HRVATSKI ETNI^KI PROSTORI U

BIH I REGULACIJA POLITI^KO-

-PRAVNOGA STATUSA
BOSANSKOHERCEGOVA^KIH
HRVATA 1990. – 1995.
Saša MRDULJAŠ
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Split, Split
UDK: 342.724(497.6=136.42)"1990/1995"
323.1(497.6=163.42)"1990/1995"
Izvorni znanstveni rad
Primljeno: 9. 12. 2002.

Pad komunisti~koga sustava i demokratizacija društva zna~ili su

za bosanskohercegova~ke konstitutivne narode – Hrvate, Srbe i
Muslimane/Bošnjake – u prvom redu priliku za primjereniju
regulaciju njihova politi~ko-pravnoga statusa. Bez toga je
rezultat tih pojava i procesa mogao biti još mnogo gori nego
što je danas. Jer svakom se od naroda moglo dogoditi da
diktaturu jedne ideološke grupacije, koja se barem formalno
o~itovala i kao zaštitnica etnopartikularnih interesa, zamijeni
stanjem podre|enosti naspram (koje od) drugih
bosanskohercegova~kih zajednica. Nazna~ena je situacija
proizvela ponudu niza najrazli~itijih modela usmjerenih prema
apsolviranju problematike unutrašnjeg ure|enja i regulacije
me|unacionalnih odnosa u BiH. Neovisno o društvenim
miljeima unutar kojih nastaju i djelatnim pozicijama svojih
kreatora, njihova je bitna karakteristika u tome što se temelje
na politi~ko-interesnoj, ideološkoj ili na osnovi gotovo
mehani~koga preslikavanja obrazaca afirmiranih u drugim
sredinama. U ~lanku se prosudba o kvaliteti postignutih
politi~ko-pravnih pozicija hrvatskoga naroda u BiH temelji na
njihovu dovo|enju u vezu s mogu}nostima koje je za regulaciju
hrvatskog, kao i drugih dr`avotvornih naroda, pru`ao Ustav
BiH te na deskripciji povijesno-determiniraju}ih realiteta.
Kona~ni je zaklju~ak da poslijeratni, odnosno sadašnji, polo`aj
hrvatskoga naroda u BiH predstavlja tek djelomi~nu realizaciju
njegovih ustavnih prava/mogu}nosti.

* Saša Mrduljaš, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar

Split, Poljana kraljice Jelene 1/I, 21000 Split, Hrvatska.
E-mail: mrdul@post.htnet.hr
505
UVOD: BiH KAO DR@AVA TRIJU SUVERENIH
I JEDNAKOPRAVNIH NARODA
Po popisu iz 1991., u Bosni i Hercegovini (BiH) od ukupno
4,377.033 stanovnika bilo je 760.852 ili 17,38% Hrvata,
1,902.956 ili 43,48% Muslimana/Bošnjaka, 1,366.104 ili 31,21%
Srba, 242.682 ili 5,54% gra|ana koji su se izjasnili kao Jugo-
slaveni te 104.439 ili 2,39% ostalih (Stanovništvo BiH, 1995.).
Iako su bosanskohercegova~ki Hrvati predstavljali broj~ano
manjinsku zajednicu, oni nisu bili i ustavno-pravnom manji-
nom. Naime, za razliku od ostalih jugoslavenskih republika,
koje su po svojim ustavima bile definirane kao dr`ave naroda
demosa, odnosno svojih gra|ana, Bosna i Hercegovina po svom
je temeljnom zakonu bila odre|ena kao dr`ava triju suvere-
nih i jednakopravnih naroda etnosa, tj. Hrvata, Srba i Musli-
mana/Bošnjaka (Ustavi..., 1974.; Amandmani LIX – LXXX...,
1990.). Drugim rije~ima, dok je pet jugoslavenskih republika,
u skladu sa svojim definicijama i etni~kim ve}inama de facto
predstavljalo nacionalne dr`ave tih istih ve}ina, BiH je bila
nacionalnom dr`avom svakoga od svoja tri konstitutivna ko-
lektiviteta. Me|utim, za trajanja komunisti~ke diktature repu-
bli~ke definicije nisu imale funkcionalno zna~enje te su, u-
klju~uju}i i tronarodnu suverenost i jednakopravnost unutar
BiH, bile tek ustavni dekor. Jer u Jugoslaviji je bila suverena
jedna politi~ka kasta naspram koje je ostatak jugoslavensko-
ga `iteljstva imao ne gra|anski nego podani~ki status. Ona je
pak samo uvjetno mogla imati i funkciju zaštitnika pojedina~-
nih nacionalnih interesa. Naime, u njezinu vrijednosnom su-
stavu, uz odanost marksisti~koj misli, vode}e je mjesto zauzi-
mala vjernost integralnoj jugoslavenskoj dr`avi. Iz tog su se
razloga nacionalni interesi mogli kanalizirati jedino ako su
afirmativno djelovali na ideju jugoslavenstva. U slu~aju nji-
hova nesuglasja s onim što bi ta ideja u odre|enom trenutku
trebala biti, nije postojala mogu}nost da se nacionalne te`nje
i slu`beno ostvare. Vlast je bila u rukama ljudi koji su bez ob-
zira na formalnu pripadnost kojem od kolektiviteta po svojim
temeljnim, javno o~itovanim vrijednostima funkcionirali kao
avangarda svojevrsne jugoslavenske nacije (Mrduljaš, 2002.).
Ta se stvarnost mijenja 1990., odnosno raspadom Saveza ko-
munista i demokratizacijom zemlje. Nastaje situacija u kojoj
nekadašnji ustavni dekor postaje temeljnim okvirom ure|e-
nja društvenih odnosa. Ali dok su ostale jugoslavenske re-
publike prakti~ki bezbolno i jednostavno prešle iz stanja suve-
renosti jedne socijalne skupine u stanje suverenosti njihovih
naroda demosa, tj. svojih nacionalnih ve}ina, proces demo-
kratizacije u BiH pokazao se mnogo slo`enijim. On je, dodu-
še, na vlast doveo autenti~ne predstavnike dr`avotvornih na-
roda, no time je svaki od njih dobio tek personalno-uprav-
lja~ku infrastrukturu.1 Ni opseg vlasti nacionalnih vodstava
506 ni njihovi me|usobni odnosi nisu bili ure|eni po ustavnom
DRU[. ISTRA@. ZAGREB imperativu tronarodne suverenosti i jednakopravnosti. To
GOD. 13 (2004), stoga što jednostavno nije bilo politi~ko-pravnoga modela ko-
BR. 3 (71),
STR. 505-528 ji bi se na njemu temeljio. Za trajanja komunisti~ke diktature
on i nije bio potreban, no u novim je okolnostima njegova re-
MRDULJA[, S.:
HRVATSKI ETNI^KI... alizacija bila nu`na pretpostavka adekvatne egzistencije na bo-
sanskohercegova~kom prostoru.
Iako spomenutoga modela unutrašnjeg ure|enja BiH ni-
je bilo, njegova se osnovna skica relativno jednostavno dala
izvesti. Ustavno odre|enje BiH kao dr`ave triju suverenih i
jednakopravnih naroda neizostavno je pretpostavljalo da je
svaki od naroda, preko svojih politi~kih predstavnika, sam se-
bi najviša vlast i da je ta vlast/narod u jednakopravnom od-
nosu s druge dvije vlasti/dva naroda. Iz ovakve definicije sta-
tusa i odnosa lako je zaklju~iti da je BiH ustavno bila odre-
|ena kao (kon)federacija triju subjekata. Da bi ona kao takva
i u praksi funkcionirala, svaki je od naroda, kako bi uop}e bio
kvalificiran kao subjekt, morao posjedovati posebna zakono-
davna, izvršna i sudska tijela te poluge mo}i u slu`bi autorite-
ta tih tijela. No na istom se teritoriju ne mogu isprepletati tri
najviše, i uz to jednakopravne, vlasti. Funkcionalnost defini-
cije mogu}a je jedino ako svaki od subjekata ima teritorij na
kojem ostvaruje svoju izvornu suverenost. Dakle, u BiH je va-
ljalo provesti teritorijalizaciju nacionalnih suverenosti kako bi
se deklarativan i prakti~ki neprimjenjiv (kon)federativni od-
nos triju naroda zamijenio (kon)federativnim odnosom triju –
dr`ava.2 Premda bi svaka od njih, gledano kroz ~injenicu broj-
~ane ve}ine pojedinoga naroda, fakti~no bila nacionalnom je-
dinicom svoga najbrojnijeg etniciteta, one bi u ustavno-prav-
nom smislu bile definirane kao tvorevine svojih naroda de-
mosa, odnosno gra|ana. Na nivou (nad)dr`ave BiH njihova
bi se me|usobna ravnopravnost o~itovala u konsenzusualnom
utvr|ivanju i upravljanju predmetima i poslovima od zajed-
ni~kog interesa. Ujedno, budu}i da su pravo i sposobnost sa-
moupravljanja – a time i samoopredjeljenja – bitne zna~ajke
pojma suverenosti (''najviše vlasti''), konstitutivne bi cjeline,
kao izvorne nositeljice suverenosti i kreatorice sadr`aja bosan-
skohercegova~ke integralne (nad)dr`avnosti, mogle u svakom
~asu istupiti iz (kon)federacije.
Ustavna definicija BiH kao dr`ave triju suverenih i jedna-
kopravnih naroda pru`ala je i ''jasan odgovor na pitanje što bi
to trebala biti prostorna jedinica svakog od kolektiviteta. Na-
ime, da bi teritorijalizacija bila sprovedena uz maksimalno u-
va`avanje njezinih imperativa potrebno je maksimalno oku-
pljanje pripadnika pojedinog naroda pod njegovom vlaš}u.
Taj se uvjet mo`e zadovoljiti jedino ukoliko etni~ki prostori
svake od zajednica poslu`e kao podloga pri uspostavi pojedi-
na~nih teritorijalno-politi~kih jedinica. Etni~ke pak prostore
odre|uje zbir naselja u kojima su pripadnici konkretnog naro-
507 da relativna ili apsolutna ve}ina odnosno prostora na kojima
DRU[. ISTRA@. ZAGREB se ta mjesta nalaze i nenaseljenih gravitiraju}ih krajeva" (Mr-
GOD. 13 (2004), duljaš, 2001., 22). Na temelju ovog na~ela, jedinog koje do
BR. 3 (71),
STR. 505-528 krajnjih granica mo`e uskladiti suveren status svakoga od na-
roda i njihovu me|usobnu jednakopravnost, proizlazi da bi,
MRDULJA[, S.:
HRVATSKI ETNI^KI... identi~no veli~inama pojedinih etni~kih teritorija, srpska je-
dinica zauzimala oko 49-50%, muslimanska/bošnja~ka 30-31%
i hrvatska 19-20% prostornosti BiH (vidjeti kartu br. 1).3 Va-
`no je naglasiti da bi po navedenom principu kreirane cjeline
bile izrazito teritorijalno nekompaktne. U ozra~ju me|usob-
noga poštivanja takvo što ne bi ometalo njihovu funkcional-
nost. Ako bi pak postojala potreba za kreacijom ''zaokru`eni-
jih'' cjelina, do njih bi se moglo do}i prijenosom pojedinih te-
ritorija, i to isklju~ivo miroljubivim pregovorima i dogovori-
ma. Time ne bi nastale samo prostorno kompaktnije nego i u
višem stupnju multietni~ke tvorevine.
Vidi se da i po maksimalno korektnoj operacionalizaciji ustav-
noga principa o tronarodnoj suverenosti i jednakopravnosti
dio svakoga od bosanskohercegova~kih konstitutivnih naroda ne
bi mogao `ivjeti u vlastitoj, uvjetno re~eno, nacionalnoj jedinici.
Ü KARTA 1

ETNI^KA RASPODJELA PROSTORA BiH

Tanke crte – granice op}ina (1991.); pune crte – opseg koji je za svoju
teritorijalnu jedinicu (oko 31% BiH) tra`ila hrvatska strana tijekom
pregovora pod okriljem me|unarodne zajednice u o`ujku 1992. (pre-
ma predlošku iz: Ivanovi}, 2000.); tamnosivo – srpski etni~ki pros-
tori; svijetlosivo – hrvatski etni~ki prostori; tamno – muslimanski/
bošnja~ki etni~ki prostori – kartu izradio Saša Mrduljaš (etni~ki ras-
pored ozna~en prema podacima iz: Stanovništvo BiH, 1995.)
508
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Podrazumijevalo bi se da pripadnicima tih etni~kih seg-
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
menata, kojima apsolutno ništa ne bi smjelo dovesti u pitanje
STR. 505-528 ljudska i gra|anska prava, kolektivna prava budu regulirana
MRDULJA[, S.:
u skladu s najnaprednijom ''nacionalnomanjinskom'' zakon-
HRVATSKI ETNI^KI... skom praksom.

HRVATSKI ETNI^KI PROSTORI U BiH

Okosnicu samih hrvatskih etni~kih prostora – koje se po pri-
kazanoj osnovi, odnosno po Ustavu BiH, jedino moglo sma-
trati hrvatskim prostorima i na njima legitimno teritorija-
lizirati suverenost hrvatskoga naroda – predstavljalo je 1045
naselja, unutar kojih su Hrvati bili relativna ili apsolutna ve-
}ina ili 17,92% od ukupno 5825 bosanskohercegova~kih nase-
lja. U tim je mjestima, koja su uz nenaseljene gravitiraju}e
prostore obuhva}ala oko 19-20% prostornosti BiH, prebivalo
619.668 stanovnika, odnosno 521.614 – 84,18% Hrvata, 43.379
– 7,00% Muslimana/Bošnjaka, 29.914 – 4,83% Srba i 24.761 –
3,99% ostalih. U naseljima s hrvatskom ve}inom od sveukup-
nog je broja Hrvata `ivjelo njih 68,56%, a izvan tih gradova ili
sela, u mjestima sa srpskom ili muslimanskom/bošnja~kom
ve}inom, 239.238 ili 31,44%.4 Hrvatska su naselja uglavnom
bila raspore|ena u ve}im ili manjim grupama, formiraju}i, uz
veliki završko-humski etni~ki masiv, niz hrvatskih enklava.
Promatrano kroz prizmu njihova zemljopisnog smještaja i su-
odnosa, Hrvati su predstavljali relativno najraspršeniju bo-
sanskohercegova~ku nacionalnu zajednicu. Ta }e ~injenica
izme|u 1990. i 1995. zamjetno utjecati na kvalitetu regulacije
hrvatskoga statusa. Naime, izuzev u spomenutom završko-
-humskom etni~kom masivu, na svim ostalim dijelovima BiH
hrvatski su krajevi bili djelomi~no regija unutar kojih su se
isprepletali s podjednako velikim teritorijima kojega od dru-
ga dva naroda ili su se nalazili u njihovu dominantnom okru-
`ju. U odnosu na re~eno, hrvatske se etni~ke prostore moglo
strukturirati ovako:5
1. Završje-Hum* – prostor homogene naseljenosti Hrva-
ta: 368 ve}inski hrvatskih naselja unutar op}ina Livno, Tomi-
slavgrad, Kupres, Prozor, Jablanica, Mostar, Posušje, Grude,
Široki Brijeg, Ljubuški, ^itluk, ^apljina, Neum, Stolac, Trebi-
nje, Ljubinje. U njima je `ivjelo 231.208 stanovnika, odnosno
205.827 – 89,02% Hrvata, 15.639 – 6,76% Muslimana/Bošnjaka,
5344 – 2,31% Srba i 4398 – 1,91% ostalih.
2. Srednja Bosna – prostor isprepletenosti podjednakih hr-
vatskih i muslimanskih/bošnja~kih enklava: 316 ve}inski hr-
vatskih naselja unutar op}ina Mrkonji} Grad, Jajce, Skender
Vakuf (jug), Travnik, Donji Vakuf, Bugojno, Novi Travnik, Vi-
tez, Busova~a, Fojnica, Gornji Vakuf, Kiseljak, Kreševo, Ko-
509 njic, Had`i}i, Ilid`a, Visoko (jug), Zenica (jug). U njima je `i-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB vjelo 124.435 stanovnika, odnosno 99.459 – 79,93% Hrvata,
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
17.080 – 13,72% Muslimana/Bošnjaka, 3072 – 2,47% Srba i 4824
STR. 505-528 – 3,88% ostalih.
MRDULJA[, S.:
3. Bosanska Posavina – prostor isprepletenosti podjedna-
HRVATSKI ETNI^KI... kih hrvatskih i srpskih enklava: 121 ve}inski hrvatsko naselje
unutar op}ina Bosanski Brod, Od`ak, Bosanski Šamac, Ora-
šje, Br~ko, Derventa, Doboj (sjever), Modri~a, Grada~ac, Sre-
brenik (sjever). U njima je `ivjelo 132.448 stanovnika, odnos-
no 115.445 – 87,16% Hrvata, 1332 – 1,00% Muslimana/Bošnja-
ka, 11.616 – 8,77% Srba i 4055 – 3,06% ostalih.
4. Hrvatske enklave u muslimanskom/bošnja~kom okru`enju:
4.1. Duboka Bosna*:
a) Vareš: 70 ve}inski hrvatskih naselja unutar op}ina Ka-
kanj, Vareš, Olovo, Zavidovi}i (jug), Visoko (zapad). U naselji-
ma s hrvatskom ve}inom, koja su konstituirala ovu enklavu
`ivjelo je 31.356 stanovnika, odnosno 22.021 – 69,74% Hrvata,
4417 – 13,99% Muslimana/Bošnjaka, 1743 – 5,52% Srba i 3395
– 10,75% ostalih.
b) @ep~e: 43 ve}inski hrvatska naselja unutar op}ina @ep-
~e, Zavidovi}i (sjever), Maglaj, Tesli}. U naseljima s hrvat-
skom ve}inom, koja su konstituirala ovu enklavu, `ivjelo je
28.441 stanovnika, odnosno 24.347 – 85,60% Hrvata, 2120 –
7,45% Muslimana/Bošnjaka, 1440 – 5,06% Srba i 534 – 1,88%
ostalih.
c) Usora: 13 ve}inski hrvatskih naselja unutar op}ina Te-
šanj i Doboj (jug). U naseljima s hrvatskom ve}inom, koja su
konstituirala ovu enklavu, `ivjelo je 10.434 stanovnika, odno-
sno 9095 – 87,17% Hrvata, 544 – 5,21% Muslimana/Bošnjaka,
487 – 4,67% Srba i 308 – 2,95% ostalih.
d) Soli: 38 ve}inski hrvatskih naselja unutar op}ina Tuzla,
Srebrenik (jug), Lopare, @ivinice, Lukavac. U naseljima s hr-
vatskom ve}inom, koja su konstituirala ovu enklavu, `ivjelo
je 21.894 stanovnika, odnosno 14.399 – 65,77% Hrvata, 1481 –
10,28% Muslimana/Bošnjaka, 948 – 4,33% Srba i 5066 – 23,14%
ostalih.
4.2. Cazinska krajina:
a) Biha} – Zavalje*: 4 ve}inski hrvatska naselja unutar
op}ine Biha} u kojima je `ivjelo 714 stanovnika, odnosno 691
– 96,78% Hrvata, 1 – 0,14% Muslimana/Bošnjaka, 10 – 1,40%
Srba i 12 – 1,68% ostalih.
Osim navedenih, u dominantnom se muslimanskom/bo-
šnja~kom okru`enju nalazio tek manji broj hrvatskih – izrazi-
to minijaturnih – enklava i pojedina~nih naselja, i to unutar
op}ina: Zenica (sjever), Ilijaš/Vogoš}a i Visoko (istok).
5. Bosanska krajina – hrvatske enklave u srpskom okru`enju:
a) Banja Luka – Ivanjska*: 12 ve}inski hrvatskih naselja
unutar op}ina Banja Luka (sjever), Bosanska Gradiška (jug) i
510 Laktaši. U naseljima s hrvatskom ve}inom, koja su konstitu-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB irala ovu enklavu, `ivjelo je 16.341 stanovnika, odnosno 12.185
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
– 74,57% Hrvata, 58 – 0,35% Muslimana/Bošnjaka, 3088 –
STR. 505-528 18,90% Srba i 934 – 6,18% ostalih.
MRDULJA[, S.:
b) Kotor Varoš – Sokoline*: 13 ve}inski hrvatskih naselja
HRVATSKI ETNI^KI... unutar op}ina Kotor Varoš i Skender Vakuf (sjever). U naselji-
ma s hrvatskom ve}inom, koja su konstituirala ovu enklavu,
`ivjelo je 8450 stanovnika, odnosno 7328 – 86,72% Hrvata, 499
– 5,91% Muslimana/Bošnjaka, 537 – 6,36% Srba i 86 – 1,01% o-
stalih.
c) Prijedor – Briševo*: 12 ve}inski hrvatskih naselja unutar
op}ina Prijedor i Sanski Most (sjever). U naseljima s hrvat-
skom ve}inom, koja su konstituirala ovu enklavu, `ivjelo je
4207 stanovnika, odnosno 3631 – 86,31% Hrvata, 103 – 2,45%
Muslimana/Bošnjaka, 211 – 5,02% Srba i 262 – 6,22% ostalih.
d) Sanski Most – Sasina*: 4 ve}inski hrvatska naselja u-
nutar op}ina Sanski Most (istok) i Banja Luka (zapad). U na-
seljima s hrvatskom ve}inom, koja su konstituirala ovu en-
klavu, `ivjelo je 2584 stanovnika, odnosno 2057 – 79,61% Hr-
vata, 60 – 2,32% Muslimana/Bošnjaka, 377 – 14,59% Srba i 90
– 3,48% ostalih.
e) Bosanska Gradiška – Dolina*: 3 ve}inski hrvatska na-
selja unutar op}ine Bosanska Gradiška (istok) u kojima je `ivje-
lo 1178 stanovnika, odnosno 1074 – 91,17% Hrvata, 1 – 0,08%
Muslimana/Bošnjaka, 75 – 6,37% Srba, 28 – 2,38% ostalih.
f) Doboj – Dragalovci*: 2 ve}inski hrvatska naselja unu-
tar op}ine Doboj (zapad) i Prnjavor (istok) u kojima je `ivjelo
2265 stanovnika, odnosno 1644 – 72,58% Hrvata, 8 – 0,35%
Muslimana/Bošnjaka, 398 – 17,57% Srba i 215 – 9,50% ostalih.
Osim navedenih, u dominantnom se srpskom okru`enju
nalazio tek manji broj hrvatskih – izrazito minijaturnih – en-
klava i pojedina~nih naselja, i to unutar op}ina: Bosanska Gra-
diška (zapad), Banja Luka (jug), Prnjavor (sjever), Bosansko Gra-
hovo i Nevesinje.

PREDRATNE POLITI^KE PLATFORME I IZBIJANJE

SRPSKO – HRVATSKO – MUSLIMANSKOGA (BOŠNJA^KOG) RATA
Usprkos tome što se iz ustavne odrednice BiH bez posebnog
napora moglo izna}i rješenje za uspješnu regulaciju i statusa
bosanskohercegova~kih konstitutivnih naroda i njihova me-
|usobnog odnosa, postojala je nepremostiva zapreka njego-
vu stvaranju i primjeni. Naime, ni slu`bena politika ni opor-
ba nisu u promišljanju pozicija svojih naroda i njihova odno-
sa prema partnerskim zajednicama u ve}oj ili manjoj mjeri
polazile od Ustava BiH, odnosno od poštivanja tronarodne
suverenosti i jednakopravnosti.
Konkretno, srpska je politika, najprije zahtijevaju}i pre-
tvorbu SFRJ u dr`avu pod srpskim patronatom, a zatim ide-
511 jom o ''krnjoj Jugoslaviji'', do po~etka 1991. pretendirala na stje-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB canje kompletne BiH.6 Od toga vremena, suo~ena s mogu}-
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
nosti da za inkorporaciju BiH u reduciranu Jugoslaviju ne}e
STR. 505-528 mo}i posti}i nu`no srpsko-muslimansko/bošnja~ko suglasje,7
MRDULJA[, S.:
ona iznosi zahtjev za 64% bosanskohercegova~koga prostora
HRVATSKI ETNI^KI... (Markoti}, 1999.; Vudvord, 1997.). Iako }e pod me|unarod-
nim utjecajem, u samo predve~erje sukoba, iskazati sprem-
nost da reducira vlastite teritorijalne prohtjeve (prihva}anje
Cutillerova plana), srpska }e politika zapo~eti rat, s ciljem da
stekne kontrolu nad gotovo dvije tre}ine BiH i da na politi~-
ko-pravnoj razini legalizira postignuto.
Temeljni se cilj muslimanske/bošnja~ke politi~ke platfor-
me svodio na pokušaj redefiniranja BiH iz dr`ave triju suve-
renih i jednakopravnih naroda u dr`avu odre|enu suve-
renoš}u gra|ana pojedinaca (''gra|anska BiH'').8 Kako su Mu-
slimani/Bošnjaci prije rata ~inili, uklju~uju}i i one me|u njima
koji su se izjasnili Jugoslavenima, oko 46-47% ukupnoga
stanovništva BiH (Mrduljaš, 2002.), i to s uo~ljivom tendenci-
jom porasta postotnog udjela, taj je pokušaj u osnovi išao za
pretvorbom cjelokupne zemlje u muslimansku/bošnja~ku na-
cionalnu dr`avu. No takvo je što bilo neprihvatljivo, na nivou
Jugoslavije vojno i broj~ano nadmo}nijim Srbima i Hrvatima.
Svjesni te stvarnosti, Muslimani/Bošnjaci su u predratnom ra-
zdoblju, što se najbolje o~itovalo ljeti 1991., kalkulirali i s mo-
gu}nosti teritorijalizacije vlastite suverenosti na dijelu bosan-
skohercegova~koga teritorija9 i s opcijom ostanka u ''krnjoj
Jugoslaviji'' (Bosanski pogledi, 1991.; Nobilo, 2000.). Na kon-
cu, po~etkom jeseni 1991., uz direktnu hrvatsku i indirektnu
me|unarodnu podršku, Muslimani/Bošnjaci iznova ~vrsto sta-
ju uz koncepciju ''gra|anske BiH'' i s njom ulaze u ratne su-
kobe.
U prvotnoj fazi slu`bena se hrvatska politika zalagala za
cjelovitu i suverenu dr`avu BiH, koja bi umjesto na trona-
cionalnoj suverenosti i jednakopravnosti bila utemeljena na
gra|anskoj suverenosti. Isti je pristup podjednako bio odre-
|en ambicijom delegitimiranja srpske dr`avotvornosti na bo-
sanskohercegova~kom tlu i predod`bama o hrvatstvu musli-
mana. Jer BiH kao dr`ava svojih gra|ana, koji bi – da su spo-
menute predod`be bile to~ne – dvotre}inskom ve}inom bili
pripadnici hrvatskoga korpusa, lako bi se u cijelosti transfor-
mirala u hrvatsko dr`avno tkivo. Do prolje}a 1991. uvi|a se
kako su promišljanja o hrvatstvu muslimana neosnovana te
da je rije~ o osebujnoj naciji kojoj su interesi po mnogo~emu
opre~ni hrvatskima (Mrduljaš, 2002.). Ste~ena je spoznaja u-
tjecala na preformuliranje hrvatske politike te ona od po-
~etka 1991. mogu}nost razrješenja bosanskohercegova~ke
problematike nalazi u teritorijalizaciji suverenosti.10 No srp-
512 ska agresija na Hrvatsku i zahtjev za 64% BiH vode njezinu
DRU[. ISTRA@. ZAGREB povratku ''gra|anskoj'' koncepciji. Ovaj put iz posve drugih
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
razloga. Naime, uvidjevši da srpski maksimalisti~ki zahtjevi
STR. 505-528 onemogu}uju sporazumnu teritorijalizaciju, a boje}i se da pri-
MRDULJA[, S.:
dobivanjem Muslimana/Bošnjaka Srbi ne do|u u posjed cje-
HRVATSKI ETNI^KI... lokupne BiH, hrvatska politika pristaje uz platformu koja }e
istodobno dovesti do: anga`iranja Muslimana/Bošnjaka na
suzbijanju srpskog ekspanzionizma, odstranjivanja mogu}-
nosti da bosanskohercegova~ki Hrvati završe u ''krnjoj Ju-
goslaviji'',11 stjecanja višega stupnja sigurnosti, prije svega ju-
`noga dijela Hrvatske. Kako je djelovanje na koncepciji ''gra-
|anske BiH'' bilo tek kratkoro~ni takti~ki potez, gotovo para-
lelno s njim otpo~inje i rad na teritorijalnom samoorganizi-
ranju Hrvata.12 S tim u vezi do po~etka rata formulira se te-
meljna hrvatska bosanskohercegova~ka platforma. Ona se
svodi na podršku bosanskohercegova~koj integralnoj dr`av-
nosti u onolikoj mjeri kolika je potrebna da se oslabe srpske
dr`avotvorne pozicije u Hrvatskoj i BiH, ali i na poticanje te-
ritorijalizacije nacionalnih suverenosti. Cilj je (kon)federalno
ure|ena dr`ava, unutar koje bi hrvatska jedinica, gledano kroz
kontekst zahtjeva iznesenih u o`ujku 1992., trebala zauzimati
oko 31% zemlje, tj. mnogo više no što zauzimaju hrvatski et-
ni~ki prostori u BiH (vidjeti kartu br. 1).
Tijekom listopada 1991. hrvatsko-muslimanskim/bošnja~-
kim izglasavanjem neovisnosti BiH i uspostavom srpske sku-
pštine, prikazana idejno-nacionalna suprotstavljenost stje~e
uo~ljiv potencijal da preraste u oru`ani sukob.13 S jedne stra-
ne, vojno nadmo}ni Srbi prijete jednostranom i bezobzirnom
realizacijom vlastitih htijenja, dok s druge, koriste}i se ''majo-
rativnom superiornoš}u'', neformalna muslimansko/bošnja-
~ko-hrvatska koalicija djeluje na delegitimaciji srpskih, od-
nosno legitimaciji svojih, ciljeva. Izbijanje ratnog sukoba mo-
glo se izbje}i jedino promišljenim, gotovo terapeutskim, pris-
tupom me|unarodne zajednice. Ali njezino }e uklju~ivanje u
bosanskohercegova~ki slu~aj, krajem 1991. i po~etkom 1992.,
izazvati krajnje kontraproduktivne u~inke. Naime, na zahtjev
hrvatsko-muslimanske/bošnja~ke koalicije, upu}en 20. prosin-
ca 1991., da se prizna BiH, me|unarodna zajednica tra`i da se
referendumom, baš kao i u ostalim jugoslavenskim republi-
kama, gra|anska ve}ina izjasni o statusu zemlje. Dakle, umje-
sto da je u regulaciju dr`avno-pravnoga polo`aja BiH, ruko-
vode}i se njezinim Ustavom, krenula prethodnim priznava-
njem suverenoga statusa svakoga od naroda i njihove me|u-
sobne jednakopravnosti, me|unarodna je zajednica, daju}i
poticaj procesima nadglasavanja unutar iste zemlje, dodatno
naelektrizirala bosanskohercegova~ku zbilju. Ipak, suo~ivši se
s kompleksnosti i osobitosti BiH te eksplozivnosti stanja u
513 njoj, ona }e ubrzo u bitnome preformulirati svoj pristup. Prem-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB da nije mogla zaustaviti procese koji su vodili neovisnosti, me-
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
|unarodna zajednica prihva}a da se posredstvom teritorija-
STR. 505-528 lizacije, u interesu mira i na temelju mogu}nosti koje pru`a
MRDULJA[, S.:
bosanskohercegova~ki Ustav, kreira model koji bi unutar bu-
HRVATSKI ETNI^KI... du}e, samostalne BiH zadovoljavao srpske i, tada djelomi~no
''zamrznute'', hrvatske zahtjeve. Na toj je osnovi u velja~i/o-
`ujku 1992. ponu|en i Cutillerov plan s odgovaraju}im ze-
mljovidom. Srbi i Hrvati, unato~ tome što tra`e promjene na
predstavljenoj karti, u osnovi prihva}aju ponu|eni model. Me-
|utim, ohrabreni afirmativnim rezultatima referenduma (29.
velja~e – 1. o`ujka), svjesni skoroga priznanja BiH i uvjereni
da }e u novonastalim okolnostima dobiti više no što im se tre-
nuta~no nudi, Muslimani/Bošnjaci odbijaju plan i on propada
(Rat, 1999.). Po~etkom travnja uistinu i dolazi do me|unarod-
noga priznanja, nakon kojega, osjetivši da im se s politi~ko-
-pravnog aspekta radikalno suzuje manevarski prostor, Srbi kre-
}u u oru`anu realizaciju `eljenoga. Time završava faza mira i
mirnodopskih mogu}nosti za razrješenje me|unacionalnih od-
nosa i otpo~inje rat u BiH.
Do tog je trenutka srpska strana ve} teritorijalizirala svo-
ju suverenost, odnosno imala je pod kontrolom gotovo cje-
linu vlastitih etni~kih prostora. Aktiviranjem vojnog arsenala
ona je, osvajanjem dijela hrvatskih i muslimanskih/bošnja~-
kih krajeva, ve} postoje}em i u Republiku Srpsku BiH (RS)14
institucionaliziranom posjedu htjela osigurati teritorijalnu kom-
paktnost. Spomenuti je vid djelovanja ostvaren prakti~ki bez
otpora u kontekstu hrvatskih (i muslimanskih/bošnja~kih) en-
klava i naselja stacioniranih u dominantnom srpskom okru-
`ju, tj. prostora bez primjerenih obrambenih mogu}nosti. Ta-
ko su osvojeni Prijedor – Briševo, Sanski Most – Sasina, Banja
Luka – Ivanjska, Kotor Varoš – Sokoline itd. Nakon zauzima-
nja tih teritorija s njih je, kao i iz najve}ega dijela naselja sa
srpskom ve}inom, uslijedilo protjerivanje otprilike 60.000 Hrva-
ta. Dakle, ve} u samom trenutku otpo~injanja ratnoga sukoba
bosanskohercegova~ko je hrvatstvo, u pogledu svoga ljudskog
potencijala, gotovo desetkovano.
Na ostatku svojih prostora, za razliku od enklava i nase-
lja u srpskom okru`enju, Hrvati se i Muslimani/Bošnjaci u-
glavnom uspijevaju obrambeno organizirati te pokušaj uklju-
~ivanja izdvojenih srpskih krajeva u RS, odnosno napor da se
iz strateških razloga osvoje nesrpski prostori, nailazi na sna-
`an otpor. Usprkos njemu, gotovo svi teritoriji na kojima su
Srbi `ivjeli makar i kao izrazita manjina ili za koje se dr`alo da
su od strateške va`nosti bivaju osvojeni i uklju~eni u RS. Uz
oru`ani otpor, Hrvati su izgubili Kupres, Jajce – Skender
Vakuf (jug), Tesli} – Komušinu, velik dio svojih naselja u Isto~-
noj Hercegovini te, izuzev Orašja i dijela hrvatskih naselja
514 br~anske op}ine, Bosansku Posavinu.15 Ve} u svibnju i lipnju
DRU[. ISTRA@. ZAGREB 1992., zahvaljuju}i uspješno provedenom protunapadu, u Is-
GOD. 13 (2004), to~noj }e Hercegovini iznova ste}i najve}i dio hrvatskih kra-
BR. 3 (71),
STR. 505-528 jeva. Ostali izgubljeni prostori i dalje ostaju pod okupacijom.
MRDULJA[, S.:
S njih se pak, kao i iz susjednih mjesta u kojima su bili manji-
HRVATSKI ETNI^KI... na, pred srpskim osvaja~kim naletom iselilo oko 140.000 ljudi
ili 18% ukupnoga broja bosanskohercegova~kih Hrvata.

HRVATSKO – MUSLIMANSKI (BOŠNJA^KI) RAT

Interakcija izme|u pojava i procesa koji su se odvijali uspo-
redno sa srpskom agresijom ili koji su bili njezin indirektan
proizvod imat }e, uz ostalo, i presudan utjecaj na razvitak hr-
vatsko-muslimanskih/bošnja~kih odnosa te na hrvatske pozi-
cije u BiH. Naime, na osnovi inicijalnoga, za ideju ''gra|anske
BiH'' afirmativnoga pristupa me|unarodne zajednice, musli-
manska/bošnja~ka je strana, posebice nakon priznanja BiH i
njezina u~lanjivanja u UN, ra~unala da }e se isti odnos i nas-
taviti. O~ekivala je da }e inozemni faktor, davanjem podrške
''gra|anskoj'' opciji, olakšati uspostavu njezine prevlasti nad
obranjenim prostorima, tj. nad Hrvatima, te da }e priznati pun
legitimitet pokušajima – a vjerojatno se i vojno uklju~iti u njih
– koji bi vodili uspostavi muslimanske/bošnja~ke kontrole nad
etni~ki srpskim i od Srba okupiranim teritorijima. Ali unato~
tome što je pitanje priznanja regulirala po na~elu gra|anske
ve}ine, me|unarodna je zajednica na~elo teritorijalizacije su-
verenosti i (kon)federalizacije inkorporirala ne samo u svoj pr-
vi ponu|eni plan nego u samu sr` svoga pristupa BiH (''Svi
planovi me|unarodne zajednice, a bilo ih je pet, bili su pla-
novi o podjeli Bosne…'', Tomac, 1999., 348). Štoviše, nakon ot-
po~injanja sukoba dodatni je element njezina odnosa pred-
stavljalo inzistiranje na trenuta~nom miru i apsolviranju otvo-
renih pitanja pregovorima (Owen, 1998.). Ovakav je stav bio
porazan za muslimansku/bošnja~ku viziju BiH. Osim toga što
je isklju~ivao me|unarodnu politi~ko-pravnu i fizi~ku potpo-
ru mogu}nosti stjecanja sveukupne prostornosti RS, on je, dje-
luju}i afirmativno na ambicije da se uspostavi hrvatska na-
cionalna tvorevina, isklju~ivao i mogu}nost širenja musliman-
ske/bošnja~ke dominacije unutar cjeline obranjenoga dijela BiH.
Budu}i da je htijenje da se oblikuje teritorijalna jedinica, uz
stanovit oblik integralne bosanskohercegova~ke dr`avnosti,
predstavljalo autenti~an hrvatski cilj, moglo se o~ekivati da
na temelju inozemnog ohrabrenja Hrvati intenziviraju svoje
djelovanje da se to i ostvari te da sa svoje strane blokiraju na-
mjere usmjerene prema pretvorbi BiH u muslimansku/boš-
nja~ku nacionalnu dr`avu (o karakteru re~enog aktiviteta vidi:
San~evi}, 1998.; Ivanovi}, 2000.). Takvu je djelatnost znatno
515 olakšavala jedna indirektna posljedica srpske agresije. Naime,
DRU[. ISTRA@. ZAGREB naoru`avanje sa svrhom pru`anja otpora Srbima vodilo je na-
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
stanku hrvatske i muslimanske/bošnja~ke vojne formacije, tj.
STR. 505-528 Hrvatskog vije}a obrane (HVO) i Armije BiH. One su bile smje-
MRDULJA[, S.:
štene uglavnom na obranjenim etni~kim prostorima vlastitih
HRVATSKI ETNI^KI... naroda. Kako su u praksi i Hrvati i Muslimani/Bošnjaci samo-
stalno zapovijedali svojim oru`anim snagama, to su one, kao
najsna`nije poluge mo}i na prostorima svoje stacioniranosti,
dovele do njihove fakti~ne transformacije u prostore pod po-
jedina~nom nacionalnom vlaš}u. Došlo je do svojevrsne spon-
tane teritorijalizacije hrvatske i muslimanske/bošnja~ke suve-
renosti. Unutar obranjenoga dijela, tj. od prostora koji je zau-
zimao nekih 35% BiH, Hrvati su dr`ali oko 45%, a Muslima-
ni/Bošnjaci 55% teritorija. Ta zbilja nije zadovoljavala ni jedan
od kolektiviteta. Hrvati su imali kontrolu nad vlastitim et-
ni~kim prostorima, ali su muslimanski/bošnja~ki etni~ki teri-
toriji, koji su stajali na putu uklju~ivanja tih prostora u jednu
cjelinu, a koje su Hrvati prilikom uspostave svojih zajednica
proglasili svojima, bili pod vlaš}u Muslimana/Bošnjaka. Ne
pokazuju}i sposobnost poštivanja odrednica Ustava BiH o tro-
narodnoj suverenosti i jednakopravnosti, a u nedostatku me-
|unarodnoga plana koji bi precizirao što komu pripada, Hr-
vati pretendiraju na uspostavljanje svoje vlasti i na navede-
nim muslimanskim/bošnja~kim prostorima (Ribi~i~, 2000.). Na-
suprot tome, u skladu sa svojim ciljem preuzimanja komplet-
ne BiH, Muslimani/Bošnjaci nisu mogli prihvatiti ne samo pro-
tezanje hrvatske vlasti nad dijelom muslimanskih/bošnja~kih
krajeva nego nikakvu hrvatsku teritorijalizaciju, tj. ni onu na
hrvatskim etni~kim prostorima.16 Nastaje vrlo naelektrizira-
no, opasno stanje, koje se od srpnja 1992. o~ituje i u prvima,
još uvijek lokalnim oru`anim sukobima.17 U toj se situaciji od
me|unarodnog arbitra s pravom moglo o~ekivati da kreira i
ponudi – ako treba i nametne – odgovaraju}e rješenje te na taj
na~in pridonese uravnote`enju hrvatsko-muslimanskih/boš-
nja~kih odnosa. No me|unarodna }e zajednica po~etkom 1993.
nu|enjem novoga – Vance-Owenova – plana upravo pripo-
mo}i izbijanju hrvatsko-muslimanskog/bošnja~kog oru`anog
sukoba. On je Hrvatima dodjeljivao neproporcionalno mno-
go prostora, tj. 27% BiH, i time de facto potvr|ivao samovoljno
kreirane, neustavne i megalomanske hrvatske prohtjeve. Su-
o~eni s planom koji maksimalno zadovoljava njihova htije-
nja, Hrvati ga odmah nakon predstavljanja i prihva}aju. O-
sim toga, upuštaju se u njegovu jednostranu primjenu, koja
se o~itovala zahtjevom da se Armija BiH operativno podredi
– na prostoru još uvijek potencijalnih hrvatskih provincija –
HVO-u, odnosno da se HVO, unutar mogu}ih muslimanskih/
bošnja~kih provincija, podredi Armiji BiH (Rat, 1999.; Praljak
516 i Halilovi}, 1999.).
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Vance-Owenov plan, kao me|unarodna konkretizacija i-
GOD. 13 (2004), deje o ure|enju BiH kao zajednice nacionalno-prostornih
BR. 3 (71),
STR. 505-528 cjelina, predstavljao je ostvarenje najcrnjih muslimanskih/bo-
šnja~kih slutnji. Iako im je nudio relativno zadovoljavaju}i
MRDULJA[, S.:
HRVATSKI ETNI^KI... dio BiH, tj. 32% njezine površine ili gotovo isto onoliko koliko
su posjedovali po svojoj etni~koj rasprostranjenosti, pola su
teritorija trebali dobiti od srpske strane. Od obranjenih 35%
zemlje, odnosno od prostora koje su Muslimani/Bošnjaci ili
ve} dr`ali ili koje su, time što su bili pod HVO-om, mislili uz
manji napor dovesti pod svoju kontrolu, ostalo bi im tek oko
46% ili nekih 16% BiH. Takvo im je što bilo dodatno neprih-
vatljivo i zbog op}enite vojne i zbog demografske – srpskom
agresijom izazvane – nadmo}i na velikom dijelu prostora koji
su trebali pripasti Hrvatima. Jer s teritorija koje su Srbi zauzeli
i etni~ki o~istili najve}i se dio Hrvata preselio u Hrvatsku i u
tre}e zemlje. Za razliku od njih, dominantan se dio protjera-
nih Muslimana/Bošnjaka naselio na obranjenim prostorima
BiH te je, osobito srednjobosanski segment predlaganih hrvat-
skih provincija u trenutku donošenja Vance-Owenova plana,
imao uo~ljivu muslimansku/bošnja~ku ve}inu. S druge stra-
ne, hrvatske etni~ke teritorije koje su Hrvati pristali integrirati
u potencijalno muslimanske/bošnja~ke provincije, Muslima-
ni/Bošnjaci su ionako dr`ali prostorima koje i bez formalne
hrvatske dozvole lako mogu dovesti pod svoju vlast. Ta im se
vrsta dobitka i nije ~inila nekom zadovoljštinom za gubitke
koji bi nastali potpisivanjem plana. Sve u svemu, u svojem
prvotnom obliku spomenuti model ne da nije mogao na mus-
limanskoj/bošnja~koj strani nai}i na odobravanje nego je kod
nje izazvao pravi pravcati šok. I tada, dok još nema nikakvih
naznaka da }e Srbi pristati na Vance-Owenov plan i Muslima-
nima/Bošnjacima predati velik dio teritorija, nastupa spome-
nuti hrvatski zahtjev o ''operativnom podre|ivanju''. Svjesni
da ih u osloncu na politi~ki pristup me|unarodne zajednice
vojno slabija strana pokušava dovesti pred gotov ~in i u prak-
si neutralizirati njihove autenti~ne nacionalne ciljeve, Musli-
mani/Bošnjaci odgovaraju opse`nim utvr|ivanjem svojih po-
zicija na prostorima ''hrvatskih provincija'', odnosno ''sije~anj-
skom'' agresijom na pojedine polo`aje HVO-a (Gornji Vakuf,
Busova~a, Kiseljak).18 Još u po~etnoj fazi oru`anoga sukoba
Hrvati shva}aju u kolikoj su mjeri vojno slabiji te, ubla`ava-
ju}i svoje teritorijalne ambicije, pokušavaju izna}i rješenje
svoga statusa mirovnim pregovorima s Muslimanima/Bošnja-
cima.19 Njima }e se, 3. o`ujka 1993., uspostaviti dogovor, po
kojem hrvatske i muslimanske/bošnja~ke provincije imaju biti
tretirane – umjesto nacionalnim cjelinama pojedinih naroda –
prostornim jedinicama obaju kolektiviteta (Kronologija, 1998.).
Rije~ je bila o neformalnom sporazumu20 kojim su, u interesu
stabilnosti trenuta~nih pozicija dvaju naroda, do daljnjega (dje-
517 lomi~no) suspendirana djelovanja na ostvarenju njihovih i-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB zvornih `elja. Zadovoljni ostvarenom mogu}noš}u za politi-
GOD. 13 (2004), ~ku, pravnu, vojnu infiltraciju na prostore koji su, po izvor-
BR. 3 (71),
STR. 505-528 nom obliku Vance-Owenova plana, smatrani/do`ivljavani kao
hrvatski, Muslimani/Bošnjaci ga u o`ujku i prihva}aju.21 No
MRDULJA[, S.:
HRVATSKI ETNI^KI... po~etkom svibnja Srbi ga definitivno odbijaju. Koncem istoga
mjeseca, suo~ena s neprihva}anjem plana, a nespremna na
njegovo oru`ano nametanje, me|unarodna zajednica o~ituje
namjeru da rješenje izna|e daljnjim izla`enjem ususret srp-
skoj strani. Konkretno, pristaje na zahtjev za kompaktnom i
prostranijom RS te konfederativno ure|enom BiH (Owen, 1998.).
Samim tim Vance-Owenov model postaje bespredmetnim, a
~injenica da su Hrvati i Muslimani/Bošnjaci pristali na njega –
obezvrije|ena. Ne `ele}i se pomiriti s nastankom stanja u ko-
jem bi im u još radikalnijem obliku nego po~etkom 1993. bilo
onemogu}eno širenje prema vojno inferiornijim Hrvatima,
Muslimani/Bošnjaci po~etkom lipnja kre}u u kona~an i
temeljit obra~un s njima (Rat, 1999.). Osim što su namjeravali
trajno neutralizirati hrvatsku vojnu formaciju i prostore pod
njezinom kontrolom smjestiti pod svoju vlast, Muslimani/Bo-
šnjaci su agresijom htjeli do}i i do izlaza na more (Neum). On
bi osigurao onu vrstu veze sa svijetom koja bi omogu}ila do-
tok sredstava potrebnih za dugotrajan sukob sa RS i stjecanje
kompletne BiH. Postaje o~iglednim da su rješenja koja je me-
|unarodna zajednica ponudila u svrhu apsolviranja srpske
problematike dovela do eskalacije, po tadašnje globalne od-
nose delikatnije muslimanske/bošnja~ke problematike. Nai-
me, Srbi u na~elu prihva}aju sljede}a dva prezentirana mo-
dela, tj. Owen-Stoltenbergov i Akcioni plan EU. Hrvati ta-
ko|er izlaze ususret me|unarodnoj zajednici. Oni nakon pro-
pasti Vance-Owenova plana i ''lipanjskog udara'' Armije BiH
prihva}aju i ponu|eno konfederalno ure|enje BiH i prosti-
ranje hrvatske jedinice na manje prostora od onoga što ga
zauzima njihov etnicitet.22 Nasuprot tome, na temelju isprav-
ne procjene tadašnje konstelacije me|unarodnih snaga, svoga
statusa na me|unarodnoj sceni i unutarnjih bosanskoherce-
gova~kih odnosa snaga, Muslimani/Bošnjaci bezbolno odbijaju
ponu|ene planove i nastavljaju svoja vojna djelovanja.
Novonastalo }e stanje me|unarodna zajednica pokušati
okon~ati stvaranjem modela koji bi sa~uvao srpski, ali i pro-
izveo muslimanski/bošnja~ki, pristanak na mirovni paket. Ka-
ko se dodatno zadovoljenje muslimanskih/bošnja~kih ambici-
ja nije moglo ostvariti na srpskoj strani, a kako hrvatska stra-
na nije imala ni potencijala da vlastito nezadovoljstvo pretvo-
ri u me|unarodni problem ni sposobnost da pru`i odgovara-
ju}i otpor muslimanskoj/bošnja~koj agresiji, to se budu}e rje-
šenje trebalo temeljiti na kakvom-takvom udovoljavanju srp-
skima i muslimanskim/bošnja~kim zahtjevima, ali i na destruk-
ciji hrvatskih zahtjeva (Mrduljaš, 2002.). S tim u vezi, pod
518 me|unarodnim pritiskom i pod prijetnjom potpunog uruša-
DRU[. ISTRA@. ZAGREB vanja vlastitih pozicija pred udarima muslimanskih/bošnja-
GOD. 13 (2004), ~kih oru`anih snaga, Hrvati su prisiljeni prihvatiti vlastito u-
BR. 3 (71),
STR. 505-528 klju~ivanje u – Vašingtonskim sporazumima iz o`ujka 1994.
oformljenu – hrvatsko-muslimansku/bošnja~ku Federaciju BiH
MRDULJA[, S.:
HRVATSKI ETNI^KI... (FBiH). Unato~ tome što je i po njezinu Ustavu hrvatskom na-
rodu priznat suveren status (Ustav, 1994), on se u osnovi ost-
varuje tek mogu}noš}u blokade (u Domu naroda FBiH) onih
muslimanskih/bošnja~kih zahtjeva (neometano kreiranih u Za-
stupni~kom domu FBiH zahvaljuju}i trostrukoj musliman-
skoj/bošnja~koj broj~anoj nadmo}i) koji bi se kosili s hrvat-
skim interesima. Me|utim, iako prilikom uspostavljanja FBiH
nije obranila pravo na teritorijalnu jedinicu, hrvatska je stra-
na, uspjevši sa~uvati HVO i upravu nad njim, zadr`ala nefor-
malnu, u novim okolnostima umnogome ograni~enu, samo-
upravu na prostorima pod kontrolom vlastite vojne formacije.
Tijekom muslimanskog/bošnja~kog udara Hrvati su pre-
trpjeli radikalne prostorne i prostorno-demografske gubitke.
Stupanj otpornosti HVO-a prema Armiji BiH u najve}oj je
mjeri bio odre|en zemljopisnim smještajem pojedinih hrvat-
skih krajeva. Tako zbog svoje fizi~ke ''odsje~enosti'' od musli-
manskih/bošnja~kih teritorija Orašje i nije moglo biti izlo`eno
napadima Armije BiH. Jedan dio hrvatskih enklava i naselja u
dominantno muslimanskom/bošnja~kom okru`ju, bez spo-
sobnosti otpora hrvatskih jedinica, Muslimani/Bošnjaci bez
ve}ih problema stavljaju pod svoju kontrolu. Na tim je pros-
torima, do svoga potpunog inkorporiranja u Armiju BiH kra-
jem 1993., HVO figurirao kao svojevrsna vazalna formacija
sebi nadre|ene vlasti (San~evi}, 1998.; Praljak i Halilovi},
1999.; Omeragi}, 2000.). Sve u svemu, odmah nakon izbijanja
sukoba na spomenut su na~in izgubljene soljanska, usorska i
biha}ka/zavaljska enklava te hrvatska naselja jugoisto~noga
dijela Posavine. Time su Hrvati tih krajeva, njih oko 40 – 45
tisu}a, de facto postali nacionalnom manjinom unutar musli-
manskog/bošnja~kog dijela BiH.
Me|utim, Srbi su obranili završko-humski i srednjobo-
sanski teritorij, pa `epa~ka i vareška enklava bivaju izlo`ene
ofanzivnim djelovanjima Armije BiH. Vojna inferiornost, ne-
pripremljenost na muslimansku/bošnja~ku agresiju ili zemljo-
pisna nemogu}nost obrane (dolina Vrbasa, sjeverna Hercego-
vina, ju`ni dio vareške enklave) dovest }e do pada niza hr-
vatskih teritorija. Još u o`ujku i travnju, dakle u vrijeme pri-
vidne normalizacije hrvatsko-muslimanskih/bošnja~kih odno-
sa, Hrvati gube svoje krajeve unutar konji~ke (obranjeno je
tek nekoliko sela uz granicu sa RS) i zeni~ke op}ine.
Nakon otpo~injanja sveobuhvatnoga muslimanskog/bo-
šnja~kog udara, u lipnju "padaju" hrvatski prostori travni~ke
(osim nekoliko naselja prema Novom Travniku i Vitezu) i ka-
519 kanjske, a u srpnju bugojanske te djelomi~no gornjovakufske
DRU[. ISTRA@. ZAGREB (Uskoplje) i fojni~ke op}ine. Na koncu, u listopadu/studenom
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
Hrvati gube i gotovo cijelu varešku enklavu (osim nekoliko
STR. 505-528 mjesta ''naslonjenih'' na RS) (Ratni zlo~ini, 1997.). Prilikom gu-
MRDULJA[, S.:
bitka svakoga od spomenutih prostora uslijedio je egzodus hr-
HRVATSKI ETNI^KI... vatskog stanovništva. Sveukupno je oko 120.000 ljudi ili oko
16% bosanskohercegova~kih Hrvata krenulo u zbjeg pred musli-
manskom/bošnja~kom oru`anom silom ili ih je ta sila protjerala.
Brzo i u~inkovito izveden, po~etni udar Armije BiH do-
veo je do toga da su se – osim `epa~ke enklave, koja je ve} po
samim etni~ko-prostornim odnosima sa tri strane okru`ena
muslimanskim/bošnja~kim te s jedne srpskim teritorijima – i
kiselja~ko-kreševski hrvatski prostori našli u istoj situaciji.
Viteška se pak enklava našla u potpunom okru`enju Armije
BiH. Zapravo, osim etni~ki hrvatskih završko-humskih pros-
tora, koji su se na temelju odgovaraju}ih obrambenih pret-
postavki uspijevali i uspjeli gotovo u cijelosti obraniti, ostatak
je bosanskohercegova~koga hrvatstva tijekom muslimanske/
bošnja~ke agresije ili podlo`en ili doveden u gotovo bezizgle-
dan polo`aj.

KRAJ RATA
Nakon što je uspjela privoljeti Srbe da Republika Srpska, eta-
blirana na 49% bosanskohercegova~koga teritorija, ostane u
(kon)federalnoj BiH te nakon što je neutralizacijom Hrvata i
uspostavom FBiH relativno zadovoljila Muslimane/Bošnjake,
me|unarodna zajednica u srpnju 1994. nudi model koji bi tre-
bao povezati dva entiteta u zajedni~ki dr`avni okvir te ze-
mljovid entitetskoga razgrani~enja. Ali ovaj put Srbi odbijaju
ponu|eno (Tomac, 1994.). Me|unarodna zajednica pokre}e
opse`an i dugotrajan proces njihova uvjeravanja i ''pritiska-
nja'', no on završava neuspješno. Štoviše, u lipnju 1995. Srbi
pokre}u napad s namjerom da steknu takve geopoliti~ke po-
zicije koje bi mirovno rješenje, ako i bude postignuto, svelo na
krhku zapreku prolongiranoj realizaciji temeljnih srpskih ci-
ljeva. Ovaj }e put osvajanja, osim protjerivanjem, biti popra-
}ena i masovnim pokoljima lokalnoga, muslimanskog/boš-
nja~kog `ivlja.23
No u me|uvremenu promijenili su se regionalni odnosi
i odnosi snaga u BiH. Još krajem 1994., na temelju sporazuma
RH i FBiH, zdru`enim je djelovanjem HV-a i HVO-a oslo-
bo|eno Kupreško polje. Po~etkom svibnja HV osloba|a oku-
~anski pojas u Zapadnoj Slavoniji (operacija ''Bljesak''), a po-
~etkom kolovoza i sve okupirane prostore sjeverne Dalma-
cije, Like, Korduna i Banije (operacija ''Oluja'').
Nakon zra~nih udara NATO-a na RS (30. kolovoza. – 13.
rujna), izazvanih srpskim vojnim djelovanjem i po~injenim
pokoljima, HV, HVO i Armija BiH polovicom rujna udaraju
520 na RS i svode je do 12. listopada na nekih 47% prostora BiH.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Nakon što je okvirno postignuta raspodjela 49-51%, u skladu
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
s kontinuiranim stavom o nedopustivosti sloma srpskih pozi-
STR. 505-528 cija, me|unarodna zajednica prekida proces daljnjeg uruša-
MRDULJA[, S.:
vanja RS (Bilt, 1999.). Razrješenje bosanskohercegova~ke pro-
HRVATSKI ETNI^KI... blematike prenosi se na diplomatsku razinu te se pregovo-
rima u Daytonu, zasnovanima na modificiranom modelu iz
prethodne godine i zemljovidu proisteklom iz recentnih rat-
nih zbivanja, 22. studenog 1995. kona~no dolazi do mirovnog
rješenja.
Udar HV-a i HVO-a na RS doveo je pod hrvatsku kon-
trolu u najve}oj mjeri srpske etni~ke prostore jugozapadne
Bosne, ali i hrvatske krajeve grahovske, mrkonji}gradske, ja-
ja~ke, skendervakufske i, prije spomenute, kupreške op}ine.
Pregovori }e u Daytonu dovesti do manjih promjena na ''rat-
nom'' zemljovidu. Hrvatska je strana prepustila Srbima dio
osvojenih, u najve}oj mjeri srpskih, etni~kih prostora u zamje-
nu za teritorije koje su Srbi predali Muslimanima/Bošnjacima
(okolica Sarajeva i Mostara, koridor do Gora`da, prometnica
Tuzla – Sarajevo) te za manji dio Bosanske Posavine u okolici
Od`aka koji su Hrvati preuzeli izravno. Finaliziranjem tih
preraspodjela kona~no je utvr|eno sadašnje razgrani~enje iz-
me|u RS i FBiH. Pri tome prva zauzima oko 48%, a druga
52% BiH.24 Oko 60% teritorija FBiH ili 33% BiH pod kon-
trolom je Armije BiH, a 40% FBiH ili 19% BiH pod HVO-om
(vidjeti kartu br. 2).
Ü KARTA 2

521
 UNUTRAŠNJA RASPODJELA PROSTORA BIH - DAYTON 1995.
Tanke crte – granice op}ina (1991.); pune crte – granice izme|u pros-
tora pod kontrolom Vojske RS, HVO-a i Armije BiH; obojeno – hr-
vatski etni~ki prostori; bijelo – srpski i muslimanski/bošnja~ki etni~ki
prostori; tamnosivo – obranjeni hrvatski etni~ki prostori; svijetlosivo
– hrvatski etni~ki prostori pod kontrolom Vojske RS ili Armije BiH –
kartu izradio Saša Mrduljaš (etni~ki raspored ozna~en prema poda-
cima iz: Stanovništvo BiH, 1995.)

ZAKLJU^AK
Premda je dovršetkom rata ozemlje pod kontrolom HVO-a
(oko 9715 km2) obuhva}alo gotovo podjednako teritorija ko-
liko su Hrvati nastanjivali u BiH (oko 9918 km2), ono je, osim
6378 km2 hrvatskih (65,65% od prostora pod HVO-om), u-
klju~ivalo i 2794 km2 srpskih (28,76%) te 543 km2 musliman-
skih/bošnja~kih (5,59%) etni~kih prostora. S druge strane, u-
nutar teritorija koji je obuhvatila RS nalazilo se 1619 km2, a
unutar ozemlja pod kontrolom Armije BiH 1921 km2 hr-
vatskoga etni~kog prostora (vidjeti kartu br. 2). Unato~ tome
što je na tlu ''pod HVO-om'' `ivjelo podjednako stanovnika
koliko i na hrvatskim etni~kim teritorijima, na njemu su broj-
~ani/postotni nacionalni suodnosi, gledano u kontekstu po-
pisa stanovništva iz 1991., bili podosta druga~iji. Okvirno gle-
dano, od ukupno 600.000 stanovnika bilo je oko 400.000 Hrva-
ta, ali i 100.000 Srba i 100.000 Muslimana/Bošnjaka. Tijekom
ratnih zbivanja hrvatska je strana uspjela obraniti nekih 64,31%
od cjeline svojih prostora. Budu}i da Hrvati dio svojih iz-
gubljenih teritorija, zbog njihova smještaja, zapravo i nisu mo-
gli sa~uvati (prostori u okolici Banje Luke, Kotor Varoša, Bu-
gojna, Konjica itd.), djelotvornost hrvatske obrane mogla bi se
iskazati u znatno višem postotku. Ako se pak uzme u obzir da
su hrvatski teritorijalni gubici gotovo u cijelosti kompenzirani
pojedinim srpskim i muslimanskim/bošnja~kim etni~kim pro-
storima, tad bi hrvatska strana, baš kao i druge dvije, iz rata u
BiH izišla sa stopostotnom ''teritorijalnom u~inkovitoš}u''.
Doduše, dio krajeva koje je izgubila, osobito u Bosanskoj Po-
savini, gospodarski je daleko isplativiji od ''kompenzacijskih
prostora'', no ni izbliza nema, promatrano kroz hrvatsku geo-
politi~ku prizmu, njihovo strateško zna~enje (Drvar, Graho-
vo, Glamo~, Stolac u zale|u su izrazito ranjivoga ju`nog di-
jela Hrvatske). Me|utim, to što su Hrvati uspješno proveli o-
branu Orašja te viteške, kreševske i `epa~ke enklave dopušta
pretpostavku da su i dio vlastitih izgubljenih teritorija, koji su
se nalazili u sli~nom polo`aju poput spomenutih krajeva (npr.
brodsko-derventska, vareška, travni~ka enklava, Tesli} – Komu-
šina, hrvatska naselja na potezu Gornji Vakuf – Busova~a i Gor-
nji Vakuf – Fojnica itd.), uz bolju obrambenu organizaciju ili
522
DRU[. ISTRA@. ZAGREB politi~ku procjenu – mogli obraniti. Nesumnjivo da bi u tom
GOD. 13 (2004),
BR. 3 (71),
slu~aju – uz ~injenicu da bi od progona bilo pošte|eno dodat-
STR. 505-528 nih 70.000 – 100.000 ljudi – i njihove politi~ko-pravne pozicije
MRDULJA[, S.:
bile mnogo povoljnije.
HRVATSKI ETNI^KI... A upravo su one te zbog kojih se rezultati na polju regu-
lacije statusa bosanskohercegova~kih Hrvata još uvijek mogu
ocijeniti tek djelomi~nima. Naime, u FBiH, jedino mjerodav-
noj za pitanje hrvatskoga statusa, postoje poluge (suveren sta-
tus, veto, prostori pod kontrolom HVO-a) kojima bi hrvatska
strana mogla ostvariti viši stupanj samozaštite, ali i one (mo-
gu}nost manipulacije izbornim sustavom, izborom hrvatskih
predstavnika u politi~ka tijela FBiH, Ustavnim sudom FBiH) ko-
je bi u interesu muslimanske/bošnja~ke ekspanzije mogle po-
slu`iti potpunom uništenju njezinih pozicija. Dakle, sud o
pozitivnom ili negativnom karakteru dostignu}a što ih je hr-
vatska politika ostvarila na polju regulacije politi~ko-pravno-
ga statusa bosanskohercegova~kih Hrvata od 1990. do 1995.
ovisit }e o tome kako }e se – tijekom rata strukturirani u pos-
toje}i politi~ko-pravni okvir – hrvatsko-muslimanski/bošnja-
~ki odnosi u kona~nici razriješiti.

BILJEŠKE
1 U Skupštini BiH (Vije}e op}ina i Vije}e gra|ana), nakon prvih de-
mokratskih izbora odr`anih u studenom 1990., SDA je imao 35,85%,
SDS 30,00%, HDZ 18,35%, SKBiH – SDP 5,83%, Savez reformskih
snaga Jugoslavije za BiH 5,00% i ostale stranke skupno 5,00% man-
data (Herceg i Tomi}, 1998.).
2 O nemogu}nosti postojanja suverenosti naroda bez postojanja dr-
`ave "pravni teoreti~ar svjetskoga glasa" akademik Slobodan Jova-
novi} ka`e: "Ali, s pravnog gledišta, kod naroda nema jedinstva vo-
lje. Narod, to je skup pojedinaca, od kojih svaki ima svoju volju. O
zajedni~koj narodnoj volji moglo bi se govoriti samo onda, kad bi
narod bio pravna li~nost. Me|utim, pravnu li~nost ima dr`ava, a ne
narod. Tj. samo ujedinjen dr`avnom vlaš}u, narod dobija ono jedin-
stvo volje koje se tra`i od pravne li~nosti. Bez dr`avne vlasti, narod
je neorganizirana masa, nesposobna za jedinstvo volje u pravnom
smislu" (Jovanovi}, 1990., 135).
3 Do svih prostornih prora~una iznesenih u ~lanku autor je došao na
temelju kombinacije s podacima dobivenim iz: Stanovništvo BiH, 1995.
Valja imati na umu da oni imaju tek okvirnu vrijednost.
4Do svih demografskih prora~una iznesenih u ~lanku autor je došao
na temelju kombinacije s podacima dobivenim iz: Stanovništvo BiH,
1995. Njihovi rezultati nemaju egzaktno nego okvirno zna~enje sa-
mo u onim slu~ajevima gdje se zasnivaju na našim prostornim pro-
ra~unima.
5 Neki od prilo`enih naziva za pojedine etni~ke cjeline pojavljuju se
samo u ovom radu. Naime, kako te cjeline nisu imale odgovaraju}a
imena, a kako smo ih ovdje morali imenovati, bili smo prinu|eni
''proizvesti'' njihovo nazivlje. U nastavku teksta te etni~ke jedinice
523 obilje`ene su zvjezdicom.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB 6O tadašnjoj srpskoj politici vidi: Pavlovi}, 1998.; Vudvord, 1997.; Iva-
GOD. 13 (2004), novi}, 2000.
BR. 3 (71),
STR. 505-528 7O odnosu muslimanskoga/bošnja~koga nacionalnog korpusa pre-
ma ostanku u ''krnjoj Jugoslaviji'' vidi: Izetbegovi}, 1995.; Filandra,
MRDULJA[, S.: 1998.
HRVATSKI ETNI^KI...
8 Navedenu konstataciju usporedi s podacima iz: Filandra, 1998.;
Ivanovi}, 2000.
9Va`no je naglasiti na daleko ve}em prostoru od onoga koji su zauzi-
mali po svojoj etni~koj rasprostranjenosti (30-31% BiH).
10O tome, uz ostalo, svjedo~i i to što se na susretima dr. Franje Tu|-
mana i Slobodana Miloševi}a u Kara|or|evu (25. o`ujka 1991.) i Ti-
kvešu (15. travnja 1991.) razgovaralo, posve je sigurno, i o etni~kom
razgrani~enju unutar BiH. Iako razgovori o toj temi dopuštaju kon-
stataciju o preusmjerenju hrvatske politike na teritorijalizaciju su-
verenosti, ~emu potvrdu daje i tematski sadr`aj splitskoga sastanka
Tu|mana, Miloševi}a i Izetbegovi}a (12. lipnja 1991.), krajnje je bes-
predmetno na ~injenici otvaranja ''bosanskohercegova~ke tematike''
izme|u dvojice predsjednika konstruirati kako je tada izme|u njih
uspostavljen sveobuhvatni politi~ki dogovor u kojemu je klju~ za
shva}anje svih budu}ih zbivanja (o ambijentu u kojem je došlo do raz-
govora u Kara|or|evu i Tikvešu te o njihovu sadr`aju vidi: Šarini},
1999., 2000.).
11 O stavu prakti~ki cjeline hrvatskoga naroda u BiH o (ne)ostanku u
''krnjoj Jugoslaviji'' vidi: An~i}, 1999.
12 U studenom 1991. osnivaju se Hrvatska zajednica (HZ) Bosanska

Posavina i HZ Herceg-Bosna, u sije~nju 1992. HZ Usora i HZ Srednja

Bosna itd.
13 Neformalna hrvatsko-muslimanska/bošnja~ka koalicija 14. listopa-

da donosi Deklaraciju o BiH kao ''suverenoj i nedjeljivoj dr`avi rav-

nopravnih naroda''. Deset dana nakon toga uspostavljena je Skup-
ština srpskog naroda u BiH.
14Republika Srpska Bosna i Hercegovina utemeljena je 9. sije~nja 1992.,
a 12. kolovoza iste godine preimenovana je u Republiku Srpsku (RS).
15O obrani i padu hrvatskih prostora Bosanske Posavine, tj. kraja ~iji
je gubitak predstavljao najte`i pojedina~ni prostorno-demografski
udar za hrvatsku stranu, vidi: Luka~, 1997.
16 Ustavni sud BiH, prethodno preuzet od muslimanske/bošnja~ke
strane i potpuno instrumentaliziran da bi se ostvarili njezini ciljevi,
donosi 15. rujna 1992. odluku po kojoj je HZ Herceg-Bosna neustav-
na tvorevina.
17Prvi politi~ki motivirani oru`ani sukobi, izazvani muslimanskim/
bošnja~kim pokušajem da podredi sarajevski HVO (Stup), zapo~inju
krajem srpnja 1992. godine (Kronologija, 1998.).
18U na~elnom je smislu rije~ o istim razlozima koji su doveli i do ot-
po~injanja srpske agresije na Hrvate i Muslimane/Bošnjake u o`uj-
ku/travnju 1992.
19Ve} 27. sije~nja, dakle nakon prvih udara Armije BiH na HVO, vod-
stvo bosanskohercegova~kih Hrvata tra`i pomo} Republike Hrvat-
524 ske u zaustavljanju muslimanske/bošnja~ke agresije (Kronologija, 1998.).
DRU[. ISTRA@. ZAGREB 20 Naknadno }e na idejnoj platformi navedenoga sporazuma biti
GOD. 13 (2004), realizirani i formalni dogovori o ''autenti~noj'' operacionalizaciji Van-
BR. 3 (71),
STR. 505-528
ce-Owenovog plana, i to 20. i 25. travnja te 18. svibnja iste godine
(Kronologija, 1998.; Boras, 2002.).
MRDULJA[, S.: 21 Ipak, re~eno sporazumijevanje ne}e omesti niz lokalnih udara Ar-
HRVATSKI ETNI^KI...
mije BiH na HVO izvedenih tijekom o`ujka, travnja, svibnja (Ratni
zlo~ini, 1997.).
22Hrvatima su i Owen-Stoltenbergov i Akcioni plan EU nudili 17,5%
BiH.
23 Rije~ je o likvidaciji 7500 ljudi izvršenoj nakon što je Vojska RS zau-

zela Srebrenicu 11. srpnja 1995.

24 Podjela je slu`beno prezentirana kao 49-51% u korist FBiH. Me|u-

tim, po našim prora~unima, po dijelu drugih radova (vidi npr. ''1996 Day-
tonski sporazum – vojna situacija 1996'' – http://pubwww.st.carnet.hr/
kruh-sv-ante/dayton.htm), po indicijama koje daje Richard Holbrooke
(Holbrooke, 1998.), za autora je mnogo vjerojatnija raspodjela u pos-
totcima koju je iznio u tekstu.

LITERATURA
An~i}, M. (1999.), Tko je pogriješio u Bosni, Osijek-Zagreb-Split, Pan liber.
Amandmani LIX – LXXX na Ustav Socijalisti~ke Republike Bosne i Herce-
govine (1990.), Sarajevo, Novinsko-izdava~ka organizacija Slu`beni list
SRBiH.
Bilt, K. (1999.), Zadatak mir, Beograd, Radio B92.
Boras, F. (2002.), Kako je umirala Socijalisti~ka Republika Bosna i Hercego-
vina, Mostar, nakladnik Slobodan Praljak.
Bosanski pogledi (tjednik), Sarajevo, 29. kolovoza 1991., br. 26.
Daytonski sporazum – vojna situacija 1996., podatak, podrijetlom iz
francuskih izvora po kojem FBiH zauzima 52%, a RS 48% prostora
BiH, preko: http://pubwww.st.carnet.hr/kruh-sv-ante/dayton.htm
Filandra, Š. (1998.), Bošnja~ka politika u XX. stolje}u, Sarajevo, Sejtarija.
Globus (tjednik), intervju Darka Hudelista s Hrvojem Šarini}em, prvi
dio – "Franjo Tu|man mi je pokazao papiri} kojim ga je Miloševi}
navukao na podjelu BiH", drugi dio – ''Tu|man je u Hrvatskoj pre-
veslao Miloševi}a: Na Bosni su se oba pokliznula'', Zagreb, 13./20.
listopada 2000., br. 514, 515.
Grupa autora (1999.), Rat u Hrvatskoj i BiH 1991. – 1995., Zagreb-Sa-
rajevo, Jasenski i Turk : Dani.
Grupa autora (1997.), Ratni zlo~ini muslimanskih vojnih postrojbi nad
Hrvatima Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Centar za prikupljanje doku-
mentacije.
Grupa autora (1998.), Kronologija rata u Hrvatskoj i BiH 1989. – 1998.,
Zagreb, Hrvatski informativni centar.
Herceg, N. i Tomi}, Z. (1998.), Izbori u BiH, Mostar, Sveu~ilište u Mo-
staru – Centar za studije novinarstva.
Holbrooke, R. (1998.), Završiti rat, Sarajevo, TKP Šahinpaši}.
525
DRU[. ISTRA@. ZAGREB Ivanovi}, V. (2000.), Raspad Jugoslavije i stvaranje BiH 1990. – 1995., dok-
GOD. 13 (2004), torska disertacija – Fakultet politi~kih znanosti, Zagreb.
BR. 3 (71),
STR. 505-528 Izetbegovi}, A. (1995.), Odabrani govori, pisma, izjave, intervjui, Zagreb,
Prvo muslimansko dioni~ko društvo.
MRDULJA[, S.:
HRVATSKI ETNI^KI... Jovanovi}, S. (1990.), Dr`ava, knjiga 1., Beograd, BIGZ.
Luka~, D. (1997.), Ratni zlo~ini u Bosanskoj Posavini, Zagreb, Centar za
prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o Domovinskom ratu
– Zagreb / Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" podru`nica Bo-
sanski Šamac, preko: http://www.hic.hr/books/lukac/index.htm#kazalo
Markoti}, A. F. (1999.), Bosna ostaje bez svjedoka, Mostar, Matica hrvat-
ska – Mostar.
Mrduljaš, S. (2001.), ''Do stvarne jednakosti razgrani~enjem'', Fokus
(tjednik), Zagreb, 06. prosinca 2001., str. 22.
Mrduljaš, S. (2002.), Me|unacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini i poli-
tika me|unarodne zajednice, magistarski rad – Fakultet politi~kih zna-
nosti, Zagreb.
Nobilo, M. (2000.), Hrvatski feniks/Diplomatski procesi iza zatvorenih vra-
ta 1990. – 1997., Zagreb, Globus.
Omeragi}, S. (2000.), Dogovoreni rat, Sarajevo, Proton.
Owen, D. (1998.), Balkanska Odiseja, Zagreb, Hrvatska sveu~ilišna na-
klada : Hrvatski institut za povijest.
Pavlovi}, D. (1998.), Srpska nacionalna politika od 1986. do 1991. godine,
Beograd, Institut za evropske studije, preko: http://www.komunikacija.
org.yu/komunikacija/casopisi/sociologija/XL_3/Cl02/document#_ftn
ref19
Radio Slobodna Europa, razgovor Slobodana Praljka i Sefera
Halilovi}a na temu: ''Tko je odgovoran za hrvatsko-bošnja~ki rat u
BiH!?'', moderator Omer Karabeg, 28. velja~e 1999. 13:41 h, preko:
http://www.danas.org/programi/most/1999/02/19990228074114.asp
(prvi dio) i http://www.danas.org/programi/most/1999/02/19990228
074536.asp (drugi dio)
Ribi~i~, C. (2000.), Geneza jedne zablude – Ustavnopravna analiza formi-
ranja i djelovanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Zagreb-Sarajevo-Id-
rija, Jasenski i Turk : Sejtarija : Zalo`ba Bogataj.
San~evi}, Z. (1998.), Pogled u Bosnu, Zagreb, Naprijed.
Stanovništvo BiH: narodnosni sastav po naseljima – 1991. (1995.), Zagreb,
Republika Hrvatska – Dr`avni zavod za statistiku.
Šarini}, H. (1999.), Svi moji tajni pregovori sa Slobodanom Miloševi}em,
Zagreb, Globus.
Tomac, Z. (1994.), Tko je ubio Bosnu, Zagreb, Birotisak.
Tomac, Z. (1999.), Zlo~in bez kazne, Trst-Zagreb, Matrix Croatica: Zdravko
Tomac.
Ustav Federacije BiH – objavljen u hrvatskom dnevnom listu Vjesnik
21. o`ujka 1994.
Ustavi i ustavni zakoni (1974.), Zagreb, Informator.
526 Vudvord, S. (1997.), Balkanska tragedija, Beograd, Filip Višnji}.
DRU[. ISTRA@. ZAGREB
GOD. 13 (2004), Croatian Ethnic Areas in Bosnia
BR. 3 (71),
STR. 505-528 and Herzegovina and the Regulation
MRDULJA[, S.: of Political and Legal Status of Bosnian-
HRVATSKI ETNI^KI...
-Herzegovinian Croats 1990-1995
Saša MRDULJAŠ
Institute of Social Sciences Ivo Pilar – Centre Split, Split

The fall of the communist system and democratisation of society

for Bosnian-Herzegovinian constitutive peoples, the Croats, Serbs
and Muslim/Bosniacs meant in the first place an opportunity for
a more adequate regulation of their political-legal status. Without
that the mentioned phenomena and processes could have
resulted in a much broader collective degradation than the
previous one. For each of the peoples could have experienced
the replacement of the dictatorship of one ideological group,
which at least formally presented itself as a protector of ethno-
-particular interests, with the position of inferiority to (any of) the
other Bosnian-Herzegovinian communities. The above situation
produced a supply of a number of very different models directed
at resolving the issues of internal order and regulation of inter-
-ethnic relations in Bosnia and Herzegovina. Regardless of social
environments within which they appear and the active positions
of their creators, their main characteristic is in the fact that they
stem from the political-interest or ideological basis or from one of
almost mechanical translation of patterns established in other
environments. The assessment given in the article of the qualities
of achieved political-legal positions of the Croatian people in
Bosnia and Herzegovina is based on its connection with the
possibilities for the regulation of the Croatian as well as other
constitutive peoples provided by the Constitution of Bosnia and
Herzegovina and based on the description of historically-
determined realities. The ultimate conclusion is that post-war i.e.
the current position of the Croatian people in Bosnia and
Herzegovina presents but a partial realisation of its constitutive
rights/possibilities.

Kroatische Siedlungsgebiete in Bosnien

und Herzegowina und die Regelung
des politisch-rechtlichen Status der
bosnisch-herzegowinischen Kroaten
Saša MRDULJAŠ
Ivo-Pilar-Institut für Gesellschaftswissenschaften, Split

Der Zusammenbruch des kommunistischen Systems und die

Demokratisierung der Gesellschaft boten den konstitutiven
Völkern Bosnien und Herzegowinas – Kroaten, Serben und
527 Muslimen/Bosniaken – in erster Linie die Gelegenheit, ihren
DRU[. ISTRA@. ZAGREB politisch-rechtlichen Status in einer angemesseneren Weise
GOD. 13 (2004), zu regeln. Wäre es dazu nicht gekommen, hätten die
BR. 3 (71),
STR. 505-528 angedeuteten politischen Prozesse und Wandel eine weitaus
größere, kollektive Degradierung zur Folge gehabt, als es
MRDULJA[, S.: heute der Fall ist. Denn jedem der drei Völker hätte es
HRVATSKI ETNI^KI...
passieren können, dass die Diktatur einer ideologisch
durchdrungenen Gesellschaftsgruppe, die zumindest formal
auch als Schutzherr ethnisch-partikulärer Interessen auftrat,
abgelöst wird durch den Zustand der Subordination
gegenüber den anderen in Bosnien und Herzegowina
lebenden Volksgemeinschaften (oder gegenüber einer von
ihnen). Die Umbruchsituation brachte eine ganze Palette
völlig unterschiedlicher Modelle hervor, die zum Ziel hatten,
die Problematik der inneren Ordnung sowie die
zwischennationalen Verhältnisse in Bosnien und Herzegowina
zu regeln. Unabhängig davon, in welchem gesellschaftlichen
Milieu diese Modelle entstanden und welche Funktionen ihre
Schöpfer einnahmen, liegt ihr wesentliches Merkmal darin,
dass sie auf Grundlagen aufbauen, die nach bestimmten
politischen Interessen oder ideologischen Grundsätzen
geformt oder aber geradezu mechanisch Mustern
nachgebildet sind, die sich in anderen Ländern durchgesetzt
haben. Seine Beurteilung der politisch-rechtlichen Position,
die die in Bosnien und Herzegowina lebenden Kroaten erzielt
haben, gründet der Autor auf den Möglichkeiten, die die
Verfassung des Landes den drei Völkern bot, sowie auf der
Beschreibung geschichtlich-determinierender Realitäten. Der
Verfasser kommt zum Schluss, dass die aktuelle, nach dem
Ende des Kriegsgeschehens entstandene Lage der bosnisch-
herzegowinischen Kroaten nur eine partielle Verwirklichung
der diesem Teilvolk Bosnien und Herzegowinas
verfassungsrechtlich zustehenden Rechte/Möglichkeiten
darstellt.

528