Mithad Kozlii

REGIONES FLUMINA UNNAE ET SANAE IN VETERIBUS TABULIS GEOGRAPHICIS

UNSKO-SANSKO PODRUJE NA STARIM GEOGRAFSKIM KARTAMA

Sarajevo Biha, 2003.

Mithad Kozlii

REGIONES FLUMINA UNNAE ET SANAE IN VETERIBUS TABULIS GEOGRAPHICIS

UNSKO-SANSKO PODRUJE NA STARIM GEOGRAFSKIM KARTAMA
(Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko-sanskog podruja od kraja 15. do poetka 18. stoljea)

Sarajevo Biha, 2003.

Izdavai
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Arhiv Unsko-sanskog kantona, Biha
Za izdavae
dr. sc. Enes KUJUNDI
Fikret MIDI, prof.
Recenzenti
prof. dr. sc. Slobodan AE
prof. dr. sc. Iljaz HADIBEGOVI
prof. dr. sc. Enes PELIDIJA
prof. dr. sc. Stanislav PIPLOVI

Kompjutorska priprema i prijelom

prof. dr. sc. Mithad KOZLII
Financiranje projekta u istraivakog fazi
Opina Biha, Biha
prof. dr. sc. Mithad KOZLII
Copyright
prof. dr. sc. Mithad KOZLII
Sva prava pridrana.
Bez pismene dozvole autora nije dozvoljeno kopirati ili na
koji drugi nain umnaati bilo koji dio sadraja ovog djela.
Korektura
Mateo BRATANI, prof.
Milorad PAVI, prof.

Suradnici
docent dr. sc. Anamaria KURILI
Nijazija MASLAK, prof.
Reska MEHDIN, prof.
Fikret MIDI, prof.
mr. sc. Zvonko OREKOVI
docent dr. sc. Marko TROGRLI

Tisak
Herceg-tisak, iroki Brijeg

Prijevod saetka na engleski

Mateo BRATANI, prof.

Za tiskaru
Tihomir KUJUNDI, graf. ing.

Naklada
700 primjeraka

CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
912.43(497.6) "14/17"
KOZLII, Mithad, 1954
Regiones flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis geographicis = Unsko-sansko podruje na starim
geografskim kartama : (Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko-sanskog podruja od kraja 15.
do poetka 18. stoljea) / Summary / Mithad Kozlii ; [suradnici Anamarija Kurili [et al.]. Sarajevo :
Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine ; Biha: Arhiv Unsko-sanskog kantona, 2003. 495
str., ilustr., geogr. karte; 30 x 34 cm
Bibliografija: str. 469-479, 488-489; bibliografske i druge biljeke uz tekst. Rjenik manje poznatih rijei,
pojmova i strunih termina: str. 480-487
ISBN 9958-500-22-1 (NUB BiH)
1. Up. stv. nasl.
COBISS/BH-ID 11639302

Na osnovi Miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj 03-15-5/03 od 08.01.2003. god. ovaj proizvod je osloboen plaanja poreza na promet proizvoda i usluga.

Slika na koricama: "Karta Ilirika" Johannesa Sambucusa izdana u Antwerpenu 1572. god. U ovom djelu ta se karta objavljuje kao K-033.
Slika na naslovnoj stranici: Ptolemejska "Peta karta Evrope" u redakciji Giuseppea Molettija iz 1562. U ovom djelu karta se objavljuje kao K-022.

Predgovor
Unsko-sansko podruje najzapadniji je dio Bosne i Hercegovine s gradom Bihaom kao prirodnim sreditem. Preciznije, na jugu i zapadu to je oblast donjeg i
srednjeg dijela toka rijeke Une, a na istoku granicu mu ini vodotok Sane. Od
spojnice Biha Bosanska Krupa, na srednjem toku Une, put sjevera protee se
preko cazinskih i buimskih do kladukih breuljkasto-zaravnjenih dijelova.

a onih koji bi njegovu prolost promatrali kroz prizmu historijske kartografije jo

manje. Preciznije, tek jedan. To je katalog izlobe prireene u bihakom Muzeju
Unsko-sanskog kantona: Klju Bosne je Biha. Historijska dokumentacija o Bihau u Kartografskoj zbirci Kriegsarchiva u Beu od XVII do XIX vijeka, Biha,
1998. Napisao ga je kustos tog Muzeja, Nijazija Maslak.

Historijski to je jedno od najzanimljivijih podruja jugoistoka Evrope. Na njemu

su se ukrtali interesi razliitih drava od poetka srednjeg vijeka. Prvo je najvei
dio u sastavu Hrvatske, no ta Hrvatska od 1102. postaje dijelom Ugarske, da bi od
1527. dola pod vlast Austrije. U tom smislu, prvi historijski dokumentiran spomen Bihaa 1260. godine, u funkciji je ugarsko-hrvatske kraljevske vlasti. Pa i dizanje Bihaa na rang slobodnog kraljevskog grada 1262. god., opet je sankcionirano diplomom iste kraljevske vlasti.

Osim tog kataloga relativno se dosta informacija moe nai u tri knjige. Prvoj je
autor Ratimir Gaparovi. To je: Bosna i Hercegovina na geografskim kartama od
prvih poetaka do kraja XIX. vijeka, Sarajevo, 1970. Druge su dvije: Descriptio
Croatiae, Zagreb, 1993. i Descriptio Bosniae et Hercegovinae, Zagreb, 1998. Obje je napisao Mirko Markovi.
U historiografskoj analizi od koristi su i razliiti drugi naslovi, te se ne moe kazati da za ovo djelo nisu realizirane odreene predradnje. Upravo u tom smislu
treba vidjeti i prethodnu knjigu autora ovog djela: Stanovnitvo i naselja Unskosanskog podruja 1879.-1921. godine. (Etnika struktura stanovnitva i naseljena
mjesta Unsko-sanskog podruja u slubenim popisima 1879., 1885., 1895., 1910. i
1921. godine). Izdana je u Bihau ve dva puta: prvo 1998. i drugo izdanje 1999.
godine.

U kasnijim razdobljima na historijsku pozornicu Evrope stupa Osmansko Carstvo.

Njegovo irenje i na teritorij srednjovjekovne Bosne s njezinim padom godine
1463., navijestit e novu vlast i na Unsko-sanskom podruju. Ipak, dolazak te vlasti nee biti brz. Od pada starog srednjovjekovnog bosanskog kraljevskog grada
Kljua 1463., do dolaska Bihaa pod osmansku vlast 1592., proi e 129 godina.
Za to vrijeme, dio po dio, cijelo e Unsko-sansko podruje biti podvrgnuto novoj
vlasti, a s time, automatski prikljueno Bosni. To prikljuenje, od 1592. do 2003.,
to je punih 411 godina, bit e trajno integriranje u Bosnu i Hercegovinu.

Meutim, sva se prethodna literatura ipak moe svesti jedino na predradnje kad je
rije o cjelovitoj analizi kartografskog predoavanja Unsko-sanskog podruja na
starim geografskim kartama. Stoga se kao temelj trebalo uzeti sami kartografski
materijal razasut po brojnim svjetskim muzejima, arhivima i bibliotekama. Na to
se dograivalo, kad se god ukazala takva mogunost, informacije iz drugih autentinih historijskih izvora. Time se kartografski materijal, koji je i sam vrlo vrijedan historijski izvor, kompariralo s drugim vrelima. Ako se tome doda i kritiko
vrednovanje sve dosadanje literature, onda se moe kazati da se stare karte uzelo
kao temeljni izvor, ali kritiki i u kontekstu svih drugih relevantnih informacija.
Na takav se nain iznova dao prilog historijskom vrednovanju Unsko-sanskog podruja. Koliko je to bilo uspjeno, najbolje e pokazati kasnija istraivanja drugih
autora.

Dodue, izuzev najnovijeg doba, od 1992. pa do danas, Bosna i Hercegovina, a s

njom i Unsko-sansko podruje, bit e pod razliitim vlastima: osmanskom, austrougarskom, te u dvije Jugoslavije. Meutim, 1592. trajna je razdjelnica: prije toga
ovo je jedno od hrvatskih, a nakon te godine najzapadniji dio bosansko-hercegovakog podruja.

Pritom treba istaknuti da je kartografski materijal publiciran u ovom djelu tek jako
reducirani izbor istovrsne grae koju uvaju dananji evropski muzeji, arhivi i biblioteke. Unsko-sansko podruje, a osobito Biha kao njegov sredinji grad, tokom
historije imali su tako veliko znaenje da gotovo nema vanijeg kartografa na ijoj
karti, planu ili veduti nisu predstavljeni. Ako bi se barem priblino eljelo sve
publicirati, to bi znailo obradu najmanje hiljadu i vie kartografskih radova razliite kvalitete. Ve takav broj karata znaio bi viesveano izdanje koje se moda
radi financijskih razloga nikad ne bi realiziralo.

Sve se te geopolitike situacije moda najzornije mogu uoiti analizom starih geografskih karata. No, openito historiografskih radova o ovom podruju ima malo,

S druge strane, u odabranom materijalu bilo bi bezbroj ponavljanja jer razvitak

kartografskih i geografskih spoznaja nije bio stalno pozitivan, s obzirom da je uv3

jetovan realnim historijskim injenicama. Naime, Unsko-sansko podruje pogranina je oblast prema Osmanskom Carstvu do 1592. odnosno, prema Austrijskom
Imperiju nakon te 1592. god., kad njegova cjelina dospijeva pod osmansku vlast.
Zato i jest stalno u ii interesa, pa se radi tog interesa izraenog i na onodobnim
evropskim tritima, esto plagiraju stariji kartografski radovi ili tek minimalno
dorauju. Time geografija ovog podruja nije nita dobila, pa je to bio dopunski
razlog za redukciju. U svjetlu takvih objektivnih injenica nastao je ovaj izbor.
Sav ostali kartografski materijal, osobito onaj iz bekog Ratnog arhiva, najveim
je dijelom iskoriten kao komparativna graa.

Peto, u tekstove je integrirano i neto vinjeta preuzetih iz knjiga 17.-19. stoljea.

Naime, pojedine cjeline ovog djela su veliine kakva se autoru inila optimalnom.
Nerijetko bi to znailo da bi njihovi tekstovi zavravali na takav nain da bi ostale
u desnom, a ponekad ve i od lijevog stupca, velike praznine. Da se to ne bi desilo, praznine se popunilo vinjetama. One su same po sebi likovno dopadljive, pa se
ini da se njihovim uvrtenjem u knjigu, a i to je dio evropske tradicije prireenja
ovakvih djela, bitno dobilo na vizualnoj razini kvalitete.

*
O opoj koncepciji same knjige potrebno je istaknuti najvanije. Prvo, naslov je
utoliko specifian to dosad u Bosni i Hercegovini nisu prireivana ovakva djela.
U Evropi se ve stotinjak godina ustalilo da jo jedino historijska djela utemeljena
na kritikoj analizi starog kartografskog materijala nose latinski naziv. Dio tog
standarda je i isticanje naslova na jeziku na kojem je knjiga pisana. Tako je ranije
uinjeno s knjigom o kartografiji istonog Jadrana: Mithad Kozlii, Monumenta
cartographica maris Adriatici Croatici. Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana, Zagreb, 1995. Pritom se u podnaslovu te knjige istaklo da je ona izbor kartografske grae do kraja 17. stoljea. Stoga se analogno postupilo i ovdje: Regiones
flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis geographicis. Unsko-sansko podruje
na starim geografskim kartama. (Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko-sanskog podruja od kraja 15. do poetka 18. stoljea).
Drugo, predoeni kartografski materijal nastojalo se kritiki analizirati s obzirom
na druge historijske pisane izvore: izvjetaje, opise i sl. Te se dokumente, pisane u
originalu na latinskom, njemakom, talijanskom, osmanskoturskom itd., ovdje donijelo u poneto slobodnijem prijevodu kao krae ili vee izvode, najee s komentarom u biljekama (fus-notama). Tako se dobilo potrebni spoj slikovne (karta) i pisane vizije historije ove oblasti.

Ui struni kriteriji vani za koncepciju ovog djela, zbog svoje su vanosti izdvojeni, te detaljnije objanjeni u narednom poglavlju: Uvodne napomene.
*
Knjiga je rezultat iznimno sloenog i vremenski vrlo dugog istraivakog projekta. Godine su to obilaska instituta, muzeja, arhiva i biblioteka u razliitim dravama. Ipak, iz financijskih razloga, ponajvie onih u Hrvatskoj. Pritom treba imati
u vidu da su ovakva istraivanja redovito dosta skupa. Nije to jedino putovanje i
viednevni boravak u gradu gdje se arhivski, biblioteno ili u muzeju uva stara
kartografska graa. Podjednako se to odnosi na prijenos te grae na kvalitetan medij. Fotokopija, bez obzira koliko kvalitetno bila uinjena, najee nije dovoljno
dobra za kasniju reprodukciju u knjizi. Stoga se karte ili njihovi segmenti fotografiraju najmanje na format 30 x 40 cm, prenose na dijapozitiv ili, to je optimalna
varijanta u ovom informatikom dobu, skeniraju i pohranjuju na CD-u. Sve to ima
svoju cijenu, a nju sam morao podmiriti sam iz vlastitih financijskih sredstava.

Tree, ako se mjestimino ire navodilo pisane historijske izvore, kako je ovo ipak
djelo o starim geografskim kartama, bilo je potrebno i tom dijelu historijske grae
pokloniti adekvatnu panju. Jedini nain u tome je objaviti je tako da bude itljiva, tj. da se na tiskanoj karti mogu uoiti svi kartografirani geografski podaci. Budui da je za shvaanje historijskih procesa na Unsko-sanskom podruju jako vana ira regija, nastojalo se prireenjem grae za objavu i to postii. Stoga se najee prvo dalo cjelinu ili vei dio cjeline kartografskog djela, a zatim i uveani
detalj fokusiran na ovu oblast. Oboje je bilo mogue uiniti jedino na listovima
veih dimenzija, pa je to bio temeljni razlog da knjiga bude prireena i tampana u
ovakvom formatu.

U spomenutim obilascima nesebinu su mi pomo pruili brojne kolegice i kolege. Meutim, posebnu podrku i pomo pruili su mi mr. sc. primarius Adem dr.
Salihagi iz Bihaa i mr. sc. Zvonko Orekovi iz Bea. Njima, kao i svima drugima koji su mi pomogli na razliite druge naine, i na ovom mjestu dugujem iznimnu zahvalnost.

etvrto, u analizi se pokazalo korisnim posegnuti za modernim historijskim kartama razliitih autora 20. stoljea, kako bi se pomou njih objasnilo nekadanje geopolitike, geostrateke i druge relacije, osobito razgranienja prisutna na starom
kartografskom materijalu. U slinom kontekstu iz literature 19.-20. stoljea preuzelo se tlocrte utvrda nastale na temelju rezultata arheolokih istraivanja, jer su
vani u kritikoj analizi starih planova i veduta istih tih utvrenja. Analogno je s
fotografijama.

U Splitu, poetkom proljea 2003.

Autor
4

UVODNE NAPOMENE
vren status quo, tj. svaka e strana zadrati to je dotad osvojila.2 Drugi, Varavski mir od 10. augusta 1664., kao zatije, tj. kao onaj koji je u temelju slian itvanskom miru (status quo).3 Trei je nastao na kraju dugog rata (1683.-1699.) zapoetog osmanskim porazom pod Beom 1683. god. On e donijeti novi mirovni
ugovor, u Sremskim Karlovcima 26. januara 1699. god., kad e se po prvi put uspostaviti granica izmeu dva carstva: Austrijskog i Osmanskog.4 Pritom su, po prvi put, ustupljena neka podruja koja su jo prije jedno ili dva desetljea bila pod
osmanskom upravom. etvrti je Poarevaki mir od 21. jula 1718., koji e jo vie
suziti teritorij dotadanje Bosne pod osmanskom vlau, ali se to manje-vie otklanja ve 18. septembra 1739. Beogradskim mirom.5 O svemu tome, precizne su
geografske informacije sporo dopirale do evropskih kartografa, pa su i poetkom
narednog 18. stoljea granice na njihovim radovima najee problematine. Precizniju granicu donose samo vojne karte, kao i one koje su sastavni dio mirovnih
ugovora. No, to dvoje nije bilo dostupno kartografima po Evropi. Jer, to su karte
obavijene velom tajnosti. Dostupne su tek modernim istraivaima, bilo da se nalaze u bekom Ratnom arhivu ili po drugim svjetskim slinim ustanovama. Zato
moderni istraiva mora voditi rauna koliko je o emu geograf ili kartograf Pariza, Amsterdama, Antwerpena, Rima, Nrnberga itd. doista mogao znati na razmei 17. i 18. stoljea. Najee vrlo malo. Konano, tu su i prvi opsadni i pijunski
planovi austrijske pijunae, najee nastali neposredno prije Karlovakog mira u
tadanjim ratnim okrajima, a neki i prvih desetljea slijedeeg 18. stoljea. O njima su evropski kartografi i njihova civilna kartografija, mogli tek nasluivati. Naravno, za historiju Unsko-sanskog podruja obje su vrste te kartografske grae iznimno vane, no potrebno je u njihovu analiziranju imati na umu prethodne napomene, jer bez njih pojedine bi "civilne" kartografe nepravedno i neutemeljeno
krivo cijenili.

1. Openito o kartografiranju Unsko-sanskog podruja tokom historije

Historija Unsko-sanskog podruja posebna je i kad se istrauje u svjetlu kartografskih svjedoanstava kao specifinih historijskih izvora. U izboru te historijske grae nije teko uoiti nekoliko vanih razdoblja.
Prvo, od kraja 15. do sredine 16. stoljea. To su najstarije geografske karte i to je
razdoblje kad se o Unsko-sanskom podruju stjeu prve kvalitetnije geografske
predodbe kojih je vizualno svjedoanstvo sama karta. Geografsko poznavanje
Unsko-sanskog podruja u tom vremenu nije bitno razliito od brojnih drugih po
Evropi: ni bolje, ni gore. Ipak je to relativno duboko zalee obale, a informacije o
takvim oblastima, kako je openito poznato iz historije geografije i kartografije,
bitno kasne u odnosu na istoni Jadran kao milenijski prometni koridor Evrope
prema Mediteranu, odnosno Africi i Aziji.1
Drugo, od poetka druge polovice 16. do kraja prve polovice 17. stoljea. U tom
vremenu Unsko-sansko podruje poinje prednjaiti pred susjednim oblastima.
Njemu se sve vie pribliava osmanska vojna sila, da bi se krajem 16. stoljea poelo ugroavati i sami Biha, kao viestoljetni centar regije. Evropu to izvanredno
zanima, pa gotovo nema kartografa koji u svojem autorskom opusu nije nainio i
neku od geografskih karata koje Unsko-sansko podruje predouju neto detaljnije. Istovremeno, u tom se razdoblju prikuplja i obilje sasvim novih geografskih informacija, ime se fundus geografske grae o podruju bitno poveava. Godina
1592., kad Biha dolazi pod osmansku vlast, istinski je "ok" za tadanju Evropu.
To jo vie umnoava i tako enorman broj kartografskih radova o uoj Unsko-sanskoj regiji, preciznije blioj bihakoj okolici, pa se moe kazati kako je u tom razdoblju, a to je narednih nekoliko desetljea, to najkartografiranija kopnena evropska oblast. Jer, pad Bihaa za njih je znaio neposrednu ratnu opasnost i za njihove matine regije. Evropski kartografi takav do krajnosti povean interes koriste
pa nastaje pregrt geografskih karata, meu kojima je, kao i u ranijem razdoblju,
prilino plagijata.

etvrto, od kraja prve polovice 18. do poetka 19. stoljea. U tom razdoblju "civilni" kartografi, nerijetko s velikim zakanjenjem, doznaju za prave elemente razgranienja 1699., 1718. i 1739. god., pa to predstavljaju na svojim kartama. Istodobno, vojna kartografija, potpomognuta austrijskom pijunaom, izrauje nebrojene nove planove pojedinih utvrda. Tek poneki od tih planova, nama danas teko
dokuivim putovima, doprijet e do nekih evropskih kartografa, te tako jo u to
doba, postati dobrom ovjeanstva. U meuvremenu, nastavit e se daljnji uzmak
Osmanskog Carstva. Mir u Svitovu 4. augusta 1791. donijet e za Unsko-sansko

Tree, od sredine 17. do prvih desetljea 18. stoljea. Ako je ranija kartografija izbjegavala preciznije odrediti domete novih osmanskih proirenja, u tom se razdoblju to postavlja kao vano pitanje, pri emu je oigledno da brojni kartografi nerado istiu nove geopolitike granice. Prvenstveno je to definitivni ulazak Unskosanske regije u granice proirene osmanske Bosne. Tu injenicu nerado predouju,
nedvojbeno se nadajui da je to ipak privremeno stanje, da e do osloboenja krajeva uz Unu ipak doi. Istodobno, to je i stoljee kad se pojavljuju prve slabosti
unutar Osmanskog Carstva, pa dolazi do smiraja osvajanja, a krajem tog 17. stoljea i djelominog povlaenja. To novo stanje sankcionirat e ak etiri mirovna
ugovora. Prvo, onaj na uu itve u Dunav 11. novembra 1606., kojim e biti ut1

KLAI, V., 1980, svezak 5, str. 580-581; KRUHEK, M., 1991, str. 47-49; PANDI, A., 1992,
str. 78; SRKULJ, S., 1937, str. 56, karta br. 14.
3
KRUHEK, M., 1991, str. 49.
4
O tom miru dosad najdetaljnije i najargumentiranije KOVAEVI, E., 1973. Osnovni podaci
KRUHEK, M., 1991, str. 49-68; KRUHEK, M. PAVLOVI, A., 1991, str. 105-112 i 116-129;
SRKULJ, S., 1907, str. 24-38.
5
KRUHEK, M., 1991, str. 69-71; KRUHEK, M. PAVLOVI, A., 1991, str. 112-115 i 129-135;
PAVLOVI, D., 1901, str. 26-47 i 45-75; SRKULJ, S., 1907, str. 38-43; IDEM, 1937, str. 68-69,
karta br. 16.

Detaljnije KOJI, B., 1967, str. 1-32; KOZLII, M., 1990a, passim; IDEM, 1990b, passim;
IDEM, 1995a, passim; IDEM, 1995b, str. 185-198; IDEM, 1999e, str. 21-32.

podruje razgranienje koje se otad do danas praktiki nije bitno izmijenilo.6 Hrvatskoj, i tada pod austrijskom vlau, bit e preputeni Cetingrad i Drenik sa
svojim neposrednim okolicama, te e to biti najbitnije izmjene granice BiH na Unsko-sanskom podruju ustanovljene jo 1699. god.

ma, nisu previe poznati, korisno je predoiti ih.9 Evo najkraih napomena o tome
kako je opisana i prikazana kartografska graa u ovom djelu:
1. Budui da je autorstvo temeljna odrednica svakog djela pa i geografske karte,
analiza grae organizirana je prema autorima, vodei rauna o kronologiji nastanka svake karte. Nekad su ime i prezime autora latinizirani, a u drugim sluajevima
izvorni, ako se ee u svjetskoj i domaoj literaturi navode na takav nain.

U prethodnom, apsolutno dominiraju kartografski radovi evropskih kartografa.

Tek s kraja 18. stoljea raspolaemo s neto osmanskih karata. Usporedba onog
to one donose i karata evropskih kartografa, egzaktno govori o bitnom zaostajanju istovremene osmanske za evropskom kartografijom. Dakako, sasvim je razliito s nekadanjom srednjovjekovnom arapskom kartografijom, i njezinim svjetskim znaenjem u vlastitom vremenu.7 Razlog tom zaostajanju je drukije shvaanje kartografije.8

2. Kada je karta originalno prireena kao samostalno djelo, tad je takvom i prikazana. No, esto je sastavni dio vee cjeline, bilo da je to zbirka (atlas), geografska,
historijska ili knjiga s kakvim drugim sadrajem. U tom sluaju, predoujui jednu ili vie karata iz istog djela, prvo se daje naslov djela, a zatim naslovi svake
karte pojedinano.

Unutar takvih historijskih relacija, s uporitem u originalnom kartografskom materijalu kao specifinom historijskom izvoru, djelo prua prilog historiji Unsko-sanskog podruja. Pritom se jednoznanim pokazuje da je to podruje, jer je granino, od kraja 15. do poetka 18. stoljea, a i nakon toga do kraja 19. st., bilo u stalnoj ii interesa evropskih kartografa. To je i najvaniji razlog zato o njemu ima
tako puno razliitog kartografskog materijala sauvanog po svjetskim arhivima,
biblioteka, muzejima i brojnim privatnim zbirkama.

2. Principi prireenja kartografskog materijala u ovoj knjizi

Kartografski materijal i pratei tekst prireeni su na nain uobiajen za djela iz
historije kartografije. Kako principi oko toga, izuzev u najuim strunim krugovi-

KRUHEK, M., 1991, str. 74-76. Jedine su izmjene, i to minimalne, nastale nakon II. svjetskog rata u podruju Pljeevice. O tome detaljnije KAMBEROVI, H., 1999, str. 205-209; KLEMENI, M., 1996a, str. 397-405.
7
Prvenstveno se misli na znamenitog Abu Abda Allaha Muhammada al Idrisija. O njemu detaljnije
MILLER, K., 1981; LJUBI, ., 1880, str. 229-240; KRIVANI, G. A., 1979a, str. 11-23. Za
istoni Jadran s relevantnom literaturom za ukupno al Idrisijevo djelo vidjeti KOZLII, M.,
1995a, str. 19-22.
8
Moda najilustativniji primjer nalazimo u svjedoenju Imbre Ignjatijevia-Tkalca u njegovim
"Uspomenama iz mladosti u Hrvatskoj". On je pred kraj prve polovice 19. stoljea obiao Biha
gdje je bio gost Mehmedbega Bievia (kasnije pae). Beg Bievi je bio bihaki kapetan
1824.-1835., a nakon toga bihaki muselim. S tog ga je poloaja svrgnuo Omer-paa Latas i 17.
augusta 1851. prognao u Bursu. Godine 1856. vratit e se u Bosnu, te nastaniti u Sarajevu, gdje je
umro 21. februara 1874. god. (KREEVLJAKOVI, H., 1980a, str. 108-109). Tkalac je nauio
pisati Mehmedbegova sina Rustembega. Pisanje je, kako biljei Tkalac Rustembegove rijei, "neprilino jednom gospodinu". Naime: "Zato je tu pisar, koji mora kad stigne knjiga (pismo) na glas
je proitati i zatim napisati odgovor, kako mu se kae. Babo (otac Rustembega) vie ne udara ni
peat na knjigu, nego skida prsten s ruke i daje ga pisaru da on to uini". Suprotno od toga, Rustembeg eli nauiti pisati, jer mu je elja "itati knjige, one velike i debele, kakvih je nekoliko
ve vidio, te da svoja pisma sam pie umjesto da svoje misli i elje povjerava pisaru" (IGNJATIJEVI-TKALAC, I., 1925, svezak 2, str. 50). No, najzanimljiviji je dio gdje sin tako visokog osmanskog velikodostojnika, pokazuje totalno neznanje kad su u pitanju geografske karte (IDEM,
str. 45-46). Ako taj ovjek, sin zadnjeg bihakog osmanskog kapetana o kartografiji tako malo
zna, onda nii zapovjednici nisu znali izgleda ba nita. To svakako govori da se kartografija u
osmanskoj Bosni vrlo slabo razvijala. No, to je druga istraivaka tema kojoj e prilog vjerovatno
dati neki drugi autor, koji e moda imati sree da pronae dovoljna financijska sredstva prvenstveno za konzultiranje te kartografije u carigradskim arhivima. Autor ovog djela, na alost, takvu
priliku dosad nije imao.

Slika 1.

Slika 2.

Slike 1 i 2. Lijevo je segment sa K-114, a desno isjeak sa K-032. Oba se daju kako bi se uoilo
kartue kao jako vane dijelove svake geografske karte za njezinu identifikaciju. Desni isjeak ima
kartuu iz dva dijela. U gornjem, unutar posebnog polja, dat je naslov karte (ILLYRICVM). Ispod
njega su ostali podaci o kartografskom djelu: ime i prezime kartografa, objanjenje o temeljnim
vrijednostima kartografskog rada, ukljuujui izvore koje se konzultiralo, te mjesto i datum izrade
karte. Lijevi isjeak ima jedino naslov karte, koji je opet prilino dug. U nastavku je legenda u
kojoj se razrjeuje slovane skraenice dane na kartografskom dijelu tog plana. Time se prostor
kartue bitno proirio. Ipak, u ovoj kartui izostao je podatak o autoru kartografskog rada. Njega se
daje, kako e biti pokazano uz analizu K-114, u donjem dijelu tog plana.

3. Svi su naslovi pisani izvorno, tj. onako kako su zabiljeeni u originalu. To znai
da su velika slova, najee kao rimska kapitala, upotrijebljena ako se upravo njima predoilo naslov (ili dio njega). Isto vrijedi i za mala slova. Analogno se postupilo s naslovima u kojima su prisutne obje vrste slova. Pritom se nije nita ispravljalo. Prvenstveno se misli na pisanje velikog slova gdje bi to bilo potrebno,
9

Slino, ali za istonojadranske prilike, KOZLII, M., 1995a, str. 7-10.

ili obratno, malog. Takoer nisu popravljana ni ona mjesta na kojima je pogrijeio
izvorni autor ili slovoslagar.

6. Ispred naslova svake karte nalazi se njezin redni broj. Taj je broj autoru ovoga
djela bio vaan kao jednoznaan nain pozivanja na odreenu kartu u analitikom
tekstu, te kao oznaka u popisu toponima koji se nalazi uz svako kartografsko djelo, odnosno za Indeks koji se nalazi na kraju ove knjige.

4. Skraenice su razrijeene kad je to bilo mogue. Naime, nedostajue slovo, slova ili cijelu rije stavljalo se u srednjim ili kutnim zagradama []. Isto se inilo i
kod karata koje uope nisu naslovljene. Time se na zoran nain pokazalo to je
originalni, a to dopunjeni dio teksta.

7. Uz svaku je kartu istaknuta toponimija koja tretira Unsko-sansko podruje. Nazivi su ispisani na isti nain kao i kod karata. To znai da su skraenice razrijeene
kad je to bilo mogue. Nakon izvornog naziva, u nastavku je dana njegova najvjerovatnija ubikacija. Ubikacije su uinjene na temelju dosadanjih spoznaja autora
ovog djela i drugih istraivaa, ali u velikoj mjeri i oslanjanjem na original na kojem je toponim zabiljeen. Budui da se na tom podruju, barem kad je u pitanju
kartografski materijal, nije previe uinilo prijanjim istraivanjima, pretpostavljam da e ovdje prireeni materijal ponukati i druge autore da se njime pozabave,
te moda neke ubikacije uine jo vrim.
8. Na kraju knjige nalazi se vrlo selektivno izraena Bibliografija. Prije nje je Indeks. To je popis geografskih naziva na publiciranim kartama, a cilj mu je predoiti toponime abecednim redom. Nastao je od toponimijskih popisa danih u analitikom dijelu za svaku kartu. U Indeksu je ta graa donesena dva puta. Prvo, stavljanjem originalnog (historijskog) naziva na prvo mjesto, a njegove ubikacije na
drugo. Drugi put je uinjeno obrnuto. Time se dobila bitna preglednost, te vjerovatno olakale budue filoloke analize drugih autora.
9. Dananji likovi toponima kao mjesta ubikacije preuzeti su s topografskih karata
tampanih posljednjih desetljea (izdanja 1945.-1990., Vojnogeografski institut
Beograd). Upueniji u taj kartografski materijal znaju da su mnogi nazivi na njima
pogreno zabiljeeni, pa bi bila potrebna urgentna revizija tog imenskog fundusa.
Autor ovog djela, u nemogunosti da lino provjeri stvarno stanje na terenu, mogao se posluiti jedino tim kartama. U tom mu je pogledu bilo od velike pomoi
vlastito prethodno djelo o istom podruju, jer je njegov prilian dio upravo toponimija KOZLII, M., 1998; IDEM, 1999d.
10. Da bi lokaliziranje savremenih likova toponima bilo egzaktno, posegnulo se za
preciznijim ubikacijama. Kod poznatih i velikih mjesta, rijeka, planina, to nije bilo potrebno. Kod onih manjih jest, pa se njihov poloaj odredio prema poznatijem
toponimu. Na primjer, Ostrozatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin. Osim te lokalizacije, kao to je vidljivo iz primjera, pruilo se i podatak o kvaliteti toponima:
naselje, rijeka, brdo, planina, planinski vijenac, podruje, itd.

Slika 3. Raskona kartua sa K-083, vrlo esta u evropskoj kartografiji od kraja 16. do poetka 19.
stoljea. Oko kartue su aneli, ispod nje orao kao oznaka kraljevske vlasti u dravi koja se predoava na karti. U kartui je naslov karte (prva tri reda), pa ime i prezime autora kartografskog
djela (etvrti red), a zatim se istie da su tampu odobrili recenzori (peti red), te mjesto i radionica
izrade (esti i sedmi red).

11. U svemu tome koristilo se skraenice za engleske oznake strana svijeta. Za reduciranu kompasnu ruu ili vjetrulju (kardinalni i interkardinalni smjerovi) to su:
N = North (sjever); NE = North-East (sjeveroistok); E = East (istok); SE = SouthEast (jugoistok); S = South (jug); SW = South-West (jugozapad); W = West (zapad) i NW = North-West (sjeverozapad).

5. Naslov se reproduciralo (zajedno s dopunama) prema redovima. Kraj jednog i

poetak drugog reda oznailo se kosom crtom /. Temeljni cilj takva predoavanja
naslova jest prikazati specifikume odreenog kartografskog djela, pri emu se razlike meu izdanjima karata nerijetko oituju po tek neto malo drukijem rasporedu rijei (i slova) naslova u kartui. U produetku se predoilo mjesto i godinu izdanja, a u prateoj biljeci podatke o tome u kojoj se biblioteci, arhivu ili muzeju
original danas uva, te ostali relevantni podaci o karti, ukljuujui literaturu u kojoj je publicirana.

12. U analitikom dijelu koristilo se uobiajenu geografsku terminologiju. Iz njezine cjeline ovdje je korisno skrenuti panju na osnovnu tipologiju samog kartografskog materijala. Njega se, naime, dijeli na vedute, vedute s elementima kartografskog plana ili prostorne aksometrije, te kartografske planove i geografske karte. Vedute su, historijski promatrano, pretee kartografskog plana, a koriste se i
danas, osobito u turistikim publikacijama. Njima se, u nedostatku preciznijih nu7

merikih podataka, likovnim izraajnim sredstvima (prostorni crte), predoava

ue podruje, obino grad i njegova najua okolica. Takav nain prikaza nije neprecizan, jer se najee radi o likovnoj viziji nastaloj s obzirom na osnovne mjere, perspektivu i slino. Stoga su za historijsku analizu vaan izvor kvalitetnih informacija.10 Via razvojna faza vedute je prostorna aksometrija ili veduta s elementima kartografskog plana. Ona je kombinacija vedutskih i klasino-kartografskih elemenata. Daljnjom evolucijom iz nje nastaje kartografski plan, pa je ona
prijelazni oblik prema toj vioj kartografskoj fazi.11 Kad kartograf ima mogunost
snimiti teren, onda se izrauje kartografski plan. Opet je rije o uem podruju, redovito jednom gradu i njegovoj blioj okolici.12 Suprotno od prednjeg, rezultat
kartografskog predoavanja ire oblasti, nazivamo geografskom kartom. Ukoliko
se kao plan mogu uzimati kartografski radovi mjerila do priblino 1 : 20.000, najvie 30.000, sve preko toga imenuje se geografskom kartom.13

17. Kako je Unsko-sansko podruje stoljeima najzapadniji dio BiH, te budui da

su se radi toga ovdje dogaali brojni procesi karakteristini za pogranine krajeve,
mnogo je toga trebalo predoiti o susjednim oblastima. Takve bi elaboracije, ili
tek nizanje podataka, optereivali osnovni tekst, pa ak remetili i osnovnu nit izlaganja. Stoga ih se, jer su ipak nune, smjestilo u biljeke na dnu stranice. To je dopunski razlog zbog ega djelo ima tako veliki broj biljeaka.
18. U cjelini, u knjizi se, uz originalni kartografski materijal objedinilo sve to je
bilo u funkciji njegova svestranijeg, potpunijeg i objektivnijeg objanjenja. Pritom
se, u koncepcijskom pogledu, iskoristilo najbolja dostignua svjetske historiografije. Tako se dobilo specifinu stariju historiju Unsko-sanskog podruja.

13. Kako je u ii interesa ovog djela Unsko-sansko podruje, kartografske radove

krupnijeg mjerila kao to su vedute, vedute s elementima kartografskog plana i
planove, najee se reproduciralo u cjelini.14 Uostalom, to jesu kartografski radovi iskljuivo o ovom podruju ili nekom njegovu naselju, pa se drukije i nije moglo postupiti. Suprotno tome, geografske karte kartografska su djela sitnijeg mjerila, i njima se uvijek obuhvaalo vei geografski prostor. Kad je god to bilo mogue, u takvim se situacijama donijelo cjelinu te karte, a na posebnoj slici uveani
detalj koji se odnosi na Unsko-sansko podruje i njegovu bliu okolicu. Slino se
inilo i kod vedutsko-planskog materijala ako je u funkciji objanjenja razvitka
konkretnog naselja koje je na njemu kartografirano, ili kakvog znaajnijeg historijskog dogaaja.
14. U analitikom se dijelu koristilo za historijsku kartografiju ustaljenu terminologiju. Njezine osnovne elemente moe se uoiti na slikama 1-5.
15. U djelo je ukljuen i dio modernog kartografskog materijala, kao to su planovi ostataka nekih starih naselja utvrenih u arheolokim istraivanjima, ili pak
karte s isticanjem razgranienja BiH i Hrvatske na Unsko-sanskom podruju. Time se, na poseban nain, dopunilo postojeu kartografsku grau, a u analitikom
tekstu istaknute zakljuke jo vie osnailo.
16. S obzirom da je starija historija Unsko-sanskog podruja prilino neistraena,
pojedine se karte i raspravu o njima iskoristilo za svestraniju analizu dijela historijskih procesa u koje je bila ukljuena i ova oblast. Stoga se, ako je to bilo opravdano i mogue, ire navodilo relevantne pisane historijske izvore, najee u formi
slobodnijeg prijevoda. Time se dobilo ne samo raspravu o samom kartografskom
djelu, ve i relativno cjelovitu analizu pojedinih vanijih historijskih procesa.
10

Klasine vedute u ovom izboru zastupljene su na K-003 do K-005, K-081, K-082 itd.
Prostorne aksometrije ili vedute s elementima kartografskog plana ovdje su npr. kartografski radovi K-029 i K-030.
12
Kartografske planove dalje se dijeli na planove naselja s njihovom bliom okolicom, te planove
ue regije. U ovom izboru planovi naselja su na npr. K-027, K-028 itd. Planovi ue regije nastaju u vezi s Karlovakim mirom 1699. To su npr. K-093 do K-100.
13
Geografskih je karata u ovom izboru najvie. To su: K-001 i K-002, K-006 do K-026, K-031 do
K-072, K-075, K-078 do K-080, itd.
14
Za kartografsko se mjerilo kae da je krupno kad su kartografirani detalji predstavljeni uveano.
To se odnosi na kartografski plan ili kartu do mjerila 1 : 50.000, najvie 1 : 100.000. Sve preko
toga rauna se sitnim mjerilom, jer je i kartografirani sadraj bitno umanjen.
11

Slika 4. Raskona kartua sa K-063. Prvih est redova je naslov karte. U sedmom se predoava
prezime autora i njegova funkcija, a u osmom i devetom mjesto izdanja, izdava, te spektar djelatnosti kojima se taj izdava bavi. U zadnjem redu je informacija o tampi karte uz recenzijsku dozvolu aktualnih vlasti, te godina izdanja. Oko teksta je okvir od floristikih elemenata. Gore su kljuevi, a dolje papinska kruna (tijara). Lijevo je hodoasniki eir a desno biskupska kapa (mitra).
Sve to od papinske krune do biskupske kape predoeno je u smislu podlonitva papinskoj
vlasti, odnosno integriranosti u rimokatoliki religijski krug.

Slika 5. Karta G. Mercatora objavljena u Amsterdamu 1607. god. (Hrvatski dravni arhiv Zagreb, kartografska zbirka, sign. A-II-3; bakrorez, kolorirano). Taj je kartografski rad ovdje u funkciji predoenja svih elemenata koje sadri jedna klasina karta: grbovi zemalja koje su kartografirane na karti (gore, sredina); kartua u kojoj je naslov karte (gore, desno); ljestvica geografske
irine (desno i lijevo uz rub karte); ljestvica geografske duine (dolje i gore uz rub karte); informacija o imenu i prezimenu kartografa, te o tome da se djelo izdaje poto je prethodno dobilo dozvolu recenzora stoga formulacija Cum privilegio (u donjem lijevom kutu). Na karti su granice izmeu pojedinih drava i oblasti, isticanje razliitih drava i regija njihovim imenima malo
veim slovima, te nazivi naselja i rijeka. Planine su predstavljene tzv. sistemom krtinjaka. Ovdje se za njih ne donose imena, ali se to ini na drugim kartama. Mjestimino, kako bi se svratila
panja na osobito vana naselja, sasvim se namjerno preuveliava njihova mikrogeografska pozicija. Tipian je tome primjer Biha (Wihitsch) i openito srednji dio toka rijeke Une.

10

KARTOGRAFI I NJIHOVA DJELA U KONTEKSTU

HISTORIJE UNSKO-SANSKOG PODRUJA OD KRAJA
15. DO POETKA 18. STOLJEA

12

Unsko-sanskog podruja ima iznimno znaenje. Naime, kako je ve kazano, to je

najstariji kartografski rad na kojem je donesen i dio geografskih podataka o ovoj
regiji. Centralno mjesto je Biha za koji se daju ak dva oblika imena: Bihach i
Bighay. Dobro je lociran na lijevoj obali Une (Vn(n)a).22 Slino je s Bosanskom
Krupom (Cupa), smjetenom na desnoj obali iste rijeke.23 Poloaj Ostroca (Ostrozatz) je pogrean, jer je kartografiran na desnoj obali Une, ali je zato Unac
(Unaz) opet dobro lociran.

FRANCESCO ROSELLI
K-001. [Karta Balkanskog poluotoka]
Firenca, 1476.-1484.15

Spomenuta rijeka Una ulijeva se u Savu (Saua flu.). Zapadno od nje predoen je
vodotok Kupe (Cupa flu.), a istono brojne bosansko-hercegovake rijeke. Ipak,
sama Una nije najbolje kartografirana. Prema Rosellijevoj karti ona nastaje kod
Bos. Krupe spajanjem Unca (Unaz flu.) i tekuice koja imenom upuuje na Koranu (Corina flu.). Meutim, kartografirano na K-001 upuuje na Sanu. Takva Una
izvire u planinskom gorju kojim se srednjodalmatinsko podruje odvaja od zalea,
to znai s kontinentalne strane Dinarida. To se potvruje i posebnom Rosellijevom opaskom na poetku takva unskog toka: usq[ue] huc Bossina.24 Dakle, Una
je granina rijeka Bosne. Ili, jo preciznije: Una je zapadna granina crta tadanje
Bosne.

Rosellijeva K-001 nije samo najstarija karta na kojoj je predoeno Unsko-sansko

podruje, ve je to openito i jedna od najstarijih u originalu sauvanih karata. Time je za historiju ove regije jo dragocjenija. Meutim, da bi se shvatila prava vrijednost kartografiranja Unsko-sanskog podruja na njoj potrebno je u najkraim
crtama osvrnuti se na historiju kartografije, pa u njezinom kontekstu vidjeti mjesto
Rosellijeve K-001.
Klaudije Ptolemej, neosporni je kartografski autoritet sve do polovice 16. stoljea,
dok to ne postane Mercator. Ptolemejevo kapitalno djelo, "Geografiju", Arapi prevode jo u 9. stoljeu, pa e se na tom temelju razviti cijela kola arapske kartografije, iji je vrhunac Abu Abd Allah Muhammad al Idrisi.16 Kad se radi o "Geografiji", Evropa e u odnosu na arapski svijet kasniti neto vie od pola milenija.
Naime, prvi prijevod na latinski, u to doba univerzalni jezik uene Evrope, zapoet e u Veneciji Bizantinac, Emanuel Chyzolores (ivio 1335.-1415. god.). Njegov uenik, Jacopo d'Angiolo (poznat i pod latinskim imenom: Jacopus Angelus),
rodom iz Scarperija, dovrit e izmeu 1406. i 1410. god. Chyzoloresov prijevod.17 Taj prijevod, premda bez karata, prepisivanjem e se umnoavati, te e biti
prvorazredni izvor geografskih spoznaja evropskih uenjaka narednih stotinjak
godina.

Takvo kartografiranje ima historijskog opravdanja. Treba, naime, imati u vidu da

je Roselli u razdoblju 1476.-1484. boravio u Ugarskoj, na dvoru njezina tadanjeg
ugarsko-hrvatskog kralja Matije I. Korvina.25 To je znaajan podatak jer su Biha i
njegovo ire podruje stoljeima vezani uz tu kraljevsku kuu. Stoga i jest prvi
historijski vjerodostojan spomen Bihaa (Wyhugh), smjetenog na unskoj Otoci
sv. Ladislava (in insula sancti Ladizlai), vezan uz ugarsko-hrvatskog kralja Belu
IV. Naime, 26. februara 1260. taj kralj izdaje povelju kojom ureuje zemljine odnose u oblinjem selu Kralje (Crala) i graevinske aktivnosti na spomenutom oto-

U meuvremenu, s Johannesom Gutenbergom (1400.-1468.), u Evropi se pojavljuje tamparstvo. Ono se ve 1475. primjenjuje na umnoavanje Ptolemejeve
"Geografije". Tada se u Vincenzi tampa prvo izdanje. No, slino kao kod d'Angiolova prijevoda, bez karata. Dvije godine kasnije, 1477., u Bologni se tampa prva
"Geografija" u kojoj se uz integralni tekst otisnulo i 26 kopija antikih karata graviranih na bakrenim ploama.18 Od tog izdanja pa do kraja 16. stoljea "Geografija" e biti tampana ukupno 31 put,19 pa se to razdoblje u historiji kartografije s
pravom naziva renesansom Ptolemejeve "Geografije".20

su polazili na hodoae, gdje se nalaze Jeruzalem i Kristov grob. Ta vrlo specifina kartografija, bez uporita u naunom shvaanju geografije, rezultirala je vrlo teko "itljivim" kartama.
One su se iznenada pojavile, razvijale u historijski "slijepoj ulici", pa tako i nestale, jer osobito
od 15. i 16. stoljea dalje, kvalitetom nisu mogle konkurirati oficijelnoj kartografiji. Jedna od
najpoznatijih meu takvim kartama je Ebstorfska (samostan na sjeveru Njemake) HAHNWOERNLE, B., 1993; MILLER, K., 1896. Stoga ta kartografija uope nije imala veeg utjecaja
na generalni razvitak svjetske kartografije. Suprotno od toga, plovidbene karte, portulani, s mletakom i katalonskom kolom plovidbenih karata, itekako su imali utjecaja na razvitak kartografije ALMAGI, R., 1944; KOZLII, M., 1995a, passim; KRETSCHMER, K., 1909; TOMOVI, G., 1979, str. 35-64; NORDENSKILD, A. E., 1897. Uostalom, Mercator e i izumiti
svoju cilindrinu kartografsku projekciju za potrebe oceanske plovidbe, jer to kvalitetno nisu
mogle razrijeiti dotadanje plovidbene karte, ali ni stara Ptolemejeva kartografska projekcija
BAGROW, L. 1951; BAGROW, L. SKELTON, R. A., 1963; IDEM, 1964; BORI, R.,
1955; LYNAM, E., 1953; LOVRI, P., 1988; PETERCA, M. et al., 1974; PETERCA, M.,
1954.
22
Naziv Une u originalu je dat sa standardnom kraticom. Naime, povie slova "n" stavljena je horizontalna crta, to znai da bi tu, kad bi na karti bilo dosta mjesta, trebala biti dva slova "n". To
se ovdje odmah razrijeilo. Analogno je uinjeno i kod drugih karata u identinim situacijama.
23
Kod ubiciranja toponima kao njihove moderne inaice u radu se kontinuirano koriste dananji
nazivi. Tako je i s Bosanskom Krupom koja je pridjev "Bosanska" dobila tek u doba austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, kako bi se razlikovala od Krupe kod Knina i Krupe na Vrbasu.
24
Tako konstatira i NIKOLI, M., 1979, str. 83. Istona granica takve Bosne bila bi na Drini. Uz
njezin (Drinin) donji tok, na desnoj obali, notirano je "huc usque Zervia", a na istoj desnoj obali
gornjeg toka "hic terminatur Zervia".
25
NIKOLI, M., 1979, str. 83.

Unutar tog razdoblja, pod utjecajem Ptolemejevih nauavanja, nastat e cijeli niz
sasvim novih karata.21 Jedna od njih je i ova kojoj je autor Roselli. Za historiju
15

Drvorez, crno-bijelo. Mjesto uvanja originala: Biblioteca Nazionale Firenca (Italija), Fond:
Landau Finaly, bez signature. Osnovna literatura: ALMAGI, R., 1967, str. 27-34; NIKOLI,
M., 1979, str. 84; PANDI, A., 1992, str. 21.
16
MILLER, K., 1981; LJUBI, ., 1880, str. 229-240; KRIVANI, G. A., 1979a, str. 11-23. Za
istoni Jadran s relevantnom literaturom za ukupno al Idrisijevo djelo vidjeti KOZLII, M.,
1995a, str. 19-22.
17
CRONE, G. R., 1968, str. 65; NIKOLI, M., 1979, str. 68.
18
CRONE, G. R., 1968, str. 68; NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 12-13.
19
Popis svih tih izdanja ima NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 12-28.
20
Studija NIKOLI, M., 1979, str. 65-90, nipoto sluajno, upravo je tako i naslovljena: Renesansa Ptolemejeve "Geografije".
21
U srednjem vijeku razvile su se i tzv. T-karte, a iz njih poznate samostanske karte svijeta. Njima
je bio cilj kranskim hodoasnicima pokazati, u odnosu na neki od evropskih samostana odakle

13

ku.26 No, ve izmeu kraja februara i 9. aprila 1262. god., Marija, supruga istog
kralja, tj. Bele IV., potpisuje povelju prema kojoj Biha postaje slobodni kraljevski grad.27 Tu e ispravu, odnosno njezine temeljne odredbe, kasnije potvrditi takoer ugarsko-hrvatski kraljevi Karlo i Ladislav, kako to itamo u posebnoj kraljevskoj povelji od 29. augusta 1358. godine.28

U meuvremenu na ugarsko-hrvatski prijestol dolazi Matija I. Korvin. Iako nije

poznato da li je Korvin za svoje vladavine boravio u Bihau, pa onda s njegovom
dvorskom svitom i kartograf Roselli, vanost Bihaa u to je vrijeme porasla. Naime, padom Bosne 1463. pod osmansku vlast, grad i cijela Bihaka dolina bit e
objekt estih napada Osmanlija. Jaki je Biha zatvarao jedan od glavnih pravaca
osmanskih vojnih pohoda u Hrvatsku, osobito u doline Kupe i Korane, odakle se
moglo prema Posavlju, Kranjskoj i Istri. Stoga se u njemu za naredno razdoblje
stacionira stalna vojna posada sastavljena od 300 pjeaka i 100 konjanika.32 Iz tog
razloga, kao i ukupne historije ovog grada, pa onda i njegove ire okolice, doista
nimalo nije sluajno da se Bihau i njemu okolnim mjestima posvetila tolika panja na Rosellijevoj geografskoj karti.
Pogreke oko kartografiranja rijeke Une, a prvenstveno je o njima ovdje rije, posljedice su nesistematiziranja postojeih znanja. Dobar je tome primjer planinski
vijenac Pljeevice prikazan na ovoj karti juno od Bihaa, te zapadno od Ostroca.
S druge strane tog oronima lociran je Trac, to je prilino vjerno realnosti. Povie
njega je Cetingrad. Slino je s Ostrocem. On je junije od Bos. Krupe. Krupa je
pak smjetena u relativnoj blizini ua Sane u Unu, no da li sjeverno ili juno od
tog mjesta, Roselliju nije bilo poznato. Zbog tih dilema, dobiven je rezultat vidljiv
na K-001.

U takvu e Bihau ugarsko-hrvatski kraljevi boraviti esto. Na primjer, Ludovik I.

ovdje je bio 1345., a u Bihau mu se pridruio i bosanski ban Stjepan Kotromani.
Budui da je doao s vojskom nakon sukoba s Mleanima, ulogorio se na obali
Klokota (Galgochfeu), te u narednih 18 dana primio u kraljevsku audijenciju brojne uglednike. U Bihau je opet 27. januara 1346., ulogorivi se iznova na obali
rjeice Klokota, ali ovaj put izgleda s jo veom vojskom za borbu s Mleanima:
ak nevjerovatnih 100.000 konjanika "Ugara, Hrvata i Bosanaca". Kako pie Radoslav Lopai, meu vojvodama je bio i "najodliniji bosanski ban Stjepan (Kotromani)".29 Slino ini kralj Sigismund koji 1412. neko vrijeme boravi u Bihau
rjeavajui svoje poslove, osobito vezane uz dalmatinske gradove.30 U to vrijeme,
budui da je kraljevska blagajna radi stalnih ratova bila ispranjena, Sigismund
Biha s njemu pripadajuim Likom i Poljikom upanijom, pa katel Ripa, gradove ovku (Choca), Ostrovicu, te druge u Dalmaciji, poetkom 15. stoljea za
42.000 dukata zalae banu Nikoli Frankopanu. Taj zalog potvruje posebnom poveljom i 1434. Nikolinu sinu Stjepanu Frankopanu, za njegove ratne zasluge.31 U
vlasti te plemenite porodice Biha e ostati narednih 100 godina.

Biha, jer je to najvaniji grad tog podruja, a znaenje mu se daje kroz ispisivanje ak dvije varijante njegova imena, istie se posebno, na mjestu koje je geografski tek naelno dobro gledamo li ga s obzirom na mikrolokacijske elemente, a
izvanredno u odnosu na opegeografske injenice. Konano, tu su i vinjete. Bihaka prikazuje grad s dvije visoke kule, krupska ima tri kule, itd. To nije rezultat realnosti, ve su to konvencionalni znaci za prikaz gradova na ovoj karti. No, na nekim kasnijim kartografskim radovima, bit e obratno.
U cjelini gledano, Rosellijeva je karta iznimno vana jer je to najstarije svjedoanstvo o geografiji Unsko-sanskog podruja. Sve to joj je nedostajalo, prvenstveno
sistematiziranje raspoloivih podataka, donijet e mnogo kasnije vrijeme.33
Toponimija na K-001
Bighay = Biha, naselje
Bihach = Biha, naselje
Corina flu. = Sana + Una + Korana, rijeke
Cupa = Bosanska Krupa, naselje
Erman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ostrozatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Tergacz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Unaz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Unaz flu. = Unac, rijeka
Vn(n)a flu. = Una, rijeka

26

Najstarije historijske isprave o Bihau u Smiiklasovom kodeksu: CODEX, svezak 5, Zagreb,

1907, str. 156, isprava od 26.2.1260. (Wyhugh; insula sancti Ladizlai; Crala terra); IDEM,
str. 216, isprava od 7.3.1262. (Byhyg, locus Croatiae); IDEM, str. 415, isprava iz 1266. (Bihig);
IDEM, str. 613, isprava iz 1271. god. (Bihig); IDEM, str. 603, isprava od 24.8.1271. (Biheg).
27
Objavljeno u: ANI, M., 1983, str. 128-129 i bilj. 15; THALLCZY, L. HORVATH, A.,
1912, str. 8-9. Ani na navedenom mjestu donosi cjelinu povelje i njezin temeljni komentar.
Povelju o Bihau kao slobodnom kraljevskom gradu donijela je Marija, jer je ona kao kraljevska
supruga bila nadlena za donoenje takvih pravnih dokumenata vezanih uz gradove smjetene
"na vodi". Biha, lociran na unskom Otoku sv. Ladislava, upravo je i bio takav. To je razlog zato ona donosi tu diplomu a ne sami kralj Bela IV.
28
CODEX, svezak 12, Zagreb, 1914, broj 499. na str. 665-671.
29
LOPAI, R., 1890, str. 46-47.
30
LOPAI, R., 1890, str. 48.
31
LOPAI, R., 1890, str. 48-49.

32
33

14

KREEVLJAKOVI, H., 1970a, str. 605.

Ostala toponimijska graa na karti K-001 je relativno brojna. Drave i oblasti: Bossina = Bosna;
Dalmatia = Dalmacija; Illyridis = Ilirija, humanistiki naziv za primorski dio Hrvatske; Liburnia
= Liburnija, humanistiki naziv za obalni potez izmeu Rijeke na sjeveru i Krke na jugoistoku;
Sclavoni[a] = Hrvatsko primorje i Lika zajedno; Sclavonia = Slavonija; Zervia = Srbija. Rijeke:
Berbas flu. = Vrbas; Bosna flu. = Bosna; Cupa flu. = Kupa; Drina flu. = Drina; Narenta flu. =
Neretva; Plieua = Pliva; Saua flu. = Sava. Naselja: Cerim = Cetingrad, 18,5 km SSE Karlovac;
Iessero = Jezero, 8 km W Jajce; Jaice regalis = Jajce, kao bosanski kraljevski grad; Sochol = Soko, 15 km SSW Mrkonji Grad.

K-001. F. Roselli, Balkanski poluotok, Firenca, 1476.-1484. Vei isjeak s originala.

15

Slika 6. Isjeak sa K-001.

16

li da se pod toponimom Sahol treba podrazumijevati Sokolac, stari utvreni grad

kod Bihaa, na nau alost nije ispravno.37 To je ipak takoer stara utvrda, ali Soko na Pivi, 15 km SSW Mrkonji Grad. Isti taj srednjovjekovni bosanski grad kartografirao je i Roselli na svojoj karti (K-001), pod imenom Sochol. I tamo je, umjesto SW u odnosu na Jajce smjeten NW od njega. Meutim, ovdje, na K-002, ak
uz obalu rijeke Save (Saus fl.). No, kao kod Rosellija, to je dug nesistematiziranoj
grai i nedovoljnim spoznajama kod kartografa ovog jo vrlo ranog doba. Uostalom, to bi se to mnogo dobilo u geografskom poznavanju da se pod toponimom
Sahol i podrazumijevalo bihaki Sokolac. Ba nita! Jer taj grad, poznat iz izvora
od 1369. god.,38 jeste znaajan, ali unutar geografskih realija Bihake doline. On
tu plodnu ravnicu, zajedno s Ripem, titi od jugoistoka. Prema tome, Sokolac
spomenut uz Biha ima logike. Slino je s plivskim Sokolom. Ni tu nema logike
da bude jedino on kartografiran od svih gradova oko Plive i donjeg toka Vrbasa.
Meutim, kad se predoi Jajce, Jezero, pa rijeke Plivu i Vrbas, te ak i jezersko
proirenje Vrbasa sjeverno od Jajca, kartografiranje Sokola na Pivi itekako ima logikog opravdanja. Upravo je tako i uinjeno na K-002.

MARTIN WALDSEEMLLER
K-002. Tabula moderna Bossinae, Serviae, Gr[a]eciae et Sclaviniae
Strasbourg, 1513.34

Prijevod na latinski a zatim i tampanje Ptolemejeve "Geografije", to je detaljnije

obrazloeno uz analizu Rosellijeve karte, od samog je poetka imalo dva cilja. Prvi je bio tampanjem dobiti Ptolemejevo djelo, jer su primjerci tako daleko jeftiniji u odnosu na umnoavanje rukopisom. Time se dobivalo opegeografsko i opekartografsko djelo kao temeljni korpus razliitih znanja i spoznaja za utemeljeno
bavljenje geografijom i kartografijom. Drugi je cilj bio, na temeljima ptolemejskih
dostignua, izraditi nove, moderne karte koje e odgovarati geografskim realijama
doba u kojem se "Geografiju" izdavalo. Te nove karte, tzv. "Tabulae novae" ili
"Tabulae modernae", prvi prireuje Francesco Berlinghieri i tampa ih kao dodatak u svojem talijanskom prijevodu "Geografije" izdane u Firenzi 1478. godine.35
Vremenom, od poetne etiri kod Berlinghierija, broj tih novih karata narast e do
20 u strasbourgskom izdanju "Geografije" iz 1513. godine, iji su izdavai Jacobus Aeschler i Georgius belin. Kako se u tom djelu osim integralnog teksta
"Geografije" od 8 knjiga tampalo i 27 ptolemejskih karata, a zatim i 20 novih, to
je stvorilo mogunost da se ptolemejski i moderni dio razdvoje, pa je to i uinjeno.36 Autor svih tih novih karata, pa i K-002, jest Martin Waldseemller, znameniti njemaki kartograf iz prijelaza 15. u 16. stoljee.
Njegova "Moderna karta Bosne, Srbije, Grke i Sklavinije (tj. Hrvatske)", kako bi
se moglo prevesti njezin latinski naziv, ima iznimno znaenje za bosansko-hercegovaku historiju jer je to prva tampana karta koja u svojem nazivu izrijekom nosi i ime Bosne; ovdje ak na prvom mjestu. Broj toponima na podruju BiH je prilian, kako se to vidi na K-002. Meutim, Unsko-sansko podruje gotovo da uope nije predstavljeno. Razlog je u injenici da je to karta koja je u centru ustvari
imala grki poluotok, pa se od okolnih zemalja obuhvatilo to je bilo mogue. U
takvoj situaciji dio oko rijeka Une i Sane dospio je u gornji lijevi kut, pa se i nije
moglo dati mnogo vie, a da karta i dalje ostane pregledna. Miljenje Milice Niko34

Bakrorez, crno-bijelo. Karta je tampana u izdanju Ptolemejeve "Geografije" iz 1513. godine.

Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Franjevaki samostan Hvar (Hrvatska), Knjinica, bez signature, ima izdanje tog djela iz 1525. godine. Izmeu izdanja 1513. i
1525. nema bitne razlike. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 64, karta K-30; NIKOLI, M., 1979, str. 86; PANDI, A., 1992, str. 25, broj 2; KRIVANI, G. A., 1972, str.
54-65.
35
NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 12-16. Te se iste karte pojavljuju i u ulmskom latinskom
izdanju iz 1482., ali prvi put, kako je gore kazano, u firentinskom iz 1478. godine.
36
Cijelo djelo ima ovaj integralni naziv: "Claudii Ptolemaei Geographiae opus novissima traductione e Graecorum archetypis castigatissime pressum: caeteris ante lucubratorum multo praestantius". Dio u kojem je donesen latinski prijevod "Geografije" prvi je u knjizi i ima naslov: "Pro
Prima parte continens Cl. Ptolemaei Geographiam per octo libros partitam, ad antiquitatem suam, integre & sine ulla corruptione (...)". Odmah iza toga slijedi naslov drugog dijela: "Pars Secunda moderniorum lustrationum Viginti tabulis (...)". No, ono se naslovljuje jo jednom, u
drugom dijelu knjige, gdje se doista i donose te nove karte: "In Claudii Ptolemei Supplementum modernior lustratio terrae marisque singula positionibus certissimis regulatius tradens ad
saeculi nostri peragrationes. Pars Secunda (...)". Naa K-002, unutar tog dijela knjige, nosi redni broj 11. Vidjeti NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 19-20, broj 11.

Ipak, i na K-002 moe se barem nazrijeti Unsko-sansko podruje. To je oblast povie planinskog izboja, koji se izdvaja iz Dinarida, razdvajajui na jednu stranu liko podruje od Unsko-sanskog. S obzirom na kontekst izrade karte, kao i injenicu da se u prvi plan stavilo Grku, vie se i nije moglo oekivati.39
37

NIKOLI, M., 1979, str. 85.

Sokolac kod Bihaa prvi se put u historijskim izvorima spominje 5. februara 1369. god. (Zochol) Kaptolski arhiv Split, sv. 64, fol. 18, citirano kod ANI, M., 1985, str. 198 i 208. Ostali izvori kod VEGO, M., 1957, str. 106, s.v. Sokolac.
39
Ostali vaniji geografski nazivi na K-002. Drave: Bossina = Bosna; Da[l]matia = Dalmacija;
Solavonia = Hrvatsko primorje i Lika zajedno; Ze(r)via = Srbija. Rijeke: Berberis fl. = Vrbas;
Bosna fl. = Bosna; Drina fl. = Drina; Pluno = Pliva; Saus fl. = Sava. Naselja: Dabozaz = Boac,
25 km S Banja Luka; Greben = Krupa na Vrbasu, 17 km S Banja Luka; Iessero = Jezero, 8 km
W Jajce; Jaige regalis = Jajce, kao bosanski kraljevski grad; Modrusa = Modru, 45 km SSW
Karlovac; Ragusia = Dubrovnik; Sahol = Soko, 15 km SSW Mrkonji Grad; Vienaz = Vinac, 8
km S Jajce.
38

17

K-002. M. Waldseemller, Moderna karta Bosne, Srbije, Grke i Sklavonije, Strasbourg, 1513.

18

Dulmetschen),45 ali se u praksi pokazalo da je morao prevoditi i s druga dva jezika. Naime, Jurii uope nije znao njemaki, pa je ve za meusobnu komunikaciju voditelja poslanstva, Lamberga i Juriia, morao prevoditi s hrvatskog (za njega
poznatog jer je govorio slovenski) na njemaki i obratno. Kasnije, u pregovorima
s carigradskim paom i sultanom, za tumaa pae latinski mu nije nimalo pomagao, budui da ga taj uope nije znao, pa je sve to su eljeli kazati Lamberg ili Jurii prvo Kuripei prevodio na slavenski (slovenski), a onda je to pain tuma
dalje prevodio na turski. Suprotno od painog, sultanov je tuma znao poneto latinskog, pa je komunikacija u tom smislu utoliko bila olakana.46

BENEDIKT KURIPEI
Itinerarium. Wegrayss Kn. May. potschafft gen Constantinopel zu dem
Trkischen Keyser Soleyman. Anno [MD]XXX-MDXXXI.
Be, 1531.40

K-003. Crupa [in] Crabaten

K-004. Camengrad
K-005. Klutsch
Premda je 16. stoljee obiljeeno daljnjim sukobima vojski evropskog jugoistoka
s nadiruom osmanskom vojnom silom, mirovni pregovori, kao integralni dio rata,
i tada su se vodili. Godine 1530., Ferdinand Habsburg, kralj Austrije, eke i
Ugarske,41 alje u Carigrad sultanu Sulejmanu II. mirovno poslanstvo. Pregovarai
kreu na put iz Ljubljane 21. augusta i stiu u Carigrad 17. oktobra 1530. godine.
Nakon pregovora, natrag se kree 22. decembra da bi u Ljubljanu pristigli 9. februara 1531. godine.
Poslanstvo se kretalo jedinim moguim putovima poznatim jo od doba rimske
dominacije u ovim krajevima: Slovenija Hrvatska BiH Srbija Bugarska
Rumunija Turska. Voe poslanstva bila su dva viteza: Austrijanac, Josip Lamberg od Schenberga, namjesnik Kranjske,42 te Hrvat, Nikola Jurii, nasljedni komornik u Hrvatskoj.43 Njima se uz brojnu pratnju pridruio i Benedikt Kuripei
(u originalu: Benedict Curipeschicz), Slovenac iz Obernburga u junoj tajerskoj
(u blizini Kranjske).44 Teno je govorio slovenski i njemaki, a izvanredno poznavao latinski. U poslanstvu je imao funkciju prevoditelja za latinski (lateinischen

40

Drvorez, uvez, crno-bijelo. Original Kuripeieva djela imaju: Nacionalna i sveuilina knjinica
Zagreb (Hrvatska), Zbirka rijetkosti, bez signature; Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Biblioteka, bez signature. Moderna izdanja tog djela: KURIPEI, B., 1950; KURIPEI, B., 1983.
41
U onodobnom Cetinu, danas Cetingradu, smjetenom tek nekoliko kilometara istono od Slunja,
u neposrednoj blizini dananje hrvatsko-bosanskohercegovake dravne granice, dana 1. januara
1527. izabran je Ferdinand I. Habsburgovac za hrvatskog kralja (KRUHEK, M., 1997a). S tim
se nisu sloili hrvatski plemii Slavonije, pa oni ostaju vjerni ugarskoj kruni. Naime, pet dana
kasnije biraju Ivana Zapolju za svog kralja. Zbog toga e nastati viegodinji graanski rat u
onodobnoj Hrvatskoj. Na saboru u Cetingradu 1527. bit e i Kobasi, gospodar tadanjeg grada
Brekovice kod Bihaa LOPAI, R., 1890, str. 144. U to vrijeme jo se uvijek dobar dio Unsko-sanskog podruja nalazio u sastavu onodobne Hrvatske, a s time i pod novim vladarom. Od
Ferdinanda I., to je austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj.
42
Lamberg je poznata porodica u historiji Unsko-sanskog podruja. Naime, dva Lamberga bit e
bihaki kapetani u predosmanskom razdoblju: Sebastijan 1573. i 1579., te Josip, 1592., kao zadnji bihaki kapetan. SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 467.
43
Taj Nikola Jurii bit e 1537. vrhovni zapovjednik pomone vojske u Hrvatskoj i Slavoniji, pa
time i osoba koja e biti u dnevnom sukobu s osmanskom vojnom silom na podruju NW Bosne
i istoku Hrvatske. SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 466.
44
Najvei dio modernih autora nepravilno slavenizira Kuripeievo prezime. Ako je on Slovenac,
a prema svemu sudei to jest, tada mu prezime, kako se to ovdje i ini, trebalo biti sa "" na kraju. Tako je uinjeno ovdje, pa se time ispravlja nepravda prema tom autoru. Izuzetak je ranije
objavljena literatura o tom autoru: KURIPEI, B., 1950. i KURIPEI, B., 1983. Jedino se
nju, jer se ne moe ispravljati, donosilo sa "" na kraju Kuripeieva prezimena.

No, Kuripei je, kao i brojni drugi ueni ljudi njegova doba, putovanje iskoristio
za pisanje putopisa pod naslovom: Itinerarium. Wegrayss Kn. May. potschafft
gen Constantinopel zu dem Trkischen Keyser Soleyman. Anno [MD]XXX-MDXXXI. Pod tim je naslovom djelo prvi put publicirano u Beu godine 1531., to znai da ga je za tampu dovrio neposredno po povratku s tog velikog putovanja.47
45

Prema MATKOVI, P., 1881a, str. 146, Kuripei je autor jo jednog djela. To je traktat o nunosti bolje organizacije Zapada radi uspjenog sukoba s osmanskom vojnom silom. U njegovu
se naslovu, pri kraju, doslovno kae da je on, Kuripei, "lateinischen Oratorn".
46
Komentar . Pejanovia u KURIPEI, B., 1950, str. 4. Isto tako MATKOVI, P., 1881a, str.
145-149.
47
Kasnije je Kuripeiev putopis u originalu tampan jo dva puta: Benedict Couripeschitz, Itinerarium der Botschaftsreise des Josef von Lamberg und Niclas Jurischitz durch Bosnien, Serbien, Bulgarien nach Konstantinopol 1530, priredila grofica (grfin) Eleonore Lamberg-Schwarzenberg, Innsbruck, 1910. (Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb /Hrvatska/, Zbirka rijetkosti, sign. 107.504); slijedee je izdanje KURIPEI, B., 1983, a priredili su ga Sreko M.
Daja i Jozo Dambo. Zasad imamo i relativno star prijevod na na jezik, s komentarima od kojih je najvei dio zastario. Priredio ga je ore Pejanovi to je KURIPEI, B., 1950. Na kraju, zagrebaka Nacionalna i sveuilina knjinica ima fotolitsku kopiju originala iz 1531. godine: Abbildungen aus dem Itinerarium nach Constantinopol von Jahre 1531, fotolitsko kopiranje
I. Standl, Agram (Zagreb), 1879. (sign. 155.174).

19

Uz tekst na njemakom Kuripei je priloio i deset drvoreza. Od toga se est odnosi na vedute bosanskih gradova (Bos. Krupa, Kamengrad, Klju, Soko na Pivi,
Viegrad i Zveaj). Na ostalim je prikazan karavansaraj, te audijencije u Carigradu
kod sultana i pae.48 Takav spoj, tekst slika, nije previe est kod historijskih izvora, pa to ima posebno znaenje za upoznavanje starije prolosti Unsko-sanskog
podruja. Osim toga, u historiji kartografije, vedute su znaajne dvojako. Prvo, jer
su upravo one pretee kasnijih kartografskih planova, pa je njihova analiza prilog
genezi tog specifinog kartografskog materijala, a njega o ovom podruju itekako
ima. Drugo, redovito su to dosta pouzdana svjedoanstva vana za izuavanje poleogeneze naih gradova. U tom pogledu iznimno je vano podrobnije razmotriti
obje komponente Kuripeieva "Itinerarija": tekst, jer osim topografskih, nudi i
podatke koji se mogu komparirati s vedutskim prikazima, pa same vedute, u komparaciji s Kuripeievim tekstom, te drugim historijskim i arheolokim izvorima.

scha),55 udarismo prema tvravi Maloj Kladui (Niedercladusche),56 prijeosmo potok

Glinu (Cliua),57 doosmo u Todorovo (Nouigrad)58 i tu zanoismo.

Osim toga, ovo je, kako s pravom pie Petar Matkovi, najstariji putopis Bosne,49
a time i najstariji putopis Unsko-sanskog podruja. Poslanici su i ranije putovali
na pregovore u Carigrad, ali se to redovito inilo od Beograda pa dalje du Morave. U meuvremenu, jo 1521. u osmanske ruke pao je Beograd, a zatim i veliko
podruje dananje Slavonije, ime se situacija stubokom izmijenila. Stoga se trebalo traiti novi put. Zato poslanici, kreui ustvari iz Augsburga, poto stigoe u
Ljubljanu, uputie glasnika Husrev-begu (Aussreffweg), tadanjem namjesniku
Bosne, s molbom da im se odredi kojim e putom putovati prema Carigradu. Za
23 dana glasonoa se vrati u Ljubljanu, pa voama poslanstva prenosi da se moe
putovati, ali preko Bosne.

je, s Gornjim i Donjim Egiptom, jer su ti pridjevi vezani uz vodotok Nila. Slino je na moru,
gdje je smjer morskih struja shvaen na isti nain kao i tok rijeka. U tom smislu se Makarsko
primorje dijeli na Gornje (Gradac) i Donje makarsko primorje (to je npr. ve Makarska). Tu doista morska struja ide od SE prema NW, tj. od Gradca prema Makarskoj. U dubljoj unutranjosti
evropskog kontinenta, a to je i Unsko-sansko podruje, "gore" i "dolje" se takoer shvaaju s
obzirom na nadmorsku visinu, ali i s obzirom na strane svijeta. U prvom sluaju "gore" e biti
ono to je vie, tj. na brdu, a "dolje" bi bilo u dolini. Dobar su tome primjer Gornja Koprivna (5
km N Cazin) i Donja Koprivna (4,5 km NNE Cazin) s ovog podruja. Velika Kladua imenovana "Gornjom Kladuom" u odnosu na Malu Kladuu kao "Donju Kladuu", tipian je primjer shvaanja s obzirom na strane svijeta. U tom sluaju "gore" je oznaka "sjevera", pa bi dolje znailo "jug". Vidi i biljeku 229 u ovoj knjizi.
55
Kuripeieva Claduscha je rjeica Kladunica, desna pritoka rijeke Gline.
56
Mala Kladua, selo, 6,5 km SSE Velika Kladua. Navedeno Niedercladusche doslovno znai
"Donja Kladua". Vidi biljeku 54.
57
Glina (Cliua) je desna pritoka rijeke Kupe. Jednim dijelom (sjeverno od Velike Kladue) Glina
ini granicu izmeu dananjih Hrvatske i BiH. Desna pritoka Gline je Glinica. Formirala se od
niza manjih vodotokova poevi od Buima, pa Vrnograa, da bi u Glinu utjecala kod sela Poljana, na samoj granici Hrvatske i BiH. Ve je problem s tim da li je poslanstvo prelo Glinu nakon Kladunice, pa odlazak ak do Glinice, kako se predlae u KURIPEI, B., 1950, str. 12,
biljeka 28, doista nema ba nikakva smisla. Jasno je, naime, da se poslanstvo nije ni moglo uputiti na tako veliki put bez lokalnih vodia, koje su uzimali za svaku dionicu posebno. Kako ovaj
dio u to vrijeme, 1530., jo nije bio pod osmanskom vlau, logino je da su kao vodie mogli
unajmiti domae ljude, pa bespotrebno lutanje od kakvih 20-30 kilometara, stvarno ne bi imalo
nikakva smisla. Uostalom, cijeli Kuripeiev putopis sugerira da nikad nisu zalutali na cijelom
putu do Carigrada i nazad, to je potvrda gornjoj tezi. U tom smislu odreene nejasnoe u tekstu
ne treba pripisivati nesnalaenju na terenu, ve Kuripeievu slabom poznavanju istog tog terena.
58
Todorovo, selo, 14,5 km SE Velika Kladua. Nouigrad je esti naziv za Todorovo u starijim izvorima. Vidjeti LOPAI, R., 1890, str. 279-282; VEGO, M., 1957, str. 115, s.v., Todorovo.
59
Jeseriani jest Jezerski (12,5 km NNW Bosanska Krupa), ali nije jasno to je to Nemtzig. Kuripei izmeu ta dva toponima stavlja veznik "ili", pa bi to znailo da se Jezerski prema njemu raspoloim izvorima 1530. nazivao Jeseriani i Nemtzig. To je jedino logino rjeenje, jer u svim
drugim poznatim historijskim izvorima nema takvog toponimijskog lika, to znai da je Kuripei jedini koji daje takav oblik. Tako misli i MATKOVI, P., 1881a, str. 155. Suprotno, Pejanovievo miljenje u KURIPEI, B., 1950, str. 12, biljeka 31, da je Nemtzig bio poseban grad
nema nikakva opravdanja u historijskim izvorima.
60
Misli se na Bosansku Krupu, tj. na Stari Grad iji su ostaci ouvani uz desnu obalu Une.
61
Stari se Kamengrad nalazi na podruju dananjeg Donjeg Kamengrada, 8 km WNW Sanski Most. Preciznije, stari se Kamengrad smjestio na kamenitom brdo (nadmorska visina 417 m), koje
se die iznad dananjeg Donjeg Kamengrada (nadmorska visina 212 m).
62
Prema Pejanoviu u KURIPEI, B., 1950, str. 13, biljeka 32, Goremi Polle bi bilo Golemo
Polje. MATKOVI, P., 1881a, str. 153, shvaa ga kao Oberfeld tj. Gornje Polje. Pravac ukupnog puta upuuje da je to dananje Polje, selo, 11 km ESE Bosanska Krupa. U njegovoj je blizini i toponim Crkvina, gdje su arheoloki registrirani ostaci kasnosrednjovjekovne crkve. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 16, broj 01.33 lanak B. Raunig.

U nedjelju, 28. augusta, poosmo iz Todorova opet preko brda pa, ostavljajui na lijevoj
strani Nemcig (Nemtzig) ili Jezerski (Jeseriani),59 krenusmo put tvrave i trgovita Krupe
(Cruppa).60 Tu zatekosmo petoricu Osmanlija, koji su nou radi nas doli iz Kamengrada
(Camergrad)61 i na nas ekali. Oni su veerali s gospodom, prijateljski se razgovarali;
sve je bilo veselo.
U ponedjeljak, 29. augusta, krenusmo iz Krupe preko brda prema pustoj crkvici, koja je
leala s desne strane. Tu bijae za kranskog vremena selo zvano Polje (Goremi Polle).62 Poto smo gorom vrlo dugo jahali, ugledasmo s lijeve strane stare zidine gradia

***
Austrijsko poslanstvo na put iz Ljubljane kree jaui na konjima 21. augusta
1530. godine. Ve uveer istog dana su u Novom Mestu, i tu noe. Slijedei dan,
22. august, putuju do umberka. Nakon noenja u umberku, 23. augusta stiu u
Metliku. Tu noe i radi odmora zadravaju se slijedei dan, 24. august. Put produavaju 25. augusta, pa dospijevaju do rijeke Mrenice i noe u zamku plemenitih
Despotovia. Sutradan, 26. augusta, putuje se do Klokoa, grada grofa Ivana Karlovia,50 gdje e prenoiti. Nakon Klokoa, 27. augusta, slijedio je put na podruje
dananje Bosne i Hercegovine. Za ovu je temu zanimljiva dionica do Kljua. Evo
to o njoj, u prijevodu ora Pejanovia,51 biljei B. Kuripei:52
"(...) U subotu, 27. augusta, ostavljajui grad Kloko (Klokonitza),53 uputismo se brdom
prema tvravi Velikoj Kladui (Obercladusche),54 prijeosmo vodu Kladunicu (Cladu48

. Pejanovi u KURIPEI, B., 1950, str. 6.

MATKOVI, P., 1881a, str. 149.
50
KURIPEI, B., 1950, str. 11, pie da su u Klokou "gospoda vrlo lijepo primljena od grofa
Karlovia". To je historijski vjerodostojan navod. Cfr. LOPAI, R., 1895, str. 150.
51
B. KURIPEI, 1950, str. 11-15.
52
U citiranom se tekstu odmah razrjeuju toponimi. Naime, prvo se nudi moderni lik gdje se taj toponim danas ubicira, a u zagradi se saopava Kuripeiev naziv.
53
Stari srednjovjekovni grad u Hrvatskoj, na uu rjeice Ribnice u Glinu.
54
Velika Kladua, naselje. Naziv "Obercladusche" stvarno znai "Gornja Kladua". To je vrlo est
germanski nain imenovanja tog grada. Na Mediteranu, jo od starog vijeka, "gore" i "dolje" oznaavaju visinsku razliku s obzirom na tok vode. Naime, izvor tekuice je uvijek gore, na vioj
nadmorskoj visini, a njezino e ue biti dolje, na nioj nadmorskoj visini. Npr. rimska provincija Gornja Mezija se nalazila na podruju dananje Srbije, tj. uzvodno Dunavom, a Donja Mezija, na podruju Bugarska Rumunjska, tj. nizvodno Dunavom. Analogno je, iz jo ranije histori49

20

zvanog Japar-grad (Japra),63 siosmo u dolinu pa, doavi do potoka Japre (Japra),64
prijeosmo ga. Tu nam doe u susret, dobru njemaku milju puta (oko 7,5 km),65 oko 50
dobro naoruanih konjanika iz Kamengrada. Doekae gospodu lijepo. To bijae Malkoi (Malkosthitz), subaa u spomenutom gradiu, zapovjednik nad otprilike 200 konjanika.66 O njegovim junakim djelima pjevaju mnogo u Hrvatskoj i Bosni. Rukova se s gospodom i s njima ljubazno razgovori.

ku dva pusta gradia Sokonica (Szekollour)72 i Gerzovo (Gurseu).73 Tu, u blizini, stanuje
puno martoloza i ovara.74
Poslije prijeosmo planinu i siosmo u dolinu k vodi Sani. Tu nas doeka Bahada (Bahada), subaa Kljua (Glutz), koji je s jo devetoricom osmanskih vojnika izaao u susret
gospodi, oko milju i po puta (priblino 11 km), lijepo ih primio i dopratio do grada Kljua, koji je na brdu. Zatim siosmo u dolinu, i prijeosmo preko Sane, pa prenoismo na
polju.

Kad smo se primakli Kamengradu, i kad ga ve ugledasmo, pripucae puke. Tada pristupi k nama jedan stari Osmanlija imenom Merusija (Merusia), ljubazno pozdravi gospodu
i povede do konaita. Tu smo svi zajedno s Osmanlijama, kojih je bilo mnogo, veerali;
i bilo je vrlo veselo.

U srijedu, 31. augusta, ostadosmo u logoru, jer je vojvoda Murat itav dan traio za nas
kod krana 300 konja.

U utorak, 30. augusta, poavi iz Kamengrada putovali smo dosta dugo preko lijepe poljane, pa se onda spustismo u dolinu k vodi zvanoj Dabar (Mren),67 prijeosmo preko
mosta i doosmo do druge vode, koja se zove Sanica (Szanitza).68 Tu se na malom breuljku nalaahu dva pusta razruena gradia: Kamiak (Klanenatz) i Liskovac (Liscouatz).69 Na lijevoj strani du rijeke Sane (Szana) die se vrlo visoko, dugako i kamenito brdo zvano Kremenac (Klemenatz).70 Pod brdom se nalazi jedno mjestance,71 a prema isto-

Otprilike oko 2 sata poslije podne odjahae gospoda, milju i po puta (oko 11 km), u
susret vojvodi Muratu, koji im takoer doe u susret s oko 300 vrlo dobro opremljenih i
naoruanih konjanika. Gospoda su doekana vrlo lijepo i prijateljski. Poto su due vremena nasamo govorili, povratila se svaka strana u svoj logor.
U etvrtak, 1. septembra, vrlo je rano kod nas doao vojvoda Murat sa svom svojom pratnjom. Poslije krenusmo odatle i doosmo u selo koje je lealo na lijevoj strani, a zvalo se
Zablee (Szablacke).75 Do nedavno je to selo imalo oko 80, ali sada ima samo 7 do 8 kua.

63

Kuripeiev grad Japra danas je Japar-grad udaljen 19,5 km ESE od Bosanske Krupe. Detaljnije
ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 21, broj 01.123 lanak I. Bojanovskog.
64
Japra je lijeva pritoka rijeke Sane. Na putu od Japar-grada prema Kamengradu poslanstvo je doista moralo prijei preko te rijeke.
65
To je njemaka geografska milja. Njezinu vrijednost nalazimo u djelu V. M. Coronellija: CORSO / GEOGRAFICO / UNIVERSALE / SIA / LA TERRA / DIVISA / NELLE SUE PARTI, / E
SVBDISTINTA / NE' SUOI GRAN REGNI. / ESPOSTA / In Tavole Geografiche, ricorrette, / Et
accresciute di tutte le nuove scoperte, AD USO / DELL'ACCADEMIA COSMOGRAFICA / DEGLI ARGONAUTI / Dal Padre Maestro / VINCENZO CORONELLI M. C. / Cosmografo della
Serinissima Repub(b)lica di Venetia. / DEDICATA / Alla Santit di Nostro Signore / INNOCENZO XII. / IN VENETIA, MDCXCII / A spese dell'Autore. Venecija, 1693. (Dravni arhiv Zadar, Knjinica, signatura 8379/II.A.*8.e). Naime, na poetku tog djela (listovi nisu numerirani),
prvo se daju vjetrulje s nazivima strana svijeta na vodeim svjetskim jezicima, a iza toga slijedi
metroloka tablica pod nazivom: "Misure differenti Pratticate nelle Tauole Geographiche del.
P(adre) Cosmografo Coronelli". U njoj se nalazi i "Leghe di Germania", tj. njemaka geografska
milja. Talijanska je milja prema HERKOV, Z., 1977, str. 208, duga 1.855 m, te je ona 1/60 ekvatorijalnog stupnja geografske duine, a spomenuta njemaka geografska milja je 1/15 istog tog
stupnja. To znai da je etiri puta dua od talijanske milje, pa joj je duina 1.855 x 4 = 7.420 m.
Takva je vrijednost dana i gore. Detaljno KOZLII, M., 1997a, str. 16.
66
U obliku Malszkosch potvren je u anonimnom putopisu iz 1531., tj. djelu nastalom odmah nakon Kuripeieva. To je Malko beg (der Malszkosch Wayuodo, der sehaur Wayuoda i der Weschli), opet vezan za Kamengrad KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 27; MATKOVI, P.,
1881a, str. 199. Ponovno imamo potvrdu iz 1536. KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 27. Godine 1556. god., tj. 26 godina nakon Kuripeieva putopisa, historijski je potvren jo jedan
Malko-beg iz Bosne (Malkhots Begg aus Bosnien), koji je tada predvodio osmanske trupe u zauzimanju Kostajnice (Castanovich) i Bos. Novog (Novigrad) VALVASOR, J. W., 1689, knjiga 12, str. 121. Moda je to sin ovog kojeg spominje Kuripei. Mogue je da se i kod Kuripeia njegovo Malkosthitz takoer treba itati Malko. Ta je stara porodica i danas rairena po cijelom Pounju. O Malkoima cfr. KOAR, A. JALIMAM, S., 2001, str. 117-225; ZLATAR, B.,
1978, str. 105-114.
67
Kuripeieva rijeka Mren danas se naziva Dabar; lijeva je pritoka Sane. Takvu identifikaciju sugerira dvoje. Prvo, itinerarij puta, po kojem se nakon Kamengrada prelaze dvije rijeke: Mren i
Sanica. Mren ne moe biti rjeica Blija povie koje se nalazi Kamengrad, jer je ta u odnosu na
Dabar potok. Drugo, dananji Dabar izvire ispod brda u ijem se nazivu ouvalo staro ime rijeke. To je Mrenica, to je vrlo neuobiajeno ime za oronim. Identino miljenje BOKAN, B.,
1974, str. 52.
68
Sanica, lijeva pritoka rijeke Sane.
69
Kamiak, 13,5 km N Klju. Gdje se nalazio Liskovac nije poznato.
70
Danas je Kremenac jedino naselje, 11,5 km SSE Sanski Most. Nalazi se povie desne obale Sane
(topografska karta P-4). Kao naselje identificira ga i BOKAN, B., 1974, karta na str. 56.

U petak, 2. septembra, krenusmo od Zablea kraj vode Sane, pa idui dolinom dobru milju puta (oko 7,5, km), doosmo do brda zvanog Prizren (Prisrer),76 na kome je do nedavno bila tvravica Prizren (Prisrer). Zidine su se jo dobro vidjele. Ispod tvrave tee rijeka Sana, koja izvire nedaleko od razruenog gradia. Zatim prijeosmo preko brda i doosmo u dolinu, te udarivi nalijevo doosmo u selo zvano Gorica (Golosch),77 i tu prenoismo.
U subotu, 3. septembra, krenusmo iz Gorice, pa idui preko visokog brda, doosmo do
Carskog bunara (Keysers prunnen),78 koji je tako nazvan zato to je osmanski car, otprilike prije 74 godine, kad je napao Bosnu i sa cijelom svojom svitom doao do tog bunara,

71

To mjestance je Kremenac iz prethodne biljeke.

Lik Szekollour moe se identificirati sa Sokonicom, kao dijelom Sokolova (10 km NE Klju).
73
Kod putopisa kakav je Kuripeiev i jest problem ubikacija toponimijske grae. Ako bi Gerzovo
traili previe blizu Sokonice ne bi ga mogli nai. Kuripei tek kae "prema istoku", dakle vrlo
neodreeno. Tome i odgovara stvarni poloaj Gerzova. Ono je smjeteno 14 km SSE od Kljua,
dakle bitno junije od prethodne Sokonice.
74
Spomen martoloza i ovara, svjedoi da se odmah nakon osmanske okupacije ovih krajeva poelo s naseljavanjem vlakog ivlja, jer je domai svijet najveim dijelom izbjegao pred osmanskom vojnom silom VASI, M., 1962, str. 233-250. O tome svjedoe i pusti ili razrueni gradovi koje 1531. spominje Kuripei: Kamiak, Liskovac, Sokonica, Gerzovo, Prizren. Jo ranije, na putu Krupa Japar-grad, to su pusta crkvica, te selo Polje (Goremi Polle) koje je bilo za
kranskog vremena.
75
Zablee, naselje, 6,5 km SSE Klju.
76
Brdo Prizren je na SSW dijelu planine Dimitor. Nalazi se na desnoj strani rijeke Sane, 13,5 km S
u odnosu na poloaj sela Zablea.
77
Iz konteksta Kuripeieva pisanja bjelodano je da se moralo prijei Sanu, pa "prijeosmo preko
brda i doosmo u dolinu, te udarivi nalijevo, doosmo u selo". Prema topografskoj karti G-0
doista se, slijedimo li Kuripeiev opis, dolazi do sela Gorice koje je tek 3,5 km juno od prethodnog Prizrena.
78
Na spomenutoj topografskoj karti Carevac, gdje bi se mogao nalaziti taj Carski bunar, nalazi se
7,5 km SE od Prizrena ili 5 km E od sela Gorice. U dolini, ispod sela, ima vrelo Dobra voda, a
Pejanovi u KURIPEI, B., 1950, str. 15, biljeka 45, svjedoi da je prema narodnom predanju dotle dospio osmanski sultan, pa se selo zato zove Carevac. Slino notira KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 22.
72

21

tu zastao i dalje nije iao, ve je poslao svoje pae s vojskom protiv grada Kljua. Oni
pobijedie bosanskog kralja, koji se bio zatvorio u gradu Kljuu, i uzee Klju i Kamengrad.79 Odatle doosmo u selo Gerzovo (Gersono),80 pa tu prenoismo. (...)"

ka Kladua, zabunom Opankovac naziva Glinom. Takav itinerarij puta bio je uobiajen jo od starog vijeka. Naime, upravo su rijene doline milenijima bili jedini
prometni koridori. Kuripei i poslanstvo na putu u Carigrad, kad god im se pruila takva prilika, a ovdje je to klasian sluaj, putovali su upravo takvim putovima.
Uostalom, to je unski prometni pravac koji je milenijima povezivao preko Krke
ili Zrmanje istonojadransko primorje i tamonje luke s Panonijom? On je upravo
to: skup rijenih tokova koji su usmjerivali promet koridorom koji su vlastitim milenijskim djelovanjem stvorile tekuice.87 Put Kloko Todorovo dug je 30 kilometara.

*
Na povratni put Carigrad Ljubljana krenulo se 17. oktobra iste 1530. godine. Itinerarij Unsko-sanskim podrujem identian je, samo u obratnom smjeru, od puta
Ljubljana Carigrad. Evo i tog dijela u Pejanovievu prijevodu:81
"(...) U ponedjeljak, 30. januara, (...) prejahasmo vodu Plivu (Pliua), pa doosmo do tvrave Soko (Szokoll),82 to leae na desnoj strani, i sela Severonia, pa tu prenoismo.

Nedjelja, 28. august 1530. god. Poslanstvo iz Todorova putuje do Bos. Krupe.
Put ih prvo vodi "preko brda" to znai da im je bio cilj doi do doline rijeke Batre. Stoga prelaze preko brda ulumak, a u produetku prolaze kroz Pain Brod i
Lubardu.88 Dalje, kreui se lijevom obalom rjeice Buimice,89 put ih vodi pored
Varoke Rijeke i Buima, nakon kojeg dospijevaju do starog grada Batre i istoimene rijeke. U produetku, pratei sad tok Batre, prolaze ispod ave, pa e im
Jezerski (Jeseriani ili Nemtzig) doista biti na lijevoj strani.90 Kod ua Batre u
Unu, najvjerovatnije su skrenuli oko brda Oraje do Bos. Otoke,91 pa tu preko
otokog mosta preli preko Une, i dalje do Bos. Krupe ili uz desnu obalu te rijeke. Put Todorovo Bos. Krupa dug je oko 45 km.

U utorak, 31. januara, krenusmo iz Severonia preko brda Prizren (Brisren), pa preavi
vodu Sanu i jaui dosta dugo, doosmo u Klju i tu prenoismo.
U srijedu, 1. februara, poosmo iz Kljua preko dvije vode, Sanice i Dabra, i doosmo u
Kamengrad, gdje prenoismo.
U etvrtak, 2. februara, udarismo od Kamengrada nenaseljenim krajem i doosmo, u ime
Boje, u Krupu i tu prenoismo.
U petak, 3. februara, krenusmo iz Krupe preko brda i doosmo u Todorovo, pa tu prenoismo.
U subotu, 4. februara, poavi iz Todorova, doosmo u obje Kladue i u gradi Kloko,
gdje prenoismo. (...)"

Ponedjeljak, 29. august 1530. god. Iz Bos. Krupe put je poslanstvo vodio "preko
brda prema pustoj (naputenoj) crkvici, koja je leala s desne strane. Tu bijae za
kranskih vremena selo zvano Goremi Polle". Od toponima Goremi Polle do danas je ouvan lik Polje, 11 km ESE Bos. Krupa. U njegovoj neposrednoj blizini je
toponim Crkvina, gdje je Branka Raunig registrirala ostatke kasnosrednjovjekovne
crkve.92 Budui da se tako, kao i kod prethodne trase, komparativnim usporedbama potvruju Kuripeievi navodi, poetni dio puta nije teko rekonstruirati. To je

*
Rekonstrukcija itinerarija puta Unsko-sanskim podrujem:
Subota, 27. august 1530. god. Put nije teko rekonstruirati uz pomo topografskih karata. Kloko je od Velike Kladue cestom udaljen oko 12 km. Put vodi uz
lijevu obalu rijeke Gline. Poslanstvo je najvjerovatnije prelazi izmeu sela Tomai
i Radusinova brda,83 a zatim su putovali desnom obalom te rijeke skoro nadomak
Velike Kladue. Zatim slijedi put do Male Kladue.84 Nastavak do Todorova stvara zabunu. Kuripei nije, napredujui prema Todorovu, ponovno prelazio Glinu,
jer bi to znailo viesatni bespotrebni povratak nazad. Do Todorova se, umjesto
toga, moglo putovati uz lijevu obalu Kladunice do sela Purii. Tu, na uu Opankovca u Kladunicu,85 prelazi se Kladunicu, pa se dalje produava uz lijevu obalu
Opankovca do Todorova.86 Vrlo je vjerovatno da Kuripei, ne poznajui dovoljno teren, a znajui da se na putu prelo i rijeku Glinu ali na relaciji Kloko Veli-

87

Rijeka Una se u srednjem vijeku imenovala "najvanijom rijekom Hrvatske" "principalissimo

fiume di Croacia" (LOPAI, R., 1890, str. 4). Unski prometni pravac u isto to doba imenovao
se "via exercitualis", tj. "vojnika cesta" (ANI, M., 1985, str. 199), premda su se njime podjednako uz vojnike sluili i trgovci. Ta "via exercitualis", vojno-politiki i geostrateki iznimno
znaajna za cijelo Unsko-sansko podruje, u veem je dijelu pratila rijeku Unu spajajui preko
nje splitsko (primorsko) s panonskim (unutranjim) tritem. Njezin grubi nacrt donosi KLAI,
N., 1976, Prilog XVI. Za komunikacije Pounjem u prahistoriji i antici vidjeti RAUNIG, B.,
1978, str. 103-108. Tokom osmanskog razdoblja, radi stalnih borbi, ta e komunikacija biti djelomino prekinuta (KAPUR, H., 1962, str. 181-191; IDEM, 1964, str. 109-123). Promet e se
preteno usmjeriti na pravac Biha Bos. Petrovac Klju dalje prema Sarajevu (KREEVLJAKOVI, H., 1957, str. 138-141). Nakon austrougarske okupacije, stare su ceste renovirane,
te do 1881. izgraene nove: (1) Biha Bos. Kostajnica, (2) prema Oracu i Uncu, (3) put Cazina i Peigrada i dalje u Krajinu, tj. prema dvije Kladue, te (4) od Bos. Otoke prema Topuskom
i to kroz Buim i Vrnogra. Za ceste u osmanskom razdoblju Lopai pie: "Prije austrijske zapreme nije bilo po krajini utrtih cesta za vonju, ve su poglavita mjesta spojena bila putinami,
kuda se pjeke ili na konju prolazilo, a dielom jo i danas (1890. god. op. MK) prolazi, a putovi krajiki bili su ponajvie svedeni u Cazin, gdje se najvie ita trilo." LOPAI, R., 1890,
str. 6.
88
Brdo ulumak, 2,5 km SSE Todorovo; Pain Brod, 4,5 km E Todorovo; Lubarda, 3,5 km NW
Buim.
89
Buimica je desna pritoka Glinice, a Glinica je desna pritoka Gline.
90
Danas su to sela izmeu Buima i Bos. Krupe: Varoka Rijeka, 3,5 km NNW Buim; Batra,
12,5 km N Bos. Krupa; ava, 6,5 km SE Buim.
91
Bosanska Otoka, selo, 8,5 km N Bosanska Krupa. Brdo Oraje je smjeteno jedva pola kilometra
sjeverno od Otoke.
92
ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 16, broj 01.33 lanak B. Raunig.

79

Kamengrad je doao pod osmansku vlast kasnije nego to tvrdi Kuripei, a Klju 1463. Ako od
1530., kad je Kuripei putovao, oduzmemo navedenih "oko" 74 godine, dobit emo 1456. god.,
to je uz Kuripeievu ogradu ("oko") relativno precizno.
80
Gerzovo, selo, 13,5 km SSW Mrkonji Grad ili 5 km SE od sela Carevac.
81
KURIPEI, B., 1950, str. 51.
82
Soko je stari bosanski grad na lijevoj obali rijeke Plive. To je 15 km SSW od Mrkonji Grada.
Danas se nalazi u sastavu sela Sokolac.
83
Selo Tomai (4,5 km NW Vel. Kladua), nalazi se na lijevoj, a Radusinovo brdo (4 km NW Vel.
Kladua) na desnoj obali rijeke Gline.
84
Mala Kladua, 6,5 km SSE Velika Kladua.
85
Selo Purii (10 km SSE Vel. Kladua) smjeteno je uz desnu obalu Kladunice. Rjeica Kladunica desna je pritoka Gline, doim je Opankovac desna pritoka Kladunice. Ue Opankovca u
Kladunicu je kod sela Purii.
86
Todorovo, 14,5 km SE Velika Kladua.

22

stari konjski put brdovitim krajem na relaciji Bos. Krupa Arapua. Pritom e selo Polje i toponim Crkvina poslanstvu doista biti s lijeve strane. Nakon Arapue,
istim putem, prolazi se kroz Donje Petrovie, Donji Dubovik, Duge Njive, nakon
ega se dospijeva do Kuripeieva grada Japra, odnosno do utvrenja Japar-grada.93 Odatle, poto se prijee rijeka Japra, kako to izrijekom biljei Kuripei, najvjerovatnije kod Haana, produava se pravcem: Bjeline urii Seizovii
Mutia Varo Ramii i Alihodii Skucani Vakuf umari Naprelje Fajtovci Kamengrad.94 Put Bos. Krupa Kamengrad ukupno bi takoer bio dug
oko 45 km.

prevaljenog puta. Raunamo li da je to za njih bilo putovanje neprijateljskom

zemljom, a pored toga i relativno neureenim putovima, takva dnevna bilanca je
prihvatljiva. Naime, uz prosjenu brzinu od 5 km, jer su uz njih ili i tovarni konji,
to je znailo dnevno u sedlu provesti oko 9 sati. Kako je u doba njihova odlaska u
Carigrad danje svjetlo ve bilo prilino kratko (27.-30. august: oko 13 sati i 12 minuta), a u vrijeme povratka jo krae (30. januar 4. februar: oko 9 sati i 55 minuta),101 proraunata dnevna putna bilanca odgovara i opim geografsko-astronomskim prilikama. To znai da je Kuripei i na takvoj razini ostao precizan, to daje
posebnu vjerodostojnost njegovu putopisu.

Utorak, 30. august 1530. god. Dan je posveen putu Kamengrad Klju, pri emu e poslanstvo prijei preko Sane te zanoiti na drugoj obali, "na polju", to
znai ispod brda Rumenice.95 Najvjerovatnije se nakon Kamengrada ilo niz vodotok rjeice Blije, jer se putovalo "dosta dugo preko lijepe poljane". Nju se prelo kod Zdene,96 a zatim se "spustismo u dolinu" prema vodi zvanoj Mren,97 tj.
prema Dabru. To znai da su se dalje kretali (spustismo se) lijevom obalom rijeke
Sane, tj. prema SE. Dabar su preli "preko mosta" u blizini njegova ua u Sanu, a
zatim, i dalje se kreui istim pravcem, "doosmo do druge vode, koja se zove Sanica".98 Doista, u relativnoj blizini ua Sanice u Sanu, nalazi se Kamiak, a vjerovatno je tu negdje bio i Liskovac. S druge strane Sane je "vrlo visoko, dugako i
kamenito brdo" Kremenac, iji je naziv ouvan u imenu dananjeg sela Kremenac.99 Takav smjer puta poslanika potvruju i druga dva toponima: Sokonica i
Gerzovo. Kasnije, poslanstvo prijee "planinu" i "siosmo u dolinu k vodi Sani".
Naime, jugoistono od Kamika te sve do Kljua Sana se probija kroz prilino dubok kanjon, pa Kuripei dalje nije ni mogao putovati njezinom obalom, ve se
poslanstvo nakon Kamika uputilo starim konjskim putom koji vodi preko Sadikovia, Fazlia, Krasulje, te Ramia na Velagie, Hadie, Rejzovie i Klju.100
Ta je dionica puta (Kamengrad polje na desnoj obali Sane, tj. istono od Kljua)
ukupno duga oko 46 km.

***
U prilogu "Itinerarija" Kuripei donosi i spomenute tri vedute unsko-sanskih gradova, to su najstariji takvi prikazi za ovo podruje. Prva od njih je Krupa.102 Ona
je za njega "tvrava i trgovite". Iz vedute je vidljivo da se tadanja Krupa doista
sastojala iz dva dijela: utvrenog burga (tvrave) sa ak pet kula, i trgovita na unskom otoku ispred grada (K-003). Burg je prema veduti smjeten na desnoj obali
Une gdje se i danas nalaze njegovi ostaci (poznati Stari Grad), pa u osnovi Kuripeiev prikaz, unato brojnim kasnijim osmanskodobnim pregradnjama, odgovara rezultatima novijih arheolokih istraivanja (slike 7-8).103 To je gotiki grad na
stjenovitom breuljku ija je centralna utvrda brani-kula, kod Kuripeia prikazana na najviem dijelu uzvienja. Prema spoznajama iz arheolokih istraivanja
imala je etvrtastu osnovu s korisnim prostorom veliine 7 x 5 m (slika 8).104 Iz
vedute je vidljivo da se ta kula sastojala iz dva dijela: donjeg ireg, i gornjeg
ueg. Radi svojeg poloaja i kvalitete gradnje, kao i kod drugih tadanjih srednjovjekovnih gradova, bila je centar odbrane Krupe.
Ostale kule u podgrau burga, ugraene u zatitni zid oko cjeline te graevine,
sluile su za onemoguivanje pristupa brani-kuli. U podgrae se ulazilo kroz veliku kapiju, a od nje se, preko unskog mosta, dolazilo do rijenog otoka, takoer
djelomino utvrena kulama sa sjeverne (lijeve) strane.105 S tog se otoka na lijevu
obalu Une prelazilo preko novog mosta.106 Takvo dvostruko premoivanje Une
jedno je od najstarijih historijski vjerodostojno potvrenih u BiH.107

Nacrt povratnog puta, kako se moe vidjeti iz citiranog, identian je prethodnom.

To znai da je poslanstvo u oba smjera zadralo istu dinamiku: oko 45 km dnevno
93

Japar-grad, 19,5 km ESE Bosanska Krupa. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo,

1988, str. 21, broj 01.123 lanak I. Bojanovskog. Ostala u tekstu spomenuta mjesta: Arapua,
8,5 km E Bosanska Krupa; Donji Petrovii, 10,5 km ENE Bosanska Krupa; Donji Dubovik, 14
km E Bosanska Krupa; Duge Njive, 25 km NW Sanski Most.
94
Preciznije lokacije tih toponima: Haani, 17 km ESE Bosanska Krupa; Bjeline, 3,5 km SE Japar-grad; urii, 4,5 km SE Japar-grad; Seizovii, 6 km SE Japar-grad; Mutia Varo, 7 km Japar-grad; Ramii i Alihodii, 9 km SE Japar-grad; Skucani Vakuf, 15 km W Sanski Most; umari, 13 km W Sanski Most; Naprelje, 12,5 km W Sanski Most; Fajtovci, 12 km W Sanski Most. Stari Kamengrad je smjeten povie naselja Donji Kamengrad, 8 km WNW Sanski Most.
95
Brdo Rumenica nalazi se povie desne obale Sane, a Klju je smjeten na njezinoj suprotnoj, lijevoj obali.
96
Zdena, 2 km W Sanski Most.
97
Mren ili Mrin bila je jedna od upa srednjovjekovne bosanske drave. Osnovne informacije kod
VEGO, M., 1957, str. 78, s.v., Mrin (Mren).
98
Dabar i Sanica su lijeve pritoke Sane. Ue Dabra je 5,5 km S od Sanskog Mosta, a Sanice 10
km SSE Sanski Most.
99
Takoer sada sela: Kamiak, 13,5 km N Klju; Kremenac, 11,5 km SSE Sanski Most. Brdo pod
imenom Kremenac ogranak je planine Plamenice, koja se nalazi na desnoj obali Sane, sjeverno
od Kamika. Tako tvrdi MATKOVI, P., 1881a, str. 156.
100
Sadikovii, 9,5 km NNW Klju; Fazlii, 9 km NNW Klju; Krasulje, 7,5 km NNW Klju; Ramii, 6 km NW Klju; Velagii, 4,5 km NW Klju; Hadii, 3 km NW Klju; Rejzovii, 1,5
km WNW Klju.

101

KOZLII, M., 1990a, Grafikon G-1 i Tabela 3, u prilogu tog djela.

Krupa se u historijskim izvorima prvi put spominje u povelji kralja Ludovika iz 1360. god.
THALLCZY, L. BARABAS, S., 1897, str. 146. Kao i dotad, tako i nadalje, u vlasti je Babonia LOPAI, R., 1890, str. 146. Pod osmansku je vlast dola 23. juna 1565. godine
ADAMEK, J., 1980, str. 236; VALVASOR, J. W., 1879, knjiga 12, str. 18-19.
103
BOJANOVSKI, I., 1974a, str. 129-132 i tabla LIV; TRUHELKA, ., 1904a, str. 17-22. Takoer ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 25, broj 01.188 lanak I. Bojanovskog. Ostaci grada doista se nalaze na uzvienju, na desnoj obali Une.
104
BOJANOVSKI, I., 1974a, str. 130.
105
TRUHELKA, ., 1904a, str. 21-22, vrlo slikovito opisuje odbrambeno funkcioniranje krupskog
grada: "Grad je naime dvostruk, te se prva faza ratnih epizoda za opsade odigrala u podgrau
opasanom tvrdim zidom a pojaanom tabijama (ovdje su to one ostale kule op. MK). Strijelci
i pukari odbijali su neprijatelja kroz pukarnice, (...) a topnici sipali bi s tabija na nj vatru. Kad
bi neprijatelju polo za rukom da provali preko bedema te da osvoji to podgrae, nastajala je
druga jo ljua faza ratovanja: branitelji bi se zatvorili u akropolu (brani-kulu op. MK) zidanu na neoborivom kru (...). Ulaz bi zagradili kamenjem, te bi se u gradu branili (...) dok im ne
ponestane streljiva i hrane ili dok neprijatelj ne uvidi da nije dorastao onom kru (...). Samo kad
bi vjetom strijelcu polo za rukom da baci goruu smolu u grad te ga udi (zapali), klonula bi
posada pred najljuim svojim neprijateljem, pred vatrom (...)."
106
Historijski izvori za mart 1578. godine spominju kako je potrebno "u Krupi podignuti most na
Uni" SPOMENICI, svezak 1, Zagreb, 1884, str. 61. Nije jasno zato bi se to radilo kod tada102

23

Inae, cijelo podruje do Krupe, pa moda i desetak kilometara nakon nje prema
Kamengradu, tada 1530. god., jo uvijek je slobodno. No, to bijae varljiva sloboda. Naime, Krupa je radi svoje vanosti od poetka 16. stoljea bila gotovo stalno na udaru osmanskih trupa: 1509. Osmanlije pale trgovite na krupskoj otoci i
pristupni most; 1522.-1523. velika osmanska vojska (2.000 konjanika i 5.000 pjeaka) ak etiri mjeseca dri Krupu u opsadi stalno je tukui topovima i opsadnim
spravama.108 Ipak, unato tome, god. 1530. upravo u Krupi, Lamberg Juriievo
poslanstvo, kako nam o tome svjedoi Kuripei, doekuje Malkoi, subaa Kamengrada, da bi poslanstvo dalje pratio sa svojih 200 konjanika. I jo vie. Malkoi se "rukova (...) s gospodom i s njima ljubazno razgovori". Prema tome, iako
rat, kontinuirano se radilo na miru.109

no utvren, kamengradsko je podgrae. Prema tome, situacija u velikom dijelu, arhitektonski, analogna krupskoj. Na Kuripeievoj veduti vidljivo je identino (K004). Naravno, u prvom je planu Osmanlija koji pokazuje put konjaniku, po ijoj
bi se opremi moglo kazati da je iz austrijskog poslanstva.
Izmeu Kuripeieva burga i podgraa vidljiv je spomenuti put. Osim toga, i ovdje se uoava jedna okrugla brani-kula, vrsti zid oko cijelog burga, pa jo tri kule unutar tog zida, te utvrena ulazna kapija. U gradu se, prema jasno vidljivom na
veduti, uoavaju ak dva minareta, to znai da su se unutar burga u to doba,
1530., nalazile dvije damije.115 U podgrau, tek je niz vrlo vrstih zgrada. Komparirati sve to s Truhelkinim nacrtom na slici 9, koji nije rezultat sistematskog arheolokog istraivanja, ve tek rekognosciranja, nema nikakva opravdanja. No,
barem na generalnoj razini, mora se konstatirati da je veduta u velikoj mjeri podudarna s nacrtom. To znai da se Kamengrad od 1499. god., tj. definitivnog dolaska
pod osmansku vlast, do Kuripeieva obilaska 1531., prilino izmijenio. Stoga je
Kuripeiev prikaz vrijedno svjedoanstvo tih promjena. Jer, tadanji Kamengrad
je od 1499. sjedite nahije Sana. U njemu je smjetena stalna vojna posada kojom
zapovijeda dizdar. Iza 1541. Kamengrad e postati i sjedite vlastitog kadiluka.

*
O Kamengradu Kuripei u tekstu ne donosi preciznije podatke. Prema Hamdiji
Kreevljakoviu pod udarom osmanskih trupa vjerovatno je bio odmah iza pada
Bosne 1463., ali je pod njihovu vlast definitivno doao 1499. god.110 Od izvornog
srednjovjekovnog jezgra,111 zbog kasnijih brojnih dogradnji, malo se ouvalo.
Smjeten je na platou priblino trokutne osnove koja se na istonoj strani suava.112 Hamdija Kreevljakovi, na temelju svojih i ranijih istraivanja ire Truhelke, zabiljeit e da se ruevine Kamengrada vide na kamenitom brdu (417 m nadmorske visine), koje se die iznad sela Donji Kamengrad. Kroz selo protjee potok Bera i ulijeva se u rjeicu Blihu, lijevu pritoku Sane. Od sela do utvrde zidane
od tesanog kamena vodio je put irine 4 metra, i jedino se tim putom moglo doi u
Kamengrad. To znai da je Kamengrad, prema geografskom smjetaju, tipian
srednjovjekovni grad. Lociran je, naime, na teko pristupanom povienom mjestu. Stoga mu se i moglo prii samo s jedne strane, budui da je s ostale tri pristup
nemogu zbog konfiguracije terena. Ovdje je to tako da je s ostalih strana litica
koja se skoro okomito sputa u dolinu. Takvim se nainom odbranu grada bitno
jaalo, jer se trebalo braniti jedino pristupni put.113

Naime, zateeno stanje ve se mijenjalo stoga to je Kamengrad bio pod stalnim

udarom protivnike austrijske vojske, preteno sastavljene od Hrvata, s obzirom
da se ona nije mogla pomiriti s tim da on bude pod osmanskom vlau. Ve 1499.
Kamengrad se prvi put razara. Slino se ini 1501., kad je spaljen, a 1502. ak je
dva puta gorio.116 Na njega se napada 1512., pa 1518. god. Austrijski vojni graditelj Marquart Zehenperger iz Graza pijunira ga 1521., a grof Nikola Zrinski bio je
1524. god. jedan od glavnih inicijatora za veliku ofanzivnu akciju. Za cijelo to vrijeme, i kamengradska posada bila je u stalnim pljakakim akcijama s druge strane granice.117 Naravno da je takva gotovo kontinuirano ratna situacija ultimativno
traila stalne obnove burga, ukljuujui i njegovo podgrae. Jer, tada je to bila
najjaa najzapadnija utvrda Osmanskog Carstva, pa je trebalo uiniti sve da to ostane i dalje. U tom smislu, kako je ve kazano, Kuripei nam je donio viziju Kamengrada kakvim je on stvarno izgledao 1530. godine.

Nacrt koji je nainio iro Truhelka, a Kreevljakovi publicirao (slika 9),114 Kamengrad dijeli na dva dijela: Gornji Grad i Donji Grad. Prvi, Gornji Grad, predstavlja ostatke utvrenog starog Kamengrada (burg), a Donji Grad, takoer djelomi-

*
Klju je od 1463. pod osmanskom vlau.118 I kod tekstualnog opisa tog grada
Kuripei je dosta krt.119 On je za njega tek "grad" (schloss) koji je "na brdu". To

nje Krupe, i o tome donio odluku Sabor Unutranjo-austrijskih pokrajina u Brucku na Muri,
kad se Krupa jo od 1565. nalazila pod osmanskom vlau. Ipak, moda se u tome sadravala
elja za njezinim osloboenjem.
107
Detaljnije ELI, D. MUJEZINOVI, M., 1969, str. 124; LOPAI, R., 1890, str. 211.
108
LOPAI, R., 1890, str. 211.
109
Prema HADIHUSEINOVI MUVEKKIT, S. S., 1999, svezak 1, str. 118-119, godine 937. po
Hidri ili 1530.-1531. prema gregorijanskom kalendaru, Biha, Krupa, Novi, Kostajnica i Jasenovac bile su najzapadnije utvrde "u rukama nevjernika", tj. pod kranskom vlau. S tim je
saglasan i Kuripeiev tekst, jer je Krupa jo uvijek slobodna, ali je ve naredna utvrda koju
opisuje, Kamengrad, izrijekom pod osmanskom vlau.
110
KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 22.
111
Kamengrad se prvi put u historijskim izvorima spominje 1374. VEGO, M., 1957, str. 52, s.v.,
Kamengrad. Vjerovatno je sagraen jo 1346. god. KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 28.
U predosmanskom razdoblju, najistoniji je grad Unsko-sanskog podruja koji je bio u sastavu
onodobne Hrvatske, odnosno pod vlau ugarsko-hrvatskih kraljeva.
112
ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 147, br. 10.110 lanak T. Glavaa.
113
KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 21-22.
114
KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 21, biljeka 1. Nacrt je na str. 34 citiranog rada.

115

Poput predodbe krupskih mostova preko Une, ove dvije kamengradske damije najstariji su
dosad poznati slikovni prikazi takvih objekata u Bosni i Hercegovini. Premda su predoeni samo vrhovi minareta, sa sigurnou se moe utvrditi da su, barem oni, graeni od drva. Taj se
obiaj na Unsko-sanskom podruju dugo odrao, to je logino jer je ova oblast prebogata drvom koje se obilno koristilo kao graevinski materijal. Cfr. BEIRBEGOVI, M., 1999, str.
181. HADIHUSEINOVI MUVEKKIT, S. S., 1999, svezak 1, str. 143, svjedoi da je Hamza-beg kao sandak-beg Bosne 1561.-1562. god. izgradio "jednu damiju u palanki Kamengrad". To bi znailo da su damije na Kuripeievoj K-004, koje su svakako ranije od ove, najvjerovatnije nastale preinakom prethodnih kranskih crkava. Hamza-begova bila bi prva iz temelja graena kamengradska damija.
116
KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 24-25; TRUHELKA, ., 1904a, str. 28.
117
KREEVLJAKOVI, H., 1959, str. 24-27.
118
Opis osmanske opsade i zauzimanja Kljua 1463. godine vidjeti u HADIHUSEINOVI MUVEKKIT, S. S., 1999, svezak 1, str. 58-62.
119
Klju se prvi put u historijskim izvorima spominje oko 1322. god., u povelji Stjepana II. Kotromania, bosanskog bana. Svakako je i taj grad bio podignut jo ranije, jer se tom poveljom tek

24

pokazuje i svojom vedutom (K-005). Doista na istaknutom brdu, kojem je opet

prilaz mogu tek s jedne strane, smjeten je burg. Jasno je, s lijeve strane, istaknuta otra litica, pa kroz nju i nepristupanost. U burgu se vidi okrugla brani-kula
(na desnoj strani grada), te jo dvije dosta snane kule, od kojih je jedna imala
krunu osnovu (skroz lijevo), a sredinja pravokutnu. Oko burga je snani odbrambeni zid. Na susjednom breuljku (u desnom dijelu vedute), uoljivi su ostaci
utvrde Ljubice (slika 10), moda naputene, a u podnoju burga je podgrae sastavljeno od niza dosta vrsto graenih zdanja. Jo nie je vodotok rijeke Sane, a
na njezinoj Kljuu suprotnoj desnoj obali je poslaniki ator.

nu utvrdu, vidljivu na veduti skroz desno, identificira kao Ljubicu (slika 10), a lijevi dio, generalno naziva "turski grad", to je pogreno. Naime, prema arheolokim istraivanjima Ive Bojanovskog, tadanji grad Klju se sastoji, kako to prikazuje i Kuripeieva veduta, iz tri dijela, i svi su nastali u srednjem vijeku: grada,
podgraa i utvrde Ljubice, s tim da je zadnja, Ljubica, nastala posljednja u 15.
stoljeu, kao isturena kula radi bone zatite grada od neprijateljske artiljerije (slika 12). Grad se sa sjevera titio visokim zidom (bedemom), a s juga je bio zatien dubokom provalijom. Dakako, unutar tog srednjovjekovnog grada, tokom osmanske vlasti duge preko etiri stoljea (1463.-1878.), mnogo toga e se promijeniti. Meu ostalim, izgradit e se tabori, ali e grad u osnovi zadrati svoju staru
strukturu.121
***
U cjelini promatrano, Kuripeievo tekstualno i vedutsko svjedoanstvo za stariju
historiju Unsko-sanskog podruja od iznimne je vanosti. Stjecaj historijskih
okolnosti je takav da su Bosanska Krupa, Kamengrad i Klju prvi od ovdanjih
gradova dobili svoje vedute, to je gotovo 150 godina ranije od npr. Bihaa, vedutama i kartografskim planovima svakako najprikazivanijeg grada tog podruja. Time je ovaj izvor jo dragocjeniji. On pokazuje svu specifinost historijskog istraivanja i historijskih izvora. Moda je o Bihau i postojala ranija veduta od ovih,
ali do danas nije sauvana, barem jo uvijek ne znamo za nju.
Toponimija Kuripeieva "Itinerarija"
Brisren = Prizren, brdo, 13,5 km S Zablee
Camergrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Claduscha = Kladunica, tekuica, S Velika Kladua
Cliua = Glina, rijeka
Cruppa = Bosanska Krupa, naselje
Gersono = Gerzovo, naselje, 14 km SSE Klju
Glutz = Klju, naselje
Golosch = Gorica, naselje, 3,5 km S Prizren
Goremi Polle = Polje, naselje, 11 km ESE Bosanska Krupa
Gurseu = Gerzovo, naselje, 14 km SSE Klju
Japra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Japra = Japra, tekuica, W Sanski Most
Jeseriani = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Keysers prunnen = Carevac, izvor vode, 7,5 km SE Prizren
Klanenatz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Klemenatz = Kremenac, brdo, 11,5 km SSE Sanski Most
Klemenatz = Kremenac, naselje, 11,5 km SSE Sanski Most
Liscouatz = Liskovac (?), naselje, 13,5 km N Klju
Mren = Dabar, tekuica, N Klju
Nemtzig = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Niedercladusche = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Nouigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obercladusche = Velika Kladua, naselje
Prisrer = Prizren, brdo, 13,5 km S Zablee
Prisrer = Prizren, naselje, 13,5 km S Zablee
Szablacke = Zablee, naselje, 6,5 km SSE Klju
Szana = Sana, rijeka
Szanitza = Sanica, rijeka, N Klju
Szekollour = Sokonica (?), naselje, 10 km NE Klju

Taj iznimno povoljan poloaj Kljua dosta slikovito opisuje iro Truhelka: "Priroda utvrdila je Klju jo bolje, nego li je to mogla ljudska ruka. Iznad valovlja
Sane diu se strme, eline stijene okomite do tolike visine, da je gotovo nevjerovatno, da bi se itko usudio sazidati na njima grad. Te stijene tvore prema jugu ravnu, estim kripovima i procjepima ispresijecanu stijenu, ovjenanu po vrhu nizom ljutih grebenova. Tek dobro oko ugledat e iz dla, da su ti grebenovi bili neko povezani zidom, za kojim se krije grad Klju." Iz nacrta koji donosi (slika 11),
vidljivo je da je Klju kasnijim dogradnjama bitno izmijenjen.120 On onu usamlje-

sankcionira uvoenje u posjedovanje Kljua novog plemia, ovaj put Vukosava, sina Hrvatina
Kljukog BOJANOVSKI, I., 1973, str. 100-105; KOVAEVI-KOJI, D., 1978, str. 29-30,
biljeka 3. Njegovo se podgrae prvi put spominje u povelji Stjepana Tomaa od 22. augusta
1446. kojom se sinovima Ivania Dragiia daju u posjed "grad Klju i varo Podklju" KOVAEVI-KOJI, D., 1978, str. 130, biljeka 29. Jasno je da je i taj varoki dio, tj. podgrae,
puno stariji od reene povelje.
120
TRUHELKA, ., 1904a, str. 59-63.

121

25

ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 147, broj 10.114 lanak T. Glavaa; BOJANOVSKI, I., 1973, str. 100-105.


Slika 7. Ostaci srednjovjekovne i osmanskodobne Krupe
prema rezultatima arheolokih istraivanja na poetku
20. stoljea (TRUHELKA, ., 1904a).
K-003. B. Kuripei, Krupa, Be, 1531.

Slika 8. Tlocrt ostataka Starog Grada u Bosanskoj Krupi

izraen na temelju rezultata arheolokih istraivanja
krajem 20. stoljea (BOJANOVSKI, I., 1974a). Uoljivo
je da izmeu gornjeg Truhelkinog (slika 7) i ovog tlocrta
Bojanovskog razlika postoji prvenstveno po obuhvaenom prostoru. Truhelka donosi cjelinu svih u njegovo
vrijeme arheoloki uoljivih ostataka, a Bojanovski se
zadrava samo na Starom Gradu. Ipak, cjelina
istraivanja obojice autora sugerira da je Kuripeiev
prikaz Krupe iz 1531. vrlo realistian.

26


Slika 9. Ostaci srednjovjekovnog i osmanskodobnog Kamengrada utvreni u arheolokim istraivanjima ire Truhelke na poetku 20. stoljea
(KREEVLJAKOVI, H., 1959). Uoljivo je da tlocrtni ostaci Kamengrada u najveem dijelu potvruju viziju istog tog naselja na Kuripeievoj K-004.

K-004. B. Kuripei, Kamengrad, Be, 1531.

27


Slika 10. Srednjovjekovna i osmanskodobna utvrda Ljubica u blizini Kljua. Tlocrt
prema rezultatima arheolokih istraivanja poetkom 20. stoljea (TRUHELKA, .,
1904a).

K-005. B. Kuripei, Klju, Be, 1531.

28


Slika 11. Ostaci srednjovjekovnog i osmanskodobnog Kljua prema rezultatima arheolokih istraivanja ire Truhelke poetkom 20. stoljea (TRUHELKA, ., 1904a).

Slika 12. Tlocrt ostataka srednjovjekovnog i osmanskodobnog Kljua kao rezultat arheolokih istraivanja Ive Bojanovskog krajem 20. stoljea (BOJANOVSKI, I., 1973). Razlike izmeu
Truhelkinog (slika 11) i ovog tlocrta primjetne su. Bojanovski za svoj tlocrt istie da je "nekorigiran". Ve takva situacija upuuje na potrebu sistematskih arheolokih istraivanja tog vanog
lokaliteta. Ipak, i iz predoenog na slikama 11.-12., vidljiva je izvanredna podudarnost izmeu Kuripeieva prikaza na K-005 i poetnih rezultata novijih arheolokih istraivanja.

29

1540. god. U to se izdanje ukljuuje 27 standardnih ptolemejskih i 21 moderna, tj.

ukupno 48 karata. Na njima doista, osobito onim modernim, donosi najnovije geografske spoznaje do kojih se dolo nakon Velikih geografskih otkria (1492., Kolumbo i dalje). Meutim, u tom izdanju ne donosi i modernu kartu naih prostora,
premda ih generalno dotie na kartama "Poljske i Ugarske" (Polonia et Ungaria) i
Italije (Italia).128 U narednim godinama, prikupivi nove geografske podatke, prireuje novo izdanje svojeg djela. U njemu nanovo tampa dio modernih karata iz
izdanja 1540., pa jedan dio poboljanih takvih karata, ali dodaje i potpuno nove
kojih ranije nije bilo. Pritom se izvrila prenumeracija, pa se u prvom dijelu knjige
prvo dalo 27 ptolemejskih, a iza toga 27 modernih karata.129 S brojem XVI. u sklopu naslova u vlastitoj kartui tampana je naa K-006.130 Ista karta, s tek minimalno izmijenjenim naslovom, te kolorirana, kako se vidi na K-007, tampa se u
treem izdanju Mnsterova djela "Cosmographia", koje sad ima izmijenjen naslov
u "Geographia universalis" (Basel, 1552.). Dakle, iste one godine kad je taj znameniti kozmograf preminuo. Takoer ista karta, ali sa sadrajno bitno drukijom
legendom u crno-bijeloj (K-008) i koloriranoj verziji (K-009), tampa se u posthumno prireenom izdanju iz 1558. god. Pritom se izmijenilo i tip slova: od rimske
kapitale kod K-006 i K-007, u goticu kod K-008 i K-009.131

SEBASTIAN MNSTER
Geographia universalis, vetus et nova, completens Claudii Ptolemaei
Alexandrini enarrationis Libros VIII. Adjectae sunt huic posteriori editioni
novae quaedam tabulae, quae hactenus apud nullam Ptolemaicam
impressuram visae sunt. Per Henrichum Petrum Anno MDXLV.
Basel, 1545.122

K-006. DESCRIPTIO TOTIVS ILLYRIDIS XVI. NO[VA]

TAB[VLA]
Basel, 1545.123

K-007. DESCRIPTIO TOTIVS ILLYRIDIS

Basel, 1552.124

K-008. Sclauonia oder Windisch Marck, Bossen, Crabaten et

c[etera]

Cijela kartografija Sebastiana Mnstera obiljeena je prvenstveno specifinim gledanjem na strane svijeta. Budui da njegove moderne karte nemaju meridijana i
paralela, premda sa strana imaju njihove ljestvice, a uz to ni drugih ustaljenih oznaka za strane svijeta (npr. ruu vjetrova vjetrulju), podrazumijeva se da im se
sjever nalazi iznad gornjeg, a jug ispod donjeg ruba karte, kako je to prikazano na
slikama 14-15. Na Mnsterovim kartama, pa i naim K-006, K-007, K-008 i K009, situacija je potpuno obratna. Stvarni sjever nije povie gornjeg, ve ispod donjeg ruba karte. To je tzv. njemaki kut gledanja na strane svijeta, najvjerovatnije
batinjen iz samostanske kartografske kole, kojoj je upravo srednja Evropa dala
najvee prinose.132 Naime, nae dananje gledanje na strane svijeta (sjever gore,
jug dolje, zapad lijevo, istok desno), te niz drugih temeljnih elemenata kartografije i geografije, ustvari je tek savremenosti prilagoeno antiko, preciznije ptolemejsko naslijee.133 Takav pomak od tradicije, koji e se moi vidjeti i na nekim
kasnijim kartografskim radovima, nije originalno Mnsterov, premda je za njega

Basel, 1558.125

K-009. Sclauonia oder Windisch Marck, Bossen, Crabaten et

c[etera]
Basel, 1558.126

Sebastian Mnster, jedan od najznaajnijih sljedbenika ptolemejskih geografskih

nauavanja, kao profesor kozmografije na Univerzitetu u Bernu, djelovao je na razmei 15. i 16. stoljea.127 ivotnim djelom drao je prireenje novog izdanja
"Geografije" koje bi bilo kvalitetnije od ranijih, te obogaeno njemu savremenim
spoznajama. To je znailo postojee prijevode sa starogrkog na latinski prekontrolirati i sravniti s originalom, ali istovremeno dodati sasvim nove geografske podatke te novi kartografski materijal kao "Tabulae modernae". To i ini, pa mu se
takvo izdanje, njegova "Cosmographia", u drvotisku prvi put tampa u Baselu
122

Drvorez, uvezno, tampano crno-bijelo. Postoje i separatna kolorirana izdanja pojedinih karata.
Original: Prirodoslovno-matematiki fakultet Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Biblioteka odsjeka za geografiju, bez signature (izdanje iz 1545. god.); Sveuilina knjinica Rijeka (Hrvatska), Zbirka rijetkosti, sign. XIV-D-42; Zemljepisni muzej Ljubljana (Slovenija), bez signature (izdanje iz 1552. god.). Cfr. KOZLII, M., 1995a, str. 80, karta K-45.
123
Drvorez, crno-bijelo. Karta u Mnsterovu djelu "Cosmographia", izdanom u Baselu 1545. god.
Original: Collezione del dott. Italico Stener di Muggia Trieste (Italija), bez signature; Zbirka
Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Osnovna literatura: LAGO L. ROSSIT, C., 1990,
str. 30-31, broj 44; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 387, Fig. 13; PANDI, A., 1988, str. 30,
broj 7.
124
Drvorez, kolorirano. Karta je prvo tampana kao crno-bijela u Mnsterovu djelu "Cosmographia", izdanom u Baselu 1552. god. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature.
Cfr. PANDI, A., 1992, str. 37, broj 9.
125
Drvorez, crno-bijelo. Karta u Mnsterovu djelu "Cosmographia", izdanom u Baselu 1558. god.
Original: Collezione del dott. Italico Stener di Muggia Trieste (Italija), bez signature. Cfr.
LAGO L. ROSSIT, C., 1981, str. 44, Tav. XX.
126
Drvorez, kolorirano. Karta je prvo tampana kao crno-bijela u Mnsterovu djelu "Cosmographia", izdanom u Baselu 1558. godine. Original: Collezione del dott. Italico Stener di Muggia
Trieste (Italija), bez signature. Detaljnije kod MARKOVI, M., 1993, str. 107-110, te karta na
str. 28-29.
127
O Mnsteru vidi GAPAROVI, R., 1970, str. 30-31; MARKOVI, M., 1993, str. 107-110.

128

NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 23-24, broj 22.

NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 25, broj 26.
130
Kartuom se u historiji kartografije naziva uokvireni prostor gdje se nalazi naslov karte. Termin
je doao iz francuskog cartousce, u osnovnom znaenju barokni ornament, napola zavijen smotak i obrub oko lijehe. Osim toga, openito se na taj nain naziva vrsta ukrasa oko naslova, grbova i slino. Iz tog zadnjeg znaenja dolo je i ovo u historiji kartografije. Najee je, u tom
smislu, kartua na karti omeeni prostor u kojem se nalazi naslov. To omeenje moe biti razliitih oblika (etverokut, krug, elipsa, pa i geometrijski nepravilan lik), te jednostavno ili renesansno ukraeno. Tipini primjeri takvih kartua u ovom su djelu dati su na slikama 1-5, a vidljivi su i na kartama K-010, K-013, K-014, K-016, K-017, K-018, K-023 itd. Za najranije vrijeme, kad takvih kartua na kartama jo nema, nego se naslov daje povie gornjeg ruba karte u
jednom ili eventualno dva reda, i taj se nain naziva kartunim, premda je to u tom sluaju prilino uvjetno, s obzirom da naslov nije uokviren. To je npr. na kartama K-006, K-007, K-008,
K-009, K-011, K-014, K-019, K-020, K-021, K-022 itd.
131
LAGO, L., 1992, svezak 1, str. 387, Fig. 13; IDEM, 1996, str. 74-75; LAGO L. ROSSIT, C.,
1981, str. 42-44, Tav. XIX-XX; MARKOVI, M., 1993, str. 28-29, 50, 107-110; PANDI,
A., 1988, str. 30-34, broj 7 i 10.
132
HAHN-WOERNLE, B., 1993; MILLER, K., 1896.
133
O tome detaljno KOZLII, M., 1990b, str. 1-36.
129

30

grafskim vienjem.135 Tako je "Tabula Rogeriana" (1154.) tek prva u nizu specifinih (srednjoevropskih) pogleda na istoni Jadran i njegovo zalee.136

najvie vezan radi brojnih karata koje je uradio, te zadivljujueg broja izdanja u
kojima su tampane.134

U takvoj specifinoj kartografiji, Unsko-sansko podruje dobilo je izvanredno

obuhvatan kartografski prikaz. Mnsterova K-006, u biti je najstarija karta koja
detaljnije tretira geografiju ove oblasti. To nije ni udno. Ve svojim naslovom
DESCRIPTIO TOTIVS ILLYRIDIS XVI. NO[VA] TAB[VLA] ili u prijevodu,
"Opis cijelog Ilirika. 16. nova karta", upuuje na to. Pritom se pod Ilirikom, u duhu humanistike tradicije 16. stoljea, podrazumijevao manje-vie antiki Illyricum kad je on bio rimska provincija, to priblino znai podruje omeeno Drinom na istoku, bosanskom Posavinom na sjeveru, vodotokom Kupe na zapadu, a
na jugu obalom istonog Jadrana.137 Meutim, Mnster svoj Ilirik suava, jer mu
nedostaje najvei dio dananje BiH. Razlog tome je u tritu. Naime, Bosna je jo
1463. dola pod osmansku vlast, to on decidirano naglaava u gornjem lijevom
kutu karte: "Ober Bossen / Trkisth yetz", tj. Gornja Bosna sada (pod Turcima
ili) Turska.138 Ali Unsko-sansko podruje tih je godina kad on stvara i publicira
svoje djelo upravo na stalnom udaru osmanske vojne sile iji su prodori i u udaljenije hrvatski krajeve vrlo esti. To je ono to zanima trite, pa se zbog toga izrauje ova karta, kao prva u nizu prilinog broja drugih slinih.
Stoga se na njoj i oblikom vinjeta pokazuje to je jo pod osmanskom vlau, a to
nije. To se lijepo vidi kod Kamengrada (Kamengrad) u Bosni i Bjelaja (Wellai).
Kod njih je na vrhu brani-kule prikazan polumjesec, to je konvencionalni znak u
tadanjoj kartografiji za oznaku osmanske dominacije, dok e se kriom isticati
podlonost odreenog grada kranskom vladaru i njegovoj vlasti. Ovdje krieva
jo nema, ali e ih biti na kasnijim kartama. Naime, ostala naselja nemaju ni kri
ali ni polumjesec, to znai da jo nisu bila ukljuena u Osmansko Carstvo. U tom
je kontekstu zanimljivo da polumjeseca nema kod Kljua. Moda je tome razlog
135

Antiki su Grci i Rimljani shvaali kao centar svijeta Sredozemlje. Ime tog mora sred (sredina)
+ zemlje (zemlja), tj. po sredini zemlje, sadrano je i u njegovu klasinom latinskom nazivu:
Mediteran od medius (srednji) + terra (zemlja). U odnosu na tako shvaen centar svijeta, sve
ono to je bilo povie Sredozemlja, dralo se sjevernijim, ono ispod junijim, itd. Prvi veliki
batinici takva naina gledanja, a dijelom njihovim posredstvom i moderno ovjeanstvo, upravo su Arapi i njihovi zadivljujui visoki doprinosi nauci, kulturi i umjetnosti tokom ranog srednjeg vijeka. U tom smislu, al Idrisi je odgojen u antiko-srednjovjekovnoj tradiciji shvaanja
svijeta, ali je Rogerova narudba, kao u bezbroj slinih sluajeva, uvjetovala da se od te tradicije odustane. Kako je to da li je sjever gore ili dolje tek pitanje konvencije, dogovora, naravno
da je takvu sugestiju prihvatio. Time njegovo kartografsko djelo nije nita izgubilo na vrijednosti.
136
Za al Idrisijev kartografski rad ira Evropa e doznati tek godine 1592., kad je u Rimu tampano skraeno izdanje, odnosno 1619. kad je u Parizu publicirana cjelina jedne od brojnih kopija
pod nazivom "Geographia Nubiensis". Meutim, kako se Evropa s Ptolemejevim djelom upoznala jo dok je u panjolskoj bila arapska vlast, pri emu e Herman Dalmatinac biti meu prvim evropskim naunicima koji e se baviti Ptolemejem te radi toga nauiti i arapski, utjecaj je
ostvaren puno ranije. Primjer tog utjecaja je fra Mauro i njegova kartografska kola polovicom
15. stoljea (LAGO L. ROSSIT, C., 1981, str. 33-35, Fig. 4, Tav. XV). O al Idrisijevoj kartografiji detaljnije: BAGROW, L. SKELTON, R. A., 1964, str. 58; KOZLII, M., 1995a, str.
19-22; MARKOVI, M., 1993, str. 51-54, bilj. 8; LJUBI, ., 1880, str. 229-240; MILLER,
K., 1981; PANDI, A., 1993, str. 18, 36; KRIVANI, G. A., 1979a, str. 11-23.
137
O shvaanju antikog Ilirika vidjeti BOJANOVSKI, I., 1988, karte na kraju djela; KOZLII,
M., 1990a, passim. Za shvaanje tog Ilirika u 16.-17. stoljeu izvanredno je dobra karta Ivana
Luia "Illyricum Hodiernum" iz 1668. god. Ona se u ovom djelu obrauje detaljnije kao K061 i K-062, pa usporedi analitiki tekst o tome.
138
Ta Gornja Bosna nekadanji su Donji kraji srednjovjekovne Bosne. Cfr. KLAI, N., 1954, karta broj 39.

Slika 13. Sebastian Mnster, grafika iz 16. stoljea

Stvarno je takav kut gledanja svjetsko naslijee jo od al Idrisija. Naime, Abu Abd
Allah Muhammad al Idrisi, radei na geografiji ranosrednjovjekovne ekumene
(ovjeku poznata nastanjena svijeta sredinom 12. stoljea), prvi je uinio u historiji kartografije istinski pomak od ptolemejske tradicije. kolujui se u maurskoj
panjolskoj (Cordoba), taj je arapski autor stekao izvanredno kartografsko i geografsko znanje, pa i o Ptolemeju, koji je s grkog na arapski bio preveden jo u 9.
stoljeu. Poziv na normanski dvor Rogera II. (1130.-1154.) u Palermu (Sicilija),
urodit e njegovim ivotnim djelom, kartom svijeta "Tabula Rogeriana" (1154.) i
opirnim prirunikom u kojem se detaljno opisivala. Najvjerovatnije pod utjecajem Normana i srednjoevropskih shvaanja, na karti naih podruja, Jadran mu je
obrnut tako da je juna obala tog mora paralelna (koliko to moe biti) s gornjom
ivicom. Slino e se pojaviti stoljeima kasnije kod fra Maura (polovica 15. stoljea), Mnstera i nekih drugih srednjoevropskih kartografa. Dakako, radi se o shvaanju "sredita" svijeta, premda takva spoznaja ne bi trebala biti povezana s karto134

Prema LAGO, L. ROSSIT, C., 1990, str. 30, Mnsterova je "Cosmographia" izdavana na njemakom slijedeih godina: 1540., 1544., 1546., 1548., 1550., 1553., 1556., 1558., 1561.,
1564., 1567., 1569., 1572., 1574., 1578., 1588., 1592., 1598., 1614., 1615. i 1628. Usporedo je
tampano i vie prijevoda na francuskom i talijanskom jeziku.

31

to je iza njega kartografiran planinski vijenac, pa se radi zadravanja itljivosti

karte to nije uinilo.139 Uostalom, konzultantu ovih karata moralo je biti jasno da
je i Klju pod osmanskom vlau, s obzirom da se odmah povie spomenutog planinskog vijenca nalazi gornja informacija o geopolitikom stanju dijela Bosne u
kojoj se i Klju nalazio.

Kako su sve inaice ove karte izdane u relativno kratkom vremenskom razdoblju,
Mnster na njima nije imao to mijenjati u geografskom sadraju. Naime, analiziraju li se detaljno K-006, K-007, K-008 i K-009, morat e se zakljuiti da je to ista
karta etiri puta tampana s iste drvorezne ploe. Mijenjalo se jedino naslove i koloriranost, pratei tako ono to je trite trailo. Kako se u to doba boja nanosila
naknadno, runo, koloriranost se doista mogla prilagoditi trinim zahtjevima.
U mikrogeografskom pogledu geografski sadraji Unsko-sanskog podruja nisu
najbolje predoeni. Onodobni gradovi oko srednjeg toka Une ak i nisu previe
pogreno locirani (Ripa, Biha, Brekovica, Krupa, Otoka). Generalno, na slian
se nain moe ocijeniti poloaj Velike Kladue, te Kamengrada i Kljua. Problem
je u kratkoi donjeg toka Une, pa s tim u vezi poloajem Unca, a moda najvie
lociranjem Bjelaja. To nije Bilaj koji se nalazi 8,5 km ENE od Kulen Vakufa.140
Toponim Wellai, nije smjeten puno sjevernije od izvora Une; da je tako onda bi
to mogao biti kulen-vakufski Bilaj. Na Mnsterovim kartama smjeten je junije
od izvora Une, to znai da u njemu treba vidjeti Biograd ili Biogradac, stare nazive za Glamo, koji se pod osmanskom vlau nalazio od 1519. godine.141 Uostalom, vinjeta tog toponima na svojoj brani-kuli ima polumjesec, pa se historijski
podatak tako potvruje i pomou stare karte.142
Ipak, unato svemu kazanom, budui da je to najstarija karta koja donosi i neto
detaljniji prikaz ovog podruja, Mnsterove karte treba pozitivno vrednovati jer e
biti bitan fundus geografskih spoznaja koje e kasniji kartografi, obogaeni novim
spoznajama, znati iskoristiti i unaprijediti.143

Slika 14. Isjeak sa K-007.

Toponimija na K-006, K-007, K-008 i K-009

Cladusth = Velika Kladua, naselje
Corana fl. = Korana, rijeka
Kamengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Klutisth = Klju, naselje
Krup = Bosanska Krupa, naselje
Ottock = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ptsth = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Preckawitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Repysth = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Tfels gartn(er) = Pljeevica, planina
Vna fl. = Una, rijeka
Vnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wihitsth = Biha, naselje
140

KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 40.

KREEVLJAKOVI, H., 1986, str. 399.
142
Na kartama K-006 do K-009 postoji jo jedan Bjelaj (Wellai). Njegova vinjeta nema polumjesec ni kri, a smjetena je zapadno od Udbine (Udwin). To je liki Bjelaj. No, ima i tree istoimeno naselje, Zwellay, kod Karlovca. Preciznije geografske ubikacije tih naselja donose se u
narednoj biljeki.
143
Na sve etiri karte, K-006, K-007, K-008 i K-009, ostala toponimijska graa iz Unsko-sanskom
podruju okolnih krajeva je prilino brojna. Evo njezina manjeg dijela. Drave i oblasti: Crabaten = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Ober Bossen = Gornja Bosna kao oblast; Windisth land
= Slavonija. Rijeke: Dobra fl. = Dobra; Kulp. fl. = Kupa; Saw fl. = Sava. Naselja: Agran = Zagreb; Blina = Glina, 29 km SW Sisak; Flumona = Rijeka; Kremen = Kremen, 42 km SSE Karlovac; Laibach = Ljubljana; Nouigrad = Bos. Novi; Perna = Perna, 34 km SSE Karlovac; S. Veit
= Sv. Vid na Rjeini Rijeka; Sara = Zadar; Serin = Zrin, 33,5 km S Sisak; Udwin = Udbina;
Wellai = Bjelaj, 24 km W Udbina; Wellai = Glamo; Zeng = Senj; Zitin = Cetingrad, 18,5 km
SSE Karlovac; Zwellay = Belaj, 8 km S Karlovac. Jadran: Adriatisch moere = Jadransko more;
Isterich = Istra, poluotok.
141

Slika 15. Isjeak sa K-007 kao na slici 14, ali zarotiran za 1800. Gornji nezarotirani isjeak (slika
14) tipian je za tzv. njemaki kut gledanja na strane svijeta. To jest, na pogled iz Njemake prema
Mediteranu i Kristovu grobu u Jeruzalemu. Ovaj donji (slika 15) utemeljen je na antikoj tradiciji,
u kojoj je polazite sami Mediteran, kao antika ekumena (o tom moru detaljno u biljeki 135).
Takav se kut gledanja, koji je dominantan i u dananjoj kartografiji, moe vidjeti npr. na K-001, K002, itd. Radi egzaktnog uoavanja razlika izmeu tih koncepcija date su ove dvije slike.
139

itljivost ili preglednost karte takoer je antiko ili ptolemejsko naslijee koje e manje-vie
dosljedno biti primijenjeno u kartografiji poevi od srednjeg vijeka. To je vrlo racionalno nastojanje da se na karti prikae to je mogue vie razliitih geografskih podataka, ali da ih ipak
ne bude toliko, pa da se radi njihova enormnog broja vie ne moe uoiti to je vanije a to
sporednije. Stoga kartografi jo od Ptolemejeva doba paljivo biraju geografsku grau koju e
kartografirati. Jer, koja korist od karte na kojoj je tako mnogo podataka da se na njoj vie niko
ne moe snai.

32

K-006. S. Mnster, Nova karta Ilirije, Basel, 1545. Originalna crno-bijela verzija K-007.

33

K-007. S. Mnster, Karta Ilirije, Basel, 1552. Kolorirana inaica K-006.

34

K-008. S. Mnster, Karta Sklavonije ili Vindijske Marke, Bosne, Hrvatske itd., Basel, 1558. Originalna crno-bijela verzija K-009.

35

K-009. S. Mnster, Karta Sklavonije ili Vindijske Marke, Bosne, Hrvatske itd., Basel, 1558. Karta je kolorirana verzija K-008.

36

Giacomo Gastaldi, kojeg moderna talijanska historijska kritika vrednuje kao "masimo cartografico italiano del Cinquecento", tj. "talijanskim kartografskim velikanom 16. stoljea", bio je izvanredno plodan mletaki kartograf.148 Karta K-010,
jedna je od najranijih koje je izradio.149 Kako se to moe proitati iz njezina enormno duga naslova, sasvim uobiajena u ovo pa ak i u kasnije vrijeme, tom se
kartom eljelo prikazati ogromno podruje od alpskih dijelova Austrije, preko
Maarske, do Rumunjske i Bugarske na istoku, te Italije na jugu. Prema tome, generalna karta jugoistoka evropskog kontinenta, sa svim elementima karakteristinim za tadanju kartografiju. Tu su ljestvice geografske irine i duine, pa kartua
po sredini (uz donji rub), u kojoj je ispisano dugo ime karte. Takoer, tu su i za
humanistiku geografiju tako karakteristini detalji kakav je prikaz broda po sredini Jadrana koji simboliki predstavlja Crkvu. Na njemu su kranski hodoasnici
u svojem putovanju prema Kristovu grobu u Jeruzalemu.150

GIACOMO GASTALDI
K-010. La vera descrittione di Tutta la Vnghe- / ria : Tra[n]siluania
: Valachia : Parte di Polo- / nia : Podollia : e Rossia : con Tutta la
Boe- / mia : Slesia : Morauia : Austria : Parte di / Franconia : et la
Bauiera : dalla parte / Australe, del Dannubio, la Bulgaria : la Bo- /
ssina : Seruia : et Romania : Parte de Italia : Co[n] / Tutta la
Schiauonia : / Per Iacomo de Castaldi Geographo in / Venetia.
D.M.XLVI. / Stampata in Venetia per Matteo Pagan[o] (...)
Venecija, 1546.144

Unsko-sansko podruje na njoj je prilino dobro zastupljeno svojom toponimijom

imajui u vidu njezino temeljno obiljeje. Naime, na generalnim se kartama oduvijek pribjegavalo kartografskoj generalizaciji i prikazu najvanijih geografskih
podataka prema aktualnim geopolitikim mjerilima. Biha i iznimno znaajan vodotok Une to su svakako bili. Stoga je uz Biha istaknuto i neto okolnih srednjovjekovnih gradova vanih i u ovo vrijeme, a samu se Unu istaknulo Rmnjem u blizini njezina izvora, Bihaem na srednjem toku, te Kostajnicom u blizini njezina
ua u Savu. Uz to kartografirane su obje znaajne desne pritoke Une: Unac i Sana. No, Una istovremeno, ukljuujui i pritoke, nije i imenski obiljeena. Generalno, relativno je dobro kartografirana, jer prikazom upuuje na prometni koridor
koji se nakon njezina izvora dalje prema Jadranu sputao uz Zrmanju i Krku.151
Unato svemu tome, to je ipak prilino teko "itljiv" kartografski rad, koji nije
mogao bitno unaprijediti geografsko poznavanje ovog podruja. Potpuno je identino s okolnim oblastima.152

K-011. DALMACIA NOVA TABVLA

Rim, 1548.145

K-012. Geographia particolare d'una gran parte dell' / Europa,

nuouame[n]nte descritta co[n] i confini suoi, e / prima uerso
leua[n]te e il meridiano di Costa[n]tino- / poli, e da pone[n]te il
meridiano del[l]a mag[nifi]ca cit[t]a di / Venetia, et da
tramo[n]tana il parallelo di Vien- / na in Austria, e uerso Ostro il
parallelo che / passa per il mezzo dell'isola di Candia (...) / Opera
nuova di Giacomo di Gastaldi / piemontese. (...) / M.D.L.X. / Con
gratia et priuilegio del Nostro Sig[no]r / papa Pio iiii, per anni. X. /
Et similmente della Serenissima Sig[no]ria di Venetia per anni. XV.
/ In Roma per Ant[onio] Lafrerj
Rim, 1560.146

147

Bakrorez, kolorirano. Original: Biblioteca Apostolica Vaticana Rim (Italija), Kartografska

zbirka, sign. St. Geogr. 6. Vidi: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 58-59, Tav. XXVIII; LAGO, L., 1996, str. 46-47, slika 26.
148
Opi podaci o Gastaldiju kao kartografu i geografu kod GAPAROVI, R., 1970, str. 31-32;
MARKOVI, M., 1993, str. 73-78.
149
LAGO, L., 1996, str. 8-9, slika 2; LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 45-47 i Tav. XXI; MARKOVI, M., 1993, str. 73-74 i karta na str. 40-41.
150
Srednji vijek je karakteristian i po poveanju hodoasnikih putovanja krana, prvenstveno
katolika, u Jeruzalem radi poklonstva na Isusovom grobu. Poetkom novog vijeka broj tih putovanja jo se vie poveava. Meu ostalim i stoga, jer im se pridruuju i protestantski hodoasnici. I jedni i drugi kreu iz zemalja Zapadne Evrope. Najee putnim pravcima kroz doline rijeka dospijevaju do Venecije, a od nje dalje plove do Izraela. O tim su hodoasnikim putovanjima sauvani brojni opisi vrlo korisni modernom historiaru. O dijelu njih vidjeti KOZLII,
M., 1997b, str. 257-279. Karta K-010 kartografski je vid takvih putovanja.
151
Kako se vidi na karti K-010 vodotok Une nije prikazan realistino. On se naime ne protee od
juga prema sjeveru do Bihaa, da bi odatle skretao na NE, a od Bosanskog Novog do ua u
Savu produava manje-vie u smjeru N NNE. Od te geografske realnosti ovdje je bitan pomak. Gastaldijeva Una tee s istoka do Ripa, a odatle put Save jugoistonim pravcem. To je
svakako rezultat nedostatka kvalitetnijih informacija. Stoga je Sokolac kod Bihaa i kartografiran dva puta. Jednom, Socol, kao onaj u neposrednoj blizini Ripa; drugi put, Sochoz, kao gradi u okolici Bihaa. Sve to egzaktno svjedoi o razini geografskih spoznaja s kojima su raspolagali tadanji geografi.
152
Toponimija Unsko-sanskom podruju okolnih podruja na K-010. Drave i oblasti: Bossena =
Bosna; Crovatia = Hrvatska; Iapra = Japra, podruje oko donjeg toka Sane i Vrbasa. Glavna je
rijeka Saua fl. = Sava. Naselja: Bania Luch = Banja Luka; Costaniza = Kostajnica; Lago = Jezero, 8 km W Jajce; Spalato = Split; Sebenico = ibenik; Trau = Trogir; Zara = Zadar; Zara ue-

K-013. Opera de M[esser] Giac[o]mo Castaldi Piamontese

Cosmografo in Venetia / Disegno, particolare de Regni, e Regioni,
che son da Venetia, a / Costa[n]tinopoli, et da Costantinopoli, a
Vienna, d'Austria, et da / Vienna, a Praga Citta regal di Boemia, et
alla Citta regal di / Polonia, et altri paesi fuori de detti uiaggi, come
si uede di- / stintamente nel disegno / (...) / Da Paolo Forlani
Veronese intagliata con dil[l]igentia in marzaria al segno della
Colona / (...) / Da Paolo Forlani Veronese, intagliata l'anno 1566.
Venecija, 1566.147

144

145

146

Bakrorez, crno-bijelo, u 4 dijela. Original: Biblioteca Apostolica Vaticana Rim (Italija), Kartografska zbirka, bez signature; Istituto di Geografia della Facolt di Magistero dell'Universit
degli Studi Trst (Italija), Kartografska zbirka, sign. OII/C/4; Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, faksimil. Cfr. LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str.
46-47, Tav. XXI; NORDENSKILD, A. E., 1889, Prilog.
Bakrorez, crno-bijelo. Original: Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska), Zbirka
rijetkosti, sign. 30.513 (izdanje iz 1562. godine). Naa K-011 je preuzeta iz LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 29, Tav. XII. Donosi je i PANDI, A., 1988, str. 35, broj 13.
Bakrorez, crno-bijelo. Original: Biblioteca Apostolica Vaticana Rim (Italija), Kartografska
zbirka, bez signature. Cfr. LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 48-49, Tav. XXII.

37

tjerano vei u odnosu na K-011. Gastaldi je na K-012 puno racionalniji. Smanjio

je ukupan broj geografskih podataka za sva podruja, pa tako dobio optimum posebno vaan za generalne karte. Time se dobila preglednost, a kroz nju mogunost
lakeg snalaenja i uoavanja onog to je za neku oblast posebno vano. Unskosansko podruje tada je jo uvijek dio Hrvatske, u kojoj zauzima centralno mjesto.158

Kao kartograf Gastaldi je radio i na ptolemejskim kartama. Naime, zajedno s Pietrom Andreom Mattiolijem oblikovao je talijansko izdanje Mnsterovog prireenja
Ptolemejeve "Geografije" u sklopu njegova djela "Corographia".153 Pritom je izradio i nove moderne karte kao protutee antikim.154 Meu njima je i K-011. Naravno, iznova kartografski rad bez posebne kvalitete. To se posebno odnosi na Unsko-sansko podruje, pa i cjelinu dananje BiH, koji su izrazito slabo predoeni.155
Meutim, to je jo jedan mladalaki Gastaldijev rad koji e biti utoliko koristan
to e navesti Girolama Ruscellija da skoro petnaestak godina kasnije (K-019), po
Gastaldijevu predloku, naini zreliji kartografski rad.
Trea Gastaldijeva karta, ovdje K-012, nastala u zreloj fazi njegova stvaralatva,
potpuna je suprotnost njegovim mladalakim radovima, K-010 i K-011. Opet je to
generalna karta irokog prostranstva. Kako se vidi na njoj,156 a to je jasno i iz teksta kartue, obuhvaa prostor Venecija Carigrad po geografskoj duini, te Be
Kreta (Kandia) po geografskoj irini.157
Unsko-sansko podruje iznova je limitirano preteno oko srednjeg toka rijeke
Une, prvenstveno radi iznimne vanosti Bihaa u odbrani protiv osmanske vojne
sile. U oslikavanju kvalitete prikaza nije toliko bitan broj toponima koji nije pre-

chia = Biograd. Jadransko se more imenuje kao Colfo de Venetia, tj. u doslovnom prijevodu,
"Mletaki zaljev".
153
To izdanje, tampano u bakrorezu veliine 180 x 245 mm, ima naslov: "La Geografia di Claudio Ptolemeo Alessandrino, con alcuni comenti & aggiunte fatteui da Sebastiano Munstero Alamanno. Con le tavole non solamente antiche & moderne solite di stamparsi, ma altre nuove
aggiunteui di Messer Iacopo Gastaldo Piamontese cosmographo, ridotta in volgare Italiano da
M. Pietro Andrea Mattiolo Senese medico Eccellentissimo. Con l'aggiunta d'infiniti nomi moderni, di Citt, Provincie, Castella, et altri luoghi, fatta con grandissima diligenza da esso Messer Iacopo Gastaldo, il che in nissun altro Ptolemeo si retrova. (...) In Venetia, per Gioa[nni].
Batista Pedrezano. (...) MDXLVIII". Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str.
28; MARKOVI, M., 1972, str. 44, biljeka 172; NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 25-26,
broj 28.
154
Moderne su karte bile savremene inaice ptolemejskih karata, kako kod Mnstera, tako i ovdje
kod Gastaldija, ali i drugih prireivaa "Geografije". Konkretno, za naa podruja to je V. Tabula Europae, kao klasina ptolemejska karta, kojom je bio obuhvaen geografski prostor otprilike kao na ovoj Gastaldijevoj. O toj V. karti Evrope postoji cijela monografija KOZLII, M., 1990b.
155
U oblastima susjednim Unsko-sanskom podruju na K-011 pregrt je toponimijske grae. Meu
njom se ini posebno zanimljivom jedan dio. Drave: Bosina = Bosna; Coruatia = Hrvatska;
Seruia = Srbija; Ungaria = Ugarska (Maarska). Rijeke: Danubio F. = Dunav; Draua fl. = Drava; Drin = Drina + Drim; Saua fl. = Sava; Vorina fl. = Vrbas. Od naselja su: Broazo = Obrovac; Modrusa = Modru, 45 km SSW Karlovac; Otozach = Otoac u Lici, 30 km SE Senj; Prosor = Prozor u Lici, 32 km SE Senj; Scardona = Skradin; Segna = Senj; Spalato = Split; Trau =
Trogir.
156
Kod LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 48-49, Tav. XXII, donesen je vei dio te karte te uveani fragment. Takoer, LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 328, Fig. 17; IDEM, 1996, str. 27, slika
16.
157
Zato upravo to podruje? Stoga jer je Veneciji glavna izvozna luka onodobni Carigrad, pa se
trebalo predoiti geografski prostor za tu plovidbenu rutu. Kreta (Kandija) je pak najvanije tadanje mletako mediteransko vojnopomorsko uporite iznimno vano za njegovu trgovaku
navigaciju. Na sjever se zahvatilo do Bea, budui da je taj grad s Habsburgovcima tada bio
glavni koordinator protuosmanskih borbi. U tom pogledu, Gastaldijeva je karta mogla imati irok krug potencijalnih kupaca: od pomoraca i trgovaca, do intelektualaca, bez obzira bavili se
politikim, vojnim ili nekim treim pitanjima. O Veneciji i dalje je temeljno djelo LANE, F. C.,
1977. Takve plovidbene rute potvruju i tadanji portulani. Znatan dio donosi KRETSCHMER, K., 1909.

Slika 16. Ui isjeak sa K-012.

Zadnja karta ovog mletakog kartografa, K-013, sastavljena od tri lista, ukupne
veliine 1.018 x 505 mm, doraena je inaica njegove K-012. Dorada se najvie
158

38

Toponimija okolice Unsko-sanskog podruja na K-012. Drave: Bossena = Bosna; Crovatia =

Hrvatska; Sclavonia = Slavonija. Rijeke: Onuize = Vrbas; Saua fl. = Sava. Naselja: Blagay =
Blagaj-Japra, 6 km E Bosanski Novi; Costaniza = Kostajnica; Gradisca = Bosanska Gradika (u
BiH, na desnoj obali Save); Gradisca noua = Nova Gradika u Hrvatskoj (s lijeve strane Save);
Isero = Jezero, 8 km W Jajce; Jaiza = Jajce; Modrusa = Modru, 45 km SSW Karlovac; Ostosach = Otoac u Lici, 30 km SE Senj; Prosor = Prozor u Lici, 32 km SE Senj; Socho = Soko,
15 km SSW Mrkonji Grad; Vina[z] = Vinac, 8 km S Jajce; Zagabria = Zagreb. Jadran je opet
Colfo de Venetia, tj. "Mletaki zaljev".

Ripaze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha

Sochouen = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Vna f. = Una, rijeka

ogleda u popravljanju toponimijskih likova. Tu je i koloriranje pojedinih regija kako bi se time ograniile od susjednih oblasti. Za druge granine crte iskoristio je
oker liniju. Naravno, ta su koloriranja izvedena naknadno, runim bojanjem na
ve tampanoj crno-bijeloj karti, s obzirom da je to u to vrijeme, kao i nekoliko
narednih stoljea, bio jedini nain da se na kartu nanese boja. Samo je koloriranje
na K-013 vano utoliko to se njime definitivno uvode granine crte izmeu drava kao nezaobilazni sadraj svakog kvalitetnog kartografskog rada.159

Toponimija na K-013
Armago = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Bichachi = Biha, naselje
Cluz = Klju, naselje
Ripaze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Soclouen = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Vno f. = Una, rijeka

Unutar toga, Unsko-sansko podruje smjeteno je otprilike po sredini tadanje Hrvatske (Crovatia). Na sjeveru takva Hrvatska granii rijekom Savom nakon koje
se protee Slavonija (Sclavonia), na zapadu joj je Kranjska (Carintia), odnosno
regije Krbava (Corbavia), Pivka (Pivca) i Istra (Istria). Juno je Jadran, a istono
se protee Bosna, koja nije posebno imenski obiljeena. Granina crta izmeu Hrvatske i Bosne, linija oker boje, generalno je sistem rijeka Vrbas Krka.160
I ovdje se Una protee od svojeg ua u Savu do izvora u relativnoj blizini Srba
(Serb) i Zvonigrada (Sonigrad), oba kod Knina. Dalje se prema moru pruaju vodotoci Zrmanje i Krke. Srednji dio toka Une, gdje je lociran Biha (Bichachi), slino brojnim ranijim i kasnijim geografskim kartama, predimenzioniran je. Biha,
Ripa (Ripaze) i Rmanj (Armago), smjeteni su na unskim otocima koji su nesrazmjerno veliki u odnosu na rijeni tok. Identino je s na primjer Kostajnicom (Costaniza), ali i brojnim drugim onodobnim gradovima. To je nain kartografiranja
koji su renesansni kartografi naslijedili iz ptolemejske tradicije, kao metodu isticanja specifinih geografskih obiljeja dijela kartografiranih sadraja, to je vidljivo
na brojnim kartama analiziranim u ovom djelu.161
Toponimija na K-010
Armagno = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Bichachi = Biha, naselje
Ostroza(cz) = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ripaze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sochoz = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Socol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha

Toponimija na K-011
Cluz = Klju, naselje

Toponimija na K-012
Armagno = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Bicachi = Biha, naselje
Clucz = Klju, naselje
159

Koloriranje se tada najee izvodilo tzv. "bojama iz tube", tj. originalnom bojom, rijetko uz
upotrebu razliitih nijansi. Gastaldijeva K-013 tome je tipian primjer i to prvenstveno njegovo
koloriranje podruja Slavonije. Tom je prilikom upotrijebio toliko jaku zelenu boju da se dio
toponimijskih podataka teko moe proitati, a ime rijeke Save potpuno je sakriveno bojom.
Decentniji kolorit, primjeren kartografiji, bit e uveden tek od Abrahama Orteliusa i njegovih
znamenitih atlasa krajem druge polovice 16. stoljea. Ta e Orteliusova likovnost postati jedan
od kartografskih standarda uoljivih ve na Mercatorovim kartama, a prisutna je i danas.
160
Rijeka Vrbas na ovoj je karti predstavljena dva puta. Prvo, Onuize f., s gradovima Jajce (Iaiza),
Jezero (Isero), Soko na Pivi (Socho) i Vinac (Vina). Drugo, Vcrinia f., to bi ustvari bila Ukrina, opet s gradom Jajce (Iaiza), pa Banjom Lukom (Banialuch). Sline su pogrene vizije zastupljene na kasnijim K-023, K-024 i K-025. Detaljnije o takvu razgranienju u analitikom tekstu uz Bertellijeve K-024 i K-025.
161
Takvo se predimenzioniranje u slubi isticanja, osim na K-010, K-012 i K-013, moe uoiti na
slijedeim kartama: K-014 do K-018, K-023 do K-026, K-031 do K-048, itd.

Slika 17. Ui isjeak sa K-013.

39

K-010. G. Gastaldi, Karta Ugarske i susjednih zemalja, Venecija, 1546. Vei isjeak s originala.

40

Slika 18. Ui isjeak sa K-010.

41

K-011. G. Gastaldi, Nova karta Dalmacije, Rim, 1548.

42

K-012. G. Gastaldi, Karta geografskog prostora od Venecije do Carigrada, te od Bea do Krete, Rim, 1560. Vei isjeak s originala.

43

K-013. G. Gastaldi, Geografska karta podruja od Njemake i Poljske do Jadrana i Italije, Venecija, 1566. Isjeak donjeg dijela originala koji je u boji.

44

za 1800 zarotirao Mnsterovu kartu, pa time uspostavio njezinu prostornu orijentaciju unutar milenijske tradicije (sjever gore, jug dolje).168 Na tako dobivenoj
podlozi, a na temelju fundusa geografske grae kojom je raspolagao, izvrio je
cjelovitu reviziju sadraja svojeg kartografskog predloka, te dobio potpuno novo
kartografsko djelo.169

AUGUSTIN HIRSCHVOGEL
K-014. Sclauonia oder Windisch Marck, Bossen, Crabaten et
c[etera]

S tom kartom, nastalom najvjerovatnije 1552., ne raspolaemo. Meutim, imamo

njezinu tek poneto dotjeranu inaicu, K-014, iz 1595. godine, iz znamenitog atlasa Abrahama Orteliusa "Theatrum Orbis Terrarum", Antwerpen, 1595., karta
70.170 Razlika u odnosu na njezino prvo izdanje tek je u auriranju toponimije.
No, najvaniji novi podatak jest kartografiranje Karlovca s ijom se gradnjom poelo tek 1578. god.171

Basel, prvo izdanje oko 1552., K-014 je tampana u Antwerpenu 1595. god.162

K-015. ILLIRICI SEV SCLAVO- / NIAE, CONTINE[N]TIS Croa- /

tiam, Carniam, Istriam, Bosniam. / eisquae conterminas
prouincias. re- / cens ac amandatus ty- / pus. Auctore Augustino
Hirsvogelio

Meutim, K-014 nipoto nije rad koji ima zavidnu kvalitetu. Broj geografskih podataka s kojima je raspolagao do njezina prvog izdanja 1552., ali i nain kartografiranja, nisu dozvolili jai pomak u kvaliteti. Ipak, karta je vrlo znaajna, jer e usmjeriti izradu niza slinih kartografskih radova, od kojih e svaki donijeti barem
nekoliko novih ili kvalitetnijih podataka.172 Meu ostalim, praktiki istom temom,
ali na potpuno drukijim kartografskim osnovama, Hirschvogel e se, upravo ponukan nedostacima K-014,173 pozabaviti jo tri puta, na K-015, K-016 i K-017.

Antwerpen, 1570.163

K-016. SCLAVONIAE, CROATIAE, CARNIAE, ISTRIAE,

BOSNIAE, FINITIMARVMQVE / REGIONVM NOVA
DESCRIPTIO, AVCTORE AVGVSTINO HIRSVOGELIO
Antwerpen, 1570.164

Karta K-015, s dva naslova, jedan u kartui, to je predstavljeno gore, a drugi povie gornjeg ruba karte,174 doista je bitno novi rad. Uraena je za poznati atlas G.
de Jodea "Speculum geographicum totius Germaniae Imperium repraesentatis", izdan u Antwerpenu 1570.175

K-017. SCLAVONIAE, CROATIAE, CARNIAE, ISTRIAE,

BOSNIAE, FINITIMARVMQVE / REGIONVM NOVA
DESCRIPTIO, AVCTORE AVGVSTINO HIRSVOGELIO
Antwerpen, 1570.165

Na uu Dobre (Dobra fl.) u Kupu (Kulp. fl.) nema Karlovca kao na K-014, pa je
to dvojako vaan podatak. Prvo, time se potvruje datiranje K-015 u 1570. god.
Drugo, potvruje se i datiranje K-014, najmanje iza 1578. god. i poetka izgradnje

Augustin Hirschvogel je austrijski kartograf koji je djelovao u Nrnbergu i Beu

tokom prve polovice 16. stoljea. Jo 1542. god. izradio je kartu austrijskih zemalja u mjerilu 1 : 342.000 na temelju povrnog rekognosciranja terena i obavijesti
kod stanovnitva. Pet godina kasnije, 1547., na temelju neke vrsti triangulacije, izradit e i veliki plan Bea.166 Za nas je od osobite vanosti injenica je od 1536.
do 1543. ivio u Ljubljani, odakle je vie puta iao na obilazak podruja uz austrijsko-osmansku granicu,167 to znai da je teren, barem onaj dio koji se tada nalazio pod austrijskom vlau, prilino upoznao. Time, te uz jo neke druge kartografske radove, stei e nuno znanje pa e njegov naredni korak biti unapreenje
Mnsterovih karata K-006, K-007, K-008 i K-009. Hirschvogel je naprosto prvo

168

Na karti je to doslovno i istaknuto. Kako na njoj nema ljestvica geografske irine i duine, taj je
prostor iskoriten za isticanje strana svijeta: gore septen[trio] za sjever, dolje meridies za
jug, lijevo occide[n]s za zapad i desno oriens za istok. O stranama svijeta, barem za kraj
17. stoljea, zasad vidjeti KOZLII, M., 1997a, str. 9-23.
169
LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 105, Tav. L; LAGO, L, 1996, str. 90-91, slika 39.
170
Osnovni podaci: GAPAROVI, R., 1970, str. 41; MARKOVI, M., 1972, str. 71-74.
171
KRUHEK, M., 1979; IDEM, 1984, str. 216-257; IDEM, 1995a, str. 290-302.
172
U donjem lijevoj kutu ove karte ima dodatak u kojem se kae: "Die Drava kompt auss Karnte[n]
vo[n] Villach durch Stewrmarck inn Vngern zu [der] Statt Trazat da fellt sie in die Thonaw. Die
Sawa kompt auss Crain durch Windisch Marck Bossna biss gen Griechisch Weissenburg da laufft sie in die Thonaw".
173
Toponimija Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti na K-014. Drave i oblasti: Crabaten =
Hrvatska; Istereich = Istra; Ober Wossen = Gornja Bosna. Osnovna je rijeka Sauus = Sava. Naselja: Caresstat = Karlovac; Gradiza = Bosanska Gradika; Jaik = Jajce; Lesero = Jezero, 8 km
W Jajce; Silim = Cetingrad, 18,5 km SSE Karlovac; Sokol = Soko, 15 km SSW Mrkonji
Grad; Waniluka = Banja Luka; Vela = Glamo; Winatz = Vinac, 8 km S Jajce. Na Jadranu:
Maris Adriatici pars = Jadransko more; Kerssy = Cres + Loinj, otoci; Tergestinus sinus = Transki zaljev; Welga = Krk, otok.
174
Povie gornjeg ruba karte je slijedea legenda: "MYSIAM HANC SVPERIOREM DACIAEQVE PARTEM, LVBURNIAM DALMATIAMQVE / ac Sauiam, seu Saui fl ripas Bessi qui
nunc Bosni dicti ex inferiori Msia a Bulgaris eiecti occuparunt possidentque: ac Getarum gentes creduntur".
175
LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 126-127, Tav. LXI; LAGO, L, 1996, str. 102, slika 49.

162

Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. 3820-G-735. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str.
105, Tav. L; LAGO, L., 1996, str. 90-91, slika 39.
163
Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska), Zbirka rijetkosti, Ortelijev atlas "Theatrum Orbis Terrarum", sign. B. Z. 7. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 126-127, Tav. LXI; LAGO, L., 1996, str. 102, slika
49; PANDI, A., 1988, str. 54-55, broj 43.
164
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. A-II-10; Metropolitana Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. M 25.045. Cfr.
MARKOVI, M., 1993, str. 110-112, karta na str. 36-37.
165
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. A-II-16. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 102-103, Tav. XLIX;
LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 384, Fig. 12; IDEM, 1996, str. 90, slika 38; PANDI, A.,
1992, str. 45, broj 14.
166
GAPAROVI, R., 1970, str. 39-41; MARKOVI, M., 1993, str. 110-111.
167
MARKOVI, M., 1993, str. 110-111.

45

karlovake utvrde.176 Ostali elementi, barem s Unsko-sanskog podruja, manje-vie su identini kao i na K-014. No, razliit je nain oznaivanja gradova. I ovdje
se upotrebljavaju vinjete kako bi se istaknulo to je pod osmanskom vlau. U odnosu na Biha (Wihitz) to su najblii Kamengrad (Kamengrad) i Kamiak (Caminetz). Jedino naime kod njih na brani-kuli ima polumjesec.

Vrnogra (Vranogratsch), utvrda (schloss). Pripada grofu Zrinskom (grafen von Serin).
U njemu se nalazi posada od 32 kraljeva vojnika. Tamo grof Zrinski dri onih 100 konjanika koje mu plaaju kralj i njegove zemlje.180
Podzvizd (Podsuessd), utvrda (schloss). Pripada knezu Mikuliu (Mkholitsch). U njemu
se nalazi straa od 8 kraljevih vojnika. Trebalo bi odbranu utvrde pojaati s jo 24 vojnika.181

Meutim, ova karta, kao i desetak drugih ostalih autora koje se razmatraju u produetku, takoer je u funkciji trita. Ona naime vizualno svjedoi o iznimnoj gustoi starih gradova koji se, upravo u to vrijeme, dnevno nalaze pod udarom osmanskih snaga. Obrazovanu Evropu, do fobije uplaenu od te dotad neviene vojne sile, itekako zanima to se tamo dogaa, i gdje se svi ti silni dogaaji zbivaju.
Hirschvogelove im karte u tome pomau.

Todorovo (Novigrad), utvrda (schloss). Pripada grofu Zrinskom. Prolog je ljeta bio gotovo spaljen od neprijatelja, ali je potom opet zaposjednut straom od 12 kraljevih vojnika. Treba ga razoriti.182
Buim (Wuschin), utvrda (schloss). Pripada gospodinu Kegleviu (Kheglevitch), a uva
ga posada od 16 kraljevih vojnika. Odbranu te velike utvrde treba pojaati s jo najmanje
34 posadna vojnika.183

*
Da taj strah nije bio bezrazloan svjedoe brojni historijski dokumenti. Jedan od
njih rezultat je inspekcijskog obilaska svih utvrda Hrvatske i Slavonije, u to doba
pod vlau Habsburgovaca. Zadatak je povjeren generalu Ivanu Lenkoviu. Za utvrde na lijevoj strani Une, dijelu dananjeg Unsko-sanskog podruja, on e turim
vojnikim jezikom napisati za carski dvor u Beu (u slobodnom prijevodu):177

ava (Tschauitschky), utvrda (schloss). Pripada grofu Farkaiu (Farkhaschitsch). uva

je straa od 10 kraljevskih vojnika. Treba je poruiti i napustiti.184

Srednji Buevi (Wusscheuitsch), drveni katel (hlzen kastel). Pripada grofu Blagajskom (graffen von Blagay). Do kraja 1559. i njega je uvala posada od 40 kraljevih vojnika. Te je godine katel bio popaljen i razoren.178

Krupa (Khrupp), utvrda (schloss). Pripada grofu Zrinskom. uva je posada od 40 kraljevih vojnika. Treba je razoriti i napustiti.186

Jezerski (Jesserska), utvrda (schloss). Pripada Jezerskima (Jesserskhy). U njemu se nalazi kraljevska posada od 16 vojnika. Trebalo bi ga zadrati i njegovu posadu poveati s
jo najmanje 24 pjeaka.185

180

Kasnosrednjovjekovni i osmanskodobni grad, 11,5 km E Velika Kladua. Ostaci mu se nalaze

na blagoj uzvisini kraj rjeice Glinice. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988,
str. 26-27, lanak "01.207. Vrnogra", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str.
34; LOPAI, R., 1890, str. 249-262; RAUNIG, B., 1976c, str. 138-139; TRUHELKA, .,
1904a, str. 44-49. Osim ovog Vrnograa ima jo jedan juno od Bihaa, pored sela ukovi,
11,5 km N Kulen Vakuf. O njemu ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str.
26, lanak "01.206. Vrnogra", autor B. Raunig; RAUNIG, B., 1983, str. 147-158.
181
Srednjovjekovni i osmanski grad iji su ostaci smjeteni na blago uzdignutom humku u Podzvizdu, 5 km E Velika Kladua. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 24,
lanak "01.174. Podzvizd (Grad)", autor I. Bojanovski; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str.
34; LOPAI, R., 1890, str. 249-262; RAUNIG, B., 1976c, str. 138-139; TRUHELKA, .,
1904a, str. 49-51.
182
Ostaci kasnosrednjovjekovnog i osmanskodobnog grada nalaze se na niskom brdu u istoimenom
selu Todorovu, 14,5 km SE Velika Kladua. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo,
1988, str. 26, lanak "01.195. Todorovo", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953,
str. 34-35; LOPAI, R., 1890, str. 279-282.
183
Kasnosrednjovjekovni i osmanskodobni grad. Relativno dobro ouvan na breuljku ispod kojeg
se nalazi dananji Buim. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 14, lanak "01.13. Buim 2", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 35; LOPAI, R.,
1890, str. 138-154; TRUHELKA, ., 1904a, str. 35-40.
184
ava je utvrda u relativnoj blizini Buima, preciznije 6,5 km SE Buim. Naziv se ouvao do danas u imenu istoimenog sela. Prema historijskim izvorima prvo je nastala ava koja se prvi put
spominje 1334., a Buim se u izvorima notira tek od 1520. god. Najvjerovatnije se iz prvotne
ave razvio i susjedni Buim, pri emu se na avi nije prestalo ivjeti. Sama ava dosad nije
arheoloki istraivana. ADAMEK, J., 1980, str. 222-223; LOPAI, R., 1890, str. 138-154;
VEGO, M., 1957, str. 25.
185
Jezerski je sagraen na kosi, 12,5 km NNW Bosanska Krupa. Bio je srednjovjekovna i osmanska utvrda od koje su se do danas sauvali prilini ostaci. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak
2, Sarajevo, 1988, str. 21, lanak "01.125. Jezerski", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI,
H., 1953, str. 35; LOPAI, R., 1890, str. 143-145; TRUHELKA, ., 1904a, str. 40-43.
186
Stari Grad u sreditu dananje Bosanske Krupe, smjeten na desnoj obali Une, preostatak je
srednjovjekovnog i osmanskodobnog grada Krupe. Uz Buim, Biha i Ostrovicu kod Kulen
Vakufa najvanija je utvrda Unsko-sanskog podruja u predosmanskom i osmanskom razdob-

Mraaj (Wratschay), drveni katel (hlzen kastel). Pripada grofu Blagajskom. uvala ga
je posada od 10 kraljevih vojnika. Godine 1559. popaljen je i poruen, kao i katel Buevi.179
176

Karta K-015 ima i obilje toponima u oblastima susjednim Unsko-sanskom podruju. Drave i
oblasti: Crabaten = Hrvatska; Klein Bossen = Donja Bosna; Ober Woss[e]n = Gornja Bosna;
Windisch Land = Slavonija. Naselja: Dubicza = Bosanska Dubica; Gradiskia = Bosanska Gradika; Jaicz = Jajce; Kastanicza = Kostajnica; Lessero = Jezero, 8 km W Jajce; Wanieluka =
Banja Luka; Wella = Glamo; Winacz = Vinac, 8 km S Jajce. Rijeke: Plena fl. = Pliva; Sauus
fl. = Sava; Worwatz fl. = Vrbas. Na Jadranu: Kerssy = Cres + Loinj, otoci; Mare Adriaticum =
Jadransko more; Wegla = Krk, otok.
177
Original je na njemakom. SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 426-432, posebno 428430. Za gornji slobodniji prijevod konzultiran je i tekst objavljen u KRUHEK, M., 1995a, str.
185-195, posebno 189-192, jer se oslanja na izvornik koji se danas uva u Dravnom arhivu
Slovenije (Ljubljana), Fond: Stanovski arhiv, kutija 162, fascikla 282, str. 47-91. Kako bi gornji slobodniji prijevod bio itljiviji, na poetku svake natuknice prvo se donosi dananji naziv,
a iza njega u zagradi originalni iz Lenkovieva "Izvjetaja". U opisnom dijelu, ako se to inilo
korisnim, u zagradama su kurzivno istaknuti i drugi termini, toponimi, antroponimi i slino.
178
Nije poznato gdje se nalazila ta srednjovjekovna utvrda, premda se toponim generalno ubicira
na podruje Srednjeg Buevia. Zasad je arheoloki registrirana jedino srednjovjekovna crkva i
nekropola na poloaju Crkvina u Srednjem Bueviu, 8 km NE Bosanska Krupa. Uostalom, i
sam Lenkovi, uz opis Mraaja, konstatira da je 1559. i on zapaljen i poruen. Vrlo je vjerovatno da se tu u osmansko doba vie nije gradilo slinu utvrdu, ve je lokalno stanovnitvo, kao i
na tolikim drugim mjestima, ostatke graevinskog kamena iskoristilo za izgradnju vlastitih kua. No, temelji bi se morali nai. Moda se to uini u buduim arheolokim istraivanjima. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 17, lanak "01.56. Crkvina", autor N.
Mileti; LOPAI, R., 1890, str. 131-138.
179
Ni ostataka srednjovjekovnog Mraaja nema, barem dosad nisu arheoloki naeni. Najvjerovatnije je bio lociran na brdu Mraaj ili moda na susjednoj Strabenici, takoer u sklopu Srednjeg Buevia, 8 km NE Bosanska Krupa. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo,
1988, str. 23, lanak "01.153. Crkvina", autor B. Raunig; LOPAI, R., 1890, str. 131-138.

46

Stijena (Stenna), utvrda (schloss). Pripada grofu Blagajskom. uva je samo 6 straara
koje kralj plaa svojim novcem. Treba je takoer razoriti.187

Blauj (Blasuy), drveni katel (hlzen khastel), u vlasti kralja. Pod zapovjednitvom je
kapetana u Bihau (Wihitsch). Nalazi se na toku rijeke Une (Vnna) i u njemu dre strae
4 ardaklije (scartleuten).190 Trebalo bi do njega podii jo jedan ardak (eine scart),191
te u njega staviti posadu od 8 straara.192
Brekovica (Wrekhovitz), utvrda (schloss), klju u vratima grada [i kapetanije] Bihaa
(schlissl zue den haubortflekhen Wihitsch). Pripada knezu Kobasiu (Khobasitsch). U
njoj straari samo 10 kraljevih vojnika.193 Posadu utvrde treba pojaati s jo 40 pjeaka,
koji bi uvali i tamonji prijelaz preko Une.194
Biha (Wihitsch), utvrda i grad (schloss vnd statt) u vlasti kralja. uva ga posada od 320
pjeaka i konjanika kraljeve vojske. Za sigurniju odbranu grada trebalo bi u njega smjestiti jo najmanje 300 pjeaka i 100 konjanika, s obzirom da mora podupirati i odbranu
okolnih mjesta. Grad treba svake godine pregledati i dvaput godinje opskrbiti potrebnim
ivenim namirnicama i ratnom opremom.195
Sokolac (Sokhol), utvrda (schloss). Takoer u posjedu njegova velianstva kralja. uva
ga posada od samo 12 straara. Trebalo bi u tu vrstu utvrdu staviti bar jo 12 posadnih
vojnika.196

190

ardaklija je vojnik na slubi u ardaku, o emu detaljnije u slijedeoj biljeki. Ipak, zanimljivo
je da KALJI, A., 1979, str. 164, s.v. ardaklija, nema i takvo znaenje. Kod njega je ardaklija: 1. velika soba na katu s dobrim vidikom; 2. vinova loza koja se penje oko kue, pa odatle
taj naziv. Prema tome, kako je ardak neto to je visoko, na visini, onda je i straar u takvom
objektu na povienom mjestu, visoko, pa je ardaklija.
191
Zanimljivo je da je u ovako rani njemaki uao tipian vojnograevinski osmanskoturski izraz.
ardak je naime nastao iz tur. ardak, u znaenju dvokatnica, ili barem jednokatna visoka zgrada. Ako je bila zidana, tada se to uinilo s prizemljem, a kat bi bio od drva. Taj dio na katu sluio bi kao osmatranica. KLAI, B., 1974, str. 229, s.v. ardak; KALJI, A., 1979, str. 164,
s.v. ardak. Termin je ovdje upotrijebljen upravu u takvu znaenju.
192
Blauj je dananji lokalitet Bisovac u Brekovici, 8 km N Biha. Tu su ouvani ostaci kasnosrednjovjekovne kule. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 14, lanak "01.5.
Bisovac", autor B. Raunig; LOPAI, R., 1943, str. 25 i 67.
193
Brekovica je uz Blauj (Bisovac) drugi lokalitet povie lijeve obale Une, na izlazu iz Bihake
doline, 8 km N Biha. I ovdje je, kao u praktiki svim ostalim sluajevima, srednjovjekovni
grad izgraen na temeljima prahistorijske gradine. To znai da nije bilo znaajnijeg prekida ivota. U osmanskom razdoblju grad takoer vrlo aktivno ivi. Ostaci su povie lijeve obale Une.
No, u neposrednoj blizini jo je jedna utvrda: Kulite. Izgleda da je Blauj bio brekovaki odbrambeni punkt od sjevera i sjeverozapada, a Kulite s juga. Osim toga, Kulite je bilo i u funkciji vrlo znaajne osmatranice podjednako vane za Brekovicu i Biha. Na kraju, tu je i Kostel
ili Kostela, najvjerovatnije nastalo od lat. castelum, utvrda, gdje se izgleda jo od starog vijeka
nalazio prijelaz preko Une kojim se u produetku dospijevalo u Brekovicu. U svojem izvjetaju
i Lenkovi Brekovicu imenuje kljuem odbrane Bihaa. Ona to nikako ne bi mogla biti bez sistema okolnih predstraa. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 15 i 22,
lanci "01.8. Brekovica", "01.139. Kostel" i "01.147. Kulite 1", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 32; LOPAI, R., 1890, str. 123-131.
194
Formulacija "tamonji prijelaz preko Une" najvjerovatnije se odnosi na Kostela istaknuta u
prethodnoj biljeci.
195
Stari se Biha nalazio na Otoku sv. Ladislava. I danas je to otok kojeg s desne strane oplakuje
glavna matica rijeke Une, a oko ostatka vodi jarak kojim se odvodi dio unske vode radi pogona
gradske hidrocentrale izgraene jo u austro-ugarsko vrijeme. Na tom se otoku, kako svjedoe
najnoviji arheoloki nalazi, kontinuirano ivi od prethistorije. ARHEOLOKI LEKSIKON,
svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 14 i 22, lanak "01.4. Biha", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 30-31; LOPAI, R., 1890, str. 123-131; RAUNIG, B., 1986, str. 190192; IDEM, 1990, str. 205-206.
196
Ostaci Sokolca, 3,5 km SSE Biha, smjeteni su na prilinom uzvienju, podalje od lijeve obale
Une. On je uz Ripa bio glavni odbrambeni punkt za ulaz u Bihaku dolinu s juga. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 25, lanak "01.184. Sokolac", autor B. Rau-

Cazin (Zassin), utvrda i grad (schloss vnd statt). Pripadao kninskom biskupu (den h. pischoff von Tnyn). uva ga posada od 20 kraljevih vojnika. Odbranu grada trebalo bi pojaati barem s jo 20 vojnika.188
Ostroac (Ostroschicz), utvrda i grad (schloss vnd statt). Pripada grofu Blagajskom. uva ga posada od 40 vojnika. Odbranu bi trebalo pojaati s jo najmanje 40 vojnika.189

lju. Ona nije stari Pset kako je to mislio Radoslav Lopai. Prvi se put u historijskim izvorima
pouzdano spominje 1360. god. ADAMEK, J., 1980, str. 236; ARHEOLOKI LEKSIKON,
svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 25, lanak "01.188. Stari Grad (Krupa)", autor I. Bojanovski;
BOJANOVSKI, I., 1974a, str. 129-132; KLAI, N., 1976, str. 519; KREEVLJAKOVI, H.,
1953, str. 35; LOPAI, R., 1890, str. 197-222; RAUNIG, B., 1986, str. 190-192; TRUHELKA, ., 1904a, str. 17-22.
187
Ostaci srednjovjekovne i osmanskodobne Stijene nalaze se na uzvienju lijevo od ceste Cazin
Krupa, 6,5 km SE Cazin. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 25, lanak "01.189. Stijena (Grad)", autor I. Bojanovski; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 32; LOPAI, R., 1890, str. 120-123; TRUHELKA, ., 1904a, str. 58-59.
188
Cazin je jo u srednjem vijeku iznimno znaajan utvreni grad. Takav e biti i u osmanskom
razdoblju, kad se na srednjovjekovni dio dalje dograivalo i preinaavalo. Ostaci tog grada nalaze se na uzvienju, u centru dananjeg Cazina. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 15, lanak "01.15. Cazin 2", autor B. Raunig; JUSI, E., 1975, str. 143-145;
IDEM, 1983, str. 241; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 32-33; LOPAI, R., 1890, str.
127-133; RAUNIG, B., 1986, str. 190-192.
189
Tamo gdje se danas nalazi poznati dvorac Ostroac, kojem je zadnji dogradnje i izmjene dao
Austrijanac, vitez Lothar Berks, u svojoj restauraciji 1902. god., u prahistoriji je najvjerovatnije bilo gradinsko naselje, da bi u srednjem vijeku bila izgraena utvrda. Ona kao vojni odbrambeni objekt funkcionira i u osmansko doba. Ostroac je lociran 7 km S Cazin, a nalazi se na prilinom uzvienju, povie lijeve obale Une. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo,
1988, str. 23, lanak "01.164. Ostroac", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953a,
str. 32; LOPAI, R., 1890, str. 232-242; TRUHELKA, ., 1904a, str. 22-29.

47

Ripa (Rpitsch), utvrda i trgovite (schloss vnd markt). Takoer u vlasti kralja. uva ga
posada od 60 kraljevih vojnika. Potrebnom se ratnom opremom opskrbljuje iz Bihaa.
Trebalo bi ga jo bolje uvati i pojaati mu odbranu s jo 100 vojnika.197

turli (Sturlicz), utvrda (schloss). Pripada turliu (Sturliz). uva ga 10 kraljevih vojnika. Treba ga i dalje uvati, ali i pojaati njegovu odbranu s jo 20 vojnika.205
Hresno (Hresno), utvrda (schloss). Pripada Peranskima (Peransskhy). uva ga posada
od 10 kraljevih vojnika. Odbranu utvrde treba pojaati s jo 20 vojnika.206

Izai (Issatschitsch), utvrda (schloss). Kao i Biha, pripada kralju. uva ga posada od
20 vojnika. Utvrdu bi trebalo poruiti i napustiti.198
Topliki Turanj (Topliz), kula (thurn). Pripadao je knezu Kobasiu (Khobaschitsch). U
njemu dre strau samo 4 straara koje plaa kralj. Treba ga poruiti i napustiti.199

Mala Kladua (Unnder Kladusch = Donja Kladua). Utvrda (schloss) u vlasti grofa
Slunjskog (grafen von Slun). Nema gotovo nikakve odbrane. Trebalo bi je braniti i staviti
u nju posadu od 20 vojnika.207

Mutnik (Mutniz), utvrda (schloss). Pripada grofu Zrinskom (graffen von Serin), ali u
njemu odrava strae 15 kraljevih pjeaka. Odbranu utvrde trebalo bi pojaati s jo 20
pjeaka.200

Velika Kladua (Ober Kladus = Gornja Kladua). Utvrda (schloss) je u vlasti grofa
Slunjskog. Nema nikakve odbrane. U nju bi takoer trebalo staviti posadu od 20 vojnika.208

Radotina kula (Radottina), kula (thurn). Pripada knezu Kobasiu (Khobassch). Niko je
ne uva niti je treba dalje uvati. Treba je poruiti.201

Prema tome, situacija u vojnoodbrambenom pogledu nipoto povoljna. Uostalom,

dogaaji koji e slijediti to e najbolje pokazati. Meutim, treba imati u vidu temeljnu injenicu kad su ovakvi dokumenti u pitanju. Lenkoviev "Izvjetaj" je povjerljivi vojni dokument, na raspolaganju modernim historiarima, ali ne i onodobnim kartografima. To znai da su oni morali koristiti niz posrednih putova da
bi doli do kvalitetnih geografskih informacija. Za njima je postojala nasuna potreba, ali opservirati teren radi geografskog rekognosciranja, bilo je odvie opasno
radi dnevnih sukoba s osmanskom vojskom. Jedino to se moglo, a to se i inilo,
pokuati skupiti svu dostupnu grau pa je konano sistematizirati. Realizam na K015 upravo o tome svjedoi. S druge strane, radi historijske istine potrebno je u historijskom istraivanju posegnuti za svim raspoloivim vjerodostojnim i kvalitetnim historijskim izvorima. Lenkoviev "Izvjetaj" je svakako takav. Usporedimo
li ga s geografskim realijama na K-015 vidjet emo da nema prevelikih razlika,
iako je jedno izvor s terena, a drugo se i samo dodue oslanja na terenske informacije, ali najee prilino zastarjele. Konano, zadatak kartografu i nije na karti
predoiti sve, nego ono to je po svojem znaenju, u trenutku kartografiranja, doista najvanije. Hirschvogel, kao iskusan kartograf, na svojoj K-015 to je i uinio.

Peigrad (Ptsch), utvrda (schloss). Pripada Mihaelu Turku (Michael Turkh). uva ga
kraljeva vojska od 12 straara. Posadu treba pojaati s jo 20 vojnika.202
Trac (Tersacz), utvrda (schloss). Pripada grofu Trakom (graffen von Tersacz). U njemu se nalazi posada od 20 vojnika koju plaa kralj. Odbranu utvrde treba pojaati s jo
40 pjeaka.203
Hojsiev gradac (Gradtacz), kula (thurn). Pripada Hojsiu (Goyschitsch). U njemu strau dri 6 straara koje plaa kralj. Treba ga poruiti i napustiti.204

nig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 31; LOPAI, R., 1890, str. 269-277; TRUHELKA,
., 1904a, str. 30-35.
197
Ostaci srednjovjekovnog i osmanskodobnog Ripa nalaze se na ripakoj Otoci, najveem otoku
na tom dijelu rijeke Une. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 25, lanak "01.182. Ripa (Otoke)", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 30; LOPAI, R., 1890, str. 263-269.
198
Ostaci srednjovjekovnog i osmanskog Izaia smjeteni su na uzvienju uz cestu Biha Liko
Petrovo Selo, 10,5 km NW Biha. Tu je danas u blizini damija. ARHEOLOKI LEKSIKON,
svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 22, lanak "01.145. Kula (Izai-kula, Grad)", autor B. Raunig;
KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 31-32; LOPAI, R., 1890, str. 170-174.
199
Topliki Turanj je najvjerovatnije bio na lokalitetu Panjigrad smjetenom 10 km NNW od Bihaa, uz rjeicu Toplicu. Takva ubikacija proizlazi iz raspoloivih starih karata koje se analiziraju u ovom djelu. No, tu jo uvijek nije arheoloki istraivano, to bi trebalo uiniti u skoroj
budunosti. Identinu lokaciju daje i LOPAI, R., 1890, karta na kraju djela.
200
Srednjovjekovni i osmanskodobni Mutnik nalazio se na breuljku iznad rjeice Mutnice, 6,5 km
E Cazin. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 23, lanak "01.155. Mutnik", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 33; LOPAI, R., 1890, str. 225228.
201
Zapadno od oralia (7,5 km NW Cazin), na stijeni povie "Peine" iz koje izvire potok Radotina, nalaze se srednjovjekovni ostaci te kule. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo,
1988, str. 24, lanak "01.178. Radotina kula", autor I. Bojanovski; LOPAI, R., 1943, str.
105 i 108.
202
Kasnosrednjovjekovni i osmanskodobni grad, relativno dobro ouvan, smjeten je na uzvisini,
10,5 km NNW Cazin. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 24, lanak
"01.169. Peigrad (Pei)", autor B. Raunig; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 33; LOPAI, R., 1890, str. 245-248; TRUHELKA, ., 1904a, str. 57.
203
Na breuljku iznad utoka rjeice Mutnice u Koranu nalaze se srednjovjekovni i osmanskodobni
ostaci Trca. To je lokalitet udaljen 11 km WNW od Cazina. ARHEOLOKI LEKSIKON,
svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 26, lanak "01.196. Trac (Grad)", autor I. Bojanovski; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 33; LOPAI, R., 1890, str. 282-291.

Pri kraju razmatranja ove karte zanimljivo je usporediti njezinu s toponimijom iz

Lenkovieva "Izvjetaja". Pritom se uzimaju u obzir jedino naselja onodobni utvreni gradovi ili utvrde. Usput, tome je zgodno pridodati i analognu toponimiju s
204

Kasnosrednjovjekovni ostaci tog grada nalaze se u Graanici, pored Barske, 7,5 km NW Cazin.
ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 18, lanak "01.84. Graanica", autor B. Raunig; LOPAI, R., 1943, str. 26, 60 i 183.
205
turli je smjeten na desnoj obali Korane, 16,5 km NW Cazin. Srednjovjekovni je grad u doba
osmanske vlasti dograivan. Ostaci se nalaze na istaknutom brijegu uz desnu obalu Korane.
ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 26, lanak "01.191. turli", autor
I. Bojanovski; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 33; LOPAI, R., 1890, str. 277-278.
206
Ostaci srednjovjekovnog utvrenog dvora nalaze se pored rijeke Gline, na poloaju Gradina.
Hresno je pored Trnova, 3 km NE Velika Kladua. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 20, lanak "01.117. Hresno (Gradina)", autor I. Bojanovski; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 33; LOPAI, R., 1890, str. 163-169.
207
Ostaci kasnosrednjovjekovnog grada nalaze se lijevo od ceste Cazin Velika Kladua, 6,5 km
SSE Velika Kladua. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 19, lanak
"01.98. Gradina (Grad)", autor B. Raunig; LOPAI, R., 1943, str. 25, 31 i 150-156.
208
Srednjovjekovni grad, dograivan u osmansko doba, smjeten je na breuljku iznad desne obale
rjeice Graborske, pritoke Kladunice. ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988,
str. 26, lanak "01.199. Velika Kladua", autor B. Raunig; JUSI, E., 1983, str. 241; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 34; LOPAI, R., 1890, str. 177-196; RAUNIG, B., 1975c, str.
145-148; IDEM, 1982, str. 174-177; TRUHELKA, ., 1904a, str. 52-55.

48

K-014. Istovjetna na K-016 i K-017 gotovo je identina s postojeom na K-015,

pa se nju radi toga, i bolje preglednosti tablice, izostavlja.
Rbr.

Lenkovi

K-014

01.
02.
03.
04.
05.
06.
07.
08.
09.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.

Wihitsch
Blasuy
Khrupp
Wrekhovitz
Wuschin
Zassin
Tschauitschky
Gradtacz
Hresno
Issatschitsch
Jesserska
Unnder Kladusch
Wratschay
Mutniz
Ostroschicz
Ptsch
Podsuessd
Radottina
Rpitsch
Sokhol
Wusscheuitsch
Stenna
Sturlicz
Novigrad
Topliz
Tersacz
Ober Kladus
Vranogratsch

Vibik
Kruck
Orhock
Prekanik
Lasin
Kamegrad
Gliniska
Kresno
Caminik
Ostronik
Petsch
Repik
Orbin
Sakol
Wrosnicz
Sturlik
Deplik
Tersik
Vnatz
Cladusch
-

K-015
Wihicz
Krup
Orhock
Prekauicz
Zassin
Kamengrad
Kresno
Iasserianicz
Caminecz
Cladusch unter
Mutnicz
Osterocschicz
Persch
Podwest
Repicz
Orbin
Sockol
Wrosnicz
Sturlicz
Novigradecz
Deplicz
Tersuz
Vnacz
Cladusch ober
Vranogreicz

nom pogledu u to vrijeme bilo minimalno. Uostalom, Otoka je 1558. bila popaljena, pa se o njoj i nije imalo previe kazati.210 S druge strane, na K-014, s teritorija
koji je obuhvatio Lenkoviev "Izvjetaj", nije spomenuto ukupno 14, doim je na
K-015 takvih 9 naselja.211 Ako se pogleda strukturu tih naselja uoit e se da se razlikuju u svakom pogledu. to sve to znai i kakav se zakljuak moe izvesti? Tek
toliko da je Lenkoviev "Izvjetaj" vojni dokument nastao na terenu, pa prema tome do krajnosti realan. S druge strane, K-014 i K-015, pa i brojne ranije i kasnije
karte drugih autora, i same se osnivaju na terenskim podacima. Ali, Hirschvogel,
bavei se pitanjem prostora na karti, tj. koliko smjestiti toponima na jednom dijelu
karte za koji ima obilje podataka, a sam ne znajui stvarni rang u znaenju pojedinih mjesta gradova, vrlo esto gotovo nasumice odreuje to kartografirati, a to
ispustiti. Odatle razlike izmeu K-014 i K-015, premda im je autor isti. U tom e
smislu trebati proi jo dosta vremena kako bi se prikupili i takvi geografski podaci.

Ubikacija
Biha
Blauj (Brekovica), 8 km N Biha
Bosanska Krupa
Bosanska Otoka, 8,5 km N Bos. Krupa
Brekovica, 8 km N Biha
Buim
Cazin
ava, 6,5 km SE Buim
D. Kamengrad, 8 km WNW Sanski Most
Glinica, 11,5 km E Velika Kladua
Hojsiev gradac, 7,5 km NW Cazin
Hresno, 3 km NE Velika Kladua
Izai, 10,5 km NW Biha
Jezerski, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Kamiak, 14 km N Klju
Mala Kladua, 6,5 km SSE V. Kladua
Mraaj, 7,5 km N Bosanska Krupa
Mutnik, 6,5 km E Cazin
Ostroac, 7 km S Cazin
Peigrad, 10,5 km NNW Cazin
Podzvizd, 5 km E Velika Kladua
Radotina kula, 7,5 km NW Cazin
Ripa, 9 km SE Biha
Rmanj (Martin Brod), 41 km SSE Biha
Sokolac, 3,5 km SSE Biha
Srednji Buevi, 8 km NE Bos. Krupa
Stijena, 6,5 km SE Cazin
turli, 16,5 km NW Cazin
Todorovo, 14,5 km SE Velika Kladua
Topliki Turanj, 10 km NNW Biha
Trac, 11 km WNW Cazin
Unac, 41 km SSE Biha
Velika Kladua
Vrnogra, 11,5 km E Velika Kladua

*
Zadnje Hirschvogelove karte znaajne za oslikavanje njegovog doprinosa u geografskom upoznavanju Unsko-sanskog podruja, K-016 i K-017, prireene su za
atlas Abrahama Orteliusa, "Theatrum Orbis Terrarum", Antwerpen, 1570. god.212
Vrlo su este u arhivima. Te su karte, s obzirom na obuhvaeno geografsko podruje, poneto sueni prikazi njegove K-015. Ali, isto tako, one su u biti sasvim novi
Hirschvogelovi radovi nastali radi prevazilaenja svih manjkavosti K-014, ega je
i sam bio svjestan.213
Sa stajalita historije kartografije K-016 i K-017 znaajne su i stoga to moda ponajbolje, u izboru kartografskog materijala uinjenog za ovu knjigu, pokazuju svu
sloenog postupka izrade geografske karte krajem 16., ali i narednih stoljea. Nije
problem u kartografskom predloku. To je crni ton nastao otiskivanjem s bakroreza. Problem je u kasnijem runom koloriranju, koje je bitno pridonosilo povienju
likovne dopadljivosti kartografskog djela, a preko toga i njegovoj boljoj prodaji.
Ovdje predoene K-016 i K-017 razlikuju se upravo u koloriranju. Pritom nije tolika razlika u nivou nijansi, ve doslovno u upotrebi osnovnih boja. Kod K-016 na
krajevima kartue (uz donji rub karte) upotrijebljena je crvena, a za unutranjost
vjetrulje (dolje, desno) tamnija i svjetlija uta boja. Za drugu inaicu, K-017, kod
krajeva kartue je zelena, a u vjetrulji ak tri boje: svjetlo uta, tamno uta i zele-

Prema predoenom, u pisanim (Lenkoviev "Izvjetaj") i kartografskim izvorima

(K-014 i K-015), na Unsko-sanskom prostoru moe se identificirati 34 razliita
naselja ranga grada ili utvrde. Iz drugih pisanih izvora znamo da ih je bilo i vie,
negdje oko pedesetak.209 Razlike izmeu ova dva skupa podataka vie su nego
oigledne. Prvo, Lenkoviev "Izvjetaj" nema naselja koja su smjetena podalje od
desne obale Une (red. br. 09. i 15.), ali ni onih oko njezina izvora (red br. 24. i
32.). No, nema ni dva naselje s podruja koje se protee uz lijevu obalu te rijeke
(red. br. 04. i 10.). Ipak, to nije udno. Najvei dio naselja podalje od desne obale
Une i oko izvora te rijeke ve je odavno bio pod osmanskom vlau, pa izvjetavanje o njima nije imalo nikakva smisla. Zato se Lenkovi i koncentrirao na ona
koja su za njegova obilaska jo uvijek bila slobodna. Njegovo izostavljanje Otoke
i Glinice moe jedino znaiti da je znaenje ta dva lokaliteta u vojnoodbrambe209

210

LOPAI, R., 1890, str. 245.

Na K-014 nisu kartografirana naselja pod red. broj 02., 06., 08., 11., 13., 14., 16., 17., 18., 21.,
22., 27., 29. i 34. Na karti K-015 to su: 02., 06., 08., 10., 11., 13., 17., 22. i 27.
212
Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska), Zbirka rijetkosti, sign. B. Z. 7. Naslov:
Abrahami Ortelii Antverpiani, Theatrum orbis terrarum (...), Antwerpiane MDLXX. Atlas se
sastoji od 70 karata na 53 folio lista, a bit e tampan jo pet puta nakon prvog izdanja, uvijek s
nekim novim nadopunama: 1573., 1580., 1584., 1590. i 1595. godine. MARKOVI, M., 1972,
str. 71, biljeka 302.
213
Od susjednih drava i oblasti Unsko-sanskom podruju na K-016 i K-017 su istaknute: Crabaten
= Hrvatska; Nider Wossen = Donja Bosna; Ober Wossen = Gornja Bosna. Rijeke: Plena fl. =
Pliva; Sawa fl. = Sava; Worwatz fl. = Vrbas; Worwossen fl. = Bosna. Naselja: Dublicza = Bosanska Dubica; Gradiska = Bosanska Gradika; Jaicz = Jajce; Khastanicza = Kostajnica; Lessero = Jezero, 8 km W Jajce; Obrawacz = Obrovac; Wanieluka = Banja Luka; Wella = Glamo;
Winatz = Vinac, 8 km S Jajce; Woina = Bojna u Hrvatskoj, nasuprot Bosanskoj Bojni, 18 km E
Velika Kladua; Zara = Zadar; Zeng = Senj. Na Jadranu: Flanaticus sinus = Kvarner, zaljev;
Kerssy = Cres + Loinj, otoci; Maris Adriatici pars = Jadransko more; Querner = Kvarner, zaljev; Welga = Krk, otok.
211

Neki od tih su: Bilaj, 14,5 km WNW Bos. Petrovac; Bosanski Petrovac; ovka, 15,5 km NW
Bos. Petrovac; Japar-grad, 19,5 km ESE Bos. Krupa; Klju; Mren na rijeci Dobri kod Kljua;
Obrovac, 6,5 km WSW Bos. Krupa; Omral, 10,5 km SSW Cazin; Ostrovica, 0,5 km SW Kulen Vakuf; Sveti Juraj, 8,5 km SSW Cazin. Te i sve druge stare gradove Unsko-sanskog podruja donose: BOKAN, B., 1974; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 7-45; LOPAI, R., 1890;
KRUHEK, M., 1995; VEGO, M., 1957. Takoer u brojnim radovima B. Raunig navedenim u
popisu literature na kraju ovog djela.

49

na. Imajui to u vidu, ak bi se za svaku kartu, plan i vedutu iz tih vremena moglo
kazati da je unikatna. Ona je tek manje ili vie slina drugim inaicama. Razlog
tome je ono to je posredno istaknuto: niska razina tehnologije tiska. Prema tome,
jo jedan element koji ne treba zanemariti u istraivanju historije geografskih karata.

Toponimija na K-016 i K-017

Caminecz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Cladusch Ober = Velika Kladua, naselje
Cladusch unter = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Deplicz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Glina fl. = Glina, rijeka
Glinicza = Glinica, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Iesserianicz = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Isochicz = Izai, naselje, 10,5 km NW Biha
Kamengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Kresno = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Kruk = Bosanska Krupa, naselje
Krup fl. = Krunica, tekuica, S Bosanska Krupa
Lapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Orbin = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orhock = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Osteroczschnitz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Podwest = Podzvizd, naselje, 5 km E Velika Kladua
Prekauicz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Repicz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sanna fl. = Sana, rijeka
Sockol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Sturlicz = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vna fl. = Una, rijeka
Vnacz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Vranogreicz = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Wihicz = Biha, naselje
Wosowicz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Zassin = Cazin, naselje

Toponimija na K-014
Caminik = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Cladusch = Velika Kladua, naselje
Deplik = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Gliniska = Glinica, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Kamegrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Kruck = Bosanska Krupa, naselje
Kresno = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Lapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Lasin = Cazin, naselje
Orbin = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orhock = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ostronik = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Prekanik = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Repik = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sakol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Sturlik = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersik = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vibik = Biha, naselje
Vnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wrosnicz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa

Toponimija na K-015
Caminecz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Cladusch ober = Velika Kladua, naselje
Cladusch unter = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Deplicz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Glina fl. = Glina, rijeka
Iasserianicz = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Kamengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Kresno = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Krup = Bosanska Krupa, naselje
Krup fl. = Krunica, tekuica, S Bosanska Krupa
Lapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Lesserianicz = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Mutnicz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Novigradecz = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Orbin = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orhock = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Osterocschicz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Persch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Podwest = Podzvizd, naselje, 5 km E Velika Kladua
Prekauicz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Repicz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Samna fl. = Sana, rijeka
Sockol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Sturlicz = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersuz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vnacz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Vnaz fl. = Unac, rijeka
Vranogreicz = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Wihicz = Biha, naselje
Wrosnicz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Zassin = Cazin, naselje

50

K-014. A. Hirschvogel, Slavonija ili Vindijska Marka, Bosna, Hrvatska itd., Antwerpen, 1595.

51

Slika 19. Ui isjeak sa K-014.

52

K-015. A. Hirschvogel, Karta ireg geografskog prostora od Jadrana do Drave i Drine, Antwerpen, 1570. Vei isjeak s originala.

53

Slika 20. Ui isjeak sa K-015.

54

K-016. A. Hirschvogel, Nova karta Slavonije, Hrvatske, Karnije, Istre, Bosne i okolnih podruja, Antwerpen, 1570. Original je u boji.

55

Slika 21. Ui segment desnog dijela K-016.

56

Slika 22. Ui segment sa K-016. Ovdje se taj isjeak daje kako bi se vizualno mogao
usporediti sa segmentom s karte K-017. Razlika je tek u koloriranju.

K-017. A. Hirschvogel, Nova karta Slavonije, Hrvatske, Karnije, Istre, Bosne i okolnih
podruja, Antwerpen, 1570. Desna polovica originalne karte. Original je u boji.

57

bljava gotica, koju je Vavassore zamijenio latinicom, ve i o injenici da je izvornik preraen na takav nain da se dobilo puno itljiviji kartografski dokument.
Osim toga, Vavassore je djelomino predloak obogatio novim podacima, poneto
ispravio, te tako dobio novu kartu, za koju se moe legitimirati kao njezin autor.

GIOVANNI ANDREAS VAVASSORE

Naravno, to je geopolitika karta irokog prostora. Obuhvatilo se podruje od Maarske do Jadrana, tj. one oblasti koje su jo i u to vrijeme ulazile u sastav Ugarske. Unutar toga je i Unsko-sansko podruje, i ovdje kao dio Hrvatske (Crovatiae), jer se Hrvatsku tada tretiralo kao kraljevinu unutar Ugarske. Granica takve
Hrvatske i Bosne (Bossinae Regnum) je rijeka Vrbas (Worbatz flu.).

K-018. Tabula Hungari[a]e ad quat[t]uor let[t]era per Lazarum /

quondam Thomae Strigonien Cardin. Secretario / um virum
expertum gongesta, a Georgio Tanstet / ex Collimitio reuisa
auqtiore reddicta, (...) / opa Petri Apiani de Leyszigk / Matematici
Ingolstadiani invulgata, Anno 1553. / (...) Impressum Venetiis per
Io[an]nem Andream Valuasorium Cognomine Guadagninum.
Venecija, 1553.

Da je to i dalje vrlo iskrivljena geografska vizija moda ponovno najbolje pokazuje vodotok rijeke Une (Huna flu.). Ona se ulijeva u Savu (Saus fl.), a istono od
Une su Vrbas (Worbatz flu.) i Bosna (Botzna flu.). Tu su i dvije glavne desne pritoke Une: Sana (Sana flu.) i Unac (bez istaknutog imena). Ali, Una nema izvor juno od Rmnja, ve se svojim tokom produava u liku ponornicu Liku (Litzka
flu.). Izvor takvoj rijeci bit e s kontinentalne strane planinskog masiva Velebita, u
relativnoj blizini likih mjesta Otoac (Ostrotz) i Kosinj (Kosin), odnosno s druge
strane obalnog poteza Sv. Juraj (S. Georg) Jablanac (Iablonitz), oboje juno od
Senja (Segnia) ili sjeverno od Karlobaga (Serissa). To znai da Lazarus Vavassoreova karta K-018 u shvaanju vodotoka Une nije previe napredovala u odnosu na Rosellijevu K-001, premda ta dva kartografska rada dijeli gotovo stotinu godina. To pokazuje da se mikrogeografske realije Unsko-sanskog podruja sve bolje poznaju, ali geografima i kartografima sad ve kronino nedostaju spoznaje o
globalnim vezama izmeu pojedinih mikroregija. Tu se domiljanjem ba nita nije moglo uiniti. Bili su potrebni novi terenski radovi, a aktualna ofanzivna kretanja osmanskih vojnih snaga to su gotovo u zaetku eliminirala. No, vremenom e
se ipak prikupiti neto nove geografske grae, ali e to prikupljanje trajati desetljeima i stoljeima. Meutim, to je historijska realnost ovoga podruja, pa je logino da se moe "oitati" i na aktualnom kartografskom materijalu.218

214

Giovanni Andreas Vavassore mletaki je kartograf, tampar i izdava 16. stoljea.

U historiji kartografije poznat je kao prvi izdava plovidbene karte Jadrana putem
tampe, ime e jadransku kartografiju usmjeriti u bitno novom smjeru. Naime, do
njega plovidbene su se karte stoljeima umnoavale precrtavanjem. On to prekida
uvoenjem tampe. Takva prekretnica bitno e pojeftiniti kartografski rad na tritu, te od tog trenutka i u kartografiji plovidbenih karata, kao ranije u ptolemejskoj,
nastaje pravi preokret.215

Toponimija na K-018
Butzin = Buim, naselje
Camengretz = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Czokake = ovka, naselje, 3,5 km NNE Kulen Vakuf
Huna flu. = Una, rijeka
Isatzitz = Izai, naselje, 10,5 km NW Biha
Klutzij = Klju, naselje
Krupa = Bosanska Krupa, naselje
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Obrouitza = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ostotza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Ostrotzatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Pzdiretzd = Podzvizd, naselje, 5 km E Velika Kladua
Ripatz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sana flu. = Sana, rijeka
Tersatz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vranoratz = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua

Godine 1553. Vavassore izdaje doraenu kartu Maarske iz 1528. Lazarusa, maarskog kartografa,216 koji je preteno djelovao u Beu kroz prvu polovicu istog
16. stoljea.217 Nije jedino rije o tome da se na Lazarusovoj karti iz 1528. upotre214

Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: National Szchenyi Library Budapest (Maarska), Kartografska zbirka, bez signature. Osnovna literatura: STEGNA, L., 1982, faksimil na
kraju djela; MARKOVI, M., 1998, str. 73.
215
Detaljno KOZLII, M., 1995a, str. 70-72; IDEM, 1999b, str. 60-63.
216
O Lazarusu detaljno MARKOVI, M., 1993, str. 87-97. Lazarusa treba razlikovati od Wolfganga Laziusa, drugog maarskog kartografa, koji je ivio neto kasnije od Lazarusa. O W. Laziusu GAPAROVI, R., 1970, str. 36-37; MARKOVI, M., 1993, str. 97-106.
217
Naslov u kartui te karte donosi MARKOVI, M., 1993, str. 87-90, biljeka 11. Dosta dobru
fotografiju iste karte ima MARKOVI, M., 1998, str. 68. Jedini ouvani primjerak karte ima
National Szchenyi Library Budapest (Maarska), Kartografska zbirka, bez signature.

218

58

Podaci koji tretiraju Unsko-sanskom podruju okolne oblasti i ovdje su brojni. Evo nekih drave: Bossinae Regnum = Bosna, kraljevstvo; Crovatiae = Hrvatska; Servia = Srbija. Rijeke:
Botzna flu. = Bosna; Plena fl. = Pliva; Saus fl. = Sava; Worbatz flu. = Vrbas. Gradovi: Banialuca = Banja Luka; Botzatz = Boac, 25 km S Banja Luka; Iahtza = Jajce; Iesero = Jezero, 8 km
W Jajce; Vientz = Vinac, 8 km Jajce.

K-018. G. A. Vavassore, Karta Ugarske, Venecija, 1553. Donji desni dio originala.

59

GIROLAMO RUSCELLI

K-019. TAVOLA NVOVA DI SCHIAVONIA

Venecija, 1561.219

Prireivanje Ptolemejeve "Geografije" nipoto nije stalo s ranijim geografima. Novi prijevod na talijanski s brojnim napomenama i obimnim dodatkom prireuje filolog Girolamo Ruscelli. Djelo tampa u Veneciji 1561. god.220
Na naslovnoj strani tog prijevoda pie da bi djelo trebalo sadravati 26 starih, ptolemejskih, i 36 modernih karata. Meutim, ono stvarno ima 27 ptolemejskih i 37
novih karata. Taj kartografski materijal je prireen na osnovi Gastaldijevog talijanskog izdanja Ptolemejeve "Geografije" iz 1548. god. Pritom su karte uveane
te, kako je Ruscelli bio filolog, temeljito revidirane s filolokog stajalita. No, ilo
se i dalje s obzirom na rezultate postignute Velikim geografskim otkriima, pa su
kao moderne uvedene brojne nove karte koje su predoavale Novi svijet.
Naa K-019, kojoj na poleini pie "Della Schiavonia / Quinta nuova tavola / di
Europa",221 takoer je preuzeta od Gastaldija. Ve i letiminom usporedbom sa
kartom K-011, vidljiva je njihova izuzetna slinost. U tom je smislu jedina korektna ocjena K-019 da je to paljivo i nanovo izraena K-011. Pritom veliki broj pogreaka prisutnih na K-011 uope nije otklonjen. Ipak, ovdje na K-019, potpuno je
jasno to se u uenim ptolemejskim krugovima tadanje Italije podrazumijevalo o
protezanju za njih modernih Hrvatske (Croatia), Dalmacije (Dalmatia), Bosne
(Bossina), Srbije (Servia), Ugarske (Ungheria) ili recimo Albanije (Albania).222
Unsko-sansko podruje, slino K-011, i dalje je predstavljeno jedino gradom Kljuem (Cluz). Una uope nije kartografirana, a i cijeli vodotok Save (Saua f.) je vrlo
problematian. Planine su, u duhu tadanje kartografske prakse, predstavljene kao
sistem krtinjaka.
Toponimija na K-019
Cluz = Klju, naselje
219

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Collezione del dott. I. Stener di Muggia Trst (Italija), bez signature. Osnovna literatura: LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 339, Fig. 26; PANDI, A., 1988,
str. 35-36, broj 14; IDEM, 1992, str. 39, broj 10.
220
Prema NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 26, broj 30, originalni je naslov djela: "La geografia di Claudio Tolomeo Alessandrino. Nuovamente tradotta da Greco in Italiano da Girolamo
Ruscelli (...)", In Venetia, Appresso Vincenzo Valgrisi, MDLXI.
221
NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 26, broj 30; PANDI, A., 1988, str. 35, broj 14.
222
Toponimija okoline Unsko-sanskog podruja i na ovoj je karti relativno brojna. Drave i provincije: Albania = Albanija; Bossina = Bosna; Corvatia = Krbava; Croatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija, podruje Krka Bojana; Istria = Istra, poluotok i regija; Liburnia = Liburnija,
podruje Raa Krka; Ungheria = Ugarska; Servia = Srbija. Rijeke: Arsa f. = Raa; Draua f. =
Drava; Drina f. = Drina; Drino f. = Drim; Narenta f. = Neretva; Pausino f. = Zrmanja; Saua fl.
= Sava; Scardona f. = Krka. Naselja: Almisa = Omi; Broazzo = Obrovac; Capo d'Istria = Koper; Gabella = Gabela na Neretvi; Macar = Makarska; Modrusa = Modru, 45 km SSW Karlovac; Otozaco = Otoac u Lici, 30 km SE Senj; Parenzo = Pore; Prosore = Prozor u Lici, 32 km
SE Senj; Ragugia = Dubrovnik; Scardona = Skradin kod ibenika; Segna = Senj; Spalato = Split; Tra = Trogir.

60

K-019. G. Ruscelli, Nova karta Sklavonije, Venecija, 1561.

61

etci pomonih historijskih nauka koje izuavaju i dananji studenti historije: historije kartografije i historijske geografije. Konkretnije, moderna je karta ovdje ne
samo ona koja treba prikazati savremeno geografsko stanje nego, usporedbom s
ptolemejskim predlokom, gdje se to na istom tom prostoru nalazilo tokom starog vijeka. Zbog tog su razloga kod Molettija, ali i brojnih kasnih drugih prireivaa "Geografije", iza ptolemejskih odmah stavljane njihove moderne inaice.226

GIUSEPPE MOLETTI

I.
GEOGRAPHIA / CL[AUDII] PTOLEMAEI / ALEXANDRINI / Olim Bilibaldo
Pirckheimherio translata, at nunc multis co- / dicibus graecis collata,
pluribusque in locis ad pri- / stinam ueritatem redacta / a IOSEPHO
MOLETIO MATHEMATICO. / (...) / VENETIIS, / APVD VINCENTVM
VALGRISIVM. / MDLXII.
Venecija, 1562.223

K-020. EVROPAE TABVLA V.

K-021. TAVOLA NVOVA DI SCHIAVONIA.
II.

K-022. EVROPAE TABVLA V.

Venecija, 1562.224

to su znaila esta izdanja Ptolemejeve "Geografije" tokom 16. stoljea, dobro se

moe uoiti kod izdanja tog djela koje potpisuje kao svoj autorski rad Giuseppe
Moletti. Usporedimo li ovo s prethodnim Ruscellijevim izdanjem, unutar kategorija dananjeg autorskog prava, morat e se kazati da je to obini plagijat. No, unutar istih tih prava 16. stoljea to nije tako. Naime, Moletti je tek poneto dotjerao
Ruscellijev tekst, a karte u potpunosti preuzeo. ak tovie, za tampu kartografskog dijela upotrijebljene su iste tamparske ploe.225 To je, prema onodobnim
pravilima, bilo sasvim korektno. Konano, posao oko Ptolemeja tada je bio veliki
business, pa su i male izmjene bile dovoljne da se steknu autorska prava. to to
znai najbolje govori injenica da su ovo i naredna izdanja talijanskog prijevoda
"Geografije" u Molettijevoj redakciji najea po bibliotekama BiH, Hrvatske i
Slovenije. Na kraju, i Ruscelli se posluio Gastaldijevim izdanjem Ptolemeja, osobito kad je rije o kartama, pa Moletti i nije uinio neto to u manjoj ili veoj
mjeri ve nije raeno prije njega.
Istovremeno, izdanje je i vrlo zgodno da se ilustrira to to znai Ptolemejeva "Peta
karta Evrope" (K-020) u odnosu na njezinu modernu inaicu, "Nova karta Sklavonije" (K-021). Ovdje, na Ruscelli Molettijevim kartama, to je doslovno prikaz
gotovo istog geografskog prostora: prvi put (K-020) u antici, odnosno polovicom
16. stoljea (K-021). To je ono to je u to doba trite trailo, i to su prvi pravi po223

224

225

Slika 23. Klaudije Ptolemej, antiki kartograf na renesansnom drvorezu

Kad je u pitanju Unsko-sansko podruje, za modernu K-021, vie od kazanog uz

analizu K-011 i K-019, ne treba dodati.227 No, za K-020, treba predoiti temelje,
premda ovo podruje, poput njezine moderne inaice, ni tu nije detaljnije prikazano. Razlog tome je u injenici da "Geografija" Klaudija Ptolemeja, pa onda i njezine redakcije iz 16. stoljea, slijede antike spoznaje. Njihov je temelj u injenici
da se u starom vijeku kopneno zalee vrlo slabo poznavalo, a i one informacije

Bakrorez, uvez, crno-bijelo. Original: Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska),

Kartografska zbirka, sign. A-I-S16-2; Dravni arhiv Zadar (Hrvatska), Knjinica, sign. 6.696 IV. B 63; Znanstvena knjinica Dubrovnik (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. 1227. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 81-88, karte K-46 do K-51; PANDI, A., 1988,
str. 36, broj 16.
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski hidrografski institut Split (Hrvatska), Kartografska
zbirka, bez signature. Dosad nije publicirano.
Izdanje notira NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 26, broj 31. Napominje da su karte u tom
Molettijevu djelu tiskane istim matricama kao u G. Ruscellijevu izdanju iz 1561. godine: "He
maps in this edition are the same in number, and are all printed from the same plates, as those
in the edition of 1561." Izdanje iz 1561. detaljnije obrazlae NORDENSKILD, A. E., 1889,
str. 26, broj 30.

226

227

62

Naa K-020 tampana je u ovom Molettijevom izdanju na str. 230-231, a K-021 na str. 232233.
Ostala toponimija oblasti susjednih Unsko-sanskom podruju na K-021 identina je analognoj
na karti K-019. Donesena je u biljeki 222 ovog djela.

koje su o njemu postojale najee su bile vrlo sumnjive kvalitete. Sasvim je drugo s obalom mora, pa onda i istonojadranskom, koja je bila u ii interesa grkog
i rimskog svijeta neprekidno jo od logografa Hekateja iz 6. stoljea prije nove
ere.228

No, vratimo se Unsko-sanskom podruju. Za njega je u antici karakteristino da

predstavlja najistonije podruje dokle su se protezali Japodi (na K-020: Iapydes).
O vrlo slabom antikom poznavanju unutranjosti zorno svjedoi kartografski prikaz geografskog pojasa koje se na ovoj ptolemejskoj karti pridaje toj etniji. Prema
kartografiranom, proizlazi da su oni ivjeli jedino s primorske strane planinskog
vijenca Velike i Male Kapele (mons Albanus), odnosno otprilike od ua rijeke
Rae na istonoj obali Istre do rijeke primorice Rjeine (Oneus fl.). Dalje bi,
prema Zrmanji (Tedanus fl.), a odmah iza Senja (Senia), bili Mezeji (Mazeai)?
Dananje stanje nauke, na temelju ve i vie od stoljea dugih kritikih istraivanja historijskih, geografskih i arheolokih izvora, taj problem rjeava bitno drukije. Japodi ive na obali Podvelebitskog kanala od Rijeke do ua Zrmanje.230 Zatim se na sjever njihovo podruje prua s istone strane istarske planine Uke, preputajui podruje zapadno od te planine do mora (zapadna Istra) Histrima. Na
sjever idu do slovenskog Krasa, te je poznato da su vrlo esto ratovali za podruja
Akvileje i Trsta, gdje se stoljeima slijevala kopnena, a otpoinjala pomorska trgovina jantarom. Zatim su se pruali na istok, mjestimino prelazei vodotok Kupe, tj. u june dijelove dananje Slovenije. Zauzimali su izgleda skoro cijeli Gorski kotar, a junije Liku. Najistonijim krilom spustili su se u plodno Bihako polje.231
Najvanije je istaknuti da na K-020 Unsko-sansko podruje nije nita loije prikazano od drugih dijelova dananje BiH ili pak Hrvatske. Jer, informacije ni o njihovoj unutranjosti nisu bile nita bolje.
Konano, tu je i karta K-022. Od svoje inaice K-021 razliita je jedino u koloriranju. Naime, iskoristilo se istu tamparsku plou. Na otisnutom crno-bijelom sadraju kasnije je samo nanesena boja. Ovdje je realizacija koloriranja K-022 zanimljiva utoliko to su to i dalje bolje iz "tube", ali razina koloriranja kao da polako
poprima toliko potrebnu decentnost. To e ostvariti tek Ortelius, a K-022 jedna je
od prvih koje e inicirati "raspravu" o ulozi boje na geografskoj karti. Njoj, naime,
nije samo cilj povisiti dopadljivost kartografskog rada, ve i razinu njegove itljivosti. Stoga je nivo koloriranja trebalo svesti na razumnu mjeru. Kako se kazalo,
K-022 prvi je istinski relativno uspjeli pokuaj u tom smjeru.

Dobar primjer tome su nazivi Jadranskog mora. Na ptolemejskoj "Petoj karti Evrope" (K-020) Jadran se u Ruscelli - Molettijevoj redakciji naziva MARE SVPERVM, SIVE HADRIATICVM, tj. "Gornje ili Jadransko more". Na njezinoj modernoj inaici (K-021) itamo: IL GOLFO, OL[IM] MARE DI VINEGIA; PRIMA
DETO, IL SENO, OL[IM] MARE ADRIATICO, O[LIM] SVPERO, tj. "Zaljev ili
Mletako more, a takoer Jadransko ili Gornje more", to je razumljiva razlika.
Naime, Ruscelli i Moletti, odgojeni u duhu klasine kulture, to more oba puta vide
Jadranskim i Gornjim.229

Toponimija na K-020
Iapydes = Japodi, etnija

Toponimija na K-021
Cluz = Klju, naselje

Toponimija na K-022
Iapydes = Japodi, etnija

228

Detaljno o svim tim pitanjima kod KOZLII, M., 1990a, passim; IDEM, 1990b, passim. Za
unutranjost, prvenstveno bosanskohercegovakih i hrvatskih prostora, vidjeti BOJANOVSKI,
I., 1974b; IDEM, 1982, str. 89-120; IDEM, 1984, str. 145-265; IDEM, 1988, passim.
229
Jadran se naziva Gornjim morem u odnosu na Apeninski poluotok. To je antiki naziv nastao u
rimsko doba kad su Apenini iz rimskog kuta gledanja bili centar svijeta. U tom smislu, Tirensko more, junije od tog poluotoka, nazivalo se Donjim morem. O tim pitanjima detaljno KOZLII, M., 1995a, passim. No to gornje i donje dolazi i s obzirom na smjer morskih struja u
Mediteranu. One u Sredozemlje ulaze kroz Gibraltar, pa se dalje kreu uz sjever Afrike. Zatim
oplakuju obale istonog Mediterana (Izrael, Turska), te kroz Bospor i Dardanele produavaju u
Crno more. Iz njega se vraaju uz obale Rumunjske i Bugarske. Nakon Bospora dospijevaju do
istonih obala Grke. U produetku oplakuju Peloponez i zapadnu grku obalu u Jonskom moru. Kroz Otrant ulaze u Jadran: prvo se kreu uz istonu, da bi iz tog mora kroz Otrantska vrata
izale oplakujui njegovu zapadnu obalu. Nastavljaju prvo uz jonske, a zatim i tirenske obale
Italije. Produuju do sredozemne obale Francuske, pa uz istone i june obale panjolske dos-

pijevaju do Gibraltara, nakon kojeg dalje oplakuju atlantske obale Evrope. Prema tome, morska
se struja kree iz Jadrana u Jonsko, a odatle u Tirensko more, pa je i zbog toga Jadran Gornje a
Tirensko more Gornje. O tome vidjeti i biljeku 54 u ovoj knjizi.
230
Detaljno KOZLII, M., 1982, str. 15-32; IDEM, 1983, str. 109-118.
231
O tim pitanjima jo uvijek imaju vrijednost radovi PATSCH, K., 1896, str. 113-139; IDEM,
1898, str. 335-364. Od nove literature treba usporediti sve lanke i studije B. Raunig navedene
na kraju ovog djela u popisu literature te: BOJANOVSKI, I., 1988, passim; KOZLII, M.,
1982, str. 15-32; MARI, Z., 1964, str. 177-213; IDEM, 1968, str. 5-79; SUI, M., 1967, str.
33-53. O Mezejima dosta je dobra studija RADIVOJAC, M., 1983, str. 111-133.

63

K-020. G. Moletti, Ptolemejska V. karta Evrope, Venecija, 1562.

64

K-021. G. Moletti, Nova karta Sklavonije, Venecija, 1562.

65

K-022. G. Moletti, Ptolemejska V. karta Evrope, Venecija, 1562. Original je u boji.

66

NW-SE, premda se on u naravi vie pribliava pravcu W-E. Sana i Unac, glavne
pritoke Une, uope nisu predoene.

GIOVANNI FRANCESCO CAMOCIO

Unato svemu kazanom, imajui u vidu da je ovo ipak generalna karta, openito
se moe konstatirati da je vodotok Une prilino dobro predstavljen. Naravno, problemi su i dalje s poetnim dijelom vodotoka te rijeke. Donji je tok svakako prekratak. Ipak, u blizini izvora Une je vrelo Krke; tu je i Zvonigrad (Sonigrad) kod
Knina, tj. kljuni elementi koji su vjerni realnosti. To znai, osim duine vodotoka
Une od njezina izvora do Bihake doline, da se "magla" nekadanjih neznanja o
ovoj prevanoj rijeci konano, od karte do karte, poela "raiavati" ustupajui
mjesto realnijim spoznajama. Premda ta vizija u nizu drugih detalja, kako se zorno
vidi na K-023, i dalje nije vjerna realnosti, pitanje stvarnih geografskih realija unskog toka konano je dolo u stalnu iu panje. Geografi i kartografi koji e kasnije djelovati, tom e vanom mozaiku postupno dodavati i nove informacije. Vrlo je vano da je Camocio nastavio Gastaldijevim putom. U tom segmentu i jest
najvea vrijednost K-023.

K-023. NOVO, DISSEGNO DEL- / LA DALMATIA, ET CRO- /

VATIA, M.D.LXVI. / In Venetia apresso Gio[v]an[ni] Francesco
Camo- / tio al Segno della Piramide.
Venecija, 1563. i 1566.232

Giovanni Francesco Camocio prvenstveno je u historiji kartografije poznat po

svojem izolaru iz 1571. god. kojim se trasiralo unosni pomorsko-trgovaki put
Venecija Carigrad.233 No, radio je i tzv. klasine karte. Jedna od njih je K023.234 Pritom je uinio gotovo isto to su ve uradili Ruscelli i Moletti. Za izradu
K-023 iskoristio je Gastaldijeve K-012 i K-013. ak tovie, Camocijeva K-023
doslovni je fragment tih Gastaldijevih karata. Naravno da pritom to, u dananjim
kategorijama, nije originalan rad, i da bi se podrazumijevalo istaknuti ime se autor posluio, ali se to u ono doba rijetko inilo.

Toponimija na K-023
Armagno = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Bicachi = Biha, naselje
Cluz = Klju, naselje
Ripaze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Soclouen = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Vno f. = Una, rijeka

Za geografsko upoznavanje Unsko-sanskog podruja takav postupak i nije bio lo.

On je znaio uvrenje geografskih spoznaja o ovim stranama u Veneciji, kao
jednoj od kolijevki prvo svjetske pomorske kartografije, a zatim i openito kartografije. To je znailo da se u budunosti moglo oekivati dopunjenje mletakih
spoznaja informacijama s kojima je raspolagao Be, openito Austrija, pa Njemaka, Amsterdam, Antwerpen, itd. Toponimija koju donosi ova karta o svemu tome
ponajbolje govori.235 No, ve sa K-023 ostvareni su solidni rezultati. Iz priloenog
popisa toponima Unsko-sanskog podruja vidljivo je da te vrste podataka nema
previe. Ipak, to nije rezultat slabog poznavanja ove regije ve kartografske generalizacije. Drugim rijeima, kartografiranja, prema miljenju tadanjih geografa,
najvanijih geografskih podataka.
Mrea vodotokova rijeka koje teku kroz dananje drave Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu ima pregrt nedostataka. Recimo, tok rijeke Save poloen je u smjeru
232

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Biblioteca Apostolica Vaticana Rim (Italija), Kartografska

zbirka, bez signature; Biblioteca Nazionale Marciana Venecija (Italija), Kartografska zbirka,
fotografska reprodukcija. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 52, Tav.
XXIV; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 340, Fig. 27; IDEM, 1996, str. 40, slika 22; PANDI,
A., 1992, str. 49, broj 16.
233
To je: Isole famose, porti, fortezze, e terre maritimme sottoposte alla Ser[enissi]ma Sig[no]ria
di Venetia, ad altri Principi Christiani, et al Sig[n]or Turco, novame[n]te poste in luce. In Venetia alla libraria del segno di S[an] Marco. Izolar je izdan u Veneciji 1571. Primjerke imaju
biblioteke Arheolokog muzeja u Splitu i Dravnog arhiva u Zadru. O tom djelu vidjeti KOZLII, M., 1995a.
234
LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 340, Fig. 27; IDEM, 1996, str. 40, slika 22.
235
Toponimija okolnih oblasti nije previe razliita od ranijih karata. Drave i oblasti abecednim
redom: Crovatia = Hrvatska; Iapra = Japra, donji tok rijeke Vrbas; Licha = Lika; Morlacha =
Morlakija, obalno podruje Podvelebitskog kanala; Parte de Bossina = Bosna; Parte de Ungaria
= Maarska; Sclavonia = Slavonija. Rijeke: Draua f. = Drava; Saua f. = Sava; Onuize f. = Vrbas; Verina f. = Vrbas, stvarno Ukrina; Zelina f. = Cetina. Naselja: Blagay = Blagaj-Japra, 6
km E Bosanski Novi; Costaniza = Kostajnica; Gradischa = Bosanska Gradika; Gradischanoua
= Nova Gradika (Hrvatska); Isero = Jezero, 8 km W Jajce; Iayza i Iaiza = Jajce; Obrouazo =
Obrovac; Segna = Senj; Serb = Srb; Socho = Soko, 15 km SSW Mrkonji Grad; Vina = Vinac,
8 km S Jajce; Zara = Zadar.

67

K-023. G. F. Camocio, Nova karta Dalmacije i Hrvatske, Venecija, 1566.

68

Slika 24. Ui isjeak sa K-023.

69

Spomenuta zapadna granica Bosne na Vrbasu uoljiva na K-024, koja je ve toliko puta spomenuta, historijska je realnost nastala nakon pada srednjovjekovne
Kraljevine Bosne pod osmansku vlast 1463. godine.

FERRANDO BERTELLI

K-024. NOVA DISCRITTIONE / DEL[L]A DALMATIA, ET /

CROVATIA, M.D.LXV. / Fer[r]ando Bertelli ex[u]c[it] in Venetia.
Venecija, 1565.236

K-025. NOVA DISCRITTIONE / DEL[L]A DALMATIA, ET /

CROVATIA, 1616. / in Venetia apresso Fran[ces]co Valegio.
Venecija, prvo izdanje 1565. god., K-025 je drugo izdanje iz 1616.237

Izmeu dva izdanja Camocijeve karte K-023, 1563. i 1566. god., budui da je to
trite trailo, istu tu kartu umanjenu niti 10 %, pod svojim imenom priredit e i
tampati mletaki kartograf Ferrando Bertelli.238 Kako o njoj pie Luciano Lago,
svjetski poznat strunjak za historiju kartografije, to je tek loe tampana kopija
Camocijeve prerade, u smislu fragmenta, Gastaldijevih karata K-012 i K-013.239
to donosi K-024? Kao i neke od prethodnih, te onih to e slijediti, prikazuje srednje i zapadno bosanskohercegovako, okolna hrvatska podruja (Slavonija, Banovina, Kordun, Lika, Gorski kotar, Istra, Hrvatsko primorje, Dalmacija), cijelu
Sloveniju, te jug Maarske i jugoistok Austrije. Dakle, ire oblasti gdje su se u to
doba vodile presudne bitke s nadiruim osmanskim snagama.
Pritom jedna od najveih pogreaka, uoljiva kod uzora (K-012, K-013, K-023), a
zadrana i ovdje, izrazito je loe kartografiran vodotok rijeke Vrbas. ak tovie,
Vrbas je prikazan dva puta: jednom pod imenom Onuize f., a drugi put kao Verina
f. Da to jest tako prvenstveno se vidi po kartografiranju donjeg toka Vrbasa, tamo
gdje se u njega ulijeva Pliva. Kod "prvog" Vrbasa, onog odmah istono od Une,
dat je Vinac (Vina), Soko na Pivi (Socho) i Jezero (Isero), te samo Jajce (Iaiza).
Zatim je predoen vodotok Vrbake. Neto istonije, slijedi "drugi" Vrbas s imenom Verina f. U njegovom je donjem toku Jajce (Iayza), a istono od tog Vrbasa
bilo bi bosansko podruje (Parte de Bossina). U takvom kontekstu razumljiv je i
tok rijeke Save (Saua f.) koji je takoer previe iskrivljen, pa smjerom vodotoka
prati protezanje obalne crte Podvelebitskog kanala.240

Slika 25. Izmeu 12. i 14. stoljea srednjovjekovna drava Bosna nezaustavljivo se irila na sve
etiri strane svijeta. Najvei obim dobiva u vrijeme kralja Tvrtka I. Premda se u to vrijeme jako
primakla jugoistonim granicama Bihakog polja, Biha i sva podruja sjeverno i sjeverozapadno
od njega nee ui u njezin sastav. Takvu sliku dosta zorno predoava Mladen Klemeni od kojeg
je ova historijska karta preuzeta (KLEMENI, M., 1996b).

elei sprijeiti daljnji napredak prema zapadu osmanskih vojnih snaga, ugarskohrvatski kralj Matija Korvin oslobaa Jajce i god. 1463.-1464. osniva dvije banovine na podruju dananje BiH: Jajaku (Bosansku) i Srebreniku. Njima 1476.
dodaje i abaku. Te banovine, prema Vjekoslavu Klaiu, nisu integrirane u Hrvatsko Kraljevstvo, ve je "vei dio Hrvatskog Kraljevstva bio na istoku i jugu
opasan zasebnim banovinama". Odnosno, "Jajaka ili Bosanska banovina obuhvaala je poglavito podruje rijeke Vrbasa; Srebrenika nekada()nju bosansku oblast Usoru, a abaka bivu banovinu Mavu. Do abake prostirala se je banovina Beogradska, a ovoj na istoku banovina Severinska. Tim banovinama, koje su
bile na vojniki ureene, mislio je kralj Matija odoljeti najezdi turskoj, te obraniti
june mee svoje drave".241 Kako se Hrvatska i u to vrijeme nalazila u sastavu
Ugarske, iz praktinih razloga dravne uprave ali i dnevne operativnosti u sukobima s Osmanlijama, "vie (je) puta jedan ban upravljao i hrvatskim zemljama i reenom banovinom", tj. Jajakom banovinom.242 Ipak, kako svjedoi obilni kartografski materijal koji je analiziran na prethodnim stranicama, a podjednako i onaj

236

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Biblioteca Civica Treviso (Italija), sign. 7657. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 53, Tav. XXV; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 342,
Fig. 29; IDEM, 1996, str. 41, slika 23; PANDI, A., 1992, str. 47, broj 15.
237
Bakrorez, crno-bijelo. Original: Biblioteca Civica Treviso (Italija), sign. 7657. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT. C., 1990, str. 34, broj 49; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 346,
Fig. 33; IDEM, 1996, str. 78-79, slika 28.
238
GAPAROVI, R., 1970, str. 38-39. Ime Bertelliju nije Fernando ve doslovno Ferrando. Tako
donose i LAGO, L. ROSSIT. C., 1990, str. 34 (broj 49) i 41 (broj 59).
239
LAGO, L., 1996, str. 41.
240
Toponimija okolnih oblasti nije previe razliita od ranijih karata. Drave i oblasti abecednim
redom: Crovatia = Hrvatska; Iapra = Japra, donji tok rijeke Vrbas; Licha = Lika; Morlacha =
Morlakija, obalno podruje Podvelebitskog kanala; Parte de Bossina = Bosna; Parte de Ungaria
= Maarska; Sclavonia = Slavonija. Rijeke: Draua f. = Drava; Saua f. = Sava; Onuize f. = Vrbas; Verina f. = Vrbas, stvarno Ukrina; Zelina f. = Cetina. Naselja: Blagay = Blagaj-Japra, 6
km E Bosanski Novi; Gradischa = Bosanska Gradika; Gradischanoua = Nova Gradika (Hrvatska); Isero = Jezero, 8 km W Jajce; Iayza i Iaiza = Jajce; Segna = Senj; Socho = Soko, 15
km SSW Mrkonji Grad; Vania = Banja Luka; Vina = Vinac, 8 km S Jajce; Zara = Zadar.

241
242

70

KLAI, V., 1980, svezak 5, str. 11.

KLAI, V., 1980, svezak 5, str. 11; SRKULJ, S., 1937, str. 46, karta broj 12.

koji e tek biti prikazan, stvaranje Jajake banovine, de facto je znailo proirenje
Hrvatske na istok. To e, bez obzira to ni u trenutku stvaranja te banovine nisu
bili osloboeni svi krajevi zapadno od rijeke Vrbasa (npr. Klju i Kamengrad koji
e i dalje ostati pod osmanskom vlau), na onodobnim geografskim kartama biti
"sankcionirano" stavljanjem istone granice Kraljevine Hrvatske na Vrbas.243

na podruje Jajake banovine. Iz tog e nukleusa kasnije, za pojas od Velike Kladue na zapadu do toka rijeke Vrbas na istoku, nastati naziv Turska Hrvatska. Cijelo je to podruje nakon 1592. pod osmanskom vlau. Sami naziv Turska Hrvatska tek sugerira da je ono ranije bilo u sastavu Hrvatske, a da je dalje integralni
dio Osmanskog Carstva.

Slika 27. U nastavku 16. i poetkom 17. stoljea osmanska se vlast nastavlja iriti na zapad i sjever
nekadanje srednjovjekovne Bosne, pa ubrzo prelazi njezine nekadanje granice. Formira se Bosansko krajite, a zatim i Bosanski paaluk. Unsko-sansko podruje u cjelini ulazi u sastav Bosanskog paaluka kao najzapadnije provincije prostranog Osmanskog Carstva. U narednom 18. stoljeu doi e do korekcija granica, ali ne i cjeline onog to se danas podrazumijeva pod Unsko-sanskim podrujem. Istodobno, pojavljuje se za to podruje geografski pojam "Turska Hrvatska". to
se pod time podrazumijevalo vidljivo je na ovoj iievoj historijskoj karti (II, F., 1975).

Slika 26. Propau srednjovjekovne bosanske drave vei dio njezinog podruja ukljuuje se u Osmansko Carstvo. Sjeverni dijelovi, kao to su Jajaka i Srebrenika banovina, privremeno dolaze
pod ugarsku vlast. No, to su tek kratkotrajne mjere kojima se pokuava onemoguiti irenje osmanske vlasti na sjever i zapad. iieva historijska karta, koja predoava takvu situaciju na
razmei 15. i 16. stoljea, o tome rjeito govori (II, F., 1975).

Meutim, historijski je najzanimljivije da se Jajaka banovina, od svojeg stvaranja

1464. god., teritorijalno polako sve vie smanjivala. Osim osmanske vlasti u Kljuu i Kamengradu, ubrzo e doi na red i brojni drugi gradovi: Blagaj na Sani
(1512.), Unac i Rmanj (1522.). Bitka kod Mohaa 1526. god., dolazak Jajca 1527.
pod osmansku vlast, a osobito osmanska osvajanja u razdoblju 1526.-1537., zapadnu granicu Osmanskog Carstva pomaknut e jo vie na zapad. Time e Jajake
banovine, koja je trajala tek neto preko pola stoljea, zauvijek nestati. Naime,
granica e se primaknuti Uni, pa ak prijei i Savu nie od Gradike. U narednom
vremenu past e Dubica (1538.) i Kostajnica (1556.). Stoga e se zapadna granica
Osmanskog Carstva, izuzev srednjeg toka Une, skoro cijelom duinom prebaciti
na lijevu obalu Une i lijevu obalu Save.

Dosadanja historiografija nije uoavala da je to rezultat konfrontacije tadanje kranske Evrope i osmanske civilizacije tretirane prvenstveno kroz islamsku, religijsku crtu. U tom smislu karakteristina je i vrlo vana sintagma da je Hrvatska
"antemurale christianitatis" ili "predzie kranstva".244 Karakteristini su i tadanji zvuni naslovi pojedinih evropskih vladara, premda je cijela historijska istina
da se osmanskim osvajanjima stvarno, gotovo do kraja 17. stoljea, nisu ni pokuali energinije oduprijeti. Evo nekih od njih: Henrik VIII. od pape Leona X. dobio je naslov "branitelj vjere"; njemaki se vladar kao rimski car smatrao za "vrhovnog zatitnika kranstva"; francuski je kralj nosio titulu "najkranskije velianstvo"; panjolski je kralj bio "katoliki"; poljski se kralj imenovao "apostolskim".245

to rade kartografi tog vremena, ali i razdoblja koje slijedi? Oni najee ne uvaavaju nove geopolitike realnosti na terenu, ve i dalje proteu granice Hrvatske
ne samo na ono podruje gdje je ona doista bila stoljeima, npr. dolina Une, ve i

Vedran Gligo svojedobno je priredio cijelu knjigu "Govori protiv Turaka" u kojoj
je sabrao najvanije takve pisane govore hrvatskih humanista. U zakljuku, istie
244

243

245

PANDI, A., 1992, str. 71; SRKULJ, S., 1937, str. 46, karta broj 12.

71

GLIGO, V., 1983, str. 36.

GLIGO, V., 1983, str. 39.

kako je zajedniko "skoro u svim govorima da se ivim slikama crtaju zlodjela

turska, dakako uvijek s nekim novim detaljem. Turci se u principu smatraju nevjernicima i krivovjercima, bezbonim i bijesnim neprijateljima pa se esto usporeuju s okrutnim ivotinjama. Oni su moni, ali ne toliko da ih zdruene snage krana ne bi mogle svladati. Zbog toga se (...) apelira na slogu i jedinstvo kranskih vladara, zato se govornici za pomo obraaju i papi i evropskim vladarima jer
je zemlja ve unitena i teko se moe odrati. Mole i vjeruju da e papa proglasiti
sveti rat protiv nevjernika".246

osvajanje dotad slobodnih podruja. Da se ne navode i brojne druge injenice iz

tog kompleksa, konstatirajmo tek toliko da su geografske karte izvanredni vizualni
dokumenti tih enormnih geopolitikih promjena na ovim terenima. Ali i, svojevrsnog bjeanja od realnosti.

Slika 29. Minijatura sultana Muhameda II. iz druge polovice 15. stoljea.
Slike 28.-29. objavljene su u SKUPINA AUTORA, 1990, str. 472, s ciljem da se pokae specifinost evropskog negativistikog gledanja na Osmanlije, tih "Antikrista" i "krvoednih pasa", kako
doslovno stoji u tom djelu. Lijevo je klasian takav prizor, a desno njegova istinska suprotnost:
sultan koji oboava cvijee!

Slika 28. Niklas Sthr, "Porodica zarobljena od Osmanlija", drvorez iz 1530. god.

Naravno da historijski uope nisu sporna osmanska osvajanja takoer voena u

ime vjere. Nije sporno ni to da su borbe bile izuzetno surove. Takoer ne treba dovoditi u pitanje injenicu da je irenje osmanske vlasti na zapad bilo najobinije
246

Karte e vremenom, dodue, ipak predoiti to je sve dolo pod osmansku vlast,
ali e najee u svojim podacima biti u zakanjenju oko pola stoljea. Ako tome
pridruimo i injenicu da su osvajanje odreenih podruja prihvaali tek kao privremeno stanje, onda nas ne moe uditi to geografske karte iz odreene godine
nisu u svemu vjerne u istom tom trenutku postojeoj geopolitikoj realnosti. Ko-

GLIGO, V., 1983, str. 58.

72

nano, najvei broj evropskih geografa i kartografa nije ni imao aktualne podatke,
niti je bilo sistemski ureenih naina da do njih dou u vrlo kratkom vremenu. Jo
uvijek je to doba prije sluajnog prikupljanja geografskih informacija, nego njihova sistematskog kulminiranja na jednom mjestu. Prema tome i organizacijske potekoe. Dakle, pregrti teorijskih i praktinih pitanja od kojih najvei broj nee
biti rijeen, barem kad se radi o Unsko-sanskom podruju, do njegova ukljuenja,
1878., u drugo enormno carstvo: Austro-Ugarsku.

lazio na elu zemlje, a i kao sandakbeg najstarijeg sandaka, dobio po turskim

zakonima rukovodeu ulogu meu susjednim sandakbegovima, pa je tako jezgro
Bosne i dalje bilo neka vrst matice kojoj su kasnije najvie pripajane novoosvojene oblasti" (kurzivno isticanje MK).248
Daljnja osmanska osvajanja tokom 16. stoljea zapadno i juno od ueg podruja
srednjovjekovne bosanske drave dovest e do formiranja novih sandaka. Ve
1554. premjeta se sjedite Bosanskog sandaka iz Sarajeva u Banja Luku, a 1580.
od svih ranije i novoosvojenih podruja umjesto niza sandaka s primatom Bosanskog sandaka, formira se Bosanski beglerbegluk, ejalet ili paaluk. U njega
e, padom Bihaa 1592. i prekounskih krajeva pod osmansku vlast krajem tog 16.
ili poetkom 17. stoljea, ui i novi, Bihaki sandak, i takva e novonastala situacija, bez nekih radikalnih promjena, biti zadrana do kraja 17. stoljea i mira u
Sremskim Karlovcima.249
to to sve znai? Vrlo jednostavno: injenicu da se osmanskim osvajanjima na bosansko-hercegovakim i hrvatskim prostorima polako pojavljivao novi geopolitiki realitet. To je proirena srednjovjekovna Bosna. U njezin sastav definitivno ulazi i Unsko-sansko podruje kao raniji integralni dio Hrvatske. Time se ukljuuje u
enormno Osmansko Carstvo gdje e islamizacija, narodnosni pokreti, integracije,
kulturna proimanja i drugi procesi karakteristini za tu dravu, a osobito injenica da e Unsko-sansko podruje narednih nekoliko stoljea biti njezin najzapadniji
dio dnevno izloen ratu, uiniti svoje. Dugo historijsko trajanje i ovdje rezultira na
isti nain: tokom stoljea najvei dio stanovnitva se bosnizira,250 bez obzira na
svoje ranije porijeklo. Time Unsko-sansko podruje ulazi u sastav jednog potpuno
drukijeg drutva: osmanske Bosne.
Svi su ti procesi, osobito oni integracijski, bili olakani injenicom da je i ranije,
prije osmanskih osvajanja, isto Unsko-sansko podruje jednim dijelom ulazilo u
sastav srednjovjekovne bosanske drave prvenstveno Klju. I ne samo to. Ono je
bilo granino hrvatsko podruje prema Bosni. Stoga su jo u tom razdoblju biti zaeti integracijski procesi, to je sasvim normalna i uz sve dravne granice po svijetu uobiajena pojava. Ako se jo ima u vidu injenica da je srodnost stanovnitva s
obje strane granice bila vie nego oevidna, onda treba zakljuiti da su integracijski procesi, pod razliitim vladarima i u razliitim okolnostima, ovdje bili realnost
i prije dolaska pod osmansku vlast. Osmanskim osvajanjima oni su tek usmjereni
prema Bosni, pri emu je islamizacija svakako imala bitnu ulogu, kao mjerilo zajednitva, prepoznavanja ali i razliitosti.

Slika 30. Valvazorov grafiki prikaz iz 1686. represalija kraljevske vojske prema vlastitom lokalnom ivlju. Da li su i ovakve slike, toliko este u evropskom kasnom srednjem i ranom novom vijeku, bile izvoritem pogrenih ocjena Osmanlija? (VALVASOR, J. W., 1879).

S druge strane, raniji su historiografi najee promatrali jedino teritorijalne gubitke u smislu ranijih vlasti: Kraljevine Bosne, kao srednjovjekovne, te Kraljevine
Hrvatske, pridruujui joj Slavoniju i Dalmaciju, kao srednjo- i novovjekovnih kranskih drava. Meutim, u historijskom istraivanju istina je cjelovita ili je nema. Cjelovitost se u ovom sluaju ogleda u injenici da srednjovjekovna bosanska
drava doista nestaje 1463. godine, ali se unutar Osmanskog Carstva, jo i prije
definitivnog pada Kraljevine Bosne pod osmansku vlast, 1453. formira Bosansko
krajite (Bosansko krajie), kojim upravlja krajinik ili osmanski vojvoda, kao
"pravi gospodar Bosne".247

Konano, proirenje srednjovjekovne Bosne pod Osmanlijama, ima jo jedno vano obiljeje. Bosanski beglerbeg jedini je takav osmanski velikodostojnik kojem
nije sjedite u Istanbulu ve u Evropi, u Bosni. Beglerbeg Rumelije, iako se i ta
nalazila u Evropi, time se nikad nije mogao pohvaliti.251

To je Bosansko krajite, iste one godine kad pada srednjovjekovna Bosna, tj.
1463., jo vie proireno, pa se reorganizira u Bosanski sandak. Od osvojenih teritorija po Hercegovini godine 1470. stvara se Hercegovaki sandak, a neto kasnije, ali prije 1483. i Zvorniki sandak. Time je cjelokupni teritorij nekadanje
srednjovjekovne bosanske drave organiziran u tri sandaka kao vojno-teritorijalne i upravne jedinice. Kako pie Hazim abanovi, a to je kljuno za cjelovito razumijevanje tadanjih i narednih procesa, "Bosanski sandakbeg je zato to se na247

248

ABANOVI, H., 1982b, str. 101.

ABANOVI, H., 1982b, str. 101-103. Puno detaljnije u ABANOVI, H., 1982a, passim.
250
ini se puno opravdanijim iz osnovnog slavenskog lika imenice kojom se naziva drava, tj. iz
Bosna, izvoditi odgovarajui oblik pridjeva, nego to initi iz latinskog oblika, Bosnia. Naime,
iz latinskog bi to bilo bosniakizirati, dakle pomalo nezgrapno.
251
O svim tim pitanjima detaljnije HADIHUSINOVI MUVEKKIT, S. S., 1999, svezak 1, str.
36-159; IMAMOVI, M., 1997, str. 226-258; KLAI, N., 1975, str. 513-517; IDEM, 1990,
passim; KLEMENI, M., 1996b, str. 134-138; KRUHEK, M., 1997a; ABANOVI, H.,
249

ABANOVI, H., 1957, str. 177-220; IDEM, 1982b, str. 101.

73

Zato je poloaj osmanske Bosne tako poseban? Odgovor se krije u citiranom nazivu: Bosansko krajite. Bosna je najzapadniji dio Osmanskog Carstva. U svojem
je temelju to Carstvo bilo ustrojeno kao vojna drava usmjerena prvenstveno prema irenju, ekspanziji osvajanjem novih teritorija. Bosna radi svojeg geografskog
poloaja ve od 16. stoljea postaje jezgro takvih napora usmjerenih prema srednjoj Evropi. Dvije bitke za Be, 1529. i 1683., u tome su kljune. Prvom, kad se
Be uspjelo odbraniti, osmanska e se osvajanja usmjeriti na druge dohvatljive
vojne ciljeve: dotad nezauzeta hrvatska i maarska podruja. Zadnjom, 1683., 154
godine nakon prve, definitivno e se obiljeiti oseka u irenju osmanske drave.
Nakon te bitke, prvog pravog velikog vojnog poraza Osmanlija, nastat e stoljetno
povlaenje. Poloaj Bosne utoliko se mijenja to ona postaje krajnje, istinski najzapadnije podruje Carstva, iji se gubitak ne smije dopustiti. Zato se odsudno
brani. Prema tome, s poetka je krajite ili kraj organizirane osmanske drave u
smislu njezina irenja prema srednjoj Evropi. U narednih skoro 200 godina, izmeu dviju spomenutih bekih bitaka, Bosna je relativno daleko od bojita. No, i tad
e biti neizmjerno vana, jer je to najzapadnije podruje gdje je osmanski dravno-politiki i vojni poredak relativno stabilan. Stoga i oblast odakle se kontroliraju
novoosvojene teritorije, ali i podruje odakle se kretalo u nove bitke: napadake,
odbrambene, pljakake. Kasnije, od kraja 17. stoljea, suavanjem podruja pod
osmanskom vlau manje-vie na dananje granice Bosne i Hercegovine (Karlovaki mir 1699. god.), opet je krajite ili kraj, ali sad podruja koje treba braniti
od vojnih snaga iste te srednje Evrope. Pritom, u razdoblju do 1683., iza Bosne je
stajalo Carstvo u usponu, a nakon te godine Imperij na zalazu svoje vojne moi!

Na kraju, tek nekoliko konstatacija o drugoj Bertellijevoj karti. Svakako radi potranje na tritu K-024 bit e tampana jo jednom: 1616. god. kao K-025. Razlika je tek u kartui u kojoj se istaknulo ime tiskara: Francesco Valegio. Dakako,
izostavljeno je ime "autora", Ferranda Bertellija. Sve drugo je identino.
Toponimija na K-024 i K-025
Armagno = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Bicachi = Biha, naselje
Cliez = Klju, naselje
Ripase = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Soclouen = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Vno f. = Una, rijeka

U oba sluaja, Bosna bijae ne samo poligon izuzetnih vojnih napora, polazite u
osvajanjima i odbrani, nego i osmanska provincija koja je sve te vojne pohode opskrbljivala velikim brojem svojih ljudi. Tokom 18. stoljea, i relativnim smirenjem ratnih nastojanja, premda ona nikad nisu stala, s obje strane bosanske granice: osmanskoj (na podruje dananje BiH) i austrijskoj (na podruju Hrvatske), stvara se posebni pogranini pojas, Vojna krajina. Ona s obje strane granice funkcionira specifinim ivotom, ali jedino na Unsko-sanskom podruju postaje naslijee kojeg su svjesni i moderni itelji iste te oblasti. I sad se jedino to, od svih nekadanjih krajinskih teritorija, naziva Bosanskom krajinom. Prema tome, Bosna bijae ogromno krajite Osmanskog Carstva, a Bosanska krajina, kao najzapadniji dio
BiH, a time i Osmanskog Carstva, krajite te Bosne, i to sve do zadnjeg dana postojanja osmanske Bosne. To znai, a u historijskim izvorima o tome su nebrojeni
dokazi, da je Unsko-sansko podruje bilo ono koje je u bosansko-hercegovakim
relacijama podnijelo najvei teret osmanske vlasti u Bosni.252
Zbog svih navedenih razloga, a oni proizlaze iz geografskog poloaja ovog prostora, od stvaranja Bosanskog krajita 1453., pa do potpadanja BiH pod austrougarsku vlast 1878., Bosna i Hercegovina je najvanija osmanska provincija na evropskom tlu. Unutar te provincije, Unsko-sansko podruje u vojno-geografskom pogledu najvanija je ua oblast. To su historijske injenice koje i te kako treba imati
u vidu, osobito u istraivanju starih karata.

252

1957, str. 177-220; IDEM, 1970, str. 766-771; IDEM, 1982b, str. 101-103; II, F., 1975,
passim.
Detaljnije s vie novih podataka MOAANIN, N., 1996a, str. 39-47; IDEM, 1996b, str. 105111; IDEM, 1997; IDEM, 1999; ABANOVI, H., 1957, str. 177-220; IDEM, 1982a; IDEM,
1982b, str. 101-103.

74

K-024. F. Bertelli, Nova karta Dalmacije i Hrvatske, Venecija, 1565. Ui isjeak s originala.

75

K-025. F. Bertelli, Nova karta Dalmacije i Hrvatske, Venecija, 1616. Ui isjeak s originala.

76

njoj, pa i njezinu segmentu K-026, nije istaknuo ba sve onodobne utvrene gradove ove oblasti.261

NICOLAUS ANGIELUS

S druge strane, slijedei svoje prethodnike, cijelu organizaciju kartografiranja geografije Unsko-sanskog podruja usmjeruje oko vodotoka Une. Premda u predoavanju tog vodotoka nije najuspjeniji, jer je tok Une u realnosti ipak takav da prvi
dio, tamo do Bihaa, generalno ide u smjeru S-N, a nakon njega, radi okuke prema
Bos. Krupi, okree prema NE, da bi u produetku bio prvo u pravcu E, a zatim i
NNE, ne moe se odrei bitni realizam njegove kartografske vizije. Dio tog realizma, kako e biti pojanjeno uz analizu njegovih K-027 do K-030, uspjeno su predoeni mikrogeografski realiteti. Jedan od njih su unski otoci koji su prisutni i na
ranijim kartama, ali se ini zgodnim ovdje o tom problemu predoiti najnovije
spoznaje.

K-026. CROATIA / ET SCLAVONIA

Be, 1566.253

K-027. WITHIDSCH
Be, 1566.254

K-028. WIHITSCH
Be, 1566.255

K-029. TERSAZ
Be, 1566.256

K-030. TERSAZ
Be, 1566.257

Nicolaus Angielus (Nicol Angelini),258 slabo je poznati Talijan. Radio je kao graevinar austrijske carske vojske. Najvie se bavio vojnim utvrenjima.259 No, da
je imao polivalentan interes svjedoe ouvane rukopisne karte i tlocrti utvrda kojima je on autor. Najzanimljivije je da Sambucus u kartui svoje karte (K-032), kao
geografske i kartografske izvore, uz Hirschvogela izrijekom navodi i Angielusa i
to u romaniziranoj formi njegova prezimena (Angelini).260
Angielus je za Unsko-sansko podruje priredio izvanredno vrijedan kartografski
materijal. Prvo je tu njegova karta, ovdje kao fragment, K-026. Iz popisa toponima
s te karte, proizlazi da je samo u kategoriji utvrenih gradova kartografirano ukupno 30 geografskih podataka. To je do Angielusa najvei repertoar. Time se svakako u prvi plan istie injenica da je to kartograf koji je maksimalno savjesno obavio svoj posao. Budui da je Unsko-sansko podruje predoeno na karti koja obuhvaa ire prostore Hrvatske, pa dijelom i susjednih drava, to je bio razlog to na
Slika 31. trbaki buk kod Kulen Vakufa najpoznatiji slap na Uni.
253

Rukopisna karta, kolorirano. Original: sterreichische National Bibliothek Be (Austrija),

Kartografska zbirka, sign. Cod. 8609, fol. 2. Cfr. KRMPOTI, LJ., 1997, str. 205, slika 131.
254
Rukopisni plan, kolorirano. Original: Generallandesarchiv Karlsruhe (Njemaka), Kartografska zbirka, sign. HfK/Bd XV/17. Osnovna literatura: KRMPOTI, LJ., 1997, str. 215, slika
151; KRUHEK, M., 1995a, str. 84.
255
Rukopisni plan, kolorirano. Original: Schsisches Hauptstaatsarchiv Dresden (Njemaka),
Kartografska zbirka, sign. Sch. XXVI, F. 96, N. 11. Cfr. KRMPOTI, LJ., 1997, str. 215, slika
152.
256
Prostorna runo raena aksometrija, kolorirano. Original: Generallandesarchiv Karlsruhe
(Njemaka), Kartografska zbirka, sign. HfK/Bd XV/16. Osnovna literatura: KRMPOTI, LJ.,
1997, str. 216, slika 155; KRUHEK, M., 1995a, str. 191.
257
Prostorna runo raena aksometrija, kolorirano. Original: Schsisches Hauptstaatsarchiv
Dresden (Njemaka), Kartografska zbirka, sign. Sch. XXVI, F. 96, N. 11. Cfr. KRMPOTI,
LJ., 1997, str. 215, slika 152.
258
Tokom 16. stoljea uobiajeno je potpisivati se latiniziranim imenom. To ini i ovaj Talijan.
Ipak, na jednoj karti daje i onodobni stvarni oblik vlastita imena i prezimena: Nocol Angelini.
Cfr. KRMPOTI, LJ., 1997, str. 202, slika 128, karta iz Generallandesarchiv Karlsruhe (Njemaka), sign. HfK/Bd XV/3.
259
KRMPOTI, LJ., 1997, str. 195-227.
260
Vidjeti kartue karata K-032 i K-033 u ovoj knjizi.

Rije je o geolokim i biolokim spoznajama, tj. postignuima prirodnih nauka,

ijim se metodama istraivalo za njih svojstvene fenomene ove jedinstvene rijeke.
O tome je dosad publiciran prilian broj opih radova.262 Glavno je pitanje pritom
vezano uz sedru kao fenomen Une, Korane (Plitvika jezera), Krke i slinih rijeka,
a s tim u vezi unskih rijenih otoka. Svojedobno se o tome ak povela nepotrebna
diskusija u banjalukom Istorijskom zborniku. Prvo je Mladen Ani objavio rad o
261

262

77

Od toponimije Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti na K-026 nuno je notirati temeljno.

Drave: Bossena = Bosna; Crovatia = Hrvatska. Rijeke: Kulpa fl. = Kupa; Sava fl. = Sava. Naselja: Boriconigicz = Borievac u Lici; Costanawiz = Kostajnica; Dubiza = Bosanska Dubica;
Gosdanzki = Gvozdansko; Grachowaz = Bos. Grahovo; Gradiski prod = Bos. Gradika; Iaizt =
Jajce; Iesero = Jezero; Otschaz = Boac; Petrina = Petrinja; Slievno = Livno; Soccolitsch = Soko na Pivi; Toputska = Topusko; Udwin = Udbina u Lici; Weinalika = Banja Luka; Wudatschkhi = Budaki kod Slunja; Wlgrad = Glamo; Wunitsch = Buni u Lici; Zetin = Cetingrad.
Osnovni su: BONJAK, R., 1938, str. 1-47; RODI, D., 1956, str. 171-177; SPAHI, M.,
2000, str. 9-18; VAGNER, D. METROV, M., 1997, str. 261- 268. U tim se radovima navodi i starija relevantna literatura.

najstarijoj bihakoj historiji, u kojem je meu ostalim tvrdio da je Biha utemeljen

na Otoku sv. Ladislava (insula sancti Ladizlai),263 kako o tome svjedoi kraljevska povelja Bele IV. iz 1260. godine.264 Na to je bez ikakve historijske argumentacije reagirao Branko Bokan suprotnom tvrdnjom: da Biha nije ni na kakvom otoku. Ani mu je odgovorio temeljei svoju argumentaciju na onome to historiju
ini naukom: pisanim historijskim dokumentima.265 S druge strane, sav prethodno
opisani kartografski materijal, a jo vie stotinjak karata koje e se analizirati na
narednim stranicama, Bokanovo reagiranje potpuno eliminiraju, dajui u cjelosti
pravo Aniu.

vica kod Kulen Vakufa, pa osmanskodobna Havala takoer kod Kulen Vakufa, ali
na desnoj obali Une, zatim srednjovjekovni Kamengrad, Klju, ili recimo Sokolac,
Izai, Brekovica i Ostroac, koji svaki sa svoje strane brani pristup u plodnu Bihaku dolinu.
Za Unu dodue imamo odreenih istraivanja njezinih sedrenih naslaga, ali su ona
preteno vezana za bioloki aspekt tog problema. Osim toga, kako su publicirana
godine 1963.-1964., za prirodne nauke ve su prilino zastarjela.266 Izuzetak je tek
jedan najnoviji rad Nade Horvatini.267 S druge strane, pitanje sedre, relativno
sloena geneza tog fenomena istih krakih voda, stvarno je objanjeno tek u najnovije vrijeme na primjeru Plitvikih jezera. Najvanije je da se u tim istraivanjima tvrdi kako su procesi na Plitvikim jezerima identini onima na Krki, Uni i
drugim krakim rijekama u relativnoj blizini, kako u pitanju nastanka sedre, tako i
kad se radi o njezinoj starosti.268 A pitanje sedre u direktnoj je vezi s rijenim otocima, jer je upravo proces sedre bio za najvei njihov broj, izuzimajui one koji su
sami kamenite podloge, razlog da oni uope nastanu.269
Sedra je po svojem kemijskom sastavu kalcijev karbonat (CaCO3) i osnovni je
materijal za izgradnju slapova i barijera u hladnim i istim krakim rijekama. Proces nastajanja ide od oborinskih voda (kia, led, susnjeica, snijeg = H2O). One
ponirui u tlo prolaze kroz sloj humusa i pritom apsorbiraju veliku koliinu ugljinog dioksida (CO2), koji u zemlji nastaje pod utjecajem mikroorganizama. Voda
obogaena ugljinim dioksidom (H2O + CO2), kad doe u sloj vapnenca i dolomita, to su osnovne geoloke formacije kra, otapa te slojeve (kamen), ime postaje
karbonizirana, preciznije sadri veliku koliinu kalcijevog i magnezijevog bikarbonata. Takvu vodu obino nazivamo tvrdom. Upravo voda takvih svojstava izvire na povrinu i zapoinje svoj povrinski tok. Kako je bitno obiljeje svih krakih
rijeka da je teren kojim teku prilino strm, tekuica brzo tee prelijevajui se preko slapova, u poetku samo od lomljena kamena.270 U tom protoku sad je obrnut
proces od onog u humusu: voda naglo gubi ugljini dioksid. To rezultira takoer
naglim izluenjem vapnenca, tj. kalcijeva karbonata koji pada na rijeno dno.271
Meutim, gubitak ugljinog dioksida na takav nain je relativno mali. Za najvei
dio takvih "gubitaka" odgovoran je bioloki faktor tih relativno hladnih voda. To
su alge sedrotvorci, kojima je Una obrasla u cijelom svom toku skoro do Bosan-

Slika 32. Prirodni ciklus izluivanja sedre na Plitvinim jezerima. Kako su ta jezera udaljena od
Bihaa oko 30 km, moe se zakljuiti da se isti biokemijski proces deavao i danas odvija na
oblinoj Uni (Preuzeto od HORVATINI, N., 2000).

No, prethodno i nije prava istraivaka enigma. Potrebno je istraivati metodama

modernog historijskog istraivanja, tj. konzultirati sva raspoloiva znanja, pa i ona
iz prirodnih nauka. Navedena polemika Bokan Ani tek je pokazala kako se u
historiju nerijetko znaju ukljuiti i oni koji o toj kompleksnoj nauci ne posjeduju
ni fundamentalna znanja. Prema tome, ne samo da je srednjovjekovni Biha izgraen na unskom otoku, a tamo se i danas nalazi najui dio toga grada, nego je to isto uinjeno kod srednjovjekovnih gradova Ripa, Bosanske Krupe, Bosanske Otoke, Bosanske Kostajnice i brojnih drugih; u osmansko vrijeme takav grad e biti
Disri Kebir = Kulen Vakuf. Graditelje gradova "na vodi" pritom nije opredjeljivala briga da se takvom gradnjom potedi okolno redovito poljoprivredno kvalitetno tlo, ve olakana odbrana takva grada. Isto se ini na Jadranu: Koper i Izola na
slovenskoj obali, pri emu je naziv Izola doao od romanske rijei isola = otok, pa
Pore, Rovinj, Zadar, Trogir itd. Tamo gdje nije bilo takvih mogunosti, grad se
podizalo na povienom mjestu tipian su primjer recimo srednjovjekovna Ostro-

266

MATONIKIN, I. PAVLETI, Z., 1963, str. 314-317; IDEM, 1964, str. 103-112.
HORVATINI, N., 2000, str. 19-30. Openito o sedrenju na Uni kroz najnovije spoznaje prirodnih nauka SPAHI, M., 2000, str. 9-18. U tim se radovima donosi i sva vanija literatura.
268
HORVATINI, N., 1999, str. 20-22; SRDO, D., 1983, str. 5-9.
269
HORVATINI, N., 2000, str. 19-30. Takoer su vani slijedei najnoviji radovi: MERDANI, H., 2000a, str. 31-38; IDEM, 2000b, str. 39-44; SPAHI, M., 2000, str. 9-18.
270
Izgled uzdunog profila Une s obzirom na nadmorsku visinu i duinu toka te rijeke na posebnoj
slici donosi SPAHI, M., 2000, str. 12. Pritom se jasno uoava da Una prvih 100 kilometara,
od izvora kod sela Donja Suvaja (u blizini Srba) do Bosanske Krupe, ima pad od gotovo 200
metara nadmorske visine. Dalje, do ua u Savu kod Jasenovca, to je tok dug neto vie od novih 100 kilometara, pad je tek osamdesetak metara. Ve iz tih je relacija uoljivo da je Una otprilike do Otoke planinska i brza, a dalje praktiki ravniarska rijeka tiha toka. Zato u prvom
dijelu i ima sedre i otoke, ega u nastavku nema.
271
Kao zgodan primjer koji dobro ilustrira taj proces SRDO, D., 1983, str. 6-7, navodi pokus s
bocom mineralne vode: "Otvorimo li bocu i istaemo li mineralnu vodu s visoka zapjenit e
se od brojnih mjehuria ugljinog dioksida koji izlazi iz vode. Tim smo postupkom istjerali dio
ugljinog dioksida iz vode i poremetili kemijsku ravnoteu. Ubrzo e se u vodi u ai poeti izluivati vapnenac. Ostavimo li au s tom vodom preko noi, zamutit e se od taloga koji nije
nita drugo nego nama poznata sedra, tj. kalcijev karbonat. Isti se proces deava na slapovima i
du itavog strmog toka Korane, u svako godinje doba." Naravno da je identino i s Unom.
267

263

To je: ANI, M., 1983, str. 125-134. Isti je autor objavio jo jednu studiju o Bihau i njegovoj okolici: IDEM, 1985, str. 193-230.
264
CODEX, svezak 5, Zagreb, 1907, str. 156.
265
ANI, M., 1986, str. 237-238; BOKAN, B., 1986, str. 233-236.

78

skog Novog. One za svoj rast takoer trebaju ugljini dioksid, tj. isti onaj sastojak
koji iz vode izlazi na slapovima.272 Troenjem ugljinog dioksida koji se nije izluio u slapovima, i same pomiu kemijsku ravnoteu te tvrde vode u smjeru taloenja vapnenca. Time se stvaraju sedrene naslage. Bitan njihov dio, ne samo u nastajanju, ve i u vezanju, i dalje e biti biljni svijet. Kako taj svijet buja u toplijem dijelu godine, od proljea do jeseni, stvaranje sedrenenih naslaga najjae je u tom
razdoblju.273

prostoru, pa i kad je u pitanju unsko otoje, ili npr. kanaliziranje vode za mlinove
ogradom od hrastovih kolaca, to je u puno sluajeva bila "pomo" sedrenju kojim
se u narednih nekoliko stoljea znalo dobiti nove sedrene barijere, u takvim primjerima uzdune u odnosu na maticu rijene vode. Stoga, u konanici sve to znai
da je predoavanje unskih otoka Angielusa i brojnih drugih kartografa realnost, a
nipoto pogreka.

Na pitanje o starosti sedre, pa onda i sedrenih barijera, odgovor su dale analize

metodama radioaktivnog ugljika (14C) i primjene izotopa iz uranijeva niza (ovdje
kombinacija 230Th/234U).274 Prema njima proizlazi da su sedrene barijere jo i danas aktivne na Plitvikim jezerima stare 6.000-7.000 godina u odnosu na sadanjost. Novi sloj sedara, onih u prilinoj dubini rijenog toka ili pak danas na suhom, star je oko 23.000-40.000 godina. Naredni je iz razdoblja 90.000-130.000
godina prije sadanjosti, a ima slojeva koji su stari oko 250.000, pa i vie od
300.000 godina.275 To znai da sedrenja na primjer uope nije bilo u razdoblju
7.000-23.000 godina prije sadanjosti. U to vrijeme bilo je bitno hladnije, tzv. malo ledeno doba, pa su tada biljni i ivotinjski svijet bili drukiji. to je najvanije,
a to je jedan od bitnih uvjeta da do sedrenja uope doe, voda Korane tada je bila
hladnija od 80 Celzija, to znai da alge sedrotvorci nisu mogle ivjeti u njezinoj
vodi.276 Kad nema njih, nema ni sedre.277 Upravo takva je injenica egzaktno konstatirana najnovijim mjerenjima.
Na Uni takva sveobuhvatna mjerenja nisu dosad vrena, ali zbog blizine, sasvim je
logino da sedra ovdje, niti je mogla, niti moe biti starija. To drugim rijeima
znai, vratimo li se Angielusovoj K-026, zatim K-027 i K-028 na kojima su dati
planovi Bihaa, te spomenutoj Bokan Antiovoj polemici, da je najvei dio procesa formiranja veih unskih otoka bio dovren jo i prije poetka eljeznog doba.
O tome svjedoi, da samo to navedemo, injenica da je ve ripako sojeniko naselje starih Japoda izgraeno na sedrenenoj podlozi, a njegove ostatke proces sedrenja sve do danas nije napustio.278 Drugim rijeima, polovicom II. milenija nove
ere, iz kojeg razdoblja datira u ovoj knjizi analizirani kartografski materijal, npr.
Rosellijeva K-001 iz 1476.-1484., taj je proces bio u jo viem stadiju, a nastavljen je i danas. Naravno, od tog procesa treba razlikovati ovjekove intervencije u

Slika 33. Ripa kod Bihaa na poetku 20. stoljea. U prvom planu je unski otok sa damijom na
kojem je stoljeima funkcionirao ovaj stari grad.

Kad se radi o ostalom kartografskom materijalu, sretna je okolnost da se Angielusovi prostorni planovi Bihaa i aksometrije Trca iz 1566. mogu usporediti s istodobnim prvorazrednim historijskim svjedoanstvima. Za Biha su to dva "Izvjetaja". Prvo, pukovnika Ivana Lenkovia iz 1550. god. u kojem su istaknute nune
gradnje i popravke na hrvatskim graninim gradovima. Od Unsko-sanskih gradova
u tom su smislu detaljnije opisani Biha, Ripa, Sokolac i Izai.279 Drugo, "Izvjetaj" koji je posebna komisija priredila za kralja Fedinanda 1563. godine. Rije je
o dokumentu u kojem se detaljno predoava stanje utvrda Hrvatske i Slavonije s
obzirom na aktualne odbrambene pripreme u odnosu na osmanska prodiranja prema zapadu.280 Taj drugi "Izvjetaj" donosi podatke o Bihau ali i o Trcu. Iz oba
izvjetaja u produetku se daju najvaniji naglasci kroz interpretativni tekst.

272

O unskim algama vidjeti MERDANI, H., 2000a, str. 31-38; IDEM, 2000b, str. 39-44, gdje je
navedena i sva relevantna starija literatura.
273
Pijesak, pa i onaj u srednjem toku Une, izgleda da ipak najvie nastaje u hladnijem dijelu godine. I tada se na slapovima izluuje ugljini dioksid, ime se stvara vapnenac. Ali, kako tada u
tom procesu dodatno ne sudjeluje biljni svijet radi iznimno niskih temperatura, vapnenac se ne
zadrava na dnu rijeke, ve se kree dalje noen maticom Une. Pritom se sitnije estice meusobno spajaju, i u obliku pijeska, tj. zrnaca velikih par milimetara, taloe u mirnijim dijelovima
vodotoka. Poplavne ili barem neto vie vode, u doba topljenja snijega poetkom proljea, vei
dio tog pijeska donose u mirne vode Bihake doline.
274
Metoda 14C omoguava mjerenja do 40.000 godina starosti u odnosu na sadanjost. Zato se, kao
u ovom sluaju, kad postoje jo stariji nalazi, koriste druge metode. Cfr. HORVATINI, N.,
1999, str. 20-21.
275
HORVATINI, N., 1999, str. 21-22; SRDO, D., 1983, str. 8-9.
276
Prema SPAHI, M., 2000, str. 13, prosjena godinja izoterma u slivu Une iznosi 9,4 0 C. Kako
je donja granica sedrenja osam Celzijevih stupnjeva, jasno je da je i s temperaturnog stajalita
sedrenje u Uni logina pojava.
277
STILINOVI, B. PLENKOVI-MORAJ, A., 1999, str. 17-19, posebno str. 19.
278
URI, V., 1908, str. 149-179; RADIMSKY, V., 1893, str. 129-138; IDEM, 1895, str. 438524; RAUNIG, B., 1975a, str. 47-49, tabla XXII,2; IDEM, 1976b, str. 31-33, tabla XII,2. Za
istodobnu materijalnu kulturu Japoda vidjeti MARI, Z., 1968, str. 5-79.

1. "Izvjetaj" iz 1550. godine

Biha
Glavna odbrambena utvrda Bihaa, u tlocrtu etverokutna, smjetena je unutar gradskih
zidina. Dio je katela i stoji neposredno nad Unom. Potrebno je popraviti podove i plafone utvrde. Takoer, zatititi njezinu vanjsku stranu zemljanim nasipom utvrenim hrasto279

280

79

SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 399-406, posebno 403-404. Nedovoljno precizan
prijevod s njemakog donosi KRMPOTI, LJ., 1997, str. 234-235. Osnovne naglaske iz tog
"Izvjetaja" daje i KRUHEK, M., 1995a, str. 166-168. Autor se uz original, najvie koristio
Kruhekovim radom.
Original: Berettung der Wndisch und Crobatischen Grenitzen. Alda der Rom. Kay. Maytt.
(...) gegebene Instruction fr die herren Comissarien sambt ihren abgetheillten verrichtungs
relationen Dravni arhiv Slovenije Ljubljana (Slovenija), Stanovski arhiv, kut. 222, fascikla
132. Vei dio tog teksta u slobodnom prijevodu donosi KRUHEK, M., 1995a, str. 198-247, posebno 208-212. Autor se koristio s oba izvora.

vim kolcima, kako taj nasip i utvrdu ne bi oteivala voda. Na srednjem katu utvrde je
prostorija za stanovanje. Gornji kat treba osposobiti za snaniju vatrenu odbranu otvaranjem novih pukarnica, ureenjem zatitnog vijenca uokolo novootvorene terase, na koju
bi se mogle smjestiti teke bedemske puke. Ve je obavljeno.

Popravke su potrebne i na kuli krunog tlocrta smjetenoj u gradskim zidovima sa senjske strane [ili na zapadu Bihaa], odnosno u blizini samostana Bijele brae [dominikanci]. Nju treba odbrambeno pojaati gradnjom trokutnog nasipa. Osim toga, potrebno je
pojaati njezine temelje. Na vrhu te kule izgraditi otvorenu platformu za topove na vrstoj hrastovoj podlozi.
Na drugoj kuli krunog tlocrta na istom mjestu urediti pukarnice, postaviti pod i krov.
Taj posao mogu obaviti sami graani Bihaa.
Prije nekoliko godina, u gradskom zidu nasuprot unskom otoiu, podignut je bastion obloen zidom izvana. Kako je sada propao, treba ga obnoviti. To je naime istaknuto i vano odbrambeno mjesto, jer tu stoji straa na najopasnijem poloaju itavog mjesta. (U
gradnji tog bastiona ve je obavljeno dosta poslova. Kako je graevinski pisar osigurao
novac, preostali radovi mogu otpoeti idueg proljea. Uz dobru se organizaciju te godine mogu i zavriti.)
Velika vrata na gradskom odbrambenom zidu koja stoje nasuprot tom unskom otoiu
treba zazidati, a nad njima sagraditi kulu kruna tlocrta i dobro je zatiti. Vrata treba otvoriti na drugom manje ugroenom mjestu: u gradskom zidu kod samostana sv. Antuna
[franjevci].
Kutni dio gradskih zidova nasuprot franjevakom samostanu sv. Antuna treba ojaati izgradnjom trokutnog zemljanog nasipa. Potrebno je opomenuti brau franjevce da dobro
utvrde onu manju kulu u gradskom zidu do koje se dolazi preko njihovog vrta i od koje
oni uvaju kljueve, te da se moraju pobrinuti da u toj kuli danonono bude straa. Na toj
bi kuli trebalo napraviti jedan tornji ili, ako se to ne uradi, kulu obzidati zidom kako je
ranije savjetovano. Franjevci su taj posao obavili.

Slika 34. Ripaki unski mlinovi na poetku stoljea. Ti su se mlinovi ovdje i na drugim dijelovima
Une uvijek gradili tamo gdje su slapovi, jer je za njihovo pokretanje trebala snana i brza rijena
matica. Kako toga od Martin Broda do Bosanske Otoke nije nedostajalo, mlinovi su stoljeima bili
dio unskih razglednica.

Jo ranije su dijelom ureene tri krune kule iste utvrde.281 U njima su postavljeni novi
podovi i krovita. Dok je kapetan bio u Bihau, u kuli okrenutoj vodi, prije je bio njegov
stan. Kako je to sada zaputeno, potrebno je urediti stubite i prostoriju za stanovanje zapovjednika odbrane Bihaa.282

Druga gradska vrata na strani zvanoj Rakov brod (Rakhoui wrod), zajedno s pristupom
do njih, potrebno je bolje utvrditi, jer je grad na toj strani odasvud otvoren utjecaju unskih voda.

Do te kule u katelu, gdje je ranije stanovao kapetan, prije je bila jedna stambena zgrada,
sad u ruevnom stanju. Treba je sruiti, pa njezinom graom izvesti sve spomenute poslove. Na njezinu pak mjestu izgraditi prizemnicu, u kojoj urediti kuhinju i stan za slugu. To
je ve obavljeno.

Manja vrata na krunom dijelu gradskog odbrambenog zida, tamo gdje se nalazi utvrda
zvana Polaa (Pollatscha), takoer treba bolje utvrditi. To je i inae najslabije branjen
dio gradskih zidina koje oplakuju unske vode koje se iroko sputaju od Ripa, i gdje od
samostana sv. Antuna do katela, u duinu od 251 klaftera (oko 474 metra),283 nema nijedne kule, nikakva zatitnog nasipa ili bedema, ve jedino goli nezatieni luk gradskog
odbrambenog zida. Taj bi zid trebalo prelomiti na kut i bolje ga izvana utvrditi.

Vrata na katelu i pokretni most vrlo su troni i slabi. Potrebno ih je izmijeniti. To je takoer uinjeno.

Na krunitu po itavoj duini gradskih odbrambenih zidova, koji su dugi 700 klaftera
(oko 1.323 m), a veinom iroki pola klaftera (oko 0,95 m), nema nikakve galerije, nikakva zaklona, zatiena prolaza, uope niega to bi strai osiguralo sigurniji obilazak i
odbranu. Stoga bez odlaganja na tim zidovima treba nadozidati usko krunite, a u njemu
nainiti pukarnice i zatiene galerije.

Vrata preko dugog mosta koja vode izvan na gradske zidove pokraj katela i pomini most u toj vezi treba pojaati. Nad vratima bi trebalo postaviti male tornjie od hrastovine s
izbaenim otvorima i pukarnicama za odbranu. Ti bi tornjii titili katel u gradu, most
pred gradskim zidom i straarnicu pred njim.
281

282

Kod upne crkve, gdje je odbrana takoer slaba, potrebno je izraditi zatitni zid u obliku
zatiene otvorene platforme. Na nju postaviti artiljerijsku odbranu.284

U originalu, SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 403, doslovno pie "dreyen runden", tj.
"tri krune kule" glavne tadanje bihake utvrde (geschloss). To su one tri kule koje se nalaze
na bihakom grbu koji prvi u svojem djelu iz 1689. donosi J. W. Valvazor. Gornje je svjedoanstvo prvi historijski vjerodostojan spomen tih kula. To nesumnjivo znai da opepoznati bihaki grb ima svoje uporite u realnosti, te da je najvjerovatnije nastao u 14. stoljeu. Poloaji
tih triju kula na uglovima tog etverokutnog utvrenja vidljivi su i na Angielusovim planovima
K-027 i K-028. Time se nije samo uspostavila podudarnost izmeu razliitih historijskih izvora, ve gotovo jednoznano razrijeilo jednu od starih enigma bihake starije prolosti. Ipak,
podrobnije o tom problemu u analizi Valvazorova kartografskog materijala (K-080 do K-082).
Ta se kula zorno vidi na Angielusovim K-027 i K-028. Doista je nad Unom, na junom dijelu
unskog otoka na kojem se nalazio Biha, i gdje se i danas nalazi njegovo najue jezgro.

283

Klafter je izvorno bio njemaka mjera za ogrjevno drvo. Stvarno je to na hvat. Hvat je pak klasina stara mjera koja predstavlja duinu irokom rairenih ruku. Mjeri se izmeu zavretaka
prsta obje ruke. Ovdje se radi o bekom klafteru koji iznosi 6 bekih stopa. Kako je duina te
stope u 16. stoljeu 315,24-315,60 mm (HERKOV, Z., 1973, str. 80), to znai da treba raunati
s klafterom duine 6 x 315,24-315,60 mm = 1,89144-1,8936 m, tj. zaokrueno 1,89 m.
284
Uz sve navedene radove koje Lenkovi predlae istaknuti su i novani iznosi u forintama potrebni za njihovu realizaciju SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 403-404; KRUHEK,
M., 1995a, str. 166-168. To je gore isputeno jer nije u direktnoj funkciji opisa samog grada i
njegovih odbrambenih mogunosti.

80

utvrda zapravo su ukopani u kameno tlo, pa bi i izgradnju te citadele takoer trebalo temeljiti na toj tvrdoj, kamenoj podlozi.287 Visina citadele mogla bi biti samo dva tvravna
klaftera (3,78 metra). Ako ne bi bilo dovoljno vremena za njezino utvrivanje, mogla bi
se izvana utvrditi obinim zemljanim bedemima i zatitnim kanalima. Graevinskog kamena za njezinu izgradnju nalo bi se dosta u samom gradu, i to najvie od ve ruevnog
katela.288 Ukoliko ni to ne bi bilo dovoljno, onda od ruevina jednog ve naputenog samostana.

2. "Izvjetaj" iz 1563. godine

2.1. Biha
Grad je utvren zidovima i kulama. Smjeten je na otoku oko kojeg tee rijeka Una. tovie, Una se tu razlijeva u vie manjih rukavaca, pa optaui grad sa svih strana, dobro ga
titi. Unato loem graevinskom stanju svojih utvrda, zahvaljujui samo prirodi vlastitog poloaja, Biha se jo uvijek odupire neprijatelju.

Na junoj strani grada, iza sad ve ruevnog katela, nalazi se uzvisina duga oko 200 tvravnih klaftri (oko 378 metara).289 Taj bi poloaj, koji sada nadvisuje zaputeni katel,
trebalo bolje utvrditi ili pak povui odbranu s njega u unutranjost grada. Kod gradskih
utvrda na sjevernoj strani trebalo bi prokopati kanal, pa preko njega izgraditi mosti ispod kojeg bi mogla protjecati voda sve do kuta odbrambenog zida. Na takav bi nain voda Une optjecala oko cijelog oboda vanjskih odbrambenih zidova, to bi gradu dalo vie
sigurnosti u odbrani.
Bihakom zapovjedniku treba narediti da se posijee sve grmlje i raslinje naraslo uokolo
gradskih zidina. Time bi slika bihakog otoka i samog mjesta bila jasnija. 290 Istodobno,
tako bi se dobilo jo vie na preglednosti okolice, to bi bilo bitno olakanje upravljanja
njegovom odbranom.
Nizvodno od Bihaa gdje se Una razdvaja u dva toka, na tamonjem otoiu treba podii
vrstu etverokutnu kulu u visini do dva kata. U njoj bi bihaka vojna posada mogla drati gradske predstrae, za to bi bilo dovoljno tek nekoliko straara opskrbljenih potrebnim orujem i municijom.
Na junom prilazu gradu, tamo gdje Una pravi mali zavoj, bilo bi dobro sagraditi barem
jednu manju drvenu kulu, u kojoj bi stajala juna predstraa bihake odbrane. Gradnja te
kule ne bi bila skupa, a bila bi vrlo korisna u cjelovitom sistemu odbrane grada Bihaa.

Slika 35. Slapovi na Uni u Bihau.

Poloaj i strategijska vanost mjesta, sada na samoj granici prema Osmanskom Carstvu,
toliko je velika da ga nikako ne bi trebalo napustiti ili izgubiti. Njegov bi gubitak imao
teke posljedice za odbranu cijele Hrvatske, a zatim i za sigurnost austrijskih pokrajina. S
najveom moguom panjom treba bdjeti nad sigurnou i paziti na odbranu tog grada.
Ta odbrana ne moe poivati samo na prirodno dobro zatienu poloaju ve i na gradskim utvrenjima, vojnoj posadi u gradu i opskrbljenosti grada svime to je potrebno za
preivljavanje njegovih branitelja i njihovu aktivnu odbranu.

Osim toga, zapovjedniku odbrane Bihaa predlae se da naini veliki splav, na kojem bi
se preko rijeke moglo odjednom prevesti 20-30 konja.
lanovi kraljeve komisije konstatiraju da u Bihau nema dovoljno oruja i municije: tek
dva manja i dva dua topa manjeg kalibra. Svi su bili neupotrebljivi, osim jednog falkoneta.291 Ipak ih je bihaki pukar, Erhard Pfalz, uspio popraviti.292 Taj je pukar zasluan
287

Doista su najnovija istraivanja pokazala da se jezgro srednjovjekovnog i kasnije osmanskodobnog Bihaa nalazi na tvrdoj kamenoj podlozi. To je onaj povieni dio gdje se danas nalazi Kapetanova kula, turbe, te ostaci rimokatolike crkve sv. Antuna izgraene u austro-ugarsko doba.
Taj se uzvieni dio izgleda protee sve do prvotne istoimene crkve, od 1592. najvanije bihake damije, Fethije. Cfr. RAUNIG, B., 1990, str. 205-206. Oko te kamene podloge, djelovanjem sedrotvoraca, nastao je cijeli sistem sedrenih naslaga, ime je izvorni kameni otok tokom
brojnih milenija bitno proiren.
288
Katel je iz lat. castellum, u znaenju utvreni dvor, zamak, tvrava, kula ali i bedem. Ovdje
ima znaenje utvrde ili tvrave. KLAI, B., 1974, str. 632, s.v. kastel.
289
To je taj povieni dio koji je spomenut u prethodnoj biljeki, a vrlo se zorno uoava na de Gerardijevim planovima Bihaa iz poetka 18. stoljea. O tome detaljnije u analitikom tekstu uz
de Gerardijeve planove K-110 do K-113.
290
Dakle, ne samo to se na kartografskim planovima K-027 i K-028 izrijekom Biha predoava na
unskom otoku, ve se takva tvrdnja izrie i u ovom "Izvjetaju". Prema tome, jo jedan dokaz
vie da je Biha grad na unskoj otoci.
291
Falkonet od tal. falcone, u nas soko (ptica), openito je naziv za stariju vrstu teeg topa. Pritom
je falkon top veeg dometa i veih zrna, a falkonet, kao deminutiv falkona, top manjeg dometa i
sitnijih artiljerijskih zrna. KLAI, B., 1974, str. 384, s.v. falkon.
292
Taj se pukar (pxenmaister) spominje prvi put u novembru 1551. god. kao bihaki strunjak za
puano oruje s plaom od 8 forinti. Pritom se njegovo ime notira u neto drukijem obliku:
Erhardt Follz. SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 411.

Na alost, odbrambeno stanje bihakih utvrda nije dobro. Trebalo bi mnogo rada da se
bar donekle poprave. Ukoliko se to ne uini, Biha e biti u velikoj opasnosti da postane
lakim plijenom kakve vee neprijateljske opsade. Pad Bihaa znaio bi i naputanje odbrane susjednih utvrda na Uni, te povlaenje odbrambene linije s Une na utvrde uz tok
Korane i dalje, na uporita uz Mrenicu i Glinu. To jest, premjetanje linije granine odbrane blie rijeci Kupi. Isto tako, pad Bihaa znaio bi gubitak cijele odbrambene granice
na Uni, jer bi Osmanlije tada pritisli Kostajnicu i ostale utvrde na Uni, a one bi se teko
mogle odbraniti.285
to se tie zatienosti Bihaa vodotokom rijeke Une ona je doista vrlo velika, ali bi tu
prirodnu okolnost trebalo bolje iskoristiti. Prvo, unutar gradskih zidina, potrebno je izgraditi citadelu koja bi cijelom gradu davala vie sigurnosti i poveala mogunosti njegove odbrane.286 Premda je Biha na ravnom terenu, okruen vodama Une, temelji njegovih
285

286

Tako se doista i dogodilo. Tj. odbrana se vremenom s Une premjestila na Kupu i njezine pritoke. O tome KRUHEK, M., 1984, str. 216-257; IDEM, 1994a, str. 33-66.
Citadela od tal. cittadella, sa znaenjem tvrava, utvrda, uporite, bilo kao samostalno vojno
uporite ili, kao ovdje, poseban vojnograevinski sklop unutar gradskog odbrambenog sistema.
KLAI, B., 1974, str. 215, s.v. citadela.

81

to bihako oruje uope moe koliko-toliko sluiti braniteljima. Ve 20 godina popravlja on sve njihovo oruje bez ikakve dodatne plae. Stoga mu je, kao nagrada za njegov
dotadanji trud i vjetinu, nova mjesena plaa odreena u iznosu od 10 forinti.293

- 1 intendant za prehranu vojske;

- 1 oruar koji mora biti strunjak za oruje;
- 3 pukara koji bi popravljali puke;
- 150 hrvatskih pjeaka. Uz njih 3 njihove vojvode i 3 zastavnika, te 15 desetara. Od
tih pjeaka njih 25 dnevno bi dralo strau;
- 20 straara ardaklija koji bi drali strau izvan grada, jer posada ne smije naputati
gradsku odbranu.

U gradu je previe sposobnih ljudi za oruje koji mirno rade svoje privatne poslove ili
obrauju polja. Istovremeno, aktivno niim ne pridonose odbrani grada, ne daju strau, a
nisu ni na kakvom vojnom popisu. Takvo se stanje mora promijeniti. Ako ti ljudi dijele s
vojnicima mjesto u gradu i sudbinu Bihaa, onda one koji mogu sluiti odbrani treba staviti na popis gradskih straa i ostalih obaveza korisnih za sigurnost grada.
Komisija je konstatirala i nenamjensko troenje novca. Grad je, naime, dobivao iz ratne
blagajne godinje 100 forinti za popravak gradskih vrat i mostov. Od tih popravki lanovi komisije nisu nigdje nita vidjeli, ali su uli da su taj novac prisvojili gradski sudac i
neki graani navodno radi opinskih potreba. Osuujui takvo ponaanje, naredili su ratnom blagajniku hrvatske graniarske blagajne da obustavi daljnju isplatu tih 100 forinti.
Istovremeno, gradskoj je opini zapovijeeno da za novac primljen 1562. i 1563., tj. 200
forinti, obavi poslove za koje je taj novac i prispio u Biha, te da se o tome podnese izvjetaj.
Vojna je posada Bihaa siromana i bijedna. Posebno se to odnosi na njemake pjeake
koji zato to vrlo neredovito primaju plau esto gladuju. Taj bi problem kralj trebao rijeiti na drugi nain. Uvjet da meu vojskom i graanima bude vie vojnog reda i discipline jest da se nae kvalitetnijeg zapovjednika, kao iskusnog ratnika i dobra organizatora,
da mu se pridrui sposobne saradnike, te da se za sve odbrambene radnje osiguraju nuna
novana sredstva. Taj bi ovjek sa saradnicima vodio odbranu Bihaa i susjednih utvrda.
Odnosno, takav svojevrsni ratni savjet trebao bi povezati u jedinstven sistem odbrane itavo podruje koje pokrivaju utvrde Bihaa, Ripa, Izaia, Trca na Korani, pa ak
Drenika i Jasenice, a na Uni dalje nizvodno, Brekovice, Ostroca, te Cazina i Stijene.
Kako sadanji zapovjednik odbrane u Bihau uskoro odlazi s te slube, komisija je ve
razgovarala s Jurjem Kronschalom. Slubu bi kao novi bihaki zapovjednik mogao preuzeti od marta 1564., kad sadanji zapovjednik napusti Biha. Predlaui ime novog zapovjednika, lanovi komisije predlau i iznos njegove mjesene plae: 100 forinti.294

Slika 36. Slapovi na Uni kod Cazin-Srbljana.

2.2. Trac
Dobro utvreni stari feudalni grad. Tri je milje (oko 21,7 km) udaljen od Bihaa. 297 Smjeten je na povienu mjestu iznad toka rijeke Korane, nedaleko od mjesta gdje u Koranu
utjee rjeica Mutnica. Utvrda pripada grofu Nikoli Frankopanu Trakom. Usred utvrenja nalazi se visoka kruna kula jako debelih zidova. Djelomino je stradala pri jednom osmanskom napadu na grad, ali je ipak jo uvijek u dobrom graevinskom stanju.
Kako grof Traki dobiva plau za dranje 60 konjanika, treba ga zaduiti da tom plaenom jedinicom pazi na Trac, te na putove koji vode prema Dreniku i Bihau. Osim toga, u tom tvrdom gradu ima dovoljno mjesta da se u njega dodatno smjesti eta konjanika, a s njima konjaniki zastavnik i truba. Uz pokretno konjanitvo, postojeih 12 straara moglo bi u gradu odravati stalnu strau.

U smislu reorganizacije i bolje uspjenosti u odbrambenim zadacima bihake vojne posade, uz zapovjednika, kapetana Bihake kapetanije, predlae se da zapovjednik ima u vlastitoj pratnji jednog slugu, a od ostalih vojnih jedinica pod svojom komandom slijedee:
- 8 husara konjanika;295
- 50 posebno iskusnih konjanika u punom oklopu i pancirnoj zatiti.296 Njima bi zapovijedao vlastiti zapovjednik, a imali bi jo svog zastavnika i trubaa;
- 100 njemakih strijelaca s pukom i oklopom. Uz to jedan njihov zapovjednik koji bi
ujedno zapovijedao svim pjeakim ili konjanikim straama, jedan narednik koji bi
bio pomonik zapovjedniku strijelaca, te bi vodio njegov ratni ured i smjenu straa;

293

Forinta je od tal. fiorino, po gradu Fiorenci ili Firenzi, gdje je najprije uveden istoimeni zlatni
novac. Prema tome, ime novane jedinice izvedeno iz naziva grada gdje ga se kovalo jo od 13.
stoljea. Na ovim prostorima forinte su bile poznate kao maarski znatni novac koji se dijelio
na 100 filira. KLAI, B., 1974, str. 419, s.v. forin(a)t.
294
Kralj je taj prijedlog prihvatio i Kronschal je doista bio zapovjednik bihake odbrane 1564. godine. Prije njega, 1560.-1563., zapovjednik Bihaa bio je Mihovil Spallatin (Alberti). SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 467.
295
Husar je vojnik lake konjice. Izraz je doao iz ma. huszr. Tu je nastao kao izvedenica od
husz, u znaenju dvadeset. U biti to i jest dvadeseti. Naime, od 1445. god. u Maarskoj su svaka dvadesetorica seljaka, na ime posebnog poreza, morala opremiti jednog konjanika za rat.
Ovdje je termin primijenjen u svojem osnovnom znaenju: laki konjanik. KLAI, B., 1974, str.
530, s.v. husari.
296
Pancir je iz lat. panziera, te doista znai metalni oklop za zatitu vojnikova tijela. KLAI, B.,
1974, str. 969, s.v. pancer.

Usporediti te izvjetaje u svim detaljima koje nude s kartografiranim podacima na

K-027 i K-028 gotovo je nemogue. Meutim, saglasno istaknutom uz analizu
Angielusove K-026, prvo treba konstatirati da je oko Bihaa krajem 16. stoljea
bilo puno vie rijenih otoia nego to ih ima danas. Zbunjuje pritom injenica da
297

82

Kako je istaknuto u biljeci 65. uz analizu Kuripeieva opisa Unsko-sanskog podruja i njegovih K-003 do K-005, radi se o njemakoj geografskoj milji dugoj 7.420 m. Mjereno na modernoj geografskoj karti relacija Biha Trac zranom linijom iznosi 22 km, a ako se prati cesta Biha Kamenica Turija Vrsta Gata Traka Ratela Trac, onda je to udaljenost
24 km. Prema tome, u oba sluaja vrijednosti sasvim bliske gornjem, to je dokaz vie o pouzdanosti i vjerodostojnosti tog historijskog izvora.

K-027 i K-028 nisu u tom dijelu identine. Tlocrt samog Bihaa jo bi generalno i
mogli prihvatiti kao gotovo istovjetan na oba plana, ali ne i kad se radi o otocima.
Na K-027 geografski je krinjak koji nam pomae u orijentiranju njezinih, ali i
geografskih realija na K-028 gdje ga nema. S obzirom na takvu orijentaciju kao da
je rije o planovima razliitog grada. Una od Ripa u Biha dolazi s jugoistoka, a
produava na sjeverozapad. Upravo je takva slika i na K-027. Meutim, na K-028
dio koji dolazi od Ripa okrenut je skroz na zapad. Shvatimo li meutim K-028
kao krupniji plan od K-027, iz kojeg je izveden, tada tu pogreku moda moemo
otpisati na raun brzine Angielusova rada. Osim toga, tu je i spomenuta mnoina
unskih otoia. Na K-027 broj im je neto reduciran u odnosu na K-028. Naime,
na K-027 s istone strane Bihaa kartografirana su tri otoia: veliki, srednji i mali. Na K-028 istono i juno od tog velikog ima jo po jedan mali.

re. Naime, preko unskog otoka istono od grada, poznate Otoke. Prema Angielusovim K-027 i K-028, uzimajui u obzir ne samo geografski krinjak na K-027,
nego i smjer vodotoka Une, ulazi u Biha su bili od juga i sa sjevera. Pritom se juni sastojao od dugog mosta izmeu dvije skupine otoia, a sjeverni se pomagao
otoiima s te strane grada, pa je most na toj strani bio iz tri dijela: grad prvi
otok, prvi drugi otok i drugi otok obala kopna. Upravo takvo stanje ulaza vidljivo je i iz predoenog sadraja oba izvjetaja. Lenkovi 1550. predlae da se velika vrata na gradskom odbrambenom zidu koja stoje nasuprot unskom otoiu,
mislei na dananju Otoku, trebaju zazidati, a nad njima sagraditi kulu kruna tlocrta i dobro je zatititi. Nova takva vrata treba otvoriti na drugom manje ugroenom mjestu: u gradskom zidu kod samostana sv. Antuna [franjevci], odnosno kod
dananje damije Fethije, jer je taj samostan odmah nakon osmanskog osvojenja
Bihaa, tj. jo 1592., pretvoren u tu damiju.298
Iz "Izvjetaja" kraljevske komisija napisanog 1563. vidljivo je da je u meuvremenu Lenkoviev prijedlog usvojen i realiziran. Naime, oni spominju gradsku utvrdu
na sjevernoj strani grada gdje bi trebalo prokopati kanal, pa preko njega izgraditi
mosti ispod kojeg bi mogla protjecati voda sve do kuta odbrambenog zida. Time
bi se pojaao nivo sigurnosti ulaza s te strane. Imajui u vidu Lenkoviev prijedlog i injenicu da je realiziran, te sad novi prijedlog komisije iz 1563., moglo bi se
zakljuiti da je i taj prijedlog iz 1563. usvojen i realiziran. Naime, kopanjem kanala na sjevernoj strani grada dobiven je novi unski otoi koji moda prije toga
uope nije postojao. I vie od toga. Izgleda da je taj otok jo dodatno prepolovljen
na dva dijela. Time se dobio sistem od tri mosta kako se to moe vidjeti na K-027
i K-028. Pritom je pokretni jedino prvi most iz grada,299 koji vodi do prvog otoka.
Na junoj strani grada, prema Lenkovievu opisu, bio bi Rakov brod. U njegovoj
blizini je etverokutni katel vidljiv na K-027 i K-028, i tu je dugi most. Neto istonije od tih vrata, a toga nema na Angielusovim planovima, trebala bi biti Polaa koju spominje Lenkovi, i kod nje jo jedna manja vrata.
Iz svega prethodnog moe se zakljuiti da je Biha u sedmom desetljeu 16. stoljea svoj glavni izlaz imao prema sjeveru. U vezi s time je konstatacija komisije
iz 1563. godine da se ne smije izgubiti odbrambena linija na srednjem toku Une,
tj. u Bihakom polju. Ako bi se to ipak desilo, rezervna odbrambena crta se premjeta na Koranu i dalje, na utvrde uz Mrenicu i Glinu. To jest, premjetanje linije granine odbrane blie rijeci Kupi. To drugim rijeima znai, da su odbrambene prilike reducirale neke druge mosne prijelaze. Prvo, jer je Bihau pomo mogla doi jedino sa sjevera, upravo s podruja dolina rijeka Korane i Kupe. Osmanske vojne snage, kao neprijateljske formacije, mogle su doi jedino s juga, s obzirom da je tako diktirala geografija terena. Dakle Klju ili Kamengrad, pa preko
petrovakih krakih polja i zaravni, kroz Ripaki klanac, u Bihako polje. Zato i
jest upravo na toj strani katel, a s njim i stub odbrane, kako se vidi na K-027 i K298

SPOMENICI, svezak 1, Zagreb, 1884, str. 170. Mehmed-paa 30. septembra 1592. pie nadvojvodi Ernestu u vezi mirovanja osmanske vojske. Meu ostalim istie da se Biha ne moe povratiti u kranske ruke jer je tamo odmah iza osvojenja sagraena damija (Moschen). Openito je to u historiji poznato kao preinaka crkve sv. Antuna u Fethiju, ije ime (Fethija) doslovno
znai "Osvojena". Vidjeti JUSI, E., 1982, str. 169-178; MUJEZINOVI, M., 1982, svezak 3,
str. 60-66.
299
I sami je grad Biha takoer smjeten na unskom otoku: Otok sv. Ladislava kojeg je postojanje
i takvo ime posvjedoeno jo 26. februara 1260. god. CODEX, svezak 5, Zagreb, 1907, str.
156, insula sancti Ladizlai.

Slika 37. Slapovi na Uni ljeti kod Cazin-Srbljana. U pozadini se vidi Ostrac. Fotografija s
poetka 20. stoljea.

Ipak, moda je najzanimljivije, upravo s obzirom na te unske otoie, da se u Biha nije ulazilo onako kako je opepoznato iz dosadanje historiografske literatu83

Bradschai = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa

Branogratsch = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Brekowiz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Buschauiz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Buschin = Buim, naselje
Corana fl. = Korana, rijeka
Ieserski = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Isatschiz = Izai, naselje, 10,5 km NW Biha
Kamengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Kludsch = Klju, naselje
Krup = Bosanska Krupa, naselje
Nouigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Oberkladusch = Velika Kladua, naselje
Obrouaz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ostrosaz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrouiza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Otok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Socol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Sturliz = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersazz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Topliz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Tschawitski = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Vna fl. = Una, rijeka
Vnacz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Vnderkladusch = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Wela = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Withidsch = Biha, naselje
Zasin = Cazin, naselje

028. S druge strane, kad Biha 1592. doe pod osmansku upravu i vlast, prilike se
stubokom mijenjaju. Sad pomo Bihau moe doi jedino s juga, pa se zato otvara
mosni prijelaz Grad Otoka Prekounje, dakle na prostrano Bihako polje. Neprijatelj pak od 1592. uvijek dolazi sa sjevera i sjeverozapada, budui da je, opet
prirodna konfiguracija terena, odreivala takav smjer.

Kako bi se izbjegla eventualna ponavljanja jer se radi mnoine kasnijih planova

Bihaa opisu grada treba uvijek iznova vraati, moe se zakljuiti da su Angielusovi planovi K-027 i K-028 unato svim uoenim nedostacima ipak generalno vjerodostojni, s obzirom da su saglasni istodobnim prvorazrednim pisanim historijskim izvorima.
Identino je s aksometrijama Trca na K-029 i K-030. Kraljevska komisija 1563.
svjedoi da je Trac smjeten na povienom mjestu iznad Korane, nedaleko od
mjesta gdje u tu rijeku utjee rjeica Mutnica. To je u realnosti doista tako. Osim
toga, kae se da je to stari dobro utvreni feudalni grad, u ijoj je sredini kula
kruna tlocrta i debelih zidova. Angielusove aksometrije K-029 i K-030 ne samo
da to potvruju, nego toj slici, jer je Trac puno manji od istodobnog Bihaa, dodaju pregrt novih detalja. Naime, Trac je utvren jakim odbrambenim zidom,
koji u svojim kutovima imaju okrugla pojaanja. Zid je etverokutnog tlocrta izuzev na jugoistonom dijelu, gdje je sasvim sigurno teren diktirao da bude ukoso
zasjeen. Ulaz u grad je s istone strane. Tu je, u sklopu odbrambenog zida izgraena kula koja s unutranje strane ima etvrtasti, a s vanjske kruni tlocrt. U unutranjosti grada je spomenuta okrugla brani-kula, a oko nje novi odbrambeni zid
etverokutne osnove. Kula je smjetena na sjevernom dijelu tog unutranjeg ograenog prostora. Ima prizemlje i dva kata. Taj unutranji ograeni prostor na tri
kraja (NW, SW i SE) ima na svojim kutovima jednokatne visoke okrugle odbrambene kule, a u njega se ulazi kroz utvrena vrata smjetena na istoku. Prema tome,
komunikacija u grad je kroz dvoja vrata, i to s istoka. Opisana situacija vjerna je
stanju utvrenom na terenu arheolokim rekognosciranjem Branke Raunig 1984.
godine.300

Toponimija na K-028
Vna fl. = Una, rijeka

Toponimija na K-026
Bisouaz = Bisovac, naselje, 8 km N Biha
300

Rezultati rekognosciranja nisu publicirani. U arheolokoj dokumentaciji Muzeja Unsko-sanskog

kantona Biha, postoje dva plana koje je Branka Raunig izradila 5. novembra 1984. godine.
Autor se u gornjoj ocjeni oslonio na njih.

Slika 38. Slapovi na Uni u Bosanskoj Krupi. U prvom planu su mlinovi.

84

K-026. N. Angielus, Hrvatska i Sklavonija, Be, 1566. Ui isjeak s originala. Izvorna karta je u boji.

85

Slika 39. Ui isjeak sa K-026.

86

K-027. N. Angielus, Biha, Be, 1566. Original je u boji.

87

K-028. N. Angielus, Biha, Be, 1566. Original je u boji.

88

K-029. N. Angielus, Trac, Be, 1566. Original je u boji.

89

K-030. N. Angielus, Trac, Be, 1566. Original je u boji.

90

nakon Kolumbovih otkria, definitivno globalizirati plovidbe na svjetskoj razini.

Mediteran privremeno gubi znaenje, da bi ga povratio poetkom 18. stoljea. U
tom su smislu ova i neke druge neto kasnije karte, tek zadnji pokazatelji mediteranskog gospodarskog napretka, prije nego to privremeno, u 17. stoljeu, nastupi
zastoj.

NICOL NELLI
K-031. IL VERO ET NVOVO DISEGNO / DELLA DALMATIA /
1570. / In Venetia appresso / su Nicolo Nellj.

Toponimija na K-031
Armagno = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Bicachi = Biha, naselje
Cluz = Klju, naselje
Riparze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Soclouen = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Vno f. = Una, rijeka

Venecija, 1570.301

Da se interes za Gastaldi Camocijevu kartu s Bertellijem nije iscrpio pokazuje

njezina nova inaica, ovaj put u redakciji mletakog kartografa Nicola Nellija. I
on umanjuje predloak, ali puno vie od Bertellija, oko 20 %.302 U duhu humanistike tradicije dodaje niz brodova (galije i galijuni) koji iz Veneciju u kursu NW
SE plove prema Otrantu. Uz to, potrudio se pa, prema vlastitom miljenju, ispravio prvenstveno tamparske pogreke, to predstavlja tek povrnu doradu karte.
Takva se intervencija vidi po poloaju toponima Soclouen. Pomjeren je jo vie
prema istoku u odnosu na K-012, K-023 i K-024. Dok se na tim kartama u njemu
bez neke posebne dileme moglo vidjeti Sokolac kod Bihaa, sada, na K-031, prema geografskom poloaju, moe ga se jedino identificirati kao Soko na Pivi. Meutim, lik Soclouen za Soko nije zabiljeen na raspoloivim starim geografskim
kartama. Osim toga, taj je grad, ali pod imenom Socho ve kartografiran na istoj
ovoj K-031. Stoga je Soclouen ipak Sokolac kod Bihaa, koji je radi imenske slinosti (homofonija) sa Sokolom kod Jajca pogreno lociran u blizinu Pive. Da to
jest tako iznova se potvruje s dva Vrbasa o emu je detaljnije raspravljano uz
analizu Bertellijeve K-024. Ovdje, na K-031, uz vodotok "prvog" Vrbasa doslovno pie Iaiza, a na "drugom" to je Iayza, prema tome oba puta Jajce. Osim toga, u
odnosu na izvornike, ova karta nema ljestvica geografske irine i duine. Sve drugo je isto.303
To, drugim rijeima, znai da je iznova trite onaj element koji je inicirao ponovnu izradu iste karte. Tek u nekoliko sitnijih detalja, te prema kartui, to je nova
inaica Gastaldi Camocijeve karte. Zato je to tako u Veneciji? Stoga, jer je to
16. stoljee, doba u kojem je cvat mediteranske pomorske trgovine sveobuhvatan.
Ve u narednom, konjunktura e na Sredozemlju biti u krizi, a s njom i broj izraenih karata. To ne znai da e se manje ovuda ploviti, ve e se, stotinjak godina
301

302

303

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Biblioteca Apostolica Vaticana Rim (Italija), Kartografska

zbirka, bez signature. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 55, Tav. XXVI;
IDEM, 1990, str. 36, broj 53; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 343, Fig. 30; IDEM, 1996, str.
44, slika 25.
LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 55, Tav. XXVI; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 343, Fig.
30; IDEM, 1996, str. 44, slika 25.
Toponimija okolnih oblasti nije previe razliita od ranijih karata. Drave i oblasti abecednim
redom: Bossena = Bosna; Crovatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Iapra = Japra, donji tok
rijeke Vrbas; Licha = Lika; Morlacha = Morlakija, obalno podruje Podvelebitskog kanala;
Rascia = Raka, u smislu Srbije koju se pogreno lociralo u Slavoniju; Sclavonia = Slavonija.
Rijeke: Bosna f. = Bosna; Draua f. = Drava; Saua f. = Sava; Onuize f. = Vrbas; Verina f. = Vrbas. Naselja: Blagay = Blagaj-Japra, 6 km E Bosanski Novi; Gabella = Gabela na Neretvi u
Hercegovini; Gliubuschi = Ljubuki u Hercegovini; Gradischa = Bosanska Gradika; Gradischa
noua = Nova Gradika (Hrvatska); Iaiza i Jayza = Jajce; Isero = Jezero, 8 km W Jajce; Maglai
= Maglaj; Metcouich = Metkovi; Obrouazo = Obrovac; Sebenico = ibenik; Segna = Senj;
Serb = Srb kod Knina; Socho = Soko na Pivi; Sonigrad = Zvonigrad kod Knina; Spalato = Split; Vania = Banja Luka; Vina = Vinac, 8 km S Jajce; Zara = Zadar.

91

K-031. N. Nelli, Precizna i nova karta Dalmacije, Venecija, 1570.

92

u strogo moralnom pogledu, iznimno korektan, pa i moderan u svojem dananjem

izvornom znaenju.308

JOHANNES SAMBUCUS
K-032. ILLYRICVM. / IOAN[NES] SAMBUCVS / ORTELIO SVO,
S[ALUTEM] / Mitto hanc quoque tabellam qua / necessaria
confinia Pannoniae de- / clarantur, fluuiorum & aliquot lo- / corum
situs Hirschuogelij recte / mutaui, Angelini autem studio / plurima
adieci, et interualla cor- / rexi, vt parum quis si cum Hirsch- /
vogelij haec coniungat desiderarit, / si qui errores sint, dies certiora
do- / cebit, Viennae, Vale, 25 Octob[ris] 1572.
Antwerpen, 1572.304

K-033. ILLYRICVM. / IOAN[NES] SAMBUCVS / ORTELIO SVO,

S[ALUTEM] / Mitto hanc quoque tabellam qua / necessaria
confinia Pannoniae de- / clarantur, fluuiorum & aliquot lo- / corum
situs Hirschuogelij recte / mutaui, Angelini autem studio / plurima
adieci, et interualla cor- / rexi, vt parum quis si cum Hirsch- /
vogelij haec coniungat desiderarit, / si qui errores sint, dies certiora
do- / cebit, Viennae, Vale, 25 Octob[ris] 1572.
Antwerpen, 1572.305

Johannes Sambucus, to je latinizirano ime od Jnos Zsmboki (1531.-1584.), maarski je historiar, geograf i kartograf koji je djelovao u Beu.306 Njegova K-032
(i njezina kolorirana verzija K-033) izdana je u drugom izdanju atlasa Abrahama
Orteliusa "Theatrum Orbis Terrarum", Antwerpen, 1573., kao karta broj 54.307 U
odnosu na prethodno opisane talijanske kartografe (Camocio, Bertelli, Nelli),
Sambucus ve u poduoj kartui izrijekom navodi da su mu kao predloak za izradu njegove karte po obuhvaenom geografskom prostoru posluile istovjetne Hirschvogelove, ovdje K-014, K-015, K-016 i K-017, ali i K-026 Nicolausa Angielusa. Takav je odnos prema prethodnicima, ne samo u smislu autorskih prava, ve i

304

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Collezione del dott. Italico Stener di Muggia Trieste (Italija),
bez signature. Cfr. MARKOVI, M., 1993, str. 139-141, karta na str. 74-75.
305
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. A-II-17; Arheoloki muzej Split (Hrvatska), Knjinica, u sklopu Ortelijeva atlasa,
bez signature. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 120-121, Tav. LVIII;
LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 389, Fig. 15; IDEM, 1996, str. 89, slika 37; PANDI, A.,
1992, str. 44, broj 34.
306
GAPAROVI, R., 1970, str. 41; MARKOVI, M., 1993, str. 139-141.
307
Abraham Ortelius (1527.-1598.), znameniti je kozmograf i kartograf koji je djelovao u Antwerpenu. Tvorac je atlasa kao naina prikupljanja i izdavanja karata, ime slijedi i u tom pogledu
jedno od osnovnih ptolemejskih naela. No, za razliku od Ptolemejeve "Geografije" koja je
spoj vrlo obimnog teksta i skupa karata, Ortelius inicira atlas samo kao zbir karata kojima su
autori razliiti. Prvo izdanje njegova atlasa iz 1570. ima Nacionalna i sveuilina biblioteka u
Zagrebu, a drugo Arheoloki muzej u Splitu. To drugo izdanje, iz kojeg je i ova Sambucusova
karta ima naslov: "THEATRUM ORBIS TERRARUM / ABRAHAMUS ORTELIUS ANTVERPIANUS ded[icat] consecratque. / ANTVERPINAE, typ[is] Dietsch, MDLXXIII". O Orteliusu osnovne podatke vidjeti kod GAPAROVI, R., 1970, str. 41; MARKOVI, M., 1993,
str. 134.

Slika 40. Abraham Ortelius, kod kojeg je Sambucus priredio svoje karte. Drvorez 16. stoljea.

Meutim, ve i povrno poreenje K-032 i K-033 sa K-014, K-015, K-016, K-017

i K-026, govori da je K-032 sasvim novi rad. To znai da je Sambucus upotrijebio
i druge geografske izvore koji su mu, radei u Beu, jednom od onodobnih kartografskih i geografskih centara, bili na raspolaganju. Stoga prvo ugodno iznenauje
orijentacija karte koja djeluje daleko realistinije od svojih uzora. Meutim, mik308

93

LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 120-121, Tav. LVIII; LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 389,
Fig. 15; IDEM, 1996, str. 89, slika 37.

rogeografske realije i dalje su prilino nezgrapno realizirane. To se prvenstveno

odnosi na vodotok Zrmanje, a nisu bolji ni vodotoci Krke i Une. Oni su naime naprosto predimenzionirani u odnosu na geografsku realnost. No, treba imati u vidu
da je to u ono vrijeme naprosto bio ustaljeni nain kartografskog izraavanja neeg to ima iznimno veliku vanost. I doista, Una sa svojim putnim vezama prema
Krki i Zrmanji, odnosno preko Save s Panonijom, to doista jest. To je taj znameniti unski geostrategijski pravac, koridor koji je funkcionirao milenijima kao najbolja, najlaka i najkraa veza duboke unutranjosti i Jadrana. Veza kuda su nebrojenim stoljeima kolale robe, trgovaki karavani, ljudi i vojske. Stoga, ne bez razloga, centralni skup geografskih podataka na ovoj karti upravo je taj pravac, a na
njemu sredinje mjesto zauzima Unsko-sansko podruje.309 Iz tog je razloga K032 iznimno vana za historiju ovog kraja.

njoj je podruje BiH (Bossna) obojano njeno zelenom bojom, s tim da se ta boja
pojaava do nivoa skoro tamno-zelene uz vodotoke Une i Save, odnosno uz planinski lanac Dinare. Na takav su nain predoene i granice Bosne prema susjednim dravama, odnosno podrujima: Dalmaciji (Dalmatia), Hrvatskoj (Crovatia) i
Slavoniji (Sclavonia). To znai da se prema Sambucusovoj karti osmanska Bosna
proirila skroz do desne obale rijeke Une 25. oktobra 1572. god., kad je zavren
rad na toj karti, kako se to moe proitati u njezinoj kartui. U tom sluaju, podruja s lijeve strane Une, ukljuujui Biha i Ripa, ostala su jo uvijek slobodna
kao dio hrvatskih oblasti pod vlau bekog dvora. Naime, Sambucus je doista
precizan u tom bojanju. On bojom zahvaa kulen-vakufsku Ostrovicu, prelazei
tako preko Une, istiui na taj nain da je ona tada pod osmanskom vlau, ali izbjegava Biha i Ripa. Stoga su nam K-032 i K-033 vrijedna historijska svjedoanstva i u tom pogledu.

Prvi put tako imamo kartu relativno irokih geografskih prostora koja donosi pregrt temeljnih geografskih podataka s Unsko-sanskog podruja. Pritom nisu sva
geografska rjeenja najbolja, ali je unato tome ona prilino precizna. Promotrimo
tu grau na irem podruju. Prvo Una (Vna flu.). Tee na sjever i sjeveroistok. Ima
desne pritoke Unac i Sanu (obje bezimene), a kod Jasenovca (Iessenowaz) ulijeva
se u Savu (Sava flu.). Uz njezin tok najvie je starih gradova. Unutar toka ove rijeke, izgraeni na njezinim otokama, jesu: Ripa (Repitsch), Biha (Witidsch), Mraaj (Bradschai), Srednji Buevi (Buschawiz), Otoka kod Krupe (Otok), Bosanski
Novi (Altnoua), Kostajnica (Costanawiz) i sami Jasenovac (Iessenowaz), predoen
kao grad na Uni i uz njezinu desnu obalu. Uz tu desnu obalu su ovi ostali gradovi:
Unac (Vnac), Rmanj (Erman), Obrovac kod Krupe (Obrovaz), Bosanska Krupa
(Krupa), Bosanski Novi dio na desnoj obali (Nouigrad), te Dubica (Dubiza). S
lijeve strane Une, uz sami njezin tok, locirani su: Ostrovica kod Kulen Vakufa
(Ostrowoiza), Sokolac kod Bihaa (Sokol), Brekovica (Berkowiz), Ostroac (Ostrozaz), Javnica (Jamniza) u Hrvatskoj, 7 km istono od Bosanskog Novog. Od
Une, pa prema Kljuu, prvi se put, bez ikakve dileme, kartografira Bilaj kod Kulen Vakufa (Wela) i sam Klju (Kludsch).310 Od lijeve obale Une prema Velikoj
Kladui, prvo se uoava tok Korane (Korana flu.). Tu su jo: Topliki Turanj (Topliz), Bisovac (Lissowaz), Mutnik (Motniz), Trac (Tersaz), Velika Kladua
(Vn(d)erkladusch), Todorovo (Nouigrad), Buim (Buschin), Vrnogra (Branogratsch), ava (Tschawiski), Jezerski (Ieserski), Stijena (Stena) i Cazin (Zazin).311

Toponimija na K-032 i K-033

Berkowiz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Bradschai = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Branogratsch = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Buschawiz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Buschin = Buim, naselje
Erman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ieserski = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Kludsch = Klju, naselje
Korana flu. = Korana, rijeka
Krupa = Bosanska Krupa, naselje
Lissovaz = Bisovac, naselje, 8 km N Biha
Motniz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Nouigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obrovaz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Ostrowoiza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Ostrozaz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Otok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sokol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Tersaz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Topliz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Tschawiski = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Vna flu. = Una, rijeka
Vnaz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Vn(d)erkladusch = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Wela = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Witidsch = Biha, naselje
Zazin = Cazin, naselje

Kako ova karta postoji u crno-bijeloj (K-032) i koloriranoj verziji (K-033), a u

ovo se vrijeme granice jo uvijek preteno kartografiraju bojanjem u razliitim bojama povrine pojedinih drava, ili pak naknadnim izvlaenjem granine crte u
boji, za uoavanje razgranienja puno je bolja kolorirana varijanta (K-033).312 Na

309

O unskom prometnom koridoru detaljnije u biljeki 87 ovog djela.

U dubljoj unutranjosti Bosne i Hercegovine, da se notiraju tek neki toponimi, kartografirani su:
Banja Luka (Weinalykha); Boac (Otschaz); Bosanska Gradika (Gradischiprod); Glamo (Wielgrad); Jajce (Jazl); Jezero (Iesero); Prusac kod Donjeg Vakufa (Prussaz); Soko na Pivi (Soccolitsch); Vrbaka na Vrbaki (Oberwaschkhi); Vrbas (Oniuz flu.), itd.
311
Na podruju dananje Hrvatske, odmah uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, kartografirani su:
Bojna (Woina); Borievac, 7 km SW Kulen Vakuf (Boriconigis); Cetingrad, 13 km ENE Slunj
(Zetin); Drenik, 22 km NW Biha (Dresnik); Furjan, 11 km ESE Slunj (Furian); Gvozdansko
(Godanzki); Kremen, 4 km ENE Slunj (Kremnik); Krtinja, 32 km SSE Karlovac (Khersina);
Slunj (Zln), itd.
312
Angielus na K-026 prvi upotrebljava kao kartografski simbol liniju sastavljenu od niza isprekidanih crtica. No, na toj karti ta linija ne oznaava granice ve putnu mreu. U tom je smislu K310

026 jedna od najstarijih karata koja uope istie putnu mreu. Prvi put graninu crtu, sastavljenu od niza takica, donosi von Aitzingova K-034.

94

K-032. J. Sambucus, Ilirik, Antwerpen, 1572. Ui isjeak s originala.

95

K-033. J. Sambucus, Ilirik, Antwerpen, 1572.

96

Slika 41. Ui isjeak sa K-033.

97

no olakano. Prema tome, Una je jo uvijek zapadna granina crta osmanske Bosne. No, koliko jo dugo!316

MICHAEL VON AITZING

Toponimija na K-034
Bradschai = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Buschawiz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Erman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Jeserski = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Kliutsch = Klju, naselje
Motniz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Nouigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Ostrowoiza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Ostrozar = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Otock = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sokol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Tersaz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Topliz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Tschawiski = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Vna flu. = Una, rijeka
Vnaz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Vn(d)erkladusch = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Witidsch = Biha, naselje
Zazin = Cazin, naselje

K-034. ILLY- / RI- / CVM

Kln, 1583.313

Michael von Aitzing (Eitzing), austrijski kozmograf i historiar 16. stoljea, u

svojem monumentalnom geografskom djelu,314 donosi na tabli IX. i ovu kartu, K034. Ve i vrlo povrnom analizom nije teko zakljuiti da je nastala djelominim
reduciranjem prethodnih Sambucusovih (K-032 i K-033). U tom smislu, za razliku od Camocija i drugih mletakih kartografa,315 Aitzing je uinio kartografski rad
koji jest njegovo autorsko djelo. Analiza toponima o svemu tome zorno svjedoi.
Za dio njih minimalno su izmijenjeni likovi, a neki potpuno isputeni: Bisovac
kod Brekovice, Brekovica, Buim, rijeka Korana, Krupa, Obrovac kod Krupe, Stijena i Vrnogra. Takav repertoar svakako pokazuje da Aitzing, premda Austrijanac, ali preteno djelujui u Njemakoj, izuzetno slabo poznaje geografske realije
ovog terena. Nisu ostali gradovi ija imena jest kartografirao previe znaajniji od
tih isputenih. Ipak, izbaciti niz utvrda izvanredno vanih za tok Une sjeverno i
sjeveroistono od Bihaa (Bisovac, Brekovica, Buim, Krupa, Obrovac), doista
nema nikakve logike i opravdanja.
S druge strane, K-034 je zanimljiva za historiju Unsku-sanskog podruja, poput
Camocijeve i onih koji su dalje radili, jer i dalje istie maksimalni interes za ovaj
kraj. Novih podataka odavno nema. Tu se vodi svakodnevna borba. No, interes
Evrope, upravo radi te borbe je nemjerljiv. Stoga i Aitzing posee za Sambucusovom kartom kako bi mu djelo o geografiji Evrope bilo cjelovito.
Meutim, uinak cijelog tog napora rezultirao je ne boljom, u smislu kartografske
itljivosti, dakle preglednijom, nego daleko slabijom kartom. Time Aitzing svakako nije doprinio svojem ugledu.
Ipak ima jedna novina, i to je najvaniji razlog da se ona nae u ovom djelu. Umjesto Sambucusovih boja, jer K-034 originalno je crno-bijela, Aitzing uvodi iscrtavanje granica linijom sastavljenom od niza takica. One nisu izmijenjene u odnosu na K-032 i K-033, pa nam je njihovo identificiranje na K-032 i K-033 time bit-

313

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Metropolitana Zagreb (Hrvatska), Knjinica, sign. 25.172, u

sklopu von Aitzingova djela, 9. tabla. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 156, karta K-124; PANDI, A., 1988, str. 44, broj 32.
314
Puni naslov Aitzingova djela glasi: "AD HISPANIAE ET HVNGARIAE REGES TERMAXIMOS. DE EVROPAE VIRGINIS TAVRO INSIDENTIS, TOPOGRAPHICA ATQVE HISTORICA DESCRIPTIONE, LIBER, QVATVOR ORBIS PARTIBVS DISTINCTVS: INSVPER ET OCTOGINTA QVINQVE, CVM TRIBVS, CHOROGRAPHICIS TABVLIS, A
FRANCISCO HOGENBERGIO INSIGNI ARTIFICE ORNATVS. MICHAELE AITSINGERO Austriaco authore. COLONIAE AGRIPPINAE, Apud Godefridum Kempensem". O Aitzingovu kartografskom prikazu istonog Jadrana KOZLII, M., 1995a, str. 155-160; PANDI, A., 1988, str. 44, broj 32.
315
Misli se na Camocijevu K-023, Bertellijeve K-024, K-025 i Nellijevu K-031, koje se prvenstveno razlikuju po sadraju kartue. O tome detaljnije u analitikom tekstu uz te karte.

316

98

Toponimija okolnih oblasti na K-034 takoer je reducirana u odnosu na Sambucusove K-032 i

K-033. Drave i oblasti: Bossna = Bosna; Crovatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Slavonia = Slavonija. Rijeke: Danubius flu. = Dunav; Draua flu. = Drava; Saua flu. = Sava. Naselja:
Blagay = Blagaj-Japra, 6 km E Bosanski Novi; Bobrouaz = Obrovac; Grachouaz = Bosansko
Grahovo; Gradischibrod = Bosanska Gradika; Jesero = Jezero, 8 km W Jajce; Jazl = Jajce;
Sebenico = ibenik; Spalato = Split; Weinalykha = Banja Luka; Wielgrad = Glamo; Zara =
Zadar; Zegna = Senj.

K-034. M. von Aitzing, Ilirik, Kln, 1583.

99

Slika 42. Ui isjeak sa K-034.

100

Matematiar i geograf Gerhard Kremer, poznatiji pod latiniziranim imenom Gerardus Mercator, nesumnjivo jedan od najveih i najznaajnijih kartografa ne samo kraja 16. stoljea ve i openito tokom historije,323 u svojem je stvaralakom
vidokrugu imao i bosansko-hercegovako te hrvatske prostore s njihovom bliom
okolicom, pa time i Unsko-sansko podruje. Njegovo je zanimanje za taj prostor
na razini kartografa i geografa svijeta, pa nam je takvo vienje jo zanimljivije,
budui da gotovo egzaktno kazuje o geopolitikom znaenju tog prostora na prijelazu 16. u 17. stoljee.

GERARDUS MERCATOR
I.

K-035. SCLAVONIA, / CROATIA, BOSNIA, / cum / DALMATIAE

/ PARTE.
Duisburg, 1589.317

Mercator je dakako i sam bio nadahnut Ptolemejem i njegovom "Geografijom".

Stoga ptolemejsku batinu koristi kao polazite za svoj nauni pristup kartografiji
svijeta, a zatim i regija.324 Unapreenja koja daje, o tome najbolje govore. Ponajvie se to odnosi na njegovu cilindrinu kartografsku projekciju koja e bitno pridonijeti realnijem kartografskom predoavanju svijeta i njegovih regija. Taj je pomak uinio 1568. sa znamenitom kartom za potrebe navigacije: Nova et aucta orbis terrae descriptio ad usum navigantium accomodata ( u prijevodu: "Nova i tana karta svijeta prilagoena za plovidbu").325

II.
ATLAS MINOR Gerardi Mercatoris a I[udoci] Hondio plurimis aeneis tabulis
auctus atque illustratus. ARNHEMII Apud Ioannem Ianssoniu[m] 1621.
Amsterdam, 1621.318

K-036. ITALIA
K-037. SLAVONIA / Croatia Bo- / snia, Dalmat[ia].

Kako se posao oko izrade njegova atlasa svijeta oduio, odluuje se za separatna
izdanja karata pojedinih geografskih cjelina. Jedno od takvih izdanja, jo za Mercatorova ivota, bit e njegov omanji atlas, u biti mapa, sa 21 kartom, tampan u
Duisburgu 1589. godine. Kako se tim atlasom tretiralo jugoistonu Evropu (Italia
Sclavonia Grecia), jasno je da se u njemu dalo i kartu kojom se tretira i iri
bosansko-hercegovako-hrvatski prostor, pa onda i Unsko-sansko podruje.326 To

III.

K-038. SCLAVONIA, / CROATIA, BOSNIA, / CVM DALMATIAE

/ PARTE.
Amsterdam, 1623.319

K-039. SCLAVONIA, / CROATIA, BOSNIA, / cum / DALMATIAE

/ PARTE.
Amsterdam, 1625.

322

Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska

zbirka, sign. 4700-G-1609. Cfr. PANDI, A., 1992, str. 55, br. 21.
323
O Mercatoru openito s novijom literaturom GAPAROVI, R., 1970, str. 35 i 42-46; MARKOVI, M., 1993, str. 147.
324
Da Mercator jest jedan od sljedbenika Ptolemejskih nauavanja svjedoi njegovo izdanje Ptolemejeve "Geografije" u Klnu 1578. god. Naslov tog izdanja predoava NORDENSKILD, A.
E., 1889, 27, broj 35: Tabulae Geographicae Cl. Ptolemaei ad mentem autoris restituae et
emendatae per Gerardum Mercatorem Illustriss[imi]. Ducis Cliviae et c[etera] Cosmographum. U tom je izdanju 27 ptolemejskih antikih karata. Novo izdanje tog djela uslijedit e ve
1584. (IDEM, str. 27, broj 36), pa 1602. (IDEM, str. 28, broj 42). Mercatorovo prireenje Ptolemejeva djela iskoristit e 1618. Petrus Bertius Beverus kako bi priredio svoje izdanje Ptolemejeve "Geografije" koje objavljuje 1618. (IDEM, broj 46). To se ponovno ini 1698. kad se
ptolemejske karte u Mercatorovoj redakciji iz 1578. reprintiraju (IDEM, broj 49), pa 1730.
(IDEM, broj 51). To amsterdamsko izdanje iz 1730. ima splitska Sveuilina knjinica, Zbirka
rijetkosti, sign. IV-18-G-14. Cfr. KOZLII, M. LOZI, V., 1994, str. 18-19, broj 23-26.
325
Plovidba panjolca Kristofa Kolumba 1492. inicirat e otkrie amerikog kontinenta. Njegove
pogrene geografske predstave (traio Indiju!), rasprit e Talijan Amerigo Vespucci, koji e
prema Americi prvi put ploviti 1499. god. Kasnije, analizirajui svoja prekomorska putovanja,
zakljuuje da se radi o posve novom kontinentu, koji e prema njegovu imenu biti nazvan Amerikom. To e otkrie Martin Waldseemller, kartograf i profesor kozmografije na sveuilitu u
St. Diu, prvi meu kartografima predoiti na svojoj karti svijeta. Dakle, isti onaj Waldseemller, iju smo kartu K-002 analizirali u prednjem dijelu ove knjige. To e biti poetak u historiji
poznatih Velikih geografskih otkria. Ona e tokom 16. stoljea rezultirati sve uestalijim plovidbama preko Atlantika prema Sjevernoj, Srednjoj i Junoj Americi. To je trailo karte nove
kvalitete. Ranija Ptolemejeva prosta unjasta kartografska projekcija to nije mogla omoguiti.
Mercator, i sam kolovan na ptolemejskim nauavanjima, kao i svi tadanji geografi, to je brzo
uoio, pa stoga iznalazi svoju cilindrinu kartografsku projekciju. Ona se pokazala toliko uspjenom, posebno kad su u pitanju kutovi (smjerovi, kursni nacrti plovidbe) i daljine, da se i
danas primjenjuje u izradi svih pomorskih karata po svijetu.
326
To djelo ima naslov: Italiae, Sclavoniae, et Graeciae tabulae geographicae. Per Gerardum
Mercatorem Illustrissimi Duci Julie Clivie et c[etera]. Cosmographum Duysburg edite, Duis-

320

K-040. SCLAVONIA, / CROATIA, / BOSNIA, / cum /

DALMATIAE / PARTE. / Auct[ore] Ger[ardo] Mercatore.
Amsterdam, oko 1630.321

K-041. SCLAVONIA, / CROATIA, / BOSNIA, / cum /

DALMATIAE / PARTE. / Auct[ore] Ger[ardo] Mercatore.
Amsterdam, oko 1640.322
317

318

319

320

321

Bakrorez, kolorirano. Original: Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska), Zbirka

rijetkosti, sign. I, 620, te I, 1196. = u djelu: Italiae, Sclavoniae, et Graeciae tabulae geographicae. Per Gerardum Mercatorem Illustrissimi Duci Julie Clivie et c[etera]. Cosmographum
Duysburg edite, Duisburg, 1589. Cfr. MARKOVI, M., 1998, karta na str. 94-95.
Bakrorez, uvez, crno-bijelo. Original: Arheoloki muzej Split (Hrvatska), Knjinica, bez signature. Karta K-036 je na str. 479., a K-037 na str. 555. gore navedenog Mercatorova djela.
Cfr. KOZLII, M., 1995a, str. 172-192, K-160 do 167.
Bakrorez, kolorirano. Original: Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. S-JZ-XVII-5; Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska
zbirka, sign. 3815-G-730; Arheoloki muzej Split (Hrvatska), Knjinica, sign. 43-g-20. Karta
je izvorno tiskana u: H. Hondius, Atlas sive cosmographiae, Amsterdam, 1623. To djelo imaju
gornje biblioteke. Cfr. KOZLII, M., 1995a, str. 172-192, K-155.
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska
zbirka, sign. 4698-G-1607. Karta je izvorno tampana u W. J. Blaeu, Atlas novus., Amsterdam,
1625. Cfr. KOZLII, M., 1995a, str. 172-192, K-156.
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska
zbirka, sign. 4699-G-1608. Cfr. MARKOVI, M., 1993, str. 147-149, karta na str. 68-69.

101

Kolika je bila potranja za Mercatorovim radovima, a ta injenica nesumnjivo kazuje i o njihovoj vrijednosti, zoran su dokaz brojna izdanja tih karata, bilo da su tiskane samostalno ili u sklopu atlasa. Upravo iz tog razloga ovdje se donijelo vie
inaica iste karte koje se meusobno najee razlikuju jedino po kartuama (slika
47). Nije nezanimljivo skrenuti panju na datiranje karata K-036 do K-041. Kako
je Mercator 1594. preminuo u Duisburgu (roen 1512.), ona su posthumni otisci u
redakciji njegova sina Rumolda, odnosno njihovih nasljednika. Izvornik tih karata
jest K-035 izdana jo za Mercatorova ivota u Duisburgu 1589. godine.

je poznata Mercatorova geografska karta Sclavonia, Croatia, Bosnia, cum Dalmatiae parte, ovdje K-035, prvi put objavljena 1589. god. upravo u spomenutom atlasu. Godine 1595., posthumno, bit e prvi put objavljen Mercatorov veliki atlas u
kojem e se nalaziti svi njegovi relevantni radovi, pa iznova i ova karta.327 Iza tih
izdanja karta e biti objavljena jo 40-setak puta.328

Slika 43. Grbovi na Mercatorovoj karti K-039: lijevo Mletake Republike, u sredini Austrijskog Imperija i desno Osmanskog Carstva.

Slika 44. Grbovi na Mercatorovoj karti K-039: lijevo Mletake Republike, u sredini Austrijskog Imperija i desno Osmanskog Carstva. Razlika u odnosu na prethodnu sliku jest razmak izmeu grbova, te drukiji polumjesec kod osmanskog grba. Na slici 43. polumjesec je okrenut na
desno, a ovdje na lijevo. Prema tome, za novo je izdanje izraen novi tamparski klie.

Po svjetskim arhivima, bibliotekama i muzejima nalazi se veliki broj Mercatorovih kartografskih djela. Na njima se zorno uoavaju ti bitni pomaci uvjetovani
uvoenjem cilindrine projekcije, ali su pored toga i dalje vidljive deformacije, pa
i pogrena vienja nekih podruja. To se ne moe pripisati Mercatoru, jer se on samo koristio tada raspoloivim fundusom geografskih spoznaja za izradu karata.
Budui da su te spoznaje bile relativno malobrojne, a dijelom i pogrene, odrazile
su se i na njegovu kartografiju. No, reeni pomaci su toliko oigledni i znaajni,
da ih kasniji kartografi vie nisu mogli zanemarivati. Uz to, Mercatorovi su kartografski radovi doli u pravo vrijeme, nakon Orteliusovih, to je znailo ne jedan,
nego ak dva autoriteta koja se doista nije moglo mimoii.329

To znai da je za K-038, K-039, K-040 i K-041 upotrijebljena ista bakrorezna ploa da bi se dobio osnovni kartografski sadraj. Razlike izmeu tih karata, ukljuujui i prvo izdanje njihove inaice (K-035), ponajprije se oituju ispod gornje ivice karte, na prostoru gdje je kartografirana Ugarska. Prvenstveno se ogledaju u tamo smjetenim ili izostavljenim grbovima te razliito oblikovanim kartuama. Na
K-035 i K-038 kartue su identine, K-039 ima drukiju kartuu, a osim toga i grbove, doim e na K-040 i K-041 grbovi ostati kao na K-039, a kartue su date u
novoj verziji. Od grbova, da se i to definira, predstavljeni su s lijeva na desno:
Mletaka Republika, Austrijska Carevina i Osmansko Carstvo (slike 44-45). Karte
K-035 i K-038 uope nemaju grbova. Prema tome, u procesu tampe na bakarnu
se plou dodavalo ili uklanjalo grbove ili mijenjalo kartue, pa se time automatski
dobilo drukije karte (K-039 do K-041). Uz to, nakon K-035, popravilo se dio toponima, a u okolici Unsko-sanskog podruja i neke nove pridodalo.330

burg, 1589. Primjerak ima zagrebaka Nacionalna i sveuilina knjinica, Zbirka rijetkosti,
sign. I, 620, te I, 1196.
327
Prema MARKOVI, M., 1993, str. 147, biljeka 40, taj atlas ima naslov: Atlas sive Cosmographicae Meditaciones de Fabrica Mundi et Fabricati Figura. Gerardo Mercatore Rupelmundano, Illustrissimi Ducis Julie Clivie et Motis et c[etera]. Cosmographo Autore. Cum Privilegio,
Duysburgi Clivorum, Duisburg, 1595.
328
O toj karti vrlo iscrpno: GAPAROVI, R., 1974, str. 495-503; KOZLII, M., 1995a, str.
172-192; MARKOVI, M., 1993, str. 147-149.
329
Mercator u kartografiju prvenstveno uvodi cilindrinu kartografsku projekciju. Osim toga, odgojen na ptolemejskim kartografskim nauavanjima, dalje ih razraujui, definira kartografsku
generalizaciju, standardizira kartografske simbole, te openito insistira na maksimalnoj preciznosti kartografiranja. Abraham Ortelius tome dodaje decentnu likovnost, tj. koloriranje karata
na takav nain da boje pridonesu boljoj preglednosti. Time se standardizira i likovnost, pa e i
Orteliusova likovnost postati jedan od kartografskih standarda prisutan u kartografiji sve do danas.

Kako se karta nakon crno-bijelog tiska realiziranog bakrorezom runo bojala, tu

su nastale daljnje bitne promjene, i to u vezi razgranienja izmeu zemalja iji su
grbovi istaknuti u vrhu karte, no ipak prvenstveno izmeu podruja pod osmanskom i austrijskom vlau. Usporedimo li zapadnu granicu Bosne (Bossena) na
karti K-035 s onom na K-039, uoit e se proirenje Bosne pod osmanskom vlau
330

102

Na karti K-038 pridodalo se recimo Karlovac (Carlstat) kojeg na K-035 nema. Slino je sa K039 do K-041.

s Vrbasa (Worwatz flu.) na rijeku Unu (Wana flu.). Dodue i na K-035 uoljivo je
to proirenje. Tamo je "ua" Bosna data izmeu Drine i Vrbasa, te Save i izvorita
bosanskih rijeka, tj. na nain koji e biti detaljnije obrazloen uz analizu Bussemacherovih K-049 do K-051. Niz vodotok Une je pak povuena granina linija
utom bojom izmeu proirene Bosne i suenih hrvatskih podruja. Ako ta linija
na karti K-035 moda moe biti problematina, to u cijelosti nestaje na K-039. Tu
je Bosna jasno i nedvosmisleno omeena irokom zelenom linijom du vodotoka
Une (zapad), Save (sjever), Drine (istok) i linije izvorita velikih bosanskih rijeka
(jug). Ostale karte o tome donose sline podatke.

antici daje Klaudije Ptolemej, uoit emo da su slinosti prevelike da bi bile sluajne. Naime, za antiku koloniju Jader (Iader colonia), koja je bila na dananjem
zadarskom poluotoku, razlika u geografskoj duini iznosi + 260 45', a u geografskoj irini + 22'. Ako kao Split uzmemo u istom tom razdoblju municipij Stobre
(Epetium), iji je moderni nasljednik kao gradska etvrt integralni dio dananjeg
Splita, tada e razlika u geografskoj duini biti + 270 08', a u geografskoj irini +
20'.332 Usporedimo li te vrijednosti s Mercatorovim podacima uoit emo da su
kod njega prosjene razlike za obalni rub tek neto preko 240, a za kopno ak ispod istih tih 240 geografske duine. Meutim, zato su za isti taj rub Ptolemejeve
vrijednosti bolje od Mercatorovih. Istodobno, kod Ptolemeja su velike oscilacije u
razini pogreke za obje geografske koordinate kad je u pitanju dublja unutranjost.333 Kod Mercatora je razina razlika u odnosu na dananje vrijednosti ak bolja u
unutranjosti nego na obalnom rubu. No, to je jo vanije, razliitost u razlikama
kopna i obale je takvog nivoa da se u generalnoj statistikoj analizi moe zanemariti. to to znai? Tek toliko da je Mercator pokuao, i u tome u velikoj mjeri uspio, prikupiti u njegovo vrijeme sve relevantne geografske podatke. Koliko su bile
precizne pozicije onih koji su doista bili temeljni, a to su osobito vana naselja, te
veina ua rijeka, toliko su i poloaji ostalih mjesta bili precizni.334 Osim toga,

Analogno je s Unsko-sanskim podrujem. U strogo kartografskom pogledu to je

dosad najkvalitetnija kartografska vizija. ak tovie, s Mercatorom je prvi put
omoguena egzaktna ocjena uinka njegova kartografiranja. To se najbolje vidi iz
numerikih podataka predoenih u donjoj tablici:
Naziv
Mercator
Danas
Kladusch
Klutsch
Krupsky
Maglay
Serato
Wihitsch
Woschin
Zaisin

Ue Drine
Ue Bosne
Vel. Kladua
Klju
Bos. Krupa
Maglaj
Sarajevo
Biha
Buim
Cazin

Istona geografska duina

Mercator
Danas
Razlika
420 37'
410 42'
390 08'
400 14'
390 36'
410 57'
420 20'
390 47'
390 25'
390 24'

190 22'
180 28'
150 49'
160 47'
160 10'
180 13'
180 26'
150 52'
160 02'
150 57'

+ 230 15'
+ 230 14'
+ 230 19'
+ 230 27'
+ 230 26'
+ 230 44'
+ 230 54'
+ 230 55'
+ 230 23'
+ 230 27'

Sjeverna geografska irina

Mercator
Danas
Razlika
450 17'
450 23'
450 32'
450 21'
450 26'
440 49'
440 48'
450 15'
450 25'
450 32'

440 53'
450 04'
450 11'
440 32'
440 53'
440 35'
430 53'
440 49'
450 04'
440 58'

+ 24'
+ 19'
+ 21'
+ 49'
+ 33'
+ 14'
+ 55'
+ 26'
+ 21'
+ 34'

greenwichski nulti meridijan, prisutan i danas u kartografijama najveeg dijela zemalja. No, do
Greenwicha imamo i Mercatorov nulti meridijan. I tu ovaj geograf i kartograf odstupa od tradicije. Umjesto Kanarskog otoja on se opredjeljuje za Azorski arhipelag, preciznije za otok Corvo, kao najzapadniji meu Azorima. To nipoto nije sluajno. Kanari su otoje odakle su mediteranski i junoevropski pomorski narodi plovili prema Americi (prvenstveno panjolci i Portugalci), doim su srednjo i sjevernoevropski pomorci (Francuzi, Britanci, Nizozemci, itd.) morali ploviti preko Azora, jer im je taj arhipelag najblii. Zato, gledajui na kartografiju iz kuta
srednje i sjeverne Evrope, Mercator uzima Corvo. Meutim, time se pogreke u geografskoj
duini nisu otklonile, s obzirom da je i dalje ostala ptolemejska razina pogreke u toj koordinati: 6-7 stepeni. To e biti otklonjeno tek otkriem kronometra. Naime, tek uz njegovu pomo bilo je mogue odrediti stvarnu geografsku duinu nekog mjesta. Prvi rezultati vrijedni panje u
izradi tog preciznog instrumenta za mjerenje vremena bit e ostvareni tek polovicom 18. stoljea. O kronometru detaljno SIMOVI, A., 1978, str. 140-141. Zato je vano tano vrijeme?
Stoga jer se Zemlja obrne oko svoje osi za 24 sata. Stoga se Zemlju i dijeli na isti broj vremenskih zona. Rastojanje izmeu mjesta po geografskoj duini izraava se i vremenom, odnosno
vremenskom razlikom. To se jedino moe utvrditi pomou kronometra. Zato se pitanje geografske duine rijeilo tek izumom tog instrumenta. Kad se radi o nultom meridijanu i mjestu odakle se on mjeri, to i nije neki veliki problem, ve prvenstveno stvar dogovora. Naime, svaki je
nulti meridijan dobar ukoliko prolazi kroz geografsku taku bez dimenzija, i ako se od njega
mjeri modernim instrumentarijem. Tada je, ukoliko se upotrebljavaju razliiti nulti meridijani,
lako izraunati razliku. Meutim, uvjet je ispravno mjerenje od tog meridijana, tj. precizno
mjerenje lokalnog vremena s uspostavljanjem vremenske razlike u odnosu na mjesno vrijeme
geografske take kroz koju prolazi nulti meridijan. Ve pogreka od samo jedne vremenske minute znait e greku od 15 minuta geografske duine, to duinski prosjeno iznosi 15 x 1,5
km = 22,5 km. Sve je to nedostajalo Mercatoru i generacijama kasnijih kartografa do polovice
18. stoljea, pa im rezultati i jesu onakvi kakve uoavamo na njihovim kartama.
332
Svi podaci kod KOZLII, M., 1990b, T-2 na kraju te knjige.
333
Detaljno KOZLII, M., 1990b, str. 46-50, te podaci u T-7 na kraju tog djela.
334
Jo se u Ptolemejevo doba, kad bi se na istom papiru iscrtala geografska koordinatna mrea,
prvo kartografiralo poloaje najznaajnijih naselja. To su u njegovo doba bile kolonije rimskih
graana. Da to jest tako izvanredan je dokaz da jedino za njih donosi astronomski definirane
geografske pozicije. Zatim bi se kartografiralo ua rijeka, te njihov tok, jer su rijeke i u to doba najee uzimane kao meuetnike granice. Dalje bi slijedilo kartografiranje svih drugih podataka s obzirom na poloaje tih temeljnih geografskih realija. Identino se, po svemu sudei,
postupalo i u Mercatorovo vrijeme. Drukije se i nije moglo raditi, s obzirom da se instrumentarij za precizne geodetske izmjere terena tada jo nije poznavao. Analogno je s kronometrom,
bez kojeg je nemogue precizno izmjeriti geografsku duinu. Konano, tu je i pitanje nultog

Iz prethodnog se moe kao prosjena razlika u geografskoj duini izraunati vrijednost od + 230 30,4'. Ista takva razlika u geografskoj irini iznosi + 29,6'. Za naselja s Unsko-sanskog podruja, promatramo li njih odvojeno, razlike su: + 230
29,5' (geografska duina) i + 30,7' (geografska irina). Za komparaciju uzmimo samo Split i Zadar kao obalna mjesta. Njihove su vrijednosti:
Naziv naselja
Mercator
Danas
Spalato
Zara

Split
Zadar

Istona geografska duina

Mercator
Danas
Razlika
400 51'
390 23'

160 27'
150 15'

+ 240 24'
+ 240 08'

Sjeverna geografska irina

Mercator
Danas
Razlika
430 57'
440 35'

430 30'
440 07'

+ 27'
+ 28'

Kako je uoljivo tu su prosjene razlike jako sline, premda neto vee: + 240 16'
(geografska duina) i + 27,5' (geografska irina).
Razlog takvim konstatacijama lei u injenici da instrumentarij kojim bi se precizno odredile te geografske vrijednosti do Mercatora jo nije bio pronaen. Osim
toga, u njegovo se vrijeme jo uvijek maglovito shvaalo poloaj nultog meridijana.331 Drugim rijeima, usporedimo li te vrijednosti s onim to za obalna mjesta u
331

Prema KOBASICA, M. SIMOVI, A., 1978, str. 650, Klaudije Ptolemej povlaio je nulti
meridijan preko Blaenog otoja, tj. dananjih Kanarskih otoka. U ranom srednjem vijeku,
arapski su kartografi, u doba najvieg uspona njihove kartografije, nulti meridijan postavljali
deset stepeni istono od Bagdada, to znai, najvjerovatnije preko spojnice Meka Medina.
Ptolemejevu Blaenom otoju vraaju se evropski kartografi i matematiari 1634. Te godine
kao nulti meridijan prihvaa se onaj koji prelazi preko kanarskog otoka Hiero (Ferro), jer se time dijelilo Novi od Starog svijeta, tj. Amerike od Evrope s Afrikom i Azijom. Jo puno kasnije, godine 1884., na meunarodnoj geografskoj konferenciji u Washingtonu bit e prihvaen

103

oigledno je imao naina nivelirati razliitu razinu kvalitete geografskih informacija dospjelih do njega iz brojnih izvora. Rezultat je za ono doba zadivljujui. Moe se slobodno raunati da se njegova pozicija razlikuje od dananje prema gore
prikazanim prosjenim rezultatima razlika. To znai da mu je karta, unato tim razlikama, pouzdana.

okolna je upravo Biha. Pogreka u njegovoj lokaciji automatski znai i pogreku

u lociranju drugih naselja. Iz prve tablice u sklopu analize Mercatorovih karata
vidljivo je da je vrijednost razlike u geografskoj duini za Biha najvea.
Imajui gornje u vidu, te injenicu da se korelacijom najveih i najmanjih vrijednosti razlika dobiva kvadrat unutar kojeg bi se moralo nalaziti mjesto koje se eli
ubicirati, sporni se toponim identificira kao prijelaz preko Grmea na poloaju
Grabe. Da se dobro postupilo svjedoe dobivene vrijednosti u donjoj tablici.
Naziv naselja
Mercator
Danas
Schicoloue

Grabe

Istona geografska duina

Mercator
Danas
Razlika
390 51'

150 58'

+ 230 53'

Sjeverna gografska irina

Mercator
Danas
Razlika
450 19'

440 49'

+ 30'

Prvo, danim se vrijednostima ovakva ubikacija u potpunosti uklapa u prethodne

prosjeke. Drugo, isti toponim, ali ovaj put s jo preciznijim poloajem, posvjedoen je i na nekim kasnijim kartama (K-056, K-070 i K-071). No, ubikacija ipak nije najsigurnija, budui da takav oblik naziva za Grabe nije mogue potvrditi drugim historijskim izvorima.335
Konano, ostaju nam jo K-036 i K-037. One su prireene za omanji Mercatorov
atlas takoer izdan posthumno. Pritom je jako znaajno da se na K-036, premda je
u centru te karte Italija, na istonojadranskoj strani izrijekom definira poloaj Bihaa (Wihitsch), te kartografira vodotok Une, premda se nju ne imenuje. Jer, na
takvim kartama, obino se geografska graa susjednih oblasti do krajnosti generalizira, pa se od nje predouje samo ono to ima izuzetno vanost. Una i Biha to
svakako jesu. Na K-037, koja slino K-035, te K-038 do K-041, prikazuje isti geografski prostor, ali s bitno reduciranim brojem kartografiranih podataka, opet je
Unsko-sansko podruje zastupljeno s relativno velikim brojem toponima. Stoga,
nova potvrda njegove iznimne geostrategijske vanosti.
U zakljuku treba istaknuti nekoliko vanih konstatacija. Prvo, Mercatorove karte
bitni su pomak u kvaliteti kartografiranja Unsko-sanskog podruja. Drugo, one su
i najvie to je kartografija i geografija kraja i poetka 17. stoljea, s raspoloivim
teorijskim spoznajama i prikupljenom geografskom graom, mogla dati. Tree,
sve ono to joj je nedostajalo, ak i da nije bilo dnevnih sukoba s osmanskom vojskom, nije se moglo nadoknaditi, s obzirom da teorijski i praktino tadanji geografi nisu mogli uiniti mnogo vie. etvrto, zadivljujue domete Mercatorovih
karata koristit e generacije kasnijih kartografa, i sami dopunjujui postojei fundus geografskih informacija. Time e geografsko upoznavanje Unsko-sanskog podruja dobiti novi, toliko potreban zamah.336

Slika 45. Gerard Mercator. Klasini drvorez iz 16.-17. stoljea.

Najbolji dokaz takvih tvrdnji bit e ubikacija toponima Schicoloue s Unsko-sanskog podruja. To se naselje, kako se vidi na K-035, te K-038 do K-041, nalazi
NE od Bihaa (Wihitsch), NW od Ripa (Repitsch), te SW u odnosu na lokaciju
Bilaja kod Kulen Vakufa (Welay). Jasno je da njegova ubikacija nije jednostavna,
s obzirom da je na istim tim kartama vodotok Une (Wana flu.) izmeu Bihaa i
Ripa predimenzioniran. ak tovie, na tom je potezu predstavljen kao duguljasto jezero. Osim toga, mjesto prema kojem se prilikom kartografiranja lociralo sva

335

Ostaje i upitnim to znai to Schicoloue! Da li je to moda kakav stari germanizam kojim se istie prijelaz, prolaz?
336
Evo najvanijih podataka iz Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti za K-035 i K-038 do K041. Drave i oblasti: Bossena = Bosna; Croatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Hungariae
pars = Ugarska; Licha = Lika; Sclavonia = Slavonija; Servia = Srbija. Rijeke: Bosna fluuius =
Bosna; Danubius flu. = Dunav; Drauus flu. = Drava; Drina flu. = Drina; Onuizze flu. = Vrbaka; Plena flu. = Pliva; Worwatz flu. = Vrbas. Naselja: Carlstat = Karlovac; Dresnic = Drenik;
Gabella = Gabela na Neretvi; Glamotz = Glamo; Gradiskia = Nova Gradika; Gradiskia Turcicum = Bosanska Gradika; Iaycza = Jajce; Iesero = Jezero; Kowacz = Koba na Savi (Hrvatska); Kowacz Turcicum = Bosanski Koba; Lubiescki = Ljubuki; Prussatz = Prusac; Scixa =
Karlobag; Sebenico = ibenik; Slon = Slunj; Spalato = Split; Wanialuka = Banja Luka; Worzacz = Boac; Zagrabia = Zagreb; Zara = Zadar; Zettin = Cetingrad.

meridijana. Sva ta teorijska i praktina pitanja dobit e koliko-toliko zadovoljavajua rjeenja

tek gotovo dva stoljea nakon Mercatora.

104

Krupsky = Bosanska Krupa, naselje

Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Novigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obrowatz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ostroschi = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sama fl. = Sana, rijeka
Schicoloue = Grabe (?), naselje, 7 km E Biha
Schicolouo Guizdo = Sokonica (?), naselje, 10 km NE Klju
Schlussitza fl. = Slunjica (Korana), rijeka
Socols = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Sturlitsch = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Toplitz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Tschanitsky = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Vnnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wana flu. = Una, rijeka
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Wihitsch = Biha, naselje
Woschin = Buim, naselje
Wradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Zaisin = Cazin, naselje

Toponimi na K-035
Breckhonitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Buschawiz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Caminecz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Gerschouo = Gerzovo, naselje, 14 km SSE Klju
Glyna flu. = Glina, rijeka
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Kladusch ni(der) = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Kladusch ob(er) = Velika Kladua, naselje
Klutsch = Klju, naselje
Krupsky = Bosanska Krupa, naselje
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Novigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obrowatz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ostroschi = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sama fl. = Sana, rijeka
Schicoloue = Grabe (?), naselje, 7 km E Biha
Schicolouo Guizdo = Sokonica (?), naselje, 10 km NE Klju
Schlussitza fl. = Slunjica (Korana), rijeka
Socols = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Sturlitsch = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Toplitz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Tschanitsky = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Vnnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wana flu. = Una, rijeka
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Wihitsch = Biha, naselje
Woschin = Buim, naselje
Wradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Zaisin = Cazin, naselje

Toponimi na K-036
Wihitsch = Biha, naselje

Toponimi na K-037
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Orok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vana flu. = Una, rijeka
Wihitsch = Biha, naselje

Toponimi na K-038, K-039, K-040 i K-041

Breckhonitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Buschawiz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Caminecz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Gerschouo = Gerzovo, naselje, 14 km SSE Klju
Glyna flu. = Glina, rijeka
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Kladusch ni(der) = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Kladusch ob(er) = Velika Kladua, naselje
Klutsch = Klju, naselje

Slika 46. Gerard Mercator. Jo jedan klasini

drverez iz 16.-17. stoljea.

105

K-035: Duisburg, 1589.

Slika 5: Amsterdam, 1607.

K-037: Amsterdam, 1621.

K-040: Amsterdam, oko 1630.

K-036: Amsterdam, 1621.

K-038: Amsterdam, 1623.

K-039: Amsterdam, 1625.

Slika 47. Kartue s Mercatorovih karata. Uz svaku je istaknut broj karte ili slike s koje je preuzeta.

106

K-041: Amsterdam, oko 1640.

K-035. G. Mercator, Slavonija, Hrvatska, Bosna i dio Dalmacije, Duisburg, 1589. Lijevi dio karte. Original je u boji.

107

K-036. G. Mercator, Italija, Amsterdam, 1621. Isjeak gornje desne strane originala. Izvornik je crno-bijeli.

108

K-037. G. Mercator, Slavonija, Hrvatska, Bosna i Dalmacija, Amsterdam, 1621. Original je crno-bijeli.

109

K-038. G. Mercator, Slavonija, Hrvatska, Bosna i dio Dalmacije, Amsterdam, 1623. Original je u boji.

110

Slika 48. Isjeak sa K-038.

111

K-039. G. Mercator, Slavonija, Hrvatska, Bosna i dio Dalmacije, Amsterdam, 1625. Vei isjeak s original koji je u boji.

112

K-040. G. Mercator, Slavonija, Hrvatska, Bosna i dio Dalmacije, Amsterdam, oko 1630. Original je u boji.

113

Slika 49. Isjeak sa K-040.

114

K-041. G. Mercator, Slavonija, Hrvatska, Bosna i dio Dalmacije, Amsterdam, oko 1640. Original je u boji.

115

Slika 50. Isjeak sa K-041.

116

Slika 51. Jo ui isjeak s K-041, kako bi se mogli bolje uoiti potrebni detalji.

117

Jer, Biha je gotovo stotinu prethodnih godina bio u aritu interesa te iste Evrope,
posebno bekog dvora. Osmanski poraz pod Siskom slijedee 1593., nakon bihake kalvarije, bilo je prvo svjetlo na horizontu koje je pokazalo da moda protiv te
opasnosti s Istoka ima uspjene odbrane.342 U tom smislu, K-042 i K-043 biljee
dva doista prijelomna trenutka. Tadanja Evropa njihovo pravo znaenje ne moe
ni naslutiti, ali historijski dogaaji koji e slijediti pokazat e da e te dvije bitke,
Biha 1592. i Sisak 1593., doista biti kraj one snage Osmanskog Carstva kakvu je
prije toga gotovo dva stoljea neprekidno pokazivalo. Upravo iz tih razloga i jesu
izvanredno jake osmanske snage stacionirane s desne strane Une, a na podrujima
od lijeve obale pa dalje tek su usamljene vojne formacije u izoliranim bitkama.343

CORNELIUS DE JODE
K-042. CROATIAE, / et circumiacentiu[m] Regionu[m] versus
Turcam / nova delineatio. / Reverendiss[i]mo in Cristo Pa- / tri ac
D[omi]no D[omino] LAEVINO / TORRENTIO, Episcopo Ant- /
verpie[n]si. D[omi]no [et] Praesuli / suo. Cornelius de Iudaeis
D[ono] D[esa]. / (...) / Formis ha[e]redu[m] Gerardi de Jode.
Antwerpen, 1593.337

to nam nude K-042 i K-043. Nemaju meridijana i paralela, niti ljestvica geografske irine i duine. Imaju jedino standardnu orijentaciju. Septentrio sjever, Oriens istok, Meridies jug i Occidens zapad. Kartografiran je prostor zapadne
Bosne, zapadne Slavonije, sredinjih dijelova Hrvatske, ukljuujui i Hrvatsko
primorje, te Slovenije do Maribora (Marpurg). U samoj sredini karte doista je Sisak (Sisegg), ali prikazan takvim slovima da ga je prilino teko uoiti. S Bihaem
(Whitz) je potpuno drukije. Slova kojima je ispisano njegovo ime neto su vea,
a na unskom toku, vrlo predimenzionirano, prikazan je njegov poloaj. Sav ostali
prostor je deformiran. Na primjer tok Une Biha Bos. Krupa (Krup) upola je
krai od dionice Bos. Krupa Bos. Novi (Novigradetz). Prema tome, sve je podreeno prikazu Bihaa, jer je on sada, od 1592. dalje, od ranije kranske za odbranu
od Osmanlija, pretvoren u osmansku uporinu taku za daljnja prodiranja na podruje Hrvatske. Zato i jesu s desne strane Une predoene trupe te vojske.344 Stoga
je prikaz ostatka Bosne bitno reduciran.345 Naime, dani su tek orijentirni geografski podaci, jer se osmanska osvajanja nastavljaju, pa je tadanjoj Evropi bio zanimljiviji taj nastavak nego ve zauzeta podruja, s obzirom da ih je u ono doba

K-043. CROATIAE, / et circumiacentiu[m] Regionu[m] versus

Turcam / nova delineatio. / Reverendiss[i]mo in Cristo Pa- / tri ac
D[omi]no D[omino] LAEVINO / TORRENTIO, Episcopo Ant- /
verpie[n]si. D[omi]no [et] Praesuli / suo. Cornelius de Iudaeis
D[ono] D[esa]. / (...) / Formis ha[e]redu[m] Gerardi de Jode.
Antwerpen, 1595.338

Gerard de Jode, nizozemski graver, pa geograf i kartograf, 1578., nakon dugih priprema, izdao je u Antwerpenu dva sveska atlasa, svojeg ivotnog djela: "Speculum Orbis Terrarum" (I. svezak) i "Speculum Geographicum Germaniae Imperium
repraesentans" (II. svezak). U pripremama drugog izdanja Gerarda je preduhitrila
smrt. Jo za ivota oca u tim je pripremama sudjelovao i njegov sin Cornelius, koji e novo izdanje sam dovriti i objaviti 1593. godine.339 U tom se drugom izdanju nalazi K-042 (odnosno, njezina kolorirana verzija, K-043), specijalno izraena
za njega. U donjem lijevom kutu te karte izrijekom stoji da je rezultat rada Gerardovih nasljednika: "Formis ha[e]redu[m] Gerardi de Jode". U biti to se odnosi jedino na sina Cornelisa koji je nakon smrti oca meu de Jodeovima jedini bio kartograf, premda je cijela porodica batinila Gerardovo materijalno i intelektualno
naslijee. Tako doslovno i pie u zadnjem redu kartue na obje karte: "Cornelius
de Iudaeis".

grossen Schaden gethau; (2) Klgliche Zeitung. Was massen der erschrckliche Erbfeindt Cristl. Namens, der Trk, das Euserisst Granz Hauss und Vestung Wihitsch in Krabaten gelegen,
nach lang beschehener belegerung entlichen Erobert und eingenommen und hernach im abziehen viel Cristen Blut jmmerlich vergossen den 19. Iuni 1592. Erstlich gedruckt zu Wien; (3)
Nachgedruckt zu Nrnberg durch Nicolaum Knorre (na naslovnoj stranici ima drvorez); (4) Erbrmlich Newe Zeittungen von dem leidigen Erbfeind Cristlichen Namens, dem Trken, was
gestalt er die weitbermpte statt und vste Wihitsch in Crabaten den 21. (?) tag Junij dises
1592 erobert, auch darnach andere vstungen belegert habe. Auch wie die Venediger den 9.
Juli die vestung Carlwag (Karlobag) unversehens berfallen, eingenommen und auf den boden
zerschleifft. Erstlich gedruckt in Dilingen 1592. (na naslovnici ima drvorez). Slini su se listii,
1593. i dalje, pojavili i nakon uspjene odbrane Siska. Njih navodi MARKOVI, M., 1993, str.
146-147, biljeka 35. Cjelovitu bibliografiju tzv. leteih listia koji su izdani na njemakom jeziku dao je KERTBNY, K., 1880. Od novijih autora tu bibliografiju donosi GLLNER, C.,
1961; IDEM, 1968; IDEM, 1978. Analizu tih listia u vezi bitke kod Siska 1593. god. daju
PELC, M., 1994, str. 163-186; TOBLER, F., 1994, str. 187-196.
342
Detaljno KRUHEK, M., 1994a, str. 33-66; VALENTI, M., 1994, str. 19-31. Tu je i sva relevantna starija literatura.
343
O tadanjim odbrambenim mogunostima grada Bihaa i neposredne okolice te znaenju njegova potpadanja pod osmansku vlast detaljnije BUDAK, N., 1989, str. 163-170; MOAANIN,
N., 1996b, str. 105-111; IDEM, 1999, str. 58-63.
344
Da to jesu osmanske vojne jedinice vidljivo je po zastavama. Na njima je polumjesec, klasini
simbol Osmanskog Carstva.
345
Reduciranje geografskih podataka na starijim je kartama esto. Uvijek se vri na raun isticanja
odreenih geografskih sadraja za koje kartograf misli da imaju posebno veliku vrijednost. U
ovom sluaju to je isticanje brojnosti i snage osmanskih vojnih trupa. Takve se redukcije mogu
shvatiti i kao svojevrsna kartografska generalizacija. Meutim, nerijetko nisu najsretnije realizirane. Na ovoj karti, ini se, naen je optimum, pa radi toga ona djeluje relativno realistino.

Prema Mirku Markoviu razlog izrade te karte bio je poraz osmanske vojske pod
Siskom 1593. god.340 No, to nije cjelovito objanjenje. To je tek povod. Stvarni je
razlog osmansko osvojenje Bihaa 1592. godine, to je za tadanju kransku Evropu bio takav udarac da se pomiljalo da je time doao kraj njezine slobode.341
337

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska

zbirka, sign. 3818-G-733. Cfr. KOZLII, M., 1995a, str. 169-171, karta K-151.
338
Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska
zbirka, sign. 3818-G-732. Osnovna literatura: MARKOVI, M., 1993, str. 145, karta na str.
60-61; PANDI, A., 1992, str. 51, broj 17.
339
MARKOVI, M., 1993, str. 145. Izdanje iz 1593. god. reprintirao je R. A. Skelton u Amsterdamu 1965. god.
340
MARKOVI, M., 1993, str. 146 i biljeka 35.
341
Prema KLAI, V., 1980, svezak 5, str. 480 i 717, iste godine kad je Biha potpao pod osmansku vlast po zapadnoj Evropi je tampano vie tzv. "leteih listia". U Njemakoj su se nazivali
Zeitung, prema donjonjemakom Theidung, u znaenju vijest; u Francuskoj Feuilles volantes,
pa odatle naziv letei listii. U njima su pokualo analizirati pravo znaenje tog dogaaja. LOPAI, R., 1890, str. 91-92, biljeka 2, navodi naslove nekih od tih listia. To su: (1) Die
wahrhafte Zeitung, welcher maasen der Trk die Stadt Wihitsch eingenommen, und sonsten

118

smatrala, radi impozantne snage Osmanskog Carstva, nemoguim za osloboenje.

Zato se velikim slovima i istie da je od desne obale dalje na istok Bosna (Bosnia), koju na sjeveru omeuje Sava (Sauus flu.). Osim toga jo su na karti kartografirani: Kostajnica (Kostanobytz), Dubica (Dubicza), Jasenovac (Iessenocz),
Gradika (Gradiskia), Banja Luka (Wanieluka), Bosanski Koba na Savi (Kowacz), itd.

krajevi kao to je obala Jadrana (Golfo di Venetia), slavonske (Windisch Land) ili
slovenske (tajerske) oblasti (Steier), pa i udaljenija maarska podruja (Hungariae pars), tek su okvir za stvarne domete predstojeih sukoba.
Na temelju prethodnog moe se zakljuiti da su de Jodeova crno-bijela (K-042) i
kolorirana inaica ove karte (K-043), prve prave geopolitike karte prostora Biha
Karlovac. Nakon de Jodeova kartografiranja bit e ih pregrt. Dodue, u narednim e se desetljeima voditi bitke i na drugim stranama, sve do Austrije i Ugarske, ali temelj austrijsko-osmanskog sukoba ostat e na relaciji Biha Karlovac.
Ta dva grada, kako do mira u Sremskim Karlovcima 1699., a jo vie nakon njega,
bitno e odrediti sudbinu svojih podruja, ali i susjednih oblasti. Uloga Bihaa kao
jezgra kranske odbrane nakon 1592. definitivno se prenosi na Karlovac.346 Biha poslije 1592. prvo postaje jezgro osmanskih ofanzivnih pohoda, da bi nakon
1699. godine, oba grada, Karlovac na hrvatskoj (austrijskoj), a Biha na bosanskoj
(osmanskoj) strani, postali bastioni odbrane vlastitih podruja. Dakle, bitna promjena: defanzivna obiljeja.
Kako pokazuje K-047, tj. karta Hulsiusa Levinusa izdana u Nrnbergu 1596., o
emu e dalje biti vie rijei, de Jodeove K-042 i K-043 imat e prilian odjek,
kao i uostalom i dogaaji koji su se 1592.-1593. deavali na Unsko-sanskom podruju i u njemu susjednim oblastima. U tom smislu, kao zaetnici novih stremljenja u kartografskom prikazivanju Unsko-sanskog podruja, ove de Jodeove karte
imaju osobitu vrijednost.347
Toponimija na K-042 i K-043
Brekobitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Busin = Buim, naselje
Coran flu. = Korana, rijeka
Franogratz = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Glyna flu. = Glina, rijeka
Hreslin = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Krup = Bosanska Krupa, naselje
Krup flu. = Krunica, tekuica, S Bosanska Krupa
Ober Kladus = Velika Kladua, naselje
Ostosatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Repytz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Tersatz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vna flu. = Una, rijeka
Vnder Kladus = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Whitz = Biha, naselje
Zazin = Cazin, naselje
Zokol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha

Slika 52. Ui isjeak sa K-042.

Suprotno tome, puno je vie geografskih podataka kartografirano na podrujima

od lijevih obale rijeka Une i Save. Sredite svega toga je Karlovac (Carlstat), istaknut masnim slovima zajedno s minijaturom svoje utvrde. Sisak (Sisegg) se u
odnosu na takav Karlovac gotovo i ne primjeuje. Da se taj utisak pojaa, Karlovac se okruuje isturenim osmanskim trupama, a ne Sisak. U svemu tome dalji

346

O padu Bihaa 1592. pod osmansku vlast detaljno uz analizu Valvazorova kartografskog materijala, ovdje K-080 do K-082. Takoer vidjeti BUDAK, N., 1989, str. 163-170; MOAANIN,
N., 1996b, str. 105-111. O izgradnji Karlovca i njegovu znaenje u 16. stoljeu i kasnijem vremenu najpotpunije KRUHEK, M., 1979.
347
Toponimija Unsko-sanskom podruju okolnih oblasti dana je u gornjem tekstu, pa je nije potrebno i ovdje posebno isticati.

119

K-042. C. de Jode, Karta Hrvatske, ukljuujui i susjedna podruja pod osmanskom vlau, Antwerpen, 1593. Vei isjeak s original koji je crno-bijeli.

120

K-043. C. de Jode, Karta Hrvatske ukljuujui i susjedna podruja pod osmanskom vlau, Antwerpen, 1595. Original je u boji.

121

Slika 53. Isjeak sa K-043.

122

Ostosatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin

Plesbtza = Pljeevica, planina
Repts = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Tersatz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vna fl. = Una, rijeka
Vnd(er) Kladus = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Whits = Biha, naselje
Zasin = Cazin, naselje
Zokol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha

MATTHIAS QUAD
K-044. CROATIA / cum finitimis lo- / cis uersus Turc- / arum
ditionem, / 1593.
Amsterdam, 1593.348

De Jodeovim kartama K-042 i K-043, s ciljem da i sam pokae geografske realije

tekih borbi s Osmanlijama, pridruuje se K-044 Matthiasa Quada, njemakog
kartografa. Nije to ni po emu originalan rad, ve prvenstveno trendovska geografska karta, ili karta koju je evropsko trite, pored sve ponude, trailo i prihvaalo.
ak tovie, nije originalna ni u orijentaciji u prostoru. No, moda je tu Quad sasvim namjerno posegnuo za tzv. njemakim pogledom na strane svijeta, do kraja
razraenim kod Sebastiana Mnstera (ovdje: K-006 do K-009). Da bi to egzaktno
provjerili uzmimo kao mjerilo odnos Biha (Whits) Senj (Zeng). To e na dananjim kartama biti smjer ESE WNW, ili radi pojednostavljenja objanjenja,
priblino E W. Pritom je Senj Bihau na zapad. To znai da je na K-044 gornja
ivica karte zapad, sjever bi bio desno, istok dolje, a jug lijevo. Provjerimo to
na poloaju Karlovca (Carlstat) takoer prema Senju. U stvarnosti Senj se nalazi
SW od Karlovca. To je i ovdje upravo tako. Konano, takvu orijentaciju K-044
Quad sam potvruje svojom vjetruljom u desnom dijelu karte. Prema strelici u
njoj sjever bi trebao biti ravno u produetku desne ivice karte, pa bi onda gornji
rub bio na zapadu, itd.349 Sve te relacije nisu previe dobre ni kod Mnstera, ali su
ovdje dovedene do apsurda.
I openito, pogleda li se K-044, nee biti teko uoiti da je to kartografski rad nastao na brzinu, od nevjeta kartografskog crtaa, s previe jakim bojama. Time se
nije bitno pridonijelo boljem poznavanju geografije Unsko-sanskog podruja, ali
jest odravanju u ii interesa tadanje Evrope. U tom smislu i jest prvenstveno
znaenje ove karte.350
Toponimija na K-044
Brekobitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Busin = Buim, naselje
Coran flu. = Korana, rijeka
Franograts = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Glna flu. = Glina, rijeka
Hreslin = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Krup = Bosanska Krupa, naselje
Ob(er) Klad(us) = Velika Kladua, naselje
348

Bakrorez, kolorirano. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Preuzeto od
PANDI, A., 1992, str. 53, broj 19.
349
Quad u svojoj vjetrulji daje samo poetna slova strana svijeta. S razrjeenjem tih skraenica to
su: SE[PTENTRIO] = sjever, OR[IENS] = istok, ME[RIDIES] = jug, OC[CIDENS] = zapad.
350
Toponimijska graa Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti neto je reducirana u odnosu na
ranije karte. Evo najzanimljivije. Drave i oblasti: Crabat[e]n = Hrvatska; Hungariae Pars =
Maarska; Lyka = Lika. Rijeka: Saw flu. = Sava. Naselja: Carlstat = Karlovac; Dresnick =
Drenik; Gosdanski = Gvozdansko; Kostanabytz = Kostajnica; Ledenig = Ledenice kod Senja;
Modrus = Modru; Nouigrad = Bosanski Novi; Ottodsatz = Otoac u Lici; Sgrad = Skrad kod
Karlovca; Tsasma = azma kod Zagreba; Zlun = Slunj; Zyseg = Sisak; Zeng = Senj; Zrin =
Zrin.

123

K-044. M. Quad, Hrvatska i susjedna podruja pod osmanskom vlau, Amsterdam, 1593. Original je u boji.

124

Slika 54. Detalj sa K-044.

125

I inae, K-045 vana je geografska karta jer najizravnije oslikava dvije dominantne vojne i dravne snage koje e u narednim stoljeima bitno utjecati na prilike
ireg prostora, pa i njegovu kartografiju. Uz raniju Austriju, sad je naime tu i
Osmansko Carstvo. Istoni Jadran, a njegovo zalee jo vie, naao se u njihovu
procjepu. Istodobno, kako je to podruje i dio Podunavlja, kao ire regije, utjecaji
dolaze i sa sjevera. Upravo to, ukljuenje istonoga Jadrana i njegova neposrednog zalea u podunavski krug, nova je kvaliteta koju donosi ovaj kartografski rad.

CHRISTOPHER SGROOTEN
K-045. TRACTVS DANUBII PRIMA TABVLA / (...) / NOVA
EXACTISSIMA'QUE DESCRIPTIO DANVBII, / (qui alias Ister
cognominatur) fluminis permagni totoq[ue] terraru[m] orbe
celebratissimi: / qui in Sueuiae uilla Donestingen ad Nigram
syluam oriens, longo tractu uersus orien- / tem per Austriam,
Vngariam, Seruiam, Valachiam et Bulgariam fluens, multis /
amnibus in se receptis, in mare Ponticu[m] uel Euxinu[m] tandem
deuoluitur: una simul adiecta / diligentissima delineatione totius
Imperii Turcici et regnoru[m], ditionu[m] urbiumq[ue], quas idem
iuratus / hostis, saeua tyrrania superans Christianos, occupauit. Per
Christianum Sgrothonu[m], Reg[iae] Ma[ies]t[atis] Geograph[um]

Sve su to iznimno vane konstatacije kad prizmu vlastitog promatranju fokusiramo samo na bosansko-hercegovaka podruja. Taj se prostor ovom kartom definitivno legitimira podjednako kao podunavski i prijadranski. Analogno se to odnosi
na Unsko-sansko podruje. Ono je najzapadniji dio takvih geostrategijskih veza.
Unutar takve konstatacije, Quadovo insistiranje na K-044, kao i brojnih drugih
kartografa, da se Unsko-sanski prostor uvijek pokae kao podruje izmeu tokova
rijeka Sava Drava i Hrvatskog primorja, s uporinom takom u Senju, ima puno
opravdanje. Drugim rijeima, oni ovaj prostor promatraju na jedini mogui nain
geostrategijski. On doista jest integralni dio jugoistone Evrope sa svim onim
elementima geografskog poloaja koji su karakteristini za taj dio kontinenta. Kako e se Unsko-sansko podruje ve krajem 16. stoljea formirati kao jaka osmanska uporina taka, a nasuprot nje, za protivniku stranu, to e biti Karlovac, geostrategijsko e znaenje ovog prostora jo vie porasti. Unutar takvih relacija ovaj
je nizozemski kartograf puno korektniji pa i realniji od svojih prethodnika, kao i
velikog broja onih koji e slijediti za njim. On ne prikazuje samo unsko-sansko
podruje, s eventualnim jo manjim dijelom dananje BiH. Daje Bosnu i Hercegovinu u cjelini,356 budui da je jedino tako, s cjelovitom BiH, ali i cjelovitim hrvatskim prostorima,357 mogue evropskom intelektualcu sagledati sve stvarne geopolitike reperkusije borbi koje su se u to doba ovdje vodile.

Antwerpen, 1593.351

Christopher Sgrooten, originalno Christian Schrott (oko 1532.-1608.), geograf je i

kartograf iz nizozemskog Kalkara. Mnogo je radio za panjolskog kralja Filipa II.,
o emu su ouvane njegove manuskriptne karte u Bruxellesu i Madridu.352 K-045,
prikazujui Podunavlje s obzirom na Jadran,353 pripada vrhuncu njegovih kartografskih ostvarenja. tampana je u prvom svesku njegova atlasa "Speculum Orbis
Terrarum", i to u oba izdanja: 1578. pod brojem 29., te 1593. kao 27. karta.354
Srednjoevropski kut promatranja Jadrana kao juga kontinenta nije zastupljen jedino na ovoj karti. Uoljiv je podjednako na prethodnim: Gastaldijevoj K-012 i Hirschvogelovoj K-015. Sgrooten se oigledno okoristio spoznajama svojih prethodnika, pa je njegova K-045 puno zrelije kartografsko djelo, barem na makro planu.
Naime, ova karta donosi proirenje, pa i bolje odreenje geostrategijskog poloaja
Jadrana i njegovih prijadranskih prostora u ondanjoj Evropi. Ako su ranije karte
sjeverni Jadran redovito vezale uz austrijski interesni krug, ova ga vee uz Podunavlje, kao bitno iri geopolitiki prostor, u kojem ovo more odista ima znaajnu
ulogu. To se ne potvruje jedino opirnom kartuom. Vjerovatno jo vie realno
zahvaenim geografskim prostorom. Odnosno, sa 11 grbova u lijevom kutu karte,
meu kojima su pored austrijskih, jo bosanski, vlaki, bugarski, erdeljski i osmanski.355

(Turkye), u kojem su objedinjena klasina obiljeja Osmanskog Carstva (lijevi dio grba: polumjesec sa estorokrakom zvijezdom) i srednjovjekovne Srbije (desni dio grba: ocilo). Time su,
u Sgrootenovoj redakciji, predstavljeni istok, jug i sredinji dio Balkana. Slijedi Bosna (Bossen) sa svojim grbom (skroz lijevo u drugom redu od dolje). Dalje su habsburki carski grb
kao i heraldiki znakovi toj carskoj kui podlonih kraljevina i oblasti. Meu njima treba izdvojiti Bosni susjednu Slavoniju (Windischland). Prema tome, na jugoistoku Evrope i u Sgrootenovoj viziji, premda se u to doba itav nalazio pod osmanskom vlau, i dalje su, osim Osmanskog Carstva, vrijedni da se istaknu: Bugarska, Rumunjska, Slavonija, Erdelj i Bosna. Srbije (Ratzen na K-045) izrijekom nema. Slino je s Hrvatskom (K-045: Croatia; Crabaten), koju
se oigledno podrazumijeva kao dio Kraljevine Ugarske (Hungaren). Dakle, izvanredno geopolitiko i geostrategijsko znaenje Bosne, koja se teritorijem i ljudskim potencijalom ni priblino ne moe usporediti s Rumunjskom i Bugarskom, ali moe znaenjem vlastitog geografskog poloaja. To dalje znai da nije samo osmanska administracija visoko vrednovala geopolitiko, geostrategijsko i opegeografsko znaenje bosanskohercegovakog teritorija. Podjednako je to uviala i onodobna kranska Evropa.
356
Unsko-sansko podruje i prema ovoj Sgrootenovoj karti unutar je Hrvatske. No, ta Hrvatska vie ne ide do rijeke Vrbasa, nego tek neto malo preko Sane. Dalje bi bila Bosna koja se protee
do Drine. Srbija je pak na K-045 smjetena uz obje obale Drine, ali pri uu te rijeke u Savu. U
tom je smislu Sgrootenova karta posebno vana, s obzirom da prva pokazuje lagano irenje osmanske Bosne na okolne oblasti. Umjesto toga, ranije su karte pokazivale irenje osmanske vlasti, ostavljajui Bosnu istono od Vrbasa, a pridajui Hrvatskoj teritorij zapadno od te rijeke.
Stoga, doista nova kvaliteta u kartografskom predoavanju Bosne.
357
Da to jest tako vidljivo je po tome koje se sve oblasti istiu na dananjem hrvatskom podruju:
Dalma[tia] = Dalmacija; Istereich = Istra; Liburnia = Hrvatsko primorje zajedno s Likom; Sclauonisch landt = Dalmatinska Zagora. Nasuprot tome, dananje slavonsko podruje imenuje se
starovjekovnim nazivom: Pannonia Inferior.

351

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. A-II-18. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 167-168, karta K-150; LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 130-131, Tav. LXIII; MARKOVI, M., 1993, str. 145-146;
PANDI, A., 1988, str. 56, broj 44.
352
LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 130, te str. 276 biljeka 1, za Tav. LXIII, gdje je starija literatura.
353
U lijevom donjem kutu karte zabiljeena su imena kartografskih crtaa: Ioannes a Deutecum, /
Lucas a Deutecum Fecerunt. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 167-168, karta K150; LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 130-131, Tav. LXIII; PANDI, A., 1988, str. 56,
broj 44.
354
LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 131.
355
Ti su grbovi novi dokaz tezama detaljnije obrazloenim uz analizu Bertellijevih K-024 i K-025.
Naime, od heraldikih znakova prostora u relativnoj blizini dananje Bosne i Hercegovine,
predstavljen je bugarski (Bulgary) i rumunjski ili vlaki grb (Walachy). Tu je i osmanski grb

126

Meutim, promotrimo li detaljnije kartu na mikro planu, uoit e se brojne pogreke. Prvo je tu mijeanje antikog s modernim geografskim nazivljem. Npr. to je
biljeenje Skordiska (Scordisci), koji bi prema K-045 ivjeli negdje u Vojvodini,
pa Donje Panonije (Pannonia Inferior), nekadanje starovjekovne rimske provincije, i tome slino. No, osim toga, postoji i za Sgrootena sasvim moderna toponimijska graa. Evo tek nekoliko takvih podataka: Bosna = Bosna; Carbavatia =
Krbava; Croatia i Crabaten = Hrvatska; Dalma[tia] = Dalmacija; Ramain = Rama kao podruje; Ratzen = Raka u smislu Srbije. Rijeke: Bosna fl. = Bosna; Khulp f. = Kupa; Milliaska f. = Miljacka, pogreno kartografirana kao Pliva; Sauus fl.
= Sava. Naselja: Blagai = Blagaj-Japra; Borzacz = Boac; Costenawitz = Kostajnica; Gradiskia = Stara Gradika u Hrvatskoj; Gradiskia Turcicum = Bosanska Gradika; Iessonowaz = Jasenovac; Iessero = Jezero; Laneza = Jajce; Prussaz = Prusac, itd.

ostade pod tom vlau, a onda i unutar proirene Bosne, tu realnost apstrahiraju
uvodei pojam Turske Hrvatske. Tj. dijela Hrvatske zauzetog od strane osmanskih
vojnih snaga. To e ostati geopolitiko obiljeje ovog kraja narednih tri stoljea.
Takva konstatacija nipoto nije nevana. Ona nije jedino al za prolou. Ona pokazuje i svu iznimnost njegove vanosti u geopolitikim relacijama. Zato i jest takvo bogatstvo kartografskog materijala o ovom prostoru. Takvo bogatstvo nema
niti jedna druga regija BiH, Hrvatske ili openito jugoistoka Evrope.
Toponimija na K-045
Kamegrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Ostrosin = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrowiza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Tersaz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
We(l)a = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Witidsch = Biha, naselje

Samo Unsko-sansko podruje, kako se dobro moe uoiti iz priloenog popisa toponima, toponimijskom graom nije bogato. No, imamo li u vidu sve gornje kvalitete karte, to znai da je ona i generalna, onda u tom smislu moemo biti zadovoljni. Jer, ponovno je Biha temelj geografije tog podruja. Istovremeno, kao i na
brojnim prethodnim kartama, prostor oko srednjeg toka Une, obiljeen je kao sredinji dio hrvatskog podruja (Crabaten). Tako je stvarno bilo u ranijim razdobljima o emu postoje brojni vjerodostojni historijski dokumenti.358
No, ve je na ovoj karti definitivno stvoren kliej koji e koristiti brojni kasniji
kartografi. Nakon 1592. godine situacija se stubokom mijenja. Biha i njegovo
ue podruje tada postaju dijelom bosanskohercegovakog teritorija i ta se situacija, bez obzira na sve gospodare koji su due ili krae vrijeme vladali u BiH, do danas nee promijeniti. Konkretnije, Biha od svojeg prvog spomena 1260., ili jo
bolje, od 1262. kad postaje slobodni kraljevski grad pa do 1592., doista se nalazi u
sastavu Hrvatske, to je ukupno bilo 332 godine koje se mogu historijski vjerodostojno potvrditi. Sama se pak Hrvatska cijelo to vrijeme nalazila prvo pod ugarskom, a zatim austrijskom vlau. No, nakon toga, raunamo li do 2001. kad je
ova knjiga pisana, ve je 409 godina kako se nalazi u sastavu jedne druge drave,
BiH, za koje su vrijeme, zbog njegove uloge kao bastiona odbrane zapada Osmanskog Carstva, a time i BiH, integracijski procesi uinili svoje do te mjere da je to
evo ve peto stoljee pravi bosanski grad, a identino je s cijelim Unsko-sanskim
podrujem.
Ako se kod Sgrootena Unsko-sansko podruje jo uvijek vidi na ovakvoj geopolitikoj karti kao sredite Hrvatske, to mu se jo moe oprostiti, jer se karta prireena 1578., nije previe izmijenila za drugo izdanje 1593. godine. Uostalom, Biha
je tek godinu ranije doao pod osmansku vlast. Logino je bilo oekivati da moda
tako nee i ostati, da e biti prije ili kasnije osloboen. Ali, brojni nakon njega,
premda i dalje Unsko-sansko podruje s Bihaem kao svojim prirodnim centrom
358

Najvei dio takvih dokumenata iskoristio je LOPAI, R., 1890. Ta je knjiga, usporedi li se s
kasnije objavljenom historijskom graom u Smiiklasovim ili Thallczyjevim diplomatikim
zbornicima, historijski vjerodostojna. To je najbolje u novije vrijeme pokazao u nekoliko radova ANI, M., 1983, str. 125-134; IDEM, 1985, str. 193-230; IDEM, 1986, str. 237-238;
IDEM, 1994, str. 29-42. Slino, KRUHEK, M., 1995a, passim. Ono to nije dobro u Lopaievu djelu jest dio tumaenja koja nisu utemeljena na izvorima. Dakle, sami podaci koje navodi,
najee su korektni, ali ne i analitiki dio, pa u tom smislu ozbiljan istraiva treba biti prema
toj, za Unsko-sansko podruje jo uvijek jedinoj lokalnoj historiji, vrlo kritian.

Slika 55. Grbovi zemalja kartografiranih na K-045. Abecednim redom to su: Austria = Austrijska
Carevina (grb u sredini bez posebna imena orao rairenih krila); Bossen = Bosna; Bulgary = Bugarska; Hungaren = Ugarska (Maarska); Oestenrch = Austrija kao kraljevina; Seuenberg = enberg; Stiermarck = tajerska; Syrsen = Erdelj; Turkye = Osmansko Carstvo; Walachy = Vlaka
kao dio Rumunjske; Windischmarck = Slavonija. Pritom se, kraljevskom krunom, istie da su Bosna, Maarska i Erdelj kraljevine. Kraljevsku se krunu "podjeljuje" i Osmanskom Carstvu, premda
to historijski nije korektno. Svi ostali grbovi bili bi heraldiki znaci banovina ili grofovija.

127

K-045. C. Sgrooten, Karta Podunavlja, Antwerpen, 1593.

128

Slika 56. Detalj sa K-045.

129

Izdanje koje se nalazi u kartografskoj zbirci Sveuiline knjinice u Splitu, K-046,

ima poneto izmijenjen tekst naslova karte, kako se to vidi gore. S obzirom na tehnologiju izrade karata krajem 16. i poetkom 17. stoljea, Luciano Lago i Claudio
Rossit s pravom u legendi uz tu kartu istiu: La carta dell' Adriatico di Willem Barentsz (1595), ristampata di Giovanni Jansonio.366 Doista tako i jest. Naa K-046
tek je novo izdanje iste karte, s vrlo sitnim promjenama. To drugo izdanje realizirao je Nizozemac Jan (Johann; Ioannes) Janssonius (1588.-1664.), i sam kartograf,
geograf, ali i izdava pomorskih karata. Zato? Jer je to i sredinom 17. stoljea bila jo uvijek najbolja plovidbena karta Jadrana s kojom je raspolagao.

WILLEM BARENTS IOANNES JANSSONIUS

K-046. TABVLA / SINVS VENETICI. / In qua Italiae orae
maritimae, item Venetiarum, Dalmatiae, / Sclavoniae, Greciae
comprehenduntur : ut et insulae in eodem Si- / nu celebriores ut
Corfinium, et Cephalonia, illicq[ue] locorum ad- / jacentes et
dispersae in mari supero insulae; nec non portus prae- / cipui,
promontoria, profunda et Syrtes, locaque quae in hoc / tractu mare
alluit. / AMSTELODAMI, Apud Ioannem Ianssonium.

Jasno je da Janssonius u doba prvog izdanja Barentsove karte nije mogao u njemu
imati nikakva uea, jer je tada imao tek 7 godina (roen 1588. godine). On je tokom vremena postao kartograf i kozmograf, ali istinske pomake u toj djelatnosti
pod njegovim imenom biljeimo tek nakon 1633., kad se potpisuje i kao kartografski izdava. Te godine enidbom dolazi u vezu s Henricom Hondiusom
(1587.-1637.), a taj je u kartografskom poslu (od izrade do tiska tj. naklade karata
i atlasa) naslijedio svojeg oca Jodocusa Hondiusa (1563.-1611.). Budui da je
mladi Henric Hondius od oca u nasljedstvo dobio brojne tiskarske ploe, meu
kojima su bile i one Gerharda Kremera Mercatora (1512.-1594.), a Mercatorove su
karte poetkom 17. stoljea bile kljuni i najbolji kartografski materijal, ve 1633.
godine Jan Janssonius i Henric Hondius, kao zajedniko djelo, izdaju drugi svezak
Mercator-Hondiusova "Atlasa".367 No, Henric Hondius umire 1637. godine, pa sada sve tamparske ploe enidbom s Henricovom sestrom dolaze u posjed Jana
Janssoniusa. On postojeim pridruuje i druge karte, pa ve 1539. izdaje monumentalni trosveani atlas "Theatre du Monde" koji e biti stalno proirivan i iznova tampan, da bi pod kraj Janssoniusova ivota, 1662. godine, dosegao 11 svezaka.368

Amsterdam, 1595. (1637.-1662.).359

Willem Barents (1550.-1597.), znameniti je nizozemski moreplovac, arktiki istraiva i kartograf plovidbenih karata. O Jadranu je poznata jedna njegova karta
koja je izdana dva puta: jednom 1595.,360 te drugi put izmeu 1637. i 1662., s istim kartografskim sadrajem, ali izmijenjenim sadrajem kartue.361 To se drugo
izdanje, ovdje K-046, danas uva u splitskoj Sveuilinoj knjinici.362 Oba puta
karta je tampana u okviru Barentsova "Atlasa Mediterana".363 Dobro je, da bi se
zornije ilustriralo kako su pojedine karte vie puta izdavane, detaljnije razmotriti
genezu oko nastanka K-046.
U kartui prvog izdanja itamo: Tabula Hydrographica, / In qua Italiae, orae maritimae; Item Venetiae, Istriae, Dalmatiae, / Slauoniae, Graeciae, et orae maritimae Corfu, Chephaloniae, et adia- / centium Insularum : earum etiam omnium
quae in Mari / Supero habentur : necnon & portus, Promontoria profunda & /
Syrtes, Portusitem praecipui, topographice Summa diligentia / designantur a Giulielmo Barentsono / (...).364

Pogleda li se struktura kartografskog materijala koji je zastupljenim u Janssoniusovim izdanjima moe se uoiti da su to preteno tzv. kopnene karte. U Hrvatskom povijesnom muzeju (Zagreb) iz razliitih izdanja Janssoniusova "Atlasa"
ouvane su slijedee geografske karte: "HVNGARIA REGNVM", "KARSTIA,
KARNIOLA, HISTRIA / et / WINDORVM MARCHIA. / (...)", te "ISTRIA / olim
/ IAPIDIA", "DANVBIVS, / FLVVIVS EVROPAE MAXIMVS, / A FONTIBVS
AD OSTIA, / (...)".369 Ipak, nesumnjivo je za nas najzanimljivija Mercatorova karta "SCLAVONIA, CROATIA, BOSNIA CVM DALMATIA PARTE", koju e nakon prve objave u Mercatorovoj mapi "Italia - Sclavonia - Grecia", Duisburg,
1589. (21 karta), prvo tampati njegovi nasljednici 1595. godine.370 Nakon toga,
dolaskom tiskarske ploe u posjed Jodocusa Hondiusa, a na kraju Janssoniusa i
drugih, bit e izdana jo 40-tak puta,371 o emu se naprijed detaljnije raspravljalo.

Dolje, po sredini, uz sami rub karte, postoji jo zapis: Pieter Vaiden Keere fecit
anno 1595. Time nam je poznat ne samo autor djela (Willem Barents), pa izdava
"Atlasa" (Cornelius Claesz),365 nego i bakropisac, koji je na bakarnu plou prenio
Barentsov kartografski rad (Pieter Vaiden Keere). Uz to, izrijekom je oznaeno da
je taj, u ono doba najobimniji i najzahtjevniji dio posla, tj. bakrorez, dovren
1595., tj. iste godine kad je tampan i "Atlas" u cjelini.
359

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Sveuilina knjinica Split (Hrvatska), Kartografska zbirka,

sign. 1. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 192-196, karta K-170; IDEM, 1995b,
str. 185-198; IDEM, 1999e, str. 21-32; KOZLII, M. LOZI, V., 1994, str. 13 i karta izmeu str. 14-15; LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 142-143, Tav. LXVIII.
360
KOZLII, M., 1995b, karta K-1 u prilogu rada; NORDENSKILD, A. E., 1897, Fig. 30.
361
KOZLII, M., 1995a, str. 192-196, karta K-170; IDEM, 1995b, karta K-2; IDEM, 1999e, karta na kraju rada; KOZLII, M. LOZI, V., 1994, str. 13 i karta izmeu str. 14-15; LAGO,
L. ROSSIT, C., 1981, str. 142-143, Tav. LXVIII.
362
O historijskoj problematici oba izdanja detaljnije KOZLII, M., 1995b, str. 185-198; IDEM,
1999e, str. 21-32; LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 142-143.
363
To je: Caert boeck vande Midlandtsche Zee, Amsterdam, 1595. Vidjeti NORDENSKILD, A.
E., 1897, str. 77.
364
Kartua je dvojezina. Dalje slijedi prijevod latinskog teksta na nizozemski, to je razumljivo s
obzirom na mjesto izdanja.
365
Ime Corneliusa Claesza kao tiskara Barentsova djela zabiljeeno je u produetku naslova atlasa.
NORDENSKILD, A. E., 1897, str. 77.

366

LAGO, L. ROSSIT, C., 1986, svezak 1, str. 306-307, Fig. 271. Slian je tekst i u LAGO, L.
ROSSIT, C., 1981, str. 142-143, Tav. LXIII, samo to se tamo on odnosi na prvo izdanje karte
koju je objavio NORDENSKILD, A. E., 1897, Fig. 30.
367
KOZLII, M., 1995b, str. 188.
368
PANDI, A., 1987, str. 22-26; MARKOVI, M., 1993, str. 118, biljeka 20.
369
PANDI, A., 1987, str. 71 (broj 28-31) i str. 73 (br. 40). Tu su i signature karata.
370
Cfr. MARKOVI, M., 1993, str. 147, biljeke 39-41.
371
MARKOVI, M., 1993, str. 147-149, biljeka 43. Na str. 68-69 citiranog djela tampana je inaica te karte koju je priredio G. Blaeu 1640. godine. Druge inaice vidjeti u KOZLII, M.,
1995a, str. 176-185, K-162. (iz 1621. god.), K-155. (iz 1623.), K-156. (iz 1625.), K-157. (iz
1648. godine). Takoer cfr. GAPAROVI, R., 1974, str. 495-503; LAGO, L. ROSSIT, C.,
1979, str. 91-179, gdje je i starija literatura.

130

Ako je za Mercatorovu kartu Hrvatske postojao takav interes tokom prve polovice
17. stoljea, jer je preteno prikazivala kopno na kojem su se vodile ogorene borbe s Osmanlijama, s Barentsovom je plovidbenom kartom drukije. Objanjenje je
jednostavno. J. Janssonius djeluje u Amsterdamu. U istom je gradu 1595. gravirana i tiskana Barentsova karta. Nedvojbeno je tiskarska ploa te karte, a slino je s
Mercatorovim, vremenom dospjela u Janssoniusov posjed. Meutim, Janssoniusu
nije potrebna plovidbena karta, budui da on preteno, kada se radi o Evropi, tretira kopno. To je uoljivo iz navedenih sauvanih primjeraka u Hrvatskom povijesnom muzeju, odnosno po drugim muzejima, arhivima i bibliotekama Austrije, Italije ili npr. Slovenije, ali ipak ponajvie iz Janssoniusova "Atlasa".372 Budui da
mu je oigledno bila potrebna karta koja bi povezivala raspoloive karte u funkciji
zemljovida, postojeu je tamparsku plou Barentsove karte preuredio. Njemu nije
potrebna Tabula Hydrographica (kako pie u kartui karte iz prvog izdanja) ve
TABVLA / SINVS VENETICI (kako je preimenovao u kartui K-046). Dakle, ne
treba mu karta koja ve u naslovu nosi neto to je iskljuivo vezano uz more i pomorstvo (hidrografija),373 ve karta koja e i naslovom korespondirati s drugim
kartografskim materijalom koji objavljuje u svojem "Atlasu". S obzirom na takve
potrebe, svoje intervencije svodi tek na kartuu i druge sitnije izmjene, uope ne
diraju postojei kartografski sadraj.

ru Kupe i dalje Save. O toj komunikaciji (u pravcu Kupe i Save) kazuje relativno
bogatstvo toponima na podruju Like, odnosno u zaleu Senja. Njihov broj upuuje na veliku frekventnost senjske luke kao ishodita za karavansku trgovinu prema unutranjosti. To je prvo specificiranje Modrua (Modrusa) i Prozora (Prosor).
Analogno je s kartografiranjem toka rijeke Zrmanje (kojoj se izrijekom ne podjeljuje ime), pa rijeke pod imenom Buzanch. fl., koja se vjerovatno odnosi na liku
ponornicu Riicu, poslije koje komunikacijski dalje slijede rijeke Lika, Gacka,
Mrenica, Korana, Kupa i Sava. U istoj je funkciji isticanje komunikacijske veze
Zrmanja - unski pravac, na kojem se izrijekom vinjetom i nazivom istiu Biha
(Bicachi) i Ripa (Ripaze).376 Identinog su znaenja toponimi u zaleu ibenika,
osobito isticanje rijenog toka Krke, u ijem je produetku zabiljeen naziv BO- /
SSEN, dakle Bosna. To se pogotovo odnosi na Split, pri emu se ponajvie misli
na Klis (Clissa), koji je oduvijek bio svojevrsnim "kopnenim" vratima splitske luke prema bosanskom zaleu.377 Dalje slijedi neretvanski komunikacijski pravac,
na kojem se ne uoava samo Metkovi (Metcouich), ve i Gabela (Gabella), ali i
odvojak u smjeru Ljubukog (Gliubuschi).378 Na koncu treba u istom pogledu istaknuti Boku kotorsku i njezinu vezu sa zaleem, odnosno toponim S. Zorzi, tj.
Sv. orde (E Ulcinj), koji se u stvarnosti nalazi na desnoj obali rijeke Bojane, preko koje se ostvarivala veza sa zaleem.

Da ova karta doista ima takve kvalitete, premda je u osnovi stvarno namijenjena
za plovidbu morem, najbolje pokazuje njezin sadraj. Teko je jednoznano istaknuti kvalitetu dravnih i oblasnih naziva u kopnenom zaleu. Naime, u kartografiji
se ustalilo da se kvalitetno-kvantitetne razlike u toponimiji istiu razliitim tipovima slova. Ovdje je Lika (Licha) iste razine kao to su na primjer Bosna (Bossen),
Dalmacija (Dalmatia) ili Hrvatska (Crovatia). Kad se radi o samoj karti, Barentsa
uope ne zanima aktualna politika vlast. Ipak, u planu albanske luke Valone (prvi
u nizu planova smjetenih u gornjem desnom dijelu karte) biljei La Valona in
Turckia. Da kopno nije u prvom planu ove karte, ponajbolje se vidi po broju istaknutih toponima (ukupno oko 30), dok e se niz obalnu crtu i u planovima (gore,
desno) pobiljeiti gotovo 120 geografskih naziva razliite kvalitete, to znai etiri
puta vie. Upravo injenica da se ne zanemaruje kopno, dapae da se potencira
kroz trgovake komunikacijske pravce, ovu kartu, a slino je i s drugima Willema
Barentsa, nedvojbeno ukljuuje u skupinu plovidbenih karata raenih pod utjecajem panjolske, konkretnije katalonske kartografske kole.374

Prema tome, od bosanskohercegovakih oblasti opet je Unsko-sansko podruje

ono koje ima osobito istaknutu sponu s prijadranskim krajevima. To je potvrda vie za prethodna tumaenja uz K-045 Christophera Sgrootena.
Toponimija na K-046
Bicachi = Biha, naselje
Ripaze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha

Kopnena je toponimija preteno vezana uz komunikacijske pravce koji su znaajnije morske luke povezivali s unutranjou, redovito pratei doline rijeka, dakle,
one trgovinske (i vojne) koridore koji funkcioniraju milenijima. Prvo se uoavaju
istarski, koji kreu iz Transkog ili Rijekog zaljeva prema Ljubljanskim vratima.375 Zanimljivo je da se rijeki pravac prema ovim kartama ne sugerira i u smje372

U ljubljanskoj Univerzitetnoj knjinici, Zbirka rijetkosti, postoji petosveano izdanje "Atlasa"

iz 1656. godine (Novus Atlas sive Theatrum Orbis Terrarum, / ... / Amstelodami, Apud Ioannem Janssonium, Anno 1656).
373
Termin hidrografija kovanica je nastala iz grkih rijei (hidro + grafo). Oznauje dio geografije
koji prouava i opisuje vode na povrini Zemlje, a u novije se vrijeme (zadnjih dva stoljea)
preteno odnosi na morske vode. S Barentsovom kartom Jadrana iz 1595. prvi je put u historiji
istonojadranske kartografije ispravno upotrijebljen taj termin.
374
Tu vezu istie i NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 50-51 (br. 11). O razlikama izmeu katalonske (panjolske) i mletake kartografske kole detaljnije KOZLII, M., 1995a, str. 26-44,
60-61, 65-69, 91-96 i 192-196.
375
Detaljnije NOVAK, N., 1979, str. 469-486.

376

377

378

131

O vezama istonog Jadrana preko Zrmanje, prvenstveno Obrovca, s unutranjosti cfr. TRALJI, S. M., 1973, str. 447-458; IDEM, 1974, str. 261-270.
O vezi Split Bosna preko Klikog prijelaza zasad postoji tek jedan rad. To je: KATI, L.,
1962, str. 267-434. Kako je to studija izraena na izvornim historijskim dokumentima, i danas
je sasvim aktualna i izvanredno vrijedna. Takoer vidjeti TRALJI, S. M., 1965, str. 809-827.
Openito o trgovini osmanske Bosne s Dalmacijom: TRALJI, S. M., 1962, str. 341-372;
IDEM, 1970, str. 643-656.

K-046. W. Barents I. Janssonius, Karta Jadrana, Amsterdam, 1595. (1637.-1662.).

132

Slika 57. iri isjeak sa K-046.

133

Slika 58. Ui isjeak sa K-046. Prireen kako bi se jo zornije uoila veza unskog geostrategijskog pravca s istonom obalom Jadrana.

134

sretnije za osmanske napadae. Osmanlije su i u Dreniku (Dresnik), kako se vidi

po atoru postavljenom na njegovu mjestu. Takoer u Otocu (Ottodsatz), Dabru
(Dabar), Jesenicama (Iesenitz), Modruu (Modrus), to se opet vidi prema polumjesecima istaknutim na vrhovima njihovih brani-kula. to se tie same bitke juno od Drenika, uoljivo je da dio vojnika panino bjei, ali im istovremeno u
pomo dolazi prilina vojna sila. Radi se o proljetno-ljetnoj ofanzivi 1592. kad je
zauzimanjem Bihaa i Ripa na Uni, te Drenika, Furjana i Cetingrada na Korani,
zaokruen prostor oko Bihaa pod novom vlau, te e se sad odatle, kao uporine
take, voditi daljnja osvajanja.381

HULSIUS LEVINUS
K-047. CROATIAE, et circumiacentiu[m] Regionu[m] versus
Turcam nova delineatio.
Nrnberg, 1596.379

Ako je moglo biti dileme oko toga je li pad Bihaa 1592. glavni razlog izrade de
Jodeovih K-042 i K-043, Levinusova karta K-047 tu dilemu potpuno eliminira.
Ona je po obuhvaenom geografskom prostoru tek redukcija de Jodeovih K-042 i
K-043. Zato je onda nastala! Stoga jer s de Jodeovim K-042 i K-043 potranja na
tritu nije u potpunosti zadovoljena. Njemaki kartograf Hulsius Levinus, najvjerovatnije mislei prvenstveno na onodobno prostrano trite njemakog govornog
podruja (od sjeverne Njemake do Austrije, pa i junije do Hrvatske, koja se i dalje nalazila pod vlau bekog dvora), reducira de Jodeovu kartu, dorauje je i u
Nrnbergu izdaje 1596. godine.

Drugim rijeima, nije pad Bihaa tek odstupanje jednog grada protivnikoj strani.
Kod Bihaa je to puno vie. Njegov je geostrategijski i geopolitiki poloaj takav
da onaj koji dobije Biha u svoj posjed ima otvoren prostor za daljnje ofanzivno
napredovanje, budui da mu se do Karlovca i Siska neto krupno i dovoljno vojno
snano i nema oduprijeti.382 Oigledno to shvaajui, Levinus kroz ovakav nain
obogaivanja de Jodeovih kartografskih sadraja nastoji Evropi poslati poruku da
pad Bihaa treba vidjeti tek privremenim. Zato onaj Rudolfov zapovjednik i dri
odsjeenu ljudsku glavu na koplju, i zato je prikazan panian bijeg dijela Osmanlija. Jer, eto, hoe se u toj poruci kazati, i ta se sila moe pobijediti!383

Na K-047 doista je u prvom planu rijeka Una, prvenstveno srednji dio njezina toka
s uporinom takom u Bihau. U duhu prakse karata raenih u doba humanizma
(prikazivanje stvarnih i mitolokih bia), ovdje su, opet vrlo smiljeno, postavljene po dvije ljudske figure s obje strane tog arita sukoba. Lijevo je u stojeem
poloaju austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Rudolf II. (1576.-1608.) s jednim
od svojih vojnih zapovjednika (ispred njega kleknuo na jednu nogu, pokazujui time svoju podlonost), a desno je, opet u stojeem poloaju, osmanski sultan Murat III. (1574.-1595.), a ispred njega klei enska osoba, nesumnjivo njegova sestra, budui da tako Levinus istie povie te enske figure (T. K. Swester).380 Osim
toga, malo je produen tok Une prema jugu, kako bi se za navedene figure osiguralo jo vie mjesta. Ostalo je doslovna kopija K-042 odnosno K-043. Pritom je s
karata K-042 i K-043 odstranjen dio koji ide sjeverno od Zagreba (Agram), ukljuujui i taj grad. Time se poprite sukoba suzilo na onaj geografski prostor gdje se
on u to doba doista i dogaao.

Toponimija na K-047
Brekobitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Glyna flu. = Glina, rijeka
Hrestin = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Krup = Bosanska Krupa, naselje
Krup flu. = Krunica, tekuica, S Bosanska Krupa
Ober Kladus = Velika Kladua, naselje
Ostosatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Repytz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Tersatz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vna flu. = Una, rijeka
Vnder Kladus = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Wyhitz = Biha, naselje
Zazin = Cazin, naselje

Jo jedno zapaanje. Vojni zapovjednik koji je kleknuo na jednu nogu ispred Rudolfa II. u lijevoj ruci dri ma, a u desnoj koplje. Na koplju je odsjeena, bez ikakve sumnje, glava osmanskog vojnika. Prema tom detalju sugerira se injenica da
je s austrijske strane borba krajnje odluna, pa i barbarski krvava ako to vodi prema pobjedi. Ali, slike osmanskih trupa sve to demantiraju. One s desne strane Une
u pokretu su prema NW, to se najbolje vidi po zastavama. Meutim, u istom se
smjeru kreu i ostale jedinice iste te vojske: izmeu Male Kladue (Vnder Kladus)
i Topuskog (Topuszka), odnosno oko Karlovca (Carlstat). Osim toga, junije od
Karlovca, predstavljen je manji sukob, a bitka daleko veih razmjera vodi se zapadno od Bihaa. Naime, junije i sjevernije od Bihaa, na lijevoj obali Une, zapovjedniki su atori odakle se upravlja bitkom koja se, prema K-047, ne razvija naj379

380

381

KLAI, V., 1980, svezak 5, str. 594-595; MOAANIN, N., 1996b, str. 105-111.
Detaljnije BUDAK, N., 1989, str. 163-170; IMAMOVI, M., 1997, str. 249-252; MOAANIN, N., 1996b, str. 105-111; IDEM, 1999, str. 30-32, 37-38 i 58-63.
383
Toponimija Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti nije najbrojnija. Drave i pokrajine: Bosnia = Bosna. Rijeke: Kulp flu. = Kupa; Sauus flu. = Sava. Naselja: Carlstat = Karlovac; Dabar
= Dabar u Lici; Dresnik = Drenik; Dubitza = Bosanska Dubica; Gosdan[ski] = Gvozdansko;
Gradiskia = Gradika; Iesenitz = Jasenica u Lici; Kostanobytz = Kostajnica na Uni; Kowacz =
Koba na Savi; Modrus = Modru; Ottodsatz = Otoac u Lici; Petrinia = Petrinja; Sisegg = Sisak; Topuszka = Topusko u Baniji; Zrin = Zrin u Baniji. Jadran je Golfo di Venetia.
382

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska

zbirka, sign. 3817-G-732. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 169-171, karta K152; KRUHEK, M., 1995a, str. 55; PANDI, A., 1988, str. 57-58, broj 46; IDEM, 1992, str.
52, broj 18.
Elemente za identifikaciju donosi KLAI, V., 1980, svezak 5, slike na str. 405 i 541 (Rudolf
II.), te str. 397 (Murat III.).

135

K-047. H. Levinus, Nova karta Hrvatske, ukljuujui i susjedna podruja pod osmanskom vlau, Nrnberg, 1596.

Slika 59. Detalji sa K-047.

136

Slika 60. iri isjeak sa K-047. Prireen je kako bi se jo bolje uoile relacije Biha Karlovac, te poloaj Siska u odnosu na njih dva.

137


Slika 62. Austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Rudolf II.
Crte de Brya objavljen u Boissardovom djelu "Chronologia" 1607. godine. (KLAI, V., 1980, svezak 5).

Slika 61. Detalj sa K-047. Austrijski car i ugarsko-hrvatski

kralj Rudolf II. (1576.-1608.) s jednim od svojih vojnih zapovjednika.

Slika 63. Austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Rudolf II.

Portret za medalju iz oko 1588. godine. Oblikovao Antonio Abondio. (KLAI, V., 1980, svezak 5).

Slike 61.-63. Austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj Rudolf II. (1576.-1608.): od detalja sa K-047 do onodobnih savremenih portreta. Pritom je onaj na slici 62. iz njegovih srednjih godina, te
odgovara portretu na K-047, a lik na slici 63. odaje Rudolfa u starakoj dobi.

138


Slika 65. Sultan Murat III. Detalj drvoreza iz
djela "Die neu erffnete otomanische Pforte",
Augsburg, 1694. (KLAI, V., 1980, svezak 5).

Slika 64. Detalj sa K-047. Osmanski sultan Murat

III. (1574.-1595.) sa sestrom.

Slika 66. Sultan Murat III. Grafika iz Boissardova

djela "Chronologia" objavljenog 1607. godine.
(KLAI, V., 1980, svezak 5).

Slike 64.-66. Lik osmanskog sultana Murata III. (1574.-1595.) u razliitim historijskim izvorima. S obzirom na K-047, liku na toj karti gotovo je identian prikaz sa slike 66. Prema tome, radi
se o osobi u visokim godinama starosti. Njegov protivnik, austrijski vladar Rudolf II., kako je to prikazano na prethodnim slikama, u trenutku sukoba oko Pounja i Pokuplja bio je od Murata
III. bitno mlai. Sve to upuuje na zakljuak da su Levinusu bile dostupne informacije, barem o dvojici vladara sukobljenih vojnih sila. On je to znalaki iskoristio, pa nam je njegov
kartografski rad i u tom pogledu od iznimne vanosti. Vrlo je izvjesno da je slino i s kartografiranim geografskim podacima. U tom se pogledu bitno razlikuje od brojnih kartografa koji su
djelovali prije i poslije njega.

139

aktualnoj promjeni politikih vlasti na kartom zahvaenom prostoru relativno sporo dolazile, a sama karta nije donosila takve podatke, ve se bazirala na prikazu temeljnih geografskih realija u irem geopolitikom prostoru od Ugarske i Austrije
do istonog Jadrana, spomenuta starost i nije bila prevelika. Konano, trite je
kartu i dalje trailo, a boljeg predloka na Apeninskom poluotoku u tom trenutku
nisu imali. Stoga Orlandi, u duhu prakse 16. i 17. stoljea, s minimalnim dotjerivanjima izdaje tue djelo pod svojim imenom. No, mora se konstatirati da je bio
korektan barem prema Ducbettiju, ostavljajui u donjem desnom kutu njegovo
ime, a u kartui istiui i godinu Ducbettijeva izdanja karte.

GIOVANNI ORLANDI
K-048. NOVA / DESCRIPTIO / TOTIVS / HUNGARIAE / Ioannes
Orlandi formis Ro[mae] / 1602 / ROMAE. M.D.LVIIII.
Rim, 1602.384

Giovanni Orlandi (1590.-1640.), rimski je bakrorezac, izdava i trgovac. U kartui

K-048 izrijekom stoji da je on priredio tu kartu.385 No, istraivaki problemi time
tek poinju. Jer, u produetku se kao mjesto prireenja i izdanja navodi Rim, a s
tim u vezi godine: prvo 1602., a ispod nje i 1559. (MDLVIIII). Tome treba pridodati i injenicu da je ispod donjeg desnog ruba karte dopunska biljeka: Romae
Claudij Ducbetti formis. Taj zapis nudi objanjenje spomenutog dvostrukog datiranja. Naime, prvo je Claudio Ducbetti 1559. u Rimu priredio i tampao inaicu
ove karte, a zatim e to isto uiniti i Orlandi 1602. god.
Meutim, to izvorno nije ni Ducbettijeva niti Orlandijeva karta. To je tek nova
inaica, dodue poneto dodatno doraena, karte K-018. Stvarni autor te karte je
maarski kartograf Lazarus. Prvo njezino poznato izdanje je iz 1528. godine.386
Kako pie u kartui tog izdanja, autor je Lazarus, a kartu je priredio i objavio Petar
Apian (Petrus Apianus), profesor matematike u Ingolstadtu.387 To doslovno znai
da je Lazarus kartografski sadraj u originalu predoio na papir, a Apian je organizirao i realizirao njegovo prenoenje na bakrenu tiskarsku plou (bakrorez), kao i
kasniji proces tampe i distribucije.
Drugo prireenje i tisak iste te karte, s tim da se toponimija u izvorniku pisana goticom ovdje predoila latininim slovima, uinit e 1553. u Veneciji Giovanni Andreas Vavassore, mletaki kartograf, tampar i izdava 16. stoljea. To je naa K018. Iza toga u Rimu e se 1559. istodobno pojaviti dva izdanja. Jednom je autor
Pietro Ligorio Napolitano,388 a drugom spomenuti Claudio Ducbetti. Zadnjom,
Ducbettijevom inaicom, i ne znajui vie ko je stvarni autor karte, posluit e se
Orlandi, te Lazarusovu kartu izdati peti put 1602. godine (K-048). U meuvremenu, od prvog izdanja 1528. prole su 74 godine, ali to Orlandiju nije bila smetnja.
Uostalom, kako je kazano, nije ni znao ko je istinski autor karte, te ni kad je prvi
put tampana. Tek je slijedio prije njega posljednje izdanje, ono Ducbettijevo iz
1559., a to bi znailo da je predloak za njega bio star 43 godine. Kako su vijesti o
384

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Cfr. PANDI, A., 1992, str. 77, broj 36.
385
U kartui se, odmah ispod naslova karte, daje: Ioannes Orlandi formis Ro[mae] / 1602. U prijevodu to bi bilo: Priredio Ioannes Orlandi, Rim, 1602. Prema tome, upotrijebljeno je lat. formis
od lat. formo, u znaenju oblikovati, urediti, prirediti.
386
Prema MARKOVI, M., 1993, str. 87-90, biljeka 11; IDEM, 1998, karta na str. 68, te biljeka
31. na str. 69, u kartui tog izdanja pie: Tabula Hungariae / ad quatuor latera per / Lazarum
quondam Thomae / Strigonien Cardin. Secretariu[m] viru[m] / expertum congesta a Georgio
Transtetter / Collimitio reuisa auctiorque reddita. / (...) / Opera Petri Apiani / de Leyssnigk
Mathematici Ingols- / tadiani invulgata Anno / D[omi]ni 1528.
387
Detaljnu analizu sadraja Lazarusove karte iz 1528. donosi MARKOVI, M., 1993, str. 87-97.
O djelatnosti Petra Apiana (Petrus Apianus), kod kojeg je karta prireena i izdana, detaljnije
GAPAROVI, R., 1970, str. 30.
388
Kartuu te karte donosi MARKOVI, M., 1993, str. 97, biljeka 13.

Usporede li se K-018 i K-048, lako je uoiti da se dorada vie odnosi na likovnu

nego sadrajnu stranu karte. Kartua je drukija, a biljeka u njoj do krajnosti saeta. Osim toga, iz donjeg desnog kuta uklonjen je galijun kojeg se vidi na K-018,
a prikaz morske povrine je pojednostavljen. Toponimijski natpisi su uinjeni iznova neto drukijim pismom. Ukratko, K-048 nije kopija K-018 na takav nain
da se iskoristilo istu tiskarsku plou za novo izdanje, s tim da se prije toga uinilo
manje dopune. Karta K-048 je nastala tako to je za nju K-018 bio kartografski
140

predloak. Prema tome, to je novi bakrorez u duhu poetka 17. stoljea kad se humanistiki maniri (ukraavanje brodovima, mitskim biima i sl.) polako naputaju,
ustupajui mjesto racionalizmu. Ipak, izgled kartue na K-048 sugerira da se kartografska likovnost humanizma nije posve napustila, s obzirom da je njezin okvir
raskono ukraen. No, zato je kartografski sadraj K-048 identian K-018.

Dakle, kartom se obuhvatilo podruje od Maarske do Jadrana, tj. one oblasti koje
su jo i u to vrijeme ulazile u sastav Ugarske (grb te kraljevine dat je u donjem lijevom kutu karte). Stoga kao osnovne napomene za kartografski sadraj K-048
vrijede analogne predoene uz K-018.
Ipak, postoji jo jedan element koji je zajedniki za K-018 i K-048. To je orijentacija karte u geografskom prostoru. Prema isjeku na K-048 vidljivo je da je istok
(Oriens) uz desni, a jug (Meridies) dolje. Ako bi prihvatili takve strane svijeta, onda bi proizlazilo da rijeka Sava tee u smjeru SW-NE, doim je to u stvarnosti od
W prema E. Slina je razina pogreke kod drugih geografskih podataka. To doslovno znai da su K-018 i K-048 krivo orijentirane za oko 450. S obzirom na takvu konstataciju stvarni se jug nalazi u donjem desnom kutu K-048. Kakva je to i
kolika pogreka zorno je prikazano na slici 69. Zato je do toga dolo teko je objasniti! Moda je povod bio, jo kod Lazarusa, praktinost: prikazati cijelo podruje od Ugarske do istonog Jadrana. Ipak, taj je geografski sadraj valjalo pravilno
geografski orijentirati! Kako je najvei broj inaica ove karte nastao na tlu Italije,
jednoj od kolijevki naunog razvitka kartografije i geografije, najvjerovatnije objanjenje je nemar ili nedovoljna panja oko tog prevanog pitanja. U svakom sluaju specifian pristup u ovdje istraivanom fundusu starih karata. Moda e budua istraivanja ponuditi jo bolji odgovor.
Dakako, Unsko-sansko podruje je kartografirano na istovjetan nain kao na K018, pa sve napomene istaknute uz analizu te karte, vrijede i ovdje.389
Toponimija na K-048
Butzin = Buim, naselje
Cametzetz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Huna f. = Una, rijeka
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Kametzrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Klutzij = Klju, naselje
Krupa = Bosanska Krupa, naselje
Obrowitza = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orma(n) = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ostrotza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Ostrotzar = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Pzdiretzd = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Ripatz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sana f. = Sana, rijeka
Tersaz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Vranoratz = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Ysatztitz = Izai, naselje, 10,5 km NW Biha

K-048. G. Orlandini, Nova karta cijele Ugarske, Rim, 1602. Isjeak donjeg desnog dijela originala. U kartui je, ispod naslova karte, istaknuto da je njezin autor Ioannes Orlandini. Pritom je ime
Ioannes latinizirana varijanta romanskog Giovanni (oboje je u nas Ivan). Takoer se istie da je
karta raena 1602. prema predloku, kako se daje u zadnjem redu kartue, izdanom takoer u Rimu, ali 1559. (MDLVIIII). To rimsko izdanje iz 1559. priredio je Claudio Ducbetti, o emu se donosi biljeka u donjem desnom kutu karte. Prema tome, vrlo korektan odnos Orlandinija prema
vlastitom prethodniku, to nije bio est sluaj s ranije analiziranim kartama.

389

141

Podaci koji tretiraju Unsko-sanskom podruju okolne oblasti i ovdje su brojni. Drave: Bossinae Regnum = Bosna, kraljevstvo; Crovatia = Hrvatska; Servia = Srbija; Ungaria = Ugarska.
Rijeke: Botzna f. = Bosna; Kupa f. = Kupa; Plena f. = Pliva; Sauw f. = Sava; Titus f. = Krka;
Worbatz f. = Vrbas. Naselja: Banialuca = Banja Luka; Botzatz = Boac, 25 km S Banja Luka;
Iaytza = Jajce; Isero = Jezero, 8 km W Jajce; Vientz = Vinac, 8 km Jajce.

Slika 67. Uveani isjeak donjeg desnog dijela K-048.

142

Slika 68. Detalj sa K-048. Tek na poveanom segmentu vidljiva je sva specifinost kartografiranja na ovoj karti. Nije rije jedino o pogrenom geografskom orijentiranju karte, ve
i vrlo specifinom prikazu cjeline kartografiranih geografskih podataka.

Slika 69. Isjeak sa K-048. Realne strane svijeta nisu onakve kakve se donose na K-048, ve kako je pokazano na ovoj slici. Pritom je originalna karta zarotirana za 45 0. Sada je od vanjske ivice slike sjever
gore, jug dolje, zapad lijevo, a istok desno.

143

No, to je tek jedan od posljednjih pokuaja da se spasi to se moe spasiti. Ta su

podruja, naime, jo od ustolienja Ferdinanda I. (1527.-1564.) za hrvatskog kralja
na saboru u Cetingradu 1527. god., dobila status Vojne krajine. Unato Ferdinandovim obeanjima, Vojna krajina u svojem poetku nije razvijena u organizirani
odbrambeni sistem, nego se odbrana od osmanskih upada oslanjala na postojee
vojne posade gradova i utvrda. Najvie to se u narednim desetljeima postiglo u
odbrambeno-organizacijskom smislu bile su kapetanije.

JOHANNES BUSSEMACHER
K-049. SCLAVONIA / CROATIA, BOSNIA ET / DALMATIAE
PARS / MAIOR
Kln, poetak 17. stoljea.390

K-050. SCLAVONIA / CROATIA, BOSNIA ET / DALMATIAE

PARS / MAIOR
Kln, poetak 17. stoljea.391

K-051. SCLAVONIAE / CROATIAE, BOSNIAE ET /

DALMATIAE PARS / MAIOR
Kln, poetak 17. stoljea.392

Johann Bussemacher njemaki je kartograf, bakrorezac i izdava koji je djelovao

u Klnu na prijelazu 16. u 17. stoljee. Za historiju kartografiranja Unsko-sanskog
podruja znaajan je dvojako. Prvo, jer njegove karte predstavljaju daljnji pomak
u poznavanju geografije te oblasti. Drugo, s obzirom na injenicu da se njegov nain kartografiranja moe uoiti kroz razliite inaice iste karte. Ovdje su date dvije
u tri varijante: prva je predstavljena sa K-049 (crno-bijela) i K-050 (kolorirana
inaica), a druga preko K-051 (poznata samo u koloriranoj verziji). Razlike izmeu te tri karte su u koloriranju, te u tekstu kartua K-049 i K-050 koji je tek minimalno razliit od analognog kod K-051. Drugim rijeima, opetovani dokaz trine
potranje za kartama zapadne Bosne, ue Hrvatske, srednje Dalmacije, Slavonije i
june Ugarske, optereenih u istom tom vremenu dnevnim sukobima s jo uvijek
nadiruom osmanskom vojnom silom.
U odnosu na ranije kartografske radove, slino uoenom kod K-048, i ovdje prevladava kartografski realizam. Karta, naime, nije optereena suvinim detaljima,
karakteristinim za renesansnu kartografiju.393 Jedino to se iz tog domena istie
jest portret Rudolfa II. (1576.-1608.). No, to je vrlo znaajan podatak. Naime, taj
je austrijski vladar ona osoba koja je dotada slabo organiziranu odbranu istonih
granica Hrvatske i Slavonije nastojala dignuti na vii nivo. On 25. februara 1578.
odbranu tih graninih podruja prema Osmanskom Carstvu stavlja pod upravu
svojeg strica, tajerskog nadvojvode Karla.394
390

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska

zbirka, sign. 3814-G-729. Osnovna literatura: PANDI, A., 1987, str. 83-84, broj 58; IDEM,
1988, str. 65-66, broj 63.
391
Bakrorez, kolorirano. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Cfr. PANDI, A., 1992, str. 54, broj 20.
392
Bakrorez, kolorirano. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Cfr. MARKOVI, M., 1993, str. 52-53.
393
U ovom su djelu karte s karakteristinim renesansnim likovnim ukrasima: K-010 i K-012 (Gastaldi), K-016 (Hirschvogel), K-018 (Vavassore), K-031 (Nelli), K-042 i K-043 (de Jode), K044 (Quad), K-047 (Levinus). Na njima su preteno prikazani brodovi, neto rjee vojske u ratnim pokretima, a jedino na K-047 raskono su predoeni vladari zaraenih strana.
394
II, F., 1975, str. 300-301; SPOMENICI, svezak 1, Zagreb, 1884, str. 56-60. Prvi Karlovi izvjetaji kralju Rudolfu su ve iz marta, a onaj o poetku gradnje Karlovca od 2. septembra
1578. god. IDEM, str. 62-74.

Slika 70. Krajike utvrde Hrvatske na njezinoj istonoj granici s Osmanskim Carstvom krajem 16.
stoljea. Linijom crta taka crta ostaknut je pojas dokle su dotad dospjele osmanske vojne
snage i njihova vlast. (Preuzeto od KRUHEK, M., 1995a).

Do oko polovice 16. stoljea u Vojnoj su se krajini razvila dva krajinska odbrambena sistema: slavonski izmeu Drave i Kupe, s kapetanijama Koprivnica, Krievci i Ivani, te hrvatski izmeu Kupe i istone obale Jadrana, s kapetanijama Hrastovica, Ogulin, Biha i Senj. Pritom je temelj odbrane hrvatskog dijela Vojne
krajine bio na rijeci Uni. Ferdinandov nasljednik Maksimilijan (1564.-1576.) tu
144

poetnu organizaciju nee unaprijediti.395 U njegovo doba, 23. juna 1565., osmanska e vojska ak tovie osvojiti Bosansku Krupu.396 Godinu kasnije, 1566., pada
Siget i, da se ne navode sve bitke, npr. 1574. Ferhad-paa napada Biha, a osmanska vojska 1575. osvaja Budaki na Korani. To znai da je odbrambena linija na
Uni jo za ivota Maksimilijana prestala funkcionirati.397 Dodue, Biha i nekolicina okolnih utvrenih gradova jo e neko vrijeme ostati slobodni, ali su se ve
due vrijeme bitke poele voditi ne na podrujima koja se prostiru od desne, ve
na teritoriju s lijeve strane rijeke Une. Maksimilijanov nasljednik, njegov sin Rudolf II., okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja 25. septembra 1572., odbranu hrvatskog dijela Vojne krajine premjestit e na rijeku Kupu.398 U sklopu toga, njegov
stric Karlo inicira izgradnju Karlovca, pa e on ubudue biti teite hrvatske odbrane.399

gelovim K-015 do K-017, budui da su izdane 1570. god. Na temelju toga treba
zakljuiti da su Bussemacherove karte nastale, kako je netom kazano, poetkom
17., ali na temelju osnovnog fundusa geografskih informacija s poetka druge polovice prethodnog, 16. stoljea. Naime, Karlovac se poinje graditi 1578., kako je
istaknuto naprijed uz analizu Hirschvogelove K-014 i njezinih inaica iz 1552. i
1595., pa je ta injenica bitna vremenska odrednica za ovakvu ocjenu. S druge strane, to je i to toliko puta spominjano sporo prikupljanje svjeih i kvalitetnijih
geografskih podataka.
*
Ukupno predoeni geografski prostor doimlje se daleko realistinije nego na ranijim kartografskim radovima. Moda je najvea pogreka u vezi vodotoka Korane i
njezine pritoke Mrenice. Vodotok tih rijeka predoen je kao jedinstvena tekuica
koja se u prvom dijelu naziva Mrenicom, a kasnije Koranom. No, takva se Mrenica Korana ne protee preduboko u Liku. Bussemacher joj izvor stavlja ne previe daleko od Donjeg Lapca (Lapaz). Sve je to jako vano jer se ovdje Mrenicu
prvi put preciznije kartografiralo. S obzirom na takvu injenicu, njezino predoenje ne treba preotro cijeniti. Takvo zapaanje upuuje na zakljuak da Bussemacher jest upotrijebio kartografske radove svojih prethodnika, ali i njemu druge dostupne geografske informacije. Uinak takva napora njegove su K-049 do K-051,
kao originalna i za doba njihova nastanka vrlo vrijedna kartografska djela.

U kontekstu takvih historijskih podataka Bussemacher postupa na uobiajeni nain karakteristian za kraj 16. i poetak 17. stoljea. Prikazuje Rudolfa II. kao aktualnog vladara podruja koje kartografira, premda je realnost na terenu bila takva
da se u trenutku izrade karte vie od polovice istog tog prostora ve nalazilo pod
osmanskom vlau.400 Stoga je svakako ispravnije kazati da Bussemacher kartografira geografski prostor na koji Rudolf II. polae svoje vladarsko pravo. Prema
tome, situacija tek neto drukija od prikazane na K-047. I tu je prikazan Rudolf
II., ali i njegov protivnik, osmanski vladar. U takvom svjetlu, i ovu kartu treba
vrednovati kao vojnopolitiku, budui da je u prvi plan stavlja podruja gdje su se
dnevno dogaale bitke s osmanskom vojskom.

Novi dokaz o Bussemacherovoj inventivnosti jest razlika u njegovu koloriranju

karata K-050 i K-051. Na temelju njega moe se uoiti onodobno shvaanje protezanja pojedinih drava i regija. Na istoku su srpske oblasti (Serviae pars), obojane
njeno zelenom bojom. Zapadna im je granica Drina (Drina flu.) do svojeg ua u
Savu (Sauus flu.). Dalje je to Sava do mjesta gdje u nju utjee Bosut (Bozwtha
flu.). Zatim je to sami Bosut do svojeg izvora. Granica dalje produava na Osijek
(Ezekh) i Vukovar (Valkowar), dok ne stigne do desne obale Dunava (Danubius).
Sjeverno od lijevih obala Dunava i Drave (Drauus flu.), podruje je Ugarske
(Hungariae pars), kolorirano svijetlo utom bojom. Ue hrvatsko podruje (Croatia), obojano njeno zelenom bojom, protee se zapadno od spojnice Vrbas Bosansko Grahovo Zrmanja, odnosno juno od rijeke Save.

Jo neto. Prikaz Rudolfa II., u situaciji kad na karti nije izrijekom notirana godina
njezina izdanja, objektivno pomae datiranju tog djela. Gore je istaknut poetak
17. stoljea. Znamo da je Rudolf II. bio na vlasti izmeu 1576. i 1608. No, poznato nam je i kad je ivio Bussemacher: od 1580. do 1613. god. Stvaralaki u kartografiji svakako nije mogao djelovati prvih dvadeset godina svojeg ivota (kolovanje), to znai da je karta mogla nastati, i to sve tri inaice, izmeu 1600. i 1613.,
kad je u dobi od 33 godine preminuo. Stoga je gore i stavljeno da je izdana poetkom 17. stoljea, to je historijski najpreciznija datacija.
Meutim, slino kao kod Hirschvogelove K-014 iz 1552. i njezine inaice iz
1595., te od istog autora K-015 do K-017, prireenih 1570., ima jo jedan kljuni
element datiranja. To je predoavanje Karlovca kojeg nema ni na jednoj Bussemacherovoj karti. Identino je na Hirschvogelovoj izvornoj K-014 iz 1552., ali na
njezinoj inaici iz 1595., ta je utvrda kartografirana. Karlovca nema na Hirschvo-

Razliitost K-050 i K-051, a to se na K-049 ne moe ni vidjeti jer je crno-bijela,

jeste u koloriranju razliitih povrina koje zauzimaju Dalmacija (Dalmatia), Bosna (Bossena) i Slavonija (Sclavonia). Na K-051 granica izmeu Dalmacije i Bosne nije uope istaknuta. Suprotno je na K-050: Bosna je na njoj podruje koje je
na zapadu obiljeeno vodotokom Vrbasa, a na istoku Drinom. Junu joj granicu
ine vodotoci Bosne, Miljacke, te planinski vijenci Cincar Ljubua vrsnica
Prenj. Na sjeveru takva se Bosna granini s Dravom, ulazei na takav nain duboko u slavonski prostor. Pritom je istona granica nepromijenjena (Drina Sava
Bosut Osijek Vukovar), a zapadnu jednim dijelom ini rijeka Karanica (Crasto flu.), pa gorski masiv Krndija Papuk, da bi dalje ila na Bosanski Koba (Kowacz). Cijeli taj teritorij, od Drave do Bosne i Miljacke, te od Drine do Vrbasa,
predstavljen je njeno crvenom bojom. To sve skupa moe znaiti samo jedno.
Karta K-050 prikazuje prostor koji su Osmanlije zauzeli do poetka 17. stoljea.
To je od ranije sama Srbija, pa proirenje kroz Vojvodinu, a najnovije je formiranje nova dva sandaka Bosanskog i Poekog kao najzapadnijih u takvom Osmanskom Carstvu. No, samo formiranje tih dvaju sandaka i nije stvarna novost:

395

Osnovna historijska graa u: SPOMENICI, svezak 1, Zagreb, 1884; IDEM, svezak 3, Zagreb,
1889. (Dodatak). Temeljnu historiografsku analizu s rezultatima istraivanja i starijom literaturom donosi KRUHEK, M., 1995a, str. 97-269.
396
VALVASOR, J. W., 1879, knjiga 12, str. 18-19.
397
O tadanjim sukobima na Pounju i u njegovu susjedstvu detaljno BUDAK, N., 1989, str. 163170.
398
II, F., 1975, str. 295-301.
399
O odbrambenoj liniji na Kupi detaljno KRUHEK, M., 1984, str. 216-257; IDEM, 1995a, str.
303-323. U vezi izgradnje Karlovca kao teita te odbrambene linije KRUHEK, M., 1979, str.
81-104; IDEM, 1995a, str. 289-302. O poetku gradnje Karlovca 1578. u SPOMENICI, svezak
1, Zagreb, 1884, str. 73-74, a o stanju vojske na Hrvatskoj krajini godine 1579. u IDEM, str.
76-80.
400
Vrlo zorno stvarno stanje na terenu krajem 16. stoljea pokazuje priloena karta Slika 70. Na
njoj je vidljivo da je zapadna granica Osmanskog Carstva duboko unutar podruja dananje Hrvatske.

145

Bosanski je formiran jo 1463., a Poeki 1538. god.401 Istinska je novina promjena organizacijske strukture Osmanskog Carstva na zapadu, uvjetovana stalno novim osvajanjima. Naime, Poeki sandak je do 1541. bio sastavni dio Rumelijskog begrelbegluka. Te je godine pripojen Budimskom paaluku, pa e u njegovu
sastavu ostati do 1580. god. Isti taj Poeki sandak 1600. bit e pripojen Kanjikom paaluku, pa e u njegovu sastavu ostati do kraja osmanske vlasti na tim prostorima.402 Ali, prema Hazimu abanoviu, izmeu 1580. i 1600., Poeki je sandak bio pripojen Bosanskom paaluku.403 Upravo to zadnje pokazuje Bussemacherova K-050. Dakle, jedno od razdoblja organizacije osmanske vlasti na ovim
prostorima. Pritom nije problem sa zapadnom granicom takvog proirenog Bosanskog paaluka. Ona je stvarno izmeu 1580. i 1600. bila puno zapadnije, skroz do
Une, a mjestimino i preko pedesetak kilometara preko nje jo dalje na zapad. Ali,
koliko se o toj realnosti moglo znati u Bussemacherovom Klnu? Da se nije previe znalo pokazuje K-051. Na njoj spomenutih razgranienja nema. ak tovie,
bosansko-hercegovaki i dalmatinski prostor obojani su utom bojom, te funkcioniraju kao jedinstven teritorij. Drugim rijeima, K-051 je eklatantan dokaz Bussemacherovog odustajanja od pokuaja da prati dnevne izmjene vlasti na kartografiranom podruju. Radije se odluuje generalizirati vlastiti prikaz. Kako granica izmeu Dalmacije i Bosne nije sistem rijenih tokova, on je uope i ne ucrtava.
Taj prostor naprosto prikazuje jedinstvenim. Uostalom, vladaru iji je lik predoen u gornjem desnom kutu karte, doista ne bi bilo nimalo krivo zvati se stvarnim
vladarom i bosansko-dalmatinskog podruja.404

Vnnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha

Wana fluui(us) = Una, rijeka
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Wihitsch = Biha, naselje
Woschin = Buim, naselje

Toponimija na K-049, K-050 i K-051

Bradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Gerschouo = Gerzovo, naselje, 14 km SSE Klju
Japra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Korana = Korana, rijeka
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Nouigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obrowatz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Socols = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Sturlitsch = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
401

ABANOVI, H., 1982a, str. 38-43 i 60-62.

Slavonska Poega kao sredite Poekog sandaka osloboena je osmanske vlasti 1687. god. u
sklopu austrijsko-osmansko-mletakog rata 1683.-1699. godine. Dosad najdetaljnije o Poegi
pod osmanskom vlau MOAANIN, N., 1997.
403
ABANOVI, H., 1982a, str. 61. Prostranstvo Poekog sandaka abanovi donosi na karti
izmeu stranica 224-225 citiranog djela.
404
Na K-049, K-050 i K-051 Unsko-sanskom podruju susjedne oblasti takoer su dosta realistino predoene. Toponimija je neto brojnija, pa i inovirana, u odnosu na ranije karte. Drave i
oblasti: Bossena = Bosna; Croatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Hungaria = Ugarska; Sclavonia = Slavonija; Servia = Srbija. Rijeke: Bossena flu. = Bosna; Danubius flu. = Dunav;
Drauus flu. = Drava; Drina flu. = Drina; Cherca flu. = Krka; Kulp flu. = Kupa; Milna flu. = Miljacka; Sauus flu. = Sava; Worwatz flu. = Vrbas. Naselja: Agram = Zagreb; Dowoy = Doboj;
Dresnik = Drenik; Gradiskia = Nova Gradika (Hrvatska); Gradiskia turcic[um] = Bosanska
Gradika (BiH); Iaycza = Jajce; Iesero = Jezero kod Jajca; Magolay = Maglaj; Mostar = Mostar; Nouigrad = Bosanski Novi; Prussatz = Prusac; Sarato = Sarajevo; Slon = Slunj; Sokolitsch
= Soko na Pivi; Wanyaluka = Banja Luka; Zagrabia = Zagreb; Zettin = Cetingrad, itd.
402

146

K-049. J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i ire podruje Dalmacije, Kln, poetak 17. stoljea. Crno-bijela verzija karata K-050 i K-051. Isjeak lijevog sredinjeg dijela.

147

K-050. J. Bussemacher, Slavonija, Hrvatska, Bosna i ire podruje Dalmacije, Kln, poetak 17. stoljea. Kolorirana inaica K-049.

148

Slika 71. Detalj sa K-050. U usporedbi sa K-049, osnovni crni ton prilikom tiska je umjereniji, pa je karta daleko preglednija. Istovjetno je na K-051.

149

K-051. J. Bussemacher, Sklavonija, Hrvatska, Bosna i ire podruje Dalmacije, Kln, poetak 17. stoljea. Kolorirana inaica K-049. Razlikuje se bojom i tekstom kartue u odnosu na karte
K-049 i K-050.

150

Slika 72. Segment sa K-051.

151

formata 210 x 140 mm, pa su karte u njemu veliine 190 x 120 mm.408 I zbog tog
razloga Bertius je trebao poduzeti poseban zahvat. On nije generalizirao neku od
Hirschvogelovih karata, ve tek reducirao njihov sadraj s obzirom na dogovorene
elemente sa tamparijom. Poto je bio kozmograf, nainio je kartografski rad koji
je vrlo pregledan i doista za vrijeme svojeg nastanka sadrava sve najbitnije geografske podatke. Jedino to mu nedostaje nazivi su drava i provincija. No, to je
stvar konvencije, pa i shvaanja geografskog prostora koji se kartografira. Predoeno na K-052 za njega je Ilirik sa susjednim podrujima. Prema tome, shvaanje
sasvim saglasno prijelazu 16. u 17. stoljee.

PETRUS BERTIUS BEVERUS

K-052. DESCRIPTIO ILLYRICI. / Illyricum
Amsterdam, 1606.405

Geografske karte koje je objavio Bertius naelno ne bi zasluile nau panju, jer
su preteno preuzete od drugih autora a zatim bitno pojednostavljene. Meutim, s
obzirom na to da je njegovo djelo klasini geografski prirunik s razmea 16. i 17.
stoljea, zanimljivo je analizirati barem jednu od njih, K-052.406

I u takvoj je koncepciji, jer je djelo iskusna kozmografa, Unsko-sansko podruje

zastupljeno s nizom toponima. Predoene su obje njegove temeljne rijeke, Una i
Sana, premda nisu obiljeene imenom, te najvanija naselja. Kad se radi o Unskosanskom podruju susjednim oblastima, treba konstatirati da su toponimijom daleko siromanije. Kako na K-052 nema Karlovca, pa ni Siska, to je dopunski dokaz
da je Bertius doista iskoristio Hirschvogelove rane radove. Tj. ne K-014 koja je izdana 1595., a tada je Karlovac ve postojao, pa ga ta karta i donosi, ve prethodnu
inaicu te karte prvi put tampanu u Baselu 1552., te njegove K-015, K-016 i K017 iz 1570. godine.409

Naime, njegovu se K-052 jedino po imenu moe usporediti sa Sambucusovom K032 ili K-033. Isto se odnosi i na Aitzingovu K-034. Osim toga treba kazati da se
to ime (Ilirik) kod Sambucusa i Aitzinga dalo u duhu tradicije prireivaa Ptolemejeve "Geografije", tj. unutar onog kulturolokog miljea u kojem su nastale npr.
Molettijeve K-020 i K-021, ili prije toga Ruscellijeva K-019. Pritom su jedni, kao
Sambucus, Aitzing i Bertius, taj prostor u zaleu istone obale Jadrana, obiljeili
antikim imenom (Ilirik), a drugi, itekako upoznati s Ptolemejevim djelom i antikom geografijom ovog teritorija, njima bliim modernim nazivom: Schiavonia, u
znaenju "Zemlja u kojoj ive Slaveni". Meutim, ni Bertiusov Illyricum ne znai
nita drugo. Nipoto to nije zemlja u kojoj ive Iliri, ve podruje gdje su nekad, u
starom vijeku ivjeli Iliri a u njegovo vrijeme, tu su Slaveni. Dakle, ako bi i to eljeli preinaiti u opisni naziv, tada bi mogua formulacija mogla biti: "Zemlja antikih Ilira u kojoj danas ive Slaveni". Prema tome, humanistiko shvaanje Ilirika,
kakvo e se moi uoiti i kod npr. Luia (K-061 i K-062).

Dakle, slina situacija kakva se konstatirala kod prethodnog Bussemachera. Karte

se izdaju, ovo je ve poetak 17. stoljea, ali nove i kvalitetnije grae u odnosu na
raspoloivi fundus takvih informacija i dalje nema. Stoga se ini jedino mogue:
konsultiraju se postojei geografski i kartografski izvori. Ipak, kako je kazano, takva injenica nije prevelika smetnja za K-052. Naime, kako nije geopolitika, izuzev izostavljanja prevanog Karlovca, sasvim je u skladu s vlastitim naslovom i
potrebom za koju je raena.
Toponimi na K-052

No, dok se u vezi samog naziva Bertiusove karte moe povui vie paralela, kad
se radi o kartografskom sadraju situacija je vrlo jednostavna. Uzor za izradu njegove K-052 jesu Hirschvogelove K-014 do K-017. To uope nije udno. Obojica
djeluju u slinom kulturolokom miljeu: Hirschvogel u Nrnbergu i Beu, s tim da
objavljuje u Baselu i Antwerpenu, a Bertius u Leidenu i Parizu, publicirajui u
Amsterdamu. Prvi je samo kartograf, doim je Bertius matematiar i kozmograf.
Stoga, elei u svojem djelu dati i jednu preglednu kartu prostora na kojem ive
Juni Slaveni, odluuje se za Hirschvogela i njegove radove, moda u tom trenutku doista najkvalitetnije karte. Pritom treba imati u vidu jo jednu injenicu. Hirschvogelove su karte prvo raene kao samostalna djela, a zatim ih se prireivalo
za Ortelijev atlas "Theatrum Orbis Terrarum". U oba sluaja radi se o relativno velikom formatu: 460 x 340 mm.407 Suprotno od toga, Bertiusovo je djelo depnog

Cladusch = Velika Kladua, naselje

Glina fl. = Glina, rijeka
Kresno = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Kruck = Bosanska Krupa, naselje
Lapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Orbin = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orhock = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Repicz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sockol = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Sturlicz = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Webicz = Biha, naselje
Wnack = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wosowicz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa

408
405

Drvorez, uvez, crno-bijelo. Original: Sveuilina knjinica Pula (Hrvatska), Zbirka rijetkosti,
sign. R-6012, unutar Bertiusova djela: TABVLARVM GEOGRAPHICARVM CONTRACTARVM Libri Quinque, Cum luculentis singularum Tabularum explicationibus. EDITIO TERTIA.
Apud Cornelium Nicolai. Anno 1606. AMSTELODAMI. Osnovna literatura: KOZLII, M.,
1995a, str. 198-202, K-173; LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str. 116-119, Tav. LVII.
406
Naa K-052 nalazi se na 340. stranici Bertiusova djela. Ostale karte tog autora, npr. Evrope i zadarsko-ibenske regije, analizirane su u KOZLII, M., 1995a, str. 198-202.
407
Prvo izdanje Orteliusova atlasa "Theatrum Orbis Terrarum", Antwerpen, 1570, kao uvezani
skup karata, ima dimenzije 310 x 430 mm. Jedan primjerak uva zagrebaka Metropolitana,
sign. 9425. Vidjeti PANDI, A., 1988, str. 44, broj 33.

409

152

Kako tehnologija uvezivanja knjiga i openito obrezivanja tampanih listova sve do najnovijeg
vremena nije bila na zavidnoj razini, u historiji kartografije kao mjere karte ne uzimaju se dimenzije lista na kojem je tampana, jer oni u istih primjeraka mogu biti radi tehnolokih problema razliiti. Uzima se u obzir jedino vanjske crte oboda karte, tj. samo tampani dio, pa se on
mjeri. Stoga je gore razlika.
Toponimija Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti ovdje je bitno siromanija. Rijeke: Danubius fl. = Dunav; Drag flu. = Drava; Sawa flu. = Sava; Wischigrad fl. = Drina; Wowossen =
Bosna. Naselja: Czasma = azma u Slavoniji; Jaicz = Jajce; Jessenoicz = Jasenovac; Lessero =
Jezero kod Jajca; Nouogradecz = Bosanski Novi; Poschaga = Slavonska Poega; Pruckschatz =
Prusac; Serb = Srb; Serin = Zrin; Trawinick = Travnik; Zornick = Zvornik; Winatz = Vinac;
Wischigrad = Viegrad; Zara = Zadar; Zeng = Senj.

K-052. P. Bertius Beverus, Karta Ilirika, Amsterdam, 1606.

153

u vlastitom zaleu. U tom su smislu i kartografirani tokovi rijeka, a uz njih jedino

istaknuta toponimija od stvarno iznimnog znaenja.414

GEORG KELLER

U takvom svjetlu ne bez razloga u prvi se plan stavlja srednji tok Une, konkretno
Bihaka regija, uz kartografiranje vodotoka te rijeke, kao prometnog koridora kojim se stoljeima ili preciznije, milenijima, povezivalo srednjodalmatinske luke s
Panonijom. No, koliko je geografsko znanje bilo u pojedinih tadanjih kartografa,
zoran je primjer dvostruko predoavanje Bihaa: Wyhitz, dakle lik karakteristian
za njemaku kartografiju, te Bicachi, kao obiljeje romanske, prvenstveno mletake kartografije.415

K-053. Abriss der Landschaffte[n] Friol oder Fori Iulij, Histriae,

Dalmatiae, et c[etera] sampt den Angrenczenden, Landern / (...) /
G[eorg] Keller fe[cit] 1616.
Amsterdam, 1616.410

Transki bakropisac i kartograf, Georg Keller, izradom K-053,411 nije previe pridonio daljnjem napretku kartografiranja Unsko-sanskog podruja.412 Njegov je
kartografski rad najispravnije imenovati "Kartom sjevernog Jadrana". Na K-053
od kopnenih podruja u zaleu istonog Jadrana prikazan je jugozapad Slovenije,
cijela Istra, odnosno zapadni i sredinji dijelovi Hrvatske, Sjeverna i Srednja Dalmacija, te sjeverozapad dananje BiH. Pritom je uoljivo relativno bogatstvo topografskih detalja, uz isticanje najvanijih rijenih tokova kao prometnih koridora
(Drava, Korana, Krka, Kupa, Lika, Mirna, Raa, Riana kod Kopra, Sava, Soa,
Una, Zrmanja).

Prema tome, karta ne prevelikog znaenja, izuzev to se njome iznova istie znaenje pounjskih krajeva kao prometnog koridora istoni Jadran Panonija, o emu
se detaljnije pisalo na prethodnim stranicama.416
Toponimi na K-053
Bicachi = Biha, naselje
Franograt = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Riptz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Vna flu. = Una, rijeka
Wyhitz = Biha, naselje

Imajui to u vidu, karta se ipak ini vrijednom. To je klasini kartografski rad nastao jednim dijelom pod utjecajem mletake kartografske kole plovidbenih karata,
u kojoj je fundus geografskih informacija o kopnenom zaleu bio tradicionalno
skuen, ak sve do 18. stoljea. S druge strane, djelujui u Trstu, u to doba pod
vlau Habsburgovaca, bio je upoznat i s austrijsko-njemakom kartografijom, koja je opet insistirala na prikazu kopna. I upravo takva injenica, mjesto djelovanja,
opredijelila je Kellera da izradi originalno kartografsko djelo koje je teko direktno usporediti s te dvije velike kartografije. Kako je nastalo u njihovu procjepu,
uzelo je najbolje iz obje. Prikaz morskog ruba, ukljuujui otoje, iz mletake,413
a kopna, iz austrijsko-njemake. Naravno, samo onaj dio geografske grae koji je
u direktnoj slubi funkcioniranja morskih luka, kao trgovakih punktova gdje je
pristizala karavanska trgovaka roba s kopna, ili odakle je kretala prema tritima

410

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Sveuilina knjinica Split (Hrvatska), Kartografska zbirka,

sign. 1. Cfr. LAGO, L., 1992, svezak 2, str. 345.
411
Da je upravo Keller autor ove "Karte sjevernog Jadrana" biljekom je istaknuto u njezinu donjem desnom kutu: G[eorg] Keller f[e]c[it] 1616. U literaturi je jedino donosi LAGO, L.,
1992, svezak 2, str. 345, ali je ni on ne analizira. Original se uva u splitskoj Sveuilinoj knjinici. Zalijepljen je na poleini u ovom djelu analizirane Barentsove K-046.
412
Georg Keller prvenstveno je poznat po svojim impresivnim vedutama koje su prave umjetnike
minijature. Najpoznatije su one Senja (KOZLII, M., 1999c, Fig. 5) i Trsta (LAGO, L.,
1992, svezak 2, str. 347).
413
Iz mletake kartografije, kao relikt njezine renesansne faze, preuzeti su crtei brodova, odnosno
riba: u donjem desnom kutu kita, a uz talijansku obalu Jadrana predoene su mitski velike hobotnice. Osim toga, izmeu otone skupine Cres Loinj (Cherso Ins.), Rab (Arbe), sjevernog
dijela Paga (Pago) i Silbe (Silua), prikazana su etiri broda senjskih uskoka: po dvije veslarice
i jedrilice (gajete). U donjem sredinjem dijelu karte, smjetena je klasina pomoraka vjetrulja. Njezin je prikaz unutar uobiajenih mletakih likovnih manira, ali su strane svijeta istaknute
na tadanjem njemakom: Norden = sjever, Oesten = istok, Suden = jug, Westen = zapad. Jadran je pak imenovan na klasini mletaki nain (Golfo di Venetia = Mletaki zaljev), a naziv cijelog kartografskog djela dat je na njemakom. Dakle, doista kombinacija razliitih kartografija.

414

Potrebno je i za ovu kartu dati najbitniju toponimiju Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti.
Drave i regije: Carintia = Kranjska; Croatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Histria = Istra;
Hungaria = Ugarska; Sclavonia = Slavonija; Windisch marck = Zapadna Slavonija kao Vindijska marka. Osnovna je rijeka Saw F. = Sava. Naselja: Carlstatt = Karlovac; Dobitza = Bosanska Dubica; Gradiska noua = Nova Gradika; Gradiska Turci[cum] = Bosanska Gradika; Kasta[novitz] = Kostajnica; Modrutz = Modru; Novigr[a]dez = Bosanski Novi; Obrouazo = Obrovac; Petrina = Petrinja; Prosor = Prozor u Lici; Siseg = Sisak; Sterniza = Strmica kod Knina;
Zagrabia = Zagreb; Zara = Zadar; Seng = Senj; Xonigrad = Zvonigrad kod Knina.
415
Za Biha je dana i manja veduta s jasnim isticanjem da je to utvreni grad na rijenom otoku.
Osim toga, isticanjem polumjeseca na vrhu najvee bihake kule, jasno se daje do znanja da se
taj grad nalazi pod osmanskom vlau. Identino je recimo sa Srbom (Serb), doim je za Zagreb (Zagrabia) istaknut niz od ak tri kria, u smislu oznake kranske vlasti.
416
O tome vidjeti nae analitike tekstove uz: Rosellijevu K-001, Gastaldijevu K-013, Hirschvogelove K-014, K-015, K-016 i K-017, Vavassoreovu K-018, Camocijevu K-023, Bertellijeve K024 i K-025, Nellijevu K-031, Sambucusove K-032 i K-033, Barentsovu K-046, Orlandijevu
K-048, te Bussemacherove K-049 do K-051.

154

K-053. G. Keller, Sjeverni dio istonog Jadrana s kopnenim zaleem do Drave, Amsterdam, 1616.

155

posredovanjem vladara, nastojao je prikupiti najbolju postojeu kartografsku grau, te svjee i vjerodostojne geografske podatke. Uinak nije izostao. Njegov atlas
Italije doista je najbolje kartografsko i geografsko djelo o Italiji 17. stoljea.

GIOVANNI ANTONIO MAGINI

Unutar tog djela objavljena je i K-054, kao generalna karta talijanskog poluotoka i
susjednih oblasti. Na njoj je predstavljen i dio istonojadranske obale s bliim zaleem, a unutar toga i Unsko-sansko podruje. Budui da je karta generalna, svi
kartografirani sadraji tome su podjednako prilagoeni. Tako je i s naim podrujem predstavljenim prije svega poetnim i srednjim tokom rijeke Une, s tim da se
nju nije i imenski obiljeilo, te najnunijom toponimijom. Zanimljivo je da su to,
za talijansku kartografiju toliko karakteristina, tri naselja: Rmanj (Martin Brod),
Ripa i Biha.420

K-054. ITALIA NUOVA / Di Gio[vanni] Antonio Magini Cosmo- /

grapho (...)
Bologna, 1642.417

Sudbina Giovannija Antonija Maginija slina je Mercatorovoj. I on je kao Mercator cijeli ivot radio na svojem atlasu, ali ga nije uspio objaviti za ivota. Posthumno je to uinio njegov sin Fabio 1620. god. Tome je prilagoen i naslov djela:
Italia di Gio- vanni Ant- / onio / Magini data in luce da Fabio suo figliuolo. Al Serenissimo Ferdina[n]do Gonzaga duca di Mantova e di Monferrato et c[etera].
Cum privilegio (u prijevodu: Italija Giovannija Antonija Maginija koju je objavio
njegov sin Fabio. [Posveeno] Presvijetlom Ferdinandu Gonzagi, vojvodi Mantove i Monferrata itd. S povlasticom).418

K-054. G. A. Magini, Nova karta Italije, Bologna, 1642. Gornji desni dio karte.

Meutim, i takav dosta reducirani prikaz vrlo je vaan. On opetovano svjedoi o

unskom prometnom koridoru i njegovu milenijskom znaenju u povezivanju istone obale Jadrana i panonskih nizina. Kolika mu je vanost pokazuje i ova karta: cilj joj je Italija, a istoni Jadran i njegovo zalee tek nuni geografski okoli.
No, i u takvu kontekstu Una je prevana, te se ne moe nikako izostaviti, a s njom
i njezina najvanija naselja.

Slika 73. Detalj sa K-054.

Inae, Giovanni Antonio Magini prvo je priredio svoje izdanje Ptolemejeve "Geografije", koje je uz 27 ptolemejskih imalo 37 novih karata, i objavio ga u Veneciji
1596. godine.419 Istodobno, kao svoje ivotno djelo, elio je prirediti atlas geografskih karata Italije. U tom smislu, pokuavajui na sve naine, koristei se ak i
417

418

419

Toponimi na K-054
Bicachi = Biha, naselje
Ripaze = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Armagno = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Istituto di Geografia della Facolt di Magistero dell'Universit

degli Studi Trst (Italija), Kartografska zbirka, bez signature. Osnovna literatura: LAGO, L.,
1992, svezak 2, str. 483; IDEM, 1996, str. 108-109, broj 55.
LAGO, L., 1996, str. 109. Pretisak tog Maginijevog djela, i to izdanje iz 1642. godine, donosi
se u LAGO, 1992, svezak 2, str. 481-544.
NORDENSKILD, A. E., 1889, str. 27, broj 37. To je izdanje prireeno u dva sveska, te ima
obimne komentare. U prvom svesku je tekst "Geografije", a u drugom su tiskane ptolemejske i
nove karte.

420

156

Toponimija Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti analogna je istovjetnoj na ranijim kartama mletakih i rimskih kartografa. Moda je u tom pogledu znaajno jedino istaknuti injenicu
da se u kopnenom zaleu istie naziv Bosne (Bosena), a obala bi bila u sastavu Dalmacije
(Dalmatia), ali se, zanimljivo, uope ne istie ime Hrvatske. Najvjerovatnije je tome razlog elja za kartografiranjem to veeg broja toponima. Stoga se, osobito kod kartografa s podruja
Italije, na utrb toponimije esto rtvovalo nazive zemalja i regija. Ova je karta tipian takav
primjer.

liki atlas svijeta, koji je vie puta izdavan, bilo da ga je Sanson izdavao sam ili su
to inili njegovi sinovi Nicolas Mlai i Guillaume, ali i drugi francuski izdavai.426

NICOLAS SANSON D'ABBEVILLE STARIJI

Meutim, promotri li se Sansonove karte K-055 i K-056, ve i povrnim uvidom u

njih moe se zakljuiti da je temelj za njihovu izradu bila Mercatorova Sclavonia,
Croatia, Bosnia, cum Dalmatiae parte, ovdje predstavljena na K-035, te K-037 do
K-041. ak je i kartografiranjem obuhvaeni prostor identian: juni dio Ugarske,
cijela Slavonija, gotovo cijela Bosna, sredinji dio Hrvatske, srednja Dalmacija, te
jugozapadni dio Slovenije. Slino je sa K-057, kojoj je zadatak dati uvid u geografiju ireg prostora od Poljske i Njemake do istonog Jadrana.

K-055. HERTZOGTHU[M]BER / STEYER, KARNTEN, KRAIN, et

c[etera] / DUCHS DE / STIRIE, CARINTHIE, CARNIOLE, /
Comt de Cilley, Marq[ui]sat des Windes, / et autres Estats Unis et
hereditaires / aux Archiducs d'Austriche. / Par N[icolas] SANSON
d'Abbeville, Geographe ord[inai]re du Roy / A PARIS. / Chez
l'Auteur / (...) / 1657.

Iz prireenih popisa toponima vidljivo je da je K-056 najdetaljnija.427 Karta K-055

ima neto reduciranu toponimiju,428 dok se na K-057 donose najbitnije geografske
informacije.429 Osim toga, na sve tri karte predoeno je i razgranienje. Na K-055
to je linija od niza takica kojom su razgraniena podruja pod osmanskom od
onih pod austrijskom vlau. Ta linija ide iz Slavonije. Prema SW i S protee se
podalje od rijeke Une, ali bi po njoj pod austrijskom vlau i u doba njezina publi-

Pariz, 1657.421

K-056. PARTIE / MERIDIONALE / DU R[OYAU]ME DE

HONGRIE / tire de divers Autheurs. / Par le S[ieur] SANSON
d'Abb[eville] Geog[raphe] de sa Maj[est] / A Paris Chez Pierre
Mariette rue S[aint] Jacques / (...) 1664.
Pariz, 1664.422

426

Atlas se u razliitim izdanjima razliito nazivao, ali je bio i svaki put bogatiji novim kartama. U
prvom posthumnom izdanju njegovih sinova imao je naslov: Cartes Gnrales de Toutes les
Parties du Monde, par N[icolas] Sanson d'Abbeville, Paris 1658. (sterreichische National
Bibliothek, Be /Austrija/ Kartographische Sammlung). U izdanjima C. H. A. Jaillota, koji je
i sam bio kartograf, te kao takav u biti nastavlja Sansonova kartografskog djela (ukljuujui
oca i oba sina), prvo izdanje ima naslov: Atlas noveau. Contenant toutes les parties du Monde,
ou sont esactement Remarqus les Empires, Monarchies, Royaumes, Estats, Republiques et Peuples, qui si trouvent present, A Paris par Hubert Jaillot 1689. (Nacionalna i sveuilina
knjinica Zagreb /Hrvatska/, Zbirka rijetkosti). Desetljee kasnije, najnovija verzija atlasa,
ovaj put u amsterdamskom izdanju J. Convensa i C. Mortiera narast e na oko 300 karata, koje
e biti izdane u atlasu s tri sveska: Atlas Nouveau Contenant Toutes les Parties du Monde, Par
le S[ieu]r Sanson Geographe ord[inai]re du Roy, A Amsterdam Chez Jean Covens et Corneille
Mortier 1692. (Univerzitetna knjinica Ljubljana /Slovenija/, Zbirka rijetkosti).
427
Toponimija oblasti susjednih Unsko-sanskom podruju na K-056 takoer je neto obimnija.
Kao i svaki put, u produetku se, primjera radi, daju elementarni podaci. Drave i oblasti: Bossene = Bosna; Croacie = Hrvatska; Dalmacie = Dalmacija. Rijeke: Bosna fl. = Bosna; Dravus
fl. = Drava; Kulp fl. = Kupa; Plena fl. = Pliva; Saue R. = Sava; Worwatz = Vrbas. Naselja:
Dresnic = Drenik; Dubitz = Bosanska Dubica; Gradiskia = Stara Gradika; Gradiskia Turc =
Bosanska Gradika; Iaycza = Jajce; Iesero = Jezero kod Jajca; Karlstat = Karlovac; Gosdanszko = Gvozdansko; Magolay = Maglaj; Nona = Nin; Novigrad = Bosanski Novi; Perna = Perna; Segna = Senj; Sixa = Karlobag; Sisak = Sisak; Slon = Slunj; Sokolitsch = Soko na Pivi;
Wanyaluka = Banja Luka; Zagrabia = Zagreb; Zara = Zadar; Zeng = Senj.
428
Na K-055 Unsko-sanskom podruju susjedne oblasti predstavljene su kako slijedi. Drave i oblasti: Croacie = Hrvatska; Esclavonie = Slavonija; Morlaquie = Morlakija, u smislu Hrvatskog
primorja. Rijeke: Dobra fl. = Dobra; Kulp fl. = Kupa; Odra fl. = Odra; Saw fl. = Sava; Worwatz = Vrbas. Naselja: Carlstat = Karlovac; Dubitz = Bosanska Dubica; Gradiskia = Stara Gradika; Gradiskia Turc = Bosanska Gradika; Iaycza = Jajce; Iesero = Jezero kod Jajca; Novogradeck = Bosanski Novi; Perna = Perna; Segna = Senj; Sisaken i Sisseg = Sisak; Slon = Slunj;
Zagrabia = Zagreb; Zeng = Senj; Zwezan = Zveaj na Vrbasu.
429
I na karti K-057 ima prilian broj toponima kartografiranih na teritorijima susjednim Unskosanskom. Drave i oblasti: Autriche = Austrija; Bosnie = Bosna; Croacie = Hrvatska; Dalmacie
= Dalmacija; Esclavonie = Slavonija; Hongrie = Ugarska; Morlaquie = Morlakija, oblast Hrvatskog primorja; Republique de Raguse = Dubrovaka Republika; Servie = Srbija; Stirie = tajerska; Valaquie = Rumunjska. Rijeke: Bosna fl. = Bosna; Danube fl. = Dunav; Draus fl. = Drava; Drina fl. = Drina; Kulp fl. = Kupa; Sau = Sava; Worwatz = Vrbas. Naselja: Carlstat = Karlovac; Iaycza = Jajce; Iesero = Jezero; Magolay = Maglaj; Nona = Nin; Saraio = Sarajevo; Segna = Senj; Sixa = Karlobag; Posega = Slavonska Poega; Sisaken i Sisseg = Sisak; Tina =
Knin; Wanyaluka = Banja Luka; Zara = Zadar; Zeng = Senj; Zwornich i Yvonigrad = Zvonigrad kod Knina; Xelengrad = Zelengrad kod Knina.

K-057. HONGRIE, TRANSILVANIE, / ESCLAVONIE, CROACIE,

/ BOSNIE, DALMACIE et c[etera] / et partie des Pays
circomvoisins: / vers LA POLOGNE, L'ALLEMAGNE, / L'ITALIE
et c[etera] l o ap[a]nt les Turqc peuvent avoir desmesler. / Tire
de tous les Autheurs de ces quartiers / qui en ont doun quelques
memories / jusques a prsent. / Par le S[ieur] SANSON d'Abbeville
Geogr[aphe] de SA MAJEST. / A PARIS / Chez Pierre Mariette
rue S[ain]t Jacques l'Espera[n]se / Avec priuilege du Roy pour
vingt ans 1665.
Pariz, 1665.423

Nicolas Sanson d'Abbeville Stariji, osniva parike kartografske kole, najuspjeniji je i najuvaeniji francuski kartograf 17. stoljea.424 U historiji kartografije poznata je ak i njegova kartografska projekcija.425 Jo za ivota priredio je svoj ve421

Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. 4715-G-1625. Osnovna literatura: LAGO, L. ROSSIT, C., 1981, str.
180-181, Tav. XC; PANDI, A., 1987, str. 76, broj 49.
422
Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: Hrvatski povijesni muzej Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. 4735-G-1645; Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska
zbirka, sign. A-III-12. Osnovna literatura: PANDI, A., 1988, str. 72, broj 75, karta na str.
74; IDEM, 1992, str. 65, broj 27.
423
Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature.
Cfr. PANDI, A., 1992, str. 75, broj 35.
424
Ponekad se ovaj kartograf zna pobrkati sa svojim istoimenim sinom. Ustvari, Nicolas Sanson
imao je dva sina: Nicolasa i Guillaumea. Oba njegova sina takoer su bili kartografi, s time to
je Guillaume bio uspjeniji. Stoga se oca, Nicolasa Sansona d'Abbevillea, naziva Starijim, a
njegova istoimenog sina Mlaim. Kako bi se uklonile eventualne dileme koji je Nicolas u pitanju, gore je stavljeno Stariji. Cfr. GAPAROVI, R., 1970, str. 50-51; LAGO, L. ROSSIT,
C., 1981, str. 180-181.
425
Ta se projekcija naziva Sansonovom. O njoj detaljno BORI, B., 1976, str. 514. Bori donosi i korisne informacije o druge dvije kartografske projekcije takoer vie puta spominjane u
ovom djelu: o Ptolemejevoj i o Mercatorovoj IDEM, str. 508-509.

157

le su naputene iza raje koja je u vrijeme rata prebjegla na drugu stranu (...)".431
No, dio starosjedilaca ostaje, ali se doseljava i novo stanovnitvo iz dubine Bosne:
islamizirano, usporedo s vlakim elementom. Istovremeno, i ovdje se biljei niz
islamiziranih domaih itelja.432

ciranja (1657. god.), jo uvijek bili: Buim (Weschin), Mutnik (Muntz), turli
(Sturlitsch), Trac (Tersicz) i Velika Kladua (Kladusch). Naravno da je realnost
bila bitno drukija.
Suprotno tome, K-056 i K-057 donose toliko spominjano razgranienje Bosne i
Hrvatske na Vrbasu. Ipak, i one pruaju dio podataka o proirenju Bosne pod osmanskom vlau. To ine preko vinjeta gradova na ijim se najviim kulama istie
polumjesec. Na K-056 polumjesec se jasno uoava kod Bihaa (Wihitsch), Dubice
(Dubitz), Slavonske Poege (Posega), itd. Analogno je na K-057. Tu je, s obzirom
na gradove obiljeene polumjesecom, rijeka Una zapadna granica proirene Bosne
pod osmanskom vlau. Gradovi zapadno od Une (Wana fl.), izuzev Udbine (Odiwine) i Obrovca na Zrmanji (Obrovaz), kao oznake vlasti kojoj su podlone, imaju
krieve.

Nakon zauzimanja cjeline regije bilo je nuno odreeno vrijeme za njezino stabiliziranje. U meuvremenu, izmeu 1604. i 1616. god., kad e biti novi popis, prema
Ademu Handiu formira se Bihaki sandak,433 to znai da je u tom razdoblju
uslijedila i kolika-tolika demografska stabilizacija.434 No, poloaj tog sandaka je
od samog poetka poseban. Naime, prestankom osmanskih osvajanja pod kraj 16.
stoljea, u narednim se desetljeima "granina linija stabilizira i formira granina
zona (serhat), koja je potrajala vie od jednog stoljea".435 A jezgro tog serhata bit
e upravo ire Unsko-sansko podruje.
Iz razmea 16. i 17. stoljea danas raspolaemo s tri vrlo vana popisa koji
taksativno navode broj vojnika, pa i onih na zapadnoj granici Osmanskog Carstva.
Prvi je iz 1586., dok cjelina regije jo nije bila pod osmanskom vlau, a druga
dva iz 1616. i 1643., kad je Unsko-sansko podruje ne samo dospjelo pod
osmansku dominaciju, nego je, u meuvremenu, formiran i Bihaki sandak. Ako
popisne podatke prikaemo tablino, oni e izgledati ovako:436

*
Unutar definiranog, premda ne i prema stvarnim geopolitikim relacijama, jer je
cijelo Unsko-sansko podruje u vrijeme izrade i tampanja ovih karata ve odavno
bilo prikljueno Bosni pod osmanskom vlau, razmatrani teritorij je relativno dobro kartografiran. Ocjena bi bila i via da se Sanson mogao neto vie pomaknuti
od Mercatorovih spoznaja. Jer, Mercator je ipak djelovao krajem 16., a Sanson izrauje svoje karte pedesetak godina kasnije, poetkom druge polovice 17. stoljea.
Ako se u to doba nita drugo nije moglo doznati, moglo se barem kartografirati realno razgranienje izmeu dva imperija: austrijskog i osmanskog. I tako je polovica 17. stoljea bila svojevrsno zatije u ratnim djelovanjima, pa se taj trenutak moglo zabiljeiti na primjereniji nain. Meutim, unato takvim ocjenama, trebamo
biti zadovoljni Sansonovim uinkom. Njegovim je kartama Unsko-sansko podruje postalo puno poznatije i u francuskom kulturolokom krugu. Ako su to ranije
bili talijanski, austrijsko-njemaki, preko Amsterdama sjevernoevropski, Sansonovim djelovanjem, dobilo se cjelinu evropskog kontinenta. Time je u kulturolokom smislu ovo podruje integrirano tamo gdje je oduvijek pripadalo: u evropske
okvire.

431

OPIRNI POPIS, 2000, svezak 1, knjiga 2, str. 566.

To su redovito oni kojima je oevo ime Abdullah. Kako ono u prijevodu znai Alahov rob, Alahov sluga, ili openito Boji rob, prvi muslimani u BiH "vrlo esto su prikrivali nemuslimansko
ime svoga oca imenom Abdulah" SMAILOVI, I., 1990, str. 122, s.v. Abdulah. Prema podacima iz OPIRNI POPIS, 2000, svezak 1, knjiga 2, evo nekoliko tipinih primjera islamiziranih
u prvoj ili u drugoj generaciji, prvo za nahiju Sana: "Batina Hasana, sina Jerkova, u posjedu
Jusufa, sina Abdullahova" (str. 536), gdje je Hasan islamizirani sin iz katolike porodice, barem sudei prema obliku imenu njegova oca Jerka, doim je Jusuf ve druga generacija islamiziranih, budui da je njegovu ocu ime Abdullah. Takoer, "Batina Alije, sina Vukova, u vlastitom posjedu" (str. 541). U bihakoj se tvravi navode i mukarci ijem je ocu ime Abdullah, s
tim to to ne mora znaiti da su braa: Perviz, Mustafa, te dva Hasana. Osim toga, s formulacijom "novi musliman" jo Hamza i Ramadan, tj. ukupno 6 od 69 mukaraca koliko ih je tada bilo u Bihau. Vjerovatno bi taj broj bio i vei da je popisiva uz svako ime stavio i kako se popisanom zove otac (str. 565).
433
HANDI, A., 1988, str. 48.
434
Kako e biti pojanjeno uz analizu Valvazorovih K-080 do K-082 dio naselja ostat e nenaseljen ak do etrdesetih godina 17. stoljea. To su: Trac, Mutnik, Brekovica, turli, Peigrad,
Mala i Velika Kladua, Todorovo, Vrnogra i Podzvizd. Podatke o tome vidjeti i u SPOMENICI, svezak 2, Zagreb, 1885, str. 186-188 (dokument iz 1637. god.) i 197-198 (dokument od 6.
maja 1638. god.).
435
HANDI, A., 1988, str. 47.
436
Podatke se preuzelo od HANDI, A., 1988, str. 55-57. Kod tog autora toponimi Most, Nova
kula, Prekovrka, Zaskrad i ablje iz popisa 1643. nisu ubicirani. Prema rezultatima novijih istraivanja MOAANIN, N., 1996b, str. 109-110, to su dijelovi onodobnog Bihaa, ili su njegova prigradska naselja. U tom smislu Handievih 828 vojnika Bihaa uveano je za vojni kontigent spomenutih naselja kao popisnih jedinica. Ipak, oko postojeih brojeva kod navedenih autora neto nije u redu! Kad se zbroje bihaki podaci kod Handia dobije se broj od 1.258 vojnika. Moaanin, pak, biljei da bi ih ukupno bilo 1.219. Pritom je kod Moaanina u samom
gradu 779, a u neposrednoj okolici jo 440 vojnika. Suprotno od toga, Handi za grad biljei
828, a za okolicu 440 vojnika. Razlika Handi Moaanin iznosi 49 vojnika. Budui da Moaanin ne donosi podatke za ostala naselja, a Handi to ini, u gornjoj su tablici doneseni Handievi podaci. U narednim istraivanjima svakako bi trebalo vidjeti zato su te razlike. Ovdje
se jedino moe upozoriti da se Handi koristio originalom popisa iz Ankare, ali istie da postoji i njegova beka kopija (HANDI, A., 1988, str. 49, bilj. 12), doim se Moaanin sluio
jedino bekom kopijom (MOAANIN, N., 1996b, str. 108, bilj. 13). Moda se ta dva dokumenta razlikuju ne samo kod Bihaa, nego i za druga naselja!
432

***
Kakva je pak u to doba bila geopolitika stvarnost ovog podruja? Podatke o tome
kako je i kad koji od onodobnih gradova ove regije doao pod osmansku vlast prua nam Valvazor, pa e taj dio biti prikazan u sklopu analize njegovih K-080 do
K-082 i pripadajueg teksta koji je uz njih donio. Ovdje, pak, treba predoiti to se
u vojnom smislu desilo nakon dolaska Unsko-sanskog podruja pod osmansku
vlast. U tome nam od velike pomoi ne moe biti nedavno objavljeni "Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604.", poto se u njemu popisani ivalj ne razdvaja na
vojniki i civilni. Ipak, prema njemu, za ovu se regiju definira est nahija, od kojih
se jedino za Biha istie da je "nahija tvrave Biha", to je strogo vojna terminologija.430 Prema obuhvaenom teritoriju i predoenim popisnim podacima vidljivo
je da je prilian dio starosjedilakog stanovnitva migrirao ili, kako se to npr. navodi u opisu pridoline Sas u blizini Golubia (5,5 km SE Biha): "Te zemlje osta430

OPIRNI POPIS, 2000, svezak 1, knjiga 2, str. 533-546 (nahija Sana), 553-554 (nahija Ostroac), 557 (nahija Krupa), 561 (nahija Buim), 563 (nahija Cazin) i 565-567 (nahija tvrave Biha).

158

1586.
Ime grada
Biha
Brekovica
Buim
Cazin
Izai
Jezerski
Krupa
Mutnik
Ostroac
Peigrad
Sokolac
Stijena
Todorovo
Trac
Ukupno

Sveukupni
broj
vojnika
0
0
200
150
0
23
300
0
150
0
0
0
0
0
823

1616.
Sveukupni
broj
vojnika
638
0
113
202
89
23
130
0
136
0
19
68
0
0
1.543

Poveanje u
odnosu na
1586. god.
+ 100,00 %
0,00 %
- 43,50 %
+ 34,67 %
+ 100,00 %
0,00 %
- 56,67 %
0,00 %
- 9,33 %
0,00 %
+ 100,00 %
+ 100,00 %
0,00 %
0,00 %
+ 87,48 %

manlije (su) na istom podruju kao i 1586. drali skoro dvostruko vee snage
(1643. god. op. MK), a (...) Biha (je u meuvremenu) postao najveom i najjaom (osmanskom) tvravom na krajitu od Drave do mora (kurzivi N. Moaanin,
dopune M. Kozlii)".439

1643.
Sveukupni
broj
vojnika
1.258
40
131
237
156
30
232
38
204
23
0
218
217
150
2.934

Poveanje u
odnosu na
1586. god.

Poveanje u
odnosu na
1616. god.

+ 100,00 %
+ 100,00 %
- 34,50 %
+ 58,00 %
+ 100,00 %
+ 30,43 %
- 22,67 %
+ 100,00 %
+ 36,00 %
+ 100,00 %
- 100,00 %
+ 100,00 %
+ 100,00 %
+ 100,00 %
+ 356,50 %

+ 97,18 %
+ 100,00 %
+ 15,93 %
+ 17,33 %
+ 75,28 %
+ 30,43 %
+ 78,46 %
+ 100,00 %
+ 50,00 %
+ 100,00 %
- 100,00 %
+ 320,59 %
+ 100,00 %
+ 100,00 %
+ 90,15 %

Da se sve ovo dopuni, istaknut emo najvanije naglaske iz "Opisa Bosanskog paaluka", pa onda i Sandaka Biha, svakako nastalog kao rezultat pijunske opservacije poetkom 17. stoljea cjeline podruja dananje BiH. "Opis" je anonimni
autor napisao na mletakom talijanskom.440 U njemu se prvo konstatira kako je
sandak teritorijalno relazivno uzak, te ne moe dignuti vie od 1.500 ljudi sposobnih za vojnu akciju.441 Gradovi tog sandaka su slijedei:
1. Ripa (Ripac), grad sa slabo naseljenom utvrdom koja nema vie od 20 vojnika. Mjesto je smjeteno pored rijeke zvane Una. Poloaj mu je stoga vrlo znaajan. U njegovih
nekoliko sela moe biti 300 kua, a ljudi spremnih za vojnu akciju 300 ili moda 400, no
ipak donekle starijih. Udaljen je od ibenika i Banja Luke 3 dana (jahanja konjem).442
2. Biha (Biach) je dobro utvreni grad, obima veeg od 2 milje (tj. oko 3,71 km). 443 Ima
300 kua, te 500 ljudi sposobnih za borbu. Okolna sela mogu imati do 500 kua, te jo
dati oko 500 ljudi sposobnih za vojnu akciju. Biha ima kadiju. Udaljen je od ibenika
kao prije spomenuti (Ripa). Kapetan i sandakbeg preteno se tu zadravaju.

Usporedimo li gornje podatke,437 trebat e zakljuiti da su poveanja od popisa do

popisa vrlo velika. Pritom se moe primijetiti da se vremenom poveava broj utvrenih gradova sa stalnom vojnom posadom, pa stoga kod postojeih, ve ovisno o
njihovu geostrategijskom znaenju u pograninom pojasu, broj vojnika varira. Naime, dolazi do premjeanja dijela vojnika iz jednog u drugi utvreni grad. Takoer, vidljivo je, ali za razinu Unsko-sanskog podruja, da se 1616. u odnosu na
1586. god. broj vojnika poveao za 87,48 %, doim e poveanje 1643. u poreenju sa 1616. god. biti 90,15 %. Usporedimo li te podatke sa cjelinom pograninih
(krajikih) oblasti Bosanskog ejaleta, doi emo do jo zanimljivijih rezultata. Naime, 1616. taj je ejalet imao 4.300 vojnika u pograninom pojasu, to znai da je
od tog broja 35,88 % bilo u Bihakom sandaku (1.543 vojnika svih rodova osmanske vojske). Godine 1643. u ejaletu su 6.602, a u Bihakom sandaku od toga
2.934 vojnika graniara ili 44,44 %.438 Prema tome, egzaktan dokaz svim ranijim tvrdnjama. Naime, cjelina tadanjeg Bosanskog ejaleta jest serhat Osmanskog
Carstva, a serhat ejaleta je Unsko-sansko podruje, ili ire shvaen Bihaki sandak. Upravo stoga potpuno stoji konstatacija Nenada Moaanina, koji je i sam istraivao osmanske popise 1586.-1643, te druge relevantne historijske izvore: "Os-

3. Cazin (Sazino) je snano utvreno naselje. Ima 100 vatrenih poloaja. Grad i nekoliko
sela ine u svemu oko 300 kua, a ljudi sposobnih za vojnu akciju ukupno je oko 300.
Utvrda ima 4 ili 5 razliitih topova, dodue starih. Udaljen je od Bihaa pola dana (jahanja).444
4. Buim (Busino) je naselje istog stanja (kao i Cazin). Ima oko 300 ljudi sposobnih za
vojne akcije. Udaljen je od Bihaa pola dana (jahanja).
5. Ostroac (Ostrusah) je istih svojstava (kao Cazin i Buim). Ima 300 ljudi za sposobnih
za vojne akcije.
6. Krupa (Hrup) je grad utvren bolje od prethodnih mjesta. Moe imati unutar i izvan
100 kua i 200 ljudi sposobnih za vojnu akciju. Zatim, po raznim selima 500 kua, te 600
ljudi sposobnih za vojne akcije. Tu je i tvrava s neto artiljerije, koja je ini snanom. U
gradu ima ljudi razliitog uzrasta. Jednako je udaljena (od Bihaa, tj. pola dana jahanja).

437

Imamo i podatke za razdoblje desetak godina prije gornjih, i to iz u to vrijeme, neprijateljskog

izvora. Naime, svakako na temelju pijunskog opserviranja nastao je "Popis turskih utvrda i posada u Hrvatskoj i Ugarskoj". Sainjen je augusta 1577. god. za potrebe bekog dvora. U njemu se za gradove Unsko-sanskog podruja, koji su dotad ve doli pod osmansku vlast, navodi:
Buim ( Busin) 50 konjanika i 130 pjeaka, ukupno 180 vojnika; Cazin (Zasin) 50 konjanika i 130 pjeaka, ukupno 180 vojnika; Krupa (Krup) 300 konjanika i 400 pjeaka, ukupno
700 vojnika; Ostrovica (Oterwitz) 70 konjanika i 100 pjeaka, ukupno vojnika 170. Kako se
istodobno za cjelinu svih mjesta pod osmanskom vlau uz hrvatsku granicu (Crabattisch Granitz) kae da ukupno imaju 3.700 ljudi, a prema iskazanim brojevima za pojedinane utvrde bilo bi 3.490, ostaje razlika od 210 vojnika. To je vano konstatirati budui da se za Kamengrad
(Kamengradt) ne specificira broj vojnika, a to se ne ini ni za Bilaj kod Kulen Vakufa (Belay),
pa je tih 210 vojnika posada tih dvaju utvrenja. Prema tome, buimskih 180 + cazinskih 180 +
kamengradsko-bilajskih 210 + krupskih 700 + ostrovikih 170 = 1.440 vojnika (SPOMENICI,
svezak 1, Zagreb, 1884, str. 44). Dakle, broj upola manji od gornjeg. To svakako znai da je
dio vojske u meuvremenu, tj. izmeu 1577. i 1586. god., radi operativnih potreba osmanske
vojske, bio povuen na druge strane. Suprotno od toga, prestankom irokih ofanzivnih djelovanja te vojske krajem 16. stoljea, uz stabiliziranje pograninih oblasti, bit e i stalno poveavanje broja vojnika u smislu pogranine (krajike) odbrambene vojske. U tom kontekstu promatran, ovaj se "popis" ini vjerodostojnim.
438
Za cjelinu Bosanskog ejaleta podatke za te godine donosi HANDI, A., 1988, str. 58.

7. Kamengrad (Camen grad) je utvreno mjesto, a kvaliteta geografskog poloaja ini ga

neosvojivim. Smjeten je, naime, na najvioj taki jednog uzvienja. Izgraen je iznad litice. To je utvrda s malo kua unutra, iji broj ne prelazi 10. Ima 20 ljudi spremnih za
vojnu akciju. U blizini su dva naselja, tj. Stari Majdan (Maydan) i Kulen Vakuf (Vachu-

439

MOAANIN, N., 1996b, str. 109.

RAKI, F., 1882, str. 184-185.
441
Takva konstatacija datiranje ovog izvora suava na vrijeme izmeu 1616., kad je sandak imao
1.543, i 1643. god., kad je ovdje skoro dvostruko vie, tj. 2.934 vojnika. Najvjerovatnije ga
stoga treba datirati u tree desetljee 17. stoljea.
442
Ovakva je mjera dosta nedefinirana. Slijedimo li rezultate naeg istraivanja predoene naprijed
uz analizu Kuripeievi K-003 do K-005, pod danom jahanja trebalo bi pretpostaviti jahanje u
trgovakoj karavani, to znai mjeru ne duu od oko 50 km. Kako su ovdje tri dana jahanja, tj.
150 km, mjera prilino dobro odgovara realnom stanju na terenu.
443
Ovdje se radi o talijanskoj milji dugoj 1.855 metara. Cfr. KOZLII, M., 1997, str. 16.
444
Slijedom biljeke uz Ripa, ovdje, te kod Buima i Krupe, radilo bi se o putu dugom oko 25 kilometara. Takva je udaljenost premala, ali ne odvie u odnosu na stvarno stanje na terenu.
440

159

po), koji s nekoliko sela mogu initi 1.000 kua, te dati 1.500 vojnika. Nalaze se jedan
dan (jahanja) ispred (Kamengrada).

Takvi e se odnosi do kraja 17. stoljea izmijeniti, ponajprije zbog unutranjih

promjena u samom Osmanskom Carstvu, no jo polovicom istog stoljea, Biha je
izuzetno respektabilan vojni objekt. Stoga, kad se imaju gornji podaci i temeljne
konstatacije u vidu tada doista treba vrednovati kartografski materijal na nain kako je to ovdje uinjeno, pa i sa Sansonovim K-055 do K-057.

Prema tome, bitno nova situacija u odnosu na preosmansko razdoblje. Ona je uz to

potvrena gotovo paralelnim historijskim dokumentima nastalim na razliitim i uz
to suprotstavljenim stranama. Sami je pak Biha 1643., kako je vidljivo iz gornje
tablice, imao iznimno jaku posadu. uvalo se grad na velikom unskom otoku, citadelu, palanku, pa tri prijelaza preko Une jedan na opkopu, drugi preko Une u
smjeru dananjeg Prekounja, a trei u Kraljama. Takoer se uvalo "novu mahalu"
i Zavalje.445 Pritom su procentualni odnosi izmeu razliitih rodova vojske, prema
Nenadu Moaaninu,446 bili: 45 % azapi, 30 % farisi, 11 % mustahfizi, topije 10
% i 4 % martolozi.447 Defanzivni dio su mustahfizi, topije i martolozi, tj. ukupno
11 + 10 + 4 = 25 %, ili tek . Ostatak, 45 + 30 = 75 % ili , ine azapi i farisi. Prvi dio, po svojoj organizaciji, iskljuivo je namijenjen odbrani grada. Uostalom,
martolozima, vojnikom dijelu preteno sastavljenom od vlakog ivlja, kako to
primjeuje i Moaanin, zbog stalnih prebjegavanja na drugu protivniku stranu
sve se manje vjeruje, stoga ih i jest malo.448 Onaj ostatak od 75 % (azapi i farisi),
takoer je odbrambeni, ali ofanzivno-odbrambeni. U tom elementu i jest bit razlike osmanske i njoj suprotstavljene austrijske vojske, pa i razlog zato su Osmanlije tako silovito napredovale prethodnih stoljea. Iz tih se odnosa uoava, da ak i
onda kad se brani, to se ini ofanzivno, a ne defanzivno. Naime, kombinacija konjanik (faris) + pjeak (azap), pri emu konjanik nije toliko teak kao na Zapadu,
pa je iznimno pokretan, bila je dotad dobitna. Konjanik ne moe drati osvojeno.
Moe ii naprijed, ali pjeak je taj koji "isti", osigurava i, u vlasti ije je drave
on vojnik, zadrava teren. Stoga je dotad bila uspjena jedino istovremena kombinacija ta dva roda vojske. Ovdje, 1643. god., to konkretno znai ii neprijatelju u
susret, tj. na napad odgovoriti napadom, ak i prije nego to doe do njega.
Uostalom, prema podacima koje danas imamo, sam Biha 1643. bio je jai nego
cjelina hrvatskog kopnenog dijela Vojne krajine petnaestak godina kasnije, 1657.
god. Naime, Biha je tad imao 1.258, a njemu direktno suprotstavljeno podruje
od Karlovca, preko Slunja do Skrada, Tounja, Otarija i Kamenskog, ukupno
1.248 vojnika, tj. za 10 vojnika manje od bihake ofanzivne odbrane. Pritom je
ua karlovaka utvrda ukupno imala 475 vojnika.449

Toponimi na K-055
Bigihon = Biha, naselje
Bradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Buschaviz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Chresna = Hresno, naselje, 3 km NE Velika Kladua
Chwastantzky = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Glina fl. = Glina, rijeka
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Kladusch = Velika Kladua, naselje
Klusch = Klju, naselje
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Obrowacz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sama fl. = Sana, rijeka
Schlussitza flu. = Slunjica (Korana), rijeka
Sturlitsch = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Toplitz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Unnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wana fl. = Una, rijeka
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Weschin = Buim, naselje
Wihitsch = Biha, naselje

Toponimi na K-056
Bradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Breckhawitz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Buschawiz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Caminetz = Kamiak, naselje, 14 km N Klju
Chavitsky = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Glina fl. = Glina, rijeka
Guisdo = Sokonica (?), naselje, 10 km NE Klju
Iapra = Japar-grad, naselje, 19,5 km ESE Bosanska Krupa
Kladusch = Velika Kladua, naselje
Klutsch = Klju, naselje
Krupsky = Bosanska Krupa, naselje
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Novigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obrowatz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Oriman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Orok = Bosanska Otoka, naselje, 8,5 km N Bosanska Krupa
Ostroschi = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Petsch = Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Repicsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sama fl. = Sana, rijeka
Schicolove = Grabe (?), naselje, 7 km E Biha
Schlissitza fl. = Slunjica (Korana), rijeka
Socols = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin

445

HANDI, A., 1988, str. 56-57; MOAANIN, N., 1996b, str. 109-110.
MOAANIN, N., 1996b, str. 110.
447
Vojna terminologija koja se spominje u tekstu ima znaenje kako se daje u produetku. Azap od
tur. azab i azap vojnik, pjeak, strijelac. Istovremeno, to je i poseban rod u osmanskoj vojnoj
organizaciji. Faris, vjerovatno nastalo od tur. faris, u znaenju perzijski. Farisi su konjanici, a
kako su perzijski konji oduvijek bili na osobitoj cijeni, nije nelogino da su se tako nazivali i
konjanici u osmanskoj vojsci, koji su takoer bili zaseban rod vojske. Martoloz ili martolog od
novogrkog harmatls, u smislu grijenik. Tim su imenom Osmanlije u 16. i 17. stoljeu nazivali krane koji su kao pomoni vojnici sluili u pograninim gradovima pod osmanskom vlau. Mustahfiz od tur. mstahfiz, to je vojnik stalne gradske vojne posade. I oni su inili poseban rod u osmanskoj vojci. Topije ili danas artiljerci takoer su bili poseban rod osmanske
vojske, budui da je orue kojim su rukovali bilo teko, trailo posebnu vjetinu, a i cijenom je
bilo prilino respektabilno. Naziv dolazi od tur. top + tur. sufiks u, te znai upravo topija.
Terminologija razrijeena prema KLAI, B., 1974, str. 126 (azap) i 815 (martoloz); KALJI,
A., 1979, str. 277 (farisija), 477-478 (mustahfizi) i 619 (topija).
448
MOAANIN, N., 1996b, str. 110. O prebjegavanju Vlaha iz Osmanskog Carstva na podruje
pod austrijskom dominacijom ima jako puno originalnih dokumenata. Evo tek nekih iz SPOMENICI, svezak 2, Zagreb, 1885, str. 5-6 (dokument od 25.3.1611.), 6-7 (28.3. i 7.4.1611.),
28-30 (23.6.1612.), itd.
449
Iz ranijeg razdoblja nemamo podatke, ve tek za 1657. god. To je "Popis vojske na hrvatskoj i
primorskoj krajini i iskaz njezine plae" SPOMENICI, svezak 2, Zagreb, 1885, str. 296-297.
446

160

Sturlitsch = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin

Tersicz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Toplitz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Una fl. = Una, rijeka
Vnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Wana fl. = Una, rijeka
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Woschin = Buim, naselje
Wihitsch = Biha, naselje
Wradcky = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa

Toponimi na K-057
Bigihon = Biha, naselje
Bradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Wana fl. = Una, rijeka
Wihitsch = Biha, naselje

K-055. N. Sanson d'Abbeville Stariji, Karta oblasti od Austrije do zapadne Bosne, Pariz, 1657. Isjeak donjeg sredinjeg dijela karte, koja je djelomino obojana.

161

K-056. N. Sanson d'Abbeville Stariji, Karta junog dijela Kraljevine Ugarske, Pariz, 1664. Isjeak donjeg lijevog dijela originala, koji je djelomino obojan.

162

K-057. N. Sanson d'Abbeville Stariji, Ugarska, Transilvanija, Slavonija, Hrvatska, Bosna, Dalmacija i susjedne oblasti, Pariz, 1665. Isjeak donjeg lijevog dijela originala koji je obojan.

163

(Trsat, dio Rijeke), Titius fl. (rijeka Krka). Od planinskih vijenaca data su dva: Ceraunis Mons, koje su pogreno identificirane s Velikom i Malom Kapelom,454 te
Beby M[ons] (vjerovatno planinski niz Grme, Srnetica, Lisina, Vlai, kao granina crta izmeu rimskih provincija Dalmacije i Panonije). Ipak, za razliku od
austrijsko-slovenskih podruja, ima i relativno dosta novih geografskih naziva. Od
drava i oblasti to su: Bosnia (Bosna), Croatia (Hrvatska), Hungaria (Ugarska),
Rascia (Raka), Sclavonia (Slavonija), Servia (Srbija). Imena rijeka su latinizirana, pa je teko odluiti se da li Cluverius misli na antike ili moderne latinizirane
nazive: Bosna fl. (Bosna), Colapis fl. (Kupa), Danubius fl. (Dunav), Dravus flu.
(Drava), Drinus fl. (Drina), Savus fl. (Sava), Una fl. (Una). Od naselja dano je tek
nekoliko: Gradiskia (Bosanska Gradika), Iaytza (Jajce), Posega (Slavonska Poega), Warbosania (Vrhbosna u smislu Sarajeva), Zagrabia (Zagreb).

PHILIPPUS CLUVERIUS
K-058. PANNONIA / et / ILLYRICUM
Amsterdam, 1661., u: Ph. Cluverii, Introductionis in Universam Geographiam (...), str. 180.450

Philippus Cluverius, profesor geografije na Sveuilitu u Leidenu, tipini je predstavnik evropske visokokolske naobrazbe 17. stoljea. Pritom se prvenstveno ima
u vidu njegovo djelo depnog formata pod naslovom: "Introductionis in Universam Geographiam". Taj "Uvod u svjetsku geografiju", opskrbljen tekstom i kartama, studentima, ali i kulturnoj javnosti, trebao je pruiti temeljne geografske informacije, izmeu ostalog i o naim prostorima.451 U tom je smislu za njega prireena K-058, kao inaica Ptolemejeve "V. karte Evrope", tj. kao jedna od brojnih
"novih" karata. To nije udno, jer je i tada na studiju geografije, kao jedan od temeljnih udbenika, bila i ostala Ptolemejeva "Geografija". Stoga Cluverius i izrauje kartu K-058, ime se uspostavlja logika veza antika 17. stoljee.

Pogleda li se kartografski predloak, tj. predoeni vodotoci rijeka, planina i obale

Jadrana, uoit e se da je to moderna kartografska vizija. Imajui to u vidu, kartu
K-058 stvarno treba ocijeniti ne kao jo jednu "novu" kartu kako je naprijed kazano, premda se u temelju Cluverius u njezinoj izradi time rukovodio. Da je to stvarno "nova" karta tad ne bi imala tako mnogo starovjekovnih toponima, uz istovremeno isticanje modernih jedino tamo i samo onih koji nemaju inaicu u antici, ali
jesu, barem kao orijentacija, vrlo vani u 17. stoljeu. Ne! K-058 je Cluveriusova
historijska karta antike topografije predoenog podruja. Upravo tome odgovara i
njezin naslov: Pannonia et Illyricum (Panonija i Ilirik).

I doista, analizira li se detaljnije karta K-058, uoit e se da ima prilino antike

geografske grae. Dananja austrijsko-slovenska podruja bit e imenovana Carinthia i Carniola, kako se to inilo i u antici, jer su tada ondje ivjeli Karni. Stoga je tome pridruena i antika topografija: Cillei[a] (Celje),452 Aemona (Ljubljana), Nauportum (Vrhnika, SE Ljubljana), Paetovium (Ptuj). Od moderne topografije, kao protutea toj starovjekovnoj, jedino su istaknuti Austriae pars (Austrija) i
Stiria (tajerska).

Meutim, i na takav nain karta je znaajna za upoznavanje historijskog razvitka

geografskih spoznaja o Unsko-sanskom podruju. ak ni na ovakvoj karti nije se
moglo izbjei Unu, tu prometnu ilu kucavicu, a srednji tok te rijeke, tj. Bihaka
regija, nije dodue imenski obiljeen, ali je svakom onodobnom kolovanom ovjeku Evrope, prema proirenju na tom dijelu unskog toka, bilo jasno da to jest podruje gdje je smjeten Biha. A, kad se njega uspjeno locira, nije teko na istoj
karti uoiti i poloaje drugih mjesta.

Teritorij Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, obiljeen je s dva, masnim slovima istaknuta naziva: to je Illyricum (Ilirik) i Pannonia Inferior[um] (Donja Panonija).
Pritom se pod Ilirikom podrazumijeva oblast izmeu Zrmanje (nije obiljeena
imenom) i Drima u dananjoj Albaniji (Drilo flu.), s tim da je primorje tog Ilirika
identificirano kao Dalmatia (Dalmacija). Dublja unutranjost, a to je sredinja Hrvatska, cijela Bosna i Slavonija, bile bi prema Cluveriusu u Donjoj Panoniji. Od
antikih naselja na istom tom podruju kartografirani su: Argyruntum (Starigrad
Paklenica), Daleminium (Borani, gradina na Duvanjskom polju),453 Enona (Nin),
Epidaurus (Cavtat), Lopsica (Sv. Juraj, ranije Jurjevo, S Senj), Narona (Vid kod
Metkovia), Onaeum (Omi), Ortopula (Stinica kod Karlobaga), Salona (Solin),
Scardona (Skradin kod ibenika), Senia (Senj), Segesta (Sisak), Sicum (Resnik,
naselje kod Trogira), Sirmium (Sremska Mitrovica), Spalatum (Split), Tarsaticum

Toponimi na K-058
Una fl. = Una, rijeka

450

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Zaviajni muzej Rovinj (Hrvatska), Knjinica, bez signature;
Metropolitana Zagreb (Hrvatska), Knjinica, sign. 5621, str. 180-181 (izdanje iz 1683. godine). Cfr. PANDI, A., 1988, str. 78, broj 82.
451
Cluveriusovo je djelo imalo vie izdanja. Jedno od prvih je ono iz 1629. god. s naslovom: Introductionis in Universum Geographiam, tam veterem quam novam lib[ri] VI, Lugduni Batavorum 1629. No, ve je ono u odnosu na prvo izdanje dopunjeno i proireno. Cluverius e to initi i kasnije, pa i s gore citirana dva izdanja: jedno se uva u Rovinju (1661. god), a drugo u
Zagrebu (1683. god.).
452
Ispravan lik tog toponima treba biti Celeia.
453
Vrlo udan lik toponima. Ispravno bi bilo Delminium. Veinu ustaljenih latinskih oblika antike
topografije dananjih podruja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, pa dijelom i Slovenije, navode:
KOZLII, M., 1990a; IDEM, 1990b; BOJANOVSKI, I., 1974b; IDEM, 1988; MAYER, A.,
1957.

454

164

Sa Cerauni montes (lat.) ili Kerania r (grki) u antici je nazivan planinski vijenac na jugu
dananje Albanije. Njega su inile planine Lungara + iks. Velika i Mala Kapela u Gorskom
kotaru, kao dio planinskog vijenca Dinarida u antici su nosili nazive: Albanus mons, Albion
oros, Alpes Dalmaticae i Dlfion oros. Stoga je ovdje Cluverius bitno pogrijeio.

K-058. Ph. Cluverius, Panonija i Ilirik, Amsterdam, 1661.

165

nije, tj. du Valova Celjska grofovija, podruje je s kojim granii na zapadu. Ta se

regija, kako joj i du Valovo ime kae, nalazi pod austrijskom vlau.
Turska Slavonija ESCLAVONIE / AV / TVRC. Granica na istoku je Dunav. Od ua
Save u Dunav, pa dalje Savom (Saue R.) prema zapadu, granica joj je vodotok
Save. Otprilike na kraju prve treine toka Save izmeu Siska (Sisseg) i ua rijeke Une (Una), granina crta u luku sree prema sjeveru do Drave, pa je dalje prema istoku, sve do dunavskog ua, rijeka Drava njezina sjeverna granica. Cjelina
podruja je pod osmanskom vlau.
Celjska grofovija COMT DE / CILLEI. Na jugu granii Savom, na sjeveru Dravom,
a na istoku s Austrijskom Slavonijom. Ta je grofovija pod austrijskom vlau.
Vindijski markizat MARQVI- / SAT DES / VINDES. Sjeverna mu je granica Sava, a na
istoku Austrijska Hrvatska. To je u biti zapadni dio Slavonije. Cijeli markizat je
pod austrijskom vlau.
Austrijska Hrvatska CROATIE A L'AVS- / TRICHE. Na zapadu granii s Vindijskim
markizatom. Na jugu granina crta nije najjasnija. Najvjerovatnije se kree bilom
Velike i Mele Kapele, produava sredinom Like, da bi u visini Karlobaga skrenula preko Velebita na jadransku obalu. Taj dio Hrvatske je pod vlau Austrije.
Austrijsko primorje [LE LITTORAL] L'AVSTRICHE. U biti je to dananje Hrvatsko
primorje, s tim da su mu ovdje pridani zapadni dijelovi Gorskog kotara (SW od
Velike i Male Kapele) i Like. Zadnji grad u sklopu ovog primorja kod du Vala je
Jablanac (Iablonitz). Stvarno se jugoistona granica nalazila SE od Karlobaga.
Taj gradi du Val ne istie, ali granicu stavlja otprilike povie polovice otoka Paga (Pago), to priblino i jest geografska pozicija Karlobaga. Dakle, jo jedno
podruje pod austrijskom vlau.
Turska Hrvatska CROA- / TIE / AV / TVRC. Na sjeveru granii Savom i najzapadnijim dijelom Turske Slavonije, na istoku joj je Donja Bosna, a na jugu juni obronci Pljeevice i bilo Dinare. Zapadno od Turske Hrvatske je Austrijska Hrvatska.
Granica prema jugu ide od Save, kako je definirano uz Austrijsku Hrvatsku. Kree se ravno na Prevrac (Pridkaueski),458 pa skree u smjeru SW prema irovcu
(Scheurosnitza), s tim da irovac ostaje u Austrijskoj Hrvatskoj. Nakon njega
okree gotovo u junom smjeru, proteui se tik uz Todorovo (Nouigrad) i Mutnik (Muntz), ostavljajui i ta dva grada u Austrijskoj Hrvatskoj. Time dostie planinski niz Pljeevice. Cijela je oblast Turske Hrvatske pod osmanskom vlau.
Dubrovaka Republika REPVBLIQVE DE RAGVSE. Na primorju, prema du Valu,
pod njezinom su vlau cijeli poluotok Peljeac (Sabion ou Sabionicello), te otoci Mljet (Melada), ipan (Lupana), Lopud (Mezo), Sv. Andrija (I. S. Andr), te
poluotok Petka (I. S. Pierre), kao dio ireg areala dananjeg Dubrovnika. Susjedni otoci Korula (Curzola), Suac (Casolo) i Lastovo (Lagosta), pod mletakom
su vlau, to je du Val jasno istaknuo linijom od niza takica. Na kopnu dubrovaka granica ide od dna Stonskog kanala pa podnojem Bjelanice i okolnih brda u neposrednom obalnom zaleu sve do Trebinja (Trebigna), s time da Trebinje ostaje pod dubrovakom vlau. Dalje se povija prema obali na koju izbija
blizu Molunta (Malonto). Pritom je Molunat pod osmanskom vlau i u sastavu
Hercegovine.
Mletaka Dalmacija A la Republique / Venize. To je obalni pojas s plitkim zaleem
koji nije u sastavu Austrijskog primorja, Hercegovine (Neretva dno Stonskog
kanala, te Molunat Risan) ili Dubrovake Republike. Tome se dodaje Boka kotorska od Risna (Risine) do Patrovia smjetenih SE od Budve (Budoa). Naime,
du Val i za taj pojas pie: A la Repu / bliq[ue] de Venize. Sve istaknute oblasti
ove pokrajine pod mletakom su vlau.

PIERRE DU VAL
K-059. Les Confins / des Chrestiens et des / Turcs / en Terre Ferme.
/ C'est--dire. / LA HONGARIE, / L'ESCLAVONIE, / LA
CROATIE et / LA DALMATIE / (...) Par P[ierre] Du Val
Geographe / Ordin[aire] du Roy. / (...) / 1663.
Pariz, 1663.455

Karta Pierra du Vala, kako joj i samo ime kae, predoava aktualno razgranienje
izmeu podruja pod kranskim i osmanskom vlau. I doista, njome je obuhvaen veliki geografski prostor od Ugarske do Jadrana. Kako ne bi bilo nikakve dileme to je pod kojom vlau otisnute su granine crte sastavljene od niza takica.
Kasnije, u drugoj fazi rada na karti, kad se naime nanosilo boju, podruja razliitih
zemalja kolorirana su posebnim bojama kako bi se razlikovala i po tome od susjednih oblasti. Konano, po graninoj crti od niza takica dodana je i deblja bojana crta, uvijek tamnijeg tona nego drava na koju se odnosi. Kao da ni to nije bilo
dovoljno, unutar svih oblasti pod osmanskom vlau dodan je grb Osmanskog
Carstva, a za sva druga, pod kranskim vlastima, grbovi drava kojima su bile
podlone. To e konkretno za susjedna hrvatska podruja znaiti da e dio sredinje Hrvatske i Slavonije biti oznaen austrijskim grbom, a dalmatinska podruja
grbom Mletake Republike.456 Konano, dodalo se jo neto, i u tome je du Val
prvi, a slijedit e ga brojni kasniji kartografi. Sve su te oblasti dopunski obiljeene
i posebnim imenima s isticanjem atributa vlasti pod kojom se nalaze.
Austrijska Ugarska HONGRIE / a / L'AVSTRICHE. Na jugu granii s Turskom Ugarskom. Priblino je obuhvaala dananje drave eku i Slovaku. Cjelina tog teritorija je pod austrijskom vlau.
Turska Ugarska HON- / GRIE / AV / TVRC. Juna granica je Dunav (Danube R.), te
rijeka Drava (Draue R.) do svojeg ua u Dunav. U blizini mjesta Nagykanisa
(Kanisa) granica ide prema sjeveru, pa se u luku produava na istok do jezera
Balaton (Lac Balaton ou Plat). Ide sredinom tog jezera pa relativno ravno na sjever do ua rijeke pod imenom Nitra (nije obiljeena imenom) u Dunav (SE Bratislava). Odatle prati Dunav do ua rijeke Ipol (Ipol R.) u Dunav. U nastavku slijedi rijeku Ipol pa se u luku, povie planina Nogradska gora Mtra Bkk (sve
na sjeveru dananje Maarske), kod mjesta Tiszacsege (Chege), sputa na rijeku
Tisu (Tisa R.), pa onda njezinim vodotokom do mjesta Szolnok (Zolnok). Dalje
ide na istok da bi izmeu srednjeg toka rijeka Keleti (Kalo R.) i Krs (Keres
R.), bila usmjerena u smjeru SSE sve do Dunava, priblino kod Kostolca (Viminacium).457 Prema tome, teritorij dananje Maarske, uz dodatak Vojvodine i
rubnog dijela zapadne Rumunjske. Cijelo to podruje je pod osmanskom vlau.
Austrijska Slavonija ESCLA- / VONIE a / L'AVSTRICHE. Na sjeveru joj je granica
Drava, istono od nje je Turska Slavonija, a juno Sava. SE dio dananje Slove455

Bakrorez, kolorirano. Original: Zbirka Novak Bonn (Njemaka), bez signature. Osnovna literatura: MARKOVI, M., 1993, karta na str. 121; PANDI, A., 1992, str. 56, broj 22.
456
Osmanski grb je zelen, a u sredini ima polumjesec ute boje. Austrijski je podijeljen vodoravnim linijama na tri trake: gornja i donja su crvene, a srednja uta. U mletakom grbu smjeten
je lik svetog Marka koloriran uto s prijelazom prema crvenom, a podloga je plava. Pritom treba imati u vidu da je taj svetac dran tradicionalnim zatitnikom Mletake Republike.
457
U antici u Kostolcu je bio rimski municipij Viminacium.

458

166

Prevrac se nalazi na putu Hrvatska Kostajnica Petrinja. Smjeten je u podnoju Zrinske gore,
10 km NW od Hrv. Kostajnice. Pod nazivom Prekouerskho notira se u "Izvjetaju" iz 1563.
god. Ivana Lenkovia SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 428. Takoer, KRUHEK,
M., 1995a, str. 189.

Turska Dalmacija DALMATIE AV TVRC. Najkrae, to je dublje obalno zalee od Zrmanje do Boke kotorske, s izlascima na more Neretva dno Stonskog kanala i
Molunat Herceg Novi Risan. Skroz na NW granii s Turskom i Austrijskom
Hrvatskom, te Austrijskim primorjem, na sjeveru su joj Turska Hrvatska, Donja
Bosna, Gornja Bosna zajedno s Hercegovinom, a na SE Srbija. Cjelina Turske
Dalmacije je pod osmanskom vlau.
Donja Bosna BASSE BOSNIE. Na sjeveru joj je granica rijeka Sava: od Bosanske Gradike (Gradiskia) do priblino apca (Sabacz), uz napomenu da su oba ta grada
unutar Bosne. Nizvodno od apca granica u luku ide na Drinu (Drin R.), prelazi
je sjeverno od Zvornika (Drinauuar), pa produava u pravcu SW prema rijeci
Bosni (Bosna R.). Zadnju (Bosnu), prelazi kod Maglaja (Maglay), koji je u Gornjoj Bosni, te se odatle ravno kree na jug, do granice s Turskom Dalmacijom.
Donja je Bosna u cjelini pod osmanskom vlau.459
Gornja Bosna + Hercegovina ili Dukat sv. Save HAVTE BOSNIE / HERSEGOVINE /
et / DVCHE DE SANTO / SABA. Du Val je ovdje spojio Gornju Bosnu s Hercegovinom za koju istie i njezino drugo ime (Dukat sv. Save). Protom granica izmeu njih uope nije istaknuta. To je prema tome podruje koje na istoku ima
Srbiju, na jugu i jugozapadu Tursku Dalmaciju, a na zapadu Donju Bosnu. Ujedno, to je prvi put da se na geografskim kartama spajaju imenice "Bosna" i "Hercegovina". Nije to cjelina onog to e se kasnije nazivati Bosna i Hercegovina,
ali je i za poetak vie nego dovoljno. Inae, cijela je ta oblast pod osmanskom
vlau.460
Srbija SERVIE. Zapadna granica na Drini (Drin R.), a sjeverna na savi i Dunavu. Juna
granica prema Albaniji, svakako radi kartue koja je tu smjetena, nije uope oznaena. Cijelo je podruje pod osmanskom vlau.
Albanija ALBANIE. Na sjeveru joj je Srbija, a na zapadu Turska Dalmacija i ire podruje Boke kotorske do Patrovia pod mletakom vlau. Cijela se Albanija nalazila pod osmanskom dominacijom.

U takvim prilino zamrenim granicama situirano je i Unsko-sansko podruje.

Jednim dijelom pridodano je Turskoj, a drugim Austrijskoj Hrvatskoj. Pritom je
iznimno zanimljivo da su Todorovo i Mutnik prema du Valu i te 1663. god. bili
pod austrijskom vlau, pa time i u Austrijskoj Hrvatskoj. Suprotno od toga, pratimo li tok Une od njezina izvora pa uzvodno, Rmanj (Martin Brod), Ostrovica, Ripa, Biha, Topliki Turanj, Obrovac kod Bosanske Krupe, Mraaj, Srednji Buevi, Bosanski Novi itd., pod osmanskom su vlau, i u sastavu Turske Hrvatske.
Du Val tu nije u pravu. Kako e biti pokazano u analizi uz Valvazorovu K-080,
Todorovo i Mutnik osmanska vojska stvarno nije zauzela u sklopu svojih pohoda
pod kraj 16. stoljea. Njih e dva uz desetak drugih utvrda od lijeve obale Une pa
do dananje granice BiH i Hrvatske (ali i preko te granice), ostati naputeni negdje
do oko 1635. god. Tada e inicijativom osmanskih vlasti biti naseljeni i stavljeni u
funkciju bosanskih krajikih odbrambenih utvrda. Prema Valvazoru radi se u stvari o dvije skupine takvih naselja. Prva je ona koja su Osmanlije "zauzeli u doba
mira", a to su: Drenik, Trac, Mutnik, Brekovica, turli, Cetingrad, Peigrad,
Mala Kladua i Velika Kladua. U drugu idu naselja "koja su krani napustili dragovoljno": Todorovo, Vrnogra, Podzvizd, Pedalj i Gorika.461

K-059. P. du Val, Kransko-osmansko razgranienje na podrujima Ugarske, Sklavonije,

Hrvatske i Dalmacije, Pariz, 1663. Izvornik je u boji.

to to znai? Da se granica podruja pod osmanskom vlau u doba izrade du Valove karte nalazila puno zapadnije, ali du Val za to nije znao. Njegove su informacije na razini mira u itvi 1606. god.,462 tj. na realnosti poetka 17., a ne poetka
drugog desetljea druge polovice istog tog 17. stoljea, tj. u zakanjenju je ravno
57 godina.463 Doslovno nas to iznova upozorava na oprez pri ocjeni granica na starim geografskim kartama. Izuzev onih koje izrijekom tretiraju odreene mirovne

459

Du Valova Donja Bosna priblino je identina Donjim Krajima srednjovjekovne Bosne. O tome
s najnunijim podacima VEGO, M., 1957, str. 34.
460
Gornjom Bosnom obuhvaeno je nekadanje ue jezgro srednjovjekovne Bosne, a Hercegovina
se doista nazivala i Dukatom sv. Save (Ducatus Sancti Sabbae). O svemu tome osnovnu literaturu i temeljne izvore donosi VEGO, M., 1957, str. 18-19 i 45.
461
VALVASOR, J. W., 1879, knjiga 12, str. 34-36. O tome puno detaljnije u sklopu analize Valvazorovih karata K-080, K-081 i K-082. Analogno, SPOMENICI, svezak 2, Zagreb, 1885, str.
186-188 i 197-198.

462

Taj je mirovni ugovor sklopljen 20. oktobra 1606. dvije milje nie od grada Komorana, u blizini ua itve u Dunav. Detaljno KRUHEK, M., 1991, str. 47-49.
463
Mirovni ugovor u itvi je bio 1606., a du Val je svoju kartu izdao 1663. god. Razlika izmeu
tih dviju godina je upravo gornji broj.

167

da je do danas najvei dio Unsko-sanskog podruja ostao veinski muslimanski.

To je realnost i u tom kontekstu treba vrednovati i ovu du Valovu kartu.466

ugovore i njihov su sastavni dio, svi drugi kartografski radovi nastaju u javnim
onodobnim ustanovama. Kako te najee nemaju podrku drave, pa ni vlastite,
realno ne mogu imati na raspolaganju svjee geografske informacije. Zato se i slue onim to im stoji na raspolaganju: kartama prethodnih kartografa i razliitim
posrednim izvorima geografskih podataka. To manje-vie znai da takvi civilni
kartografi za stvarnim promjenama na terenu u prosjeku kasne oko pedesetak godina.

Toponimi na K-059
Bradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Buschauicz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Nouigrad = Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Obrouuatz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Orman = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Ostrouuitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Repisch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Toplitz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Wihitz = Biha, naselje

S druge strane, zanimljiv je du Valov geografski naziv Turska Hrvatska. On je,

koliko je autoru ovog djela poznato iz raspoloive stare geografske grae, prvi
upotrijebio takav oblik. Njime se eljelo oznaiti, i u tom pogledu doista je u pravu Ankica Pandi, podruje Hrvatske osvojeno osmanskim vojnim prodorom, pa
je granica Austrijske s Turskom Hrvatskom "vojna".464 U tom trenutku to stvarno
i jest tako. Du Val, kao i brojni kartografi koji e iza njega slijediti, kad se granice
Turske Hrvatske nakon mira u Sremskim Karlovcima 1699. premjeste jo zapadnije, te da se ne navode jo kasnije promjene o kojima e biti dalje pisano, jedino
na to misle. Za svih njih Turska Hrvatska, pa ak i u 19. stoljeu, jest podruje koje je privremeno pod osmanskom vlau. Zato uz imenicu "Hrvatska" i pridruuju
atribut "Turska".
Meutim, realnost na tom istom terenu bila je drukija. To nekad stvarno hrvatsko
podruje, kako je naprijed ve istaknuto, vremenom je integracijskim procesima
bosnizirano. Taj je proces bio posebno potenciran nakon 1699. i mira u Sremskim
Karlovcima, s napomenom da e mir u Svitovu 1791. to potenciranje dignuti na
jo viu razinu. Tada se austrijskoj, a to znai hrvatskoj, strani preputaju npr.
Drenik i Cetingrad, i formira manje-vie dananja granica BiH i Hrvatske. Cijelo
to vrijeme ista ta Turska Hrvatska funkcionira kao najzapadniji dio Osmanskog
Carstva, kao njegova krajnja odbrambena oblast. Kako e borbe biti voene gotovo svakodnevno, a u njima se poesto gubilo ivote, to e biti dodatni impuls za
jo jae i bre integracijske procese. U tom smislu, imajui u vidu da su ovi krajevi unutar Osmanskog Carstva u du Valovo doba bili, kako koji, od preko 150 godina (npr. Klju) do nekoliko desetljea (recimo spominjani Mutnik i Trac), a to
je ipak relativno kratko vrijeme da integracijski procesi mogu doista neto bitno
izmijeniti, du Valov naziv Turska Hrvatska jo bi se, naelno, i mogao prihvatiti.
No, za kasnija razdoblja, osobito nakon 1699., nikako. Jer, to su procesi dugog
trajanja. Nije tu jedino imala udjela islamizacija, pa pogibije brojnih graniara,
ve i seobe, osobito kad radi mira 1699. u ovom podruju potrai novi dom prilian broj od oko 130.000 muslimana koji su islam ve primili u Lici, i koji su dotad preteno i ivjeli na likim podrujima, kao tamonje autohtono stanovnitvo.465 Nije to prvo preseljenje enormnog broja ljudi, s obzirom da su prva s ovih
prostora bila pred osmanskom opasnou. Ali, ta su trajala desetljeima. Preseljenje iz Like i okolnih podruja desilo se gotovo preko noi. To je moralo i jest
snano djelovalo na integracijske procese, jer je izvrena koncentracija ljudi iste
vjere i u takvu broju kakve ranije nikad nije bilo. Rezultat je toga, unato kasnijim
pomjeranjima, prvenstveno doseljenju pravoslavaca tokom 19. stoljea, injenica

464
465

466

PANDI, A., 1992, str. 56.

PELIDIJA, E., 1989, str. 50, navodi: "Na osnovu turskih izvora smatra se da se iz krajeva koji
su odlukama mirovnih ugovora doli pod vlast Bea i Venecije, doselilo oko 130.000 muslimanskih izbjeglica na teritoriju Osmanskog Carstva". Velik dio tih izbjeglih ljudi muslimanske
vjere, jer se iskljuivo radilo o toj konfesiji, zavrio je na Unsko-sanskom podruju.

168

I na ovoj karti ima obilje toponima u Unsko-sanskom podruju susjednim oblastima. Kako su
gore definirane drave i pokrajine, ostaje predoiti rijeke i naselja. Rijeke: Bosna R. = Bosna;
Cetina R. = Cetina; Cherca R. = Krka; Kulp R. = Kupa; Miliatzka R. = Miljacka; Plena R. =
Pliva; Voruuats R. = Vrbas. Naselja: Assangrad i Petrina = Petrinja; Carlstad = Karlovac; Costanouitza = Kostajnica; Gradiskia = Bosanska Gradika; Iaicza = Jajce; Iesero = Jezero; Kowacz = Bosanski Koba; Magolay = Maglaj; Mostar = Mostar; Perna = Perna; Posega = Poega; Prosor = Prozor (BiH); Prusatz = Prusac; Saraio = Sarajevo; Tina = Knin; Vania = Banja
Luka.

Slika 74. iri Isjeak sa K-059.

169

Slika 75. Ui isjeak sa K-059.

170

gielus bio uzor u izradi njegove K-060. Uostalom, i Angielus je bio vojni topograf, takoer je radio planove utvrda, tj. s kartografskog stajalita isto ono to e
stoljee kasnije initi Stier. Ne treba zanemariti ni injenicu da je Stieru bila dostupna sva onodobna beka kartografska dokumentacija. Dakle, dokumentacija istog nalogodavca: u konanici carskog dvora u Beu.

MARTIN STIER
K-060. Landkarten des Knigreichs Ungarn, / und dennen andern
angrnztenten Knigreichen Frsten- / thumen, und Landschaften,
samt dennen Grnitz Posten, so die / Rm[ische] Kay[serliche]
Ma[stet] und dass Hochlbl[iche] Ertzhaus ster[r]eich, von dem
/ Adriatischen Meer an, biss in Siebenbrgen vor Vestungen und
Pltze / gegen dem Erbfeind zu Nutz der gantzen Christenheit,
sttig erhalten / und in allen versehen lassen mssen. / (...) / Martin
Stier Ka[serlicher] / Ober Ingenier delineauit 1664.

Meutim, Stier je ipak iao dalje. U likovnom pogledu u najveoj se mjeri ugledao
u Sambucusa, ali nije slijedio sva njegova kartografska rjeenja (ovdje K-032 i K033). U Mercatora se uope nije ugledao, s obzirom da bi mu u tom sluaju vodotok Une bio mnogo realniji (K-035 do K-041). Stoga, usporedimo Angielusove,
Sambucusove i Stierove topografske podatke:

Nrnberg, 1664.467

Martin Stier je kao vojni inenjer prema nalogu Ratnog vijea iz Graca bio austrijski topograf Vojne krajine u Hrvatskoj za razdoblje 1657.-1660. god.468 Obiao je
najvei dio tog podruja, te prikupio brojne nove geografske podatke u vlastitim
geodetskim snimanjima terena. Nakon toga svoje terenske biljeke, ukljuujui
skice, uobliit e u rukopisni izvjetaj uz koji su priloene rukopisne karte i planovi utvrda.469 Meutim, njegovo je ivotno djelo velika karta Ugarske i pograninih
zemalja veliine 1.540 mm x 1.020 mm i mjerila 1 : 567.000.470 Naa K-060 tek je
segment te karte.471
Unato injenici da je Stier obiao teren, pa ak na njemu izvrio i odreena geodetska snimanja, K-060 nije puno bolja od Angielusove K-026. ak tovie, usporedbom s tom Angielusovom kartom, moe se konstatirati da je Stieru upravo An467

Bakrorez, kolorirano. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. D-XIV-3 i D-XIV-4; sterreichische Staatsarchiv Kriegsarchiv Be (Austrija),
Kartografska zbirka, sign. B-IX-a-488; Nacionalna i sveuilina knjinica Zagreb (Hrvatska),
Kartografska zbirka, sign. S-JZ-XVII-1 (izdanje iz 1684. godine); sterreichische National Bibliothek Be (Austrija), Kartografska zbirka, sign. 9-A-36. Osnovna literatura: LASZOWSKI, E., 1908, str. 197-202; MARKOVI, M., 1993, str. 162-166, karta na str. 106; IDEM,
1998, str. 103-105, karta na str. 105; PANDI, A., 1988, str. 70-71, broj 71 (izdanje iz 1684.
godine); SCHMIDT, R., 1932, str. 32, broj 351. Karta ima dvije kartue. Gornja, na njemakom, u lijevom je gornjem kutu. Druga, na francuskom, u desnom je gornjem kutu. U toj je notirano: CARTE GEOGRAPHIQUE / DU THEATRE DE LA GUERRE EN GENERAL / reprsentant / LE ROYAUME DE HONGARIE / LA PRINCIPAUT DE TRANSYLVANIE, / ET LES
ROYAUMES / DE CROACIE, DE DALMACIE, DE ESCLAVONIE, / DE BOSNIE, DE SERVIE, / LES PRINCIPAUTS DE MOLDAVIE, DE VALACHIE, LES PROVINCES DE BESSARABIE, DE BULGARIE, / ET DE ROMANIE, avec une grande Partie / DE L'ETAT DE POLOGNE. / Par TOBIE CONRAD LOTTER, Geogr[aphe] / AUGSBOURG.
468
GAPAROVI, R., 1970, str. 51-52; MARKOVI, M., 1993, str. 162-166.
469
Rukopis ima naslov: Vierzig Zwey saubere Abrisse verschiedener Grnzfestungen, Schlsser
und Stdte in Hungarn (1660-1664). Aus den Verlass. des S. M. Frst Raym, Montecuculli. Na
koricama je drugim rukopisom dopisano: von Martin Stier. uva se u bekom Ratnom arhivu,
sign. G-I-a-220d. O njemu detaljnije: LASZOWSKI, E., 1908, str. 197-202.
470
Karta je podijeljena u 12 sekcija. Svaka od njih ima dimenzije 380 x 330 mm.
471
Karta je prvi put izdana 1664. u Beu. Original se danas uva u bekom Ratnom arhivu, sign.
B-IX-a-488. Iste te 1664. ponovno je tampana u Nrnbergu. Primjerak tog izdanja ima zagrebaki Hrvatski dravni arhiv Kartografska zbirka, sign. D-XIV-3. Naa K-060 je segment s
tog primjerka. Kasnije je jo jednom tampana takoer u Nrnbergu: Nacionalna i sveuilina
knjinica Zagreb, Kartografska zbirka, sign. S-JZ-XVII-1, izdanje iz 1684. godine.

Angielus
K-026

Sambucus
K-032 i K-033

Stier
K-060

Withidsch
Wela
Bisouaz
Krup
Otok
Brekowiz
Buschin
Zasin
Tschawitski
Kamengrad
Isatschiz
Ieserski
Kludsch
Corana fl.
Vnderkladusch
Bradschai
Obrouaz
Ostrouiza
Ostrosaz
Petsch
Repitsch
Orman
Socol
Buschauiz
Stena
Sturliz
Nouigrad
Topliz
Tersazz
Vna fl.
Vnacz
Oberkladusch
Branogratsch

Witidsch
Wela
Lissovaz
Krupa
Otok
Berkowiz
Buschin
Zazin
Tschawiski
Ieserski
Kludsch
Korana flu.
Vn(d)erkladusch
Bradschai
Motniz
Obrovaz
Ostrowoiza
Ostrozaz
Repitsch
Erman
Sokol
Buschawiz
Stena
Nouigrad
Topliz
Tersaz
Vna flu.
Vnaz
Branogratsch

Wihitsch
Vel
Krupa
Berckowiz
Tschawiska
Kamengradt
Jeserck
Kltsch
Corana fl.
Vn(der) Kladrsch
Bartscha
Motniz
Obrouaz
Ostrowoiza
Ostrogatz
Repitsch
Ermaw
Sanona fl.
Socal
Buschawaz
Stena
Strliz
Topliz
Terschaz
Unna fl.
Vnatz
Ob(er) Kladrsch
Branogratsch

Dananje mjesto
ubiciranja
Biha, naselje
Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Bisovac, naselje, 8 km N Biha
Bosanska Krupa, naselje
Bos. Otoka, naselje, 8,5 km N Bos. Krupa
Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Buim, naselje
Cazin, naselje
ava, naselje, 6,5 km SE Buim
D. Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Izai, naselje, 10,5 km NW Biha
Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Klju, naselje
Korana, rijeka
Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Vel. Kladua
Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Peigrad, naselje, 10,5 km NNW Cazin
Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Sana, rijeka
Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bos. Krupa
Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Todorovo, naselje, 14,5 km SE Velika Kladua
Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Una, rijeka
Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Velika Kladua, naselje
Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua

Prema tome, kompariraju li se podaci dani u gornjoj tablici, trebat e zakljuiti kako je Stierov toponimijski repertoar previe slian Agielisovom (K-026) i Sambucusovom (K-032 i K-033), da bi to moglo biti sluajno. No, uoljive su i razlike.
One su logine jer je Stier ipak obiao Unsko-sanskom podruju susjedne terene,
te imao uvida u razliitu drugu geografsku i openito topografsku dokumentaciju.
Konano, izvrio je i odreenu generalizaciju, upravo s obzirom na njemu dostupne informacije, te ispustio kartografirati jedan dio utvrda, najvjerovatnije se rukovodei njihovim aktualnim vojnim znaenjem u trenutku kartografiranja. U sva171

kom sluaju, Stierova K-060 je zrelo kartografsko djelo puno preciznije od njegovih prethodnika, no jo uvijek ni izdaleka onoliko pouzdano koliko je to moglo biti da se radilo na sistematskoj izmjeri terena. I s likovne strane to je vrlo uspio kartografski rad. U tom pogledu najvjerovatniji mu je uzor Sambucus, ije karte, i same prilino generalizirane, imaju osobitu likovnu dopadljivost te prilinu preglednost. Te je dvije vane kvalitete na K-060 uspio postii i Stier.

karti daje obilje podataka, i to od Ugarske do istonog Jadrana, takva se metoda

ini relativno prihvatljivom.
Konano, donosi i grbove. Na K-060 vidljiva su heraldika obiljeja Dalmacije
(Dalmatia), Bosne (Bossnia) i Hrvatske (Croatia). U odnosu na prethodnog du
Vala i njegovu K-059, Stier je puno realniji. Njegova Bosna nije istono od Vrbasa (Worwaz), ve zapadno od te rijeke. Zapadna joj je granica Una (Unna fl.). Ta
je rijeka istovremeno i istona granica Hrvatske. Takvim se rasporedom grbova, te
isticanjem naziva zemalja, i dalje djelomino rauna s ranijim stanjem, ali i najnovijim realitetima na terenu. Ako se te 1664. zapadno od Une i dalje vode borbe za
pojedina podruja, istono od te rijeke, ak i za Stiera, geopolitiko je stanje gotovo definitivno novo. To je proirena Bosna pod osmanskom vlau. Zato i stavlja
grb i naziv Bosne uz izvorite Une, ali ne i jo vie na zapad. Takav realitet naravno da nije zauujui za Stiera. Pa on je gotovo pune etiri godine, 1657.-1660.,
obilazio susjedne terene pod austrijskom vlau, te se i sam osvjedoio u istinsko
stanje na terenu. U tom smislu, naime u novom shvaanju geopolitikim realija na
terenu, i jest najvea vrijednost ove karte.472
Toponimi na K-060
Bartscha = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Berckowiz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Branogratsch = Vrnogra, naselje, 11,5 km E Velika Kladua
Buschawaz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Corana fl. = Korana, rijeka
Ermaw = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Jeserck = Jezerski, naselje, 12,5 km NNW Bosanska Krupa
Kamengradt = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Kltsch = Klju, naselje
Krupa = Bosanska Krupa, naselje
Motniz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Ob(er) Kladrsch = Velika Kladua, naselje
Obrouaz = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Ostrogatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrowoiza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sanona fl. = Sana, rijeka
Socal = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Strliz = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Terschaz = Trac, naselje, 11 km WNW Cazin
Topliz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Tschawiska = ava, naselje, 6,5 km SE Buim
Vel = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Vn(der) Kladrsch = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Vnatz = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Unna fl. = Una, rijeka
Wihitsch = Biha, naselje

Kartografska simbolika, da se i o tome kae najbitnije, na K-060 je ustaljena za

drugu polovicu 16. i 17. stoljee. Planine se predstavljaju nizom tzv. krtinjaka, za
rijeke se jo uvijek tok prikazuje puno irim nego to je to u stvarnosti, vodi li se
rauna o mjerilu. Umjesto Mercatorovih kruia kao oznaka pozicija naselja Stier
radije koristi kod Angielusa i Sambucusa, pa i brojnih drugih ranijih kartografa,
sistem manjih i veih vinjeta. Ponegdje na vinjetama istie kri, kao oznaku kranske vlasti (npr. Slunj Slun). Preteno se slui tokovima rijeka bilo da su one
krajnja granica protezanja osmanske vlasti, ili je to jedna od unutardravnih tekuica. Naravno, pritom se misli na Osmansko Carstvo iju vlast istie polumjesecom. Tako e polumjesecom na desnoj obali Une kod Bihaa i Kostajnice istaknuti da je sve istono od tih poloaja, a to znai istono od Une, pod osmanskom
vlau. Zapadno od lijeve obale Une, uz pojedine e utvrde staviti polumjesec.
Recimo Zrin (Zerin), Petrova Gora sjeverno od Velike Kladue (Petrowagora),
turli (Strliz), Drenik (Treschnick), Perui u Lici (Perussitz), itd. Time je postigao jo veu preglednost karte, a u situaciji kad se nije znalo preciznu granicu
izmeu Austrijske Carevine i Osmanskog Carstva, jer je ona i dalje bila gotovo
dnevno promjenljiva, tako je najmanje grijeio. Naime, na takav je nain, vrlo priblino, pokazivao dokle se sve protezala osmanska vlast. Budui da ipak na svojoj

472

172

Toponimija Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti, slino drugim kartama, i ovdje je prilino brojna. Drave i oblasti: Bossnia = Bosna; Carabauia = Krbava; Croatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Licha = Lika. Rijeke: Saw fl. = Sava; Whryna = Ukrina; Worwaz = Vrbas. Naselja: Altgradischprot = Bosanska Gradika; Boriconigir = Borievac u Lici, zapadno od Kulen
Vakufa; Castanowez = Kostajnica; Grachowaz = Bosansko Grahovo; Gradiska = Gradika; Jazl = Jajce; Jessero = Jezero; Kowaz = Bos. Koba; Nouigradt = Bosanski Novi; Perussitz =
Perui u Lici; Petrowagora = Petrova Gora sjeverno od Velike Kladue; Soccol = Soko na Pivi; Tina = Knin; Treschnick = Drenik; Udwige = Udbina u Lici; Wielgradt = Glamo; Zerin =
Zrin.

K-060. M. Stier, Karta Kraljevine Ugarske i njezino razgranienje sa susjednim zemljama, Nrnberg, 1664.

173

Slika 76. Detalj sa K-060.

174

Slika 78.

Slika 77.

Slike 77.-78. Kartue sa K-060. Obje su na originalu smjetene uz gornji rub karte. Kartua na slici 77. na izvorniku je lijevo, a ona na slici 78. u desnom kutu karte.

Slika 79. Grbovi sa K-060.

175

drugim naunicima, tad je to jo prije inio pri izradi geografskih karata koje su
tampane u prilogu njegovih knjiga. Nesumnjivo je u temeljnim kartografskim pitanjima na Luia najvie utjecao njegov uitelj i uveni geograf Lucas Holstenius.477 Saradnja s njim, osobito s Johannesom Blaeuom, Luievim nizozemskim
prijateljem, rezultirat e izradom pet crno-bijelih karata objavljenih na poetku
"De regno ...", u njezinu prvom izdanju 1666. god.478 esta crno-bijela karta, ovdje K-061, pojavit e se tek u izdanju iz 1668. To je znamenita Illyricum hodiernum (u prijevodu: Dananji Ilirik). Ista karta, kao obojena inaica, ovdje K-062,
bit e tampana u J. Blaeuovom djelu Atlas Maior sive Geographia Blaeviana,
Amsterdam, 1669.

IVAN LUI
K-061. ILLYRICVM / HODIERNVM, / Quod Scriptores
communiter SCLAVONIAM, / Itali SCHIAVONIAM nuncupare
solent, / in Dalmatiam, Croatiam, Bosniam, et / Slavoniam
distinguitur. / Sed cum eius majorem partem Turcae obti- / neant,
in Praefectures eorum more Sanzacatus / dictas divisum est,
reliquum autem / Veneti, Vngari, et Ragusini tenent. / Sanzacatus
sunt / BOSNA, Residentia Bassae: POXEGA; CERNIK; / BIHAK;
LIKA et CORBAVA; CLISSA; / HERZEGOWINA. / Tabula sexta.

Uz crno-bijelu verziju svoje karte Illyricum hodiernum,479 tj. K-061, Lui daje
poseban komentar, koji je puno dui od tog skraenog naziva. U poetnoj se
zamisli trebao tiskati na poleini karte, ali je na Blaeuovu sugestiju premjeten u
kartuu (dolje, lijevi kut). U prijevodu tu se kae:

Amsterdam, 1668., u: I. Lucius, De regno (...).473

"Dananji Ilirik, to ga pisci openito zovu Sklavonijom, talijanski Skjavonijom, dijeli se

na Dalmaciju, Bosnu i Slavoniju, no kako su vei njegov dio zaposjeli Turci, podijeljen
je u zapovjednitva koja se po njihovom (tj. turskom) zovu sandakati. Ostatak pak dre
Mleani, Ugari i Dubrovani. Sandakati su Bosna, (s tim da) paa stoluje u Poegi, (zatim) Cernik, Biha, Lika i Krbava, Klis, Hercegovina" (dopune M. Kozlii).480

K-062. ILLYRICVM / HODIERNVM, / Quod Scriptores

communiter SCLAVONIAM, / Itali SCHIAVONIAM nuncupare
solent, / in Dalmatiam, Croatiam, Bosniam, et / Slavoniam
distinguitur. / Sed cum eius majorem partem Turcae obti- / neant,
in Praefectures eorum more Sanzacatus / dictas divisum est,
reliquum autem / Veneti, Vngari, et Ragusini tenent. / Sanzacatus
sunt / BOSNA, Residentia Bassae: POXEGA; CERNIK; / BIHAK;
LIKA et CORBAVA; CLISSA; / HERZEGOWINA.

Kasnije, 1669. godine, ista se karta u koloriranoj varijanti ponovno tampa, s tim
da na njoj Blaeu dodaje posvetu banu Petru Zrinskom, koju je napisao Lui.481

Amsterdam, 1669., u: J. Blaeu, Atlas Maior sive Geographia Blaeviana.474

477

Lucas Holstenius (Hamburg, 1606. Rim, 1661.) bio je svestrani istraiva. Veina je njegovih
djela ostala u rukopisu. Cfr. LUI, I., 1986, str. 387, biljeka 3.
478
Prvih pet karatografskih radova su klasine historijske karte kojima se eli predoiti ranija historijska situacija na irem prostoru Hrvatske i susjednih zemalja. Te su karte objavljene u KOZLII, M., 1995a, karte K-199 do K-203.
479
Naa K-061 je segment s te karte. Identina je K-062. Razlika je u koloriranju, te u injenici da
K-061 nema Blaueovu posvetu banu Zrinskom, ve se ta posjeta jedino nalazi u dnu, po sredini,
karte K-062.
480
Slinu upravnu podjelu bosansko-hercegovakih i hrvatskih krajeva ima i ibenanin Franjo
Difnik (1607.-1672.). Daje je u svojem kapitalnom djelu "Povijest kandijskog rata u Dalmaciji". U najnovijem kritikom izdanju prijevoda tog djela, Difnik uz to vrlo jezgrovito opisuje i
tok osmanskih osvajanja: "Ali kad je u Evropu prodrla snana turska vojska, pokorivi pod svoju vlast Bosnu i Raku, pokorila je i onaj dio Dalmacije to se prostirao od rijeke Bojane, neko
zvane Barbana, sve do (...) Drima, a koji albanski narodi (...) zovu Albanijom. Zatim, irei se
sve vie, poslije 1500. god., pribliivi se primorskom dijelu, mo otomanske kue osvoji kneevinu Svetog Save, u narodu zvanu Hercegovina, zajedno s hrvatskim pokrajinama i gradovima Skradinom i Tininijem (sada Knin); zauzme i tvravu Klis, a u dva rata 1537. [do 1540.] i
1570. [do 1573.] to ih je vodila s Mleanina, oduzela je dalmatinskim gradovima najvei i najbolji dio njihovih podruja, podijelivi cijelu tu [dotad osvojenu] pokrajinu u sedam okruga, to
su ih Turci zvali sandakati, i to: Hercegovina, Klis, Lika, Poega, Zvornik, Biha i Cernik, koji su podreeni beglerbegu ili pai bosanskom (...)" DIFNIK, F., 1986, str. 61. O stvarnoj upravnoj podjeli tih istih prostora vidjeti: ABANOVI, H., 1982a; IDEM, 1982b, str. 101-103.
481
I nju se u latinskoj varijanti dalo naprijed (biljeka 474), a u prijevodu glasi: "Presvijetlom i uzvienom gospodinu, gospodinu Petru, vjeitom knezu Zrinskom, banu kraljevstava Dalmacije,
Hrvatske i Slavonije, nasljednom pomorskom banu, nasljednom kapetanu legradske posade i
poluotoka Meimurja, i gospodinu nasljednom knezu Like, Odorja, Krbave, Omia, Klisa, Skradina, Ostrovice, Bribira, itd., slobodnom gospodaru srebrnih rudnika [i preraivakih kapaciteta] u Gvozdanskom i Kostajnici, savjetniku i komorniku svetog carskog velianstva, ovu kartu na dar odano daje Johannes Blaeu" (dopune M. Kozlii). Prijevod latinskog teksta kartue i
posvete uinila je kolegica prof. dr. Bruna Kunti-Makvi s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona je prireiva prvog dijela Luieva "De regno", te autorica temeljne

Ivan Lui (1604.-1679.), Trogiranin, jedan od utemeljitelja hrvatske kritike historiografije, najplodniji dio ivota proveo je u Rimu.475 Tu su nastala njegova
brojna djela. Meu njima je svakako najpoznatije: De regno Dalmatiae et Croatiae (ili u prijevodu: O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske).476 Ako je pri pisanju historijskih djela bio u ivoj prepisci s najutjecajnijim onodobnim historiarima i
473

Bakrorez, crno-bijelo. Original: Arheoloki muzej Split (Hrvatska), Knjinica, bez signature;
Dravni arhiv Zadar (Hrvatska), Knjinica, bez signature; Nacionalna i sveuilina knjinica
Zagreb (Hrvatska), Zbirka rijetkosti, sign. R-II-F-4-46a. Karta je objavljena u: DE REGNO
DALMATIAE ET CROATIAE LIBRI SEX. AMSTELODAMI, Apud IOANNEM BLAEU.
MDCLXVIII.
474
Bakrorez, kolorirano. Original: Arheoloki muzej Split (Hrvatska), Kartografska zbirka, bez
signature; Povijesni muzej Hrvatske Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. 3849-G764. Osnovna literatura: KOZLII, M., 1995a, str. 216-226, K-204; MARKOVI, M., 1993,
karta na str. 76-77; PANDI, A., 1988, str. 69, broj 67, karta na str. 67; IDEM, 1992, str. 58,
broj 24. Karta ima dvije kartue. Gornja je u lijevom donjem kutu. Po sredini, uz donji rub karte, smjetena je druga. U njoj je notirano: Ill[ustrissi]mo et Excell[entissi]mo Domino. / D[OMI]NO PETRO COMITI PERPETUO DE ZRIN, / REGNOR[UM] DALMATIAE, CROATIAE
et SCLAVONIAE BANO, / Bano Hereditario Maritimo, / Praesidii Legradiensis et peninsulae
Marakoz Hereditario Capitaneo, / et D[omi]no Comiti Hereditario de Lijc, Odori, Corbavi, Almiso, / Clissi, Scardon, Ostrovizz, Breberio, et c[etera]. / Argenti fodinarum in Gosdansio et Kosthanizz Libero Domino, / Sacrae Caesareae Majest[at]is Consiliario et Camerario, / Tabulam hanc. D[at] D[onat] D[edicat] / Ioannes Blaeu. Prijevod tog latinskog teksta
daje se u naoj biljeki 481.
475
MARKOVI, M., 1993, karta na str. 76-77.
476
Prvo izdanje tog djela realizirano je u Amsterdamu i Frankfurtu 1666. god. Drugo je prireeno
u Frankfurtu 1667., a tree, najpotpunije, u Amsterdamu 1668. godine. Sva izdanja je priredio
J. Blaeu.

176

Kako je Ivan Lui historiar, ve se na poetku postavlja pitanje autorstva karata

koje nalazimo u njegovu "De regno ...". Da je on njihov pravi autor potvruje vlastitim zapisom u svojem drugom djelu: Memorie istoriche di Tragurio ora detto
Tra (u prijevodu: Povijesna svjedoanstva o Trogiru). Budui da to nije negirano
tokom 17. stoljea kad je djelo izdano, navest emo taj tekst. Naime, Lui, objanjavajui geografska obiljeja Smokvice (otoia ispred luke Rogoznice), primjeuje: "Ovu luku tvori otoi zvan na slavenskom Smokvica, a na talijanskom Fico,
smjeten na kraju trogirskog teritorija prema zapadu (...). S njime se otvara morska puina prema istoku. Zbog svoje blizine prema kopnu on tvori luku s dva ulaza iz koje je lako ui i izai (...). Meutim, budui da je na tiskanim kartama Smokvica (Fico, odnosno Figo) postavljena na kopnu i to ne s naznakom da se radi o
luci ve o glavici (to e rei isto to i rt), zato sam ja posebno nacrtao na karti
trogirskog teritorija ovaj otoi. Tko na njoj bolje pogleda razne poloaje vidjet e
da na dosad tiskanim kartama ima mnogo pogreaka i to ne samo u vezi s trogirskim teritorijem, ve i sa cijelom Pokrajinom. Da bih to ispravio, ja sam nainio
novu kartu dananjeg Ilirika (tj. K-061 i K-062 u ovom djelu op. MK) koji se
sastoji od etiri pokrajine: Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije, i raznim sam
nacrtima i opaskama ispravio najbolje to sam mogao dosad tiskane pogreke, potiui svakog koga to veseli da tamo gleda tono nacrtane poloaje i da doda one
ispravke koji mu se budu inili tonijim od onih to sam ih ja tiskao" (isticanje i
objanjenja M. Kozlii).482

Prema tome, oito je Lui pribavio njemu savremene karte, pa na njima obavio
potrebne ispravke i dopune, kako kartografskog sadraja tako i toponimije. To je
dao izdavau, pa su kartografski crtai te skice uobliili u kartografski ustaljen oblik. Tek tada se te karte prenijelo na bakrorez i tampalo.483 Time Lui nije postupio drukije od brojnih drugih autora koji su ak jedino i bili kartografi. U tom svjetlu, Luievo autorstvo K-061 i K-062 ni na koji nain ne moe biti sporno.484
*
Luieve su karte za historiju geografskog predoavanja Unsko-sanskog podruja
iznimno vane. I za ovaj kraj on donosi njemu savremene podatke. U tom je smislu prvo vana upravna podjela, po kojoj se, u kartografskim izvorima, prvi put
imenuje Bihaki sandak.485 Prema K-061 i K-062 taj sandak obuhvaa otprilike
dananje Unsko-sansko podruje, s time to je iz njega isputena Bosanska Krupa
(Crupa). To je sluajna Luieva pogreka, a ne historijska realnost. Da to jest tako odgovor se nalazi u historiji procesa konstituiranja osmanske vlasti na ovim
prostorima.
Naime, Bihaki je sandak prema Ademu Handiu osnovan oko 1616. godine.486
Prema rezultatima istraivanja Franje Rakog, taj je sandak 1624.-1626. obuhvaao utvrene gradove: Biha, Buim, Cazin, Kamengrad, Bos. Krupu, Ostroac i
Ripa.487 Dakle, sve gradove izmeu donjeg i srednjeg toka Une i Sane, plus gradovi zapadno od Une (Cazin, Buim, kasnije obje Kladue, itd.). Osim toga, Bihaki se sandak u upravnom pogledu dijelio na dva kadiluka.488 Stariji je Kamengradski. Prema Hazimu abanoviu taj je kadiluk osnovan jo 1574. godine. U
njega su tada ulazile nahije:489 Bilaj, Kamengrad i Unac. Pritom su nahiju Bilaj inili utvreni gradovi s njima pripadajuim podrujima: Bilaj, Klju, Sana, Sanica,
Soko i Voenica. Kamengradski je kadiluk osnivanjem Bihakog sandaka njemu
prikljuen, i u njegovu e sastavu ostati do poetka 18. stoljea. Drugi je kadiluk
bio Bihaki, najvjerovatnije osnovan kad i Bihaki sandak. U taj su kadiluk ulazili: Biha, Izai, Sokolac, Ripa, Jasenica, Mutnik, Buim, Cazin, Trac, itd. I
Hazim abanovi konstatira da nije jasno kako se Bihaki kadiluk dalje dijelio na
nahije, jer se u jednom od historijskih dokumenata kao posebni kadiluci spominju
Bosanska Krupa i Ripa, ali u sastavu Bihakog sandaka.490
483

Upravo takve predloke u svojoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji donosi Miroslav Kurelac,
koji ih je pronaao u rimskim arhivima. Original te disertacije ima biblioteka Filozofskog fakulteta u Zadru.
484
U postupku izrade karte u to je vrijeme aktivno sudjelovalo nekoliko ljudi. Kartograf bi nainio
to je mogue vjerniju skicu. Nju je, pod njegovim nadzorom, nanovo crtao kartografski crta.
Kad bi se na tako nainjenoj karti izvrile sve eventualne korekcije, slijedio je rad bakroresca
koji bi sadraj karte prenio na bakrenu plou. Na kraju je slijedila tampa. Meutim, ako se
kartu eljelo kolorirati, to se inilo runo nakon crno-bijele tampe. Obino je i taj dio posla radio kartografski crta. Ponekad je kartograf toliko bio likovno vjet da mu nije bio potreban
kartografski crta, no preteno nije bilo tako.
485
Sandak, tur. sanak, upravni i vojnoteritorijalni osmanski pojam koji oznaava pokrajinu kojoj
je na elu sandak-beg.
486
HANDI, A., 1988, str. 57 i biljeka 57.
487
HANDI, A., 1988, str. 57 i biljeka 57; RAKI, F., 1882, str. 184-185; ABANOVI, H.,
1982a, str. 82-85.
488
Kadiluk je osmanski sudski okrug. Pojam dolazi od tur. kady, kadija, u znaenju sudac.
489
Nahija, tur. nahije, civilna je upravna jedinica u Osmanskom Carstvu. Njoj je sadrajno najblii
na kotar.
490
ABANOVI, H., 1982a, str. 228.

Slika 80. Ostaci srednjovjekovne i osmanskodobne Ostrovice. Stanje 1903. god. Pogled iz Kulen
Vakufa ("Nada", br. 5, Sarajevo, 1903.).

482

studije o njemu. Vidjeti: KUNTI-MAKVI, B., 1985, str. 131-166; LUI, I., 1986. O karti
K-062 jo uvijek je izvanredno vrijedna studija KURELAC, M., 1969, str. 143-154.
Prijevod J. Stipii u LUI, I., 1979, 705-706. Luievo djelo o trogirskoj historiji nije tampano kod Blaeua u Amsterdamu, ve u Veneciji kod Steffana Curtija 1673. godine. Stoga kod
karata u tom djelu vjerovatno treba najvie traiti Holsteniusov utjecaj, ali nesumnjivo i drugih
onodobnih naunika, moda prvenstveno Dubrovanina Stjepana Gradia, Luieva najuglednijeg i najutjecajnijeg prijatelja.

177

Slika 81. Moderna historijska karta Bosanskog paaluka na poetku 17. stoljea na temelju rezultata najnovijih historijskih istraivanja (ABANOVI, H., 1982b). Na njoj je vidljiv i Bihaki
sandak u realnim granicama. Komparira li se prostranstvo tog sandaka na ovoj karti s Luievim K-061 i K-062 vidjet e se mjestimine priline razlike.

178

Prema tome, u svjetlu rezultata dosadanjih historijskih istraivanja, doista sluajna pogreka na K-061 i K-062. Meutim, ta pogreka nije usamljena. Za Unskosansko podruje slino je uinjeno s kulen-vakufskom Ostrovicom, koja je takoer
na K-061 i K-062 pogreno stavljena izvan teritorija Bihakog sandaka. to to
govori? Da Lui dodue daje njemu savremene podatke, ali ne raspolae s cjelinom vjerodostojnih informacija. Stoga i stavlja Bos. Krupu i Ostrovicu izvan teritorija Bihakog sandaka.

neki puno stariji, te da je na tom dijelu Une dugo postojao aktivni prijelaz. Njega
se u starijim razdobljima ljudske historije moglo savladati jedino uz pomo niza
kraih mostova, jer je Una sve do Bosanskog Novog vrlo brza i snana.493 U tom
se cilju i ustrojava, upravo na tom prijelazu, gradi Kulen Vakuf, kao mjesto svojevrsne kontrole prometa (trgovakog i vojnog), te kao odmorite, pa se zato tu i
pojavljuje vakuf. Naime, "vakyf" je u osmanskoturskom jeziku naziv "zaklade koja slui u vjerske i humanitarne svrhe muslimana".494 Kod Kulen Vakufa u prvom
je planu ova humanitarna strana, budui da je to bilo mjesto gdje su trgovci ili vojnici mogli prenoiti na svojem putu dolinom rijeke Une.

*
Meutim, za taj juni dio Unsko-sanskog podruja puno je vanije da Lui prvi
kartografira jedan grad koji je utemeljen u osmansko doba: Kulen Vakuf (Vacup).
ak na njegovu mjestu predouje i most. Na pitanje je li Lui u tom pogledu historijski vjerodostojan odgovor je mogu jedino kroz analizu historije tog gradia
na Uni.

Preciznije, za razliku od veine drugih starih gradova Unsko-sanskog podruja,

Kulen Vakuf je osmanskodobni bosanski grad. Na njegovu mjestu, dok je vei dio
tog podruja bio u sastavu Hrvatske, izgleda nije bilo nikakva naselja, to i nije
udno. Iznad lijeve obale Une, na jednom od obronaka planine Ljutice, nalazila se
Ostrovica, utemeljena jo u srednjem vijeku.495 Od budueg mosnog prijelaza na
Uni do Ostrovice zranom je linijom tek oko 500 metara, pa razloga za tadanju
izgradnju naselja na prijelazu Une nije bilo. Jer, ipak su to stoljea relativnoga mira. Stoga je tokom njih ve postojanje Ostrovice garantiralo punu sigurnost na unskom prijelazu.496
Definitivnim padom Bihaa 1592. pod osmansku vlast, a to znai i definitivnim
osvojenjem ireg Unsko-sanskog podruja, prilike se mijenjaju. Linija fronta prema slobodnoj Hrvatskoj, jer je u meuvremenu i Lika dola pod osmansku vlast,
od kulen-vakufskog se podruja jako udaljava, pa se ovaj kraj otad nalazi u pojasu
gdje je razina sigurnosti prilino velika. Ostrovica se zadrava kao utvrda, ak e
imati i visoki vojni rang (kapetanija), pa e sredinom 17. stoljea biti iznova utvrena i proirena, a u dolinu Une polako se vraa mirniji ivot. Kako ta oblast postaje najzapadniji dio osmanskodobne proirene Bosne, unski prometni koridor se
s veze Jadran Panonija preusmjerava prema dubini Bosne. Preciznije: unutranjost Bosne Unsko-sansko podruje, ime se smjer prometa od ranijeg sjever
jug mijenja u istok zapad.497 Time se, uslijed ratnih djelovanja gotovo zamrli
493

Da je ovdje ivot prisutan jo od prahistorije, premda nisu vrena posebna arheoloka istraivanja, ve raspolaemo samo sluajnim nalazima, potvruje se nalazom bronanog maa, koji bi
mogao sugerirati nekakav sukob, to ne bi bilo udno za ovako vaan prijelaz. Ali, pronaen je
i bronani srp (oboje se datira u mlau fazu kasnog bronanog doba, tj. Ha B1-B2, ili 10.-9.
stoljee prije nove ere). Taj srp svakako govori o poljoprivredi, a ona garantira stalnost ivota.
O tome ARHEOLOKI LEKSIKON, svezak 2, Sarajevo, 1988, str. 22, lanak "01.146. Kulen
Vakuf", kojem je autor B. ovi; URI, V., 1907, str. 206 i 208.
494
KLAI, B., 1974, str. 1391-1392, s.v. "vakuf".
495
Ostrovica je pod osmansku vlast dola oko 1523. god., a u osmanskim se historijskim izvorima
redovito zove Stara Ostrovica. Detaljnije URI, V., 1902, str. 248-249; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29-30.
496
Uope ne dolazi u obzir pitanje je li i tada bio prijelaz preko Une. Pa temeljni razlog izgradnje i
funkcioniranja Ostrovice u srednjovjekovnom razdoblju, kao i kasnijeg Kulen Vakufa u osmanskom, bio je isti: omoguivanje sigurnog prijelaza preko Une. Naime, prije i poslije kulen-vakufske doline uski je i neprohodni kanjon koji se protee skoro do Ripa. Unu se samo ovdje
moglo prijei, pa i uz pomo laa, dok nije bilo mosta. Stoga se tom prijelazu stoljeima pridavala iznimna vanost.
497
To je najvanija promjena u znaenju ovog prometnog koridora. On e naime od kraja 16. stoljea i dolaska Bihaa pod osmansku vlast postati prometnicom kojom e se Bosna konano
spojiti s Unsko-sanskim podrujem, to e u narednim stoljeima u geostrategijskom pogledu
biti od iznimne vanosti. I ranije je unski pravac bio vojnikom cestom, o emu je detaljnije
predoeno naprijed u biljeki 87. No, tada, tokom srednjeg vijeka i predosmanskog razdoblja,
njime su se kretale prvo ugarske a zatim i austrijske vojske. Uz njih su prometovale i trgovake

Slika 82. W. L. Arndl: Kulen Vakuf 1903. god. ("Nada", br. 5, Sarajevo, 1903.).

Kulen Vakuf je smjeten na rijenom otoku uz lijevu obalu Une. Hamdija Kreevljakovi nije u pravu kad pie da je to umjetno stvoreni otok.491 S obzirom na poznati proces pojave sedre karakteristian na unski tok od izvora do Bosanskog Novog, tj. za onaj dio unskog toka koji je usjeen u kraku podlogu,492 istina je drukija. Naime, izvjesno je da se iskoristilo postojei rijeni otok koji se ljudskom intervencijom proirilo. Tome je, kao i na brojnim drugim mjestima, u narednim desetljeima pripomogao proces sedrenja, pa su se te nove obale relativno brzo uvrstile. Uz to treba imati na umu da su u blizini Kulen Vakufa bili i drugi gradovi,
491
492

KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29.

Vidjeti na analitiki tekst uz Angielusove K-026 do K-028. Takoer usp. MATONIKIN, I.
PAVLETI, Z., 1963, str. 314-317; IDEM, 1964, str. 103-112; RODI, D., 1956, str. 171-177.

179

promet oivljava, pa ak i poveava, te se javlja potreba izgradnje trajnog mosta i

njegova uvanja, a za to je oduvijek najpogodniji oblik bila izgradnja naselja. Stoga, radi sigurnosti veeg mosta, tj. prijelaza s rijenoga otoka na desnu obalu Une,
nastaje ovo naselje, a njegovo stasanje otpoe izgradnjom damije, vjerovatno ne
puno vremena nakon podizanja drvenih mostova (velikog i manjeg pokretnog).
Oko damije se ubrzo razvi naselje.

Iz teksta je oigledno da je damija izgraena za sultana Ahmeda i to u Kulen Vakufu, koji se, meu ostalim, nazivao Disr-i Kebir, tj. Veliki Most. Hamdija Kreevljakovi, koji je takoer znao za taj natpis, pogreno zakljuuje da je to bilo u
doba Ahmeda III. (1703.-1730.), a tu konstataciju od njega preuzima i Mujezinovi.500 Meutim, Adem Handi argumentirano konstatira da je to natpis po kojem
se prvobitna izgradnja damije jedino moe datirati u doba sultana Ahmeda I.
(1603.-1617.). Takoer, da time, uz neke druge, kulen-vakufska damija ide u red
najstarijih islamskih bogomolja na podruju BiH, "koje su predstavljale poetak
urbanog formiranja ... kasaba".501 Tree, da je ona izriito sultanska, tj. "dravna",
a to znai da su "svi slubenici" u damiji "bili dravni slubenici", iz ega treba
zakljuiti da je ovom podruju, posebno mosnom prijelazu preko Une na tom mjestu, jo u to vrijeme davano iznimno znaenje.502 Sve to automatski znai da i datiranje postanka Kulen Vakufa treba pomaknuti, u odnosu na u literaturi uvrijeeno Kreevljakovievo miljenje, stotinjak godina ranije.503

Kljuni historijski izvor koji argumentirano svjedoi o takvu nastanku Kulen Vakufa jeste njegova sultanska damija. Njezina obnova 1838. god. posvjedoena je
vrijednim epigrafikim spomenikom na osmanskoturskom jeziku. U njemu se, u
prijevodu Muhameda Mujezinovia, 498 kae:
"Obnovljena i lijepa jedinstvena damija mehrum sultana Ahmed-hana u Disr-i Kebiru.
/ Dugi niz godina u njoj se obavljalo pet dnevnih molitvi, sve dok (...) nije drvena graevina postala plijenom poara. / (...) / [Obnovljena] 1254. godine u mjesecu da."499

karavane (ORALI, L., 1991, str. 23-40; IDEM, 1997, passim). Sada se situacija utoliko mijenja to unski pravac postaje koridorom kojim se kreu osmanskoturske vojne snage prema
potrebi u oba smjera: prema Unsko-sanskom podruju ili u dubinu Bosne. I uz ove snage idu trgovci. Sve e to bitno pridonijeti i u stoljetnim narodnosnim integracijskim procesima. Istodobno, veza s Jadranom, jer e on ostati pod mletakom vlau, a od kraja 18. stoljea pod austrijskom (izuzetak je kratkotrajna francuska vlast na poetku 19. stoljea), bit e bitno oslabljena,
premda e trgovake karavane i dalje biti este, posebno nakon izgradnje splitske "skele" (KATI, L., 1962, str. 267-434; MORPURGO, V., 1962, str. 188-205). Unski pravac kao svestrana
komunikacija svoje znaenje ponovno dobiva tek nakon austro-ugarske okupacije BiH 1878.
god., osobito izgradnjom unske pruge. Meutim, ta pruga nee biti graena brzo, jer su poetkom austrijske vladavine pravci prema sredinjoj Bosni imali vei prioritet. Na njih se unski
koridor poinje spajati tek pred I. svjetski rat. To je spojnica Biha Bosanski Novi, kao prikljuak na eljezniki pravac Banja Luka Dobrljin. Njegova se izgradnja odobrava tek 1913.
godine (Zakon br. 36. o graenju eljeznice od Bihaa do Bosanskog Novog od 6.3.1913., u:
Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. God. 1913., Sarajevo, 1913.). Usporedo,
zbog industrijskog iskoritenja umskog bogatstva bit e izgraen i sistem uskotranih pruga
koji e Drvar povezati s austrijskim i drugim tritima na koja e se drvo i njegove preraevine
plasirati. To je pruga Prijedor Ljubija Sanski Most Drvar Tikovac Knin Perkovi.
U Perkoviu su bili spojevi za ibenik i Split, a od Prijedora je dalje vodila stara pruga normalnog kolosijeka koja je preko Bosanskog Novog i Dobrljina omoguivala vezu prema Beu
(JUZBAI, D., 1974, str. 249-251). Gradnja nastavka pruge od Bihaa prema Splitu bit e
realizirana jo kasnije i to u dvije vremenski bitno odvojene etape: Biha Knin do II. svjetskog rata (DIZDAR, Z., 1980, passim), a Knin Split tek nakon tog rata (ALAEVI, J.,
1990, str. 95-101; VIDAK, L., 1956, str. 255-260). Sve te geografske elemente takoer treba
imati u vidu kad se vrednuje geostrateki poloaj mosnog prijelaza u Kulen Vakufu.
498
MUJEZINOVI, M., 1982, str. 92. Na str. 91. Mujezinovi biljei da je natpis uklesan na kamenoj ploi veliine 1,15 x 0,70 m. Ploa je bila smjetena "nad ulazom u damiju". Cijeli je
natpis u stihovima, na osmanskoturskom jeziku, a smjeten je u 24 etvorna polja. Damiju i
osmanskoturski epigrafiki spomenik neprijatelj je unitio u ratu 1992.-1995. god.
499
Iz drugih dijelova citiranog epigrafikog natpisa jasno je da je damija obnovljena 1254. po Hidri, "u mjesecu da", tj. izmeu 23. VII. i 21. VIII. 1838. god. prema gregorijanskom kalendaru (MUJEZINOVI, M., 1982, str. 92). U poetku nije bila izgraena od kamena, ve naprotiv
od drva (KREEVLJAKOVI, H., 1936, str. 116-137; IDEM, 1953, str. 29). To se potvruje i
u natpisu u kojem se izriito kae da je ta "drvena graevina postala plijenom poara" poto se
prije toga "dugi niz godina u njoj (...) obavljalo pet dnevnih molitvi". U funkciji je bila do "sedamnaeste", tj. 1217. god. po Hidri, odnosno 1802./1803. po gregorijanskom kalendaru. Obnovom je u biti izgraena nova damija, i to od pritesanog kamena, kako pie Muhamed Mujezinovi. No, damija je nakon toga obnavljana, sada kao kameno zdanje, jo barem dva puta.
Prvo u doba Franje Josipa, tj. za austrougarske vlasti, a zatim i nakon II. svjetskog rata, budui
da je u njemu stradala. Ta obnova je znaila da su joj "zidovi (...) izgraeni od cigle", i to unutar ranijih dimenzija (12 x 17 m). Inae je bila smjetena u centru starog dijela naselja, te oko
nje nije bilo dvorita i groblja. U blizini damije nalazili su se duani, oko nje se slobodno mo-

Slika 83. Panorama Kulen Vakufa 1903. god. ("Nada", br. 5, Sarajevo, 1903.).

Da je Handi u pravu potvruje se sa ak etiri vjerodostojna historijska dokumenta. Prvi je anonimni "Opis bosanskog paaluka" iz poetka 17. stoljea.504 U
njemu se, kako je predoeno u sklopu analize Sansonovih K-055 do K-057,
glo proi sa sve etiri strane, a ulazilo se u nju preko kamenog stepenita (MUJEZINOVI, M.,
1982, str. 93).
500
KREEVLJAKOVI, H., 1936, str. 116-137; IDEM, 1953, str. 29; MUJEZINOVI, M., 1982,
str. 93.
501
HANDI, A., 1977, str. 135 i bilj. 4.
502
HANDI, A., 1977, str. 136-138. Kad je Handi objavljivao svoj lanak kulen-vakufski damijski natpis jo nije bio publiciran, to on konstatira u HANDI, A., 1977, biljeka 4. na str.
135. Openito o osnivaima i graditeljima damija sa svom starijom literaturom opirno BEIRBEGOVI, M., 1999, str. 29-36.
503
Naime, KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29, poetak Kulen Vakufa stavlja u doba Ahmeda
III., a taj je bio osmanski sultan 1703.-1730.
504
RAKI, F., 1882, str. 175-191.

180

opisuje i Bihaki sandak (Bihacz sanzacato). Unutar tog opisa, anonimni autor
nudi i informacije o Kamengradu. Pored ostalog, kae kako su u njegovoj blizini
"Majdan (Maydan) i Vakuf (Vachupo)".505 Navedeni Majdan svakako treba ubicirati na poloaj dananjeg Starog Majdana smjetenog 8,5 km NNW daleko od
Sanskog Mosta.506 Meutim, spomenuti Vakuf nije Sanski Most kako to misli
Branko Bokan,507 ve Kulen Vakuf. Razlozi tome su jednostavni. Prvo, Sanski
Most se stvarno u izvorima takoer spominje kao Vakuf, pa ak pogreno i pod
imenom Kulen Vakuf, ali tek krajem 18. stoljea: do tada o njemu nema nijednog
historijski vjerodostojnog spomena,508 a o Kulen Vakufu ih je pregrt. Drugo, u citiranom opisu Kamengrada, na samom kraju, navodi se i ovaj podatak: "Jedan dan
ispred" (Una giornata pi inanti), u smislu udaljenosti od Kamengrada. To se ne
moe odnositi na Stari Majdan, budui da je on tek desetak kilometara daleko od
Kamengrada, to bi bilo oko dva sata puta. Suprotno tome, od Kamengrada do
Kulen Vakufa cestom ima oko pedesetak kilometara, to se uklapa u dnevnu marrutu poslanstva sultanu 1531., kako je to vidljivo u razmatranju uz Kuripeieve
vedute iz iste godine. Osim toga, taj se dan puta odnosi na grad "ispred", tj. prije
Kamengrada, pa se i po tom elementu Kulen Vakuf itekako uklapa u tu sliku.
Tree, za razliku od Sanskog Mosta, iz ovog 17. stoljea imamo izrijekom spomen
Kulen Vakufa pod nazivom Vakuf ve kod Luia (K-061 i K-062), ali i u drugim
izvorima. Stoga se ovdje radi o Kulen Vakufu, to je njegov najraniji historijski
dokumentiran spomen.509

znai opljakali, da nisu imali to odnijeti. Mosni prijelaz preko Une izgleda da je
ve tada, tj. polovicom 17. stoljea, rezultirao bogatim trgovakim naseljem.

Drugi izvor je biljeka Franje Difnika, dalmatinskog historiara 17. stoljea. U

njegovom djelu "Povijest kandijskog rata u Dalmaciji", pod 1648. god., zabiljeeno je i ovo: "Vlasi iz egara [kod Knina], koji su se [prethodno] bili predali [Mleanima], poli (su) na neprijateljsko podruje i poharali mjesta Srb i Vakuf. Ujedinivi se poslije s popom Soriem, koji je sa sobom vodio 2.000 Vlaha i seljaka zadarskog podruja, proveli su pola dana iznad grada Knina, pljakajui podruja
Plavna, Strmice i okolna mjesta".510 Dakle, jedan relativno esti in: upad na susjedno podruje i pljaka. S druge strane to nam govori da se jo te rane 1648. ne
moe govoriti o, u vojnom pogledu, respektivno snanom Kulen Vakufu. On postoji, ali se jo uvijek u odbrambenom pogledu oslanja na zatitu Ostrovice. Ipak,
takva zatita, kako je vidljivo, uvijek ne funkcionira. Konano, Vlasi, kako ih izrijekom naziva Difnik, ne bi dolazili u tadanji Kulen Vakuf da bi ga "poharali", to

Slika 84. W. L. Arndl: Kulen Vakuf 1903. god. ("Nada", br. 5, 1903.).

Da to jest tako, potvruje se treim historijskim dokumentom. Radi se o zbirnom

izvjetaju iz 1696. o "haranju" po Unsko-sanskom podruju 1693.-1696. god. U
njemu se Kulen Vakuf ak naziva gradom: Vacop civitas.511
etvrti je dokument "Ugovor" o razgranienju izmeu Austrije i Osmanskog Carstva nakon Karlovakog mira 1699. godine. U njemu je i podpoglavlje s naslovom: "10. Granice podruja Oraac, Lapac, Borievac, Stara Ostrovica i Vakf-i
Una (= Vakuf Una ili danas Kulen Vakuf)".512 Dakle, ako se u mirovnom ugovoru
uz Ostrovicu spominje i Vakuf Una (= Kulen Vakuf), to znai da je taj Vakuf ve
u to doba toliko znaajan da to treba istaknuti ak i u naslovu podpoglavlja o razgranienju. Stoga Kulen Vakufu postanak doista treba datirati u drugo desetljee
17. stoljea. Od tog razdoblja pa do kraja tog stoljea uz damiju i vakuf stvarno
je moglo stasati respektivno naselje.

505

RAKI, F., 1882, str. 185.

BOKAN, B., 1974, str. 83-85; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29.
507
BOKAN, B., 1974, str. 76-83, posebno 76-77.
508
Sve podatke o tome korektno donosi BOKAN, B., 1974, str. 76-83.
509
Nipoto ne treba zanemariti ni injenicu da se na Luievim K-061 i K-062 takoer notiraju Kulen Vakuf i Kamengrad kao vana naselja. Tamo nema Starog Majdana, ali nema ni nekog drugog naselja na poloaju Sanskog Mosta. Ali zato ima Bilaj. I on je u neposrednoj blizini Kulen
Vakufa. To nipoto nije sluajno, s obzirom da je Bilaj utvrda koja je tokom stoljea bila jugoistona odbrana kulen-vakufskog mosnog prijelaza.
510
DIFNIK, F., 1986, str. 165-166. Duko Kekemet, prireiva i prevoditelj kritikog izdanja tog
Difnikova djela, u prateim biljekama 313-315 (na str. 363), slabo poznajui topografiju tog
pograninog podruja izmeu dananjih BiH i Hrvatske, pogreno za ovaj Vakuf misli da je
Donji i Gornji Vakuf kod Bugojna, Srb pak stavlja kod Graaca, a jedino dobro lokalizira Plavno i Strmicu. U realnosti Srb je neto sjevernije od Knina, i u njegovoj blizini je izvor Une. Od
Srba do Kulen Vakufa zranom linijom ima 21 km, a Kulen Vakuf je smjeten sjeverno od Srba. Druga dva mjesta, Plavno i Strmica, jo su blie Kninu, a nalaze se jugoistono od Srba.
Prema tome, ta je skupina Vlaha, kako ih izrijekom naziva Difnik, prvo opljakala sjevernije, a
zatim junije krajeve. Preciznije, svi toponimi koje je Difnik spomenuo vjerodostojni su, s meusobnom maksimalnom zranom udaljenou od oko 50 km, i to mjerimo li na liniji Kulen
Vakuf Srb Plavno i Strmica.
506

511
512

181

SPOMENICI, svezak 3, Zagreb, 1889, str. 12.

KOVAEVI, E., 1973, str. 104 i biljeka 155. Ima jo jedan vrlo vaan dokument. To je "Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine". U njemu nema Ostrovice, ali ni Kulen Vakufa, budui da oni oigledno 1604. nisu organizacijski bili u tom sandaku. Ipak, Ostrovica se
spominje na vie mjesta, a Kulen Vakuf ba nigdje cfr. OPIRNI POPIS, 2000, svezak 1,
knjiga 2, str. 319, 321, 494. ak tovie, Kulen Vakufa nema ni u tadanjem popisu vakufa
IDEM, str. 481-513. Kako je sultan Ahmed I. podigao damiju u Kulen Vakufu, pa time udario
temelj tom gradu, a bio je na vlasti od 1603. do 1617., doim je ovaj popis realiziran 1604., sami popis je novi dokaz da je Kulen Vakuf ustrojen najvjerovatnije pod kraj Ahmedove vladavine. A to je, opet, saglasno svim drugim gore citiranim historijskim izvorima.

Kulen Vakuf se tokom 18. stoljea ipak utvruje, jer je to u to doba bio najbolji
nain zatite grada. Tada je imao dvije tabije i dvoja vrata, sa svake strane grada
po jednu.513 S desnom obalom Une bio je vezan velikim drvenim mostom,514 pa
odatle i naziv grada u citiranom epigrafikom spomeniku: "Disr Kebir" na osmanskoturskom ili "Veliki Most" na naem jeziku. Taj je most u starije doba bio
natkriven.515 Manjim pokretnim mostom bio je povezan s lijevom obalom Une, a
njegovi su se temelji vidjeli jo 1934. godine.516 Uz taj je most bila situirana spomenuta sultanska damija.517

Grad svoje nazive Vakf-i Una = Vakuf Una i Disr-i Kebir = Veliki Most definitivno mijenja u Kulen Vakuf, kako je to zabiljeeno na spomenutom damijskom natpisu, poslije 1838.,519 pa se tako zove do danas. Da je stari naziv postojao jo
1833. svjedoi se "Popisom oruja, municije, hrane i ostalog novembra 1833. godine", jer se u njemu izriito naziva Disr-i Kebir.520 Ipak, da je ve barem 150
godina u paralelnoj upotrebi i novo ime Kulen Vakuf potvruje nam opis zastavnika Boia koji e ga poetkom augusta 1785. obii i nazvati Kulen Vakup.521
To je novo ime dobio po poznatom krajikom plemenitom rodu, begovima Kulenoviima, koji su imali posjede i na tom podruju. Dakle, prema porodinom imenu domaih ljudi, iji su posjedi svojedobno ili od Like do Bihake krajine.
Takvi sluajevi nisu usamljeni u historiji nastajanja gradskih naselja. Naime, Kulenovii (ili Kulinovii) bili su kapetani ostrovike i petrovake kapetanije, te dizdari Havale. Ovdje su neprekidno prisutni od kraja 17. stoljea, pa se kao prvi ostroviki kapetan u historijskim izvorima spominje Salih-aga Kulenovi (13. augusta 1699. godine).522 Njegov e nasljednik biti Mahmut Kulenovi, ali e osim kapetanske asti i aginskog zvanja iz 1722., ubrzo postati begom, a na kraju i paom
(od njega Kulenovii nose begovske titule). U doba Mahmut-pae Kulenovia bit
e dovrena izgradnja Kulen Vakufa. On e tu izgraditi i jednu damiju, kojoj se u
kasnijem vremenu izgubio trag (damije su za prve dvojice Kulenovia osim u
Kulen Vakufu takoer jo izgraene u Ostrovici, Havali i Oracu, a datiraju se u
doba sultana Ahmeda III., 1703.-1730.).523 Ali, nee se izgubiti vakuf, koji je i
Mahmut-paa Kulenovi podigao uz tu damiju.524 Taj vakuf gradu e vremenom
podariti novo ime: Kulen Vakuf.
Odnosno, na temelju gornjih podataka moe se zakljuiti da je poetak Kulen Vakufa bio u prvim desetljeima 17. stoljea. Prvo se izgradilo most i u njegovoj relativnoj blizini carsku damiju. Oko te bogomolje nastat e naselje. Izgleda da je u
to vrijeme ovdje bio uspostavljen i prvi vakuf, nesumnjivo u najneposrednijoj vezi
sa izgradnjom damije, pa e taj vakuf podariti Kulen Vakufu pored postojeeg
imena, Veliki Most, i drugi naziv, Vakuf, to susreemo u dokumentu s kraja prve
polovice 17. stoljea koji je objavio Raki, te kod Difnika i Luia, ili kasnije, u
Karlovakom mirovnom ugovoru iz 1699. god., Vakuf Una. Kulenovii se u ivot
Kulen Vakufa najvjerovatnije ukljuuju tek u drugoj polovici 17. stoljea.

Slika 85. Mlinovi u Kulen Vakufu 1903. god. ("Nada", br. 5, Sarajevo, 1903.).

Prema historijskim dokumentima iz 17.-19. stoljea u Kulen Vakufu se nalazila

osmanska vojna posada kojoj je na elu bio aga. Taj je bio zastupnik (ehaja) kapetana u oblinjoj Ostrovici. Ujedno nam to govori da je Kulen Vakuf bio unutar
ostrovike nahije, to je razumljivo s obzirom da je Ostrovica bila puno stariji i utvreniji grad. Ipak, ni Kulen Vakuf, premda je ponajvie bio odmorite umornih
putnika, nije bio bez vojnog osiguranja. ak tovie, poetkom 19. stoljea, rang
kapetanije s Ostrovice prelazi na Kulen Vakuf, pa se ubudue kapetan nalazi u
tom gradu. Ujedno, prema izvjetaju austrijskog konzula iz 1818. godine, Kulen
Vakuf je i kadiluk. Odnosno, doslovno: "Kulen Vakuf, pod komandom kapetana,
[a pod njega dolaze] tvrave Glamo, Petrovac, Bilaj, Ostrovica, Havala i Ostroac, ukupno 16.000 vojnika (10.000 muslimana, 6.000 krana)".518

519

HANDI, A., 1977, str. 167.

KREEVLJAKOVI, H., 1951, str. 173-174.
521
KREEVLJAKOVI, H. KAPIDI, H., 1957, str. 53-54. Boi naime ak dva puta spominje toponim Kulen Vakuf, ali kako autori ispravno konstatiraju u bilj. 52. na str. 53, pod tim se
nazivom krije Sanski Most. Taj se grad prema HANDI, A., 1977, str. 167, krajem 16. i poetkom 17. stoljea naziva "kasaba Dievo", a kasnije "kasaba Vakuf", odnosno "Disr Sana"
ili "Sanski Most", da bi od 1878. bio u upotrebi jedino naziv "Sanski Most". Boia je slinost
imena, vezana uz most, zavela, a uostalom i opis koji daje jasno kazuje da nije rije o Disr-i
Kebiru ve Disr-i Sani. No, ipak je to vaan podatak budui da govori o ranoj upotrebi naziva
Kulen Vakuf, ali i injenici da se usporedo s njim i dalje upotrebljavao stariji Disr Kebir, inae se Boi ne bi prevario.
522
KREEVLJAKOVI, H., 1954a, str. 187-188, biljeka 4. na str. 191. = IDEM, 1980a, str. 181
i bilj. 4, poziva se na "Kroniku" M. E. Kadia, sv. 5, str. 22-23, to mi je nedostupno. Spomen
Salih-age Kulenovia vezan je uz poslove oko razgranienja Karlovakim mirom 1699. god. O
tom miru dosad najpotpunije KOVAEVI, E., 1973, str. 64-76 (opi dio), 77-107 (razgranienje).
523
KREEVLJAKOVI, H., 1954a, str. 187-192. = IDEM, 1980a, str. 180-186; MUJEZINOVI,
M., 1982, str. 91.
524
KREEVLJAKOVI, H., 1936, str. 116-137; IDEM, 1953, str. 29.
520

513

KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29.

ELI, D. MUJEZINOVI, M., 1969, str. 123; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29.
515
To je evropski obiaj, prvenstveno vezan uz germansko graditeljstvo srednjeg i novog vijeka.
Time se potvruju kulturni utjecaji austrijske sredine na ovo podruje u razdoblju osmanske
prevlasti nad njim. Cfr. ELI, D. MUJEZINOVI, M., 1969, str. 123; KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 29.
516
KREEVLJAKOVI, H., 1936, str. 116-137; IDEM, 1953, str. 29.
517
HANDI, A., 1977, str. 135 i bilj. 4.
518
LJIVO, G., 1988, str. 23.
514

182

U prvim desetljeima 18. stoljea, u vrijeme Mahmut-pae Kulenovia, toliko su

se uzdigli, da taj Kulenovi moe u Kulen Vakufu izgraditi novu damiju. Za njezino uzdravanje formira novi vakuf. Taj drugi vakuf, imenski naslonjen na prvi,
jo e vie osnaiti upotrebu imenice "vakuf" u kulen-vakufskom nazivu, a pridjev
"kulen", zaivjet e onoliko brzo koliko ugled Kulenovia bude dalje rastao. Kako
se to jeste dogodilo, jer Kulenovii na razmei 18. i 19. stoljea definitivno postaju najvaniji i najugledniji rod juno od Bihaa, tako se u to vrijeme naselje, koje
im je bilo centar obitavanja, poinje sve vie identificirati s njima, pa onda i po
tom plemenitom rodu nazivati. I u 19. stoljeu, kako svjedoi damijski epigrafiki spomenik, zna se za starije ime, Veliki Most, no to je tek sjeanje na minulo
vrijeme. Gradi se sada definitivno zove Kulen Vakuf, i tako je ostalo do danas.525

Takve zakljuke potvruju i podaci sa starih geografskih karata, to se u historiografiji ovog kraja ranije nedovoljno koristilo. Evo prvo dijela podataka na temelju
karata obraenih na prethodnim stranicama, tj. zakljuno s Luiem.
Godina

Autor

Br. karte u ovom djelu

Ostrovica

Kulen Vakuf

1572.
1583.
1593.
1589.-1640.
1602.
po. 17. st.
1657.-1665.
1663.
1664.
1668.-1669.

J. Sambucus
M. von Aitzing
C. Sgrooten
G. Mercator
G. Orlandi
J. Bussemacher
N. Sanson d'Abbeville St.
P. du Val
M. Stier
I. Lui

K-032 i K-033
K-034
K-045
K-035, K-037 do K-041
K-048
K-049, K-050 i K-051
K-055, K-056 i K-057
K-059
K-060
K-061 i 062

Ostrowoiza
Ostrowoiza
Ostrowiza
Ostrowitz
Ostrotza
Ostrowitz
Ostrowitz
Ostrouuitz
Ostrowoiza
Ostrouiza

Vacup

Dakle, u razdoblju 1566.-1664., naselje na mjestu Kulen Vakufa kartografima Evrope uope nije poznato. Znaju jedino za Ostrovicu. To ne znai da nije postojao,
ve da oni nisu za njega znali. Odnosno, time se dobilo novu potvrdu o relativno
sporom prikupljanju svjeih geografskih informacija: rijetko je to krae od pedesetak godina. U meuvremenu, rast tog gradia oigledno je bio dinamian. Naime, do nivoa naselja vrijednog spomena na ondanjim kartama uspio se uzdii za
svega nekoliko desetljea. Jer, ve 1668., Lui ga izrijekom spominje ali kao Vakuf. No, nakon tog prvog spomena slijedit e i drugi. Uz to Kulen Vakuf e nastaviti svoj rast, a Ostrovica e biti i ostati ono to je bila od poetka: utvreni grad
na brdu iznad lijeve obale Une (ovdje slika 80). Suprotno tome, vei komoditet ivljenja imat e stanovnici Kulen Vakufa, pa e se potonji i zbog tog razloga ubrzano razvijati (slike 82 do 88). O tome zorno svjedoe potvrde na geografskim kartama iz razdoblja nakon Luia i njegovih K-061 i K-062. Dio tih potvrda, ukljuujui razdoblje neposredno po zavretku vladavine sultana Ahmeda III. (1703.1730.), daje se u donjoj tablici:
Autor

Br. karte

Havala

Ostrovica

Kulen Vakuf

1672.-1698.
1688.
1688.-1696.
1690.
1690.
1690.-1700.
1694.
1697.
1699.
1702.
1720.
1737.

G. Cantelli da Vignola
G. Sanson d'Abbeville
V. M. Coronelli
G. Cantelli da Vignola
N. Visscher
J. F. Hollstein
G. Sanson
T. Breistaller
P. R. Vitezovi et al.
J. C. Weigel
G. de l'Isle et al.
Anonim

K-066, K-067 i K-072

K-064
K-075, K-076 i K-078
K-070 i K-071
K-083
K-103
K-065
K-084
K-102
K-104
K-115
K-121

Avala

Ostrowitza
Ostrowitz
Ostrouizza
Ostrowitz
Ostrowitz
Ostrawitza
Ostrowicz
Ostrowicza
Ostrowitz
Ostaraviz

Vacup
Vacup
Vacup
Vacup
Vokup
Vacub

Iz priloenih podataka, osobito onih u Indeksu toponima na kraju ovog djela,526

vidljivo je da se krajem 17. stoljea Kulen Vakuf i dalje pod nazivom Vakuf uz
Ostrovicu poinje sve ee javljati. Istovremeno se, uz oigledno shvaanje da je
Kulen Vakuf kao naselje vaniji od Ostrovice, zadnju (Ostrovicu) poinje isputati
s karata, jer se kartografiranjem Kulen Vakufa posredno opredijelilo i lokaciju Ostrovice, budui da su u velikoj blizini. Na poetku 18. stoljea dolazi do afirmacije

Slika 86. W. L. Arndl: Kulen Vakuf 1903. god. ("Nada", br. 5, Sarajevo, 1903.). Kako je vidljivo
ovdje te na drugim slikama, kulen-vakufska carska damija bila je monumentalna graevina.

525

Godina

Niz potvrda o vanosti Kulenovia u 18. i 19. stoljeu donose: HADIHUSEINOVI MUVEKKIT, S. S., 1999, svezak 2, str. 969 i 1097; KREEVLJAKOVI, H., 1980, str. 56, 59, 64,
66-67, 72, 97, 106, 123, 157-158, 177-190.

526

183

To je vidljivo u Indeksu toponima na kartama, planovima i vedutama, niz B, na kraju ove knjige: Kulen Vakuf, Ostrovica. Za Havalu vidjeti K-121 u ovom djelu.

i treeg naselja na tom dijelu, Havale, pa se poinje i nju kartografirati.527 Meutim, od druge polovice 19. stoljea, definitivno prevladava naziv Kulen Vakuf.528
*
Iz svega prethodnog vidljivo je da su nam Luieve K-061 i K-062 dvojako vane.
Prvo, po prvi put definiraju prostranstvo Bihakog sandaka. Pritom se na tim kartama djelomino grijei, kako se moe uoiti kompariramo li ih s modernom historijskom kartom na slici 81. Drugo, prve istiu Kulen Vakuf kao novo naselje
utemeljeno u toku osmanskog razdoblja. Time donose bitne novine, a kroz njih i
vaan prilog geografskom upoznavanju Unsko-sanskog podruja. I vie od toga!
Kada se radi o Kulen Vakufu, izvanredno su vrijedan historijski izvor za shvaanje poleogeneze tog naselje.
Toponimi na K-061 i K-062
Bihak = Biha, naselje
Bihak = Bihaki sandak, upravno podruje
Bilay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Camengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Crupa = Bosanska Krupa, naselje
Glina = Glina, rijeka
Hisacik = Izai, naselje, 10,5 km NW Biha
Ostrouiza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Ripaz = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Sana flu. = Sana, rijeka
Vacup = Kulen Vakuf, naselje
Vnaz flu. = Unac, rijeka
Vnna flu. = Una, rijeka

Slika 87. W.L Arndl: Kulen Vakuf 1903. god. U prvom planu je kulen-vakufska
damija ("Nada", br. 5, Sarajevo, 1903.).

527

Havala je drugo osmanskodobno naselje na ovom mjestu. Nalazi se na desnoj obali Une, odmah
u produetku Kulen Vakufa. Smjetena je na izlazu iz unske doline, na povienom mjestu, pa se
stoga i zove Havalom. Poetak joj se stavlja u doba sultana Ahmeda III. (1703.-1730.). Tada je
tu izgraena damija i time prvi put historijski dokumentirano postojanje tog naselja KREEVLJAKOVI, H., 1953, str. 30.
528
Od kasnijih geografskih karata treba spomenuti D. Seljana koji na karti iz 1847. daje pogrene
nazive: Kulen Vakup = Sanski Most; Ostrovica = Ostrovica; Vakup = Kulen Vakuf (MARKOVI, M., 1993, str. 269). Suprotno tome, J. Patra F. Krui, na svojoj karti iz 1862. god. ispravno kartografiraju: Kulen vakup = Kulen Vakuf; Ostrovica = Ostrovica (PANDI, A.,
1992, str. 122). Nakon toga, kartografiranje naziva Kulen Vakuf standardno je i ogranieno jedino mjerilom karte.

Slika 88. Panorama Kulen Vakufa 1910. god. na isjeku s onodobne razglednice. I ovdje je, kao na
svim prethodnim crteima i fotografijama, u prvom planu kulen-vakufska damija. To je nekadanja carska damija izgraena jo poetkom 17. stoljea, u narednom vremenu vie puta obnavljana. Danas joj vie nema ni traga jer je u ratu 1992.-1995. do temelja unitena.

184

K-061. I. Lui, Dananji Ilirik, Amsterdam, 1668. Vei isjeak sredinjeg dijela originala. Karta je crno-bijela inaica K-062.

185

K-062. I. Lui, Dananji Ilirik, Amsterdam, 1669. Kolorirana inaica K-061.

186

Slika 89. Segment sa K-062.

187

che, tj. "Drave pod vlau Austrije". Pritom je Hrvatska meu njima najistonija.
Protutea tome je Osmansko Carstvo, kojem je zapadna granica ve prilino daleko od lijeve obale Une. To se zorno na K-063 predstavilo graninom linijom od
niza takica.

GUILLAUME SANSON D'ABBEVILLE

K-063. L'ITALIE / distingue suivant ls tendedetous / LES
ETATS, ROYAVMES, REPVBLIQVES, / DVCHS,
PRINCIPAVTS et c[etara] / (...) / 1672.
Amsterdam, 1672. 529

K-064. IL REGNO D'VNGARIA / TRANSILVANIA,

SCHIAVONIA, / BOSNIA, CROATIA, DALMATIA, / diuisi da
Guglielmo Sansone, / come al presente si trouano tr / LA CASA
D'AVSTRIA, LA REP[UBBLI]CA DI VENETIA / ET IL TVRCO, /
al quale spettanno li Beglierbati Gouerni di / BVDA DI
TEMISVAR, E DI BOSNIA, / di nuouo data in luce da Gio[vanni]
Giac[om]o [de] Rossi / in Roma, alla Pace l'An[n]o 1688.
Rim, 1688.530

K-065. LE ROYAUME DE HONGRIE sur les Memoires de

M[ONSIEU]R SANSON. PAR PIERRE MORTIER Geographe A
AMSTERDAM Avec Privilege, et se vend A LONDRES / Chez
DAVID MORTIER
London, 1694.531

Osim Nicolasa Sansona d'Abbevillea Starijeg, u historiji kartografije poznat je i

njegov sin Guillaume. Zajedno s ocem ulazi u red tipinih predstavnika francuske
kartografije 17. stoljea. Njegove karte kvalitetom tek su minimalni pomak u odnosu na Nicolasove. Osim toga, i dalje su to generalni kartografski radovi kojima
se predoava iri geografski prostor. Ipak, od iznimnog je znaenja da u takvoj
kartografiji Unsko-sanska regija i dalje ima prilino znaajno mjesto.
U tom je smislu vrlo ilustrativna njegova K-063. Kako je uoljivo na segmentu s
te karte, broj toponima s Unsko-sanskog podruja je minimalan, a slino je i s ostalim oblastima.532 Kartografirano je doista samo najnunije. Jer, to je jo jedna
geopolitika karta kojoj je cilj donijeti razgranienje prvenstveno izmeu Austrije
i Osmanskog Carstva. U toj je funkciji istaknut i natpis: Estats de la son d'Austri529

Bakrorez, kolorirano. Original: Znanstvena knjinica Zadar (Hrvatska), Atlas bez naslovne stranice pod signaturom 9930-A. Cfr. GOLDNER, M., 1989, str. 6, broj 13. Neobjavljeno.
530
Bakrorez, crno-bijelo. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. A-III-14. Cfr. LAGO, L., 1996, str. 126-127.
531
Bakrorez, djelomino kolorirano. Original: Hrvatski dravni arhiv Zagreb (Hrvatska), Kartografska zbirka, sign. A-III-15. Osnovna literatura: MARKOVI, M., 1998, str. 116-117; PANDI, A., 1988, str. 75, broj 79.
532
Od Unsko-sanskom podruju susjednih oblasti i ovdje istiemo najvaniju toponimijsku grau.
Drave: Bosnie = Bosna; Croacie = Hrvatska; Esclavonie = Slavonija; Hongrie = Ugarska; Italie = Italija. Rijeke: Kulpe fl. = Kupa; Saw = Sava. Naselja: Carlstat = Karlovac; Costanza =
Kostajnica; Gracowatz = Bos. Grahovo; Gradiskia = Gradika; Iaicza i Yetze = Jajce; Kowacz
= Bos. Koba; Kressow = Kreevo kod Sarajeva; Modrush = Modru; Nouigrad = Bosanski
Novi; Prussatz = Prusac; Sisaken i Sisseg = Sisak; Worbosina = Vrhbosna, zaetak kasnijeg Sarajeva; Zagrabia = Zagreb.

188

Slino se ponavlja na K-064 i K-065. Pritom posebnu panju treba obratiti na K064. Prvo, openito je jako bogata toponimijom.533 Drugo, na njoj se prvi put u
dosad poznatoj zapadnoj kartografiji istovremeno istiu dva posebna geografska
realiteta. Prvi je srednjovjekovna Bosna (Bosnia), kojoj je na toj karti zapadna
granica neto podalje od lijeve obale Vrbasa. Drugi je Sansonovo isticanje Bosanskog paaluka, ejaleta ili beglerbegluka kojeg on naziva Beglierbato di Bosnia.534
Prema danim granicama na K-064, Bosanski je paaluk bitno prostraniji od ue ili
srednjovjekovne Bosne, ali je tom paaluku ta nekadanja Bosna jezgro. To je vano konstatirati jer sada to znai da ni evropski kartografi vie nisu mogli zanemarivati za njihovo vrijeme ve prilino staru geopolitiku realnost. G. Sanson
zato i istie na svojoj karti srednjovjekovne nazive Hrvatske (Croatia) i Bosne
(Bosnia), ali i ovaj novi realitet. Zapadna granica tom realitetu, tj. osmanskodobnoj proirenoj Bosni, nije tamo gdje je i po njemu srednjovjekovnoj. Zapadna je
granica osmanske Bosne jo vie prema zapadu: na podruju podalje od lijeve
obale rijeke Une. Da to jest tako najbolji dokaz je poloaj tog naziva (Beglierbato
di Bosnia), s obzirom da se njegov poetak nalazi u blizini Donjeg Lapca (Lapacz)
u Lici.

Dakle, karte G. Sansona vrlo su specifine. One jesu odreeni iskorak, osobito K064. No, da realna geopolitika slika prevlada na svim kartama, pa ak i samo jednog autora, trebat e protei jo dosta vremena. ak bi se, nakon prethodno analiziranih karata, moglo pomiljati kako je to djelomino i ideoloko pitanje. A kad
god je rije o ideologiji, najee se istina pomie u stranu i zanemaruje.
Toponimi na K-063
Bigihon = Biha, naselje
Sana fl. = Sana, rijeka
Schlutzitza fl. = Slunjica (Korana), rijeka
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Taplitz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Wana fl. = Una, rijeka
Welay = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Wihitsch = Biha, naselje

Toponimi na K-064
Bradschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Muntz = Mutnik, naselje, 6,5 km E Cazin
Ostrowitz = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Pighiton = Biha, naselje
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Velai = Bilaj, naselje, 8,5 km ENE Kulen Vakuf
Wana fl. = Una, rijeka
Wihitz = Biha, naselje

Suprotno K-064, na karti K-065, Guillaume Sanson vraa se na ranije situacije.

Opet mu je zapadna granica Bosne (Bosnie) tek neto dalje od lijeve obale Vrbasa,
a u produetku bi bila Hrvatska (Croatie). Dodue, unutar onog to on ovdje podrazumijeva pod Bosnom, istie niz sandaka, npr. Banjaluki (Sangliac di Bagnaluk), Sarajevski (Sangliac di Saralie), ali izostavlja Bihaki, Liki, itd.535 Prema
tome, u usporedbi sa K-064, Sansonova karta K-065 u biti bi bila svojevrstan
kompromis. S jedne strane, isticanjem dijela sandaka, donekle se slijedi realno
geopolitiko stanje. Istodobno, bitan dio tog geografskog realiteta se zanemaruje,
pa se onodobnog Evropljanina koji bi konzultirao ovu kartu dovodilo u zabludu.
533

534

535

Toponimi na K-065
Bartschay = Mraaj, naselje, 7,5 km N Bosanska Krupa
Berkowiz = Brekovica, naselje, 8 km N Biha
Buschawicz = Srednji Buevi, naselje, 8 km NE Bosanska Krupa
Erenaw = Rmanj (Martin Brod), naselje, 41 km SSE Biha
Kamengrad = Donji Kamengrad, naselje, 8 km WNW Sanski Most
Kliutsch = Klju, naselje
Krupa = Bosanska Krupa, naselje
Ob(er) Kladrusch = Velika Kladua, naselje
Obrovas = Obrovac, naselje, 6,5 km WSW Bosanska Krupa
Ostrogatz = Ostroac, naselje, 7 km S Cazin
Ostrawitza = Ostrovica, naselje, 0,5 km SW Kulen Vakuf
Repitsch = Ripa, naselje, 9 km SE Biha
Socal = Sokolac, naselje, 3,5 km SSE Biha
Stena = Stijena, naselje, 6,5 km SE Cazin
Sturliz = turli, naselje, 16,5 km NW Cazin
Topliz = Topliki Turanj, naselje, 10 km NNW Biha
Vnats = Unac, naselje, 41 km SSE Biha
Vndt(er) Kladrusch = Mala Kladua, naselje, 6,5 km SSE Velika Kladua
Wana flu. = Una, rijeka
Wihitsch = Biha, naselje

Izbor iz toponimije na K-064 oblasti susjednih Unsko-sanskom podruju. Drave i pokrajine:

Bosnia = Bosna; Carniola = Kranjska; Croatia = Hrvatska; Dalmatia = Dalmacija; Republica di
Ragusa = Dubrovaka Republika; Schiavonia = Slavonija; Servia = Srbija; Ungaria = Ugarska.
Rijeke: Bosna fl. = Bosna; Danubio fl. = Dunav; Drauo fl. = Drava; Drina fl. = Drina; Kulp fl.
= Kupa; Sauo fl. = Sava; Woruatz fl. = Vrbas. Naselja: Blagay = Blagaj-Japra na Sani; Carlstat
= Karlovac; Costanowitza = Kostajnica; Dubitz = Bos. Dubica; Gradiskia = Bos. Gradika;
Greben = Krupa na Vrbasu kod Banja Luke; Iaycza i Yetze = Jajce; Iessenocz = Jasenovac;
Kowacz = Bos. Koba na Savi; Kressow = Kreevo kod Sarajeva; Magolay = Maglaj; Metcouisch = Metkovi; Mostar = Mostar; Odiwine = Udbina u Lici; Pettrina = Petrinja; Posega =
Poega u Slavoniji; Ragusa = Dubrovnik; Saraio = Sarajevo; Sisaken i Sisseg = Sisak; Spalato
= Split; Tina = Knin; Vrachoaz = Bos. Grahovo; Wanyaluka = Banja Luka; Warbosina = Vrhbosna, zaetak kasnijeg Sarajeva; Zagrabia = Zagreb; Zara = Zadar; Zwonich = Zvornik.
Imenica "beglierbato" u postojeim talijanskim i francuskim rjenicima ne postoji. Meutim, u
kartui karte K-064 kae se "Beglierbati Gouerni". Kako je "gouverni" u talijanskom (governo) i francuskom (gouverne) istog znaenja, tj. upravljanje, vladanje, uprava, to bi znailo da
na isti nain treba shvatiti i imenicu "beglierbato". Uostalom, izmeu "beglierbato" i "gouerno"
je veznik "ili" (). Konano, na isti se nain, kako se vidi na toj karti, a to itamo i u kartui,
tretiraju Budim (Beglierbato di Buda) i Temivar (Beglierbato di Temisvar). Prema tome, radi
se o ejaletima: Budimskom, Temivarskom i Bosanskom. U tom kontekstu "Beglierbato di Bosna" je "Ejalet Bosna". Najvjerovatnije je to "beglierbato" specifian zapis dananjeg tal. beylicat, u nas begovat ali i beglerbegluk. Ako to jest tako, tada bi navedenu Sansonovu formulaciju
bilo primjerenije, da bude doslovno, prevesti kao "Beglerbegluk Bosna".
I s karte K-065 vrijedno je istaknuti dio toponimije s teritorija koja su u susjedstvu Unsko-sanskog podruja. Drave i pokrajine: Bosnie = Bosna; Croatie = Hrvatska; Dalmacie = Dalmacija; Esclavonie = Slavonija. Osnovne rijeke: Bosna flu. = Bosna; Saw flu. = Sava. Naselja: Banialuch = Banja Luka; Carlstat = Karlovac; Gliubusca = Ljubuki; Iaicza = Jajce; Kressevo =
Kreevo; Maglay = Maglaj; Mostar = Mostar; Saraio = Sarajevo; Trawnik = Travnik; Warbosina i Worbosina = Vrhbosna, zaetak kasnijeg Sarajeva; Zwenick = Zvornik.

189

K-063. G. Sanson d'Abbeville, Italija i okolne regije, Pariz, 1672. Isjeak iz sredinjeg dijela izvornika.

190

K-064. G. Sanson d'Abbeville, Kraljevina Ugarska, Transilvanija, Slavonija, Bosna, Hrvatska i Dalmacija, Rim, 1688. Donji sredinji dio originala.

191