Sie sind auf Seite 1von 14

Neke mase za zapunjavanje, sistem punilo-vezivo, (kit

mase)

Literatura: Bernhard Mintrop, Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Koeln, Fachhochsch., Diplomarbeit 1997
Prijevod s njemakog jezika: Naa Lui, Elio Karamati. Korekcija prijevoda: Elio Karamati

Punila
Po openitoj definiciji punila su na sobnoj temperaturi vrste tvari. Netopiva su u vezivu i
poboljavaju kemijska i fizika svojstva sistema punilo-vezivo (kit-masa, masa za zapunjavanje).
Kvantitativno, mada nije pravilo, imaju vei udio u sistemu. Mogua podjela vrsta punila moe biti
po podrijetlu na osnovu kemijskog sastava, prema mogunostima primjene i ulozi u sistemu na:
aktivne tvari i ekstendere ili prema njihovom obliku.
Podrijetlo i podjela punila
Dijele se na tvari organskog i anorganskog podrijetla. Unutar obje grupe razlikujemo materijale
prirodnog i sintetskog podrijetla.
Punila anorganskog podrijetla
U pravilu su minerali koji procesima usitnjavanja, mljevenja, ispiranja i prosijavanja postaju prah ili
granulat ujednaenih estica.
Neistoe nastale mljevenjem primjesa ne predstavljaju nuno nedostatak jer specifina pozitivna
svojstva nekih punila nastaju tek u sprezi s primjesama. Primjer su bolonjska kreda i plastorit.
(Plastorit je tvar koja se u prirodi nalazi kao kombinacija triju minerala. Tinjac su silikatne ljuskice,
kriljevac je mineral kemijski izmeu tinjca i talka a kvarc se pojavljuje u obliku tvrdih kubinih
granula. Mekane elastine ploice tinjca reflektiraju uv-zrake, mekane ljuske kriljevca su
hidrofobine dok estice kvarca, koje sainjavaju gotovo polovicu minerala se lako dispergiraju i
daju vrstou materijalu.)
Sintetski proizvedena punila su kemijski istija i imaju estice ujednaenije veliine. Neki materijali
koje nalazimo u prirodi danas su dobavljivi i kao sintetizirani produkti, npr: barit (teac). U prirodi ga
nalazimo kao barijsulfat a koristio se ve od srednjeg vijeka zbog svoje kalavosti (cjepivosti).
Danas se skoro iskljuivo upotrebljava sintetski proizvedeni Blanc Fix. Kao sirovina i dalje slue
minerali s udjelom teaca ali je zavrni produkt bitno finije i ravnomjernije zrnatosti i sastava.
U grupu anorganskih punila sintetskog podrijetla spadaju i razni silikati: mljeveno staklo, uplje
staklene kugle, polisilikati kao to su silikagel, ili pirogene kremene kiseline kao Aerosil ili Cab-OSil.
Punila anorganskog podrijetla su osim nekih iznimki kemijski inertna. Nisu podlona starenju
odnosno mijenjanju svojstava starenjem. U sistemu pridonose stabilnosti forme jer mase s visokim
udjelom anorganskih punila u pravilu manje bubre od onih s visokim udjelom organskih punila.
Iznimke ove grupe punila su glineni odnosno zemljani minerali koji bubre.
Punila organskog podrijetla:
U restauratorskoj praksi od prirodnih punila organskog podrijetla primjenjuju se: piljevina,
piljevinsko brano, celulozna vlakna razliitog podrijetla kao to su pamuna vlakna, kudjelja
(kuina). U ovu grupu spadaju i polusintetika, tzv. Arbocel vlakna.
Nedostatak ove vrste punila je to u reakciji s vezivom bubre. Izrazito su higroskopina ak i u
otvrdnutom stanju, posebno kada estice nisu u cijelosti obavijene vezivom i kada vezivo
dozvoljava povienu difuziju vlage.

Kao materijal puno obeava pluto, koje je, za razliku od piljevine i ili ostalih celuloznih vlakana
manje higroskopino.
U prilog primjeni punila organskog podrijetla ide njihova paropropusnost koja je u usporedbi s
mineralnim punilima blia tome svojstvu drva kao materijala.
Organska punila sintetskog podrijetla postaju sve znaajnija za upotrebu. Nasuprot prirodnim
materijalima dobivaju se u istoj formi. Graena su iz makromolekula linearne polimerne strukture.
Pored mikrobalona (fenolne smole) tu spadaju i vlaknasti materijali: poliesterska vlakna,
polivinilalkohol, poliakril (Dralon) i poliamidna vlakna (najlon).
Svi sintetiki materijali se sastoje od makromolekula linearnih polimera. Kemijska stabilnost punila
u reakciji s organskim otapalima je u vanosti samo kod sintetskih organskih materijala.

Aktivna punila i extenderi


Aktivna punila imaju zadatak poboljati mehanika svojstva sistema punilo-vezivo.
Tu spadaju: tvrdoa, optereenja na tlak, vlak, smak, savijanje, povrinska otpornost, otpornost na
abraziju, elastinost. Pozitivno utjeu na termiko istezanje i deformacije ali i viskoznost mase za
zapunjavanje.
Extendere oznaavamo i kao neaktivna punila; naelno djeluju na sistem s tom razlikom da ne
slue samo ojaavanju sistema nego je njihova primarna uloga da poveaju volumen i smanje
cijenu kita.
Prema djelovanju u sistemu nije uvijek mogue jasno razluiti punioce na extendere i aktivne. Obje
grupe utjeu na mnoge karakteristike sustava.

Vanjski oblik punila

Morfologija estica punila pored izbora veziva utjee na svojstva mase za zapunjavanje i to dok se
masa nanosi, dok se sui, te nakon suenja, u smislu mehanike obrade.
Okruglaste, kubine, tapiaste, ploaste ili vlaknaste estice, dakle, ovisno o svom obliku i koliini
u kojoj su pridodane u sistem uvjetuju razliita svojstva mase.
Foto br. 1: kuglica fenolnih
mikrobalona pri poveanju od
2000x. Na savreno glatkoj
povrini su vidljivi otoci veziva:
Plextol B500. Disperzija akrilne
smole je prisutna kao sloj od jedva
500 nm. Ova koliina veziva je
dovoljna za funkcioniranje sistema.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Kuglaste estice se iznimno gusto smjetaju u masi, tim vie to je finije punilo i to je savreniji
kuglasti oblik estice. To rezultira malim meuprostorom izmeu estica kojeg je potrebno ispuniti
vezivom. Osim toga, kuglasta forma ini najmanju moguu povrinu u odnosu na zapreminu tijela,
to je povoljno, jer pri danom udjelu punila manju povrinu treba namoiti vezivom.
Foto br. 2: sistem s kubinim
esticama krede u akrilnoj disperziji
pri poveanju od 2000x i u donjem
dijelu pri poveanju od 8000x.
Zbog kubinog amorfnog oblika
estica hrapave povrine potrebna
je vea koncentracija punila za
dostatno moenje i postizanje
konzistencije mase povoljne za
rad.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Povrh toga kakvoa povrine estice punila odreuje potrebnu koliinu veziva u sistemu. Kuglasta
punila trebaju najmanju koliinu veziva u sistemu. to je nepravilniji oblik estica, vei je
meuprostor za ispuniti, a nasuprot tomu, to je meuprostor manji, utoliko je manja potrebna
koliina veziva u sistemu. Iz toga proizlazi i posebice nisko skupljanje sistema nakon isparavanja
otapala ili disperznog sredstva.
Teoretski modeli kuglastih estica i meuprostora u sistemima razvijeni su industriji keramike i
cementa. Teoretski, kuglice jednake veliine koje u prostoru zauzimaju ekvivalentna mjesta imaju
isti broj susjeda i isti broj dodirnih toaka. Kuglaste estice sainjavaju homogeni sustav.
Kao tehnoloki najpovoljniji vrijede heterogeni sustavi iz malih udjela velikih kuglica i mnogih
manjih sitnih okruglih estica ija se distribucija zrnatosti moe opisati tzv. Fullerovom krivuljom.
Dodavanjem veih kuglica se dodatno smanjuje ukupna koliina punila koju vezivo treba prekriti a
dodatak finih estica se k tomu povoljno odraava na obradivost masa niske viskoznosti. Male
estice djeluju stabilizirajue jer podravaju plutanje veih estica u sistemu.
Punila okruglih estica zbog svoje forme nemaju armirajue djelovanje. uplje kuglice zbog svojih
tankih opni ublaavaju ovaj nedostatak. Fenolni mikrobaloni ili uplje staklene kugle s vezivima
grade sisteme tzv. sintaktike pjene, koji su sa svojim zranim mjehuriima po grai usporedivi s
homogenim i zatvorenim staninim strukturama. Raspodjela u sistemu je koherentno-disperzna jer
se pojedine estice meusobno dodiruju. Nastanak sintaktikih pjena ima prednost da smanjuje
teinu materijala koji se nanosi na umjetninu.
Punila ploastog ili lamelnog oblika grade zamrene strukture u formi crijepa ili ljuskica. Svojim
oblikom i slaganjem armiraju sistem, poveavaju tvrdou i otpornost na stvaranje pukotina,
poveavajui otpornost sistema na tlak i savijanje ali ne i na vlak.

Foto br. 3: Ploice tinjca u akrilnoj


disperziji pri poveanju od 200x.
Jasno je vidljiva ljuskasta struktura
ploica razliite veliine koje se
plosnato postavljaju jedna povie
druge i na taj nain sprjeavaju
nastanak pukotina.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Poboljanje elastinih svojstava sustava punilo-vezivo se moe postii samo dodavanjem jako
visokog udjela lamelarnih punila. Najbolja elastina svojstva se pripisuju tinjcu.
Mase s ploastim esticama imaju finu, ujednaenu teksturu povrine. Ploasta punila se i
upotrebljavaju tamo gdje postoje posebno visoki zahtjevi za kvalitetom povrine; njihova prisutnost
pozitivno utjee na kvalitetu povrine i obradivost jer se pri obradi u gornjim slojevima ve lakim
pritiskom estice orijentiraju u ravnini te stvaraju izrazito glatku povrinu.
Grade vre i stabilnije sisteme. Fiziki su gui sistemi te je tea i sporija difuzija vlage nego kod
sistema s kuglastim ili kubinim esticama (vlaga savladava dui put).
Sva punila ploastog oblika su mineralnog podrijetla. U restauraciji se koriste: tinjac, plastorit, talk i
glineni minerali: kaolin i bolus
Foto br. 4: Trakasto grupiranje
vlakana celuloznog punila Arbocel
BWW40 u akrilnoj disperziji pri
poveanju od 200x s prosjenom
duljinom 200 m spadaju u
celulozna vlakna srednje veliine.
Viestruko savijene plosnate trake
su isprepletene i manje pravilno
orijentirane nego to bi bio sluaj
kod sintetskog vlakna. One jako
armiraju sistem punilo-vezivo.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Vlaknasta punila armiraju sistem punilo-vezivo i poveavaju otpornost na stvaranje pukotina.


Otpornost na vlak se postie iskljuivo upotrebom vlaknastih punila.

Vlakna sintetskog podrijetla doprinose elasticitetu. Dobrim elastinim svojstvima osim poveanju
otpornosti na vlak doprinose i otpornosti sistema na savijanje.
U restauraciji se ee odabiru prirodna vlakna, a rjee sintetski organski materijali.
Meu anorganskima su najee u upotrebi staklena vlakna.
Azbest kao punilo mineralnog podrijetla se ne upotrebljava zbog kodljivosti po zdravlje iako ima
odlina svojstva.
Dok se drvena i celulozna vlakna upotrebljavaju u masama i kao samostalna odnosno iskljuiva
punila,dodatci sintetskih materijala su samo do odreene mjere povoljni.
Obradivost i kvaliteta povrine se pogoravaju anizotropnom strukturom estica
Foto br. 5: Arbocel celulozna
vlakna pri poveanju od
2000x. Povrina biljnih vlakana
je zamrene, upljikave
strukture. Neujednaena forma
estica uvjetuje potrebu za
velikom koliinom veziva.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Veziva
Svojstva veziva i punila u sistemu je teko promatrati izolirano.
Ljepljivost, moenje i potrebne koliine veziva su parametri koji se razmatraju.
Vezivo predstavlja podlogu za estice punila i osigurava lijepljenje estica meusobno. Na
raznolike naine utjee na elastinost sistema. Izbor vrste veziva i njegove koncentracije u sistemu
ovisi o tomu da li je potrebno da kit bude elastian ili krut.
Negativne osobine veziva u sistemu su to je podlono starenju, odnosno mijenjanju svojstava
vremenom; prije svega zbog starenja vezivo je najslabija karika sistema.
Pored izbora kemijski postojanog materijala bitno je da se postigne konzistencija mase optimalne
ljepljivosti i pogodna za rad, uz neznatnu koliinu potrebnog veziva za to veu koliinu punila.
Sljepljivanjem estica vezivo zatvara poroznu strukturu ime je smanjena parna difuzija kroz
objekt.
Kritina pigmentna volumna koncentracija je podruje u kojem se koncentracija veziva dodavanjem
punila toliko sputa da se omoguuju difuzijski procesi. Oznaava se kao KPVK.
Iznad te vrijednosti sistemi su propusni a ispod te vrijednosti produkti postaju vodonepropusni i
predstavljaju smjese koje u interakciji s drvenim objektom djeluju kao parozaporna strana tijela.

Na ovo posebno treba obratiti panju kod primjene masa na vanjskim objektima jer plombe koje
sprjeavaju difuziju ometaju suenje navlaenog drva i tako u najboljem sluaju dolazi samo do
pucanja spoja mase i materijala ili ak do nastanka trulei zbog zarobljene vlage.
Sposobnost veziva da moi estice punila odgovorna je za povoljnu obradivost i dovoljno
povezivanje.
Moenje je fizikalna pojava uvjetovana smanjenjem sila povrinske napetosti. Tekuina moi vrsto tijelo
samo ako dolazi do smanjenja povrinske napetosti. Povrinska napetost predstavlja energiju povrine
tekuina a povrinska energija je pojam vezan uz energiju povrine krutih tvari. Kako je napetost povrine
tekuina uglavnom nia nego kod vrstih tvari, tekuine veinom moe vrste tvari. Voda kao vrlo polarna
tekuina ne moi vrste nepolarne tvari (parafin, vosak, masne povrine).
Kut koji se dobije povlaei tangentu na rub kapi iz trojne toke (vrsto-tekue-plinovito) naziva se kontaktni
kut moenja.

Kut = 0
Tekuina se u potpunosti
prostire po povrini

Kut 90
dobro moenje

Kut = 90
djelomino moenje

kut 90
nedostatno moenje

U kojoj mjeri je vezivo u stanju namoiti estice punila ovisi o tome koliko je polarno odnosno
nepolarno otapalo ili disperzno sredstvo veziva i o tomu da li je povrina estica punila hidrofobna ili
hidrofilna.
Foto br. 5: Arbocel celulozna
vlakna u akrilnoj disperziji.
Zbog svoje higroskopnosti
vlakna oduzimaju u velikoj
mjeri vlagu dispergiranog
veziva i na povrini ostavljaju
debeli sloj
visokokoncentriranog veziva.
Celulozne mase unato tome
to zahtijevaju visok udio
veziva teko se postie itkost
i konzistencija pogodna za rad.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Stupanj lipofilnosti izraava se uljnim brojem (uljni broj daje koliinu ulja u gramima koja je
potrebna za povezivanje 100 gr. pigmenta, ali ne predstavlja mjerilo za sainjavanje obradive
paste; ova vrijednost moe posluiti za procjenjivanje oekivane KPVK)
Hidrofilna svojstva opisuju se vodenim brojem, on je mjera moivosti estica punila vezivom
otopljenim u vodi ili u vodenom disperznom sredstvu.
Tzv. coatingom uz pomo silana utjee se na moivost punila. Silani su organski silicijevi spojevi
koji zbog toga to imaju jedan anorganski i jedan organski dio molekule posjeduju dvojni karakter.
Pri coatingu reagens gradi kemijski reaktivne spojeve pri povrini punila. Primjenom reagensa s
polarnim ostacima nastaju jako hidrofilne povrine; ukoliko coating reagens ima duge lance
ugljikovodika moe se postii ekstremna hidrofobnost. Takve modifikacije povrine estice punila
su od vanosti jer se njima u sistemima odreene polarnosti postiu vee koliine povezivog
punila.
Moivost openito ima velik utjecaj na potrebnu koliinu veziva za odreeno punilo. Kako je
spomenuto, potrebna koliina veziva bitno ovisi o vanjskom izgledu estice punila, posebice o
tome koliko se gusto taloe estice i o veliini kuta pod kojim se pojedine estice dodiruju. O ovom
kutu ovise prostori izmeu estica koje vezivo mora ispuniti. to je manji taj kut, to se smjesa vie
blii idealnoj kuglastoj smjesi i koliina potrebnog veziva opada.
Distribucija veliine zrna ini proraunsku podlogu za potrebnu kolinu veziva. Eksperimentalno
utvrena vrijednost specifine koliine odreenog punila predstavlja mjerilo prosjene veliine
estice. Ona se odreuje razliitim postupcima, posebno prosijavanjem punila. Ovisno o metodi
primijenjenoj za odreivanje specifine povrine (primjerice, plinskom apsorpcijom), utvruje se ne
samo geometrijska vanjska povrina nego i plinu pristupana unutarnja povrina poroznih
materijala. Ova unutarnja povrina je za potrebnu koliinu veziva od velike vanosti.
Porozne estice e putem kapilarnog tlaka preuzimati tekuinu od veziva, otapala ili disperznog
sredstva. U kojoj mjeri e se ovo dogaati ovisi o stupnju viskoznosti veziva; to je nia viskoznost
i via povrinska napetost tekueg veziva, utoliko e izraenije biti kapilarno djelovanje poroznih
punila. Porozna, odnosno upijajua punila trae vie veziva od onih sa zatvorenim upljinama kao
to su mikrobaloni ili potpuno neporoznih struktura kao to su staklene kuglice.
Mnoga apsorbirajua punila su osim toga sposobna fiziki ili kemijski i pohranjivati vodene
molekule ili molekule otapala. Ovo je npr. sluaj kod slojevito silikatnih struktura glinenih materijala
koji se iz ovog razloga slikarsko-tehniki oznaavaju kao derai veziva.
Prije svega su prirodni organski materijali jako apsorbirajui.

Nastajanje pukotina kroz kontrakcije


Koliina primijenjenog veziva neposredno je odgovorna za stupanj promjene dimenzija kita kojem
su tijekom suenja podlone sve mase za zapunjavanje.
Kohezivne i adhezivne sposobnosti sistema punilo-vezivo odluuju da li e masa samo potonuti ili
e isparavanjem otapala i disperznih sredstava nastati napetosti u kitu koje vode ispucavanjima kohezivnim pucanjima u sredinjem podruju ili adhezivnim pucanjima na spoju kita i izvornog
materijala.
Pukotine adhezijske povrine uzrokuju odvajanje mase za zapunjavanje od drvene podloge.
Ovomu nasuprot djeluje primjena jako finih punila jer se poveanjem broja dodirnih toaka vezivom
obloenog punila pojaava veza sa supstratom kojeg se zapunjava.

Kod primjene jako upijajuih punila velike unutarnje povrine potrebna je za dobivanje obradive
konzistencije velika koliina veziva i otapala. Bubrenje povezano s upijanjem tekuine moe
prouzroiti poveanje volumena. Pri tom nastale sile ne ispoljavaju se pri obradi; tek pri suenju se
apsorbirana tekuina opet otputa, to dovodi do smanjivanja volumena i s time povezanih
procesa. Nastale napetosti konano rezultiraju kohezivnim pucanjima. Ova opasnost se moe
izbjei primjenom materijala koji apsorbiraju malo tekuine.
Izbor veziva topivog u nepolarnim otapalima moe u nekim sluajevima biti od pomoi, jer iako su i
polarne i nepolarne tekuine podlone kapilarnom djelovanju, bubrenje nastaje samo kod polarnih,
dakle mahom vodotopivih ili vododispergiranih veziva.

Migracija
Kod osuenih kitova ponekad se javlja fenomen tzv. zdjeliastih deformacija. Unutranja
struktura sistema je osiromaena, tako da ljepljivost veziva vie nije dovoljna.
Na prelazu izmeu vanjskog sloja (u kome su skoncentrirane napetosti) i unutarnjeg podruja (koje
je pulverizirano) nastaje zbog nehomogenosti smjese razgranienje u kakvoi materijala. Ova
pojava je prouzroena tendencijom molekula veziva tijekom suenja da difundiraju iz unutranjosti
materijala zajedno s otapalom na povrinu gdje se taloe i po isparavanju tekueg medija
otvrdnjavaju. Ova tendencija veziva oznaava se kao migracija.
Vrsta primijenjenog otapala i vrsta polimerizacijskog veziva imaju velik utjecaj na migraciju. Ovu
tendenciju mogue je smanjiti pomou visokopolimernih materijala, jer je kapilarna penetracija
manja kod velikih molukula veziva.
Takoer, upotreba materijala visoke viskoznosti donekle djeluje protiv migracijskih pojava.
Visoki stupanj polimerizacije i visoki viskoziteti u pravilu idu zajedno.
Takoer postoji mogunost da se povea viskoznost niskomolekularnih veziva kombinacijom
razliitih otapala. Smjesa brzoisparavajueg otapala u kojem se vezivo dobro otapa i
sporoisparavajueg otapala druge polarnosti u kom se vezivo slabo otapa rezultira ne samo veom
viskoznou sistema nego i vezivanjem za estice punila u unutranjosti mase. U naelu, to se
bolje vezivo otapa u nekom otapalu i to bre ono isparava utoliko e biti jae izraene migracijske
tendencije.

Punila i veziva u sistemu


Mehanika svojstva sistema punilo-vezivo
Da bi se bolje diferencirali razliiti deformacijski mehanizmi materijala potrebno je neke pojmove
pojasniti.
U kojoj je mjeri i na koji nain neki materijal kompresibilan ili rastezljiv, ovisi o tome koje od tri
deformacijska svojstva elastino, viskoelastino ili viskozno prevladava u sistemu.
Djeluju li na neki materijal vlane ili tlane sile, nastupit e nakon nekog vremena deformacija koja
e kontinuirano rasti. Prekidom djelovanja sila deformacija elastinog podruja e se spontano
povratiti. Plastina deformacija e ostati. Ova trajna deformacija da se podijeliti na dva dijela.

Prijelaz sa elastinog na plastino ini viskoelastino podruje - deformacija koje je u stanju nakon
odreenog vremena ( vrijeme relaksacije ) takoer se povratiti.
Viskoelastino ili odloeno elastino ponaanje takoer se naziva relaksirana deformacija.
Viskoelastino ponaanje je takoer proces ovisan o vremenskom faktoru ali i reverzibilan.
Drugo podruje plasticiteta odreeno viskoznom deformacijom (koja se nasuprot visko-elastinom
podruju samostalno vie ne moe povratiti) predstavlja nereverzibilan proces.
Viskoznost nekog materijala nastaje kretanjem molekula ili molekulskih grupa, sekundarne
kemijske veze se lokalno prekidaju i grade na drugom mjestu.
Na ovaj nain cijeli segmenti klize pri emu je veina tih sekundarnih veza jo uvijek ouvana.
Viskozni tok je usporediv s modelom kretanja gusjenice.
Rastezljivost materijala se dakle ne moe izjednaiti s njegovom elastinou, ukupna deformacija
se sastoji uvijek od elastinog, viskoelastinog i viskoznog udjela.
Razliite funkcije punila u termoplastima i elastomerima
Prethodno je razjanjeno da punila u sistemima ispunjavaju tono odreene zadatke, kao npr,
sainjavanje to guih smjesa u svrhu smanjenja potrebne koliine veziva i vodopropusnosti.
Ovo vrijedi i za sisteme veziva koji se primjenjuju za mase za zapunjavanje u restauratorskoj
praksi. To su u pravilu termoplastini materijali.
Elastomeri pak ne spadaju u uobiajene materijale koji se primjenjuju u restauratorskoj praksi. Ovo
ima razliite razloge; bitni su kemijski procesi i procesi vezivanja koji rezultiraju izdvajanjima
neeljenih supstanci, vodonepropusnost i nedostatna ireverzibilnost.
Elastomeri su zbog njihovih mehanikih svojstava koja su posljedica njihove polimerne strukture u
pogledu elasticiteta ipak superiorni termoplastima.
U sistemima za zapunjavanje jedan elastomer kao npr. silikon razlikuje se od termoplasta time to
ve kao isto vezivo predstavlja funkcionalnu kit masu; dodavanjem punila njegova obradivost se
moe jo optimizirati ime se pak utjee na njegovu elastinost.
Termoplasti kao, npr. akrilati nisu u stanju samostalno graditi masu za zapunjavanje. Izliveni blok
istog termoplastinog veziva bio bi tvrd i krut.
Svoju elastinost ovakva veziva ispoljavaju tek u obliku filma na esticama punila.
Naelna razlika se sastoji u tomu da odgovarajua punila daju elasticitet termoplastinim masama,
dok s druge strane elastomere otvrdnjavaju.
Foto br. 6: Mikrobaloni
fenolne smole u gustoj
kuglastoj strukturi vezani
termoplastinom akrilnoj
disperzijom Plextol B500.
Sistem punilo vezivo gradi
sintaktiku pjenu s
koherentno-disperznom
strukturom, to jest pojedine
estice u disperziji se
meusobno dodiruju. Struktura
nije u potpunosti zatvorena te
doputa difuziju pare, a punilo
i vezivo su ravnopravne
komponente sustava.
fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop

Foto br.7: Mikrobaloni uronjeni


u silikonski kauuk. Vidljiv je
samo jo mali broj kugli, a
sistem ne gradi sintaktiku
pjenu. estice punila su
diskretno-disperzno
rasporeene, dakle
meusobno razdvojene
medijem koji ih okruuje.
Iznimno svojstvo mikrobalona
da grade guste smjese s
ekstremno niskim udjelom
punila u ovom sluaju uope
nije iskoriteno. Potpuno
zatvorena struktura ne
dozvoljava parnu difuziju,
punilo nije punopravna
fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung, Bernhard Mintrop
komponenta
nego ka dodatak. Omjer punila i veziva silikonskog sustava poiva na rezultatima Fuller 1985. koji kao
najbolji odnos preporuuju dva zapreminska djela mikrobalona i jedan dio silikona. Ovo odgovara masenom
udjelu veziva od 88.5 %. Kod termoplastinog sistema maseni udio veziva je 50 %.

Ovo ima posljedice za pitanje izbora punila u oba sistema: koja punila i kombinacije kod
termoplasta grade zgusnute smjese, koja trae manju koliinu veziva da bi se sprijeila pucanja i
postigla to vea elastinost? Potrebno je odrediti optimalnu koliinu veziva.
Drugo pitanje je koja punila omoguuju da se obradivost elastomera pobolja i istovremeno njihov
elasticitet to vie odri. Ovdje odreivanje potrebne koliine veziva nije od vanosti.

Izbor punila za elastine sisteme


Fenolni mikrobaloni
Punilo u obliku upljih okruglih kuglica, tanke stjenke, ljubiasto-smee boje. Nastaju
polikondenzacijom fenola s formaldehidom i spadaju u sintetski materijal organskog podrijetla.
Ne topivi su u otapalima i ne omekavaju pri izloenosti povienoj temperaturi. Otpornost na
starenje se smatra dobrom kad su u sistemu u potpunosti omotani vezivom (okrugla punila). Dre
se za meki materijal jer se zbog njihove finoe i kuglastog oblika mogu u velikim koliinama
dodavati smjesama, inei tako kit mase lako obradivima (rezbarenje, bruenje).
U restauratorsku praksu su uli tek nedavno.
uplje staklene kuglice
Morfoloki su iste kao i mikrobaloni; fine estice uplje unutranjosti.
Sastoje se od Natronkalk-Borsilikatglas, prema sastavu su kemijski inertne. Bijele su boje.
U restauraciji se koriste u sastavu kitova, masa za gletanje i injektiranje.
Testovi s epoksidnim smolama su pokazali da tijekom egzotermne reakcije smole uplje staklene
kuglice smanjuju osloboenu toplinu.

Mikrostaklene kugle
Sastoje se od borsilikatstakla. Masivnije su i imaju veu gustou to rezultira poveanjem teine
punila u sistemu. Pored toga to se koriste kao punilo pogodne su i za bruenje (pjeskarenje)
povrine.
Lycopodium pore
Jedino prirodno punilo organskog podrijetla okruglog oblika. Izrazito su lagane, ukaste boje.
Zbog svog organskog podrijetla vrlo su higroskopine i bubre u vodi.
Nedostatak je to klijaju u mraku. Pruaju mogunost pravljenja masa za zapunjavanje izrazito fine
konzistencije i strukture. estice Lycopodiuma imaju ujednaen promjer 29-32 m.
Punila kubinih do amorfnih oblika
Tu spadaju razliite vrste gipsa, krede, barit, plovuac, kvarcni pijesak. Slabo pridonose elasticitetu
sistema
ampanjska kreda, kalcit, i mramorna praina: bijeli do ukastobijeli fino mljeveni prahovi istog
kemijskog sastava. Kalcij karbonat koji se razlikuje u kristalinoj strukturi, obliku estica i istoi.
Krede potjeu od prirodnih zemljanih formacija, nastalih taloenjem morskih bia.
Kalcit je takoer prirodnog ali ne morskog podrijetla. Ima kristalinsku istu strukturu.
Mramorna praina je takoer kristalna i morfoloki grublje strukture od kalcita.
Zbog oneienja primjesama zemljane gline krede postaju osjetljive na bubrenje, apsorbiraju
otapalo u vezivu.
Kalcit manje bubri.
Mramorna praina je hidrofobna, ne osjetljiva na vodu.
Kalcij karbonat se topi u kiselinama.
Bolonjska kreda je kalcij sulfat, nastaje kao depozit slane vode. U jednom malom dijelu je
vodotopiva i zadrava vodu to u dodiru s metalom moe prouzroiti koroziju i cvjetanje povrine.
Plovuac je silikatnog, vulkanskog podrijetla. Opsidian, ukastobijele do sive boje.
Rjee se koristi kao punilo a ee kao pasta za bruenje i poliranje.
Kremena zemlja je fini, lagani proieni prah koji zbog eljeznih oksida ima crvenu boju.
Amorfna je i fino disperzirana zemlja a sastoji se uglavnom od silicijumdioksida.
Koriste se kao punilo i za bruenje.
Kvarcni pijesak ili kvarcno brano (praina) Mljevenjem se dobiju estice neravnomjernog oblika;
od okruglaste do iveraste forme.
Cab-O-Sil: bijeli, izrazito lagan prah, gotovo praina. Visoka disperzija siliciumdioksida, amorfne
strukture, pirogena kremena kiselina nastala plamenom hidrolizom. Iznimno velika povrina
omoguuje apsorbiranje velike koliine vode, zbog ega se pirogene kremene kiseline
upotrebljavaju za poveanje viskoziteta pastoznih masa.

Ploasta punila
U njih spadaju razne vrste tinjca, plastorita, vrste talka (milovka) i razliite zemljane gline.
Tinjac predstavlja aktivno punilo, ploastog je oblika, mineralnog je porijekla potjee od muskovita,
kemijski je aluminij-silikat koji sadri kalij. Zbog kristalinske strukture formira slojeve koji su
elastini.
Proces ukljuuje posebno mljevenje da bi ploice dobile glatke i zaobljene bridove i da pri njihovom
orijentiranju ne bi nastajali otpori.
Plastorit je kameno brano, u sistemu je aktivni punilac, nalazimo ga u prirodi kao kombinaciju tri
minerala: tinjac, kvarc i klorid. To je vodenasti magnezij-aluminij-silikat.
U zadnje vrijeme sve vie dobiva na vanosti kao punilac.
Talk je sedimentni silikat, izrazito fine lisnate strukture, prirodnog podrijetla, kemijski je magnezijhidrosilikat s malim udjelom aluminij silikata
Zbog finoe estica poveavaju viskozitet ali zbog glatke povrine je hidrofoban i slabo se moi.
Pojedinani slojevi talka su elektrostatiki (nezasieni), i sa susjednim slojevima povezani samo
slabim van-der-Waalsovim vezama.
Kaolin, bentonit i attapulgit: gline s udjelom vode, ploastog heksagonalnog (oblika).
Ovaj hidrat magnezij-aluminij silikata tijekom pripreme kroz kalcifikaciju pri 500-1000 stupnjeva
Celzijusa gubi kristalinsku vodu ime se mijenjaju i njegova fizikalna svojstva; poveava mu se
svojstvo bubrenja.
Zbog izrazito ploaste strukture kaolin ili China clay koristi se za proizvodnju jako finih kitova
pogodnih za poliranje.
Primjesama eljeza uto tonirani Bentonit, slui zbog izraenog bubrenja prije svega kao sredstvo
za zgunjavanje i stabiliziranje masa niske viskoznosti.
Bentonit pokazuje tendenciju bubrenja ne samo u kontaktu s vodenim medijem nego i u kontaktu s
ostalim polarnim otapalima. Gradi koloidne suspenzije koje su tiksotropine.
Attapulgit: koristi se zbog svojstva specifinog za neke zemljane materijale (zeoliti), sposobnosti da
osim vode primaju i druge molekule, npr. alkalij atome. Stoga ovi materijali slue kao izmjenjivai
iona i molekularna sita. Osim toga glineni materijali imaju i vlastita vezivna svojstva, veliine
estica su razliite i variraju od 1- 30 m.
Vlaknasta punila
Koriste se samo organski materijali: vlakna celuloze (Arbocel), piljevina i drvno brano, razliiti
granulati pluta i pluteno brano i poliakrilnitril vlakna (Dralon).
Arbocel je naziv za proizvod proiene celuloze. Bijele je boje a oblikom varira od prakastog do
dugih vlakana. isti materijal bez dodatka veziva ima uravnoteenu vlagu vrlo slinu onoj u drvu.
Piljevina ili piljevinsko brano: punilo uradi sam, tradicionalno se esto upotrebljavalo kao punilac.
Postupcima pripreme; piljenjem, bruenjem dobivaju se estice razliite veliine i oblika.
Prednost je to estice imaju uravnoteenost vlage vrlo slinu objektu, ovo se odnosi na iste
estice bez dodatka veziva.
Oblik estice i veliina imaju znaajan utjecaj na to kako e se punilac smjetat u vezivo i kako se
moi a zbog naina dobivanja teko je standardizirat veliinu estica a time i predvidjeti ponaanje
u sistemu.

Pluto:dobiva se iz vanjskih dijelova kore hrasta Quercus suber L, koji raste na prostoru
Sredozemlja. Stanice se sastoje od pravilnih heksagonalnih prizmi, postavljenih jedne na drugu,
visine su cca. 10-40 mikrometara s debljinom stjenke od 1-1,5 mikrometar.
Stjenke se sastoje od celuloze i lignina sa vrstim sekundarnim zidom koji je proet suberin
smolom i voskom, tvarima koje uvjetuju hidrofobno svojstvo pluta.
Stanine upljine su ispunjene zrakom to daje materijalu izrazitu elastinost.
Ekspandirano pluto je obino pluto koje je u procesu obrade tretirano parom na otprilike 300
stupnjeva celzija i preano pri emu izlazi suberin i lijepi materijal. Pluto pri tom mijenja svoj izgled,
tamni i mirie na izgorena vlakna (tkaninu)
Cilj ovog postupka nije ekspanzija materijala nego njegovo sljepljivanje u izolacijske ploe.
Kvalitetniji granulat koji se moe dobiti je onaj s otprilike 80 kg u metru kubinom koji se dobiva
mljevenjem otpadaka pri izradi plutenih epova.Distribuciju zrnatosti je nemogue napraviti.

Foto br. 8: Granulat pluta u Plextolu B500.


Krupne estice grade labave strukture s velikim
meuprostorima koji su nejednako i nepotpuno
ispunjeni vezivom. Veze unutar mase se baziraju
uglavnom na dodirnim tokama svake pojedine
estice. Zbog mrviaste strukture rad s masom je
zahtjevan a obradivost slaba.

Foto br. 9: Granulat pluta pomijean s


mikrobalonima, u volumnom odnosu 70:30 %.
Meuprostori koje zapunjava vezivo su ispunjeni
manjim, finijim i lakim esticama mikrobalona.
Koliina potrebnog veziva se smanjuje na pola,
svojstva mase za rad se znaajno poboljavaju
dok se uguivanjem smanjuje elastinost
sistema.

Foto br. 10: Dodatkom dugih vlakana (Dralon


vlakna 4 mm) smanjuje se uguenost, masa
postaje labavija. Oni se nepravilno orijentiraju,
armiraju sistem i poboljavaju svojstva otpornosti
na pucanje. Istovremeno smanjuju povrinsku
kvalitetu i obradivost mase.

fotografija preuzeta iz Elastische Kitte in der Holzrestaurierung,


Bernhard Mintrop

Polyacril nitril ili Dralon vlakna: koriste se kao punila, sastoje se od kratkih do dugih vlakana, bijele
boje. Vlakna se dobijaju iz zagrijane otopine zagrijavanjem otopine emu slijedi rastezanje na
etvero do esterostruku duljinu ime se makromolukule djelomino orijentiraju paralelno. Otud
visoka otpornost vlakna na pucanje rastezanjem. U sistemima za zapunjavanje slue iskljuivo
armiranju a ne daju volumen (dodatak do 5 % ukupne mase).

Foto br. 11: Plastorit

Foto br. 12: Granulat pluta

Foto br. 13: Aerosil

Foto br. 14: Mikrobaloni

Foto br. 15: Ista masa (2 gr.) razliitih punila; plastorit, pluto, aerosil, mikrobaloni

Bewerten