Esad Durakovi:

Univerzum Hiljadu i jedne noi

ROBERT IRWIN
PRVI DIO
UVOD
U povijesti arapske knjievnosti Noi ( rije no Irwin upotrebljava kao naziv za
Hiljadu i jednu no u bilo kojim njenim ranijim ili kasnijim recenzijama) su
spominjane
vrlo kratko, a na podruju modernog Srednjeg istoka, uz neke izuzetke, arapski
intelektualci Hiljadu i jednu no ne smatraju knjievnou uopte. Tano je da
knjievna vrijednost pria iz ovog zbornika varira, a do izvjesne mjere to je stvar i
ukusa,
ali je tano i to da pored onih pria koje su naivne i vulgarne, u ovom zborniku
postoje i
prie koje su znalaki i umjetniki sastavljene i zapravo su visoko sofisticirana
knjievnost. Tako veina pria ovog zbornika zavrijeuje da se ita kao proizvod
visoke
knjievne kulture. Upravo je jedan od prvotnih ciljeva Irwinova djela Hiljadu i
jedna no
na Zapadu, bilo osvjetljavanje tog zalea Hiljadu i jedne noi, kako bi se
zapadnim
itateljima doarala sama udnovatost arapske knjievne kulture i ukazalo na
postojanje
cijelih anrova nepoznatih zapadnoj knjievnoj tradiciji. Autor ove knjige nastojao
je
pruiti i opis razliitih naina na koje je ovo djelo prouavano, istraiti ciljeve
autora ovih
pria, nain na koji je publika percipirala ovo djelo s protokom vremena, kako su
te prie
prevoene, tumaene i parodirane u Evropi i Americi, te pruiti nekakvu ideju o
onome
na emu su ljudi koji su se bavili Hiljadu i jednom noi bili angairani. Prilikom

otkrivanja odgovora na jedno pitanje autor je nailazio na druga zagonetnija

pitanja, a
ovaj Prirunik nam je pruio kao vodi kroz taj univerzum iz kojeg je teko pronai
izlaz,
a iz kojeg se po njegovom miljenju ne bi ni trebalo poeljeti izai. Nakon mnogo
oklijevanja i sumnje, Irwin je odluio da se prilikom pisanja svoga djela, pored
brojnih
drugih, koristi i poziva na Burtonov prijevod ovih pria. Burtonov prijevod bio je
prvi put
tampan u periodu 1885 1888. Njegovo izdanje je vrlo opseno, neatraktivno i s
prilinim brojem greaka u prijevodu, ali je ipak mnogo tanije i uenije nego
kasnija
Mordus/Powys Mathersova verzija. Naslovi poglavlja u Irwinovu Priruniku su
onakvi
kako su dati prema Bartonu.
Za arabiste, pa ak i za one profesionalne, bar za veinu njih, moe se rei kako
su
zapravo iste neznalice sadraja Noi. Za ovo djelo arapske knjievnosti se
obino
smatra da je zbirka arapskih bajki, neto kao orijentalni ekvivalent bajkama
Brae
Grimm. Teza da u Noima ima bajki je tana, ali je tano i to da ova zbirka
obuhvata i
sadri neto mnogo ire od bajki. Ova zbirka sadri herojske epove, mudronosnu
knjievnost, basne, kozmoloku fantaziju, pornografiju, proste ale, mistine
bogougodne pripovijesti, hronike o niskom ivotu, retorike rasprave i mnotvo
poezije.
Neke prie su jako duge, ak i na stotine stranica, dok se neke druge svojom
duljinom
proteu tek na jedan paragraf. Naslov ove zbirke pria na arapskom je ( Alf Layla
wa
Layla Hiljadu i jedna no), ali engleski prijevod Gallandove (Galanove)
francuske

verzije nosi naslov Zabavne prie Arapskih noi. Meu brojnim razliitim
izdanjima
Noi postoji jedna jedina stvar koja im je zajednika, a to je pretpostavka da u
svima
prie pripovijeda eherzada kralju ahrijaru. Iz Noi saznajemo da je car
ahrijar, po
1
otkrivanju nevjerstva svoje ene sa robom tu enu ubio, i kako bi sprijeio
naredne
seksualne izdaje, svaku je no u svoju postelju uzimao djevicu koju je odmah
nakon
razdjeviavanja ubijao odrubivi joj glavu narednog jutra. Nakon to je isto
ponavljao
izvjesno vrijeme, ubijajui nedune djevojke, pojavljuje se eherzada, vezirova
kerka,
koja se svojevoljno nudi da bude sljedea djevojka u kraljevoj postelji. Ona
svojom
hrabrou, umnou, odvanou i lukavstvom nastoji izmijeniti svoju sudbinu i
sudbinu
svih onih djevojaka koje su ivjele u strahu i neizvjesnosti. eherzada je od kralja
dobila
doputenje da njezina sestra Dunjazada bude sa njom. eherzada je Dunjazadu
pripremila, da odmah nakon to je kralj razdjevii, od nje zatrai priu. Upravo
tako je i
bilo, te je eherzada priom o trgovcu i ifritu/demonu, zapoela dug put svoga
pripovijedanja. Budui da nije te iste noi do kraja ispriala priu koju je poela
priati,
ahrijar je odgodio njezino pogubljenje kako bi uo kraj prie naredne noi.
Naredne
noi eherzada priu nastavlja, ali ne zavrava, nego vrlo vjeto u sam kraj
prethodne
uplie poetak naredne prie, a zora koja je ve svitala uskratila je eherzadi
mogunost da ispria kraj nove prie. Takav razvoj dogaaja se nastavlja nekoliko

godina, tanije dvije godine i dvjesto sedamdeset i jedan dan. eherzada iz noi u
no
pria novu priu kako bi spasila svoj ivot. Repertoar eherzadinih pria je bogat i
raznolik, a njezino umijee pripovijedanja izuzetno. Upravo to umijee je od nje
uinilo
majku nekoliko ahrijarove djece i nagnalo kralja da odustane od svoje prvobitne
namjere da pogubi eherzadu.
U izvornom rukopisu sve prie se zavravaju rijeima: Ali, jutro zatee
eherzadu, i ona utonu u utnju. A zatim njezina sestra ree: Sestro, kakva
zabavna
pria! eherzada bi odgovorila: To nije nita usporeeno sa onim to u ti
ispriati
sutra naveer! Kod mnogih kompilatora i prepisivaa Hiljadu i jedne noi nema
takvih
napomena na okvir eherzadina pripovijedanja pria ahrijaru i Dunjazadi, nego
kod
njih prie slijede jedna za drugom, bez napomena unatrag. U ovom velikom
zborniku
prie ne pripovijeda samo eherzada nego i neki likovi u njezinim priama kazuju
prie,
a opet i neki likovi u njihovim priama pripovijedaju prie. Tako se sve te prie
mogu
predoiti u vidu koncentrinih krugova od kojih onaj vei uokviruje manje prie
koje se
opet pojavljuju unutar njega kao zasebne prie i bivaju okvirnom priom nekih
manjih
pria, a sve zajedno ih uokviruje jedan ogromni koncentrini krug sa
eherzadinom
priom kralju ahrijaru. Najpoznatiji primjer te tehnike zatvaranja i uokviravanja
pria
jeste ciklus pria o Grbavcu. Tu, izmeu ostalog, kroja pripovijeda priu koju mu
je
kazao hrom mladi, a opet, pria ovog hromog mladia unutar sebe sadri prie
brijaa,

a brijaeve prie sadre prie njegove esterice nesretne brae.

to se tie pitanja kada je Hiljadu i jedna no napisana, odgovor na njega se
ne zna tano. Kratak odgovor na to pitanje bi mogao biti da postoji izvjesna
verzija ove
zbirke pria koja je u opticaju ve u 10.st. po Isa a.s. premda je tada bila
naslovljena
rijeima Hiljadu noi, a ne Hiljadu i jedna no. Ova zbirka pria iz 10.st. crpila
je prie
iz starijih pria, te su se naredne prie prvotnom korpusu dodavale zadugo sve do
ranog
19.st. Sami autori Hiljadu i jedne noi nisu nam poznati.
Treba istai da vanost ovog djela nije samo knjievna, nego da je Hiljadu i
jedna no i vrlo vaan izvor za drutvenu historiju Srednjeg istoka u
srednjovjekovnim i
modernim vremenima. Sam zbornik pored mnotva pria o preljubnicima,
ukrotiteljima i
armerima zmija, arobnjacima, vraarima, sadri i veliki broj pobonih i moralno
didaktikih pria o svetim ljudima i izuzetnim mudracima koji ine uda, kao to
sadri i
odgojne basne koje zapovijedaju vrstinu, panju, dareljivost itd.
2
Na kraju treba jo spomenuti i to da je Robert Irwin u ovom svom Priruniku na
neke predmete o Hiljadu i jednoj noi samo aludirao, a neke uope nije
spominjao.
Meu njima se nalazi poezija u Noima, ilustratori Noi, basne i mudronosna
knjievnost
u Noima, politika teorija u Noima, misticizam i vjera u Noima, zatim igre,
drame,
filmovi i muzika koju su Noi inspirirale, te utjecaj Noi na modernu evropsku i
perzijsku
knjievnost. Autor se tih predmeta nije prihvatio, ne zato to nisu bitni, nego zbog
toga
to nije imao namjeru stvoriti knjigu po obimu veliku kao 1001 no, niti je htio
imati

Prirunik koji je tako dugaak da ga niko ne moe proitati a da prethodno ne

osjeti elju
da odustane. Robert Irwin je htio stvoriti jedno djelo koje e biti dobar putokaz
svim
itocima Noi, a svima nam je sasvim jasno da je u svojoj namjeri ovaj veliki
znalac bio i
vie nego uspjean.
Zanemarivane na Bliskom istoku,Arapske noci bile su tako siroko i cesto
prevodjene na
zapadne jezike a najvise na engleskom ili francuskom jeziku. Nedavni prijevod,koji
je
uradio Husain Haddawy,jeste i ispravan i tacan ali je to prijevod tek prve 271noci.
Svaki prijevod sa arapskog posjeduje probleme sa kojima se ne susrecemo u
prijevodima sa evropskih jezika,a prevodjenje Noci ima zasebne teskoce. Arapski
jezik
je tezak,cudan i tackast alfabet koji mnogo zbunjuje nearabiste. Ovdje cemo
navesti tek
nekoliko tih ozbiljnih problema oko prevodjenja.
Prevodilac u starijim arapskim rukopisima i tekstovima uopce ne nalazi ubiljezene
tacke.
Recenica ide sve samog kraja nekog paragrafa ako ne cak i do kraja same knjige.
Drugo odsustvo velikih slova moze dovesti do toga da se vlastita imena prevode
pogresno kao stvari.Jedan od najvecih problema sa kojim se prevodilac sa
arapskog
susrece jeste ustanoviti da li nekoja zamjenica pripada subjektu,objektu ili nekom
drugom instumentu u nekom ulomku.Postoje i leksicki problemi i jos nemamo
zadovoljavajuci rijecnik predmodernog araposkog jezika.Jedan od najboljih
oradjenih
rijecnika je Arabic-English-Lexicon(1863-1893)od Edvarda Lanea.Buduci da ne
postoje
opsezni rijecnici ili gramatike posvecene iskljucivo srednjoarapskom
jeziku,naucniku koji
se poduhvaca prevodjenja dijelova Noci nedostaju neke od naelementarnih vrsta

pomoci u njegovom radu,rani prevodioci kao Galland i Lane morali su raditi cak
sa jos
manje upustva.Razina problema potjece iz arapske rigidne sintakse i izgovora sto
ga
cini teskim,premda i ne apsolutno nemogucim,registriranje kolokvialne i
regionalne
govorne upotrebe rijeci.
Ogranicene sintaksicke forme i uobicajna gradnja oblika rijeci po uzorcima
doprinose da se rima i metar relativno lahko postizu u arapskom jeziku. Arapska
rimovana proza koristena je da se pobudi i prizove sjecanje na raskosne
ceremonije,zestoke bitke,izvanredno ljepotu itd. Sto se tice poezije zbijenost i
preobilje
rimujucih imetrickih uzoraka ne moze se prikriti u engleskom bez poteskoca.
Premda ima mnogo stihova u nocima i likova imaju malo teskoce da poeziju
deklamiraju pa cak i onda kad su suoceni sa brodolomom,plackom ili smrcu.
Premda su
svi prijevodi sa prijemodernog arapskog moraju suociti sa problemima,prijevodi
Noci
moraju se suociti i sa posebnim problemima.
Jedna je stvar,recimo,da puki opseg ove zbirke sprijecava arabiste da cak i
razmisljaju o zapocinjanju prevodjenja. Povrh toga mnoge price su bile pisane
kako bi
se glasno citale i protezu se kroz ponavljanje i rekapituliranje. A najvaznije od
svega
jeste to da je nedostajanje jednog jedinstvenog ustanovljenog teksta stvaralo
probleme
svim dosadasnjim prevodiocima.
3
Antoine Galland je prvi evropski prevodilac Noci i on je odigrao veliku ulugu u
otkrivanju
svih nastalih prica.On je rodjen u Picardiyu i studirao je klasicni,grcki,i latinski na
kraljevskom koledzu i na Sarbonnei u Parizu.Od 1670-e-1675-e je bio na
leventu,radeci

prvo kao prevodilac i uceci turski i moderni grcki,a potom arapski i perziski
jezik.Galland
je tragao za rijetkim rukopisima,kovanim novcem i dragim kamenjem.Po povratku
u
Francusku bio je postavljen za kustosa kraljevske zbirke kovanog novca i
medalja.On je
napisao djelo"BIBLIOTHEQUE ORIENTALE",i ovo je dijelo bilo uradjeno u vrijeme
kad
se na Srednji istok nije gledalo kao na ne razvijeni Treci svijet.Medjutim najvecu
slavu
dostigao je kada je izvrsio prijevod 1001.Noci.On je objavio Sinbadove pripovijesti
a to
je objavio 1701god.Te iste godine zapoceo je i rad na prevodjenju "Noci"imavsi
rukopis
koji mu je poslan iz Sirije.Prvi i drugi svezak hiljadu jedne noci objavljeni su 1704te,dok
12-i i posljedni se pojavljuju 1717-te.Kao temelj za svoj prijevod koristio je rukopis
od tri
ili cetiri sveska,koji je datirao iz 14-og i 15-og st.Gallandov prijevod,kad je bio
dovrsen
ukljucuje mnogo vise prica negoli sto sadrzi rukopis koji se cuva u njegovom
djelu.1790e Galland je upoznao Hanna Diaba,krscanskog Arapa iz Helapa kojega je doveo u
Pariz
Gallandov prijatelj,putnik Paul Lucas,Diab je radio kao Gallandov informant i
izdiktirao
mu po sjeanju 14. pripovjesti od koji se sedam kasnije pojavilo u Gallandovom
izdanju
Noi.U vrijeme Francuske renesanse,humanisticki prevodioci knjizevnosti klasicne
starine-prevodjene "Lijepih nevjernika"tvrdili su da dobar ukus ima prvenstveno
pred
strogom tacnoscu u prijevodu.Gallandov cilj u prevodjenju nije bio toliko da
prepise
tacno pravu teksturu srednjovekovne arapske proze,koliko da izbavi iz nje one
dijelove

za koje je prosudio da ce oduseviti salone Francuske 18-og stoljeca.Cak i prije

nego li je
posljedni Gallandov svezak bio objavljen u Francuskoj,neke su njegove price bile
prevedene na engleski i cirkulirale kao jeftine knjizice na popularnom trzistu.Svi
prevodi
koji su se pojavili kasnije bili su Gallandovo dijelo.Premda se za mnoge verzije
"Noci"tvrdilo da su nezavisni prijevodi uradjeni izravno sa arapskog,malo ih je
ustvari
bilo.Radnje su to bile prerade Gallanda,s povremenom dodatnom gradjom
crpljenom iz
drugih izvora
Joseph von Hammer-Purgstall bio je austrijski orijentalist,koji je,s
vremenom,nauio
deset jezika i koji je sluio kao tuma,zatim kao prevodilac i vodi na
Levantu.Jedna od
njegovih ranih dunosti u Istanbulu bila je da godine 1799,istrai rukopisnu kopiju
noi.U
tome je doivio neuspjeh.Bio je uposlen i u austrijskom sudu Lorda Kancelara sve
do
1835.godine,kada je otiao u penziju i poeo se baviti pisanjem.Habichtov
Tunianski
rukopis jeste tek jedan od brojnih rukopisa gostaije je navodno postojanje
zaaralo i
izazavalo potekoe toga to je u bilo kojem sluaju, kompleksna pria o
prenoenju
noi.
Gustav Weil,kao i Habicht,studirao je u Parizu i sam je uradio djelimini prijevod
Noi
na njemaki jezik .Nije to bio potpuni prijevod ,jer je Weil ispustio rimovanu prozu
i
poeziju u priama.Weil je kasnije stekao veliku slavu po svojoj monumentalnoj
povijesti
o arapskom halifatu,ali usprkos njegovom statusu uenog historiara,njegov
prijevod

Noi zadobio je malo odobravanja,ak i u Njemakoj.

Jonathan Scott nauio je arapski i perzijski u Indoneziji.Njegov prijevod bio je prvi
knjievni prijevod na engleski iz Gallandova djela,i bio je u vremenima koja su
uslijedila
iroko koriten kao osnovica za popularna,djeci namijenjena izdanja Noi na
engleskom
iz kojih su izbaena nepristojna mjesta.
4
Edward William Lane,otiao je u Egipat namjeravajui da zarauje za ivot radei
litograf i tragajui za pitoresknim materijalima za reprodukciju.Po povratku u
Englesku
godine 1828.Lane se prihvatio posla da uradi vizuelni i pisano zapis onoga to je
vidio
prilikom svog boravka u Egiptu.Premda je Lane u djelu Manners and Customs
zabiljeio
da su rukopisi Noi bili skupi i teko dostupni ,on je takoer formirao pogled da
prie
Noi izvrsno odraavaju i ilustriraju nain ivota koji se jo ivi u gradu.Po
povratku u
Kairo,zapoeo je raditi na prijevodu sa arapskog.Laneov prijevod pojavljivao se u
mjesenim dijelovima,prije negoli se pojavio u uvezanoj verziji od tri
sveska.Premda je
njegov prijevod bio vec znaajan poduhvat,on se odmah prihvatio ak veeg
pregnua i
od 1842-1849.radio je u Kairu na Arapsko-engleskom rjeniku.Lane je ove
mnogotomne
rjenike sravnjivao ,aranirao arapske korijenske odrednice prema logikom
sistemu
vlastotog domiljanja pritom,pribavljajui engleske ekvivalente arapskim
rijeima.Laneov prijevod Noi je bio produetak njegovog ranijeg rada na slikanju
i
objanjavanju manira i obiaja modernih Egipana,za koje je Lane smatrao, da se
manje ili vie ,nisu mijenjali od srednjeg vijeka.Zato to je imao cilj da uradi jedno

uvodno djelo,njegov prijevod sadri veliki dio podnonih napomena-o miroijima

,grobljima,sedri ,ahu,zakonima o nasljedstvu,znojenju,smetljitima itd.
Nalik mnogim koji su ga slijedili, Lane se osjetio obaveznim da rasisti prostor za
vlastiti
prijevod ocrnjujui dotadanji rad na prevoenju 1001 noi.On izjavljuje:Tvrdim
da je
Galland pretjerano izopaio ovo djelo.
Kasnije,Laneov neak i posmrtni izdava,Stanley Lane Poole,slijedio je ovu
optubu ,ukazaujui na sakatost,siromatvo,ubogost i nemoralnost Gallandova
prijevoda,za koji je osjeao da je krivotvorenje i patvorenje duha originala.Laneov
vlastiti stil nastoji biti grandiozan i tei biti stilom koji oponaa Bibliju.Red rijei je
esto i
bezrazlono preokrenut.Gdje stil nije raskono bombastian ,on je esto bolno i
nenadahnuto doslovan.Laneov je prijevod zainjen latinizmima.
Jedan argument protiv izjanjavanja za Laneov prijevod kao najbolji jeste i taj
da to nije prijevod cjelovitih Noi.Lane je oblikovao svoj prijevod za porodino
itanje.Prema tome odstranio je nepoudnaerotska mjesta ili je preinaio i
preradio
odjeljke za koje je mislio da su nepogodni za djeije i edne ui.U sluajevima
kada je
opazio da su cijele prie bestidne i nepristojne ,on ih je sasvim izostavljao.Ne
samo,da
je Lane pretjerano cenzurirao svoj tekst,nego je u sluajevima gdje je smatrao da
su
prie dosadne,da se ponavljaju ili da su neshvatljive,te prie takoer sasvim
izostavljao.Laneov je knjievni sud bio krivudav i nepouzdan i njegovo izdavanje
Noi
proizvoljno.Neke vrlo dobre prie u Laneovoj su verziji bile odstranjene.K tome,on
nije
uvijek naznaio gdje padaju ta njegova odsijecanja pria,i odbacio je veinu
poezije.Usprkos svemu ovom,Laneov prijevod je bio zanosno primljen.
John Payne je rano pokazao darovitost za strane jezike i poeziju.Godine

1877.Payne je sa krugom prijatelja ustanovio drutvo Villon ,i upravo je to drutvo

objavilo Payneov prijevod Noi. Ne samo da je to drutvo pomoglo financirati ovo
izdanje,ono je takoer pruilo neku mjeru zatite za Paynea protiv optubi za
nepristojnost,jer se moglo tvrditi da su izdanja tog drutva bila samo za njegove
lanove
koji su se pretplatili.
Premda je Payneov prijevod bio mnogo potpuniji od Laenovog,to jo nije bio
puni prijevod arapskog tektsa,jer je Payne ukljuio samo pornografske pasae
ukoliko
su se nalazili u Bulaqovoj i Breslauvskoj verziji.Payne nije zapravo,lovio
nepristojnosti i
pretjerivao u bestidnostima koje je naao u arapskom originalu.On je pokuao
iskazati
5
bestidne pasae u aluzivnim parafrazama,tako da ne bi naljutio svoje
itateljstvo.Meutim,on se poduhvatio poezije 1001 noi mnogo ozbiljnije nego su
to
njegovi predhodnici uinili ,i svu je poeziju preveo.Payne je o svojemu prijevodu
1001
noi mislio kao o djelu knievnosti,a ne kao o nekoj vrsti enciklopedije o
orijentalnim
manirima i obiajima.Prema tome,on se nije muio i brinuo da pribavi bilo kakve
biljeke.Payneu je trebalo est godina da dovri svoj prijevod 1001 noi.
Payne je imao neku enju i zanos za opskurnim i arhainim rijrima.Premda je
marljivo
radio na svome prijevodu arapske poezije,malo se nje doima zadovoljavajue
modernom oku.Payne je bio tvrdoglav i borben i odgovarao je na kritike uperene
na
njegovo djelo od pristaa Laneova prijevoda.Payne je dobio snanu podrku u
svojoj
borbi od Sir Richarda Burtona.
Sir Richard Fransis Burton ( 1821. 1890. ) bio je slavan kao pisac avanturist i

istraiva. Izgledao je uglaeno i nadareno, a mlai pjesnik Swinburne, njegov

uenik
veli : ' Burton imade eljusti avola i elo boanstva ' . Prema njegovom prijatelju
Lordu
Redesdaleu, Burton je ' bio jedini ovjek koga sam ja znao koji je mogao pucati,
sa
ramena i bez odmora, iz staromodne puke za slonove. Njegova je snaga
izdrljivosti
bila naprosto udesna, a mogao je piti brendi s heroizmom koji bi zadovoljio i dr.
Johnsona ' . Bio je britanski konzul u Santosu, Damasku i Trstu. Pisao je nairoko o
temama kao to su maevalaka vjetina, lov sa sokolima, indijske javne kue,
mormonska sekta i afrika geografija. Bio je iznad svega poznat po svojemu
putovanju,
u zabranjena mjesta Hidaza. Neke vrste izvjetaj sa ovog putovanja objavio je
1885.
godine pod naslovom Hodoae u Mekku i Medinu.
Burton je prvi put doznao da Payne predlae da uradi prijevod Noi podsredstvom
pisma koje je Payne poslao u asopis Atbenaum 5. novembra 1881. godine, i u
kojem je
reklamirao pretplatu. Odmah je napisao pismo Payneu, nudei se da izvri
korekturu
njegova prijevoda i da mu pomogne na bilo koji drugi nain. Sam je Burton tvrdio
da je
zapoeo pripremni rad na jednom nezavisnom prijevodu Noi ve od 1852.
godine kad
su on i istraiva Steinhauser raspravljali o ovom projektu u Somalilandu. Ustvari,
malo
je dokaza da je Burton uinio bilo koji znaajan dio prijevoda sa bilo koje verzije
Noi
prije osamdesetih godina prolog stoljea, mada Lord Redesdale, koji je posjetio
Burtona 1871. godine, kad je Burton bio konzul u Damasku, tvrdi da mu je tada
Burton
pokazao prva dva ili tri poglavlja svoga prijevoda. Ipak, Payne je prihvatio
Burtonovu

pomo, kako u savjetima kod teih pasaa na arapskom, tako i u pruanju

podrke u
polemici koja je bijesnila u knjievnim novinama o odnosnim vrijednostima dvaju
prijevoda, Payneova i Laneova. Uspostavivi kontakt sa Payneom, saznao je da je
Payne stekao oko etiri hiljade funti od svog prijevoda, ali Payne je odluio da vie
ne
objavljuje daljnja izdanja svog prijevoda. S Payneovim doputenjem, Burton je
odluio
da uradi ' vlastiti ' prijevod. Njegovo izdanje Noi u deset svezaka, objavljeno je
1885.
godine. Koristio je sredstva pretplatnikog drutva, s ciljem sabiranja novca i
smanjivanja rizika da bude gonjen zbog bestidnosti ( opisa iz Hiljadu i jedne noi )
.
Burtonovo izdanje se pojavilo pod znakom Kama Shastra Drutva, Benares.
Drutvo su
osnovali Burton i Arbuthnot, s namjerom da bi objavljivali klasike indijske erotike.
Drutvo je objavilo djela Ananga Ranga i Kama Sutra. Burtonov ponovni prijevod
klasinog djela o arapskoj erotici, naime Mirisni Vrt je takoer objavljen od istog
izdavaa. Nakon to je Burton zavrio svoj pregled Kalkutanskog teksta II, on je,
kao i
Payne, nastavio prevoditi i objavljivati prie naene u drugim tekstovima, da bi ih
objavio
u periodu 1886. 1888. godine. Veliki dio Burtonova ' prijevoda ' tijesno ovisi o
6
Payneovoj ranijoj verziji. Tako naprimjer, u poetnoj '' Prii Drugog Kalendera '' ,
gdje
Payne ima ' sedam kola ' , Burton ima ' sedam itanja ' , a gdje Payne ima '
nauku o
zvijezdama ' i ' rukopis ' Burton to nadomjeta rijeima ' zvijezdoznanstvo ' i '
kaligrafija '
. Burton je pokuao osluhnuti rimovanu prozu saj'a. Preveo je neke prie prije
Paynea,
meu njima ' Zayn al Asnam ' i ' Alauddin ' , koje je kasnije i Payne preveo.
Burton je u

usvojio izvjestan katoliki pristup, tako da je zauzeo jasnu distancu spram

apokrifa u
Hiljadu i jednoj noi. Slinosti u stilu izmeu verzija Paynea i Burtona jesu do
izvjesne
mjere razumljive usljed injenice da su ova dva ovjeka dijelila iste knjievne
ukuse i
prijatelje. Burton je dijelio Payneov entuzijazam za arhainim i zaboravljenim
rijeima.
Stil koji je Burton prihvatio moe se opisati nekom vrstom kombiniranog
rugajueg
gotikog stila, sastavljenog jo od elemenata srednjoengleskog jezika, zatim
autorizirane Biblije i jakobinske drame. Veina e modernih itatelja zapaziti
neskladnost Burtonovih viktorijanskih vulgarizama, naprimjer ' obini Joe Millers
','
arlijevi ' i ' crveni cent ' . Burtonov prijevod Noi moe se zasigurno preporuiti
svakome ko eli poveati svoje izraajne mogunosti. Tako on esto koristi rijei : '
hajkanje ' , ' herojaki ' , ' potresni nemir ' , ' bistrenjak ' , itd. Rijei kao to su '
neko ' i '
odnosno ' su standardne u Burtonovom vokabularu. Razina ovog vokabulara je
ira i
udnija od Payneovog, teturajui izmeu eruditskog i jasno naturalistikog, tako
da
Harun al Rashid i Sinbad etaju i priaju u nekoj jezikoj Nikad Nikakvoj Zemlji.
Burton
je dijelio Payneov entuzijazam prema Rableovu djelu Gargantua i Pantagruel.
eznuo je
za prve tri knjige ovog Rableovog djela, budui da ih je 1653. godine preveo
kotski
lingvistiki teoretiar Sir Thomas Urquhart. Fraze i rijei koje je koristio u
prijevodu
Rablea kao to su ' pokrevetni araf ' , ' pjandura ' , ' zdepasti uenjak ' opet
izranjaju u Burtonovim Arapskim noima. Urquhartov ' engleski ' koji izraava
Rablea bio

je rastegnutiji, s vie boja i bestidniji od francuskog izvornika. Burton je slijedio

slian
postupak pokuavajui da unaprijedi, nadmai svoj arapski izvornik. Primjerice, u
pristupnoj okvirnoj prii gdje se, kako stoji u arapskom izvorniku, veli da je
ahrijarova
ena sebe dala ' crnome robu ' , ali u Burtona taj ovjek postaje ' veliki slinavi
crnonja sa
kolajuim oima koje su isticale bjeloonice, uistinu grozan pogled ' . Franesko
Gabrijeli, koji je kasnije preveo Noi na italijanski, cinino komentira da je esto
nuno
konsultirati arapski izvornik da bi se shvatio Burtonov engleski. Meutim, Jorge
Luis
Borges ( Borhes ) , u svojemu nadahnutom eseju ' Prevodioci Hiljadu i jedne noi '
branio je Burtonov prijevod. Borges je zakljuio da je Burtonov prijevod najbolji
engleski
prijevod Noi. Burtonove Arapske noi jesu doista jedan od kurioziteta engleske
knjievnosti. Burton je elio postii priznanje u svijetu nauke kao antropolog ili
naunik o
svaemu, ali je Laneovo izdanje sa svojim tekim zabiljekama, uinilo sve to je
trebalo
kazati nevinom itatelju o muslimanskim manirima i materijalnom ivotu. Lane
je
objasnio i vie negoli bi obini itatelj Hiljadu i jedne noi i poelio znati ! Burton
je bio
rasist. ' Crnonje ' , Jevreji i Perzijanci zadobili su grub tretman u njegovim
biljekama.
Takoer je bio i misoginist ( enomrzac ) , s naglaenim nevoljenjem otroumnog
enskog drutva. Bio je antikranin i smatrao je da je islam bolja religija, zbog
toga to
je islam bio racionalniji i korisniji kao instrument drutvene kontrole. Burton je za
sebe
vjerovao da je ekspert za seks ! Zbirno posmatrano, njegove se biljeke
pretvaraju u

jednu enciklopediju ozbiljne seksualne uenosti. Lahko je zapaziti da su

Burtonove
biljeke o seksu jednostavno pohotne, slikovite i osebujne, jo je lake prisjetiti se
da je
on bio pionir koji je o ovome pisao prije Havelocka Ellisa i Sigmunda Freuda.
Burton je
tvrdio da su Perzijanci bili roeni pederi. Seks i homoseksualnost u Burtonovim
7
biljekama jesu parada jedne aave erudicije, isprepletene sa ulomcima njegove
autobiografije. Uzmimo, recimo, slijedei primjer : Bab je arapska rije za ' vrata '
ili '
poglavlje ' . Postupajui neobino u dvije treine svoga devetog poglavlja, Burton
je u
stanju da ovoj rijei posveti naunu panju i na tom tragu istie da ona ima i
jedno
rijetko, varijantno znaenje ' koptske grobne izbe ' . Biljeka o ejhu u prvom
svesku,
govori nam da je, prema islamskom nauku, Ibrahim ( Abraham ) , bio prvi ovjek
koji je
skratio svoju kosu i koristio akalicu. Prema autoru po imenu Rana Kabbani,
Burton
snosi teku odgovornost za osnaivanje mita o erotskom i iskoristivom Istoku.
Tano je
da je Burton posegnuo za rasistikim i seksistikim elementima u Noima i da ih
je
prenaglasio. Meutim, on te prie nije izmislio. Burtonov prijevod i djelo bilo je
napadnuto, kao to je bio napadnut i Payneov prijevod, od pristaa Laneova
prijevoda.
Orijentalisti koji su savjetovali i podravali Paynea, podravali su i Burtona u novoj
rundi
polemika o ovom predmetu. Payne je smatrao da je Burton imao grubo uho za
poeziju.
to je jo vanije, smatrao je da je Burtonovo usredsreenje na bestidne pasae

pretjerano ! Burtonova verzija je preivjela sve napadaje sasvim dobro, a njegova

kritika
Laneove selektivne procedure i postupaka bila je u cjelosti opravdana. Njegov sud
o
odnosnim vrijednostima i promaajima pojedinanih pria bio je, u cjelini uzev,
dobar i
imao je mnogo razboritije gledanje na vjerovatnu povijest nastanka korpusa Noi,
negoli
Lane.
Nije iznenaujue da je Gallandov prijevod ouvao svoj moan uticaj na osjeanja
svojih zemljaka Francuza,i sve do predveerje dvadesetog stoljea nije se pojavio
novi pokuaj za prijevod Noi.
ovjek koji se poduhvatio zadatka tog novog prijevoda Noi na francuski nije bio
Francuz! Mardrusov djed bio je neki Mingrelianin,roeni Kavkaanin,koji se borio
sa
muslimanima pod amilovom vlau kako bi se oduprli ruskoj aneksiji Kavkaza.
Nakon konanog poraza amila,porodica Mardrus bjei u Egipat,a voa roda
Mardrusa
postao je i voa mingrelijanske zajednice tamo.Joseph Charles Mardrus roen je u
Kairu 1868.godine i odrasto je u sredini gdje se govori arapski,ali,kako e to
postati
oito,arapski nikada nije bio njegov prvi jezik.U vremenima koja su uslijedila
mladi
Mardrus odlazi u Francusku i nastoji postii karijeru u medicini.Njegov se prijevod
Noi
pojavljuje u periodu 1899.-1904. (Vrlo itljiv engleski prijevod Mardusova
francuskog
prijevoda Noi pojavio se 1923. iz pera Pouysa Matersa).
Mardusov prijevod Hiljadu i jedne noi (le liure des mille nuits et une nuit) u
esnaest
svezaka, imade kratak predgovor koji se razmee svojom krajnjom, knijevnom
rije- za
rije tanou. U vrijeme njegove pojave, ovaj je prijevod bio pozdravljen kao
trijumf!

Oni koji su aplaudirali pojavi prijevoda bili su knievnici, a ne naunici. Mardrusov

prijevod (koji je bio zapravo vie od klimave i labave adaptacije) pogodio je
knjievnu
modu toga vremena. Andrej Gide (id) bio je Mardrusov lini prijatelj, i u jednom
lanku
posveenom Hiljadu i jednoj noi dr. Madrusa ('Les Mille nuits et une nuit du Dr.
Madrus').
Andre Gide je tvrdio Gallandov senzibilitet da oblikuje, te njegov uvijek prisutni
bon gout,
toliko su utjecali na njegov prijevod da nam on, zapravo, vie govori o svijetu Luja
XV
negoli o svijetu Haruna al- Rashida. Mardrus je uzeo elemente koji su bili u
izvornom
arapskom, i preradio ih, pretjerujui i izmiljajui, oblikujui Noi na takav nain
kao da
se prie pojavljuju u vremenima da ih je pisao Oscar Wilde ili Stephane Mallarme.
8
Madrursova verzija ovih arapskih pria bila je zakanjeli produkt fin- de- sicle
ukusa,
portret fantazije Orijenta, sastavljen od opijuma matarija, ukraene
raskalaenosti,
izgubljenih rajeva, melanholinog obilja i djevica robinjica naslonjenih u zlatnim
krletkama!
Kad je Mardrus zapoeo svoj prijevod, tvrdio je da prevodi s "najbolje" verzije
Noi,
teksta izdanog u Bulaqu. Nakon svega toga tvrdio je da prevodi iz jednog
sjevernoafrikog rukopisa Noi koji potjee iz sedamnaestog stoljea, za kojeg je
on
tvrdio da je posluio kao osnovica za tekst Bulakog tampanog izdanja Noi!
Sasvim je
jasno da je Mardrus lagao i da taj njegov rukopis nikada nije postojao.Openitije
govorei, on je spravljao sve vrste "poboljanja" na priama, njegovi izumi esto
tee

ka vilenastim ili ironinim.

Andre Gide smatra da je kratki odlomak dijaloga izmeu ahrijara i eherzade
posebno
oaravajui. To je u onom dijelu gdje ahrijar pita eherzadu kojim to jezikom
govore
ivotinje."U najistijoj arapskoj poeziji i prozi",odgovara eherzada,ali to je
stvarno ono
to Mardrusa ini smijenim,jer se ova razmjena rijei ne pojavljuje niti u jednom
originalnom arpskom rukopisu ili tekstu! Mardus isputa neke pripovijesti a druge
preudeava, eda bi odgovarale njegovom ukusu.
Mardrusov prijevod stvarnog arapskog,tada kad je stvarno prevodio sa
arapskog,takoer je navukao kritiku.Mardrusova nepopustljiva doslovnost dovela
ga je
do toga da preokree savreno obini arapski jezik u najgroteskniju formu
francuskog
jezika. Na primjer, arapska rije ayn,koja znai "oko",a moe takoer znaiti i
"izvor","zdenac" ili "bit","sutina".U kontestima gdje ayn jasno oznaava "zdenac"
ili neki
drugi izvor vode, Mardrus i tada rije ayn prevodi kao "oko vode" !!! Rije din
znai i
"vjera" i "dug", ali Mardrus openito prenosi znaenje te rijei kao "vjera", bez
obzira da
li je to tano u danom kontekstu ili nije. D. B. MacDonald, za kojeg je vjerovatno
da se
posebno pretrgavao u iskrenom odnosu prema Mardrusu, dovoljno je bio utiv da
jednom prilikom izjavi da sve Mardrusove greke nisu bile Mardrusove! Neke su
od njih
bile izravno prepisane od Gallanda! MacDonald je bio prisiljen da zakljui da je
"arapsko
obrazovanje dr. Mardrusa ispod kritike". Suhayr al- Qalamawi, autor jedne od
najboljih
studija na arapskom o Noima, napominje o Mardrusovom prijevodu slijedee:
"Sa

velikom alou, ne moemo ovaj prijevod smatrati naunim zbog njegove

vulgarnosti i
nakaznosti."
Premda su kljuni prijevodi Noi bili na engleskom i francuskom, ove su prie, bile
prevedene i na veinu svjetskih pisanih jezika (premda ne uvijek izravno sa
arapskog).
U dvadesetom stoljeu njemaki su itatelji bili dobro poslueni Littmannovim
kompletnim i vrlo umjenim prijevodom u est svezaka (pojavili su se u periodu
od
1921. do 1928.). Littmann je preveo cijele Noi, izuzev poezije, premda je preveo
i
veinu opscenih/ bestidnih mjesta, ali ne na njemaki ve na latinski. Usprkos
ovoj
djelominoj ovisnosti Littmanna o Burtonu, Borhez priznajui da je Littmannov
prijevod
bio ozbiljan i perfektno nauan, ipak ga osuuje zbog njegove bezbojnosti:"U
Littmanna
Washington nesposoban lagati nema nita drugo doli njemakog potenja. To je
malo,
to je tako malo. Razgovor izmeu Noi i Njemake trebalo je da proizvede neto
vie."
U Italiji je uvaeni arebist Francesk Gabrieli predsjedavao jednome timu
anonimnih
prevodilaca koji su preveli Bulako izdanje, sravnjeno sa Kalkutanskim II. Gabrieli
je
zauzeo vrst kritiki stav spram grae koja se prevodila, kritizirajui prie zbog
njihova
navodnog intelektualnog siromatva, njihove djetinjastosti, psiholoke povrnosti,
pomanjkanja unutarnje logike, te zbog toga to prie, navodno, isuvie
izbjegavaju
9
magiji i udima. Ovo Gabrielijevo gledanje na prie Hiljadu i jedne noi jeste
pretjerano
nisko.

Rusko je itateljstvo, oigledno, dobro uslueno-barem kad je posrijedi prijevod M.

A.
Saljea, koji se pojavio godinama 1929.-1933.Ovaj je prijevod objavljen u izdanju
Akademia izdavake kue u Moskvi, pod patronatom Maksima Gorkog.
Kako je napomenuto u Uvodu, odnedavno imamo prijevod Noi na engleskom koji
je
uradio Hasain Haddawy sa Mahdi izdanja jednog Gallandovog rukopisa.
Objavljen 1990., Haddawyjev prijevod obuhvata samo 271 no, zavravajui sa
"Priom
o Dallunar,iz mora roenoj",ne ukljuuje niti jednu "priu siroe",niti bilo koju
priu Noi
apokrifa.Haddawyjev prijevod je kako priljean, tako i ugodan za itanje.
Mahdijev tekst, iz kojeg Haddawy prevodi, sadri mnoge umjetne detalje, koji su
bili
izgubljeni u verzijama tampanim u Kalkuti i Bulaqu.Ali onima koji ele okusit Noi
i
dobiti istinski utisak o stilu i umjetnosti ovih pripovijesti, Haddawyjev se prijevod
ne
moe visoko preporuiti.
KNJIGA BEZ AUTORA
Istraivanje izvora pria Hiljadu i jedne noi, istraivanje vremena njihova
kompiliranja i
identiteta mogueg autora tek zapoinje sa ranim desetljeima devetnaestog
stoljea.
Znai ozbiljno prouavanje Noi vremenski se podudara sa razvojem orijentalizma
kao
akademske discipline.
ejh irvani, kompilator prvog tampanog arapskog teksta Noi-Kalkutansko
izdanje I,
je vjerovao da je pria iz Hiljadu i jedne noi prvobitno dao neki sirijski Arap radi
toga da
ih koriste ljudi koji ue arapski jezik.
Louis Mathieu Langles, osniva kole za orijentalne jezike u Parizu, sugerirao je
da

prie Noi imaju indijsko porijeklo.Ovaj njegov prijedlog razvio je kasnije Baron
von
Hammer-Purgstall koji je naglasio ulogu Perzije i perzijskog jezika kao prijenosnika
kojim su indijske prie dospjele u arapske zemlje.
Baron Silvestre de Lacy urednik i zdava, ekspert za tekstove, nije bio
impresioniran
argumentima von Hammer-Purgstalla. On je smatrao da su prie u Noi
naglaeno
arapske i naglaeno islamske, te nikad ne bi mogle kao takve dospjeti iz Indije.
Silvestre
de Lacy tvrdi da su Noi sastavljene u Siriji u trinaestom stoljeu po Isau a. s., ali
da ih
je njihov autor ostavio nedovreneLaneovo vlastito miljenje jeste da su Noi
djelo
jednog ili dvojice autora koji su pisali u Egiptu negdje pri samom kraju
kavkanskog
mamelukog perioda-to jest negdje oko 1500. godine.
Kad je Burton uradio svoj prijevod napao je ovu Laneovu teoriju tvrdei da jezgra
ovih
pria potjee iz Perzije, odakle je dola u arapske zamlje. Po njemu prie nisu
imale
jednog autora, ve su bile djelo mnogo ruku tokom dugog perioda vremena, a
posljednje
su dopune vjerovatno uraene u esnaestom stoljeu. Burtonu, za koga se sad
moe
smatrati da je imao bolji argument, uveliko je u dolasku do ovakvih zakljuaka
pomoglo
prijateljstvo sa Hermannom Zotenbergom. Zotenberg koji je tragao za
orijentalnim
rukopisima bio je prvi naunik koji je pokuavao dati obuhvatan pregled i
usporedbu
preivjelih rukopisa Noi. Za veinu tih rukopisa Zotenberg je identificirao da su
napisani
u Egiptu, nekoliina je uraena u Siriji, a jedan rukopis ini se da je kopija
bagdadskog

prototipa i stoga od velikog znaaja, jer se veina naunika saglasilo da prva

arapska
verzija Noi mora da je sastavljena u srednjovjekovnom Iraku.
10
Ibn al Nadim je bio prodava knjiga i kompilator jednog kataloga svih knjiga za
koje se
znalo da su napisane do njegovog vremena. Prema njemu, pisanje i sabiranje
zabavnih
pria prvo je bila moda u predislamskoj sasanidskoj Perziji. On kae prva knjiga
koja je
bila napisana sa ovakvim zabavnim sadrajem bila je knjiga Hazar Asfaneh to
znai
"Hiljadu pria". Osnovica za ovo ime jeste u tome to je jedan od kraljeva imao
obiaj
oeniti enu, provesti jednu no sa njom i potom je sljedei dan ubiti. To se
deavalo
dok kralj ne oeni inteligentnu i domiljatu konkubinu kraljevske krvi koja mu je
hiljadu
noi priala prie, usljed ega mu rodi sina i zadobi njegovo srce. Zvala se
eherzada, a
u njenom naumu joj je pomogla kraljeva upraviteljica dvorske posluge Dinar Zad.
ini se vjerovatno iz svega navedenog da je ova perzijska zbirka pria Hazar
Asfaneh
bila prevedena na arapski u osmom ili ranom devetom stoljeu pod naslovom Alf
Khurafa prije negoli je u vremenima koja su uslijedila prenaslovljena u Alf Layla.
Veina se naunika sloila u tome da su Noi bile iz vie dijelova sastavljeno
djelo, te
da su najranije prie u Noima dole iz Indije i Perzije. Vjerovatno u ranom osmom
stoljeu po Isau a. s. ove su prie bile prevedene na arapski jezik pod naslovom
Alf
Layla ili "Hiljadu noi". Ova je zbirka kasnije formirala osnovicu Hiljadu i jedne
noi ili Alf
Layla wa Layla. Izvorna jezgra pria bila je sasvim mala, potom u Iraku u devetom
ili

desetom stoljeu, ovoj su izvornoj jezgri dodate arapske prie-meu njima neke
od pria
o halifi Harunu al Rashidu (Haruni Reid). Takoer, moda negdje od desetog
toljea
ovamo, prvobitno nezavisni ciklusi saga i pria bili su dodati ovoj kompilaciji, kao
to su
epo Omeru ibnal-Nu'manu i Sindibadnama. Potom od trinaestog stoljea
naovamo, u
Siriji i Egiptu bio je dodat iri sloj pria, mnoge od njih pokazuju preokupaciju
magijom ili
prezrenim ivotom. U ranom modernom periodu, pridodato je jo pria egipatskoj
zbirci
Hiljadu i jedne noi, tako da je u znatnoj mjeri nabujao obujam i masa teksta da bi
dostigao svoju duljinu do punih 1001 ispripovijedanu no, kako je to obeano i u
samom
naslovu knjige. U isto vrijeme starije su prie modernizovane kroz triave naine ,
tako
da ovjek nalazi u njima napomene o pukama, kafanama i duhanu, koje sasvim
sigurno datiraju prije izuma ili otkria ovih stvari.
Rasprava o porijeklu i ranoj formi Noi nije ovisila samo o dokazima naenim
unutar
samih rukopisa. I druga srednjovjekovna djela ukazivala su na postojanje Noi ili
neeg
vrlo slinog u srednjm vijeku, jer su pojedine prie iz Noi bile ukljuene u
srednjovjekovne i renesansne zbirke pria.
Tehnike ukljuene u izdvajanje srednjovjekovnih rukopisa temelji se na onim
pionirskim
u radu na izdavanju knjievno klasine starine.Ove tehnike ovise o onom to se
moe
nazvati psihopatologijom prepisivake greke.Tekstualni kritiar nastoji
rekonstruirati to
je mogue ispravnije,moguu pojavu izvorskog rukopisa.On to radi
ustanovljavajui

stablonosno porijeklo ili pretpostavljenu lozu po kojoj neki rukopisi pokazuju da

potiu od
nekoliko ranijih rukopisa.Zajednike greke u rukopisu jesu od srne vanosti u
pomoi
ustanovljavanja uzajamne ovisnosti rukopisa o nekom zajednikom izvoru,dok
pisarske
pogreke mogu biti posljedica koincidencije.
Mnogo je vjerovatnije da je kasniji rukopis bio izravno prepisan od ranijeg
rukopisa,ilida
dva rukopisa imaju zajedniko roditeljstvo i da vuku svoje pogreke iz nekog
rukopisa iz
koga su oba bila prepisana.
Zajednike greke u rukopisnoj psihopatologiji ukljuuju:
-haplografiju-pisanje jednom onoga to treba pisati dvaput.
11
-ditografiju-pisanje dva puta onoga to treba pisati jedan put.
-saut du meme au meme- kretanje do iste rijei ili fraze dalje,podnu stranice.
Kroz otkrivanje zajednikih greaka ustanovljava se porodino stablo rukopisa.
Tekstualni kritiar ide za tim da ustanovi koji je rukopis najstariji.Najstariji rukopis
nije
nuno i najbolji rukopis.Kritiar rukopisnog teksta nastoji ustanoviti i datirati
arhetip
rukopisnog stabla.Arhetip nije nuno i nije esto isto to i sama prva verzija
rukopisa.Tekstualna kritika je po svojoj naravi nasluujua nauka i posljedice koje
ona
proizvodi esto su kontraverzne.Nekoliko je tekstualnih kritiara zabiljeilo estu
produkciju dvojnih rukopisnih stabala od strane tekstualnih naunika.
E.J.Keny je utvrdio da se jedna skupina tekstova tretira kao glavni nasljeujui
lanac,dok se svi ostali lanci stavljaju zajedno na hrpu u jednu divergentnu grupu.
Vrijedno je spomenuti da su veliki pioniri tekstualne kritike,radile na tekstovima
koji su

imali jednog autora i koji su imali jedan prvotni rukopis iz kojeg su svi preivjeli
rukopisi
u kajnjemu izvedeni(Bentley,Pasquali i Lachman).
Ovi su naunici radili na autorima kao to su Homer,Kalimahije i Lukrecije.
Prepisivai njihovih djela su uloili znatan trud da bi ih ispravno prepisali.
Muhsin Mahdi je naslijedio projekt koji je prvo zamislio Mcdonald izdavanje
Gallandovog
rukopisa i rekonstruiranja arhetipskog rukopisa Noi.Ovaj ga je posao uvukao u
godine
napornog rada.Rad je zapoeo 1959,a rezultat rada je objavljen 1984.
Za svoj temeljni tekst uzeo je trosvezani sirijski rukopis koji je koristio i
Galland.On ga
je usporedio s drugim preivjelim sirijskim rukopisima,poklanjajui panju
varijantnim
formama i grekama.Usporedio je sirijsku porodicu rukopisa sa paralelnom
porodicom
egipatskih rukopisa.Mahdi je bio u stanju rekonstruirati zajednikog rukopisnog
pretka
svim sirijskim rukopisima oienog od svih kasnijih dodataka i kvarenja.
Prema Mahdiju MAJKA IZVOR je proizveden u Siriji, i utemeljen je na jednoj ranoj
verziji
Noi.Prvi je put jedan autentian srenjovjekovni tekst Noi arabistima bio
dostupan.
Mahdi tvrdi da je ovaj rang arapskog jezika produkt dizajna,te je autor prilagodio
svoj
jezik prema drutvenom kontekstu pria i rangu svojih govornika.On ne vjeruje da
je
konpilator sirijskih Noi bio neinteligentan ili da je djelovao po nervu pukog
sluaja.
Prie u sirijskoj recenziji su povezane jedna s drugom da bi odgovarale jednom
dizajnu
koji poiva ispod povrine.
Srna osnovica je uokvirivanje i oblikovanje jedne od linostu koja govori da bi
spasila

ivot.U ovom sluaju to ini eherzada.

Tako ine i ejhovi koji pripovijedaju prie dinu,da bi spasili trgovev ivot;tako
ine i
gosti u kui triju gospoa bagdadskih;a tako ine i oni koji su uhapeni nakon
smrti
Grbavca.Krenje neke zabrane stavlja priu u kretanje ili je odrava u kretanju.
Podzemni prostori asocirani su uz sex,opasnost i pogibelj.Autor ima
aljivu,nestanu i
ludomradujuu sklonost da obea prie koje nikad ne ispria.
Nemogue je dokazati postojanje zajednikog autora.
Prema Mahdijevom miljenju,stara ideja da Noi nemaju izvornog oblikovatelja i
da je
njihova stuktura oduvijek bila fluidna,temelji se na nedovoljnom istraivanju.
Mahdi je vjerovao da Gallandov rukopis sadri sve to je bilo raspoloivo u ranom
menelukom periodu,40 pria povezanih sa vie od 282 noi i zapisanih u Siriji.
U Egiptu je dodato sve vie i vie pria da bi pristajao broj pria samom naslovuHiljadu
i jedna no.Mahdi pokazuje da je Bagdadski rukopis,koji je bio prepisan od
libanskog
prepisivaa Michaela Sabbagha u ranom XIX st.,bio krivotvorina.Sabbagha je svoj
rukopis prepisivao iz razliitih egipatskih i sirijskih rukopisa Noi.
12
Nemajui arapski izvornik za Alauddina,on je preveo francusku verziju ove prie
na
arapski,kao i Chavis.Rukopis Ali Baba je iznova preveden natrag u arapski iz
njezine
Gallandove francuske verzije.
Na Hiljadu i jednu no se ne moe gledati kao na kanonski tekst koji zasluuje
posebnu
brigu,niti je ovo djelo bilo pisano da bi ga itali naunici.
Nije vjerovatno da su srednjovjekovni prepisivai rukopisa Hiljadu i jedne noi
imali bilo

kakvo veliko potovanje za tekst koji su prepisivali.

Hiljadu i jedna no nikad nije bila zapisana u prvome redu na istom klasinom
arapskom jeziku.
Vjerovatno je da su mnogi prijepisi Noi bili napisani da bi se itali glasno,bilo od
profesionalnih ili od amaterskih kazivaa pria,te je mogue da kaziva nemadne
potrebu za cjelovitim tekstom.
Kaziva pria imao je potrebu samo za nacrtom neke prie,a potom bi taj nacrt on
kitio i
uljepavao.
Gallandov rukopis je najstariji preivjeli rukopis Hiljadu i jedne noi.
Klasina kritika teksta nastoji proizvesti rukopisno stablo koje vodi natrag ka
jednome
izvoru koji ima jednoga autora-i to je rezultat koji je Mahdi postigao.
Noi mnogo nalikuju Novom zavjetu gdje se ne moe pretpostaviti jedan rukopisni
izvor,niti se moe pozicionirati jedan izvorni fiksirani kanon.
Mahdijevo rukopisno stablo sugerira da postoji vrlo malo rukopisa Noi iz
XIIIst.,jer se
rukopisno stablo svodi na jedan rukopisni izvor.Njegovo rukopisno stablo zavisi od
rukopisa koji se nalaze u evropskim bibliotekama najvei dio ovih rukopisa
sakupili su
evropski putnici po Egiptu i Siriji.
Svi rukopisi imaju tri starca koji nude da priaju zapanjujue prie dinu da bi
spasili
trgovev ivot.
Dok niti jedan sirijski rukopis ne daje priu treeg starca,a rukopisi u egipatskoj
tradiciji
to ine.Ovo sugerira da se egipatska tradicija temelji na potpunijem izvoru.
Sirijska grupa rukopisa zapoinje priu o Kameruzemanu,ali je prekida u 283.
noi,jednom priom koja jedva da poinje.
Tano je da bi datiranje iz XIIIst.moglo biti sugerirano jednim dogaajem u Prii o
Brijau,u kojoj brija koristi svoj astrolab da bi ustanovio horoskop u muslimanskoj

godini 653.,a to odgovara 1255. godini po Isau a.s.,a druge reference u

Gallandovom
rukopisu sugeriraju da nije nikako mogao biti pisan prije XVst.
U Prii o jevrejskom ljekaru, postoji napomena o jednoj velikoj kui u
Damasku,poznatoj
kao kua Sudun Abdurahmana.
Ukoliko se kua pogreno pripisala S.A.i ukoliko je trebalo proitati Sudun min Abd
alRahmanu,onda se ova napomena odnosi na ime Sayf al-Din Sudun min Abd alRahman
koji je postao upravitelj Damaska 1424.god.,i umro 1438.
Najuvjerljiviji je podatak taj da se u Prii jevrejskog ljekara plaanje obavlja u
Erafi
dinarima,to je kovani novac koji je prvi put stavljen u opticaj 1425.,u vrijeme
vladavine
Sultana al-Ashraf Barsbaya.
ini se da postoji dokaz da je postojala verzija Noi na rumunskom jeziku. Ova je
rumunska verzija prevedena sa grkog,a grka sa sirijakog,a sirijaka je verzija
bila
utemeljena na arapskom prijevodu koji je sa perzijskog uradio Musa ibn Isa alKasrawi,prepisiva iz Ixst.
Odgovor na pitanje koliko je stara Hiljadu i jedna no zavisi od puno
toga,npr.otkad se
broji postojanje prve verzije Noi.
13
OKEANI PRIA
Dvije hulje, nastojei da budu trgovci,priipetljali su se nekojem putujuem
trgovcu,prethodno se saglasivi da od njega opljakaju sve to ima.Meutim,svaki
je od
ove dvojice lopova donio odluku prigrabiti cijeli plijen samo za sebe te tako svaki
zatrova
hranu ovog drugog.I tako oni umrijee,a onaj trgovac nastavi zdrav i itav svojim

putem.Ovako izgleda pria,,Trgovac i dvije varalice''u Hiljadu i jednoj noi.

Verzija u biti iste prie,koja je jasnije i uvjerljivije struktuirana,pojavljuje se u
Kanterberijskim priama pod naslovom,,Prataoeva pria'',u kojoj tri izgrednika
kreu
da bi nala Smrt koja je ubila etvrtog ovjeka u njihovom drutvu.Neki
misteriozni stari
ovjek kazuje im da e nai Smrt pod tim i tim drvetom.Ali,umjesto smrti,oni
nalaze
blago ispod tog drveta.A onda svaki poe snovati da ubije svog druga.
Pria se zavrava njihovim uspjehom,i smru sve trojice njih!Jedna ranija i prostija
verzija prie ovakvog tipa nalazi se u drevnoj indijskoj zbirci pria poznatoj kao
Jataka.
Takoer pria o eni koja je ,,smjestila''muu,nagovorivi drugu enu na sastanak
s njim
kako bi ga nauila lekciju.Nekakav ovjek priao jednoj staroj prostitutki zamolivi
je da
mu ugovori sastanak sa nekom enom u gradu.Stara je prostitutka imala jednu
enu na
umu,ali je problem bio u tome to je ova ena bila njegova supruga.A onda stara
prostitutka smisli lukavtinu.Ona skuha kolae pune bibera i nahrani njima
nekakvu
kuju,tako da su joj oi kipjele suzama.Povede kuju sa sobom kad je pola u
posjetu toj
eni.Kad ova ena upita zato pseto lije suze,prostitutka joj ree,da je ovo pseto
zapravo neka ena koja je arolijom pretvorena u pseto,jer je odbila ponude
nekog
mladia,pa stoga pas uvijek lije suze kad se prisjeti svoga prijanjeg stanja ene i
slasti
koje je tako nerazborito odbila.Na ovaj nain dotad krijeposna supruga bi
navedena da
da privolu staroj prostitutki da joj ova zakae sastanak sa onim ovjekom.
Kad nastupi as sastanka,uasavanje ove supruge bijae kad otkri da je ovjek s
kojim
se trebala sastati njen vlastiti mu.Ali ona sauva prisebnost i stade ga hitro grditi

tvrdei da mu je ona namjestila da bi ga provjerila i nauila lekciji.Mu obea da

e se
popraviti i ostati vjeran svojoj eni.Ova se pria koja se zapravo sastoji iz dva
povezana
elementa prie,varke sa plauom kujom i eninog brzo smiljenog
lukavstva,nalazi u
Hiljadu i jednoj noi pod naslovom,,Pria o eni koja je htjela prevariti mua,jednoj
od
pria iz ciklusa o Sinbadu.Meutim,obje se polovice ove u biti iste prie nalaze i
drugdje
u pripovijesti Katha Sarit Sagara na sanskrtu iz XI st.,te u Dekameronu XIVst.
Neki naunici vjeruju da sve velike prie tamo zapoinju-sa Jataka zbirkom pria u
Indiji
na pali jeziku,koja sadri 547 bajki,pria,romansi,izreka i legendi.Ove su prie
uglavnom
moralne tematike,sa etikom svrhom.Pria o biku i magarcu,te s njom povezana
pria o
trgovcu i njegovoj eni, nalazi se u zbirci Jataka,ali i u jednoj okvirnoj prii u
Hiljadu i
jednoj noi.(Vezir pria sve ove prie svojoj keri eherzadi,u pogrenom
uvjerenju da
e je to zastraiti i odvratiti od ponude da postane ahrijarova nova nevjesta).
Panatantra ili petoknjije sastavljena je na sanskrtu, ne kasnije od VI st.,jeste
zbirka
pria u kojoj je okvirna osnova to da neki mudri brahman daje savjete trojici
mladih
prineva o mudrosti koji mraju nauiti,ukoliko nekad ele dobro upravljati.Pripada
anru
ogledala za prineve.
Panatantra je popularni ciklus pria koji je u VI st. Preveden na staroperzijski
jezik pod
naslovom Bidbaijeve bajke.A u VII st. Ibn-al Mugaffa preveo je ovo djelo na
arapski pod
naslovom Kalila wa-Dimna.I prevedena je na druge evropske jezike.

14
Prie Panatantre su vremenom bile umetnute u djelo Katha Sarit Sagara koju je
iznova
podesnije objavio Norman Penzer pod naslovom,,Okean prie''.
U ovoj engleskoj verziji djelo domaa deset debljih svezaka.Vjerovatno zbog toga
to je
ovo neobino djelo bilo prevedeno kasnije nego Hiljadu i jedna no,poiva razlog
zato
to je ono steklo manju slavu na zapadu od arapskih Noi.
Ovu Katha Sarit Sagara sanskrtsku zbirku moralnih,smijenih i zastraujuih pria
prvobitno je sastavio Somadeva,dvorski pjesnik iz XI st.Jedna od najoitijih crta
djela
jeste njegovo enomrstvo.ena posjeduje prevrtljivost uraslu u njezinu prirodu
poput
proplamsaja munje,veli se u Katha Sarit Sagara.ene ubojice,nevjernice,rospijei
svadljivice obiluju ovim djelom.
Sedamdeset papagajevih pria sastavljene su u Indiji,ne kasnije od XIIst.Papagaj
koji
pripovijeda lanac pria,sprjeava neku enu da poini preljubu.
Papagaj kazuje prie da bi sauvao eninu ednost,veliki se broj pria koje
papagaj
pripovijeda odnosi na prepredene,nevjerne ene.Ova zbirka doprla je na Srednji
istok
preko prijevoda sa sanskrta na perzijski jezik u XIV st.
Ideja da je krajnji predak Noi bila jedna indijska zbirka pria ima dugu povijest.
Von Himmer Purgstall je tvrdio da je djelo Hazar Afsaneh,taj pretpostavljeni
perzijski
izvornik jezgra najranije verzije Noi,bilo i samo adaptacija ili prijevod nekojeg
indijskog
izvornika.
Difuzionizam-shvatanje da aspekti kulture zapoinju od jednog izvora i odatle se
ire do
drugih civilizacija-i ta je teorija nastojala smanjiti mogunost da stvari mogu biti

izumljene nezavisno u nekoliko civilizacija.

Tekst od Seng Huija za koji je Cosquin smatrao da je preveden sa sanskrta,sadri
priu
o princu koji je nesretan zbog zlog ponaanja svoje majke.On biva ozaren kad
nalazi
brahmana arobnjaka koji uva svoju enu zatvorenu u lo ncu koji on moe
progutati i
ispljuvati.Ali i ona ima takve skrivene moi,da moe tajno drati svog
ljubavnika.Postoji
slinost izmeu ove prie i avantura ahrijara.
eherzadino pripovijedanje ima svoju prethodnicu u legendi o
Kanakamanari,koja
odrava ljubav spram svog kralja est mjeseci priajui mu prie svake noi na
nain da
e se one zavriti sljedee noi.
Arapi su preuzimali knievnost mudrih kaa,pria i izreka,te basne od svojih
jevrejskih,grkih i iznad svega perzijskih prethodnika,te je tako srednjovjekovni
kranski svijet preuzeo mnogo ove grae od Arapa.Prvobitna domiljanja Hiljadu
i
jedne noi nalazila su se u knievnosti faraonskog Egipta,ini se vjerovatnim da
su neki
dijelovi ovih pria doprli do Arapa.
Sindibadnama ili spletost i pakost ena nije preivjela u predislamskoj perziskoj
verziji i
najstariji preivjeli rukopis jeste na sirijakom jeziku.Iz sirijakog je prevedena na
hebrejski i mnotvo evropskih jezika.Prevedena je na arapski i uvedena u Hiljadu i
jednu
no.
Druga perzijska zbirka pria ukljuena u Noi je kralj Daliad iz Hinda i njegov
vezir
imas,koja oponaa prie iz Sindibadname.
Argument ovog poglavlja bio je da ne postoje uvjerljivi temelji za miljenje da iz
Indije

potjee okvirna pria o eherzadi i ahrijaru ili prvobitno jezgro pria sadranih u
tom
okviru,niti postoje osnove da je to sve preneseno posredstvom Perzije na
Zapad,zato
to je i sama Indija primala prie kao i prenosila.Tano je da e sline okolnosti
doprinjeti da se pojave sline prie.Dopustimo,naime,da su srednjovjekovne
arapske
zbirke pria slobodno pljakale i potkradale od sanskrtskih i perzijskih
prethodnika.Ali
15
transmisija narodnih pria i sline grae kroz kulture jest globalna crta i kako
emo
vidjeti i sama je evropska knjievnost potkradala arapsku iti u istoj mjeri koliko su
i arapi
prekapali po spisima svojih susjeda i pljakali ih !
2.
Premda je prevoenje djela iz drugih jezika zapoelo sa umejadskim halifama, Ibn
al
Muqaffa, mogao je biti prvi koji je preveo jedno djelo iz knjievnosti ( perzijsku
verziju
Kalila wa Dimna ) u arapski. Nakon toga je prevodilaki pokret uzeo maha pod
halifom al Ma'munom. On je osnovao Bayt al Hikmah ili Kuu Mudrosti. Jedna
od
glavnih aktivnosti ovog instituta za istraivanje i biblioteke bila je prevoenje
knjiga iz
grkog, indijskog, perzijskog i drugih jezika. Djela kojima je ovaj tim prevodilaca
dao
prednost bavila su se matematikom, hemijom, filozofijom i drugim predmetima
koji su
smatrani korisnim. Al Ma'mun i njegovi nasljednici nisu bili zainteresirani za
sponzoriranje prijevoda velikih svjetskih djela knjievnosti, i razvoj arapske
zabavne
knjievnosti ini se da malo ili, pak, nimalo ne duguje halifskom patronatu.

Perry je zakljuio da mnoenje i irenje pripovjedakih djela na Bliskom istoku u

vrijeme
abbasijskog halifata ( 750 1258. po Isau, a.s. ) nije bilo posljedica uvoza grae ili
modela iz Indije, kako se to esto pretpostavlja, ve je posljedica priznavanja
prozne
knjievnosti na njezinom vlastitom osnovu kao jedne legitimne forme literature,
koja je
nastala i uslijedila sa novom perzijsko arapskom kulturom.
Arapske verzije perzijskih djela rijetko su bile nezavisni prijevodi. Kada je Ibn al
Muqaffa preveo djelo Kalila wa Dimna sainio je sa svoje strane supstancijalne
dodatke i dopune. Njegov je prijevod, potom, inspirirao mnoge kasnije arapske
autore
da pokuaju svojim umijeem proizvesti zbirke basni, sa moralnim ili politikim
porukama, u kojima govore ivotinje. Ugled djela Kalila wa Dimna bio je
neizmjeran, te
se od svakog dvora ili dvorskog slubenika oekivalo da zna prie i uzreice ove
knjige.
Tokom srednjeg vjeka ovo je djelo nairoko priznavano kao jedno od dva najvea
knjievna djela na arapskom.
Drugo je veliko djelo bilo, bez sumnje, Maqamat, ili 'Sjednice', 'Zasjedanja', od al

Haririja. To djelo je bilo inspirirano, i labavo oblikovano, jednim slinim djelom s

istim
naslovom od al Hamadhanija. Njegovi Maqamat i su, vjerovatno, prvo cjelovito
prozno knjievno djelo na arapskom, ali, uprkos velikom uspjehu ovog djela kod al

Hamadhanijevih savremenika, njegova e slava biti pomraena al Haririjevim

elaboriranijim i dovrenijim uzorkom ovog anra. Maqamat anr obuhvata
epizodna
anegdotalna djela knjievnosti, pisana rimovanom prozom, u kojoj zasjedanja ili
epizode
oblikuju predtekst za izlaganje domiljatosti i elokvencije.

Kalila wa Dimna i Maqamat bila su dva klasina djela za koja se moglo oekivati
da ih
je svaki civilizirani Arap itao. A ukoliko je civilizirani Arap sluajno itao Hiljadu i
jednu
no, o tome je vjerovatno utio, budui da je vulgarnost tematika tog djela i,
tavie,
vulgarnost njegova stila, ovo tivo je prikazivala bezvrijednim za ozbiljno
razmatranje.
Pa ipak, ukoliko Noi nisu bile smatrane knjievnim djelom, nisu u tom smislu
shvaeni
ni sofisticiraniji takmaci Noi, jer u srednjevjekovnom arapskom nije bilo rijei za
knjievnost. Naime, moderna rije za knjievnost, adab ( edeb ), takoer se koristi
iu
smislu ukazivanja na stroiji smisao odgojne literature, posebno na belles lettres
ili
lijepu knjievnost , knjievnost koja odgaja. Edeb je prvotno oznaavao umnu
duhovnu disciplinu, pravilo ponaanja, uljudno znanje, postignue i nadarenost. S
vremenom i proirenjem znaenja, edeb se poinje primjenjivati na knjievnu
kulturu,
16
kulturu ponaanja i kulturu razgovora nekog gospodina i posebno na intelektualni
repertoar ljudi iz kategorije nudama, ili prisnih prinevih pratilaca. Od dvorskih se
pisara,
isto tako, oekivalo da su ovladali edebom, to je obuhvatalo, meu ostalim
stvarima,
poznavanje protokola, historije, geografije, poezije, poslovica, pristojnih ala i
zabavnih
pria. Meutim, premda je poznavanje pria moglo sainjavti dio edeba,
knjievnost je,
openito imala vrlo nizak status u srednjovjekovnom arapskom svijetu. Prie,
kakve su
one koje se nalaze u Noima, bile su razvrstane kao lai ili fantazije, te prie
prikladne

za ene i djecu, i podesne samo za to da se priaju u veernje vrijeme kad je

ozbiljan
posao ve bio obavljen.
Noi, budui da su bile pune lai i fantazija i najveim dijelom pisane u sasvim
jednostavnoj prozi koja je bila krcata kolokvijalizmima, imale su nizak status u
srednjovjekovnoj arapskoj knjievnosti. Gotovo da je sigurno da je tek dogaaj
ranog
prevoenja Noi na francuski, te injenica da su Noi naile na naklonost
evropskog
ukusa osamnaestog stoljea, spasili ovu zbirku pria iz tmine nepoznatosti i od
mogueg zaborava. ak se i danas, s izuzetkom nekih pisaca i akademika, na
Noi s
prezirom gleda u arapskom svijetu. Meutim, usprkos niskom statusu Noi, ova
zbirka
pria je imala nekoliko takmaca u abbasijskom periodu.
Ibn al Nadim donosi predanje da je neki Muhammad ibn Abdus al Dahijari,
potovan pisac o politici i vezirski savjetnik, inae ponajbolje poznat po svojemu
biografskom rjeniku vezira, zapoeo sastavljenje knjige u kojoj je sabrao hiljadu
pria iz
pripovijesti Arapa, Perzijanaca, Grka i drugih. Svaki je odjeljak ( pria ) bio
zaseban,
nevezan za bilo koji drugi. Pozvao je k sebi pripovjedae pria, od kojih je dobijao
najbolje stvari koje su oni znali i to su dobro pripovjedali. On je takoer odabrao
ono
to ga je zadovoljavalo iz knjiga sastavljenih od pria i basni. Kako je pripadao
superiornom tipu ljudi, to je za njega sabrano etiri stotine i osamdeset noi,
svaka je
no bila kompletna pria, koja je sadravala manje - vie pedesetak stranica.
Smrt ga je
pretekla prije nego to je izvrio svoju namisao kompletiranja hiljadu pria.
ini se da nita nije preivjelo od ove al Dahijarijeve mone zbirke pria,
premda bi

je mnogi poistovjetili sa djelom ' Prie o Zaudnom i Vijesti o Stranom '. Ovo
anonimno
djelo odrava se u ivotu u jednom rukopisnom primjerku uraenom vjerovatno u
14.
stoljeu po Isau a.s.
Al Tenukhi, umirovljeni sudac stanovnik Bagdada, bio je poput al Dahijarija,
sakuplja pria. Njegovo najznaajnije djelo, ' Olakanje nakon nesree
' , jeste zbirka pria o temi obeanoj samim naslovom, i ona crpi kako knjievne
pisane,
tako i usmene izvore. Od 9. stoljea naovamo, knjige o temi 'veselje nakon
alosti',
poinju sainjavati podvrstu arapske knjievnosti, premda je al Tanukhijeva
zbirka
najpoznatiji uzorak ovakve podvrste. Ova utjena knjievnost bavi se oporavkom
nakon
bolesti, bogatstvom nakon siromatva, pobjedom nakon poraza... Mnogi naslovi u
Noima jesu o temi uivanja i veselja nakon jada i alosti.
Kad su se egipatski prepisivai i kopilatori upustili u posao poveavanja obima
Noi, ini
se da su oni slobodnim uinili koritenje pria iz al Tanukhijevi antologija.
Usljed nekih razloga koji su daleko od jasnih, prvi val zbirki pria sastavljen je u
Iraku u
9. i 10. stoljeu po Isau a.s., ali otada nastaje obnovljena moda za ovakvim
antologijama
u Siriji i Egiptu u poznatom mamelukom periodu. Mogue je da su u
mamelukom
periodu ovakve zbirke pria udovoljavale knjievnim ukusima mameluke elite. Al

Ghuzuli bio je Berber koji se pokrenuo iz Sjeverne Afrike u mameluki Damask i

koji je
pisao na arapskom. Njegovo djelo 'Uzdiua mjesta utapa na postajama
radosti' , jeste
17

edeb rasprava ija su poglavlja posveena stvarima koje radosno dragaju osjetila,
meu
njima su recimo cvijee, povjetarci, hrana, pie, druenja, muzika, ene i robinje.
Jedno
od njegovih poglavlja posveeno je musamari, ili priama koje se priaju nou. Od
sedan pria ili noi pripovjedanih u ovom poglavlju, barem etiri imaju paralelne
verzije u
Hiljadu i jednoj noi! Tu i tamo postoje jo neke prie za koje se moe rei da su
zajednike sa Noima. Ne samo da su te prie u biti iste, ve ponekada postoji
podudarnost rije za rije, i ini se vjerovatnim da su kopilatori kasnijih recenzija
Noi
potkradali al Ghuzulija ba kao to su potkradali i al Tanukhija.
Ibn Arabshah, kojeg se danas uglavnom sjeaju po njegovom djelu 'Pakosni
Timurlenkov ivot' , utkao je u to djelo jednu priu koja se takoer nalazi u
Noima.
El Ibihi, uradio je opsenu i bujnu zbirku oplemenjujuih pria, predanja,
poslovica,
basni i moralnih refleksija za vrijeme mamelukog perioda.Neke od ovih pria
zajednike su i Noima, i vjerovatno je da su on i kasniji egipatski sakupljai
rukopisa
Noi crpili neki zajedniki izvor. Neke su antologije posveene iskljuivo pounim
temama. Jedna takva antologija je 'Baa slatkog bosiljka u Priama o Dobrim
Ljudima',
od al Yaf'ija. Njegovu zbirku pounih i udesnih pripovjesti sufija i o sufijama
potkradao je i el Ibihi, a i oni koji su oblikovali glavni dio Noi.
3.
Nakon kraja mamelukog perioda, postojalo je tek malo arapskih pisaca vrijednih
spomena u bilo kojem anru sve do poznog osamnaestog (XVIII) stoljea po Isau,
a.s. A
zatim je el- Deberti (al- Jabarti, umro 1825.), jedan od najveih arapskih
historiara,
zapoeo svoju majstorski napisanu povijest Egipta od osmanske okupacije 1517.
godine

do njegovih vremena. On je, takoer, biljeio u obliku hronike, francusko

osvajanje
Egipta pod Bonapartom, 1798. El- Deberti se susreo sa nekim francuskim
naunicima
u njihovom institutu u Kairu. Radoznalost koja je tokom prolosti iznesena u
nekim
arapskim zbirkama pria moda zasluuje spomen. Takva je zbirka Contes du
Cbeykb
el-Mobdy ( 1835.), koja hoe biti (francuski) prijevod neke arapske zbirke pria s
naslovom Dar probuenom neenji za uitak snenom spavau, koju je napisao
izvjesni ejh Muhammed el- Mehdi, savremenik el- Debartija.
Ovo je djelo preveo Jean Joseph Marcel, neki arabist koji je pratio Napoleona
Bonapartu u Egiptu 1798. Okvirna pria kojom se zapoinje zbirka odnosi se na
nekog
mladia koji svoje sluateljstvo nastoji uspavati svojim priama. Ovaj mladi
toliko iritira
ljude da na kraju zavrava u Kairskoj bolnici ili ludnici, koja postaje bizarni
ambijent za
jo vee prianje pria.
Navedeni primjer je donekle puki sluaj koji za uzorak uzima nekada poznate, ali
sada
uglavnom zaboravljene pisce abbasijskog, mamelukog i osmanskog perioda. Ovi
fragmentovani dokazi sugeriraju da prie sadrane u Noima nisu bile iskljuivi
posjed
anonimnih pripovjedaa. U mnogim su sluajevima prie bile poznate i prenosili
su ih
ueni ljudi i knjievnici lijepe knjievnosti u znatnoj osebujnosti u antologijama
koje su
bile namijenjene da ostvare uinak vei od zabavljanja besposliara po kafanama.
Usprkos miljenju do kojeg openito dre Arapi, da je proza bila u podreenom
poloaju
u odnosu na poeziju, i usprkos njihovom esto proklamiranom omalovaavanju
prozne

knjievnosti, oito je da su neki lanovi elite bili zainteresirani za pripovjedanje

pria.
Posebno je uoljivo da su ueni ljudi imali dobru ulogu u uvoenju novih i stranih
elemenata u repertoar arapskog pripovjedanja.
18
Al- Ghuzuli je bio berberskog porijekla, al- Ayni (el-Ajni) je bio Turin, a Ibn
Arabah je
bio poliglot koji je proveo dosta svog ivota u kulturnim sreditima gdje se govori
turski i
perzijski jezik. Ovi su pisci napisali svoje prie samo u smislu njihovog
prepisivanja (ili u
najboljem sluaju njihova adaptiranja).Ovi pisci nisu izmiljali prie ili su, ako i
jesu, o
tome utjeli.
U srednjovjekovnom arapskom drutvu ovjek se nije ponosio izmiljanjem pria,
naprotiv, ovjek je tvrdio samo da prie prenosi! ( eherzada i sama ne izmilja
prie,
ona samo prenosi to to je ula. To bismo trebali shvatiti u smislu da joj je
podareno
odlino pamenje, prije negoli kreativna imaginacija).
Prie koje je uredio, recimo, al- Tanuhi ili ibn Arabah, obino bi bile prihvatljive
samo
obrazovanoj i sofisticiranoj eliti.
Ukus za njihova djela, a zapravo ak i za prie Hiljadu i jedne noi, bio je
potamnjen
popularnou velikih proznih epskih djela. Jasno je da su se epska djela obraala
sasvim nesofisticiranom sluateljstvu.
Sjeverno-afriki jevrejski poligraf iz XII stoljea, Samwal ibn Yahya al- Maghribi
( elMagribi), zabiljeio je svoje ushienje popularnom epikom jo kad je bio uenik:
U godinama izmeu desete i trinaeste, mnogo
su me privlaile historijske informacije i prie.

Bio sam revnostan u itanju onoga to se dogodilo

u drevnim vremenima, htio sam saznati ono to se
dogodilo u prolim stoljeima. itao sam
razliite zbirke pria i anegdota. Odatle sam
stekao naklonost za druge, matovite prie, a potom
i za druge pripovijesti, kao to su one o Antari,
zatim Zu l- Himmahu, al- Battalu, zatim pripovijest
o Aleksandru Zu l- Karnejnu (dvorogom), te potom
prie o al- Anga (ptici feniks), i Taraf ibn Ludhanu,
i drugima.
Samwal ibn Yahya je preao sa ovih romantinih pseudo- povijesti na ozbiljno
prouavanje povijesti islama, i impresioniran tom povijeu, na kraju je preao na
islam!
Borbene srednjovjekovne sage crpile su mnogo svoje inspiracije, prvo, iz
pograninih
ratova sa Bizantom od sredine osmog stoljea naovamo, i, drugo, iz borbe protiv
kriara od 1090. godine po Isau, a.s. naovamo.
Pria o Omeru bin el- Nu manu, koja zapoinje kao nezavisno djelo, ali je
napokon
nala svoj put u Hiljadu i jednu no, upravo je tipina za ovaj anr. Ova bujna
epika
nudi pseudo-povijesni izvjetaj o ratovima iz sedmog stoljea po Isau,a.s., izmeu
muslimanskog kralja i Kranskog kralja u Konstantinopolu, te protiv kranskog
kralja
Cezareje.
U poglavlju o pripovijedanju pria u djelu Maniri i obiaji modernih Egipana, Lane
je
zapazio da su usmena recitiranja iz Noi u Kairu u ranom devetnaestom vijeku
bila
radije rijetka, mnogo su popularniji kod pripovjedaa i njihovog sluateljstva bili
epovi

posveeni junakim djelima Ebu Zejda, ez- Zahira Bajbarsa i Antare. Ebu Zejd,
prema
pripovjedaima pria, bio je crnoputi sin jednog arapskog poglavara plemena
Hilali.
Romansa o Ebu Zejdu (ili, bolje kazati, romanse, jer ih ima nekoliko razliitih
verzija)
19
posveene su podvizima Arapa iz plemena Hilali i njihovim pobjedama nad
Berberima u
Sjevernoj Africi u jedanaestom stoljeu po Isau, a.s.
Djelo ivotopis ez- Zahira Baybarsa bilo je slijedei najpopularniji ciklus
pripovijesti u
Kairu devetnaestog stoljea. Ova saga, zasnovana na junatvima stvarnog ivota
sultana ez- Zahira Baybarsa I u Egiptu. Maglovita sjeanja o ratovima ovog
sultana
protiv kriara i Mongola isprepliu se sa avanturama iz ivota sirotinje, mistikim
fantazijama i udima openito.
Nasuprot ova dva epa, koji su u svakom pogledu bili popularni, Antarova Sira ,
pitoreskna romansa o jednom predislamskom pjesniku i ratniku, poluarapu i
poluabesincu, nije se mnogo traila. Lane kae da je sluateljstvo po kafanama
smatralo poeziju pomalo tekom. Siratu Antar je uglavnom rimovana proza, ali
Antarine
pjesme, koje broje oko deset hiljada stihova, utaknute su u tu rimovanu prozu.
Jedna
druga neprijatna crta ove Sire mogla bi biti njezina duina.
Meutim, idui na Zapad teritorijama Sjeverne Afrike, jedna rivalska i takoer
slina
zbirka ini se da je bila mnogo popularnija. To je Stotinu i jedna no. Ova zbirka
sadri
prie koje su sline ili povremeno identine priama koje se nalaze u Hiljadu i
jednoj
noi, toj obimnoj i poznatijoj zbirci pria.
U okvirnoj prii Stotinu i jedne noi pod naslovom Cvijet Vrtova, neki je mladi

ovjek, kojemu je i ime Cvijet Vrtova, blagoslovljen sjajnim, lijepim licem, ali lice
gubi
svoju ljepotu kad ovjek otkriva preljubu svoje ene. Lice Cvijeta Vrtova iznova
zadobija
svoj prethodni sjaj onda kad Cvijet Vrtova saznaje kroz potonje iskustvo
(pijunirajui
kraljicu i njezine pratioce) da su sve ene nevjerne. Cvijet Vrtova opominje kralja,
svojega domaina, da ga kraljica pravi rogonjom. Na to kralj brzo ubija kraljicu i
nakon
toga uzima svake noi djevicu u postelju, odrubljujui joj glavu ve narednog
jutra, sve
dok se u njegovoj postelji nije obrela eherzada i uspjela prekinuti ciklus
odrubljivanja
glava tek razdjevienih djevojaka!
Stotinu i jedna no takoer ukljuuje priu Grad od mjeda, zatim Konja od
ebanovine, ciklus pria o Sindibadu, ali su neke prie Stotinu i jedne noi bile
nepoznate kompilatorima Hiljadu i jedne noi. Ova sjevernoafrika zbirka je
mnogo
kraa od svoga istonoga prototipa, jer eherzada samo pria prie nekih osam
mjeseci, dok nije bilo sasvim oito da je trudna. Ova epska i kraa knjievna djela
koja
se nalaze u velikim zbirkama pria snabdjela su islam mitskom prolou.
Zamiljeni motivi i dogaaji sa znatnom lahkoom prelaze kulturne granice, Arapi
su ih
pozajmljivali od, izmeu ostalih, Hindusa, dok su ih davali u zajam, meu
ostalima
Bizantincima!
Premda je izvjesna koliina grae bila prevedena u Bizantiji, panija i Sicilija su
bile
glavni koridori za prevoenje i prenoenje arapske uenosti i arapske zabavne
knjievnosti u srednjovjekovnoj Evropi.
Premda je Kur' an bio takoer preveden na latinski 1143., ovaj je prijevod
naravno bio

namjeren za upotrebu u protumuslimanske polemike. Vjerovatno je prvo latinsko

djelo,
koje je uveliko crpilo iz arapske knjievnosti, bilo Disciplina clericalis. Ovu je
antologiju
sastavio Petar Alfonso u Toledu, dvanaesto stoljee.
Petar Alfonso bio je Jevrej koji je dobro poznavao arapski jezik i koji je konvertirao
u
kranstvo 1106. godine. U djelu Disciplina clericalis Alfonso je sakupio trideset
etiri
egzemplarne prie u jednu okvirnu strukturu. U prologu, Alfonso najavljuje da je
on
uradio ovo djelo da bi ljudima dao bolje znanje o njihovom stvoritelju i da bi ih
vodio ka
20
krijeposnom ivotu. On je knjigu izdijelio na male odjeljke kako bi sprijeio
dosadno
zgusnue radnje, te tvrdi:
Uzeo sam u obzir injenicu koja veli , da bi se
omoguilo podsjeanje o onome to se nauilo,
da pilula mora biti glatka i zaslaena razliitim
sredstvima ( da bi bila tako probavljiva)... Iz tog
razloga, dakle, ja sam i sastavio ovu knjigu, i to
dijelom od izreka mudrih ljudi i njihovih savjeta,
dijelom od arapskih poslovica, savjetovanja, basni
i pjesama, a dijelom od primjera prenesenih
basnama u kojima govore ptice i ivotinje.
Djelo Disciplina bilo je bezmjerno popularno. Ono je iroko prevoeno i postalo je
sredstvom za prenoenje mnogih arapskih pria koje se nalaze u kasnijim
evropskim
pripovjedakim zbirkama. Glavnina grae djela Disciplina umetnuto je u djelo
Gesta

Romanorum, koje je uraeno vjerovatno u Engleskoj u trinaestom stoljeu po

Isau, a.s.,
i navodi uglavnom legendarne ivote svetaca iz rimskih vremena.
Neak Alfonsa Mudrog, kraljevski princ Don Juan Manuel, sabrao je pedeset i
jednu
egzemplarnu pripovijest pod naslovom Conde Lucanor. Prilino naivna okvirna
pripovijest jeste ona o tutoru koji daje upute mladom ueniku Lucanoru. Ovaj Juan
Manuel znao je arapski i crpio arapsku knjievnost za mnoge svoje prie s
moralnom
porukom. Pria o vraaru Don Illanu i kanoniku od Santiaga bila je u potonjim
vremenima iznova otkrivena od argentinskog pisca kratkih pria Jorge Luisa
Borgesa( Horhe Luis Borhes). Borges je ovu priu iznova ispriao pod naslovom
Zapostavljeni vraar. Mogue je da je, u ovoj Borgesovoj prii, Don Illan osoba
koja
pripovijeda, koja upravo kao i vraar, moe odmotati cijeli ljudski ivot za manje
od
jednog sata!Nuenje motiva ove prie u Noima nalazi se u Prii o arobnjaku i
Mladom Bagdadskom Kuharu. Juan Manuelova pria o kralju koji eli da provjeri
svoja
tri sina nalazi se kako u Svjetskoj povijesti povjesniara al- Tabarija ( Taberi), tako
iu
Noima, gdje je naslovljena kao Pria o sultanu al- Yamanu i njegova tri sina.
Djelo Conde Lucanor, takoer, sadri varijantu prie o brijau i njegovom petom
bratu.
4.
Katalonjanin Ramon Lul pisao je poeziju u stilu trubadura, a kao mladi ivio je
prilino
razuzdanim inotom, ali se kasnije obratio i postao franjevaki redovnik. Otada,
sve to
je napisao bilo je s namjerom da unaprijedi vjeru. Uradio je ogroman broj dijela
prema
jednoj procjeni, 243 knjige! Studirao je arapski ( s namjerom da tako privodi vjeri

nevjernike muslimane ) i ovaj jezik sasvim dobro upoznao, da je na njemu mogao

pisati i
knjige. Knjiga o ivotinjama je zbirka basni u kojima zbore ivotinje, za mnoge se
ini da
imaju orjentalno porijeklo. Lul je sasvim sigurno koristio knjigu Kalila wa - Dimna
bilo u
njenoj arapskoj verziji ili u njenom panskom prevodu. Jedna intrigantnija Lulova
knjiga
ima verziju Prie o trgovcu i njegovoj eni, koja u mnogome nalikuje onoj prii
koja je
okvirna u Noima, gdje se eherzada obraa svome ocu, veziru. K tome, mogue
je da
je i groteksno romantiko dijelo ivot je san, koje je napisao veliki panski,
dramski
pisac Kalderon de la Borka, moglo u krajnjem biti izvedeno iz Spavaoca ili
Probuenog
spavaa ( kako je ova pria poznatija ). Meutim, dok je pria iz Noi samo
21
zabavljajua farsa, dotle ova drama Kalderonova propituje narav ljudskog
identiteta, a
kao njezin protagonist, princ Sigismundo ui razlikovati san i buenje, ui
razluivati
istinu i stvarnost. Jedna mnogo laka prerada plana Probuenog spavaa, moe
se nai
u prvom inu ekspirova dijela Ukroena goropadnica. Uticaj arapske knjievnosti
na
srednjovjekovnu europsku knjievnost ne ograniava se samo na paniju. Motivi i
planovi koji izgleda da su morali biti preuzeti iz pria na arapskom, bili su
identificirani u
kratkim priama 12. i 13. stoljea po Isau a. s. (ove su krate prie bile stihovane,
tretirale
su obino predmete / lica koji su komini). To vidimo u dijelu Lais od Marie de
France.
Jedna njemaka epska pjesma iz jedanaestog stoljea, Herzog Ernest, ima detalje
koji

su neobino slini detaljima u avanturama Simbada Moreplovca. U 13. stoljeu

anonimno djelo Nibelungelied, kao i djelo Parsifal od Wolframa von Echenbacha,
crpili
su isto tako orijentalne motive. U Engleskoj, u Kanteberijskim priama Geoffreya
Chausera ( osera ) pria pod naslovom Vlastilinova pria opisuje nekog
mehanikog
leteeg konja od mjeda, na kojem neki arapski vitez putuje na dvor kralja
Kambuskana.
oser je mogao biti naveden na ovaj motiv priom o konju od ebanovine iz djela
Adeneta Le Roija, Cleomades. Meutim, ovo nije jedini element arapskog porijekla
Vlastelinove prie, jer i epizoda u kojoj princeza Cenacee ( koja je primila magini
prsten
koji joj omoguava da razumije jezik ptica ) prislukuje jednu sokolicu koja
pripovjeda o
svojemu bijegu uz pomo sokola, ili jastreba, mora se u krajnjemu izvoditi iz Prie
o
Tadu l Muluku i princezi Dunji iz Hiljadu i jedne noi ( a do Engleske ova je pria
vjerovatno dola preko francuskog djela Pierre de Provence et la belle
Maguelonne ). K
tome, Trgoveva pria , prostaka pria o rogonji, ljubavnicima i krukinom
stablu, ima
perzijskog preteu u Mesneviji, kao i jednog arapskog preteu u Prii o glupanu
muu u
Hiljadu i jednoj noi. Pria o krukinom stablu i ljubavnicima takoer se odslikava
iu
jednoj drugoj velikoj zbirci okvirnih pria, ureenoj u etrnaestovjekovnoj Evropi,
naime
u Bokaevom Dekameronu. Ovo djelo jedvo da pretendira na orginalnost po
sadraju.
Dekameron ima mnoge prie zajednike sa Hiljadu i jednom noi i sa drugim
arapskim
zbirkama pria. Npr. Bokaova pria o tome kako je Calendrino nasamaren, kad je
nagnan da misli da je trudan, vjerovatno se izvodi u krajnjemu iz prie Hiljadu i
jedne

noi pod naslovom Kadija koji je imao dijete, upravo kao to i pria o Federigu i
sokolu,
ima svoju preteu u jednoj starijoj arapskoj prii o legendarnoj dereljivosti pod
naslovom Hatim Tajji. Isto tako u djelu Masucia Salernitana, Novelino zbirci nekih
50
pria iz 15. st. iz june Italije koje su stavljene u labavoj imitaciji Dekamerona,
nalazi se
Pria o zlokobnoj leini, to u biti pria je istovjetna prii o Grbavcu koja sainjava
okvir
ciklusa pria o Grbavcu u Hiljadu i jednoj noi. Evropske verzije pria koje
sainjavaju
ranije jezgro Hiljadu i jedne noi, kao to su pria o Kameruzemanu ili Pria o
Grbavcu,
jesu mnogo rjee mada kako sam istaknula naprijed, ini se da postoji veza
izmeu
prie o Kameruzemanu i djela Pierre de Province et la belle Maguelone, te izmeu
prie o Grbavcu i jedne od Salernitovanih pria. Meutim, nije postojalo nita to
bi
sprijeilo da ove prie budu uvezane u Evropu, moda kroz usmenu tradiciju,
naime u
formi nezavisnih, samostalnih pria. Moda je znaajnije da je neto nalik okvirnoj
prii
Hiljadu i jednoj noi ini se bilo poznato u srednjovjekovnoj Italiji. Djelo Novele od
Giovanija Sercambija sadri 155 pria koje pripovijedaju likovi koji su napustili
mjesto
Lucca, bjeei od kuge 1374. godine. Oito je da je Sercambi preuzeo ideju
okvirne
prie iz Dekamerona, a nekoliko njegovih pria takoer je preuzeo od Bokaa i
nisu
mnogo zanimljive. Meutim, pria pod naslovom Novella d` Astrofa trebalo bi da
zaintrigira prouavatelja arapske knjievnosti. U ovoj se prii kralj oporavlja od
22
melanholije do koje je dolo jer ga je ena napravila rogonjom ( imala je preljubu
sa

nekim drugim mukarcem ). Kralj se, dakle, oporavlja uspjevi se zaljubiti u neku
enu
koja je bila drana u kovegu nekog sienskog trgovca. Nakon to ju je obljubio,
kralj joj
daje svoj prsten.
Ovdje imam nepogrijeive odjeke okvirne prie iz Hiljadu i jedne noi i odjeke
avanture
ahrijara i ahzamana sa gospoicom koja ja uvana u kovegu od nekog dina.
Budui da nalina verzija ove prie postoji u jednoj maarskoj folklornoj prii,
mogue je
da je ona doprla do Italije preko nekoje balkanske verzije prije negoli izravno iz
nekog
arapskog teksta. ini se da postoje daljni odjeci avantura o ahzamanu i ahrijaru
u
Aristrovom majstorskom djelu, epskoj pjesmi Orlando Furioso.
U 28. pjevanju neki gostioniar pripovjeda Rodalfu pripovjest o kralju ( po imenu )
Jacondo, koji se sa svojim bratom Astalfom otisnuo na put u kraljevstvo ovog
potonjeg.
Ali, budui da je neto zaboravio, neoekivano se vraa kui da bi vidio svoju
voljenu
enu u rukama jednog paa priprosta roda! Jedva se suzdrao da ovo dvoje ne
ubije,
umakao je potom i pridruio se Astolfu na putu. Nedugo, meutim, nakon to su
stigli na
Astolfov dvor, Jocondo je otkrio da je i ena njegovog brata Astolfa takoer
preljubna i
da uiva u zagrljajima nekog grbavog patuljka! Jocondo, ozaren otkriem da nije
jedini
kojeg ena pravi rogonjom, sve otkriva svom bratu.
Kada se Astolfo smirio, saglasio se da, sa svojim bratom, krene na istraivako
putovanje na kojemu bi se pokazalo da neto takvo, kao to je vjerna ena, ne
postoji!
Potom glavni pravac ove prie do nekle skree od onoga u Hiljadu i jednoj noi,
premda

je zakljuak taj da, bez obzira kakve se predrostronosti, poduzele, nemogue je

straariti nad eninim spolnim uzdravanjem!
U djelu Orlando Furioso, spomenuti Rodolfo priziva moral i veli:
Vjerujem da ne postoje granice enskim
spletkama, niti bi sve knjige na svijetu
mogle pobiljeiti ma i malehni dio tih spletki.
Druge refleksije pria Hiljadu i jedne noi, te ostalih arapskih antologija,
nastavljaju se
pomaljati u evropskim zbirkama pria 16. i 17. stoljea, kao to su Piacevoli notti
od
Gianfranncesca Straparole, zatim Hepatemeron Marguerite od Navare i
Pentamerone
od Giambatiste Basilea.
Pedeset pria djela Pentamerone jesu uglavnom bajke i prie o udima,
podjeljene na
odjeljke od deset noi. Premda je Basile crpio folklor june Italije, i sam je bio
uveliko
knjievni plemi kad je posrijedi ljubav za fantastinim. Basile je bio jedan od
pionira
bajkolike prie. U predmodernim vremenima, anrovi knjievne fikcije i narodne
prie, ili
bajkolike prie, nisu bili jasno razdvojeni. Vjerovatno je da su mnoge bajke koje su
kolale u srednjovekovnoj i ranoj modernoj Evropi, bile usmeno preneseni odjeci
reminiscencije i podsjeanja na pojedinana knjievna ostvarenja, dok su s druge
strane, kompilatori knjievnih djela ( kao to su Dekameron i Kenterberijske
prie ) crpili
kako knjievne tako i usmene narodne izvore. Basile je bio jedan od pionira bajke.
S
objavljivanjem djela Contes de la mere l Oye ( Ili Prie Majke Guske ) arla Peroa,
bajkolika pria se pojavila jasnije kao odijeliti anr. Ova zbirka osam pria,
navodno
onakvog tipa kakvog su francuski seljaci imali obiaj priati svojoj djeci, stvorila je
modu

za ovakve prie na dvoru i u salonima otmjenih dama.

23
Ova moda za priama o bajkama i drugim udima stvorena pojavom djela Contes
de la
mere l Oye bila je dio zalea za povoljnu recepciju koja je iskazana spram
Galandova
prijevoda Hiljadu i jedne noi.
Premda su Pero i njegovi francuski imitatori crpili grau iz seljakog i usmenog
izvora,
nisu oklijevali da poboljaju i dopiu taj materijal, da bi ga uinili pogodnim za
tankoutne knjievne ukuse.
Braa Grim uinili su slino kad su objavili svoju zbirku narodnih pria, prepisanu
od
usmenih informanata, pod naslovom Kinder und Hausmarchen. Veinu su ovoh
pria
Braa Grim, potom u narednim izdanjima preudesili. Prie Brae Grim bile su
produkt
doba romantizma, u Njemakoj to je doba Wielanda, Herdera i kult
srednjevekovnog i
narodnog pjesnitva. U Njemakoj je kult folklornog bio specifinije kult
Njemakog
folklora ( Volk ) i njegove komunalne, tj. opinske due.
Njemaki folkloristi iz 19. stoljea iamli su cilj podariti Njemakoj, podijeljenoj
kakva je i
bila izmeu stotina kneevnih drava i nezavisnih opina, osjeaj kultnog
identiteta i
mitske prolosti.
Braa Grim su tvrdili da su sabrali svoje prie iz iroke oblasti Njemake, da su
pronali
nepismene ili barem slabo obrazovane seljake informante i da su prepisali tano
ono
to su ulu, bez sreivanja ili poboljavanja tih materijala na bili koji nain.
Premda su

ova pravila morala imati koristan uticaj na kasnije folkloriste, Braa Grim nisu, u
stvari,
prakticirali ono o emu su govorili. Grimovi su i sami identificirali Hiljadu i jednu
no kao
krajni izvor za osam pria koje su im ispriane. K tome, Morski zec vjerovatno
vodi
porijeklo iz Prie o princu Kalafu i Princezi iz Kine, koja je objavljena u djelu Mille
et un
jours ( Hiljadu i jedan dan ), jednoj orijentalnoj zbirci koju je sabrao Petis de la
Croix.
(Pria o princu Kalafu, takoer je nadahnula Gozijevu dramu i Pucinijjevu operu
Turandot).
Namjerno knjievno potkradanje iz Hiljadu i jednu noi od zapadnih novelista i
pisaca
kratlih pria jeste predmet jednog narednog poglavlja. Vraajui se glavnoj temi
ovog
poglavlja, u Evropi su uspon prouavanja folklora i novi entuzijazam za sabiranje
basni i
bajki ( emu su Braa Grim po meni dali ogroman poticaj ) bili konkurentni sa
usponom
nacionalizma i razvoja filoloke nauke. Kako je Ernest Gelner istakao:
Arapski nacionalizam definira sebe u granicama nacije u odnosu na drevnu
pismenu
Visoku Kulturu i u opoziciji spram svojih folklornih varijanti , dok je to u srednjoj i
istonoj
Evropi bilo u sasvim suprotnom pravcu.
Arapi su se sporo zainteresirali za usmenu proznu priu, premda folklorne
institucije
postoje danas u Bagdadu i Kairu. Hasan e ami direktor arhiva pri kairskom
folklornom centru, primjetio je da su moderne nacionalistike ideologije uklonile s
puta
narodne dijalekte i dre da je arapski jezik najvanija ujedinjujua sila meu
zemljama
koje govore arapskim jezikom.

Nije iznenaujue da su se novele, roman i kratka pria pojavili tek u poznom 19.
stoljeu, kao izravno presaivanje / transplantiranje iz evropske knjievnosti.
Ipak, kako ovo poglavlje moe sugerirati, te kao to e naredno poglavlje
potvrditi,
paradoks je ba u tome to sam nain kako su se evropski roman i kratka pria
razvili,
dugije ogroman udio Hiljadu i jednoj noi i drugim arapskim knjievnim i
folklornim
djelima.
24
PRIPOVJEDAEV ZANAT
To su bile rijei koje za mene nisu sadraavale nikakva znaenja, iskovane vatrom
i
silnim pritiskom. Ali, za ovjeka koji ih je izgovrao rijei su bile dragocjene i njima
se
ponosio. Rasporeivao ih je u ritmu koji me je uvijek pogaao kao visoko osoban.
Ako bi
pravio stanku, ono to bi uslijedilo potom bilo je sve monije i uznositije. Osjeao
sam
sveanost nekih rijei i neiskrenu revnost drugih. Laskavi komplimenti djelovali su
na
mene, ba kao da su meni upueni! U pogibljenim situacijama prie bio sam
prestravljen. Sve je bilo pod nadzorom, najmonije rijei su letjele ba do one
daljine
dokle je pripovjeda i elio!
Elias Canetti, The Voices of Marrakesh
( Glasovi Marrake)
Kad Elias Canetti, romanopisac, posmatra pripovjedae na djelu na trgu Marrake,
ini
se da je obuzet meditiranjem o misterioznim poelima vlastite umjetnosti. Odnos
izmeu
usmenog pripovjedanja i pisane knjievne fikcije kompleksniji je negoli se na prvi
pogled

ini. esto se smatra da su prie sabrane u Hiljadu i jednoj noi izvedene iz

usmenog
pripovjedanja. Ali kako smo vidjli ova je predpostavka samo djelomino tana.
Smatralo
se da su prie u Noima sainjavale dio ustaljenih pria profesionalnog
pripovjedaa na
oku ulice. Malo je ili nimalo sistematskog istraivanja poduzeto da se istrai
povijest
pripovjidanja na Srednjem istoku, te je ta povijest doista vrlo tamna. Od samog je
poetka pripovjedanje pria bilo nisko rangirano, ozloglaena aktivnost. Premda
zasigurno nita nije poznato o pripovjedanju pria u prva dva stoljea islama,
vjerovatno
je ovo zanimnje imalo dvostruko porijeklo, vjersko i svjetovno. Na vjerskoj
strani,narodni
propovjednik bio je jedan od pretaa pripojedaa pria. Hatib ovjek koji je drao
pobone besjede i vazove u glavnoj damiji petkom o podnevu, bio je, obino,
ovjek
zapaen po svojoj pobonosti i uenosti. U ranim stoljeima islama uz hatibe
takoer su
bili popularni pripovjedai, qussas, koji su se specijalizirali u pripovjedanju
vjerskih pria
po damijama. Qussas su odstranjeni iz damija na trgove, najgori mau njima
doista
nisu mogli biti razlikovani od lakrdijaa ili prosijaka. Dok su pripovjedai zabavljeli
svoje
sluateljstvo sa ridajuim priama, njihovi su ortaci zalazili u publiku skupljajui
pare. Ibn
al-Devzi opisao je ovakve popularne pripovjedae u Beogradu iz trinaestog
stoljea po
Isau, a.s i prokomentirao da je njihovo pripovjedanje oigledan nain spravljanja
pria
kao izvora za ivot, za sticanje milostinje i poklona od tiranskih prineva i za
zgrtanje
slinih stvari od sakupljaa nedozvoljenih poreza.. neki od pripovjedaa odlaze na

groblje gdje raspredaju nairoko i nadugo, nastojei djelovati na sluatelja i

toboe se
opratajui s prijateljima, to je izazvalo jecaje ena, ali ih nije podsticalo da se
opomenu. Ovi qussas natjecali su se za podruje svog djelovanja. Odatle i izreka :
Jedan pripovjeda ne voli drugog pripovjedaa. Druga crta islamskog
pripovjedanja
izvodi porjeklo izravno iz glume i glumljenja. Sve donedavno mislilo se da nije
postojao
ivi teatar u islamskom svijetu do devetnaestog stoljea. Jedini poznati dramski
tekstovi
na arapskom jeziku koji su preivjeli iz srednjeg vijeka, jesu dramski zapis o
igrama
sjenki!Klasini naunik profesor B.E. Perry smatra da su
...mnoge (su) glume, lakrdijaenja i oponaanja
koja su igrana u poznom stadiju aleksandrijskih
ili za ranih rimskih vremena, sastavljena u
25
narativnu formu, umjesto dijaloga, i itala bi se uveliko
kao duhovite prie o preljubnikim intrigama, prevarenim
i narogonjenim muevima, o duhovitim smicalicama ena
pustolovnim avanturama skitnica i hulja, varkama pripravljenim
lahkovjernim ljudima od strane varalica, itd., a to nalazim
Hiljadu i jednoj noi i u Sinbadu.
To to se ovdje podrazumjeva jeste mogunost da su se neke stare farse i lakrdije
nastavile igrati i u islamskim vremenima, te da je neto od sadrja Hiljadu i jedne
noi
zatemeljeno na radnjama tih komada. Dr. Shumel Moreh razotkrio je dokaz o
preivjelom komadima i o posebno dokaz o preivjelom komadima i posebno
dokaz o
klasino izvedenim predstavama glume u arapskim zemljama. Gluma se u svom
izvornom grkom i rimskom smislu ne odnosi na dramu bez rijei, u kojoj glumci
koriste

samo svoje pokrete/ gestove i izraze lica da bi izrazili znaenje drame.

Naime,klasina
gluma bila je kratki komad esto o svakodnevnom ivotu ili se barem radili o
lakrdijakoj
i prostoj verziji svakidanjeg ivota u kojem su gumci koristili.Glumci su esto
zabavljali
svoju publiku mistikim,oponaajui naglaskom i onrascim govora nekih
drutvenih
tipova,kao to su doktori,seljaci i barbari.Oponaatelji iz druine glumaca,zapravo
nisu
iezli s dolazkom Arapa.Naime bikaya u modernom arapskom jeziku znai
pria,ali
prvobitno,ta je rije znaila oponaanje,a bakiya je bio oponaatelj.Bakiya nije bio
u
prvom planu pripovjeda pria.U srednjovjekovnim arpskim zemljama
profesionalni je
arapski pripovjeda uivao(u koliko je to prava rije)vrlo nizak status.On se za
panju i
pozornost,te za novac svjetine natjecao se sa omaionaima zmija i guja,sa
sajminim
maioniarima,atrovakim besjednicima i pripovjedaim arlatanskih
lijekova.Poput
svih drugih nisko cijenjenih zabavljaa mnogi pripovjedai u Kajru iz12.st. po
Isau,a.s.
nalazili su se na lokalitetu zvanom BEJNE L-KASREJN(izmeu dviju
palaa).Sjeverno
predgrae Kaira,al-Hu-Sayniyya,podruje nastanjno Kurdima i Turcima,bilo je
jedno
drugo omiljeno,doznaeno tlo pripovjedaa i kazivaa pria u srednjovjekovno
gradu
Fezu pripovjedaa se moglo nai sa savim normalnom kako rade svoj posao tik uz
gradske kapije.Njihova su prianja,kazivanja i pripovjedanja bila praena
muzikom,a
marokanski pripovjedai poekda su dodatno popunjavali svoje zarade prodavajui
svoje

zapise.Zbog niskog sastusa pripovjedaa,historiari i kompilatori biografskih

rijenika
rijetko su zabiljeili ili spomenuli pojedinane pripovjedae pria.Profesionalini
pripovjedava pria i rijetko se pomalja u samoj Hiljadu i jednoj noi.Burton nije
nikad
uo da je ijedna pripovijest Hiljadu i jedne noi bila recitirana u Tanderu.Edward
Lane
je taj koji oslanajui se na svoj drugi boravak u Kairu,daje najpotpunije i
najkorisnije
informacije o pripovjedau pria i njegovom odnosu spram Hiljadu i jedne noi
prema
Lanu.Tad je postojalo tek nekoliko primjeraka Hiljadu i jedne noi koji su se mogli
nai u
Kairu i moda zbog te injenice bilo je tek nekoliko recitatora pripovijesti iz
Noi.Oito
srednjovjekovne Noi bila su neka vrsta kulturnog vodozemca .Tano je da su
mnoge
prie Noi prvo cirkulirale kao usmeno prenesene narodne prie prije negoli su
zapisane,ali stvar je u tome da su te prie bile zapisane i da su im oni koji su ih
zapisivali gotovo redovito davali knjieni oblik.S vremena na vrijeme mogue je
ui u
trag ritmovima usmenog saopavanja u prozi ovih pripovijesti,i David Pinault
idnetificirao je preivjele karakteristike usmenog saopavanja u nekim dijelovim
teksta
Noi.Meutim,postoje samo povremeni tragovi u Noima takvih vanih crta
usmenog
prenoenja i saopavanja,kao to su stereotipni adjektivi,mnemonike formulacije
i
26
ponovna rekapituliranja do tad preenog sadraja.Tano je da su vinu pria
ispriali
pripovjedai nepismenom sluateljstvu,ali,kako smo vidjeli,pripovjedai su obino
radili
po pisanom tekstu.Poezija je uivala najvii status u srednjovjekovnoj arapskoj

kulturi,kao i modernoj kulturi,a pjesme su bile privatno ee recitirane negoli

itane.Svijet je redovno bio upuen u poeziju,znao je enormne koliine stihova
napamet.Takoer jedini pravi nai predanja koji se odnose na Poslanika
Muhammeda,a.s. i njegove savremenike,mogao biti dostavljen studentima i
prouavateljinma Hadisa bio je nain usmene rijei,nije to bila misao primljena
jednostavno zahvatanjem sve te vjerske grae iz knjiga.Vrlo je teko povui bilo
kakvu
vrstu granice izmeu visoke arapske i niske kulture; vulgarno opscesne prie
tipa
mujun nisu cirkulirale iskljuivo unutar neke vrste arapskog lumpenproleterijata,
budui
da se i od nudama, ili drugova halifnih i sultanovih s kojima su oni pili, obino se
oekivalo da su upueni i da napamet poznaju takve prie i da ih kazuju na
poveernjim
zabavama. Ne samo da su pripovjedai sa ulinih raskra sakupljali svoju grau
iz
kolskih knjiga, ve su umnici ueni i pismeni ljudi sami sobom prepisivali i
preraivali
glavninu grae koja je bila pohranjena u svrhu prodaje kod pripovjedaa.
Informacije o
profesionalnom arapskom pripovjedau pria u prijemodernim vremenima su
prilino
rijetke i ratrkane, dok su aktivnosti njegovog turskog i perzijskog takmaca
dokumentirane su bolje.Turski pripovjeda pria meddah mogao bi biti nasljednik
aika,
mnogi turski pripovjedai kazivali su svoje prie po kafanama. Pripovjeda je
obino
govorip sa stolice u kafani koristei rubac i tap kao pomagala. U Egiptu
dvadesetog
stoljea istraivanja folkloriste Hasana El- Shamyja zbilja su otkrila da su
nestvarne i
matovite prtie priale ene drugim enama ili djeci. Prianje pria esto je
drano

aktivnou u kojem se trai vrijeme te je zbog toga prianje smatralo neim

grenim i
neim to bi moglo privui dine. Eto radi toga su pripovjedai pria morali
zapoinjati
svoje prie nekom vrstom formula koje su odvraale zlo od sebe.
ULINE ZABAVE
Vie je pria u Hiljadu i jednoj noi o prinevima i sinovima bogatih trgovaca
negoli o
ulinim okaroima, besposliarima i sitnim lopovima. Moglo bi se, stoga, tvrditi
da to
prua vie razloga da se Noi koriste kao izvor visokog ivota bogataa i monika,
negoli niskog sloja drutva. Meutim, kad su arapski pripovjedai opisivali svijet
dvora,
njegove rituale, intrige i njegovo bajoslovno bogastvo, bilo u drevnom Bagdadu ili
Pekingu, oni su prizivali fantastinu viziju ivota velikih viziju ceromonija
odravanih
iza visokih zidova,viziju harema u koje se ne moe ui bez rizika da se bude
uhvaeno i
pogubljeno, i iznad svega drugoga, viziju dana provedenih bez ama ba ikakva
posla!
Kad, meutim, pripovjedai govore o malim trgovcim, sitnim duandijama,
sitnim
lopovima i prosjacima, mogli su u tome crpiti vlastito ivotno iskustvo. K tome,
to je jo
znaajnije, moderni prouavatelji srednjovjekovnog Bliskog istok mogu nai
pregrt
drugih izvora koji im govore o ivotima prineva, vezira, emira i lanova
trgovake
oligarhije. Ali, vrlo je malo izvora koji ikoliko osvjetljavaju ivote obinih ljudi (jo
manje
onih izvora koji govore o ulinim zabavljaima, okaroima, ibicarima i
lopovima) u
islamskim zemljama prije modernog doba. Kad su posrijedi pripovijesti Hiljadu i
jedne

noi, a mnoge se bave ivotom niih slojeva naroda i napisane su imajui takvu
publiku
27
na umu, one su jedan istaknut izvor, premda ne, kako emo vidjeti, i jedini. Ali,
premda
su Noi fantazija, ipak. postav stvari - zgrade i njihova unutranjost, odjea, ulini
ivot i
gestovi - sve to jesu, ili, bolje kazati bile su, injenice nama vjerno rijeju
prenesene.
Sitne stvari na detaljima sasvim u pozadini, kao to su meetarski porezi kojima
su
obrtali kranski brokeri i posrednici, ili, pak, grbavev visoki zeleni eir, sa
vorovima
od ute svile nakljukanim ambrom, koritene su upravo da bi se dala vjerovatnost
bizarnim priama u kojima se takvi detalji opisuju.
Pripovijesti Hiljadu i jedne noi jesu urbane pripovijestr,pisane veim dijelom od
ljudi u
gradovima o ljudima u gradovima za ljude u gradovima! Urbanu narav Hiljadu i
jedne
noi kao cjeline dobro ilustriraju teme kao to su 'Abu Kir bojadija i Abu Sir brija,
pripovijest o dva lukava i prepredena arapska gradanina, koji ostavljaju
Aleksandriju i
otplovljavaju iz Egipta u potrazi za svojom sreo. Oni, napokon, u nekojem
udnom ne
islamskom gradu, ostaju bez prebijene pare, ali nakon raznih okuka, spletki i
iznenadnih
obrata kojekakvih muhanja, Abu Kir, koji je prvi stekao i izgubio sreu uvoenjem
drugaije obojenih boja i nijansi u tom gradu, napokon zadobija naklonost kod
kralja i
stjee svoju sreu gradnjom prvoga hammama ( javna banja, javno kupatilo) u
tom
mjestu. Seljak i nomad pojavljuju se tek povremeno kao lilkovi u pripovijestima
Hiljadu i

jedne, a i kad nomadski Arap ili Kurd imaju kakvu ulogu u ovim pripovijestima, ta
je
uloga esto neugodna. Naprimjer u priiVragolanstva Dalile i njezine kerke
Zejnebe
Dalila je nagovarala nekakvog bezazlenog beduina da se s njom zamijeni mjesta,
dakako na prijevaru, u nadi da e tako osigurati nekoje medene odreske. Neki
Kurd u
prii Ali ar i Zumurruda jeste podli kradljivac. U prii Alija Perzijanac jedan
Kurd je
skitnica i varalica. Istina je da u prii Seljak i njegova opaka ena imamo ivu
sliku
seoskog ivota - oranje, sijanje, etvu, mljevenje i peenje - ali je ova pria
gotovo
jedina i u bilo kojem sluaju ne spada u prie rane jezgre Hiljadu i jedne noi.
Naime,
izvorna jezgra pria jeste prvenstveno ustanovljena u Bagdadu, Kairu i Damasku.
Mnoge velianstvene ljubavne prie u Noima, kao to je Pria o robinji djevojci
Anisi lDelis i Nurudinu Ali ibn Haqanu, odaju znakove da su sastavljene u abbasijskom
Bagdadu.
U godinama 762.-766 abbasijski. halifa el-Mensur podstakao je gradnju savreno
okruglog grada Bagdada na obalama Tigrisa.
Bio je to planski napravljen grad, a esejist el - Dahiz (al-Jahiz) napomenuo je:
"Bagdad
je takav kao da je izljeven u kalufu i gipsu". U sreditu grada bila je halifina
palaa,
Palaa Zlatnih Vrata. Kupola ove palae imala je, navodno, kao krunu na samom
vrhu,
konjanika od bronce, ije je koplje bilo usmjereno u pravcu odakle se sljedea
nepri jateljska invazija mogla oekivati! Izvan zidina palae, razliiti kruni sektori
grada bili su
u prvom redu rezervirani za rezidencije odreenih funkcionera, kao to su dvorski

straari, vodonoe i mujezini. Teko je razluiti istinu od legende u najranijim

opisima
grada, i, zasigurno, ostataka od prvotnog Bagdada ima onoliko koliko i od mitskog
Grada od mjeda! Bagdad je u cijelosti izrastao i razmahao se ponad ovih zidina, a
s
vremenom formalne izrade plana staro sredite grada je potkopano i preko njega
se
gradio novi dio, sa ulicama koje su poprimile nesreen plan to je karakteristika i
mnogih drugih srednjovjekovnih islamskih gradova.
Bagdad je u doba svoje najvee slave imao barem pola miliona stanovnika, to ga
je
inilo najveim gradom zapadno od Kine. Velike sirotinjske etvrti koje su iznikle
potpale
su pod nadzor grupa dangubnika i hulja. to se tie stanovnika sirotinjskih etvrti,
preivjeli su popisi o nedozvoljenim zanimanjima u abbasijskom Bagdadu 28
nedozvoljenim bilo zbog nemoralnosti dotinih ljudi, ili zbog galame, buke i
smrada
svojstvenog poslu tih ljudi: kovaa, potkivaa, mesara, arobnjaka, maioniara,
policajaca, noobdija, tavljara koe, spravljaa enskih cipela, sakupljaa
ubreta i
balege, kopaa bunara, loioniara u kupatilima, masera, golubara i igraa aha!
U prii
Haruni Reid i Abu Hasan (Ebu Hasan) trgovac iz Omana, ovaj je trgovac opisan
kako
odlazi u javnu kuu u ulici Safron, u kvartu Karkh. Meutim, dok pripovjedai
esto, ini
se, znadu svoj put po Kairu ili Damasku, rijetko se zapaa ak i neto malo
detaljnijeg
znanja o topografiji Bagdada. Kad ovjek sazna pripovijesti Noi ija se radnja
odvija u
Bagdadu za vrijeme Haruni Reida, pojmovni postav stvari treba itati kao izljev
nostalgije za izgubljenim zlatnim dobom, lociranim u ranom devetom stoljeu po
Isau,

a,s., kad su Arapi jo kontrolirali svoju sudbinu vlastitim rukama, prije negoli su
Turci
preuzeli kontrolu nad vojskom i administracijom, i kad su gotovo sve islamske
zemlje
bile ujedinjene pod jednim vladarem, abbasijskim halifom. Premda je Bagdad
tema u
prii 'Nosa i tri djevojke', i premda se ova pria mogla po ,svoj prilici sastaviti u
tom
gradu u abbasijskim vremenima, bilo bi prijevarno zakljuiti da je to i bio sluaj.
Na kraju,
ova pria pokazuje znakove preudeavanja koja su se zbila i drugdje osim
Bagdada.
Naime, sumnjiavo je kako je .gospoicina vreica za kupovinu, koju nosi nosa
na
poetku ove prie, ispunjena sirijskim proizvodima (hebronskim breskvama,
jasminom iz
Helepa i slino) te se ini kako gotovo nijedno od jela ne dolazi iz Iraka ili taaka
poavi
dalje na istok. Sa poznim dvanaestim stoljeem, Bagdad je ve bio u punom
opadanju.
panski muslimanski putnik Ibn Jubayr (Ibn Dubejr), koji je posjetio Bagdad
godine
1184., napominje: U usporedbi sa svojim predanjim stanjem, prije negoli ga je
nesrea
zadesila i oi zlokobne u njega pogled uprle, Bagdad je nalik na potamnjelu
ruevinu, na
propale ostatke ili na statuu nekakove utvare! Bagdad ne posjeduje ljepotu da bi
privukla oko, niti poziva onoga ko je skrhan umorom da pristane, da nakratko
zanemari
svoje poslove i da s divljenjem posmatra. Od kasnog trinaestog stoljea, grad
Kairo, u
kojem su upravljali mamluki sultani, bio je stvarna vjerska i intelektualna
prijestolnica
islama. Oigledno je da su mnogi autori Hiljadu i jedne noi poznavali i voljeli
Kairo, i

pokazali da, do u detalje, poznaju njegovu topografiju. Naprimjer, u Prii O

kranskom
meetaru, u ciklusu pripovijesti o Grbavcu, kae se za ovog meetara kako je
stanovao
u karavansaraju al-Jawli (el-Devli), te kako je doao sluati priu od nekog
ovjeka
odsjeene ruke, te kako je ovaj ovjek stanovao u karavansaraju Masrur
(karavansaraj
Masrur bio je veliko svratite, odnosno han, uglavnom su ga koristili putujui
trgovci, i
bio je lociran na prostoru Bejne l - Kasrejna. ili dananjeg irokog sredinjeg
autoputa
koji prolazi posred starog fatimijskog Kaira). Zatim je ovaj kranski meetar
novcem
preao Bejne l-Kasrejnu i doao do Derdes trga, gdje je pokuao prodati svoje
izradevine. Kasnije je ovaj mladi, ugovorivi sastanak sa nekakovom
tajanstvenom
gospoom, proetao kapiju Zuvejla, te se zaputio ka etvrti Habanija, sve u
potrazi za
kuom Nediba Barquta Ebu amaha, koji je bio blizu uliice i prolaza et - Tawqa.
Premda ne sva, veina ovih mjesta mogu se locirati pomou starih prirunika ili
mapa
Kaira. Ovaj pripovjeda Hiljadu i jedne noi bio je siguran da njegovo sluateljstvo
nee
imati nikakve potekoe u vizualiziranju teme njegove prie, smjetajui je u
urbanu
sredinu koju su, vjerovatno, svi poznavali. K tome, u Prii jevrejskog ljekara
roaci tog
mladog ovjeka iznose tvrdnje o tome koji je najljepi grad na svijetu. Neko
predlae
Bagdad. ali mladiev otac snano naglaava da nigdje ne postoji grad ravan
Kairu, te
navodi stihove u slavu i pohvalu Nila i Etiopskog ribnjaka zadovoljstva, prije
negoli to
zakljuuje:

29
A ta je sve to u usporedbi sa zvjezdarnicom i njezinim arima, o kojoj svaki
vidjelac koji
se prikui kae: Ovo je mjesto prepuno udesa. A akoli govori o noi
svetkovine
plavljenja Nila, otvori tad kapije poplave rijei i oslobodi pramac, a akoli vidi erRevda
park u sjeni kasnog popodneva, bit e ushien udom i dragou, a akoli stoji
na obali
rijeke, kad sunce zapada i kadli Nil oblai odoru od oklopa i tita, osvjeit e se
dubokom i prostranom sjenom i finim, lagahnim povjetarcem.
Poetkom etrnaestog stoljea Kairo je imalo moda etvrtinu miliona stanovnika.
Grad
je bio bujno rastua i slabo nadzirana aglomeracija komercijalnih i rezidencijalnih
etvrti.
Kalkulira se da je vie od pola njegovih uzanih i zamrenih zavojitih ulica
zavravalo u
ikmama (orsokacima)
Natkriljujui juni dio Kaira, tvrava obuhvatala je u svoje zidine ne samo
sultanovu
palau, ve takoder i vojarne elitnih mamelukih robova vojnika. Ispod citadele
bijae
prostor za parade i trite oruja. Poavi ka sjeveru, na kraju se doe do Bubu zZuvejle. Prema lokalnom folkloru, Babu z-Zuuejla, jedna od kapija koje vode do
sredita
starog Kaira, bila je nevidljivo sjedite Kutaba{ (Qutba), , mistike linosti koja je
predsjedavala tajnom bratstvu sufijskih svetaca. Otvoreni prostor prije ove kapije
bijae
mjesto javnih pogubljenja, a odrubljene glave bile bi stavljane na iljke iznad
kapije!
udno je da ovo nije vodilo ozloglaenosti, jer je Babu z - Zuvejla Kairlijama bilo
jedno
od najomiljenijih mjesta susretanja. Ovdje se moglo kupiti muzike instrumente,
pitati za

savjet astrologe i konsultirati ih, uiti maevalakoj borbi i sluati prie iz Hiljadu i
jedne
noi i drugih zbirki.
Zuvejla kapija bila je na junom kraju Bejne l-Kasrejna.
Bejne l-Kasrejn doslovno'znaci izmeu dvije palae, i u ranijim vremenima ovaj
iroki
javni put doista se i protezao izmedu palaa fatimijskih halifa. Meutim, u vrijeme
kad je
sagovornik onoga kranina meetara ustao proetati ovim putem, prostor je bio
povezan damijama, medresama i duanima. Velike vjerske institucije osiguravale
su i
davale jednu impozantnu pozadinu mamelukom ceremonijalu. Bejne l-Kasrejn
bila je
najvea kairska oping-ulica i, prema hroniaru el-Makriziju (Cal-Maqrizi) iz
petnaestog
stoljea po Isau, a.s., pripovjedai pria i zabavljai nalazili su se diljem ove ulice.
Takoer, tu bijahu i radnje za serviranje kuhanih jela. Premda su restorani bili
manje ili
vie nepoznati u srednjovjekovnom Kairu, mnogi sugraani uzimali glavni obrok iz
restorana za veeravanje, obrok bi konzumirali nastavljajui etati ili bi ga
zgotovljenog
uzimali svojim kuama.
Manje uliice koje su vodile od Bejne l-Kasrejna osiguravale su pristup
specijaliziranim
trgovinama, meu njima trgovinama prodavaa noeva, knjiga, svijea. i drvene
grae.
Takve je trgovine i markete dobro opisao Lane:
Ove se ulice na arapskom zovu sukovi, a mi ih obino nazivamo bazari .
Cije1a ulica
ovakvog izgleda, ili dio jedne takove ulice, obino obuhvata, ili uglavnom.
obuhvata,
prodavnice podesne za poseban zanat, posebnu trgovinu, tako se ta ulica ili
njezin dio

naziva 'suk tog i tog obrta\trgovanja. Uzeto openito, radnja je mala udubina u
zidu ili
,elija, visoka oko est ili sedam stopa, a iroka izmeu tri i etiri stope, iji je pod
ravan,
sa postavljenim sjeditem od kamena ili cigle, i to se (kamen ili cigla) naziva
mastabah,
koja je visoka, izmeu dvije ili tri stope, a tako isto je i u irinu, i na njoj obino
duandija sjedi. Prednji dio duana opremljen je roletnama koje se, kad se nou
spuste, osiguravaju drvenom bravom.
Ovakovi duani daju glavni postav onog to je lajtmotiv u Noima, priu koja
zapoinje
sa duandijom, koji se brine i vodi svoj posao u svojemu duanu, kadli neka
tajanstve30
na ena zastaje da bi ispitala njegovu robu. Trg robljem ili suku r rekik, obino je
poprimao formu pravokutne zgrade s otvorenim dvoritem u sreditu, sa
redovima
robova poredanih oko dvorita. Zirkalima je pristup bio osujeivan, te je tako
samo
onima, za koje se procijenilo da su dovoljno bogati da bi bili ozbiljne potencijalne
muterije, bio doputen pristup ovom trgu. U Prii o djevi Tuhfet al-Kulub,
Haruni Reid
odlazi da posmatra kupovanje i prodaju u krug ljudi koji se have kupoprodajom
roblja, a
to bijae zgrada dugakoga zida i prostranih stambenih prostora, sa elijama za
spavanje i izbama unutra za izvjestan broj robinjica djevojaka i za narod koji je
sjedio na
drvenim klupama. Donekle javnija aukcija robova, meeutim, opisana je u Prii o
Ali
aru i Zumurrudi i u Prii o Ali Nurudinu i Mirijami, djevojci pojasarki.
Nastojalo se prodavnice \ duane i trgove okupiti tik do sredinje ose Bejne lKasrejna,
dok su rezidencijalne etvrti bile locirane podalje. Uobiajeno je bilo da su kue
bogatih

bile zatvorene u sebe, odajui malo znakova o bogatstvu ili ak i komforu

prolaznicima
na ulici. Unutra, meutim, bilo je sasvim drugaije, kako se tu otkriva u Prici o
nosau i
trima djevojkama.
Ona to je kupovala i nosa unioe, a uvar kapije zakljua vrata i poe za njima
sve
dok ne stogoe do prostrane, dobro namjetene, divne dvorane. Dvorana je imala
zasvoene pregratke i nie sa izrezbarenom stolarijom, imala je paviljon na
kojemu su
izvjeene zavjese, imala je sobice i ormare prekrivene zarovima. U sredini
dvorane
bijae veliki bazen dupke ispunjen vodom, sa fontanom u sreditu, a na samome
kraju
bijae nekakav leaj od crnog drveta smrekova, ukraenog biljurima, biserima i
sedefima, sa prekrasnom zavjesnom mreom od crvene svile, to tu bijae
stavljena
protiv komaraca, te koja bijae privrena sedefima velikim kao ljenjak ili ak i
veim!
Sama je ta zavjesa bila odrijeena.
Kad se ovjek udaljavao od sredinjeg puta Bejnel- Kasrejnas, ulice su postajale
ue.
Uske krivudave ulice, aleje koje su se penjaje prelazei u skaline i este orsokake
sve
je to znailo da je neoprezan putnik uvijek bio izloen riziku nailaska na lane
vodie i
lopove. S druge strane, ovakav obrazac ulinog plana omoguavao je da se lahko
zabarikadiraju dijelovi grada u vremenima graanskih nemira i da se zatite
respektabilnija susjedstva od grupa siledija, razbijaa i prosjaka koji su
dominirali
vanjskim sirotinjskim etvrtima. Najgore sirotinjske etvrti bile su locirane na
sjevernim i
zapadnim obrubima Kaira, iza starih fatimijskih zidina. Tu su kue ili straare bile

sagraene od na suncu ispee ne cigle i palmina prua. etvrtima e/- Husejnija i

Bab alLuq vladale su lopovske grupacije, o emu emo raspravljati kasnije u ovom
poglavlju.
Groblja, koja se u Kairu uglavnom prostiru istono od grada, bila su mjesta za
pobono
meditiranje, ljubavne susrete i mjesta za deparoe. Ljubavnici su ugovarali
sastanke u
ovim nenadziranim grobljima. K tome, ljudi koji nisu mogli nai kue niti doma
drugdje,
spavali su u zaklonitima grobnica u Gradu Mrtvih i prosjaili ili obavljali svoju
sramotnu
trgovinu tamo. Oni su svoj prostor dijelili sa utvarama i prikazama. Takoer,
istono od
grada bila su ogromna brda smetlja koja su priskrbljivala nekakvu vrstu ivotnog
izdravanja za strvinare, kako ivotinjske tako i ljudske.
Niz bazena, ribnjaka ili ugodnih mlaka nalazio se zapadno od grada, izmeu Nila i
Kairskog kanala. Ezbekijski ribnjak, koga je iskopao 1476. ,godine mameluki emir
zvani
Ezbek, postao je najpopularnije mjesto zabave u vremenima kasnog srednjeg
vijeka.
Narod je uobiajio odlaziti tamo poslije podnevne molitve\duma-namaza petkom
da se
odmara.
31
Juno od bazena Ezbekijja bio je Slonov bazen, koji je bio po postanku prvi,
iskopan u
fatimijskim vremenima, ali se tokom potonjih vremena isuio trebalo ga je iznova
kopati.
Opisuje se da su povrinu ovog bazena prekrivali amii i splavovi za uivanje i
uti
vodeni ljiljani. Iza ovog bazena bila je staza za konjske trke, koja se spominje u
prii o
Sejfu I-Muluku i Bedi'u l-Demalu. Kue elite bile su poredane rubom ovog

bazena.jedna od ovih zgrada, Kua Kafurova, bila je poznata kao sablasno mjesto
kojemu bjee dini da bi se spasili od arolija vraara. Dalje na jug bilo je
Karunovo
jezero, vrijedno spomena po neobinim avanturama koje je imao ribar Oudar sa
trojicom Magrebljana vraara na njegovoj obali. Jo dalje na jug bila je Etiopska
mlaka.
Kako smo ve napomenuli, ugode i ljepote Etiopskog bazena do neba su hvaljene
od
jednog oca u Prii jevrejskog ljekara \ vidara. Ovaj otac,tavie, recitira niz
stihova,
poinjui sa parom:
O kakav li prekrasan dan pokraj Etiopljanskog jezera. Provedosmo izmeu sjena i
svjetla,
potom zakljuuje:
Mehki ilimi prostrti i raireni nama za odmor, Tako sjedismo dodajui meu se
okrepljujue vino Koje od svih opojnih stvari u alosti najbolje djeluje, Pijui
duboke
gutljaje iz velikih, do ruba napunjenih njenih aa
Jer samo takovi pehari mogu zgasti nau e usplamtjelu!
Perivoji i javni prostori vrvili su od raznovrsnih zabavaa, kazivaa pripovijesti i
njihovih
takmaca. U svojoj vanrednoj raspravi o filozofiji povijesti, Ibn Haldun (Ibn
Khaidun,
mislilac iz XIV stoljea po Isau, a.s.) sugerira da zabavljai cvjetaju kad civilizacija
propada:
Zabavljai postaju neumjereni kad se civilizacija razvija neumjereno. Tako
saznajemo
da ima Egipana koji poduavaju nijema stvorenja poput ptica i domaih
magaraca, koji
proizvode zadivljujue spektakle koji pruaju iluziju da su predmeti transformirani,
te koji
poduavaju oponaanju pojanja kamiljih gonia, te kako da se plee i hoda po

konopcima u zraku, kako da se podigne teke ivotinje i kamenje, i druge stvari.

Ovim zabavljaima koje nabraja Ibn Haldun mogu se takoer dodati i pripovjedai
pria,
armeri zmija, zmija ljudi, gumeni ljudi, glumci glumita sjenkama, ongleri,
sajmini
madioniari, hrvai.
2.
U "Prii o eninim lukavstvima" u Hiljadu i jednoj noi (koja je napisana u
Damasku)
nekakva prepredena i lukava ena daje upute nekojem memluku ( robu vojniku)
sljedeim rijeima: "Ustani i zaputi se pravo mjestu Taht el-Kal'ah, izaberu tamo
sve
Benu Sasance, plesae sa majmunima, ljude koji vode medvjede, bubnjare i
frulae."
Taht el-Kal'ah bio je otvoren prostor ispod Damaanske tvrave gdje je narod
odlazio
zabavljati se. Benu Sasan ili Djeca Sasanova bio je termin koriten da se oznai
labava
zajednica zabavljaa iz niskog ivota (muktai, dabaroi, prosjaci i lopovi).
lanovi
Benu Sasana nisu se istaknuto bavili vjerskim tekstovima, pravom i historijom
koje je
proizvela islamska vjerska elita. Nekoliko je dugih pjesama preivjelo koje
podsjeaju na
sasanidska postignua. Napisane su i rasprave koje odreuju varke skitnica i
hulja.
Najpoznatija meu ovim raspravama je Kashf al-Asrar ( Kef l-Esrar) ili Otkrivanje
tajni,
autora al-Jawbarija ( el-Devberi), koji je ovo djelo napisao za kraljevsku komisiju
u
Iraku u trinaestom stoljeu po Isau, a.s. El-Devberijevo djelo napisano je kao
32
upozorenje krijeposnima i kao opomena mudrima i razboritima, moe biti malo
sumnje u

to da je njegovo prepriavanje poznatih uvjerljivih trikova, namjetaljki i

praktinih ala
bilo napisano za zabavu. anr koji je pisao el-Devberi blisko nalikuje knjievnosti
na
engleskom iz XVI i XVII st. posveenoj djelima hvataa kunia, ljudima koji su
prireivali
prostake lakrdije, prosjaugama i drugim potvrenim huljama i lopuama. U Kef
lEsraru, el-Devberi izlae ne samo varke maioniara, nairoko protumaene, ve
takoer izlae i prepredenosti samotnjaka koji su spravljali udesa razbludnih i
pederastih sufija, putujuih propovjednika, alhemiara, etaa po eravici,
prostitutki,
nadri-ljekara, najzaudnijih probisvjeta i lovaca na skrivena blaga.
U jednom poglavlju posveenom varkama Benu Sasana, el-Devberi pria kako je,
kad
je bio u gradu Harranu, vidio nekakvog ovjekolikog majmuna iji ga je vlasnik
izvjebao
da uini ljudsku gestu pozdrava, da izvrava obredna ienja, da, neuzubillah,
klanja i
da plae! Vlasnik je majmuna doveo, zajedno u pratnji sluga u indijskoj odori, do
nekoje
damije gdje je majmun izvrio obredna ienja i klanjao! Kad ga je neki
radoznali
ovjek iz toga skupa pritijesnio da objasni ovo udo, vlasnik tog majmuna je
odgovorio
da se ne radi o majmunu ve o nekojem zaaranom indijskom princu! Kralj, koji je
bio
otac tog princa, vjenao je za princa neku princezu. Sve je u braku ili dobro dok
prineva ena nije postala ljubomorna, sumnjiei ga da se zaljubio u neku
robinju.
Njegova su protivljenja bila beskorisna, i u navali gnjeva ona upotrijebi nekoje ini
da bi
ga pretvorila u majmuna.

Sve od toga trenutka princ luta po Svijetu u ovom nesretnom obliku. Potom je
vlasnik
uzeo skupljati novac u korist princa.
El-Devberi tvrdi da je bio oevidac ovom svemu ovom, ovaj dogaaj nosi
posigurnu
linost sa "Priom drugog dervia" u Hiljadu i jednoj noi. Otvoreno je pitanje da li
je
Hiljadu i jedna no inspirirala profesionalnog varalicu ili je bilo obrnuto.
Maioniarstvo ili a'bezeh, izmrijestilo je specijaliziranu literaturu o samom sebi.
U
predgovoru svojemu djelu Cvjetovi bai koji se tiu znanja maioniarske
vjetine,
ulini maioniar iz XV st., po imenu al-Zarkhruri (ez-Zehruri), pie da je vidio
mnogo
djela o svojemu zanatu. Ez-Zehrurijeva rasprava pribavlja upute za izvoenje
impresivnog niza varki, od kojih su neke sasvim pomno izloene. Npr., on opisuje
kako
malu votanu figuru ovjek dri u ruci svitak pergamenta maioniar moe baciti
u
bazen vode. Maioniar, pritom, tvrdi da je otposlao ovu figuricu kao izaslanika
Kralju
Dina. A potom, kako ova lutka ne uspijeva da se iznova pojavi iz vode,
maioniar ti se
pretvara i hinji ozlojeenost i, potom, brzo odailje drugu votanu figuru, ovaj put
naoruanu maem, da bi kaznila onu figuricu izaslanika zbog njegove sporosti. Ne
proe mnogo vremena, a voda ti u onom bazenu postane sva crvena, dok se na
povrini pomalja ona figurica to je bila sa maem, drei odsjeenu ruku one
figurice
izaslanika!
Idui kraju svoje ozbiljne studije, ez-Zarhruri ukratko opisuje neku vrstu
takmienja s
kojom se imao susresti ulini maioniar u srednjovjekovnom Kairu sa lanovima
svog

zanata izmeu Benu Sasanaca. Prvo spominje profesionalne lovce na skrivena

blaga.
Potom su tu bili alhemiari, koji su se pretvarali da prave zlato od gipsa, a imali
su i
mnoge druge varke iz svojih rukava.
Ponekad je maioniarstvo bilo izvoeno u pobone svrhe, kao to sufijski
propovjednici
mogu izvoditi varke da bi privukli publiku kojoj ele pridikovati. El-Hallad (alHallaj),
veliki iraki mistik iz X stoljea po Isau a.s., znao je proizveati, naoko se inilo iz
praznog zraka, nekakvu jabuku i govorio je svijetu oko sebe da ju je upravo ubrao
sa
33
drveta u raju! Kad je nekakav ovjek, otrijeg oka negoli u ostalih, prokomentirao
da ta
rajska jabuka ini se ima crvljive rupe u sebi, el-Halladov odgovor je bio hitar: "A
i kako
bi moglo biti drukije? Ubrao sam jabuku sa drveta u Prebivalitu Vjenosti i donio
je u
Kuu Prolaznosti, eto zato ju je pogodilo kvarenje!"
Rije la'ab koja doslovno znai 'igra', koritena je da se njome oznai i
maioniarstno i
opsjenarstvo. Prema onim tako misterioznim enciklopedistima iz desetog stoljea
po
Isau a.s., istoj Brai opsjenarstvo nije nita drugo doli munjevitost pokreta i
prikrivenost
pomagala kojima se varke vre.Varke zasmijavaju, ali razmiljanje se divi
vjetini
izvoaa.
Havi ili 'armer zmija', 'ukrotitelj zmija' jeste onaj koji opsjenjuje zmijama. Maxime
du
Camp, uvrstio je jedan iv opis zmijoarmerovg modus operandija (tj. naina kako
ukrotitelj zmija radi) u jednu pripovijest svoga putopisa. Neki mladi ovjek, nakon
to je

dopustio da mu se zmija mota okolo tijela nekoliko puta, pljunuo joj u usta i
pritisnuo joj
glavu, tako da gmaz postade ukoen (ukoen ba onako kako su faraonovi vraari
pretvorili zmijurine u tapove u Starom Zavjetu). Du Camp zakljuuje da je i on
bio
obmanjen maioniarskim trikom.
Rifa'ijski dervii, naroito su se specijalizirali u rukovanju zmijama, idui toliko
daleko da
su jeli te gmazove koje su drali u rukama. Ovi su dervii imali i jedan unosan
sporedan
posao hodanja po eravici (sva su njihova 'uda' bila prireivana za novac). U
ranom
XIV st. fundamentalistiki vjerski mislilac Ibn Tejmijja pokrenuo je kampanju protiv
ovih
rifa'ijskoh dervia u kojoj je otkrio kako to ovi 'udotvorci' mau ablje salo,
komade
naranine ljuske i milovke po svojim tabanima da bi se zatitili od uarenog
ugljena!
Tu su bili i tzv. bahluvani, tj. pehlivani (rije bahluvan znai ampion). Bahluvan bi
mogao biti akrobat, eta po zategnutom uetu ili pak onaj koji je ovladao ovim ili
onim
smionim umijeima. Hrvanje je naroito bilo popularno u vrijeme mamelukog
perioda.
ivo glumite nije bilo u cijelosti nepoznato u islamskim zemljama, ali su
predstave ini
se bile vulgarne stvari i afere, koje nisu bile pod patronatom elite, niti su tretirane
kao
sastavni dio arapske visoke kulture. I ono malo dokaza koji postoje o ivoj drami u
srednjovjekovnom arapskom svijetu sugerira da su mnogi komadi bili
neprobavljene
predstave, koje se nisu mnogo razlikovale od pria narogonjenim muevima,
vragolijama i niskom ivotu koji obiluje u Hiljadu i jednoj noi, i kako smo vidjeli
mogue

je da barem neki komadi i prie vuku svoje porijeklo iz tema koje su bile prvo
razvijene u
helenistikoj drami pozne antike. Jedna od rijetkih knjievnih napomena o glumcu
nalazi
se u pjesmi koju recitira Zumurruda u prii 'Ali ar i Zumurruda':
'Odlazi s jednom bradom i vraa se s drugom,
Kao da si jedan od izvoaa hajala'
Igre sjenki ini se da su bile iznoene ee na pozornicu negoli drame u kojim se
koriste glumci. Oba su ova tipa predstave bila igrana od prostaka koji su bili
poznati po
vulgarnom i onom to obino sadri prostaku razuzdanost koja karakterizira
lakrdijae,
nasamarene mueve, svodnike i svodnice i uivaoce haia. Predstave sjenki su
izvoene u hanovima ili tavernama. Tekstovi o igrama sjenki iz XIII st. po Isau a.s.
kaje
je napisao Ibn Daniyal, jesu vaan izvor o ulinim zabavljaima i niskom ivotu
ope. Ibn
Daniyal (1248.-1311.) po zanimanju oftamolog, imao je reputaciju ozbiljnog
pjesnika i
bio prijatelj mamelukeelite u Kairu. Imao je on uz sebe jo jednu stranu, napisao
je
rukopise o igrama sjenki, a tri su takva rukopisa preivjela. Njegova predstava
Ajib wa
34
Garib (Adib ve Garib) prikazuje prljave stanovnike na trgovitima. U ovoj
predstavi,
likovi se pomaljaju jedan za drugim pred Zuvejla kapijom. Garib (doslovno znai
stranac) jeste lani okulist, koji jedva sastavlja kraj sa krajem prodajui
krivotvorene
talismane, krivotvoreno pokazujui epileptike napadaje da bi izmamio kakvu
milostinju,
zatim je zaljepljivao svoje one kapke jedan za drugi da bi simulirao sljepilo,
potom je
dresirao ljudolike majmune, te izvodio druge sline sumnjive vjetine.

Njega slijedi Adib ('to znai Zadivljujui', onaj koji zadivljuje), poluobrazovana
spodoba
i matoviti propovjednik, iji propovijedi imadu kao glavni cilj dizanje para za
sebe!
Potom dolazi ukrotitelj zmija, zatim prodava narodne medicine, pa onda travar,
zatim
hirurg, zatim neka osoba koja hoda po zategnutom koncu, tu je i maioniar,
prodava
zapisa, pripitomitelj lavova, ovjek koji dresira make i mieve da postanu
prijatelji.Sva ova bulumenta dri govore, u kojima otkrivaju varke svoje trgovine
i
potuuju se na svoju tegobnu sudbinu! Drugi je komad pod naslovom Tayf alKhyal
( Tajful-hajal doslovno 'Sjenka imaginacije'), zapravo imade jedna predstava u
kojoj
neki vojnik, Emir Wisal, upao u neodgovarajui brak; ali, ova predstava je
sredstvo
satire, odnosno ismijavanja savremenih manira i dogaaja kakvi su bili mnogo
objavljivani pokuaji mamelukog sultana Baybarsa da zabrani hai, krme i
prostituciju. Trei Ibn Daniyalov preivali komad, pod naslovom Al-Mutayyam
('Pogoeni
ljubavlju'), jeste ozbiljna pripovijest koja se bavi homoseksualnom ljubavi alMutayyama
i niza ivotinjskih borbi koje on i njegovi voljeni prireuju.
Zajedno sa djelima Ibn Daniyala i el-Devberija, te nekim raspravama i
poslanicama o
adabu i manje poznatim rivalskim zbirkama pria, Hiljadu i jedna no jeste jedan
od
malobrojnijih izvora o beznaajnim, o otrcanim i nebitnim ljudima. Glavnu
tematiku, kao i
gavninu publuke u Hiljadu i jednoj noi sainjavaju nosai, brijai, Dudar ribar,
laar i
skeledija na Nilu, narogonjene kadije, prevareni profesori o kojima se u buljucima
govori na stranicama Noi.

Uz ve spomenute knjievne izvore postoji takoer i opseni i ozbiljni arhiv poznat

kao
Geniza. Ova velika zaliha dokumenata, vie od deset hiljada komada papira,
otkrivena
je u jednoj zapeaenoj prostoriji za stare stvari u nekoj staroj Kairskoj sinagogi
tokom
1890-tih godina. Usljed dubokog srednjovjekovnog jevrejskog potovanja imena
Boijeg, Jevreji su se bojali bacati bilo ta to bi moglo nositi Njegovo ime. Dakle,
ovi
papiri i komadi papira, pisani na arapskom jeziku, ali u hebrejskom alfabetu,
sauvani su
sreom, i nisu baeni na gomilu smetlja. Geniza sadri dokumente svih
vrstatestamente,
popise rublja iz praonice, pisma, pjesme, isprave o prodaji i pazaru, brane
ugovore, molitve, pravne ugovore itd. Sadri ak i najranije napomene o punom
nazivu
Hiljadu i jedne noi. Geniza se pokazala kao iznimno bogat historijski izvor o
svakodnevnom ivotu u Egiptu od desetog do trinaestog stoljea. Dokaze da
Geniza
daje briljantno je rasporedio i protumaio S.D. Goiten u svojoj magistralnoj
petotomnoj
sintezi pod naslovom "Mediteransko drutvo: Jevrejske zajednice arapskog svijeta
opisane u dokumentima Kairske Genize".
Hiljadu i jedna no, zatim drugi knjievni izvori i Geniza dokumenti nude
beskrajno
iroke uvide u materijalni ivot i mentalite srednjovjekovnog arapskog gradskog
svijeta.
Prie Hiljadu i jedne noi su bogat izvor poslovica koje ukraavaju svakodnevne
tokove
drutvenog razgovora.
Evo nekoliko poslovica i uzreica:
Da su sve pameti iste, nita se na trgu ne bi prodalo!
Ne zaboravi da u svakom ovjeku uvijek malko izmeta imade!

35
Budi dobar naroito spram onog ko je prema tebi nepravedan!
U ljubavi su svi jednaki!
up se ne moe dva puta prodavati!
NISKI IVOT
U predislamskoj Arabiji pljakanje kamila nije se shvaalo kraom, i uspjene
krae
kamila esto su se slavile u poeziji. Openito uzev, kraa se nije smatrala visoko
pokuenim zlodjelom. Meutim, sa dolaskom islama i obznanjivanjem erijata, ili
vjerskog prava, bile su ustanovljene odreene kazne za krau. Ustrajan lopov,
ukoliko je
bio uhvaen, bio je podloen kazni odsijecanja jedne ili obje njegove ruke.
Meutim,
spomenuti odnos prema lopovima je optrajavao i u kasnijim vremenima, te su
lopovi u
nekim krugovima bili omiljeni i slavljeni. Hiljadu i jedna no obiluje priama o
lopovima i
profesionalnim varalicama. Premda je Bagdad povremeno nominalna pozornica
ovih
pria, veina ovih pria bila je, ini se, sastavljena, ili makar prepisana i
preudeena, u
Egiptu u vrijeme mamalukog i perioda Osmanlija.
Mnoge su prie ispriane o ingenioznim dovitljivostima glavnog lopova iz devetog
stoljea, el-Ukaba (al-Uqab to zapravo znai orao), izmeu ostalih pria o
opkladi
koju je on imao s nekakvim doktorom oko toga da e on, al-Uqab, za kratko
vrijeme
ukrasti neto iz doktorove kue. Premda je kua bila strogo uvana, al-Uqab je
opio
straare i uspio je da pokrade doktora.
Srednjovjekovne rasprave o zloinu poznavale su nekoliko kategorija lopova.
Jedna

grupa provalnika, jazbinjara, naprosto bi prokopavala svoj put kroza erpini zid
eda bi
tako napravili ulaz u kuu koju su htjeli pokrasti. Drugi su lopovi koristili kukaste
motke i
viekrake eljezne ruke zavezane za ueta kojima su zakvaili stvari i iznosili ih
kroz
prozore. Drugi su lopovi, opet, koristili kornjae sa upaljenom svijeom,
postavljenom na
njenim leima. Odailjali su ovo stvorenje ispred sebe u kuu koju su predvidjeli
pokrasti. Imadne li u tom vremenu nekoga u kui, onda bi vlasnik zasigurno
zavritao od
iznenaenja to vidi kornjau, a lopovi bi tako bili opomenuti. A akoli je, meutim,
kua
bila prazna, u tom sluaju svijea na kornjainim leima bila je od pomoi vodei
lopove
kud su htjeli u ovoj njihovoj raboti. Kornjaa nije bila jedino stvorenje
upotrebljavano za
profesionalni kriminal. ini se da je bilo uobiajeno u srednjovjekovnom Bagdadu
da se
umirovljeni, penzionirani lopovi pridrue policijskim snagama kao tevvabun
(tawwabun
pokajnici). Prema povjesniaru iz desetog stoljea po Isau, a.s., ovi pokajnici
bijahu stari
lopovi koji su, kako su zalazili u godine, ostavljali to svoje lopovsko zanimanje.
Kad bi
nekoji zloin bio poinjen, oni bi znali ko ga je poinio i mogli su ukazati na
vinovnika i
krivca. Meutim, esto se dogaalo da su oni sudjelovali sa lopovima u plodovima
njihove krae.
Al-Mas`udi opisuje kako su ajjaruni stupali u borbu gotovo goli, nosei samo
kratke
hlae ili gae. Oni su sebi pravili nekakvu vrstu ljemova/kaciga koji su bili
izraeni od
upletenog palmina lia, i to su zvali buz. U mamelukom su Egiptu pisane
popularne

prie o huljama oba spola koji su navodno nicali kao iz zemlje za vrijeme
abbasijskog
halifata. Nekoje od ovih pria nale su svoj put u kasnije kompilacije Hiljdu i jedne
noi.
Meutim, Kairo samo bilo je poprite mnogih spektakularnih zloina, zloina koji
su bili
uzrok uda i izvor inspiracije za pripovjedae pria. U vremenima gladi i oskudice,
meutim, ljudi su u Kairu bili ubijani zbog mesa koje su imali na svojim tijelima.
36
Openito govorei, kult lukavstva, prepredenosti i varki proima arapsku
knjievnost, i
prie o prepredenim lopovima ili huljama i nitkovima sainjava jedan pod anr u
sklopu
jednog ireg anra koji slavi lukavstvo vojnika, ena, nezvanih gosta i ak ivotinja.
Slavljenje i hvaljenje umjetnosti li majstrorski izvedenih varki, bilo to u injenju
zloina, u
uvanju postavki zakona, ili to bilo u umetanju i ubadanju igara rijei u pjesme,
jeste
jedna od najistaknutijih crta srednjovjekovne arapske kulture.
U srednjovjekovnom Bagdadu nezvano gostinstvo bilo je organizirani nain
zaraivanja
za ivot, i profesionalni tufayliyyun (tufejlijjun). U prii Hiljadu i jedne noi pod
naslovom
Ishak iz Mosula i trgovac, Ishak opaa neku pjevaicu na ulici, zaljubljuje s u nju
i prati
je do kue gdje se odrava veera. Domain, koji otkriva da je Ishak nezvani
gost
samo primjeuje: E ovaj je parazit (tufayli); ali, on je ugodan pratilac, stoga s
njime
postupajte s uvaavanjem. Dok su drumski razbojnici i dr. pljakai izvan
gradova
obino predstavljeni u priama Hiljadu i jedne noi i u dr. priama kao ljepukasti
glupaci.

Hijerarhija potovanja i uvaavanja meu lopovima data je u nagovjetajima u

prii
Hiljadu i jedne noi pod naslovom Trgovac sandalovim drvetom i varalica, u
kojoj
trgovca, koji je bio prevaren, savjetuju da ode posjetiti nekog ejha Lopuu,
starog
ovjeka verziranog u prijevare, magiju i lopovluk, istaknutog meu svim
gradskim
varalicama po svojoj prepredenosti, te koji napokon presuuje i dijeli pravdu o
podivzima svojih mlaih lanova.
U Hiljadu i jednoj noi, rije atir nastoji se upotrijebiti u irem smislu vjetog
hulje.
Naprimjer, Egipanin ivini Alija (Ali zaybaq) opisuje se kao atir. Onaj kojemu je
uvijek
za petama policija. ivini Alija je moda najvei od svih uttara (specijalist sa
arbalestom). Jer, kraa Alia Zaybaqa je prava umjetnost, on krade i od kolega
lopova
naprosto da im pokae svoju vjetinu u umjetnosti krae. U jednoj prii Hiljadu i
jedne
noi izvan ciklusa pria o Aliji Zejbeku, naime u Prii o Nurudinu Aliji i njegovim
sinunekakav dobrotvorni kuhar koji spravlja kolae u Damasku, i koji prima
nekog
Bedrudina Hassana, jeste bivi atir i lopov: ...ali Allah je od njega primio
pokajanje,
odvratio zlo s njegovih staza te je otvorio javnu kuhinju. Usprkos svome
pokajanju,
oigledno se vidi iz ove pripovjesti da je ovaj ovjek jo bio zastraujua linost, a
ne
vrsta osobe s kojom bi se eljelo zapodjenuti bitka.
2.
Svijet prosjaka bio je prodoran i sve vrste varalica i lopova primani su da bi ostali
u
ivotu. Neki prosjaci uzmali su krv iscijeenu iz kamiljih krpelja mjeali su je sa

gumiarabikom prije nego to su je mazali po onim kapcima,i vijeama radi

prijevarnog
pokazivanja uroenog sljepila. Drugi prosjaci su pokazivali da su nijemi ili ludi ili
da su
ranjeni u ratu protiv neprijatelja.
Iz ovog se razvio knjievni anr pod nazivom adab al-kudyah(edebu l-kudyah) ili
pravila
ponaanja u prosjaenju. U ovom anru prosjaci instruiraju kako da obavljaju svoj
posao
kako da varaju ili trae novac od prolaznika. U El-Harurijevim Mekamama Ebu
Zejd dri
pridike svome sinu o vrijednostima prosijakog ivota i govori svom sinu da uvijek
bude
oprezan,prepreden i uvijek u pokretu.
37
Al-Jahiz (El-Dahiz) napisao je raspravu o prosjacima i njihovim varkama on tu
govori
da je skitanje plemenit,zabavan poziv,skitnice uivaju bezgraninu sreu,lutaju po
svijetu,idu kud hoe i nemaju brigu za svoju porodicu i posjed.
Bezosjeajan opis kairskih prosjaka dao je Lane u svom djelu Maniri i obiaji
Egipana. Prema Laneu mnogi prosjaci su veinu svog dobitka troili da bi kupili
hai.
Hai se nekad koristio kao sastojak ljekovima. Uzimanje droge nije postalo
popularno
sve do 19-tog stoljea odnosno,13-tog stoljea po Isa a.s. Religijski polemiar Ibn
Tejmija igose uvoenje droga u Siriju po ulasku Mongola na Bliski Istok. U Hiljadu
i
jednoj noi Pria o Kadiji i Izjelici Bhanga sultani se raspituju za hai. A njegov
vezir
mu odgovara :Hai je sastavljen od konopljenih listaka,pritom mu dodaju
aromatine
korjene i poneto eera,a potom iskuhavaju i pripremaju kao neku vrstu
ukuhanog
slatka koje jedu.

Mnogi bogati ljudi i vjernici,na uzimanje haia gledali su s gnuanjem,a

muslimanska
zajednica je zabranjivala uzimanje alkohola i opojnih sredstava. U 14-tom stoljeu
prodaja haia je bila nisko rangirano zanimanje i za njim su ili i iz njega dobit
izvlaili
sokolari i dreseri pasa. I u Hiljadu i jednoj noi u prii Nestaluci Dalile i njezine
kerke
Zejnebe opisan je jedan uivalac haia. Tu se kae :Taj i taj goni magaraca,on
je
smetljar koji nije bio na poslu sedmicu dana,i on je,povrh toga,izjelica haia.
U Gornjem Egiptu hai je bio skup i neki ugledni ljudi su ga kupovali. Iako su
poboni
ljudi osuivali droge koje su povremeno zabranjivali i sami sultani,veinu
vremena droge
su se prodavale i javno konzumirale.
Al-Fuzuli napisao je raspravu u pohvalu haia. Ova poslanica je tvrdila da
uzimanje
droga moe priskrbiti jedan umjetno potaknut okus boanske ekstaze,te da
poremeenje uma moe uivaoca droga pribliiti Bogu koji nadilazi svu
racionalnost.
U Hiljadu i jednoj noi droge se opisuju u dva konteksta. Prvo u kontekstu banja
(bend,henbana ili hai) i opijuma na koje pripovjedai naivno ukazuju kao na
neku
vrstu drogerskog alkoholnog pia ili na rani oblik hloroforma koji je bio na
raspolaganju
za koritenje huljama i lopovima. Npr.u prii Hiljadu i jedne noci, Ali Sar i
Zumurruda
zlosudni i zlokobni kranin Nazarianin koristi bend(hai) pomjean sa
opijumom
dajui ga silom Zumurrudi da bi je mogao savladati i oteti.
U Prii o zaaranom kralju ovog princa savladuju haiom nekoliko noi
zaredom,hai mu daju potajno podsredstvom njegove monstruozne ene.
Smatra se da su pljakai i razbojnici koristili hai i druge droge kao bi savladali
svoje

rtve te u bili poznati kao mubaniji,a i El-Devberi pribavlja znatne detalje o

njihovim
aktivnostima. U svojoj faktikoj zbirci varki i hulja tvrdi da su kidnaperi djece
upotrijebili
hai kako bi umirili svoje rtve.
Postoji podanr u Priama iz Hiljadu i jedne noi iz poznog egipatskog perioda
posveen lakrdijatvu prostih ljudi koji su izgubili pamet zbog droga. Npr. u Prii
o
Kaziju i jedau biljke Bhang neki haiar brka odsjev mjeseca na tlu sa rijekom i
brka
psa s ribom.
Bilo je mnogo jeftinije opiti se haiom nego vinom,i u Hiljadu i jednoj noi nastoji
se
opisati prineve i trgovce kao one koji se odaju vinu! Alkohol je formalno
zabranjen u
islamu,ali su ovu zabranu iroko zanemarivali leerniji vjernici. Neki su tvrdili da je
Kuranom samo vino od groa zabranjeno tako da je bilo dozvoljeno napiti se
alkohom
nainjenim od smokava!
Ebu Nuvas (Abu Nuvas),pjesnik iz 9-tog st bio je najvei od svih pjesnika koji su
slavili
uivanje u vinu i ljepoti djeaka koji su sluili to vino. Ebu Nuvas opisan je u
nekoliini
38
pria u Hiljadu i jednoj noi kao heroj u nekoliko nemoralnih avantura,a nekoliko
njegovih pjesama je umetnuto u ove prie.
Pijenje vina i pederastija nastoje ii ruku pod ruku barem u knjievnosti. Sufijski
pjesnici
pisali su pjesme u pohvalu i slavu vina i lijepih djeaka. Srednjovjekovni
muslimani
kockali su se i za pare,natjecali u mnogim stvarima,ukljuujui konjske trke,trke
golubova zatim igrama trik-trak itd. Dok su neki muslimani opravdavali igru
aha,drugi

stroiji su je zabranjivali. Mogue je da je u kultu kriminala u popularnoj

knjievnosti bio
dat dodatni podsticaj kroz nepopularnost sudskih i policijskih snaga. U priama
Hiljadu i
jedne noi kao to su :Djevojka i njezinih pet prosaca,zatim Pria o Kadiji i
onome koji
je jeo biljku Bhang,sudije su nemilosrdno ismijane kao
pokvareni,prevarani,nekompetentni ili lascivni. Ni policija nije dobila bolji tretman
u
Hiljadu i jednoj noi,policijske snage su openito poznate kao tiranskei upravo je
to rije
kako ih neki mladi u Prii o kranskom meetaru naziva. (U ovoj prii ovog su
mladia koji je bio nagnan da ukrade,da bi pomogao svojoj gospodarici,uhvatili i
njegova
mu je desnica odsjeena.) Proizvoljna hapenja,skidanja i muenja koja je
prouzrokovala policija opisuju se esto u Hiljadu i jednoj noi. U ranom srednjem
vijeku
bilo je mnogo policije koja je opratala lopvima. Policijskim snagama ili urtom
kako su
ih obino zvali ravnao je valija koji je pisao redovne izvjetaje sultanu.
Muhtasib ili trni inspektor nadgledao je utege i mjere kao i kvalitet robe na
tritu i
proganjao je one koji ne vraaju dug. Muhtasib je imao i policijske dunosti bio je
odgvoran za javni moral. Pokuavao je osigurati da svi muslimani prisustvuju
dumi
namazu petkom u glavnoj damiji,muhtasib je takodjer ubirao i trgovake poreze.
Prilike za korupcijski profit bile su beskrajno velike i poloaj muhtasiba bio je
plaen
izravno od sultana. U prii Ali Nuruddin i Miriam Pojasarka ova Miriam,koju
prodaju
kao robinju na trgu,navrat-nanos,sastavlja nekakve stihove koji ismijavaju
muhtasiba
koji je moan ovjek u tom gradu.

U ranom mamelukom periodu,Kbizanat al-Bunud (Hizanetu-l-Bunud, doslovno

Riznica
Zastava) bio je glavni zatvor za obine(tj.nepolitike) zatvorenike. Hizanetu-lBunud bio
je to je malo apsurdno,slubeno sankcionirano sredite za doputenu prostituciju
i
mjesto prodaje vina i svinjetine. Bio je obiaj da se zatvoreniku ispostave trokovi
za
zatvorsko uzdravanje. Oni zatvorenici koji nisu mogli nai potporu od vlastitih
porodica
bili su pod obavezom da budu odaslani napolje povezani u lance da prose na ulici
za
svoje uzdravanje u zatvoru. Alternativno,mogli su biti upotrebljeni na
graevinskim
radovima,ili im se povjeravalo organiziranje prodaje vina u zatvoru.
Zatvorenika populacija u prijemodernim muslimanskim drutvima bila je obino
malobrojna,a novane globe,ibanje i amputiranje ruku bili su dio arsenala
drutvene
kontrole. Mladiu u Prii o kranskom meetaru odsjecaju ruku kod Zuvejila
kapije,to
i jeste bilo mjesto za pogubljenje i kazna amputiranja u Kairu,te mu daju asu
vina
nakon to je operacija obavljena. U abbasijskim vremenima bila je opa praksa
izvrgnuti
javnom ruglu manje krivce koji ne zasluuju smrtne kazne,te ih privezati za
nekakav
okvir privren za grbe baktrijske kamile koja se potom izvrgavala pogledima
svijeta po
gradu. Ovaj je okvir bio poznat pod nazivom lubab,lutka (tj,predmet ismijavanja).
Mameluci koji su bili okrutni imali su obiaj raspinjati kriminalce i politike
promaenjake
na kamilje samare.
Pogubljenja su bila oblik ulinog glumita i bila su visoko popularna. Nakon to

je Tumanbey,posljednji mameluki sultan Egipta,bio objeen pred Zuvejla kapijom

1517
39
god. Njegovo su smaknue reproducirali strunjaci za glumite sjenki,i to uveliko
na
zadovoljstvo novog egipatskog vladara,osmanskog sultana,Selima Okrutnog.
SEKSUALNE KNJIEVNOSTI
1.
Prie iz Hiljadu i jedne noi koje su preivjele u narodnom pamenju, barem na
Zapadu,
jesu prie nalik Ali Babi, koje imaju malo ili nimalo seksualnog sadraja. Ali,
seksualne
teme rodoskvrnue, preljub, sadizam i tako dalje proimaju Hiljadu i jednu no.
eherzadine beskrajno duge prie namijenjene su da kako, odgodi njezina
pogubljenja
i jenjavanju kraljeva bijesa.
Ali, ove su prie takoer namijenjene i da podue, te upada u oi koliko mnogo
pria
Hiljadu i jedne noi govori o enama preljubnicama, o enama snalaljivicama, o
enama nadmonicama, o enama pronicljivicama
Iz nekojih pripovijesti ahrijar moe nauiti da ipak imade takvo to kao to je
vjernost u
ljubavi i braku.
Iz drugih pripovijesti on moe zakljuiti da su ene beskrajno strastvene, pohotne
i
bludne i da e, samo ako mognu zavoditi svoje mueve, te kralj ahrijar moe iz
svega
ovog izvesti melanholinu vrstu utjehe.
A potom, nakon to uje nekoje druge pripovijesti ahrijar se moe naprosto
smijati i
zakljuiti da sam seks niukom sluaju nije tako ozbiljna stvar.
U jednoj studiji o nainu na koji su zapadni autori i umjetnici oslikali i obino
karikirali

Srednji istok.
Rana Kabbani tvrdi da su prie Hiljadu i jedne noi bile prvobitno priane jednom
u
cijelosti mukom sluateljstvu eljnom prostake zabave.
Meutim, R. Kabbani nastavlja tvrditi da ene u ovim priama potpadaju pod dvije
kategorije:
- s jedne strane su preljubnice, arobnice i prostitutke, lascivne i mnogo
opake,
- i s druge strane, pobone, smjerne i mudre ene koje nisu izazovno
seksualne i ije su vrednote obino dekorativna folija za glavnu crtu prie, i koje
nisu
od velike dramske vrijednosti.
Lally Hollbecque tvrdi da zbirka pria Hiljadu i jedne noi ima jednog jedinog
autora
kompilatora i da je, ta vie, taj autor bio gorljivi feminist.
eherzada, kako je predstavlja Lally Hollbecque, pouava posredstvom pria, a to
emu
ona pouava iznad svega opravdava i slavi ene i njihove vrijednosti!
eherzada pokree ahrijara na ljubav i ona ga civilizira.
Preljuba se esto koristi kao radnja koja je pokreta u pripovijestima Hiljadu i
jedne noi,
(zapravo poput Ujak Tominih srebrenih kravljih vrhnji u priama P.G.
Wedehousea), te
nam tako uestalost preljube u ovim pripovijestima govori malo ili nimalo o
uestalosti
preljubei brakolomstva u srednjovjekovnom drutvu.
Hiljadu i jedna no nije jedina zbirka pria sa jakim seksualnim sadrajem.
40
Naprimjer, djelo Hikayat al-Ajiba wa'l-Akbbar al-Gbariba (Hikajatu l-Adibe ve lAbbaru lGaribe, Prie o zadivljujuem i vijesti o udnom'), koje je vjerovatno sastavljeno u
desetom stoljeu po Isau a.s., jeste zbirka koja sadri nekoliko visoko erotskih

pripovijesti.
Najosobenija od svih je Pria o etrdeset djevojaka, u kojoj neki princ,
tumarajui
pustinjom, sluajno nailazi na nekakvu palatu, u koju ulazi . Mjesto je pusto,
premda se
tu nahodi etrdeset prijestolja, a u samom sreditu velike odaje je zlatni sto sa
hranom i
vodom, sve to postavljeno za etrdeset ljudi.
Princ uzima malko hrane i vode sa svakog mjesta.
Kadli odjednom, uznemiri ga topot konjskih kopita i pogledavi kroz prozor,
ugleda
etrdeset konjanika kako se pribliavaju u punoj opremi.
Princ se, potom, skriva i uhodi ove ratnike. Tek kad ratnici odloie svoju opremu,
princ
otkriva da su oni, zapravo, ene.
Sve su odreda bile lijepe i hurije (bur al-ayn). (ena koja je bur al-ayn ima oi u
kojima postoji jak kontrast izmeu crnog dijela oka i bionjae koja okruuje crni
dio. Biti bur al-ayn jeste jedno od svojstava hurija u raju).
Kad ovih etrdeset ena sjede da veera, otkrie da je njihov kruh razlomljen i
zbog
toga se uznemirie.
Ali, nakon to jedna od njih obea da e ispitati stvar, one provedoe no pijui,
recitujui stihove i pripovijedajui prie sve dok ne nastupi praskozorje. A zatim
se
trideset i devet ovih djevojaka opremi u svoju odjeu da bi se otisnule u lov, dok
jedna
izmeu njih etrdeset ostade u dvorcu da bi rijeila misteriju.
Kad mladi izae da bi sa trpeze uzeo jo hrane, ona se na njega okomi.!
Ona je prvo bila u neizvjesnosti da li je on ljudsko ili dinsko bie, ali su potom jeli
i pili
zajedno i dijelili postelju.

Narednog je dana princ imao u biti istu avanturu, ali sa razliitom djevojkom, i to
je tako
potrajalo dok on nije odvojeno i tajno spavao sa svakom od ovih ena u ovom
dvorcu i
uinio da sve one zatrudne.
Pria o etrdeset djevojaka je veselo i ivo slavljenje spolnog openja. Mogue je
da se
ove prie o dvorcu ena (ovaj se motiv nalazi i u Hiljadu i jednoj noi) zasnivaju u
krajnjemu na muslimanskim fantazijama o tome ta se dogaa u enskim
samostanima.
Djelo Hikayat al-Ajiba zasigurno zasluuje da bude prevedeno na engleski.
Hiljadu i jedna no i Hikayaj al-Ajiba jesu mjeovite zbirke pria, mnoge od
njihovih
pria jesu savreno osebujne, neke su ak moralno poune.
Meutim, prie Hiljadu i jedne noi morale su se natjecati sa tzv. kutub al-bab
literaturom ili sa knjigama posveenim pornografiji, u formi bilo seksualnih
prirunika ili
zbirki iskljuivo erotskih pria.
Autor jednog takvog djela bio je Ahmed Yusuf al-Tayfashi (Tajfei). Koji je roen u
Tunisu, ali se nastanio u Kairu i tamo umro 1253. godine. Njegovo djelo Nuzbat alAlbad
(Okrijepa srca) jeste bestidna zbirka pogleda, razmatranja, pripovijesti i
pjesama o
raskalaenosti.
Tajfei je naroito bio zainteresiran za prie o homoseksualcima i pederima, a
neke se
njegove odvie slobodne anegdote tiu imenovanih savremenika.
41
Tajfeijevoj knjizi, usprkos njezinoj bestidnosti, namijenjena je uloga edeba to
jest
njegova je knjiga djelo poune knjievnosti, belles lettres, koja pribavlja pogodan
materijal za razgovor za stolom a bila je pisano u vrijeme kad su
homoseksualnost i

homoseksualno ponaanje, ini se, bili u modi u intelektualnim krugovima.

Za razliku od Tajfeija, Ali al-Baghdadi (el-Bagdadi) se osobno iskljuivo bavio
enama.
Gotovo se nita ne zna o njegovom ivotu.Njegova knjiga Kitab al-Zabr al_Aniq
fi'l-Bus
wa'l-Ta'niq (Knjiga krasotnog cvijea koje se tiu cjelivanja i gljenja) predstavlja
kompendij od dvadeset i pet poglavlja o enskim smicalicama (kayd al-ni-sa) i
bavi se
trikovima koje ene koriste u zavoenju svih mueva i zaljubljenika.
Naracija je pisana u vulgarnom srednjoarapskom jeziku, a seksualni su susreti
opisani
detaljno i s uivanjem.
El-Tajfei i Ali el-Bagdadi izmiljali su ili kompilirali /sastavljali izmiljotini i fikcije
za
zabavu. Meutim, najpoznatiji od svih pornografskih prirunika napisanih na
arapskom
jeziku Rawd al-Atir ( ili mirisni vrt) bio je prvobitno instruktivni prirunik, sa
poglavljima o razliitim poloajima koji se mogu koristiti pri snoaju i savjetima o
stvarima kao to su sterilnost i impotencija, zatim o poveanju dimenzije penisa,
te
oslobaanja od neugodnih zadaha pazuha!
Autor ovog prirunika; ejh al-Nafzawi (ivio oko 1410) napisao je na arapskom i
dao
predgovor za ovo djelo s pobonom muslimanskom apologijom koja slavi spolni
snoaj i
slavi ene kao divna djela Boija.
Meutim, Mirisni vrt je jasno pod utjecajem vanog indijskog anra seksualnih
prirunika, meu kojima je Kama Sutra najpoznatiji primjer.
Upravo kao i njegov indijski prethodnik Mirisni vrt daje visoko tehnike i
ponekada
zastraujue atletske odnosno vjebovne opise moguih seksualnih poloaja.
Ipak, ak i Mirisni vrt nosi teret anegdotalne i izmiljene grae.

Jasno je da snaan senzualni, ak pornografski sadraj Hiljadu i jedne noi moe

paralelno pratiti i druge u arapskoj knjievnosti.
Prema tome, crpei iz rivalskih djela erotske knjievnosti i iz seksualnih prirunika
kao i
iz Hiljadu i jedne noi, moe se doi do iste impresije o preovlaujuim
seksualnim
praksama i predrasudama srednjovjekovnog islamskog svijeta.
U svojoj odlinoj knjizi Arapsko slikarstvo Richard Ettinghausen sugerirao je da se
srednjovjekovna arapska predstava o idealnoj eni moe rekonstruirati iz rane
arapske
poezije.
U ovim ljubavnim pjesmama itamo da idealna arapska ena mora biti tako
omana da
ona gotovo pada u san, da mora biti nezgrapna kad ustaje i da gubi dah kad brzo
hoda;
da joj njezine grudi moraju biti jedre i zaobljene, te, opet njezin struk mora biti
vitak i
draestan, njezin trbuh mora biti mrav, njezina bedra kosa, a njezina stranjica
tako
mesnata da zaprijei prolaz na vratima.
Za njezine noge kae se da su poput mramornih stupova, vrat joj je nalik
gazelinom, dok
su joj ruke opisane kao dobro zaobljene, sa mekahnim i njenim laktovima, sa
punakim
zglobovima i dugakim prstima.
Njeno lice sa svojim bijelim obrazima ne smije biti ispijeno, oi su joj kao u gazele
u
kojima je bionjaa jasno oznaena.
U biti isti se lelujavi lik moe rekonstruirati iz Hiljadu i jedne noi.
42
Kad se u Prii o Omeru bin el-Nu'manu' muslimanski ratnik erkan hrve sa
kranskom

princezom Abrizah, on zapaa da su vrci njegovih prstiju potonuli u mekahne

nabore
njezina struka, koji su pobuivali enju! erkan je bio toliko nadvladan eljom
da je
izguvio ovu hrvaku borbu, jer Abrizah je iskoristila njegov plahi zanos, bacila ga
na
zemlju i sjela bokovima na njegove grudi i zakrila obraze nalik pjeanim dinama.
U Hiljadu i jednoj noi velika je panja posveena enskim stranjicama,
Kad Hasan Basranski uhodi princezu na jezeru, on zapaa da najljepa meu
njima
imade bedra velika i debela, nalik paru mramornih stuboa ili nalik jasucima
nabijenim sa
paperjem od noja ta'ena'.
Poklonjena je panja i mukoj stranjici, takoer,
Struk princa Kameruzemana 'bio je tanahniji od pauine, a njegova stranjica
neznatnija
od dvije gomilice pijeska, srce ja bacala u komar svojom mehkoom.
Praznovjerni pobonjaci opominjali su mukarce da ne sjedaju na mjesto koje je
netom
zagrijano enskom stranjicom, sve iz bojazni da ne bi mogla odatle uslijediti
nekoja
vrsta nezakonitog seksualnog zadovoljstva.
2.
Dva kralja okvirne prie ahrijar i ahzeman otkrivaju da su njihove ene
preljubnice,
zbog ega ahrijar odluuje svaku no spavati sa drugom djevojkom koja ujutro
biva
pogubljena.Bila je to njegova osveta enskom rodu.Kada se u njegovoj postelji
nae
eherzada, koja je inae svjesna svoje neizbjene smrti, ona pribjegava
lukavstvu, te
svojim prianjem odlae svoje pogubljenje- prianje prekida dolaskom zore, ali ne
uspijeva ispriati priu do kraja, zbog ega je kralj ostavlja u ivotu do idue noi,
kako

bi uo kraj njene interesantne i zabavne prie.Svojim priama, tokom 1001 NOI,

eherzada pria ahrijaru razne prie : o enama preljubnicama, o enama
snalaljivicama, nadmonicama... , ime je htjela rei kralju da ima i da jo postoji
vjernost i ljubav u braku. Ona ga time pokree na ljubav, ona ga svojim prianjem
civilizira.
Prie iz 1001 NOI proete su seksualnim temama: preljuba, sadizam,
homoseksualizam itd, to izaziva uenje svakog onog koji ne zna sljedee:
1. da mnoge prie iz Noi nisu islamskog porijekla, da su samo prevedene na
arapski, islamizirane, da su likovima data arapska imena, mjesto radnje je
pomaknuto u
Bagdad ili Kairo itd.
2. da je na osnovu velikog broja pisanih tragova, dokazano da je npr. ivot u
Kairu , u to vrijeme, bio u neskladu sa vjerskim idealima, da su sultani vie voljeli
oporezovati rad javnih kua , nego li ih zabraniti, da je svakodnevno noenje vela
bilo
mogue samo enama iz bogatijih krugova, dok je enama iz seoskih sredina to
bilo
nepraktino zbog njihovih svakodnevnih poslova itd.
Pored mnogih dijela erotske knjievnosti i seksualnih prirunika iz tog vremena , i
prouavanje pria iz 1001 NOI moe nam dati predstavu o seksualnim praksama
i
predrasudama srednjovjekovnog islamskog svijeta.
43
HOMOSEKSUALIZAM
Junakinje u 1001 NOI su upadljivo ile, aktivne, dok su junaci po imenu lijeni i
pasivni.
Tako npr: Dunja baca vezira o zid, Budur postaje kralj i prijeti svom ljubljenom
sodomijom, Mirjana Merjema spaava Ali Babu i udeava smrt 40 lopova, ona
spaava
i svog dragog iz zarobljenitva itd. Takve ene ratnice mariraju stranicama NOI.
Ovakav ukus za ene nalik mladiima odraava ukus Kairskih mukaraca, ega su

njihove drage izgleda bile svjesne, te su na svaki mogui nain oponaale

atraktivne
mladie, kako bi na takav nain pokuale sauvati svoje mueve. Ovakav ukus
Kairskih
mukaraca upuuje nas na homoseksualnost.Postoje mnogi dokazi da je u
srednjovjekovnom arapskom drutvu bila prisutna homoseksualnost, te da se ista
shvatala raznoliko:
- kao prihvatljiv nain oslobaanja od seksualne napetosti , s tim da su
prezirani oni koji bi uz to gajili i enske osobine:oblaenje, ponaanje i sl. ,
- kao estito ponaanje,
- smatrana je vidom bolesti,
- bila je ak i u modi, u knjievnim krugovima Egipta i Sirije u 13 vijeku,
- strogo ju je zabranjivala vjera , kanjavajui kastriranjem pa i smru itd.
Nekoliko mamelukih sultana bili su poznati kao homoseksualci, koji su za mlade i
lijepe
robove davali silno bogatstvo.
U prii iz 1001 NOI Mukareva rasprava sa uenom enom u pogledu relativne
izuzetnosti muka i enska, otvoreno se raspravlja o homoseksualnosti. Mukarac
tvrdi
da je bolje voljeti mukarce nego ene, jer oni su superiorniji, oni su aktivni , a
ene su
kao pasivne, one mogu ostati trudne, a mukarci ne, mukarci su uvijek dostupni
za
seks, a ene ne itd.ena mu poinje prianje o enskoj ljepoti, ljepoti zbog koje
mnogi
kraljevi protraie silna bogatstva i imetke, za uivanje ena ima mnogo toga vie
za
ponuditi od mukarca, a za kraj mu navodi izreku Boijeg poslanika a.s. : Tri
stvari
cijenim na ovom svijetu: miris, namaz i ene.
Ljubav izmeu homoseksulaca se u NOIMA nigdje ne pominje, ali je esto
pominjano

proganjanje golobradih mladia, jo uvijek djeaka koji su strepili od zlokobnih

mukih
zavodljivaca.
U Prii o ljubavniku i ljubavnici, iz 110 noi , eherzada pria:
ula sam ,sretni care, da je Tadulmuluk Haran, sin cara Sulejmanaha,
postao vjet jaha, nadmaujui ljepotom svoje suvremenike.im bi izaao
kakvim
poslom, bili su oarani svi koji su ga vidjeli, tako da su o njemu pjesme pisali i
slobodni
ljudi su se sramili zaljubljujui se u njegovu blistavu ljepotu, ba kao da je o
njemu
pjesnik kazao:
44
Zagrlih se s njim-dah njegov me opio,
On je kao mlada grana kojom se lahor omamio
Pa je pijan premda vino nije okusio,
Ve se vlagom s njegovih usana opio.
Pokazivao je sin ljepotu koju je zaplijenio
I zato je sva srca mladi taj omamio.
Allaha mi , neu ga nikad zaboraviti
Dokle iv sam , al/ ni poslije smrti.
Poivim li , zbog njegove ljubavi u ivjeti,
A umrem li , divnom u smrti umrijeti!
LEZBEJSTVO
Pored homoseksualnosti , spominje se i lezbejstvo, koje je povezivano sa
arobnjatvom i zloglasnim krugom vraara koje su djelovale u Fezu u 15.vijeku.
Tako se u prii Omer bin el-Nu/ man i njegovi sinovi spominje vraara, udovica,
trovateljka i hrvaica Zatul-Dawahi. Ona je prepredena, lukava, neista zadaha,
namrgoena, a njezina smrdljiva pazuha uinila su je , na njenu alost,
nepopularnom

meu enama harema.

U Prii o zlataru Hasanu Al-Basriju, iz 805.noi, awwahi je djevojka zlih kobi,
vraara i lezbijka, o kojoj eherzada kae:
im ue, ena odloi oruje, skinu oklop i veo.Hasan odloi svoje oruje pa
pogleda drugaricu i vidje da je plavooka i velikog nosa-nesrea nad nesreama i
najrunije ljudsko stvorenje.Lice joj je bilo rohavo,obrve opale,zubi
polomljeni,obrazi
izbrazdani i kosa sijeda,usta slinava- kao da je o njoj pjevao pjesnik:
U borama lica njena devet nesrea se krije:
Od Dehennema samog svaka od njih stranija je.
Lice joj je nakazno i sva je odvratna;
Svinji koja vae eto kom/ je slina.
Bila je elava poput pjegave zmije.
45
P J E V A I C E , Z A B A V LJ A I C E , P R O S T I T U T K E
este prie u NOIMA su prie o pjevaicama, zabavljaicama, koje su ne rijetko
veoma inteligentne i vrhunski stihotvorci. One su mogle biti slobodne ene ili
robinje.Svoju pjesmu pratile su lutnjom. Tako je robinja Tevedduda, dovedena
pred
Haruni Reida, odsvirala i otpjevala jedan te isti uvod na 12 razliitih naina, ime
je
izazvala divljenje svih prisutnih. Djevojke pjevaice cvjetale su u mamelukom
periodu,
dok su neke , manje cjenjene, ivjele na granici izmeu pjevaice i
prostitutke.Bila
pjevaica ili prostitutka, morala se registrirati u zavodu za obradu poreza i sve
dok
uredno plaa svoje obaveze moe nesmetano obavljati svoju djelatnost.
U Prii o zapovjedniku policije Kaira , spominje se javna kua u koju on zalazi
traei
dvojicu lopova za koje je uo da su tu redovno svraali.

U Prii o Haruni Reidu i Ebu Hasanu , omanskom trgovcu , trgovac posjeuje

javnu
kuu gdje se standardna tarifa kretala od 10-40 dinara.
Bez obzira na sve prethodno navedeno, veinu pria iz 1001 NOI doivljavamo
kao
romantine prie koje tee da se zavre sretno, sa voljenima, lijepim mladiem i
prelijepom djevojkom, koji se nakon nevjerovatnih i brojnih avantura sastavljaju u
istoj
postelji.
UNIVERZUM CUDA
Pero je najmoniji vraar.
Bali
nus
Jorge Luis Borges(Borhes)u eseju Pripovjedaka umjetnost i magijausporedio je
sporohodni i realistini roman sa avanturistikim romanom i kratkom priom u
kojima,kako on kae,vlada red koji nije utemeljen na razumu ve na asocijaciji i
sugestiji,odnosno drevnoj svjetlosti magije.Borges tvrdi da su pripovjedai i
vraari
srednjeg vijeka,da bi postigli eljeni efekat ,koristili paralelne trgovine i
zanate,radili u
njima i svojim rijeima i frazama manipulirali ljudima,dok se islamski vraar
koristio
knjigom.
Kao ilustracija ovoj tvrdnji navodi se pria Dudar i njegova braa vraara
Magribije
koji govore o djelu (svesku) pod naslovom Bajke DREVNIH/STARIH ljudivremena
koje kao da su iz nekog drugog svijeta ali od izuzetnog znaaja i neprocjenjive
vrijednosti.
U toj knjizi navedena su sva skrivena blaga zemlje i rijeene sve tajne.
46
A u Hiljadu i jednoj noiislamski vraar,pripovijeda pria Priu o veziru i
mudracu

Dabanu,gdje lahkoumni kralj osuuje na smrt jednog mudraca koji mu kao

oporuku
ostavlja knjigu za koju tvrdi da e mu i nakon odrubljivanja glave,izvrenja smrtne
kazne ,ipak,omoguiti da govori.Meutim,mudrac je kralju ostavio knjigu pisanu
zatrovanom tintom od koje kralj kasnije i umire.(Pojam zatrovana knjigakasnije
e
upotrijebiti i Umbert Eca u svom romanu Ime rue(The Name of the Rose).
Borges tvrdi da su pripovjedai pria i vraari zaista profesionalci koji poznaju
mo
fraze,reenice ,rijei i slova i da obino prava rije (mot juste) moe razlikovati
ivot od
smrti.Na primjerIz pogibljene peine,Ali Baba se uspijeva spasiti maginom
lozinkom
Sezame ,otvori se!,a njegov brat zbog svoje nesnalaljivosti nestaje.
Za mnoge pripovjedae i vraare Borges tvrdi da imaju i privilegiju proricanja
budunosti
a kao primjer navodi priu iz Hiljadi i jedna no,povijesti o
Muhammedu,kairskom
sultanu,gdje vraar Magribija zainteresiranim prolaznicima na trgu, pomou lia
iz
prirode,sa natpisima,slovnom magijom koja je bila jedna od vanijih podnauka u
islamskom okultizmu, prorie budunost.
U Prii o mudracu i uenjaku,mudrac pomou magije slova kontrolira dina i
obavlja
nadprirodna djela.Stoga Borges pripovjedae pria i vraare smatra trgovcima
iluzija i
takmiarima na tritu i da je onaj ko ovlada iluzijama spreman svojim
muterijama(rtvama) ponuditi i ono ega nema,to ne postoji.Ustvari,vraar
postaje
tvorac fikcije.
U modernoj evropskoj knjievnosti pojam magije vie ne postoji,a ako se ipak
negdje i
upotrijebi to je samo u smislu metafore,kao to je sluaj u Magareoj koiiji je
autor

Onore de Balzak i Robert Lois Stevensonovoj prii Duh iz boce.

U obje ove prie vai izreka On to zaeli ,bie ti i ispunjeno!.Znai i dalje
vlada mo
magije,posebno u situaciji kad ovjek stari i polako gubi mo uspjeha.
Smatra se da u Evropi danas mo magije uspijeva samo kod djece,npr.u ciklusu
pria
Edith Nesbit o bastable djeci,zatim C.S Lewisov ciklus pria Narnia,te djelo Ursule
Le
Guin Trilogija o zemljanom moru.Djela su posveena dejci mada ih i odrasli
rado
itaju.
Tanya Luhrmann u svojojprodornoj i obuhvatnoj antropolokoj raspravi o
modernom
britanskom arobnjatvu ,pod naslovom Osvjedoenja o udotvorevom
zanatu(Persuasions of the Witch,s Craft,tvrdi da magija uda ini a magijske
knjige
ohrabruju obuhvatnu,snoliku aspiraciju,odijeljenu od sanjarenja o
zmajevima,moima i
viim carstvima,a osjeanje imaginativne apsorpcije je glavni smisao magijske
knjievnosti.
Kardinal Newman je u svom autobiografskom djelu Apologija pro Vita Sua (1864)
naveo
da je uvijek htio da prie iz Hiljadu i jedne noi budu istina.To je uspjeh
magije,osjeaj
da moe postii to eli,ostvarenje elja iz djetinjstva.
Na prijemodernom Srednjem istoku pria o magiji i natprirodnim pojavama mogla
je biti
neto besmisleno toe oarati samo djeju populaciju dok su odrasli tu samo
prepoz
navali injenice iz svakodnevnog ivota.Magija i vra primjenjivani su posebno u
lovu na
blago u Bagdadu i Kairu,te prilikom planiranja putovanja sportskih deavanja.
Mo magije i dina potvrena je i u svetim knjigama,posebno u Kur,anu (i

slijede ono to su ejtani pripovijedaliejtani su nevjernici)-Sura el-Bekare

U Kur,anu jo stoji:
47
Reci:Utjeem se Gospodaru svitanja
Od zla onoga to on stvara,
i od zla sumraka kada tamnine razastire,
i od zla onih koji puu u uzlove,
i od zla zavidnika kada zavist ne krije!
Sura el-Felek,1-5)
U ovoj vrsti drutvenog iintelektualnog konteksta,granice izmeu okultne fikcije i
nefikcije bile su neprimjetne i nalazimo prie koje ne odgovaraju zbirci hiljadu i
jedna
no,uvrtena u takva neknjievna djela kao to su vraarski prirunici.U jednoj
nerazumljivoj knjizi iz 11.st. po Isau alejhiselamu ili vraarevom priruniku Cilj
mudraca
- Gajetu l-Hakim),kasnije prevedeno na latinski po naslovom Pikatrix,ispriana je
pria
kako su oboavatelji ejtana u gradu Harranu kad hoe znati ta e se desiti u
budunosti,morali uhvatiti tamnoputa ovjeka spojenih obrva i plavih oiju,skinuli
bi ga
do gola i potom ga potapali u bure sezamovog ulja tako da mu samo glava viri
van.Obavljali bi za to vrijeme razne rutuale omamljujui ovjeka raznim mirisima i
drogama.Ritual bi trajao etrdeset dana dok se od sezamovog ulja ovjeku nebi
nebi
odvojilo tkivo od kostiju.Potom bi plavookom ovjeku otkinuli glavu kod prvog
prljana i
ona bi sluila za dalja proroanstva
Filozof i historiar Ibn Haldun (Ibn Khaldun) ovu vrstu vraanja smatra gnusnim,ali
u
isto vrijeme tvrdi da je ono,zapravo dokaz kakve sve izuzetne stvari postoje u
ljudskom

ivotu,svijetuInteresantno je to da neke stvari koje se pojavljuju u

pripovijetkama
Hiljadu i jedna no i znae zabavu i razonodu u drugim djelima oznaavaju
ozbiljne
stvari,dogaaje,npr. Halifa el-Ma,mun i piramide Egipta,pria o nedostinim
riznicama
smjetenim u pramidama i magijskim uvarima odreenim od drevnih ljudi da
tite te
riznice,jeste samo ponovo prianje jedne od standardnih pria o udima u vezi sa
piramidama,pria koje se nalaze posvuda u srednjovjekovnim arapskim
historijama i
topografijama.
U Prii o sihirbazu i mladom bagdadskom kuharu,neki vezir na nagovor
sihirbaza, ulazi u kotao pun vode i tokom kratkog,vremenskog boravka u toj
vodi,navodno je iskusio itave godine drugog ivota.Vezirovo fiktivno suenje
pred
Bogom je paralelno sa,navodno,istinskim iskustvom egipatskog sultana al _Ashraf
Qaybay(el-Eref Kajbej) .
Sultana Kajbeja iz 15.st. posjetio je sufijski ejh al Dashtuti(Datuti)i oni su
rapravljali o tome da li je bilo mogue da Muhammed,alejhiselam,na krilatom
konju
posjeti sva nebesa za jednu no.da bi dokazao da je to bilo mogue,el-Datuti je
namjestio da sultan zaroni glavu u bocu vode.Za posmatrae to se desilo u
trenutku,meutim sultan je,nakon to je digao glavu rekao da je bogatiji za
nekoliko
ivotnih iskustava.Pretpostavlja se da ova pria potie iz jedne indijske
bajke,budistike
ili o iluzornoj prirodi vremena.
U srednjovjekovnim arapskim zemljama je bio fantastian stil tako razvijen da je
prouzrokovao nastajanje i posebnog knjievnog anra,NAIME(aja,ibaada,
ib)odnosno knjievnosti koja je opisivala uda.Pisane su knjige o udima

Egipta,Indije i kosmosa kao cjeline.(Knjigu o aja,ibu je napisao Roy

Mottahedeh) .Ove
knjige sadre nevjerovatne informacije o zapanjujuim spomenicima
starina,udnim
48
sluajnostima(koincidencijama),udnim moima nekih biljaka,o kamenju i
ivotinjama,kao i magijskim podvizima.
Mnoga od ovih uda mogla su se prvo nai u neknjievnim vrstama,a potom su
nala put u Hiljadu i jednu no.Dokaz moemo nai u ciklusu pria o Sinibadu
moreplovcu i srodnim islamskim pomorskim nevjerovatnim priama,knjievnoj
preradi
koja je nastala od nevjerovatnih pria pomoraca o udima koja se nalaze u
Indijskom
moru (wak-wak drvo koje ima ljudske glave kao svoje plodove,stari ovjek iz mora
i riba
dugaka kao jedno ostrvo.
Pisci i itaoci u srednjovjekovnom kranskom svijetu uivali su u udima pa
stoga nije
ni udo da su voljeli pisati i itati o nemanima,udovitima i natprirodnim
dogaajima.Meutim,u islamu nije bilo tako,najbolja ilustracija su prie koje
govore o
duhu i vjetacu,te Prie o duhovima i prikazama.
U kranskim zemljama duhovi su zamiljani kao neispovjeene due koje tee ka
osveti,odrjeenjem grijeha ili kranskom sahranom od strane ivih ljudi.
Kranska doktrina o istilitu podrazumijeva da molitve i djela ivih mogu
pomoi
mrtvima,a nesmirene due koje se obraaju ivima osiguravaju valjano
svjedoanstvo o
ispravnosti gledanja katolike crkve na ivot poslije smrti.U muslimanskom
vjerovanju
u ivot poslije smrti ne postoji istilite.
Iako duhovi nemaju nikakvu ulogu u islamskom gledanju na svijet,krani na
Srednjem

istoku vjerovali su u postojanje duhova pa su su njihove prie i strahovi ponekad

uticali
i na susjedno muslimansko stanovnitvo.U Kairu je tako bio obiaj da se obavezno
napusti kua u kojoj se dogodi ubistvo ili samoubistvo,nije se niko usuivao
suoiti sa
izmuenom duom,(duhom ubijene osobe).
Felix Fabri kranski hodoasnik koji je posjetio Egipat u 15.st po
Isau,a.s.opisao je kuu na obalama rijeke Nil ijeg su vlasnika pokupile
nimfe,noni
dusi koji su prvo bacili namjetaj iz kue a potom vlasnika i njegovo
drutvo,nakon ega
niko vije htio ivjeti u toj kui.Ali ,poto se tvrdilo da su sitniave nimfe ostavljale
mjesenu rentu vlasniku,ovjek dolazi u iskuenje da ovakve podstanare
okarakterizira
kao duhove,ali to bi bila greka.Burton smatra da ovakve ,sablasne kue na
Srednjem
istoku zakupljuju demoni,dini i druga natprirodna bia,a ne pravi duhovi.ovjek u
Arabiji moe ivjeti godinama a da ne uje za rije tayf,to se moe prevesti kao
duh,prikaza,avet,sablast ili pak kao mata,utvara,fantazija.
Rije khayal znai sjenka.Uglavnom unutarnje znaenje obje ove rijei moglo bi
se protumaiti kao:
Ono to se gledalo nije stvarno tu, ne postoji!
Srednjovjekovno kranstvo bilo je proganjano strahom od vjetica.Vjetice i
vjeci bili
su brojni i opasni.Oni su letjeli nou,oni su unitavali stoku i domae
ivotinje,susreu se
u vjetiijim skupinama i daju besramnu poast avolu.Kranska Inkvizicija
uloila je
velika sredstva na lovljenje,uhienje,ispitivanje i spaljivanje vjetica.Na Srednjem
istoku,meutim,nije postojala institucija usporediva sa Inkvizicijom.Niti je na
Srednjem
istoku bilo opsesivnog straha od vjetica.Ipak,postojalo je miljenje da ima
vjetica u

srednjovjekovnom Bliskom istoku.(umjesto metle letjeli su na upovima).

Dva tipa vjtiijeg lika ocrtavaju se u priama Hiljadu i jedne noi,i svaki tip
predstavlja seksualnu prijetnju mukarcima.S druge strane,neka okultna bavljenja
49
uveliko su bila popularnija na Srednjem istoku u Evropi.U Evropi je magija bila
uptrebljavana povremeno da se nasluti gdje otprilike jeste zakopano blago.Mag
kraljice
Elizabete, John Dee i njegov prijatelj-sjenka Edward Kelly,potratili su velik dio
vremena
u potrazi za navodnih deset velikih riznica blaga koje su lordovi kralja Arthura
pokopali u
Britaniji.
U arpskim zemljama, meutim,lov na zakopana blaga bio je kako sofisticirana
okultna
nauka,tako i popularna opsesija.Brojne prie o ovome pojavljuju se u Hiljadu i
jednoj
noida nam to posvjedoe.
Lov na zakopano blago-potraga i pogibeljna iskuenja koja traju za vrijeme hoda k
ovom
cilju-bila je popularna tema i u zapadnom pripovijedanju.Treba se samo prisjetiti
knjiga
kao sto su The High Quest of the Holy Grail(Uzviena potraga za Svetim
Grailom),zatim The Gold Bug(Zlatni kuki) Edgara Allana Poea, Treasure
Island(Ostrvo sa zakopanim blagom) od Roberta Louisa Stevensona,te J.R.R
Tolkienovo djelo The Hobbit(Hobit,viljenjak),kao i filmova poput The Treasure
of the
Sierra Madre(Blago Siera Madre).
Ono sto se,meutim, istie kad je posrijedi ova tematika u arapskoj knjievnosti
jeste da
okultno znanje ima sredinju ulogu u potrazi za zakopanim blagom.
Alauddin ili udotvorna svjetiljka jeste zasigurno najpoznatija pria od svih u
Hiljadu i

jednoj noi po motivu lovca na pohranjeno blago.U ovoj prii, Magribija, dervi
koji je
takoer i arobnjak odreuje po astrologiji da je djeak, Alauddin,jedina osoba
koja
moe iznijeti nekakvu hrpu blaga iz mjesta gdje je blago i pohranjeno.Ovaj vraar
odnosi
djeaka Alauddina do astroloki odreenog mjesta i izvrava obred
cijanizacije(obred
raskuivanja plinom)sa tamjanom da bi stvorio rupu na zemlji.A zatim ovaj
arobnjak
konsultira svoji geomantsku tablicu.Pomalja se bakrana halka pripojena za
mramornu
plou,sa otvorom otkrinutim na zemlji.Vraar zapovijeda Alauddinu da podigne
plou(jer samo to ovaj djeak moe uiniti)i da se spusti u bezdane podrume
dolje!
Podrumi su ispunjeni blagom, ali je Alauddin opomenut da ne dotie nista od
toga,ili,ako
li dotakne,bit e pretvoren u crnu stijenu-jer,zapravo,vraareva potraga nije
poduzeta
zarad pukog srebra ili zlata vec zarad magine svjetiljke koja podaruje mo nad
dinima!
Ima mnogo pria koje prikazuju lov na pohranjena blaga u Hiljadu i jednoj
noi,meu
njima Kralj Ibrahim i njegov sin, Grad od mjeda, Pria o gradu Labtaitu,
Kraljica
zmija, Me'mun i egipatske piramide, Zejnu L-Asnam i Hasan
Basranski.Veina
je ovih pria egipatskog porijekla jer je Egipat,gdje su pljakasi grobova hiljadama
godina tragali za izgubljenim faraonskim riznicama blaga.bio istknuto mjesto ovih
mutalibuna ili profesionalnih lovca na pohranjena blaga.
Lov na pohranjena blaga u srednjovjekovnom Egiptu nije samo predmet fantazije
i
fikcije.Ustvari,lov na pohranjena blaga bio je i okultna nauka i profesionalna

okupacija.Kao nauka,lov je zahtijevao od svojih studenata poznavanje drevne

uenosti i
arobnjastva! Kao profesija,lov je zahtijevao hrabrost.Univerzalno je bilo poznato
da se
mutalib upustio u visoko rizino zanimanje.El-Dzevberi je upozorio,u svojoj
raspravi
otkrivanje tajni iz trinaestog stoljea po Isau,a.s.,na stvarne pogibelji s kojima
bi se
mogo suoiti lovac na skrovita blaga.itateljstvo Kesfu L-Esrara instruira se kako
da
izbjegne vatrene stupice upotrebom maginih sprava za cijanizaciju,te
probadanjem tla
ispred sebe kakvim iljkom,da bi se tako izbjeglo pokretanje pijeska koji se
aktiviraju
pomjeranjem ploastog kamenja!Lovac na pohranjena blaga potrebuje
strpljenje,hrabrost,okultno znanje i majstorsko umijee.Dok je sam El-Devberi
bio
50
mutalib,i potovao umijee i vjetinu pravih lovaca na pohranjena blaga,on je
takoer
opominjao na opasnosti koje sa sobom nosi povjerenje varalica koje se pretvaraju
da su
lovci na pohranjena blaga.
Dok je postojalo mnogo prijevara vezanih za lov na pohranjeno blago,niko nije
sumnjao
da je tu bilo i prave sree da se ono dobije.Uz opasnosti koje dolaze od predmeta
smjetenih povrh vrata da padnu prvom doiljku na glavu,im ih ovaj otvori,te
opasnosti
od dina, mutalib,esto je morao susresti se i sa spravama i automatima
ubojicama.Prema narodnom vjerovanju ovakvim je automatima mo dospijevala
od
magije;i nairoko se vjerovalo da su drevni kraljevi,arobnjaci i vjeci magino
pokretali
automate da bi te naprave uvale njihove zalihe skrovitog blaga.

Automat,stvorenje koje nije ni ivo ni mrtvo,kao motiv javlja se esto u Hiljadu i

jednoj
noi.Iz automata u Hiljadu i jednoj noividimo da svi oni simuliraju
ivot,premda u
njima nema ivota.Izmiljeni su u veini sluajeva od gospodara koji su ve dugo
mrtvi,ove su naprave ostaci oskudno shvaene i,prema tome opasne prolosti.Da
bi se
pronalo pohranjeno blago,mora se tajnovito tragati,ba kao to se s pomou
vilinskih
ralji traga za vodom!Lovac na skrovitu riznicu mora pribjei potporama koje su
vezi s
astolokim naukama i geomantijom.Kad su je mudraci sa dvora halifina
propitivali,uena
djeva,robinja Tevedduda,junakinja jedne prie u Hiljadu i jednoj noikoja nosi
njezino
ime,daj lekciju bez ikakve pripreme o mjeseevim mijenama,o dobrohotnim i
kobnim
aspektima planeta o sretnim i nesretnim danima u sedmici.Meutim,ona brino
pazi na
to da se ne izrue granice proricanja. Jer,sudbinsko znanje rezervirano je samo
za
Boga jedinog! U knjievnosti,meutim,sve sto su prorekli astrolozi uvijek se
dogodilo!
U Prii treeg dervia,neki princ,skriven na nekom ostrvu,kae Adibu ibn
Hasibu kako astrolozi i mudraci,znajui moj dan roenja,itaju moj horoskop i
potom
njegovom ocu govore tvoj ce sin ivjeti petnaest godina,nakon ega ce biti
spajanje/stjecaj zvijezda,pa akoli mogne izbaviti se,ivjet e. Meutim,nema
izbavljenja
od sudbine astrologa;i premda Adib ibn Hasib ne imade elje da ubije princa,ipak
ga
ubija ba kako su astrolozi i prorekli.
U krcanskim i muslimanskim zemljama astrologija je bila vrsto vezana za
geomantiju.U mamelucim zemljama,proricatelji su obino imali obiaj koristiti se

kombinacijom geomantije i astrologije da bi formulirali svoja proroanstva. Ja

sam
knjiga tablica s gotovim rezultatima,ja sam onaj koji biljei,ja sam onaj koji znade
skrovite puteve onoga koji trai i onoga sto se trai,ja sam savreni ovjek
nauke ,ja
sam astrolog savren u iskustvu!Gdje je onda onaj koji trai. Ovo je povik junaka
u
kojemu je Pria o Kameruzemanu dobila ime,kad on,da bi se domogao kraljeve
kerke,navlai na sebe odjeu geomanta i tumara ulicama,nosei dragocjena
sredstva
svoje trgovine: zlatnu geomantsku plou na itavim setom astolokih
instrumenata i sa
srebrenim astrolabom,k tome jos pozlaenim. Na svojoj najmanje sofisticiranoj
razini,geomantija je uplitala proricatelja u nita vie doli da nasluuje budunost
iz
nasuminih znakova u pijesku.U prii Hiljadu i jedne noci.Ali sar i
Zumurrada.Zumurradi,koja pretendira da bude geomantiarka,potrebno je nita
vie doli
jedna plitica pijeska i mjedeno pero da bi mogla predvidjeti figuru pavijana iz
nasuminih
markiranja svojim perom po pijesku.Geomantijski lik oblikovan je obrazovanjem
etiriju
nasuminih ili etiriju nizova taaka.K tome broj taaka u svakom nizu broji se da
se
odredi da li je niz paran ili neparan.Kombiniranje parnih i/ili neparnih nizova
stvara jednu
od esnaest moguih geomantikih figura.U Hiljadu i jednoj noi,geomantija je
najrairenije koriteno sredstvo raskrivanja nepoznatog.Vjeta Dalila baca neku
51
geomantsku figuru da bi otkrila ivu Alijeva istinskog identiteta.Geomanti proriu
budunost Zejnulesnama.Geomantija otkriva vraaru da je Alauddin jo iv.
Firasa,fiziognomatsko predskazivanje proricanje bila je nauka ili vjetina na rubu
okultnog.Praktiari firase morali su posezati za okultnim znanjima da bi izveli

neprotumaive podvige zakljuivanja,ali su oni takoer koristili zdrav razum i

dosadni
detektivski rad.Rije Firasa dolazi iz istog korijena kao i rijec feres(konj) i moglo bi
biti da
su vjetinu firase prvi razvili beduini da bi procjenjivali konje i prozreli prijevare
prepredenih prodavaca konja.
U briljantnom i iroko obuhvatnom eseju,historiar kulture Carlo Ginzburg
raspravlja o srodnim tehnikama umijea dobrog
poznavanja,psihoanalize,detekcije i
firese.Kako Ginzburg primjeuje.Drevna arapska psihognomotika bila je
ukorijenjena na
firasi,slojevitom pojmu koji openito znai sposobnost da se preskoi od poznatog
do
nepoznatog kroz zakljuivanje na temelju znakova .
U hiljadu i jednoj noi dvije prie govore o firasi, Kralj koji je poznavao sutinu
stvari i Pria o sultanu el-Jemanu i njegova tri sina. U prvoj prii,kralj, koji je
izgubio
svoje kraljevstvo i sam sebe morao prodati kao roba,u stanju je zapanijeti svog
nasljednika na tronu svojom sposobnocu da odredi,jedino posredstvom gledanja,
da li
je nekoji biser istoen, crvljiv iznutra,zatim da povrne pojave izlaze na
suprotno,
naime,da je neki stariji par konja ponuen za prodaju bolje kupiti(nego li mlai
par),te da
je,napokon kralj,njegov gospodar,pekarev sin!
U Prii o sultanu el-Jemanu i njegova tri sina, tri nadarena princa,tumarajui
po pustinji,u stanju su da zakljue da je nekakva jednooka,bezrepa
kamila,natovarena
halvom i ukiseljenim povrem prola tim putem prije njih.Napomene o firasi
nalaze se u
izobilju i drugdje u Hiljadu i jednoj noi.U prii No avanture sultana
Muhammeda iz
Kaira,sultana u preruenim haljinama razotkrila je najmlada od djevojaka koje
je on

posjetio,a razotkrila ga je jer je u njega zurila okom

fiziognomicara.Neznalicama
ovakva zakljuivanja mogu izgledati kao prava uda,ali ova su zakljuivanja esto
bila
samo stvar priljeznog promatranja spojenog sa loginim
razmiljanjem.Meutim,neki su
sufijski ejhovi nauavali kako se unutarnje istine mogu deducirati posredstvom
okultne
intuicije,mistik,naime,sebe moe transformirati u uhodu srca,a firasa lahko
moe
nadmaiti itanje misli.Vanjske pojave,vanjski izgled odaje unutarnje istine,i u
Hiljadu i
jednoj noijedno od opih mjesta je da je ovjekova sudbina zapisana na
njegovu
elu. Opirna nauka o predskazivanju i nasluivanju obuhvatala je neke sasvim
udne podspecijalnosti, kao to je urinomansija (proricanje po mokrai, opisano u
"Prii
o tkalcu koji je postao bogat", gdje ovaj tkalac nastoji ovladati vjetinom
urinomancera,
ali zapravo koristi ira umijea psihognomiara), zatim proricanje po otkucajima
srca,
nasluivanje po ranama, zatim proricanje po lijepim arama i linijama, a tu je bila
i
qiyafab (kijafa, "slijeenje traga", ali i "suenje po vanjtini i izgledu").
ak i proricanje i predvianje padanja kie kroz ispitivanje izgleda neba bilo je
klasificirano kao proricanje .Meutim, uz astrologiju i geomantiju, tumaenje
snova bilo
je vjerovatno najuobiajenije primijenjena tehnika raskrivanja tajni budunosti.
Uprkos
sablasnom i snolikom kvalitetu mnogih pria u Hiljadu i jednoj noi, snovi koji su
opisani
u ovim priama radije su jednostavni, i lahko ih je tumaiti. Naime, odlika je
popularnih
pria da snovi koje sanjaju likovi i junaci uvijek nose poruke koje su istinite. Kada
u"

Povijesti o Garibu i njegovom bratu Adibu" Garib sanja da su njega i njegova

druga, u
52
nekoj dolini, dvije ptiurine epale, onda sadraj ovog sna nije sadraj mistine
zagonetke , ve se upravo to tako i dogaa.
San je u srednjovjekovnom arapskom pripovijedanju bio pripovijedaev izum,
koriten da bi se unaprijed zacrtalo ono to e se dogoditi, ali uvijek i nije bilo
tako.Naime, u Hiljadu i jednoj noi radi se o tome da su snovi ti koji su omoguili
samu
priu, a nije pria omoguila snove. Naprimjer, u prii "Upropateni ovjek koji je
opet
postao bogat posredstvom sna", radi se o ovjeku koji je napusti svoj rodni grad
Bagdad, te doao u Kairo, gdje e tu negdje otkriti nekakvo pohranjeno blago.
Zbog
nesrenih dogaaja zavrava u tamnici. Svoj san pripovijeda policijskom
zapovjedniku.
Policajac mu se ismijava i govori kako je on bas pod jednim adrvanom u
Bagdadu
zakopao blago. Zatvorenik po opisu zakljuuje da je taj opis kue, adrvana i
dvorita
liio na njegov. im je puten, dolazi kui i pronalazi blago. (Varijanta iste prie u
engleskom folkloru poznata je kao pria o Preprodavau od Swaffhama).
U srednjovjekovnoj islamskoj stvarnosti, naspram knjievne fikcije, nauka o
tumaenju
snova bila je visoko sofisticirana, i nisu se svi snovi smatrali istinitim, dok snovi
koji su
dospijevali od Dragog Boga i koji su bili dio poslanstva, muslimani su smatrali da
ne
mogu biti lani.
Snovi su takoer rangirani prema statusu sanjaa. Prema tome, u kraljev san se
vie
vjeruje, nego u san obinih ljudi, mukarev je san pouzdaniji od ene, itd...

Prema jednoj drevnoj arapskoj pripovijetci, jednoga jutra neki ovjek etao ulicom
i
ugledao Smrt. Sav preplaen, pobjee u rodni grad, traei da se smjesti na to
udaljenije mjesto, to dalje od Smrti. Kad je stigao na to mjesto, Smrt da je ve
ekala.
Struktura prie "Sastanak u Samerri" u biti je ista kao i u prii o "Upropatenom
ovjeku
koji je opet postao bogat kroz san". Ovakve prie nude savrene primjere
tajanstveno
zadovoljavajuih simetrija / podudarja izmeu sudbine i iluzije.
Al-Tanukhijevo djelo Fered ba'de -iddeti ili "Olakanje nakon tegobe", zbirka
pria iz
desetog stoljea, koje objanjava djela Boijeg provienaja, bilo je sastavljeno s
ciljem
inspiriranja svojega itateljstva da zaprti svoje jade, patnje i nevolje sa
unutarnjom
snagom i pobonom odstupnicom. Hiljadu i jedna no sadri mnoge prie i bajke
koje
sudjeluju u pristupu "ne moe poraziti sudbinu" i brane nekakvu vrstu religijskog
kvijetizma(vjerske staloenosti, ravnodunosti).
"Povijest hode Hasana el-Habbala", naprimjer, usredsreena je o i na raspravu
izmeu
dva susjeda oko toga da li teki, mukotrpni rad ili, pak, srea obogauje ovjeka.
Ova
pria zakljuuje da "bogatstvo dolazi ne bogatstvom, ve da smo milost Allaha
Velianstvenoga ini da siromak postane bogata". Openitije gledano, upada u
oi
kako mnoge prie u Noima opisuju heroje koji su besposleni , nemoni i
nesnalaljivi,
ali koji dolaze do velikih dobitaka posredstvom dobre sree. Alaudin je najbolji
primjer
ovakvih heroja.
U Hiljadu i jednoj noi sudbina je kapriciozna i favorizira ponizne, netalentirane i

besposlene. Naprimjer, Ali Baba, obuar Ma'ruf i itav niz siromanih ribara koji
hvataju i
u boci nose dina, razgovaraju sa ribama i raspolau maginim prstenjem.
53
"Junak" u knjievnom djelu, kako je njemaki pjesnik Novalis tajanstveno
primijetio,
"jeste sudbina". Novalis je vjerovatno mislio da svaki pojedinac, kroz
upranjavanje
svojih posebnih kvaliteta i slijeenjem vlastitih posebnih ambicija, jeste arhitekt
svoje
sree i nesree.
U Hiljadu i jednoj noi, meutim, osjeanje ove jednakosti izmeu junaka i
sudbine je obrnut, jer kako Cvetan Todorov primjeuje u jednom eseju o "Les
HommesRecits", 'junaci, likovi' kao to su Sinbad i Ali Baba ini se da nemaju osobnosti ,
nemaju
unutarnje dubine, niti psiholoke konzistencije.
Iz pripovijesti Hiljadu i jedne noi uimo da je sudbina 'ono to je zapisano na
elu'.
Sudbina je mektub, zapisana. Ali, sudbina je u Noima u cijelosti fikcija, knjievna
stvar.
Pjesnik Zuhayr ibn Abi Sulma jednom je usporedio sudbinu sa 'devom slijepom u
noi'.
Prema tome, mada je sudbina uveliko nevidljiva, ona je vodei lik , glavni junak
Hiljadu i
jedne noi. U prii "Pria o kralju Ibrahimu i njegovom sinu", kralja opominju
astrolozi da
e njegovoga sina, kad bude dostigao sedam godina, napasti lav, tavie akoli
djeak
preivi nasrtaj lava, odrast e i stasati i ubiti vlastitog oca, kralja. Kralj je osamio
sina i
paljivo ga uvao, kako bi to sprijeio. Nakon sedam godina lav se pojavljuje,
ubija

dadilju, sin bjei, zatim se pojavljuje kasnije i ubija oca. Ovim, vidimo da sve ono
to je
odreeno ovjeku mora mu se bezuvjetno dogoditi.
Tako i u prii "Trgoveva ker i princ od Iraka", trgovca opominje neki glas da e
njegova kerka zanijeti nezakonito dijete sa nekim irakim princem. Da sve to
izbjegne
trgovac sakriva kerku na neku zabitu planinu. Ali, jednog dana iraki princ odlazi
u lov,
te pratei vranca, stie do djevojke. I tako se posredstvom sudbine ova pria
nastavlja.
Sudbina u priama Hiljadu i jedne noi voli simetriju i ekonomiju. Jedan od naina
da
pripovjeda postigne ekonomiju jeste kroz prepredeni, promuirni razvoj
podudarnosti,
koincidencije. U romanu Juliana Barnesa, Flaubert's Parrot (Flaubertov papagaj),
ovaj
pripovjeda otro osuuje podudarnosti.
U prii "Dulunnar iz mora roena i njezin sin", princeza Devhera bjei sa
pobune na
dvoru do nekakvog ostrva i skriva se u neko drvo. Ali, 'sudbina unaprijed
predodreena',
donosi Bedrulbesima, koji bjei spaavajui svoj ivot upravo na to ostrvo gdje je i
princeza potraila utoite, te Bedr legne da se odmori pod ono isto drvo.
Koincidencija
je apsurdna, i Barnesov bi je govornik mrzio, ali bez koincidencije ne bi bilo prie.
Italijanski filmski reditelj Pier Paolo Pasolini, jedan je od najinteligentnijih
modernih
tumaa Hiljadu i jedne noi, primjeuje da svaka prica u njoj zapoinje sa
'pojavom
sudbine koja
se oituje kroz neku anomaliju, neprirodnost i jedna neprirodnost generira drugu.
Svjesno ili nesvjesno, Pasolinijeve refleksije o sudbini odjeknule su i paljivo su
obraene u razmiljanjima Waltera Benjamina, teoretiara drutva i kulture, koji
je u

eseju ' Sudbina i junak u knjievnosti' primijetio da nesrea jeste kategorija

sudbine, ali
da je srea, radije, ono to se oslobaa ovjeka od zapletanja Sudbine i iz mree
svoje
vlastite sudbine.
U "ansi i nunosti", Jacques Monod, raspravljajui o tome koje se deje
najvjerovatnije
nastavljaju u ljudskim glavama i tako preivljavaju, tvrdi :"Ono to je vrlo jasno,
54
meutim, jeste da ideje, koje imaju najviu osvajajuu mo, jesu one koje
objanjavaju
ovjeka tako to mu doznauju mjesto u nekoj imanentnoj sudbini, u nekoj
sigurnoj luci
gdje njegova tjeskoba nestaje".
Svaki ovjek ima vlastitu sudbinu i sudbina jednog ovjeka moe pobijediti drugu.
U
"Avanturama ivinog Alije iz Kaira", zlokobni arobnjak, Azariah, otkriva
posredstvom
geomantije da e Alijina srea savladati njegovu, pa ga ne ubija, ve pretvara u
magarca.Zato moemo rei da su se esto pojavljivale ove magine moi, pa se
mogu
nai crte i opisi o magiji.
Ibn Iyasova historija mamelukog Egipta govori kako je neki magrebski vraar
zaarao neki vrt koji je prodao nekom graaninu Kaira, a prodaju je obavio prije
negoli je
nestao zajedno sa vrtom.
U prii Hiljadu i jedne noi bio je neki vraar 'Hasan iz Bassore'.Kako se zna ,nije
bilo
lova na vjetice. Vraar, vjetac, bez obzira koliko on opak i zloest mogao biti, u
islamu
nije bio smatran slugom avola, ve je prije smatran gospodarom dina.
Dini su smatrani natprirodnim biima sa tijelima od plamena. Bili su nevidljivi, ali
u

Noima se esto prikazuju. U "Prii o Zaynu al Asnamu", ovoga Zayna neki din je
prevezao preko jezera, a imao je slonovu glavu i lavlje tijelo.
Dini su poprimili i oblik prepredenih prikaza i utvara, kako se razaznaje iz bitke
utvara i
prikaza u "Prii drugoga dervia". Neki smatraju Iblisa, avola, dinom, dok neki
smatraju da je aneo, melek. On se rijetko pojavljuje u Noima . Dini esto
posjeuju
nunike i klozete, tako u "Prii o Nurudinu Aliji i njegovom sinu" iftir pomalja se iz
nunikog rezervoara da bi progonio grbavca.Mnogi dini koji se susreu u Hiljadu
i
jednoj noi bili su utamnieni u boce ili kamene stupove.
Srednjovjekovni muslimani nisu tako lahko odbacivali postojanje dina, jer dini
su u
nekoliko navrata potvreni u Kur'anu.
U potonjim vremenima, dini su u knjievnosti pozajmili mnoge aspekte i moi,
kako od
demona pozne antike, tako i iz indijskog panteona.
Coleridge, razmiljajui o djeijim poelima njegove vlastite poetske imaginacije,
smatra da 'od mojega ranog itanja bajki i dina, itd. itd.-moj je um bio sviknut na
Ogromnost, na Prostranstvo'.
Brian Stableford iznio je tvrdnje o knjizi Frankenstein Mary Shelly kako je to prvo
istinsko djelo naune knjievnost, jer je to prvo djelo koje jasno ustrajava na
distinkciji
izmeu nauke i magije, i prvo koje je dato u formi romana.
Srednjovjekovno sluateljstvo pria o udima i moderni itatelj naune fikcije, koji
se
dive obujmu i slojevitosti Univerzuma, i koji spekuliraju o tome kako bi on mogao
biti
drugaiji, dijele jedno izvjesno stanje duha.
Djela aja'iba, ili uda sainjavaju odjeliti anr u srednjovjekovnoj islamskoj
knjievnosti.

Sastavljai ovog djela sabrali su prie o udima grke, rimske, faraonske i

sasanindske
starine. Sakupljali su detalje bizarnih podudarnost i opisali su uda poznatog
univerzuma, istina i bajka mijeaju se u njihovim opisima fantastinih putovanja.
anr matovitih putovanja see unazad barem do drevnog sumerskog Epa o
Gilgameu.
55
U Hiljadu i jednoj noi u 'Avanturama Bulukiye' ovaj je aspekt fantastinog
putovanja
najoigledniji. udo se gomila na udo. Bulukiya, u svojoj potrazi za biljkom
besmrtnosti
susree adahe i gmazove koji govore i koji su veliki poput deva, on zarobljava
Kraljicu
Adaha, hoda po povrini mora, otkriva mezar Sulejmana a.s., posjeuje zaudne
i
rajske otoke itd.. Balukiya potom posmatra morske vile, ulazi u Bau Edensku,
biva
protjeran odatle u audijenciju kod kralja Dina i ovaj ga upoznaje o prirodi
neibrojivih
paklova Allahovih, te saznaje mnotvo drugih stvari i spoznaja.
Dok "Sinbad" zasigurno crpi motive na izvjetajima stvarnih arapskih
moreplovaca po
Indijskom okeanu, dokumentarni element u Sinbadovim putovanjima ne teba da
je
pretjeran. Naime, kapetan Buzurg, u svojoj kompilaciji iz desetog stoljea pod
naslovom
The Book of the Wonders of India-Kitab fi Aja'ib al-Hind, tvrdi bda se devet
desetina
svjetskih uda nahodi na istoku. U svojoj knjizi kapetan Buzurg crpi spoznaje na
stvarnim opisima moreplovaca i trgovaca, opisima onoga ta su oni vidjeli u Indiji,
Kini,
Javi, i moda ak u Japanu.
Ali, sva se nauna knjievnost ne dogaa u prostoru. Romani ila i Verna i Edgara

Ricea Burrougha, naprimjer, mataju o mogunosti ivota pod vodom. Ali, i u

ovome su
pripovjedai Hiljadu i jedne noi anticipirali ila Verna i Edgara Ricea B.
U prii 'Dullunar iz mora roena', kralj ahriman doznaje od sirene-morske vile
Dullunar o ljudima koji ive pod vodom .
Meutim, pria Hiljadu i jedne noi 'Abdullah ribar i Abdullah vilac' pokuava
predstaviti
jedno alternativno podvodno drutvo poneto detaljnije. Na poziv Abdullaha vilca,
Abdullah ribar naputa svoju zemlju da bi posjeti mnoga mora. Budui da je
natrljao
svoje tijelo nekakovim udotvornim ribljim uljem, Abdullah ribar nalazi da je u
stanju
disati pod vodom. Bolje kazati, gotovo sve je razliito, jer samo nekolicina vilaca
su
muslimani, kao to je musliman i Abdullah ribar. Meutim, ova pria stvarno ne
iznosi
nekakav politiki program.
Predskazanja holokausta i spekuliranja o postholokaustskom drutvu istaknuto e
se
opisivati u naunoj fikciji.
Imaginarna drutva naune knjievnosti su obino smjetena u budunosti. U
Hiljadu i
jednoj noi, naprimjer, ta su drutva smjetena u prolosti a autori pria Noi
spekuliraju
o izgubljenim tehnologijama i katastrofama koje su svaladale ta drutva. Kur'an
obiluje
primjerima zajednica koje su isezle i koje je Bog unitio, i na ovu se temu aludira
u
otvarajuem poglavlju samih Noi, u kojima se zahvala upuuje Bogu.
Sluateljstvo Hiljadu i jedne noi mora razmisliti o oholoj uznositosti i ponosu onih
koji
su nastojali stanovati u Iremu; kralj eddad je proveo pet stotina godina gradei
ovaj

grad ali kad se pripremio da u njega stupi Povik Gnjeva anela-meleka smrti ubi i
njega i
njegove sljedbenike.
Ovakva su uda takoer opomene onima koji bi da razmiljaju, a osjeaj za
uenje je
poetak filozofije!
FORMALNA ITANJA
Knjiga Todorova Fantastino: strukturalni pristup knjievnom anru-The
Fantastic: A
Structural Approach to a Literari Genre- bila je pokuaj da se demarkira anr i
otkriju
56
njegova osnovna pravila.Todorov je htio definirati fantastino po njegovoj dubokoj
strukturi prije negoli po njegovim vanjskim ukrasima- to jest nije htio definirati
fantastino
po duhovima, kripeim dvorcima, vjeticama, dinima, maginim prstenjem, i
tako
dalje. Prema Todorovu, fantastine prie smjetene su u svijet u kojem se zakoni
pomaljaju da bi bili prekreni. Meutim od itatelja se oekuje da se upita da li su
ovi
zakoni doista prekreni. Nejasnoa je srna stvar za fantastinu priu, i u
najistinskijoj
formi fantastine prie, nejasnoa se nikad ne rijeava. Ako se nejasnoa prie
rijei,
onda e se to kako se ona rijei odrediti da li se nekoja pria treba okarakterizirati
kao
'sablasna' ili 'udesna' . Ako na kraju prie doznamo da nijedan prirodni zakon
nije bio
zbilja prekren ( naprimjer, duhovi su bili ljudske varalice ), onda je pria
'sablasna'.
Akoli su prirodni zakoni prekreni, onda je pria 'udesna'. Veina pria u Hiljadu i
jednoj
noi pretvaraju su u prie o udesnom , u udesne prie. Opake ene nastupaju
uokolo

stvarno da bi bile pretvorene u pse; Abdullah Ribar stvarno putuje u kraljevstvo

pod
morem; Konj od Ebanovine stvarno leti. Stalne fraze Hiljadu i jedne noi jesu
nedvosmisleno udesne to udesno utemeljeno je na hiperboli ( naprimjer,
Sinbad i
veliki ribar ) i na egzotinom ( naprimjer, Sinbad i nosorog ), te na
instrumentalnom
(naprimjer, letei ilim ).
Triloogija udesnog koju je dao Todorov podesna je za neke prie sasvim
dovoljno , ali
teko je vidjeti kako ova tipologija pristaje, recimo za ' Priu o Grbavcu ' ,zatim za
priu '
Spava i Probudjeni ', ili za ' Lanog Halifu '. U prii ' Prie Drugog Dervia ', koju
Todorov po karakteru svrstava kao priu o preobraajima i magijskim moima,
Todorov
tumai dina koji ovjeka pretvara u majmuna, kao personifikaciju zle sree kod
ovjeka. Natprirodna bia esto stoje namjesto sudbine i sluajne okolnosti u
priama
Hiljadu i jedne noi.
Utjecaj Proppa i Todorova je oigledan na egipatskog pisca Ferijala Ghazoula i na
njegovo djelo ' Arapske noi: strukturalua analiza '. On tvrdi da prie Hiljadu i
jedne noi
imaju pravila, ali unutar tih pravila mogue je konstruirati beskrajan varijatet
pria. U
sluaju Hiladu i jedne noi, redaktori su koristili stare komadike i dijelove pria
da bi
sastavili nove prie.
David Pinault, u djelu 'Tuhnike pripovijedanja pria u Arapskim noima', ima
posve
drugaiji pristup. Jedna od njegvih glavnih preokupacija bila je otkrivanje usmenih
karakteristika u knjievnim verzijama Hiljadu i jedne noi.Kao i mnogi drugi autori
istraivao je granicu izmedju usmenog i pisanog, a crpio je spoznaje iz djela
Parryja i

Lorda. Milman Parry studirao je tekstove Ilijade i Odiseje. Nakon njegove

smrti,djelo
koje je on zapoeo zavrio je Albert B. Lord i objavio pod naslovom 'Pjeva Pria'.
Ova je knjiga prouavala karakteristike epiteta koji se javljaju u formulama
(formulistiki
epiteti ), koriste se za opis izazova, sukoba, bitaka, galija, ljudi i tako dalje. Takvi
formulistiki pridjevi i fraze koje je bilo lako zapamtiti omoguili su pjevaima da
improviziraju izvedbe i nastupe. Perry i Lord nali su potvrdu svojim homerskih
teza u
Jugoslaviji u dvadesetom stoljeu. Oni su tamo snimili i analizirali nastupe
nepismenih
srpskih guslara, ili narodnih pjevae. Na ovaj su nain stekli razumijevanje o tome
kako
radi pamenje narodnog pjevaa i kako su guslari mogli recitirati druge epove,
bez
traenja pomoi pisanog teksta, posredstvom improviziranja i koritenja na brzu
ruku
zagotovljenih fraza. Takoer, Parry i Lord su tvrdili da su Homerova dva epa
nastala
57
povezivanjem dviju kraih balada, koje su prvobitno nastale na improviziranim
predstavama narodnih pjevaa.
Pinault tvrdi, da su, uveliko na isti nain na koji su grki narodni pjevai koristili na
brzu
ruku zagotovljene epitete i fraze, i oni koji su sastavljali Hiljadu i jednu no crpili
prethodno postojeu grau i prerasporeivali je, te da je 'sistem opetujuih
formula
takoer na djelu i u Arapskim noima, premda prije na ravni prie nego ravni
epiteta ili
fraze'. U 'Prii o Ribaru i Demonu'- redaktor...jasno igra sa motivom dobrohotnog
dina
koji ispunjava elje, koji nam je poznat iz drugih pripovijesti ovog anra. Meutim,
u

ovom naroitom primjeru, redaktor obre konvenciju inei da ovaj demon ili
din,
postane vrlo nedobrohotan. Pinault nastavlja istraivati 'Priu o Kralju Junanu i
Mudracu
Dubanu', koja je uokvirena u 'Priu o Ribaru i Demonu '. Ove su dvije prie
tematski
povezane, jer, kako god ribaru prijeti demon, tako i mudracu prijeti nezahvalni
kralj,ali
Pinault pokazuje kako su povezane upotrebom Letsatz-a (ili kljune reenice)
'Potedi
me i Bog e tebe potedjeti!'. Nahodi se ak i djelotvornija upotreba Leitsaatz-a u
reenici 'To je opomena za one koji e se opomenuti', na sto nailazimo u 'Gradu
od
Mjeda'. Pinault takoer prouava upotrebu skovanu od Leitwort-a (leitwortvodea rije)
od strane redaktora Hiljadu i jedne noi. Leitwort u Hiljadu i jednoj noi jest rije
trokonsonantnog korijena, koja u svojim razliitim formama generalizira rijei
srodnog
znaenja. (Veina rijei arapskog jezika formirana je dodacima na korijensku
formu koja
se sastoji od tri slova). Ovako povezane kljune rijei mogu se upotrijebiti da se
stvori
stilistiki efekt ili da se naglasi poruka prie.
Mia Gerhardt, za razliku od Davida Pinaulta, nije arabist. Pa ipak njezina knjiga
'Umijee
Pripovijedanja Pria' jest jedna od najboljih knjievnih studija o Hiljadu i jednoj
noi, a k
tome, takoer i najitanija. Meutim, studija Gerhardtove nije metodoloki
nategnuta, niti
je pristup te studije ozbiljno pod pritiskom morfolokih razmatranja.
U djelu Pensee mythique, ideologie et aprirations sociales dans un conte des Mille
et
une nuits:Le Recit d'Ali du Caire, te u nekoliko kraih studija iz pera Patrice
Coussonet,

nailazimo na poduhvat prilenog itanja Hiljadu i jedne noi, u kojem se naroito

ima u
vidu datiranje pojedinih pria. Svaka se pria mora shvatiti na temelju njenih
vlastitih
vrijednosti.
Na kraju djela The Fantastic, Todorov primjeuje da je 'psihoanaliza zamijenila a
time
uinila i beskorisnom knjievnost o fantastici. Danas nema potrebe pribjegavati
avolu
da bi se govorilo o pretjeranoj seksuolnoj elji, niti vampirima da bi se oznaila
privlanost koju koriste lijesovi. Psihoanaliza,i knjievnost koju je izravno ili
posredno
psihoanaliza inspirirala, bavi se onim stvarnim u nepreruenim formama.'
Meutim, postoje nesuglasice oko Todorove teze da je fantazija zastarjela. Bruno
Bettelheim zakljuuje da su djeca prirodno sluateljstvo bajki, i tvrdi da je uloga
bajki da
educiraju djecu za zrelost. Bajke, dramatiziraju u preruenim knjievnim formama
tekoe s kojima e se djeca sresti u ivotu. Bajke, tako kako ih je interpretirao
Bettelheim, posjeduju lateralni, skriveni, pojavni i manifestni sadraj! Premda je
veina
njegovih pokaznih tekstova uzeta od Grimma i Perraulta, prie iz Hiljadu i jedne
noi
takoer su crpljene iz njegovih argumenata. Tako u prii 'Sinbad Moreplovac' i
'Sinbad
Kopnenjak', dva Sinbada predstavljaju opozitne,nasuprotne dijelove ljudske
linosti, jer
Sinbad Kopnenjak utjelovljuje ego, dok Sinbad Moreplovac utemeljuje id. Na nain
kako
Bettelheim ita okvirnu priu Hiljadu i jedne noi, eherzada predstavlja
srednjovjekovnog psihoanalitiara a ahrijar je njezin pacijent! eherzada njmu
pria
58
mnoge velike prie da bi ga izlijeila, i zbog toga ni jedna pria ne moe biti
dovrena,

jer su nai politiki problemi isuvie slojeviti i teki za rjeavanje. Ona uzima
skoro tri
godine kontinuiranog prianja bajki da bi oslobodila kralja iz njegove duboke
depresije,
da bi postigla svoje izljeenje. Prema Battelheimu, ahrijar je uznemireni id, dok
je
eherzada 'superego-vladajui ego'. Na taj nain, noni susret eherzade i
ahrijara
postaje postaje parabola sjedinjavanja inteligencije. Meutim, nigdje u
srednjovjekovnim
tekstovima ahrijar nije opisan kao lud i nigdje nije reeno da eherzada njega
lijei.
Akoli pristupimo onom to ta okvirna pria ini se kazuje, onda je ahrijarovo
vienje
svijeta openito i ena posebno, iroko reeno, ispravno. Bettelheimovo
tumaenje pria
Hiljadu i jedne noi kao malih drama u kojima igra id, ego, superego ini se
depresivno
klaustofobinim i reduktivnim.
Propp je primijetio da 'bajke, poput svakoje ive stvari, moe raati samo forme
koje su
njoj samoj sline'.
Povodei se za primjerom genetiara Riarda Dawkinsa, moglo bi biti korisno
razmiljati
o prii kao o 'sebinom lancu rijei', na pravcima sebinog gena. Ovaj lanac rijei
nema
vlastitu volju, ali je ipak nesvjesno angairan u slijepoj borbi za preivljavanje.
Dvije se
prie mogu povezati da bi poveale svoju ansu za preivljavanjem. Slino tome
kad se
prie umeu u iri okvir prie, onda, vjerovatno je da e manje prie preivjeti
ukoliko
preivi ta ira okvirna pria. Tako su preivjele sasvim tupave i suhoparne prie
pod

kiobranom eherzadina pripovijedanja. Pri tome, prie se moraju prilagoditi

kulturi u
kojoj se zateknu (tako su specifino indijske crte pria uzete iz Katha Sarit
Sagaranaprimjer,
indijska imena i napomene o hinduskim boanstvima- naprosto isplijevljene i
kao korov odstranjene u verzijama Hiljadu i jedne noi. Kao i u pravoj genetici,
tako i u
pripovijedanju pria, greka ili mutacija moe povremeno pospjeiti odrivosti
pria
(naprimjer, greka prenoenja koja je bila uzrok da Pepeljugine krznene pepue
postanu na kraju staklene.).
Pria Hiljadu i jedne noi 'Sinbad Moreplovac i Sinbad Kopnenjak' mnogo je
slojevitija i
sofisticiranija negoli njezin faraonski prototip, 'Pria o mornaru koji je doivio
brodolom' .
Prostije forme, kao to su, naprimjer, bajke i anegdotska mudronosna knjievnost,
gotovo da su sasvim izumrle u modernom zapadnom drutvu. Premda avanture
Allauddina u znatnom opsegu dobro preivljavaju u modernoj popularnoj svijesti,
pria o
Teveddudi, sa svojim tekim tovarom islamske uenosti i teke zastarjele naune
teorije, zadrava tek nesigurno mjesto u pamenju malog broja akademika. U
Hiljadu i
jednoj noi prie su sredstvo za spaavanje ivota- naprimjer prie koje kazuje
eherzada.
Jer on je bio instruktivan kao i Miltonov ugodni arhaneo;i sa nekakovim
arhaneoskim manirom pripovjedao joj je kako se poduhvatio da pokae da su svi
mitski sistemi ili nestalni mitski fragamenti u svijetu bili iskvarenja tradicije koja
je
prvobitno objavljena .Stekavi jednom pravu pozicijui zauzevi tamo vrsto
uporite
,ogromno podruje mitskih konstrukcija postalo je razumljivo,tavie,jasno
svatljivo sa

reflektiranim svjetlom podudarnosti.Ali, sakupljanje ovih plodova istine nije lahak

niti brz
posao
George Eliot,Middlemarch
59
Zaarani dvorci,ruke koje domahuje iz naglovito obasjannnnih kapije,kanibalstiki
demoni ribe koje govore,konji koji lete,peinski razbojnici,jednoruki dervii...ovo
e
vjerovatno biti itateljeva impresija o beskrajnoj raznolikosti pria u Hilijadu i
jednoj noi i
o slobodno lebdeoj imaginaciji ili imaginacijama,koje oblikuju te prie!Ali, postoje
naroiti problemi u prouavanju knjievnosti koja je djelom knjievnost,a djelom
folklor,i
koja sadrava osobine kako pisane tako i usmene kulture.Mi doisto nita ne
znademo o
autorima pripovjesti sabranih zajedno u Hiljadu i jednu no, pa ipak mnoge ove
pripovijesti imaju neporjeive knjievne kvalitete.Neizvjesnost oko sustava
Hiljadu i jedne noi i nepoznavljanje miljea u kojem su ove pripovijesti
sastavljenje
uspostavili su branu ozbiljnom prouavanju ovih pripovijesti,branu kako
knjievnim
kritiarima,tako i folkloristima.Uz objavljivanje bajki,braa Jacob i Wilhelm takoer
su
prokroili puteve ozbiljnom prouavanju folklora u ranom devetnaestom
stoljeu.Prva
su folklorna prouavanja u Njemakoj i Francuskoj nastojala biti vrsto povezana
sa
fiziologijom i sa teorijama o arhijevskim izvorima evropskih jezika i mitologija.Max
Muller
tvrdio je da je mitologija bolest jezika i da su narodne prie nanos,odron drevnih
mitova.Kontinentalne teorije o irenju kulture (tzv.di-fuzionizam ) i o folkloru kao
degeneriranom potomku mita napao je Andrew Lang (1844-1912),kotski

knjievnik,prouavatelj mitologije i expert za Homerove epove,Lang je mogao

ukazati na
potencijlne izvore za bajke i druge stavke folklora u kulturama drevne Grke i
Egipta.Lang je uglavnom danas poznat po djelu Plava knjiga bajki,i po njezinim
razliito
obojenim nastavljaima.Lang je,takoer,uradio i jedno izdanje Hiljadu i jedne
noi,godine 1898.,utemeljeno na Gallandovom francuskom prijevodu.Lang je
sebe
izdravao pisanjem,i njegovo izdanje Hiljadu i jedne noci,kao i mnogim drugima
donijelo
zaradu novca.U 19.stoljecu Finska je bila zamlja gdje zapoinje ozbiljan rad na
klasificiranju tipova pria.Finska je prva zemlja u svijetu koja je imala drutvo
posveeno svom nacionalnom folkloru.Nacionalni je imdetitet u Finskkoj bio
vrsto
poistovjeen sa jednim nacionalnim epom,pod imenom Kalavela.Mnogi su finski
naunici dijelili Langovo nezadovoljstvo tedencijom Benfeya i drugih koji su
nastojali
upratiti trag svakoje prie unazad,sve do njezina hipotetinog poela u
Indiji.Meutim,finski su folkloristi djelili difuzionistike preokupacije u otkrivanju
polazini mjesta za prie.
Antti Aarne sakupio je pgroman broj pria,klasificiro ih u nekakvu vrstu
improviziranog
redoslijeda i doznacio svakoj predmetnoj jedinki broj.Njegovo djelo Popis tipova
bajki
bio je sistematski katalog uglavnom finskih predmetni jedinki i pria, ali je Aarne
ukljuio
mnoge napomene o paralelnim i ranjivim verzijama za ove finske prie iz
Rusije,Skandinavije,Njemacke i drugih zemalja.
Tip pricedefinirao je Stith Thompson kao narativnu sposobnost odranja
nezavisne
egzistencije u nekoj tradiciji.Thompson je poslije otiao dalje proirivi videokrug
projrkta finske kole uradiviindeks motivau priama.Za razliku od klasifikacije
tipova

pria,nain na koji je indeks motiva sastavljen ne nosi ugraenu pretpostavku da

je bilo
koja ili da su sve jedinice nabrojane pod nekim naslovom genetski
srodne.Naprotiv
indeks motiva samo pobraja motive po vrsti logickog redosljeda,labavo nalino
Deweyevom decimalnom sistemu biblioteke klasifikacije ili Rogetovom
Thesaurusu.Meutim vraajui se tipovima prie i indeksima motiva kakvi danas
postoje,njihova vanost za prouavanje Hiljadu i jedne noi,je u najboljem
sluaju,tek
djelomino zbirka folklornih pria.Noi su od znatnog obima hotiminia i
promiljena
knjievna kompozicija,koja je crpila druge,starije knjievne kompozicije.Drugo
Hiljadu i
60
jedna no sastavljena je u semitskom kulturnom podruju i ,kako smo
napomenuli.Aarneova i Thompsonova tipologija pria nije bila namjerena da se
koristi u
prouavanja semitskog folklora.Jedan raniji pokuaj da se proizvode indeks
motiva
kojeg se poduhvatio Arthur Christensen,specijalist za perzijske legende i
knjievnost,bio
je nezadovoljavajue ocijenjen od veine kritiara na ovom polju.Premda su djela
Aarnea,Thompsona i Christensena prevalila dug dio puta ka zadovoljavanju
osjeanja
potrebe da se organizira ova ogromna masa grae,njihova su djela bila
taksonomijska i
malo su uinila na prouavaju dubine,mehanizma koji raaju knjievnost i
anrovskih
ogranienja,a,napokon,malo su uinila da formuliraju opa pravila koja su
izvediva iz
poznavanja pria.Kritika ovakvog taksonomijskog pristupa koju je iznio ruski
formalist,ekspert za folklor,Vladimir Propp,od posebne je vanosti.U djelu
Morfologija
bajke Morfologija Skazki,koje je objavljeno 1928.,Propp je kritizirao proizvoljnnost

kategorija u djelu The Types of the Folktale,te takoer krizitirao esto brkanje
prie i
motiva koje se nahodi u spiskovima ovog djela.Propp je tvrdio da su proizvoljna
razluivvanja esto pravljena izmeu pria koje su bile u biti iste,na temelju
trivijalnih
vanjskih crta.Propp je i sam zauzeo vrlo razliit pristup u svome pruavanju ruskih
narodnih pria.On je kao osnovicu za svoje istraivanje uzeo djelo Narodnya
Russkye
Skazki.Propp je vjerovao u prvenstvo mita,to jest vjerovao je da su narodne prie i
bajke koje je on prouavao bile iskrivljeni,izvrnuti i degenerinani potomci ranijih
paganskih mitova i rituala.Uovome je na Proppa izvrio uticaj novelist i
pjesnik.Propp je
za svoj radni uzorak uzeo skupinu rurskih narodnih pria od kojih sve potpadaju
pod
brojeve od 300. do 749.u Aarneovom i Thompsonovom djelu Types of the folktaleto
jest,bile su to prie o udima,narodne prie koje su ukljuivale magiju ili
natprirodno.A
potom,umjesto o likovima, Propp vie voli razmiljti o sferama nadlenosti
likova.Sfera
nadleteva, mogue je da bude linost,mada to moe biti ivotinja ili stvar .Postoji
sedam temeljnih sfera nadlenosti : 1) junak; 2)lani junak; 3)neprijatelj;
4)darivatelj;
5)poaljilac;6)pomonik;7)princeza.
Bilo kako mu drago,kombiniranjem sfera nadletava i funcije mogue je,prema
Proppu,iznijeti na vidjelo razvoj prie o udu u nekoj vrsti algebaskog
biljeenja.Propp je
vjerovao da su sve bajke uniformne po svojoj strukturi.
ini se da je Proppove poglede na bajku djelio filmski direktor Pier Paolo
Palolini koje,govorei o priama u Hiljadu i jednoj noi,napominje da svaka pria
poinje
sa pojavom nekakve nenaravnosti,nekakve anomalije,a zavrava kad se ta

nenaravnost,ili bilo koje potonje anomalije,uklone i odstrane,i kad se vratimo

sretnoj
snenosti svakodnevnog ivota.Proppova tipologija odgovara sasvim dobro nekim
priama iz Hiljadu i jedne noi.U djelu Sedam pria Hilijadu i jedne noi francuski
arabist zvani Andre Miquel pokazao je da pria Abu Muhammad zvani lijene kosti
jeste
doista pria o udu koja slijedi uzorak koji je otkrio Propp u ruskim priama.David
Pinauld,u djelu Tehnike pripovijedanja pria u Hiljadu i jednoj noi,Story-Trelling
Techniques in the Arabians Nights,napominje da Muhammedova pripovijestu prii
Hiljadu i jedne noi Patvoreni halifa slijedi upravo jedan od tradicionalnih
obrazaca koje
je istraivao Vladimir Propp u svome djelu Morphology of the Folktale.Pria
Hiljadu i
jedne noi slijedi ovako: Muhammed je prisiljen da se zakune da nece naputati
svoju
postelju sa svojom gospodaricom Dunyom,ali Muhamed pozvan od ene Haruni
Reida,Zubejde,naputa kuu.Kad Dunya otkriva njegovu neposlunost dala ga je
estoko pretui i ona ga izbacuje iz svoje kue
61
Meutim nesumina primjena Proppa na Hiljadu i jednu no doista nije puno
zadovoljavajua. Neke prie hiljadu i jedne noi nalikuju ruskim priama,ali druge
mne
nalikuju,i Proppov ogranieni niz funkcija i sfera nadletva ne moe se prilagoditi
Noima.Proppove kategorije ne vrijede za sve tipove pria,niti su one za sve
tipove
namijenjene.Propp je formulirao svoje kategorije za ogranieni rang ruskog
folklornog
materijla,a kritiari su istaknuli da ak i unutar ovog ranga ruske prie o udima
postoje
svekolike vrste radnji koje ne potvruju Proppova strukturalistika pravila i teko
ih je
registrirati u sklopu njegovog simbolikog obiljeavanja.Pa ipak,teoretiari
knjievnosti

formalistikog ili strukturalistikog uvjerenja bili su oduevljeni nainom n koji je

Propp
izvriosvoju zadau,a neki su vrsto odluili primijeniti Proppove uvide na irim
kjievnim podrujima..
Claude Bremond,u svojem djelu Lagique du reci pokuao je pojednostaviti
Proppove kategorije i primjeniti ih,izmeu ostalih tipova pripovijedanja,i na prie
Hiljadu i
jedne noi Bremond je smatrao da je Proppov trideset i jedan plan funkcija
preopiran,i
on ih je nadoknadio sredinjim funkcijama,takama gdje se radnja moe nastaviti
u
razliitim pravcima.Bremond je takoer nadomjestio Proppovih sedam sfera
nadletva
sa uzronicima,bolesnicima,utjecateljima,popravljaima i korisnicima.Bremond je
upotrijebio sredinje funkcije i razliite tipove aktivnih i pasivnih likova,kao i
posrednika.da bi ocrtao radnju tako kako ona izgleda apstraktno,to je sve
pobrojano
nalik prepozicijama u Wittgensteinovom djelu Tractatus.Jedan od primjera ovdje
jeste
nekoji pljaka i razbojnik u Gallandovoj verziji Al Babe.Ovaj je razbojnik pokuao
ostaviti znak na raspoznavanja na Al babinu kuu,ali ga je Merdana nadmudrila i
kasnije ga je bio podvrgnuo pogubljenju jedan od njegovih drugova
pljakaa.Bremondova metodologija moe se iskoristiti da se proizvedu
nevjerovatno
komplicirani dijagrami radnji u priama.Meutim nije jasno to se jo s tim moe
uraditi.Njegove sredinje funkcije doputaju toliko mnogo fleksibilnosti da postaje
mogue bilo ta,a Proppovi prljenovi ini se da su se rastvorili u ele.
Djeca Hiljadu i jedne noi
Pitanje o utjecaju Noi na zapadnu knjievnost pomalo je nalik pitanju o utjecaju
jedne
druge velike zbirke orijentalnih pria na zapadnu knjievsnot, Biblije. Odgovor na
pitanje

koliko je Biblija uticala na zapadnu knjievnost moe ukljuiti obraanje na

Boanstvenu
komediju , Privatne memoare i ispovjesti opravdanog grijenika, Middlemarch,
Apologia
pro Vita Sua, Anu Karenjinu, Josipa i njegovu brau, Ben Hura i Veslajmo za
poetnicima. U nekim sluajevima, Biblija je vrila stilski uticaj.
U drugim Bilblija je pribavila likove i uporita za nevjerovatne prie. A u nekim
posebnim
sluajevima, prouavanje biblijskog teksta pred pisce je postavilo moralne i
intelektualne
probleme koje su oni potom nastojali rijeiti u knjievnoj i poetskoj fromi.
Antonie Galland uradio je svoj francuski prijevod Hiljadu i jedne noi u toku
razdoblja
1704.-1717. U Francuskoj je neposredan uspjeh ovog Gallandova prijevoda bio
oznaen grubim imitacijama.
Anthony Hamilton (1642.-1720.) , irski kavaljer i jedna od dvorskih linosti arsla
II
(Charlesa II) , piui na francuskom, proizveo jeftine knjievnosti s kojima je
javnost bila
visoko oduevljena u to vrijeme. Na stranicama Hiljadu i jedne noi, u Francuskoj
62
poetkom osamnaestog stoljea, itatelji su nali jedan oblik oslobaanja, bijeg iz
ukoenog dranja i zanemarivanje uvjerljivosti. Pria o glogovom cvijetu , bila je
napisana stilom za koji je Hamilton tvrdio da je arapskiji negoli stil Arapa
samih . U
tom dijelu eherzada pripovjeda o tragajuem mudracu, Pooh Poohu, muzikoj
kobili,
blistavom eiru i lijepoj djevojci koja ubija na sam pogled. Hamilton ima
Dunjazadu koja
kritizira eherzadu za razvuenost govora i konfuziju njezine prie Orijentalne
primjese
u Hamiltonovoj izmiljenoj nesuvisloj mjeavini jesu povrne.
Frivolni (triavi) ton Hamiltonovih pria odjeknuo je u mjeavinama Krebijona sina

(njegov otac, tea i mranija linost, bio je takoer pisac) Krebijon sin (1707.1777.)
takoer se specijalizirao u pisanju erotske knjievnosti.
U okvirnoj prii djela Le Sopha (1742.), neki sultan ije su velike strasti vezenje i
krpljenje, nareuje Amanzeiu, jednom od svojih dvorjana, da ga zabavlja priama.
Amanzei je bio u stanju prisjetiti se prethodnih ivota, posebno perioda kad je bio
inkarniran u nekoliko sofa.
Amanzei pria sultanu est pria o voljenima ijim je sladostrasnim igrama bio
intimni
svjedok i potpora.
Didro (Denis Diderot, 1713.-1784.) je navodno napisao djelo Les Bijoux
indiscrets (1748.) za etrnaest dana za opkladu, kako bi pokazao kako je bilo
lahko
napisati priu na Kerbijanov nain. U Didroovoj pornografskoj satiri o manirima i
ugodama francuske aristokratije, junak Kukufa, neki zli din, daje sultanu magini
prsten
koji posjeduje snagu koja nagnava da seksualni organi njegovih podanika govore i
da
otkriju ta su sve inili!
Upotreba orijentalnih motiva u vanim moralnim pripovjestima bila je jednako
tako
traljava i povrna. Djelo Les Letters persanes (Perzijska pisma) koje je objavio
Montesquieu (Monteskje) 1721. god, jeste epistolarni roman (roman izraen u
pismima)
u kojem autor koristi izum pisama koja piu i izmjenjuju dvojica perzijskih putnika
koji
putuju Evropom, po imenu Usbek i Rica. Cilj pisama je, zapravo, izlaganje
Monteskjeovih vlastitih pogleda na religiju, politiku i pravo.
Voltairovo djelo Zadig ili sudbina objavljeno 1748.god. Radnja smjetena u
Babilon, na
rijeci Eufrat, u tamnom predislamskom orijentu. Govori o avanturama mudrog,
mladog

ovjeka Zadiga, o njegovoj potrazi za sreom i o nesreama koje on kua kroz

prevrtljivost i nepostojanost monarha i ene. Ova satira je iznad svega rasprava u
knjievnoj formi o prirodi sluaja i sudbine. Zadig zakljuuje da je sve ili iskuenje
ili
kazna, nagrada ili predodreenje.
Poveana potronja opijuma u osamnaestom stoljeu ini se da je ila ruku pod
ruku sa
zanimanjem za orijentalni imaginarij. Trgovake i vojne avanture Britanije i
Francuske u
Indiji podstakle su zanimanje za indomuslimansku kulturu.
Engleski pisci koji su radili po orijentalnoj modi nisu uspjeli dostii umjenost i
odlunost
svojih francuskih savremenika. Veina engleskih orijentalnih pria nastojala je biti
beivotno moralna.
Esejist Joseph Addison (1672.-1719.) sa svojim moralnim priama je uljudno
skeptian,
premda nikad do take na kojoj bi doveo u pitanje kranske istine. Njegov
najljepi esej
u orijentalnom anru je Mirzina Vizija.Mirza posmatra veliki most ivota preko
kojeg
63
ovjeanstvo mora proputovati. Mirzi je reeno da posmatra onaj Dio Vjenosti
koji se
naziva Vrijeme, dio koji se mjeri Suncem i koji see od poetka Svijeta do njegova
Svretka. Adison stapa orijentalnu fantaziju sa kranskom molitvom: Doista,
ovjek
nije drugo doli sjena i san.
Djelo Samuela Johnsona Rasselasi Princ od Abesinije (objavljeno 1759.g.) Slavni
princ naputa Sretnu Dolinu u Abesiniji i ide gledati dugo bijede svijeta, jer je to
po
njegovom miljenju nuno za sreu. Teki teret moraliziranja i drutvene satire i u
Johnsona i u Voltairea jeste neto to je sasvim stvarno izvornim arapskim
priama.

Na isti nain dosadne, premda poboljane, gluposti i triarije uradile su i mnoge

druge
ruke Reverend James Ridley, Hugh Kelly, Maria Edgeworth. Premda
gnjavatorska,
ovakva djela bila su popularna u svoje vrijeme.
Djelo Francesa Sheridana, Nurdahad, izdvaja se po zaudnosti i izvornosti svoje
ideje i
zamisli. Nurdihadu je din obeao besmrtnost, ali ga opominje da e ponekad
utonuti u
san na dui period vremena nekoliko godina ili desetljea. Nurdahad nije
uplaen, on
prespava roenje sina, smrt ene. Mlai i ushitni lanovi njegovog harema
utjelovljuju
Poslanikove ene, ali kad se on probudi vidi da su djevojke postale pogrbljene i
uvehle
starice. Ta je pria parabola o temi vremena kao razoritelja svih ovjekovih nada.
Beckfordovo djelo Vathek je moralno pouna pripovjest koja ima stvarnu i trajnu
knjievnu vrijednost. William Beckford (1760.-1844.) bio je sin jednog od
najbogatijih
trgovaca Engleske. Kao dijete, bio je fasciniran Hiljadu i jednom noi, i poeo je
sakupljati orijentalne crtee. Njegov rani interes za Bliski istok bit e osnaen
kasnije od
njegovog uitelja crtanja, slikara Alexandera Cozensa. Roditelji su mu umrli jo
dok je
on bio dijete. Pod kolebljivim vodstvom uitelja bio sviknut da ima svoje
ekstravagantne i
proizvoljne ukuse kojima udovoljavao bez oklijevanja. Povodom zabave kojom bi
se
oznailo njegovo stupanje u zrelost, postavljena scena, u kojoj su
Loutherbourgovi
magini svjetlosni efekti transformirali porodinu kuu na Fonthilu u Wiltshireu.
Umijee
namjetanje pozornicei prostorija pomoglo je da se ovoj Fonthislkoj kui da
uzvien

izgled labirintske slojevitosti Hljadu i jedne noi. Ova maskarada inspirirala njegov
roman Vathek. Vathek, mlai abbasijski princ, odrasta u raskalaenosti, pod
uticajem
majke vraare, Karathis. Ne poznaje drugog dobra osim zadovoljenje svojih elja.
Kad
je ljut, jedno mu oko postajalo uasno, mogao ubiti pogledom. Indijski kaur
(nevjernik)
nudi Vatheku blaga i riznice ako ubije pedesetoro nedune djece. On to uini,
zatim se
otiskuje prema gradu Istakaru. Putujui odmara kod emira Fahruddina. Vathek
zavodi
njegovu kerku i bjei kradom sa njom. Stigli su na dogled dviju stijena nalik
kulama
koje su oblikovale neku vrstu prolaza do doline. Sputajui se mramornim
skalinama i
prolazei kroz vrata od ebanovine, njih dvoje zakorauju u Palau Podzemne
vatre.
U poznom XVIII st.uspjeh kultova kao sto je martinizam i svedenborgizam, kao i
uspjeh
karijera takvih linosti kao to je Casanova i Cagliostro, moe se, do izvjesne
mjere,
smatrati dokazom pobune protiv vrijednosti prosvjetiteljstva. Rad Chavisa i
Cazottea na
Hiljadu i jednoj noi prevedeno je na engleski, prijevod je uradio Robert Heron,
pod
naslovom The Arabian Talis, or a Contiunation of the Arabian nights. Upravo je iz
prevedenog teksta pjesnik Robert Sothey uzeo fabulu za svoju epsku poemu
Thalaba
the Destroyer. Southey je izjavio : Ove arapske prie zasigurno obiluju genijem,
one su
izgubile svoje metaforiko smetlje prolazei kroz filter francuskog prijevoda. Ovaj
pjesnik koji je smatrao da je arapska umjetnost bezvrijedna preobrnuo je
fantastinu
priu u alegoriju o kranskoj dunosti i trudu.

64
Cazotteovo djelo Habedil- Kalib Southey je krstijanizirao, a Thalaba se otiskuje
u
borbu sa vraarima, susreui sve vrste uda koja se nalaze i u Hiljadu i jednoj
noi,
prije svog konanog trijumfa. Usprkos Southeyevom neprijateljstvu prema islamu
i
njegovom prijeziru prema arapskoj knjievnosti, ipak je ostao fasciniran
orijentalnim
temama i u djelu The Curse of Kehama je prekalemio temu Lutajueg Jevrejina
u
hinduistiki postav stvari.Njegova poetska izvedba orijentalnih pria bila je i
mnogo
kritizirana i nisu se dobro prodavale za razliku od djela Lalla Rookh Thomasa
Moora
koje je bilo beskrajno popularno. Moor je zasigurno bio nadahnut divljinom i
imaginarijem Hiljadu i jedne noi. Sa ranim XIX st. pisci nisu bili vie toliko
ovisni o
Hiljadu i jednoj noi kao svom izvoru orijentalne inspiracije. Oni su takoer
inspiraciju
nalazili i u cvatuoj masi pseudoorijentalne knjievnosti, u djelima koja su napisali
Anthony Hamilton, Frances Sheridan, Jacques Casotee, William Beckford i dr...
U XIX st. engleska djela orijentalistike knjievnosti kao to su AnastazijeThomas
Hope, Hadi Baba iz Isfahana- James Morier, Eothen- Aleksander Kinglake...su
crpila mnogo iz putovanja njihovih autora po osmanskim zemljama. Kinglake
ocjenjuje
da su Hiljadu i jednu no umijesto orijentalaca pisali Grci. Neki autori danas
smatraju
da je Hiljadu i jedna no neto to djeca trebaju itati kada dostignu svoju
zrelost.
Coleridge je vidio tamne stvari u ovim orijentalnim priama. Premda zadubljen u
Hiljadu

i jednu no Coleridge je takoer nalazio inspiraciju i u pseudoorijentalnoj

knjievnosti.
Orijent je za Coleridgea bio spremite sablasnih i noomornih likova i ponad tog
imaginarija izvor neeg uzviebijeg i nestvarnog. itanjem Hiljadu i jedne noi
njegov
je duh bio priviknut na Beskrajnost, na prostranstvo.
Poput Coleridgea i Thomas de Quincey kao dijete bio je isprepadan Hiljadu i
jednom
noi. On je smatrao da ovim priama nedostaje psiholoka dubina i umjetniko
jedinstvo. Npr. spominje Simbada, govorei da to uope i nije pria, ve puki niz
avantura, koje nemaju jedinstvo interesa. Meutim, u svojoj Autobiografiji on
izuzima
Aladina po jednom posebnom dogaaju u toj prii, koji ga je zastraio kad je bio
mlad, te
ostavio utjecaj na obrasce njegovog zrelog miljenja. De Quinecey stalno
pridruuje
Hiljadu i jednu no prizorima uasne i oajne neizostavnosti. On kae: ini se,
dakle,
da sam ja itao legendu koja se tie samog mene u Hiljadu i jednoj noi. O meni
se
kontempliralo u simbolima hiljadu godina prije na obalama Tigrisa. Uas i al
potaknuli
su tu misao.
Edward Said primjeuje neto ogoreno; tj. da je Hiljadu i jedna no obino
pridruivana uz djetinjstvo dobrohotne fantazije to se moe poistovijetiti sa
pasaima
kakvi se nalaze u petoj knjizi Wordworthova djela Preludij.
Charles Dickens nalazi snanu vezu izmeu Hiljadu i jedne noi i izgubljenih
zadovoljstava nevinog djetinjstva. Edward Gibbon je zapazio da je Hiljadu i jedna
no
knjiga koja e uvijek obradovati pokretnom i ivom slikom o ljudskim manirima i
prividnim udima.

Dok je Hiljadu i jedna no vrila utjecaj na imaginaciju pjesnika, romanopisaca i

drugih
u viktorijanskom dobu, pisanje orijentalnih pria, onako kako su radili Hamilton i
Beckford, sasvim je izalo iz mode u Britaniji. Jedini cjeloviti nadorijentalni roman
vrijedan spomena koji je objavljen u ovom periodu bio je ekscentrino i sada malo
itano
djelo agpatovo brijanje- arapska zabavna pria.
George Meredith je itao Hiljadu i jednu no jo kao dijete. Bila je to njegova
omiljena
knjiga a djelo agpatovo brijanje, njegov prvi roman, bilo je pisano po uzoru na
Noi.
U predgovoru on kae da je ova njegova knjiga pokuaj da se reproducira stil i
nain
65
orijentalnih pripovjedaa pria. Danas je agpatovo brijanje zaboravljeni roman
koga
je napisao romanopisac koji vie nije u modi. Ako se ovaj roman shvati kao
mijeavina i
parodija Hiljadu i jedne noi, onda to nije dobra parodija. Kao pria o avanturi,
djelo je
konfuzno i nesuvislo. Ako se ita kao alegorija, kako su uinili mnogi kritiari,
onda je to
tamna i nejasna alegorija. agpat oito ima ulogu tlaenja koje se temelji na
moi
iluzije, ali bilo da je to tlaenje drutveno i klasno utemeljeno ili da ono poiva na
nekom
obliku intelektualne obmane, ili na pridravanju preivjelih ideja, tlaenje je
nejasno, i
daljnji detalji ove alegorije nedokuivi su.
Od kasnog XIX st. na dalje Noi su prestale biti dio ope knjievne kulture
odraslih.
Djeca danas itaju izabrane i uveliko preiene verzije ovih pria, iz kojih su
odstranjena nepoudna mjesta. Robert Louis Stevenson pisao je i za djecu i za

odrasle i teko je odrediti kome su njegove prie bile namijenjene. Na jega su

snaan
utjecaj izvrile Meredithove knjige.
U XIX st. utjecaj Noi na ameriku knjievnost bio je relativno slab. Meutim,
unato
tome ipak ga je bilo. Washington Irving je jedan od plagijatora koji je koristio
Potockog.
Knjige Osvajanje Granade i Legende Alhambre je djelo dopunjeno i proireno i
temelji se na njegovom tromjesenom boravku u paniji 1829. godine. Legende
Alhambre je knjiga nalik fotografijama i uspomenama. W. Irving je bio opinjen
starim
svijetom i tragovima iezlih civilizacija.
Edgar Allan Poe je objavio jednu zbirku pria naslovljenu Prie groteske i
arabeske.
Unato tome, utjecaj noi na njegovo pisanje ini se da je odluujue povrno. U
karakteriziranju nekih svojih pria kao Arabeski, Poe nije namijenio neko
specifino
znaenje, ve samo koristi termin arabeska da bi ukazao na zakuasto klieirane
prie
(zakuaste su kao to je zakuast i dizajn orijentalnog ilima) u kojima sredite
interesa
poiva u prepredeno domiljenoj radnji i fabuli prije nego li u izlaganju likova u
priama.
Kratko reeno takve rijei su bile samo u tom vremenu uobiajeni sadraji
knjievnog
ukrasa sa kulturnog trijema.
Kratko djelo Hiljadu i druga eherzadina pria jeste lagani, premda dobro
obraeni
ske u kojem eherzada zapoinje priati ahrijaru nekakvu priu, jednu jo
neisprianu
Sinbadovu avanturu, opisujui tu oklopljeni parobrod, automatski igra aha,
Babbageov
kalgulator, telegraf, itd... ahrijar zapaa da je njena pria o tehnolokim udima

civilizacije XIX st. tako napadna da on vie ne moe izdrati, gubi strpljenje i
izdaje
nareenje da eherzadu zadave!
Dzevad Karahasan
Jezik i govor vrta u 1001 noi
Pjesnik Figani koji je jednim distihom protestirao protiv postavljanja kipova
Hrekula,
Dijane i Apolona u blizini hipodroma, pa je zbog toga protjeran kroz samo sredite
Istambula na magarcu, licem prema repu, 1526godine.Svoj protest Figani je
zasnovao
na najviem moguem teolokom, autoritetu ('Prvi Ibrahim je ruio idole,a ovaj
drugi ih
podie', glasio je distih koji se, kao sto se vidi, poziva na prvog boijeg poslanika,
Ibrahima, ijom zabrnaom idolopoklonstva, kopja je u islamu proirena na
zabranu
66
likovnog prikazivanja ljudskog lika, Figani ukazuje na grijeh Sulejmanovog velikog
vezira
Ibrahima).
Radilo se o metalnim kipovima koje je Ibrahim, nekadanji rob, kojega je
Sulejman Velianstveni uzdigao do vezirske asti i obdario beskonanim
povjerenjem,
nakon osvajanja Budima ponio kao ratne trofeje i njima ukrasio ukras u svoju
palau
blizu hipodroma. Figani je upozorio na teoloku zabranu takvog ukraavanja i
zbog
toba je bio kanjen.
Naravno, Finanijevo stradanje se relativno lahko moe objesniti razlikom u vrsti
izmeu njegovoga i Ibrahimovog prestupa: Ibrahimov je prestup metafiziki
(grijeh), pa
e i negova kazna biti metafizika, dok je Figanijev prestup 'ovozemaljsi' (pobuna
protiv

vlasti, zloin), pa je i njegova kazna ovozemaljska. Ali i Ibrahim je bio kanjen na

ovom
svijetu kao i Figani, nakon sto je jednu vojnu zapovijest potpisao kao ''sultan
serasker'',
tako je uao u sveti krug sultanovog naslova, pa je morao biti zadavljen u
prostorijama
Sulejmana Velianstvenog.
Meutim, to se Figanija malo tie, posto se dogaalo poslije njegovog prolaska
kroz Istamul na magarcu.
Vlastodrzac e uvijek prije kazniti pjesnika nego vezira, pa je zato kadija osudio
Figanija.
Ali, to su objanjenja kojim se moze zadovoljiti sociologija, moda historija(kao
uiteljica ivota), i sigurno politologija.Ovome rijenju, dananji bi se pravnik
moda
nasmijao, poto je Ibrahim napravio puno vei prestup od Figanija.
Figanijevo stradanje, moda malo manje poniavajue, ali isto tolko kobno,
moglo je stii i Aliju Nur-ad-Di-na, Hakanova sina iz ''Hiljadu i jedne noi'' (''Pria o
dvojici vezira i Anisi-al-Dals'') koji je sa svojom robinjom zalutao u Vrt
uveseljavanje
ispred Dvora zadovoljstva i slika Halife i Haruna-ar-Raida(''ini sto hoe sa
svakim
koga nae pored vrtnih vrata'', rekao je Halifa uvaru toga vrta, koji nad usnulim
Alijom
i Anesom-al-Dalis kae:''oni nisu znali da mi je Hlifa dopustio i naredio da
pobijem sve
one koje naem ovdje''. A ovdje je u oveme sluaju prostor ispred vrtnih vrata,
to
barem posredno ukazuje na ono to bi strance snalo da su uli u sami vrt).
Dodue,
Alija nur-ad-Din, i sam vezirski sin, nije pogubljen, nego je dopao velike asti, ali
on je u
velikaki vrt uao samo u prii, a ne u stvarnosti kao stvarni pjesnik Fiani.
Uostalom, ''Hiljadu i jedna no'' kao i Figanijevo stradanje, kree iz vrta i zbog

povrede Harema:u vrtu cara ahrijara cirni rob je obljubio njegovu enu, to je
vidio
ahrijanov brat, pa je car, da sauva nepovredivost harema, dakle da odri
Bogom
zadan poredak u svijetu, poeo svake noci uzimati novu dijevojku, koju je ubijao
nako
to bi joj oduzeo djevianstvo, sve dok mu vezir, ne naavi u gradu drugu
djuevojku,
nije dove svoju kerku eherzadu, koja je svoga mua i cara hiljadu i jednu no
zavodila
priama, odgaajui tako svoje pogubjene. Sve prie se dogaaju i likovu: trg (i
ulice
kao njegova konjotacija), put (morski ili kopneni, more sa svojim otocima ili
pustinju sa
oazama, to je u svakom sluaju put, metaforicno i bukualno) i vrt. To su stalna
kompoziciona sredista, to su tri jedina prostora kojima de motivira zaplet, u kojim
se
likovi susreu i uspostavljaju meusobni odnosi(zaljubljuju se, postaju prijatelji ili
neprijatelji,varaju ili pomau jedni druge, ulavnom otvaraju neke raune koje e
tokom
prie zatvoriti i namiriti). etvrti i stalni prostor je dvorac u koji se dolazi na kraju,
da se
sretni nagrade, zaljubljeni oene, nepravedni kazne, u dvorcu se raspleu niti koje
su se
zaplele u vrtu, na putu ili na trgu, dvorac je prostor u kojemu se svode rauni,
odreuju
nagrade ili kazne, nagrauje pravednost i dodjeljuje srea. Sve ono to krene sa
vrta ili
67
sa trga, i dospije na put, neminovno stie do dvorca i tu dobija svoju sudbinski
neopozivu i boanski pravednu ocjenu, upravo onako kako se ovja svijet i ivot, sa
svojim zapletima i mutnim raunima, neminovno kree prema Sudnjem danu u
kojeme

e sva djela biti neopozio vrednovana i sve nagrade pravedno podjeljene, sve
nepravde
ispravljene i svi grijesi kanjeni po apsolutno tanoj mjeri.Vrt se, ipak, izdvaja kao
dominantno i, reklo bi se, gotovo presudno kompoziciono tvorite, ne samo
statistiki,
po tome sto prektino i nema prie u kojoj se vrt ne spominje i u kojoj bar neka
zbivanja
nisu smjetena u vrt, nego i po nainu na koji funkcionira u sklopu prie i znaaj
koji ima
za konstrukciju siea. injenica je da su gotovo sve prie u ''Hiljadu i jednoj noi''
svojevrsne pika reske put ini samo razumljivim i ne zaobilaznim elementom
konstrukcije koji slui za razvoj siea, a ne za stvaranje njegovog impulsa. Prema
tome,ni put nije kompozicijsko vorite, nije jezgro iz kojeg se izvodi sie niti
prostor u
koje mu se temeljni odnosi uspostavljaju i zapleu, u kojemo se formulira cilj i
nagovjetava eljena presuda dvorca, nego je ''meuprostor'' , prostor u kojemu
se
samo razvija ve formulirana siejna jezgra, dakel doslovno put od elje do cilja,
prostor
u kojemu se stiu zasluge za konanu sreu, u kojemu se iskuava intenzitet elje
snaga i sposobnost da se elja ostvari.
U vrtu se moe susresti svako sa svakim, u vrtu se mogu dogoditi ljubav i
mrnja, prijateljstvo i neprijateljstvo. Kompozicione funkcije vrta i nain na koji on
sudjeluje u konstrukciji pria veoma ilustrativno pokazuje ''Prica o Omaru Ibn-anNumanu i njegovim sinovima'', koja bi se preciznije u kompozicionoj shemi
sigurno
primerenije mogla nasloviti kao ''Roman o ar-Ka-nu''. Iako je roen od careve
zakonite
ene, ar-Kan gubi krunu u korist mlaeg polubrata roenog od robinje, iako je po
svemu bio sasvim bogougodan ovjek i ivio u potpunom skladu sa odredbama
vjere i
dobrim obiajima, obljubio je sestru i s njom dobio kerku, iako je osvojio u
Bagdad

Abrizu, kerku rumunskog cara, dajui joj rije da e biti siguran i visoko
potovan,
izgubio je rije i nju poto ju je na prevaru obljubio njegov otac, neostavljajui
mu, zbog
apsolutnosti roditeljskog autoriteta i zbog apsolutnosti carske vlasti, koja po svim
zakonima polae pravo na ono sto eli od svojih podanika. ar-Kan se dva puta
nalazio
u vrtu prvi put kad se susree sa Abrizom, ime se roman otvara, i drugi put kad
susree Zai-ad-Dava-hi, Abrizinu babu koja ga ubija me se roman praktio
zatvara, jer
se r-Kanovom smr rasplet takore zavrsava.
Zaplet romana konstruira se oko r-Kanovog odnosa sa Rumunima (iako bi
mo bilo preciznije reisa Rumunkama jedine kntakte ima iskljubvo sa nskim
predstavnicama toga naroda), odnose u kojemu er-kan odsamog potka jedino
gubi:najprije rpbinja Rumunka rada Omaru sina kojemu ekasnije pripasti
oevakruna(koja bi po logici trebala pripasti Sar-Kanu), nakon toga Omar salje
vojsku
na Rumune, a na ce3lo vojske se postavlja Sar-Kan, koji se susrece sa
Abrizom,rumunskom princezom, i zavoljevsi je, vraca se s njom i nepocevsi rat,
ljubav
sa Abrizom okoncala se tako da ju je Omar na prevaru obljubio, sto znaci da je i u
tome
odnosu Sar-Kan porazen, drugi rat sa Rumunima vodi se da e osveti car Omar,
kojega
je ubila Abrizina baba Zat-ad-Davahi da osveti osramocenu unuku; u tom ratu na
mjestu
koje neodoljivo podsejca na vrt u kojem je sreo Abrizu, ar-Kan drugi put susrece
staru
carobnicu koja ce ubiti i njega. Njegov brat Dau-al-Makan vodi uzaludni rat nebi li
osvetio svog brata ar-Kana. Nakon sto jeutaborio ocevu vojsku u nekoj dolini arKan
je zaspao i probudio se tek kada ga je konj donio na neku livadu, na kojoj ej vidio
kako

tece rijeka, ptice leprsaju krilima i trce kosute. U tom vrtu ar-Kan je vidio Abrizu
kako u
68
hrvanju pobjeuje svoje pratilje i svoju zlu babu Zat-ad-Davah, tu se uspostavlja i
nejgov
neposredni odnos sa Rumunima, i u tom vrtu pocinju njegovi porazi u odnosu sa
Rumunima.
U tom vrtu su uvedeni i sastavljeni svi osnovni elementii nosioci zapleta. Odatle
je arKan otisao sa Abrizom u njihov dvor, a zajedno i sa njima dogaaji koji ce
uspostaviti
odnose koji ce uzrokovati nove dogaaje. Drugi ar-Kanov ulazak u vrt opet je s
vojskom, ali ovaj put ne da proslavi vec da osveti oca.
Paralelizam sa prethodnim boravkom ocigledan je i naglasen velikom slicnoscu
mjesta posto se opet radi na livadi. Na tom mjestu ce ar-Kan drugi put sresti
Zat-adDavah sada prerusenu u isposnika koji joj je cilj da ga na kraju ubije.
Paralelizam dvaju ulazaka u vrt je vrlo ocigledan njima se motiviraju zapleti i
raspleti, povezuju i meusobno preplicu sudbine svih likova, organiziraju svi
dogaaji i
preokreti koji cine sie price. Poseban aspekt funkcioniranja vrtova u ovom
romanu
otkriva uzajman odnos dvaju ar-Kanovi ulazaka u vrt, istovremeno su identicni i
suprotni, oba ulaska u vrt motivirana su ratom, ali se prvi zavrsava u ratu bez
ijedne
bitke, a drugi u ratu sa obiljem bitaka i preokreta. Oba puta ar-Kan susrece u
vrtu
Rumijku, prvi put to je prlijepa Abriza, a drugi put nakaza Davah, oba puta susret
sa
Rumijkom odreuje njegovu sudbinu, prvi put ljubav drugi put smrt. Ova igra je
obrnute
simetrije odreuje odnos izmeu pocetka i zavrsetka romana, prenosi se na
sizejne

tokove i likove koje ih nose.

Odnos izmeu ar-Kana i nejgovog polubrata Dau-al-Makana vidi se kao igra
obrnute simetrije, dva brata se vide se vide kao lik i njegov odraz u ogledalu
identicni i
potpuno suprotni. Obojica su carski sinovi, ali je jednom majka carica, a drugom
robinja,
obojica su veliki junaci, ali je ar-Kan posvecen junastvu dok je njegov polubrat
posvecen vjeri i '' drugom svjetu''. Oboica su dobili mnogo, ali je ar-Kan dobijao
po
pravu i manje od zasluga, a njegov brat od milosti i srece. Sudbine dva brata teku
paralelno, ar-Kanov borakavnu dvorcu i vrtu je ogranicen dok Dau-al-Makan u
tim
prostorima gotovo i ne boravi. ar-Kan je glasovit i poznat dok Dau-al-Makan vise
od
pola romana provodi u gladi neprepoznatosti. ar-Kan je meu likovima ''Hiljadu i
jedne
noci'' izuzetan po tome sto ej ejdini lik cijele knjige cija sudbina nemoze biti
definirana
trijadnim modelom ''Vrt-Put-Dvorac'', posto je on jedini lik koji neluta i nema ni
jednu
krizu, u njegovom zivotu se opce ne javlja Put.
Kad bi u Islamskoj kulturi bio bi moguc tragicki junak. ar-Kan bi to sigurno bio
zbog nezadovoljene ambicije da svoju sudbinu uzme u svoje ruke i da je odredi
svojim
djelima, svojom voljom. Ali on je gotovo tragi-komican, jer se njegova djela
pretvaraju u
tue pobjede,a njegova sudbina se potpuno razilazi sa njegovim djelima i
namjerom.
Dva puta otac izokrenu ar-Kanova djela u njihove parodije i okrene ih protiv
njega samog, dok je sudbina tri puta sakrila tajnu od njega koju niej mogao
dokuciti. To
otkriva temeljni ar-Kanov grijeh kojim je motivirana tragicna ironija njegovog
lika, htio ej

odgonetnuti neodgonetljuvi tajnu , zagospodariti svojom sudbinom kojom

gospodari ta
neodgonetljiva tajna. Htio je izbjeci iskusenja koja nosi zivot, zaboravljajuci da
zivot i
jeste samo iskusenje i da nista drugo nemoze biti. Iz njegove ambicije da ucini
ono sto
je po definiciji nemoguce praistice tragicka ironija ar-Kanovog lika, koja kulminira
u
cinejnici da je on prakticki uspio u svojim nemogucim namjerama izbjegao je
iskusenje,
ali je u svemu porazen, kao da nije zivio. Njegov brat Dau-al-Makan je i vise nego
iskusan kao djecak je sa sestrom pobjegao na Had tamo se izgubio, obolio dugo
zivio
od milostinje, pa krenuo sa karavanom u Bagdad i usput prepoznao sestru, sreo
ocevog
69
vezira koji je ponio krunu ar-Kanu koji je svehtio dok Dau-al-Makan nece nsita,
pogotovo nadmudriti sudbinu ( sto je bila ar-Kanova osnovna zelja). Za razliku
od arKana koji je nastojao vladati svojim zivotom Dau-al-Makan zivi sa vjerom u visu
mudrost zbog cega mu se dogaa svasta. Tako dva brata svojim zivotima ispisuju
jedan
cjelovit model karakteristican za junake ''Hiljadu i jedne noci'', model ''Vrt- PutDvorac'' .
iz analize kompozicionog modela ''Prica o Omaru-Ibn-An-Numanu'' moze se
naslutiti
centralno mjesto vrta u ''Hiljadu i jednoj noci'' koja je i krenula iz vrta. Podrobnija
analiza
bilo koje price otkrila bi i neke druge funkcije, ali je ona na koju se ovdje zeli
ukazati je
funkcija kompozicionog sredista, mjesta iz koje zaplet price krece jasna i iz
letimicnog
pogleda naspomenutu pricu. Gotovo sve price iz ''Hiljadu i jedne noci'' povezuju
vrt i

dvorac. Time naprosto ponavljaju osnovni kompozicioni modeli knjige u cjelini,

posto ''
Hiljadu i jedna noc'' krece iz vrata preljubom Sahrijarove zene da bise zavrsila na
dovorcu, slavljem na kojem na Sahrijar zahvaljuje sudbini za eherzadu. Na planu
kompozicije ''Hiljadu i jedne noci'' se definira kao krug krugova-svaki segment
jeumanjen model citave figure. Prica o Hasanu Basranskom jasno pokazuje
superiornost vrta kao motivacijskog sredstava nad trgom kao socijalnim
prostorom.
Prica o Hasanu naprsoto ponavlja pricu o Danahu. U obje price se susrecu isti
motivimotiv
ljubavi izmedju covjeka i ptice-djevojke (dinovska princeza je pretvorena u pticu
djevojku), i motiv uzleta na nebo. U oba slucaja uzlet na nebo ostvaruje se uz
pomoc
velikih ptica koje junake (Hsana i Danaha) na planinsek vrhove uznuse
zatvorene u
zivotinje (Hasana u kozu deve, a Danaha u devinu utrobu. To nije tesko
prepoznati
preobrazaje u drugo bice. Boravkom u zivotinjskoj utrobi junak je postao nesto
drugo
zbog cega i moze dospjeti u vrtove dinovskih princeza dakle moze vise od
ostalih ljudi.
U pricu o Hasanu motivi su obraeni u okviru samostalne price i u toliko izvedeni
nesto
jasnije, dok u prici o Danahu dvostruko uokvireni drugim pricama tj. to je prica
o prici.
Razlika je i u tome sto je Hasanova ljubas sretna, a Dansahova nesretna. Hasan
je
svoju dragu potpuno preveo u ovaj svjet dok je Dansahova bila malo u vom malo
u
onom svjetu. Ono po cemu je prica o Hasanu kakteristicna i znacajna na ovom
mejstu je
kompoziciona shema koja ukazuje na centralno mejsto vrta u konstrukciji zapleta
i jasno
ukazuje na njegovu superiornost nad trgom: u ovoj prici je trg samo motivacijsko

serdstvo kojim se Hasan dovodi u vrt gdje se stvara zaplet i gdje se uvodi
centralni
motiv price (ljuba covjeka i ptice djevojk). Vrt omogucuje susret dvaju svjetova
vidljivog i
nevidljivog, ljudi i duhova, stvarnog i nestvarnog, posto je vrh granicni prostor u
kojem
se susrecu dva svjeta, meusobno jasno razdvojena vjecnim poredkom
univerzuma. U
vrtu se susrecu pojedinac i drustvo, licnost i kultura materijalno i imiganirano,
moguce i
neporecivo. To je osnovna razlika izmeu vrta i trga, trg je prostor socijalnog
opcena i
susretanja, biac jedne vrste dok je vrt prostor svih mogucih susreta. Na trgu se
covjek
susrece sa covjekom, a vrtu se covjek susrece sa drustvom. Unatoc tome sto u
okviru
istog motiva ( ljubav prema ptici djevojci) postupaju potpuno identicno Hsan i
Danah
su meusobno beskrajno razliciti. ''Hiljadu i jedna noc'' je primjer knjizevnosti sa
naglasenom socijanom funkcijom, primjer ove vrste knjizevnosti koja artikulira
sredisnje
snove probleme ili traume cijele kulture ciji se tekstovi konstituiraju od elemenata
kulture
i postaju elemntima kulture vec u trenutku svog nastanka. Proces dezintegracije
kulture i
slabljenje osjecaja kolektiva i jedinstq drustva u ''Hiljadu i jednoj noci'' se nemoze
ni
naslutiti, u noj nema malog covjeka jer ne nastoji razumjeti covjeka i
objektivizirati
njegov izdvojeni i usamljeni duhovni svjet. Motivacijski sistemi u ''Hiljadu i jednoj
noci''
su sizejni: lik se u pricu integrira ne svjescu o sebi nego svojim odnosom prema
70
dogaajima, dale svojim postupcima kao svojim objektiviranim bicem. ''Hiljadu i
jednu

noc'' zanimaju, mnogo vise nego covjek, mehanizmi koji upravljaju njegovom
sudbinom,
stim da se ni ti mehanizmi ne nastoje razumjeti, jer kako da covjek razumije
Sredisnju
Volju i Najvisi um. Individualnost likova zasniva se na izuzetnosti njihove sudbine,
a ne
na cinjenicama njihove svjesti i njihovom dozivljaju svoje sudbine likovi 'Hiljadu i
jedne
noci'' mahom su relativno visoko induvidualizirani svojom sudbinom sto preciznije
definira znacenje ''socijalne funkcije ove vrste knjizevnosti''. Nije to socijalna
knjizevnost
jer njezin interes nije socioloski nego ako bise tako moglo reci metafizicka, jer je
nejzin
interes antoloski. Tu knjizevnost ne zanimaju mehanizmi drustva nego mehanizmi
postojanja. Likovi ''Hiljadu i jedne noci'' su izrazito socijalizirani. Oni ponavljaju
paradoks
prepoznat kao osnovno obiljezje u funkcioniranju vrta koji je kao zatvoreni prostor
centralno motivacijsko sredstvo za ostvarivanje neocekivanih susreta, pozornica
slozenih cestoo bizarnih zapleta. Poput likova,vrt je u svojoj zatvorenosti
socijalanh i
svojoj socijalnosti omogucuje ostvarivanje krajnje pojedinacnosti. Elementi od
kojih se
gradi ova knjizevnost su pojedini oblici govora, sto jue iz primjera vrta vise nego
ocigledno. Ulogu vrta u islamskoj kulturi jasno pokazuje cinjenica da je vrt
bozanska
nagrada za bogo ugodan zivot. Zahvaljujuci predodzbi rajskog vrta, zemaljski
vrtovi u
islamskoj kulturi funkcioniraju kao govori, postoje kao govor i jesu govor. Samim
svojim
postojanjem, vrt upucuje na nesto izvan sebe, izlazi izvan svojih granica obi9cne
materijalnosti i proizvodi drugo znacenje. Bez idealno posojaceg sistema rajskog
vrta,
zemaljski vrtovi bi funkcioniralai kao bilo koji kulturni krug. Mnogo toga bi vrt
mogao reci

i bez predodzbe rajskog vrta u sredistu kulturnog sistema kojeg grade vrtovi, ali
je svako
stvoreno znacenje naprosto prelazak u drugi krug. Gledano iz prespektive
''Hiljadu i
jedne noci'' to bi znacilo da vrt u konstukciji price moze ono sto i trg-motivirati
''susrete
prve vrste''. U vrtu bi se kao i na trgu mogla sresti dva covjeka, ali nikad covjek i
duh,
dvojica zanatlija i trgovaca, ali nikad zlatar i dzinska princeza kao u prici o
Hasanu. Vrt
bi najkrace receno bio iskljucio socijalni prostor u kojem se dokazuje drustvo kao
sistem,
ali ikako ne bi mogao biti prostor u kojem se istovremeno afirmiraju
pojedinacnosti i
drustvenosti.Vrt u ''Hiljadu i jednoj noci'' funkcionira onako kako Don Qihot
funkionira
njegovo ludilo-kao sretstvo kojem se motivira vertikalno kretanje, kao prostor koji
odvodi
i u ono sto nije niti moze biti materijalno izrazeno. Zemaljski vrt je dakle stvarno
govorkulturni
oblik koji unatoc svojoj drustvenosti omaogucuje potpuno ostvarivanje i
objektiviranje pojedinacnosti. Njegov jezik je rajski vrt kao idealno postojeci
sistem koji
postoji jedino kao svojina cijelog drustva. Kao sto su svijet i jezik materiojalno
povezani
govorom, tako su i priroda ili Boziji svijet i Raj medusono povezani zemaljskim
vrtom.
Najmanje se spominju i najmanje ih u konjizi ima javnih vrtova. Njihova izrazita
socijalna
finkcija odnosno naglasena pragmaticnost koja nalaze jednostavnost i
funkcionalnolt
iskljucuje estetsku informaciju u govoru toga vrta i zabra nuuje svaki oblik
zatvorenosti i
subjektivnosti. U Prici o Nur-Ad-Dinu i Marjami Pojasarki govori se o tome da se

trgovacki sin Nur-Ad-Din napio i sgrijesio blud na javnom vrtu pa tako pijan izbio
ocu oko
i pobjegao od kuce, pa se natrgu sreo sa Marjemom i time pao u zaplet price. Vrt
je
dakle zato sto je javni mogao posluziti kao sretstvo kojim se motivira junakov
dolazak na
trg, upravo suprotno od price Hasanom. Najbrojniji i najznacajniji su licni
vrtovi.Zahvaljujuci svojoj zatvorenosti oni su izrazito ''subjektivni'' zato sto
najpreciznije
formuliraju vlasnikov dozivljaj raja. Pristup u licni vtr u pravilu imaju oni koje
vlasnik
pozove ali ni ulazak nepozvatih nije kaznjiv, sto veoma jasno pokazije Prica o
Masruru i
Zejn-al-Mavasifi u kojoj Masrur nepoznat iulazi u tudi vrt i zavodi tudu zenu
padajuci pri
71
tom i sam u ljubav. Licni vrt u koji se ne smije uci bez poziva i u koji pristup imaju
samo
posveceni jeste velikaski odnosno vladarev vrt koji je redovno harem. Tasj vrt
fnkcionira
kao krajne zatvoreni govorni zanr, npr. Kao magijska formula ciji smisao mogu
razumjeti
samo posveceni. Svaki ne posveceni koji prisustvuje magijskom obredu mora
stradati
od sila koje se pritom oslobadaju ili dozivaju, bez obzira da li su to ciste ili ne ciste
sile.
Medu vrtove spada i Rajski vrt, ali se njega ne moze posmatrati kao govorni zanr
zato
sto jue on sav jezik smjesten u ilealnoom prostoru. Onjemu se ne moze govoriti u
kategorijama ''otvorenosti'' i ''zatvorenosti'' posto se o njemu ne moze govoriti o
kontekstu ostalih vrtova. Rajski vrt u odnosu na zemaljski je izrazito najmocniji:
on ih sve
zadrzava i omogucuje, jer su oni samo ostavrenje njegove ideje. Istovremeno ih
sve

iiskljucuje jer ce se on ''otvoriti'' tek kad nestane vremena, dakle tek kad isceznu
ovi
zemaljski vrtovi. Upravo bi se ovako moglo reci za odnos govora i jezika, posto
jezik s
jedne srtrane omogucuje govor, a s druge ga cini suvisnjim, jer su u jeziku vec
sadrzani
svi moguci govorni iskazi. ''Hiljadu i jedna noc'' spominje i taj vrt jer bi bez njega
''citanje
vrtova'' bilo nemoguce. U pici legendarni grad Irem grad stubova pripovjeda se
kako je
Abd-Allah-Ibn-Abu-Kiljaba trazeci kroz pustinu deve koje su mu bile pobjegle, usao
u
grad za koji je od prvog pogleda bio siguran da je Raj koji nam je obecan u
buducem
zivotu. Kasnije saznaje da je to Irem grad stubova, koji je izgradio Sedad sin Ada
starijeg koji je zelio da na zemlji izgradi nesto slicno raju. Sehdad je smijesan
zbog
ambicije koju nije samo ne moguce zadovoljiti nego ju jr nemouce i osjetiti kao
zelju:izgraditi raj na ovom svijetu. Ulazak u raj znaci ulazak u sferu cistog jezika, u
svijet
potupune sutnje i u svvijetizvan vremena. Tu ne moze biti posvecenje za ulazak u
harem vladarskog vrta to ne mogu podnijeti ni posveceni nego samo izabrani.
Nije li onda Figani ipak umro greskom?
On nije zavirio u raj nego u vrt nije izgovorio konacno potpuno bozije ime nego
magijsku formulu ciji smisao nije znao. U ''Hiljadu i jednoj noci'' u hareme se ulazi
kao
od sale bez ikakavi poslijedica po zdravlje a kamoli po zivot uljeza.
Moda je Figani pretjerao u iscitavanju te knjige, mozda joj je suvisnje naivno
povjerovao i shvatio je kao cistu istiinu o ovom svijetu.
Ona kolicina magijske energije koja prici moze mnogo koristiti pa cak i
uspostaviti njezinu duhovnu vrijednost za malo slabijeg covjeka moze biti
smrtonosna.
Predgovor Esada Durakovia

BAGDADSKA I EGIPATSKA REDAKCIJA

Prie indijsko-perzijskog ciklusa, u koje spadaju mahom fantastine bajke
prekrivene nanosima arapskog kolorita, dospjele su na vrlo podesno tlo u arapski
hilafet
gdje su ve kruile sline prie. U vrijeme prijevoda perzijskog zbornika Arapi su
tokom
9. i 10. vijeka u Basri i njenoj okolini ve imali mnotvo ''vlastitih'' basnoslovnih
pria.
Zahvaljujui dragocjenom djelu Murud Mesudija iz 10. vijeka raspolaemo
pouzdanim podacima o nekim priama u Bagdadu abasidske epohe. U
prijestolnici
hilafeta u Bagdadu bile su veoma popularne ljubavne prie, kao i one koje se
odnose na
zakulisne dvorske dogaaje. U abasidskom Bagdadu bilo je naroito mnogo
72
anegdotskih pria o lukavstvima i smicalicama bagdadskih hrsuza i objeenjaka
meu
kojima je bio jedan dio onih koji su se ''pokajali'' pa su pokajniki saraivali sa
policijom.
U dananjoj verziji Hiljadu i jedne noi postoji obilje takvih pria koje e itaoca
do suza
nasmijati.
Moe se rei da su bagdadske prie pridodate indijsko-perzijskom ciklusu u 10.
ili poetkom 11. vijeka i da je time oformljena bagdadska redakcija Hiljadu i jedne
noi u
iju sadrinu nemamo potpun uvid, budui da nije dospjela do naih dana.
Bagdadski
autor Dahijari, po obrascu Hezarefsane poeo je u 10. vijeku sastavljati
poseban
zbornik pod naslovom Hiljadu noi ili Hiljadu i jedna no. U taj zbornik uvrstio je
najbolje
indijsko-perzijske prie iz Hezarefsane dodajui im i bagdadske. Pri tome se nije
sluio
samo postojeim rukopisima, ve je prie biljeio i od kazivaa, a sastavljaevo

nedovreno djelo nastavio je njegov uenik.

U vrijeme krstakih pohoda, bagdadski zbornik Knjiga o hiljadu i jednoj noi
dospio je u Egipat gdje je po svemu sudei bio znatno popularniji nego u drugim
islamskim zemljama. Najstariji podatak o zborniku u Egiptu smjeta se u 12. vijek,
a
nalazi se u djelu historiara Ibn Saida.
Nije poznato u pojedinostima u kakvom stanju je stigla bagdadska redakcija
zbornika koji je najveu popularnost dostigao u Egiptu u vrijeme vladavine
Mameluka
(14. i 15. vijek).
Prie pristigle iz Bagdada dobijale su u procesu usmene predaje nijanse
lokalnog egipatskog kolorita. Njima su dodavane izvorne egipatske prie kojih je
bilo u
izobilju, a seu ak do onih staroegipatskih pria poznatih s papirusa. Tim
priama
drevnog Egipta bavio se i preveo ih G. Maspero.
U egipatsku redakciju uvrtene su i veoma duge prie koje orijentalisti nazivaju
romanima, te poune prie iz moralizatorskih zbornika. Naunici nisu saglasni o
tome
kada je tano nastala egipatska redakcija zbornika. Neki smatraju da je redakcija
zavrena ak u 15. vijeku, to je po svemu sudei prerano.
Vei dio naunika pomjera sastavljanje zbornika u 15. vijek, a prevodilac Lane
sastavljanje i obradu zbornika situira ak u 16. vijek. Sumirajui raspravu o
vremenskom
situiranju zbornika ne moemo zanemariti jedan detalj koji upuuje na to da je
redakcija
Hiljadu i jedne noi kakvom raspolaemo danas zavrena poetkom 16. vijeka.
Zbog
sasvim oskudnih izvora koji su nam na raspolaganju, ne moemo ulaziti u
podrobnije
analize naunih istraivanja o Hiljadu i jednoj noi i nije nam omoguen uvid u
najnovije

naunoistraivake radove o naem zborniku.

ARAPSKA IZDANJA ZBORNIKA
Postoji velik broj rukopisa Hiljadu i jedne noi, a otkrivanje novih nije okonano, te
je
mogue oekivati nova znaajna saznanja o historiji zbornika na temelju
pretpostavljenog otkria dosad nepoznatih rukopisa, upravo kao to su i do sada
obogaivana saznanja o njemu zahvaljujui temeljnom pouavanju rukopisa.
Gallandov rukopis zbornika, preko koga su ove prie stupile u Evropu, smatra
se jednim od najznaajnijih odlomaka sauvanih do naeg vremena. Orijentalisti
nisu
saglasni o tome kada je tano i gdje nastao Gallandov rukopis.
Zanimljivo je da Gallandov prijevod sadri neke bajke kojih nema u njegovom
rukopisu, niti u bilo kojem kritikom tampanom izdanju zbornika. Istovremeno te
bajke
73
spadaju u nekoliko najljepih, to je kasnije prevodioce obavezivalo da ih
ukljuuju u
svoje prijevode. To su prije svih pria Alauddin i arobna lampa, te Ali Baba i 40
hajduka.
Zatanber je na osnovu rukopisne grae u parikoj Nacionalnoj biblioteci doao
do zakljuka da postoje tri kategorije rukopisa Hiljadu i jedne noi.
Prvu kategoriju sainjavaju rukopisi iz azijskih islamskih zemalja i najee
sadravaju samo poetni dio Hiljadu i jedne noi. U drugu kategoriju spadaju
brojni
rukopisi kasnijeg datuma, nastali u Egiptu, a treu sainjavaju prijepisi koji se
razlikuju
od prethodnih, ali se razlikuju i meusobno.
Nema sumnje da su vijekovima nastajali rukopisi zbornika Hiljadu i jedne noi,
naporedo sa priama u usmenoj predaji, i vjerovatno naunicima predstoje
uzbuenja
koja e prirediti otkrivanja novih rukopisa bacajui vie svjetla na povijest
zbornika.

Pronalaskom i prouavanjem novih rukopisa ili verzija, Hiljadu i jedna no

moglo bi biti podvrgnuta novim provjerama. Danas poznata kritika izdanja:
Izdavanje cjelovitog tampanog arapskog teksta Hiljadu i jedne noi prvi put se
pojavilo 1825 1843. godine u dvanaest knjiga. Habichtovo izdanje zbornika, u
nauci
poznato pod nazivom breslavsko, zapaeno je kao prvo, ali nije stvorilo status
iroko
rasprostranjenog izdanja.
Najrasprostranjenije i najee koriteno kritiko izdanje je bulako (kairsko)
koje je tako nazvano po znamenitoj tampariji u kairskom predgrau Bulak.
Bulako izdanje koristili su najpoznatiji svjetski prevodioci, na engleski jezik
preveo ga je Edward Lane, na njemaki Max Henning, na talijanski Francesko
Gabrieli,
na francuski J.C. Mardrus. Na bosanski do sada nije preveden integralni tekst
bulakog
izdanja.
Takoer je cijenjeno kalkutsko izdanje zbornika koje se prvi put pojavilo 1839
1842. godine.
Najzad, jezuitsko bejrutsko izdanje (1880-1882.) uvrteno je u kritika izdanja,
mada su u njemu, za razliku od prethodnih, izvrena moralistika preiavanja.
Naime,
erotski detalji kojih nije malo i koji su mjestimino vrlo pikantni izbaeni su u
bejrutskom
izdanju. Uprkos tome valja odati priznanje arapskom filologu Salhaniju koji je
bejrutskim
izdanjem zbornika veoma doprinio popularizaciji pria iz Hiljadu i jedne noi u
savremenom arapskom svijetu meu najirom publikom, te je i s tog aspekta
mogue
razumjeti njegove intervencije u tekstu izvornika.
UNIVERZUM HILJADU I JEDNE NOI
(pria kao vrhovni princip univerzuma)
Bogata arapska knjievna tradicija, u kojoj se arapski genije, prikraen u razvoju u

drugim umjetnostima, nesumnjivo najpotpunije izrazio, do danas je neadekvatno

predstavljena zapadnom civilizacijskom krugu. Poezija u toj knjievnoj tradiciji,
koja je
ve u 6. vijeku dostigla stanje perfekcije zavodei svojim autoritetom
mnogovjekovnu
strahovladu normativne poetike, do danas je ostala predominantan oblik
knjievnog
stvaralatva. Meutim, skoro da je uzbudljiva i za naunike bi morala biti izazovna
injenica da tu uistinu raskonu knjievnu tradiciju ne predstavlja na Zapadu bilo
koje
pojedinano pjesniko djelo, niti poezija u cjelini, ve prozne umjetnike vrste ije
74
odsustvo sve do kraja prolog i tokom ovog vijeka jeste upravo kakteristika date
historije.
Tako je i prozno djelo Hiljadu i jedna no izvrila onaj udesni pohod u zapadnu
tradiciju kakvi se dogaaju jedva nekoliko puta u povijesti, sabirui na tome
pohodu u
svoju monu maticu, na velianstven i nezamjenjiv nain, mnotvo rijeka i potoka
ka
okeanu svjetske kulture.
Tanahni prozni lirski zapisi Halila Dubrana, u kojima je zapad upoznao najbolje
orijentalsko izdanje nieanske umnosti u zanosnoj lirskoj ekspresiji, prevedeni su
gotovo
na sve jezike svijeta u nepreglednom broju primjeraka i izdanja, a posljednjih
decenija
su, upravo kao iznenadni bljesak, potpuno zasjenili sve arapske razlono
samodopadljive pjesme koje su dosad u nas prevedene. Premda se Dubranovo
djelo
ve komotnoa smjestilo u povijesti arapske knjievnosti, ono kod arapskih
italaca ne
izaziva ushienje jednako onom kakvo izaziva kod italaca na Zapadu.
Monumentalno djelo Hiljadu i jedna no takoer nikada nije u arapskom svijetu

uivalo ugled kao na Zapadu.

Arapi su vijekovima bili opinjeni svojom filotehnikom poezijom, njenim
semantikim nepregledom i raskonim ruhom forme, a Hiljadu i jednu no su
preteno
preputali pukom ukusu, pomalo uvrijeeni i jezikim nemarom udesnog
eherzadinog pripovjedanja, dok su se najvei knjievnici na Zapadu diili
odsjajima
kojima je uistinu neponovljivo djelo ozarilo njihovu umjetniku imaginaciju
osvajajui
status nezanimljivog uitelja i nadoknaujui svojom monumentalnou cijelu
bibilioteku.
Hiljadu i jedna no jeste postala na istoku na kome je apsorbirala najvee
knjievne
vrijednosti, ali je potpunu knjievno-historijsku valorizaciju, puni sjaj i afirmaciju
doivjela
tek onda kada je u svome ve spomenutom pohodu u kulturu Zapada izruila
tome
novom-starom svijetu sve ljepote koje je vijekovima neumorno sabirala.
Jedna od prvih odlika djela koju knjievni ukus itaoca sa Zapada doivljava
kao senzaciju jest skladan suivot i saradnja proze i poezije na jednom mjestu, u
univerzumu Hiljadu i jedne noi, gdje se gordost klasine arapske poezije
izvanrednim
kreativnim moima naratora utkiva u uzbudljivu rasko eherzadinog svijeta.
Arabijski duh arapske knjievnosti, kao i ritam plemenitog ljudskog ivota
uope, tako je istaknut na najbolji nain: najvrijednija djela umjetnike proze kao i
najljepi predjeli ljudskih osjeeja, pozlauj se stihovima i unose tonusom poezije.
Poezija kao dominantan oblik umjetnike knjievnosti nikada nije zamarala Arape,
izmeu ostalog i zbog toga to je arapskom svijetu bila nepoznata evropska
podjela na
elitistiku kulturu njegovanu na feudalnim dvorovima i u zamkovima koji su bili
fiziki
izolirani od puka, te na puku, razvijanu podalje od tog svijeta. U arapskoislamskom

svijetu dovorovi su se nalazili usred grada. Osim poezije, u Hiljadu i jednoj noi
jasno su
prepoznatljivi mnogi drugi oblici knjievnog umjetnikog stvaralatva meu
kojima su
forme, rimovana proza, uzbudljive erotske prie, nezaboravne anegdote,
antologijske
basne. Sve to opstaje i jednome skladu upravo kao u neponovljivom
univerzumu
zahvaljujui u prvome redu maginoj moi veoma rastegljive okvirne prie u kojoj
eherzada zadivljujuom umjenou razvija nepregledni niz drugih okvirnih pria
po
prinicipu koncentrinih krugova.
Osnovna i najira okvirna pria je eherzadino pripovjedanje caru ahrijaru
mnotvo pria koje tokom Hiljadu i jedne noi uspjeno odlae vlastito smaknue.
Garancija eherzadi da e doivjeti novi dan jeste dovoljno zanimljiva pria i
bujna pripovjedaka mata.
75
Nono pripovjedanje eherzadina nuno se svravaju pred sami cik zore pred
ijom svjetlou kao najozbiljnijom opasnou za pripovjedako tkanje uzmiu da
bi ve
naredne noi ponovo uzmahnula mona krila imaginacije.
I tako iz noi u no hiljadu noi pa jo ona jedna poetina i sudbonosna,
posljednja i trijumfalna no iza koje se, najzad, konano i neopozivo zabijeli dan
stvarnosti, te se i nona arolija mate najzad svrava. Ona znamenita reenica
''eherzadu zatee jutro, te ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju'',
hiljadu
puta ponovljena, a nikada ne zvui monotono, sama kazuje o granici izmeu dva
stanja
ovjekova duha, o granici koju potcrtava upravo stvarnosni cik zore, ali takoer
kazuje
na nain na koji je to kadra samo Hiljadu i jedna no o uzajamnim uticajima
mate i

stvarnosti, ili noi i dana, o njihovome preplitanju i sudbinskom uticaju, te o

svemoi
none mudrosti postavljene u inverzivnu poziciju u odnosu na danju pragmu.
Borei se, dakle, da spasi vlastiti ivot i da odgodi carevu rijeenost da
osvetniki pogubljuje ene, eherzada je dovedena u izvanrednu poziciju, da iz
noi u
no nadmauje samu sebe i da na ivici ivota i smrti ponavlja oaranim
sluaocima
caru ahrijaru i sestri Dunjazadi: ''Nije to nita prema onome to u vam ispriati
naredne noi...''.
Oaranost svrenom priom jeste velika, ali italac nema vremena da se
zadrava divei joj se jer je daleko monija radoznalost prema novim predjelima
eherzadinog svijeta. Rasplet se odlae do one take na kojoj je itaoeva
radoznalost
dovedena u stanje blisko neizdrljivosti, ali ga kao dostojna nagrada oekuje
potpuno
zadovoljenje i smirenje u spoznaji o eherzadinoj besprijekornoj pripovjedakoj
koncentraciji. Najraznovrsnije i najtegobnije ivotne situacije spretno se rjeavaju
pripovjedakim timom, te se itaocu brzo ukazuje volebna inverzija u kojoj je
pria
vanija od samog ivota, jer je uvijek u stanju da odluuje o njemu; o
nepreglednom
nedmetanju smrti i prie. Ova potonja se pokazuje monijom i spretnijom jer ne
samo da
e trijumfirati potedom eherzade nego i u mnogim drugim okvirnim priama
sam
svevinji ivot je inferioran pred nadmonom pripovjednou. Teko da postoji
djelo
poput Hiljadu i jedne noi u kome ste tako sretni samim sobom, budui u svijetu
koji
pripada najdubljoj intimi, koji vas vraa u osunane predjele djetinjstva i koji vam,
opet
sreom ne doputa da nepovratno odraste, ili tanije koji vam omoguava da se
kao

odrastao odvano vraate djetinjstvu i zatomljenom djelu svoje unutranje zbilje.

U krajnjim konsekvencama, dolazimo do nedvosmislenog, a iznenaujueg
zakljuka: ideja prie u Hiljadu i jednoj noi vrhovna je ideja i princip na kome je
sazdan
taj univerzum.
Za svijet Zapada i za svjetsku kulturu u cjelini sretna je ona godina na samom
pragu 18. vijeka kada se siromani i anonimni francuski orijentalist Jean Antoine
Galland umoran vratio sa Istoka nosei arapski izvornik Hiljadu i jedne noi, a
vjerovatno i njihovu maronitsku verziju obogaenu priama kojih nema u danas
poznatim kritikim izdanjima zbornika.
Siromani Galland vjerovatno ni slutio nije kakvo blago nosi u svom skromnom
prtljagu, na poutjelim listovima ispisanim hamajlijskim arapskim pismom.
Gallandovim prijevodom djela Hiljadu i jedne noi otpoela je nova epoha u
vievjekovnom pohodu ovog djela od daleke i drevne Indije, preko Perzije i
arapskoislamskog
halifata, preko Egipta u Evropu u kojoj eherzada, s novim arom i
preporoena, za otmjenim damskim stolovima i u studenim evropskim noima
tiho i
dostojanstveno kazuje svoje tople orijentalne prie.
76
Prije nego to osvjetlimo otkrie Hiljadu i jedne noi na Zapadu, prirodno bi bilo
zainteresirati se za njen postanak i stasanje na Istoku.
PORIJEKLO HILJADU I JEDNE NOI
Najvei broj naunika saglasan je u tome da otkrivena pria ima indijsko-perzijsko
porijeklo. Gotovo bez izuzetaka orijentalisti navode da je u prijeislamskom Iranu
na
srednjeperzijskom jeziku postojao zbornik iranskih fantastinih pria pod
naslovom
Ilezar efsane to znai ''hiljadu pria''.
Otprilike dvije stotine godina nakon arapskog osvojenja Perzije, Ilezar efsane je

prevedena na arapski jezik pod preuzetim naslovom Alf layla (Hiljadu noi).
Dakle, ve u
9. vijeku imamo osnovu zbornika na arapskom jeziku prevedebu sa
srednjoperzijskog.
Uvaeni orijentalist Joseph von Hammer je 1823. godine iznio postavku o
perzijskom porijeklu Hiljadu i jedne noi, i ta postavka do danas nije uvjerljivo
osporena.
Folkloristi koji su izgleda superiorni u razrjeavanju ovog zamrenog pitanja bez
kolebanja nas upuuju u daleku i drevnu Indiju iz ije literature je otkrivena pria
stigla
do perzijske literature, a preko nje i do arapske, te je u klasinom obliku sauvana
u
Hiljadu i jednoj noi.
E. Cosquin je naveo niz analogija iz indijske literature dokazujui da u njoj i u
Hiljadu i jednoj noi postoje isti osnovni motivi. Neki motivi potiu ve iz 3. vijeka,
a
jedan od njih je gotovo identian okvirnoj prii naeg zbornika.
Francuski arabist i ef katedre na Sorboni, baron Silvestre de Sacy, odluno je
poricao perzijsko porijeklo zbornika temeljei svoj sud na tome to prie imaju
izrazito
''muslimanski duh''. Zbornik je, smatra baron, zagonetno nastao u Siriji, a djelo je
jednog
autora koji je, ''po svoj prilici'', umro prije nego to je okonao rad, pa ga je
dovrio
njegov nastavlja.
Engleski prevodilac Hiljadu i jedne noi, Lane, koji je u sklopu priprema za svoj
veliki prevodilaki poduhvat u vie navrata odlazio u Egipat, izloio je u
napomenama uz
vlastiti prijevod zakljuke u osnovi sline baronovima.
Nakon stogodinjeg prouavanja historije Hiljadu i jedne noi, biljeimo
ekstremno negativnu kritiku svih zateenih rezultata o tome naunom pitanju.
Ruski akademik Krimski ide korak dalje, korak koji je zaista neoekivan i nije

nam poznato da je jo neko kroio u tom pravcu, a koji Hiljadu i jednu no

odreuje kao
''uklet'' proces, kao djelo kome je sueno da zauvijek ostane nedovreno.
Izvjesno preobraavanje i putovanje pria iz Hiljadu i jedne noi zapoeto
neznatno kada u Indiji u formi okvirne prie vjekovima je trajalo preko Perzije i
Bagdada
do Egipta gdje su prie fiksirane u danas poznatom obliku. Iako je to putovanje
znatnim
dijelom do danas ostalo zamagljeno, valja baciti svjetlo na njega u onoj mjeri
koliko nam
omoguavaju rezultati dosadanjih istraivanja.
77
PRIJEVODI NA EVROPSKE JEZIKE
Prijevod na francuski jezik
Francuski arabist Galland poeo je po povratku u Pariz prevoditi prie iz Hiljadu i
jedne
noi ne znajui da radi posao od epohalnog znaaja i da e time njegovo ime biti
ovjekovjeeno. Godine 1704. u parikoj knjiari Barben pojavio se prvi svezak
Gallandova prijevoda i za kratko vrijeme je rasprodat. Najvei broj kasnijih
prevodilaca i
orijentalista smatra da je Gallandov prijevod, sa stanovita dananjeg poimanja
knjievnoprevodilakog rada, najnepouzdaniji i toliko slobodan da vjerovatno ne
bi bilo
pretjerano nazvati ga prijevodom interpretacijom. Za aljenje je to Galland u
svoj
prijevod nije ukljuio mnotvo stihova, a i one koje je zadrao preveo je prozom
ne
izdvajajui ih od ostalog teksta.
Znatno poslije Gallanda, kada se u Evropi ve pojavilo vie prijevoda na
francuskom
jeziku, 1899. godine objavljen je znameniti prijevod Madarusa koga su dugo kitili
epitetom ''najvjernijeg prevodioca'' pria iz Hiljadu i jedne noi. Madarus je znao u

prijevod ubacivati itave meuigre, dodavati nebitne pojedinosti, te unositi obilje

vlastitih
emocija i eksplicirati vlastiti stav prema stvarima i pojavama. Madarusovi opisi
znatno su
raskoniji i u ivljim tonovima nego to su eherzadini. Madarusov prijevod ne
moe
izdrati nauniku kritiku. On je bio opsjednut idejom da saini prijevod izuzetnih
knjievnih vrijednosti nadmeno se odnosei prema relativno siromanom tivu
izvornika,
i ne marei ni najmanje za naunike preciznosti.
Prijevod na engleski jezik
Dvadeset godina nakon Gallandove smrti rodio se engleski prevodilac Hiljadu i
jedne
noi Edward Lane. Potpuno se poistovjeujui sa Arapima, ivio je s njima
danonono,
upranjavajui sve arapske obiaje i marljivo uei jezik, te je tokom tih 5 godina
temeljito savladao arapski jezik i detaljno upoznao egipatske naravi.
Budui da je zaista dobro poznavao muslimanske obiaje i egipatski folklor Lane
je
neumorno ispisivao tumaenja demonstrirajui uenost i objanjavao je nain
oblaenja,
jelovnika, vjerske obrede, igre; sve do teksta o kapilarnosti nogu kraljice Belkise.
Laneova naunika strogost i akribija, izvrsno poznavanje araspkog jezika i
obiaja,
itavi zborovi srameljivih, a glagoljivih fusnota u dnu stranice kojima je zadatak
da
opravdaju inkvizitorski progon erotike iz arapskog zbornika i naravno etnografska
dimenzija djela pribavili su ugled njegovom prijevodu koji je, recimo, jo
podravao jezik
Biblije.
Laneov odnos nepodnoljivosti prema erotici u Hiljadu i jednoj noi ozbiljno je
iritirao
drugog znaajnog engleskog prevodioca, konzula Richarda Francisa Burtona, koji
je

poeo prevoditi Hiljadu i jednu no odnosei se prema izvorniku tako da moemo

rei
kako je njegov prijevod ''uperen'' protiv Laneovog. On je svoj prijevod u deset
knjiga
takoer snadbio mnotvom primjedbi, ali je za razliku od srameljivog Lanea s
posebnim uitkom prevodio erotske detalje trudei se da od svih moguih
varijanti
pronae najskaredniju.
Neuobiajeno energini Burton koji je ostavio sedamdeset i dva sveska djela
sainio je
prijevod Hiljadu i jedne noi s takvom sranou i otvorenou kako to niko prije
njega
nije uinio: soni prijevodi erotskih detalja i obilje primjedbi koje svjedoe o
njegovoj
78
velikoj samouvjerenosti vie nego o uenosti za mnoge su bili dovoljno jak razlog
da s
potovanjem govore o Burtonovom prijevodu.
Na engleskom jeziku je zapaen i Payneov prijevod Hiljadu i jedne noi. On je
nauio
arapski jezik samo da bi preveo Hiljadu i jednu no. Payne je takoer prepjevao
stihove,
a o tom njegovom poduhvatu ruski prevodilac Salje izraava se negativno, jedva
suzdravajui bijes i optuujui ga da je ''svjesno'' uveo u zabludu itaoce koji je
ne
znaju arapski jezik. Zamjera mu to je stihove preveo ''obinim evropskim
metrom'' koji
ima malo zajednikog sa metrom originala.
Prijevodi na njemaki jezik
Prvi prijevod na njemaki jezik potpisao je Gustav Weil objavivi ga u etiri knjige.
On je
svjesno obavio posao, a uz njega biljeimo i prijevod Maxa Henninga, lajpcikog
arabista i prevodioca Kur'ana. Obim Henningovog prijevoda je prevelik jer je,

sastavljajui vlastiti zbornik, koristio vie izdanja meu kojima i Zotenbov rukopis
i
Burtonov dodatak Hiljadu i jednoj noi.
Littmannov prijevod u est svezaka doekan je uz sveope pohvale. Stihove je
preveo
poput Burtona i Paynea na njemaki metar navodei s pravom i moda ciljajui na
drukije prevodioce da bi zvualo udno, kao prijevara, kada bi nakon bezbroj
puta
nagovjetenih stihova, uslijedio prozni filoloki i estetski neutralni zapis sjajnih
stihova
izvornika. Drugi prevodioci, naroito oni rani, ali je bilo i potonjih nisu marili za
takva
razoarenja koja su prireivali itaocima, vjerovatno zbog toga to su bili svjesni
svoje
knjievnike i prevodilake inferiornosti u odnosu na pjesniku perfekciju
izvornika.
Sve u svemu, ini se da je njemaka estitost u Littmannovom prijevodu na
najboljinain
ostvarila susret sa plemenitim arapskim izvornikom.
Prijevodi na talijanski jezik
Sticajem okolnosti na koje smo ranije ukazali, nemamo podataka o prijevodima
Hiljadu i
jedne noi na talijanski jezik osim o onome iz pera najpoznatijeg talijanskog
arabista
Francesca Gabrielija u iji rad smo imali i neposredan uvid. Gabrijelov prijevod je
nauniki temeljito i ozbiljno uraen.
Stihovi u njegovom prijevodu niim ne podsjeaju na stihove, a iz proznog teksta
izdvajaju se samo drugom vrstom sloga.
Osnova Gabrielijevog prijevoda je bulako izdanjem , a povremeno je konsultirao
kalkutsko. Najzad, ugledni talijanski arabist povodio se za brojnim
prethodnicimakoji su
osnovama svojih izdanja dodavali prie posuene iz drugih rukopisa ili redakcija.

Gabrieli je dodatku svog prijevoda predloio priu Aladin i arobna lampa koje
nema ni u
bulakom ni u kalkutskom izdanju.
Prijevodi na ruski jezik
Ruska prijevodna literatura je zauujue dugo ostala bez prijevoda Hiljadu i
jedne noi
neposredno s arapskog jezika. ak se i ruska orijentalistika, koja je u
postrevolucionarnom Sovjetskom Savezu postala veoma jaka, nedovoljno
zanimala za
taj zbornik.
79
Ruska bibliografija o Hiljadu i jednoj noi stie veoma kasno, iz pera akademika
Krimskog koji ju je priloio uz prijevod na ruski jezik prevedenog Oestrupovog
djela o
izuavanju Hiljadu i jedne noi. U tom radu Krimski navodi etiri glavna ruska
prijevoda:
''Dobar prijevod'' na ruski jezik potpisao je Ju. Dopeljmajer, ali s francuskog jezika,
tanije preveo je Gallandov rad. Izdanje se pojavilo u 3 toma sas cijenjenim
predgovorom akademika Veselovskog drugom tomu.
S ''neuljudnog'' francuskog prijevoda pojavio se prijevod na ruski jezik u 4 toma
Laneov prijevod na engleski jezik prenijela je na ruski L. elgunova. Izdanje se
pojavilo
u 2 toma u Moskvi i doivjelo je dva izdanja.
Prvom prijevodu sa arapskog jezika je pristupio M. A. Salje. Saljeov prijevod za
nas ima
poseban znaaj zbog toga to je preveden na srpskohrvatski.
PRIJEVODI NA BOSANSKI, HRVATSKI I SRPSKI JEZIK
Ni na jedan od navedenih jezika nije preveden integralni tekst Hiljadu i jedne noi
s
arapskog jezika.
Alija Bejti je poznati bonjaki orijentalist u ijem opusu se nalazi i manji dio
prijevoda

Hiljadu i jedne noi s srpskog jezika. Prvi prijevod se pojavio u Zagrebu pod
naslovom
Tisuu i jedna no. Nije poznato koji arapski izvornik je koristio A. Bejti, te je
teko prii
mu kritiki.
Osman Nuri Hadi i Fehim Spaho prvi su u nekadanjoj Jugoslaviji pristupili
prevoenju Hiljadu i jedne noi s arapskog jezika. Njihovi prijevodi su objavljeni u
listu
''Behar''. Prijevod je bio sasvim dobar, meutim, ni ovi prevodioci ne navode
poratke o
svom izvorniku.
Besim Korkut objavio je vie prijevoda Hiljadu i jedne noi premda je i to veoma
malo u
odnosu na arapski izvornik. Prevodioevo sjajno poznavanje arapskog jezika na
takvom je nivou da nam se ini kako nadmauje poznavanje vlastitog jezika. to
se tie
stihova, Korkut im pristupa odvanou uenog arabiste, razumije ih sasvim
dobro, ali
blago ritmiziranje ne prikriva sasvim odsustvo poeljnog pjesnikog afiniteta.
Stihovi
nisu rimovani i prevoeni su u blokovima, a ne u distisima ili u strofama.
Marku Vidojkoviu pripada velika zasluga za prvi prijevod integralnog teksta
Hiljadu i
jedne noi. Ni prije ni poslije njega naa publika nije imala prilike da se upozna sa
cjelovitim zbornikom.
Po znaaju i uestalim izdanjima na drugom mjestu je u nas prijevod iz pera
Stanislava
Vinavera.
Na prijevod Hiljadu i jedne noi nstajao je u doba sudbonosno za bosansku
dravnost i
za bonjaki narod u cjelini. to se tie stihova nastajali nastojali smo da im damo
formu
u kojoj e ostavljati utisak makar blizak onome koji ostavljaju u originalu, premda
smo

svjesni da je izrazito filotehnika srednjovjekovna arapska poezija neprenosiva u

punome sjaju na bilo koji jezik svijeta.
80
Hiljadu i jedna no (Interpretacija okvirne prie)
Arapska knjievna tradicija je do danas neadekvatno predstavljena zapadnom
civilizacijskom krugu. Poezija je u toj tradiciji ve u VI stoljeu dostigla stanje
perfekcije,
s toga je naroito interesantna injenica da ovu tradiciju na Zapadu predstavljaju
prozne
umjetnike vrste, ije je odsustvo sve do kraja 19 stoljea bilo karakteristika ove
tradicije. Upravo to prozno djelo koje je na Zapadu doivljeno kao vrhunsko
umjetniko
djelo nikada nikad nije u arapskom svijetu uivalo taj ugled. Status koji danas ima
u
arapskoj knjievnosti mogue je tumaiti kao povratni uticaj njegove nesluene
afirmacije na Zapadu- dakle, u sklopu onog neobinog procesa koji je oznaen
kao
orijentalizacija Orijenta. Pomalo uvrijeeni jezikim nemarom eherzadinog
pripovijedanja, Arapi su to djelo preteno prepustili pukome ukusu. Tako da je
Hiljadu i
jedna no, iako nastala na Istoku, potpunu knjievnu valorizaciju, puni sjaj i
afirmaciju
doivjela na Zapadu.
Hiljadu i jedna no je nastala izmeu devetog i etrnaestog stoljea, po
zakljucima
savremenih naunih istraivanja moe se smatrati da je konaan oblik Noi
nastao na
arapskom govornom podruju, i to u Egiptu. Premda se pojedini motivi mogu
pratiti u
drevnu starinu, konani oblik je nastao u esnaestom stoljeu, kad su Osmanlije
osvojile
Egipat. Pretpostavlja se da je osnove Noi prijevod perzijske zbirke Hiljadu pria.
U toj

je zbirci osnovni okvir vrlo slian. Takav je okvir postojao u Indiji jo u treem
stoljeu p.
n. e., pa je vrlo lahko mogue da je indijski osnovni motiv doao na arapsko
govorno
podruje i mimo perzijskog teksta.
" Nita nije tako zbiljski povezano sa knjievnou i
njenom plahom tajnom kao pitanja koja podstie prijevod"
Zapadni svijet je upoznao s Noima najprije Francuz Galland svojim slobodnim
prijevodom zbog kojeg je i bio optuivan- a moda je zbog toga bio najitaniji a
da bi
paradoks bio potpun, Gallandov prijevod je preveden na arapski jezik. Dvadeset
godina
poslije njega engleski prevodilac Edward Lane odlazi u Kairo, gdje je ivio pet
godina da
bi nauio arapski jezik i obiaje. Za razliku od Gallanda on isputa dijelove za koje
je
smatrao da su previe vulgarni za prevoenje. Burton radi upravo suprotno,
prevodio je
djelo tako da je za erotske dijelove s uitkom nalazio jednako vulgarne sinonime.
ak je
u posljednjoj knjizi u pogovoru napisao poseban odjeljak naslovljen pornografija-.
Kako
tad, Hiljadu i jedna no je i danas veliki prevodilaki izazo
Hiljadu i jedna no je veliki zbornik pria razliite vrste: bajki, basni, anegdota,
fantastinih, pustolovnih, erotskih, didaktino pounih, ljubavnih, horor i drugih
pria,
rimovane proze, itd., a od kojih neke imaju duinu pravog romana. U ovom djelu
je
naroito interesantan harmonian suivot i suradnja proze i poezije. Tj. proza je
sasvim
kongruentna sa poezijom, to je Zapadu bilo neobino i novo. Meutim, poezija je
kod
Arapa bila izraz emocionalnih stanja, tamo gdje prozno kazivanje uini nedovoljno
ekspresivnim, nastupa poezija koja "kultivira duh i osjeaje itatelja". Poezija je u

arapskom svijetu bila dominantna, posebno kod drutvene elite: njegovana je na

dvorovima- na zamkovima, moemo rei da je dominantna ak i danas. Upravo
zbog
funkcije poezije u ovom djelu kao i zbog statusa u drutvu, u nekim je priama
proza
81
podreena poeziji, to su tzv. prie pjesmarice. One najee poinju sa: "A o tome
je
pjesnik kazao divne stihove". Pa i u samoj okvirnoj prii nalazimo poetski govor:
"Ona sinu u jutro rano i dan bljesnu,
Sjajem njenim drvee se ogrnu;
Iz njenog sjaja samo sunce sija
Kad nema ni zvijezda ni mjeseca;
Pred njom sva stvorenja niice padaju
im se pojavi i velovi se s nje poskidaju;
Kad joj oi kao munja sijevnu
Bujice suza istog trena briznu."
Ovdje poezija doarava opis dina kojeg sreu ahrijar i brat ahzeman. to se,
pak,
pria tie, moemo ih najopenitije svrstati u etiri kategorije:
Najstarija kategorija su zasigurno fantastine prie (npr. pria o Aladinu,
ili Sindbadu pomorcu), one po svojim sadrajima seu duboko u starinu i mogu se
slijediti ak do Indije i Perzije, ali-konana redakcija im je ipak arapskog karaktera.
Fantastine prie imaju sasvim realan okvir, tek kada junak napusti svoj dom,
pone
sanjati ili krene na put sva uda postaju mogua, a povratkom kui (ili buenjem)
se
fantastinost zavrava, to odgovara savremenoj definiciji fantastine prie.
Drugu popularnu grupu pria ine gradske novele koje su zasigurno
nastale u Kairu, premda im se radnja deava u Bagdadu, a centralni lik je Harun
al

Raid, kalif, koji luta preobuen Bagdadom i upoznaje se sa ivotom svojih

podanika,
doznaje razne zgode i prie. ini se da je Harunov lik sasvim idealiziran, jer je
sam
bagdadski kalifat imao veliki ugled u arapskom svijetu. Lik Haruna al Raida je
preuzet
iz zbiljske historije. On je stvarno bio kalif od 786.-809. godine. No, nimalo ne lii
liku
opisanom u Noima, jer je 786. ubio brata kako bi postao kalif. Za vrijeme
njegove
vladavine je kalifat bio ekonomski, politiki i kulturno na vrhuncu svoje moi.
Harun je
vladao u vrijeme Karla Velikog, interasantna je injenica da je Harun poklonio
Karlu
slona. Kako je on vladao opisuje dokument iz 807. godine u kojem on zahtjeva da
svi
idovi i Krani na odjei nose prepoznatljivu znaku. Umro je 809. godine u
jednom od
svojih mnogobrojnih pohoda na susjedne zemlje. Vjerovatno je da mit o
ljubaznom,
altruistinom Harunu al Raidu vue korijene od njegovih nasljednika.
Trea grupa su: erotske prie u kojima je zabiljeen najvei broj citiranih
stihova., a najstariji stihovi su iz dvanaestog stoljea.
I zadnju grupu ine historijske novele odnosno anegdote koje su
vjerojatno umetnute da bi se upotpunio broj noi, a izvore im nalazimo u
povijesnim
antologijama.
82
Okvirna pria:
Pria o caru ahrijaru i njegovom bratu caru ahzemanu
Osnovna i najira okvirna pria je pria o caru ahrijaru i njegovom bratu
ahzemanu. To je pria koja uokviruje sve ostale prie unutar Hiljadu i jedne noi.
Pria

poinje rijeima:
''Pria se da u davna i pradavna vremena bijae jedan car iz carske loze
Sasana i taj car je imao dva sina: ahrijara i ahzemana "
Poetak prie je tipian za bajke, ime nas pisac bajke upozorava da ono to
e nam ispriati nije realno, "bajkovito" je. Potom se nastavlja opisivati idilina
atmosfera
u kojoj su ivjela i vladala braa, sve dok ahrijar nije otkrio da ga ena vara s
robom, te
on odlui da e s bratom poi putovati po carstvu da se uvjeri da nisu sve ene
grenice. No, naili su na dina koji ih uvjeri u suprotno, din je ena koju su oteli
za
prvu branu no, no ona je do sad sakupila 570 prstenja koje je dobijala svaki put
kada
je zavela mukarca. Potom ahrijar donese odluku da e od tad svaku no uzimati
po
jednu djevicu da bi je ujutro ubijao.to je tako trajalo tri godine, dok nije vezirova
kerka
eherzada zamolila oca da ona ide caru smislivi plan kako da spasi sebe i keri
muslimanske.
Interesantno je prije svega kako je eherzada okarakterizirana u ovoj prii:
"eherzada je itala knjige, ljetopise, biografije drevnih careva i predanja o starim
narodima. Pripovijeda se da je sakupila hiljadu knjiga iz oblasti historije starih
naroda,
bivih careva i pjesnika." Kroz taj kratki opis autor nam govori da je eherzada
bila vrlo
dobro pripremljena za svoje prie, da je ona vrlo obrazovana, moglo bi se ak rei
jedan
vid intelektualca za to vrijeme. A i ne samo to, navodei da je itala biografije
careva,
ona je bila upoznata sa nainom na koji razmiljaju i djeluju carevi- pa i sam
ahrijar.
Poznavala je psihologiju takvih linosti to joj je omoguilo da nadmudri cara. A

injenica da je spremna rtvovati svoj ivot da bi spasila enski rod pokazuje

koliko je
humana , osjeajna i altruistina. Pretpostavlja se da je kao podloga za formiranje
ovakvog lika posluio stvarni lik i to lik majke Raida al Haruna, kraljica Homay,
kerka
Bahmana; koja je imala epitet EHERZAD tj. uzvienog izgleda. Tako je mudra i
lukava
eherzada zapoela svoje prie koje je priala kroz hiljadu i jednu no, svaki put
nadmaujui samu sebe u toj borbi za opstanak. Keoz te mnogobrojne prie ona
vodi
cara do saznanja, ona utjee na njega, na njegov sistem vrijednosti, vjerovanja,
uvjerenja Polako, eherzada dobija povjerenje cara koji je zamrzio cijeli enski
rod,
priajui mu bezbrojne prie u kojima su osnovne teme IVOT i SMRT, a izmeu
njih
stoji srea, odnosno put do nje i prepreke koje nam se u tom putu isprjeuju. Ono
to je
naroito interesantno, a rijetko spomenuto jeste da su sve prie koje eherzada
pria
proizvod odnosa, napetosti izmeu nje i cara, koji se razvija od prijetnje smru do
ljubavi. Te prie nastaju kao plod atmosfere, osjeaja i ugoaja u eherzadinom
zbiljskom svijetu, ona svoje prie prilagoava carevom raspoloenju date noi,
kao i
njihovom trenutnom odnosu. S toga svaku od pria moemo interpretirati sa dva
aspekta: prvo, kao priu samu za sebe, a drugo, kao odraz atmosfere eherzade i
ahrijara. I pored toga to neki kritiari tvrde da su te prie ''nabacane u rupu'' i
da bi se
mogla ''ubaciti bilo koja druga pria, te da bi ona nala svoje mjesto u Noima'',
moe se
rei da ipak postoji barem prividno razlog zbog kojeg eherzada ba u odreenom
83
trenutku pria odreenu priu. Tako eherzada svoje prianje zapoinje priama o

ljudima koji su svoje ivote spasili prianjem pria, ba kao to i ona nastoji.
Dakle,
moe se rei da sve te prie imaju svoju unutarnju logiku koju odreuje okvirna
pria.
eherzada svoje prie pria iskljuivo nou, a zavrava ih u cik pred zoru, ne
samo
zbog toga to car preko dana radi, ve i zbog atmosfere: koja je tajanstvena,
arobnamagina.
Koja ini da uda o kojima eherzada pria uine se moguima pa makar
samo te noi dok uivamo u fantastinom svijetu kojeg rijeima gradi darovita
mlada
vezirova kerka. Na kraju Noi, ahrijar je zadivljen eherzadinim umijeem, koja
mu je
u meuvremenu rodila tri sina, i odustaje od svoje prvobitne namjere da je ubije.
U noima je vrlo interesantno i mijeanje ICH i ER forme. eherzada
svoju priu poinje priajui o juneku (Er forma) da bi taj junak preuzeo ICH formu
priajui o drugom u er formi i tako se niu prie i junaci.
Medju prvim pricama koje je Galland preveo bila je PRICA O ALADINU I
CAROBNOJ
LAMPI.
Treba spomenuti da je svjetlost Aladdinove lampe uistinu carobna i cudesna,jer
vijekovima vec bljestavo obasjava djeciji svijet kome se i odrasli ljudi rado
vracajuupravo
onako kako se svaka plemenita dusavoli vracati djetinjstvu i zavicajnostiu kojima
se granice izmedju zbilje i maste ukazuju samo kao nejasni i sasvim
nestabilni obrisi.
Blagotvornost te svjetlosti svima je dragocjena.PRICA O ALADDINU I AROBNOJ
LAMPI
Seherzada i ovu pricu pocinje sa:Cula sam cestiti care.Ove noci prica mu pricu
o
Aladdinu i arobnoj lampi.
U jednom kineskom gradu nekad je zivio siromasni kroja.Imao je enu i sina po
imenu

Aladdin.Kako je bio siromasan,sina nije mogao slati u skolu ili na zanat.Htio ga je

poduiti krojakom zanatu .Aladdin je bio nestasan i kao takav vec navikao da se
igra sa
djecom iz mahale te nije htio s ocem da radi. Samo je hvatao prilike da istrci iz
duana i
ode s djecom da se igra.Nije htio da uci zanat niti da slua roditelje te se zbog
toga
Aladdinov otac razboli i umre a Aladdin ni tad se ne promjeni. Majka,sirota sad i
bez
mua,kad vidje da Aladdin nece htjeti da odrava zanat odluci da proda duan i
posveti
se predjenju pamuka.To je bio jedini nain da prehrani sebe i sina.Tako je bilo sve
do
Aladdinove petnaeste godine.Kao i svaki drugi dan,Aladdin se igrao sa djecom iz
mahale,kad se iznenada pojavio nekakav marokanski dervis,koji zastade
osmatrajui
djecu a onda poe pazljivo da motri Aladdina i predano proucavati bas njegov lik
mimo
sve druge djece.Taj dervis bijase sa zapada i zapravo je bio takav arobnjak da je
svojim arolijama mogao natjerati planinu na planinu.Potnavao je sve vrste
vradzbina.Posto je dobro osmotrio Aladdina zovnu jednog djecaka u stranu i upita
ga za
Aladdina.Potanko se raspita o svemu vezanom za njega a onda ga pozva i
upita:Sinko,nisi li ti sin toga i toga krojaca?Aladdin je odgovorio da jest ali mu je
rekao i
to da je njegov otac poodavno umro.Kad je to uo arobnjak,pohrli Aladdinu zagrli
ga i
poe ga ljubiti plaui i lijui suze na mladiev obraz.Aladdin sav u udu upita ga
zasto
plae a carobnjak mu rece kako nebi plakao kad mu je brat umro.Rekao mu je
kako mu
je gubitak brata nanio veliku bol ,ali se sudbini ne moze pobjeci ,niti se Allahovoj
mudrosti moze izvrdatiDao je Aladdinu deset zlatnika.Pitao ga je gdje mu je
majka,gdje

im je kuca?Aladdin mu je pokazao put do njihove kuce.arobnjak a sad i

Aladdinov
amidza rece da poselami majku i kaze kako se on vratio iz tudjine.Majka Aladdinu
nije
84
vjerovala. Rekla je kako je njegov dajdza davno umro. Drugi dan arobnjak je
Aladdinu
dao dva zlatnika i rekao da za njih majka pripremi veceru za njega. Kad majka u
da ce
Marokanac doci na veeru poe da pravi jela.Prije noci pojavi se carobnjak sa
slugom
koji je nosio puno voca i povrca.Poselami se sa Aladdinom i njegovom majkom te
sjedose. Poeo je da pria o svom zivotu i kako ga sjeta za domovinom povue da
se
vrati.Da bi prica o tome da je on zaista Aladdinov amidza bila jos uvjerljivija,kroz
pricu
carobnjak je poceo i da place za bratom. Nakon vecere pitao je Aladdina jel ga
otac
poducio kakvom zanatu a Aladdin od srama pocrveni i obori glavu... Majka rece
kako je
on samo danguba i da po cijeli dan samo sa mahalskom djecom hoda. . Na to
carobnjak
rece kako ce ga on poduciti radu sa skupocijenim tkaninama i da ce mu on kupiti
ducan
da radi. .Vec sutradan su krenuli u grad da malo razgledaju ducane. Svratili su i
do
jedne ascinice da jedu i da Aladdin upozna trgovce i ljude iz tog posla.Zatim ga
carobnjak povede da razgleda vrtove i poznata setalista. . Sve je to Aladdinu bilo
novo i
melem za njegove oci. . Nakon nekoliko vrtova Aladdin se pozali da ga je umor
savladao te da bi se vratio. Kad carobnjak osjeti da ako ne pusti Aladdina da se
vrati da
je on spreman pobjeci,udari ga po glavi.Od silnog udarca Aladdin pade. Carobnjak
mu

je objasnio kako ce ako ostane vidjeti sto nemaju svi carevi svijeta. . Carobnjak je
izgovorio cudne rijeci i pred njima se otvori zemlja. Zatim je Aladdinu dao jasne
upute
kako da dodje do kraja tunela.Tu se nalazila lampa koju je trebao donijeti...Rekao
mu je
da ce proci pored mnogo zlata,srebra i drugih dragocijenih stvari ali da cak ni
odjecom
nesmije dodirnuti nista od toga..Tako je i bilo.Aladdin je slusajuci carobnjakove
upute
dosao do lampe i krenuo prema izlazu. Do komplikacija je doslo kad je na izlazu
carobnjak htio da mu Aladdin da lampu.Aladdin je nije mogao izvaditi iz
kosulje.Carobnjak se naljuti i ponovo izgovori carobne rijeci nakon cega se zemlja
zatvori.Aladdin osta zatocen a carobnjak razocaran ode u Zapadne zemlje,otkud
je i
dosao..Kad je shvatio prevaru Aladdin poce moliti Allaha da mu pokaze pravi put
do
izlazaTako sam i zatocen u toj zamci,slucajno je potrljao onaj prsten sto mu je dao
carobnjak pri ulazku u tunel,kad iz njega se pojavi duh i rece muja sam tvoj rob i
ispunit
cu svaku tvoju zelju.Aladdin u cudu,zahvali Allahu sto mu posla spas te zamoli
duha da
ga izvuce na slobodu. . .Neprodje ni tren kad se Aladdin nadje u istim onim
vrtovima
kojima je prolazio sa onim zlim carobnjakom. . sav sretan podje kuci majci koja je
oplakala sve ove dane koliko ga nije bilo. Majka mu dade rucak i on joj se sve
isprica.
Isprica joj prevaru onog prevaranta i lazljivc Rekao joj je i kako ga je htio ubiti
zbog
lampe. Majka se zahvali Allahu sto joj je sin uopste ziv te odose na
pocinak.Aladdin je
spavao naredna 2 dana.kad se probudio opet je trazio jesti a kako mu majka nije
imala
sta dati Aladdin potrlja lampu a pred njima se pojavi sofra sa 12 razlicitih jela.
Uzivali su

i jeli koliko su mogli a ostalo ostavise za drugi dan.Kad su sve pojeli Aladdin je
oidnio
srebrene tanjire na pijacu da ih proda.Neznajuci koliko vrijede,na prevaru ih je
kupio
neki Jevrej za po jedan zlatnik.Drugi put mu se posrecilo pa mu je neki posteni
zlatar
platio svaki tanjur po 70 zlatnika. . O n i majka su tad imali dovoljno novca ali
nisu
rasipali i previse trosili. Aladdin se poceo druziti sa ucenim ljudima i svasta naucio
o
svemu. Saznao je i da ima dragulje koji vrijede vise od bilo kojeg carstva. S njima
je
zelio da isprosi prelijepu princezu Bedr Buduru. Njegova majka se tome protivila
jer su
oni iz siromasne porodice i govorila je da je nemoguce da car svoju kcer jedinicu
da
nekom siromahu.Aladdin se nije obazirao na majcine rijeci i bio je uporan s tom
idejom
da ozeni princezuAladdinove zelje su se na kraju i ostvarile. Nakon svih carevih
prohtjeva koje je Aladdin uz pomoc lampe bezprijekorno obavio car je dozvolio
zenidbu
85
sa prelijepom princezom.Svadba je trajala nekoliko dana. I Aladdin i princeza su
bili
prelijepi i svi su bili ocarani njihovom ljepotom.Car je bio presretan kad god vidi
svoju
jedinicu princezu kako se smije. Bila je sretna sa svojim muzem Aladdinom . Svaki
dan
su se sve vise voljeli.
Da bi Seherzada sto duze ostala ziva ,nastavi pricu dalje razvijati.Cula sam cestiti
care. . .Onaj carobnjak (marokanac),jednog dana razgrnu pjesak da se uvjeri da je
lampa jos uvijek pod zemljom i da je na sigurnom.Iskreno se nadao i tome da se
Aladdin

nije spasio i da je taj izdajnikmrtav. .Kad razgrnu pijesak silno se razocara.Vidje

kako
se Aladdin spasio i odnio lampu sa sobom. Istog trena odluci da krene na put i
uzme
lampu za sebe.Cim stize u zemlju u kojoj je Aladdin zivio poce se raspitivati o tom
mladicu.Svi su se divili njegovoj moci,njegovoj hrabrosti,njegovoj sreci sto mu je
car
dozvolio da ozeni princezu Bedr Buduru.
Carobnjak je bio toliko zavidan,da je iste veceri otisao u jedan ducan i kupio sve
lampe
koje je trgovac imao.Cim je osvanulo jutro,carobnjak se zaputi prema
Aladdinovom
dvoru. Kroz mahalu je vikao:dajem novu lampu za staru,a djeca su isla za njim i
jednako glasno vikala :budala,budala.Kad je cula princeza sta taj siromahvice
i sama
se nasmijala ali da bi se uvjerila da nelaze naredila je slugama da donesu
Aladdinovu
staru lampu i da je zamjenu. . Neznajuci da je ta lampa zasluzna za svu njenu
srecu
dade je carobnjaku za novu ali bezvrijednu.Carobnjak sav sretan,jer je uspio u
svom
naumu,odmah potrlja lampu i zazeli da se Aladdinov dvorac i sva posluga prebaci
u
njegov kraj. .taqko i bude. .Car je poludio cim je sljedece jutro primjetio da nema
dvorca
na starom mjestu. .Hitno je naredio da dovedu Aladdina i neznajuci da nije on
nista kriv
naredi da mu odrube glavu-. Aladdin ga zamoli da objasni i kad car shvati da nije
kriv
,pustise ga na slobodu. Aladdin je pomocu carobnog prstena saznao gdje mu je
dvorac i
zena i odmah krenuo na put,. . na prevaru je vratio lampu ,ubio carobnjaka i opet
sretan
sa svojom zenom vratili se u Aladdinov kraj. . To bi bio sretan kraj da se nije
pojavio

carobnjakov brat i opet im poceo zagorcavati zivot. Na svu srecu brzo su ga otkrili
te su
i njjega ubili te sad napokon zivjeli sretno dok ih smrt nije rastavila. . .
. Pisao je nairoko o temama kao to su maevalaka vjetina, lov sa sokolima,
indijske javne kue, mormonska sekta i afrika geografija. Bio je iznad svega
poznat po
svojemu putovanju, u zabranjena mjesta Hidaza. Neke vrste izvjetaj sa ovog
putovanja objavio je 1885. godine pod naslovom Hodoae u Mekku i Medinu.
Burton je prvi put doznao da Payne predlae da uradi prijevod Noi
podsredstvom pisma koje je Payne poslao u asopis Atbenaum 5. novembra
1881.
godine, i u kojem je reklamirao pretplatu. Odmah je napisao pismo Payneu,
nudei se
da izvri korekturu njegova prijevoda i da mu pomogne na bilo koji drugi nain.
Sam je
Burton tvrdio da je zapoeo pripremni rad na jednom nezavisnom prijevodu Noi
ve od
1852. godine kad su on i istraiva Steinhauser raspravljali o ovom projektu u
Somalilandu. Ustvari, malo je dokaza da je Burton uinio bilo koji znaajan dio
prijevoda
sa bilo koje verzije Noi prije osamdesetih godina prolog stoljea, mada Lord
Redesdale, koji je posjetio Burtona 1871. godine, kad je Burton bio konzul u
Damasku,
tvrdi da mu je tada Burton pokazao prva dva ili tri poglavlja svoga prijevoda. Ipak,
Payne
je prihvatio Burtonovu pomo, kako u savjetima kod teih pasaa na arapskom,
tako i u
pruanju podrke u polemici koja je bijesnila u knjievnim novinama o odnosnim
vrijednostima dvaju prijevoda, Payneova i Laneova. Uspostavivi kontakt sa
Payneom,
saznao je da je Payne stekao oko etiri hiljade funti od svog prijevoda, ali Payne je
86

odluio da vie ne objavljuje daljnja izdanja svog prijevoda. S Payneovim

doputenjem,
Burton je odluio da uradi ' vlastiti ' prijevod. Njegovo izdanje Noi u deset
svezaka,
objavljeno je 1885. godine. Koristio je sredstva pretplatnikog drutva, s ciljem
sabiranja
novca i smanjivanja rizika da bude gonjen zbog bestidnosti ( opisa iz Hiljadu i
jedne noi
) . Burtonovo izdanje se pojavilo pod znakom Kama Shastra Drutva, Benares.
Drutvo
su osnovali Burton i Arbuthnot, s namjerom da bi objavljivali klasike indijske
erotike.
Drutvo je objavilo djela Ananga Ranga i Kama Sutra. Burtonov ponovni prijevod
klasinog djela o arapskoj erotici, naime Mirisni Vrt je takoer objavljen od istog
izdavaa. Nakon to je Burton zavrio svoj pregled Kalkutanskog teksta II, on je,
kao i
Payne, nastavio prevoditi i objavljivati prie naene u drugim
87
NARATOLOKI ASPEKTI
Hiljadu i jedne noi
1. U V O D
ovjek osjea da postaje izgubljen u Hiljadu i jednoj noi, zna da
ulaenjem u tu knjigu moe zaboraviti vlastitu hudu ljudsku sudbinu; moe stupiti
u
jedan svijet sazdan od arhetipskih figura, ali takoer i od pojedinaca.
Borges, Hiljadu i jedna no1
Hiljadu i jedna no je veliki zbornik pria razliite vrste: bajki basni,
anegdotafantastinih, pounih, pustolovnih i humoristinih pria, od kojih neke
imaju
duinu pravog romana. Svoj konani oblik, u kojem je doao do naeg vremena,
zbornik
je dobio u Egiptu negdje u XV stoljeu. Meutim, izgleda da je njegova okvirna
pria

jo staroindijskog porijekla, o emu svjedoi zbirka indijskih pripovjedaka Kalil i

Dimna,
koja ima slian okvir. (Tu zbirku pria uobliio je muslimanski autor perzijskog
porijekla
Ibn al-Mukaff, za koga se zna da je umro 759.godine.)
Osim toga, jo u prijeislamskom Iranu, negdje u VII stoljeu, postojao
je zbornik fantastinih pria indijskog i perzijskog porijekla pod naslovom Hezar
efsene, to nsrednjeperzijskom (pehlevi) jeziku znai Hiljadu pria, koji je
dvjesto
godina nakon arapskog osvojenja Perzije preveden na arapski jezik i ubrzo postao
veoma popularan u cijelom islamskom svijetu. Taj zbornik, meutim, nije u cjelini
sauvan, ali se pouzdano zna da je sadravao mnoge prie koje su kasnije ule u
Hiljadu i jednu no. Prema tome, prie iz Hiljadu i jedne noi zapoele su
svoje
putovanje neznano kad u Indiji, kao usmene prie, pa su, stalno se
preobraavajui,
nastavile putovati, vjerovatno sad ve i usmenim i pisanim putem, preko Perzije
do
Bagdada, gdje su, negdje poetkom XI stoljea, prvi put okupljene u jedinstven
zbornik,
koji je predstavljao prvu, izgubljenu verziju Hiljadu i jedne noi. A ta je verzija s
arapskim osvajanjem Egipta stigla do Kaira, gdje je zbornik, vjerovatno poetkom
XV
stoljea, dobio konaan, danas poznati oblik Krajem XVII stoljea francuski arabist
Galland donio je iz Egipta prijepis Hiljadu i jedne noi i objavio ga u Parizu 1704.
u
1 Jorge Luis Borges, The Garden of the Forking Paths.objav. u Borges.Labyrinths
(London,
1970.)
88
svom prijevodu na francuski jezik. Od tada eherzadine prie ne prestaju da
oaravaju
itaoce irom svijeta.

2. 1001 NO U KONTEKSTU ARAPSKE KNJIEVNOSTI

Bogata arapska knjievna tradicija, u kojoj se arapski genije, prikraen u razvoju u
drugim umjetnostima, nesumnjivo najpotpunije izrazio, do danas je neadekvatno
predstavljena zapadnom civilizacijskom krugu. Poezija u toj knjievnoj tradiciji,
koja je
ve u VI stoljeu dostigla stanje perfekcije zavodei svojim autoritetom
mnogostoljetnu
strahovladu normativne poetike do danas je ostala predominantan oblik
knjievnog
stvaralatva. Meutim, skoro da je uzbudljiva i za naunike bi morala biti izazovna
injenica da tu uistinu raskonu knjievnu tradiciju ne predstavlja na Zapadu bilo
koje
pojedinano pjesniko djelo, niti poezija u cjelini, ve prozne umjetnike vrste ije
odsustvo, sve do kraja prolog i tokom ovog stoljea, jeste upravo karakteristika
date
tradicije. Tako je i prozno djelo Hiljadu i jedna no izvrilo onaj udesni pohod u
zapadnu tradiciju kakvi se dogaaju jedva nekoliko puta u povjesti, sabirui na
tome
pohodu u svoju monu maticu, na velianstven i nezamjenjiv nain, mnotvo
rijeka i
potoka ka okeanu svjetske kulture.
Monumentalno djelo Hiljadu i jedna no nikada nije u arapskom svijetu
uivalo ugled kao na Zapadu. Status koji danas ima u arapskoj knjievnosti
mogue je
tumaiti i kao djelomini povratni uticaj njegove nesluene afirmacije na Zapadu
dakle,
u sklopu onog neobinog procesa koji bismo mogli oznaiti kao orijentalizaciju
Orijenta.
Arapi su vijekovima bili opinjeni svojom filotehnikom poezijom, njenim
semantikim
nepregledom i raskonim ruhom forme, a Hiljadu i jednu no su preteno
preputali
pukome ukusu, pomalo povrijeeni i jezikim nemarom udesnog eherzadinog

pripovijedanja, dok su se najvei knjievnici na Zapadu diili odsjajima kojima je

uistinu
neponovljivo djelo ozarilo njihovu umjetniku imaginaciju osvajajui status
nezamjenjivog uitelja i nadoknaujui svojom monumentalnou cijelu
biblioteku. 2
Hiljadu i jedna no vrijedan je izvor za drutvenu povijest Srednjeg istoka u
srednjovjekovnim i modernim vremenima. Mora se imati na umu da velika veina
abasijskih halifa i mamelukih sultana nisu bili vraari, arobnjaci, ukrotitelji i
armeri
zmija, uivaoci droga i preljubnici. Same Noi sadre i veliki broj pobonih i
moralno
pounih pria o svetim ljudima i izuzetnim mudracima koji ine uda, kao to
sadre i
odgojne basne koje zapovijedaju vrstinu, panju, dareljivost i tako dalje.
Meutim, ima
mnogo knjiga o herojima, uenjacima i dobrim ljudima srednjovjekovnog islama.
Arapske hronike i biografski rjenici slave postignua velikih i dobrih ljudi u
znatnom
obimu. Uveliko je teko, meutim, pronai bilo ta o kriminalcima, lopovima,
nesposobnjakoviima, klovnovima, prosjacima i ostalom beznaajnom narodu u
Bagdadu i Kairu, o onim ljudima koji nisu bili ni puno pompezni niti toliko poboni.
Hiljadu i jedna no je vaan izvor o takvima stvarima, kao svojevrsnom
islamskom
podsvijetu, i o srednjovjekovnom privatnom ivotu (premda je Hiljadu i jedna no,
dakako, izvor s kojim treba rukovati s oprezom).
2 Esad Durakovi, Univerzum Hiljadu i jedne noi- pria kao vrhovni princip
univerzuma, u:
Hiljadu i jedna no, s arapskog preveo Esad Durakovi,knjiga I,Sarajevo,1999.
89
Poezija je bila najplemenitija i najizazovnija knjievna forma, ono to je privlailo
najambicioznije, najsofisticiranije i najsmionije arapske praktiare Noi, budui da
su bile

pune khurafa (lai ili fantazija) i najveim djelom pisane u sasvim jednostavnoj
prozi koja
je bila krcata kolokvijalizmima, imale su nizak status u srednjovjekovnoj arapskoj
knjievnosti. Ukoliko je civilizirani Arap sluajno itao Hiljadu i jednu no, o tome
je
vjerovatno utio, budui da je vulgarnost temata tog djela i, tavie, vulgarnost
njegova
stila, ovo tivo prikazivala bezvrijednim za ozbiljno razmatranje. Gotovo da je
sigurno da
je tek dogaaj ranog prevoenja Noi na francuski, te injenica da su Noi naile
na
naklonost evropskog ukusa osamnaestog stoljea, spasili ovu naroitu zbirku
pria iz
tmine nepoznatosti i od mogueg zaborava! (ak i danas, s izuzetkom nekih
pisaca i
akademika, na Noi se s prezirom gleda u arapskom svijetu. Prie Hiljadu i jedne
noi
redovito se jo uvijek igou kao tivo koje je vulgarno, nevjerovatno, djetinje i
koje je,
iznad svega, loe napisano). Meutim, usprkos niskom statusu Noi, ova zbirka
pria
imala je nekoliko takmaca u abbasijskom periodu. 3
2.1 Porijeklo Hiljadu i jedne noi
Perzijski prijevod Hezar efsane, sainjen na arapski jezik u IX stoljeu, po
opem uvjerenju modificiran je na taj nain to su izvorno arapske prie
postepeno
potiskivale one perzijskog porijekla, ili su same perzijske prie bojene lokalnim
koloritom
i depaganizirane su sa ideolokih pozicija novih pripovjedaa. injenica da je
postojao
pisani prijevod Hezar efsane nije bila dovoljno mona da se odupre tome procesu
jer su
prie ivjele i razvijale se u usmenoj predaji, naporedo s postojeom redakcijom
Hezar

efsane. Tako je logino pretpostaviti da je prva redakcija pria, ako izuzmemo

sami
prijevod Hezar efsane, ona u kojoj je perzijski zbornik ostao kao osnova u koju je
uao
znatan broj pria arapskog porijekla.
Prie indijsko-perzijskog ciklusa, u koje spadaju mahom fantastine bajke
prekrivene nanosima arapskog kolorita, dospjele su na vrlo podesno tlo - u
arapski
hilafet gdje su ve kruile sline prie. Nije bez osnova pretpostavka da su neke
prie iz
hipotetinog indijsko -perzijskog ciklusa ve ivjele u usmenoj predaji Arapa u
vrijeme
prijevoda Hezar efsane, pa i prije toga. Naime, u vrijeme prijevoda perzijskog
zbornika
Arapi su tokom IX i X stoljea u Basri i njenoj okolini ve imali mnotvo vlastitih
basnoslovnih pria.
Korisno je imati u vidu da je Basra u to doba bila meunarodni trgovaki centar,
pa bi ba bilo udno da u nju nisu dospijevale prie ili motivi iz okolnih i dalekih
zemalja.
Prie o Sindabadu Moreplovcu, naprimjer, poznate su ve u to vrijeme u Basri, a
poetkom XI stoljea koriste se kao repertoar za pjesnika poreenja .
U prijestolnici hilafeta - u Bagdadu - bile su veoma popularne ljubavne prie,
kao i one koje se odnose na zakulisane dvorske dogaaje. U abasidskom Bagdadu
bilo
je naroito mnogo anegdotskih pria o lukavstvima i smicalicama bagdadskih
hrsuza i
objeenjaka meu kojima je bio jedan dio onih to su se pokajali, pa su
pokajniki
saraivali s policijom.4
U dananjoj verziji Hiljadu i jedne noi postoji obilje takvih pria koje e itaoca
do suza
zasmijati.
3 Robert Irwin, Hiljadu i jedna no na Zapadu, preveo Enes Kari, Sarajevo, 1999.

4 Vidjeti: Mesudija, Murud, t.VIII ,pp. 164 - 175.

90
Na osnovu raspoloivih dokaza, moe se rei da su bagdadske prie pridodate
indijsko-perzijskom ciklusu u X ili poetkom XI stoljea i da je time oformljena
bagdatska redakcija Hiljadu i jedne no. Nije poznato u pojedinostima u kakvom
stanju
je stigla bagdadska redakcija zbornika koji je najveu popularnost dostigao u
Egiptu u
vrijeme vladavine Mameluka (XIV i XV stoljee). Ono u ta nema sumnje jest
injenica
da je u Egiptu, kao i ranije u Bagdadu, zatekao obilje pria koje e takoer
apsorbirati,
primiti ih u monu i jedinstvenu maticu to je na svome velianstvenom pohodu
od Indije
do Kaira primala folklorne pritoke raznih civilizacija i stoljea. U tome su
veliina i
izuzetnost Hiljadu i jedne no, u tome je njen univerzaliza
1. Izdanje cjelovitog tampanog arapskog teksta Hiljadu i jedne noi prvi put se
pojavilo 1825-1843.godine u dvanaest knjiga. Prvih devet izdao je breslavski
profesor
Maximillian Habicht, a preostale tri izdao je poznati arabist Fleischer nakon
profesorove
smrti. U Habichtovim izdanjima nema nekih pria koje sadre ostala izdanja.
Najrasprostranjenije i najee koriteno kritiko izdanje je bulako (kairsko)
koje je tako nazvano po znamenitoj tampariji u kairskom predgrau Bulak.
Bulako
izdanje koristili su najpoznatiji svjetski prevodioci: na engleski jezik preveo ga je
Edward
Lane, na njemaki Max Henning, na talijanski Francesko Gabrieli, na francuski
J.C.Mardrus. Na srpski i hrvatski jezik do sada nije preveden integralni tekst
bulakog
izdanja.5

Najznaajniji prijevod Hiljadu i jedne noi u Bosni i Hercegovini neosporno je

prijevod
cjelovitog teksta Hiljadu i jedne noi s arapskog na bosanski jezik Esada
Durakovia.
Ovaj prijevod konano je otvorio vrata recepciji Hiljadu i jedne noi u
bosanskohercegovakoj sredini, kakva dolikuje djelu knjievne vrijednosti ve
potvrene
u svjetskim kulturnim krugovima, i ocijenjen je kao kapitalna izdavaka,
prevodilaka,
knjievna i kulturna injenica savremene Bosne6.
Prvi put itatelj na bosanskom jeziku moe upoznati integralni tekst eherzadinog
svijeta, to je ve po sebi podvig kojim se ne mogu podiiti ni mnoge nacionalne
kulture
koje obino smatramo velikim.
3. NARATOLOKI ASPEKTI HILJADU I JEDNE NOI
3.1 Pria kao postupak izgradnje unutarnjeg svijeta knjievnog djel
Jedan od osnovnih naina na koji se u knjievnom djelu oivljava njegov
unutarnji
svijet svakako je pria ili narativ(< lat. naratio,prianje). Ali pria nije iskljuivo
knjievni
fenomen. Ona je nain na koji ljudi i inae spoznaju svijet i izmjenjuju svoje
spoznaje.
Ona je jedan od najkarakteristinijih vidova ljudske komunikacije. Sva iva bia
meusobno komuniciraju na ovaj ili onaj nain, ali samo ljudi mogu izmjenjivati
prie.
Zato? Zato jer samo oni mogu komunicirati u prolom vremenu.
Preterit, ili prolo vrijeme, vrijeme je prie. ak i kad je zbivanje smjeteno u
budunost, prianje o njemu je u prolom vremenu. Ta sposobnost da govori u
prolom
5 Esad Durakovi, Univerzum Hiljadu i jedne noi - pria kao vrhovni princip
univerzuma, u:
Hiljadu i jedna no, s arapskog preveo Esad Durakovi, knjiga I, Sarajevo, 1999.

6 ta bi Zapad bez Alibabe i Aladina, intervju sa Esadom Durakoviem,

razgovarao Nerzuk
urak, Nezavisni magazin DANI, broj 113, Sarajevo, 30.juli / srpanj, 1999.
91
vremenu i da tako uva sjeanje na ono to je vrijedno sjeanja kod ovjeka se
razvila u
duboku i neodoljivu potrebu za priom i prianjem.7
amil Sijari u jednom intervjuu dr.Hasniji Muratagi Tuni je rekao:Tamo gdje se
teko
ivi - lijepo se govori. Empirija nas ui da su ove amilove rijei kao iz svetog
zavjeta,
potvrene nebrojeno puta u svim vremenima od pamtizemana do danas. Kad
teret
ivota pritisne da se jedva odolijeva, onda se za priu i od prie ivi. Jedino to
ostaje
ljudima kao utjeha i nada. Svoju udnju za priom, za razgovorom, pamenjem i
besjednitvom tako slikovito, toliko vieslojno, filozofsko - socioloki utemeljeno
iskazao
je jednom jedinom reenicom, koja je tako nedvosmisleno izrazila i aljenje i tugu,
a prije
svega ovjekovu nemo u mijenjanju onoga to je meu zvijezdama zapisano o
sudbini
svega ivog to Planetu nastanjuje, a ovjek je od svih tih bia krhkiji, osjetljiviji,
nemoniji: Eh,to se ne ivi bar dvjesta godina pa da se lijepo ispriamo
Da, zaista je malo jedan ovjekov vijek da bi ispriali sve ono to nam duu
tangira,
ranjava, vrijea, a tek sve ljubavi, sve erotske prohtjeve, snove, elje Moda je
Sijari
bio previe skroman - meni se ini i trista godina bi bilo malo da se udnje srca
zadovolje, da merak bude posve ostvaren.
Iz te iskonske ovjekove potrebe za prianjem moda se i razvila knjievnost. Jer,
u
osnovi gotovo svega onoga to nazivamo knjievno umjetnikim diskursom, s
izuzetkom

lirske poezije, redovno se nalazi pria: ep i roman, balada i novela, bajka i vic,
anegdota
i moralna pouka, ljetopis i autobiografija - u krajnjoj liniji su tek razliite vrste
prianja
Ali pria nije samo verbalni in. Onu primordijalnu ovjekovu potrebu za priom i
prianjem nalazimo realiziranu i u drugim medijima, a ne samo u jeziku. Nalazimo
je u
baletu, u operi, u pantomimi, u slikarstvu, u stripu, u filmu. Skoro da bi se moglo
rei da
se pria nalazi u osnovi svega onoga ime ovjek iskazuje sebe.
Ta injenica, odavno poznata, u drugoj polovici XX stoljea na sebe je privukla
takvu
panju da se iz interesa za fenomen prie i prianja razvila cijela jedna nova
znanost,
naratologija, znanost o prianju8.
3.2. ta ini priu?
Prie o svijetu su bezbrojne. Tako glasi prva reenica iz jednog lanka koji je
postao
poznat, i kojim je Rolan Bart (1966) unio nov razvoj u teoriju fabule (poznatu i pod
nazivom - teorija prie). Uprkos bezbroju razliitih formi, injenica je da se prie
(ili
narativni tekstovi), prepoznatljive kao takve, nalaze u svim kulturama, svim
socijalnim
slojevima, svim zemljama i svim periodima istorije ovjeanstva; Bart je zakljuio
da
svim tim priama, u osnovi, mora biti zajedniki jedan model koji ih ini
prepoznatljivim
kao prie. Struktura tog opteg modela je od tada istraivana u raznim zemljama
istovremeno i do sada je dala nekoliko zanimljivih uvida oko kojih se istraivai u
manjoj
ili veoj mjeri slau. Miljenje da prie i njihovo pripovjedanje jesu transkulturalni
oblik
izraavanja uopte ne podrazumjeva da se prie u svim kulturama podudaraju u
formi,

sadraju i funkciji. Isto kao to opta lingvistika pokuava da formulie opte

principe
strukture i upotrebe jezika a da pri tome ne porie evidentnu razliku izmeu
jezika, tako
7 Zdenko Lei, Teorija knjievnosti, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2005.
8 Zdenko Lei,Teorija knjievnosti,Sarajevo Publishing,Sarajevo,2005.
92
se i naratologija trudi da ponudi opte principe, ime kulturne razlike upravo
mogu
postati jasnije i detaljnije predstavljene9.
Mnogi naratolozi smatraju da je tzv. narativni diskurs (prianje) jedna posebna
vrsta govora, koji se zasniva na isto tako vrstim formalnim strukturama kao to
su
gramatike strukture. Tako je Roland Barthes, u vrijeme svoje strogo
strukturalistike
faze, smatrao da se sve prie mogu svesti na jedan osnovni strukturalni model,
koji se
moe smatrati univerzalnim. Po Barthesu, svaka pria sadri jedan nukleus, ili
sinopsis, u kojem se nalaze svi bitni elementi svake prie. 10
Povodei se za primjerom genetiara Richarda Dawkinsa,moglo bi biti
korisno razmiljati o prii kao sebinom lancu rijei, na pravcima sebinog
gena.11 Ovaj
lanac rijei nema svoju vlastitu volju, ali je ipak nesvjesno angairan u slijepoj
borbi za
preivljavanje kroz ponavljanje. Rije ponavljati koristi se svjesno. Lanci rijei
prenose
se od kafane do kafane, i iz biblioteke u biblioteku. Meutim, mnogi problemi
ostaju da
se rijee
Kako se dogaa postanak prie? I ta je jedinica ponavljanja? Da li je to pria?
Ili je to motiv prie? Kad je posrijedi motiv, da li je pria samo nain da se motiv
prie
reproducira? Ako se prie jedne s drugima natjeu za pozornost publike i tako za

preivljavanje, koje e forme prilagoavanja pojaati memorabilnost prie, i

pomoi u
njezinom prenoenju i preivljavanju? Prie moraju ponuditi neto svojim ljudskim
domainima da bi napravile srni sok iz pamenja u pamenje ili sa stranice na
stranicu.
Jedan od naina kako pria moe sebe preporuiti svojemu domainu jeste ako
domain mogne ivjeti od pripovjedanja prie (i ovdje prie arapskih prosjaka o
legendarnoj dareljivosti jesu posebno uvjerljiv sluaj na djelu). Inae, pria moe
pospjeiti preivljavanje jedne grupe pospjeivanjem njezine kohezije i osjeanja
zajednike historije ( saga kao to je ona o Omeru bin al - Nuomanu moe
posluiti
kao primjer).
Dvije se prie mogu povezati zajedno da bi poveale svoju ansu za
preivljavanje (tip prie o cvileoj kuji povezuje se sa priom Bistar enin
odgovor, da
bi se tako formirala Pria o eni koja je htjela zavesti svoga mua, jednoj od
pria iz
ciklusa o Sinbadu).
Nekakav ovjek priao je jednoj staroj prostitutki zamolivi je da mu ugovori s
astanak sa nekom enom u gradu. Stara je prostitutka imala nekakvu enu na
umu, ali
je problem bio u tome to je ova ena bila krijeposna supruga. A onda stara
prostitutka
smisli lukavtinu. Ona skuha kolae pune bibera i nahrani njima nekakvu kuju,
tako da
su kujine oi kiptjele suzama. Zatim stara prostitutka povede kuju sa sobom kad
poe
posjetiti onu krijeposnu enu. Kad ova ena upita zato pseto lije suze, prostitutka
joj
ree da je ovo pseto zapravo nekakva ena koja je arolijom pretvorena u psa, jer
je
odbila ponude nekog mladia, pa stoga pas uvijek lije suze kad god se prisjeti
svoga

prijanjeg stanja ene i slasti koje je tako nerazborito odbila. Na ovaj nain ona
dotad
krijeposna ena bi navedena da da privolu staroj prostitutki da joj ova zakae
susret sa
onim ovjekom. Kad nastupi as sastanka, uasavanje ove supruge bijae veliko
kad
9 Mike Bal,Naratologija-Teorija prie i pripovjedanja,Narodna knjiga,Alfa
,Beograd,2000.
10 Zdenko Lei,Teorija knjievnosti,Sarajevo Publishing,Sarajevo,2005.
11 Dawkinsove ideje o sebinim genima nalaze se u djelu The Selfish
Gene,Oxford,1976.
93
otkri da je ovjek s kojim se trebala susresti licem u lice njezin vlastiti mu! Ali
ona
sauva prisebnost, i stade ga hitro grditi tvrdei da mu je ona namjestila ovu
stupicu da
bi ga provjerila i nauila lekciji. Mu obea da e se popraviti i ostati ubudue
vjeran
svojoj eni12.
Kad se prie umeu u iri okvir prie, onda, vjerovatno je da e manje prie
preivjeti
ukoliko preivi ta ira, okvirna pria! Tako su preivjele sasvim suhoparne prie
pod
kiobranom eherzadinog pripovjedanja.
K tome, prie se moraju prilagoditi kulturi u kojoj se zateknu (tako su specifino
indijske crte pria uzete iz Katha Sarit Sagara - na primjer, indijska imena i
napomene o
hinduskim boanstvima - naprosto isplijevljene i kao korov odstranjene u
verzijama
Hiljadu i jedne noi!).
Kao i u pravoj genetici, tako i u pripovijedanju pria, greka ili mutacija moe
povremeno pospjeiti odrivost pria ( na primjer, greka prenoenja koja je bila
uzrokom da Pepeljugine krznene papue postanu na kraju staklene.).

Pria Hiljadu i jedne noi Sinbad Moreplovac i Sinbad Kopnenjak mnogo je

slojevitija i sofisticiranija pria negoli njezin ( hipotetiki) faraonski prototip,Pria
o
mornaru koji je doivio brodolom.
Vjerovatno je da slijepi lanci rijei, ili prie, poprime slojevite oblike usljed tog
to ove slojevite forme imaju veu preivljujuu vrijednost u slojevitim drutvima
dananjice u kojima stare prie neizvjesno i nejasno cirkuliraju. Nasuprot tome,
prostije
forme, kao to su, na primjer, bajke i anegdotska mudrosna knjievnost, gotovo
da su
sasvim izumrle u modernom zapadnom drutvu. Premda avanture Alauddina u
znatnom
opsegu dobro preivljava u modernoj popularnoj svijesti, pria o Teveddudi, sa
svojim
tekim tovarom islamske uenosti i zastarjele naune teorije, zadrava tek
nesigurno
mjesto u pamenju malog broja akademika
Ali, uputati se u knjievnu biologiju je, naravno, samo igra s metaforom.13
Alauddin ili udotvorna svjetiljka jeste zasigurno najpoznatija pria od svih u
Hiljadu i jednoj noi po motivu lova na pohranjeno blago. U ovoj prii, Magribija
(tj.
ovjek iz Magreba, Sjeverne Afrike), dervi koji je takoer i arobnjak, odreuje po
astrologiji da je djeak, Alauddin, jedina osoba koja moe iznijeti nekakvu hrpu
blaga iz
skrovita mjesta gdje je blago i pohranjeno:
Gdje se takav djeak moe nai? Gdje ga treba traiti? Vraar znade: on
prislanja svoje uho na zemlju, slua bezbroj umova topota stopala koja u
trenutku
njegovog eksperimenta mue povrinu zemlje, i meu njima svima, na
udaljenosti od
est hiljada milja, dok se igrao na ulicama Bagdada, vraar izdvaja naroite
korake
Alauddina.14

Ovaj vraar odnosi djeaka Alauddina do astroloki odreenog mjesta i izvrava

obred
cijanizacije (obred raskuivanja plinom) sa tamjanom da bi stvorio rupu na zemlji.
A
12 Esad Durakovi, Hiljadu i jedna no, s arapskog preveo Esad Durakovi,
knjiga III,
Sarajevo, 1999.
13 Robert Irwin, Formalna itanja Hiljadu i jedne noi , Odjek,broj 12,proljeeljeto,
1999,str.95-105.
94
zatim ovaj arobnjak konsultira svoju geomantsku tablicu. Pomalja se bakarna
halka
pripojena za mramornu plou, sa otvorom otkrinutim na zemlji. Vraar
zapovijeda
Alauddinu da podigne plou (jer samo to ovaj djeak moe uiniti) i da se spusti u
bezdane podrume dolje! Podrumi su ispunjeni blagom, ali je Alauddin opomenut
da ne
dotie nita od toga, ili, ako li dotakne, bit e pretvoren u crnu stijenu jer,
zapravo,
vraareva potraga nije poduzeta zarad pukog srebra ili zlata, ve zarad magine
svjetiljke koja podaruje mo nad dinima! Ovdje nema potrebe dalje slijediti
razvoj ove
slavne prie.
Pria o Davdaru, sinu trgovca Omera, i njegovoj brai, meutim, zasluuje
da se bolje zna negoli je sada sluaj. Ova pria je zanimljivija od Alauddina i
uspjeva
bolje u stvaranju ozraja sablasnosti i tajanstvenosti. Davdar je neki mladi koji
peca
ribu da bi pomogao svojoj porodici. Jednoga ti dana on odlazi pecati ribu na jezero
Karunovo, na rubu Kaira, ali prije negoli smogao snage zabaciti svoju mreu po
vodi,
prie mu onaj dervi Magribija (Magrebljanin), koji Davdara pozdravi poimenice,
i

zamoli ga da mu uini jednu uslugu:

Svei mi ruke i vrsto zategni gajtan. Onda me baci u jezero i priekaj malo.
Ako vidi da sam ispruio ruke iz vode prije nego to se cio pojavim, baci mreu
na me i
brzo me izvuci. Ako vidi da se iz vode pojavila moja noga, znaj da sam mrtav.
Ostavi
me, uzmi mazgu i bisage, pa idi na trg. Tamo e nai idova po imenu umaja.
Predaj
mu mazgu, a on e ti dati stotinu dinara. Uzmi ih, sakrij i idi svojim putem.
Davdar vrsto sveza ovjeka dok je on govorio:
- Stegni jae! a onda ree:
- Guraj me dok me ne baci u jezero.
Davdar ga pogura i baci u jezero. ovjek potonu. Davdar je ekao neko
vrijeme, a onda se ukazae ovjekove noge i po tome je znao da je mrtav. On uze
mazgu, a ostavi stranca.15
Tako zapoinje duga i slojevita pria o Davdarevoj upetljanosti sa etvericom
brae
vraara sa Magreba, koji se koriste knjigom poznatom po naslovu Bajke drevnih
ljudi,
da bi ih ta knjiga odvela do maginih riznica blaga e amardalova. Na kraju,
pokazuje se da je, ba kao i Alauddin, samo Davdar i jedino on taj koji se moe
spustiti dolje, da bi izgubljeno blago riznica e amardala iznio na izvan.
Naizmjenice posmatrano, ovu priu o Davdarovim pogibeljnim avanturama
mogue je itati kao tankim platem prekrivenu psihodramu o silasku u nesvjesno
da bi
se ovjek tamo suoio sa nemanima koja onamo ekaju prije nego li se dostignu
riznice
zrelosti!16
U Hiljadu i jednoj noi prie su sredstvo za spasavanje ivota naprimjer, prie
koje kazuje eherzada, ili prie koje kazuje stari ovjek da bi spasio ivot onog
trgovca

14 Esad Durakovi, Hiljadu i jedna no, s arapskog preveo Esad Durakovi,

knjiga II,
Sarajevo, 1999.
15 Esad Durakovi, Hiljadu i jedna no, s arapskog preveo Esad Durakovi,
knjiga III,
Sarajevo, 1999
16 Robert Irwin, Hiljadu i jedna no na Zapadu, preveo Enes Kari, Sarajevo,
1999.
95
koji je nehatom ubio dinskog sina odbaenom datuljinom koticom. U Hiljadu
jednoj
noi poznavanje prie i sposobnost da ju se saopi moe osigurati opstanak
pojedinca.
Analogno tome, moe biti da u realnom ivotu preveliko poznavanje pria pomae
opstanku zajednica ili pojedinaca unutar tih zajednica. Jacques Monod je vjerovao
da
prie koje otklanjaju sumnje i umiruju ovjeka spram njegove sudbine imaju
posebnu
vrijednost preivljavanja.
3.3. Privlanost pripovjednog
Naratologija prouava narativne tekstove.A narativni tekst je tekst u kojem
netko nekome pria o jednom ili vie dogaaja, koji mogu biti stvarni ili
fikcionalni.
Drugim rijeima, naratologiju zanima iskljuivo samo prianje, i to kao vrsta
diskursa, a
ne kao oblik ljudskog ponaanja. Da bi se uopte moglo govoriti o naratologiji,
vano je
spomenuti neke njene najznaajnije termine - pria, diskurs, narativ, prianje,
zaplet,
glas, fokalizacija, dogaaj, pripovjeda Uobiajena je binarna podjela narativa
na plan
izraza i plan sadraja; na planu sadraja narativa nalazi se pria (ona odgovara
na
pitanje ta?), a na planu izraza postoji diskurs (kako?).17

Narativni tekst jeste jedan od naina na koje mi govorimo, jedna od velikih

kategorija u kojima razmiljamo. Zaplet je nit njegovog ustroja i njegova aktivna
oblikovna snaga, proizvod naeg odbijanja da dopustimo privremenosti da bude
besmislena, nae tvrdoglavo insistiranje na stvaranju smisla u svijetu i naim
ivotima.18
Kada jedna knjiga postane simbol prie i svekoliko pripovjedanja kao to je to
sluaj sa Hiljadu i jednom noi, onda nije nimalo sluajno to joj se u nauci o
knjievnosti dodjeljuje status prie nad priama. Hiljadu i jedna no stoljeima
nakon
svog nastanka djeluje jednako svjee i neponovljivo kao i prvog dana, ona i danas
oparava i itatelje, i pisce, i teoretiare knjievnosti. Pokretaki motiv svake
prie u
Hiljadu i jednoj noi jeste naracija, tako da je sama Hiljadu i jedna no olienje
principa
narativne udnje. Peter Brooks smatra da narativni tekstovi poput Hiljadu i jedne
noi,
govorei o udnji istovremeno pobuuju udnju i koriste se njome kao
pokretakom
silom znaenja, jer je udnja zapravo elja za krajem, za ispunjenjem koje mora
biti
odloeno da bismo ga shvatili u vezi sa porijeklom i sa udnjom po sebi.
U Hiljadu i jednoj noi eherzadino pripovijedanje usmjereno je na udnju koja
se otela kontroli Sultanova udnja, pomjerena nevjerstvom njegove ene,
postaje
sadistika i diskontinuirana, tako da ljubavnica noi mora ostati bez glave ujutro i lijei
je tako to je prolongira, tanije, narativizira je.
udnja se ponovo uspostavlja u pripovjedanju i sluanju pria, ona se
rekonstituira kao metonimija - tokom hiljadu i jedne noi - dok Sultan ponovo ne
postigne normalno erotsko stanje, enei se eherzadom, koja tako realizira svoje
ime
kao spasiteljica grada.

Naracija u ovoj alegoriji shvata se kao ivotodavna, u smislu da ona budi i

odrava udnju, osiguravajui da e kraj koji ona istovremeno odgaa i doziva
ponuditi
ono to bismo mogli nazvati lucidnim spokojem, a udnju istovremeno i smiriti i
nagovjestiti joj perspektivu.
17 Zdenko Lei,Hanifa Kapidi Osmanagi,Marina Katini Bakari,Tvrtko
Kulenovi,Savremena tumaenja knievnosti, Sarajevo Publishing,Sarajevo
2006.
18 Peter Brooks, Narativna udnja u Hiljadu i jednoj noi, Odjek,broj 12,proljee-ljeto,
1999, str. 110-112
96
Narativni tekstovi slikaju pokretake strojeve udnje koji upravljaju svojim
zapletima i troe ih, a takoer ogoljavaju i prirodu naracije kao oblika ljudske
udnje:
potrebu da se ispria primarni ljudski poriv to tei da zavede i osvoji sluatelja,
da ga
ukljui, da ga ukljui u navalu udnje koja nikad ne moe do kraja izgovoriti svoje
ime nikad ne moe sasvim doi do sutine - ali koja insistira da uvijek nanovo govori o
svome kretanju prema tome imenu.19
U napetosti tih dviju suprotnih elja i krije se privlanost upravo Hiljadu i jedne
noi, za koju Esad Durakovi u predgovoru kae da odlae rasplet do one take
na
kojoj je itaoeva radoznalost dovedena u stanje blisko neizdrljivosti, ali ga kao
dostojna nagrada oekuje potpuno zadovoljenje i smirenje:
Istovremeno ova nam knjiga kazuje kolika je mo Prie i Pripovjedanja:
eherzadi je zahvaljujui prianju poklonjen ivot, a caru ahrijaru vjera u ljude i
ljubav.
Nije li takvo razrjeenje zapravo razvijena metafora o snazi naracije i knjievnosti
uope? Na tragu ove misli nalazi se i prevodilac Esad Durakovi, naslovljavajui
svoj

predgovor rijeima Pria kao vrhovni princip univerzuma, a samoj eherzadi kao
pripovjedaici s pravom dodjeljuje ulogu stoera toga univerzuma. 20
G.Genette naglaava da u Hiljadu i jednoj noi prvi narator, tj.ekstradijegetiki
narator A, proizvodi balon prvi narativ sa njegovom dijegezom, u kojem se
pojavljuje
eherzada kao intradijegetiki narator B (i prije nego to pone priati, ona je ve
lik u
narativu koji ne pria ona sama) i istovremeno heterodijegetiki (pria prie koje
nisu o
njoj, npr.priu o Sinbadu kao liku C). Evo kako je Genette prikazao crteom i
balonima
poput onih iz stripa takve razine dijegeza i pripovjedaa / - ica:
( Genette 1988: 85 86 )
Marina Katni-Bakari u svom kratkom eseju Narativne arolije Hiljadu i jedne
noi
ukazuje na sloeni odnos itaoca i pisca, pripovjedaa i sluaoca, koji je izuzetno
znaajan za recepciju djela, er kao to postoji potreba pripovjedaa za sluaocem,
postoji i potreba sluaoca za pripovjedaem, traganje za Idealnim itaocem i
Idealnim
Autorom Pripovjedaem, a sve se to isitava u Hiljadu i jednoj noi i transponira u
raznim varijantama danas.
Princip arabesknog struktuiranja, od kojeg je sazdana Hiljadu i jedna no,
omoguava da se ovo djelo ita s uivanjem u svakom trenutku, usmjeravajui
itaoca
na to da mu krajnji cilj bude osjeanje zadovoljstva, a ne stizanje do kraja.
tavie,
navikavajui se na to kruno, koncentrino rasprostiranje pria, itaoevom
svijeu
postepeno ovladava strukturni princip djela i on povremeno, zatim sve ee,
zaborvlja
eherzadinu sudbinu - zbog nepreglednog niza drugih sudbina. Time se poetna
udnja

transformira u radost, jer je italac shvatio, u poodmakloj fazi itanja, da moe

bilo kada
obustaviti itanje sa osjeajem zadovoljstva i zaokruenosti.21
19 Peter Brooks, Narativna udnja u Hiljadu i jednoj noi, Odjek,broj 12,proljee-ljeto,
1999, str. 110-112
20 Marina Katni-Bakari,Narativne arolije Hiljadu i jedne noi, Izraz,broj
7,proljee,2000.
21 Esad Durakovi i Marina Katni- Bakari,Poetika arabeske Izraz,broj 2728,januarjuni,
2005.str.178.
97
U toj se strukturi izdvaja jedna okvirna pripovjest - eherzadino prianje pria
caru
ahrijaru tokom Hiljadu i jedne noi, a iz te okvirne pripovjesti kako kae Esad
Durakovi, razvija se niz drugih okvirnih pria po principu koncentrinih
krugova. Svaki
od tih krugova uklapa se u predhodni, a istovremeno u sebi sadri naredni, oni se
prelijevaju jedan u drugi, tvorei djelo neobine arhitektonike. U ovom djelu
fragmentirana poetika samo je segment cjelovitog narativnog sistema koji
nastaje pred
zadivljenim itateljevim oima. itave studije mogle bi se posvetiti nainima
povezivanja
pria i njihovom smjetanju u te koncentrine krugove, a pogotovo postupcima
stvaranja
napetosti, iekivanja, odlaganja raspleta.
Na formalnom planu isekivanje uvijek iznova izaziva eherzadina reenica:
Nije to nita prema onome to u vam ispriati naredne noi... dok priu po
pravilu na naroito uzbudljivom mjestu prekida ista formula: eherzadu zatee
jutro, te
ona prekine priu zapoetu po carevom odobrenju.
Ovakav ustaljeni zavretak svake noi svojevrsni je tekstualni konektor,

sredstvo za indirektnu najavu onoga to slijedi, jo bolje, jo intenzivnije, naredne

noi.
22
Eric Pape (1870-1938.): Sheherezada, 1923
U svjetlu postmodernistikih tumaenja knjievnosti, neki autori
naroitu panju posveivali su liku i ulozi eherzade u Hiljadu i jednoj noi. Jedan
od
njih je Ivo Svetina, koji prati proces eherzadinog razvitka, u kojem ona od sasvim
obine ene postaje despot, vladar jezika i njegovih rijei, jer je to jedini nain na
koji se
moe oduprijeti sultanovom tjelesnom despotizmu. Odnosi smrti i ivota, due i
tijela,
smrti i tame, odnosno vladara smrti i vladara tame, i smrti kao nadsvoaja svega
ivog
na ovome svijetu, sveprisutni su, smatra Svetina u Hiljadu i jednoj noi.23 U
ovom
kontekstu je i rad Marc Soriona ta jo kae eherzada, u kojem Sorion
eherzadin
glas osjea kao glas ene koja pria o izvrnutom svijetu to ga podrazumjevaju
sami
mukarci, a u kojem ona prihvaa profil ene pretpostavljen od samog ahrijara,
istovremeno rehabilitirajui enu koja se oituje svojim dranjem i nema nikakve
potrebe
za onim to pretpostavlja ahrijarov model ene. Sorion dodaje da Hiljadu i jedna
no
nije samo zbirka pripovjedaka, ve je to ujedno i zbirka poslovica koje se u
podjednakoj
mjeri odnose na odlike ljudskih bia i na njihov odnos prema Bogu i sudbini.24
Evo
nekojih poslovica i uzreica:
Da su sve pameti iste, nita se na trgu ne bi prodalo!
Slomi on koplje ba pri svom prvom napadu!
22 Marina Katni-Bakari,Narativne arolije Hiljadu i jedne noi, Izraz,broj
7,proljee,2000.

23 Ivo Svetina, eherzada, Odjek, broj 1- 2 ,proljee-ljeto, 1999, str.106-109.

24 Marc Sorion, ta jo kae eherzada, s francuskog preveo Reid Hafizovi,
Odjek,
broj 2, proljee, 1995, str.14 i 15
98
Ne zaboravi da u svakom ovjeku uvijek malko izmeta imade!
Budi dobar naroito spram onog ko je prema tebi nepravedan!
U ljubavi su svi jednaki
up se ne moe prodati svaki put!
La moe spasiti ovjeka, ali je istina bolja i spasonosnija!
Znaaj Hiljadu i jedne noi u Bosni i Hercegovini naroito je
reaktualiziran u postmodernistikoj misli, koja je na neki nain otkrila nove
poticaje u tom
dijelu i nova pitanja koje je mogue sagledavati iz perspektive dananjice. S
ovakvim
usvajanjem djela iz prolosti i iz strane knjievnosti dolo je do kontinuiranog
povezivanja minule i savremene umjetnosti, strane i nacionalne knjievnosti,
tradicionalnih vrijednosti i aktualnog preispitivanja knjievnosti, to je neminovno
rezultiralo stvaralakom recepcijom djela.
3.4. Magija Orijentalne prie
Zaarani dvorci, ruke koje domahuju iz maglovito obasjanih kapija, kanibalistiki
demoni, ribe koje govore, konji koji lete, peinski razbojnici,j ednoruki
dervii...ovo e
vjerovatno biti prva itateljeva impresija o beskrajnoj raznolikosti pria u Hiljadu i
jednoj
noi i o slobodno lebdeoj imaginaciji, ili imaginacijama, koje oblikuju te prie! Ali,
nakon
malo vremena, itatelj zapoinje shvaati stvari takve kao to su recimo, koliko
je
mnogo junaka Hiljadu i jedne noi koji se raaju starim roditeljima koji dragog
Boga

mole za dijete, te kako e se mnogim takovim junacima kazati: Ma ta inio, ne

otvaraj
ova vrata! (ali zaludu je to govoriti, jer junak e ih zasigurno otvoriti), ili, pak,
koliko esto
katastrofe i izgledne prilike idu zajedno!
Neko vrijeme nam se ini da svakojaka pria nalikuje drugoj prii, i itatelj
poinje raspoznavati obrasce i promjene.25
Jedan od nezaobilaznih motiva u Hiljadu i jednoj noi jeste motiv puta i
putovanja. Metaforom putovanja, koje se u velikom broju pria predstavlja kao
neto
neodvojivo od ljudi, Sulejman Grozdani predstavio je Hiljadu i jednu no kao
jedno
veliko planetarno i prostorno putovanje, kako po svojoj sudbini tako i po svom
bogatom
i raznovrsnom sadraju.Odjek pria iz Hiljadu i jedne noi u svekolikoj svjetskoj
umjetnosti je gotovo bez premca u odnosu na druga knjievna djela. To se
posebno
odnosi na eherzadu, Ali babu, Sinbada Moreplovca, Aladina...Teme pria su
koritene
u muzici, baletu, pozoritu, slikarstvu, vajarstvu, poeziji, pripovjetkama ...26
Grozdani je
pisao i o putovanju Hiljadu i jedne noi kroz savremenu arapsku knjievnost i
utjecaju
ovog djela na misaone drame arapskog knjievnika Tawfiga al-Hakima.27 O
umjetnikoj
vezi ovog arapskog knjievnika sa Hiljadu i jednom noi pisala je i Emina Memija
u radu
O Hiljadu i jednoj noi, koji se sastoji iz dva dijela, od kojih je prvi baziran na
okvirnoj
prii i motivu Hiljadu i jedne noi, dok se u drugom dijelu autorica bavi dijalogom
25 Robert Irwin, Formalna itanja Hiljadu i jedne noi, Odjek, broj 1-2, proljeeljeto, 1999,
str. 95-105.

26 Sulejman Grozdani , Neuhvatljivi put bajke, Odjek, broj 9, 1-15 maj,

1989.str.7.
27 Sulejman Grozdani, Misaone drame Tawfiga al-Hakima u : Na horizontima
arapske
knjievnosti, Sarajevo, 1975, str. 109-142
99
savremene arapske knjievnosti s ovim djelom, tanije stvaralakom recepcijom
Hiljadu
i jedne noi Tawfiga al - Hakima, odnosno njegovom dramom eherzada (1955),
ija je
fabula uzeta iz Hiljadu i jedne noi.28
4. STVARALAKA RECEPCIJA HILJADU I JEDNE NOI
Da bi proces recepcije strane knjievnosti - kako u prolosti tako i u sadanjosti bio potpun, neophodno je sagledati odnos izmeu nacionalne knjievne tradicije i
recipiranog djela strane knjievnosti u orginalnom knjievnom procesu.
Djelovanje
jednog umjetnika ili jednog djela na stvaralatvo drugih umjetnika jeste
stvaralaka
recepcija i zahvaljujui njoj ostvaruje se dijaloki odnos djela s nacionalnim
knjievnim
stvaralatvom.
Stvaralaka recepcija Hiljadu i jedne noi u Bosni i Hercegovini naroito je
izraena u savremenoj bonjakoj knjievnosti, a najsnaniju vezu s ovim djelom
ostvario je knjievnik Devad Karahasan. Cjelokupan prozni opus ovog autora
protkan
je obiljejima i specifinostima orijentalnog knjievnog izraaja, poevi od
naracije po
principu arabeske, inae karakteristine za orijentalnu knjievnost, pa do tema,
likova i
radnje smjetenih u orijentalno-islamsko okruenje. Kao kruna orijentalizacije
Karahasanovog stvaralatva nastaje njegovo djelo Knjiga vrtova, ime je izmeu
ostalog, pribliio bosansku knjievnost svjetskim tokovima kada je u pitanju
recepcija

Hiljadu i jedne noi.29

Sredinja tema Knjige vrtova jeste vrt, koji je ujedno i sredinja tema islamske
knjievnosti i kulture, o emu svjedoi niz djela arapsko- islamske knjievnosti, a
meu
njima naroito Hiljadu i jedna no. Analizirajui topos vrta u knjievnosti,
Karahasan
istie Hiljadu i jednu no u kojoj se vrt izdvaja kao dominantno i gotovo presudno
kompozicijsko vorite, ne samo po tome to nema prie u kojoj se vrt ne
spominje i u
kojoj barem neka zbivanja nisu smjetena u vrt nego i po nainu na koji
funkcionira u
sklopu prie i znaaju koji ima za konstrukciju siea.30 Ve samom upotrebom
mnoine
imenice vrt u naslovu djela, Karahasan upuuje na mnotvo, bogatstvo i
beskrajnu
raznolikost znaenja koja rije vrt okuplja u sebi. Neka od tih znaenja su: vrt ili
harem
kao fizika ali i metafizika granica u prostoru; zatim harem kao mjesto u kojem
nastaje
ivot, s obzirom na to da u arapskoj tradiciji ene ive u haremu i tu donose svoju
djecu
na ovaj svijet; ali i harem kao prva stanica u odlasku s ovog svijeta, jer se tako
naziva
prostor na kojem se ukopavaju umrli.
Svaki razgovor o vrtu Karahasan neraskidivo vezuje za Hiljadu i jednu no, jer
smatra da
nema knjige o svjetskoj knjievnosti koja bi se tako iscrpno i iz tako mnogo
perspektiva
bavila vrtom, i koja uvjerljivije govori o neizbjenosti ljudske sree ako se izbjegne
zaborav. Gotovo svaki junak u toj knjizi, bez obzira na socijalni status i ivotni
put,
dospijeva na kraju u svoj vrt i u njemu nalazi sreu.31 ivot i smrt su dvije
glavne teme

28 Emina Memija, O hiljadu i jednoj noi, Putevi, broj 3, maj-juni, 1964, str 245252
29 Devad Karahasan,Knjiga vrtova, Sarajevo,2004,str.8
30 Ibid.,str.8
31 Ibid., str.202.
100
u priama Hiljadu i jedne noi, a izmeu njih je tema sree, koje u ovim priama
ima na
pretek. Na putu potrage za sreom junacima Hiljadu i jedne noi isprjeava se
Sudbina,
tako da se moe sasvim legitimno tvrditi kako je Hiljadu i jedna no tivo u
kojem
Sudbina pretvara sve u priu i sjeanje.32
"Jesu li ovozemaljski vrtovi sjene to ih rajski vrt baca na zemlju? To ne moemo
znati,
nain postojanja raja i svega u njemu izmie naem znanju, ali moemo znati, jer
je to
sasvim oigledno, da vrt tijesno korespondira s rajskom stranom ljudskoga bia,
dakle s
onim u nama to nam omoguuje da zamiljamo raj i sanjamo o njemu, s onim
dijelom
nas koji nas oslobaa podudarnosti s ovom, zadanom nam, eksistencijom i
usmjerava
nas prema drugaijem (prema rajskom?) nainu postojanja. U vrtu se manifestira
naa
sloboda, jer vrt oblikujemo izborom iz onoga to nam Boiji svijet nudi, a izbor je,
kao
to znamo, osnovni nezaobilazni oblik slobode. Od svih korisnih i ukrasnih biljaka
to
rastu u jednoj klimatskoj zoni, od svih minerala, vrsta kamena i graevisnkih
materijala
do kojih moemo doi, od svega to nam nama poznati svijet stavlja na
raspolaganje, mi

biramo ono od ega emo sklopiti svoj vrt. Ali se u vrtu manifestira i najvii oblik
slobode
za koji smo u ovom ivotu sposobni kod oblikovanja vrta mi prevladavamo nae
prirodne porive da radimo ono to slui naem opstanku i naoj koristi, kod
oblikovanja
vrta mi iskazujemo i potrebu naeg duha za ljepotom, a time iskazujemo slobodu
koja
nam nije data od prirode nego je dugujemo duhu. Sjeate li se? Duns Scotus nam
je
lijepo objasnio da smo uistinu slobodni tek onda kad ne sluimo svom opstanku
(tad
smo puko postojanje) i ne sluimo samo svojoj koristi (tada smo robovi), nego
radimo
neto ime sebe otvaramo prema drugim ljudima, prema drugim oblicima
postojanja,
prema svijetu. Vi ste uistinu slobodni, ui nas Duns Scotus, samo onda kad
prevladate
svoju prirodnu sebinost radei recimo iz ljubavi za nekoga drugoga, iz potrebe
da
slijedite svoj ideal radite u opem interesu, ili iz potrebe za ljepotom radite neto
to
ljudskom razumu izgleda beskorisno.
Vi ste uistinu slobodni naprimjer onda kad ne pravite njivu nego vrt, onda kad
ste, usprkos oskudici, dio svog posjeda zasadili biljkama koje vas ne mogu
nahraniti ali
svojom ljepotom mogu radovati va duh. Hou rei da se u vrtu iskazuju najnii i
najvii
stupanj nae slobode mogunost da biramo i mogunost da prevladamo prirodu
i
izaberemo ono to nije korisno naem opstanku nego nas oslobaa od jednakosti
s
pukim postojanjem. Utoliko je vrt nesumnjivo dokaz da mi u sebi imamo, da
moemo
imati, neto od raja."33

Tragajui u vrtovima Hiljadu i jedne noi za odrazima rajskih vrtova, Karahasan

podsjea da su hurije, rajske djevojke, nezaobilazni dio nagrade koja vjernika
eka na
drugom svijetu, tako da su ene, kao ovozemaljski ekvivalent hurija, dio raja na
Zemlji,
odnosno, uz vrtove, ajkonkretniji oblik prisutnosti denneta na ovome svijetu.
Esej ena
kao vrt (eherzadina kola ljubavi) posveena je svim enskim likovima u Hiljadu
i
jednoj noi predvoenim eherzadom. Promatrajui enu i njezinu ulogu u
drutvu,
islamskoj knjievnosti, kulturi i Kur'anu, Karahasan ene vidi kao nositeljice
tajne koja
proima itavo njihovo bie i izdvaja ih iz svijeta svedenog na drutvo i njegove
zakone,
te ih vezuje s oblicima i sferama postojanja koje su ljudskom oku nedostupne.
eherzada je, pripovjedajui,
32 Haris Silajdi, Beskrajno udo Arapskih noi, Veernje novine,
29juni/lipanj,
Sarajevo,1999, str.4
33 Devad Karahasan, Knjiga vrtova, Sarajevo, 2004
101
ahrijaru pokazala kako se voli i uiva ena i time ga je, na razini smisla, dovela
u vrt pokazavi mu da se ena i vrt kao smislovi preklapaju.34
Promatrajui Hiljadu i jednu no iz enske perspektive Karahasan upuuje na
jedan oblik jedinstva koji uglavnom ostaje neprimjeen,a to je tematsko jedinstvo
knjige,
odnosno radnja koja okuplja i povezuje sve njezine elemente. Zaboravlja se da
cijela
Hiljadu i jedna no nastaje u polju napetosti izmeu eherzade i ahrijara i da je
cijela
knjiga samo proizvod njihovog odnosa koji se razvija od prijetnje smru do ljubavi,
od

eherzadine spremnosti na rtvu do ahrijarovog saznanja i njegove spremnosti

na
ljubav.35
5. ZAKLJUAK
Hiljadu i jedna no je djelimino zbirka folklornih pria, a znatnim obimom je
hotimina i
promiljena knjievna kompozicija koja je crpila druge, starije knjievne
kompozicije, i
veina ovih pria zavrjeuje da se ita kao proizvod visoke knjievne kulture, jer
najbolje
prie Hiljadu i jedne noi jesu znalaki i umjetniki sastavljene i jesu visoko
sofisticirana
knjievnost. Analiza historijske i estetske implikacije u odnosu Hiljadu i jedne noi
i
bosanskohercegovake publike pokazuje da se razumjevanje prvih italaca
Hiljadu i
jedne noi bogatilo u jednom lancu recepcije, od generacije do generacije, to
govori o
historijskom znaaju ovog djela i otkriva njegov estetski rang
Hiljadu i jedna no ve s prvim prijevodima ula je u kulturnu tradiciju Bosne i
Hercegovine, opstajui kroz vrijeme i vrednujui se mnogo puta, unato tome to
se
njezin izgled neprestano mijenjao, zavisno od promjene jezike norme, novih
knjievnih
pogleda, uspostavljanja novih drutvenih odnosa i drugaije hijerarhije vrijednosti
ili,
pak, promjene estetskih normi.
Prijevod Esada Durakovia Hiljadu i jedne noi potpuno je izmjenio horizont
oekivanja bosanskohercegovake publike koja je do tada Hiljadu i jednu no
doivljavala prvenstveno kao djeiju lektiru, te je utjecao na artikuliranu
knjievnokritiku
svijest izabranih autoriteta koji uspostavljaju knjievne norme i standarde, i kroz
pisanu formu ostavljaju tragove o svojim stavovima, uvjerenjima i kritikim
reakcija

Iako Hiljadu i jedna no u Bosnu i Hercegovinu dolazi iz strane sredine, uzimajui

u
obzir cjelokupnu politiku i kulturnu prolost, svijest o toj prolosti, materijalnu i
duhovnu
kulturu, kao i odgovarajue ustanove, bosanskohercegovakim itaocima
relativno su
bliske i razumljive teme i motivi koje susreu u ovom djelu.
Hiljadu i jedna no svrstana je u kanonizirana djela svjetske knjievnosti,i kao
takva
je i u bosanskohercegovakoj knjievnoj tradiciji pronala odgovarajue mjesto.
34 D.Karahasan, op.cit., str.79.
35 Ibid., str.69.
102