Sie sind auf Seite 1von 22
; ‘mornara, nadalie We Zapoteo sveopCi prevrat u Cats, U sama na koja je zapotela u Kielu prosirila se PO cijeloj Nj } ogim gradovima, prije svega u Mainchenu i Berlinu, poke ede masovnih revolucionarnih pokreta, Osnivanje radni¢kih j vojnitkih vij je izazvala generalni Strajk. U podne dana 9. studenog Philipp Schctleniet yecinski socijalni demokrat samovoljno je s balkona zgrade Driavn Abe ra proglasio »Njemacku republiku«. Neto kasnije je Karl Lateneeae kao zagovornik lijevog radikalnog saveza Spartak, pred Berlinskim dyorcem po- kuao pridobiti mase za »slobodnu socijalisti¢ku republikuc. Time su od samoga pocetka fiksirana dva pola, koji ¢e obiljeziti sljedeée mjesece, Weimarska republika: uspon i neuspjeh jednoga »demokratskog eksperimenta« 1918. 16. studeni: Vrhovno zapovjedni&tvo daje suglasnost za stvaranje oslobodila¢kih odreda, 1919. 1. sijetanj: Osnivanje Njematke komunisti¢ke partije (KPD-a, Savez Spartak). 5.-12, sijetanj: Ustanak Spartakovaca u Berlinu, 15. sijetanj: Ubojstvo Rose Luxemburg i Karla Liebknechta. 18. sijetanj: Potetak mirovne konferencije u Versaillesu. 19. sijetanj: Parlamentarni izbori. 6, veljaée: Pogetak zasjedanja ustovotvornog DrZavnog sabora u Weimaru; Friedrich Ebert postaje predsjednik drdave; osnovan kabinet »Weimarske koalicije« (SPD, centar, DDP) na éelu s Philippom Scheidemannom. 28. lipanj: Potpisivanje mirovnog ugovora u Versaillesu. 11. kolovoz: Donesen Weimarski drZavni ustav. 1920. Ozujak: Wolfgang Kapp organizira monarhistitki pué u Berlinu. Ustanci komunista u sredi3njoj Njemackoj i u Rurskome podrugju. 1922. 4, srpanj: Ratifikacija Rapalskog ugovora izmedu Njematke i Soyjetskog Saveza 28. listopad: »Pohod na Rima, pobjeda fasizma u Italiji pod Mussolinijem. 1923. Francusko-belgijsko zauzimanje Rurske oblasti; »Rurska borba«. 8/9. studeni: Neuspjeli Hitlerov pué u Miinchenu. a 15, studeni; Uvodenje rentne marke zbog »galopirajuée« inflacyje. j, za daljnj 29. kolovoz: Dawesov plan prihvaéen u Drzaynom saboru kao temelj za daljnja Plaéanja njemackih reparacija. 9G Friedvicha era, Hindenburg izabran za presenta dae, isivanje sporazuma na Konferencijiw Focarnt, Njenatho-sovjersid ugovor 0 medusobnom prijateljstvu i ‘peuitralnosti: 8, rujan: Primanje Njematke u Ligu naroda. 16. srpanj: Uvodenje osiguranja za nezapostene. ihvaéanj latu njemackih reparacija 1929, 21. kolovoz: Prihvaéanje Youngova plana za otp (catifkacija uw Dréavnome saboru dana 12, obujka 1930.) 25, listopad: »Crni petake (slom burze u New Yorku) kao uvod u syjetsku privrednu krizu. os 1930, 29. ofujak: Pad Milllerove vlade (SPD), kraj parlamentamne republike; Briining (centar) postaje drZavni kancelar 14, rujan: Parlamentarni izbori (NSDAP masovno dobiva na glasovima). 1932, 10. travanj: Hindenburg ponovno izabran. 20, srpanj: Vladin dréavni udar na éelu s Franzom von Papenom, usmjeren protiy Pruske (»Udar na Pruskuc). 1933. _ 30, sijecanj: Hindenburg imenuje Hitlera dréavnim kancelarom. Revolucija 1918/1919. bila je posljedica spontanih pokreta. Niti je bila promi8ljeno pripremana od bilo koje polititke grupacije u Carstvu, niti su postojali opseZniji koncepti za oblik vladanja u vremenu nakon kraja wilhel- mizma. Slijedom toga, dugoroéno djelujuée skretnice u prvim su tednima nakon prevrata bile improvizirane. Stoga se cijelu Weimarsku republiku pokuSalo okarakterizirati pojmom »improvizirana demokracija«, Argumen- tacija koja se nalazi iza ove etikete, u svakom sluéaju skra¢uje strukturalne probleme koji se u prevelikoj mjeri razmatraju pod utjecajem kasnijeg pada Republike, poetnih deficita u uZem smislu, a pogotovo uloge voda MSPD-a i njihove politike u prijelomnoj fazi. Osnovni problem u nadolazeéa dva desetljeca u njemackoj povijesti bio je, medutim, da je glavni dojam, ne samo 9 politici ve€ i o miSljenju, o spoznajama i mjerilima veine ljudi, bio gotovo es ae spomentti/ neuspjeh i sve njegove deprimirajuce pos- Ijedice. Zelimo li se zaostreno Wzraziti, prevladavalo je »unutarnje odbijanje mira« 038 Mommsen) koje je istovremeno blokiralo kori8tenje moguénosti koje su ukazivale ma buduénost i koje su mogle ponuditi novi poredak. Na eee Mest: GOVOrIt!.O Potpunom »zakazivanju« suvremenika, bila bi isto sea tama ites ce one gana Bene Ease Ya Istrazivanja, posebice o mentalitetno-Po- vijesnim kontinuitetima od Carstva do Republike, prije svega istitu jam »prezahtjevnosti«, Krizni fenomeni koji su rezultis 1G ee i i- SPaclienjematkoga druttya,a koji su bil gers irali iz rapidne modern jo8 snaznije do8li do izrazaja nakon any eon re mee ‘sviadati ingubljeni rat, zapocet ‘enu u kojem se istodol i 8 velikim o&ekivanjima i iluzijan ‘ 7 . yjima i iluzij: tim u vezi, potraga za moguénostima e&vanja pisblenatiln ? cirala se ui socijalnom, privrednom j Politiékom podrugju na potraguezd kriveima koji su izazvali takvo siromastvo j bijedu. Mjerila za takvo pripisi nje krivice kao i za perspektive Propagirane iiti Lb nazornim taborima, u najgirem su smislu predratnoga doba, te iz ratnog iskustva. Na ovaj naéin stvorena klima nije bila od samoga potetka zatrovana samo zato Sto su na raspolaganju stajale prihvatljive i Propagandno dobro iskoristive formule, Kojima su se brojne povezanosti i razlozi za njemacki poraz mogli dovesti na isti, masovno dje- lujuci nazivnik; legenda ° »bodezu« i parola »nepobijedeni na borbenome polju« tome su istovjetno pripadali kao i Klevetanje i nazivanje politi¢ara »novembarskim zlotincimac (primjerice Ebert i Scheidemann, ali i Erzber- ger), Koji su manje ili vie skliznuli u ulogu skretniéara krajem godine 1918. U prijelomnoj situaciji u studenom godine 1918., vecinski su socijalni demokrati postali najstabilniji faktor reda, dobivsi tako ugled odluéujuée politike snage koja moze suzbiti Prijeteci unutarnji kaos, a da tome sami nikada nisu tedili. Cini se da su listopadske reforme za njih bile sasvim dovoljne za osnivanje nove drzave. $ obzirom da su u svim njemackim saveznim drzavama bez otpora padale monarhije i da je gradanstvo, imajuéi pred o¢ima prilike u Rusiji, bilo paralizirano prijetnjom naglog pretvaranja djelovanja masovnih pokreta u krvay, radikalan prevrat, pragmatiéna strate- gija Friedricha Eberta i njegovih drugova nalazila je sve vise sljedbenika kod tadniStva umornog od ratovanja, ali i izvan tih okvira. Pritom je socijalno— demokratskom vodstvu prije svega bilo vazno da prije nego Sto zapoéne dalekoseZne reforme u drZavi i drustvu, sprijedi gradanski rat i gladovanje, da dovede u red demobilizaciju, da provede uvjete za sklapanje primirja, a Sve to kako bi okonéali rat, Sve daljnje strukturalne odluke trebala su demo- kratski donositi izabrana tijela. U debati oko sporne alternative — parlamen- tarna republika (trebala je biti osmovana odlukom Narodne skupétine) protiv tepublike savjeta, kakvu je prije svega zahtijevao Savez Spartak prema paroli »sva viast savjetima« (iz ovog je saveza krajem prosinca 1918. nastala novoo- Snovana stranka — Njema¢ka komunistitka partija, Komunistische Partei Deutschlands — KPD) — ve¢inski su se socijalisti mogli probiti na isti natin kao i u alternativi — socijalna reforma protiv socijalizacije. Ustanci ee se htio o€uvati ovakav razvoj, kao primjerice ustanak Spartakovaca u Berlinu sredinom sijeénja 1919., ugugeni su od strane vojske koja se nudila za otuva- f aes aaee dutim, Sestero¢lano Ne reda i mira pod vodstvom generala Groenera. Met uti, - »vijece narodnih zastupnika« kao odluéujuéi revolucionarni izvrsni organ is gt ; ika MSPD-a i USPD-a, od kraja “Sprva istovjetno sastavijen od predstavni Prosinca 1918, samo jo8 od predstavnika MSPD-a) nije se — -Visokim, €asnistvom, veé i ostalim vodecim krugovima u Carstvu, P birokracijom i privredom. Tu su strategiju po drZavali sindikati koji su Povijest Njemacke _veé sredinom studenog 1918, zakljuéili sporazum sa savezima poduzetnika, pri emu su poduzetnici, primjereno dotadasnjem stanju, uveliko izaSli usu- sret sindikatima kada se radilo 0 otuvanju socijalizacije. 8 Zaista se na temelju ovakve politike uspio sprijeciti SYeOpe! kaos . Nje- mackoj. Parlamentarnim izborima, 19. sijecnja 1919. postignut je temelj za stvaranje parlamentarne republike i sveukupno za sprecavanje raspada drzav- nog jedinstva. Dakako da su sukobi u nekim dijelovima drzave 1919,/1920. (Berlin, Saksonija, Tiringija, Rursko podruéje itd.), koji su nalikovali gradan- skome ratu, kao i poku8aj puta 13. oZujka 1920. od strane desnih ekstremista, predvodenih isto¢nopruskim generalnim regionalnim direktorom Kappom i»ocem frajkora«, generalom von Liittwitzem, za posljedicu imali dugotrajne Otpore, te zaostravanje odnosa u radnistvu izmedu umjerene vecine i grupa- cija radikalne Ijevice. Cinjenica da je vodstvo MSPD-a previse ogekivalo od gradanskih, to jest tradicionalno vlastodrZatkih elita koje su bile skeptiéne naspram republici, pa Cak i Zestoko istupale protiv nje, a sve to kako bi se otuvao unutanji mir, pokazala se kobnom. Nije samo socijalna stvarnost, Koja je sljedecih godina za mnoge ljude ostala daleko iza poéetnih oéekivanja Tustaynih obe¢anja, trajno opteretila mladu republiku, veé prije svega Gi- njenica da su znacajni dijelovi druStva i politicki i ekonomski moéne litnosti, izbjegavali podrzati Republiku i naposljetku sve Otvorenije protiv nje istupali. Na poéetku tako odluénim socijalnim demokratima veé uskoro oduzeta je svaka moguénost provodenja novog uredenja. Veé su ustavotvorni, parla- mentarni izbori pokazali ograni¢enost njihovih politickih temelja. Nisu do- bili Zeljenu apsolutnu vecinu, ve€ jedva 40% glasova, a u izborima za Drzavni sabor (a do godine 1933. bilo ih je ukupno osam), a nakon toga jedva ikad vise od 20%. Veé je u Narodnoj skup’tini MSPD bila prisiljena na koaliranje, Yj. na trazenje kompromisa s obje gradanske stranke, Centrom i Njematkom demokratskom strankom (DDP — Deutsche Demokratische Partei), &ji se ciljevi u velikom broju podrugja nisu podudarali s ciljevima socijalnih de- mokrata, Iz tog razloga, dana 31. srpnja 1919. doneseni »Weimarski ustav« nije bio potpun i Zato nije mogao slijediti niti jedan osmisljeni drutveni Koncept. Gradanski lijevo Onijentirani liberali, kao Primjerice Hugo PreuB i Friedrich Neumann, a ne socijalni demokrati, bili su ti koji dali : 4 ae ‘ : o ji su dali odlueujuce prijedloge. Oni i posebice svi desni gradanski krugovi, ali i neki socijalni demokrati, naposljetku su sumnjali u potpunu suverenost parla- -menta, te su posebnim jaéanjem ovlasti dréavnoga Ppredsjednika (prije svega spornih totaka, polazeéi od Pitanja 0 ko fopteniact eee ustavnih odredbi u praksi, samo premjesteno u buena Bieitie Medutim, usprkos svim kritikama u nekim Je pojedinostima i u retro. ktivi, Weimarski ustav predstavljao veliki korak inovativnim karakte. rom, usmjerenim spram buduénosti, To je Posebno vidljivo tamo gdje a radi o zadanom opisu drzave kao socijalne dréave te o utvrdivanju cit a socijalne drzave u pogledu temeljnih prava njezinih gradana. Uz prve vhs &jne odredbe koje je donijelo Vijeée narodnih zastupnika (primjerice, uyo- denje osmosatnog radnog dana), takozvana Erzbergerska financijska refor- ma, koju je donijela Narodna skupStina, polazila je od principa socijalne drzave. Zakon 0 zaposleni¢kim vijecima iz godine 1920., ukljudivanje obve- zatnog osiguranja hezaposlenih u Dréavni zakon 0 socijalnom osiguranju godine 1927., te mnoStvo drugih zakona j mjera, primjerice, na podrugju stambene politike, zaStite mladih, socijalne pedagogije, socijalne higijene itd., znatajno su progirili socijalnu zastitnu funkciju dréave kao i Pravne zahtjeve svojih gradana na javne socijalne usluge, a bez negativnog predznaka tradi- cionalne skrbi o siromasnima. Druga je strana medalje, medutim, bila da su time istovremeno na razlitite natine dani impulsi za sve veéu birokratizaciju, socijalnu kontrolu i uvodenje drzavno reguliranih socijalnih veza, te da je potaknut nastanak zaposleni¢kog staleza »modernih socijalnih inZenjera,« koji su socijalno podruéje definirali »prema kriterijima korisnosti i izvedivo- sti u socijalno-tehnickom pogledu« (D. Peukert). Medutim, mnoge od tih socijalno-driavnih inovacija nisu dovele do otekivanih golemih uspjeha, to jest do stabilnog socijalnog mira u Nje- matkoj drzavi. Weimarska je republika ne samo politicki veé posebice eko- nomski, od samoga poéetka bila vrlo krhka tvorevina. Izmjenjivale su se polititke i ekonomske krize, ili su se poklapale tako da su onemoguéavale uevrSéenje socijalno—dr#avne mreze. Tome se pridruZio pritisak izvana od strane pobjednitkih sila, koji se od sklapanja Versailleskog mirovnog ugovora ulipnju 1919. svaki put sve viSe zaoStrio kada bi doSlo do sukoba oko pitanja athe odstete i tvrdnjama o ratnoj krivici. 2 ae Versailleski ugovor s pravom slovi kao jedno od najvecih opterecenja mlade republike i to ne toliko zbog pojedinatnih odredbi (iako su i one same ile dovoljno te8ke, i k tome se ni u kojem smislu nisu, kako se o¢ekivalo, Fynale prema Wilsonovih Cetrnaest totaka), veé poglavito zbog monte Ssude Nijemaca kao glavnih krivaca za rat (paragraf 231). P ae puaciju iz danasnje perspektive, Zini se da bi bez te tvrdnje 0 ratnoj Ba "| tigoroznog natina provedbe Versailleskog ugovora, ne : Jena i Stpljiva njematka politika« (G. Ritter) iskoristila taj ee cen % Postupan povratak Njematke u krug europskih velesila cctiiaces ale © anje mira. Umijesto toga, daleko rasprostranjena mrZnja P Povijest Njematke a odgovorno vladanje, jer nutog mira« oteZavala je njemackim politiarima odgovorno v ae orali uévrstiti i dugorotno polazeéi od stvarnosti oni su na ekstreman nadin me A es Osigurati demokraciju. Nagelno su bili defenzivni, a to je bilo utoliko teze trpjeti, Sto su se vise zaoStravali socijalni i ekonomski problemi. Isprva se to huSkanje na »politiéare-izvrsitelje« i Republiku u cijelosti otitovalo preko frajkorskih odreda koji su naginjali politickom teroru, 1 preko tajnih saveza radikalne desnice, kao Sto je to bila Organisation Consul. Gomilali su se polititki atentati: nakon ubojstva Rose Luxemburg i Karla Liebknechta, u sijetnju 1919., uz mnoga daljnja politi¢ka ubojstva, izvrSeni su i atentati na ministre Erzbergera, godine 1921., i Rathenaua, godine 1922., koji su kao teroristi¢ke akcije najvise uzdrmale republikance. Medutim, naposljetku proglaSeni Zakon za zastitu Republike nije opravdao svoje ime: Bavarska, ali i Gitav niz pruskih pokrajina u Drzavnome vijecu nisu usvojile taj Zakon, a velik dio njematkoga sudstva u nadolazeéem ga je vremenu primjenjivao yrlo neodluéno. U punoj su ga jadini osjetili lijevo orijentirani, radikalni potinitelji, dok su desni radikali imali mnogo manje razloga za bojazan. Nakon neuspjelog pokuSaja puta u Miinchenu (pohod na kasarnu kopnene yojske, dana 9. studenog 1923.), takvom je, sasvim o%itom praksom, Adolf Hitler samo profitirao, kada je u veljaci 1924. pred Vi8im narodnim sudom morao odgovarati zbog veleizdaje. On je pregovore iskoristio za propagandni forum svojih ideja, te je naposljetku dobio minimalnu zakonsku kaznu od pet godina pritvora. Sljedece mjesece on je proveo u zatvoru Landsberg am Lech, pod izuzetno povoljnim zatvorskim uvjetima, diktirajuci prvi svezak svoga djela »Moja borba« (»Mein Kampfc) svojem asistentu Rudolfu HeBu. Veé u prosincu 1924. on je zbog dobrog vladanja pusten iz zatvora, te je u yeljaci 1925. iznova osnovao stranku NSDAP, ponovno u prostorima gra- danske pivnice u Miinchenu. Ta je stranka radikalne desnice, isprva legalna, iako od samoga pocetka osudena na propast, u weimarskom stranatkom spektru ostala na samim marginama. Suvremenici su previdjeli njezinu unu- tarnju zatvorenost i agresivnost, tim viSe 8to je na parlamentarnim izborima u svibnju 1928. dobila samo 2,6 % glasova. To je bila samo jedna od mnogih tegobnih ginjenica, koja se iako isprva podcijenjivana, kasnije pokazala kao kobna i koja je dokazala da je pretpo- stavka kako su nestankom inflacije 15. studenog 1923. i ponovnim uvode- ee oti a Sveopée stabiliziranje drustva, bila trasnji ea u mladoj Parable od oie ; ok Beer eelnvnuinu: Saicin procvat. Za mnoge je ee ine ee Rae aul ae Ijivo, prije svega zbog toga Sto se uzlet moderne eee ae ee Seats. : ulture koji se mogao posvuda primijetiti i ponovno postizanje kakvog takvog vanjskoga ijao nakon mnogo godina oskudijevanja. Nakon prvog jasnijeg re- Sjeverno more it U x ae Vy q whotad % WISQONWas = Istogna granica demilitarizirane zone Njematko Carstva nakon Versailleskog ugovora Povijest Niematke ~ guliranja reparacijskog pitanja (Dawesov plan godine ee pe razmjerima strani kapital poéeo stizati u zemlju. To Heypalnie jee) ace i mjeri oZivjelo investicijsku djelatnost u privredi i javnosti, Ce Dee OG uvodenja modernih proizvodnih tehnika (natuknica: racional izacija) i vis cipa poslovanja u industriji i trgovini. Novi masovni mediji, prije Svega film i radio, kultura slobodnoga vremena kojom su viadale sve vrste Proizvoda Masovne potrosnje, sirenje velikih robnih kuéa u gradovima, kao modernih »potrosackih hramova«, slobodniji stil Zivota, osobito u srednjim slojevima velikih gradova, testo apostrofiran kao »amerikanizam« itd., sve to su mnogi, iako ne svi suvremenici, smatrali izrazom odavno prosle, a sada brzo nado- knadene modernizacije. S jedne strane, vecina ljudi od modernih »dosti- gnuéa« nije imala nikakve koristi, jer oni dijelovi gradanstva koje je te3ko OStetila inflacija, a koji su prije Zivjeli sigurnim Zivotom, i usprkos napretku velik broj nezaposlenih (otprilike 10 %) doZivjeli su takozvane »zlatne« dva- desete godine prije kao godine siromastva i druStvenog pada. Medutim, elementi masovne kulture i promjene u na¢inu Zivota izazvali su i u mate- rijalno osiguranim krugovima odbojnost, nelagodu, kriti¢nost prema civili- Zaciji i pesimisti¢na otekivanja od buduénosti poniZenog njematkoga naro- da, izbatenog iz svojih prastarih traénica. Odgovarajuéa se optuzZba poglavito odnosila na nestanak tradicionalnih njematkih vrijednosti u samome naro- du, a ne toliko na vanjskopolititku situaciju Republike. U internacionalnom su kontekstu, Nijemci pod vodstvom svojega ministra vanjskih poslova Gu- Stava Stresemanna (DVP) ponovno mogli zauzeti évrstu poziciju. Sporazum sa Soyjetskim Savezom i saveznicima (Rapallo 1922., Locarno 1925., Berlin 1926), koji je trebao rasteretiti medusobne. odnose, te primanje Njematke u Ligu naroda godine 1926., postavili su, usprkos sve veCoj kritici, temelje Za postupno vanjsko pomirenje, koje se, Primjerice, pokazalo okonéanjem francuske opsade_ Rajnske oblasti godine 1925. Tako njemacka vanjska poli- tika tih godina nije zauzimala jasan stay oko Pitanja hoée li konaéno odustati granica na Istoku, Weimarska je repub! uvrStena u mreZu medunarodnih odnosa i j rete to ne na kraju stajalista, 4ju i s privrednog Medutim, u unutrasnjosti se ispod same povrine vanjskoga prosperiteta nakupio kobni eksploziyni sadréaj: m ‘ pridobiti sjedbenike U ve€oj Ae - ig cc narod nus eo pretjeranom obliku govorilo da se mlada drzava P ee eat ‘ a oe re 9 republikanaca«. Ceste promjene vlada (u deset godina od noe er e . Jedanaest razligitih kabineta), kontinuirano slabljenje parla ‘ ee oS9 _ koje su same nosile Republiku, te borba razligitih Soh eae esateDublici. koje je tisak Eesto prikazivag kao a sais jiranje, kao i dodatno neki propagandisti¢kj i es ‘ ‘eu sve vece distanciranje od demokratske drove nae er yelikog dijela mlade generacije. Ovdje nalazimo kjueni Hee fod jesni problem: mladez Je izmedu ostaloga i u drZavnome zakonu 3 ~povi- prizi za mlade iz godine 1922. deklarirana kao nacionalna nada, tije i ae sno, dusevno imoralno zdravlje odluéujuée za njematku buctieain ‘Me. dutim, djelomice proturjeénim, to jest neuyjerljivim poku8ajima drzavotyor- nih snaga{institucija da pokrenu »podruitvovijenjew mladedi, konkuritao je jedan drugi smjer propagandisti¢kog zadobivanja mladezi ukorijenjen prije svega U nacionalisti¢kim krugovima srednje Seneracije, koji je na specifiéan natin odrZavao mit ° mladosti, Prisutan veé u predratnom vremenu, i koji je na ekstreman nacin istupao protiv weimarskoga »sustavaa. Spektar tih yzavodljivih« ideja bio je vrlo Sirok: éak sui umjerenije »glave« kao Sto je to bio Eduard Spranger, ve¢ godine 1924. u pogledu duhovne krize govorili o jednom »diktatoru mladeZi«, to jest »tovjeku koji ée kao predvodnik mladih, stvoriti novi svijet, kada je ovaj stari veé zavriio u slijepoj ulicic. Otprilike od godine 1927. takva se retorika jo8 vi8e zao8trila zbog Ponovnog jaéanja radi- Kalnih, nacionalisti¢kih grupacija i obrambenih saveza. Parolom »Vi starci, dajte nam prostora!« (Gregor Strasser) Weimarska je republika dosla na zao glas kao »drustvo staraca«, kojem se predbacivao kukaviéluk, nacionalna netasnost, nesposobnost i opéa slabost. Posljednji dio tog argumentacijskog lanca bio je stav o »poslanju mlade generacije« koja kao razbaStinjena gene- Tacija ima puno pravo na dizanje »revolucije«. Jedan veliki dio polititke radikalizacije od sada je ifao na raéun mladih Generacija, pogotovo otkada su se s poéetkom svjetske privredne krize naglo produbile privredne i socijalne suprotnosti. Neposredno prije toga, u srpnju godine 1927., uvedeno je obvezno osiguranje u slu¢aju nezaposlenosti. Taj Stari cilj sindikata nije mogao ublaziti katastrofalne posljedice masovne ne- Zaposlenosti, pogotovo ne u sluéaju nezaposlenosti kod mladezi koja je od Kraja godine 1932. éinila cetvrtinu od ukupno 6 milijuna nezaposlenih, Sukob koji je nastao oko promjena takvoga osiguranja ve¢ je u ozujku godine 1930., padom velike koalicije, zapravo okonéao parlamentarni sustav. Dr- Zavni kancelar Briining kojeg je sada postavljao drZavni predsjednik Hinden- burg (u sluzbi od godine 1925. kao nasljednik Friedricha Bberta), vise Mogao oslanjati ni na jednu parlamentarnu vecinu, veé je kao i aan Rasljednici, von Papen i von Schleicher, (od godine 1932.) moss aaa Jédino uz pomoé odredbi u slugaju nuzde, na temelju dlanka 48. a one ene je zapoéelo kratko, ali krajnje kobno razdoblje za predsjednicke » £0 jest parlament je bio obezvlasten. : . iaRaee Pogetak kraja naposljetku se pokazao u rujnu_godin ee ae Parlamentarnih izbora, Kako su nacionalsocijalisti neposte' “zabiljeZili-velik porast glasova, godine 1928.) na 18,2% glasova (= 6,4 milijuna biraéa). Na ci fabGrinas krajem srpnja godine 1932. broj njihovih biraga jo8 se jednom udvostrugio (13,7 milijuna glasova = 37,3%; time su postali najjaéa frakcija). Atmosfera koja je bila usmjerena protiv deflacijske politike Briinin- a, nepovjerenje prema njegovim ciljevima, okupljanje ynacionalne opozici- je«na takozvanoj Harzburskoj fronti, krvavi ulitni sukobi izmedu ekstrem- nih grupacija, zaoStravaju¢a polarizacija unutar radnitkog pokreta, ubrzali su ionako rapidan gubitak legitimnosti Republike i natjerali velik dio starih elita da kao jedini izlaz prihvate savez s Adolfom Hitlerom, s o¢ekivanjem da ée ga moéi iskoristiti samo kao »bubnjara« i tako ga istodobno i ukrotiti. Hin- denburg koji je s osamdesetipet godina u travnju 1932. ponovno izabran za drzavnoga predsjednika za sljedecih sedam godina, pobijedivsi tako drugog kandidata, Adolfa Hitlera, u tom je procesu odigrao osobito kobnu ulogu, jer se s jedne strane vidio kao Euvar Ustava, dok je s druge zagovarao autoritarnu promjenu smjera nadesno. Nakon sto ga je von Papen (primje- rice, 4, sijetnja 1933. susret s Hitlerom u Kélnu) na odgovarajuéi natin pripremio i utjecao na njega, Hindenburg je 30. sijetnja 1933. proglasio Hitlera novim drZavnim kancelarom u Kabinetu u kojem je uz Hitlera samo jo8 jedan nacionalsocijalist obavljao duZnost ministra; bio je to Frick kao ministar unutarnjih poslova. Doduée, tu je bio i Goring, koji je dobio jedno dodatno ministarstvo bez resora. On je kao ovlaSteni ministar unutarnjih poslova u Pruskoj, (koja je na osnovi »drZavne egzekucije« od strane von Papena, dana 20. srpnja 1932. iskljucena, to jest obezvla8tena kao zadnja socijaldemokratska utvrda), dobio naredbenu vlast nad pruskom policijom. Inaée, polititki spletkari u toj »vladi nacionalne koncentracije« vjerovali su u to da su na taj natin Hitlera »angazirali« (tako je smatrao i von Papen), a nacionalsocijaliste »neutralizirali«, to jest »ukrotili«. »Preuzimanje vlasti« i izgradnja nacionalsocijalisti¢kog rezima (1933-1939. : m3, 27/28. veljave: Reichstag (Dr2ayni sabor) u plamenu i »Od: dba naroda i a dréave« (ukidanje temeljnih prava Weimarskog a, aes : -Otujak: »Potsdamski dane, : Zakon 0 ovlastenjima« (usyoien usprkos. Protivijenju SPD-a). 1935. 1936. 1937. 1938. 1939, 30. lipanj: »R6hmov puts (ubojstvo vrhovnistva SA i ostalih p 2. kolovoz: Umire Hindenburg; Hitler postaje drzavni : e (oPilrer und Reichskanzlere — Voda i drzayai ce bli Njematke dréave 13, sijetanj: Plebiscit u Saarskom podrugju (91% stanovni prikljugenje Njemackoj). stanovnistva glasalo za 16. ozujak: Uvodenje opée vojne obveze, 11-14. travanj: Zasjedanje u Stresi (Engleska, Francuska, Italija); protest Oren ponovnog njematkog naoruzavanja. . 18, lipanj: Njematko-engleski pomorski sporazum, 15. rujan: Niirnberski zakoni, 7, obujak: Ulazak njemackih postrojbi u demilitariziranu Rajnsku oblast. Kolovoz: Olimpijske igre u Berlinu. 9. rujan: Novi éetvorogodisnji plan pod vodstvom Géringa. 1, studeni: Mussolini govori o »Osovini Berlin-Rim«. 25. studeni: »Antikominterna-pakt« s Japanom (Italja se prikljutuje godine 1937., a Spanjolska 1939.). Hitlerova mladez postaje Dréavna mladed, 5. studeni: Tajni »HoBbach-protokol« (Hitlerovi planovi priprema za rat). 4, veljate: Nakon krize »Blomberg-Fritsch«, Hitler postaje vrhovni zapovjednik sveukupnih njemackih oruzanih snaga (Wehrmacht); stvaranje Glavnog zapoyjedniStva Wehrmachta 13. oZujak: »Prikljucenjew Austrije Njematkoj (potvrdeno plebiscitom u travnju). 29. rujan: Miinchenski sporazum izmedu Njematke, Engleske, Francuske i Italije (ustupanje Sudetskog podrugja Njematko)). 9. studeni: Pogrom (»Kristalna noé« u Carstvu) protiv Zidovskog stanovnistva. 15/16. oZujak: Njemacke postrojbe zaposjedaju Cehoslovatku. Oiujak: Osnivanje Carskog Protektorata Ceske i Morayske. 31. oZujak: Engleska i Francuska garantiraju neovisnost Poljskoj. 13. travanj: Garancija Rumunjskoj i Grékoj. 22. svibanj: »Celigni pakt« (Njematko-talijanski vojni savez). 23. kolovoz: Njematko-sovjetski sporazum o medusobnom nenapadanju. 1, rujan: Njemacki napad na Poljsku bez prethodne objave rata. Da su nacionalno-konzervativni krugovi sa svojim konceptom krocenja Rapravili kobnu gresku, pokazalo se trenutaéno nakon »preuzimanja vlasti«, 2a koje se udomaéio i pojam »smeda revolucija« @. Mmisli na dvostruki prevrat. Jedan je bila strategija Schoenbaum). Time se radikalnog, novog kon= »zivotnome prostoru na Istoku« (Leben- ~ sraum im Osten) i zahjevu za viaséu od strane varijske peace fii prufale polazne osnove. A drugi je istodobno bila forsirana mosentizaeye i iu ni ja, pocevsi od tehnike 1 masov- usmjerena prema budu¢nosti u nizu podrudja, poce' yn sede nih medija preko privrede pa sve do razlicitih socijalnopoliti¢ peoteela djelovanja. Takvo tumatenje pojma revolucije, koje svjesno spaja Da ee i koje promatrajuci prve godine Trecega Reicha pokazuje da ni u kojem slugaju ne moze biti govora o jedinstvenom prodoru rezima, ukazuje na to da osobito trud povjesnitara da u posljednih nekoliko godina vhistoriziraju« doba nacionalsocijalizma, to jest da ga uvrste u cjelokupni tijek njemacke povijesti od 19. stoljeéa, otituje nevjerojatnu mnogostrukost djelomice pro- turjetnih utjecajnih timbenika koji su ipak, svaki na svoj osobit nacin, pri- donijeli tome da je nacionalsocijalisti¢ka dikatutara mogla djelovati vise od jednog desetljeéa i to s katastrofalnim posljedicama. Medutim, polazeéi od teza Martina Broszata, bitno se mora razlikovati izmedu sve izrazenijeg bjeZanja Hitlera i mnogih vodeéih nacionalsocijalista u jedan »svjetonazorno egocentri¢an, agresivan i ekspanzivan akcionizamy, posljedica kojeg je ne- prepoznavanje »unutraSnje i vanjske opteretivosti« rezima, na hibridan, upra- vo patoloski naéin, i mnogih drugih motiva djelovanja, strategija promjena i reformnih koncepata koji su bili efikasni pod tim istim »krovom«, koji su djelomice bili pogresno usmjeravani i to na drastian nacin, te koji su imali dugatku pretpovijest. To znaci da je kriminalna energija koja je prezirala jude, kod raznih »Fithrera« i mnogih drugih nacionalsocijalistickih nosioca zbivanja, bila tek jedna strana medalje. Tu se vise nema Sto tumatiti, to jest o nemoralu toga aspekta Treéega Reicha ne Ppostoje razlike u stavovima (K. Hildebrand). Drugu pak stranu Cini prepun sveZanj mjera i impulsa izazva- nih socijalnim promjenama, Giji se korijeni ponekad nalaze daleko prije formiranja nacionalsocijalizma i koji se moraju procjenjivati na mnogo dife- pent nacin. Upravo kod ove totke zapotela je debata o »moderni- aes ee Bees — namjerno ili ne — naéeo nacionalsocijalizam ajegovi unit tavajuci potencijali i koji je u poslijeratno doba primao odlu- Eujuce dodatne impulse kroz ratne posljedice, osvajacku politiku, kr kuaciju, bjezanje, izgone i tako dalje. Dakako, treba izbjeci d: pant kontekstu pojam modernizacije optereti prosudbama o 3 1 pe eros ili navodno pozitivnim sadréajima, to jest modernizacij he Zeljnim pravcima Jesto toga, ovdje se izrigito radi o ambivalentnosti pega usa, Ui okrvi i tlu« (Blut und Boden), Sajem »historiziranja« nacionalsocijalizma, Polazedi od ovakvih razmi8ljanja, heter i ee) 2808s} seclementi.nacionalsocijax spikestikeanure ae oe Pe jako su usprkos stietiniaas velikog dijela stanovniStva (osim kod i ca, aktivnih katolika i dijelova industrijskog radni8tva) uZi- liv Popularnost ibiliu velikoj mjeri prihvaéeni. »Povezujuéi element ila je kombinacija ideologije i socijalne dinamike, koja se temeljila na ka- rizmi i teroru« (D. Schoenbaum). Treba nadopuniti da su pritom éetiri navedena Aljuéna elementa bila neprestano u pokretu, da bi naposljetku dominirali socijalna dinamika i naroéito teror, i to tako dugo dok rezim nije bio uniSten izvana. Dakako da »preuzimanje vlastia, dana 30. sijetnja 1933., vodeéi nacional- socijalisti nisu shvaéali kao sasvim politi¢ki gin u smislu tradicionalne prom- Jene rezima, veé su odmah bile poduzete mjere za prestrukturiranje cjelo- kupnog polititkog poretka, kako bi se iskljudili svi polititki protivnici i nepozeljne osobe, te intenzivni pokuiaji pridobivanja onih masa za koje su to smatrali moguéim, osobito kada su posljednji, na odredeni nagin jo’ uvijek yslobodni« izbori, odrzani dana 5. ozujka 1933., pokazali da ve¢ina stanov- nistva nikako ne stoji iza novog rezima (43,9% glasova za Nacionalsocijali- sticku demokratsku radnigku stranku — NSDAP). Teroristitke akcije koje su esto poprimale osvetnicki karakter, glasna propaganda, prije svega radi Sirenja karizmatske slike vode (»Fiihrere) koja je bila krojena prema Hitleru, kao i simboliéno demonstriranje prevrata, s masovnim utinkom, koji je i uslijedio (»Potsdamski danw), a osobito ekscesno iskoriStavanje mogucnosti za prividno legalno iskljutivanje moguéih prepreka koje su postojale pri provodenju nacionalsocijalistickih ciljeva, a Sto su omoguéavali Ustav i razne policijske odredbe, zapetljale su se u prvim mjesecima nakon »preuzimanja viasti« u nerazmrsivo Klupko i tako stvorile atmosferu opée nesigurnosti, ali istodobno i poéetne euforije. Raspu8tanje DrZavnoga sabora (Reichstaga), dana 1. veljace 1933., odredbe u sluéaju nuzde prema ¢lanku 48 Ustava i novi zakoni kojima je, primjerice, ogranitena sloboda tiska i »procisenow, to Jest »arizirano« Ginovnistvo (posebno »Zakon 0 ponovnom uvodenju strué- nog Cinovni8tva«), te nadalje, objavljena »Odredba o zaStiti naroda i dréave«, nakon Sto se Drzavni sabor (Reichstag) krajem velja¢e naSao u plamenu i — nakon oZujskih izbora — (uz mnoge druge zakone kao Sto je, primjerice, »Podmukli zakon«, konatno, dana 23. oZujka usvojeni »Zakon o ovlaste- njima«, za kojeg su glasale sve stranke koje su jo bile zastupljene u Saboru — iskljucivsi SPD) — sve to bili su temelji Za »permanentno izvanredno Stanje« (K. Hildebrand). Takvo je stanje obiljezilo nadolazeée godine, iako se uskoro za mnoge jude situacija ipak »normalizirala U aj niz zakonskih zastita diktature pripada i onaj zakon koji je vjerojatno posjedovao naji- _ zrazeniju ideolosku pozadinu — »Niirnberski zakon« _— objavljen uryjnu 1935., kojim su diskriminirani svi »elementi stranih Tasay a osobito i gradani, te postavijeni temelji za razgranatu rasnu politiku. Ovdje Einovnistva — »ii8ée- i iskljucivanja navodnih Réhmov pué«. Otvorenim od vodstvom je i u jednoj unutarstranackoj al odigrao sredisnju ulogu. Bio je to »Roh . om, Hitler je ene prije svega vrhovni8tvo SAU hid Ernsta Réhma kao potencijalnog takmaca za vodu stranke, te uz fe i Gitav niz drugih osoba, kao Sto su to bili general von Schleicher, Hitlerov pre- thodnik, te nekolicina konzervativnih kriti¢ara. Takva eklatantna povreda zakona uslijedila je a da javnost, od drzavne vojske pa sve do Crkve, Ed protiv toga protestirala. Poznati profesori drzavnoga prava kao Sto Je, prim- Jjerice, Carl Schmitt, éak su pruzali argumente koji su podrZavali ta samovo- Ijna djela. . Drugi oblik »preuzimanja vlasti«, pored iskljucivanja uz pomoé zakona, Koji je u Ijeto godine 1933. pogodio sve stranke, moze se sazeti u pojmovima »ujednatavanja« (Gleichschaltung) i »promicanje principa vode«. To znaci da Je masivnim pritiskom ili pak dobrovoljnom suradnjom ukinuta samostal- nost postojecih ustanova, institucija i saveza, te da je unutarnja struktura izmijenjana u nacionalsocijalistitkom duhu. Demokratska pravila igre sada vise nisu postojala; umjesto toga je dominiralo discipliniranje i podvrgavanje Stranci odanim »vodamax, to jest ukljudivanje u nacionalsocijalisti¢ke orga- nizacije. Tek je Katolitka crkva, na osnovi potpisanog Konkordata izmedu Njemackoga Reicha i Vatikana, dana 20. srpnja 1933., mogla zadrZati svoje- wrsnu slobodu. S vanjskim uniformiranjem paralelno se odvijalo i unutarnje. Od sindikata pa sve do njemackih pokrajina, od komunalnih uprava do tvornickih i trgovatkih komora, od pravosuda, uprave, tiska preko mnogih posloynih organizacija, visokih Skola, kulturnih ustanova pa sve do organi- zacija mladezi, sezalo je »ujednacavanje«. Cjelokupno njematko dru&tvo tada je bilo prekriveno diferenciranom mrezom nacionalsocijalistitkih organiza- cija. Sve to bilo je popraceno izrazito glasnom Propagandom o narodnoj zajednici uz slogan »jedan narod, jedna drZava, jedan voda«, te primamljivim obecanjima © stvaranju »novoga Covjeka«, prije svega upuéenima mladoj generaciji. Se Zivotu u velikoj mjeri izmijeSale tradici ‘na socijalnoj ljestvici, a medu njima dox, tako da se, usprkos brojnim ograni : Cenjima, moze govoriti o pogecima »besklasne stvarnosti Treéega Reicha« (D. Sclibetibaimyrn . ; Uz to su se razliciti, tek nadolazeéi dogadaji i razvoji mogli smatrati uexazinin, uspjehom i podizanjem ugleda Hitlerove Njemacke u internacio- nalnim okvirima. Nakon pada na najnizu totku, uslijed syjetske privredne krize, doslo je do privrednog uzleta, pri éemu vecini suvremenika nije bilo Jasno da se tazlog za taj uzlet ponajvise moze nadi u poticanju industrije orugja. U vanjskoj su se politici nacionalsocijalisti mogli odrZati. Uz Kon- kordat i produzetak Njemaéko-sovjetskog sporazuma iz godine 1926., do8lo je do sklapanja sporazuma o medusobnom nenapadanju izmedu Njematke i Poljske, te naposljetku i do potpisivanja Njemaéko-engleskog pomorskog sporazuma. Bez izravnog napada, veé tek uz Ppopratne verbalne proteste nekadaSnjih pobjednika (Stresafront), Hitler je bitne odredbe Versailleskog sporazuma udinio nevazecima (primjerice, ponovnim uvodenjem opée vojne obyeze), a poseban je uspjeh bilo referendumsko izjaSnjavanje, u sijetnju godine 1935., 91% stanovnika Saarskog podruéja za ponovno ukljuéenje u Njemacki Reich. U povodu odrZavanja Olimpijskih igara u Berlinu godine 1936., nacionalsocijalisti¢ka se Njemacka prema van prezentirala kao miro- Ijubiva moderna drZava, Cije stanovnistvo bezuvjetno prihva¢a njezino auto- ritarno vodstvo i jednostranacku strukturu. U meduvremenu se sustav nadzora prema unutra sve vise nadogradivao i usavrSavao, kao i svakodnevno optereéivanje »narodnih drugova«. Instru- menti za to sezali su od SA, SS i Gestapa, preko éitavog sustava dojavljivanja, pa sve do otvorenih prijetnji deportiranjem u koncentracijske logore, upu- éene svim kriti¢arima, protivnicima i »klevetnicima« ovog reZima. Uvijek iznova provodene potjere, to jest kampanje koje su se stalno ponavljale kao Sto su velika okupljanja i pompozni margevi, masama namijenjeni i sugestiv- ni scenariji drZavnih praznika, svakodnevni rituali kao Sto je »njemacki poz drav«, intenzivna upotreba modernih medija kao Sto su radio i film radi Propagande koju je vodio Joseph Goebbels, Skolovanja S raznim usmjere- njima i tako dalje, stvorili su gotovo posvuda Prisutno, prisilno izlaganje utjecaju reZima kao i prisilu dokazavanja vlastite sljedbenitke »odanosti i vjernosti«. Moguénost »bivanja u zaledu na sigurnom« (P. Briickner), OSI jala je za vrlo malo suvremenika; uglavnom su prevladavali izazov ili prisila Suugesnistva, i ee i itler je na temelju spomenutog mogao postupai ee godine 1936. ne bo aaa ae aja borbax (sein arial maticnije, Sto je veé u svoj i) re \jnim pregovorima od godine 1933, uvijek iznova nagla’avao: su to pripreme za rat koji je za cilj imao »osvajanje novih Zivotnih prostora« na Istoku i stvaranje »Velikogermanskog Carstva. Njematke oru- “Zane snage (Welirmacht) i industrija su u »éetvorogodisnjem planus, dije vodenje je preuzeo Hermann Goring, dobile zadatak da u tome vremenu »izvrse sve potrebne pripreme za rat«. S obzirom da jez uspjeh toga plana bila hitno potrebna podrska oruZanih snaga i privrednih voda, Billets ese, inate uobitajenog golemog pritiska nastupila jedna sasvim drugacija, umi- rujuéa politika. Hitler je oruZanim snagama izrazio svoje povjerenje, te im je isprva omoguéio zamagan slobodan prostor za djelovanje. Medutim, na- kon Hindenburgove smrti godine 1934., kada je Hitler preuzeo predsjed- ni¢ku duZnost u Reichu, vojnici su mu se prisegom morali obvezati na yjernost. Tek kada se nakon afere oko vrhovnog zapovjednika oruzanih snaga, ministra obrane u Reichu, von Blomberga, i vojnog ministra von Fritscha, koju su u bitnome refirali Goring i Himmler, Hitleru pogetkom godine 1938. pruzila moguénost da samoga sebe proglasi vrhovnim zapov- jednikom oruzanih snaga, cijela je vojska do’la pod vodstvo nacionalsocija- lista, pri €emu je Hitler uspio za sebe pridobiti osobito éasni¢ki podmladak. I velika je industrija dugo vremena ostala po&tedena prevelikih zahvata ili nasilnih mjera, usprkos povremenim prijetnjama. Njemacka radnitka fronta (Deutsche Arbeitsfront — DAF) gotovo da i nije reagirala na vlastohlepan stay poduzetnika; on je djelomice bio éak i osnazen zakletvom na vjernost od strane »pogonskih radnika«, upucenom njihovim »pogonskim vodama«. Tnadalje su postojali privatni gospodarski temelji, prije svega onih privrednih grana koje su bile vazne za naoruzanje. Sustav stvaranja udruga kod podu- zetnika uspio se odrZati usprkos nekim reorganizacijama. Cak su i glavno vijece Cetverogodisnjeg plana, osnovano godine 1936., kao i tijela za planira- nje, bili proZeti stapanjem elemenata drZavnoga vode te onih birokratskih i privatno gospodarskih, tako da su pojedini poduzetnitki krugovi i industrij- ski samoupravni organi ponekad mogli imati golem utjecaj, i to utoliko vise Sto je ratna pieizvednja sve intenzivnije morala postizati najvise rezultate. Usprkos relativnom iznimnom polozaju i podrugju djelovanja oruzanih snaga i velike industrije, ovdje Jes kao i za mnoga druga nekad neovisna podrugja, slovilo da se svi sudionici uz vrlo malo iznimaka, neovisno o tome jesu li to bile pristalice stranke ili nisu, prila njihovi ciljevi podupirani na svim podru -primjeri su pravosude i zdravstvo, ato samovoljne mjere i rasisti¢ki p. ilagode zahtjevima reZima, a da su rugjima djelovanja, Daljnji eklatantni gdje su humani principi sve manje, ali ostupci sve vise odredivali i usmjeravali 1936 tka rata, razvoj unutarnje i rimio je karakter spirale koja se sve brde oltece oe an pn ‘sve usprkos veé spomenutim proturjecnostima Treéega Rei- su se izmedu ostalog, otitovale u polikratiénoj strukturi drZavnih zs sii koje su u nacionalsocijalisti¢koj vladarskoj svakodnevnici Pprouzroéile ‘mnoge rivalitete, sporove oko kompetentnosti, borbe »satrapa« i funkcionara ya odredene pozicije, improviziranje i konkuriranje, kao i raspad mnogostru- ko segmentiranih upravnih podruégja. § obzirom na to da je Engleska odbila njemaéko »udvaranje«, u vanjskoj je politici od jeseni godine 1936. uslijedilo potpuno okretanje Osovini Ber- Jin-Rim-Tokio (Antikominterna—pakt; od oZujka godine 1939. savezu se pridrugila i Spanjolska) nakon Sto je Hitler veé potetkom ozujka godine 1936. cijeli svijet iznenadio neogekivanim upadom u demilitariziranu Raj- nsku oblast. Istodobno su antiboljSevicka, te Propaganda usmjerena protiv suzenog Zivotnog prostora, pripremile teren za buduéu ekspanzionisti¢ku politiku. Jedna od prvih akcija te politike bilo je »prikljucenje« Austrije Njematkoj, dana 12. oZujka 1938., te godinu dana kasnije napad na Ceho- slovatku. Izmedu ta dva dogadaja isprijedili su se pokuSaji, prije svega od strane Engleske i njezinog premijera Chamberlaina u rujnu godine 1938. (Minchenski sporazum) da »pomirbenom politikom« ublaze situaciju ratne prijetnje i to na taj nacin da se prihvate neki od Hitlerovih zahtjeva, a posebno onaj za odstupanje Sudetskog podrutja Njematkome Reichu. Me- dutim, kao Sto je nedvosmisleno pokazao Hitlerov napad na Prag, on nije imao ni najmanje namjere pridrZavati se odredaba Miinchenskog sporazuma. Tako se u Engleskoj raspolozenje odmah promijenilo, a posljedica je bila garantiranje nezavisnosti Poljskoj, prvom sljedeéem susjedu, ugroZenom od Njematkoga Reicha, a sve to ne toliko kao jasan izraz engleske ratne priprav- nosti, veé viSe kao posljednje upozorenje Hitleru. Medutim, time se nimalo nije izmijenio nacionalsocijalisti¢ki osvajatki program, utoliko viSe Sto su u Staljinu pronasli drugu zainteresiranu stranku za podjelu Poljske. Dana 23. kolovoza 1939. on je s Hitlerom sklopio sporazum o nenapadanju i to na das svjetske javnosti, te je istodobno u tajnom dodatnom protokolu utvrdio utjecajne sfere izmedu obje drzave, a sve na u8trb Poljske i balti¢kih drZava. S obzirom da su to bile glavne etape na putu do konstelacije koja je Prethodila Drugome syjetskom ratu, paralelno je u unutrasnjosti Njemaé- Koga Reicha, uz naoruZavanje u uzem smislu, uslijedilo i sveopée priprema- Ne stanovnistva za predstojeci rat, a da se to javno nije htjelo priznati. »Borba« je oduvijek bila temeljni pojam nacionalsocijalisti¢ke ideologije i Propagande. Sada su poduzete i konkretne pripreme za tu borbu. Tako je, Primjerice, Njemacka radnitka fronta (DAF — Deutsche Arbeitsffont) postala velikim razmjerima vodila oko r ou jeva na radnistvo. Dana 1. kav je bio i pritisak radnih zahtjeva ee 6. »Hitlerova« se mladez deklarirala kao Dréavna mladez. Njezin oritetni cilj bio musku mladez odgojiti kao aktivne fanatike i bezuyjetno yjerne instrumente rezima. U centrima raznih »redovas, Skolama koje su nosile ime »Adolfa Hitlera« i »Nacionalsocijalisti¢kim odgojnim ustanova- mag, kao i u Skolskim logorima nacionalsocijalistickih organizacija, osobito u onima SS-a, htjela se »uzgojitiv rasno besprijekorna elita buduénosti. Civilno je stanovni§tvo enormno naoruzavanje u bitnome dodivjelo kao sve veci nedostatak. Sredi$nji je pojam sada glasio »vodenje gospodarstva«, Isprva se on odnosio na nedostatak radne snage kao i na dobivanje 1 upotrebu sirovina, medutim, veé je uskoro utjecao na sve vise Zivotnih podruga, od stanovanja do prehrambenih namirnica, sve dok dana 27. kolovoza 1939. nije racionalizirana sva roba Siroke potroSnje. Istovremeno apeliranje na Stednju, prikupljanje materijala (primjerice kostiju, Zeljeza itd.) i kampanje za viSe- kratnu upotrebu raznih stvari, forsirana gradnja bunkera, vojne vjezbe, zam- raéenja i vjezbe za zaStitu od zratnih napada, popraéeni stalnim zaklinjanjem u mir i jednim »lijeposjajecim« svijetom optimizma i lagane zabave u filmo- vima, operetama, Slagerima i mnogim priredbama KdF—a (Kraft durch Freude »Veseljem do snage«), kod prosjetnog su gradanina izazvali nadaleko ras- prostranjenu mjeSavinu strahova i Zelje za razonodom kroz patos, pompoz- nost i bajkovita obeéanja. Pa ipak, krajem tridesetih godina, rezim je poceo gubiti svoju vjerodostojnost u narodu, zavladali su pesimizam i prvi znaci distanciranja, koji su se o€itovali, ne naposljetku, upravo kod mladih ljudi i u njihovoj sve jatoj odbojnosti. Cak ako su i preuzimali veliki rizik na sebe, mnogi su mladi poku8ali izbjeci dril i razne prisile rezima. Taj je spektar sezao od bezvoljnog sljedbeni8tva uz istodobnu samoiivost u jo$ postojecim niSama, pa sve do politi¢kog otpora u zavr8noj fazi rata. Takvi pokuSaji smjene vlasti od strane nekih dijelova mladezi (kao primjerice »saveznih prevratnika«) iritirali su vode Hitlerove mladezi kao i SS i Gestapo, upravo zbog toga tako snaZno Sto su dovodili u pitanje sveukupni odgojni sustav nacionalsocijalizma. Proganjanja i brutalne mjere ugnjetavanja bili su odgo- Vor na te pojave, koje su seu ratnim godinama samo jo& pojacale. Tako je nacionalsocijalizam (uz njemu veé poznate politi¢ke i svyjetona- zorne protivnike) u vlastitoj mladezi dobio nesluéenog protivnika, kojem se suprotstavljao na vee Provjerene nadine, zastrasivanjem, potlacivanjem, i terorom (postojao Je €ak i poseban koncentracijski logor za mladez). Stoga Je propaganda koja je stalno poticala rasno-ideolosku Siroko rasprostranjenu borbu protiv navodne yidovske zavjere protiy &i y V i : tavoga svijeta« i protiv Zi- doystva, te ostalih »stranih rasnih elemenata« koji su ugrogavali arijevstvo, ti drugim putem: od stigmatiziranja i izopéavanja preko pre- : potpunog obespravljenja, pa sve do vradikalnog uklanjanjag, to jest ~ gvornitki organiziranog genocida. Kako je takvo Sto bilo moguée u 20. sto- ljecu u jednom tradicionalno kulturnom narodu, kakav je bio njematki narod, koji je bio pongsan na syoje idealisti¢ke pjesnike i mislioce, od tada je jedno od najpoticajnijih Pitanja povijesti vremena, na koje se stalno po- kuSava odgovoriti, medutim, jedino Sto proizlazi, samo su uvijek nove for- mulacije. Koraci na putu do fizitkog uniStenja Zidovstva — koraci koji su bili mnogo vise od onoga Sto je tradicionalni antisemitizam u Njemackoj i Sire ikad zahtijevao — krenuli su s propagandisti¢kim Proganjanjem isto¢nih Zidova koji su se doselili u Njemaéki Reich, a osobito u Berlin, pri €emu je pravac odredivao prije svega tjednik (»Der Stiirmer«, »Jurisnika), kojeg je izdavao Julius Streicher. Nakon Sto je proglaSen »Zakon o ovlastenjimac, Goebbels, Streicher i SA pozvali su stanovnistvo na bojkotiranje Zidovskih duéana. »Zakon 0 ponovnom uvodenju struénog éinovnistva«, obznanjen dana 7. travnja 1933. otvorio je goleme moguénosti za uklanjanje Zidovskih Gnovnika iz drzavne sluzbe. Poticaji za pogetak druge etape druStvenog iskljucivanja Zidova uslijedili su krajem godine 1935. »Niirnberski zakon« u nadolazecem je vremenu stvorio temelj za postavljanje »krynih« kriterija, te birokratskog definiranja tko je Zidov. Tako je mno8tvo odredbi zidovske gradane prisililo na napuStanje mnogih djelatnosti koje su do tada izvrSavali. Onemoguéavano im je zapoSljavanje, da bi nacionalsocijalizmu bilo omo- guceno sve dalekoseZnije »ariziranje« Zidovskih du¢ana i poduzeéa. Me- dutim, sve te mjere su do sredine studenoga godine 1938. ipak bile nekoor- dinirane, sve dok atentat jednog zidovskog mladi¢a na tajnika njema¢kog poslanika Ernsta vom Ratha u Parizu, nije pruzio vanjski povod Goebbelsu, da odsada postupa sistematiéno i nedvosmisleno. On je upravljao masovnim Pogromom Zidova 9./10. studenog 1938., uz mnoga ubojstva, samovoljna hapSenja, uniStenja vecine sinagoga i pljacke Zidovskih duéana, Sto je ne- duZno nazvano »Kristalnom noéi u Reichu«. To je bio poéetak sve nasilnije Politike protiv Zidova. Bezobzirna pljackanja kao i skoro potpuno ogranige- nje slobode kretanja (vizopéavanje Zidovac), odredivali su Zivot Zidova, koji Se jo8 nisu iselili, Javnost je ove mjere primala skoro bez ikakva protivljenja, Jako antisemitizam u stanovniStvu nije bio toliko rasprostranjen. JoS uvijek Su sve nacionalsocijalisticke teZnje imale cilj protjerati Zidove iz Srednje Europe, kako bi se »potpuno rijesilo Zidovsko pitanje«, pri emu se sve do aja godine 1941, ozbiljno raspravljalo o protjerivanju Zidovskoga Stange _ hiStva na Madagaskar ili Sibir, a to je mi8ljenje zastupao i Hitler. Medutim, | rata, situacija se pocela razvijati u drugome smyeru. Isprva su nu Poljsku, gdje su Zidove zbijali u geta i logore, jedila nagla promjena od »teritorijalnog udaljavanja« do »ko- og uniStenja, to jest do unistenja zidovskog, stanovni8tva Nje- matke i svih okupiranih podruéja. Istodobno je time, Pcone eae preki- ‘nuta viSestoljetna njematko-Zidovska povijest koja Je bila prozeta procesom asimilacije i emancipacije Zidova, koji je ponegdje bio labilan, ali na koncu, do tada ipak, uvijek uspjeSan. $ deportacijama je, s druge strane, doslo do okonéanja duhovne autokastracije njemacke nacije koju su izazvali nacional- socijalisti, a koja je zapotela masovnim egzodusom intelektualaca u prvim godinama postojanja rezima, te konatno provedena istrebljivanjem onog dijela naroda tiji su krugovi obrazovanoga gradanstva u posebnoj mjeri reprezentirali »modernitet« i zastupali »novo sekularno podrazumijevanje njematkoga druStva« (D. Blasius/D. Diner). Drugi svjetski rat: Kraj epohe ili epizoda 20. stoljeéa? 1939, 3, rujan: Velika Britanija i Francuska objavile rat Njematkoj. 27. rujan: Osnivanje Glavne sluzbe za sigurnost Reicha kao centrale nacionalsocijalisti¢kog aparata za potlacivanje. 6. listopad: Potpuna okupacija Poljske. Listopad/prosinac: Prve deportacije Zidova u Poljsku, 1940. 11. veljate: Njematko-sovjetski privredni sporazum. 9. travanj: Potetak okupacije Danske i napada na Norvesku (kapitulacija dana 9. lipnja). 10. svibanj: Potetak ofenzive na Zapadu; upad u Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku. 22, lipanj: Primirje s Francuskom (na snazi od 25, lipnja). 2/10. srpanj: Osnovana Vichyjevska vlada pod Pétainom, 27. rujan: Trojni pakt izmedu Njematke, Itaije i Japana, Jesen: Podizanje Zidovskih geta u Poljskoj. 1941. 6. travanj: Napad na Jugoslaviju i Gréku. __ 22. lipanj: Napad na Soyjetski Savez bez objave rata, _ 12. srpanj: Savez Sovjetskog Saveza i Velike Brita Ye protiv Njemacke. 7/8. Japanski napad na Pearl Harbor i objava rata Japanu od strane «a Moskvu; neuspjch Hitlerove strategije bljesak-rata aa e oe : Njemacka i Talia objavjuju rat SAD-u, ~ Saveznici pojatavaju eran rat. ; i 20. sijetanj: Konferencija u Wannseeu; planiranj konagnog rj io ‘idovs} 2 Pitanjax (pozetak planskog unitavanna Sa daa Crveni orkestar«, grad, Povjed o deportaciji svih Zidova u Auschwitz. cavaju u Sjevernoj Afric, Kolovoz: Razbijena grupa otpora » 24. rujan: Pogetak borbe za Staljin, 5. listopad: Himmler izdaje za 7/8. studeni: Saveznici se iskre 11. studeni: Upad njemazkih trupa u do tada jos neokupiranu zonu u Francuskoj. 1S. 14.-24; sijetanj: Konferencija u Casablanki; Roosevelt i Churchill. 31. sijecanj/2. veljage: Kapitulacija 6, armije u Staljingradu. 18. veljate: Goebbels proglasava »totalni rate, Veljata/Ozujak: U Miinchenu razbijena grupa otpora »Bijela ruzaw. 9/10. srpanj: Saveznici se iskreavaju na Siciliji. 3. rujan: Primirje izmedu saveznika i Italije. 28. studeni-1. prosinac: Teheranska konferencija (Churchill, Roosevelt, Staljin) 1944. Sijetanj/veljaca: Razbijanje grupe »Kreisaux 6. lipanj: Saveznici se iskrcavaju u Normandiji; pogetak invazije. 20 srpanj: Atentat grofa Stauffenberga na Hitlera i suzbijanje vojnog otpora. 25. rujan: Poziv na »narodni juris« 21. listopad: Amerikanci ckupiraju Aachen, kao prvi grad u Njemackoj. Jesen: Potetak bijega i proganjanja njemackoga stanovnistva s Istoka. 16. prosinac: Poéetak ofenzive u Ardenima. 1945. 12. sijetanj: Velika sovjetska ofenziva na istoznoj fronti. 4-11. veljaée: Konferencija u Jalti (Churchill, Roosevelt, Staljin). 25. travanj: Americke i sovjetske trupe sastaju se kod Torgaua na Labi. 30. travanj: Hitler izvrSava samoubojstvo; veliki admiral Dénitz postaje novi drZavni poglavar. 7/9. svibanj: Potpisivanje njematke kapitulacije u Reimsu i Berlin-Karlshorstu. 23. svibanj: Raspustanje Dénitzove vlade u Flensburgu. Tek su ponoyno ujedinjenje Njemacke 1989/1990. i zbivanja u Istoéngj Europi potetkom devedesetih godina ovog stoljeéa dovela u pitanje onu prosudbu, da je kraj Drugoga svjetskog rata predstavljao uae oe 20. stoljeéu. Ta je pretpostavka dugo vremena bila Pe ie s € povijesne kronologije i to, ne naposljetku, iu Saveznoj a ici isa asi Tadi utemeljenja njezina povijesnog samorazumijevanjas ema 2 2 lu _ Léwenthalu, nakon pada Hitlerove diktature, prvi put je godine na i natin Zi dnome smislu, koji je _ njematkome tlu nastao »gradanski naéin Zivota u zapa “bio daleko drugaeiji od hijerarhijskog podanickog duha Wilhelmske er, te i