You are on page 1of 49

eljezno doba

(skripta:

Marija i Nina)
Predgovor-Alojz Benac
U eljeznom dobu dolazi do porasta broja stanovnitva, njegovog kretanja,
intenziviraju se meusobni dodiri, ekonomska razmjena, kulturni utjecaji i duhovna
strujanja.
Podijeljeno je na starije (Hallstatt) i mlae (La tene) doba. U velikom djelu Europe
mlae eljezno doba pripada prapovijesnom vremenu, dok u mediteranskim zemljama
i u dijelovima Balkana pripada protopovijesti ili povijesti.
Obrada eljeznog doba na tlu bive Jugoslavije ograniena je uglavnom na starije
eljezno doba, jer su neke zemlje ve obuhvaene grkom kolonizacijom i rimskom
ekspanzijom na Balkan, stoga su ti prostori ve izili iz prapovijesti.
Ipak, neke od kulturnih grupa starijeg eljeznog doba nastavile svoj razvoj i u
mlaem, stoga se njihov razvoj prati do kraja njihovog ivota.
Na prijelazu bronanog u eljezno doba nisu se dogodili nikakvi prijelomni dogaaji,
postupno se usvojila tehnologija prerade eljeza, veliki dio kultura se razvio
evolucijom iz prethodnih stadija.
U starijem eljeznom dobu dolazi do formiranja odreenih plemenskih saveza i
prodora jaih kulturnih utjecaja (npr. trakokimerijskih ) i nomadskih kretanja.

Stane Gabrovec, Ljubljana, UVOD


Obrada eljeznog doba na ovom prostoru podijeljena je na etiri regije, to su:
1. jugoistonoalpska regija sa zapadnom Panonijom
2. jadransko-zapadnobalkanska regija
3. srednjopodunavska regija
4. centralnobalkanska regija
Ve u kasnom bronanom dobu formirale su se skupine koje nastavljaju ivjeti i u
eljeznom, osobito u zapadnim predjelima. U sjevernim predjelima, raspadom kulture
arnih polja dolazi do kraja bronanog i poetka eljeznog doba.
Tri su arita promjena koje utjeu na nae prostore, a to su na Mediteranu, u Grkoj,
s jedne, i u Italiji, s druge strane, te karpatsko-podunavski prostor, gdje se krajem
9.st.pr.n.e. raspada kultura arnih polja, a javlja se keramika sa igosanim
ornamentom i inkrustacijom. Povezana s Pontom, ona utjee na formiranje Basarabistila, na prostoru od Crnog mora do Vojvodine. Pojavljuje se konjska oprema, novo
1

naoruanje ratnika s ratnim sjekirama i kopljima, strijelama, najvie od eljeza i


novim tipom maa. Pojavljuje se i nova rasa konja s Istoka, ali upitno je da li dolazi
do stvarnog prodora istonih naroda (Kimerani).
Krajevi bogati eljeznom rudom su jako naseljeni i stvaraju svoje kulturne pokrajine,
na naim prostorima to su jugoistonoalpska i zapadnobalkanska regija, koje su
izuzetno bogate eljeznom rudom.
eljezno doba je podijeljeno na starije ( haltatsko) i mlae (latensko), s granicom
negdje oko 450.god.pr.n.e. Poetak mu se vee za novu konjsku opremu s istoka. To
su istraivai povezali s Herodotovim izvjetajem o Kimeranima koji se povlae pred
Skitima na jug, a 714.god.pr.n.e. nanijeli su poraz Rusu I., kralju u Urartu. Ta se
godina smatra prijelaznom iz bronanog u eljezno doba. No, prijelaz se nije dogodio
tako iznenada, ve postupno jo od kraja 9.st.pr.n.e.
U Italiji eljezno doba poinje ve u 9.st., a u Grkoj na prijelazu iz submikenskog u
protogeometrijski period, koji se datira obino oko 1050.g.pr.n.e.
Utjecaj iz Italije, Grke i pontsko-kavkaskog podruja ide preko naih prostora prema
srednjoj Europi, stoga se taj prijelaz dogodio ranije ovdje, ali ipak se koristi
srednjoeuropska kronologija za ove prostore.
SLOBODNI DODATAK: poetak eljeznog doba je tek Ha B-3. dakle oko 750. god.
Pr.Kr. je zapoelo eljezno doba! Mlae eljezno je zapoelo oko 450., ali kod nas
dosta kasnije, nakon onog poraza kod Delfa!

JUGOISTONOALPSKA REGIJA SA ZAPADNOM PANONIJOM


Stane Gabrovec, Uvod
Ova regija obuhvaa podruje Slovenije, sjeverne Hrvatske i sjeverne Bosne.
Geografski, to je alpski i predalpski prostor, dinaridi i zapadna panonska ravnica, s
rijekama Dravom i Savom koje su i same povezane s Alpama.
Na ovom podruju arheologija je od samog poetka eljeznog doba vidjela prostor
haltatske kulture. Ona ovdje ne predstavlja ni jedinstvenu kulturu niti jedinstven
geopolitiki prostor ili etnos. Ime je dobila prema nalazitu Hallstatt u Austriji. Ona
ovdje predstavlja heterogenu pojavu. Njome se oznaava starije eljezno doba srednje
Europe, razlikujui ga od kultura eljeznog doba u Italiji i na jadransko-balkanskom
prostoru.
Jugoistona haltatska kultura zadire do Koruke i tajerske, u jugozapadni dio
Maarske i na nae prostore. Jugoistona haltatska kultura se dijeli na vie skupina, a
to su:
1. dolenjska
2. svetolucijska
3. notranjska
4. skupina Martijanec-Kaptol
5. Donja Dolina-Sanski Most
Izmeu dolenjske i svetolucijske skupine nalazi se Gorenjska, u kojoj ljubljanska
kultura arnih polja nastavlja ivjeti i u eljeznom dobu, ne uzimajui bitne oznake
susjednih skupina.
Dolenjska i svetolucijska skupina su najcjelovitije i u okviru nae regije. Notranjska
skupina zahvaa jo i prostor transkog zalea u Italiji. Martijanec-Kaptol skupina
poznata je i pod imenom Kleinklein-Martijanec. Skupina Donja Dolina-Sanski Most
obuhvaa prostor sjeverne Bosne juno od Save.

Stane Gabrovec-Dolenjska grupa


(T. I XI)
Dolenjska grupa obuhvaa prostor Dolenjske izmeu Save i Krke, a juno od
Goranjaca i Belu krajinu s granicom na Kupi. Na sjeveru joj pripada i Zasavje, gdje
see sjeverno od Vaa i Zagorja sve do Trojana, a u donjem Zasavju breuljkasto
zemljite sjeverno od Save. Na zapadu joj pripada i Gorosupeljska kotlina, zapadna
granica tee rubom Ljubljanskog barja, a istona sa slovensko-hrvatskom granicom.
Vanija nalazita su: Vae, marjeta, Mokronog, Podzemelj, Magdalenska gora,
Stina, Novo Mesto, Libna, Brezje, te manja nalazita Malence, Rovie, Valina
vas, Dragatu.....

Novu fazu razvoja, haltatski period, oznaava pojava konjske opreme


trakokimerijskog porijekla na podruju sjeverno i juno od Alpa.
Prvu kronoloku podjelu postavio je Moritz Hoernes podijelivi grupu na dva
stupnja, stariji i mlai haltat, u srednjoj Europi se najee koristi Reineckeov
kronoloki sustav ( Ha C i D ).
Danas je ustaljeno pet kronolokih stupnjeva:
1. Podzemelj 1 i 2
2. Stina 1 i 2
3. stupanj zmijolike fibule
4. stupanj certoke fibule (stariji i mlai)
5. negovski horizont (stariji i mlai)
Stupanj Podzemelj (T.I-II, sl.1)
Tijekom ovog stupnja jo ivi ljubljanska kultura arnih polja, dokaz za to su ravna
groblja s incineracijom u Novom Mestu, Mokronogu, Podzemelju, Vaama, itd.
Glavni znak raspoznavanja dolenjske skupine je sahranjivanje pod tumulom, najprije
s incineracijom, a kasnije i inhumacijom. I grobni prilozi su drukiji, prvenstveno
prilaganje oruja u grobove. Poetak dolenjske skupine se stavlja u drugu polovicu
8.st.pr.n.e. U ovom stupnju mogu se razlikovati muki i enski grobovi. Za muku
nonju karakteristini su oruje i igle, a za ensku fibule, ogrlice i utezi za razboje.
ORUJE
Podzemelj 1:
antenski ma (T.I, 1, otkriva vezu sa Italijom. Pripada tipu Welltenburg)) i eljezni
bojni no, te sjekiru sa zaliscima ( sl.1, br.10) i sjekiru sa tulcem (sl.1, br.12), brojna
su i bronana i eljezna koplja ( u svakom grobu samo po jedno).
Podzemelj 2:
Prvi put nailazimo na odbrambeno oruje, na kacige zdjelastog tipa (T.II,6, sl.1,br.22,
javlja se sa konjskom opremom istog trakokimerijskog tipa (T.II,1-5). Ova je kaciga
izrazita tvorba dolenjske haltatske skupine).
Prvi put se javlja krivi eljezni ma ( sl.2, br.6, njegov nastanak na istoku, na podruju
Bosut Basarabi kompleksa. U Italiji se nalazi samo u Picenumu).
Mukarci su odjeu zakopavali pomou igala. To su igle sa stoastom (Podzemelj 1,
sl.1, br.1) i igle sa spiralnom glavicom (sl.1,br.2, T.I,8). Mlae su troglave igle
(sl.1,br.3), troglave igle sa trubastim zavretkom(sl.1,br.5) su vodei znak podstupnja
Podzemelj 2.
FIBULE:
Fibula pripada enskoj nonji.
Podzemelj 1: pojavljuje se prvi put luna fibula sa dvije petlje ( T.I, 4, sl.1,br.13). ve
potkraj faze javljaju se voraste eljezne dvopetljaste fibule (sl.1,br.14), te ine vodei
tip narednog stupnja Podzemelj 2.
Ogrlice i narukvice su eljezne, rijetke su sitne male perle, javljaju se i bronane i
eljezne manete (sl.1,br.19) od okrugle ili trakaste ice.
KERAMIKA
Vodei tipovi u keramici su pitosi (sl.1,br.24), obino sa rebrom u donjem dijelu
(T.I,2,10), tu su jo i: amfora, lonac sa stoastim vratom. Karakteristian prilog u svim
fazama su zdjele sa uvuenim obodom (T.I,9; T.II,12; sl.1,br.27), visoke su i sluile su
za pokrivanje urni.

Ornamentika je skromna. Gotovo da je zamrlo ornamentalno blago KP-a. Javlja se


spiralni motiv (sl.1,br.25), malteki kri (poznat u Basarabi-kulturi), te apliciranje
bronane dugmadi (sl.1,br.28,29).

Stupanj Stina (T.III-IV; sl. 2 i 3)


Ovaj stupanj definiran je na osnovu grobova u Stini i Novom Mestu. Sahranjivanje u
tumulima je opevaee. Pojavljuju se tzv. kneevski grobovi, meu koje se ubrajaju
grobovi s oklopima u Stini (T.III) i grobovi s kacigama sastavljenog tipa sl.2,br.1),
grobovi s ornamentiranim izraevinama u situlskom stilu (T.IV,5), grob s tronocem,
moe mu se prikljuiti i grobove s apulskom keramikom koji mogu biti i enski.
Horizont bogatih enskih grobova pandan je mukim kneevskim grobovima. Muki
grobovi su u stupnju Stina 1, a enski su u stupnju Stina 2. U mukim grobovima je
metalno posue i konjska oprema, a u enskim ukras od jantara i stakla.
ORUE I ORUJE
Potpuna vojna oprema sastoji se od: oklopa, kacige, tita, dvaju kopalja, bojne sjekire,
konjske opreme, ali se ni u jednom grobu ne nalazi u cijelosti, a nije bio obiaj ni da
se tit polae u grob. Najreprezentativniji dio vojne opreme je oklop (T.III,2). Naeno
je est primjeraka. U srednjoj Europi na oklop prvi put nailazimo u Slovakoj, u
okvitima najranije kulture arnih polja (Br.D). U Grkoj u Argosu i Olimpiji oklopi
potjeu iz 8. i 7.st.pr.n.e. Oklopi u dolenjskoj skupini su naslijee kulture arnih polja.
Karakteristina je kaciga sastavljenog tipa (sl.2,br.1),sa ornamentom rozeta i
polukrunog prepleta (T.IV,5; sl.2,br.21a), datiraju se u 7.st. Noena je jo i kaciga
zdjelastog tipa. Glede ofanzivnog oruja, u ovom se stupnju uvruje klasina
garnitura sainjena od 2 koplja i bojne sjekire ( T.III,15, sl.2,br.3-5).
U kneevskim grobovima tog horizonta nalazimo i metalne posude: vedra tipa Kurd
( T.IV,7, koje zadrava jo sve znakove prototipa iz kp, ali je sad nasuprot onim iz
kp visokim oko 20 cm, vee, oko 50cm, dok mu je tijelo nainjeno od vie
metalnih dijelova spojenih zakivkama.rame mu je otro odvojeno od tijela i obino je
horizontalno ilijebljeno.), situle ( sl.2,br.21, za sve je karakteristino da su dno i
omota meusobno spojeni zakivkama).
U kneevskim grobovima se javlja i konjska oprema trakokimerijske tradicije.
Karakteristini su eljezni konjski emovi sa srcolikim zavretkom ( T.III,10;
sl.2,br.13). esti su i dugmiasti priivci (T.III,7,8, sl.2,br.10).
U grob se polagala oprema za jednog ili vie konja ( pokop na kolima koja su vukla
dva konja).
U muku nonju jo uvijek spada i vieglava igla sa trubastim zavretkom ( T.III,1;
sl.2br.16). redovan dio muke odjee predstavlja kopa za pojas (sl.2,br.7,19)
eljezno ezlo (sl.2,br.14) je statusni znak i nalazi se iskljuivo u grobovima velikaa.
FIBULE
Glavni znak enskih grobova su unaste fibule. Najstariju varijantu predstavlja velika
unasta fubula ( do 20cm) s dugakom nogom i profiliranim zavretkom ( T.IV, 3,
sl.3,br.4). mlae su zmijolike fibule s tukovima ( T.V,4,sl.3,br.6)
Meu narukvicama javljaju se bronane, otvorenog tipa, te obine eljezne narukvice.
Ogrlice su voraste bronane ( T.IV,2, sl.3,br.14)i od jantara i stakla. Pojavljuju se i
naunice, odnosno obrui za pletenice (T.V,12). U ensku nonju spada i plat

proiven bronanim dugmetima ( T.V,17). Pronalaze se i dijademe u obliku drveta s


listiima u obliku djeteline i kria ( T.V,5-8), te narukvice i manete ( T.V,13,14,15).
KERAMIKA
dolazi do preokreta u izradi i formi. Formiraju se posebni tipovi lonaca, prije svega
lonci s nogom. Situle od gline i dalje se zadravaju (sl.2,br.24).Pojavljuju se nove
elegantnije i sloenije forme, to se prvenstveno odnosi na ciborije posude s
visokom nogom i irokim tijelom (T.V,18,19; VI,9), zatim na situle s nogom
( sl.3,br.24), loptaste posude sa cilindrinim vratom ( sl.3, br.25). Pojavljuje se nova
tehnika peenja u lonarskoj pei reoksidacijskim procesom i uporaba usporenog
lonarskog kola iz Italije.. Javljaju se i nove tehnike ukraavanja, to su bojenje,
najei su vodoravni obojeni pojasevi ( u prvom redu na situlama s nogom , sl.3,
br.24). Uvozi se i apulska keramika. Ona spada u krug daunijske geometrijske
keramike ( sl.2,br.23)
Stupanj zmijolikih fibula ( T.VII i sl.4)
Prvotno nazvana faza dvogrebenaste kacige. Sastavljenu kacigu, koja je
karakteristina za stiki horizont,nasljeuje dvogrebenasta. Stupanj je dobio ime po
zmijolikoj fibuli, i to samo tipovima: s krilcima (sl.4,br.10, T.VII,11), s ploicama
(sl.4,br.12), i zmijolika fibula s jednostavno odlivenim sedlastim lukom ( sl.4,br.6;
T.VII,10) koja je karakteristina za ovu fazu.
Mogu se razlikovati muki i enski grobovi, igle se vie ne koriste za kopanje odjee,
a fibule se mogu nai i u mukim grobovima. Kneevski enski grobovi se vie ne
pojavljuju.
ORUJE
Vodee obrambeno oruje ovog horizonta je dvogrebenasta kaciga ( T.VII, 2;
sl.4,br.1), ije porijeklo treba traiti u Italiji. Standardno ofanzivno oruje i dalje
ostaju bojna sjekira i dva koplja ( T.VII, 4-6, sl.4,br.2-4). U mukim grobovima se uz
oruje javljaju i kope za pojas (sl.4,br.15-16) pravokutne bronane i eljezne, te
umjesto igala, fibule, veinom po jedna.
FIBULE
Dominantna je zmijolika fibula sa sedlasto uvijenim lukom ( T.VII,10; sl.4.br.6). Od
ostalih fibula se pojavljuju sangvisuga (sl.4,br.7,9).
Nove su rebraste narukvice s krajevima koji se preklapaju (sl.4,br.13), naunice od
dvostruke trakaste ice, cilindrine naunice. Ogrlice su od stakla i jantara.
KERAMIKA
Potpuno je uspostavljena nova tehnika peenja redukcijskim i reoksidacijskim
postupkom, to je zahtijevalo uporabu lonarske pei, kao i usporenog lon.kola.
ciboriji se prvi put ovdje javljaju (sl.4,br.20). u uporabi i dalje ostaju estenske situle s
nogom ( sl.4, br.23) i poklopcima. Novinu sada predstavlja i naborana povrina,
kojom su bili ukraeni ciboriji (sl.4,br.17,18,21).
Stupanj certoke fibule ( T.VIII-IX; sl.5)
Ovaj stupanj dobio je ime po certokoj fibuli. Postoji 13 vrsta te fibule.ona je
nadregionalni tip, a njeno podrijetlo treba traiti u sjevernoj Italiji gdje je i dobila ime.
Jedna od vrsta je nastala u Dolenjskoj, to je kombinacija dolenjske trakaste fibule i
tipinih elemenata certoke fibule (uspravno dugme na nozi i T-presjek noge). Ostale

fibule su rijetke. I dalje se mogu razlikovati muki i enski grobovi. Mukarci sada
esto nose fibule, a u bogatijim grobovima nalazi se i ezli kao simbol statusa.
ORUJE
Javlja novi tip kacige, negovski tip. Pri tome treba strogo razlikovati klasini JI-alpski
tip negovske kacige ( T.X,2,sl.6,br.1), karakteristian za narednu fazu kojoj je dao i
ime, od naeg ''italskog'' tipa, koji je sauvao glavna obiljeja izvornog uzorka, a to su
prvenstveno iroki rubovi oboda (sl.5,br.1), a prisutna je i dvogrebenasta kaciga.
Kao ofanzivno oruje i dalje 2 koplja i bojna sjekira (sl.5,br.5-7)
Novina je uvoenje skitske bojne tehnike, tj. luk i trorube strijele ( sl.5,br.3)u tobolcu.
KONJSKA OPREMA
Nasuprot starijoj trakokimerijskoj, pojavljuje se skitska konjska oprema tipa Vekerzug
(sl.5,br.9). ona se sastoji od ema i psalija. Porijeklo iz karpatskog podruja. Skitskoj
konjskoj opremi pripadaju i ivotinjske svastike ( T.VIII,1-2; sl.5,br.2), kao i naivci
za kaieve, u vidu volovske glave i slova S. Konjskoj opremi pripadaju i falere
(T.X,6), ostruge (sl.5,br.4).
METALNO POSUE
Metalno posue se ponovno javlja u vidu situla, nakon to ga u prethodnom stupnju
nije uope bilo. Glavno obiljeje situla naeg vremena je izboeno dno s unazad
zabijenim ivicama koje dre donji rub plata situle (sl.5,br.28). grli vrata ovijen je
oko okrugle, obino olovne ice. Ornamentirane situle su vodoravnim rebrima
ralanjene na vie vodoravnih pojaseva, a geometrijski ornamentirane mogu biti
ralanjene i nizom iskovanih toaka i kvrica. Razliito su oblikovane i atae , koje
su obino nainjene od od trakastog lima i zakivkama privrene za vrat, odnosno
rame posude. Jedna od figuralnih situla s Magdalenske gore ima krstaste atae. Drke
su masivne, mogu biti i tordirane, a krajevi im zavravaju u shematiziranoj paijoj
glavici. U certoko vrijeme spada najvei dio figuralno ornamentiranih situla, no
istodobno s njima ive i geometrijski ornamentirane.
U certokom, ali i u negovskom horizontu esti su kotlii sa krstastim ataama
( sl.5,br.26).
Srazmjerno su este i ciste, kako sa privrenim, tako i sa pokretnim rukama. ( sl.5,
br.25 i 27).
U mukoj nonji i dalje su u uporabi pravokutne kope za pojas ( T.8,18; sl.5,br.20),
koje sada mogu biti ornamentirane figuralno ili geometrijski.
ezlo je neosporni statusni simbol ( T.IX,4, sl.5,br.21) i sada je raeno od bronce.
FIBULE
Iako ih u to vrijeme nose i mukarci, fibule ipak predstavljaju gl znak raspoznavanja
enske nonje. Vodea je certoka fibula. B. Teran je razvrstala certoke fibule na 13
vrsta. Oca se vrsta fivule javlja gotovo istovremeno na irem prostoru ( Bologna, u
estenskom, svetolucijskom i dolenjskom prostoru), tako da je teko odrediti izvorno
mjesto, ali se misli da je to sjev.Italija. tipini elementi certoke fibule su uspravno
dugme na nozi i T presjek noge. Certoka fibula druge vrste ( T.VIII,14, sl.5,br.11),
kojoj je mjesto roenja sigurno u Dolenjskoj, ujedno je i gl predstavnik starijeg dijela
certokog horizonta. Ali se javljaju i vrste : 1a, b...(sl.5,br.13,16, T.VIII,15)
Nakit ostaje isti, a pojavljuju se kultni tapovi kao statusno obiljeje. Postojali su
masivni bronani i drveni tapovi obavijeni bronanim limom (sl.5, br.19). Na njih su
bili prikaeni lanii sa privjescima razliitih oblika.
Keramika ostaje ista samo to su sada forme baroknije.
Negovski horizont ( T.X-XI; sl.6)

Ovaj horizont ve pripada ranom latenskom razdoblju, ali u kulturnom pogledu je i


dalje jugoistonoalpska haltatska kultura. Ime je dobio prema kacigi negovskog tipa i
to po njenoj specifinoj jugoistonoalpskoj varijanti ( T.X,2, sl.6,br.1), koja se formira
upravo u Dolenjskoj.
ORUJE
Kaciga!(T.X,2,sl.6,1) izlivena iz jednog komada, potom kovanjem doraena i s
vanjske str polirana (20-ak cm visoka). Nasuprot italskoj varijanti, ima ire rubove, a
gl razlika je u oblikovanju ivica rubova. Dok italska ima iroku ivicu,, ova je uvijena i
na donjem dijelu rubova dri poseban komad lima. (sluio za privrivanje podloge).
Obino ukraena igosanim kruiima..
Poznata 3 latenska maa ( sl.6,br.3)
I dalje ostaju koplja i sjekire kao standardno haltatsko oruje (sl.6,br4,5,8-10)
Metalno posue, keramika i nakit ostaju isti kao u prethodnoj fazi samo dolazi do
promjene u mukoj nonji koja sad sadri dosta ukrasa.
Meu fibulama vodea je istonoalpska ivotinjska fibula (sl.6,br.15), derivat
certoke.
Cilindrine naunice (sl6,br.21), uplje bronane narukvice, tj nanonice...
Naselja
Vodei tip naselja su gradine. To su visinska, dobro utvrena naselja. Oko njih se
obino nalaze tumulusna groblja, u kojima su stanovnici pokapali svoje umrle tijekom
vie stoljea. Postoje i nizinska naselja uz tokove rijeka.
Nain pokopa
Karakteristian je tip pokopa inhumacijom u tumulima. Grobovi lee tengencionalno
u krugu oko prazne sredine ili sa sredinjim grobom. To su porodini tumuli, gdje su
porodice ukopavane tijekom vie generacija. Razliite su veliine, postoje jako veliki,
pr. Stina, Magdalenska gora, koji mjere 50 70 m u promjeru i kojima do danas
ouvana visina iznosi 6 i vie metara. U njima je znalo biti pokopano i vie od 200
pokojnika. U grobni kult spadaju keramiki prilozi, koji su se obino stavljali uz noge.
Specifinost dolenjskih tumula predstavlja i pokop konja s umrlim. Konj je mogao
biti pokopan u cijelosti, u posebnoj grobnoj jami, ili samo djelomino ( obino samo
glava).
Bavili su se zemljoradnjom i stoarstvom, te proizvodnjom i preradom metala.
Duhovna kultura
Javlja se novo zoomorfno i antropomorfno-figuralno likovno stvaralatvo. To je
glinena plastika konjia na kotaima i apstraktni antropomorfni motivi na zdjeli.
Konjska plastika se objanjava utjecajima arhaine grke plastike. Dragatuki
trokutovi s produenim gornjim krilima i ralanjenim zavrecima se tumae kao
antropomorfni. Slika je religiozna (molitelj), a data je u osnovnim crtama. Sada se
javlja i situlska umjetnost koja je karakteristika dolenjske skupine. Metalne posudesitule su ornamentirane s jednim do etiri figuralna friza. Klasian primjer predstavlja
situla s Vaa, na ija su dva gornja friza uoblieni scenski prizori, dok je donji, kao i
na gr vazama, ivotinjski. Oblikovanje koje oznaavamo kao situlsku umjetnost
javlja se i na poklopcima metalnih posuda, na pravougaonim kopama za pojas, na

kacigama i naunicama. Umjetnik je likove stvarao tako to bi najprije sa malim


dlijetom izradio konture i zatim ih s unutranje strane iskovao dajui im tako
plastinost. Motivi su standardni i ponavljaju se. , pr. Na vakoj situli: gore se
pojavljuju mukarci koji vode konja na konopcu, konjanik i kola s konjskom
zapregom. Glavni prizori su u srednjem frizu.: prizor prinoenja rtve; dvojica
mukaraca stoje pored rtvene posude, u koju ubacuju tamjan ; prizor mukaraca
velikaa na prijestolju, jedan od njih svira na sviralu drugi dri ezlo u ruci, dok im
sluavka, odnosno sluga prinose osvjeavajue pie; prizor dvoboja s rukama s
kacigom u sredini, kao nagradom za pobjednika, dvoboj oito ima strogo odreena
pravila, poto ga nadgledaju sudije. Na kraju je prikazan sluga kako sa sjekirom na
ramenu vodi ovna na rtveno klanje. Ovi prizori su ivo prikazani i nedvojbeno je
rije o domaem ivotu. Drugaiji je donji friz: u njemu su uoblieni divojarci i jeleni
podignutih glava, iz gubica im vise vitice grana, a slijedi ih lav koji prodire ljudsku
nogu. ivotinjski repertoar je bez sumnje preuzet i orijentalnog je porijekla.
Uobliavanje situlskog svijeta trajalo je u Dolenjskoj vie od 200 godina. Izvor joj
treba traiti u estenskoj kulturi. Glede svrhe, misli se da je moda rije o nekom
plemenskom prazniku, da su to ''ifre'' cijelokupnog praznikog dogaaja., jer je
scenarij pun ivotne radosti.Situlska umjetnost se gasi zajedno sa zavretkom
haltatske dolenjske skupine.
Plastino oblikovanje je manje poznato. Tu su statueta borca s Vaa, enska figurica iz
Stine i statueta iz nepoznatog nalazita u Dolenjskoj.
Statueta borca je vojnik sa zdjelastom kacigom i individualnim crtama lica, smjeta se
u 7.,6.st.
enska statueta ima dijademu i ogrlice, to je zavjetna figura ene u molitvi. Obje
figurice su realistine.
Trea statueta spada u skupinu mukih i enskih figura ranog orijentalizirajueg stila s
poetka 7.st.pr.n.e.
Svastike u obliku ivotinja izraene u skitskom stilu su sjedinjene s etruanskim (lav
prodire ljudsku nogu prikaz na situli iz Vaa). Ouvano je i nekoliko natpisa. Pisani
su venetskim pismom. Pismo se najee nalazilo u slubi kulta, moda i grobnog.
Postavlja se pitanje moramo li novi nain pokopa (tumul sa skeletnim grobovima),
koji je u potpunosti preovladao, objasniti dolaskom novog stanovnitva, i to s ilirskog
podruja, gdje je takav nain pokopa sa sigurnou dokazan? To bi objasnilo etniko
podrijetlo te skupine prije dolaska Kelta u Alpe.
Poslije 300.god.pr.n.e. ne postoji vie nijedan tumul s obiteljskim pokopom, a
nekropole su vie ili manje keltskog karaktera. Grobni prilozi se mijenjaju, a javljaju
se ravne nekropole mokronoke skupine s incineracijom. Negovski horizont od
sljedeeg latenskog ne odvaja nikakvo zgarite niti ruevine, domae stanovnitvo je
fiziki preivjelo kraj dolenjske haltatske skupine, ali je izgubilo svoju kulturnu
samostalnost.

Stane Gabrovec Svetolucijska grupa


( T. XII XV )
Ova grupa obuhvaa podruje gornjeg i srednjeg Posoja, tj. doline Soe u gornjem
planinskom dijelu i njenih pritoka Bae i Idrijice, kao i gornji tok Nadie.

Glavna nalazita grupe su Most na Soi, Tolmin, Kobarid. Skupina je dobila ime po
Sv.Luciji, kako se do 1952.god. zvalo glavno nalazite Most na Soi.
Sva tri glavna nalazita su nekropole; Most na Soi-3960 grobova, Kobarid-1110
grobova i Tolmin-400 grobova. Nekropola u Tolminu je znaajna jer su na njoj
najstariji grobovi svetolucijske grupe.
Grupa se dijeli na stariju i mlau fazu, Sv.Lucija I (a,b,c) i II (a,b,c).
Stupanj Sv.Lucija Ia
Ova faza jo uvijek pripada kulturi arnih polja. Podjela na muke i enske grobove je
mogua s obzirom na noenje igle i fibule. Od igala najee su s tordiranim vratom,
bikoninom, koninom i spiralnom glavom ( sve naslijee kp-a), a od fibula lune sa
jednom petljom ( sl.7,br.4) i naoaraste.
Keramika je skromna i ograniena je na zdjele s uvuenim obodom (T.XII,7), koje
mogu biti i na nozi (sl.7,br.27) i na alice s drkom (T.XII,3).
Ova faza je omeena na prvu polovicu 8.st.pr.n.e.
Stupanj Sv.Lucija Ib
Za ukrasne predmete se upotrebljava najvie eljezo, to su fibule, koje su sad
dvopetljaste sheme (sl.7,br.5), zatim ogrlice i narukvice. Mala naoarasta fibula bez
osmice se javlja prvi put ( sl.7,br.8), esta je i fibula s dvije ploice, brojne su
polumjeseaste fibule ( sl.7,br.7) sa privjescima. Fibule su dio enske nonje, dok se u
mukim grobovima javljaju igle s vie glava ( T.XII,9, sl.7,br.2). Umjesto bronanih,
javljaju se eljezni noevi ( sl.7,br.12). Keramika je jednolina, vr (sl.7,br.28) i alice
s drkama ( sl.7,br.31,32), situle s niskom nogom (sl.7,br.29). Ornamenti su izvedeni
pomou avlia ( T.XII,12).
Stupanj Sv.Lucija Ic
U ovoj fazi grobovi su bogatiji i raznoliki. Teko je razlikovati muke od enskih
grobova poto se sada fibule i igle nalaze zajedno. Ova se faza dijeli na stariju (Ic1) i
mlau (Ic2) potfazu. U starijem dijelu su jo karakteristine dvopetljaste lune fibule,
meu kojima je sada osobito esta vorasta ( T.XIII,7, sl.7,br.9), nastavlja se i
naoarasta f. bez osmice (T.XIII,5). Kao nova sada se prvi put javlja unasta
(T.XIII,13) s cik-cak ornamentom na luku. Pojavljuju se i voraste ( T.XIII,8) ogrlice.
Nastavljaju se igle s vie glava, a nalaze se i situle s ornamentiranim poklopcem.
U mlaoj potfazi se javljaju nove fibule, manje unaste (sl.7,br.14,15), zatim s dva ili
tri dugmeta na luku (sl.7,br.13,20), sangvisuga fibule (sl.7,br.19)), grebenaste lune,
protocertoke i zmijolike. Javljaju se i masivne i trakaste narukvice od bronanog
lima. U keramici se nastavljaju stari tipovi, a nova je crvena, reoksidacijski peena
keramika, u prvom redu
situla s nogom i bojenim ukrasom na njoj
(T.XIV,8,sl.8,br.26,28)
Stupanj Sv.Lucija II a
Ovu fazu oznaava pojava zmijolikih fibula u vie varijanti: s tukovima (sl.8,br.3), s
krilcima ( sl.8,br.8), sa jednostavno savijenim sedlastim lukom ( sl.8,br.5). Nova je i

10

svetolucijska fibula (sl.8,br.13), koja je prvenstveno dio enske nonje. Igle gotovo da
nestaju, a u mukim grobovima su este zmijolike fibule. Bogatiji grobovi imaju
metalne posude, situle i ciste. Pojavljuju se trakaste naunice i narukvice.
Stupanj Sv.Lucija II b
Glavni znak ovog stupnja predstavlja certoka fibula (Certosa, nalazite u sj. Italiji), u
svojim brojnim varijantama. I ovaj stupanj se moe podijeliti na dvije potfaze, IIb1 i
IIb2. osnovna fibula rane potfaze jest certoka tipa II ( sl.8,br.10), a kasne tip IX,X i
XIII ( sl.8,br.21,22). Nove su takoer fibule u vidu pauka, fibule s ukrasnom nogom,
sa ivotinjskom glavom. Brojne su metalne posude, situle i ciste. U mukim
grobovima se sada javljaju kope za pojas.
Stupanj Sv.Lucija II c
Ovaj stupanj je definiran kasnim varijantama certokih fibula ( T.XV,8-10) i obiajem
polaganja oruja u grob (sl.8,br.19-20). Gotovo sve ostale fibule su izile iz upotrebe.
Jo uvijek se nalaze metalne posude koje su obino neornamentirane.
Naselja
Naselja su prilagoena terenu, smjetena su uz ua rijeka i sjecita dolina, te
zatvaraju ulaze i tite prolaze u dolinu. Naselja se nalaze i na visoravnima koja su
izgraena prvenstveno zbog eljeza. Obino su to utvrene gradine i naselja
otvorenog tipa na terasama rijeka.
Naselje Most na Soi, otvorenog tipa, na vjetaki napravljenoj terasi na desnoj obali
Idrijce. Otkriveno 30 kua iz haltatskog, 2 iz latenskog, kao i jedna iz bronanog.
Kue u zbijenom nizu uz cestu. Pravougaone su s jednom,2 ili 3 prostorije. Temelji od
kamena, na njima vodoravno poloena drvena greda koja je drala vertikalne grede,
zidovi obukani, pod od ilovae...
Nain pokopa
Karakteristian je ravan pokop s incineracijom. Dosljedno je upotrebljavan tijekom
cijelog trajanja svetolucijske skupine. Mrtvi su spaljivani na ustrini izvan groblja.
Spaljene kosti i pepeo se sputao u grobnu jamu, a izuzetno u urne. Grobna jama je
gotovo uvijek pokrivena kamenim ploama. Karakteristika u ovoj skupini je da se ne
nalazi oruje u grobovima, samo iznimno nekoliko sjekira, kopalja i ma. Iznimno je
obavljan i pokop konja koji je pokapan sa svojom opremom.
Bavili su se zemljoradnjom i stoarstvom, te iskoritavanjem eljezne rude.
Duhovna kultura
U umjetnosti se javlja geometrijski stil, prikazi konja i drugih ivotinja na metalnim i
keramikim posudama, ali i antropomorfni oblici. Likovi su iscrtani linijama pomou
avlia. Svetolucijskoj skupini poznata je i situlska umjetnost i figuralno oblikovanje
na fibulama.

11

Najvrijednija umjetnika tvorevina je statueta vojnika iz Idrije kraj Baa. Na glavi


ima kacigu negovskog tipa, u desnoj ruci dri rog, a u lijevoj koplje. Vojnik koji
bojnim rogom poziva u borbu. Obuen je u suknju i opasan, na ruci i nozi ima
narukvicu. Statueta je realistina i individualizirana.
Iz latenskog doba potjeu natpisi iz Idrije kraj Baa. Napisani su posebnom
varijantom venetskog pisma. Iz tog vremena je i natpis na kacigi s Vaa u dolenjskoj
skupini i negovski natpisi.

Stane Gabrovec-Notranjska skupina


( T. XVI XVIII )
Ova skupina obuhvaa jugozapadni dio Slovenije. Ovdje se snanije osjeaju utjecaji
sredozemnog prostora. Na granicama notranjske skupine ivjele su grupacije Japoda,
Istra i Veneta. Znaaj 600m visokih Postojinskih vrata veza Podunavlja i zapada. Za
upoznavanje ove skupine najznaajnije su nekropole (kocjan, mihel, Muja jamaostava...). Poetak notranjske skupine spada u vrijeme kulture arnih polja u
10.st.pr.n.e. Skupina je ralanjena na osam faza, dvije posljednje pripadaju latenskom
dobu.
Stupanj notranjska 1
Ovoj fazi pripadaju grobovi s nalazima iz iz 10. i 9. st.; to su lune fibule s dugmetom
na luku ( T.XVI,4), dvodijelne zmijolike fibule, ma sa jeziastom drkom, bronani
noevi stordiranom drkom, britva s grbom, igle s tordiranim vratom i krina kopa za
pojas.
Stupanj notranjska 2
Za ovaj stupanj karakteristine su igle s koninom ili strehastom glavicom glavicom u
mukoj nonji (sl.9,br.1), a u enskoj lune fibule s jednom petljom ( T.XVI,16). Od
fibula nalaze se jo naoarasta s osmicom i bez nje (sl9,br.12), s lisnatim lukom,
polumjeseaste. Od igala nalaze se jo i igla sa spiralnom glavicom ( sl.9,br.3),
plaviasta igla s prstenovima ispod glave, troglava igla. Meu ogrlicama najee su
tordirane ili glatke od bronce ili eljeza, bronani lanii od okruglih karika, a od
narukvica iroke trakaste i obine bronane i eljezne okruglog presjeka.
U mukim grobovima nalazimo i oruje, bronana i eljezna koplja (sl.9,br.7),
bronani noevi, ma s punom drkom (T.XVI,10). Konjska oprema se vie ne moe
povezati s italskim nego s trakokimerijskim primjercima.
Keramika je skromna. Karakteristine su glinene situle ( sl.9,br.26) i loptaste posude
sa cilindrinim vratom (sl.9,br.25).
Ova faza se datira u 8.st.pr.n.e.
Stupanj notranjska 3
Ovoj fazi pripadaju dvopetljaste lune fibule (sl.9,br. 11-12), obine i polumjeseaste,
najee su bronane, ali ponekad i eljezne. Od igala nalaze su tipine one sa
spiralnom glavicom. Novina su naunice od bronane ice sa spojenim zavrecima,

12

takoer i naoaraste fibule s ploicom. Od oruja nalaze se sjekire, koplja, eljezni


ma, bronana kaciga. Ovaj stupanj datira se u drugu polovicu 7.st.pr.n.e.
Stupanj notranjska 4 i 5
U 6. i 5.st. dolazi do prekida ivota na svim najznaajnijim nalazitima notranjske
skupine, dok u isto vrijeme dolenjska, svetolucijska i istarska skupina pokazuju svoju
najveu snagu. Glavna karakteristika ovog stupnja je zmijolika fibula, najstarija
varijanta je lijevana (sl.10,br.10).
Stupanj notranjska 6
U ovom stupnju nalaze se kasne certoke fibule, vrste 10-12 (sl.10, br.19-20), glatke
ogrlice sa spiralno zavijenim zavrecima (T.XVIII,12), eljezna koplja, sjekira, krivi
ma (T.XVIII,7), privjesci, ukrasna dugmad, a meu fibulama ve i rano- i
srednjolatenska fibula. Ovdje spada i ostava iz kocjana. Bila je zakopana u zidine
kocjanske gradine i pokrivena plopm. Sadri 1169 predmeta, meu kojima je 497
perli od jantara. Tumae ga kao blago bogate porodice, ili kao zavjetni dar.
Za notranjsku skupinu je karakteristino da ne poznaje nikakav import, a nije
prihvatila ni novu tehniku peenja keramike.
Naselja
Od naselja postoje gradine na vrhu brda s jednim ili vie zidina, grdine na obronku
brda ispod vrha, te gradine blizanci ( dvije gradine u istoj ravnini objedinjene u jednu
ili dvostruke gradine, svaka na svom vrhu, a u jedno ih objedinjavaju zajednike
zidine ). Postoje i gradine iji poeci seu u srednje ili kasno bronano doba. Zidine
su bile graene u suhozidu, a s unutarnje i vanjske strane su bili veliki kameni
blokovi.
Nain pokopa
Prevladava ravan pokop incineracijom, ali se nalaze i pokopi inhumacijom. Spominju
se i tumuli (na Krinoj gori). Izgoreni ostaci pokojnika su stavljani u urne ili
jednostavno u grobnu jamu. Grobovi su bili prekriveni kamenom ploom.
U najstarijoj fazi esto se nalazi oruje u grobovima, preteno maevi. Kasnije se
oruje javlja tek u posljednjoj fazi pod keltskim utjecajem.
Izuzetno se spominje pokop u naselju (kocjan) i u pilji (Okostna jama, 11 grobova s
prilozima iz mlaeg haltatskog doba-faza 5 i 6).
Posebno je razvijeno stoarstvo, a vjerojatno se koristila i eljezna ruda. Pronaeni su
ostaci eljezne rude, troske i topionica.
Preko ovog teritorija prolazili su najvaniji putovi koji povezuju Italiju sa srednjom
Europom i Balkanom.
Duhovna kultura

13

Notranjska skupina gotovo da ne poznaje figuralno oblikovanje. Takvo oblikovanje na


metalnim posudama jo pripada kulturi arnih polja. Takoer ne poznaje ni situlsku
umjetnost.
Kameni spomenik iz Stare Suice ima prikaz konjanika s kopljem i kacigom, a iznad
njega se nalaze ostaci pet slova venetskog pisma.
Antropomorfni privjesci i pektoral iz Ulake su najznaajnije umjetnike tvorevine
notranjske skupine.

Stane Gabrovec Ljubljanska grupa


Na prostoru dolenjske i svetolucijske skupine u eljeznom dobu i dalje ivi
ljubljanska skupina kulture arnih polja. Ona ne preuzima obiljeja svojih susjeda ni
njihov nain pokopa. Najznaajnije nalazite je Ljubljana, zatim Bled, Kranj, Menge
i Molnik. Nakon snane poetne faze Lj IIb IIIa nalazita ove kulturne skupine
zamiru.
U enskoj nonji prevladavaju dvopetljaste lune fibule i naoaraste fibule, a u
mukoj nonji su vieglave igle. U keramici su prisutni pitosi i lonci, te posude koje
podraavaju metalne oblike.
U grobu u Molniku pronaena je zdjelasta kaciga, eljezno koplje, metalna posuda,
igle i konjska oprema trakokimerijskog tipa, a od keramike glineni podmeta za
posudu.
U grobu s tronocem u Kranju pronaena su jo i koplja, posuda i konjska oprema.
Oba groba se mogu smatrati kneevskim, oni predstavljaju zavretak ljubljanske
kulture arnih polja.
U isto vrijeme u 5.st. u Gorenjskoj se javlja i tumul sa incineracijom i inhumacijom.
Ravni grobovi certoko-negovske faze nemaju urne.

Ksenija Vinski Gasparini, Zagreb Grupa Martijanec Kaptol


( T. XIX XXIII )
Ova grupa se rasprostire na austrijsku i slovensku tajersku, sjeverozapadnu Hrvatsku
do srednje Slavonije. Grupa se katkad naziva i Martijanec-Klenklein prema
nalazitima u Podravini i tajerskoj. Jedno od najznaajnijih nalazita u Sloveniji je
Potela, na obroncima Pohorja. Izvan Jugoslavije obuhvata jo podruje austrijske
tajerske posebno dolinu rijeke Solbe, odnosno teritorij rasprostiranja grupe Weis, s
njenim najpoznatijim tumulima u Kleinkleinu.
Redoviti obred pokapanja je incineracija u tumulima s pojedinanim grobovima.
Tumuli su pronaeni u Kleinkleinu (grupa Wies), Martijancu kod Ludbrega i Kaptolu
kod Slavonske Poege, uz ostala nalazita. Okvirno vrijeme trajanja grupe je od
kasnijeg Ha B3 i prijelaza na Ha C1 stupanj do zakljuno Ha D1 stupnja, od sredine 8.
do sredine 6.st.pr.n.e.

14

Horizont 1
Pod Potelom, na poloaju Lepa ravan, pronaeni su ravni grobovi s incineracijom.
Oni poinju jo u vrijeme kulture polja sa arama u Ha B3 stupnju. are su bikonine
s ugrebenom ornamentikom, pojavljuju se i bronane dvopetljaste lune fibule (sl
11,br.14), voraste fibule ( sl.11,br.11,12) i rane vieglave igle (sl.11,br., 3,4,13).
Nekropola u Rifniku s preko 200 grobova sadrala je eljezne sjekire, koplja, voraste
narukvice i ogrlice, voraste i dvopetljaste lune, te polumjeseaste fibule.
Za ovaj horizont karakteristini su zakrivljeni jednosjekli ma-mahaira sa T-drkom
(sl.11,br.6),Basarabi tip, istono porijeklo. Ma je u grupi Martijanec Kaptol prisutan
u horizontu 1. uz navedeni primjerak iz Legna ( sl.11,br.6), navodimo jo ma tipa
Tachlovice (sl.11,br.1) i ma s antenama iz Kleinkleina. Ovi maevi dokumentiraju
nain ratovanja koji je jo vezan uz tradiciju kulture kp, kasnije se u horizontu 2 ma
se gubi i ustupa mjesto kopljima i bojnoj sjekiri.
U naselju u Sv.Petru Ludbrekom naena je talionika pe s kalupima za uplje
sjekire, dlijeta, koplja, no sa izvijenim sjeivom.
Iz Legrada je poznata ostava trakokimerijskih bronca iz Ha B3 stupnja.
U keramici ( sve po uzorima kp )su prisutne posude bikonine profilacije s visokim
stoastim vratom, plitice, lonci i zdjele. Ornamentika je facetiranje i lijebljenje,
ugrebeni ornament, u grupi weis se javlja bojenje grafitom na crvenoj podlozi, motivi
trokuta i traka.
Horizont 2
U drugoj polovici 7.st. javljaju se grobovi ratnika sa dva, tri eljezna koplja,
eljeznom bojnom sjekirom i noem, a u enskim grobovima tipine su fibule, a jedni
i drugi sadre bogato ukraenu keramiku.
Bogati kneevski grob 1 iz tumula IV u Kaptolu sadri oruje iz 7.st. i kacigu grkoilirskog tipa ( T.XIX,5). Umjesto oklopa je ornamentirana prsna zatitna ploa sa
zakovicama po rubu, na sredini je rozeta, tj. simbol sunanog koluta (T.XIX,3).
Pronaena je i bojna sjekira s bronanim tuljcem i eljeznim sjeivom ( T.XIX,4), te
konjska oprema trakokimerijskog obiljeja od bronce ( T.XX,7).
Grob iz tumula u Martijancu sadri bronanu situlu tipa Kurd, to je rijetkost na
panonskom tlu u drugoj polovici 7.st. ono to je u ovoj grupi novo jeste tehnika kojom
je izveden ukras na keramici, koji vie nije urezivanje , ve lijebljenje. Novo je i
bojenje keramike, na crvenoj podlozi s crnim motivima (T.XXII,1), ili na tamnoj
podlozi grafitom, ime se postie dojam metalnog sjaja. Prvi put na keramici imamo
ukras meandra, obloen olovnim ili kositrenim lamelama, te ornament tekuih spirala
(sl.12,br.7). ukraavanje posuda protomima ivotinja ( sl.13,br.1,3), djelomice poiva
na tradicijama kp.
U keramici dominiraju bikonine posude s visokim konusnim vratom, zdjele, vrevi s
drkom, plitice i kupe na nozi. Ornament su okrenuti trokutovi i narebrenja na
bikoninim posudama..
Horizont 3
Prijelaz horizonta 2 u 3 je kontinuiran i teko je povui granicu. Keramiki oblici i
ukraavanje su isti, samo se sniava visoki konusni vrat velikih bikoninih posuda i
nema oboda na otvoru, te se javlja namrekana keramika (sl.13,br.15) esto sa

15

stiliziranim protomama glava ivotinja na rukama ( T.XXIII,6). Sredinom 6.st.pr.n.e.,


u Ha D1 stupnju, naglo prestaje ivot ove grupe i ona ne dosie mlai haltat. Tek u
3.st.pr.n.e. u vrijeme Lt C stupnja na gradinama se zapaaju tragovi ponovnog
naseljavanja.
Naselja
Naselja se iz nizinskih podruja preseljavaju na u sigurnije visinske predjele, to je
vezano za trakokimerijski pohod. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj se naseljavanje
nastavlja na nizinskim terenima i na manjim uzvisinama, a u Slavoniji se podiu
gradinska utvrena naselja. Najznaajnije gradine (istraene) su Potela, Novine kod
entilja, Rifnik, Brinjeva gora, od nizinskih naselja to su Sv.Petar Ludbreki i Sigec.
Gradine su utvrene bedemima, a u tajerskoj su svi bedemi od zemlje pojaani
palisadama.
Nain pokopa
Pokapanje se vri u tumulu incineracijom. Svi tumuli su pojedinani, sadre 1-2
groba, iznimno 5. grobovi u tumulima su na razini tla, obloeni kamenjem ili s
arhitekturom od suhozida.
Stanovnitvo se bavilo zemljoradnjom, stoarstvom, trgovinom i metalurgijom.
Duhovna kultura
Grupa Martijanec-Kaptol poznaje situlsku umjetnost. Ukraavanje je geometrizirano i
apstraktno ili figuralno naturalistiko, ali ne antropomorfno. Nastavlja se prikazivanje
zoomorfnih predstava, ali se gubi prikazivanje ljudske figure, dok je ona jo uvijek
prisutna u Kleinkleinu i Sopronu.

Borivoj ovi, Sarajevo-Grupa Donja Dolina Sanski Most


( T. XXIV XXIX )
Ova grupa egzistirala je u dijelu Bosanske Posavine izmeu ua Une i Vrbasa u Savu
i u brdskim podrujima u porjeju Sane. Prvi istraivai grupe bili su F.Fiala (sanski
most) i .Truhelka (donja dolina). najznaajnija nalazita su Sanski Most, Donja
Dolina (tzv.Starije naselje), Otoka u Vrpolju, Zecovi kod Prijedora, Brdace u
Laktaima, Petkovo brdo kod Banja Luke, Zemunica.
Period 1 u razvoju grupe Donja Dolina Sanski Most je vrijeme u kojem se ona tek
poinje razvijati. U keramici se odrava tradicija kulture polja sa arama. Ovaj period
pripada Ha B3 stupnju, tj.8.st.pr.n.e. nekropola Petkovo brdo je kljuni lok za na
period 1 . dominira spaljivanje i pokop u urnama. Keramika ( urne, zdjele-poklopci, i
alice s 1 drkom , sl.14,br,1,9). Nova pojava su mali pehari amforice, sa po 2 x drke
na ramenu i ukraeni urezanim ornamentom. ( T.24, , 8,10).
U Donjoj Dolini, po interpretaciji Z.Maria, u ovom periodu se jo odvija ivot na
Starijem naselju, osnovanom u HaA1. naem periodu sterijeg eljeznog, odgovara
zavrna faza tog naselja, s keramikom u tradiciji kp.
16

Metalni nalazi iz nekropole Petkovo brdo ( T.24,6,7) simboliziraju nakon dugo


vremena u kojem su utjecaji ili od sjevera prema jugu, obrnut proces od juga prema
sjeveru. Tom oblikovnom krugu pripadaju 2 pojasne kope (T.24,3) , te igle s malom
koninom glavicom, sa 1 ili 2 diska ispod glavice ((T.24,1,2)
Osnovano otvoreno ravniarsko naselje Otoka u Vrpolju kod Sanskog Mosta.
Pokapanje je incineracijom u urnama.
Period 2
Osnovu za definiranje ini Donja Dolina, naselje koje dostie svoj vrhunac, dok se
ono u Sanskom mostu poinje razvijeti kao snaan metalurki centar. Ovaj period se
moe podijeliti na tri faze (a,b,c). Oko 700.-te godine nastupila je znaajna promjena
u ivotu stanovnika Starijeg naselja Donje Doline, koje je naputeno, pa je kraj Save
se podie novo zbijeno naselje, sojenikog tipa, a dijelovi Starijeg naselja su
pretvoreni u nekropolu.
Faza 2a u keramici su prisutni oblici : grube zvonaste urne sa 4 jeziaste drke ispod
oboda, trbuaste urne, bikonine zdjele, zdjele s proirenim vratom iznutra ukraene
kaneliranjem. Od oruja su prisutna eljezna koplja, bojni no i mali noii. Od nakita
su prisutni sljepooniarke, voraste i tordirane ogrlice, ogrlice od jantarskih jagoda,
dijadema od bronanog lima, masivne bronane narukvice, vieglave igle, naoaraste
fibule, fibule u obliku beotskog tita, pojas od bronane dugmadi, pojasna kopa s
laticama na obodu.
enski grobovi su izuzetno bogatiji od mukih.
Faza 2b ovo je faza ratnikih grobova, mada su brojni i bogati enski grobovi. U
keramici su prisutne urne irokih bokova, bavaste urne, zvonolike urne, trbuasti
pehari s dvije drke, bikonine zdjele, male krukaste posudice s rupicama ispod
oboda i s poklopcem. Ukraavanje se vri kaneliranjem na obodu, tzv. turbanski obod,
na ramenu, vratu, ali i s unutarnje strane; vertikalna rebra, urezivanje ( rafirani
trokutovi i rombovi). Od bronanog posua prisutne su zdjele s visokom trakastom
drkom i lotos-fiala.
Od oruja naena su koplja, bojni no, nastupa i jednosjekli ma sa otrim prelazom
iz sjeiva u ukoenu drku i trnom na tom prelazu. (sl.15,br.3), novina je defanzivno
oruje, bronana kaciga grko-ilirskog tipa (sl.15,br.4), bronane i eljezne obloge
titova s umbom, bronani oklop, eljezne sjekire s tulcem ( T.25,13), krstastom
sjekirom (T.25,12), dvosjekli eljezni ma (T.25,11), mali povijeni eljezni noii
(T.25,9).
Nakit je vrlo raznovrsan. U nakitu su prisutne sljepooniarke s kupastim zavrecima
iz prethodne faze preuzeti ( T.26,11), tordirane bronane ogrlice, masivne narukvice,
fibule s nogom u obliku beotskog tita, donjodolinske bronano-eljezne igle s
diskovima (T.26,15-17), tipine za muke grobove i donjodolinske ploaste fibule od
tankog br lima, ukraene iskucavanjem ( T.26,5), karakt za enske grobove ove faze.
Kompozitni pojasevi, okrugle pojasne kope s perlama na obodu, te mlae kalotne
kope. Sljepooni kolutovi od sitno narebrene ice (T.26,12), duge spiralne
narukvice,, dvojne igle s trokutastom glavicom (T27,4), fibule sa lukom od jantara...
Nastaje promjena u nainu sahranjivanja. Javljaju se jame sa spaljenim kostima bez
urne. enski grobovi su i u ovoj fazi opremljeni sa vie priloga. U najbogatijim
redovno nalazimo: nekoliko parova sljepooniarki,tordirane br ogrlice, ogrlice od
jantarskih perli,masivne narukvice s ukrtenim krajevima, ili one spiralne s veim
brojem navoja, br fibule raznih tipova 2-7 primjeraka, kompozitni pojas s kopom, 12 zemljane posude. Izuzetno se nau i igle. U mukoj nonji igla je najvanija, ali ni
fibule vie nisu rijetke.

17

Keramika je gotovo obavezan prilog i u mukim grobovima (u skeletnim se nalazi


pored koljena). To je najee zdjela. Idealno zamiljena bojna oprema jednog ratnika
sastoji se od kacige, tita s bronanom ili eljeznom oplatom, dva koplja, maa i noa.
Prosjeno naoruanje sastojalo se od dva koplja, maa, noa i tita.
Faza 2c ovo je horizont zmijolike fibule. U keramici su prisutne bavaste urne,
zdjele s uvuenim obodom, trbuaste alice s jednom drkom. Od oruja poznata su
duga eljezna koplja, bojni no, ma s koso postavljenom drkom. Od nakita su
prisutne sljepooniarke, ogrlice od perli, tanke bronane narukvice, narebrene
narukvice, ploaste fibule, zmijolike fibule, glasinake fibule i narukvice.
Period 3 obuhvaa vremenski raspon od dva stoljea i obiljeen je upotrebom
certoke fibule. Dijeli se na dvije potfaze, 3a i 3b, s tim da se faza 3a moe podijeliti
na stariju 3a-1 i mlau 31-2.
U potfazi 3a-1 karakteristine su sljepooniarke od tanke bronane ice, trakaste i
donjodolinske ploaste fibule. Pojavljuju se i protocertoka luna fibula. Kao posve
novi tip dolaze certoke fibule (28,7),male!. Oruje ine koplja, jednosjekli maevi i
bojni noevi. U keramici je prisutna zdjela s uvuenim obodom i poluloptasta zdjela.
U potfazi 3a-2 keramika je prisutna u vie oblika: plie zdjele s uvuenim obodom,
bikonine alice, male krukaste posudice, poluloptaste alice. Ornamentika je
kaneliranje, te novo - plastino ukraavanje (okrugla ili ovalna ispupenja na trbuhu),
modeliranje ivotinjskih glavica na drkama, glaanje, urezivanje. Pojavljuje se i
gruba keramika. Od oruja prisutna su razna koplja, kratki maevi, bojni noevi, mali
noii, knemide i bronana kaciga grko-ilirskog tipa. U nakitu su prisutne razne
varijante certokih fibula, naoaraste fibule s osmicom, sljepooniarke, ogrlice od
perli, masivne bronane narukvice s jagodama ili rebrima, spiralne narukvice.
U fazi 3b , vodei tipovi su lokalne varijante samostrelnih fibula, te ve prisutne
fibule ranolatenske sheme. U keramici su prisutni mali bikonini lonci, duboke
bavaste i poluloptaste zdjele, bikonini i trbuasti pehari i alice. Ukraavanje je isto
kao u prethodnoj fazi. Od oruja su prisutna razna koplja, kratki ma, bojni noevi,
knemide, a u enskim grobovima kratki krivi no. U nakitu su prisutne ploaste i
ranolatenske fibule, ogrlice od perli, masivne bronane narukvice ukraene jagodama.
Naselja
Na podruju ove grupe u eljezno doba su postojala tri osnovna tipa naselja:
gradinska, otvorena ravniarska i sojenika. Sahranjivanje se vrilo incineracijom (u
urnama zajedno s prilozima) i inhumacijom koja je prevladavala. Stanovnitvo se
bavilo zemljoradnjom, stoarstvom, proizvodnjom i preradom metala i trgovinom.
Donja Dolina (Starije naselje) bila je vaan radioniki centar jo u kasnom bronanom
dobu. Naselja smjetena oko rijeke Sane su prednjaila u proizvodnji i preradi eljeza.
Na prijelazu iz 4. u 3. st.pr.n.e. nastupa stabilizacija keltske vlasti u Podunavlju to
prekida razvoj autohtonih kultura eljeznog doba i veze grupe Donja Dolina-Sanski
Most s jugoistonoalpskim podrujem. Stanovnici sz Bosne u eljeznom
dobu,izuzevi Japode u pounju, direktni su potomci nositelja kulture kp. Oni su
Panoni, tonijr panonski Oserijati (Donja Dolina). Juni susjedi Oserijata, a istoni
Japoda su Mezeji. Njima je pripadalo podruje od ua Sane pa do srednjeg Vrbasa na
istoku.Strabon ih ubraja meu panonske narode, to se slae sa arheolokim nalazima.
Na prelazu iz 4. u 3. st. Dolazi do definitivne stabilizacije keltske vlasti u JI alpskom

18

podruju i oblinjim prostorima (Taurisci, Skordisci). Iznad nivoa V u Donjoj...


sred.3.st. pojavljuje se znatna koliina sive keltske keramike.

JADRANSKO ZAPADNOBALKANSKA REGIJA


Borivoj ovi Uvod
Granice ove regije obuhvaaju na sjeverozapadu Istru, zatim Liku, na sjeveru granica
je na srednjem toku Une, sjeverno od Bihaa,zatim ide juno od Save do srednjeg
toka Bosne,skree prema jugoistoku i jugu tako da Romanija, Bjelanica, Prenj i
Neretva odvajaju ovu regiju od glasinake kulture. Ovoj regiji pripada i uski obalni
pojas od ua Neretve do Boke kotorske. Kulturne grupe koje su obitavale u ovoj
regiji su:
1. istarska grupa
2. liburnska grupa
3. japodska grupa
4. srednjodalmatinska grupa
5. srednjobosanska grupa

Stane Gabrovec-Kristina Mihovili,Pula - Istarska grupa


( T. XXX XXXIV )
Ova skupina obuhvaa Istarski poluotok, tj. dananju Istru. Na sjeveru i sjeveroistoku
granii sa notranjskom skupinom, na jugoistoku sa liburnijskom grupom, a u
Gorskom kotaru sa japodskom skupinom. Najznaajnija nalazita su Nezakcij
(Vizae), Beram, Picuge, Sv.Dionizij, Katelir kod Umaga, Pula, Gradina iznad
Limskog kanala. Istarska skupina se kronoloki dijeli na est stupnjeva:

Istra I-II 11. 7.st.pr.n.e.


Istra III 7.st.pr.n.e.
Istra IV 6.st.pr.n.e.
Istra V 5.st.pr.n.e.
Istra VI preostalo vrijeme do kraja grupe

Stupnjevi Istra I-II pripadaju jo uvijek kulturi arnih polja, a poetak arnog pokopa
je ve u 11.st.pr.n.e.
I stupanj
Prodorom kulture arnih polja dolazi do promjena na istonoj jadranskoj obali.
Umjesto ranije inhumacije, zapoinje incineracija. U grobovima su uobiajene are u

19

obliku alice s visokom rukom (T.30,2,14). Starije urne imaju urezani ornament ,
T.30,2 (horizontalne linije na vratu i koncentrine krugove oko plastinih bradavica).
Kasnobronanodobnog su porijekla i dvodijelni i trodijelni tordirani torkvesi (T.30,1).
Ve u 11.st. pojavljuju se plavozelene perle od staklene paste ( T.30, 7 , 8)ukraene
spiralnom urezanom niti koja je ispunjena bijelom ili utom bojom. Najei prilog u
grobovima su narukvice dvoslivnog presjeka, (T.XXX, 11,12). Meu nakit se jo
ubrajaju spiralno naoarasti privjesci s visokom petljom (T.XXX,4), spiralni prstenasti
privjesci od dvostruke ice, tanke bronane karikice i torkvesi rombinog presjeka. U
mlaoj fazi I stupnja are su u obliku alice s visokom rukom i kosim kanelurama na
trbuhu (T.XXX,14). U posudama se nalaze narukvice dvoslivnog presjeka, C
presjeka, spiralne narukvice, te narebrene i otvorene narukvice.
II stupanj
U ovom stupnju ponovno dolazi do promjene, ali nekropole i nain pokopa ostaju isti.
Nove are su u obliku vra, tzv. Wasserkrug ili Henkelkrug ( T.32, 2,3,13). Ovaj
tip ara u Istri je obino ukraen urezanim ili pseudovrpastim geometrijskim
motivima, ispunjenim bijelom inkrustacijom( rombovi, meandar,spirala, T.31, 2,3). U
ovom stupnju se nalaze iroke narukvice od tankog bronanog lima ( T.31, 5,7,11), a
ukraene su rafiranim meandrom i stiliziranim pticama. Trbuasti vrevi s
geometrijskim ukrasom.Ve u 9. i 8.st. se pojavljuje importirana keramika
geometrijskog japigijskog tipa iz Daunije (T.31,14).
III stupanj
U ovom stupnju jaaju utjecaji sjeverne Italije i povezanost s japodskim i
jugoistonoalpskim prostorom. U mukim grobovima se nalaze konine kacige
(T.32,6), zakrivljeni eljezni ma, vieglave igle (T.32,2,10). este su i metalne
posude, a posebno je vana alica s rukom. Javljaju se i situle sa zakovicama
privrenim dnom, ali i sa ukucanim, ciste i kotlii sa krinim ataama (ono to dri
drke na posudama). U ovom stupnju su fibule ee; unaste, zmijolike,
protocertoke. Mnogobrojne su naunice s jednim jantarnim zrnom, narukvice od vie
puta savijene ice, cjevaste i tanje ogrlice. U keramici nestaje vreva i meandra, a
glavni predstavnici su sada situle s nogom s ukrasom izvedenim udubljenim tokama i
jamicama, te lonci s plastinim bradavicama. Brojna je importirana keramika,tzv.
apulska keramika (Apulija, juna Italija). Daunijska keramika se dijeli na 4 faze
(podjela E. M. De Juliisa) :
1. geometrijska protodaunijska (9.-8.st.)
2. subgeometrijska daunijska I (700.-550.god.)
3. daunijska II (550.-400.god.)
4. daunijska III (4.st.)
U ovaj stupanj spada daunijska I keramika, to su monokromni krateri bez noge i s
nogom; i dvobojni s upotrebom crvene boje.
IV stupanj
Novina u ovom stupnju su zmijolike fibule raznih varijanti (novina) i sanguissuga
fibule ( T.33,8). Oruja u grobovima ovog vremena gotovo da nema. Pronalaze se
vieglave igle i brojno metalno posue. U ovaj stupanj spada brojna estenska
keramika (Italija, Este), prije svega crvene narebrene situle na nozi (T:33,12), a

20

nastavlja se import daunijske keramike ( dvobojne posude s crvenom bojom i rogatim


ivotinjskim glavama apliciranima na njih, tzv. sfageion). Pojavljuju se bronane
lepeze i kameni spomenici u Nezakciju.
V stupanj
Meu fibulama prevladavaju certoke, protocertoke i zmijolike. Od keramike javlja
se 6. i 5. st., mlaa apulska 6.st., te grko italska keramika. Jako je mnogo figuralno
ornamentiranih situla.
VI stupanj
Ovaj stupanj obuhvaa razdoblje od 4. 1-st.pr.n.e. I dalje je velika koliina
importiranih predmeta, a posebno u Nezakciju. Situle sada imaju jedan figuralni friz.
Od oruja se pojavljuju sjekire i duga eljezna koplja. Ovo razdoblje oznaavaju i
razni oblici certokih fibula. Nastavlja se import daunijske keramike i to posuda
raenih na lonarskom kolu slikanih horizontalnim trakama, valovnicom ili
stiliziranim biljnim motivima. Prvi put se pojavljuju primjerci srebrnog helenistikog
nakita,ploaste i certoke fibule, potkovaste naunice i antropomorfne maske.
Nastavlja se i uvoz gnathia keramike iz junoitalskih radionica.
Keltski utjecaji u Istri su prodrli preko idrijske skupine, najee su fibule
srednjolatenske sheme. Do potpunog prekida razvoja istarske kulture dolazi na
poetku nove ere.
Naselja
Naselja istarske skupine, gradine, odnosno kateljeri, visinskog su tipa i utvrena.
Ponekad imaju jake, kulama uvrene ulaze, esto dograene i zazidane. Na jugu
Istre prevladavaju gradine jo iz bronanog doba, dok su na sjeveru i Slovenskom
primorju nastale u eljeznom dobu. Zidine su megalitske graene od velikih
kamenih blokova, to je ee na jugu Istre.
Nain pokopa
U grobnom ritusu koristi se iskljuivo incineracija. Nekropole se nalaze u sklopu
bedema, unutar glavnog platoa naselja, u blizini naselja. Poloaj je biran u odnosu na
glavni prilazni put ili glavni ulaz u naselje. Grobovi su bili jednostavne jame, obloeni
neobraenim kamenjem, te grobovi od obraenih kamenih ploa.
Stanovnitvo se bavi zemljoradnjom i stoarstvom te obradom metala. Istarsku
posebnost je inila izrada bronanih igala sa eljeznom jezgrom. Veliku ulogu imala je
i trgovina.
Kameni spomenici naeni su u Nezakciju u okviru nekropole. Bili su dijelovi svetita
ili dio grobne arhitekture. Nisu pronaeni u svom prvobitnom poloaju tako da
njihova funkcija nije odreena. U istoj plastici poznajemo 2 muka poprsja, donji dio
muke figure, konjanika na konju, fragment noge, dvojnu ensku glavu. Poprsja imaju
ruke stisnute uz tijelo, savijene u laktu i poloene na prsa. (vidi slike Vizae!)

ime Batovi, Zadar Liburnska grupa


21

( T. XXXV XLII )
Liburnska kulturna skupina bila je rasprostranjena na primorju, od rijeke Rae u Istri
do Krke u sjevernoj Dalmaciji s pripadajuim otojem. Graniila je na sjeverozapadu
s istarskom, u zaleu s japodskom i na jugoistoku s dalmatskom kulturnom skupinom.
Dobila je ime po Liburnima koji su nastanjivali taj prostor. U pisanim izvorima prvi
put se spominju u 8.st.pr.n.e. (734.god.) u sukobu s Grcima koji su im oduzeli otok
Krf. Poznato je vie stotina nalazita iz eljeznog doba, a najznaajnija su Nin, Zadar,
Radovin, Bribir, Lisii, Nadin, Zaton ninski, Privlaka, Vrsi, Jagodnja Gornja,
Filipjakov, Ljuba, Dobropoljci, Velika Mrdakovica, Dragii, Murter, Sali, Kolan,
Novalja, Jablanac, Lopar, ula i Baka na otoku Krku, Osor, Kastav i Grobnik.
Nalazita se dijele na gradinska, peinska, groblja na ravnome, grobne humke, ostave
i nalazita nepoznatih svojstava. Poznato je 18 ostava, sve su iz posljednje faze od 4.
1. st.pr.n.e. razvoj liburnske skupine je podijeljen na tri razdoblja i est faza od 11.1.st.pr.n.e. Prva faza se ne vee za eljezno doba, ve se izdvaja u posebno, jer
pripada bronanom dobu. Razmatra se kao prijelazna faza. Kulturni razvoj Luburna se
odvijao kroz dva razdoblja i pet faza :
1. razdoblje liburnske prevlasti na Jadranu, od 9. 6.st. (I III faza)
2. razdoblje gubitka prevlasti na Jadranu i opadanje moi Liburna, od 5. 1. st.
(IV i V faza)
Liburni su postupno naselili jadranske obale, srednju Dalmaciju, ue Pada, pokrajinu
Picenum (danas Marche) na suprotnoj talijanskoj obali nazvanu po liburnskom
plemenu Piceni i jugoistonu Italiju, Apuliju (Puglia), njen sjeverni dio zvan Daunija
po ilirskim Daunima.
I faza oznaava stabilizaciju nakon balkansko panonskih seoba. Datira se u
9.st.pr.n.e. Karakteristine su velike ukraene lune fibule, bez odebljenja na luku
( T.37,1,2,5, nastale po uzoru na one sa 2 zadebljanja iz prethodne faze), dvodijelne
spiralnonaoaraste fibule ( T.37,3). Osnovni i najei oblici ove faze su pored
navedenih i dvodijelne zmijolike fibule sa spiralnim diskom na kraju noge ( T.37,6).
Domau metalnu proizvodnju dokazuju kameni kalupi za lijevanje sjekira s tuljcem iz
Radovina.
II faza se dijeli na dva stupnja ( A 8.st.; B 7.st.), definira je snana pomorska
trgovina i zaposjedanje jadranskih obala. Uvozi se velika koliina strane robe :
zemljane posude sa slikanim geometrijskim ukrasom starije tzv japike vrste iz
Apulije ( T.36,1; T.38,1), cno glaane posude iz Apulije i s venetskog podruja na
sjev. Jadranu ( T.36,3,4), pojedine metalne proizvode (jednodijelne zmijolike fibule
T.T.38,12,13)i maeve sa spiralnim ruicama T.37,12) i dr iz Italije. U grobovima se
nalazi velika koliina grobnih priloga, spiralne i lune fibule, brijai, spiralne
narukvice, ukrasne igle, proizvodi od jantara koji se obilno iskoritavaju sve do 4.st. i
idu u red najeih proizvoda. Od jantara se rade fibule, ogrlice, narukvice i naunice,
te ploice sa dvije ivotinjske glave.
U mlaem stupnju iz upotrebe izlaze lune fibule, a javljaju se fibule s dva dugmeta
na luku, bronani eljevi, pektorali i privjesci s dvije trapezaste ploe sa ptijim
glavama na kraju ( sl.19,br.23,sl.20,br,8-10,br21,br.1).
III faza je datirana u 6.st.; i dalje se uvoze velike koliine daunijske keramike
mlae faze, metalni predmeti i zemljana vjedra. Poinje uvoz crnofiguralne grke

22

keramike. Javljaju se protocertoke fibule, ovjekoliki privjesci, kasne zmijolike


fibule. Ovu fazuposebno obiljeavaju pracertosa fibule (T.39,3; T.40,6)
IV faza se datira u 5.st. Grci preuzimaju vodstvo u trgovini na Jadranu. Nastavlja se
uvoz apulske i grke robe. Smanjuje se upotreba jantarskog nakita. Javljaju se pojasi
od bronanih ploa sa dvostoastim privjescima (T.40,11) i sa okruglim vezicama,
kruni olovni naljepci s upisanim kriem, a u manjem broju kasne zmijolike i certoke
fibule. Ovu fazu posebno obiljeavaju ranolatenoidne fibule mjesne vrste koje su se
razvile iz pracertosa na domaem tlu ( sl.19,br.24,30,35; T.40,7,17).
V faza se dijeli na dva stupnja, A 4. i 3. st.; B 2. i 1. st. Pod helenistikim
utjecajima dolazi do temeljitih promjena u kulturi(iako su trajno zadrane mjesne
izrazitosti): gradnja bedema u megalitskoj tehnici, mjestimino preuzimanje
helenistiki nain sahranjivanja s mnogo priloga, obilno se uvozi grka i italska
keramika (gnathia T.42,2,3,6-8)i helenistike vrste T.T.42,4,5,10). Razvijaju se novi
proizvodi: ploaste fibule ( T.41,11,,16,26), potkovaste naunice (T.41,10,21),
prstenje, ogrlice, narukvice, proizvodi od srebra, neki pozlaeni, novana razmjena
(rimski novci). Pod keltskim utjecajima se ire rano i srednjolatenske
fibule(T.41,15,23).
Naselja
Osnovni oblik su bile gradine na uzvisinama, esto utvrene bedemima. Rijetka su
naselja bila u nizinama, veinom na poluotocima. Postojala su i peinska naselja.
Veliki broj gradina bio je stalno naseljen, neke povremeno, a neke su sluile kao zbjeg
ili izvidnice. Ponekad su uz bedeme bile dograene i etvrtaste kule. Nakon rimske
prevlasti veina je gradina naputena i naselili su se u nizinama (Senia, Tarsatica).
Samo su neke gradine nastavile ivjeti kao Jader, Asseria, Varvaria, Aenona.
Sahranjivanje pokojnika
Kroz itavo eljezno doba Liburni su se pokapali na dva naina:
1. u zajednikom groblju na ravnom zemljitu pokraj naselja
2. u kamenim gomilama razasutim na velikom prostoru podalje od naselja
pokojnike su obino polagali na bok u zgrenom poloaju u krinje od okomito
poloenih kamenih ploa ili izravno na zemlju. Uz pokojnike su prilagali nakit,
dijelove nonje i osobni pribor, a oruje, orue i posue rijetko. Poznat je samo jedan
ulomak kamenog nadgrobnog spomenika stele s urezanim prikazima brodova.
Nije poznat ni jedan ratniki grob iz ovog razdoblja. Naeni su samo pojedinani
primjerci oruja, maevi, bodei, noevi, iljak ili strelica, koplja, kacige, sjekire.
Liburni su poznavali zdjelastu vrstu kacige, grko ilirske kacige i okrugli tit.
Nakit je izraen od bronce, jantara, srebra, olova, staklene paste, kosti, kamena,
peene zemlje, eljeza, pozlate i koljki. Zastupljene su ogrlice, narukvice, naunice
ili sljepooniarke, prstenje, privjesci, toke, puce, ukrasne igle, fibule, naljepci, ploe
i vezice za pojas. Najee fibule su spiralne, sa zrnom jantara, mjesne vrste
pracertosa i ranolatenoidne, pa lune. Od privjesaka se istie vrsta velikog prsnog
nakita (pektorali), dugog oko 60 cm, od dvije trapezaste ploe sa ptiijim glavama na
krajevima, spojene laniima, dosad naen samo u Ninu i Zatonu. Od vezica za pojas
najee su krunog oblika sa izrezanim kriemili svastikom sunanim znakom, i dr

23

oblika, neke zavravaju sa konjskom glavom ( sl19,br.21-29). Najee ogrlice su od


niza zrna jantara i od savijenog lima, esto spojene ( T.38,18), a rijetko su tordirane.
Od narukvica najee su spiralne ( T.37,18).
Poznata je samo sitna plastika, veinom od jantara, bronce i srebra, neki su primjerci
pozlaeni, a neki su od peene zemlje. Izdvajaju se samo dvije vee kamene glave iz
Vaana i Raba. Dvije su figurice u obliku ene, a najei su privjesci od ivotinjskih
glava i ovjekoliki privjesci.
Liburni nisu kovali svoje vlastite novce. Koristili su rimski republikanski novac,
novce Metaponta, Herakleje, Atene, Numidije, Egipta, Kartage, Sirakuze i Itake.
Otkriveno je 18 ostava s novcem, a novac je naen na 43 nalazita koji potjee iz 23
kovnice. Najstariji novci sa liburnskog prostora potjeu s kraja 6., ili s poetka 5. st.
To su novci grkih kolonija iz june Italije , u prvom redu Metaponta, ali su dosta
rijetki izpoetka, jer su Liburni novac koristili kao nakit sve do 3.st.pr.n.e., otada se
nalaze ee, osobito od kraja 2.st.pr.n.e. kada su Rimljani pokorili Liburne i Japode
(129.god.). Bavili su se zemljoradnjom, stoarstvom, trgovinom, pomorstvom,
ribolovom, brodarstvom, preradom metala. Pomorstvo i brodarstvo su imali vanu
ulogu kod Liburna.
Keramika se najee nalazi u naslagama naselja, u grobovima samo rijetke posude,
tek u nekim najmlaim helenistikim vie. Te rijetke posude su se koristile prilikom
posmrtnih obreda, razbijane su! I prilikom pokopa novoroenadi.
U keramici su najee poluloptaste zdjele s uvuenim obodom, tanjuri i stoaste
zdjele s razvraenim obodom, ae, loptaste ili dvostoaste posude s prstenastim
vratom, posude u obliku ivotinjskog lika. Ukraavanje se vrilo brazdanjem
(okomiti, kosi, cik-cak uzorci), otiskom prsta, ubodima po rubu posuda, plastinim
rebrima, bradaviastim izboenjima. Nije poznato ukraavanje slikanjem ili bojenjem.

Ruica Drechsler Bii, Zagreb Japodska grupa


( T. XLIII XLVII )
Granica japodskog teritorija na zapadu je bila negdje oko dananje Vinice i u dijelu
Bele krajine, prema jugu i istoku obuhvaao je Liku, Ogulinsko plaku zavalu, dio
Gorskog kotara i Korduna, te podruje sjeverozapadne Bosne sa srednjim tokom
rijeke Une ( Cazinska i Bihaka krajina ), na jugu, prema Liburnima, granicu ine
Velebit i Zrmanja. Izlazak Japoda na more je jo uvijek sporno pitanje. Nalazita
japodske grupe su Prozor kod Otoca, Veliki Vital u Prozoru, Kompolj, Smiljan,
Vrebac kod Gospia ( Strabenica, Leite, Orlov kamen, Velika njiva ), Peani,
Vinica, Pritoka kod Bihaa Jezerine, Golubi kod Bihaa, Dolovi, Ripa, Osredak,
Slatina. Japodska grupa dijeli se na sedam faza:
1. faza zapoinje jo u 9.st.pr.n. e. U vrijeme kasnog bronanog doba. Na centralnom
japodskom teritoriju nisu zapaene nikakve infiltracije novog etnikog elementa.
2. faza zapoinje u vrijeme Ha C1 stupnja, polovica 8.st. Primjetan je utjecaj kulture
polja sa arama, ali se uoavaju i novi elementi. Kao primjer enski skeletni grob iz
Cazina (sl22,br.16-20). Pojavljuju se spiralna naoarasta fibula, sljepooniarke,
privjesak, ogrlica od otvorenih tordiranih torkvesa, igla s ploastom glavicom,
sanguisuga fibule. U keramici su najee konine posude s jeziastim drkama i
bikonine are razgrnutog oboda koji je ukraen kanelurama ili facetiranjem.
(sl.22,br.1,2)
3. faza obuhvaa 7.st., odnosno Ha C1 i C2 stupanj. Veoma su rijetki nalazi oruja, a
od nakita se najee pojavljuju jednopetljaste lune fibule (sl23,br2), fibule s
24

rebrastim lukom gusjeniaste (sl.23,br.1), spiralne naoaraste fibule, pijaviaste


fibule, igle s okruglom glavicom, dvokrake igle s glavom u obliku niza osmica. Lune
jednopetljaste fibule, kojih je luk omotan trakom od br lima i ukraen s vie jantarnih
ili staklenih zrna, specifian su proizvod japodskih radionica. esto na igli imaju
privjeske od nekoliko lania ((sl.23,br.8). Od keramike najee su zdjele sa
uvuenim obodom, alica s drkom, trbuasti lonci uskog zaravnjenog oboda, a od
oruja je pronaeno samo jedno dugako eljezno koplje.
4.faza obuhvaa 6.st. Poveava se broj novih nalaza. To su lune fibule s dugom
nogo koja se zavrava okruglim ispupenjem, fibule s dva dugmeta na luku, zmijolike
fibule, naoaraste fibule, ovjekoliki privjesci, igle s vie kuglica, bronani ivotinjski
privjesci, ogrlice od perli, a jantar je i dalje omiljeni dio nakita.
U ovoj fazi pojavljuju se male terakote koje se mogu podijeliti na tri tipa. Prvi tip su
plosnate i na jednoj strani zaobljene figure koje na prednjoj strani imaju naznaeno
lice, ruke i noge. Drugi tip su valjkasti idoli koji imaju ruke u obliku patrljaka, noge
jedva naznaene, a lice s vrlo malo detalja. Trei tip su terakote prizmatinog oblika,
lice i dijelovi odjee su predstavljeni dubokim urezanim linijama. Karakteristian dio
japodske nonje je okrugla kapa ukraena kalotastim dugmetima, javlja se samo na
centralnoj japodskoj teritoriji.
5. faza obuhvaa 5. i 4.st., odnosno Ha D2 i D3 stupanj. Ona oznaava kraj starijeg i
poetak mlaeg eljeznog doba, u srednjoj Europi je to vrijeme keltskog uspona.
Najznaajniji nalazi ove faze su certoke fibule, okrugli privjesci od bronanog lima
(bule), ploaste naoaraste fibule ( one su omiljeni nakit na centralnom japodskom
teritoriju ), lune fibule, privjesci raeni na proboj. U keramici su prisutne bikonine
posude s dvije drke sa skromnim urezanim geometrijskim ukrasom (rafirani
trokuti).
6. faza obuhvaa 3. i 2. st., Lt C stupanj. To je vrijeme snane ekspanzije Kelta u
srednjoj Europi. 387.god.pr.n.e. nakratko su zauzeli i Rim, a nakon poraza kod Delfa i
povratka na sjever, Kelti prodiru u susjedstvo Japoda, na zapadu u Sloveniju, a na
sjeveru u Posavinu. Taj prodor se mogao dogodit poetkom 3.st. Na japodskom
teritoriju, za razliku od drugih keltiziranih podruja, prilaganje oruja u grobove je
rijetko. Nalazi ove faze su certoke fibule, fibule s tri dugmeta na luku, ploaste
naoaraste fibule, unaste fibule, ploaste fibule liburnskog tipa, ivotinjski privjesci,
staklene narebrene narukvice, bronane pastirske palice. U keramici su prisutne
bikonine urne i amforice s dvije drke, te alice s dvije drke koje nadvisuju obod.
7.faza obuhvaa vrijeme od kraja 2. st. do 35.god.pr.n.e. ( tada Japodi dolaze pod
vlast Rimljana). U ovoj fazi se zapaaju razlike izmeu centralnog japodskog
podruja i prostora oko Une. One se oituju u promjeni naina sahranjivanja i u
oblicima materijalne kulture. Na centralnom podruju ivot se nastavlja na gradinama,
a u nekropolama je ea incineracija od inhumacije. Karakteristini nalazi su
ovjekoliki srebrni privjesci, srebrne aplike u obliku rozete, trapezoidni privjesci s
iskucanim ljudskim likom. U grobovima su naeni primjerci eljeznog oruja:
dugaki, ravni jednosjekli ma, krivi bojni noevi. Pojavljuju se fibule i privjesci iz
prethodnog razdoblja.
Naselja
Naselja su najee gradine utvrene bedemima od suhozida ili nasipima od zemlje i
kamena. Peine se jo uvijek naseljavaju, ali rjee, dok se u Pounju osim gradina
podiu i sojenika naselja. Gradine su pojedinane i dvojne. Veina arheologa kao
glavno japodsko naselje Metulum oznaava gradinuViniicu kod Josipdola. Kod

25

Apijana Aleksandrijskg postoji podatak o Metulumu, naime njegove utvrde su gorjele


tijekom sukoba Rimljana i Japoda, no ova gradina ima suhozidne bedeme, a ne drvene
palisade. Sojenika naselja se nalaze samo na podruju oko Une u Sane, bila su u
Ripu, Golubiu, Ribiu, Kraljima i Brekovici.
Kue pravokutnog oblika, veinom jednodijelne, temelji od neobraenog kamena u
tehnici suhozida...

Nain pokopa
Postoje dva tipa nekropola : ravne nekropole i nekropole pod tumulima. Tijekom
eljeznog doba postojala su dva naina sahranjivanja pokojnika, inhumacija i
incineracija, pepeo je stavljan u keramike ili kamene urne, a rjee samo u zemlju. Pri
inhumaciji se stavljaju u plitku raku ili samo na zemlju i oko njega se stavlja red
krupnijeg neobraenog kamena, a onda se sve zatrpa zemljom i sitnim kamenjem.
Stanovnitvo se bavilo stoarstvom, zemljoradnjom, lovom, ribolovom i
metalurgijom. Obraivali su velike koliine jantara, na zrnima su izraivali figuralne
predstave, te urezivali geometrijski ornament.
U japodskoj umjetnosti se ljudski lik ili cijela figura javlja uvijek u strogoj stilizaciji.
enske figure imaju duge zvonaste haljine sa kalotastim bronanim dugmetima
prikazanim udubljenjima, na glavi je zdjelasta kapa (vjerojatno raena od koe)
ukraena naivenim dugmetima. Japodske urne raene su od kamena, to su isklesani
kvaderi na kojima se na gornjoj strani nalaze pravokutni otvori s poklopcem u obliku
dvoslivnog krova. Sve bone plohe su ukraene figuralnim predstavama ili
geometrijskom motivima. Na prikazima su uglavnom radnje vezane za zagrobni kult.
Veina ih se datira u 1.st., a trajale su sve do 3.st. urezane figure konjanika, povorke
ena koje sudjeluju u pogrebnim sveanostima,heroizirani pokojnici koji sjede na
tronu i primaju pehar iz ruke ivog srodnika, scene izlijevanja tene rtve u veliku
amforu (libacija) sve vezano za zagrobni ivot (gr arhajski uzori, scene situlske
umjetnosti, keltski utjecaji, ali prvenstveno snana autohtona komponenta.)

Borivoj ovi Srednjodalmatinska grupa


( T. XLVIII, L )
razvoj opisan u pjz je neposredni i kontinuirani nastavak ivota iste arheol grupe koju
je na priblino istom teritoriju izdvojio Batovi kao ''dalmatinsku kulturnu grupu''.
Jedan od glavnih razloga tomu je taj da se arheoloki prepoznatljiv i specifian fundus
eljeznog doba po kojem se ova grupa izdvaja od susjednih , svrstava uglavnom u
vrijeme izmeu 8. i 4. st. Dok u posljednja 3 stoljea stare ere jaaju helenistiki i
djelomice keltsko-latenski utjecaji to rezultira odreenom kulturnom uniformnosti u
veem dijelu srednjeg i junog jadrana sa zaleem, nakon ega je teko definirati
kulturne grupe, odnosno etnike koji ih zastupaju.
Granica ove grupe poinje na sjeverozapadu kod ua rijeke Krke, ide prema sjeveru
do krajnjih obronaka Dinare, preko atora, Vitoroga, Ljubue, Vrana i abulje,
obuhvaajui velika kraka polja jugozapadne Bosne, izbija na Neretvu i njenom
desnom obalom izlazi na Jadran. Pripadaju joj i otoci Vis, Hvar, Bra, i drugi manji.
Vaan je i vodotok Cetine, a plodniju dolinu stvara samo Trebiat, koji je u gornjem
26

toku poznat kao Tihaljina. Ovaj teritorij je nekada pripadao Delmatima, koji se
pojavljuju izmeu 8. i 4. st. pr. n .e. nalazita su gradine (nekoliko stotina), pilje,
nekropole, sojenika naselja i jedno svetite. To su: Kopaine na Visu, pilja u Otiiu
kod Sinja, Gradina u Otiiu, Torine u Dugopolju, Duvno, Gradina u Batinu kod
Posuja, ozok Dugi na Cetini, Via Luka u Boboviu, aganj dolac na Brau, Solin,
Postranje kod Imotskog, Gradac kod Posuja, Gorica, Drinovci, Grude, Potoani,
Vaarovine u Livanjskom polju, Crvenice kod Duvna, Krehin Gradac i Otok (Vitina).
Grupa se dijeli na pet faza. Nastala je u kasnom bronanom dobu, to je njena 1. faza.
2.faza obuhvaa 8.st. (800.-725.god.) Ha B3
3.faza od kasnog 8.st. do sredine 6.st. (725.-550.god.)
4.faza od sredine 6. st. do sredine 4.st. (550.-375.god.)
5.faza sredina i druga polovica 4.st. (375.-300.god.)
2.fazu reprezentiraju ostave u Krehinu Gracu i iz Otoka. Iz Krehinog Graca potjeu
veliki objekti, tzv. tutuli, ukraeni graviranim ornamentom (sl.26,br.3), velika ukrasna
dugmad (falere,''toke'') sa iljkom isto graviranjem (T.48,1), pektorali, duge i masivne
spiralne narukvice (sl.26,br.2), tordirane ogrlice, kolutasta fibula (sl.26,br.4) i mala
sjekira-kelt.
Iz Otoka potjeu:velika luna fibula Golinjevo tipa, spiralni svici za kosu sa
objeenim laniima i naoarastim privjescima, te pet tordiranih ogrlica (sl.26,br.1).
Ovoj fazi pripada i bronana igla s prstenastom glavom (T.48,3) i okrugla pojasna
kopa (sl.26,br.5). U keramici su karakteristine zdjele sa zadebljanim facetiranim
obodima, te iezavaju turbanski obodi, a ostaju samo grube imitacije tog ukrasa.
3.faza je zastupljena u Drinovcima, Gorici, Grudama, Potoanima, Crvenicama kod
Duvna, Gracu kod Posuja, Livnu, itd.
Karakteristini tipovi ove faze su: velike jednopetljaste lune fibule (T.48,8),
dvopetljaste fibule s nogom u obliku beotskog tita (T.68,19), igle s raznim glavama,
sa svitkastom glavicom (sl.),toke sa iljkom, okrugle pojasne kope, bronane
narukvice,tordirane ogrlice, dijadema od bronanog lima ukraena iskucanim
ornamentom. Ukraavanje vrata igle snsnim prstenastim zadebljanjima je jedna od
odlika srednjodalmatinskog tipa.
4.faza je klasino razdoblje u razvoju ove grupe. Vanija nalazita su Grude,
Drinovci, Gorica, Gradac kod Posuja, Petrovii i Zagradina u Rakitnu, Potoani i
Vaarovine u Livanjskom polju, itd.
Mogue je izdvojiti oruje ove faze, to su raznolika koplja ( poznata u 4 osnovna
oblika: relativno duga, sa irokim listom i rebrom trougaonog presjeka (sl.26,br.8),
slina sa rebrom etvrtastoh presjeka, duga uskog lista, s rebrom koje se prua samo
do polovice duine lista (sl.26,br.9), te dua ili kraa koplja bez rebra (26,br.10).
kratki krivi jednosjekli ma (sl.26,br.19), a kraju ove faze mogli bi pripadati kratki
maevi tipa mahajre (sl.26,br.17), kacige grko ilirskog tipa, bronane knemide
grkog tipa.
U nakitu su prisutne: male lune fibule sa izduenom trougaonom nogom i sa glatkim
ili dugmetastim lukom (T.49,,1,2), fibule s dugom nogom i dva dugmeta na luku
(T49,9),kako izgleda veoma omiljene na ovom podruju (oko 60 primjeraka sa 6
nalazita), polumjeseaste fibule s privjescima i to starije (T.49,8) i mlae (T.49,6),
pojasne kope u obliku kalote (T.50,10), glasinaki privjesci u obliku praporaca, s
prorezima i noicom (T.50,14), bronane glatke i tordirane ogrlice, delmatske fibule s
asimetrinom etvrtastom nogom, nerijetko posve neobinih, bizarnih formi

27

(T.49,4,5,7), proto- i certoke fibule, osobito Certosa slinim lokalnim tipovima, za


koje se koristi naziv ''latenoidne'' (T.49, 10-12). Najmlae u ovoj grupi su one sa jo
uvijek kratkim, prema luku povijenim zavretkom noge (sl.26,br.15), ili sa
zavretkom noge u vidu spiralnog svitka. Naoaraste fibule, delmatski tip naunice
(T.49,17,18), karakteristine su i dvojne igle, dvopetljaste i omega tipa (T.50,5,7,8),
od lijevanih igala vieglave igle (T.L,2),ogrlice od perli, antropomorfni privjesci u
izrazito geometrijskom tretmanu (sl.26,br.14), punolijevani privjesci u obliku posude
ili koarice (T.L,15), bronane toke sa iljkom do 7 cm.
5.faza prisutna je u grobu IV iz Vie Luke.na podruju srednjodalmatinske grupe
pojava keltsko-latenskih oblika ( fibule ranolatenske sheme, tipa Lat.B1) jeste od
sekundarne vanosti. Prelomnu toku ini naglo jaanje utjecaja grke kasnoklasine
kulture ve u polovini 4.st.pr.n.e.
Od oruja ove faze mogu se izdvojiti: bojni noev sa irokim lijebom (sl.26,br.11),
koplje sa izrazito irokim listom raeno pod utjecajem ranolatenskih kopalja
(sl.26,br.12), jedan tip bojnog noa koji ini prelaz od kasnohaltatskog kratkog
krivog maa u poznate kasnolatenske bojne noeve sa drkom u obliku tulca
(sl.26,br.13), koplja ranolatenskih formi (sl.26,br.18), kacige grko ilirskog tipa,
koje su koristili i susjedni Daorsi. Od nakita su poznate latenoidne istonojadranske
fibule, raene su od bronce i od srebra, to je karakteristika za ovu fazu. Nekoliko
primjera ranolatenskih fibula sa zavretkom noge u obliku ivotinjske glavice (T.L,
25, 28-30). Igla sa glavicom u obliku palmete (TL,24), bron.peatni prsten s
ugraviranim likom ptice ( (T.L,23), pojasna kopa sa jednim krajem u obliku palmete
(T.L,21)
Naselja
Gradinska naselja su osnovni oblik aglomeracija, kao i u ostalim dijelovima SZ
Balkana. Nisu sve gradine bile stalna naselja.Veliki dio gradina tog podruja (dvije
treine po miljenju Benca!) je imao fotrifikacijsku namjenu, bilo da su sluile kao
dopunske fortifikacije veih gradina, bilo kao osmatranice i straare u okviru ireg
obrambenog sustava. Neke od njih mogle su imati i religiozno-kultnu namjenu.
Postojala su (paralelno sa gradinama) i naselja na otvorenom, bez fortifikacija. Na
podruju Posuja, Gruda i irokog Brijega neto vie od polovice gradina pripada
kasnom bronanom i eljeznom dobu. Glede poloaja gradina: oko gotovo svoh veih
krakih polja postoji znaajna koncentracija gradina, esto smjetenih na prvim
padinama iznad polja, zatim na neto viim breuljcima, a dosta rijetko 400 m nad
poljem. To je sluaj sa Glamokim, Livanjskim, Duvanjskim poljem, te Bukim
blatom u JZ Bosni, kao i sa Sinjskim i Katelanskim poljem u srednjoj Dalmaciji.
Opi poloaj naselja ove grupe prvenstveno je zavisio od najvaznijih resursa, u prvom
redu panjaka, zatim i obradive zemlje. Naravno ako je rije o gradinama preteno
obrambrne funkcije, onda su presudni strateki initelji. Kue izgleda drvene..
Nain sahrane
Na podruju srednjodalmatinske grupe nije poznat ni jedan pokop pod tumulom u
starijem eljeznom dobu, kao to nije zabiljeena ni incineracija. Svi su tzv. ravni
grobovi s inhumacijom (Postranje Imotski, Grude, Vaarovine 1 i 2 Livno...).
Vjerojatno se radi o normalnom pruenom poloaju skeleta, a esto je prakticirano
sukcesivno pokapanje tijekom dueg razdoblja u istu grobnicu. Grobnice su u veini
imale odreenu kamenu konstrukciju. Keramika je bila redovit prilog u grobovima

28

(ali tek u mlaim fazama). U mukim grobovima bilo je oruje i nakit, a u enskim
nakit.
Stanovnitvo se bavilo stoarstvom (ovce,koze) i zemljoradnjom.
Ali i trgovinom. Metalni proizvodi su se uvozili, ali postojalo je i autohtono
metalopreraivako zanatstvo.

Duhovna kultura
Bili su izraeni kultovi autohtonih boanstava, u rimsko doba poznatih pod imenima
Silvana i Diane (interpretatio romana).
U Gorici kod Gruda u Bekijsko-imotskom polju je pronaen hram izgraen u
suhozidnoj tehnici (Truhelka ga pogreno interpretirao kao krematorij, a ovi je
dokazao da je to hram). Manja prostorija sa prednje strane, vjerojatno samo ograeno
predvorje. Glavna prostorija, naos (6X 5 m), bila je jednim pregradnim zidom s
vratima u sredini podijeljena na dva dijela. U zadnjem dijelu, riznici, pronaeno je :
bronana kaciga, 30-ak kopalja, 10-ak bojnih noeva, preko 300 primjeraka raznog
nakita ( fibule, igle, sljepooniarke, naunice, privjesci, ogrlice). Najstariji objekti
pripadaju 8.i7.st.pr.n.e., a ostali su iz mlaih razdoblja. Jasno je da je rije o hramu,
svetitu nekog boanstva, kojemu su u odreenim prilikama donoeni darovi., kao i
dio ratnog plijena.
Posebno mjesto pripada i lokalitetu Mandina gradina u Mandinu Selu. To je manji
usamljeni krenjaki greben u istonom dijelu Duvanjskog polja sa nekoliko terasa
bez tragova naseljavanja, bez fortifikacija, sa kamenim tumulom prenika osnove oko
30m,a visine oko 5m. Sondiranjem je dokazano da nije rije o grobnom tumulu, da se
znatan dio tumula sastoji od kamena pomijeanog sa znatnim brojem fragmenata
keramike, da unutar masiva postojiizrazit sloj paljevine, te da su nakon zavretka
objekta na njemu tijekom dueg vremena obavljani kultni obredi sa razbijanjem
keramike. Ima i drugih slinih objekata. Zapravo su brojni keramiki fragmenti na
velikim limitnim tumulima veeg broja gradina upuivali na zakljuak da su ti objekti
pored fortifikacione imali i drugu kultnu namenu. Mandina gradina raena specijalno
za tu namjenu, imala je po miljenju Benca znaaj kultnog mjesta vanog za itavo
Duvanjsko polje, a zbog blizine Liba-Delminija, kao politikog centra, moda i ire.
Peine su jo jedan mogui tip svetita ili kultnih mjesta.
Od plastike poznata je samo jedna bronana Venera iz 6.st.pr.n.e. naena u
Studencima kod Ljubukog, te jedna bronana statueta iz Sovia kod Gruda.

Borivoj ovi Srednjobosanska grupa


( T. LI LIII )
Osnovni prostor rasprostiranja ove grupe ine porjeja gornjeg i srednjeg toka
Vrbasa, Bosne i Lave. Najznaajnija nalazita su Pod kod Bugojna, Kopilo,
Alihode, Semizovac, Putievo, Nevi-polje kod Travnika, Grbavica kod Viteza,
Podastinje kod Kiseljaka, Graanica u Malom ajnu, Vratnica kod Visokog. Dui,
kontinuirani razvoj se moe pratiti samo na Podu kod Bugojna. Grupa se dijeli na est
faza:
1.faza poinje jo u bronanom dobu u 10. i 9.st., a zavrava sredinom 8.st.pr.n.e.
Kronologija je uglavnom zasnovana na stratigrafiji Poda kod Bugojna. On se dijeli na
29

tri osnovna sloja: Pod B, C i D. Sloj B pripada 1.fazi, a C i D mlaima. Postoji i jedan
rani horizont eljeznog doba oznaen kao C1, on pripada 2.fazi. granica izmeu Poda
C i D je graevinski horizont koji je stradao u poaru oko 600. god.pr.n.e. sloj Poda D
ima deset graevinskih horizonata i dijeli se na vie faza.
2.faza se izdvaja na Podu sa dva stambena horizonta, znaajnim inovacijama u
organizaciji naselja, fortifikacijskom sustavu i keramici i metalu. Osnovni oblici
keramike, koji su isti i u 1.fazi, su jednostavni lonci jajastog oblika s jeziastim
drkama, bokasti lonci s proirenim obodom, amfore, duboke zdjele, zdjele s
uvuenim obodom, alice s drkom, amforice s tri drke na trbuhu, nova vrsta
keramike (uglavnom pehari i alice) ima veoma tanke stijenke, sjajnoglaanu
povrinu-siva ili crna, a ukras je izveden finim urezivanjem nekim tankim, otrim
instrumentom (sl.27,br.6). druga znaajna nova pojava je tendencija otrijeg
profilisanja formi.U ukraavanju je najei motiv rafiranih traka horizontalno i
vertikalno, izdueni rafirani trokuti, rombovi, mreaste trake, izdueni rafirani
trokut i romb, malteki kri (nije est, ali znaajan novi motiv), igosani trokutovi
sloeni u jedan ili dva horizontalna niza na obodu ili ramenu. Od oruja iz ove faze
poznato je samo jedno eljezno i jedno bronano koplje. U nakitu su prisutne
dvopetljaste fibule s trokutastom nogom, masivne narukvice, igle, dijademe, bronana
dugmad. Sve je ukraeno graviranjem ili iskucavanjem. Ova faza pada u prijelaz iz 7.
u 6. st.pr.n.e. (725.-600.god.).
3.faza je uglavnom definirana nalazima iz Poda, iz dva graevinska horizonta i jednog
meusloja. Karakteristino za ovu fazu je poar u kojem je naselje bilo uniteno, te
reorganizacija naselja uz pojaanje fortifikacija nakon poara. U keramici su prisutni
grubi lonci jajastog oblika, lonci s duim ili kraim cilindrinim vratom, loptasti
lonci, amfore, zdjele s uvuenim obodom, bikonini pehari. U ukraavanju su bogate
kompozicije od geometrijskih motiva (trake, trokuti, rombovi). Nema vie fine
keramike tankih stijenki. U ukraavanju su najee tehnike urezivanja, udubljivanja,
kaneliranja. Od oruja je pronaeno eljezno koplje, eljezna sjekira-kelt, dvojna
sjekira, eljezni noevi. Pronaeni su brojni kalupi za izlijevanje bronanih ipki i
sitnog nakita. Prisutne su dvopetljaste fibule s nogom u obliku beotskog tita, igle,
prstenaste pojasne kope s laticama na obodu, naunice delmatskog tipa, bronana
dugmad, privjesci, perle, tordirane ogrlice, spiralne narukvice i sljepooniarke, te
kotani eljevi.
Plastika je jedna od posebno vanih pojava u ovoj fazi nae grupe. Zastupljena je tzv.
stubastim idolima naenim u ruevinama svetita, u sloju velikog poara koji pripada
poetku ove faze. To su reljefi izraeni oblaganjem drvenih greda glinom, na kojima
su izvoeni geometrijski ukrasi, te stilizirano ljudsko lice s etvrtastim ili zaobljenim
elom ( sl.29, br.1,2). U jednom sluaju ljudski lik zamijenjen je predstavom suneva
diska (sl.29,br.3). Iz sloja velikog poara potjee jo i poznata vaza s natpisom o
kojoj e jo biti rijei. Ovoj fazi pripadaju i dvije gravure sa shematskim prikazom
strijelca. Jedna je izraena na dnu male zdjele, prije peenja, a druga (T.LII,20) je
grafit, urezan na unutranjoj strani ulomka neke vee posude. Ova faza traje od 600.
do 550.god.pr.n.e.
4.faza poznata je samo iz slojeva Poda, u tri graevinska horizonta, doba uspona
nakon oporavka od poara. Ova faza odlikuje se pojavom novih tipova nakita i
keramike, kao i importom bronanog posua i keramike. U keramici se i dalje koriste
isti oblici kao u prethodnoj fazi, a od novih formi karakteristine su poluloptaste
alice (sl28,br.2)i poluloptaste zdjele (sl.sl.28,br.5) sa ravnim obodom i sa istaknutim
irokim horizontalnim rebrom, na 1-2 cm ispod oboda, rebro gotovo uvijek
perforirano nizom rupica. Rub rebra ponekad valovito modeliran te ima ''ipkast''

30

izgled. ae na nozi (sl.28,br.6). Ukraavanje je isto uz primjenu i snopova linija,


motiva od urezane linije i niza zareza, kaneliranja, vertikalnih rebara, bronane
dugmadi, kompozicija od kvadratia sa znakom X, meandra i bronane dugmadi.
Uvozi se i keramika raena na lonarskom kolu.
Od oruja je naeno: eljezna koplja, sjekira-kelt, bojni noevi, mali eljezni noevi,
grko-ilirske kacige. Pronaeni su i dijelovi konjske opreme. U nakitu su prisutne
polumjeseaste fibule, trakaste fibule, kalotne pojasne kope s laticama na obodu,
masivne bronane igle s prstenastom glavom, narukvice, bronana dugmad, delmatska
dugmad sa iljkom, bronani privjesci, perle.
Plastika je zastupljena i u ovoj fazi s jednim primjerkom-glava bradatog ovjeka u
reljefu modeliran na rubnom zidiu jednog ognjita (sl.28,11). Ova faza traje od 550.450.god.pr.n.e.
5.faza je zastupljena na Podu u tri graevinska horizonta, kao i na drugim nalazitima.
U keramici nema promjena, osim nekih bitnih pojava, to su: poluloptaste alice s
koljenastom drkom i ukrasom u obliku roia, kupe na nozi, novina u ukraavanju
je umetanje V motiva jedan u drugi. Oruje je zastupljeno i u ovoj fazi. U nakitu su
oblici isti, a pojavljuje se certoka fibula, te glasinake rebraste fibule i narukvice od
bronanog lima. Pronaeni su i mali pehar i keramiki prljenak s urezanim slovnim
znacima. Ova faza traje od 450.-350.god.pr.n.e.
6.faza je dokumentirana na Podu u dva graevinska horizonta, te u bogatoj ratnikoj
grobnici u Vratnici kod Visokog. U keramici je i dalje prisutan pad kvalitete. Od
oruja su zastupljena duga i kratka eljezna koplja, kratki jednosjekli maevi, mali
krivi eljezni noevi. U nakitu se uz ostale predmete pojavljuju jo i samostrelne
Certosa fibule (T.LIII,27),unolike, lune i fibule ranolatenske sheme, veinom sa
zavretkom noice u obliku ivotinjske glave (T.LIII,28), dvojne omega igle, te
peatni prsteni s negativima likova ene s lukom (T.LIII,25), sove i psa. Ova faza traje
od 350.-300.god.pr.n.e.
Naselja
Od naselja je jedino Pod kod Bugojna sistematski istraen. Naselja su gradinskog tipa,
malobrojna od njih imaju bedeme, od kamena i zemlje. Karakteristika ovih gradina je
esta upotreba tzv. limitnog tumula. Usjeci i opkopi (anevi) su est elemenat
fortifikacije.
Pod kod Bugojna ima duboki polukruni opkop i kamenozemljani bedem, sa dvije
osnovne komunikacije (SI-JZ i JI-SZ) koje se sijeku priblino u sredini platoa.
Paralelno sa glavnim tu su i sporedne ue komunikacije i jedna du samog
bedema.naselje zadralo ovaj oblik organizacije do kraja postojanja (do kraja
4.st.pr.Kr.) krajem 6. i po.5.st. dolazi do uklanjanja zgrada u centralnom dijelu radi
stvaranja nekog vida trga.
Kue: horizontalne grede, one nosile vertikalne grede, popuna od zemlje, kue dosta
velike 12X8 m , u pravilu dvo i trodijelne, unutra uz zidove glinene klupe visine pola
metra, na njima esto locirane jedna do dvije kalotne pei, okrenute otvorom loita
prema unutranjosti kue. U stranjem dijelu kue na podignutom nivou podnice
nalazila se jedna velika kalotna pe. Pei sloenog izgleda: osnova potkoviastog
oblika, gornji dio ima oblik kupole na ijem je vrhu postavljen recipijent. Izmeu
kupole i recipijenta nalazila se glinena reetka sa nekoliko otvora kroz koja je topli
zrak strujao navie i zagrijavao zidove posude stavljane u recipijent na vrhu pei.
Ispred otvora penice na podu jama za pepeo. U kuama tkalaki stanovi, dosta utega

31

naeno. Osim pei postojala i otvorena ognjita neka od njih su sluila u kultne svrhe,
pr. Na rubu jednog je naen reljef sa likom bradatog ovjeka. Objekat posebnog tipa
je svetite, otkriveno na zapadnoj periferiji naselja.
Postojala su i otvorena naselja bez fortifikacija.

Nain sahranjivanja
Sahranjivanje je u obinim ravnim grobovima s inhumacijom, te s prilozima nakita i
oruja. To je bio uobiajen nain sahranjivanja od 8.-4.st.pr.n.e. U 3.st. dolazi do
naglog prelaska na incineraciju. Vratnica je iznimka radi se o jedinstvenoj velikoj
grobnici sa veim brojem sahrana. Dno grobnice je ukopano u tlo, zasuto slojem
kamenja, a na njega postavljene tri ploe od muljike, okolo je podignut suhozid. Tako
je dobivena ovalna grobna komora sa ostacima ljudskih skeleta u tri grupe svaka na
jednoj podnoj ploi. Samo su lubanje i koplja stajala u odreenom redu,dok su ostale
kosti i prilozi razbacani po itavoj grobnici. Pretpostavlja se da je rije o pokopu
masakriranih poginulih ratnika.
Stanovnitvo se bavilo stoarstvom, zemljoradnjom, trgovinom i metalurgijom
eljeza.
Vano je i svetilite otkriveno na Podu i njegova kultna plastika. Taj objekat je
otkriven u sloju velikog poara koji smo pripisali poetku nae faze 3 (oko prelaza iz
7. u 6.st.) . nalazio se na zapadnoj periferiji naselja, vjerojatno blizu glavnog ulaza.
Vei, istoni dio je jednostavan, nema tipinog inventara da bi se svrstao u kue, ,
manji zap dio imao je oblik platforme sa podnicom oko 0.60-0.80 m viom od one u
veoj prostoriji. Na sredini te platforme naena je osnova okruglog ognjita
rtvenik. itava platforma bila je prekrivena utom. Analizom ulomaka raenih u
tehnici kunog lijepa i ukraenih udubljenim ornamentima, shvatilo se da pripadaju
dvjema skupinama; prvu deblji i kompaktniji komadi- kao unutarnja oplata zidova,
drugu ine dijelovi jedne konstrukcije koja je nesumnjivo stajala na platformi. Ta
konstrukcija je imala oblik reetke, od vertikalnih i horizontalnih drvenih greda i
oblica , oblijepljenih glinom. Na sloju gline izvedeni su geometrijski ukrasi, najee
rafirani trokutovi, koncentrini polukrugovi . ono posebno interesantno su ljudska
lica modelirana na vrhovima nekih a moda i svih!vertikalnih greda te reetkaste
konstrukcije. To su posebni vidovi kultne plastike, tzv stubasti idoli. Ikonografski
postoje 2 osnovna tipa: sa etvrtastim i sa ovalnim elom (sl.29,br.1,2), to
nesumnjivo ima neko znaenje. Ono to posebno impresionira jeste da 1 od ovih
stubastih idola umjesto glave ima predstavu suneva diska (sl.29,br.3). to objanjava i
ostale, dakle rije je o svetitu boanstava najvieg ranga.
U poecima nae grupe evidentan je njen utjecaj na SZ Bosnu, posebno na grupu
Donja Dolina- Sanski Most. U isto vrijeme mogu se zapaziti i reciproni kontakti sa
glasinakom kulturom ( forme nakita, urezani ornamenti..). u kasnijim fazama
kontakti sa glasinakom grupom postoje, ali nisu jaki, daleko jai kontakti postoje sa
srednjodalmat. Na jugu i sa Donja... na SZ. vrsta veza je i pogrebni ritus, ravni
grobovi, inhumacija... postoje indicije o irenju srednjobosanske grupe prema jugu.
Podruje oko gornjeg toka Bosne bilo je poetkom nove ere naseljeno Desitijatima,
to potvruju epigrafski izvori, na osnovu kojih je i nekropola u Brezi s pravom
pripisana njima. Desitijati su bili jedna od najbrojnijih i vojniki najjaih plemenskih
grupa u ovom dijelu Balkana. To proizilazi kako iz njihove uloge u ustanku 6-9,god.
Pre Kr., tako iz broja njihovih dekurija...........

32

SREDNJOPODUNAVSKA REGIJA
Rastko Vasi, Beograd Uvod
Ova regija obuhvaa istonu Slavoniju, Vojvodinu i sjevernu Srbiju. To je juni dio
prostrane Panonske nizine. Na poetku eljeznog doba na ovom se podruju uoavaju
jasne kulturne grupe koje su se formirale u prijelaznom periodu bronanog na
eljezno doba, to su daljska grupa u istonoj Slavoniji i bosutska grupa u Vojvodini i
sjevernoj Srbiji. Razvoj ovih kasnohaltatskih grupa prekida se krajem 4.st.pr.n.e.
prodorom keltskih plemena sa zapada u junu Panoniju, koji oznaava poetak
mlaeg eljeznog doba na ovim prostorima.

Rastko Vasi Daljska grupa


Ova grupa rasprostirala se na uskom pojasu Podunavlja od Baranje do zapadnog
Srijema, zahvaajui i dio zapadne Bake. Egzistirala je kontinuirano od 10. do kraja
4.st.pr.n.e.
Grupa Dalj je nastala irenjem grupe Val iz jugoistone Transdanubije prema jugu.
Ona je predstavnik srednjopodunavske kulture polja sa arama. Svoj je najvei
procvat doivjela na prijelazu bronanog u eljezno doba. Svoj razvoj nastavila je do
6.st.pr.n.e. prihvativi strane elemente koji su doli pod utjecajem kretanja Kimerana
iz june Rusije u srednju Europu. Najznaajnija nalazita ove grupe su Dalj i Batina,
te Lijeva bara kod Vukovara i Doroslav u Bakoj.
U keramici prevladavaju velike bikonine urne sa razgrnutim obodom, bikonini
pehari sa jednom ili dvije drke, zdjele uvuenog oboda veliki lonci. U 5. i 4. st.
dolazi do osiromaenja ornamentike i sve vie se javljaju neukraene posude.
U nakitu su prisutne dvojne igle s dvopetljastom glavom, lune fibule, arnirske
fibule, ranolatenske fibule, dijelovi astragalnih pojaseva. Sve se datira u 5. i
4.st.pr.n.e.

Rastko Vasi Bosutska grupa


( T. LIV, LV )
Ova grupa zahvaa Srijem, najvei dio Bake, Banat i sjeverne dijelove Srbije.
Termin bosutska grupa prvi je upotrijebio N. Tasi oznaavajui time zapadnu
varijantu rumunjske Basarabi kulture.
Nalazita su Gradina na Bosutu kod Batrovaca, Gomolava kod Hrtkovaca, Kalakaa,
Peine u Vrdniku, Zemun, gradina u Starom Stankamenu, Feudvar kod Moorina,
idovar kod Jasenovca, Batka, Selite, Karaburma, Padina, Lepeni, Caunita de Sus,
Tarmuri.

33

Bosutska grupa dijeli se na tri faze I, II, III ( A,B,C), odnosno faze Kalakaa, Basarabi
i horizont kanelirane keramike.
Faza Bosut I (sl.30)
Keramiki oblici ove faze su konini lonci grube izrade, bikonine urne ili pitosi sa
irokim trbuhom i rairenim obodom, zdjele sa uvuenim obodom, trbuasti pehari.
Ukraavanje se vri plastinom trakom, tordiranjem, urezivanjem, tokastim ubodima
i glaanjem.
Faza Bosut II (sl.31)
U keramici je ukraavanje bogatije izraeno, izvedeno je urezivanjem, utiskivanjem i
inkrustacijom bijelom bojom. Dominira S motiv, uske trake s kosim zarezima (lani
nur), spirale, malteki kri, rafirani trokuti, mreasti motivi, ivotinjske figure.
Glavni oblici keramike su i dalje sti, a novinu predstavljaju pehari koninog vrata i
naglaenog trbuha.
Faza Bosut III
Ova faza je obiljeena kao horizont kanelirane keramike, jer to postaje glavni element
ukraavanja keramike. Bogatstvo ornamentike se gubi, a oblici ostaju isti, samo su
pitosi vitkiji i manji.
Metalni nalazi su relativno rijetki, javljaju se naoaraste fibule sa osmicom, zvonasti
privjesci, kalemasti prstenovi, sljepooniarke, dugmad, lanii, narukvice, perle,
privjesci u obliku ptijih protoma. Od oruja se pojavljuju eljezni noevi, keltovi i
koplja.
Naselja
Naselja su razliitog tipa i odgovaraju uvjetima terena. Javljaju se naselja gradinskog
tipa, zatim vjetaka uzvienja neka vrsta telova, te ravniarska naselja prolaznog
karaktera. Postojanje bedema utvreno je samo na jednoj gradini ( Feudvar kod
Moorina).
Nain sahranjivanja
Pokapanje je biritualno, inhumacija i incineracija u ravnim grobovima, dok je
postojanje tumula samo nagovijeteno. (Gomolava skeletni grobovi; Ritopek i
Srijemska Mitrovica spaljeni grobovi)
Posebna zanimljivost u ovoj grupi su stilizirane figure konja i ptica na keramici
Basarabi faze na Bosutskoj gradini, te figure prikazane u kompoziciji: adorantkinja
pred pticama, dvije ene prinose ovna na rtvu. Slini se motivi sreu na erdapu u
Vajugi i Basarabi i u Popesti Novaci u Olteniji.

Rastko Vasi Srijemska grupa zapadnobalkanskog kompleksa


( T. LVI, LVII )
34

Ovu grupu prvi je izdvojio M. Garaanin pripisujui joj jedan broj ravnih skeletnih
grobova sa bogatim prilozima iz Srijema i istone Slavonije koji se datiraju u 5. i
4.st.pr.n.e. nalazita su Srijemska Mitrovica, Adaevci, Kuzmin, Sala Noajski,
Baka ostava iz uruga, Vuedol, Bogdanovci, Vinkovci, apac. Grobovi s
incineracijom nisu konstatirani, ali je mogue da su postojali.
Od nakita pojavljuju se glasinake rebraste fibule, lune fibule, certoke fibule,
arnirske fibule, narukvice od srebrnog lima sa dvojnim zmijskim glavama, srebrne
naunice i prstenje, dvojne igle, perle, pojasevi astragalnog tipa, zlatna ogrlica.
Od oruja pojavljuju se eljezna koplja, dua i kraa, krivi ma, ilirska kaciga.

Rastko Vasi trakokimerski, skitski i trako getski utjecaji u


Podunavlju
Trakokimerski ili preskitski elementi
Kimerani upadaju u srednju Europu i sjeverni Balkan, potisnuti od Skita, iz june
Rusije. Oni formiraju trakokimerski kompleks. irenje kimerskih elemenata se obino
stavlja u kraj 8.st., kada se datira njihov upad u Aziju, ali ti upadi bi se morali datirati
bar jedno stoljee ranije, zbog pojave konjske opreme i materijalne kulture u
Maarskoj i Rumunjskoj iz perioda Ha B2 / B3. Nove odlike u materijalnoj kulturi 8.
i 7.st su konjska oprema od bronce (8.st.) i eljeza (7. i 6. st.), metalni predmeti od
bronce i eljeza, krini motiv, auriranje, razni privjesci.
Najznaajnije su tzv. kimerske bronce, preteno konjska oprema 8. i prve polovice
7.st. Centar im je bio u Panoniji, to ukazuje na dolazak manjih grupa iz june Rusije.
Domae stanovnitvo igralo je veliku ulogu u irenju ove materijalne kulture.
Trake bronce se sastoje od kulturnih predmeta male sjekire s protomama bovida i
dr. ivotinja.
Makedonske bronce sainjava niz malih bronanih predmeta, uglavnom privjesaka.
Skitski elementi
U karpatskom bazenu i Panoniji u 6. i 5.st.pr.n.e. javljaju se skitski elementi koji se
veu uz prodor Skita u Europu i njihove utjecaje na domae kulturne grupe. Prema
razlikama u pogrebnom ritualu i materijalnoj kulturi ovaj se prostor moe podijeliti na
tri geografske zone:
1. Transilvanija s nalazitima Baita, Ciumbrud, Crisesti, Teius, preteno su
skeletni grobovi, do se spaljivanje javlja u malom broju;
2. velika maarska ravnica i dijelovi Slovake s nalazitima Szentes Vekerzug,
Tapioszele, Chotin, spaljivanje je ee, no i dalje prevladava skeletno
sahranjivanje;
3. gornje Potisje s grupom Kutanovice u karpatskoj Ukrajini, gdje prevladava
spaljivanje u urnama.
Jedan broj nalaza iz Vojvodine i sjeverne Srbije moe se povezati s tim grupama.
Nalazita su: Vrac At u Banatu (eljezno koplje, bronane strelice, perle, dvosjekli
ma akinakes), tri groba iz 5.st.pr.n.e.;
Doroslav (eljezna strelica, perla od jantara, certoka fibula, bikonina posuda raena
na kolu);
35

Atenica kod aka (bronane strelice, konjska oprema, kola sa dva i etiri kotaa).

Trako-getski elementi
U 5. i 4.st.pr.n.e. u Bugarskoj i junoj Rumunjskoj javlja se itav niz grobnih nalaza i
ostava sa zlatnim, srebrnim i bronanim predmetima, ukraenim figuralnim i
geometrijskim motivima. Ovo je jedna lokalna umjetnost, traka ili trako-getska.
Odlikuje se metalnim posuem, orujem, nakitom, ukrasnim dijelovima konjske
opreme, s kompozicijama ljudskih figura, te zoomorfnih i biljnih motiva.
Sluajni nalaz iz Baraa na erdapu bronana aplika u obliku lava ima bliske
paralele s kopama u sjeverozapadnoj Bugarskoj (5. i 4.st.pr.n.e.).
Aplike u obliku fantastinih ivotinja, takoer dijelovi konjske opreme, otkriveni u
Ritopeku kod Beograda, pripadaju kasnijem vremenu. eljezne psalije tipa S, takoer
naene u Ritopeku, pripadaju trako-getskom kulturnom krugu, rasprostranjene su u
Bugarskoj i junoj Rumunjskoj (4.st.pr.n.e.).

36

CENTRALNOBALKANSKA REGIJA
Rastko Vasi - Uvod
Ova regija se prostire na zapadu preko dolina Drine i Drima, na istoku do rijeke Iskera
u Bugarskoj, na sjeveru do Save i Dunava i na jugu do obala Solunskog zaljeva. To je
teritorij istone Bosne, Crne Gore, Srbije, Kosova i Makedonije.
Starije eljezno doba ove regije moe se uklopiti u podjelu eljeznog doba
M.Garaanina na etiri faze, tj. eljezno doba II (od 8. 6.st.) i eljezno doba III (od
6. 4.st.pr.n.e.).

Borivoj ovi Glasinaka kultura


( T. LX LXV )
Ova kultura obuhvaa jugoistonu Bosnu, jugozapadnu Srbiju bez Kosova, Metohiju,
Crnu Goru, istonu Hercegovinu i sjevernu i srednju Albaniju (Glasinac Mati
kultura). Periodizacija glasinake kulture eljeznog doba obuhvaa est razvojnih
faza:
Glasinac IVa (predstavlja prijelaznu etapi)
Glasinac IVb
Glasinac IVc - 1
Glasinac IVc 2
Glasinac Va
Glasinac Vb
Tipovi naslijeeni iz III c faze su : probijene ukrasne ploe sa krinim srednjim
dijelom, naoarasti privjesci, tordirane ogrlice, spiralne narukvice, fibule Golinjevotipa, masivne grivne. Ovi tipovi nestaju u IVb fazi.
Tipovi koji se nastavljaju i u drugim fazama su : dvopetljaste bronane fibule,
masivne narukvice s prebaenim krajevima, eljezne naoaraste fibule.
IVa faza - 800. 725.god.pr.n.e. Najvaniji nalazi ove faze su bronane fibule
(T.LX,2- najmlaoj generaciji tipa Golinjevo), masivne eliptine grivne (T.LX,4,8),
okrugle pojasne kope s otvorom u sredini (T.LX,1), masivne narukvice, dvopetljaste
fibule, velike,sa tordiranim lukom i petorokutnom nogom (T.LX,6), spiralne
narukvice sa malim brojem zavoja (T.LX,7), naoarasti privjesci, tordirane bronane
ogrlice, glasinake kolutaste fibule (T.LX,10), eljezne naoaraste fibule, igle s
malom bikoninom glavom.
IVb faza 725. 625.god.pr.n.e. Ovo je vrijeme u kojem glasinaka kultura izbija u
prvi plan meu istovremenim pojavama na centralnom i zapadnom Balkanu.poto
naseobinsku keramiku praktino ne poznajemo, ovdje samo grobni prilozi. To su

37

obino: pehari, alice, zdjele. Najbrojnije je zastupljen trbuasti pehar (sl.33,br.14),


pehari ravnog oboda, alice s dvije drke, zdjele s uvuenim obodom, kupe na nozi,
pehari s dvije drke. Bronano posue vezano je samo uz sahrane lanova vodeeg
drutvenog sloja, oblici su: oinohoe (sl.34,br.1), skifos (34,br.2), basen s izvraenim
obodom, zdjela s kratkim vratom, mala omfalos fiale. U oruju su poznati dugi
jednosjekli ma s T drkom, dugi dvosjekli maevi glasinakog tipa, eljezna koplja,
krina bojna sjekira, uplja sjekira-kelt, krai krivi ili ravni bojni noevi, mali krivi
noevi, bronane knemide (samo u kneevskim grobovima kao i bojne sjekire), oklop.
U nakitu su prisutni: dvopetljaste fibule u vie varijanti, malih dimenzija, koje su u
sutini malobrojne. Po zastupljenosti u grobovima najvanije fibule ove faze su:
eljezne naoaraste fibule veih dimenzija, bez osmice, privrene na eljezni nosa
i iglom i noicom (T.LX,20), te eljezne lune fibule sa trougaonom nogom, takoer
zastupljene u veem broju i to veinom u grobovima bez oruja i ploaste fibule
(kolutaste) su vodei tip ove faze (sl.34,br.16), izraivane i od kositra i od eljeznog
lima i ice. Igle jedno- i dvodijelne, sljepooniarke, dijademe, ogrlice od perli,
bronana dugmad, bronane kalotaste toke, okrugle pojasne kope, spiralne
narukvice, privjesci u obliku praporaca.
Kameno ezlo s auriranim bronanim okovom naeno je u kneevskom grobu Ilijak
II.
IVc 1 faza 625. 550.god.pr.n.e. U ovoj fazi glasinaka kultura i dalje jaa i iri se
prema SI, obuhvatajui veliki novi prostor u centralnom dijelu zap Srbije, raste broj
tumula, ratnikih grobova, dolazi do promjena u naoruanju , prelazi se s dvosjeklog
na jednosjekli ma i pojavljuju se ratnici konjanici.
Dvije osnovne varijante dvopetljaste bronane fibule s nogom u obliku beotskog tita
omoguile su podjelu ''c'' faze na dvije potfaze. Starijoj, tj ovoj naoj pripada tip koji
se odlikuje velikim dimenzijama (8-11 cm), snanim u sredini zadebljanim lukom
oblog ili poligonalnog presjeka, sa prstenastim zadebljanjima na krajevima luka,
velikom nonom ploicom sa dubokim i irokim izrezima, ija je sredina ukraena
vertikalnim rebrom, ili v motivom, a po rubovima ugravirani cik cak motivi
(T.LXI,13,16, LXII,5). Ove fibule su najbrojnije i vodee fibule ove potfaze!
Keramika je skromna, zastupljena je s peharom s jednom ili dvije drke, bikoninim
peharom s jednom drkom, trbuastim peharom s jednom drkom, ukraavanje je
vreno apliciranjem bradavica i vertikalnim kanelurama.
Bronano posue je zastupljeno u kneevskim grobovima, oblici su : fiale s visokim
posebno profilisanim omfalosom (sl.35,br.15), fiale s uobiajenim omfalosom, lotos
fiale.
U oruju su prisutni dvosjekli ma glasinakog tipa (sl35,br.19), koji postupno
preputa svoje mjesto jednosjeklom krivom mau (sl.35,br.20), krivi ili ravni noevi,
koplja, koja su najvanije ofanzivno oruje u ovoj fazi - 2 oblika!, knemide,
pojavljuje se ezlo umjesto bojne sjekire.
U nakitu su prisutni: dvopetljaste fibule, eljezne naoaraste fibule, eljezne
dvopetljeste lune, a novi oblici su: kolutaste fibule (dva manja srednja koluta
prepolovljena, a na krajeve dodati roii T.LXI, 14), kolutaste u vidu est spojenih
kolutova iste veliine (sl.35,br.34), te fibule s nogom u obliku beotskog tita.
Jednodijelne i dvojne igle, dijademe, sljepooniarke, ogrlice, dugmad, toke, aplike u
obliku kria s polumjeseastim krakovima, okrugle pojasne kope s laticama na
obodu i sredinjim dijelom u obliku kalote. Posve nova pojava je konjska oprema od
eljeznih i bronanih dijelova.

38

IVc 2 faza 550. 500.god.pr.n.e. Ovoj fazi pripadaju kneevski grobovi iz Atenice
i Novog Pazara. Poveava se broj ratnika i dalje ojaava rodovska aristokracija. U
keramici su prisutni stari oblici (najee: zdjele sa uvuenim obodom, pehari sa 2
drke i ravnim obodom, pehari sa koso zasjeenim obodom i jednom drkom) i ukrasi
(kanelure koje se pojavljuju na obodima zdjela i formiraju tzv turbanski obod, pa kose
kanelure na ramenima pehara...), izrazitije djeluje urezani ili udubljeni ukras, ponekad
dopunjen bijelom inkrustacijom. Tu dominiraju geometrijski motivi (sl.36, br.1-5).
Prvi put se pojavljuje i keramika raena na lonarskom kolu. Bronano posue se
ponovno pojavljuje u kneevskim grobovima u istim oblicima (basen i rebrasta
zdjela). Javljaju se primjerci sa nekim figuralnim predstavama (srebrna ploica sa
predstavom vepra, grifoni i sl, vjerojatno kao aplikacije na ovim metalnim posudama,
koje su import iz kontinentalne Grke ili Italije).
U oruju su prisutni : jednosjekli ma, kratki no, krivi i ravni maevi i noevi, bojne
sjekire i koplja, bronane knemide, bronani umbo tita, eljezni okovi za tit s
umbom, korintska kaciga.
U nakitu su poznate, od starijih: ploaste, naoaraste, lune, fibule s nogom u obliku
beotskog tita (karakteristike: smanjivanje dimenzija, gubljenje poligonalnog presjeka
luka i zatvaranje izreza sa strana none ploe), koje polagano iezavaju, nasljeuje ih
dvopetljasta fibula sa dva otvora na etvrtastoj nonoj ploi (T.LXII,24,26,
sl.36,br.20), koja je jedna od vodeih formi ove faze, jednopetljaste lune fibule sa
izduenom trokutnom nonom ploicom, ili varijanta sa tri dugmeta (T.LXII,21,22),
prave glasinake dugmetaste fibule (LXII, 13) i krestaste glasinake fibule
(T.LXII,18), vane i dosta zastupljene su i unaste fibule u vie varijanti (T.LXII,
25,28,33), igle, ogrlice, toke, narukvice masivne, spiralne, glasinake, kalotne pojasne
kope, astregalni pojasevi, raznoliki privjesci. Konjska oprema se takoer nalazi i u
ovoj fazi, a bojne sjekire su sada zamijenile ezla.
Va faza 500. 350.god.pr.n.e. U ovoj fazi glasinaka kultura dosie svoj najvei
teritorijalni opseg i sve snaniji aristokratski sloj, ali ujedno u ovoj fazi dolazi do
slabljenja i raspada glasinake kulture.
U keramici oblici i ukraavanje ostaju isti, a znaajno mjesto zauzima uvozna grka i
italska keramika, kao i uvozno metalno posue (posrebreni vrevi s jednom drkom,
bronane cjediljke). Od oruja su poznata koplja i laka koplja uskog lista za bacanje
(dilit), mali krivi noevi, bronane kacige grko-ilirskog tipa (koji su najbrojniji u
istonoj Hercegovini).
U nakitu su karakteristine: rebraste fibule veih dimenzija, sa izrazito velikom
trapezastom nonom ploom (T.LXIV,11), fibule tipa Novi Pazar (LXIV,4), certoke
fibule (LXII,37, LXIV,7,13), dvojne igle omega tipa su najbrojnije, naunice od
srebrnog lima, ogrlice od jantarskih i staklenih perli, narukvice od bronanog lima,
masivne narukvice sa zmijskim glavama, bronano peatno prstenje.
Vb faza uoljiva je samo na Glasincu, grobovi su malobrojni, siromani, poetkom
3.st.pr.n.e. nastaje potpuna utnja arheolokih izvora, kao da je dolo do potpune
depopulacije tih podruja.
Nalazita starijeg eljeznog doba u istonoj Hercegovini ( Mazlumi, Gubavica,
Mosko, Plana, Radimlja, Kaanj, Ljubomir) pripadaju glasinakoj kulturi, mada
pokazuju i nake lokalne specifinosti, to posebice dolazi do izraaja u vremenu koje
odgovara glasinakoj Va fazi. Situacija je slina i dalje na jugu.

39

Nalazita ove grupe su : Glasinac, Barakovac, Borajna, trpci, Gotovua, Plana,


Mosko, Lisijevo polje, Mla, Gosinja planina, Osovo, Potpeine, Vraii, Crvena
Lokva, itluci, Arareva gromila, Gradac Sokolac, Taline, Ilijak, Brezje.
Gradine su bile krune, polukrune, eliptine, smjetene na lingulama, utvrene
suhozidom, te zemljano-kamenim bedemima i opkopima.
Grobovi su bili u obliku tumula za lanove jedne zajednice, porodica ili rod, pokapali
su se inhumacijom i incineracijom. Postojali su kneevski grobovi koji se pojavljuju u
IVb fazi (Ilijak, Brezje, itluci, Arareva gromila, Pilatovii, Novi Pazar, Atenica).
Motiv maltekog kria, koji je i u okviru slikane Devoll kulture veoma star i omiljen,
veza sa albanskim prostorom. Figuralne predstave: brodovi i gravure jelena na
knemidama.Unikatna glasinaka kolica su jedini umjetniki proizvod ove grupe.
Nosioci glasinake kulture su vjerojatno bili Autarijati (ime Autarijati moda od rijeke
Tare, a irenje od zapada na istok, u pisanim izvorima o pokorenju Tribala i
hegemoniji Autarijata).

Rastko Vasi Kneevski grobovi iz Novog Pazara i Atenice


( T. LVIII, LIX )
Na prostoru jugozapadne Srbije u Novom Pazaru i Atenici kod aka su otkriveni
kneevski tumuli iz 6. i 5.st.pr.n.e.
Nalaz iz Novog Pazara otkriven je u temeljima crkve Sv. Petra u Rasu. Pronaene su
olpe s Dionizom i satirima (T.LVII,12), kiliks s predstavom psa, bronana hidrija s
drkom u obliku nage muke figure, minijaturna oinohoe, dvije posude na tronocima,
cista, cjediljka sa ivotinjskom figurom na poklopcu i dugakom drkom koja
zavrava glavom ovna, zlatna fiala. Od nakita su naene brojne perle u obliku ljudskih
i ivotinjskih figura i glava (LVIII, 4-10), biljnih i geometrijskih oblika, zlatna igla i
srebrne dvojne igle s M glavom (T.LIX,12,13), zlatne i srebrne lune fibule (LIX,1-5),
bronane fibule, zlatni pojasevi i naunice, srebrne narukvice sa zmijskim glavama,
ogrlica od staklenih perli, zlatni prsteni i aplikacije. Zbog nedostatka oruja smatra se
da blago pripada eni.
U Atenici su pronaena dva tumula s bogatim prilozima. Jedan je enski, a drugi
muki grob. U enskom grobu je bilo i dijete. Svi ostaci su spaljeni kao i veina
priloga. Od zlata su ogrlica od perli i ipke, dugmad, aplike; od srebra su geometrijske
aplike i fibula s etvrtastom nogom. U nakitu su prisutne staklene i jantarske perle,
privjesci obraeni u obliku ivotinjskih glava i ljudskih maski; zatim ezlo s ptijim
protomama, kutijica od kosti, bronane posude, titovi sa eljeznim umbom, dvosjekli
maevi i koplja, keramike posude raene rukom i na kolu, bronane strelice, ostaci
kola i konjske opreme (knez kola na etiri kotaa i dva konja; kneginja dvokolica
s jednim konjem).

Rastko Vasi Moravsko timoka oblast


Ova oblast zahvaa centralnu i istonu Srbiju. Podijeljena je na tri podruja :
Pomoravlje (Svetozarevo, grupa Raa-Ljuljaci); planinska regija istone Srbije
(Zlotska peina); nalazita na Dunavu (erdap).

40

Pomoravlje nalazita su irovnica, Mramorac, Sarina mea, Crvena livada u


Svetozarevu, Lanite, Belica. U prijelaznom periodu s bronanog na eljezno doba
postoje dvije faze, starija i mlaa. U keramici su prisutne zdjele s uvuenim obodom,
konine, bikonine i poluloptaste alice s drkom koja prelazi obod i pehari.
Ukraavanje je vreno kaneliranjem i lijebljenjem, S motivima, lanim nurom,
facetiranjem, tordiranjem. Od metalnih nalaza prisutna su eljezna sjekira s krilcima,
jednosjekli ma, dvojna igla, srebrni pojasevi, srebrne arnirske fibule, koplja, krivi
ma, naoaraste fibule, torkvesi, fibula s nogom u obliku beotskog tita, luna fibula,
masivne narukvice, prsten.
Naselja su bila ravniarska i gradinska. Od 8. do 6.st.pr.n.e. u pogrebnom ritualu je
bilo preteno spaljivanje, a kasnije je biritualizam.
Grupa Raa Ljuljaci (T. LXVI, LXVII ) keramika ove grupe je siva, raena rukom,
oblici su plie i duboke zdjele s uvuenim obodom, alice s jednom drkom, pehari s
dvije drke. U nakitu su prisutne dvojne igle M glave, lune fibule, srebrne grivne,
pojasevi, perle. Od oruja su poznata koplja i jednosjekli noevi. Sahranjivanje je
skeletno u ravnim grobovima, rijetko u tumulima.
Osobito poznati su pojasevi tipa Mramorac (T.LXVI,1), veliki izdueni komadi
srebrnog lima pravokutnog oblika simetrino sueni na jednoj strani i ukraeni
trokutovima, meandrima, i palmetama u tehnici iskucavanja. Garaanin misli da ova
vrsta nakita govori o irenju Autarijata na istok, a Srejovi pretpostavlja da su
mramoraki pojasevi odlije tribalske aristokracije koja je ivjela u dolini Morave i da
se odatle ire utjecaji u glasinaku.
Istona Srbija ( T. LXVIII, LXIX ) obuhvaa doline Timoka i Niave i planinski
masiv Homolja. Ovdje se pretpostavlja postojanje posebne zlotske grupe na podruju
izmeu Morave i Iskera u 7. i 6.st.pr.n.e. glavni nalazi su ostave ili grupni nalazi :
Rujite, Brusnik, arbanovac, Aljudova, Manastirice, Zlotska peina, Vrtite, Dub
Novo selo, itd. itav materijal se dijeli na stariju i mlau grupu. Nalazi iz starije
grupe su (Rujite): naoaraste fibule s osmicom, tordirani torkvesi, otvorene grivne,
krino probijene ploe, kruni privjesci, eljezne sjekire, sljepooniarke, dvopetljaste
fibule, spiralne narukvice.
Nalazi iz mlae grupe su (Zlotska peina ) : kruni privjesci, falere, krino probijene
ploe, aurirani pojasevi, ukrasni dijelovi konjske opreme, igle s peatastom glavom,
fibule s nogom u obliku beotskog tita, narukvice, dugmad.
Keramika je crna, glaana, oblici su zdjele s uvuenim obodom, alice s jednom
drkom koja prelazi obod, pitosi s bikoninim trbuhom. Ornament se sastoji od
kanelura, S motiva, spirala i rafiranih trokuta. U ovu fazu spadaju jo i bodei,
sjekire i noevi.
Peine su bile uobiajena stanita, ali najvei broj naselja je na otvorenom pored
rijeka, dok je utvrenih manje.
Podruje erdapa i Kljua nalazita su Ostrovo, Koice, Padina, Lepena, Poreka
reka, Hajduka Vodenica, Kladov, Prahov, Mala Vrbica Livade, Korbovo, Vajuga,
Velesnica. U ranom eljeznom dobu ovdje je bila grupa Ostrov ili Insula Banului
(Goli otok): keramika : zdjele s uvuenim obodom, bikonini pehari, alice, bikonine
urne. Ornamentika se sastoji od igosanih kruia, trokuta, rombova, S motiva, linija,
kaneliranja. Rijetki su metalni predmeti: narukvica i eljezna sjekira.
Zatim slijedi horizont Basarabi keramike, grupa Vajuga Moldova : keramika je
crna, glaana, zdjele s uvuenim tordiranim obodom, pehari, bikonine posude, lonci.
U ukraavanju je urezivanje i inkrustacija bijelom bojom, S motivi, spirale, trokuti,

41

rombovi, malteki kri. Metalni predmeti su : dvopetljaste i naoaraste fibule, igle,


masivne narukvice, sljepooniarke, noevi, dugmad, perle. Sahranjivanje je
inhumacijom i incineracijom u niskim tomulima.
Mlaa grupa je Balta Verde Gogosu, ima dvije faze. Nalazita su Balta Verde,
Basarabi, Gogos (polovica 7. do polovice 6.st.pr.n.e.). od oruja su poznati : koplja,
noevi, krivi jednosjekli maevi, dvosjekli ma. Od nakita: narukvice, dvopetljaste
fibule, tordirani torkvesi, naoaraste fibule. Keramika je istih oblika. Sahranjivanje je
inhumacijom u tumulima i incineracijom u ravnim grobovima.

Rastko Vasi oblast istonog Kosova, june Srbije i sjeverne


Makedonije
( T. LXX, LXXI )
Nalazita su: Baleevac, Hisar, Cernica, Gornje Gadimlje, iroki, Vlatica, Karaga,
Krevica, Orovica, Motanica, Maedonci, Donja Toponica, Volkovo ili Vuidol,
Skoplje, Kurmanska banja. U keramici su oblici zdjele, alice, pehari, lonci.
Ukraavanje se vri kaneliranjem i tokastim linijama. Javlja se i keramika na
lonarskom kolu. Od metala su prisutni: dvopetljaste fibule s nogom u obliku
beotskog tita, aurirani pojasevi, naoaraste fibule s osmicom, igle, masivne i
spiralne narukvice, torkvesi, eljezni no, ezlo od bronce i eljeza sa pticama, krivi
jednosjekli bode, umbo, konjska oprema, bronana kolica, jednosjekli ma. Glavni
tip naselja su gradine, a sahranjivanje je incineracijom u tumulima i skeletno u ravnim
grobovima.

Rastko Vasi Srednja i istona Makedonija


Nalazita su Krivi dol, Gornje polje, Orlova uka, Tekeinsko Lozje, Markov kamen.
Postoje dvije faze. U keramici su oblici zdjele s uvuenim obodom, pehari s dvije
drke. Ukraavanje se vri kaneliranjem, urezivanjem i utiskivanjem linija vrpcom ili
tokiem. Motivi su geometrijski. Javlja se keramika raena na lonarskom kolu, te
grki oblici. Metalni nalazi su naoaraste fibule, lune fibule, masivne i spiralne
narukvice, privjesci, perle, dvojne igle, koplja, krivi jednosjekli ma, noevi,
dvosjekli ma, dvojna sjekira. Naselja su gradinskog tipa zatiena bedemima od
kamena i zemlje. Sahranjivanje je u tumulima i ravnim grobovima u ravni sanducima.

Rastko Vasi evelijska grupa


( T. LXXII, LXXIII )
Ova grupa se nalazi u eveliji u dolini Vardara. Pripadaju joj i dvije nekropole na
grkoj strani auica i Bohemica. Keramika je preteno raena na koli, oblici su
bikonini pehar, zdjele, krazi, alice. Ukraavanje se vri horizontalnim trakama i
slikanjem. Od metala su nalazi: jedondijelne i dvodijelne igle, naoaraste fibule,
fibule s nogom u obliku beotskog tita, lune fibule, torkvesi, masivne narukvice,
dugmad, privjesci, koplja, jednosjekli maevi i noevi, dvosjekli maevi.
Osnovni oblik naselja su bile gradine, a sahranjivanje skeletno u kamenom sanduku,
te u velikim pitosima ( utjecaj iz Grke ).

42

Rastko Vasi Pelagonija


( T. LXXIV LXXVIII )
Pelagonija se nalazi u zapadnoj Makedoniji. Nalazita su Bukriki vis, ivojno,
Progon, Saraj, Bela crkva, Repe, Petilep. Karakteristine pojave su ravni grobovi
ciste (s kamenim sandukom); slikana keramika tipa Bubuti. Postoje dvije faze. U
keramici su oblici: trbuasti krag, hidrije, krateri, amfore. Od nakita pojavljuju se
masivne narukvice, dvojne igle, naunice, perle, fibule s nogom u obliku beotskog
tita, privjesci. Od oruja javljaju se ilirske kacige, dvosjekli maevi, koplja, mali
krivi noevi, drveni titovi. Naselja su gradinska ograena bedemima suhozidom, a
sahranjivanje je pod tumulima s centralnim grobom i ostalima radijalno
postavljenima.

Rastko Vasi Ohridska oblast


Na sjevernoj obali Ohridskog jezera otkriveno je nekoliko nalazita: Trebenite
(kneevski grobovi), Radolita, Reica, alozite, Arapsko grobite. Nalazi su : dvojne
igle masivne narukvice, naunice, prstenje, dugmad, perle. Kneevski grobovi se
datiraju u 6. i 5.st.pr.n.e., nalazi su : zlatne maske, rukavice, sandale, ukrasi u obliku
rozeta, ptica, traka, srebrni ritoni i kantarosi, jednodijelne i dvojne igle, arnirske
fibule, narukvice, aplike, pojasne kope, bronano posue (krateri, hidrije, amfore,
tanjuri, posude na tronocima...), korintska kaciga, halkidska kaciga, ilirske kacige,
knemide, titovi, eljezna koplja, dvosjekli maevi, noevi. Keramika je
crnofiguralna, lekiti i zdjele. Sjedite kneeva iz Trebenita moglo je biti gradite
Trebeniko kale.

43

Etnogenetska pitanja
Alojz Benac o etnikim zajednicama starijeg eljeznog doba na naim
prostorima
Pojam etnos znai, uglavnom, odreenu ljudsku zajednicu koja je vezana zajednikim
podrijetlom.
Kada se govori o prapovijesnim zajednicama redovito se upotrebljava pojam kultura
ili kulturna grupa. Ove kulture, odnosno grupe, pokazuju kompaktnost, jedinstvo
ivotnih navika, uniformnost materijalne i duhovne kulture i zbog toga bi ih se u
jednom strogo ogranienom vremenskom i drutveno ekonomskom okviru moglo
nazvati nekom vrstom primarne etnike zajednice.
Vjerojatno je da su drutvene zajednice koje se ubrajaju u ilirske, trake, panonske i
dr. grupacije njegovale i neke zajednike duhovne zasade i da je to bio jedan od
elemenata koji je odreivao pripadnost nekoj grupaciji. Posve je osnovana
pretpostavka da je ba jezika srodnost bila jedan od vanih faktora za povezivanje u
jedan iri kompleks. iroke drutvene grupacije su se sastojale od mnotva manjih ili
veih plemena, odnosno plemenskih zajednica.
Pod pojmom Ilira se mora razumjeti mjeavina heterogenih, premda srodnih, etnikih
elemenata, koji se nisu stopili u jedinstven etniki entitet i koji oito nisu imali isto
podrijetlo. Veliki dio Ilira nije ni znao da pripada jednoj iroj etnikoj skupini koju
danas zovemo ilirska. Znali su samo da pripadaju odreenom plemenu. (a odakle ti to
zna?!)
Na naim prostorima su poznate ilirska, panonska, traka i dakomezijska grupacija, a
od njih su odvojene neke plemenske zajednice na jugu (Peonci, Pelagonci) i sjeveru
(jugoistonoalpske grupe). Neke plemenske zajednice ne ulaze ni u jednu grupaciju,
one su posebne cjeline (Histri, Liburni, Japodi). Zajednice sa mijeanom kulturom
bile su Dardanci i Tribali izmeu ilirskih i trakih, Desitijati, Dicioni, Deuri, Deretini
izmeu ilirskih i panonskih.
Tzv balkanski geometrijski stil, Garaanin pledira za njegovo porijeklo u okviru Br
doba, u okviru keramikih izraevina dubovako utobrdske kulture. Prelazei u
okviru KP na metal, ova ornamentika po njenom (misli se na Dragu, naravno!)
miljenju postaje jedna od tipinih odlika balk. Geom. Stila, koji je poznat i u
eljeznom dobu.
Legenda o Ilirima (Apijan): ''kau da je zemlja nazvana po Iliriju, Polifemovom sinu,
da su naime Kelt, Ilirij i Galo sinovi kiklopa Polifema i Galateje, napustili svoju
domovinu Siciliju i zavladali onima koji su po njima nazvani Kelti, Iliri i Galati.
Iliriju su se rodili sinovi: Enhelej, Autariej, Dardan, Med, Taulant, i Pereb i keri:
Parto, Daortho, i Dasaro......'' ve na prvi pogled se vidi da meu Ilirijeve potomke
spadaju uglavnom junoilirska plemena.
U biti u najstarijim izvorima Ilire se smjeta na teritorij dananje Albanije, da bi se u
mlaim izvorima ta granica ''podizala'', do Cetine na koncu i dalje.
Antiki izvori uglavnom odvajaju Liburne iz kruga ilirskih plemena.
Traani su ivjeli na podruju dananje Bugarske.

44

Prema arheolokim nalazima , meu nositelje Basarabi (ili Basarabi Bosut) stila
treba ubrojiti i dako-mezijsku skupinu plemena, koja je kada govorimo o teritoriju exJuge boravila prvenstveno u S-I Srbiji, djelomice i u Srijemu i Vojvodni.
Peonci, vjerojatno ide tumaenje Vasia da su u istonoj Makedoniji, ali nije sigur
Japodi, Gorski kotar, Kordun, Lika, SZ Bosna...
Ardijejci ,mijenjali svoja sredita i krajem stare ere, ipak igrali znaajnu ulogu juno
od Neretve- s tim se svi slau, a to se tie tone lokacije, nitko ne zna, vie teorija:
a-Od desne obale neretve do cetine
b-U 4.st. preli sa desne na lijevu obalu neretve
c-ivjeli na obje strane neretve
Autarijati, ni za njih se ne zna tono, ali se ustalilo miljenje da im je jezgro bilo oko
planine i rijeke Tare odatle moda i ime, te se ire na istonu Bosnu, , na JZ Srbiju.
Nema gotovo nikakve sumnje da su nositelji glasinake kulture u istonoj Bosni bili
ba Autarijati .
Daorsi, na donjoj Neretvi. Centar na gradini u Oaniima, za koji je Rendi-Mioevi
predloio naziv Daorson. ivjeli na lijevoj strani Neretve, ali Mari misli i na veem
prostoru. Ako bi se teritorij Daorsa slijedio prema tzv megalitskim gradinama, tada bi
se podruje koje su zaposjedali Daorsi moralo protezati na zapadu do Posuja, a u tom
bi sluaju bili potpuno razumljivi sukobi sa agresivnim Delmatima u 4.st.pr.Kr. totalni
mess je izazvao pronaeni podatak Hekateja da su Daorsi trako pleme (oko
5.st.pr.Kr.),ali su ipak Iliri :)
Valjda!
Plereji, podruje oko antikog Epidaura, ali i oko TRebinja i dio Popovog polja
Dindari u srednjem Podrinju (natpis o P.Eliju prvaku ''civitatis Dindariorum'')
Labeati , drali obale Skadarskog jezera.
Dokleati naravno Duklja
Dardanci, oblast Kosova, dijelovi june i sjeverne Makedonije. Papazoglu misli da se
seoba jednog dijela Dardanaca iz matine oblasti prema Maloj Aziji odigrala tijekom
velike egejske seobe, pa su tada i moreuzi dobili svoje definitivno ime.
Tribali , Papazoglu kae da se osnovna teritorija Tribala u 5.st. pruala izmeu
Morave i Iskera.
Amantini, kasniji Sirmijum bi bio plemenski centar panonskih Amantina
Kolapljani obje strane srednjeg i gornjeg toka Kupe (Colapis)
Jasi, izmeu Varadinskih toplica (Aque Iassae) i Daruvara.
Mezeji, drali rudarske krajeve u dolini Sane i Japre u kojima je vrlo rano zapoela
eksploatacija eljezne rude (Blagaj, Majdan, ..). ini se da je i na podruju Mezeja bio
rairen kult barske ptice, a moda i konja, to takoer govori o nepripadanju ove
populacije ilirskim plemenima, kod Ilira je prisutan kult zmije.
Desitijati, zapadni susjedi Mezeja, poznati natpis iz Breze u srednjoj Bosni
(T.F(lavius) Varron(is) f. princeps D(a)esitiati(um)), jasno pokazuje da je centralna
Bosna bila naseljena ovim skupinama, koje su bile nositelji ''srednjobosanske kulturne
skupine''.

45

Keltska kultura Borislav Jovanovi, Beograd Uvod


Ime Kelta prvi put se spominje u 6.st.pr.n.e. kada grki povjesniar i geograf govori o
grkoj koloniji Massilia kod keltske zemlje. Grci su narod mlaeg eljeznog doba
zapadne i srednje Europe nazvali Keltoi, a ime Galati primjenjuje se oko 3.st.pr.n.e. za
Kelte koji su dospjeli sve do Male Azije, a naziv Gali takoer oznaava Kelte.
Porijeklo Kelta dopire sve do kasnog bronanog doba.
Na nalazitu La Tene (otkriveno 1858.god.) je naeno dosta metalnih objekata,
maevi, koplja, nakit, keramika raena na kolu. Ime nalazita postalo je eponimno za
itavo mlae eljezno doba, inae je ovo nalazite osnovano u prvoj polovici
3.st.pr.n.e.
Kelti su na samom poetku postali poznati po proizvodnji orua i oruja od eljeza.
Grobovi iz Vixa, Klein Asperglea, Rheinheima i dr. sadre skupocjene grobne priloge.
Kelti su iz svojih matinih oblasti (Rajna, Rona, Dunav) migracijama preplavili
kontinentalni dio Europe, od druge polovice 5. do poetka 3.st.pr.n.e. Kelti su prvi s
kontinenta napali Makedoniju i Grku, suzbijeni su pred Delfima 279.god.pr.n.e. i
vraaju se u Podunavlje, Posavinu i Pomoravlje (Skordisci), te u sjeverozapadnu
Hrvatsku i Sloveniju (Taurisci).
J. Hildebrand je 1872.god. eljezno doba podijelio na starije i mlae (Hallstatt i La
Tene).
Keltska umjetnost obuhvaa etiri faze stilskog razvoja:
1. rani stil oko 450. 400.g.pr.n.e.
2. Waldagesheim stil 400. 300.g.pr.n.e.
3. plastini stil 300. 200.g.pr.n.e.
4. stil oppiduma do poetka nove ere
regionalne osobine javljaju se krajem 2. i tijekom 1.st.pr.n.e., ali se zajedniki duh
keltske umjetnosti i dalje odrava, o emu svjedoe novarstvo i slikana keramika.
Gubitkom samostalnosti Kelta, nestaje i slikovita latenska umjetnost.
Na zapadu su Taurisci i Norici, te druga manja plemena. Norici su ivjeli oko grada
Noreje, tu je tu je razmjerno rano stvorena vrsta dravna organizacija noriko
kraljevstvo (kraj 2.st.pr.n.e.).
Skordisci su mjeovita populacija od vie plemena. Oni u svoju zajednicu ukljuuju i
domoroce, Panonce, Ilire, Traane, i Daane. Dio Kelta koji su bili u Grkoj
279.god.pr.n.e. odlazi u Malu Aziju i osniva dravu Galatiju ( 3. i 2.st.pr.n.e.
sjeverozapadna Anadolija), a dio odlazi u junu Trakiju i osnivaju kraljevinu Tylis
(oko 277.g.pr.n.e. i ivi do graja 2.st.pr.n.e.).
Poraeni pred Delfima od strane udruenih grkih snaga (279.god.pr.Kr.) , Kelti stalno
naseljavaju jugoslovensko Podunavlje, Posavinu i Pomoravlje, zasnovavi plemensku
zajednicu Skordiska. Istovremeno Taurisci naseljavaju SZ dio Jugoslavije. Njihova
neovisnost traje zadnja 3 st stare ere, kada podunavske Kelte, prethodno ugroene od
germanskih plemena, konano pokoravaju legije ranog Rimskog carstva.

46

Borislav Jovanovi - Istona grupa - izvori za povijest Skordiska


( T. LXXIX LXXXIV )
U dugotrajnim ratovima Skordisci su pokorili starosjedioce Tribale i Autarijate. Oni
nisu bili pripadnici jednog istog plemena, nego su predstavljali vojnike odrede iz
razliitih keltskih rodova, praene u pohodima enama i djecom.
Skordisci su 84.g.pr.n.e. uspjeli opljakati Delfe, svoj davnanji cil, zajedno s Medima
i Dardancima. Tek krajem 2.st.n.e.iezavaju posljednji tragovi materijalne kulture
Skordiska, a oni postaju dio romaniziranog stanovnitva provincija Panonije i Mezije.
Nalazita su : idovar kod Vrca, Kupinov, Surin, Slankamen, Gomolava, Turski
anac, Gradina na Bosutu, Orolik, Privlaka, Donja Bebrina, Popov sala (naselje na
ravnom terenu). Poznato malo, a istraene samo 2 nekropole: Karaburma i Peine
(Kostolac rimski Viminacium).
Razlikuju se 4 razdoblja u ivotu Skordiska, u kojima se povijesni dogaaji
podudaraju sa odlikama materijalne kulture:
1. VOJNI POHODI I KOLONIZACIJA PODUNAVLJA
karakteristine su fibule tipa Duchcov Minzingen, narukvice od bronce imaju
plastine renjeve, trbuaste amfore sa visokim vratom, zdjele sa ravnim obodom,
maevi imaju ovalne medaljone , neki put ukraene rozetama, koplja su kraa, umba
dvodjelna. Biritualizam, naunice od srebrene tordirane ice skitskog porijekla
(T.80,5). Kraj 4. i prva pol. 3.st.
2. RATOVI SA MAKEDONIJOM I RIMOM
Prevladavaju duge uske fibule sa spojenom nogom ( t.83,7,8), narukvice, torkvesi i sl
u plastinom stilu- reljefni ukrasi (83,5), u veem broju lankoviti pojasevi
/sl.41,br.10-13). Druga pol.3. i cijelo 2.st.
3. UTVRENA NASELJA U PODUNAVLJU I POSAVINI
potiskivanje panonskih Kelta, jaanje dake vlasti, to je i inae vrijeme ''oppiduma''
zajedniko svim Keltima. Narukvice od staklene paste, ukraene raznobojnim
umetcima (sl.42, br.10,11), dugi maevi, kruna umba, jajolike amfore, grafitirani
lonci, alice i amfoore ukraene slikanjem sa crvenom ili tamno braon bojom na
beliastoj osnovi, glaanje, geometrijski ukras, iroke pojasne kope Laminci tip.
Nema poznatog murus gallicusa. Ovdje se bedemi grade od zemlje plus rov.
4. LATENSKA TRADICIJA U RIMSKOJ PROVINCIJALNOJ KULTURI
dolaze pod rimsku vlast, ali se jo neko vrijeme zadrava stara materijalna kultura.
Tek dolaskom Kelta na Balkan, odnosno Skordiska u Podunavlje prihvaeno
lonarsko kolo, iako ne potpuno.
Kovali novac
Izvori spominju dva grda Skordiska , Heortu i Kapedunum, ali oni nisu arheoloki
dokumentirani niti pronaeni.
Sahranjivanje je bilo biritualno, inhumacija i incineracija. U Odaku je pronaen
ratniki grob s bojnim kolima. Keramika je siva, oblici su zdjele i amfore, pehari (vii,
cilindrinog vrata sa ravnim drkama su oznaka keramike proizvodnje Skordiska).
Ukraavanje je vreno glaanjem, urezivanjem i plastinim rebrima. Gruba keramika
je raena rukom, lonci i amfore. Slikanje se vri samo u najmlaoj fazi latenskog
perioda u Podunavlju (stil oppiduma). Oslikavaju se samo zdjele, kupe i amfore.
Motivi su iskljuivo geometrijski. Metalni predmeti su masivne bronane lune fibule

47

sa paralelnim rebrima ili plastinim spiralama, sa povijenom nogom s medaljonima od


korala ili emajla na zavretku ( to su Duchov Munsingen fibule nalazita u
Slovakoj i vicarskoj s ostavama votivnog nakita), narukvice, pojasevi. U oruju su
prisutni dvosjekli maevi, koplja, umbo, bojni noevi, krivi eljezni noevi.
Rimski import (metalno posue) se javlja krajem nezavisnosti Skordiska. Od kraja
2.st.pr.n.e.Skordisci kuju svoj vlastiti novac. Kada Skordisci postaju podanici
Rimskog Carstva, svako zanimanje od strane antikih pisaca za njih prestaje.

Dragan Boi, Ljubljana Zapadna grupa Izvori za povijest Tauriska


( T. LXXXV LXXXVIII )
Zapadnu skupinu keltske kulture Gabrovec je nazvao mokronokom skupinom, prema
Mokronogu u Dolenjskoj (tu je otkrivena keltska nekropola). Taurisci su graniili na
sjeveru s Noricima, na zapadu s Karnima, na jugu s Japodima i na istoku s Panoncima
i Skordiscima. Ukljueni su u rimsku dravu 35. 33.g.pr.n.e. i time prestaje njihova
prevlast nad ostalim plemenima. Nalazita su : Bresternica, Lembreg, Kriovljan,
Slepek, Valina vas, Podzemelj, Magdalenska gora, Mokronog, Formin kod
Gorinice. Slovenski prostor nije ni u latenu bio jedinstven, mogue ga je dijeliti na
etiri skupine :
1. mokronoka
2. vinika
3. idrijska
4. marjetska
Mokronoka skupina pripadala bi stupnju Lt C, a ona se sama dijeli na tri stupnja
Mokronog I, II (a i b) i III.
Stupanj Mokronog I 300. 250.g.pr.n.e. , nalazi su: narukvica sa upljim
polukuglastim dijelovima (Hrvatska), ma ranolatenske sheme (T.85,1), pleteni
lanani pojasi, dvodijelna umba, kacige, bronane i eljezne fibule ranolatenske
sheme (sl.43,br.8-10; relativno male dimenzije, gotovo kvadratan obris luka, koji je
gladak ili narebren i spirala od 6 navoja), glatke masivne narukvice(sl.43,br.12), te
one sa 8 ili vie polukuglastih lanaka (sl.43,br.11) rukom raene posude s naglaenim
trbuhom i plastinim aplikacijama u vidu bradavica (sl.43,br,11), te posude bavastog
oblika, a posude raene na kolu su bikonini lonci sa igosanim ukrasom ili
ljebovima.
Stupanj Mokronog II:
Mokronog IIa faza 250. 180.g.pr.n.e., nalazi su: maevi u koricama, koplja, umba,
pleteni pojasi, bojni noevi, velike eljezne i male bronane fibule sa dvije kuglice,
glatke narukvice od eljeza, masivne bronane narukvice s jednom bradavicom,
keltska kola sa dva kotaa i dijelovi konjske opreme.
Mokronog IIb faza 180. 110.g.pr.n.e., nalazi su: koplja, pojasi sastavljeni od
kolutia i prstenaste kope, umba (tipa Skorba, sl.45,br.5), bojni no, bronane fibule,
eljezne fibule, fibule s lukom koji se iri prema glavi, bikonine keramike posude
(45,14,16).
Stupanj Mokronog III 110.g.pr.n.e. do poetka nove ere, nalazi su krivi bojni no,
ma kasnolatenske sheme, koplja, kacige, umba, bojni noevi sa spljotenom drkom,
48

fibule srednjolatenske sheme, eljezne, bronane i srebrne fibule, fibule s nogom u


obliku okvira i dugom spiralom, fibule tipa Jezerine, staklene perle, bronani kolutii,
konjska oprema, bronano posue, keramike posude bikoninih oblika, zdjele, ae,
kalei, kantaros, rog za pie, ljudske i ivotinjske figurice.
Nekropole se nalaze na terasama rijeka ili potoka, te na padinama i grebenima brda.
Obino su to ravne nekropole, a grobovi paljevinski.
Tipian grob ratnika sadri fibule, glinene posude, ivotinjske kosti, ma u koricama,
koplje, umbo, bojni no, metalne dijelove pojasa i britvu. Rijetko se javljaju jo i
kacige i bojne sjekire.
Bogatiji enski grobovi sadre fibule, narukvice, lanane pojase, bronane nanogvice
i bronano ogledalo. Grobovi djece sadre samo po jednu fibulu.
Taurisci su kovali srebrni i zlatni novac, a kovnica je bila u Celju.

Stane Gabrovec Borivoj ovi Zakljuna razmatranja : Boe


pomozi svojoj Nini da poloi ovaj ispit i svima ostalima koji ue iz ove
skripte...
Nalazita Hallstatt u Austriji i La Tene u vicarskoj su oznaila starije i mlae
eljezno doba. Reinecke je izradio kronologiju:
(prouiti table u knjizi str. 903.,905.,909.)
eljezno - napisala Marija (Tanja), a nadopunila Nina.
P.S. prof.Marijan je doktorirao na eljeznom d. Istone Hercegovine. U PJZ je to
obraeno u sklopu Glasinake, meutim prof je to podruje izdvojio kao posebnu
kulturu, koju pita na ispitu, kao i prepoznavanje ilustracija iz tog njegovog doktorata.
Tako da bi ga trebalo proitati! Uz ovu skriptu potrebno je kopirati ilustracije iz PJZ.

49