Studije o Antici U Sredisnjoj Crnoj Gori

Stevo VUINI
STUDIJE O ANTICI
U SREDINJOJ CRNOJ GORI
Izdavai
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje
Forum Patria
Biblioteka
POSEBNA IZDANJA
Knj. 15
Urednici
Adnan irgi
Aleksandar Radoman
Recenzenti
orije Borozan
Jovan Martinovi
Stevo VUINI
STUDIJE O ANTICI
U SREDINJOJ CRNOJ GORI
Cetinje, 2014.
SADRAJ
PREDGOVOR ..................................................................................... 7
UVOD .................................................................................................. 9
Oktavijanova kampanja protiv Ilira 3533. god. p. n. e.
uzroci i posljedice rata s Dokleatima ............................................... 13
Rimski kamenolom na Vranickim Njivama ....................................... 45
Da li je debarski zemljotres 518. godine razorio Dokleju?................ 57
Dokleatski sir u djelu Naturalis historia ............................................ 69
Ager privatus u priobalju donjega toka Zete .................................... 83
Rimski akvadukt Cijevna Duklja .................................................. 121
Skupni nalaz rimskoga novca iz rijeke Zete .................................... 163
Neka zapaanja o rimskome gradu Dokleji ..................................... 227
Ubikacija labeatskoga grada Meteona ............................................. 247
Rimska saobraajnica Skodra Sanderva Salunto ....................... 263
Justinijanov most na Staroj Zlatici .................................................. 289
Zavrno razmatranje ......................................................................... 315
REGISTAR IMENA ........................................................................ 317
PREDGOVOR

U ovoj knjizi smo predstavili ukupne rezultate nekih istraivanja
antike i kasne antike u sredinjem dijelu Crne Gore. Njih ne bismo mogli da dovrimo i knjigu predamo u tampu bez podrke prijatelja. Stoga
im dugujemo najdublju zahvalnost, jer su nam pomogli da zavrimo
priloge koji slijede i objavimo ih. One koji su se ljubazno odazvali naoj
molbi i dostavili svoja tumaenja u vezi s nekim pitanjima, fotografisali
ili dali fotografije artefakata kojima smo ilustrovali priloge, dozvolili
pretampavanje dijela njihovih autorskih radova, uradili animacije ili
uestvovali u pisanju naveli smo u fusnotama. Ovom prilikom im se jo
jednom toplo zahvaljujemo. One koje nijesmo pomenuli u fusnotama,
a pomogli su nam tokom pisanja ove knjige na razne naine, obavezni
smo da pomenemo i iskaemo im zahvalnost: akademiku Pavlu Pejoviu, akademiku erbu Rastoderu, Zvjezdani Vuovi, Mileniji Vraar,
Aleksandru Radomanu, Mirku Pekoviu, Marku ulafiu, Adamu Crnobrnji, Zdravku Vukeviu i Veselinu Raduloviu. Zahvaljujemo se
posebno Adnanu irgiu koji se poduzeo da knjigu lektorie, pripremi
za tampu i tampa. Osobitu zahvalnost dugujemo recezentima akademiku oriju Borozanu i mr Jovanu Martinoviu koji su nam pomogli
da je uobliimo. Takvu zahvalnostu dugujemo i porodici supruzi Ranki i eci Marku, Petru i Ruici, koji su imali razumijevanja i godinama
nas podravali da istrajemo u tom poslu.
Autor,
Vranicke Njive, jun 2014. godine
UVOD

Viedecenijska istraivanja koja smo sprovodili priobaljem i koritom rijeke Zete u njenom donjem toku rezultirala su obilnim nalazom
hronoloki i tipoloki raznovrsnog arheolokog materijala. Identifikovali smo i nekoliko vrijednih lokaliteta koji se vremenski mogu smjestiti u
rasponu od neolita do kasne antike. U ovoj knjizi objaviemo i tumaiti
samo antiki materijal, i rezultate istraivanja antike u sredinjem dijelu
Crne Gore, a u narednim praistorijski i srednjovjekovni. Ovo nam je
obaveza, tim prije to je crnogorski prostor arheoloki neistraen, ili tumaen u hronolokom i kulturolokom kontekstu kojem ne pripada i to
uglavnom zbog politikih razloga koji nijesu ni u kakvoj vezi s naukom
i injenicama. Veina naenoga materijala dokumentuje svakodnevni
ivot populacije koja je milenijumima naseljavala prostor oko donjega
toka Zete, dok je dio ratnog, uglavnom ofanzivnog karaktera, u vezi s
nizom sukoba koji su se odigravali u neposrednoj blizini sastavaka rijeka Zete i Morae. U Morai se materijal nije mogao ouvati, jer ona, u
vrijeme visokog vodostaja i bujica, nosi sitnozrni i krupnozrni materijal
kojim zasipa korito, artefakte pomjera i trenjem preoblikuje i unitava.
Meutim, nije bez znaaja ni injenica da je u donjem toku Moraa
plitka i bistra, pa je svaki artefakt koji se u njenom koritu naao, bilo
sluajno ili namjerno, dugo vrijeme mnogima bio na dohvat ruke. Za
razliku od nje, Zeta je duboka oko 7 metara i neprozirna, pa je potonula
materijalna dokumentacija tek odnedavno, uz pomo opreme za podvodno ronjenje dostupna. Materijal u njoj je naen in situ jer energija
te rijeke nije u stanju da pomjera predmete od metala i kamena s mjesta
potonua.

Dio ratnoga materijala mogue je dovesti u vezu s dokumentovanim sukobima u neposrednoj blizini Duklje i sastavaka ove dvije rijeke,
poev od antikog vremena do savremenog doba. Bilo ih je ukupno pet.
Oktavijanova kampanja protiv Dokleata 33. g. p. n. e. o kojoj pie Apian (III,4) odvijala se preko gazova na Zeti i Morai i zavrila konanim
porazom ovoga plemena u podgrau i na gradini Trijeba, Dukljanski
9
Stevo Vuini
kralj Dobroslav i pretedent na dukljanski prijesto Koapar, izmeu

1101. i 1110. godine, sukobili su se ispred i unutar bedema Duklje,
43. glava Ljetopisa popa Dukljanina, bitka izmeu zetskog gospodara
Bale II i bosanskog kralja Tvrtka oko 1380. godine dogodila se u neposrednoj blizini Sastavaka, Tvrtkova povelja Dubrovanima pisana 17
septembra pod Spuem u Zeti (inae nije datirana). U novije vrijeme,
tokom Veljega rata, 6. septembra 1876. godine odigrala se bitka na Trijepu (brdo pored Dokleje) izmeu crnogorskih i turskih trupa i od 19.
do 22. jula 1941. godine trodnevna bitka izmeu crnogorskih ustanika
i italijanskih trupa koja je takoe zahvatila prostor antike Dokleje i
njene blie okoline ukljuujui brdo Trijeba i Sastavke. Nekoliko primjeraka su, po svemu sudei, materijalno svjedoanstvo jednoga okraja izmeu turskih trupa i vojske ura Crnojevia, koji se dogodio
neposredno prije pada Podgorice pod sultanovu upravu 1476. godine.
Dio naenog ratnog materijala nije mogue dovesti u vezu s nekim
poznatim sukobima, ali on indicira da ih je na tom potesu, dugom oko
1,5 kilometara, od Vranickih Njiva do Sastavaka, mjesta utoka Zete u
Morau, bilo jo nekoliko koji nijesu dokumentovani.

Prostor bogat obiljem plodne zemlje, smjeten pomeu bjelopavlike i zetske ravnice, uklijeten izmeu Maloga i Veljega brda s jedne i
Trijepa i Kaznovice s druge strane, s razlogom je bio sredite praistorijske zajednice Dokleata, ali i poprite bitaka i sukoba. I jedno i drugo
je bilo uslovljeno njegovim geografsko-saobraajnim karakteristikama.
Oslonjen je na brdsko-planinsku povr pogodnu za stoarenje, kroz
njega protie Zeta i dotie ga Moraa, i prosijecaju vane saobraajnice koje se na njemu ukrtaju. Te injenice su presudno uticale da od
vremena praistorije na njemu buja ivot, a kasnije se sagradi i antika
Doclea. Rijeke, Zeta koja tee od everozapada i Moraa od evera na
tom prostoru se sastaju i ka jezeru nastavljaju tei pod imenom Moraa. Svojim duboko ueenim koritima dijele teritoriju Crne Gore na tri
cjeline. Jugozapadnu povr Katunske nahije s manjim dijelom Bjelopavlia koja je uklinjena s desne strane donjega toka Morae, ispod Sastavaka, i donjega toka Zete. everozapadni dio obuhvata Pipere, Bjelopavlie, Rovca i Morau sa Sinjavinom. Ova planinska povr kaskadno
se sputa ka jugu i oslanja na lijevu obalu donjega toka rijeke Zete i
desnu obalu Morae. everoistona, trea cjelina, s lijeve strane Morae, obuhvata brdsko-planinsku povr Vasojevia, Bratonoia i Kua,
10
Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori
odekom se sputa u emovsko polje i Zetsku ravnicu do Skadarskog

jezera. Glavni pravci saobraajnica koje povezuju kontinent s primorjem (Via Zenta) i zaleem obale Jadrana, Levant sa zapadnim krajevima, ukrtaju se u njegovoj neposrednoj blizini. Via Zenta silazi preko
Meduna u zetsku ravnicu, nadomak Podgorice, na dva kilometra od
Sastavaka. Osamsto metara iznad njih, na Rogamskom gazu, Morau je
prebrodila saobraajnica koja je u pretpovijesno doba povezivala staru
Heladu preko Skadra s Hercegovinom ila i dalje ka zapadu. Pruala se
brdom iznad lijeve obale Zete. Na nju se vezivala saobraajnica koja
je vodila preko Rovaca i Morae duboko u kontinent, i druga preko Pipera ka durmitorskoj povri. Donedavno su sve tri sluile stoarima za
vezu s Podgoricom. U antici, saobraajnica od Levanta ka zapadu bila
je izmjetena s june strane Maloga brda, udaljena etiri kilometra od
Sastavaka, a u tursko i savremeno doba, prekoputa Dokleje, na desnu
stranu Zete. Na tom prostoru, neposredno oko Sastavaka, obje rijeke
imaju izvjestan broj pliina (gazova) kojima se odvijao saobraaj. Oni
su i uslovili da se ratni materijal nalazio upravo u njihovoj neposrednoj
blizini.

U koritu donjega toka rijeke Zete, podvodnim rekognosciranjem
identifikovali smo lokalitete na kojima su potoci, koji provru u vrijeme
velikih kia i energija vode uopte, s povrine sprali i deponovali pra
istorijski i antiki materijal. Istraujui teren neposredno iznad podvodnih, uspjeli smo da identifikujemo i povrinske lokalitete vile rustike
i praistorijske naseobine. Naeni materijal i objekti nesporno ukazuju
na kontinuitet ivota ljudskih zajednica u priobalju donjega toka Zete,
od praistorije do kraja antike. Antiki materijal i rezultati istraivanja
donjega toka Zete su u direktnoj vezi sa Doklejom. U korelaciji s rezultatima najnovijih istraivanja areala ovoga antikog grada daju jasniju
i potpuniju sliku njegovog ivota. Ta saznanja su nas obavezala da sve
utvrene injenice uparene s materijalnim dokazima objavimo i tumaimo u nekolika priloga koja slijede. Nekolika sljedea smo posvetili
kritikom preispitivanju osnovanosti pretpostavki i teorija koje su, jo
krajem pretprolog vijeka, tokom svog kratkotrajnoga boravka, postavili neki onovremeni autoriteti, i to na temelju rezultata povrnoga
rekognosciranja terena. Mada su one u naunoj javnosti odavno dovedene u pitanje, u literaturi i javnosti se do danas tumae i prihvataju kao injenice, iako nijesu zasnovane na injenicama, niti potvrene
11
Stevo Vuini
materijalnim dokazima. U vezi su sa snadbijevanjem Dokleje vodom,

identifikacijom rimskih putnih stanica izmeu Sanderve i Skadra, lokacijom antikoga Meteona i zemljotresom iz 518. godine s epicentrom
u okolini Debra, koji se u literaturi navodi kao uzrok propasti Dokleje.
Sveukupno, jedanaest tematski razliitih priloga, ali sadrajno povezanih koji unekoliko mijenjaju uobiajenu predstavu o ovome antikom
gradu i antici uopte u sredinjem dijelu Crne Gore. Iz pojedinanih
zakljuaka koje smo izveli na kraju svih jedanaest priloga, proishodi i
jedan sintetiki, kojeg smo dali na kraju knjige.
12
OKTAVIJANOVA KAMPANJA PROTIV ILIRA 3533. god. p. n. e.

UZROCI I POSLJEDICE RATA S DOKLEATIMA

Oktavijanovoj ratnoj kampanji protiv Ilira voenoj od 35. do 33.
godine prije nove ere prethodilo je jedanaest ratnih kampanja ij su teita napada bila na krajnjem zapadu Ilirikuma.1 Cilj su im bili Dalmati,
Histri, Japodi, Liburni i plemena povezana s njima, koja su ugroavala
rimske imperijalne interese na Jadranu, evernoj Italiji i Gornjoj Dalmaciji. Rimske legije vie puta su pustoile, pljakale i palile zemlju
izmeu Alpa i Neretve i nemilosrdno satirale stanovnitvo. Prvu kampanju predvodio je Gaj Marcije Figul 156/155. p. n. e., drugu Lucije
Cecilije Metel 119/118. p. n. e., pa onda redom: Lucije Kornelije Sula
84. p. n. e., Gaj Koskonije 78/76. godine p. n. e., Gaj Julije Cezar 50.
p. n. e., Marko Oktavije 49/47. p. n. e., Kvint Kornificije 48/47. p. n.
e., Aul Gabinije 48/47 godine p. n. e., Publije Sulpicije Ruf 47/46. p.
n. e., Publije Vatinije 45/44. p. n. e. i Gaj Azinije Polion 40. godine p.
n. e. Kampanja voena 3533. godine p. n. e., posebno je zanimljiva
za crnogorsku nauku. Prvi put, nakon pobjednike Lucija Anicija 168.
godine p. n. e., tokom koje je crnogorski prostor ognjem i maem integrisan u rimsku interesnu sferu, u izvorima se spominje jedno ilirsko
pleme s teritorije Crne Gore koje se, izmeu ostalih, nalo na udaru rimskih legija. O toj ratnoj kampanji opirno je pisao Apijan, porijeklom
Grk, roen u Aleksandriji 95. a umro 165. godine nove ere. U njegovoj
Istoriji Rima, knjiga III, 16, pie da je Oktavijan, izmeu ostalih ilirskih
plemena, s vie napora pokorio i Dokleate. Ta injenica i obilni nalaz
rimskog i ilirskog materijala naenog u rijeci Zeti, neposredno ispod
gradine Trijeba, u blizini antike Dokleje, provocirali su nas da se studioznije pozabavimo tim pitanjem i pokuamo da ih dovedemo u vezu.

U Apianovoj Istoriji Rima (knjiga III, 16) itamo o Oktavijanovom vojevanju na Ilire i Ilirik od 35. do 33. godine prije nove ere. Nab Sinia Bili Dujmui, Oktavijanova kampanja protiv Delmata 35-33. god. pr. Kr,
(doktorska disertacija) Sveuilite u Zadru djel za povijest, Zadar, 2004.
13
Stevo Vuini
raja plemena koja su bila na udaru Oktavijanovih legija i opisuje ratnu

taktiku koja je nesumnjivo primijenjena i prema Dokleatima te ga zato
opirnije citiramo: ,

.

, ,

...c.
[16] ,

.

:
, ,

.
, . ,
, , ,
: ,
. , .

, ,
, ,
.
, : .
[17]
,
, ,
, :
, .
,
. , ,
.
14
,
, . ,
,
, .
, ,
.
[18] ,
, , ,
,
.
: ,
. ,
.
,
:
,
.
, , .
, :
.
[19] , ,
, ,
.
:
. :
,
,
.
, ,
:
, ,
.
,
, .
. .
15
Stevo Vuini
[20] ,
,
.
,
, ,
. ,
.

, , .
,
. ,
, ,
.
,
, ,
.
, .
.
[21]
, ,
,
.
, ,
, , ,
, ,
.
, ,
, ,
,
.
,
.
.
:
,
, .
16
[22]
:
. ,
.
, .
, :
, .
.
. ,

. ,
,
,
, , ,
, ,
,
, ,
, .
: ,
.

U prijevodu2: Kad je Avgust postao gospodar obavijestio je senat
da je za razliku od lijenog Antonija oslobodio Italiju od divljih plemena
koja su tako esto upadala. Pokorio je samim tim to je pokuao Oksieje i Partenate, Batijate, Taulante, Kambaje, Kinabre. S vie napora
je osvojio Dokleate, Karne, Interfurine, Neresije, Glinditone i Tauriske. Druga koja su se pobunila Meliteni i Korulanci koji su naseljavali
ostrva i praktikovali pirateriju on je potpuno unitio tako to je mladie
pobio a ostale prodao kao robove. Liio je Liburne njihovih brodova
zato to su takoe praktikovali pirateriju.3
Mirjana MatijeviSokol, Povijesna svjedoanstva o Senju i okolici antiki
izvori, Senjski Zbornik, 1994, str. 3235, prijevod doc. dr. Bruna Kunti-Makvi.
Gospoe Kunti i Matijevi ljubazno su se odazvale naoj molbi da nam dozvole
da prijevod pretampamo u cjelini i saglasile se da ga koristimo za potrebe ovoga
priloga. U njemu se najbolje oituje politika, strategija i taktika koju je primjenji
vao Oktavijan u ovom ratu prema svim plemenima, ukljuujui i Dokleate.
3
Tekst preuzet iz: Appiani Alexadrini, Historia Romana ab Immanuele Bekkero,
volumen prius, MDCCCLII 1852, str. 433437.
2
17
Stevo Vuini
16,48
Od Japoda pak unutar Alpa Moentinci i Aveani pristupie mu kako je
napredovao, dok se Arupijci, najhrabriji i najbrojniji Japodi, povukoe
iz sela u utvrdu i izbjegoe u ume uoi njegovog dolaska. Cezar zauze
grad, no ne spali ga, ponadavi se da e se oni predati. Kad su se predali,
odlui neka ondje obitavaju.
17,49

No najvie su ga namuili Salasi, prekoalpski Japodi, Segeani, Delmati, Desijati i Peonci, koji su daleko od Salasa. Oni nastavaju vrhunce
Alpa, neprohodnih gora kroz koje je prolazak teak. Zbog toga su bili
samostalni i utjerivali su dae od prolaznika.
17, 50
Veter ih iznenadno napadne, na prepad preotme klance i opsedae ih
dvije godine. Nedostajalo im je soli, kojom najvie oskudijevaju, te su
prihvatili posade. im se Veter udaljio, odmah posade izbacie i ovladae klancima, te ismijavahu Cezarove izaslanike da nisu sposobni uiniti nita velikoga.
17, 51
Budui da se nasluivao sukob sa Antonijem, Cezar ih odlui ostaviti
samostalnima i nekanjenim za nedjela prema Veteru. Sumnjajui u to
oni su skupljali mnogo soli i napadali rimsko podruje, dok na njih nije
poslan Mesala Korvin, koji ih je pokorio glau.
18, 52
Salasi su, dakle, podvrgnuti na taj nain. Prekoalpski pak Japodi, snaan i divlji narod, odbili su rimnjane dva puta u manje od dvadeset
godina. Napadali su Akvileju i opljakali rimsku koloniju Tergest. Dok
je Cezar nastupao protiv njih strmim i neravnim putem, oni su mu ga
oteavali obarajui stabla.
18
18, 53
Kad se uspeo, izbjegli su u drugu umu i vrebali na nj dok je nastupao.
Budui da je stalno predviao neto takvo, odaslao je nekolicinu na brdske vrhunce neka napreduju uz oba njegova boka dok on stupa naprijed
nizinom i obara umu. Japodi provaljivahu iz zasjeda i mnoge ubijahu,
no veinu ih pobiju oni koji su usporedno stupali vrhuncima. Preostali
su se opet skupljali u guticima, napustivi grad kojemu je ime Terpon.
Kad ga je zauzeo, Cezar ni njega nije spalio nadajui se da e se i oni
predati. I predali su se.
19, 54
Zatim je napredovao na sljedei grad Metul, glavni grad Japoda. On
lei na vrlo umovitom brijegu, na dva vrhunca koje dijeli uski klanac.
Za oruje sposobnih ljudi u punoj snazi bilo je ondje oko tri tisue,
bojovnih i vrlo dobro naoruanih, koji su lako odbijali Rimljane dok su
stajali oko njihovih bedema. Rimljani su podizali nasip, a Metuljani su
nou i danju provaljivali kroza nj i izazivali. S bedema su ljudstvo gaali bojnim spravama kojih su se bili domogli za borbe to ju je Decim
Brut ondje vodio protiv Antonija i Augusta.
19, 55
Kad im je bedem ve popustio, podigli su unutra drugi, napustili porueni i preli na novo sagraeni. Rimljani su zaposjeli i spalili naputeni bedem, a uz drugi nasuli su dva nasipa i s njih su poloili etiri
mosta na bedem. Kad je to uinjeno Cezar poalje nekolicinu naokolo
na stranju stranu grada da bi opkolili Metuljane, a ostalima zapovijedi
neka mostovima prijeu na bedeme. Sam se uspne na visoki toranj te
posmatrae.
20, 56
Barbari su se po bedemu suelice suprostavili onima koji su kuali prijei, a drugi su odozdo dugim kopljima probadali mostove i veoma su
se ohrabrili kada je pao prvi, a zatim drugi most. Kad je pao i trei,
19
Stevo Vuini
Rimljane je ve obuzeo posvemani strah, te nitko nije stupio na etvrti

most dok ih nije izgrdio Cezar koji je strao s tornja. Kad ih niti tako
nije pokrenuo, uzme tit i sam ustra na most.
20, 57
S njime pohrle od asnika Agripa i Hijeron, te tjelesni straari Lut i
Vola, samo etvorica s nekolicinom posve odanih. Kad je ve prelazio
most, postie se vojska i uspe se hrpimice. I opet pada most, optereen,
i ljudi budu pod njim zatrpani, jedni poginu, druge iznesu satrte.
20, 58
I Cezar bi udaren u desnu nogu i obje ruke, no ipak se odmah uspne
na toranj do zastave i pokaza se u punoj snazi, kako ne bi nastala nikakva pomutnja zbog pomisli da je poginuo. Da ipak niti neprijatelji ne
bi pomislili da e se on predati ili povui, smjesta dade izraditi druge
mostove. To je ponajvie skrhalo Metuljane, te su se neoekivano bezvoljno borili.
20, 59
Sljedeega dana upute mu izaslanike, predaju pedeset talaca koje je
odabrao, te prihvate posadu. Vojnicima iz posade prepuste drati vii
vrhunac, a sami prijeu na drugi. Kad posada ue i odredi im neka predaju oruje, oni se razgnjeve, zatvore ene i djecu u vijenicu i postave
straare, te im reknu neka spale vijenicu dogodi li im se to strano, a
sami pomamno navale na Rimljane.
21, 60
Kako su napadali odozdo Rimljane na viem poloaju, bili su hrpimice
strovaljeni. Straari su potpalili vijenicu, mnoge su ene ubijale sebe i
djecu, druge su se sa ivom na rukama bacale u plamen, te su u toj bici
od vatre propali svi za boj sposobni mukarci i veina nejakih Metuljana.
20
21, 61
S njima je spaljen i grad, i ne bijae nikakva traga od njega, neko najveeg u onim krajevima. Kad je zauzet Metul, ostali se Japodi u strahu
predaju Cezaru. Prekoalpski su se Japodi dakle tada prvi put podvrgnuli Rimljanima. Kad je Cezar odstupio, odmetnuli su se jedni od njih,
Poseni. Na njih je poslan Marko Helvije, osvojio je njihovo podruje,
krivce pobio, a ostale prodao.
22, 62
U segestiku su zemlju Rimljani prije provalili dva puta, no nijesu uzimali taoce niti to drugo. Zbog toga su Segeani bili umiljeni. Cezar
je na njih nastupao kroz panonsku zemlju dok niti ona jo nije bila podvrgnuta Rimljanima.
Cilj i tok ratne kampanje

Ubistvo Gaja Julija Cezara, 15. marta 44. godine p. n. e. bilo je
uvod u graanski rat za njegovo nasljee. U prvi mah izmeu trijumvirata sklopljenog izmeu Marka Antonija, Oktavijana Avgusta i Marka
Emilija Lepida s jedne, i njegovih ubica, pristalica republikanskoga ureenja, Bruta i Kasija s druge strane. Antonije je bio Cezarov tienik, u
vrijeme graanskog rata izmeu njega i Pompeja, bio mu je namjesnik
u Italiji, i izabrani konzul za 44. godinu p. n. e., Marko Lepid komadant
konjice, a trei lan trijumvirata, Oktavijan Avgust, unuk Cezarove sestre i nasljednik kojega je Cezar testamentom posinio. Trojica monika,
naredne, 43. godine p. n. e. sklapaju drugi trijumvirat. Narodna skuptina ga potvruje i daje im petogodinji mandat da okonaju graanski
rat. Antonije i Oktavijan, na temelju toga ovlaenja, 42. godine p. n.
e., pokreu veliku ratnu kampanju protiv Bruta i Kasija, koja se zavrila konanim porazom njihovih trupa i samoubistvom cezaroubica. Pobjednici su razdijelili vojsku i provincije, iskljuivi iz podjele Lepida.
Oktavijan se s pet legija i 4000 konjanika vratio u Italiju, a Antonije
sa est legija i 10.000 konjanika poao na Istok. Dvije godine kasnije,
nakon to je smirio istone provincije, predvodei svoje legije, Antonije
se iskrcao u Brindiziju, dovodei u pitanje graanski mir koji je spa21
Stevo Vuini
en intervencijom razboritih vojnika. Dvojica vojskovoa u tom gradu

sklapaju sporazum, po kojem su Oktavijanu pripale provincije zapadno
od Skadra, a Antoniju istono. Umjesto da se sporazumom konano
rijee sporovi oko nasljea, on je samo nakratko odloio predstojei
neizbjeni sukob izmeu dvojice glavnih rivala za Cezarovo nasljee.
U septembru 31. godine p. n. e. razrijeen je pomorskom bitkom kod
Akcija u korist Oktavijana Avgusta i samoubistvom Marka Antonija i
Kleopatre.

Dogovorom iz Brindizija teritorijalna uprava nad zapadnim provincijama ukljuujui i Ilirik pripala je Oktavijanu.4 U narednim godinama
on je politikim i vojnim sredstvima uspio da uspostavi rimsku vlast nad
njima izuzimajui istonojadransku obalu i njeno kontinentalno zalee.
No, sukob s Antonijem bio je neminovan i on je morao da se pripremi za
njega. Na kraju, podijeljena imperija nije bila funkcionalna i Rim koji je
bio naviknut da se odrava i stie porobljavanjem naroda i drava vodio
je u propast. Zato je morala da se ujedini pod jednim stegom.

U vojnostratekom smislu balkansko ratite je moralo biti pacifizirano i potencijalna prijetnja od ilirskih plemena eliminisana. Autori
imaju razliita miljenja o smislu i cilju kampanje, ali se u naelu svi
slau da postoje strateki razlozi poto je Balkan bio Oktavijanova operativna osnovica za rat s Antonijem. On je morao biti pacifiziran da bi se
zatitila Italija od mogueg upada Antonijevih trupa iz pravca dananje
Slovenije i otvorio put za pohod dolinom Save ka dananjem Beogradu i
dalje na istok. Zato je bilo potrebno da se obezbijede dva prolaza kroz
takozvana Ljubljanska vrata i pravac Senj, preko Like u dubinu kontinenta.5 Na tim pravcima trebalo je prethodno potui Japode koji prijete
Akvileji, Liburne koji kontroliu everni Jadran i Dalmate koji zatvaraju
pravce prema unutranjosti i zaleem Jadrana pravac prema Makedoniji.
Na pravcu ka Makedoniji nalazilo se i nekoliko manjih ilirskih plemena
koja su mogue 48. g. p. n. e. bile u savezu na strani Pompeja protiv
Cezara Dokleati, Narestini, Glinditioni i Taulanti.6 U Makedoniji se
nalazilo est Antonijevih legija kojega je trebalo sprijeiti da meu Ilirima nae saveznike i ugrozi bilo Italiju bilo Oktavijana i razvue mu
Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija, Sarajevo, 2011, str. 43.
Sinia Bili Dujmui, Oktavijanova kampanja protiv Delmata 3533. god. pr.
Kr., Sveuilite u Zadru djel za povijest, Zadar, 2004, str. 428.
6
Isto, str. 429.
4
5
22
legije na vie pravaca. Takav scenario bio bi uvod u njegov poraz. U

tom smislu Ilirik je i strateko zalee koje mora biti u savezu s Oktavijanom. U propagandnom smislu ne treba izgubiti iz vida da pobjeda
nad nepokornim Ilirikom donosi Oktavijanu slavu koja bi mu pribavila
neophodno masovno potovanje i popularnost u rimskom puku, to bi
mu dobro dolo pred nadolazee sudbonosne dogaaje. Osobito zbog
injenice da su Dalmati pred Promonom bili porazili Cezarove vojskovoe Gabinija i Vatinija, zaplijenili im stegove i podravali Pompeja
u ratu protiv Cezara. U simbolikom smislu za rimski ego bilo je od
vanosti da se Dalmati potuku i prislile da vrate zaplijenjene stegove i
isplate tribut koji su dugovali Cezaru. Ne treba isputiti iz vida ni injenicu da je Oktavijan morao da ispuni oekivanja mnotva vojnika koji
treba da se otpute s nagradama koje im ne moe priutiti. Ta sredstva
je mogao pribaviti samo plijenjenjem bogatstava poraenih i prodajom
roblja nakon uspjeno zavrenog rata.7 Nema razloga da se ne povjeruje i Veleju Paterkulu koji navodi da je Oktavijan poveo trupe na Ilirik
da bi ih izvjebao i pripremio za rat s Antonijem. I to bi bio dovoljan
razlog za pokretanje tolike vojske u rat s prilino neizvjesnim ishodom.
Tako je bilo suditi na temelju prethodnih iskustava s nekim nepokornim
ilirskim plemenima koja se nijesu dala fascinirati rimskom oruanom
silom. Ovoga puta su pretrpjeli poraz, i makar formalno se pokorili pred
rimskim orlovima. Apijan to potvruje izrekom: Na taj je nain August
pokorio cijelu ilirsku zemlju, a ne samo djelove koji su se pobunili protiv Rimljana, ve i one koji nijesu nikad bili pod njihovom vlau."8

Ratna kampanja 34. i 33. g. p. n. e. imala je teite na prostoru
koji rimska administracija nije efikasno kontrolisala. Plemena koja su
ga nastanjivala nijesu se pretrzala da priznaju rimsku supremaciju i
prkosila su joj. Pobueni viedecenijskim uspjenim otporom evernoilirskih plemena, prije svih Dalmata, izgleda da su ovoga puta poslunost rimskome stegu otkazala i druga plemena irom Ilirika ukljuujui i Dokleate, pa je kampanjom zahvaen iroki prostor od Alpa do
everne Albanije i od mora do Save i Dunava. U vojnom smislu ona je
bila skup ratnih operacija voenih raznim pravcima, diktiranim ratnom
strategijom i geografsko-saobraajnim uslovima. Poetne operacije su
se vodile na dva pravca istovremeno. Lijevo krilo nastupalo je protiv
Isto, str. 424.
App. Illyr., 28.
7
8
23
Stevo Vuini
alpskih Salasa koje je konano pokorio Marko Valerije Mesala Korvin.9 Na udaru su se nali i nepokorni Karni i Taurisci. Vjerovatno su
operacije zavrene tek 34. g. p. n. e. Glavnina je nastupala od Senja
(Senie) pravcem koji je zahvatao Japode. Prvo su napadnuti takozvani
ovostrani Japodi koji su nastanjivali prostor juno od Kapele i na ijem
su elu bili Arupini. Potom onostrani Japodi koji su nastanjivali prostor
everno od Kapele.10 Nakon to su potueni legije su nastavile mar ka
Sisku (Segestici) i u fokusu napada su imale plemena koja su nastanjivala savsko podruje. U toku 34/33. g. p. n. e. te trupe, pod zapovjednitvom Oktavijana povratile su se i porazile Dalmate kod Promone
drnika krajina. U literaturi se moe nai ugrubo rekonstruisani dalji
tok operacija.11 Neki autori dre da je Oktavijan nakon uspjeno zavrene kampanje protiv Dalmata, 33 g. p. n. e. pregazio Dezidijate koji su
nastanjivali sarajevsko podruje, dolinu Lepenice, ire kakanjsko i travniko podruje i zeniku kotlinu.12 Taj pravac sugerie i sam Oktavijan
tvrdnjom da je osvojio Ilirik sve do Dunava. Potom je, Oktavijan pie,
preao Dunav, pokorio i prisilio Daane da se pokore rimskom orlu.1 3
N e k i a u t o r i d r e d a j e dalji prodor nastavio u pravcu jugozapadne Srbije everni Partheni. P o t o m j e i z v r i o u p a d u Albaniju
Pirusti i Taulanti, a onda prodro u dolinu Zete i Morae (Dokleati)
i dolinom rijeke Zete nastavio operaciju prema Naroni Melkumani,
Glindicioni i Naresi. Ovo jeste logian slijed, jer neka od ovih plemena
pripadaju naronitanskom konventu. Plinije (Naturalis historie, III, 144)
ih navodi: Kerauni, Daorsi, Dezitijati, Dokleati, Deretini, Deremisti,
Dindari, Glindicioni, Melkumani, Naresi, Skirtari, Sikuloti, Vardei.

Meutim, u pitanju upada rimskih trupa iz jugozapadne Srbije u
evernu Albaniju istiemo dva problema. Prvi se tie trase toga puta.
On iz jugozapadne Srbije vodi kroz Metohiju do akovice, pa onda dolinom Drima do Skadra kroz uske klance kojima tee Drim, tako da se
marevski poredak mora rastegnuti i izloiti opasnim bonim napadima
s visova, pri emu legije, u sluaju napada, nemaju prostora da se razvi Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija, Sarajevo, 2011, str. 45.
Dion Kasije, XXI, 49, str. 35.
11
Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija, Sarajevo, 2011, str. 57.
12
Danijel Dino, Dezidijati: identitetski konstrukt izmeu antikih i savremenih percepcija, ANUBiH, Centar za balkanoloka istraivanja, Godinjak, knjiga 36, str.
8889.
13
Res gestae Divi Augusti, 30
9
10
24
ju u borbeni poredak. Ne vjerujemo da neprijateljski raspoloena ilirska

plemena ne bi iskoristla tu pogodnost da sistematski unitavaju rimske trupe. ini se racionalnijim i sigurnijim da je taj upad izvren komunikacijom koja povezuje jugozapadnu Srbiju, pravcem Prijepolje,
Bijelo Polje, Kolain, preko Podgorice s primorjem. Ona je relativno iroka, dozvoljava manevrisanje velikim jedinicama, dijelom vodi preko
planinskih povri, i pogodna je za razvijanje uobiajenog marevskog
rasporeda s prethodnicom, bonim obezbjeenjem i zatitnicom. Zato
je izvjesnije da su Legije prodrle u zetsko-bjelopavliku ravnicu upravo
tim putem, koji preko Kua i Meduna izbija na Doljane, kod Podgorice, nedaleko od gradine Trijeba upravnog sredita Dokleata. Ne treba
smetnuti s uma ni injenicu da o izboru rute presudno odluuju terenski
uslovi za transport opsadnih i ratnih sprava i komore koja sa sobom
vodi stoku. U ovom sluaju to je i jedina razumna ruta koja dozvoljava
da se bezbjedno izvede takav poduhvat.

Drugi problem je u vezi s nainom pokoravanja Taulanata i Pirusta
koji naseljavaju zalee Ljea i Draa. Apian pie da su pokoreni samom
injenicom da je izvren pokuaj. Za tako neto nije bilo potrebe da se
vojniki nastupa na njih. To je mogao da uradi Oktavijanov legat kojega
bi dovezla flota, bilo da je otputovao kopnom i zatraio od njih lojalnost.
U sluaju da su na njih pokrenute legije, od Podgorice do Ljea ima stotinjak, a do Draa 150 km, irokim zaleem Jadrana koje ne dozvoljava
nikakvo iznenaenje trupama koje mariraju. Svakoga trena mogu da se
razviju u borbeni poredak i odgovore na oruanu provokaciju.

Sve injenice navode na zakljuak da je tim trupama zapovijedao Statilije Taur (Statilius Taurus), najbolji Oktavijanov vojskovoa
i ovjek od izuzetnog povjerenja.14 Kasio Dion (49, 38) navodi da je
nakon trijumfa nad Dalmatima, on vodio rat s ostalim plemenima. Svetonije Aug. (20-21) to potvruje i naglaava da je Oktavijan ratove vodio djelimino kao zapovjednik djelimino preko svojih legata. Statilije
je u vrijeme Oktavijanova odsustva s ratita, tokom kojeg je preuzeo
konzulska ovlaenja i lijeio se od povrede zadobijene pod Metulumom, privremeno zapovijedao trupama. Razumno je pretpostaviti da je
pacifikacija ostatka Ilirika, nakon poraza koje je Oktavijan nanio Dalmatima, predata u ruke odanom i provjerenom zapovjedniku. Previe
je to iskuenja s kojima se trebao susresti vrhovni zapovjednik izvo Apin, III, str. 27.
14
25
Stevo Vuini
dei dugotrajne mareve i ratne operacije na irokom prostoru Bosne,

dunavskoga ratita, jugozapadne Srbije, everne Albanije, Crne Gore i
Hercegovine, da bi se komanda dala u ruke vojskovoi neprovjerenom
u ratu.
Pretpostavka nekih naunika, zasnovana na Apianovim navodima
(III, 16) da je transport tih legija izvren morem ne ini se izvjesnom.
Nesumnjivo da je Oktavijanova flota odigrala vanu ulogu u kampanji. Apian opisuje teke posljedice vojnoga poraza stanovnika Mljeta i
Korule u toku ove kampanje, ije je mladie Oktavijan poubijao zbog
gusarenja, preostale prodao u roblje, a Liburnima oduzeo brodovlje iz
istih razloga. Opisao je i Oktavijanovo osvajanje Segeste (Siscia, Sisak)
kao bazu u ratu protiv Daana i Bastarna. Navodi da su njegovi brodovi
graeni na Savi i da su sluili za prijevoz namirnica i opreme prema Dunavu. Na temelju tih podataka i z v e d e n j e z a k l j u a k d a j e tokom
rimsko-ilirskoga rata (3533. g. p. n. e.) vojno brodovlje odigralo vanu
ulogu, kako na moru tako i na rijekama.15 Nije iskljuena mogunost da
je brodovlje djelimino zaplijenjeno od prethodno pokorenih Tauriska.
I Dion Kasije navodi rjenu bitku protiv Panonaca kod Siscije, u kojoj je zapovjednik te flote, bivi osloboenik i zapovjednik flote Sexta
Pompeja, izgubio ivot. Nabrajanje pobijeenih naroda ini odrivim
navode da su bili napadnuti u razliito vrijeme iz vie pravaca: iz Akvileje u blizini Venecije i Istre (Karni i Taurisci), najvjerojatnije iz Pole
(Pula) i mogue everno-liburnskih otoka Japodi. Grad Senia (Senj)
pretpostavljena je baza za snadbijevanje vojske tokom kampanje emu
je mogla da slui i zaplijenjena liburnska flota. to se tie Dalmata i
gusara na junom Jadranu, pretpostavlja se da je napad na njih polazio
morskim putem iz Brindizija. Jo od Prvoga ilirskoga rata 229. g. p. n.
e. on je najvanija luka za isplovljavanje ka Apoloniji, Drau i Ljeu,
u jugoistonom Jadranu. A Ankona ka everoistonom Jadranu jo od
vremena rata protiv Histra 178. g. p. n. e.

Na temelju Apijanovih navoda dalo bi se zakljuiti da je rimska flota bila u funkciji snadbijevanja glavnine i transporta pomonih
trupa koje su vodile operacije ogranienih dometa protiv izolovanih
priobalnih i ostrvskih skupina. Nema dokaza da je zona njihove odgovornosti sezala dublje u kontinentu. Tako da im Dokleati, udaljeni 60
Marjeta ael Kos, The role of the Octavians Illyrian war, Histria Antiqua, br.
21, 2012, str. 93100.
15
26
km od Skadra i 100 km od najblie morske luke, nijesu bili u opsegu

djelovanja. Redosljed nabrajanja pokorenih ilirskih plemena, takoe,
ukazuje na kontinentalnu ratnu akciju pravcem Bosna, jugozapadna
Srbija, Crna Gora, jednim krakom ka Albaniji, a potom ka Hercegovini i dalje na zapad. Na kraju, za razmatranje Oktavijanove kampanje i njenih dometa na crnogorskome prostoru, nije vano da li su
legije umarirale pravcem od Skadra ili Meduna, ili su transportovane
morem, ili su, pak, marirale kopnom. U svakom sluaju, zagoriko
polje, od gradine Trijeba, odijeljeno rijekom Moraom, nesporni je
prostor na kome su se legije morale razviti u borbeni poredak i krenuti
u nastupanje na glavnom pravcu napada preko gazova na Morai i
sporednom preko gaza na Zeti.
Opta razmatranja

Jedno od vanijih pitanja koje se namee jeste utvrivanje brojanog odnosa sukobljenih strana. Dokleatska zajednica je brojala 33
dekurije.16 Njena brojnost, obraunata po formuli, koja pretpostavlja da
jedna dekurija broji od 150 do 200 lanova, mogla je iznositi od 4.950
do 6.600 osoba. Po drugoj formuli, koja obraunava taj broj posredstvom porodinih zadruga, pod pretpostavkom da dekuriju sainjava
deset zadruga s proekom od 25 lanova, taj broj bi iznosio oko 8.000
lanova.17 Mukaraca sposobnih za oruje ne bi moglo da bude vie od
jedne treine ukupne populacije. Aproksimativno, izmeu 1.650 i 2.700
boraca, u najboljem sluaju 50% od najveeg pretpostavljenog broja
lanova, dakle, 4000 vojnika. Zbirno, naronitanski konvent je mogao
da broji izmeu 81.000 i 135.000 dua. Dakle, izmeu 25 i 45 hiljada
odraslih mukaraca sposobnih da nose oruje.

Nema podataka o brojanoj snazi rimskih trupa, ali se moe pretpostaviti da su po standardima bile najmanje trostruko brojnije, jer su
bile planirane za brza i aktivna dejstva, kojima se na mah slama otpor
neprijatelja (mada je bilo sluajeva da su rimske trupe pobjeivale brojnije protivnike, zahvaljujui naoruanju, obuci, disciplini i taktici). U
Plinije, Historia naturalis, III, str. 143.
Salmedin Mesihovi, Plinijevske peregrinske civitates na prostoru Bosne i Hercegovine, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, vol. 104, Split, 2011, str.
1516.
16
17
27
Stevo Vuini
operacijama koje su zahvatale iroko podruje, tokom kojih su vrena

napadna dejstva na razliitim pravcima, po pravilu, slali su bar dvije legije i izvjestan broj pomonih trupa. To bi ovoga puta bio i razuman izbor: uputiti dvije legije protiv nekoliko plemena naronitanskoga
konventa koja raspolau s vie desetina hijada naoruanih vojnika, ije
je stanovnitvo vrlo neprijateljski raspoloeno prema rimskome orlu.
Legija u punom sastavu ima oko 6.000 vojnika pa bi u ovom sluaju
ukupan broj iznosio oko 12.000 legionara, i izvjestan broj pomonih
trupa. Ta brojka je realna, jer je suoavanje sa snanim otporom domicilnog stanovnitva i slamanje njihovog otpora opsadom, bilo nesumnjivo ukalkulisano u operativni plan. Tek okonane ratne operacije protiv Dalmata su ih nesumnjivo uvjerile da se Ilirik ne moe pacifizirati
vizuelnom i verbalnom demonstracijom rimske moi.

O poretku trupa tokom mara prema zadatom cilju pisao je Polibije
(VI, 40). Navodi da su ispred slali konjicu i izvidnicu da izvide teren.
Potom je mariralo desno krilo, za njim komora s kolima i konjima, zatim
jedna legija s komorom, potom druga s komorom, zatim lijevo krilo s
komorom, i na zaelju preostala konjica. U sluaju napada s boka legija je
povlaila konje i kola u suprotnu stranu od napada i zauzimala frontalni
poloaj za odbranu. Prilikom logorovanja legije bi postavili u sredinu a
pomonu vojsku sa strane. Odvajali su spore od hitrih i nenaoruane od
oruanih. Veinu naoruanih i hitrih smjestili bi na istok, a ostatak i spore
na zapad, a na bokove pomone trupe. Logor trajnijega karaktera zatitili
bi nasipima, anevima, drvenom ogradom od kolja, a okolo iskopali jarak dubok tri i irok est lakata oko 1,5 x 3 m.

Flavije Vegecije (III, 7I) opisuje prijelaz preko rijeke. Ako je brza
onda se jai konji postavljaju tako da se o njih slama udar vode, a slabiji nizvodno da spaavaju pjeake koji se okliznu. Izmeu je trasa kojom trupe
forsiraju rijeku. Cezar je jednom prilikom prebrodio rijeku na veoma lukav
nain.18 S vojskom je naiao na nju, a na drugoj obali je bio galski poglavica Vercingetoriks koji mu je ometao prijelaz. Cezar je danima hodao uz
rijeku, dok su ga Gali pratili u stopu. Jedno predvee Cezar se ulogorio na
pogodnom mjestu za izgradnju pontonskog mosta. Tokom noi odabrao
je tri kohorte iz svih legija i ostavio ih sa zadatkom da im on s ostatkom
vojske nastavi mar, na tom mjestu naprave drveni most i utvrde ga. Kad je
nastavio mar pogledu Gala je bio izloen broj legija, pa su ne sumnjajui
G. J. Cezar, De Bello Galico, VII, 3435.
18
28
nastavili da ga prate s druge strane. Kad je Cezar procijenio da bi most mogao biti gotov, vratio se i bez otpora preveo vojsku. Ova iskustva treba da
daju uvid u onovremene probleme forsiranja rijeke, jer su tokom operacije
protiv Dokleata morale da se forsiraju dvije Moraa i Zeta.

O nainu nastupanja legija kroz neprijateljsku teritoriju nalazimo
podatke kod Apijana, koji opisuje da je Oktavijan tokom ove kampanje
palio sve to je naao na svome putu, ekao drvee i zauzimao gradove.
Nastupanje u borbenom poretku uvijek prati kia strijela kojima ih zasipa neprijateljska strana. Marko Antonije je u jednoj bici s Partima, da
bi izbjegao strijele kojima su ga zasipali, naredio da prvi red klekne sa
titovima ispred, drugi red da svoje stavi iznad glava prvih i tako redom
i na taj nain zatitio cijelu vojsku.19

Za opsijedanje i ruenje utvrenja bila je potrebna opsadna artiljerija, sprave i obueno ljudstvo kojima su sve legije bile opremljene. Nijedna gradina na prostoru Ilirikuma nije im se mogla oduprijeti.
Svaka centurija (100 legionara) imala je katapult za strijele i balistu za
kamenje, oko 110 katapulta i balista po legiji. Tom vrstom naoruanja
nije raspolagalo domicilno stanovnitvo.

U sluaju Promone opsadiranje je vreno zidom od zemlje i palisada dugim 40 stadija (oko 8 kilometara). Dok ju je opkoljavao zidom,
tajno je poslao svoje najhrabrije ljude da trae stazu do najvieg brda.20
Oni su, skrivajui se u umi, nou napali na straare dok su ovi spavali,
pobili ih i u svitanje signalizirali Augustu. On je tada poveo glavninu
vojske u pokuaj napada na grad i slao odred za odredom na uzvisinu
koja je bila zauzeta, a zatim su se sputali na nia brda. Meu napadnute
stanovnike uvukli su se strah i zabuna, jer su bili napadnuti istovremeno
sa svih strana. Tokom ove kampanje, kad su Oktavijanove legije sruile
bedem Metuluma, branioci su ga naputili i preli u unutranjost na
novosagraeni. Rimljani su spalili naputeni, a uz drugi nasuli su dva
nasipa i s njih poloili etiri mosta na bedem, preko kojih su vrili jurie. U pismu Vatinija Ciceronu itamo da je juriao na jedno Delmatsko
utvrenje etiri puta, zauzeo etiri kule i bedema i cijelu citadelu, a
onda su ga snijeg, zima i kia prisilili da naputi opsadu.

Julije Frontin, II, 3, 15.
Sinia Bili Dujmui, Oktavijanova kampanja protiv Delmata 35-33. god. pr. Kr,
Sveuilite u Zadru djel za povijest, Zadar, 2004, str. 625.
19
20
29
Stevo Vuini

Imamo i opis vojne vjebe prilaska i osvajanja bedema koji su
koristili rimski legionari. Odred od 60 vojnika nainio bi kornjau duboku 6 redova, pri emu je prvi red stajao na nogama, drugi neto pognut, trei i etvrti jo vie sagnuti, a posljednji red je kleao, tako da je
kornjaa bila zakoena i izgledala viemanje poput krova prekrivenog
tiglama.21 Takva kornjaa napredovala bi do bedema, pri emu su vojnici u formaciji bili zatieni od svake vrste projektila koji su protivnici
s visine bacali na njih. Nakon to bi formacija dola do bedema, drugi
vojnici bi se popeli na uzbrdicu od titova, napali branitelje i nastojali
ih odbaciti s toga djela krunita.

Prekrioci discipline morali su pretrpjeti drakonske kazne na
uobiajen i standardizovan nain, to je raeno u svim rimskim legijama. Oktavijan je tokom napada na Promonu kaznio jednu kohortu (600
legionara) koja je naputila poloaj desetkovanjem. Vukli su brukete i
svaki deseti ovjek, i dva centuriona, kanjeni su smru. Preivjeli pripadnici kohorte to ljeto jeli su jeam umjesto penice.22 Desetu legiju,
zbog neposlunosti je otputio, ali bez uobiajenih nagrada za isluene
vojnike. Centurione i vojnike koji bi naputili svoja mjesta kanjavao je
smru.23

Nevjerovatna je bila rimska oholost i prepotencija koja je demonstrirana u ovoj ratnoj kampanji. Oktavijan ju je pokrenuo protiv
Panonaca samo da bi vjebao vojnike, jer je smatrao da jai na oruju
ima prava da napada slabijega.24 Za protivnike je imao stanovnitvo
Ilirikuma i vojsku milicijskoga tipa koja nije bila dorasla profesionalnoj, obuenoj, disciplinovanoj, opremljenoj i dobro naoruanoj rimskoj
vojsci. Ali su u odbrani slobode, rtvujui i sebe i sopstvene porodice,
demonstrirali junatvo dostojno najveeg potovanja, kojemu se povijest nije oduila.

Zastraujua je bila hrabrost uvrijeenih Metuljana koju su pokazali u odbrani asti, kad im je Oktavijan, nakon asnih uslova predaje,
zatraio oruje. ene i ecu su zatvorili u vijenicu i postavili strae
okolo sa zadatkom da je spale ako im ne uspije napad na legionare. A
onda su vrili neuspjele jurie koji su ih hrpimice kotali glave. Straari

23

24

21
22
30
Isto, str. 156.

Appian, III, 26.
Svet. Aug, 24.
Dio, 49, 36.
su, pie Apian, nakon pogibije branioca, potpalili vijenicu, pa su mnoge ene ubijale ecu i sebe, druge su se s ecom na rukama baale u
plamen te su u toj bici vatrom uniteni svi za borbu sposobni mukarci
i veina nejakih.

Nekoliko uspjelih ratnih varki nije moglo da promijeni tok i rezultate ove ratne kampanje. Japodi su prokonzulu Publiju Liciniju poslali
vojnike koji su mu se formalno predali. On ih je rasporedio u posljednju
bojnu vrstu, a oni su mu, prvom prilikom, s lea poubijali legionare.25
U prethodnoj, jedanaestoj kampanji, koju je predvodio Gabinije i bio
potuen do nogu, Dalmati su, takoe, primijenili uspjenu varku. ene
Salone su izazvale veliku paniku meu legionarima. Rasputene kose,
u crnim haljinama i s bakljama u rukama, napale su logor u pono.26
Straari su pomislili da su to duhovi i uspaniili se, a one su baklje
baile na palisade. U toj pometnji mukarci koji su ih slijedili poubijali
su zbunjenu vojsku i legionare na spavanju. Tako su osvojili i logor i
luku u kojoj je bio Oktavije.
Gradina Trijeba

Brdo Trijeba uzdie se na krajnjem istonom uglu bjelopavlike
ravnice, iznad platoa opkoljenog rijekama Zetom i Moraom, na kojemu
je krajem I vijeka sagraena antika Doclea. U zaleu se pruaju piperska
brda koja se dalje naslanjaju na kontinentalnu planinsku povr pogodnu za
stoarenje. Ograena s istoka i juga rijekama Zetom i Moraom kao prirodnom zatitom, dominirala je irokim prostorom koji se na istoku otvara
pogledu prema zetskoj ravnici, Skadru i Medunu, na jugu prema primorju
i prema zapadu ka Bjelopavliima i dalje prema Nikiu i Hercegovini. U
podnoju je bilo obilje plodne zemlje, pogodne za navodnjavanje iz Zete i
bogati ribolovi vrama na kaskadama Zete koje se pruaju ispod Trijepa.
Glavni pravci saobraajnica koje povezuju kontinent s primorjem Via
Zenta i zaleem obale Jadrana, istone provincije sa zapadnim krajevima,
ukrtaju se u njegovoj neposrednoj blizini. Via Zenta silazi preko Meduna
u zetsku ravnicu, nadomak Podgorice, na pogled s Trijepa, udaljena 2 kilometra. Saobraajnica, koja je u pretpovijesno doba povezivala Skadar s
Hercegovinom, pruala se njegovim evernim obodom, do nedavno je slu Frontinus, Strat, 2, 5, 28.
Dio, 42, 11.
25
26
31
Stevo Vuini
ila kao stoarski put. U antici, ta saobraajnica je bila izmjetena s june

strane Maloga brda, udaljena 4 kilometra, a u tursko doba na desnu stranu
Zete, na pogled s gradine. Strateka pozicija koja kontrolie pristojne poljoprivredne i ribolovne resurse, i nadzire raskrsnicu dvije vane balkanske komunikacije, pribavila mu je u vrijeme preistorije i antike znaaj koji
ga je preporuio za smjetaj najznaajnije dokleatske gradine, a kasnije u
njegovom podnoju Dokleje. Morfologija brda je dozvoljavala da se na
zaravnjenom platou na samome vrhu, okruenog strmim padinama, izgradi gradinsko naselje i pribjeite (refugijum) u sluaju ratnih neprilika. U
podnoju je bilo naselje potvreno obilnim nalazima keramike i kamenoga materijala, naenog neposredno ispod lokaliteta u koritu rijeke Zete.27
Zbog takvog poloaja gradina je bila upravno, po svemu sudei i vjersko
sredite Dokleata. Njenu vjerovatnu vjersku funkciju detektuje naziv brda
Trijeba na kome se nalazi ijekavski trijebiti, ekavski trebiti i ikavski tribiti u prvobitnom znaenju istiti, izdvajati.28 Osnova je trijeba ili treba
i ima znaenje paganske rtve. Staroruski treba je oltar, a u staroslovenskom rtvenik. Imenice od toga korijena su Trebinjica (rijeka), Trebaljevo
(mjesto), Trebinje (grad), Trebije (panjak), Trijeba (brdo) i tako dalje.

Gradina je prilagoena terenu i opasana suvozidom nepravilnog
potkoviastog oblika obima 500 metara. Perimetar joj je mogue definisati cijelim obimom. S june i zapadne strane okruena je okomitim
stijenama koje su formirane u prirodnu prepreku, ojaanu suvozidom
sauvane visine na pojedinim mjestima 1,20 m, irine 0,8 metara. Na zaravnjenom platou, posljednjoj liniji odbrane, utvren je sredinji prostor
nepravilnog trapezoidnog oblika dimenzija 60 x 50 x 50 x 80 metara.

Tokom Drugoga svjetskog rata, Italijani su nad njom nadgradili uporite koje se nalazilo u sistemu odbrane Podgorice, i izgradili pristupni put.
60-tih godina na vrhu je sagraen spomenik Piperima poginulim u ratovima za osloboenje. Oba puta bedemi gradine su posluili kao majdan za
kamen kojim je vreno nasipanje platoa i graeni objekti. 90-tih godina
unutar nje je sagraen repetitor za mobilnu telefoniju i asfaltiran pristupni
put. Tu pogodnost su iskoristili nesavjesni graani da je dijelom razidaju
i kamionima transportuju kamen kojim su punili temelje stambenih objekata. U neposrednoj blizini nalaze se gradine na Veljem brdu uzvienje
Nalaz emo objaviti u posebnoj publikaciji
Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1972,
tom III,
27
28
32
vrka (lijeva obala) i na vrhu Kaznovice (desna obala Zete). U podonoju

su podgradinska naselja u Vratkovom potoku i Dedovoj umi na lijevoj i
neposredno ispod Trijepa u Vraniu, na desnoj obali Zete koja smo identifikovali po velikoj koliini preistorijske keramike preslojene rimskom.
Sl.1. Perimetar gradine Trijeba crvena linija
Sl.2. Gradine i priobalne naseobine iz neposrednoga okuenja29

Sve animacije terenske situacije uradio je Filip Velimirovi.
29
33
Stevo Vuini
Sl.2. Pogled na Trijeba s jugoistone strane i iz zalea Piperi
Sl.3. Pogled s gradine na Podgoricu

u pozadini Skadar, a na istok kuka brda
Sl.4. Pogled s gradine na jug primorje,

i na zapad u pozadini Hercegovina
34
Sl.5. Zid od junoga perimetra
Sl.6. Ostaci razidanoga istonog zida
Materijalni dokazi

Zeta je ravniarska rijeka proene dubine oko 7 metara. Dno
joj je glinovito i dijelom zasuto pijeskom i sitnijim ljunkom. Energija
vode nije u stanju da transportuje ili pomjeri tei materijal, gvoe i
kamen, s mjesta na kojem je tokom potonua dospio. Voda, kao i sve
rijene, nije agresivna i primjerci od bakra, gvoa i bronze, pa i drveta
u njoj se dobro uvaju. Ratni materijal ofanzivnoga karaktera, sem kacige, ije fotografije objavljujemo, naen je u neposrednom dodiru i na
samom gazu koji recentno stanovnitvo naziva Pod Milovanovu luku.
Pronaena je ilirska kaciga helenistikoga tipa, eivo rimskog maa,
dva metalna vrha od rimskih kopalja (piluma) i est ilirskih, jedan rimski vrh strelice i etiri ilirske dvoekle ekire. Preko ovoga gaza tekao
je sporedni pravac napada Oktavijanovih trupa na trijebaku gradinu
udaljenu 250 metara.30 Na morakim gazovima ratni materijal iz ovoga
sukoba se nije mogao sauvati. Bujiava Moraa svake godine taj prostor zasipa novim nanosima ljunka koji za vrlo kratko vrijeme trenjem
preoblikuje i uniti svaki metalni ili drveni primjerak.
Profesor Miroslav Vujovi se ljubazno odazvao naoj molbi i izvrio tipoloku i

hronoloku analizu materijala.
30
35
Stevo Vuini
Sl. 7. Gaz je ogranien plavim linijama ispod se vidi brzak koji je

uzrokovan kasnijom intervencijom zajaivanja vode31
Sl.8. Ilirske dvoekle ekire labris

forma im se nije mijenjala od gvozdenoga doba32
Animaciju uradio Filip Velimirovi
Fotografije artefakata uradio je Lazar Pejovi.
31
32
36
S l . 9 . Rimska strelica, rano-carski period
Sl.10. eivo kratkog rimskog maa
Sl.11. Rimski pilumi ranocarski period
Sl. 12. Ilirska koplja kasnolatenski i ranorimski period

37
Stevo Vuini
Sl.13.Ilriska kaciga helenistikoga tipa

Oito je gaz bio poprite ogorenog sukoba domicilnog stanovnitva i rimskih legija. Nema razloga da ovaj materijal koji je hronoloki i tipoloki iz vremena Oktavijanove kampanje 3533 g. p. n. e.
ne dovedemo u vezu s povijesnim izvorima, na temelju njega izvrimo
naelnu rekonstrukciju operacije protiv Dokleata i izvedemo odreene
zakljuke.
Tok operacije

Sve injenice navode na zakljuak da su rimske legije pod komandom Statilija Taura umarirale u podgoriku kotlinu iz pravca dubokog kontinentalnog zalea trasom Prijepolje Bijelo Polje Kolain
Medun Zagori polje. Ne iskljuujemo kao moguu ni trasu koja
se od Bijeloga Polja odvaja ka Beranama i Gusinju i dalje ka Medunu.
Logorska prostorija je najvjerovatnije utvrena na Zagoriu, naspram
trijebake gradine.
38

Taktika sprene zemlje i evakuacija stanovnitva, stoke i rezervi
hrane u pozadinu, koju je uvijek primjenjivao branilac nije ila u prilog
Rimljanima. Sama injenica da se legionarima dnevno mora podijeliti
oko 36 hiljada obroka dovoljno je upozoravajua za komandu da ovu
situaciju mora da rijei u svoju korist brzom i sveobuhvatnom napadakom akcijom.

Plemenske resurse podgradinska naselja u priobalju donjega
toka rijeke Zete i pribjeite upravno-vjersko sredite, gradinu Trijeba, branila je vojska milicijskoga tipa koja je brojala izmeu 1.650
i 4.000 boraca. Nema dokaza da su ulazili u saveznitvo s drugim pobunjenim plemenima i vrili zajednike odbrambene operacije. Pokret
najvjerovatnije dvije legije rimske vojske koja je sa sobom transportovala opremu, opsadne sprave, artiljeriju i vukla komoru sa ivom stokom za ishranu jedinica, koja se kretala ka podgorikoj kotlinu nije
mogao proi nezapaeno. Dokleati su morali biti na vrijeme obavijeteni. Imali su dovoljno vremena da sklone neja, stoku i zalihe hrane
dublje u kontinentalno zalee. Logina je odluka da utvrde gradinu na
Trijepu kao refugij i prime prvi rimski udar na podgradinskom prostoru odeenom od podgorike terase i Zagoria Moraom, a s june
strane od Maloga i Veljega brda i ostatka bjelopavlike ravnice rijekom
Zetom. Taj poloaj ima sve prednosti za dugotrajnu odbranu, jer se on
39
Stevo Vuini
moe napadati samo preko etiri gaza na Zeti i Morai, to daje ansu
braniocu da ih zaprijei zgusnutom odbranom. Dokleatske snage nijesu
ni smjele ni mogle da uu u bitku s legijama na otvorenom prostoru, jer
bi bile nadjaane i potuene.
Sl. 14. Crveno - zaokrueni gazovi na Morai i Zeti

Na osnovu uporedne analize povijesnih izvora koji se tiu rimske
taktike i strategije, tok operacije se moe prilino sigurno rekonstruisati. Tekao je u dvije faze. U prvoj, legije su izvrile istovremeni napad
obuhvatnim manevrom od istoka i juga. Zahvaljujui uvjebanosti, naoruanju i disciplini, napadajui istovremeno sa svih strana, rimske trupe su bile u stanju da nametnu tempo i razvuku snage branilaca na vie
otpornih taaka, u ovom sluaju gazova. Glavni pravac napada je tekao
preko gazova na Morai zbog njihove velike propusne moi, a sporedni
preko gaza na Zeti male propusne moi. Obje rijeke su na gazovima
iroke po nekih 70 do 80 metara. Na njima je suen manevarski prostor
koji je rimskim kohortama onemoguavao razvijanje punoga borbenog
poretka. Tu injenicu branioci nijesu mogli da kapitalizuju u svoju korist, jer su bili izloeni dejstvu efikasne rimske artiljerije s druge obale,
dometa oko 200 m koja je podravala napadna dejstva. Na svakom gazu
40
je moglo biti postavljeno po 40 i vie balista i katapulta. Zastraujui je

broj krupnog kamenja i strelica koje su mogli rimski legionari da lansiraju u jednoj minuti. Kiom kamenja i tekih strijela napravili su breu
unutar odbrambenoga poretka Dokleata na drugoj obali, izazvali paniku
i slomili odbranu koja je naerana u povlaenje. Za to vrijeme, mogue
su bile i intervencije ininjerije na nekim pristupnim mjestima obali
da bi omoguili bezbjedno i efikasno nastupanje trupa. Gazove su forsirali po centurijama zatieni titovima sprijeda i odozgo kornjaa,
grupisali se na drugoj obali, razvili punu borbenu formaciju i nastavili
energino nastupanje pod borbom.

Na sporednom pravcu napada preko gaza na Njivama, najvjerovatnije jedna kohorta 600 legionara, dovedena pravcem Zagori Vranicke Njive, trasom koja obilazi Malo brdo s june strane, napala je
zatitu gaza Pod Milovanovu luku koja je bila u funkciji predstrae.
Sueni manevarski prostor ogranien Veljim brdom i Zetom ograniio je manevarsku sposobnost branilaca i napadaa i nije dozvoljavao
upotrebu veih snaga. Sukob je bio odluujui o emu svjedoi obilje
ratnog materijala. Isturena odbrana, nadjaana, uzmicala je gazom ka
suprotnoj obali. Naeni ratni materijal dokumentuje ogorenu borbu
koja se vodila na tom dva metra uskom i sedamdeset metara irokom
prostoru. Rimljani su forsirali gaz pod borbom zatieni kornjaom, po41
Stevo Vuini
drani balistama i katapultima koji su napravili lom meu braniocima

na suprotnoj obali. Uspostavili su mostobran i omoguili trupama da
bezbjedno preu na drugu obalu.
Sl. 16. Crveno rimska kohorta u nastupanju

Plavo dokleatske snage u odbrambenoj poziciji
42

Branioci potueni na gazovima Zete i Morae pod borbom su se
povukli u pribjeite na Trijepu. U drugoj fazi rimske trupe opsadirale su gradinu. Apian (III 4) pie da su Dokleati pokoreni s neto vie
napora. Takva kvalifikacija nas navodi na pomisao da su djelotvornom
opsadom naerani na predaju. Nije mogue utvrditi sve posljedice, ali
su sigurno platili visoku cijenu. Sva podgradinska naselja priobalja donjega toka Zete su spaljena i zemlja konfiskovana u korist rimske drave. Na njihovim temeljima ili u neposrednoj blizini su sagraene vile
rustike kolona i veterana, to potvruju uslojeni nalazi preistorijskog i
antikog materijala na svim tim lokalitetima. Taj materijal smo svojevremo imali prilike da vidimo, ali je tokom posljednje dvije decenije
rigolovanjem i nasipanjem teren preoblikovan, a materijal uniten. Na
sreu sauvana je materijalna dokumentacija koju je tokom milenijuma
voda sprala s lokaliteta i deponovala u korito Zete.33

Nema razloga da ne pretpostavimo da su kao i u drugim sluajevima morali da plate zaostali tribut, mogue i da daju taoce, a nije
iskljueno ni da su kolovoe ubijene i zarobljenici iz borbenih akcija
prodati u roblje. Takav kraj bio bi primjeren najboljoj rimskoj tradiciji
rjeavanja sukoba s neposlunim stanovnitvom pokorenih provincija
koje zadugo nije respektovalo rimski ma.
Nju emo takoe objaviti u posebnoj publikaciji.
33
43
Stevo Vuini
Zakljuak

Makijavelijevo zapaanje da su Rimljani osvajali mnoge zemlje
napadajui ih istovremeno sa svih strana, drei se naela da priroda
raa malo smionih ljudi, a vjeba ih stvara mnogo, i u ovom sluaju
se potvrdilo tanim. Pred takvom, visoko profesionalnom, disciplinovanom i dobro naoruanom vojskom, predvoenom najboljim Oktavijanovim vojskovoom Statilijem Taurom, koja je bila opednuta dominacijom, mnoga plemena su se pokorila te 33. godine p. n. e. nakon to
su preivjela strana iskustva u ratu s Rimljanima. Izuzetak nijesu bili ni
Dokleati. Nema razloga da ne pretpostavimo da su platili visoku cijenu
otpora. Sva podgradinska naselja u priobalju donjega toka Zete su spaljena, zemlja konfiskovana i dodijeljena veteranima i kolonistima. Nema
dokaza da su se nakon ove kampanje ikad vie opirali brutalnom procesu pacifikacije i romanizacije koji ih je iz pretpovijesti uveo u povijest.
44
RIMSKI KAMENOLOM NA VRANICKIM NJIVAMA

Najvaniji kamenolomi ukrasnoga kamena u rimskoj provinciji
Ilirikum,1 u I v. n. e. preimenovanoj u Dalmacija, koja je zahvatala i Crnu
Goru, bili su u Trogiru, Brau i Frukoj gori. Utvreno je da se kamen od
kojeg su klesani ukrasni arhitektonski elementi za antiku Duklju vadio
iz brda Maljat, u neposrednoj blizini Spua. Graevinski, koji je sluio
za gradnju vila rustika, lokalnog vodovoda i okolnih puteva, vaen je na
vie mjesta, kako je bilo s ruke graditeljima. U ovome prilogu baviemo
se kamenolomom iz kojega je eksploatisan graevinski kamen kojim je
sagraena antika Duklja i nekim drugim pitanjima u vezi s njim.

U vrijeme najveega procvata rimske imperije robovi su bili najbrojnija radna snaga u rudnicima.2 U rudnike su ubrajani i kamenolomi. Na elo proizvodnje u svim rudnicima provincije Ilirikum (Illyricum) bio je upravnik s titulom Comes metallorum per Illyricum. Radna
snaga u njima bila je dijelom robovska. No, nijesu samo robovi bili
radna snaga nego i slobodni graani koje su robovlasnici, car ili drava
unajmljivali iz neposredne okoline. Rudarili su i zarobljenici iz raznih
lokalnih pobuna osueni na rad u rudnicima ad metalla, i to u kamenolomima poena ad calcaria ili na najteu kaznu u rudarskim oknima
u kojima se vadio metal poena proxima morti. Rudnika je bilo javnih
i privatnih metalla publica i metalla privata. Javni rudnici koji su bili
carski ex metallis caesarianis bili su najvei korisnici robovske radne
snage.3 Upravo su se u njima koristili robovi koji su bili prinueni da
doivotno rade u rudniku. Kakav je odnos rimske uprave bio prema
Dalmaciji i njenim rudnim bogatstvima ita se kod Florusa4 Sed Augustus per domandos Vibio mandat, qui efferum genus fodere terras
coegit aurumque repurgare, quod alioquin gens omnium cupidissima
Grga Novak, Pregled na prilike radnih slojeva u provinciji Dalmaciji, Historijski
Zbornik, Zagreb, 1948, str. 129.
2
Isto, str. 135.
3
Isto, str. 130.
4
Florus, Epitome, L, IV, 12, 12
1
45
Stevo Vuini
eo studio, ea diligentia anquirit, ut illud in usus suos eruere, videantur.

August je, nakon sloma Batonova ustanka, 9. godine n. e. dao mandat
namjesniku Gaju Vibiju Postumiju5 da prisili Dalmatince da rade u rudnicima. Tako su stanovnici Ilirikuma pretvoreni u polurobove, jer su ne
samo oevi nego i sinovi rudara morali da budu rudari i nijesu se smjeli
udaljavati iz svojeg mjesta.

Zanatlije u rimskoj imperiji su se ukljuivale u udruenja collegia. Na osnovu epigrafskih spomenika naenih u Duklji, zakljuujemo
da najvjerovatnije nije postojalo udruenje kamenorezaca colegia lapidarorum niti njegov predstojnik koji se nazivao praefectus, praefectus
et patronus, colector, magister, vexillarius ili colega et consacranius.6
Mada su za izgradnju grada, cesta, vila, nadgrobnih spomenika i javnih objekata bili neophodni majstori za obradu kamena. O razvijenom
kamenorezakom zanatu svjedoi znaajan broj nadgrobnih spomenika,
urni i ukrasnih arhitektonskih elemenata i drugog kamenog materijala
naenog unutar gradskih bedema i okolini. Poslije Drugoga svjetskog
rata dokumentovana je samo jedna kamenorezaka, mogue, i skulptorska radionica. Nalazila se u kamenolomu ukrasnoga kamena u Maljatu,
kod Spua, 10 km udaljenom od Duklje. Tokom obilne eksploatacije u
posljeratnom periodu materijalni dokazi su uniteni. O tom kamenolomu
Rovinski7 je zabiljeio da je po sredini brda naao njegove tragove u kojima su bile hrpe krhotina. Naao je takoe i tragove kamenoloma u sredini
brdaca Visoice u neposrednoj blizini Maljata. Rovinski istie da je kamen iz ovih kamenoloma istovjetan kamenu od kojeg su oklesani stubovi
i kapiteli u Duklji. Napominje da je naao rimski kamenolom everno
od Duklje, udaljen nekih 3 kilometra u podnoju brda Meea glava.
Ako je suditi po razmjetaju radionica u zaleu antike Salone i Narone8 koje su se nalazile u Imotskom, Tomislavgradu, ipovu, Glamou i
Zvorniku, zakljuili bismo da je u svakoj veoj rimskoj naseobini bila po
jedna. Ni Dokleja nije u tome izuzetak. Imala je, sasvim sigurno, jednu
radionicu za finalnu obradu koja se nalazila u gradu ili neposrednoj oko Esad Paali, Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, 1995, str. 384.
7
Pavle Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom IV, CID, Cetinje, 1994,
str. 369.
8
Veljko Pakvalin, Skulptorske i klesarske radionice u antikim krajevima u
zaleu Salone i Narone, Godinjak ANUBIH, br. 31, 2000, str. 182.
5
6
46
lini. U kamenolomima su se zasigurno nalazile radionice e su oklesivani polufabrikati.9 Proces polufabrikacije se odvijao u dvije faze. Prva je
obuhvatala vaenje kamena a druga oklesivanje polufabrikata. Radilite
officina se dijelilo na manje cjeline bracchium koje su bile numerisane.
U okviru ovih cjelina postojale su jo manje locus. Za fabrikovanje konanog proizvoda radna snaga se specijalizovala jedni su samo egali
ili vadili kamene blokove, drugi su ih oklesivali, trei picovali, etvrti
ravnali dlijetima, peti transportovali i tako redom. U mnogo sluajeva
uloga rimske vojske u kamenolomima je bila upravna i nadzorna.

Na nadgrobnim spomenicima u Saloni10 zabiljeen je magister
conquilarius nadstojnik radionice u kojoj se iz koljki vadio grimiz,
procurator gynaecii prokurator radionice tkanina, collegia centonariorum udruenje radnika izraivaa pokrivaa za krevete, collegia
dendrophorum udruenje stolara, collegia tignuariorum udruenje
tesara, ferrariarorum udruenje kovaa i drugih. S obzirom na to da
je Salona bila najvei rimski grad na istonoj obali Jadrana, s razvijenom privredom i zanatstvom, ne treba da udi da su upravo na tome
prostoru postojali razni kolegiji. Na teritoriji Crne Gore nije naen nijedan epigrafski spomenik posveen prefektu udruenja kamenorezaca
ili zanatliji kamenorescu, a jeste vie nadgrobnih spomenika posveenih prefektu kolegija zanatlija koji su obaivali tvrdi materijal prefecto
fabrum. U Risnu je pronaen nadgrobni natpis posveen Marku Flaviju.11 u Dokleji Marku Flaviju Frontu12, Titu Flaviju Verekundu13, Marku
Antoniju Eutihiju14 i jedan prefektu za ito praefecto frumenti.15 Ali je
on, kako pie na spomeniku, kao prefekt bio zaduen za podjelu ita po
odluci Senata i ne moe se smatrati elnikom kolegija.

Adnan Busuladi, Rimske vile u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej BiH,

Sarajevo, 2011, str. 35.
10
Isto, str. 138.
11
Jovan Martinovi, Antiki natpisi u Crnoj Gori, Matica crnogorska, Kotor, 2011,
str. 34.
12
Isto, str. 127.
13
Isto, str. 173.
14
Isto, str. 176.
15
Isto, str. 157.
9
47
Stevo Vuini
Pojam faber16 u latinskom jeziku oznaava zanatlije koji obrauju metal, drvo, slonovau, kamen i slino, ili zanatliju uopte, mada u
literaturi ima i takvih tumaenja da oznaava prvenstveno kovaa. Stanovite da se pojam faber odnosi samo na kovae proizilazi iz uskoga
tumaenja rijei koja se i danas u istom obliku koristi u italijanskom
jeziku fabbro, a znai kova, iako faber u latinskom oito znai zanatlija.17 U italijanskom jeziku za kovaa postoji izraz fabbro ferraio.
Zbog toga se taj termin moe odnositi i na druge vrste zanatlija. Na
temelju ove injenice moe se zakljuiti da je u Dokleji jedan prefekt,
najvjerovatnije, bio na elu svih zanatlija koji su obraivali gvoe,
drvo, kamen i slino. Slino miljenje o tome da je postojao samo jedan
kolegij zanatlija koji su obraivali tvrde materijale nalazimo i u Istoriji Crne Gore.18 Dokleja kao mali urbani centar, povrine 24 hektara,
izolovana usred jedne poljoprivredne oblasti koja proizvodima moe
da zadovolji samo lokalne potrebe, nije imala potrebe za mnotvom
raznovrsnih zanatlija. U gradu je moglo biti po nekoliko kovaa, stolara
i kamenorezaca koji su zadovoljavali skromne potrebe grada i agera.
Stoga nije ni bilo potrebe da se udruuju u posebne kolegije. Njih dvadesetak ili neto vie osnovali su jedan kolegij i imenovali uglednoga
graanina za patrona i prefekta kako svjedoe nadgrobni spomenici.
Risanski, posveen prefektu collegia faber, Marku Flaviju, podrava
pretpostavku da u malim urbanim mjestima, kao to je bio i onovremeni
Risan, u kojima je ukupan broj zanatlija bio primjeren potrebama male
sredine nije bilo cjelishodno da se udruuju u posebne kolegije, nego
su osnivali jedinstveni kolegij svih zanatlija koji su obraivali tvrde
materijale.

Projektovanje i gradnja javnih objekata bila je u nadlenosti lokalnih vlasti ili visokih slubenika koji su zastupali rimske imperijalne
interese. Rimski graditelji prosijecali su brda, mostovima imperijalnih
dimenzija premoavali rijeke i veoma efikasno eksploatisali sva rudna i
prirodna bogatstva koja su im bila od koristi. Objekte su gradili po izrazito visokim standardima, kako u Rimu tako i u provincijama.
17
Profesor Robert Matijai, autor knjige Gospodarstvo antike Istre ljubazno se
odazvao naoj molbi i tumaio termin faber.
18
Istorija Crne Gore, tom I, Titograd, 1967, str. 166.
16
48

Autopsijom na terenu blie i dalje okoline Dokleje moe se potvrditi samo jedan kamenolom graevinskoga kamena koji je kapacitetom
i kvalitetom kamena mogao da zadovolji rimske standarde gradnje i
koliinski sve potrebe grada i neposredne okoline. Nalazi se nasuprot
junih gradskih bedema, s desne strane rijeke Zete, na Malom brdu.
Najvisoija taka mu je stotinjak metara ispod Kolovratskoga vrha, najvisoije kote na evernoj strani brda. Prosijeca ga put Podgorca Danilograd. Povrina mu je u obliku nepravilnog trougla. Osnovom dugom
500 m naslonjen je dijelom na obalu rijeke Zete, a dijelom na podnoje
brda i sa zapadne strane plitko ulazi u Vranicke Njive. Od obale Zete do
najvisoije take kamenoloma ima oko 150 m. Ukupna povrina mu je
izmeu 35 i 40.000 m. Njegova dubina i zapremina eksploatisane mase
kamena ne moe se precizno izraunati, ali iznosi vie metara u dubinu.
Sl. 1. Rimski kamenolom ucrtan na snimku sa google earth
49
Stevo Vuini
Sl. 2. Eksploatisana povrina
Sl. 3. Obod kamenoloma

50

Padine Maloga brda sa svih strana su izrazito izboene konveksne, sem sa everne strane koja je znaajno uravnjena, upravo na mjestu
na kojem je vaen kamen u rimsko doba. Po svemu sudei eksploatisan
je u dubini od nekoliko metara. Oito da nije bio iscrpljen u antiko
vrijeme. Zato je nakon Drugoga svjetskog rata, iznad sastavaka iralije
i Zete, odnosno iznad samoga puta, na povrini od nekih 2000 kvadrata,
vaen kamen za potrebe izgradnje Podgorice.
Sl.4. Duboka brazda nastala eksploatacijom
51
Stevo Vuini
Sl. 5. Eksploatisana povrina u antiko vrijeme everozapadna strana
Sl 6. Na sredini obje fotografije vidi se brazda od eksploatacije.

everni dio Maloga brda sainjen je od krenjakih sedimentnih
stijena koje su slojevito nalegle jedna na drugu, u narodu poznatih kao
tive. To su slojeviti, sivobjeliasti, bankoviti, masivni i dolomitini
krenjaci i dolomiti19, tvrdoe do 100 kilopaskala po cm. Stijene su na Osnovna geoloka karta, list Titograd, razmjera 1:100.000, Zavod za geoloka
istraivanja Titograd.
19
52
stale deponovanjem kalcijum i magnezijum karbonata u plitkom moru

prije 100 do 150 miliona godina. Od takve vrste sedimentnih stijena,
uslojenih slojevima razliite debljine, lomljenjem se dobija kamen koji
je izrazito pogodan za gradnju. Lako se obrauje jer su dvije strane
ravne i odvajaju se klinovima i polugama, pa je oklesivanje jednostavno i ekonomino. Otpad tokom klesanja je sveden na najmanju mjeru.
Takav kamen pogodan je za bedeme, zidove i poploavanja ali ne i za
dekorativne elemente.20
Sl. 7.Sedimentne stijene ili tive u kamenolomu

Dokleja je utemeljena neto prije ili u vrijeme dinastije Flavijevaca, cara Vespazijana21 ili njegovih sinova Tita Vespazijana i Domicijana
koji su vladali od 69. do 96. n. e. i to tek nekolike decenije nakon sloma
Batonova ustanka22, 9 godine n. e. kad je Ilirikum konano pokoren i u
Mate Parica, Nekoliko primjera lukih instalacija antikih kamenoloma na
dalmatinskim otocima, Historia Antiqua, kolovoz 2012, str. 346.
21
Ferdo ii, Narodna starina, Zagreb, travanj 1922, str. 20.
22
Esad Paali, Sabrana djela, Svjetlost Sarajevo, 1995, str. 419.
20
53
Stevo Vuini
njemu uspostavljena rimska vlast. Potvruje to i epigrafski natpis s epistilne grede gradske bazilike23 na kojem se ita posveta Marku Flaviju
Balbinu, etetu od 15 godina iz tribusa Kvirina kome pripadaju Flavijevci i dvadesetak nadgrobnih natpisa24 na kojima su isklesane posvete
i imena koja su, takoe, u vezi s Flavijevcima.

Na temelju uvida u materijal i nain gradnje moe se konstatovati
da su gradski bedemi, sa spoljne strane graeni uslojenim obziivanjem
pritesanim graevinskim kamenom, s lica priblino pravougaone forme. A u prostor izmeu utrpavali su lomljenik i neto oblutaka kojima
obiluje rijeka Moraa, utopljene u soni kreni malter. Oito je kamen
konano obraivan na mjestu ugradnje jer su ulomci ugraeni u zidnu
masu. Ovakav nain gradnje je prilagoen trusnom podruju kakva je
podgorika kotlina. Velika koliina maltera kojom obiluju zidovi svake rimske graevine u Dokleji dobro podnosi sile naprezanja kojima
su izloeni objekti tokom zemljotresa, jer je kreni malter elastian i
spreava da zidno platno naprsne i urui se. Ukupan obim odbrambenih bedema iznosi 2.400 m. Sa everne i zapadne strane, koje su zbog
konfiguracije terena morale biti tiene visokim i monim bedemima,
visina im je iznosila oko 6, irina 2,15 m ili 7,5 rimskih stopa, a duina
1.300 m i dobro su ouvani, dok su istona i juna strana bile tiene
prirodnim preprekama, rijekama Zetom i Moraom. Stoga su bili iroki
tek tri stope ili oko 90 cm i dugi 1100 m. ak i pod pretpostavkom da
su graeni po najstroim rimskim pravilima sigurnosti, mogua visina
im iznosi najvie do 3 m. Ouvani su samo u temeljima, jer su ih u XV,
XVI i XVII vijeku razgradili Turci da bi obraeni kamen koristili za
gradnju Podgorice. Bilo im je jednostavno i lako da istoni i juni bedem razgrade i oburdaju na obale ovih dviju rijeka i kolima ili laama
transportuju do Stare varoi.
Pjero Stikoti, Rimski grad Doclea u Crnoj Gori, Matica crnogorska, 1999, str. 134.
Jovan Martinovi, Antiki natpisi u Crnoj Gori, Matica crnogorska, Kotor, 2011,
str. 123198.
23
24
54
Sl.8. everozapadni bedem
Sl.9. Zidna masa bedema
Sl.10. Temelji junoga bedema

Zapremina zidne mase bedema iznosi oko 20.000 m. Na osnovu plana grada, broja postojeih objekata, spratnosti i njihove namjene
moe se aproksimativno zakljuiti da nije bila potrebna vea koliina
graevinskoga kamena za oblaganje i gradnju gradskih objekata nego li
za izgradnju bedema. Ako pretpostavimo da je bila i duplo vea, onda
bi ta koliina iznosila oko 40.000 m graevinskoga kamena. Zbrojena
sa koliinom kojom su ograeni bedemi ona iznosi oko 60.000 m. Kapacitet kamenoloma omoguavao je da se kamenom ozida ta zapremina
eksploatiui ga do dubine od samo 2 m. Sudei prema debljini slojeva
koji se mogu vieti s ceste koja ga je proekla, na pojedinim mjestima,
preostala eksploataciona dubina je viemetarska.
55
Stevo Vuini
Zakljuak

Antika Dokleja sagraena je graevinskim kamenom vaenim iz
kamenoloma na Malom brdu, na Vranickim Njivama. Otvoren je nekolike decenije nakon sloma Batonova ustanka 9. godine n. e. neto prije
ili u vrijeme Flavijevaca, mogue 70-tih godina I vijeka n. e. Kamen
eksploatisan na ovome terenu je svojim kvalitetom zadovoljavao stroge
rimske standarde gradnje. Potvruju to i ouvani objekti i ostaci objekata na kojima se ni nakon dva milenijuma ne uoavaju znakovi erozije.
Vlaga, mraz, kia, vjetar i korozija nijesu uticali da kamen od kojeg su
sagraeni bitnije promijeni zadatu fizionomiju. Koliina kamena koji se
iz njega mogao izvaditi viestruko je vea nego to su bile onovremene
potrebe grada i neposredne okoline. Nakon Drugoga svjetskog rata, eksploatisan je za potrebe obnove poruene Podgorice. Najvjerovatnije je
iz njega vaen i kamen za oblaganje pilona nekadanjega mosta preko
Morae, iji se impresivni ostaci, u narodu poznati kao mostine, nalaze
na Staroj Zlatici, 2 km uzvodno od sastavaka rijeka Zete i Morae.
56
DA LI JE DEBARSKI ZEMLJOTRES
518. GODINE RAZORIO DOKLEJU?

Pretpostavku da je Dokleju razorio zemljotres 518. godine, iji je
epicentar bio u regionu Dardanije1 (everna Makedonija i juna Srbija),
kao i uopte prvi pomen toga zemljotresa kao uzronika propasti grada,
prvi je iznio Munro2 1896. godine koji pie: The reconstruction of the
forum is especially to be regretted but we may be thankful that the basilica and temples were not seriously tampered with. It is I think much
more likely that the destruction of the public building was wrought by
earthquanake than by a barbarian raid and the great earthquanake of
518 offers an extremly probable occasion. The site is to the present day
exploited by population of the neighborhood for large stones. Prijevod:
Rekonstrukcija foruma je za aljenje, ali moemo biti zahvalni to bazilika i hramovi nijesu ozbiljno mijenjani. Ja mislim da je unitenje
javnih graevina bilo posljedica zemljotresa, a ne varvarskoga upada, i
veliki zemljotres iz 518. godine nam nudi jednu veoma vjerovatnu mogunost. Danas veliko kamenje eksploatie suedna populacija. Munro
oito nije bio kategorian u zakljuivanju o razlogu propasti Dokleje
ve je zemljotres smatrao kao vjerovatnu mogunost. Njegovu pretpostavku preuzeo je Stikoti i uzdigao je u ravan injenice.3 Na osnovu
tragova poara u civilnoj bazilici koji je utvrdio Rovinski on je zakljuio da su Dokleju kao i Salonu opljakali Istoni Goti 489. godine i da
je ostala pusta do Justinijanove restauracije, a da je zemljotres iz 518.
godine, iji je epicentar bio u Debru, sruio civilnu baziliku. Tu pretpostavku osnaio je tvrdnjom da je zemljotres pogodio ovo podruje 518.
godine. Rovinski4 je citirao Munroa u vezi s iskopavanjem sakralnoga
UNDP/UNESCO: Survey of the Seismicity of the Balkan Region: 1974. Catalogue of Earthquakes; 1975. Seismic Risk Evaluation of the Balkan Region
2
J.A.R. Munro; ESQ., M.A., F.S.A.; W.C.F. Anderson, E.S.Q., M.A. ; J.G. Milne.,
M.A.; and F. Haverfield, ESQ., M.A., F.S.a, The Roman town of the Montenegro,
Westminster 1896, str 11.
3
Piero Stikoti, Rimski grad Doclea u Crnoj Gori, Matica crnogorska,1999, str. 209.
4
Pavle Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom IV, CID 1993, str. 391392.
1
57
Stevo Vuini
ansambla navodei da je Munro tvrdio da je kamenje s civilne bazilike naeno unutar crkve uzeto poslije katastrofalnog zemljotresa 518.
godine. Zato je donju granicu njene izgradnje vezao za 518. godinu.
Prihvatio je injenicu da je Dokleju razorio debarski zemoljotres i da je
zatim uslijedilo pljakanje grada i pustoenje cijeloga kraja5 od strane
Avara. Smatrao je da je dio stanovnitva uniten, dio izbjegao u primorje, a dio se vratio u Italiju. U Istoriji Crne Gore Munroova pretpostavka
je citirana kao injenica.6 Autor je tragove poara u civilnoj bazilici
vezao za Istone Gote pretpostavljajui da su oni 489490. godine, poslije osvajanja Dalmacije, izbili na zapadnu granicu Prevalisa ili su,
kako Munro tvrdi, iskoristili katastrofalni zemljotres iz 518. godine za
svoj pljakaki pohod na Dokleju. Pavle Mijovi je vrijeme izgradnje
bazilike B u Dokleji vezao za obnovu nakon debarskoga zemljotresa,
konstatujui da je starija rimska graevina, nad kojom je sagraena bazilika, poruena te godine.7 Uspostavio je vezu izmeu zemljotresa i
nedovrenoga procesa izgradnje episkopskih gradova konstatujui da
je taj proces najvjerovatnije prekinula ruilaka snaga katastrofalnoga
zemljotresa u VI vijeku.8 Zemljotres kao uzrok propasti Dokleje, pozivajui se na Munroa, navodi i Enrike Asenjo9 u tekstu iz 2010. godine.
Asenjo istie da je zemljotres izazvao ogromnu tetu, a nedugo zatim
Avari su izazvali jo jedan talas razaranja, mada je grad nastavio da
funkcionie do VII vijeka.

U katalogu zemljotresa10 do X vijeka nalazi se popis svih zemljotresa koji su zabiljeeni na prostoru Mediterana. Od ukupno 300 zemljotresa, koji se nalaze u katalogu, pominju se debarski zemljotres
jaine 10 stepeni mikroseizmike skale koji je razorio Skoplje 518. godine n. e., kao i zemljotres u Drau 521. godine, jaine 8 stepeni po
MKS (mikroseizmikoj skali). To su jedina dva zemljotresa koja su se u
to vrijeme dogodila na relativnoj blizini Dokleje, osobito ovaj iz Draa.
Isto, str. 351.
Istorija Crne Gore, Titograd, 1967, str. 254.
7
Pavle Mijovi i Mirko Kovaevi, Gradovi i utvrenja u Crnoj Gori, Beograd
Ulcinj 1975, str. 65.
8
Isto, str. 69.
9
Zbornik radova Nova antika Duklja, Muzeji i Galerije Podgorice i UNESCO,
Podgorica, 2010, str. 14.
10
Institito nazionale di geofisica, Catalogue of ancient earthquakes in the mediterraneam area up to the 10 century, str. 311.
5
6
58
Zemljotres jaine osmoga stepena po MKS skali u zoni dejstva izaziva

oteenja 25% kua (a neke slabije se rue), dok deseti stepen izaziva
teka oteenja na 75% zgrada, veina se rui a u tlu nastaju pukotine
od nekoliko santimetara.

Svjedok Marcelinus11 pie o zemljotresu iz 518. godine u Dardaniji i nagrubo opisuje njegov uinak. ivopisno opisuje kataklizmu
koju je doivjelo selo Sarontus u Gavisa regiji, ali ne daje dovoljno
informacija za njegovo ubiciranje. Na njega su se pozivali svi kasniji
pisci koji su pravili kataloge zemljotresa do X vijeka Manetti (1457),
Bonito (1691), von Hoff (1840), Mallet (1853), Schmidt (1881), Morelli (1942), Grumel (1958) i drugi:

In provincia Dardania adsiduo terrae viginti quatuor castella momento conlapsa sunt: quorum duo suis cum habitatoribus demersa, quttuor
dimidia aedificiorum suorum hominumque amissa parte destructa, udecim
tertia domorum totidemque populi clade deiecta, septem quarta tectorum
suorum totaque plebis parte depressa, vicina vero metu ruinarum despecta
sunt. Scupus namque metropolis, licet sine civium suorum hostem fugientum clade, funditus tamen corruit, plurimi totius provinciae montes
hoc terrae motu scissi sunt saxaque suis evulsa conpagibus devolutaque
arborum crepido. Per triginta passuum milia patens et in duodecim pedum
latitudinem dehiscens profundam aliquantis voraginem civibus castellorum saxorumque ruinas vel adhuc hostium incursiones fugientibus iussa
paravit. Uno in castello regionis Gavisae, quod Sarnonto dicitur, ruptis
tunc venis et ad insatar torridae fornacis exaestuans diutinum altrinsecus
fervetemque imbrem evomuit.

U prijevodu: Kao rezultat dugotrajnog potresa u provinciji Dardaniji dvadeset etiri sela su bila unitena u isto vrijeme. Dva od njih
su nestala sa svim svojim stanovnicima, etiri su izgubila pola svojih
zgrada i mnogo stanovnika, jedanaest treinu zgrada i mnogo ljudi u katastrofi a sedam etvrtinu svojih zgrada. Grad Skupi ustvari je bio sravnjen sa zemljom iako su se njegovi graani spasili bijegom od opasnosti. Mnoge planine u cijeloj pokrajini bile su pogoene zemljotresom,
stijene su bile istrgnute iz svog mjesta a stabla izvaljena iz korijena.
Duboki ponor koji se protezao 30 milja (43,5 km), irok dvanaest stopa
(3,6 m) otvorio se i progutao je nekoliko seljana i graevina i naerao
one koji su bjeali od svoga neprijatelja da poduzmu neke mjere. U selu
Isto, str. 312.
11
59
Stevo Vuini
zvanom Sarontus u Gavisa regiji praskom su se otvorile vene u zemlji,

svijetlei poput uarene pei, neprekidno emituju kiu vatre.

O zemljotresu u Drau 521/522. godine turo, kratko i bez opisa
tete pie Malalas.12 Navodi da je u godinu dana grad poznat pod imenom Durahium (Dra), rodno mjesto cara Anastazija, u pokrajini Novi
Epir, patio od gnjeva bojega. Istie da je u njemu imperator izgradio
mnogo graevina meu njima i hipodrom, hvali imperatora Justina koji
je dao mnogo novca za njegovu rekonstrukciju nakon zemljotresa i njegovu velikodunost prema preivjelima.

Pretpostavka o propasti Dokleje u zemljotresu, koju je postavio
Munro, nije bila zasnovana na injenicama niti nauno utemeljena. On
je, oito, bio pod utiskom Marcelinusova opisa pa je zakljuio da je ta
kataklizma mogue dotakla i Dokleju, iako nije bio kategorian da je
ona uzrok njene propasti.

Neposredni uzronici zemljotresa13 su horizontalna kretanja tektonskih ploa. Boni pritisci usljed njihova kretanja koncentriu se u vidu
napona u stijenama du linija sueljavanja i neposrednoj okolini. Poto ploe imaju milionske mase zapremine, njihova kinetika energija
je ogromna iako im je brzina kretanja mala do 12 cm godinje. Kad
akumulirani pritisci dostignu granicu mehanike vrstoe stijene, du povri maksimalne koncentracije napona dolazi do loma stijenskih masa,
formiranje raeda i dislociranja stijenskih masa du raedne ravni. Na taj
nain se vri naponsko rastereenje i stijene su sposobne da akumuliraju
nove napone. Zemljotresi14 se dijele na tektonske, urvinske i vulkanske.
Tektonski nastaju u procesu iznenadnog loma stijenske mase, urvinski
zaruavanjem podzemnih peina i kaverni, a vulkanski u vulkanskim zonama kao posljedica mehanikoga dejstva magme kroz vulkanske kanale
i pri samoj erupciji. Za nas su zanimljivi tektonski koji nastaju u procesu
loma stijenske mase, pod dejstvom velikih pritisaka u stijenama, koji su
obino dugotrajno akumulirani u iroj zoni arita zemljotresa. Pod aritem podrazumijevamo mjesto ili taku maksimalne koncentracije napona u stijenama neposredno prije loma ili rasijedanja stijene. Vertikalna
projekcija arita na povrinu je epicentar. Zemljotresi izazivaju znaajne
ili katastrofalne destruktivne efekte na zgradama, cjevovodina i putevima,
Isto, str. 313.
Dr Branislav Glavatovi, Inenjerska seizmologija, Podgorica, 2005. str. 11.
14
Isto, str. 5.
12
13
60
a u prirodi promjenu reima podzemnih voda, reljefa i slino. Taj rezultat

se mjeri intezitetom na osnovu neke od skala koje imaju i opisni karakter.
Sl.1. MCS skala15

Analiza uticaja debarskog zemljotresa

U pitanju je, po svemu sudei, jedinstveni zemljotres, jer viestruki zemljotres tako velike snage do sada nije registrovan na podruju
Balkana.16 No, s obzirom na to da postoji vie evidentiranih detalja vezanih za ire debarsko podruje, najvjerovatnije je epicentar toga ze Isto, str. 58.
Profesor Branimir Glavatovi, direktor Seizmolokoga zavoda Crne Gore ljubazno se odazvao naoj molbi, uradio kompjutersku simulaciju rezultata zemljotresa
u Albanidima i Dinaridima i dao nam pismeni sud o ovome pitanju koji u cjelini
citiramo.
15
16
61
Stevo Vuini
mljotresa velike snage bio lociran u okolini Debra, a zapisani efekti

na ostalim lokacijama su posljedice neto manjih oteenja u okolnim
gradovima.
Sl. 2. Seizmogene zone Crne Gore i Albanije

(Seizmoloki zavod Crne Gore)
Analiza rezultata zemljotresa u Dinaridima i Albanidima:

Poloaji epicenatara za dva hipotetina sluaja (crveni okrugli
simboli): 1) u seizmogenoj zoni zetsko-bjelopavlike ravnice i 2) u everoistonoj Albaniji, u tzv. debarskom seizmogenom podruju. Crvenim linijama su prikazani poloaji aktivnih tektonskih struktura.

Varijanta I Epicentar zemljotresa s Rihterovom magnitudom
7.0 (kao apsolutnim maksimumom koji je registrovan na prostoru Dinarida u zoni Crne Gore).

Na podruju Dokleje, takav zemljotres je mogao izazvati maksimalna horizontalna ubrzanja na vrstoj stijeni od 3.4 m/s2. Na rijenom platou Morae, na kojem je bio smjeten grad Dokleja i koji
u geolokom smislu grade serije sedimenata ljunka i konglomerata,
62
maksimalno ubrzanje je na osnovu korelacije s vrlo slinim uslovima

registrovanih zemljotresa iste snage (od 15. aprila 1979. godine) i vrlo
slinim uslovima podloge (lokacija Atlas centra u Podgorici) bilo vee
za oko 70 % od navedene vrijednosti na vrstoj stijeni. Dakle, realno je
oekivati da bi takav zemljotres na nivou temelja objekata drevne Dokleje, mogao da izazove maksimalna ubrzanja od oko 5.8 m/s2. Takvo
ubrzanje tla, prema graevinskoj skali intenziteta zemljotresa, bilo bi
ekvivalentno intenzitetu od X jedinica MCS (Merkalijeve skale), to bi
rezultiralo vrlo velikim razaranjem oko 75 % modernijih objekata, dok
bi kod objekata iz dubokoga istorijskog perioda najvjerovatnje izazvalo
totalno razaranje objekata i temeljnih konstrukcija. U dokumentacionom materijalu i istorijskoj grai koja je analizirana u okviru vrlo obimnog i kvalitetnog regionalnog projekta koji je finansirao UNESCO/
UNDP u periodu 19711974, nije naen bilo kakav opis koji je ukazivao na oblik opisanih razaranja, a koji bi mogao da izazove navedeni
hipotetiki zemljotres, ne samo na irem podruju dananje Podgorice,
nego i na cijeloj teritoriji Crne Gore.

Varijanta II Epicentar zemljotresa s Rihterovom magnitudom
7.2 (kao oekivanim makismumom za region Albanida)

Takav hipotetiki zemljotres bi na podruju Dokleje, na 102 km
rastojanja, u istim uslovima temeljenja na geolokom tlu konglomerata i ljunka, mogao da izazove maksimalna horizontalna ubrzanja tla
od 0.7 m/s2 to odgovara intenzitetu zemljotresa od VII jedinica MCS
skale, odnosno zemljotresu koji izaziva manja razaranja u vidu ruenja
dimnjaka, tigala s krovova, pojavu pukotina u zidovima i slino, ali ne
i konstruktivna oteenja.

Kod tako starih potresa vrlo teko se moe neto pouzdano zakljuiti. U Balkanskom katalogu (Shebalin et al, 1974) pie za potres iz
518. godine da je bio u Dardaniji (juna Srbija sjeverna Makedonija).17
Dakle, epicentar mu moe biti praktiki bilo gdje u tom podruju. Za
intenzitet u epicentru se navodi X stupnjeva MCS to je priblino u
skladu s opisom uinaka (iako bi, po njegovu miljenju, mogao biti
i jai prim. S. V.). Na udaljenosti od 150 km (rastojanje od Debra
do Dokleje prim. S. V.) potres intenziteta X u epicentru osjetio bi se
Profesor Marijan Herak s Geofizikog odsjeka Prirodnoslovno-matematikog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu ljubazno se odazvao naoj molbi i na temelju
Marselinova opisa zemljotresa iz 518. godine dao svoj sud koji u cjelini citiramo.
17
63
Stevo Vuini
intenzitetom od oko VI ili VII stupnjeva MCS, to zasigurno nije dovoljno da uzrokuje katastrofalne tete. U sluaju da doe do znaajne
amplifikacije u povrinskim slojevima tla, prirast intenziteta bi mogao
biti i oko jednog stupnja.

U katalogu zemljotresa do X vijeka, pisanoga na temelju izvjetaja oevidaca, razorne posljedice zemljotresa iz 518. godine nijesu
zapaene van debarskoga podruja i skopske kotline.18 Tekih razaranja, uzrokovanih debarskim zemljotresom razmjera kataklizme, ne bi
bili poteeni veliki i znaajni kasnoantiki gradovi Dra, Lje i Skadar
u Albaniji, koji se nalaze na istom pravcu seizmikoga udara, ukoliko
bi Dokleja, dva puta udaljenija od Debra nego Dra, bila razorena. Takoe, zahvatio bi u svom radijusu i velike gradove Solun i Atinu, dakle sruio bi veinu balkanskih urbanih centara. U citiranom katalogu i
kasnoantikim dokumentima o tome nema pomena. Uporedna analiza
meusobnih seizmikih uticaja zemljotresa u Skoplju iz 1963. na zetsko-bjelopavliku ravnicu i zemljotresa iz 1979. godine koji je pogodio
crnogorsko primorje na skopsku kotlinu navodi na zakljuak da su ti
efekti minorni.

Posljedice bilo kakvih seizmikih dejstava ne mogu se detektovati unutar gradskih bedema i na njima. Zidno platno ouvanih bedema
sa everne strane ne ukazuje na bilo kakvu seizmiku destrukciju. Na
evernom zidu bazilike nema horizontalnih i vertikalnih oteenja. Na
obalnom dijelu i u pliinama rijeka Zete i Morae nema ostataka jezgra
bedema, raenih u tehnici lomljenika u gustom i sonom malteru. Po
pravilu tako kompaktni zidovi se u sluaju snanih zemljotresa odbijaju i rue u velikim komadima i padaju na samu obalu tako da se zid
posmatran po povrini vidi nazupen, to se ne moe potvrditi u sluaju
Dokleje. U njenoj povijesti seizmiki efekti su mogue imali izvjesne
posljedice, ali oni nijesu bitno uticali na urbane funkcije niti su poremetili fortifikacione sposobnosti grada.
Institito nazionale di geofisica, Catalogue of ancient earthquakes in the mediterraneam area up to the 10 century, str. 312313
18
64
Sl. 3. Zidno platno civilne bazilike
Sl. 4. Zidno platno civilne bazilike s unutranje strane
65
Stevo Vuini
Sl. 4. Zidno platno everozapadnoga bedema

U vrijeme Justinijanove obnove, sredinom VI vijeka, grad je bio
edite provincije Praevalitane o emu svjedoi Justinijanova novela
XI.19 Da je Dokleja bila naseljen grad i s kraja VI i poetka VII vijeka,
svjedoe i dva pisma Jovanu, episkopu Justinijane prime i Konstanciju, episkopu Skadra20 u kojima episkop Gregorije pominje izvjesnog
Nemeziona koji je prijavio episkopa dukljanskoga Pavla, osuenog od
svojih klirika i za tjelesni grijeh koji je pismeno priznao. Zbog toga je
episkopskom odlukom Gregorija smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen pomenuti Nemezion oko 602. godine. Urbane funkcije i bogat
duhovni ivot grada dokumentuju i tri crkve u bedemima intra muros
od kojih je najmlaa iz VII vijeka.

Konstantin Porfirogenit (905959) u svome djelu De administrando imperio21 potvruje da je Dokleja bila naseljen grad do samog kraja VI
i poetka VII vijeka kad u ove krajeve upadaju Avari i Sloveni i pustoe
ih: Region Dioklea su na poetku takoe naselili Romani koje je tamo
doveo iz Rima car Dioklecijan, kao to je reeno u istoriji Hrobata, a pokoravali su se caru Romeja. No, i ovaj regio su osvojili Avari i opustoili
ga. Tek u vrijeme cara Iraklija (vladao 610641) on je poeo da se naseljava, kao i Hrobatija, Servija, zemlja Zachluma, Terbunija i Kanale. Ovaj
regio je nazvan Dioclea prema gradu koji je osnovao car Dioklecijan, koji
je sada bez itelja, no i do dananjeg dana se naziva Dioclea.
Ljubomir Maksimovi, Severni Ilirik u VI veku, Zbornik radova Vizantolokog
instituta, Beograd,1980, str. 31.
20
Vojislav D. Nikevi, Monumenta Montenegrina, Istorijski institut Crne Gore,
Podgorica, 2001, str. 144146.
21
Konstantin Porfirogenit, O upravljanju carstvom, DANU, Podgorica, 2009, str. 98.
19
66
Zakljuak

Razorni potres, jaine XXI stepeni MCS, koji je pogodio Skupi
518. godine s epicentrom u iroj okolini Debra, nije doveo niti je mogao
dovesti u pitanje urbane i fortifikacione funkcije, uzrokovati destrukciju
Dokleje i prekid urbanoga ivota. Ne postoje dokazi ni da je seizmika
aktivnost iz blie i dalje okoline u njegovoj povijesti uticala na urbani
ivot grada. Nije iskljueno da je tokom vremena grad trpio izvjesne posljedice zbog injenice da je sagraen na seizmiki aktivnom podruju,
ali se one nijesu bitnije reflektovale na njega i ivot graana. Zemljotres
nije bio uzrok propasti grada. Tokom svoga urbanog ivota, osobito na
prijelazu iz antike u kasnu antiku, Dokleja je imala periode redukcije
gradskih funkcija koje su posljedino bile u vezi s nepovoljnim politikim prilikama. Konano, poetkom VII vijeka, one su uzrokovale
seljenje svih civilnih i duhovnih institucija na bezbjednije mjesto u
dukljanski grad Lontodoklu, na Martinikoj Gradini kod Spua.
67
DOKLEATSKI SIR U DJELU NATURALIS HISTORIA

Prvi pomen jednoga mlijenog proizvoda s prostora Crne Gore
nalazimo kod Plinija Gaius Plinius Secundus Maior u djelu Naturalis
Historia, pisanom sredinom I vijeka nove ere. Erupcija Vezuva 79. godine zatekla ga je na funkciji prefekta rimske flote u Misenumu koja
je pod njegovom komandom doplovila da spaava stanovnitvo. I dok
su svi bjeali to dalje od vulkana, on mu se primakao da ga posmatra
s udaljenosti koja ga je kotala ivota. Kako svjedoi njegov sestri
Plinije Mlai naen je u pozi ovjeka koji spava oito je stradao od
posljedica guenja otrovnim vulkanskim gasovima.

Prerada mlijeka u sir1 najbolji je primjer uvanja hrane tokom
duega vremenskog razdoblja. Za razliku od mnogih drugih prehrambenih proizvoda mlijeni proizvodi su i etnografsko bogatstvo jednoga
kraja ili naroda. Smatraju se dijelom ukupne materijalne kulture i kao
takvi su naroita vrsta dokumenta znaajna za izuavanje istorije jednoga naroda ili zemlje. Na osnovu mnotva dokumenata i spisa vie
desetina autora na koje se poziva, Plinije Stariji napisao je obimno delo
u 37 knjiga u kojima su zapisana sva onovremena znanja o astronomiji, geografiji, etnologiji, biologiji, poljoprivredi, medicini, minerologiji
i umjetnosti. U jedanaestoj knjizi pominje dokleatski sir koji se oito
koristio u Rimu, a mogue i u cijeloj imperiji. U tom kontekstu se mora
shvatiti znaaj ovoga pasusa o dokleatskom siru kojega je autor smatrao
vrijednim pomena u svojoj znamenitoj enciklopediji. Takoe, i u kasnoantikom djelu Expositio totius mundi, (Paris 1966 godine, 53. glava, red
7) u njegovim komentarima na francuskom jeziku pominje se: caseum
Dalmateum Lun des plus connus est celui de Doclea qui fournissait
une importante exportation a lepoque de Pline Lancient (Historie naturale, XI, 240 Alpes Dalmatie Docleatem mittunt) Dalmatinski sir: jedan od najpoznatijih je onaj iz Dokleje koji je predstavljao vaan izvoz
u epohi Plinija Starijeg. Sir iz okoline Dokleje koji je bio uven na
Jasmina Luka Havranek, Autohtoni sirevi Hrvatske, izlaganje na naunom
skupu o mljekarstvu.
69
Stevo Vuini
rimskim trpezama pominje i Enrike Asenjo.2 Ova injenica o dukljanskome siru nije bila nepoznata, ali nije dovoljno jasno obraena.3 Npr.,
u Istoriji Crne Gore (1967, 303) pominje se samo (caseus Docleas) a ne
navodi se u kojoj se od 37. knjiga Plinijevih knjiga nalazi taj podatak.
Nali smo ga u knj. XI, gl. XCVII (97), 240. Ovaj rad mu je posveen
s ciljem da se on kao takav identifikuje iz mnotva autohtonih sireva
koji se danas proizvode u Crnoj Gori.
Povijesni izvori

Kvalitetne sireve koji su bili poznati u antikom Rimu, Plinije Stariji dijeli na one koji se proizvode u okolnih naroda Ilirikum i Galija, na
prostoru dananje Italije i sireve Male Azije Bitinije.4 O njima pie:
Sl.1. Plinije i naslovna strana Naturalis historije

Zbornik radova Nova antika Duklja, Podgorica 2010, str. 12.
Akademik Radoslav Rotkovi, izvod iz pisma koje nam je uputio nakon to smo
ga zamolili da nam pronae pasuse o sirevima u Naturalis Historia u hercegnovskoj biblioteci.
4
Plinije, Historia Naturalis, XI, 97, 240.
2
3
70

240. Laus caseo Romae, ubi omnium gentium bona comminus
iudicantur, e provinciis Nemausensi praecipua, Lesurae Gabalicoque
pagis, sed brevis ac musteo tantum commendatio, duobus Alpes generibus pabula sua adprobant: Delmaticae Docleatem mittunt, Ceutronicae
Vatusicum.5

241. numerosior Appennino: Cebanum hic e Liguria mittit ovium
maxime lacte, Sassinatem ex Umbria mixtoque Etruriae atque Liguriae
confinio Luniensem magnitudine conspicuum, quippe et ad singula milia pondo premitur, proximum autem urbi Vestinum eumque a Caedicio campo laudatissimum. et caprarum gregibus sua laus est, in recenti
maxime augente gratiam fumo, qualis in ipsa urbe conficitur cunctis
praeferendus; nam Galliarum sapor medicamenti vim optinet.

242. trans maria vero Bithynus fere in gloria est. inesse pabulis
salem, etiam ubi non detur, ita maxime intellegitur, omni in salem caseo
senescente, quales redire in musteum saporem aceto et thymo maceratos certum est. tradunt Zoroastren in desertis caseo vixisse annis XX ita
temperato, ut vetustatem non sentiret.6

U prijevodu na crnogorski:

240. Vrste sira koje su veoma cijenjene u Rimu, u kojem se razne
dobre stvari iz drugih naroda ocjenjuju putem usporedbe su one koje dolaze iz provincija Nemausus-a (1), a naroito iz sela Lesura i Gabalis (2).
Ipak njihov kvalitet je kratkog daha jer moraju biti pojedeni dok su svjei.
Alpski panjaci se preporuuju sa dvije vrste sira: Dalmatinski Alpi
nam alju Dokleatski (3) sir a Centronian (4) Alpe Vatusican.

241. Vrste proizvedene na Apeninima su znatno brojnije; iz Ligurije nam je stigao sir Ceba (5) koji se najee pravi od ovijega mlijeka; iz Umbrije imamo sir iz Sarsine (6) a iz krajeva Etrurije i Ligurije
iz grada Lune, uveni po veliini, jedan komad moe da tei i do 500
(pet stotina kg). Blie gradu tu su sirevi iz Vestinuma od kojih najbolji
dolazi s teritorije Ceditiuma (7). Od kozijeg mlijeka se takoe pravio
sir koji je zadugo bio visoko cijenjen a iji je ukus bio pojaavan di http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Pliny_the_Elder/home.html
Plinije Stariji, Naturalis Histroia, knj. XI, glava XCVII, 240242, http://penelope.
uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Pliny_the_Elder/home.html
5
6
71
Stevo Vuini
mljenjem. Ovakav sir, kad je pravljen u Rimu, bio je na vioj cijeni od

ostalih jer oni, koji su pravljeni u Galiji, imali su jak ukus na medicinu
(trave, ljekovi).

242. Od sireva koji su pravljeni preko mora, oni iz Bitinije (8)
su smatrani prvim po kvalitetu. Prisustvo soli na panjacima je bilo
evidentno, naroito zbog injenice da su svi sirevi to su bivali stariji
dobijali slankast ukus, ak i kod onih kod kojih to nije drastino. Dok
je u isto vrijeme jednako poznato da sirevi koji se potope u mjeavinu
majine duice i sireta vraaju svoj prvobitan svje ukus. Govorilo se
da je Zoroaster ivio 30 godina u divljini na siru koji je pripremao na taj
neobian nain tako da je zaustavio svoje starenje.

Za dokleatski sir Plinije upotrebljava termin musteo, koji u latinskom jeziku oznaava i neto to je novo i neto to je masno.7
O sirevima

Cjelokupna savremena proizvodnja mlijenih proizvoda8 zasnovana je ili izvedena iz autohtone proizvodnje ija je tradicija duga
milenijumima godina. Nju ine, globalno posmatrano, izuzetno bogatstvo razliitih vrsta i varijeteta mlijenih proizvoda, a to su razne vrste
sireva, skorup ili kajmak, maslo, urda, surutka, kefir, kielo mlijeko,
jogurt i tako dalje. Znaaj autohtone proizvodnje je takav da se smatra
posebnim obiljejem i bitnim dijelom ukupne materijalne kulture jednog naroda.9 Neki od tih proizvoda, naroito sirevi, svojim imenom i
znaajem simbolizuju zemlju ili podruje proizvodnje. Najilustrativniji
je primjer francuskih i italijanskih sireva koji su nadaleko uveni. Inae, na ouvanju asortimana autohtonih mlijenih proizvoda na teritoriji
Crne Gore tokom protekloga vremena doprinio je i njen karakteristian
reljef, ispresijecan kanjonima, rijekama i planinama, to je u prolosti
doprinosilo izolovanosti i slaboj komunikaciji meu plemenima. U takvim uslovima mnoga od tih plemena su proizvodila i odravala sopstvenu, manje ili vie, specifinu tehnologiju i proizvodila svoj specifi Akademik Radoslav Rotkovi napisao je ovaj komentar nakon to sam ga zamolili
da nam pronae pasuse o sirevima u Naturalis Historia u hercegnovskoj biblioteci.
8
Nikola Adi i Natalija Dozet, Crnogorski skorup, Univerzitet Crne Gore, 2001,
str 56.
9
Isto.
7
72
an proizvod. Svako ue podruje Crne Gore odlikuje se specifinou

tehnologije spremanja nekog od tih proizvoda.10

Po definiciji sir11 je gru od mlijeka koaguliran sirilom s odvojenom surutkom i presovan u vrstu masu. Mogue, bolja i potpunija
definicija je Devisova12 koji ga smatra gruom ili supstancom stvorenom
koagulacijom mlijeka izvjesnih sisara sa sirilom ili slinim enzimom u
prisustvu mlijene kieline koja moe biti dodana ili stvorena od izvjesnih mikroorganizama iz kojih je dio surutke izvuen rezanjem, grijanjem, sa ili bez presovanja, koji se stavljaju u kalupe, zatim zrije razliito
vrijeme na odgovarajuoj temperaturi i vlanosti. Devis13 je stanovita
da su stoari iz Azije u potrazi za boljom paom prije vie milenijuma
migrirali u Evropu i sa sobom donijeli tehniku proizvodnje mlijenih
proizvoda. Nauno je potvreno da su krave muene prije 6000 godina.
Na temelju pretpostavke da se mlijeko u toplim klimatskim uslovima
brzo kielilo zbog fermentacije to se i smatra da je sir takoe proizvod
od nastarijih vremena. Mogao je nastati i sipanjem u ivotinjske mjeine
u kojima bi inae ivotinjski eludani fermenti izvrili koagulaciju i
odvajanje grua od surutke. Gospoa Dozet i saradnici u ve citiranoj
knjizi Autohtoni mlijeni proizvodi smatraju da su se na dinarskom podruju izdiferencirali rejoni proizvodnje pojedinih vrsta sireva i oaze
za neke druge vrste mlijenih proizvoda jo od najstarijih vremena. Arheolozi Benac i ovi su prilikom istraivanja glasinake kulture na
Romaniji, koja je inae zahvatala i prostor everne Crne Gore, pronali
pokretnu keramiku pe za kuvanje i zagrijavanje mlijeka, ediljke i
lakomice to upuuje na pretpostavku da su se prastanovnici dinarskoga
podruja bavili proizvodnjom i preradom mlijeka.

Sirevi se dijele na osnovu razliitih osobina prema vrsti proteina
na kazeinske i albuminske, prema vrsti mlijeka na kravlje, kozje i ovje,
prema nainu gruanja na slatko i kielo gruanje, prema koliini vode
u siru na tvrde, polutvrde, meke, svjee i sirne namaze, prema koliini
masti na ekstramasne, punomasne, masne, trietvrtmasne, polumasne,
etvrtmasne i posne. U staro vrijeme uvani su u drvenim posudama ili
Isto.
Natlija Dozet, Nikola Adi, Marko Stanii i Neboja ivi, Autohtoni mljeni
proizvodi, Poljoprivredni Institut, Podgorica Beograd, 1996, str. 19.
12
Isto.
13
Isto, str. 20.
10
11
73
Stevo Vuini
ivotinjskim koama zvanim mjeina. Inae, sirevi mogu da se uvaju u

salamuri, mjeini ili da se sue. Sirevi iz salamure su veoma stari originalni sirevi koji se proizvode ve stotinama i hiljadama godina.14 Sirevi
uvani u mjeini, ako je mjeina vrsto vezana, traju veoma dugo a da se
ne pokvare.15 U mjeinu moe stane 1525 kg. Za ovaj rad je od posebnog znaaja raspraviti sva pitanja koja su u vezi s mjeinskim sirevima.

Ocijeen i presovan sir uva se u hladnoj prostoriji dok se ne
sakupi dovoljna koliina za jedan mijeh.16 Ovakav postupak predstavlja fazu aerobnoga zrenja koja traje nekoliko dana. U tom periodu intenzivno djeluju mlijeno-kieli mikroorganizmi koji mlijeni eer
prevode u mlijenu kielinu. Istovremeno se iz sira izdvaja preostala
surutka. Kad se prikupi dovoljna koliina sira, poinje se s punjenjem
pripremljenoga mijeha. Sir se lomi i mrvi, stavlja u mijeh, sloj po sloj, i
soli. Koliina soli u zrelom siru treba biti od 3 do 5%. Prilikom punjenja
mijeha mora se voditi rauna da se sir dobro nabije, tako da ne ostanu
prostori ispunjeni vazduhom. Prisustvo zraka e dovesti do kvarenja
sira. Dobrim dijelom kvalitet zreloga sira zavisi od toga kako je mijeh
napunjen. Zrenje sira traje od 2 do 3 mjeseca. Odvija se u anaerobnim
uslovima, bez prisustva zraka. U ovoj fazi djeluju anaerobne bakterije i
dovode do razgradnje bjelanevina i masti sira. Za proces zrenja moraju
se obezbijediti odgovarajui uslovi. Temperatura prostorije u kojoj zri
mora biti od 13 do 15C. Tokom zrenja mijeh se njeguje. U poetku
mijeh sa sirom se svaki dan okree i noem isti povrina, a po potrebi
i pere. Kod starijega sira okretanje se vri svaka 2 do 3 dana, dok kod
zrelog svakih 5 dana. Daske na kojima stoje mijehovi se takoe iste.

Priprema mjeine je vaan dio procesa proizvodnje sira, jer samo
odgovarajua mjeina osigurava pravilno zrenje sira tokom kojeg se i formiraju njegova specifina senzorna svojstva. Starost jagnjeta, ija se koa
koristi za izradu mjeine, mora biti najmanje 6 mjeseci. Postoje 3 varijante u nainu pripreme mijeha. To su izvrnuti mijeh, neizvrnuti obrijani
i neizvrnuti neobrijani mijeh. Proizvoai najvie koriste izvrnuti mijeh.
Priprema se tako da se nakon klanja ivotinje koa paljivo skida, pere i
Natalija Dozet, Travniki-vlaiki sir-sirevi u salamuri, Beograd, 2004
Dr Nikola Zdanovski, Ovje mljekarstvo, Zagreb 1947
16
Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Institut za ekonomiku poljoprivrede i prehrambene industrije, Razvoj ovarsta u funkciji unapreenja
proizvodnje autohtonih sireva i mesa, Sarajevo novembar/studeni 2011, str 163.
14
15
74
obrije. Mijeh se izvrne, posoli, zaveu se otvori, napue se i sui na zraku

i dimu. Neizvrnuti obrijani ili neobrijani mijeh se manje koristi. Neobrijani mijeh se priprema tako da se nakon klanja ivotinje mijeh opere i
osui na zraku, a nakon toga na dimu. Pred upotrebu osueni mijeh se
dri u mlakoj vodi ili surutki oko pola sata da omeka. Zaveu se dobro
svi otvori osim vratnog. Zatim se provjeri ima li mijeh upljina. Noem
se oisti vanjska povrina i spali nad plamenom ostatak dlaka. Mijeh se
onda dobro opere i ostavi na vjetru da se izrai. Nakon toga se u mijeh
sipa malo bijeloga vina ili rakije loze, dobro protrese i ostatak izlije. Ovako pripremljen mijeh puni se sirom kroz vratni otvor. Otvori od prednjih
nogu su odvezani dok se mijeh puni. Ova vrsta sira dugo vremena moe
da odri kvalitet bez promjene, po vie mjeseci pa i godina. Mjeinski sir
spada u grupu polutvrdih i tvrdih sireva sirevi na osnovu sadraja vode
u suhoj materiji bez masti (tvrdi 49,56% i polutvrdi od 54,69%). Sadraj
vode u suvoj materiji bez masti varira od 48,60 do 77,78%, to pojedine
sireve svrstava u grupu mekih i ekstra tvrdih. To je rezultat nestandardne
tehnologije, odnosno prejakog ili preslabog cijeenja i presovanja sirne
grude. U odnosu na mlijeko, sir sadri veu koliinu proteina i masti, a
posebno je znaajan po visokom sadraju kalcija.17 Pored kvantitativnih
promjena na komponentama mlijeka, u siru se tokom zrenja deavaju i
sloeni biohemijski procesi, pri kojima se pojedini sastojci znatno mijenjaju i razlau na prostije komponente, to omoguava lake varenje i bolju
resorpciju u ljudskom organizmu.
Sl. 2. Kace za sir18

Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Institut za ekonomiku
poljoprivrede i prehrambene industrije, Razvoj ovarsta u funkciji unapreenja proizvodnje autohtonih sireva i mesa, Sarajevo novembar/ studeni 2011, str 131132.
18
Snimljeno u prodavnici mlijenih proizvoda
17
75
Stevo Vuini
Crnogorski sirevi uporedna analiza

Da bismo od mnotva sireva koji se proizvode kod nas identifikovali vrstu dokleatskog sira, za svaki od autohtonih vrsta sireva ponaosob, moramo da ograniimo prostor na kojem se proizvodi i kvalifikujemo njegove osobine.

Sirevi od parenoga tijesta19 proizvode se u kolainskoj, mojkovakoj, pljevaljskoj, abljakoj, avnikoj i pluinskoj optini dakle,
na prostoru everne Crne Gore. Tvrdi se proizvode na jadranskim ostrvima a u kontinentalnom dijelu Crne Gore, na Njeguima i okolini. Ta
vrsta sireva poznata u Crnoj Gori kao njeguki tip sira. Proizvodi se na
Njeguima, okolini Kotora i djelovima Katunske nahije. Dok se takav
sir uobiajeno proizvodi na jadranskim ostrvima20 i u zaleu Jadranskoga mora, recimo u Livnu, Gorskom Kotaru, u Istri i na ostrvima Krku,
Cresu, Rabu, Pagu, Brau, Olibu, zaleu Splita (Leevica) dok mu je
slian i dubrovaki s tom razlikom to nema istu geometrijsku formu
jer nije oblikovan u kalupu. Sirevi koji zriju i uvaju se u salamuri ine
posebnu veliku grupu poznatu kao bijeli sirevi. Proizvode se na cijelom
Balkanu pa i u Evropi. U Crnoj Gori najvie na Durmitoru, okolini Ulcinja, Crmnici, Kuima, okolini Pljevalja, okolini Bijeloga Polja i poznati
su i kao polimsko-vasojeviki i polimsko-sjeniki. Oni zriju i uvaju se
u salamuri i svi, bez obzira na regionalne nazive, nose zajedniko ime
masni dok im je osnova za standard pljevaljski sir.21 U Bosni su poznati
kao sirevi u tipu travniko-vlaikog sira22 jer su najpoznatiji sirari s
planine Vlaia i iz okoline Travnika u kojem je svojevremeno bila i
velika trgovina sirevima. Inae, proizvode se u cijeloj Hercegovini i u
centralnoj Bosni, mada i na podruju Konjica, Jablanice i posebno na
planini Bituvnji.

Plinijeva reenica da se alpski panjaci prepoznaju po dvije vrste
sireva: Dalmatinski Alpi nam alju Dokleatski (3) sir a Centronian (4)
Alpe Vatusican ukazuje na osobiti respekt koji su uivali ovi sirevi
Isto, str 81.
Jasmina Luka Havranek, Autohtoni sirevi Hrvatske, izlaganje na naunom skupu
o mljekarstvu.
21
Natalija Dozet i saradnici, Autohtoni mljeni proizvodi, Beograd, 1996, str. 166.
22
Natalija Dozet i saradnici, Travniko-vlaiki sir-sirevi u salamurti, Beograd
2004, str. 100101.
19
20
76
kod potroaa. Stanovite Sima Trojanovia da je njeguki sir Plinijev

dokleatski sir nije odriva23, jer okolina Dokleje proizvodi vie vrsta
autohtonih sireva u salamuri, skorup i sir iz mjeine dobijen mijeanjem
sirnoga tijesta i skorupa kojega recentno stanovnitvo naziva mjeavina. Meutim, ne i tvrdi sir poput njegukog. Taj tip se proizvodi u
Katunskoj nahiji i po tipu ukusom, oblikom i kvalitetom istovjetan
je ostrvskim sirevima poput pakog, creskog ili kontinentalnom livanjskom i siru koji se proizvodi u Gorskom Kotaru. Zato nema nijedan
razlog da se izdvoji, bilo kojom osobinom, od istovjetnih sireva koji su
na junoslovenskom prostoru poznati pod raznim imenima, niti da bude
osobinama izdvojen od svih sireva s dalmatinskoga prostora. Razlog
vie da se njegova pretpostavka odbai je i injenica da se Njegui kao
centar proizvodnje toga sira nalaze van areala plemena Dokleata.
Sl. 3. Njeguki sir24
Sl.4. Kuki koi sir25

Bijeli sirevi iz salamure proizvode se istom tehnologijom irom
junoslovenskoga prostora. Nijedan od tih sireva s crnogorskoga prostora, svojim osobinama i kvalitetom, ne moe se izdvojiti od bijelih
sireva s centralnobalkanskog prostora.
Natalija Dozet, Nikola Adi, Marko Stanii i Neboja ivi, Autohtoni mljeni
proizvodi, Poljoprivredni Institut Podgorica, Beograd, 1996, str. 93.
24
Snimljeno na evo
25
23
77
Stevo Vuini
Sl. 5. Zrenje bijeloga sira u kaci

to se skorupa tie, on je proizvod karakteristian po visokom
procentu masti, proteinima i procesu zrenja.26 To je visokokalorina
hrana koja se moe dugo uvati u mjeinama ili kaicama. Bio je poznati proizvod od najranih vremena stoarenja. Proizvodi se na irokom
prostoru istone Evrope i Male Azije Turskoj, podruju Dona, Uralu,
Crnoj Gori, Bosni, Lici i Baniji. Po osobinama je istovjetan na cijelome
ovom prostoru i po nainu proizvodnje i kalorinoj vrijednosti i svim
drugim karakteristikama i nije predmet ovoga priloga.

Na temelju analize zakljuujemo da nijedan od analiziranih sireva
nije dokleatski sir.
Dokleatski sir

Sir kojeg pominje Plinije (Historia naturalis, XI, 97, 240) po
svim svojim osobinama treba da bude visokokvalitetan i izdiferenciran
od svih ostalih sireva, da se proizvodi na prostoru koji su naseljavali
Dokleati i da trpi dugotrajni onovremeni transport tovarnim ivotinjama i brodovima na jedra bez promjene kvaliteta i fizikih osobina. Vrsta sira koja zadovoljava ove uslove u narodu je poznata kao
mjeavina.27 Tradicionalno se proizvodi na prostoru koji je u antiko
Natalija Dozet, Autohtoni mljeni proizvodi osnova za razvoj specifinih originalnih mlijenih preraevina u savremenim uslovima, Institut za stoarstvo Beograd
Zemun, 2004 god. str. 11.
27
Natalija Dozet, Nikola Adi, Marko Stanii i Neboja ivi, Autohtoni mljeni
proizvodi, Poljoprivredni Institut Podgorica, Beograd 1996, str. 44.
26
78
doba naseljavalo pleme Dokleati Katunska nahija (Ozrinii), Brda

(Bjelopavlii, Piperi, Vasojevii, Kui, Bratonoii, Rovca i Moraa) i Malesija. Odive iz ovih plemena su prenijele vjetinu pravljenja
mjeavine i u suedna plemena i krajeve u kojima je i danas poneka
planinka proizvodi.

Mjeavina je vrsta mjeinskog sira koji je pogodan za transport
tovarnim ivotinjama i brodovima na jedra i vesla. Po svim svojim
osobinama je visokokvalitetan mlijeni proizvod, kvalitetom i ukusom
izdiferenciran od svih ostalih sireva. Dobija se od ve proizvedenog
masnog ili polumasnog bijelog ili mekog sira s jomunim ili varenim
mladim skorupom. Postoje tri podvarijetata, ali je uobiajen onaj koji
se proizvodi od svjeeg punomasnog mlijeka. Siri se sirilom koje grua
mlijeko oko 2 sata. Surutka se odlijeva, a sirna masa stavlja u platnenu
kesu koja se objesi da se sir desetak dana ocijedi sopstvenom teinom.
Za to vrijeme sa spoljne strane kaikom se isti platno i bui tankom
iglom da bi surutka iscurila. Nakon cijeenja sir se stavlja u posudu i
soli. Kad se posude napune sa 15 do 20 kg, onda se sir isitni i izmijea
s mladim, tek skinutim, skorupom i nabije u ve pripremljenu mjeinu
ovju kou. Ukus mu je umjereno slan, pikantan i tipian za proizvod
od ovijega mlijeka. Uobiajeni odnos sira i skorupa je 45 : 1.
Sl.6. Mladi skorup28
Sl. 7. Naeti mijeh s mjeavinom29

28
29
79
Stevo Vuini

Na terenu Velestova i Ozrinia evskih proizvodila se mjeavina,
sir u tipu njegukog, sir zvani prljo i skorup sve do poetka 80-tih godina.30 Danas je taj prostor opustio, i skoro niko se ne bavi stoarstvom i
proizvodnjom mlijenih proizvoda. A sve donedavno Ozrinii su drali
veliku stoku ovce, koze i krave. Ovce su davali pod arendu na Durmitor i Lukavicu i skorup je skupljan na ove dvije planine, dok je mjeavina pravljena na Velestovu i velestovskoj planini Koritniku od kozijeg
i kravljeg punomasnoga sira i skorupa. Skorup je skidan s veernje, a
sir siren od jutarnje provrele varenike koji bi uvali u kacama dok ne
zrene. Potom bi ga u slojevima sa skorupom, sipali i nabijali u mjeinu.
Dok zri mjeina je prevrtana, iena i drana na drvenim daskama.

Mjeavina se proizvodila i na kukim katunima.31 To je dug proces koji poinje sirenjem i cijeenjem gruda koje se sue na naroitim
policama za suenje mjeavine. Sue se 10 do 15 dana. Nakon suenja
sir se sprti, mijea sa skorupom i soli. Smjesa se zove prljevina. Zatim
se pripravlja u grudvice ili kilice a u nekim katunima ih zovu arenice.
Potom se spremaju u mjeinu postavljenu na naroitu policu. Svakih
15 dana se stavlja nova prljevina koja se sabija posebno pravljenim
drvetom ili runo. Mijeh se stalno prevre i s njega strue vlaga dok se
ne napuni do vrha. Dri se na hladnom mjestu i vodi rauna da u nju ne
ue vazduh da ne bi klapljela. Poinje se troiti od Mitrovdana, a najvie od Nikoljdana. apra za mijeh se naroito priprema. S bravlje ili
kozje koe se odstrani vuna ili kostrijet. Potom se na dnu proene pica.
Ispod pice se stegne pagom. Tako se svee jedna zadnja i obje prednje
noge. Koa se potom naduva kroz preostalu nogu ili otvor i zaepi da se
nekoliko dana sui. Nakon toga se razduva i raskia i tada je spremna za
punjenje mjeavine.

Zagarani od pamtivijeka proizvode, recentno stanovnitvo kae
skupljaju, mjeavinu, skorup i sir zvani prljo na ljetnjim katunima na
Lukavici, a Bjelopavlii na ljetnjim katunima na Sinjavini.32 U Piperima se tradicionalno sakuplja na Lukavici. Nije bilo kue koja je izdizala
ili danas izdie na planinu da nije sakupila makar jednu mjeinu za do Rumica Andrijina Stanojevi i Stanojevi Milena potvrdile su nam da se na terenu
Velestova i Ozrinia evskih proizvodila mjeavina.
31
Novo Vujoevi, Kuki katuni nekad i sad, Podgorica, 2010, str.109.
32
Planinka Julka Radonji iz Peinog ubla (Zagara) potvrdila nam je da Zagarani
i Bjelopavlii od pamtivijeka proizvode mjeavinu.
30
80
mae potrebe, a u poratno vrijeme i za prodaju. Malisori je takoe proizvode i zovu je mjeavn.33 U Vasojeviima je tradicionalni proizvod
koji se obavezno sakuplja na katunima podno Komova.34
Zakljuak

Dokleatski sir je punomasni mjeinski sir u narodu poznat kao
mjeavina. Tradicionalno se milenijumima proizvodi na teritoriju
koju je svojevremeno naseljavalo pleme Dokleati Ozrinii, Brda i
Malesija.
Profesor Marko Camaj potvrdio nam je da se mjeavina proizvodi u Malesiji.

Pop Bogdan Lalevi i Ivan Proti, Srpski etnografski Zbornik, Beograd 1903,
Vasojevii u crnogorskoj granici, str. 546; Profesor Slobodan Tomovi potvrdio
nam je da se mjeavina proizvodi u Vasojeviima.
33
34
81
AGER PRIVATUS U PRIOBALJU DONJEGA TOKA ZETE

Ovim prilogom namjeravamo da razmotrimo neka pitanja koja su
u vezi sa statusom, etnikom strukturom i proizvodnjom na ageru privatusu antike Dokleje, u zahvatu obalnog pojasa donjega toka rijeke
Zete. Pronaeni arheoloki materijal, isplanirane poljoprivredne povrine u obliku pliih i dubljih podzidanih terasa i tragovi objekata na terenu
upuuju na zakljuak da je na tome prostoru bilo pet vila rustika. Na temelju materijalnih dokaza opisali smo prilike koje su vladale u poljoprivredi ovoga prostora. Nemamo epigrafskih izvora koji ih dokumentuju
sem jedne are posveene Neptunu koju je postavio Petronius Asperus,
rimljanin. To je jedini epigrafski spomenik koji nagovjetava da je ager
Dokleje djelimino ili u cjelini kolonizovan rimskim graanima.

Tek od vremena Oktavijana Avgusta1 i sloma Batonova ustanka 9.
godine n. e. na istonoj obali Jadrana utvruju se rimske pravne institucije i sve vie se grade naselja i vile rustike. Bile su to i svojevrsne nadzorne take za penetraciju rimske kulture i romanizaciju Ilira. Uloga im
je bila uglavnom ekonomskoga karaktera; sluile su snadbijevanju poljoprivrednim proizvodima lokalnoga trita. Teko je rei za vile agera Dokleje da li su imale samo poljoprivredno-proizvodni pars rustica
karakter ili i luksuzni dio pars urbana za boravak vlasnika i uivanje.
Koji je odnos bio s pars rustica nije mogue utvrditi bez arheolokih
iskopavanja koja se u postojeim okolnostima teko mogu sprovesti.
Lokaliteti se nalaze na privatnim zemljitima, posljednje dvije decenije nekima su temelji devastirani rigolovanjem zemljita za vinograde i
vonjake, ili su nad njima sagraeni objekti.

Tipoloke obrade rimskih vila na prostoru Evrope iznjedrile su
opte zapaanje2 o njihovoj arhitekturi, regionalnim osobenostima
i transformaciji od kraja III do sredine VI vijeka. Intenzivna gradnja
Kristina Jelii, ,,Rustiana vila na Bunjama kod Novog Sela na otoku Brau,
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, br. 98, 2005, str. 123.
2
Tin Turkovi i Maja Zeman, ,,Prilog poznavanju kasnoantikih vila sa podruja
provincije Dalmacije, Ars Adriatica, Zadar, br. 1, 2011, str 10.
1
83
Stevo Vuini
kasnoantikih vila vrena je u vrijeme optega prosperiteta koje je zahvatalo kraj II i cijeli III vijek. To je i vrijeme velikih privredno-ekonomskih promjena. U V vijeku dolazi do izmjena u kojima pars rustica
dobija prednost u odnosu na pars urbana. Vile se pregrauju, dijelom
mijenjaju namjenu i stavljaju se u ekonomsko-odbrambenu funkciju
kao posljedicu nemira koji protresaju carstvo. U nedostatku nalaza i
arheolokih istraivanja prinueni smo da ih analiziramo na temelju
dostupne materijalne dokumentacije. Mi smo u neposrednoj okolini
Dokleje, na rastojanje do 3,5 km, uzvodno uz rijeku Zetu, na temelju
materijalne dokumentacije identifikovali objekate koji formom, topikim razmjetajem i naenim materijalom sugeriu postojanje pet takvih
vila rustika. Sve su smjetene na najvioj terasi iznad rijeke Zete.

Villa rustica se kvalifikuje kao poljoprivredno imanje s vrstom
vezom izmeu proizvodnoga i stambenoga dijela. To je skup objekata s
okolnim zemljitem smjetenim van grada koji zadovoljavaju stambene
i prehrambene potrebe vlasnika.3 Autori su vile razvrstavali po raznim
osnovama.4 Busuladi se u pitanju podjele villa rustika na podtipove
poziva u svom radu na A. McKaya, M. Biroa, M. Suia, R. Matijaia,
M. Rostozeffa, J. T. Smitha. Na temelju lokacije i oblika na rustine,
suburbane, pseudourbane i maritimne (A. McKay), prema arhitektonskom rjeenju na peristilne, koridor i bazilikalne vile (M. Biro), u
odnosu na namjenu na luksuzne namijenjene rekreaciji, rezidencijalne sa proizvodnim elementima i vile u kojima je proizvodna funkcija
preovlaujua (M. Sui). Prema opremljenosti na vile sa unutranjim
peristilom, sa unutranjim dvoritem i sa trijemom na glavnoj fasadi
(M. Sui). O odnosu izmeu rezidencijalnog i proizvodnog dijela moe
se govoriti o vili kao manufakturi i vili za stanovanje (R. Matijai).
Prema funkcionalnosti na raskone ljetnjikovce sa skromnom proizvodnjom, vile u kojima je proizvodni i stambeni dio u ravnopravnom
odnosu i proizvodni kompleks u kome je stambeni dio sekundaran (R.
Matijai). U odnosu na vrijeme koje vlasnik provodi u njima na obine vile ili ljetnje rezidencije, poljoprivredna imanja na kojima vlasnik
stalno boravi i poljoprivredno imanje koje vode i na kome borave radnici i robovi, a vlasnik ih povremeno posjeuje (M. Rostozeff). to se
tie ville suburbane, to je stambena kua imunog sloja u okolini grada
Adnan Busuladi, Rimske vile u BiH, ZMBiH, Sarajevo 2011, str. 24.
Isto.
3
4
84
koja nudi sav luksuz i komoditet. A villa urbana je gradska kua koja se
dimenzijama, luksuzom i monumentalnou razlikuje od obinih gradskih kua.5

Oblik i tlocrt vila sugerie porijeklo arhitektonskih elemenata,
njene funkcije i vrijeme gradnje. Tradicionalno je poimanje apside
kao arhitektonskoga elementa vezanog za termalne i loine funkcije.
Novije studije su pokazale da je apsidalno okonanje longitudinalnih
prostorija namijenjenih prijemu gostiju triklinij bilo uobiajeno u III
i IV vijeku. U to vrijeme proelje se zavravalo s dva tornja kao statusno obiljeje vlasnika. Nae vile, po svemu sudei, imaju aksijalni
osnov graevine. Logino je pretpostaviti da su se evernom podunom
prostorijom nizale manje prostorije i na koncu audijencijalna soba. Na
temelju istraivanja ovi objekti ne mogu se interpretirati i kao putne stanice kafane mansiones, moteli mutationes ili carinske postaje portorio.
Oni su slino graeni, i to kao objekti grupisani oko zatvorenoga dvorita, na spratu su bile odaje za smjetaj putnika a u prizemlju magacini i
radionice za razne opravke i slino. Paljivim uvidom u terensku situaciju uoavaju se veze vila iz crnogorske unutranjosti s trendovima koji
su se raskonije predstavili u dalmatinskom primorju. Nema materijalnih dokaza da je ijedna od njih bila praetorium fundi upravno edite
veega poeda. Nije ouvano nijedno pare fresko maltera, kao to je to
sluaj s bazilikom u Dokleji, koje bi hronoloki odredilo vrijeme njene
gradnje. Nema dokaza da je ukrupnjavanje poeda dotaklo njenu okolinu, jer kao grad (urbs) nije bila ni dovrena unutar bedema niti je imala
kapacitet da se dovri. Moglo bi se pretpostaviti da su beneficijari bili
njihovi vlasnici, budui da tamo e nije bilo vojske beneficijari su bili
jedini predstavnici rimske administracije. Rimljani su oduzetu zemlju
od domorodaca dijelili veteranima (missio agraria) ili im dali novac
(misssio numaria) za kupovinu i proizvodnju.

Prvo veliko znaajno ukrtanje puteva (trivium) bilo je kod Spua. Na njemu su se ukrtale dvije ceste: jedna koja ide iz unutranjosti
pored Duklje sa cestom koju na Tabuli Peutingeriani prepoznajemo
kao via militaris, koja se protee zaleem jadranske obale. Na temelju
postojanja jednoga nadgrobnog spomenika posveenom beneficijaru,
moemo izvui zakljuak da je on dobio vjerovatno jedno od imanja na
kojem je ivio i da je na gradskom groblju i pokopan. Nema dovoljno
Isto, str. 25, 26.
85
Stevo Vuini
argumenata da tvrdimo da je postojala i beneficijarska stanica. Beneficijarske6 postaje su bile smjetene na prostorima naroitih interesa imperije. Naalost, preko ovih objekata preslojena je novija arhitektura iz
vremena prije Veljega rata i kasnije. U novije vrijeme vri se ponovno
preslojavanje tokom kojega se uklanjaju svi tragovi prethodne gradnje i zanavijek unitava dokumentacija za izuavanje rimske povijesti
ovoga prostora. Nije mogue dokazati, izuzev u jednome sluaju, vile
u Donjoj Gorici, da su se privredno-ekonomski objekti transformisali u
kasnoantike ruralne naseobine (vicuse), u kojima su vrene adaptacije stambenih povrina u sakralne, kasnoantike crkve. U blizini takvih
objekata po pravilu su se formirala i pribjeita ili refugiji.

Cilj rimske strategije7 kolonizacije bila je eksploatacija i politika, kulturna i ekonomska dominacija. Posebno se, u procesu romanizacije, u vrijeme Vespazijana grade nove vile kao sredita imanja na kojima se kombinuje luksuzan ivot s privrednom djelatnou. Proizvodnja
se okree ne samo vlasnicima nego i tritu kojemu gravitira ager. Vile
su bile sredite ekonomske moi8, njeni vlasnici su bili i urbana elita i
snadbijevali su grad poljoprivrednim proizvodima. Ugledni Rimljani9
su ivjeli stalno okrueni gomilom molitelja. S vremenom je postalo
uobiajeno da klijentela, koja se sastojala od siromanih ljudi, svoju
sudbinu vee za nekog imunog ovjeka. On im je osiguravao zatitu
za raun odreene usluge. Zato su prostorije bile prilino velike da bi
zadovoljile zahtjeve porodice, gostiju i mnotva poetilaca.

Rimske vile10 su graene tako da omogue maksimum uivanja u
pejzau i da se na suptilan nain eksponiraju u njemu. Bile su namijenjene proizvodnji i stanovanju. U njima se grade prostori za proizvodnju, skladita, boravak gospodara, upravnika (vilicus), robova (ergastulae). Graene su s oeajem za proporcije u prirodnome okruenju
koje omoguava mir, uivanje u prirodi i okoliu. To su bile luksuzne
rezidencije kolonista, beneficijara ili lokalnih bogataa kojima se potvrivao status u municipiju. Gradili su ih najvii municipijalni slu Tin Turkovi i Maja Zeman, ,,Prilog poznavanju kasnoantikih vila sa podruja
provincije Dalmacije, Ars Adriatica, br. 1, Zadar, 2011, str. 18.
7
Isto, str. 97.
8
Isto, str. 98.
9
Isto.
10
V. Begovi I. Schrunk, ,,Rimske vile Istre i Dalmacije, II dio, Tipologija vila,
Pril. Inst. arheo. Zagreb, 20/2003, str . 96.
6
86
benici iz reda dekuriona i edila koji su i upravljali gradom. Gradnja se

razmahala nakon sloma Batonova ustanka11, naroito jednostavnih vila
rustika kakve su po svemu sudei nae. Samo u Bosni dosad je utvreno
postojanje 154 lokaliteta s ostacima vila rustika12, a na prostoru Istre i
Dalmacije oko 300.

Najvei broj poednika pripadao je redu dekuriona13 i vrio razne
slube u imperiji. Radnici u poljoprivredi bili su eksploatisana klasa
koja nije imala sredstava za podizanje spomenika koji bi edoili o njihovom postojanju ili slubi koju su obavljali. To potvruju i skromni
grobovi naeni odmah nakon Drugoga svjetskog rata na Vranickim Njivama, u ravni puta, u konglomeratu ljunka i pijeska, s istone strane
vodopoja, ali nijesu ni istraivani ni objavljeni kao nalazi, kao i jedan
skromni sirotinjski grob na Miletinoj Njivi koji smo imali priliku da
vidimo. U oba mjesta vide se ostaci objekata koji asociraju na vile rustike, pa je oito da su u njima sahranjeni robovi i slobodnjaci koji su
obraivali zemlju. U primorskoj Dalmaciji ima natpisa koji edoe o
postojanju zanimanja vilicus ili nadzornik imanja, agricole ili poljoprivrednika, ali na spomeniku pie da je taj agricola bio dekurion Salone,
duumvir municipiae Riditae i tako redom. Oito, u pitanju je bio velepoednik koji se bavio poljoprivredom koristei robove i slobodnjake
za obradu zemlje.

Upravnik imanja ili vilicus uglavnom je bio rob ili osloboenik.
Njegova ena se zvala vilica. Do roblja se najee dolazilo ratovanjem i porobljavanjem cijelih naroda. Takav status se mogao stei i
kaznom zbog krivinoga djela ili zbog neisplaenih dugova.14 Rimljani
su robove smatrali stvarima koje govore. Njihov status je zavisio od
naravi gospodara. U svakom sluaju bio je nezavidan. Imali su obaveze i nikakva prava. Bezgranino su iskoriavani. Djelo Marka Porcia
Katona De agri cultura najstarije je delo koje govori o nainu korienja robova.15 Katon preporuuje veliku tedljivost i napominje da
Isto, str. 96.
Adnan Busuladi, Rimske vile u BiH, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
Sarajevo 2011, str. 148.
13
Grga Novak, ,,Pregled na prilike radnih slojeva u provinciji Dalmaciji, Historij
ski Zbornik, Zagreb, 1948, str. 129146.
14
Mirjana Sanader, ,,Vilicis prilog poznavanju djelatnosti upravitelja imanja i
dravnog namjetenika, Opvscula arhaelogica, br. 19, 1995, str. 97.
15
Isto, str. 98, 99.
11
12
87
Stevo Vuini
robovi nikada ne smiju biti nezapoljeni. U sluaju runoga vremena

preporuuje da robovi operu i oiste kuu i pomone prostorije, srede
smetlite, deponuju stono gnojivo, sreuju konope i uad i slino. Za
maslinjake (olivetum) pie da je najbolje da budu povrine 240 jugera
ili oko 60 hektara. Predlae da je optimalno da ih obrauje 13 robova,
vilicus, njegova ena, vilica, i inventar od pet slugu (operarri), tri gonia volova (bubulci), goni magarca (asinarius), svinjar (subulcus) i
obanin (opilio). Za vinograde preporuuje veliinu od 100 jugera ili
oko 25 hektara. Isto tako navodi da je za odravanje potrebno 16 robova, vilicis, vilica, 10 operarri, bubulci, asinarius, subulcu i salictarius
radnik koji vezuje i obrezuje lozu. Lucije Junije Moderat Kolumnela
u djelu Rei rusticae libri duodecim pisanom sredinom I vijeka preporuuje imanja srednje veliine (100 ha) i nabraja to treba proizvoditi, ne
samo za domainstvo, nego i za prodaju.16

Za razliku od Katona koji je predlagao samo proizvodnju vina i
ulja za trite, Lucije nabraja i ito, voe, povre, meso, mlijeko i sir.
On se pita: kad ve postoje kole za govornike zato nema i kola za
zemljoradnike? U njima bi trebalo da se obuavaju budui upravitelji
imanja (vilicus) koji, po njemu, ne smiju imati vie od 60 ni manje od
30 godina. Treba da se od malena pripremaju za to zanimanje i moraju
biti povjerljivi, vjerni, tani i estiti. Ne smiju biti lijeni, pohotni i skloni pijanstvu poput drugih robova. Inae, vilicus je zorom s robovima
morao da ide na imanje i s veeri da ih odvede kui. ivio je u blizini
ulaza u vilu da bi kontrolisao ko ulazi i izlazi, nije smio da aava u
svoje nego u gospodarevo ime i morao je svaki zaraeni denarius od
prodaje proizvoda da preda gospodaru. Morao je da nadgleda i ergastule, e su bili smjeteni okovani robovi vezani lancima i da zavrava
poljoprivredne poslove po calendariumu u kome je bio upisan redosljed radova po godinjim dobima. On pie da su okovani robovi radili
s drugim robovima na imanju i da vilicus mora da vodi rauna da okovi
budu vrsti. O vilici pie da treba da bude tedljiva, da se brine o bolesnima robovima, istoi, da priprema hranu, zimnicu i da ne skita po
suedstvu i da brine o domainstvu kao da je njeno vlasnitvo. U Crnoj
Gori nije naen nijedan epigrafski spomenik na kome se pominje vilicus ili vilica, dok je na prostoru bive Dalmacije i Mezije takvih naeno
mnotvo. Nema razloga da ne vjerujemo da ih je bilo, ali je nedovoljna
Isto, str. 99, 100.
16
88
arheoloka istraenost crnogorskoga prostora uzrok takvoga stanja u

vezi s epigrafikom o nadzornicima seoskih imanja.

U rimskoj dravi postojala je itava ljestvica drutveno-proizvodnih grupa: robovi koji rade u skupinama povezani lancima (ergasteria),
samostalni robovi (zanatlije i struni radnici), robovi zadueni za voenje odreenih radnih procesa (familia), slobodni bezemljai koji rade
u najam, slobodni sitni zakupci, zemljopoednici koji zemlju obrauju
familijarno i zemljopoednici koji koriste za obraivanje zemlje neki
od oblika eksploatacije, zanatlije koji mogu biti slobodnjaci i robovi
koji rade za nekoga ili za sebe.17 Nakon Drugoga punskog rata broj
robova u rimskoj dravi se naglo poveava. Samo nakon porobljavanja
Epira 168. p. n. e. 170.000 ljudi je odvedeno u ropstvo u Italiju, a svi
gradovi porueni i pokrajina popaljena, tako je robovska snaga skoro
sve vrijeme trajanja rimske imperije bila jeftinija od najamne. Varon
1, 17 savjetuje zemljopoednike da je nezdrava mjesta bolje obraivati pomou najamnika nego robova, jer ukoliko se najamnik razboli
vlasnik nee biti oteen. S robovima na latifundijama i vilama rustikama se uglavnom postupalo okrutno.18 Smatrani su oruima koja govore (instrumenti genus vocale), zatvarani u ergastule, esto okovani,
igosani, loe hranjeni, prodavani kad ostare ili se razbole. Ponekad su
bili preputeni da se sami snalaze za hranu i odjeu, to je poveavalo
bezakonje u seoskim sredinama. Diodor pie da su Sicilijanci kupovali
mnogo robova (za potrebe poljoprivrede i odravanje doma, prim. S.
V.), a nakon to ih odvedu na mjesto uvanja odmah bi na njih stavljali
igove i bjelege. Mlae su upotrebljavali kao pastire, a starije kako je
kome bilo potrebno. U slubi su surovo postupali s njima i sasvim se
malo o njima starali, kako u pogledu hrane tako u pogledu odijela.19

Vile su bile uglavnom prizemne i prostirale se po irini prostora.
Osnovna podjela je na ville urbane, ville suburbane i ville rustike. Prva
je gradska, druga u blizini grada a trea jednostavna seoska, namijenjena prevashodno proizvodnji kakve su po svemu sudei bile vile u probalju Zete. Imamo ih s unutranjim dvoritem, peristilom, otvorenim
Robert Matijai, ,,Arheoloki podaci kao izvor za poznavanje ekonomske povije
sti Istre u antici, Historijski Zbornik, 1988, str. 43.
18
Salmedin Mesihovi, Revolucije stare Helde i Rimske Republike, Filozofski
fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2011, str. 206.
19
Isto, str. 285.
17
89
Stevo Vuini
dvoritem, okruenim stubovima i natkrivenim hodnikom, s portikom

ili hodnikom na stubovima ili svodovima uz koji se linijski reaju prostorije kakva je vila u Vraniu, a ima i luksuznih koje su kombinovane.
Ranoantike vile su ekstrovertne prema pejzau a kasnoantike introvertne odbrambene funkcije. Mogu biti i razuene oko jednoga objekta
koji se vremenom prilagoavao potrebama. Skladita su im graena u
podzemnim djelovima ili na evenoj ili everoistonoj strani zbog temperature. Prilino su standardizovane u pitanju izgleda i sadraja, ali
mogu biti i matovito izvedene u skladu s prohtjevima vlasnika. U savremenoj literaturi rimska poljoprivredna gazdinstva se dijele na mala,
koja imaju manje od 200 jugera = 50 ha, srednja sa oko 400 jugera =
100 ha i latifundije s vie od 1000 jugera = 250 ha.20 Sve vile agera
Dokleje su sitnopoednike ili na granici izmeu sitnoga i poeda srednje veliine. Strukturu poljoprivrednih kultura koju su gajile teko je
definisati, jer je podrazumijevala proizvodnju vina, ulja i itarica ali i
povra i voa. Zavisila je od potreba domainstava i trita.

Krajem republikanskoga perioda izumljen je poseban sistem zagrijavanja prostorija hipocaustum. Pod je bio oslonjen na gusto rasporeenim stubovima (suspensurae) nainjenim od redova okruglih opeka
rasporeenih u pravilnim nizovima poloenih jedna na drugu. Iznad
njih je postavljen sloj kvadratnih opeka (sesquipedales) koje su krajevima pokrivale jednu etvrtinu stubia. Obino je pokrivan mozaikom.
Praznim prostorom izmeu stubia strujao je topli zrak koji je zagrijavan u loitu (praefurnium) i zagrijavao gornji pod, a kroz sistem upljih opeka (tubuli) uzidanih u zid topli zrak je zagrijavao i prostoriju.
Vitruvije pie da su bogatiji ljudi mogli da dozvole sebi luksuz koji
nije potreban siromanijim graanima koji vie polaze druge i ukazuju
im poasti nego to drugi obilaze njih.21 Savjetuje da blagovaonice i
kupatila treba da budu okrenuti ka zapadu da bi se koristilo poveernje
svijetlo, spavaonice i biblioteke ka istoku da budu osunane i nepogodne za moljce, kupatila da budu u vezi s kuhinjom da bi se lako pripremali za kupanje a na stepenicama, hodnicima i ulazima da se postave
prozori, jer se ljudi spotiu jedni o druge nosei razne terete, u sluaju
nedostatka svijetla. Prostorije za spravljanje ulja, po njemu valja graditi
u blizini kuhinje, a spremite ulja s june strane da se ulje ne zamrzava.
Robert Matijai, 2000, 464
Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi, str. 130.
20
21
90
Prostorije za vino sa everne strane da se vino ne kvari, a tale za ovce

i koze treba da imaju izmeu 4,5 i 6 stopa prostora. Prostor za konje
treba da bude na najtoplijem mjestu, ali da nije okrenut ka vatri jer
konji postaju plaljivi. Ambari za ito treba da budu okrenuti ka everu
da se ito ne zagrijava i uika te propadne. Na kraju preporuuje da se
sunice, prostorije za sijeno i stonu hranu grade izvan kompleksa za
stanovanje i proizvodnju zbog opasnosti od poara.22

Centurijacija je bila nain podjele zemlje na pravilne parcele. Dobila je ime po latinskoj rijei centum ili stotina. Oznaavala je podjelu
jedne centurije ili kvadrata stranica po 700 m koji se dijelio na stotinu
djelova. Svaki dio je bio kvadrat stranice 70 m ili povrine od 4900 metara kvadratnih. Premjeravali su ih agrimensori iz jedne ishodine take
umbilicus u dva pravca koja su bila okomita jedan na drugi po oko 700
m. Pravci istok-zapad su se zvali dekumani a ever-jug kardines. Jedan glavni sredinji pravac se zvao decumanus maximus a drugi cardo
maximus. Najmanja jedinica povrine je bila actus quadratus i iznosila
je oko 35 x 35 m. Dvije jednice su bile juger iugerum 35 x 70 m. A dva
jugera heredij heredium, skoro 0,5 ha. Tako da je jedna centurija imala
sto heredija ili skoro 50 hektara. Osnova mjera je bila stopa 29,6 cm,
korak pet stopa.

Centurijacija je obiljeavana s kamenim ili drvenim stubiem palus (vulg. lat. Pala). Tako se dobijao praedium palatum. Pravila rimske
agrimensorske prakse nalagala su da se vodi rauna o pravilnoj centurijaciji.23 Problemi su nastajali kad je postojala nesrazmjera izmeu
geomorfologije terena i pravila centurijacije. Regularnoj limitaciji nije
podvrgavano zemljite koje se nije moglo uobliiti u pravilnu centurijaciju i nekvalitetno. Kao to je sluaj sa zemljitem rimskih ekonomija u
donjem toku Zete. Odnedavno je uoeno da Libri coloniarum pominju
i limitacijske oznake pali sacrificales, drvene motke kojima se obiljeavaju unutranje parcele, za razliku od spoljnjih koje su kamene. Bio
je to stari obiaj da poednici kojima se dodjeljuje zemlja prinose rtvu
na mjestu markacije. Ostatke su zakopavali u zemlju koju bi prethodno
obiljeili motkom zbog ega su kolci postali rtveni kolci. Na taj nain
Isto, str. 131, 132.
Ivan Basi, ,,Spalatum ager Salonitanus, prilog tumaenju pravno-posjedovnog
poloaja priobalja splitskog poluotaka u preddioklecijansko razdoblje, 2012 god.
Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu, str. 1.
22
23
91
Stevo Vuini
su meai u oima svih sticali status nepovredivosti i svetosti.24 Limitacije su kasnije obiljeavane niskim kamenim zidovima congestiones
petrarum.

Limitacije su briljivo i geometrijski zidane i kao intervencije u
pejzau su vidljive. Ukoliko lokalna geomorfologija terena nije dozvoljavala centurijaciju da bi se raistilo vlasnitvo ager publicus populi
romani i ager optimo iure privatus davana je na uivanje institucijom
occupati. Zemljita koja nijesu mogla da se ukvadrate ostajala su van limitacije. Drava je i dalje bila vlasnik a plodouivatelj korisnik. To podruje je potpadalo pod ius subsecivorum. Uvijek je postojala mogunost da zemljite koje godinama ne bi bilo obraeno okupira neko drugi
pa su korisnici unutar njih naseljavali kolone da u njihovo ime obrauju
zemlju i spreavaju occupatio. Regulisano je to pravo s lex Manciana, koji je titio kolone, a ovi su titili interese privatnoga poednika
ili drave. Razgranienje imanja gradske optine od imanje drugoga
pravnoga statusa, vlasnitvo privatnika, hramova ili cara zbog godinje
inspekcije bilo je od velike vanosti.25 Svi su se trudili da se precizno
omee i razgranie, da sprijee tua posezanja u njihovo vlasnitvo i
sporove. Nema primjera da su limitacije uma i livada za ispau stoke
ouvane. Izvan limitacije ager extra clusus nalazili su se maslinjaci
masline. Geografski poloaj je diktirao da se urbs uvijek nalazi na periferiji agera umjesto u njegovome sreditu.

Na imanjima se najvie uzgajala vinova loza i maslina. Najstariji
tragovi uzgoja vinove loze datirani su u vrijeme izmeu 5400. i 5000.
p. n. e. na razmei izmeu persijske visoravni i Mesopotamije, a u Evropi u Trakiji oko 3500. p. n. e.26 Prije nego je ovladala vjetinom proizvodnje vina, ilirska populacija se opijala medovinom mulsum i jednom
vrstom piva koje su dobijali od jema i prosa. Strabon, koji je ivio na
razmei stare i nove ere, biljei da je ilirska obala obrasla vinogradima
i maslinjacima, ali da ih malo ima u unutranjosti. Pseudo-Aristotel pie
da se vino dopremalo u unutranjost preko helenskoga emporiona u
Naroni (Vid kod Metkovia) u IV vijeku p. n. e. Tu su se prodavala vina
s Lezbosa, Tasosa, Korkire i Kosa. Na razvijeni uzgoj vinove loze upu Isto, str. 14.
Isto, str. 24.
26
Ante kegro, ,,Tragovi uzgoja vinove loze i masline u dubljem zaleu istonog
Jadrana u antici, Histria Antiqua, 2004, str. 125.
24
25
92
uju kultovi Libera-Dionisa i njihovi reljefni prikazi kojih ima u centralnoj Bosni i Hercegovini. Polovinom I vijeka prije Hrista porodice
italskih naseljenika Papii i Pontii bili su vodei proizvoai maslinova
ulja i vina na podruju naronitanskoga kovnenta kojemu je pripadalo i
pleme Dokleati. Znaajne koliine vina Papii su proizvodili na svome
imanju u Tasoviima (Ad Turres) u zapadnoj Hercegovini. U doba Katona Starijeg (234-149. p. n. e.) rimske vile su imale 240 jugera = 60 ha
zemljita, ako su se njegovali maslinjaci, a 100 jugera = 25 ha ako se
njegovala vinova loza.27 Veliki proizvoa vina i maslinovog ulja je bio
i vojniki logor Bigeste.28 Potvrena je proizvodnja vina u jednome od
veih gazdinstava u istonoj Hercegovini, u dolini gornje Trebinjice,
pored saobraajnice Narona Scodra. Vinova loza i maslina se uzgajala
i na rimskome imanju u Mirinama i Lijeskama u Bihovu kod Trebinja
e su naeni djelovi za proizvodnju maslinova ulja, tijesak (torculum) i
prostorije za skladitenje (cella vinaria & olearia).29 Prema proraunu
koji je upotrijebljen za Tripolitaniju po hektaru maslinjaka dobija se
1,25 hl, a po hektaru vinograda cijeeno je izmeu 31,2 i 42 hl.30 Da je
pie uobiajeno slueno na ilirskim trpezama i prije dolaska Rimljana
na ove prostore i da su ga mnogi neumjereno troili, potvruju antiki
izvori. Kralj Ilira, Gencije poinio je mnoga zlodjela tokom ivota jer je
i nou i danju neprestalno pijanio. Izmeu ostaloga ubio je svoga brata
Pleurata koji je trebalo da se oeni Monunijevom kerkom a zatim se
on njome oenio.31

to se tie unutranje dekoracije vila, po njoj moemo da prosudimo socijalni i drutveni status vlasnika i njegov ukus. U naem sluaju
bez arheolokih iskopavanja ta pitanja ne moemo rijeiti. Fresko slikarstvo, skulptura i kapiteli su izuzetno vaan komplementaran element
za datiranje izgradnje i upotrebu zidnih struktura.32 Na jednom objektu,
vili na Lazama Radevia, prepoznaje se vjerovatno peristil. To je dvo B. Ilakovac, ,,Limitacija rimskog agera rimske Kie na otoku Pagu, VAMZ,
1997-98, str. 79.
28
Isto, str. 127.
29
Isto, str. 128.
30
Vlasta Begovi-Dvorak, Ivanica Schrunk, ,,Brijuni primjer uspjenog antikog
gospodarstva, Histria Antiqua, 2004, str. 67.
31
Polibije, 29, 13.
32
Kristina Din, ,,Rimske vile i uvjeti stanovaja na pulskom ageru, Histria Antiqua,
2011, str. 103.
27
93
Stevo Vuini
rite okrueno sa svih strana trijemom sa stubovima iza kojih su bile

prostorije razliite namjene. Obino bi dvorite peristila bilo poploano
i ukraeno vodoskocima, fontanama i zelenilom. Ne iskljuujemo mogunost da je jedna ara posveena Neptunu bila unutar njega. Stubovi i
kapiteli su nosili krovnu konstrukciju trijema.33 Pronaen je jedan bazis
stuba i fragment dorskoga kapitela. Da li je pri nekoj od vila bila radionica opeke (figlina), jer ima puno njihovih proizvoda ne moe se tvrditi
bez arheolokih istraivanja. Nijedan proizvod nema ig proizvoaa
pa je vjerovatno da su pei graene od prilike do prilike za lokalne
potrebe. Poznato je da je u Bosni i Hercegovini do sada potvreno 35
radionica za keramiku.34

Vrtovi se nijesu mogli ustanoviti niti potvrditi, iako je rimska civilizacija praktikovala pejzanu arhitekturu. U njima se uzgajala mirta,
empresi, lovori, imiri i slino. Nezaobilazni dio vrta su bili fontane,
nimfeji i paviljoni. Tako neto ne moe se ustanoviti sem postojanje
jedne cvjetnice Sternbergea lutea koja nije autohtona. Bez sumnje
gajila se u perivojima urbanih vila antike Dokleje i danas je ima na
nekim mjestima unutar bedema cvjeta krajem septembra.35

Veliki broj podnih opeka i djelova kaldarija dokumentuje hipokauste u vilama na Lazama Radevia i Vraniu. Vjetake limitacije
nijesu potvrene na terenu jer je njegova morfologija uspostavila prirodnu granicu imanja podnojem brda i obalom rijeke Zete. Dalo bi se
zakljuiti da su okolna brda bila u funkciji stoarstva, ali to nije mogue
potvrditi niti utvrditi njihov vlasniki status. Na takav zakljuak navodi nalaz velikog broja makaza za striu ovaca. Od pokustva je naen
jedan bronzani bokal i dva runa rvnja. Poljoprivredna proizvodnja je
bogato dokumentovana svim vrstama poljoprivrednih alatki.
Isto, str. 57.

Isto, str. 39.
35
Na nju mi je skrenuo panju botaniar akademik Vuki Pulevi (raste oko temelja
objekta nedefinisane namjene, prekoputa kole u Duklji sa everne strane, oko 50
m udaljenog od ceste koja ih razdvaja).
33
34
94
Sl.1.Sternbergea lutea flickr.com/photos/karlgercens/10027951505/

Lokaliteti s ostacima rimskih objekata

Zemljita na kojima se nalaze ostaci rimskih objekata bila su pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. Na svih pet izolovanih terena na
kojima su utvreni rimski objekti postoje obilni izvori hladne i pitke
vode i pogodni pristupi rjenoj vodi (vodopoji za stoku). Geolokopedoloke osobine prostora su razliite: zapadni sediment (od Vranickih Njiva uzvodno) nastao je u geolokoj praistoriji taloenjem mulja
i pijeska a istoni je konglomerat ljunka i pijeska nastao zasipanjem s
okolnih brda tokom interglacijacije. U strukturnom smislu predstavlja
jedinstvo s podgorikom terasom. Priobalni dio je planiran terasasto od
vremena neolita do antike.

Oko nseobin i uzdu tok, s obje strne, sputjui se do oble
rijeke, teren je terssto isplnirn z poljoprivredne kulture. Ove terse
su nstle ureivanjem teren odsijecnjem i nivelisnjem pleistocenskih ters n nekim mjestim, nroito n strmim oblnim pojsevim,
podzidne su i po potrebi imju ureene drenne knle. U donjem
toku Zete, na obli su, ine, ostle ueene smo dvije pleistocenske
terse. N pojedinim mjestim, i to u odeenim oblm, svreno su
ouvne uzlzno-silzne rmpe, ueene u oblu, z komunikciju izmeu ters i nivelete bjelopavlike rvnice.
95
Stevo Vuini

Pregledom oble, s obje strne, moe se ustnoviti kontinuitet ters koje prte morfologiju teren n itvoj duini rijeke, od
Vrnikih Njiv p do izvorit n Glvi Zete. Poduhvt plnirnj
teren odsijecnjem, nivelisnjem i podziivnjem vjerovtno je trjo
jo od neolit p do ntikoga dob. Terse se sputju kskdno od
podnoj brd odnosno nivlete bjelopavlike rvnice, u pliim ili dubljim odecim, k obli. Odeci su podzidni okomito ukoliko je odek
plii ili pod blgom kosinom ko je dublji.
Sl.2. Podzida jedne od terasa koje su uveliko

zarasle u mahovinu i liajeve jer se ne obrauju
Sistem ters se iri niz tok rijeke poev od Glve Zete p do Vrnickih
Njiv, u kontinuitetu, po objem oblm. Limitcije imovine nseobin
ne mogu se uoiti n terenu. Moglo bi se pretpostviti d su to suva korita potoka koji provru tokom kine sezone, im ih u izobilju, i strme
oble n kojim se ne uovju ostci ters. Mterijl kojim je vreno
podziivnje su kmen i tuf. N kmenu se uovju intervencije koje
su rustiklno isklesle lice. Tuf nije obrivn ve je u komdim di96
rekno ugrivn u podzide. Jedn od loklnih mjdn se nlzio n

Vrnickim Njivm. Dio podzid je gren kombincijom ov dv
mterijl. Uporednom nlizom se moe konsttovti d je slog isti u
podzidm i kmenim ogrdm koje su ogrivle terse i one i dns
ine ogrde imnj. Ine, kmene limitcije ovih imnj su posluile
ko grnice dodjeljivnih ili otkupljivnih imnj nkon Berlinskoga
kongres. Kvlitet zidnj, bilo podzid bilo ogrd, pokzuje dobre
sttike krkteristike s obzirom n to d je podruje seizmiki veom
ktivno. S tog spekt grditelji su pokzivli zvidno umijee zbog
tog to su podzide rene jednoslojno. N srednjem dijelu tok rijeke
Zete, ije prirodne terse krkterie glinovito tlo, terse su grene
odsijecnjem teren pod blgom kosinom, bez podziivnj, s obzirom
n to d je glin ko mterijl veom vrst i d slbo erodir. Evidentni su i erozivni uticji rijeke Zete, nroito n njniim kotm, tko
d je dio podzid uruen u rjeno korito. U gornjem toku srednjega
dijel rijeke Zete, koji krkterie glinovito tlo, veom neplodno, pojedine terse su veom plodne i prekrivene debelim slojem humus,
to su potvrdili i vlsnici imnj. Uvidom n terenu d se zkljuiti d
je prilikom plnirnj teren iskopom i nsipnjem vreno nsipnje
humusom s oblinjeg prostor, koji je tkoe isplnirn odsijecnjem i
podziivnjem. Nelno, podzide su rene n plodnom humusnom tlu
zbog tog to humus lko erodir odsijecnje je vreno pod blgom
kosinom, bez podziivnj, n terenim s glinovitim sstvom tl koji
je vrst i zdrv zdte morfoloke krkteristike. S spekt geometrije primijenjene n terenu, uov se plnirnje teren prvim linijm
koje u tlocrtu ine niz izlomljenih linij koje prte perimetr pleistocenskih ters. U srednjem toku rijeke, izmeu Dnilovgrd i sel Velje Brdo, terse su zobljene zbog tog to je u pleistocenu zobljeni
tok rijeke dubio korito stvrjui sukcesivni niz mendr, dns poznatih kao kopit. S obzirom n to d je pleistocensko korito zbog
zrvnjenoga teren bilo iroko do sto metr, to su i terse iroke po
pedesetk metr te se n njim uovju intervencije plnirnj teren
kosim odsijecnjim bez podzid. Tkoe, uovju se i do tri uske
plnirne terse n pojedinim pleistocenskim tersm koje su dijelom
erodirle zbog uticj rijeke i tmosferskih pdvin. Izmeu njniih
i njviih ters vidljive su uzlzno-silzne rmpe z komunikciju.
Tkoe, ostli su jsni trgovi drennih knl, posebno u srednjem
97
Stevo Vuini
toku Zete, uprvo zto to je ovj teren glinovit i neporozn, zbog

eg je dren bil neophodn. One se n poljoprivrednim terenim
prktikuju n povrinm n kojim se uzgjju itrice ili povre zto
to ove kulture ne trpe veu koliinu vode u korijenu due od pet dn.

Rijek Zet, po prvilu, im dv visok vodostj godinje. Jedn
je jesenji drugi proljenji. S tog spekta moe se pretpostviti d se n
njniim tersm uzgjlo voe, to i dns rdi loklno stnovnitvo,
i povre koje se, u nelu, sdi tek u ksno proljee nkon period visokoga vodostj. itrice su se mogle gjiti n viim i visokim kotm
zto to se siju prije poetk visokog proljenjog vodostj koji bi
mogo d ih erodir.

Rzlog z izgrdnju ters z poljoprivredu n oblnom pojsu
je blizin rijeke s koje se obezbjeuje lako i efiksno nvodnjvnje
kao preduslov z dobr rod poljoprivrednih kultur. Tkoe, zemljite pleistocenskih ters je kvlitetno zbog ntloenog humus koji
su stvrle poplve u geolokoj prolosti. Nrvno, dodtni su rzlozi i
mogunost brze i efiksne komunikcije, kao i bogt riblji fond koji se
koristio z ishrnu.

Po svemu sudei trdicij zidnj ters n jugu Crne Gore
ndgren je i n trdiciju grdnje ters n prostoru obl rijeke Zete.
Tkoe, ovj nin plnirnj teren z poljoprivredne kulture treb
posmtrti komplementrno s grdnjom ters u brdskim i plninskim
podrujim Crne Gore. Geodetske krte teren ktstrskih optin u
Podgorici i Dnilovgrdu nemju uneenu terensku situciju oblnoga
pojs. Rzlog treb triti u tome to limitcije imnj novih vlsnik
prte stre limitcije p zto nije bilo potrebe z unoenje detlj s
teren. Tkoe, ero-foto snimnje dje slbe rezultte zto to je dobr
dio teritorije bjelopavlike rvnice slbo nseljen i obrsto u umu.
98
Sl.3. Raspored objekata (vila) od Vranickih Njiva do Dedove ume36

Objekat na Vranickim Njivama

Na Vranickim Njivama, na desnoj obali rijeke Zete, vidljivi su
temelji rimske graevine u obliku irilinog slova P () sa zaobljenim
evernim uglom, otvorenim dijelom orijentisane ka istoku. Dimenzije
objekta su 39 m po duini i 25 m po irini. Zid je debeo 52 cm, raen
od pritesanoga kamenja, s lica priblino pravougaone forme, utopljen
u sonom malteru. Kompleks je sauvan u temeljima i mogue ga je
samo u tlocrtu definisati. Ima tipine osobine otvorene panoramske vile
orijentisane prema rijeci Zeti. Lociran je na najeksponiranijem mjestu.
Uvidom u sauvane temelje namee se utisak da objekat ima peristil
oko kojega su grupisane ekonomske prostorije. Ager je zahvatao prostor dananjega sela Vranickih Njiva, ukupne je povrine 25 hektara.
Izolovan je s tri strane Veljim i Malim brdom, a evernom se naslanja
na obalu Zete.
Animacije terenskih situacija uradio je Filip Velimirovi.
36
99
Stevo Vuini
Sl. 4. everni zid
Sl. 5. Pretpostavljeni izgled rimske ekonomije na Njivama
100

U turskim defterima Vranicke Njive nijesu upisane kao selo, a pominju se Vranii udaljeni 500 m i odijeljeni od njih preslom (prevojem)
izmeu Malog i Veljeg brda kao naselje s 52 kue. Selo je po prvi put
naseljeno nakon 1878. godine. Veim dijelom oboda brda zemljite je
isplanirano u dvije ili tri terase koje su podzidane suvomeom. Na junoj
strani, uklijetenoj izmeu dva brda, zaravljen je i podzidan teren ukupne
povrine 2 hektara kojega recentno stanovnitvo zove vinogradi. Zemlja
na njemu je sprana s brda, crvenica, pogodna za vinogradarstvo, a teren
prisojan. Zateene terase naseljenici su donedavno koristili za uzgoj loze.
Na temelju uvida u stanje na terenu moe se zakljuiti da ih je isplanirala
velika i dobro organizovana rimska ekonomija koja ih je, po svemu sudei, takoe koristila za uzgoj vinove loze. Nekoliko korijena divlje loze
koja samoniklo raste obodom tog prostora podupire takav zakljuak. S
te povrine u antiko vrijeme moglo se dobiti izmeu 6.200 i 8.400 litara
vina.

Na istoku sela Kod mlina, na rastojanju od 650 m nalazi se vodopoj za stoku i obilan izvor bistre i iste vode koja izvire iz stijene i
nakon nekoliko metara uliva se u Zetu. Na zapadu, na rastojanju od 350
m su dva Veliki i Mali Nedin izvor koji izviru u neposrednoj blizini
obale. Po sredini sela je trei vodopoj za stoku, koji danas slui kao plaa, iznad koga se s istone strane nalazilo rimsko groblje u kome je sahranjivanje vreno icineracijom. Uniteno je nakon Drugoga svjetskog
rata da bi se konglomerat ljunka i pijeska u kome je vreno sahranjivanje koristio za nasipanje puta Podgorica Danilovgrad. U koritu Zete,
neposredno naspram temelja objekta, pronaeno je nekoliko metalnih i
keramikih nalaza. Pronaeni materijal i stanje na terenu nagovjeavaju
da se radi o vili rustici, koja se bavila vinogradarstvom i povrarstvom.
Na takav zakljuak navodi pronaeni matrerijal u koritu Zete, neposredno ispod objekta, i isplanirano zemljite uz obalu i obodom brda.
101
Stevo Vuini
Sl. 6. Podzidana terasa za uzgoj vinove loze
Sl. 7. Dvije krstaste fibule37
Fotografije Lazar Pejovi
37
102
Objekat u rogamskome zaseoku Vrani

Objekat u rogamskome zaseoku Vrani oslonjen je na plato omeen suvim koritom potoka koji u vrijeme velikih kia provri iz brda Bile
i rijekom Zetom. Potok je stoljeima deponovao keramiki i metalni
materijal u korito rijeke. Ovaj objekat je okrenut prema najljepoj, junoj vizuri i prilagoen prednostima pejzaa kojim dominira Velje brdo
i rijeka Zeta. Prostornu orijentaciju je odredio poslovini rimski oeaj
za racionalnost, red i oeaj za lijepo. Od njega je sauvan dorski kapitel. Drugi dekorativni elementi nijesu pronaeni, izuzev poljoprivrednih i kunih alatki, posua i arhitektonskih elemenata. Mogui izgled
i sadraji su pretpostavljeni na temelju Vitruvijevih De arhitectura libri decem i uporeivanjem djelova kompleksa s poznatim i studiozno
obraenim primjerima antikih vila iz okruenja. Na rastojanju od 800
m zapadno nalazi se obilni izvor hladne i bistre vode, a neposredno naspram nje, na rastojanju od 50 m, vodopoj za stoku.
Sl. 8. Terenska situacija rimske ekonomije u Vraniu

U rijeci Zeti, neposredno naspram temelja objekta, pronaen je
veliki broj metalnih i keramikih nalaza, a od ukrasnih i arhitektonskih
elemenata, jedan spiralni kraj ehinusa voluta jonskoga stuba, grkoga
reda i nekoliko tubusa. Ta injenica dozvoljava zakljuak da je u pitanju
103
Stevo Vuini
vila s hipokaustom. Na temelju materijalne dokumentacije negve moe

se zakljuiti da je njen vlasnik koristio robovsku radnu snagu.
Sl. 9. Voluta ehinusa
Sl. 10. fiarch.ba/UserFiles/File/

History_arch/05.2_Amir Pai,
Historija arhitekture, str. 19
Pronaeni alati obilno dokumentuju poljoprivredne i stoarske proiz

vodne kapacitete objekta.138
Sl.11. Keramika cijev hipokausta
Sl. 12. Podna opeka hipokausta

23 x 29 x 5 cm.
Fotografije artefakata uradio je Lazar Pejovi.
38
104
Sl. 13. Opeka 26 x 13 x 6 cm.

Sl. 14.Blago zaobljena keramika

ir. 37 cm.
Sl. 15. ralo
Sl.17. Alat nepoznate namjene
Sl. 16. trnokop
Sl. 18. Srp
105
Stevo Vuini
Sl. 19. Kosijer
Sl. 21. Crtalo
Sl. 20. Struga
Sl. 2. ralo
Sl. 23. Djelovi makaza za strienje ovaca
Sl. 24. Srp

106
Sl. 25. Otika za ienje pluga
Sl. 26. Kosa
Sl. 28. Bronzani klju
Sl. 30. Srp
Sl. 27. Negve za vezivanje robova
Sl. 29. rvanj
Sl. 31. Crtalo
107
Stevo Vuini
Sl. 32. Srp
Sl. 34. Ralo

Sl. 36. Crtalo

108
Sl. 33. Srp
Sl. 35. Dio makaza za

strienje ovaca
Sl. 37. Dio makaza za

strienje ovaca
Sl. 38. Bronzani bokal
Sl. 39. Ukrasni zavretak od bronze
Vila na Lazama Radevia

Vila rustika na Lazama Radevia nalazi se na lijevoj obali Zete.
Utopljena je u pejza i otvorena prema okolini. Loklitet se moe
identifikovti n temelju povrinskoga nlz velike koliine ulomk
tegul i kermike rene n vitlu. N njemu su vlsnici, istei imnje od
kmenj i kermike, godinm nbivli ulomke i osttke s ntikoga
objekt koji se, oito, u temeljim, ispod povrine zemlje nlzi n
ovome mjestu i u njegovoj neposrednoj blizini, n zpdnoj strni.
U podzidu imnj, izmeu podvodnoga i povrinskoga loklitet, n
poetku zpdnoga dijel mee, ugreno je nekoliko rhitektonskih
element. Djelimino je ouvn torus, od bijeloga mermer koji se
nlzio u kompktnoj msi bzis i bio je u funkciji svoenj kvdrtne
mse bzis u kruni oblik n koji se postvlj tijelo stub, unutrnjega
prenik 37 cm i spoljnjeg 53 cm. N poetku zpdnoga dijel podzide duboko je ukopn u zemlju erodirni rhitektonsko-grevinski
element od bijeloga krenjk. S unutrnje strne obren je u obliku
lijeb prenik 15 cm poluprenik 7,5 cm. Ndzemni dio visok je
74 cm, prenik 15 cm n njuem dijelu i 16,5 n njirem. N 38. cm
od vrh nlzi se udubljenje z ulivnje olov. Njegov vanjska strn
obren je tko d spojen s istim tkvim elementom spolj dobije
oktogonlni oblik.

Prilikom ureivnj ovoga teren z vinogrd, 2007. godine, vlsnici zemljit su izvrili rigolovnje i iz zemlje izvdili vie
rhitektonskih element koje su bgerom odgurli n istonu i junu
ivicu imnj. Uprvo je jedn od njih istovjetn prethodno opisnome.

109
Stevo Vuini
Dug je 103 cm, njvee debljine 20 cm, unutrnjeg prenik 15 cm, im

dv prvougon udubljenj z ulivnje olov i spjnje s prnjkom.
Spojeni imju oktogonlni oblik (slik 40-lijevo).239 N istonoj liniji
ivice vinogrd nlzi se i polomljeni bzis promjer 35,5 cm.
Sl.40. Frgment stub od bijeloga krenjk koji
recentno stnovnitvo zove mermer,

dug 44, obim 90 i prenik 27 cm
Fotografije je uradio Vladimir Vuini.
39
110
Sl. 41. Primjerk kermike,

od pod hipokust, bez oznke rdionice
Sl. 42. Msivni erodirni rhitektonski element od bijeloga krenjk

dug 150, irok 55 i visok 40 cm
111
Stevo Vuini
Sl. 43. Frgment stub od bijeloga krenjk koji recentno

stnovnitvo zove mermer, dug 44,
obim 90 i prenik 27 cm
112
Sl.44. Frgment stub promjer 30 cm, tkoe od iste vrste

bijeloga krenjk, s ispustom u obliku konzole dugim 28,
njmnje debljine 9 njvee 17 cm

Vlsnik suednog imnj, osmdesetogodinji Boo Rdevi,
tvrdio je d je uz loklitet, pored sfltnoga put z Spu koji g
dodiruje, prilikom kopnj rup z telefonske stubove, n dubini od
nekih 50 cm, prono osttke kldrme. Njenu irinu nije utvrdio li
nam je kzo d je izren od oveih kmenih plo. N osnovu tog
zkljuili smo d se ispod sfltne osnove sdnjega put nlze ostci
rimskoga put. Tkv solucij se nmee ko rjeenje, jer bi tj put bio
njkr vez izmeu Spu i Dokleje i ujedno bi povezivo vile rustike koje su rzmjetene u neposrednoj blizini rijeke. U svkom sluju,
jednostvno rekognoscirnje, otvrnjem plitke sonde, uz smi sfltni
put, rzjsnilo bi ovu nepoznnicu. Arhitektonski elementi nedvosmisleno navode na zakljuak da je vila imala hipokaust (podno grijanje)
i peristil (dvorite) okrueno sa svih strana trijemom sa stubovima iza
kojih su bile prostorije razliite namjene. Obino bi dvorite peristila
bilo poploano i ukraeno vodoskocima, fontanama i zelenilom. Ne iskljuujemo da je jedna ara posveena Neptunu bila unutar njega. Stubovi i kapiteli su nosili krovnu konstrukciju trijema.

Podvodni loklitet nlzi se okomito udljen 50 metr od
loklitet koji se nlzi n povrini. N tome mjestu obl rijeke je
odrubljen i formiro se mli rjeni zliv. Takav nin odrubljivnj
vidljiv je itvim tokom Zete i moe d bude uzrokovn n dv
nin. U svakom sluaju posljedic je obruvnj oble optereene, mhom, vrbm koje ve godinm niko ne obrezuje. Tko one
izrstju u visok i debel stbl koj se nekontrolisno rzmnovju i
pod svojim teretom lgno krive prem rijeci i zbog erozivnog dejstv
vode ili snge bujic obruvju se u rijeku, nosei s sobom djelove zemljno-glinovite oble. Mogue je, u ovom sluju, d se obl
obruil i zbog postojnj kkvoga objekt, neposredno n njenoj obli.
Ovkvu mogunost ostvljmo d se provjeri, stog to se n dubini
od 6 metr ljetnjega nivo vode, n mjestu nlz re nlzi i jedn
erodirni rhitektonski element bez ntpis ili reljef u obliku kvder
dimenzij 1 x 0,70 x 50 cm, koji je od treine ire strnice k krju
zkoen, te dv prilino erodirn stubi od bijeloga krnjk visine
1 metr i promjer 25 cm. Tkoe, u podvodnome dijelu oble nlzi se
zntn koliin neprofilisnih kmenih ulomk te krhotin kermike,
tegul i imbreks i podne kermike. S toga mjest izvene su i etiri
slijepljene rimske tegule ute peene, duine 58 cm, ire 24 cm i ue
113
Stevo Vuini
irine 19 cm, debljine 2,8 cm, koje su, prem spoljnoj strni, luno izvijene i jedna proupljena ravna keramika ploa 52 x 44 x 4 cm nejasne
funkcije. (sl. 45 i sl. 46)
Sl.45.
Sl. 46.
114

N istom podvodnom loklitetu pronena je zvjetna ra od bijeloga krenjk, posveenu Neptunu (sl. 47 i 48). Slov n njoj su
klesn rustiklnom kpitlom neujednene veliine redov i irine
slov. Krjnje slovo O u prvome redu i slovo V u treem nepotpunoga su oblik jer je tu strnu, izloenu bujici s gornje strne tok rijeke, u dugome vremenskom periodu, vod erodirl, to se uov po
simetrinom odnosu strnic u odnosu n spoljni flc kroterijum koji
je pijesk i ljunk, noen energijom vode u vrijeme bujic, u znjnoj
mjeri erodiro. Zbog toga je i kroterij, s gornje strne, erodirn u
mjeri d je reljefna rozeta, s ornamentom palmete n njoj, ouvna
smo djelimino. Oito je d je slov kleso nevjet mjstor. Visin re
iznosi 61,5 cm, debljin 21 cm visin ntpisnoga polj 33 cm, gornj
irine 26 cm i donja 29 cm. Slov su neujednene veliine od 3,3 do
4 cm. Njnia 2,5 cm. Ntpisno polje je visoko 29 cm iroko do 25
cm. U njemu je ntpis klesn u sedm polj neujednene visine, irine
i oblik slov. Slova su rasporeena zavisno od prostora pa su neka
poetna ili zavrna prebacivana u sljedee redove.
Sl. 47.
Sl.48.

Ntpis n ri tumio je profesor Krlovog univerzitet u Prgu,
Rdoslv Hoek, ef ktedre z ltinski jezik n Ktedri z rheologiju.
115
Stevo Vuini
Njemu je digitlnu fotogrfiju re dostvio Brnislv Borozn.

text
NEPTVNO
SACRVMP
ERICVLOPV
MAABSOLV
TORRIPETRO
NIVSASPE
*R * V * S
*L * A *
itanje
NEPTUNO
SACRUMPERICULO(RUINE) ABSOLUTORI PETRONIUS ASPERV(OTUM)S(OLVIT)
L(IBENS)A(NIMO)
prijevod
NEPTUNU
SPASIOCU
OD SMRTNE
OPASNOSTI
POSVETIO
PETRONIJE ASP
PER S RADOSNOM MILJU

Neptuno sacrum pericolo ruinae AbsoluV(5)tori Petronius Asper votum libens animo. U prijevodu gospodin Hoek: ,,Neptunu
spsiocu od smrtne opsnosti, posvetio je Petronije Asper s rdosnom
milju. Profesor Hoek je stnovit d broj 5 (V) u tekstu nije slujn
ve se koristi ko norm koj kzuje broj redk. Kd se tekst pie u
jednome redu obvezno se ubuje broj 5 n svki peti red. N temelju epigrfskih krkteristik zkljuio je d je r klesn krjem II
vijek, njksnije poetkom III. Predstvlj kuriozitet s lingvistikog
spekt zto to je Neptunu dt epitet ,,Absolutor koji se rijetko jvlj
i prem Thezauru lingvae latina (I 182, 54, 54-59) nvedeni primjeri
s tkvim epitetom su tek iz IV i V stolje. S ovim itanjem profesora
Hoeka se ne slae Jovan Martinovi.340 On predlae:
itanje
NEPTUNO
SACRUM.PERIKOLORUM ABSOLUTORI. PETRONIUS ASPER V(OTUM) S(OLVIT)
L(IBENS)A(NIMO)
prijevod
NEPTUNOVO
SVETITE.OD
OPASNOSTI
OSLOBODITELJU.PETRONIJE ASPER
ZAVJET IZVRI
RADO IZ DUE
Jovan Martinovi, Antiki natpisi u Crnoj Gori, Matica crnogorska, 2011, str. 130.
40
116

N teritoriji bive Jugoslvije, krjem pretprologa vijek, nen
je jedn r kod Sinj posveen Neptunu koju je objvio fra Frne Buli 1895. godine i drug nkon Drugoga svjetskog rt pored Dunv. A
n teritoriji Crne Gore ovo je jedin pronen r posveen Neptunu.
Ine, Petronijus Asper je tipino rimsko ime. Ar svjedoi o nseobini
Rimljn n teritoriji rel Dokleje. Mogue d se u ovom sluju rdi
o zvjetnoj ri posveenoj spsenju od dvljenj u rijeci Zeti. Ali ne
treb iskljuiti ni mogunost d se Petronius Asperus spsio, mogue,
od dvljenj u moru ili neke druge opsnosti. U svkom sluju ne treb
prenebrei ni injenicu d se r nlzil u blizini izvor pitke vode
pozntoga ko Bijeli studenci koji nikd ne presuuje i iz kojega, uvijek, istie priblino ist koliin vode nezvisno od godinjega dob.
Zto je mogue d je Neptun ltinsk interpretcij loklnog ilirskog
bog rijek i vod, Bind. Dkle, postojei nlzi indicirju postojnje
ntikoga loklitet, vjerovatno vile rustike koj je rspolgl gerom
koji je zhvto povrinu koju dns recentno stnovnitvo nziv Lze
Rdevi.
Objekat na Miletinoj Njivi

Smjeten je na blagoj kosini lijeve obale rijeke da bi bila dobro
osunana. Dovoljno udaljena od podnoja Veljega brda da joj u zimskom periodu, odmah iza podne, ono ne zaklanja sunce. Na rastojanju
od 400 m istono nalazi se izvor pitke vode poznat u narodu kao Lakovia izvor i takoe vodopoj za stoku. Svojevremeno smo imali priliku
da u neposrednoj blizini lokaliteta vidimo skromni grob bez priloga u
kome su bili ostaci spaljenog tijela.
117
Stevo Vuini
Sl. 49. Situacioni plan rimskoga objekta na terenu Miletine Njive

Objekat na Dedovu umu

Smjeten je kao i suedni na Miletinoj Njivi na blagoj kosini desne obale rijeke da bi bio dobro osunan. Takoe, dovoljno udaljen od
podnoja Veljega brda da mu u zimskome periodu, odmah iza podne,
ono ne zaklanja sunce. Udaljen 700 m istono nalazi se izdani izvor
Buguljin i vodopoj za stoku.
Sl. 50. Fragment od imbreksa
118
Sl. 51 . Fragment keramike
Sl. 52 . Podna opeka hipokausta

27x35x4,5
Sl. 53. Keramiki blok 26 x 22 x 18
Sl. 54. Situacioni plan vile na Dedovu umu

Zakljuak

Na pet lokaliteta u priobalju donjega toka Zete koji su predmet
ovoga priloga, materijalni dokazi dozvoljavaju zakljuak da su bile vile
rustike. Na temelju materijalne dokumentacije moe se sa sigurnou
pretpostaviti da su bile objekti namijenjeni poljoprivrednoj proizvodnji,
graene prema mogunostima vlasnika i bez nekih veih umjetnikih
tendencija. Blizina rijeke, vodopoja za stoku i izvora iste vode presud119
Stevo Vuini
no su uticali na izbor lokacija. Sagraene su u neposrednoj blizini ili na

temeljima preistorijskih naselja koja su unitena u vrijeme Oktavijanove kampanje 3533. godine prije nove ere. Zakljuak proishodi iz obilja
keramike i drugoga preistorijskog materijala naenog na tim lokalitetima tokom oranja i rigolovanja zemljita, i u koritu Zete neposredno
ispod svih objekata. Meutim, bez temeljnih arheolokih istraivanja
nije ih mogue definisati arhitektonski i sadrajno. Materijalni nalazi
ukazuju da su se ove rimske seoske ekonomije bavile stoarstvom, vinogradarstvom i uzgajanjem itarica. U jednome sluaju Laze Radevia, moe se konstatovati da joj je vlasnik bio rimski graanin kolon.
Za proizvodnju se koristila i robovska radna snaga to potvruje nalaz
negvi ispod lokaliteta u Vraniu. Za dvije od njih materijalno je potvreno da su imale hipokaust. Na jednoj Vranicke Njive, uzgajala se
vinova loza. Vile nije bilo mogue braniti u vrijeme propasti imperije,
nijesu bile na pravcu vanih puteva i nijesu doivjele sudbinu da bude
preureene za odbranu i nastave ivot.
120
RIMSKI AKVADUKT CIJEVNA DUKLJA

Nauka nije jo uvijek nije izrekla konaan i argumentovan sud o
rimskom vodovodnom kanalu koji presijeca Podgoricu kroz prigradska
naselja Zagori, Masline, Konik i Dinou. Do danas nije utvreno
mjesto premoavanja rijeke Morae, identifikovan gradski depozit za
distribuciju vode, materijalno potvreno postojanje gradske vodovodne
mree, ustanovljeno vrijeme gradnje i rijeena sva druga pitanja koja su
u vezi s njim. Ova dilema se moe utemeljeno rijeiti samo na osnovu
neoborivih materijalnih dokaza i izvedenoga dokaznog postupka koji
nijedan istraiva do sada nije u cjelini izveo.
Povijesni zapisi i objavljeni
rezultati istraivanja

Prvi zapis o rimskom vodovodnom kanalu potie od Marijana Bo1
lice iz 1614. godine, koji istie da u Dokleji Duklji, u daljem tekstu
Duklji2, nije bilo ive vode pa su je stanovnici proveli podzemnim putem
iz Cijevne, u duini od 12 i vie milja. O njemu je pisao i F. Saski3 i utvrdio da se vide tragovi vodovoda koji je dovodio vodu iz Cijevne, udaljenu 9 do 10 km te u grad ulazio preko mosta kojemu u to vrijeme nije
bilo traga. Prvi opis vodovoda objavljen je u italijanskoj Reviji 1902.
godine4: Nella localita detta Grucluha quasi dove il fiume Zem abbandona le gole dei monti per entrare nella pianura della zeta a destra grossi
blocchi ancora sporgenti dall acqua in due od anche in tre file tagliati
obliquamente verso il centro del letto indicano il posto dove al epoca
romana si deviava aqua del fiume per alimentare acquedotto sotterra Pavle Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom I, CID, Podgorica 1993,
str. 584.
2
Tako je nazivaju autori koje smo opirno citirali pa emo je u prilogu tako zvati.
3
Revue Archeologique, tom VII, 1882.
4
Preuzeto od Stikotija poziva se na Valerija koji je opis objavio u Rivista dItalija,
anno V, stranica neobiljeena, sa jednom slikom.
1
121
Stevo Vuini
neo di doclea di cui si puo vedere per due aperture la volta poco piu ad
oriente presso un han musslumano... a sud del villaggio di dinosci e che
puo seguire tutta la vasta pianura sino al passaggio del fiume ribnizza.
Prijevod na crnogorski Na mjestu Gruluha, e Cijevna naputa klance i
ulazi u ravnicu Zete pravi i veliki blokovi istureni iz vode u dva tri reda
ukoso ka sredini ukazuju na mjesto e je u rimsko vrijeme preusmjeravana voda rijeke da nahrani podzemni akvadukt za Duklju odakle moete
vieti dva otvora malo na istoku kod muslimanskoga hana.. juno od sela
Dinoi i moe se pratiti irokom ravnicom do prijelaza preko rijeke Ribnice. Drugi opis je dao Pjero Stikoti5, oslonjen na Valerijev, i obiluje materijalnim grekama i u kome su pretpostavke predstavljene kao injenice.

Prva ozbiljna arheoloka istraivanja Duklje sproveo je Pavle Rovinski.6 Pratio je trasu rimskoga vodovodnog kanala (1879) od mjesta
kod samoga ulaska rijeke Cijevne u emovsko polje, odatle, pie, Rovinski poinje kanal vodovoda koji obavija luno suk Grudski, i prolazi
kroz turska naselja Dinou i pored kue Omerboovia i dalje pored
Kakaricke gore dolazi do rijeke Ribnice. Na desnoj obali Ribnice uoio
je sauvan ostatak luka od akvadukta. Trasu je dalje pratio kroz Doljane
i dalje ka Zagoriu. U Zagoriu ga je iskopavao i opisuje da je poploan
prekrasnim glatkim ploama. Izmjerio mu je visinu do svoda 122cm
i debljinu svoda od 44 cm. Tvrdi da vodovod ne ide ka Morai nego
skree u pravcu pruanja brda Gorice. Ustanovio je da na kraju skree
ulijevo prema zapadu u pravcu pruanja brda Gorice i naslanja se na
izvjesno uzvienje, za koje vjeruje da skriva neku graevinu, moda
depozit za razvoenje vode. Opis zavrava zakljukom da je pretraio
obalu Morae traei tragove vodovoda i mosta, ali da ih nije naao i
to ga je uvjerilo da vodovod sa Zagoria nije izlazio. Zbog toga se udi
emu je on tada sluio ako u Zagoriu nije bilo naselja? Rovinski7 je
bio stanovita da je zlatiki most na Staroj Zlatici, iji se ostaci i danas
vide, poznati kao mostine, bio rimski. uo je da se u narodu prialo
da je naspram grada bio jo jedan most, ali je bio kategorian da je ta
Pjero Stikoti, Rimski grad Doclea u Crnoj Gori, Matica crnogorska Kulturnoprosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica, 1999, str. 3943.
6
Pavle Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, tom IV, Podgorica, CID,
1994, str. 397398.
7
1994, str. 355359.
5
122
pria zasnovana na pretpostavci da je upravo tu mostom prelazio rimski

vodovod koji, Rovinski rezimira, nije imao kontakt s gradom. On je
podvrgao kritici i Bolicu za kojeg pie da nije vidio Duklju, sem Podgoricu u kojoj je bio diplomatskim poslom, nego je po prianju sastavio
izvjetaj za mletaku vlast u kome je, ne sumnjajui u istinitost, napisao
da je svojevremeno voda dovedena iz Cijevne u Duklju u kojoj toboe
nije bilo druge tekue vode.

Pjero Stikoti koji je Duklju poetio koncem pretprologa vijeka i
o njoj napisao do danas najozbiljniju studiju pie da su Rimljani doveli
pijau vodu za grad izdaleka, sa udaljenoga izvora Cijevne.8 Tvrdi da
je trasu mogao da prati sve od Dokleje pa do na pukomet od albanske
granice, odnosno do rijeke Cijevne, iji se vei dio toka u to vrijeme nalazio u Turskoj, a tek od balkanskih ratova 19121913. godine u Crnoj
Gori. Navodi da se trasa pruala u pravoj liniji podno zapadnih padina
Kakaricke gore, prelazila Ribnicu preko tri luka, i dalje pravolinijski
ekla ravnicu od Zagoria sve do mjesta E na planu Duklje, koji se
nalazi na unutranjoj stranici korica njegove knjige. Navodi da je na
osnovu starijih izvjetaja i pria lokalnoga stanovnitva voda rijeke Cijevne sprovedena do Duklje. Pratioci su ga uvjeravali u suprotno: da se
nedaleko od albanske granice nalaze izgraene komore iz kojih se voda
odvodila za Podgoricu. Njemu se ta njihova pria inila vjerovatnom,
jer je, po njegovome miljenju, bilo neracionalno izgraditi takav vodovod samo za Duklju nego je sluio i za Birziminijum, za koji je pretpostavljao da se nalazi u temeljima Podgorice. Opisao je i akvadukt preko
Ribnice kao jednoluni objekat irine 3 m koji je na obje strane imao po
jedan otvor. Pie da su temeljni zidovi i stubovi nosai sauvani, da su
iroki oko 3 m, ali su podlokani u toj mjeri da je pitanje vremena kad
e se obruiti. O vodovodu u blizini Duklje kod rijeke Morae navodi
da tragovi vodovoda nestaju kod objekta C. Pretpostavlja da je na tom
mjestu bio akvadukt koji je sluio i kao most, poto je iskljuio sifonski
nain prevoenja vode preko Morae. Tu pretpostavku je potkrijepio
drugom pretpostavkom koju navodi: da se nasuprot objekta C (sl. 1),
unutar bedema nalazilo jedno utvrenje u obliku tornja napravljeno od
kavdera koje je istovremeno sluilo i kao rezervoar vode.
Isto, str. 3944.
123
Stevo Vuini
Sl.1. Stikotijev plan Dokleje

Opisao je kanal i nain njegove izgradnje. Dimenzionisao ga je sa
52 x 150 cm, a za tjeme krov kanala naveo da se sastoji iz dva bona
zida koji su u odnosu na rub kanala 10 cm uvueni i ukoso postavljeni. Kako Stikoti istie, on je na taj nain pokriven sa 40 cm irokim
horizontalnim pokrivaem. Ovako opisanu specifinu konstrukciju pokrivaa u vezi je, kako on rezimira, s nainom gradnje korienjem
drvene oplate podupiraa koji je omoguavao izgradnju 20 m dnevno,
odnosno pretpostavljenu duinu vodovoda od 14 km za dvije godine.
124
Sl.2. Skice kanala i naina gradnje preuzete iz Stikotijeve knjige

O vodovodu je pisao i Petar Mai9: (...) polje presijeca vodovod
Dioklecijana koji dolazi od Dinoe, pa pokraj Vrela gdje Ribnica izvire,
pa sredinom podgorikog polja do na Dukao. Tragovi vodovoda vrlo
jasno se i danas poznaju, a na desetak minuta od Vrela (ribnikih) postoje ruevine vodenog rezervoara.

obaji pie da je od Cijevne do Doljana bila rimska vodojaa
ili vodovod trasiran vrhom emovskoga polja. Sluio je, on misli, za
natapanje emovskoga polja i Doljana u vrijeme ljetnjih ega. Imao je
priliku da vidi tunel vodojae koji je bio na jednom mjestu provaljen, a
koja je, kako istie, bila uvedena u Morau.10

Ivan Novicki, profesor podgorike gimnazije je 1938. godine u
Zetskom glasniku objavio u pet nastavaka tekst etiri rimska vodovoda u okolini Podgorice.11 U drugom12 i treem13 nastavku pie da je vodovod, nazvan Dukljanov jaz, kojim je snadbijevana Duklja, uglavljen
Glas Crnogorca, 25 maj 1902, str. 23.
Maksim obaji, Starine u Zeti, Beograd, 1892, str. 88.
11
Ivan Novicki, etiri rimska vodovoda u okolini Podgorice, Zetski glasnik, 1938.
12
Isto, br. 2122, str. 3.
13
Isto, br. 2324, str. 4.
9
10
125
Stevo Vuini
blizu brane sagraene kamenom vezanim cimentom koju su napravili

Austrougari za vrijeme okupacije. Brana se nalazi blizu imanja Zefa
Beria. To je mjesto na kojem voda Cijevne ponire i izvire u polje
na izvoru Mileevo i dalje tee potokom Rujelom ka jezeru. Zato su
na tom mjestu i napravili kamenu zagradu da bi poveali nivo rijeke i
izdanost rjeice koja protie kroz Tuzi i pored Vuksan Lekia u kojem
je bio austrougarski logor za internirane Crnogorce. Nie brane, pie
Novicki, uje se ubor vode koja ponire i snadbijeva Ribnicu vodom.
Blizu ove brane, neto nie, poinje vodovod Dukljanov jaz. Blizu
imanja Zefa Beriia kanal izlazi na obalu i ueen je u konglomerat
a na jednom mjestu prolazi ak kroz vjetaki tunel. Dalje vodovod,
u obliku kanala zatrpanog zemljom, ulazi u imanje Beriia. Pria se,
Novicki nastavlja, da je na tom mjestu bila vodenica jer su naene neke
ruevine. Od tog mjesta ponovo ide dnom Cijevne, i blizu poluostrva
koje je napravila rijeka dobro je vidljiv pravei okuku blizu vodenice
sela Dinoi koju pokree. Poevi od vodenice naputa Cijevnu i kroz
konglomerat ljunka i pijeska, po suvom terenu, ide desnom obalom
rijeke pored kua i vrtova sela Dinoe. On smatra da je irina kanala
1,5 m. Pominje i neke breuljke visine 1,5 m na kraju Dinoe i u blizini
vodovoda na emovskom polju za koje misli da su u vezi s vodovodom. Tada su na njima bili grobovi Crnogoraca poginulih i balkanskim
ratovima. Primijetio je da iznad kanala raste visoka trava i korov i da
je kanal uniten kod Novog Sela ispod Kakaricke gore jer su seljaci iz
njega uzimali kamen za gradnju kua. Preko Ribnice je, na lijevoj obali,
uoio ostatke akvadukta. Primijetio je da je dno kanala pokriveno utim
muljem. U Maslinama nije naao ostatke vodovoda i pretpostavlja da
su ga seljaci unitili. Meutim, u sredini sela je naao ostatke depozita
omalterisanog hidraulikim malterom. Na njemu je bila vidljiva rupa
koje je, kako on misli, koriena za navodnjavanje jer je teren toga dijela Doljana nii od Depozita. Odatle je naglo iao nalijevo prosijecajui
dvije jaruge Savinoga potoka na kojem je vidljivo dno kanala. Odatle je
pravac pruanja kanala bio oznaen redom kua pravljenih od njegovog
kamena i redom smokava koje su saene u kanalu. Primijetio je da na
odstojanju od oko 300 m od Morae, na pleistocenskoj terasi, tragovi
kanala nestaju. Novicki zakljuuje da je ta injenica naerala Rovinskoga da pogreno zakljui da se vodovod nije nastavljao od Zagoria ka
gradu.
126

Novicki je u etvrtom nastavku14 opisao i vodovod koji potie od
izvora elana u Doljanima i nazvao ga zlatikim. Procjenjuje da je bio
dug 3,5 km. im se sputi u ravnicu uzima pravac paralelno s Moraom
i prolazi kroz sela Stara Zlatica ka Duklji. Novicki istie da je bio pokriven ploama koje su bile u to vrijeme izvaene, a rov zatrpan zemljom.
Poto je bio oteen na dijelu kroz selo Stara Zlatica, nije mu mogao
utvrditi dimenzije. Procjenjuje da je bio irok 35 a dubok 60 cm. Pie
da je iznad njega bio otvoreni kanal od peenih cigli dimenzija 55 cm
duine, irine 11, a visine 12 cm. Miljenja je da se sastaje sa Dukljanskim jazom kod Morae na imanju Petra Stamatovia. Meutim, u prethodnom broju pie, zlatiki vodovod se naglo gubi kod Morae i navodi
da mu nije naao traga. Ali je naao na zemlji, u polju, na rastojanju
od po 5 m niz stubova. Mislio je da su to ostaci akvadukta. Naao je i
tragove nekih graevina na obali Morae. Traio je ostatke akvadukta
preko Morae ali ih nije naao. Ipak, naao je ostatke cijevi od keramike
promjera 50 cm. Zakljuio je da su to ostaci vodovodnih cijevi. Saznao
je da je nakon Prvoga svjetskog rata iz Morae, u neposrednoj blizini
mjesta za koje pretpostavlja da su se sastajali vodovodi, izvezeno 30
kola tesanih ploa u obliku kvadera ija je jedna strana bila dua od
metra. Novicki misli da su to noge akvadukta pa rezimira: ako na planu
produimo akvadukt on ide u pravcu bazilike. Tu su, kako navodi, bili
naeni ostaci bazena iz kojega se voda razlivala do potroaa.
Isto, br. 2526, str. 3.
14
127
Stevo Vuini
Sl.3. Skica vodovoda Novickoga

O etvrtom vodovodu, kojeg je nazvao dinoki, Novicki pie u
petom nastavku15 i tvrdi da mu se poetak nalazio 400 m nizvodno od
izvora Trgaje. Vidio je ostatke brane u koritu rijeke koja je sluila za
podizanje nivoa vode. U to vrijeme poetak vodovoda je bio zatrpan
i pratio je desnu obalu Cijene. Blizu austrougarske brane, ulazio je u
imanje Zefa Beriia i izlazio ispod ugla njegove kue. Nije naao tragove vodovoda jer je imanje preorano. Vjeruje da je vodovod dalje iao
iznad rijeka na visini od 10 m ueen u stijene do polja koje pripada
selu Dinoi. Seljaci su bili renovirali vodovod izmeu Dinoe i Zefove
kue u duini od oko 2,5 km da bi ga koristili za navodnjavanje, ali su
morali odustati od zavretka jer nijesu imali sredstava.
Isto, br. 2930, str. 3.
15
128
Sl.4. Preek vodovodnog kanala po Novickom

U dnevnim novinama Vijesti od 9. septembra 2012. godine objavljen je tekst o vodovodu i rezultatima starijih i novijih istraivanja.
Tekst se u osnovi naslanja na istraivanja starijih istraivaa posebno
Stikotija. U njemu se navodi da je tokom tih istraivanja utvrena visinska razlika izmeu kanala kod Cijevne i Duklje koja iznosi oko 70
m ili 0,5% pada kanala.
Sl. 8. Razoreni akvadukt Konik, 31. 09. 2006. g.

129
Stevo Vuini
Antiki izvori za prouavanje rimskih akvadukta

Znanja o rimskim vodovodima, nainu gradnje, projektovanju i
zakonima kojima je bilo ureeno korienje vode crpimo iz dva antika
djela: De architektura libri decem (Deset knjiga o arhitekturi) koju je
napisao Markus Vitruvius Pollio i De Aqueductu urbis Rome (Akvadukti grada Rima), iji je autor Sextus Iulius Frontinus.
Vitruvije16 je pisao o ispitivanju vode, nivelisanju trase i izgradnji vodovoda. Interesantno je naglasiti da je kod ispitivanja vode on
smatrao da se treba obratiti panja na tjelesne konstitucije ljudi koji
stanuju u blizini izvorita. Ukoliko su zdravi i bez mana, onda je voda
kvalitetna. Provjera kvaliteta vode moe se vriti ukoliko se sipa u lonac od bronze i prokuva da provri ukoliko ne ostane mulja (nakon to
voda odstoji) voda je dobra. Kvalitetnom vodom naziva i onu koja je
na svome izvoritu bistra i prozirna, ne tee kroz mahovinu i a i samo
izvorite nije zagaeno neistoom.

Projektovanje i nivelisanje trase vodovoda vrilo se horobatima,
gromama i dioptrama.17 Horobat ili vodena vaga je daska duga 20 stopa
( 20 x 29,6 = 5,9 m) na kojoj se napravi kanali dug pet stopa (5 x 29,6
cm = 148 cm) irok jedan palac (2,46 cm) i dubok dva palca (4,92 cm).
Na krajevima se okomito postave nogari od letvi i uglave preke koje
imaju okomito nacrtane linije. Na oba kraja daske postavljeni su visci.
Ukoliko je teren ravan, oni vrhovima dodiruju linije i pokazuju horizontalu, a voda je u oba kraja kanala na istoj visini. Ako je tlo nagnuto,
na tu stranu se povue voda i pokae se stepen nagiba koji se registruje
i pomou visaka.
Sl.9. horobat, http://roma.andreapollett.com

Marko Vitruvije Polio, Deset knjiga o arhitekturi, Svjetlost, Sarajevo, str. 166.
Isto, str. 167.
16
17
130

Dioptra je instrument kojim se utvuje pravac i horizontalni i vertikalni uglovi. Sastoji se od okrugle ploe s podeocima i mehanikim
nianom, postavljene na okruglom nosau da bi se posredstvom zupanika i rafa ploa rotirala za 360 stepeni. A preko drugog zupanika i
rafa vertikalno za 180 stepeni.
Sl.10. dioptra, https://eee.uci.edu

Groma je instrument za mjerenje pravca i pravih uglova. Tegovima postavljenim na krajevima preki utvruje se horizontala.
Sl. 11. groma, http://www.giornimodellismo.biz

131
Stevo Vuini

Rimljani su vodu dovodili potocima, kanalima i olovnim ili glinenim cijevima. U ovom radu rije je o vodovodnom kanalu18 gravitacionoga tipa. Njegova trasa uvijek prati izohipsu terena u padu izmeu
izvora i potroaa. Nagib vodovoda je imao najmanje etvrtinu stope
na stotinu stopa i bio je pokriven zbog zatite od prljavtine i djelovanja sunca. Na ulazu u grad izgradio bi se trostruki depozit za taloenje
neistoe s tri izvoda. Najnii izvod je za javne esme, srednji za privatne potroaa a najvii za radionice i mlinove. Ukoliko pada nivo vode
onda potroai obratnim redom ostaju bez vode. Posljednje ostaju bez
vode javne esme. Ako bi se izmeu izvora i potroaa nale uvale, one
bi se podziivale da bi se uspostavio potrebni pad. Preporuivano je da
se uvijek trasa vodi luno jer bi promjena smjera pod otrim uglom na
tome mjestu uzrokovala razbijanje kanala ili cijevi. Rimski ininjeri su
znali da voda u kanalu mora da tee umireno, jer u protivnom nastaje
estoko strujanje koje izaziva destrukciju kanala ili cijevi. Zato su u
pravilu na svakih 24.000 stopa (oko 7 km) gradili depozit za smirivanje
toka, taloenje neistoe i lake nalaenje kvara.
Frontin19 je napisao obimno djelo o zakonima koji se tiu vodovoda, potronje vode u Rimu, zloupotrebama i organizaciji kontrole
korienja vode. Razumno je pretpostaviti da je slina, ako ne i gora
situacija bila u provinciji. Ako su se graani Rima znali drznuti da zloupotrebljavaju vodu iz akvadukta u carskom gradu, ugrauju nelegalne
prikljuke, prave probleme kontrolorima vode, onda je lako zamisliti
kako je to bilo u provinciji u kojoj je oligarhija nekolicine najuticajnijih
odluivala sudbinu svih stanovnika grada i okoline. Zato je djelo De
Aqueductu urbis Rome nezamjenljiva struna literatura za razumijevanje snadbijevanja naselja i gradova vodom u rimskoj imperiji. Cijela
poglavlja citiraemo u daljem tekstu kao autentini rad jednog antikog
upravnika vodovoda grada Rima curator aquarum urbis Romae koji
je dobro razumio probleme i uspostavio red u snadbijevanju vode u
Rimu20. Frontin pie: 16) Sa ovim velikim strukturama, toliko brojnim i nezamjenljivim, koje su mogle nositi toliko vode, ko bi ih zaista
Marko Vitruvije Polio, Deset knjiga o arhitekturi, Svjetlost, Sarajevo, str. 168170.
Sextus Iulius Frontinus, On the water-menagement of the city of Rome, translated
by R. H. Rodgers, the University of Vermont 2003, http://www.uvm.edu/~rrodgers/
Frontinus.html
20
Preveli Ana urkovi i Vladimir Vuini.
18
19
132
poredio sa statinim piramidama ili drugim prilino beskorisnim, mada

znamenitim grkim strukturama? (65)

(94)(3) U njihovo doba (prije Frontina prim. S.V.), sva voda
je dostavljana za javnu upotrebu i bila je ugovarana po sljedeem: Nijedno privatno lice ne smije uzimati vodu osim one koja toi iz bazena
na zemlju (ovo su tano citirane regulatorne rijei), mislei na preliv
vode iz bazena koji danas zovemo izgubljena voda. (4) ak i ta voda
nije odobrena za slobodno korienje osim kupatilima i predionicama i
naplaivala se po cijeni koja je bila pravno propisana i koja se plaala
javnoj blagajni. (5) Jedan dio vode je bio odobren za upotrebu u kuama vanih dravnika, uz pristanak ostalih.

(67) Ukupan gubitak (rimski akvadukt Marcia prim. S.V.), tada
(kad se saberu gubitak izmeu mjesta odakle se crpi voda do skladinog
tanka i na izlazu iz njega) bila je 2499 quinariae-e. Kao to je sluaj s
drugim akvaduktima, otkrili smo dosta mjesta na kojima je ova koliina
bila preusmjerena. (9) Jasno je da snadbijevanje raspoloivom vodom
nije imalo gubitke, o emu svjedoi i injenica da na izvoritu Marcia
postoji viak od 300 quinariae (i pored koliine koju smo izraunali
mjerei kapacitet mree).

(75) Usko vezan s time je jo jedan nesporazum: odreena koliina vode dolazi u transportnu mreu; koliina vode u spreminim
tankovima (bistijernama) znaajno je manja dok je preostala voda za
zvaninu raspodjelu najmanja od svega. (2) Razlog za to je prevara koju
su inili radnici vodovoda koji su povlaili vodu iz javne mree u korist
privatnih lica. (3) Jedan broj zemljopoednika du trase akvadukta se
prikljuivao direktno na vodene kanale to je rezultiralo uzurpacijom
javne mree u korist privatnih lica. (118) (76) O prestupima ove vrste
nita se ne moe bolje rei nego to je rekao Caelius Rufus u govoru
pod naslovom O vodi. (119) (2) Nema drugog naina nego da se neto
preduzme ak i po cijenu linih uvreda da bi se dokazalo da su takva
djela postala uobiajena praksa krenja zakona; nali smo da su cijela
polja navodnjavana, prodavnice, taverne i sva druga mjesta za nemoralna uivanja kojima konstantno tee javna voda. (3) Ispostava koliine
vode za nekog drugog, na lano ime, kategorija je prekraja koju bi trebalo ispraviti, iako to spada u manje ozbiljne prestupe. (4) To je zaista
postala uobiajena praksa u okolini gradova Caelian i Aventine.
133
Stevo Vuini

(36)(3) Takoe, postoji specijalan bronzani nastavak (vodomjer,
mlaznica ili izliv) koji se zvao calix, (105) koji se umetao na bilo koji
kraj dostavnog tanka (bistijerne ili spremita) i na njega su se kaile
olovne cijevi. (4) Calix je morao imati minimalnu duinu od 12 palaca,
njegov otvor, odnosno kapacitet, bio je odreen koliinom vode koja je
zvanino odobrena. (5) Izgleda da je naprava bila izumljena i napravljena od bronze koja je tvrda i tee ju je saviti odnosno deformisati, pa
otvor nije mogao biti po potrebi proirivan ili suavan.

(25) Kasnije, cijev zvana quinaria (obim 5 palaca) poela se koristiti u gradu istiskujui sve dotadanje mjere. Njeno porijeklo nije
bazirano ni na inu (palcu) niti bilo kojoj od druge dvije mjere. Neki
smatraju da je Agripa zasluan za njeno uvoenje dok ostali misle da su
za to zasluni radnici s olovom pod uticajem arhitekte Vitruviusa.

(100) Na temu nametnutu od strane konzula Quintus Aelius Tubero i Paulusa Fabiusa o organizovanju i dodjeli osoblja i sredstava
zvaninicima javnih voda, koje je postavio Caesar Augustus sa odobrenjem senata, i istraivanjem senata ta je potrebno zvaninicima, senat
je zakljuio sljedee: Odobreno je od strane ovog tijela da oni koji su
zadueni za javne vode, kad su na dunosti izvan grada, treba da imaju
dva liktora, tri javna roba, jednog arhitektu, kao i isti broj slubenika,
pomonika, pisara, asistenata i glasnika (vikaa) kao i snabdjevaa itarica narodu; 143 (2) ali kada su na istoj dunosti i obavljaju poslove u
gradu, treba da imaju isti broj pratilaca s izuzetkom liktora.

(103) Sad u nastaviti o pitanjima koja zahtijevaju brinu panju
zvaninika javnih voda, a ukljuuju statutarne i senatorske odluke
koje sadre upute za izvravanje njegovih dunosti. (2) U sluaju kad
se uzima voda od strane privatnih lica, tu su dvije strane koje treba
naglasiti. Niko ne moe da preuzima vodu bez pismene autorizacije
Cezara (odnosno niko ne moe povlaiti javnu vodu bez odobrenja);
i niko ne moe uzimati vode vie nego to mu je odobreno. (3) U
vezi s ovim trebalo bi naglasiti da nove koliine vode o kojima smo
govorili, koje su skoro dodate, mogu biti distribuirane u nove fontane
i stavljene na upotrebu za nove dozvole od Imperatora. (4) O objema
stavkama, zaista, zvaninik bi trebalo da bude naroito oprezan kako
bi sprijeio brojne i raznovrsne oblike prevara. Kanali izvan grada
moraju biti pregledani s izuzetnom panjom i u estim intervalima da
bi se provjerila tanost zagarantovane isporuke; isto mora biti urae134
no s bazenima za isporuku i javnim esmama kako bi se osiguralo da

voda tee bez prekida i danju i nou.

(112) (2) Odreene kalikse (mlaznice, izvode) vee od onih propisanih i odobrenih zatekao sam na brojnim bazenima za isporuku a
neki od njih ak nisu bili ni peatirani. (3) Sad, kad god peatirani kaliks pree dozvoljene mjere, ta injenica postaje dokaz favorizovanja
imperatorova predstavnika koji je izvrio peatiranje; (4) ali kad peata
nema uopte, krivica je obino na sve one koji koriste tu vodu ali i na
onoga ko vri kontrolu. (5) U nekim sluajevima, iako su kaliksi propisanih mjera bili peatirani, cijevi veeg kalibra su bile prikljuene
direktno na njih, to je za posljedicu imalo to da voda nije ograniavana
legitimnom duinom nego je bila forsirana kroz kratke, uske prolaze i
tako obilato punila veu nadodatu cijev. (6) Iz ovog razloga kompetentni supervizor bi morao dalje da zatrai da, kad god je kaliks peatiran,
budu peatirane i prikljune cijevi na distancu propisanu senatorskom
odlukom.

(122) Postoje dva uzroka oteenja unutar kanala. Jedan je da
prolaz za vodu bude blokiran nagomilanim, vrstim depozitima. Drugi
uzrok je oteenje na betonskim oblogama cijevi (177) ovo uzrokuje curenje koje neizbjeno vodi do propadanja stranica kanala i prateih struktura. (2) Ponekad ak i stubovi izgraeni od sige popute
pod velikom teinom. (3) Popravke koje podrazumijevaju radove na
unutranjosti kanala ne bi trebalo planirati za vrijeme ljeta kako bi se
sprijeili prekidi napajanja u sezoni kad je potreba za vodom veoma
velika. Vrijeme za takve popravke je proljee ili jesen; radovi moraju
biti izvedeni maksimalnom brzinom, unaprijed planirani i pripremljeni, tako da kanali budu van upotrebe to je manje dana mogue. Bez
mnogo razmiljanja ovakvi radovi treba da budu izvoeni na jednom
po jednom akvaduktu jer ukoliko bi se vie njih istovremeno iskljuilo,
cijela gradska oblast bi ostala bez vode.

(123) Radovi koje bi trebalo izvoditi tako da se ne prekida tok
vode prvenstveno su oni koji zahtijevaju upotrebu betona; ti poslovi bi
trebalo da budu raeni u odredjeno godinje doba a materijali moraju
biti kvalitetni. (2) Vrijeme koje je pogodno za rad s betonom je od 1.
aprila do 1. novembra, ali, bilo kako bilo, najbolje je poslove prekinuti
u doba najtoplijih ljetnjih dana jer je vano da vremenske prilike budu
umjerene zbog adekvatne absorpcije vlage da bi se beton pravovremeno
135
Stevo Vuini
i ravnomjerno ovravao (formirao) (jako sunce uzrokuje prijevremeno stvrdnjavanje nita manje nego mraz) (178)

(126) Ipak, ne tako esto, deavaju se oteenja prouzrokovana
pogrenim postupcima vlasnika zemlje. Oni oteuju kanale na nekoliko razliitih naina. (2) Naime, suprotno propisu iz senata, oni u blizini
akvadukta zidaju kue i sade drvee. (3) Drvee priinjava vie tete jer
njihovo korijenje prolazi kroz lunu tavanicu (ili stranice kanala) i zidove kanala. (4) Jo jedna stvar, oni prave seoske staze i lokalne puteve
preko kanala akvadukta. (5) Na kraju, oni spreavaju pristup radnicima
za odravanje kanala. (6) Protiv svih ovih prekraja predviene su mjere koje su definisane u sljedeim senatorskim odlukama.

(127) Kako su konzuli Quintus Aelius Tubero i Paulus Fabius
Maximus skrenuli panju na temu da se na odreenoj trasi akvadukta
koji ulazi u grad nalaze spomenici, zgrade i drvee, senat je razmatrao
mogunosti za zadovoljavajue rjeenje ovih problema i zakljuio sljedee: Kao i za opravku tunela i kanala, prepreke koje oteuju javne
graevine moraju biti otklonjene (183) odobreno je da prostor od 15 stopa (oko 5m) s obje strane izvora, lukova i zidova bude ist (slobodan) i
da prostor od 5 stopa (1,5 m) sa svake strane bude slobodan oko kanala
koji su pod zemljom i oko tunela unutar grada i prigradskim naseljima.
(184) na ovim mjestima nee biti dozvoljeno postavljenje spomenika,
gradnja niti sadnja drvea a i ako na tim mjestima postoji neko stablo
ono e biti poeeno, osim onih koji su vezani za neku rezidenciju ili
su okrueni zgradama. (2) Ukoliko neko bude djelovao protivno ovim
odlukama kazna za svaki od ovih prekraja iznosie 10.000 sestercija
od ega e polovina biti davana kao nagrada nakon presude onome koji
je otkrio (185) onoga koji je poinio djela protiv ove senatorske odluke,
a druga polovina e biti uplaena u dravnu blagajnu; (3) u tom sluaju
zvaninici za vodu e sprovoditi suenje i obznaniti to.

[128] Ova senatska odluka bi izgledala potpuno opravdana, ak
iako bi ova zemlja bila zatraena u povraaj samoj drzavi jer je beskorisna. Njena pravednost je jo vie oigledna u svijetlu injenice da nai
preci, s izriitom pravinou nijesu grabili od privatnih lica ak i onu
zemlju koja je bila od velike vanosti za dravu; ali kad su dovodili
vodu, ako je zemljopoednik odbijao prodaju dijela svoje zemlje, plaali su za cijelu, a onda nakon uspostavljanja granica za zemljite koje je
bilo potrebno, prodavali imovinu s druge strane. Bilo je jasno uspostav136
ljeno da drava kao i privatna lica, svaka s potovanim granicama, treba

da imaju puna i apsolutna prava. Ali mnogi nezadovoljni injenicom da
ne mogu da se ire izvan definisanih granica poloili su ruke na same
kanale. Prodirui u bone zidove ove i tamo... nimalo manje oni koji
su stekli pravo na vodu, od onih koji su zloupotrijebili najmanju priliku
da preuzmu kontrolu nad kanalima. to bi se desilo pored toga da nijesu bili svi takvi postupci zabranjeni statutom sastavljenim s izuzetnom
panjom i da namjerno neposlunima nije zaprijeeno kaznom koja je i
vie nego umjereno stroga. Zbog ovog razloga ja citiram rijei statuta:

129 Konzul Titus Quinctius Crispinus je po savjetu senata prikladno postavio pitanje narodu, i narod kao tijelo uredno izglasao odobrenje
u forumu, pred rostrom od hrama deifikovanog Julija, tridesetoga dana
juna. Pleme (triba)21 Sergia je bilo prvo da glasa i za ovo pleme (tribu)
Sextus Vibidus Virro, sin Luciusa, dao je prvi glas. Ko god, nakon usvajanja ovoga statuta, svjesno, s loim namjerama probui, polomi, izazove buenje ili lomljenje ili oteti kanale, tunele, lukove, cijevi, cistijerne
za isporuku ili basene javnih voda koje su preneene ili e biti kasnije
preneene u grad Rim, ime reene vode ili bilo koje od njih moda
ne bi mogle da odu, proteknu ili dostignu ili se prenesu ili ak te iste
mogu biti ometene od izdavanja, distribuiranja, dijeljenja, isputanja u
isporuene tankove ili basene unutar grada Rima i u ona mjesta koja
su sada ili e kasnije biti izgraeni u oblastima pored grada, u tim imanjima, poedima i mjestima uz poede, nosioci mjesta e je voda ili e
kasnije biti doputena ili dodijeljena; ta osoba e biti osuena da plati
narodu Rima kaznu od 100.000 sestercija i vie. Ko god bez pogrenih
namjera uradi bilo koju od ovih stvari, on e biti osuen da popravi,
ponovo napravi, rekonstruie, ponovo izgradi ili zamijeni to je otetio,
da uniti to je izgradio i da ispuni sve zahtjeve i na onaj nain koji za
pravi smatra onaj ko je ili ko e biti povjerenik za vodu ili ako nema
povjerenika za vodu pretor22 koji dijeli pravdu izmeu graana i stranaca... Na raun toga navedeni povjerenik, ili ako nema povjerenika onda
navedeni pretor, treba da ima pravo i mo prisile, upravljanja, i izricanja
novane kazne ili prikupljanja zaloga. Ako bi rob uradio neku od ovih
U starom Rimu su postojale tribe i kurije koje su bile sastavni dio glasakog mehanizma. Takoe, termin tribe moe se prevesti kao pleme ali isto sumnjam da je
to ove sluaj.
22
Pretor je bila jedna od magistratura (dravnih funkcija) u drevnom Rimu.
21
137
Stevo Vuini
stvari, njegov gospodar e biti osuen da plati rimskom narodu 100.000

sestercija.

(7) Ako je bilo koja oblast bila ili e od sada biti razgraniena du
kanala, tunela, lukova, cijevi, cistijerni za isporuku ili basena javnih
voda, koje su prenijete ili e od sada biti prenijete gradu Rimu, onda
nakon usvajanja ovoga statuta niko u toj oblasti ne smije probijati put,
graditi, ograditi, postaviti, osnovati, locirati, orati, izorati ili iei bilo
to, niti e iko uvesti bilo to u toj oblasti, osim za izradu ili zamjenu
onih stvari koje su dozvoljene ili potrebne po ovom statutu. Ko god uradi bilo to u suprotnosti tome, protiv njega e se na svaki nain statut,
zakon i postupak primjenjivati, kako bi se primjenjivalo ili bi se trebalo
primjenjivati, ako je polomio ili probuio kanal ili tunel u suprotnosti s
ovim statutom.

(9) Nije dozvoljeno u oblasti koja je ili e biti razgraniena du
izvora i lukova i zidova i kanala i tunela da pase stoka, da se kosi sijeno
ili trava, da se uklanja bunje; ili u tom smislu (nije dozvoljeno prim.
S.V.) da u toj oblasti oni koji su sad ili e odsad biti povjerenici za vodu
ne organizuju da se drvee, loze, drae, klupe, ograde, vrbe sa iarkama i kreveti od trske uklone, posijeu, iskopaju, iskorijene na takav
nain za koji e misliti da je pravilan, poto nita od toga nije dozvoljeno ovim statutom; i na osnovu toga oni e imati autoritet da sakupljaju
zalog, da izriu novanu kaznu i mo prinude i upravljanja.
138
O rimskim vodovodima
Akvadukti grada Rima u vrijeme Frontinusa
Akvadukt
Appia
Anio Vetus
Marcia
Tepula
Julia
Virgo
Alsientina
Claudia
Anio Novus
Traiana
Alexandriana
UKUPNO
Razlika nadmorske
Duina (km)
visina izvora i
potroaa u metrima
312. p. n. e.
16.5
10
272269. p. n. e.
63.7
232
144140. p. n. e.
91.4
259
125. p. n. e.
17.7
90
33. p. n. e.
22.8
286
19. p. n. e.
20.7
4
2. p. n. e.
32.8
192
3852. n. e.
68.7
253
3852. n. e.
86.9
330
109. n. e.
57.0
/
Datum
izgradnje
226. n. e.
478.2

Izgradnja Aqua Marciae23 kotala je 180 miliona sestercija ili
14.737 kilograma zlata, jer je u to vrijeme jedna libra (327,5 g) vrijeela 4000 sestercija, dok je Aqua Claudia kotala 350 milona sestercija
ili 25.472 kg istoga zlata. Za odravanje akvadukta rimske Pule platio je Lucije Menacije Prisk 400.000 sestercija, odnosno 33 kilograma
zlata. Na primjer, dubrovaki vododvod24, u odnosu na rimske po svemu skroman, graen od umeta do grada, od juna 1436. do oktobra
1437. godine, dug 11.700 m, kotao je 8.250 mletakih dukata. Trideset
majstora i oko 100 radnika dnevno su gradili oko 30 m vodovoda. Dimenzije su mu 30 x 45 cm i protonost 70 litara u sekundi. Pokriven
je kamenim ploama. Poput Rimljana i Dubrovani su imali ozbiljnih
problema sa zloupotrebom vode iz gradskoga vodovoda i namjernom
Dr. Boris Ilakovac, Rimski akvadukti na podruju sjeverne Dalmacije, Zagreb,
1982, str. 19.
24
Relja Seferovi i Mara Stojan, Prelogmena za ranorenesansni vodovod u Dubrovniku, Anali Dubrovnik, br. 44, 2006, str 95137.
23
139
Stevo Vuini
destrukcijom pa je Veliko vijee 1443. godine zaprijetilo drakonskom

kaznom odsijecanja ruke svakome ko otvori, razbije ili zaepi kanal.
Sl. 12. Aquaduct Claudia romanaqueduct.info

Uzor graditeljima antikih akvadukta bili su kanali za navodnjavanje u starom Egiptu, Asiru i Vavilonu.25 Tek u VI stoljeu prije nove
ere grki naunici i mislioci, Pitagora i Tales, postavili su teorijske
osnove hidraulike. Na temelju tih znanja dvojica Grka su konstruisali:
Ktesibi vodeni sat, orgulje, sifonske cijevi i vodenu sisaljku, a Arhimed cilindirinu rotacionu pumpu za podizanje vode. Za dalji razvoj
vodovoda od znaaja su bila dva akvadukta. Prvi je sagradio Grk Eupalin u VI stoljeu p. n. e. za grad Samos. Njime je tekua voda usmjeravana do grada kilometar dugim tunelom iskopanim kroz brdo koji je
smatran ondanjim ininjerskim udom. Naredni je sagraen za grad
Pergamon u Maloj Aziji dug 60 km s keramikim cijevima. Uspjeno je
sifonom rijeio premoavanje doline duge 3,5 km i duboke 192 m.

Rimski praktini um izumio je luk i svod, hidrauliki malter opus
signinum i rimski beton koji se dobijao dodavanjem malteru vulkanskoga pepela. Proizvod sinteze njihovih znanja i vjetina su velianstveni akvadukti koji irom Mediterana svjedoe veliinu i mo rimske
civilizacije.
Dr. Boris Ilakovac, Rimski akvadukti na podruju sjeverne Dalmacije, Zagreb
1982 god, str. 12.
25
140
Sl. 13. Akvadukt Segovia

- Francuska - Vikipedija
Sl. 14.Pont du Guard kod Nima panija - Vikipedija

Rauna se da je rimska imperija za vrijeme svoga trajanja izgradila
oko 200 akvadukta. Na prostoru bive Jugoslavije djelimino ili potpuno
su istraeni vodovodi gonje Mezije i jugoistonoga dijela Panonije26 i
Dalmacije. Vodovod Sirmijuma (Sremska Mitrovica) datovan je krajem
II i poetkom III vijeka, Magruma (Dubravica) oito je bio namijenjen
termama pa je na temelju nih posredno datovan od II do IV vijeka, dva
vodovoda za Viminacijum (Kostolac) smatra se da su bila u upotrebi od I
do IV vijeka, Taliate (Veliki Gradac) datovan ugrubo u III vijek, Naisusa
(Ni) od kraja II do poetka III vijeka, Mediane (Brzi Brod) pretpostavlja
se da je izgraen krajem III vijeka, za Scupi (Skoplje) od II do VI vijeka a za Cariin grad (Iustiniana Prima) u estom vijeku. U Dalmaciji27
Pola (Pula) je dobila vodovod u II vijeku, Fulfinum (Omialj) 94. godine, Arba (Rab) oko 173, Iader (Zadar) izmeu 98117. godine, Salona
(Solin) krajem II vijeka, Tilurium (Gardun) oko 150. godine, Burnum
(Plavno Polje) oko 15. i Nin (Boljkovac) oko 80. godine.

Car Okrtavijan Avgust je 11. godine p. n. e. reorganizovao slubu
odravanja rimskih akvadukta koja se od tada naziva cura aquarum.28
Upravnik (curatores aquarum) upravljao je sa familia publica aquarii
koja je brojala oko 240 lanova. Voda je prvensteno dopremana do jav Nemanja Mri, Snadbijevanje vodom u antici na prostoru Gornje Mezije i
jugoistonog dijela donje Panonije,
27
Dr Boris Ilakovac, Rimski akvadukti na podruju sjeverne Dalmacije, Zagreb
1982 god, str. 2428 i 255.
28
Isto, str. 20.
26
141
Stevo Vuini
nih esmi (lacus) i besplatno sluila narodu. Ukoliko ju je bilo dovoljno, odvoena je za javna kupatila, a tek ukoliko su ova dva potroaa
snadbjevena mogli su je koristiti privatnici za svoje domove, praonice i
suknare. Potronja se naplaivala po osnovu kalibrisane bronzane cijevi
(calix) koji je ugraivan na razdjelnik. Kaliks je bio oznaen kapacitetom mjerenim u quinariama (olovna cijev od jednoga kvinaria je nainjena od lima irine 5 palaca = 9,25 cm i tvori cijev promjera od 2,31
cm to daje kapacitet vode od 0,47 lit./sec.)

Realizacija akvadukta podrazumijevala je da graditelji i geometri
obiu teren, utvrde izvor sa kojeg e se snadbijevati, izraunaju relativnu
visinu izmeu izvora i potroaa, utvrde trasu koja uvijek prati izohipsu
terena, planiraju depozite za umirivanje vode i taloenje neistoa, obiljee trasu, utvrde koliinu materijala za gradnju kamena, pijeska i krea,
utvrde mjesta s kojih e se materijal vaditi ili kre pei, izraunaju broj
radnika i na kraju cijenu.29 Tek nakon to se nau izvori finansiranja privatnici, municipij ili carska blagajna na teren bi izali majstori i radnici
koji bi ga realizovali po planu. Svaki akvadukt poinjao je s najvie take, izvora (fons) koji je tien zidanom konstrukcijom castellum fontis.
Podzemnim (subterraneus) ili nadzemnim (supra terram substuctiones)
konstrukcijama se titila voda od prljavtine i uticaja temperature. Prema
Frontinu s obje stane kanala ostavljan je zatitini pojas irine 15 rimskih
stopa ili po 4,5 m obiljeen parovima meaa (cipus) sa obje strane kanala
na svakih 240 stopa ili 71 m. Preporuivano je da se na svakih oko 7 km
grade castella limaria za smirivanje vode i taloenje neistoe. Glavni
gradski depozit (castellum urbanum) koji je imao funkciju razdjelnika
vode gradskim potroaima obino je graen pored gradskih vrata odakle
je voda rasporeivana i odvoena otvorenim ili zatvorenim kanalima do
gradskih potroaa na jednostavan nain. Iz depozita je voda isticala kroz
tri razliita nivoa. Kroz najnii za javne esme, srednji do termi a kroz
najvii do privatnih potroaa. Kapacitet je zavisio od duine trase i nagiba koji su uslovljavali popreni preek kanala.
Analiza dosadanjih rezultata istraivanja

Trasa antikoga vodovodnog kanala moe se uoiti na vie mjesta
na prostoru od zagorikog polja do sela Dinoe. Kroz Zagori, neposred Isto, str. 3133.
29
142
no ispred i iza prijelaza preko treke, pored desne strane puta koji vodi od
Vezirova mosta do magistrale za Kolain. Trasu obiljeava pravolinijski
red draa koje izrastaju iz vodovodnog kanala u kome je deponovana vlaga, pa su bujne i u ljetnjem periodu. Takav red draa izrasta i iz kanala
koji je proeen u karbonatu ljunka i pijeska na emovskome polju, s
lijeve strane puta Konik Tuzi, pored sela Omerboovia, u duini od
vie stotina metara. Dokumentovano je njegovo postojanje i na dva mjesta ispod savremene ceste koja povezuje Konik i Tuzi. Ukupna duina
identifikovanoga dijela kanala iznosi oko 4 kilometra.

Uporedna analiza rezultata autopsije na terenu i naunih priloga autora koji su se bavili ovim akvaduktom jasno ukazuju na to da neki zakljuci nemaju potvrdu u materijalnim dokazima. Izvorite, gradski depozit,
mjesto i nain premoavanja Morae nijesu ubicirani i dokumentovani.
Mada su svi istraivai, sem Rovinskoga, bili stanovita da je vodovodni
kanal dovodio vodu u Duklju s rijeke Cijevne. On je kategorino tvrdio da
akvadukt nije dolazio do grada, pa je stoga izrazio uenje emu je sluio.

Sva trojica autora, Stikoti, Rovinski i Novicki, u mnogo emu su
ostali nedoreeni po pitanju rimskoga vodovoda. Istraivanje im je nedovreno i unekoliko imaju oprena stanovita o detaljima. Stikoti je
kategorian u tvrdnji da je akvadukt premoavao Morau, kod mjesta
oznaenoga na skici slovom C (sl.1), iako nije naao nijedan dokaz za
svoju tvrdnju. Nije utvrdio ni mjesto kaptiranja, niti je dokumentovao
mjesto na kojem je vodovod premostio Morau, niti mjesto deponovanja
vode u gradu, nego je zakljuak zasnovao na pretpostavkama za koje
nije imao nijednog materijalnog dokaza. Oito je da je veim dijelom pisao na temelju nepouzdanoga eanja, biljeki i mogue opisa mjetana
ili putnika koja nije provjeravao na terenu. Skica preeka vodovodnoga
kanala i njen opis ne odgovaraju stanju na terenu (uporedi sl. 2 sa sl.
od 22 do 27). O akvaduktu preko Ribnice je unio zabunu piui da su
sauvani temeljni zidovi i stubovi na obje strane rijeke. Dok Rovinski,
decenijama prije njega, konstatuje da je ouvan samo fragment malo
izdignutoga stuba na desnoj obali koji se i danas vidi na terenu. Zato Stikoti nije pouzdan ni u cjelini ni u detaljima koji su u vezi s vodovodom.

Rovinski se tokom iskopavanja nije bavio istraivanjem gradske vodovodne mree i vodovoda nego je zakljuak izveo na osnovu ovlanoga
pregleda dijela trase koji se i tada i danas moe ustanoviti na terenu. Ali, on
pie da nije naao dokaze koji bi potvrdili da je vodovod dolazio do Duklje.
143
Stevo Vuini

Novicki je u opisu dijelom nerazgovijetan, a zakljuak mu je neutemeljen i bez materijalnih dokaza, osobito po pitanju mjesta i naina
premoavanja Morae. O akvaduktu preko Ribnice Novicki pie da se
njegovi ostaci vide na obje obale, a onda kontradiktorno zakljuuje da
su ostaci sauvani na lijevoj obali. Skica preeka vodovodnoga kanala
nije utemeljena ako se uzme u obzir stanje na terenu. U opisu dva vodovoda koje je nazvao dinoki i vodovod za Duklju nije precizan, mada
je korektnom skicom, ovla iscrtanom, uspio da pokae neke rezultate i
zakljuke svojih istraivanja. Kao i prethodna dvojica autora, opis ima
previe optih mjesta, nije se koristio geodetskim pokazateljima i nije
dosljedno i do kraja vrio istraivanja nego je zakljuivao na osnovu
pretpostavki koje je tumaio kao injenice.

Dosadanja povrna istraivanjia i neutemeljena zakljuivanja
problematizovala su pitanja izvorita (aqua fons) i mjesto kaptae (caput aqua) vodovoda, nain i mjesto transportovanja vode preko rijeka
Ribnice i Morae i mjesto depozita vode (castellum urbis) unutar zidina
(intra muros) Dokleje. Zato nije izveden ni cjelovit i dokumentovan
zakljuak o podgorikom rimskom vodovodu.
Problem snadbijevanja vodom Duklje sa Cijevne

Hidrogeoloke osobine slivnoga prostora rijeke Cijevne omoguavaju obilno obnavljanje rezervi vode, jer see duboko u kontinent
kojim dominiraju visoke planine na kojima se snijeg zadrava veoma
dugo. Zbog hidrogeolokih i klimatskih osobina podruje vodozahvata
rijeke Cijevne je bogato vodom. Taj prostor je dio krakoga slivnog
podruja bogatog vodom i u podzemnim rezervoarima gravitaciona i
kapilarna voda. Na to utie blizina Jadranskoga mora, a masiv Prokletija na ciklogenezu vazduha na oblanost i padavine koje su osnovni
klimatoloki parametar koji utie na reim voda.

Reljefom vodozahvata dominiraju planine visoije od 2000 m
koje su s june stane izloene toplim i vlanim strujanjima od mora
i izlivaju obilne padavine te rijeka i njene pritoke imaju bujini karakter. Krivulja trajanja povienih dnevnih proticaja rijeke Cijevne na
mjestu Trgaja koje je hidrografski snimano od 1949. do 1986. godine
pokazuje da joj je nivo povien u proeku 120 dana godinje.30 U tom
Fotografiju i krivulju trajanja srednjih dnevnih proticaja vode dobili smo
30
144
periodu zamuenost vode uzrokuju estice koje spiraju bujice sa svoga

vodozahvata i kree se od blage do potpune zamuenosti. Takva voda
je tehniki neupotrebljiva za pie i odravanje higijene. Ta injenica
problematizuje pitanje izvorita ili vodozahvata za akvadukt po dva osnova namjene vode i njenoga kvaliteta. Dosadanja istraivanja su
ignorisala ova pitanja i Cijevnu su naznaila kao izvorite. Meutim,
njena voda je problematina sa stanovita kvaliteta za pie i upotrebu
u domainstvima u trajanju od 120 dana godinje i postavlja se pitanje
smisla izgradnje vodovoda koji u Duklju etiri mjeseca dovodi tehniki
neispravnu vodu.
Sl.15.Kriva trajanja srednjih dnevnih proticaja vode od 1949. do 1986. god.

zahvaljujui dobroti gospodina Darka Novakovia iz Meteorolokoga zavoda
Crne Gore.
145
Stevo Vuini
Sl. 16. Zamuena voda Cijevne u vrijeme povienoga vodostaja

Duklja je bila mali rimski grad sa skromnim finansijskim i drugim kapacitetima koji se nalazio van znaajnih komunikacija i u ijem
arealu nije bilo rudnih i drugih bogatstava nunih za dinamiam razvoj i
ivot. Ta injenica namee pitanje svrsishodnosti jednog takvog skupog
poduhvata kakav je vodovod kojim tee voda koja nije za pie i upotrebu u domainstvima u trajanju od tri do etiri mjeseca godinje.

Pretpostavku da je tako skupa vodovodna infrastruktura graena u
privredne svrhe za pokretanje kovakih mjehova i ekia, vodenica, strugova, ega, bojadisanje tkanina, valjaonica sukna, obradu koe i slino i navodnjavanje treba odbaiti. Rijeka Zeta neposredno ispod i iznad Duklje,
obiluje pogodnim mjestima na kojima se moe efikasno, jednostavno i jeftino koristiti energija vode u privredne svrhe. Nema nijedan materijalni dokaz na terenu da je ta jeftina energija koriena u antiko vrijeme.

Pregledom oble, s obje strne rijeke Zete, moe se ustnoviti
kontinuitet pleistocenskih ters koje prte morfologiju teren n
itvoj duini rijeke, od Vrnickih Njiva p do izvorit n Glvi Zete.
Komunikcij je dug 62 kilometr. Na njima je vreno plnirnje
teren za poljoprivredu odsijecnjem, nivelisnjem i podziivnjem jo
od neolit p do ntikoga dob. Rzlozi z izgrdnju ters z poljoprivrednu proizvodnju n oblnom pojsu Zete su dvojaki. Blizin
rijeke obezbjeuje jednostavno i efiksno nvodnjvnje kao preduslov
z dobr rod poljoprivrednih kultur, a zemljite je kvlitetno i zbog
146
ntloenog humus koji su stvrle poplve u geolokoj prolosti. Do

dananjeg dana ove terase su u funkciji poljoprivredne proizvodnje stanovnitva koje ivi uz rijeku. Ta injenica diskvalifikuje svaku pomisao
da bi se akvadukt koristio za navodnjavanje poljoprivrednih povrina.

Ukoliko bi se akvadukt koristio za transport vode sa Cijevne tokom
cijele godine, za kratko vrijeme njegova propusna mo bila bi redukovana.31 Na duini od 13 km, s malim podunim padom od 0,25%, u vrijeme
velikih bujica, u periodu poveane zamuenosti, energija vode bi deponovala ljunak i pijesak na zakrivljenjima kanala i za kratko vrijeme zatrpala
ga. Finu zaglaenu oblogu od hidraulikog maltera, trenjem tvrdih estica
razliitog promjera raznijela bi i tako dovela u pitanje njegovu funkciju.
Pregledom deponovanog materijala na dnu kanala kod Omerboovia i
na Koniku nijesmo nali rjeni materijal, sem tanak sloj crvenice nastao
spiranjem s povrine kroz porozni svod. Obloga od hidraulikog maltera
na obje lokacije je savreno zaglaena i na noj nema ni traga od trenja pijeska i ljunka. Inae, nema smisla i svrhe transportovati zamuenu vodu
do grada, zato takvu pretpostavku treba odbaiti.
Sl. 17. Karta vodozahvata Cijevne i izvora Trgaj

Profesor Goran Sekuli s Graevinskoga fakulteta obraunao je propusnu mo
akvadukta.
31
147
Stevo Vuini

Materijalni dokazi potvruju da je akvadukt bio namijenjen da
transportuje vodu do grada za potrebu odravanja higijene i pie. Sve
injenice navode na zakljuak da su bile planirane dvije kaptae da bi
se rijeilo pitanje snadbijevanja Duklje istom i pitkom vodom tokom
cijele godine. U vrijeme niskoga vodostaja za obilno snadbijevanje vodom sa Cijevne, a u vrijeme visokog vodostaja i zamuenosti vode,
vrilo bi se s izvora Potok koji se nalazi uzvodno 300 m od kaptae kod
Dinokog mlina. Usljed seizmikih aktivnosti, tokom dugoga vremena,
koje su destabilizovale prostor njegovoga vodozahvata, on se umjesto
povrinski nastavio ispirati podzemljem. U njegovom koritu, veim dijelom godine suvom, nataloen je deblji sloj pijeska i ljunka koji to potvruje. Obilan izvor bistre i iste vode, koji u vrijeme velikih padavina
njime provri, kratkotrajna je otoka prepunjenih podzemnih kaverni koja
otie u Cijevnu. Vrela mu se nalaze na kontaktu karbonatnih stijena
i nepropusnoga flia. Voda je izvrsnih fiziko-hemijskih karakteristika
tipinih za krake vode, jer je izvorite u dubokom kontinentalnom zaleu, slabo naseljenom, pa je voda ista i pitka. Kaptaa na Potoku nije
graena kao uostalom ni veina infrastrukture akvadukta, sem nekoliko
kilometara kanala. Ispod kaptae nekoliko stotina metra u vrijeme velikih kia provri potok Proni kojim tee zamuena voda, oito podzemna
otoka Cijevne i potok zvani Vrelo, otoka bistre i iste vode iz kukih
brda. Nije iskljueno da je i Vrelo bilo planirano da se kaptira i koristi
za napajanje Duklje u vrijeme zamuenosti Cijevne, ali za tu pretpostavku nema materijalnih dokaza.
Sl. 18. Izgled kaptae na Cijevni 2004. godine
148
Sl. 19. Izgled razorene kaptae 2013. godine
Sl. 20. Potok suvo korito kojim u vrijeme velikih kia provri bistra voda
Neki problemi u vezi s akvaduktom

Plato Duklje i priobalni zapadni dio zagorikog polja najstarija je
pleistocenska terasa nastala dejstvom vode na podgoriki plato. Nastala
je u geolokoj praistoriji plitkim usijecanjem Morae, Zete i iralije
u kompakni konglomerat ljunka i pijeska podgorike terase. Daljim
149
Stevo Vuini
usijecanjem kroz prvu terasu oblikovana su dananja korita ovih rijeka.

Razlika nivelete platoa Duklje i istonog priobalnog dijela zagorikog
polja irokog 350 m koje je u ravni od nivelete podgorike terase na
kojoj se nalazi vei dio Zagoria iznosi 4 metra.

Stikoti i Novicki pretpostavili su da je trasa vodovoda od nekadanjeg sela Masline koje se nalazilo u podnoju Kakaricke gore do
lijeve obale Morae naspram foruma Duklje bila pravolinijska. Tako su
je i iscrtali na skicama.32 Na taj zakljuak su bili navedeni injenicom
da je vodovodni kanal od Maslina iao skoro pravolinijski do ulaza u
selo Zagori, stotinak metara zapadno od prijelaza preko treke, e mu
se gubi povrinski trag, pa su pretpostavili da trasa nastavlja pravolinijski i sljedeih 1500 m do obale Morae, naspram foruma. Danas se
akvadukt ne moe detektovati dublje u Zagoriu zbog neurbanizovanog
naselja koje ga je pritislo i unitilo mu tragove. Zbog primjene plitko
ukopanog kanala trasa vodovoda morala je biti podreena konfiguraciji tla i slijediti izohipsu. Rimski graditelji su izbjegavali trasiranje popreno na izohipsu pomou nosaa. Tu sloenu konstrukciju su gradili
samo u sluaju nude.33 Da je trasa kanala od sela Masline do mjesta
naspramnog forumu, na lijevoj obali Morae, bila pravolinijska i poprena na izohipsu, njegova poloajna visina na tako odabranoj trasi,
na posljednjih 350 m, zbog naglog pada terena od 4 metra davala bi
mu pad od skoro 0,9%, to on nebi bio u stanju da izdri. Stoga bi
taj problem morao da se rijei nosaima, nasipom ili sifonom, o emu
nema potvrde. Ima primjera da su rimski ininjeri premoavanje neke
dionice vodovoda rjeavali sifonom, ali su ga rijetko koristili, jer im
je bilo poznato da je za proticanje vode pomou cijevi bio potreban
adekvatan hidrostatiki pritisak koji je bio utoliko vei ukoliko je cijev
dua da bi se savladao hidrostatiki otpor. Na jednoj dionici vodovoda
Biba Jader (Zadar), premoavanje duboke Vranske doline pokuali
su da rijee kamenim sifonom i nijesu uspjeli34 te su koristili olovne
cijevi za koje je utroeno enormna koliina od 537 tona olova da bi se
premostilo rastojanje od 5 km. Poseban problem predstavlja depozit za
vodu i razvodni sistem.
Pogledati skice na 3. i 7. stranici.
Dr. Boris Ilakovac, Rimski akvadukti na podruju sjeverne Dalmacije, Zagreb,
1982, str. 253.
34
Isto, str. 170.
32
33
150

Pretpostavku Stikotija i Novickoga da je na pravcu pravolinijski
postavljene trase vodovoda izmeu Maslina i Dokleje postojao most
kojim je akvadukt premostio Morau, otprilike naspram foruma (vieti
skicu na str. 3), takoe treba odbaiti kao neosnovanu, ak i da bi se razmatrali u ravni pretpostavke, jer ne postoji nijedan materijalni dokaz.
Da je takav most postojao, dimenzije bi mu nesporno bile imperijalne i
od njega bi ostali dokazi koji uvidom u teren nedostaju.

Premoavanje rijeke Morae naspram foruma u antiko virijeme
bilo je i u tehnikom smislu neizvodljivo. irina Morae na cijelom potesu ispod istonih gradskih bedema je oko 80, dubina korita 18 m i pad
od 4%. Graditi spratni most (spratna konstrukcija) s plitko fundiranim
pilonima na ljunkovitome morakom koritu, kako je tada bilo uobiajeno i mogue, s gustom reetkastom konstrukcijom pilona i lukova,
irine mosta 80 i visine 18 m, na mjestu na kojem energija vode zbog
nagiba dobija ubrzanje, bilo je u ono vrijeme tehniki teko izvodljivo, a finansijski nerazumno. Takav most, zbog velike povrine zidnog
platna lukova i pilona, ne bi mogao da istrpi udar prve vodene bujice u
jesenjem i proljenom periodu.

Na cijelome toku rijeke Morae od izlaza iz kanjona Platije do utoka u jezero postoje samo dva mjesta pogodna za premoavanje Stara
Zlatica, 1800 m uzvodno, i mjesto na kome je izgraen Vezirov most u
Podgorici, 1500 m nizvodno od Duklje. Na tim mjestima u kompaktnu
stijensku masu koja se izdie iznad uobiajenog nivoa vode, ueeno je
duboko i uzano rjeno korito koje se jednim lukom moe premostiti. Na
stijenskoj masi mogu se jednostavno fundirati temelji pilona. Materijalnih dokaza o prevoenju akvadukta mostom na Staroj Zlatici u antiko
vrijeme nema, iako je to jedino mjesto na kome se moe brzo, jeftino
i tehniki lako izvodljivo premostiti Moraa. Most na Staroj Zlatici je
izgraen tek u Justinijanovo vrijeme, oko 555. godine.

Pregledom oboda zagorikog polja iznad rijeke Morae i vanjskog
oboda platoa Duklje dokumentovali smo samo postojanje atmosferske
kanalizacije i njenog ispusta sa everne strane, iznad potoka iralije.
Vodovodni kanal nijesmo nali ni u tragovima, iako su njegove unutranje dimenzije 140 x 52 cm a spoljanje 180 x 100 cm, i kao takve
morale su da se jasno oituju. Zato svaku pretpostavku da je vodovodni
kanal preveden preko mosta na Morai naspram antikog foruma treba
odbaiti kao neosnovanu. Za to nema materijalne potvrde niti je to u
151
Stevo Vuini
ono vrijeme bilo tehniki izvodljivo. Kanal nije uopte dosegao ni obod
zagorikoga polja iznad Morae, na potesu od njenog izlaska iz kanjona
pa do sastavaka sa Zetom.
Sl.21. Poluzatrpani ispust atmosferske kanalizacije iza everozapadnoga

bedema Duklje kojim je oticala voda sa foruma i iz oba kupatila u iraliju
Rezultati terenskoga istraivanja

Na samoj skretnici s puta Konik Dinoa ka selu Omerboovi,
pored glavnoga puta, u toku iskopavanja kanala za polaganje vodovodne cijevi, u jesen 2012. godine, bager je zahvatio u rimski akvadukt u
duini od 30 m. Na tom dijelu mu je uklonio svod i otkrio kanal koji je
bio ouvan. U njemu su kasnije poloili vodovodnu cijev velikog promjera i zatrpali ga. Pregledom kanala ustanovili smo njegove dimenzije, nain gradnje i utvrdili njegove karakteristike.

Kanal je ozidan u kalcificiranom konglomeratu ljunka i pijeska
koji ini osnovu emovskoga polja. Dubok je 110, irok 5255 cm,
152
visina najvie take lunog svoda je 140 cm, irina zida oko 20 cm,
irina ispune izmeu zida i stranica kanala izmeu 10 i 20 cm, debljina
hidraulikog maltera u proeku 1cm i visina zemljanog pokrivaa oko
20 cm. Zidan je lomljenikom pritesanim samo sa strane okrenutoj unutranjosti, sem svodnog dijela, utopljenim u sonom malteru i omalterisan hidraulikim malterom do pune visine stranice kanala 110 cm.
Zavrni sloj maltera je savreno zaglaen kako bi se trenje vode smanjilo na najmanju mjeru opus signinum.
Sl. 22. Izgled otvorenoga kanala
Sl.24. Izgled svoda unutranje strane
Sl.23. Izgled unutranjosti kanala
Sl.25. Izgled zida bez maltera
153
Stevo Vuini
Sl.26. Popreni preek zida i ispune
Sl.27. Izgled malterisanoga zida
l.28. Izgled fragmenta maltera

Sl. 29. Izgled fragmenta maltera

sa dna
sa zida

Dimenzije kanala su podreene rimskome mjernom sistemu. Visina je 15 palmusa dlanova (7,39 cm), a irina 7. Ovako graen kanal
imao je funkciju termomehanike zatite koja spreava zamrzavanje
vode u zimskim mjesecima i razorne hidromehanike efekte na sam
kanal, a ujedno je u funkciji preventive od zlonamjernog otvaranja.35
Njegova propusna mo obraunata s proenim padom od 0,25% i hrapavosti koja odgovara hrapavosti obraenoga betona ima sljedee vrijednosti: za visinu vodenog stuba od 1m 605 l/sec, za 70 cm ima 400 l/
sec a za 50 cm 267 l/sec.

Cijevna se ispira iz karsta i ona mora nakon kratkog vremena da
kalcificira unutranjost kanala. Uvidom u unutranjost kanala na cijeloj duini i analizom paradi maltera iz kanala (sl. 28 i 29) ne uoava
se bilo kakav trag kalcitne petrificirane obloge sinter materijala. Za Isto, str. 58.
35
154
hvaljujui kalcifikaciji mogue je nepogreivo dokumentovati i visinu

vodenoga stuba u kanalu do koje se uoavaju naslage. Taj proces je
progresivan i zavisi od brzine i pritiska vode i djelovanja ugljenike
kieline na malter.36 Nje nema na analiziranom materijalu ni na dnu ni
na stranicama, pa je oito da kroz kanal nije proticala voda.

Geodetskim snimanjem identifikovanog dijela akvadukta, na potesu izmeu Duklje i kaptae na Cijevni, definisali smo kote, koordinate
i potencijalnu trasu.
1.Brana
2.Kanal
3.Cesta iznad kanala
4.Obala
5.Potencijalni pravac
6.Raskrsnica
7.Omerboovi
8.Konik kod mosta
9.Konik nivo Ribnice
10.Zagori prijelaz
11.Zagori trafostanica
12.Kod mosta
13.Stara Zlatica
14.Duklja
Y
6611718.1020
6611214.6652
6611214.5248
6610344.7145
6610345.2046
6609463.9710
6608661.6551
6606832.6695
6606750.6661
6606129.3807
6604735.8353
6604564.128
6606064.0058
6604511.8072
X
4696786.8537
4697238.3173
4697292.0628
4697277.5708
4607288.5458
4697658.8469
4697924.8829
4699878.0554
4700045.7753
4701927.6499
4702901.2946
4703134.5283
4703418.5681
4703314.8030
Z
80.92
79.27
86.63
76.84
78.29
81.98
76.70
59.84
44.57
58.11
50.98
46.70
50.81
47.76

Razlika izmeu nivelete kaptae na Cijevni i Duklje je 33,16 m
na duini od 13 km s proenim padom od 0,25%. Pad nije ujednaen
nego su ga diktirale izohipse terena na pojedinim odecima terena.
Dr. Boris Ilakovac, Rimski akvadukti na podruju sjeverne Dalmacije, Zagreb

1982 god, str. 168.
36
155
Stevo Vuini
POTES
RASTOJANJE
Kaptaa
Omerboovii
4000m

Omerboovii
Konik (kod mosta) 2820m

Konik (kod mosta)
Zagori
2400m
Zagori Stara Zlatica 2400m

Stara Zlatica Duklja 1600m
VISINSKA RAZ.
PAD
4,22m
0,1%
17,00m
0,6%
1,73m
7,30m
3,3m
0,07%
0,3%
0,2%

Nizvodno od kaptae oko 800 m, ispod ceste, pararelno s rijekom,
u karbonatu ljunka i pijeska u narodu zvanom peina ueen je kanal
dug oko 200 m. Visina prema rijeci je neujednaena i iznosi od 50 do
190 cm. irina je 120 i 150 cm. Kota mu je za 1,65 m nia od kote kaptae i nalazi se na zamiljenoj trasi rimskoga akvadukta koja ispod ceste
vijuga obalom i dalje nastavlja ka Omerbooviima.
156
Sl. 30. Ueeni kanal u karbonatu pijeska i ljunka ispod Dinoe

Na desnoj obali Ribnice, u neposrednoj blizini puta koji vodi od
Maslina ka Koniku nalaze se erodirani ostaci pristupne platforme mostu, irine 2,70 m, visine 2,20 m i duine 4,30 m. Neobina irina objekta potvruje da je svojevremeno bio u funkciji i vijadukta.
Sl. 31. Erodirani ostaci pristupne platforme akvadukta na Ribnici

Materijalni dokazi su potvrdili dionicu akvadukta od Omerboovia do Zagoria prijelaz preko treke. Na potesu od 200 m, 800
m nizvodno od kaptae ueena je i pripremljena trasa u konglomerat
ljunka i pijeska za gradnju kanala, i na Cijevni kod dinokog mlina izgraena kaptaa. Materijalnih dokaza o premoavanju Morae nema.
157
Stevo Vuini
Te injenice u vezi sa dokazima da unutranjost kanala nema kalcifikata

niti deponovanog rjenog materijala navode na zakljuak da akvaduktom nije transportovana voda do Duklje. Oito da politike i ekonomske
prilike u vrijeme njegove gradnje nijesu bile naklonjene graditeljima.

Na temelju rezultata geodetskoga snimanja terena skicirali smo trasu kanala koju determiniu izohipse terena. Na potesima na kojima zavija
mora da se oblikuje s razliitim radijusima zbog uticaja sila koje se mogu
pojaviti u vodnom toku pa se ovakvim oblicima neutraliu. Na mjestima
na kojima je poduni pad kanala mali i radijus zakrivljenja moe da bude
manji i obratno. Na pravim dionicama e nema uticaja centrifugalnih sila
vode poduni padovi su vei kao na primjeru trase od Omerboovia do
Konika i dalje do prijelaza preko treke u Zagoriu. Punom crvenom linijom je iscrtana utvrena, a isprekidanom skicirana je mogua trasa.
Sl. 32. Skica trase od Potoka i kaptae na Cijevni do Duklje

(isprekidana linija oznaava nedovreni i neizgraeni dio trase)

Od kaptae do Omerboovia trasa akvadukta je dijelom ueena u konglomerat pijeska i ljunka i provedena ispod ceste, zaobilazno
ispod raskrsnice do Omerboovia. Diktirale su je visoije kote raskrs
nice i ceste.
158
Sl. 33. Skica mogue trase od kaptae do Omerboovia

brojevi oznaavaju nadmorsku visinu

Od Omerboovia kod raskrsnice do Konika kod mosta i dalje do
Zagoria kod treke trasa ima vei poduni pad od 0,6% i veliki radijus
zakrivljenja koji je zahtijevao da se u Starim Maslinama izgradi aqua
limaria za umirivanje i taloenje vode. Novicki ju je identifikovao, ali
su njeni ostaci preslojeni kasarnskim objektima graenim nakon Drugoga svjetskog rata. Pored sve dobre volje nijesmo od nje nali nikakvoga materijalnog traga.
159
Stevo Vuini
Sl. 34. Skica trase od Omorboovia do Konika kod mosta
Sl. 35. Skica trase od Konika kod mosta do Zagoria kod treke
160

Od Zagoria (kod treke) e se gube tragovi akvadukta pa do
Duklje trasu diktira geomorfologija terena, izohipse i povoljni uslovi
za premoavanje Morae na Staroj Zlatici. Poduni pad vodovodnog
kanala je mali, 0,25%, i moe da istrpi centrifugalne sile vode koje bi
djelovale na zakrivljenoj dionici malog radijusa, s obje strane mosta.
Na toj trasi kanal nije izgraen, i nije mostom preveden preko Morae.
Sl. 36. Skica mogue trase od Zagoria kod treke do Duklje

Infrastruktura za transportovanje vode od Cijevne do Duklje podrazumijevala je izgradnju kanala, kaptaa, mostova preko rijeka Morae i Ribnice i depozite vode. Preraunato u odnosu na rimski akvadukt
Claudiu, iji graditelji su se suoili sa slinim problemima na terenu,
ali na etiri puta veoj duini, za koji je potroeno 350 miliona sestercija, vrijednih 25.472 kg zlata, dukljanski bi aproksimativno kotao oko
6.000 kila zlata, ili oko 240 miliona eura. Tako skup projekat za onovremenu gradsku zajednicu Duklje, skromnih ekonomskih i finansijskih kapaciteta predstavljao je poduhvat povijesnih razmjera. Brojano
skromna i ekonomski slaba populacija, prva etiri vijeka urbanoga ivota grada nije imala resurse kojima bi podrala tako skup projekat koji je
bio nuan za razvoj grada. Oko etvrtina ukupne povrine intra muros
nije bila u funkciji urbanih sadraja, javne ili privatne namjene. Duklja
161
Stevo Vuini
je bila mali, izolovani i slabo naseljeni urbani centar. Skromni privredni

resursi bili su prepreka njenom razvoju sve do kraja njenoga urbanog
ivota, stoga je vodovod od Cijevne poeo da se gradi krajem IV vijeka
i nije dovren. Njegova izgradnja je naglo obustavljena zbog raspada
socijalne i ekonomske strukture carstva, uzrokovanog velikom seobom
naroda. Zapadni Goti su doli do granica Prevalisa 400. i 403. godine,
a Istoni 459. i kasnijih godina i okonali vladavinu Rima na ovom
prostoru.37
Zakljuak

Od rimskoga akvadukta koji je pitkom vodom trebalo da snadbijeva Duklju izgraena je dionica koja nije povezana s kaptaom i
gradom, i njome nije tekla voda. Na to ukazuje i unutranjost kanala
koji nema kalcifikata i deponovanoga rjenog materijala. Skromni finansijski resursi gradske zajednice antike Duklje nijesu dozvoljavali
da se infrastruktura za transportovanje vode pone graditi prije kraja
IV vijeka. U prvi mah je izgraen vodovodni kanal od Omerboovia
do Zagoria prijelaz preko treke s depozitom za smirivanje vode u
Starim Maslinama i mostom preko Ribnice. Na Cijevni, kod dinokog
mlina, izgraena je kaptaa za snadbijevanje grada u ljetnjem periodu,
i u vrijeme niskog vodostaja. U obalnom pojasu Cijevne proeena je i
pripremljena trasa kroz karbonat ljunka i pijeska, duga vie stotina metara, na kojoj je trebao da se ozida kanal. Nasilni prodor Zapadnih Gota
od pravca Epira u Dalmaciju, 400. godine, destabilizovao je politike
i ekonomske prilike u Prevalisu i paralisao svaku privrednu djelatnost
te su graditelji akvadukta bili ometeni da ga dovre. Zbog toga most na
Staroj Zlatici, kojim je trebalo da se prevede voda preko Morae, gradska vodovodna infrastruktura, vodovodni kanal od antike kaptae na
Cijevni do Omerboovia i od Zagoria do grada nijesu izgraeni.
Istorija Crne Gore, tom I, Titograd, 1967, str. 251252.
37
162
SKUPNI NALAZ RIMSKOGA NOVCA IZ RIJEKE ZETE

Novac je naen kao skupni nalaz u koritu rijeke Zete, oko 150
metara udaljen od rimskoga objekta vile rustike, smjetene na everozapadnom kraju Vranickih Njiva, na prostoru koji dominira nad rijekom i obalnim pojasom. Bio je deponovan na dubini od oko 7 metara,
rasijan na povrini od oko 4 metra kvadratna. Prekrivao ga je dva santimetra debeli sloj sitnog pijeska. Pozicija nalaza indicira nain na koji se
novac naao na rjenom dnu. Na tom mjestu, svojevremeno, odvalila se
topola ili vrba kojoj je ostava novca bila u zahvatu korijenja i odnijela
je u rijeku. Sa sobom je transportovala i vei komad obalnog zemljita,
i tako neposredno uz mjesto nalaza formirala mali rjeni zaliv prenika
desetak metra. Da je u pitanju ostava koja se sticajem okolnosti nala u
koritu rijeke govori i njen homogen tipoloki i hronoloki sastav usko
vezan za vrijeme tetrarhije. Naeni su folisi Diklecijana, Konstancija
Hlora, Maksimijana, Severa i Maksimina Daje.1

Caius Aurelius Valerius Diocletianus imperator od 284. do abdikacije 305. godine.2 Flavius Valerius Constantius Hlorus, bio je cezar
od 295. do 302. godine i avgust od 302. do smrti 306. godine. Flavius
Valerius Severus II, cezar 305306. i avgust 306307. godine. etvrti,
Caius Galerius Valerius Maximianus, vladao je kao cezar od 293. do
305. i kao avgust od 305. do smrti 311. Peti je Gaius Galerius Valerius
Maximinus vladao od 308. do 313. godine. Dominiraju etiri kovnice
Sofija, Sisak, Akvileja i Solun.

Ukupno je naeno 275 folisa, od kojih je 176 primjeraka veoma
dobro ouvano, dok je 99 u veoma loem stanju s velikim stepenom oteenosti i nije im mogue tumaiti legende i predstave na aversu i reversu.3 Vremenski raspon kovanja novca je izmeu 284. i 313. godine. Maksimijan je zastupljen sa 104, Dioklecijan sa 32, Sever sa 12, Constantius
sa 18 primjeraka i Maximinus sa 10 primjeraka. Ostava je prikupljena
Prilog posveujem mom prjatelju pokojnom arheologu Milanu Praviloviu koji je
bio poeo da vri identifikaciju ostave u emu ga je prekinula tragina smrt.
2
Roman Imperijal Coins, tom I, str. 88-89.
3
Fotogarafije novca objavljene u ovom prilogu uradio je Vladimir Vuini.
1
163
Stevo Vuini
od primjeraka iz jedne zapadne kovnice Akvileja A.Q.P i tri centralne Sisak S.I.S, Sofija S.M.S.D i Solun T.S.4 Akvileja je zastupljena s
52 primjerka, Sisak s 31, Sofija s 70 i Solun s 23 primjerka proenog
obima 8,3 santimetra i teine 8,7 grama. Poprsja careva su okrenuta desnim profilom, a na reversu su predstave personifikacije AEQUITAS s
vagom u desnoj i rogom izobilja u lijevoj ruci ili GENIA sa paterom i
rogom izobilja. U procentima Akvileja uestvuje sa 29,55%, Sisak sa
17,61%, Sofija sa 39,77 i Solun sa 13,07%. Iz kovnica koje u politikom
i ekonomskom smislu inkliniraju Zapadu imamo 47,16% novaca iz ove
ostave i 52,84% iz istonih kovnica.

Deset Dioklecijanovih folisa kovanih u Sisku i 9 Maksimijanovih
iz iste kovnice i vremena kad je vladao kao cezar, to je potvreno na
reversu, mogu se dovesti u vezi sa njihovim boravkom u Sirmijumu i
uzdu Dunava oko 294. godine i to oko reorganizacije i sreivanja prilika u Iliriku nakon sukoba sa Sarmatima. Nakon abdikacije Dioklecijana
1. maja 305. godine, propasti prve tetrarhije i zasnivanja druge, Maksimijan i Konstancije su postali avgusti, a za svoje cezare su imenovali
Severa II i Maksimina Daju. U ukupnom broju iz prve tetrarhije do 305.
godine imamo 18,18% primjerka, dok je vie od etiri petine kovano u
periodu tokom 8 godina, od 305. do 313. godine. U ostavi se ne uoava
neka poveana cirkulacija iz vremena prve tetrarhije mada je poetak
IV vijeka obiljeila velika inflacija koju je Dioklecijan ediktom o limitiranju cijena neuspjeno pokuao da zaustavi.5 Kvalitet ouvanih primjeraka Dioklecijanovih folisa je veoma dobar i podupire pretpostavku
da su kovani koncem III vijeka prije pojave velike inflacije, tokom njegova boravka u Iliriku. Nakon poraza Maksencijevih trupa na Milvijskom mostu odnosi Konstantina i Maksimina su se zaotrili, a nakon
poraza Maksiminovih trupa 313. godine kod Herakleje on je izvrio samoubistvo trovanjem. Ta godina je gornja granica emisije novca iz ove
ostave. Teko je pronaenu ostavu dovesti u vezu s nekim potvrenim
nepovoljnim politikim ili ekonomskim prilikama na naem prostoru.
Mogue da je nakon Konstantinovog edikta o toleranciji vjere, 313.
godine, dolo do nemira u okolini Dokleje uzrokovanih netrpeljivou
pagana i hriana, koji su podstakli nekog lokalnog graanina, koji je
bio ugroen, da novac skloni dok se stanje ne sredi.
Numizmatiar, Beograd 2010, str. 148.
Lactantius, De moribus persecutorum, VI, 6.
4
5
164
Zakljuak

Donja granica pohranjivanja ostave je 313. godina. Ta i naredne
godine ne mogu se dovesti u vezu s nekim potvrenim i dokumentovanim znaajnim dogaajima na naem prostoru, pa ostaje otvoreno
pitanje uzroka sklanjanja novaca. Na temelju ove jedine ostave naene
na crnogorskom prostoru iz vremena tetrarhije ogranieni smo u interpretaciji nalaza. I pored toga ona ukazuje na potvrenu injenicu da
su provincije snadbijevane novcem iz najbliih kovnica prefekture, a
zatim iz najbliih kovnica druge prefekture. Ujednani odnos kovanica
iz istonih i zapadnih kovnica sugerie graninu poziciju Prevalitane
pomeu istoka i zapada i opravdava njeno izdvajanje, kao politiki i
kulturoloki osobenog prostora, u zasebnu administrativnu jedinicu u
vrijeme Dioklecijana.
165
Stevo Vuini
Av.IMP DIOCLETIANVS PF AVG

Rv. SACR MONET AVGG ET
CAESS NOSTR
A.Q.P
Av. IMP C DIOCLETIANVS PF AVG

Re. SACR MONET AVGG ET
CAESS NOSTR
S.M.S.D
Av. IMP C VAL DIOCLETIANVS

Rv. GENIO POPVLI ROMANI
A.Q.P
166
Av.IMP DIOCLETIANVS PF AV
A.Q.P

Rv.SACR MONET AVGG ET
CAESS NOSTR
A.Q.P

CAESS NOSTR
A.Q.P
167
Stevo Vuini

Re.SACR MONET AVGG ET
CAESS NOSTR
A.Q.S

CAESS NOSTR
A.Q.S
Av. IMP DIOCLETIANVS

Rv. SACR MONET AVGG
CAESS NOSTR
A.Q.P
168

CAESS NOSTR
A.Q.S
Av.IMP C DIOCLETIANVS PF AVG

Re.GENIO POPVLI ROMANI
A.Q.P

A.Q.P
169
Stevo Vuini

A.Q.P
AV.IMP C DIOCLETIANVS PF AVG

Rv.GENIO POPVLI ROMANI
S.I.S

Re.SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
S.I.S
170

S.I.S

S.I.S

S.I.S
171
Stevo Vuini
Av. IMP C C VAL DIOCLETIANVS PF AVG

S.I.S
Av.IMP C C VAL DIOCLETIANVS PF AVG

S.I.S

S.IS
172
Av. IMP DIOCELTIANVS PF AVG

RV.SACR MONET AVG ET
CAESS NOSTR
S.I.S

S.I.S
Av.IMP C C VAL DIOCLETIANVS PF AVG

T.S.S
173
Stevo Vuini
Av.IMP C VAL DIOCLETIANVS PF AVG

RV. GENIO POPVLI ROMANI
T.S

CAESS NOSTR
T.S

T.S
174

CAESS NOSTR
T.T
Av.IMP G DIOCLETIANVS PF AVG

CAESS NOSTR
T.S
Av.IMP GAL VAL DIOCLETIANVS PF AVG

T.S
175
Stevo Vuini
Av. IMP C C VAL DIOCLETIANVS PF AVG

T.S.A
Av.IMP C C VAL DIOCLETI ANVS PF AVG

T.S
Av.CONSTANTIVS NOB CAES

Rv. SACR MONET AVG ET CAESS
NOSTR
A.Q.P
176

CAESS NOSTR
A.Q.P

A.Q.P
Av. CONSTANTIVS NOB CAES

Re. SACR MONET AVGG
CAESS NOSTR
A.Q.P
177
Stevo Vuini
Av. CONSTANTIVS NOB CAES

CAESS NOSTR
S.I.S

CAESS NOSTR
S.I.S

CAESS NOSTR
S.I.S
178
Av.IMP C CONSTANTIVS PF
AVG
Rv. SAC MON AVGG ET
Rv.IMP C FL VAL CONSTANTIVS

PF AVG.
S.M.S.D
Av.IMP CONSTANTIVS
NOB CAES
S.M.S.D
179
Stevo Vuini
Av.IMP C FL VAL CONSTA

TIVS PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP C FL VAL CONSTA

TIVS PF AVG
S.M.S.D
Av. IMP C FL CONSTANTIVS

S.M.S.D
180
Av.IMP C FL VAL CONSTANTIVS

PF AVG
Re. GENIO POPVLI ROMANI
S.M.S.D
Av.IMP C FL VAL CONSTANTIVS

NOB CAES
R.E.GENIO POPVLI ROMANI
S.M.S.D
Av.IMP CONSTANTIVS PF AVG

S.M.S.D
181
Stevo Vuini

T.S
Av.IMP CONSTANTIVS NOB CAESAR

T.S
Av. SEVERVS NOB CAES

Rv. SAC MON VRB AVGG
ET CAESS NN
R
182
Av.SEVERVS NOB CAES

Re. SAC MON VRB AVGG ET CAESS NN
R
Av. SEVERVS NOB CAES

Rv. VIRITVS AVGG ET CAESS NN
A.Q.P
Av.SEVERVS NOB CAES

Rv. VIRITVS AVGG ET CAESS NN
A.Q.P
183
Stevo Vuini
Av. FL VAL SEVERVS NOB CAESAR

S.M.S.D
Av.FL VAL SEVERVS NOB

CAESAR
S.M.S.D
Av.IMP SEVERVS NOB CAESAR

S.M.S.D
184

S.M.S.D

S.M.S.
Av.FL VAL SEVERVS

NOB CAESAR
S.M.S.D
185
Stevo Vuini
IMP SEVERVS NOB CAESAR

GENIO POPVLI ROMANI
S.M.S.D
Av. IMP SEVERVS NOB CAESAR AVG

S.M.S.D
Av.IMP SEVERVS NOB CAESS

S.M.S.D
186
Av.IMP C GAL VAL MAXIMIANVS

PF AVG
A.Q.P
Av.IMP MAXIMIANVS PF AVG

CAESS NOSTR
A.Q.S

Re. FIDES MILITVM AVGG ET
CAESS NN
A.Q.P
187
Stevo Vuini
Av.IMP MAXIMIANVS
PF AVG
Re. SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
A.Q.P
Av.MAXIMIANVS NOB CAES

CAESS NOSTR
A.Q.P

Re.SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
A.Q.P
188

Re.SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
A.Q.P

Re.SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
A.Q.P
Av. MAXIMIANVS NOB CAES

CAESS NOSTR
A.Q.P
189
Stevo Vuini
Av. GAL VAL MAXIMIANVS

NOB CAES
A.Q.P

Re. SACR MONET AVGG ET CAESS NN
A.Q
Av. IMP C VAL MAXIMIANVS PF AVG

A.Q.P
190

CAESS NOSTR
A.Q.P

CAESS NOSTR
A.Q.P

CAESS NOSTR
A.Q.P
191
Stevo Vuini

Rv. SACR MONET AVGG ET CAESS
NOSTR
A.Q.P

CAESS NOSTR
A.Q.P

CAESS NOSTR
A.Q.S
192
Av.IMP DIOCLETIANVS PF AVGG

Re. SAC MON VRB AVGG
ET CAESS NN
R

A.Q.P

Re. IMP C DIOCLETIANVS PF AVGG
A.Q
193
Stevo Vuini

CAESS NOSTR
A.S.T.S

Re.SACR MONET AVG ET CAESS
NOSTR
A.Q.P

CAESS NOSTR
A.Q.P
194

S.I.S

S.I.S

Re.SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
S.I.S
195
Stevo Vuini
Av.IMP GAL VAL MAXIMI

ANVS PF AVG
A.N.T
Av.IMP C MA MAXIMIANVS
PF AVG
A.T
Av. MAXIMIANVS
NOB. CAES
S.I.S
196

S.I.S

S.I.S

CAESS NOSTR
S.I.S
197
Stevo Vuini
Av. IMP MAXIMIANVS PF AVG

CAESS NOSTR
S.I.S

Rv. SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
S.I.S
Av.GAL VAL MAXIMIANVS NOB C

RV. GENIO POPVLI ROMANI
S.I.S
198
Av. IMP MAXIMIANVS PF AVG

Rv. SACR MONET AVGG CAESS
NOSTR
S.I.S
Av.GAL VAL MAXIMIANVS

NOB CAES
S.I.S
PF AVG
Re. MONETA AVGG ET CAESS NN
S.I.S
199
Stevo Vuini
Av.IMP MAXIMIANVS
PF AVG
S.I.S

CAESS NOSTR
S.I.S
Av.IMP C MAXIMIANVS
NOB CAES
Re.MONETA AVGG ET CAESS NN
S.I.S
200

S.I.S

S.I.S

Re. SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
S.I.S
201
Stevo Vuini

S.I.S
Av.IMP GAL VAL MAXIMIANVS

PF AVG
S.M.S.D
PF AVG
S.M.S.D
202

NOB CAESAR
S.M.S.D
AV.IMP GAL VAL MAXIMIANVS

PF AVG
S.M.S.D
Av.GAL VAL MAXIMIANVS NOB C

S.M.S.D
203
Stevo Vuini

S.M.S.D
Av.GAL VAL MAXIMINVS

NOB CAESAR
S.M.S.D
S.M.S.D
204

S.M.S.D
Av.IMP G MA MAXIMIANVS
S.M.S.D
Av.IMP G MA MAXIMIANVS
PF AVG
S.M.S.D
205
Stevo Vuini

PF AVG
S.M.S.D

S.M.S.D

S.M.S.D
206
Av.IMP C GAL VAL MAXIMI

ANVS PF AVG
S.M.S.D
Av. IMP C MA MAXIMIANVS PF AVG

S.M.S.D

S.M.S.D
207
Stevo Vuini

PF AVG
S.M.S.D
Av.GAL VAL MAXIMIANVS NOB CAES

Rv.GENIO POPVLI ROMANI NOBC
S.M.S.D

PF AVG
S.M.S.D
208

PF AVG
S.M.S.D

PF AVG
S.M.S.D

S.M.S.D
209
Stevo Vuini

PF AVG
S.M.S.D

NOB CAES
S.M.S.D

ANVS PF AVG
S.M.S.D
210

ANVS PF AVG
S.M.S.D

PF AVG
S.M.S.D

NOB C
S.M.S.D
211
Stevo Vuini

ANVS PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP C GAL VAL MAXIM

IANVS PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP MAXIMIANVS
NOB CAES
S.M.S.D
212
Av.IMP GAL VAL MAXI

MIANVS PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP C GAL VAL MAXI

MIANVS PF AVG
S.M.S.D

NOB CAES
S.M.S.D
213
Stevo Vuini

PF AVG
S.M.S.D

ANVS PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP GAL VAL MAXIMIA

NVS PF AVG
S.M.S.D
214
Av.IMP GAL VAL MAXIMIANVS PF

AVG
S.M.S.D
Av. IMP GAL VAL MAXIMIANVS

PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP GAL MAXIMIANVS

S.M.S.D
215
Stevo Vuini

NOB CAESAR
S.M.S.D
Av.GAL MAXIMIANVS
PF AVG
RE.GENIO POPVLI ROMANI
S.M.S.D
Av.IMP GAL VAL MAXIMIA

NVS PF AVG
S.M.S.D
216

NOB CAESAR
S.M.S.D
PF AVG
S.M.S.D
Av.IMP MAXIMIANVS
PF AVG
S.M.S.D
217
Stevo Vuini

PF AVG
S.M.S.D

NOB CAES
T.S
Av.IMP MAXIMIANVS
NOB CAESS
T.S
218
Av.IMP GAL MAXIMIANVS PF AVG

T.S

NOB CAES
T.S

NOB CAES
T.S
219
Stevo Vuini

PF AVG
T.S

Rv.SACR MONET AVGG
ET CAESS NOSTR
T.S

NOB CAES
T.S
220
PF AVG
T.S
Av. IMP C MA MAXIMIANVS

NOB CAES
T.S

NOB CAESS
Rv. GENIO POVLI ROMANI
T.S
221
Stevo Vuini
Av. IMP C MA MAXIMIANVS

T.S

PF AVG
T.S

ANVS PF AVG
T.S
222
Av.GAL VAL MAXIMINVS NOB

CAESAR
S.M.S.D

NOB CAES
S.M.S.D

CAES NN
S.M.S.D
223
Stevo Vuini

CAESAR
S.M.S.D

NOB CAESS
S.M.S.D
Av. GAL VAL MAXIMINVS

NOB CAESAR
S.M.S.D
224

NOB CAESAR
S.M.S.D

NOB CAES
S.M.S.D
Av.IMP C MA MAXIMINVS NOB

CAES
T.S
225
Stevo Vuini
Av.IMP C MA MAXIMINVS
PF AVG
T.S
226
NEKA ZAPAANJA O RIMSKOME GRADU DOKLEJI

Prvi opis antike Dokleje (Duklje) dao je Marijan Bolica1 1614.
godine. Tom prilikom je, kako on navodi, vidio izvanredne mramore,
mnotvo stubova postavljenih na zemlji, osnove dvoraca i katedralnog
hrama. Primijetio je da su se ouvale i neke boje, ali ne navodi na emu.
Zapisao je i da podgoriki muslimani koriste dobro obraene kamene
blokove i mramore za izgradnju kua koje prevoze zaprenim kolima.

Nakon Bolice, tek krajem XIX vijeka, poeuju je i o tome
ostavljaju zapise Evans, a potom Praniker i rober. Prvo ozbiljnije
istraivanje je sproveo Munro, a nastavili su Rovinski i Stikoti. Izmeu
dva rata rimske vodovode je istraivao i o njima pisao Novicki. Meutim, opsenija arheoloka istraivanja vrena su tek poslije Drugoga
svjetskog rata i bila su usmjerena na forum, ponajprije na sakralni ansambl nedaleko od njega.

Na temelju, mahom, jednodnevnih autopsija okolnoga terena, i
skromnih istraivanja, uglavnom intra muros, generalne zakljuke donijeli su Evans, Munro i Stikoti koji ve vie od jednoga vijeka nijesu
podlijegali kritikome sudu. Najnovija arheoloko-povijesna istraivanja i reviziona iskopavanja dovode ih u pitanje, pa je potrebno da se
preispitaju i usaglase s njihovim rezultatima.

Pobjednika vojna kampanja Lucija Anicija protiv Gencija 168.
godine p. n. e. zavrila se slomom ilirske drave, pljakom njenih bogatstava, zapljenom brodovlja i porobljavanjem stanovnitva. Sve do
Oktavijanove kampanje 3533. godine p. n. e. u izvorima nema pomena
o bilo kakvom otporu rimskoj okupaciji na ovome prostoru. U te tri godine voena je vojna akcija irokih razmjera protiv pobunjenih ilirskih
plemena u evernoj Dalmaciji. Pobuna je zahvatila i prostore june Dalmacije. U nizu plemena koja su se pobunila protiv rimske vlasti Apian
nabraja i Dokleate. Savladani su s neto vie napora, kako on svjedoi,
nesumnjivo brutalnom upotrebom sile i svirepom odmazdom nad pobijeenima koji su se odvaili da im prue oruani otpor. Odrasli mukar Pavle Rovinski, Crna Gora u prolosti i sadanjosti, Cetinje 1993, tom I, str. 584.
227
Stevo Vuini
ci su nemilosrdno ubijani, a ene i eca odvoeni u ropstvo i prodavani

na trgovima robova. To je bila karakteristika svih rimskih pobjednikih
kampanja bez izuzetka.

Rimski prodor u kontinent iao je od mora dolinom Bojane i nastavljao dolinama Morae i Zete dublje u kontinentalno zalee. Bio je
to agresivan kolonizatorski pohod koji je otpore lokalnog stanovnitva
surovo lomio, palio im kue i ljetinu, ubijao ih, robio i prodavao u roblje. Lokalno stanovnitvo je korieno kao robovska ili slobodna radna
snaga za obradu zemljita, proizvodnju hrane, javne radove i slino.2

Posljednji otpor rimskoj vlasti koji je zahvatio cijelu Panoniju i
Dalmaciju predvodila su dva Batona, Dezitijatski i Breuki, 69. godine n. e. Ustanak3 je bio i posljednji oajniki istup staroga duha domorodakih naroda koji je proizilazio iz razdoblja nezavisnosti i tradicija
ire shvaenog ilirskog podruja. Nakon ovoga ustanka zapoinje novo
razdoblje. Zapadni Balkan i panonski basen bespovratno naputaju svoje stare protoistorijske tradicije i antiki nain ivota poinje da prevladava na kompletnom ilirskome prostoru.

Jedna od posljedica velikoga Batonovog ustanka od 6. do 9. godine n. e. bila je podjela Ilirikuma4 na Gornji Illyricum Superior, kasnije
nazivan Dalmacia i Donji Ilirik Illyricum Inferior, uobiajeno nazivan
Panonia. Obje provincije su bile pod carskom upravom: delegirali su
legate koji su raspolagali snanom vojnom silom. Odmah nakon predaje Batona Dezitijatskoga u jesen 9. godine n. e. u Teutoburkoj umi, u
Germaniji, germanski voa iz naroda Heruska je unitio tri legije pod
zapovjednitvom Kvintilija Vara. Kao posljedica ova dva velika ustanka koja su iscrpla imperiju promijenjena je spoljna politika i umjesto
ekspanzije pristupilo se saniranju poljedica. U Germaniji su se trupe
povukle na Rajnu (koju vie nikada nijesu prele), a u Iliriku poela
je opta obnova privrede, izgradnja cesta, uspostavljena je mrea vojnih stanica koje su pratile via militaris koji je ubrzo izgraen i poela
ubrzana urbanizacija i s njome romanizacija i pacifikacija buntovnog
ure Bokovi, Arheoloka istraivanja erdapa 1956-1970, Starinar, 198283, str. 13.
3
Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i Ilirska zmija posljednja borba, Sarajevo
2011 god, str. 150
4
Salmedin Mesihovi, Namjesnici provincije Gornji Ilirik/Dalmacije od 4268 n.
e., Godinjak ANUBIH, 2011, str. 149 i dalje....
2
228
stanovnitva. Legat Dalmacije raspolagao je s dvije legije (VII i XI),

i veim brojem auksilijarnih ili pomonih jedinica. Stacionar VII legije bio je u dananjem Gardunu Tilurium na rijeci Cetini. Vjerovatno
je njena zona odgovornosti bila istona Dalmacija koja je zahvatala i
dananju Crnu Goru, a XI legije Burnum kod Kistanja na rijeci Kupi
i kontrolisala je zapadnu Dalmaciju. Namjesnik od 14. do 20. godine
n. e. bio je Publije Kornelije Dolabela (Publius Cornelius Dollabela),
u vrijeme Avgustova nasljednika cara Tiberija (1437. g. n. e.). Prema
natpisima iz okoline Solina, bio je zasluan za izgradnju putne mree
duge vie od 400 rimskih milja ili oko 600 km za samo pet godina.5
Mreu su gradile VII i XI legija, pomone trupe, radnici i vjerovatno
robovi iz prethodnoga ustanka. Sljedei je bio Lucije Volusije Saturnin
(Lucius Volusius Saturninus) koji je bio namjesnik od vremena Tiberija
do poetka vlade Kaligule 3940. g. n. e. Potom slijedi Lucije Aruncije
Furije Kamil Skribonijan (Lucius Arunttius Furius Camillus Scribonianus) koji je bio namjesnik do 42. g. n. e. Naslijedio ga je Lucije Salvije
Oton (Lvcivs Salvias Otho) do 43 n. e., pa potom slijede: Lucije Kalpurnije Pizon (Lvcivs Calpvrnivs Piso), Gaj Umidije Durmije Kvadrat
(Caivs Vmidivs Dvrmivs Quadratvs), Publije Antej Ruf (Pvblivs Anteivs
Rvfvs) u vrijeme posljednje godine Klaudija i Nerona. U vrijeme legata Scribonijana uprava u Dalmaciji je bila uvuena u zavjeru protiv
cara Klaudija. Uzrokovala ju je Klaudijeva supruga Mesalina koja se
zavjerom rijeila konzula Apija Junija Silana i izazvala senatore koji se
se zavjerili protiv Klaudijeva reima. Pobuna je otkrivena a Skribonijan
je, kako pie Tacit u Historiji (II, 75): Sic Scribonianum Sub Claudio
interfectum, sic percussorem eius Volaginium e gregario ad suma militiae provectum Ubio ga je vojnik Volaginius koji je unaprijeen u
najvie vojne inove. A VII i XI legija u Iliriku su ostale vjerne caru i
dobile poasni naziv Klaudiju odane i vjerne Claudia Pia Fidelis.
Dalmatinske legije su podrale i Vespazijana kako pie Tacit u Historija
III, 50, Ceterum propinqua hieme et umetibus Pado campis expeditum
agmen incedere sigma, aquileaque victricium legionum militres vulneribus aut aetate graves plerique etiam inegri Veronae, relicti: sufficere
cohortes alaeque et e legionibus lecti profligato iam bello videnbatur
udecima legio sese adiunxserat, initio cunctata sed prosperis rebus
Salmedin Mesihovi, Dolabelino doba, Zbornik ANUBIH, br. 39, Sarajevo,
2011, str. 120.
229
Stevo Vuini
anxia quod defuisset; sex milia Dalmatarum....- konzul Pompej Silvan

je vodio XI legiju ojaan sa 6000 tek regrutovanih Dalmatinaca, kako
Tacit pie, Pompej je bio star i nemaran pa je vojskom komandovao
legat Anije Baso. Po svojoj volji pridruili su im se i mornari flote iz
Ravene meu kojima je bilo i Dalmatinaca, vjerovatno i Dokleata i pripadnika drugih plemena sa crnogorske teritorije.

iri prostor Dokleje bio je strateko mjesto na kojem su se ukrtale praistorijske saobraajnice koje su povezivale primorje s kontinentom, a zaleem, iroke prostore u unutranjosti Dinarida. Njena okolina,
osobito priobalje donjega toka Zete, bila je sredite razvijenih praistorijskih zajednica koje su eksploatisale lokalne resurse. Nakon pobjednike Oktavijanove kampanje protiv pobunjenih Dokleata te zajednice
su porobljene, dijelom pobijene, naseobine popaljene, a zemljite konfiskovano i prevedeno u ager privatum Doclee koji je dodjeljivan isluenim vojnicima i kolonima. Narednih decenija slijedila je kolonizacija
prostora i izgradnja pratee infrastrukture. Zaleem Jadrana proeena
je cesta koja je preko Crne Gore povezivala istone i zapadne rimske
provincije, a u sreditu buntovnih Dokleata izgraen je utvreni grad
municipium Doclea. Utemeljena je u vrijeme Flavijevaca, cara Vespazijama6 ili njegovih sinova Tita Vespazijana i Domicijana (vladali od 69.
do 96. g. n. e.), tek nekolike decenije nakon sloma Batonova ustanka
(69. g. n. e.), kad je Ilirikum konano pokoren i u njemu uspostavljena
rimska vlast. Smirena politika situacija u imperiji i lojalnost dalmatinskih legija i Dalmatinaca doprinijele su da se u vrijeme Vespazijana7
lokalno stanovnitvo saivi s rimskom dravom i doivi je kao svoju.
Tome je doprinijela i dobra uprava koja je potovala domae institucije,
jer su skoro svi legati bili u srodstvu s vladarskim porodicama. Dakle,
Ilirik je bio pod carskim kompetencijama i poklanjala mu se izuzetna
panja, s ciljem da se romanizuje i pacifizira to im je i uspjelo i to u
vrijeme Vespazijana. Rim je unutar Ilirskog teritorija poeo da osniva
nove municipije. Oslonac su mu bili lokalni vojni veterani koji su se u
rimskoj slubi pretvorili u siguran oslonac imperije. Municipiji su naseljavani i s visokim rimskim slubenicima domaega porijekla. Veterani
kojima je povjeravan municipij dobijali su zemlju u vlasnitvo na
Ferdo ii, Narodna starina, Zagreb, travanj 1922, str. 20.
Salmedin Mesihovi, Namjesnici provincije Gornji Ilirik/Dalmacije od 4268
n.e., Godinjak ANUBIH, 2011, str. 162.
6
7
230
temelju prava da je osvojena zemlja dravno vlasnitvo. U municipije

Rim je slao i koloniste iz Italije. Oni su s domaim graanima sainjavali novo municipijalno graanstvo. Npr., Petronius Asperus je tako
dobio imanje u Lazama Radevia, na njemu izgradio vilu rustiku i bavio
se poljoprivredom. Ime i prezime je ostavio na zavjetnoj ari posveenoj
Neptunu, spasiocu od smrtne opasnosti.8 Eksploatacija robovske radne
snage dokumentovana je negvama za robove.9 Takvom politikom, koja
je uzela maha naroito od Vespazijana, Rim je osiguravao upravu nad
Dalmacijom. Najprivreniji i najodaniji su bili islueni ilirski vojnici na
koje se Rim oslanjao.

Izgradnja grada poinjala je obredom inauguratio tokom kojega
bi se konsultovali bogovi i utvrivala njihova volja.10 Zatim bi se vrio
orientatio tako to augur stane na mjesto koje e biti geometrijsko sredite grada11. Okrenuo bi se licem prema istoku i rairio ruke. Pravac
njegovih ruku je pokazivao pravac karda (cardo maximus). Upravno na
njega, taku koju je utvrdio kao sredite, povukao bi se dekuman grada
(decumanus maximus), koji se protezao pravcem istok-zapad. Dio grada sa desne strane nazivao bi se pars dextrata, a s lijeve (everne strane) pars sinistrata. Slijedio je obred obiljeavanja gradskog perimetra
pomoerium svete granice grada. Nakon izvrenih auspicija ovlateni magistrat bi plugom zaorao brazdu kojom bi oznaio okrug grada.
Zatim je slijedilo utvrivanje spoljnjeg obima i unutranjeg rasporeda
limitatio. Na koncu se vrio consecratio, tokom kojeg su svjetenici
prinosili rtvu i izgovarali prigodne molitve. esto je pravac karda i
dekumana podeavan prema rui vjetrova. Voeno je rauna o irini
ulica. Jo je Zakonom deset tablica u Rimu bilo propisano da glavne
ulice imaju irinu od najmanje 16 (3,73 m), a sporedne 10 stopa (2,96
m). U Dokleji je cardo prilagoen rui vjetrova u pravcu everoistok
jugozapad. Diktirao ga je lokalni vjetar poznat kao ever koji duva od
pravca everoistoka.

Opirnije u poglavlju: Ager privatum u priobalju donjega toka rijeke Zete.
Isto.
10
Nevenka Petrovi, O urbanizmu Cariinog grada, Starinar, XVXVI, 1964/65,
str. 6166.
11
Kornelija Giunio, Sveenici i sveenike organizacije u rimskoj provinciji Dalmaciji, doktorski rad, Zadar 2011 godine, str. 140.
8
9
231
Stevo Vuini

Dokleja i njena okolina bili su temelji rimske imperijalne moi
u kontinentalnom zaleu Crne Gore. Nastala je naseljavanjem romanizovanog autohtonog stanovnitva koje je iniciralo njeno osnivanje i
doseljavanjem beneficijara i kolonista. Potvruje to i epigrafski natpis
s epistilne grede gradske bazilike,12 na kojem se ita posveta domorocu
Marku Flaviju Balbinu, etetu od 15 godina iz tribusa Kvirina kome
pripadaju Flavijevci. Njemu je gradsko vijee podiglo konjaniku statuu, a pozlatili su je njegovi roditelji Marko Flavije Fronto i Flavija
Tertula. Takva ast je podrazumijevala da su bili izuzetno zasluni graani. Popis asti cursus honorum koje je imao Marcus Flavius Fronto prikazuje ga kao visokog rimskog uglednika u koga su vlasti imala
veliko povjerenje.13 Bio je svjetenik sacerdos u kolonijama Naroni i
Epidauru, duumvir u Risnu, duumvir kvinkvenal i pontifik u koloniji
Skadru, duumvir i flamen boanskog Tita i prefekt udruenja zanatlija
u Dokleji. O njegovoj ulozi u gradu i drutvu svjedoi i injenica da
mu je narod plebs na forumu postavio statuu od bronze ex aere conlato.
Sluba koju je vrio caru Titu Flaviju flamen divi Titi datira natpis u
razdoblje neposredno nakon 81. godine.

Sacerdos je izvorno naziv kojim se imenovao svjetenik dravno
priznatog boanstva, dok su su flameni svjetenici diviniziranog cara.14
Svjetenici su bili pontifici i auguri. Bili su osloboeni vojnike slube i
imali su pravo na dekurionske poasti. Najugledniji je bio pontifex koji
je po poloaju u provinciji odgovarao rimskom pontifexu maximusu.15
Flamene je biralo vijee dekuriona, u ovom sluaju Dokleje. Broj je
zavisio od provincije do provincije i od vremena do vremena. Birani su
na godinu dana meu lokalnom oligarhijom i uglednicima, i nijesu se
smjeli zaklinjati protiv svoje volje niti dodirivati mrtvo tijelo. Tokom
obreda posveenog diviniziranom caru, ili nadzora zavjeta i rtvi u ast
cara i carske familije, odijevali su togu sa grimiznim obrubom toga
praetexa i stavljali zlatnu krunu na glavu, kako bi podetili na carsko
boanstvo koje predstavljaju.16 Sve ove pobrojane injenice o Marku
Pjero Stikoti, Rimski grad Doclea u Crnoj Gori, Matica crnogorska, 1999, str. 134.
Kornelija Giunio, Sveenici i sveenike organizacije u rimskoj provinciji Dalmaciji, doktorski rad, Zadar 2011, str. 166
14
Isto, str. 163.
15
Isto, 189.
16
Isto, 207.
12
13
232
Flaviju Frontu i one utvrene u prethodnim prilozima ove knjige, navode na ozbiljnu sumnju da je on jedan od osnivaa Dokleje, mogue, ak
najzasluniji. U tom sluaju bi se njeno utemeljenje vremenski smjetalo u drugu polovinu I vijeka, to nam se ini najvjerovatnijim.

Inae, na dvadesetak nadgrobnih natpisa17 mogu se proitati imena koja su u vezi s dinastijom Flavijevaca koja je vladala od 69. do 96.
godine: Flavio Tito, Lucio Flavio, Flavija Narcisija, Marko Epidio, iz
tribusa Kvirina, Flavija, Gajeva kerka, Flavija Eutija, Tito Flavio Lusio, Flavije Melitonije Blandi, Lucije Flavije Epidijan, iz tribe Kvirina,
Tit Flavije, osloboenik, Tit Flavije Dionizije, Flavija Bazila, Flavijo
Kresenso, Tit Flavije Verekund, Flavije Urso, Flavije Epidijanus Kvartion, Flavija Feba, Kvint Flavije Helen, Flavije Gesimus, Flavija Januarija, Flavija Pinija, Flavija Kvintina, Flavija Ursila, Flavije Urso,
Flavija Bebila, Flavija, Gajeva kerka, i Gaja Flavija Justa, rob.
Sigurno da vidljivih pomaka u romanizaciji zetsko-bjelopavlike
ravnice, i uopte kontinentalnog zalea, nije bilo do konanog vojnopolitikog potinjavanja Dokleata. Najvie joj je bilo izloeno stanovnitvo upravnih centara u kojima je bio vojno-administrativni aparat.
To se dokumentuje javnim graevinama, kakva je bila civilna bazilika
imperijalnih dimenzija, koja je svjedoila o rimskoj moi, kulturi i doprinosila ugledu imperije i imperatora kod lokalnog stanovnitva. Potinjavanjem stanovnitva nametnuta mu je i rimska kultna praksa koja
je potovala Jupitera. U hramu Jupitera kapitolijskog, vrhovni rimski
magistrati su se zavjetovali na odanost Republici, a u doba avgust,
rimskom imperatoru vota pro salute imperatoris. Ovaj kult je bio u
uskoj vezi s carskim kultom.

Proces romanizacije autohtonih kultova i njihovo sinkretizovanje s institucionalnim rimskim bio je vaan u procesu romanizacije
provincija. Zato su, u vrijeme carstva, zavjet na odanost rimskom caru
gradski magistrati najee polagali pred Jupiterom.18 Posvete Jupiteru
(kojih ima nekoliko u Dokleji) predstavljaju lojalnost rimskom caru i
dravi. Moe se konstatovati da su uglavnom bile inspirisane dravnom
ideologijom. On je (Jupiter) predstavljao zatitnika rimske zajednice na
Jovan Martinovi, Antiki natpisi u Crnoj Gori, Matica crnogorska, 2011, str.
123198.
18
Marko Sinobad, Jupiter i njegovi tovatelji u svijetlu epigrafskih izvora na
podruju Hrvatske, Opvscvla archaeologica, 2010, str. 163.
17
233
Stevo Vuini
ijem je elu bio imperator. Lokalna elita, u kojoj je nesumnjivo vidnu

ulogu igrao i Marko Flavije Fronto, svjetenik u kolonijama Naroni,
Epidauru i Risnu, duumvir, vrhovni svetenik u Skadru, nametnula je
rimsku religijsku praksu, vjerovatno i jupiterijansku. Jupiterijanska teologija je dobila na znaaju tokom vladavine Flavijevaca i kasnije. Poslije graanskoga rata 69. godine, kad su se na prijestolu smijenila etiri
vladara, Flavijevci koji su doli na vlast pokuali su sebe da distanciraju od julijevsko-klaudijevske dinastije i samim tim legitimiu autoritetom vrhovnoga rimskog boga19 Jupitera Kapitolijskog. Taj kult poinje
upravo s Vespazijanom, i to kao dravnoboanstvo s razliitim epitetima: Conservator, Fulgeralis, Fulminator, ali najee Iuppiteroptimus
maximus (IOM)20. Inae, Jupiterovih natpisa na podruju Ilirika do sada
je registrovano neto manje od hiljadu.21 U Dokleji su do sada naene
nekolike are posveene Jupiteru s tim epitetom.

Stanje na lokalitetu i dokumenti

Dosadanja arheoloka istraivanja Dokleje bila su uglavnom
usmjerena na forum i njegovu neposrednu okolinu. Taj prostor je definisan kao povrina od javnoga znaaja na kojoj je smjetena bazilika,
forum, dva hrama i dva javna kupatila. Unutar bedema nije potvreno
postojanje dva vana urbana sadraja pozorita i amfiteatra, mada su
neki istonojadranski gradovi Pula, Jader, Burnum i Salona imali velike amfiteatre.22 Salonin je izgraen u II vijeku i bio je elipsoidnog
oblika znatnih dimenzija, 126 x 102 metra.
Isto, str. 165.

Ivo Bojanovski, BiH u antiko doba, str. 371.
21
Isto, str. 175.
19
20
22
234
235
Stevo Vuini
Sl. 1. Animacije mogueg izgleda foruma i velikih termi23

U oktobru 2007. godine izvrena su istraivanja everozapadnog
dijela Dokleje primjenom magnetometrije, tehnike za otkrivanje promjena u magnetskom polju zemlje. Njome se efikasno definiu mjesta
koja obiluju keramikom, zidovi, iskopi i slino.24 Objavljeni rezultati su komplementarni s rezultatima autopsije okolnoga terena i agera
privatuma priobalja donjeg toka rijeke Zete, koji ukazuju da ona nije
bila urbanistiki dovren grad. Unutar bedema na velikoj povrini nije
izgraen nijedan objekat.

Negativne anomalije oznaene cigla-narandastom bojom odraz
su podzemnih kamenih ili keramikih urbanih struktura. U evernom
bloku, zapadno od foruma, uoavaju se konture objekata oznaene po Frem iz filma Podgorica grad u pokretu reditelja Branka Baletia i scenariste Steva Vuinia, animacija Ranko Radovanovi.
24
Leonie Pett, Duklja Izvjetaj sa geofizikih istraivanja, oktobar 2007. god,
Zbornik radova Nova antika Duklja, JU Muzeji i galerije Podgorice, 2010, str.
744.
23
236
evi s M 11 pa do M 18, a istono s M 26 pa do M 35. U junom bloku

je koncentracija objekata u njegovom istonom dijelu, iznad rijeke Morae. Konture podzemnih struktura oznaene su sa M 51 pa do M 63.
To je ukupno est objekata na prostoru od nekoliko hektara, to ukazuje
na to da taj dio grada unutar bedema nije bio urbanizovan i izgraen.
Ostale anomalije su posljedica agrokulturnih intervencija, ostataka poratnih struktura koje su sluile za izradu betonskih stubova, podzemne
telefonske mree, uzemljenja za dalekovode ili su anomalije geoloke
prirode. Mala gustina objekata unutar bedema i posljedino slaba naseljenost grada koja se oitovala magnetometrijskim snimanjem moe se
jasno zapaziti i uvidom na terenu ili pregledom satelitskih snimaka.
Sl. 2. Munroov plan Duklje
237
Stevo Vuini
Sl. 3. Istraeno podruje geofizikom metodom

omeeno crvenim linijama
238
239
Stevo Vuini
Sl. 4. Interpretacija rezultata magnetometrijskoga snimanja

pokazuje da je snimani prostor bio slabo naseljen
temelji objekata oznaeni su cigla bojom25

Dokleja je sagraena istovremeno s bedemima koji su ozidani u
jednom mahu i s njima je inila integrisanu cjelinu. Na takav zakljuak
navodi i istovjetan slog primijenjen za gradnju i bazilike i bedema, ali i
izbor lokacije. Osnivai su je odabrali zbog njenoga povoljnog poloaja
za odbranu s dvije strane je izolovana rijekama Zetom i Moraom, a
Direktor Muzeja grada Podgorice gospodin Niko Martinovi ljubazno se odazvao
naoj molbi i dozvolio nam da objavimo grafike prikaze magnetometrije.
25
240
s tree suvim koritom potoka iralije koji provri u vrijeme kia, i utvrdili je monim bedemima. Jo su bila svjea eanja na snaan otpor
Dokleata Oktavijanovim legijama koje su ga 33. g. p. n. e. skrile s velikim naporima. Pretpostavili su komfor nad fortifikacionim prednostima
lokacije na kojoj je sagraen grad, izolovan od glavne antike saobraajnice i resursa zetske ravnice i Skadarskoga jezera. Naslonili su je na
preistorijsku saobraajnicu, u antici perifernu, koja je povezivala prostor
dananje Hercegovine, lijevom obalom Zete do platoa na kome je sagraena Dokleja. Ona se ispod njenog everozapadnog bedema ravala u
dva kraka. Jedan je vodio duboko ka kontinentalnom zaleu, pravcem
preko ovovremenih Rovaca i dalje ka Mojkovcu i panonskoj niziji, a
drugi preko rogamskoga gaza na Morai ka Skadru. Kontinentalni krak
donedavno su koristili Rovani saobraajui njime ka Podgorici, dok
nije izgraena jadranska magistrala kroz Platije, a hercegovaki, trgovci
i stoari koji su njime erali stoku i drugu robu od Spua, preko rogamskoga gaza do Podgorice i dalje. Na taj krak se u neposrednoj blizini,
iza brda Trijeba, nadovezivao i krak koji je vodio od Drobnjaka preko
Lukavice, kroz Pipere ka Podgorici. Neposredno ispod bedema Dokleje
je prijelaz preko suvoga korita potoka iralije koji provri tokom velikih
kia. Naziva se Bulin most, ali se na njemu ne uoavaju ostaci mosta,
sem nekoliko velikih kra razmaknuto postavljenih u koritu da se preko
njih preskae potok u vrijeme malog vodostaja.
Sl. 5 Trase preistorijskih puteva koje su se ravale ispod gradskih bedema

241
Stevo Vuini

Grad je sluio kao centar za romanizaciju i kontrolu nepokornih
plemena u kontinentalnom zaleu. Unutar bedema dominiraju blokovi
javne namjene forum, terme, hramovi i kompleks crkava koji imaju
veliku povrinu. Bazilika je spolja bila omalterisana i premazana crveno zagasitom bojom, a sokl odvojen crnom geometrijskom linijom.26
everni blok koji zatvara forum sa everne, zapadne i istone strane
i jugozapadni koji se protee od ua iralije u Zetu, obalom Zete do
ua i iznad Morae 200 m uzvodno nije imao urbane sadraje sem
nekoliko kompleksnih objekata po svemu sudei privatne namjene.
Ekonomske, a kasnije i politike prilike nijesu dozvolile Dokleji da
preraste u ozbiljnu urbanu aglomeraciju, uskratile su je za akvadukt od
Cijevne, koji nikada nije zavren, i most, preko kojega bi se ostvarila
najkraa veza s lijevom obalom Morae.

Ager privatus Dokleje je prilino skroman. Koncentrisan je u priobalju donjega toka rijeke Zete, ukupne povrine oko 130 hektara. Ne
treba iskljuiti mogunost da su u njenoj funkciji bile i ekonomije, po
svemu sudei vila rustika u Doljanima, Dinoi, Gostilju, Mataguama,
Donjoj Gorici, Sigama i Zidanicama. Tradicija vinogradarstva u Doljanima vjerovatno je antiko naslijee. Moe se pretpostaviti, s visokim stepenom vjerovatnoe, da je selo Masline ispod Kakaricke gore
imenovano po nasadima maslina iz antike koji su se donedavno drali.
Znaajan trgovaki proizvod je bio lokalni mlijeni proizvod dokleatski
sir, danas u narodu poznat kao mjeavina, izvoen i u Rim.

Nema materijalnih dokaza da su obilni energetski resursi Zete,
na potesu od Vranickih Njiva do ua, i Morae ispod istonih bedema,
korieni u privredne svrhe. Nalazi dva kamena za rvanj, naena u
koritu rijeke ispod vile rustike u Vraniu, udaljenoj od grada kilometar
uzvodno Zetom, potvruju da energije ovih dvaju rijeka nijesu eksploatisane u privredne svrhe mlinovi, kovanice i pilane.

Broj stanovnika koji su naseljavali Dokleju unutar bedema, od
osnivanja do njene propasti, bio je promjenjiv i zavisio je od politikih,
ekonomskih i zdravstvenih prilika. Takav zakljuak podupiru i rezultati
istraivanja jugoistone nekropole povrine 4000 m na kojoj je utvr Pare odlomjenog maltera vieli smo tokom iskopavanja poetkom 90-tih godina.
Naalost ono nije sauvano niti je izvrena konzervacija zida s originalnim malterom i bojenim premazom.
26
242
eno postojanje svega 351. groba.27 Suvie skroman broj ukopa na tolikoj povrini, i za jedan municipijum. Na zapadnoj nekropoli livade
Kosturnica i Bjelovine, sredinom 2000-te, u jednoj kampanji istraeno
je 29 grobova. Rekognosciranjem irega prostora koji je u doticaju s
istraenim djelovima nekropola, vrenog nakon prokopavanja kanala
za PTT i vodovodnu mreu, ili primjene agrotehnikih mjera dubokog
oranja tih prostora za potrebe uzgajanja poljoprivrednih kultura, utvrdili smo da su oba groblja zahvatala veu povrinu, sa iznimno malom
gustinom ukopa. Tu i tamo nailazili smo na skupine od po nekoliko
grobova na veim meusobnim rastojanjima. Ove injenice same po
sebi sugeriu da je gradska populacija bila nevelika.

Na prostoru Dalmacije, u ijem zahvatu je i Dokleja, proena
doivljena starost odraslih osoba antike populacije je 38,0, u kompozitnom uzorku kontinentalne Hrvatske 38,2, a istonog Jadrana 39,7
godina.28 Na mortalitet su bitno uticale i epidemije zaraznih bolesti,
tako da on nije bio ravnomjeran po stoljeima i godinama. Posljedice
kuge i drugih zaraznih bolesti koje su povremeno desetkovale stanovnitvo, ostavljale su za sobom enormno veliki broj grobova u brojano skromnim populacijama. Dalmatinski prostor je u vrijeme Marka
Aurelija poharala kuga 164. i bijesnila je do 180. godine. U Rimu je
dnevno umiralo po vie hiljada ljudi.29 Epidemija se obnovila 531. pa
542. i periodino se obnavljala do konca VI stoljea.30 Zarazne bolesti
su posljedino uzrokovale depopulaciju, osobito gradova, zbog ega
je gustina naseljenosti u vrijeme antike promjenljiva veliina, koja je
periodino znatno varirala, i teko ju je fiksirati za odreenu cifru.

Metoda prorauna broja stanovnika jedne naseobine na temelju
broja umrlih, gustine ukopa, razdoblja tokom kojega je groblje korieno, ivotnog vijeka pokopanih i demografskih tablica ne moe se primijeniti u ovom sluaju, jer nauka nije utvrdila parametre.31 Druga metoda
Arheoloka zbirka Titograd, Antika Duklja nekropole, Obod Cetinje 1975, str. 16.
Mario Novak, Antropoloka analiza antike nekropole Zadar-Relja u kontekstu
antikih nekropola Hrvatske, www.academia.edu, str, 156-157.
29
Gordan Ravani, Crna smrt 1348-1349 u Dubrovniku, Sveuilite u Zagrebu,
Filozofski fakultet, http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2340/1/256747.G.R-doktorat.pdf ,
str. 10.
30
Isto, str. 13.
31
Na nau molbu ljubazno se odazvao Mario Novak i predoio nam metodu obrauna gustoe naseljenosti na temelju citiranih parametara kojima ne raspolaemo.
27
28
243
Stevo Vuini
razraena na temelju prouavanja veliine i broja stanovnika 82 rimska

grada nije prikladna da se primijeni za grad koji nije bio trgovako,
privredno i administrativno sredite provincije. Brojka od 130 stanovnika po hektaru je previsoka za antiku Dokleju.32 Objekti javne namjene zahvatali su veliku povrinu. Samo forum i dvoje termi 2 hektara.
Znaajna povrina je bila neizgraena, a na preostaloj su dominirali
jednospratni objekti stambene i poslovne namjene. Kao uporeenje za
utvrivanje gustine naseljenosti i broja stanovnika nekog municipijuma
treba istai da su vojni kasteli, inae, izrazito visoke gustine smjetaja,
to nije sluaj u gradovima, za jedinicu pjeaka od 500 vojnika cohorta
quingenaria peditata graeni na povrini od 1,5 ha, a za 1000 konjanika
ala milliaria od 6 ha.33 Rimske legije koje su brojale oko 6000 legionara
smjetane su u castra legiones povrine od 20 i vie hektara iz kojih im
je pruana ligistika potpora horreum, valtetudinarium i fabrica.34 Na
temelju izloenih pokazatelja moemo sa sigurnou pretpostaviti da se
tokom njenog urbanog ivota broj stanovnika kretao od nekoliko stotina do jedne hiljade, povremeno moda i neto vie.

Posljednje pisano svjedoanstvo o urbanom ivotu Dokleje je iz
602. godine. Episkop Gregorije izvjetava Jovana episkopa Justinijane
Prime da je dukljanski episkop Pavle posrnuo u tjelesni grijeh i opljakao crkvene stvari. 35 Nekih trista godina kasnije, Konstantin Porfirogenit
(vladao od 913959), u svom djelu De administrando imperio pomenuo
je ovaj grad kao pust: Region Dioklea su na poetku takoe naselili Romani koje je tamo doveo iz Rima car Dioklecijan, kao to je reeno u istoriji Hrobata, a pokoravali su se caru Romeja. No, i ovaj regio su osvojili
Avari i opustoili ga. Tek u vrijeme cara Iraklija on je poeo da se naseljava, kao i Hrobatija, Servija, zemlja Zachluma, Terbunija i Kanale. Ovaj
regio je nazvan Dioklea prema gradu koji je osnovao car Dioklecijan, koji
je sada bez itelja, no i do dananjeg dana se naziva Dioklea.36 Navedeni
I na ovu metodu koju je razradio Glenn Storey 1997 god. nas je ljubazno uputio
Mario Novak.
33
Mario Novak, Antropoloka analiza antike nekropole Zadar-Relja u kontekstu
antikih nekropola Hrvatske, www.academia.edu, str. 181.
34
Mirjana Sanader, Rimske legije i njihovi logori u hrvatskom dijelu panonskog
limesa, Opuscula archaeologica 27, str. 466.
35
Vojislav D. Nikevi, Monumenta Montenegrina, knjiga I, CID, Podgorica, 2001,
str. 144.
36
Konstantin Porfirogenit, O upravljanju carstvom, DANU, 2009, str. 98.
32
244
izvor, uparen sa materijalnim dokazima, potvruje da su joj poetkom VII

vijeka, Avari nasilno prekinuli urbani ivot.

Zakljuak

Komparacijom svih elemenata koji su raspravljeni u ovom i prethodnim prilozima moe se donijeti zakljuak.
Dokleja Doclea je osnovana u vrijeme carske dinastije Flavijevaca, u drugoj polovini I vijeka, kao mona utvrda municipium u sreditu
plemena Dokleata iz koje je vrena kontrola i romanizacija staroedilakog stanovnita. Osnivai su odabrali lokaciju zbog njenoga povoljnog poloaja za odbranu i blizine raskra puteva koji su povezivali
primorje s kontinentom i Rim s Konstantinopoljem. Osnovali su je romanizovani staroedioci i koloni, rimski graani. Graena je istovremeno s bedemima koji su ozidani u jednom mahu i s njima je inila jednu
integrisanu cjelinu. Primarni izgraeni sadraji bili su javnoga znaaja
forum, bazilika, terme, hramovi i nekolike vile urbane lokalne oligarhije koja je kontrolisala privredne i poljoprivredne resurse irega podruja. Osnovu agera privatusa inila je uzurpirana povrina lokalnih
dokleatskih zajednica priobalja donjega toka Zete koje su tokom Oktavijanove ratne kampanja (3533. p. n. e.) popaljene, a stanovnitvo
dijelom pobijeno, porobljeno i raseljeno. Brojano skromna i ekonomski slaba populacija nije imala potrebu da u privredne svrhe eksploatie
vodene resurse kojima u neposrednoj blizini grada obiluju obje rijeke.
Zaobilazila ju je trasa antikog puta koji je povezivao istone i zapadne
provincije zaleem Jadrana. S njim je bila povezana jednim krakom,
dugim oko 8 kilometara, koji se od glavnog puta odvajao kod Spua, i
lijevom obalom Zete vodio do zapadne glavne gradske kapije.

Periferan poloaj u provinciji, okolina liena resursa potrebnih
imperiji i skromni privredni potencijali usporavali su njen razvoj. Vodovod od Cijevne poeo da se gradi koncem IV vijeka i nije dovren.
Izgradnja mosta na Staroj Zlatici kojim bi se on preveo preko Morae i
istovremeno bio u saobraajnoj funkciji ometena je prvim upadom Gota
400. godine. Promjene politikih i ekonomskih prilika izazvane nizom
upada Zapadnih, a kasnije i Istonih Gota tokom cijeloga V vijeka uzrokovale su redukovanje njenih urbanih funkcija. U novim okolnostima
Duklja se trasformisala u sredite crkvenog ivota irega podruja. Oko
245
Stevo Vuini
555. godine, u njenoj neposrednoj blizini, sagraen je most koji je proveo trasu saobraajnice koja je vodila zaleem Jadrana, ispod njenoga
everozapadnog bedema. Pred najezdom Avara na Prevalis, poetkom
VII vijeka, grad je konano opustio. Ali se unutar bedema, od prilike
do prilike, sve do danas obnavljao ivot ruralnoga karaktera. Naalost,
znaaj ovoga grada u vrijeme kasne antike nije srazmjeran oskudnom
broju materijalnih i pisanih podataka kojima raspolaemo. Malo je i
epigrafskih spomenika, pa ne moemo raspraviti sva pitanja u vezi s
njom.
246
UBIKACIJA LABEATSKOGA GRADA METEONA

Rezultati najnovijih arheoloko-istoriografskih istraivanja opovrgavaju zvanino stanovite nauke da se antiki grad Meteon nalazi
u Kuima, preslojen i nadograen tvravom Medun, a da je njegovo
modifikovano ime preivjelo u njenom imenu. Ovo pitanje se mora ponovo razmotriti u kontekstu povijesnih dokumenata i arheoloke dokumentacije koja je pribrana posljednih decenija i izvesti utemeljeni
zakljuak. Cilj ovoga priloga je da uporednom analizom svih relevantinih injenica identifikujemo i ubiciramo ovu ilirsku naseobinu koja se
nalazila u priobalju Skadarskoga jezera.
Stanovita istraivaa

Generacija istraivaa, poevi od Evansa, zakljuno s Pavlom
Mijoviem, Meteon je ubicirala na Medunu u Kuima. Evans je u planinama vie Podgorice smjestio Meteon u kojem je Anicijev poslanik Perpena zarobio brata, enu i dva sina Gencijeva i odveo ih u rimski logor
u Skadru. Smatrao je da ime ovoga starog ilirskog utvenja preivljava
u brdskoj tvravi Medun.1 Praniker i rober, poetkom prologa vijeka,
identifikuju Meteon s Medunom na temelju Evansova miljenja koje je
zasnovano na jednaenju po slinosti imena.2 Ova dva autora napominju da je vijesti o srednjovjekovnome Meteonu sakupljao Jireek koji
je pisao da se tvrava u vremenu srpskoga despota ura Brankovia
pominje kao Medonum ili Modon. 70-tih godina Milutin i Draga Garaanin smatraju neospornom identifikaciju Meteona3 s Medunom, dok
su u vezi s pitanjem razgranienja Dokleata i Labeata iznijeli sumnju.
inilo im se razumnim da se ta dva plemena razgraniavaju rijekom
Arthur John Evans, ESQ., M.A., F.S.A, Researches in Illyricum, Westminster,
1883, str. 84.
2
C.Praschniker und A. Schrober, Archologische forschungen in Albanien und
Montenegro, Wien 1919, str. 3.
3
Istorija Crne Gore, Titograd 1967, tom I, str. 9596.
1
247
Stevo Vuini
Moraom. Meutim, zbog blizine Dokleje kao nesumnjivog dokleatskog grada i Meduna labeatskog posumnjali su u Livijev podatak da
je Meteon labeatski, pretpostavljajui da je dokleatski i da je, moda,
granica izmeu njih malo istonije, blie albanskoj granici. Pavle Mijovi je samim naslovom poglavlja Meteon (Medun) u knjizi Gradovi i
utvrenja u Crnoj Gori ova dva ilirska utvrenja doveo u direknu vezu.
Pozvao se na Livija i konstatovao da su tokom treega ilirsko-rimskog
rata na Medunu zarobljeni Gencijevi sinovi, ena i brat.4

Ubikacija antikog Meteona na lokalitetu Medun izvrena je na
temelju glasovne slinosti. S jezikoslovnoga stanovita5 ima osnova za
sumnju da je nekadanji oblik METEON bio prethodnica dananjeg
oblika MEDUN. Osim prvoga sloga, preostali dio i jednoga i drugoga
oblika ne daje materijala za sigurnu tvrdnju da je MEDUN nastalo od
METEON. Insistiranje na etimologiji METEON > MEDUN ini se kao
previe slobodna hipoteza. Valjalo bi nai jo slinih primjera, ako ih
ima, kojima bi se ta hipoteza mogla potvrditi. Pri tome treba imati u
vidu i mogunost da antiki pisci nijesu adekvatno biljeili, a ni uli
izvorni izgovor odreenoga toponima. to se tie Modona i pogotovo
Medonuma, kako ga nazivaju Stefanica Crnojevi, odnosno, mletaki
Senat, uoava se jasna veza s Medunom. Grupa ON mogla je dati U
(staroslovenski nazal ON davao je U, npr. ronka > ruka). Odakle na
kraju N teko je rei, mada bi mogla biti u pitanju specifina nazalizacija krajnjega vokala u rijei, koja je bila tipina upravo za kuku oblast
(npr. rekan umj. reka).
Dokumenti

Najstarije pomene Meteona imamo kod antikih istoriara Polibija i Livija. Polibije (29.3,19) ga je nedvosmisleno ubicirao u labeatskoj zemlji, dovodei u vezu poslanstvo makedonskoga kralja Perzeja,
koje se sastalo sa Gencijem, ilirskim kraljem upravo na tom lokalitetu.
Pantauh, poslanik makedonskoga kralja Perzeja, upuen ilirskom kralju
Genciju oko saveznitva protiv Rimljana i Dardanaca, dobio je zadatak
Ulcinj, 1975, str. 16.
5
Na nau molbu ljubazno se odazvao dr Adnan irgi koji je tumaio glasovnu
slinost. Njegovo tumaenje citirano je u cjelini.
4
248
da kae kralju da e za saveznitvo dobiti, ve traeni, novac u iznosu

od trista talenata i da s njim razmijeni zakletve o saveznitvu. Gencije
je trebalo da poalje taoce po Pantauhovome izboru i da primi one koje
zatrai pismeno i da pripremi sve to je neophodno za prijenos 300 talenata. Pantauh je, navodi Polibije, odmah krenuo i stigao u Meteon u
Labeatidi, sastao se s Gencijem i nagovorio ga da se pridrui Perzeju.
Livije je u Povijesti Rima detaljno opisao rat protiv Gencija i dva puta
pomenuo Meteon. Prvi put, kao i Polibije, ali opirnije, u kontekstu
poete Pantauha, Persejeva izaslanika koji ga je poetio u Meteonu, u
zemlji Labeatidi, u vezi s realizacijom makedonsko-ilirskog protivrimskog saveza. On potcrtava da je prethodni Persejev poslanik Hipije ve
dogovorio da se razmijene taoci i da Perzej isplati Genciju 300 talenata
ili oko 7500 kg srebra, a da se u Meteonu, zemlji Labeatida, susreo s
Gencijem i u njemu od kralja primio zakletvu i taoce (Livije 44.23,1
10). (Drugi put u okolnostima zavretka ilirsko-rimskoga rata.) Rimski
pretor Lucije Anicije povjerio je zadatak svom izaslaniku Perpeni da
otputuje u Meteon, grad plemena Labeata, zarobi i dovede u rimski logor pod Skadrom Gencijevu enu Etlevu, sinove Skerdilaida i Pleurata
i brata Karavancija to je ovaj i uinio (Livije 44.32, 15). Ratna kampanja protiv Gencija trajala je 30 dana. Taj rat je jedinstven u povijesti
rimskoga ratovanja, jer se za njega saznalo tek kad je zavren. Livije
(44.32, 15).

Za ubiciranje Meteona od znaaja je i plastini opis sukoba dvije
vojske ispred skadarskih zidina, rijeen u rimsku korist, koji je u konanici zavrio Gencijevim padom u ropstvo. Livije (44.31, 115) pie:
Zatvorili su vrata i porazmjestili se naoruani po zidinama, vratima
i kulama i odbranili grad, otjerali bi Rimljane od zidina i pokuaj bi
bio uzaludan. Ali oni su izali iz grada i s vie sranosti zapoeli bitku
na jednakom terenu nego to su je izdrali. Bili su odbijeni i zbijeni u
bijegu, a vie od dvije stotine palo je u samom otvoru vrata, unijevi
toliko straha da je Gentije odmah poslao poslanike preko kojih je molio
primirje da bi mogao razmisliti o svom poloaju. Data su mu tri dana;
budui da je rimski tabor bio udaljen od grada skoro pet stotina koraka,
ukrcao se na lau i plovio rijekom Barbanom do Labeatskog jezera,
jer je toboe traio skrovite da tamo razmilja, ali se, kako je postalo
oigledno, lano nadao da e brat Karavatije skupiti mnogo tisua oruanih ljudi i stii iz onog podruja u koje je bio poslan. Nakon to je
249
Stevo Vuini
glasina o tome prestala, nakon tri dana istu je lau pustio rijekom prema
Skodri. Poslavi naprijed glasnike da osiguraju mogunost da se obrati
pretoru i dobivi dozvolu, doao je u tabor...6

Gencije je kako Livije izvjetava koristio lau kojom se izvezao
na Labeatsko Skadarsko jezero. Ukoliko je iao ka Meteonu, pretpostavljenom u kukim brdima, u kojem su mu bili sklonjeni ena, sinovi
i brat, laom se mogao najbre i najpogodnije prevesti. Izmeu Skadra
i dijela jezerske obale, koja mu je najblia, rastojanje iznosi oko 30
kilometara. Od nje do kukoga Meduna ima jo oko 30 km, ukupno 60
km. Rastojanje od Skadra do u sami vrh kukih brda moe se, samo ekstremnim naporima, prei za jedan dan i no. Toliko vremena iziskuje
i povratak te takvu mogunost treba iskljuiti. Oito da je vrijeme proveo na nekoj lokaciji na obali jezera, njegovoj neposrednoj okolini ili
na jezeru konsultujui se i oekujui pomo koju je trebalo da dovede
Karavancije. Kad je izgubio nadu vratio se u Skadar.

Mogue je dovesti u vezu zarobljavanje Gencijeve porodice i
brata u Meteonu s prethodnim injenicama. Jer, Karavancija su i Gencijevu porodicu zarobili u njemu (Livije 44.32,15). Razumno je pretpostaviti da je Karavancije boravio u Meteonu u kojem je zarobljen, i
posredstvom izaslanika pokuavao dii vojsku u pomo Genciju koja
mu se nije odazvala. Tokom doputena tri dana morao se susresti s
Gencijem i konsultovati se s njim o situaciji. To nije mogao uraditi
ukoliko je Meteon u Kuima, jer rastojanje nije dozvoljavalo takvu
vrstu susreta unutar ta tri dana. Sama ta injenica navodi na zakljuak
da je Meteon blie jezeru. Uparena s navodima Ravenskoga geografa
da je rimska putna stanica Birzimon u neposrednoj blizini Meteona,
podrana lingvistikim argumentom da je Meteon labeatski grad, dakle
u priobalju Skadarskog jezera, i osnaena injenicom da se u njemu
ve nalaze ostaci jedine raskone helenistike urbane cjeline imperijalnih dimenzija, onemoguava pretpostavku o kukome Medunu kao
labeatskome Meteonu i podrava njegovu ubikaciju na evernoj obali
Skadarskoga jezera. Mada nije ni razumno pretpostaviti da se najvaniji grad u Labeatidi nalazio u graninoj zoni, mogue i van teritorije
plemena.
Alka Domi-Kuni, Gentije-meunarodni odnosi izmeu Ilirije, Rima i
Makedonije uoi i za vrijeme treeg makedonskog i treeg ilirskog rata,
UDK930.2(497.18)65 02, str. 238.
250

Livije daje i posredni odgovor na pitanje zato nije dobio podrku
za rat protiv Rimljana i zbog ega se vratio neobavljena posla u Skadar,
a zatim pao u ropstvo. Ubio je brata Platora i svoja dva prijatelja Etrita
i Epikada da bi se rijeio konkurencije za prijesto i oenio bratovljevu
vjerenicu. Nakon to je uklonio prijetnju koja ga je mogla liiti prijestola postao je nepodnoljiv za podanike (Livije 44.30, 115). Zbog
goropadnoga karaktera, svakodnevnog pijanstva tokom kojega je bio
nepodnoljiv i opasan, sunarodnici su oito jedva doekali priliku da ga
se rijee i dou mu glave.
Ilirsko-helenistike naseobine
Skadarskoga basena

U basenu Skadarskoga jezera rekognosciranjem i sondanim
iskopavanjima identifikovane su znatne ilirsko-helenistike naseobine Samobor u hotskome zalivu, uteza u Dinoi, Medun u Kuima,
Oblun iznad Maloga blata i Stari Matagui. Prve etiri nalaze sa na
etiri strateke take koje tite pristup jezerskome basenu i Starim Mataguima smjetenim na everozapadnoj obali jezera. Rasporeene od
istoka i everoistoka, kontroliu prilaze jezeru od kontinenta Skadra,
kroz doline Cijevne i Grnarske rijeke, od pravca Metohije i sa zapada
od pravca katunske povri. Bile su to strateke tvrave osmatranice
nad saobraajnicama u klancu ili izlazu iz klanca kojima se saobraalo
iz priobalja ka kontinentu i obratno.

Odlike strukture i oblik osnove Samobora pravougaona kula,
ispravljeni bedemi, naeni novci Draa, Apolonije i Skadra i njima savremena keramika nedvosmisleno ga hronoloi identifikuju kao ilirskohelenistiku fortifikaciju koja je doekala trei ilirsko-rimski rat kao
odbrambeno-funkcionalni objekat.7 Helenizam je oito ostavio traga u
obradi velikih kamenih blokova oklesanih u pravilne geometrijske oblike, kulama kvadratne osnove i ispravljenim gradinskim bedemima.

U selu Dinoi, oko 7 kilometara udaljenom od Podgorice, na jednome uzvienju odvojenom sedlastim prevojem od planinskoga zalea
nalazi se ilirsko-helenistika tvrava uteza.8 Nadvisuje okolni teren i
Ulcinj, 1975, str. 1718.
8
Olivera Velimirovi-ii, Ostaci fortifikacione arhitetkure na gradini uteza u
7
251
Stevo Vuini
nadzire komunikaciju koja je vezivala primorje trasom uz korito Cijevne s kontinentom. Zidana u megalitskoj tehnici ili kombinovano od megalita i nasipa podgraenoga suhozidom od krupnijeg kamena. Naselje
je organizovano po helenistikoj emi akropolj povrine oko 600 m
i podgrae iste povrine. Bedemi su irine 3 do 7 metara. Dio je graen
od megalitskih blokova i priklesanih kvadera, a dio suvozida od lomljenog kamena ispunjenog trpancem. Od evera i everoistoka bedemi su
zidani od kvadratnih i pravougaonih kvadera najvee duine od jednoga
metra. Juni je takoe zidan megalitskom tehnikom od tesanih i pritesanih blokova. Podgrae je raeno u tehnici suvozida od lomljenog kamena. Jezgro je ispunjeno trpancem. Na platou ima vie pravougaonih
i kvadratnih objekata raenih od lomljenika u tehnici suvozida.
Sl.1. Juni bedem uteze foto Slobodan uki

U dokumentima se Medun prvi put, pod tim imenom, pominje 5.
maja 1460. godine. Molba poslanika Stefana Crnojevia mletakoj vladi
od tog datuma daje neke podatke o njemu: ..de la vostra sublimita, me
Dinoima kod Titograda, Materijali, XXII, Novi Sad, 1986, str. 8087.
252
tando la bandiera de san Marco in mezzo Podgoriza, si che non vene a

restar altro noma la dita rocha a Modon, che se una torre con un barbacan
, nel qual a pena puol habitar el castelan con algune guardie.9 ...ja zauzeh u ime vae uzvienosti, stavljajui zastavu svetog Marka usred Podgorice, tako da nije ostalo nita osim stijena Meduna. To je tvrava sa potrpornim zidom u kojoj jedva da moe da ivi zapovjednik sa straom.10
Drugi dokument je dozvola mletakoga senata Stefanu Crnojeviu da za
Mletke zauzme Medeon (ut sibi liccentiam), od 26. avgusta 1463. godine: (...) magnificum Stefanum Cernovic voyvodam nostrum in partibus
Xente summa instantia et litteris et nuntiis se requisisse, ut sibi licentiam
dare vellet, quod Medonum oppidum in capite superioris Xente situm,
ambarum Xentarum clavem11 Stefan Crnojevi na vojvoda u Zeti, veoma hitno zatraio, preko pisma i glasnika, da mu on, knez, izda dozvolu
da moe zauzeti i u ime nae Republike prihvatiti Medun, grad koji se
nalazi u gornjoj Zeti, klju obiju Zeta.12

Medun je podignut na jednome grebenu u Kuima, orijentisanom
po pravcu jugozapad-everoistok, usred prevoja izmeu Medenjaka i Ilina brda, iznad saobraajnice Via Zenta koja povezuje zetsko promorje s Metohijom.13 Zato je smatran za klju obiju Zeta, Gornje i Donje.
Granica izmeu njih je nedaleko odatle. ini je zamiljena linija koja
povezuje suvi potok Suvovaru, Livarsku plou, vrh Narandu na Rumiji,
Kameniki most u Mrkojeviima, brdo Mouru i izlazi na Stari Ulcinj.
Sam grad je bubreastoga oblika s izdubljenim junim dijelom. Istoni
vii dio predstavlja strmi izolovani vrh a zapadni ravniji izmeu kojih se
nalazi prijevoj ili sedlo. Grad je uraen veoma solidno i briljivo to ga
izdvaja od ostalih manje vanih ilirskih gradova.14 Takav nain gradnje
utvrenja navodi nas na zakljuak da je utvrenje sagraeno najkasnije
u III vijeku p.n.e. Materijal koji je naen u nekropoli koja se nalazi sa
everne strane je tipino ilirski. Sahranjivanje je vreno ukopavanjem.
ime Ljubi, Odnoaji izmeu junog slovenstva i Mletake republike, Listine,
knjiga X, JAZU 1891, str 151.
10
Sazdanje Cetinja, Podgorica 1984, str. 29.
11
ime Ljubi, Odnoaji izmeu junog slovenstva i Mletake republike, Listine,
knjiga X, JAZU, 1891, str 266.
12
Prijevod, Sazdanje Cetinja, Podgorica 1984, str. 29.
13
14
Istorija Crne Gore, knjiga I, Titograd 1967, str. 131133.
9
253
Stevo Vuini
Grobovi su ograeni nepravilnim kamenim blokovima. Praniker i rober su u jednome pronali grki pehar skifos i jednu boicu od peene
zemlje. Ovaj nain sahranjivanja se moe datovati u helenistiku epohu.

Tvrava Medun je prilagoena terenu s kojim je srasla i utisnuta u
strmu stijenu na kojoj je sagraena.15 Ovakav njen poloaj je koncipiran
i ima namjenu helenistikoga grada pergamskog tipa kao strateka
tvrava iznad saobraajnice koju je titila i zapreavala prolaz u klancu
ispod nje. Znaenje prijevoja na kome straari Medun ogleda se u injenici to preko njega vodi najkrai prirodni put koji spaja unutranjost
kontinenta s primorjem. Graena je suvozidom, preciznim spajanjem
otesanih blokova velikih dimenzija koji svojom teinom na ueenoj
podlozi u stijeni daju veliku vrstinu objektu koji je milenijumima izdrao prirodne i vjetake destrukcije i zadrao sva svojstva i opstao
do danas. Uvidom u terensko stanje izvreno je raslanjivanje antikih
bedema od kasnije nadgradnje. Ti djelovi se lako mogu identifikovati.
Unutranjost bedema antikoga ilirskog kastruma podgraa zahvatala
je zonu od oko 200 x 40 m,16 a akropolja po duini 82,5 m i po najveoj irini 32,5 m. Karakteristino je za ovaj tip gradina iz mlaega
gvozdenog doba, graenih u tehnici suhozida takozvanom lezbijskom
spojnicom, kad mu odbrambene funkcije pretegnu u odnosu na profane, od njih se formiraju kastrumi koji imaju akropole utvreni dio i
podgraa profani dio.17 Medun je oito takav primjer i nesumnjivo je
znatniji ilirski grad koji pokazuje karakteristike utvrenih gradova toga
vremena s akropoljem i podgraem koji su podigli grki graditelji za
potrebe lokalnoga dinaste ili itelja.18

Tvrava Oblun dominira prostranstvom everne obale Skadarskoga jezera i zalea.19 Smjetena je na glavici grebena koji se prua iznad
Maloga blata. Iz druge faze gradnje vidljive su pravougaone osnove
utvrenja s temeljima od pravilno otesanih kvadera i ostacima bedema
i jedne pravougaone kule. Gradina se sastoji od dva dijela grada i
podgraa skoro podjednake povrine 70 x 50 m. Oito da je ilirska gra Predrag P. Petrovi, Medunski grad, istorijsko-kasteleoloka studija, CANU,
2012, str. 171.
16
Isto, str. 181.
17
Isto, str. 163164.
18
Istorija Crne Gore, knjiga I, Titograd 1967, str. 133.
19
15
254
dina svojevremeno temeljno rekonstruisana. Nalazi ilirsko-helenistike

keramike, sline onoj sa Samobora, potvruju da je i hronoloki i stilski
slian Samoboru, ali s pravilnijom i finijom stukturom bedema.

Sondana arheoloka istraivanja u Starim Mataguima vrila je
1985. godine Arheoloka zbirka SR Crne Gore.20 Lokalitet je u doticaju
s atarom sela Gostilja, u kojem je u Veljim ledinama pronaena ilirskohelenistika nekropola.21 Veliki dio sela Stari Matagui danas je pod jezerom ili u movari. Na tri lokacije udaljene meusobno po 500 metara
Mjace, Kremnjaa i urii pronaen je ilirsko-helenistiki materijal.
Na Mjacama je utvreno postojanje objekta od velikih blokova dobro
obraenoga kamena. Osnova je od kvadera nad kojima su nadzidani veliki blokovi s fino obraenim spojnicama i leitima. Pronaena je pravougaona kula dimenzija 8 x 8 i vie desetina metara bedema zidanog
u megalitskom opusu. Jedan megalit je bio dug 8,20 m.22 Na ugaonim
blokovima fino je obraen rub anatiroza to je karakteristika helenistike
fortifikacione arhitekture. Kompleks zemljita zvani Kremenjaa prekriven je obiljem keramike izvaene oranjem. Na njoj je izvaena i jedna
Gencijeva moneta. I lokalitet urii je, takoe, vei kompleks zemljita
na kome su pronaene dvije rimske pei za keramiku.
Analiza

Savremeni istraivai, oslonjeni na rezultate novijih istraivanja, sumnjaju da je Meteon u Kuima. Branislav Borozan je na temelju
analize Livijevih tekstova i materijalnih dokaza zakljuio da je gradina
Samobor u Hotima jedno od dva kandidata za ubikaciju Meteona.23 U
protivnom ilirsko naselje u Starim Mataguima sljedei je kandidat za
grad Meteon. Arheolog Milan Pravilovi je nakon sondanih iskopavanja izvrenih u Starim Mataguima 1985. godine, u privatnom razgo Olivera Velimirovi-ii, Matagui helenistiko i rimsko naselje, Arheoloki
pregled, br. 26, 1985, str. 8283.
21
uro Basler, Nekropole u Veljim Ledinama u Gostilju, str. 5107, GZM XXIV,
Sarajevo, 1969.
22
Slobodan uki, Skadarsko jezero u svijetlu otkria ostataka ilirskih brodova
u Hutovom blatu, Montenegrina digitalna biblioteka, http://montenegrina.net/
internet-i-press-clipping/.
23
Branislav Borozan, Gdje se nalazio labeatski Meteon, Vijesti, 612. marta 2013.
god.
20
255
Stevo Vuini
voru izjavio da su otkopani ostaci zidova zidani u megalitskome opusu,

mogue ostaci antikoga Meteona.

I ilirsko-helenistike gradine Samobor, uteza, Medun i Oblun
rasporeene su na dominantnim takama koje kontroliu i tite pristupne puteve basenu Skadarskoga jezera i urbanom kompleksu u Starim
Mataguima u ijoj su funkciji. Sve etiri su fortifikacije s naznakama
urbanih karakteristika nadograenih nad protourbanim cjelinama gradinama. Nalaze se na stratekim takama kontrole klanaca i tjesnaca na
putnim pravcima od primorja ka kontinentu i imale su primarnu kontrolnu i fortifikacionu funkciju. Dominantnu poziciju meu njima imala
je tvrava Medun u Kuima. Kontrolisala je vanu saobraajnicu koja
je povezivala primorje s kontinentalnim zaleem, u srednjem vijeku poznatu Via Zentu, i bila je najsnanija utvrda, koja je po potrebi, okolnom
stanovnitvu sluila kao refugijum.

Za razliku od njih Stari Matagui su i po formi i po strukturi raskoni urbani kompleks, jedini ilirsko-helenistiki u kontinentalnom
dijelu Crne Gore, sagraen na stratekoj poziciji s koje je dominirao
plovnim putevima na everozapadnom dijelu Skadarskoga jezera. S
okolnim pobrojanim satelitskim gradinama tvravama kontrolisao je
putne pravce od primorja ka kontinentu i njegovim zaleem od Helade
ka zapadu koji vode preko emovskoga polja i zetske ravnice. U njegovu izgradnju uloeni su sveukupni resursi labeatske zajednice ekstremnih razmjera. Fortifikacija mu je graena u geometrijskoj koncepciji
od fino obraenih megalita s karakteristinom obradom ugaonih kra za
helenistike fortifikacije anatiroza.
256
Sl. 2. Lokalitet Stari Matagui i megaliti fotografije Slobodan uki
257
Stevo Vuini
Sl.3. Lokacije ilirsko-helenistikih gradina i Meteona

Narodno predanje o Mataguima

Matagui su jedno od najstarijih i najznaajnijih zetskih sela. Dananji Matagui su samo uspomena na stare Matague.24 Tradicija o
Mataguima kao naselju i narodu i danas je iva u Zeti i Kuima.25 Stari
Matagui su selo koje se nalazilo neto ispod savremenoga sela, blie
jezeru. O tim starim Mataguanima postoji legenda da su bili moni i
bogati i da su imali kralja.26 Za nekoliko bratstava staroedilaca kojima
se ne zna porijeklo u Zeti se kae da su ostatak starih Mataguana.
Pominju se 1445. god. epa Kui i Lazar Nikoli, zetski vlastelini iz
Matagua. Krajem vladavine Crnojevia pominju se Dragia urovi
dvorjanin, Radisav Bogdanovi sudija, Nikola Kosijer pisar i Dejan
Borilovi, Sankovi, Radinovi i Hranii, mala vlastela iz Matagua
koji su im bili na dvoru. Bili su oito moni jer su poklonili selo Uvi
Ilija Peko Pelii, Zapisi o Zeti, Golubovci-Beograd 1997, str. 61
Andrija Jovievi, Zeta i Ljekopolje & Skadarsko jezero, CID, Podgorica, 1999,
str. 21.
26
Isto, str. 114
24
25
258
u Zeti vranjinskome manastiru.27 Njihova vlastela se sahranjivala u manastiru Vranjina, na Komu i u Gostilju. U Zeti se uje predanje da je car
Duan u vrijeme uprave Zetom boravio u Mataguima zaselak Struice. Oito je narod Matague dovodio u vezu s vlastelom i mjestom
u kome je stolovala uprava zetskoga prostora, pa ovo predanje treba
razumjeti u tom smislu, ne dajui mu karakter dokumenta. U hrisovulji
Ivana Crnojevia o meama manastira svetoga Nikole vranjinskoga pominju se vlasteli Matague.28 (...) i utvrdih to bjehu oduzeli vlasteli
Matague (...) ispravismo i povratismo hramu svetoga Nikole vranjinskoga...

U Kuima je sauvano predanje da je Kue naseljavao stari narod
Matague i da ih je iselio suvograd.29 Vie Donje Kranje seljani pokazuju gradinu na kojoj je, vele, edio vojvoda mataguki.30 U tom selu
i danas postoji mataguki ubao Dvijekalac. Od etiri grupe kiljana u
Kuima koje predanje tumai kao grobljanska obiljeja poginulih starih
naroda koji su se na tim mjestima meusobno sukobili jednu od njih,
na afi Nikia, vezuju za Matague i njihovo meusobno istrebljenje.
U Glasu Crnogorca od 8. juna 1902. godine, u tekstu Petra Maia,
Zetska ravnica, njen geografski poloaj ukratko je zapisano o nekoliko arheolokih nalaza i interesantnih toponima: Sukurula (vjerovatno
Sukuru prim. S. V.) e su u to vrijeme bile hotske staje podignuta je
na kamenju koji se tu naao da se u ono vrijeme mogao pokoji nai,
pismima iaran. Pola sata juno od Novoga Sela u hotskome polju na
doticaju livada, e je kau bila crkva, danas stoji hrpa kamenja i komada tigle kao humi, a na Maloj Mrki (Stari Matagui) e je jedan
Golubovanin naao i otkopao koliko jedan metar kvadratni salida za
koji je kazao Rovinski da je kupatilo. U doticaju s jezerskom obalom
nalazi se ovaj arheoloki lokalitet dijelom istraen.
Ilija Peko Pelii, Zapisi o Zeti, Golubovci Beograd, 1997, str. 61.
Boidar ekularac, Cetinjski ljetopis, Obod, Cetinje 1993, str. 119122.
29
Proljenji vjetar koji je do osamdesetih godina prologa vijeka, skoro svake godine danima puvao u Podgorici, isuivao zemlju i lomio tek izrasle mladice i
lastare. U stanju je bio da uniti rod u poljoprivredi, ak i vie godina zaredom, i
izazove veliku glad u narodu. objanjenje autora
30
Jovan Erdeljanovi, Kui, Bratonoii i Piperi, CID, Podgorica 1997, str. 138.
27
28
259
Stevo Vuini
Zavrno razmatranje

Ilirska drava koja se protezala od Neretve do Draa oslanjala se
na kontinentalno zalee i bila je tek u zamahu da postane i pomorska
sila i tako da prkosi rimskoj mornarici i titi istonu obalu Jadrana.
Svi njeni urbani centri su u bliem primorskom zaleu prvenstveno
Skadar i Meteon, jer su im poljoprivreda i stoarstvo osnovne grane
privreivanja. Nijesu raspolagali ljudskim i materijalnim resursima da
se odupru napadu jedne imperije kao to je bio Rim. To je potvreno u
treem ilirsko-rimskom ratu 168. g. p. n. e. kad je ilirska vojska poraena, zemlja opljakana, a mornarica zaplijenjena.

Livije (45.43, 110) pie da je rimski pretor Lucije Anicije zarobio kralja i kraljevsku porodicu i u trijumfu provezao mnoge vojnike
zastave, kraljevski namjetaj, 27 ponda zlata, 19 ponda srebra, 13.000
denara i 120.000 komada ilirskoga srebrnog novca. Od ilirskoga plijena
ostalo je bilo 220 lemba koji se razdijeljeni Korkiranima, Apolonjanima
i Dirahijcima. Apijan (Ilirica, 9) navodi da je Emilije Paulo, nakon to
je porazio Perzeja, na povratku iz Makedonije u Rim, djelujui prema
uputstvu senata, poetio sedamdeset gradova koji su pripadali Genciju.
Obeao im je da e im oprostiti oruano suprostavljanje Rimu ako mu
predaju svo zlato i srebro koje imaju, na ta su oni pristali. U dogovoreno vrijeme poslao je odrede vojske u svaki grad i naredio im da objave
da stanovnici u zoru donesu novac na trnicu u roku od tri sata. Tako je,
pie Apijan, istovremeno opljakao sedamdeset gradova u jednom satu.

Svjedoanstva Livija i Apijana jasno i nedvosmisleno identifikuju
bogatstvo ilirske zajednice u srebru, zlatu i novcu. Livije istie i kraljevski namjetaj koji je noen ispred Anicija tokom trijumfa u Rimu.
Oito da je to bio vrhunski primjer luksuza kojim je bio opremljen enterijer Gencijeve rezidencije, poto je zasluivao da bude plijen dostojan
prikazivanja rimskome graanstvu. Prostor ilirskih zajednica i osobito
Labeatide koju antiki pisci smjetaju u okolinu Skadarskoga jezera ne
dozvoljava sticanje tolikog bogatstva samo eksploatacijom prirodnih
resursa koji na tom prostoru nijesu tako izdani. Ono se moglo stei jedino trgovinom s urbanim centrima Helade. Onih 220 lemba brodovi
na vesla i jedara za priobalni promet31, koji su zaplijenjeni Genciju i
Marin Zaninovi, Neke posebnosti antikog prometa du istonog Jadrana, Historia antiqua, br. 21, 2012, str. 23.
31
260
podijeljeni rimskim saveznicima, neupitni su dokazi snage Gencijeve

mornarice koja je brojem bila prilino respektabilna, ali ne i sposobna
da se suprostavi rimskoj. Razlika je u postojanju razliitih ambicija Ilira
i Rimljana. Gencijeva je bila u funkciji trgovine, transporta i piraterije
uzdu jadranske obale. Rimska, u funkciji imperijalnih ambicija koje su
veliinom, namjenom i bruto tonaom brodovlja bile oliene i dominirale su jadranskim i mediteranskim pomorskim putevima.

Bogatstvo ilirske zajednice koje se oitovalo u Gencijevom namjetaju noenom u trijumfu moralo je da nae iskaz i u eksterijeru.
Meteon je formom i strukturom grada, oito, bio zasluio da bude prijestonica kraljevstva u usponu koje se nalo na putu beskrupulozne i nadmone rimske imperije koja ga je ognjem i maem integrisala u rimsku
interesnu sferu. Od svih pet ilirsko-helenistikih lokaliteta jedino onaj
u Starim Mataguima ima jasnu i raskonu helnistiku urbanu formu i
strukturu.

Osobito je znaajan pomen Meteona kod anonimnog Ravenskog
geografa (211, 8-10) : Iuxta Burzumon est civitas quae dicitur Medione32 U blizini Burzumona je grad koji se zove Medione. Dovodi
ga u blisku prostornu vezu rimsku putnu stanicu Burzumon i ilirskohelenistiki kastel Meteon. U prilogu Rimska saobraajnica Skodra
Sanderva Salunto ubicirali smo rimsku putnu stanicu Bersumno
Birziminio u selu Gostilju, u neposrednoj blizini Starih Matagua pored
kojih prolazi trasa rimskoga puta. Ubicirajui Bersumno Birziminio
u Gostilju, doveli smo u direktnu vezu ilirsko-helenistiki lokalitet u
Starim Mataguima i Meteon.
Zakljuak

Antiki Meteon je lokalitet u Starim Mataguima, stratekoj poziciji s koje se kontroliu plovni putevi everozapadnoga dijela Skadarskoga jezera. Nasluuje se dispozicija urbanog i okolnog ruralnog
pejzaa koji su, oito, bili integrisani. Ruralni je disperziran na vie
lokacija i zahvata veliku povrinu. Urbani je ortogonalno koncipiran
po pravilima helenistikoga urbanizma. Kameni blokovi su obraeni
primjenom geometrijske koncepcije, primjereno najboljoj helenistikoj
tradiciji. U izgradnju Meteona ulagani su resursi labeatske zajednice
Istorija Crne Gore, Titograd 1967, tom I, str. 171.
32
261
Stevo Vuini
povijesnih razmjera koje se oituju u savreno obraenim megalitima od kojih su neki ekstremnih dimenzija. Njegova forma i struktura
eksponiraju imperijalne tendencije koje navode na zakljuak da je u
njemu bila Gencijeva rezidencija o emu svjedoe antiki pisci Livije i Polibije, a potvruje lokalno narodno predanje da su u staro doba
Matagui imali kralja. U vrijeme velikih seoba naroda, poetkom VII
vijeka, stanovnitvo se povuklo u pribjeite refugium u Kuima s centrom u Medunu. Svjedoanstvo o tome dokumentovano je u lokalnoj
toponimiji i predanju recentnog stanovnitva o Mataguima kao starom
narodu koji je naseljavao taj prostor. Na to ukazuje i aktuelni religiozni
koncept Kua koji dominantno slave svetoga Nikolu zatitnika pomoraca. Oito je da su ga kao krsnu slavu naslijedili od Labeata, plemenske zajednice koja je naseljavala priobalje Skadarskoga jezera, i slavila
vodeno boanstvo hristijanizovano supstitucijom u svetog Nikolu. Ne
moe se iskljuiti niti potvrditi da je jezika slinost toponima Meteon i
Medun u uzrono-posljedinoj vezi s preseljenjem stanovnitva iz Matagua Meteona u Kue i da imaju istu korijensku osnovu.
262
RIMSKA SAOBRAAJNICA SKODRA

SANDERVA SALUNTO

Istraivai koji su se bavili lociranjem putnih stanica Birziminio,
Halata, istoni Salunto i Varis na antikoj saobraajnici koja prolazi
kroz Crnu Goru polazili su od pogrene pretpostavke da je njena trasa,
polazei od istoka ka zapadu, jednim dijelom vodila pravcem Vuksanleki, Podgorica, Daljam i dalje zbog ega su ih pogreno ubicirali.
Ovim prilogom pokuaemo da utvrdimo lokaciju tih stanica, na trasi puta izmeu zapadnoga Salunta i Skodre, upisanih na Pojtingerovoj
karti i u itinerariumu Antonini. Da bismo utvrdili pravac pruanja te
rimske ceste, moramo povesti rauna o uslovima koji su diktirali njenu
trasu na terenu. Ne samo njena, nego i trase svih preistorijskih, pa i
savremenih saobraajnica u Crnoj Gori uslovljene su reljefom. Proteu
se, uglavnom, rjenim dolinama na primjer, dolinom Cijevne, preko
planinskih prevoja jedan od njih su Bijele Skale na Rumiji i dugim
geotektonskim depresijama koje vezuju suedne naseljene oblasti1, kao
to je, recimo, klanac Duga. Dakle, reljef je diktirao saobraajne pravce
koji su, inae, grupisani prema pruanju planinskih vijenaca, depresija i
rjenih dolina na uzdune i poprene puteve. Uzduni se pruaju pravcem pruanja dinarskih planinskih vijenaca. Takvi putevi su primorski
i putevi kroz neposredno zalee, od kojih je antiko vrijeme bio najvaniji put koji je povezivao Konstantinopolj pravcem Solun, Skadar,
Salunto i dalje ka Rimu. Za razliku od njih, popreni putevi upravni su
na planinske vijence i stoga savlauju visoke prevoje i premoavaju
rjene doline koje su uglavnom duboke i okomitih strana.2 Ti putevi su
bez izuzetka u staro vrijeme bili izloeni dubokim snijenim nametima
i u zimskom dijelu godine esto bili zatvoreni za saobraaj. Npr., put
Niki avnik abljak i dalje ka Pljevljima.
Istorija Crne Gore, Tom I, Titograd 1967, str. 23.

Isto, str. 32.
1
2
263
Stevo Vuini
Antiki povijesni izvori

Trasa od Skadra ka Sandervi i dalje presijeca crnogorsku teritoriju u pravcu zapad-istok, prua se kroz zetsko-bjelopavliku ravnicu,
preko Povije, kroz selo Kunak i silazi u Slivlje u Nikikome polju i nastavlja ka Hercegovini i dalje. Veina od mjesta pomenutih u izvorima
nije sa sigurnou ubicirana niti su za ubiciranja ponueni materijalni
dokazi, dok je trasa fragmentarno definisana. Na Pojtingerovoj tabli
(IVVI vijek) navedena su sljedea mjesta i upisano njihovo meusobno rastojanje u rimskim miljama (1480 m): Leusinio XII Sallunto XVII
Sanderva VI Varis XI Sallunto XVII Halata X Bersumno XVI Cinna
XX Scodra. Podatke o istoj trasi nalazimo i u itinerarium Antonini (IV
vijek): Leusinio XXVIII Anderba XVIII Sallunto XVII Alata X Birziminio XVIII Cinna XII Scodra.3 Izostavljen je Salunto izmeu Leusinija
i Sanderve i Varis izmeu Sanderve i istonijega Salunta. Odstojanja
izraena u miljama su priblino ista izuzev izmeu Skodre i Cinne koje
se razlikuje 8 milja. Imamo i pomen jednoga mjesta s ovih itinerariuma
kod Ravenskoga geografa 211; 8,10: Iuxta Burzumon est civitas quae
dicitur Medione (U blizini Burzumona je grad koji se zove Medione.)
Sl. 1.Pojtingerova karta sa stanicama izmeu

Skadra i zapadnoga Salunta
http://www.euratlas.net/cartogra/peutinger/index.html
Isto, str. 171.
264
Sl.2. http://www.scribd.com/
doc/127934220/RavennatisAnonymiCosmographiaGvidonis-Geographica, M.
Pinder et G. Parthey, 1860. god.
Rezultati dosadanjih istraivanja

Istraivanje trase puta vrilo je nekoliko istraivaa. Artur Evans
1883. godine, Piero Stikoti 1892. i 1902. godine rezultate objavio
1903, Praniker i rober 1916. rezultate objavili 1919. god. Poslije
Drugoga svjetskog rata, Draga i Milutin Garaanin tokom ispitivanja
terena u vezi s pisanjem prvog toma Istorije Crne Gore, Dimitrije Sergejevski, ure Bokovi i Pavle Mijovi.

Evans se trasom bavio povrno, zainteresovan samo naelno za
njen pravac od Skadra ka Naroni.4 Zakljuio je da trasa prolazi u neposrednoj blizini ili kroz naseljena srednjovjekovna i savremena mjesta
koja su glavni centri naselja ili stratekih taaka ovoga dijela Dinarida.
Pozvao se na Jireeka i druge koji su smatrali da je cesta od Nikia
Arthur John Evans, ESQ., M.A., F.S.A, Researches in Illyricum, Westminster,
1883, str. 88. i 92.
265
Stevo Vuini
ila u smjeru Grahova povezujui njenu trasu s trasom takozvane Mee

Vuka manitoga, kako ju je zabiljeio Vuk Karadi temeljei zapis na
narodnome predanju. Zakljuio je da je na albanskoj strani, u suedstvu
sela Boksi, cesta naglo skretala ka zapadu. Rastojanje od 20 milja izmeu Cine i Skadra ga je navelo da je potrai u Hotima.5 Gvardian lokalnoga franjevakog manastira informisao ga je da u njihovoj crkvi postoje
dva rimska epigrafska spomenika i u suednome mjestu ostaci jedne
antike graevine za koje je vjerovao da je hram, zbog toga je Cinu
identifikovao s Humom. Birziminijum je oznaio kao mjesto sahrane
vodeih linosti iz Dokleje i Medeona i njegova identifikacija s Podgoricom uinila mu se opravdanom.6 Sljedea stanica Halata, udaljena 10
milja od Birziminijuma, odvela ga je dolinom Zete u suedstvo Danilovgrada, ali je nije ubicirao. Potraga za Saluntom odvela ga je pravcem
ispod Ostroga do Nikikog, polja. Autopsijom na terenu je zakljuio
da tlocrt grada Nikia osobeno rimski i da se na njemu oituju poznate
linije rimskoga kastruma kvadratne osnove s poligonalnim kulama na
etiri ugla. Pretpostavio je da prvi Salunto treba traiti na krajnjem istoku nikike ravnice.7 Moda ak i u dolini Graanice. Smatrao je da u
Nikikome polju ima mjesta za dvije stanice, Varis i Anderbu, i to jedna
stanica na sredini a druga na krajnjem zapadu ravnice.
Stikoti8 je pokuao da izvri rekonstrukciju mree antikih puteva
okoline Dokleje. Od Skadra do Podgorice drao se Evansovog stanovita po pitanju lokacije putnih stanica. Pretpostavio je da se ispod ostataka Depedogena kriju tragovi rimskoga naselja Birziminijuma. Most na
sastavcima Ribnice i Morae, na osnovu konstrukcijskih osobina, ubrojao je u rimske. Opisao ga je saobraajnim voritem puteva, od kojih
je jedan krak vodio trasom antikoga poploanoga puta u Toloima ije
tragove recentno stanovnitvo naziva Kolovoz, pa preko Lunikoga
luga, ispod Saavca ka Zagarau i dalje na zapad, a drugi krak ka Dokleji. Tom kraku na karti je ucrtao trasu do mosta E kojim je premostio
Morau.9 Iz grada se put, nesporno, granao u dva pravca. Jednim, preko

7

8

Isto. str. 84.

Isto. str. 86.
Isto. str. 87.
Knjigu Rimski grad Doclea u Crnoj Gori, autora Piero Sticottija (objavljena 1913.
godine), na crnogorskome jeziku publikovali su Matica crnogorska i Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica 1999, str. 2934.
9
Vieti sliku br. 1 u tekstu Rimski akvadukt Cijevna Duklja.
5
6
266
iralije, uz obod Trijepa, lijevom obalom Zete, ilo se ka Spuu. A

drugim, u pravcu everoistoka, u kontinentalno zalee. Sljedeu putnu
stanicu Halatu ubicirao je u podnoju Saavca.
Sl.3. Kolovoz rimskog puta koji zaobilazi Dokleju ispod

everozapadnoga bedema. irok je 410 cm/14 rimskih stopa

Praniker i rober su pratili trasu rimskoga puta od Skadra. Cinu
su ubicirali ispod ilirske gradine Kodra Marenjit, u selu Gradec, jer su
na njivama i dvoritima sela Gradec pronali materijalne ostatke nekadanjega rimskog naselja.10 U Gradecu je bila raskrsnica puteva iz Velike
Malesije i transverzalnog puta Skadar Narona i dalje. Na tom podruju,
u selu Kozani, mjetani su im kazali da se moe vieti etiri metra iroko
poploani put. Oko Tuzi nali su tri rimska miljokaza. U Vuksanlekiu,
na njivama u blizini crkve nali su ostatke rimske keramike i tragove
naselja i pretpostavili da je to putna stanica Birziminijum. Zakljuili su
da, ukoliko je Kodra Marenjit Cina, onda je vjerovatno i Birziminijum
C. Praschniker und A. Schober, Archologische forschungen in Albanien und
Montenegro, Wien 1919, str. 90.
10
267
Stevo Vuini
u Vuksanlekiu.11 Ustanovili su ostatke rimskoga puta kod starog mosta

abanovia.
Sl. 4. Rimska cesta kod mosta abanovia na Cijevni12

Citiraju Stikotija da su se u Podgorici odvajali putevi iz vorita
ka Dokleji i ka Meteonu i smatraju da se zbog razdaljine ne moe prihvatiti Evansovo miljenje da je Ribnica Birziminijum. Podgoricu su
identifikovali sa Halatom na temelju prorauna rastojanja u rimskim
miljama. Trasu su pratili od Momiia i dalje, kilometar zapadno nali
su miljokaz koji se uzdizao iz zemlje 1,2 m. Identifikovali su trasu koja
je od Toloa dalje vodila preko ostataka staroga puta preko ruiniranoga
nasipa kroz movarnu dolinu Treanice do treanikoga mosta. Dalje je
put vodio do sela Kolovoz koje je nazvano po tragovima puta.
Isto, str. 95.
C.Praschniker und A. Schober, Archologische forschungen in Albanien und Montenegro, Wien 1919, fotografija na str. 96.
11
12
268
Sl.5. Rimska cesta u Treanici13 Sl.6.Rimska cesta kod sela Kolovoz14

Tragali su dalje idui lijevom obalom Zete prema Danilovgradu
i smjestili su Salunto u danilovgradsko polje. Od Danilovgrada su ili
lijevom obalom Zete. Siguran znak trase rimskoga puta bila su im dva
miljokaza koja su nali u Poviji i napomenuli da je trasa promijenila
obalu rijeke junije od Danilovgrada.15 Pretpostavljajui da je Niki
Sanderva utvrdili su da bi u tom sluaju jedna od stanica mogla biti i
Povija zbog miljokaza. Nju su identifikovali kao Varis. Na toj trasi su na
vie mjesta vieli tragove staroga puta ija je trasa bila pravija u odnosu
na novi ali ih nijesu preciznije ubicirali i opisali. Povezali su Saltuu sa
Saluntom, odnosno, savremeno Suntulija.16 Kod Nanova u grahovskom
polju nali su tragove rimskoga puta.

Dimitrije Sergejevski je, po pitanju Anderbe, dao prednost lokalitetu u Motanici prije nego u Ogradicama.17

ure Bokovi je ostao pri stanovitu da je Birziminijum u temeljima dananje Podgorice a Saluntum Danilovgrada. Po svemu sudei, oslonio se na stanovite Pranikera i robera da bi u ravnici Danilovgrada trebalo traiti istoni Salunto.18

15

16

17

18

13
14
Isto, fotografija na str. 97.

Isto, fotografija na str. 98.
Isto, str. 100.
Isto, str. 101.
Dimitrije Sergejevski, Rimska cesta od Epidaura do Anderve, str. 95.
ure Bokovi, Istorijski zapisi, godina XI, knjiga XIV, str. 225, 226.
269
Stevo Vuini

Milutin i Draga Garaanin, u Istoriji Crne Gore, tom I, ocrtali su
ovla trasu na temelju uvida u teren i istraivanja prethodnika.19 Poli su
od dvije apsolutno sigurne take Skadra i kastela Salthua koji je poznat
zahvaljujui otkriu rimskoga epitafa u mjestu Suntulija u Rijeanima.
Njega su izjednaili sa stanicom Salunto na Pojtingerovoj tabli koja se
nalazi izmeu Leusinia i Sanderve. Doveli su u pitanje rober-Pranikerovu identifikaciju stanice Cinna s Kodra Marenjit u Albaniji zbog
razlike u miljama izmeu nje i Skadra. U Pojtingerovoj karti i itineraium
Antonini iznosi 8 rimskih milja ili skoro 12 km. Upozorili su i na injenicu da, vjerovatno, u rimsko vrijeme, nivo jezera nije bio tako visok i
da bi trasa mogla biti blia jezeru. Birziminijum su ubicirali na podruju
Podgorice, na uu Ribnice u Morau. Podrali su Stikotija u stanovitu
da turska tvrava Depedogen lei na temeljima ove antike putne stanice. Alatu su smjestili neodreeno, nege u okolini Spua, pozivajui se
na nekoliko nalaza iz njegove okoline. Put im je bilo dalje teko pratiti,
ali su ga nesporno smjestili lijevom obalom Zete. Salunto i Varis nijesu ubicirali i konstatovali su da je to veoma teko. Nikiki kastel su
zbog kvadratne osnove periodizovali u Justinijanovo vrijeme nad kojim
je kasnije nadograena turska tvrava. Nijesu se odluili koji je izmeu
dva lokaliteta, Ogradice u Ozriniima i Motanice u tedimu, Anderba.
Samo su istakli miljenje Sergejevskoga, doneeno na temelju rastojanja
od Saltue, da je to prije lokalitet u Motanici nego u Ogradicama. Trasu
su dalje pratili do Trubjele zapaajui na pojedinim mjestima koloteinu rimskoga puta na pravcu ka Rijeanima, e se ispod Budetine glave
nalazi rimsko naselje Saltua, odnosno zapadni Salunto. Identifikovano
je posredstvom epigrafskoga spomenika na kome je upisano ime Epikada princepsa Salthue s kojim su izjednaili zapadni Salunto. Na osnovu
njega, identifikovali su da se trasa rava u dva pravca jedan ka Risnu a
drugi preko Tupana ka Kosjerevu i dalje ka Naroni.

Pavle Mijovi20 je naelno raspravljao o pitanju trase. Bio je veoma oprezan u vezi s ubikacijom putnih stanica kroz Crnu Goru. Samo
je zapadni Salunto smjestio u Rijeane, na lokalitetu Suntulija vezujui
ga za Salthuu i ve pomenuti epigrafski nalaz. Na temelju nepotpunih
arheolokih istraivanja dao je prednost tezi po kojoj u Onogotu/Ana Istorija Crne Gore, tom I, Titograd 1967, str. 170174.
Pavle Mijovi, Pradavne i davne kulture Crne Gore, Leksikografski zavod Crne
Gore, Titograd, 1987, str. 129-133.
19
20
270
gastumu, danas podgrau turske tvrave u Nikiu, treba traiti putnu

stanicu Anderba (Itin. Ant.), odnosno (Sanderva) Tab. Pojt. O stanici
Varis se nije izjanjavao, ali je istoni Salunto lingvistiki i materijalno
povezao s Martinikom gradinom kod Spua ne izjanjavajui se preciznije. Alatu je definisao kao spekulu (osmatranicu) i ubicirao je u
Podgorici ispod podgorike tvrave, dimenzija 5,30 x 6,30 cm. Bio je
unekoliko oprezan i po pitanju perspektive ubiciranja Birziminijuma
Bersumno i Cinae Sinae na gradinama Samobor u Hotima kod Tuzi
i Kodra Marenjit u Albaniji. Stoga je naglasio da vjeruje da ih budua
istraivanja nee obezvrijediti. Bersumno-Birziminijum, smatra Mijovi, ne moe se dovesti u vezu s bilo kojim drugim lokalitetom koji ne
pokazuje konfiguraciju brda zato to mu ime (od indoevropskog korijena bhgergh) upravo to i oznaava. U knjizi Gradovi i utvrenja u Crnoj
Gori, izdatoj 1975. godine, koju je pisao s Mirkom Kovaeviem, bio
je precizniji. Saluntum je identifikovao sa Saltuom, Anderbu je situirao
u tvravi Onogot, Halatu u Staroj varoi, u Podgorici, Bersumno na
gradini Samobor kod Tuzi, i Cinu na gradini Kodra Marenjit.

Maksim obaji opisuje trasu puta izmeu Spua i Martinike
gradine.21 Pie da je dio puta gorom, blie grada, u dosta vrletnom kamenjaru, kuda je primijetio trag prosijecanja i prolamanja kra kao da
je put za kola pravljen. Donji dio puta izmeu Spua i ipkove glavice
opisuje kao ravnicu dosta barljivu koja se jedva ljeti isui. U njemu
je na nekoliko mjesta vidio ostatke stare kaldrme, pie obaji, divno
utesmane, za koje misli da je iz grko-rimskoga doba. U sred polja,
ispod ipkove glavice put se ravao ka Gradini i Martiniima. Ostavio
je zapis da je most na Zeti to spaja oba dijela varoi drveni, na kamenim nogama iz starine. To je bio jedini most na starom putu od Zete ka
Hercegovini dok nakon Veljega rata nije ozidan danilovgradski.22 Tada
je izgraen put desnom obalom do Danilovgrada a potom preko mosta
povezan sa starom trasom puta koja je vodila lijevom obalom od Spua
i dalje. U Podgorici je zabiljeio predanje da je neto ispod grada bio
most na mjestu zvanom Morain brod, a put oko Veljega brda krajem
Ljekopolja kroz Momiie pa na Morain brod da se zove kolovoz.23
Maksim obaji, Starine u Zeti, Beograd, 1892, str. 22.
Isto, str. 31.
23
Isto, str. 53.
21
22
271
Stevo Vuini
Opta razmatranja

Na trasi puta zabiljeenoj u Pojtingerovoj karti Leusinio XII
Sallunto XVII Sanderva VI Varis XI Sallunto XVII Halata X Bersumno
XVI Cinna XX Scodra koja je istovjetna sa itinerarium Antonini: Leusinio XXVIII Anderba XVIII Sallunto XVII Alata X Birziminio XVIII
Cinna XII Scodra dvije take su nesporno ubicirane Skadar i zapadni
Salunto. Leusinio je u Hercegovini a Skodra i Cinna u Albaniji i njihovo ubiciranje nije predmet ovoga priloga. Meutim, za ubiciranje mjesta kroz Crnu Goru od sutinskog je znaaja identifikacija dvije krajnje
take antikog Salunta i Skadra. Prva je poznata zahvaljujui nalazu
jednoga epigrafskog spomenika na kojem je upisano imena Agira Epikadova princepsa kastela Salthua ubiciranog ispod Budetine glave, u
Rijeanima, na lokalitetu Suntulija koji etimoloki potvruje i dokazuje istorijski kontinuitet s antikim imenom. Kontinuitet grada Skadra
i njegovog imena je nesumnjiv. To nam je omoguilo da na temelju
ispisanih rastojanja u rimskim miljama, raunajui od dvije take koje
su nesporne i definisane preciznim koordinatama, utvrdimo e su se
nalazile putne stanice Sanderva, Varis, Salunto, Alata i Birziminijum.

Rastojanja iskazana u kilometrima na Pojtingerovoj tabli (1 rim.
milja = 1480 m.): Leusinio 17,760 Sallunto 25,160 Sanderva 8,880
Varis 16,280 Sallunto 25,160 Halata 14,800 Bersumno 23,680 Cinna
29.600 Scodra. U itinerarium Antonini: Leusinio 41,440 Anderba
26,640 Sallunto 25,160 Alata 14,800 Birziminio 26,640 Cinna 17,760
Scodra. Zbirno po Pojtingerovoj karti rastojanje od Skadra do Salunta
iznosi 143,560 km. Po itinerariju Antonini u kome nije upisan zapadni
Salunto, izmeu Leusinija i Sanderve rastojanje iznosi neto vie od 40
km, a po Pojtingeru milju manje. Zato bi se moglo pretpostaviti da je
rastojanje koje povezuje Leusinijum, Salunto i Sandervu priblino isto,
pa bi zbog toga rastojanje izmeu zapadnoga Salunta i Skadra po itinerariju iznosilo 136,160. Razlika je oko 7,5 km u korist Pojtingerove karte. Mjereno od Leusinija do Sanderve, razlika u rastojanju izmeu Pojtingerove karte i itinerarija Antonini iznosi jednu rimsku milju ili 1480
m te bi se mogla zanemariti. Od Skadra do Birziminijuma po Pojtingeru
ima 53,280, a po itinerariju Antonini 44,400 km. Razlika je, takoe,
skoro 9 km u korist Pojtingera, to je prilino razmimoilaenje. Manje
razlike postoje i izmeu drugih putnih stanica, ali se, isto tako, mogu
272
zanemariti s obzirom na onovremene neprecizne naine mjerenja rastojanja. Oito da razlika u rastojanju izmeu ova dva izvora koja pominju
putne stanice o kojima je rije iznosi oko 9 km. Meutim, mjerenjem
rastojanja izmeu zapadnoga Salunta Rijeani i Skadra, posredstvom
Google-a earth i automobilom po antikoj trasi, ispostavlja se da je
trasa duga oko 150 km. Dua je od trase upisane na Pojtingerovoj karti
za oko 15 km ili deset rimskih milja, a od itinerarija Antonini za oko
25 km. Nesumljivo da je itinerarij Antonini, kad su u pitanju rastojanja,
manje pouzdan izvor. Namee se zakljuak da je na Pojtingerovoj karti,
izmeu nekih putnih stanica grekom upisano manje rastojanje izostavljanjem oznake X za rimski broj 10. Ta greka u rimskim miljama je
skratila zbirno rastojanje za nekih 15 km.

Svi dosadanji istraivai polazili su od pretpostavke da je put
koji je povezivao Skadar i Salunto prolazio kroz Staru varo Podgorica, mostom premoavao Morau i dalje iao pravcem ka Marezi u
kojoj je Praniker pored rjeice Treanice utvrdio postojanje jednoga
dueg odsjeka rimske trase u selu Daljmu u kojem su pronaeni ostaci
antikoga puta. Ovu trasu predloio je Evans jer mu se uinila opravdanom. Za temelje turske tvrave Depedogen u Staroj varoi, iznad ua
Ribnice u Morau pretpostavio je da su preslojili rimsku putnu stanicu Birziminijum. Sljedei istraivai su prihvatili ovo rjeenje trase i
ubikacije Birziminijuma u Podgorici kao nesporno, sporei se jedino
o ubikaciji preostalih putnih stanica. Na toj trasi nije dokumentovan
most na Morai sagraen u antiko vrijeme koji je povezivao dananju
Staru varo s novim dijelom grada Preko Morae, i za tu pretpostavku
ne postoji nijedan dokaz. Postojanje rimske ceste pored Treenjice na
Marezi i kod Daljma je dokumentovano. Trasu puta od Daljma ka Spuu preslojio je seoski put. Sauvan je samo jedan potes od dvadesetak
metara, koji se nalazi 350 m prije zurske crkve. Ali ona, gledano od
pravca zapada ka istoku, ne vodi ka dananjoj Podgorici nego potvrenom trasom antikoga puta pored Treenjice ka Donjoj Gorici i dalje
preko gaza Miurica na Morai, ka selima Donje Zete.
273
Stevo Vuini
Sl. 7. Rimska cesta u selu Daljam 350 m juno od zurske crkve

Na cijelom toku rijeke Morae od izlaza iz kanjona Platije do utoka u jezero postoje samo dva mjesta pogodna za premoavanje rijeke
Morae Stara Zlatica, 1800 m uzvodno od antike Dokleje, i mjesto
na kome je izgraen Vezirov most u Podgorici, 1500 m nizvodno. Na
tim mjestima u kompaktnu stijensku masu koja se izdie iznad uobiajenog nivoa vode, ueeno je duboko i uzano rjeno korito iroko oko
20 m koje se moe lako premostiti. Na stijenskoj masi mogu se jednostavno i kvalitetno fundirati temelji pilona. Oba ova mjesta ne nude ni u
naznakama materijalne dokaze da su u antiko vrijeme bila premoena. Tek u kasnoj antici, u vrijeme Justinijana, oko 555. godine na Staroj
Zlatici sagraen je most u koji je ugraena masa fragmenta iz Duklje
pragovi, nadvratnici i piloni koji su u sekundarnoj funkciji.

Izgradnja kamenoga mosta imeu Stare varoi i dijela grada zvanog Preko Morae u antiko vrijeme, ije su postojanje pretpostavljali
mnogi dosadanji istraivai, nije bila izvodljiva. Onovremeni rimski
most, koji bi zbog visine bio spratne konstrukcije, s plitko fundiranim
274
pilonima u nestabilnom ljunkovitom morakom koritu, gustom reetkastom konstrukcijom pilona i lukova, irine izmeu 120 i 150 m i visine oko 18 m, na mjestu na kojem energija vode zbog velikoga podunoga pada terena dobija ubrzanje, bio bi nerazuman tehniki i finansijski
poduhvat. Takav most, zbog velike povrine zidnoga platna lukova i
pilona ne bi mogao da istrpi snagu vodene bujice u jesenjem i proljenom periodu. Ta pretpostavka je besmislena i zbog injenice da je
kilometar uzvodno od Stare varoi, na mjestu na kome se danas nalazi
Vezirov most, bilo pogodno mjesto za jednostavno i jeftino premoavanje Morae mostom dugim 70 m s glavnim lukom promjera 20 m. Na
tome mjestu nema nijednog dokaza premoavanja u antiko vrijeme.
Ni izgradnja drvenoga mosta na njegovom mjestu nije bilo ekonomino rjeenje, ukoliko je mjesto premoavanja ili njegova neposredna
blizina, kao u ovom sluaju, pogodno za jeftino i trajno premoavanje rijeke kamenim mostom koje nije realizovano. Izgradnja kamenoga
mosta ovih dimenzija nije bio inenjerski i finansijski poduhvat koji bi
rimski inenjeri zamijenili drvenom konstrukcijom. Naroito ne u situaciji kojom se trajno i sigurno rjeava neometani saobraaj na vanoj
saobraajnici koja zaleem Jadrana povezuje Rim i Konstantinopolj.

Protiv pretpostavke da su temelji Birziminijuma ispod turske tvrave u Staroj varoi i postojanju mosta koji ga je povezivao s dananjim dijelom grada Preko Morae i dalje ka Kolovozu, svjedoe i drugi
materijalni dokazi. U njenoj neposrednoj blizini, 2,5 kilometra uzvodno, nalaze se ruine antikoga municipijuma Dokleje koji ni u jednom
itinerariju nije ni pomenut. Da je put prolazio pored nje, bilo dananjom trasom puta Podgorica Danilovgrad, sa everne strane Maloga
i Veljega brda od kojih je dijeli samo rijeka Zeta, bilo s njihove june
strane od koje je udaljena 3 km, Dokleja bi bila pomenuta i upisana na
karti, jer su upisane putne stanice koje su bile u funkciji osmatranica,
gostionica, prenoita i vojno-policijskih postaja. Ali Ravenski geograf
nije proputio da napomene da se u blizini Burzumona (Birziminijuma)
nalazi grad koji se zove Medione (Meteon). I ta injenica diskvalifikuje
i pomisao da se Birziminijum nalazio na uu Ribnice u Morau, na
mjestu dananje Podgorice, u neposrednoj blizini Duklje, po tri osnova.
Prvi svi istraivai koji su se bavili ovom rimskom trasom, Meteon
su jednaili s dananjim Medunom u Kuima, smjetenim na jednome
prevoju u kukim brdima, everoistono od Podgorice, udaljenom od
275
Stevo Vuini
nje oko 15 km. Prirodno bi bilo da se Birziminijum vezao za Duklju,

veliki i znaajni municipij koji je bio u neposrednoj blizini od 2 kilometra, nego za jedan udaljeni ilirsko-helenistiki grad. Rastojanje do
njega je takvih razmjera da ih nije mogue povezati formulacijom koja
oznaava blisko odstojanje koje je skoro dvostruko due od najkraega
izmeu dvije stanice na Pojtingerovoj karti, Sanderva 8,880 km Varis.
Drugi Meteon nije preslojio tvravu Medun nego se nalazi u Starim
Mataguama i njime sam se bavio u prilogu Ubikacija Meteona. I taj
lokalitet je udaljen oko 15 km od Podgorice. Trei put nije prolazio ni pored Dokleje niti je premoavao Morau u njenoj neposrednoj
blizini. Stoga bi Birziminijum trebalo traiti na drugome mjestu, i to,
gledano od zapada ka istoku, na pravcu trase antikoga puta koja je
potvrena na terenu i vodi od sela Daljam pored rjeice Treanjice ka
selima Donje Zete.
Pomeni antikoga puta u hrisovuljama

ura Stracimirovi Bali priloio je 1404. godine polovinu sela
Rake (kue Rakia, prim. S. V.) vranjinskome manastiru. Ograniio je
njegovu imovinu: ...odatle na Kuke i Rovi i odatle pravo velikim putem u Govei Brod, u Cemnu, i ter niz Cemnu na Kosain kamen..24 U
hrisovlji Ivana Crnojevia kojom utvruje dajbabsku meu veliki put je
bio u funkciji meaa: Mea dajbabska od podgorike strane: poevi
od kolovrata i povrh Teklice, i povrh Zrnosijeka i povrh gore Zelenkovice i suprotno od Zelenkovice na Veliki put i od Velikog puta upravo
na Rosovi put; i Velikim putem u Cijevnu na Govei brod... I jedna i
druga hrisovulja pominju istu trasu puta koja vodi od pravca Donje Gorice preko Miurice (gaz na Morai ispod sela Botun) kroz zetska sela i
dalje na istok. Danas se samo jedna livada, 250 m juno od groblja sela
Mojanovia (KO Mahala P.L. 291-300), preko koje je prelazila trasa
naziva Veliki put. Toponim Veliki put pominje vie puta Ilija Pelii.25
U Mahali se pominju metevi (atari) meu njima i Veliki put.26 U Mojanoviima pominje se Gorski put koji vodi za Matague i Tuzi i mali put
Ilija Peko Pelii, Zapisi o Zeti, Golubovci, Beograd, 1997, str 41.
Ilija Peko Pelii, Zapisi o Zeti, Golubovci, Beograd, 1997.
26
Isto, str. 60.
24
25
276
kao atar sela.27 Na sredini sela Goriani ka Mahali i Mojanoviima postojao je kaldrmisani put koji se zvao Put carice Jelene.28 Oito je preimenovan i nazvan Jeleninim imenom iako je nastavak trase puta koji
pominje Ivanova hrisovulja i prolazi kroz Mojanovie. Prema navodu
autora, sad je tu korito Morae, vjerovatno suvo iz geoloke praistorije
koje on tumai da je odnedavno. U Berislavcima Velji put se zove put
od damije do rijeke Zetice.29 U hrisovulji Ivana Crnojevia o meama
manastira svetoga Nikole Vranjinskoga pominje se veliki drum.30 (...)
poevi iz Pernice Drumom velikijem pod vinograd i otole drumom koji
ide od od sela Grlje ka Plavnici mimo Berislavca i otole putem u Miholj
brod. Takoe i utvrdih to bjehu oduzeli vlasteli Matague... ispravismo
i povratismo hramu svetoga Nikole vranjinskoga... sno razlikuje veliki drum, drum i put. Granicu izmeu Hota i Matagua utvruje: (...)
u izvor Pjeanik i posred Hrena sa ove strane Bogiine kruke... na
Rujelu i otole Putem velikim na Budanov Grab i otolen na drugi Grab
i otole na Nikovia laze i otele u Goru Hotsku... Pomenut je dio trase
puta koji povezuje zetska sela s Hotima i hotskim zalivom. Onovremeno selo Matagui nalazilo se dva kilometra junije od Velikog puta i on
nije prolazio kroz ovo selo nego ga je dijelom razgraniavao s Hotima.

Znaajno je citirati hrisovulju Ivanovu o razgranienju Staniselia i Breina: ...najprvo poev na Drum velji pod Kobiljom ulicom i
u drugi kamen pravcem i otolen u elo njive u veliku smokvu i otolen
pravcem u Radoevu kruku... i otole pravcem plota u Veliki put udno
Bigora. Oito je Drum velji ili Veliki put podrazumijevao Via Zentu ija
trasa polazi od Kotora, ispod Lovena, a iznad gornjega Grblja, preko
cetinjskog polja, ispod Sokol grada i preko Ljeanske nahije protee se
ka Podgorici i dalje ka Rakoj i Metohiji. Upravo je u ovoj hrisovulji
dio Velikog puta posluio kao granica izmeu dva ljeanska sela. Dakle,
u srednjovjekovnim hrisovuljama Veliki ili Velji put i Put carice Jelene
naziv je glavnih saobraajnica koje su u srednjem vijeku povezivale primorje s dubokim kontinentalnim zaleem Via Zenta i istone provincije
preko Albanije i Crne Gore sa zapadnim. Obje ceste su antike. Trasa
kroz zetsku ravnicu, kako je definisana poveljama, vodi od Donje Go

29

30

27
28
Isto, str. 67.

Isto, str. 42.
Isto, str. 19.
Boidar ekularac, Cetinjski ljetopis, Obod Cetinje, 1993, str. 119122.
277
Stevo Vuini
rice, preko morakoga gaza Miurica, nastavlja skoro pravolinijski do

blizu Bijeloga Polja e naglo skree ka Gostilju i nastavlja dalje ka Vuksanlekiu. U tome selu je i pronaen rimski miljokaz. Ta trasa je definisana i jednim potesom sauvane poploane antike ceste kod sela Kosani, u Albaniji, nasuprot Samobora koja je sad pod vodom.31 Na pravcu
na kome su naeni tragovi rimskoga puta, u jugozapadnom kraju zetske
ravnice, blie jezeru, u srednjem vijeku egzistirao je manastir Brcinje
kako je zapisano u listini iz 1576. godine, u narodu poznat kao Manastir
na Brzine.32 Etimologija njegovog imena potvruje da se putna stanica
Birziminijum nalazila u Zeti, blie jezeru, i da je njeno ime preivjelo u
imenu toga zetskog manastira. U procesu slovenizacije imena Birziminijum, rimska putna stanica na ovoj trasi, najprije je mogla dobiti oblik
Brzimnj, dalje Brzimnj ili Brzinj i na koncu Brzine ili Brcinje.
Ubikacija putnih stanica

Sanderva - Anderba

Od zapadnoga Salunta (Rijeani) do Sanderve ima 25,160 km.
Uvidom u trasu ovoga puta, preslojenu savremenim, koja vodi od Rijeana ka Nikikome polju, rastojanje mjereno po Pojtingeru i Antoniniju, Sandervu smjeta na lokalitet Motanicu koji se nalazi neposredno pored istoimenoga mosta na zapadu Nikikog polja. Motanica
je prirodno raskre puteva koji vode ka primorju, Hercegovini i Zeti.
Pored lokaliteta ili dijelom na njemu sagraena je crkva svetoga Tome
i groblje. Narod pripovijeda da je na Motanici bio najstariji grad u
Nikikome polju.33 Nalazio se ispod Petrove glavice, odmah naspram
crkve. Maksimu obajiu su u glavici pokazali temelje dvaju objekata
kula. U vrijeme zidanja turskoga Onogota s objekata na Motanici
Turci su pregonili tesano kamenje za zidanje bedema i gradskih objekata u njemu. Nalazi rimskoga novca su uobiajeni na ovom lokalitetu.
Petru obajiu su svojevremeno pokazali jedan srebrnjak na kome je
Mitar Peikan, ,,Mogue onomastike paralele imena i putnih stanica na rimskom
kontinentalnom putu kroz Crnu Goru, Onomastica jugoslavica, knj. 9, JAZU,
Zagreb, 1982, str. 92.
32
Isto, str. 94, 95.
33
Petar obai, Niki (Onogot), Beograd 1938, str. 811.
31
278
pisalo Crispina Augusta, rimska carica iz drugoga vijeka nove ere. U

ogradama i zidovima starih kua i danas se vidi mnogo tesanoga kamenja koje je izvaeno iz starih graevina. Crkvom koju su podigli kasniji
naseljenici i grobljem potvren je autoritet i tradicija od starih vremena
za koju se vezuje lokalitet.
Sl. 8. Most na Motanici
Sl. 9. Crkva sv. Tome i staro groblje
Sl. 10. Skica trase od Rijeana Salunto do Ozrinia (Ogradice)

Varis uglavnom preslojena savremenim putem
279
Stevo Vuini
Varis

Od Sanderve do Varisa po Pojtingeru ima 8,800 km. U itinerariju
Antonini putna stanica Varis je izostavljena i upisano je rastojanje do
istonoga Salunta koje iznosi 25,840 km, skoro istovjetno rastojanju izmeu Sanderve i Salunta po Pojtingeru. Varis je izostavljen vjerovatno
zato to je to bila neznatna stanica po znaaju u odnosu na Sandervu.
Zato smo se odluili da je ubiciramo na temelju rastojanja upisanoga na
Pojtingerovoj karti. Ta stanica se nalazi u Ogradicama, neposredno uz
ozriniko groblje u Slivlju, na istonoj strani Nikikoga polja udaljena
oko 9 km od Motanice. Pored njega je prolazila trasa antikoga puta od
Sanderve koji dalje vodi kroz selo Kunak, preko Povije i dalje ka istoku. O lokalitetu je zapise ostavio Petar obaji.34 Narodno predanje ovo
mjesto oznaava kao grki grad i tim kvalifikativom potvruje njegovu
starinu, o kojoj nema dovoljno saznanja. Kao i u Motanici, crkvom
koju su podigli kasniji doseljenici i grobljem potvren je autoritet i tradicija od starih vremena za koju se vezuje ovaj lokalitet. U Ogradicama
je naen novac cara Julijana koji je vladao od 361363. g. n. e. Prilikom
iskopavanja rupe za direk, neposredno pored everne stane ograde od
groblja, naeni su temelji objekta zidanoga u krenom malteru.35

Koristei rastojanja upisana u Pojtingerovoj karti, polazei od
Skadra, mogue je ubicirati tri sljedee putne stanice Salunto, Halata
i Birziminijum.

Birziminijum - Burzumon, Bersumno

Rastojanje od Skadra do Birziminijuma po Pojtingeru iznosi 53,280, a po Antoniniju 44,400 km. Razlika je 8,889, skoro 9 km.
Izmeu njih je stanica Cinna koja se nalazi u Albaniji i nije predmet
ovoga priloga. Antoninijev itinerarij po pitanju rastojanja nije pouzdan,
jer grijei u ukupnoj utvrenoj razdaljini izmeu Skadra i zapadnoga
Salunta za oko 25 km.

Birziminijum je dvojako definisan: kod Ravenskoga geografa
211; 8,10: Iuxta Burzumon est civitas quae dicitur Medione. U blizini
Burzumona je grad koji se zove Medione identifikovan kao Staro Mata Isto, str. 7-8.
itelj Ozrinia Miro Nikoli me je obavijestio o ovom nalazu.
34
35
280
gue, i utvrenom antikom trasom opisanom u srednjovjekovnim hrisovuljama. Ona vodi ispod gradine Samobor kroz selo Vuksanleki ka
Gostilju u Zeti i dalje na Zapad. Na pojedinim njenim dionicama koje
nijesu preslojili savremeni putevi sauvano je eanje na nju u toponimima Velji put, Veliki put i Put carice Jelene.

Selo Gostilje je od Skadra udaljeno oko 54 km. Nalazi se u blizini
starih Matagua Meteona i u njemu je naeno obilje rimskoga materijala. Ne samo odgovarajue rastojanje i trasa antikoga puta koja prolazi
kroz selo ve i injenica da je Birziminijum u blizini Matagua (Meteona) nesumnjivo ubicira Birziminijum u Gostilju. Znaenje toponima je
u vezi s rijeju gost, gostiti i gostionica. U osnovi im je praslovenska
rije gost koja je oznaavala doljaka ili tuinca. Po svemu sudei, u
njemu je bila rimska postaja mansio gostionica prenoite, s koje se
vremenom prenijelo njeno opte ime na cijelo selo.
Sl. 11. Rimski kapitel ispred gostiljske crkve
281
Stevo Vuini
Sl. 12. Skica trase od Gostilja do Donje Gorice

Halata

Ova putna stanica je udaljena od Birziminijuma deset rimskih milja ili 14,800 km. Od Gostilja (Birziminijuma) trasa dalje vodi Veljim
putem ka gazu preko Morae zvanom Miurica i dalje ka Donjoj Gorici e se na petnaestom kilometru nalazi selo Donja Gorica (Halata).
Pregledom gaza Miurice, kilometrima uzvodno i nizvodno, ne moe
se potvrditi postojanje materijalnih ostataka bilo kakvoga mosta. Ali se
moe uoiti da je prijelaz vjetaki uspostavljen preko nasipa od ljunka
koji je deponovala Moraa kroz due vrijeme oko vjetakih prepreka u
vodi, vjerovatno, ostataka stubova drvenoga mosta poput slinih kakvi
su u rimsko vrijeme premoavali rijeke. Rimljani su gradili kamene
i drvene mostove, i to veoma brzo i efikasno. Pominje ih Cezar u De
bello Gallico, navodei da je 55. i 53. godine prije nove ere podigao dva
mosta u vrijeme ratova u Galiji za samo 10 dana i omoguio brz prijelaz
preko rijeka. Takav je bio i drveni most u Koblencu (Confluentesa) preko rijeke Mozel s 11 jarmova koji je povezivao Majnc i Keln. Sagraen
je 9. godine n. e. u vrijeme cara Tiberija. Slian most premoavao je
282
Dunav kod Regensburga sve do XII vijeka.36 Trajanov most u erdapskoj klisuri na Dunavu sagraen je od 103. do 105. godine. Sagradio ga
je Apolodoros iz Damaska. Na dvadeset stubova zidanih u kombinaciji kamena i opeke postavljena je reetkasta luna drvena konstrukcija
otvora od 35 do 38 m.37

Donedavno je i na ovoj trasi drveni most premoavao i Cijevnu
koja se neto nie od gaza Miurice uliva u Morau. O njemu je zapis
ostavio Marijan Bolica u Opisu skadarskoga sandakata iz 1614. godine, kao dosta dugom drvenom mostu izgraenom na debelim i visokim
hrastovim ipovima. Njegove ostatke, nekoliko stotina metara nie od
postojeega, upravo na trasi antikog puta, svojevremeno su razvukli
seljaci.38 Na Cijevni u donjem toku, blizu sastavaka s Moraom, kilometrima uzvodno i nizvodno od antike trase koja je vodila preko nje,
takoe, nema materijalnih dokaza o postojanju bilo kakvoga kamenog
mosta iz antikog vremena.

Premoavanje Morae na Miurici kamenim mostom, kao i u
ve razmatranom sluaju izgradnje mosta izmeu Stare Varoi i dijela
grada zvanog Preko Morae bio bi onovremeni besprimjeran ininjerijski i tehniki poduhvat, duboko upitan sa stanovita ekonominosti, i
nemogu sa stanovita tehnike izvodljivosti. Takav most ije bi stope
bile fundirane na ljunkovitom terenu, dug oko 120 m, s velikom povrinom zidnoga platna stubova i svodova, u zimskom i jesenjem periodu,
suoio bi se s razornom energijom planinske rijeke Morae kojoj se ne
bi odrao. Takav poduhvat bio bi i besmislen ukoliko se ne bi kamenim
mostom premostila i Cijevna iroka svega 30 m. Ona je jo jedna nepremostiva prepreka, osobito u vrijeme povienoga i visokoga vodostaja.
Te dvije vodene prepreke, na meusobnom rastojanju od 3 kilometra,
koje u obliku klina prosijecaju everozapadni oak zetske ravnice,
mogu se posmatrati kao jedna kompleksna prepreka koja se kao takva
mora istovremeno rjeavati. Izgradnja kamenoga mosta malih dimenzija na Cijevni, za graditelje kamenoga mosta na Miurici predstavljala
bi samo mali dodatni napor koji bi poduhvat premoavanja Morae
monumentalnim mostom uinio smislenim. Nema dokaza da je takav
Milan Gojkovi, Stari kameni mostovi, str. 208-209.
Prof. dr. Jure Radi, Pregled povijesti graenja mostova, Graevinski fakultet Zagreb katedra za mostove, Zavod za konstrukcije, str. 4.
38
Svjedoio Milivoje Terzi, mjetanin sela Srska.
36
37
283
Stevo Vuini
poduhvat uinjen. Dakle, most u Srskoj kojim je premoena rijeka Cijevna na pravcu trase antikog puta bio je drvene konstrukcije i dokazuje da su obje rijeke bile premoene drvenim mostovima.
Halata se moe ubicirati u Donjoj Gorici ispod june padine brda,
zapadnije od seoske crkve. Kameni materijal iz jednoga veeg rimskog
objekta je razneen, a nedavno je otkopan drugi za koji se pretpostavlja
da je vila rustika. Sauvan je i jedan kasnoantiki kapitel koji se nalazi
na jednoj gomili lomljenika pored seoskoga puta, na osnovu ega bi se
dalo pretpostaviti da je naseobina nastavila ivot i u kasnoj antici.
Sl. 13. Lokalitet u Donjoj Gorici Halata (foto Slobodan uki)

284
Istoni Salunto

Od Donje Gorice Halata do istonog Salunta ima 24.160 m po
Pojtingeru. Trasa se prua pored rjeice Treenjice (napaja se iz izvora
Mareza i uliva u Maticu), pa kroz selo Kolovoz u kojem je sauvan
antiki kolovoz, preko spukoga mosta, ispod Martinike Gradine do
lokaliteta Sige Salunto u Jelenku koje se nalaze na 25-om kilometru.
Antiki kolovoz pored Treenjice svojevremeno je fotografisao Praniker i ta fotografija objavljena je u ovome prilogu. Danas se od njega ne
poznaju ostaci, jer ih je pokrio movarni nanos.

Pored stare crkve Svetog Nikole u Jelenku koja je bila saborna
crkva Luana poznaju se na mjestu Sigama (pored puta kroz Martinie,
udaljen 3,5 km od Danilovgrada) tragovi neke velike graevine iz starog doba.39 Bila je sagraena od mermera i do sada su se, pie obaji,
ouvale nekolike ploe, upotrijebljene za bunar na Sigama, na kojima se
vide lijepi ornamenti u raznim arama. Bilo je takvih ploa i vie, pa su
ih ubaili u bunar onda kad se pri kopanju zemlja odronjavala. Pored bunara ima etiri velike ploe oblika pravougaonika bile su bez sumnje
stare grobnice. Kako dalje navodi, u kui popa Ikovia uvao se jedan
mermerni stub, na kome se vidi lijepo izvajana glava. Bilo je tih ploa i
stubova vie, pa su upotrijebljeni pri gradnji manastira drebanika. Za
ovu graevinu narod pria da je bila manastir u rimsko doba. Nedaleko
od Siga su Zidanice, isto u polju. Ouvali su se povisoki zidovi starih
graevina, u jednoj se nalazi sitnim kamenjem popolaana jedna mala
soba, koja kao da je sluila za kupatilo, zavrava opis Petar obaji. everno, pri brdu, udaljen 600 metara od Siga, nedavno je otkriven rimski
objekat nad kojim je, svojevremeno, sagraena kua Jovovia.
Petar obaji, Bjelopavlii i Pjeivci, CID, Podgorica, 1996, str. 74.
39
285
Stevo Vuini
Sl. 14. Lokalitet Sige Salunto
Sl. 15. Skica trase od D. Gorice Halate do Siga Salunta

Od Siga istonog Salunta do Varisa po Pojtingeru ima 16,280
km. Meutim, ova trasa preko Povije, mjerena automobilskim kilometar-satom i posredstvom Google-a, u najkraoj verziji duga je bar 32 km
najmanje 15 km je dua nego to je upisano na karti. Ova injenica navodi na pomisao da je izmeu istonog Salunta i Varisa grekom upisano
XI (16,280) umjesto XXI milja (32,560 km), koliko stvarno iznosi.
286
Sl. 16. Skica trase od Siga istonoga Salunta do Ozrinia

Ogradice Varis dobrim dijelom preslojena savremenim putem
Zakljuak

Za utvrivanje trase puta od Skadra do Leusinijuma kroz Crnu
Goru Pojtingerova karta je validan dokument. Itinerarijum Antonini kao
izvor podataka je nepouzdan. U njemu nijesu upisane dvije putne stanice zapadni Salunto i Varis i ima greku u rastojanju izmeu Skadra
i zapadnog Salunta od oko 25 km. Po Pojtingerovoj karti ta greka u
rastojanju iznosi oko 15 km. Nastala je, po svemu sudei zbog nemara
autora koji je rastojanje u miljama izmeu Varisa i istonog Salunta obiljeio rimskim brojem XI umjesto XXI, koliko stvarno iznosi. Ubikacije
Birziminijuma u Gostilju, Halate u Donjoj Gorici, istonog Salunta u
Sigama, Varisa kod crkve u Ozriniima, Sanderve kod crkve u Motanici
i zapadnog Salunta u Rijeanima su utemeljene u rastojanjima upisanim
u Pojtingerovoj karti. Potvrene su dionicama antike trase sauvane na
terenu koja povezuje pomenuta mjesta, toponimijom koja uva eanje
na nju, i pomenima u srednjovjekovnim dokumentima.
287
JUSTINIJANOV MOST NA STAROJ ZLATICI

Selo Stara Zlatica, povrine oko 5 ha, nalazi se na fragmentu
najstarije pleistocenske terase, iznad lijeve obale Morae, udaljeno od
antike Dokleje Duklje 1,5 km uzvodno. Toponim Zlatica izveden je od
imenice zlato koja je sinonim za bogatstvo. U vezi je s velikim prihodima od mostarine koji su se svojevremeno na tom mjestu sticali naplatom prelaska mosta koji je u staro vrijeme na tom mjestu premoavao
Morau. Danas je njega ostalo sedam, to vremenom to ljudskom rukom, manje ili vie destruiranih pilona. Nakon preseljenja stanovnitva,
everoistono, kilometar dalje, u podnoju kukih brda, na lokaciju dananjeg sela Zlatice, stara nasebina je preimenovana u Stara Zlatica.
Sl.1. Stara Zlatica na snimku s Googla

Zapis i prve fotografije ostataka mosta koji je povezivao sela Staru
Zlaticu i Rogame na mjestu koje okolno stanovnitvo naziva Mostine,
289
Stevo Vuini
nalazimo kod Stikotija.1 On je tvrdio da je u doba rimske imperije bio

podignut most koji je premoavao Morau izmeu Dokleje i Zagoria.
Taj most je, kako on navodi, krajem IX i poetkom X vijeka sruila voda,
a da bi grad bio odbranjen od Samuila, dakle, krajem X i poetkom XI
vijeka, bio je razoren. Meutim, ako ga je sruila voda, nije imalo to
da se razara sto godina kasnije, u vrijeme Samuilove kampanje. Upravo
s ruenjem mosta Stikoti povezuje izolaciju Dokleje i njenu postepenu
opuelost. Ulogu Dokleje je, nastavlja Stikoti, preuzela Zlatica u kojoj
se, inae, nalaze ostaci antikoga sakralnog ansambla. Kad su Turci
okupirali ovaj kraj onda su izgradili dva mosta Vezirov, za putni pravac prema zapadu i most na Staroj Zlatici 1,8 km Moraom uzvodno od
Dokleje. Za njega Stikoti kae da su ga poruili Piperi. Po njegovome
miljenju most podea na rimsku gradnju, ali konstrukcija i okolnosti
da su u njega ugraeni rimski kvaderi upuuje na to da je izgraen kasnije. On je zakljuio da neobina irina mosta (2,50 cm) i strmi prilazi
glavnom luku svjedoe da se radi o turskoj konstrukciji. Ostatke mosta na Staroj Zlatici opisao je V. Petrievi2 kao: (...) ostatke mosta
dukljanskog na Morai u podgorikom polju od koga stubovi (tumbusi)
jo dobro stoje.3 Rovinski4 je bio stanovita da je most na Staroj Zlatici, iji se ostaci i danas vide, poznat kao mostine, bio rimski, poto je
smatrao da je bila neophodana veza sa Zagoriom i dalje prema moru,
zbog ega je bio sagraen zlatiki most od koga su se vieli stubovi
koji, kako pie, i danas stoje. Navodi da je sto godina prije nego ga je
on pohodio taj most bio u funkciji. Oslonjen na narodno predanje, tvrdi
da su ga poruili Piperi da bi preekli put Turcima koji su esto prelazili
Morau i upadali u njihovu teritoriju. uo je da se u narodu pria da je
naspram grada bio jo jedan most, ali je kategorian u tvrdnji da je ta
pria zasnovana na pretpostavci i da je upravo tim mostom prelazio rim Pjero Stikoti, Rimski grad Doclea u Crnoj Gori, Matica crnogorska, 1999, str.
2126.
2
V. Petrievi, Bolletino di archeologia e storia Dalmata, anno XIII, Spalato 1890,
str 102.
3
Nadeda Katani i Milan Gojkovi, Graa za prouavanje starih kamenih mostova i akvedukta u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori, Savezni institut za zatitu
spomenika kulture, str. 182.
4
1994, str. 355359.
1
290
ski vodovod kojeg, Rovinski tvrdi, nije bilo. Maksim obaji5 prenosi
da je uo da je na Morai bio glavni izlaz preko mosta na lancima i da
se poznaje trag zida na obali, na Zagoriu prema Zlatici. Jovan Erdeljanovi je dolazio na most na Staroj Zlatici i zabiljeio da tragova naselja
nema, ali ima jedno dosta veliko groblje i crkvina.6 Konstatovao je da
je tu bio most od kojeg stoji sedam stubova s otricama (kljunovima)
okrenutim uz Morau. Zapazio je da su piloni graeni od lijepo tesanog
kamena i da se na njima vide ostaci od svodova. Zapisao je da se stari
zlatiki ili Dukljanov most drao do kraja XVIII vijeka kad je poruen
i to nakon bitke na Krusima 1796. godine da bi se sprijeili urci da
prelaze Morau.7 Nadeda Katani i Milan Gojkovi misle da je most
na Zlatici prema Zagori polju identian s rimskim mostom u Duklji
koji su pominjali svi onovremeni poetioci Duklje.8
Rezultati uvida i stanje na terenu

Kameniti plato i njegova blia okolina na kojoj su fundirani temelji mosta je agresivna, ali je on u cjelini bio kompaktno oblikovan
i uklopljen u okolinu. Niveleta je bila ravna bez padova i uzdizanja.
Dispozicija po horizontali prelomljena za 12,22 stepeni u odnosu na
glavni lijevi pilon od centralnoga svoda kojim je bila premoena Moraa. Veliki otvor punog svoda koji je premostio Morau irok je 25 m.
Konstrukcija je bila jasna, jednostavna i definisana da premosti rijeku
na nivou nivelete prve i najstarije pleistocenske terase. Piloni su masivni i sposobni da prenesu optereenje na temelje i ne ometaju reim rjenog toka u vrijeme poveanoga vodostaja. Svi imaju profilisane kljunove. Mjesto za premoavanje je u ininjerskom smislu dobro odabrano.
Na cijelom toku rijeke Morae od izlaza iz kanjona Platije do utoka u
jezero postoje samo dva mjesta pogodna za premoavanje rijeke Morae Stara Zlatica, 1800 m uzvodno od antike Dokleje, i ulii kod
kojih je izgraen Vezirov most u Podgorici, 1500 m nizvodno. Na tim
Maksim obaji, Starine u Zeti, Beograd 1892, str. 37.
Jovan Erdeljanovi, Kui, Bratonoii i Piperi, Narodna biblioteka Radosav Ljumovi, Podgorica 1997, str. 44.
7
Isto, str. 417.
8
Nadeda Katani i Milan Gojkovi, Graa za prouavanje starih kamenih mostova i akvedukta u Srbiji, Makedoniji i Crnoj Gori, Savezni Institut za zatitu
spomenika kulture, str. 181.
5
6
291
Stevo Vuini
mjestima u kompaktnu stijensku masu koja se izdie iznad uobiajenog

nivoa vode, ueeno je duboko i uzano rjeno korito iroko oko 25 m,
koje se moe lako premostiti. Na stijenskoj masi mogu se jednostavno
i kvalitetno izgraditi temelji koji trpe velika horizontalna i vertikalna
naprezanja. Oba ova mjesta ne nude ni u naznakama materijalne dokaze da su u antiko vrijeme bila premoena. Inae, izgradnja temelja je
naskuplji i najkomplikovaniji dio mosta i stoga svaka pomisao da se u
ono vrijeme most temelji na est pilona u ljunku i u vodi, na bilo kom
drugom potesu na Morai, koji bi trpjeli torzione sile, bila bi tehniki
neizvodljiva i treba je odbaiti. Most, ije bi stope bile fundirane na
ljunkovitom terenu, dug oko 120 m, koliko iznosi irina korita Morae, na sprat kako je tada graeno, s velikom povrinom zidnoga platna
stubova i svodova, u zimskom i jesenjem periodu, suoio bi se s razornom energijom planinske rijeke kojoj bi se teko odrao. Ondanji
temelji mostova su bili plitki, nosivost ljunkovitog tla mala, pa je i
slijeganje takvoga terena ugroavalo stabilnost. Sa stanovita trokova
treba napomenuti da ona raste s kvadratom dubine temelja i uveava
ukupne trokove.
Sl. 2. Pogled na Duklju i Morau u vrijeme srednje visokog vodostaja

292

Most na Staroj Zlatici je bio svodne konstrukcije koja prenosi
velike horizontalne i vertikalne sile direktno na temelje pilona. Kod
takvih mostova optereenje izaziva uzdunu silu pritiska u luku koja
dominira u odnosu na poprene sile kao posljedicu zakrivljenosti svoda. Ova vrsta mostova posebno je oetljiva na torzione sile, tim vie to
je raspon vei, a strelica manja.9 Prethodno je morala da se uradi komplikovana skela reetkasta drvena konstrukcija koja prima opteree
nje od konstrukcije mosta i prenosi ga na tlo, i to za svaki luk posebno.
Ona je tokom gradnje sluila da profilie i podupire svodove dok se
graevina ne stabilizuje.10
Sl.3. Ostaci pilona od mosta
Isto, str. 41.

Sve fotografije uradio je Vladimir Vuini.
10
293
Stevo Vuini
Sl. 4.Ostaci pilona od mosta na Staroj Zlatici
294
Sl. 5. Piloni od centralnoga svoda kojim je bila premoena rijeka
Sl. 6. Natpis ugraen u pilon

od glavnoga luka na
lijevoj obali
Sl. 7. Ara posveena Jupiteru ugraena u

pilon glavnoga luka na desnoj obali
295
Stevo Vuini
Prijevod11:
Titu Flaviju, Titovom sinu
Jupiteru najboljem i najveem
Kvirina tribus, Basu
Eponi kraljici,
dekurionu, po testamentu
Geniju mjesta.
njegovom...
Publije Benije, odlini
vojnik kohorte dobrovoljaca

pomonik kneza, konzularni

beneficijar, zavjet uinio
Jovan Martinovi, Antiki natpisi u Crnoj Gori, Matica crnogorska 2011, str. 129, 130.
11
296
Sl.8. Ugraeni fragmeni iz antikih objekata

u pilonu glavnoga luka na lijevoj obali
Sl. 9. Prelomljeni dio glavnoga

pilona, fiksiran pijeskom u koritu
Morae, u uspravnom poloaju
(povrinski i podvodni snimak)
Sa spoljne strane piloni su obzidani uslojenim kamenom klesanim u opusu kvadratumu. U prostor izmeu utrpan je lomljenik i obluci,
utopljeni u soni kreni malter. Malter kojom je obilno zalivena zidna
masa dobro podnosi torzione sile kojima su izloeni objekti tokom zemljotresa, jer je kreni malter elastian i spreava destrukciju zidnoga
platna. U konstrukciju je ugraen znatan broj fragmenata iz antikih
objekata djelovi pragova, nadvratnika, stereobata i stilobata.
297
Stevo Vuini

Ugradnjom are i natpisa u pilonima glavnoga luka kojim je premoena Moraa materijalizovan je paganski religiozni koncept koji je
jo snano pulsirao u kasnoj antici. U glavnome pilonu na desnoj obali
ugraena je ara posveena Jupiteru Kapitolijskom s epitetom optimus
maximus, dravnom kultu pred kojim su magistrati polagali zavjet na
odanost rimskom caru vota pro salute imperatoris. On je bio zatitnik
rimske drave na ijem je elu bio imperator. Jupiterijanska teologija
je dobila na znaaju tokom vladavine Flavijevaca, poev od 69 g. n. e.
zakljuno s treim i posljednjim carem flavijevske dinastije, Domicijanom. Natpis ugraen u pilonu glavnoga luka na lijevoj obali navodi na
zakljuak da je bio u funkciji beskrvne rtve, iji je smisao da umilostivi bogove i ublai njihov gnijev koji bi mogao da se srui na graevinu.

Glavni lijevi pilon prelomljen je na sedmom metru visine.
Prelomljeni dio je jednim krajem utonuo u pijesak koji ga je fiksirao
u uspravnom poloaju. Na desnom pilonu na visini od 9,5 m nalazi se
oporac kamen koji se ugrauje u poetak svoda glavnog svoda koji
je premostio Morau. Na drugome pilonu na lijevoj obali, na visini od
oko 6 m, sauvani su oporci od svoda prizemnog dijela.
Sl.10. Oporci na pilonu glavnoga

svoda na desnoj, i drugom pilonu
na lijevoj obali
298

Ouvani fragmenti konstrukcionih elemenata mosta dokumentuju
da je nakon njegova ruenja, tokom kasnije obnove, spratni dio sruen
i da je izvreno zaravnjivanje na visini od 9,5 m. Umjesto poruenoga
glavnog svoda dograen je most, od kojeg postoje ostaci na desnoj obali (sl. 11), ije su konture profilisali intradosi svoda. On je premostio
korito u irini od 25 m direktno opirui krajeve svoda na ive stijene pored glavnih pilona poruenoga mosta, uteui ga flankiranjem uz njih.
Na temelju ovih injenica doli smo do zakljuka da je most bio spratne
konstrukcije, kompaktan, bez estetskih tendencija, tvrdih linija koje ne
prate pravila geometrije. Visina mu je bila oko 15 m, irina s bankinama 3,10, kolovozna traka 2,80, a duina oko 80 m. Rastojanje izmeu
pilona su neujednaena i variraju izmeu 3,95 i 6 m. Bez arhivolte, s
kljunovima koji zatvaraju ugao od 90 stepeni. Graen brzo i efikasno
s ciljem da premosti trasu koja je zaleem Jadrana povezivala istone
i zapadne provincije. Tipian most imperijalnih dimenzija na putu via
militaris.
299
Stevo Vuini
300
Sl. 11. Ostatak svoda dograenoga dijela mosta,

poruenog krajem 1796. godine
Analiza rezultata

Na trasi antikoga puta Skadar Sanderva Salunto i dalje ka
zapadu, u vrijeme rimske imperije, na Morai koju ova saobraajnica
presijeca nije bilo kamenog mosta, ve je u Botunu, 10 km juno od
Dokleje, po svemu sudei, bila premoena drvenim mostom.12 Izgradnju spratnoga mosta za kolski saobraaj, visine 15, irine 3 i duine 80
m, koji podnosi agresivnu morfologiju terena, mogla je da preduzme
samo imperija koja je imala potrebu da zaleem Jadrana povee prostore Istoka i Zapada. U njega su, u sekundarnoj upotrebi, ugraeni
fragmenti antikih objekata iz Dokleje. Dakle, nakon destrukcije koju
su mogue oko 400. i 403. izazvali Zapadni, ali vjerovatnije oko 459.
i kasnijih godina, 489490, Istoni Goti, tokom osvajakih pohoda na
Detaljnije o tome u poglavlju: Rimska saobraajnica Skodra Sanderva Salunto.
12
301
Stevo Vuini
Prevalis.13 Imperija je nakon njihovih upada bila liena kompetencija na

ovom prostoru i sve do Justinijana nije bilo dravnoga potencijala koji
je mogao da je obnovi.

Na prostoru Crne Gore iz vremena Justinijanove obnove imamo
bogato nasljee. Arheoloka istraivanja na velikom broju lokaliteta
dokumentovala su i potvrdila da su sagraeni u tome vremenu, ili imali
fazu dogradnje. Oni nuno indiciraju obnovu i izgradnju saobraajnica
i mostova, od kojih je jedan na Staroj Zlatici. Premoavanje Morae
koja prosijeca Crnu Goru pravcem ever-jug kod sela Stare Zlatice bilo
je neminovno da bi se kontinentalnim zaleem jednostavno i brzo Konstantinopolj povezao s Rimom.

Vizantijski car Justinijan preuzeo je vlast nakon smrti strica Justina 527. godine. Tokom svoje vladavine preuredio je sudsku administraciju i uredio zakonodavstvo; dao je velikoga poleta javnim radovima u
cijelom carstvu; gradio je puteve, mostove, vodovode, kupatila, pozorita, crkve, i s neuvenom raskoi izgraivao Carigrad koji je djelimino
bio razoren za vreme pobune 532. godine.14 S relativno malom silom,
od ukupno oko 18.000 ljudi, njegov najvei vojskovoa Velizar 533.
krenuo je u Afriku.15 On je vrlo brzo sruio kraljevstvo Vandala koje je
utemeljio Gajserik. Poraen kod Decimuma i Tricamaruma, vandalski
kralj Gelimer morao se pokoriti i 534. Velizar jekao trijumfator sveano uao u Carigrad. Naredne, 535. godine Velizar je poao u pohod na
ostrogotsko kraljevstvo. Dok je jedan dio vizantijske vojske napredovao kroz Dalmaciju, Velizarje zauzeo Siciliju i prodro u Italiju; jedan
za drugim pali su Napulj i Rim. No, tada je poela teka borba, on je
u Rimu morao izdrati dugu opsadu i samo mu je uz krajnje napore
uspjelo probiti se na ever, zauzeti Ravenu i savladati hrabroga gotskoga kralja Vitigesa koga je, kao prije toga Vandala Gelimera, kao
zarobljenika doveo u Carigrad (540). Ali pod Totilinim, energinim su
se vostvom Ostrogoti oporavili i u cijeloj Italiji je poela ogorenaborba protiv vizantijske vladavine. Otpor je tek slomio genijalni strateg i
lukavi diplomat Narzes nakon dugoga i napornog ratovanja. Zemlja je
leala Justinijanu pred nogama poslije dvadesetogodinje borbe pune
obrta (555). Restauraciju vizantijske vlastipratila je ponovna usposta Istorija Crne Gore, tom I, Titograd, 1967, str. 251254.
arl Dil, Istorija Vizantijskog carstva, str. 22.
15
Georgije Ostrogorski, Povijest Bizanta 324.-145., Zagreb, 2002, str. 22.
13
14
302
va starih socijalno-ekonomskih odnosa. Velepoednika aristokratija,

kojoj su Ostrogoti oduzeli imovinu, ponovo je dobila svoja imanja i
svojeprivilegije. Justinijan je samo nakratko uspio restaurirati Rimsku
imperiju, dokunutranju obnovu kasnorimska drava nije doivjela.16
Nakon svih velianstvenih uspjeha, Justinijan je svojim nasljednicima
ostavio iznutra iscrpljeno, privredno i finansijski potpuno uzdrmano
carstvo. Oni su stoga morali nadoknaivati propuste velikoga cara kako
bi spasili ono to se spasiti moglo.Najtei udarac pogodio je Carstvo
u Italiji, najvanijem podruju restaurirane imperije, ije je ponovno
osvajanje zahtijevalo najvie napora i stajalo najteih rtava. Langobardi su nakon Justinijanove smrti, 568. godine, ponovo provalili u Italiju
i u kratkom vremenu osvojili veliki dio zemlje. U paniji jepoela protivofanziva Vizigota. Najvanije vizantinsko uporite, Kordoba, prvi
put zauzeta ve 572, za Carstvo je bila definitivno izgubljena 584. Na
ostacima Justinijanove restauracije temeljila se budua vizantijska mo
na Zapadu.Justinijan je umro 565. godine u 87. godini ivota i ostavio
Carstvo u velikim problemima i to, prije svega, zbog izraene nesrazmjere izmeu cilja koji je htio da ostvari i sredstava kojima je raspolagao. U finansijskom i vojnom pogledu nakon njegove smrti carstvo je
bilo iscpljeno na granicama su se ukazivale velike opsnosti.17

Justinijanova rekonkvista ostavila je snaan peat na Balkanu.18
Prokopije pie: U pokrajini evropskih Dardanaca koji ive iza granice
Daana, u neposrednoj blizini kastela zvanog Bederijana, je selo po imenu Taurisium. Tu je roen car Justinijan, osniva svjetskog carstva. Opasavi na brzu ruku ovo selo zidom u obliku etvorougla i podigavi na
svakom uglu po jednu kulu, naini tvravu sa etiri kule (Tetraburgian),
pa ga tako i nazva. A pored samog tog mjesta sagradi divnu varo i nazva
je Ivstiniana Prima na latinskom jeziku to znai Prva oduujui se na
taj nain svojoj majci... sagradivi tamo vodovod, uspio je da grad neprekidno obiluje nepresunom vodom. I mnogo drugih znatnih i pomena
dostojnih (graevina) sagradio je osniva grada. Nije lako nabrojati sve
hramove boje, nemogue je opisati sve zgrade za administraciju, veliinu trijemova, ljepotu trgova, esme, ulice, kupatila, prodavnice. Bjee
Isto, str. 26.
arl Dil, Istorija Vizantijskog carstva , str. 25.
18
http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Procopius/Buildings/, The
buildings of Procopius, published in the Loeb Classikal Library 1940,
16
17
303
Stevo Vuini
to grad izuzetan i mnogoljudan, i u svakom pogledu napredan i dostojan

da bude metropola itave oblasti. Jer je tako velikog znaaja bio. Pored
toga, odabran je i za arhiepiskopsko edite Ilirika, poto su ostali gradovi
zaostajali za njim kao prvim gradom po veliini.19 U Grkoj, nadomak
Soluna, izgradio je snanu tvravu, utvrdio je kompletnu Tesaliju, naroito gradove Dioklecianopolis, Demetrias i Tebu, koje su varvari redovno
palili i pljakali. Ulaz u Termopile osnaio je tvravama i zaprijeio put
prema Atini u ijem je okruenju ojaao zidine svih gradova. Doslovno je
svaki poljoprivredni poed bio pretvoren u tvravu. U Dardaniji je utvrdio
Ulpianu kod Graanice. Nazvao ju je Justiniana Sekunda. Prokopije pie
da je u Evropi izvodio radove koje nije lako opisati rijeima. Zbog napada
varvara snano je utvrdio unutranjost Ilirika. U Novom Epiru izgradio je
32 utvrenja a obnovio 26, u Starom Epiru sagradio je 12, a 23 obnovio. U
Makedoniji je 45 obnovio, u Tesaliji 7, u Dardaniji sagradio 8 a obnovio
63. Ukupno je u Evropi obnovio i sagradio 178 novih utvrenja. U Aziji je
obnovio i sagradio 36 crkava i manastira. U Jermeniji izgradio puteve da
bi omoguio dravi da komunicira sa suedima.20 U Aziji i Libiji je popravio utvrenja i puteve koji su bili teki za putovanja i opasni.21 U Nikeji
u Bitiniji obnovio je vodovod i namjesto staroga koji se sruio, prvo je
planiran a potom i izgraen novi most koji je bio imperijalnih dimezija,
tako da je prethodni izgledao kao dio novoga mosta.22 U Nikomidiji je
preko rijeke Sagaris koja je duboka i hirovita, a nije imala mosta nego su
se prevozili pontonom, izgradio most.23 Cestu u Bitiniji koja vodi ka Frigiji bila je esto pretvarana u movare nakon kia i topljenja snijega, pa je
poploao velikim blokovima i omoguio normalan saobraaj.24 U Galatiji
na rijeci Siberis izgradio je most koji je mogao da izdri snagu vodene
mase za vrijeme poplave i s gornje strane dodao lukobran.25 U Antiohiji
je potroio mnogo novca da bi napravio kolski put koji je savladavao planinske prepreke, demonstrirajui time da nita ne moe biti nemogue za
ovjeka koji je spreman da zanemari troak.26 U Kilikiji, gradu Mopsue

21

22

23

24

25

26

19
20
Prokopije, De Aedificiis, knjiga IV,

Isto, knjiga III, 6, 9.
Isto, knjiga V, 1. 1.
Isto, knjiga V, 3.1
Isto , knjiga V, 7.
Isto, knjiga V, 2.
Isto, 4. 1.
Isto, 5.1.
304
stia, restauriarao je most koji je bio propao i bio izvor smrtne opasnosti za
putnike.27 U Adnanu na rijeci Sarus opravio je most tako to je tok rijeke
usmjerio u kanal koji je iskopao, a potom izvrio restauraciju oteenih
djelova mosta i onda vratio rijeku u njeno prirodno korito. U predgrau
grada Strongiluma krivi put i movarno tlo je poploao kamenim blokovima dovoljno velikim za mimoilaenje dvoje kola.28 U mjestu Regium
sagadio je umjesto drvenoga kameni most s velianstvenim lukom kojim
je premostio iroku rijeku.

Prefektura Ilirik Praefectura praetorio per Illyricum bila je
omeena na everu Dunavom a na zapadu linijom koja ide Drinom do
izvorita, a onda zamiljenom linijom do iznad Risna u Boki. Podijeljena je bila na dvije dijeceze: Dakiju s provincijama Praevalitana, Moesia Superior, Dacia Ripensis, Dacia Mediteranea i Dardania i diecezu
Makedoniju sa provincijama: Macedonia, Epirus Nova, Epirus Vetus,
Thessalia, Achaia i Creta.29 Justinijanovom Novelom XI arhiepiskopija
Iustiniana prima preuzima duhovne kompetencije i nad Praevalitanom.30 Inae, everni Ilirik bio je teite odbrane od varvarskih upada
Slovena i Avara koji su nadirali ka Solunu i Drau. U toj prefekturi, oko
dunavskog limesa, sagradio je vie od 300 utvrenja, utvrdio gradove i
izgradio fortifikacione objekte da bi zatitio provincije u unutranjosti i
blie obali od varvarskih upada.31

U neposrednoj blizini Prijepolja pronaen je i datovan jedan natpis iz Justinijanova vremena.32 Oito da se njegova sadrina tie utvrene vile rustike. Pominje se Antistes Stefanus sub principe Iustiniano
ija je uloga nejasna. Meutim, pretpostavlja se da je bio episkop koji
je izgradio episkopski rezidencijalni grad sa svim ekonomskim objektima, bedemima i crkvom, atrijumima i fontanom. U Crnoj Gori su dokumentovani uglavnom sakralni objekti nastali sredinom i tokom VI
vijeka koji se mogu vezati za Justinijanovu obnovu.
Isto. 4.
Isto. knj. IV
29
Ljubomir Maksimovi, Severni Ilirik u VI veku, Zbornik radova Vizantolokog
Instituta, XIX, Beograd 1980, str. 19.
30
Isto, str. 28.
31
Isto, str. 39.
32
Miroslava Mirkovi, Antistes Strefanus i graevinska djelatnost Justinijanova
vremena u Polimlju, Zbornik radova Vizantolokog Instituta, XVIII, Beograd,
1978, str. 16.
27
28
305
Stevo Vuini

Sudei po materijalu u slojevima VI vijeka svi primorski gradovi
imaju fazu iz vremena velike obnove carstva, a postoje i manji lokaliteti,
koji su zavretkom kasne antike krajem IV i tokom prve polovine V vijeka
obnovljeni.33 To su prije svega vile rustike i crkveni poedi s bazilikama.

Da bismo rezimirali taj period poeemo od najjunijeg grada na
primorju, Ulcinja. Tokom istraivanja 80-tih godina, u njemu su pronaeni ostaci ranovizantijske crkve koja se datuje u VI vijek.34 Crkva je
uklopljena u mlau srednjovjekovnu graevinu, ali se jo uvijek razaznaju njeni ostaci. Pronaeni kapitel ima Hristov monogram sa slovima alfa
i omega. Takoe, pronaeni su ostaci grnarije i transportne keramike
toga doba koja se danas uva u Muzeju grada Ulcinja. Grad se u ranosrednjovjekovnom periodu pominje tek kod Konstatnina Porfirogenita,
kao jedan od kastela Draa, ali je evidentno da on postoji u VI vijeku
kao obnovljeno utvrenje. Drugi veliki lokalitet koji ima jasno definisanu fazu iz VI vijeka je Sva (Svacium). Za njega bismo mogli da kaemo
da je kao odbrambeni kastel i podignut u to vrijeme i da svoje postojanje
duguje upravo tome periodu. Arheoloka istraivanja 1985. godine pokazala su da je njegova defanzivna koncepcija nastala u VI vijeku. To
pokazuju sonde koje su iskopavane pored zidina i u gradu. Osnova je
takoe veoma slina analognim fortifikacijama tog perioda, prilagoena
konfiguraciji terena ali s koncepcijom polukrunih kula na krajevima i
dvije polukrune u sredini koje uvaju ulaz. U Podograu je otkopana
ranovizantijska kapela datovana, na osnovu materijala, u VI vijek.35 Trei grad prema everozapadu, koji takoe krije slojeve iz VI vijeka je Bar
(Antibareos, Antibarum). U njemu je tokom istraivanja 2001. godine
pronaena kua iz VI stoljea koja je stradala vjerovatno poetkom VII
vijeka. Pronaeni su ulomci amfora Samos Cistern Type ate i amfore
tipa Late Roman. U gradu je pronaen i podni mozaik koji se datuje u
VI vijek. Mozaik je pripadao nekoj bazilici, po svemu sudei onoj koju
Farlati pominje da je bila posveena Svetom Teodoru Ratniku.36 Ispred
ove bazilike pronaen je grob (br. 5) u kome je otkopana bronzana fibula
Arheolog Mladen Zagaranin ljubazno se odazvao naoj molbi i napisao prilog o
rezultatima dosadanjih istraivanja iz vremena Justinijanove rekonkviste u Crnoj
Gori koji u cjelini citiramo.
34
Bokovi, Mijovi, Kovaevi, Ulcinj, 1, 1981, str. 112117
35
E. Zeevi, Rezultati istraivanja srednjovjekovnog Svaa, Glasnik Srpskog
arheolokog drutva, broj 5, 1989, str. 114.
36
. , , , 2008.
33
306
tipa golubica koja se datuje u VI vijek. Na lokalitetu Veliki pijesak otkopana je crkva koja je sagraena na oratorijumu iz IV vijeka. Tri povezane
prostorije koje su sluile za obavljanje hrianskog kulta u VI vijeku su
prepravljene u crkvu podunoga oblika, s polukrunom apsidom na istoku. Crkva je stradala poetkom VII vijeka, a u zatvorenim cjelinama pronaen je i bronzani folis Justinijana.37 Jo dvije crkve na prostoru Bara su
iz ovoga perioda. Prva je uveni topoliki trikonhos, podignut u drugoj
polovini V vijeka, ali svakako obnovljen u VI, kad dobija nov namjetaj.
Radi se o kapitelima karakteristinim za Justinijanovo vrijeme, oltarskim
pregradama s trouglastim proirenjima na krakovima krstova.38 Druga
crkva nije nikad otkopana do kraja i nalazi se pored tunela afe na putu
Bar Ulcinj. Nju je evidentirao ure Bokovi, koji je zakljuio da se
radi o ranovizantijskoj bazilici. Oko crkve je groblje iz istog perioda po
kome je cijela oblast dobila naziv Tomba.39

Na lokalitetu Krue, e je tokom 80-tih godina pronaena velika
vila rustika, otkopana je ostava novca. Radi se o folisima careva Anastasija, Justina I i Justinijana, koji potvruju da je vila imala fazu iz
VI vijeka.40 Kompleks je bio pokriven mozaicima koji bi mogli da se
datuju u isti period, a prema nalazima ulomaka amfora, tera sigilate i
ostale grnarije, pronaene u zatvorenim cjelinama pretpostavlja se da
je stradala, po miljenju Mijovia, od strane Slovena oko 591. godine.
Tokom iskopavanja vile rustike na Miritima otkopano je skoro 1000 m
kvadratnih graevine.41 Veliki broj slojeva je bio pokriven ruevinama
nastalim tokom stradanja vile poetkom VII vijeka. Konstatovani su
ulomci amfora Late Roman 1-2, Samos Cistern tip afora i afrike sigilate ovoga perioda. U Buljarici postoji velika vila rustika koja ima poupane mozaike postavljene u mee. Datuje se u periodu IVVI vijek.42

, , , 2012.
. , , ,
8, 148-149; . ,
, : , , , 2006; M. Zagaranin, Medieval
stoneworks from Stari Bar, in: The archaeology of abandoned town, Saur Gelichi (ed.), Firenze, 2006, str. 119.
39
. , , 1962.
40
Pavle Mijovi, Iz kulturne prolosti Crne Gore, Podgorica 1987.
41
Isto, str. 140.
42
Isto, str. 147.
37
38
307
Stevo Vuini

U Budvi se nalazi najvea i najznaajnija bazilika VI vijeka, stradala u VII, a obnovljena oko poetka IX vijeka. Bazilika je bila trobrodna, s transeptom i apsidom u kojoj je pronaen subselijum. Pod je bio
pokriven mozaicima. U muzeju grada se uva kapitel raen u vrhunskoj
tehnici sa otrim akantusovim liem koje se dodiruje krajevima. Takoe,
evidentirano je nekoliko grobova iz VI vijeka, a na platnu dananjih bedema
se vide ostaci zidina ovoga perioda. U Lastvi Grbaljskoj je pronaena
krstionica iz VI vijeka, u obliku eteline, koja je pripadala nekoj
bazilici preko koje je kasnije podignut konak i crkva. To su tipovi
krstionica za koje se smatra da su najvie rairene upravo u periodu
Justinijana.43

Na Prevlaci Svetog arhangela Mihajla, preko ostataka kasnoantike vile sagraena je u VI vijeku velika bazilika. Tokom istraivanja
19972012. godine pronaeno je groblje iz VI vijeka kao i pomone
zgrade pokrivene mozaicima. U Kotoru su tokom zatitnih istraivanja
Svete Marije od Rijeke pronaeni ostaci bazilike iz VI vijeka, to je
ujedno i najstarija crkva u gradu. U Rosama je otkopano groblje iz VI
VII vijeka.44 Evidentirane su kope tipa Balgota i Korint koje se datuju
upravo u ovaj period. Takoe, bazilika je pronaena i na anjicama,
lokalitet Mirita, a rezultati su pokazali da se radi o istom periodu kao
i prethodne graevine.45

U Duklji su pronaene dvije bazilike A i B, kao i atrijum i pomone
prostorije, pa se pretpostavlja da je to episkopski kompleks datovan u periodu od V pa do poetka VII vijeka ki su sruili Avari.46
Nedaleko od Duklje pronaene su dvije crkve. Jedna bazilikalnoga tipa i druga trikonhalnog. Bazilika je sa everne strane imala prizidanu grobnicu sa sarkofagom od predivnog bijelog mermera ukraenim Hristovim monogramom. Po analogijama iz Ravene sarkofag
se datuje u VI vijek. Takoe, trikonhos s krstionicom krstoobraznog
oblika sagraen je u istom periodu kad i bazilika na Zlatici.47 Bi . Jankovi, Late antique triconhal church of St. Apostoles Peter and Paul monastery nearTrebinje, GSAD XVIII, Belgrade, 2002.
44
., , - /
, , br. 13, 1997., 167-179.
45
, II , :
, I, , 1967.
46
Isto, str. 265.
47
V. Kora, Doljani Zlatica, Zograf 33, Podgorica, 2009, str. 18.
43
308
hor je ranovizantijski kastel koji je takoe stradao u VII vjeku. Ove

je sondanim istaivanjima pronaena grnarija karakteristina za
Justinijanov period. Radi se o loncima koji svoje direktne analogije imaju
u Baru, Miritima i dr. Samograd, koji se nalazi u dolini rjeice Brzave,
lijeve pritoke Lima, jugoistono od Bijeloga Polja ima fazu iz VI vijeka
potvrenu arheolokim ostacima. Na lokalitetu Martinia Gradina, na
uzvienju ipkova Glavica otkopana je crkva iz VI vijeka. Pretpostavlja se da je na ovome mjestu postojao vei kompleks, kao i da je crkva
na Martiniima, datovana u XI vijek imala svoju fazu u VI vijeku.48
U Vranoviima, na lokalitetu Pjaca od Vranovia, u blizini Gomilica
pronaena je kasnorimska vila, s fazom iz IV vijeka. Meutim, utvreno
je da su mozaici iz VI vijeka.49 Ovim, naravno, nije iscrpljena lista sagraenih sakralnih i profanih objekata u Crnoj Gori, iz vremena Justinijanove rekonkviste. Ali te injenice ukazuju na onovremenu potrebu
izgradnje saobraajnih objekata i saobraajnica kojima bi se povezale,
ne samo pobrojane obnovljene urbane i ruralne aglomeracije, nego i iroki prostori u zahvatu zalea Jadrana.
Sl. 12. Kompjuterska skica izgleda Justinijanova mosta50

, , , 1999.
Pavle Mijovi, Pradavne i davne kultgure Crne Gore, Leksikografski Zavod,
Podgorica 1987, str. 69.
50
Skicu mosta napravio je arhitekta Filip Velimirovi.
48
49
309
Stevo Vuini

Most na Staroj Zlatici po formi i strukturi predstavljao je tipinu
kasnoantiku verziju antike koncepcije u mostogradnji. Robustan, lien stroge antike geometrijske koncepcije gradnje, spratni, bavastih,
punih svodova i reetkaste konstrukcije s velikom povrinom eonoga
zidnog platna. Linije mu nijesu savreno pravolinijske, a razlika u dimenzijama elemenata ukazuje da nije voeno rauna o simetriji. Tipino za most koji je izgraen za kratko vrijeme, bio je bez estetskih
tendencija. Nije sluio za prevoenje vodovoda. Oslanjao se na dvije
najstarije pleistocenske terase, na visini od oko 15 m od ljetnjega nivoa
rijeke. Na desnoj obali prilaz mu je bio s terase na kojoj se nalazi selo
Stara Zlatica. Sve injenice navode na zakljuak da je sagraen u vrijeme Justinijanove rekonkviste nakon to je Italiju oslobodio od varvara
oko 555. godine, na kasnoantikoj trasi puta koji povezuje Skadar i Naronu, i vodi dalje na zapad. Vizantijska imperija raspolagala je ininjerijskim i tehnikim vjetinama i resursima za izgradnju kamenog mosta
na Staroj Zlatici imperijalnih dimenzija. Njime je zamijenjen drveni
u Botunu, koji je vjerovatno uniten u vrijeme neke od provala Gota
u Prevalis, tokom V vijeka, najvjerovatnije oko 459. godine, i put je
usmjeren pravcem koji je prolazio pored Dokleje, lijevom obalom Zete,
i dalje ka zapadnim provincijama.

Iskljuena je mogunost da je dejstvo energije vode uzrok ruenja
zlatikoga mosta, poto je glavni lijevi pilon prelomljen na visini iznad
nivoa najveeg zabiljeenog vodostaja. U prilog tome stoji podatak da na
prostoru Skadra, u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku, nije zabiljeen
nijedan zemljotres koji je ozbiljno destruirao ovaj prostor.51 Namjerna destrukcija mosta na Staroj Zlatici, po svemu sudei, izvrena je u vrijeme
prodora Avara u Prevalis, poetkom VII vijeka. Te godine se ine vjerovatnim, jer su nestali svi materijalni tragovi koji svjedoe njegovo ruenje sem
djelova koji su deponovani u korito rijeke i skromni ostaci sedmoga pilona.
Destrukcija prostora koju je tokom seobe vrila organizovna masa Avara
mogla je da bude dovoljno inspirativna da podstakne recentno stanovnitvo
da preduzme sve mjere odbrane i zapreavanja, ukljuujui i ruenje komunikacija i mostova. Ovu pretpostavku ini vjerovatnom i injenica da je u
ranome srednjem vijeku, odnosno u IX i X, ponovo uspostavljena saobraajna transverzala starom trasom antikoga puta koji Morau premoava
Instituto nazionale di geografica, Catalogue of ancient earthquakes in the Mediterraneam area up to the 10 century.
51
310
10 km nie, u Botunu, poto je most na Staroj Zlatici oito bio sruen.

Da bi se izvrilo saobraajno povezivanje Skadra s Onogotom i
dalje sa zapadom, u srednjem vijeku je izvreno premoavanje izmeu
ouvanih pilona Justinijanovog mosta, dogradnjom novog koji je flankiran uz njih. Spratni dio Justinijanova mosta je poruen, a sauvani
poravnat da bi sluio kao kolovoz. Na lijevoj obali prilaz mu je bio ispod morakih peina na koti nioj od Justinijanova za oko 6 m padao
je pod peine.52 Tako je dogradnjom dobijen kompaktan saobraajni
objekat koji je premoavao Morau izmeu Stare Zlatice i Rogama.
Sl.13. Kompjuterska skica izgleda mosta u srednjem vijeku53
Tu kvalifikaciju koju je uo od oca Sura posvjedoio je njegov sin Milo, praunuk Adijin koji je sruio most. Ona potvruje stanovite da je etani dio mosta
poruen, sauvani poravnat i stavljen u funkciju na nioj koti.
53
Skicu uradio arhitekta Filip Velimirovi.
52
311
Stevo Vuini
Sl. 14. Kompjuterska skica izgleda

dograenoga mosta u prvom planu crveno54
Sl.15. Pristupni put do mosta kod Stare Zlatice
Isto.
54
312

Zabiljeeno je seosko predanje da je dograeni most na Staroj
Zlatici sruio Adija Vukanovi.55 Njegovom unuku Suru su se raala
enska eca i redom umirala pa je on to smatrao posljedicom grijeha
eda Adije koji je sruio most. Zato je, da bi iskupio njegov grijeh, i
skinuo sa sebe posljedice sagradio most, zvani Surov most, preko potoka iralije koji vezuje Doljansku glavicu i rogamski zaselak Klanice.
Na ktitorskoj ploi je zapisano da je most zadubina Sura Nikolina Vukanovia, godina gradnje 1900-ta. Suro je imao 81. godinu kad je 1912.
godine uestvovao u skadarskoj operaciji.56 Uobiajeno se rauna da je
razlika izmeu narataja oko 30 godina. Stoga slijedi da je roen oko
1831. godine, njegov otac oko 1800, a ed Adija oko 1770. godine koji
je u najboljim godinama, kao tridesetogodinjak sruio most.
Sl. 16. Surov most u Rogamima

U pjesmi Udar na selo Rogame koja pjeva o turskoj pohari sela
Rogama u julu 1809. godine ne pominje se most, nego je turska vojska
Vasilije Milutinov Stamatovi iz zaseoka Klanice ispriao je predanje autoru.
Umro u Dritu 20. februara 1913. godine, Protokol poginulih, umrlih ili nestalih
vojnika u ratovima 191213. godine, zaveden pod brojem 2223. Protokol ouvan
od 1. do 93. strane, povezan 15. 06. 1936. godine, Cetinje 2001. god, Narodni
Muzej Crne Gore, biblioteko odjeljenje.
55
56
313
Stevo Vuini
dolazei od Podgorice pregazila Ribnicu i na Morai panula pod Zlaticu

na Ograenicu.57 Tu se razdijelila na troje i pripremila da napadne selo
s tri strane.

Jegor Kovaljevski je boravio u Crnoj Gori 1841. godine.58 Te godine, 18. juna, vrio je geoloka istraivanja u iroj okolini Dokleje i
u zlatikom potoku na Zlatici. Opisuje da nije znao kako treba da se
preveze preko Morae. Otkad su, Kovaljevski pie, Turci i Crnogorci
sruili veleljepni most na njoj prijelaz je bio neregulisan i time se niko
nije bavio. Njegova pratnja je poslije potrage pronala amac koji je
proputao vodu kao reeto. Zakrpili su pukotine travom i prebaili Kovaljevskog s dvadesetak Crnogoraca na drugu stranu Morae.

injenice navode na zakljuak da je dograeni dio mosta sruen
krajem 1796. godine, nakon pobjede crnogorskoga oruja u bitkama na
Martiniima i Krusima kojima je verifikovano ujedinjenje Crne Gore i
Brda. Ruenjem zlatikoga mosta, Piperi su se prema Podgorici razgraniili s Turcima rijekom Moraom.
Zakljuak

Most na Staroj Zlatici sagraen je oko 555. godine, u vrijeme
vizantijskoga cara Justinijana. Po formi i strukturi predstavlja kasnoantiku recepciju antike koncepcije spratne mostogradnje. Graen je
bez estetskih tendencija. Svod kojim je premoena Moraa sruen je u
vrijeme pohoda Avara, poetkom VII stoljea. U srednjem vijeku, dogradnjom novog, izvreno je premoavanje izmeu sauvanih glavnih
pilona Justinijanovog mosta, uz koje je flankiran. Spratni dio staroga
mosta na kamenitom platou je uklonjen, preostala struktura poravnata i
stavljena u funkciju kolovoza i integrisana s dograenim mostom u jednu cjelinu. Dograeni dio mosta sruen je krajem 1796. godine, nakon
pobjede crnogorskoga oruja u bitkama na Martiniima i Krusima kojima je verifikovano ujedinjenje Crne Gore i Brda. Njegovim ruenjem
Piperi su se izolovali i razgraniili s Turskom, rijekom Moraom od
Platija do sastavaka sa Zetom, i Zetom uzvodno do ispod Spua.
Petar II Petrovi Njego, Ogledalo Srpsko, Prosveta, Beograd 1951, str. 376.
Jegor Kovaljevski, Crna Gora i slovenske zemlje, CID, 1999 godine, str. 6567.
57
58
314
ZAVRNO RAZMATRANJE

Na temelju rezultata savremenih arheo-istorijskih istraivanja antike i kasne antike na tlu Crne Gore, uparenih s materijalnim dokazima
prikupljenim rekognosciranjem priobalja i korita u donjem toku rijeke
Zete, izveli smo zakljuak: nakon poraza ilirske vojske pod Skadrom
168. godine p. n. e. pod prijetnjom isukanog rimskog maa, u Starim
Mataguima Meteonu, predali su se u rimsko ropstvo Gencijev brat
Karavancije, ena Etleva i sinovi Skerdilaid i Pleurat. Sljedeih 133
godine nema pomena da su se lokalna plemena opirala rimskoj dominaciji. Oktavijanova ratna kampanja voena od 3533. g. p. n. e. protiv
pobunjenih evernoilirskih plemena zahvatila je i Dokleate koji su im
se pridruili. Porazio ih je Oktavijanov vojskovoa Statilije Taur, 33. g.
p. n. e. Sukobili su se na prostoru koji zahvata iru okolinu sastavaka
Zete i Morae, okolne gradine i podgradinske naseobine. Nakon poraza
Dokleati su platili visoku cijenu otpora. Stanovnitvo je dijelom porobljeno, dijelom pobijeno, a sva podgradinska naselja u priobalju donjega toka Zete su spaljena, zemlja konfiskovana i kasnije dodijeljena
veteranima i kolonistima. Proces romanizacije je od tada tekao nesmetano. Poetkom nove ere, zaleem Jadrana izgraena je antika saobraajnica koja je povezivala zapadne i istone rimske provincije. Preko
Crne Gore njena trasa vodi pravcem Niki, selo Kunak, Povija, Spu,
preko Daljma ka Donjoj Gorici, pravcem na moraki gaz Miuricu i
dalje ka Gostilju, Vuksanlekiu i Skadru. 70-tih godina romanizovani
staroedioci i koloni sagradili su Dokleju. Pretpostavili su komfor fortifikacionim prednostima lokacije na kojoj je sagraen grad, izolovan
od glavne antike saobraajnice i resursa zetske ravnice i Skadarskoga
jezera. Grad je bio u funkciji centra za romanizaciju i kontrolu plemena
u kontinentalnom zaleu. Poljoprivrednim proizvodima se snadbijevao
s agera privatusa koji je zahvatao prostor priobalja Zete u njenom donjem toku. Najvaniji izvozni proizvod bio je dokleatski sir, punomasni
mjeinski sir u narodu poznat kao mjeavina. Akvadukt izmeu Cijevne
i grada poeo je da se gradi krajem IV vijeka. Prodor Zapadnih Gota u
315
Stevo Vuini
Prevalis, oko 400. godine, omeo je graditelje da ga dovre. Tek u vrijeme Justinijanove rekonkviste, oko 555. godine sagraen je kameni
most na Staroj Zlatici kojim je Duklja povezana sa zagorikim poljem i
dalje pravcem ka Skadru. Prodor Avara, poetkom VII vijeka, oznaio
je konani prekid njenih urbanih funkcija i kasnije seljenje civilnih i
duhovnih institucija u dukljanski grad Lontodoklu, na Martinikoj
gradini kod Spua.
316
REGISTAR IMENA
A
Adi, Nikola 72, 73, 77, 78
Apian 9, 13, 25, 26, 31, 43
Arhimed 140
Asenjo, Enrike 58, 70
B

Baleti, Branko 236
Bali, ura Stratimirovi 276
Basler, uro 255
Begovi-Dvorak, Vlasta 86, 93
Berii, Zef 126, 128
Bili Dujmui, Sinia 13, 22, 29
Biro, M. 84
Bojanovski, Ivo 231
Bolica, Marijan 121, 123, 227, 283
Bonito 59
Borozan, Branislav 255
Borozan, orije 7
Bokovi, ure 228, 265, 269, 306, 307
Brankovi, ura 247
Buli, fra Frane 117
Busuladi, Adnan 47, 84, 87,
C
Camaj, Marko 81
car Julijan 280
car Justin 60
car Justinijan 57, 66, 151, 244, 270, 289, 302311, 314, 316
car Tiberije 229, 282
Ciceron 29
317
Stevo Vuini
Crnobrnja, Adam 7
Crnojevi, Stefan 252, 253
Crnojevi, Stefanija 248
irgi, Adnan 248

uki, Slobodan 252, 255, 257, 284
ulafi, Marko 7
D
Diodor 89
Domi-Kuni, Anka 250
Dozet, Natalija 7274, 7678
D
Din, Kristina 93
Dino, Danijel 24
urkovi, Ana 132

E
Erdeljanovi, Jovan 259, 291
Evans, Artur 227, 247, 265, 266, 268, 273
F
Flavija Tertul 232, 233
Flavije Vegecije 28
318
G
Gabinije 13, 23, 31
Gaj Julije Cezar 13, 1823, 28, 29, 134, 163, 164, 282
Gaj Koskonije 13
Gaj Marcije Figul 13
Gaj Uludije Durmije Kvadrat 229
Garaanin, Draga 247, 265, 270
Garaanin, Milutin 247, 265, 270
Gencije, kralj Ilira 93, 247250, 255, 260262
Glavatovi, Branislav 60, 61
Gojkovi, Milan 289291
Grga, Novak 45, 46, 48, 87
H
Herak, Marijan 63
Hoek, Radoslav 115, 116
I
Ilakovac, Boris 93, 139, 140, 141, 150, 155
J
Jankovi, . 308
Jelii, Kristina 83
Jovievi, Andrija 258
K
Karadi, Vuk 266
Kasio Dion 25
Katani, Nadeda 290, 291
Kleopatra 22
Kovaevi, Mirko 58, 248, 251, 253, 254, 271, 306
Kovaljevski, Jegor 314
319
Stevo Vuini
Kunti-Makvi, Bruna 17
Kvint Kornificije 13, 233
Kvintilijan Var 228
L
Livije 248251, 256, 260, 262
Lucije Anicije 249, 260
Lucije Aruncije Furije Kamil Skribonijan 229
Lucije Cecilije Sula 13
Lucije Kalpurnije Pizon 229
Lucije Salvije Oton 229
Lucije Volusije Saturnin 229
Luka Havranek, Jasmina 69, 76
M
Mai, Petar 125, 259
Maksimovi, Ljubomir 66, 305
Mallet 59
Manetti 59
Marko Emilije Lepida 21
Marko Flavije Balbin 44, 232, 233
Marko Flavije Fronto 47, 48, 233, 234
Marko Valerije 24
Martinovi, Jovan 7, 47, 54, 116, 233, 296
Martinovi, Niko 240
Matijai, Robert 48, 84, 89, 90
Mc Kay, A. 84
Mesihovi, Salmudin 24, 27, 89, 228230
Mijovi, Pavle 58, 247, 248, 251, 253, 254, 265, 270, 271, 307, 309
Mirkovi, Miroslava 305
Mri, Nemanja 141
Munro 57, 58, 60, 227, 237
320
N
Neptun 83, 94, 113, 115117, 231
Nikevi, Vojislav D. 66, 244
Nikoli, Miro 280
Novakovi, Darko 145
Novicki, Ivan 125128, 143, 144, 150, 159
Njego, Petar II Petrovi 314
O
Oktavijan Avgust 9, 13, 14, 17, 2130, 35, 38, 44, 83, 120, 227, 230,

241, 245, 315
Ostrogorski, Georgije 302
P
Paali, Esad 46, 53
Pai, Amir 104
Pakvalin, Veljko 46
Pejovi, Lazar 36, 102, 104
Pejovi, Pavle 7
Pekovi, Mirko 7
Pelii, Ilija Peko 258, 259, 276
Peikan, Mitar 278
Petrievi, V. 290
Petronius Asper 83, 116, 117, 231
Petrovi, Predrag P. 254
Pitagora 140
Pleurat93, 249, 315
Plinije Mlai 69
Plinije Starije 69, 71
Polibije 28, 93, 248, 249, 262
pop Ikovi 285
Porfirogenit, Konstantin 66, 244, 306
Praniker 247, 254, 265, 267, 269, 270, 273, 277, 285
Pravilovi, Milan 169, 255
321
Stevo Vuini
Prokopije 303, 304

Pseudo-Aristotel 92
Publije Antej Ruf 229
Publije Kornelije Dolabela 229
Publije Lucinije 229
Publije Sulpicije Ruf 13
Publije Vatinije 13
Pulevi, Vuki 94
R
Radevi, Boo 113
Radi, Jure 283
Radoman, Aleksandar 7
Radonji, Julka 80
Radovanovi, Ranko 236
Radulovi, Bato 7
Rastoder, erbo 7
Rostozeff, M. 84
Rotkovi, Radoslav 70, 72
Rovinski, Pavle 46, 57, 121, 122, 123, 143, 227, 259, 290, 291
S
Sanader, Mirjana 87, 244
Saski, F 121
Schrunk, J. 86, 93
Seferovi, Relja 139
Sekuli, Goran 147
Sergejevski, Dimitrije 265, 269, 270
Sinobad, Marko 233
Smith, J. T. 84
Stamatovi, Petar 127
Stamatovi, Vasilije Milutinov 313
Stanii, Marko 73, 77, 78
Stanojevi, Milena 80
Stanojevi, Rumica Andrijina 80
322
Statilije Taur 25, 44, 315

Stikoti, Pjero 54, 57, 121125, 129, 143, 150, 151, 232, 265, 266, 268,

270, 277, 290
Stojan, Mara 139
Strabon 92
Sui, M. 84
ael Kos, Marjeta 26

ekularac, Boidar 259, 277
ii, Ferdo 53, 230
kegro, Ante 92
obaji, Maksim 125, 271, 278, 291
obaji, Petar 278, 285
rober 227, 247, 254, 265, 267, 269, 270
T
Tales 140
Terzi, Milivoje 283
Tito Vespazijan 53, 86, 229, 230, 231, 234
Tomovi, Slobodan 81
Trojanovi, Sima 77
Turkovi, Tina 83, 86
V
Vatin 13, 23, 29
Vatinije 13
Velej Petrekul 23
Velimirovi, Filip 33, 99, 309, 311
Velimirovi-ii, Olivera 99, 251, 255
Vercingetoriks 28
Vespazijan 53, 86, 229, 230, 231, 234
Vitruvije 90, 103, 130, 132
Von Hoft 59
323
Stevo Vuini
Vraar, Milenija 7
Vuini, Vladimir 110, 132, 163, 293
Vujoevi, Novo 80
Vujovi, Miroslav 35
Vukanovi, Adija 313
Vukanovi, Suro Nikolin 313
Vuovi, Zvjezdana 7
Z
Zagaranin, Mladen 306, 307
Zaninovi, Marin 260
Zdanovski, Nikola 74
Zeman, Maja 83, 86
ivi, Neboja 73, 77, 78
324
Stevo VUINI
STUDIJE O ANTICI U SREDINJOJ CRNOJ GORI
Izdavai
Fakultet za crnogorski jezik i knjievnost Cetinje
Forum Patria
Za izdavaa
Adnan irgi
Tehniki urednik
Milutin Markovi
Lektura i korektura
Nikola Popovi
Ivana Vukovi
Dizajn korica
Suzana Pajovi
tampa
Grafo Bale Podgorica
Tira
500
CIP -
,
ISBN 978-9940-579-59-3
COBISS.CG-ID 26366224

Studije o Antici U Sredisnjoj Crnoj Gori

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Studije o Antici U Sredisnjoj Crnoj Gori

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Stevo VUINI

kralj Dobroslav i pretedent na dukljanski prijesto Koapar, izmeu

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

odekom se sputa u emovsko polje i Zetsku ravnicu do Skadarskog

materijalnim dokazima. U vezi su sa snadbijevanjem Dokleje vodom,

OKTAVIJANOVA KAMPANJA PROTIV ILIRA 3533. god. p. n. e.

raja plemena koja su bila na udaru Oktavijanovih legija i opisuje ratnu

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Rimljane je ve obuzeo posvemani strah, te nitko nije stupio na etvrti

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

en intervencijom razboritih vojnika. Dvojica vojskovoa u tom gradu

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

legije na vie pravaca. Takav scenario bio bi uvod u njegov poraz. U

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

ju u borbeni poredak. Ne vjerujemo da neprijateljski raspoloena ilirska

dei dugotrajne mareve i ratne operacije na irokom prostoru Bosne,

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

km od Skadra i 100 km od najblie morske luke, nijesu bili u opsegu

operacijama koje su zahvatale iroko podruje, tokom kojih su vrena

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Isto, str. 156.

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

ila kao stoarski put. U antici, ta saobraajnica je bila izmjetena s june

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

vrka (lijeva obala) i na vrhu Kaznovice (desna obala Zete). U podonoju

Sl.1. Perimetar gradine Trijeba crvena linija

Sl.2. Gradine i priobalne naseobine iz neposrednoga okuenja29

Sl.2. Pogled na Trijeba s jugoistone strane i iz zalea Piperi

Sl.3. Pogled s gradine na Podgoricu

Sl.4. Pogled s gradine na jug primorje,

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Sl.5. Zid od junoga perimetra

Sl.6. Ostaci razidanoga istonog zida

Profesor Miroslav Vujovi se ljubazno odazvao naoj molbi i izvrio tipoloku i

Sl. 7. Gaz je ogranien plavim linijama ispod se vidi brzak koji je

Sl.8. Ilirske dvoekle ekire labris

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

S l . 9 . Rimska strelica, rano-carski period

Sl.10. eivo kratkog rimskog maa

Sl.11. Rimski pilumi ranocarski period

Sl. 12. Ilirska koplja kasnolatenski i ranorimski period

Sl.13.Ilriska kaciga helenistikoga tipa

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Sl. 14. Crveno - zaokrueni gazovi na Morai i Zeti

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

je moglo biti postavljeno po 40 i vie balista i katapulta. Zastraujui je

drani balistama i katapultima koji su napravili lom meu braniocima

Sl. 16. Crveno rimska kohorta u nastupanju

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Nju emo takoe objaviti u posebnoj publikaciji.

RIMSKI KAMENOLOM NA VRANICKIM NJIVAMA

eo studio, ea diligentia anquirit, ut illud in usus suos eruere, videantur.

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Adnan Busuladi, Rimske vile u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej BiH,

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Sl. 1. Rimski kamenolom ucrtan na snimku sa google earth

Sl. 2. Eksploatisana povrina

Sl. 3. Obod kamenoloma

Studije o antici u sredinjoj Crnoj Gori

Sl.4. Duboka brazda nastala eksploatacijom

Sl. 5. Eksploatisana povrina u antiko vrijeme everozapadna strana