Sie sind auf Seite 1von 45

SJENKE SUMRAKA

Meri Dekson

Naslov orginala: Mary Jackson THE SHADOWS OF THE DAWN

-1-

Skarlet Meklin se udobno smjestila u staru fotelju koja se nalazila u samom uglu prostrane
dnevne sobe, porodine kue. Svoje duge, lijepo oblikovane noge podigla je sa poda i savila ispod
sebe. Oduvijek je voljela tako da sjedi, sklupana, poput maeta, govorei da se tako relaksira i
odmori. Glavu je naslonila na glatku povrinu irokog naslona. Pramenovi duge, crne kose su joj
golicali obraze, ali ona nije uinila nita kako bi ih uklonila. Osjeala se prijatno i pouteno,
uostalom, kao i uvijek, kada bi se nala u ovoj prostoriji, u roditeljskoj kui. Oboavala je tu kuu, a
posebno prostranu dnevnu sobu, prepunu umjetnikih slika, polica sa knjigama, raznim suvenirima.
Po nekom nepisanom pravilu, u ovoj je sobi, svako od ukuana imao neko svoje omiljeno mjesto za
sjedenje. Skarlet je oboavala ovu fotelju koju je naslijedila od bake, po kojoj je i dobila ime. Dok
je bila iva, starica je esto dolazila u posjetu svom sinu i njegovoj porodici. Uvijek je sjedjela
upravo u toj fotelji i svojoj unuci priala predivne prie. Skarlet jo je sjedjela u krilu, a kada je malo
odrasla i oteala, na stolici pored nje, uivajui u arobnim rijeima i priama koje je baka priala
sa mnogo ljubavi i panje. I sada, mnogo godina kasnije, uvijek, kada bi sjela u tu fotelju, mogla je
da osjeti toplinu i njenost koji su zraili iz bake, a u uima bi joj odzvanjale njene rijei i veseli
smijeh. Majka je imala svoju omiljenu fotelju pored malog stola od trenjinog drveta na kojem je
stajala prelijepa lampa, velikog abaura, koju su oma i njen suprug kupili na svom branom
putovanju. Gospoa Meklin je voljela da se odmara uz tihu muziku, zatvorenih oiju kao da drema.
Na suprotnom kraju sobe, otac je imao svoju udobnu fotelju, pored police sa knjigama i jedne stone
lampe. Na naslonu njegove omiljene fotelje uvijek su stajale naoare za itanje, spremne da ih stavi
na nos i prepusti se carstvu lijepih, pisanih rijei.
- Ovo je nepravda - uzdisala je majka, ulazei u prostoriju sa velikom tacnom u rukama na kojoj su
bile tri olje iz kojih se irio miris kafe.
- ta je nepravda, mama?
- Vikendi koje provodi sa nama uvijek tako brzo prou. Uzdahnula je.
- Grijei, prolaze jednakom brzinom kao i svi drugi vikendi - nasmijala se Skarlet.
- Meni prolete.
- Nita udno, moj dolazak malo poremeti vae ustaljene navike, mama.
- Kada sam ula, primjetila samda si zamiljena, Skarlet - nastavila je majke brino. - Da nema
nekih problema?
- Ne, prisjetila sam se bake - sjetan osmjeh se pojavio na njenim usnama.
- Mislila sam o tome kako bi se baka sigurno ljutila kada bi znala da sam i ja krenula vaim
stopama i postala prosvjetni radnik.
- Ah, baka je uvijek imala neke svoje bubice - primjetila je Meri, veselim glasom. - Neprekidno je
govorila protiv prosvjete i uopte mi nije jasno kako pored svog sina i mene nije barem malo
zavoljela to zanimanje. Od kako si se rodila samo je brinula da i ti ne krene naim putem, a nikada
neu zaboraviti njene savjete da odabere bilo ta drugo, samo ne to. alila sam se sa njom govorei
da joj ne bi smetalo ni da se bavi kroenjem lavova i tigrova, a ona je tvrdila da je i to bolje od
prosvjete.
- Djevojke, tako ste se raspriale, kao da me ogovarate - u sobu je uao Robert Meklin. Oi su mu
bile pune ljubavi dok je pogledom prelazio sa supruge na kerku.
- Pogrijeio si, priamo o baki - rekla je Skarlet veselo. - Pokuavamo da odgonetnemo zato nije
voljela prosvjetu?
- Zna li ti razlog, dragi?
- Tu je tajnu odnijela sa sobom u grob, mada znam da bi bila jako nesrena da zna kako si i ti
Skarlet odabrala da bude profesor biologije u srednjoj koli.
- Jo bi joj bilo gore da zna koliko volim svoj posao i uenike - rekla je, a osmjeh joj nije silazio sa
usana.
- Jako sam voljela baku i nikada je nisam ljutila, ali znam da bismo se jako svaale oko mog posla.
-2-

Otac je sjeo u svoju omiljenu fotelju i mahinalno ostavio naoare, kao da e iste sekunde poeti da
ita knjigu.
- Roberte, nee valjda sada da ita?. Upitala je majka pomalo ljutito. - Skarlet se uskoro vraa u
grad i...
- Naravno da neu sada itati, draga nasmijao se otac. - Navika - rekao je kao da se pravda i skinuo
naoare.
- Tako je ve bolje - mrmljala je majka.
- Pored vas dvije, brbljivice, i da hou, ne bih mogao da se koncentriem na itanje.
- Dragi, postaje gunalo.
- Godine...
- Ima li neko bolje opravdanje? - upitala je vragolasto.
Robert je oboavao da ih gleda i analizira. Meri i Skarlet, na izgled tako sline, a po osobinama
toliko razliite, bile su jedini smisao njegovog ivota, a on je smatrao da je najsreniji ovjek na
svijetu. Obje visoke, vitke, izrazite crnke sa neobino krupnim, modrim oima, bile su preljepe ene
koje nikoga nisu ostavljale ravnodunim. Meri je svoju ljepotu, njegovanu kosu uvijek skupljala u
strogu punu, to je odgovaralo jednostavnoj, elegantnoj odjei i ispravnom, ponosnom dranju. Za
razliku od majke, Skarlet je bila pristalica neobaveznih frizura. Stepenasto iana, njena je kosa
slobodno padala, djelujui ivo, veselo i razdragano, poput nje same.
- Ima li neke planove za ljetnji raspust, Skarlet? - upitao je otac iznenada.
- Nemam, jo je rano da razmiljam o tome.
- Mama i ja planiramo da cijelo ljeto provedemo u vikendici, pa ako si rasplona, moe sa nama.
- Ideja je odlina, ali neu nita da obeavam, tata - to je bila jedna od osobina koja ju je krasila jer
nikada nije obeavala neto ako nije bila hiljadu posto sigurna da e to obeanje i ispuniti, a i svoje
je uenike uila da veoma paze ta govore i da uvijek stoje iza svojih rijei.
- Pozovi i Tinu. Predloila je mama, jer je jako voljela tu njenu drugaricu sa kojom je oduvijek bila
bliska, a u posljednje su vrijeme i stanovale zajedno.
- Naravno da u je pozvati, ali ne znam kada e ona moi da koristi odmor. Prela je u novu
redakciju i sada se mora dokazati.
- Uspjee ona u tome - rekla je Meri Meklin samouvjereno. - Tina je vrijedna i pametna djevojka.
Voljela je tu djevojku kao svojedijete, jer je znala da su ona i Skarlet iskrene prijateljice isrodne
due.
- Morau uskoro da krenem - uzdahnula je Skarlet. - Guve mogu biti strane na kraju vikenda.
- Bolje je krenuti malo ranije da se izbjegnu guve, jer vonja u nepreglednoj koloni moe biti
zamorna i frustirajua - sloio se otac.
- Profesionalna deformacija, Roberte - Meri je prasnula u smijeh. - Dragi moj, postaje ekspert za
izbjegavanje raznih frustracija.
- Daleko sam od eksperta, ali predajem psihologiju gotovo trideset godina i zlo bi bilo da nisam
shvatio kako je srest uzrok gotovo svih problema. Treba ga izbjegavati po svaku cijenu.
Neto kasnije, dok je vozila prema gradu, svojoj dragoj kui, Skrlet je osjeala kako zadovoljstvo
struji njenim tijelom. Svaki vikend koji bi uspjela da provede sa roditeljima, za nju je bio praznik
jer je u njihovoj kui crpila energiju i skupljala snagu za ispunjavanje obaveza koje su je jo ekale.
Nadala se da e jednoga dana i sama imati svoj dom i djecu,da e uspjeti da stvori to isto magnetno
polje oko sebe, kome niko od njenih blinjih nee moi da odoli.
Znala je da e djeci pruiti svu svoju ljubav, panju i podrku, ali kada doe vrijeme pustie ih da
dalje nastave sami, ba kao to su i njeni roditelji pustili nju da ode i trai svoju sreu.
Pored elja, u posljednje vrijeme je esto muilo pitanje da li e ona imati dovoljno snage i umjea
da stvori to to su njeni roditelji, i da li e njen dom biti kutak mira i oaza sree.

-3-

II
Bio je maj mjesec. Dani su postajali sve dui i prijatno topli. Ponovo probueni, poput prirode,
ljudi su rado izlazili na ulicu, smjekali se i trudili se da se to due zadre napolju. Skarlet i Tina su
dorukovale na terasi, omiljenom kutku svog malog stana. Sa terase se pruao pogled na park, a one
su imale utisak da ive u predivnoj umi. Sumorne i hladne dane, smijenili su sunni, ogoljelu
zemlju, prekrila je svjea, zelena trava, a ukrasno iblje i cvijee svakojakih boja i mirisa, mamilo je
napolje.
- Nema jo ni osam sati, a klupe u parku su ve popunjene. Primjetila je Tina.
- Nismo jedine koje uivaju u parku. Mnogi ljudi dolaze da se nadiu istog vazduha, protegnu
noge i uivaju u prirodi. Mislim da je vrijeme da od sutra ustajemo ranije i krenemo na jutarnje
tranje.
- Mora li to ba od sutra? - Tina je bila razoarana. - Predlaem od ponedjeljka.
- Klasina greka neodlunih ljudi - smijala se Skarlet. - Tako mnogi planiraju da od ponedjeljka
ponu dijetu, vjebanje, ostave puenje... Jedino to taj ponedjeljak nikako da doe.
- Znai li to da ostavim doruak i krenem na tranje? - nainila je kretnju kao da e ustati od stola.
Skarlet je prasnula u smijeh.
- To si rekla, zar ne?
- Prava si umjetnica da iskrivi moje rijei, Tino.
- Trebalo bi da bude mnogo preciznija, Skarlet. Od jednog profesora se oeuje drugaije
izjanjavanje kako ne bi dolo do zabune. Da sam te posluala i otila na tranje, ostala bih bez
doruka.
- Bolje pouri, ako ne eli da danas zakasni na posao. Smijala se Skarlet, srena to je ovako
veelo jutro nagovjetavalo dobar, prijatan dan na poslu.
- Uf... - Tina se namrgodila i prevrnula oima. - Danas, moram raditi tempom i nemam nikakvog
zabuavanja.
- Znai li to da inae zabuava? - upitala je Skarlet strogo kao da se nalazi pred nekim
kanjenikom.
- Ne!
- Preciznost u izraavanju je potrebna i novinarima, draga moja - Skarlet se zadovoljno smijala, jer
joj se veoma brzo pruila prilika da drugarici vrati istom mjerom.
Pouzdano, Skarlet je znala da njenu drugaricu ubija monotonija, da je eljna dokazivanja i da
nikako ne moe da oprosti uredniku to joj daje jednostavne zadatke. Vrijedna i ambiciozna, esto
je govorila kako na svom poslu samo gubi vrijeme, ali nita drugo nije uspijevala da nae, te je
morala da se zadovolji tim to ima.
- Zamisli, veeras idem na jedno predavanje. Uredni je elio da lino prisustvujem tome jer smatra
da je to veliki dogaaj za cio grad, ali je iz linih razloga morao da ode na neki put i angaovao
mene i Tobija. Pored svog redovnog posla, moram da idem i tamo.
- Kakvo predaanje?
- Iz ekologije. Dri ga poznati Natan Stiler.
- Nikad ula - promrmljala je Skarlet.
- Pokazuje ogromno neznanje za jednog biologa, Skarlet - grdila je Tina. - Stiler ti je diplomirani
ekolog, predaje na univerzitetu, ali radi i sa nekom grupom istraivaa. Mnogo putuje i mislim da je
svaku veu umu na ovom svijetu obiao i detaljno ispitao. Mnogi kau da bi bio odlian novinar ili
putopisac, jer su njegovi izvjetaji sa putovanja veoma zanimljivi. Jo uvijek niko ne moe da mu
nae manu, jer ega god se lati savreno odradi. Za mnoge je nedostian, a na prste se mogu
nabrojati oni kojima je do sada dao intervju.
- Ti se nada da e biti jedna od tih srenica?
- Ne, niti moj urednik to oekuje. Odmahnula je rukom. - Rekao mi je kako je vano samo da se
pojavimo na tom predavanju, napravimo par dobrih fotki i propratimo ih biranim rijeima kojim u
iroj javnosti prezentirati profesorov rad.
- A...
-4-

- Zamisli, urednik mi je ak rekao da meu novinarima vai pravilo da tamo gdje se najmanje
nada, nae najbolje vijesti - te je rijei propratila podsmjehom.
- Vrijedi pokuati.
- Pusti snove- uzdahnula je. - Pria se da profesor Stiler ne samo to izbjegava novinare, nego
umije i da bude veoma grub prema njima.
- Vjerovatno s razlogom.
- Uvijek sve pravda - ljutnula se.
- Ko zna kakva je loa iskustva stekao sa novinarima, Tino - nesvjesno Skarlet je nastavila da brani
tog nepoznatog ovjeka. - I sama zna da i vas ima raznih. Moda se neko drznuo da kopa po
njegovom privatnom ivotu, a on to ne eli, jer nije estradan zvijezda i nisu mu potrebne
senzacionalistike vijesti.
- Ima trideset i etiri godine i nije oenjen - nastavila je Tina. - Pria se da je neodoljiv, ako poeli
neku enu, sigurno je dobija, jer ni jedna ne moe da mu odoli.
- Kako i uspjela sve to da sazna o njemu?
- Raspitala sam se, tek toliko da ne budem neobavjetena - zadovoljno se smijeila.
- Mislim da e na tom predavanju biti jedna od obavjetenijih, barem to se tie njegovog
privatnog ivota - smijala se Skarlet. - A to se tie njegovog istraivakog rada, u to nisam
najsigurnija.
- Priznajem daa ba nisam potkovana po pitanju ekologije - promrljala je Tina. - Ali zato, imam je
prijateljicu koja je biolog i sigurno mi moe malo pomoi ako zapnem - vragolasto se nasmijeila,
pokazujui kako je svaki problem rjeiv.
-Moramo pouriti- Skarlet je pogledala na sat i naglo ustala, urno raspremajui sto.
-Saekaj me, treba mi samo par minuta- Tina je odjurnula u svoju sobu.
Guva u saobraaju je bila velika, ali je Skarlet uspjela da bez veeg nerviranja odveze Tinu do
redakcije, a zatim i stigne u kolu.
Oboavala je svoju posao. Za svaki as se detaljno pripremala, pokuavajui da uenicima
pojednostavi i priblii gradivo, a njen vedar duh i dobra narav, pljenili su ne samo ake nego i
kolege.
-Hej, Skarlet, ekaj me!- kolegica Sindi je trala kako bi je sustigla na parkingu. Naula sam neke
prie- zapoela je povjerljivo.
-Kakve prie?
-Neto se uka da te direktor za vrijeme ljetnjeg raspusta poslati na neko savjetovanje koje e se
odravati u nekom prirodnjakom rezervatu, mislim da se zove Ajdo, ili tako nekako.
Skarlet je znala da taj rezervaz postoji, ali nije bila u prilici da ga posjeti.
-Odkud ti ta informacija?- upita je zainteresovano, po ko zna koji put razmiljajui da Sindi uvijek
unaprijed zna sve ta se deava, mada to rijetko zloupotrebljava.
-Imam ja svoje naine da saznam sve to se deava u koli i oko nje- nasmijala se. Ne mogu ti
rei koja mi je ptiica to odapnul, ali zman da si ula u ui izbor.
-Lijepo.
-Jesi li zainteresovana?
-Ko ne bi bio zainteresovan da naui neto novo?- iznenaeno je pogledala.
-To je tano, ali takav vid usavravanja profesora obino traje dosta dugo i uskrauje redovni ljetni
odmor. Detalje e saznati kada doe vrijeme. Nemoj rei direktoru da sam te obavjestila prije
vremea.
Budi bez brige, neu mu rei- obeala je, osjeajui kako joj osmijeh zadovoljstva titra na usnama.
Otila je u svoj kabinet i pripremala se za novi radni dan.
asovi su prolazili, aci su se smjenjivali, a ona radila sa osmijehom i strpljenjem, toliko
karaktristinimza ljude koji oboavaju svoj posao.
Za vrijeme posljednjeg asa, u njenu je uionicu ula sekretarica kole, vidno uzbuena i pozvala
je da izae, to inae nije bio obiaj jer je as bio svetinja.
-Gospoice Meklin, imate hitan telefonski poziv- rkla je. Idite u moju kancelariju, a je u
pripaziti na vae uenike dok se ne vratite.
-5-

-Hvala vam gospoo Smit.


Potrala je hodnikom to su je noge bre nosile. Odmah je pomislila na oca i uplaila se da mu se
neto desilo jer se u posljednje vrijeme ee zamarao, a njegov je kardiolog savjetovao vie
odmaranja, to otac nikako nije elio da prihvati.
Uvijek je u koli gasila svoj mobilni, ne elei da je neki poziv prekine u toku nastave, a kada bi
izala iz zgrade, ukljuila bi telefon i odazvala se na sve proputene pozive. Sada, kada su je traili
na poslu, znala je da je to neto veoma hitno i ne trpi odlaganje.
Dok je ulazila u kancelariju sekretarice kole, osjetila je estok bol u stomaku.
Samo da nije nita strano, nijemo se molila.
-Halo- vrsto je stegla slualicu.
-Skarlet, Tobi ovdje.
-ta se dogodilo Tini?- bila je sigurna da je njena drugarica doivjela neku nesreu.
-Bili smo na terenu i ona je pala- govorio je brzo. Nije vidjela par stepenika i...
-I?
-Njena noga...
-ta je sa nogom?- Skarlet je bila na ivici histerije. _govori brzo? Gdje je Tina sada?
-Smiri se, Skarlet. U bolnici smo- trudio se da zvui pribrano. Povredila je lanak i jo uvijek ne
znam da li je to prijelom ili neto drugo.
Rekao je u kojo bolnici se nalaze i zamolio je de doe to prije.
Poslije nepunih sat vremena, Skarlet je utrala u bolnicu, raspitujui se gdje se nalazi broj sobe
koju je dobila od Tobija.
-Na smrt si me uplaila- rekla je svojoj drugarici, prilazei krevetu na kojem je leala.
-Nema razloga za strah. Uvjeravala je Tina. Ipak sam te ja trebala pozvati jer je Tobi paniar i
mogu da zamislim kako je zvualo. Ljekar sumnja da je u pitanju prelom. Izgleda da je samo
uganue i poslije par dana e sve biti u redu.
-Da li e te zadreti u bolnici?
-Nee, pustie me kui im mi stave longetu- objanjavala je.
-Da li te boli?
-Vie ne, dali su mi neki lijek protiv bolova.
U tom trenutku u sobu je uao ljekar u pratnji jedne sestre. Pomogli su joj da se sa kreveta prebaci
na kolica i odgurali je u salu za intervencije, gdje su joj stavili longetu.
-Evo, mogu da idem kui- radovala se Tina. Naravno, obeala sam da u mirovati.
-Budi sigurna da e tako i biti- rekla je Skarlet odluno. To je za tvoje dobro.
-Vozi pravo kui, a ja idem da joj kupim lijekove koje je ljekar prepisao i dolazim za vamapredloio je Tobi.
Tek kada se Skarlet udaljila od bolnice, njena je drugarica poela da negoduje i sa puno opisnih
pridjeva poela da pria o svemu to joj se dogodilo.
-Smir se i sve e biti u redu. Ovog si puta dobro prola, ali zapamti da se male nepanje mogu
skupo platiti.
-ta ima skuplje od toga to neu ii na predavanje- zakukala je.
-Uredni e poludjeti...
-Ovo je via sila, Tino- uvjeravala je Skarlet. Povrijedila si se na poslu i ...
-Ma, kakva povreda! Urednik je pravi goni robova kojeg ne interesuju takve stvari. Ja se veeras
moram sa Tobijem pojaviti na tom predavanju ili u dobiti otkaz.
-Pretjeruje, Tino- ljutila se Skarlet. Sa takvom nogom i longetom ne moe na predavanje, a
osim toga i ljekar je savjetovao mirovanje. Sjea li se da si obeala kako e ispotovati sve
preporuke? U suprotnom te iste sekunde vraam u bolnicu, pa e pod njihovim nadzorom leati
dok se ne oporavi.
-A moj posao?
-Neko e te zamjeniti.
Skarlet nije ni sanjala kako e ta reenica uticati na njen ivot.
-6-

Neto kasnije, dok je u kuhinji pripremala sendvie i salatu umjesto ruka, Tina i Tobi su neto
tiho razgovarali.
-Nas dvoje mislimo da bi ti mogla da me zamjeni veeras na tom predavanju, Skarlet.
-Sada ve poinje liiti na samu sebe- uzdahnula je, ni malo zadoviljna tim prijedlogom. To ne
dolazi u obzir!
-Mi se tamo moramo pojaviti umjeao se Tobi.
-Ne!
-Nemoj biti kamenog srca, Skarlet- Tina je moleivo gledala. Zna i sama da sam na poetku
karijere i ovo bi bio moj prvi samostalni lanak. Ko zna kada e mi i da li urednik pruiti sljedeu
ansu, ako prokockam ovu. Potrebno je samo da ode tamo i dri ukljuen diktafon i nita vie. Ja
u kasnije napisati lanak i upotrijebiti neke od fotografija koje Tobi snimi. Za tebe je to sitnica, a
meni veoma vano kao da se radi o ivotu ili smrti.
-Za mene sitnica- mrmljala je Skarlet. Trai od mene da se lano predstavljam i obavim posao
za koji nisam struna. Osim toga, ti si povreena i kako moe ii na predavanje ako si na
bolovanju?
-Nisam na bolovanju.
-Da li je ovo samo san ili je tvoja noga dosta povreena i ljekar insistira da se odmara nedjelju
dana? Koliko znam, kada je ovjek povreen, on je na bolovanju.
-Obino je tako, ali ja neu na bolovanje kako mi ne bi skidali od plate. Urednik se vraa za
nedjelju dana, a je u tada ve biti kao nova- rekla je Tina. Ovih dana ne moram u redkciju,
odlazie Tobi umjesto mene i niko nee primjetiti da me nema.
-Ja sam za!- rekao je Tobi, kao da je odgovornost odluke iskljuivo na njemu.
Na kraju je Skarlet morala da pristane.
-Pa, dobro, ako nemate drugi izlaz...- promucala je tiho, ne elei da svoju drugaricuostavi na
cjedilu.
-Nemamo!- povikali su u glas.
-Ne mogu da vjerujem da sam pristala- mrmljala je sebi u bradu. Na mogu da vjerujem.
-Bolje pouri da se spremi, nego to ovdje guna- predloila je Tina.
-Obuci se lijepo.
-Lijepo?
-Malo se dotjeraj- smijeila se Tina.
-Sada nee biti profesor, nego novinar. I naminkaj se.
-Da nema i neku muziku elju?- odbrudila je Skarlet.
-Pouri- doviknuo je Tobi. Moramo krenuti za deset minuta. Ne smije se kasniti, to nije
profesionalno.
Samo mi nemoj priati o profesionalnosti, pomislila je Skarlet i dalje zbunjena to je dozvolila sebi
da uestvuje u ovoj prevari. Naravno da nije profesionalno kasnila, a jo je manje profesionalno
obavljati tue zadatke.
Desetak minuta joj je bilo sasvim dovoljno da se naminka i presvue. Izgledala je lijepo i
otmjeno, a plavi je kostim naglaavao boju njenih modrih oiju.
-Evo, gotova sam.
-Divno izgleda- pohvalio je Tobi.
-Sreno!- doviknula je Tina kada su njih dvoje u urbi naputali stan.
Za vrijeme vonje Tobi joj je u krtkim crtama izloio program tog skupa i njihova zaduenja.
Priao joj je o tome da niega ne treba da se plai, jer je njihova kua jedina u gradu koja je dobila
akreditaciju, a koja sa ekologijom nema nikakvih dodirnih dodirnih taaka. Ostali novinari su iz
susjednih mjesta i gradova, tako da nije bilo nikakvih mogunosti da ih neko prepozna i uznemirava
bilo kakvim pitanjima.
Stavi ovo- savjetovao je.
-ta je to?
-To je Tinina pres kartica.
-Zna li da je ovo kanjivo?- iznenadila se kada je vidjela svoju fotografiju umjesto Tinine.
-7-

-Gledaj na to kao neto nuno u ovom trenutku, nikako drugaije- nasmijeio se.
-Ali...
-Nije sve tako crno, kao to ti se moda ini, Skarlet.
***
Ula je u salu pribrano i mirno kao da je zaista pozvana na ovaj skup. Shvatila je to kao neku
igru u kojoj ona ima glavnu ulogu.
Prvi predava je govorio suvie tiho, monotonim glasom koji je vie zamarao, nego to je
budio elju i interesovanje publike.
Ako ovako bude do kraja, poludjeu, razmiljala je Skarlet, svjesna da postoji milion naina
kako bi se vee provelo interesantnije i korisnije. Daleko od toga da joj se tema nije uinila
zanimljivom, ali i pored velikog naprezanja nije uspjela nita da uje, te je odustala.
Krajikom oka je primjetila da se Tobi i ne trudi da slua. Neto je zapisivao u notes. Nije
vidjela ta zapisuje, ali se mogla kladiti da to nema veze sa predavanjem.
Iz torbe je izvadila diktafon i ukljuila ga, mada je sumnjala da e to Tina moi da iskoristi,
jer je predava i dalje toliko tiho govorio da se pitala da li e ita biti zabiljeeno.
Bilo joj je dosadno i ona sa prepustila razmiljanju. U glavi je pravila planove vezane za
posao, ali i kako da naredne dane to bolje organizuje, svjesna da mora preuzeti i dio Tininih
kunih poslova dok je njena noga povreena.
Njeno razmiljanje je prekinuo neiji dubok, prodoran, melodian i veoma prijatan glas.
Mahinalno je pogledala u tom pravcu i osjetila kako joj marci prolaze du kime.
Mukarac je bio visok, irokih ramena i kao ugalj crne kose. Skarlet ga je gledala kao
opinjena, svjesna da u ivotu nije vidjela privlanijeg mukarca.
Pogled mu je bio sputen tako da nije ,ogla da vidi boju njegovih oiju. Usne, najsenzualnije
koje je ikada vidjela, pomjerao je dok je izgovarao rijei, a ona je poeljela da ih osjeti na
svom tijelu.
Mora da sam poludjela, pomislila je. Lice mu je bilo mirno, bez grimase, skladno, poput
njegovih tek primjetnih pokreta ruku i njega samoga.
Zadivljena njegovom pojavom, Skarlet nikako nije mogla da se koncetrie na smisao njegovih
rijei. Ko zna iz kog razloga, vjerovala je da su savrene, mudre i da ih vrijedi uti.
Samo na trenutak, govornik je podigao pogled i usmjero ga u njenom pravcu. Pogledi su im
se sreli. Njegove tamne oi, dublje od samog dna okeana, gutale su njene modroplave. Gubila
se u njihovoj dubini, jer nije bila u stanju da se pomjeri. Ukoena, osjetila je kako joj se krv
ledi, a dlanovi znoje.
U trenutku kada je postala svjesna svoje neobine reakcije, zapitala se da li je mogue da je
on od nekoliko desetina ljudi, koliko ih je bilo na tom skupu, pogledao ba nju.
-Ko je on?- apatom je upitala Tobija koji je i dalje neto zapisivao u svoj notes.
-Natali Stoler, glavom i bradom.
-O?
-Hoe li da malo izaemo poslije ovog izlaganja? Dosadno mi je i zaguljivo.
-Neu da razoaram Tinu. Dola sam da sluam i pratim predavanja, a ne da etkam okolo.
Tobi je neto promrmljao, ali ga ona vie nije sluala.
Govornici su se mijenjali, preuzimali binu i mikrofon, ali Skarlet kao da toga nije bila
svjesna, jer je pred njenim oima neprekidno stajao Natan Stiler.
Kada je posljednje izlaganje zavreno, dozvolili su novinarima da postavljaju pitanja.
Skarlet se iskreno ponadala da e se Natan vratiti i ponovo stati pred nju, ali nije bilo tako.
Primjetila je da su mnogi novinari negodovali kada su uli da mu nee moi uputiti ni jedno
pitanje.
Tobi nije gubio vrijeme. Postavljao je razna pitanja, dobijao odgovore, mada se Skarlet
iznenadila, jer je na veoma armantan nain postavljao i lina pitanja, ali njegov pristup nije
bio uvredljiv i ljudi su spremno odgovarali. Ona se radovala to je svaku rije uspjela da snimi.
Po zavretku, svi su pozvani na koktel.
-8-

-Hoemo li kui?
-Ne, koktel je najvaniji dio- spremno je odbio. Tek sada poinje vrijeme pravih
informacije- na licu mu je titrao nestani osmjeh.
-Ali...
-Uz pie se ljudi opuste i kau mnogo vie nego to su naumili- dodao je.
-ta da ja radim?
-Samo se trudi da stalno bude pored mene i da je diktafon ukljuen- odgovorio je.
-Nadam se da neemo ostati jako dugo.
-Neemo- nasmjeio se. Ostaemo onoliko koliko je potrebno.
Meu prisutnima na koktelu, bilo je mnogo javnih linosti koje je Tobi poznavao od ranije ili
se potrudio da ih sada upozna.
Vjeto se kretao meu zvanicama, nenametljivo nametao teme koje su ga zanimale. Njegov
aparat, spreman za nove snimke, kljocao je neprekidno, hvatajui ono to obinom
posmatrau uglavnom promakne.
-Samo jedno vano upozorenje, Skarlet- obratio joj se apatom.
-Da?
-Obrati panju kada bude izgovarala svoje ime. Sada si Tina i nemoj da se predstavi svojim
imenom.
-Oh, na to sam sasvim zaboravila- uasnuto je konstatovala.
-Zato sam ja tu- nasmjeio se. Ne brini nita, bie sve u redu.
-Misli?
-Uvjeren sam.
Tobi je prilazio nekim poznanicima, askao sa njima, ali je pri tom ni na trenutak nije gubio
iz vida. Skarlet se zbog toga osjeala prijatno, a njeno izgubljeno samopouzdanje se polako
vraalo.
U vie navrata, pogledom je traila Natana, ali ga nije zapazila. Shvatila je da se povukao.
-Idem po pie- rekao joj je Tobi u jednom trenutku. Moe li jo jedan martini?
Sekundu prije no to je odgovorila, Skarlet je primjetila jednu lijepu djevojku kako im prilazi
i smjeka se Tobiju.
-Moe, ali ja idem po pie- bila je ubjeena da je mudro ostaviti ga malo samog kako bi se
pozdravio sa lijepom djevojkom. Tebi jo jedan viski sa ledom, zar ne?
-Da, molim te.
Negdje na pola puta do anka, probijajui se kroz guvu, Skarlet se znatieljno okrenula kako
bi provjerila da li su njene procjene tane.
Zadovoljno se nasmijeila jer je vidjela Tobija kako sa irokim osmjehom na licu razgovara
sa lijepom djevojkom. Koraknula je naprijed, ne gledajui kuda ide.
-Zamalo sudar- do njenih uiju je dopro ve tako prepoznatljiv, odluan, a u isto vrijeme
melodian, glas. Pred njom je stjao Natan Stiler. Njihovi pogledi su se ponovo sreli. Zadrhtala
je. Nije bilo sumnje, onako visok i krupan, zurio je u nju.
Skarlet, koja je spadala u visoke djevojke, pored njega se osjeala siuno i nezatieno.
-Guva je velika, a nas dvoje zamalo da se sudarimo- prekinuo je tiinu.
-Da , ba tako.
-Natan Stiler- pruio joj je ruku, predstavljajui se.
Nije mogao da sakrije osmjeh koji je bio izmamljen neobinom reakcijom ove tako
nesvakidanje lijepe i privlane mlade djevojke.
Spazio ju je jo dok su bili u sali. Spazio je njene oi koje su pratile svaki njegov pokret. To je
trajalo svega par sekundi, ali je bilo dovoljno da zastane sa predavanjem, zbunjen, poput nekog
poetnika.
Natan nije planirao da se zadrava na koktelu i uao je u salu samo zbog snimanja nekog
kraeg razgovora za neku televizijsku stanicu, to je bilo ranije ugovoreno. Upravo je urio ka
izlazu, planirajui da ode kui, kada je naletio na nju.
-9-

Krajikom oka je proitao njeno ime. Uinilo mu se da djeluje suvie povueno i uplaeno za
jednu novinarku. Tokom svoje karijere, susreo se sa mnogim, u razgovorima bivao neprijatan i
grub, ali nikada nije vidio da je i jedna od njih pocrvenila i zbunila se.
Pomislio je da je poetnica, ali se prisjetio da na ovako vanom skupu, akredituju samo velike
novinske kue, koje naravno alju svoje iskusne novinare.
-S...Tina Dons- u posljednjem trenutku se ispravila.
Ugrizla se za usnu, ljuta na sebe to je zbog nepanje mogla nainiti ogromnu greku i
izgovoriti svoje ime. Pitala se kako e se iskobeljati iz ove situacije i ta bi mu mogla rei.
Neprestano je u sebi ponavljala da je novinar i da se tako mora ponaati.
-Drago mi je to sam vas upoznala- malo se pribrala i nastavila razgovor. Va govor je na
mene ostavio pozitivan utisak- ponovo se ugrizla za jezik, jer je u svojim rijeima osjetila
dvosmislen prizvuk, i mogla samo da zamisli kako je to zvualo njemu.
-Hvala vam- armantno se naklonio, milujui je pogledom.
Zadrhtala je. Ne ponaaj se kao balavica, ukorila je sebe.
-Pola sam ka anku, bilo bi mi drago da mi se pridruite- rekla je hrabro.
-Rado- prihvatio je spremno, mada mu je to bilo posljednje to je imao na umu.
Ni sam nije znao zato je krenuo sa njom. Kao da je neka vvia sila umjeala prste, a on
nikako nije mogao da se odupre.
Oboje su se uputili ka najudaljenijem dijelu anka pored kog niko nije stajao. Uzeli su poe i
zapoeli razgovor.
-Nepoznat mi je asopis za koji radite.
-Mogue, radije ga itaju ene.
-uta tampa- u njegovom se glasu osjeao prizvuk ironije. Traevi, moda, minka...
Oduvijek je zazirao od takvih asopisa i njihovih novinara, jer su ga neprestano proganjali.
Njih nije zanimao njegov posao nego privatan ivot, koji je on uvao po svaku cijenu. Nikada
ni jednom novinaru nije elio da kae nita o sebi, mada su, i pored velikeopreznosti, neke
stvari u vezi sa njegovim porodinim ivotom procurile, to ga je uasno ljutilo i nerviralo.
-Grijeite, gospodine Stiler. To nije uta tampa.
-O?
-Sve to se objavljuje u naem asopisu je istina koja interesuje veliki broj ljudi. Posao kojim
se bavim ima svoju teinu, kvalitet, nije za potcjenjivanje- iznervirana njegovim komentarom,
drznula se da odgovori. Osjeala je da je omalovaavanje Tininog posla doivjela kao linu
uvredu i instiktivno se potrudila da se brani.
-Opet ste pocrvenili- primjetioje. Znai li to da ne govorite istinu, ili se moda varam?zagledao se u njeno lijep lice. Moda vam je ovdje pretoplo?
-Nikada me niko nije optuio da laem- promucala je zbunjeno.
Bila je okirana onimto je ula. Osjeala je da ne moe da izae na kraj sa njim, a svim
srcem je eljela da mu odbrusi neto, to e pamtiti itavog ivota. Zbog bijesa koji je strujao
njenim venama i nemoi, koja je pojaavala njenu ljutnju, oi su joj se napunile suzama. Jo
vie se iznervirala kada je shvatila da mu je dozvolila da sve to vidi.
-Drago mi je to smo se upoznali- pruila je ruku. Izvinite me, prijatelji me ekaju.
Jedini nain je vidjela u povlaenju. Natan se naklonio. Okrenula se i dok se polako
udaljavala od njega, osjeala se kao prava kukavica ijedva je obuzdala nagon da se vrati.
Ponestalo joj je vazduha i umjesto da potrai Tobija, izala je na terasu. Naslonila se na
ogradu i zagledala negdje u daljinu u zvjezdano nebo. Par puta je duboko uzdahnula i osjetila
kako joj vazduh bistri mozak, aljutnja olako nestaje. Natan je pogledom pratio lijepu djevojku i
vidio da je izala na terasu. Poela je da ga grize savjest. Poelio je da joj se izvini kada je
ugledao suze u njenim oima, a zatim zauo njen potpuno skrhan glas. Sve mu je bilo tako
neobino da se upitao da li je on to dobro vidio, a na trenutak ak i pomislio da je sve to samo
djeli njene dobro smiljene predstave. Priao je terasi i potraio je pogledom. Njena skupljena
ramena i pognuta glava, jasno su govorili da je djevojka njegove rjeu ozbiljno shvatila i
potpuno emotivno doivjela.
-10-

-ao mi je- proaputao je.


Skarlet se ukoila. Osjetila je svaki prst njegove ruke na svojoj miici, njegov vreo dah i
blizinu tijela. Rijei koje je sada izgovorio, smirile u njene uzburkane emocije, odganale bijes i
utihnule elju za osvetom. Iz ovih Natanovih rijei, izvirala je toplina, osjeala se njenost i
iskrenost.
-Moja namjera nije bila da vas naljutim- govorio je omamljen mirisom njene kose. Ja... prije
bih rekao da mi je namjera bila sasvim suprotna.
-Suprotna?
-Moda d vas zavedem- rekao je vragolasto, to je ona doivjela samo kao alu.
-Znam da ste veoma grubi sa novinarima, ali ja mislim da to nisam zasluila- rekla je hrabro.
Na je razgovor potvrdio sve glasine koje krue o vama, mada, ovo sada... ne znam...- uutala
je ne znajui zato je uopte komentarisala.
Bila je svjesna uzbuenja koje je izazvala njegova blizina.
-Ne zanima me ta se pria o meni. Znam samo da se zovete Tina Dons, da ste novinarka i da
mi je zaista ao to sam bio neprijatan- rekao je iskreno.
Pogledi su im se okrznuli to je bilo sasvim dovoljno da osjeti udno uzbuenje i elju.
-Natjerali ste mi suze na oi.
-Primjetio sam.
-Ja...
-Nisam znao da tako djelujem na lijepe djevojke- nemono je rairio ruke. Rasplaem ih, to
ba nije pohvalno.
Oboje su se nasmijali toj ali.
-Od bijesa sam gotov zaplakala- pojasnila je.
Ono to joj je prije desetak minuta izgledalu bezizlazno, sada je bilo smijeno.
-A znate li vi, draga Tino, da ste vi prva novinarka koja je od mene dobila izvinjenje?nastavio je, svjestan da je ona prva novinarka sa tako arobnim osmjehom i predivnim modrim
oima.
-Nadam se da neu biti i posljednja.
-To zavisi samo od vas.
-Ne razumijem.
Malo je iskrenula glavu, a snop mlijenobijele mjeseeve svjetlosti, pao je preko njenog
lijepog lica. Natan je poelio da je dotakne, pomiluje to lice, podigne bradu i spusti usne na
njene.
Gledali su se nekoliko trenutaka, a u njenim oima je svjetlucalo na milion sitnih iskrica.
Skarlet je ovlaila usne i htjela neto da kae. elja koja je bujala u njenom tijelu, plaila je i
ona je eljela rijeima da uniti taj arobni trenutak koji ih je obuzeo.
Osjeala je kako se nevidljivi krug oko njih stee, kako se vazduh puni elektricitetom.
U djeliu sekunde, vidjela je njegove snane, muevne ake kako se pribliavaju, a zatim ih je
osjetila na sebi. Poelila je njegove ulne usne i nesvjesno mu pruila svoje.
I, desilo se ono to su oboje eljeli. Usne su im se spojile. Poljubac je bio lagan, poput ljetnjeg
lahora i ostavio ih je oboje nijeme i ukoene.
Nakon prvog, uslijedio je i drugi poljubac. Bio je strastan, poput nekog neizbrisivog peeta.
Britak zvuk polomljenog stakla uinio je da se Skarlet i Natan otrijezne i povrate u stvarnost.
Odmaknuvi se od nje, pogledao je u pod. Na mermernim ploicama sijali su se parii
kristalne ae koju je Skarlet sluajnu ispustila iz ruke.
-oh...- promucala je i nesvjesno gledala naizmjenino u njegovo lice i u pod. Bila je
paralisana, dok su joj se misli rojile. Poput blijeska munje iskrsavale su slike, praene
njegovim rijeima. Shvatila je da je to za njega samo igra, neto to e mu vee uiniti
interesantnim.
-Kako sam mogla biti tako naivna i glupa- ponovo je krivicu svalila na sebe. To samo meni
moe da se desi. Strano!- njena je reakcija bila burna i nekonrtolisana.
-Tolika drama zbog jedne razbijene ae?- iznenaeno je gledao.
-11-

-aa njie vana.


-Za ostalo nisi u pravu- rekao je prisno, a njoj se ak uinilo da joj se tim rijeima ruga.
-Naravno da jesam- rekla je prkosno. Napokon im je sve jasno- uputila mu je otar pogled,
okrenula se i nestala.
Natan je ostao na istom mjestu, pratei je pogledom. Osjeao je da se neto krije iza njene
udne reakcije, ali nije mogao da nasluti ta. Iako novinar po profesiji, ova ga je djevojka
veoma privlaila, toliko da se uplaio te injenice.
im se vratila u salu, naletjela je na Tobija.
-Gdje si nestala?
On je i dalje razgovarao sa onom isto lijepom djevojkom. Upoznao je njih dvije i mada nije
bila raspoloena za razgovor, Skarlet se vie nije udaljavala.
Vie nije vidjela Natana, a i trudila se da ga po svaku cijenu izbjegne.
-Djevojke, da nam donesem jo po jedno poe?- upitao je Tobi raspoloeno.
-Meni je za veeras sasvim dosta pia- rekla je vesela Stela. Mislim da je vrijeme da
krenemo jer se svi polako razilaze, a ovo ba nije mjesto gdje bih voljela da ostanem poljednja.
-I ja bih kui- priznala je Skarlet.
Tek kada su sjeli u auto i Tobi poeo da vozi, obratio joj se pitanjem.
-Hoe li mi sada rei gdje si se izgubila, Skarlet?
-Ma... nisam se izgubila. Odmahnula je rukom.
-Dost je kasno, pa sam neto milio da sutra doem kod vas- nastavio je nezadovoljan
odgovorom, jer je primjetio da je Skarlet za ankom neto razgovarala sa Natanom Stilerom.
-Sutra moemo o svemu popriatii rezimirati utiske, a neka Tina napie ono to eli i smatra
da je potrebno. Jesi li sve snimila?
-Mislim da jesam.
- Da li ti odgovara da doem oko deset?
-Naravno, nas dvije nismo spavalice.
Po koracima, Tina je zakljuila da je u stan ula samo njena drugarica, pa je brzo zatvorila
oi, a kada je neto kasnije Skarlet provirila u njenu sobu, izgledalo je kao da spava.

-12-

III
Natan je sa zadovoljnim osmjehom na usnama konstatovao da je subota. Osjeao je blagi
umor i bilo mu je drago to ima dva dana da se odmori.
Istuirao se, obrijao i obukao, a zatim siao u salon gdje je majka uz jutarnju kafu listala
novine i asopise.
Od kako mu je prije vie od est mjeseci iznenada umro otac, Natan se vratio u porodinu
kuu, jer je majka, inae boleljiva ena, taj gubitakteko podnijela. Stari porodini prijatelj,
doktor Klark, savjetovao mu je da neko vrijeme stanuje sa majkom, dok se ona ne oporavi, jer
velik stres moe biti poguban za srane bolesnike.
U prvo je vrijeme mislio da e kod majke ostati samo par nedjelja, ali se vremenom privikao i
nije razmiljao da se vrati u svoj stan.
-Dobro jutro, mama. Ima li neto interesantno u tampi?
-Nita posebno, mada su novine prepravljene sinonim dogaajem, ali koliko sam mogla da
primjetim ti si bio veoma uzdran- rekla je Rozmari Stiler, gledajui svog sina, oima punim
oboavanja. Kako je bilo?- dobro ga je poznavala i znala da on izbjegava svaki kontakt sa
ljudima iz medija, revoltiran to ih vie zanima kako i s kim on ivi, nego ta radi i kakvi su
rezultati tog rada.
-Uobiajeno.
-Nisi ba priljiv, sine- nasmjeila se.
-Predavanja nisam sluao, ali sam se sreo sa nekimkolegama. Bio je i profesor Vilis iz
Kanade, sa kojim sam radio na jednom projektu. Drago mi je to sam ga sreo.
-Iao si sa Terezom?- nije uspjela da se uzdri, mada je dobro znala koliko Natan mrzi
ispitvanja, ali ona, kao i svaka majka, nije mogla da ne bude radoznala.
Daleko od toga da je Tereza bila djevojka koju je eljela za svoju snahu, ali i ona je bila bolja
nego da je Natan sam i usamljen. Gospoa Stiler je bila ponosna na njegove poslovne uspjehe,
mada je u dubini due vjerovala da Natan nije zadovoljansvojim ivotom i da mu nedostaje
ljubav. Ona je imala divan brak, te mu ,e eljela da i sam sretne enu sa kojom e doivjeti
takav sklad.
-Nisam.
Domaica Helen mu je donijela oljicu kafe.
-Hvala, Helen.
-Da vam pripremim doruak, gospodine?
-Trenutno nisam gladan- odbio je. Moda u kasnije neto pojesti, ali bez brige, am u otii
u kuhinju i uzeti neto.
Uzeo je novine i pokueo da se koncentrie na tekstove, izbjegavajui majin pogled.
Meutim, pred njegovim oima se pojavio lik novinarke koju je sino upoznao. Sve u vezi sa
njom mu je bilo tako nesvakidanje da jednostavno nije mogao da prestane da misli na nju. Bio
je oduevljen njenim izgledom, savrenom linijom tijela, a sa druge trane razoaran njenim
zanimanjem i potpuno zbunjen njenim ponaanjem.
Zazvonio je njegov telefon i jako se obradovao kada je prepoznao Lorensov broj. Bio je to
njegov par godina stariji prijatelj sa kojim je jedno vrijeme predavao na istom fakultetu, ali
kako je Lorensu taj posao bio monoton i miran, prije dvije godine je napustio univerzitetsku
karijeru i zaposlio se u jednoj turistikoj aenciji. Mnogo je putovao, rijetko boravio u gradu, a
kada je dolazio na dan ili dva, trudio se da se barem nakratko sretne sa Natanom.
Sa samo par reenica, dogovorili su se da zajedno provedu dio dana.
-Momci, nemojte biti sebini i doite da ruamo zajedno- predloila je Rozmari. Znam da
godine ine ovjeka manje zanimljivim, ali...
-ujem rijei tvoje majke, Natane- oglasio se Lorens sa druge strane. Reci joj da godine na
njoj nisu ostavile traga i da je interesantnija od mnogih mladih koje poznajem, a to se ruka
tie, oduevljeno prihvatam poziv. Ako ti ima neto drugo u planu, neu se ljutiti da ruamo
sam sa tvojom mamom.
-13-

-Nemam nita u planu i ba mi je drago da ruamo zajedno. Da li ti odgovara da ruak bude u


tri, Lorense.
-Odgovara mi. Nego, moe li se spremiti za desetak minuta? Evo, kreem po tebe.
-Dobro, ekam te ispred kue.
Natan se radovao druenju sa Lorensom, jer je njegov prijatelj uvijek umio da ga zabavi
interesantnim priama sa svojih putovanja. Vedar i duhovit, uspjevao je da ga nasmije i
oraspoloi, ak i onda kada je sve izgledalo crno.
-Gdje emo na pie?- upitao je Natan, im je sjeo u najnoviji auto svog drugara.
-Moemo gdje eli, samo prvo imam jedan mali posli da obavim. Par minuta.
-Kakav posli?
-Zaduili su me da donesem par fotografija hotela iz Tunisa i Maroka u jednu novinsku kuu.
Nije daleko odavde, a ako nema nita protiv, moemo skoknuti zajedno.
-Naravno da nemam.
-Hvala ti- nasmijeio se Lorens, usput objanjavajui kako je sa tom novinskom kuom uspio
da ostvari savrenu saradnju, jer su ih reklamirali i veoma objektivno pisali o agenciji.
-Objektivno? Novinari?- udio se Natan.
-Deava se i to, stari- smijao se Lorens.
-Mora da se ali.
-Govorim iz linog iskustva.
Visoka poslovna zgrada, sa spoljanje strane veoma hladna i neugledna, na sedmom je spratu,
gdje se nalazila redakcija, bila pravi praznik za oi i Natan se nije mogao sjetiti da je negdje
vidio tako ukusno araniranog cijea i simpatinih ardinjera prepunih raznobojnh cvjetova i
ukrasnog zelenila.
Koraali su dugakim hodnikom na ijem se kraju nalazila kancelarija u koju su oni trebali da
dostave fotografije. U kancelarijama pored kojih su prolazili vladala je neobina tiina.
-Trenutno su na poslu samo deurni novinari- rekao je Lorens, kao da ita Natanove misli, jer
ga je zaudila tiina. Radnim danom ovdje sve vrvi kao u mravinjaku, svi priaju u glas,
telefoniraju, dovikuju se... Meni se ini da oni jedni druge nikada ne uju i vjerovatno se
upravo zato i dobro slau- naalio e.
Vrata jedne kancelarije su bila irom otvorena, a iz nje je dopirao enski glas. Natanu se
uinio poznatim i on je mahinalno zastao i pogledao metalnu ploicu Tina Dons i Tobi Stoun.
Srce mu je poskoilo od sree. Pogledao je u unutranjosti prostorije i ugledao nju. U tom
trenutku, naiao je Lorensov poznanik kojem je trebalo da preda fotografije, te su zastali neto
malo ispred Tinine kancelarije, a glasovi sa hodnika su privukli Skarletinu panju. Dola je
ovamo sa Tobijem, kako bi pokupili neke Tinine stvari da bi ona nesmetano mogla da zavri
posao kod kue.
Pogledala je u pravcu otvorenih vrata i skamenila se kada je ugledala Natana Stilera, a pred
njim lea nekog drugog mukarca. Mahinalno, uplaena ovim neoekivanim susretom, sagnula
se ispod masivnog radnog stola. Ponaam se kao mi koji bjei u rupu, proletjelo joj je kroz
glavu. Ostala je u tom poloaju neko vrijeme, a kada su glasovi utihnuli, polako je izvirila.
Natan je stajao naslonjen na okviru vrata, a kada je ugledao, mahnuo joj je. Na usnama mu je
lebdio osmjeh, a pogled njegovih oiju je pekao. Trajalo je to samo tren, a zatim se on udaljio.
Skarlet je drhtala. Ponaam se kao obina guska, zakljuila je, ljuta na sebe to se uopte
sakrivala, a jo vie to je prerano izvirila iz svog skrovita. Htjela je da umre os sramote i
bijesa koji je osjeala. Nikada nisam ispala ovakva budala, zakljuila je. Lorens se zadrao u
kratkom razgovoru sa svojim poznanikom, a zatim su on i Natan napustili zgradu.
-jesi li uzela sve to treba, Skarlet?- upitao je Tobi. Tina umije da bude veoma ljuta i
neugodna ako se neto zaboravi.
-Ne zna ona ta znai biti ljut- krgutala je zubima.
-ta ti je?
-Ma...- uzela je malu kartonsku kutiju i jednu fasciklu. Idemo, Tobi- prva je izjurila iz
kancelarije.
-14-

-Uspori malo, nisam nauio da letim- naalio se.


-Vrijeme je da naui!
Istovremeno se vodio jo jedan neobian razgovor.
-Od kako smo napustili zgradu ti ne skida taj tajanstveni osmjeh sa lica- primjetio je Lorens,
gledajui kriom svog prijatelja. Da budem iskren, ja nisam primjetio nita zanimljivo niti
smjeno.
-Ti nisi, ali ja jesam.
-ta?
-Vjeruje li u sluajnost?
-Mislim da vjerujem- odgovorio je Lorens, iznenaen pitanjem. Zato me to pita?
-Ovo je vie od puke sluajnosti- mrmljao je sebi u bradu dok mu je osmjeh zadovoljstva
titrao na usnama.
-ta? ta si vidio, natane?
-Nekog!
-Tajanstvena si- rekao je Lorens. Da nisi vidio neku djevojku?- upitao je u ali, jer je i sam
esto sluao prie kako njegov prijatelj moe imati enu koju poeli, jer nema one koja moe
odoliti njegovom armu. I ranije, kada su priali o djevojkama, bili su svjesni da je NatanStiler
jedan od najpoeljnijih neenja u gradu i okolini i da je malo porodica koje ga ne bi elile za
zeta. Meutim, on je vjerovao u ljubav, svoj privatni ivot drao je daleko od javnosti i govorio
da e se oeniti tek kada shvati da je ljubav, povjerenje i potovanje jedino to ga moe
natjeratiu brane vode. Nije bio materijalista i grozio se brakova iz koristi.
-Jesam.
-Mora da je neto posebno kada je ostavila takav utisak na tebe. Ne znam ta se deava sa
mnom, ali osim Rodera nisam vidio ni jednu osobu, kao da je zgrada pusta i prazna.
-Moda je posebna.
-Moda? Daj, reci mi sve to ima, jer sada umirem od znatielje. Poznajemo se godinama i
jo nikada nisi imao takav izraz lica. Ko je ona? Kakva je?
-Nema tu ta da se pria- rekao je Natan. Lijepa djevojka i nita drugo.
-Hm...- Lorens je osjetio da on neto krije, ali nije bilo u njegovoj prirodi da eprka po intimi
koju je Natan elio da zadri za sebe, uvjeren da svako ima pravo na svoje tajne. Poznajem li
je?
-Sumnjam.
***
Tina, pomalo iscrpljena i umorna, leala je sa podignutom nogom, dok se Tobi na sve naine
trudio da je nasmije i oraspoloi, priajui neke interesantne prie i dogaaje sa predavanja na
kojem je bio sa Skarlet.
-Nee vjerovati ta sam svojim oima vidio, Tina- rekao je ba u trenutku kada je Skarlet
unijela posluenje u Tininu sobu.
-ta? Priaj, nestrpljiva sam- njene su oi svjetlucale onim dobro poznatim, nestanim sjajem.
-Natan Stiler se poslije predavanja pojavio, po obiaju, samo na par minuta, a potom nestao.
-I? ta je tu udno?
-Nita- odmahnuo je rukom. Za vrijeme tih par minuta , ni sa kim se nije posebno zadravao
u razgovoru. Drao sam ga na oku, da sluajno neki novinar ne bi bio u boljem poloaju i
pokupio informacije koje ja nemam.
-Da li je barem nekome od novinara odgovorio na neko pitanje?- insistirala je Tina.
-Mislim da nije, mada...- naglo je zautao kao da se prisjetio neeg veoma vanog.
-ta?
-Bila je tamo jedna mlada djevojka, jedina koja ga je zadrala u svom drutvu due od dvije
minute.

-15-

-Ko je ona?- Tina je preblijedila. Iz koje je redakcije? ta li ga je samo pitala? O emu su


razgovarali?- nije mogla da obuzda pitanja, jer ako je neka uspjela da Natana Stilera zadri u
razgovoru, mora da je posebna.
-Teko da e pogoditi ko je ona- smijuljio se Tobi, namjerno razbuktavajui njenu znatielju.
-Reci mi, molim te. Kako se zove? Gdje radi?- i pored najbolje volje Tina nije mogla da
obuzda radoznalost, pa ak i bijes jer je nekoj drugoj uspjelo ono o emu je sama matala.
Razgovarati sa Natanom Stilerom, u novinarskim se krugovima smatralo za ogroman, gotov
nevjerovatan uspjeh.
-U pitanju je tvoja zamjenica ili... bolje da kaem u pitanju si ti, draga moja- prasnuo je u
smijeh.
-Molim?
-Natan Stiler je razgovarao sa Skarlet.
-Razgovara je sa Skarlet?!- Tina je pogledala svoju drugaricu. ne mogu da vjerujemponovija je nekoliko puta.
_Upravo sa njom- potvrdio je Tobi.
-Nije to bio razgovor kakav vas dvoje zamiljate- poela je Skarlet u svoju odbranu. Ispriala
je o njihovom sudaru i kratkom razgovoru uz ank. Naravno, susret na tarasi nije eljela da
pomene, jer je i sama htjela da ga to prije zaboravi. elje su jedno, a stvarnost neto sasvim
drugo. Ona je jue podrhtavala u njegovom zagrljaju, a sada je osjeala jezu pri pomisli na
njegove poljubce. Odbijala je da prihvati ta osjeanja, koja su rasla u njoj, ali nije mogla da im
se u potpunosti odupre.
-O emu ste razgovarali?
-Ma... nema tu ta da se kae- nezainteresovano je odmahnula rukom.
-Bila su to samo uobiajena izvinjenja kada u guvi ljudi nalete jedni na druge. Nije razgovor,
razmjena miljenja ili ta ve drugo, to ste moda zamislili.
-Hm...- Tina je sumnjiavo vrtjela glavom.
-Samo da dodam, nikada nisam upoznala arogantniju osobu i jako bih voljela da ga vie
nikada ne sretnem- trudila se da zvui odluno. Natan Stiler mi nije ni malo simpatian i
iskreno se nadam da nam se kao i do sada, putevi vie nee ukrstiti.
-Ako zanemarimo tvoje posljednje rijei, mogli bismo neto da uradimo. Sinula mi je jedna
fantastina ideja- uzviknula je Tina ozareno. Bila bi to senzacionalna vijest koja bi nam
prodala tira.
-Kakva ideja?- interesovao se Tobi.
-Za sada nemoj jo nita pisati, mora ideja da mi se lijepo razradi u glavi.
-Naravno da neu jo nita pisati, jer nemam ta.
-Bez ideja molim vas- naredila je Skarlet, na ta su se svi nasmijali.
-Definitivno sam shvatila da novinarstvo nije za mene.
Kako je dobro poznavala svoju drugaricu, Tina je odluila da preuti svoju ideju, tanije da je
ostavi za neku drugu priliku. Vjeto je promijenila temu i nametnula neku oputeniju, veselu
konverzaciju. Poslije izvjesnog vremena Skarlet je napustila Tininu sobu, ostavljajui nju i
Tobija da rade. Misli su joj se kovitlale i neprekidno vraale na prolo vee i dananji sluajni
susret koji je imala sa Natanom. Htjela je da radi bilo ta, samo da prestane da misli na njega.
Voljela je da ita i to je obino oputalo, mada joj danas nita od proitanog nije dralo panju.
Kada je nakon nekog vremena uhvatila sebe kako sjedi i ne prevre strane, shvatila je da je to
samo gubljenje vremena, te je ostavila knjigu i bacila se na spremanje svoje sobe. Stan je bio
veoma funkcionalan i sastojao se od dvije manje spavae sobe sa dva posebna kupatila, jednom
velikom dnevnom sobom, malom kuhinjom i prelijepom terasom, na kojoj su njih dvije rado
sjedjele kada je lijepo vrijeme. Soba joj je obino bila veoma ista i uredna tako da nije imala
mnogo da sprema, ali joj je to ipak zaokupilo panju. Pored toga, esto je ulazila u sobu svoje
drugarice kako bi provjerila da li im neto treba, jer su ona i Tobi vrijedno radili na svom
lanku za novine. I tako je, je do kraja dana, zhvaljujui estim ulascima u sobu, Skarlet
-16-

saznala kakve su Tinine namjere, jer je svaki put kada bi ula, ula po koju rije i na kraju
sklopila pri, od koje joj se kosa digla na glavi.
Ne dolazi u obzir!- ciknula je.
-Ja tog ovjeka ne elim vie da vidim- u znak protesta je zalupila vrata i izala. U prvi je
mah poelila da na neko vrijeme napusti stan, ali se uplaila da joj besciljno tumaranje
ulicama nee pomoi da se smiri, nego se povukla u svoju sobu. Cijelu no se prevrtala po
krevetu, jer joj san nije dolazio na oi. Ljutila se na Tinu koja je predloila da ona i Tobi
zamole Natana za intervju, uvjerena da e on to prihvatiti. Kada je Skarlet odbila, Tina se
smijala. Na sve je naine pokuavala da je ubjedi, ali je Skarlet ostala uporna.
-Luda si, on e pasti na tvoj arm.
-Kakav arm?- ciknula je iznervirano.
-Taj kojeg nisi svjesna.
-Pria gluposti, Tino.
-Uradi mi to, molim te. Imau lanak koji ne samo da e zadiviti mog urednik, nego e
se moje ime prouti i sve novine i asopisi e se otimati da preem kod njih.
-Neu.
-Ja u smisliti pitanja, a od tebe oekujem samo da mi ih postavi i nita vie- Tina se
umilno smjeila.
-Ukljui diktafon, gledaj ga tim tvojim prelijepim modrim oima i smjei se.
-Ima li jo neku elju?
-To je dovoljno, za poetak.
-Ne i ne!
-Molim te.
-Nemoj me moliti, nema anse- odbila je... Ne, to ne mogu- zapitala se kako li bi tek
Tina reagovala da joj je sluajno rekla za poljubac.
Dok je leala u svom krevetu pokuavajui da zaspi, Skarlet je pokuavala da otkrije
kakva je u stvari osoba taj Natan Stiler. Jedan glas joj je odzvanjao u glavi i govorio,
veoma zgodan i privlaan. Preplaena svojih misli i onog dijela sebe koji ne moe da mu
odoli, stavila je jastuk na glavu kao da se krije. A onda, neki bunt je poeo da se javlja u
njoj. Poeljela je da mu pokae kako ona nije slaba i nezatiena kako mu se
najvjerovatnije inila, a Tinin prijedlog je bio idealan za tako neto. Uinilo joj se kako e
uspjeti da izljei svoju sujetu, i stavi mu do znanja da uz pomo slave moe dobiti mnogo
toga, ali ne i nju. Poslije euforije koja je kratko drala, Skarlet je poela da razmilja o
svim moguim posljedicama takvog poduhvata. Njen razum je govorio da Natan nije
ovijek koji bi sjedio skrtenih ruku, kao i to da bi veinu tih posljedica snosila Tina, koja
bi moda i svoj posao dovela u pitanje. Ne, ona to nije mogla da uradi. Morala je biti
pribrana i veoma realna. Odluila je da im svane realno popria sa svojom drugaricom i
uae joj na to koliko njena zamisao moe biti opasna, jer sadri mnogo vie rizika nego
to moe donijeti dobrog. Natan Stiler nije bio osoba sa kojom se smije poigravati.
***
Neki udan zvuk koji je neprijatno parao ui, trgao je Natana iz sna. Tek kada je otvorio
oi, shvatio je da je to njegov telefon. Mahinalno ga je prinjeo uhu, javljajui se bunovnim
glasom.
-Da?
-Za koliko izlazi?- sa druge strane je zauo Lorensa.
-Molim? Gdje? O emu pria?
-Nemoj rei da jo spava, stari- njegoc je prijatelj prasnuo u neobuzdani smijeh. Idemo
na pecanje. Zar si zaboravio?
-Uspavao sam se- naglo je skoio iz kreveta. Ui u kuu, spremiu se za par minutapojurio je ka vratima u elji da ga pusti da ue, razmiljajui ta ga je natjeralo da se
-17-

dogovori da odu na to suludo pecanje i u nedjelju, jedini dan kada je mogao da se


naspava, ustaje prije svitanja.
Lorens je bio dobro raspoloen i nasmijan, kao da je podne.
-Sjedi i priekaj me- mrmljao je Natan. Za desetak minuta u se spremiti za polazak.
-Mogu lli ja da iskoristim to vrijeme i skuham nam kafu?
-Bilo bi lijepo- oduevljeno je prihvatio. Zna gdje je kuhinja- rukom je pokazao pravac
i odjurio da se tuira i oblai. Tuiranje mlakom vodom ga je razbudilo i razbistrilo misli.
Dok se brisao, odluio je ta da obue, tako da se pripremio u rekordnom roku i uao u
kuhinju, gdje se ve irio miris svjee skuhane kafe.
-Odakle ti snaga da ovako rano bude io i veseo, Lorense?- upitao je svog prijatelja,
sjedajui za sto pored njega. Jo se nije ni razdanilo.
-Sve je to stvar prakse, stari- cerekao se Lorens. Radim u turizmu, zna.
-Ipak...
-Meni i mom bioritmu odgovara takav tempo- nastavio je. Oboavam dinamiku i
akciju. Ubijala me je monotonija fakulteta i zato sam jedva ekao da pobjegnem. Nije za
mene druenje sa pranjavim knjigama i sjedenjem za pisaim stolom.
-Zar misli da sam okruen pranjavim knjigama?
-Ne znam, ali ja sam tako doivljavao taj posao- odmahnuo je glavom.
-Vie mi prija da neprekidno putujem, sreem nove ljude, upoznajem nove krajeve.
-Ne kaem da to nije interesantno, ali mene bi ubilo da nemam normalno vrijeme za san i
odmor.
-Na pecanje i idemo da bi se odmorili i opustili, stari- uvjeravao ga je Lorens. Nije
samo san ono to okrepljuje.
Dok je bio djeak, Natan je povremeno odlazio sa ocem na pecanje i ti su mu izleti ostali
u lijepom sjeanju. Prelijepa priroda, voda koja smiruje, etnja i razgovori kojih se i
kasnije rado prisjeao.
-Da krenemo?
-Da, spreman sam- rekao je Natan. Da ponesem neto za jelo?- iznenada se sjetio da
ovjek u prirodi lako ogladni.
-Nema potrebe, sve sam ponio- uvjeravao ga je Lorens.
-Zaboga ovjee, jesi li ti uopte spavao?- poslije ruka, koji su imali kod Natanove
majke, njih su dvojica ponovo otili u grad i ostali do kasno u no. Tada su se i dogvorili
da narednog jutra, tanije nakon samo par sati odu na pecanje, te je Natan znao koliko je
Lorens imao malo vremena da se odmori i pripremi.
-Jesam i to mi je dovoljno.
-Da vozim ja?
-Ni sluajno, jo si bunovan- pobunio se Lorens.
Sjeli su u Lorensov auto i krenuli. Brzo su izali iz jo uspavanog grada. Lorens je vozio
i tiho pjevuio, pratei muziku sa radija, a Natan se prepustio sanjarenju i uspomenama.
Jasno se sjeao gotovo svakog izleta na koji je iao sa svojim ocem, i njegovih uputstava
koji tap i kakvu udicu da koristi za koju ribu. Prisjeao se kako nije volioda stavlja
mamac, ali je na tim izletima nauio da voli prirodu i uiva u njoj. Otac mu je kroz
interesantne anegdote priao o teini ivota i nagovjetavao izlaz iz pojedinih situacija. O
tome kako ovjek na sve gleda drugaije kada ostari, sazri. Govorio je da je jedna knjiga
poroitana sa petnaest godina, trideset ili pedeset, nije ista knjiga. Njegove rijei Natan
tada nije shvatao, ali je vremenom razumjeo ta je otac elio da kae. Sada, dok je sjedio u
autu svog prijatelja, gotovo da mu je bilo ao to je kako je odrastao, sve vie
zanemarivao te neke sitne radosti sa svojim roditeljima i od vremena kada je upisao na
fakultet, vie nikada sa ocem nije otiao na pecanje.
-Spava li, Natane?
-Ne, razmiljam- odgovorio je Natan.
-18-

-Nemoj rei da u glavi priprema neko predavanje- smijao se Lorens, zadirkujui ga.
Znam da voli svoj posao, ali pretjerivanje umije da bude veoma loe.
-Nisam razmiljao o poslu.
-Nekoj djevojci?
-Ne- odmahnuo je glavom. Prisjetio sam se oca i pecanja na koja me je vodio dok sam
bio djeak.
-Oho, ti si iskusan pecaro sa dugogodinjim staom- alio se Lorens.
-uvajte se, ribe!
Mjesto koje je Lorens odabrao za pecanje, Natanu se uinilo gotovo identino onome na
koje je odlazio sa svojim ocem.
-Lijep je ovdje- iskoivi iz kola, protegao se i udahnuo punim pluima, osjeajui kako
vazduh prolazi kroz njegovo tijelo, punei ga snagom.
-Naravno da je lijepo- sloio se Lorens. Svaki put kada pomislim da se definitivno
preselim u Evropu, prisjetim se ovog mjesta i odustanem.
-Nisi mi rekao da razmilja o preseljenju.
-Ma, to su samo snovi- nasmjeio se.
-Ima li neka djevojka veze sa tim snovima, Lorense?- upitao je Natan direktno.
-Ima i zove se Andrea.
-O?
-Jo smo u fazi druenj, ali...volio bih i neto vie od toga- priznao je.
-Ona je jedina osoba koja ima sve ono o emu sam sanjao, a od prvog trenutka znam da
je ona ta. Zna, sluajno smo se sreli i ja sam iste sekunde u njenom pogledu ili ne znam
ni ja emu osjetio da je ona prava osoba za mene. Uvijek sam se smijao kada su priali da
je prava ljubav hemija, ali izgleda da je tako.
-Hemija?- ponavljajui tu rije, Natan je pred oima ugledao lik one lijepe, mlade
novinarke, usne su mu se razvukle u osmjeh, a tijelom prostrujalo blaenstvo.
-Ne oekujem da to razumije, ali uvjeravam te da neto postoji- rekao je Lorens. Nego,
hajde da izvadimo stvari i pokaemo ribama ta znamo- veselo se smijao.
-Bolje nemoj prijetiti da se ne obrukamo.
Oko deset sati su odluili da neto pojedu i malo se proetaju.
-Napravi sam nam sendvie, a kasnje moemo otii negdje na jedan dobar ruak.
-Ne vraa mi se u grad- promrmljao je Natan.
-Nisam ni mislio da ruamo u gradu. Ima i ovdje u okolini par dobrih restorana- rekao je
Lorens.
Pecanje se zavrilo dosta neuspjeno, jer nisu uhvatili ni jednu ribu i oko tri su spakovali
pribor.
Restoran koji je Lorens predloio, nalazio se nedaleko od mjesta na kojem su pecali. Bila
je to koliba ureena u ribarskom stilu, sa stolovima od grubo tesanih dasaka i klupama sa
udobnim jastucima. Uz prenu ribu, salatu i vino, prijatelji su oputeno razgovarali.
Doticali su se raznih tema, pronalazei ono to ih je interesovalo.
-Ne spominje Terezu, Natane- primjetio je Lorens. Zar niste vie zajedno?
-Pa... i jesmo i nismo.
-ta to znai?
-Shvatio sam da ona nije prava osoba za mene, par puta sam joj to natukao, ali...
-Ona jo nije odluila da te pusti od sebe, zar ne?- nasmjeio se.
-Tako nekako.
Nije mudro dijeliti savjete kada je ljubav u pitanju, ali predlaem da to prije raisti
vezu koja ti nije po volji, stari- mudrovao je Lorens. Glupo je troiti snagu na neto to je
propalo, a ko zna i da li se moe pojaviti neka djevojka koja bi ti vie odgovarala, a da ti
zbog Tereze ne obrati dovoljno panje na nju. Sluajui ga, Natan je ponovo pomislio na
lijepu novinarku Tinu Dons. Poslije ruka su jo malo proetali obalom rijeke, a kada su
-19-

krenuli nazad u grad, poeo je da se sputa suton. Nebo je bilo proarano neobinim
ljubiasto crvenim tonovima dok se sunce polako gubilo na horizontu.
-Umoran sam.
-Vazduh te je opio- smijao se Lorens. Nije ni udo kada vrijeme uglavnom provodi u
zatvorenom prostoru sa knjigama.
-Hej, pria kao da sam knjiki moljac- smijao se Natan.
-Vjeruj, bilo bi mnogo bolje da vie vremena provodi na sveem vazduhu. Tano da
sam pobornik zdravog ivota, ali tvrdim da je i malo brige i truda sasvim dovoljno. Nije
potrebno ubijati se od fizikih aktivnosti, dovoljna je i etnja od pola sata, sat svakog dana
i barem vikendom, odlazak u prirodu.
-Treba imati vremena za tako neto- promrmljao je Natan, koji je toliko bio pretrpan
obavezama da veoma esto nije mogao ni da se naspava. Znao je da to nije dobro i da e
jednog dana platiti ceh, ali nije mogao drugaije da se organizuje.
Odluio je da se im doe kui istuira i legne kako bi sutradan bio odmoran i oran za
posao. Meutim, kako je uao u kuu, zauo je glasove i Terezin glasan smijeh iz salona.
-Dobro vee.
-Natane, gdje si do sada?- Tereza je teatralno pogledala na sat, to ga je dodatno
iznerviralo. Dugo ste se zadrali na pecanju,a li na sreu ne dovoljno da nam propadne
izlazak.
-Kakav izlazak?- upitao je smrknuto, jer se nita nisu dogovarali, a nije volio da drugi
donose odluke umjesto njega.
-Odluila sam da odemo u jedan klub- rekla je nadmeno, a Natanova majka Rozmari
kada je vidjela izraz Njegovog lica, diskretno se povukla iz prostorije.
-Umoran sam i veeras neu izlaziti.
-Rezervisala sam sto- uputila mu je svoj najarobniji zavodniki osmjeh, ubjeena da
tome nee odoljeti.
_Pozovi neku prijateljicu- rekao je nemarno, samo da bi zavrio ovaj muan razgovor, a
da bi ona na neki nain bila zadovoljna.
-elim da izaem sa tobom- durila se. Mi smo par i trba stalno da budemo zajedno.
-tereza, ja sutra idem na posao, a moram jo neto da obavim- namjerno je slagao. ao
mi je.
-Htjela sam da razgovaramo- rekla je planim glasom.
-Tereza...
-Poto ne moe veeras, onda mi obeaj da e u toku ove nedjelje pronai malo
vremena za mene.
-Obeavam.
-Kada emo se vidjeti?
-Ovih dana- rekao je neodreeno.
Njegov ton joj se uopte nije svidjeo. Bila je uvreena, ali to nije eljela da mu pokae.
Polako je ustala iz fotelje, popravljajui nabore na svojoj novoj, uzanoj haljini. Prila mu
je, uhvatila ga za ruke i ponudila svoje napuene usne. Izvila je glavu unazad i zatvorila
oi. Njen miris parfema zaparao mu je nozdrve i izazvao muninu. Oduvjek je voljela da
koristi jake parfeme koji su se osjeali u irokom luku, ne razmiljajui kako se osjeaju
ostali u njenoj blizini. Natan je spustio jedan brz poljubac u sam ugao njenih usana i gotov
je odgurnuo od sebe.
-Javiu ti se, dragi- rekla je u odlasku.
-Ne sumnjam u to- promrmljao je sebi u bradu, ali ona nije ula te rijei, mada i da jeste,
vjerovatno ne bi obraala panju.
Tereza je bila ljuta. Mrzila je tu ravnodunost u njegovom ponaanju i glasu. Pokuala je
da se prisjeti kada ju je posljednji put Natan pozvao da izau ili ljubio sa puno strasti i
elje. Bilo je to tako davno, prisjetila se, sa enjivim utiskom. U dubini due je osjeala
da Natan vie ne eli njihovu vezu i da je sve to je nekada osjeao za nju odavno
-20-

ugaeno. Ni sama nije bila previe zaljubljena, ali nije htijela da ostane bez njega.
Njegovo ime je znailo mnogo, a svaki put kada bi se negdje zajedno pojavili i ona
primjrtila kako ga gledaju druge ene, postajala je svjesna koliko je zgodan i privlaan.
Odluila je da ne pristane na prekid veze, da se po svaku cijenu bori za njega, ubjeena da
e na kraju pobjediti.
-Tereza Stiler- glasno je izgovorila, unaprijed se radujui braku kojim je eljela da zavri
njihovu vezu. Zamiljala je sebe kako kao njegova supruga ima odreene privilegije i
kako je ljudi gledaju sa divljenjem kada se predstavi.
***
U nedjelju uvee dok se Skarlet pripremala za spavanje, zaula je kako je Tina doziva i
pourila je u njenu sobu.
-Treba li ti neto?
-Da li se jo uvijek ljuti na mene?- upitala je tiho sa nevinim izrazom lica.
-Ne ljutim se, ali neu pristati da ponovo glumim tebe- odgovorila je Skarlet. -Nema
anse da ikada vie glumim novinara i proganjam Natana Stilera.
-Htjela sam da ti kaem da si u pravu- promucala je Tina. To je zaista bila besmislena
ideja i ja ti se izvinjavam. Zbog ove glupe povrede, prikovana sam za krevet i...
-Razumijem te- nasmjeila se Skarlet saosjeajno. Da moe, ve bi ti smislila nain da
doe do njega i napravi intervju snova.
-Samo kada bih ga natjerala da pristane na razgovor- uzdisala je.
-Koliko te poznajem, pronai e priliku- uvjeravala je Skarlet.
-ta bih ja bez tebe?- Tina je nagradila irokim osmjehom. Najbolja si prijateljica na
svijetu. Ne samo to mi vraa snagu kad posustajem, nego ne njeguje, a i sve kune
poslove si sada preuzela na sebe.
-Kako da te natjeram da sa povrijeenom nogom sprema kuhinju ili riba kupatilo?smijala se Skarlet.
-Nego, da li stvarno eli da te sutra budim prije odlaska na posao?
-Naravno, imam i ja ta da radim.
-Lijepo spavaj.

-21-

IV
Naredni dani su prolazili mirno, ustaljenim tokom. Skarlet se iz kole urno vraala kui
kako bi brinula o svojoj drugarici koja se polako oporavljala. Ona je sa Tobijem
svakodnevno radila i u ali govorila da je prenijela redakciju u stan gdje radi efikasnije
nego u kancelariji. U etvrtak samo to je zavrila asove i ukljuila svoj telefon, na
ekranu je ugledala proputen poziv od majke. Uplaena da ima nekih problema, odmah je
nazvala.
-Da nije neki problem sa tatom, mama?
-Ne, draga- Meri Meklin je odgovorila kroz smijeh. Tata i ja smo htjeli da provjerimo
da li e i za ovaj vikend doi kui? Bilo nam je jako lijepo i...
-Rado bih dola, ali ne elim da ostavljam Tinu, mama. Povrijedila je nogu i nije mudro
da ostaje sama.
-Teka povreda?
-Uganue- detaljno je sve objasnila. Sutra ide na kontrolu i ja vjerujem da e za par
dana sve biti u redu.
-I ja vjerujem u isto. Mnogo je pozdravi i zaeli joj brz oporavak. Kasnije u joj se javiti
da popriam sa njom.
-Pozdravi tatu, mama.
Skarlet je imala da obavi jo neke stvari, a zatim je skoknula u kupovinu i sa rukama
punim namirnica neto kasnije je ula u stan.
Tobi i Tina su radili u kuhinji, ali tako to je ona sjedjela za stolom i neto kucala, a on
stajao za poretom i mjeao.
-Osjeam neki prijatan miris- rekla je Skarlet.
-Ruak.
-Ti kuha, Tobi?- iznenadila se.
-Naravno- nasmijeio se. Ja sam samostalan mukarac- naalio se.
-Ve toliko godina ivim sam da sam morao neto i da nauim.
-Blago tvojoj eni.
-Svi priaju da se samo mukarci lijepe za djevojke koje dobro kuhaju, a ne obrnutouzdahnuo je. Jo ni jedna nije pala na moje kuharsko umjee.
-Moda im nisi pokazao ta sve zna.
-Ili si to radio obrnutin redosljedom- zakikota se Tina.
-Ne znam ta je u pitanju, ali sa djevojkama definitivno nemam sree- uzdisao je Tobi.
Skarlet, ima li u planu neto za sutra uvee? Petak je.
-Ne, nemam nita u planu. Zato?- postala je oprezna.
-Jesi li raspolona da ode sa mnom na otvaranje jednog novog kluba?- moleivo je
gledao.
-Oekuje da ponovo glumim Tinu?- ciknula je.
-Ne, ne- podigao je ruke kao da se brani. Ovo je obian izlazak, a ne posao. Zna, taj
klub otvorio je jedan moj poznanik i pozvao me da obavezno doem na zabavu, ali ja ne
bih iao sam, a Tina nee da se pojavljuje u javnosri sa takama.
-Naravno da neu- rekla je uvrijeeno.
-Pomislio sam da bi ti pristala da mi pravi drutvo, Skarlet- rekao je Tobi. To je
privatni izlazak, a ne posao.
-A da Tina ostane sama?
-Pa ta ako ostanem sama?- prasnula je Tina. Nema razloga da brine zbog mene, jer
se sada ve kreem po stanu. Treba da ode na tu zabavu Skarlet.
-Ja...
-Osjeala bih se mnogo bolje ako bi otila- insistirala je Tina. Ovih dana mnogo radi
zbog mene i ove moje glupe povrede i svakako si zasluila oputanje na jednom takvom
mjestu.
-22-

-I sama zna da nisam ljubitelj zabava i...


-Dotjeraj se i uivaj- insistirala je Tina. U svakom sluaju to moe biti bolje od veere
provedene uz televizor ili knjgu. Petak je no za provod i ludovanje.
-Pa...
-Idi na zabavu, Skarlet.
Na kraju je morala da prihvati.
-Doi u po tebe tano u osam- rekao je Tobi.
***
Za taj izlazak Skarlet se odluila za jednu svilenu haljinu u raznim nijansama plave boje,
od modre kao to su njene oi, do sasvim svijetle. Poto su noi jo uvijek bile svjee
ogrnula je modru pelerinu, od mekanog materijala. Diskretno se naminkala i namirisala,
a kosu pustila da slobodno pada. Tina je pohvalila njen izgled, mada je dodala kako je
mogla obui i neto malo modernije.
-Ide u klub na zabavu, a ne u pozorite.
-ta sam trebala obui?- razgoraila je oi. Mini suknju i dekolte do pupka?
-E, to!- prasnula je u smijeh.
-Momci bi se lomili oko tebe, a djevojke uvrijeeno krgutale zubima.
-A je bih se osjeala kao kreten- promrmljala je Skarlet.
-Problem je u tome to si suvie skromna, jer nisi svjesna svoje ljepote, Skarletzakljuila je Tina.
-Ja ne vidim nikakav problem- nasmjeila se.
Kada su neto kasnije ona i Tobi stigli u klub, zabava je bila u jeku. Vlasnik kluba, Dek,
stari Tobijev poznanik, ne samo to ih je pozdravio, nego ih je poveo u razgledanje i
zadrao se u duem razgovoru sa njima. Enterijer, o kojem se unaprijed toliko govorilo po
gradu, zaista je bio uraen sa ukusom i zasluivao je svaku panju. Tobi je bio oputen i
Skarlet je tek sada spoznala tu stranu njegove linosti. Veseo, duhovit i priljiv, plijenio je
ljude, a ona se odlino osjeala pored njega. Imao je irok krug poznanika, svi su im
prilazili, mnogo su plesali i ona je u jednom trenutku shvatila da je to moda i najlua
zabava na kojoj je bila. Muzika, ples, smijeh... treba li neto vie za dobar provod? U
jednom trenutku Skarlet se skamenila. Ugledala je Natana Stilera i zadrhtala. Izgledao je
savreno. Visok, atletski graen u savreno skrojenom odjelu, nije mogao ostati
neprimjeen. Nekako istovremeno dok se ona borila sa osjeanjima, u drugom kraju
kluba, vodila se borba. Tereza je cvrkutavim glasom pokuavala da privue Natanovu
panju, ali nije uspjevala.
-Da, dragi, slaem se sa tobom da ovo mjesto nije ba najprikladnije za razgovor, ali...moleivo ga je gledala. Stvar je prestia noas biti ovdje. Nije mi bilo lako da se izborim
za pozivnice, a sada kada smo tu treba uivati- milovala ga je pogledom.
-Nije vano mjesto, vano je da smo zajedno, zar ne?
-Htjeli smo da razgovaramo, Tereza.
-Ako je samo do razgovora, evo potrudiemo se.
Osjeajui o emu Natan eli da razgovara, Tereza se trudila da po svaku cijenu privue
panju poznanika, tako da nisu ostajali sami i nisu imali vremena za ozbiljniji razgovor. U
elji da te noi izgleda najljepe to moe, Tereza je obukla novu jarkocrvenu pripijenu
haljinu, naminkala se ekstravagandno i zalila se ogromnom koliinomparfema koji je
opijao, a Natanu se vrtjelo u glavi. Svojim nadmenim dranjem i izuzetnom ljepotom,
Tereza se izdvajala od ostalih djevojaka, ali bi bila mnogo privlanija da se potrudila da
bude barem malo manje napadna. U jednom djeliu sekunde, dok je pogledom prelazio po
klubu, nezainteresovano primjeujui poznate, Natan je ugledao nju. Srce mu je poskoilo
od radosti. Vesela, lijepa, nasmijana, djevojka u plavoj haljini, privukla je njegovu panju
i od tog trenutka za njega je sve drugo prestajalo da postoji. Skarlet je natjerala sebe da
okrene glavu, osjeajui kako joj mrak pada na oi. Dobro raspoloenje koje je dralo od
-23-

tog trenutka, rasprilo se u komadie. Neka vrsta panike je poela da se iri njenim tijelom
pri saznanju da se ponovo nalazi u blizini Natan Stilera. Uplaila se moi njegovog
pogleda, njegovih dodira. Jasno ih se sjeala i zadrhtala od elje da se to ponovi.
Okruena veselim Tobijevim drutvom, u jednom djeliu sekunde, Skarlet je osjetila
neiju ruku na ramenu. Dodir je bio blag i prijatan. Nije morala da se okree da bi saznala
ko je to zaustavlja. Njeno tijelo je reagovalo tako, samo na dodire Natana Stilera. Bjeala
je od njega, a desilo se suprotno.
-Dobro vee, Tina- pozdravio je sa osmjehom koji je otkrivao njegove blistavobijele
zube.
-Gospodine Stiler!- odlino je odglumila iznenaenje i nijemo estitala sebi na odlinoj
glumi. Drago mi je to vas vidim.
-Nisi iskrena.
-Ja...- zadrhtala je, osjeajui se kao lopov uhvaen u krai. Ja... ovaj... molim...zamuckivala je zbunjeno, osjeajui elju da propadne u zemlju, jer je to bio ve drugi put
da joj zamjera na iskrenosti, a ako je prezirala neto, bila je to la.
-Tvoje oi govore vie od rijei, Tino. I ne lau- nije skidao pogleda sa njenog lijepog
lica i izraajnih oiju.
-Ja...- zbunjeno je spustila pogled.
-ini vam se, gospodine Stiler- naivno je pokuavala da se izvue iz neprijatne situacije.
-Koliko se sjeam, preli smo granicu persiranja, zar ne? Ili vam to ne odgovara?posebno je naglasio vam, pokazujui kako i sam veoma lako moe prei na distancu na
kojoj ona insistira. Imam jedan savjet, Tino- uporno je gledao. Drite se struke koju
ve radite, budite novinar, a ne laov.
-Ja...
-Mada, koliko sam primjetio, ni tu ba ne sijate od znanja- vrijeao je, a ni sam nije znao
zato to radi i zato ga je toliko uvrijedilo njeno pretvaranje. Ona je bila samo jedna od
novinarki koja je pokuavala neto saznati od njega i nita vie. Bezuspjeno je pokuavao
sebe da ubjedi da treba samo tako da je gleda i nikako drugaije.
-A, moj savjet vama je da se vrsto drite ekologije. Vi nikada za mene neete biti
dentlimen, a jo manje zavodnik za koga vas smatraju neznalice- odbrusila je. Ne dobija
se svaka djevojka poslije jednostavne rijei izvini, koja vama teko prelazi preko usana i
matrate je za svoju najjai adut u osvajanju.
-Tjerate me da vam dokaem suprotno?- izazvao je.
-Nikako!
Naglo se okrenula od njega i pobjegla. Kada se vratila za sto gdje su sjedjeli Tobi i
njegovi prijatelji, kriom je pogledala u pravcu gdje je ostavila Natana. Jo uvijek je bio
tamo i njoj se uinilo da je u njegovim oima ugledala osmjeh. Iskoristila je prvu priliku
da napusti zabavu. Objasnila je Tobiju da je umorna i da eli kui.
-Ti ostani, idem taksijem.
-Doli smo zajedno i...
-To nema veze, nemoj biti toliki formalista- trudila se da zvui raspolono. Zajedno
smo doli, lijep sam se provela, a sada idem jer sam umorna. Glupo bi bilo da me prati i
ostavlja svoje prijatelje- na sreu u tom trenutku jedna je djevojka prila Tobiju da ga
pozdravi, a Skarlet je iskoristila priliku i napustila lokal. Ne marei na svjeinu noi,
izala je na ulicu i telefonom pozvala taksi. Bilo joj je hladno. vrsto je drala ogrnutu
pelerinu, uvlaei glavu u okovratnik, da bi barem malo ublaila hladnou. Zaula je
korake iza sebe. Uvjerena da je to Tobi koji je pourio za njom da bi sprijeio odlazak ili
je odvezao, okrenula je glavu. Njen se pogled sreo sa Natanovim. U djeliu sekunde,
pomislio je da je samo zaobie, uzdravajui se od svakog komentara, a onda je odjednom
zastao, privuen neobjanjivom silom. Gledali su se. elio je do joj neto kae, ali rijei
nikako da skliznu sa njegovih usana. Gledao je njene lijepe, dugake prste kako steu
-24-

krajeve pelerine, spreavajui prodor hladnog vazduha. Osjetio je potrebu da je ugrije i


zatiti. Nainio je jo jedan korak i uhvatio njene ruke.
-Nije potrbno- promucala je.
Bila je zbunjena, mada se osjeala kao hipnotisana. im ga je ugledala, prestala je da
misli, amo je osjeala. Osjeala je njegovu blizinu, toplinu osmjeha, strah u oima da mu
ne pobjegne, elju da je dotakne.
-Smrznue se- rekao je njeno.
-Zato si izala?
-ekam taksi- njen pogled je bio prikovan za njegove ruke koje su i dalje drale njene, a
toplina se irila kroz itavo njeno tijelo. Primjetno je zadrhtala. Primjetivi to, privukao je
u zagrljaj. Miris njegovog losiona zagolicao joj je nozdrve, mutei razum. Polako je
podigla glavu prema njegovom licu. Pogledi su im se sreli. Bio je to udar groma. Njene
rumene usne, tek malo razmaknute, prosto su mamile njegove. Njene oi... Natan se
nagnuo prema njoj. Drao je u vrstom zagrljaju, osjeao svaki dio njenog krhkog tijela, i
iznad svega, elio da je poljubi. Nije mogao da se odupre. Spustio je svoje usne na njene.
Sitni marci, poput armije mrava, prostrujali su njihovim tijelima. U uima im je bubnjalo,
kao da svira neka udna muzika, opasna i slatka u isto vrijeme. Skarlet mu je uzvraala
poljupce. Privila se uz njega obgrlivi svoje ruke oko njegovog snanog vrata. Osjeala je
kako se njegovi prsti provlae kroz vlasi njene svilenkaste kose, kako se prepliu, milujui
joj lice, vrat. Sve je to osjeala i beskrajno uivala. Zvuk sirene taksija koji se upravo
zaustavio, vratio ih je u stvarnost. Skarlet se izvila iz njegovog zagrljaja i hitrim korakom
krenula ka taksiju.
-Tino!- pojurio je za njom, u elji da je zaustavi i zadri, mada uote nije znao ta bi
mogao da joj kae.
-Nisam ja..- ugrizla se za jezik i naglo zastala, sprjeavajui da mu otkrije svoj pravi
identitet. Predomislila se u djeliu sekunde, uverna da ga nikada nee sresti i da je
najbolje da tako ostane. Bila je uvjerena da on nema ba visoko miljenje o njoj i nije
eljela da ga jo vie sniava saoptavajui mu da se lano predstavljala.
-Znam da nisi to eljela- u djeliu sekunde pogledi su im se sreli. Izvini.
-Zakasnio si. To je trbalo da kae prije nego to si me poljubio- osjetila je bijes to se
poslije svega ponovo izvinjava.
Sjela je na zadnje sjedite i zurei negdje ispred sebe, naredila taksisti da odmah krene.
Posluao je i tek na prvom semaforu upitao za adresu na koju eli da je vozi.
-Oh, oprostite- promucala je zbunjeno i izditirala svoji adresu. Taksista, naviknut na
udna ponaanja ljudi, bio je uvjeren da ova lijepa djevojka pati, jer se najvjerovatnije
posvaala sa svojim momkom. teta, pomislio je, ba su lijep i skladan par. Skarlet je
nepomino sjedjela na zadnjem sjeditu taksija, dok su joj kroz glavu promicale razne
misli, pomjeane sa svimonim to je doivjela. Trgla se tek kada se auto zaustavio ispred
njene zgrade. Platila je vonju i izala. Osjeala je neku teinu u nogama i jedva se
kretala. Natanovo izvinjenje je duboko povrijedilo, dublje nego to je ona mogla da
nasluti da moe. To je bio drugi put da joj se izvinjava, a ona se pitala da li je i jednom
iskreno ili samo igra. Sigurmost koju je osjetila uavi u stan, malo je smirila napetost i
konfuzne misli. Tek kada je legla u krevet, morala je priznati da je Natan upravo onakav
mukarac o kakvom je sanjala jo kao djevojica, koja je kao i sve vrnjakinje matala o
princu.
***
Natan je pogledom ispratio taksi, iznenaen eljom da pojuri za njom. U jednom
momentu se ponadao da e se ovaj susret zavriti prijateljski, ali... Bilo mu je uasno ao
ro je izmeu njega i Tine dolazilo do neprekidnih nesporazuma. On je oigledno jo
prilikom prvog susreta loe procjenio, mada je do tada bio ponosan na svoju izvanrednu,
-25-

nepogreivu procjenu ljudi. Njegove su namjere bile iskrene, ali je inio udne greke
koje su u njoj izazvale bjes. Sputene glave uputio se ka oblinjem parkingu po svoj auto,
razmiljajui kako je gotovo i zaboravio razlog svog naputanja kluba. Dovezao je auto do
samog ulaza u klub i uao po Terezu koja je dosta popila, a on je osjeao obavezu prema
njoj.
-Gdje si bio do sada?- ciknula je razjareno. Dugo si se zadrao- posjedniki je stavila
glavu na njegovo rame.
-Idemo!
-Ve?
-Da, idemo.
Posluno je krenula za njim, oslanjajui se na njegovu ruku. Snjekala se i njeno
aputala.
-Voljela bih da vie izlazimo, dragi. Tako smo lijep par da svi zadivljeno gledaju u nas.
Natan je bio ljut, jer je veeras imao u planu da sa njom ozbiljno razgovara i definitivno
prekine tu vezu, ali ovakvo njeno stanje to nije dozvoljavalo. Tokom vonje ona je
neprekidno priala, a on je samo s vremena na vrijeme klimao glavom, pokazujui da je
slua, mada su njegove misli bile daleko.
-Zar nee gore?- upitala je razoarano kada se zaustavio pred zgradom u kojoj je imala
stan.
-Neu, kasno je.
-Pa?
-elim da se odmorim.
-A je elim da popijemo jo jedno pie i razgovaramo- rekla je odluno.
-Razgovor moramo ostaviti za drugi put, Tereza.
-Zato?- upitala je maznim glasom, pribliavajui usne njegovom vratu.
Odjednom se ukoila. Sav alkohol koji je do tada inio nestabilnom kao da je u djeliu
sekunde ispario iz njenog tijela. Na okovratniku njegove koulje, jasno su se nalazili
tragovi neije minke.
-Sa kim i bio?- upitala je ledenim glasom, streljajui oima, ponovo pokazujui svoju
bolesnu ljubomoru koja ga je izluivala.
-Bio?
-Nemoj ni da pokuava da me slae, Natane- opako je krgutala zubima.
-Molim?
-Tragovi rua- uprla je prstom. Trag minke na tvom okovratniku je neoboriv dokaz da
si bio sa drugom- kiptala je od ljubomore.
-Sreo sam se sa jednom novinarkom- odluio je da bude iskren i ispria ta se dogodilo.
-Ne mogu da vjerujem! Misli da sam luda ili blesava, Natane?- opako je sijevala oima.
Toliko sam vremena provela sa tobom da znam koliko prezire novinare. Nema ta kojoj
bi dozvolio da ti prie blizu, a jo manje da te ljubi.
-Tereza...
-Hou istinu!
-Ne znam ta hoe, ali nas dvoje ve dugo...- zapoeo je, jer je njeno ponaanje bila kap
koja je prelila au strpljenja.
-ta?- unijela mu se u lice.
-Rekao bih da imamo razliite elje- zapoeo je polako, nadajui se da e ona shvatiti
njegove rijei i potedjeti ih dalje neprijatnosti.
-Predomislie se- odmahnula je rukom.
-Razliiti smo i...
-Ja samo hou da se udam za tebe, Natane. elim da vidim zavist u oima svih gradskih
udavaa kada im pred nosom ukradem najpoeljnijeg neenju- kikotala se.
-A je ne elim brak.
-ta to znai?- preblijedila je.
-26-

-Potrai drugog mladoenju, Tereza.


-Neu drugog- stenjala je. Ni jedan drugi nije ravan tebi. Ti... Svi mi zavide to sam sa
tobom- to je bila sutina, a kada je od nje uo te rijei, bio je srean to je donio
definitivnu odluku da se raziu, jer je svako odugovlaenje bilo samo gubljenje vremena
za njega. Kasnije te noi dok je leao u svom krevetu, Natan je postao svjestan da ideja
braka i nije tako loe, ali da pored sebe eli enu prema kojoj postoji hemija. Pred oima
mu se pojavio Tinin lik i iskren pogled njenih modrih oiju.

-27-

V
Vraajui se iz kole, Skarlet je osjetila potrebu da iskreno popria sa Tinom i ispria joj
sve to je titilo u posljednje vrijeme. Po izrazu lica svoje drugarice, im je tog dana ula u
stan, Tina je zakljuila da je mui veliki problem koji ne umije sama da rijei.
-Priaj, Skarlet- namjestila se udobno, spremna da slua njenu ispovjest.
Bez mnogo razmiljanja, Skarlet joj je veoma detaljno iznijela sve to joj je lealo na
srcu.
-Tek sada sve razumijem- promrmljala je Tina.
-ta sve?
-Tvoj otpor da ga ponovo sretne, tamne kolutove oko oiju, sjetan izraz lica...- nabrajala
je. Nita nisam naslutila, a ti si zaljubljena, draga moja- dodala je veselo.
-Zaljubljena?- razgoraila je oi kao da je upravo ula neku nevjerovatnu vijest.
-Da, zaljubljena. Nemoj ni pokuavati da me razuvjeri ili ubjedi u suprotno, jer sam za
te stvari pravi ekspert- rekla je Tina odluno. Ako ne eli da bude iskrena prema meni,
zagledaj se dublje u svoju duu i budi iskrena prema sebi.
-Istina je da me Natan privlai, jer je veoma zgodan mukarac, ali nisam zaljubljena u
njega- pobunila se.
-Jesi li sigurna u to to govori?- dohvatila je novine koje je jutros prelistala i pod nos joj
gurnula jednu stranu na kojoj je bila fotografija Natana i djevojke u crvenoj haljini.
-ta sada osjea, Skarlet?- upitala je Tina.
-Nita.
-Skarlet, molim te- pomalo iznervirano, odloila je novine. Mene ne moe da prevari,
sve se jasno vidi na tvom licu.
-ta se vidi na mom licu?
-Ljubomorna si.
-Pria gluposti, Tino- pobunila se suvie brzo te je njena drugarica jasno razumjela da je
pogodila u cilj.
-Zato bih bila ljubomorna kad...- uutala je jer nije znala ta da kae.
-ta, kad?
-Vie ga nikada nee vidjeti- dok je izgovarala te rijei, osjetila je alac tuge koji nije
mogla da obuzda.
-Ne moe da garantuje za tako neto- samouvjereno je nastavila Tina.
Sreom, na ulaznim vratima oglasilo se zvono i prekinulo njihov razgovor. Bio je to
Tobi, sa pregrt novih informacija, a najvanija od svih je da se urednik ve sutra vraa sa
puta te da bi se Tina morala pojaviti u redakciji.
-Neu se pojaviti sutra, nego ve danas- odluila je. Saekaj da se spremim, pa idemo.
Bolje da me danas svi vide na radno mjestu i da ostavim trag, kako sutra nekome ne bi
palo na pamet da se iznenadi to me vidi- nasmijala se.
-Koliko ti vremena treba da se spremi, Tino?- upitao je razoarano, svjestan da to moe
znaiti i sate ekanja.
-Desetak minuta.
-Ti si idealna djevojka- uskliknuo je.
-Zar to primjeuje tek sada?- vragolasto se nasmijala i pourila u kupatilo.
***
Tek kada je ostala sama, Skarlet se prisjetila da nije obavjestila svoju drugaricu o dobrim
vijestima koje je dobila u koli. Ona i Sindi, koleginica iz kole, odabrane su da tog ljeta
odu u Ajdo na seminar. Polazak je za dvije nedjelje, odmah po zavretku nastave. Nazvala
je roditelje kako bi ih obavjestila. Naravno, majka je njen odlazak na seminar protumaila
-28-

kao izvjesno priznanje njenom radu, iako joj je bilo ao to Skarlet nee biti u prilici da
cijelo ljeto provede sa roditeljima.
-Zvui mi pomalo udno, mila moja- primjetila je majka. Kao da se ne raduje tom
seminaru.
-Ne, nije to. Malo sam zamiljena.
-Zaljubljena?- naalila se majka.
-Nemoj sada i ti, molim te.
-I ja?- iznenadila se Meri Meklin.
-Znai li to da je nisam jedina koja tako misli?
Skarlet je duboko uzdahnula prije nego to je majci poela da detaljno pria sve o
poznanstvu sa Natanom Stilerom.
-Zaista ne znam ta da ti kaem, mila. Koliko sam shvatila on jo uvijek ne zna tvoj pravi
identitet. Istina je da se, moda, vie neete sresti, ali skrivanje pod tuim imenom mi se
ne dopada. To ne lii na tebe, dijete. To je jedna velika la.
-Pokuala sam to da mu kaem, ali nisam uspjela- pravdala se.
-I ta e sada?
-Nita- uzdahnula je. -Jedino to mi preostaje, moram sve zaboraviti to prije.
-Jesi li sigurna u to?
-Pa...
-Ne zaboravi, uvijek postoji mogunost da se ponovo sretnete, Skarlet.
-Ali...
-Nemoj vie o tome- Meri je tano znala kada treba mijenjati temu.
-Bolje mi reci da li e prije odlaska na seminar imati vremena da doe od nas? Bilo bi
lijepo da povede i Tinu.
-Nita ne obeavam, ali pokuau.
-Zna i sama koliko tata i ja volimokada si sa nama.
-I ja volim,mama- odjednom je osjetila silnu elju da ode kui u siggguuurnost i zatitu
roditeljskog doma.
***
Tek sada, kada se ponovo nala na svom radnom mjestu, Tina je shvatila koliko joj je
nedostajao miris tek odtampanih novina, buka, ale i glasovi koji su se neprekidno uli sa
svih strana. Ovo joj je bio trei dan na poslu, i nije razumjela kako je izdrala kod kue
bez svega na ta je ovdje navikla. Sjedjela je za svojim radnimstolom i prelistavala neke
biljeke, dok su joj misli lutale. Osjeala je da bi Skarlet i Natan bili idealan par, a da
upravo ona mora uraditi neto kako bi se oni spojili. S jedne strane, bilo joj je drago to
njena drugarica ide na taj seminar u Ajdo, te joj se prua prilika da dobro razradi svoj
plan, dok je sa druge, osjeala da e joj nedostajati. Iz jedne fioke je izvukla Natanovu
fotografiju i dobro se zagledala. On visok, markantan, snaan, oigledno bi odlino pristao
uz njenu drugaricu, lijepu, krhku, tananu, sa srcem punim njenih osjeanja i plemenitosti.
Tina je pokrenula sve svoje veze da sazna Natanove planove za ljeto. Meutim, jedino to
je saznala, bilo je to da on naputa grad. Bila je uvjerena da naputa grad noen eljom za
novim saznanjima, to joj se nije svialo, jer je na takvim putovanjima uvijek postojala
mogunost da sretne neku kolegicu sa drugog kraja svjeta koja bi ga privukla. Osjeala je
kao svoju obavezu da uradi neto za Skarlet, jer joj je iz sveg srca eljela sreu, a bila je
sigurna da je to upravo Natan Stiler. arko je eljela da joj se ukrsti put sa njim, makar na
kratko, jer je vjerovala da bi uspjela da ostvari svoje namjere. Odjednom, razmiljajui o
njemu, prisjetila se prelijepe djevojke sa kojom je bio na zabavi u onom klubu, jer su tu
vijest objavile sve gradske novine. Dobro je znala da se ve due vrijeme pria o njegovoj
vezi sa tom Terezom, mada je ona iz nekog udnog razloga bila uvjerena da ta veza ne
funkcionie najbolje i da oni nisu jedno za drugo. Nije znala da li je u pitanju samo enska
-29-

intuicija ili prevelika elja da vidi svoju drugaricu u zagrljaju Natana Stilera. Bilo bi
mudro stupiti u vezu sa Terezom i izvui od nje sve to je interesuje. Vrata kancelarije su
se otvorila i Tobi buno uletio.
-Nosim nam kafu.
-Koliko se sjeam otiao si po sendvie- kikotala se Tina. Zar da kafom utolimo glad?
-Donio sam ih.
-Mora da sam slijepa jer ne vidim sendvie nego samo tu kafu koju veoma nespretno
nosi i bojim se da e prosuti.
Teatralno je iz depova svog sakoa izvadio dva sendvia, upakovana u foliju i salavetu.
Uzela je jedan sendvi i poela halapljivo da jede.
-Neto si udna, Tino- primjetio je Tobi.
-Imam ideju, ali ne znam kako da je realizujem- priznala je.
-Shvatio sam- promrmljao je sebi u bradu.
Prevrnuo je oima, predosjeajui da ih eka veliki posao, jer uvijek kada bi ona rekla da
ima ideju, to je znailo da moraju dobro zasukati rukave.

-30-

VI
Natan Stiler je bio neraspoloen. Radio je na novom projektu, ali mu tog dana nita nije
polazilo od ruke. Od samog jutra, sve je krenulo naopako. Zbog guve u saobraaju,
zakasnio je na posao, to mu se inae nije dogaalo. Njegov asistent ga je obavjestio da
ima nekih porodinih problema i da nije sposoban za posao. Dao mu je par slobodnih
dana, to je znailo da mora preuzeti i njegov posao. Naravno, uvijek je mogao uzeti
nekog od mladih asistenata, ali bi mu to oteavalo posao, jer bi mu trebalo dosta vremena
da im sve podrobno objasni, uvede u posao a zatim kontrolie ono to rade. Daleko od
toga da Natan nije bio spreman da poduava druge ili da je svoje znanje i iskustvo sebino
uvao, naprotiv, ali jednostavno bili su neki trenuci kao to je ovaj, kaada je procijenio da
mu je lake i bre da posaoobavi sam.u pauzi za ruak, ostao je za svojim radnim stolom
kako bi zavrio zapoeto, i ba tada ga je sekretarica obavjestila da ga direktor hitno trai.
Mrzio je rije hitno, ali je ipak odmah ustao i otiao da vidi o emu se radi, jer ga direktor
nikada nije uznemiravao bez prijeke potrebe.
-Sjedi Natane, imam loe vijesti- s vrata je zapoeo direktor vrstim glasom, znajui da
Natan ne podnosi duge razgovore ili kako esto kae isprazna razglabanja.
-Kakve loe vijesti?
-Poslovne.
-Sluam- spustio se na stolicu pored direktorovog stola, ali se nije zavalio nego sjeo na
kraj, kako bi lako mogao da ustane i napusti njegovu kancelariju.
-Na kolega koji je trbao da ide u Ajdo i dri seminar se razbolio i ja bih te zamolio da ga
ti zamjeni- rekao je direktno. Znam da je to za tebe gubljenj vremena, ali trenutno ne
mogu nita bolje da smislim. U tebe imam najvie povjerenja i znam da e to
besprekorno odraditi iako se nisi unaprijed pripremao. Kada dan pone naopako, kako je
njegov zapoeo, tako se obino i zavri, pomislio je Natan, svjestan da e do kraja dana
zaaliti to je tog jutra uopte i ustao iz kreveta. Cjenio je direktora, sa kojim je godinama
radio i od njega dosta nauio. Bio mu je zahvala za svaku pomo i podrku, te je znao da
ovu molbu nee moi odbiti, ali ipak nije uspio da se savlada komentara i negodovanja.
-Projekat na kojem radim je vrlo sloen. Da bih ga zavrio, kako sam planirao, moram
jo jednom da odem u Kanadu. Treba mi dosta vremena i truda, te ne mogu da gubim
svoje dragocjeno vrijeme i snagu po nekim seminarima.
-Savreno te razumijem i zato sam odluio da tamo ostane sedamdo deset dana, umjesto
petnaest, koliko je bilo planirano- direktor je pokazao dobru volju da mu pomogne.
-Ah...
-ta kae na to?
-Kada trebam da krenem?- nije bilo ni vrijeme, a ni mjesto da komentarie odluku koju
je direktor unaprijed donio.
-Za par dana.
-Molim?- razgoraio je oi.
-Moram da obavim jo neke razgovore kako bih mogao da ti kaem tao vrijeme polaska
i sve to e pratiti taj put.
-U redu, uemo se kasnije- bio je smrknut.
-Hvala ti.
Natan se u toku dana smirio i pomirio sa injenicom da su njegovi planovi pokvareni.
Odluio je da da sve od sebe i taj put uini to prijatnijim. I pored svega, morao je da
prizna da mu je odmor potreban. Ajdo, koji je dobro poznavao, bio je odlino mjesto gdje
se ovjek moe opustiti i uivati u prelijepom prirodnom okruenju. Na kraju je shvatio da
e mu to putovanje pomoi da razbistri svoje misli i osjeanja. Bie daleko od grada i
svakodnevnih obaveza i moi e na miru da razmilja. Konano je prekinuo vezu sa
Terezom, a u njegovo srce i misli se uvukla djevojka prelijepih modrih oiju. U miru, koji
-31-

samo Ajdo moe da mu prui, imae vemena da iskristalie svoja osjeanja i razmisli ta i
kako dalje.
***
Tina je danima pravila spiskove ta Skarlet neizostavno mora ponijeti u Ajdo i svesrdno
joj je pomagala oko pakovanja i kupovine svega to joj je trebalo za put, mada su njihove
ideje bile razliite i dovodile do sukoba i neslaganja.
-ta si ovo dodala, Tino?- na spisku su bile dopisane neke rijei, ali toliko sitno i neitko
da se nije snala.
-Sveane haljine, barem dvije- spremno je odgovorila i pojurila da iz njenog plakara
izvadi one koje smatra da su najprikladnije.
-Idem na seminar, a ne u provod- pobunila se Skarlet, uvjerena da bi to samo bio suvian
prtljag.
-Previe rada moe da kodi, a malo zabave nikada, nikome- uzvratila je Tina teatralno.
-Nisu mi potrebne sveane haljine.
-Jesu, jo kako- nastavila je Tina tvrdoglavo. Sjeti se da je i tvoja majka savjetovala da
boravak u Ajdu iskoristi na to je mogue bolji nain, da se dobro odmori i lijepo
provede. Ako nee da slua mene, sluaj barem nju.
-Dobro, ponijeu haljine, mada...- promrmljala je smrknuto, samo da bi je uutkala.
-Da vidim ta si spakovala od obue- nastavila je Tina zahtjevno, kao da razgovara sa
malim, neodgovornik djetetom.
-Zna sve ta sam spakovala.
-Ne vidim sveane sandale. Kako e obui svilenu haljinu uz patike ili japanke?
-Uf...
-Ostaje tamo tri nedjelje, a ne tri dana- ljutila se Tina. Mora imati sve to ti moe biti
potrebno.
-Stvar se moe posmatrati i drugaije. Putujem na tri nedjelje, a ne na tri mjeseca, pa da
nosim toliko stvari.
-Postala si pravo gunalo, Skarlet- frknula je Tina.
-Mora da se ali- Skarlet je prasnula u veseli smjeh.
-Dobro je to putujem na tri nedjelje, pa e se odmoriti od mog gunanja.
-Nedostajae mi, i to jako.
-I ti meni, ludice.

-32-

VII
Po dolasku u naselje Ajdo, Skarlet i njena kolegica Sindi, dobile su kljueve sa brojem
kuice u kojoj e provesti naredne tri nedjelje.
-Vrlo slino sam se osjeala kada su me roditelji prvi put odveli u ljetnji kamp za
djevojice- priznala je Sindi tihim glasom. I onda, kao i sada, jedva sam ekala da e
zavuem u krevet, pkrijem preko glave i utonem u san. Nadala sam se da e me neko
arobnim tapiem prebaciti u kuu roditelja i kada se probudim da u biti na tom za mene
dragom i poznatom mjestu.
-Zar ti je toliko teko pao ovaj put?- iznenadila se Skarlet.
-Jeste- procijedila je blago.
-Mrzim sa putujem- rekla je Sindi.
-Uasavam se autobusa. To me toliko slomi da e osjeam grozno-Ni ja ba nisam ljubitelj autobusa, ali ovo putovanje nije bilo neudobno, jer smo pravili
este pauze i imam utisak da smo vie bili van autobusa nego to smo sjedjeli u njmu i
putovali- uvjeravala je Skarlet sigurnim glasom. Treba otii do informacija i uzeti plan
naselja, to bi nam u prvo vrijeme olakalo kretanje- njena je praktinost dola do izraaja,
a i time je eljela da svojoj kolegici skrene misli na druge stvari.
-Hoe li to ti, molim te- preklinjala je Sindi. Ja idem u nau kuicu. Reci mi samo koji
je broj?
-edrdeset- pruila joj je kljueve.
Kako je Sindi izgledala doista loe, Skarlet je odluila da prvo nju smjesti, pa tek onda
krene u obilazak naselja.
-Zar nee po plan naselja?
-Kasnije u, dok se ti bude odmarala. Bie nam lake ako zajedno prvi put uemo u tu
kuicu, zar ne?- nasmjeila se.
Naselje uopte nije bilo komplikovano za snalaenje i veoma lako i brzo su stigle do
cilja. im su ule u kuicu koja je bila veoma skromno namjetena, ali udobna i prijatna,
Sindi se bacila u krevet, a Skarlet raspakovala, a zatim i malo osvjeila i presvukla. U
farmerke, roza majici i roza konanom demperu koji je samo prebacila, kose vezane u
konjski rep, izgledala je mnogo mlae. Kada je izala na terasu kuice, udahnula je punim
pluima, svje, opijajui vazduh, osjeajui kako joj isti vazduh bez izduvnih gasova,
puni tijelo i vraa snagu. Putovanje je uz este pauze trajalo gotov dvanaest sati i sada joj
je trebalo da dobro protegne noge. Dio naselja u kojem je bila i njhova kuica, nalazio se
na breuljku. Pogled je bio fantastian i Skarlet je malo zastala, divei se. Oko naselja je
bila gusta borova uma, njoj se inilo da joj nema kraja. Laganom etnjom, uzanim
poploanim puteljcima, spustila se do centra naselja gdje su se nalazila etiri prostrana
objekta u kojima su bili smjeteni sala za ruavanje, sala za seminare, biblioteka i sala za
razonodu i druenje. Dok je etala, srela je veoma malo ljudi i zakljuila da se svi
odmaraju. Kada je poelo da se sputa vee, vratila se u kuicu.
-Kako ti se ini naselje?- upitala je Sindi slabanim glasom, jer se upravo probudila.
-Veoma lijepo, ima sve kao pravi mali grad.
-I butike?
-To ne- prasnula je u smijeh.
-Gladna sam.
-Idemo na veeru- spremno je predloila Skarlet.
-Hoe li da se poslije jela malo proetamo- Sindi je moleivo gledala.
-Volila bih da vidim sve to si i ti, ali sa to manje lutanja.
-Dogovoreno.
Do restorana, Sindi je neprekidno priala i glasno se smijala, tako da je Skarlet tako
mogla da shvati da je to ista osoba od prije dva sata. U svakom sluaju bilo joj je drago
to se njena kolegica brzo oporavila i postala ona stara kakvu je znala. U restoranu je
-33-

vladala prijatna atmosfera. Ljudi su se meusobno upoznavali, glasno komentarisali


putovanje, jeli sa velikim apetitom, alili se i smijali. Sve u svemu, bilo je veoma buno.
Njih dvije su zauzele sto u samom uglu, odakle su imale dobar pogled. Direktor naselja
im se obratio biranim rijeima i poelio im dobrodilicu. Izmeu ostalog obavijestio ih je
da su im naredna dva dana slobodna kako bi se odmorili i meusobno upoznali, a zatim
e poeti seminar iji e program dobiti na vrijeme.
-Ovo me je obradovalo- apnula je Sindi.
Te su veeri ranije otile na spavanje. Bile su iscrpljene, ali potpuno zadovoljne naseljem
i atmosferom koja je u njemu vladala. Dok je tonula u san, Skarlet je pomislila na
Natana. On je ekolog i sigurno bi bio oduevljen ovim mjestom sa nedirnutom,
prelijepom prirodom, ako ga do sada ve nije vidio, u ta je sumnjala. Otjerala je te misli
iz glave, svjesna da razmiljanje o njemu, ne vodi niemu. Bila je ubjeena da ga vie
nikada nee vidjeti i da e on ostati samo lijepa uspomena.
***
Sljedeeg jutra, kada se probudila, Skarlet je zatekla kratko pisamce od Sindi, u kojem je
obavjetava da je izala, jer ima nekih obaveza i da e je pronai za vrijeme doruka.
Polako je ustala, istuirala se i obukla, azatim pripremila sebi kafu i izala na terasu da je
popije. Sjela je u udobnu pletenu naslonjau, olju kafe stavila na stoi, a noge podigla
na ogradu. Uivala je u prijatnoj svjeini jutra i pletivu slabih sunevih zraka koji su se
probijali kroz gustu borovu umu, opojnog mirisa. Ovo je raj, pomislila je, zamurila i
zabacila glavu unazad doputajui sunevim zracima da miluju njeno lijepo lice. Natan
Stiler koji je upravo stigao u Ajdo, uzevi svoj klju, poao je da se smjesti u kuicu. Bio
je umoran od duge vonje, ali rezak planinski vazduh kao da mu je vraao snagu.
Koraajui dobro poznatim stazicama, njegova panja je iznenada bila privuena. Jedna
enska figura, ije lice nije mogao da vidi, oputeno je sjedjela na tarasi jedne kuice i
uivala na jutarnjem suncu. Svidjelo mu se to jo neko ustaje rano i nesvjesno je krenuo
ka njoj. Odjednom, uinila mu se poznatom. Priao je i dobro je osmotrio. Sunevi zraci
koji su se presijavali na njenom licu, uinili su je jo ljepom nego to ju je upamtio.
Spokoj ivedrina, koji su prosto zraili sa njenog lica, davali su joj njeniji i preefinjeniji
izgled. Poelio je da moe da je dodirne, ali se obuzdao. Popeo se na tarasu njene kuice
i priao joj.
-Vas sam svuda mogao da oekujem, ali ovdje nikada- rekao je, dosta iznenaen njenim
prisustvom, jer je seminar bio iskljuivo za profesore biologije i nije mogao da
prisustvuje niko drugi.
Skarlet se trgla i otvorila oi. Naravno da je prepoznala njegov glas, ali kako je matarila
na suncu, u prvi mah se nije snala da li je to stvarnost ili plod njene mate.
-Dao bih mnogo toga kada bih uspio da saznam uz pomo kojih trikova ste doli ovamo i
dobili smjetaj.
-To ste vi- glasno je prokomentarisala svoje misli, i dalje iznenaena to ga vidi.
-oekivali ste nekog drugog?- bez poziva se spustio na drugu pletenu fotelju i zagledao u
njeno lice.
-Nikoga nisam oekivala- rekla je tiho, svjesna da je njega ona i dalje novinarka Tina
Dons, a sada je morala skupiti hrabrosti i rei mu istinu.
-Ukoliko me ponudite oljom kafe, pristau na kratak intervju- predloio je iznenada.
Vjerujem da je to poteno.
Izgledao je nadmeno i htjela je da odbile, ali je istovremeno bio toliko privlaan u starim
farmerkama i jednostavnoj majici, da je poeljela da jo neko vrijeme provede pored
njega.
-Pristajem- ula je svoj glas.
-Hvala, umoran sam i iscrpljen.
-34-

Pogledi su im se sreli. Bilo je suludo, nakon onih poljubaca da ponovo persiraju jedno
drugom, ali imali su ogroman problem u komunikaciji i nikako nisu znali kako da ga
prevaziu. Obostarane elje su bile jedno, a stvarnost neto sasvim drugo. Ustala je i
pourila u kuicu kako bi i njemu pripremila kafu. Ovo joj zaista nije trebalo. Nije znala
kako da se ponaa, ali je osjeala da mora biti veoma paljiva. Pomislila je kako mora
biti veoma mudra i prvo otkriti kojim je on povodom tu, te koliko ostaje da bi znala kako
e i kada da mu otkrije svoj identitet. Nikako nije mogla dozvoliti da to sazna od drugih.
-Interesuje me kojim ste vi povodom ovdje?- upitala je, donosei mu kafu.
-Sasvim sluajno, mijenjam kolegu- odgovorio je nehajno. Volim miris kafe.
-Ba me zanima ta bi vama, diplomiranom ekologu moglo biti zanimljivo na ovom
seminaru- namjerno se pretvarala da nije ula komentar o kafi, jer ga uopte nije pitala
kakvu voli, nego je napravila onakvu kakvu sama pije.
-Recimo vi.
Pocrvenila je i ugrizla se za usnu, to nije bilo tipino za iskusnog novinara, naviklog na
verbalne duele. On je to primjetio i zadovoljno se nasmjeio.
-Ah...- nemarno je odmahnula rukom. itaoce bi mnogo vie zanimalo ko je ona lijepa
dama sa kojom vas esto viamo- pokuala je da sazna pojedinosti iz njegovog ivota, a
ujedno i zadovolji ljubomoru.
-U posljednje vrijeme, mogli su me viati u drutvu mnogih lijepih dama, ne znam na
koga tano mislite- odgovorio je vjeto, a ona je dobro znala da je u te lijepe dame
svrstao i nju.
Ludjela je zbog njegovog prepotentnog ponaanja i bila ljuta to nije u prilici da mu
odbrusi onako kako eli.
-Vjeto izbjegavate odgovore- nasmjeila se. Ne bih se sloila da je to dio nae
pogodbe.
-To je va utisak.
-Da li na isti nain izbjegavate sva pitanja?
-Klonim se novinara- uzdahnuo je. Samo sam jednom pokuao da ostvarim kontakt sa
jednom novinarkom, ali mi to nije polo za rukom. ao mi je zbog toga, zbog svega to
je pogreno protumaila. I prije nego to je rekao, Skarlet je znala da je ponovo mislio na
nju. U njegovom glasu se ogleda iskrenost i ona je oseala kako polako poinje da mu
sve oprata. utala je, razmiljajui kako da nastavi ovaj razgovor, ali je sreom, on
preuzeo rije. Govorio je o sebi i svom radu. Reenice su mu bile kratke i jasne. Glas
melodian, ali i odluan, kao onda kada ga je prvi put sluala na predavanju. Nadmeni
Natan koji se pojavio na njenoj terasi, polako se pretvarao u prijatnog, oputenog ovjeka
koji zna granice, cijeni iskrenost i u svakom trenutku zna ta eli. Ona se oputala,
svjesna da bi zauvijek mogla da sjedi pored njega i slua ga. Postavila mu je jo nekoliko
pitanja, ali nije glumila novinarku. Rastali su se kao prijatelji i njoj je pao kamen sa srca.
Dok je odlazio, gledala je njegova iroka ramena, a kada se izgubio iz vida, ponovo je
zabacila glavu i poela da sanjari.
-Da te ne poznajem, rekla bih da si zaljubljena, Skrlet- veselim glasom je
prokomentarisala Sindi, pokazujui da njenom pronicljivom oku nita ne moe da
promakne.
-Zar ovako izgledaju zaljubljeni?
-Da.
-Nisam znala.
-Pogledaj se u ogledalo, draga- cerekala se Sindi. Okice ti blistaju, obrazi se rumene,
usne se razvlae u osmjeh, pogled negdje lebdi...- nabrajala je. Izgleda kao da si do
malo as bila sa princom.
-Da li je taj princ na bijelom konju?- naalila se i Skarlet.
-Verovao.
-35-

Skarlet se malo zamislila. Bila je svjesna da je Natan fiziki privlai, ali sebi jo uvijek
nije htjela da prizna da se zaljubila u njega. Iz tog razlga je smatrala da nije potrebno ita
da govori Sindi, jer je eljela da izbjegne mnoga pitanja na koja ni sama nije znala prave
odgovore.
-Ova priroda i ovaj vazduh mora da su krivi zamoj izgled- snala se Skarlet, nadajui se
da je zavarala svoju kolegicu.
-Ako ti tako kae- nasmjeila se Sindi, spremno prihvatajui da ovaj razgovor otave za
neko drugo, moda bolje vrijeme.
***
Pola sata prije prvog izlaganja, Skarlet se uputila ka zgradi za seminare. Noge su joj se
odsjekle kada je ugledala Sindi u razgovoru sa Natanom i jo jednim mukarcem.
Pokuala je da se okrene i pobjegne, ali je to bilo kasno.
-Skarlet,! Skarlet- pozvala je Sindi.
Ukopala se, dok joj je srce ubrzano kucalo. Hiljdu misli joj je prolo kroz glavu. Osjeala
se kao najvei prevarant na svijetu. Pred oima joj je titrao Natanov izraz lica kada mu je
budu predstavljali i rekli njeno pravo ime i zanimanje.
Htjela je da pobjegne, ali su joj noge otkazale poslunost.
-Skarlet!- ponovila je Sindi.
Polako se okrenula.
-skarlet, htjela sam da te upoznam sa naim kolegom, a mojim dobrim prijateljem- govorila je Sindi
veselim glasom, prilazei joj sa nekim nepoznatim mukarcem.
-Skarlet Meklin, drago mi je- promrmljala je nezainteresovano, mehaniki pruajui ruku.
Natana nije bilo na vidiku i ona je odahnula. Mukarac se predstavio, ali ona uopte nije ula
njegovo ime. Osjetila je kako je usne razvukla u izvjetaeni osmjeh i klimnula glavom, isto da bi
barem na neki nain pokazala osnove pristojnosti.
-Jako si blijeda, Skarlet- uplaeno je primjetila Sindi. Nije ti dobro?
-Boli me glava. Ne znam da li je to od prevelike koliine istog vazduha na koji mi ivimo po
gradovima nismo navikli- pokuala je da se naali.
-Vrati se u krevet.
-Dola sam na seminar, a ne da leim u krevetu- promucala je tiho. Svjesna da se izbjegavanjem
obaveza koi sa njenim karakterom i vaspitanjem.
-Odmori se sat, dva i bie ti bolje- savjetovala je Sindi. Glavobolje mogu biti veliki problem.
Odluila je posluati svoju drugaricu, mada su se po njenoj glavi vrzmala mnoga pitanja. Polako se
okrenula, i laganim korakom uputila ka svojoj kuici. Jedva je savladala elju da potrai Natana i
sve mu ispria, i da se na taj nain ta nona mora zauvjek zavri, jer vie nije mogla da istrpi
pritisak lai. Njen ivot je oduvijek bio jednostavan, poten i iskren. Od dana kada je prihvatila da
glumi svoju cimerku Tinu i upoznala Natana, sve joj je krenulo sasvim drugim putem. Tim putem,
ona nije znala da hoda niti je mogla da se snae. Za sve ljude i svakog ovjeka kojeg je poznavala
ona je bila Skarlet Meklin, profesor biologije. Jedino je za Natana, ovjeka od ijeg joj je miljenja
jeko stalo, bila Tina Dons, novinar. Jedva je doekala pauzu i Sindin povratak. Uplaena i
nesigurna, povjerila joj se.
-Vjerujem da te je splet okolnosti natjerao na tako neto, mada ne razumijem ba najbolje, zato si
nastavila sa tom igrom- rekla je im je Skarlet zavrila svoju ispovjest. Mora to prije da
razgovara sa njim i sve mu objasni. Na mene moe uvijek da rauna. Mislim da ti to posebno i
ne moram isticati.
-Hvala ti.
-Uvjerena sam da izmeu vas dvoje postoji neto mnogo vie od obine fizike privlanosti, kako si
ti to jednostavno formulisana- govorila je zamiljeno.
-Zato to misli?
-Moda je to samo neko predosjeanje, ali rekla bih da se tu radi o ljubavi. Nisam ba ekspert za ta
pitanja, ali...- nemono je rairila ruku kao da se predaje.
-36-

-Ne, nije to nita dublje- pobunila se Skarlet. Moda je i fizika privlanost jednostrana, jer je on
doista mukarac kakvog ranije nisam bila u prilici da sretnem. Razgovor je prekinulo kucanje na
vratima, a Skarlet je pourila da otvori. Pred njom je stajao Natan. Uinilo joj se da e se sruiti.
-Dobar dan- pozdravio je sa irokim osmjehom na usnama.
Otpozdravila je nesigurno i zbunjeno, pritvarajui vrata kuice kako njena koleginica ne bi ula ba
svaku rije jer se uplaila da je Natan moda otkrio istinu i doao da joj u lice saspe da je laov. Na
kraju, ovjek kojem savjest nije sasvim ista, kao to njoj nije bila zbog igre u kojoj je uzela uee,
osjea strah i nelagodnost.
-Doao sam da te zamolim da odemo na jedno pie- rekao je njenim, prijateljskim glasom, sasvim
zaboravljajui formalno ophoenje. U blizini ima jedan prijatan kafe.
-Ne znam, moda neki drugi put- promrmljala je.
-A sada?- iza lea je drao preljepu crvenu ruu koju joj je pruio. Ovo je moj adut- nasmjeio se.
Da budem iskren, oekivao sam da e me odbiti, ali se nadam da nee imati srca da odbije
usamljenog dentimlena koji se potrudio da donese ruu.
Prasnula je u veseli smijeh.
-Idem samo da se javim koleginici- nije imala srca da ga odbije jer joj se svidjeo njegov trud.
-I ponesi demper- viknuo je za njom.
-Ovo ti je prilika da mu sve otkrije- aputala je Sindi, pokazujui na srce i glavu.
-Svjesna sam toga.
-Lijepo se provedi- rekla je Sindi.
Skarlet nije znala gdje se nalazi kafe koji je Natan spomenuo i jako se iznenadila kada su krenuli
pjeke. Ispostavilo se da uopte nije daleko i stigli su veoma brzo. Unutranjost je bila mala, ali
simpatino ureena. Okrugli stolovi na kojima je bila po jedna stona lampa, dugaak ank, prijatna,
tiha muzika koja ne remeti razgovor gostiju. Natan je naruio bocu crnog vina.
-Da nazdravimo- rekao je kada su bili poslueni.
-emu?
-Ne znam- nasmjeio se, a njoj se uinilo da u njegovim rijeima ima podsmjeha. Ima li ti neku
ideju? eli li ti nekome da nazdravi?- izazvao je.
-Da- odgovarala je hrabro i podigla svoju au. Nazdravljam svim novinarima i svim ekolozima
zajedno, sa nadom da e u budunosti ljepe saraivati.
-Ja predlaem da mi kao njihovi predstavnici budemo primjer drugima. Mislim da to moemo.
Natjerala je sebe da se nasmjei, jer je vrlo dobro itala izmeu redova i shvatila pravo znaenje
njegovih rjei. Znala je da bi potvrdan odgovor znaio pristanak i nastavak veze, a srce joj nije
dozvolilo da odbije. Nakon ta kratke neprijatnosti oko zdravice, razgovor je krenuo sasvim
suprotnim tokom. Skarlet mu je priala o svojim roditeljima i srenom djetinstvu.
-Tvoja pria me je podsjetila na jednog veoma dragog profesora koji bi sasvim odgovarao opisu
tvog oca, ali on se preziva Meklin- primjetio je zamiljeno. Robert Meklin. Ostavio je veliki utisak
na mene i mada smo se samo jednom sreli, zapamtio sam njegovo ime. Na trenutak joj je zastalo
srce. Nije mogla da vjeruje da takva sluajnost uopte moe da postoji i da su se njen otac i Natan
ikada sreli. To je moda bio najbolji trnutak da nu ispria istinu i pokuala da objasni svoje uee
u cijeloj stvari, ali...
-Nepoznato mi je to prezime- zaula je svoj glas.
Uinilo joj se da vidi iznenaenje na Natanovom licu i brzo promjenila temu, rjeena da vie nita
ne govori o sebi. Natan je bio izvanredan sagovornik. Odgovarao je na sva njena pitanja, a ona je
polako ispijala vino i sa oitim uivanjem sluala njegov melodian glas. Bilo joj je prijatno u
njegovom drutvu. Govorei o svom poslu, Natan je u jednom trenutku rekao kako je bio prinuen
da prihvati neki posao koji uopte nije elio da obavi, ali je bio prinuen. Priao joj je o situacijama
koje su van kontrole ljudi, ivot ih jednostavno nosi i na njih je veoma teko reagovati. Sluajui ga,
pronala je opravdanje za sebe i svoje postupke. Gotovo je uskliknula od sree, svjesna da je ona
samo rtva sudbine i da nikako nije mogla uticati na promjenu stvari. Jedino... Moda je sada
trebala imati vie hrabrosti, presjei igru i priznati istinu. Na trenutak je zatvorila oi, svjesna da
nema snage i gubi kontrolu. Postala je svjesna da sve ima svoju cjenu. Cjena upoznavanja sa njim
-37-

bila je njeno lano predstavljanje i kada je tako gledala na stvari, greka joj se i nije inila toliko
velikom. Nije znala da li e joj to poznanstvo donijeti sreu ili tugu, a to je jo gore, nije mogla ak
ni da nasluti.
-ini mi se da smo svi mi dio neije igre- nastavila je razgovor. Kao da postoji neko ko potee
konce, usmjeravajui nas u kom pravcu i kako da idemo, a pri tome se odlino zabavlja.
-Pa...
-Naravno da na tom putu svi mi pravimo razne greke, ali ja sam ona koja ih prata.
-Tvoje rijei mi nekako udno zvue jer imam utisak da su upuene meni lino- pravilno je
protumaio njeno podrhtavanje glasa i skrivanje pogleda.
-Ne, nisam- rekla je brzo. To je bilo samo moje glasno razmiljanje i nita vie.
Natan nije bio zadovoljan odgovorom, ali nije insistirao na nastavku tog razgovora. Obje su se
iznenadili kada su shvatili da je kasno i da su preskoili veeru. Sreom, u kafeu su mogli da im
ponude sendvie koje su oni rado prihvatili. Kada su krenuli nazad u naselje, oko njih je vladala
mrkla no. Natan joj je ponudio svoju ruku, to je spremno prihvatila. Osmjeh zadovoljstva titrao je
na njihovim licima dok su osjeali blizinu jedno drugog. Sve vrijeme etnje u povratku, zadirkivali
su se simpatinim upadicama, neprestano se veselo smijui.
-Vidimo se sutra- rekla je umjesto pozdrava kada su stigli do njene kuice. Natan je povukao sebi
na grudi, obgrlivi je oko struka. Svojim usnama je njeno dotakao njene, budei u njenom tijelu
ludaku elju. U trenutku kada se on odvojio od nje, bez razmiljnja ga je zagrlila i poela poudno
da ga ljubi. Trajalo je to samo tren, ali dovoljno jako da mu pokae sva svoja osjeanja. Nekoliko
trenutaka su se gledali, a zatim se on izgubio u mrak.
-Vidimo se, Tino- zaula je njegove rijei, praene koracima koji se udaljavaju.
Tiho, na vrhovima prstiju da ne bi budila Sindi, ula je u kuicu i brzo se pripremila za krevet.
Legla je, ali joj san nikako nije dolazio na oi. Prevrtala se po krevetu, ali kada je shvatila da od
spavanja nema nita, izala je na terasu. No je bila svjea i ona je zadrhtala. Huk sove, sa oblinjeg
drveta, pojaao je nemir u njoj.
-Zar ba mora tu da kreti?- upitala je ljutito, a sova je muklim hukom odgovorila.
U jednom trenutku, izula je papuu i bacila ka kronji. To je uradila i sa drugom, a potom je
zavladala tiina. Ubjeena da je sova odletjela, Skarlet je bosonoga pola u pravcu gdje je ula da su
joj papue pale. To je bilo u neposrednoj blizini susjedne kuice. Polako je prilazila i gotovo se
skamenila kada je obasjala svjetlost neije baterije. Odjednom je postala svjesna svoje tanke,
leprave spavaice sa tankim bretelama, koja joj je dosezala jedva do koljena.
-Ovo trai?- upitao je Natan, drei u ruci njenu papuu.
Nije mogao da spava i izaao je na terasu da popije jo jedno pie i malo da sredi misli, kada je
zauo neko ukanje i njene rijei. Prepoznao je njen glas i shvatio da joj glasna sova ne dozvoljava
da zaspi. Pokupio je njene papue koje su pale ispred njegove terase i zadovoljno je gledao dok mu
je prilazila kao neka prekrasna umska vila iz pria koje je pamtio jo dok je bio djeak. Mlijeni
sjaj mjeseca uvukao se u svaki dio njenog tijela i putenu kosu, koja joj je slobodno padala niz lea,
inei je nestvarnom i istovremeno prelijepom.
-Da, hvala ti- pokuala je da se nasmijei, uplaena saznanjem da upravo on stoji pred njom.
-Nije ti hladno?
-Jeste.
Pruio je ruke ka njoj i zatitniki je privukao u zagrljaj. Jasno je osjeala svaki mii njegovog
tijela kada se ono pripilo uz njeno. Koljena su joj klecala, srce uzbueno lupalo, dah se gubio.
Njegove vrste ruke je doivjela kao okove kojih nikada ne eli da se oslobodi.
-Ti si prelijepa vila- aputao je izmeu poljubaca.
-Natane, ja...
-elim te- mrmljao je poudno, ljubei njeno lice i vrat. Budi moja, samo moja.
Strasno je uzdisala i podvukla ruke ispod njegove majice, milujui mu lea. Uivala je osjeajui
kako mu se miii zateu, a koa jei pri svakom njenom dodiru. Unio je u svoju kuicu. Njegova
odjea je pala na pod, a oni su se nagi, u vrstom zagrljaju nali na njegovom krevetu. Odjednom,
zauli su neke korake i oboje pretrnuli, a arolija kao da je nestala i oni se vratili u stvarnost.
-38-

-Ne znam ko je to bio, ali ga mrzim- promrmljao je Natan. A, ti?


-Ko god da je, moda bi trebali da mu budemo zahvalni.
-Nikada!
Prasnuli su u smijeh poput dva zavjerenika, a ona je uivala to je on nije isputao iz zagrljaja.
-Tino...
Trgla se i naglo poela da se oblai.
-Stani, ta se dogodilo?- bio je zbunjen njenim ponaanjem.
-Ja nisam...- zapoela je tiho, gotov apatom, svesna da je doao trenutak istine, ali je on prekinuo.
-Jesi, eljela si me, isto koliko i ja tebe- uvjeravao je i ne slutei ta je ona eljela da mu kae.
-Nisi me razumio, Natane- pobunila se. Nisam eljela to da kaem. Ja...- odjednom je izgubila mo
govora.
Pogledi su im se sreli. Njegov je bio njean, pun razumjevanja, a njen prazan i slomljen. Svu teinu
jo neizgovorenih rijei, poela je da osjea na grudima.
-Ne mogu- proaputala je sebi u bradu. Ne mogu- ponovila je kao bolni eho.
-Tino, o emu se radi?
-Vidimo se sutra- naglo je skoila i uz izvjetaen osmjeh promucala to obeanje, a zatim nestala.
Natan je dugo gledao za njom. Osjeao je da Tina neto krije, a on je morao to da otkrije. Nemir se
uvukao pod njegovu kou, ne dajui mu mira. Kada se vratila u svoj krevet, lica zagnjurenog u
jastuk, Skarlet je gorko zaplakala. Nikada nije bila kukavica i uvijek se suoavala sa svim
problemima. Osjeala je da je veeras izdala sebe, da je pod noge bacila sav trud svojih roditelja
koji su htjeli da od nje naprave dobru osobu. Bila je svjesna da voli NatanaStilera svakim dijelom
svog bia, ali se bojala da e ga izgubiti ako mu prizna da ga je lagala.
***
Zvuk snane lupe, rastjerao je Natanove snove i vratio ga u stvarnost. Jo uvijek bunovan, skoio je
iz kreveta, shvativi da buka dolazi od snanog kucanja na vratima. Pourio je da otvori i provjeri
ko ga to budi ovako rano. Pred njim je stajao recepcioner.
-Oprostite gospodine Stiler, ali imate ve dva veoma hitna telefonska poziva iz grada- rekao je.
Va je direktor zamolio odmah da se javite, jer nemoe da vas dobije na mobilni.
-Iskljuio sam ga da bih se naspavao- promucao je, zahvaljujui na prenjetoj poruci.
im je ukljuio telefon, ugledao je bezbroj proputenih poziva svog direktora i iste sekunde
okrenuo njegov broj, svjestan da ga ne bi uznemiravao bez potrebe.
-Gdje gori?- upitao je umjesto pozdrava im je sa druge strane uo glas direktora.
Dobio je obavjetenje da su laboratorijske analize potvrdile neke njegove pretpostavke u vezi
bolesti nekih izumrlih biljaka, i da se hitno analize i istraivanje moraju nastaviti, jer su na pragu
otkria lijeka koji bi pomogao u spaavanju mnogih biljaka.
-A seminar?
-Budi bez brige, kolege koji su tamo, preuzee i tvoj dio posla- uvjeravao ga je direktor. Prije
desetak minuta sam razgovarao sa Suzan Miels i ona je spremna da odradi i tvoj dio posla. Pakuj
se i krei nazad. Natan se na brzinu spakovao i u rekordnom vremenu krenuo nazad u grad.
Ostavivi Ajdo iza sebe, osjetio je veliku prazninu, dok mu je pred oima titrao Tinin umiljati lik.
Zbunjivalo ga je to to je osjeao da ne moe vie bez nje, ali je uvjeravao sebe da e se kroz koji
dan vratiti, im odradi dio posla vezan za dalje eksperimente. I ne slutei da je Natan napustio
naselje, Skarlet je dobar dio dana provela na seminaru, aktivno uestvujui. Svidjela su joj se
predavanja Suzan Miels, a kada su podjeljeni po radnim grupama, obradovala se to je pripala
upravo njoj. Ta je ena imala mnogo znanja i nesebino ga je dijelila drugima. Negdje pred kraj
dana od Sindi je dobila informaciju da je Natan otputovao. Uvjeravala je sebe da su to dobre vijesti,
jer vie nee morati da bude obazriva ni da se krije, ali je u srcu osjeala tugu i neku udnu zebnju.
Uvee se javila Tini.
-Moja intuicija mi govori da ti je potrebna moja pomo- naalila se Tina, koja je po glasu svoje
drugarice shvatila da ima nekih problema. Hajde, priaj.
-39-

-Tvoja intuicija grijei- promrmljala je Skarlet, ne elei da je uvlai u priu jer je Tina bila suvie
daleko da bi joj na bilo koji nain mogla pomoi ili barem procjeniti situaciju.
-Znam da je i Natan Stiler u Ajdu- nastavila je Tina, pokazujui po ko zna koji put da nema
informacije koje su za nju tajna. Jesi li mu rekla ko si u stvari?
-Jo nisam.
-Ne misli da bi trebala?- upitala je smrknuto, ljuta na Skarlet zbog tolikog odugovlaenja.
-Pa...
-Da sam ja na tvom mjestu...
-Da si, uradila bi ono to misli da je ispravno, ali ti nisi na mom mjestu, Tino- prekinula je Skarlet
grubo.
-Nemoj se ljutiti, htjela sam da kaem...
-Znam ta si htjela da kae jer se i meni slino mota po glavi.
-ekaj, nemoj prekidati- uzviknula je Tina. Imam jo neto da ti kaem.
-ta ima da mi kae?- upitala je sumorno.
-Dogovorila sam se sa tvojim roditeljima da odem kod njih u vikendicu i da te tamo svi zajedno
doekamo nakon seminara- obavjestila je. Ionako smo nas dvije planirale da par dana provedemo
kod njih, pa sam mislila...
-Dobro si mislila- prekinula je.
-Odmor e mi poslije svega biti prijeko potreban.

-40-

VIII
Po povratku u Ajdo, nakon par dana, Natan je prvo potraio Skarlet, ili Tinu, kako je on i dalje
vjerovao da se ta prelijepa djevojka zove. Pronaao je u bati restorana kako sjedi sama i upija
posljednje zrake popodnevnog sunca. Tiho joj je priao sa lea i rukom zatvorio oi. Skarlet se
trgnula i mahinalno svojom akom prekrila njegovu. Znala je da je to on i srce joj je poskoilo od
radosti.
-Kada si se vratio?- upitala je mirno.
-Sada- spustio je njean poljubac na njen obraz i sjeo na praznu stolicu.
-Donosim senzacionalne vijesti- rekao je obradovano.
-Da hvatam biljeke?- naalila se.
-Naravno.
Detaljno je ispriao o svom radu i fantastinim rezultatima koje je dobio. Skarlet ga je paljivo
sluala, veoma zainteresovana, a njemu nije promaklo da postavlja veoma struna i direktna pitanja.
-Nisam znao ni oekivao da novinari tako dobro poznaju biologiju i ekologiju- primjetio je.
-Mnogo toga ti ne zna o nama- namjerno je to rekla, poelivi da ga natjera da dublje razmilja o
njoj, a on, zasljepljen sreom zbog poslovnog uspjeha, jednostavno nije primjetio oporu zajedljivost
u njenom glasu.
-Toliko sam sretan- na licu mu je titrala djeaka iskrenost. Raduje me to si tu i to mogu sa
tobom da podjelim svoju sreu i zadovoljstvo. Imam toliko toga da ti ispriam, ali poslije.
Prethodno...- nagnuo se ka njoj i njeno je poljubio.
-I ja tebi- rekla je tiho. Nadam se da e me razumjeti- dodala je puna nade dok joj se pogled
mutio od strasti.
-elim da proslavimo to- nastavio je veselo, ne obazirui se na njene rijei mislei samo na svoj rad
i dobre rezultate. Ali, samo ti i ja.
Nasmijeila se, osjeajui uzbuenje koje se teko moglo savladati.
-Natane, drago mi je to sam te pronala- odjednom se pojavila uzan Miels. Upravo sam se ula
sa tvojim direktorom koji me je obavjestio o rezultatima rada. estitam ti od srca.
-Hvala ti, Suzan.
Karlet je preblijedila. Pogleda uprtog u daljinu, bez snage da kae bilo ta ili se pomjeri, ekala je
ta e se dalje dogoditi. Osjetila je nemir, svjesna da je trenutak istine doao, a ona nije bila
spremna.
-O, vidim da si se upoznao sa naom mladom i veoma talentovanom kolegicom Skarlet Meklinnastavila je Suzan veselim glasom.
Krajikom oka, uplaena djevojka je gledala Natana. Njegova ruka se zaustavila na pola puta do
oljice kafe koju je htio da uzme. Na usnama mu se zaledio osmjeh, a rijei koje je vjerovatno htio
da kae, zaledile se u grlu. Njegove oi su je uporno gledale, a u njima je nestalo onog ve poznatog
sjaja. U istom trenutku Skarlet i Natan su prestali da diu, misle i osjeaju. U uima su im odzvonile
rijei koje je upravo izgovorila Suzan Miels, to je bio jedini znak da su jo ivi. U istoj sekundi,
nestala je njegova srea, a njena nada. Ko, htio je da krikne, ali rijei nisu silazile sa njegovih usana.
Gledao je avetinjski blijedo lice djevojke koja je sjedela pored njega. Nije bila greka kako je u prvi
mah pomislio, ova djevojka pored njega, ipak nije ona za koju je on mislio da jeste.
-Zdravo Suzan, kako si?- promrmljala je Skarlet.
-Idem malo da se odmorim, jer je danas bio veoma naporan dan- odgovorila je ena. Radujem se
to vidim da se poznaje sa Natanom, jer bi bila prava teta da jedan tako dobar mlad biolog ne
upozna naeg najeminentnijeg ekologa. Vidimo se sutra- mahnula je na pozdrav i izgubila se,
nesvjesna kakvu je pometnju napravila.
Kada su ostali sami, nekoliko je trenutaka vladal ledena tiina.
-Ko si ti?- ne skidajui pogled sa Skarletinog lica, promuklim glasom od navale bijesakoja ga je
obuzela, upitao je muklo.
-Skarlet Meklin, profesor biologije u jednoj srednjoj koli i to je razlog mog dolaska u Ajdo- nije ga
gledala, jer nije imala hrabrosti da podnese izraz lica izigranog ovjeka.
-41-

-Zato si to uradila? Zato si me lagala?- procijedio je kroz zube. Zaista mu je bilo teko da shvati
da se ova ena, u kojoj je pronaao mnotvo lijepih osobina i za koju je osjeao ljubav, poigrava sa
njim, a da je on samo dio igre koju je ona osmislila.
-Nisam eljela da te obmanjujem jer nisam ni sanjala da u te vidjeti vie od jednog puta.
-Mogla si to mnogo ranije da mi kae, imala si vremena. Mogla si, samo nisi htjela- njegov je
pogled optuivao gore od izgovorenih rijei.
-Pokuala sam, ali nisam imala snage da istrajem do kraja- zavapila je, opravdavajui se.
-To te ne opravdava... Skarlet- jedva je uspio da izgovori njeno pravo ime. Priznaj mi ta si eljela
od mene, pa da ve jednom zavrimo sa ovom farsom- bjesno je uhvatio za ramena i snano
protresao. Informacije, zar ne? eljela si da sazna ono to drugima nikada ne bih rekao! Divno si
to smislila- nastavio je cinino. Ko te plaa za te informacije? Koliko?- upitao je s gaenjem na
licu.
-Niko me ne plaa.
-Ah... Jo jedna la!
Boljela je svaka njegova rije i ledeni pogled, a jo vie saznanje da je meu njima sve gotovo i
prije nego to je zapravo i poelo.
-Ne laem- gotovo je kriknula.
-Tvoji mi odgovori uopte nisu potrebni da bih saznao ono to elim- oinuo je ledenim pogledom,
ustao i bez pozdrava se udaljio.
Nezaustavljiv bijes se rairio njegovim tijelom kada se prisjetio kako je u jednom trenutku pomislio
da je konano pronaao pravu enu za sebe i poelio da sa njom zasnuje porodicu.
-Kada bih mogla sve da ti objasnim- tiho je apitala, gledajui za njim, dok su joj se oi punile
suzama.
***
Tragovi neprospavanih noi i patnje koja je guila, jasno su se vidjeli na Skarletinom licu kada je
tog dana ulazila u salu gdje je trebala da kolegama i organizatorima seminara iznese svoj referat.
Natana nije srela ve par dana, mada je znala da je on i dalje tu. Izbjegavao je, to je bio jasan znak
da joj nije oprostio. Stala je za govornicu i pogledom preletjela prisutne. Veliko ohrabrenje je
osjetila to je Natanova stolica ostala prazna. Duboko je uzdahnula i smjel, sa puno samopouzdanja,
poela svoje izlaganje. Nije primjetila kada je Natan doao, ali su im se u jednom trenutku pogledi
sreli. Zastala je kao skamenjena, a zatim hrabro nastavila svoje izlaganje, elei da mu pokae da je
vrijedna sluanja i panje. Nije joj bilo jasno gdje je i kako pronala tu snagu, to je vjerovatno bila
pobjeda njene linosti i karaktera. Po zavretku izlaganja, zaorio se aplauz. Sa ravnodunou u
srcu, primala je estitke jer bol koji je osjeala, pomutioje sve druge mogue radosti. Izlazei iz
sale, gotovo je naletjela na Natana, koji je razgovarao sa jednim za nju nepoznatim starijim
mukarcem kojeg je proteklih dana viala samo u prolazu.
-Gospoice Meklin, estitam vam- zaustavio je Natan. Upravo sa kolegom Prostom, razgovaram o
vama.
-Pridruujem se estitkama, kolegice- oglasio se i drugi mukarac pruajui joj ruku. Pavo je blago
imati takvog profesora biologije u srednjoj koli.
-Hvala vam- sa dosta uzdranosti je zahvalila i iskoristila prvu priliku da se udalji od njih.
Koraci su joj bili sve tei, bol i pritisak u grudima jai, a elja da sve objasni Natanu i izvini mu se
zbog svojih postupaka, nepodnoljivo prisutan. Nije znala ta da uradi i kako da reaguje, svjena da
je svaki minut odugovlaenja koban. Odjednom, bez nekog dubljeg razmiljanja, mnoena samo
eljom da pokua da ispravi grku i vrati sreu u svoje srce, okrenula se na peti i odlunim korakom
uputila ka Natanu.
-Htjela bih da razgovaram sa vama- rekla je.
-Izvolite- obratio joj se bezbojnim glasom koji nije nita pokazivao, mada je njoj mnogo toga
postalo jasno. On je prezirao, nije joj oprostio i nije elio da je vidi u svojoj blizini.
-42-

-Istina je da sam mogla da iskoristim nae susrete i sve ono to si mi rekao, ali je istina i da nita od
toga nisam uradila- rekla je u jednom dahu, spontano, vapei za osloboenjem svoje due i misli.
-Ko je Tina Dons?- bilo je jedino to ga je sada interesovalo, dok je neprijateljski sjevao oima.
-Moja prijateljica.
-O?- sada mu je sve bilo malo jasnije. Kiptio je od bijesa, zamiljajui dvije drugarice kako se
zabavljaju, smiljajui kako da ga nasamare.
-Natane, molim te da me saslua- prklinjala je Skarlet bojaljivim glasom, svjesna svoje greke.
Postoje trenutci u ivotu koje ovjek ne moe da kontrolie ni pored najbolje volje. Ti su trenuci
pogreni, nametnuti i jednostavno se desi, jer moraju da se dese.
-Interesantno razmiljanje- gorko se osmjehnuo.
-Trenutak kada sam te upoznala, bio je van moje kontrole, ali njega se ne bih odrekla ni za ta na
svijetu- nastavila je hrabro dok su joj se suze slivale niz obraue. Moja osjeanja su iskrena i ista, a
nain na koji sam te upoznala je splet okolnosti koji nije ruan ni podao. Ja...- rukomje obrisala
uplakane oi. Ne elim da shvatim da sam pogrijeila to sam se sada vratila i to ta molim...
Sluajui je, on se lomio poput mladog granja noen jakim vjetrom. Osjeao je svaki drhtaj njenog
glasa, njene suze su mu stezale srce. elio je da je zagrli.
-Tina i ja...
-Natane, dragi, jedva sam te pronala- zauo se enski glas u trnutku kada je on pruao ruku ka
Skarlet.
U djeliu sekunde, Skarlet je shvatila da je to ona ista djevojka koju je vidjela sa njim one noi u
klubu. Osjetila je snaan ubod ljubomore i da bi sprijeila bolni krik, naglo se okrenula i dojurila.
Ispala je budala, govorilo je njeno srce. Zaljubila se u zauzetog mukarca. Na svojim leima je
osjeala poglede. Njegove ili njene, nije znala, jer nije eljela da se okree i vidi ih u zagrljaju,
svjesna da to ne bi mogla da podnese. Osjeala je svu teinu poraza koji je upravo doivjela.
Uvukao joj se u srce, misli i pod kou, a da je od prvog dana znao da nije slobodan i nikada nea
biti njen. Ako je neko grijeio, oboje su, i on nema pravo da je optuuje, ma koliko pogrijeila zbog
lanog predstavljanja. Suze, pune bola, slivale su joj se niz lice, a ruke nisu imale dovoljno brzije da
ih briu. Nesrena, slomljnog srca i izgubljnih snova, uletjela je u kuicu, gdje je u samoi mogla da
isplae tugu.
-O, boe, daj mi snage da izdrim ovaj bol, da sve ovo zaboravim...- aputala je.
***
U elji da pronae mir za duu i slomljeno srce, te nekako prikupi snagu da ostane na seminaru jo
dva dana koliko je preostalo do kraja, Skarlet je krenula u etnju. Gusta borova uma sa svojim
arobnim mirisima i oputajuom tiinom, trebala je da bude njeno skolonite i mjesto relaksacije i
obnavljanja. Koraajui polako, tjerala je sebe da razmilja o danima koji predstoje i brzom
povratku kui, kada e uz pomo roditelja pokuati da zalijei slomljeno srce. Unaprijed je znala, da
oni nee odobriti njeno ponaanje, ali e je razumjeti i podrati. Oekivala je, da e otac, iskusan
psiholog, umjeti da predloi naine da olaka sebi muke koje su guile. Umorna, u jednom se
trenutku naslonika na jedno ogromno stablo i zatvorila oi. Trudila se da die duboko i polako,
izbacujui sve negativne misli i osjeanja. Zaula je korake koji su joj se pribliavali. Sitne granice
su se lomile pod snagom neijih stopala. Ukoila se i vidno zadrhtala. Sva njena ula su bila
usmjerena na te zvuke koji su se pribliavali. A onda, odjednom, kroz njeno tijelo je prostrujala
neka toplina, prijatna i oputajua kao kada je Natan pored nje. Srce joj je bre zakucalo i u trnutku
kada je otvorila oi, njegovo drago lice je bilo pred njom. Na trenutak, nije znala da li je sve samo
san.
-Skarlet- proaputao je, uzimajui je u zagrljaj.
-Tu si- bilo je sve to je u tom trenutku uspjela da izusti. Grlo je poelo da joj se sui, obrazi su se
zarumenili, srce snano udarilo a noge otkazale poslunost.
-Da tu sam i elim zauvijek da ostanem sa tobom.
Zavladal je tiina. Skarlet se prosto guila u toplini njegovog tijela i snazi njegovog zagrljaja.
-43-

-Mislila san da sanjam- proaputala je.


-Ovo je stvarnost, a ne san.
-Moe li mi oprostiti to sam od tebe krila svoj pravi identitet, Natane?- morala je da upita.
-I prije nego to si ga otkrila, ja sam znao ko si ti.
-Kako si znao?- zbunjeno je promucala.
-Osjeao sam. Tu- stavio je ruku na svoje srce.
-Bojim se da ne razumijem, Natane- tiho je priznala.
-Znam da si ti, ma kako god se zvala, ena mog ivota- gledao je u oi dok je izgovarao te rijei.
Znam da te volim i da ne mogu da ivim bez tebe.
-Ali...- u njenim je oima ugledao sumnju.
Bilo mu je jasno da eli da postavi pitanje o Terezi i preduhitrio je i sam iznerviran njenim
dolaskom i jo jednim bespotrebnim pokuajem obnavljanja njhove ve prekinute veze. Ispriao joj
je istinu o njihovoj vezi i prekidu.
-Nije mi jasno zato je dola u Ajdo i od koga je uopte ula da sam ovdje. Neu da se zamaram
takvim razmiljanjima jer svakako ima pravo da radi ono to smatra da treba. Rekao sam joj da je
meu nama definitivno gotovo i da volim drugu. Uvjeren sam da je konano shvatila da je moje
srce odabralo.
-Ona je veoma lijepa.
-Ti si mnogo ljepa od nje.
-Ja...
-Volim te.
Grevito, kao da e joj ga neko oteti, stezala je Natana, a suze su joj zablistale u oima.
-Treba jo samo da zna da jednostavno nisam mogla odbiti i ostaviti Tinu na cjedilu kada zbog
povreene noge nije mogla otii na ono predavanje i ispuniti radni zadatak- polako, sa dosta
snebivanja poela je svoju ispovjest, a kako su rijei odmicale, detaljno je ispriala sve kako je bilo,
osjeajui veliko olakanje. On je znao da je sve bilo tako, da su je okolnosti natjerale da postupi i
protiv svoje volje. Vjerovao joj je, jer njene oi nisu umjele da lau.
-Ti si ena koju elim za sebe- rekao je kao zavjet dok mu je osmjeh sree titrao na licu. Boe,
hvala ti, to sam sve ovo na vrijeme spoznao- tek ujno je izgovorio, bacajui pogled ka nebu.
Vidio je samo vrsto isprepletane grane i komadi plavog neba, a to je za njega znailo simboliku
da se on i Skarlet nikada nee rastati i da su njih dvoje spojeni kao to su nebo i sunce.

-44-

IX
Roditelji iTina su ih doekali ispred vikendice. Robert Meklin se iskreno obradovao to je Skarlet
dovela njegovog dragog poznanika, a Natan je bio srean to je taj divan ovjek otac ene koju
iskreno voli.
-Mora da ste umorni od puta- govorila je majka. Domaa hrana e vas okrijepiti.
-Tano je da smo gladni, ali ja elim neto da vam kaem prije no to sjednemo za sto- obavjestila
ih je Skarlet.
-Kai ta ima, dijete- otac je ispitivaki gledao.
-Uskoro se udajem.
Svi su im estitali, a Meri i Rbert nisu mogli da prepoznaju svoju ker koja je blistala od sree i
unutranjeg zadovoljstva. Bilo je jasno da je pronala mukarca o kakvom je oduvjek sanjala.
-Ovo je bomba!- uskliknula je Tina, poskoivi od radosti. Ne znam kako da vam zahvalim- grlila
je as svoju drugaricu, as Natana.
-Vaa vijes o skorom vjenanju mi je dola u pravi as, jer sam ostala bez aktuelnih informacija to
je pogubno u mom poslu- zadovoljno je trljala ruke.
-Vas dvoje mi spaavate karijeru!
-Jednom novinar, zauvijek novinar- smijala se Skarlet, zadirkujui svoju drugaricu.
-Pa...- nemono je rairila ruke.
-Poznato je moje miljenje o novinarima, a ve sada se moram pomiriti sa sudbinom kako e
javnost do detalja biti upoznata sa naim vjenanjem, jer kuma nee umjeti da neto preuti.
-Da zna da si car, Natane- pohvalila ga je Tina. Uplaila sam se da e odvesti moju drugaricu na
neko skrovito mjesto i kriom obaviti vjenanje, samo da bi javnost bila daleko, a ti ak prihvata
da ja i kumujem.
-Moram, Skarletini prijatelji su i moji, zar ne?- nasmijeio se.
-Zaklinjem se da e va ekskluzivni izvjeta veoma profesionalno, ali i diskretno obaviti svoj
posao- obeala je Tina, to je izazvalo opti smijeh prisutnih. Do kasno u no iiz vikendice
Meklinovih se uo veseli razgovor i smijeh.
-Idem na spavanje jer prije vitanja elim da odem na pecanje- u jednom je trenutku rakao otac.
-Pecanje?- usklknuo je Natan raspoloeno. Mogu li i ja?
-Naravno- obradovao se Robert, jer mu se neoekivano pruila prilika da sa nekim uiva u svom
hobiju. Gledajui ih sa kakvim arom u oima prave planove, Skarlet je osjetila blaenstvo i sreu.
Sve je nagovjetavalo da je njeno srce donijelo ispravnu odluku zbog koje se nikada nee pokajati.
-Ako bude sree, za doruak vam donosimo svjeu ribu- obeao je otac.
-Ne morate uriti- smijala se majka. Dok ste vi na pecanju, nas tri emo uivati u enskim
razgovorima oko vjenanja. Haljine,torte, cvijetni aranmani...
-Dobro da si nam rekla- uzdahnuo je otac. Ribu oekujte za ruak- ispravio se.
Svi su se nasmijali. Zagrljeni, Skarlet i Natan su otili na spavanje.
KRAJ

By Dina72

-45-