PITANJA I TEZE PEDAGOKA PRAKSA I PEDAGOGIJSKA TEORIJA

1. Objasni zato je odgoj je prafenomen drutva i ovjeka.

Odgoj je uvjet opstanka drutva zato to drutvo svoj identitet i kontinuitet temelji na prijenosu drutvenih
vrijednosti, normi, obiaja, znanja ili vanih drutvenih iskustava sa starije na mlau generaciju.
2. to su konzervacijska i inovacijska funkcija odgoja ?
Konzervacijska funkcija se oituje u potrebi da se odgojem prenesu najvanija iskustva na mlae generacije, a
drutvo gdje odgoj nema tu funkciju bi izgubilo svoj identitet i nestalo.
Istodobno, ovjek kao slobodno i stvaralako bie mijenja zateeno, postojee, mijenja prirodu, socijalne
tvorevine drutva te duhovnu i materijalnu proizvodnju. Odgoj stoga ima i inovacijsku, razvojnu, kreativnu
funkciju. Kada govorimo o odgoju govorimo o svemu.
3. Objasni tezu A. Gehlena da je ovjek prirodno nedostatno bie.
Za razliku od svih ili gotovo svih drugih vrsta, samo se u ljudskoj vrsti podmladak raa bioloki neprilagoen
ivotnoj okolini - nespecijaliziran. Opstanak mu omoguuju: razvijenost mozga, visoko razvijena sposobnost
uenja i svjesno djelovanje kojim prilagoava prirodnu okolinu.
4. Objasni to je ljudska prirodna sredina?
Nasuprot izvornoj prirodnoj okolini koju ovjek doivljava kao neprijateljsku, izrazito nesigurnu i udljivu,
ljudi stvaraju ljudsku prirodnu sredinu - kulturnu sredinu koja ovjeku daje potrebitu sigurnost, osjeaj
orijentacije i predvidljivosti kako bi se nadomjestila instinktivna ureenost ivotinjskog svijeta. Sposobnost
prilagodbe prirodne sredine ovjeku omoguuje ljudskoj vrsti preivljavanje u znatno veem broju sredina u
odnosu na ostale vrste. Time se bitno poveala vjerojatnost opstanka i ekspanzije ljudske vrste kao i njena
superiornost u odnosu na druge vrste.
5. Objasni tezu - ovjek je ekscentrino i temporalno bie?
Temporalno bie vremenito, ima svijest o vremenu, o prije i kasnije. Poimanje vremena uvjet je za razvoj
kauzalnog miljenja uvjeta za snalaenje i opstanak u svijetu na osnovi predvianja pojava i planiranja rada.
Ekscentrino bie ovjek je dio prirode, ali je svjestan da je i i zvan nje, izvan (ex) centra. On je i kulturno
bie. Ljudsko prirodno bie, dakle prisvaja svijet na ljudski nain, a ne instinktima, ivi u mnogo svjetova.
Ekscentrino je i po tome to ima predodbu protoka vremena pa je istodobno i prolo i budue bie kao to je
ovdje i sada.
6. to je praksa, a to je odgojna praksa?
Praksa je ljudska djelatnost. Praksa je slobodna i stvaralaka djelatnost kojom ovjek mijenja prirodu, a
mijenjajui prirodu mijenja i sebe.
Djelatnost podizanja podmlatka u ljudskim zajednicama je odgojna praksa.
7. Zato kaemo da praksa prethodi teoriji ?
Razvoj prakse odgoja ili pedagoke prakse, povijesno gledajui, prethodi razvoju refleksija o odgoju ili teorija
odgoja, a time i razvoju pedagogijske znanosti.
Tek sa Herbartom postavlja se zahtjev da se praksa prethodno znanstveno utemelji. Konceptom uitelj praktiaristraiva ili reflektivni praktiar na novi se nain povezuju praksa i teorija. Metodologija akcijskih istraivanja
istraivanje radi uvoenja promjena u praksi.
8. to je refleksivna pedagoka praksa ?
To je praksa koja misaono sebe analizira, osvjeuje i samousavrava se procesom akcijskog istraivanja.
9. Koji su modeli refleksivne prakse ?
1

teorija prije akcije subjektivna, osobna, tacitna, implicitna pedagogija skup uvjerenja o
odgoju
teorija u akciji simultano osvjeivanje tijeka rada, nastave - to radim, kako radim?
teorija o akciji sukcesivno osvjeivanje nakon obavljenog rad, nastavnog sata, osvjeivanje
to sam radio ? nakon rada
PITANJA I TEZE - PEDAGOGIJA KAO ZNANOST

10. to je znanost ?
oblik ovjekove spoznaje svijeta (znanstvena spoznaja je u osnovi subjektivna)
proces kojemu je cilj otkrivanje novih spoznaja
proces iji je rezultat sustav znanja
teorija - refleksivna djelatnost
empirijsko-eksperimentalno otkrivanje spoznaja - metoda
metodiko otkrivanje novoga - metoda
trenutno vaea zabluda (znanstvena spoznaja je asimptotina, teorija falsificiranja Karl Popper)
11. Definiraj znanost.
Znanost je usustavljeno ljudsko znanje o pojavama i procesima ili aspektima stvarnosti steeno na temelju
metodiki provedenog istraivanja uz potvrdu empirijskih ili logikih dokaza.
12. Kako dijelimo znanosti ?
S obzirom na aspekte stvarnosti koje prouavaju znanosti se dijele na:
prirodne (prouavaju prirodu - fizika, biologija, kemija, astronomija)
drutvene znanosti (prouavaju drutvo - sociologija, pedagogija, ekonomija, pravo)
humanistike znanosti (prouavaju ovjeka - psihologija, pedagogija, antropologija, medicina)
tehnike znanosti (strojarstvo, elektrotehnika)
formalne znanosti (matematika)
13. Nabroji i objasni konstitutivne element znanosti.
Predmet istraivanja je dio stvarnosti koji znanost prouava - zdravlje ljudi, svemirska tijela)
Kategorijalni aparat - pojmovni sustav, znanstvene hipoteze i znanstvene teorije
Znanstvene metode istraivanja - naini i putovi istraivanja kojima se dolazi do spoznaja
Zadae znanosti - opisati pojave, klasificirati, otkriti uzrono-posljedine veze
Sustav znanosti - struktura znanstvenih disciplina, poddisciplina i problema odreene znanosti
14. to je pedagogija kao znanost ?
Pedagogija je sistematizirano znanje o odgoju steeno na temelju pedagokog istraivanja i refleksije odgojne
prakse.
15. Zato je pedagogija drutvena i humanistika znanost ?
Drutvena zato to je odgoj drutveni fenomen; odgoj je pretpostavka nastanka drutva, a s druge strane - nema
odgoja koji se zbiva izvan nekog drutva. Humanistika jer se bavi ovjekom odgoj je usmjereni razvoj
ovjeka.
16. to je subjektivna (implicitna) pedagogija ?
2

Subjektivna (implicitna) pedagogija je skup osobnih iskustava, znanja, vrijednosti, stavova o odgoju odnosno o
tome kako odgajati. Osobna teorija nastavnika.
17. to je antipedagogija ?
Antipedagogija je pedagogijska teorija koja negira mogunost cjelovitosti znanstvenog utemeljenja fenomena
odgoja, a time negira opravdanost i valjanost uporabe pedagogijske znanosti u organizaciji odgojnog procesa u
drutvu ili pak u cijelosti negira vrijednost namjernog utjecaja na odgajanika (negativni odgoj).
18. Koje su zadae pedagogije ?
Osnovni cilj pedagogije kao znanosti je stjecanje spoznaja o odgoju i sistematizacija tako steenih znanja. Svi
ostali zadaci pedagogije kao znanosti mogu se svrstati u slijedee kategorije:
Deskriptivni zadatak - opis fenomena i problema koji ulaze u polje predmeta pedagogije; stvaranje
pojmova o ljudskom iskustvu koje nazivamo odgojem
Klasifikacijski zadatak - stvaranje i znanstvena argumentacija kriterija sreivanja prikupljene
deskripcijske grae; razvoj osnovne strukture pedagogijske znanosti (problemi i odnosi meu
problemima, aspekti pojedinih odgojnih fenomena)
Eksplanacijski zadatak - objanjenje tijeka razvoja fenomena odgoja objanjenje to se, kako, kada i
gdje dogodilo te koji su akteri odreenog dogaanja; objanjenje razliitih tipova veza meu
pedagokim fenomenima (strukturalne, sustavske, funkcionalne, korelacijske, genetike i druge veze)
Eksplorativni zadatak - izrada pregleda pojedinih problemskih sklopova, uspostavu horizontalnih i
vertikalnih veza unutar pedagogijskih disciplina te preglede koji se tiu graninih podruja bilo u
sadrajnom bilo metodolokom problemu
Eksplikativni zadatak - istraivanje i objanjavanje uzrono-posljedinih veza meu pojavama
odgovara na pitanje ''zato''? zakonitosti / znanstvena naela; omoguuje predvianja unutar odgojnog
fenomena i procesa
Normativni zadatak - odnosi se na aspekte ili segmente odgojnog fenomena, na ispitivanje
kontingencijskih uvjeta, imbenika i interakcija koje prate odreene vrijednosti i na njima temeljena
ponaanja i djelovanja
19. to su znanstvene metode?
Znanstvene metode su naini i putovi dolaenja do znanstvenih spoznaja.
Da bi odreeni nain istraivanja bio znanstvena metoda, ono mora biti:
- od znanstvene zajednice priznat (prihvaene metode),
- dokazan (metode kojima se ve dolo do nekih spoznaja),
- formalno i sadrajno provjerljiv (precizno definirane metode primjenom kojih se i pri ponovljenom
istraivanju potvruju dobiveni rezultati - spoznaje),
- nain i put dolaenja do znanstvene spoznaj
20. to su metode pedagogijske znanosti? to je metodologija znanosti?
Metode pedagogijske znanosti su putovi i naini dolaenja do pedagogijskih spoznaja. Skup metoda koje se
primjenjuju u nekoj znanosti i njihova odnosa s drugim elementima procesa znanstvenog istraivanja.
21. Koje su etape pedagogijskog istraivanja ?
1. Identifikacija i formuliranje problema (to je problem, s im je povezan, koje su posljedice?)
2. Definiranje predmeta istraivanja (definirati osnovne pojmoce, koje aspekte problema emo
istraivati, definiranje varijabli)
3. Postavljanje cilja i zadataka istraivanja (konkretan cilj i opercionalizacija)
4. Postaljanje hipoteza
5. Odabir metode istraivanja
6. Prikupljanje i obrada podataka
3

7. Analiza podataka i izvoenje zakljuaka

8. Deseminacija znanstvenih spoznaja (pisanje izvjea, oblajvljivanje spoznaja)
22. to su metodoloke paradigme ?
Nema univerzalnih znanstvenih metoda koje se mogu primjenjivati na svaki predmet znanosti. Kaemo da su
metode istraivanja i sadraji istraivanja meusobno povezani.
Dominantni teorijsko-metodoloki kontekst neke znanosti ili skupine znanosti nazivamo znanstvenom
paradigmom.
U drutveno-humanistikim znanostima prijmjenjuju se dvije temeljne metodoloke paradigme:
1. Empirijska ili kavantitativna paradigma
2. Hermeneutiko kvalitativna paradigma
23. Objasni empirijsku ili kvantitativnu metodoloku paradigmu.
Empirijska istraivanja tee testiranju hipoteza odnosno mjerenju podudarnosti hipoteza i realnosti. Ova
paradigma razvila iz istraivanja prirodnih znanosti. Bitna obiljeja znanstvenih (empirijskih) metoda jest
egzaktnost i objektivnost koji se potiu primjenom matematikog tj. kvatificirajueg aparata.
Kvantitativna istraivanja tee nomotetikim (nomos - zakon) spoznajama, spoznajama koje objanjavaju ono
to je zajedniko, ope u promjenjivoj zbilji. Takve spoznaje ne objanjavaju raznolikost pojavnog ve nastoje
bogatstvo pojavnog reducirati samo na ono to je zajedniko razliitim manifestacijama odgoja u stvarnom
ivotu. Npr. zato neki uenici imaju slab uspjeh pokuat e se objasniti kroz podatke o socio-ekonomskom
statusu, spolu, intelektualnim mogunostima i sl. sve varijable koje se mogu empirijski ispitati.
24. Objasni hermeneutiku paradigmu.
Hermeneutika metoda ili vjetina tumaenja tei razumijevanju i shvaanju pojava. Hermeneutika
metodoloka paradigma usmjerena je na razumijevanje subjektivnih zbilja ovjeka. Polazni i temeljni stav
hermeneutike metodoloke paradigme je da odgoj predstavlja subjektivno konstituiran i konstruiran
proces ljudskog djelovanja - razvoja i u tom se smislu ne moe istraivati kao neto objektivno postojee,
neovisno o aktivnosti odgojitelja, odgajanih te istraivaa pa se zato ne moe znanstveno reflektirati.
Znanstvene spoznaje od razliitih korisnika bivaju razliito interpretirane - shvaene, ovisno o njihovim
osobnim zbiljama (primjerice, zadau kole razliito vide roditelj, uenik, ravnatelj, uitelj i sl.). Danas se
hermeneutika metoda primjenjuje u tzv. analizi svakodnevice - istraivanju znakova i znaenja koja su
neprimjetna, a povezana su s odgojnim fenomenom ili su dio njega te u metodologiji postmoderne pedagogije.
25. Objasni kvalitativnu paradigmu.
Hermeneutika metoda dopunjena je metodolokim postupcima empirijske metodologije, a taj novi metodoloki
okvir koji je time nastao naziva se kvalitativna paradigma. Kvalitativna paradigma je objektivna hermeneutika
subjektivne refleksije nastoji uitniti trasparentnijima, objektiviziranima.
Kvalitativna istraivanja su idiografska (idios pojedinac) tj. usmjerena na pojedinca, pojeidnanost pojave
teei razumijevanju a ne objanjavanju (metoda analiza sluaja).
Kvalitativna pedagoka paradigma polazi od shvaanja da je:
- odgojna zbilja subjektivna i konstrukcijska
- u centar istraivanja valja staviti refleksije subjekata odgoja, a ne istraivaa
- odgojna zbilja je vrlo sloena i raznoliko integrirana u ire cjeline
- odgojna zbilja je proturjena (mo i nemo uenika, discipliniranje i sloboda djeteta)
- kvalitativna istraivanja zahtijevaju specifian istraivaki model
- akcijsko-kvalitativna istraivanja smjeraju promjeni odgoja aktivnou subjekata.
26. Navedi razlike kvantitativne i kvalitativne metodoloke paradigme pedagogije:
KVANTITATIVNA PARADIGMA

KVALITATIVNA PARADIGMA

Istraivanje pojave

empirijsko-pozitivistika
(prihvaa se ono to je objktivno i to se moe
iskustveno/empirijski provjeriti)
nomotetika istr. (cilj je otkriti ope,
generaliziranje)
redukcionizam (samo bitno)

Mjerenje pojava

pojave se namjerno izazivaju i istrauju u

kontroliranim uvjetima (eksperiment)
verifikacija se oituje u ispitivanju podudarnosti
hipoteze i injeninih nalaza

Temeljna polazita
Vrste istraivanja

akcijsko-hermeneutika
(tenja je na opisu i razumijevanju pojava, a ne
na objanjavanju)
idiografska istr. (razumijeti pojedinca, ogranieno
generaliziranje)
objektiviziranje subjektivnog
opaanje u prirodnim i nekontroliranim uvjetima
upuenost na deskripciju, eksploraciju

analitinost (pojava se razlae na elemente koji

se onda ispituju)

holistiki pristup (pojava se nastoji razumjeti kao

jedinstvena cjelina)

Shvaanje realnosti

realnost se shvaa statino (ispituju se

objektivne i nepromjnjive veze meu pojavama)

realnost se shvaa dinamiki, promnjivom

Uloga istraivaa

vanjski, nepristrani, objektivni promatra

pojave ('outsider')

sudionik ('insider')

27. to ini strukturu polja pedagogije - sustav pedagogijskih disciplina ?

Polje pedagogije ini pet osnovnih disciplina. Uz ove osnovne discipline razvijen je itav niz posebnih
pedagokih disciplina koje se, primjenom razliitih kriterija, bave odgojnim fenomenom u posebnim
pedagokim situacijama.
Sistematska ili opa pedagogija istrauje ope spoznaje o odgoju koje se mogu primijeniti u svim
posebnim i pojeidnanim situacijama odgoja. Opa pedagogija razmatra teorije odgoja i detaljno prouava
opu strukturu odgojnog procesa i imbenike koji su povezani s konkretnim tijekovima i ishodima odgojnog
procesa.
Metodologija pedagogije bavi se problemima istraivanja odgojnog fenomena odnosno bavi se putovima
dolaenja do spoznaja u pedagogiji. Metodologija pedagogije uvijek je povezana s odreenim
epistemolokim i teorijskim polazitima istraivanja.
Didaktika ili teorija obrazovanja bavi se prouavanjem razliitih situacija u kojima se odvija proces
uenja i pouavanja. S obzirom na to da je nastava najorganiziraniji nain sustavnog uenja i pouavanja
neki didaktiari dre da je didaktika teorija nastave.
Povijest pedagogije je pedagogijska disciplina koja prouava odgoj u dimenziji prolosti u razliitim
drutvima i kulturama. Ako se prisjetimo da je povijest uiteljica ivota jasno je kolika je vanost
prouavanja odgojnih rjeenja u prolosti za razvoj odgoja u budunosti.
Komparativna pedagogija bavi se prouavanjem odgojnih rjeenja u razliitim suvremenim drutvima.
Posebice se bavi usporeivanjem kolskih i obrazovnih sustava u razliitim dravama, odgojno-obrazovnim
posljedicama i ishodima do kojih se dolazi razliitim rjeenjima odgojno-obrazovnih problema.
Posebne pedagogije bave se istraivanjem razliitih posebnih problema pedagogije ili posebnih situacija
odgoja.

PITANJA I TEZE - POJAM PEDAGOGIJE - ODGOJ ANTIKI GRCI I RIMLJANI

28. to etimoloki znai rije pedagogija ?
Etimoloki, rije pedagogija, dolazi od grkih rijei paidos pedagogija znai voenje djece (mladih ili nezrelih).

djeak i go - voditi, upravljati. Rije

29. to znai grki pojam - paideia ?

Paideia = odgoj, briga o djeci, obrazovanje, pouavanje
30. Koje su izvedenice rijei paideia ?
- paidagogos - odgojitelj,
- paidagogia posao odgojitelja
- paidagogeion - mjesto kolovanja, gimnazija.
31. Tko je pedagog ?
Paidagogos ili pedagog je rob-tjelohranitelj koji je u poetku pratio aristokratsku djecu na putu do kole, a
kasnije (u Rimu) pedagog je rob-uitelj, obino obrazovani Grk koji je djecu pouavao u kunoj nastavi.
32. Koja su izvorna znaenja grke paideie ?
- oblikuje ovjeka vrsnim i sposobnim da bude graanin ili kralj
- Obrazovanje za slobodu i vrsnost (ljepotu)
- Kulturno naslijee koje se prenosi generacijama.
- Aristokratski ideal ovjeka
- Ideja perfekcije ili izvrsnosti; grki mentalitet "uvijek budi ekselentan".
- Nije osposobljavanje za vjetine ili neki zanat /banausos/, mehanike zadatke nedostojne
obrazovanih graana
33. Europski termini paideie.
- Hrvatski - Vitez
- Engleski - Knight
- panjolski - Caballero
- Talijanski - Cavaliere
- Francuski - Chevalier
- Njemaki - Ritter
- vedski - Riddare
- Engleski - gentleman
34. to znai grki ideal odgoja savrena ovjeka ?
Gr. kalos kai agathos - sklad dobrog i lijepog (KALOKAGATIJA). Kalokagathos - fraza kojom
atenski aristokrati oznaavaju ideal savrena ovjeka
35. Zato je pedagog rob tjelohranitelj bio pratitelj djece na putu do kole ?
Zbog obiaja pederastije kako bi dijete zatitio od seksualnog zlostavljanja. Pederastija je u grkoj kulturi bio
legitimni erotski i pedagoki odnos izmeu adolescenta i odraslog mukarca izvan obitelji. Kljuni element
paideia je odnos izmeu ljubavnika (erastes) i voljenoga (eromenos) koji je cijenjen kao garancija razvoja
ekselentnosti mladia i statusa odraslog mukarca. Odrasli mukarac odgovoran je za odgoj djeteta, tjelesni i
kulturni razvoj. Odrasli mukarac morao je biti slubeno prihvaen kao mentor djeteta - odnos je morao biti
odobren od djeakova oca. Mentor pouava djeaka kako biti slobodan graanin; pronalazi mu vrsne uitelje te
mu daje primjerene ceremonijalne poklone.
36. Karakteristike atenske pederastije:
Atenska pederastija je erotska i obrazovna institucija u aristokratskoj klasi, a obuhvaa odgojnu funkciju
odrasloga i usvajanje najvanijih kulturnih vrijednosti. Dio je paideie.
Atenska praksa pederastije bila je slobodnija i manje formalna nego li kretska ili spartanska. Mukarac je
mladie nalazio u gimnaziji, palestri, simpoziju na bazenu ili ulici.

Otac je za pratnju djeaka angairao roba-uvara pedagogos koji je pratio djeaka da ga zatiti od neeljenih
odnosa. Prostitucija je bila strogo zabranjena.
37. Karakteristike spartanske pederastije:
- Spartansk odgoj agoge (voenje ili obuka)
- Strogi sustav obrazovanje i izobrazba svih spartanskih graana
- Izobrazba ukljuuje: uenje gaanja orujem, razvoj lojalnosti skupini, vojniki trening, lov, ples i
socijalne vjetine
Spartanska pederastija je tradicionalno intimno i pedagoko prijateljstvo mukarca i djeaka. Pederastija je
sastavni dio agoge, obrazovne institucije u spartanskom polisu. Odrasli ljubavnik je eispnelos "inspirator," on
potie mladia na hrabrost, a mladi je "onaj koji slua."
Spartanci su vjerovali da je odrasli mukarac esencijalno vaan za formiranje adolescenta kao slobodnog
graanina. Pederastijski odnos bio je obvezan, a mladi koji u dobi od 12 godina ne uspije nai ljubavnika bio je
oajan, a mukarac koji nema djeaka nije vrstan ovjek.
38. to je pedagogija u grkoj tradiciji ?
Znanost o odogoju - voenju mladih, nezrelih, onih koji potrebuju voenje i koji su nesamostalni.
39. Latinski termin za odgoj:
- imenica educatio= odgoj
- nastali na temelju korijena ducere; odakle dux - dud, duce, to znai voditi i zapovijedati
- glagol educare- odgajati
PITANJA I TEZE ZNANSTVENO UTEMELJENJE PEDAGOGIJE JOHAN FRIEDRICH
HERBART.
40. Tko je utemeljio pedagogiju kao akademsku disciplinu ?
- Johann Friedrich Herbart (1776-1841), njemaki filozof i pedagog.
- 1802. stekao doktorat i habilitirao
- 1808. I. Kant ga pozvao na Konigsberko sveuilita
- glavna Herbartova djela: 1806. - Opa pedagogija izvedena iz svrhe odgoja; 1807. - Opa
praktina filozofija
41. Koji su sljedbenici Herbartovih ideja? T. Ziller, K.V.Stoy, F.W. Dorpfeld, W. Rein
42. Koje su polazne toke Herbartove pedagogije ?
Polazna toka pedagogije - postoje razliite koncepcije odgoja, razliite predodbe o tome kako odgajati djecu
J. J. Rousseau pedocentristika paradigma (slijediti hod prirode)
J. Locke sociocentristika paradigma (prilagoditi se drutvu)
43. to je po Herbartu zadaa pedagogije ?
- Zadaa pedagogije - znanstveno obrazloiti praktino odgojno djelovanje
- Znanstveno obrazloenje postavki o pedagokoj praksi znai svesti ih na pouzdana naela
44. Na kojim disciplinama Herbart utemeljuje pedagogiju ?
Pedagogiju utemeljuje na dvije pomone discipline:
praktina filozofija iz nje pedagogija zvodi cilj odgoja temeljei ga na opeprihvaenim moralnim
i drutvenim normama i vrijednostima
psihologija iz nje pedagogija izvodi odgojne metode
45. to je po Herbartu znanost o odgoju ?
7

Znanost o odgoju je normativna disciplina ija je zadaa odrediti naela odgojnog djelovanja.
46. Koji je osnovni cilj odgoja ?
Osnovni cilj odgoja - stvaranje kulturnog ovjeka koji je trajno i konzistentno posveen unutranjim, svjesnim i
svrhovitim idealima ivota. Odgojno nastojanje je ono koje mlade upuuje na stremljenje prema dobrom na
temelju slobodne volje, jer im je to postalo njihovom pravom prirodom.
47. Objasni aksiologijsku koncepcija normativne znanosti o odgoju.
Aksiologijsko obrazloenje polazi od vrhovnih vrijednosti, vrhovnih normativnih naela (AKSIOMI) koje
spoznajemo intuitivno (metafiziki). Osnovu aksiologijske koncepcije ini filozofija vrijednosti. Duhovne
vrijednosti su bezuvjetne, nadindividualne, bezvremene.
Vrijednosna filozofija ima 2 cilja:
(1) otklon od etikog relativizma
(2) dokazati objektivnu valjanost normativnih postavki
48. Po emu je Herbartova pedagogija normativna znanost ?
Pedagogijska znanost koja se razvila iz Herbartovog pristupa podrazumijeva postojanje vrhovnih normi koje
predstavljaju aksiome odnosno tvrdnje koje se prihvaaju bez dokazivanja.
Pod moralnim normama podrazumijeva opeljudske vrijednosti koje intuitivno spoznajemo. Meutim, tu se ne
radi o vrijednostima koje su pojedinci ili cijele zajednice prihvatile slobodnom voljom, ve o moralnim
zakonima koji su to postali na temelju ope suglasnosti.
49. to su vrijednosti ?
Vrijednosti - moralne norme koje se ne propituju, ve kroz tradicijske obrasce neupitno prosljeuju iz
generacije u generaciju. Vrijednosti se prenose odgojem.
50. Kao vrhovne norme izdvaja pet osnovnih ideja: (Herbart , Opa praktina filozofija 1808.)
- ideja unutranje slobode mogunost odluivanja izmeu razliitih mogunosti,
- ideja savrenstva usmjerenost k osobnom razvitku i usavravanju,
- ideja dobrohotnosti spremnost pomagati drugim ljudima,
- ideja prava
- ideja prikladnosti povezanost izmeu djelovanja i htijenja.
51. Koja je uloga praktine filozofije ?
Praktina filozofija izlae temeljne norme i vrijednosti za ljudsko djelovanje, a one pak slue kao osnovica za
utvrivanje odgojnih ciljeva.
52. Zato Herbart metode odgoja i nastave izvodi iz psihologije ?
Zato to na strukturiranje nastavnog procesa primjenjuje zakone miljenja. Herbart vjeruje da je svijest ukupna
suma svih ideja koje su ule u neiji spoznajni svijet. Ideje su najvaniji element mentalnog operiranja. One se
same grupiraju u aperceptivnu masu. Proces uenja odvija se tako da to asimilacijom nove ideje ulaze u svijest
i aociraju se (povezuju) s idejama koje su ve u svijesti. U nastavi je vano da se nove ideje i koncepti povezuju
sa ve steenim iskustvom jer se tako bolje povezuju sa postojei znanjima.
Moralni odgoj se stjee iskustvom i nastavom
53. Koji je doprinos Herbarta razvoju pouavanja ?
- standardizira nastavu tako to joj utvruje formalnu strukturu neovisno o sadraju koristei se
psiholokim zakonitostima
- uvodi pojam nastavne jedinice sa artikulacijom nastavnog sata prema formalno utvrenim etapama
- njegovi uenici strukturu su nazvali formalni stupnjevi nastave
8

54. Herbart-Zillerovi formalni stupnjevi ili metoda nastave:

1. Jasnoa analiza i sinteza (priprema i prezentacija - uvoenje u novu temu, prikaz novog zornost,
predodba)
2. Asocijacija - povezivanje novih ideja s idejama i predodbama (iskustvom i znanjem) koje uenici ve
posjeduju
3. Sustav - povezivanje pojmova u vee cjeline asimilacijom; stvaraju se kognitivne sheme
generalizacijom ili uopavanjem pojmova u ire ili apstraktnije cjeline.
4. Metoda - aplikacija ili primjena nauenoga u ivotu
55. Zato je s vremenom kritizirana Herbartova organizacija uenja i pouavanja tj. formalni stupnjavi
nastave ?
- formalizacija nastave - opa forma nastave postala je vanija od sadraja
- mehanizirano pouavanje
- asocijacionistika psihologija potie uenje napamet i reproduktivnu razinu znanja
- shematizam nastave doveo je do prenaglaavanja vanosti pouavanja u odnosu na uenje
- dominacija uitelja i pouavanja nad uenicima i uenjem
- zamjenu discipline represijom nad uenicima
- zanemarivanje konativne i afektivne dimenzije uenika
TEZE: STRUKTURA ODGOJNOOBRAZOVNOG PROCESA
56. OSNOVNI STRUKTURNI ELEMENTI ODGOJNOG PROCESA SU?
Odgojni ideali
Odgojni ciljevi
Odgojna sredina
Odgojna interakcija
Odgojini sadraji
Subjekti odgoja
57. TO JE ODGOJNI IDEAL?
Ideal je najvii standard (savrenstvo) neega to se eli dostii. Odgojni ideal je:
- slika savrenog ovjeka, projekcija zbilje, pogled na razvoj ovjeka koji se eli postii odgojem.
- skup predodbi o poeljnim odlikama ovjeka neke zajednice.
- drutveno-povijesni proizvod neke zajednice koji integrira iskustva zajednice i njenu projekciju u
budunost, a koji se postavljaju kao najira ideja-vodilja za utemeljenje odgojne prakse.
58. TO SE NALAZI U OSNOVI ODGOJNIH IDEALA
U osnovi odgojnih ideala nalaze se dominantna, vrijednosno odreena, shvaanja o imbenicima razvoja
ovjeku i ljudskoj osobnosti.
59. TO SINTETIZIRAJU ODGOJNI IDEALI
U idealu je sintetizirana opeljudska, drutveno-povijesna, socio-kulturna, skupinska i individualna dimenzija
pogleda na ovjeka.
60. TO JE SVJETONAZOR

Pod time podrazumijevamo ukupnost vrijednosnog odnoenja ovjeka prema ivotu i zbilji. Svjetonazor sadri
orijentacije prema temeljnim pitanjima podrijetla i razvoja ovjeka, zajednice i prirode, pitanjima ljudske biti i
ozbiljenja ovjeka kao potencije. Svjetonazori su orijentiri - spoznajni i vrijednosni okviri koji omoguuju
konzistentnu i ekonominu konstrukciju ljudske zbilje i odgovarajuu organizaciju i interpretaciju stvarnosti.
Razliitost svjetonazora rezultat je dinamike intraindividualnih, interpersonalnih i interskupinskih procesa.
injenica je da su svjetonazori, s jedne strane, drutveni proizvod, a s druge strane, proizvod procesa razvoja
osobnosti.
61. TO IZRAAVAJU SVJETONAZORI
Svjetonazori stoga izraavaju drutvenu diferencijaciju - razliitost interesnog poloaja pojedinca, skupina,
zajednica, drutava, civilizacija i kultura u opaanju i zadovoljavanju individualnih i drutvenih potreba.
Razliitost svjetonazora moe se djelomice objasniti interesnom konfliktnou drutva u zadovoljavanju
potreba ili drutvenom diferencijacijom. Odgojni ideal sastavni je dio svjetonazora. Otuda razliiti odgojni
ideali moraju pripadati razliitim svjetonazorima, razliitim pogledima na bit ovjeka.
62. PO EMU SE RAZLIKUJU HUMANISTIKI I KOLEKTIVISTIKI ODGOJNI IDEAL
- humanistiki odgojni ideal - ideal cjelovitog, skladnog (harmoninog), mnogostranog razvoja
osobnosti (atenski odgojni ideal)
- kolektivistiki odgojni ideal - ideal jednostranog (parcijalnog) razvoja osobnosti kao dijela
kolektiviteta (ideal spartanskog odgoja)
63. NAVEDI I OBJASNI ANTIKE ODGOJNE IDEALE
Atenski odgojni ideal naziva se kalokagathia - jedinstvo lijepog, istinitog i dobrog - (kalos - lijep, agathos dobar) i njime se izraava tenja k skladnom razvoju tijela i duha, jedinstveni razvoj slobodnog ovjeka.
Odgojni ideal Sparte je jednostran - svodi se na formiranje tjelesno-voljnih odlika dobrog vojnika i
upotrebljivog dravljanina.
64. KAKAV JE ODNOS ODGOJNIH IDEALA I ODGOJNIH CILJEVA
Odgojni ciljevi su konkretizacije odgojnih ideala u odreenom konkretnom vremenu i kulturnom prostoru..
Odgojni ciljevi respektiraju date okolnosti i procesualnost odgojne djelatnosti, polazna i dolazna stanja,
sposobnosti i kvaliteta osobnosti. Odgojni ciljevi su iskaz namjere dinamikog povezivanja tih stanja.
65. OD KOJE PRETPOSTAVKE POLAZI SAMA MOGUNOST POSTAVLJANJA ODGOJNIH
CILJEVA
Sama mogunost postavljanja odgojnih ciljeva polazi od pretpostavke da je ovjek svjesno i smisleno bie
odnosno da je ljudsko djelovanje svjesno i smisleno djelovanje. ovjek je u mogunosti razumijeti trenutne
okolnosti i unaprijed projektirati tijek i rezultat svog djelovanja i sebe sama. ovjek povezuje aktivnosti koje e
dovesti do odreenog cilja.
66. OBJASNI TEZU - Odgojne ciljeve postavljaju subjekti odgoja.
ovjek nije stroj ili samo organizam ve svjesno bie. Postavljanje odgojnih ciljeva sastavni je dio odgojnog
procesa. Odgojni cilj sadran je u odgojnoj djelatnosti.
67. OBJASNI TEZU - Odgojni ciljevi da bi bili odgojni ne mogu biti instrumentalni.
Ne mogu posluiti kao sredstvo za ostvarivanje nekih drugih ciljeva izvan odgoja konkretne osobe. Ukoliko su
ciljevi odgoja instrumentalni, sredstvo za neto izvan tog ovjeka, utoliko nije rije o odgoju ve
manipulaciji. Takvi ciljevi ne tiu se razvoja osobnosti kao smislene - odgovorne egzistencije. Neodgovorna
egzistencija i jest egzistencija koja nema svijest o sebi i autonomni smisao. Odgoj kao razvoj osobnosti je
emancipiranje, porast autonomije, a ne porast ovisnosti.
10

68. ZATO ODGOJNI CILJ NE MOE BITI APSTRAKTAN?

Ako odgojni cilj postavlja odgajanik tada je taj cilj konkretan jer se odnosi na uvjete njegove subjektivne i
objektivne zbilje. Ukoliko je odgojni cilj postavljen izvana utoliko je apstraktan jer se ne tie neposredno
odgajanika i njegove subjektivne zbilje. Primjerice, uitelj koji pretpostavlja pozornost uenika u uenju
trigonometrije, uenika shvaa kao apstrakciju jer ne zna da je taj uenik dan prije doivio osobnu tragediju u
odnosu na koju su znanja o trigonometriji besmislena. Ciljevi su odgojni ukoliko su smisleni za osobu koja se
odgaja.
69. ZATO ODGOJNI CILJEVI PRETHODE AKTIVNOSTIMA ODGAJANIKA?
Zato to su te aktivnosti odgojne tek ako su sredstvo odgoja, sredstvo za dostizanje odgojnog cilja. to su bolje
sagledane okolnosti odgoja preciznije se moe postaviti odgojni cilj. Precizno razraen odgojni cilj omoguuje
postavljanje preciznijih kriterija glede usmjeravanja odgojnih aktivnosti - izbora i strukturiranja
sredstava/aktivnosti za dostizanje odgojnog cilja.
70. OBJASNI ODNOS ODGOJNI CILJEVI I ODGOJNA SREDSTVA
Jedan odgojni cilj moe se dostii primjenom razliitih sredstava. Obiljeje odgojnosti neko
sredstvo/postupak/aktivnost dobiva tek u kontekstu okolnosti u kojima se primjenjuje, s obzirom na osobe u
interakciji i ciljeve ijem ostvarenju doprinosi. Zato isto sredstvo moe posluiti za ostvarivanje razliitih
odgojnih ciljeva ili pak moe biti odgojno beznaajno. Odgojni cilj je dobro postavljen ako omoguuje
razlikovanje valjanosti razliitih sredstava koja nam stoje na raspolaganju za ostvarivanje cilja.
Mjera valjanosti odgojnih ciljeva i sredstava je odgajanik. Stoga prosudbe o valjanosti odgojnih ciljeva ne moe
dati znanost - meu ostalim pedagogija. Pedagogijska znanost moe analizirati odgojne ciljeve s obzirom na to
da je kao znanstvena praksa dio ukupne drutvene prakse te dio kritike drutvene svijesti koja ima zadau da
racionalno argumentira drutvene odluke glede odgoja kao bitnog procesa za demokratski ustroj i razvoj
drutva.
71. CILJEVI ODGOJA PO OPSEGU MOGU BITI:
opi cilj odgoja - iroko postavljene odgojne ciljeve
posebne ciljeve odgoja - ue postavljene ciljeve
pojedinane ciljeve odgoja - konkretne ciljeve
odgojne zadae - situacijske ciljeve
72. TO OPISUJU ODGOJNI CILJEVI?
Egzistencijske kompetencije osobe koje ona moe stei razvojem (uvaavajui njene predispozicije, uvjete
sredine (drutvo) i odgojne ideale), potrebne za smisleni ivot. Perspektiva tih kompetencija moe se mijenjati
od zahvata u najire ivotne kontekste i osobnost kao cjelinu, pa sve do pojedinih situacija i dimenzija
osobnosti.
73. TEORIJA LJUDSKIH POTREBA NABROJI POTREBE:
Hijerarhijska struktura ljudskih potreba A. Maslowa:
Potreba za smoostavarenjem
Potreba za potovanjem
Potreba za pripadanjem i ljubavlju
Potreba za sigurnou
Fizioloke potrebe
74. MODEL LJUDSKIH POTREBA W. GLASSER. OBUHVAA:

11

 potrebu za preivljavanjem,
potrebu za pripadanjem (ljubavlju, suradnjom, drutvenou),
potrebu za moi (vladanjem, sudjelovanjem),
potrebu za slobodom
potrebu za zabavom
75. U OSNOVI, ODGOJNE SREDINE MOEMO PODIJELITI NA:
intencionalne odgojne sredine (npr. obitelj, kola), ustanove ija je osnovna djelatnost odgoj
neintencionalne (funkcionalne) odgojne sredine, ustanove i socijalne sredine u kojima se pored ostalih,
funkcionalno (neintencionalno) ostvaruje odgojni proces.
76. U NAJVANIJE ODGOJNE SREDINE UBRAJAMO:
- Predkolske ustanove
- Obitelj
- kola
- Mediji
- Vrnjaek skupine
- Proizvodne skupine
- Sredine slobodnog vremena
77. KOLSKI SUSTAV REPUBLIKE HRVATSKE SASTOJI SE IZ SLJEDEIH USTANOVA:
1.
Ministarstvo prosvjete i porta
2.
upanijski uredi za prosvjetu
3.
Gradski ili opinski uredi za prosvjetu
4.
Djeji vrtii
5.
Osnovne kole
6.
Srednje kole
7.
Vie i visoke kole
8.
Fakulteti
9.
Sveuilita
78. GIMNAZIJE IMAJU RAZLIITE VRSTE PROGRAMA PA RAZLIKUJEMO:
- klasine, ope, prirodoznanstveno-matematike, matematiko-informatike i jezine gimnazije.
- gimnazijsko obrazovanje traje 4 godine, a po zavretku uenici polau maturu.
79. STRUKOVNE KOLE SU:
- tehnike, industrijske, obrtnike, majstorske i druge kole.

12

Shema: Sustav kolstva Republike Hrvatske

VELEUILI TE
I
SVEU ILI TE

S
R
E
D
N
J
A
O
S
N
O
V
N
A

K
O
L
A

K
O
L
A

PRED KOLSKE
USTANOVE

F
A
K
U
L
T
E
T
I
G
I
M
N
A
Z
I
J
E

A
K
A
D
E
M
I
J
E

VI E
TEHNI KE
I
DRUGE
KOLE

TEHNI KE
I DRUGE
SRODNE
ETVOROGODI NJE
KOLE

KOLE
ZA
INDUSTRIJSKE
MAJSTORE

KOLE
ZA
OBRTNI KE
MAJSTORE

KOLE ZA
KOLE ZA
INDUSTRIJSKA OBRTNI KA
ZANIMANJA
ZANIMANJA

PREDMETNA NASTAVA

RAZREDNA NASTAVA

PRED KOLSKI PROGRAMI

KOMUNIKACIJA U KOLI
13

80. RIJE KOMUNIKACIJA DOLAZI OD RIJEI:

communicare to znai informirati, sporazumijevati se, dogovarati se, raspravljati;
common to znai zajedniki, opi, javni;
community to znai zajednica
81. KOMUNIKACIJA JE
interakcijski proces (proces, aktivnost, meudjelovanja, utjecanja, rada)
razmjene obavijesti meu ljudima (samo ljudi komuniciraju na ljudski nain)
koja se izvodi s nekim ciljem (dogovori, pregovori, suradnja, upuivanje..)
i javno (izmeu dvije ili vie osoba ili razliitim strukturama jedne osobe)
ime se stvara zajednica (za - jedno, napor da razliito tvori jedno).
82. U KOMUNIKACIJI RAZLIKUJEMO:
1. OZNAENO
2. ZNAK (SIMBOL)
3. ZNAENJE
Pod OZNAENIM podrazumiejvamo:
- tvarna okolina (planina, kua, lav, ovjek, Mjesec)
- ideje, znanja, pojmovi (dobro, mir, jednadba, atom, meridiani, sila, energija, brzina..) i vjerovanja
- osjeaji, stavovi, vrednovanja ( ljubav, tuga, bijes, bog,lijepo, dobro, istinito, transcendentno).
SIMBOL (ZNAK) je sredstvo koje povezuje oznaeno i znaenje. Simbli mogu biti verbalni i neverbalni.
Verbalni znakovi mogu biti:
- vizualni (pismo, vizualni signali - npr. S.O.S , matematiki jezik, znanstveni jezik,
filozofski jezik, umjetniki jezici)
- akustiki (rijei, akustuki signali - npr. S.O.S, glasovi)
Neverbalni znakovi mogu biti:
- vizualni (slika, odjea, pogled, prostor)
- akustiki ( umovi, buka, zvukovi)
ZNAENJA su rezultati procesa miljenja koji povezuju znak s oznaenim i oznaenom daju odreeni smisao.
83. KAKAV JE ODNOS ZNAKOVA I ZNAENJA
svaki znak ima svoje znaenje (jabuka - biljka, vrsta voa)
isti znak moe imati razliita znaenja (ruica - naziv cvijeta; Ruica - osobno ime)
isto znaenje moe se posredovati razliitim znakovima (osjeaj sree - rijeima, pokretima, slikom,
glazbom)
oznaeno se moe posredovati razliitim znakovima (Zemlja - ekolokim, fizikalnim, geografskim ,
geometrijskim jezikom).
oznaeno moe imati razliita znaenja (drvo - sredstvo ogrijeva, ukras, mjesto za igru, sredstvo prehrane,
zaklon od kie, sirovina za izradu papira, graevni materijal, proizvoa kisika.).

84. NABROJI I OBJASNI VRSTE ZNAENJA!

14

 imenujua (denotativna, definirajua, obiljeavajua) - njima imenujemo predmete, pojave, ideje, procese i
sl; imenujua su znaenja ista za ljude jedne zajednice, kulture ili skupine zajednica.
konotirajua (odnosna, relaciona, subjektivna) - ovisna o kontekstu, iskustvima, osjeajima, doivljaju,
interesu, stavovima, vrijednostima, prosudbama i interpretacijama; obino se tiu afektivne dimenzije
osobnosti i jezika umjetnosti; konotativni znakovi bogati su znaenjima.
85. LJUDI USPJENO KOMUNICIRAJU AKO:
- Dobro poznaju simbolike (znakovne) jezike
- Znakovima pridaju denotativna (nepromjenjiva) znaenja
- Su sposobni stvarati bogata konotativna znaenja
- ele komunicirati
86. DEFINICIJA KOMUNIKACIJE
Komunikacija je proces DJELOVANJA ljudi jednih na druge uz upotrebu simbola. Interakcija znai meusobni
utjecaj osoba koje komuniciraju.
87. INTRAPERSONALNA KOMUNIKACIJA
Intrapersonalna komunikacija je unutranji govor, razgovor osobe same sa sobom (instancija savjesti).
88. INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA?
Meusobni utjecaj osoba koje se predstavljaju kao osobe - samoprezentacija, alju poruke o sebi, a potom i o
sadraju komunikacije.
Interpersonalnom komunikacijom stvara se socijalno-komunikacijsko polje (suradnja - natjecanje) koje ima
odgovarajua obiljeja i norme. Stoga je komunikacija SOCIJALNI proces predstavljanja sebe kao osobe te
zahtijevanje da se ponuena samodefinicija (predstavljeno ja) prihvati. KOMUNIKACIJA JE
SAMOPREZENTACIJA.
89. OPII SHANNONOV MODEL KOMUNICIRANJA
Ovaj model komunikaciju opisuje kao kretanje i transformaciju poruka na putu od izvora do odredita. Poruka
je oblikovana u odreenom izvoru, transformirana (transmiter) u odreeni signal koji je podloan izobliavanju
usljed djelovanja umova. Primljeni signal ponovo se transformira u poruku koja stie u odredite. Shannonov
model komuniciranja bolje opisuje tehnike medije komuniciranja nego li ljudsku komunikaciju.
90. OPII SCHRAMMOV MODEL KOMUNIKACIJE
Specifinost ljudske komunikacije bolje opisuje Schrammov model koji tekoe ili umove komunikacije
dovodi u vezu s misaonim aktivnostima povezivanja znaenja i znakova tj. interpretacijom znakova.
Komunikacijski proces sastoji se od enkodiranja odreenog znaenja u odreeni znakovni sustav koji se u
obliku poruke alje primatelju. Ovaj pak najprije dekodira znakovni sustav te ga interpretira. Schrammov model
polazi od pretpostavke dvosmjerne komunikacije kao bitne odlike interpersonalne komunikacije.
91. OBJASNI GLASSEROV MODEL TOTALNE KOMUNIKACIJE
Komuniciramo s drugima aljui poruke svim raspoloivim komunikacijskim kanalima. W. Glasser navodi
etiri komunikacijska kanala kojima ovjek simultano komunicira. Trajnije i sustavnije blokiranje nekog kanala
vodi neadekvatnoj komunikaciji odnosno bolesti. etiri vrste komunikacijskih kanala:
Kognitivni misli vezane uz neku pojavu (npr. ispit ovo znam, past u i sl.)
Emocionalni emocije koje pritom osjeamo (strah, iznanenje i sl.)
Fizioloki fizioloke reakcije koje prate odreene pojave (ubrzano disanje i dr.)
Kanal aktivnosti kako se ponaamo (ljuljamo se na stolici, fiksiranje pogleda u jednu toku i sl)

15

Iako ovjek alje poruke komunikacijskim kanalima simultano, nisu svi kanali jednako protoni. U ispitnoj
situaciji oito bi trebao biti najprotoniji kognitivni kanal jer slanje poruka tim kanalom odgovara tipu situacije
i najuinkovitije zadovoljava nae potrebe. Poznato je da u tim potencijalno stresnim situacijama neke osobe
doivljavaju mentalnu blokadu tj. ne mogu se sjetiti onog to su dobro nauile. Emocionalni kanal (strah) u
potpunosti blokira protok informacija kognitivnim kanalom. Sljedea komunikacijska situacija prikazana je na
shemi - student ne daje zadovoljavajue odgovore i to tijekom ispita mijenja protonost pojedinih kanala
komuniciranja.
92. NABROJI KOMUNIKACIJSKE AKSIOME P. WATZLAWICKA!
1. Ne moemo ne komunicirati
2. Komunikacije ima sadrajnu i odnosnu dimenziju
3. Odnos je odreen opaanjem i interpretacijom ponaanja
4. Komunikacija je verbalna i neverbalna
5. Komunikacije je simetrina i komplementarna
93. OBJASNI 1. aksiom - Ne moemo ne komunicirati.
Ponaanje je komunikacija. I kad ne govorimo mi aljemo poruke. Kada odbijamo s nekim razgovarati mi mu
aljemo poruke tj. komuniciramo.
94. OBJASNI 2. aksiom - Komunikacija ima sadrajnu i odnosnu dimenziju.
Komunikacijom se razmjenjuju informacije (sadraji) i definiraju odnosi. Na poetku ili tijekom interpersonalne
komunikacije mi definiramo sebe i elimo da na partner u komunikaciji tu definiciju prihvati. Primjerice, ja
sam autoritet u tom podruju, ja sam najpametniji, ja sam najsposobniji, ja sam najljepa... Partner u
komunikaciji nau definiciju moe prihvatiti, modificirati, odbiti. Odbijanje ili modifikacija nae definicije
moe se izvriti direktno ili prikriveno: direktno - jasno se da do znanja da mi nismo to za to se predstavljamo,
a prikriveno - prividno se prihvaa naa definicija ali se tijekom razmjene sadraja nastoji modificirati poetno
prihvaena definicija.
U komunikaciji postoje razliiti tipova usklaenosti sadrajne i odnosne dimenzije ponaanja.
1. Prihvaa se sadraj i odnos
2. Prihvaa se sadraj, ali se ne prihvaa odnos - tijekom komunikacije nastoji se redefinirati
3. Ne prihvaa se sadraj, ali se prihvaa odnos - osobe nastoje uskladiti sadraj (dogovaraju,
raspravljaju, dopunjuju, mijenjaju, usklauju). To je zrela komunikacija
4. Ne prihvaa se ni sadraj komunikacije ni ponueni odnosi - stvara se spor odnosno konflikt
Sadraj komunikacije se koristi kako bi se promijenio odnos. Primjerice, ne priznaje se sugovorniku da je u
pravu samo da bi mu dokazali kako smo mi pametniji.
Odnos se koristi (redefinira) zato da bi se uskladio sadraj. Prihvaamo tuu sliku o nama, ali s ciljem da
uskladimo sadraj. Primjerice, prihvaam da sam lijen i priznajem da nisam dovoljno uio ako u dobiti
prolaznu ocjenu.
95. OBJASNI 3. aksiom - Odnos je odreen opaanjem i interpretacijom ponaanja.
esto opaamo ono to elimo opaziti i ponaanja drugih osoba interpretiramo u skladu s onim to smo eljeli
opaziti i to smo opazili. Primjerice, opaanje i interpretacija - on me ne cijeni, iz cjelokupnog ponaanja
druge osobe selekcionira samo one sekvence i poruke koje potvruju odgovarajuu interpretaciju.
Meuljudski odnosi su reciproni. Stoga ponaanja mogu biti proaktivna ili reaktivna. Interpretacija on me ne
cijeni moe biti reakcija na interpretaciju ona me ne cijeni.
96. OBJASNI 4. aksiom - Komunikacija je verbalna (digitalna) i neverbalna (analogna).

16

Simultanost verbalnog i neverbalnog izraavanja poveava bogatstvo komunikacijskih potencijala ljudske

zajednice. Gledajui genetiki, u razvoju ljudskog roda najprije se javila neverbalna komunikacija, a tek onda
verbalna. Poruke su se najprije prenosile gestama, pokretima, stajalitem tijela, mimikom, neartikuliranim
glasanjem, a potom govorom. Ustvari verbalna komunikacija poprilino je mlada. Stoga ne udi kad istraivai
navode da se izmeu 65 % i 75 % poruka u komunikaciji prenosi neverbalno.
Kad se uzme u obzir razvoj jedinke, ona se takoer najprije slui neverbalnom komunikacijom, a potom sve
sloenijim verbalnim jezikom. Pokuamo li prenijeti neku apstraktniju ideju, primjerice ideju demokracije,
prenijeti neverbalnim putem naii emo na gotovo nepremostive tekoe. Otuda je jasno da neverbalna i
verbalna komunikacija imaju razliite funkcije iako su dio jedinstvenog i teko djeljivog procesa ljudskog
komuniciranja.
97. OBJASNI 5. aksiom - Komunikacija je simetrina ili komplementarna.
Ovisno o potrebama osoba u komunikaciji njihov odnos moe biti simetrian ili komplementaran. Simetrina
komunikacija je odnos temeljen na slinosti socijalnih poloaja i uloga, potreba i interesa osoba (primjerice
razgovor dva inenjera o nekoj konstrukciji, tehnolokom procesu, razgovor dva uitelja o planiranju nastave i
sl.
Komplementarna komunikacija temelji se na povezanosti razlika osoba koje komuniciraju (uitelj - uenik.
lijenik - pacijent, voza - putnik, majka - dijete i sl.). Komplementarnu komunikaciju odlikuje razliita koliina
socio-psiholoke moi (sposobnosti utjecaja) osoba u komunikaciji to je osnova za stvaranje autoriteta ali i za
nametanje autoritarnih interpersonalnih odnosa (odnos nadmoi radi nadmoi).
98. ODGOJNO-OBRAZOVNA KOMUNIKACIJA
Razvojno-interakcijski proces stvaranja i razmjene znaenja izmeu odgajanika i odgojitelja koji za cilj ima
osobni razvoj odgajanika.
99. FUNKCIJE VERBALNE i NEVERBALNE KOMUNIKACIJE SU:

VERBALNA
Prijenos ideja
Razmjena iskustva
Obavijest o objektivnoj stvarnosti
(pojave, predmeti, odnosi, procesi)
Obavijest o subjektivnoj stvarnosti
Dopuna i potrkrepljivanje neverbalna
komunikacije
Prikrivanje poruka neverbalna
komunikacije

NEVERBALNA
Prezentacije osobnosti
Iskazivanje osjeaja
Iskazivanje stavova i vrijednosti
Potrkepljivanje verbalna
komunikacije
Prikrivanje poruka verbalna
komunikacije

100. NAVEDI SPECIFINOSTI ODGOJNO-OBRAZOVNE KOMUNIKACIJE

17

Odgajanik raspolae s ogranienim interakcijskim potencijalom cilj odgoja jer razvijanje sloenih
interakcija
Odgojitelj raspolae s nerazmjerno velikom koliinom socijalne moi (asimetrina komunikacija)
Odgojitelj raspolae s ogranienim brojem informacija o razvoju odgajanika (njegovim potencijalima,
postignuima)
odgojna komunikacija odgojitelja i odgajanika kao ravnopravnih osoba nalae odgojitelju da shvati,
razumije i uvai dijete; ui u svijet djeteta znai prihvaanje specifinih znaenja svojstvenih
djetinjstvu; odgojitelj govori jezikom koji djeca razumiju
svaka odgojno-obrazovna komunikacija je interpersonalna to znai da je odgajanik osoba koja se u
odgoju kao socijalnom procesu predstavlja i trai da se ponuena samodefinicija (samoprezentacija,
slika o sebi, oitovanje ja) prihvati;
istodobno, tijekom odgojno-obrazovne komunikacije odgajanik razvija samoidentitet (negira i
transformira prezentiranu definiciju sebe);
za razliku od drugih vrsta komunikacije, odgojitelj u odgojno-obrazovnoj komunikaciji mora prihvatiti
nestabilnost, fleksibilnost, promjenjivost i netransparentnost samoprezentacija odgajanika, posebice u
nekim periodima razvoja (rasta i sazrijevanja - primjerice, svojstveno je fazi adolescencije da mladi
istodobno oekuju da ih se opazi i kao odrasle osobe i kao djecu)
odgajanici moraju usvojiti nove simbolike sustave i jezike (matematiki jezik, knjievni jezik,
informatiki, tehniki, prirodni i sl.)
uitelji moraju govoriti o novom, jezikom kojim djeca ne vladaju, a da ga pritom ipak razumiju (teka
zadaa)
u odgojno-obrazovnoj komunikaciji sadraj poruke mora biti odgojno-obrazovno vrijedan sadraj aktivnost uenika sa nekim sadrajem mora rezultirati odgojno-obrazovnim napredovanjem uenika
sama uloga odgojitelja je odgojno-obrazovan poruka (uenje po modelu)
kvaliteta komunikacije bitno ovisi o kvaliteti skupinsko-dinamikih procesa u odgojno-obrazovnoj
skupini; djeca mnoge stvari ue od svojih vrnjaka (modela), a neke stvari uope ne mogu nauiti od
uitelja ve samo od vrnjaka (primjerice, kako biti dobar prijatelj)

101. POTICAJNU I AUTORITARNU KOMUNIKACIJU ODLIKUJE:

POTICAJNA KOMUNIKACIJA
Osobe i skupine su samostalne
Uenici znaju da mogu raditi na svoj nain
Uenici se slobodno izraavaju
Samostalnost u miljenju i radu
Poticanje promjena i inovacija
Odgovornsot za rad i uspjeh
Samovrednovanje
Radovanje uspjesima drugih

AUTORITARNA KOMUNIKACIJA
Autoritet odluuje umjesto pojedinca i skupina
Nareujemo i odreujemo kako e se raditi
Nepovjerenje zadravanje ideja, prekrivanje osjeaja
Tei se stvaranju ovisnosti
Pridravanje propisa i pravila
Zadravanej odgovornosti u autoritetu
Vrednovanje od strane autoriteta
Omalovaavanej postignua drugih

102. USPJENA ODGOJNO-OBRAZOVNA KOMUNIKACIJA U RAZREDU JE INTERAKCIJA

UITELJA I UENIKA U KOJOJ UITELJI NASTOJE:
razumjeti i prihvatiti misli, osjeaje, ponaanje i fizioloke reakcije uenika
djelotvorno reagirati
103. USPJENO KOMUNICIRANJE UITELJA PRETPOSTAVLJA RAZVIJANJE SOCIJALNIH
VJETINA:
promatranja i sluanja uenika kao osnovu za razumijevanje i prihvaanje
18

procjenjivanja i vrednovanja odgojne situacije

samoprocjenjivanje vlastitog ponaanja
prenoenja vlastitih ideja i osjeaja s ciljem da se pomogne ueniku u suoavanju s njegovim
problemima

104. T. GORDON PRIHVATLJIVOST PONAANJA DJETETA SUBJEKTIVIZIRA S OBZIROM NA

POSLJEDICE PONAANJA ZA AKTERE RAZREDNE KOMUNIKACIJE. U TOM SMISLU
NEPRIHVATLJIVO PONAANJE UENIKA NANOSI TETU:
- Ueniku - uenik koji ita novine za vrijeme nastave kodi sebi - ne prati nastavu i nee nauiti
- Uitelju - uenik iznuuje prolaznu ocjenu ometa uitelja u profesionalnom radu
- Uitelju i ueniku - uenik koji zabavlja razred tijekom nastave ometa uitelja u pouavanju, a
sebe i drugu djecu u uenju
- Nikome - ponaanje uenika je prihvaeno od uitelja, ali strunjaci (kolski pedagog ili psiholog)
navedeno ponaanje dre tetnim za napredovanje i razvoj uenika.
105. JEZIKOM NEPRIHVAANJA UENICIMA SE ALJU:
nejasne poruke - oni ne razumiju u emu i zato grijee, zato ih osuuju, zato se zbog toga osjeaju loe pa
esto reagiraju povlaenjem (pasivnost) ili agresijom (ometaju nastavu)
prikrivene poruke - stvarna poruka je sadrana u formi (kritiziranje uenika) a ne u sadraju, sa ciljem da se
izazove strah, osjeaj krivnje, osjeaj inferiornosti i sl.
106. PORUKE JEZIKA NEPRIHVAANJA SU

Poruke jezika neprihva anja su:

1. Zapovijed - mora se pokoriti mome autoritetu
2. Prijetnja - nije me briga za tebe i tvoje potrebe,
va no je da mi se podredi
3. Moraliziranje - ti nisi sposoban sam prosuditi,
jedino su moje vrijednosti prave
4. Savjet - ja najbolje znam to je za tebe dobro
5. Pou avanje - ja sam u pravu, ti nisi u pravu, ja
najbolje znam
6. Kritiziranje - ja sve bolje znam, ti manje vrijedi
od mene
7. Nagra ivanje - hvali me da me se rije i
8. Izrugivanje - ti si lo ja sam dobar
9. Interpretacija - ja sve znam, mogu vidjeti kroz tebe
10. Hrabrenje - ti ne zna tko si, ja u ti re i
11. Ispitivanje - sve mi mora re i, ja u rije iti tvoj
problem i zato moram sve znati
12. Humor, cinizam - ja, ustvari, nisam zainteresiran
za tebe.

107. GORDONOVA JASNA KOMUNIKACIJA ILI UPOTREBA JEZIKA PRIHVAANJA UKLJUUJE

RAZVIJENU UITELJEVU SOCIJALNU VJETINU AKTIVNOG SLUANJA:
1. Jasno iskazan stav da je uenik kao osobnost bezuvjetno prihvaen tj. onakav kakav jest
2. Jasno iskazan stav da se opaa konkretni problem uenika i da mu se eli pruiti pomo
19

3. Aktivno sluanje - slanje poruka da smo shvatili vanost problema djeteta, da smo razumjeli njegovo
opaanje problema, da smo prihvatili i cijenimo njegove osjeaje, da problem ne marginaliziramo ili
vrednujemo kao neprihvatljivo ponaanje
4. Pruanje pomoi djetetu u razvoju optimalne strategije rjeavanja problema.
108. JA - PORUKAMA UITELJ KOJI IMA POTEKOA ZBOG DJEJEG PONAANJA:
jasno imenuje i opisuje djeje ponaanje s kojim nije zadovoljan;
objanjava razloge svog nezadovoljstva, posljedice koje trpi zbog toga te
iskazuje svoje osjeaje (ljutnja, bijes, alost i sl.)
jasno objanjava posljedice koje e dijete imati zbog odreenog ponaanja
pomae ueniku da pronae primjerenije postupke zadovoljavanja svojih potreba
109. DOBROM RAZGOVORU POMAE:
-

gledanje u uenika
ohrabrivanje kimanjem glavom i osmjehivanjem
ohrabrivanje glasom
suosjeanje i strpljenje
pokazivanje interesa i pomno sluanje
postavljanje potpitanja radi objanjenja i pojedinosti
davanje konkretnih i specifinih savjeta
neprekidanje uenika u govoru
nekritiziranje i neosuivanje
iskazivanje osjeaja povjerljivosti i diskretnosti.

110. DOBAR RAZGOVOR OTEAVA:

-

negledanje u uenika
nesuosjeanje
nesluanje i postavljanje pitanja o onom to je uenik ve rekao
kritiziranje i osuivanje uenika
govorenje umjesto sluanja
svaanje
obavljanje drugih poslova (listanje papira)
prianje o sebi
ismijavanje uenika.

111. NAJIRE, TERMINOM SKUPINA ILI GRUPA OZNAAVAMO

skup osoba povezanih nekim interesom i usmjerenih prema nekom cilju ili sadraju, koji tijekom
zajednike aktivnosti utjeu jedne na druge.
112. STVARANJE SKUPINE POVEZANO JE S:
- Ostvarivanjem nekog vanjskog, instrumentalnog cilja (rjeavanjem problema, stjecanjem sredstava za
ivot, uenjem i sl.),
- Privlanou same skupine - potrebom za pripadanjem skupini, kontaktima s lanovima koje volimo,
elimo upoznati ili cijenimo, aktivnostima u skupini (kontaktima openito ili specifinim aktivnostima,
npr. planinarenjem) i
- Vanjskim uvjetima (istom dobi, spolom, rasom, socijalnim slojem, manjinskom skupinom i sl.).
113. ODLIKE SKUPINE SU
20

lanstvom u skupini zadovoljavaju se razliite potrebe

postojanje skupinskog cilja i zadaa.
kohezivnost skupine
Skupinski je cilj zajedniki, manje ili vie usklaen skup individualnih ciljeva lanova koji iskazuju
njihove potrebe, a postiu se skupinskom aktivnou. Razlikujemo glavni cilj (svrha postojanja skupine)
i sporedne ciljeve (iskazuju potrebe koje se zadovoljavaju zajednikom aktivnou). Nadalje,
razlikujemo osnovni cilj i posredne (pomone) ciljeve skupine, Skupni ciljevi lake se prihvaaju kada
se zna njihova vanost za ostvarivanje pojedinanih ciljeva i osobnih potreba, kada su jasno postavljeni i
poznati svim lanovima skupine i kada lanovi skupine sudjeluju u njihovu postavljanju. Uspjeni
uitelji nastoje da ciljevi skupine budu ne samo prihvaeni ve i privlani, a to postiu uvaavanjem
navedenih initelja.
Trea bitna odlika skupine jest vezanost za skupinu, motiviranost lanova za ostvarivanje zadataka i
dostizanje cilja - kohezivnost skupine. Skupinu s razvijenom kohezivnou prepoznajemo po tome to
lanovi ele biti u skupini, ne ele je napustiti, spremno prihvaaju skupinske norma i angairano
ostvaruju zadatke, lojalni su skupini i s njom se poistovjeuju, skupinske ciljeve prihvaaju i
doivljavaju ih kao privlane.

114. KOHEZIVNOSTI SKUPINE DOPRINOSE:

- uzajamna naklonost lanova skupine, slinost lanova skupine u specifinim odlikama vanima za
ostvarivanje skupnih zadaa,
- prihvaenost skupnih ciljeva,
- zadovoljstvo lanova u obavljanju aktivnosti,
- nain voenja i tip odnosa u skupini (suradnja - takmienje),
- struktura skupine,
- socio-emocionalno ozraje,
- veliina skupine i dr.
115. OSNOVNI KRITERIJI PO KOJIMA SE RAZLIKUJU SKUPINE JESU:
- strukturiranost,
- veliina skupine (broj lanova),
- nain i stupanj povezanosti lanova
- intenzitet meusobnog utjecaja lanova skupine
116. S OBZIROM NA STRUKTURIRANOST KAO KRITERIJ RAZLIKOVANJA SKUPINA U PRAKSI
RAZLIKUJEMO SLJEDEE NESTRUKTURIRANE I STRUKTURIRANE SKUPINE:
NESTRUKTURIRANE: publika, masa, socijalni pokret
STRUKTURIRANE: velike drutvene skupine, organizacije, male skupine.

117. NESTRUKTURIRANE SKUPINE

PUBLIKA je nestrukturirana skupina koja preteito pasivno, promatraki i reaktivno, u omeenu prostoru,
obraa pozornost na neki dogaaj. Namjerno okupljena publika jest, primjerice, skupina roditelja i uzvanika
na kolskoj priredbi. est primjer sluajne publike jest skupina uenika koja na kolskom dvoritu promatra
pruanje prve pomoi povrijeenom ueniku.

21

MASA je privremena, nestrukturirana skupina iji lanovi pokazuju neuobiajeno (nestandardno) ponaanje
s izraenim emotivnim reakcijama. Masa u panici jest, primjerice, skup uenika koji bjee iz kole od
poara. Ekspresivna masa moe biti skup uenika ili roditelja koji prosvjeduju ili se zalau za neku ideju.
Agresivna masa jest, primjerice, skup ljudi koji prave izgrede nakon portskog natjecanja.
SOCIJALNI POKRET je relativno je nestrukturirana, manje ili vie organizirana skupina velikog broja
osoba koje skupno nastoje rijeiti neki problem ili promicati neku ideju (zdrav ivot, ekoloki pokret...).
118. TO JE STRUKTURIRANA SKUPINA?
- je relativno trajna drutvena zajednica dvaju ili vie lanova, dviju ili vie podskupina koje akcijom i
interakcijama, skupnim normama, osjeajem pripadnosti skupini i razvijenom strukturom (poloajem i
ulogom lanova), ostvaruje zajedniki cilj.
Elementi strukturirne skupine:
- zajedniki cilj to ga svi lanovi skupine nastoje ostvariti usklaivanjem aktivnosti,
- akcija ili interakcija tijekom koje lanovi skupine utjeu jedni na druge, stvarajui posebne odnose i
norme ponaanja,
- podjela funkcija meu lanovima skupine radi uspjenijeg ostvarivanja cilja, usklaivanja interakcija i
odnosa,
- skupinska norma - sustav pravila ponaanja u skupini kao mehanizam za usklaivanje ponaanja u
svezi s najvanijim zadaama skupine i s odnosima meu lanovima i
- skupinska svijest ili svijest o pripadnosti lanova skupini (poistovjeivanje sa skupinom).
VELIKE DRUTVENE SKUPINE TVORE: drutveni stalei, narodi, etnike skupine, regionalne
zajednice, odreene kategorije populacije (djeca, mlade, ljudi tree dobi...).
ORGANIZACIJA (FORMALNA ORGANIZACIJA) JE strukturirana formalna skupina koja je
osnovana radi ostvarivanja odreenog, unaprijed postavljenog cilja. Dostizanje to cilja ostvaruje se
unaprijed definiranim nainom rukovoenja te podjelom djelatnosti organizacije na aktivnosti (poslove i
radne zadae) koje se dodjeljuju lanovima organizacije. Za obavljanje tih poslova i aktivnosti lanovi
moraju imati unaprijed propisanu kompetenciju, odnosno stei odgovarajuu kvalifikaciju. Primjerice, svi
uitelji koji rade u koli moraju stei odgovarajuu pedagoko-psiholoku naobrazbu. Formalna organizacija
je ona u kojoj su unaprijed definirani svi elementi skupine.
MALA SKUPINA jest strukturirana skupina s ogranienim brojem lanova koji kontaktiraju licem u lice,
zajedniki cilj ostvaruju neposrednim interakcijama i neposredno utjeu jedni na druge.
Malu skupinu odlikuje:
1.
ogranieni broj lanova (neposredniji kontakti),
2.
meusobno opaanje licem u lice,
3.
neposredna interakcija svih lanova skupine,
4.
meuzavisnost lanova skupine u dostizanju skupinskih ciljeva i stvaranju kohezije u
skupini i
5.
specifina djelatnost skupine.
119. NABROJI TIPOVE MALIH SKUPINA I KRITERIJE PREMA KOJIMA KLASIFICIRAMO MALE
SKUPINE!
TIP SKUPINE
Primarne - sekundarne
Formalne neformalne

KRITERIJ
Intenzitet odnosa meu osobama
Naini utvrivanja funkcija
22

Vrnjake dobno heterogene

Privremene trajne
Skupine u nastanku - razvijene
Referentne - nereferentne
Vlastite - tue
Radno-proizvodne skupine za rjeavanje
problema
Odgojno-obrazovne skupine

Dob lanova
ivotni vijek skupine
Stupanj razvoja skupine
Utjecaj na ponaanje lanova
Osjeaj pripadnosti
Djelatnost skupine
Kompleksni kriterij

120. PRIMARNE SKUPINE RAZLIKUJU SE OD OSTALIH (SEKUNDARNIH I DRUGIH SKUPINA)

SLJEDEIM ODLIKAMA:
- intenzivni i raznovrsni meusobni odnosi lanova,
- jaka osjeajna povezanost lanova i vezanost za skupinu kao cjelinu,
- trajna i dinamina interakcija svih sa svima,
- jak utjecaj skupine na ponaanje lanova i njihove osobnosti i
- trajni bliski kontakti (licem u lice).
121. OBITELJ KAO SKUPINU ODLIKUJU:
- sloene interakcije tijekom kojih se razvijaju modeli ponaanja lanova,
- izrazita osjeajna povezanost lanova i skupine u cjelini,
- jak utjecaj na razvoj osobnog i skupnog identiteta i psiholokog integriteta osobe,
- meusobni odnosi koji su bogatiji, sloeniji, intenzivniji nego li u drugim tipovima skupina,
- kontinuitet i trajnost veza meu lanovima,
- stjecanje iskustava odgojne naravi koja su nuna za socijalnu integraciju, preuzimanje drutvenih
uloga i odgovornosti mladih lanova,
- poticanje uenja.
122. SKUPINE VRNJAKA SU
Skupine vrnjaka male su skupine ujednaene prema dobi lanova. Razredni odjeli i podskupine unutar njih
najee su skupine vrnjaka. Adolescentske skupine stvaraju se u dobi izmeu 12. i 18. godine ivota. Obino
imaju 3 do 7 lanova. Ove skupine nerijetko se istiu nekonvencionalnim odijevanje i ponaanjem.
123. OPII ADOLESCENTSKE SKUPINE
Nastaju radi zajednikog provoenja slobodnog vremena i djeluju bez odreenih postavljenih ciljeva. Unato
tome to prividno nemaju vrsto postavljene ciljeve ubrajamo ih u odgojno vrlo utjecajne skupine. U ovoj
skupini odvijaju se procesi odrastanja, sazrijevanja i osamostaljivanja, razvijanja identiteta, oblikovanja stavova
prema meuljudskim odnosima i odnosima prema suprotnom spolu, stavova prema vanim drutvenim
pitanjima, stavova prema autoritetima - roditeljima, uiteljima i drugim odraslima. U ovim skupinama mladi
rjeavaju tzv. adolescentske krize.
Adolescentsku skupinu odlikuje:
- vrsta povezanost lanova,
- Nehijerarhijski odnosi,
- Prihvaanje skupinskih normi glede izbora aktivnosti i stila ponaanja
- Opozicija i otpor normama i vrijednostima odraslih
Ove skupine karakteristine su za populaciju uenika u srednjim kolama. Utjeu na organizaciju kolskog
ivota i uenje mladih. Odnos prema koli i uiteljima esta je tema razgovora u ovoj skupini. Poznavanje
23

odlika i funkcioniranja ovih skupina vana je pretpostavka za uinkovit savjetodavni i cjelokupni odgojnoobrazovni rad s uenicima u razliitim situacijama (nemotiviranost za uenje, rjeavanje sukoba, bolje
razumijevanje ponaanja uenika, integracija socijalno neprihvaenih uenika i sl.).
124. NEFORMALNU SKUPINU ODLIKUJE:
- Skupna aktivnost, a ne propisima odreeni ciljevi i ponaanja;
- Odnosi meu lanovima i ustaljeni naini ponaanja koji se stvaraju ali i mijenjaju spontano, u
skladu s potrebama i interesima lanova skupine;
- Bliski odnosi meu lanovima skupine.
125. TO SU KLIKE?
Kada se neformalne skupine stvaraju radi s ciljevima suprotnima svrhama organizacije, a radi ostvarivanja samo
osobnih interesa, kada smiljeno ometaju djelatnost organizacije, nazivamo ih klikama.
126. TO SU REFERENTNE SKUPINE?
One su socijalni orijentiri naeg ponaanja. Prema njima se ravnamo, obavjetavamo, usporeujemo i
ocjenjujemo. Ostvaruju dvije funkcije: normativnu i informacijsku (poredbenu).
1. Normativna funkcija. Referentne su skupine izvor i model za usvajanje norm. Mi prihvaamo kao
svoje i usvajamo norme skupine kojoj pripadamo, skupine kojoj ne pripadamo ali je cijenimo, u koju se
elimo ukljuiti i s kojom se poistovjeujemo.
2. Informacijska funkcija. Skupinske norme (tipina shvaanja, procjene, stavovi, ponaanja i dr.)
odreene skupine slue nam kao mjerilo za usporedbu ispravnosti naih stavova. Ove nas skupine kao
socijalni orijentiri obavjetavaju o eventualnoj potrebi za promjenom ocjene nekog dogaaja, za
promjenom odnosa prema nekoj osobi i sl. Ako, primjerice, o nekom pitanju imamo stav koji je oprean
stavu neke, za nas negativne referentne skupine, zakljuit emo da je na stav ispravan i da ga ne
trebamo mijenjati. Razlikujemo pozitivne i negativne referentne skupine.
127. VLASTITA JE ONA SKUPINA
koju ocjenjujemo i doivljavamo kao nau i blisku. Toj smo skupini privreni, jae smo povezani s njenim
lanovima, s njom se djelomice poistovjeujemo. Uspjesi nae skupine ili nekog njenog lana doivljavamo kao
nae uspjehe, a to vrijedi i za probleme. Vlastita skupina dio je naeg identiteta. Skloni smo je ocijeniti
povoljno.
128. TUA SKUPINA JE
skupina ije interese ocjenjujemo oprenima naim, prema kojoj nismo neutralni ve je ne prihvaamo,
opaamo kao TUU SKUPINU. Pojavi li se napetost ili sukob, tuu skupinu doivljavamo kao prijetnju,
opasnost, nerijetko i kao neprijateljsku skupinu. Skloni smo takvoj skupini pripisati negativne znaajke.
129. OSNOVNE ODLIKE PROIZVODNE SKUPINE JESU:
- Razlog postojanja skupine je proizvodnja dobara i usluga radi stjecanja sredstava za ivot. Interakcija je
lanova svrhovita, a oituje se u suradnji lanova radi to uinkovitijeg ostvarivanja radnog zadatka.
- Socijalni odnosi u prvom redu su usklaeni s ostvarivanjem radnog zadatka. Zavise o podjeli rada i
proizvodnoj tehnologiji.
- Uz ekonomske, u proizvodnoj skupini lanovi zadovoljavaju i druge potrebe - za priznanjem, za
druenjem, samo-aktualizacijom i sl.
- Proizvodne skupine formalne su skupine. Prava i obveze lanova, aktivnosti i odnosi u skupini unaprijed
su propisani. Obino se u tim skupinama stvaraju i neformalne podskupine.
- Neformalne skupine su utjecajan imbenik uinkovitosti ostvarivanja radnog zadatka i ukupnih
meuljudskih odnosa. Neformalne skupine mogu ometati izvrenje radnog zadatka, a isto tako, djelovati
poticajno. Uz formalne skupinske norme, u radnoj skupini stvaraju se i neformalne norme. Njima je
24

regulirano to e se, kada, kako i koliko brzo raditi. Ako su zadovoljene socio-emocionalne potrebe
lanova, ako vladaju skladni odnosi u skupini, ako skupina ima visok stupanj kohezije, lanovi
prihvaaju neformalne skupinske norme neovisno o njihovoj podudarnosti s formalnim normama.
Skupina bolje prihvaa formalne norme ako su, pored navedenih, zadovoljene i njihove ekonomske
potrebe na prihvatljivoj razini.
130. ZADATAK SKUPINE ZA RJEAVANJE PROBLEMA JE
rasprava o nekoj temi, pitanju ili problemu, stvaranje ideja, predlaganje, ocjenjivanje, pronalaenje rjeenja,
donoenje odluka i slino. U ove skupine ubrajamo odbore (kolski odbor), komisije i povjerenstva(za upis, za
ispite i dr.), vijea (uiteljsko, razredno), savjete, ekspertne i strune timove (razvojno-pedagoka sluba),
skupine roditelja i uenika.
131. STRUKTURU SKUPINE INE
sustavi poloaja i uloga u skupini.
132. POLOAJI U SKUPINI JESU
funkcije koje lan ili lanovi moraju ostvarivati i zadaci koje moraju izvravati da bi skupina dosegla cilj radi
kojeg postoji. Poloaji su mjesta u skupini to ih lanovi zauzimaju obavljajui aktivnosti nune za djelovanje
skupine, primjerice: ravnatelj, uitelj, razrednik, voditelj smjene, uenik, hospitant i drugi. Poloaji su povezani
sa specifinim zahtjevima, statusom i raspolaganjem odreenom koliinom moi.
Korisno je razlikovati predviene (formalne) i ostvarene (neformalne) poloaje u skupini. Prve susreemo u
formalnim skupinama i organizacijama, a druge u neformalnim skupinama (voa neformalne skupine,
koordinator i drugi).
133. ULOGE SU
zahtijevana ponaanja u vezi s obnaanjem odreenog poloaja. Uloga ukljuuje prava, obveze, standardne
postupke ponaanja, odreene stavove i drugo. Uloge su primjerice: dijete, odrasli, supruga, majka, uitelj,
uenik, savjetodavac i druge. Na alost ili sreom, kako se uzme, lanovi stvarnih, konkretnih skupina nerijetko
se ne ponaaju u skladu s propisanim ulogama.
134. NABROJI VRSTE ULOGA
je korisno razlikovati: propisane, izvravane, oekivane, opaene i vjerojatne uloge.
PROPISANE ULOGE JESU
- zahtijevano, normativno definirano ponaanje lanova skupine za koje se normom utvruje da je
potrebno ili optimalno glede ostvarivanja zadataka pojedinca ili skupine.
- Primjerice, uloga uenika ukljuuje redovno pohaanje nastave, ili, nekada je uloga nastavnika
ukljuivala upotrebu ibe, a danas je upotreba tjelesne kazne nespojiva sa statusom i ulogom nastavnika.
IZVRAVANE (MANIFESTNE) ULOGE JESU
stvarna ponaanja lanova skupine u realnim situacijama i ivotu skupine. Izvravane uloge zavise o propisanim
ulogama ali i o osobnostima lanova, kulturi, uspjenosti skupine, eljama i oekivanjima skupine, okruenju i
drugome.
OEKIVANE ULOGE SU
su skup ponaanja koja se oekuju od odreene osobe koja obnaa odreenu funkciju ili zauzima odreeni
poloaj u skupini.
OPAENE ULOGE
25

Netko se moe jako truditi i raditi savjesno, a da to drugi ne opaze. Netko moe veoma dobro glumiti da
radi, a da to drugi takoer ne opaze. No ne zadugo. Opaene uloge jesu ponaanja lanova skupine kako
ih vidi skupina. Opaene uloge mogu se razlikovati od izvravanih uloga, ali s vremenom razlika se
izvravanog (realnog) i opaenog (realnog) smanjuje.

VJEROJATNE ULOGE
- jesu skup procjena o ponaanju lanova skupine na nekom poloaju. Vjerojatne uloge su procjene koje
se vre prilikom biranja nositelja odreenog poloaja.
135. U SKUPINI POSTOJE DVIJE TEMELJNE STRUKTURE - SUSTAVI POLOAJA I ULOGA.
Formalna struktura skupine (normativna, modelska) jest sustav predvienih poloaja i propisanih uloga
kojima se optimalno dostie planirani cilj skupine. Realna je struktura skupine sustav realnih (ostvarenih)
poloaja i izvravanih uloga. Meu navedenim strukturama postoji odreena povezanost.
136. NABROJI TIPINE STRUKTURE SKUPINE!
strukturu moi
komunikacijsku strukturu
afektivnu ili sociometrijsku strukturu
strukturu prestia (statusa)
vertikalnu i horizontalnu strukturu.
POD KOMUNIKACIJSKOM STRUKTUROM SKUPINE PODRAZUMIJEVAMO integrirani sustav
komunikacijske mree i raspodjele komuniciranja u skupini. Komunikacijskom mreom utvruje se tko s kime
razmjenjuje informacije i kojim kanalima, a raspodjelom komuniciranja utvrujemo opseg (koliinu upuenih i
primljenih poruka), pravce (vektore) kojima se poruke upuuju te sadraj poruka.
SOCIOMETRIJSKA ILI AFEKTIVNA STRUKTURA SKUPINE JEST
struktura afektivnih odnosa meu lanovima skupine - odnosa privlanosti (simpatije), odbijanja (antipatije) i
indiferentnosti lanova jednih prema drugima. Sociometrijska struktura izraava ope socio-emocionalno
ozraje skupine kao pokazatelj kohezivnosti skupine. Standardna metoda-postupak ispitivanja sociometrijske
strukture skupine jest sociometrijski test kojeg je konstruirao ameriki pedagog J. Moreno.
STATUSNA STRUKTURA SKUPINE JEST
hijerarhijski sustav ugleda (potovanja, privilegija) lanova skupine. Ova struktura u vezi je s obnaanjem
razliitih poloaja i uloga u skupini te iskustvom i ukupnom uspjenou lanova skupine. Statusna struktura u
radnim (profesionalnim) skupinama pozitivno je korelirana s radnim iskustvom uitelja. U tom je smislu
Ministarstvo prosvjete razradilo statusnu strukturu u normativni sustav unapreivanja uitelja - uitelj-mentor,
uitelj-savjetnik. Valja naglasiti da se u modernim profesijama, u statusnom smislu, umjesto iskustva sve vie
cijeni teorijsko znanje i na njemu utemeljeno inovativno djelovanje.
VERTIKALNU STRUKTURU SKUPINE INE
odnosi meu lanovima koji zauzimaju razliite hijerarhijske poloaje, A HORIZONTALNU STRUKTURU
INE odnosi meu lanovima koji se nalaze na istim ili bliskim razinama hijerarhijskih poloaja skupine.
SOCIJALNA MO (AUTORITET) JEST

26

sposobnost pojedinca (skupine) da utjee na ponaanje druge osobe (ili skupine).

Mo je, dakle, potencijalni utjecaj na druge, a stvarni je utjecaj ostvarena mo.
Planiramo li i uinkovito upotrijebimo mo ostvarujemo SOCIJALNU KONTROLU.
137. U SKUPINI RAZLIKUJEMO SLJEDEE VRSTE MOI!
legitimnu ili formalnu mo (mo koja proizlazi iz poloaja) i
neformalnu, na osobnom ugledu zasnovanu mo ili strukturu moi.
138. USPOSTAVA ODNOSA MOI MEU OSOBAMA ILI SKUPINAMA TEMELJI SE NA
izvoru moi (sredstvu utjecaja) i
motivacijskoj osnovici (motiv prihvaanja utjecaja druge osobe).
139. U IZVORE MOI MOEMO UBROJITI:
mogunost dodjeljivanja nagrada i kazni, referentni status osobe ili skupine, ekspertnu kompetentnost, legalitet,
posjedovanje informacija i druge koji mogu funkcionirati kao sredstva utjecaja.
OBJASNI MO NAGRAIVANJA!
ima izvor u mogunosti (pravu) da se osigura, dodijeli korist ili zadovoljstvo drugoj osobi (primjerice,
nastavnik daje bolju ocjenu uenicima, poslovoa veu plau radniku, djevojka veu naklonost mladiu).
OBJASNI MO PRISILE (KANJAVANJA)!
ima izvor u mogunosti ili pravu na kaznu (tetu, neprijatnost), kanjavanje druge osobe. Poznato je da u
kolskoj situaciji (sustavnom uenju) mo prisile ima omeen doseg (uenik, primjerice, postaje neosjetljiv na
kaznu, slabu ocjenu usljed este primjene kazne, pa time nestaje i sama mo nastavnika). S druge strane, mo
nagraivanja (razliiti oblici poticanja) postaje djelotvornija ako se vanjski motivi (ocjena) preoblikuju u
unutarnje motive (primjerice, razvijen interes, pobuena radoznalost). Nagraivanje moe poticajno djelovati
na razvoj osobnosti iako su nagraivanje i kanjavanje oblici kontrole. Stoga se u pedagogijskoj znanosti
aksiom da dobar uitelj u odgojnom procesu sebe ini suvinim, utemeljuje upravo u shvaanju odnosa uenika
i uitelja koji se od kontrolirajuih mijenjaju u samokontrolirajue ime se razvija autonomija uenika i
podupire razvoj odgovorne osobnosti. Upravo se u tome oituje naelna razlika izmeu odgoja kao
emancipacijskog procesa i manipulacije kao uvjetovanog uenja i razvoja.
OBJASNI REFERENTNU MO!
poiva na pozitivnom odnosu (a ne kontroli) neke osobe prema osobi koju prihvaa kao pozitivno referentnu
osobu. Ova se mo djelomice temelji na identifikaciji s modelom (uzorom), a ostvaruje se oponaanjem
referentne osobe ili ponaanjem u skladu s oekivanjima te osobe (djeca ostvaruju oekivanja roditelja, a
uenici uitelja). U tom smislu uitelji svojim verbalnim i neverbalnim ponaanjima te odlikama osobnosti
mogu djelovati (pozitivno ili negativno) na uenike.
OBJASNI EKSPERTNU MO!
ima izvor u znanju i kompetentnosti osobe koju druga osoba cijeni (uenik ui zato to cijeni uitelja kao
strunjaka za odreeni nastavni predmet). Ekspertna mo zasniva se: na razlici u znanju uitelja i uenika u
podruju nastavnog predmeta i pedagokom znanju, na vanosti to ju uenici pridaju koli, obrazovanju,
nastavnom predmetu i uenju u cjelini te na samostalnosti i samopouzdanju osobe koja prima ekspertnu pomo
(uenici koji nisu razvili tehnike samostalnog uenja ili nemaju povjerenje u sebe biti e ovisniji o uitelju nego
li ostali uenici).
OBJASNI LEGITIMNU MO!

27

jest priznato i prihvaeno pravo neke osobe da utjee na druge (zbog obiaja, norm). Jedan od aspekata
legitimne moi je legalna mo. Legalna mo temelji se na pravnim sustavom definirana prava i obveze osoba
koje stupaju u odreene odnose. Primjerice, stjecanjem propisane naobrazbe uitelj stjee pravo da izvodi
nastavu odnosno stjee legalnu mo. Meutim, da bi legalna mo bila priznata i kao legitimna mo, legalna
mo mora biti priznata i prihvaena od strane uenika i roditelja. Uitelj najee gubi legitimitet kod uenika
ukoliko nastavu ne izvodi kvalitetno, kada grubo kri prava uenika na objektivno i nepristrano ocjenjivanje i
slino.
OBJASNI MO INFORMIRANJA!
kao izvor moi zasniva se na razlici u obavijetenosti osoba koje komuniciraju. Obavijestima i na njima
utemeljenim argumentima utjee se na ponaanje druge ili drugih osoba (utjecaj nastavnika na uenike).
Nastavnik primjerice informira uenike o tome to e raditi, kada e raditi, koji su kriteriji ocjenjivanja, kakav
je reim kole i sl.

28