pradavni obiaj sa Zelemm Jurij em , a
zovu ga i Vesnik , za kog dre da unitava zimske demone i da priprav
lja ulazak prolj eu i proljetnoj boici Vesni. Po tom je i dobio nadimak
>>Vesnik.
U obredu Zelenog Jurija stoji, da pored njega ide naokolo zimski de
mon Rabolj, koji j e obloen slamom i obuen u kouh. Zeleni Jurij i
Rabolj se bore j edan s drugim, ali Jurij uvijek pobjeuje. Zeleni Juraj
je personifikacij a proljea poput ruskog Jarila.

Spomen na nekadanji obiaj borbe Zelenog Jurija i zimskog demona Rabolj a,

sacuvao se u planinskim kraj evima nae zemlje u pastirskoj igri '>Vukovi

? 'Hl

TISU LJETNI KULT

IZVORNA IZVJECA - DOKUMENTACIJE-SV.TEDOCANSTVA

KURENT OVANJE je ostatak prastarog obiaja koJt se u nekim krajevi

ma zadrao sve do naih dana. Uz osnovne mitoloke mitove - protjeri
vanje zime i zazivanje proljea - tu se nalazi lunaromitoloke elemente
prastarih pastirsko-nomadskih kultura, o emu svjedoi i stara poslovira:
> to vie kurenta u polju. to e repa biti deblja.

(Dr Jakob Kelemina i Ivan Grafenauer : SLOVENSKI NARODNI OBI

AJI - Ljublj ana 1 950.)

Kada bi u fantaztJt naih davnih predaka impresivni kurenti otjerali

boicu zime Moranu, trebalo je opet arati, da polja dobro rode. Za to
nisu vie trebali strani likovi, ve samo simboliki orai u narodnim no
njama, koji bi, OTui po dvoritima osiguravali seljacima dobru etvu
i obilan urod.

(Legenda o kurent1ma u tj edniku GLOBUS - Zagreb 1960.)

Maribor, 20. II. 1966. Danas je u Ptuju zavreno veliko trodnevno tra
dicionalno kurentovanje na kome je uestv ovala vie od 2000 maski. Juer
i danas Ptuj je posjetilo oko 50.000 posjetiLaca iz zemlje i inozemstva.
Pored nae televizije, ove v elike etnografske i folklorne priredbe u Ptuju
snimale su i francuska i austrijska televizija.

(Reportaa VEERNJI LIST 22. II. 1966. - Zagreb.)

KURENT O VANJE na televiziji Studia LJUBLJANA. lako smo dosad

vidjeli ve nekoliko filmova o kurentovanju u Ptuju, ovaj novi TV film
Kurentovanje bio je zaista osobit doivljaj. Autori Ranfl i Nemac uspjeli
su sugerirati d r e v n o s t i p a g a n s k u prolost ovih maski i, snima
jui njihovu igru pred masom graana i u pejsau, oznaili su neke osnov
ne karakteristike kurenata ije udesne fizionomije nastaju u spretnim
rukama Ptujskih seljaka.

(TV komentar u dnevniku VJESNIK 5. II

1967. - Zagreb.)

POKLAD NA OTOKU LASTOVU

Na naoj jadranskoj obali, po otocima i kopnu, a i dublje u unutranjosti
poznate su sveane pokladne priredbe u kojima glavnu ulogu igra SLAM
NATA LUTKA, koja predstavlja odraslog ovjeka. Zovu je Karneval,
Fanik, Masopust, Krnje, a na otoku Lastovu POKLAD. Uz lastovsku
pokladnu lutku su povezani neki stari obiaji i vjerovanja uz pjesme,
muziku i ples.

(Institut za narodnu umjetnost: GODISNJAK NARODNA UMJET

Zagreb 1962.)
NOST
-

Stajerci imaju takoer svoga Zelenoga Juna - - - . Slovenaki

>>Zeleni Juri<< (zove se i Vesnik), a pored njega ide Rabolje< - - - . Zele
ni Juri i Rabolj se bore jedan s drugim i Juri uvijek pobjeuje.
Huculi i Podgoranci o sv. uru pale lutku, tzv. Jurika, slino kao to
se spaljuje ili utaplja Morana - zima.
- -

(Petar Bulat: POGLED U SLOVENSKU BOTANI:KU MITOLOGIJU

Zagreb 1932.)

? A l\

OVIME
ODAJEM IZRAZ
OSOBITOG

PRIZNANJA
DRUGARSKOM KOLEKTIVU
NOVINSKO IZDAVACKOG I STAMPARSKOG
PODUZEA

V J E S N I K
U ZAGREBU
ZA UZORNO OPREMLJENO IZDANJE
MOJEGA ZIVOTNOG DJELA

M I T O L O G I J A

S L A V E N A

FRANJO LEDI

POGOVOR

Po brojnim povjesnim izvjeima poznato je, da se ve u I stoljeu

n. e. spominju slavenska plemena pod opim imenom Veneti, Venedi
i Vendi. Od I do IV stoljea Slaveni su naseljeni u podrujima Karpata.
Visle, Odre i Labe, a stigli su i u zemlj e du Baltikoga mora.
Tu su Slaveni razvili svoj vlastiti bogotovni ivot. koji se odrao
kroz Jedan milenij i vie stoljea
Iz poetnih zapaanja, kod mene se pojavila zamisao za traenjem
izvora i uzroka po kojima su nastala najranija vjerovanj a u Starih Sla
vena. - Nikako nisam mogao shvatiti, da ogromne mase slavenskih
rodova i plemena (uzmemo li u razmatranje njihove uspjele ratnike
poduhvate i velik smisa'O za zemljoradnju) da upravo kod Slavena nebi
postojala neka stara vjerovanja.
Sve duhovne i materijalne tvorevine Starih Slavena u dokran
skom razdoblju nosile su obiljeja mnogobokog shvatanj a ivota.
To je i:oraslo uslijed rodovskog ureenJa drevnih slavenskih predaka,
koji su se uglavnom bavili zemljoradnjom i stoar J\rom, a po tom i zbog
poeljnih dostignua u proizvodnji.
Do proizvodnih uspjeha opet moglo je doi samo kod povoljnih ele
mentarnih uslova, jer rodnost i plodnost uglavnom je zavisila od sunane>
topline i kinih dana.
Ta shvatanj a izraena su u bogatoj slavenskoj mitologiji, koj a je>
u stvari predstavljala opi pogled na svijet sujevjernih drevnih slaven
skih predaka i na njihovu mnogoboaku religiju.
Po tom je nastalo tovanJe boanstava Sunca : Svaroga, Suv1da, Svan
tevida, Triglava i Svaroia, te dadboga Peruna. boga stoke Volosa,
boice bujne plodnosti Lade itd
I najzad, u radu roz est desetlj ea, ostvarena je moj a zamisao, i u
dvije knjige, upravo izale iz tiska, o t v a r a s e i r o k p o g l e d u
najdavnija zbivanja mitologijske prolosti drevnih slavenskih predaka.
FRANJO LEDI

242

Potrebno je da napomenem, kako ove dvije knjige o slavenskoj mlto

logiji nisu j edina, moja knjievna ostvarenj a. Davno ranije, jo prije
pedeset godina moji su radovi obj avljivani u obliku f i l m s k i h s e e
n a r i j a, po koj ima su snimani zabavni filmovi.
Prva moja tiskana knjiga bio j e
filmski roman
MISTERIJ Z MAJGRADA

Knjiga j e izala pred Novu Godinu 1 920.

u 50.000 primjeraka u izdanju
IZDAVACKE KUE ULLSTEIN U BERLINU
Po ovom romanu napisao sam i scenarij za cjeloveernji film, kojega
sam reirao i upravo u to vrijeme ga dovrio.

Za daljnj a obavjetenja slijedi kratka reportaa.

KAKO JE NASTAO ROMAN A KASNIJE I FILM

O MISTERIJU ZMAJGRADA

Prve zamisli o stvaranj u historijske pripovijesti MISTERIJ ZMA J

GRADA , potekle s u j o u domovini. Mnotvo drevnih razvalina i ro
mantinost bosanskih i slavonskih srednjovj ekovnih gradina i kula, dali
su mojoj mati poticaj pisanju mistinih fabula.

1 i
J O sam j ae J: lonuo l
av:>l u Prag 1 Berlin 1911. god.,
je itaocima poznato, pored moga bavljenja istraivanjem c;law'n
sh mitologijske prolosti, radio sam u filmskoj proizvodnji 1 }HMu
fumske scenarije, a meu ovima i za film Misterij Zmajgrada ko g
sam najzad i reirao.

o,

{O

U BERLINU 191 1 . GODINE

245

Prije izdanja dviju knjiga o mojem glavnom knjievnom djelu MI

TOLOGIJA SLAVENA , prethodno j e izalo u tampi ve vie mojih
radova, od kojih je najznaajnij a romancirana pripovijest MISTERIJ
ZMAJGRADA , po kojem sieju sam inscenirao vrlo uspjean monumen
talni film god. 1 9 1 9/20. u Berlinu.

Ova snimka potjee iz god. 1 9 1 9 . kad sam inscenirao film

MISTERIJ ZMAJGRADA<

:246

Ovaj monumentalni film MISTERIJ ZMAJGRADA veoma j e dobre

u spjehe poluio, kako na dvostrukoj premijeri u Berlinu i Dresdenu
tako i dalje redom u mnogim kinematografima u evropskim zemljama

ODLOMCI IZ NOVINSKIH KRITIKA

O LEDICEVOM FILML MISTERIJ ZMAJGRADA

Meu filmovima, to ih je F r a n j u L e d i u svemu izveo po

njegovoj vlastitoj reiji, Misterij Zmajgrada je kolovoa. Uspjeh je
poznat, Misterij Zmajgrada j e poluio jak dojam, te zaprema asno
mjesto meu prvorazrednim filmovima
(FILM EXPORT, BERLIN 1920.)
Stvaraoc filma Misterij Zmajgrada je Franjo Ledi, koji nije ni
na emu tedio. Sve j e sjajno udeeno, a dekorativna izradba puna j e
udesa.
(FILMKURIER, BERLIN)
Vanredno je romantino i zanimljivo, to nam prikazuje Lediev
film >> Misterij Zmajgrada. Imati e ogroman posjet.
(8-Uhr Abendblatt, Berlin)

Film Franje Ledia Mistenj Zmajgrada potpuno je udovoljio svim

oekivanjima i publika ga je veoma povoljno primila.
(FILM TRIBlJNE. Berlin)

F r a n j o L e d i je svoj sjajni monumentalni film

MISTERIJ
ZMAJGRADA zaodjeo mistikom i prepleo ga burmm senzacionalnim
dogaajima, i ovom uspjelom filmu ne moe se porei n a j i v l j P
z a n i m a n j e.
(DER FILMBOTE<<
WIEN)

" MISTERIJ DVORCA ZMAJGRADA , monumentalni film u 6

inova, punih j akog dojma od autora i reisera Franje Ledia, krasna
je ideja, koja kao osnova filmskoj radnji veoma dobro slui.
Srednji vijek izmj enjuje SP s dobom u sadanjosti i slikama iz pro
losti i ivota starih vitezova.
( DER KINEMATOGRAPH

- Diisseldorf)

G. FranJl Ledi. Film Mister.ij Zmajgrada koji ste Vi radili, imao

je veoma veliki uspjeh u Beogradu, kao i u drugim gradovima.
Moram napomenuti. da je kritika napisala vrlo lep lanak o Vama
i Vaoj sposobnosti.
(Iz dopisa Rosa-Filma u Beogradu)

Na radu u atelieru pri snimanju filma Misterij Zmajgrada

?A.R

Premijerno prikazivanj e filma Misterij Zmajgrada u Zagreh u

odrano je u svibnju 1921. u Balkan Kinu s velikim uspjehom, a i o
tako i u drugim gradovima Jugoslavije

fRENST\10 tA CENZURU KIAE/UT ORAFSKIH FILMOVA U ZA<JRFBIJ

dDpufta l mlad 11.

,_.-J)

Fotokopija cenzurnog odobrenJ a z a film

Misterij

ZmaJgrada

?<10

S TRIUMFALNOG DOEKA r PRAGU 1921.

Od ekog uvoznika filmova i vlasnika premijernih kinematografa

Frantieka Tichy u Pragu, bio sam pozvan da, kao jugoslavenski filmski
reiser, prisustvujem premijernom prikazivanju svog filma MISTERIJ
ZMAJGRADA. Na slici se moe vidjeti kakav su mi Praani priredili
doek. Na brzinu j o su skovali ovu doskoicu :
Frantiek bil pekny pan,
Reira! film, doel k nam.
Na zdar Franta 1na, Na zdar !
Vsa Praha te rad ima !

250

Nakon povratka u domovinu 1925. god. podigao sam prvi filmski

atelier u Zagrebu, d-a bi se pokrenuo interes za domau filmsku proiz
vodnju. Ujedno sam izdao i Knjigu o filmu, u svrhu upoznavanja naih
mladih u bit filmske umjetnosti.
U toku slijedeih godina izdao sam desetinu knjiga i broura, od
kojih se istiu Crtice iz prolosti grada Dervente, Filozofija u narod
nim poslovicama o vuku, Pripovijest o Djedu Ledonji, Deklamator
za kolsku omladinu, pa Mitologija Slavenna (l i II knjigu). Dovreni
su jo neki radovi, a najnovija moja knjiga iz ciklusa slavenske mitske
prolosti LEGENDE O DIVOVIMA STARIH SLAVENA uskoro ide
u tisak.

Na slijedeim stranicama slijedi kratak prikaz o knjizi Djed Le

donja, kao i o Legendi o divovima.

PRIPOVIJEST O DJEDU LEDONJI

Autor Franjo Ledi

Kad vladae led i snijeg,

Zaleen bje dol i brijeg . . .
U podruju tome lednom,
ivljae i ovjek j ednom.
Ova moja knjiga izala je iz tiska 1953. god. U njoj je rije o pri
rodnim silama i o vjeri prvobitnih ljudi u natprirodna bia. Vrijeme
dogaaja preneseno je u doba dolaska Slavena na jug.
Na knjievnik Novak Simi rekao j e : "U ovoj prii prikazana j P
borba ovjeka s a prirodnim silama, ali n e kao slijepa stihij a, nego su
personificirane u D j e d u L e d o n j i, koji pouava ljude u njihovu
putu prema stvaranju boljih ivotnih uvjeta<<.
Na koricama ove knjige prikazan j e lik Dj eda Ledonje u jednoJ
spilji, kako sam ga zamiljao prema opisu u ovoj prii na strani 36.
Nakon vie godina po izlasku moj e knjige o Djedu Ledolllj i, doe
k meni jedan italac (speleolog) i pokae mi sliku koju je snimio pri
godom nj egova posjeta Cerovakoj spilji. Na moj e najvee iznenaenj e,
na slici sam ugledao lik Djeda Ledonje, a bio je potpuno autentian
s likom zamiljenog Dj eda Ledonje u mojoj prii.
Ovdje, prikazujem sliku ovoga pravog<< Djeda Ledonje, otkrivenog
u Cerovakoj donjoj spilji, lroj i je pukim sluajem nastao kao stalagmit
tokom stolj etnog kapljenj a siunih vodenih kapljica.
252

LEGENDE O DIVOVIMA SLAVENA

AUTOR FRANJO LEDit

DIVSKI LEAN-GRAD
PAZNJA ITAOCIMA! POETKOM 1 9 7 1 . GOD IZLAZI NOVO DJELO:
PRIPOVIJEST O DIVU LEANU S PREKKRASNIM ILUSTRACIJAMA
SADRZAJ
Drevni mit o divovima u Slavena
Proziv imena i prebivalita divova
U dvoru Svitogora, diva nad divovima
Ognjan, div plamenog ara i vulkana
Lean - okrutni vladar ledenog carstva
Zbivanja u doba za Oleenj a Zemlje
Kako je nastao legendarni Lean-grad?
Zgoda neobina - ljubav u divskom rodu
Dani radosti u dvorima svitogorskim
Sjajno pirovanje divskih mladenaca
Pogibija diva Svitogora u Ledendolu
Osveta Svitogoria i diva Ognjana
Zemlja uzdrhta. Oaj na Lean-gradu
Pobuna podzemlja i propast Crnoboga
Spaen osta, slavan, divski Lean-grad

POPIS GEOGRAFSKIH NAZIVA

Milenijipetstoljetni nazivi gradova, pokrajina i rijeka iz doba sla
venskih starosjedilaca, dominiraju i danas jo u drevnoj postojbini Sla
vena, iako su ih Germani pokuali ponijemiti.

Stari slavenski naziv

Otok RUJAN (Rujana)
RUJAN!, ruj anski narod
RUJAN-GRAD
ARKUN, URKAN
SASNICE
RATARI
RADOGOST, Radgost
KORIJEN CI
STRELA, moreuz i grad
NOVA STRELA
2DRALOVGAJ
RACIBOR, Racziborz
ZVIJERIN, grad i pokrajina
KNE2EV BRIJEG. Ksiaybrzeg
ROZTOK
DJEMIN
SLIASVIG pokrajina
HOLSTIN
POMORJE, Pomorze
DURI NZI
LU2ICA
BRANIBOR grad
Branibor ska kneija
MAKLINGRAD
SOKOLNIK
LONSK A pokrajin a
SVINIC A gradi
SZCZE CIN, ein
DJEVIN, Djevingrad
POSTUMIN!
TEMPL IN
HAVOLABRZEG
MEDVEDGRAD
KOLIN .na Sprevi
VOLIN grad i otok
DREZDJENJE, Drad ani
KAM JENI CA, Kamenicz
LIPSKO, Lipsk
2IC, Cica
BUDIIN
CHO SEBU Z, Koczebuz
ZHORJELC, Zhorelec
JUTROBOG, grad
254

preneeno kod Nijemaca

Insel Ri.igen
Die Riigener, Rugieri
Rugard
Arkona, kod Nordijaca
Sassnitz
Rethra, Redares
Wollgast, Riedegast (lat. Redigast)
Karenz, kasnije Garz
Stralsund, Strelasund
Neustrelitz
Greifswald
Ratibor, Ratzeburg
Schwerin
Fiirstenberg
Rostock
Demmin
Schleswig
Hollstein
Po mmern
Thi.iringen
Lausitz, lat. Lusatia
Brandenburg
Mark Brandenburg
Meklenburg
Falkenburg
Schlesien
Swidnitz
Stettin
Magdeburg
Potsdamm
Tempelhof
Havelberg
Bii.renburg
Koln an der Spree
Wollim
Dresden
Chemnitz
Leipzig
Zeitz
Bautzen
Kottbus
Gorlitz
Juteborg

GRADOVI
PERUNGRAD, Pernovgrad
MIALJ, Mienj na Labi
ITAVA grad
LUBIN grad
GUBIN grad
BELA WODA selo
STRELIN u Cekoj
SOLNCZNY KAMIEN, tvra
MEZIBORZ, grad
LOMAC, mjesto
STARGARD u Pomorju
WRATISLAWA, WROCLAW
POZNANJ grad
GNIEZNO
TORUNJ
BYDGOSZSC
GLOGOWA
OPAWA
SOSNY
KATOWICZE
BYTOM
NOWA WES
GDANSK
BELYGRAD
NOWYGRAD
KOLOBRZEG
STOWP, Stolp
OSTROW
KAMIENC
BABYNBRZEG
STRELA (Luice)
KRAKOW

Pirna, Perno
Meissen a. d. Elbe
Zittau
Ltibben
Gu ben
W eisswasser
Strelitz
Sonnenstein
Merseburg
Lommatsch
Stargard in P ommern
Breslau
Posen
Gnesen
Thorn
Sprem berg
Glogau
Oppeln
Zossen
Katowitz
Beuthen
Neudorf
Danzig
Belgrad
Naugard
Kolberg
Stol pen
Ostrau
Kammin
Bab enberg
Strelau
Krakau

STARA SLAVENSKA PLEMENA

LJUTII
BODRII
VELE TI
LUiCANI
VENDI, Vened1
LONZAKI, lezani

Liutizzen
Obotritten
Welletten
Lausitzer
Wenden
Schlesier

LABA
ODRA
SPREVA, Sprewja
VARTA
HAVOLA
SALA
DUNAV
WIS LA
NYSA
B OBRA
REGNICA
STOLPA
PJENA
S VINA
UKRA
WARNA
VEZ ERA

ELBE
Oder
Sp ree
Warthe
Havel
Saale
Donau
Weichsel
Neisse
Bober
Regnitz
Stol p
Peene
Swine
Uecker
Warne
Weser

G RADOVI NA UU RIJEKA
STOLPOUJl:IE
PJENOUJl:IE
SVINOU Jl:IE
UKRO UJl:IE
WARNOUJl:IE

Stolpmunde
Peenemilnde
Swinemilnde
Ueckermunde
Warnemunde

UMOLJAVA SE ITAOCE, KNJIZNICE I KNJIZARE

DA SVOJE DOPISE ZA INFORMACIJE I NARUDZBE
POALJU NA ADRESV AUTORA :
FRANJO LEDI, knjievnik
ZAGREB, Miljacka 44 a