Sie sind auf Seite 1von 23

Sarajevski rulet se ita sa strau zato to je i napisan sa strau Uz

one vrijednosti koje se u ovakvim romansiranim svjedoenjima


podrazumijevaju estina, blizina i vjernost zabiljeenih dogaaja, u ovoj
knjizi najvanijom mi se ini izvjesna ugraena ifra kojom odgonetamo
prirodu bosanskog patriotizma: ljubav i vezanost za porodicu, kao na
apotekarskoj vagi ujednaena s ljubavlju prema rodnome gradu i jedinoj
domovini. Preplitanje sudbina i karaktera, neoekivane kako to samo rat
moe namjestiti! nalo je u Gafiu pouzdanog svjedoka i zapisivaa
Nema itaoca koji e ostati ravnoduan nad opisom borbe i ivota
bosanskih boraca u vrletima Treskavice, zbivanja i atmosfera u i oko
legendarnog Tunela, ili nad priom-svjedoenjem o usponu nae
alpinistike ekspedicije na vrhove Himalaja.
Abdulah Sidran
Sarajevski rulet je postao obrazac pisanja bosanske ratne literature.
Karim Zaimovi
Iz knjige:

NE DA TEBE TVOJ HAMI!

- Hoemo li sad otii do minskog polja ili emo prije toga popiti kafu?
- Neka, poslije emo Da prvo vidimo liniju.
- Dobro. Evo, ovdje je mjesto protivoklopa. Glavno mjesto. Zatitili smo
ga vreama sa pijeskom. Niandija ima dobar pregled i moe pokriti onaj

prolaz izmeu zgrade i garae kroz koji moe krenuti njihov tenk. Sa ove
strane, to je jedini tenkoprohodan pravac i na njega imamo odgovor.
Zaklon emo proiriti sa jo nekoliko vrea da ima vie mjesta i za
pomonika niandije
- Gdje im je rezervni poloaj?
- Na onome oku, kod muziara. Doite da vam pokaem komandir
specijalaca uhvati me pod ruku i povede pored jednog niskog zida.
- Kakvih muziara? zaueno ga upitah.
- Tamo, u toj prostoriji je, izgleda, bio muziki kabinet. Kad smo doli na
ovaj poloaj, iznad vrata je stajao ostatak natpisa ki kabinet, pa to
mjesto tako zovemo.
Pogeti proosmo pored zida i uosmo u jednu prostoriju. Na sve je liila ali
na muziki kabinet nije. Provaljeni zidovi zatrpali su vei dio uionice. Po
podu je lealo izlomljeno staklo, cigle, malter, komadi eljeza, prazne
konzerve, ahure U dnu, u jednom oku, gdje je u miru mogao stajati
klavir, naslagani betonski blokovi i dva reda vrea sa pijeskom. Pored
malene rupe, koja je dovoljno iroka da se kroz nju pogleda, ali
nedovoljna da se proturi iroka rora OSE i koja je, izgleda, namijenjena
samo za osmatranje, stoji razapeto ebe.
- Odakle e pucati? upitah ga.
- Ovom icom pomonik e smaknuti ebe, a ostalo je na niandiji.
I, zbilja, ispravljena armatura je tako postavljena da, zajedno sa ebetom
ini jednu zavjesu koja pokriva vei otvor. Taman toliki da, kad se zavjesa
pomjeri, ne provlaei roru OSE kroz njega, moe se ispaliti projektil na
tenk.
- A, da vas ebe ne demaskira?

- Nee. Na vie slinih otvora postavili smo ebadi. To nam je i vizuelna


zatita, ujedno. Ne mogu oni snajperima pokriti sve takve otvore.
- I, gdje su ti ljudi sada?
- Dvojica osmatraa, jednog smo ve vidjeli, i posada mitraljeza stalno su
na svojim mjestima. Ostali se odmaraju. Danas je mirno i ne treba
zamarati ljude.
- A po noi? zapitah ga.
- Tada zaposjedamo i ostala mjesta sa automatiarima. Uglavnom,
specijalci su tad u parovima. Protivoklopna ekipa izlazi svaki put kad
etnici upale tenk. Blizu je i jasno ga ujemo.
Doao sam iznenada, nenajavljen. Samo tako se moe vidjeti pravo stanje
na liniji. Istina, kad sam iz traneje ulazio u kolu, jedna kanta,
postavljena tik pored vrata, pala je. Da li je to bio specijalcima znak da
neko, iz komande dolazi, da je to, moda, kontrola, ne znam. Ali ove
momke zatekao sam u ispravnom stanju.
- Dobro, komandire, a da li ste neke sline kante postavili i sa etnike
strane, pa da znate kad oni dolaze? kao kroz alu upitah ga i krenuh iz
muzikog kabineta.
- Ne, nismo nikakve kante postavljali, nigdje, ali staklo razbijenih prozora,
koje opasuje kolu, prijei svaki tihi dolazak. Napokon, osmatrai rade, a i
minska polja smo postavili ozbiljno mi odgovori komandir.
Dolazei do mjesta drugog osmatraa, zausmo nekoliko pucnjeva. Njega
smo zatekli na ubi. To je jedna od nekoliko malenih rupa u zidu. uo
nas je i ustao sa stolice. Stolica je bila tapicirana, sa sjeditem koje se
moglo podii i spustiti. Specijalac je bio golobrad, nije imao ni dvadeset
godina. Kad je rat poeo, moda je iao u kolu slinu ovoj. Da li je tad
puio? Sad je stajao pred nama, u ruci drao nedopuenu cigaretu i kao

da je na trenutak razmiljao da li da je baci pod nogu i ugasi ili ne.


Vjerujem da je cigareta bila dogorjela blizu filtera da bi je bacio. Ovako,
razmiljao je da li da to uradi. Kutija cigareta je bila skupa.
- Eh, ta ima novo? Ima li zime? upitah ga, nakon rukovanja. Ne dadoh
mu da mi odmah odgovori Mogao bih, vala, i ja jednu zapaliti, ha?
- Ama, evo, javlja im se opet onaj snajperista. Izgleda da se malo
pomjerio. Sad je negdje u garai. To je lijevo od one krave pokaza mi
rukom pravac, videi moju namjeru da pogledam kroz ubu.
- Koje krave? upitah ga i pogledah kroz drugu rupu. Ne kroz onu na
kojoj smo njega zatekli, nego na drugu. Ta mjera opreza je vrlo praktina
jer paljiv snajperista moe vidjeti promjenu svjetla, kretanje na takvoj
rupi, koja je tada bila koritena, pa uzeti teleskopski durbin, sa vrlo
velikim uveanjem pa tad vidjeti i oko i, bogme opaliti metak na tu ubu.
E da bih tu opasnost izbjegao pogledao sam na drugu rupu. Na istini,
nepunih stotinjak metara ispred, vidio sam neku gomilu koja je mogla
nekad biti krava.
Obojica se nasmijae a komandir ree:
- To je etnika krava. Putali su je tu, ljetos, blizu linija. Niko nije smio, a
krava, vidjela dobru travu i pasla. Momci je mamili, ali jok, krava se svako
vee vraala njima, nazad. I, jedan momak, montirao kilu soli na
tromblon, dobro je uvezao debljim najlonom, da se odmah ne prospe,
nego da se prosipa kroz poseban otvor kad tromblon bude ispaljen. I tako,
dok tromblon bude putovao prema etnicima, pardon, prema kravi da se
sol prosipa, pa da onda krava, krene ovamo tim slanim tragom.
- Mogao je kravu tako ubiti?
- Nije. Jer nije izvadio osigura. Tromblon je trebao donijeti sol do nje, i
napraviti trag, a onda je njeno bilo da lie sol i da mu doe.

- I, krenu li krava ovamo?


- Nakon nekog vremena, krava je krenula. Niko ne zna da li zbog soli ili
bolje trave, ili neeg treeg, ali su etnici osujetili taj lukavi plan. im je
dola na niiju zemlju upucali su je. A, da je prela jo ovih sto metara,
bilo bi sto, dvjesto i vie kila istog mesa.
- Pusti meso, ta emo sa snajperistom? prekidam njihovo sanjarenje.
- Nita. Osmatrai e ga pokuati locirati i ukinuti. Ali, ako je dobar,
promijenit e mjesto nakon nekoliko metaka. To oteava traganje. Ako je
lo, nee nita pogoditi i biti e na.
Jo dok je govorio komandir je izvadio radiostanicu, prinio je ustima,
zaustio da neto kae i ponovo je vratio za pojas.
- Otii do pripreme. Neka doe na strijelac i ponese onaj jaki durbin.
Postavite se dobro i upratite onog kretena. Nemojte da mi ovako slobodno
dere po naselju rekao je specijalcu, kucnuo ga po ramenu, okrenuo se
meni i nastavio:
- Prislukuju nas Hajdemo mi dalje.
Dok smo se provlaili kroz itemanu, oveu rupu na susjednom zidu
upozori me:
- Ovaj hodnik moramo brzo proi. Pokriva nas samo vizuelna zatita.
Pratim ga u stopu. Njegovo kretanje moe neprijateljski strijelac uoiti.
Taman bi se pripemio da, kroz razapeto platno opali metak na drugog, na
mene. Ovako, ne dajem mu dovoljno vremena.
U magnovenju, na desnoj strani hodnika, na zidu vidjeh neke grafite.
Zaklonih se iza jednog zida i bolje pogledah. irilicom je pisalo: OVDE SU
STRAE GENERALA DRAE!. Natpis je bio ovla premazan zelenom

bojom, a pored njega je dopisano latinicom: VIE NISU!!! i ALLAHU


EKBER.
Ova kola je poetkom rata bila niija. Dok je, u jednoj smjeloj akciji
bosanska vojska nije zauzela, u nju su ulazili i etnici i nai. Susretali su
se u noi, pucali jedni na druge, bacali bombe, pisali grafite. Grafiti!
Poetkom rata na zidu jedne dravne ustanove osvanuo je irilini natpis:
OVO JE SRBIJA!. Na brzinu, drhtavom rukom je napisan, sa milju da ta
poruka izrazi najdublja nacionalna osjeanja, da je to tako i kvit.
Sutradan, pored tog grafita osvanuo je drugi. Napisan latinicom, logiki
promiljen i kvit. Glasio je: BUDALO! OVO JE POTA.
Dooh do komandira.
- Nemoj dalje ree i podie ruku. Sve dalje je minirano. Ispred je
jedna potezna mina. Eno, tamo je MRUD. Od njega dolaze ice, evo, ove,
do nas. Ovo mjesto zaposjedamo kad oni napadaju, i ponesemo bateriju
za aktiviranje. Malo dalje smo zakopali patete. Onaj cuko je, izgleda
krenuo do neke kuje i nagazio na patetu. Bilo nam ga je ao, ali ta u
mu, kad je bio neoprezan.
Kostur psa leao je pred nama ni dvadeset metara dalje. MRUD, sa
ekranom okrenutim prema istini, spremnim da, nakon elektrinog
paljenja obinom baterijom, zaspe istinu stotinama ubojitih gelera, bio je
zamaskiran ovla navuenom suhom granom. Potezna mina ustvari je bila
runa odbrambena bomba sa poluizvuenim osiguraem sa kojeg je ila
tanka ica prema zidu. U mraku se nije mogla vidjeti i onaj koji bi naiao
zapeo bi nogom za nju.
- Imate li plan minskog polja? Upitao sam ga.
- Imamo, na papiru, u planu odbrane.

U povratku, proosmo pored osmatraa. S njim je bio i na strijelac. Buljili


su kroz ube. Neprijateljski snajperista se nije uo.
Veinu specijalaca zatekoh u jednoj oveoj prostoriji, okrenutoj prema
naem dijelu naselja. Tu su se odmarali. Jedan je upravo zavravao
telefonski razgovor. U pei je gorjela vatra. Sa radija je dopirala tiha
muzika. Oruje je stajalo uredno sloeno u polici iza vrata. Drugi
specijalac je namjetao vreu za spavanje na svom leaju. Ostali leajevi
su bili uredni. U vrhu prostorije, prekriven vreom jedan je spavao. Ostali
su ustali.
- Bogme, fino kod vas rekoh. Sjedite!
- Da je fino, ovdje bi bila Vlada neko odgovori.
Nasmijasmo se.
- Hajde, stavite kafu, naredi komandir.
- ta je sa onim to spava? Da nije bolestan? upitah.
Tiina. Nema odgovora. Okrenuh se komandiru. Pogledah ga.
- Ma, to je Hami Curi mu bio roendan
- Pustili smo ga malo noas jedan specijalac prekide komandira koji
trai rijei da objasni ovu delikatnu situaciju.
- Ja sam ga pustio. Niste vi, nego ja. Ja ovdje komandujem. Odgovaram
za kolu i ja putam ili ne putam obrecnu se on na specijalca. Potom se
okrenu prema meni.
- Eto bio njoj roendan, a on navalio da ga pustim. Da bar na kratko
ode, da je vidi. To je tu blizu. Ni dvjesto metara. Dvije ulice nie. Kae:
Puna joj kua prijatelja, rodbine. Poklon sam joj kupio, pusti me.
Komandire, pusti me, majke ti. A ovi moji navalili: Pusti ga, bolan,

komandire. to si takav? Mi emo za njega deurati. Pusti ga, sevap ti je.


I ja ga pustio. Dobar mi je. Dobar specijalac. I ovi su mi dobri.
- Ne da tebe tvoj Hami ree jedan zdepasti momak, oito imitirajui
rijei kolege, zaukanog u vrei.
Smijeh ispuni prostoriju.
- Nemoj da ti Hami pokae iz vree se pojavi raupana glava
spavaa. Kad mene ugleda, lecnu se o, dobar dan, komandire.
- Dobar dan i sabah hajrula, uvegijo. ta je to? Jesi li to prepio? upitah
ga.
- Allahrazola. Nisam, ne pijem ti ja. Nego, nisam spavao noas, pa eto
spava odgovori, otkopa vreu, sjede, zamiri, i zijevajui, rukama poe
dotjerivati raupanu kosu.
- Kad e ovaj rat stati? neko upita.
- Ma, pusti rat, nego, kad e biti cigare? javi se drugi specijalac.
- Podijeljene su cigarete, a ovaj popui sve ivo ree komandir.
Od mene su, pri ovakvim susretima, specijalci uvijek oekivali da u im
kazati neku dobru vijest. Slino pitanje: kad e ovo stati? postavljali su
mnogi. Ne samo meni. Obino su to bili oni koji se nisu pisali niti osjeali
Bosancima. Kao da je ovo neko nevrijeme, koje samo od sebe doe, pa
isto tako proe. Kao da nisu htjeli ili nisu shvatali da je ovaj rat odavno
pripremljen; od kad su emisari iz Srbije poeli objanjavati Bosancima,
pravoslavne vjere: Vi ste bre, Srbi, a isti takvi iz Hrvatske govorili
Bosancima katolicima: ujte deki, i bosanski kraljevi su bili Hrvati. Od
tada se kidie na Bosnu. Rekoh im to.
- I, kad e kraj rata? isti specijalac ponovi pitanje.

- Kad u Sarajevu bude otvorena srbijanska ambasada. Eto, tad e biti kraj
rata odgovorih mu.
Upravo tad odjeknu jedan rezak pucanj. Dolazio je sa neprijateljske strane
i liio je na snajperski hitac.
- Evo ti kraja rata javi se neko.
Za to vrijeme Spava se potpuno izvukao iz vree i poeo navlaiti izme.
Bio je to krupan momak, duge, kovrdave kose. Oborio je glavu i vezao
izme. Kosa mu je padala po licu. utio je.
Ponovo se zau pucanj, pa jo jedan. Reski pucnji, snajperski. Komandir je
pokretom glave dao znak zdepastom specijalcu, da negdje ode.
Na oba ova pucnja, koja su se zaula u vrlo kratkom roku, Spava je
reagovao. Na prvi pucanj je na trenutak zastao, kao da neto razmilja i
onda nastavio vezati izme. Na drugi je trznuo glavom, okrenuo je na
jednu stranu, prestao vezati pertle i oslukivao. Bio je okrenut meni i
lijepo sam mu na licu mogao vidjeti zabrinutost. Nikoga nije gledao.
Pogled mu je bio usmjeren na suprotnu stranu od pucnja. Prema naselju.
Nakon kratkog vremena prenuo se i ubrzao vezanje pertli.
Komandir je ustao.
- Idem da vidim ta se deava obratio se meni.
Krenuo sam s njim. Na vratima, bacih jedan pogled prema Spavau.
Stajao je, okrenut prema naselju i oblaio jaknu. Bio je uznemiren.
Kod osmatraa zatekosmo zdepastog. Gledali su na rupe i razgovarali.
Ponovo odjeknue pucnji. Nekoliko zaredom.
- Isti onaj. Puca iz dubine. Iz garae. Teko ga je locirati kratko ree
zdepasti.

Ponovo odjeknu pucanj.


- Izgleda, pogodio je nekoga i sad gaa one koji prilaze pogoenom da ga
izvuku ree osmatra.
- Pa, kako ga ne moete otkriti? ljutnu se komandir.
- Sistem rupa, kroz koje gaa su malo desno od nas i ne vidimo ga. Puca
na onaj prolaz, izmeu dvije zgrade, kojeg su i prije pokrivali ree
zdepasti.
Opet pucanj.
Kao da vidim pogoenog. Zasigurno lei. Ako je pri svijesti, pokuava sam
da se izvue. Ne, ne pue, jer ne bi vie bilo pucnjeva. Lei. Moda je
ispod vidokruga etnikog snajperiste. Ali, niko mu ne moe doi. On
prua ruku i trai pomo. Pucnjevi su potvrda da mu neko pokuava prii.
Ko zna? Moda je i taj, koji prilazi pogoen. Nadam se da nije. Vjerujem
da nije. Ljudi su se nauili. Znaju da, kad snajperista pogodi rtvu,
ponekad je samo rani, tad eka da joj se neko priblii. Onda gaa
spasavaoca. Tako se deavalo da braa poginu. ovjek ne moe gledati
kako mu brat pogoen lei. Ili otac i sin. Majka i kerka, sestre. Prijatelji!
Snajperisti, pokatkad, nakon obaranja rtve, pucaju pored nje. Ili u ruke,
noge. Ako postaje izvjesno da e se rtva izvui, ispaljuju hitac u glavu.
Oni sve to jasno vide kroz optiku snajpera. Vide, moda i boju oiju.
Treptaj onog kapka. Snajperisti gledaju i ekaju. ekaju novu rtvu ili da
onu, koja lei, dovre.
Svi smo na ubama. Osmatra uporno gleda. Ne skida oko sa durbina.
Naslonio ga je na naslagane cigle ispred rupe, kleknuo na koljena i
osmatra. uti.
Strijelac je sjeo na njegovu stolicu, udobno se naslonio, lijevi lakat stavio
na kuk, pa mu ta ruka predstavlja stalak na kojem stoji puka, desnom

vrsto stisnuo vrat kundaka i uglavio ga u zgib istog ramena. Kaiprst mu


je na obarau. muri na lijevo oko, a desno je naslonio na optiku.
Povremeno pomjeri glavu, mirne nekoliko puta, pogleda preko cijevi i
onda opet desni obraz nasloni na kundak puke. Poluautomatska
snajperska puka PASP lei u njegovim rukama mirna, kao da je
zabetonirana.
- U garai je. Vidim dvije rupe kroz koje puca, ali ima izgleda jo jedna,
koja je skrivena. Prva je razvaljeni prozor. Druga je na unutranjem,
pregradnom zidu. Vidi li? pita osmatraa.
- Tri izvaena bloka. Dva u horizontali i jedan iznad njih, je li to,
osmatra se javlja.
- Da, tamo je strijelac potvruje i okree se nama:
- Ako je iza ove rupe, moj je, a ako je dublje ne mogu mu nita. Osa po
kojoj puca je pedesetak metara desno od nas.
- Preko minskog polja sloi se komandir.
- Da, tamo bih mu mogao ui i u treu rupu promrmlja strijelac.
- Da ga razvalimo OSOM? predloi zdepasti.
Bat neijih koraka i lomljenje stakla skrenu nau pozornost. Iz
unutranjosti kole pojavi se jedan momak. Sa pukom u ruci. Trao je.
Zadihan, ree:
- Hami je saznao da je to njegova djevojka Otrao je
Zgledasmo se. Neko poluglasno opsova.
- Idi za njim! Stani, evo ti klju auta Ponesi stanicu Stani ovjee!
komandir je rukom uhvatio zdepastog. Njemu je govorio Ne daj mu da
joj prilazi dok mi se ne javi. Samo kai: moe li Hami? i mi emo vas

tad pokriti. Je li jasno? Zapamti! Kad doete do ivice zgrade javi se.
Pokriemo vas. Tri! Stigni ga! Pokriemo vas Minutu itavu.
Zdepasti je uzeo kljueve auta, rukom se udario po jurinom prsluku i
tako napipao radiostanicu, klimnuo glavom i otrao.
- Ti komandir je uhvatio za ruku glasnika i primakao ga najblioj rupi.
Pogledaj garau Vidi li onaj razvaljeni prozor? Unutra je rupa, dva
izvaena elementa i jedan iznad. Zapamti! Tu je snajperista. Desno je
bunker iz kojeg ga, vjerovatno, pokrivaju. Idi do posade mitraljeza. Kad
na snajperista ispali prvi metak na njihovog, ti e kratkim rafalima
pokriti prozor, a mitraljez, u isto vrijeme, neka dere po njihovom bunkeru.
itavu minutu. Reci im! Jasno!?
- Sve sam vidio odgovori glasnik.
- Tri! Mitraljez mora temati bunker Tri!
Komandir je bio uzbuen. Pogledom je ispratio glasnika. Razmiljao je. Tek
kad je ovaj zamakao iza oka slijedee nareenje izdao je osmatrau:
- Ti idi do minskog polja. Pazi na poteznu Ima tamo jedno mjesto gdje
se moe skloniti. Kad ponemo, izai iza zida i opali jedan dugi rafal po
onom kretenu. Gaaj lijevi oak prozora! I odmah se skloni!
- Ti, brzo pucaj po unutranjoj ubi. Kad ti dam znak. Ne prije! Drugim
metkom pogodi ivicu elementa nageo se nad strijelca i govorio mu.
Onda je izvadio stanicu, iskljuio je i ponovo ukljuio. Zauo se pisak koji
potvruje ispravnost radiostanice.
ekao je.
Opet se zauo pucanj.
- Vidi li ga? upitao je komandir.

- Kao da je iza one ube na zidu. Vidio sam neko pomjeranje. Po pucnju
bih mogao rei Kao da sam vidio plamen odgovorio je strijelac.
- Siguran si? upitao je komandir.
- Nisam siguran uzvratio je.
- Onda ekaj!
Da li je taj hitac bio upuen na Hamia? Da li ga je zdepasti stigao? Moda
je Hami prije doao i odmah krenuo da je izvue? Ili je ostao dovoljno
pribran da ispotuje proceduru? Da krene iz zaklona, trzne
neprijateljskog snajperistu i hitro uzmakne? Da vidi odakle puca? Pronae
mrtvi ugao za prilaz, ili da se sam svojom pukom titi? Da li je ponio
puku?
Zna li Hami da ne smije biti pogoen? Jer, tad Ko e je izvui? ta je
kod njega u ovom trenutku prvo? Srce ili mozak? Misli, Hamiu, razmiljaj!
Samo mogu zamisliti Hamia, kako ui iza oka i gleda svoju djevojku.
Ona lei. Krvari. Gleda ga. Zove ga. A jo noas je bio s njom. Grlio je. Jo
osjea njen miris.
Roendan joj je bio.
Hoe li Hami odmah krenuti prema njoj? Hoe li ga vidjeti neprijateljski
snajperista? I opaliti? Pa, on eka Hamia, eka ga da doe. Da joj prie.
Da ga u glavu gaa. Da ga na nju obori.
Da li ga je zdepasti stigao?
Komandir specijalaca stoji. Glavu je visoko podigao i naslonio je na zid. U
ruci dri radiostanicu. eka.
Nema pucnjeva, niti bilo kakvog kretanja. Nikakvi zvuci ne dopiru do nas.
Tiina postade nesnoljiva. Zakratko. Prekide je um radiostanice:

- Moe li Hami? zau se glas. Bio je to zdepasti. Stigao ga je.


Komandir se trznu, prinese ustima stanicu, pogleda strijelca, dodirnu ga
po ramenu i tiho ree:
- Poinji!
Strijelac je opalio jedan metak, pa jo jedan i onda su se zauli rafali. Prvo
sa nae lijeve strane, pa je sa iste strane poeo tektati na mitraljez i u
isto vrijeme zauo se jedan dui rafal s desne stane.
- Moe, Hami. Neka krene. Pokrivamo ga govorio je komandir.
Strijelac je pucao brzim ritmom. Svaki hitac ga je trzao i gurao mu rame
unazad. Obraz bi mu odskakivao, ali bi on glavu hitro sputao, ciljao i
pucao.
U jednom trenutku, nakon treeg ili etvrtog metka, zastao je, malo due
nianio, smaknuo pogled sa optike, pogledao na stranu, zamurio, snano
stisnuo oi, otvorio ih, zatresaoo glavom, vratio pogled na optiku i
nastavio pucati.
Sa druge strane nije se uo niti jedan pucanj. Potrajalo je! Barutni gasovi
su ulazili u nosnice i draili sluzokou. Komandir je radiostanicu prinio uhu
i ekao. Glas iz nje, iskidan pucnjevima strijelca doao je do nas. Nisam
ga mogao razumijeti. On jeste. Spustio je ruku, dodirnuo rame strijelca i
naredio:
- Prekini!
Nakon toga je stanicu prinio ustima, pritisnuo taster i upitao:
- Je li u redu?
- Jeste odgovorio je glas zdepastog. Na putu smo.

Pucnjava je prestala. Strijelac je promijenio mjesto, zamijenio okvir s


municijom i paljivo nastavio osmatrati.
Vidio je neto i elio je da se u to uvjeri. Da li je to bila samo sjena
nastala od podignute praine njegovih i drugih metaka koji su pogaali
prozor i zid iza njega ili mu se to priinilo. Gledao je prozor garae i iza
njega zid, sad ve jasno vidljiv, bez praine, sa svjeim oteenjima,
odvaljenim komadima elemenata. Tri izvaena bloka ocrtavala su rupu, iza
koje je, u tami, mogao da bude neprijateljski snajperista. U jednom
trenutku, nakon nekoliko opaljenih metaka, vidio je sjenu kako zatvara
rupu, kako se, sa lijeve strane pojavljuje, prolazi ispred rupe i iza prozora,
i nestaje iz vidokruga u trenutku okidanja, tako da je njegov metak
pogodio zid. Sjena je bila obavijena prainom, nejasnih kontura, udnog
ponaanja i izgleda. Kao da je teturala. Strijelca je najvie zaprepastio
izgled sjene. Nije je jasno vidio, ali su kosa i lice bili zapanjujue neobini.
Duga kosa i lice bez brade, sa obrisima kao kod djevojke. Nije bio
siguran ta je vidio i tada nita nije rekao.
Sa druge strane vie nije bilo pucnjeva.
Vratili smo se do specijalaca. Razgovarali su o Hamiu i njegovoj djevojci:
- Jeste li ga vidjeli? Kao da je neto predosjeao. Gledao je u telefon i
ekao da mu kau da je to ona
- Kako nee, bolan, kad je s njom i varen i peen, umijeao se drugi glas
Znaju ta jedno drugom misli. Zajedno sanjaju. I kad ne priaju znaju
Jednom sam s njima dvoma sjedio u kafani. On, srknuo malo kafe,
pogledao je, a ona se osmjehnu i kae: jest. On se nasmija i mahnu
glavom, kao :jest, ali nije ba tako, a ona klima glavom i sve govori:
jest, jest. Siti se ispriali. Kriom, ispod stola se dre za ruke i priaju. Ja
onda ustanem, kao, moram ii. ta u im ja, kad im tada niko ne treba?!

- A, ne znam ni ta si ih se bio svezao. Pusti ih same. ta e im ti Ili


neko drugi ree mu isti glas.
- Kao da je evlija, doda jedan koji je sjedio pored pei i loio vatru.
- Kad te to uhvati postaje evlija nasmija se neko Poe na zadatak, a
misli na nju. Gleda da ti etnik ne iskoi i ne zakolje te, a misli na nju.
Pa, hoe da ne misli na nju, nego na etnika, ali ne moe. Opet misli
na nju. I tako, poalje te komandir u izvianje, a ti, ni sam ne zna kako,
niti ti komandir zna kako, a ti, kao evlija, nae se kod nje.
Smijeh ispuni prostoriju. Onaj koji je bio najblii telefonu uo je poziv. Mi
smo se zabavili priama i smijali se. Uutjeli smo kad je on spustio
slualicu:
- Nita posebno. Ranjena je bila u nogu. Dosta je iskrvarila, ali je sad u
bolnici i u redu je.
- Hami bi poginuo za nju neko ree.
- A ti, kao, ne bi za svoju prekori ga drugi.
Komandir je sjedio i pripaljivao cigaretu. Dugo i eljno je uvlaio dim,
otpuhnuo i upitao:
- Gdje je ta kafa?
KUKA

Opet ga je sanjala. Gledao je u nju onim svojim crnim oima, smijeio se,
govorio. Nikakav glas nije dolazio do nje. Jasno je vidjela pokrete usana,

ali njegove rijei do nje nisu dopirale. to god se vie opirala tim snovima,
oni su ee dolazili. Kao noas. Opet.
Kako su se rastali, eljela je da ga zaboravi. On je ostao u muslimanskom
dijelu grada, a ona je iz njega izala. Nekoliko puta ga je pokuala
nagovoriti da zajedno odu, ali se on na to samo smijao. Govorio joj je da
je on tu roen, da su mu u tom gradu prijatelji i da ne eli ii u umu. Ona
se ljutila na njegov izraz uma. Pa, nisu Pale uma, govorila bi mu, a
on se na to smijao i grlio je. Dan prije odlaska rekla mu je da e otii. On
je odgovarao: Kako u bez tebe? Poi i ti, a on se nasmijao i rekao: A
kako u bez Sarajeva?
Nije mogla da shvati zato nije poao s njom. Zar je bar toliko nije volio?
Toliko puta joj je rekao da mu je ona jedina, najdraa, a tad Ostao je sa
tim Muslimanima. On, Srbin, ostao je u muslimanskom dijelu grada. To
nije mogla da shvati. Osim, ako nije bila druga djevojka u pitanju. Moda
je zbog te druge ostao.
Gledala je grad u kojem je on ostao. Pred njom je bilo naselje, za koje su
joj govorili da on u njemu ivi. Ulice su bile puste. Pogled je usredsredila
na uski prolaz. Kad je dvogled spustila i pogledala kroz optiku snajpera taj
prolaz je jo vie pribliila. Jasno ga je vidjela.
Mjesto na koje je dola dugo vremena nije bilo zaposjednuto. Prola je
pored bunkera u kojem su bila dvojica srpskih vojnika i tranejom ula u
garau. Dok se namjetala, iz tog bunkera odjeknu nekoliko hitaca.
Ljutnula se na to, ali je istovremeno pomislila kako je oni nee demaskirati
nego, moda, i pokriti. Privui e vatru na sebe. Vie na njih nije mislila.
Ispred nje je bio jedan zid sa tri izvaljena bloka. Pored su bila vrata i u
susjednoj prostoriji prozor. Kroz ta dva otvora mogla je lijepo osmatrati.
Tama unutranjosti titila ju je od neprijateljskog pogleda.

Bila je sama. Voljela je da radi sama. Tad je mogla da sanjari, da osmatra


i da puca.
Sad nije sanjarila. Osmatrala je i traila metu. Njegov lik joj je stalno
izlazio pred oi. Nije mogla da vjeruje da je on to uradio. A, prijateljica,
koja je dugo, dugo bila tamo i sino prela, jasno joj je kazala: ao mi je,
ali tako je. Zar ga nisi zaboravila? On je zasluio da ga ti zaboravi. Za
mene bi bio mrtav.
Na prolazu se ukazao jedan lik. Bila je to ena. U crvenom kaputu.
Djevojka sa snajperom pomjerila je kri optikog niana i namjestila ga na
glavu ene u crvenom kaputu. Kaiprst je dodirivao obara. Hladnoa
elika pekla ju je kao eravica. ena u crvenom kaputu je koraala. Nije
urila. Kao da je svojim hodom davala neki znak. Ko je ona? Izmicala je
kriu niana. Ne!
Djevojka sa snajperom je spustila puku. Crveni kaput! Normalan hod! To
je Srpkinja. Obukla se u najdreaviju boju i ne tri. To je znak. Nju nee.
- Kako mi je to mogao uraditi?
Zamurila je. Ponovo je njegov lik prekrio njen pogled. Vidjela ga je da se
smijei. Prua ruke, ide prema njoj. Gleda je. Ne, ne gleda nju. Prolazi
pored nje i grli neku drugu djevojku.
Otvorila je oi i podigla puku. Gledala je prolaz. Dugo. Onda se neko
pojavio. Trao je. Sa neim bijelim u ruci. Bila je to djevojka u
farmerkama. Trala je. To je ona! Kri snajpera je krenuo za njom.
Poravnao se sa njenom glavom. Blagi stisak kaiprsta i Kasno. Ona je
zamakla za zgradu. A bila je to ona. Trala je. Boji se, zbog toga je trala.
Neto je nosila. Neto bijelo. Mahala je time. Kanister. To je kanister i ona
ide po vodu. Vratie se!

- Bie moja! Moja e biti! Rijei koje je izgovarala djevojka sa


snajperom, ponavljale su se:
- Moja si!
Nije smjela da zamiri. Ne zbog djevojke u farmerkama koja se trebala
vratiti, koju je ona ekala, nego zbog njegovog lika koji je ekao da ona
zatvori oi i da doe.
- Ne! Ti si za mene mrtav. Nema te. Ne postoji. Kako si mi to mogao
uiniti? govorila je i plakala. Onda je zamirila.
Bio je opet pred njom. Jasno mu je vidjela kosu. Crnu kosu. Neto duu
nego kad ga je posljednji put zagrlila. Prila mu je blie. Gledala ga je u
oi. Vidjela mu je zjenicu. I u njoj djevojku u farmerkama.
- Kuka! vrisnula je i otvorila oi.
Obrise zgrada je nejasno vidjela. Podigla je ruku i otvorenim dlanom
obrisala suze. Sad je bolje vidjela. Prolaz ispred nje je bio pust. Namjestila
je snajper i nastojala se smiriti. Ubrzano disanje se vidjelo na puci. Nian
je bio nemiran. Iao je dolje-gore. Opustila se. Sve miie je opustila.
Disanje je svodila na blage izdisaje i udisaje. Nian je namjestila tik pored
lijeve ivice zgrade. Na mjesto gdje je glava djevojke u farmerkama
zamakla. Onda ga je spustila. U visinu struka, stomaka. ekala je. Samo
nju. Nikoga vie.
Ne smije pogrijeiti. Otkriti se. Tad bi sve propalo. Ne smije nekoga
drugog pogoditi. Tad bi ona bila upozorena. Mora pomjeriti nian. Na prvu
treinu prelaza. Kad se pojavi uoit e je, prepoznati i okinuti. Na mjestu
gdje je uperen kri niana sastat e se ona i metak.
eka djevojku u farmerkama sa kanisterom u ruci.

- ta ako ga bude nosila u desnoj ruci? Da li e zakloniti farmerke? Hou li


je prepoznati? pitala se.
Pokuala se prisjetiti oblika njene frizure i boje gornjeg dijela odjee. Nije
mogla.
Iako ju je ekala, pojavila joj se iznenada. Trala je djevojka u
farmerkama. Kanister u desnoj ruci joj je usporavao kretanje.
- Moja si! ula je uzvik slian stenjanju u svom stomaku. Pritisla je
obara. Pucanj, trzanje puke i udarac u rame.
Kad je vratila cijev u pravcu okidanja i pogledala kroz optiku, vidjela je da
djevojka tetura. Pala je na samoj polovici prolaza. Kanister je, kao da ga
je spustila, stajao pored njene glave. Leala je nepomino. Nije vidjela da
se mie.
- Moja si! jealo je neto u njoj. Drhtaji grudi su je podizali. U glavi joj
je zvonilo:
- Sad si moja, kuko!
Pogled joj se zamaglio. Plakala je. Obrisala je suze i pogledala kroz optiku
snajpera. Kanister koji je stajao tik pored nepomine glave treperio je.
Poeo je da poprima neki neobini oblik. Kao da se neko nadnosi nad
tijelo.
Njegova glava Prepoznala ga je. To je on. To je njegova glava!
Bijesno je pritisla obara. Opalila je jo dva metka u njegovu glavu.
Zamurila je. Vidjela je njegovu glavu. Gledao je u nju a iz jednog obraza,
u mlazu mu je isticala neka tekuina. To nije bila krv.

Otvorila je oi i na optici ugledala kanister kako stoji. Jedan metak ga je


probuio i iz njega je isticala voda. Mlaz je bio okrenut prema cijevi.
Postajao je sve manji i manji. Onda ga je nestalo.
Tijelo se pomjerilo. Bolje je pogledala i vidjela ruku kako se podie. Kao
da je neto pokazivala. Onda joj se jedna noga pomae. Kao da je poela
puzati.
- Nee kuko! prostenja i naniani.
Metak je pogodio tik pored noge, u trotoar, i odbio se u ivicu susjedne
zgrade. Tano na mjesto koje je ciljala. Drugim metkom prevrnu kanister.
Trei opali, opet pored noge. Pucala je brzo i nervozno. udila se kako
dobro pogaa. Tijelo se umirilo. Ruka vie nije bila podignuta.
- Ostae tamo dok ne iskrvari, kuko! pomislila je.
Onda zaplaka. Suze su joj se slijevale niz lice. Nije ni brisala. Plakala je.
Ridala. Osjetila je samo kako ne moe da die. Neto ju je guilo. Vie
nita nije mogla da vidi. Pred oima su se smjenjivale slike. Treperile su i
munjevito se smjenjivale. Glava njenog momka je poprimala udne oblike.
Bivala je etvrtasta, pa bi onda pucala kao prozorska stakla. Onda bi,
opet, imao svezanu traku na elu koja bi leprala. Od te slike osjeala je
neobjanjiv strah.
Tu sliku je i prije vidjela. Onog dana kad je u estokoj muslimanskoj
ofanzivi na Jevrejsko groblje ostala skoro u okruenju i kad se samim
udom spasila.
Rukom je stisnula nosnice, useknula se, obrisala ruku o pantalone, oi
nekoliko puta stisnula i opet pogledala:
Neka zelenkasta traka vukla se od oka zgrade prema tijelu. ta bi to
moglo biti? Spoj zgrade sa trotoarom nije vidjela. Zemljani nasip joj je
zaklanjao vidik. Traka se kretala. Prela je etvrtinu puta prema tijelu.

- To neko pue! Hoe da je izvue, zakljuila je.


Opalila je jedan metak, ali previsoko. Paljivo je nanianila i opalila drugi.
Prenisko. Taj koji je puzao, nestao je iz njenog vidokruga. Kao da se
slijepio sa zemljom. ekae ga da se podigne. Koliko je metaka ispucala?
Prisjeala se, brojala. est ili sedam? Ili osam? Ne zna tano. ekala je.
Sa desne strane pojavi se jedan njihov vojnik. Bio je krupan, crne, duge
kose. Hitro je prenijela nian na njega i opalila. Metak je zapraio na
oku zgrade. Nije ga pogodila. Neto ili neko ga je povukao nazad.
- Dobro. Doi e mi pomislila je smireno.
Tad je zaula jedan pucanj. S njim se stopio udar metka pored nje. ak je
doao prije pucnja, proao kroz prozor i rupu kroz koju je ona pucala i
udario u zid iza nje.
- Pronali su me zakljuila je Ona kuka e dobiti jo jedan metak. U
glavu!
Malo se pomjerila i naciljala Tad je udario jo jedan metak, iji pucanj
nije ula. Po licu je osjetila estok udarac, kao pijesak ispaljen iz puke.
Meci su zvidali pored nje i s njima dolazili pucnji. Pojedinani i rafalni.
Prostorija se ispunila prainom. Pijesak i komadii elemenata posipali su je
po cijelom tijelu. Najvie ih je osjeala po licu, vratu i rukama.
Pred oima joj se ukazao lik njenog momka. Iz zjenica mu je izlazila
djevojka u farmerkama i grebala je po licu.
Ustala je i poela nasumice traiti izlaz. Rukama je pipala po zidu i traila
prolaz. Kad je pomislila da ga je pronala krenula je prema traneji, ali je
udarila u zid. Nije mogla gledati. Nije smjela stajati na jednom mjestu.
Pucnji su se uli i dolazili su sa njihovog isturenog poloaja. Iz kole. Meci
su zujali poput osica i udarali u zid pored nje. Njih je najvie osjeala.
udila se kako je niti jedan nije pogodio. Na silu je otvorila oi i vidjela da

je u pogrenoj prostoriji. Rupa kroz koju je ona pucala bila je iza nje, a
njen cilj ispred. Kroz prozor su je mogli vidjeti. Shvatila je da je sad ona
postala meta. Ta pomisao je uasnula. Naglo je unula i puzei vratila se
nazad. Preko naslaganih vrea pala u traneju. Tad je prestalo. Tiina je
bila stravina. Puui, dola je do bunkera. I on je bio napadnut. Srpski
vojnik, ranjen odbijenim metkom leao je i jeao. Kad je ugledao, rekao je
njoj:
- Kuko jedna!
Ona je plakala i stenjala. Niko osim nje nije mogao razaznati rije koju je
ponavljala:
- Kuka, kuka