novi

Časopis za odgoj i obrazovanje

god. IX, br. 33, Sarajevo, 21. rebiu-l-evvel 1429. h.g. / 29. mart 2008.

SADRÆAJ
Senada Tahirović
†uallim UVODNIK.........................................................................................................2

PUTOKAZI
Izdavač Ishak Alešević: POKORNOST . .....................................................................4
Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH

Za Izdavača
SAGLEDAVANJA
Muharem Hasanbegović Edin Jahić: OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA BIH
Glavni urednik (1961. -1991.) ............................................................................... 12
Dževad Hodžić Štepan Machachek: isLAMSKO OBRAZOVANJE NA POST-
Izvršni urednik KOMUNISTIČKOM BALKANU u PERIODU OD 1990. DO 2005.
Senada Tahirović
GODINE (I) . ................................................................................ 19
Redakcija:
Mustansir Mir: IKBAL - ŽIVOT, LIČNOST I DJELA (i) .................. 28
dr. Ismet Bušatlić, dr. Fuad Sedić, mr. Zehra Alispahić,
Almedina Ćelebić, mr. Ahmet Alibašić, mr. Nedžad Grabus,
mr. Ferid Dautović MUALLIM

Savjet časopisa: Enisa Gazija-Pajt: KRETIVNI ODGOJ I NASTAVA .............................. 40

dr. Enes Karić, dr. Hilmo Neimarlija, dr. Dževdeta Ajanović, Hurija Imamović: OBRADA SVETIH KNJIGA U NASTAVI
dr. Fikret Karčić, dr. Edina Vejo, dr. Safet Halilović, dr. Enes
Pelidija, Ševko Omerbašić, Husein Kavazović, mr. Muharem
BOSANSKOGA JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI . ................................. 44
Omerdić, Seid Smajkić, Hasan Makić, Ishak Alešević Selvira Draganović: UTJECAJ STRESA NA MENTALNO I FIZIČKO
Sekretar Redakcije
ZDRAVLJE ............................................................................................. 50
Amir Zimić
TEFSIR
Lektura
Isnam Taljić Sead Seljubac: NE VEŽI SRCE ZA DUNJALUK ..................................... 58

Prijevodi rezimea
MUALLIMOV ESEJ
Subhi Wassim Tadefi (arapski)
Arnela Bećirović - Zimić (engleski) Ahmet Alibašić: ZAŠTO SMO SLABI? ..................................................... 68
Korektura
Samir Dedić: KRIVOTVORENJE ISLAMA ............................................ 76
Amir Zimić
MUALLIMOV FORUM
Tehničko uređenje i naslovna strana
Senada Tahirović Dževad Hodžić: OD SIMPTOMA DO DIJAGNOZE? ........................... 86
Nedžad Grabus: IMAMSKO I AKADEMSKO TUMAČENJE
Štampa: ISLAMA .................................................................................................. 88
BEMUST
Vahid Fazlović: U MISIJI IMAMA KONCENTRIRANA JE
Tiraž: ODGOVORNOST CIJELE ISLAMSKE ZAJEDNICE? . ................ 90
2.000
Aljo Cikotić: ŠTA SU TO OBRAZOVNI, NAUČNI/ULEMANSKI
Adresa: Sarači 77, 71000 Sarajevo,
SADRŽAJI KOJI SU OD PRAKTIČNE KORISTI NAŠIM
Telefon: ++387 (33) 236-391; Fax:++387 (33) 236-002;
www.rijaset.ba IMAMIMA ............................................................................................. 92
nmuallim@rijaset.ba Mevludin Dizdarević: REDEFINIRATI ULOGU IMAMA ................... 93
muallim@bih.net.ba
Ferid Dautović: KO JE NAJSLABIJA KARIKA U ISLAMSKOJ
Uplate: ZAJEDNICI? .......................................................................................... 96
U KM na žiro-račun: 1602005500015065 kod Vakufske banke
DD Sarajevo uz naznaku ”za Novi MUALLIM”. Mustafa Gobeljić: DOBRO JE DA NAM SE DOGODIO
Uplate iz inostranstva mogu se slati na devizne račune Vakufske banke: u Austriji kod bank FORUM? ................................................................................................. 98
fuer Arbeit und Wirtschaft AG/BAWAG/Wien na broj: ATS (Austrian shillings) no 00118-005-
Muhamed Velić: TAJ SIVI, HLADNI NOVI MUALLIM ? . ................. 100
376, USD (American dollars) no 00151-082-106, DEM (German marks) no 00151-082-
823. SWIFT Code je: VAKUBA 22. • U NJEMAČKOJ kod DEUTSCHE BANK AG FRANKFURT/M
na broj: DEM (German marks) no 936 53 47, USD (American dollars) no 936 53 47. SWIFT MUALLIMOVA HUTBA
Code je: VAKUBA 22. •U ©VICARSKOJ kod UNION BANK OF SWITZERLAND ZÜRICH na Suad Mahmutović: MOĆ I NEMOĆ KOMUNIKACIJE . .................... 108
broj: CHF (Swis francs) no 60.291.05 E SWIFT Code je: VAKUBA 22. • Za sve uplate staviti
naznaku: ”za Novi MUALLIM”. Bedirhan Hadžić: ALLAHOVA MILOST I OPROST .......................... 112

ČASOPIS IZLAZI TROMJESEČNO

Rukopisi, fotosi i diskete se ne vraćaju!
PREGLED...................................................................................................... 122

BIBLIOGRAFIJA
Osman Lavić: BIBLIOGRAFIJA RADOVA NOVOG MUALLIMA... 130
 † PUTOKAZI
† UVODNIK
Ovaj 33. broj Novog Muallima, prvi broj
u devetoj godini njegova pojavljivanja pred
vama, donosi niz tekstova za koje se nadamo
da bi trebali pobuditi vašu čitalačku pažnju.
Praćenjem aktuelnih tema iz područja odgoja i
obrazovanja, naši autori predstavljaju vam nove
i informativne, ali i tekstove, koji imaju za cilj
potaknuti na preispitivanje nekih naših starih
obrazaca i tema.
Uspjehu, kojem se nadamo, mora
prethoditi, preispitivanje onoga što činimo.
Sljedstveno hadisu “Preispitajte sami sebe i
položite sami sebi račun prije nego ga drugim
budete polagali, procijenite svoja djela prije
nego vam ih drugi budu procjenjivali!” u ovom
broju objavljujemo niz tekstova, koji prije svega
govore o odgovornosti, ali i hrabrosti njihovih
autora da postavljaju kritička pitanja.
Odgoj i obrazovanje stalna su zadaća
unutar svih sfera našeg djelovanja u Islamskoj
zajednici. Kritički uklon u ocjeni bilo čijeg rada
ne bi trebao i ne smije biti kamenom spoticanja
među nama. Naša je zadaća - nastavnika,
vjeroučitelja, imama, hatiba, muallima i
drugih članova naše zajednice – biti stvarnom
podrškom u procesima koji nam predstoje,
bez povlađivanja i predbacivanja krivice. Kritika
mora svakome od nas biti podsticaj u budućem
radu, koji, u vremenu u kojem živimo, ne trpi
ništa osim odgovornog odnosa prema životu i
povjerenim nam zadaćama. „Razgovori“ koje
vodimo imaju samo jedan cilj: unaprijediti naše
zajedničke napore ka dobru.
U tom smislu potrebno je početi
razgovore, kojima unaprijeđujemo ono čime
smo zaduženi, od Boga i svijeta. Dimidium facti
qui coepit habet: sapere aude, incipe! (Polovicu
djela ima tko je počeo: budi pametan, počni!)
Rubrika PUTOKAZI u ovom broju
donosi tekst Ishaka Aleševića koji se bavi novim/
starim značenjima „pokornosti“, autoritetima
i njihovim zadaćama, te odgovornom odnosu
prema onima kojima se poruke islama trebaju
prenijeti.
SAGLEDAVANJA u ovom broju donose
tekst Edina Jahića o obrazovnoj strukturi
stanovništva BiH, u razdoblju od 1961. do 1991.
 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
godine; faktografski pregled kojim se našem
obrazovno-odgojnom kadru daju informacije
i stvarna slika prostora u kojem žive i djeluju.
Tekst koji ga slijedi (prvi dio) istraživanje je
novijeg perioda, o islamskom obrazovanju na
postkomunističkom Balkanu u periodu od
1990. do 2005. godine. U istoj rubrici donosimo
tekst Mustansira Mira, u povodu stotridesete
godišnjice rođenja velikana islamske misli,
Ikbala.
U rubrici MUALLIM za ovaj broj
pišu Enisa Gazija-Pajt o kreativnom odgoju i
nastavi; Hurija Imamović: Obrada svetih knjiga u
nastavi Bosanskoga jezika i književnosti, te Selvira
Draganović: Utjecaj stresa na mentalno i fizičko
zdravlje.
TEFSIR nam donosi tekst Seada Seljubca
Ne veži srce za dunjaluk, tumačenje kur’anskih
ajeta 261. – 269. sure El-Bekare.
Zašto smo slabi?; - tako često ponavljano
pitanje tema je Ahmeta Alibašića u rubrici
MUALLIMOV ESEJ. Ovaj tekst može biti poticaj
našem zajedničkom traganju za mogućim
odgovorima. A o “krivotvorenju islama” govori
tekst Samira Dedića.
Za ovaj broj MUALLIMOVA HUTBA
uz recenzije Mehmedalije Hadžića i Ibrahima
Begovića predstavlja dvije nove hutbe imama
Suada Mahmutovića i Bedirhana Hadžića, te
regiranje na recenzije iz broja 32.
Nova rubirka u okviru našega i vašega
časopisa jeste MUALLIMOV FORUM. Tražiti
zajedničke odgovore na aktuelna pitanja koja su
u direktnoj „vezi sa radom i djelovanjem organa i
institucija Islamske zajednice unutar kojih bismo
izoštravali naš samokritički odnos i kulturu
dijaloga...“ (Dž. H.; Od simptoma do dijagnoze) ,
zamišljena je zadaća ove rubrike. Nadamo se da
će nam to zajedničkim snagama i uspjeti.
U rubrici PREGLED pogledajte koje to
nove knjige preporučujemo vašoj pažnji.
Uz ovaj broj objavljujemo i bibliografiju
radova Novog Muallima (1. - 32.).
Senada TAHIROVIĆ
†
† Putokazi
† PUTOKAZI
POKORNOST
Ishak ALEŠEVIĆ
V
rlo često se, kad nam se nešto postavi
kao pitanje ili kad smo izazvani
provokativnim postupkom, potvrdi
pravilo da o onome što nam je najbliže, sa
čime smo u stalnoj vezi, ono što činimo i
primjenjujemo, da upravo o tome imamo vrlo
malo znanja. Bolje rečeno, nešto koristimo
godinama, a da o tome nismo nikad zbiljski
promišljali, nadnijeli se nad to, izučili ga u
njegovoj samoj suštini i širini njegovog obuhvata.
Ovome razlog, prosto, to što smo dugo živjeli
islam po automatizmu kao vlastitu kulturu,
obrazac ponašanja, običaj, i ne pomišljajući da
će mnogo toga doći u priliku da se obrazloži,
protumači ili, pak, odbrani.
Naime, nedavno se, u raspravi o islamu,
čulo i ovako postavljeno pitanje: „Kako u islamu
i kod muslimana djeluje opći princip pokornosti
koji se, kao što znamo, ne odnosi samo na
molitvu?“ Ovo nas je ponukalo da potražimo
odgovor.
Uočili smo metodološku postupnost.
One koji treba da slijede, slušaju, pokoravaju
se prvo treba uvjeriti u Onoga Koji to traži, da
je On sa željom da učini najbolje. Isto je i sa
sadržajem, odnosno predmetom onoga što se
naređuje, ili onoga što se zabranjuje. To mora
biti obrazloženo racionalno, lahko shvatljivo,
uvjerljivo.
 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Tako Kur’an prvo podstiče i ohrabruje
prema Allahu i veli:
“Allah istinu govori i na pravi put
izvodi!” (1); “Allah želi da vam olakša, a čovjek
je stvoren kao nejako biće” (2); “Allah želi da
vam oprosti” (3); “Allah je prema ljudima zaista
vrlo blag i milostiv“ (4); „Gospodaru naš, Ti si,
zaista, dobar i milostiv (5) i dr.
Potom, on to čini i u odnosu na sam
Kur’an. Već na samom početku njegovog čitanja
traži se neupitno povjerenje u njegov sadržaj:
“Ova Knjiga, u koju nema nikakve
sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu
Allaha bojali” (6); ili: “A ova Knjiga koju
objavljujemo jest blagoslovljena” (7); ”Elif-lam-
ra. Knjigu Ti objavljujemo zato da ljude, voljom
njihova Gospodara, izvedeš iz tmine na svjetlo,
na put Silnoga i Hvaljenoga” (8); ”On ne govori
po hiru svome – to je samo Objava koja mu se
obznanjuje” (9) i dr.
Zatim, Kur’an traži i zahtijeva od onih
koji su prihvatili i povjerovali da se u vlastitu
korist pokore i predaju onome što se od njih
traži, pa kaže:
“O vjernici, pokoravajte se Allahu, i
pokoravajte se Poslaniku, i predstavnicima
vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite
se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha
i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje

ljepše” (10); i slijedeći ajet: “Kad Allah i poslanik
Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica
nemaju pravo da po svom nahođenju postupe.
A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj
je sigurno skrenuo s pravoga puta” (11).
Tumačeći sljedbenicima islama ajete
Božije o pokornosti i poslušnosti, Poslanik
to dovodi u vezu sa obaveznošću, ali samo do
mjere u kojoj se ne krši božansko, a što je po islam-
mu isto što i najbolje i najispravnije. Stoga, dio
ajeta koji kaže o pokornosti: „I predstavnicima
vašim“, obuhvata kako Poslanika, tako sve koji
su nadležni, nadređeni, zastupnici, učenjaci,
učitelji, a koji iznad svega služe i pokorni su
Allahu.
Abdullah bin Omer prenosi slijedeće
Poslanikove riječi: „Poslušnost i pokornost
obaveza su muslimana u stvarima koje on
voli, kao i u onim koje on ne voli, a koje ne
vode u gijeh. Ukoliko se zahtijeva grijeh, tada
nema poslušnosti niti pokornosti“ (12). Dakle,
„pokornost je samo u činjenju dobra!“ (13),
prenosi Ibn Abbas.
Dobro, prema učenju islama, odnosi
se na sve što je sadržaj Kur’ana, kao i ono što
je u skladu sa preporukama i praksom Božijeg
poslanika, kao i ono što se slaže sa društveno
odobrenim i prihvaćenim, a ne suprotstavlja se
božanskom.
Islam je na svom samom početku
izbjegao zamku upadanja u rodovsko, krvno-
srodničko, plemensko, kao i kastinsko,
stratumsko i klasno.
Dakle, on odriče pravo na pokornost
koja prostiče prosto iz činjenice da je neko
pripadnik određene socijalne grupe, ili po
porijeklu svome potiče iz kaste upravljača,
ili je to neko ko posjeduje na osnovu kapitala
uzurpirano pravo da gospodari nad ljudima kao
nad stvarima.
Na isti način, on je odrekao i pravo
religijskim vođama da se uzdižu nad drugima
i da zapovijedaju samo na osnovu stečenih
znanja, a da iznad tih znanja ne stoji prije
svega poštivanje vrhovnog autoriteta Boga i
pokornost Njemu. On je ovo uzdizanje postigao
zahvaljujući svome zaklanjanju za Vrhovni
Autoritet Koji piše Knjigu, objavljuje je ljudima
putem Svoga poslanika i potom zahtijeva
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
PUTOKAZI †
pokornost autoritetu Svetoga Teksta, i to od
svih.
Prema „Leksikonu islama“ (14),
muslimani računaju i kao religijska zajednica
i muslimani kao državna zajednica da su svi
zajedno pripadnici koji su pokorni božanskoj
objavi koja je pokrila sve dijelove njihovih
života. To je jedinstvena orijentiranost na red
i zakon koji se ima poštovati i pokoravati mu
se kako u naredbama, tako i u zabranama,
bilo to za jedinku, familiju ili društvo, kao i
za internacionalnu vezu u ummet. Tako su
muslimani i kao pojedinci, kao zajednica i kao
društvo dužni svoju volju podrediti Božijoj, tj.
Božijem zakonu i njegovoj volji datoj kroz taj
zakon.
Zahvaljujući upravo ovakvoj orijentir-
ranosti, Kur’an je među muslimanima tokom
stoljeća prihvaćen ne samo kao sveti tekst molitv-
ve, nego kao uzvišen sadržaj izravnog obraćanja
čovjeku. Njega se duboko cijeni i poštuje i kad
se njegove upute, naredbe i zabrane ne primj-
jenjuju, ili se od njih odstupa, ili se, pak, kroz
životnu praksu krše. On uvijek ostaje snaga
iznad čovjeka, jer se niti za trenutak nikad nije
izgubio osjećaj i spoznaja da je to nepatvorena
Riječ Božija, uzvišeni autoritet riječi koji crpi
snagu iz Vrhunskog Autoriteta – iz Autoriteta
Samoga Boga.
Čovjek u poslušnosti i pokornosti
prema Bogu neće niti najmanje izgubiti od svoje
ljudske slobode i kreativnosti. On, naprotiv,
pokornošću prema Bogu odriče se pokornosti,
poniznosti i iznad svega poniženja da kao najviše
biće u prirodi i svemiru čini pokornost čovjeku,
ideologijama – kao od čovjeka proklamiranim
lažnim uputama, predmetima kao idolima i
požudama kao idealima. On iz neuravnoteženja
putem pokornosti Bogu ulazi u otrježnjenje,
samopunoću, dostojanstvo i ravnotežu tako
potrebnu da bi se normalno i ispravno djelovalo
i funkcioniralo, a koje modernom čovjeku
odista nedostaje.
Između čovjeka i Objave stoji čovjek.
To smo prvo dosegli u liku i djelu samoga
Poslanika, s.a.v.s., gdje se on pojavljuje ne
samo u ulozi prenosioca Objave čiji su dijelovi
silazili postupno u periodu slanja Objave tokom
23 godine i u kom periodu on djeluje i kao

† PUTOKAZI
prenosilac, dostavljač i kao upućivač na Božiji
put koji se daje i trasira, a i kao idealan primjer
sljedbenicima islama. Nikad, ni u jednom
trenutku, on nije svojim postupkom zasjenio onu
uzvišenost onoga što mu se Objavljuje. Uvijek
je ostavljao to područje vidljivim i naročito ga
isticao. Naprotiv, vodio je ljude ka Izvoru da se
sa njega krijepe i snagu uzimaju, a što je i sam
činio, na ovaj način nam pokazujući, dajući
do znanja, da se on i kao poslanik i kao čovjek
dosljedno drži u odanosti i svojoj pokornosti.
Prema tome, Bog zapovijeda i Njemu je
pokornost. Ukoliko to čovjek hoće da priušti i za
sebe, da ga se sluša i slijedi, pokorava, mora, po
islamu, prvo zadovoljavati kriterij ličnog odnosa
spram autoriteta Boga. Čak se od njega traži i
zahtijeva veća doza poslušnosti i pokornosti. Jer,
ukoliko želimo sačuvati dostojanstvo, s jedne
strane, onoga ko traži da ga se sasluša i slijedi
u onome što Bog zapovijeda, onda ta osoba
mora biti nosilac dijela autoriteta koji se uzima
za sebe iz autoriteta Objave i da, istovremeno,
zadržavajući ličnu slobodu osobe, dovede tu
osobu u poziciju da bude vođena i usmjeravana
prema Objavi koja joj se nudi. To može biti
samo onaj vođa koji vodi iz svoje unutrašnjosti,
iz svoje duše, a ne iz svoje vanjštine. Ovo osoba
koja slijedi osjeti, prepoznaje, cijeni i prihvata.
Kad smo kod pitanja autoriteta,
uočavamo da je najčešći susret sa onim autorit-
tetom koji je iz vana izgrađen i nametnut. To je
autoritet za jedno područje na kome je određena
osoba sa pozicijom moći, jer mu sama sredina
pogoduje tome, naprimjer nužno zanimanje
koje neko obavlja u malom i zabačenom kraju,
ili je to pozicija na društvenom polju: politički
vođa čija je partija pobjednička na građanskim
izborima, odnosno neka upravljačka pozicij-
ja u društvenoj organizaciji ili firmi ili, pak,
specifično zanimanje, kao što je to pozicija sudij-
ja, liječnika, učitelja, oficira koje u pravilu imaju
oni koji zavise od njihove pozicije u društvu, ili
stručni vokabular, a uz to su unutar sebe rangir-
rani, odnosno činovani.
Sve ovo stvara kod onih koji ih okružuju,
ili o njima ovise, osjećaje uniženosti, prikrivene
zavisti i neke vrste otpora, jer ih slijede iz
potrebe, moranja i neslobode. Dakle, slijeđenje
i pokoravanje ovdje su stvar ovisnosti, potrebe,
 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
nužde ili sile. Ne osjeća se potreba za stalnim
slijeđenjem i pokornošću (15).
Međutim autoritet koji se izgradio
iznutra izaziva kod onih koji ga okružuju i slijede
osjećaje i potrebu poistovjećenja sa njim. On je
težnja, a uz to je posve običan i jednostavan. On
plijeni i osvaja iz svoje nutrine. Sam Muhammed,
s.a.v.s., i kad je bio u poziciji vladara, bio je bez
kraljevskog sjaja i ceremonijala. Isti sa ostalima
u jelu, piću, međusobnom saobraćanju. Osim
što je bio oslovljavan sa Glasnik, Allahov
Poslanik, zvali su ga i osobnim imenom, samo
Muhammede. Slobodno se kretao, sjedio,
družio. Čak je izrazito volio siromašne. Iz svoje
punine nije ni osjećao potrebu da se nameće i
dokazuje. Uvijek je skretao pažnju na Objavu
i pokoravanje njoj. Poslije su njegovi ashabi
saopćavali da su uvijek nakon rastanka sa njim
postajali u sebi uvjerljiviji, jači, ispunjeni (16).
Zašto je ovo savršeno funkcioniralo kod
Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba? Odgovor
leži u posve istom shvatanju onoga što se traži
kako kod onoga ko zapovijeda, tako i kod
onoga ko izvršava zapovijed. Jednostavno, nije
bilo alternativnih pogleda, mišljenja, stavova.
Zajednica i društvo izgrađivani su ne na krvnom,
srodničkom ili teritorijalnom principu, nego na
ideji islama koja se jednako ticala svih i koja je
sve njih zajedno prožimala. U suprotnom, bilo
bi otpora i neposlušnosti na svaki zahtjev.
Ali, ovdje je sudjelovao još jedan
izuzetno važan faktor. On je, po našem
mišljenju, podjednako bitan kao i prethodno
spomenuta sveprožimajuća ideja islama. Riječ
je o jedinstvenom obrascu primjene islama
čiji je jedini kreator bio sam Poslanik. Unutar
islama njemu nije proturječio još jedan „islam
na drukčiji način“ od onoga koji je on dao u
svojoj praksi.
Nama danas posluh i pokornost priječe
podjednako moćno kako vanjski, vanislamski
faktori, tako i unutarnji, koji se odnose na
različitosti u našim gledanjima na iste propise
koji se od nas traže da ih vršimo.
Tako se dobija dojam o islamskom
nesporazumu, pa slijedstveno iz toga i
muslimanskom nesporazumijevanju. Otuda,
toliko mnogo problema vezanih za pitanje
pokornosti, pa čak i u samoj obrednoj praksi.

Onaj ko je u ulozi onoga koji poučava,
zastupa ili zapovjeda, nije i u ulozi obnovitelja
ili inovatora. Njegovo se pravo zahtijevanja
pokornosti i potčinjenosti ne smije dovoditi u
ulogu onoga ko propisuje.
U praksi se pokazalo da su najuspješniji
oni auoritativni vođe koji insistiraju na
ustaljenim, općeprihvaćenim, pozitivnim
formama, koji inoviraju samo onoliko koliko
je nužno da se oslobodi naslaga stranih islamu
unutar određenog oblika prakse, i ne više od
ovoga. Rušenje tradicije koja je zasnovana
na temeljima Kur‘ana i sunneta i koja je
kroz stoljeća živjela i postala sastavnim dio
duhovnog i kulturnog bića našeg naroda izaziva
duboke poremećaje u biću naroda i sakate ga
jednako, ako ne i više, od moćnog prodora
posve prisutnog sekularizma. To novo neće
postati općeprihvaćeno i izgraditi se u neku
novu tradiciju, pa makar se zaklanjalo za svoju
baziranost u samim temeljima islama. Ako je
autoritet vjeran tradiciji, on dalje učvršćuje i
cementira postojeće, a praksom grupu snažnije
veže u zajednicu. Ukoliko se prihvati principa
inoviranja, dogodit će se podijeljenosti. Samim
prihvatom nove prakse od jednog dijela grupe
dobija se njena podijeljenost u dvije cjeline, u
dvije grupe, jednu manju, koja je prihatila novu
praksu, i drugu, veću, koja se suprotstavlja
novom i želi po svaku cijenu zadržati staru, već
ustaljenu praksu.
Današnjem problemu posluha i
pokornosti nadalje mnogo doprinosi ličnost
osobe čijim se naredbama ima pokoriti.
Jedni su toliko umišljeni da drže da sve
što traže to prikazuju kao sami izraz Božije volje
i svjesno prešućuju svoje ljudske nedostatke i
slabosti. Sebe izlažu kao idealnu osobu visoko
uzdignutu iznad drugih, dostojnu da je se
bespogovorno sluša i slijedi. Sam Muhammed,
s.a.v.s., naglašavao je da su neke stvari koje
iznosi pred svojim ashabima samo njegova
sugestija i ne više od toga, i rekao bi: „U onome
što mi nije objavljeno ja sam ravan nekom od
vas“ (17), kao i: „Ne hvalite me pretjerano. Pa,
ja sam samo Allahov rob!“ (18). Ali, spomenuti
se ne rukovode Muhammedovim, s.a.v.s.,
primjerom. Oni su zaokupljeni isticanjem sebe
više negoli same ideje islama, pa na ovaj način
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
PUTOKAZI †
gube na okupu i slijeđenju od onih od kojih se
to očekuje.
Drugi, pak, ne posjeduju dovoljnu
unutrašnju energiju. Oni koji slijede lahko
osjete razliku između onih koji su prožeti
idejom islama i onih koji to nisu, koji to odveć
olahko drže, ili ideju nose kao pretežak teret.
Ovi su mehanički, tehnički, transmisiono
uz ideju. Metodološki kvalitetno to rade, pa,
ipak, nisu, osim prenesenog znanja i naučenog
prakticiranja, zavrijednili i da se oni koji slijede
stope sa idejom u dobrovoljnom potčinjavanju u
kom osjećaju radost pokornog. Naprotiv, zalažu
se za slobodu ličnog koje je neprikosoveno i koje
ne mora u svakom slučaju biti izraz primjene u
životnoj praksi onoga što se izlaže?! Složili bi se
sa ovim ukoliko je riječ o profesoru filozofije koji
naprosto izlaže ideje i podastire ih slušaocima
bez namjere i obaveznosti da se izložene ideje
prenesu i na plan života.
Treći su konformisti. Oni zaboravljaju
ili neće da znaju da je onaj ko traži da se nešto
radi, vrši, da je on i vođa i glavni kreator,
inspirator. Međutim, konformistički autoritet
teži ispuniti želje i nastojanja onih koji ga
slijede. On vrlo oprezno čini sve što čini da bi
izbjegao sukobljavanja i konfrontacije. Tako on
služi masi i slijedi je. Uvijek oni koji slušaju i
pokoravaju se očekuju i suprotno od onoga što
oni misle i rade. Čekaju da budu opovrgavani,
negirani, ispravljani, preusmjeravani. Ali, svega
ovoga nema u konformiste. On je zadovoljan da
je u poziciji da ga se sluša, i ne više od ovoga.
Ovaj problem uočljiv je i kod većine modernih
familija u kojima se roditeljski autoritet toliko
srozao da su pretvoreni u servis za ispunjavanje
dječijih želja.
Ovakav konformistički autoritet
dodatno ugrožava poniznost i pokornost i
dalje zamagljuje sliku Božijih zahtjeva prema
čovjeku.
Međutim, ideja islama je naučiti islam,
potom živjeti ga, odnosno potvrditi ga praksom
i usvojiti ga do te mjere da pokornost postane
izraz vrhunske sreće u čovjeku.
Sasvim je jasno da, kad je riječ o
pokornosti, onda se misli dvoje: Oni koji tu
pokornost traže i oni na koje se ta pokornost
odnosi. I jedni i drugi potpadaju pod

† PUTOKAZI
podvrgnutost Božijoj volji u izrazu date Objave
koja im je i data i (za)data.
Šta trebaju činiti oni koji zapovijedaju?
Oni su prvenstveno usmjereni na to da
se u islamu prepozna Božije Dobro darovano
čovjeku. Potrebno je paralelno islam istaći kao
dobro ne samo po muslimane, nego i po cio
svijet, dakle po čovječanstvo.
U sveprisutnijoj nadvijenosti ekološke
katastrofe po ljude i svijet, iz Objave potcrtati
i naglasiti one sadržaje koji se odnose na
prirodu i planetu Zemlju, što bi bilo svojevrsno
izvlačenje Objave iz sjena i sa rubova života
u samo njegovo središte. To je, istovremeno,
odustajanje od neproduktivnog prisvajanja
Božijeg Dara samo muslimanima, nego njegovo
upućivanje darovanom čovječanstvu. Jer, uočili
smo da smo kao muslimani ponekad doživjeli
Objavu na nov i bolji način nakon što ju je neko
izvan islama kvalitetnije čitao i predstavio (19)
Prepoznati islam kao opće dobro znači
njegovo neprisvajanje samo za sljedbenike
islama, nego i za čovjeka uopće. Otkrivanjem i
primjenom iz islama temelja socijalnog uređenja,
prava, osnova u ekonomiji, moralu ljudske
zajednice, dobijamo jedan vid pokornosti koja je
izvanmuslimanska, u suštini kur‘anska, dobijena
prihvatanjem koristi iz Objave koji u Kur‘anu
vide mudrost i hoće iz nje da se okoriste. Nije
snaga Kur’ana u njegovoj ideji kao ideji, nego
je njegova moć u sili da se u akciji potvrdi, u
tome što odgovara egzaktnim odnosima, kao
i u njegovoj pokretačkoj sili da prouzrokuje i
novo i kvalitetno bolje. On uzrokuje unutarnje
slaganje pojedinaca i gradi zajednicu i daje
realnu viziju da upravlja razvojem društva, i to
ne na način da ruši i nanovo izgrađuje, nego da
popravlja i dograđuje. I ovo je to što okuplja ne
samo muslimane nego i druge oko Kur’ana, pa
makar se to ticalo samo znatiželje ili njihovog
naučnog interesa.Taj susret sa Kur’anom izaziva
potragu za onom kreativnom manjinom koja
vodi i pokazuje Put, koja iz onog najdubljeg i
najiskrenijeg traži i zapovijeda u interesu ideje
islama. Nosioci ideje bIli su ono što je odista
priuštilo širenje i uspon islamu tokom dugih
vjekova njegove moći. Danas ona u dobroj
mjeri ne djeluje kao organizirana skupina.
Imamo pojedince koji zapovijedaju, ali to nije
 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
ono što Bog hoće i što On traži. Dobrim dijelom
ova stvaralačka manjina, gubeći svoju snagu i
moć iz ideje, nadomještala je gubitak duhovne
energije i inspirativnog elana vezom sa silom
i vlašću kako bi se održala, i tako se izrodila u
dominantnu manjinu, kako to primjećuje i sam
Toynbee (20).
Onaj kojem se zapovijeda, on nije
pasivan primalac zapovijedi. Pogotovo ne danas,
u vremenu u kome se svijet ne samo vrtoglavo
kreće, nego još vrtoglavije i mijenja, i u kome je
ogromna masa ponuđenih duhovnih sadržaja,
a dostup informacijama omogućen gotovo
svakom. Umjesto pasivnog upijanja i servilne
pokornosti, to za svako trebati, morati, činiti, ne
činiti, traži se izvorni argumenat i obrazloženje.
Zato je najdjelotvorniji put razvijanje svijesti
o primarnom dobru u Objavi po sve njene
sljedbenike. Pokornost učiniti dinamičnom
i živom, a ne pretvarati je u potčinjavanje
i nadvladavanje sloboda u mišljenjima i
postupcima. Možda jedan vid saradnje jednih i
drugih. Učiniti uklon prema principu šura po
kome svi imaju pravo na mišljenje, sugestije
i prijedloge, i jednako pravo da se njihovi
prijedlozi i mišljenja usvoje te, na kraju, kroz
sito Božije Knjige učini se provjera prihvaćenog,
pa tek potom se izrekne: da ili ne (21). Ovo
aktivno uključivanje onih što se podvrgavaju
nije nešto novo, to je povratak na zagubljeno i
zaboravljeno.
U ranom islamu niko nije ostavljen da
pasivno participira, čak i u onim fundamental-
nim područjima. Uz to, ostavljen je veoma širok
tok za vlastitu kreativnost, bez čega nije ostav-
ljeno ni područje bogoslužja.
Uz propisano Kur’anom i sunnetom
u namazu, imamo ono što je mendub – lijep
postupak prepušten onome ko čini namaz.
Uz propis zekata data je mogućnost sadake,
dobrovoljnog davanja koliko se hoće u različitim
oblicima i kategorijama opnima kojima je to
potrebno, koje sami odredimo.
Ista mogućnost data je čovjeku i u
izvanobrednim područjima islama.
Dovoljno je od onih koji rukovode
da odrede prioritetno i primarno i da u tom
smjeru vode, a svaki od članova Zajednice mora
se u svakom trenutku osjećati suodgovornim,

korisnim, potrebnim. Ne gušiti inicijative, nego
biti otvoren za ideje. Svaka osoba mora imati
osjećaj lične važnosti i uvažavanja, kao i osjećaj
da i sama ne samo sudjeluje u dobru, nego da se
o to dobro osoba i bogati i kroz njega prosperira.
Jedan posve pragmatičan pristup. Ovaj pristup
kod mladih je sve uočljiviji.
Možemo slobodno konstatirati slijedeće:
generacije iz tradicionalnih sredina posjedovale
su samo osjećaj i potrebu da se bude pokorno
Bogu i one koji su ih u tome vodili pitali su
jedino to: „Kako da izrazimo svoju pokornost?“
Potom se, u narednoj generaciji, susrećemo sa
pitanjima: “Kako izraziti svoju pokornost?“ i:
„Zašto činiti pokornost?“
Nova, pak, generacija uz prethodna dva
pitanja naročito ističe korisnost po sebe same i
naglašava to pitanjem: „Šta nam se iz pokornosti
Bogu nudi za uzvrat?“ Drugim riječima, mlada
generacija hoće islam koji će biti sam sok života,
kvalitetan odgovor na sve izazove modernoga,
jedna kreativna snaga, oni priželjkuju njegovu
spasiteljsku ulogu za same sebe, kao i općenito,
u životu, u svijetu.
Stoga pokornost nije slijepa poslušnost
nego impuls prema boljem, većem, uzvišenijem.
Ona nosi snagu motivacije i akcije.
Istinski islamski autoritet, da bi izvršio
kvalitetno zadatak i da bi mu se pridalo
povjerenje, mora izazvati dvoje kod onih koji ga
prate, slijede, slušaju. Najprije, izgraditi potrebu
i jaku želju u onih koje vodi za jedinstvom i
slogom u zajednici i potom dati viziju, predstavu,
jasno izražen cilj kome teži cjelina i u kome
svaki pojedini član igra određenu ulogu i ima
konkretnu zadaću.
Bilješke
1. Kur’an, Al-Ahzab, 4. dio ajeta, prema prijevodu:
Kur’an s prevodom, preveo Besim Korkut, El-Kalem,
Sarajevo, 1989.
2. Kur’an, En-Nisa, 28. ajet, prema prijevodu: Isto,
bilješka 1.
3. Kur’an, En-Nisa, 27. dio ajeta, prema prijevodu:
Isto, bilješka 1.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
PUTOKAZI †
4. Kur’an, Al-Baqara, 143. dio ajeta, prema
prijevodu: Isto, bilješka 1.
5. Kur’an, Al-Hašr, 10. dio ajeta, prema prijevodu:
Isto, bilješka 1.
6. Kur’an, Al-Baqara, 2. ajet, prema prijevodu: Isto,
bilješka 1.
7. Kur’an, Al-An-am, 155. dio ajeta, prema
prijevodu: Isto, bilješka 1.
8. Kur’an, Ibrahim, 1. ajet, prema prijevodu: Isto,
bilješka 1.
9. Kur’an, An-Nadžm, 3. i 4. ajet, prema prijevodu:
Isto, bilješka 1.
10. Kur’an, En-Nisa, 59. ajet, prema prijevodu: Isto,
bilješka 1.
11. Kur’an, Al-Ahzab, 36. ajet, prema prijevodu: Isto,
bilješka 1.
12. Hadise u svojim zbirkama bilježe Buhari i
Muslim.
13. Hadis u svojoj zbirci bilježi Buhari.
14. Adel Theodor Khoury/Ludwig Hagemann/
Peter Heine, Islam-Lexikon, 3 Bände, Herder, Spektrum,
Freiburg, … 1991., str. 294-295.
15. Helmut Schoeck, Soziologisches Wörterbuch,
Herderbücherei, Freiburg, 1973. Str. 37-38.
16. Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s.,
Život, knj. I, Djelo, knj. II, Zagreb, 1977. u knj. II, str. 254.
i detaljnije u: El-Kastalani, Iršad as-sari šarh al-Buhari,
Kairo, 1267.
17. Hadis u svojoj zbirci bilježi Taberani.
18. Hadis u svojoj zbirci bilježi Buhari.
19. Podsticajni doprinos Annemarie Schimmel .
Preporučujemo njeno djelo: Muhammed Alejhiselam
kao divan uzor, u prijevodu na bosanski Muhameda
Baščelić, Libris, Sarajevo, 2007. kao i Pogovor, str. 133
– 146.
20. Vidjeti kod Toynbee, Arnold Joseph, A Study of
History, New York, 1947. - D.S.Somervel skraćena verzija. /
Djelo Proučavanje historije koje skreće pažnju na nužnost
prihvaćanja da Bog aktivno sudjeluje kako u svemiru
tako i u ljudskoj povijesti , te kako je povratak čovjeka
Bogu nužan u cilju njegovog spasenja i za ovo navodi
niz činjenica.
21. Vidjeti: Kur’an, Ali Imran, ajet 159., i Eš-Šura, ajet
38., te komentar pod 13. u Kuran Časni, prijevod hfz. M.
Pandža i Dž. Čaušević, Stvarnost, Zagreb, 1969.s.644.

† PUTOKAZI
SUBMISSION
Ishak Alesevic
The Qur’an orders the submission. This
submission refers primarily to submission to
Allah s.w.t., articulated through consistency
in following the Qur’an as a direct word of
God. This is then followed by submission to
His Prophet articulated through following his
Sunnah.
Submission is ordered to the selected
representatives, as well as learned ones, if their
requests and behavior are in accordance with
what God orders and Prophet recommends.
The Prophet himself is the first example
of submission which he in turn demanded from
all those who are representatives, authorities,
those who have knowledge, power, authority
and who ask they are obeyed and followed.
However, the submission today is in
crisis due to outside influence of secularism
and diminution of the religion’s social role. In
addition, submission is in crisis due to some
internal factors. That is chiefly represented in
inadequate knowledge of those who should
follow the authorities. Nevertheless, the biggest
problem with the issue of submission lies within
the authority itself. An authority and leadership
crisis can only be conquered through active
cooperation and support of both „superior“
and „inferior“ which is achieved through
development of leadership from within depths
of the soul and heart of those with whom trust is
placed and who are given unreserved obedience.
This being so since their power is drawn from
the depths of the faith within rather than the
force and power that is outside. This is further
achieved though directing the strength towards
idea of Community and by gathering everyone
around that Community. Everyone participates
and has their role in the Community with a
need to be active participants and creators but
also guardians. Finally, this gathering around
the Community is accomplished through
participation in common good.
10 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Δ˰˰ϋΎ˰˰τϟ΍
ζΘϴϔϴθϴϟ΃ ϕΎΤγ·
ϖϠόΘΗϭ ˬϢϳήϜϟ΍ ϥ΁ήϘϟ΍ Ϫοήϓ ϲϨϳΩ ΐΟ΍ϭ ΔϋΎτϟ΍
ϲΘϟ΍ ϰϟΎόΗϭ ϪϧΎΤΒγ Ϳ΍ ΔϋΎτΑ ϰϟϭϷ΍ ΔΒΗήϤϟ΍ ϲϓ
ϞΟϭ ΰϋ Ϳ΍ ΐσΎΧ Ύϣ ϖϴΒτΘΑ ϡ΍ΰΘϟϻ΍ ϲϓ ϞΜϤΘΗ
ΔϋΎσ ΎϬϴϠϳϭ .ϢϳήϜϟ΍ ϥ΁ήϘϟ΍ ϲϓ ΓήηΎΒϣ ϥΎδϧϹ΍ ϪΑ
.ϪΘϨγ ωΎΒΗ· ϲϓ ΔϠΜϤΘϤϟ΍ ϪϟϮγέ
Ύϣ ˬΔΒΟ΍ϭ ˯ΎϤϠόϟ΍ϭ ϦϴΒ˴Ψ˴ΘϨϤϟ΍ ϦϴϠΜϤϤϟ΍ ΔϋΎσϭ
ϪΑ ήϣ΃ Ύϣ ϊϣ ΔϤΠδϨϣ ϢϬΗΎϓήμΗϭ Ϣϫήϣ΍ϭ΃ Ζϣ΍Ω
ϰϠλ Ϳ΍ ϝϮγέ ϪΑ ϰλϭ΃ϭ ϰϟΎόΗϭ ϪϧΎΤΒγ Ϳ΍
.ϢϠγϭ ϪϴϠϋ Ϳ΍
ϰϠϋϷ΍ ϞΜϤϟ΍ ϢϠγϭ ϪϴϠϋ Ϳ΍ ϰϠλ Ϳ΍ ϝϮγέ ϥΎϛ
ϦϴϟϭΆδϤϟ΍ ΔϓΎϛ Ϧϣ ΐϠσ ΪϘϓ ΍άϟϭ ˬΔϋΎτϟ΍ ϲϓ
ϦϤϣ ϢϫήϴϏϭ ϥΎτϠδϟ΍ ΏΎΤλ΃ϭ ˯ΎϤϠόϟ΍ϭ Ώ΍ϮϨϟ΍ϭ
ϥ΃ ˬϢϫϮόΒΘϳϭ ϢϬϟ ΍ϭΩΎϘϨϳ ϥ΃ ϦϳήΧϵ΍ Ϧϣ ϥϮΒϠτϳ
.ΔϋΎτϟ΍ ϲϓ ϞΜϤϟ΍ ϢϬδϔϧ΃ Ϣϫ ΍ϮΑήπϳ
Ε΍ήϴΛ΄Η ΐΒδΑ Δϣί΃ Ϧϣ ϡϮϴϟ΍ ΔϋΎτϟ΍ ϲϧΎόΗ
ϲϋΎϤΘΟϻ΍ έϭΪϟ΍ ϒόοϭ ˬΝέΎΨϟ΍ Ϧϣ ΔϴϧΎϤϠόϟ΍
Ϟϣ΍Ϯϋ Ύπϳ΃ ΎϬΒΒγ ΔϋΎτϟ΍ Δϣί΃ ϦϜϟϭ .ϦϳΪϠϟ
ΐΠϳ Ϧϣ ΪϨϋ ΔϴϓΎϜϟ΍ ΔϓήόϤϟ΍ ϡΪϋ ΎϬϟϭ΃ϭ ˬΔϴϠΧ΍Ω
ϲϓ ΔϴγΎγϷ΍ ΔϠϜθϤϟ΍ ϦϜϟϭ .ϦϴϟϭΆδϤϟ΍ ΍Ϯόϴτϳ ϥ΃
ˬΎϬΗ΍Ϋ ΔϳΩΎϴϘϟ΍ ΔϴμΨθϟ΍ ϲϓ ϦϤϜΗ ΔϋΎτϟ΍ Δϴπϗ
ϥϭΎόΘϟΎΑ ΔϣΎϋΰϟ΍ϭ ΓΩΎϴϘϟ΍ Δϣί΃ ϰϠϋ ΐϠϐΘϟ΍ ϦϜϤϳϭ
˯ΎϨΒΑ ϚϟΫ ϖϘΤΘϳϭ ˬΔϴϋήϟ΍ϭ ΓΩΎϘϟ΍ ϦϴΑ ϝΎόϔϟ΍
ϢϬΗϮϗ ϥϷ ˬΓΩΎϘϟ΍ ΏϮϠϗϭ αϮϔϧ ϞΧ΍Ω ϲϓ ΓΩΎϴϘϟ΍
ΔτϠδϟ΍ϭ ΓϮϘϟ΍ Ϧϣ ϻ ˬϢϬΑ ΔϘΜϟ΍ ϕΎϤϋ΃ Ϧϣ ϊΒϨΗ
ΔϋΎϤΠϟ΍ ΓήϜϓ ϮΤϧ ϪΟϮΘϟ΍ ϢΛ Ϧϣϭ .ΔϴΟέΎΨϟ΍
ϩέϭΪΑ Ωήϓ Ϟϛ ϢϫΎδϳ ΚϴΤΑ ˬΎϬϠΧ΍Ω ϊϴϤΠϟ΍ ϊϤΠΗϭ
ΔϠϋΎϔϟ΍ ΔϛέΎθϤϟ΍ ϲϓ ϪΘΟΎΣ ϲοήϳϭ ˬΎϬϴϓ
ΎϬΘϳΎϤΣϭ ΎϬϨϋ ωΎϓΪϟ΍ ϲϓϭ ΔϋΎϤΠϟ΍ ϞΧ΍Ω ω΍ΪΑϹ΍ϭ
Ϧϣ ϢΘϳ ΔϋΎϤΟ ϲϓ ϊϤΠΘϟ΍ ϥΈϓ ϡΎΘΨϟ΍ ϲϓϭ .Ύπϳ΃
ϞϜϟ ΢ϴΘϳ ϱάϟ΍ ϙήΘθϤϟ΍ ήϴΨϟ΍ ϲϓ ΔϛέΎθϤϟ΍ ϝϼΧ
Δϳ΅ήϟ΍ ϝϼΧ Ϧϣ ϚϟΫϭ ˬϪδϔϧ ήϴΧ ϖϘΤϳ ϥ΃ Ωήϓ
.ϊϴϤΠϟ΍ Ϫϴϟ· ΢Ϥτϳ ϱάϟ΍ ϞΜϣϷ΍ ϑΪϬϟ΍ϭ ΓΎτόϤϟ΍
† SAGLEDAVANJA

OBRAZOVNA
STRUKTURA
STANOVNIŠTVA
BIH (1961. - 1991.)
Edin JAHIĆ

Uvod ponente kretanja stanovništva, a istovremeno

uslovljavaju i demografsku strukturu. Spom-

U
demografiji se izučavaju biološke,
menuti faktori ne djeluju pojedinačno, već su
socio-ekonomske i intelektualne karak-
međusobno povezani. Kompleksnost njihov-
kteristike stanovništva. Mnogi nauč-
vog djelovanja povećava se još time što postoji
čnici su ranije (neki i danas) zastupali mišljen-
međuzavisnost između kretanja i struktura stan-
nje da se demografija kao nauka o stanovništvu
novništva.
treba baviti samo starosno-spolnom i bračnom
“Sama riječ struktura ili sastav
strukturom stanovništva, dok izučavanje ostal-
stanovništva sugerira različita obilježja jedinica
lih struktura ulazi u predmet drugih naučnih
koje čine ukupno stanovništvo, sugerira da se
disciplina (sociologije, ekonomije, medicine,
pojedinci koji čine ukupno stanovništvo jedne
antropologije, genetike, antropometrije, etnolog-
zemlje ili užeg područja međusobno razlikuju po
gije, psihologije itd.). Demografija izučava struk-
raznim obilježjima: prema spolu, dobi, bračnom
kture stanovništva sa sljedećim prvenstvenim
stanju, djelatnosti i zanimanju, školskoj spremi
ciljevima: deskripcija, utvrđivanje tendencije u
i mnogobrojnim drugim ličnim odlikama.
promjenama, uzroci promjena i faktori koji utič-
Prema tome, struktura stanovništva ili sastav
ču na promjene, proučavanje zakonomjernosti
stanovništva prema nekom obilježju označava
i stvaranje mogućnosti za prognoziranje prom-
razdiobu broja (frekvancije) pojedinaca prema
mjena i budućih struktura, proučavanje veza i
vrijednostima ili modalitetima određenog
međuzavisnosti struktura i kretanja stanovništ-
obilježja.”
tva itd.
U ovom radu bit će prikazana obrazovna
Biološki, socio-ekonomski i psihološki
struktura stanovništva Bosne i Hercegovine
faktori glavni su faktori koji djeluju na komp-
 ID, Op. cit., str. 297.
 Breznik Dušan: Demografija – analiza, metodi  Wertheimer–Baletić Alica: Demografija –
i modeli, Drugo izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 1980., Stanovništvo i ekonomski razvitak, Zagreb, 1982., str.
str. 295. 218.

12 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.


u periodu od 1961. do 1991. godine, jer je
obrazovna struktura obrađena samo u popisima
koji su izvršeni u ovom periodu.
Obrazovna struktura
Sagledavanje promjena u obrazovnim
karakteristikama stanovništva nije značajno
samo sa aspekta promjena u obrazovnom i
kulturnom nivou stanovništva, već te promjene
istovremeno znače i promjene u ekonomskim,
socijalnim i drugim karakteristikama
stanovništva. Obrazovna struktura
stanovništva odražava broj i učešće pojedinih
grupa stanovništva prema pismenosti i stepenu
obrazovanja. Ona je jedno od važnijih obilježja
stanovništva. S obzirom da obrazovanost
određenog stanovništva zavisi od ukupnih
društveno-ekonomskih procesa, možemo reći
da je obrazovna struktura dobar pokazatelj
dostignutog nivoa društveno-ekonomskog
razvoja. Na obrazovnu strukturu stanovništva
mogu uticati razni faktori u društvu i svaki
od njih na određeni način djeluje pozitivno ili
negativno na obrazovanje.
Analiza stanovništva prema pismenosti
važan je pokazatelj društveno-ekonomskog
razvoja. Pismenim se smatra ono lice koje
zna pročitati i napisati sastav (tekst) u vezi sa
svakidašnjim životom, bez obzira na kojem
jeziku čita i piše. Sva ostala lica, uključujući i
ona koja samo čitaju, smatraju se nepismenim.
“Riječ analfabet ili nepismen označava
obično lice koje ne zna ni čitati, ni da pisati.
Grupa lica za koja se kaže da su pismena
obuhvata lica koja znaju čitati i pisati. Riječ
polupismen upotrebljava sa najčešće za lice koje
samo zna čitati, a ne i pisati.”
 Đošić D.: Obrazovne karakteristike stanovništva,
Razvitak stanovništva Jugoslavije u posleratnom periodu,
Centar za demografska istraživanja, Institut društvenih
nauka, Beograd, 1974., str. 134.
 Statistički godišnjak BiH, Godina IX, RSZ,
Sarajevo, 1975., str. 480.
 Višejezički demografski rečnik, Centar za
demografska istraživanja, Institut društvenih nauka,
Beograd, 1971., str. 36-37.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
SAGLEDAVANJA †
Grafikon br. 1: Udio nepismenog stanovništva BiH starog
10 i više godina u ukupnom stanovništvu u procentima
(popis 1961., 1971., 1981. i 1991.)
25
23,6
20
17,9
15
11,9
10
8,4
5
0
1961. 1971. 1981. 1991.
Broj nepismenog stanovništva u Bosni i
Hercegovini u periodu od 1961. do 1991. godine
postepeno se smanjivao (vidjeti tabelu br. 1 i br.
2). Prema podacima popisa iz 1961. godine,
vidimo da je u Bosni i Hercegovini bilo 772.679
nepismenih stanovnika, tj. 23,6% od ukupnog
stanovništva, 18% su bile žene, a 5,6% muškarci.
Starosna struktura pokazuje da je najveći broj
nepismenih bio u dobi od 35 do 64 godine
(51,3%). Spolna struktura nepismenih pokazuje
da su najvećim procentom bile zastupljene
žene u dobi od 35 do 64 godine (37,9%).
Veliki procent žena u ukupnom nepismenom
stanovništvu posljedica je pojave da se u ranijim
periodima manje pažnje pridavalo školovanju i
obrazovanju ženske djece.
Popis 1971. godine pokazuje da se broj
nepismenih na nivou Bosne i Hercegovine
smanjio na 671.925 ili 17,9% od ukupnog
stanovništva. Ovim popisom žene su najviše
zastupljene u nepismenom stanovništvu sa 14%,
dok su muškarci zastupljeni sa svega 3,92%
nepismenih. Starosna struktura nepismenih
pokazuje da su najviše bili zastupljeni oni u dobi
od 35 do 64 godine (60,3%), a najmanje oni u
dobi od 10 do 19 godina (5,3%).
Broj nepismenih 1981. godine u Bosni i
Hercegovini u odnosu na 1971. godinu smanjio
se na 491.044, što iznosi 11,9% od ukupnog
stanovništva. Najveći procent nepismenih
13
† SAGLEDAVANJA
predstavljale su žene (9,6%), dok su muškarci
činili svega 2,3% nepismenih. Najveći procent
nepismenih bilo je u dobi između 35 i 64 godine
(59,7%) i iznad 65 godina starosti (32,1%).
Najmanji procent nepismenih činili su mladi u
dobi od 10 do 19 godina (1,6%).
Popis 1991. godine pokazuje veliko
smanjenje broja nepismenih u odnosu na 1981.
godinu. Procent nepismenih bio je 8,4% od
ukupnog stanovništva, od čega su 7% bile žene,
a 1,4% muškarci. Najveći procent nepismenih
bila su lica u dobi od 35 do 64 (53,3%) i 65 i više
godina (41,7%), dok su najmanji procent činili
mladi u dobi od 10 do 19 godina (1,6%). Najveći
procenat nepismenih činile su žene u dobi od 35
do 64 godine (45,9%), što pokazuje da su žene, a
posebno one u zrelijim godinama, činile najveći
dio nepismenog stanovništva države.
Možemo konstatirati da se broj
nepismenog stanovništva Bosne i Hercegovine
tokom posmatranog perioda značajno smanjio,
sa 23,6% na 8,4% (vidjeti grafikon br. 1).
Tokom cijelog perioda žene su činile
najveći dio nepismenog stanovništva, što
predstavlja posljedicu iz ranijih vremena, kad
su se manje školovala ženska djeca, ali je i taj
procent znatno smanjen do 1991. godine (vidjeti
tabelu br. 3).
Starosna struktura nepismenog
stanovništva pokazuje da je ovo stanovništvo
bilo zastupljeno u starijim dobnim grupama,
dok se taj procent kod mladog stanovništva
rapidno smanjivao tokom cijelog perioda
1961.-1991. godine. Možemo konstatirati da se
broj nepismenih stanovnika u periodu od 1961.
do 1991. godine konstantno smanjivao, što je
posljedica sveukupnog društveno-ekonomskog
razvoja Bosne i Hercegovine u tom periodu.
Analiza stanovništva starog 15 i više
godina prema školskoj spremi obuhvata sva
lica osim predškolske djece i učenika osnovnih
škola. Ova analiza prikazuje raspored prema
najvišoj završenoj školi.
Nije bitno je li školska sprema stečena
završavanjem redovne škole ili škole koja
zamjenjuje redovne škole, polaganjem privatnih
ispita u nekoj redovnoj školi ili pohađanjem
 Statistički godišnjak BiH, Godina IX,
Sarajevo, 1975.
14 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
kursa za skraćeno završavanje neke škole kojom
se postojećim propisima stekla određena školska
sprema.
Analiziranjem statističkih pokazatelja
kretanja školovanosti stanovništva Bosne i
Hercegovine u periodu 1961.-1991. godine
uočavaju se velike pozitivne promjene. Popis
1961. godine pokazuje da je, od ukupnog
stanovništva starijeg od 10 godina, 51,4% bez
školske spreme, 37,4% bez potpune osnovne
škole, osnovnu školu ima 4,1% stanovnika,
svega 0,4% ima višu, a 0,5% visoku školu i
fakultet. Popisom iz 1971. godine vidimo da
se povećao procent stanovnika sa osnovnom
(10,5%), srednjom, višom (0,8%) i visokom
školom i fakultetom (1%), dok se smanjio
procent stanovnika bez školske spreme (36,2%)
(vidjeti tabelu br. 4).
Prema popisu stanovništva iz 1981.
godine, u Bosni i Hercegovini bilo je bez školske
spreme 664.557 ili 22,2%, sa osnovnom školom
722.914 ili 24,2%, sa srednjim obrazovanjem
649.410 ili 21,7%, sa sa višim obrazovanjem
60.000 ili 2% i visokim obrazovanjem 67.159
ili 2,2% od ukupnog stanovništva starijeg od
15 godina. Prema popisu stanovništva iz 1991.
godine, Bosna i Hercegovina imala je 4.377.033
stanovnika, od kojih je 3.349.642 bilo starije od
15 godina. Od toga je 471.182 ili 14,1% bilo bez
školske spreme, 658.356 ili 19,6% bez potpune
osnovne škole, 818.361 ili 24,4% sa završenom
osnovnom školom, 1.092.372 ili 32,6% sa
srednjom školom, 92.501 ili 2,8% sa višom
školom i 122.967 ili 3,7% sa visokom školom.
Posmatrajući spolnu strukturu, vidi se da je
žensko stanovništvo bilo manje zastupljeno u
obrazovanju u odnosu na muško, a posebno kad
je riječ o srednjem, višem i visokom obrazovanju.
Također, procent žena je znatno veći u kategoriji
bez školske spreme, 11,1% žene, a svega 2,9%
muškarci (vidjeti tabelu br. 5).
 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova
1981., Rezultati za stanovništvo, domaćinstva i stanove
RSZ, po naseljima, RSZ, Sarajevo, 1982., str. 2.
 SAGLEDAVANJA †

Grafikon br. 2: Promjene u obrazovnoj strukturi posebno kad je riječ o srednjim, višim i visokim
stanovništva Bosne i Hercegovine po popisima 1961., školama. Opći razvoj društva u ovom periodu
1971., 1981. i 1991. godine
doprinio je da se razvije i svijest stanovništva o
značaju obrazovanja, a posebno kod žena, koje
60
su bile zapostavljane u ranijim vremenima. To
51,4
50 opravdava zakonomjernost da je, što je određeno
40 područje društveno i privredno razvijenije,
36,2
30
32,6 u njemu manji broj stanovništva bez školske
20
24,2
22,2
21,7
24,4 spreme i nepismenog, dok je veći procent onih
14,1 sa višim stepenom obrazovanja.
10 10,5
10,8
6,3
4,1 4,2
6,5 U periodu od 30 godina u Bosni i Herc-
0,9 1,8
0
cegovini dogodile su se značajne promjene u
1961. 1971. 1981. 1991.
povećanju općeobrazovnog nivoa stanovništ-
Bez školske spreme Osnovna škola tva i poboljšanju kvalifikacione strukture. Ovo
srednje škole više škole i fakulteti
je rezultat intenziviranog razvoja školstva svih
stupnjeva. Ozakonjenje obaveze završetka
Generalno gledano, u cijelom osmogodišnje škole u ranijem periodu podstak-
posmatranom periodu od 1961. do 1991. klo je razvoj osnovnog školstva, a sve naglašenij-
godine obrazovna struktura stanovništva Bosne je potrebe privrede i vanprivrednih djelatnosti
i Hercegovine značajno se popravila (vidjeti u stručnom kadru inicirale su razvoj različitih
grafikon br. 2). Posebno je bitno istaći da se profila obrazovanja, srednjeg, višeg i visokog
povećao procent žena u obrazovnoj strukturi, a stupnja.

Tabela br. 1: Nepismeno stanovništvo BiH staro 10 i više godina po sljedećim starosnim grupama prema popisima
stanovništva iz 1961., 1971., 1981. i 1991. godine

Godina Stanovništvo staro Starost nepismenih

Ukupno 10 i više godina
stanovništvo Ukupno nepismeno 10-19 20-34 35-64 65 i više
1961. 3.277.948 2.375.803 772.679 72.919 222.027 396.129 81.604
1971. 3.746.111 2.897.941 671.925 35.467 97.770 404.900 133.788
1981. 4.134.256 3.383.159 491.044 7.859 32.244 293.397 157.544
1991. 4.377.033 3.697.232 367.733 5.722 12.538 196.135 153.338

Izvor: Popis stanovništva 1961., Školska sprema i pismenost, Rezultati za naselja, Knjiga XIII., SZS, Beograd, 1965., Popis
stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo, Uporedni podaci 1971., 1981. i
1991., Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 1998.

Tabela br. 2: Nepismeno stanovništvo BiH staro 10 i više godina po starosnim grupama u procentima (popis 1961.,
1971., 1981. i 1991.)

Godina Nepismenih u % Starost nepismenih

od ukup. od stanovništva
stanovn. starijeg od 10 10—19. 20-34 35-64 65 i više
1961. 23,6 32,5 9,4 28,7 51,3 10,6
1971. 17,9 23,2 5,3 14,6 60,3 19,9
1981. 11,9 14,5 1,6 6,6 59,7 32,1
1991. 8,4 9,9 1,6 3,4 53,3 41,7

Izvor: Samostalna izračunavanja na bazi popisnih podataka

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 15

† SAGLEDAVANJA

Tabela br. 3: Nepismeno stanovništvo BiH staro 10 i više godina po starosnim grupama i spolu prema popisima
stanovništva 1961., 1971., 1981. i 1991. godine

Nepismeno st. Starosna struktura nepismen. Starosna struktura nepism. u (%)

Godina staro 10 god.
i više god. 10-19 20-34 35-64 65 i više 10-19 20-34 35-64 65 i više
Svega 772.679 72.919 222.027 396.129 81.604 9,4 28,7 51,3 10,6
Muško 182.283 16.528 34.607 103.615 27.633 2,1 4,5 13,4 3,6
1961. Žensko 590.296 56.391 187.420 292.514 53.971 7,3 24,2 37,9 7,0
Svega 671.925 35.467 97.770 404.900 133.788 5,3 14,6 60,3 19,9
Muško 147.084 9.914 11.896 80.801 44.473 1,5 1,8 12,1 6,6
1971. Žensko 524.841 25.553 85.874 324.099 89.315 3,8 12,8 48,2 13,3
Svega 491.044 7.859 32.244 293.397 157.544 1,6 6,6 59,7 32,1
Muško 92.694 2.707 5.434 40.402 44.151 0,6 1,1 8,2 9
1981. Žensko 398.350 5.152 26.810 252.995 113.393 1,0 5,5 51,5 23,1
Svega 367.733 5.722 12.538 196.135 153.338 1,6 3,4 53,3 41,7
Muško 62.659 2.728 3.868 27.083 28.980 0,7 1,1 7,4 7,9
1991. Žensko 305.074 2.994 8.670 169.052 124.358 0,9 2,3 45,9 33,8

Izvor: Popis stanovništva 1961., Pismenost, školska sprema i kvalifikacija, Rezultati za opštine, Knjiga VII., SZS, Beograd, 1968.,
Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo, Uporedni podaci 1971., 1981. i 1991.,
Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 1998.

Tabela br. 4: Stanovništvo Bosne i Hercegovine staro 10. i više godina prema školskoj spremi i polu prema popisima iz
1961. i 1971. godine

Godina 1961. 1971.

BiH Ukupno (%) Muško (%) Žensko (%) Ukupno (%) Muško (%) Žensko (%)

Ukupno stan.
2.375.820 100 1.139.830 48 1.235.990 52 2.897.941 100 1.401.745 48,4 1.496.196 51,6
preko 10 g.
Bez školske spreme 1.220.520 51,4 399.828 16,8 820.692 34,5 1.049.515 36,2 323.171 11,1 726.344 25,1
4 razreda osnovne
887.569 37,4 553.784 23,3 333.785 14,0 1.172.819 40,5 636.052 21,9 536.767 18,6
škole
Osnovna škola 96.440 4,1 56.317 2,4 40.123 1,7 303.581 10,5 177.661 6,1 125.920 4,4
Škola za KV i VK
100.394 4,2 82.094 3,5 18.300 0,7 185.513 6,4 148.841 5,1 36.672 1,3
radnike
Gimnazija 14.194 0,6 8.651 0,4 5.543 0,2 36.932 1,3 20.390 0,7 16.524 0,4
Škole za srednji
34.756 1,5 22.153 0,9 12.603 0,6 90.681 3,1 53.079 1,8 37.602 1,3
stručni kadar
Više škole 8.401 0,4 6.910 0,3 1.491 0,1 23.982 0,8 17.322 0,6 2.432 0,2
Fakulteti i visoke
11.969 0,5 9.189 0,4 2.780 0,1 27.898 1,0 21.550 0,7 6.348 0,3
škole
Nepoznato 1.577 0,0 904 0,0 673 0,0 7.020 0,2 3.678 0,1 3.342 0,1

Izvor: Popis stanovništva 1961., Pismenost, školska sprema i kvalifikacija, Rezultati za općine, Knjiga VII., SZS, Beograd, 1968.,
Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Etnička, prosvjetna i ekonomska obilježja stanovništva i domaćinstava prema
broju članova, Rezultati po općinama, Knjiga VI., SZS, Beograd, 1974., Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Pismenost i
školovanost, Rezultati po republikama i pokrajinama, Knjiga II., SZS, Beograd, 1974.

16 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

 SAGLEDAVANJA †

Tabela br. 5: Stanovništvo Bosne i Hercegovine staro 15 i više godina prema polu i školskoj spremi prema popisima
1981. i 1991. godine

Godina 1981. 1991.

BiH Ukupno (%) Muško (%) Žensko (%) Ukupno (%) Muško (%) Žensko (%)
Ukupno stan. preko
2.990.135 100 1.470.822 49,1 1.519.313 50,9 3.349.642 100 1.657.340 49,5 1.692.302 50,5
15 g.
Bez školske spreme 664.557 22,2 168.599 5,6 495.958 16,6 471.182 14,1 98.420 2,9 372.762 11,1
1-3 razreda
87.403 2,9 33.239 1,1 54.164 1,8 81.230 2,4 31.311 0,9 49.919 1,5
osnovne škole
4-7 razreda
727.914 24,3 343.930 11,5 383.984 12,8 577.126 17,2 254.110 7,6 323.016 9,6
osnovne škole
Osnovno
722.192 24,2 402.920 13,5 319.272 10,7 818.361 24,4 421.045 12,6 397.316 11,9
obrazovanje
Srednje obrazovanje 649.410 21,7 432.882 14,5 216.528 7,2 1.092.372 32,6 671.058 20,0 421.314 12,6

Više obrazovanje 60.000 2,0 37.272 1,2 22.728 0,8 92.501 2,8 56.759 1,7 35.742 1,1

Visoko obrazovanje 67.159 2,2 46.136 1,5 21.023 0,7 122.967 3,7 77.240 2,3 45.727 1,4

Nepoznato 11.500 0,4 5.844 0,2 5.656 0,2 93.903 2,8 47.397 1,4 46.506 1,4

Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo, Uporedni podaci 1971., 1981. i
1991., Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 1998.

Izvori i literatura

A) Literatura

1. Breznik, Dušan: Demografija – analiza, metodi i modeli,
Drugo izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 1980.
2. Đošić, D.: Obrazovne karakteristike stanovništva, Razvitt
tak stanovništva Jugoslavije u posleratnom periodu,
Centar za demografska istraživanja, Institut društvenih
nauka, Beograd, 1974.
3. Višejezički demografski rečnik, Centar za demografst
ska istraživanja, Institut društvenih nauka, Beograd,
1971.
4. Wertheimer-Baletić, Alica: Demografija – Stanovništvo
i ekonomski razvitak, Zagreb, 1982.
B) Objavljeni izvori
1. Popis stanovništva 1961., Školska sprema i pismenost,
Rezultati za naselja, Knjiga XIII., SZS, Beograd, 1965.
2. Popis stanovništva 1961., Pismenost, školska sprema
i kvalifikacija, Rezultati za opštine, Knjiga VII, SZS, Beot
ograd, 1968.
3. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo,
Etnička, prosvjetna i ekonomska obilježja stanovništt
tva i domaćinstava prema broju članova, Rezultati po
općinama, Knjiga VI., SZS, Beograd, 1974.
4. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo,
Pismenost i školovanost, Rezultati po republikama i
pokrajinama, Knjiga II., SZS, Beograd, 1974.
5. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981.,
Rezultati za stanovništvo, domaćinstva i stanove po
naseljima, RSZ, Sarajevo, 1982.
6. Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivt
vrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo, Uporedni
podaci 1971., 1981. i 1991., Statistički bilten, br. 265.,
FSZ, Sarajevo, 1998.
7. Statistički godišnjak BiH, Godina IX., RSZ, Sarajevo,
1975.
C) Neobjavljeni izvori
1. Jahić, Edin: Demogeografske promjene u općini Tuzla
od 1879. do 2005. godine, Magistarski rad, Univerzitet
u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geogt
grafiju, Tuzla, 2006.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 17

† SAGLEDAVANJA
EDUCATIONAL STRUCTURE OF POPULATION OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA
Edin Jahić
Through analysis of the statistic indicat-
tors on educational structure of the population
of Bosnia and Herzegovina in the period from
1961 to 1991, some significant changes can be
observed. The number of illiterate population
has fallen from 23,6% in 1961 to 8,4% in 1991.
The census from 1961 reveals that out of the
complete number of the population older than
10: 51,4% were without school education, 37,4%
were without completed primary school, 4,1%
with completed primary school, only 0,4% with
two-year post-secondary school and 0,5% univ-
versity degree. According to the census from
1991, Bosnia and Herzegovina had 4.377.033
inhabitants out of which 3.349.642 were older
than 15. Out of this, 471.182 or 14,1% were with-
hout education, 658.356 or 19,6% without comp-
pleted primary school, 818.361 or 24,4% were
with completed primary school, 1.092.372 or
32,6% were with completed secondary school,
92.501 or 2,8% were with completed two-year
post-secondary school and 122.967 or 3,7%
were with completed university degree. When
examining the gender structure, we note that
the female population was present in educatio-
onal system in smaller numbers, in comparis-
son to the male population, especially when we
refer to secondary, post-secondary and univers-
sity education. In addition, percentage of female
population was greater in the category without
any education – 11.1% women and 2,9% men.
When examining the entire period from
1961 to 1991 in general, the educational structur-
re of population of Bosnia and Herzegovina has
shown an improvement as a result of the social
and economic development in that period.
18 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
ϚγήϬϟ΍ϭ ΔϨγϮΒϟ΍ ϥΎϜδϟ ΔϴϤϴϠόΘϟ΍ ΔϴϨΒϟ΍
ζΘϴΤϳ ϦϳΩ΃
ΔϴϨΒϟ΍ Ϧϋ Δϴ΋ΎμΣϹ΍ Ε΍ήηΆϤϠϟ ϼϴϠΤΗ ΎϨϳήΟ΃ ϥ΃ ΪόΑ
Ϧϣ ΓήΘϔϟ΍ ϲϓ ϚγήϬϟ΍ϭ ΔϨγϮΒϟ΍ ϥΎϜδϟ ΔϴϤϴϠόΘϟ΍
ΪϘϓ .ΓήϴΒϛ ΔϴΑΎΠϳ· Ε΍ήϴϐΗ ΎϨψΣϻ ˬ1991 – 1961
Ϧϣ ΔχϮΤϠϣ ΔΒδϨΑ ϦϴϴϣϷ΍ ϥΎϜδϟ΍ ΩΪϋ ξϔΨϧ΍
ήϬχ΃ .1991 ΔϨγ %8,4 ϰϟ· 1961 ΔϨγ %23,6
ωϮϤΠϣ Ϧϣ %51,4 ϥ΃ 1961 ϡΎόϟ ϲϧΎϜδϟ΍ ˯ΎμΣϹ΍
ϻ Ε΍ϮϨγ 10 ϰϠϋ ϢϫέΎϤϋ΃ ΪϳΰΗ Ϧϳάϟ΍ ϥΎϜδϟ΍
Ϣϟ ϢϬϨϣ %37,4 ϥ΃ϭ ˬΔϴγέΪϣ ΓΩΎϬη ϱ΃ ϥϮϠϤΤϳ
ϥΎϜγ Ϧϣ ςϘϓ %4,1 ϥ΃ϭ ˬϲ΋΍ΪΘΑϻ΍ ϪϤϴϠόΗ ϞϤϜϳ
ˬΔϴ΋΍ΪΘΑϻ΍ Δγ΍έΪϟ΍ ΓΩΎϬη ϥϮϠϤΤϳ ϚγήϬϟ΍ϭ ΔϨγϮΒϟ΍
ΔΒδϧϭ %0,4 ΪϫΎόϤϟ΍ ϡϮϠΑΩ ϲϠϣΎΣ ΔΒδϧ ΖϐϠΑ ΎϤϨϴΑ
˯ΎμΣϹ΍ ΐδΤΑϭ .%0,5 ΔϴόϣΎΠϟ΍ Ε΍ΩΎϬθϟ΍ ϲϠϣΎΣ
ΔϨγϮΒϟ΍ ϥΎϜγ ΩΪϋ ώϠΑ ΪϘϓ 1991 ϡΎόϟ ϲϧΎϜδϟ΍
ϰϠϋ ϢϫέΎϤϋ΃ ΪϳΰΗ Ϧϳάϟ΍ ΩΪϋ ώϠΑϭ ˬΔϤδϧ 4377033
ϭ΃ 471182 ϢϬϨϣ ˬΔϤδϧ 3349642 ΔϨγ 15
%19,6 ϭ΃ 658356 ˬΔϴγέΪϣ ΓΩΎϬη ϥϭΪΑ %14,1
%24,4 ϭ΃ 818361 ˬϲ΋΍ΪΘΑϻ΍ ϢϬϤϴϠόΗ ΍ϮϠϤϜϳ Ϣϟ
ϭ΃ 1092372 ˬΔϴ΋΍ΪΘΑϻ΍ Δγ΍έΪϟ΍ ΓΩΎϬη ϥϮϠϤΤϳ
ϭ΃ 92501 ˬΔϳϮϧΎΜϟ΍ Δγ΍έΪϟ΍ ΓΩΎϬη ϥϮϠϤΤϳ %32,6
ϭ΃ 122967 ˬϲϟΎόϟ΍ ΪϬόϤϟ΍ ΓΩΎϬη ϥϮϠϤΤϳ %2,8
ϰϟ· Ύϧήψϧ ΍Ϋ·ϭ .ΔϴόϣΎΟ Ε΍ΩΎϬη ϥϮϠϤΤϳ %3,07
ΖϧΎϛ ΙΎϧϹ΍ ϦϴΑ ϢϴϠόΘϟ΍ ΔΒδϧ ϥ΃ ϯήϧ ΔϴδϨΠϟ΍ ΔϴϨΒϟ΍
ϢϴϠόΘϟΎΑ ϖϠόΘϳ ΎϤϴϓ ΔλΎΧϭ ˬέϮϛάϟ΍ ϦϴΑ ΔΒδϨϟ΍ Ϧϣ Ϟϗ΃
ϱ΃ ϦϠϤΤϳ ϻ ϲΗ΍ϮϠϟ΍ ΔΒδϧ ΖϐϠΑϭ .ϲόϣΎΠϟ΍ϭ ϱϮϧΎΜϟ΍
ήϴΜϜΑ ϕϮϔΗ ΔΒδϨϟ΍ ϩάϫϭ %11,1 ΔϴγέΪϣ ΓΩΎϬη
.ςϘϓ %2,9 ΖϐϠΑ ϲΘϟ΍ έϮϛάϟ΍ ΪϨϋ ΔΒδϨϟ΍
ΔϨγϮΒϟ΍ ϥΎϜδϟ ΔϴϤϴϠόΘϟ΍ ΔϴϨΒϟ΍ ϥΈϓ ϡΎϋ ϞϜθΑϭ ϦϜϟϭ
ϢΠϧ ˬΎχϮΤϠϣ ΎϨδΤΗ ΓήΘϔϟ΍ ϩάϫ ϲϓ ΕΪϬη ϚγήϬϟ΍ϭ
ϱάϟ΍ ϞϣΎθϟ΍ ϱΩΎμΘϗϻ΍ϭ ϲϋΎϤΘΟϻ΍ έϮτΘϟ΍ Ϧϋ
.ΓήΘϔϟ΍ ϚϠΗ ϲϓ ΙΪΣ
 SAGLEDAVANJA †

ISLAMSKO
OBRAZOVANJE NA
POSTKOMUNISTIČKOM
BALKANU U PERIODU
OD 1990. DO 2005. (I)
Štepan MACHACHEK

Ovaj rad je objavljen 2006. godine u časopisu Arhiv orientalni, tromjesečnom časopisu o afričkim
i azijskim studijima, volume 74/2006. Arhiv orientalni (Orijentalni arhiv) je referentni akademski
časopis koji izlazi svaka tri mjeseca. Konstantno izlazeći iz štampe sve od 1929. godine, kad ga je
osnovao poznati češki orijentalista Bedrich Hozny, časopis predstavlja važan forum znanstvenicima
iz Evropske unije i drugih evropskih zemalja. Izdaje ga Orijentalni institut Akademije nauka Češke
Republike i u njemu se na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku objavljuju članci, osvrti na
članke i knjige, studije koje se bave proučavanjem historije, ekonomije, kulture i društava afričkih i
azijskih zemalja.

Padom komunističkih režima na kraju tim, na jugoslavenske medrese gledalo se kao na

80-tih i u tokom ranih 90-tih godina, muslim-
manske zajednice u raznim balkanskim zemljam-
ma našle su se u različitim situacijama. Dok u
Albaniji i Bugarskoj islamsko obrazovanje got-
tovo nije ni postojalo, u Jugoslaviji se sve više
razvijalo i unapređivalo. Tamo je također bila
razvijena i raširena mektepska pouka. Međut-
usmjerene teološke škole za obrazovanje vjers-
skih službenika za potrebe Islamaske zajednic-
ce i one nisu bile uključene u sistem državnog
obrazovanja. Iz tog razloga, oni koji su završili
islamske srednje škole mogli su studirati samo
na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu ili
na islamskim fakultetima u inostranstvu.

 Ovaj rad je uveliko zasnovan na autorovom terenskom istraživanju tokom 2004. i 2005. godine. Autor je bio
u mogućnosti provesti ovo istraživanje zahvaljujući grantu broj RM 03/26/04 koji mu je 2004. godine dodijelilo češko
Ministarstvo vanjskih poslova

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 19

† SAGLEDAVANJA
PERIOD NAKON 1990. GODINE: MEKTEBI I VJERSKO
OBRAZOVANJE U DRŽAVNIM ŠKOLAMA
Nakon 1991. godine, bivša federativna
država Jugoslavija raspala se i podijeljena je
na nekoliko nezavisnih i samostalnih država.
Slijedeći ovaj raspad, Islamska zajednica
Jugoslavije također se podijelila u nekoliko
regionalnih institucija. Islamska zajednica u
Bosni i Hercegovini preuzela je odgovornost
za muslimane bošnjačke nacionalnosti
protežući se na područje Slovenije, Hrvatske i
srpskocrnogorske regije Sandžak. Na Kosovu,
još jednoj regiji u Srbiji, osnovana je nezavisna
Islamska zajednica, kao i nezavisna Islamska
zajednica Republike Makedonije. Zbog toga
će biti potrebno zasebno tretirati svaku od ovih
regija.
Za Islamsku zajednicu u BiH mektebi i
islamska vjeronauka u državnim školama glavni
su metodi uticaja na bošnjačku omladinu.
Nakon 1990. godine, Islamska zajednica u BiH
dobro je iskoristila novonastalu situaciju kako
bi kod Bošnjaka pojačala svijest o njihovoj
pripadnosti islamu. Za razliku od perioda prije
1990. godine, nastava u mektebima ne održava
se samo subotom i nedjeljom, nego djeca idu u
mekteb i tokom radnih dana, a nakon redovne
nastave u školama. Vjersko-prosvjetna služba
Islamske zajednice u BiH, koja se bavi pitanjima
obrazovanja, veoma brižno prati broj djece koja
pohađaju mektepsku nastavu i izdaje godišnje
preporuke i savjete kako bi se konstantno
povećavao broj djece obuhvaćene ovim vidom
 Upotrijebio sam naziv Bošnjak za muslimane
koji govore bosanski jezik, razlikujući ga od termina
Bosanac, kojim se nazivaju svi stanovnici Bosne i
Hercegovine, bilo da su Hrvati, Bošnjaci ili Srbi. Bosanski
muslimani onačavani su službenim nazivom Musliman
(sa velikim početnim slovom). Ranih devedesetih, oni su
se počeli nazivati imenom Bošnjak. To je historijski naziv
koji potiče iz otomanskog perioda. Danas je to službeni
naziv pripadnika ove nacionalnosti
 Kako bismo razjasnili stvari, reći ćemo da su
nakon raspada Jugoslavije osnovane sljedeće islamske
zajednice: Islamska zajednica u BiH (koja je također
odgovorna i za Sloveniju, Hrvatsku i Sandžak), Islamska
zajednica Srbije (koja je, ustvari, odgovorna samo
za unutrašnje dijelove Srbije, tj. mjesta u kojima živi
uglavnom bošnjačka dijaspora), Islamska zajednica Crne
Gore, Islamska zajednica Kosova i Islamska zajednica
Makedonije
20 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
osnovnog islamskog obrazovanja. Prema
statistici Islamske zajednice u BiH, broj mekteba
je u porastu od 1990. godine, ali također i njihova
posjećenost. Sistematičan rad na nadogradnji i
unapređenju ovih tradicionalnih načina širenja
osnovnog islamskog znanja i svijesti reflektira
ozbiljnu zabrinutost Islamske zajednice u BiH.
U skorije vrijeme uveden je novi Nastavni
plan i program i čitav spektar potpuno novih
udžbenika. Donesen je i veoma precizan i
detaljan dokument koji opisuje kako bi trebao
izgledati mekteb i šta sve bi trebao sadržavati
(knjige, karte, računari itd.). Centar za islamsku
arhitekturu, koji je pod jurisdikcijom Islamske
zajednice u BiH, pripremio je dizajn koji bi se u
budućnosti trebao primijeniti na sve mektebe.
Neki ljudi unutar Islamske zajednice shvatili su
da je za održavanje interesa roditelja da šalju
djecu u mektebe neophodna odgovarajuća
transformacija. Ideja se sastoji u tome da mektebi
nemaju samo strikno edukativnu funkciju,
nego da se oni pretvore u neku vrstu dječijih
klubova ili centara za slobodne aktivnosti, gdje
bi djeca, naprimjer, mogla dobiti pomoć oko
izrade domaće zadaće. Danas postoji devet
nivoa mektepske nastave koji korespondiraju
dužini trajanja školskih godina u osnovnom
obrazovanju u BiH.
Osim ovih mekteba, vjersko obrazovanje
u državnim školama predstavlja još jedan
moćan način širenja islamske svijesti. U BiH
je zakon donesen 1994. godine otvorio vrata
 Nakon pada intesiraja za mektepsku nastavu
tokom 2002. godine, Islamska zajednica poduzela je
odgovarajuće korake kako bi motivirala imame i mualime
(nastavnike u mektebima) da privuku veći broj djece.
Postignuti su veoma dobri rezutati prema službenoj,
veoma optimističnoj tvrdnji objavljenoj u zvaničnom
glasilu Islamske zajednice u BiH - Glasnik Rijaseta
Islamske zajednice u BiH, 2004., broj 5-6, str. 515
 U školskoj 1997./1998. godini u BiH je bilo
1.129 mekteba, a pohađalo ih je oko 70.000 djece. U 2003.
godini bilo je 1.566 mekteba sa više od 90.000 polaznika
mektepske pouke. Pohađanje mektepske pouke varira
između 45% bošnjačke djece koja idu u mekteb na
Muftiluku mostarskom do 77% na Muftiluku bihaćkom.
Pogledaj u Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH,
1999., broj 5-6, str. 583-4, i 2004., broj 5-6, 515
 Pogledaj magazin Novi Muallim, broj 2, 6 juli,
2000., str. 80, gdje sekretar Vjersko-prosvjetne službe
Islamske zajednice predlaže ovakva rješenja

uključivanju predmeta islamska vjeronauka
u službeni Nastavni plan i program osnovnih
i srednjih državnih škola. Vjerske zajednice
željele su biti odgovorne za izvođenje nastave
iz ovih predmeta, pa je ovaj zakon udovoljio
tim njihovim željama. Vjerske zajednice su
zatim počele sa pripremom vlastitih udžbenika
i obrazovanjem potrebnog i kvalificiranog
nastavnog kadra. Islamska zajednica u BiH
osnovala je tri pedagoške akademije kako bi
odškolovala potreban nastavni kadar. Od tada
pa sve do danas nastavljaju se diskusije o prirodi
vjerskog obrazovanja u BiH. Sve više se čuju
određeni glasovi, između ostalih i glas Visokog
predstavnika, koji pozivaju na povlačenje ove
vrste obrazovanja isključivo u okvir vjerskih
zajednica (mekteba u slučaju Islamske zajednice)
i uvođenje neke vrste historije religija. To bi
prekinulo podjelu školske djece prema vjerskom
odgoju, a u isto vrijeme i prema nacionalnoj
pripadnosti. Prirodno, Islamska zajednica u BiH
ne samo da ne dijeli ovo mišljenje nego se i bori
za uvođenje obaveznog vjerskog obrazovanja u
školama. Danas je ovo obrazovanje, zavisno od
kantona, obavezno ili fakultativno. U svakom
slučaju, Islamska zajednica mora biti zadovoljna
velikim brojem djece koja pohađaju nastavu
islamske vjeronauke u školama. Sadržaji
vjerskog obrazovanja u školama i mektebima
preklapaju se u nekim segmentima, tako da
danas postoji tendencija da islamska vjeronauka
u školama bude više teoretsko obrazovanje
bazirano na osnovnom znanju iz povijesti
islama. Mektebi bi, s druge strane, sve više trebali
postajati mjesta za sticanje praktičnih vjerskih
znanja. Nakon uvođenja vjerskog obrazovanja
u školama nije došlo do opadanja polaznika u
 Ove akademije smještene su u Bihaću, Mostaru i
Zenici. Kasnije je osnovana još jedna islamska pedagoška
akademija, u Novom Pazaru, u Sandžaku. U daljem tekstu
bit će govora o ovim vrstama škola
 Tokom školske 2003./04. godine posjećenost
nastave islamske vjeronauke kod bošnjačke djece izražena
u procentima u osnovnim školama je iznosila 96,08%, a
u srednjim 78% (ako se izostave Sarajevski i Podrinjski
kanton, gdje vjersko obrazovanje nije prisutno u srednjim
školama). Pogledaj u Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u
BiH, 2004., broj 5-6, 514. Ukupno 250.000 bošnjačke djece
pohađalo je nastavu islamske vjeronauke u državnim
školama školske 2000. godine. Pogledaj magazin Novi
Muallim, broj 1, 6 april, 2000. god., str. 74
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
SAGLEDAVANJA †
mektebima, iako su se mnogi plašili da će se
upravo to i dogoditi. Štaviše, nastava islamske
vjeronauke u školama podstakla je mnoge
roditelje da šalju svoju djecu i na mektebsku
pouku. Islamska zajednica pokušava ove dvije
institucije učiniti komplementarnim.
Interesantna je činjenica da pažnja i brig-
ga sa kojom Islamska zajednica u BiH pristupa
instituciji mekteba nisu u tolikoj mjeri prisutne
u drugim islamskim zajednicama u zemljam-
ma regije. Ne postoji sličan sistem na Kosovu,
gdje je osnovno islamsko obrazovanje povjeren-
no rijetkim vikend kursevima. Lokalni imami
sami iniciraju i održavaju ove kurseve u džamij-
jama. Tamo ne postoji zvanični plan i program
mektepske nastave, ne postoje posebni udžbenici
za ovu vrstu islamskog obrazovanja, niti Islams-
ska zajednica na Kosovu vodi zvanične podatke
i statistiku. U Makedoniji su mektebi rašireniji
zato što postoje mnoge džamije u kojima imam-
mi održavaju mektepsku pouku tokom nekolik-
ko dana u sedmici. Međutim, zalaganje Islams-
ske zajednice u Makedoniji za ovaj vid vjerske
nastave znatno je manje u poređenju sa onim
u Bosni. Od 2002. godine Islamska zajednica
u Albaniji zdušnije pokušava nekako organizir-
rati sistem neformalne islamske pouke. Čak je
imenovala regionalne inspektore da nadgledaju
situaciju. Zemlja trenutno ima oko 120 mekteba
ili džamija sa osnovnim islamskim kursevima.
Vjersko-prosvjetna služba Islamske zajednice u
Albaniji pripremila je Nastavni plan i program
i izdala udžbenike za mektepsku pouku. Trenut-
tno se u mektebima djeci predaju tri predmeta:
Kur’an, ilmihal i akida. U nekim slučajevima se
dodaje i arapski jezik. Sve do sada nema komp-
pletnih statističkih podataka o broju djece koji
pohađaju mektepsku nastavu u Albaniji.
 Informaciju sam dobio iz mog intervjua sa
Samirom Ryshekuom, direktorom Vjersko-prosvjetne
službe Islamske zajednice u Albaniji, koji je obavljen u
Tirani 13. aprila 2005 godine. Gospodin Rysheku dao
mi je neke djelimične statističke podatke o broju djece
koja pohađaju mektepsku pouku. U Škodri, zapadnoj
albanskoj regiji, ima 560 djece koja idu u mekteb, u
regiji Durresi u Tirani mektebi imaju oko 300, a u regiji
Berati oko 80 polaznika. Prema tome, najaktivnija regija
je sjeverni dio Albanije. Gospodin Rysheku postao je
direktor Vjersko-prosvjetne službe prije nekoliko godina,
nakon što je završio studije arapskog jezika i islamskih
21
† SAGLEDAVANJA
Na Kosovu i u Albaniju trenutno ne
postoje razmišljanja da se vjerska pouka uvede
u Nastavni plan i program državnih škola.
Ne postoji politička volja da se to uradi. U
Makedoniji su postojali pokušaji da se započne
sa vjerskim obrazovanjem dok je desničarska
partija VMRO-DPMNE vladala zemljom.
Međutim, dolazak Socijaldemokratske partije
na vlast (bivši komunisti) označio je kraj ovog
eksperimenta. Jedina regija sa značajnom
muslimanskom populacijom u kojoj je vjersko
obrazovanje inkorporirano u zvanični Nastavni
plan i program državnih škola (osim Bosne
i Hercegovine) je Srbija i Crna Gora. I u
ovoj zemlji su islamske zajednice te koje su
odgovorne za ovaj predmet, tako da Islamska
zajednica priprema i obrazuje svoje nastavnike
na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Novom
Pazaru, glavnom gradu Sandžaka.
NAGLI PORAST BROJA MEDRESA NA BALKANU
Iako su krajem 1980-tih postojale samo
tri islamske srednje škole na Balkanu, sve tri u
bivšoj Jugoslaviji, danas ih, u Albaniji, Bugars-
skoj i zemljama bivše Jugoslavije, ima više od
dvadeset. Postoje planovi da se otvori još nekol-
liko medresa u Albaniji i Crnoj Gori. Ovaj
procvat vjerskih škola dogodio se uglavnom u
prvoj polovini 1990-tih godina. U zemljama
koje obuhvata ova studija postoje izvjesni zajed-
dnički aspekti i karakteristike sistema medresa,
ali i značajne razlike.
Neki od ovih projekata začeti su još
u socijalištičkoj Jugoslaviji, ali su realizirani
tek nakon potpune liberalizacije političkog
i društvenog života u zemlji. To je slučaj i sa
medresom u Novom Pazaru, koja je otvorena
1990. godine. Inicijativa za otvaranje islamske
srednje škole u glavnom gradu dominantno
muslimanske regije Sandžak, podijeljene
između Srbije i Crne Gore, došla je od lokalne
uleme (vjerskog kruga). Dva su glavna razloga
nauka u Libiji. On sada naporno radi kako bi uveo sistem
i red u islamsko obrazovanje u Albaniji
 U to vrije unutar strukture Islamske zajednice
u Jugoslaviji, tada još uvijek jedinstvene organizacije,
Novi Pazar je pripadao Mešihatu (regionalnom centru
Islamske zajednice za Srbiju) u Prištini. Zbog toga je
u sjedištu Islamske zajednice u Sarajevu odlučeno da
22 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
otvaranja ove medrese. U najbližoj medresi
u Prištini nastava je držana samo i isključivo
na albanskom jeziku. Muslimani Sandžaka
nisu razumjeli ovaj jezik, jer su govorili
srpsko-hrvatskim jezikom.10 Sarajevo je, na
drugoj strani, imalo veoma lošu putnu veza sa
Sandžakom, tako da vam čak i danas treba više
od pet sati da autobusom stignete od Novog
Pazara do Sarajeva. Nastavni plan i program
i status Gazi Isa-begove medrese u Novom
Pazaru bio je isti kao i u ostalim jugoslavenskim
medresama u to vrijeme.11
Nakon početka rata u BiH, 1992. godine,
otvoreno je nekoliko novih medresa u ovoj
zemlji. Ovo se bolje može razumjeti i imenovati
obnovom rada nekoliko starih medresa koje su
prije postojale i koje su zatvorene nakon 1945.
godine. Prvo se 1992. godine otvara medresa
u zagrebačkom Islamskom centru s ciljem da
se omogući adekvatno obrazovanje bošnjačke
djece koja su kao izbjeglice dolazili u velikom
broju.12 Iste te godine osnovana je Medresa
«Osman efendija Redžović» u blizini Visokog,
grada u centralnoj Bosni koji je tokom opsade
Sarajeva bio sjedište bosanske armije. U 1993.
godini obnavlja se rad Behram-begove medrese
u Tuzli i Medrese «Džemaludin Čaušević» u
Cazinu, u Bosanskoj krajini. Elči Ibrahim-pašina
medresa u Travniku otpočela je sa radom 1994.
godine, a 1995. godine rad je započela i Karađoz-
begova medresa u Mostaru. Stoga je od 1995.
godine Islamska zajednica u BiH proširila svoju
kontrolu na ukupno osam medresa, uključujući
nova medresa u Novom Pazaru bude organizacioni dio
prištinske Alaudin-medrese. Škola je postala neovisna
1994. godine, kad se jugoslavenska Islamska zajednica
podijelila
10 Za više informacija o nedavnom političkom
i etničkom razvoju Sandžaka, pogledaj knjigu Milana
Andrejevića, Sandžak: Perspektiva srpsko-muslimanskih
odnosa
11 Medresa u Novom Pazaru dobila je svoje ime,
kao i medresa u Skoplju, po istom otomanskom vojskovođi
i vakifu Gazi Isa-begu. U oba ova grada Gazi Isa-beg je
odigrao važnu ulogu na početku balkanske historije pod
vlašću Otomanskog carstva
12 Naglašavam da je medresa u Zagrebu, pod
nazivom Medresa «Ahmed Smajlović», bosanska
medresa. Hrvatska je administrtivno bila dio bosanskog
ogranka Islamske zajednice u Jugoslaviji. Nakon raspada
Jugoslavije, ona je pripala Islamskoj zajednici u BiH

Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu te
medrese u Zagrebu i Novom Pazaru.
Osnivanje ovih bosanskih islamskih škol-
la tokom rata, u periodu od 1992. do 1995. godin-
ne, nije bilo dio nekog dobro osmišljenog plana
i strategije Rijaseta Islamske zajednice u BiH.13
To je prije rezultat haotičnog stanja izazvanog
ratom. Inicijative da se osnuju ove škole dolazile
su od lokalne uleme i lokalnih organizacionih
dijelova Islamske zajednice. Rijaset je odobrio
zahtjeve lokalnih vjernika da osnuju svoje vjers-
ske škole. Jedan od glavnih razloga osnivanja
ovih škola bila je opsada Sarajeva, koja je trajala
gotovo cijeli rat. Učenici tada jedine medrese
u BiH u tim godinama nisu mogli ući u glavni
grad, pa je stoga odlučeno da nastave svoje škol-
lovanje u novootvorenim školama. Međutim,
postojalo je i povećanje interesa Bošnjaka da
svoju djecu šalju u medrese zato što su ove škole
smatrali svojim vlastitim, nacionalnim školama,
koje su imale važnu ulogu u očuvanju i ojačavan-
nju njihove nacionalne i vjerske samosvjesnos-
sti. Ova mreža medresa, zajedno sa Islamskim
teološkim fakultetom (tokom 1990-tih preimen-
novanim u Fakultet islamskih nauka – FIN),
kompletirana je osnivanjem islamskih akadem-
mija čiji je cilj bio pripremanje i osposobljavanje
nastavnika za izvođenje vjerskog obrazovanja u
državnim osnovnim i srednjim školama. Prema
odluci Rijaseta u Sarajevu, 1993. godine osnov-
vana je Islamska pedagoška akademija – IPA u
Zenici, a ista vrsta islamske obrazovne ustanove
otemeljena je 1995. godine i u Bihaću. Kasnije
su sistemu islamskih obrazovnih institucija prid-
dodane nove pedagoške akademije u Mostaru
i Novom Pazaru. Bosanski islamski obrazovni
sistem postao je veoma opsežan i sofisticiran.
Tokom školske 2004./05. godine ukupno 1.741
učenik pohađao je devet medresa pod kontrol-
lom Islamske zajednice u BiH.14
Obrazovanje u medresi doživjelo je
svoju ekspanziju i u drugim dijelovima bivše
13 O karakteristikama Islama u savremenoj BiH,
pogledaj u knjizi Xaviera Bougarel, L’Islam bosniaque,
entre identite culturelle et ideologie politique
14 Informacija je zasnovana na mom intervjuu sa
gospodinom Muharemom Omerdićem, šefom Vjersko-
prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 10.
marta 2004. godine u Sarajevu.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
SAGLEDAVANJA †
Jugoslavije na kojima je živio značajan broj
muslimanskog stanovništva, kao što je naprimjer
Kosovo.15 Alaudin medresa u Prištini, smještena
u centralnom dijelu glavnog grada, osnovana
je u periodu komunizma. Tokom 1990-tih ova
se medresa razgranala odgovarajući porastu
interesa za islamsko obrazovanje. Otvorila
je svoju ispostavu 1993. godine u zapadnom
Kosovu, u gradu Prizren, a naredne godine
u istočnom Kosovu, u mjestu Gnjilane. U
1997. godini otvoreni su ženski dijelovi
Alaudin medrese u Prištini i Prizrenu. Danas
oko 700 učenika pohađa Alaudin medresu
na Kosovu.16 Islamska zajednica na Kosovu
također je željela pripremiti pogodno tlo za
visokoškolsko islamsko obrazovanje kako bi
omogućila vlastito obrazovanje svojih vjerskih
službenika. Tako je 1992. godine, po ugledu
na FIN u Sarajevu, u Prištini osnovan Fakultet
islamskih nauka.17 Situacija u Makedoniji nije
se značajno promijenila nakon pokretanja rada
Gazi Isa-begove medrese 1984. godine u mjestu
Kondovo, u blizini glavnog grada Skoplja.18
Veoma loša lokacija škole velika je mahana koja
odbija mnoge potencijalne učenike. Veoma je
teško doći do ove medrese javnim prijevozom
15 Za više informacija o osobenostima Islama na
Kosovu, potražite knjigu Ger Duijzingsa, Religion and
Politics of Identity in Kosovo
16 Informaciju sam dobio od gospodina Ekrema
Simnice, direktora Alaudin-medrese u Prištini, tokom
mog intervjua s njim 16. marta 2005. godine. Prije 1990.
godine kapacitet Alaudin-medrese u Prištini bio je oko
250 učenika. Pogledaj u Novaković, 84
17 Danas Fakultet islamskih nauka (Fakulteti
i studimeve islame) ima 120 redovnih i 45 vanrednih
studenta. Kvalitet predavanja i znanje studenata nije na
nekom zavidnom nivou, o čemu svjedoči činjenica da
je od njegovog osnivanja, samo 47 studenata odbranilo
svoje diplomske radove na Fakultetu. Neki diplomanti
rade kao imami, a neki odlaze na nastavak školovanja u
inostranstvu, uglavnom u Siriju, Liban i Maleziju. Mnogi
od njih sami plaćaju školovanje u inostranstvu. Ove
informacije dobio sam od Xhabira Hamitija, sekretara
direktora Fakulteta islamskih nauka, tokom intervjua u
Prištini, 16. marta 2005. godine
18 Za više informacija o islamu u Makedoniji,
pogledaj rad Natalie Clayer, L’islam, facteur des
recomposition internes en Macedoine et au Kosovo. Ista
autorica objavila je iscrpno istraživanje o muslimanskim
mističnim bratstvima u regijama sa albanskim
stanovništvom. Pogledaj, naprimjer, djelo navedene
autorice Mystiques, etat et societe
23
† SAGLEDAVANJA
i to je činjenica koje je itekako bio svjestan
komunistički režim. Konstantno se smanjuje
broj učenika koji se upisuju u školu, kao i
kvalitet obrazovanja.19 U 2004. godini Islamska
zajednica Makedonije uspjela je otvoriti ženski
dio medrese u Kondovu na lokaciji u Tetovu, u
zapadnoj Makedoniji. Slično događanjima na
Kosovu, 1997. godine u Makedoniji je, svega
nekoliko stotina metara od medrese u Kondovu,
osnovan i Islamski fakultet.20 Spomenuta
lokacija za fakultet izabrana je iz ekonomskih
(cijena zemljišta), ali i iz određenih političkih
razloga.
Suprotno od stanja u Jugoslaviji,
muslimani u Albaniji nisu imali nakakvih
vjerskih obrazovnih institucija sve do pada
surovog komunističkog režima 1990. godine.
Islamska zajednica morala je biti potpuno
reorganizirana kao institucija. Nepostojanje
bilo kakvih vlastitih izvora finansija i
nedostatak albanskih vjerskih službenika bili su
najozbiljnije prepreke obnovi i transformaciji
islamskih institucija. Dvadeset pet godina
beskompromisne ateističke kampanje ostavilo
je vidljiv trag na muslimanskoj populaciji u
Albaniji, što se manifestira znatno manjim
interesiranjem za vjeru nego što je to slučaj
sa vjernicima u BiH ili Makedoniji. Međutim,
vjerski krugovi ubrzo su uspjeli otvoriti nekoliko
medresa širom zemlje. Zbog veoma teške
ekonomske situacije u Albaniji početkom 1990-
tih i činjenice da je vlasništvo Islamske zajednice,
19 Od svog osnivanja Gazi Isa-begova medresa
u Skoplju imala je kapacitet od oko 200 učenika i svake
godine primana su po dva nova odjeljenja sa po 25
učenika. Ovo se još uvijek nije promijenilo. Sve do
otvaranja ženskog dijela medrese u Tetovu 2004. godine,
djevojke su mogle pohađati medresu samo kao vanredne
učenice. U 2004. godini 28 redovnih učenica krenulo je u
prvi razred ove medrese u Tetovu
20 Fakultet islamskih nauka u Kondovu ne
uživa veliku popularnost i interes među makedonskim
muslimanima. Šanse za buduće diplomante nisu baš
privlačne, a i udaljenost i nepripstupačnost mjesta gdje
je smješten Fakultet predstavljaju još jedan problem
mogućim kandidatima za upis. U akademskoj 2004./2005.
godini, na Fakultetu je bilo oko 70 redovnih i 30
vanrednih studenata. Do sada je diplomiralo 68 studenata.
Ove informacije zasnovane su na mom intervjuu sa
gospodinom Ismailom Bardhijem, dekanom Fakulteta
islamskih nauka u Kondovu, 5 aprila 2005. godine
24 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
ali i crkava ostalo pod eskproprijacijom države,
jedini izvor finansiranja bila je podrška raznih
stranih islamskih fondacija, uglavnom iz
arapskog svijeta. U perodu od 1991. do 1993.
godine u Albaniji je otvoreno deset medresa.21
Kao i u Bosni, ideja o osnivanju ovih medresa
došla je iz lokalnih krugova ljudi odgojenih
u tradicionalnim religioznim porodicama.
Materijalni uslovi za rad su bili veoma loši
tokom početnih godina rada ovih medresa. Kad
je došla podrška stranih islamskih fondacija,
postepeno se popravila ova situacija. Međutim,
1996. godine pet od ovih deset novih škola nije
ispunjavalo zahtjeve Ministarstva obrazovanja,
pa je njihov daljnji rad zaustavljen.22 Pet medresa,
u Tirani, Cerriku, Gijrokastri, Kavaji i Shkodri,
uspjelo je dobiti dozvolu i nastaviti svoj rad.
Kasnije, 1999. godine, medrese u Berati i Durresi
također su uspjele dobiti dozvolu Ministarstva
i ponovno započeti sa radom. Također postoje
planovi da se ponovno otvori i medresa u
Korci. Od 1996. godine do danas, ove medrese
koje su preživjele uspjele su značajno popraviti
svoje uslove rada, a neke od njih otvorile su i
odjeljenja za učenice. Broj učenika svake godine
se postepeno povećavao za oko 10%. U školskoj
2004./2005. godini, u sedam albanskih medresa
bila su ukupno 1.734 učenika.23
U Bugarskoj su od 1990. godine ponovo
otvorene tri srednje islamske škole. Sistem ovih
škola oslanja se na turske imam-hatib škole i
one su smještene u istočnom dijelu Bugarske,
tačnije u gradovima Ruse, Šumen i Momčilgrad,
u kojima je skoncentrirana turska manjina. U
glavnom gradu Sofiji osnovana je neka vrsta
islamskog fakulteta pod nazivom Islamski
institut.24
21 Ovih deset medresa otvoreno je u glavnom
gradu Tirani i gradovima Berati, Cerriku, Durresi,
Gjirokastra, Kavaja, Korca, Kukesi, Peshkopia i Shkodra
22 Medrese u Berati, Durresi, Kukesi, Korci
i Peshkopii nisu dobile dozvolu za daljnji rad od
Ministarstva obrazovanja. Vladini propisi o kvalitetu
albanskih škola doneseni su 26. avgusta 1996. godine
23 Poređenja radi, u školskoj 1999./2000. godini
albanske medrese pohađalo je samo 950 učenika. Ovu
informaciju sam dobio od Samira Rysheku, direktora
Vjersko-prosvjetne šlužbe Islamske zajednice Albanije,
prilikom mog razgovora sa njim u Tirani 13 aprila 2005.
godine
24 Studije na Islamskom institutu u Sofiji traju tri

FINANSIRANJE MEDRESA
Sve ove nanovo osnovane medrese
počele su rad u veoma teškim finansijskim i
materijalno-tehničkim uslovima. U Bosni je
1993. godine, naprimjer, Behram-begova
medresa u Tuzli počela sa nastavom u
iznajmljenim podrumskim učionicama jedne
od tuzlanskih osnovnih škola. Karađoz-
begova medresa u Mostaru započela je raditi
u prostorijama koje su pripadala jednoj
džamiji u predgrađu Mostara.25 U Albaniji
su nedostatak adekvatnih učionica i dobro
obrazovanih nastavnika bili faktori zbog kojih
je pola albanskih medresa izgubilo dozvolu
za rad. Međutim, situacija se od tada uveliko
promijenila. Današnje islamske škole vjerovatno
su bolje opremljene nego prosječne državne
škole. Ovaj razvoj medresa omogućen je
dobrovoljnim prilozima lokalnog stanovništva,
s jedne strane, i finansijskom pomoći iz
inostranstva, naprimjer raznih stranih islamskih
fondacija, s druge strane. Načini finasiranja
medresa razlikuju se od države do države. U
Bosni i Hercegovini međunarodne islamske
organizacije podržavaju islamske škole tako
što, u potpunosti ili djelimično, finansiraju
izgradnju njihovih novih prostornih kapaciteta.
Veoma ilustrativni prmjeri gore rečenoga su
rekonstruirana zgrada medrese u Mostaru i njen
novi internat, potpuno novoizgrađeni prostori
Islamske pedagoške akademije u Bihaću te
restauracija prelijepe zgrade Fakulteta islamskih
nauka u Sarajevu, izgrađene u neomaurskom
stilu.26 U drugim slučajevima ova je pomoć bila
godine, a na njemu svake godine studira oko 50 redovnih i
50 vanrednih studenata. Stoga, oko 500 polaznika pohađa
ove četiri islamske obrazovne institucije u Bugarskoj.
Vidi, Novi Muallim, broj 12, 30. decembar 2002. godine,
strance 62-67
25 To je bio džamijski kompleks i vakuf pod
nazivom Daru’l-ilm, koji je u sjevernom predgrađu
Mostara sagradio egipatski doktor Mahmud Tantavi, koji
živi u Zapadnoj Evropi. Za više informacija o početnim
poteškoćama u radu Karađoz-begove medrese, pogledaj
Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH za 1996. godinu,
broj 7-9, na stranicama 465-469
26 Medresa u Mostaru i IPA u Bihaću dobile su
finansijsku pomoć od Visokog saudijskog komiteta za
pomoć narodima BiH. Zgrada FIN-a je rekonstruirana
zahvaljujući finansijskoj pomoći iz Katara
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
SAGLEDAVANJA †
samo djelimična, dok je velika većina novčanih
sredstava potrebnih za razvoj nekih medresa
sabrana od lokalnog stanovništva i poduzetnika.
Solidarnost Bošnjaka sa svojom institucijom
medrese pomogla je, naprimjer, da se završi
izgradnja potpuno nove zgrade medrese u
Cazinu, koja je otvorena 2004. godine.27 Slična
kampanja za 300 vakifa vođena je prilikom
realizacije projekta izgradnje internata u
Medresi u Velikom Čajnom, blizu Visokog. Ove
investicije omogućile su bosanskim medresama
da postanu škole sa obaveznim internatskim
smještajem. Danas ove škole posjeduju moderne
i adekvatne učionice, labaratorije i restorane.
Poboljšanja u materijalno-tehničkim uslovima
škola omogućila su uslove da medrese povećaju
broj polaznika. Najbolji primjer ovoga razvoja
je Behram-begova medresa u Tuzli, koja se iz
iznajmljenih podrumskih učionica postepeno
premjestila u renoviranu i novoopremljenu
zgradu bivše rudarske škole. Nakon
rekonstrukcije postojećih zgrada i dodavanja
novih, ova škola je u mogućnosti godišnje
primiti četiri nova odjeljenja (dva odjeljenja
učenika i dva učenica), što je otprilike oko 100
novih polaznika svake godine.28 Medrese u
Travniku nedavno je završila izgradnju svojih
novih prostorija omogućujući tako da se 2004.
godine u ovu medresu upiše prva generacija
učenica. Također postoje planovi da se izgradi
27 Dio sredstava potrebnih za izgradnju potpuno
nove zgrade sa učionicama, internatom, kuhinjom,
restoranom itd. došao je od Islamske banke za razvoj u
Džiddi, Saudijska Arabija, ali i manjim dijelom od vlade
Unsko-sanskog kantona. U momentu kad je projekt zapao
u akutni nedostatak sredstava, na poziv za doniranje javilo
se 550 vakifa (donatora), koji su za dva mjeseca donirali
ukupno pola miliona eura. Vidi Preporod (službeni
dvosedmičnik Islamske zajednice u BiH), broj 8/802, 15.
april 2005. godine, strana 25
28 U školskoj 2004./2005. godini Behram-begovu
medresu u Tuzli pohađalo je 375 učenika. U drugoj, trećoj
i četvrtoj godini bila su po dva muška odjeljenja i jedno
žensko, dok su u prvoj godini bila po dva muška i dva
ženska odjeljenja. Uprkos ovom povećanju kapaciteta,
broj zainteresiranih kandidata bio je dva puta veći od
broja primljenih učenika. Razvoj ove medrese također
su potpomogle međunarodne islamske organizacije, ali i
lokalni donatori, uglavnom poduzetnici. Ova informacija
bazira se na mom razgovoru sa Vahidom Fazlovićem,
direktorom Behram-begove medrese u Tuzli, 14.
decembra 2004. godine
25
† SAGLEDAVANJA
potpuno odvojena zgrada za ženski dio ove
medrese. Međutim, svakodnevne troškove
vođenja medresa ne finansiraju strane islamske
fondacije, iako to nije bio slučaj sa nekim
medresama na početku nihovog rada.29 Srednje
vjerske škole u BiH, uključujući sve medrese,
uživaju specijalni status i one su na granici
između privatnih i državnih škola. Kao što ćemo
to kasnije vidjeti, današnje bosanske medrese
omogućavaju provedbu cijelog državnog
Nastavnog plana i programa za bosanske srednje
škole i odgovorne su za garantiranje pružanja
kvalitetnog i zadovoljavajućeg srednjoškolskog
obrazovanja. To je i razlog zbog kojeg bosanske
medrese primaju finansijsku pomoć od
države. U BiH ovo znači da kantonalne vlade
u prosjeku plaćaju jednu trećinu troškova
medrese i taj iznos uglavnom pokriva samo
plaće nastavnika.30 Ostatak troškova djelimično
se pokriva iz sredstava Islamske zajednice u
BiH kao osnivača medresa, a drugim dijelom iz
mjesečnih participacija učenika, koje se koriste
za pokrivanje troškova internata i školske
kantine.31 Tradicionalni načini finansiranja
islamskih škola sada također zauzimaju
važno mjesto u budžetu medresa i smatraju
se izrazom i manifestacijom brige Bošnjaka
za ove svoje vjerske škole. Najpozantija je tzv.
kurban-kampanja, koja se u svim medresama
organizira svake godine tokom dana Kurban-
bajrama.32 Kampanja je organizirana uglavnom
29 Naprimjer, u prvoj godini rada (1995./96.)
medresu u Mostaru djelimično je finansirao Visoki
saudijski komitet. Vidi, u Glasnik Rijaseta Islamske
zajednice u BiH, 1996., broj 7-9, stranice 465-469
30 Godišnji troškovi rada svih ovih medresa iznose
oko 5 miliona KM (oko 2,5 miliona eura). Prema tome,
mjesečni troškovi školovanja jednog učenika iznose od
200 do 280 KM. Islamska zajednica sudjeluje sa 28%,
kantonalna vlada daje oko 33% a učenici participaciraju
oko 24% novčanih sredstava od ukupnog budžeta
medresa. Drugi izvori pokrivaju preostalih 15% troškova.
Vidi, časopis Novi Muallim, broj 8, 5. januar 2002. godine,
stranice 100-101
31 Učenička participacija u bosanskim medresama
iznosi 120 KM (60 eura) mjesečno. Oslobođeni su plaćanja
oni koji ne mogu platiti ovaj iznos
32 Tradicija ove kurban-kampanje ustanovljena je
u Gazi Husrev-begovoj medresi 1961. godine. Kampanja
je postepeno postigla znatno prihvatanje i podršku
Bošnjaka. Od 1980. godine kampanja svake godine
omogući dovoljne količine mesa za potrebe kantine
26 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
za one ljude koji u svojim domovima ne žele ili
ne mogu, zbog nepostojanja adekvatnog mjesta
i prostora, zaklati kurban (žrtvovati kravu ili
ovcu). Takvi ljudi daju medresi novac potreban
da se kupi životinja, a medresa zauzvarat kupuje
i kolje životinju na islamski ritualni način.
Jedna trećina mesa od zaklane životinje vraća
se donatoru, dok se ostatak zadržava za potrebe
školske kantine. Bosanke medrese opremljene
su ogromnim komorama za zamrzavanje u
kojima se meso čuva i koristi tokom cijele
tekuće godine. Na taj način se postiže islamski
propis o davanju jedne trećine kurbanskog mesa
onima kojima je to potrebno, ali se istovremeno
u znatnoj mjeri pomažu učenici u islamskim
školama.33 Ova praksa naišla je na veoma
veliki odziv Bošnjaka, tako da je količina mesa
koja se skupi u toku Bajrama dovoljna da se
podmire potrebe školskih kantina u bosanskim
medresama. Prakticiraju se i druge vrste donacija
medresama, kao, naprimjer, davanje dijela
žetve za potrebe kantina ovih škola. Međutim,
nije dovoljan ovaj vid finasiranja. U svakom
slučaju, široka podrška lokalnog stanovništva
koju medrese uživaju nešto je jedinstveno u
poređenju sa drugim državama u regiji.
Međutim, Islamska zajednica u BiH i
direktori bosanskih medresa ne smatraju da će
ovakva struktura finansiranje zauvijek ostati
pouzdana i zadovoljavajuća. Smatra se da bi
model za budućnost mogla biti neka vrsta
samofinansiranja. To zavisi od donošenja zakona
koji bi denacionalizirali vakufsku i crkvenu
imovinu i vratili ih ovim vjerskim zajednicama.34
Sve do sada nije postojala odgovarajuća
politička volja da se napravi ovaj važan korak,
ali bosanke vjerske zajednice s nestrpljenjem
iščekuju taj trenutak. U svakom slučaju, neke
medrese same su počele ustanovljavati ovakve
sarajevske medrese tokom cijele tekuće školske godine.
Vidi, 450 generacija, strana 81
33 Prema islamskoj tradiciji, porodica koja zakolje
kurban trebala bi ostaviti jednu trećinu mesa zaklane
životinje za svoje potrebe, a ostatak mesa podijeliti
siromašnim muslimanima i komšijama. U BiH je ova
praksa, kao i praksa samog klanja kurbana, veoma
raširena
34 Gazi Husrev-begova medresa predstavlja
izuzetak. Trenutno se ona ponovno finansira iz prihoda
od historijskog Gazi Husrev-begovog vakufa

vrste izvora finansiranja, iako to ide veoma
sporo. Medresa u Tuzli je na svojoj zemlji
sagradila zgradu sa nekoliko manjih poslovnih
prostora. Ti se prostori izdaju, a novac dobijen
na taj način uključuje se u budžet Medrese. U
Medresi u Visokom postoje planovi da škola
realizira određena materijalna sredstva vlastitom
poljoprivrednom i tehničkom priozvodnjom u
kojoj bi sudjelovali i učenici.
Alaudin medresa na Kosovu, uključujući
njene ogranke u Prizrenu i Gnjilanama, ušla je
u Vladin sistem srednjih škola isto onako kao
što je to slučaj sa medresama u BiH. Prema
tome, Vlada Kosova plaća standardni program
medrese, odnosno daje novac uglavnom za
plaće nastavnika. Islamska zajednica Kosova
i participacija učenika pokrivaju ostale
troškove, kao što su troškovi internata i školske
kantine.35 Ovdje, kao što je to slučaj i u Bosni,
donirano kurbansko meso potpomaže ove
školske kantine. Islamska zajednica na Kosovu
nema neku značajnu pomoć stranih islamskih
organizacija, tako da većina njenih finansijskih
sredstava dolazi iz tradicionalnih institucija kao
što su zekat i sadekatu’l-fitr. Gazi Isa-begova
medresa u Makedoniji u mnogo je težoj situaciji
zato što još uvijek nije prihvaćena i uključena u
državni sistem srednjih škola. Ta činjenica znači
da finansiranje medresa u potpunosti pada
na teret Islamske zajednice u Makedoniji. To
također sprječava one koji završe medresu da se
upišu na fakultete.36 S druge strane, u Albaniji
se pojavio potpuno novi koncept pokrivanja
troškova medresa.37 Iako su u obrazovnom
sistemu Albanije ove medrese imale isti ulogu
kao i one u BiH, zbog veoma teške ekonomske
situacije u zemlji, nisu bile uključene u Vladine
35 Učenici koji pohađaju Alaudin-medresu u
Prištini za smještaj i hranu mjesečno plaćaju oko 30
eura. Međutim, stvarna cijena je deset puta veća. Ovu
informaciju sam dobio od Ekrema Simnice, direktora
Alaudin-medrese u Prištini, prilikom mog intervjua sa
njim 16. marta 2005. godine
36 Informaciju sam dobio od Muhameda Mustafe,
direktora Gazi Isa-begove medrese u Kondovu, u
Makedoniji, 17. aprila 2005. godine
37 Kako biste saznali više o stanju islama u
Albaniji nakon 1990. godine, pogledajte djelo Rajwantee
Lakshman-lepain, Albanie: les enjeux de la reislamisation,
i djelo Nathalie Clayer, Islam, State and Society in Post-
Communist Albania
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
SAGLEDAVANJA †
budžete i od države nisu dobijale gotovo ništa.
Među albanskim političarima postoji znatno
manje razumijevanje za vjerske probleme
nego među političarima u BiH. Ova činjenica
djelimično se može objasniti prirodom
vladajućeg staljinističkog režima u Albaniji.
Ovakvo stanje je razlog što je usvajanje zakona
koji bi nacionaliziranu imovinu vratili vjerskim
zajednicama u Albaniji čak i manje vjerovatno
nego u BiH. Veoma je slaba solidarnost
lokalnog albanskog stanovništva sa medresama
u Albaniji. Stoga, niti Islamska zajednica u
Albaniji ima potrebne resurse da finansira
svih sedam postojećih medresa u Albaniji, niti
učenici medresa dolaze iz bogatih porodica,
što znači da se ne može računati na njihovu
značajniju finansijsku pomoć. Pod ovim
uvjetima, jedini izvor finansiranja medresa su
strane islamske organizacije. Gotovo sve, od
gradnje novih školskih objekata do nastavničkih
plaća, finasiraju ove islamske organizacije koje
imaju svoja sjedišta većinom u Zapadnoj Evropi,
arapskim državama ili u Turskoj.38 Ustvari,
ove strane islamske organizacije finansiraju i
samu Islamsku zajednicu, što podrazumijeva
i novac za plaće mnogobrojnih imama, ali i
sredstva za izgradnju i održavanje džamija.
Međutim, čini se da Nastavni plan i program
albanskih medresa nije pod direktnim uticajem
ovih stranih donatora. Situacija je daleko od
toga. Jedinstveni program ovih škola je pod
direktnom kontrolom Islamske zajednice u
Albaniji i Ministarstva obrazovanja.39
Prijevod: Asmir Dorić
38 Islamic Relief iz Velike Britanije (koji je 1984.
godine osnovao Egipćanin Hani el-Bena) finansira
mušku medresu u Shkodri; Al-Wakf al-Islam iz Holandije
finansira medrese u Berati i Gjirokastri; medresu u Tirani
sponzoriraju organizacije iz Katara (na albanskom:
Shogata Bmirese Katar); žensku medresu u Durrasi
finansira kuvajtska organizacija Lajnat el-alam el-islam
(na albanskom: Komiteti Botes Islama); medrese u Kavaji
i Cerriku finansira turska organizacija Sema, dok žensku
medresu Shkodra i mušku medresu u Durresi finasira
turska organizacija Istanbul
39 Direktor Vjersko-prosvjetne službe Islamske
zajednice u Albaniji Samir Rysheku objasnio mi je
da Ministarstvo obrazovanja, odjeli za obrazovanje iz
dotičnih gradskih vijećnica, kao i njegovog kabinet svake
godine organiziraju inspekcije i redovno ih šalju u sve
albanske medrese
27
† SAGLEDAVANJA

U POVODU 130 GODINA ROĐENJA MUHAMMEDA IKBALA

IKBAL -
ŽIVOT, LIČNOST I DJELA
(I)
Mustansir MIR

I. SIALKOT (1877.-1895.) knjige poznatih sufijskih klasika i ovo je sigurno

predstavljalo prvi Ikbalov uvod u muslimanski
Ikbal je rođen 9. novembra u Sialkotu,
misticizam. U želji da osigura vjersko
starom gradu u pokrajini Pendžab u Pakistanu.
obrazovanje svome sinu, Nur Muhammed je
Nekih četiri i po stoljeća prije njegovoga rođenja,
poslao četverogodišnjeg Ikbala u jednu džamiju
njegovi brahmanski preci u Kašmiru (sjeverna
u kojoj je naučio kako da čita Kur’an. Ikbal sa
Indija) prešli su na islam. Krajem osamnaestog ili
nježnošću pripovijeda nekoliko anegdota da bi
početkom devetnaestog stoljeća, kada je sikhska
pokazao kako je očeva jednostavna ali duboko
vladavina zamijenila afganistansku, iz Kašmira
religiozna ličnost suptilno ali i odlučno uticala
u Sialkot je emigrirao Ikbalov pradjed ili njegovi
na njegove poglede i ponašanje. Ikbalova majka,
sinovi. U svojim stihovima, Ikbal ukazuje na
premda nepismena, bila je veoma poštovana u
kašmirsko porijeklo i brahmanske korijene. On
porodici kao mudra i darežljiva žena koja je
oplakuje patnje i jad ljudi prelijepe kašmirske
nečujno pružala finansijsku pomoć siromašnim
doline. U jednom stihu, izražava čuđenje – a i
ženama te mirivala komšije u svađi. U ganutljivoj
podstaknut je na pomisao – da je, uprkos tome
pjesmi napisanoj povodom njene smrti 1914.
što je brahmanskog porijekla, postao upućen
godine, Ikbal odaje priznanje samilosti i
u mističke uvide koje su posjedovali samo
mudrosti svoje majke.
veliki sufijski učitelji (ZA, 405). Ikbalov otac
Samo godinu nakon što se upisao u
Nur Muhammed, po zanimanju krojač, bio je
kur’ansku školu, Ikbal, sada petogodišnjak,
pobožan čovjek naklonjen misticizmu. Premda
postaje učenik Sejjida Mir Hasana (1844.-1929.),
nije imao formalno obrazovanje, mogao je
istaknutog učenjaka religije i književnosti koji je
čitati knjige napisane na urdu i perzijskom
vodio medresu u gradu. Tokom njihovog dugog
jeziku i gorljivo je tragao za društvom učenjaka
druženja, Mir Hasan ne samo da je podučio
i mistika, od kojih su ga neki rado nazivali
Ikbala islamskom vjerskom nasljeđu, već mu
‘’neukim filozofom’’. Na učenim sijelima koja su
je, također, pomagao da razvije vrlo prefinjen
se redovno održavala u njegovoj kući čitane su
književni ukus. Za razliku od mnogih drugih

28 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIM
KREATIVNI ODGOJ
I
NASTAVA
Enisa GAZIJA-PAJT
K reativnost pripada svim područjima
života, esencijalna je za sve aspekte
ljudskog djelovanja te, samim tim,
značajna za njegov progres u cjelini. Jedna
je od osnova na kojima insistira koncept
permanentnog odgoja.
Danas, u savremenom svijetu u kom
živimo, kad su razvijene zemlje prešle iz
industrijskog u postindustrijsko razdoblje
(postfordizam), nekreativni pojedinci se,
jednostavno, ne snalaze. Samim tim, nameće
nam se pitanje pridaju li sadašnji školski
sistemi dovoljno značaja kreativnom odgoju
ili to prepuštaju slučaju. Ako svemu ovome
pridodamo i konformizam te njegov uticaj na
pojedinca, koliko će zaista kreativnost doći do
izražaja?
Konformizam
Svako ljudsko biće je tokom svog života
podložno raznim uticajima. Pokušava se uticati
na njegov način mišljenja, osjećanja i djelovanja.
Također, svaki pojedinac tokom socijalne
interakcije pokušava djelovati na druge kako bi
njihovo mišljenje i ponašanje prilagodio svom.
Wheldal definira konformizam kao «situaciju
40 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
koja utiče na pojedinca da čini određeni akt
tako što vidi drugog ili druge osobe da se na isti
način ponašaju».
Nikola Roth daje slijedeću definiciju:
«Konformiranje bi se moglo odrediti kao
prihvatanje ponašanja grupe ili većine zato
što grupa takvo ponašanje zahtijeva i očekuje
ili zato što ga naprasno prezentira kao način
ponašanja».
Grupe utiču na mišljenje, osjećaje i
ponašanje svojih pripadnika kroz različite
oblike društvenog uticaja. Ako većina članova
grupe učini očitu pogrešku, većina pojedinaca
sklona je složiti se sa neispravnim jednoglasnim
sudom grupe. To je izraženo i kad se radi o
grupama čiji sastav čini dječija populacija.
Neki od faktora koji utiču na
konformizam:
– privlačnost grupe za pojedinca (u
principu, što je grupa privlačnija pojedincu,
bit će veći konformizam prema grupnim
normama),
– samopoštovanje (pojedinci koji
nemaju dovoljno samopoštovanja skloniji su
 Kevin Wheldall, Društveno ponašanje, Nolit,
Beograd 1979., str. 118-119
 Nikola Roth, Psihologija grupa, Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1999., str. 263

uticaju drugih i često su skloni potcjenjivanju
samih sebe),
– želja za izbjegavanjem sukoba
(ponekad jednostavno prihvatamo stvari za
koje i ne mislimo da su ispravne jer ne želimo
ulaziti u konflikte s drugima).
Da bi bila prihvaćena u željenoj grupi,
i djeca su do neke mjere pripravna na svoj prvi
konformizam u životu, tj. na odustajanje od
vlastitih želja, potreba i stavova za volju grupe.
Kad se govori o konformističkoj ličnosti,
najčešće joj se pripisuje slijedeće: inferiorna
je, dogmatična, neoriginalna, ličnost bez
samopouzdanja.
Konformistička ličnost sklona je
konvencionalnim vrijednostima, boji se izraziti
vlastite misli jer vjeruje da se možda ostali
članovi grupe neće složiti s tim. Svakako treba
napomenuti da su rijetke osobe koje posjeduju
ove navedene osobine, već se u većini slučajeva
govori o posjedovanju nekih od njih.
Crutchfield smatra da se kreativnost
i stvaralaštvo međusobno potiru. Kreativna
ličnost mora imati snage da se odupre prinudi
grupe, mora odustati od konvencionalnih
shvatanja. Stvaralačka aktivnost mora biti
rukovođena unutarnjom motivacijom.
Poticanje kreativnosti
Postoji razlika između kreativnosti
odraslih i kreativnosti djece. Zato što imaju
manje životnog iskustva od odraslih, djeca
su i manje ekspertna. Međutim, djeca imaju
jedinstven i originalan način mišljenja i pristupa
zadacima.
Svaki odgajatelj (roditelj, učitelj....)
trebao bi potencirati razvijanje divergentnog
mišljenja, koje se kao takvo odvija u slobodnim
normama i sa raznovrsnošću datih odgovora.
Takvo mišljenje, za razliku od konvergentnog,
koje isključuje svaku originalnost i najčešće
vodi do tačnog odgovora, pogoduje poticanju i
razvijanju kreativnosti kod djece. Divergentno
mišljenje nema ograničenih normi, ima
više rješenja i od njih bira najbolje. Lijepa je
 Kreativnost mladih i slobodno vrijeme, Treći
kolokvij o slobodnom vremenu mladih, Centar za
vanškolski odgoj, Zagreb, 1972., str. 50
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIM †
izreka Linusa Paulinga, dvostrukog dobitnika
Nobelove nagrade: «Najbolji način da dobijete
dobru ideju jest da dobijete mnogo ideja».
Kako biste pomogli razvijanju novih
ideja, recite djeci (ili odraslima):
– to je dobra ideja (mišljenje),
komentar,
– odlično, isprobajmo to,
– da, i...
– reci mi nešto više o tome,
– pokušajmo i isprobajmo to,
– pokažimo to svima itd.
Osim toga možete:
– izgledom odavati entuzijazam i
zainteresiranost,
– slušati i pokušati razumjeti zašto to
predlažu,
– ne prekidati ih sve dok ne završe,
– nastaviti razvijati njihovu ideju.
Školski testovi, nažalost, u većini
slučajeva koncipirani su tako da postavljena
pitanja imaju samo jedan tačan odgovor. Najveća
otkrića u životu dolaze, međutim, iz potpuno
novih odgovora. Svjesni smo da se često čine
pogreške u odnosu na dječiju kreativnost
samim tim i što se odgajatelji pretežno brinu za
stepen djetetovog razvoja te miješaju mjerenje
inteligencije s mjerenjem kreativnosti.
Škole u kojima se njeguje kreativnost
Spontanost je jedan od najstarijih fenom-
mena živih bića te je, prema tome, spontanost
preduvjet kreativnosti. Istodobno, to ne znači
da je svako spontano biće i kreativno. Međutim,
ako je spontanost na bilo koji način smanjena,
kreativnost ne može doći do pravog izražaja.
Dijete redovno gubi nešto od svoje spontanosti
u toku procesa socijalizacije. Poznato je da je
predškolsko dijete kreativnije od školskog, koje
je, osim odgojnom pritisku u porodici, izloženo
i intenzivnom pedagoškom uticaju, a on se ne
može mnogo obazirati na individualne osobine
i potrebe djeteta.
 mzu.sbnet.hr/files/poticanjekreativnsoti
posredstvommreznesu, Branko Bognar
 Livija Kroflin, Danica Nola, Antonija Posilović,
Rudi Supek, Kreativnost i dijete, Zagreb, Globus, 1987., str.
99
41
† MUALLIM

Škole u kojima se njeguje kreativnost kreativnosti za razvoj djeteta. Kreativnost ne

trebale bi imati slijedeće elemente: bi trebalo poticati na marginama nastavnog
– proces bi se trebao vrednovati više od procesa, već to treba postati jedan od najvažnijih
samog proizvoda i rezultata rada, jer je veoma zadataka odgojno-obrazovnog rada. Nadati
važno na koji način su učenici uključeni u rad i se da će iz dana u dan biti sve više škola koje
na koje načine rješavaju zadatke; će njegovati kreativnost, a da će učenici koji
– djecu treba ohrabrivati da razmjenjuju pohađaju nastavu u takvim školama biti
ideje ne samo sa učiteljem nego i između sebe, zadovoljniji i postizati još bolje rezultate.
čuti drukčije mišljenje i prihvatiti drukčije
stavove može pobuditi rađanje sasvim novih
ideja; razviti samostalnost učenika, učitelj bi LITERATURA
ih pri tome samo usmjeravao ka ispravnim
rješenjima;
– vremenska ograničenja često 1. Kroflin, L., Nola, D., Posilović A., Supek R. (1987),
prekidaju rađanje novih ideja, npr. oglašavanje Dijete i kreativnost, Zagreb, Globus
školskog zvona prekida rad učenika jer je dat 2. Kreativnost mladih i slobodno vrijeme, Treći kolo-
znak za završetak nastavnog sata, a samim tim kvij o slobodnom vremenu mladih, Centar za vanškolski
odgoj, Zagreb, 1972.
i prestanak rada iz date oblasti, jer se učenici
3. Roth, N. (1999), Društveno ponašanje, Beograd,
u narednih par minuta pripremaju za slijedeći Nolit
čas; 4. http://mzu.sbnet.hr/files/poticanjekreativnosti-
– prilagoditi sredinu u kojoj se odvija posredstvommreznesu.doc
nastavni proces potrebama odgajatelja i učenika
(npr., udobno okruženje za učenike, potreba da
budu smješteni s vršnjacima s kojima imaju
blizak i međusobno pozitivan odnos (Woods,
1990.), prilagođena temperatura, boja prostorije
u kojoj učenici borave, dodatna oprema i
pomagala za rad itd.
Kreativnost kod učenika moguće je
razvijati u okviru bilo kog nastavnog predmeta,
s tim da se svaki učitelj treba potruditi i razviti
vlastiti jedinstveni odnos prema učenicima
i na svoj poseban način približiti im nastavne
jedinice. Čest je slučaj u školama da se
opterećuje prvenstveno pamćenje učenika,
a da se zanemaruju viši oblici mišljenja.
Prenosi se uglavnom faktografsko znanje, a to
doprinosi pasivnosti učenika. Pasivno usvojene
informacije mogu kočiti kreativnost kod
učenika i ograničavati ih u potrazi za novim
rješenjima. U poticanju kreativnosti učitelji bi
trebali razumjeti kreativnu aktivnost učenika i
svojom kreativnošću ne gušiti kreativnost djece
te razvijati znatiželju učenika. Učitelji aktivno
uključuju učenike u odgojno-obrazovni proces
u školama u kojima se njeguje kreativnost.
Svakako je velika uloga učitelja u
promoviranju krativnog odgoja. Da bi poticali
kreativnost, učitelji moraju razumjeti značaj

42 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.


CREATIVE REARING AND TEACHING
Enisa Gazija – Pajt
The author examines the issue of
creativity in teaching process. She finds it
important to suggest to those having active
influence on the course of teaching process
to encourage creativity with children. Issues
raised in this work have a goal to motivate those
giving instructions to evaluate their relationship
towards students and extend an insight into
importance of encouraging creativity with
persons involved in the educational process.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIM †
βϳέΪΘϟ΍ϭ Δϴϋ΍ΪΑϹ΍ ΔϴΑήΘϟ΍
ΖϳΎΑ – ΎϳίΎϏ Δδϴϧ΃
ΔϴϠϤόϟ΍ ϲϓ ω΍ΪΑϹ΍ ΎϳΎπϗ ϝΎϘϤϟ΍ ΍άϫ ΞϟΎόϳ
Ζϔϟ ϢϬϤϟ΍ Ϧϣ Ϫϧ΃ ϝΎϘϤϟ΍ ΔΒΗΎϛ ήΒΘόΗϭ .ΔϴδϳέΪΘϟ΍
ΔϴϠϤόϟ΍ ϯήΠϣ ϲϓ ϞϋΎϓ ήϴΛ΄Η ϪϳΪϟ Ϧϣ Ϟϛ ϩΎΒΘϧ΍
.ω΍ΪΑϹ΍ ϰϠϋ ϝΎϔσϷ΍ ϊϴΠθΗ ΔϴϤϫ΃ ϰϟ· ΔϴδϳέΪΘϟ΍
ϝΎϘϤϟ΍ ΍άϫ ϲϓ ΔΣϭήτϤϟ΍ Ϟ΋ΎδϤϟ΍ Ϧϣ ϑΪϬϟ΍ ϥ·
ϢϬΘϗϼϋ ϲϓ ήψϨϟ΍ ΓΩΎϋ· ϰϠϋ ϦϴγέΪϤϟ΍ ΰϴϔΤΗ Ϯϫ
ϊϴΠθΘϟ΍ ΔϴϤϫ΃ ϰϠϋ ωϼσϻ΍ ϊϴγϮΗϭ άϴϣϼΘϟΎΑ
ϥϮόπΨϳ Ϧϳάϟ΍ ιΎΨηϷ΍ ΪϨϋ ω΍ΪΑϹ΍ ϰϠϋ
.ΔϴδϳέΪΘϟ΍ ΔϴϠϤόϠϟ
43
† MUALLIM
OBRADA SVETIH
KNJIGA U NASTAVI
BOSANSKOGA JEZIKA I
KNJIŽEVNOSTI
Hurija IMAMOVIĆ
U
nastavnom planu i programu
bosanskoga jezika i književnosti
za gimnazije za proučavanje
karakterističnih tekstova svetih knjiga Tore,
Biblije i Kur’ana odvojena su tri nastavna sata.
U nastavnim planovima i programima za
tehničke i srodne, kao i stručne škole ostavljen
je jedan nastavni sat za izučavanje svetih
knjiga. Izučavanje svetih knjiga zadržano je i u
reformiranom planu i programu po EU-VET
sistemu. Kao obrazovni cilj proučavanja ovog
nastavnog sadržaja u nastavnim planovima i
programima navodi se sljedeće:
– uočiti značaj svetih knjiga kao
neiscrpnog izvorišta umjetničke inspiracije;
– svete knjige kao književna inspiracija
i kao temelj na kome se zasniva kultura i
civilizacija monoteističkih naroda.
 EU VET – Bosanski jezik i književnost, sva
trogodišnja i četverogodišnja zanimanja, sve porodice
zanimanja – Književnost od antike do prosvjetiteljstva;
šifra modula OP-01-04
 Katalog znanja za predmet bosanski i hrvatski
jezik i književnost opće gimnazije, Pedagoški zavod Tuzla,
Tuzla, 2003.
44 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Učenici često postavljaju pitanje
zašto proučavamo Kur’an i Bibliju na satima
bosanskoga jezika i književnosti. Stoga bi jedan
od ciljeva proučavanja svetih knjiga trebao biti i
otkrivanje dodirnih tačaka između književnosti
i svetih knjiga.
U nastavi uvijek treba poći od onoga
što je učenicima blisko, poznato i treba uvažiti
njihove stavove prema građi koja se obrađuje. Još
prilikom obrade antičke književnosti potrebno
je objasniti mitsku osnovu antičke književnosti.
Već tada se učenici sreću sa pojmom svete
priče. Jedan broj učenika kritički pristupa ovoj
građi te postavlja pitanja od toga zašto moramo
spominjati višeboštvo, pa sve do pitanja jesu li
zaista postojale mitske ličnosti. I tada se mora
napomenuti da je mit sveta priča po vjerovanju
starih Grka.
Dakle, moramo uzeti u obzir religiozna
ubjeđenja i shvatanja učenika. S obzirom na
to da učenici na samom početku žele kritički
pristupiti ovoj temi, za obradu ovih nastavnih
sadržaja pogodne su nastavne metode koje
potiču kritičko razmišljanje.

Program obuke Čitanjem i pisanjem do
kritičkog mišljenja (RWCT) nudi niz povoljnih
metoda kojima se mogu postići zadati ciljevi u
proučavanju ove nastavne građe. Nakon obrađ-
đenog sadržaja učenici bi mogli spoznati dod-
dirne tačke između svetih knjiga i književnosti
i, samim tim, i razloge njihovog proučavanja u
okviru ovog nastavnog predmeta uprkos osob-
bitostima i specifičnostima koje svete knjige
imaju.
Pokazalo se da učenici bošnjačke nacion-
nalnosti prilikom obrade ove nastavne jedinice
imaju solidno predznanje o kompoziciji Kur’an-
na, historijatu i vremenu nastanka, ali im nije
jasna veza između književnosti i svetih knjiga.
Upravo to treba izdvojiti kao bitan obrazovni
cilj u obradi ovog nastavnog sadržaja.
Kad se postigne taj cilj i učenici spoz-
znaju dodirne tačke između književnosti i svet-
tih knjiga, tada će biti sposobni primijeniti sva
književno-teorijska znanja i na analizu teksta
svetih knjiga. To im naročito može pomoći u
analizi pripovjednog dijela svetih tekstova. Na
taj način će učenici biti osposobljeni da sami
izvlače pouke iz tekstova svetih knjiga, a time se
uspješno postižu odgojni ciljevi nastave, koji su
naročito prisutni u izučavanju ove građe. Dakle,
učenici će biti osposobljeni da analiziraju pozit-
tivne i negativne karaktere, formiraju stavove,
usvajaju pozitivne norme ponašanja, kakve teks-
stovi svetih knjiga nude u izobilju.
U svim planovima i programima prou-
učavanje svetih knjiga nadovezuje se na izučav-
vanje antičke književnosti. Pri pristupu obradi
svetih knjiga prvo se obrađuju Tora, Biblija, pa
Kur’an. Da bi učenici bolje razumjeli suštinu
svetih knjiga, ponovit ćemo šta je mit i kakva
vjerovanja su sadržana u mitu te kakva je veza
mita i književnosti.
Obradi ove teme može se pristupiti na
jedan od sljedećih načina. Na početku se od učen-
nika može tražiti da zapišu na što ih sve asocira
riječ svet, sveto. Rezultati do kojih smo dolazili
 Reading and Writing for Critical Thinking je
zajednički projekat Internacional Reading Associacion i
University of Northern Iowa, uz sponzorstvo Open Society
Institute i nacionalnih fondacija Georgea Sorosa
 Govorimo o iskustvima u odjeljenjima sa
učenicima samo bošnjačke nacionalnosti
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIM †
bili su: Sveto je ono što ljudi najviše cijene, u šta
ne sumnjaju, što poštuju i što za njih ima najv-
veću vrijednost. Pitamo učenike kako razumiju
izreku koja se često čuje: Ne diraj u to, to je njemu
svetinja. Učenici bi trebali zaključiti da je sveto
nešto što se ne mijenja i što čovjek i ne želi mijen-
njati. Metodom moždane oluje učenici iznose šta
znaju o svetim knjigama. Zatim zajednički defin-
niramo šta su svete knjige: Svete knjige su knjige
u kojima su sadržana monoteistička vjerovanja
jevreja, kršćana i muslimana.
Odlomke iz Tore i Biblije obrađujemo
po književnoteorijskom metodu. Iz Tore je za
obradu zahvalan tekst Mojsije izvodi svoj narod iz
ropstva egipatskog. Učenici trebaju odrediti temu,
motive, ideju i rasvijetliti lik glavnoga junaka.
Pogodna za analizu su sljedeća pitanja: Kakva je
Mojsijeva pozicija prema narodu?, Kakav je odnos
naroda prema Mojsiju? Pjesma nad pjesmama pom-
moći će učenicima da shvate koje su sve forme i
koji stil zastupljeni u Bibliji.
Za demonstriranje uloge svetih knjiga
kao neiscrpnog izvorišta umjetničke inspiracije
nakon obrade odabranih odlomaka pripremam-
mo učenicima tekst Kranjčevićeve pjesme Mojss
sije. Učenici trebaju pronaći paralele između ova
dva teksta. Kako je na Kranjčevića biblijski tekst
izvršio uticaj? Šta je isto, a šta je originalno pjesničs
čko? U završnom dijelu nastavnog sata učenici
Vennovim dijagramom prikazuju sličnosti i raz-
zlike između književnosti i svetih knjiga.
Bitno da učenici shvate da su autori
književnih djela ljudi, a da su svete knjige, po
uvjerenju njihovih sljedbenika, jevreja, kršćana
i muslimana, Božija riječ.
 Vennov dijagram sastoji se od dva (ili više)
velika kruga koji se djelimično poklapaju prostorom u
sredini. Može poslužiti za suprotstavljanje ideja ili da se
pokaže kako se one preklapaju. Pogodan je za poređenje
dvije stavke čija se neka obilježja razlikuju, ali imaju i
neka zajednička obilježja. Ta zajednička obilježja pišu se
u središnjem dijelu
45
† MUALLIM

Tematika, motivi,
Po vjerovanju
pripovijedanje,fabula, Autori
jevreja,
opisivanje, dijalog, nadareni
muslimana
monolog, stilske figure, pojedinci
i kršćana
alegoričnost, likovi, ili kolektiv
Božija riječ
karakteri, ideje

Svete knjige Zajedničke odlike Književna djela

PLANIRANJE NASTAVNE JEDINICE ZA KRITIČKO MIŠLJENJE
TEMA: KUR’AN
Prije obrade nastavne jedinice
Motivacija. U čemu je značaj ove nastavs
vne jedinice? Učenici trebaju uočiti značaj svetih
knjiga kao neiscrpnog izvorišta umjetničke ins-
spiracije. Učenici će razumjeti kako čitati Kur’an
i moći uporediti sličnosti i različitosti između
Kur’ana i književnoumjetničkih djela. Učenici
trebaju stečena književnoteorijska znanja iskor-
ristiti za shvatanje kur’anskog teksta i njegove
poruke. Učenici će spoznati ljepotu, univerzaln-
nost i višestruku slojevitost kur’anskog teksta.
U kakvoj je vezi sa već obrađenim gradivom,
kao i onim koje će tek biti obrađeno? Učenici će
shvatiti razliku između mitskih priča i svetih
knjiga, razliku i sličnosti između biblijskih i
kur’anskih tekstova i upoznat će osnovne likove i
motive iz Kur’ana, spoznati njihovu univerzalnu
dimenziju te na taj način biti sposobni prepoznati
ih u drugim umjetničkim djelima.
Kakve mogućnosti ova nastavna jedinica
pruža za kritičko mišljenje? Učenici će biti sposob-
ni odrediti karakter i specifičnost kur’anskog
teksta, upoređivati ga sa drugim književnim
djelima i shvatiti univerzalnost, svevremensko i
višeslojno značenje kur’anskog teksta.
Ciljevi. Učenici će odrediti šta je Kur’an,
tematiku Kur’ana, kompoziciju, sadržaj kur’ans-
skog teksta, likove koji se pojavljuju i univerzaln-
ne poruke, analizirati kur’anski stil te spoznati
univerzalnost i aktuelnost kur’anskoga teksta.
Učenici će analizirati odlomke iz Kur’ana i pok-
kušati shvatiti poruku i osjetiti eufonijsku vrij-
jednost kur’anskog teksta. Učenici trebaju biti
sposobni prepoznati kur’anske motive u drugim
književnim djelima.
Preduslovi. Učenici trebaju znati osnov-
vno o svetim knjigama, sadržaj i karakter Biblije
i Tore i da su pročitali odlomke iz Kur’ana: sure:
Jusuf, Fatiha, El-Zilzal, En-Neml.
Ocjenjivanje. Ocjenjivanje grupnog
rada (profesor ocjenjuje se rad u grupi, saradnja
na nivou grupe, broj tačno urađenih zadataka,
ilustracija, način prezentacije), da drugi učenici
ocjenjuju prezentacije rada grupe i da profesor
ocjenjuje pisane analize sure Jusuf, donošenje
zaključaka i sudova.
Resursi i upravljanje vremenom. Obrad-
da će trajati dva nastavna sata ili 90 min. Pot-
treban materijal: pet hamer-papira, flomasteri,
disk sa ilahijom, kasetofon.
Grupisanje. Učenike podijeliti u šest
grupa.
Obrada nastavne jedinice
Evokacija: 15’. Zadati učenicima da pis-
smeno odgovore na pitanja: Koliko, kako i zašto
čitam i učim Kur’an? Ovdje smo uzeli u obzir čin-
njenicu da svi učenici pohađaju nastavu islams-
ske vjeronauke. U odjeljenjima sa mješovitom
vjerskom strukturom učenika ne moramo pos-
stavljati to pitanje. Učenici se metodom moždans
ne oluje, individualno, pa grupno, prisjećaju: Šta
već znam o Kur’anu? (Primjenjivo i u mješovitim
odjeljenjima). Pročitati nekoliko odgovora na

46 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.


prvo pitanje te na tabli zapisati odgovore na
drugo pitanje. Ovo su neki od zanimljivih učen-
ničkih odgovora:
– Ponekad sam čitala Kur’an, ali ne baš s velikim
razumijevanjem. Za raspust sam imala da
pročitam suru Jusuf i nije mi baš sve bilo jasno.
Ali, kad smo krenuli u školu i počeli raditi svete
knjige, tek tad sam uvidjela ljepotu Kur’ana.
Shvatila sam da u Kur’anu postoji poseban stil,
vjerozakon i propisi koji štite život, pravdu,
društveno-pravni poredak i moralni interes
svakog naroda i pojedinca.
Razumijevanje značenja 20’. Učenicima
podijeljenim u grupe dati nastavne listiće sa zad-
dacima.
Pitanja za grupu I.:
1. Šta je Kur’an?
2. Šta znači sama riječ Kur’an?
3. Pročitajte sljedeće ajete i odgovorite
kako Kur’an opisuje sebe? Šta sve Kur’an sadrži?
Tekstovi: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista
ćemo nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9); „A Kur’an je,
doista, svijetu cijelom opomena (Sad, 87); „A zašto
oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugs
gog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge
protivrječnosti! (En-Nisa); „O, ljudi, već vam je stigs
gla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i
uputa i milost vjernicima (Junus, 57); „Ovo je samo
pouka - Kur’an jasni.“ (Ja Sin, 69); „Ovo su ajeti
Jasne Knjige, doista, objavljujemo je Mi kao Kur’as
an na arapskom jeziku, da biste shvatili! „Mi tebi
pripovijedamo najljepše pripovijesti objavljujući ti
Kur’an ovaj, iako si prije njega bio ti od onih koji
ništa nisu znali!“. “Taj Kitab, u kojeg nema sumnje,
Uputa je za bogobojazne (El-Bekare, 2).
4. Gdje je zapisan i kako je do nas
došao?
5. Šta znači riječ mushaf?
Pitanja za grupu II.:
1. Kakva je kompozicija Kur’ana ?
2. Odredite temu i motive u suri Fatiha,
prvoj suri!
3. Ko se kome obraća u ovoj suri?
4. Kojim epitetima je opisan Bog?
5. Kakav je odnos čovjeka prema Stvor-
ritelju?
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIM †
6. Za čim teži čovjek u obraćanju Bogu?
7. Čega se čovjek plaši?
8. Objasni univerzalni smisao riječi
pravi put!
Pitanja za grupu III.:
1. Šta je tema sure Rascjepljenje, sure br.
LXXXIV?
2. Navedite motive?
3. Navedite dijelove sure koji dokazuju
slikovitost kur’anskog teksta!
4. Ko se kome obraća u ovom tekstu?
5. Koja je osnovna poruka ovog teksta?
6. Kojim se stilskim figurama koristi
Kur’an?
7. Pronađi neke dijelove Kur’ana koji sad-
drže rimu, kao i neke koji ne sadrže rimu.
Pitanja za grupu IV,:
1. Šta je tema sure Jusuf?
2. Nabrojte motive?
3. Kakav je slijed događaja?
4. Kakva je uloga sna u budućem zbivan-
nju?
5. Ko je glavni, a koji su sporedni i epiz-
zodni likovi u suri Jusuf?
Pitanja za grupu V.:
1. Koja je lijepa svojstva imao Jusuf?
2. Na koji način se njima koristio?
3. Karakterizirajte lik Jusufa, Zulejhe,
Jusufove braće i Zulejhinog muža namjesnika?
Čega je Jusuf simbol?
4. Zašto je Jusuf zatočen u tamnicu iako
je bio nedužan?
5. U kakvom nam se svjetlu ovdje prikaz-
zuje vlast?
6. Koje su osobine Jusufove braće izražen-
ne u uvodnom dijelu sure?
7. Koje osjećanje upravlja njihovim pos-
stupcima?
8. Koje sve pouke možemo izvući iz ove
sure?
Pitanja za grupu VI.:
Pročitajte odlomak iz sure En-Neml: 20-
32 i odgovorite na sljedeća pitanja:
1. Koji se sve likovi pojavljuju u Kur’an-
nu?
47
† MUALLIM
2. Kakvo simboličko značenje imaju ti
likovi?
3. Koje odnose simboliziraju odnosi
između Sulejmana i pupavca, Belkise i njenih
velikaša i Belkise i Sulejmana?
4. Pronađi neke dijelove kur’anskog teks-
sta koji potvrđuju njegovu posebnu ljepotu i
eufoničnost!
5. Objasni stil Kur’ana?
Refleksija: 40’. Učenici grupno odgov-
varaju na pitanja (20’). Odgovore zapisuju na
hamer-papire koji su zalijepljeni na tablu, a
zatim svaka grupa izabere predstavnika koji
prezentira rezultate rada svoje grupe (20’).
Završna faza: 15’. Učenici individualno
pišu sastav pet minuta i odgovoraraju na sljedeć-
ća pitanja:
Šta sam novo saznao o Kur’anu na ovom
nastavnom satu?
Koliko je ovaj nastavni sat pobudio moje
interesiranje da više iščitavam Kur’an?
Šta sam otkrio kao posebnu ljepotu
Kur’ana?
Dok učenici pišu, slušamo kasidu pjes-
snika Džemaludina Latića Dosta mi je Allah moj.
Učenici trebaju prepoznati odakle su preuzeti
motivi za ovu pjesmu. Evo primjera jednog učen-
ničkog odgovora:
Ovaj nastavni sat pobudio je moje
interesiranje za većim iščitavanjem Kur’ana, jer
sam shvatila da ima toliko stvari o kojima ne
znam ništa, kao što je priča o Sulejmanu i Belkisi.
To je knjiga koju ću ubuduće više čitati, jer sam
zainteresirana za dijelove koji nisu spomenuti na
nastavnom satu. Posebnu ljepotu za mene čini
sadržaj Kur’ana. Iz prijevoda sam vidjela da su
to zapravo neke priče koje su se zaista dogodile.
One otkrivaju vrijeme, mjesto i način na koji se
zbila ta radnja.
Poslije obrade nastavne jedinice (2’):
Učenici T-tabelom trebaju prikazati likove koji
se spominju u Kur’anu i Bibliji i imena koja se
koriste u kur’anskom i biblijskom tekstu.
 T-tabela je tehnika koja se koristi za poređenje
dva aspekta nekog pojma
48 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Vennovim dijagramom prikažite po
čemu su Biblija i Kur’an slični, a po čemu se raz-
zlikuju. Odgovorite koja je osnovna misao vodil-
lja koja se provlači kroz sve svete knjige, a šta je
posebnost Kur’ana.
Zaključak
Za izučavanje svetih knjiga u nastavi bos-
sanskoga jezika i književnosti predviđena su dva
do nastavna sata. Obrazovni ciljevi proučavanja
ovog nastavnog sadržaja su: uočiti značaj svetih
knjiga kao neiscrpnog izvorišta umjetničke ins-
spiracije i temelja na kome se zasniva kultura i
civilizacija monoteističkih naroda. Obrađuju se
odlomci iz Tore, Biblije i Kur’ana. Obrada ovog
nastavnog sadržaja veoma je pogodna za postiz-
zanje mnogobrojnih odgojnih ciljeva. To će nam
omogućiti obrada pomno biranih odlomaka. Pri
obradi svetih knjiga ne mogu se zanemariti relig-
giozna osjećanja učenika, jer učenici, pokazalo
se, ovoj građi pristupaju uključujući i emocije.
Na satima književnosti učenicima treba pomoći
da razumiju svete tekstove polazeći od toga da
je to, između ostaloga, književna građa, ali dop-
pustiti im da ih oni doživljavaju na svoj način,
uvažavajući njihova religiozna ubjeđenja i emoc-
cije. Stoga se prilikom definiranja svetih knjiga
mora naglasiti da su svete knjige po vjerovanju
njihovih sljedbenika Božija riječ i da je upravo
to ono što ih odvaja od ostalih književnih djela.
Da bi se taj cilj postigao u potpunosti, potrebno
je ovaj nastavni sadržaj obraditi pomoću nastav-
vnih metoda koje zahtijevaju kritičko mišljenje.
U ovome radu predstavili smo neke od
metoda iz projekta obuke Čitanjem i pisanjem do
kritičkog mišljenja, kao što su: slobodno pisanje
na početku i na kraju nastavnoga sata, Vennov
dijagram, T-tabela, čitanje sa razumijevanjem.
Primjenom ovih metoda postići će se i obraz-
zovni i odgojni ciljevi nastavnog sata/časa, a
najbitnije je da učenici spoznaju vezu između
književnosti i svetih tekstova. Ovim metodama
uspjeli smo razviti interesiranje učenika za dal-
ljim samostalnim iščitavanjem svetih knjiga (u
konkretnom slučaju, Kur’ana) i pomoći im da
stečena književno-teorijska znanja primijene
za analizu tekstova svetih knjiga, naročito onih
pripovijednog karaktera.

ANALYSIS OF HOLLY BOOKS IN BOSNIAN LANGUAGE
AND LITERATURE CLASSES
Hurija Imamovic
Two to three classes are dedicated to
studying holy books in Bosnian language and
literature class. Educational goals of studying
are as follows: to learn significance of holy books
as the endless source of artistic inspiration
and foundation for culture and civilization
of monotheistic people. The excerpts from
Torah, Bible and Qur’an are studied. Analysis
in this class represents very useful grounds for
accomplishing many educational goals. This will
be possible through analyzing detailed selected
excerpts. One cannot disregard religious feelings
of the students when studying these texts, as
students, the practice has shown, approach
this topic with emotions. Literature classes
should help students understand texts while
considering that this is, among other things,
literature, but also allow them to experience
it their own way, recognizing their religious
convictions and emotions. It is therefore
necessary to emphasize when defining them,
that the holy books according to the beliefs of
their followers represent the word of God and
that this is precisely what separates them from
other literary works. For one to accomplish that
goal completely, it is necessary to examine this
class using methods requiring critical opinion.
In this work we presented some of the
methods from the project of the instruction
Through reading and writing to critical opinion,
such as: free writing in the beginning and at end
of the class, Venn diagram, t-table, reading with
understanding. By applying these methods one
can achieve educational and rearing goals of the
class while it is most important that the students
understand the connection between literature
and the holy texts. Through these methods we
managed to develop an interest among students
for further independent reading of holy texts (in
this case the Qur’an) and help them apply these
acquired literature and theoretical knowledge
on analysis of the holy books, particularly those
of narrative character.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIM †
ΔϴϨγϮΒϟ΍ ΔϐϠϟ΍ ΓΩΎϣ ϲϓ ΔγΪϘϤϟ΍ ΐΘϜϟ΍ ΔΠϟΎόϣ
ΏΩϷ΍ϭ
ζΘϴϓϮϣΎϣ· ΔϳέϮΣ
Δϴγ΍έΩ κμΣ ΙϼΛ ϰϟ· ϦϴΘμΣ κϴμΨΗ ϢΗ
ΔϐϠϟ΍ ΓΩΎϣ βϳέΪΗ έΎσ· ϲϓ ΔγΪϘϤϟ΍ ΐΘϜϟ΍ ΚΤΒϟ
΍άϬϟ ΔϴϤϴϠόΘϟ΍ ϑ΍ΪϫϷ΍ ήμΤϨΗϭ .ΏΩϷ΍ϭ ΔϴϨγϮΒϟ΍
ΐΘϜϟ΍ ΔϴϤϫ΃ ΔψΣϼϣ :ϲΗϵ΍ ϲϓ ϲγ΍έΪϟ΍ ϥϮϤπϤϟ΍
ˬϲϨϔϟ΍ ϡΎϬϟϺϟ ΐπϨϳ ϻ ΎϋϮΒϨϳ ΎϫέΎΒΘϋΎΑ ΔϳϭΎϤδϟ΍
ΓΪ͋ΣϮϤϟ΍ ΏϮόθϟ΍ ΔϓΎϘΛ ϪϴϠϋ ϡϮϘΗ ΎγΎγ΃ϭ
Ϧϣ ϊσΎϘϣ κμΤϟ΍ ϩάϫ ϲϓ ΞϟΎόΗ .ΎϬΗέΎπΣϭ
΍άϫ ΔΠϟΎόϣ ήΒΘόΗϭ ˬϢϳήϜϟ΍ ϥ΁ήϘϟ΍ϭ ϞϴΠϧϹ΍ϭ Γ΍έϮΘϟ΍
ϑ΍Ϊϫ΃ ΓΪϋ ϖϴϘΤΘϟ ΍ΪΟ ΔΒγΎϨϣ ϲγ΍έΪϟ΍ ϥϮϤπϤϟ΍
ϢΗ ϊσΎϘϣ ΔΠϟΎόϣ ϝϼΧ Ϧϣ ϚϟΫ ΎϨϟ ϖϘΤΘϳϭ .ΔϳϮΑήΗ
ΐΘϜϟ΍ ΔΠϟΎόϣ ϯΪϟ ϦϜϤϳ ϻϭ .ΓΪϳΪη ΔϳΎϨόΑ ΎϫέΎϴΘΧ΍
Ϊϗ ϪϧϷ ˬάϴϣϼΘϟ΍ ΪϨϋ ΔϴϨϳΪϟ΍ ήϋΎθϤϟ΍ ϝΎϤϫ· ΔγΪϘϤϟ΍
ϥϮϛέΎθϳ ΓΩΎϤϟ΍ ϩάϫ ϊϣ ϢϬϠϣΎόΗ ϲϓ άϴϣϼΘϟ΍ ϥ΃ ϦϴΒΗ
αϭέΩ ϲϓ ΐΠϳ .Ύπϳ΃ ϢϫήϋΎθϣϭ ϢϬδϴγΎΣ΄Α
ˬΔγΪϘϤϟ΍ ιϮμϨϟ΍ ϢϬϓ ϰϠϋ άϴϣϼΘϟ΍ ΓΪϋΎδϣ ΏΩϷ΍
ϊϣ ϦϜϟϭ ˬΎπϳ΃ ΔϴΑΩ΃ ΎλϮμϧ ΎϬϧϮϛ Ϧϣ Ύϗϼτϧ΍
Ύϣ΍ήΘΣ΍ ϢϬΘϘϳήσ ϰϠϋ ΎϫϮθϴόϳ ϥ΄Α ϢϬϟ ΡΎϤδϟ΍
ΪϨϋ ϲϐΒϨϳ Ϛϟάϟ .ΔϴϨϳΪϟ΍ ϢϬδϴγΎΣ΃ϭ ϢϬΗ΍ΪϘΘόϤϟ
ΔγΪϘϤϟ΍ ΐΘϜϟ΍ ϥ΃ ϰϠϋ Ϊϴϛ΄Θϟ΍ ΔγΪϘϤϟ΍ ΐΘϜϟ΍ ϒϳήόΗ
ΔϘϴϘΤϟ΍ ϲϓ ΍άϫ ϥ΃ϭ ˬͿ΍ ϡϼϛ ΎϬϋΎΒΗ΃ ϩ΍ήϳ Ύϣ ΐδΤΑ
ϞΟ΃ Ϧϣϭ .ΔϴΑΩϷ΍ ϝΎϤϋϷ΍ ϲϗΎΑ Ϧϋ ΎϫΰϴϤϳ Ύϣ Ϯϫ
ΔΠϟΎόϣ ϱέϭήπϟ΍ ϦϤϓ ˬϞϣΎϜϟΎΑ ϑΪϬϟ΍ ΍άϫ ϖϴϘΤΗ
ΔϴϤϴϠόΘϟ΍ ϕήτϟ΍ ϡ΍ΪΨΘγΎΑ ϲγ΍έΪϟ΍ ϥϮϤπϤϟ΍ ΍άϫ
.ΎϳΪϘϧ ΍ήϜϓ ΐϠτΘΗ ϲΘϟ΍
Ϧϣ ϕήτϟ΍ ξόΑ ΚΤΒϟ΍ ΍άϫ ϲϓ ΎϨοήϋ Ϊϗϭ
ήϜϔϟ΍ ϮΤϧ ΔΑΎΘϜϟ΍ϭ ˯΍ήϘϟΎΑ" ΐϳέΪΘϟ΍ ωϭήθϣ
Δϳ΍ΪΑ ϲϓ ΓήΤϟ΍ ΔΑΎΘϜϟ΍ :ϕήτϟ΍ ϚϠΗ Ϧϣϭ ˬ"ϱΪϘϨϟ΍
-ϝϭΪΠϟ΍ ˬϲϧΎϴΒϟ΍ Ϧϴϓ Ϣγέ ˬΔϴγ΍έΪϟ΍ ΔμΤϟ΍ ΔϳΎϬϧϭ
ϑϮγ ϕήτϟ΍ ϩάϫ ϖϴΒτΘΑ ΎϨϧ· .ϢϬϔϟ΍ ϊϣ Γ˯΍ήϘϟ΍ ˬΕ
ήϣϷ΍ϭ ˬΔμΤϠϟ ΔϳϮΑήΘϟ΍ϭ ΔϴϤϴϠόΘϟ΍ ϑ΍ΪϫϷ΍ ϖϘΤϧ
ϦϴΑ ΔϠμϟ΍ ϰϠϋ άϴϣϼΘϟ΍ ϑήόΘϳ ϥ΃ Ϯϫ ΔϴϤϫ΃ ήΜϛϷ΍
ϲϓ ϕήτϟ΍ ϩάϬΑ ΎϨΤΠϧ ΪϘϟ .ΔγΪϘϤϟ΍ ΐΘϜϟ΍ϭ ΏΩϷ΍
ΐΘϜϟ΍ Γ˯΍ήϗ ϲϓ έ΍ήϤΘγϻΎΑ άϴϣϼΘϟ΍ ϡΎϤΘϫ΍ ΔϴϤϨΗ
ϰϠϋ ϢϬΗΪϋΎδϣϭ ˬ(ΪϳΪΤΘϟΎΑ ϢϳήϜϟ΍ ϥ΁ήϘϟ΍) ΔγΪϘϤϟ΍
ΔΒδΘϜϤϟ΍ ΔϳήψϨϟ΍ – ΔϴΑΩϷ΍ ΔϓήόϤϟ΍ ΍ϮϣΪΨΘδϳ ϥ΃
ˬΔγΪϘϤϟ΍ ΐΘϜϟ΍ Ϧϣ ΓέΎΘΨϤϟ΍ ιϮμϨϟ΍ ϞϴϠΤΘϟ
.ϲμμϘϟ΍ ϊΑΎτϟ΍ Ε΍Ϋ ιϮμϨϟ΍ ΔλΎΧϭ
49
† MUALLIM
UTICAJ STRESA NA
MENTALNO I FIZIČKO
ZDRAVLJE
Selvira DRAGANOVIĆ
M
ora li stres biti naša svakodnevica?
Kako se nositi s njim i zašto?
Svi smo mi nekad bili pod stresom
i sve češće možemo primjetiti koliko nam
se taj pojam uvlači u rječnik. Nekako se
čini da je tempo današnjeg života obilježen
obilnim stresom te je sve više stručnjaka koji
upozoravaju na njegovu štetnost. Stres je
nekad kratak i vezan za neku situaciju (gužve
kroz grad u špici, zastoji zbog popravke puteva,
važna prezentacija na poslu, ispit, polaganje
vozačkog ispita, naprimjer). U nekim drugim
situacijama stres je malo dugotrajniji i
složeniji (problemi u porodici, naprimjer,
bolest člana porodice, smrt bračnog druga i
slično). Stres ponekad može biti pozitivan te
nas motivirati da obavimo određeni posao
(stres stimulira mišljenje i može podstaći
kreativnu energiju naučnika ili kompozitora),
da postignemo određeni cilj (atletičari pod
stresom mogu dobiti dodatnu energiju te
briljirati na nekom takmičenju), ali i da
izbjegnemo opasnost i slično. Ipak, ukoliko
50 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
stres remeti naše svakodnevno funkcioniranje
i sposobnost normalnog vođenja života na
neko vrijeme, onda on postaje opasan. U tim
slučajevima, čovjek se osjeća izvan kontrole, ne
zna šta mu je činiti. A u nekim slučajevima,
ukoliko se stresna situacija prolongira i dođe
u dodir sa ranijim traumatskim iskustvom,
mogu se intenzivirati depresivne misli i misli
o suicidu.
Iako je H. Sylee davno definirao stres,
danas, pored njegove, postoje mnoge druge
definicije stresa, a jedna od njih je: Stres je
mentalna ili fizička napetost koja nastaje kao
rezultat fizičkih, emocionalnih ili hemijskih
uzroka, ili; Stres je skup bioloških reakcija na
bilo kakav neprijateljski stimulus (podsticaj),
bilo fizički, mentalni ili emocionalni, unutarnji
ili vanjski, koji remeti normalno funkcioniranje
neke osobe (Smith, 2002.).
Stres djeluje na rad naših unutarnjih
organa, kao što su srce (ubrzava rad srca),
krvotok (povećava krvni pritisak) te na mišiće
(pod stresom mišići su napeti), a depresija,
 MUALLIM †

razdražljivost, česte svađe sa članovima porodice – znojenje dlanova,

(supružnikom ili djecom, naprimjer), napadi
bijesa ili nasilnog ponašanja česte su psihološke
posljedice stresa. Mentalni i fizički simptomi
stresa variraju od osobe do osobe, a mogu se
pojaviti u raznim oblicima.
Mentalni simptomi stresa:
– Napetost,
– iritacija (razdražljivost),
– nesposobnost koncentracije,
– osjećaji teškog i konstantnog umora,
– problemi sa snom (nemogućnost
spavanja).
Fizički simptomi stresa:
– Suha usta,
– ubrzani rad srca,
– teškoće disanja,
– problemi sa stomakom,
– česta urinacija,
– napeti mišići koji uzrokuju bolove
i tresenje nekih dijelova tijela (ruku,
naprimjer).
Bitno je smanjiti stres u našem životu i
naučiti kako se nositi s njim da bi se smanjili
rizici od raznih psihosomatskih oboljenja koja
nastaju kao rezultat stresa i da bi se napravila
ravnoteža i postigao spokoj.
Emocije su, isto tako, u uskoj vezi sa
stresom. Kad smo pod stresom, razdražljiviji
smo, lakše se iznerviramo, manje podnosimo
kritike i pritisak, skloniji smo prepirkama i
svađama. Kao rezultat toga, mogu se pojaviti
mnogi problemi, kako kod kuće tako i na poslu,
i u relacijama sa drugim ljudima. Pogledajte
sljedeću tabelu i sami provjerite imate li neke od
ovih simptoma i jeste li pod stresom.

Tabela 1. Jeste li pod stresom? Fizički, emocionalni, mentalni i socijalni simptomi stresa
(Smith, 2002.)

FIZIČKI EMOCIONALNI MENTALNI SOCIJALNI

Glavobolja Anksioznost Zaboravnost Izoliranost

Škripanje zubima Frustracija Slaba koncentracija Usamljenost

Iscrpljenost Nervoza Slaba produktivnost Zajedljivost

Nesanica Depresija Negativni stavovi Prestanak govora

Smanjen seksualni
Bolovi u leđima Zabrinutost Zbunjenost
nagon
Problemi sa stomakom Napetost Nedostatak novih ideja Prigovaranje

Manji kontakti sa
Prehlade Promjene raspoloženja Letargija
prijateljima

Korištenje drugih ljudi

Bolovi u vratu Lahko obeshrabrivanje Dosada
za vlastite ciljeve

Bolovi u ramenima Česti napadi plača

Povećana upotreba
Razdražljivost
lijekova

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 51

† MUALLIM
Samopomoć u borbi protiv stresa
Postoje dokazani načini koji pomažu
smanjenju intenziteta stresa, a ovisno o vremenu
i mjestu vi možete odabrati ono što vam je
efikasno u borbi protiv stresa.
Slijedeći savjeti, prema Breweru (2000.),
mogu dati ideju o tome kako da sami, kad osjetite
da vam se stres gomila, radite na smanjenju
stresa kako na poslu tako i kod kuće.
Na poslu:
– Radite nešto što vas odmara kad ste na
pauzi u toku radnog vremena (nipošto
ne pokušavajte završiti nešto započeto),
– radite na vašim glavnim projektima
kad ste najproduktivniji (vi najbolje
znate kad ste najproduktivniji i spremni
za rad),
– naučite biti fleksibilni,
– ispoljavajte humor, šalite se, naučite da
stvari okrećete na igru,
– imajte svoje ciljeve na umu,
– nemojte sebi zadavati previše obaveza
u jednom danu,
– čestitajte sebi na uspjesima,
– održavajte vašu kancelariju (radni
sto, radni kutak) da bude oragnizirana
i uredna,
– fokusirajte se na sadašnjost,
– dišite ravnomjerno i duboko.
Ukoliko vam je posao izvor stresa, onda
činite omiljenu aktivnost ili hobi kad dođete
kući s posla. U tom ćete se slučaju fokusirati
na aktivnost umjesto na problem i bolje ćete se
osjećati.
Okružite se ljudima koji su pozitivni
i koji vole da se smiju i šale, imaju pozitivne
stavove o životu. Umjesto dnevnika, na
televiziji u večernjim satima, pogledajte neku
dobru komediju. Smijeh je jedan od najboljih
protulijekova protiv stresa.
Kod kuće:
– Nemojte probleme zadržavati za sebe,
– redovno vježbajte (dovoljno je da 10
52 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
minuta svako jutro ili svaku večer uradite
par vježbi za razgibavanje, trbušnjake i
slično),
– odvojite 10-tak minuta za samoću,
– radite jednu po jednu stvar,
– zaboravite na posao – diskonektirajte
se od posla na kraju dana,
– učinite smijeh partnerom u svom
životu,
– provodite vrijeme sa porodicom i
prijateljima.
Smirivanje fizičkih simptoma stresa
Simptomi koji su vezani za stres variraju
od osobe do osobe. Mi često osjećamo stres na
vlastitoj koži a nismo toga ni svjesni. Uzroke
poteškoća koje se javljaju u formi glavolja,
stomačnih tegoba, ukočenih leđa, ramena, mišića
i slično tražimo drugdje, a zanemarujemo stres,
iako je on najčešće uzrok. Potrebno je pronaći
načine koji su savakome ponaosob efikasni u
smanjenju stresa, ukoliko vas simptomi ometaju
u svakodnevnom funkcioniranju.
Evo nekoliko strategija koje, prema
Belkinu (2000.), mogu pomoći da se kratkoročno
riješite stresa:
– Stres podstiče sekreciju stomačne
kiseline, što može izazvati žgaravicu,
grčeve u stomaku i druge probavne
poteškoće. Pokušajte ovakve simptome
smiriti čašom toplog mlijeka ili nekim
lijekom za koji nije potreban recept
koji sadrži antacid. Imajte na umu da
kafa, cigarete, alkohol i začinjena hrana
dodatno iritiraju stomak.
– Glavobolje, bolovi i napetost u leđima
i ramenima česte su reakcije na stres.
Istegnite i zategnite napete mišiće tokom
dana. Smirite se vježbama dubokog
disanja, laganim vježbama ili drugim
fizičkim aktivnostima u kojima uživate,
kao što su posao u bašti ili šetnja. U
slučaju da vam se bolovi nastave, uzmite
nešto protiv bolova što je dostupno bez
liječničkog recepta.
– Hronične prehlade i nazebi ukazuju
na to da vam stres uništava imunitet.

Izgradite otpornost tako što ćete se
dovoljno odmarati, piti dovoljno tečnosti
i jesti voće i povrće i drugu hranu bogatu
vitaminima.
– Ukoliko idete na spavanje razmišljajući
o problemima koji vas muče, može vam
se pojaviti nesanica. U tom slučaju, popi-
ijte toplo mlijeko, šalicu čaja od kamilice
ili nane s medom, uzmite toplu kupku
ili čitajte neku dobru i zabavnu knjigu
kad ne možete zaspati. Ukoliko i dalje
ne možete prestati misliti na probleme,
ustanite, uzmite papir i olovku i zapišite
ih, a sebi recite da ćete ih riješiti ujutro.
Pokušajte misliti na nešto lijepo kad se
vratite u krevet.
– Previše alkohola, korištenje drog-
ga, prejedanje ili bilo koji drugi oblik
ovisničkog ponašanja u smislu nošenja
sa stresom može samo povećati probl-
leme koje već imate. Ukoliko vam je
problem zloupotreba alkohola ili ovisn-
nost, javite se svome ljekaru, društvu za
alkoholičare ili nekim drugim ustanov-
vama koje pružaju pomoć.
– Depresivni imuni sistem može
uzrokavati probleme s kožom. Ukoliko
ste pod stresom, onda ste podložniji
virusima koji uzrokuju prištiće
od temperature, herpesu i drugim
problemima s kožom. Liječite simptome
lijekovima dostupnim bez liječničkog
recepta. Otiđite do biljne apoteke i u
dogovoru sa stručnjacima odaberite
prirodne lijekove, čajeve i trave koji
će vam pomoći da izliječite probleme
bez upotrebe lijekova. Kožu održavajte
čistom i vlažnom i stavljajte kremu za
zaštitu od sunca.
Hronični stres može dovesti do ozbiljnih
problema kao što su problemi sa srcem,
depresija, alkoholizam i neke vrste kancera.
Kao što Davis (2000.) tvrdi, bitno je napomenui
sljedeću značajnu činjenicu: «Mnoge ovisnosti
povezane su sa stresnim načinom života, kao
naprimjer: prejedanje, pušenje, konzumacija
alkohola, korištenje droga, a sve ovo se, zapravo,
koristi kao bijeg od problema ili privremeni
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIM †
način isključenja iz stvarnosti, života. Nijedna
od ovih ovisnosti ne rješava postojeći problem
ili probleme, štaviše samo im pridodaje, te se,
umjesto samo sa stresom, kasnije moramo nositi
i sa problemima ovisnosti. Ako često osjećate
da ste pod pritiskom, napravite konstruktivne
korake da otklonite uzroke i simptome stresa.
Religijski obredi, kao što su molitve,
namaz naprimjer i drugi oblici religijskih
rituala i vježbi, pomažu uspostavljanju duhovne
ravoteže i smanjenju stresa.
Osim toga, druge vježbe, kao što su
joga, pilates, aerobik, reiki, tajči vježbe, također
pozitivno djeluju na naše fizičko i mentalno
zdravlje, smanjuju napetost i stres... Dajte sebi
za zadatak da od danas počnete sa jednom od
navedenih aktivnosti s ciljem da smanjite stres i
poboljšate svoje fizičko i mentalno zdravlje.
Mjerenje stresa
Holmes Rahbova skala stresa, koja slijedi
u prilogu (na strani 54 i 55), može vam pomoći
da izmjerite stres. Ukoliko vam se bilo koji od
ovih događaja zbio proteklih 12 mjeseci, njegovu
srednju vrijednost stavite u kolonu Moj rezultat
i saberite. Vaš grand total odredit će koliko je
protekla godina bila stresna za vas. Rezultat
od 125 je nizak, a rezultat između 125-250 je
umjeren. Rezultat 250 i više je visok i sugerira
da vam je potrebno redovno prakticiranje
tehnike za smanjenje stresa sa ciljem smanjenja
i eliminiranja stresa.
53
† MUALLIM

ŽIVOTNI DOGAĐAJI SREDNJA VRIJEDNOST VAŠ REZULTAT

1. Smrt supružnika 100 _______

2. Razvod 73 _______

3. Razdvojenost bracnih drugova 65 _______

4. Boravak u zatvoru 63 _______

5. Smrt bliskog člana porodice 63 _______

6. Povreda ili bolest 53 _______

7. Brak 50 _______

8. Otkaz na poslu 47 _______

9. Bračno izmirenje 45 _______

10. Penzioniranje 45 _______

Promjena zdravstvenog stanja člana
11. 44 _______
porodice
12. Trudnoća 40 _______

13. Seksualne disfunkcije 39 _______

14. Novi član porodice 39 _______

15. Izmjene na poslu 39 _______

16. Promjena finansijskog statusa 38 _______

17. Smrt bliskog prijatelja 37 _______

18. Promjena radnog mjesta 36 _______

19. Promjena broja prepirki sa supružnikom 35 _______

20. Hipoteka ili kredit veći od 90.000 KM 31 _______

21. Pred kraj hipoteke ili kredita 30 _______

22. Promjena dužnosti na poslu 29 _______

23. Sin ili kćerka napustili dom 29 _______

24. Problemi sa tazbinom 29 _______

25. Veliki lični uspjeh 28 _______

26. Supružnik počeo/la ili prekinuo/la raditi 26 _______

54 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

 MUALLIM †

27. Počeli ili završili školu 26 _______

28. Promjena uslova života 25 _______

29. Revizija personalnih običaja 24 _______

30. Problemi sa šefom 23 _______

31. Promjena radnih sati ili uslova 20 _______

32. Promjena mjesta boravka 20 _______

33. Promjena u školi 20 _______

34. Promjena u rekreaciji 19 _______

35. Promjena u vjerskim aktivnostima 19 _______

36. Promjena u socijalnim aktivnostima 18 _______

37. Hipoteka ili kredit manji od 90.000 KM 17 _______

38. Promjene u spavanju 16 _______

39. Promjene u porodičnim sastancima 15 _______

40. Promjene u načinu ishrane 15 _______

41. Odmor 13 _______

42. Veliki vjerski praznici 12 _______

43. Manji prekršaji 11 _______

GRAND TOTAL _______

Ukoliko ovom skalom utvrdite velik nivo Literatura:

stresa, a navedene tehnike nisu dovoljne da se
oslobodite stresa i njegovih posljedica, obratite
se stručnjacima (svome ljekaru, psihologu ili
psihijatru).
1. Smith S. (2002.): What is stress; NASD review.
2. Brewer S. (2000.): Simply relax; Ulysses Press.
3. Belkin A., (2000); Stress Management for dummies;
IDG Books.
4. Benson H., (2000.); The relaxation Response; Morrow,
William and Company.
5. Davis M., (2000.); The relaxation and Stress reduction
Workbook; New Harbinger Publications.
6. Vitality on Demand, Vitality Magazine, vitality.com

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 55

† MUALLIM
EFFECTS OF STRESS ON MENTAL AND PHYSICAL
HEALTH
Selvira Draganovic
In addition to examining stress and
its mental, physical, emotional and social
symptoms and its effects on mental and physical
health, author also examines proven ways to
reducing stress both at workplace and home. She
emphasizes several Belke strategies which can
help us break free from stress on a short-term.
Finally, the author also refers to Holms Rahb
scale for measuring stress, by which, based on
the events in the last 12 months, we can measure
intensity of stress and act accordingly.
56 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
ΔϴϧΪΒϟ΍ϭ ΔϴϠϘόϟ΍ ΔΤμϟ΍ ϲϓ ΩΎϬΟϹ΍ ήΛ΃
ζΘϴϓϮϧΎϏ΍έΩ ΍ήϴϔϠ˶γ
Ϫο΍ήϋ΃ϭ ΩΎϬΟϹ΍ Ϧϋ ΚϳΪΤϟΎΑ ΔΒΗΎϜϟ΍ ϲϔΘϜΗ ϻ
ϩήΛ΃ Ϧϋϭ ˬΔϴϋΎϤΘΟϻ΍ϭ ΔϴϔσΎόϟ΍ϭ ΔϴϧΪΒϟ΍ϭ ΔϴϠϘόϟ΍
ϕήτϟ΍ ΡήθΗ ΎϬϧ· ϞΑ ˬΔϴϧΪΒϟ΍ϭ ΔϴϠϘόϟ΍ ΔΤμϟ΍ ϲϓ
ϲϓ ˯΍Ϯγ ˬΩΎϬΟϹ΍ ϒϴϔΨΗ ϲϓ ΪϋΎδΗ ϲΘϟ΍ ΔΘΑΎΜϟ΍
ϰϟ· ήϴθΗ ΎϤϛ .ΖϴΒϟ΍ ϲϓ ϭ΃ ϞϤόϟ΍ ϥΎϜϣ
Ϧϣ κϠΨΘϟ΍ ϰϠϋ ΪϋΎδΗ ϲΘϟ΍ ϚϠϴΑ ΕΎϴΠϴΗ΍ήΘγ΍
ήϛάΗ ΚΤΒϟ΍ ϡΎΘΧ ϲϓϭ .ήϴμϗ Ζϗϭ ϲϓ ΩΎϬΟϹ΍
ϱάϟ΍ϭ ˬΩΎϬΟϹ΍ αΎϴϘϟ Ώ΍έ βϤϟϮϫ ϥ΍ΰϴϣ ΔΒΗΎϜϟ΍
Ι΍ΪΣ΃ ϰϠϋ ˯ΎϨΑ ΩΎϬΟϹ΍ ΓΪη αΎϴϗ Ϧϣ ΎϨϨϜϤϳ
ϰϠϋ ˯ΎϨΑ ϑήμΘϟ΍ϭ ˬΔϴοΎϤϟ΍ ΍ήϬη ήθϋ ϲϨΛϻ΍
.αΎϴϘϟ΍ ϚϟΫ ΔΠϴΘϧ
† TEFSIR
NE VEŽI SRCE ZA
DUNJALUK
SURA EL-BEKARE, 261-269.
(ČETIRI SLIKE)
Sead SELJUBAC
PRVA SLIKA
Zahir
2:261. Primjer onih koji dijele svoje imetke
na putu Allahovu je kao primjer zrna iz kojeg
iznikne sedam klasova, i u svakom klasu stotinu
zrna! A Allah onome kome On hoće dodaje i
više! Allah sve obuhvata i On zna sve.
2:262. Onima koji dijele imetke svoje na
Allahovu putu, a potom to što podijele ne
poprate prigovorom, niti uvredom, pripada
nagrada njihova kod Gospodara njihova! Njima
nema straha, niti će oni tugovati.
2:263. A lijepe riječi i praštanje bolji su od
milostinje koju uvreda prati! A Allah je bogat i
blag je.
Oni koji svoje imetke troše na Allahovom
putu za borbu i druge svrhe, želeći zadobiti
Njegovo zadovoljstvo, poput su onoga koji posije
jednu sjemenku, pa iz nje nikne sedam klasova,
na jednoj stabljici, a u svakom klasu po stotinu
zrna. Allah mnogostruko više daje onom kome
hoće od robova Svojih. On je neizmjerno dobar
i obilno daruje. On dobro poznaje stanje onoga
koji tako dijeli svoj imetak – poznaje i njegovu
namjeru i količinu koju daje.
58 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Ovaj ajet objavljen je u vezi s Osmanom b.
‘Affanom i ‘Abdurrahmanom b. ‘Avfom. Prvi je
opremio vojsku za Tebuk, a drugi je donio četiri
hiljade dirhema priloga, dok je četiri hiljade
ostavio svojoj porodici. Vjerovjesnik, s.a.v.s.,
tada je kazao: «Ja Rabbi, ja sam zadovoljan
Osmanom b. ‘Affanom, pa budi i Ti zadovoljan
njime», a Abdurrahmanu je kazao: «Neka ti
Allah dadne bereket i u onome što si ostavio i u
onome što si darovao!»
Batin
U hadisu stoji: «Darežljivost je stablo čiji
je korijen u Džennetu, a grane su mu spuštene na
Dunjaluk, pa ko se uhvati za neku od njegovih
grana, ona će ga odvesti do Dženneta. Škrtost
je stablo čiji je korijen u Džehennemu, a grane
su mu spuštene na Dunjaluk, pa ko se uhvati
za neku od njegovih grana, ona će ga odvesti u
Vatru».
Znaj da se djela vrednuju spram nijjeta.
Ukoliko bi neko upitao u čemu je smisao
Pejgamberovih riječi: «Muminov nijjet bolji je
od njegovog djela!, moglo bi se odgovoriti na
nakoliko načina.
 V. Ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vedžiz, 44

Prvo, hadisom u kojem stoji da je Osman,
r.a., čuo kako je Pejgamber obećao veliku
nagradu, golem sevap, onome ko iskopa bunar.
On je nanijjetio da ga iskopa, ali ga je u tome
pretekao neki kafir i on ga iskopao. Pejgamber je
tada kazao: «Nijjet mumina je bolji od njegovog
djela!», tj. kafirovog djela.
Drugo, da je samo muminovo djelo uz
iskren nijjet bolje od njegovog djela bez takvog
nijjeta. Ima onih koji tvrde da neka djela neće
ni biti nagrađena bez nijjeta – kakav je namaz,
dok za neka nijjet nije nužan – kakvi su učenje
Kur’ana ili zikr.
Znaj da darivanje ima svoje stepene. Ima
dijeljenje imetka koje čine obični ljudi (avam),
jer im je za to obećan Džennet. Međutim,
za posebne ljude (havas) dijeljenje je put
popravljanja svog hala prečišćavanjem nefsa
i čišćenjem kalba, a kako bi na Kijametskom
danu bili nagrađeni gledanjem u Lice Uzvišenog
Allaha. Stoga, mumin treba prečišćavati svoj
nefs i čistiti svoj kalb od ljubavi prema materiji,
a na putu Uzvišenog Vladara kako bi bio
posebno počašćen u džennetima i zaštitio se od
škrtosti i opasnosti da kod Allaha bude svrstan
u kategoriju koju čeka propast.
U Mesneviji se kaže:
Allahu pozajmi, u zajam dadni ovo lišće tijela,
Da bi, u zamjenu, u srcu tvome bašča izrasti
mogla.
Zajam daj, ovu hranu tijela svoga umanji,
Da bi se pojavilo lice koje oko ne može vidjeti.
Ljudi se, u pogledu dijeljenja imetka, dijele
na tri kategorije:
a) Oni koji su jaki. Takvi podijele sve što
imaju. Oni ispunjavaju zavjet dan Allahh
hu s ljubavlju. Primjer je Ebu Bekr es-
Siddik, r.a.
b) Umjereni. Oni nisu u stanju odjednom i
potpuno isprazniti svoju ruku, nego neš-
što i zadržavaju, ne radi uživanja, nego
da bi imali šta dati onda kad se pojavi
onaj kome je pomoć potrebna, a sebe
zadovoljavaju samo sa onoliko koliko je
potrebno da sačuvaju snagu za ibadet, i
 El-Hadid, 18
 Dž. Rumi, Mesnevija, t. V., bejt 146-147
 El-Ahzab, 23
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
TEFSIR †
c) Slabi. To su oni koji se ograničavaju
samo na davanje obaveznog zekata.
Od El-Hasana se prenosi da je kazao kako
je jednog dana Pejgamber izašao pred svoje
ashabe i kazao im: «Ima li neko među vama ko
bi želio da mu Allah otkloni sljepilo i učini da vidi?
Doista, onome ko teži za Dunjalukom i nada se
dugu ostanku na njemu, Allah srazmjerno tome
oslijepi njegovo srce. A onome ko bude skroman
na Dunjaluku i nada se kratkom ostanku na
njemu, Allah podari znanje bez učenja i uputi ga
bez upute. Doista će iza vas doći ljudi kod kojih
će vladar opstojati ubijanjem i tiranijom, bogataš
hvalisanjem i škrtošću, a ljubav slijeđenjem strasti.
Ko od vas dočeka to vrijeme, pa bude osaburio u
siromaštvu, a mogao bi postati bogataš, ili osaburio
u preziru, a mogao bi zadobiti ljubav, ili osaburio u
poniženju, a mogao bi postati moćnik, a sve to radi
Lica Uzvišenog Allaha, Uzvišeni Allah će mu dati
nagradu koliko pedeseterici siddikina».
Allahu naš, pomozi nam da postanemo
neovisni o bilo kome osim o Tebi, da nam Ti
budeš dovoljan tako da nam nije nužan niko
osim Tebe.
Amin.
Predaje
Vele da je El-Hasan b. Ali, r.a., bio
zaištahio za nekom hranom te je prodao
Fatiminu košulju za šest dirhema. Onda mu je
te pare zatražio neki prosjak i on mu ih je dao.
Potom je sreo nekog čovjeka koji je prodavao
devu. On ju je od njeg kupio, a potom je prod-
dao drugome. Kad je htio platiti onom prod-
davcu, nije ga više mogao naći. Slučaj je iznesen
Pejgamberu, a on je kazao: «Onaj prosjak je bio
melek Ridvan, prodavac melek Mikail, a kupac mell
lek Džebrail». Tim povodom su objavljene riječi
Uzvišenog: Onima koji dijele imetke svoje...
Kažu da je Ibrahim, a.s. imao pet hiljada
krda krupne stoke koju su čuvali psi čuvari oko
čijih su vratova bile zlatne ogrlice. Jednom, dok
je čuvao stoku na pustom ispasištu, prikaza
mu se melek u insanskom suretu, izgovarajući:
«Subbuhun kuddusun Rabbu ‘l-melaiketi ve ‘r-
59
† TEFSIR
Ruh (Neka je slavljen i uzvišen Gospodar meleka
i Džibrila!)» Ibrahim, a.s., reče mu: «Ponovi još
jednom taj zikr Rabba moga i tvoje je pola ovog
mog imetka koje vidiš!» Melek ponovi, a on opet
zavika: «De još jednom ponovi tespih moga Rabba
i tvoj je sav ovaj moj imetak koji vidiš!» Meleki
su ovim njegovim gestom bili zadivljeni, pa su
kazali: «I priliči što te Allah smatra Svojim halilom
i što ti je kroz narode i vjere lijep spomen sačuvao!»
Priča se da je bio neki vladar koji je imao
problema sa gasovima u trbuhu. Naduo se, a nije
ih mogao ispustiti. To ga je gotovo ubilo. Obećao
je: «Ko me kutariše ovog belaja, dat ću mu cijelo svoje
bogatstvo». Čuo je to jedan Allahu predani rob,
došao mu i potrao ga svojom rukom po trbuhu,
a gas je izišao, nepodnošljivo smrdljiv. Vladar
je momentalno ozdravio. Rekao je: «Gospodine,
izvoli sjesti na moj prijesto. Ja se povlačim!» Onaj
mu odgovori: «Ne treba mi bogatstvo i blagostanje
čija je vrijednost jedan smrdljivi vjetar. Nego, ti iz
ovoga uzmi pouku! Vrijednost onoga što je tebe
zanijelo i zalijepilo je, eto, tolika!» 
DRUGA SLIKA
Zahir
2:264. O vjernici! Ne upropaštavajte
prigovaranjem i uvredama milostinje vaše kao
oni koji imetke svoje dijele da ih svijet vidi i koji
ne vjeruju ni u Allaha, ni u Svijet onaj! Primjer
takvih ljudi je nalik primjeru glatke stijene na
kojoj je nešto zemlje, pa se pljusak sruči i stijenu
golom ostavi! Oni nikakve dobiti od zarade
svoje neće imati, Allah ne upućuje Pravom
stazom narod nevjernički!
Vjernici, ne kvarite sevape od svojih
milostinja prigovaranjem i uvredama, pa da
budete poput munafika koji dijeli svoj imetak
prikazujući se time ljudima, sa željom da od
njih dobije pohvale, a ne sa namjerom da time
zadobije Allahovo zadovoljstvo i ahiretsku
nagradu. Takvi ne vjeruju ni u Allaha, ni u
Ahiret. Njihov slučaj je poput skliske stijene na
 Batin komentari su iz: I. Hakki, Ruh el-Bejan, I.,
418-420
60 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
kojoj ima nešto zemlje, a na koju se sruči žestok
pljusak i sa stijene spere zemlju te ostane gola i
neplodna. Na njoj ništa ne može nići. Od svoga
davanja imetka onaj munafik, koji se time samo
drugima prikazuje, kao i ona stijena, neće imati
nikakve koristi, niti će za to dobiti nagradu. Ko
prigovara, ko vrijeđa, ko se prikazuje drugima
svojom sadakom, na Kijametskom danu neće
imati nagradu za tu svoju sadaku koju je davao
na Dunjaluku, onako kao što na onoj stijeni ne
ostane nimalo zemlje koja je na njoj bila. Allah
one koji u Njega ne vjeruju neće ni usmjeriti ka
ispravnom putu, putu dobra.
Batin
Ova slika sadrži dva dijela. U jednom je
ništavnost dijeljenja imetka uz prigovor i uvredu
uspoređena sa ništavnosti dijeljenja imetka
sa namjerom da ljudi to vide i steknu dojam
darežljiosti koje tu u suštini nema, a drugi dio
slike je usporedba sa malo zemlje koju bujica
odnese i od nje ne bude koristi.
Prve generacije muslimana veoma su
se trudile da sadaku koju daju sakriju od očiju
ljudi. Neki su sadaku davali slijepom siromahu,
da ni on ne vidi ko mu je dao sadaku. Drugi su
noću, dok siromah spava pokraj puta, sadaku
kačili za njegovu odjeću. Treći su je ostavljali na
put kud bi siromah naišao, a on bi je uzeo ne
vidjevši od koga je. U Mesneviji se kaže:
Kad drveće u bašči ogoli od lišća u jesen,
Isto to drveće dobit će lišće u proljeće.
Ako u tvojoj ruci ne ostane baš
ništa za podijeliti,
Ako je to bilo u ime Boga, neće te
On ostaviti bez išta.
Kad god hambar bude ispražnjen s tim da se
posije za sjeme,
On će opet biti napunjen.
U koga hambar bude napunjen
žitom da ga čuva,
Moljac i miši će ga isprazniti.
Ajet aludira na to da međuljudski
odnosi ili komunikacija sa ljudima, ukoliko su
 Dž. Rumi, Mesnevija (prijevod Fejzulah
Hadžibajrić), Sarajevo, 1996., t. I., bejt 2.237-2.240

izmiješani sa nekim dunjalučkim interesima,
predstavljaju okretanje od Istinitog (Hakka)
i prihvatanje neistine (batila), a ko prihvati
neistinu, kvari, batali, svoj udio u djelima. A da li
nakon Istine ima drugo išta osim zablude!? Da
kvarimo dobročinstvo okrećući se od traženja
Istinitog, a prihvatajući neistinu, zabranjeno
nam je Njegovim riječima: Ne upropaštavajte
milostinje vaše..., a one su oblik dobročinstva,
prigovaranjem, jer kad za nju prigovoriš
siromahu, već si se okrenuo od traženja Istinitog.
Da si htio svojom sadakom tražiti Hakka, ne bi
siromahu prigovarao, nego bi mu bio zahvalan
jer je on sebeb tvog dolaska do Hakka.
Zato je Pejgamber kazao: «Da nije
siromaha, propali bi bogataši!», u smislu da ne bi ni
našli put do Hakka. Ima onih koji Pejgamberove
riječi: «Gornja ruka je bolja od donje ruke!»,
tumače tako što tvrde da je gornja ruka ruka
siromaha, a donja ruka ruka bogataša – donja
daje, a gornja prima. I uvreda je prihvatanje
neistine.
Sve što nije Hakk jest batil, tako da ko
učini neko dobro djelo radi Allaha, a onda u taj
nijjet umiješa neki interese bilo kojeg od dva
svijeta, time kvari svoje djelo kao djelo učinjeno
samo radi Allaha. Ovo dobro upamti!!! U
Mesneviji stoji:
On voli i Boga radi Dunjaluka,
Njegova duša nije ašik za ljepotom Istinitog.
On čak govori da je ašik Uzvišenom Biću
Božijem (Zatuhu te’ala)
A poznato nam je da se Uzvišeno Biće ne može
spoznati.
To je njegova fantazija koja je rođena i koja
nestane,
A Istina se ne rađa, jer Allah nije rođen.
To je ašik lika i forme koji ima svoje uobraženje.
Kad će on biti pravi ašik, to je pitanje.
Ašik koji ima lijepe i dobre misli i ako je iskren,
To će ga dovesti do jedne stvarnosti.
Iskreni ašk, istinska ljubav prema Allahu,
prema Milostivom, kad ovlada srcem čovjeka,
trga s njega plašt širka u djelima, u djeci, u duši.
Hizmet uz naknadu ne priliči rudžulijjetu. Ko
 Junus, 32
 Dž. Rumi, Mesnevija (prijevod Fejzulah
Hadžibajrić), Sarajevo, 1996., t. I., bejt 2.756-2.760
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
TEFSIR †
zna da je njegov Gospodar Plemeniti, on zabrani
svom srcu da očekuje naknadu, a naknada mu,
u potpunosti, dođe od Njega, Plemenitog.
Allahu naš, presijeci naše uzdanje u bilo
koga osim u Tebe, I učini nas takvima da od
Tebe želimo samo Tvoj Zat.
Predaja
Prenosi se da je neki alim rekao: „Ko
čini djela pokornosti Allahu sa namjerom da ga
svijet vidi i da se za njeg čuje da je pobožan, taj je
poput onoga ko iziđe u čaršiju, svoj ceger napuni
kamenčićima, a ljudi počnu govoriti: ‘Kako je u
ovoga pun ceger!’ Takav čovjek ima samo priču tih
ljudi, a kad bi za onaj ceger kamenčića htio kupiti
nešto, ništa ne bi dobio za njeg».
TREĆA SLIKA
Zahir
2:265. A primjer onih koji dijele imetke
svoje u težnji da zadobiju Allahovo zadovoljstvo
i potporu da se na dijeljenje naviknu, nalik je
primjeru bašče na zaravni, na koju se obilna
kiša sruči i svoj urod bašča dvostruko daje! A
ako se obilna kiša i ne sruči, opet bude rose!
Allah vidi sve što vi radite.
Oni koji dijele s drugima svoj imetak
sa namjerom da steknu Allahovo zadovoljstvo,
uvjereni da će za to dobiti nagradu od Uzvišenog
i da se naviknu na sve oblike pokornosti Allahu
i učvršćivanje imana, oni su poput bašče u kojoj
je blago uzvišenje koje pogoduje bilju, na koju se
spusti obilna kiša, pa to dovede do dvostrukog
prinosa te bašče. A ako ne bude obilne kiše na
nju se spusti kiša rosulja koja joj bude sasvim
dovoljna da dadne svoj prinos. Ona je kvalitetna
zemlja kojoj je kiša rosulja sasvim dovoljna.
Allah je upoznat sa vašim postupcima, i ni jedno
od njih nije Mu nepoznato.
Batin
Sadaka učvršćuje nefs u imanu i
pokornosti, a otklanja od njeg poniženje koje
je posljedica škrtosti, zaljubljenosti u imetak,
njegovo zadržavanje i nedijeljenje. Iako je nefs
61
† TEFSIR
po prirodi sklon da voli imetak, a da mu je teško
izvršavati tjelesne ibadete, ipak radi ono na šta
ga navikneš. Autor Burde veli:
Nefs je poput djeteta, ako ga zanemariš, ono
raste voleći dojenje,
A ako ga odbiješ od dojenja, ono se navikne bez
njeg.
Kad zanemariš nefs, on se navikne na
lijenost, besposlicu, škrtost i sustezanje od
dijeljenja imetka u različite forme izraza
pokornosti Bogu ili svrhe koje iman zahtijeva.
Međutim, kad ga obavežeš na napore tjelesnih i
imovinskih ibadeta i navikneš ga da ih podnosi,
on će te slušati i prečistit će se od svojih prirodnih
navika. U Mesneviji se kaže:
Ko daje i srebreni novčić (dirhem), neka ga daje
gdje treba,
A ko je ašik, on treba da daje i dirhem i dušu.
Podaj hljeb u ime Boga, dobit ćeš hljeb od Boga,
Ko da dušu, taj će dobiti dušu.
Od hazreti Alije, r.a., prenosi se da je
Pejgamber kazao: «Sadaka kad iziđe iz ruke
darovaoca, a prije nego što se spusti u ruku primaoca,
izgovori pet rečenica:
1. Bila sam malobrojna, sad si me
umnožio;
2. bila sam mala, a sad si me povećao;
3. bila sam ti neprijatelj, a sad si me učinio
voljenim prijateljem;
4. bila sam prolazna, a sad si me učinio
vječnom, i
5. bila sam čuvana, a sada ću ja čuvati
tebe».
Riječ sadaka u arapskom pismu ima
četiri harfa, a svaki od njih ukazuje na neko
značenje:
a) harf s ukazuje na riječ sadd – odbijanje,
spječavanje, u smislu da sadaka odbija
od onoga ko je daje nepoželjne stvari na
oba svijeta;
b) harf d ukazuje na riječ delil – vodič, jer
sadaka svog davaoca vodi u Džennet;
c) harf k ukazuje na riječ kurb –
približavanje, pošto sadaka svog davaoca
 Dž. Rumi, Mesnevija (prijevod Fejzulah
Hadžibajrić), Sarajevo, 1996., t. I, bejt 2.235-2.236
62 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
približava Rabbu; i
d) harf h (kao nosilac harfa t) ukazuje na
riječ hidajet – uputa, jer sadaka donosi
uputu od Uzvišenog Allaha.
Dvostruki su plodovi iskrenosti u
traženju Hakka, samo Njega i ničega drugog, i
Njegovog zadovoljstva. Jer – ko dijeli imetak i
radi druga djela koja su izraz njegove pokornosti
Bogu, a radi ahiretske nagrade i podizanja nivoa
u džennetima, on će od toga imati samo udio
u Džennetu. Međutim, onaj ko traži samo
Hakka, imat će udio u blizini Rabba, u boravku
u toj blizini, u gledanju onoga što oko nikad
nije vidjelo, što uho nikad nije čulo i što na
um nikada nije ni moglo nikom pasti, a uz to
će imati i udio u blagodatima Dženneta, i to
daleko veći i obimniji od onoga ko je želio samo
Džennet.
Allahu naš, vodi nas do Tebe!
Predaje
U jednom hadisu stoji: «Ko presiječe
nadu onome ko u njega nadu ulaže, Allah će njemu
prekinuti njegovu nadu»!
Prenosi se da je neki alim, kad je vidio
ovaj hadis, žestoko zaplakao, zbunio se, izgubio
i ukočio od brige. Onda je zgrabio ovaj hadis,
ustao i pošao do jednog dobrog kako bi mu on
protumačio značenje tog hadisa i otkloni svoju
sumnju. Kad je ušao kod onog dobrog vidio je
kako on u ruci drži hljeb koji jede cuko. Onaj
mu je nazvao selam, a on je selamom uzvratio.
Međutim, nije ustao da ga dočeka na nogama
kako je to činio ranije. Tek kad je cuko pojeo
sav hljeb, on je ustao i uljudno ga dočekao.
Izvinjavajući se, kazao je: «Molim te, primi
izvinjenje. Nisam odmah ustao vodeći računa o
Pejgamberovim riječima: ‘Ko presiječe nadu onome
ko u njega ulaže nadu, Allah će njemu prekinuti
njegovu nadu!’ Ovaj cuko nadao se da ću mu ja dati
da pojede cijeli hljeb, pa nisam ustao bojeći se da
ne presiječem njegovu nadu». Kad je to onaj čuo,
ustao je zbunjen a zadivljen kerametom onog
dobrog i snagom njegovog evlijaluka. Nije ga ni
pitao za tumačenje hadisa.10
10 I. Hakki, Ruh el-Bejan, I, 421-426.

ČETVRTA SLIKA
Zahir
2:266. Da li bi iko od vas poželio da ima
vrt palmi i grožđa kroz koji rijeke teku i da u
njemu ima raznolikih plodova, i da ga starost
pogodi i potomstvo nejako da ima, a da vrt
potom vihor vatreni zadesi i cijeli sagori? Eto,
tako vam Allah objašnjava znakove da biste
razmislili.
2:267. O vjernici! Dijelite od lijepih
stvari koje ste stekli i iz onoga što smo vam
Mi iz zemlje izveli! Nemojte ono bezvrijedno
izdvajati da biste to podijelili, a niste ni vi to
voljni uzeti, osim očiju zatvorenih! Znajte da je
Allah neovisan i hvale dostojan!
2:268. Šejtan vam obećava siromaštvo
i naređuje vam škrtost! A Allah vam obećava
oprost Svoj i dar! Allah sve obuhvata i sveznajući
je!
2:269. On mudrost kome hoće podaruje!
A kome je data mudrost, dato mu je dobro
veliko! I samo pametni Opomenu prihvataju.
Bi li iko od vas volio imati bašču sa
stablima palmi i lozama grožđa, a niže stabala
rijeka teče? Bašča daje raznovrsne plodove.
Njega starost sustigla koja, radi vlastite nemoći,
sa sobom nosi mnogo potrebe da mu drugi
pomažu. Uz starost, on ima i sitnu djecu,
koja još nisu stasala do snage kad mogu sami
privređivati i zarađivati. Staračka nemoć i nejaka
djeca spomenuti su skupa kako bi se naglasila
potreba da pomognu drugi. Onda se dogodi da
onu njegovu bašču pogodi vatreni vihor, koji se
pretvori u uragan, i potpuno je uništi. Takva je i
sadaka onog ko se njom pokazuje drugima. Na
Kijametskom danu, kad svakome bude najviše
potrebno i najsitnije dobro djelo, ona će nestati,
propasti. Allah, navodeći primjere, pojašnjava
Svoje ajete, navodeći vas da razmislite o
prolaznosti Dunjaluka i vječnosti Ahireta.
Zato, mumini, dajite zekat na svoje
imetke, izdvajajući najvrednije njegove dijelove
koje ste na halal način stekli i uzimajući ga iz
različitih vrsta svog imetka na koji je obavezno
dati zekat. Dajite zekat na ono što vam je Allah
iz zemlje dao – na usjeve, plodove, rudna
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
TEFSIR †
bogatstva. Nemojte birati stvari lošeg kvaliteta,
kako biste njih kao zekat dali, a svjesni ste
da biste ih, kad bi vam se za vaš posao njima
plaćalo, primali s potcjenjivanjem, prezirom i
okrenute glave. Vi biste bili zadovoljni drugom
vrstom svog imetka, pa kako iz onog lošeg da
dajete obavezu prema Allahu? Budite svjesni da
Allahu nije potreban vaš zekat i vaša sadaka. On
zaslužuje stalnu zahvalu za brojne nimete koje
daruje i pohvalu za sve što čini.
Sehl b. Hanif tvrdi da su ljudi izdvajali
svoje najlošije plodove i njih davali kao sadaku,
pa je tim povodom objavljen ajet: Nemojte ono
bezvrijedno izdvajati...
Kad dijelite imetak šejtan vas plaši
siromaštvom, trujući vas idejom da zekat
umanjuje imetak, a navodi vas na neposlušnost
Allahu, škrtost i uskraćivanje zekata i svega
drugog za šta se nagrada dobija na Ahiretu.
Ali, Allah vam, ako budete davali zekat i
sadaku, obećava oprost i pokrivanje vaših
grijeha na Dunjaluku i Ahiretu. On vam
obećava obilnu nafaku na Dunjaluku, a veliku
nagradu na Ahiretu. Allah je neizmjerno dobar
i dobro poznaje svakog ko dijeli svoj imetak na
Allahovom putu.
Allah znanje i poznavanje tajni Kur’ana,
razumijevanje stvari, ispravnost riječi i djela,
postavljanje svake stvari na njeno mjesto, daruje
onome kome On hoće među Svojim robovima.
Kome je takva mudrost (korisno znaje)
darovana postići će dobro Dunjaluka i Ahireta.
A iz smjernica Kur’ana i Objave uopće pouku
uzima samo onaj čiji razum je zdrav.
Batin
El-Kušejri tvrdi da su ovi ajeti navedeni
kao primjer za iskrenog i dvoličnog, za onoga
ko dijeli imetak na Allahovom putu i onoga ko
ga dijeli na putu zablude. One prve prati lijepo
društvo i počast, a one druge samoća i propast.
Onim prvim njihov trud dovede do zahvalne
pozicije, a onim drugim on bude uzrok zabludi.
Oni prvi prečišćavaju svoja djela, a onima
drugima njihova djela propadaju kao što im
propada i sam imetak, a završavaju u ružnom
halu, koji se stalno povećava i postaje teži. Prvi su
poput onoga ko usadi sadnicu, pa joj se korijen
63
† TEFSIR
učvrsti, stablo bude dobro razvijeno, a grane
visoko u zraku, plod obilan. Oni drugi su poput
onoga čiji je posao propao, roba pokradena,
prinosi samo što nisu stali, on star, a belaji samo
pristižu. Mogu li oni uopće biti u istom stanju?
Plodovi ovise o korijenu! Očisti svoja
djela od licemjerja!
Prenosi se od Ebu Zerra el-Gaffarija,
r.a., da je kazao kako mu je Pejgamber rekao:
«Ebu Zerre, obnovi lađu, more je duboko; povećaj
opskrbu, put je dalek; smanji teret, put je opasan;
i iskren budi kad radiš jer Nadglednik sve vidi!»
Obnavljanje i osvježenje lađe je
utvrđivanje imana i obnavljanje tevhida. More
je Džehennem. Uzvišeni kaže: A potom ćemo
one bogobojazne spasiti, a nevjernike ostaviti
da kleče u vatri!11 Put je putovanje na Ahiret
i Kijametski dan. Uzvišeni kaže: U Danu
– pedeset hiljada godina je mjera njemu!12
Opskrba za Džennet su djela pokornosti, a
opskrba za Džehennem su ružna djela. Teret su
grijesi. Smanjiti ih znači potpuno ih se odreći i
s njima prekinuti. Put na Ahiret je opasan, jer
zebanije zgrabe s puta one koji su pod teškim
teretom, a tamo nema ko bi mogao pomoći u
nošenju tereta, čak i kad je riječ o bližnjima.
Uzvišeni kaže: Pa i ako pretovareni pozove da
mu se ponese, ništa mu se ponijeti neće, pa
makar i rođak da je!13 Nadzornik je Allah. On
je dobar i prihvata samo ono što je dobro i čisto
od primjesa širka i licemjerja. On kaže: Ko se
nada lijepu susretu s Gospodarom svojim, neka
dobra djela čini, i neka štujući Gospodara svoga
ne pridružuje Mu nikoga!14
U hadisu stoji: «Sa svakim od vas će njegov
Gospodar razgovarati, a među njima neće biti
prevodioca, niti perde koja bi Ga zaklanjala. Čovjek
će pogledat desno od sebe i vidjeti samo ono što je
pred sebe poslao. Pogledat će lijevo od sebe i vidjeti
samo ono djela što je pred sebe poslao. Pogledat
će pred sebe i vidjeti samo Vatru koja je tik pred
njegovim licem. Pa – sačuvajte se Allahove kazne
makar sa pola hurme».
11 Merjem, 73
12 El-Me’aridž, 4
13 Fatir, 18
14 El-Kehf, 110
64 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Predaja
Spominje se od Vehb b. Munebbeha da
je kazao:
«Uzvišeni Allah je naredio Iblisu da ode
Muhammedu, a.s., i odgovori mu na sve što ga on
bude pitao. Dođe on Pejgamberu u liku nekog starca
sa štapom u ruci. Dijalog je tekao ovako:
– Ko si ti?
– Iblis.
– Zašto si došao?
– Naredio mi je moj Gospodar da ti dođem
i odgovorim ti, odnosno kažem ti sve što me budeš
pitao.
– Koliko ti u mom ummetu imaš
dušmana?
– Petnaest. Ti si među njima prvi, zatim
pravedan vladar, skroman i ponizan bogataš, iskren
trgovac, skrušen alim, mumin koji drugima lijepo
savjetuje, mumin čije srce je samilosno, onaj koji
ostane čvrsto pri svojoj tevbi, onaj što se susteže od
harama, mumin koji je stalno čist pod abdestom ili
gusulom, mumin koji često daje sadaku, mumin
koji se lijepo ophodi s ljudima, mumin koji koristi
ljudima, hafiz koji stalno uči Kur’an i onaj što noći
provodi u ibadetu dok ljudi spavaju.
– A koliko imaš svojih prijatelja u mom
ummetu?
– Deset: nepravedni vladar, osioni bogataš,
trgovac prevarant, onaj koji pije alkohol, klevetnik,
dvoličnjak, onaj koji se kamatom hrani, onaj koji
jede jetimski hakk, onaj koji ne daje zekat i onaj koji
gaji nadu u dug ostanak na Dunjaluku.

DO NOT LET THE LIFE OF THIS WORLD (DUN’JA)
DECEIVE YOU
Surat Al-Baqara, 261-269.
Four pictures
Sead Seljubac
There is a danger in letting the life of this
world (dun’ja) which is fleeting, deceive you.
Such bond seals one’s heart, it gives illusions,
fears and does not allow a man/women to
clearly see the value of things. Verses of surat
Al-Baqara (261-269) warns of such danger and
gives directions how not to fall in the trap of
fleeting and shows us how to gain the eternal.
Verses are given in the form of clear pictures
which in a completely understandable manner
present actual state of things on this world’s
.(dun’ja ) stage.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
TEFSIR †
ΎϴϧΪϟΎΑ ϚΒϠϗ ϖϠόΗ ϻ
269-261 ˬΓήϘΒϟ΍ ΓέϮγ
έϮλ ϊΑέ΃
βΗΎΑϮϴϠγ ΩΎόγ
΍άϬϓ .΍ΪΟ ήϴτΧ ήϣ΃ ΔϴϧΎϔϟ΍ ΎϴϧΪϟΎΑ ΐϠϘϟ΍ ϖϠόΗ ϥ·
ˬϥΎδϧϹ΍ ΐϠϗ ϰϠϋ ΓϭΎθϐϟΎΑ ϲϘϠϳ ϖϠόΘϟ΍ Ϧϣ ωϮϨϟ΍
Ϫϟ ΢Ϥδϳ ϻϭ ϑϭΎΨϤϟ΍ ήϴΜϳϭ ϡΎϫϭϷ΍ ϪϣΎϣ΃ ϖϠΨϳϭ
-261) ΕΎϳϵ΍ ϥ· .ΡϮοϮΑ ˯ΎϴηϷ΍ ΔϤϴϗ ϯήϳ ϥ΃
ˬήτΨϟ΍ ΍άϫ Ϧϣ έάΤΗ ΓήϘΒϟ΍ ΓέϮγ Ϧϣ (269
Ϯϫ Ύϣ Φϓ ϲϓ ωϮϗϮϟ΍ Ϧϣ ΓΎΠϨϠϟ ΕΎϬϴΟϮΘϟ΍ ϡΪϘΗϭ
ΔϣΪϘϣ ΕΎϳϵ΍ ϩάϫ ϥ· .ΪϟΎΧ Ϯϫ ΎϤΑ ίϮϔϟ΍ϭ ˬϞ΋΍ί
ΔϘϳήτΑϭ ϦϴΒΗ ΔΤο΍ϭ έϮλ ϊΑέ΃ Δϐϴλ ϲϓ
.ΎϴϧΪϟ΍ Ρήδϣ ϰϠϋ έϮϣϷ΍ ΔϘϴϘΣ ΎϣΎϤΗ ΔϣϮϬϔϣ
65
† MUALLIMOV ESEJ
ZAŠTO SMO SLABI?
Ahmet ALIBAŠIĆ
ašto smo slabi i zaostali?, pitanje je koje
Z sebi često postavljamo. A da jesmo slabi,
nema sumnje. Većina loših vijesti koje
slušamo na medijima dolazi iz muslimanskog
svijeta, bilo da se radi o niskim stopama
pismenosti, krajnjem siromaštvu, izbjeglicama
ili sukobima. Zemljotres koji u razvijenim
zemljama ubije desetine ili eventualno stotine,
u nas ubija desetine hiljada. Zašto je to tako?
I kao što zapušteni bolesnik, kad
konačno ode doktoru, obično iz doktorske
ordinacije ne izlazi sa jednom dijagnozom i
iz apoteke ne nosi jedan lijek, već čitavu kesu,
tako i nama kao zajednici koja se upustila neće
pomoći jedan lijek. Ovdje ćemo progovoriti
samo o dvije dijagnoze koje nam je ustanovio
Poslanik, a.s., u svom hadisu: “Doći će vrijeme
da će drugi narodi nasrnuti na vas kao što
gladan svijet navali na posudu sa hranom».
Neko od prisutnih upita: «Je li to zato što će nas
biti malo?» «Ne», odgovori Poslanik. «Naprotiv,
bit će vas mnogo, ali ćete biti kao pjena. Allah će
iz grudi vaših neprijatelja ukloniti strah koji od
vas imaju, a u vaša srca će ubaciti slabost.» «Koja
je to slabost, Božiji Poslaniče?», upitaše. «Ljubav
prema dunjaluku i prezir prema smrti.»
 Ebu Davud, Sunen. Vidi: Hasen el-Benna,
Medžmu‘atu resail (Kairo: Daru ‘d-da’ve, 1990.), 54.
68 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Danas u svijetu ima 1,36 milijardi
muslimana, ali smo zaista kao pjena gaziranog
soka koja na trenutak napuni čašu da izgleda
tako da će se čaša presuti, a onda, par momenata
kasnije, pjena se slegne, da bi ostala tek trećina
ili četvrtina čaše. Tako je i sa nama, mnogo nas
je, ali kad mjerimo naš doprinos na raznim
poljima, kao da nas je tri ili četiri puta manje.
Slabi smo, dakle. Zašto?
Poslanik, a.s., kaže da je to zato što
volimo dunjaluk i strahujemo od smrti. Učeći
Kur’an i čitajući druge Poslanikove hadise,
znamo da nas slabim nije učinila obična,
prirodna ljubav prema dunjaluku i prirodni
strah od smrti, već pretjerivanje u tome. Znamo
to sigurno jer svaki namaz završavamo dovom
dragom Allahu da nam da dobro na ovom i
na budućem svijetu: Rabbena atina fi ‘d-dun’ja
haseneten ve fi ‘l-ahireti hasene. Allah svakom
od nas poručuje: Onim što ti je Allah dao nastoj
da zaslužiš dobro na Ahiretu, ali ne zaboravi
ni svoj udio na dunjaluku! (Kur’an, 38:77).
Kad je jedan od ashaba kupio novu odjeću,
pa se pohvalio svojim drugovima, neko mu je
prigovorio da takvo radovanje dunjaluku ne
priliči vjerniku. Njemu je to zasmetalo, pa se
požalio Poslaniku, na što ga je Božiji miljenik
uvjerio da to ne mora biti tako, jer Allah voli

da vidi tragove Svojih blagodati na Svojim
robovima. A kad je Poslanik, a.s., vidio kako je
Amr ibn As zabogatio, s radošću je uzviknuo:
«Lijepa li imetka u dobra insana!»
Na isti način, strah od smrti je prirodna
ljudska osobina. Poslanik, a.s., svojim mladim
ashabima savjetovao je da ne traže od Boga
susret sa neprijateljem na bojnom polju, jer
nikad se ne zna hoće li se čovjek prepasti smrti
i pobjeći sa fronta, a to je težak grijeh. U sahih-
hadisu, pak, kaže se da je Musa, a.s., kao i ostali
poslanici znao koliko će živjeti. Kad mu je došao
edžel, Allah mu je poslao meleka smrti da mu
uzme dušu. Melek smrti je od Musaa zatražio
da teslimi dušu svome Gospodaru, na šta mu je
ovaj izbio oko! Ne ulazeći u razna pitanja koja
se ovdje mogu postaviti, recimo da je Musa, a.s.,
samo prirodno ljudski reagirao. Ademu, a.s.,
Bog je dao da vidi svoje potomke. Nekima, kao
njemu samom i Nuhu, Bog je podario dug život,
dok je drugima, kao Davudu, dao kratak umor.
Adem se sažalio na Davuda, pa zamolio Allaha
da njegovih četrdeset godina dodijeli Davudu,
što je Allah uslišao. Ipak, kad je Ademu došao
melek smrti, Adem ga je pitao šta je sa onih
četrdeset godina. Nekako je bio zaboravio na
dar koji je učinio svome potomku Davudu, a.s.
Pohlepa nas čini slabim
Voljeti, dakle, dunjaluk, lijepo auto,
kuću, odjeću i slično samo po sebi nije grijeh
pod uvjetom da smo to stekli na halal način i
da smo izmirili svoje obaveze. Uostalom, i Pos-
slanik, a.s., govorio je da uživa u nekim dunjal-
lučkim stvarima kao što su žene i mirisi. Ali,
ono što jest grijeh i ono što nas čini slabim jest
pretjerivanje u toj ljubavi – onda kad dunjaluk
počne posjedovati nas, a ne mi dunjaluk. Takvu
ljubav nazivamo različitim imenima: ako imam-
mo dunjaluk, pa ga ne damo kad treba, zovemo
 Imam Ahmed, Musned, br. 7.759.
 Imam Ahmed, Musned, br. 17.096.
 Muttefekun alejhi
 Muttefekun alejhi
 Bilježe ga imam Et-Tirmizi i drugi. Vidi: Tarik
Suvejdan, Vjerovjesnici i njihovi narodi: pouke i poruke;
prema audiozapisu predavanja, priredio Senad Ćeman,
Živinice, Selsebil,. 2003, 49-50
 En-Nesai, Sunen
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
to škrtost; ako ga nemamo, a žudimo za njim i
u tome nemamo mjere, onda to zovemo gramz-
zivost i pohlepa. A to su osobine koje nas čine
slabim, kaže Poslanik. Kako? U drugim hadisim-
ma Poslanik daje odgovor pa kaže: “Čuvajte se
pohlepe, jer je ona uništila one prije vas. Učinila
je da pokidaju rodbinske veze, pa su prava i hak-
kove jedni drugih počeli otimati, pa su se odali
razvratu, pa su se počeli ubijati...” Dakle, pohlep-
pa nas čini slabim tako što uništava naše međ-
đuljudske odnose. Podsjetimo se samo koliko
je puta međa od 20 cm zavadila komšije, pa na
sudu potroše više para nego što vrijedi i ta međa
i ono zemlje oko nje. Koliko puta je ostavština
iza babe ili mame posvađala braću i sestre da nik-
kad iza babine smrti nisu progovorili? Koliko su
puta marka ili euro unijeli zavist i pakost među
nas, pa smo podijelili džemate, uništili akcije i
sl.? Sve je to cijena pretjerane okupiranosti dun-
njalukom i zapostavljanja dobrih međuljudskih
veza, koje – jednom riječju – nazivamo povjer-
renje. U nauci se ono nekad zove i društvenim
kapitalom, vezivnim malterom i ljepilom koje
pomaže da svoje ostale potencijale, finansijske,
fizičke i ljudske, stavimo u funkciju unapređen-
nja našeg zajedničkog dobra.
Pogledajmo par primjera društvenog
neuspjeha zbog nepovjerenja.
Mnoga sela i gradovi u Sprečanskoj
dolini nemaju stalnu vodu u vodovodu.
Mnoga su je imala, ali su Srbi u toku rata silom
podijelili zemlju, njihove izvore okupirali i
uzeli sebi. Tako je počeo problem. Onda su se
našli dobri ljudi iz skandinavskih zemalja, pa
su jednom tamošnjem gradu donirali nekoliko
miliona maraka da sebi dovede drugu vodu.
Tamošnji političari uspjeli su te novce utrošiti,
a da ništa ne naprave. Konačno, kad je došao
red da stanovnici te općine sami sebi ponovo
pomognu, kao što su to učinili i prvi put, obični
ljudi pokušali su napraviti akciju dovođenja
vode sa novog izvorišta do rezervoara. Svako
domaćinstvo trebalo je dati po par stotina
maraka da bi ponovo imali pitku vodu. Nisu
uspjeli jer jedni u druge nisu imali povjerenja.
Svi su počeli kopati bunareve po avlijama i tako
 Ibn Hibban u Sahihu i Hakim u El-Mustedreku.
Vidi Taha Abdullah el-’Afifi, Min vesaja er-Resul, 3: 106-
107
69
† MUALLIMOV ESEJ
potrošili hiljade maraka, a velika većina i danas
nema vodu. Zašto? Zato što među njima nije
bilo povjerenja.
Zbog nepovjerenja, mi svakodnevno
dajemo ogromne novce strancima, koji će
većinu zarađenog odnijeti iz Bosne, umjesto
da ih dajemo svojim ljudima, koji će većinu
tog novca vratiti bosanskom društvu na ovaj ili
onaj način. Naprimjer, nije moguće da se ni na
ijednoj domaćoj pumpi ne toči kvalitetno gorivo,
ali ipak samo ono na stranim pumpama slovi
kao kvalitetno. Ili, kad nas je zamjena njemačke
marke za euro prisilila da iznesemo zalihe
novca iz ladica i dušeka, iznijeli smo milijarde,
na kojima smo do tada samo pravili gubitke,
jer nema ekonomije bez inflacije, a trebali smo
plaćati i 2,5% zekata. Ali, i kad smo ih odlučili
staviti u opticaj, većinom smo ih povjerili stranim
bankama, jer u svoje nismo imali povjerenje,
iako najuspješnije strane banke u Bosni vode
domaći ljudi, i iako ima više stranih banaka koje
loše posluju, i iako sjedišta tih banaka po Evropi
ne daju nikakve veće garancije za naš novac
od drugih, domaćih banaka. Rezultat ovog
našeg odnosa je da strane banke svake godine,
obrćući uglavnom naš novac, iz Bosne odnose
desetine miliona maraka. Ovdje ne govorimo
o tome gdje je najbolje dati novac, već samo
govorimo o silnim gubicima koje pravimo zbog
međusobnog nepovjerenja.
Pohlepa zajednicu vodi direktno u
propast. Imam Ebu Hamid el-Gazali, u svojoj
knjizi Savjeti vlastima, kazuje interesantnu
hikaju o tri lopova iz vremena Isa, a.s. Kaže,
bila tri lopova i jednom našli veliko bogatstvo,
pa ga odluče podijeliti i razići se. Ali, prije nego
što to učine odluče, još jednom lijepo, kao
družina, sjednu ručati. Jednog pošalju u grad
da im donese ručak. Njemu, međutim, usput
naumpadne da hranu zatruje i sav plijen uzme
za sebe. Ona dvojica, pak, čekajući ga, dogovore
se da mu postave busiju i ubiju ga te plijen,
umjesto na troje, podijele na dvoje. Kako su svi
bili uspješni u svojim pohlepnim planovima,
bogatstvo im je ostalo uzalud.
A jedna arapska basna o pohlepi i izdaji
završava se jednom poučnom poslovicom, koja
 Ebu Hamid el-Gazali, Savjeti vlastima, preveo
Enes Karić, Sarajevo, El-Kalem, 2001., 96
70 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
kaže: «Pojeden sam na dan kad i bijeli vo». A
basna kaže da su negdje na proplanku živjela i
u blagodatima obilne trave i vode sa obližnjeg
potoka uživala tri vola: bijeli – zekonja, sivi
– sivonja i crveni – medonja. Ali, jednog dana
pojavi se medvjed iz šume i nagovori sivonju i
medonju da izdaju zekonju, govoreći im kako
će imati više hrane i vode te uz obećanje da ih
više neće uznemiravati. I, zaista, neko vrijeme
nakon što je pojeo bijelog vola, medvjed se nije
pojavljivao. Dok nije ponovo ogladnio. Kako
ni preostaloj dvojici volova nije mogao ništa,
ponovo je morao nagovoriti jednoga, ovaj put
sivonju, da mu izda medonju. I njemu je govorio
da će sve sad biti njegovo, i da se više neće
vraćati, itd. Časna medvjeđa riječ, govorio je...
Jedno vrijeme sivonji je bilo lijepo. Sve je bilo
njegovo. Niko mu nije mutio vodu na potoku.
Niko ga nije udarao repom. I tako dok medvjed
nije ponovo ogladnio i došao i po njega. Kad
ga je ugledao kako izlazi iz šume, sivonja je,
halaleći se sam sa sobom, pomislio: „Pojeden
sam onaj dan kad i bijeli vo“. Izdaja u kojoj je
i sam sudjelovao pokrenula je proces koji je
morao kobno završiti i po njega samog.
Nakon ovih par primjera jasnije nam je
zašto Allah i Poslanik toliko insistiraju na dobrim
međuljudskim odnosima dotle da Poslanik
u hadisu kaže da će žena koja mnogo ibadeti,
ali ima ružne odnose sa komšilukom završiti
u vatri. Cijena pohlepe, gramzivosti i svake
druge zaokupljenosti isključivo dunjalukom
izvanredna je i zato Kur’an i kaže: «Ko se uščuva
pohlepe, taj je uspio» (Kur’an 59:9).
Spremnost na žrtvu izvor je snage i moći
Poslanik, a.s., drugi uzrok naših slabosti
nazvao je strahom od smrti. Zapravo, riječ je o
nespremnosti na žrtvu čiji je vrhunac, svakako,
spremnost da se položi život. A ta spremnost
na žrtvu je izvor snage. Danas je Zapad moćan,
ali taj Zapad je opstao zahvaljujući ulozi SAD-
a u zadnjih sto godina. Naime, SAD su u tom
periodu tri puta spašavale Zapad od propasti:
u Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom
ratu i, konačno, u Hladnom ratu Maršalovim
planom, zračnim mostom za Berlin, itd.
Američki predsjednik Kenedi je, 1963. godine,

sletio u okruženi Berlin i izrekao one historijske
riječi: «Ja sam Berlinac i mi Amerikanci ćemo
braniti Berlin i ono što on predstavlja!» Zapravo,
kičma Zapada je Amerika. Zašto Amerika, a
zašto ne Francuzi ili Englezi?
Prije par godina provedeno je obimno
međunarodno istraživanje o tome u šta koja
nacija vjeruje i koje vrijednosti najviše poštuje.
Jedno od pitanja bilo je i: Jeste li spremni boriti
se za ono u šta vjerujete? Tek trećina Francuza
i nešto više drugih Evropljana rekla je da jesu,
dok je više od dvije trećine Amerikanaca dalo
isti odgovor. Eto, ta spremnost da se bori za ono
u šta se vjeruje, da se za to živi i radi, izvor su
snage.
Vrlo rijetko za svoja uvjerenja treba
žrtvovati život. Bili smo svjedoci da su
Amerikanci dobili rat na Kosovu, a da nisu
izgubili vojnika jer su imali istraživače, radnike,
vojnike koji su uporno radili da bi mogli štititi
svoje vrijednosti. Dok su muslimani imali
sličan odnos spram života i svojih vrijednosti,
bili su jaki i moćni. Ovdje ćemo navesti samo
jedan primjer. Perzijsko carstvo bilo je jedno
od najdugovječnijih u ljudskoj povijesti, a
muslimani su ga uništili za par godina. Kako?
Djelimično daje odgovor prepiska koju su, kažu,
vodili komandanti perzijskih i muslimanskih
snaga pred odlučujuću bitku. Posljednji
veliki perzijski general Rustem uoči bitke
šalje muslimanskom vojskovođi Sa’du ibn Ebi
Vekkasu izaslanika sa porukom da se njegovi, tj.
Sa’dovi, dojučerašnji čobani ne igraju sa njima,
Perzijancima, koji su nadživjeli i Grčku i Rim,
a sa Bizantom se uspješno bore stoljećima, jer
da im se, u protivnom, ne piše dobro. Sa’d, r.a.,
odgovorio mu je vrlo kratko: «Ne znam šta ste
radili s Grcima, Rimljanima i Bizantijcima, ali
znam da vam ujutro dolazim sa vojskom ljudi
kojima je draža smrt nego vama život!» Sudbina
Perzije bila je zapečaćena. Vrlo brzo ostao je
samo spomen na Rustema i njegovu carevinu.
Njemački filozof Hegel govorio je da je razlika
između slobodna čovjeka i roba u tome što je
slobodan čovjek spreman umrijeti da bi bio
slobodan, a rob nije.
Ali, to su, očito, bile neke drukčije gener-
racije muslimana, ne ove današnje, spore, lijene,
beživotne, pesimistične i negativno nastrojene.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
Kad vidim takve današnje muslimane, često mi
naumpadne opis hazreti Omera koji je ostavil-
la Šifa bint Abdillah, r.a., muslimanka iz druge
generacije muslimana, kada je vidjela skupinu
muslimana nalik ovim današnjim. Evo kako ga
je opisala: «Kad bi govorio, čulo bi se. Kad bi
išao, žurio bi. Kad bi hranio, davao bi da se zasit-
ti. A kad bi udario, boljelo bi.”10 To je bio hazreti
Omer, koji je mogao naređenjima pratiti svoje
vojske na istoku, sjeveru u zapadu – čovjek pun
života.
Danas je, zapravo, jedan od najvećih
problema muslimana u Bosni apatija,
pasivnost, anemičnost, bezvoljnost, potištenost,
ogorčenost, pesimizam, beznađe, gotovo
kolektivna depresija i bespomoćnost. Nema
elana i vjere u bolje sutra koji bi nas potakli da se
pokrenemo. Stari, a nažalost i mladi uglavnom
jadikuju i kukaju nad stanjem. Po njima, u Bosni
je mrkli mrak. Ne želimo se upuštati u raspravu
o tome, jer u nekim segmentima i nekim
kategorijama zaista nije lahko. Ali, ako i jest
mrak, ništa neće promijeniti njegovo ponovljeno
opisivanje, grđenje i kuđenje. Ali, situaciju hoće
promijeniti i mrak otjerati ukoliko potražimo
šalter i upalimo svjetlo, a ako nema svjetla, onda
svijeću ili bilo kakav drugi izvor svjetla. Kad to
učinimo, mraka će nestati. Ne zaboravimo: mrak
je prirodno stanje stvari u svemiru. Gdje nema
svjetla, tamo vlada mrak. Ne dozvolimo mu da
ostane! Otjerajmo ga paleći sijalice ili makar
svijeće. Neka majka, kad upiše kćerku na fakultet,
prestane svako jutro za kahvom pripremati je za
neuspjeh pričom o tome kako su svi profesori
korumpirani i kako je bez plaćanja nemoguće
uspjeti. Takva kćerka sigurno neće uspjeti čak i
da nije tačno to što majka priča. Ona, kad uzme
knjigu i kad se sretne sa prvim teškim školskim
zadatkom, brzo će odustati pravdajući se da
ionako ne vrijedi učiti jer su svi korumpirani i
da babo mora platiti. A upravo je obrazovanje
ne svijeća već reflektor koji svako od nas drži u
svojoj ruci i koji može upaliti. Nikakvu novost
nećemo izreći ako kažemo da je jedno od općih
mjesta u ekonomici da je najisplatnije učiti kad
ekonomiji ne ide i kad se ne isplati raditi.
10 Tarik Suvejdan, Ebu Bekr i Omer, r. a., preveo
Senad Ćeman, Sarajevo, Muhamed Mehanović, 2005.,
123
71
† MUALLIMOV ESEJ
Ali, stanje naše svijesti i ovdje opisani
stavovi našega naroda su, iako neopravdani,
donekle razumljivi. Naime, generacije koje
su živjele na Balkanu u zadnjih šezdeset pet
godina naučile su da je trud često uzalud.
Mnogi naši roditelji su po tri puta pravili svoj
dom za svoga kratkog života, dok je u nekim
sretnijim društvima normalno da tek svaka
treća generacija pravi kuću iz temelja. I autor
ovih redaka je nekad mislio da sebi ne možemo
mnogo pomoći jer je kao dijete išao u školu u
grad u kome su osamdesetih godina prošlog
stoljeća naši građevinari gotovo deset godina
pravili zgradu od četiri sprata. Završili su tu
zgradu negdje pred rat, ali nije potrajalo dugo
prije nego što su je agresori dobro oštetili i
tek ovih dana vidim da se završava fasada
na toj zgradi. Kad sam, sa takvim iskustvom
građevinarstva, sa grupom kolega otišao na
jednu izložbu islamske umjetnosti i arhitekture
u Maleziji, čini mi se 1995. godine, u jednom
uglu izložbenog prostora vidio sam vrlo lijepu
maketu dvije visoke zgrade, sa parkovima i
fontanama u blizini. Skromni Malajac koji je
tu stajao objasnio nam je ponosno kako će to
biti najveće zgrade na svijetu, da će imati po 88
spratova i još sijaset drugih pojedinosti. Pitali
smo kad bi to moglo biti gotovo. Ja sam već sebi
računao, imajući na umu iskustvo svoga rodnog
grada, da će im za te zgrade, uza sve korekcije
za brzinu kojom socijalizam i kapitalizam
rade stvari, trebati nekih dvadeset pet godina.
Odgovor je, međutim, bio iznenađujući: svečano
otvorenje Petronasovih blizanaca zakazano je
za 31. august 1997. «Vjerovatno ste pri kraju?»,
upitao sam. «Ne», kaže on. «Tek završavamo
udaranje stubova/šipova u temelje.» Ja sam se
blago osmjehnuo, jer mu nisam povjerovao. A
nisam jer sam svojim očima vidio kako je teško
napraviti običnu četverospratnicu. Drukčije
sam, međutim, počeo razmišljati 31. augusta
1997., kad je malezijski premijer uistinu otvorio
te tornjeve. Tada sam shvatio da se stvari mogu i
drukčije raditi. Ali, nisu svi Bosanci imali priliku
proći i kroz ovo drugo, pozitivno iskustvo, mada
ima i takvih. To je uglavnom naša dijaspora i
studenti koji su dobili priliku studirati i raditi
van Bosne. Takvi imaju obavezu mijenjati svijest
i stanje u domovini. Oni trebaju, prvo, razumjeti
72 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
svoje rođake i komšije, ali i pomoći im da počnu
pozitivno razmišljati.
Naučena bespomoćnost
Trebaju im pomoći jer je njihova
bespomoćnost naučena iz života. Oni su je
stekli u nekim teškim vremenima, koja su, hvala
Bogu, uglavnom iza nas, ali su njihovi umovi i
svijest zarobljeni u tim tegobnim vremenima.
Jedan eksperiment iz psihologije olakšat
će razumijevanje takve pozicije i stava. Psiholozi
su izveli eksperiment sa miševima zatvorenim u
kafeze u koje su proveli struju. U jednom kafezu
bio je prekidač kojim je miš mogao isključiti
struju, dok u drugom kafezu nije bilo takvog
prekidača. Kad su naučnici prvi put pustili
strujni šok miševima, oni su počeli skakati po
kafezu i tražiti izlaz. Nakon nekoliko pokušaja,
jedan miš je naučio da šok prestaje kad stane na
prekidač. Kasnije bi vrlo brzo nakon puštanja
struje skakao na taj prekidač i isključivao
struju i sebi i onom drugom mišu, tako da su
podjednako dugo bili izloženi naponu. Drugi
miš nije mogao sebi pomoći, jer u njegovom
kafezu nije bilo prekidača. Skakao on ili sjedio
bespomoćno u ćošku, struja se uključivala i
isključivala kad su drugi odlučivali. Nakon
ponovljenih eksperimenata, naučnici su uočili
dvije za nas važne stvari. Prvo, miševi koji su
bili u kafezima bez prekidača, dakle oni koji sebi
nisu mogli pomoći, živjeli su znato kraće, jer su
češće obolijevali od raka. Drugo, i još važnije,
kad bi uzeli miševe iz kafeza bez prekidača i
stavili ih u kafez sa prekidačem, ti miševi su i
dalje frustrirano i bespomoćno sjedili u ćošku
kafeza kad bi struja bila uključena i čekali
da neko drugi nešto poduzme. (U sličnom
eksperimentu sa psima, naučnici su psima
pokazivali šta trebaju učiniti, ali većina njih
nikad nije naučila jednostavno preći iz jednog
dijela kafeza u drugi.) Oni su naučili da sebi
ne mogu pomoći, nisu uočili da se situacija
izmijenila.11 Tako je i sa našim Bosancima.
11 Slični eksperimenti izvođeni su i sa miševima.
Mi smo ovdje ukratko prikazali najvažnije nalaze. Za više
detalja: Rita L. Atkinson et al., Hilgard’s Instroduction
to Psychology (Fort Worth, Harcourt Brace College
Publishers, 1996., 12. izdanje), 484-485, 491-492

Oni su naučili da su o njihovim sudbinama
odlučivali drugi i da je, manje-više, svejedno
šta oni činili. Decenijama je taj prekidač bio u
Beču, pa, onda, sedamdeset godina u Beogradu.
Danas, međutim, više nije tako. Bosna se možda
ne može porediti sa kafezom sa prekidačem, ali
se može reći da u njoj imaju najmanje tri-četiri
prekidača, od kojih je jedan u našim rukama,
kojim mi možemo makar ublažiti onaj udar koji
nam drugi prouzrokuju. Vrijeme je da se tako
počnemo i ponašati.
Bog nas neće pitati za obaveze drugih
Svakako, mijenjanje svijesti i navika tež-
žak je proces. Navike ne umiru od starosti! Nap-
protiv, što su starije, to su otpornije. Naši ljudi
imaju stotine izgovora zašto oni ne bi trebali
ništa činiti, uvijek kriveći druge. Kad im pon-
nestane argumenata, onda povlače onaj zadnji:
Dayton. Dok je, kažu, ovakve dejtonske Bosne,
sve je uzalud. To je samo djelimično tačno, jer
postoje kantoni, općine i institucije, kao i prob-
blemi i pitanja koja nikakav novi Dejton neće
riješiti umjesto nas. Tu spadaju korumpirani
javni funkcioneri, lijeni studenti, loši profesori,
prljave avlije, zapušteni putevi, niska produktiv-
vnost, loši izvođači radova iza kojih se diže asfalt
koji su upravo postavili itd. Dejtonski ustroj
Bosne jest veliki problem našem napretku, ali je
to problem na čije rješenje većina nas ne može
direktno i značajno uticati. Takva pitanja trebam-
mo pratiti i, koliko se od nas traži, sudjelovati u
njihovom rješavanju, ali naša prva briga trebaju
biti stvari za koje smo direktno odgovorni kao
pojedinci i zajednica, tj. naši zadaci na poslu, u
džematu, mjesnoj zajednici, općini itd.
Pitanja koja su izvan naše moći
prepustimo onima koji to mogu i dragom Bogu.
Ako se ne nađe niko da se pobrine, On će se
za to sigurno pobrinuti, kao što se pobrinuo za
Slobodana Miloševića. Ko je mogao zamisliti
na Vidovdan 1989. godine da deset godina
kasnije na Kosovu neće biti ni Miloševića,
ni njegove vojske, ni policije? A tek zamisliti
Miloševića u zatvoru u nekakvom Haagu? To je
bilo nezamislivo jer nije bilo odgovora na prvo
pitanje koje se u tom kontekstu postavljalo:
Ko će ga istjerati s Kosova i otjerati u zatvor?
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
Ali, našao se ko će se pobrinuti: Wesly Clark je
došao i zaradio penziju na Miloševiću, a onda
su Miloševića njegovi zemljaci, koji su mu
dvanaest godina ranije aplaudirali na Kosovu
polju, na isti taj praznik Vidovdan poslali u
haški pritvor.
Ili, sjetimo se kad su Sovjeti početkom
1980-ih instalirali svemirsku stanicu «Mir».
Svi smo se divili i čudili sovjetskoj sili i moći.
Da je neko tad rekao da za par godina neće biti
te države, niko ne bi povjerovao, čak bi to bilo
ismijano. Ipak, 1991. godine Sovjetski savez je
nestao kao da ga nikad nije ni bilo. Raspao se
sam od sebe, a da ga NATO, ni bilo ko drugi
nije napao, a sovjetski kosmonaut je postavio
rekord u neprekidnom boravku u svemiru zato
što Moskva nije imala para vratiti ga na Zemlju.
Da nije bilo Amerikanaca, kojima se sažalilo na
kosmonauta, Bog zna šta bi bilo s njim.
Ili, da odemo malo dalje u historiju.
Mnogi se danas osjećaju bespomoćno
pred desetljetnom okupacijom Jerusalema.
Interesantno je, međutim, podsjetiti da je
Jerusalem bio pod jednom drugom, ništa manje
okrutnom okupacijom evropskih križara oko
osamdeset godina tokom 12. stoljeća, kad je
islamski svijet još uvijek bio civilizacijski ispred
Evrope. A onda je došao Salahuddin Ejjubi
i sa svojom vojskom oslobodio Jerusalem za
narednih 800 godina.
Ova dva slučaja spomenuli smo tek toliko
da nas podsjete da je naše da radimo ono što
možemo, a da će se Bog pobrinuti za ostalo. On
je obećao da će dati da ponovo budemo ponosni
i snažni kad budemo Njegovi dobri robovi: „A
Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da
će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi!“
(Kur’an, 21:105). To je Božije obećanje i mi kao
muslimani ne bismo u njega smjeli sumnjati.
Jedino je pitanje jesmo li mi dobri robovi Božiji
na koje se odnosi ovo obećanje ili ne. Dok smo
bespomoćni na način koji smo ovdje opisali,
odgovor je sigurno da nismo. Dakle, valja nam
se mijenjati. Ali, dragi nas Bog neće silom
mijenjati. To moramo uraditi sami: Allah uistinu
neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on
sam ne promijeni (Kur’an 13:11 i 8:53). Drugim
riječima, uradimo svoj dio posla, Bog će sigurno
uraditi Svoj!
73
† MUALLIMOV ESEJ
Valja nam, svakom pojedinačno, biti
od akcije, paliti svijeće, a ne grditi mrak. Valja
nam širiti optimizam i stati na put svakom zlu
kojem možemo, jer šejtan neće prestati pozivati
ljude na zlo iz obzira ili stida. I činiti nam je
svako dobro koje možemo. A toliko je malih
stvari kojima možemo naš svijet učiniti ljepšim
i boljim.
U Bosni je, kažu zvanične statistike, do
40% nezaposlenih. Ali, kad treba Regulatornoj
agenciji za komunikacije ili Državnoj televiziji
uputiti protestno pismo zbog nepoštivanja
vjerskih osjećaja muslimana, onda nema ko
napisati to pismo, pa onda iz televizije tvrde kako
samo vrh Islamske zajednice nije zadovoljan
njenim programom i da zapravo vrši pritisak na
medije. Lično sam bio zatečen jednim potpuno
drukčijim odnosom prema javnim stvarima
i slobodnom vremenu na međunarodnom
aerodromu u San Francisku 2003. godine.
Govorimo, dakle, o Kaliforniji, čija je ekonomija
među petnaest najsnažnijih ekonomija svijeta.
I, tako, dok sam tražio prostoriju za molitvu,
priđem desku za informacije, gdje me ljubazna
starija gospođa uputi do lokacije sobe za
meditaciju. Napuštajući desk, vidim diskretnu
aluminijsku pločicu na kojoj piše: Za ovim
deskom rade volonteri penzionerskog udruž-
enja San Franciska! Kasnije mi je jedan američki
profesor pričao da njegova majka u svojoj
osamdesetoj godini svakog vikenda sa svojim
vršnjacima čisti od smeća jedan siromašni kvart
njihovoga grada koji općinske vlasti iz nekog
74 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
razloga redovno ne čiste. Molio sam Boga da
jednog dana i mi u Bosni pođemo njihovim
stopama.
A ko je čitao biografiju Poslanika, a.s., i
njegovih ashaba mogao je zapaziti da su stalno
bili u pokretu i akciji. Treba samo pročitati
kako su brzo sa riječi prelazili na djela tokom
opsade Medine pred bitku na Hendeku. Ne
sjećam se da sam igdje pročitao da su dugo bili
mrzovoljni i depresivni ili lijeni. Od toga ih je
vjerovatno čuvala i dova kojoj ih je Poslanik
često podučavao, a i sam je učio: „Moj Bože,
utječem ti se od brige i tuge. I utječem ti se od
nemoći i lijenosti. I utječem ti se od kukavičluka
i škrtosti. I utječem ti se od dugova i da o
meni odlučuju ljudi!“12 Ova se dova čini tako
potrebnom mnogima od nas danas, pa je zato
često učimo.
Na kraju, da odgovorimo na jednu
nedoumicu koja se javlja kod nekih: Ako je sve
tako kako se ovdje tvrdi, kako je, onda, Zapad
uspio kad uglavnom ne zna za Boga? Poslužimo
se Ibn Haldunovim odgovorom. On kaže da
je najbolji sistem onaj uređen po Božijoj volji,
Šerijatu. Nakon njega slijedi onaj uređen po
ljudskom razumu, a najgori je onaj uređen po
hiru i strasti.
Kad nema onog uređenog po Božijim
propisima, sljedeći najbolji je onaj ustanovljen
na razumu. To objašnjava dominaciju Zapada u
današnjem svijetu, čiji su sistemi izvan Zapada
u većini slučajeva ustanovljeni upravo na hiru i
strasti.
12 Ebu Davud, Sunen

WHY ARE WE WEAK?
Ahmet Alibasic
The text engages in probably the most
important issue of Muslims today: why are
Muslims so weak and backward? With a belief
that the present crisis of the Muslim Ummah is
multidimensional while its causes are numerous,
as a staring position, the author examines two
causes identified by the Prophet s.a.w.s: greed
and fear of death. In the context of discussion
on the subject of these two causes, the text also
engages in an issue of distrust and instilled
vulnerability. With a number of examples, it
illustrates very popular scientific thesis on
trust as a precondition for socio-political
and economic development. The text ends
with the conclusion that that helplessness of a
Bosnian man can be explained through difficult
experience from the past, but that at the same
time there is an ample number of indicators that
such state can no longer be justified as he/she
can influence his/her fate today more than ever
so in his/her recent past.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
ˮ˯Ύϔόο ϦΤϧ ΍ΫΎϤϟ
ζΘϴηΎΒϴϠϋ ΪϤΣ΃
ΪϨϋ Δϴπϗ Ϣϫ΃ ΞϟΎόϳ ϝΎϘϤϟ΍ ΍άϫ ϥ΃ ΪϛΆϤϟ΍ Ϧϣ Ϫϧ·
ϦϴϤϠδϤϟ΍ ϒόο ΏΎΒγ΃ ϲϫϭ ϻ΃ ˬϡϮϴϟ΍ ϦϴϤϠδϤϟ΍
ΔϣϷ΍ Δϣί΃ ϥ΄Α ϦϴϘϴϟ΍ Ϧϣ Ύϗϼτϧ΍ϭ .ϢϬϔϠΨΗϭ
ˬΏΎΒγϷ΍ ΓήϴΜϛϭ ΩΎόΑϷ΍ ΓΩΪόΘϣ ϡϮϴϟ΍ ΔϴϣϼγϹ΍
Ϳ΍ ϝϮγέ ΎϤϬϨϣ έάΣ ϦϴΒΒγ ΞϟΎόϳ ΐΗΎϜϟ΍ ϥΈϓ
ϲϓϭ .ΕϮϤϟ΍ Δϴϫ΍ήϛϭ ϊϤτϟ΍ :ϢϠγϭ ϪϴϠϋ Ϳ΍ ϰϠλ
ϲΘϴπϗ ϝΎϘϤϟ΍ ΞϟΎόϳ ˬϦϴΒΒδϟ΍ Ϧϳάϫ ΔθϗΎϨϣ ϕΎϴγ
ΔϠΜϣ΃ ΐΗΎϜϟ΍ ϕϮδϳϭ .ϲϤϠόϟ΍ ΰΠόϟ΍ϭ ΔϘΜϟ΍ ϡ΍Ϊόϧ΍
ΔϘΜϟ΍ Ϧϋ ΔϓϭήόϤϟ΍ ΔϴϤϟΎόϟ΍ ΔϳήψϨϟ΍ ΢οϮϴϟ ΓΪϋ
έϮτΘϟ΍ ϖϴϘΤΘϟ ΔϴγΎγϷ΍ ρϭήθϟ΍ ΪΣ΃ ΎϫέΎΒΘϋΎΑ
ΐΗΎϜϟ΍ ϲϬϨϳϭ .ϱΩΎμΘϗϻ΍ϭ ϲϋΎϤΘΟϻ΍ϭ ϲγΎϴδϟ΍
ϥΎδϧϹ΍ ΰΠϋ ήϳήΒΗ ϦϜϤϳ Ϫϧ΃ ΎΤοϮϣ ϪϟΎϘϣ
ϙΎϨϫ ϦϜϟ ˬϲοΎϤϟ΍ ϲϓ ΔϴγΎϘϟ΍ ΔΑήΠΘϟΎΑ ϲϨγϮΒϟ΍
΍άϫ ϞΜϤϟ έήΒϣ ϱ΃ ϲϐϠΗ ϡϮϴϟ΍ ΔϴϓΎϛ Ε΍ήηΆϣ
ήΜϛ΃ – ϡϮϴϟ΍ ϪϨϜϤϳ ϲϨγϮΒϟ΍ ϥΎδϧϹ΍ ϥϷ ˬϒϗϮϤϟ΍
ϲϓ ήΛΆϳ ϥ΃ – ΐϳήϘϟ΍ ϪϴοΎϣ ϲϓ Ζϗϭ ϱ΃ Ϧϣ
.ϩήϴμϣ ήϳήϘΗ
75
† MUALLIMOV ESEJ

FORMA DIJALOGA OD PETRA VENERABILISA DO NAŠIH DANA: SAŽET HISTORIJSKI PRESJEK

ISLAMOFOBIJE KROZ ANALITIČKI OSVRT NA DJELO KRIVOTVORENJE ISLAMA AUTORA
EDWARDA SAIDA

KRIVOTVORENJE
ISLAMA
Samir DEDIĆ

O knjizi naravno, uz Saidovu drugu knjigu Orijentalizam

rivotvorenje islama (Covering Islam)
K knjiga je koja je, kao što sam autor
kaže u uvodu prvog izdanja, jedan
logički slijed njegove prethodne dvije knjige,
Orijentalizama (Orientalism) i Pitanje Palestine
(Question of Palestine).
Prvo izdanje izašlo je neposredno
poslije Revolucije u Iranu i Talačke krize 1981.
godine. Iako bi sa ove distance (više od četvrt
stoljeća) moglo izgledati da je ova knjiga za
današnje prilike razumijevanja odnosa Zapad
– Islam malo zastarjela, ipak to ni izbliza nije
tako. Osim kad se uzme u obzir da su neki
statistički podaci uznapredovali, ova knjiga –
 Za one malo mlađe recimo da se pod ovim
podrazumijeva diplomatska kriza između SAD (koje
su pružile utočište iranskome Šahu nakon njegova
svrgavanja od strane Homeinijevih pristalica) i Irana
koji je u to vrijeme preživaljavao jednu duboku krizu
oko novoga preustroja države i njenoga vođstva. Iranci
su u američkom veleposlanstvu u Teheranu 444 dana u
zatočeništvu držali 52 američka građana.
 S obzirom da ovdje pod terminom islam
mislimo na islamsku civilizaciju, a ne na religiju, u daljem
tekstu ćemo, u tome kontekstu, koristiti veliko slovo i
(dakle, Islam).
 Said, naprimjer, spominje brojku od 800 miliona
– predstavlja ključ razumijevanja (smijemo
se usuditi na početku reći) američke politike
dvostrukih aršina prema islamu i muslimanima.
Naravno, još više uz činjenicu da je doživjela
i svoje drugo, dopunjeno izdanje, ova knjiga
kroz uspješnu analizu uloge medija (podnaslov
je: Kako mediji i stručnjaci određuju način na
koji vidimo ostatak svijeta) dokazuje da je islam,
iako sasvim jednostavan, onako kako ga mediji
(naravno zapadni) predstavljaju “djelimično
fikcija, djelomično ideološka oznaka, a najmanje
označavanje vjere po imenu islam”.
muslimana u svijetu (odnosno jednu milijardu u uvodu
drugog izdanja iz 1997. god). Danas je broj muslimana
(onih koji se tako izjašnjavaju), premašio jednu milijardu
i 400 miliona, ili preciznije taj broj iznosi 1.407.867.217
muslimana u svijetu. (Atlas islamskoga svijeta, Udruženje
ilmijje IZ-e u BiH, 2003., str. 809.)
 Drugo izdanje je objavljeno 1997. godine. Mi
smo u ovoj analizi koristili hrvatski prijevod ovoga izdanja
(bosanski ne postoji), u prijevodu Suzane Sesvečan,
izdanje: V.B.Z., Zagreb, 2003.
 Iako se pod Zapadom obično podrazumijevaju
Evropa i Amerika, Said se u ovome djelu više bavi
američkim medijima i njihovim odnosom spram islama,
posebno spram ‘fenomena Homeini’. (Jedno od tri
poglavlja ove knjige je posvećeno upravo Iranu).

76 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.


Islam u očima Zapada
Islam je od svoga prvog direktnog
susreta sa Evropom (711. Tarik bin Zijad
prešao je na Iberijski poluotok, Španija, kasnije
Endelus), preko križarskih ratova, pa sve do
sustavnoga proučavanja islama – kad se razvija
posebna nauka (orijentalizam), posmatran
jednostrano, podozrivo, neargumentirano i
najčešće netačno. Znači, znanstvene kritike,
argumentacije i objektivnosti nisu bile odlike
niti nekada križarskih ideologa, niti u novije
vrijeme orijentalista. Da bi sve izgledalo još
sofisticiranije, uvijek su se – prema Saidu
– starali mediji. Inače, prema njemu, “tačnost
nikad nije bila vrlina medija” (str. 83).
Murad Hofmann kaže da su Evropljani
“još u starome vijeku razvili većinu stereotipa o
muslimanima i islamu, a koje zapadni mediji još
uvijek šire i mnogi od nas još uvijek su njihove
žrtve”. Prema njemu, “tu se radi o đavoljem
krugu: s jedne strane su novinari kao i svi ljudi
žrtve iskrivljene slike islama, naslijeđene iz
prošlosti, dok je, s druge strane, ti isti novinari
još više iskrivljuju”.
Nastanak stereotipa o islamu i muslimanima
Još u rano doba, Petar Venerabilis
(1094.-1156.), benediktski opat iz Clunyja, pisao
je o tome kako je Muhammed pseudoprorok
i kako je, uz pomoć Sergijusa (Behira, koji je
bio ekskomuniciran iz Crkve) načinio sumu
kršćanskih hereza, tj. islam.10
Tokom srednjeg vijeka i ranog razdoblja
renesanse, u Evropi se islam pojmio kao vjera
 Uprkos prvom, uglavnom tačnom, prijevodu
Kur’ana (na latinski jezik) iz 1143. godine, krstaškim
ratnicima je slagano da šehadet - „Nema Boga osim
Allaha“, glasi: „Nema Boga osim Muhammeda“ (riječima:
non est Deus nisi Machometus). Prema: Murad Hofmann,
„Islam u 3. mileniju“, str. 56.
 Pošto se naša analiza bavi uglavnom Saidovim
djelom "Krivotvorenje islama", kod odlomaka koje
budemo citirali iz toga djela nećemo stavljati napomene,
već samo u zagradi broj strane iz knjige.
 M. Hofmann, „Evropa i njeni muslimanski
susjedi: konflikt ili pomirenje?“ u: Takvim 2004., str. 59.
 M. Hofmann, „Islam u 3. mileniju", str 67.
10 Vidi: Adnan Silajdžić, „Islam u otkriću kršćanske
Evrope“, str. 84-85.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
hereze, bogohulništva i mračnjaštva, navodi
Said i nastavlja: “Kršćanima je bilo važno to što
je Muhammed lažni prorok, sijač nesuglasica,
sladostrasnik, licemjer, vražiji posrednik” (str.
3). U novije doba ta slika mržnje prema islamu
ogleda se u poređenju imama Homeinija sa
Hitlerom,11 pri čemu je Homeini predstavljen
kao “tiranin, mrzitelj, huškač i prijetnja
svjetskome miru i redu”, a njegovo djelo Islamic
Government (Islamska vlada) kao Hitlerovo djelo
Mein Kampf (Moja borba) (str. 32).
Naravno da će Iran, barem nakratko,
izići iz američke orbite ineresiranja posebno u
postjedanaestoseptembarskome periodu, gdje
će u sferi interesa biti, kako to Stephen Schwartz12
imenuje vehabizam, koji je prije 11. septembra
u zapadnjačkim znanstvenim krugovima
bio svjesno zanemarivan zbog eksploatacije
(saudijske) nafte.
Međutim, ovdje se sada, kao što mnogi
primijetiše, uočavaju upravo dva Schwartzova
lica; opisijući radikalne pokrete kod muslimana
(kakav je po njemu vehabizam), on govori
o jednome novome elementu – naravno
nemogućem – islamofašizmu.13
11 I danas se na Internetu, iako Iran nema nikakve
veze sa ‘jedanaestim septembrom’ (većina optuženih
su porijeklom iz Saudijke Arabije), može pronaći dosta
stranica koje stavljaju usporedne slike, s jedne strane
Hitlera sa nasprijed podignutom rukom, a s druge strane
slike imama Homeinija. Te su scene začinjene krvavim
prizorima sa obilježavanja Ašure ili još upečatljivije
uniformisanim djevojkama (policajkama) sa hidžabom
na glavi, koje u redovima kao jedan, izvode svoje vježbe.
Kao primjer ovakvog poređenja pogledaj: http://www.
home.earthlink.net/%7Esableghost/islam.html
12 Ovdje moramo napomenuti da se sa samom
tezom njegova djela ("Dva lica islama") ne slažemo. On je
pokušao pokazati dvije strane muslimanskoga iskazivanja
islama; onu univerzalno-pluralističku (što on u stvari i
jeste) i onu ideološko-totalitarističku (što on nikako nije
– jer ga ljudi takvom bojom boje). U tome nastojanju
je, svjesno ili nesvjesno, pomiješao islam kao religiju
(univerzalno učenje o predanosti Bogu) i „islam“ kao
ideologiju (vremensko - oscilatorno, često režimsko - što
i sam nagalašava) ideologiziranje islama kao takvog.
Naravno, i jedno i drugo se u svojoj isprepletenosti od
najranijih vremena (nakon preseljenja Poslanika islama)
do danas oblikovalo u nešto što nazivamo islamskom
civilizacijom. Schwartz je želeći prikazati današnju
islamsku civilizaciju kroz ideologizirano učenje islama
(sad vjerovatno nesvjesno) pomiješao sve to.
13 S. Schwartz, „Dva lica islama“, str. 244.
77
† MUALLIMOV ESEJ
Zar to nije ono upravo prije spomenuto
što poredi islamsku revoluciju u Iranu i
nacizam?! Ne da se drukčije zaključiti osim da
je to zajednička škola američkoga novinarstva.
Upravo to i Said ističe posebno na primjeru
Irana i naglašava:
“Homeinijeva knjiga Islamic Government
u Americi je štampana pod naslovom Ajatullah
Khomerini’s Mein Kampf – Moja borba Ajatollaha
Homeinija. Ova knjiga popraćena je analizom
izvjesnog izvještača New York Posta Georgea
Carpozija, gdje on, između ostaloga, zaključuje:
“Osnovna razlika između autora Mein Kampfa
(Hitlera, op.a.) i sastavljača nezanimljive
Islamske vlade je to što je jedan bio ateist, dok se
drugi pravi da je Božiji čovjek”.14
Kao rezultat stereotipiziranja većine
onog što se da povezati sa islamom, Schwartz
opisuje Sejjida Kutba, koji je bio razočaran
zapadnjačkim načinom života, kao “egipatskog
prostaka iz nepoznatog sela, u dalekom kotaru
za koji nikad niko nije čuo…”15
Kako su srednjovjekovni stereotipi imali
svoj kontinuitet do danas, svjedoče sljedeće
činjenice:
Njemački prijevod Kur’ana iz 1616.
godine nosio je naslov: “Der Turcken Alcoran,
religionund aberglaube” – Turski Kur’an, religija i
praznovjerje (preveo Salomon Schweigger), a iz
1772. godine Die Turkishe Bibel – Turska Biblija
(preveo David Friedrih Megerlin).
Hofmann to tumači u kontekstu razvoja
slike islama pod evropskom opasnošću od
Turaka.16
Poznati francuski orijentalist Ernest
Renan promišljao je islam na način njegovog
postepenog izumiranja uporedo s razvojem i
širenjem evropske znanosti.17
Dovoljno govori i samo nazivanje
muslimana muhamedancima. Svakako da su
to dva nespojiva termina. Jer, za razliku od,
npr. kršćanstva (koje se temelji na Kristovoj
ličnosti), islam svoj korijen ne crpi samo iz
Muhammedove, a.s., osobe, već prvenstveno iz
Kur’ana. Naravno da je namjera više nego očita.
14 Prema: E. Said, nav. djel., str. 32.
15 S. Schwartz, nav. djel., str. 190.
16 Hofmann, nav. djel., str. 56.
17 Prema: A. Silajdžić, nav. djel., str. 210.
78 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Željelo se islamu istrgnuti univerzalnost, koja je
njegova karakteristika, za razliku od kršćanstva
i judaizma.18
U novije vrijeme ovo je očito u
primjerima ideologa države Izrael i njihovih
izjava: Ben Gurion: “Ne bojimo se ničega osim
islama”, Ytzhak Rabin: “Islamska vjera je naš
jedini neprijatelj” i Shimona Pereeza: “Nećemo
biti sigurni sve dok islam ne spusti svoj mač”.19
Ovo odjekuje i u izjavama radikalnih
zapadnoevropskih političara: Jean Marie le Pen
poziva da se zaustavi islamizacija Francuske,
Franc Schonhuber kaže: “Nikada se zelena
zastava islama neće vihoriti nad Njemačkom”,
a danska politička partija Denmark progressive
party kao svoj izborni slogan uzima: “Danska
bez muslimana”.20
Kao primjer dvostrukih aršina Zapada
naspram muslimana, Zijauddin Sardar ističe:
”Francuskinja sa šalom je šik (zgodna), a žena
muslimanka sa šalom je prijetnja civilizaciji!”21
Govoreći o pluralističkoj etici Evrope
prema malima i drukčijima, Hofman ipak ističe da,
”čim islam uđe u igru, slika se drastično mijenja.
U sekundi pada prag tolerantnosti. Brada, koja
se kod Che Guevare smatra progresivnom,
kod muslimana se smatra regresivnom. Uz
mahramu, koja na slikama krasi Marijinu
glavu, vezane su pozitivne emocije, ali kad se
vidi na glavi muslimanke, emocije su drukčije.
Kad bi muslimani klali životinje za hranu na
islamom dozvoljen način, to bi se protumačilo
kao prijestup protiv zakona o zaštiti životinja,
a kada to rade jevreji, to će se sasvim drukčije
protumačiti.”22
18 Islam nema ekskluzivistički pristup teoriji
spasenja ka o što je to kod kršćanstva koje kaže: ‘’Extra
ecclesiam nulla salus’’ - izvan Crkve nema spasenja, ili
kod židovstva gdje oni ističu da su odabrani narod Božiji.
Usp: Kur’an (2:111-112).
19 E. Said, Krivotvorenje islama, uvod II. izdanju,
str. XXII-XXIII.
20 Prema: E. Karić, „Da li je ‘euro-islam’ utopija ili
realna šansa i za islam i za Evropu“, u: Novi muallim, br.
5, str. 46.
21 Isto, str. 46., o tome kako zemlje EU sa najvećim
procentom muslimanske manjine tolerišu nošenje
mahrame vidi kraći tekst pod naslovom „Kako Europa
muslimankama tolerira nošenje marama“, na: http://
preseljenje.javno.com/hr/svijet/clanak.php?id=122312
22 Hofmann. nav. djel., str. 65-66.
 MUALLIMOV ESEJ †

Uloga medija u kreiranju slike o islamu dominaciju i hegemoniju koju su prije nje
u islamskome svijetu imale Velika Britanija
Kako medijska slika oblikuje
i Francuska. Dolazi do promjene interesa.
svijest javnoga mišljenja, to su ovakovrsna
Dakle, sada je Americi u interesu da održi tu
predstavljanja muslimana vrlo opasna za
hegemoniju. Kad je potrebno zaprijetit će i
budućnost, ne samo etike pluralnosti, već i samog
vojnom silom. Međutim, „za razliku od npr.
života običnoga čovjeka. Prema Saidu, vojnom
Indije ili Kine, islamski svijet nikad nije bio
konfliktu prethodi medijski rat. Hofmann na
pripitomljen ili pobijeđen“. Primjer je revolucija
tome tragu kaže da bi konflikt u Bosni (tako ga
u Iranu.
on na ovome mjestu imenuje) imao drukčije
Tako i američki mediji sada preuzimaj-
ishode da su neke zapadne sile bile pod manjim
ju ulogu sataniziranja muslimana. Said navodi
uticajem islamofobije.23 Islamofobija koja se vrlo
jedan ilustrativan primjer. Časopis Time je na
jasno da primijetiti iz već spomenutih izjava
naslovu stranu (1979.) stavio sliku bradatog muj-
zapadnoevropskih političara, svoju kulminaciju,
jezina kako uči ezan. Ova mirna scena – ističe
posebno u Americi (ali, i ne samo u Americi24)
Said –popraćena je naslovom, ni manje ni više
doživjela je nakon nesretnog jedanaestog
nego: Buđenje militarizma. Said ovo iznosi na 12.
septembra.
strani svoga rada i zaključuje: „Mirna i dekorat-
Vratimo se ponovo Edwardu Saidu i
tivna slika gotovo rutinski napravljena u Evropi
njegovu djelu Krivotvorenje islama. Kao poseban
kao aspekt opće kulture, pretvorena je sa samo
američki sindrom, on navodi ulogu Izraela u
dvije riječi u opću američku opsesiju“. Said ovdje
kreiranju slike muslimana na Srednjem Istoku,
želi pokazati kako je američko poimanje islama
posebno nakon II. svjetskog rata. Izrael kao
u medijima agresivnije u odnosu na evropsko.
„jedina demokracija“ na Srednjem Istoku i „naš
Možda i jest, posebno u kontekstu Irana, ali
snažni saveznik“ uvijek se prikazuje kao žrtva
bismo kazali da je, ustvari, orijentalistički dis-
islama. Said navodi dva različita parametra
skurs poimanja islama u Evropi vjerno kopiran
islamskoga dodira sa Zapadom. Dok je
i u Americi. On tu jednakost i sam ističe riječ-
Evropa imala toliko dugu i osebujnu tradiciju
čima: „Za današnju javnost u Americi i Evropi
kolonijalnog, kulturnog, civilizacijskog, pa ako
islam je posebno neugodna ‘vijest’. Mediji, vlad-
hoćete i vojnog dodira sa islamom, dotle je veći
da, geopolitički stratezi i akademski stručnjaci
američki interes za islam iskazan tek poslije II.
za islam (iako su marginalni za kulturu općenit-
svjetskog rata. Dok se Islam u Evropi otkrivao
to), svi su saglasni: ‘Islam je prijetnja zapadnoj
pod glamuroznim svjetlom orijentalizma i
civilizaciji’“ (str. 108). Ovu prijetnju utemeljio
na stranicama vodećih časopisa, dotle se u
je američki znanstvenik Bernard Lewis svoj-
američkim akademskim krugovima islamu
jim esejom iz 1993. pod naslovom The Roots of
prilazilo obično po tihim kutovima bogoslovija.
Muslim Rage (Korijeni muslimanskoga bijesa).
Nagli poticaj za američkim dodirom sa
Nju je preuzeo i Huntington u svojoj teoriji gdje
islamom bila su medijski zanimljiva pitanja
kao glavni problem i on vidi islam, odnosno
poput nafte, Irana, Afganistana ili terorizma
islamsku civilizaciju. Još jedan primjer navodi
(str. 12). On smatra da je upravo ta promjena
Said kao primjer objektivnoga i neobjektivnoga
zapadne interesne sfere za islam (od Evrope ka
prikazivanja stvarnosti. To je primjer izvještav-
Americi) donijela izvjestan nastavak slijeda koji
vanja New York Timesa (Amerika) i Le Mondea
su utemeljili orijentalisti. Amerika je preuzela
(Francuska) o Krizi talaca u Teheranu iste godin-
23 Isto, str 69. ne (1979.) (str. 72.).
24 O itekako povećanom prisusustvu islamofobije Gotovo da ne treba ni spominjati
u Evropi nakon 11. Septembra 2001., vidi izuzetno dobro talijansku spisateljicu Orianu Fallaci i njene
urađen izvještaj od strane European Monitoring Centre blasfemije na sve ono što i najmanje miriše
on Racism and Xenophobia pod naslovom „Summary
Report on Islamophobia in the EU after 11 September
na islam. U novije vrijeme je njenim stopama
2001“ na web strani: http://www.mcb.org.uk/Synthesis- krenula Suzan Winter (Susanne Winter).25
report_en.pdf
25 Ova pravnica - glavni kandidat desničarske

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 79

† MUALLIMOV ESEJ
Bilo je tu, naravno, i pozitivnih primjera
i objektivnih pogleda na islam i muslimane
Evropljana nemuslimana. Primjera radi,
Michael Hart je u svojoj knjizi o 100 najvažnijih
ličnosti u svjetskoj historiji stavio Muhammeda,
a.s., kao najvažniju ličnost. Hans Küng, koga je
zbog njegovih tolerantnih pogleda na islam i
Muhammeda, a.s., Crkva ekskomunicirala, kaže
sljedeće: „Kao kršćanin mogu biti uvjerenja da
sam ja, ako sam za svoj život i umiranje izabrao
ovoga Isusa kao Krista, izabrao i njegovog
nasljednika Muhammeda, ukoliko se on poziva
na istoga Boga i na ovoga Isusa“.26
Ideološka potpora medijima
Dr. Louay M. Safi, profesor političkih
nauka na Međunarodnom islamskom
univerzitetu u Maleziji, ističe da je „medijska
kampanja protiv islama politički motivirana,
da je vode moćni centri zapadnoga društva
koji u islamu vide potencijalnu globalnu snagu
i civilizacijsku alternativu koja je u mogućnosti
nadvladati zapadnu hegemoniju“. Ta kampanja
finansirana je iz određenih centara moći
zapadnoga društva iz kojih se kroji globalni
poredak današnjice te vrlo često – prema Safiju
– „iskrivljavanje imidža islama i muslimana
predstavlja pažljivi napor određenih neislamskih
agencija i izvještača koji iz mržnje i bolesne
svijesti koriste nekoliko taktika da diskreditiraju
islam i da okaljaju muslimane“, navodi on.27
Serijska proizvodnja stručnjaka za islam
Ovdje dolazimo do novog momenta
kome je i Said pridao mnogo pažnje, posebno u
zadnjem dijelu svoje knjige pod naslovom Znanje
i moć. Taj novi moment se ogleda u činjenici
Slobodarske partije u Grazu (do prije tri godine,
prije velikog razdora, najjači čovjek u Slobodarskoj
stranci bio je Joerg Heider) ide toliko daleko
da Poslanika islama naziva pedofilom. Više na:
http : / / t e s t . r ij a s e t . b a / i n d e x . p hp ? opt i on = c om _
content&task=view&id=2683&Itemid=59
26 Hans Küng i Josef Van Ess, Kršćanstvo i svjetske
religije – islam, Svjetlo riječi, Livno, 1995., str. 207.
27 Louay M. Safi, Islam i globalni izazov –
iskrivljavanje slike o islamu od strane globalniih medija,
u: Novi Muallim, br. 5, str. 64.
80 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
da, kao što je i Safi primijetio, geopolitički
stratezi oblikuju sliku islama. Ova slika islama
obavezno je obojena stereotipima u kojoj smo
mi protiv njih. Sada se ističe hudud – kazneno
pravo – koje oblikuje sliku islama kao tiranina
koji uništava ljudska prava. Sve ono negativno,
fundamentalizam, terorizam, militarizam i
razni izmi dobijaju neizbježno etiketu islamski.
Ishitreno se javljaju ini stručnjaci i eksperti za
islam koji, onda, stručnjački tumače kako se od
islama nije moglo drukčije ni očekivati. Bilo je
samo vrijeme kad će islam otkriti svoje pravo
lice, kažu oni. Ovaj krug serijske proizvodnje
informacija završava se (ili, pak, počinje?) kod
serijski proizvedenih akademskih stručanjaka
za oiIslam na Zapadu. Ta akademska zajednica,
prema Saidu (str. 113), prilazi islamu analizira-
jući ga kroz nacionalne i korporacijske potrebe
tako što iz „goleme količine islamskih detalja
izdvojii odgovarajuće islamske teme i na kraju
te teme (ekstremizam, nasilje i tako dalje)
definiraju i islam i proučavanje islama te
isključuju sve što se ne uklapa u njih“.
Taj zatvoreni krug korporacija – vlada
– sveučilišta Said označava (str. 114) kao “staru
školu pisanja o islamu“. Naime, u ovome krugu
više se ne zna gdje je početak, a gdje je kraj,
jer sve je tako sofisticirano i isprepleteno da se
jedno područje koje je kopirano iz prethodnog
automatski skenira na naredno.
„Mnogo se ulaže na to ponavljanje i
dobro vođeni sistem pokroviteljstva. Stariji
stručnjaci iz ovoga područja, bili oni iz vlade,
korporacija ili sveučilišta, međusobno su
povezani i s donatorima. Mladi znanstvenik
ovisi o toj mreži da bi dobio subvencije, da
ne spominjemo zapošljavanje i mogućnost
objavljivanja u afirmiranim časopisima.
Ponuditi neprijateljsku kritiku priznatim
znanstvenicima ili njihovome radu na ovome
području prevelik je rizik, više nego u području
opće povijesti ili književnosti. Kao posljedica
toga, osvrti na knjige bljutavi su i većinom
pohvalni, kritika je jednoglasno ugurana u
najpedantniji mogući jezik. Nikad se ništa ne
kaže o metodologiji ili pretpostavkama“ (str.
114). Said nastavlja: „Metodoloških istarživanja,
jednostavnio, nema: student koji želi napraviti
karijeru u studijama Srednjeg Istoka prije svega

morat će proći mnogo teških i dosadnih godina
da stekne diplomu... Zatim će steći magisterij
ili međunarodnu diplomu o temi koja će biti
zanimljiva onima koji zapošljavaju taj kadar
(vladi, naftnim kompanijama, međunarodnim
ulagačkim kućama, građevinskim firmama)
i, napokon, radove će nastojati objaviti što
brže u obliku studija slučaja... Mediji će se
činiti povoljnijom pozornicom, na kojoj će se
moći pokazati stručnost, od, naprimjer, općeg
znanstvenog časopisa...“ (str.117) te ističe kako
„problemi nastaju kad obuka stvara cehove
i novinarske ‘stručnjake’ koji, gubeći dodir
sa stvarnostima u zajednici, dobar razum i
intelektualnu odgovornost, promoviraju interese
posebnih skupina po svaku cijenu ili se voljno i
nekritički stavljaju u službu moći. U oba slučaja,
strana društva i kulture poput islama završavaju
tako da se o njima više izvještava nego da ih se
objašnjava i pokušava shvatiti“ (str. 128).
Said se, nakon svega, na 129. strani pita:
“Treba li staviti intelekt u službu moći ili u služ-
žbu kritike, zajednice, dijaloga i osjećaja za mor-
ral“ i odmah zatim daje odgovor: „Ako je povij-
jest znanja o islamu na Zapadu bila odviše blisko
povezana s osvajanjem i dominacijom, došlo je
vrijeme da se te veze potpuno raskinu“.Možda
su posljedice medijskog iskrivljavanja islama
najjače na filmu, jer on ostavlja i duboki vizue-
elni dojam. Said navodi primjer filma Jihad in
America (Džihad u Americi, 1995. godine) koji
potpisuje izvjesni Steven Emerson. Said ističe
(str. 58) da „svrha ovoga filma jest zagovaranje
protiv islama kao zlokobnog uzgajivača okrut-
tnih, bezosjećajnih ubojica spletkaroša i nasiln-
nika. U sceni za scenom (sve su izolirane iz bilo
kakvog stvarnog konteksta) gledamo bijesne
bradate imame koji bijesne protiv Zapada i pog-
gotovo protiv židova, prijete genocidom i ratom
protiv Zapada koji neće imati kraja. Do kraja
filma gledalac je uvjeren da SAD ima veliku i
složenu mrežu tajnih baza, centara i tvornica
bombi i da su one namijenjene korištenju prot-
tiv nevinih građana koji ništa ne sumnjanju“.28
28 Kako ovakve avanture mogu imati vrlo pogubne
ishode svjedoči događaj iz (2004.) godine, koji se dogodio
u Holandiji. Naime, jedan Marokanac (s holandskim
državljanstvom, 26 godina) je na ulicama glavnog grada
- Amsterdama, usred bijela dana, na monstruozan način
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
Film je strahovito sjeo američikim gledaocima.
Iste godine (kakve li koincidencije) događa se
bombaški napad u Oklahoma Cityju. Mediji su
pohrlili da pozovu Emersona – u njihovim očim-
ma sada već stručnjaka za terorizam – i upitaju
ga ko je odgovoran za napade. Emerson nije ni
najmanje oklijevao da javno objavi da su za to
djelo odgovorni ljudi sa Srednjeg Istoka. Uopće
se nije ni pojavljivao kad se otkrilo da su počinio-
oci domaći ekstremisti (bijelci, ujedno i protes-
stanti). Krug se zatvara onda kad ovakve i slične
predstave muslimana i islama dobiju svoje mjes-
sto u školskim udžbenicima. Kad su muslimani
u Hessenu (Njemačka) 1997. godine, od preds-
sjednika komisije za zaštitu ustava SR Njemačke
Petera Frisha, zahtijevali da se konačno školske
knjige oslobode antiislamskih sadržaja, on je na
kraju ljutito rekao da se ne može prihvatiti sve
što zahtijeva neka manjina.29 Da su ovi zahtjev-
vi bili osnovani potvrđuju i izjave Wolfganga
Hoybkina iz njemačkog Instituta za obrazovne
programe, koji je, na međunarodnoj konferenc-
ciji30 pod nazivom Arapsko-evropski dijalog: slika
arapsko-islamske kulture u udžbenicima historije u
školama u Evropi, između ostaloga rekao i ovo:
„Trebamo priznati prisustvo mnogobrojnih pog-
grešaka u školskim programima u evropskim
zemljama po kojima naš nastavni kadar radi sa
učenicima... Analize koje smo radili na Institutu
u vezi sa tekstovima školskih udžbenika u Evrop-
pi o islamu potvrdile su postojanje relativno
malo pravih informacija o islamu“.
Dr. Samija Bebress, jedna od sudionica
konferencije, ističe: „Uočljivo je da školski
udžbenici historije u Evropi predstavljaju
ubio holandskog režisera Theo Von Gogha – režisera filma
koji je na gotovo jednako monstruozan način prikazao
„status“ žene u islamu. Ubrzo je planula „osveta na
osvetu“ čiji je ishod bio nekoliko spaljenih islamskih škola
i džamija u Holandiji. O ovome vidi više u: Preporod od 1.
decembra 2004., pod naslovom, „Bajram kakav Holandijia
ne pamti!“, str. 19. Holandski desničarski zastupnik Geert
Wilders, vođa Stranke za slobodu (PVV) izgleda izaziva
sličnu sudbinu praveći film koji će ‘osvijetliti’ kako on
opisuje ‘fašističke’ pasaže u Kur’anu. Vidi više u: Preporod
od 1. februara 2008, str. 10.
29 Prema: M. Hofmann, „Islam u 3. mileniju“, str. 67.
30 O ovoj konferenciji i zaključcima do kojih je
došla pročitaj u: Preporod od 15. januara 2005, str. 39., a
pod naslovom: „Vrijeme je za izlazak iz začaranog kruga
koji vodi mržnji“.
81
† MUALLIMOV ESEJ
arapsko-islamsku civilizaciju u iskrivljenoj
slici, slici koju su formirali takozvani zapadni
orijentalisti, a ne eminentni historičari“.
Suvišno je isticati kakve je sve negativne
posljedice po dijalog i prijateljski odnos
među religijama na globalnom planu imalo
skrnavljenje lika Poslanika islama Muhammeda,
a.s., kroz neprihvatljive karikature u famoznim
danskim novinama Jyllands-Posten. Najbolje su
to ilustrirali demonstracije i neredi širom svijeta.
I možda opasnija od svega toga su krivotvorenja
Riječi Božije – Časnoga Kur’ana.31 Čak pojedine
korporacije idu dotle da pišu nov’ Kur’an pod
različitim pravim imenima. Posljednji takav
projekt nosio je naziv Al-furqan al-haqq, a na
engleskom: The True Furqan – Pravi ‘Furkan’
(Kur’an). Ova bestijalna podvala muslimanima
izvjesnih korporacija Raid i Smith Richardson ne
bi imala toliko odjeka opet bez podrške medija,
u ovome slučaju najviše interneta.32
„Nimalo nije lahka zadaća opovrgavanje
ovoga pogrešnoga predstavaljanja prave slike
islama. Zahtijeva potpunu saradnju među
muslimanskim organizacijama i visokoškolskim
institucijama kako bi to omogućilo ujedinjavanje
svih raspoloživih muslimasnkih resursa.
Također, to zahtijeva i unaprijeđenje umjetničkih
i tehnoloških dostignuća i mogućnosti
neophodnih za korištenje širokog spektra
masmedijskih prednosti za komunikaciju te tim
putem prenošenja poruke islama“.33
U tome pravcu je i Osnivačko vijeće Lige
islamskih naroda apeliralo na muslimanske
vlade i organizacije, obrazovne institucije
i asocijacije, elektronske i druge medije u
njihovim zemljama da udruže djelovanje na
razobličavanju svih formi neprijateljskih pod-
vala na pravilnoj interpretaciji islama, na
budnom čuvanju Kur’ana Časnog onako kako
nas sam Kur’an podučava: „Knjiga ti se objavljuje.
Pa neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe
31 O ovome vidi tekst „Cionističke podvale – novi
pokušaj krivotvorenja Časnoga Kur’ana“, u Preporod od
15. marta 2005., str. 22.
32 Naime, ova „knjiga“ (samo naka je jasno, uopće
nema veze sa Kur’anom, nago je napisana, a potom tako
nazvana) se može čitati i na Internetu na stranici: http://
www.islam-exposed.org/index.htm
33 Louay M. Safi, „Islam i globalni izazov –
iskrivljavanje slike o islamu..., str. 71.
82 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
zbog nje – da njome opominješ! A i vjernicima
opomena je ona!“ (‘A’raf: 2)34
Zaključak
Edward Said, rođeni Palestinac, čitav
svoj život nastojao je izgraditi mostove između
dva svijeta: svijeta u kome se rodio i svijeta u
kome je živio i djelovao. Nastojao je braniti
prava onih poniženih i povrijeđenih, ma ko
da su oni bili. Što je najbitnije u svemu tome,
uvijek je tražio objektivnost. Said, koji sam
za sebe kaže da osobito nije niti religiozan,
niti islamskog porijekla,35 te svoje manire
doslovno je predstvaio i u ovoj svojoj knjizi.
Ističući kako i druga strana (Islamski svijet)
snosi dio odgovornosti zbog takve slike islama
i muslimana u očima Zapadnjaka, on veli: „I
islamska zajednica tumačenja i zapadna ili
američka (kako je oblikuju uglavnom masmediji)
usmjerili su, nažalost, mnogo energije na mali
dio međusobne konfrontacije i u tome procesu
zanemarili su sve što se nije ticalo toga sukoba“
(str. 49). Kako živimo u vremenu u kome je
(kako to mnogi vole kazati) sila argumenata
vrlo slaba, a argumenti sile mnogo jaki, naš
zaključak je sljedeći: Uz bolje muslimansko
ovladavanje medijima (i ne samo medijima)
kako bi se predstavila prava slika islama, i jedna
i druga strana moraju više tražiti zajedničke
crte i isticati pozitivne karakteristike suprotne
strane. Nikako se slojevita struktura realnoga
stanja islamskoga svijeta ne smije posmatrati
površno i jednoobrazno. To će rađati samo
nove stereotipe. Islamu se, a posebno njegovoj
vrlo slojevitoj i višestranoj civilizaciji (različitim
kulturnim regijama, u općem, i različitim
pojedinačnim zemljama, u užem smislu) mora
prići znatno dublje, ozbiljnije, obazrivije i,
na kraju, iskrenije. Nikako se veličina islama
(iskrena predanost volji Božijoj) ne smije
identificirati sa zloupotrebom islama onih koji
nisu predani Bogu, bez obzira tvrdili oni za sebe
da su muslimani ili ne.
Zloupotrebe postoje i sa jedne i sa druge
strane, ali, ako želimo nastaviti živjeti u duhu
istinske pluralnosti, moramo se boriti protiv
34 U: Preporod od 15. marta 2005., str. 22.
35 Vidi njegovu knjigu na strani 33.

njih svom žestinom. Tračak nade u istinsku
pluralnost daje skorašnja korespondencija
između islamskih i kršćanskih učenjaka o
nužnosti dijaloga među religijama. Naime,
12. septembra 2006. godine na Univerzitetu
Regensburg u Njemačkoj, papa Bendikt XVI.
Održao je predavanje u kome je u negativnom
kontekstu iznio vrlo neumjesne komentare o
poslaniku Muhammedu, a.s. Papa je, u duhu
dobro uhodanih islamofobičnih klišea, i sam
ušao u začarani krug ekskluzivističkog pristupa
teoriji pravovjerništva. Upravo ovakav pristup
ekzluzivističkom pravu nad istinom i dovodio
je do nerazumijevanja među religijama, a što je
najveća barijera na putu dijaloga i zajedništva.
Ovo je bio povod međuvjersko-liderskoj
korespondenciji na globalnom svjetskom
nivou. Neki su ovu korespodenciju već nazvali
historijskom. Već 13. oktobra 2006. godine
(mjesec od Papinog kontraverznog govora),
38 islamskih lidera – muslimanskih alima i
intelektualaca – uputili su Otvoreno pismo papi
Benediktu XVI.36 u kome sugeriraju na proiz-
voljne simplifikacije prilikom navođenja
izvjesne debate između cara Manuela. II
Paleologa i jednog učenog Perzijanca. Inicijator
ovog pisma je jordanska Kraljevska akademija
Alu’l-Bejt iz Ammana. Pismo je objavljeno
u prestižnom islamskom svjetkom časopisu
Islamica. Iako je ovo pismo putem Papinog
sekretarijata dostavljeno i njemu lično, on se nije
službeno oglasio. Kako je upornost u dobrim
namjerama bitna pokazuje po drugi put pružena
ruka dijaloga muslimaskog intelektualno-
vjerskog establišmenta. Ovaj put je to otvoreno
pismo na 29 stranica, pod naslovom Zajednička
riječ između nas i vas, koje su 138 učenjaka i
vjerskih lidera (među njima i reisu’l-ulema dr.
Mustafa Cerić) poslali “liderima kršćanskih
crkava cijelog svijeta”.37 Ovo pismo upućeno je
13. oktobra 2007. godine, na godišnjicu prvog
36 Ovo pismo u cjelosti na bosanskom jeziku
možete pročitati u: Preporod od 1. novembra 2006, str. 24-
25., pod nazivom: „Otvoreno pismo njegovoj eminenciji
papi Benediktu XVI“.
37 O ovome vidi više u: „Neka razlike među
nama ne uzrokuju mržnju i sukob“, Preporod
od 15. novembra 2007, str. 9., a pismo u cjelosti
pročitajte na: http://www.acommonword.com/index.
php?lang=en&page=downloads
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV ESEJ †
pisma, koje je tada naslovljeno samo na Papu,
a sada je pismo upućeno “liderima kršćanskih
crkava cijelog svijeta”. Glavna poruka inicijative
glasi: „Neka razlike među nama ne uzrokuju
mržnju i sukob“. Inicijativa je naišla na pozitivan
odjek širom svijeta, posebno u Evropi i Americi.
Odgovor na ovo uslijedio je 18. novembra 2007.
godine, kad je New York Times u plaćenom
oglasu objavio odgovor 300 kršćanskih učenjaka
i vjerskih lidera pod naslovom: Voljeti Boga i
susjeda zajedno. Inicijativa je potekla od četverice
učenjaka sa Centra za vjeru i kulturu pri Jelskoj
bogoslovnoj školi (Yale Divinity School).
I Papa se oglasio (19. novembra, 2007.
godine) preko državnog sekretara kardinala
Tarcisija Bertonea i u Vatikan pozvao pred-
stavnike 138 potpisnika pisma muslimanskih
čelnika.38 Ovu inicijativu su podržale sve
kršćansko-hrišćanske denominacije. U uvodu
pisma 300 kršćanskih učenjaka i vjerskih
lidera navodi se kako se „muslimani i kršćani
nisu uvijek rukovali u prijateljstvu i kako su
njihovi odnosi ponekad bili zategnuti, čak
okarakterizirani izravnim neprijateljstvima”.
„Pošto Isus Krist kaže: ‘Prvo izvadi brvno iz oka
svoga, pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun
iz oka susjedova’ (Matej, 7:5), želimo otpočeti”
(navode autori pisma, op.a.) “priznajući da su u
prošlosti (npr. križarski ratovi) i sadašnjosti (npr.
ekscesi ‘rata protiv terorizma’) mnogi kršćani
krivi za grijehe prema našim muslimanskim
susjedima. Prije nego što se ‘rukujemo s vama’
kao odgovor na vaše pismo, tražimo oprost
od Jedinog Svemilosnog i od muslimanske
zajednice širom svijeta”...39
Kako, kao što i sami autori ovog pisma
ističu, “budućnost svijeta ovisi o miru između
muslimana i kršćana”, ovo bi uistinu mogao biti,
ako ništa drugo, početak historijskoga dijaloga
ljudi Knjige, posebno zato što se sredinom tekuće
2008. godine najavljuju konkretniji koraci u
realizaciji ovoga globalno značajnog projekta.40
38 Vidi o ovome na: http://test.
rijaset.ba/index.php?option=com_
content&task=view&id=2369&Itemid=59
39 Opširnije: „Voljeti Boga i susjeda zajedno”, u:
Preporod od 15. decembra 2007, str. 4.
40 Prema: „Aktivnosti se nastavljaju na najvišoj
akademskoj razini“, Preporod od 1. februara 2008, str. 7.
83
† MUALLIMOV ESEJ
COVERING ISLAM
Form of dialogue from
Petar Venerabilis until present
Samir Dedić
The author takes the reader through
historical course of intercultural and
interreligious meeting and dialogues. This text
offers the other side of the medal, i.e. meeting
point of different cultures and civilizations viewed
through often distorted mirror. This distorted
mirror offered distorted image of the other and
the different. Islamophobia, fear from the other
and the different, spills over into an open, often
violent hatred towards Islam and Muslims that
exists from the early times to the present day.
By taking us through the work of Edward Said
Covering Islam, the author of this essay takes the
reader through historical prism of non-objective
discourse towards Islam from the time of Peter
Venerabilis, Benedictine abbot from Clugny,
to the contemporary islamophobics like Italian
writer Oriana Fallaci, the members of various
right-wing parties seated at the parliaments
throughout EU such as Ms. Susanne Winter
– key candidate of the right-wing Freedom
Party of Austria in Graz or Mr. Geert Wilders
– Dutch right-wing representative and leader of
the right-wing People’s Party for Freedom and
Democracy.
Nevertheless, there were some positive
examples and objective views of Islam and
Muslims offered by non-Muslims. The author
includes some of the names such as Michael
Hart, Hans Küng or Edward Said, himself.
84 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
ϡϼγϹ΍ ήϳϭΰΗ
΍άϫ ΎϨϣϮϳ ϰϟ· βϴϠϴΑ΍ή˶Ϩ˶ϓ ήΘϴΑ ΪϬϋ Ϧϣ έ΍ϮΤϟ΍ ϞϜη
ζΘϳΪϳΩ ήϣΎγ
ϲΨϳέΎΘϟ΍ έΎδϤϟ΍ ήΒϋ ΉέΎϘϟ΍ ϝΎϘϤϟ΍ ΍άϫ ΐΗΎϛ ΩϮϘϳ
΍άϫ νήόϳ .ϥΎϳΩϷ΍ϭ ΕΎϓΎϘΜϟ΍ ϦϴΑ έ΍ϮΤϟ΍ϭ ˯ΎϘϠϟ
ϱάϟ΍ Δϴϟ΍ΪϴϤϟ΍ Ϧϣ ϪΟϮϟ΍ ϚϟΫ– ήϣϷ΍ ϊϗ΍ϭ ϲϓ – ϝΎϘϤϟ΍
Ϧϣ ΔϔϠΘΨϤϟ΍ Ε΍έΎπΤϟ΍ϭ ΕΎϓΎϘΜϟ΍ ˯ΎϘΘϟ΍ ΔτϘϧ ϞΜϤϳ
Ϊϗϭ ˬϥΎϴΣϷ΍ ΐϟΎϏ ϲϓ ΔϫϮθϣ Γ΁ήϣ έϮθϨϣ ϝϼΧ
ήϳΎϐϤϟ΍ Ϧϋ ΔϫϮθϣ ΓέϮλ ΔϫϮθϤϟ΍ Γ΁ήϤϟ΍ ϚϠΗ Ζτϋ΃
Ϧϣ ϑϮΨϟ΍ϭ ϡϼγϹ΍ Ϧϣ ϑϮΨϟ΍ ϥ· .ϒϠΘΨϤϟ΍ϭ
Ϊο ΔΣϮΘϔϣ Δϴϫ΍ήϛ ϰϟ· ϝϮΤΗ ϒϠΘΨϤϟ΍ϭ ήϳΎϐϤϟ΍
ϥΎϴΣϷ΍ Ϧϣ ήϴΜϛ ϲϓ ΔΑϮΤμϣ ˬϦϴϤϠδϤϟ΍ϭ ϡϼγϹ΍
έϮμόϟ΍ άϨϣ ΍ΩϮΟϮϣ ϑϮΨϟ΍ ΍άϫ ϝ΍ΰϳ Ύϣϭ ˬϒϨόϟΎΑ
ϝΎϘϤϟ΍ ΍άϫ ΐΗΎϛ ήϴδϳ .΍άϫ ΎϨϣϮϳ ϰΘΣϭ ΓήϜΒϤϟ΍
ˬΪϴόγ Ωέ΍ϭΩϷ "ϡϼγϹ΍ ήϳϭΰΗ" ΏΎΘϛ ήΒϋ ϻϮΠΘϣ
έϮθϨϤϟ΍ ήΒϋ ΔϟϮΟ ϲϓ ΉέΎϘϟ΍ ΏΎΤτλ΍ ϻϭΎΤϣ
˯΍ΪΘΑ΍ ϡϼγϹ΍ Ϧϋ ϲϋϮοϮϤϟ΍ ήϴϏ ΚϳΪΤϠϟ ϲΨϳέΎΘϟ΍
˯ΎϬΘϧ΍ϭ ϥϮϠϛ ϲϓ βϴϠϴΑ΍ή˶Ϩθϓ ήΘϴΑ ϲΘϛΪϨΒϟ΍ βϘϟΎΑ
ΔΒΗΎϜϟ΍ ϝΎΜϣ΃ ϡϼγϹ΍ Ϧϣ ϦϳήλΎόϤϟ΍ ϦϴϓϮΨΘϤϟΎΑ
Ώ΍ΰΣϷ΍ ˯Ύπϋ΃ ϢΛ Ϧϣϭ ˬϲθΗϻΎϓ ΎϧΎϳέϭ΃ ΔϴϟΎτϳϹ΍
ϲϓ ΕΎϧΎϤϟήΒϟ΍ ϲγ΍ήϛ ϰϠϋ ϦϴόΑήΘϤϟ΍ ΔϔϠΘΨϤϟ΍ ΔϴϨϴϤϴϟ΍
– ήΘϨϳϭ ϥ΍ίϮγ ϞΜϣ ϲΑϭέϭϷ΍ ΩΎΤΗϻ΍ ˯ΎΤϧ΃ ϰΘη
ΔϨϳΪϣ ϲϓ ϲϨϴϤϴϟ΍ ϱήϳήΤΘϟ΍ ΏΰΤϠϟ Δϴδϴ΋ήϟ΍ ΔΤηήϤϟ΍
ϱΪϨϟϮϬϟ΍ ϲϨϴϤϴϟ΍ ΐ΋ΎϨϟ΍ – αέΪϠϳϭ Εήϴ˶Ϗ ϭ΃ ˬβΗ΍ήϏ
.ΔϳήΤϟ΍ ϞΟ΃ Ϧϣ ϲϨϴϤϴϟ΍ ΏΰΤϟ΍ Ϣϴϋίϭ
Ε΍ήψϧϭ ΔϴΑΎΠϳ· ΔϠΜϣ΃ – ϊΒτϟΎΑ – ϙΎϨϫ ϥΎϛ
ήϴϏ ΐϧΎΟ Ϧϣ ϦϴϤϠδϤϟ΍ϭ ϡϼγϹ΍ ϰϠϋ ΔϴϋϮοϮϣ
Ϟϴ΋ΎΨϴϣ :˯ΎϤγϷ΍ ϚϠΗ ξόΑ ΐΗΎϜϟ΍ ήϛάϳϭ .ϦϴϤϠδϤϟ΍
.Ϫδϔϧ Ϊϴόγ Ωέ΍ϭΩ΃ ϭ΃ ώϨϴϛ βϧΎϫ ϭ΃ ΕέΎϫ
† MUALLIMOV FORUM

U POVODU JEDNOGLASNOG STAVA IMAMA S PODRUČJA TRAVNIKA DA MUALLIM „NE NUDI

SADRŽAJE OD PRAKTIČNE KORISTI ZA IMAME“

OD SIMPTOMA
DO DIJAGNOZE
Dževad Hodžić

Ima neko vrijeme kako razmišljamo da na stranicama Muallima pokrenemo rubriku

Muallimov forum u kojoj bismo praktično nastavili s onim što je pod sličnim nazivom prošle
godine započeto, doduše samo s jednim organiziranim i održanim susretom, u atriju Fakulteta
islamskih nauka, a u organizaciji Udruženja ilmije.
Osnovna svrha Muallimovog foruma bila bi ista ili slična onoj koju je imao spomenuti
forum: otvarati i raspravljati ona pitanja koja su u vezi sa radom i djelovanjem organa i
institucija Islamske zajednice unutar kojih bismo izoštravali naš samokritički odnos i kulturu
dijaloga i kroz koja bismo tragali za prostorom u kojem bismo se intelektualno i etički, teorijski
i praktično kretali prema odgovorima na ta pitanja.
S Muallimovim forumom promijenio bi se samo medij. Sve drugo bi u osnovi ostalo isto.
Rasprava bi se odvijala u tri koncentrična kruga. U prvom krugu, za određena pitanja i teme
Redakcija Muallima bi pronalazila dva uvodničara. Njihove uvodne poglede o određenom
pitanju dostavljali bismo još četverici autora koji bi se, u drugom krugu, a s obzirom na
polazna stajališta iz uvodnih priloga (dvojice uvodničara) uključivali u raspravu sa svojim
prilozima. Ovih šest priloga, dva uvodna i četiri diskusije, objavljivali bismo u istom broju u
rubrici Muallimov forum, a u narednom broju Muallima, u trećem krugu, objavljivali bismo
relevantne priloge, poglede, diskusije, pitanja i odgovore i svih drugih zainteresiranih čitalaca
Muallima, kao i ponovna javljanja za riječ uvodničara i sudionika rasprave.
Šta bi mogla biti prva tema na Muallimovom forumu, tema s kojom bismo trebali
započeti ovaj, za naše prilike, vrlo zahtjevan projekt? To nismo mogli jednostavno odlučiti,
sve dok nismo u Redakciju Muallima nedavno nije stigao dopis sa sjednice Odbora Udruženja
ilmijje IZ-e u Travniku u kojem se Redakciju Muallima obavještava kako je, na seminaru imama
održanom 10. januara 2008. godine, u prostorijama Medžlisa IZ-e Travnik, donesena odluka
da im se prestane dostavljati Muallim, jer „navedeni časopis ne nudi sadržaje od praktične
koristi za imame“. A onda smo odlučili.

86 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

 MUALLIMOV FORUM †

Tema prvog Muallimovog foruma glasi: Šta su to obrazovni, naučni/alimski sadržaji od

praktične koristi za naše imame?
Odmah da kažemo, i prije spomenutog dopisa iz Travnika do nas u Redakciji Muallima,
na različite načine, ali sa sličnom argumentacijom, stizale su primjedbe većeg broja imama na
sadržaj, uređivačku koncepciju i tekstove koje Muallim objavljuje. Iako u različitim formulacijama,
ove primjedbe svodile su se na to da su tekstovi koje Muallim objavljuje preteški najvećem broju
imama, da se mnogim temama bave na apstratno-teorijski način, odnosno da se ne bave onim
temama koje su imamima potrebne u imamskom radu i djelovanju u džematima i pogotovu
da se tim temama ne bave na način na koji bi ih imami mogli kao gotove sadržaje proslijediti
svojim džematlijama. Stav imama iz Travnika da Muallim ne objavljuje tekstove od praktične
koristi za imame i da im se zbog toga dalje ne dostavlja Muallim samo je najdrastičniji povod
za prvu temu Muallimovog foruma.
To, dalje, znači, i gotovo se podrazumijeva, da pismo imama iz Travnika, kao i naša
formulacija teme za prvi Muallimov forum predstavljaju ozbiljno, pitanje. Ono ima više svojih
vidova koje bismo morali odgovorno, kritički i samokritički uključiti u raspravu. Evo nekih.
Čega je simptom spomenuti stav imama, ne samo iz Travnika, ali iz Travnika jednoglasni
stav, da u Muallimu nema tekstova od praktične koristi za imame? Kakav je obrazovni profil
naših imama? Šta naši imami čitaju, koje sadržaje, koju literaturu? Ako to nisu Muallimovi
autori, koje autore čitaju naši imami? U čemu se sastoji imamski poziv ako naši imami za
njegovo kompetentno izvršavanje nemaju potrebe za Muallimovim autorima i tekstovima?
Kakva je koncepcija imamskog poziva u studijskom programu na Fakultetu islamskih nauka
i koliku vjerodostojnost taj studij ima ako značajan broj nastavnika ovog fakulteta objavljuje
u Muallimu tekstove koje naši imami ne žele čitati? Šta su to časopisni, naučni, intelektualni,
duhovni, alimski sadržaji koji su od praktične koristi za imame? Kako mi razumijevamo i
određujemo imamski poziv danas? Kao tradicionalnu formu vjersko-uslužne djelatnosti ili kao
vjersko, duhvno, odgojno-obrazovno, socijalno-karitativno, intelektualno-etičko predvodničko
djelovanje u našoj Zajednici i u našim lokalnim zajednicama koje se ne nalaze u prošlosti nego
u znanstvenotehnološkoj, pluralnoj, tranzicijskoj i globalnoj stvranosti naše savremenosti,
zaoštreno opterećene društvenim, političkim, ekonomskim, ekološkim, moralnim i drugim
šizofrenijama, katastrofama, opasnostima, sukobima i napetostima? Konačno, kako mi
razumijevamo islam i kako mi razumijevamo (povijesni) svijet u kojem živimo? Je li njihovo
razumijevanje međusobno uvjetovano?
To su samo neka pitanja koja implicira stav imama iz Travnika, a koja bi trebala bosti
oči svima koji ih drže otvorenima pred stanjem u kojem se nalazimo i kao Zajednica, i kao
narod i kao društvo, stanjem koje porazno na svim stranama obilježava isti slogan: kao što
imami ne moraju čitati Muallim (kao, sljedstveno tome, ni druge naše časopise i značajan broj
knjiga), tako poduzetnici ne moraju biti ekonomski obrazovani, političari ne moraju raditi
na zajedničkom dobru, intelektualci ne moraju biti odgovorni. Svugdje je na djelu plitkost,
brzina, spektakl, banalizacija, praznina, omamljenost, rutina, ravnodušnost.
Mnogo je pitanja s kojima se moramo odvažiti suočiti kao sa simptomima, – dakle, ne
na koja – nego u kojima moramo pronaći odgovore. To zahtijeva da i naše islamsko mišljenje
danas, naša prva islamska nauka mora biti dijagnostika. Možda u mnogo doslovnijem smislu
od onog u kojem jedan od najznačajnijih savremenih mislilaca svoju filozofsku misao
razumije kao dija-gnosu individualno i kolektivno djelujućih posljedica bolesti, ressentimenta
savremenog svijeta u cjelini.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 87

† MUALLIMOV FORUM
IMAMSKO I AKADEMSKO TUMAČENJE ISLAMA
Koncept islamskoga učenja odavno je
postao talac povijesnih, tradicionalnističkih
i ideoloških nataloženih paučina
administrativnim i obrazovnim institucijama
širom svijeta. Postoji li uopće naše razumijevanje
ili barem traganje za obrascem koji će
pomoći u artikuliranju i dati nove impulse u
tumačenju svekolikog islamskog učenja? Naše
razumijevanje i teorijsko elaboriranje islama
često je u potpunoj suprotnosti s teorijskim
i praktičnim izazovima savremenog čovjeka.
Uz to, prepoznatljivo islamsko učenje koje
su razvijali alimi okupljeni oko rahmetli
Džemaluddina Čauševića u prvoj polovini 20.
stoljeća, a u drugoj polovini krug alima čiji
je rodonačelnik bio rahmetli Husein Đozo,
ozbiljno je ugroženo i u opasanosti je da doživi
pravu eroziju u novom bosanskom kontekstu
nakon raspada totalitarnog jednopartijskog
sistema, agresije na Bosnu i Hercegovinu i
izazova pluralizma.
Izrazito je složen problem našega
razumijevanja i življenja islama u evropskom,
posebno u bosanskom govornom području.
Postoje unutrašnji i vanjski faktori koji utiču na
to. Nakon decenije pritisaka i svođenja islamskog
učenja samo na tradicionalnu formu religije,
najveći broj mladića zaintersiranih za studij
islama svoje poglede usmjerio je ka Arapskom
svijetu. Mnogi su smatrali da su islamsko učenje
i obrazovni sistemi u tim zemljama napredniji i
cjelovitiji od bosanskog islamskog obrazovnog
sistema. Institucija Islamske zajednice bila je
anemična u tom procesu i nijemo posmatrala
šta se događa. Suočena s novim izazovom,
niti je mogla uticati na tokove, niti je davala
svoje sugestije. Pojedinci zaposleni u Islamskoj
zajednici pomagali su da na studije, na islamska
učilišta, odlaze i mladići koji su završavali zanate.
To će u bitnome odrediti današnji populistički
88 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Nedžad GRABUS
pogled na religiju. To je uticalo i na devalvaciju
i često potpuno degradiranje tradicionalnog
u obrazovnog sistema Islamske zajednice u Bosni
i Hercegovini. Sugerirali su nam i masovno
dijelili savjete koja iskrivljena shavatnja moramo
ispravljati. Osim toga, novci namijenjeni za
humanitarnu pomoć upotrijebljeni su za
masovno štampanje trećerazredne literature,
koja će bitno uticati na formiranje slike o islamu
unutar povratničke populacije muslimana,
pogotovo onih dijelova koji nisu imali jasan
religijski identitet u jugoslavenskom periodu.
U Bosnu i Hercegovinu uvezeno je učen-
nje sa više od trideset islamskih učilišta koja čes-
sto imaju isključivo mezhebocentrični pogled na
islam. Taj ideološki i konceptualni sukob prenio
sa na relativno mirno islamsko područje u BiH.
Naime, islam je u BiH, za razliku od drugih zem-
malja, sve do devedesetih godina 20. stoljeća bio
izrazito monolitan. Danas, sigurno, više nije.
Postoje i ideološki i konceptualni obrasci koji su
doskoro bili nepoznati našem tumačenju i iskus-
stvu islama. Nažalost, gotovo potpuno je zanem-
marena i potisnuta naša evropska komponenta
identiteta po kojoj smo bili prepoznatljii i među
našim muslimanskim prijateljima u svijetu. Stog-
ga je pitanje koje obrasce u svome studiju nude
naše visokoškolske ustanove? Je li studij islama
kompatibilan u Sarajevu, Bihaću i Zenici? Kont-
trolira li Islamska zajednica na podjednak način
obrazovne sadržaje u tim ustanovama? Imaju
li odgovorne osobe u Islamskoj zajednici uvid-
da u distribuciju literature u džamijama? Kome
imami podnose izvještaje o svome javnom tum-
mačenju i poučavanju islama? Do koje mjere
su zaposlenici u Islamskoj zajednici odgovorni
čuvati poslovni integritet institucije u kojoj su
zaposleni?
Potrebno bi bilo pronaći mjeru između
akademskog sadržaja koji moraju usvojiti

svi studenti i onoga čime će se nužno baviti
u džematima kao imami. Islam je u našem
kontekstu primarno religija koju muslimani
žive dobrovoljno i po vlastitom izboru. Postoji
ogroman raskorak između teorijski postavljenih
koncepata i mogućnosti praktične i realne
primjene tih postavki na terenu. U tom procesu
često uopće ne postoji znanstveno praćenje
onoga što se događa na terenu. Akademsko
proučavanje islama u našem slučaju gotovo je
u pravilu zatvoreno u kabinetske i bibliotečke
okvire. Savremeni kontekst islama u BiH zanima
mnoge znastvene istraživače iz cijeloga svijeta.
Imami se, s druge strane, susreću sa živim
insanima, njihovima potrebama i traganjem
za rješenjima koja su utemeljena na islamskom
učenju. Stoga, u ovom procesu ne treba gledati
samo na ideološke razlike koje su iznjedrile
institucije u BiH, ili koje su nastale kao posljedica
našega nesnalaženja u demokratskom plural-
nom ambijentu, nego i kao potrebu
uspotstavljanja stalne komunikacije i saradnje
između alima na visokoobrazvnim instituci-
jama i imama koji pokušavaju ideje koje
isijavaju sa tih institucija praktično primijeniti
u džematima. Nažalost, potiskuju se iz našega
pamćenja ideje i alimi o kojima se govorilo i
pisalo u dvadesetom stoljeću u najčitanijim
glasilima Islamske zajednice i općenito u litera-
turi islamkog sadržaja. Previše se naglašavaju
dnevno-politički pogledi na islam. Producira
se posebna vrsta bosansko-muslimanskog
simulakruma.
U svome djelovanju najšešće se susreć-
ćemo samo sa mehaničkim i pukim tehničkim
učenjem i interpretiranjem islama. Previše se
insistira samo na memoriranju pravila, koja su
često mrtvo slovo na papiru. Kakav je islamski
životni ideal? Zašto džematlije, naš auditorij i
recipijenti nemaju želju saznati više o onome
što ih učimo? Zašto su parole, jednostavne i pov-
vršne poruke, populistički vazovi i podilaženje
masama postali hit među vjerničkom populacij-
jom? Je li bilo ranije drukčije ili mi imamo iluzij-
je o prošlim vremenima i ranijim generacijama
muslimana?
Imamski posao je častan. Ali, to ne znači
da smo mi potpuno svjesni uloge koju imamo.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV FORUM †
Ko su uopće autoriteti imamima? Jesu li to
profesori sa FIN-a, PIF-a ili medresa ili su to
tradicionalni autoritativni centri u tarikatima,
ili su novi autoriteti oni koji praktično realiziraju
paralelno vjerske poslove kroz nevladine
organizacije i imaju snažan uticaj na značajan
broj imama u BiH? Koja literatura utiče na
konceptualni pogled imama? Je li to literatura
koju produciraju zvanične institucije Islamske
zajednice, ili alternativna literatura koja nastaje
ili kao posljedica inertnosti organa Islamske
zajednice, ili kao potreba za do sada nepoznatim
srednjovjekovnim sadržajem, ili kao nametanje
od centara moći koji žele promijeniti islamski
diskurs u BiH? Organi Islamske zajednice
trebali bi inicirati raspravu o kontinuiranom
obrazovanju imama. Imamski esnaf nalazi se
pred teškim izazovom kako sačuvati misijski
i da’vetski karakter poslanja, ali, istodobno,
i ljudsko dostojanstvo imama? Mislim na
različite probleme - kako zbilja imama sačuvati
da ostane slobodan i nezavisan od problema
egzistencijalne naravi s kojima se svakodnevno
suočavaju u siromašnijim sredinama u BiH,
kako imama zaštiti od raznih političkih uticaja
itd.? Postoje različita strukovna udruženja koja
obavezuju svoje članove da pohađaju seminare
koje orgniziraju za svoje članove. Službe
Rijaseta Islamske zajednice i Udruženje ilmijje
trebale bi pripremiti program kontinuiranog i
cjeloživotnog obrazovanja imama. Nije dovoljno
održavati samo informativna i prigodna
predavanja. Nužno je ponuditi sadržaje koji
će zaintersirati imame. Sigurno je jedan od
problema neriješenost i neujednačenost radnih
mjesta imama. Kako imam može napredovati u
službi? Kako imama treba nagraditi za uspjehe
u radu ili eventualno upozoriti ako ne izvršava
svoje baveze?
Imami su, sigurno, najvažnija karika u
radu Islamske zajednice. Stoga se mora otvoriti
rasprava do koje mjere imami mogu zastupati
svoje stavove, a kad su obavezni zastupati interese
Islamske zajednice. Upute organa Islamske
zajednice imamima trebaju biti jasne i precizne.
To će ostavljati manje polemičkih tonova koje
često produciraju nepotrebne nesporazume
imama sa organima Islamske zajednice.
89
† MUALLIMOV FORUM
U MISIJI IMAMA KONCENTRIRANA JE
ODGOVORNOST CIJELE ISLAMSKE ZAJEDNICE
Vahid FAZLOVIĆ
Pažljivo čitajući uvodnik Od simptoma
do dijagnoze, u kojem nas njegov autor, urednik
Muallima, upoznaje s dopisom imama iz jednog
našeg medžlisa, a čiji sadržaj je nametnuo prvu
temu za Muallimov forum, prisjetio sam se sličnih
reakcija u našoj dosadašnjoj komunikaciji.
One otkrivaju da naša komunikacija najčešće
nije osmišljena i kontinuirana, a da bismo
pravovremeno i odgovorno rješavali zajednička
pitanja. Zapravo, stiče se dojam da se naši
dijalozi veoma često otvaraju i dinamiziraju
našim reakcijama. Sigurno nije poželjno da
reakcija bude glavno obilježje naših dijaloga.
Potrebno je da više planiramo i
projiciramo, uz učešće najkompetentnijih među
nama, zatim da komplementarno i koordinirano
obavljamo mnoge naše poslove. Timski i planski
pristup našim poslovima treblo bi unaprijediti
na svim razinama i u svim institucijama i
ustanovama Islamske zajednice u BiH. Kad god
su nam ljudi okupljeni oko važnih poslova, koji
objedinjuju njihovu energiju, vidljivo je njihovo
međusobno razumijevanje i uvažavanje, ali i
rezultati toga angažmana.
Formula je jednostavna: više strategije i
planiranja manje reakcija i nerazumijevanja.
Naravno, ne smije se osporiti mogućnost da
prema radu svih koji nose odgovornost u
Islamskoj zajednici u BiH, svaki njezin član, a
pogotovo uposlenik, ima pravo da slobodno
i bez posljedica izrazi svoje kritičko mišljenje,
jer je misija Islamske zajednice naš zajednički
emanet.
Važno je da se Islamska zajednica danas
razvija na ovoj premisi našeg unutrašnjeg
(spo)razumijevanja, s tim što je, također, važno
da i karakter naše neposredne ili posredne (bolje
neposredne) komunikacije bude primjereniji
90 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
načelima iz kojih se izvodi ukupna odgovornost
svih koji djeluju u Islamskoj zajednici u BiH.
Stoga je namjera Urednika i Redakcije da
na stranicama časopisa Novi muallim pokrenu i
omoguće razgovor o brojnim važnim temama
vrijedna svake pohvale i podrške. Potrebno
je, također, istaknuti značaj prve teme ovog
Foruma, u okviru koje se žele sagledati vidovi
obrazovanja naših imama kojim će se danas
najviše koristiti u svom svakodnevnom radu.
U svakom našem promišljanju uvjeta
i pretpostavki za rad imama, trebalo bi
polaziti od činjenice da njihovo djelovanje u
džematima, među ljudima, najšire i najdublje
povezuje ukupnu brigu i napore Islamske
zajednice sa stvarnošću ljudskih unutrašnjih i
vanjskih svjetova, koje smo dužni popravljati i
oplemenjivati. Na ovom planu se kruniše misija
Islamske zajednice u BiH, odnosno svih nas. Iako
se može ukazati na pojedinačnu odgovornost
u svakoj ljudskoj manifestaciji, pa i u radu
imama, smatramo da imami u svom djelovanju
nikada nisu sami odgovorni, jer snaga njihove
energije i dosegnuti stepen umijeća zavisi od
djelovanja Zajednice kao cjeline. Svaka druga
zadaća u Islamskoj zajednici može manje ili više
ovisiti od djelovanja cjeline. Međutim, kvalitet
imameta u našim prilikama nužno proizlazi iz
našeg ukupnog kvaliteta. Svakako, kao što je i
Novi muallim za ovu priliku izdvojio, posebno
je važno pitanje obrazovanja imama u skladu
s potrebama vremena. Na ovo kompleksno
pitanje nije moguće u jednom pokušaju precizno
i cjelovito odgovoriti, ali o obrazovanju treba
permanentno razgovarati, te našu ukupnu
vertikalu obrazovnog sistema sistematično
izgrađivati. Poznato je da formalno i sadržajno
obrazovanje budućeg imama započinje s upisom

u medresu u njegovoj petnaestoj godini. Od tog
trenutka, dakle, veoma rano, mi preuzimamo
odgovornost za kvalitet njegovih odgojno-
obrazovnih priprema za budući imamski poziv.
Jasno je, međutim, da obrazovanje ne smije stati
ni na jednoj razini, već podrazumijeva stalnu
životnu potrebu.
Današnja razina medresanskog
obrazovanja predstavlja fundament poslije
kojeg slijede fakultetski horizonti obrazovanja
i emocionalnog dozrijevanja ličnosti imama.
Nikada ranije nismo imali ovako bogatu bazu
svršenika naših medresa. U poređenju sa
vremenom od samo prije dvije decenije, ona
je višestruko bogatija. Iz ove baze najbolje
svršenike bi trebalo usmjeriti na islamski studij
i u imamski poziv. U ovoj mogućnosti se nalazi
velika naša šansa koju još nismo u potpunosti
iskoristili. Iako se danas mogu uočiti značajna
poboljšanja u funkcioniranju naših obrazovnih
ustanova, potrebna je ozbiljnija i svestranija
povezanost ključnih faktora u sistemu našeg
vjerskog-imamskog obrazovanja: Rijaseta
Islamske zajednice u BiH, koji postavlja ciljeve
ukupnog obrazovanja i daje smjernice za
njihovu realizaciju, medresa i fakulteta islam-
skih nauka koji će brinuti o realizaciji
konkretnih, međusobno sinhroniziranih
odgojnih i obrazovnh programa. Posebno
ukazujemo na potrebu temeljitijeg sagledavanja
nove uloge Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu u procesu obrazovanja naših imama.
Uz postavljeno pitanje o obrazovnim
sadržajima i njihovoj praktičnoj koristi u
savremenoj perspektivi djelovanja imama,
valja, u prvom redu, tragati za najefikasnijim
modelima u njihovom sistemskom obrazovanju
u medresama i na fakultetima, a koje kreira
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV FORUM †
Islamska zajednica u BiH. Ako su određene
slabosti u našem obrazovnom naslijeđu donijele
manjkavosti koje se pokazuju u današnjem
radu naših imama, sagledajmo ih i ispravimo.
Zapravo, to moramo činiti kontinuirano,
snagom naše ukupne vizije, kako bismo
odgovorili novim izazovima.
Ovako postavljenim tezama imamo
namjeru naglasiti dvije činjenice:
- odgovornu, cjelovitu i
potrebama mjesta i vremena prilagođenu
misiju imama treba ishoditi iz sistema
islamskog obrazovanja imama. Najsigurniji
put pozitivnih promjena u budućem
djelovanju imama jesu kvalitetne promjene u
našem obrazovnom sistemu;
- u misiji imama koncentrirana
je odgovornost cijele Islamske zajednice u
BiH.
Zato je neophodno da u duhu ove naše
odgovornosti budemo neposrednije vezani
za svakodnevno djelovanje imama u našim
džematima. To mogu i trebaju više da čine
oni koji su po svom položaju najodgovorniji
za rad imama, ali i muderisi u medresama i
na fakultetima, kao i redakcije naših listova
i časopisa. Tako ćemo još danas pridonijeti
poboljšanju rada imama i boljem ukupnom
našem razumijevanju i povezivanju.
Časopis Novi Muallim ima svoje važno
mjesto u ovoj misiji. Neka nas potiče na veću
odgovornost, i da naše brige, kako napisa jedan
naš književnik, više brinu jedna o drugoj.
Priželjkujemo i očekujemo Muallimov
forum u budućnosti u dužem vremenskom
horizontu.
91
† MUALLIMOV FORUM
ŠTA SU TO OBRAZOVNI, NAUČNI/ULEMANSKI
SADRŽAJI KOJI SU OD PRAKTIČNE KORISTI
NAŠIM IMAMIMA?
«I nastavi savjetovati,
savjet će vjernicima, doista,
koristiti.» (Ez-Zarijat, 55)
Najteži dio poslaničke
misije Allahova miljenika,
Muhammeda, s.a.v.s., bio je
kudve – uzor i urnek, na koji
su se svi oko njega nastojali
ugledati. Kao da su ga ashabi
pratili kamerama, sve što je
radio a da su oni vidjeli ili
čuli, nastojali su ga maksim-
malno slijediti, bilo da je to
vezano za javni ili intimni dio
života. Nije jednostavno nositi
taj teret i odgovornost. Dan-
nas je to palo na pleća uleme
– nasljednike Vjerovjesnika,
s.a.v.s. Narod ima potrebu za
živim uzorom, za onim ko će
im u vremenu u kome žive
praktično, svojim primjerom,
riječju i djelom, pokazati kako
se treba uspješno živjeti islam.
Biti imam, hatib i
muallim časna je, ali, nadasve,
i vrlo teška i odgovorna uloga.
Možda je upravo to razlog što
većina anketiranih učenika
naših medresa danas ne vide
sebe u perspektivi u mihrabu,
na minberu i u mektepskoj
učionici. Ako tvrdimo da je
uloga imama od izuzetno
važnog i presudnog značaja
za ulogu u ispjeh IZ-e globaln-
no, onda se postavlja pitanje
92 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Aljo CIKOTIĆ
pridaje li se njima adekvatna
pažnja. Od imama se očekuje
da u svakom vremenu ade-
ekvatno odgovori na izazove,
tako i u ovom našem vremenu
brzog tempa života. Da bi to
mogli izdržati i pratiti, imam-
mima je potreban konkretan
savjet i uputa. Ako je težišni
dio misije Allahova poslanika,
s.a.v.s., bio izgradnja moralnih
vrlina, i nama je danas u tom
smjeru potrebno najviše nap-
putaka i pomagala kako bismo
očuvali svoj podmladak od
negativnih pojava i izazova
koji svakodnevno sve više
okupiraju naše društvo. Ko je
uzor našoj omladini i djeci?
Elektronski i printani mediji
nude svašta, a šta mi nudimo
kao alternativu?
Nisam znao, a drago
mi je da se u Muallimu planir-
ra pokrenuti forum koji će
svojim temama zaintrigirati,
prije svih, imame i, nakon
ozbiljne analize teme, ponud-
diti konkretne prijedloge za
praktično djelovanje ka boljitk-
ku. Odavno se osjeća potreba
za tretiranjem novonastalih
izazova koji su podobro opt-
teretili imame i džematlije a
nastali su kao pojava nakon
dolaska muslimana iz drug-
gih krajeva svijeta sa malo
drukčijim načinom življenja
islama. Možemo li ponuditi
relevantna rješenja praktičnih
pitanja i dilema savremenog
trenutka utemeljena na princ-
cipima hanefijskog fikha, čija
je tradicija višestoljetna na
našim prostorima? Imamo li
snage realno sagledati situa-
aciju i dijagnosticirati stanje
te, potom, ponuditi terapiju,
ma koliko vremena i truda
iziskivala, kako bismo došli do
pozitivnih pomaka i uspjeha, s
Allahovom pomoći?
Brz tempo života
uzrokuje površan pristup
mnogim poslovima i životnim
pitanjima, pa tako i mnogi
imami, hatibi i muallimi žele
gotove i upotrebljive proizv-
vode koji će im praktično kor-
ristiti u radu. Nadam se da će
Muallim tretirati pitanja koja
se tiču te ciljne grupe i da će
im olakšati u praktičnom radu
u džamiji i mektebu. Možda
će upravo Muallim pokrenuti
ono najbolje u nama, u našim
alimima, da pristupe izradi
sadržaja i pomagala kako za
imame tako i za omladinu i
naše džematlije u obliku DVD-
materijala koji se mogu gledati
u većini naših domova. Imam
saznanje da se jedan cijeli
mnogoljudni islamski narod
prije tridesetak godina obraz-
zovao i pozitivno promijenio

slušajući predavanja i sadržaje
snimljene na audiokasetama.
Mi danas itekako imamo
potrebu za ljudima poput
Amra Halida koji će svojim
lijepim pristupom i načinom
prezentacije islamskog učenja
pridobiti šire muslimanske
mase i na taj način obrazovati
onaj dio našeg naroda koji ne
dolazi u džamiju i nije u prilici
čitati bilo šta od islamske lite-
erature. Imamima je potrebna
pomoć u odabiru prioritetnih
tema prilikom pripreme za
hutbu petkom ili za predava-
nja u toku mubarek ramazana,
kada ima najviše džematlija u
našim džamijama.
REDEFINIRATI ULOGU IMAMA
Svoje izlaganje započet
ću tezom koju ne treba poseb-
bno razjašnjavati, a glasi da
prošlo, 20. stoljeće, i novo, 21.
stoljeće, počinju sa sličnim pit-
tanjem teških izazova za mus-
slimansku inteligenciju i očuv-
vanje religijskog identiteta.
Naime, početak minulog stol-
ljeća bio je praćen tegobnim
procesima ulaska Bošnjaka u
dramatično drukčiji kulturno-
civilizacijski kontekst i napuš-
štanje ranije paradigme koja je
u bitnome bila određena islam-
mom. Novo, 21. stoljeće, dakak-
ko, nosi i vlastite izazove, ali je
korelacija sa prethodnim u dek-
konstrukciji ranije paradigme,
u kojoj je Islamska zajednica
Imam je u poziciji
domaćice koja ima zahtjevne
goste sa različitim prohtjevima
– neko voli slano, neko neslan-
no, neko masno, neko nemasn-
no, neko voli ljuto, a neko blag-
go – tako da je uloga imama
izuzetno odgovorna i teška u
radu sa obrazovanim i neob-
brazovanim, dobronamjernim
ili sitničavim džematlijama.
Treba mu konkretna
pomoć u obliku savjeta kako
da se na što uspješniji način
izbori sa svim tim izazovima.
Možda bi sadržaji poput knjige
Imam Džemala Salihspahića
umnogome pomogli da,
na osnovu višegodišnjeg
Mevludin DIZDAREVIĆ
imala monopol na tumačenje
islama te samim tim i izvjes-
snu sigurnost uprkos njenoj
društvenoj marginaliziranosti.
Danas je Islamska zajednica,
u kontekstu opće demokratiz-
zacije društva, izišla na javnu
scenu i mogućnost sudjelovan-
nja u javnom prostoru, ali i
u konkurenciju u tumačenju
pravovjernog islamskog miš-
šljenja. Samo neuki i naivni
mogu smatrati da se ove mlad-
dice islamskog mišljenja koje
su jednom odvojene od stabla
mogu vratiti u okrilje Islamske
zajednice i toj nam istini valja
pogledati u oči. Povrh toga,
u dosadašnjem periodu smo
imali relativno stabilne odnos-
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV FORUM †
i bogatog iskustva naših
provjerenih i uspješnih imam-
ma, putem Muallima dobij-
jemo i konkretne savjete kako
da izbjegnemo određene neug-
godnosti i padove, a svoj pot-
tencijal usmjerimo tamo gdje
će rezultati biti što pozitivniji.
Znanje je svjetlo, a
neznanje je tmina. Muallim
je učitelj koji poučava korisn-
nom znanju te se nadam da
će uložiti maksimum truda da
svoju misiju opravda i obavi
na trenutno najbolji mogući
način.
Na tom putu mu želim
Allahovu pomoć i uspjeh!
se sa drugim konfesijama bez
interferiranja u tuđa područja,
što danas nije slučaj. Pojava
velikog broja različitih sekti iz
Evrope i SAD-a remeti ovu dec-
cenijima ustanovljenu atmos-
sferu te smo dobili takmace
i u Jehovinim svjedocima i
raznim evangelističkim denom-
minacijama, koji vješto koriste
iskustva pluralnog društva u
kojima su se razvili i odveć teš-
šku ekonomsku situaciju našeg
naroda za lov na kojeg jadnog
preobraćenika. Dometnimo
ovdje teške tranzicijske izazov-
ve, socijalno raslojavanje, pos-
stratno društvo u kom bujaju
traume i svoje ozbiljenje nalaz-
ze u kriminalu, maloljetničkoj
93
† MUALLIMOV FORUM
delikvenciji, drogi, alkoholu
itd., bit će jasno da nam se
valja sa krajnjom ozbiljnoš-
šću suočiti sa neizvjesnom
budućnošću. Ovo pretpostav-
vlja kvalitetnu i permanentnu
edukaciju ljudi na terenu kako
bi bili kadri suočiti se sa slož-
ženošću i diverzitetom problem-
ma koji stalno mijenjaju svoje
forme i oblike. Zato su pitanja
naznačena u Forumu od kruc-
cijalnog značaja za cjelokupnu
Islamsku zajednicu, uprkos čin-
njenici da ih je na neki način
iznudila baza, tj. imami.
Prije svega, da se
pozabavimo samim povodom,
tj. tvrdnjom kolega da je
sadržaj koji nudi Muallim
odveć težak većini imama i
ne nudi konkretne naputke za
djelovanje u džematu te iz tih
premisa izvlače zaključak da
im takav časopis nije potreban.
Dakako da su imami odbili
Muallim iz mnogih razloga
(povrh naznačenih, radi se i
o ekonomskim, socijalnim,
osjećanju frustriranosti spram
viših instanci…), ali su ih
izrazili na ovaj način i tako
ćemo ih i tretirati. Čini mi se da
na ovom mjestu valja postaviti
dva važna pitanja. Prije svega,
znači li to da se Muallim treba
spuštati na nivo imama ili da
se spomenuti imami trebaju
uspeti na nivo Muallimovog
štiva? Od odgovora na ovo
pitanje zavisi i odgovor na
upit jesmo li ulema, što bismo
željeli biti, ili administratori
islama, što, vjerujem, ne
smijemo biti. K tome, ako
je Muallimov sadržaj težak i
nepraktičan imamima, šta je
sa drugom štampom koja nudi
islamske sadržaje, naprimjer
94 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
s Novim horizontima, koji
objavljuju manje složene
tekstove, sa aktuelnijim
sadržajima, prilagođenim
upravo imamima? Činjenica
je da jedan dio imama ne
čita ni ovaj lakši časopis, što
je, jamačno, indikativno za
naznačenu temu. Zaključak se
nameće sam po sebi, ali ipak ja
ću ga do kraja izreći i on glasi:
Dobar dio imama ili ne čita
dovoljno ili ne čita dovoljno
ozbiljnu i široku literaturu koja
bi im pomogla da se suoče
sa izazovima savremenog
društva. Kao neko ko jede
isti kruh, mislim da imam
pravo izreći ovu istinu uz
ogradu da možda i griješim.
Ali, podsjećam da riječ imam
znači biti ispred. tj. barem za
stopu stajati ispred onih za
koje pretpostavljamo da nas
slijede. Ako nije tako, tj. ako
nismo ispred džemata, tada je
džemat bez vođe i pretvara se
u ordiniranu masu, u skupinu
ljudi bez reda i zakona, bez
vođe i sljedbenika i plodno tlo
za razne ribare ljudskih duša
koji u tom vakuumu traže i,
očigledno, nalaze svoju šansu.
Smatram važnim nap-
pomenuti da izazovi sa kojima
se suočavaju imami u svome
radu potiču iz mnogostrukih
razloga te je samim tim nemin-
novan interdisciplinaran pris-
stup u njihovom teorijskom
razjašnjavanju. Samim tim,
postaje razvidno da u obavez-
znu literaturu dobro upućenog
imama moraju ući i djela iz
sociologije, kulturne historije,
ekonomije, politologije, prav-
va itd., a nikako samo djela iz
islamskih znanosti. Sasvim je
drugo pitanje zašto neke koleg-
ge malo čitaju, tj. zašto nemaj-
ju naviku čitanja što bi se po
naravi njihova zvanja i znanja
trebalo podrazumijevati? Gdje
je njihova ambicioznost, želja
za napretkom i stremljenje za
višim idealima i kvalitetnijim
obavljanjem svoga posla? Nap-
poleon bi rekao da vojnik koji
ne sanja da bude general nije
nikakav vojnik, jer bez zdrav-
vih ambicija nema ni motiva
za jednoličan i tegoban pos-
sao kakav je razvijanje svojih
cerebralnih potencijala. Ovo
su neki od subjektivnih uzrok-
ka koje moramo konstatirati,
ali valja nam nabrojati i neke
objektivne uzroke.
Neko je rekao da na
svako teško pitanje postoji
jednostavan, lahak i u pravilu
pogrešan odgovor. Kad ovo
kažem mislim na činjenicu
da svako ko želi ponuditi
odveć simplificirano rješenje
na način da isključivo imame
stavi na optuženičku klupu te
ih predstavi jedinim krivcima
za ovakvo stanje, unaprijed
griješi i ne doprinosi
razrješenju problema. Problem
je dosta širi i nikako ga ne
smijemo postaviti na način da
riba od glave smrdi, ali se čisti
od repa. Jamačno, imami su
taj rep i slaba karika Islamske
zajednice i nesumnjivo je da
mnogi osjećaju frustracije
zbog nedovoljnog valorizi-
ranja i vrednovanja njihovoga
rada unutar institucije.
Smatraju da se stalno govori
o reformi na način da se oni
trebaju reformirati, dok su,
drugoj strani, u kreiranju
reformskih procesa samo
nijemi posmatrači bez stvarne
participacije. Kad govorimo

o problemu da imami
nedovoljno čitaju, što jest
činjenica koju ne treba gurati
pod tepih, imajmo u vidu
lokalni i globalni kontekst.
Činjenica je da se radi o općoj
tendenciji u svijetu koja nije
zahvatila samo imame već i
mnoge druge koji su svojim
pozivom vezani za knjigu i
literaturu. Čovječanstvo je
prošlo kroz usmenu fazu i
fazu pisma i sada se nalazimo
u dobu slike i informatičkih
tehnologija, gdje je umnogome
devalvirana vrijednost pisanog
teksta.
Dovoljno je podsjetiti
da su najčitanije knjige u
prošloj godini bile Hary Potter
i Da Vincijev kod, dakle, ona
literatura koja se teško može
uvrstiti u kategoriju ozbiljnih
štiva. Nadalje, valja nam se
zapitati koliko čitaju viši i
niži funkcioneri, profesori
na medresama i fakultetima,
i vidjet ćemo da ni tu ne
cvjetaju ruže. Naravno da
postoje i brojni opozitni
primjeri koje ne možemo
imenovati pukim izuzecima,
ali oni nisu plod sistema
već individualne inicijative
i vlastitog entuzijazma i
zanosa. Nepostojanje sistema
na ovom polju otkrivaju nam
budžeti mnogih medžlisa
koji izdvajaju ili nikakve ili
krajnje skromne stavke za
doedukaciju imama. Dakako
da ima i časnih izuzetaka, ali
su oni više rezultat dobre volje,
a manje rezultat zakonskih
obaveza.
Možda griješim, ali
mi se čini da su imami koji su
odbili čitati Muallim, ustvari,
dobri imami, ali u tradicion-
nalističkom razumijevanju,
prema kojem se od imama
očekuje sve osim da radi na
vlastitoj doedukaciji. U ovoj
perspektivi imam treba biti na
svakom namazu, imati lijep
glas/grlo za učenje tevhida,
mevluda i inih manifestacija
pučke pobožnosti, a potpun-
no je nebitno koliko i šta čita.
Potpuno su nebitni njegov rad
sa omladinom, inventivnost u
radu sa djecom i odraslima,
uticaj u društvu, saradnja sa
drugim institucijama lokalnog
karaktera. Činjenica je da su
imami stiješnjeni u procjepu
između često neukih džemats-
skih odbornika, viših instanci
koje, dakako s pravom, očekuj-
ju rezultate i zahtjeva vremena
koje neumoljivo postavlja pit-
tanja na koja nema odgovora.
Dodajmo tome socij-
jalno stanje imama koje staln-
no nameće dilemu između
kupovine novina i knjiga ili
egzistencijalnih potreba. Sve
to vodi do toga da najbolji kad-
drovi Islamske zajednice nisu
na mimberu i u mihrabu, što
jest časno mjesto, kako svi čes-
sto kazuju, ali nije kurentno,
već u kancelarijama i kabinet-
tima, gdje je dosta ugodnije
i isplativije. K tome, mnogi
imami osjećaju se nezaštićen-
no bez stvarne institucionalne
zaštite te se odlučuju na najjed-
dnostavniju moguću varijant-
tu, servilnost spram viših ins-
stanci, a u radu sa džematom
konformizam ili, što bi narod
rekao, ne idi čaršiji uz nos. Na
taj način se kod imama stvar-
ra strah od promjene te tako
kreativan posao postaje puko
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV FORUM †
ponavljanje starih obrazaca i
utapanje u masu koja te nemin-
novno vuče dolje. Svakako, u
toj situaciji nameće se pitanje
koliko smo imami, tj. vođe, a
koliko sljedbenici i koliko čuv-
vamo svoj lični i profesionalni
integritet. Zato smatram da je
ovakav pristup imametu, jed-
dnostavno, nefunkcionalan i
ne odgovara potrebama vrem-
mena u kome živimo. Krizna
vremena koja preživljavamo
nesumnjivo su najbolja potvrd-
da i argument ove teze. Zato
je nužno (re)definirati ulog-
gu imama kako bismo mogli
ponuditi odgovor na pitanje
kakvo nam obrazovanje treb-
ba. Ovom prevažnom pitanju
dodajmo još i to da nam valja
odrediti kakav stvarni i suštins-
ski status trebaju imati imami
unutar zajednice, a ne deklar-
rativni hvalospjevi bez suštins-
skog vrednovanja. Odredimo
jasna pravila za napredovanje
u radu i afirmiranje onih koji
pokazuju dobre rezultate u cjel-
lini imamskog angažmana. Jas-
sna i za sve jednaka pravila su
od krucijalnog značaja za očuv-
vanje harmonije unutrašnjih
odnosa u okviru Islamske zaj-
jednice, posebno kad imamo
na sceni poplavu diploma sa
najrazličitijih univerziteta.
Sejjid Husein Nasr je
negdje napisao da čovjek nije
izgubljen ako zna gdje ide.
Želio je kazati da je postojanje
cilja i vizije prema kojoj se
stremi preduvjet pronalaska i
samoga puta. Odgovori na ova
postavljena pitanja moraju
biti orijentiri za definiranje
strategije obrazovanja imama
u BiH.
95
† MUALLIMOV FORUM
KO JE NAJSLABIJA KARIKA U ISLAMSKOJ
ZAJEDNICI?
Čestitam urednik-
ku Muallima mr. Dževadu
Hodžiću na dosadašnjem radu,
sadržaju i koncepciji Muallima,
koju je provjeravao na redakc-
cijskom kolegiju, sa saradnicim-
ma i prijateljima Muallima. To
ne znači da se nije moglo i ne
može raditi i bolje. Čestitam
na pokrenutoj raspravi, ma
šta bio povod. Ovo se i moglo
očekivati od Muallima i njegov-
vog urednika, koji stalno, svoj-
jim nemirnim duhom i nemir-
renjem s postojećim stanjem u
Zajednici, pokreće nove i nove
rasprave i dijaloge.
Dobro je da su imami
MIZ-a Travnik otkazali da uzi-
imaju Muallim. Na ovaj način
su javno i jasno kazali šta
misle o ovom časopisu. Nisu
samo pričali po kuloarima iliti
jedni drugima. Pokazali su da
su slobodni, hrabri, odvažni i
da imaju svoj stav. Šta je to u
odnosu na muderrise koji se
bore protiv osnovnih ljudskih
prava i proširenja domena
sloboda? Bilo bi zanimljivo
provesti anketu među ulem-
mom, muderrisima: profesor-
rima medresa i fakulteta, čitaju
li ga oni i kakvo je njihovo
mišljenje o Muallimu i imaju
li oni uopće svoje mišljenje i
svoj stav o Muallimu.
96 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Ferid DAUTOVIĆ
Za kritički odnos ili
bilo koju analizu odnosa prem-
ma Muallimu i sličnim teks-
stovima trebalo bi imati pred
sobom obrazovnu strukturu
naših imama koja se svake god-
dine znatno poboljšava. Naši
imami su uglavnom završili
medresu i Fakultet islamskih
nauka u Sarajevu. Obrazuju
se i odgajaju u duhu islama i
vremena u kom žive. Oni su
slika i prilika svojih profes-
sora. Međutim, i pored toga,
mogu se postaviti pitanja:
Mogu li doista svi imami čitati
naučne, apstraktno-teorijske
tekstove?, Imaju li dovoljno
slobodnog vremena ako odg-
govorno obavljaju svoj posao?,
Kakva je struktura džemata po
našim prigradskim ili seoskim
džematima?, Ima li imam poti-
icaj i koji bi to bio da čita više i
da čita zahtjevnije tekstove?
Urednik Muallima ne
treba biti uvrijeđen što imami
ne čitaju ili ne mogu čitati
Muallim, jer nije samo njima
namijenjen, jer nije sav ilum
bosanske uleme skoncentriran
na stranicama ovog časopisa.
Danas je toliko dobrih teks-
stova koji se objavljuju, nerij-
jetko i u dnevnim novinama,
časopisima koji nemaju isl-
lamski predznak, često i naših
profesora, novih knjiga, da se
ne stigne sve pročitati. Uz svu
ovu literaturu, mnogo toga
moguće je naći i pročitati na
internet-stranicama, na bos-
sanskom ili drugim jezicima.
Zanimljivo je da se
u Islamskoj zajednici uvij-
jek gledao i analizirao rad
imama sa različitih nivoa, od
najobičnijeg džematlije, alim-
ma, intelektualca, i to na tri
nivoa: imam, hatib i muallim.
Kako uči Kur’an, ima li lije-
epi melodičan glas, koliko zna
Kur’ana napamet, je li dobar
orator, kakva mu je hutba,
kako uči djecu? To je, s jedne
strane, dobro jer pomaže da se
stalno bude aktivan, spreman,
uredan, lijep. S druge strane, ne
znam koliko obrazovne instit-
tucije Islamske zajednice nude
tim imamima kontinuirano
obrazovanje i nove metode u
radu koje su potrebne za njih-
hove tako raznovrsne sfere
djelovanja.
Rad profesora sa stud-
dentima je neprovjerljiv na
način provjere imamskog
posla. Ako imami ne mogu
čitati Muallim i tekstove svoj-
jih profesora, pitanje je šta
su slušali na predavanjima i
kako su ti imami završili med-
dresu ili fakultet. Je li svugd-

dje na djelu „plitkost, brzina,
spektakl, banalizacija, praznin-
na, omamljenost, rutina,
ravnodušnost“?
Imami su svojim otk-
kazivanjem Muallima posta-
avili izuzetno i nadasve
važno pitanje: Kakvo nam je
školstvo, odgoj i obrazovanje,
u Islamskoj zajednici? Je li ono
doživjelo istu sudbinu kao i
školstvo na nivou cijele Bosne
i Hercegovine. Može li se posta-
aviti pitanje također i našim
muderisima - profesorima,
kako ga je nekoć postavljao
imamima urednik Muallima:
Šta profesori rade kad rade?
Čime se sve bave muderrisi,
imaju li oni svoje alternativne
sadržaje i aktivnosti koje ih
onemogućavaju da se maksim-
malno posvete studentima,
budućim imamima, kako bi ih
i poslije studija htjeli i mogli
čitati i slušati?
Koja je uloga mude-
erisa - profesora u islamsk-
kom društvu, Islamskoj zaj-
jednici u BiH? Kako mi raz-
zumijevamo i određujemo
poziv muderisa danas?
Kao tradicionalnu formu
vjersko-uslužne djelatnosti
ili kao vjersko, duhovno, odg-
gojno-obrazovno, socijalno-
karitativno, intelektualno-
etičko predvodničko djelo-
vanje u našoj zajednici i u
našim lokalnim zajednicama
koje se ne nalaze u prošlosti
nego u znanstvenotehno-
loškoj, pluralnoj, tranzicij-
jskoj i globalnoj stvarnosti
naše suvremenosti, zaoštreno
opterećene društvenim,
političkim, ekonomskim suk-
kobima i napetostima?
Svodi li se sva uloga na
rad po kabinetima, ekskatedra,
je li on do kraja profesionali-
iziran, bez misijskog djelovanj-
ja i navedenih pitanja?
Zapitajmo se svi kako
razumijemo i određujemo
bilo koji poziv u Islamskoj
zajednici a ne samo imama.
Ako je imamski poziv tako
važan za muslimane i njihovo
duhovno uzdizanje, zašto to
svi odlaze i napuštaju tu tako
važnu zadaću? I još gore od
toga, kad odu iz hodžinske
kurije, onda najbolje znaju
kako treba raditi ili su najveći
kritičari imama? Ovim ne
želim kazati kako svi imami
savjesno i odgovorno obavljaju
svoju zadaću, ali sam siguran
da unutar struktura Islamske
zajednice nose najveći teret
i najveće breme. Oni su, bez
obzira na sve uticaje različitih
mezhebocentričnih i inih
ideja, ostali dosljedni čuvari
hanefijskog učenja i bošnjačke
tradicije, uz puno uvažavanje
određenog broja profesora
koji su jasno izražavali svoje
stavove i mišljenja i na taj
način pomogli u radu imama.
Nemoralno je samo
spočitavati imamima i opisiv-
vati koje su to njihove djelatn-
nosti i koje bi trebale biti, a ne
sudjelovati zajedno na istom
zadatku. Na tom našem svet-
tom zadatku očuvanja islams-
skog i bošnjačkog identiteta
nema upiranja prsta šta drugi
trebaju uraditi, nego se pitati
šta ja mogu i trebam uraditi
za svoj narod i svoju Islamsku
zajednicu. Dogodile su nam se
strašne stvari: agresija, etničko
čišćenje, silovanje, genocid.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV FORUM †
Brak i bračna zajednica je deva-
astiran i razoren, s tendencij-
jom daljeg razaranja. Porodice
su pretrpjele gubitke jednog ili
oba roditelja, što u mnogome
utiče na stabilnost i tradicion-
nalni vid odgoja i obrazovanja.
Roditelji su izgubili djecu i ost-
tali sami. Svakodnevne stresne
situacije zbog političkih i ekon-
nomskih problema, korupcija,
strah za biološki opstanak, za
budućnost zemlje - naša je
konstanta.
Koji je to nastavni predm-
met na islamskim fakultetima
koji poučava studente, buduće
djelatnike Islamske zajednice,
kako pomoći tim ljudima,
kako im prići, kako im vratiti
optimizam i volju za životom?
Koji su među onima koji su
završili islamske fakultete koji
trebaju biti angažirani na tim
zadaćima, ko će ih plaćati i
ko će nadzirati njihov rad?
Ima li Islamska zajednica
mogućnosti da te ljude uključi
u različite humanitarne i nevl-
ladine organizacije koji rade
na tim zadacima?
Zašto u Sarajevu nema
nijedna ćurs tribina, sedmično
predavanje koje drže profesori
FIN-a u džamiji, svojim amf-
fiteatrima ili gradskim salam-
ma? Zašto su u studentskim
domovima na Bjelavama i u
Nedžarićima, našoj najvažnijoj
i najperspektivnijom popul-
laciji, budućnosti bošnjačkog
naroda i Bosne i Hercegovine,
na sedmičnim tribinama ugl-
lavnom imami?
97
† MUALLIMOV FORUM
DOBRO JE DA NAM SE DOGODIO FORUM
Ako je namjera plem-
menita, a ja sam uvjeren da
jest u ovom slučaju, onda
nema sumnje da su nam kor-
risni svaka priča i razgovor o
našim problemima i stanju.
U ovom slučaju trebala bi biti
dvostruka korist: za Muallim
– jer će se više čitati, i naravno,
mnogo važnije, za Zajednicu –
jer ćemo bar neku našu slabost
otklonuti.
Oba naša autora
(gospoda Hodžić i Grabus)
pozivaju na kritiku i samokrit-
tiku. Zdušno ih podržavam u
tome i prizivam Božiji blagos-
slov na sve one koji su kadri
jednako suditi o drugima kao
o sebi. Jednostavno, pored
sve naše volje, potrebna nam
je Božija podrška za taj grand-
diozni moralni čin, jer smo
često, nehotice, bezosjećajni
spram onoga što je pravično u
našim međuljudskim odnosim-
ma. A da ne govorimo o tome
ako smo svjesno pristrasni.
Dakle, koja je ciljna
grupa Muallimovih tekstopis-
saca? Ljudi koje označavamo
pomalo neukusnim termin-
nom: naše obične džematlije,
hatibi, muallimi, muallime i
vjeroučitelji, nastavnici naših
odgojno-obrazovnih ustanov-
va ili neko četvrti. Ili svi oni.
Sudeći po nazivu samog
časopisa, ciljna grupa bi trebali
98 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Mustafa GOBELJIĆ
biti imami, hatibi, muallimi itd.
I šta bi to trebalo značiti? Ako
sam u pravu, onda bi najveći
procent tekstova trebao biti
primjeren mogućnosti percipi-
iranja te kategorije čitalaca. A
je li to bilo tako? Nije. A zašto
nije? Možda zbog toga što
Muallim nije bio namijenjen
muallimima. Ili zbog toga što
je uredništvo časopisa silno
željelo imati svoje muallime-
čitaoce, koji su na nivou raz-
zumijevanja tekstova koje oni
objavljuju. Kad ovo govorim,
ne želim, nipošto, nikoga
povrijediti. Konstatiram samo
za mene notornu činjenicu.
Ako je Muallim za ciljnu grupu
imao muallime i ostale okolo,
onda većini njih većina tekstov-
va u Muallimu nije mogla biti
privlačna. To može biti naša
tužna ili neka druga stvarnost.
Ali je naša.
Na koncu, je li sramota
za jednog imama ako kaže da
neke tekstove u Muallimu ne
razumije ili mu nisu dovoljno
zanimljivi? Mislim da nije. Ali,
je li, pak, sramota kazati kako
tamo nema ništa za njeg rele-
evantno, zanimljivo ili, ne daj
Bože, razumljivo? Svakako da
jest. I više od toga.
Otuda postupak kol-
lega iz Travnika ne može biti
prihvatljiv. Ili može, samo ako
su željeli ukazati na problem, a
da pri tom Muallim i dalje stiže
na njihove adrese. I, da završim
ovu kratku priču o Muallimu.
Ovdje nisam iznosio sud šta
Muallim znači meni.
Imam sam više od
dvadeset godina. I sve što
kažem o ovom poslu i ljudim-
ma koji ga obavljaju, istovrem-
meno to kažem i o sebi. Naši
uvodničari su doista kompet-
tentno i realno aktuelizirali
čitav niz pitanja vezanih za
ovu najbrojniju kategoriju zap-
poslenih u Zajednici. Pokušali
su dijagnosticirati stanje. I to je
iskorak. Znamo da bez valjane
dijagnoze nema ni uspješnog
liječenja. Ako je, dakle, suditi
prema dijagnozi, onda će naš
oporavak trajati dugo. Otuda
bih se ja radije pridružio njima.
I dometnuo još koje pitanje. A
za ovo drugo će ionako trebati
mnogo vremena.
Jedne prilike mi je
jedan stariji kolega na ovu
temu iznio svoj stav, sa kojim
se nisam mogao ne složiti.
Veli on: "Imamski poziv je za
one koji hoće da rade, koji su
svjesni svoje odgovornosti,
najveća bauštela (radilište) i,
istovremeno, za one druge,
najveća hladovina’’. U ovom
stavu, u ovom iskazu, sukus-
sirana su mnoga pitanja i slab-
bosti unutar našeg sistema. To
da radimo koliko hoćemo, da

se rad ne vrednuje, a nerad ne
sankcionira, ili bar ne dovoljn-
no. Da smo često nemotiviran-
ni izvana, prepušteni sami sebi
i dr. Naravno, ovo se ne može
i ne treba shvatiti doslovno,
ali je više nego očito da su u
Zajednici prisutni i ovi odnos-
si. Također, treba reći da biti
imam danas, više nego ranije,
znači prihvatiti se veoma odg-
govorne i kompleksne zadaće.
To znači biti duhovni vođa i
autoritet, biti obrazovan bar na
nivou potreba džemata, imati
osjećaj za socijalne potrebe
ljudi (biti neka vrsta humanit-
tarnog radnika), uspješno
balansirati između dnevno-
politčkih namigivanja, smoći
snage za razumijevanje tuđe
nevolje (biti u neku ruku rame
za plakanje) itd. Je li ovo sve
moguće? Jest. Je li ovo lahko
postići? Nije.
Dodamo li ovome
činjenicu da živimo u vrem-
menu svakovrsnih ljudskih
frustracija, negativnih naboja,
realne materijalne oskudice,
kako naših džematlija tako i
znatnog broja imama, onda
se naša zadaća doimlje još ozb-
biljnijom i težom.
Na kraju, riječ dvije
o obrazovanju nas, imama.
Mislim da na ovom planu
nismo dovoljno ozbiljni. Treb-
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOV FORUM †
balo bi biti iza nas vrijeme
dokoličarenja i beskorisnih
sijela.
Nije pravo pitanje šta
(pojedini) imami čitaju, nego
čitaju li šta.
Zajednica u ovom
smislu mora uspostaviti stand-
darde i, što je još važnije, mora
biti dosljedna u njihovoj primj-
jeni.
Do tada, najtopliji,
najiskreniji savjet mojim
kolegama s kojima dijelim
zajednički nam kruh nasušni:
upisujte se na fakultete i studir-
rajte, čitajte svaki dan i sve što
vam dođe do ruke i, naravno,
podržite Muallim.
99
† MUALLIMOV FORUM

TAJ SIVI, HLADNI

NOVI MUALLIM
Muhamed VELIĆ

Historijska je dilema novinarstva i općenito pisane riječi koliko pisac ili onaj koji se obraća
čitateljstvu treba biti dubok da ne bi gubio na širini, ili obratno, koliko ići u širinu i, zavisno o tome,
toliko plutati u plićaku misaonosti. Zapravo, to bi bila svojevrsna spisateljska dihotomija, ako bi se tako
ova pojava mogla imenovati; jedan je član (dihotomije) uvijek pasivan. Ali, opet, pravo se majstorstvo
postiže, kako to kaže nobelovac Ivo Andrić, kad govornik ili pisac iznenadi slušaoca ili čitaoca nečim
odveć poznatim. Ili, u proširenom izdanju ove mudrosti – nečim sasvim jednostavnim. Ali, evidentan
je paradoks današnjice da je najkompliciranije biti jednostavan. Ili, u smislu Adornovih paradoksa,
jednostavne se stvari znaju i mogu zakomplicirati do te mjere da ih i najkompliciraniji postupci ne
mogu pojednostavniti. U svakom slučaju, treba biti jednostavan.
Ali, također, suština pisanja je i u tome da se ona druga strana, kojoj se pisac obraća, na
izvjestan način isprovocira. Francuski književnik nobelovac Andre Gide kaže da on piše svoje knjige
da bi uznemirio čitaoca, a Franc Kafka, pišući pismo svome prijatelju Oskaru Pollaku 1904. godine,
opet, smatra da ima svrhe čitati samo knjige koje nas bole i bodu. Itekako je bitno, što je određujuće
za tekst, njegovoj kvaliteti i karakteristici, nakon čitanja ne ostati ravnodušan i hladan, već je bitno
da domino efektom provokacija djeluje i dalje, sa pčele na pčelu, sa cvijeta na cvijet.
Ovdje se sada, po crti automatizma, otvara pitanje: Šta je to što jedan tekst, knjigu,
ili, pak, magazin čini interesantnim? Ili, pak, jednostavnije je postaviti pitanje i odgonetnuti, a što
je odveć funkcionalnije, šta je to što ga ne čini jednostavnim, interesantim i provocirajućim? Prvi
odgovor koji se nudi jest da to upravo nisu dugi tekstovi, magazin ili časopis sa izrazito dugim
tekstovima, jer dug tekst i predug govor, zapravo, kako kaže mudrost sa Istoka – ne valjaju: “Uže kad
je dugo valja, a govor kad je kratak”. Čehov je bio apsolutno u pravu kad je kratkoću govora i pisanja
nazvao sestrom talenta, a Paskal se izvinjavao na kraju svoga provincijskog pisma što ga je napisao
vrlo opširno, a kao razlog naveo je da nije imao (mnogo) vremena da piše kraće pismo.
U ovom tekstu, koji ćemo zdušno držati dovoljno kratkim, ili razumljivo dugim,
pozabavit ćemo se, na temelju svojevrsne bibliometrijske analize, jednim kritičkim sagledavanjem
(svih) dosadašnjih brojeva ovog Novog Muallima, sveukupno trideset dva broja. A to pretpostavlja:
Kakav je bio dosadašnji Novi Muallim, koliko je autora bilo zastupljeno u ta trideset dva broja sa
svojim autorskim, orginalnim tekstovima, koliko je bilo prijevoda, koliko je sveukupno radova
objavljeno u trideset dva broja, kakve su se titule šetale ovom novom Muallimovom stazom i koliko
 Midhat Šamić, Kako nastaje naučno djelo : uvođenje u metodologiju i tehniku naučnoistraživačkog rada - opšti
pristup

100 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
 MUALLIMOV FORUM †

su bile korisno angažirane, kakvi su to tekstovi (bili); dakle, bavimo se i analizom naslova, koliko su
naslovi, kao takvi, privlačni, implozivni, koliko provociraju i koliko zrače kvalitetom i, što je veoma
bitno, koliko su dugi, odnosno kratki te kakve su bile rubrike i koliko su bile dobre, interesantne,
provokativne itd.
Ali, hajdemo prvo kazati nešto o tom našem Novom Muallimu, ko je on, zapravo (bio)?

Kakav je (bio) Novi Muallim?

Riječ muallim dolazi iz arapskog jezika i ona je particip aktivni druge proširene vrste
glagola ‘alime – znati. Tako, u prijevodu ove riječi u Arapsko-bosanskom rječniku Teufika Muftića
zatičemo značenja: onaj koji uči, podučava, učitelj, majstor a, između mnogih drugih, izdvajaju se
još i značenja: izrađivač, šef itd. Ali, nas se ovdje osobito tiču značenja: onaj koji podučava, učitelj
i majstor. (Bitno je napomenuti da druga proširena vrsta u arapskom jeziku ima izravan objekt.
Dakle, u ovom slučaju – glagola znati, u prvoj, sa jedne strane, ili u drugoj proširenoj vrsti – glagola
podučavati, sa druge strane, kojoj je objekt izravan/direktan, zaključuje se da se onaj koji podučava
obraća direktno onome koji se želi podučiti, koji želi slušati, učiti i percipirati.)
Itekako smatramo majstorima one učitelje kojih se kasnije u životu sjećamo kao životnih
učitelja. To su oni učitelji, bilo da se radi o onim u školskim učionicama, bilo da se radi o onim
u životnim učionicama – pamtimo ih kao vrle znalce podučavanja, jer su svojom harizmom i
majstorstvom uspjeli ostaviti dojam na slušaoce, na učenike, utisnuli su trajno svoj pečat ili, pak,
dali dobru smjernicu. Tako se i sada treba pitati koliko je ovaj Novi Muallim doista bio majstor svoga
zanata? Koliko ga se sjećamo već sada, a koliko ćemo ga pamtiti u budućnosti po svojim osobenostima
i dobrim smjernicama!? Ukratko, koliko je Novi Muallim doista bio dobar učitelj – koji je podučavo,
odgajao, koji se slušao i koji se, u smislu časopisa, čitao? Da, koliko se čitao, zapravo, koliko se nije
čitao? I, također, pitanje: Koliko su ga uistinu čitali i oni koji su ga čitali!?
Naravno, autor ovih rečenica piše izrazito iz svog vlastitog ugla sagledavanja, a to znači iz
perspektive mladog imama koji od Muallima očekuje poduku i smjernicu u životu, poslu, obrazovanju
i općenito imamskom pozivu, koji, naravno, u ovom postmodernom i brzom vremenu znači, traži
i zahtijeva mnogo toga različitog, kozmopolitskog i lokalnog, globalizacijskog i tradicionalnog, pro
foro externo modernog, također i konzervativnog itd.
Hoću, na samom početku, izraziti osobno mišljenje – svoj stav o Novom Muallimu, pokazati i
emociju, koju, zapravo, gajim prema ovom našem novom učitelju. Što se tiče mog skromnog mišljenja,
Novi Muallim je za mene djelovao uglavnom hladno i nije obilovao nekom velikom moći privlačnosti
i nije djelovao zainteresirano. Možda bih najbolju sliku predočio ako bi metaforično Novi Muallim
uporedio sa vremenom: on je za mene, bio i djelovao, kao frebruar, koji je, kako to kaže Boudelaire,
prosipao svoju hladnu, sivu, polarnu svjetlost, previše akademsku. Na kraju, i cilj(a)na grupa prema
kojoj se obraća Novi Muallim je naučna zajednica, akademski ljudi, on nije glavu okretao od te
grupe, nije skretao sa tih krutih i hladnih akademskih tračnica i, možda zbog tog kursa, barem meni
se tako čini, ali i većinskoj imamskoj populaciji, jer ovaj tekst, kako već rekoh, nastaje upravo iz
imamskog ugla sagledavanja, upravo je bio i djelovao tako: previše udžbenički hladno, na momente
i predosadno, vrlo često okrutnih, ubitačno dugih naslova, koji će u ovom tekstu biti priča za sebe,
bez živih tekstova, (samo)kritičkog uklona, koji su provocirali i podučavali, sebe i druge.
Na osnovu naslova, čini se da Novi Muallim, osobito rubrika Muallim, (pre)obiluje masom
dosadnih didaktičkih tekstova, punih shema, mrtvih i teško razumljivih nacrta, koje se, metodom
copy/paste, prepisuju iz pedagoških, metodoloških, didaktičkih udžbenika. Naravno, časopis,
kako je koncepcijski Novi Muallim i zamišljen, treba imati takve tekstove, ali ne udžbeničke
 Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, III izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2004.
 Francuski pjesnik Charles Boudelaire (1821-1867 – Pariz) pjeva o sivilu kasne zime:”Rasplakani februar rasipa
hladnu svjetlost koja liči na sumrak.”

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 101
† MUALLIMOV FORUM

prirode i hladnoće. I, zapravo, imami koji danas, također, svojim velikim dijelom (mlađeg kadra)
čine akademsku zajednicu, nisu pokazali veliku zainteresiranost za njega, poglavito sada kad se
dolazi u situaciju da ga pojedini medžlisi otkazuju; dakle, nisu pokazali zainteresiranost ni ljudi
koji artikuliraju džematske probleme i uopće vjernička pitanja, a svojim obrazovanjem pripadaju
akademskoj populaciji. Na kraju, koliko su im ti tekstovi, kao takvi, koristili u mektebu, u radu sa
džematom, sa cjelokupnom našom javnošću, sa globalizacijskom plimnom politikom, sa svijetom
koji nas okružuje i njegovim izazovima?
Ove opservacije, naravno, ne znače da ništa nije dobro i interesantno u Novom Muallimu.
Naprotiv, mnogo je dobrog i korisnog, nadasve lijepog, ali ono, defintivno, ostaje u sjeni ovih
dosadnih i neinteresantnih. Ovdje ću izdvojiti itekako interesantnu rubriku, još u samom početku
Novog Muallima, koju su imami mogli iskoristiti i držati korisnom, naravno, i sama Islamska
zajednica, a riječ je o rubrici Muallimova tema, broj 3., god. 1., koja je cjelokupna bila posvećena
jedinom aktivnom islamskom mediju – hutbi. Sedam autora pristupilo je hutbi sa različitih aspekata:
Osman Lavić – Tretman hutbe kod nas u XX. stoljeću, Muharem Omerdić – Hutba i hatibi u IZ-i u
BiH, Mehemdalija Hadžić – Šerijatski aspekt hutbe, dr. Enes Karić – Strukturalno-stilistička analiza
nekoliko Poslanikovih hutbi, Aziz Kadribegović – Jezik naših hutbi, Dževad Hodžić – O hutbi kao
specifičnoj formi komuniciranja, Zijad Ljevaković – Kako treba držati hutbu. Dakle, ovdje se radi o
izboru iz diskusija sa kolokvija Kakve nam hutbe trebaju?
Na osnovu naslova, da se primjetiti ozbiljan pristup ozbiljnoj stvari, Novi Muallim je propratio
diskusije, zapravo objavio radove sa kolokvija, ali se postavlja pitanje zašto takvih korisnih kolokvija
nije bilo i dalje u njegovoj (Muallimovoj) organizaciji, zašto se nisu čitave rubrike posvećivale
aktualnim problemima, naprimjer o mektebu, o zekatu, itekako pitanju vehabija, o njima nije bilo
ni slova; nisam primijetio da je ijedan tekst, barem po naslovu, tretirao to goruće pitanje, a upravo
je imamska populacija grcala u tom problemu. Hvala Bogu, sada se situacija smirila, ali bilo je, i još
uvijek ima takvih gorućih pitanja koje Novi Muallim treba rješavati svojim cjelokupnim rubrikama,
a ne samo se kruto držati shema, nacrta i vrlo često zastarjelih školskih obrazaca.
Također, kad je već riječ o tim shemama, dobro primjećuje jedan imam, da Muallim
uglavnom tretira školsku nastavu, a vrlo malo ili gotovo nikako, nastavu u mektebu. Tu, ipak, postoji
diferencijacija. A opet će neki imami reći da su im generalno Muallimovi tekstovi nerazumljivi, pa
ono što čovjek ne razumije, to i ne prihvata, dosadno mu je, ali osobno mislim da je prvenstveno
zbog toga što se Muallim vrlo slabo obraća(o) imamima kao čitalačkoj populaciji i što nisu u njemu
mogli naći ništa konkretno (izuzev pojedinih tekstova i rubrika, npr. rubrika o hutbama koju smo već
naveli), što bi im bilo izuzetno korisno u njihovom poslu i život općenito. Muallim je, zapravo, trebao
imame usmjeriti kojim kursom, ići u svome pozivu, kako dalje raditi, jer budućnost je puna pitanja i
izazova. On to, evidentno, nije radio; tu uviđamo permanentu šutnju našeg Novog Muallima.
Imam koji govori danas, čini mi se, (kao da) ne postoji! Mi danas imamo odveć biblijski stav
imama, naravno u tom smislu mislim i na muallime, jer je komponenta muallima inkorporirana
u strukturu institucije imam(et)a, a taj stav otprilike znači da na svaki životni izazov, provokaciju,
prozivanje i vrlo često uvredu imami djeluju okretanjem glave, šutnjom, nedjelovanjem, dakle na
svaki kamen uzvraćali su koricom kruha, ne što nisu htjeli, već uglavnom zato što nisu smjeli i što
nisu znali.
Zato mislim da je i uloga Muallima bila da ove žive muallime – imame poduči kako reagirati
na konkretne situacije života, na izazove, jer to se od njih očekivalo (da reagiraju), a to, na kraju,
Kur’an, zapravo, traži – reakciju, pametnu i mudru, na svaku životnu akciju, posebno ako je usmjerena
protiv njih – imama, muallima, općenito vjernika. Ali, dobro.
 Hutba je, nažalost, u ovom vremenu još uvijek introvertni medij, njegov signal jedva da dopire dalje od
džamijskih zidina, treba naravno izaći napolje, biti aktivan, a, također, bili bismo sretni da su ove totalitarne ideje,
vrlo često prema vjernicima antagonistički raspoložene, bile začahurene u kancelarije, među knjigama, ne, one su bile
aktivne upravo napolju, na ulici, među svijetom, dakako i u instituciji itd.

102 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
 MUALLIMOV FORUM †

O rubrikama, tekstovima i naslovima

Muallimove rubrike su uglavnom konstante iz broja u broj, a te rubrike su: Putokazi,

Sagledavanja, Islamske teme, Muallim, Muallimova tema, Historija, Književna historija, Historija
odgoja i obrazovanja, Esej, Medijske teme, Tefsir (rubrika Tefsir nekad je samostalna, a nekad je u
Islamskim temama), Muallimova proza, Muallimova poezija, Velikani, u početku je bila i rubrika
Prijevodi da bi kasnije, u petom broju, bila izbačena, što držim da je bilo nepotrebno. Trebalo ju je
ostaviti kao takvu tokom svih brojeva i tu držati okupljene prijevode koji, naravno, tretiraju gotovo
uvijek različite teme i pojave. Dakle, prijevodi su u početku imali svoju posebnu rubriku Prijevodi,
tako da su se gubljenjem svoje rubrike prijevodi kasnije šetali iz Putokaza, preko Sagledavanja, pa
do rubrike Muallim, ali i drugih rubrika. Vrlo često su to bili udarni tekstovi koji su stršili na samom
početku, kao što je to bio slučaj sa serijom tekstova – prijevoda prof. El-Attasa, kojih je bilo pet
nastavaka. Mislim da ih je, kao takve, osobito serijske, trebalo držati u njihovoj posebnoj rubrici:
Muallimov prijevod. Dakako, bolji je i lošiji original nego dobar prijevod! Da ne ulazimo sada u
filozofska razmatranja i razvlačenja kako je vrlo često suprotno od originala – laž! Ne želim da me
se shvati pogrešno, original bi ovdje bio istinit i dobrodošao samo onaj koji bi tretirao pretežno
aktuelna lokalna pitanja, jer je prijevod vrlo često neko drugo ljudsko mišljenje, drugog prostora i
drugog vremena. Imajući to u vidu, dajem prednost lošijim orginalima nad prijevodima bez analiza,
kritičkih prilagođavanja lokalnom raspoloženju i njegovog kontekstualnog, lokalnog tumačenja.
Mislim da je koncepcija časopisa trpila sa upravo ovakvim tekstovima koji nisu prilagođeni lokalnom
raspoloženju, bilo da se radi o prijevodu ili, pak, i originalu koji nije prilagođen i kompatibilan
sa lokalnim sagledavanjima. Primjer ovim opservacijama je tekst Obrazovanje i muslimani Šri
Lanke dr. Deena Muhammeda, br. 15., te, zatim, slični tekstovi sa kojima se nepotrebno dugo (u
nekoliko nastavaka) rovilo po dalekoj prošlosti, u brojevima 11.,12.,13. i 14. na teme: Obrazovanje
u primitivnim i ranim civiliziranim kulturama, te Obrazovanje u starim kulturama 1-2, te treći
nastavak Obrazovanje u perzijskoj, bizantskoj, ranoj ruskoj i islamskoj civilizaciji. Mislim da je u
ovom kontekstu i rubrika Putokazi trpila već spomenutog Syeda Muhammeda al-Naquiba al-Attasa
u ogromnih pet nastavaka: Devesternizacija znanja, Savremeni zapadnokršćanski bekgraund, Dileme
muslimana itd. Nepotrebno dugo izrodilo je nefunkcionalnost i nezainteresiranost!
Ali, prijevoda i nije bilo nešto previše, u prosjeku dva-tri po broju, što je ipak podnošljivo.
Sveukupno, Novi Muallim u svoja 32 broja imao je 71 prijevod (precizno, u prosjeku 2,2 prijevoda po
broju, u rasponu od 20% pa do 45% tekstova u jednom broju); u posljednjih nekoliko brojeva imala
se konstantnost od dva prijevoda po broju.
Neke rubrike, doimlje se tako, kao da su ekskluzivno bile namijenjene pojedinim autorima.
Npr. rubrika Sagledavanja kao da je bila namjenjena dr. Zilhadu Ključaninu. Od njegovih radova (21
tekst), osamnaest ih je u ovoj rubrici, a samo su tri u rubrici Proza. Dr. Ključanin u Sagledavanjima
sagledava mnoge autore, pjesnike, njihove elemente u poeziji, uglavnom je riječ o poeziji – pobožnoj,
unutra i izvana, o Mevludu... On sagledava i mrtve i žive, prvo ide sa Skenderom Kulenovićem, pa
sa Makom Dizdarom, kasnije i Osmanom Đikićem, te Safvet-begom Bašagićem, Musom Ćazimom
Ćatićem, pa onda sagledava i žive pjesnike: Abdullah Sidran, Džemaludin Latić, Melika Salihbegović
(ona sada ima novi nick, arapsko-bosansku kovanicu: Melika Salihbeg Bosnawi), Šemsudin Sarajlić,
ali i neke strane autore, pisce: Džingiz Ajtmatov itd. Ukratko, u Sagledavanjima je bilo pjesnika više
nego dovoljno!
Ima, dakako, još sličnih rubrika koje (kao da) su bile posvećene isključivo odabranim
autorima. Ali, da ne gubimo vrijeme. Želim istaći novu rubriku u broju 32., koja je za malo vremena
Muallimovu radnu temperaturu podigla za nekoliko stepeni, a riječ je o Muallimovoj hutbi. Dvije
hutbe sa recenzijama uspjele su uzburkati uspavane duhove; ovdašnju lokalnu vjersku svijest, dakako,
treba poljuljati, jer ona čami u svome odsustvu (samo)kritičkog uklona, prvenstveno mislim na ljude
koji su profesionalno vezani za Islamsku zajednicu. Ovakve rubrike i tekstove odista držim dobrim,

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 103
† MUALLIMOV FORUM

živim i provokativnim, jer je to način djelovanja i samorazvijanja ka uvijek boljem, korisnijem i

interesantnijem. Kad već tretiramo rubrike, ne mogu a da se sa nekoliko riječi ne osvrnem i na
uvodnike. Mislim da su uvodnici, koji su bili na početku svakog broja i koji su prethodili svim
tekstovima kao najava, bili totalni promašaj. Naime, o čemu se radi? Uvodnike je pisao glavni i
odgovorni urednik Dževad Hodžić u gotovo svakom broju, izuzev posljednjih šest brojeva, za koje je
uvodnike napisala Senada Hasanbašić (od 26 broja izvršni urednik) i jednog koji je napisao Nedžad
Grabus (br. 24) i izuzev broja 3, koji nema uvodnika. Oni su, kao takvi, bili svojevrsno pojašnjenje
sadržaja. Nepotrebno, beskorisno i neučinkovito. Urednik se potrudio da nam na čitavoj stranici,
koja u ovom Muallimovom formatu iznosi karticu i po, pojasni sadržaj koji smo svakako pročitali na
stranici prije – na prvoj stranici časopisa, a uvodnik ide na drugoj. Urednik nam je, dakle, uskratio
dvadest četiri dobra teksta koje je on mogao napisati kao urednik zahvaljujući svojoj spisateljskoj
sposobnosti i moći sagledavanja, zapravo za sveukupno trideset dva dobra teksta. Uvodnici su trebali
biti inicijalna kapisla koja bi rasplamsala interesiranje za sadržinu Muallima. Oni su trebali biti čista
implozija, koja bi čitaoca uvukla, usisala u tekstualnu sadržinu. Ali, smatram da su ovakvi kakvi jesu
– bili čist promašaj, jer su oduzimali vrijeme i u samom startu ubijali dobru volju za čitanjem.
Također, mislim da je trebalo ubaciti i neku slikovnu rubriku, da bi se razbila vizuelna
istolikost, ili uniformnost časopisa. Ako ne takvu rubriku, onda kroz čitav časopis trebalo je pronicljivo
i majstorski razbijati (udžbeničke) tekstove slikom, koja bi značila živost, fotosima koji bi odmarali
i tome slično. Čini mi se da je taj segment totalno zapostavljen. Naravno, drugo je pitanje koliko
ovakav format i koncepcija časopisa trpe slike i fotose. Naslovnice su, npr., (bile) odlične, primjetni
su i fotosi domaćih autora, na čemu čestitamo – i na tom izboru i na samom uratku. Mene se osobito
svojom ljepotom dojmila slika munare džamije u Jemenu sa pozadinom srednjovjekovnog arapskog
grada, također i naslovnica prvog broja, ali možda i više od toga u posljednjem broju (32) maestralna
slika derviša mevlevije koji se okreće, u bijeloj halji, koja se plesno uobličila, a crna pozadina okiva
sliku duboko u sjećanje. Mislim da su upravo ovakvi kvalitetni fotosi i slike koje u sebi nose više od
hiljadu riječi trebale imati svoje mjesto i unutar.
Naslovi su, opet, priča za sebe. Izrazito i nepotrebno dugi, preakademski vrlo često postavljeni
udžbenički, hladni, sa mnogo konsktrukcija čiji su dijelovi višak, dijelovi koji se ne uklapaju, sa
mnogo stranih riječi, za koje je potrebna asistencija rječnika, koji su teško izgovorljivi i artikulirani,
preglomazni itd.
Pa, evo nekih primjera nepotrebno dugih naslova: Islamsko mišljenje u BiH na razmeđu starog
i novog i prosvjetiteljski rad M. Dž. Čauševića – drugi dio višak; O imamskoj službi u tvrđavama
Bosanskog sandžaka u 15. i prvoj polovici 16. vijeka – dug naslov i sam po sebi ne privlači; Emocionalna
staza uspjeha – umijeće kontroliranja ljutnje, žalosti i njima srodnih osobina otkrivaju tajnu uspješnih
– naslov koji je tekst sam po sebi; Državna štamparija i službene i poluslužbene novine u Bosni i
Hercegovini od 1866. do 1945. godine – ovo po naslovu bi moglo biti interesantno samo pasioniranim
čitateljima koji čitaju sve što im dođe do ruku; Sedamsto godina od rođenja najvećeg muslimanskog
i svjetskog putopisca Ibn Batute – epiteti koji su nepotrebni; Ko su bile nastavnice u muslimanskoj
osnovnoj i višoj djevojačkoj narodnoj školi u Sarajevu (1894.-1918.) – dug naslov i neinteresantan
iz pozicije današnjeg brzog vremena i hiperprodukcije kadra; Modernističko mišljenje Huseina ef.
Đoze i njegove polemike sa tradicionalnom ulemom – dug naslov, uzeti ili prvi ili drugi dio naslova;
Komparativna analiza zakonske regulative o slobodi vjere i pravnom statusu vjerskih zajednica u Bosni
i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i DZ Srbiji i Crnoj Gori – definitivno najduži naslov, dvadest i četiri
riječi; Značaj institucionalne brige za očuvanje kolektivnog identiteta, sa osvrtom na muzej grada
Zenice – drugi dio višak, nepotreban; itd.
A evo i nekih dobrih, primamljujućih naslova, bez suvišnih riječi: Zašto se znanstvena
revolucija nije desila u islamu; Demografska eksplozija; Fard ‘ajn i fard kifajeh; Geografija pjesnika;
Duhovni profil imama u suvremenom društvu; Vrijeđajuća provokativnost; Munara: simbol vjere
i moći; Islam pod opsadom (radi se o naslovu knjige); Izgubljeni mir; Obrazovanje volje; Rad s

104 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
 MUALLIMOV FORUM †

traumatiziranom djecom; Kuda idu američki muslimani; Sura Nasr; Kiša u kulturi Bošnjaka; Ogled
o prijevodu i prevodiocima; Ukinuće čovjeka; Potrebe djece; Vjera u svakodnevnici; Zapad na istoku;
Kulture u konfliktu i dijalogu; Umijeće paraboliziranja; itd.

O autorima – zastupljenost autora

Sto pedeset devet (159) autora zastupljeno je u Novom Muallimu, ne računajući strane
autore i njihove prevodiocee. Na osnovu analize samih naslova iz sadržaja, nemoguće je otkriti
ko stoji kao prevodilac iza kojeg teksta, a smatram propustom to što se u sadržaju nisu navodila
i imena prevodilaca. Također, u ovoj analizi navodim poimenično samo one autore koji su svojim
objavljenim originalnim tekstovima prešli brojku od deset objavljenih radova, a o svim ostalim
autorima, pojedinačno i poimenično, uvid će se steći u drugim tekstovima bibliografijske analize.
Tri autora sa više od deset objavljenih radova: 1. dr. Zilhad Ključanin – 21 tekst, 2. dr. Enes Karić – 17
tekstova, 3. mr. Ferid Dautović – 15 tekstova.
Važno je istaći da sto pedeset devet (159) autora ima objavljenih tristo devedeset osam (398)
autorskih radova, tekstova. Dodamo li toj cifri i sedamdeset jedan (71) prijevod i trideset jedan (31)
uvodnik, dobit ćemo brojku od pet stotina (500) objavljenih tekstova. Dakle, vrlo impozantan broj
autora, pregršt doktora i magistara, nerijetko emeritusa i akademika, i njihovih objavljenih radova
u skromna trideset dva broja. Ali, treba kazati da rubrika Pregled u sadržaju do broja 16 ima imena
autora koji svojim tekstovima - prikazima predstavljaju knjige, a kasnije ih nema. Zbog ovakvih, ali
i kasnijih eventualnih nekih drugih analiza, držim da ih je i dalje trebalo sa punim imenima držati
u sadržaju. Tako brojke ne čine apsolutno tačan prikaz svih objavljenih tekstova i radova; ima ih za
koju brojku više. Također, na osnovu sadržaja da se primijetiti da odveć nedostaju neki autori, naši
istaknuti mislioci, intelektualni radnici. O imenima, naravno, neki drugi put.
Na osnovu mog vlastitog sagledavanja, predočava mi se, na kraju, slika, zaista bih volio da
je iskrivljena, koja kazuje da ovolika masa autora nije pravilno i dovoljno upregnuta – angažirana
u željenom pravcu, na momonte kao da je djelovala suviše disperzivno i neselektivno, kao da su se
objavljivali tekstovi da imamo – da se žargonski izrazim – bućkuriš u kome se objavljivalo ono šta
je ko i kako donosio, po svome htijenju i pregnuću. Dakle, mislim da je uredništvo trebalo (više)
naručivati upravo živih i provocirajućih tekstova, da ovolika lepeza autora, istaknutih radnika,
intelektualaca, koji su bili na raspolaganju, nije dovoljno i pravilno angažirana i usmjerena.

Zaključak

Na kraju: Novi Muallim je trebao biti poput zdrave i korisne umjetnosti, kao što ju je definirao
F. Kafka – ogledalo koje žuri, da bude poput sata koji žuri u budućnosti, ogledalo koje bi predvidjelo
izazove, situacije, pitanja i koje bi pokušalo dati odgovore, uputstva i smjernice.
(Naj)novi(ji) Muallim, također, treba ići u pravcu oštrije i čvršće komunikacije, ali i iskrenije,
ipak, sa širom čitalačkom populacijom, oslobađajući se (pre)akademskih okova i krutih interesa
naučnih zajednica. Treba, naravno, izlazitzi još uvijek u svojoj osnovi – naučno prihvatljivoj,
razumljivoj i korisnoj suštini, među mlade ljude, općenito u narod, među čitaoce koji percipiraju,
štaviše konzumiraju ono što naučnik, mislilac u svojoj prerađenoj formi ponudi na svome naučnome
stolu. Muallim, da se izrazim metaforično, treba spravljati med, ne previše jak, tvrd i (naučno) gorak,
a niti previše razblažen nad vatrom aktuelne svakodnevice, naći mu mjeru i kao takvog ga ponuditi
čitateljstvu, koje je duhovno i intelektualno gladno i koje egzistira u ovoj oskudici misli, savjeta i
upustava na zabrinjavajućem nivou duhovne, intelektualne i moralne hibernacije.
 Smatram da je Novi Muallim u ovdašnjoj oskudici pisane riječi trebao izlaziti češće, trebala je Zajednica
smoći snage i časopis objavljivati jednom u mjesec, eventualno mjesec i pol. A nikako ovako dugo, jednom u dugom
tromjesečnom intervalu!

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 105
† MUALLIMOVA HUTBA
MOĆ I NEMOĆ
KOMUNIKACIJE
Suad MAHMUTOVIĆ
H
vala Allahu dž. š. koji nam je dao bolest
da bi zdravlje imalo smisla, smrt da bi
život imao smisla, onaj svijet da bi ovaj
imao smisla.
Draga braćo!
Živimo u vremenu globalizacije, masovv
vne komunikacije, elektronskih i pisanih medijv
ja, interneta, satelitskog praćenja objekata i lica,
vremenu velikih komunikacijskih mogućnosti.
Suvremeni oblik obrazovanja nudi predavanja
putem video linka na velikim udaljenostima pa
čak i polaganje ispita na takav ili sličan način.
Ovo je vrijeme velikih gradova u kojima žive
mali ljudi, velikih zgrada koje trebaju poručiti
čovjeku kako je sićušan u odnosu na tako silne
građevine, vrijeme u kojem je čovjek objekt a
ne subjekt događanja, vremenu velikih gužvi i
vreve u metropolama, ali i vremenu usamljenih
ljudi.
Pitamo se može li čovjek u tolikoj gužvi
biti usamljen. Naravno da može. Lijepo je
kazano da ljudi na Zapadu često boluju od teže
bolesti nego siromašni afrički narodi. Naša guba
se zove usamljenost.
Koliko danas ima neposredne ili direktne
komunikacije? Ima li tople ljudske riječi?
* Hutba je održana u u džamiji kompleksa Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću
108 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Obratite pažnju i u vrijeme blagdana kada nam
na mobilne telefone dođu silne poruke, koje
su dosta dobro sročene i nakićene, ali nemaju
duše. Pošiljalac će istu poruku poslati na više
primalaca. On jednostavno nema vremena
da razmisli o svakome kome poruku šalje.
Danas ljudi žure, brzo žive, nemaju strpljenja
da saslušaju sugovornika. Danas gotovo niko
nikoga ne sluša. Moć dijaloga je u slušanju a ne
u govoru
A Muhammed a.s. najveći uzor, nikada
nikog nije prekidao u govoru, kada je s nekim
razgovarao gledao ga je u oči, pri susretu i
rukovanju nikada nije prvi povlačio ruku da
ne bi povrijedio sugovornika, nikada nije odbio
ničuju molbu, prihvatao je svačiju ispriku...
Kakav je odnos Gospodara nebesa i
zemlje prema čovjeku? Čovjek je halifa – vladar
na zemlji, - Mi čovjeka stvaramo u skladu
najljepšem. Jedino njemu je data sloboda izbora,
sva druga bića se automatski pokoravaju Bogu.
Otuda i posebna nagrada onima koji su svjesni
Boga. Svi smo predmet stalne Allahove dž.š.
brige i pažnje. Kur’an časni u suri Kijameh
kaže:
"Kunem se Danom kada smak svijeta
nastupi. I kunem se dušom koja sebe kori. Zar
čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti ?!

Naprotiv, Mi možemo izravnati jagodice prstiju
njegovih".
Znamo da ovdje Kur’an govori o
papilarnim linijama koje su otkrivene početkom
prošlog stoljeća. Također smo svjesni njihovog
značaja. Ne postoje dva čovjeka koja imaju iste
papilarne linije. Ni blizanci, koje samo rođena
majka može razlikovati, nemaju iste ove linije.
Šta nam to govori? Mnogo! A između ostalog i
to da nam je Allah dž.š. svima dao osobni biljeg
ili pečat. Allah stalno brine o svakome od nas
ponaosob, čuva nas i štiti, zna naše namjere,
On sve vidi, jer ako mi Njega ne vidimo, On
nas vidi- On je o svemu obaviješten, - Ni list sa
grane ne padne a da Allah ne zna, - On zna šta u
svojim dušama krijemo i što javno činimo. Božiji
poslanik a.s. kaže:
"Niko od vas neće umrijeti a da Allah sa
njim neće nasamo razgovarati, između čovjeka i
Boga neće biti posrednika, i reći će mu ( Allah
dž.š. ) nisi radio shodno svome znanju".
Braćo! Svi ćemo pojedinačno pred Boga
gdje će nam biti predočena knjga naših djela. Taj
susret za vjernika će pričinjavati radost. Neka
lica će toga dana biti radosna a neka uplakana.
Dakle svako ima potrebnu pažnju i brigu od
Onoga koji je sve stvorio.
Čovjek kroz dnevne namaze komu-
nicira s Bogom, što u osnovi i znači riječ salat.
Je li puno izdvojiti sat vremena za komunikaciju
s Onim koji nam je najpreči? Mi, obični ljudi
nećemo ići na putovanje u više nebeske duhovne
dubine kako je to uradio Muhammed a.s. na
miradžu. Naš miradž jeste naš namaz.
A kakav je odnos u našoj međusobnoj
komunikaciji? Tu relaciju Bog je ostavio nama
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOVA HUTBA †
samima. Primjetno je poslije rata da je dosta
ljudi posvađano. Nerijetko čak i rođena braća
ne govore.
Mi Bošnjaci smo mali narod, ali vrlo često
se prilično komotno ponašamo. Trošimo ljude
kao da nas ima na stotine miliona, a nema nas ni
dva miliona od čega je gotovo pola u iseljeništvu.
Posebno ovdje u Krajini imam potrebu pozvati
na slogu. Svi smo se osvjedočili koliko klica zla
može daleko otići. Mi Krajišnici smo specifični,
prvo uradimo pa onda razmislimo. Svi drugi
prvo razmisle o posljedicama pa tek onda nešto
urade.
Zato braćo treba znati da smo
stvoreni kako bismo se bolje upoznali, gradili
jedinstvo među nama, poboljšali međusobnu
komunikaciju. Čovjek se rađa sam i sam umire.
Vjera nas uči da između ta dva trenutka, toliko
presudna u našim životima, nikada nismo
sami.
Čovjek je društveno biće, biće zajednice.
Zato nastojte život organizirati tako da i radost
i tugu imate s kim podijeliti, jer, radost nije
radost ako se nemate s kim radovati, a tuga je
teška ako je nemate s kim podijeliti. Imamo
pravo na bolju budućnost, ali ona dobrano ovisi
o nama samima.
Poštujmo starije i budimo samilosni
prema mlađima. Volimo i poštujmo ljude, to će
nam se sigurno vratiti. Nemojte mrziti ljude, jer
će mržnja prije uništiti vas, nego onoga kome
je namijenjena. Radimo za ovaj svijet kao da
ćemo na njemu vječno ostati a za onaj kao da
ćemo sutra umrijeti. Čuvajmo ovu zemlju, jer
mi druge nemamo.
Molim Boga da nas u tome pomogne.
Amin!
109
† MUALLIMOVA HUTBA

O HUTBI:

Čovjek je i biće komunikacije. On je sposoban i pozvan da uspostavlja raznorodne odnose, pa tako i

posrednu i/li neposrednu komunikaciju sa svojim okruženjem, s drugima. U tu svrhu Bog Višnji mu je
dao dar govora koji ga, zajedno s razumom, uzdiže na stupanj kojeg nemaju druga Njegova stvorenja.

Međutim, u moderno vrijeme, iako postoje brojne pretpostavke da komunikacija među ljudima bude
intezivinirana i blagodarna, svjedoci smo zastrašujuće usamljenosti i otuđenosti modernog čovjeka, što
se s pravom smatra opasnom bolešću našeg života.
Imajući u vidu ovu novu pošast koja opasno razara odnose među ljudima i ugrožava njihovu zajednicu,
sasvim je logično da su odgovorni ljudi, pojedinačno i skupno, sve više zabrinuti i da, shodno tome, čine
sve što je u njihovoj moći da živa djelotvorna komunikacija među ljudima bude sačuvana.

I hatibi i vaizi (propovjednici petkom u našim džamijama) imaju, uz društvenu, i vjersku obavezu da s
minbera i ćursa tretiraju naznačenu temu odašiljući na taj način "poziv u život" jer oni tako ustvari izvršv
šavaju amanet hutbe, tog moćnog medijskog sredstva koje najneposrednije i najdjelotvornije utječe na
ljudski razum, srce i dušu. Inače hutba treba biti životna, u duhu vremena koje živimo, da odražava našu
realnost, nudi odgovore na naše probleme i zapitanosti i rješenja na izazove s kojima se susrećemo.

Hutba "Moć i nemoć komunikacije" udovoljava ovom osnovnom cilju jer ona je i angažirana i motivv
virajuća; ona pomaže slušateljima da svoje vjerovanje povežu sa stvarnošću koju zaista žive, sa svim
njezinim sadržajima, među koje spada i problem komuniciranja među ljudima danas.
Na osnovu gore iskazanog ovu hutbu sa osobitim zadovoljstvom preporučujem jer sam uvjeren da će
njezina poruka, ovako dobro osmišljenja i sročena, uz nadu da će je dotični hatib umješno i izreći, ostaviti
snažan dojam na razmišljanje, osjećanja i volju svih onih koji je budu dobro saslušali.

Mehmedalija HADŽIĆ

110 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
 MUALLIMOVA HUTBA †

O HUTBI:

1. Uvod
Hutba je živi govor prisutnim ljudima. Da bi se o nekoj hutbi mogla iznijeti objektivna ocjena potrebno
je prisustvovati njenoj interpretaciji. Prenošenje hutbe iz forme živog govora u formu pisane riječi uveliko
mijenja njeno lice. Autor hutbe bi to morao imati na umu prilikom prihvatanja da njegova hutba bude
javno predstavljena u formi pisane riječi.
2. Opći podaci
Čitateljstvo treba znati da je tekst hutbe dat na (pr)ocjenu uz naznaku da je hutba održana u gradskom ili
seoskom džematu, bez imena hatiba. Prema tome, cilj je da se iznese kritička analiza sadržaja hutbe.
Podatak o mjestu održavanja ove hutbe ukazuje na to da je ona prvenstveno namijenjena slušateljima
akademskog obrazovanja i gradskom stanovništvu.
3. Analiza
3.1. Zadata tema
Naslov ukazuje na to da bi hatib s ovom hutbom mogao imati za cilj sagledavanje komunikacije kao
društvene pojave, te uz isticanje izuzetne razvijenosti komunikacijskih sistema i mogućnosti, ukazati
na posljedice koje svjedoči današnji čovjek. Međutim, čini mi se da interpretirani sadržaj slušateljima
hutbe nije ponudio jasnu, argumentovanu i razložnu sliku o „moći i nemoći“ komunikacije. Ako je
bio cilj ukazati na konkretan društveni problem u Krajini („posvađanost“) i pozvati na popravljanje
međuljudskih odnosa („pozvati na slogu“), što bi se moglo zaključiti iz završnog dijela hutbe, hatib nije
imao potrebu posezati za terminima kao što su „globalizacija“, „masovna komunikacija“, „internet“,
„satelitsko praćenje objekata i lica“... Nije imao potrebu za uvodom koji će kod slušatelja pobuditi
iščekivanja odgovora kojih neće biti, uvodom koji će ih više udaljiti nego približiti onome što je kazano
u završnom dijelu hutbe.
3.2. Struktura, sadržaj i jezik
Uvodna rečenica nije povezana sa onim što slijedi u hutbi i neadekvatna je zamjena za uobičajeni sadržaj
samog početka hutbe. U uvodnom dijelu, koji je predug, mnogo je uopćenih fraza i konstatacija koje
ne mogu ostvariti efekat angažiranosti slušatelja. U nastavku imamo iznenadni sadržajni lom kad hatib
ostavlja pitanje komunikacije i govori o čovjekovoj osobnosti i njegovom odnosu prema Bogu, dž.š. Šta se
ovim dijelom hutbe htjelo postići u okviru naznačene teme? To se iz konteksta teško može zaključiti.
Tek u završnom dijelu hutbe hatib se uspijeva djelimično vratiti svojoj temi i krenuti ka osnovnom cilju
svoje hutbe. No, do tada je već uveliko potrošio vrijeme, a vjerovatno i strpljenje džematlija, pa žuri ukazati
na potrebu lijepog međuljudskog odnosa. U ovom dijelu osjeća se velika praznina zbog nedostatka ajeta
i hadisa koji bi snažno podržali ove vrijednosti, a samim tim i osnažili upućene savjete.
Hutba podrazumijeva tačan, jasan i tečan govor. Ona slušateljima treba donijeti inspiraciju i poticaj na
dalja razmišljanja, analize i sinteze iznesenih misli koje će ih odvesti kvalitetnom samoizgrađivanju. Ne bi
trebala otvarati sumnje i nedoumice kao što se to može dogoditi ako hatib za međuljudsku komunikaciju
kaže: „Tu relaciju Bog je ostavio nama samima.“, a odmah nakon toga konstatuje kako je „poslije rata
... dosta ljudi posvađano“.
4. Preporuka
Lijepa, bliska i sadržajna komunikacija među ljudima je važna tema i o njoj je uvijek zahvalno, a
nikad suvišno govoriti. Baš zbog toga, na ovu temu treba govoriti s puno argumentacije koju nam u
obilju nudi Kur'an i Sunnet.

Ibrahim BEGOVIĆ

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 111
† MUALLIMOVA HUTBA
ALLAHOVA MILOST
I OPROST
Bedirhan HADŽIĆ
H
vala i zahvala pripadaju samo Allahu,
Gospodaru svih svjetova, Vladaru
Dana sudnjeg.
Salavat i selam na njegova miljenika i
Poslanika Muhammeda, a.s., koji nam je vjerno
i tačno dostavio Allahovu riječ, koja je uputa ka
pravom putu do konca svijeta.
Božiji mir i spas na naše bošnjačke
šehide koji dadoše svoje živote za odbranu naše
časne vjere i naše domovine.
Braćo moja u vjeri, budite ponosni
i sretni što ste muslimani i što pripadate
ummetu Muhammeda, a.s., koji je bio najbolji
i najodabraniji Allahov rob. Ponosni budite, jer
pripadate časnoj vjeri Muhammedovoj, koju je
Bog dragi stvorio i On njome bio zadovoljan
da nam bude vjera. Sretni budite, jer živjeti u
Islamu, znači uvijek biti na dobitku. Kako je
to naš Poslanik kazao: "Musliman je uvijek na
dobitku. Kad ga snađe nešto dobro on zahvali i
bude nagrađen, a ako ga snađe neko zlo on se strpi
i opet bude nagrađen." Ovakvim postupanjem i
Bog s nama zadovoljan i mi s Njim zadovoljni, a
toj grupi ljudi pripadaju samo oni koji su pravi,
iskreni vjernici.
Braćo moja, mi smo ljudi. Ljudi su
griješna bića, sklona pogreškama i nemaru, ali
* Hutba je održana u džematu Jasikovac, Teočak
112 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
u toj činjenici se i krije prava vrijednost ljudi i
uzdizanje iznad ostalih bića, jer Poslanik veli:
"Kada bi svi vjernici bili bezgriješni, Allah bi
stvorio drugi narod koji bi griješio i kajao se
Allahu."
Iz ovog hadisa zaključujemo da Allah
posebno voli one koji priznaju svoje pogreške i
koji se Allahu često kaju. Međutim, ne smijemo
ovu poruku shvatiti kako je lijepo griješiti, jer i
sam Poslanik je u stvarima vjere bio bezgriješan
ali se ipak Allahu obraćao i sedamdeset puta
dnevno tobe - istigfarom i dovom za oprost.
Koliko bismo onda ti i ja moj ahbabu trebali
puta da molimo Allaha da nam oprosti?
Kada je grijeh u pitanju, onda je važno
kazati da ne postoji toliko velik grijeh i duhovno
beznađe iz kojeg nema izlaza, osim širka. Zato
mudri Lukman savjetuje svoga sina: "I kada
Lukman reče sinu svom, savjetujući ga: O sinko
moj ne smatraj nikog Allahu ravnim, zaista je
mnogoboštvo veliki grijeh." (Lukman, 13)
Zato brate moj, ne gubi nadu u Allahovu
milost, koja nema granice, ma šta si učinio pokaj
se Allahu i kani se tog grijeha i biće ti, ako Bog
da, oprošteno. Allah kaže:
"Milost Allahova je doista blizu onih
koji dobra djela čine"(A’raf, 56.)

"Ko žudi da od Gospodara svoga bude
lijepo primljen neka čini dobra djela" (Kehf,
110.)
""A milost Allahova obuhvata sve."
(A’raf, 156.)
Kada vidimo sve ovo navedeno, onda
nam je jasno da nemamo pravo nikog osuditi
ko je ušao kroz vrata oprosta u ovu divnu vjeru
Allahovu, makar on to učinio i jučer ili danas.
Poslanik veli: "Allah prima pokajanje svoga roba
sve dok mu duša ne počne izlazit." Musliman ne
smije biti sebeb ljudskoj propasti i stranputici.
On treba biti podstrek drugom insanu da se
približi Allahovoj vjeri i da u njoj nađe spas.
Posebno se to odnosi na nas Bošnjake, koji
danas živimo tu gdje živimo u okolnostima u
kojim živimo, okruženi moralnom i svakom
drugom devijacijom. Uz sve ono što smo
preživjeli u periodu agresije i uz sve žrtve
koje smo podnijeli, imamo moralnu i ljudsku
obavezu da se osvrnemo na običnog čovjeka
koji luta i da mu pružimo ruku spasa, a ne da ga
svojim indolentnim ponašanjem i odnosom, ne
daj Bože udaljimo od puta spasa. Mi trebamo
biti spremni da oprostimo čovjeku kako bi Bog
dragi oprostio i nama samima.
Ne tovarimo sebi tuđe terete na vrat i
ne dajmo šejtanu da nas zavara. Ne dozvolimo
da budemo bliže Iblisu nego Onom ko nas je
stvorio i koji je život u nas udahnuo.
Ne govorim sve ovo da nas obeshrabrim
već, naprotiv, da u svakom od nas probudim
nadu u Allahovu milost i oprost. Allah je kadar
preko hrđavih postupaka prijeći i sve nam
oprostiti, samo ako sami to želimo i tražimo od
njega, bez primjese licemjerja.
Da bih potkrijepio sve ovo što govorim,
navešću jednu predaju od hazreti Alije, koja
govori tako slikovito o veličini Allahove milosti
i njegove ljubavi prema pokajnicima.
Hazreti Alija pripovijeda: "Kada je
Allahov Poslanik, a.s., pobratimio muslimane,
pobratimio je Seida b. Abdurrahmana i Saleba
Ensariju. U to vrijeme desio se pohod na Tebuk
(čuvena bitka) pa Seid krenuo u borbu, a Saleba
je pazio nj porodicu i brinuo se o njoj, nadajući
se Allahovoj nagradi. Jednom je Saleba došao
u kuću i došao mu je Iblis, lanetullah, i rekao
mu: "Pogledaj iza zastora." Saleba je podigao
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOVA HUTBA †
zastor i ugledao ženu svog pobratima. Ona je
bila lijepa i on nije mogao da se suzdrži, te ju
je počeo napastvovati. Ona je rekla: "Saleba,
nisi očuvao čast svoga brata, koji je otišao da se
bori na Allahovom putu." Onda je Saleba počeo
da proklinje samog sebe i pobjegao je u brda.
Počeo je vikati: "Bože moj, Ti si Ti, a ja sam ja.
Ti si onaj koji stalno prašta, a ja onaj koji stalno
griješi!"
Kada se Vjerovjesnik vratio iz bitke, sva
su braća pohrlila svojim pobratimima, ali Seida
nije dočekao njegov pobratim.
Seid je otišao kući i upitao za svog
pobratima, a žena mu reče: "On je zaronio u
more grijeha i pobjegao u brda". Seid je otišao
da traži svog pobratima i našao ga je kako leži
okrenut prema zemlji, glave pokrivene rukama
i kako viče: "Kojeg li samo poniženja za onoga
koji griješi prema svome Gospodaru." Seid
mu reče: "Ustani brate, šta te je dovelo u ovaj
položaj?"
On mu reče: "Neću ustati, osim ako me
ne povedeš kao što se vodi ponizni rob vratima
svoga gospodara (kao psa)." Seid je uradio
onako kako je Saleba zahtjevao i doveo ga je do
njegove kćerke i ona ga je odvela do h.Omera.
On je ušao kod njega i kazao mu: "Napastvovao
sam suprugu svoga pobratima, dok se on borio
na Allahovom putu. Ima li kakve nade da mi se
primi moje pokajanje?" Omer poskoči i reče:
"Izlazi od mene dok te nisam uhvatio za kosu.
Izlazi od mene, tvoje pokajanje kod mene ne
vrijedi, nikad ti neću oprostiti."
Kada je Saleba otišao od Omera otišao je
kod Ebu Bekra, a kasnije i kod Alije kod kojih je
naišao na identičnu reakciju.
Nakon što je reakcija najboljih ashaba
bila takva Saleba pada u očaj i beznađe i odlazi
Poslaniku nadajući se da će kod njeg biti bolje
sreće. Kada je ušao kod Pejgambera on mu kaza:
"Podsjetio si me na džehenemske lance i okove."
Saleba reče:"Allahov poslaniče žrtvovao bih za
tebe i oca i mater. Napastvovao sam suprugu
svoga pobratima dok je bio na Allahovom
putu. Ima li za mene oprosta?" Vjerovjesnik mu
reče :"Izlazi od mene, za tebe nema tevbe kod
mene!"
Saleba odatle otrča u brda i reče:"Šta ćeš
Ti sa mnom učiniti Gospodaru, osim što ćeš
113
† MUALLIMOVA HUTBA
reći na moju dovu da ili ne. Ako kažeš ne, koje li
nesreće, a ako kažeš da blago li se meni."
Pripovijedanje se nastavlja tako što
Allah šalje svog meleka Poslaniku, koji ga pita:
"Uzvišeni Allah te pita: Ko stvara robove Ja ili ti?"
Poslanik odgovara:"Ti ih stvaraš Gospodaru."
Melek reče"Silni ti poručuje: 'Obraduj
moga roba time što sam mu oprostio."
Poslanik šalje h.Aliju i Selmana da nađu
Salebu. Otišli su u brda i sreli jednog pastira.
Pitali su ga:"Da li si vidio jednog Poslanikovog
ashaba?" Čobanin odgovori:"Vjerovatno tražite
onoga koji bježi od Džehenema?" Oni rekoše
da baš njega traže i da im pokaže put gdje je
on. Čobanin reče:"Kad nastupi noć, on dolazi
u ovu dolinu pod ovo drvo uzvikujući: "Kojeg
li poniženja i sramote za onoga za onoga ko se
ogriješi prema svome Gospodaru." Oni dočekaše
noć i obradovaše Salebu riječima da mu je Allah
oprostio.
Prispjeli su na sabah namaz u džemat.
Klanjajući u zadnjem safu i slušajući Allahove
riječi : "Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji
budete sve dok grobove ne naselite..." Saleba
napusti ovaj svijet. Kada su sutradan ponijeli
Salebu ka mezarju Poslanik ga je pratio do same
114 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
ivice kabura,hodajući na prstima. To je primjetio
h.Omer pa je upitao Poslanika zašto je to učinio,
a on odgovori: "Omere nisam mogao da spustim
stopala na zemlju od mnoštva meleka."
Ova predaja uistinu toliko toga kazuje
o beznađu i dubini grijeha koju Allah dž.š.
sa lahkoćom prašta onome ko mu se iskreno
pokaje. Zato braćo prigrlimo Allahov oprost i
milost bez razmišljanja, jer niko ne može znati
kada ga očekuje susret sa Allahom i kada ga
očekuje polaganje računa za ono što je činio.
Završićemo sa divnim Allahovim
riječima sure Ali Imran, gdje Uzvišeni veli: "I za
one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema
sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe
svoje zamole - a ko će oprostiti grijehe ako ne
Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih
čeka nagrada - oprost od Gospodara njihova
i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u
kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one
koji budu tako postupili!"(Ali Imran,135,136.)
Molimo Allaha da nam ukaže na put
spasa i oprosta i da budemo od onih koje će
znati i pominjati oni što dolaze i ostaju i poslije
nas.
AMIN!
 MUALLIMOVA HUTBA †

O HUTBI:

Ova hutba je tipičan primjer klasične hutbe, korektno napisane i obrazložene, s uvodom, razradom
teme i zaključkom. Kao takva, hutba je primjerena svakom vremenu i mjestu, jer je i tema „Allahova
milost i oprost“ takvog karaktera.
Ovako koncipirana, hutba privlači pažnju i sa zanimanjem se sluša i prati. Tome doprinose citirani ajeti
i hadisi, posebno onaj duži hadis koji zorno odslikava unutarnju dramu ashaba Saleba koji je, nakon
počinjenog grijeha, napastovanja na ženu svoga pobratima koji se otišao boriti na Allahovom putu,
pao u dubok očaj i beznađe. I nakon što je shvatio da je pogriješio, iskreno se pokajao i vratio svome
Gospodaru.
Iz ovog primjera se da zaključiti da je čovjekov položaj na ovom svijetu u stalnoj mijeni. I njegovo
vjerovanje je tako: ono može rasti ili se smanjivati. Zato se od čovjeka očekuje, kada učini bilo kakav
grijeh, da prizna svoje posrtanje i moli za oprost od Allaha Svevišnjeg Čija milost obuhvaća sve i pretiče
Njegovu srdžbu.
Noseći ovakvu poruku, hutba ima svoju vrijednost i preporučuje se za objavljivanje.

Mehmedalija Hadžić

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 115
† MUALLIMOVA HUTBA

O HUTBI:

1. Uvod i opći podaci

Hutba je, kako sam informisan, održana u seoskom džematu i hatib je, čini se, to imao u vidu prilikom
njenog pripremanja i interpretiranja. On na momente kroz sugestivna pitanja, koja zapravo i ne
traže odgovor, želi ostvariti direktnu komunikaciju sa slušateljem hutbe: "Koliko bismo onda ti i ja
moj ahbabu trebali puta da molimo Allaha da nam oprosti?" Time vjerovatno želi postići efekat veće
zainteresovanosti i uključenosti džematlija.
U Kur'anu, a.š., na mnogo mjesta govori se o oprostu i milosti i gotovo u svakom slučaju se tim
redoslijedom pominju ovi pojmovi. Taj redoslijed bi trebalo prihvatiti i poštovati i u slučaju imenovanja
teme hutbe, pa bi bilo bolje kazati Allahov oprost i milost.
2. Analiza
Prvi dio uvoda hutbe sadrži uobičajeni govor zahvale i pohvale Allahu, dž.š. i salavate na Njegovog
Poslanika, a.s., što je lijepo prakticirati, pored ostalog i zbog odgojnog djelovanja na džematlije. U drugom
dijelu uvoda hatib želi pobuditi osjećaj ponosa zbog pripadnosti islamu što, također, ima svoj pozitivan
učinak. Međutim, hatib nakon ovakvog uvoda "iznenadno" prelazi na razradu teme svoje hutbe gdje
razmatra čovjekovu sklonost grijehu, pogreškama, nemaru i Allahovu, dž.š., milost i oprost. Zbog toga
drugi dio uvoda nije u kontekstu govora koji slijedi. Taj govor će zbog nedorečenosti donijeti i nekoliko
kontradikcija, kao npr. "Ljudi su griješna bića, skolona pogreškama i nemaru, ali u toj činjenici se i krije
prava vrijednost ljudi..." Hadis koji je uzet kao argument za ovakvu konstataciju nevješto je upotrijebljen
u ovom kontekstu kao i zaključak koji je izrečen, što je, na izvjestan način zapazio i sam autor, pa vrši
odgovarajuću korekciju u smislu da "ne smijemo ovu poruku shvatiti kako je lijepo griješiti..."
Da bi pružio impresivnu i snažnu sliku Allahove, dž.š. milosti i oprosta, hatib se odlučuje navesti jedno
duže predanje hazreti Alije o događaju sa jednim ashabom. Odabir ovog primjera ne smatram sretnim
rješenjem za ovu temu iz više razloga od kojih ću navesti sljedeće:
- primjer je, nakon već održanog dijela hutbe, po trajanju svoje interpretacije dug i donosi puno dijaloga
što otežava njegovo praćenje,
- primjer tretira vrlo osjetljivo područje grijeha i on se pojednostavljenom interpretacijom ne može
kvalitetno poučno iscrpiti,
- vremenski, prostorni i sveukupni ambijentalni okvir u kojem se događalo ono što se navodi u primjeru
ne može samo doslovnim prenošenjem poslužiti za uzimanje snažne poruke i pouke iz ovog slučaja u
kontekstu naznačene teme hutbe.
Hatib nije mogao da se jasno opredijeli: govori li džematlijama o griješenju onih koji nisu tu, a trebalo
bi ih podučiti putu pokajanja i zadobijanja Allahove, dž.š. milosti, te ih podržati u povratku vjeri ili se
neposredno obraća prisutnim džematlijama.
Dakako, nije neophodno govor postaviti isključivo naspram jedne od ovih grupa, ali je neophodno
jezik i sadržaj adekvatno prilagoditi onome na šta se odluči. (Usporedi citirane ajete iz sure A'raf, 56 i
156 i rečenicu "...imamo moralnu i ljudsku obavezu da se osvrnemo na običnog čovjeka koji luta i da
mu pružimo ruku spasa...")
U završnom dijelu hutbe donosi ajet koji je bi po svom sadržaju mogao biti moto hutbe i srž oko koje
se mogla izgraditi osnovna poruka.
3. Preporuka
Govor o Allahom, dž.š., oprostu i milosti je tema kojoj se treba često vraćati jer je to jedan od načina
ozdravljenja čovjeka, njegovog duhovnog pročišćenja i vraćanja na ispravan put. Govor na ovu temu
mora probuditi emocije, razmekšati okorjelost naslaga grijeha i potaknuti na pokajanje i povratak
Allahu, dž.š., kojeg prati predanost, iskrenost i činjenje dobra. O ovoj temi možda je bolje diferencirano
i ciljano, a ne uopćeno govoriti.
Ibrahim BEGOVIĆ

116 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

U PRILOG RASPRAVI O NAŠIM HUTBAMA:
Hutba kao pričanje neispričane priče
BITI "SIN VREMENA"
(IBNU-L-VAKT)
U prošlom broju Muallima (God. VIII, br.
32.) u novopokrenutoj rubrici Muallimova hutba
objavljene su hutbe dvojice naših hatiba, Mehe
efendije Šljive i Mevludina efendije Dizdarevića:
Poštuj Božije granice i Saobraćajna (ne)kultura i
islam. U istoj rubrici objavili smo i osvrte Muharema
efendije Omerdića i Mustafe efendije Spahića na ove
dvije hutbe. I, odmah želim kazati sljedeće. Treba
pozdraviti spremnost naših hatiba da u Muallimu
objave (i objavljuju) svoje hutbe i tako ih učine ne
samo dostupnim pažnji šire (čitalačke) javnosti,
nego i kritičkim osvrtima drugih naših hatiba, alima,
džematlija, naših čitalaca. Posebno valja pozdraviti
spremnost naših hatiba i alima, u ovom slučaju
Muherema efendije Omerdića i Mustafe efendije
Spahića, da se javno i kritički osvrnu na hutbe naših
hatiba. To govori o spremnosti na odgovoran odnos.
Budući da nam u Islamskoj zajednici, u cjelini uzevši,
takav javni kritički i dijaloški pristup nedostaje, našu
rubriku Muallimova hutba, prve dvije hutbe i osvrte
na njih, smatram dobrim početkom.
I već na samom početku, dvije objavljene
hutbe i ocjene, stavovi, mišljenja o tim hutbama,
bar u naznakama, ukazuju na važna pitanja: koliko
je hutba zahtjevna forma govora, kako različito
gledamo na njenu poruku, koliko su naše percepcije,
kriteriji, ukusi različiti, kako razumijevamo sadržaj,
strukturu i moguće domete islamske poruke u
cjelini i mnogo toga drugog. O svemu tome, i u
vezi s narednim hutbama koje ćemo objavljivati na
stranicama Muallima, očekujemo ocjene, stavove,
razmišljanja, iskustva, poglede, analize, priloge
raspravi naših imama, hatiba, muderrisa, profesora,
ali i drugih pozvanih i kompetentnih čitalaca,
odnosno slušalaca hutbi.
U ovoj prilici mene zanima ocjena
Muharema efendije Omerdića koju je iznio o
hutbi Mehe efendije Šljive, dakle njegova ocjena
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOVA HUTBA †
spomenute hutbe u cjelini i posebno s obzirom na
njegov stav da u hutbi nije trebalo citirati tri od deset
zapovijesti iz izvora kršćanske religije (ne ubij, ne
kradi, ne čini preljub), kao i stav da poruku hutbe nije
trebalo temeljiti, preciznije bi bilo reći ilustrirati, jer
se radilo samo o ilustracijama, u hutbi spomenutim
primjerima iz svjetske književnosti. Odmah bih htio
kazati kako nemam namjeru ulaziti u polemiku
(sukob) s Muharemom efendijom Omerdićem.
Izuzetno uvažavam njegov naučnoistraživački rad,
kao što, uostalom, uvažavan i njegovo mišljenje
izneseno u ocjenama hutbi o kojima je ovdje
riječ. Činjenica da se s tim mišljenjem ne slažem
ne proturječi tome da ga ne uvažavam. Naprotiv.
Zapravo, želim samo potaknuti raspravu o nekim
pitanjima koja su implicirana u takvom stavu, za
koji sam, usput rečeno, siguran da ne predstavlja
usamljeno mišljenje. Naime, smatram da je takav
stav u značajnoj mjeri prisutan u našoj vjerskoj
svijesti i našem ukupnom razumijevanju islama.
Prvo jedno malo objašnjenje. Osnovna
poruka hutbe o kojoj je ovdje riječ, kao što sam već
primjetio, temelji se na kur’anskim ajetima i hadisv
sima. Za naš kontekst manje je važno to što ta osnv
novna poruka nije da se ne ubija, ne krade, ne čini
preljub itd., nego da čovjek treba poštovati granice,
da je njegov moralni bitak negativno određen granicv
cama odnosno zabranama, a to znači da su negatv
tivne dužnosti primarne: sveto i zabranjeno predsv
stavljaju istu sferu, istu zonu. Ovdje je važan drugi
aspekt. Kad hatib (Meho efendija, u našem slučaju),
nakon kur’anskih ajeta i hadisa na kojima zasniva
normativno važenje poruke (da se poštuju granice),
navede još da se isti takav princip, odnosno zabrana
(kršenja granica) slijedi (nalazi) i u (svim) drugim
(objavljenim) religijama i kad osnovnu poruku još
ilustrira i s primjerima iz svjetske književnosti, on
time, pojednostavljeno formulirano, hoće da kaže:
Naša nam vjera (islam) kaže: "Ne ubij!" – i to je univv
verzalna moralna norma, poznata i prihvaćena i u
drugim vjerama, kulturama, tradicijama. Hatib na
takav način slijedi isti onaj postupak univerzaliziranjv
ja, koji je, doduše, postavljen u nekoj formi apriornog
važenja, a nije formalno-logički izveden, prisutan
117
† MUALLIMOVA HUTBA
u mnogobrojnim kur’anskim porukama, odnosno
njihovim formulacijama, kao što je npr.: "Propisuje
vam se post kao što je bio propisan i onima prije
vas da biste bili bogobojazni" (El-Bekare, 183); u
kur’anskim riječima "kao što je bio propisan i onima
prije vas" sadržan je postupak onog univerzaliziranjv
ja koje predstavlja i intenciju navođenja ilustracija iz
kršćanstva i svjetske književnosti u hutbi. (Taj princv
cip univerzaliziranja višeznačno je sadržan u islamsv
skoj Poruci, mada ga se ne smije brkati s iskušenjem
apsolutiziranja vlastitog stanovišta koje je sadržano
u opasnosti da svoje osobno razumijevanje nekog islv
lamskog teksta, izvora, pojma, značenja podmećemo
pod sami normativni sadržaj i univerzalnu poruku
islama. To je, međutim, drugo pitanje, koje ne ulazi
u našu raspravu.) U načelnom smislu, stav koji zasv
stupa Muharem efendija Omerdić mogao bi biti formv
muliran na sljedeći način: Budući da je islam jedina
ispravna božanska objava i istina, muslimani kao
njeni baštinici, a to tehnički znači oni koji tumače
poruku islama, ne trebaju (jer za to nema potrebe)
uzimati u obzir sadržaje, poruke, ilustracije iz drugih
religija, niti iz duhovnih iskustava drugih kultura,
naroda i ljudi, pa tako ni iz svjetske književnosti.
U takvom stavu, samatram, sadržano je
više problematičnih implikacija. Ovdje, ne iznoseći
primarno i izravno svoju ocjenu o hutbi, želim
pokušati kazati u čemu vidim problematičnost
takvog stava. Ne mogu drukčije nego s cijelim
malim nizom pitanja koja, ako su opravdana, već
u sebi sadrže značajan dio odgovora, u njima se
već odvija (ili se može odvijati) neko mišljenje.
Drugim riječima, ukoliko ta pitanja prihvatimo, ona
nas već upućuju u nekom pravcu. Ne skrećem bez
razloga pažnju na to upućivanje. Pitanja koja ovdje
pokušavam postaviti stoje u nekom unutrašnjem
odnosu prema odgovorima i prema razumijevanju.
Taj unutrašnji odnos sadržan je u tom upućivanju.
Naime, na jednoj strani, može li se, zaista,
opravdati stav da za islamsko razumijevanje
određenih životnih pitanja, za koncipiranje i
komunikativno osmišljavanje odgovora na izazove
i zadaće islamskog odnošenja prema svijetu i
životu nije potrebno, korisno i poticajno nikakvo
118 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
referiranje na druge? Zašto se Bog u Kur’anu često
obraća (u principu, uvijek) svim ljudima, a ne samo
muslimanima? Šta znači kur’anski ajet u kom se kaže
"O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i
plemenima i narodima vas učinili da biste se
upoznavali! Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj
koji se Njega najviše boji. Allah sve zna i obavješten
je" (El-Hudžurat, 13)? U čemu se sastoji međusobno
upoznavanje koje se zahtijeva u ovom kur’anskom
ajetu? Nalaze li se u kur’anskom tekstu dijaloška
mjesta i uporišta? Ili je sve kritika, odnosno polemika
protiv drugih? Govore li u Kur’anu samo muslimani?
Ili do riječi dolaze i drugi? Zašto u Kur’anu Božiji
poslanici razgovaraju sa svojim suvremenicima koji
(često) nisu muslimani? Još bliže, zašto nam Bog
u Kur’anu neke poruke/istine kazuje razvijajući ih,
takoreći, odvijajući/odmotavajući ih (kao klupko)
kroz razgovor neka dva kur’anska lika koji stoje na
suprotstavljenim pozicijama? Zašto bi inkluzivistički
pristup i pozivanje (i) na druge bio znak slabosti,
nedostatka, relativizma? Jesu li partikularizam,
ekskluzivizam, monološki postupak znakovi
veličine, univerzalnosti. Je li unutarnja monološka
strukturiranost naše islamske svijesti znak sigurnosti
ili nesigurnosti? Je li monolog kur’anski pripovjedni
i metodički postupak? Šta znači izreka koja se
pripisuje poslaniku Muhammedu, alejhis-selam:
"Tražite znanje, pa makar i u Kini"?
Na drugoj strani, šta treba biti sadržaj
islamskog znanja? Šta treba, principijelno gledajući,
biti sadržaj imamskog znanja i, sljedstveno tome,
imamske, odnosno poruke hutbe? Ulazi li u to
znanje i tu poruku ne samo poznavanje drugih nego
i znanje drugih, a to znači, najmanje, upućenost u sve
bitne vidove povijesnog svijeta u kom se nalazimo?
Kako, uostalom, bijaše – aorist je dušu dao za ovu
rečenicu – u tom pogledu u prošlim vremenima?
Otkuda israilijjati u muslimanskoj interpretativnoj
tradiciji, otkuda tragovi indijske, iranske, kineske,
grčke i drugih kultura u muslimanskoj tradiciji? Šta
danas mjerodavno čini naš povijesni svijet? Koje
tradicije, kulture, civilizacije, običajnosti, iskustva?
Koje interakcije, međusobne uvjetovanosti,
povezanosti? Živimo li danas (i mi slušaoci hutbe)

samo u svom svijetu, u svojoj zajednici, odvojeno,
paralelno i neovisno o drugim svjetovima,
zajednicama? Ili živimo u svijetu koji čini mnogo
različitih svjetova, iskustava, tradicija? Može li danas
islamska poruka isključivati druge, njihova iskustva,
njihove perceptivne ukuse, njihova očekivanja,
njihova pitanja, njihove kulturnopovijesne pozicije
i horizonte?
Ono što pokušavam kazati i, nadam se,
djelimično uspijevam s malo riječi, sadržano je,
doduše u neuporedivo kraćem obliku, u sintagmi
koju se može sresti u muslimanskoj tradiciji da
u razumijevanju životnog svijeta valja biti sin
svoga vremena (ibnu-l-vakt). To ne znači – treba
li pojašnjavati? – povijati se za svakim vjetrom, ići
za modom trenutka. To znači imati sluha za svoje
vrijeme, probleme svoga vremena, za konstelaciju
u kojoj se u našem vremenu nalazimo mi, islam i
svijet. Samo Bog, Koji je svjetlost Nebesa i Zemlje,
nije ni istočno, ni zapadno. Sve drugo što se kreće,
nebeska tijela, Zemlja, život, povijest, čovjek,
u kretanju dolazi u različite konstelacije: jedna
te ista stvar jednom nam je sa desne strane, na
jugu, blizu, s lica, a drugi put sa lijeve strane, na
sjeveru, daleko, s naličja. Biti sin svoga vremena
znači imati životni odnos prema Stvarnosti kako
se ona javlja u vladajućoj konstelaciji. Konačno, na
značenjskoj ravni, relevantnoj za naše pitanje, biti
sin svoga vremena znači ne pričati ispričane priče.
Nije riječ, razumije se, samo o verbalnom u tom
našem pričanju ispričanih priča. Naš (vjerski) život,
naše životno odnošenje prema islamu, najčešće je
locirano u nekim prošlim/završenim obrascima, u
nekim ispričanim pričama.
Sve su to pitanja koja zapravo odgovaraju na
osnovna i principijelna pitanje: Šta treba biti sadržaj
poruke hutbe, kako taj sadržaj treba koncipirati i
kako tu poruku treba uputiti njenim slušaocima?
A njeni slušaoci u prvom su redu, razumije se,
muslimani. Samo, to su muslimani koji, u sve većoj
mjeri i obimu, svoj život žive prema pripovjednom
obrascu, u odnosu na koji su stare pripovjedne
strukture i forme nedorasle, strane, mrtve i, konačno,
životno nevjerodostojne. I samo što islamska poruka
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
MUALLIMOVA HUTBA †
(pa i poruka hutbe) uvijek principijelno govoreći
mora sadržavati znanje koje se, u stanovitom
smislu, nalazi na granicama imanentnog auditorija,
na granicama našeg vremena. Islamska poruka
(hutbe) ne treba sadržavati samo ono što ljudi već
otprije znaju, samo ono što u kvantitativno smislu
dopunjava njihovo znanje, što se količinski nadodaje
njihovom znanju i što se uklapa u njihov naviknuti
i zatvoreni obrazac znanja. Islamska poruka (hutbe)
treba pokretati, poticati ka onome znanju s kojim
odgovaramo na nadolazeća pitanja s kojima pričamo
našu neispričanu priču. Takvo bi, naprimjer, znanje
bilo, ili bi moglo biti, ono o kome se u hutbi Mehe
efendije Šljive daje natuknica, ono znanje koje nas
stavlja pod snagu pitanja o modernoj biotehnološkoj
znanosti (kloniranje životinja i ljudi, promjena
spola, proimjena biološkog identiteta čovjeka,
proizvodnja genetički modificirane hrane), pitanja
koje nad našim vremenom lebdi kao veliki epohalni
mač: Smije li, u znanstvenotehnološkom pogledu,
čovjek sve što može? Gdje su granice? Možemo
li, mi moderni ljudi, ponovo osjećati moralno
vjerodostojan strah? Takvo bi znanje, naprimjer, bilo
ono koje bi odgovorilo na pitanje o odnosu religijskog
i hipokrizijskog u našem vremenu i u našem životu:
Zašto se religijsko uvijek, a posebno danas, nalazi
tako blizu opasnosti da isklizne u hipokrizijsko; je
li za naš vjerski život konstitutivno licemjerstvo?
Zašto nikako ne uspijevamo dospjeti do slobode,
odgovornosti, zajednice? I da ne navodimo druge
primjere, pitanja.
Već i kod ovih, i kod manje-više svega do
sada rečenog, može mi se uputiti primjedba kako
pitanje o hutbi dovodim u vezu s nekim mnogo
širim i kompleksnijim pitanjima. Pretpostavljam još
jednu primjedbu: na hutbu gledam u nerealnom,
ideliziranom kontesktu, stvari na terenu stoje mnogo
drukčije. U tom pogledu, mogao bih kazati samo još
to da se s takvim (pretpostavljenim) primjedbama
slažem. Samo što to ide u prilog zahtjevu da se,
ukoliko ne želimo neki status quo, stvari se moraju
tako, ili nekako tako, i postavljati.
Dževad HODŽIĆ
119
† PREGLED
UVOD U ČITANJE
IBN HALDUNOVE
AL-MUQADDIME
(Enes Karić: Ibn Haldun: uvod u čitanje Al-
Muqaddime, Sarajevo, El-Kalem, 2008., 177
str.)
Bosanski prijevod Ibn Haldunove Al-
Muqaddime (štampan u dva opsežna toma;
izišao potkraj 2007. god. u izdanju El-Kalema, a
u prijevodu rahmetli dr. Teufika Muftića) može
se označiti kao prvorazredni kulturni događaj u
BiH u 2007. godini. Riječ je o prvom integralnom
prijevodu ovog kapitalnog djela na naš jezik,
čiji je autor čuveni Ibn Haldun. Prijevod je
obznanjen u povodu 600 godina od preseljenja
na ahiret ovog velikog muslimanskog mislioca
(umro u Kairu 809./1406. godine). Ako bismo u
jednoj rečenici trebali ocijeniti ovo djelo koje se
na osoben način bavi filozofijom povijesti, onda
je najprikladnije navesti mišljenje savremenog
američkog historičara, Toynbeeja, koji smatra
da Al-Muqaddima predstavlja najblistavije djelo
te vrste ikada do sada napisano.
Ova naša usputna bilješka o najvećem
djelu filozofije povijesti u povijesti filozofijske
literature služi nam kao mali uvod u
predstavljanje najnovije knjige prof. dr. Enesa
Karića pod naslovom Ibn Haldun: uvod u čitanje
Al-Muqaddime. Naime, sretna je okolnost da
smo u prilici, nedugo iza bosanskog izdanja
Al-Muqaddime, čitati odličan uvodnik u ovo
remek-djelo filozofske povijesti. Zato ćemo
u nastavku na, kako smo već istakli, skicirati
sadržaj navedenog djela te usputno istaći, prema
našem mišljenju, neke važnije njegove značajke
i domete.
Prvi dio knjige profesora Karića
govori o životu i djelu autora Al-Muqaddime.
Temeljeći svoja istraživanja na najrelevantnijoj
biografskoj literaturi o životu Ibn Halduna,
profesor Karić iznosi brojne detalje u vezi sa
porodičnim miljeom Ibn Halduna: njegovim
imenom, nadimcima, porijeklom i precima.
122 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Autor potom prati neformalno i formalno
obrazovanje Ibn Halduna. Veći dio posvećen je
bogatoj Ibn Haldunovoj političkoj karijeri, gdje
autor detaljno registrira zanimljive činjenice
iz Ibn Haldunova političkog angažmana u
kontekstu teškog i turbulentog vremena u
kome je živio. Iznose se interesantni i manje
poznati podaci o Ibn Haldunovim uspjesima,
padovima, iskušenjima, karakternim crtama,
odnosima spram vlasti i vladarima, važnim
susretima, vjerskim i svjetovnim dužnostima,
putovanjima... Sumirajući zaključke, profesor
Karić napominje da je Ibn Haldun ‘cijelog svoga
života boravio samo u arapskoj kulturnoj zoni
islamskog svijeta, i njegovo iskustvo te sredine
umnogome je oblikovalo njegove poglede
na povijest i filozofiju povijesti’. Uočavajući
interaktivnu vezu između Ibn Haldunovog
životnog puta i njegovog grandioznog djela,
profesor Karić još ustvrđuje: ‘Golemo, živo i
neposredno iskustvo različitih uprava, kraljeva,
vladara, država, društvenih organizama i
uređenja našli su svoj teorijski odjek u njegovim
djelima, posebno Al-Muqaddimi’ (str 4).
Slijedeći odjeljak posvećen je Ibn
Haldunovim djelima i njihovim kratkim
sadržajnim analizama. Prema navedenom
spisku djela (njih deset), zapaža se da Ibn
Haldun ne spada u red onih klasika koji su
ovjenčani impoznatnim brojem naslova, ali
zasigurno možemo kazati da je taj Ibn Haldunov
‘kvantitativni deficit’ supstituiran njegovom Al-
Muqaddimom, djelom koje stoljećima pronosi
planetarnu slavu njezina autora i po kojem je Ibn
Haldun poznat i priznat diljem Planete. Ovaj,
uvjetno kazano, prvi dio knjige autor završava
navođenjem interesantnih svjedočanstava Ibn
Haldunovih savremenika različitih profila o
njemu samome.
Nakon iscrpnog predstavljanja životnog
puta Ibn Halduna, autor nas uvodi u ‘glavno
djelo’ Ibn Halduna, tj. Al-Muqaddimu. To je
djelo ‘koje je učinilo da Ibn Halduna ubrajaju
među pokretače svjetskog mišljenja’’ (str.
64). Autor nas upoznaje s činjenicom da je u
formalnom smislu Al-Muqaddima, zapravo,
prva ili uvodna knjiga Ibn Haldunove opće
povijesti svijeta ili univerzalne povijesti poznate
pod skraćenim naslovom Kitabu’l-’iber. Profesor

Karić donosi i podatak da je Ibn Haldun prvu
verziju Al-Muqaddime, kao i neke druge sveske
djela Kitabu’l-’iber, napisao tokom perioda
od četiri godine (od 1375. do 1379. godine
po gregorijanskom kalendaru), dok je živio u
dvorcu Ibn Salama.
Autor zatim prati sudbinu Al-
Muqaddime u Evropi i tvrdi da je njezin
‘grandiozni značaj otkriven baš na evropskom
kontinentu’, navodeći u tom smislu bibliografske
podatke o prijevodima Al-Muqaddime i
studijama o njoj na brojnim evropskim
jezicima kao i predanim istraživačima koju su
je istraživali i predstavljali zapadnjačkoj publici
(tokom XVIII, XIX i XX stoljeća). Kada je u
pitanju islamski svijet, veća pažnja izučavanju
Al-Muqaddime otpočela je tek pedesetih godina
XX stoljeća, tvrdi profesor Karić. Prateći izdanja
Al-Muqaddime na arapskome jeziku, autor, na
temelju relevantnih studija, iznosi niz zanim-
ljivih i žalosnih činjenica u vezi sa brojnim
greškama i nedostacima u arapskim izdanjima:
štamparske i logičke pogreške, urednički
propusti, itd., a posebno analizira napade i
osporavanja arapskih modernista i nacionalista
na Ibn Halduna (kao što su Taha Husejn, Salama
Musa, Ahmed Emin i dr.) te ukazuje na njihove
nedosljednosti.
U odjeljku koji slijedi profesor Karić
ukazuje na jedan iznimno važan problem
‘modernizirajućih čitanja i razumijevanja Ibn
Halduna i Al-Muqaddime’’. Prema Kariću, radi
se o ‘neopravdanom učitavanja moderni(stički)h
teorija biologizma, evolucionizma, sociologizma,
marksizma i drugih zapadnih izama u Al-
Muqaddimu’ (str. 79). Primjetno je, prema
autorovoj diskusiji, da je u središtu navednog
problema pitanje prevođenja Al-Muqaddime, a
posebno nekih ključnih termina ovoga djela.
U odjeljcima Struktura Al-Muqaddime,
Historijska nauka u Al-Muqaddimi i Unutarnja
dinamika Al-Muqaddime, autor, između
ostaloga, predočava: formalni plan djela
o kojem je riječ, ističe ključne riječi Al-
Muqaddime i Ibn Haldunove teorije društva
i povijesti, Ibn Haldunovo novo i, prije svega,
kritičko poimanje historije te analizira njegov
holistički pristup proučavanja ljudskog
društva, koji većina savremenih istraživača Ibn
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
PREGLED †
Haldunovog mišljenja ocjenjuje realističkim
i racionalističkim. Navedena poglavlja,
dakle, dotiču ona sržna pitanja za ispravno
razumijevanje i interpretiranje Al-Muqaddime
u današnjem vremenu i najneposrednije
nas suočavaju sa izvornim Ibn Haldunovim
pogledima na društvo i povijest u recepciji
profesora Karića.
Pretposljednja dva odjeljka Karićeve
knjige, rezervirana su za dva ključna pojma
Ibn Haldunove povijesti filozofije i čine osnovu
njegove teorije o novoj historijskoj znanosti, a
to su pojam ‘asabiyye i ‘umran. Autor ukazuje
na različite prijevode ova dva važna termina
te potanko, analitički i znalački izlaže Ibn
Haldunovo tumačenje ovih termina, njihove
forme nastajanja i nestajanja, njihove ciljeve,
svrhe, vrste, međuodnos, itd. Veliki značaj i
važnost dubokoumnih analiza ovih termina
prepoznajemo u tome što one umnogome mogu
pomoći u čitanju i razumijevanju vremena u
kojem živi današnji čovjek društva i historije.
U posljednjem odjeljku knjige govori
se o klasifikaciji nauka u Al-Muqaddimi, dok
u odjeljku Umjesto zaključka profesor Karić
sumira ovu svoju izvanrednu studiju o Ibn
Haldunu i njegovoj Al-Muqaddimi iznoseći svoj
stav o ‘trijadi u Ibn Haldunovom filozofskom
mišljenju iskazanoj kroz tri aksioma’, koje
koncizno obrazlaže. Ta tri aksioma, prema
mišljenju profesora Karića, jesu slijedeća: 1)
nomadska plemena usljed svoje kohezivnosti
osvajaju sjedilačka društva; 2) spajanje
plemenske ili grupne solidarnosti i vjerskog žara
– tj. ‘asabiyye – jeste preovlađujući fenomen
u povijesti; i 3) svako osvajanje po unutarnjoj
dinamici teži bogaćenju, raskošim luksuzu i
lagodnom životu.
Na kraju ovog našeg prikaza, valja
istaći da ovu knjigu krasi prepoznatljiv
stil profesora Karića. Jasnoća, lahkoća i
preciznost u izražavanju čudesno su spojene sa
misaonošću, dubokoumnošću i poetičnošću u
hermeneutičko-filozofskom diskursu profesora
Karića. Još jedna prepoznatljiva odlika prisutna
je i u ovoj Karićevoj knjizi. Naime, u knjizi
se navodi mnoštvo (vokaliziranih) citata na
arapskome jeziku. Ova knjiga profesora Karića –
napisana po (treba li to uopće kazati!) najboljim
123
† PREGLED
akademskim standardima – nesumnjivo
predstavlja veliki doprinos našoj bosanskoj
nauci o društvu i povijesti i njezinim susretom
sa Ibn Haldunom i njegovom Al-Muqaddimom.
Ona nas (do sada) na najbolji način nas uvodi
u, rekli bismo, svijet Al-Muqaddime i njezine
višestruko slojevite strukturalne planove.
Sadržinska razuđenost Al-Muqaddime i golemi
raspon njezine intelektualne širine i misaone
dubine kao da su sažeto smirene između korica
ove izvanredne Karićeve studije.
Karićeva knjiga može nam poslužiti
kao, metaforički govoreći, jedna od najsigurnijh
intelektualnih staza koja nas može odvesti
do najviših značenjskih i interpretativnih
mogućnosti Ibn Haldunove ‘univerzalne
historije’’, ali i razumljivosti društvenih odnosa
u svijetu u kome živimo.
Almir FATIĆ
KNJIGA KOJA NE
KROJI VREMENU
JEDNOSEZONSKO
ODIJELO
Mevludin Dizdarević: Bolest i lijek savremenog
društva, studije i eseji, Zenica, 2006.
Vjerske knjige uče čovjeka da gleda živ-
vot u njegovoj najudaljenijoj tački, tražeći sag-
gledavanje stvari i pojava u njihovim suštins-
skim i sveobuhvatnim smjernicama, dok ga je
ordinarni život, sa svim svojim stegama i trenut-
tnim blagodatima, uvijek sputavao u tome, jer
je odlučno tražio da živi u potpunosti trenutak
koji je aktuelan. I, dakako, vjernik je razvučen
između ove dvije postavke, svaka ga, čini se,
istoznačno vuče sebi, ali snaga vjere u njemu
odvažno stavlja teg na tačku koja tone duboko
i daleko u vječnost.
I ova vjerska knjiga Bolest i lijek
savremenog društva koja je step by step iscurila
iz pera hafiza Mevludina Dizdarevića, a koju
kanimo ukratko predstaviti, poziva na život u
njegovoj krajnjoj intenci, ali ona, također, traži
124 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
da se krene i od aktuelnog, ne oslobađajući se
iskustva prethodnih generacija, te se zatim
odlučno, ostavljajući nepravilnosti iza sebe,
zaputiti ka vječnosti. Da, riba je u moru i tamo
ćemo mrežu bacati.
Knjiga hafiza Dizdarevića, koja čini
zbirku tekstova (studija i eseja) objavljivanih u
nekoliko različitih glasila (Preporod, Glasnik,
Novi muallim, Novi horizonti) u periodu od tri
i po godine, insistira na čovjekovoj zapitanosti
i brigom nad aktualnim, koje je zbunjujuće,
kontradiktorno i paradoksalno i koje je, dakako,
prethodnica onoga što će biti u budućnosti,
gledano iz vremena ljudskog bitisanja, jer strijela
vremena, koje se mjeri i koje teče, nepogrješivo
leti baš u tom pravcu. “Čim se svijest probudi,
nalazi se uvijek u elementu moralnog stanja”,
kazat će uvjerljivo Hegel, ali ćemo i mi kazati:
Čim svijest današnjice otvori oči, vidjet će
pregršt problema i nevolja sa kojima se valja
suočiti, poglavito je to tako kad muslimanska
svijest otvori oči, jer tu je opet posebna priča,
s naglaskom: ko je kriv za sve!? Krivca tražimo,
ali ga, čini se, ne nalazimo; i kad ga naslutimo,
ništa ne činimo! Je li entropija najbolja riječ/opis
za ove generacije, pokazat će vrijeme, ali hafiz
Dizdarević čini izuzetak koji potvrđuje pravilo
ili čini taj kritički sud vremena koji sasvim
rezolutno stoji nasuprot tega entropije koji vuče
ove generacije strmoglavo u bezdan prošlosti.
Hafiz se u svojoj knjizi otvoreno i na sav
glas pita šta je to sa današnjim čovjekom, baš
kao što se iskreno pita i norveški biskup Gunar
Stolset: Šta je onda čovjek? Naravno, odveć je
lahko uporediti pametnog sa svjesnim, dobrog
i moralnog “sa onim koji se ne oholi”, kako bi
to Kur’an kazao, ali u ovom konkretnom slučaju
poređenja hafiza i biskupa može se zaključiti da
obojica snuju o nekom novom svijetu, ne baš tako
vrlom kao što je svijet A. Huxleya, ali svijet vrlog
morala, ljepote, vjere i umjetnosti, svijet vrle
pravde gdje se ljudi ne dijele na alfe, bete, game,
gdje su (današnje) parole, tipa: Promiskuitet je
obaveza građanina, Svako je svakome dostupan,
zamijenjene presvetim upozorenjima: Nemojte
se prebližavati bludu, Ne poželi ženu bližnjeg
svoga. Hafiz, također, snuje o vrlom starom
svijetu u kome je doista privilegija biti roditelj
i gdje to nije privilegija primitivnog svijeta kao

kod Huxleya, već su to odlike zdravih zajednica
i svjesnih društava. Eto, i tako ga vidimo, kad
uspostavlja dijagnozu, ali i iscjeljiteljski hoće
ponuditi lijek bolesnom svijetu! Jer, lijeka ipak
ima, bez obzira na crne neprilike koje sumorno
kucaju na vratima; na prozorima – hafiz hoće
objasniti – sunce žarko grije: “21. stoljeće će biti
stoljeće vjere ili ga neće biti” – A. Malraux.
U drugom svom dijelu, Bolest i lijek
savremenog društva, podsjeća nas i na neke
skorašnje, ali i davnašnje naše iscjeljitelje i
liječnike – alime koji su znali i uvidjeli bolesti
svoga vremena, nudili su također lijek, ali malo
ga je ko htio kušati, baš kako je i danas slučaj,
jer ljudi, začudo, radije biraju živjeti kratko i
umirati bolno negoli živjeti sretno i dugovječno,
baš poput halife sa životom od hiljadu godina.
Hafiz, ovim svijetlim i dobrim likovima, kao
što su Derviš ef. Spahić, Muhammed Seid
Serdarević, Husein ef. Đozo, (Egipćanin)
Muhammed Abduhu, Fuad ef. Subašić,
reflektorski osvjetljava neke zanimljive i teške
trenutke kolektivne svijesti nudeći recept za
svaku buduću naizgled bezizlaznu situaciju.
Hafiz Dizdarević vrlo često na početku
svojih kazivanja koristi raznorazne poučne
hikaje ili priče, koje mogu, ali i ne moraju biti
istinite, ali o poučnosti je ovdje riječ, zato su
opravdane kao takve, i hafiz ih kao takve može i
treba koristiti, jer priča nije suština, niti cilj, ona
je samo uvod, uostalom i mnogobrojni tefsiri ih
baštine unutar sebe i mi ih raspoznajemo kao
israilijate, ali hikaje već sada postaju hafizov
zaštitni znak. Hafiz nam, raspoređeno širom
knjige, nudi i pregršt statističkih podataka (istina,
neki se od njih više puta ponavljaju) i različitih
informacija iz raznoraznih izvora, koje čitavoj
tekstualnoj ambijentali daju poseban kolorit,
a literatura koju je autor koristio nadasve je
obimna i uviđamo da je njen obim u progresu.
Na kraju, ostaje da se kaže nešto i o
samom autoru. Hafiza Mevludina Dizdarevića
odista imamo priliku sretati vrlo često na
stranicama naše skromne štampe, zapravo pisane
riječi, čime hafiz pokazuje da je u svakom slučaju
živ i nema potrebe naprezati se kratkovidnom
dušom da bi se ugledala figura ovog čovjeka.
Sada to svjedoči i njegova knjiga. To je njegov
prvijenac. Ova knjigu držat će vas budnim od
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
PREGLED †
početka do kraja svojim zanimljivim izrazom,
još izrazitijim temama i primjerima. Ova knjiga
“ne kroji vremenu kaput samo za jednu sezonu”.
Muhamed VELIĆ
IZNALAŽENJE
MJERE
Svjedoci istine, Šehidi i poginuli borci Hadžića, 1992.-
1996., Općina Hadžići, 2007.
Općina Hadžići izdala je monografiju
Svjedoci istine, Šehidi i poginuli borci Hadžića,
1992.-1996. na kojoj treba čestitati uređivačkom
odboru (Hamdo Ejubović, Vahid Alađuz, Izet
Koro, Avdo Bašić, Hazim Emšo) i ovu knjigu
preporučiti kao obrazac drugima koji još nisu
obavili tu dužnu i časnu obavezu na ovakav nač-
čin.
Knjiga zasnovana na dobrom konceptu,
jer je krajnje temljito utvrđeno šta se hoće s ovak-
kvom knjigom, a onda se pristupilo realiziranju
naumljenog što se najbolje moglo. Evidentno je
da je ova monografija sistematično i dugo prip-
premana, da je uređivački odbor detaljno prikup-
pljao i provjeravao tačnost prezentiranih podat-
taka. Tako su izostale suvišnosti, kojima, onda,
nikad ne bude kraja, pa se pogube svi konci i ne
stigne se ni tamo, ni ovamo. Takve zavrzaleme
je veoma teško razriješiti zato što se unegogled
čine ustupci i kompromisi, pa – umjesto knjige
– nastane bućkuriš. Tako se zagubi i najbolja nam-
mjera da se što više rekne i što manje ispusti.
Ovdje je, ponavljam, utvrđen precizan
koncept: dogovoreno je šta se hoće, a i bez odus-
stajanja od namjere da se i druge teme iz istoga
vremena trebaju obraditi, ali u drugim knjigam-
ma, pa se ovom knjigom i postiglo što se htjelo,
s tim što se istrajalo do kraja, pa je i sama tehnič-
čko-grafička realizacija dolična.
I stradanjem i borbom za slobodu had-
džićka općina bila je u samome središtu pažnje
od samoga početka i tokom trajanja oružane
agresije i odbrambeno-oslobodilačkog rata.
Slično se može reći za većinu općina u Bosni i
125
† PREGLED
Hercegovini, ali je hadžićka općina, ipak, bila
i posebna i od samoga početka pa do prekidan-
nja rata stalno bila poprište važnih zbivanja i
usmjerene pažnje. Nakon toga je uslijedilo ono
što se naziva Daytonom i sa njim, mora se priz-
znati, zasluženo priznaje Hadžićanima s reinteg-
griranjem okupiranih dijelova njihove općine u
jednu općinsku cjelinu i Federaciju BiH, kao i
njeno svrstavanje u Sarajevski kanton. Potom je
počeo tzv. postejtonski mir (koji i dalje traje),
a sa njim počeo i potrajao zaborav. U ovome
vremenu bošnjačkoga nesnalaženja u miru, kao
da se, pak, nekako posebno zaboravlja baš na
općinu Hadžići, na žrtve njezinih stanovnika i
doprinos hadžićkih patriota ovome što je ostalo
od Bosne i Hercegovine.
S monografijom Svjedoci istine, Šehidi i
poginuli borci Hadžića, 1992.-1996. Hadžićani
su nastavili svoju borbu tako da ova knjiga raz-
zmiče u naslovu istaknute granice (1992.-1996.)
i produžava rok trajanja o tome šta je bilo i šta
se zbivalo u toj općini između 1992. i 1996. god-
dine, i to na način da je to veoma uvjerljiva odb-
brana od (samo)zaborava.
U ovakvom pisanju postoji mogućnost
iscrpljivanja u fraziranju o zaboravu i zaborav-
vljanju, a te pojmove bismo najzad u svojim
glavama morali dovesti dotle da se nikako ne
tretiraju kao fraziranje, ali je ova knjiga baš rea-
alizirana bez fraziranja, a to je jedan od njezin-
nih kvaliteta. Sve je jasno i glasno, što se rekne
– i vjerski i svjetski, sve crno na bijelom, tačno,
istinito koliko i konačna istina o smrti ljudi o
kojima svjedoči ova monografija.
Ona, koliko god bolna, draga i važna
uspomena članovima porodica onih čija su fotog-
grafije proložene i imena velikim slovima ukles-
sana na njezinim stranicama. Ne bi bilo valjalo
da do ove knjige drže samo roditelji, supruge i
djeca spomenutih šehida i poginulih boraca. Bit
će ispravno ukoliko ovoj knjizi i iz ove knjige i
ta djeca budu učila svoju djecu i unuke, ali i da
iz nje uče i djeca čiji očevi ili djedovi nisu ovdje
zabilježeni. Bar toliko svima iz ove knjige duguj-
ju i ostali, a s oduživanjem toga duga najviše će
se pomoći upravo sebi. Drukčije, prošlost se i
inače previše puta i previše slično ponavljala na
ovim prostorima.
126 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Također bi dobro bilo da iz ove knjige
uče i u ostalim bosanskohercegovačkim sred-
dinama koje još nisu sačinile slične ratne mon-
nografije. Hadžići su sačinili obrazac s mjerom
prema kojoj se trebaju sastavljati takve knjige.
Isnam TALJIĆ
MJESEČINA
ENDELUSKE NOĆI
Džemaludin Latić: Mjesečina endeluske noći :
dramska poema u četiri čina, Sarajevo, 2007.
Ovid dana iz štampe je izašlo djelo
Džemaludina Latića, dramska poema pod
naslovom „Mjesečina endeluske noći“. Radnja
„Mjesečine endeluske noći“ događa se u
muslimanskoj Španiji – Endelusu u 15. stoljeću.
Dramska poema «Mjesečina endeluske noći»
govori o princezi Estrelli, odnosno Busejni,
kćerci posljednjeg endeluskog kralja Al-
Mutemida i kraljice Al-Itimad, koju nakon
progona muslimana pokušavaju od rekonkviste
spasiti seviljski sudac kršćanin Don Juan sa
svojom porodicom.
Ali, «Mjesečina endeluske noći» kazuje
nam još mnogo toga: o jednoj povijesti, kulturi,
o neizmjernom stradanju endeluskih muslimana
i Židova, o muslimanskim strujama i sukobima,
vjerskim, političkim i ideološkim, koji se, uzgred
rečeno, žilavo održavaju sve do naših dana, o
zabludama na svim stranama, o nepravednoj
i neravnopravnoj borbi između dobra i zla, o
domovini, o ljubavi, o ljudskoj nadi.
Muslimanska Španija – Endelus
predstavlja najveću muslimansku nostalgiju
u njihovoj ukupnoj povijesti – ali kao čežnju
za onim svijetom koji bi mogao biti duhovni
krajolik ispisan različitim putevima. Iako govore
o tragičnom vremenu i tragičnim događajima
stradanja muslimanske Španije, radnja
„Mjesečine endeluske noći“ zbiva se u metafizičkoj
napetosti između boli, straha i nade: Između
boli koju i danas podnosimo na svim stranama,
straha da nam se ovdje, na „krvavoj endeluskoj i

rumelijskoj mapi“ (parafraziram naslov jednog
poglavlja iz Latićeve pjesničke zbirke „Škripa
vratnica“) ne dogodi sudbina Endelusa i nade
da je unatoč svim rekonkvistama, križarskim
ratovima, genocidima, etničkim čišćenjima i
progonima kao i našim slabostima, ludostima,
ekstremizmu i zločinima moguć onaj endeluski
krajolik s više različitih puteva. „Mjesečina
endeluske noći“ predstavlja krhko, slabašno,
gotovo nestvarno svjetlo usred današnje
svjetske noći u kojoj se svako drugi i drugačiji
pretvara u utvaru, opasnost, neprijatelja. Moć
tog krhkog, slabašnog, gotovo nestvarnog
svjetla u „Mjesečini endeluske noći“ razotkriva
se u licu drugog, u licu drugog koje nije maska,
u licu drugog koje nas jedino može konstituirati
u našoj moralnoj odgovornosti.
Veličina „Mjesečine endeluske
noći“ u mome vlastitom čitanju proizlazi
iz retrospektivne, a to znači povijesne i
prospektivne a to znači moralne i političke,
gotovo bismo mogli kazati, spasenjske veličine
teme kojom se bavi: na jednoj strani to je
tragedija jedne kulture koja uvodi ljubav kao
temu u književnost, koja s Ibn Rušdom um čini
blizancem božanske objave, koja s Ibn Arebijem
osvaja svjetski mistički vrh Perenijalnog, koja
sa Velikom džamijom u Kordobi u ljudski
intimni prostor svakodnevnog života uvodi
beskonačnost kao opipljivu dimenziju našeg
obitavanja na ovome svijetu, na drugoj strani
to je neizvjesnost koja nas tišti na današnjem
putu kojim nas kroz sukobe, ratove, osvajanja,
tlačenja, razaranja vodi moderni osvajački um
i – u tome je poenta – vjera koja nosi djelo
Džemaludina Latića: vjera da je moguć dijalog i
suživot svjetskih religija i da su one odgovorne
za budućnost čovječanstva.
Veličina „Mjesečine endeluske noći“
proizlazi iz pjesničke suptilnosti ovog djela,
dakle, iz poetičkog načina na koji autor zahvata
ovu veliku temu. Naime, u „Mjesečini endeluske
noći“, kao uostalom i u svojim prethodnim
pjesničkim djelima, Džemaludin Latić nas
uvodi u onaj svijet u kojem tako upečatljivo
uviđamo da je jezik u svojoj ljepoti i dobroti
ne samo ono mjesto gdje kao ljudi boravimo,
nego i ono mjesto gdje nam se istina objavljuje
i obznanjuje.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
PREGLED †
U Latićevoj „Mjesečini endeluske noći“
istina izlazi na vidjelo ljepotom i snagom jezika,
u istoj onoj poetici u kojoj je Velika džamija u
Kordobi sagrađena u osjećanju geometrijskog
genija vječnosti i beskonačnosti i osjećanju
ritma putovanja i prolaženja; u istoj onoj poetici
u kojoj se u svetoj islamskoj arhitekturi kamen
pretvara u lepršavu čipku s hiljadu svjetlećih
vibracija.
Dok čitamo ovu poemu naša duša
će zatitrati, kao da je posuta mjesečinom i
zadrhatati opečena plamenom lomače na kojoj
izgara princeza Busejna.
Dževad HODŽIĆ
MIRIS CRVENE RUŽE
Senka Beslic, /prevela i prilagodila sa perzijskog
jezika/, Miris crvene ruze, Enes Beslic, Sarajevo,
2007.
U pedagoškoj literaturi dosad se ustalila
klasifikacija odgoja na: tjelesni, intelektualni,
moralni, radni i estetski odgoj. Ovoj podjeli
profesor Mujo Slatina dodaje, između ostalih,
i religijski odgoj, a s obzirom na pogubne
klimatske promjene koje nam prijete usljed
nemara najintelektualnijih bića na ovoj planeti,
ovoj klasifikaciji odgoja svakako treba pridodati
i ekološki odgoj.
Kao što je književnost za djecu jedan
od najboljih načina da se djeci usade različite
odgojne vrijednosti, razviju pozitivne crte
ličnosti, maniri kulturnog ponašanja, čitalačke
navike, tako su i prigodne priče o očuvanju
okoline, kruženju vode u prirodi, značaju
šuma, idealne za ostvarivanje ciljeva i zadataka
ekološkog odgoja. Upravo takve priče je sa
perzijskog jezika prevela i prilagodila hanuma
Senka Bešlić i objavila ih u zbirci pod nazivom
Miris crvene ruže.
U ovoj knjizi, mjesto je našlo dvanaest
poučnih priča za djecu, simbolično kao dvanaest
mjeseci u godini, a kroz priče se spominje smjena
127
† PREGLED
godišnjih doba, proces rasta biljaka i životinja,
te ostale prirodne zakonitosti, objašnjene
najmlađim čitaocima na vrlo prijemčiv
način. Umjesto uvoda, tu je priča Lijepi svijet,
zapravo svojevrsno objašnjenje otkud toliko
bogatstvo biljaka i životinja koje žive na kopnu,
u vodi, koje mogu da lete i imaju mnoge druge
sposobnosti koje čovjek nema. Zatim slijedi
prvo poglavlje naslovljeno Prirodu trebamo
voljeti! u kojem se nalaze priče o tome koliko
je važno čuvati prirodnu sredinu, posmatrati
je, kako priroda osjeti emocije ljudi i reaguje
na njih. Ilustracije radi, ovdje ćemo napraviti
kratku digresiju i reći da su japanski naučnici
proučavajući kristale vode zapazili da se oblik
kristala mijenja zavisno od odnosa ljudi prema
kapljicama te vode. Naprimjer, upoređivali su
kristal zagađene i čiste izvorske vode i razlika
je bila zapanjujuća. Dok je kristal čiste vode bio
u obliku prekrasnog šetougaonog ukrasa, ovaj
drugi se uopće ni ne bi mogao nazvati kristalom,
zapravo nije imao nikakav proporcionalan oblik.
Isto je i sa kristalima koji su posmatrani kada
bi se puštala lijepa i agresivna muzika kakav je
havy metal. Ili kada bi na bočicu vode zalijepili
riječi poput „hvala“, „volim te“, „poštujem te“
i na drugoj, riječi „mrzim te“, ubit ću te“ i sl.
Voda je reagovala čak na natpise na bočicama!!!
Upravo o sličnom reagovanju prirode na ljudsko
ponašanje i emocije govori i priča po kojoj je
zbirka i dobila naziv, kao i priča Stablo koje je
pobjeglo zbog nemara prolaznika i koje se vratilo
u ulicu kada su stanovnici odlučili da očiste i
urede svoju okolinu, posade cvijeće i ukrasno
žbunje.
Drugo poglavlje knjige Miris crvene
ruže donosi Kutak za male istraživače gdje
čitaoci mogu da saznaju kako je od pupoljka
badema nastala mladica, kako se neke vrste
leptira transformišu tokom zime, a potom,
poput ruže, otvore početkom proljeća, te šta bi
se sve desilo u ekosistemu kada ne bi bilo šuma.
Nevjerovatno kako ovo posljednje pitanje može
male čitaoce navesti na razmišljanje o ovom
značajnom problemu. Još jedna digresija: za
razliku od mnogih zemalja koje imaju samo
2-5% površine svoje teritorije pod šumama,
naša zemlja ima 48% teritorije pod ovim
velikim zelenim bogatstvom. Nažalost, procesu
128 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
pošumljavanja i zamjeni posjećenih stabala sve
se manje pridaje važnosti. Zbog toga je važno
da mlade generacije znaju koje su to posljedice
prevelike eksploatacije šuma i zbog čega ih treba
čuvati.
Osim šumskog bogatstva, Bosna i
Hercegovina obiluje i vodenim bogatstvima,
odnosno pitkom vodom. Za očuvanje ovog
najznačajnijeg resursa naše zemlje, ali i za
spoznaju o kruženju vode u prirodi, mladi
čitaoci se mogu educirati kroz priču o čudesnoj
kapljici koja se odvojila od oblaka i doživjela
brojne avanture dok se ponovo nije vratila svome
domu. A priča Tajna vode objašnjava optičku
varku koju vidimo kada nešto zaronimo u vodu.
Na kraju zbirke su dvije priče o plodovima jeseni
i promjenama koje donosi ovo godišnje doba.
Sve ove priče iz zbirke Miris crvene ruže mogu
biti i više nego korisne nastavnicima vjerske
pouke u školama, muallimima u mektebima, ali
i nastavnicima razredne nastave kao dodatna
literatura za časove bosanskog jezika, odjeljenske
zajednice, poznavanja prirode i društva... Priče
su pisane jednostavnim jezikom, pogodne za
analiziranje, ali i diskusiju, te vrlo poučne, baš
kao i priče koje je dosad prevela Senka Bešlić
i objavila u pet zbirki: Priče za moju djecu,
Savremeni čarobnjak, Potraga za srećom, Svi
zajedno i Bašča puna cvjetova u okviru edicije
Kraljica od Sabe.
Mnoge od priča iz ovih zbirka objavljene
su u podlistku za djecu Ammar u magazinu za
ženu i porodicu Bosanska Sumejja.
Značajno je napomenuti i to da je
zbirka priča Miris crvene ruže, kao i većina
knjiga iz edicije Kraljica od Sabe, dizajnirana
kao slikovnica, tako da djeca mogu uživati i u
bojenju prelijepih ilustracija i time sami kreirati
izgled knjige. Za ilustracije i prijelom knjige se
pobrinula Eldina Hadžić iz Tuzle.
Medina JUSIĆ-SOFIĆ
† BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
RADOVA
NOVOG MUALLIMA
Osman LAVIĆ
Uvod
Prvi broj Novog Muallima izišao je 1.
muharrema 1421./6. aprila 2000. godine. Sam
podnaslov Časopis za odgoj i obrazovanje
odredio je njegovu orijentaciju i zadatak.
Ulogu i dosege tih zadataka precizirao je
glavni urednik u uvodnoj riječi prvoga broja
istakavši da će Novi Muallim, „naslanjajući se
na tradiciju svoga imena, tretirati pitanja odgoja
i obrazovanja u islamskom učenju, u islamskoj
tradiciji i suvremenosti, u Islamskoj zajednici,
u Bosni i Hercegovini, u savremenom svijetu“.
Tradiciju imena, ali i ideje Novog Muallima
predstavlja 100 brojeva koji su izlazili ranije,
i to u dva perioda: 1910.-1912. i 1990.-1997.
godine.
Inače, Novi Muallim izlazi tromjesečno
u kontinuitetu od 2000. godine. Do sada su
izišla 32 broja.
U ovim brojevima objavljeno je 657
članaka na razne teme. Članci su podijeljeni
130 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
u stalne rubrike: Uvod (32), Putokazi (50),
Sagledavanja (96), Historija obrazovanja (42),
Muallim (129), Pregled (218) te manji broj
radova u povremenim rubrikama, kao što su:
Muallimov esej, Muallimova proza, Muallimova
hutba i sl. Od ovih radova, 69 su prijevodi
sa engleskog, arapskog, turskog, perzijskog,
njemačkog, slovenskog ili norveškog jezika.
Ova bibliografija urađena je po
uobičajenom metodu. Radovi su poredani
abecednim redom prezimena autora, a radovi
jednog autora hronološki. Prikaze smo označili
sa oznakom (rec.) na početku rada. Na kraju je
registar tema i prevodilaca.
Bibliografija je, po definiciji, aktivan
posrednik između knjige i čitaoca, odnosno
između publikacije i njenog korisnika. Nadamo
se da će ova bibliografija, pored ostalog,
povećati interes čitalaca za raznovrsno i nadasve
aktuelno štivo Novog Muallima.

BIBLIOGRAFIJA
Abadžić-Hodžić, Aida:
1. Islamsko minijaturno slikarstvo od 13.
do 18. stoljeća : Osnovne odrednice razvoja i
oblikovanja. - God. IV, br. 14 (2003), str. 70-86.
2. O vremenu iluminacije i o Allahovom
vremenu. - God. V, br. 19 (2004), str. 42-46.
Abdibegović, Nusret:
3. Glas i grlo. - God. I, br. 3 (2000), str. 140-
143.
Abortus:
4. Abortus : Većina pobačaja je prikrivanje
nemoralnih odnosa – prostitucije. - God. IV,
br. 16 (2003), str. 37-39. S arapskog: Dautović
Ferid.
Abu Kemal, M.C.:
5. Riječ - dvije o programu medrese. - God. I,
br. 3 (2000), str. 2-4.
Adanali, Hadi:
6. Kloniranje na čovjeku: Etički principi i
perspektive u budućnosti - islamsko stanovište. -
God. VIII, br. 32 (2007), str. 12-19. S njemačkog:
Krka Aida.
Agić, Senad:
7. Američki muslimani na raspuću. - God. V,
br. 17 (2004), str. 108-111.
8. Kuda idu američki muslimani. - God. VI,
br. 22 (2005), str. 29-36.
9. (rec.) Isa a.s. i Da Vinčijev kod : Osvrt na
roman i film The Da Vinci Code. - God. VII, br.
26 (2006), str. 106-107.
10. (rec.) Šta se kršćanima nudi u islamu? : Osvrt
na roman i film The Da Vinci Code. - God. VII,
br. 26 (2006), str. 107-109.
Ahmed, Imtaz:
11. Priče iz života novih američkih muslimana.
- God. VI, br. 23, 24 (2005), str. 57-60, 65-70;
VII, br. 25 (2006), str. 66-71. S engleskog: Jusić
Muhamed.
Ajanović, Dževdeta:
12. Integrativna funkcija vjeronaučnog odgoja i
obrazovanja. - God. I, br. 2 (2000), str. 65-68.
Akbar, S. Ahmed:
13. Islam pod opsadom. - God. V, br. 19 (2004),
str. 4-13. S engleskog: Kovač Mirnes.
Albayrak, Ismail:
14. Turska tumačenja Kur’ana u dvadesetom
stoljeću. - God. VII, br. 27 (2006), str. 4-18. S
engleskog: Šeta Djermana.
Alešević, Ishak:
15. Islam u nastavi. - God. I, br. 1 (2000), str.
62-67.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
16. Izazovi savremenog života. - God. I, br. 4
(2000), str. 112-118.
17. Kriza porodice i put njenog prevladavanja.
- God. II, br. 7 (2001), str. 17-25.
18. Lahko i uspješno učiti o islamu. - God. IV,
br. 13 (2003), str. 38-41.
19. Nužnost zaokreta prema vjeri i rezultatima
nauke. - God. IV, br. 15 (2003), str. 58-63.
20. Analiza sadržaja - primjena metode u
vjeronaučnoj nastavi. - God. V, br. 19 (2004),
str. 86-89.
Ali Abbas, Hussein:
21. Gazalijev doprinos islamskoj koncepciji
ličnosti. - God. V, br. 18 (2004), str. 22-29. S
engleskog: Smajić Aid.
Alibašić, Ahmet:
22. Vjeronauka u državnim školama u Evropi.
- God. I, br. 4 (2000), str. 45-48.
23. Demografska ekspanzija istine : Istine i laži
demografskog rata. - God. II, br. 8 (2001), str.
27-39.
24. (rec.) Učenje islama : Mustafa Spahić: Učenje
islama. (Zenica: Vrijeme, 2002.), str. 498. - God.
IV, br. 11 (2002), str. 106-107.
25. (rec.) Gorka istina : Muhammed al-Gazali,
Gorka istina, prijevod mr. Osman Kozlić,
(Libris, Sarajevo 2003.), 203 str. - God. IV, br.
15 (2003), str. 120-121.
26. (rec.) Veliki projekat Gazijine biblioteke
privodi se kraju : Mustafa Jahić, obrada.
Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih
rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u
Sarajevu. (London, al-Furqan Islamic Heritage
Foundation i Sarajevo, Rijaset IZ u BiH, 2003.)
tom 12, str. XXI+591+9. - God. IV, br. 15 (2003),
str. 121-122.
27. (rec.) Sukob fundamentalizma i glas
razuma sa sjevera : Thomas Hylland Riksen.
Paranoja globalizacije: Islam i svijet poslije 11.
semptembra. S norveškog: Rasim Muratović
(Sarajevo: Sejtarija, 2002), str. 177. - God. IV, br.
15 (2003), str. 129-130.
28. (rec.) O uzoritom Aga-hanu i zapadnom
daltonizmu : Malise Ruhtven, Islam, preveo
dr. Enes Karić (Sarajevo, Šahinpašić, 2003.)
170+xii. - God. IV, br. 15 (2003), str. 122-124.
29. (rec.) Uvod u tesavvuf i njegove tajne kao
doprinos međumuslimanskom dijalogu : Seid
Havva, Naš duhovni odgoj, Behram-begova
medresa, Tuzla, 2003., str. 404, format B5, tvrdi
povez. - God. IV, br. 16 (2003), str. 120-121.
30. (rec.) Afirmacija islamskih društvenih nauka
: Kriza muslimanskog mišljenja Abdulhamida
131
† BIBLIOGRAFIJA
A. Ebu Sulejmana, prevela Sabina Berberović
(Biblioteka “Savremena islamska misao”,
Sarajevo;, El-Kalem, 2004), 217 str. - God. V, br.
17 (2004), str. 178-180.
31. (rec.) Knjiga koju su trebali napisati
muslimani. : John L. Esposito, Što bi svatko
trebao znati o islamu. Preveli: Nevad Kahteran
i Ivan Koprek. Zagreb: Filozofsko - teološki
institut Družbe Isusove u Zagrebu, 2003, 219
str. A5 formata. - God. V, br. 18 (2004), str. 131-
132.
32. (rec.) ... i knjiga koju su trebali napisati
Bošnjaci : Milorad Tomanić. Srpska crkva u
ratu i ratovi u njoj. Beograd: Medijska knjižara
Krug, 2001, 251 str. – God. V, br. 18 (2004), str.
132-134.
33. (rec.) Islam kao izazov : Mirnes Kovač
(ured.): Islam kao globalni izazov, Zenica,
Islamska pedagoška akademija, 2004., 215 str.
- God. V, br. 19 (2004), str. 126-127.
34. (rec.) U susret Poslaniku : Malik ibn Enes,
Muvetta: rivajet Muhammeda ibnu’l-Hasana
eš-Šejbanija, I dio, prijevod i komentar Hamid
Indžić, Travnik: Elči Ibrahim - pašina medresa,
2004, 394 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 127-
128.
35. (rec.) Islam pod opsadom : Akbar S.
Ahmed, Islam pod opsadom: živjeti opasno u
post-časnom svijetu, s engleskog preveo Mirnes
Kovač, Sarajevo: Libris, 2004, 195 str. - God. V,
br. 19 (2004), str. 128-130.
36. (rec.) Islam i Zapad: Komplementarni, ne
suprotstavljeni : Murad Wilfried Hofmann,
Islam u trećem milenijumu, s njemačkog preveo
Vedad Smailagić, Sarajevo, Libris, 2004, 221 str.
- God. V, br. 19 (2004), str. 131-133.
37. (rec.) Muslimansko otkriće Evrope :
Bernard Luis, Muslimansko otkriće Evrope,
Beograd: Avangarda, 2004, A5, 480 strana, 30
crno-bijelih ilustracija. - God. V, br. 20 (2004),
str. 92-94.
38. Ebu Bekr i Omer radijallahu anhuma : Tarik
Suvejdan, Ebu Bekr i Omer radijallahu anhuma,
preveo i prilagodio Senad Ćeman, Sarajevo,
2006., 289 str. - God. VII, br. 27 (2006), str. 113-
115.
39. (rec.) Žrtve žrtava : M. A. Salloomi, Nedužne
žrtve u globalnom ratu protiv terora, preveo
Hilmo Bajgorić, Sarajevo, Šahinpašić, 2007, p.
254. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 114-115.
40. (rec.) Sebe upoznaj, Gospodara priznaj, a
čovjeku budi na usluzi : Sulejman Bugari, Mi
smo jedan drugom najbolji poklon, Sarajevo,
132 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Connectum, 2007, 349. - God. VIII, br. 31
(2007), str. 115-116.
41. Imidž osmanlija u historijskim udžbenicima
u Bosni i Hercegovini. - God. VIII, br. 32 (2007),
str. 55-64.
Alispahić, Zehra:
42. Zašto se arapski jezik u nearapskom svijetu
uči bez utvrđenih metoda !?. - God. I, br. 3
(2000), str. 70-78.
43. Uspješan čas je dobro pripremljen čas :
Metodi u nastavi. - God. II, br. 5 (2001), str.
107-112.
44. Rad u oblasti odgoja i obrazovanja ravan je
borbi na Allahovom putu. - God. II, br. 7 (2001),
str. 124-128.
45. (rec.) U cilju afirmacije arapskog jezika u
Bosni i Hercegovini. - God. III, br. 9 (2002),
str. 130-131. * Održana Osnivačka skupština
Udruženja ljubitelja arapskog jezika koje će
djelovati na području Bosne i Hercegovine.
46. (rec.) “Kako god prođe koji dan ode dio
tebe” : Jusuf el-Karadavi, Značaj vremena u
životu muslimana, prijevod Prevodilački tim
Salahuddin, Muslimansko bratstvo, Sarajevo,
1423./2003., str. 120. - God. IV, br. 16 (2003),
str. 115-117.
47. (rec.) Vodić u borbi protiv droga : Osman
Sinanović, Ovisnost o drogama - uzroci i posljedice,
prevencija i liječenje - Multidisciplinarni pristup
(Behrem-begova medresa u Tuzli, Medicinski
fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2001.) str.
277. - God. IV, br. 16 (2003), str. 117-118.
48. (rec.) Učenja arapske jezikoslovne znanosti
proistekla su iz učenja islama : Mehmed Kico:
Arapska jezikoslovna znanost - Općelingvistička
utemeljenja i specifična određenja, Fakultet
islamskih nauka, biblioteka monografije, knjiga
2., Sarajevo 2003. - God. V, br. 17 (2004), str.
177-178.
49. (rec.) Knjiga protiv obnaženosti i degradacije
žene : Muhammed. M. Ša’ravi: Žena u Kur’anu,
Karađoz - begova medresa, Mostar, 2004.; sa
arapskog preveli; Adisa Softić i Salem Dedović,
88 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 124-126.
50. (rec.) Prva komparativna studija o frazikonu
turskog i nekog drugog (bosanskog) jezika
: Amina Šiljak - Jesenković: Nad turskim i
bosanskim frazikonom - semantički, sintaktički,
lingvostilistički i sociolingvistički aspekt,
Orijentalni institut u Sarajevu - Posebna izdanja
XXV, Sarajevo 2003. - God. V, br. 19 (2004), str.
133-134.
51. (rec.) Kako razmišljaju bh intelektualci

: Selman Selhanović: Bošnjački odgovori 2 -
Razgovori sa istaknutim ličnostima iz kulturnog
i javnog života BiH (1999 - 2004.), Vijeće
kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo
2004. - God. V, br. 19 (2004), str. 135.
52. Sedamsto godina od rođenja najvećeg
muslimanskog i svjetskog putopisca Ibn Batute.
- God. V, br. 20 (2004), str. 62-65.
53. (rec.) Tetka Safija i manastir - priča o
jednostavnoj ljudskosti : Bahaa Taher, Tetka
Safija i manastir, prevela sa arapskog Marija
Kavčić, Šahinpašić, Sarajevo, 2004. - God. VI,
br. 21 (2005), str. 82-84.
54. (rec.) Prvi strip na arebici : Hadži Šefko i
Hadži Mefko, strip na arebici, piše i crta Amir al-
Zubi, Udruženje građana za kulturu i umjetnost
“Behar” Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 21 (2005),
str. 84-85.
55. (rec.) Romani egipatskog nobelovca Nedžiba
Mahfuza na bosanskom jeziku : Nedžib Mahfuz,
Kvart Han el-Halil, Novi Kairo, Lopovi i psi,
Pansion Mira mar: Preveo sa arapskog jezika
Mehmed Kico, Sarajevo, Šahinpašić. 2005. -
God. VI, br. 23 (2005), str. 102-103.
56. (rec.) Šetnja svijetom islama u potrazi za
“Voljenim” : Annemarie Schimmel, Geografija
pjesnika, s arapskog preveo dr. Enes Karić,
Bemust, Sarajevo, 2004., 175. str. - God. VII, br.
27 (2006), str. 112-113.
57. (rec.) Dragulji o hafizima Bosne i
Hercegovine : Hfz. Dr. Fadil Fazlić, Hafizi u
Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina,
Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, IC El-
Kalem, Sarajevo, 2006. 400 str. - God. VII, br.
28 (2006), str. 86-87.
58. Muallim u RS-u i kultura podnošenja. -
God. VIII, br. 30 (2007), str. 66-67.
Amerika nosi arapsko ime:
59. Amerika nosi arapsko ime. - God. VII, br.
25 (2006), str. 47-52. S arapskog: Trnka Amira,
Alispahić Zehra.
el-Ašmavi, Favzi:
60. Način prikazivanja islama u evropskim
udžbenicima. - God. VII, br. 26 (2006), str. 45-
47. S engleskog: Grabus Halima.
Andrea, Bistrich:
61. Podjele u našem svijetu nisu rezultat religije.
- God. VIII, br. 32 (2007), str. 20-25. S engleskog:
Abadžić Hodžić Aida. *Intervju s Karen
Armstrong (intervju vodila: Andra Bistrich)
* Intervju preuzet iz magazina ISLAMICA, br
20/2007, str 40-45
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
Arifi, Ajet:
62. Pjesnik kiptućeg imana : Mehmed Akif
Ersoy, turski nacionalni pjesnik, autor državne
himne. - God. V, br. 17 (2004), str. 52-61.
Arkoun, Mohammed:
63. Mišljenje nezamislivog i nemišljenog
u suvremenoj islamskoj misli. - God. V, br.
19 (2004), str. 31-41. S engleskog: Kahteran
Nevad.
Assad, Muhammed:
64. Principi države i vlasti u islamu. - God.
V, br. 19 (2004), str. 16-23. S engleskog: Latić
Džemaludin.
65. Islamska država. - God. V, br. 20 (2004), str.
28-36.
Al-Attas, Syed Muhammad al-Naquib:
66. Implikacije globalnog procesa sekularizacije.
- God. II, br. 6 (2001), str. 24-31. S engleskog:
Latić Džemaludin.
67. Dilema muslimana. - God. III, br. 9 (2002),
str. 4-8. S engleskog: Džemaludin Latić.
68. Savremeni zapadnokršćanski bekgraund. -
God. IV, br. 11 (2002), str. 16-21. S engleskog:
Latić Džemaludin.
69. Devesternizacija znanja - III, br. 12 (2001),
str. 4-10; God. IV, br. 13 (2002), str. 9-15. S
engleskog: Džemaludin Latić.
70. Kritički pogled na muslimanske
moderniste i tradicionalne reformiste”. - God.
IV, br. 14 (2003), str. 4-12. S engleskog: Latić
Džemaludin.
Balić, Smail:
71. Tumačenje vjere prema mjeri čovjeka :
razumijevanje odnosa vjerskog i svjetovnog u
islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 40-44.
72. Slika Isa a.s. u Islamu. - God. I, br. 2 (2000),
str. 28-32.
73. Tradicija i suvremenost : Etički, pravni i
običajno-pravni mehanizmi mirnog suživota
u jugoistočnoj Evropi s posebnim osvrtom na
osmanlijsko doba. - God. II, br. 5 (2001), str. 72-
79. S engleskog: Kovač Mirnes.
Bašić, Edhem:
74. Novi religijski pokreti u Bosni i Hercegovini.
- God. II, br. 7 (2001), str. 44-50.
Bašić, Kemal:
75. Daru-l-funun. - God. IV, br. 13 (2003), str. 82-
90.
76. Institucija šejhu-l-islama. - God. V, br. 17
(2004), str. 123-131.
Bećirović, Dragan:
77. Mevlevije u Bosni i Hercegovini. - God. VII,
br. 26 (2006), str. 91-99.
133
† BIBLIOGRAFIJA
Bećirović, Senad:
78. Individualizacija i nadarenost. - God. VI, br.
21 (2005), str. 57-64.
79. Socio-emocionalni i obrazovni faktori
razvoja darovitosti. - God. VI, br. 23 (2005), str.
38-47.
Beglerović, Samir:
80. Ka promjenama plana i programa
obrazovanja. - God. II, br. 7 (2001), str. 119-
123.
81. Opći plan i program širenja nauke islama.
- God. III, br. 9 (2002), str. 58-67.
82. Intervju kao naučnoistraživačka metoda. -
God. V, br. 18 (2004), str. 63-72.
Begović, Ibrahim:
83. Mektebi i mektebska nastava : simbol
kontinuiteta odgojno-obrazovnog rada. - God.
I, br. 2 (2000), str. 78-80.
84. Nastava o religijama u Bravo-Mehmedbašić, Alma:
bosanskohercegovačkim školama : odnos i
mogućnosti dijaloga. - God. II, br. 6 (2001), str.
59-63.
Begović, Nedim:
85. Životopis (sira) poslanika Muhammeda,
a.s., u kurikulumu osnovnih i srednjih škola u
BIH. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 46-54.
Bektić-Čelebić, Almedina:
86. (rec.) Historijski izdavački poduhvat :
Izabrana djela Mehmed-efendije Handžića,
“Ogledalo”, 2000. godine. - God. I, br. 1 (2000),
str. 116-119.
87. (rec.) Univerzalno i partikularno u islamu :
Univerzalni model društvenog života, Šejh Jusuf
el-Kardawi, Tuzlansko muftijstvo, 1999. DTP:
El-Kalem, prevodilac Besim Čanić. - God. I, br.
2 (2000), str. 122-125.
88. (rec.) Novost u udžbeničkoj literaturi :
Fatima Lačević: Estetika (za srednje umjetničke
škole), “Sarajevo Publishing”, Sarajevo, 2001. -
God. II, br. 6 (2001), str.147-148.
89. (rec.) Razumijevanje duha vremena : Jusuf
el-Karadawi, Kultura naobrazbe daije, KPD
“Svjetlost” - Konjic, 2000. Prijevod. - God. II,
br. 6 (2001), str. 148-149.
90. (rec.) Čovjek koji je obilježio epohu : Reis
Džemaludin Čaušević Prosvjetitelj i reformator
(Priredili Enes Karić i Mujo Demirović), IK
“Ljiljan”, Sarajevo, 2002. godine. - God. IV, br.
10 (2002), str. 126-129.
91. (rec.) Preporod ličnosti : Muhamed el-
Gazali: Karakter muslimana, prijevod: Fahrudin
Smailović, Bookline d.o.o. el-Kelimeh, Sarajevo,
2003. - God. IV, br. 16 ( 2003), str. 121-122.
134 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
92. (rec.) Istinska duhovnost je važan faktor
očuvanja zdravlja : Grupa autora: Duhovnost i
mentalno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 2002., str.
324. - God. IV, br. 16 ( 2003), str. 123-124.
Bistrich, Andrea:
93. Hiljadu i jedan izum. - God. VIII, br. 29
(2007), str. 86-90. S njemačkog: Suljić Mevla.
Bloom, M. Jonathan:
94. Munara: Simbol vjere i moći. - God. V, br.
18 (2004), str. 30-37. S engleskog: Pašanović
Fikret.
Bošnjačka književnost u Sandžaku:
95. (rec.) Bošnjačka književnost u Sandžaku
: Antologija savremene poezije Bošnjaka iz
Sandžaka, Specijalni broj „Maka“, časopisa za
književnost i kulturu, br. 31/32, Novi Pazar,
2001. Izbor i tekstovi - komentari Almir Zalihić.
- God. II, br. 7 (2001), str. 152-153.
96. Značaj sveobuhvatne pomoći onima koji
su preživjeli ratnu torturu. - God. VIII, br. 30
(2007), str. 40-44.
Bušatlić, Ismet:
97. Na Atmejdanu u Sarajevu : Medresa hadži
Ismaila Misrije. - God. I, br. 4 (2000), str. 65-
70.
98. Programske i organizacijske reforme
vjersko-obrazovnog sistema IZ u 20. stoljeću
: Historijski pregledi i analiza programskih i
organizacijskih reformi vjersko-obrazovnih
institucija i vjersko-obrazovnog sistema
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u
20. stoljeću. Uzroci, potrebe, povijesne prilike,
kvalitet, dometi i učinci. - God. II, br. 8 (2001),
str. 45-50.
99. (rec.) Velika knjiga o velikom boju :
Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737: uzroci i
posljedice, (el-Kalem, Sarajevo, 2003.), 542 str.
- God. IV, br. 15 (2003), str. 131-132.
Cerić, Mustafa:
100. Spas je u odgoju i obrazovanju :
Univerzalno značenje odgoja i obrazovanja u
islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 4-9.
Chandra Muzaffar:
101. Globalizacija i religija: Stanovite
refleksije. - God. III, br. 12 (2002), str. 25-
27. S engleskog: Mustafić Šerif.
Christian, Moe:
102. Studij religije i islamske studije u
Norveškoj. - God. III, br. 12 (2002), str. 68-74.
Čančar, Nusret:
103. (rec.) Značajna kulturno-
antropološka i etnološka studija : Hannes G.

Galter, Mahrama ili zar - historija kulture jednog
orijentalnog fenomena, Tugra, 2004. - God. V,
br. 18 (2004), str. 128.
Čanić, Besim:
104. (rec.) Kvalitetan učitelj u kvalitetnoj
školi : William Glasser: Kvalitetna škola - škola
bez prisile - Educa, Zagreb, 1944., prevela s
engleskog Božica Jakovle v. - God. II, br. 7
(2001), str. 154-157.
105. (rec.) Psihologija religioznosti :
Šimun Sito Ćorić, Psihologija religioznosti, Slap
Jastrebarsko, 2003. - God. VIII, br. 32 (2007),
str. 112-115.
Čehajić, Sejida:
106. Majčini dukati. - God. II, br. 7
(2001), str. 140-144.
107. Na grobištu riječ putopisna. - God.
IV, br. 13 (2003), str. 92-94.
Čekić, Smail:
108. Genocid nad Bošnjacima
Srebrenice; Sigurne zone UN-a, Jula 1995. -
God. VIII, br. 30 (2007), str. 10-18.
Čikić, Jusuf:
109. Posljedice jednog eksperimenta :
Jedan čas iz fizike. - God. II, br. 6 (2001), str.
64-66.
Čolić, Ahmed:
110. Zapad na istoku. - God. VII, br. 27
(2006), str. 96-100.
Ćatić, Refik:
111. Pripovijedanje u nastavi vjeronauke.
- God. I, br. 2 (2000), str. 71-73.
112. Zornost u nastavi vjeronauke. -
God. I, br. 3 (2000), str. 79-83.
113. Odgođenje reakcije na ratni
traumatizam kod djece koja su preživjela
progon iz Srebrenice. - God. II, br. 7 (2001), str.
110-114.
114. Osvrt na didaktičko-metodički rad
Hamdije Mulića. - God. III, br. 9 (2002), str. 76-
84.
115. Znanstveno-iskustvena paradigma
pamćenja Kur’ana : Ključne riječi: učenje,
pamćenje - hifz, zaboravljanje, učitelj, učenik.
- God. VII, br. 25 (2006), str. 20-33.
Ćimić, Esad:
116. Duhovni profil imama u (1907.-1978.). - God. VI, br. 22 (2005), str. 76-82.
suvremenom društvu. - God. IV, br. 16 (2003),
str. 28-36.
Daun, Wan Mohd Nor Wan Daud: 133. Sura en-Nur - Svjetlost. - God. VI,
117. Fard Ain i Fard Kifayah. - God. IV,
br. 15 (2003), str. 4-15. Sa engleskog: Abadžić-
Hodžić Aida.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
Dautović, Ferid:
118. Allah dž.š. je obećao čuvanje
Kur’ana. - God. I, br. 2 (2000), str. 50-58.
119. El-Ihlas - iskrenost. - God. II, br. 6
(2001), str. 108-110.
120. Sjećanje na h. Mehmed ef. Handžića
: u povodu 57. godišnjice preseljenja na Ahiret.
- God. II, br. 7 (2001), str. 129-132.
121. O prevođenju Kur’ana : stavovi
nekih islamskih učenjaka. - God. IV, br. 10
(2002), str. 42-45.
122. O osporavanju prevođenja Kur’ana
u Hikmetovom krugu uleme. - God. IV, br. 11
(2002), str. 46-50.
123. Historija tefsira. - God. III, br. 12
(2002), str. 30-32.
124. Prvi prijevodi Kur’ana kod nas. -
God. IV, br. 13 (2003), str. 30-35.
125. (rec.) Knjiga nezastarljivih odgo-
vora : Ibrahim Halebi: Multeqal-ebhur - Stjecište
mora, I tom, prijevod dr. Omer Nakičević, mr.
Enes Ljevaković, dr. Džemaludin Latić, Fakultet
islamskih nauka, Sarajevo, 2002., str. 357. - God.
IV, br. 16 (2003), str. 111-112.
126. (rec.) Uzorna Poslanikova odgojna
metodologija : Abdulfetah Ebu Gudde: Poslanik
kao učitelj i njegovi metodi u podučavanju,
prijevod: Bekir Makić i Enver Ujkanović, ID El-
Kelimeh, Novi Pazar, 2003., str. 227. - God. IV,
br. 16 (2003), str. 113-115.
127. Hadži hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac.
- God. V, br. 17 (2004), str. 154-166.
128. (rec.) Kako sačuvati biološki
opstanak, vjeru i identitet u Evropi : Mustafa
Busuladžić, Muslimani u Evropi, priredio Šaćir
Filandra, Sejtarija, Sarajevo, 197 7., str. 292. -
God. V, br. 17 (2004), str. 171-174.
129. (rec.) Srebrenica, simbol borbe
i stradanja muslimana u Bosni : Isnam Taljić:
Roman o Srebrenici, drugo neizmijenjeno
izdanje, Izdavač Ministarstvo kulture i sporta
Kantona Sarajevo, Sarajevo 2002. - God. V, br.
18 (2004), str. 120-123.
130. Sure - poglavlja. - God. V, br. 19
(2004), str. 64-71.
131. Profesor Muhamed-efendija Fočak
132. Sura Nasr (Pomoć). - God. VI, br.
23 (2005), str. 78-84.
br. 24 (2005), str. 89-92.
134. Bajram - svjedok našega identiteta.
- God. VII, br. 28 (2006), str. 70-74.
135
† BIBLIOGRAFIJA
Dervišević, Alaga:
135. Moć znanja. - God. I, br. 4 (2000),
str. 33-38.
136. Permanentno obrazovanje u svijetu.
- God. II, br. 6 (2001), str. 72-85.
137. (rec.) Upravljanje informacijama
: Bill Gates (Bil Geits): Upravljanje brzinom
svjetlosti (Upotreba digitalnog nervnog sistema),
(Bussines the speed of thought), Warner Books
Inc., New York, USA, 1999. Prijevod i izdavač
na hrvatski “Izvori”, Zagreb, 2000. god., 354.
stranice. - God. II, br. 6 (2001), str. 152-154.
Diskusija:
138. Diskusija. - God. II, br. 8 (2001), str.
96-98; 112-129; 148-163; 171-176; 183-193.
Dizdarević, Ismet:
139. Psiholočko zlostavljanje djece u
obitelji. - God. I, br. 4 (2000), str. 57-62.
140. (rec.) Promjene u duševnom
razvoju djeteta : (Philip Hwang & Bjorn Nillson:
Razvojna psihologija, Filozofski fakultet,
Sarajevo, 2000.). - God. I, br. 4 (2000), str.137.
141. Mogući utjecaji masovnih medija
na tokove i ishode socijalizacije djeteta. - God.
II, br. 5 (2001), str. 96-99.
142. (rec.) Cjeloživotno učenje: Potreba
i mogućnosti : Novi časopis Obrazovanje
odraslih, Sarajevo, 2002. - God. III, br. 9 (2002),
str. 146-147.
143. Vrijednost nastavnikovih
opservacija ponašanja kreativnih učenika. -
God. IV, br. 10 (2002), str. 58-62.
144. (rec.) Novi pogledi na teoriju i
praksu odgoja ličnosti : Mujo Slatina : Od
individue do ličnosti: Uvođenje u teoriju
konfulentnog obrazovanja, Sarajevo, 2006.). -
God. VII, br. 28 (2006), str. 82-86.
145. Krivica za genocid i kajanje. - God.
VIII, br. 30 (2007), str. 34-39.
Dizdarević, Mevludin:
146. Muhamed Seid Serdarević -
briljantni alim i veliki čovjek. - God. III, br. 12
(2002), str. 76-81.
147. Zaboravljeni alim : Zapis o Derviš-
efendiji Spahiću, muderrisu iz Pojski. - God. V,
br. 18 (2004), str. 110-118.
148. Kulturno-obrazovne dimenzije
hadža. - God. VI, br. 21 (2005), str. 4-10.
149. Modernističko mišljenje Huseina
ef. Đoze i njegove polemike sa tradicionalnom
ulemom. - God. VI, br. 24 (2005), str. 10-18.
150. Sukob civilizacija ima novo ime -
sukob bogatih i siromašnih. - God. VII, br. 27
136 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
(2006), str. 28-35.
151. Značaj institucionalne brige za
očuvanje kolektivnog identiteta, sa osvrtom na
Muzej grada Zenice. - God. VIII, br. 31 (2007),
str. 65-72.
152. Saobraćajna (ne)kultura i islam. -
God. VIII, br. 32 (2007), str. 102-104.
Djelo koje jednako uzbuđuje i uzdrmava ovdašnje
duhove:
153. (rec.) Djelo koje jednako uzbuđuje
i uzdrmava ovdašnje duhove : Maurice Bucaille:
Biblija, Kur’an i nauka, II izdanje, “El-Kalem”,
Sarajevo, 2001. S francuskoga prevela Azra
Begić. - God. II, br. 6 (2001), str. 145.
Draganović, Selvira:
154. Uspješno roditeljstvo. - God. VIII,
br. 29 (2007), str. 63-68.
Drucker Peter:
155. Nova radna snaga. - God. IV, br. 10
(2002), str. 77-81. S engleskog: Mustafić Šerif.
Duranović, Elvir:
156. Medresa Halil-bega Kositerovića u
Bugojnu. - God. VII, br. 26 (2006), str. 86-90.
Džafić, Rizo:
157. Pucanj. - God. VI, br. 23 (2005), str.
96-98.
158. (rec.) Monografije Safeta Sarića
- doprinos Bošnjačkoj književnosti i kulturi
: Edhem Mulabdić i Osman-Aziz, izdavač:
Univerzitet Džemal Bijedić, Fakultet
humanističkih nauka, Mostar 2003. i 2005. -
God. VII, br. 25 (2006), str. 109-112.
159. Mlada šuma. - God. VII, br. 25
(2006), str. 98-99.
160. Život, to je nešto drugo. - God. VII,
br. 26 (2006), str. 102-104.
Džambegović, Emir:
161. Prijedlog za izradu i primjenu
nastavnog sredstva pri obradi nastavne jedinice
“Obavljanje namaza”. - God. IV, br. 13 (2003),
str. 70-73.
162. Prijedlozi za unapređenje nastavnog
procesa. - God. IV, br. 14 (2003), str. 42-47.
Džanko, Muhidin:
163. Provincijalizacija obrazovnog
sistema. - God. I, br. 2 (2000), str. 74-77.
Džemidžić, Selma:
164. (rec.) Mina Pleh, Muamer Tinjak,
Meliha Nezirović: Vjeronauka za treći razred
osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2006. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 98.
E. Ge. - J. Bo.:
165. Putevi razvoja u renesansnom

obrazovanju. - God. V, br. 19 (2004), str. 108-
117.
Efendić, Nihra:
166. U susret sjećanju. - God. VIII, br.
30 (2007), str. 72-74.
Esposito, John L.:
167. Izgradnja osjećaja prema islamu i
muslimanskom svijetu. - God. IV, br. 11 (2002),
str. 37-43. S engleskog: Kovač Mirnes.
Evropsko obrazovanje u 17. i 18. stoljeću:
168. Evropsko obrazovanje u 17. i 18.
stoljeću : Evropska renesansa i reformacija. -
God. V, br. 20 (2004), str. 68-74.
Fatić, Almir:
169. (rec.) Prijevodi Gazalijevih knjiga,
poslanica i rasprava na bosanskom jeziku. -
God. III, br. 9 (2002), str. 116-122. 91-98.
170. (rec.) Prijevodi klasičnih
muslimanskih djela na bosanskom jeziku. -
God. IV, br. 10 (2002), str. 114-124; God. V, br.
20 (2004), str. 75-79.
171. (rec.) Razvoj nauke tumačenja
Kur’ana u BiH u XX stoljeću s izabranom
bibliografijom. - God. III, br. 12 (2002), str. 92-
104.
172. (rec.) Svjetlosti kasabe : Iz kulturne
povijest tešanjskog kraja, Amir Brka, Zenica,
2002., 220 str. - God. III, br. 12 (2002), str. 109-
110.
173. Biblioteka Mesud-ef. Smailbegovića.
- God. IV, br. 16 (2003), str. 76-86.
174. Islamske odgojno-obrazovne
institucije u povijesti grada Tešnja. - God. V, br.
18 (2004), str. 86-93.
175. (rec.) Sufijski eseji Seyyeda
Hosseina Nasra : Sayyed Hossein Nasr, Živi
sufizam: Ogledi o sufizmu, Sarajevo, “Ibn Sina”,
2004., s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes
Karić, 344 str. - God. V, br. 18 (2004), str. 134-
136.
176. Prijevodi teoloških djela Bošnjaka
sa orijentalnih jezika na bosanski jezik. - God.
VI, br. 22 (2005), str. 64-74.
177. (rec.) Povijest islamskog mišljenja u
BiH XX stoljeća : Enes Karić, Prilozi za povijest
islamskog mišljenja u Bosni i Hercegovini XX
stoljeća, Sarajevo, El-Kalem, 2004., 694 str. -
God. VI, br. 22 (2005), str. 88-90.
178. (rec.) Kako tumačiti i prevoditi
Kur’an : Enes Karić, Kako tumačiti Kur’an: uvod
u komentatorske teorije klasičnog perioda, Tugra,
Sarajevo, 2005., 407 str. - God. VI, br. 24 (2005),
str. 116-118.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
179. Ummet u Kur’anu danas. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 4-10.
Fayda, Mustafa:
180. Belazuri - život i djelo. - God. II, br.
5 (2001), str. 114-118.
Fazlović, Vahid:
181. Medresa i vrijeme. - God. I, br. 1
(2000), str. 81-84.
182. Rad i uloga medresa danas. - God.
II, br. 8 (2001), str. 99-103.
183. Kiša u kulturi Bošnjaka. - God. VI,
br. 23 (2005), str. 86-89.
Fejzić-Čengić, Fahira:
184. Televizija u dječijoj sobi, internet
kuca na vrata : Odgoj i obrazovanje u mas-
medijskom ozračju. - God. I, br. 1 (2000), str.
185. (rec.) Statua, pokrivena teškim
čaršafom : Timoty Garton Ash: Istorija
sadašnjice, Eseji, skice i izvještaji iz Evrope
devedesetih, Samizdat, Freeb 92, Beo grad. -
God. IV, br. 14 (2003), str. 107-109.
186. Esej o memorijalnoj Srebrenici. -
God. VIII, br. 30 (2007), str. 45-53.
Ferhatović, Enver:
187. Elementi demokratije u Islamu. -
God. VIII, br. 29 (2007), str. 20-31.
Fetić, Fatima:
188. Pedagoški značaj časopisa Muallim
: Historiografsko, analitičko i teorijsko
istraživanje. - God. V, br. 17 (2004), str. 72-83.
189. Analiza tekstova iz oblasti školske
pedagogije. - God. V, br. 18 (2004), str. 48-62.
Filipović, Muhamed:
190. Svijet islama ili islam u svijetu :
Prilog pitanju o odnosu islama i ostalih svjetskih
duhovnih pokreta. - God. I, br. 1 (2000),str. 32-39.
191. Islam i povijesna topologija
muslimanskog svijeta u Bosni. - God. II, br. 5
(2001), str. 51-57.
el - Gazali, Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed
b. Muhammed:
192. Rasprava o transcedentnom znanju.
- God. V, br. 19 (2004), str. 48-61. S arapskog:
Fatić Almir.
Grabus, Halim:
193. Mahmud Derviš, korifej palestinske
poezije otpora. - God. VI, br. 23 (2005), str. 28-
35.
Grabus, Nedžad:
194. Islam u BiH medijima u oskudici
vjerskog novinarstva. - God. I, br. 1 (2000), str.
86-90.
137
† BIBLIOGRAFIJA
195. O prednosti Vjerovjesnika nad
melekima : (fi tafdilil-enbiya alel-Melaikeh. -
God. II, br. 6 (2001), str. 102-106.
196. Jedan vjerovjesnik je bolji od svih
evlija. - God. II, br. 7 (2001), str. 72-76.
197. (rec.) Ahlak 1, udžbenik za prvi
razred medrese : Dževad Hodžić: Ahlak
1, (Rijaset Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo 1423./2003.). - God. IV,
br. 15 (2003), str. 126-127.
198. (rec.) Ahlak 2, udžbenik za
drugi razred medrese : Dževad Hodžić:
Ahlak 2, (Rijaset Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini, Sarajevo 1423./2003.). - God. IV,
br. 15 (2003), str. 127-128.
199. Iskustvo sa školskom vjeronaukom
u BiH. - God. IV, br. 16 (2003), str. 58-62.
200. (rec.) Vrijeđajuća provokativnost :
Abdulvehab Medeb, Zloupotreba islama, prevela
Nurija Hadžić, IMIC - Rabic, Sarajevo, 2003.,
str. 203. - God. IV, br. 16 (2003), str. 126-128.
201. (rec.) Prezentiranje istine o islamu
i njegovoj civilizaciji : The different aspects
of Islamic culture, Volume Five, Culture and
Learning in Islam (Različiti aspekti islamske
kulture, Peti tom, Kultura i učenost u islamu);
glavni urednik Ekmeleddin Ihsanoglu,
UNESCO Publishing, 2003., str. 926. - God. V,
br. 19 (2004), str. 120-121.
202. (rec.) Kuda ide Islamska zajednica
: Dževad Hodžić: Poste restante - Kuda ide
Islamska zajednica?, Izdavač: Tugra, Sarajevo
2005. god. - God. VI, br. 23 (2005), str. 100-
102.
Hadžić, Mehmedalija:
203. Šerijatski aspekti hutbe. - God. I, br.
3 (2000), str. 104-109.
Hadžiosmanović, Lamija:
204. (rec.) O bošnjačkoj kući : Svrzina
kuća / Svrzo’s house, Grupa autora, Sarajevo,
Muzej Sarajeva, 2001. - God. III, br. 9 (2002),
str. 138-139.
Hafizović, Rešid:
205. Metafizička paradigma u sakralnoj
arhitekturi islama. - God. VIII, br. 31 (2007),
str. 10-15.
Hajdarević, Hadžem:
206. Beharovo proljeće : Povodom
novog, drugog izdanja književnohistorijske
monografije o Beharu (1900.-1910.) prof. dr.
Muhsina Rizvića. - God. I, br. 2 (2000), str. 96-
101.
207. (rec.) Vječiti savjeti vlastima : Ebu
138 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Hamid Muhammed el-Gazali: Savjeti vlastima
(Nasihatul-muluk), “El-Kalem”, Sarajevo 2001.,
Biblioteka “Klasična islamska misao”. Prijevod
sa arapskog, predgovor i komentar: prof. dr.
Enes Karić. - God. II, br. 5 (2001), str. 152.
208. (rec.) Talent kao Božiji dar : Zilhad
Ključanin: Panorama pobožne bošnjačke poezije
XX. stoljeća, Behrem-begova medresa, Tuzla,
2000. - God. II, br. 5 (2001), str. 153-154.
209. (rec.) Veličajni šarm eseja : Džafer
Obradović : Bosna u ogledalu (eseji), IK “Ljiljan”,
Sarajevo 2000., Biblioteka “Arhipelag”. - God. II,
br. 5 (2001), str. 154-155.
210. (rec.) Dostojanstvo sjećanja :
Mustafa Borović i Fuad Kovač : Godine opstanka
(ratni zapisi od Drine do Une), “TZU”, Sarajevo,
2001. - God. II, br. 5 (2001), str.155-156.
211. (rec.) Orijentalisti - Zagovornici
genocida : Norman Cigar: Uloga srpskih
orijentalista u opravdanju genocida nad
muslimanima Balkana (The role of Serbian
Orientalists in Justification of Genocide Against
Muslims of The Balkans), dvojezično (englesko-
bosansko) izdanje, Institut za istraživanje
zločina protiv čovječnosti i međunarodnog
prava & Bosanski kulturni centar, Sarajevo,
2001. Prijevod na bosanski jezik: Ahmet
Alibašić i Enes Karić. - God. II, br. 5 (2001), str.
156.
212. (rec.) Odgovornost u mišljenju
i izricanju : Rasim Muminović: Filozofija
ideologije (ideološko otrežnjavanje), I. tom
(”Ideologija i trezvenost”) i II. tom (”Destruktivne
ideologije 20. stoljeća”), “El-Kalem”, Sarajevo,
2001., Biblioteka “Duh i vrijeme”. - God. II, br. 5
(2001), str. 157.
213. (rec.) Behar : Muhsin Rizvić -
književnohistorijska monografija, drugo izdanje,
“Svjetlost”, Sarajevo 2000., Biblioteka “Kulturno
naslijeđe”. - God. II, br. 5 (2001), str. 158.
214. (rec.) Pečevijino stoljeće : Ibrahim
Alajbegović - Pečevija: Historija, I. tom (1520-
1576.) i II. tom (1576.-1640.), “El-Kalem”,
Sarajevo 2001, Biblioteka “Kulturna baština”.
Prijevod, uvod i bilješke: prof. dr. Fehim
Nametak. - God. II, br. 5 (2001), str. 159.
215. (rec.) Blamaža od čitanke : Islamska
čitanka - Priručnik za vjeronauku i mektebe
(Priredio: Bilal Hasanović), “El-Kalem”,
Sarajevo, 2001. - God. II, br. 5 (2001 ), str. 160.
216. (rec.) Strategija kolonijalističkog
haosa: Mahathir Mohamad: New Deal za
Aziju, IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2000., Biblioteka
“Demokratica”. Sa engleskog prevela: Senada
Kreso. - God. II, br. 5 (2001), str. 161.
217. (rec.) Značajna historiografska
građa, pretenciozan naslov za knjigu :
Mehmedalija Bojić: Historija Bosne i Bošnjaka,
TDK “Šahinpašić”, Sarajevo, 2001. - God. II, br.
6 (2001), str. 138-139.
218. (rec.) Odvažnost izricanja : Mustafa
Spahić: Zemlja bez rodnog lista (politički eseji,
članci, komenari), “Bemust”, Sarajevo, 2001. -
God. II, br. 7 (2001), str. 146 -147.
219. (rec.) Slobodna, neopterećena
misao : Annemarie Schimmel: Odgonetanje
Božijih znakova - fenomenološki pristup islamu,
“El-Kalem”, Sarajevo, 2001. Biblioteka “Hikmet”.
Sa arapskog preveo: Fikret Pašanović. - God. II,
br. 7 (2001), str. 147-148.
220. (rec.) Studije o al-Farabiju, Ibn
Arebiju, Ostadu Elahiju : James Winston
Morris: Orijentacije - Islamska misao u
svjetskoj civilizaciji (studije), ”El-Kalem”,
Sarajevo, 2001. Sa engleskog preveli:
Nevad Kahteran, prof. dr Rešid Hafizović Sina”, Sarajevo, 2002., s francuskog preveo:
i prof. dr. Adnan Silajdžić. - God. II, br. 8 (2001),
str. 214.
221. (rec.) Priroda kao dar Božiji i
odgovornost čovjekova : Seyyed Hosein Nasr:
Susret čovjeka i prirode (eseji), “El-Kalem”,
Sarajevo, 2001. Prijevod sa engleskog i pogovor:
dr Enes Karić. - God. II, br. 8 (2001), str. 215.
222. (rec.) Moderna poezija Sandžaka
: Antologija savremene poezije Bošnjaka
iz Sandžaka (izbor, predgovor, biografske i
književnokritičke napomene: Almir Zalihić),
“Bosanska riječ”, Tuzla, 2001. - God. II, br. 8
(2001), str. 216.
223. (rec.) Pjesnik koji pamti : Zilhad
Ključanin: Nikad nisam bio u Bosni (pjesme), IK
“Ljiljan”, Sarajevo & NTP “Bošnjak”, Bihać, 2000.
- God. II, br. 8 (2001), str. 216-218.
224. (rec.) Knjiga o kontinuitetu
genocida na Balkanu : Muslimani Balkana
- Istočno pitanje u XX vijeku (Izbor tekstova)
izbor sačinio Fikret Karčić, izdanje Behrem-
begove medrese u Tuzli, Tuzla, 2001. - God. II,
br. 8 (2001), str. 218-219.
225. (rec.) Romaneskna pentologija
: Feđa Šehović: Ilijasbegovići - Cronica
Travuniana “Comapact”, Sarajevo, 2001. - God.
II, br. 8 (2001), str. 220-221.
226. (rec.) Dug Srebrenici i poeziji :
Džemaludin Latić: Srebrenički inferno (spjev).
Bosančica-print, Sarajevo, 2001. Biblioteka
“Akme”. - God. III, br. 9 (2002), str. 132-133.
227. (rec.) Evlija ili fanatik : Ihsan Kasim
Salihi: Bediuzzaman Said Nursi (biografija). IK
“Ljiljan”, Sarajevo, 2002. Biblioteka “Život”. Sa
arapskog: Abdullah Smajić. - God. III, br. 9
(2002), str. 133-134.
228. (rec.) Knjiga o uzrocima genocida
u Bosni : Mehmedalija Bojić: Uzroci genocida
u Bosni (studija), El-Kalem, Sarajevo, 2001.
Biblioteka posebnih izdanja. - God. III, br. 9
(2002), str. 134.
229. (rec.) Nova osjećajnost : Povodom
biblioteke “Nova osjećajnost” izdavačke kuće
“Vrijeme” iz Zenice, u kojoj su februara-marta
2002. objavljena nova književna djela bosanskih
autora - Zilhada Ključanina: Četiri zlatne ptice
(priče), Asmira Kujovića. - God. III, br. 9 (2002),
str. 134.
230. (rec.) Uzleti isfahanske filozofske
škole u XVII. i XVIII. stoljeću : Henry Corbin:
Islamska filozofija u Iranu - XVII i XVIII
stoljeće. Naučno-istraživački institut “Ibn
Rešid Hafizović. - God. IV, br. 11 (2002),
str. 98-99.
231. (rec.) Kontinuitet genocida : Hasan
Balić: Bosanska kataklizma - studija slučaja
Foča. “Magistrat”, Sarajevo, 2002. - God. IV, br.
11 (2002), str. 99-100.
232. (rec.) Zapadu cijelom opomena
: Seyyed Hossein Nasr: Srce islama - trajne
vrijednosti za čovječanstvo. “El-Kalem”, Sarajevo,
2002. Biblioteka Duh i vrijeme. Sa engleskog
preveli: Rešid Hafizović i Nevad Kahteran. -
God. IV, br. 11 (2002), str. 100-101.
233. (rec.) Biti svjedokom svoga vremena
: Muhamed Filipović: Islam i teror. “El-Kalem”,
Sarajevo, 2002. Biblioteka Duh i vrijeme. - God.
IV, br. 11 (2002), str. 101 -102.
234. (rec.) Hamzin pjesnički dnevnik
: Mustafa Hamza: Izabrane pjesme, “Bemust”,
Sarajevo, 2002. - God. IV, br. 11 (2002), str.
102-103.
235. (rec.) Škripa nostalgije :
Džemaludin Latić, Škripa vratnica (poezija),
Naklada “Signum”, “Bosančica print” i Synopsis”,
Sarajevo-Zagreb, 2002. - III, br. 13 (2003), str.
96-97.
236. (rec.) Svjedok dvaju stoljeća : Murat
Baltić, Zapadne vode (roman), IK “Ljiljan”.
Biblioteka “Novo pismo”, Sarajevo, 2003. - God.
IV, br. 13 (2003), str. 97-98.
237. (rec.) Hofmann - ambasador islama
† BIBLIOGRAFIJA
u Evropi : Murad Wilfried Hofmann, Islam
2000. (eseji), “El-Kalem”, Sarajevo, 2003. Preveo
Mirnes Kovač. - III, br. 1 3 (2003), str. 98-99.
238. (rec.) Nastavak Hamzinog
pjesničkog dnevnika : Mustafa Hamza, Čovjek
od zemlje (poezija), “Bemust” Sarajevo, 2002. -
God. IV, br. 13 (2003), str. 99-101.
239. (rec.) Hrvanje s pričom : Enes
Ratkušić; Hrvanje s vragom (priče), BZK
“Preporod” u Mostaru, Mostar, 2002. - God. IV,
br. 13 (2003), str. 101-102.
240. Sonetni otoci. - God. IV, br. 15
(2003), str. 108-111.
241. (rec.) Književnost u odgojnoj
funkciji : Dževad Hodžić: Islamska čitanka (Za
islamsku vjeronauku od 5. do 8. razreda osnovne
škole), “El-Kalem”, Sarajevo, 2003. - God. IV, br.
16 (2003), str. 130-131.
242. Nove pjesme. - God. VII, br. 28
(2006), str. 76-80.
Hajrić, Amrudin:
243. (rec.) Uticaj jedne porodice na
očuvanje arapskog jezika : Jusuf Ramić, Moderna
arapska književnost - Porodica al-Muwaylihi
i njeni uticaji u književnosti, Preveo: Mehmed
Kico, Fakultet islamskih nauka, 2003. - God. V,
br. 20 (2004), str. 90-91.
Hakki, Ismail, Uzunčaršili:
244. Poznati učenjaci u oblasti prava
i vjere. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 88-96. S
turskog: Bašić Kemal.* Prijevod sedamnaestog
poglavlja iz knjige Osmanli devletinin ilmiye
teškilati (Naučne ustanove u osmanskoj državi),
Ankara, 1998., str. 227-239.
245. (rec.) Pogled u život i djelo Nedžiba
Mahfuza : Mehmed Kico, Pogled u život i djelo
Nedžiba Mahfuza, Fakultet islamskih nauka
- El-Kalem, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28
(2006), str. 87-88.
Halide Nusret, Zlortuna:
246. Benim kučuk dostlarim (izvod).
- God. I, br. 4 (2000), str. 126-132. S turskog:
Filan Kerima.
Halilović, Mehmed:
247. Uloga nastavnika u poticanju i
razvijanju kreativnosti kod učenikaa. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 31-37.
Halilović, Safvet:
248. Dželaluddin es-Sujuti (1445-1505).
- God. VI, br. 24 (2005), str. 83-89.
Halilović, Smajo:
249. Kvalitetan nastavnik za kvalitetno
obrazovanje u Bosni i Hercegovini. - God. III,
140 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
br. 9 (2002), str. 50-53.
250. Uloga historije i kulturno-
historijskog naslijeđa u izgradnji odgojno-
obrazovnih vrijednosti škole. - God. IV, br. 10
(2002), str. 27-35.
251. Kako odabrati školu za upis svoga
djeteta. - God. IV, br. 13 (2003), str. 62-69.
252. Kako poboljšati školu i obrazovanje
u BiH. - God. IV, br. 14 (2003), str. 38-41.
Hamzić, Mirzet:
253. (rec.) Susret s vremenom u kojem
se znao red : Safet Sijarić, Rod i dom, Bosanska
riječ, Tuzla, 1999. - God. I, br. 2 (2000), str.
126-128.
254. (rec.) Zapis o djelima ljudskih
ruku : Srebrenički inferno (Džemaludin Latić,
“Bosančica print”, Sarajevo 2001.). - God. IV, br.
10 (2002), str. 130-132.
255. (rec.) Partija pokera s piscem za
stolom : Isnam Taljić: Vjetrometina, Ljiljan,
Sarajevo 2004. - God. V, br. 18 (2004), str.
126-127.
256. (rec.) Izvještaji iz tamnog vilajeta :
Dževad Karahasan, Izvještaji iz tamnog vilajeta,
Dobra knjiga, Sarajevo 2007. - God. VIII, br. 32
(2007), str. 108-110.
Hasanbašić, Senada:
257. (rec.) Kulture u konfliktu : Bernard
Lewis, Kulture u konfliktu - kršćani, muslimani i
jevreji u Doba otkrića, (Ljiljan, Sarajevo, 2002.).
- God. IV, br. 15 (2003), str.118-119.
258. (rec.) Atlas islamskoga svijeta. -
God. IV, br. 16 (2003), str. 108-110.
259. Uvodnik. - God. VII, br. 27, 28,
(2006), str. 2, 2; God. VIII, br. 29, 30, 31, 32
(2007), str. 2; 2; 2; 2.
260. (rec.) Antologija bošnjačke
uspavanke “San u bešu, uroci pod bešu” : Nirha
Efendić (priređivač), San u bešu, uroci pod bešu,
BZK Preporod Općinsko društvo Vogošća i
Sarajevo Centar, Sarajevo 2007. - God. VIII, br.
30 (2007), str. 86-87.
Hasanbegović, Muharem:
261. Izbor iz diskusija sa kolokvija
“Kakve nam hutbe trebaju?”. - God. I, br. 3
(2000), str. 124-137.
Hasani, Mustafa:
262. (rec.) Brak - Savremena kriza
najstarije institucije : Rukaje Varis Maksud:
Vodić za muslimanski brak, preveo Ahmet
Alibašić, Selsebil, Živinice, 2003. - III, br. 16
(2003), str. 118-119.
263. (rec.) Knjiga jedinstvenog sadržaja

na bosanskom jeziku : Osman Kozlić, Fikhska
pravila, El-Kalem, Sarajevo, 2005. - God. VI, br.
23 (2005), str. 109-110.
264. (rec.) Knjiga o tešanjskoj ulemi :
Almir Fatić: Tešanjska oaza islamske duhovnosti
(Pregled islamske duhovnosti tešanjskog kraja)
Planjax, Tešanj, 2005., 206 str. - God. VII, br. 25
(2006), str. 108-109.
265. Vjera u svakodnevnici. - God. VII,
br. 27 (2006), str. 68-72.
Hasanović, Bilal:
266. (rec.) Nad svakim znalcem ima
još znaniji : Reagovanje. - God. II, br. 6 (2001), (2006), str. 38-40.
str. 154.
Hasanović, Zuhdija:
267. Sredstva odgoja kojima se koristio
Božiji poslanik, alejhi-s-selam. - God. II, br. 8
(2001), str. 6-18.
268. Kazna kao sredstvo odgoja. - God.
IV, br. 11 (2002), str. 5-15.
Hasković, Husein:
269. Pjesme. - God. IV, br. 16 (2003), str.
100-105.
el-Hašimi, Muhamed Ali:
270. Musliman sa svojom djecom. - God.
I, br. 1, 2, 3 (2000), str. 108-109, 106-108, 184-
186. Sa arapskog: Seljubac Sead.
Havva, Sejid:
271. Naš duhovni odgoj : (Čišćenje srca).
- God. I, br. 4 (2000), str. 120-125. Sa arapskog:
Seljubac Sead.
Hebib -Valjevac, Naila:
272. O komunikaciji. - God. I, br. 2
(2000), str. 60-64.
Hee-Soo Lee (Cemil), Ibrahim Ilhan:
273. Osmansko-japanski odnosi. - God.
I, br. 3 (2000), str. 170-175. S turskog: Bakšić
Sabina.
Heljić-Imamović, Amra:
274. Uticaj nastavnika na kreativnost
djece. - God. VII, br. 27 (2006), str. 61-67.
Hilić Hasan:
275. Vjeronauka u školama za vrijeme
austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine.
- God. I, br. 2 (2000), str. 88-94. 291. O islamskim načelima umjetničkog
276. Porodica i odgoj djece. - God. II, br.
5 (2001), str. 88-95.
277. (rec.) Temeljni udžbenik vjere : Bilal
Hasanović Ilmihal za prvi stupanj vjeronauke,
Sarajevo (bez god. izdanja) deveto izdanje. -
God. II, br. 6 (2001), str. 150-151.
278. Izvanporodična sredina i odgoj
djeteta. - God. II, br. 7 (2001), str. 103-109.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
279. Školstvo na području Velike
Kladuše pod austrougarskom vlašću. - God. IV,
br. 15 (2003), str. 95-99.
280. Školstvo na području Velike
Kladuše u periodu od 1918. do 1941. godine. -
God. V, br. 17 (2004), str. 139-144.
281. Uticaj porodice na formiranje
ličnosti. - God. VI, br. 22 (2005), str. 57-62.
Hodo, Azim:
282. Željezo. - God. VI, br. 22 (2005), str.
53-56.
283. Nuklearna dolina. - God. VII, br. 28
Hodžić, Hajrudin:
284. U susret novoj školskoj godini. -
God. VI, br. 23 (2005), str. 92-94.
Hodžić, Dževad:
285. Uvodna riječ (uvodnik, u ovom
broju). - God. I, br. 1, 2, 3, 4 (2000), str. 2; 2; 2; 2;
God. II, br. 5, 6, 7, 8, (2001), str. 2, 2, 2, 2; God.
III, br. 9, 10, 11, 12 (2002), str. 2, 2, 2, 2; God.
IV, br. 13, 14, 15, 16 (2003), str. 2, 2, 2, 2; God.
V, br.17, 18, 19, 20 (2004), str. 2, 2, 2, 2; God. VI,
br.21, 22, 23, 24 (2005), str. 2, 2, 2, 2; God. VII,
br. 25, 26 (2006), str. 2, 2.
286. O hutbi kao specifičnoj formi
komuniciranja. - God. I, br. 3 (2000), str. 118-120.
287. Mogućnosti i potrebe usmjerenih
programa - smjerova u medresama. - God. II,
br. 8 (2001), str. 107-111.
288. (rec.) Da ustrajemo u otporu protiv
zla i nepravde i da ne odustanemo od prava
na svoju domovinu u Evropi : Vjera, narod i
domovina: hutbe, govori i intervjui. - God. III,
br. 12 (2002), str. 106-107.
289. (rec.) Prikaz razvoja kršćansko-
evropske vizije islama - od ignoracije do
tolerancije : Adnan Silajdžić: Islam u otkriću
kršćanske Evrope - povijest međureligijskog
dijaloga, biblioteka Islam u dijalogu, (Fakultet
islamskih nauka, Sarajevo, 2003.). - God. IV, br.
15 (2003), str. 115-117.
290. Sveto Rudolfa Ottoa i islamski
misticizam. - God. V, br. 20 (2004), str. 14-27.
oblikovanja sakralnog/svetog prostora. - God.
VIII, br. 31 (2007), str. 16-20.
292. Priroda, život i ljubav u filozofiji
Dželaludina Rumija. - God. VIII, br. 32 (2007),
str. 4-8.
Hofman, Murad Wilfried:
293. O ulozi muslimanskih
intelektualaca. - God. VII, br. 28 (2006), str. 18-
141
† BIBLIOGRAFIJA
23. S engleskog: Smajić Senaid.
Hoodbhoy, Pervez:
294. Zašto se znanstvena revolucija nije
desila u islamu. - God. II, br. 7 (2001), str. 59-
70. S engleskog: Sijamhodžić Sabahudin.
Husejnović Alosman:
295. (rec.) Kad može Biblija, što ne može
Kur’an! : Amsterdam. - God. VI, br. 23 (2005),
str. 110-111.
Husić, Aladin:
296. O imamskoj službi u tvrđavanja
Bosanskog sandžaka u 15. i prvoj polovini 16.
vijeka. - God. I, br. 4 (2000), str. 84.99.
297. (rec.) 415 godina Konjica : Konjic
i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine
(1463 - 1878), Biblioteka Kulturno naslijeđe
/ Općina Konjic, knj. 2., Konjic, 2001. Jusuf
Mulić. - God. III, br. 9 (2002), str. 148-149.
298. Neke napomene o stvaralaštvu
Muhameda Seida Serdarevića. - God. VII, br.
26 (2006), str. 80-85.
299. (rec.) Autobiografija Osman-age
Temišvarskog : Autobiografija Osman-age
Temišvarskog, Priredio, preveo s osmanskog
turskog i obradio Ekrem Čaušević, Zagreb:
Srednja Europa, 2004. str. 149. - God. VII, br.
26 (2006), str. 110-111.
300. (rec.) Višestruki kulturološki
i znanstveni značaj : Gazi Husreb-begova
biblioteka u Sarajevu: Katalog arapskih, turskih,
perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak četrnaesti,
obradio Osman Lavić, Al-Furkan, Fondacija za
islamsko naslijeđe, Rijaset Islamske zajednice
u BiH, London-Sarajevo, 1426.-2005., XXIV +
592 + prilozi (ukupno 640). - God. VII, br. 28
(2006), str. 92-93.
301. (rec.) Višestruki kulturološki
i znanstveni značaj : Gazi Husrev-begova
biblioteka u Sarajevu: Katalog arapskih, turskih,
perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak petnaesti,
obradio Osman Lavić, Al-Furkan, Fondacija za
islamsko naslijeđe, Rijaset Islamske zajednice u
BiH, London-Sarajevo, 1427.-2007., XXI + 288
+ prilozi. - God. VII, br. 28 (2006), str. 93-94.
Ibrišimović, Nedžad:
302. Hazreti Hidr. - God. IV, br. 14
(2003), str. 88-98.
Ikbal, Muzafer:
303. Islam i zapad u novom svjetskom
poretku. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 40-46. S
engleskog: Fatić Almir.
Imamović-Terzić, Aida:
304. Interpretacija lirsko-epske pjesme
142 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
“Hasanaginica” u nastavi Islamske vjeronauke.
- God. VIII, br. 29 (2007), str. 54-62.
Imamović, Amra:
305. Nastavna jedinica: Moje zdravlje
: Usvajanje novog gradiva. - God. VIII, br. 29
(2007), str. 50-53.
Imširagić Amra:
306. Odgojno-obrazovna integracija
djece koja imaju oštećen sluh. - God. VII, br. 26
(2006), str. 34-38.
307. Socijalni uzroci zloupotrebe
alkohola među mladima. - God. VIII, br. 31
(2007), str. 58-64. * U koautorstvu sa Imširagić
Azeminom.
Imširagić Azemina:
308. Socijalni uzroci zloupotrebe
alkohola među mladima. - God. VIII, br. 31
(2007), str. 58-64. * U koautorstvu sa Imširagić
Amrom.
Imširović, Abdulah:
309. Lijepo govoriti. - God. I, br. 3
(2000), str. 144-155.
310. Selam : o pozdravima općenito. -
God. II, br. 6 (2001), str. 86-100.
311. Islamski edeb (bonton u
komunikaciji). - God. IV, br. 13 (2003), str. 42-
55.
312. Islamski odnos prema hrani i piću.
- God. IV, br. 16 (2003), str. 42-55.
Indžić, Salih:
313. Neki primjeri Poslanikove a.s.
neverbalne komunikacije. - God. III, br. 12
(2002), str. 33-37; God. VI, br. 23 (2005), str.
16-20.
314. Živjeti i obrazovati se u duhu
vremena. - God. VII, br. 26 (2006), str. 53-57.-8.
Inglehart Ronald, Norris Pippa:
315. Stvarni sukob civilizacija. - God.
VI, br. 21 (2005), str. 41-46. priredio: Alibašić
Ahmet.
Iqbal, Muhammed:
316. Džamija u Kurtubi, Rumi i Goethe,
Molitva. - God. VI, br. 21 (2005), str. 35-40.
S engleskog: Latić Džemaludin.
Isanović, Nusret:
317. Kultura religija - novi predmet u
našim školama : Kratak pregled izlaganja sa
Međunarodne stručne konferencije o uvođenju
predmeta “Kultura religija” u škole Bosne i
Hercegovine. - God. II, br. 6 (2001), str. 46-51.
318. Vjeronauka i kultura religija : odnos
i mogućnosti dijaloga. - God. II, br. 6 (2001),
str. 52-58.

319. Islamske pedagoške akademije u
kontekstu odgojno-obrazovnih izazova IZ-e. -
God. II, br. 8 (2001), str. 130-144.
320. (rec.) Enciklopedija hadisa :
(Mawsu-at al-Hadith al-Sharif, Thesaurus
Islamicus Foundacion, Stuttgart, 2000.). - God.
III, br. 9 (2002), str. 143-145.
Ismail, Mohamed:
321. Osnovna svrha islamskog
obrazovanja. - God. II, br. 7 (2001), str. 13-16. S
engleskog: Mustafić Ifet.
Izgnanička drama bosanske žene:
322. (rec.) Izgnanička drama bosanske
žene : Bisera Suljić -Boškailo: Goli otok (roman),
IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2001. Biblioteka Novo
pismo. - God. II, br. 7 (2001), str. 150.
Jakub, Selma:
323. Gradeći islamsku psihologiju. -
God. VI, br. 23 (2005), str. 21-27. Sa engleskog:
Jusić Mersiha.
Jukić, Abdulgafar:
324. Stari brojevi na novim stranicama.
- God. II, br. 5 (2001), str. 133-137.
Jusić – Softić, Medina:
325. Uloga vakufa u formiranju odgojno-
obrazovnih institucija u Bosni i Hercegovini u
toku XVI. stoljeća. - God. VI, br. 23 (2005), str.
48-56.
326. Potrebe djece. - God. VII, br. 27
(2006), str. 51-60.
Jusić, Mersiha:
327. Psihološka dimenzija religije i
religiozne motivacije. - God. VII, br. 25 (2006),
str. 60-65.
328. Prilozi razumijevanju izrade
individualiziranih planova i programa. - God.
VII, br. 26 (2006), str. 22-27.
Kadić, Samedin:
329. (rec.) Matična knjiga mrtvih :
Husein Hasković: Matična knjiga mrtvih,
Bosnia ars, Tuzla, 2002. - God. V, br. 18 (2004),
str. 124-125.
330. Esej o identitetu. - God. VII, br. 28
(2006), str. 64-69.
331. Kakva (ne)treba biti književnost o
genocidu. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 68-71.
332. (rec.) Faktografija političkih
paradoksa : Hamdija Fulurija, Retrovizor
(karikature), Sarajevo-publishing, 2006. - God.
VIII, br. 30 (2007), str. 87-88.
333. Esej o pećini. - God. VIII, br. 31
(2007), str. 106-112.
334. Disciplina i kontrola u školama
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
prema Michaelu Foucaultu. - God. VIII, br. 32
(2007), str. 65-74.
Kadribegović, Aziz:
335. 450 generacija Gazi Husrev-begove
medrese. - God. I, br. 2 (2000), str. 116-120.
336. Jezik naših hutbi. - God. I, br. 3
(2000), str. 114 - 117.
337. Zrijenje. - God. IV, br. 14 (2003),
str. 100-103.
Kadrić, Adnan:
338. Insan se riječju podiže : Rana
tursko-islamska književnost. - God. I, br. 2
(2000), str. 102-104.
339. Bosna kao inspiracija jedne turske
pjesme nastale u Makedoniji početkom XX
stoljeća. - God. I, br. 3 (2000), str. 166-168.
340. (rec.) Pitanje jezičkog kontinuiteta
i kulturološkog identiteta : (Jahić Dževad -
Halilović S, - Palić I., Gramatika bosanskoga
jezika, Zenica, 2000.). - God. I, br. 4 (2000), str.
134-136.
Kalender, Fahrudin:
341. Gimnazija u Livnu do 1945. godine.
- God. VII, br. 26 (2006), str. 68-79.
Kamber, Asim, Šarić Muhidin, Piralić Asim:
342. (rec.) Srebrenički inferno. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 91-92.
Kapa, Berina:
343. (rec.) Arabistika u Bosni i
Hercegovini : Prijevodi književnih djela sa
arapskog na bosanski jezik 1900-1999. - God.
III, br. 9 (2002), str. 124-128.
Kaptein, N. J. G.:
344. Mevlud u vrijeme dinastije
Fatimida. - God. IV, br. 10 (2002), str. 46-55. S
engleskog: Karić Enes.
Karčić, Fikret:
345. Naslijeđe prošlosti i izazovi
budućnosti. - God. II, br. 6 (2001), str. 4-12.
346. Kako je hanefijski mezheb došao u
Bosnu. - God. II, br. 8 (2001), str. 20-25.
347. (rec.) Pregled enciklopedijskih
radova o islamu na engleskom i turskom jeziku.
- God. III, br. 9 (2002), str. 100-106. :
348. Izučavanje genocida na pravnom
fakultetu univerziteta u Sarajevu. - God. VIII,
br. 30 (2007), str. 54.
Karić, Enes:
349. Odgajati i obrazovati : Tradicija i
suvremenost. - God. I, br. 1 (2000), str. 10-13.
350. Islamsko mišljenje u Bosni i
Hercegovini na razmeđu starog i novog i
prosvjetiteljski rad Mehmeda Džemaludina
143
† BIBLIOGRAFIJA
Čauševića. - God. I, br. 3 (2000), str. 6-15.
351. Strukturalno - stilistička analiza
nekih Poslanikovih hutbi. - God. I, br. 3 (2000),
str. 110-113.
352. Filozofijski dijalog religija umjesto
sukoba civilizacija u procesu globalizacije :
Pokušaj sinteze sa islamskog motrišta. - God. I,
br. 4 (2000), str. 4-11.
353. Da li je “euro-islam utopija ili
realna šansa za islam i za Evropu?. - God. II, br.
5 (2001), str. 42-50.
354. Globalopolis : (Napomene o
muslimanskim gledanjima na globalizaciju). -
God. II, br. 6 (2001), str. 13-21.
355. El-Ghazali, mufessir - osloboditelj
svjetova Kur’ana : al-Ghazalijevo učiteljstvo za
današnje proučavanje Kur’ana. - God. II, br. 7
(2001), str. 4-12.
356. Budućnost našeg visokog islamskog
obrazovanja. - God. II, br. 8 (2001), str. 145-
147.
357. Kloniranje, filozofska, etička i
religijska razmatranja. - God. IV, br. 13 (2003),
str. 4-8.
358. (rec.) U sjeni nihilizma : Istina o
istini: Svijet moderne i postmoderne Abdulah
Šarčević: Politička filozofija i multikulturalni
svijet. - God. IV, br. 14 (2003), str. 106-107.
359. (rec.) Hronika koja bilježi zanimljivu
rijeku događaja : Šefko Hodžić, Dodir crnog
kamena, DES, Sarajevo, 2003. - God. IV, br. 14
(2003), str. 111-111.
360. Annemarie Schimmel (1922-2003).
- God. IV, br. 15 (2003), str. 38-42.
361. (rec.) Islam i sekularizam Syeda
Muhammada Naquiba al-Attasa : u prijevodu
dr. Džemala Latića). - God. IV, br. 16 (2003), str.
132-133.
362. (rec.) Još jedan prijevod Kur’ana
na ruski : Koran, perevod smislov i komentarii,
Prevela: Iman Valerija Porohova, Izd. Centar al-
Furkan, Moskva, 1998-1999. godine. Damask,
1419. (H). (Objavljeno pod pokroviteljstvom
Ministarstva za islamske poslove i vakufe
Ujedinjenih Arapskih Emirata). - God. IV, br.
16 (2003), str. 133-134.
363. Muslimansko iskazivanje vjere u
Evropi danas. - God.VI, br. 22 (2005),str. 23-27.
364. Muhammed Asad (1900. - 1992.)
: Život, djela, djelovanje, uticaj i mjesto u
prevođenju i komentiranju Kur’ana. - God. VI,
br. 23 (2005), str. 4-13.
365. Es-Sujuti - crtice iz njegove
144 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
biografije i naukovnog stasavanja. - God. VI, br.
24 (2005), str. 72-82.
366. (rec.) Vrijedna studija o bošnjačkoj
emigraciji na američki način : Dr. Agić Senad,
Imigracija i asimilacija (iskustvo bosanskih
muslimana u Chicagu), Fakultet islamskih
nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2005. - God. VII,
br. 25 (2006), str. 102-103.
367. Položaji koje je es-Sujuti zauzimao.
- God. VII, br. 26 (2006), str. 4-16.
368. Kulture u konfliktu i dijalogu. -
God. VIII, br. 31 (2007), str. 4-8.
Kayabidi, Fahri:
369. Značaj odgoja i obrazovanja u
procesu ljudskog razvoja. - God. I, br. 2 (2000),
str. 109-114. S turskog: Smajić Muamera.
Klanco, Mustafa:
370. Evropsko iskustvo u radu imama u
dijaspori. - God. IV, br. 13 (2003), str. 56-62.
Ključanin, Zilhad:
371. Etnička i poetska raspolućenost
Skendera Kulenovića. - God. I, br. 2 (2000), str.
33-37.
372. Sinkretistički elementi u poeziji
Mehmedalije Maka Dizdara. - God. I, br. 3
(2000), str. 36-40.
373. Disputi s Bogom Abdulaha Sidrana.
- God. I, br. 4 (2000), str. 28-32.
374. “Bosanski temelj i islamska
duhovnost” Džemaludina Latića. - God. II, br.
5 (2001), str. 58-63.
375. Sufizam u poeziji Melike
Salihbegović. - God. II, br. 6 (2001), str. 41-43.
376. Islamski i bosanski elementi (teme i
motivi) preferirani u bošnjačkoj poeziji. - God.
II, br. 7 (2001), str. 51-58.
377. Neke forme islamske pjesničke
tradicije u bošnjačkoj savremenoj poeziji. -
God. III, br. 9 (2002), str. 20 - 25.
378. Čovjek iz kojega nije izašla svjetlost.
- God. III, br. 9 (2002), str. 94-98.
379. Pobožno - didaktička poezija
Osmana Đikića. - God. III, br. 12 (2002), str.
19-24.
380. Još ponešto o mevludu. - God. IV,
br. 13 (2003), str. 24-28.
381. Istok u poeziji Safvet-bega Bašagića.
- God. IV, br. 14 (2003), str. 22-30.
382. Misticizam Muse Ćazima Ćatića. -
God. IV, br. 15 (2003), str. 18-27.
383. “Panislamizam” Šemsudina
Sarajlića. - God. IV, br. 16 (2003), str. 8-14.
384. Sabiranje jezičke tradicije. - God. V,

br. 17 (2004), str. 38-45.
385. Generalizacija pjesnika rođenih
šezdesetih godina : Pobožna bošnjačka poezija
od 1990. do 200. godine (II). - God. V, br. 18
(2004), str. 16-21.
386. Najmlađi pjesnici. - God. V, br. 19
(2004), str. 24-30.
387. Putevi / Staze. - God. V, br. 20
(2004), str. 86-87.
388. Dužni; i ostali. - God. VI, br. 22
(2005), str. 84-85.
389. Džingiz Ajtmanov - jedan od
najvećih savremenih svjetskih pisaca. - God.
VII, br. 26 (2006), str. 18-20.
390. (rec.) Nakon orijentalizma -
orijentologija : Esad Duraković: Orijentologija,
“Tugra” Sarajevo, 2007. - God. VIII, br. 30
(2007), str. 82-83.
391. Pobožna poezija bošnjačkih
pjesnika “Izvan matice”. - God. IV, br. 10, 11
(2002), str. 36-40; 29-36.
Knjiga u liječničkoj misiji u Bosni:
392. (rec.) Knjiga u liječničkoj misiji
u Bosni : Syed Aeshad Husain: Nada za djecu
- Lekcije iz Bosne, Behrem begova medresa,
Tuzla, 2001. Prijevod sa engleskog: Razim Čolić,
Amra Delić, Elma Dizdar, Mevludin Hasanović.
- God. II, br. 7 (2001), str. 151-152.
Koningsveld, W. Shadid P.S. Van:
393. Muslimanska odjeća u Evropi:
Debate o mahrami. - God. VIII, br. 29 (2007),
str. 32-49; br. 31 (2007), str. 21-28. S engleskog:
Karčić Hamida.
Kos-Burić, Edina:
394. (rec.) Inkluzivno obrazovanje :
Haris Cerić i Amel Alić, Temeljna polazišta
inkluzivnog obrazovanja, Hijatus, Zenica, 2005.
- God. VII, br. 25 (2006), str. 103-10 5.
Koštić, Mujo:
395. Mulabdić Edhem : Povodom 50
godina od smrti i 142 godine rođenja. - God. V,
br. 17 (2004), str. 114-122.
396. Državna štamparija i službene i
poluslužbene novine u Bosni i Hercegovini od
1866. do 1945. godine. - God. V, br. 18 (2004),
str. 94-107.
397. Hasan Kafija - Pruščak : Prusac,
1544 - 1615. - God. V, br. 20 (2004), str. 80-84. *
U koautorstvu sa Muamerom Smajić.
398. Slovenci u Sarajevu i školstvu Bosne
i Hercegovine do sredine XX. stoljeća. - God.
VI, br. 23 (2005), str. 61-75.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
Kovač, Fuad:
399. Poštar : Iz knjige pripovijedaka
Bijeli konj. - God. V, br. 17 (2004), str. 146-151.
Kovačević, Amel:
400. (rec.) Abeceda islamskog
bankarstva : Muhammad Taqi Usmani. Uvod
u islamske finansije (Živinice: Selsebil, 2003.),
preveli Ahmat Alibašić i Amel Kovačević, str
222. - God. IV, br. 14 (2003), str. 110-110.
Kozlić, Osman:
401. (rec.) Kontinuirano etiketiranje
Bošnjaka : Amir Karić, Panislamizam u Bosni,
Connectum, Sarajevo 2006. - God. VIII, br. 32
(2007), str. 111-112.
Kučuk-Sorguč, Indira:
402. Pisac između Scile i Haribde
: Fragmenti iz biografije najvećeg i
najkontraveznijeg bošnjačkog pisca: Mehmeda
Meše Selimovića. - God. I, br. 4 (2000),
str. 72-81.
Kujović, Mina:
403. Ko su bile nastavnice u Muslimans-
skoj osnovnoj školi i Višoj djevojačkoj narodnoj
školi u Sarajevu (1894. - 1918.). - God. VI, br. 21
(2005), str. 48-55.
Kulenović, Muradif:
404. Učenje u grupi : Studijske grupe
edukacionog odnosa. - God. I, br. 1 (2000), str.
52-58.
Kunovac, Vahida:
405. (rec.) Novi udžbenici za vjeronauku
: Muamer Tinjak: Vjeronauka za drugi razred
osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2006. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 96-98.
Kupusović, Amina:
406. (rec.) Muvekkitova poviest : Sarajevo,
el-Kalem, 1999. s osmansko-turskog preveli
Abdulah Polimac, Lamija Hadžiosmanović,
Fehim Nametak, Salih Trako. - God. I, br. 1
(2000), str. 124-126.
407. (rec.) Popis Sandžaka Požega :
Popis Sandžaka Požega 1579. godine (Defter-
i mufassal-i liva-i Pojega 987.), sa osmanskog
prevela Fazileta Hafizović - Osijek, Državni
arhiv, 2001. - (Građa za povijest Osijeka i
Slavonije). - God. III, br. 9 (2002), str. 140-142.
Lačević, Fatima:
408. Muallim i obrazovanje u modern-
nom svijetu. - God. I, br. 3 (2000), str. 62-69.
409. Fatalizam racionaliteta : Upitnost
ishodišta problematike Vjeronauke u edukaciji
i uvođenje nastavnog predmeta Kultura religija.
- God. II, br. 7 (2001), str. 98-102.
145
† BIBLIOGRAFIJA
Lambert, Craig:
410. Emocionalna staza uspjeha :
Umijeće kontroliranja ljutnje, žalosti i njima
srodnih osobina otkrivaju tajnu uspješnih. -
God. IV, br. 10 (2002), str. 70-75. S engleskog:
Smajlović Ismail.
Latić, Džemaludin:
411. Osnove kur’anske pedagogije. -
God. II, br. 5 (2001), str. 4-24.
412. U slavu pjesništva o uzvišenoj
ljubavi. - God. IV, br. 15 (2003), str. 28-37.
413. (rec.) Potresni roman o genocidu
nad Bošnjacima : Mirsad Sinanović, Žrtvovanje
vuku, Promotej, Sarajevo,2003.). - God. IV, br.
15 (2003), str. 119-120.
414. Kur’an: Proljeće srca tvoga. - God.
V, br. 18 (2004), str. 4-13.
415. Poezija Muhammeda Iqbala. - God.
VI, br. 21 (2005), str. 31-35.
416. O ciljevima našega obrazovanja. -
God. VI, br. 24 (2005), str. 4-8.
417. Imam Šafi i njegova “risala”. - God.
VII, br. 25 (2006), str. 13-18.
418. Umijeće paraboliziranja : Rumijeva
poetika. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 9.
419. Kad vjetar aškile s istoka krene. -
God. IV, br. 10, 11 (2002), str. 108-111; 88-91.
Lavić, Osman:
420. Tretman hutbe kod nas u XX
stoljeću. - God. I, br. 3 (2000), str. 89-99.
421. Bibliografija “Muallima”. - God. I,
br. 2, 3, 4 (2000), str. 188-198; 130-140; 140-143.
Legenhausen, Muhammad:
422. Odnos između filosofije i teologije
u postmoderno doba. - God. VI, br. 21 (2005),
str. 11-21. S engleskog: Kukavica Edin.
Lelić, Emin:
423. Mesnevihani Sarajeva. - God. VI,
br. 24 (2005), str. 107-113.
Lewis, Bernard:
424. Otomanska opsesija. - God. III,
br. 9 (2002), str. 26-33. S engleskog: Pašanović
Fikret.
Lewis, C.S.:
425. Ukinuće čovjeka. - God. VII, br. 27
(2006), str. 20-27. S engleskog: Abadžić Hodžić
Aida.
Ličanin, Ifeta, Redžić, Amira, Kučukalić,
Abdulah:
426. Alkoholizam i adolescenti. - God.
IV, br. 16 (2003), str. 63-74.
Lindholm, Tore:
427. Pravo na slobodu vjere. - God. VI,
146 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
br. 22 (2005), str. 14-22. S engleskog: Alibašić
Ahmet.
Lisičić, Sulejman:
428. Lična imena Bošnjaka dvije
generacije. - God. V, br. 18 (2004), str. 78-83.
Ljevaković, Zijad:
429. Učenje da je Allah jedan. - God. I,
br. 2 (2000), str. 40-49.
430. Islamske teme. - God. I, br. 3 (2000),
str. 54-60.
431. Kako treba držati hutbu. - God. I,
br. 3 (2000), str. 121-123.
432. Nastavni plan i program medresa
i islamski poziv danas. - God. II, br. 8 (2001),
str. 104-106. U koautorstvu sa Ismetom
Veladžićem.
Mahmutović, Alma:
433. Moralnoreligijski odgoj u
književnim djelima Edhema Mulabdića. - God.
V, br. 19 (2004), str. 74-85.
Mahmutović, Suad:
434. Višedecenijsko uništavanje vakufa u
Bosni i Hercegovini. - God. VIII, br. 32 (2007),
str. 26-32.
Maksidi, George:
435. Magisterium i akademska sloboda
u klasičnom islamu i srednjovjekovnom
kršćanstvu. - God. IV, br. 10 (2002), str. 82-90. S
engleskog: Alibašić Ahmet.
Mancheva, Mila:
436. (rec.) Nebeska Srbija: od mita do
genocida : Branimir Anzulović, Hurst, 1999.,
London, xii + 233 str. - God. IV, br. 16 (2003),
str. 123-124. S engleskog: Smajić Aid.
Maqsood, Ruqayyah Waris:
437. Ključ sretnoga braka. - God. IV,
br. 15 (2003), str. 64-67. S arapskog: Alibašić
Ahmet.
Mehanović, Muhamed:
438. Ahmed Mujezinzadeov pedagoški
opus u djelu Enisu-l-vaizin. - God. II, br. 7
(2001), str. 26-43.
Mehmedović, Ahmed:
439. Alimske porodice: Bistigije -
Jakubovići. - God. VI, br. 24 (2005), str. 100-
106.
440. Alimske porodice: Sikirići. - God.
VII, br. 25 (2006), str. 84-96.
441. Alimske porodice: Muzaferije -
Sabrihadžihafizović. - God. VII, br. 28 (2006),
str. 54-62.
442. Alimske porodice: Rifdi-Ćerimović.
- God. VIII, br. 29 (2007), str. 80-85.

443. Alimske porodice: Mulaibrahimović
Muftić (Svirac). - God. VIII, br. 31 (2007), str.
88-94.
Memija, Mufid:
444. Istine povijesti u žrvnju dnevne
politike. - God. III, br. 9 (2002), str. 86-89.
el-Mesiri, Abdulvehab:
445. Karakteristike novog islamskog
diskursa. - God. I, br. 3 (2000), str. 16-27.
Mešić, Hajrudin:
446. Genocid u udžbenicima historije. -
God. VIII, br. 30 (2007), str. 55-59.
Mjerilo /kriterij/ istine:
447. Mjerilo /kriterij/ istine : Hadždži
Halifa (Katib Čelebi). - God. VII, br. 28 (2006),
str. 12-17. Sa arapskog: Karić Enes.
Mrahorović, Muhamed:
448. Mu’tezilizam i mazdejska teologija :
Islamska misao - strukturalni obziri i dimenzij-
je. - God. I, br. 1 (2000), str. 46-50.
449. Arapsko - islamsko mišljenje i
društvo u historijskoj perspektivi. - God. I, br.
3 (2000), str. 30-35.
450. Islamska umjetnost u svjetlu
Kur’ana časnog. - God. III, br. 9 (2002), str. 464. Prijevodi Kur’ana na engleski jezik.
90-92.
451. Duhovna spoznaja Salika. - God.
VI, br. 22 (2005), str. 4-11. U koautorstvu sa
Muamerom Mrahorovićem.
Mrkonjić, Sabina:
452. Domaća zadaća u odgojno-
obrazovnom radu. - God. VIII, br. 29 (2007),
str. 46-49.
Muhammed, M. M. Dheem:
453. Obrazovanje i muslimani Šri
Lanke. - God. IV, br. 15 (2003), str. 100-105. Sa
engleskog: Grabus Nedžad.
Muhić, Ferid:
454. O poučavanju i upućivanju u
islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 26-30.
Mulalić, Muhidin:
455. Uloga multikulturnog i globalnog
obrazovanja u promoviranju mira, tolerancije i
razumijevanja u Bosni i Hercegovini. - God. VI,
br. 24 (2005), str. 56-64.
Mulić, Jusuf:
456. Muslimansko školstvo na
današnjem području općine Konjic u vrijeme
osmanske i austrougarske vladavine. - God. II,
br. 6 (2001), str. 118-129.
457. Stanje muslimanskih škola u Bosni
i Hercegovini na početku 1882/1883. školske
godine. - God. II, br. 7 (2001), str. 134-138.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
Muminović, Hašim:
458. Nastava u savremenim didaktičkim
teorijama. - God. II, br. 5 (2001), str. 100-106.
459. Dimenzije nadarenosti i identifikac-
cija. - God. III, br. 12 (2002), str. 40-47.
Muratović, Rasim:
460. Osnovne sličnosti i razlike
između Holokausta nad Jevrejima i genodica
nad Bošnjacima. - God. VIII, br. 30 (2007),
str. 23-29.
Musić, Kenan:
461. Allahov poslanik Muhammed,
s.a.v.s., aktuelnost ličnosti i stil života. - God.
VIII, br. 29 (2007), str. 13-17.
Mustafić, Ifet:
462. Islamska pedagoška misao Hamdij-
je Mulića. - God. III, br. 9, 10, 11 (2002), str.
70-75; 92-100; 70-75.
463. Komparativna analiza zakonske
regulative o slobodi vjere i pravnom statusu
vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini,
republici Hrvatskoj i Crnoj Gori -God. VI, br.
24 (2005), str. 31-42; God. VII, br. 25 (2006), str.
34-46.
- God. VIII, br. 29, 31, 32 (2007), str. 40-44; 29-
39; 33-43.
Neimarlija, Hilmo:
465. Mitologija moderne znanosti o
prirodi. - God. IV, br. 11 (2002), str. 24-28.
466. (rec.) Bosanska toplina susreta boje
i linije u slikarstvu Seida Hasanefendića : Riječ
na promociji monografije Seid Hasanefendić
u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum u
Sarajevu, 8. decembra 2004. - God. VI, br. 21
(2005), str. 80-81.
467. (rec.) Prijevod Kur’ana sa punom
prevodilačkom sviješću : Riječ na promociji
prijevoda Kur’ana na bosanski jezik akademika
Esada Durakovića u sali Doma Vojske Federacije
BiH, 24. septembra 2004. - God. VI, br. 21
(2005), str. 81-82.
468. Nezavršena presuda. - God. VIII,
br. 30 (2007), str. 4-7.
Nekoliko priča Dželaluddina Rumija:
469. Nekoliko priča Dželaluddina
Rumija. - III, br. 17, 18 (2004), str. 63-70; 40-45.
S perzijskog: Abadžić -Navaey Azra.
Nove pjesme Aziza Kadribegovića:
470. Nove pjesme Aziza Kadribegovića.
- God. IV, br. 11 (2002), str. 92-96.
Novo izdanje krajiških junačkih pjesama:
471. (rec.) Novo izdanje krajiških
147
† BIBLIOGRAFIJA
junačkih pjesama : Luka Marjanović: Krajiške
junačke pjesme, novo (prilagođeno) izdanje,
NTP “Bošnjak”, Bihać, 2000. - God. II, br. 6
(2001), str. 146-147.
Nyang, Sulayman S.:
472. Viđenje američkog muslimana
: Teologija “drugih” u islamu. - God. I, br. 1
(2000), str. 110-114. S engleskog: Agić Senad i
Nadira.
Obradović, Džafer:
473. Bosnoljupci : Prilog karakterološkoj
tipologiji bošnjačkog antibošnjaštva. - God. II,
br. 5 (2001), str. 140-150.
Obrazovanje u azijskim civilizacijama:
474. Obrazovanje u azijskim
civilizacijama : Indija, Kina, Japan. - God. V,
br. 17 (2004), str. 132-138. * Ovo je prijevod
teksta koji je preuzet iz The New Encyclopedia
Britannica, 15. izdanje, 1997., sv. 18.
Obrazovanje u klasičnim kulturama:
Obrazovanje u klasičnim kulturama : Stari
Rimljani. - God. IV, br. 13 (2003), str. 76-
81. *Tekst preuzet iz The New Encyclopedia
Britannica, 15. izdanje, 1997., sv. 18, str. 1-90.
Obrazovanje u perzijskoj bizantiskoj, ranoj ruskoj
i islamskoj civilizaciji:
475. Obrazovanje u perzijskoj, bizantis-
skoj, ranoj ruskoj i islamskoj civilizaciji. - God.
IV, br. 14 (2003), str. 60-67. Prevod teksta koji je
preuzet iz The new Encyclopedia Britanica 15.
izdanje 1997 svezak 18.
Obrazovanje u primitivnim i ranim civiliziranim
kulturama:
476. Obrazovanje u primitivnim i ranim
civiliziranim kulturama. - God. IV, br. 11
(2002), str. 78-86. *Tekst preuzet iz The New
Encyclopedia Britannica, 15. izdanje, 1997., sv.
18, str. 1-90.
Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici:
477. Obrazovni sistem u Islamskoj
zajednici : okrugli sto održan u Sarajevu 3. i 4.
11. 2001. godine u organizaciji redakcije Novog
Muallima. - God. II, br. 8 (2001), str. 42-44.
Okanović, Zijad:
478. Primjena grafoskopa i grafofolija u
nastavi vjeronauke. - God. V, br. 17 (2004), str.
94-99.
Omanović – Veladžić, Alma:
479. (rec.) Muslimani Balkana : Fikret
Karčić, Muslimani Balkana: “Istočno pitanje”
u XX vijeku, Behram-begova medresa, Tuzla
2001., 296. str. - God. VI, br. 24 (2005), str. 118-
120.
148 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
480. Karađoz-begova medresa u
Mostaru. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 95-104.
Omer, Turan:
481. Vjersko obrazovanje u nekim
balkanskim zemljama. - God. III, br. 12 (2002),
str. 62-67. S turskog: Osmanbegović Samira.
Omerbašić, Šefko:
482. Islamski vjeronauk u Hrvatskoj. -
God. I, br. 1 (2000), str. 78-80.
Omerdić, Muharem:
483. Vjeronauka u školi. - God. I, br. 1
(2000), str. 68-77.
484. Hutba i hatibi u islamskoj zajednici
u BiH. - God. I, br. 3 (2000), str. 100-103.
485. Odgoj i škola u ozračju
antimuslimanskih strategija. - God. I, br. 4
(2000), str. 49-56.
486. Vjersko-prosvjetni kadar Islamske
zajednice danas. - God. II, br. 8 (2001), str. 52-
94.
487. Sudbina imama u proteklom ratu u
Bosni i Hercegovini. - God. VIII, br. 30 (2007),
str. 19-22.
488. O hutbi. - God. VIII, br. 32 (2007),
str. 100, 105.
Palić, Ismail:
489. (rec.) Trilogija o bosanskom jeziku
: Jahić Dževad, Trilogija o bosanskom jeziku,
Ljiljan, 1999. - God. I, br. 1 (2000), str. 119-123.
Pašanović, Fikret:
490. Idžma’ - konsenzus u islamskom
pravu. - God. II, br. 7 (2001), str. 77-91.
491. Opomena Endelusa. - God. V, br.
17 (2004), str. 46-50.
Pehlić, Izet:
492. Idemo prema humanizaciji škole. -
God. II, br. 6 (2001), str. 67-71.
493. Približimo školu učeniku. - God. II,
br. 7 (2001), str. 115-118.
494. Nova škola - iznutra. - God. III, br.
9 (2002), str. 54-57.
Pitić, Remzija:
495. Islamska zajednica i mediji u BiH.
- God. I, br. 2 (2000), str. 82-85.
496. (rec.) U ime identiteta : Amin
Maalouf, U ime identiteta - Nasilje i potreba za
pripadnošću, (Prometej, Zagreb, 2002.,) 150 str.
- God. IV, br. 15 (2003), str. 114-115.
497. Vjerski program. - God. VII, br. 27
(2006), str. 74-94.
498. Sveta mjesta u velikim svjetskim
tradicijama : (kratke naznake o hodočašću i
hadždžu). - God. VII, br. 28 (2006), str. 26-30.

Pjanić, Fatima:
499. Značaj izbora postupka i sredstva
u recepciji nastavnih sadržaja iz vjeronauke. -
God. IV, br. 10 (2002), str. 64-69.
500. Motivacija i motivi u školskom
učenju. - God. III, br. 12 (2002), str. 57-61.
Pleh, Dževad:
501. Turban i halifa. - God. I, br. 4 (2000),
str. 102-111.
Pleh, Mina:
502. Analiza praćenja vjeronauke. - God.
VIII, br. 31 (2007), str. 48-57.
Porijeklo ranog kršćanskog obrazovanja:
503. Porijeklo ranog kršćanskog obrazov-
vanja. - God. IV, br. 15 (2003), str. 84-94.
Povijest i umijeće čitanja – razumijevanja
kur’anskog teksta:
504. (rec.) Povijest i umijeće čitanja -
razumijevanja kur’anskog teksta : Jusuf Ramić:
Tefsir - historija i metodologija, Fakultet islamskih
nauka - Sarajevo, “Biblioteka posebnih izdanja”,
Sarajevo, 2001. - God. II, br. 6 (2001), str. 140.
Povratak na hikaju o starici:
505. Povratak na hikaju o starici. -
God. VIII, br. 32 (2007), str. 10. S perzijskog:
Hadžimulić Halid. Prepjevao: Latić
Džemaludin.
Preporuke okruglog stola „Obrazovni sistem u
Islamskoj zajednici“:
506. Preporuke okruglog stola
„Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici.“ -
God. II, br. 8 (2001), str. 194-201.
Pripovijedački vrtovi Irfana Horozovića:
507. (rec.) Pripovijedački vrtovi Irfana
Horozovića : Irfan Horozović: Izabrane
pripovijetke, “Sejtrija”, Sarajevo, 2000. - God. II,
br. 6 (2001), str. 141-143.
Rahman, Fazlur:
508. Islam i modernizam : Transformacija
intelektualne tradicije. - God. I, br. 4 (2000), str.
12-26. S engleskog: M. C.
Ramadan, Tariq:
509. Između asimilacije otuđenja. - God.
IV, br. 10 (2002), str. 4-9. S engleskog: Karčić
Fikret i Hamida.
510. Kulturna alternativa. - God. VII,
br. 25 (2006), str. 4-12. S engleskog: Sinanović
Ermin.
Ramić, Jusuf:
511. Gramatička i stilistička analiza
rečenice u Kur’anu. - God. III, br. 12 (2002), str.
12-17; God. IV, br. 13, 14 (2003), str. 18-23, 14-21.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
Risala imama Šafije:
512. “Risala” imama Šafije. - III, br. 29,
26 (2006), str. 76-78; 60-66. S arapskog: Mešić
Muriz.
Rizvić, Muhamed:
513. Priprema oglednog nastavnog sata
iz islamske vjeronauke. - God. V, br. 18 (2004),
str. 73-77.
514. Mesh, gusul i tejemmum. - God.
VII, br. 25 (2006), str. 77-81.
515. Smanjena sposobnost učenja i
nedostatak pažnje. - God. VII, br. 27 (2006), str.
44-50.
Roman o stradanju muslimana u Španiji:
516. (rec.) Roman o stradanju
muslimana u Španiji : Tariq Ali: Sjene narova
drveta (roman), II izdanje, IK “Ljiljan”, Sarajevo,
2000. Sa engleskog: Senada Kreso. - God. II, br.
6 (2001), str. 144.
Safi, Louay M.:
517. Islamsko obrazovanje i političko
sazrijevanje : Iskustvo koje mijenja američke
muslimane. - God. I, br. 3 (2000), str. 176-183. S
engleskog: Fazlić Hazim.
518. Islam i globalni izazov - suočavanje
sa iskrivljavanjem slike o islamu od strane
globalnih medija. - God. II, br. 5 (2001), str. 64-
71. S engeskog: Kovač Mirnes.
Salkić, Muhamed:
519. Odnos obrazovnih institucija u
okviru obrazovnog sistema IZ. - God. II, br. 8
(2001), str. 165-170.
Sarikčioglu, Ekrem:
520. Šejhul-islam : institucija vjerske
uprave u Osmanskoj državi. - God. II, br. 6
(2001), str. 112-115. S turskog: Pitić Remzija.
Schimmel, Annemarie:
521. Geografija pjesnika - III, br. 15, 16
(2003), str. 43-55; 15-27; br. 17 (2004), str. 22-
34. Sa arapskog: Karić Enes.
Schneider, Robert:
522. Evolucija ili evolucionizam, kreacija
ili kreacionizam : Razlučivanje znanstvene od
ideološke terminologije. - God. V, br. 20 (2004),
str. 43-49. S engleskog: Smajić Aid.
Sedić, Fuad:
523. Poslanik Muhammed a.s. kao uzor
muallimima i vjeroučiteljima. - God. I, br. 2
(2000), str. 4-8.
524. Naredbe, savjeti i preporuke. - God.
V, br. 17 (2004), str. 4-20.
Selhanović, Selman:
525. (rec.) Prijestonica zločina : Foča
149
† BIBLIOGRAFIJA
- ponovljeni zločin i hronologija zločina 1941
- 45./1992-95. godina, Faruk Muftić, “Des”,
Sarajevo, 2001. - God. III, br. 9 (2002), str. 150.
526. (rec.) Zaboravljeni bošnjački
intelektualac : Filozofski pisac Salih Kazazović
(Esad Zgodić, VKBI, Sarajevo, 2000.g.). - God.
IV, br. 10 (2002), str. 135.
527. (rec.) Bolje domaći nego tuđi vladar
: Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba (Hamdija
Kapidžić, ANUBIH, Sarajevo, 2001.)). - God.
IV, br. 10 (2002), str. 136-137.
528. (rec.) Naivnost krvlju plaćena :
Mustafa Sućeska: Krvava ćuprija na Drini, DES,
Sarajevo, 2001. - God. IV, br. 11 (2002), str. 104-
105.
529. (rec.) Razgolićenje psihe zločinaca :
Ismet Dizdarević, Nezaborav usjeklina genocida,
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti
i međunarodnog prava, Sarajevo, 2003. - God.
IV, br. 15 (2003), str. 125-126.
530. (rec.) Čuvari autentičnosti hadisa
: Šefik Kurdić, Velikani islamske znanosti,
Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2003.
- God. IV, br. 16 (2003), str. 129.
531. (rec.) Geneza konstituiranja
javnosti u BiH : Dr. Enver Demirović: Javnost
- pretpostavke konstituiranja ovog fenomena u
Bosni i Hercegovini, Avicena, Sarajevo, 2004. -
God. VI, br. 21 (2005), str. 85-86.
532. (rec.) Uzroci koji su prethodili
nasilnom pokrštavanju : Dr. Mustafa Memić:
Pojave prozelitizma u plavsko-gusinjskom kraju
1913. i 1919. godine, Sarajevo, 2004. godine. -
God. VI, br. 22 (2005), str. 90-91.
533. (rec.) Daije - s riječi na djela :
Muhammed es-Sibbag: Odlike uspješnog daije,
Izdavač: S. Zaimović, Zenica 2002. god. - God.
VI, br. 23 (2005), str. 100.
534. (rec.) Kako ispuniti uvijete za
bavljenje tefsirom : Safvet Halilović, Osnovi
tefsira, Islamska pedagoška akademija u Zenici,
Zenica 2005. - God. VII, br. 25 (200 6), str. 106-
107.
535. (rec.) Stradanje djece otkriva
karakter rata i njegovu genocidnost : Mustafa
Salihović, Pokidani poljupci Podrinja,
Istraživačko dokumentacioni centar, Sarajevo
2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 107-108.
536. (rec.) Nek izvori duše poteku : Aziz
Nuhić: “Ciklusi duše”, BZK Preporod, Konjic,
2005. - God. VII, br. 26 (2006), str. 111-112.
537. (rec.) Knjiga koja hrabri : Jusuf
el-Kardavi: Radosne vijesti o trijumfu islama,
150 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Muslimansko bratstvo, Sarajevo, 2004. - God.
VII, br. 26 (2006), str. 112.
538. (rec.) Čežnja, žal i gorčina :
Miralem Resulović: Samotna mahala, Sarajevo,
2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 94-95.
539. (rec.) Tragom muhadžirske drame :
Safet Bandžović: Iseljavanje Bošnjaka u Tursku,
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti
i međunarodnog prava, Sarajevo, 2006. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 95-96.
Seljubac, Sead:
540. (rec.) Izvori informacija : katalozi,
leksikoni i enciklopedije. - God. III, br. 9 (2002),
str. 108-115.
541. Četiri razine sure El-Kehf. - God.
IV, br. 14 (2003), str. 32-36.
542. Vlasnici rovova. - God. VI, br. 24
(2005), str. 93-98.
543. Ibrahim a.s., i četiri ptice. - God.
VIII, br. 29 (2007), str. 4-12.
Sijamhodžić-Nadarević, Dina:
544. Didaktičko-metodičke ideje
Burhanuddina Ez-Zernudžija. - God. VIII, br.
32 (2007), str. 80-86.
Sijamhodžić, Sabahudin:
545. Muslimanska braća : najznačajniji
muslimanski pokret u 20. stoljeću. - God. II, br.
6 (2001), str. 32-40.
Sivčević, Hamdija:
546. Muderis, pedagog i reformator
Behram-begove medrese u Tuzli. - God. IV, br.
14 (2003), str. 50-59.
Slatina, Mujo:
547. Odgoj / obrazovanje između
sekularizma i interkulturalizma. - God. I, br. 1
(2000), str. 14-25.
548. Principi učenja i razvoj ličnosti. -
God. I, br. 2 (2000), str. 9-25.
549. Čovjek kao biće potreba i odgoj. -
God. I, br. 3 (2000), str. 41-52.
550. Potrebe za naučno-pedagoškim
institutom IZ u Bosni i Hercegovini. - God. II,
br. 8 (2001), str. 177-181.
551. Tačan i istinit metodološki pristup
istraživanju odgoja /obrazovanja. - God. III, br.
9 (2002), str. 36-49.
552. Procesi konfluentnog obrazovanja
u ciklusu kultura - ličnost. - God. IV, br. 10
(2002), str. 12-25.
553. Uspješno podučavanje i/ili aktivno
učenje u nastavi vjeronauke. - God. IV, br. 11
(2002), str. 52-67.
554. Briga o darovitoj djeci - strategijska

borba za ekonomski prosperitet : Projekt
za podsticaj društvene i pedagoške brige o
darovitoj djeci. - God. III, br. 12 (2002 ), str. 48-56.
555. Obrazovanje volje. - God. V, br. 20
(2004), str. 4-12.
556. Kritičko mišljenje kao praktično i
teorijsko pitanje školskog obrazovanja. - God.
VI, br. 22 (2005), str. 38-48.
Smajić, Aid:
557. Trening asertivnosti u djelima ranih
muslimanskih učenjaka. - God. V, br. 20 (2004),
str. 50-61.
Smajić Muamera:
558. Hasan Kafija - Pruščak : Prusac,
1544 - 1615. - God. V, br. 20 (2004), str. 80-84. *
U koautorstvu sa Mujom Koštićem.
Smajić, Ramiza:
559. Školstvo u BiH na prijelazu iz 19. u
20. stoljeće. - God. I, br. 1 (2000), str. 100-105.
560. Povijest pod nogama : Fragmenti iz
historije otimanja vakufa. - God. I, br. 3 (2000),
str. 158-163.
561. Koju historiju učiti?. - God. II, br. 6
(2001), str. 132-136.
562. Aktuelna terminološka problemat-
tika u izučavanju osmanskog perioda histor-
rije Bosne i Hercegovine : Prema vakufnami
Ahmed-age sina Husejnova za njegov vakuf u
rodnoj kasabi Bugojnu. - God. II, br. 8 (2001),
str. 208-212.
Smajlović, Mustafa:
563. (rec.) Tri sna o Aladži džamiji
: Mirsad Sinanović: San Hasana Nazira,
Conectum, Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 23
(2005), str. 107-109.
564. (rec.) Knjiga koja uči i brani od
zaborava : Nela Beran: Foči, roman. - God. VII,
br. 25 (2006), str. 115-116.
565. (rec.) Ljepota pjesničkog veza iz
Rahimine sehare : Rahima Halimanović - Šehić:
Žar ognjišta, poezija. - God. VII, br. 25 (2006),
str. 116-117.
566. (rec.) Knjiga koju su ispisali rat i
osvješćenje : Esad Kuskunović: Ratovi, kušnje i
opomene, roman. - God. VII, br. 25 (2006), str.
117 - 118.
567. (rec.) Religiozna ljubav prema
poeziji : Safet Sefer: Bijela ptica, poezija. - God.
VII, br. 25 (2006), str. 119-120.
Softić – Alibašić, Mersiha:
568. Stres u nastavničkom pozivu i
mogućnosti njegova prevazilaženja. - God. VII,
br. 26 (2006), str. 39-44.
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
569. Odgojne poruke i vrijednosti u
usmenim pričama Bošnjaka. - God. IV, br. 15
(2003), str. 68-81.
Spahić, Mustafa:
570. O hutbi. - God. VIII, br. 32 (2007),
str. 101,106.
Stari Grci:
571. Stari Grci. - God. III, br. 12 (2002),
str. 83-90.
Suhrawardi, Jahja Šihabuddin:
572. Kazivanje o zapadnom izgnanstvu
: Etički, pravni i običajno-pravni mehanizmi
mirnog suživota u jugoistočnoj Evropi s
posebnim osvrtom na osmanlijsko doba.
- God. II, br. 5 (2001), str. 82-85. S arapskog:
Mrahorović Muhamed.
Svjedočanstvo s osjetnim zadrškama:
573. (rec.) Svjedočanstvo s osjetnim
zadrškama : Alija Izetbegović: Sjećanja
(autobiografski zapisi), TPK “Šahinpašić”,
Sarajevo, 2001. - God. II, br. 7 (2001), str. 148-149.
Šahmanović, Sadžida:
574. Piri Reis i njegove karte. - God. VI,
br. 21 (2005), str. 66-70.
Šeltut, Mahmud:
575. Post. - God. I, br. 4 (2000), str. 40-
41. S arapskog: Dautović Ferid.
Šinkovec, Miha:
576. Tespih - nanizane misli. - God. V, br.
19 (2004), str. 102-106. Sa slovenskog: Zdravić
Nada.
Šišić, Hadžib:
577. Tarik (1908-1910). - God. II, br. 5
(2001), str. 120-132.
Šljivo, Meho:
578. (rec.) Povratak zajedničkim
vrijednostima : Gunar Stolset, Šta je onda čovjek
- tekstovi za vjeru i razmišljanje, Sejtarija 2003.,
s norveškog preveo Rasim Muratović. - God. V,
br. 18 (2004), str. 129-130.
579. Tumačenje islama u savremenom
svijetu - komunikološki diskurs. - God. V, br. 19
(2004), str. 90-100.
580. Komunikacijski planovi Kur’ana. -
God. VI, br. 21 (2005), str. 24-29.
581. (rec.) “Medijski mongoli Zapada”
pred zidinama istine : Mustafa Spahić, Istina ili
laži svijeta, Bemust, Sarajevo 2006. - God. VII,
br. 27 (2006), str 115-117.
582. (rec.) Fenomenološki i
hermeneutički ogled o islamskoj etici : (Mustafa
Spahić: Etika i društvo, Bemust, Sarajevo 2006.).
- God. VIII, br. 29 (2007), str. 92-93.
151
† BIBLIOGRAFIJA
583. (rec.) Riznica Poslanikovog sunneta
i edeba : Ibn Kajjim el-Dževzije, Poslanikove fetve,
prijevod sa arapskog: Jasmin Hadžikadunić,
El-Kelimeh, Beograd, 2006. - God. VIII, br. 29
(2007), str. 93-94.
584. Retorika i manipulacija. - God.
VIII, br. 30 (2007), str. 60-64.
585. (rec.) Psihoanaliza srpskog
negacionizma : Louise L. Lambrisch, Efekt
leptira, Armis Print, Sarajevo, 2007. - God. VIII,
br. 31 (2007), str. 116-117.
586. Poštuj Božije granice. - God. VIII,
br. 32 (2007), str. 98-99.
Štulanović, Muharem:
587. Muallim el-Kutub : učitelj i
odgajatelj srca (Vaz). - God. II, br. 7 (2001), str.
92-96.
Taljić, Isnam:
588. Povratak. - God. IV, br. 10 (2002),
str. 102-106.
589. Tri pripovijesti s epilogom. - God.
IV, br. 16 (2003), str. 88-97.
590. Književna alhemija i blasfemija
Paula Coelha. - God. V, br. 17 (2004), str. 35-37.
591. (rec.) Savremenost i poslije šest i
po stoljeća : Ibn Kajim el-Dževzi: Knjiga o duši,
NID Novi Kevser, preveo: Mustafa Prljača. -
God. V, br. 17 (2004), str. 168-169.
592. (rec.) Knjiga koja se hoće oduprijeti
gubljenju identiteta raseljenih Bošnjaka : Nihad
Krupić: Ram za sliku moje Bosne, pripovijetke,
izdavač Krups Desing, Sarajevo-Vancouver,
2004. - God. V, br. 17 (2004), str. 169-170.
593. (rec.) Knjiga pune jezičke zrelosti
: Aziz Kadribegović: S onu stranu puta, BZK
Preporod - Centar Sarajevo, Sarajevo, 2004. -
God. V, br. 17 (2004), str. 175-17 6.
594. (rec.) Lingvist u jeziku prozne
poezije : Dževad Jahić Azizov: Vitorin vrijes,
Podružnica pisaca Hercegovačko - neretvanskog
kantona, Mostar 2004. - God. V, br. 18 (2004),
str. 130-131.
595. (rec.) Sraz velike teme i velikog
pisca : Tariq Ali: Knjiga Salahudinova, sufije, prijevod i napomene mr. Mustafa Prljača,
Bemust, Sarajevo, 2004. - God. V, br. 18 (2004),
str. 136-138.
596. (rec.) Biserje književne umjetnosti
: Amin Maluf: Samarkand, roman, Laguna,
Beograd 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 2005. - God. VI, br. 23 (2005), str. 105-106.
138-139.
597. (rec.) Dvojica muslimana kao
velikani 19. stoljeća : Boualem Bessaih: Emir
Abdulkadir i imam Šamil, Heroj Magreba i heroj
152 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
Kafkaza, Izdavačka kuća Ljiljan, Sarajevo, 2004.
- God. V, br. 18 (2004), str. 140-141.
598. (rec.) Odbrana od zaborava : Kerim
Lučarević Doktor: Osuđeni na pobjedu, roman,
autorovo izdanje, Sarajevo 2004. - God. V, br. 19
(2004), str. 120-122.
599. (rec.) Doprinos BiH općoj historiji
šerijatskog prava : Dr. Muharem Štulanović:
‘Urf, običaj kao pomoćni izvor šerijatskog prava
sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Islamska
pedagoška akademija u Bihaću, 2004. - God. V,
br. 19 (2004), str. 122-123.
600. (rec.) Knjiga zbog koje je Naser
objesio Kutba : Sejjid Kutb: Znakovi na putu, u
izdanju prevodilaca, Sarajevo 2004. - God. V, br.
19 (2004), str. 123-124.
601. (rec.) Raspirivanje nade : Alija
Kebo: Knjige mostopisaca, Podružnica društva
pisaca Hercegovačko-neretvanskog kantona,
Mostar 2004. - God. V, br. 20 (2004), str. 94.
602. (rec.) “Da nije vjetrova i na nebu
bi se uhvatila paučina” : Vehid Gunjić: Na nebu
paučina, Bosanske izreke, Bosniaars, Tuzla,
2004. - God. V, br. 20 (2004), str. 95-96.
603. (rec.) Bošnjačko trgovanje vjerom.
- God. V, br. 20 (2004), str. 96-97.
604. Surgun : Odlomak iz romana u
rukopisu Soko iznad Endelusa. - God. VI, br. 21
(2005), str. 72-78.
605. (rec.) Maalouf na bosanskom jeziku
: Amin Maalouf: Balthazaereova putovanja,
roman, Tugra, Sarajevo 2005. - God. VI, br. 22
(2005), str. 91-92.
606. (rec.) Iskrene priče o malim ljudima
: Medžida Čehajić - Alagić: Između sna i jave,
priče, Grafičar, Bihać, 2003. - God. VI, br. 22
(2005), str. 92-93.
607. (rec.) Riječ s mimbera u koricama
knjige : Sulejman Bugari: Vratimo se gospodaru,
hutbe, Conectum, Sarajevo, 2005. - God. VI, br.
22 (2005), str. 93-94.
608. (rec.) Ugasit će se ime onih koji vole
popularnost : Abdulvehhab eš-Šar’an: Učenjaci i
El-Kalem, Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 23
(2005), str. 104-105.
609. (rec.) Sto godina samoće : Miljenko
Jergović: Dvori od oraha, Civitas d.o.o., Sarajevo,
610. (rec.) Knjiga sa 40 i još 40 pjesama
: Meho Baraković, Stocholm iznutra i druge
pjesme, Stocholm ochandra diktet, NIK
Kujundžić, Lukavac, 2005. - III, br. 23 (2005),

str. 106-107.
611. (rec.) Nordijski doprinos našem
upoznavanju sa sobom : Dr. August Haimer:
Kroz Bosnu i Hercegovinu, sa švedskog preveo
dr. Izet Muratspahić, Drina, Upsala (Švedska)
2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 112-114.
612. (rec.) Decenijski almanah profesora
iz Srebrenice : Habib Mandžić: Bosanske sirat
- ćuprije, Graphic Atelier Balich, Melbourne,
2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 114-115.
613. (rec.) Kurtuba : Odlomak iz završen-
nog romana u rukopisu Tajna knjiga Endelusa.
- God. VII, br. 27 (2006), str. 102-109.
614. (rec.) Kultura države kao ogledalo
njenog društva : Kultura države kao ogledalo
njenog društva, Hadžem Hajdarević, Tugra,
Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 27 (2006), str.
117-118.
615. (rec.) Hrabro i umješno o velikoj
temi : Avdo Halilović: Arhitekti i dželati, izdanje
autora, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006),
str. 88-89.
616. (rec.) Talijanski pogled na rat i
mir u Bosni : Šefko Kaloper: Nešto slično, ne!,
izdanje autora, Brčko, 2006. - God. VII, br. 28
(2006), str. 89-90.
617. (rec.) Slova gorde gorčine :
Džemaludin Latić: Srebrenički inferno, Šahovići
(drugo izdanje), Connectum, Sarajevo, 2006. -
God. VII, br. 28 (2006), str. 90-91.
618. (rec.) Prilog razumijevanju
iščitavanja sire : Muhammed revvas Kal’ahdži:
Ličnost posljednjeg Allahovog poslanika, s
arapskog preveli hfz. Safvet Halilović i Mehmed
Klico, El-Kalem, Sarajevo, i Islamski pedagoški
fakultet u Zenici 2006. - God. VIII, br. 29 (2007),
str. 95-95.
619. (rec.) Uživljenost u Muhadžirski
život na sjeveru : Uzeir Bukvić: Sijermina djeca,
reportaže, izdanje autora, Sarajevo-Oslo, 2006.
- God. VIII, br. 29 (2007), str. 9 6-96.
620. (rec.) Odsmjehnuti podsmijeh
hronike rata : Enver Mehmedbašić: Spomenar
- Sarajevu s ljubavlju, Udruženje novinara
veterana BiH, Sarajevo, 2006. - III, br. 29 (2007),
str. 97-97.
621. (rec.) Knjiga s osjećajem za mjeru
: Samir Tahirović: Kuća na četiri vode, BZK
Preporod, Donji Vakuf, 2006. - God. VIII, br.
29 (2007), str. 97-98.
622. (rec.) Primjer koji treba slijediti :
Amber, prvi broj glasila Islamske skupnosti u
Sloveniji, Ljubljana, januar 2007. - God. VIII,
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
BIBLIOGRAFIJA †
br. 29 (2007), str. 98-99.
623. Samo se varakam nagađajući koji
smo još živi, a koji nismo živi. - God. VIII, br.
30 (2007), str. 76-79.
624. (rec.) “Vodič kroz Istanbul” : Orhan
Pamuk: Dževdet beg i sinovi, Libris, Sarajevo,
2007. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 83-84.
625. (rec.) Podsjećanje na Rumija
i sjećanje na Sarajevo kojeg i ima i nema :
Nedžmudin Nesuh (Nedžad Latić): Zlatni bejt,
Bosančica print, Sarajevo, 2007. - II I, br. 30
(2007), str. 85-86.
626. (rec.) O imamima, s mnogo ljubavi
: Džemal Salihspahić: Imam, izdavač Medresa
Osman-ef. Redžović, Čajangrad, Visoko, 2005.
- God. VIII, br. 31 (2007), str. 1 18-119.
627. (rec.) Korisna inicijativa iskusnog
imama : Ebul E’ala el-Mevdudi: Korisna
uputstva za razumijevanje Kur’ana, Priredio
i preveo Taib-ef. Pašanbegović, Bošnjačka
islamska zajednica Gazi Husrev-beg, Toronto,
Kanada, 2006. - God. VIII, br. 31 (2007),
str. 119.
628. (rec.) Izazovi islamske ekonomije
: Muharem-ef. Šabić: Islamska ekonomija,
izdanje autora, Sarajevo, 2006. - God. VIII, br.
31 (2007), str. 119-120.
Taštan, Osman:
629. Razumijevanje Kur’ana - pristup
Huseina Ataya. - God. VIII, br. 31 (2007), str.
74-85.
Tinjak, Muamer:
630. Pohvalne osobine u ljudskom
ponašanju. - God. VII, br. 26 (2006), str. 28-32.
631. Ebu Bekr Es-Siddik (632.-634.) :
Pismena priprema za realizaciju. - God. VII, br.
27 (2006), str. 38-43.
632. Čovjek koji je davao zekat : pismena
priprema za realizaciju nastavnog časa. - God.
VII, br. 28 (2006), str. 48-52.
633. Socijalna i emocionalna klima u
razredu. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 69-74.
634. Iskrenost u riječima i postupcima :
pismena priprema za realizaciju nastavnog časa.
- God. VIII, br. 32 (2007), str. 75-78.
Tobudić, Rasim:
635. Stavovi učenika osnovne škole o
inkluzivnom stanju. - God. V, br. 17 (2004), str.
84-93.
636. Pronađi prijatelja koji zna čuti :
Rad s traumatiziranom djecom. - God. V, br. 20
(2004), str. 38-42.
637. Pričaonica. - God. VI, br. 22 (2005),
153
† BIBLIOGRAFIJA

str. 49-52. Wieshaider, Wofgang i Schmied Martina:

638. Promocija mentalnog i emotivnog 652. Islam i evropska unija: Austrijski
zdravlja učenika. - God. VII, br. 25 (2006), str. model. - God. VI, br. 24 (2005), str. 43-54. S
72-76. engleskog: Seferović Samira.
639. Kako smo upisali dijete sa teško- Wong, Paul T.P; Psyuch D. C.:
ćama u razvoju u redovnu osnovnu školu. - 653. Kako pisati prijedlog istraživačkog
God. VII, br. 28 (2006), str. 41-47. projekta. - God. VII, br. 26 (2006), str. 48-52. S
Tokača, Mirsad: engleskog: Mustafić Ifet.
640. Lahkoća ili umijeće zaboravljanja Zalta, Anja:
(ars oblivionalis). - God. VIII, br. 30 (2007), str. 654. Muslimani u Sloveniji. - God. VI,
30-33. br. 24 (2005), str. 19-30. Sa slovenačkog: Šeta
Topoljak, Sulejman: Djermana.
641. Poslanikove odgojne metode : Kako Zildžić, Ahmed:
su Poslanik, a.s., i ashabi prenosili islamsko 655. Ogled o prijevodu i prevodiocima.
vjerovanje djeci muslimana. - God. II, br. 5 - God. VII, br. 25 (2006), str. 53-58.
(2001), str. 25-40. Zimić, Amir:
642. Kako efikasno postupati u Da’wi 656. Rahmetullahi alejhi Hfz. Mahmud
- pozivanju islamu. - God. III, br. 9 (2002), - ef. Traljić 28.04.1918. - 28.12.2002. - God. III,
str. 10-18. br. 12 (2002), str. 111-112.
Trako, Salih: 657. (rec.) Odgovori koji se traže :
643. Prvi mekteb u Bugojnu : Prema Selman Selhanović: Bošnjački odgovori 3, El-
vakufnami Ahmed-age sina Husejnova za Kalem, Sarajevo, 2007. god. - God. VIII, br. 31
njegov vakuf u rodnoj kasabi Bugojnu. - God. (2007), str. 117-118
II, br. 8 (2001), str. 204-206.
Turanović, Mirsad:
644. (rec.) “Prilozi” u čast Fehima
Nametka : Prilozi za orjentalnu filologiju
52-53/2002-2003. - God. V, br. 18 (2004),
str. 141-143.
Vejo, Edina:
645. Islamska srednjoškolska vjero-
nauka. - God. I, br. 1 (2000), str. 59-61.
646. Metode praćenja učenikovog
osobnog rasta u vjeri. - God. I, br. 2 (2000), str.
69-70.
647. Zašto konfesionalna vjeronauka ?.
- God. I, br. 3 (2000), str. 84-85.
648. (rec.) Upoznavanje Uzvišenog
Allaha Njegovim savršenim vrlinama : Mensur
Valjevac, Upoznavanje Uzvišenog Allaha
Njegovim savršenim vrlinama, Zenica, 2000.,
god. - God. II, br. 5 (2001), str. 162.
649. Pozicija nastave islamske vjero-
nauke u kontekstu reforme škole. - God. IV, br.
16 (2003), str. 4-6.
Veladžić, Ismet:
650. Nastavni plan i program medresa
i islamski poziv danas. - God. II, br. 8 (2001),
str. 104-106. U koautorstvu sa Zijadom
Ljevakovićem.
Velić, Muhamed:
651. Izgubljeni mir. - God. V, br. 17
(2004), str. 102-108.

154 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
 BIBLIOGRAFIJA †

REGISTAR TEMA
D
A Da Vinči: 9, 10
Abortus: 4 Demografija: 24
Ahlak: 197, 198, 583 Demokratija: 187
Ajtmanov, Džingiz: 389 Derviš, Mahmud: 193
Akaid: 195, 196 Dijalog: 84, 190, 315, 318, 352, 368
Akaid: 429 Dijaspora: 366, 370
Aladža: 568 Dizdar, Mak Mehmedalija: 372
Alkohol: 308, 426 Djeca: 140, 141, 270, 274, 278, 426, 554, 639
Američki muslimani: 7, 8, 11, 366, 462, 518 Droga: 47
Amerika: 59 Država: 64, 65
Arapski Jezik: 42, 45, 48, 243, 343 Duša: 271
Arhitektura: 204, 205, 615
Assad Muhamed: 364 Dž
Ataya, Huseina: 629 Džamija: 316
Atlas: 258 Džihad: 44
B
Bajram: 134 Đ
Balkan: 211, 224, 479 Đikić, Osman, 379
Banjaluka: 99 Đozo, Husein: 149
Bašagić, Safvet-beg: 381
Behar: 206, 213 E
Behrem-begova medresa: 546 Ebu Bekr Es-Siddik: 631
Belaruzi: 180 Ebu Bekr: 38
Biblija: 153, 295 Ekologija: 221, 292, 465
Biblioteke: 173 Endelus: 491, 604, 613
Bistigija - Jakubovići: 439 Ersoy, Mehmed Akif: 62
Bogatstvo: 150 Estetika: 88
Bojić, Muhamed: 217 Etika: 6, 91, 357, 371, 582
Bonton: 309, 310, 311, 312 Evlija: 196
Bosanski jezik: 340, 384, 489 Evropa: 22, 37, 73, 128, 168, 288, 289, 363,
Bosanski sandžak: 296 393
Bosna: 218, 228, 288, 296, 339, 612
Brak: 262, 437 F
Bugojno: 156, 563, 643 Farabi: 220
Fard: 113
C Fetva: 583
Civilizacija: 315 Fikh: 117, 263, 346, 514, 699
Filozofija: 212, 358, 422
Fizika: 109
Č Foča: 525, 536, 563, 564
Časopisi: 142, 188, 189, 206, 213, 396, 577 Fočak, Muhamed: 131
Čaušević, Džemaludin: 90, 350 Foucault: 334
Čovjek: 71 Fundamentalizam: 27

Ć G
Ćatić, Musa Ćazim: 382 Gazali: 21, 91, 169, 355

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 155
† BIBLIOGRAFIJA

Gazi Husrev-begova biblioteka: 26, 300, 301 Islamska zajednica: 98, 203, 477, 486, 495,
Genocid: 108, 129, 145, 186, 211, 224, 228, 506, 519, 550
331, 348, 413, 436, 446, 460, 525, 535 Islamski svijet: 258
Globalizacija 27, 66, 101, 352, 354 Islamsko Bankarstvo: 400
Goethe: 316 Islamsko slikarstvo: 1, 2, 291, 466, 450
Gusinje: 532 Istina: 23, 447
Istočno pitanje: 224
H Izetbegović Alija: 573
Hadis: 34, 320, 530
Hadž: 148, 498 J
Hadžić, Osman Nuri: 158 Japan: 273
Hafiz: 57 Judaizam: 259
Halebi, Imrahim: 125
Halifa: 501 K
Handžić Mehmed: 86, 120 Karađoz-begova medresa: 480
Hanefijski Mezheb: 346 Karen Armstrong : 61
Hasanefendić, Seid: 466 Kazazović, Salih : 534
Hidr: 302 Kazna: 268
Hidžab: 103, 393 Kloniranje: 357
Hidžra: 539 Kloniranje: 6
Hifz: 57, 115, 118 Književnost: 50, 95, 158
Historija Bosne: 214, 217, 295, 406, 563 Komunikacija: 272, 286, 313, 540, 579, 580
Historija Islama: 38, 87 Konjic: 297, 456
Holokaust: 460 Kositerović, Halil-beg: 156
Horozović, Irfan: 507 Kršćanstvo: 10, 68, 259, 289, 435, 503
Hikmet: 122 Kuća: 204, 205
Hutba: 40, 203, 260, 286, 336, 351, 420, 431, Kulenović, Skender: 371
484, 488, 570 Kur’an: 14, 115, 118, 121, 122, 124, 154, 171,
178, 295, 355, 362, 364, 414, 464, 467, 504,
I 511, 580
Ibn Arebi: 220 Kurtubi: 316
Ibn Betuta: 52
Idžma: 490 L
Imam: 116, 296, 370, 487, 533, 627, 626 Ličnost: 21, 91, 144, 150, 281, 410, 461, 549,
553
Intervju: 51, 82, 659
Livno: 341
Iqbal, Muhamed: 415
Iran: 230
M
Isa, a.s.: 9, 72
Mahfuz, Nedžib: 55, 245
Iseljavanje: 540
Malik Ibn Enes: 34;
Iskrenost: 119
Mediji: 184, 189, 194, 272, 495, 497, 518
Islam, 13, 15, 18, 25, 28, 31, 33, 36, 60, 64, 81,
167, 187, 190, 191, 194, 200, 201, 219, 238, Mektebi: 83, 643
289, 303, 347, 353, Meleki: 195
Islamska država: 65 Merdesa: 5, 97, 156, 181, 182, 197, 198, 287,
Islamska ekonomija: 629 335, 432, 480, 652
Islamska filozofija: 220, 231 Mevlevije: 423
Islamska ličnost: 21 Mevlevije: 77
Islamska pedagogija: 323, 462 Mevlud: 344, 380
Muallim: 58, 188, 408, 421

156 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.
 BIBLIOGRAFIJA †

Muftići: 443 Post: 575

Muhammed, a.s.: 85, 126, 195, 267, 461, 524, Pozdrav: 308
584, 619, 642 Požega: 407
Mujezin-zade, Ahmed: 438 Priroda: 221, 465
Mulabdić, Edhem: 158, 395, 433 Prostitucija: 4
Mulaibrahimovići: 443 Prosvjeta: 41
Mulić, Hamdija: 114, 462 Prozelitizam: 532
Muslimanska braća: 545 Prusac: 558
Mutezile: 448 Pruščak, Hasan Kafi: 397
Muvekkit: 406 Psihologija: 105
Muzaferije: 441 Putopisci: 52, 107
Muzej: 151
R
N Rat: 96, 113, 210, 567, 621
Namaz: 161, 515 Religija: 101, 102, 105, 327, 352, 409, 422
Nametak, Fehim: 644 Rifdi: 442;
Nasr, Husein: 177, 221 Rizvanbegović, Ali-paša: 527
Nastava: 43, 84, 109, 161, 162, 247, 458, 478, Rumi: 292, 316, 418; 469, 625
499, 568, 650
Nauka: 19, 69, 135, 153, 192 S
Nemoral: 4 Sabrihadžihafizovići: 441,
Norveška: 102 Salihbegović, Melika: 375
Nursi: 227 Sandžak: 95, 222
Saobraćaj: 152
O Sarajlić, Šemsudin: 383
Oblačenje: 103, 393 Schimmel, Annemarie: 360
Obrazovanje: 6, 13, 43, 44, 75, 78, 79, 80, 81, Sekte: 74, 546
97, 98, 100, 102, 136, 143, 161, 163, 166, 168, Sekularizam: 66, 361, 548
174, 184, 249, 250, 319, 320, 325, 349, 356,
Selam: 310
369, 394, 404, 416, 455, 475-477, 481, 517,
Selimović, Meša: 402
551
Serdarević, Muhamed Seid: 146, 298
Odgoj: 12, 21, 29, 44, 78,79, 83, 100, 113, 114,
126, 140, 143, 144, 184, 241, 247, 267, 268, Sidran, Abdulah: 373
271, 274, 276, 278, 306, 325, 349, 433, 452, Sikirići: 440;
453, 485, 547, 549 Siromaštvo: 150
Omer r. a.: 38 Slovenci: 398, 656
Opojna sredstva: 47 Smailbegović, Mesud: 173
Orijentalisti: 211, 390 Spahić, Derviš: 147
Srbija: 436
P Srce: 588
Palestina: 193 Srebrenica: 108, 113, 129, 186, 226, 254, 342,
Panislamizam: 401 618
Pečevi: 214 Srpska crkva: 32
Pedagogija: 189, 323, 411, 461, 550 Stanovanje: 204, 205
Plav: 532 Strip: 54
Poezija: 193, 208, 222, 223, 226, 234, 235, 238, Sufizam: 29, 77, 175, 192, 290, 375, 382, 423,
376, 377, 385, 470, 471, 567 608
Pokrštavanje: 532 Sujuti: 248, 365, 367
Porodica: 18, 139, 154, 262, 276, 281, 437 Svirac: 443

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 157
† BIBLIOGRAFIJA

T REGISTAR PREVODILACA
Tarik: 577
Tefsir: 15, 121, 122, 123, 124, 130, 132, 171, Abadžić-Hodžić Aida: 61,117, 425
178, 355, 362, 364, 464, 467, 504, 511, 541- Abadžić -Navaey Azra: 439
543, 629 Agić Nadira: 472
Temišvarski: 299 Agić Senad: 472
Terorizam: 39 Alibašić Ahmet: 435, 427, 437
Tešanj: 172, 173, 174, 264 Alispahić Zehra: 59
Tesavuf: 29, 77, 175, 192, 290, 382, 423 Bakšić Sabina: 273
Tolerancija: 73, 190, 315, 358, 455 Bašić Kemal: 244
Tortura (teror): 96, 139, 233 Begić Azra: 153
Traljić, Mahmud: 658 Dautović Ferid, 4, 575
Trebinjac, Ibrahim: 127 Fatić Almir: 192, 303
Turban: 501 Fazlić Hazim: 517
Turska: 14, 62, 540 Filan Kerima: 246
Grabus Halima: 60
U Grabus Nedžad: 453
Udžbenici: 421, 60, 88, 164, 197, 198, 215, Hadžimulić Halid: 505
241, 277, 405, 446 Jusić Mersiha: 323
Ulema: 122, 127, 131, 14,6 147, 149, 173, 264, Jusić Muhamed: 11
293, 298, 546, 608 Kahteran Nevad: 63
Ummet: 179 Karčić Fikret 509
Karčić Hamida: 393, 509
V Karić Enes: 344, 447, 521
Vakuf: 325, 434, 561 Kovač Mirnes: 13, 74, 167, 518
Velika Kladuša: 279, 280 Krka Aida: 6
Viša djevojačka škola: 403 Kukavica Edin: 422
Vjera: 19, 71, 94, 265, 363, 427, 579 Latić Džemaludin: 6, 66, 67, 68, 69, 70, 316
Vjeronauka: 20, 22, 111, 112, 164, 199, 275, M. C: 508
304, 305, 317, 318, 405, 409, 478, 482, 483, Mešić Muriz: 512
502, 513, 553, 645, 649 Mrahorović Muhamed: 572
Vjerske zajednice: 463 Muratović Rasim : 28
Vlast: 64, 208 Mustafć Šerif:101, 155
Voda: 183 Mustafić Ifet: 321, 653
Volja: 555 Osmanbegović Samira: 481
Vrijeme, 2, 46, 181, 314 Pašanović Fikret: 94, 219, 424
Pitić Remzija: 518
Z Seferović Samira: 652
Zapad: 36 Seljubac Sead: 270, 271
Zar: 103 Sijamhodžić Sabahudin: 294
Zdravlje: 92, 305, 306, 392, 638 Sinanović Ermin: 510
Zekat: 633 Smajić Aid: 21, 436, 522
Zenica: 151 Smajić Muamera: 369
Zernudži, Burhanuddin: 544 Smajić Senaid: 293
Zločin: 525, 535 Smajlović Ismail: 410
Znanje: 135 Suljić Mevla: 93
Šeta Djermana: 14, 654
Ž Trnka Amira: 59
Žena: 49, 322 Zdravić Nada: 576

158 novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.