KLADARI N / SLOM ETVRTE I PETE OFENZIVE

URO

KLADARI

SLOM ETVRTE I PETE

OKUPATORSKO -KV ISLINKE
OFENZIVE

DRUGO, PR05IREN0
I PRERAENO IZDANJE

ZAC

KULTURA - ZAGREB
1956.

ISPRAVI:
str. 15

5. red odozdo:
mjesto 1944. treba da bude 1942.

str. 57 2. red odozdo:

mjesto komandanta treba biti komandanata
str. 72 u biljeci u prvom i drugom redu mjesto: dva brdsku topu
75 mlm treba da stoji: dia diviziona brdskih topova 75 mfm
str. 74 u biljeci pod brojem 68 mjesto: (bez jednog bataljona, treba:
(bez jednog bataljona)
str. 89 posljednji red u biljeci
mjesto Krupama treba biti Kmjaka
str. 124 u biljeci pod brojem 114 u 11 i 12 redu odozgo mjesto: Glav
ni tab NOV i POJ treba: Glavni tab NOV i POH
str.

169 8. red odozgo:

mjesto 9. januara treba biti 9. februara

str.

170 3. red odozgo:

mjesto 9. januar treba biti 9. februar

str.

208 1. red odozdo

mjesto 24 treba biti 12

str. 215 u naslovu:

mjesto: Operacija W/eiss
zive treba biti: Operacija
ka ofenziva

II etvrte okupatorsko-kvislinke ofen

IVeiss II. etvrta okupatorsko-kvislin

str. 244 u biljeci pod brojem 200, u prvom redu, mjesto 703 treba
biti 704
str. 265 posljednji red mjesto Nevesinjskom boju treba: Nevesinjskom Polju
str.

335 6. red u biljeci:

mjesto alp.(inske) treba biti brd.(ske)

str. 495 (u sadraju)

mjesto naslova I I I . dio: Bitke na Neretvi treba biti I I I . dio: Bitka
na Neretvi

PREDGOVOR

IV.
cjelinu,

i
jer

V.

okupatorsko-kvislinku

operacije

bojevi,

koji

ofenzivu

su

se

obraivao

izvodili

sam

okviru

kao

ovih

jedinstvenu

ofenziva, ine

jednu jedinstvenu strategijsko-operativnu cjelinu, pa prema tome sainjavaju

i jednu
o f e n z i v u . I okupatori tretiraju period IV. i V. ofenzive kao
jedan
ske

jedinstveni
i

slobodnog

lanac

ofenzivnih

teritorija,

operacija

nazivajui

ih

protiv

jednim

Narodnooslobodilake

nazivom

Zimske

voj

ofenzivne

operacije u Jugoslaviji, odnosno Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori.

Istina, izmeu IV. i V. ofenzive postoji mali vremenski razmak, neto vie
od

mjesec

odreda
i

bojeva

laj

dana,

preuzela

mali

na

kad

je

glavnina

operativnu

drugi

vremenski

teren

Narodnooslobodilake

inicijativu

prisilila

interval

ne

svoje

ruke,

vojske

prenijela

okupatorsko-kvislinke

remeti

vremensko

trupe

jedinstvo

partizanskih

teite
na

operacija

obranu;

operacija

kroz

ali
IV.

i V. ofenzivu.
Naziv IV. i V. ofenziva ostavio sam zbog toga, to se on ve udomaio i u
literaturi

Narodnooslobodilakom

ratu

narodu,

nije pogrean za ovu veliku estmjesenu pobjedniku

lakc vojske i partizanskih odreda u prvoj polovini godine 1943.
U
sluio
ske,

obradi ovog znaajnog

sam se gotovo iskljuivo

kvislinkih

formacija

perioda
arhivom

arhivom

zato,
bitku

to

kao

naziv

Narodnooslobodi-

Narodnooslobodilakog pokreta i rata

njemake i talijanske okupacione voj

Narodnooslobodilake

vojske

partizanskih

odreda, kojom raspolae Vojno-historijski institut JNA. Zbog nedovoljne arhiv

ske dokumentacije, naroito za V. ofenzivu jer je arhiva Glavne operativne
grupe Vrhovnog taba za ovaj period vrlo skromna, samo mali dio se sauvao

prikupljao

sam

podatke

od

uesnika-rukovodilaca,

koji

su

komandirali

raz

nim jedinicama za vrijeme IV. i V. ofenzive.

italac
sasvim

naii

rasvijetljeni

knjizi

na

koji

su

ostali

neka

mjesta,

sporni.

Iz

odnosno

raspoloivih

dogaaje,

koji

dokumenata

nisu
nisam

mogao potpuno rekonstruirati te dogaaje i dati o njima svoje miljenje.

Na

IV.

V.

ofenzivi

na

njenoj

daljnjoj

potpunoj

historijskoj

rekon

strukciji i ocjeni morat e se jo mnogo raditi, u prvom redu morat e ra

diti njeni uesnici, naroito preivjeli komandanti i politiki komesari kor
pusa, divizija, brigada i partizanskih odreda, jer je naa pismena, arhivska
dokumentacija prvenstveno o operativnim i taktikim koncepcijama Vrhov
nog taba, korpusa i divizija iz ovog velikog i vanog vremena nae historije
vrlo mala.

P R E D G O V O R
U

pripremanju

ravanje

kako

ovog

dokumenata

izdanja
na

I I .

knjige

osnovu

I Z D A N J U

ponovo

kojih

sam

sam

izvrio

izvrio

opseno

provje

rekonstrukcije

doga

aja IV. i V. okupatorsko-kvislinke ofenzive, tako i mojih ocjena tih dogaaja,

datih u prvom izdanju knjige. U arhivu Vojno-historijskog instituta Jugoslaven
ske

narodne

dilakom
nisam

armije,

ratu,

mogao

naroito,

naao
koristiti

sam

niz

prilikom

neto
novih
pisanja

kod

drugova

uesnika

dokumenata,
knjige,

jer

koje
ili

iz

ih

Narodnooslobo-

objektivnih

tada

nije

razloga

bilo

(jedau

dio dokumenata njemake okupatorske vojske donesen je ove godine iz Zapadne

Njemake) ili nisam znao za njih.
Zahvaljujui
promjene,

kako

tim
u

novim

dokumentima,

dokumentaciji

nainu

izvrio

sam

izlaganja,

tako

ovom
i

izdanju
nekim

neke

nejasno

ili pogreno datim ocjenama.

. Kladarin

PRVI DIO
NARODNOOSLOBODILAKI POKRET
UOI IV. OKUPATORSKO-KVBLINKE OFENZIVE

I. POGLAVLJE

STANJE ANTIFAISTIKOG RATA

UOI ETVRTE OFENZIVE

Drugi svjetski rat bjesnio je ve nekoliko godina svom esti

nom na tri kontinenta u Evropi, Africi i Aziji. Do godine 1942.
za njemaku faistiku armiju rat u Evropi znaio je samo uspjeh,
slavu i pobjednike lovorike. Ona je okupirala gotovo cijelu Evropu
a da nije naila nigdje osim u Sovjetskom Savezu na orga
niziran i snaan otpor. Rat faistike Njemake s nizom evropskih
drava dobiven je uglavnom politiko-petokolonakom akcijom,
presijom i iznenadnom drskom oruanom akcijom, jer su se armije
napadnutih drava lomile vie pod teretom svoje moralno-politike
i vojne trulei, nego pod operativnim udarima njemakih armija.
Njemaka je armija dobivala rat s iznenaujuom brzinom. I tako
je ilo sve do napada na Sovjetski Savez.
I u prvoj godini rata sa SSSR-om Nijemci su imali velike uspje
he, brzo su prodirali u dubinu sovjetske drave, nanosei teke
udarce Sovjetskoj armiji. inilo se, da e se obistiniti proroanstva
faistikih voa o tome, kako je nemogu otpor njemakoj ratnoj
maini i kako su teorija i praksa munjevitog rata, specijalitet
njemake armije, dominantna teorija i praksa Drugog svjetskog
rata. Ali se njemaka proroanstva i njemake vojne teorije nisu
ispunile. Teorija munjevitog rata nala je dobru primjenu samo
tamo, gdje nije bilo organiziranog otpora, gdje nije bilo politike
i vojne organizacije narodnih masa za borbu protiv faizma i
agresije, za nacionalnu samostalnost.
U godini 1942. otpor Saveznika znatno je porastao. To vai u
prvom redu za Sovjetsku armiju. Poslije prvih poraza na frontu
antihitlerovski se blok drava te godine brzo oporavlja i njegov
otpor protiv faistikih armija postepeno se stabilizira, da bi u

drugoj polovini godine poeo s prvim velikim ofenzivnim operaci

jama, koje su zadale i prve masovne udarce vojnim snagama sila
Osovine.
Faistike planove o brzom zavretku Drugog svjetskog rata, o
meusobnoj podjeli svijeta i njegovu organiziranju pod rukovod
stvom sila Osovine brzo je razvejala stvarnost rata u godini 1942.
i pokazala, da o brzoj pobjedi nema ni govora. Teorija munjevitog
rata (Blitzkriega) posve je zatajila. Praksa je pokazala, da takav
rat nije duga vijeka u dananjem svijetu. Naprotiv, pokazalo se,
da se Drugi svjetski rat pretvara u jedan dugi i teki sukob naroda,
sukob, koji od svake zaraene strane zahtijeva maksimalnu mobi
lizaciju svih materijalnih i moralnih snaga, da bi se izvojevala
pobjeda.
FaSistiki je osvajaki rat poslije snanog otpora Sovjetske
armije sve vie mobilizirao narode i drave protiv sila Osovine i
sve se monije uvrivala antihitlerovska koalicija na elu sa
SSSR-om, Velikom Britanijom i Sjedinjenim Amerikim Dravama.
Za vrijeme zimske kampanje godine 1941.1942. na Istonom
frontu njemaka je armija doivjela prve snanije udarce. Ofen
zivna mo njemake armije, na frontu dugakom 2.000 kilometara,
poela je splanjavati. Strategijska inicijativa poela se gasiti.
Ljeti godine 1942. Nijemci su poduzimali ofenzivu samo na jednom
dijelu strategijskog fronta t. zv. julsku ofenzivu prema Staljingradu i Kavkazu.1 Meutim, ni ta ofenziva nije donijela rezultate,
koje je od nje oekivala faistika Njemaka.
Ofenziva oruanih snaga Velike Britanije u sjevernoj i istonoj
Africi do polovine godine 1942. slomila je otpor talijanske koloni
jalne vojske i razbila cijeli talijanski kolonijalni sistem u Africi.
Italija je izgubila sve svoje kolonijalne posjede u Abesiniji, Soma
liji i Eritreji, a u Libiji ju je morao spasavati njen saveznik
faistika Njemaka.
Da bi izvukla iz krize talijansku armiju u sjevernoj Africi i
zadrala faistike vojne pozicije na afrikom kontinentu, njemaka
Vrhovna komanda alje u Afriku svoj ekspedicioni korpus pod
'komandom generala Rommela, specijalno opremljen za rat u
Africi. Meutim, prvi uspjesi tog korpusa u sjevernoj Africi nisu
bili duga vijeka i nisu bili takva karaktera, da bi mogli znatnije
popraviti opu situaciju u korist sila Osovine.
Poslije nekoliko pomorskih bitaka u Sredozemnom moru Ve
lika je Britanija izvojevala znaajnu pobjedu nad talijanskom
1) Nijemci su je slubeno nazivali operacija Blau

12

flotom i ujesen 1942. godine osigurala svoju premo u Sredozemlju.

Veze Italije i Njemake s afrikim frontom bile su presjeene, a
Rommelov je korpus ostao bez pojaanja i materijalnog snabdi
jevanja. Trenutani uspjesi njemake flote na Atlantskom oceanu
nisu mogli u veoj mjeri popraviti situaciju u korist Njemake.
Organizirani jedinstveni udarci Saveznika nastupili su tek uje
sen i zimi godine 1942.1943. Jedna, za drugom, na sva tri konti
nenta, saveznike armije prelaze u ofenzivu i postiu prve velike
pobjede, koje su definitivno zaustavile napredovanje armija sila
Osovine na svim vanijim frontovima.
Amerika je armija stabilizirala svoju obranu na Pacifiku i
poslije znaajne pobjede nad japanskom mornaricom kod Midwaya
(Midveja) primorala Japance da brane okupirani teritorij i da ga
osiguravaju od invazije amerikih oruanih snaga.
24. oktobra godine 1942. engleska je 8.- armija izvrila prodor
njemako-talijanskog fronta kod El-Alameina i time zapoela veliku
bitku za unitenje njemako-talijanskih snaga u Tripolisu. Poslije
proboja fronta u Egiptu, 8. novembra, iskrcale su se znatne ame
rike oruahe snage u francuskoj sjevernoj Africi. Petainove trupe
u Aliru nisu pruile nikakav otpor, ve su odmah kapitulirale.
Razvijajui ofenzivu iz dvaju suprotnih pravaca, na istoku iz
Egipta i na zapadu iz Alira, anglo-amerike armije potisnule su
njemako-talijanske snage u Tunis, gdje su u maju godine 1943.
bile potpuno razbijene i unitene. Afriki je kontinent bio oien
od njemako-talijanskih trupa, a rat u Africi zavren.
Ovom znaajnom pobjedom u Africi Saveznici su uoi napada
na Italiju, na talijansko-njemake baze na Balkanu i u Francuskoj,
dobili nove mone baze za svoje armije, u prvom redu za svoju
flotu i avijaciju.
Paralelno s ofenzivom u Africi zapoela je i velika ofenziva
saveznike avijacije na Evropu: bombardirani su industrijski i
vojni objekti u Njemakoj i Italiji.
Poetkom godine 1943. jedinice engleske ratne mornarice
pojavile su se na vratima Italije, bombardirajui niz luka i utvre
nja na talijanskoj obali i na Dodekaneskom otoju pred Grkom.
Zbog poraza u Africi i zbog bojazni od invazije anglo-amerikih jedinica u junu Francusku, Nijemci su okupirali Petainovu
Francusku. Izdajnike Petainove jedinice su mirno i u redu predale
oruje svojim gospodarima. Jedino se ratna flota, koja je bazirala
u Toulonu, sama potopila, da ne bi pala Nijemcima u ruke.
Njemaka julska ofenziva prema Staljingradu i Kavkazu, koja
je zabiljeila samo prve uspjehe, u proboju sovjetskog junog
13

fronta, u augustu se ve zaustavila pred Staljingradom. 19. novem

bra Sovjetska armija prelazi u protiv ofenzivu i ve 24. novembra
bila je opkoljena 6. njemaka armija, koja je poslije dvomjesene
borbe potpuno razbijena i unitena.
Tako je izgledao razvoj ratnih operacija saveznikih armija u
drugoj polovini godine 1942. i prvih mjeseci godine 1943. Te su
operacije potpuno zamaglile perspektive meunarodnog politikog
i vojnog poloaja faistike Njemake, Italije i njihovih saveznika.
Poslije prvih veih vojnih udara Saveznika poljuljali su se i meu
sobni odnosi izmeu Italije i Njemake. Italija je ve traila kanale
i pogodne mogunosti da izae iz rata, jer je on za nju bio ve
potpuno izgubljen.
Meutim, iako je meunarodni vojni i politiki poloaj Nje
make i Italije bio uzdrman i bez ikakve perspektive, iako se
uvrstilo jedinstvo i vojna snaga Saveznika u borbi protiv faistike
Njemake i Italije, i usprkos tome to su faistike armije pretr
pjele prve velike poraze, razvoj oruanog oslobodilakog pokreta
potlaenih naroda u okupiranim zemljama Evrope nije iao ukorak
s razvojem opih dogaaja na frontovima Saveznika, a ni s raspo
loenjem potlaenih masa prema faistikoj okupaciji i ratu.
Evropske su zemlje ivjele po tri i etiri godine u tami okupa
cije. Zavravala se i druga godina divovskog sukoba na Istonom
frontu, ali okupirane evropske zemlje nisu nale dovoljno snage
i smjelosti da zaponu rat protiv okupatora. Komunistike partije
u zemljama Evrope, koje su pred licem historije i radnike klase
bile najpozvanije i najodgovornije da povedu porobljene narode u
oruani oslobodilaki rat protiv okupatora, ostale su idejno-politiki zbunjene i nemone pred historijskim dogaajima i svojim
zadacima.
Koncem godine 1942. i u nastupajuoj godini 1943. uvjeti za
razvoj oruanog oslobodilakog pokreta u okupiranim zemljama
bili su vrlo povoljni, jer je hitlerovska armija bila rastrgana na
sve strane i doivljavala poraz za porazom, dok je talijanska fai
stika armija bila u velikoj mjeri demoralizirana. Osim u Jugosla
viji, a donekle i u Grkoj i Albaniji, vre i masovnije oruane
borbe u Evropi nije bilo. Otpor i borba protiv okupatora sveli su
se na potpuno sitne akcije sabotae i pasivnu rezistenciju.
Komunistiki pokret, koji je pred Drugi svjetski rat razvijao
izvanredno veliku politiku aktivnost protiv faizma, bio je sovjetsko-njemakim paktom godine 1939. potpuno dezorijentiran i
podvrgnut sovjetskoj vanjskoj politici. Lutajui u ocjeni karaktera
14

Drugog svjetskog rata i u odnosu prema faizmu, usvojivi opor

tunistike ocjene toga rata, koje su dali SKP(b) i Staljin, revolu
cionarni je radniki pokret u najsudbonosnijem momentu ovje
anstva u drami Drugog svjetskog rata potpuno zatajio,
izgubio se i nasukao na neprincipijelnoj politici sovjetske vlade,
, igrajui iskljuivo ulogu propagandista sovjetske vanjske politike
i njenih kombinacija.
Sva revolucionarna politika akcija sastojala se u frazerskom
i maglovitom pozivanju potlaenih naroda u nacionalno-oslobodilaki rat, i to, razumije se, s vrlo problematinim marksistikim
analizama strategije i taktike proletarijata u tom ratu.
Za oportunizam komunistikih partija u organizaciji borbe
potlaenih naroda karakteristino je, da su one kopirale sve stare
sheme i shvaanja o oruanom ustanku i nacionalnom ratu, i apso
lutno usvojile besprincipijelne direktive o nacionalnoj suradnji i
jedinstvu svih politikih partija, bez obzira na njihovu politiku
praksu i ciljeve. Problemi nacionalno-oslobodilakog rata, novi
drutveni odnosi u Cvijetu, koji su izazvani i uvjetovani faistikom
agresijom, i koji su istakli nacionalno pitanje u svjetskim razmje
rima, gledani su i analizirani starim mjerilima i starom teorijom.
Oportunizam rukovodstva komunistikih partija u Evropi stopio se <
s hegemonistikom politikom sovjetske staljinske vlade, i na liniji
takve politike razraivani su novi problemi drutvenog razvoja i
uloge proletarijata u njemu. Dakako, radniki se pokret pod takvim
rukovodstvom i s takvim gledanjem na karakter i razvoj Drugog
svjetskog rata, t. j. na karakter zbivanja i razvoja klasne borbe i
njenog ispoljavanja u tom ratu, neminovno morao srozati na poli
tiku frazu. ak i tamo, gdje su narodne mase bile politiki potpuno
sazrele i spremne za oruanu akciju, pa su ak prele u oruani
napad na okupatora, politika Kominteme i SKP(b) potpuno ih je
dezorijentirala i pokret je u odlunom momentu njegove borbe
kao to to bijae sluaj u Grkoj preputen sam sebi, momentanim
raspoloenjima masa i politici buroaskih partija. Neki pokuaji
Kominterne, kao onaj u februaru godine 1944., da se iskoristi i
prikae oslobodilaki rat naroda Jugoslavije kao orijentacija i pu
tokaz narodima Evrope u organiziranju partizanskog oslobodilakog
rata protiv okupatora, ostali su samo pokuaji, jer su se brzo razbili
o politike kombinacije sovjetske vlade.2 Umjesto da se istakne
2) Depea Kominterne CK KPJ od 13. 11. 1942. glasi:

Bilo bi poeljno da Vrhovni tab partizana u ime jugoslaven

skog naroda istupi s kratkim proglasom narodima okupiranih zemalja.
15

autoritet i politika Komunistike partije Jugoslavije, koja je jedina

nala klju revolucionarnog rjeenja Narodnooslobodilakog rata
protiv okupatora u uvjetima Drugog svjetskog rata i koja je jedina
razvila Narodnoosloboilaki rat po novim putovima i zakonima
razvoja klasne borbe, otpoinje potajna borba protiv rukovodstva
te partije, borba za diskreditiranje njene politike i njene metode
voenja oruanog rata protiv okupatora.
I sami Saveznici imali su razliite poglede na pitanje organi
zacije nacionalno-oslobodilakog rata protiv okupatora i na posli
jeratnu organizaciju svijeta, ili, bolje rei, svaka je strana u taboru
Saveznika traila od potlaenih naroda i njihovih politikih partija,
da organiziraju oslobodilaki rat protiv okupatora na liniji njihove
vanjske politike i njihovih vanjsko-politikih kombinacija za
poslijeratnu organizaciju svijeta. Budui da su se politiki interesi
Saveznika na tom planu sukobljavali, jer je svaki htio to vie
profitirati i proiriti svoj politiki utjecaj u svijetu poslije rata,
nala se borba za stvaranje jedinstvenog antifaistikog pokreta i
rata protiv okupatora pred jo jednim tekim politikim problemom,
koji je dezorijentirao velik dio masa.
Tako je okupirana Evropa doekala godinu 1943., jo uvijek
gledajui dva ratita na svome tlu: istono bojite i narodni parti
zanski rat u Jugoslaviji; gledala je staljingradsku bitku te IV. i V.
okupatorsku ofenzivu u Jugoglaviji, dvije zemlje i dvije vojske, koje
su se borile na ivot i smrt protiv osvajakih, faistikih njemakotalijanskih armija.
Narodnoosloboilaki pokret u Jugoslaviji udaljen na tisue
kilometara od glavnih frontova Saveznika vodio je rat sam i
svojim sredstvima, bez iije pomoi, nailazei na otvoreni otpor i
nerazumijevanje od strane samih Saveznika. On je trebao slomiti
nastupajuu okupatorsku i izdajniku ofenzivu pa da tek onda
dobije njihovo priznanje i naklonost.
naroito ehoslovake i Francuske. U tom bi proglasu Vrhovni tab,
ukazujui na to, kako se bori va narod za slobodu i nezavisnost, apelirao
na te narode, da ne proizvode ratnj materijal i ne daju sirovine krva
vom Hitleru, da na sve naine dezorganiziraju njegovu ratnu mainu,
da razvijaju partizanski pokret protiv okupatora i da svim silama izvojuju
puni poraz smrtnog neprijatelja svih naroda Evrope njemakog fai
stikog imperijalizma...
Na ovu depeu, CK KPJ j Vrhovni tab NOV i POJ dali su svoj
pozitivan odgovor i sastavili taj proglas, ali on nije bio objavljen.

16

II. POGLAVLJE

OPI PREGLED RAZVOJA

NARODNOOSLOBODILAKOG RATA
PRED ETVRTU OFENZIVU

Dolazak Vrhovnog taba Narodnooslobodilakih partizanskih

odreda Jugoslavije s pet proleterskih narodnooslobodilakih brigada
na prostor centralne i zapadne Bosne odigrao je veliku politiku
i vojnu ulogu u razvoju Narodnooslobodilakog pokreta u Bosni,
Hrvatskoj i Sloveniji. Neposredan utjecaj druga Tita, posebno na
razvoj pokreta u Bosni i Hrvatskoj, zatim permanentna borbena
aktivnost proleterskih, bosanskih i hrvatskih brigada, od julskih
dana 1942. pa do kraja godine, izazvala je u cijelom prostoru Bosne
i Hrvatske dalekosene politike i vojne promjene, koje su ile u
prilog Narodnooslobodilakom pokretu. Na terenu zapadne i cen
tralne Bosne i Dalmacije znatno su se promijenili vojni odnosi
snaga u prilog Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda,
to je bilo od prvorazrednog znaenja za stabilizaciju i brz razvoj
oruane borbe u cijeloj Bosni i Hrvatskoj kroz drugu polovinu
godine 1942.
Grupa proleterskih brigada sa vrstom vojnom organizacijom,
visokom politikom revolucionarnom svijeu svog borakog sa
stava, s discipliniranim jedinicama i velikim borbenim iskustvom,
dolazei na prostoriju centralne i zapadne Bosne izvodila je ope
racije i bojeve kao jedinstvena operativna grupa, to se dotad
nigdje u takvom opsegu nije provodilo, niti je bilo mogue te
je imala iroke reperkusije na itav tadanji sistem okupatorskog
i kvislinkog obezbjeenja i kontrole terena, na borbe njihovih
jedinica s Narodnooslobodilakom vojskom. Dotad se neprijatelj
rugdje nije sretao> s partizanskim jedinicama jaine oko 5000 boraca,
3) Pet proleterskih brigada brojale su u julu oko 5000 boraca.

2 Slom IV. i

V. okup.-kvisl.

of.

17

koje bi jedinstveno djelovale. Okupatorsko-kvislinki sistem raspo

reda trupa i njihove upotrebe na terenu za osiguranje i borbu pro
tiv partizana naao se pred novim vojnim problemima, jer su
okupatorsko-kvislinlke trupe uslijed neprestanih ofenzivnih dejstava i vrlo dobre meusobne koordinacije partizanskih jedinica
bile sistematski potiskivane u obranu, i vojne pozicije okupatora
izdajnika nezadrivo su padale jedna za drugom.
Od mjeseca jula godine 1942. sve ofenzivne operacije proleter
skih brigada bile su potpuno usklaene s operacijama i bojevima
jedinica pod komandom Operativnog taba za Bosansku Krajinu
i taba I. operativne zone u Hrvatskoj. Razvila se jedna jedinstve
na ofenziva na cijelom prostoru Hrvatske te zapadne i centralne
Bosne, ofenziva koja je trajala bez prestanka sve do poetka IV.
okupatorsko-kvislinke ofenzive u januaru godine 1943. Kroz tu
ofenzivu rapidno su rasle i same partizanske jedinice, napadajui
neprijatelja u sve veim formacijama, tako da je poetkom novem
bra 1942. godine dejstvovalo po jedinstvenom planu Vrhovnog
taba NOV i POJ 25.000 partizana. Kruna te ofenzive bila je
bihaka operacija, osloboenje Bihaa i Cazinske Krajine. Do konca
godine 1942. neprijateljske su jedinice natjerane u obranu, potpuno
im je onemoguena svaka ozbiljnija i ira protivofenzivna akcija
protiv novostvorenog slobodnog teritorija i Naronooslobodilakevojske.
Vojni i politiki rezultati ofenzive partizanskih jedinica u Bosni
i Hrvatskoj u toku druge polovine godine 1942. bili su izvanredno
veliki. Stvoren je jedinstven i velik slobodni teritorij u centru
zemlje, formirano je niz novih jedinica, brigada i partizanskih
odreda, brojno stanje jedinica naglo je raslo, plamen oruanog
ustanka irio se na sve strane u nove krajeve zemlje. U toj situaciji
1. novembra godine 1942. Vrhovni tab donosi odluku o re
organizaciji partizanskih jedinica, stvara se Narodnooslobodilaka
vojska Jugoslavije kao regularna vojska naroda Jugoslavije. Neko
liko dana poslije tog historijskog akta konstituira se i Antifai
stiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije, kao predstavniki
politiki organ naroda Jugoslavije.
Sa stvaranjem viih vojnih formacija divizija i korpusa
Naronooslobodilake vojske rijeeno je najvanije pitanje
daljnjeg razvoja Narodne revolucije i Narodnooslobodilakog
pokreta. S Narcnoosloboilakom vojskom dobila je Narodna
revolucija svoje jake oruane snage, kvalitetno novu oruanu silu.
18

dovoljno jaku i dovoljno iskusnu, s kojom je bila kadra poduzeti

novu ofenzivu, jo snanijeg zamaha i irih razmjera nego dotada.
Govorei o uvjetima stvaranja nove narodne armije i o njenom
znaaju u ovo vrijeme, drug Tito je rekao:
Stvaranje divizija i korpusa, stvaranje nae Narodne vojske
Narodnog ustanka u zemljama Jugoslavije.
Stvaranje divizija i korpusa, stvaranje nae narodne vojske
dolo je ba u vrijeme kad su za to sazreli svi uslovi, kad se za to
pokazala neophodna potreba, kad su ve bile stvorene mnogobrojne
brigade i bataljoni, kad su te brigade i bataljoni bili naoruani
skoro svim vrstama naoruanja (osim avijacije), kad je postalo ne
mogue
rukovoditi
na
dosadanji
nain
svim
brigadama,
bataljonima i odredima i konano kad je osloboen velik dio nae terito
rije,
pa
se
ukazala
potreba
za
ofanzivnim
operacijama
krupnijeg
karaktera.
Stvaranjem Narodne vojske stvoreni su preduslovi za ope
racije veeg stila, za jo snanije udarce protiv okupatora i njiho
vih ustakih i etnikih slugu.
(Tito
Podvukao . K.)

Borba

za

osloboenje

Jugoslavije,

strana

103.

104.

Paralelno sa stvaranjem regularne vojske, Narodnooslobodilake vojske, uvruju se i razvijaju Narodnooslobodilaki odbori,
kao stalni organi nove revolucionarne narodne vlasti. Narodno
oslobodilaki odbori nisu vie pomoni organi partizanskih odreda
u voenju Narodnooslobodilakog rata i privremeni organi na
rodne vlasti, ve su izrasli i oformili se kao stalna, nova revoluci
onarna demokratska vlast, kao nosioci i organizatori novog
drutvenog poretka.
Ovu etapu razvoja Narodnooslobodilakog pokreta, u kojoj
formiraju Narcdnooslobodilaka vojska i Narodnooslobodilaki
odbori, kao stalni organi nove narodne vlasti, drug Tito ocjenjuje
ovako:
se

Narodno-oslobodilaki odbori koji su se do tada stvarali na

osloboenoj teritoriji, poeli su se stvarati i na poluosloboenoj, pa
ak i na okupiranoj teritoriji, jer je ta nova klica narodne vlasti u
narodu postajala sve popularnija i narod se prema njoj odnosio sa
sve veim povjerenjem. Dok su se iz poetka narodno-oslobodilaki
odbori stvarali vie kao pomoni organi partizanskih odreda u voe
nju
Oslobodilakog
rata,
u
vrijeme
stvaranja
Narodno-oslobodilake
vojske ti se odbori pretvaraju u jedinu i pravu Narodnu vlast.
Pred njih su se tada postavljali i mnogi drugi zadaci, osim poma
ganja partizanskih jedinica i Narodno-oslobodilake vojske. Nastaje
trea etapa koja je nuno nametnula stvaranje jednog jedinstvenog
opepartijskog narodnog tijela, koje e biti centralni organ i koje
e ujediniti sve te i stvarati nove narodno-oslobodilake odbore.

19

Sazvana je istoriska skuptina Antifaistikog vijea narod

nog osloboenja Jugoslavije u Bihau. Na toj su skuptini donesene
velike i vane odluke. Stvoren je prvi put poslije okupacije nae
zemlje jedan
centralni politiki organ od
pretstavnika svih
naroda
Jugoslavije.
Prvi
put
se
sastalo
jedno
narodno
pretstavnitvo
koje
je poniklo iz samog naroda i to u najteim asovima njegove histo
rije, pred kojim je Vrhovni tab mogao da odgovara za svoj dota
danji rad.
(Tito:
Borba
za
osloboenje
naroda
Jugoslavije

strana
158. i 159. Podvukao . K.)

Sa stvaranjem narodnooslobodilakih odbora kao stalne nove

narodne vlasti odozdo do gore poloeni su i temelji novoj dravnoj
zajednici naroda Jugoslavije. Potkraj godine 1942. sav je oslobo
eni teritorij vrsto i potpuno organiziran na tim revolucionarnim
osnovama i slui kao praktian primjer revolucionarne oslobodi
lake borbe svim narodima Jugoslavije, kao svjetionik i putokaz
za ostvarenje budue slobodne dravne zajednice naroda Jugosla
vije. (Vidi kartu osloboenih teritorija1.)
Veliki slobodni teritorij Bosne i Hrvatske ve je tada po
primio ulogu i funkciju nove narodne drave, predajui se sav
ratu za osloboenje zemlje, mobilizirajui sva svoja materijalna
sredstva za rat. Organiziran na bazi najire samouprave naroda i
njegovih elja, on se pretvorio u bojni logor oslobodilakog rata
protiv okupatora i izdajnika.
Narodnooslobodilaki odbori, kao revolucinarni organi vlasti,
organiziraju i upravljaju drutveno-politikim ivotom u pozadini,
rukovode prehranom stanovnitva i organiziraju nabavke hrane
za vojsku. Brinu se za smjetaj izbjeglica, pomau porodicama
boraca, rukovode sjetvom i etvom, organiziraju transport i saobra
aj na slobodnom teritoriju, otvaraju kole i domove, upravljaju
prosvjetom, imaju svoju tampu i t. d. Oni su nosioci reda i organi
zacije u pozadini, prvi borci protiv svake pojave panike i demo
ralizacije.
Na Slobodnom je teritoriju organizirana i vojno-pozadinska
vlast komande podruja i komande mjesta. Komande mjesta
i podruja organiziraju partizanske strae, koje se brinu za mir i
sigurnost stanovnitva u pozadini slobodnog teritorija. Partizanske
su strae ujedno i organi narodne vlasti, narodnih odbora, i one
rade po njihovim zahtjevima.
Komande podruja i narodnooslobodilaki odbori stvaraju
mobilizacione centre, vre popis i regrutaciju novih boraca i orga
nizirano ih alju prema planiranju najviih tabova u poje
dine divizije i odrede. Stvaraju centre za vojnu obuku omladine,
20

stvaraju razliite vojne kurseve, izgrauju magazine i skladita

hrane, kue, bolnice, radionice za popravak i izradu oruja, radi
onice za izradu i popravak vojnike odjee i obue.
Dakle, u tom razdoblju, uoi IV. okupatorsko-kvislinke ofen
zive, izvren je ogroman revolucionarno-organizacioni vojni i
politiki rad na organizaciji i razvoju vojske, na sreivanju i raz
voju drutvenog, politikog, kulturnog i ekonomskog ivota slo
bodnog teritorija Hrvatske i Bosne.
Na Slobodnom teritoriju odrano je niz konferencija i kongresa
od opejugoslavenskog znaenja, kao Kongres Ujedinjenog saveza
antifaistike omladine Jugoslavije, Kongres Antifaistikog fronta
ena, Kongres vojnih lijenika i Prvo zasjedanje Antifaistikog
vijea narodnog osloboenja Jugoslavije.
Taj veliki posao, koji je obavljen pod rukovodstvom Centralnog
komiteta Komunistike partije Jugoslavije i Vrhovnog taba NOV
i POJ, potpuno je oblikovao revolucionarni i oslobodilaki sadraj
i lik Narodnooslobodilakog pokreta, razvezao revolucionarnu ini
cijativu i stvaralatvo narodnih masa i njihovih rukovodeih oslobo
dilakih organizacija, koje e ve u januaru godine 1943., u poetku
i za vrijeme trajanja IV. ofenzive, pokazati divne primjere borbe
i junatva, odricanja i samoportvovanja, organizacije i discipline.
Samopouzdanje i vjera u vlastite snage, vjera da se moe ne
samo davati uspjean otpor okupatoru i izdajnicima, nego da se
oni, bez obzira na teke i neravnopravne uvjete borbe, mogu tui
i pobjeivati na svakom terenu nae zemlje, rasla je u nevienim
razmjerima. Autoritet Komunistike partije Jugoslavije i druga
Tita izvanredno je porastao u oima naroda, jer je njihova pravilna
politika u razvoju oruanog ustanka i Narodne revolucije, u nainu
voenja rata protiv okupatora i izdajnika uvjerila narodne mase,
da je to jedini put, koji vodi istinskom osloboenju naroda Jugo
slavije.
Ali oruana se borba nije razmahala u irokim razmjerima
samo u centru zemlje, u Bosni i Hrvatskoj, ve i u Sloveniji, uspr
kos injenici, to je u to vrijeme Narodncoslobcdilaki pokret u
Sloveniji izdrao jednu veliku okupatorsku ofenzivu, po razmje
rima i estini ravnu I. okupatorsko-kvislinkoj ofenzivi, koja je
voena u Srbiji 1941. godine.
Velika talijansko-njemaka ofenziva na partizanske jedinice
i slobodni teritorij Slovenije trajala je, s malim prekidima, od
sredine jula do novembra godine 1942. To je bio najvei operativni
pothvat okupatorskih jedinica protiv Narodnooslobodilakog po
21

kreta u Sloveniji za sve vrijeme rata. U njemu je uestvovalo oko

70.000 talijanskih i oko 20.000 njemakih vojnika sa ciljem da
unite ivu snagu partizanskih odreda Slovenije, a krvavim terorom
i zloinom nad golorukim narodom slome i ugue svaki pokret
otpora.
U toj ofenzivi okupator je uspio da privremeno potisne parti
zanske jedinice sa slobodnog teritorija i da ga zaposjedne jakim
posadama. Zaveden je teror i krvava odmazda nad narodom slo
bodnog teritorija. Masovna strijeljanja i deportacije, paljenje,
ruenje i bombardiranje sela bile su metode, da bi se upokorio
goloruki narod. Istovremeno nastoji okupator organizirati izdaj
nike formacije t. zv. Belu gardu. Jedan se mali dio seljakih
masa pokolebao i priao Beloj gardi, ali se jedinstveni oslobodilaki
pokret slovenskog naroda odrao i ojaao. Koristei se dotada
njim bogatim politikim i vojnim iskustvima Narodnooslobodilakog pokreta u zemlji, rukovodstvo pokreta u Sloveniji prilo je
u jeku same ofenzive reorganizaciji partizanskih odreda i stvorilo
etiri brigade Narodnooslobodilake vojske: brigade Toneta Tomia, Matije Gupca, Ivana Cankara i Ljube ercera. Napu
tajui za vrijeme ofenzive jedan slobodni teritorij, brigade su
svojim smjeiim manevrima u pozadini neprijatelja ulazile u druge
krajeve i stvarale nove slobodne teritorije, meu kojima i slobodni
teritorij u Slovenskom Primorju.
Poslije zavretka okupatorske ofenzive slovenske su jedinice
ponovo oslobodile velik dio starog slobodnog teritorija Slovenije i
zapoele svoja ofenzivna dejstva prema umberku i Kupi, ususret
jedinicama Narodnooslobodilake vojske u Hrvatskoj, kako bi
spojile slobodni teritorij Slovenije sa slobodnim teritorijem Hrvat
ske.
Sa dolaskom triju slovenskih brigada koncem januara godi
ne 1943. na prostor Zumberake gore, gdje su vodile zajednike
operacije s 13. proleterskom i 4. kordunakom brigadom u trouglu
KarlovacZagrebNovo Mesto, pojavila se jedna mona opera
tivna grupa na terenu vrlo osjetljivom za okupatora, grupa koja
je znatno proirila slobodni teritorij Zumberka i stabilizirala Na
rodnoosloboilaki pokret u tom kraju, na granici Hrvatske i
Slovenije.
Ali za razvoj Narodnooslobodilakog pokreta u drugoj polovini
godine 1942., a zatim u prvim mjesecima godine 1943. (u vrijeme
IV.
okupatorske ofenzive) vanredno je karakteristina vojna i
politika situacija u Srbiji, jer i Srbija uvjerljivo govori o snanom
22

KARTA 1

razvoju oruanog ustanka u zemljama Jugoslavije u ovo vrijeme.

Srbija je potkraj godine 1942. pokazala, da su prebroeni prvi
porazi i prve slabosti ustanka i da oruani ustanak u Srbiji nije
slomljen.
Partizanski su odredi u Srbiji naroito u umadiji, junoj
i istonoj Srbiji do mjeseca septembra godine 1942. pretrpjeli
nekoliko okupatorskih i kvislinkih ofenziva. U tim ofenzivama
mnogi su odredi razbijeni, a u borbi protiv njih kao to je to bio
sluaj u istonoj Srbiji okupatori i izdajnici sluili su se upravo
zvjerskim metodama borbe, te su ak trovali bunare s vodom na
prostoru gdje su se partizani zadravali.
U septembru godine 1942., nakon intenzivnog rada Komunisti
ke partii Srbije, ponovo je zapoela oruana aktivnost u Srbiji.
Partizanski odred na planini Jastrepcu sa oko 200 naoruanih ljudi,
koji se jedini uspio zadrati kao organizirana vojna jedinica u
Srbiji, brzo se oporavio i prvi zapoeo oruane akcije protiv bugar
skih okupatorskih trupa i domaih izdajnika. Izvrivi do kraja
godine na teritoriju Toplice, Jablanice i Crne Trave niz uspjenih
akcija, odred se vojniki i politiki potpuno sredio i razvio, te po
novo stvorio slobodni teritorij oko planine Jastrepca, Raana.
Kukavice i Ozrena.
Poetkom godine 1943. Okruno povjerenstvo Komunistike
partije Srbije za okrug Leskovac i Ni i tabovi partizanskih odreda
zvrili su reorganizaciju partizanskih jedinica, stvarajui tri jaka
partizanska odreda:
L juno-moravski partizanski odred na
terenu Toplice i Jablanice, II. juno-moravski partizanski odred
oko Crne Trave i Rasinski partizanski odred.
Poto je izvrena vojna reorganizacija i uvrena narodna
vlast na slobodnom teritoriju, ova su tri partizanska odreda u vri
jeme IV. i V. okupatorske ofenzive razvila veliku oruanu aktivnost
i stvorila vrst slobodni teritorij na terenu june Srbije.
Meutim, vojna i politika situacija u umadiji bila je mnogo
tea. Zapravo, oruani ustanak u Srbiji i njegove oruane snage
proivljavali su najveu dramu u zapadnoj Srbiji i umadiji. Do
mjeseca aprila godine 1942. etnici Drae Mihajlovia uz stalnu
pomo okupatora, Neievih i Ljotievih odreda uspjeli su da
potpuno zagospodare zapadnom Srbijom. Sve partizanske jedinice
na tom terenu bile su likvidirane, a preostale naoruane partizan
ske grupe i politiki radnici na terenu povukli su se u duboku
ilegalnost. Takoer i u umadiji okupator i izdajnici Nedi i Draa
Mihajlovi uspjeli su u proljee godine 1942. da razbiju partizanske
23

odrede, ali su se politike organizacije i male partizanske grupe

uspjele odrati na terenu okruga Valjeva i Aranelovca. Inten
zivnim politikim radom one su uspjele da do mjeseca septembra
godine 1942. ponovo formiraju manje partizanske odrede, te da s
tim malim partizanskim odredima ponovo zaponu borbu. Tako je
Srbija u prvim mjesecima godine 1943. imala dva snana arita
oslobodilakog rata: u centralnoj i junoj Srbiji, iz kojih su se
kasnije razvile prve srpske brigade Narodnooslobodilake vojskeSvi uspjesi oruanog ustanka i Narodne revolucije do poetka
TV. okupatorske ofenzive postignuti su pod vrlo tekim okolnostima,
uz cijenu najveih napora i rtava Narodnooslobodilake vojske i
partizanskih odreda. Sve krajeve Jugoslavije pritisle su ogromne
vojne i policijske snage okupatora i vojne snage izdajnika, naroito
Pavelia, Nedia i Drae Mihajlovia. Narodnooslobodilaka vojska
i partizanski odredi Jugoslavije neprestano su imali protiv sebe
jake neprijateljske snage, brojno i tehniki daleko nadmonije.
Da bi se mogao jasno sagledati opseg i estina rata u Jugoslaviji
uoi IV. neprijateljske ofenzive, iznijet emo podatke o odnosu
snaga okupatorsko-kvislinke vojske i oruanih snaga, kojima je
raspolagao Narodnooslobodilaki pokret.4
Do mjeseca novembra godine 1942. Nijemci su u Jugoslaviji
imali est stalnih okupacionih, posadnih divizija, koje su raspore
ene po sistemu zona, prvenstveno tamo gdje je okupatorsko-kvislinka vlast bila najugroenija. Svaka je divizija kontrolirala svoju
zonu, u kojoj su bile stacionirane i razne kvislinke formacije. To
su bile ove jedinice:
704. posadna divizija,
714. posadna divizija,
717. posadna divizija,
718. posadna divizija,
406. pjeadijska divizija i 438. divizija.
U vrijeme uoi IV. ofenzive, 704. divizija nalazila se u Srbiji,
714., 717. i 718. u Hrvatskoj i Bosni, a 406. i 438. u Sloveniji.5
4)
Svi podaci o jedinicama okupatora, kvislinga, kao i Narodno
oslobodilake vojske i partizanskih odreda, koji se navode od 24. do 31.
str., uzeti su iz zaplijenjene arhive njemakih, talijanskih, bugarskih i
maarskih jedinica, arhive kvislinkih jedinica, kao i jedinica Narodno
oslobodilake
vojske
i
partizanskih
odreda,
kojom
raspolae
Vojnoistorijski institut J. N. A.
5)
Kad je spremana vea ofenziva, kao na primjer I. okupatorska
ofenziva u Srbiji, prikupljane su jedinice s frontova izvan Jugoslavije,
ili su koritene jedinice, koje su odlazile na Istoni front ili Grku.

24

U to vrijeme u Hrvatskoj se nalazila jo jedna njemaka divi

zija 187. rezervna divizija, ali se ona razlikovala od posadnih
divizija po sastavu ljudstva i naoruanju- Ustvari, bila je to kom
pletna operativna divizija, koja je vrila paralelno i obuku regruta
i uestvovala u veim operacijama i bojevima protiv jedinica
Narodnooslobodilake vojske u Hrvatskoj. U IV. ofenzivi uestvo
vala je s jednom jakom pukovskom grupom.
Od oktobra godine 1942. do 1. maja 1943. stiu u Jugoslaviju,
jedna po jedna, nove njemake divizije u punom ratnom sastavu,
naoruane najboljom tehnikom, opremljene isto tako dobro kao i
divizije na Istonom frontu ili u sjevernoj Africi. To su:

7. SS divizija Prinz Eugen0

369. legionarska divizija Teufel
373. legionarska divizija Tiger
100. lovaka divizija

1. brdska divizija
7.
SS divizija formirana je u Banatu, gdje je i svrila vojnu
obuku. U oktobru godine 1942. prebaena je u Srbiju na prostor
KruevacKraljeveCaakUicePoega-Ivanjica, gdje se za
drala do konca godine. Prvih dana januara godine 1943. prebaena
je iz Srbije u Hrvatsku za predviene operacije u IV. ofenzivi. Njen
prostor zauzela je po bugarsko-njemakom sporazumu bugar
ska 9. pjeadijska divizija. Tim sporazumom proirena je bugarska
okupaciona zona u Srbiji i na teritorij zapadne Srbije.
369. i 373. legionarska divizija: prva je stigla u drugoj polovini
decembra godine 1942. iz Njemake, da bi uestvovala u operaci
jama IV. ofenzive, a druga je stigla u drugoj polovini aprila godine
1943., takoer iz Njemake. Obje ove divizije bile su u punom
ratnom sastavu. Boraki sastav regrutiran je uglavnom od prisilno
mobilizirane hrvatske i muslimanske omladine iz Hrvatske i Bosne
s njemakim komandnim kadrom.
6) Talijanska vojna misija u Zagrebu je izvijestila tab 2. talijan
ske armije generala Roattu, da ju je general Horstenau obavijestio,
da divizija ima 21.000 vojnika. (Zapravo, u arhivu V. 1/ instituta J. N. A.
postoje dva dokumenta izvjetaja ove misije: u jednom se kae da
ima 20.000, a u drugom 21.000 vojnika.) Meutim, zarobljeni oficiri iz
ove divizije, opisujui njen historijat, tvrde, da joj je brojnoformacijsko
stanje bilo predvieno na 28.000 ljudi i 8000 konja i da divizija nije
ulazila u borbu sve dok nije bila kompletno opremljena. Najvjerojatnije
je, da se brojno stanje operativne vojske kretalo oko 20.000 vojnika,
a da su ostali bili po dopunskim bataljonima i sluili kao popuna.

U aprilu godine 1943. stigle su i 1. brdska i 100. lovaka divi

zija. 1. brdska divizija uestvovala je u V. okupatorskoj ofenzivi,
a zatim je otila u Grku, a 100. lovaka premjetena je poslije V.
ofenzive iz sjeverne Srbije u Crnu Goru i Hercegovinu.
Prema tome, u maju godine 1943., u vrijeme V. ofenzive, Ni
jemci imaju u Jugoslaviji ukupno dvanaest kompletnih divizija.
Osim ovih kompletnih divizija bile su u Jugoslaviji jo i sli
jedee njemake jedinice:
1. puk Brandenburg,
4. puk Brandenburg,
92. motorizirani puk,7
5. SS motorizirani policijski puk,
tri dobrovoljaka policijska puka u Srbiji (sjedite Beograd
Ni Kraljevo),
202. tenkovski bataljon,
etiri bataljona E. S. (Einsatzstaffel),8
osam policijskih bataljona,
dvije grupe tajne vojne policije,
dva oklopna vlaka,
pet bataljona za osiguranje rudnika, zatim razni osigura
vajui odredi i manje jedinice.
Od talijanskih jedinica u Jugoslaviji su oko 15. januara godine
1943., dakle neposredno uoi IV. ofenzive, ove jedinice:
2.
armija.9 Talijanska okupaciona armija u Sloveniji, Hrvat
skoj i Hercegovini, juno od njemako-talijanske demarkacione
linije. 2. armija bila je sastavljena od etiri armijska korpusa.
U neposrednom sastavu 2. talijanske armije nalazilo se i neko
liko jedinica raznih rodova vojske, koje su u taktikom pogledu
bile pridodate divizijama i vodile borbu u njihovom sastavu. Kako
je 2. armija vrila vojnu i civilnu vlast na velikom dijelu svog
teritorija, to su njeni armijski dijelovi bili vanredno veliki. U nje
nom su organskom sastavu i posebne trupe za pojaanje, sastavlje
ne uglavnom od faistikih bataljona j grupa, od pokretnih i posadnih odreda, obalnih odreda, oklopnih dijelova (tenkova i
oklopnih automobila), oklopnih vlakova i graninih straa. Ove
jedinice s jedinicama armijske arteljerije, konjice i inenjerije, kemij7) Kasnije, godine 1944., pridodat mu je jedan divizion artiljerije,
a dobio je i nov naziv 92. motorizirana brigada.
8) Jedinice njemake nacionalne manjine iz Hrvatske. Vrile su
operacije uglavnom u Hrvatskoj sjeverno od Save.
9) Komandant armije general Mario Roatta.

26

skim jedinicama, jedinicama za vezu i t. d. bile su brojne i vrlo jake.

One su znatno pojaavale borbenu mo talijanskih divizija i radi
kalno izmijenile brojno stanje, ako se rauna samo formacijski po
divizijama.
Sigurno je utvreno, da su u sastavu 2. armije bile slijedee
takve jedinice:
osam samostalnih pukova pjeadije (od kojih 311. pjes. puk,
154., 155., 156., 157. puk, TM puk i 4. bersaljerski puk);
Deset raznih samostalnih bataljona (tri rezervna grenadirska, pet financijskih, jedan motorizirani mitraljeski bataljon i t. d.)
i dvadeset i pet samostalnih posadnih eta;
Deset posadnih bataljona (samostalnih);
Legija crnih koulja XXI. april;10
2. i 73. legija crnih koulja;
etiri samostalna bataljona crnih koulja (4. planinski,
33., 54. i 58. zatitni bataljon);
Pet bataljona squadrista;11
etiri bataljona M (Mussolini);12
Devet samostalnih karabinjerskih bataljona;
Dvije obalske brigade (XIV. i XVII.);
Dva puka konjike pjeadije;13
Dva samostalna bataljona oklopnih kola;
Tri voda oklopnih automobila;
II. kemijski bataljon (bacai plamena);
Deset oklopnih vlakova;
V. odred G. A. F. (Guardia alla frontiera granina straa);
XI. odred G. A. F.;
etiri diviziona lakih oklopnih kola;
Zatim armijske inenjerijske jedinice, jedinice za vezu i t. d.
Isto su tako i armijski korpusi imali svoje jake korpusne dijelove.
XI. armijski korpus14 imao je u svom sastavu tri divizije:
divizija
Isonzo;
divizija Macerata;
divizija Cacciatori delle Alpi.
10) Legija
je faistika formacija utalijanskoj
regularnoj vojsci,
jaine priblino
pjeadijskog puka dva
bataljona s mitraljeskim
i
ntinobacakim etama.

n)

i 12) Takoer faistike formacije.

13) Svaki ima po tri diviziona.

14)
Komandant korpusa do 15. XII. 1942. general A. K. Mario
Robotti, kasnije general A. K. Gastone Gambara.
27

Korpus je rasporeen na teritoriju Slovenije koji su anektirali

Talijani ut. zv. Ljubljanskoj provinciji. Pod njegovom koman
dom bili su: XI. grupa G. A. F. i grupa crnih koulja XXI. april.
V. armijski korpus15, sastava:
divizija Lombardia;
divizija Re.
Korpus je poslije odlaska divizije Granatiri di Sardegna
u Italiju16 znatno ojaan iz armijskih rezervi, od kojih je bilo i pet
bataljona crnih koulja. Rasporeen je u Gorskom Kotaru i Lict.
X V I I I . armijski korpus17 sainjavaju etiri divizije:
divizija Bergamo;
divizija Sassari;
divizija Zara;
I. brza divizija Eugenio di Savoia
Korpus je rasporeen u srednjoj i sjevernoj Dalmaciji.
VI. armijski korpus18 sainjavaju etiri divizije:
divizija Murge;
divizija Messina;
divizija Marche; divizija Emilia.
Korpus je rasporeen na prostoru june Dalmacije i Hercego
vine.
Truppe di Montenegro19 sainjavaju etiri divizije:
divizija Taurinense;20
divizija Venezia;
divizija Ferrara;
divizija Perugia.
Truppe di Montenegro ustvari je bivi 14. korpus 9. tali
janske armije, koja je bila dislocirana u Albaniji, Crnoj Gori,
Kosmetu i zap. Makedoniji. Korpus je obuhvaao teritorij Crne
Gore, na kome je vrio civilnu i vojnu vlast, te je oformljen kao
zasebna cjelina, koja je dobila naziv trupe Crne Gore.
15)

Komandant korpusa general A. K. Gloria.

Povuena 29. novembra godine 1942.
17) Komandant korpusa general A. K. Umberto Spigo.
18) Komandant korpusa general A. K. Ugo Santovito.
19) Komandant general Pirzio Birolli.
20) Brojno stanje divizije Taurinense po dolasku u Jugoslaviju u
aprilu godine 1942. bilo je 15.437 vojnika i oficira, 4938 mazgi i konja.
Divizija je planinskog tipa.
16)

28

Ukupno, pred IV. okupatorsku ofenzivu bilo je sedamnaest

kompletnih talijanskih divizija i velik broj samostalnih jedinica.
Osim ovih jedinica, pretpostavlja se, da su bile jo dvije divizije
na Kosmetu i u zapadnoj Makedoniji teritoriju koji je ukljuen
u talijansku Veliku Albaniju.
Brojno stanje talijanske okupacione vojske u Jugoslaviji nije
mogue dati u ciframa potpuno tono, jer su dokumente o brojnom
stanju talijanskih jedinica, osim dokumenata 11. armijskog korpu
sa,21 Talijani dobrim dijelom unitili, ili su izgubljeni za vrijeme
rata. Meutim, moe se sa sigurnou tvrditi, da se ono kretalo
izmeu 220 i 250 tisua vojnika.22
Poslije Nijemaca i Talijana najjae okupacione snage u Jugo
slaviji imali su Bugari. U Srbiji 1. bugarski okupacioni korpus i
u Makedoniji 5. armija ukupno pet pjeadijskih divizija: 7., 9.,
21., 14. i 15. pjeadijska divizija,23 dva konjika puka, jedan
pjeadijski puk (iz I. bugarske armije u anektiranom dijelu Srbije),
dvije pogranine brigade i 5.000 policajaca.
Maarske okupacione snage u Vojvodini sainjavali su
(prema podacima maarskog generaltaba od oktobra 1942. godine):
jedan bataljon iz 9. divizije, jedan bataljon iz 11. divizije, jedan
bataljon iz 14. divizije, dva bataljona iz 15. divizije, Drugi konjiki
puk iz 1. konjike divizije, tenkovski bataljon, bataljon rijene
flotile, Peti biciklistiki bataljon 5. korpusa. 16. pogranini bataljon
i snage 53., 54. i 55. pograninog odsjeka.
Meutim, to nije sva oruana snaga, koja se borila protiv Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda. U Jugoslaviji je
21)
10. decembra godine 1942, sastav i brojno stanje 11. korpusa
bili su slijedei:
divizija Isonzo
11.419 vojnika,
divizija Macerata
6.293 vojnika,
divizija Cacciatori
15.314 vojnika,
grupa crnih koulja XXI. april
3.913 vojnika,
XI. grupa G. A. F.
4.477 vojnika,
korpusna artiljerija
470 vojnika
i t. d.
Ukupno brojno stanje korpusa sa svim njegovim dijelovima izno
silo je 47.914 vojnika i 6306 mula i konja.
Korpusno naoruanje: 53.509 puaka, 7792 pitolja, 1511 pukomitraljeza, 859 mitraljeza, 380 bacaa mina 45 mm, 82 bacaa mina 81 mm,
41 art. cijevi kalib. 47 i 65 mm: 147 art. cijevi tekog i srednjeg kalibra
(uraunata i obalska artiljerija), 24 tenka, 36 oklopnih automobila i oklop
nih gusjeniara, 628 automobila raznog tipa, 336 motocikla, i t. d.
22) Sama 2. armija imala je u to vrijeme 210.000 vojnika.
23) U martu godine 1943. 7., 9. i 21. divizija povuene su iz Srbije,
a na njihova mjesta dole su 22., 24. i 27. divizija.

29

okupator organizirao i brojne vojne formacije izdajnika, meu

kojima su se, naroito po brojnosti pred IV. okupatorsku ofenzivu,
isticale Pavelieve i Mihajlovieve oruane formacije. I jedan i
drugi vrili su, uz pomo okupatora, veliku mobilizaciju ljudstva
u svoje oruane formacije u periodu pred IV. okupatorsku ofenzivu.
Oruane snage t. zv. Nezavisne Drave Hrvatske, njemake
kvislinke tvorevine, dijelile su se u dvije grupe: ustake i domo
branske trupe. Domobransku vojsku sainjavalo je sedam pjea
dijskih i brdskih divizija, tri samostalna domobranska zdruga,24
tri konjika sklopa,25 est andarmerijskih pukovnija, andarmerijska kola i velik broj samostalnih bataljona t. zv. bojna, raz
nih rodova i slubi. Oko 1. januara godine 1943. brojno stanje
domobranske vojske svakako je prelazilo cifru od 120.000 vojnika.
Borbeni kvalitet te vojske izuzevi neke jedinice bio je slab.
Ustaka vojska sastojala se od Pavelieva tjelesnog zdruga
(jaine oko 6.000 ustaa), pet ustakih stajaih zdrugova, oko osam
ustakih obrambenih zdrugova, etiri samostalna ustaka bataljona
i tri saobraajna ustaka bataljona (bojne). Brojno stanje pred IV.
ofenzivu prelazilo je cifru od 40.000 ustaa.
Brojno stanje svih Pavelievih formacija zajedno prelazilo je
na poetku godine 1943. cifru od 160.000 ljudi.26
U Srbiji je Nedi u Srpskoj dravnoj strai imao oko 17.000
naoruanih ljudi, a Ljoti u Dobrovoljakom korpusu oko 3.500. U
Srbiji je, osim toga, bio i ruski zatitni korpus od tri puka. Taj je
korpus bio u sastavu njemake vojske.
U Sloveniji su Bela i Plava garda mogle imati oko 3.5004.500
ljudi.
Brojnom stanju etnika Drae Mihajlovia nemogue je ui u
trag, jer su etnici, izuzevi nekoliko jedinica, bili organizirani na
potpuno teritorijalno-milicionarskoj bazi. Tona brojna stanja
etnika nisu znali ni njihovi komandanti, jer je ta vojska veoma
fluktuirala, te je mogue ustanoviti jedino veliinu njenih grupa
za vrijeme pojedinih akcija. Vee organizaciono zbijanje etnika
zapoelo je neposredno pred IV. ofenzivu i u toku njene prve faze,
kad je i etniko vojno rukovodstvo, po uzoru na partizane, pri
24)

25)
26)

Zdruene jedinice kao brigada.

Formacija jaine diviziona.

Postoji jedan dokument Ministarstva oruanih snaga Glavni

stoer, od 1. maja godine 1943., iz koga se vidi, da je cjelokupno brojno
stanje oruanih snaga t. zv. Nezavisne Drave Hrvatske bilo oko 200.000
vojnika, raunajui domobrane, ustae, andare, vazduhoplovstvo, mor
naricu. zatim seosku miliciju i etnike Drae Mihajlovia u centralnoj
i istonoj Bosni.

30

stupilo formiranju etnikih brigada. Meutim, samo je mali broj

jedinica bio vre vojniki organiziran, jer su ostale jedinice,
etnike brigade, nosile i dalje peat teritorijalnih vojnih jedinica.87
Toj velikoj okupatorskoj i kvislinkoj vojsci suprotstavila se
po brojnom stanju i naoruanju neusporedivo manja Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Jugoslavije. Narodnooslobodilaki pokret imao je izmeu 10. i 20. januara godine 1943.
oko 70.000 boraca operativne vojske, koja je obuhvaena u devet
divizija: 1. proleterska, 2. proleterska, 3. udarna, 4. krajika, 5.
krajika, 6. Uka, 7. banijska, 8. kordunaka i 4. slavonska; deset
samostalnih brigada: 13. proleterska, 6. i 14. primorsko-goranska,
1., 2., 3. i 4. slovenska brigada, 6. istonobosanska, 3. i 4. dalmatinska
brigada; deset samostalnih bataljona, etrdeset do etrdeset i pet
partizanskih odreda28 i oko trideset samostalnih diverzantskih gru
pa u jaini od 3 do 50 boraca.
Osim ove operativne vojske postojale su partizanske strae,
komande mjesta i podruja, punktovi za vezu, t. zv. relejne stanice,
profesionalni partijski radnici, odbomici-laiiovi N. O. odbora,
velik broj naoruanih lanova Komunistike partije, Naronooslobodilakog fronta, Antifaistikog fronta ena, Antifaistike
omladine, ilegalne grupe naoruanih politikih radnikf. ili udarnih
grupa na poluslobodnom i neosloboenom teritoriju, koji su pred
stavljali monu snagu od preko 6.000 naoruanih ljudi.
27) etniki tabovi u centralnoj i istonoj Bosni imali su politike
i vojne sporazume sa predstavnicima vlasti Nezavisne Drave Hrvatske,
po kojima su jedni druge tolerirali, obavezujui se na zajedniku borbu
protiv partizana. N. D. H. im je obeala, da njeni organi ne e esto

prolaziti kroz etnike teritorije, a etnici su se obavezali da priznaju

vrhovnu vlast Nezavisne Drave Hrvatske. Takve sporazume etnici u
Bosni nisu sklapali sa Nijemcima, jer su Nijemci takve stvari prepustili
administraciji Nezavisne Drave Hrvatske, koja je bila nadlena u ovim
krajevima. Nijemci su svagdje prihvaali suradnju etnika kao gotovu
stvar.
U suradnji sa etnicima u okupacionoj zoni Italije (Dalmacija, Her
cegovina, Crna Gora) talijanski su komandanti ili dalje. Oni su stvarali
vre vojne formacije etnika Drae Mihajlovia, t. zv. odrede Dobro
voljne antikomunistike milicije (M. V. A. C.), kao dio svojih oruanih
snaga. Neki etniki komandanti i politiari su nastojali, zbog inozem
stva, da bar u formalnom pogledu budu samostalniji, da dobiju bar neko
nacionalno-oslobodilako obilieje. ali su ih Talijani brzo upokoravali,
plaei ih da im ne e izdavati mjesene plae, snabdijevanje, oruje i
municiju. Nijemci su smatrali da su talijanski etnici opasni, a Talijani
da su opasni njemako-ustaki etnici, to e se vidjeti kasnije.
28)
Zasad jo nije mogue ustanoviti potpuno toan broj partizan
skih odreda, jer se u pismenoj dokumentaciji (arhivi) esto mijeaju
odredi sa samostalnim etama i batalj onima.

31

DRUGI DIO
ETVRTA OKUPATORSKO-KVISLINKA OFENZIVA

3 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

III. POGLAVLJE

SITUACIJA GLAVNINE NOV I POJ I SLOBODNOG

TERITORIJA. OPERATIVNI PLANOVI VRHOVNOG
KOMANDANTA NOV I POJ PRED
OFENZIVU

U vrijeme reorganizacije partizanskih jedinica ofenzivna dejstva partizana u Bosni i Hrvatskoj nisu splanjavala.283 Naprotiv,
krupnije vojne formacije, divizije i korpusi Narodnooslobodilake
vojske, omoguile su viim tabovima planiranje veih operacija
i bojeva, paralelno izvoenje po nekoliko operacija, sa ciljem razbi
janja cijelog sistema obrane okupatorsko-kvislinkih jedinica na
jednom veem podruju.
Paralelno s reorganizacijom odvijala su se i dejstva glavnine
snaga Narodnooslobodilake vojske, koje su se nalazile na prosto
riji omeenoj rijekama KupaSavaVrbas, u duhu jednog ireg
operativnog plana Vrhovnog taba. Po svom obimu i sloenosti taj
se plan istie iznad svih dotadanjih operativnih planova partizan
skih jedinica.
Komponente toga plana bile su slijedee:

1. bosanski i 1. hrvatski korpus Narodnooslobodilake vojske

izvest e s glavninom svojih snaga operaciju ienja ireg pro
stora oko srednjeg toka rijeke Une (linija BihaBosanski Novi)
sa ciljem da un'te okupatorsko-kvislinke snage na tom podruju
i da proire jedinstveni slobodni teritorij Hrvatske i Bosne.
28a) Proces reorganizacije, odnosno formiranja prvih korpusa i divi
zija Narodnooslobodilake vojske odvijao se postepeno od posljednjih
dana oktobra do 22. novembra 1942. godine. 20. novembra 1941. Vrhovni
tab narodnooslobodilake partizanske i dobrovoljake vojske dobio je
naziv Vrhovni tab Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda
Jugoslavije.

'3

35

 Operativna grupa Vrhovnog taba (1., 2., 3. divizija) izvrit

e sa glavninom snaga prodor iz zapadne u centralnu Bosnu, sa
ciljem da razbije okupatorsko-kvislinki sistem obrane u dolini
rijeke Vrbasa, od Jajca do juno od Banjaluke (prostorija Manjae),
i da se probije na iru prostoriju Prnjavora. Dijelom snaga poma
gat e dejstva jedinica IV. operativne zone (operativni prostor Dal
macije) u srednjoj i junoj Dalmaciji (Knin, Imotski, Posuje).
Glavni tab Narodnooslobodilake vojske za Hrvatsku upu
uje jednu jau jedinicu na sjever preko rijeke Kupe, na prostoriju
u trouglu ZagrebKarlovacMetlika, za dejstva u dubokoj pozadini
neprijatelja; jedinice V. operativne zone (Gorski kotar i Hrvatsko
Primorje) usmjeruje na jaa dejstva du komunikacija Karlovac
OgulinRijeka.
U bojevima u toku mjeseca novembra sve su ove jedinice u
potpunosti izvrile svoje zadatke. Osloboena su velika mjesta kao
Biha, Bosanska Krupa, Cazin, Slunj i Jajce. Razbijeno je nekoliko
izvanredno
jakih
i
znaajnih
neprijateljskih
uporita,
kao
Sitnica (juno od Banjaluke) i niz sela sjeverno od Karlovca.
Posljedice tog plana bile su dalekosene i u vojnom i u politikom
pogledu. Kvislinka tvorevina Nezavisna Drava Hrvatska, dola
je polovinom mjeseca novembra u kritian poloaj i postala pred
met hitnog razmatranja u Vrhovnim komandama njemakih i tali
janskih oruanih snaga, jer su njemaki i kvislinki komandanti
ocijenili, da e poslije pada Bihaa i pojava jaih jedinica NOV sje
verno od Karlovca snage 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa kre
nuti u pravcu sjevera, ugroavajui direktno Karlovac, Zagreb i
Sisak.
Ali glavnina snaga Narodnooslobodilake vojske u Hrvatskoj
i Bosni nije se zaustavila na ovim uspjesima, jer je nova vojna i
politika situacija traila rjeenje niza novih problema, politikog,
vojnog i organizacionog karaktera, kao to su vojno osiguranje i
proirenje Slobodnog teritorija, stvaranje novih vojnih jedinica,
daljnje organizaciono uvrenje nove narodne vojske i voenje
rata protiv okupatora i izdajnika. U Vrhovnom tabu NOV i POJ
bilo je jasno, da se neprijatelj ne e pomiriti s tako velikom slobod
nom teritcrijom, kakvom je raspolagao Narodnooslobodilaki po
kret Jugoslavije, i da treba biti pripremljen za eventualne jae protivofenzivne akcije neprijatelja.
U vrijeme oko I. zasjedanja AVNOJ-a, Vrhovni komandant
NOV i POJ, Josip Broz-Tito, razrauje sa podreenim viim tabo
vima nove operativne planove za daljnja dejstva jedinica i vri
odgovarajue pokrete. Sada se sreemo s jednim cjelovitim strate36

KARTA 2

ko-operativnim planom za zimski period, koji treba da stvori osnove

za jo ira dejstva u proljee 1943. godine. Elementi toga plana
proizlazili su iz ope politike Narcdnooslobcilakog pokreta, odno
sno njegove strategije i taktike u borbi za osloboenje zemlje od
okupatora i izdajnika. Na osnovu tog novog plana trebala su usli
jediti nova permanentna ofenzivna dejstva jedinica glavnine NOV
i POJ na nove kljune vojne i politike pozicije okupatora i izdaj
nika, u cilju stvaranja novih slobodnih teritorija i novih jedinica
NOV i POJ. Jedan od najvanijih zadataka novog strateko-operativnog plana bio je zadatak Operativne grupe Vrhovnog taba. Ona
je trebala da oslobodi prostoriju centralne Bosne, da tu stvori novi
slobodni teritorij i da se povee s jedinicama NOV i POJ u istonoj
Bosni. Stvaranje novog, velikog slobodnog teritorija u centralnoj
i istonoj Bosni trebalo je posluiti kao placdarm za nova ofenzivna
dejstva u proljee 1943. godine prema Srbiji i Crnoj Gori.
Novi strateko-operativni plan Vrhovnog komandanta pred
stavljao je ujedno najbolje i najefikasnije mjere za obranu Slobod
nog teritorija. Samo stalni pokreti i ofenzivna dejstva jedinica, stva
ranje novih slobodnih teritorija u novim krajevima i njihovo me
usobno povezivanje neminovno dovode do razvlaenja neprija
teljskih snaga i onemoguavaju im vee koncentracije jedinica.
Takva bi taktika onemoguavala vee ili velike protivofenzive okupatorsko-kvislinkih jedinica protiv Slobodnog teritorija i glavnine
NOV i POJ u Bosni i Hrvatskoj.
Evo kako je konkretno zamiljen taj novi plan i njegova reali
zacija: ( V i d i kartu 2).
1. proleterska i 3. udarna divizija produavaju svoja zapo
eta dejstva u pravcu centralne Bosne, u prostor TravnikZepe
TesliPrnjavor; tu stvaraju novi slobodni teritorij; razbijaju ko
munikacije SarajevoBrod i povezuju se s jedinicama NOV i POJ
(6. istonobosanska brigada i partizanski odredi) u istonoj Bosni,
koje e takoer s dijelom svojih snaga ii ususret 1. proleterskoj i
3. udarnoj diviziji; njima pomau i dijelovi snaga 1. bosanskog
korpusa (jedna brigada i dva partizanska odreda).
2. proleterska divizija i jedinice IV. operativne zone29 dejstvuju prema Kupresu, Bugojnu, Prozoru, Posuju i Aranu. Nji
hova dejstva potpomae i III. krajiki partizanski odred, koji je
dejstvovao u prostoru JajceKupresDonji VakufProzor.
1. bosanski korpus prodire s glavninom 4. krajike divizije
na sjever preko rijeke Sane i Kozare planine u donji tok Une i u
29)
Jedinice na podruju Dalmacije bile su pod komandom taba
IV. operativne zone.

37

dolinu Save, s teitem dejstava u prostoru BanjalukaNova Gra

dikaBos. Dubica. 5. krajika divizija poduzima ienje prostora
Manjae sve do Banjaluke.
1. hrvatski korpus sa svoje tri divizije napada na eljezni
ke magistrale SisakSunjaDubica (7. banijska divizija), te Kar
lovacOgulinPlakiVrhovine (8. kordunaka divizija) i Gospi
Knin (6. lika divizija). Jedna brigada 8. kordunake divizije upu
uje se iz sastava divizije sjeverno od Karlovca na umberaku
goru, gdje se ve nalazila 13. proleterska brigada. Ove dvije brigade
stvaraju novi slobodni teritorij u prostoru KarlovacZagrebMetli
kaNovo Mesto i povezuju se s jedinicama NOV i POJ u Sloveniji,
koje e dejstvovati sa zapada.
Jedinice V. operativne zone (operativni prostor Gorski Kotar
i Hrvatsko Primorje) dejstvuju jednim dijelom svojih snaga pa
zapada na eljezniku prugu OgulinPlaki, i drugim dijelom na
prugu KarlovacRijeka.
Jedinice III. operativne zone (operativni prostor Slavonija)
dejstvuju prema Pce'toi i Daruvarskoj kotlini, sa zadatkom da
proire slobodni teritorij Slavonije.
Samostalne brigade, bataljoni i partizanski odredi na Slo
bodnom teritoriju jednim dijelom svojih snaga potpomau u prvoj
fazi ofenzivna dejstva spomenutih jedinica, dok je ostatak njihovih
snaga rasporeen za periferiji Slobodnog teritorija kao njena
neposredna zatita i obrana.
U vremenu od 25. novembra do 15. decembra godine 1942.
mnoge su od ovih jedinica bile jo oko Slobodnog teritorija, napa
dajui pojedine neprijateljske objekte, za koje se smatralo, da se
svakako moraju likvidirati, ako se hoe proiriti i bolje osigurati
slobodni teritorij, ali su poslije 15. decembra gotovo sve prile
rjeavanju svojih operativnih zadataka u duhu ovog plana.
Meutim, Vrhovni komandant NOV i POJ nije se zadovoljio
samo stvaranjem jednog jedinstvenog ofenzivnog operativnog plana
za jedinice NOV i POJ u Bosni i Hrvatskoj, na osnovu koga e one
razvijati svoju ofenzivnu kampanju kroz zimski period 1942/43.
godine. Neprijatelj je bio jo uvijek jak. te je trebalo oekivati nje
gova vea protivofenzivna dejstva. Zato je pristupio paralelno i izradi
jednog defenzivnog operativnog plana za neposrednu obranu Slo
bodnog teritorija u sluaju neprijateljske ofenzive. U toj novoj
situaciji veliki se Slobodni teritorij pokazivao kvalitativno u dru
gaijem vidu no to je to bio sluaj sa starim, malim i razjedinje
nim teritorijima. Narod Slobodnog teritorija sav se predao ratu
protiv okupatora, stanovnitvo je masovno odlazilo u vojsku, kojoj
38

je stavilo na raspoloenje svu svoju imovinu. Na slobodnom terito

riju izgraeno je niz ustanova vojno-pozadinskog, ekonomskog,
drutvenog, prosvjetnog i zdravstvenog karaktera, koje su izvan
redno funkcionirale, a sve je to sada trebalo braniti i ne dopustiti
neprijatelju da se olako probije na Slobodni teritorij.
I Vrhovni komandant studira vojni poloaj Slobodnog terito
rija, nain i mogunosti njegove neposredne obrane, analizira ope
racijske i taktike pravce, koji vode na nj, i ve 22. novembra god.
1942. donosi jedan jedinstveni obrambeni operativni plan za obranu
Slobodnog teritorija u sluaju neprijateljske ofenzive.
Svoju koncepciju obrane Slobodnog teritorija formulirao je
Vrhovni komandant i pismeno, i dao je na znanje svim podreenim
tabovima sve do tabova divizija kao strogo konspirativnu
stvar. Naalost, taj izvanredno vaan dokumenat za studij razvoja
Narodnooslobodilake vojske i njene vojne misli nije se u potpunosti
sauvao. Sauvao se samo onaj dio plana, koji se odnosi na obranu
dijela Slobodnog teritorija u Hrvatskoj, dok onaj dio, koji se odnosi
na bosanski dio Slobodnog teritorija i na jedinice 1. bosanskog kor
pusa, nije sauvan.
Evo, kako izgledaju najvaniji elementi plana za obranu Slo
bodnog teritorija:
glavnom tabu nov i poj za hrvatsku
Vjerovatno je, da neprijatelj moe uskoro preduzeti sa sjevera
kontraofanzivu irih razmjera protiv nae slobodne teritorije.
Po naoj ocjeni ta neprijateljska ofanziva prema vaem ope
rativnom podruju ispoljila bi se vjerojatno na slijedee pravce:
KarlovacSlunj:

GlinaTopuskoVranograCazinBiha. Svakako da bi
jedan krak te ofanzive, iz doline Gline preko Cetingrada, bio
usmjeren ka Slunju.

Pravcem: KostajnicaDvorBosanska KrupaBiha, to jest

dolinom Une.
Po naem miljenju, teite te neprijateljske ofanzive ispoljilo bi se vjerovatno od pravca Gline i od pravca Kostajnice.
U takvoj jednoj situaciji, u sluaju napada nadmonijih nepri
jateljskih snaga oznaenim pravcima, vi biste se trebali pridravati
slijedeeg:
a)
Ne podmetati svoje jedinice neprijatelju na pravcu njego
vog ofanzivnog zamaha, ve sa svojim jedinicama, na odnosnim
pravcima, vjeto skrenuti desno i lijevo i kontramanevrima na ne*
prijateljske bokove i pozadinu osujetiti njegovo nastupanje. To je
najbolji nain za pariranje neprijateljske ofanzive.
Prema tome, vi ete u ovakvoj situaciji dejstvo vaih divizija
objediniti i koordinirati po slijedeem:
Divizija koja se nalazi na prostoru DvorSamarica planina
Vranogra, moe bonim udarom paralisati neprijateljsku ofanzivu
bilo da se ispolji na pravcu TopuskoVranograCazin, bilo na

39

pravcu
KostajnicaDvorBosanska
Krupa.
Vaa
jedna
divizija,
koja se nalazi na prostoru oko Cetingrada, treba da bonim dejstvom parira neprijateljsku ofanzivu bilo na pravcu TopuskoVranograCazin, bilo na pravcu KarlovacSlunj. Vae snage oko
Slunja, koje pretstavljaju treu manevarsku grupu, trebale bi u
ovakvoj situaciji da bonim dejstvom pariraju neprijateljsku ofan
zivu, koja bi se iz doline rijeke Gline mogla ispoljiti bilo prema
Cetingradu bilo prema Cazinu. Svakako da ova grupa oko Slunja
mora budno motriti na pravac od Plakog.
To bi bilo po naoj zamisli sadejstvo i koordinacija vaih triju
manevarskih
grupa
pariranju
eventualne
neprijateljske
ofanzive
sa sjevera.
b) Da bi mogli donositi realne odluke i biti u toku dogaaja
morate organizirati dobru obavjetajnu slubu i slubu izvianja,
naroito prema Karlovcu, Zagrebu, Petrinji i Kostajnici, te da
blagovremeno
otkrijete
i
uoite
eventualne
neprijateljske
ofanzivne namjere.
c) Budite neprekidno u vezi kako taktikoj tako i u materi
jalnoj sa jedinicama 1. bosanskog korpusa koje se nalaze na de
snoj obali Une ...
Sva vaa dejstva u dolini Une, bilo ona defanzivna ili ofanzivna, trebate koordinirati sa jedinicama Prvog bosanskog korpusa.
22. XI. u 12 asova
VRHOVNI KOMANDANT
TITO

Iz razne historijske dokumentacije moe se vidjeti, da je u

obrani bosanskog dijela Slobodnog teritorija najvea panja posve
ena pravcima BanjalukaKlju i KostajnicaBos. NoviBiha
(dolina Une).
Sa razvojem dogaaja u toku mjeseca decembra godine 1942.
i januara 1943., ovaj je plan neprestano dotjeravan, ali su njegovi
osnovni elementi vaili sve do poetka IV. okupatorsko-kvislinke
ofenzive.
Meutim, prije no to iznesemo konanu koncepciju ovog
obrambenog plana i prikaemo, kako se dalje razvijao i kako je
fiksiran u danima nenosreno nre poetak IV. okupatorsko-kvi
slinke ofenzive, potrebno je iznijeti razvoj dogaaja, koji su usli
jedili kao posljedica prvog ofenzivnog plana Vrhovnog komandanta,
odnosno kako je on ostvarivan u toku mjeseca decembra 1942. i
januara 1943. godine, do poetka IV. okupatorsko-kvislinke ofen
zive, jer je on imao reperkusije i na razvoj defenzivnog plana za
obranu Slobodnog teritorija.
U jednomjesenom trajanju od 15. decembra 1942. do 15.
januara 1943., ofenziva glavnih snaga Narodnooslobodilake vojske
dala je izvanredno velike rezultate. Operativna grupa Vrhovnog
taba 1., 2. i 3. divizija zarobile su, prema nepotpunim poa40

cima, preko 2.500 neprijateljskih vojnika, oslobodile su Prnjavor,.

Tesli i Zepe i prekinule prugu SarajevoDoboj. eljeznika sta
nica Zepe potpuno je unitena. Dijelovi 1. proleterske brigade
izbili su na sjever sve do rijeke Save. Zaplijenjeno je preko 2.500
puaka, preko 100 mitraljeza, 12 topova raznog kalibra, 10 bacaa
mina, jedan oklopni vlak s velikom koliinom razne municije. Stvo-en je nov veliki slobodni teritorij.
Jedinice Mornarikog odreda zaplijenile su 3. januara u vodama
Podgore est malih transportnih brodova s tovarom i primorale
Talijane da otada prate svoje transporte u konvoju. Oko ratne luke
Podgore i na susjednim otocima razvile su se estoke borbe. Kao
protivmjeru Talijani vre napad na Podgoru i otoke, ali je nekoliko
njihovih pokuaja izbacivanja desanata u zoni Podgore ostalo bez
uspjeha. Jedinice IV. operativne zone zarobile su preko 150 nepri
jateljskih vojnika i zaplijenile 142 puke i 10 pukomitraljeza.
Jedinice 1. bosanskog korpusa takoer su prekinule sve komu
nikacije na pravcu svog nastupanja i izbile pred Kostajnicu i Dubicu. U dvadesetdnevnim borbama korpus je zarobio preko 500
neprijateljskih vojnika i zaplijenio 487 puaka, 27 pukomitraljeza
i tekih mitraljeza, 2 topa i 3 minobacaa.
1. hrvatski korpus takoer je poluio velike rezultate. 7. divi
zija je poruila volinjske mostove na pruzi SunjaBos. Novi i
potpuno prekinula eljezniku vezu Hrvatske s Bosnom. Popravak
ovih mostova zavren je tek u proljee godine 1943. 6. i 8. divizija
crekinule su saobraaj na likoj pruzi.
U borbama na komunikacijama ove su tri divizije zarobile
preko 1.000 neprijateljskih vojnika. Uniteno je nekoliko eljezni
kih stanica, zapaljena su tri eljeznika transporta i jedan oklopni
vlak, a osam je vlakova minirano. Zaplijenjeno je pet topova, dvije
protivtenkovske puke, 17 bacaa mina raznog kalibra, 50 mitralje
za i 1011 puaka.
Jedinice V. operativne zone izvrile su u toku decembra i janu
ara nekoliko velikih diverzija na pruzi KarlovacSuak, zarobile
119 neprijateljskih vojnika, a zaplijenile 108 puaka i 13 pukomi
traljeza.
Operativna grupa na Zumberku potpuno je unitila dva ustaka
bataljona, dok je dva druga bataljona razbila. Zaplijenila je oko
500 puaka, 20 mitraljeza i 2 bacaa mina.30
Jedinice III. operativne zone, 4. slavonska divizija i tri parti
zanska odreda, zarobile su 387 neprijateljskih vojnika, zaplijenile
30)
Svi podaci izneseni u ovoj glavi uzeti su iz originalnih opera
tivnih izvjetaja dotinih jedinica i tabova, a nalaze se u arhivi VIIJNA.

41

352 puke, 16 mitraljeza i pukomitraljeza, 20 runih mitraljeza i 2

minobacaa.
Dakle, u mjesec dana svoje ofenzive glavnina NOV i POJ u
Hrvatskoj i Bosni zarobila je, prema nepotpunim podacima, ukupno
4.537 neprijateljskih vojnika, zaplijenila 5042 puke, 223 pukomitraljeza i teka mitraljeza, 20 runih mitraljeza, 2 protivtenkovske
puke, 21 artiljerijsko orue, 36 minobacaa, 6 malih transportnih
brodova i jedan oklopni vlak. Isto tako velik broj neprijateljskih
vojnika je ubijeno i ranjeno, i uniteno je mnogo neprijateljskog
naoruanja, opreme i transporta.
Za vrijeme ofenzive poduzimane su razne mjere organizacionog
i politikog karaktera za jaanje NOV i POJ, za bolju organizaciju
vojno-pozadinske vlasti i pripremanje pozadine za daljnje voenje
rata. Vrhovni je tab izdao niz uputstava, direktiva i nareenja za
vojnu obuku trupa, za otvaranje i organizaciju vojnih kola i kurseva (tada je otvoren i prvi artiljerijski kurs za vojne rukovodioce),
za bolju organizaciju i rad tabova i t. d.
U to vrijeme pada i obavezna organizacija informativne i oba
vjetajne slube u svim jedinicama Narodnooslobodilake vojske te
u svim partizanskim odredima i vojno-poza: nskim ustanovama.
Osim toga, u sve se jedinice uvode vojni sudovi i vojna tuiotva,
zatim se pripremaju mob:lizaciiski spiskovi u komandama mjesta
i podruja za sve sposobno ljudstvo na slobodnom teritoriju, u
starosti od 18 do 45 godina.
U pozadini su poduzete mjere, da se izgrade nove radionice
za popravak oruja, a kapacitet radionice runih bombi u Prekaji
podignut je na 1.000 runih bombi na tjedan. Izgraene su nove
bolnice i sklonita hrane po umama, naroito na Grmeu, Petrovoj
gori i Pljeivici.
Meutim, poslije 1. januara godine 1943. stale su iz raznih oba
vjetajnih centara Narodnooslobodilake vojske stizati prve vijesti,
da se priprema velika ofenziva okupatora i izdajnika protiv slo
bodnog teritorija. Od 1. do 15. januara pojavljuju se i nove nje
make i kvislinke jedinice oko slobodnog teritorija i poinju prvi
sukobi s njima.
Ali u isto vrijeme i Vrhovni tab poduzima nove mjere za
obranu Slobodnog teritorija.
U analizi vojnog poloaja Slobodnog teritorija Vrhovni je ko
mandant NOV poao od jedino ispravnog stanovita, da slobodni
teritorij tretira kao jedinstveni operacijski prostor, utvrujui na
njemu najosjetljivije operativno-taktike pravce za obranu, odnosno
najpogodnije za neprijatelja, koji mu daju najbolje anse za uspjeh;
42

na temelju toga vri korekturu utvrenog defenzivnog plana za

sluaj okupatorsko-kvislinke ofenzive. U ocjeni vojne situacije i
mjera, koje treba poduzimati u sluaju neprijateljske ofenzive, na
osnovu dokumenata jasno se vidi, da je Vrhovni tab pretpostavljao
da e okupatorske trupe i trupe domaih izdajnika u borbi protiv
glavnih snaga Naronooslobodilake vojske najvjerojatnije jedin
stveno napasti cio slobodni teritorij, teei odmah da uhvate pod
glavni udar to vee grupacije Naronooslobodilake vojske. Zato
je njegov ofenzivni plan i bio rukovoen principima stvaranja
novih slobodnih teritorija, naroito u centralnoj Bosni i sjeverno
od Kupe, kako bi jedinice dobile to vei prostor i slobodu za svoja
raznovrsna manevarska dejstva i u obrani i u napadu.
Polazei s takvog stanovita, Vrhovni je komandant Narodnooslobodilake vojske oekivao, da e glavne snage neprijatelja biti
u zoni Banjaluke i. da e banjaluko-kljuki pravac biti pravac
glavnog udara. Na osnovu takve pretpostavke on odreuje i protivmjere, koje treba da poduzme glavnina Naronooslobodilake
vojske Najvanija mjera bio bi vjerojatno napad na Banjaluku
sa glavninom snaga 1 bosanskog korpusa, pojaanog 1. proleter
skom divizijom, i to u fazi prikupljanja neprijateljskih snaga, da bi
se pokualo sprijeiti njegov upad u dubinu Slobodnog teritorija.
Ostale snage, 1. hrvatski korpus i dijelovi 1. bosanskog korpusa bra
nit e neposredno Slobodni teritorij. Naravno, realizacija ovog plana
zavisit e od konkretne situacije. Dokumenat Vrhovnog taba NOV
i POJ, iz koga bi se cjelovito vidjela ova koncepcija, nije pronaen,
ali se u arhivi 1. hrvatskog korpusa sauvao jedan drugi doku
menat, iz koga se ipak jasno vidi ta koncepcija, jer su s tom
pretpostavkom bili navrijeme upoznati svi vii tabovi, od divizije
na gore. U pismu od 11. januara 1943. godine svojoj 7. diviziji
tab 1. hrvatskog korpusa daje na znanje slijedee:
Imamo izvjesnih podataka o eventualnoj neprijateljskoj ofen
zivi na na osloboeni teritorij. U tom sluaju opi plan V. S. sa
stojao bi se u napadu Bosanskog korpusa i I. divizije na Banjaluku,
ukoliko bi za to postojale mogunosti, radi razbijanja koncentracije
na tom sektoru, koji bi vjerojatno bio glavna baza neprijatelja,
odnosno glavni pravac napada. Naa VI. divizija zatvarala bi june
pravce svojim aktivnim djelovanjem, VIII. divizija pravac Karlo
vac i Ogulin. Vaa VII. divizija imala bi zadatak da zatvori pra
vac od GlinePetrinje i Kostajnice. Taj zadatak ne bi se izvodio
prihvatanjem frontalne borbe, ve nanosei glavne udarce s boka
i lea u smislu ve prije danih vam direktiva za sluaj neprija
teljske ofenzive31). Za sadanju vau aktivnost bit e vam za koji
31)

Instrukcija V. ., o kojoj je naprijed bilo govora.

43

dan vraena 16. brigada32) i stavljen na raspolaganje Banijski odred.

Ujedno ete pod vau privremenu komandu dobiti 8. bosansku bri
gadu (Hamdijinu)33), koja se sada nalazi u Cazinu ili oko njega.
To je nova brigada, jo nije prokuana u borbi, a sastavljena je
veinom od Muslimana. Njen glavni zadatak je zatvaranje pravca
od Bosanskog Novog prema Bihau.
Vaa aktivnost treba biti usmjerena razbijanju neprijateljskih
koncentracija, pazei pri tome da odvie ne izmorite jedinice, ve
da one budu konsolidovane i spremne za svaku eventualnost.
... Sadraj ovog dopisa neka ostane u strogoj tajnosti.04)

Dakle, iz ovog dokumenta se vidi, da je Vrhovni komandant

NOV i POJ pretpostavljao, da e u eventualnoj neprijateljskoj
ofenzivi neprijatelj istovremeno napasti na cio Slobodni teritorij,
da e mu vjerovatno glavne snage biti na prostoriji Banjaluke i
da e pravac BanjalukaKljuBos. Petrovac biti osnovni pravac
upada u dubinu Slobodnog teritorija.
Meutim, vidjet emo malo kasnije, da se u praksi dogodilo
drugaije. Nijemci nisu planirali istovremeni napad na cio Slobo
dni teritorij, ve obraun sa Slobodnim teritorijem po dijelovima u
nekoliko uzastopnih operacija. Polazei od takve ope koncepcije,
i zatim od pretpostavke, da e se Tito s glavninom snaga, oko
20.000 partizana, or:jentirati prema prostoriji KarlovacZagreb
Sisak, Nijemci su glavne snage postavili u dolinu rijeke Kupe (pro
storija KarlovacPisarovinaGlinaPetrinjaSisak) s teitem
napada na pravcu KarlovacSlunjBihaBosanski Petrovac.
U procjenjivanju vojne situacije na prvi pogled se dobije do
jam, kao da su zaista i jedna i druga strana pole sa stanovita,
ta bi za njih bilo najopasnije kad bi neprijatelj uinio, ali nije
sasvim tako. Postavlja se pitanje, jesu li zaraene strane realno
procjenjivale snagu i sposobnost neprijatelja ispred sebe i njegove
neposredne operativne namjere.
Nijemci su podcjenjivali snagu i sposobnost Narodnooslobodilake vojske i ocjenjivali bez obzira na to, to je u brojanom
pogledu dostigla ozbiljnu cifru da je u organizacionom i koman
dnom pogledu slaba, nejedinstvena i veoma vezana za teritorij. Zato
i polaze u napad na Slobodni teritorij po etapama, oekujui da e
se partizani grevito boriti za zemljite i da e, prema tome, nji
ma Nijemcima uspjeti da istovremeno razore Slobodni teri
torij i razbiju partizane. Tono je, da su jake snage partizana bile
32)
U to vrijeme nalazila se juno od Karlovca, oko sela Barilovia, jer su snage 8. kordunake divizije bile u napadu na talijanskoetnike posade u Saborskom, Blatama, Likim Jesenicama i na ruenju
pruge PlakiVrhovine.
33) Hamdija Omanovi, komandant 8. bosanske brigade.
34) Original pisma u arhivi VIIJNA.

44

usmjerene na saobraajnice ZagrebKarlovacRijeka i Zagreb

SisakSunja, ali ih ovdje nije bilo ni 10.000, a kamoli 20.000. Da
kle, sve je bilo pogreno procijenjeno.
Meutim, Vrhovni komandant je realno procjenjivao poloaj
glavnih snaga NOV i POJ i Slobodnog teritorija. Koncentracija glav
nih snaga okupatora u zoni Banjaluke i njihov napad pravcem
BanjalukaKljuBos. Petrovac vodi brzo u centar Slobodnog
teritorija, a iz toga proizlazi, da e ga Nijemci primorati, da ve u
prvoj fazi borbe upotrebi u obrani Slobodnog teritorija sve tri gru
pacije Narodncoslobodilake vojske (1. bosanski korpus, 1. hrvat
ski korpus i Operativnu grupu Vrhovnog taba). U tom bi sluaju
ostao bez ijedne slobodne manevarske grupe, a to je za partizanski
rat isuvie opasno. Moglo bi se dogoditi, da ve i sam razvoj doga
aja primora Nijemce da idu na ono to je najvanije, t. j. da
prvenstveno obraunavaju s jedinicama NOV, a ne i sa jedinicama
(i to po fazama!) i sa Slobodnim teritorijem.
Svesti sve tri svoje grupacije na obrambene borbe, i to u vri
jeme neprijateljske ofenzive, kad je neprijatelj jai, ne bi vodilo
niemu. On eli neto drugo, to jest da se jednim dije
lom snaga brani i vee ruke jakim snagama neprijatelja, ali da
istovremeno ima u ruci jaku i slobodnu grupaciju, prvenstveno pro
leterske divizije (tri divizije), za protivmanevre u pravcima gdje je
neprijatelj oslabio svoje posade i gdje e snage Narodnooslobodilake vojske biti jae. Za takvu je koncepciju banjaluki pravac bio
veoma opasan, a karlovaki daleko manje, jer je iao s krajnje peri
ferije Slobodnog teritorija. Okupatorska grupacija na banjalukom
pravcu visjela bi kao ma nad glavom, predstavljala bi potencijalnu
opasnost za protivofenzivne planove Vrhovnog komandanta, za po
kretanje slobodnih divizija NOV i njihova ofenzivna dejstva u
duboku pozadinu neprijatelja, u nove krajeve zemlje, konkretno
na istok i jugoistok, prema Srbiji i Crnoj Gori. Dakle, u pravcima
kuda se mora ii, jer su od najveeg interesa za razvoj Narodnoolobodilakog pokreta. Ii na zapad, u Hrvatsku, vie nije intere
santno, jer je sva Hrvatska u to vrijeme pokrivena partizanskim
jedinicama. Kad bi na banjalukom pravcu bile glavne snage Nije
maca, bilo bi preteko i vrlo riskantno izvriti koliko toliko mimo
Prikupljanje svojih snaga za protivofenzivu, odnosno odlijepiti se
Pod najpovoljnijim operativnim uslovima i to dalje od glavnih
snaga neprijatelja, to je bitan uslov za uspjean poetak protivofenzive.
Dakle, dvije suprotne ocjene glavnog pravca udara proizlaze
Prvenstveno iz dvaju suprotnih vojnih i politikih prilaenja i
gledanja na Narodnooslobodilaku vojsku i Slobodni teritorij. Ni
45

jemci, s jedne strane, jo uvijek gledaju NOV kao ustanike, koji

ne e biti u stanju izdrati koncentrine udare brojne vojske, te se
zavaravaju da e metodikim proeljavanjem terena pokupiti u
svoje grablje i pobunjenike. Vrhovnog pak komandanta, s druge
strane, interesira u prvom redu vojska, njena iva sila, a ne slo
bodni teritorij. Spore, t. zv. metodike akcije ienja i po etapa
ma, za ovu fazu razvoja Narodnooslobodilake vojske nisu bile tako
opasne. Svima je bilo jasno, da je Narodnooslobodilaki pokret
samo toliko jak, koliko ima vojske, i to vojske, koja se nije grevito
uhvatila za svoj teritorij, nego se kree i bori stvarajui nove slo
bodne teritorije na svakom terenu. Tomu su se jadu i Nijemci ka
snije dosjetili, ali tek onda, kad je IV. ofenziva potpuno propala!
S takvim koncepcijama o obrani Slobodnog teritorija u sluaju
neprijateljske ofenzive doekan je i 20. januara 1943. godine, poe
tak IV. okupatorsko-kvislinke ofenzive.

46

IV. POGLAVLJE

POLITIKE I VOJNE PRIPREME OKUPATORA

ZA ETVRTU OFENZIVU

Dva su osnovna razloga, zbog kojih su se okupatori Nijemci

i Talijani odluili da poduzmu jednu veu ofenzivu protiv jedini
ca Narodnooslobodilake vojske i Slobodnog teritorija u Jugoslaviji.
Jedan je izuzetno teko stanje okupatorsko-kvislinke vlasti na
teritoriju kvislinke Nezavisne Drave Hrvatske,35 a drugi opa
situacija i poloaj njemako-talijanskih trupa na frontovima Evrope
i Afrike u posljednjem mjesecu 1942. godine.
U borbama okupatorsko-kvislinkih trupa protiv jedinica NOV
i POJ, naroito od 1. septembra do konca novembra 1942. godine,
iscrpene su sve mogunosti i sva sredstva, da se popravi njihova
situacija u Hrvatskoj i Bcsni. Poduzimano je niz vojnih mjera na raz
nim podrujima borbe protiv partizana ali bez uspjeha. Okupa
torsko-kvislinke trupe odstupale su svagdje, trpei poraz za po
razom.
U mjesecima augustu i septembru godine 1942. general Stahl,
komandant 714. divizije, poduzeo je sa snagama svoje divizije j
kvislinkim snagama ukupne jaine do dvije pjeadijske divizije dva
vea napada iz pravca Banjaluke prema Mrkonji Gradu i Kljuu, ali
je bio tuen i primoran da se vrati nazad u Banjaluku. Nakon ovih
neuspjeha poslao je izvjetaj general-pukovniku Lhru, koman
dantu njemakih trupa na Jugoistoku (12. njemaka armija) i Glav
nom stoeru domobranstva (generaltabu) Nezavisne Drave Hrvat
ske o svojim neuspjesima i nemogunosti da se s raspoloivim tru
pama osigurava linija SunjaKostajnicaBos. NoviPrijedor
Sanski MostSitnicaMrkonji GradJajce.
Nezavisna Drava Hrvatska je obuhvaala u svojim granicama
(bez dobrog dijela Dalmacije i Istre, koje su prikljuene
Bosnu i Hercegovinu.

_
35
Hrvatsku

il).

Ita-

4T

U septembru 1942. doao je u Zagreb i general-pukovnik Lhr

na sastanak sa efom Nezavisne Drave Hrvatske, izdajnikom Paveliem, gdje su zajedniki razmatrali situaciju svojih trupa i mjere,
koje bi trebali poduzeti protiv Narodnooslobodilakog pokreta. Na
kon tog sastanka general-pukovnik Lhr uputio je svojoj Vrhovnoj
komandi opsean izvjetaj o situaciji u Nezavisnoj Dravi Hrvat
skoj, traei da se u Jugoslaviju upute nove trupe.
U oktobru je general Stahl poduzeo i treu ofenzivnu akciju
protiv jedinica NOV u Bosni, u kojoj su uestvovali i dijelovi 718.
divizije iz pravca Jajca, ali je i ova akcija brzo propala.
1.
novembra 1942. godine izvrena je reorganizacija komandovanja njemakim trupama u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Generalpotpukovnik Glaise Horstenau postavljen je za njemakog opuno
moenog generala u Hrvatskoj, sa sjeditem u Zagrebu, a generalpotpukovnik Lters za komandanta njemakih trupa u Hrvatskoj,
sa sjeditem u Brodu. Pod njegovom komandom sjedinjena su sva
najvanija dejstva njemako-kvislinkih jedinica u Nezavisnoj
Dravi Hrvatskoj.
U vrijeme borbi oko Bihaa i u dolini rijeke Une Hitler je
pozvao general-pukovnika Alexandra Lhra i izdajnika Pavelia
u svoju komandu u Vinici (Ukrajina). Tu, u Hitlerovom Glavnom
stanu, pala je prva odluka o jednoj veoj ofenzivi njemako-kvislin
kih trupa protiv partizana; odlueno je, da se u tu svrhu uskoro
upute nove njemake jedinice u Hrvatsku i Bosnu i da se izvri
reorganizacija i preoruanje Pavelievih domobransko-ustakih
jedinica.
Meutim, poslije pada Bihaa, Cazina, Prnjavora i Teslia, u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj zavladala je panika i strah od direkt
nog napada partizana na Karlovac, Glinu i Petrinju. (Vidi kartu 3).
U izvjetajima njemakih i kvislinkih komandanata u toku
novembra i decembra 1942. ve se govori o pokretu 20.000 partizana
na sjever, da bi ovladali srednjim i donjim tokom rijeke Kupe. I
general Roatta, komandant 2. talijanske armije, alje sredinom
novembra jedan izvjetaj svojoj Vrhovnoj komandi, u kojem opisuje
da je situacija u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj katastrofalna, jer
pobunjenici u njoj rade ta hoe!
Uslijed takvih procjena, odnosno bolje rei odve velikog stra
ha za liniju KarlovacGlinaSisak, uslijedila je kasnije i kon
centracija glavnih snaga Nijemaca za predstojeu ofenzivu upravo
na toj liniji.
Paralelno s krizom u Jugoslaviji rasla je u jo veim razmje
rima i kriza na glavnim frontovima njemako-talijanskih trupa u
48

KART'A 3

SSSR-u i sjevernoj Africi. Odlunu bitku za Afriku Englezi su

dobili u toku mjeseca novembra kod El-Alameina. U Africi su se
iskrcale nove saveznike snage, da bi definitivno protjerale njemako-talijanske trupe s afrikog kontinenta. Julska ofenziva
Nijemaca i njihovih satelita prema Kavkazu i Staljingradu bila je
slomljena. Jedinice Crvene armije potpuno su opkolile 6. njemaku
armiju kod Staljingrada. Prekretnica u razvoju Drugog svjetskog
rata bila je oigledna. Njemako-talijanske armije povlaile su se
na svim frontovima. Njihove Vrhovne komande uurbano zapoi
nju s organizacijom obrane evropske tvrave, jer je opasnost od
iskrcavanja Saveznika u Evropi postala stvar neposredne budunosti,
U takvoj meunarodnoj politikoj i vojnoj situaciji vojna snaga
Narodnooslobodilakog pokreta u Jugoslaviji i njegova uloga na
balkanskom ratitu postali su vanredno znaajni, kako za jednu
tako i za drugu zaraenu stranu. Narodnooslobodilaka vojska sa
svojim velikim slobodnim teritorijem predstavljala je realan vojni
faktor, s kojim je trebalo ozbiljno raunati u svim vojnim pret
postavkama i kombinacijama u pogledu Balkana, a posebno Jugo
slavije. Sa svojim strategijskim poloajem u centru zemlje, ona je
bila u stanju da vrlo efikasno koordinira svoja dejstva sa svakim
eventualnim saveznikim operativnim pothvatom na Balkanu.
Da bi vojniki osigurala Balkan od eventualne invazije save
znikih armija, njemaka Vrhovna komanda, kao jednu od najzna
ajnijih mjera, poduzima s talijanskom Vrhovnom komandom veli
ku ofenzivu protiv Narodnooslobodilakog pokreta u Jugoslaviji,
kao i mjere za obranu Grke, Albanije i Jadranske obale.
Analizu tadSnjeg meunarodnog poloaja Njemake i Italije,
stanja njihova fronta u posljednjim mjesecima godine 1942., kao i
prijedloge za daljnji rad njemako-talijanskih armija dao je sam
Hitler u svom referatu na sastanku ministara vanjskih poslova i
naelnika generaltabova Italije i Njemake, 18. i 19. decembra
godine 1942. u Gerlickoj umi kod Rastenburga u Istonoj Pruskoj-,
gdje se tada nalazio njegov Glavni stan. U svojoj ocjeni situacije
Hitler je smatrao, da u proljee godine 1943. treba oekivati napad
angloamerikih armija na otoke u Sredozemnom i Egejskom moru
i na grko kopno, te da sile Osovine treba da poduzmu hitne vojne i
politike mjere za osiguranje tog dijela njemakog fronta. Na
tom je sastanku odlueno, da se izvri reorganizacija komandovanja
njemako-talijansko-bugarskim trupama u Grkoj, da se utvrdi
grka obala i otoci te da se Jugoslavija umiri do proljea, kako
bi se osigurao mir u pozadini njemako-talijanskih armija u sluaju
4 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

49

invazije na Balkanski poluotok. Zimske ofenzivne operacije u Jugo

slaviji smatrane su kao vrlo hitne i neophodne.
Paralelno s vojnim mjerama na Balkanu odlueno je, da nje
maka diplomacija poduzme potrebne politike mjere kod bugarske
i maarske vlade i osigura potpuno angairanje bugarskih i maar
skih oruanih snaga u ratu protiv saveznikih armija, ukoliko doe
do njihova iskrcavanja u Grkoj.
Na sastanku istaknutih njemakih i talijanskih politiara i
vojnika, pod rukovodstvom Hitlera i Mussolinija, 18. i 19. decembra
godine 1942., bilo je govora i o meusobnim njemako-talijanskim
vojnim i politikim odnosima, naroito na Balkanu. Od Talijana se
trailo, da pristanu na mnoge njemake vojne i politike zahtjeve
u vezi s organizacijom obrane na Balkanu, na koje su predstavnici
faistike Italije na rijeima pristali, ali ih nisu provodili, jer se
oigledno radilo o potiskivanju talijanskih politikih i vojnih pre
tenzija na Balkanu u drugi plan.
Prema raspoloivim dokumentima iz tog vremena, kao i na
temelju kasnijih pojava, koje su se u periodu IV. i V. ofenzive
ispoljavale u Jugoslaviji u odnosu izmeu Nijemaca i Talijana, zatim
na temelju konkretnih vojnih i politikih mjera, koje su poduzima
ne poslije tog sastanka, moe se zakljuiti da su Talijani esto
stavljani pred takve injenice, za koje nisu nikad ni pretpostavljali
da bi mogle doi od strane Nijemaca. Faistika je saveznika rav
nopravnost poslije tog sastanka ozbiljno naruena. Od Talijana se
zahtijevalo, da se njihove trupe u Grkoj i na Dodekaneskom otoju
podrede njemakoj komandi, na to su oni i pristali. Tako su 11. i
12. talijanska armija u zapadnoj Grkoj, na Peloponezu i Dodekaneskim otocima stavljene pod Komandu njemakih oruanih snaga
za Jugoistok (OBSO), a u sluaju iskrcavanja Saveznika pod tu su
komandu imale doi i sve talijanske trupe u Albaniji i Crnoj Gori.
Na spomenutom sastanku Nijemci su zahtijevali, da Talijani ue
stvuju u zimskim operacijama protiv partizana prema njemakom
operativnom planu i, osim toga, da se poduzmu zajednike vojne
mjere i protiv etnika Drae Mihajlovia, jer da etnici vode dvo
linu politiku prema silama osovine.
Na tom, kao i na ostalim sastancima na kojima su tretirana
pitanja zajednikih operacija u Jugoslaviji, Talijani su naelno
pristali na sve njemake prijedloge, ali su u praksi gdje im je to god
bilo mogue izbjegavah da izvre one zahtjeve, koji su bih oigledno
tetni po njihov presti i interese u Jugoslaviji, a nisu dublje zadi
rali u saveznike odnose.
50

Od 18. decembra godine 1942. nadalje vrene su daljnje vojne

i politike konzultacije i usklaivanje pogleda njemakih i tali
janskih politiara i vojnika na provoenju odluka donijetih 18.
decembra. Izvrena je reorganizacija trupa na Balkanu,36 dobiven
je pristanak maarske i bugarske vlade za aktivno uestvovanje
njihovih trupa u sluaju iskrcavanja saveznikih snaga u Grkoj,
izraeni su operativni planovi za zimske ofenzivne operacije protiv
Narodnooslobodilakog pokreta, utvren broj trupa, nain njihove
suradnje i t. d.
Kad se prilo razradi i primjeni HitlerMussolinijevih odluka
u odnosu na Jugoslaviju, iskrsavala su razna sporna pitanja. Sva
ko je gledao na te odluke sa stanovita svojih interesa i objanja
vao ih onako, kako je njemu najbolje odgovaralo. Komanda 2.
talijanske okupacione armije smatrala je, da su predstojee velike
zimske operacije protiv Narodnoosloboilake vojske i partizanskih
odreda vrlo riskantne, da se ne treba zavaravati brzim i lakim
pobjedama, jer u pogledu zimskih operacija protiv partizana oni
imaju loa iskustva.37 General Roatta je predlagao manje metodine
akcije i da se najprije izvede generalno ienje Gorskog Kotara
i Hrvatskog Primorja, koje je, po njegovu miljenju, bilo najvanije
za talijansku okupacionu silu, a zatim da se ide dalje prema slo
bodnom teritoriju. Taj je njegov plan odbijen u talijanskoj Vrhovnoj
komandi na intervenciju Nijemaca i odgoen za kasnije, po zavr
etku IV. ofenzive. Nadalje, tab generala Roatte kao i naelnik
talijanske Vrhovne komande stali su na stanovite, da etnike Drae
Mihajlovia nikako ne treba razoruati, sve dok postoji Narodnoosloboilaka vojska, te su predloili Mussoliniju, da i etnici
uestvuju u zimskim operacijama protiv partizana, to je ovaj
kasnije i usvojio. Sve do poetka, pa i u samoj prvoj fazi IV. ofen
zive, Nijemci nisu htjeli na etnikom problemu zaotravati odnose
s Talijanima, jer su bili uvjereni, da e ofenziva protiv Narodnooslobodilake vojske sigurno uspjeti, pa e tako i sama praksa
primorati Talijane da usvoje njihovo stanovite.
Interesantno je, odakle odjednom takvo razmimoilaenje izmeu
Nijemaca i Talijana u vezi s etnicima Drae Mihajlovia, i zato
36) Stab 12. njemake armije pretvoren je 1. januara godine 1943.
u grupu armija E Heeresgrupe E sa komandantom general-pukovnikom von Lhrom. Grupu armija E sainjavale su 12. njemaka
armija, 11. i 12. talijanska i 2. bugarski korpus u Trakiji i junoj Ma
kedoniji.
37) Roatta kae u jednoj svojoj bilieci, da je kod posliednjih zim
skih operacija prostor vie vladao njima, nego oni prostorom (Arhiv
2. armije VIIJNA).

*4

51

Nijemci hoe sada da razoruaju svoje sluge, koji su im itekako

dobro i vjerno sluile dotada, a i kasnije, pa i u samoj drugoj etapi
IV. ofenzive (Weiss II).
Meutim, takav stav Nijemaca nije bio bez svakog opravdanja.
Njemaka vlada i Vrhovna komanda oruanih snaga raspolagalo su
s dovoljno podataka dobivenih preko svoje obavjetajne slube
koju nije bilo teko organizirati ni u samom tabu Drae Mihajlovia, a jo manje meu etnicima i etnikim komandantima o
radu Drae Mihajlovia, njegovim politikim vezama i njegovim
politikim kombinacijama.38
Odnosi izmeu Drae Mihajlovia i izbjeglike jugoslavenske
vlade u Londonu, zatim tadanji stav saveznikih vlada prema
Drai Mihajloviu i toj vladi, njihova znatna moralna i materijalna
pomo etnicima, te stalno prisustvo engleskih oficira u tabu
Drae Mihajlovia Nijemcima su svakako bili vrlo dobro poznati,
jer mnoge te injenice nisu mogle ostati tajnom. Dalje, Nijemcima
je bez sumnje bio dobro poznat i odnos pojedinih talijanskih ko
mandanata i oficira prema Drai Mihajloviu i engleskim obavje
tajnim oficirima, s kojima su se ne jedamput sastali u tabu
Drae Mihajlovia.39 Prema tome, Nijemci su se bojali, da e
38) Poslije zavretka rata u Italiji i Njemakoj objavljeno je neko
liko knjiga, u kojima je to podrobno izneseno. U knjizi Hitler-Mussolinijeva pisma i dokumenti iznosi se. da su se u tabu D. Mihajlovia
viali zajedno na ruku Draini, engleski i talijanski oficiri. Naravno,
pripadnici NOV i POJ, kao i Narodnooslobodilakog fronta imali su
dosta prilika da to vide i utvrde.
39)
Draa Mihajlovi je odravao stalne radio-veze s emigrantskom
kraljevskom vladom. On je vrlo esto saobraao depeama, pismima,
instrukcijama raznog politikog karaktera s raznim svojim komandan
tima; iz tih su se depea i instrukcija jasno vidjele sve te njegove inter
nacionalne i domae veze, njegovi politiki planovi i kombinacije. Kod
njega, kao i kod njegovih ljudi unutar zemlje i vani naeno je mnogo
raznih pisama i depea, kojih je politiki sadraj bio zabrinjavajui za
Nijemce, naroitomu vrijeme poslije sloma u Africi.

Evo, na primjer, samo nekoliko takvih depea:

Od izbjeglike kraljevske vlade 28. oktobra 1941.
. . . Va rad uao je u opti savezniki plan. Stoga saekajte
i
savetujte
svima
strpljenje
i
uzdravanje
od
prenagljenih
akcija,
kako bi izbegli gubitke i odrali se preko zime. Sada se ne izla
gati, ve saekati odavde nalog za akciju... Do datog znaka za
zajedniki
rat
bez
krajnje
potrebe
ne
izazivati
borbu
s
neprija
teljem Simovi.
A Slobodan Jovanovi, kao predsjednik vlade, kae u svojoj in
strukciji svom ministru vanjskih poslova:

Draa

ako se situacija na Balkanu komplicira, t. j.,

iskrcavanja veih angloamerikih snaga, odmah
prijei na stranu Engleza i Amerikanaca i otpoeti oruane akcije
iz pozadine protiv njemako-talijanskih snaga, to bi etnici vrlo
vjerojatno i uinili u to vrijeme. Nadalje, bojali su se i za samog
saveznika, Talijane, koji su odravali sumnjive veze s engleskim
obavjetajnim organima kod etnika. Sve je to stvorilo kod njih
uvjerenje, da je dvolinost etnika Drae Mihajlovia, pa i samih
Talijana,
sada, u ovakvoj meunarodnoj vojnoj situaciji, vrlo
opasna. Zato su zahtijevali, da se za svaku sigurnost razoruaju
etnici Drae Mihajlovia u Crnoj Gori i Hercegovini.
ako

Mihajlovi,

doe

do

Kako su Hitler i Mussolini gledali i tretirali etnike i politike

kombinacije Drae Mihajlovia u vrijeme, kad su ve izbile krupne
nesuglasice meu komandantima na terenu i kad se etniko
pitanje ponovo vratilo njima na rjeavanje, vidi se ne samo iz
ogromne dokumentacije okupatorskih trupa, kojom raspolae
Vojno-historijski institut J. N. A., ve i iz same Hitler-Mussolinijeve
korespondencije u mjesecu februaru i martu godine 1943., dakle
u vrijeme IV. ofenzive.40
Rasprostranjenost
Titovih
pobunjenikih
organizacija
pred
met je preneraenosti i brige. Mi jedva imamo vremena da suzbi
jemo ustanak, ako elimo izbjei opasnost napada na nau poza
dinu u sluaju anglosaskog iskrcavanja na Balkan.
Prijateljski insistiram, Duce, da izdate potrebne upute, da se
uspostavi brza. i elastina suradnja izmeu naih komandi na
terenu i ostvari koordinirana upotreba svih raspoloivih sredstava.
Bez obzira na operacije koje se sada vode protiv komunista,
ja vidim, Duce, naroitu opasnost u dugoronom planu pristaa
Mihajlovia da unite ili razoruaju nae vlastite snage u Herce
govini i Crnoj Gori, a isto tako i u progresu koji ini anglosaski
...
Generalu
Mihajloviu
izdate
su
instrukcije
da
podigne
v.stanak
samo
u
sluaju
iskrcavanja
jaih
saveznikih
snaga
u
Jugoslaviji, ili u sluaju sloma Nemake. I ni u kom drvtgom slu
aju i
ni po kakvom pozivu
ni jedne strane radiostanice...
Zatim u instrukcijama D. Mihajlovia
saradnicima ima i ovakvih kombinacija:

svojim

politikim

vojnim

Rukovodimo
se
...
sledeim
naelima.
Mi
radimo
samo
za
sebe i nikog vie: nas se tiu samo interesi Srba i budue Jugo
slavije,
za
postizanje
cilja
koristimo
jednog
neprijatelja
protiv
drugog.
Originali u Arhivi VIIJNA i u Arhivi Dravnog sekretarijata za
Unutranje noslove.
Za Nijemce nije bio problem dobiti takve i sline dokumente od
etnika. Oni su znali i pratili sve veze D. Mihajlovia s inozemstvom.
40)

Vidi knjigu: Hitler-Mussolinijeva pisma i dokumenta.

53

projekt stvaranja jedne dirigirane suradnje izmeu komunista i

pristaa Mihajlovia protiv nas ...
... Oruje i potrebnu hranu za izvrenje tih planova Mihajlovi nastoji da nabavi pretvarajui se da pomae vaim trupama
u smirivanju zemlje. Na taj nain njegove formacije primaju sve
to trebaju: oruje, municiju, hranu i potreban manevarski teren,
da zatim zaponu borbu protiv nas ...
... S obzirom na opasnosti, koje proizlaze iz Mihajlovieva
pokreta, ja sam naredio unitenje svih njegovih pristaa na teri
toriju okupiranom od mojih trupa. Ja smatram poeljnim da i
vaa 2. armija tretira Mihajlovia i njegove oficire kao zaklete
neprijatelje Osovine, i ja vas molim, Duce, da izdate upute u tom
smislu vaim komandantima jedinica ...
... Pokae li se, Duce, nemoguim, da razoruamo komuniste
i etnike i da doista umirimo zemlju, planut e ustanak u sluaju
saveznikog iskrcavanja, saobraajne linije s Peloponezom bit e
odsjeene i nekoliko njemakih divizija morat e se boriti protiv
komunista i etnika. Same talijanske divizije ne mogu sprijeiti
iskrcavanje na Peloponezu ili Jadranu.
Mislim, Duce, da ima nekih zadataka, koje nije mogue za
vriti s uspjehom samo politikom vjetinom. Treba upotrebiti silu
ma kakva bila cijena u ljudskim ivotima. Smirivanje te zone
Balkana takav je zadatak.
Ako se dogaaji budu razvijali kako sam gore ukazao, mi e
mo, dakle, imati u asu saveznikog iskrcavanja njemake divizije
prisiljene da suzbijaju bande partizana, a ne da nam stoje na
raspolaganju kao efikasne obrambene trupe za borbu protiv invazione armije.
Ja znam, da se general Roatta41) nikako ne slae sa mnom u
tom pogledu... i t. d.
(Pismo Hitlera Mussoliniju od 16. februara 1943. godine)

Naravno, Hitler postavlja stvari s etnicima tako, kako bi stvo

rio i uveao opasnost koja prijeti od njih i pridobio Talijane za
svoj plan. Meutim, Mussolini je u tom pitanju realniji, pa mu
9. marta 1943. godine odgovara ovako:
(2) Balkan. Ministar von Ribbentrop ,vjerovatno vas je,
Fhreru, obavijestio o razgovorima, koje smo vodili o pitanju
partizana i etnika. Mi smo potpuno sporazumni da su partizani
i etnici svi neprijatelji Osovine i da bi bili spremni, osobito u
sluaju saveznikog iskrcavanja, da se bore zajedno s naim pro
tivnicima, to bi nas dovelo u vrlo teku situaciju. Nekoliko hiljada
etnika naoruali su, na lokalnoj bazi, komandanti talijanskih jedi
nica, da vode gerilu za koju, kao i svi stanovnici Balkana, imaju
naroitih sklonosti. Do sada su ti etnici vrlo snano suzbijali
partizane. S obzirom na okolnosti, ja sam ipak pozvao generala
Roattu i Pirziia Birollu u Rim te sam im dao slijedee upute:
a) Nikakvih novih snabdijevanja etnika orujem.
b) Razoruati ih im partizani ne budu vie predstavljali opa
san oruani pokret...
41)

54

Komandant 2. talijanske okupacione armije.

c)
Armijski general Pirzio Birolli dobio je nareenje da stupi
vezu s OKW, da bi koordinirao nae dranje prema pokretu
generala Mihajlovia. Iako je tretiran kao izdajnik od partizanskog
radija, on ipak nije manje na neprijatelj, jer je on ministar rata
jugoslavenske vlade u Londonu ...
Upravo ovog asa primio sam izvjetaj, da su njemake snage,
koje su dole u kontakt s etnicima u dolini gornje Neretve, akceptirale saradnju s njima, te da su snabdjele etnike municijom i
runim bombama. (Podvukao . K.)

Dakle, Mussolini se u svom odgovoru naelno slae s Hitlerom

u pogledu etnika, ali njegovu rjeenju prilazi drukije: uvjetuje
ga razoruanjem partizana i ne zaboravlja da u odgovarajuem
tonu kae Hitleru, da i njegovi komandanti ve prema tome u
kakvoj su situaciji rade isto to i talijanski, odnosno da primaju
suradnju s etnicima i da ih naoruavaju. I tako je, uslijed stalnog
nesporazuma i meusobnog zavaravanja, etniko pitanje neko vri
jeme bilo potisnuto u drugi plan, jer ni jednom ni drugom ofenziva
protiv Narodnooslobodilake vojske nikako nije polazila za rukom.
Poslije 10. maja 1943. godine razoruanje etnika ponovo je iskrsnulo
na dnevni red, ali sada vrlo otro. Meutim, glavni rauni s etni1
cima Drae Mihajlovia tada su ve bili raieni. Obraun s
njima izvrila je ve Narodnooslobodilaka vojska, i to ba u vri
jeme velikih okupatorsko-kvislinkih ofenziva.
3.
januara 1943. godine general-pukovnik Lhr, komandant
njemakih trupa na Jugoistoku (OBSO), odletio je avionom u Rim
sa zadatkom, da s naelnikom talijanske Vrhovne komande mara
lom Cavallerom izradi ope smjernice jedinstvenog operativnog
plana zimskih ofenzivnih operacija protiv glavnine Narodnooslobo
dilake vojske i partizanskih odreda u Hrvatskoj i Bosni; na tom
sastanku imao se utvrditi i odrediti odgovarajui broj njemakih
i talijanskih trupa i. njihova meusobna suradnja. Sastanku je
prisustvovao i general Roatta, komandant 2. armije. Nakon to je
utvrena vojna situacija u Jugoslaviji, donijeta je zajednika odlu
ka, da se ienje Jugoslavije izvri u tri uzastopne etape, u tri
ofenzivne operacije, koje e se odvijati postepeno jedna za drugom
u prostoru od rijeke Kupe i Save sa sjeveroistoka, pa na jugoistok
do crnogorske granice. Tim operacijama nije tada dan slubeni
naziv, nego tek neto kasnije, u vrijeme izdavanja operativnih
direktiva i nareenja iz taba generala Lhra njemakim trupama
u Hrvatskoj i Bosni. Njemaka Komanda za Jugoistok dala im je
naziv Weiss I, Weiss II, Weiss III, to su i Talijani kasnije
"Usvojili. Utvrena je i za svaku operaciju precizirana njena opera
tivna ideja i prostor na kome e se odvijati, vrijeme njenog traja
55

nja, broj trupa, opi zadaci, glavni pravci nastupanja i ope crte
koordinacije njemako-talijanskih divizija za vrijeme borbe.
U prvoj operaciji, Weiss I opkoliti jedinice NOV i POJ na
prostoru Banije, Korduna, Like i Bos. Krajine, stezati obru oko
njih i unititi ih na terenu Bosanske Krajine i Like. U drugoj ope
raciji, Weiss II ponovo opkoliti jedinice NOV i POJ, koje se
eventualno izvuku za vrijeme operacije Weiss I na jugoistok, kao
i one jedinice, koje se nalaze na prostoru Drvara, Glamoa i Livna,
te ih unititi na tom terenu. Operacija Weiss III ienje ireg
prostora oko rijeke Rame i Neretve i dalje do crnogorske granice
(Hercegovina) od etnika i partizana.
Na konferenciji u Rimu ponovo su voeni razgovori o odnosu
prema etnicima Drae Mihajlovia. Nijemci su traili, da se etnici
razoruaju (i to razoruanje unose u mnoge svoje operativne doku
mente), a Talijani pak trae, da se najprije vidi (Roatta), ta e biti
sa partizanima, i da se ponovo upita za miljenje OKW, odakle
treba da jave kako oni sada gledaju na taj problem.
Odmah sutradan, 4. januara, vratio se general Lhr u svoju
komandu, gdje je izdao pismena nareenja za operacije Weiss.
Meutim su maral Cavaliere i general Roatta zatraili istog
dana (4. januara 1943.) audijenciju kod Mussolinija, na kojoj sumu
iznijeli cio sluaj s etnicima i razgovore s generalom Lhrom.
Mussolini je usvojio Roattino gledite, te je odlueno, da se razoru
anje etnika u sadanjoj situaciji nikako ne usvoji, ali da se to
ne daje Nijemcima na znanje.
10.
januara 1943. godine izdaje naelnik talijanske Vrhovne ko
mande Cavallero operativnu direktivu za zimske operacije 2. oku
pacionoj armiji i ovako precizira njihov cilj i nain izvoenja.4*
I. ................................................................................................................................
Cilj ove operacije: ukloniti prije ranog proljea potencijalnu
prijetnju, to je predstavljaju partizanske formacije, koje su se
sada ujedinile i ojaale na spomenutim teritorijima.
II.
Na osnovu prouavanja problema izvrenog s Nijemcima u
toku razgovora voenih u ovoj Vrhovnoj komandi 3. i 4. o. mj.,
kojima je prisustvovala i Vaa Ekscelencija, osnovne crte opera
cije utvrene su ovako:
a)
Teritorij koji treba istiti: Zone koje sada dre ustanici, od
predjela juno od Zagreba pa sve do granice prema Crnoj Gori.
42)
Talijani ih slubeno nazivaju talijansko-njemako-hrvatskim
kombiniranim operacijama ili zimskim operacijama.
43)

56

Original u arhivi VIIJNA.

Faksimil operativne direktive Vrhovne komande talijanskih oruanih snaga s

potpisom marsala Uga Cavallera, koja je upuena Komandi oruanih snaga
SlovenijaDalmacija za predstojee ofenzivne operacije protiv NOV i POJ.
Parafi u lijevom donjem uglu su potpisi generala Roatte i Robottija, komandanta
2. talijanske okupacione armije.
57

Nastavak faksimila operativne direktive Vrhovne komande talijanskih oruanih

snaga.

58

Nastavah faksimila operativne direktive Vrhovne komande talijanskih oruanih

snaga.

59

b)
Operacija e se izvesti sa sjevera prema jugu u tri uza
stopne etape:
1
etapa: (poetak 20. januara) u zoni
Vrginmost i pravca Bos. Petrovca (ukljuivo);
2
etapa: u zoni obuhvaenoj izmeu
na jug i linije LivnoBugojno (ukljuivo);

izmeu
gore

pravca

Glina

spomenute

granice

3 etapa: na preostalom teritoriju do granice prema Crnoj Gori.

c) Dranje prema stanovnitvu:
morat e da se karakterizira velikom strogou, zbog obimne
pomoi koju stanovnitvo prua ustanicima; nain postupka u
pojedinim sluajevima uskladit e se s postupkom njemakih trupa.
(Sve podvukao Cavallero)

Kakvu je operativnu direktivu dala komanda njemakih trupa

na Jugoistoku, to ne moemo tono utvrditi, jer s takvim podatkom
VIIJNA ne raspolae, ali se iz pismene izjave, koju je dao generalpukovnik Lhr kao zarobljenik Jugoslavenske armije,44 vidi, da su
i Nijemci dali svojim trupama sline direktive.
Kako Nijemci obrazlau zimske ofenzivne operacije protiv
NOV i POJ i kakav im je cilj, moe se vidjeti iz zapovijesti koman
danta njemakih trupa u Hrvatskoj od 12. I. 1943. godine o postupku
prema stanovnitvu, gdje se kae:45
1)
Opa
ratna
situacija
zahtijeva
smirivanje
hrvatskog
pro
stora.
Proirenje
sadanjeg
arita
nemira
prema
sjeveru
moe
da
dovede
do
jakog
ugroavanja
glavne
eljeznike
linije,
do
prekida
dotura za cijeli Balkan i Kretu, a time i do sloma cjelokupnog
poloaja Osovine na Jugoistoku.
2) Zbog toga su potrebne brze i stroge mjere. One moraju biti
otre, jer je dosad bio uspjeniji teror partizana i etnika od rada
okupacionih trupa baziranog na zakonu.

U ovim i u ostalim dokumentima iz tog vremena, kojima ras

polae Arhiv Vojnog instituta, nigdje se izriito ne govori o etvrtoj
operaciji, operaciji Schwarz, osim to o njoj konkretno govori
sam general-pukovnik Lhr u svojoj poslijeratnoj pismenoj izjavi.
Prema svemu sudei, ini se, da je ova Lhrova tvrdnja historijski
tona i da su Nijemci odmah planirali da se izvedu etiri ofenzivne
operacije jedna za drugom, a Talijani tri operacije, s time da bi
izbjegli ili odgodili razoruanje etnika Drae Mihajlovia u Crnoj
Gori. Ovo se dade naslutiti i iz mnogih talijanskih dokumenata,
naroito onih iz taba 2. okupacione armije i Vrhovne komande
talijanskih oruanih snaga.
44)

Original izjave u VIIJNA.

Kopija na njemakom jeziku u arhivi VIIJNA, a dobivena je
od Meunarodnog vojnog suda za ratne zloince.
45)

60

I sama operacija Weiss III ostala je potpuno neprecizirana.

U njemakim dokumentima46 iz ovog vremena vjerojatno ima neto
vie i odreenije o njoj (to se dade zakljuiti iz talijanskih doku
menata!), ali su talijanski komandanti imali o njoj vrlo mutne
predodbe. Oni su znali samo ono, to su uli u Rimu 3. januara,
to jest da ovu operaciju treba da izvede 6. talijanski korpus i da
e njemake snage u jakosti od jedne, najvie dvije divizije biti
stavljene pod komandu 6. kcrpusa te da e operacija poeti 20.
marta. Meutim, kako Nijemci u Rimu nisu rekli to sve namjera
vaju poduzeti u Jugoslaviji, ve su s Talijanima utvrdili samo na
elne sporazume, dok su u praksi radili ono to je njima
konveniralo, i to bez konzultiranja Talijana, talijanski su koman
danti esto stavljani pred nepredviene dogaaje.47 Tek su ka
snije Nijemci definirali ove dvije operacije Weiss III i
Schwarz, i to onako, kako u prvo vrijeme nisu pretpostavljali ni
Nijemci ni Talijani.
46)
Arhiv VIIJNA raspolae vrlo malim brojem njemakih doku
menata, tek onima to su naeni u arhivi 2. talijanske armije, jer se
prilikom
izvoenja
kombiniranih
njemako-talijanskih
operacija
obino
vrila meusobna razmjena dokumenata. Nijemci su u povlaenju svoju
arhivu povukli sa sobom u Njemaku, gdje je pala u ruke amerike
armije.
47)
22. januara 1943. general Roatta trai od svoje Vrhovne koman: de, da mu objasni niz njemu udnih i nerazumljivih postupaka Nijemaca,
i ujedno obavjetava Vrhovnu komandu o tome, ta njemaki koman
danti u Jugoslaviji rade na tetu Talijana i ta priaju. Tako u glavi
-B- i -C- svoga pisma kae slijedee:
VI) Kao to je poznato, u Rimu, na konferenciji s Eksce
lencijom Lhrom govoreno je o jednoj fazi operacija Weiss,
koja bi uslijedila nakon sada zapoete operacije, a preduzela bi
se oko 20. februara i sastojala se od dvije uporedne akcije:
' jedne u oblasti GlamoLivno;
- jedne u Hercegovini.
Ova posljednja trebala je da bude povjerena komandi VI. armij
skog korpusa, pod iju bi nadlenost dola za tu akciju 718. njemaka
divizija (ona iz Sarajeva). Roatta dalje kae, da je . . . ta odluka
bila najloginija, jer se radi o njihovoj zoni i njihovim etnicima (o razo
ruanju etnikih formacija, koje su upravo u slubi navedenog armij
skog korpusa).
Zatim nastavlja: Ali u skici upuenoj 5. ili 6. o. mj. toj Vrhovnoj
komandi, iji mi je prijepis dat, pojavljuju se linije sasvim razliite od
onih, o kojima je rije pod br. \0.
I to:
Operacije u Hercegovini oznaene su kao trea faza za sebe,
koja ima da pone 20. marta;
predvieno je uee ne samo 718. divizije, ve i 717. i, ini
se, jedne tree divizije (iz ega se moe pretpostaviti, da
se vie ne predvia mogunost, da se voenje operacija
povjeri komandi VI. armijskog korpusa);

Sastavni dio ovih okupatorskih operacija bila je i prisilna

mobilizacija i hvatanje ljudi sa Slobodnog teritorija i njihovo sla
nje na prisilni rad i u koncentracione logore u Njemaku i Italiju.
Hitlerov vojni atae i oficir za vezu u Hrvatskoj, general Horstenau, dobio je zadatak, da u Donjoj tajerskoj organizira prihvatni
logor, koji e moi primiti oko 60.000 osoba zarobljenika.
I Talijani su takoer pripremili logore za oko 30.000 zarobljenika,

za gore spomenute divizije proraunati su pravci napredo

vanja (vidi priloeni nacrt), koji bi ih odveli ne samo pri
lino unutar teritorija koji nama pripada i koji vrsto dri
mo, ve i du gornje Drine i srednje Neretve (ovdje uklju
en i Mostar), a osim toga i u srednju planinsku oblast.
C
Uvjeren sam, da odsada pa do poetka spomenute tree
faze operacija Weiss moe protei jo mnogo vode ispod
mostova Neretve. Uza sve to smatram, da nije neumjesno
razmotriti:

zamjena operirajuih njemakih trupa drugima, koje treba

da dou iz Srbije (suprotno onome to je rekao Lhr, tako
da se teritorij odakle dolaze odri podjednako zaposjednut
kao i ranije);

promjena operativnih linija, s ukljuivanjem poslije jedne

tree faze (a ne u toku druge);

namjera izraena u Zagrebu, a iskljuena u Rimu, da se

postave
njemaki
garnizoni
(umjesto
hrvatskih)
u
Bihau
i tako dalje;

Stalni pozivi na uzbunu u pogledu sigurnosti u zoni rud

nika boksita i povezanih eljeznikih pruga, koji su se uvi
jek pokazali neopravdanima;

62

njemaki interes za zonu rudnika boksita, za prugu Sara

jevoMetkoviDubrovnik, i za luku Ploe;

Kada se sve to razmotri, javlja se duboka sumnja, da je s

vojnim ciljem operacija Weiss (otkloniti ili gledati da se
otkloni partizansko-etnika opasnost za leima sila Oso
vine, koje bi trebale da sprijee savezniko iskrcavanje na
Balkan) povezana i namjera da se uzme u ruke, putem
vojne okupacije teritorija koji predstavlja daleko vei dio
od dosadanjeg (Hrvatske), i to zona rudnika boksita, luka
Ploe i oblast koja ih spaja i izbija na Jadran;

Kad se sabere sve ovo to je izloeno, moe se naslutiti

jedan manevar, koji tei za zaposjedanjem od strane Nije
maca oblasti Biha, Drvar, Glamo i Livno, a naroito Her
cegovine, s predvienim izbijanjem na Jadran.
(Podvukao Roatta) Original pisma u arhivi VIIJNA.

koje bi, navodno, trebali zarobiti u predstojeoj ofenzivi. U tom

smislu izale su i odgovarajue instrukcije trupama, da se opera
cije podese kako bi bilo to vie zarobljenika. Evo, kako Nijemci
i Talijani gledaju na Slobodni teritorij odnosno kakve su direktive
dali generali Lters i Roatta svojim trupama za postupanje prema
stanovnitvu.
General Lters:48
Postupanje sa stanovnitvom.
Objesiti ili strijeljati s v a k o g tko uestvuje ili je uestvovao
u borbi protiv okupacionih trupa ili hrvatske drave.49) Meu ove
spadaju i svi stranci u mjestima ili zateen; na popritu borbe.
Uhapsiti sve sumnjive uesnike. Voe zadrati kod divizija kaozarobljenike za razmjenu, a ostale sumnjive za strijeljanje pri
vrenju mjera odmazde (taoci). Sve ostale ljude sposobne za no
enje oruja (poev od 15 godina) iz oblasti, za koje se sumnja da
su partizanske, dotjerati pod straom u naroite sabirne logore...
Razoriti m j e s t a koja su teko pristupana kao i druge toke za
koje je utvreno, da su partizanska uporita ili da imaju naroitu
namjenu (peine, logori, barake i t. d.). Na isti nain postupiti i s
mjestima iz kojih bi se pucalo. Osim ovoga, unitavati mjesta
samo ako to bude posebno nareeno od k-danta divizije, kao mjera
odmazde. (Podvukao Lters.)

Tako general Lters instruira svoje trupe. A Roatta:50

VIII. U postupku prema stanovnitvu i prema vlasnitvu
treba se drati ovih naela:

svi oni, koji budu uhvaeni s orujem u ruci ili se

nau, makar i bez oruja, u zoni i u momentu borbe gdje
se vodi borba, neka se bez daljnjega strijeljaju;

svi sposobni mukarci preko 15 godina bit e internirani,

bez obzira na rasu i vjeroispovijest, funkciju i slubu. Iz
vjesni izuzeci u prilog pouzdanih elemenata primijenit e
se naknadno;
sve kue, od kojih se moe oekivati opasnost za nae tru
pe, ili u kojima se pronae municija, imaju se razoriti.
IX. Internirana lica iz gornjeg stava bit e staranjem ko
lona koje operiu preseljena u mjesta to ih odrede komande V. i
XVIII. armijskog korpusa (prema teritorijalnoj nadlenosti) i po
stepeno e se slati u koncentracione logore, koje odredi Inten
dantura. (Podvukao Roatta.)

U dopunskim pismenim instrukcijama njemakih i talijanskih

komandanata predviene su drakonske mjere protiv stanovnitva
48)
49)

Original u Arhivi VIIJNA.

Njemaka kvislinka tvorevina, Pavelieva Nezavisna Drava

Hrvatska.
50) Original u Arhivi VIIJNA.

6S

Slobodnog teritorija. Slobodnom je teritoriju bila namijenjena tra

gina sudbina- Kozare: stanovnitvo masovno iseliti, njegovu imo
vinu, hranu i stoku opljakati, kue i sela ruiti i paliti. Pretraiti
svaki grm i svaku kuu Slobodnog teritorija i uspostaviti na njoj
snane garnizone okupatorsko-kvislinkih jedinica. Zato je izvreno
i meusobno razgranienje izmeu okupatorskih i kvislinkih jedi
nica za pcncvno zaposjedanje Slobodnog teritorija. Nijemci e po
staviti svoje garnizone po sredini Slobodnog teritorija na demarkacionoj liniji od Karlovca preko Bihaa, Drvara, Livna do Mostara.
Sjeverno od njih, na Kordunu i Baniji, na Podgrmeu i Kozari, bit
e domobransko-ustake trupe. Nijemci e drati liniju Kostajnica
Bos- NoviBos. KrupaBiha. Talijani e zaposjesti Slobodni teri-
torij neto junije od demarkacione linije, s time to e ispred sebe I
isturiti etnike jedinice Drae Mihajlovia.
Tako je bilo planirano u vrhovnim komandama i u najviim
tabovima okupacionih trupa, njemakih i talijanskih, u Jugosla
viji.

64

V. POGLAVLJE

PRVA ETAPA: OPERACIJA WEISS I.

PLAN, RASPORED I ZADACI OKUPATORSKIH I
KVISLINKIH TRUPA

Posljednji sastanci izmeu njemakih i talijanskih komanda

nata odrani su 9. i 12. januara 1943. godine u Zagrebu. Na tim
se sastancima raspravljalo o konkretnom izvoenju prve operacije,
Weiss I, i odnosu prema stanovnitvu. S time je zavren period
priprema i odmah su izdate njemakim, talijanskim i kvislinkim
trupama operativne zapovijesti za napad na 1. hrvatski i 1. bosanski
korpus NOV i POJ i slobodni teritorij Bosanske Krajine, Like, Kor
duna i Banije.
12. januara 1943. godine komandant njemakih trupa u Hrvat
skoj general-potpukovnik Lters izdao je dvije zapovijesti njema
kim i kvislinkim ustako-domobranskim trupama, jednu za koncen
traciju, a drugu za napad na Slobodni teritorij.51
Koncentraciju njemakih trupa general Lters odreuje ova
ko (Vidi kartu 4.):
a) SS divizija Prinz Eugen:61)
S motoriziranom prethodnicom i jednom pukovskom grupom
na prostoru sjeverno od Karlovca, s jednom drugom pukovskom
grupom na prostoru Petrinje i zapadno, tako da je omoguen po
lazak Zapadne grupe od Karlovca preko Slunja prema Bihau, a
istone grupe od Petrinje pravcem VrginmostVojni.53)
51)

Originali u arhivu VIIJNA.

U to vrijeme divizija jo nije dobila numeraciju, ali je neko
liko dana kasnije nazvana 7. SS divizija Prinz Eugen.
53)
Na osnovu dokumenata Narodnooslobodilake vojske, kao i na
osnovu same koncentracije i poetnih ofenzivnih dejstava Istone grupe
7. SS divizije, zatim na osnovu njemakog operativnog biltena, moe se
sa sigurnou utvrditi, da se Istona grupa 7. SS divizije koncentrirala
52)

S Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

06

Faksimil operativne zapovijesti general-potpukovnika Liitersa, komandantu

njemakih trupa, za operaciju Weiss / (prva strana dokumenta).

66

Faksimil operativne zapovijesti general-potpukovnika Liitersa, komandanta

njemakih trupa, za operaciju Weiss / (posljednja strana dokumenta.)
67

Prikupljanje pukovske grupe na prostoriji sjeverno od Kar

lovca treba, u cilju kamuflae, izvriti tako, da neprijatelj na
osnovu njenog rasporeda mora da rauna, da je napad usmjeren
u pravcu Metlike (sjeverozapadno od Karlovca).
b) 369. (hrvatska) divizija5*)
Sjeverno
od
linije
GlinaKostajnica
tako,
nastupanje irokim frontom radi proiavanja
SlunjBiha.
c)

da
se
osigura
terena ka liniji

714. pjeadijska divizija

na liniji na kojoj se sada

najprije prodorima raspoloivih
369. diviziju).

nalazi55) (divizija ne nastupa, ve

snaga pomae za prvo vrijeme

d) 717. divizija
na prostoriji Sanski MostVelagii, tako da je omoguen po
lazak sa motoriziranim snagama i glavninom divizije ka Bosan
skom Petrovcu, a idueg dana s hrvatskom brdskom brigadom (dva
bataljona) od Sanskog Mosta na zapad ka Prav. Jasenici.

Izvoenje operacije Weiss I general-potpukovnik Lters

precizira ovako (Vidi kartu 4.):
2) zadatak:
U suradnji sa V. talijanskim korpusom razbiti partizansku
dravu
na
prostoriji
KarlovacOgulinGospiKninPetrovac
i istrebljivanjem bandi zajedno sa svim ostalim nepouzdanim ele
mentima stvoriti osnove za sigurnost i uredno upravljanje ovom
oblasti.
U tom cilju jedinice korpusne komande Hrvatske56) nastu
paju 20. I. u svitanje sa linije KarlovacGlinaKostajnicaBos.
NoviSanski Most i prodiranjem brzo pokretljivih snaga ka Bihana prostoriji PisarovinaPokupsko, a ne na prostoru Petrinje, i da nije
dejstvovala
pravcem
PetrinjaGlinaVrginmost'Vojni,
nego
pravcem
PisarovinaPokupskoSjeniakVrginmost.
To
je
po
svoj
prilici
ka
snije promijenjeno. Dokumenata, koji bi izriito govorili o takvim pro
mjenama, u naoj arhivi nema.
54)
Nijemci su je ovako nazvali iz propagandnih razloga, a i zato,
to je boraki sastav bio od prisilno mobilizirane omladine iz Hrvatske.
Njen je pravi naziv 369. legionarska divizija Teufel.
55)
714. pjeadijska divizija bila je rasporeena na prostoru Caprag
(predgrae
Siska)SunjaNovskaNova
GradikaBanjalukaBosanski
NoviHrvatska Kostajnica. To je bila njena zona, koju je kontrolirala.
Pod svojom komandom imala je i jedan tenkovski odred jaine oko 5
tenkova, stacioniran u Hrvatskoj Kostajnici. U vrijeme koncentracije
njemakih trupa za napad na slobodni teritorij* prikupila je na liniji Ko
stajnicaBos. NoviSvodnaPrijedor snage jaine pukovske grupe.
56)
SS divizija Prinz Eugen, 369., 714. i 717. obrazovale su pri
vremeni armijski korpus Kroatien, sa general-potpukovnikom Liitersom
kao komandantom, a komandu njemakih snaga u Hrvatskoj preuzeo je
general Horstenau.

68

KARTA 4

u i Petrovcu okruuju partizanske grupe, za koje se pretpostavlja

da se nalaze pred frontom, te ih unitavaju.57)
4) V o e n j e b o r b e :
a) SS divizija Prinz Eugen
polazi 20. I. 1943. sa svim dijelovima, s unaprijed izbaenim
motoriziranim odredima, od Karlovca i Petrinje pravcem Slunj
Biha, stie do 20. I. 1943. uvee s jednim motoriziranim odredom
u Biha, s drugim motoriziranim odredom u Drenik-grad, zatim
nastupa pjeadijom na to bliem odstojanju i zatvara cestu Bi
haKarlovac prema neprijatelju, koji vri ispad prema zapadu i
napada sa zapada.58)
57)
Takoer se moe pouzdano utvrditi, da nijedna okupatorskokvislinka jedinica nije napadala dolinom Une, od Bos. Novog preko Bos.
Krupe za Biha.
58)
Zapovijest za koncentraciju njemakih trupa i trupa domaih
izdajnika, kao i operativna zapovijest za napad okupatorsko-izdajnikih
trupa na slobodni teritorij, izdane su 12. januara 1943. godine, dakle osam
dana prije poetka ofenzive. Na osnovu uporeivanja niza dokumenata,
naih i njemakih, moe se sa sigurnou utvrditi slijedee: Istona gru
pa 7. SS divizije nije izvrila koncentraciju tamo, gdje joj je naree
njima od 12. januara bilo nareeno, i nije dejstvovala onim opim
pravcem, koji joj je u ova dva nareenja bio odreen. Isto se tako ni
metod dejstva 7. SS divizije od samog poetka ofenzive nije odvijao u
duhu operativne zapovijesti general-potpukovnika Ltersa od 12. januara
1943. godine.
U prilog ove tvrdnje govori njemaki operativni bilten, koji je
svakodnevno biljeio dejstva 7. SS divizije, pa vrlo esto i dnevne za
datke divizije ili pojedinih njenih trupa, a istovremeno i dokumenti jedi
nica 1. hrvatskog korpusa. To e se kasnije vidjeti i iz rekonstrukcija
dogaaja.
7.
SS divizija izvrila je sa svim svojim jedinicama frontalan napad
sa sjevera na slobodni teritorij Korduna. Sa svojih polaznih poloaja
za napad, s linije s. Cerovac s. Leskovac s. Barilovi s. Velemari s. Tuilovi s. Vukmani s. Trebinja s. Skakavac (Za
padna grupa) s. Donja Kupina s. Gradac s. Pokupsko (Istona
grupa) sputala se irokim i povezanim frontom na jug. Motorizirani
odredi dejstvovali su cestom KarlovacSlunjBiha, ali u manjim skoko
vima, vrei prodore povremeno du ceste, svakog drugog ili treeg dana,
6aekujui uvijek na dostignutim poloajima izlazak pjeadije u njihovu
visinu. Motorizirani odredi nisu se nikad udaljavali od svoje pjeadije
(najvie 57 kilometara!) i nisu se nikad sami probijali kroz obranu
kordunske grupacije niti su odlazili u dubinu slobodnog teritorija, ak i
ako su bili vrlo jaki. Metod dejstva 7. SS divizije odvijao se potpuno u
duhu teritorijalne operacije, t. j. ienja terena i potiskivanja jedinica
8. kordunske divizije i Primorsko-goranske grupe frontalno ispred sebe
na sijeku Unu.
U prvom izdanju knjige Slom IV. i V. okupatorsko-kvislinke
ofenzive ja sam o ovom malo govorio i nedovoljno jasno. Sada to nagla
avam zbog toga, to je nekoliko drugova, piui o karlovakom pravcu,
baziralo mnoge svoje tvrdnje, ocjene i pretpostavke o koncentraciji i dejstvima 7. SS divizije iskljuivo na zapovijestima general-potpukovnika

69

Poto stigne u Biha pomou pokretnih snaga, hvata vezu s

prethodnicom 71.7. divizije (koja dolazi od Petrovca), zatvarajui
tom prilikom cestu do Koviljae59) (iskljuno), koja vodi u pravcu
Petrovca. Dijelovima istone pukovske grupe ima se proeljati
Petrova gora.
Ltersa za koncentraciju i za napad njemakih trupa na Slobodni teri
torij, ne vodei rauna o tome, ta govore drugi dokumenti o koncen
traciji i metodu dejstva 7. SS. divizije i kako su se u praksi odigravali.
U svojoj knjizi IV. neprijateljska ofenziva (izdanje Vojnog
dela, Beograd, 1951. godine) Petar Tomac doslovno prepriava Ltersove zapovijesti od 12. januara, ali isto tako- doslovno prepriava i nje
maki operativni bilten, ne dajui nikakvo svoje miljenje ili objanjenje
ni jednog ni drugog dokumenta. On usvaja sve kao historijsku istinu,
registrira svaki dokumenat, do koga doe, ne vodei rauna o tome, da
li se ti dokumenti izmeu sebe slau i ta je u njima bitno, a ta spo
redno; ne podvrgava kritici gotovo nita, niti vri meusobna uporeivanja dokumenata, naroito naih i okupatorskih, pa mu onda ispada da
se Istona grupa 7. SS divizije koncentrirala na prostoriji Petrinje, a
napad poinje sa prostorije Pisarovine! (Uporedi poglavlje I.: Plan i
raspored
neprijatelja,
i
poglavlje
III.:
Operacije
od
20
do
24
janu
ara 1943),
U tretiranju ovih problema doslovno istom linijom ide i V. Terzi.
(Vidi Vojno-istoriski glasnik opiran uvodni lanak u broju 1. za 1955.
godinu, napisan u povodu moje knjige.) Razlika je izmeu ove dvojice
samo u tome, to je Terzi daleko manje prouavao historijsku grau
IV. okupatorsko-kvislinke ofenzive, ali zato ima daleko vee pretenzije
u ocjenjivanju historijskih dogaaja. Dok P. Tomac vrlo marljivo regi
strira svaki dokument, naroito okupatorsko-kvislinke (moe mu se za
mjeriti, to nije kad je ve iao iskljuivo za tim da registrira svaki
dogaaj s istom marljivou registrirao i sve dogaaje jedinica 1. hrvat
skog i 1. bosanskog korpusa, jer su mnoge od njih vrlo pedantno bilje
ile svaki dan, ta su radile i kako su radile!), preputajui itaocu, da
se u tim dogaajima snalazi kako zna i umije, dotle V. Terzi smatra,
da su Ltersove zapovijesti ba tono sve ono, to su Nijemci htjeli
uiniti. Svako odstupanje od Ltersovih zapovijesti, izdatih 12. januara,
Terzi smatra kao nerazumijevanje njemakog operativnog plana za
operaciju Weiss I, izmiljanje i nesolidan rad, bez obzira na to, to i
Nijemci i NOV dokazuju, da se Istona grupa 7. SS divizije koncen
trirala na prostoriji PisarovinaKupinaPokupsko, a ne na prostoriji
Petrinje, i da je Istona grupa 7. SS divizije dejstvovala opim prav
cem
PisarovinaVrginmostPetrova
goraCetingradOstroac
(r.
Una),
a ne pravcem PetrinjaGlinaVrginmostVojniDrenik grad; da je
metod dejstva 7. SS divizije, masovni frontalni pritisak sa sjevera na
jug s ispadima motoriziranih jedinica svakog drugog ili treeg dana
du ceste KarlovacBiha, a ne . . . stie do 20. I. 1943. uvee s
jednim motoriziranim odredom u Biha, sa drugim u Drenik grad, zatim
nastupa s pjeadijom na to bliem odstojanju i zatvara cestu BihaKar
lovac prema neprijatelju, koji vri ispad prema zapadu i napada sa
zapada, kako to pie u operativnoj zapovijesti general-potpukovnika
Ltersa od 12. januara!
ini se, da V. Terzi smatra, da se sve ono to nije izriito zapi
sano i to on nije proitao u historiji nije moglo ni dogoditi.
59) Brdo iznad raskrsnice cesta BihaBos. PetrovacKulen Vakuf.

70

b) 369. legionarska divizija

polazi irokim frontom te laganim nastupanjem planski proeljava zemljite u pravcu linije SlunjBiha. Potrebno je naro
ito temeljito oistiti Samaricu.
c) 714. divizija
Svojim djelominim prodorima potpomae, u sporazumu sa
369. divizijom, njeno nastupanje kroz Samaricu, spreava pokuaje
probijanja okruenog neprijatelja na istok, odnosno sjeveroistok,
i kasnije, iskoriujui nastupanje 717. divizije, isti ugao Bosanski
NoviPrijedorSanski Most do demarkacione linije. Da bi se osi
guralo snabdijevanje, potrebno je da cesta i eljeznika pruga Ko
stajnicaBosanski
NoviPrijedorSanski
Most
budu
neprekidno
osigurane.
d) 717. divizija
polazi s motoriziranim snagama i glavninom divizije 20. I. 1943.
od Velagia pravcem prema Bos. Petrovcu, prodire do Koviljae i
hvata vezu s prethodnicom SS divizije, koja nastupa od Bihaa.
Divizija zatvara nastupnu cestu protiv pokuaja neprijatelja, da se
probije na jug i jugozapad, kao i pokuaja deblokiranja s juga i
jugozapada. S jednom sjevernom kolonom, polazei iz Sanskog
Mosta 21. I. 1943., ima da oisti zemljite juno od ceste Sanski
MostPrav. Jasenice.80)
Dobrim odravanjem veze izmeu unutranjih krila mora se
izbjei prekid okruavajueg fronta na granicama rajona dejstva
divizija.
6) Osiguranja nou:
Sve raskrsnice cesta, koje su zauzete u toku nastupanja, treba
u sumrak osigurati zauzimajui poloaj u vidu jea i obraniti ih
od svakog napada.

8) Vazduhoplovstvo:
Komandant avijacije Weiss potpomae 20. I. sa glavninom
nastupanje prethodnice SS divizije, a sa dijelovima nastupanje
717. divizije. Prema bliem sporazumu sa SS divizijom, njen napad
na Biha treba potpomoi to jaim snagama. (Sve podvukao
Lters.)

U ovoj zapovijesti nisu unesene jo dvije njemake i dvije

kvislinke jedinice 202. tenkovski bataljon, pukovska grupa 187.
divizije (njemake), te 2. i 3. brdska brigada domobrana; meutim,
te se jedinice spominju u svim ostalim njemakim, talijanskim i
60) Takoer se pouzdano moe utvrditi, da su se 717. njemaka divi
zija i 2. kvislinka brdska brigada koncentrirale samo na prostoriji San
ski Most i da je ve drugog dana promijenjen zadatak glavnine divizije,
t. j. da je ona dejstvovala pravcem Sanski MostLuci PalankaBos.
Krupa, a ne pravcem Sanski MostVelagiiBos. PetrovacKoviljaa.

71

kvislinkim dokumentima. 202. tenkovski bataljon i 2. kvislinka

brigada pridodati su 717. diviziji, a 187. puk 187. divizije i 3. kvi
slinka brigada domobrana 369. diviziji, dejstvujui u okviru za
dataka ovih dviju njemakih divizija.
Sve ove jedinice bile su vrlo dobro opremljene, naroito 7. SS
divizija, 369. divizija i 187. pukovska grupa. 7. SS divizija razli
kovala se od svih ostalih naroito po brojnosti, naoruanju, opremi
i transportu. Imala je brojno stanje preko 20.000 vojnika, s po
sebno izvjebanim izviakim i potjernim jedinicama, te skijakim,
konjikim i tenkovskim jedinicama u svom organskom sastavu, s
jakim transportnim kolonama na motornu i stonu vuu, tako da je
bila sposobna za pokret po svakom terenu.61 Boraki sastav bio joj
je regrutiran od njemake nacionalne manjine u Jugoslaviji i ne
prestano popunjavan njemakim nacionalnim manjinama iz Ru
munjske, Madarske i Francuske. U IV. je ofenzivi prvi put ula
u borbu i sve do konca rata predstavljala najbolju jedinicu nje
make vojske u Jugoslaviji. Kasnije je stalno uestvovala u
borbama na najosjetljivijim tokama, prvenstveno u borbi s jedi
nicama pod neposrednom komandom Vrhovnog komandanta NOV
i POJ.
Odmah iza 7. SS divizije, po brojnosti, naoruanju i borbenoj
sposobnosti, dolazi 369. divizija. I ova je jedinica doivjela svoje
prvo ratno krtenje u IV. ofenzivi. Sudei po strukturi njenog nao
ruanja moe se zakljuiti, da je bila namijenjena za Istoni front,
ali ju je sila dogaaja dovela na jugoslavensko ratite, gdje je ostala
do konca rata. Imala je vrlo monu artiljeriju, ak i ivizion pro
ti vtenkovskih topova 57 mm i ivizion motoriziranih haubica 155
mm, koji praktino nisu mogli doi do izraaja, jer su jedinice
NOV izbjegavale kruto oranie fronta i frontalne obrane. U borbu
je ula ii svom punom formacijskom sastavu, te je njeno brojno
stanje zajedno sa pridodatom joj 187. pukovskom grupom iznosilo
do 18.000 vojnika.
714. i 717. divizija bile su po brojnom stanju, sastavu ljudstva
i naoruanju daleko slabije divizije. To su bile okupacione jedi
nice, koje su dole u Jugoslaviju odmah iza operativnih njemakih
jedinica kao posadne okupacione trupe. Ljudstvo im je i po godi
nama i po naoruanju bilo starije. U svom sastavu imale su samo
po jedan artiljerijski ivizion, a za vrijeme veih akcija pridoda61) 7. SS divizija imala je etiri artiljerijska diviziona, dva brdska
topa 75 mm, jedan ivizion brdskih haubica 105 mm sa stonom vu
om i jedan ivizion motoriziranih haubica 105 mm.

72

vana im je artiljerija sa drugih, manje ugroenih, sektora ili od

kvislinkih ustako-domobranskih jedinica. Svaka je od njih imala
do 8.000 vojnika.
Dakle, Nijemci su za izvrenje operacije Weiss I odredili
svoje etiri kompletne divizije, jednu pukovsku grupu i jedan sa
mostalni tenkovski bataljon, sa ukupno oko 54.000 vojnika.
Od talijanskih snaga u operaciji Weiss I uestvuje 5. armijeki korpus pod komandom generala armijskog korpusa Alessandra
Glorie, pojaan jedinicama divizije Bergamo iz 18. armijskog
korpusa, ustako-domobranskim i etnikim jedinicama.
Operativnu zapovijest za prikupljanje jedinica 5. armijskog
korpusa i za napad na Slobodni teritorij izdao je general Roatta,
komandant 2. armije, 11. januara 1943. godine. Na temelju te zapo
vijesti je general Gloria izdao 15. januara svoju operativnu zapo
vijest.62
Evo njenih najhitnijih dijelova.63 (Vidi kartu 4.)
1 Od 20. t. m. njemake e trupe dejstvovati istovre
meno sa sjevera i s juga pravcem KarlovacSlunjBihaBos.
Petrovac, koji e drati po tokama (uporitima).
U spomenutoj e akciji uestvovati pokretima prema gore
navedenom pravcu:
sa istoka,
ostale njemake
trupe i hrvatske trupe
sa zapada, talijanske i hrvatske
trupe.
Cilj operacije: cijelu zonu, obuhvaenu u najgrubljim linijama
prugom
KarlovacOgulinKnin
i
cestom
GlinaBos.
NoviSanski MostKlju oistiti od partizanskih formacija, koje su se tu
uvrstile.
2.
Trupe koje e pod mojom komandom uestvovati u spo. menutoj operaciji bit e podijeljene u tri grupacije:
na sjeveru: div. Lombardia
u centru:
div. Re
na jugu:
div. Sassari

Zadaci pojedinih divizija postavljeni su ovako:

Divizija Lombardia (ili Grupa Fabbri6*) prikuplja se
u zoni OgulinTounj i napada na Slunj iz dvaju pravaca, jednom
kolonom (pojaani 74. puk divizije Lombardia) pravcem Tounj
KamenicaPrimiljeSlunj i drugom kolonom (pojaana 137. legija
Crnih koulja) pravcem OgulinPlakiSlunj. Lijeva kolona
surauje sa 7. SS divizijom, omoguavajui joj to bri prodor za
Biha, a desna isti zonu Plakog, te izbija do eljeznike stanice
62)
Talijani jo uvijek nazivaju operacije Weiss
racije, i tako ih imenuju u svim svojim dokumentima do 19. januara.
63)
Originali Roattine i Gloriine zapovijesti nalaze
VII JNA.
64) Nazvana tako po svom komandantu generalu Fabbriju.

Zimske
se

ope
arhivi

7Z-

Blata (juno od Plakog), gdje se spaja s lijevim krilom divizije

Re i tu uspostavlja jednu obrambenu liniju (da bi osigurala nor
malan eljezniki saobraaj), a zatim se vraa nazad u Plaki i selo
Draga za dejstva pravcem PlakiSlunj. Nakon to 7. SS divizija
proe kroz Slunj, divizija Lombardia preuzima osiguranje ceste
KarlovacSlunj i isti prostor izmeu linija KarlovacSlunj i
KarlovacOgulinVrhovine. Pod njenom komandom djeluje, u
okviru zadataka desne kolone, jedna etnika grupa jaine oko 800
etnika.65
Jaina je grupe Fabbri, ne raunajui etnike, preko 6.000
vojnika.
Divizija Re prikuplja se u rajonu VrhovineLiki Osik
Radu i nastupa u tri napadne kolone. Lijeva kolona66, pravcem
VrhovinePlitvika jezeraPrijebojLiko Petrovo SeloBiha.
Od ove kolone odvojena je jedna grupa jaine oko jednog bataljona za dejstvo na sjever prugom VrhovineLike JasenicePlaki
ususret desnoj koloni grupe Fabbri, kako bi se raistila elje
znika pruga VrhovinePlakiKarlovac, koja je bila na niz mje
sta razruena i sve do 18. januara pod stalnim udarima jedinica 8.
kordunake divizije i Primorsko-goranske grupe. Centralna ko
lona67 napada pravcem Liki OsikBuniKorenica. Desna kolo
na68 napada pravcem RaduUdbinaKorenica. Iza fronta di
vizije Re na pravcu VrhovinePrijeboj, u Otocu stoje na raspo
laganju korpusne rezerve od dva bataljona.69
Jaina divizije Re oko 14.000 vojnika.
Divizija Sassari napada u dvije kolone, jednom u pravcu
GraacBruvnoDonji Lapac i drugom u pravcu SrbKulen Va
kuf.70 Istog dana, 15. januara, nareeno je iz komande 2. armije, da
65)
U istoj ovoj zapovijesti Gloria odreuje diviziji Lombardia i
okvirne zadatke za drugu fazu: ienje prostorije Gorskog Kotara, za
uzimanje Kapele, Ravne gore i kotline JasenakDrenica.
66) Sastav lijeve kolone prema podacima iz operativne zapovijesti:
1. pjeadijski puk Re, bataljon domobrana i eta tenkova.
67) Jaina centralne kolone: 2. pjeadijski puk Re (bez jednog
bataljona) i 31. ustaki bataljon.
68) Jaina desne kolone: 151. pjeadijski puk Sassari (bez jednog
bataljona, 1. bataljon 152. pjeadijskog puka Sassari, 32. ustaki bata
ljon, jedna eta tenkova i jedno pontonsko odjeljenje.
69) To su: 1. bataljon 25. puka granine strae i 16. bataljon M
(Mussolini).
70) O jaini divizije Sassari kae se u operativnoj zapovijesti
generala Glorie slijedee: Sa snagama koje se jo nalaze na teritoriju
18. A. K., pojaanima sa 34 ete tenkova, 1-.2 bataljona pjeadije divi

divizija Sassari napada samo u jednom pravcu, i to: GraacDo

nji LapacKulen VakufVrtoe, ususret SS diviziji, a da e gornji
tok Une zatvoriti jedinice divizije Bergamo,71 koje e ujedno sluiti
diviziji Sassari kao desno bono osiguranje. Divizija Bergamo
isturit e, osim toga, na Dinaru etniku grupu popa ujia kao
pojaanje svog desnog krila.
Jaina je divizije Sassari (njene grupacije) oko 12.000 ljudi.
Ukupno je prvih dana IV. ofenzive 5. armijski korpus72) pokrenuo
u napad oko 32.000 vojnika, to zajedno s njemakim jedinicama
iznosi oko 86.000 okupatorskih vojnika. Meutim, ve poslije 56
dana borbi Talijani su svaki dan ubacivali u borbu nove jedinice,
tako da je oko 1. februara 1943. godine 5. armijski korpus imao u
borbi i pokretu snage u jaini od preko etiri divizije.73 .
Na raspoloenju 5. armijskog korpusa bile su i znatne vazduhoplovne snage sa baza u Zadru (Zemunik), Ljubljani i Puli.74
Oruane snage domaih izdajnika (ustako-domobranske:
3. planinska brigada i 5. gorski zdrug75) grupirane su na Baniji i
djeluju u okviru zadataka 369. njemake divizije. 3. planinska bri
gada isti sa 369. divizijom amaricu, a 5. gorski zdrug odmah iza
njih zaposjeda slobodni teritorij Banije.
Brojno je stanje ove ustako-domobranske grupacije 3.500
vojnika
zije Bergamo, 34 bataljona bersaljera . . . Od svojih snaga divizija
je imala na raspoloenju 152. pjeadijski puk (bez jednog bataljona), 73.
legiju Crnih koulja (bez jednog bataljona), 34. artiljerijski puk i 12.
minobacaki bataljon.
71)
Vjerojatno dijelovi 25. pje. puka Bergamo, jer je poslije prvih
dana borbi cio puk izaao na front divizije Sassari i rasporeen je
jednim dijelom na pravcu BruvnoD. Lapac, a drugim kao osigura
nje oko Knina i oko izvora Une.
72) Divizija Sassari nije bila u organskom sastavu 5. armijskog
korpusa, nego 18. korpusa.
73)
Kad je zapelo na svim frontovima, u Lici se pojavio i 4. puk
bersaljera kod divizije Sassari; 75. i 73. legija Crnih koulja i 31.
ustaki bataljon kod desne kolone divizije Re na pravcu RaduUdbi
na; 1. bataljon 2. puka Re, 16. bataljon M i bataljon granine strae
kod lijeve kolone Re na pravcu VrhovinePlitvika jezera i t. ., to
e se vidjeti naknadno u tekstu.
74)
Jainu vazduhoplovnih snaga nije bilo mogue utvrditi. U
operativnoj zapovijesti stoji: Stoje na raspoloenju, spremne da inter
veniraju
na
traenje...
letake
jedinice
Vazduhoplovne
grupacije
iz
Zadra (Zemunik)... letake jedinice Vazduhoplovne grupacije iz Lju
bljane (aerodromi Ljubljana i visoravni kod Pule).
75) 5. gorski zdrug ima u svom sastavu 11. pjeadijski puk (11.,
15.
i 16. ustaka bojna), 3. topovski sklop (artiljerijski ivizion) i vod
tenkova (2 tenka).

75

Ustako-domobranske jedinice pod komandom I. sektora76 na

prostoru Karlovca djeluju izmeu kolona ili na krilima 7. SS divi
zije i zaposjedaju slobodni teritorij Korduna. Njihova jaina iznosi
oko 2.500 vojnika.
Na prostoru Gospia i Otoca u Lici nalazio se 12. pjeadijski
puk, Lika straa u jaini etiri bojne (bataljona), 9., 31., 32., 33. i
34. ustaka bojna i seoska ustaka milicija. Ukupno preko 5.000
vojnika. U napadu na slobodni teritorij Like uestvovali su 31., 32.,
33. ustaki bataljon i jedan bataljon domobrana 12. pjeadijskog
puka u okviru zadataka talijanske divizije Re. Ostale snage bile
su po svojim garnizonima ili su osiguravale komunikacije.
2.
planinska brigada grupirana je oko Sanskog Mosta sa zadat
kom da djeluje izmeu kolona 717. divizije i pod njenom komandom,
prema Grmeu. Brojno stanje do 1.000 vojnika.
Brojno stanje ustako-domobranskih jedinica, koje su aktivno
uestvovale u IV. ofenzivi okupatora, iznosilo je preko 12.000
vojnika.
Od etnika Drae Mihajlovia u akciju su pokrenute tri grupe,
grupa popa ujia jaine oko 1.000 etnika, koja je dejstvovala pod
komandom divizije Bergamo u zoni Dinare prema Bosanskom
Grahovu, Srbu i Vrlici, grupa od oko 800 etnika iz okoline Plakog
i Otoca u okviru zadataka divizije Lombardia (njene desne kolo
ne) i, tree, manja grupa od oko 150 etnika oko Metka, koji su
osiguravali prugu i sluili kao vodii centralnoj koloni divizije Re.
etnike snage Drae Mihajlovia u operaciji Weiss I ukupno su
iznosile oko 2.000 etnika.
Osim navedenih okupatorsko-kvislinkih jedinica bilo je niz
posadnih ustako-domobranskih, etnikih i talijanskih jedinica
rasporeenih i utvrenih po tokama oko Slobodnog teritorija, na
roito na komunikacijama PetrinjaNovo SeloSunjaMajur
KostajnicaVolinjaDvor na UniBosanski NoviPrijedorLju
bi jaSanski MostKozaracBanjaluka, u dolini Kupe od Petrinje
do Karlovca na eljeznikoj pruzi KarlovacOgulinPlakiVrhovinePeruiGospiKninSinj; zatim su bile razne grupe
ustake milicije po pojedinim selima, ukupne jaine od najmanje
25.000 vojnika. Bez obzira na to, to ove snage nisu pokrenute iz
svojih garnizona, one su sa snagama koje su bile odreene za ope
raciju Weiss I predstavljale monu i znaajnu snagu za okupa
tora, jer su s njima obrazovale jedan jedinstveni zapreni pojas
76)
Diielovi 3. domobranskog pjeadijskog puka i 5., 10., 30., 35.
bojna (bataljon).

76

oko Slobodnog teritorija, dubok 1030 km. Taj je pojas onemogu

avao manevar jedinica sa Slobodnog teritorija i njihov prodor u
pozadinu neprijatelja. Za 1. hrvatski korpus NOV taj je pojas pred
stavljao naroito veliku tekou, jer je manevar njegovih jedinica
u pozadinu neprijatelja bio veoma skuen.
Ne uzimati u obzir ovu injenicu, kad se govori o odnosu vojnih
snaga u IV. ofenzivi, a to se esto zaboravlja, znai zaboraviti jedan
realan i vrlo znaajan elemenat u prilog okupatorskih jedinica, a
veliki minus za jedinice NOV.
Na koncentracijskoj prostoriji okupatorsko-kvislinkih trupa i
u pojasu osiguranja oko Slobodnog teritorija nalazilo se 20. januara
preko 125.000 vojnika, s jednim zadatkom: vrsto zatvoriti obru
oko slobodnog teritorija BanijeKordunaLikeBosanske Kraji
ne i unititi jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa NOV na
tom teritoriju.
Prikupljanje okupatorskih jedinica poelo je ve 27. decembra
godine 1942. Njemake su jedinice postepeno, jedna po jedna, sti
zale na predvieni koncentracijski prostor, s time, da se koncentra
cija zavri do 15. januara godine 1943. Prikupljanje je u poetku
vreno na dalekoj operativnoj osnovici, na pojedinim mjestima
veoma udaljenima od granice Slobodnog teritorija, kao da e po
kret uslijediti u drugom pravcu, a ne prema Slobodnom teritoriju. Ta
ko se jedan dio jedinica 369. divizije nalazio i na lijevoj obali Save,
a 7. SS divizija preko Kupe, na lijevoj obali, kao da e se poduzeti
ofenziva sa rijeke Kupe prema Pisarovini i Zumberku ili sa Save
prema Slavoniji. To je bilo sraunato na prikrivanje koncentracije
snaga, s namjerom da se iznenade jedinice 1. hrvatskog i 1. bosan
skog korpusa.
Kad je rije o operativnom planu i rasporedu okupatorskih
trupa za operaciju Weiss I, treba spomenuti jo jedan dodatak
planu s talijanske strane. Konzultirajui se sa svojom Vrhovnom
komandom, komandant 2. okupacione armije general Roatta izdao
je 15. januara nareenje 18. i 6. armijskom korpusu, da paralelno
s operacijom Weiss I poduzmu i jednu operaciju sa etnicima
Drae Mihajlovia, i to na jugoistok Slobodnog teritorija, na prostor
oko Glamoa i Livna.77
77) Telegram generala Roatte od 12.
januara 1943. Vrhovnoj ko
mandi: Jo nisam primio izvjetaj o gleditu OKW (njemaka Vrho
vna komanda primjedba . K.) na pitanje poznate etnike operacije
protiv partizana, koja je u Rimu predloena generalu Lhru. Meutim,
nedavna rekonstrukcija jugoslavenskog ministarstva u Londonu, kao i
priznavanje etnikih voa, znai jaanje pokuaja, da se akcija Drae
Mihajlovia stavi rame uz rame s akcijom partizana. Ovo najvie prepo-

77

Da li je ta operacija bila rezultat uvianja slabosti operativ

nog plana Weiss I i realnije procjene svojih snaga i mogunosti
kao i snaga i mogunosti Narodnooslobodilake vojske, ili rezultat
vee opreznosti i straha za svoju kou, teko je rei; ali bilo kako
bilo, Roatta je doao na vrlo dobru operativnu ideju (bez obzira na
to, to je ona politiki bila riskantna za njemako-talijanske odno
se, jer se nije radilo o razoruanju, ve o vrlo irokoj mobilizaciji
i naoruanju etnika), koja je mogla, da je realizirana, u mnogome
ispraviti slabe strane operativnog plana operacije Weiss I.
Osnovna slabost operativnog plana Weiss I bila je u tome,
to je zatvaranje obrua s jugoistoka, oko planine Grme, ostavlje
no da se izvede u toku operacije, a snage, kojima je taj zadatak
bio povjeren, bile su najslabije njemake snage i po broju i po
kvaliteti.
Za razliku od svih dotadanjih okupatorskih ofenziva, kod ko
jih se operativni obru oko partizana i njihove teritorije stvarao ve
samom koncentracijom trupa u vidu kruga oko njih, ovaj put to
nije uinjeno, i to zbog toga, to je likvidacija Slobodnog teritorija
planirana po etapama, u dvije ofenzivne operacije (Weiss I i II).
Tako je na jugu i jugoistono od planine Grme cstao velik otvor
irine od preko 50 kilometara, koji se teko mogao u toku ofenzive
brzo zatvoriti. Na drugoj polovini slobodnog teritorija, u Bosni jugo
istono od linije Sanski MostPetrovacKulen Vakuf, nije bilo
nikakvih ozbiljnijih pokreta ili ispada okupatorsko-kvislinkih tru
pa, koje bi, ako nita drugo, vezale neke jedinice 1. bosanskog kor
pusa ili Operativne grupe Vrhovnog taba NOV. Naravno,
sve su ove slabosti okupatorskog plana bile i u vojnom i u moralnopolitikom pogledu izvanredno znaajne za glavninu Narodnooslobcdilake vojske u Bcsni i Hrvatskoj i za Slobodni teritorij.
Meutim, Roatta je vrlo dobro planirao, kad je htio aktivizirati
veliku masu etnika Drae Mihajlovia i neto svojih trupa, da
ruuje gornju etniku akciju, kako bi se produbio jaz koji ve postoji
izmeu dva pokreta. U vezi s poznatim formacijama iz Crne Gore, koje
bi imale uestvovati u spomenutoj akciji, govorio sam s Poglavnikom
(Ante Paveli primjedba . K.). On je na kraju razgovora dodao:
ako je s operativne strane potrebno i ako se ove formacije ne smatraju
kao etnike nego kao dobrovoljake jedinice u sastavu talijanskih snaga,
neka se upotrebe u kratkom periodu, s tim da se po zavretku operacije
ponovo vrate u Crnu Goru. Molim, da mi izvolite javiti, mogu li po ovome
izdati nareenje.
Maral Cavallero, naelnik Vrhovne komande, odgovorio je na ovaj
telegram 15. januara 1943.: Odobravam privremenu upotrebu za opera
cije Weiss dobrovoljakih odreda Crnogoraca, koji su ukljueni u sastav
talijanskih snaga, prema onome to je postignuto sporazumom izmeu
ekscelencije Roatte i Poglavnika . . .

78

izvri jak pritisak na preostali jugoistoni dio Slobodnog teritorija

ba tamo, gdje operacijom Weiss I nije bilo nita predvieno.
Evo kako to on zamilja.79 (Vidi kartu 5.)
Nezavisno od operacija, koje e vriti nae trupe na teritoriju
izmeu 5. i 18. korpusa uz sudjelovanje njemakih i hrvatskih
trupa, kao to se vidi u aktu ove komande br. 550. od dana 11.
tekueg mjeseca, hercegovake i crnogorske formacije Antikomu
nistike dobrovoljake milicije (Milizia volontaria anticomunista

MVAC Antikomunistika dobrovoljaka milicija ili etinici

Drae Mihajlovia primjedba . K.), koje su pod naom koman
dom, djelovat e na teritoriju izmeu 18. i 6. armijskog korpusa.
Posebno:
Prvo : Cilj operacije: oistiti od partizanskih formacija centralnu
oblast Dinare i posebno zone Glamo, Livno i Tomislavgrad (Duvno primjedba . K.)
Drugo : Operirat e: sa zapada hercegovake formacije pravcem
KninGlamo; sa istoka crnogorske formacije, pravcem Prozor
Glamo. Kad stignu na zajedniki cilj, spomenute e formacije
oistiti okolni teritorij. Zatim e se pravcima i na nain, koji u
naknadno javiti, vratiti jedni u Hercegovinu, a drugi u Crnu Goru
Tree: Ne smije (kaem ne smije) se dogoditi, da spomenute for
macije za vrijeme i poslije operacije dou u dodir s njemakim i
hrvatskim trupama.

Za ovu akciju su brzo prebaeni hercegovaki etnici morskim

putem iz Hercegovine preko Splita u Knin i poduzelo se ubrzano
prikupljanje i prebacivanje crnogorskih, etnika iz Crne Gore u
dolinu Neretve. Hercegovaka etnika grupa brojala je oko 2700
etnika i pojavila se ve 17. januara u Kninu. Crnogorska grupa u
jakosti od otprilike 4.000 etnika krenula je na put tek oko 20.
januara. Obje su ove kolone stavljene pod komandu talijanskih ofi
cira, a pridodane su im i talijanske artiljerijske, minobacake jedi
nice i jedinice za vezu.
Meutim, do ove operacije nije dolo, jer su Nijemci, saznavi
za nju, traili od kvislinke vlade NDH, da ne dopusti da se
ona izvede, to je Pavelieva vlada i uinila, protestiravi protiv
. . . prisustva stranih trupa na svom teritoriju.79
Meutim, kao to su Nijemci imali ozbiljne slabosti u svom
operativnom planu, i Talijanima se potkrala krupna grijeka u
njihovom planu.
78)
Telegram-pismo komandama 18. i 6. armijskog korpusa. Origi
nal u arhivi VIIJNA.
79)
Takvu diplomatsku formulaciju upotrebio je ustaki ministar
Lorkovi u protestu Komandi 2. armije povodom dolaska crnogorskih
etnika u dolinu Neretve, na teritorij kvislinke Nezavisne Drave Hr
vatske.

I Roatta i Gloria potpuno su zanemarili znaaj pravca Plaki

SaborskiDrenik grad. Umjesto da forsiraju napad desne kolone
grupe Fabbri i dalje od eljeznike stanice Blata na jug, kako bi
na najosjetljivijem dijelu razdvojili kordunsko-banijsku grupaciju
1. hrvatskog korpusa od like i time znatno pridonijeli prodoru 7.
SS divizije prema Bihau, a isto tako znatno pomogli prodor lijevog
krila divizije Re u zonu Plitvika jezeraPrijeboj, oni su, frapi
rani velikim akcijama 8. kordunake divizije i Primorsko-goranske
grupe na komunikacije OgulinPlakiBlata, ostali na pruzi kod
Blata i Saborskog ak i onda, kad tih jedinica nije bilo ni blizu
pruge i kad na ovom pravcu nije bilo partizanskih snaga jaih od
jednog partizanskog bataljona.
Druga ozbiljna slabost Nijemaca bila je u njihovim procjenama
Narodnooslobodilake vojske i Slobodnog teritorija. Oni nisu osjetili
i vidjeli, da je proces organizacionog razvoja i komandiranja par
tizanskim jedinicama otiao u to vrijeme daleko naprijed. Nisu
oekivali ni izdaleka takvu disciplinu i pokretljivost Narodnooslo
bodilake vojske, naroito ne jedinstvenu komandu, njene izvan
redne manevarske sposobnosti, smiljene i brze reakcije u protivnapadima i uvijek pravovremeno i organizirano izmicanje partiza
na ispred glavnog udara njemakih jedinica.
Njemaki su generali na bojnom polju promatrali matematike
vojne odnose, to je, istina, izvanredno znaajna stvar, ali su takve
matematike vojne odnose ponekad gledali kroz frontalne sudare
armija, a najee u ovoj ofenzivi kroz sudar armije i pobunjenika.
Ako se pobunjenici ne budu mogli unititi, onda ih treba rastjerati,
oduzimajui im njihov slobodni teritorij, i poduzimati mjere odmarzde nad stanovnitvom, pa e stvar ii dobro. Zbog takvog gledanja
Nijemci superiorno ostavljaju velik otvor na jugoistoku Slobodnog
teritorija, smatrajui da e ga u toku ofenzive brzo zatvoriti, i
odbijaju za njih izvanredno dragocjenu etniko-talijansku pomo
iz tog pravca.
Meutim, Narodnooslobodilaka vojska nije bila tip suvremene
regularne armije, a niti skup pobunjenika, nego neto sasvim drugo.
Ona je suprotstavila neprijatelju takvu organizaciju i komandovanje, takav metod dejstva, koje Nijemci nisu pretpostavljali i oe
kivali. Zbog toga su i njemako-talijanske koncepcije ofenzive uvi
jek nosile u sebi sve elemente svoje propasti. Da bi osigurala svoju
pobjedu, Narodnooslobodilaka je vojska trebala ostati jedino do
sljedna sebi i svojoj koncepciji voenja rata, a njen komandni
kadar, a isto tako i vojnici trebali su imati nerve da izdre pritisak
i bijes okupatora i izdajnika. Taj pritisak se nije oitovao samo u
80

KARTA 5

brojnoj i tehnikoj nadmoi neprijatelja, nego i u masovnom masakriranju i deportaciji stanovnitva, razaranju pozadine, zvjerskom
ubijanju ranjenika i zarobljenika, propagandno-psiholokom priti
sku, u kome su se s jedne strane bacali leci s pozivima na predaju
i garantirali se ivot i sloboda, dok su se s druge strane bombar
dirali i ruili potpuno nevojniki objekti, sela, u kojima izuzev
neto stanovnitva nije bilo niega.

Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

81

VI. POGLAVLJE

RASPORED JEDINICA 1. HRVATSKOG I 1. BOSAN

SKOG KORPUSA NOV PRED ETVRTU OFENZIVU.
PLAN VRHOVNOG TABA NOV I POJ ZA OBRANU
SLOBODNOG TERITORIJA

U okviru operacije Weiss I (prve etape IV. okupatorskokvislinke ofenzive) okupatorske i kvislinke trupe trebale su oi
stiti i okupirati zapadnu polovinu Slobodnog teritorija. Drugu,
istonu polovinu oistile bi u toku naredne operacije Weiss H>
(druge etape IV. okupatorsko-kvislinke ofenzive).
U obrani ugroenog dijela Slobodnog teritorija (Banija, Kor
dun, Lika i Bosanska Krajina) upotrebljeni su 1. hrvatski i 1. bo
sanski korpus NOV. Pred napad neprijatelja nalazili su se u ovom
rasporedu:
1. hrvatski korpus pod komandom Ivana Gonjaka (komandan
ta) i Veeslava Holjevca (polit, komesara) imao je u svom sasta
vu tri divizije i tri partizanska odreda.
Operativno podruje korpusa protezalo se izmeu rijeke Kupe,.
Save, Une, te sjeverne Dalmacije, planine Velebita i Gorskog Ko
tara. Na sjeveru i sjeverozapadu korpus se oslanjao na jedinice II.
operativne zone (operativno podruje ZumberakHrvatsko Zagorje
Moslavina) i jedinice V. operativne zone (Gorski KotarHrvatsko
PrimorjeIstra). Na jugu se oslanjao na IV. operativnu zonu (Dal
macija), a na istoku rijekom Unom na 1. bosanski korpus.
Pismeni dokumenti o formaciji i brojnom stanju 1. hrvatskog
korpusa uoi 20. januara pred sam poetak okupatorske ofenzive
naalost nisu sauvani. Posljednji sauvani dokumenti o broj
nom stanju datiraju od 21. Xn. godine 1942. i 4. I. 1943. Ali su i
ova dva dragocjena dokumenta nepotpuna. Meutim, iz njih, kao

i iz rezultata decembarsko-januarske ofenzive, moemo dobiti pri

blino jasnu sliku formacije i brojnog stanja tog korpusa.
U dokumentu od 21. XII. godine 1942. korpus ima u svom sasta
vu slijedee jedinice i njihova brojna stanja:80
boraca
35
tab korpusa
2.425
6. divizija81
2.262
7. divizija82
3.441
8. divizija
31
korpusna artiljerija83
38
tenkovska eta84
688
Banijski partizanski odred
750
Kordunaki partizanski odred
1.007
Liki partizanski odred
197
Pokupski bataljon
S v e g a 10.874
U dokumentu od 4. I. godine 1943. dati su samo globalni brojni
podaci po divizijama za 6. liku, 7. banijsku i 8. kordunaku
ukupno 10.207 boraca, i za tri partizanska odreda Liki, Kordunaki, Banijski 2040 boraca. Ukupno 12.247 boraca. Dakle, za
petnaest dana brojno stanje korpusa pojaalo se za 1.373 borca.
Kako je januarska ofenziva korpusa bila u zamahu, to moemo sa
sigurnou raunati, da je korpus uoi 20. januara imao do 14.000
liudi.35
i
7.
banijska divizija pod komandom Pavla Jakia (komandanta)
i ure Kladarina (polit, komesara) sa 7., 8. i 16. brigadom te Ba
ni jskim partizanskim odredom; nalazila se uoi IV. ofenzive na
prostoru sela DodoiKraljevaniMlinogaJoevica, dejstvujui
prema glavnoj pruzi SisakSunjaDubica (eljeznika pruga Za
grebBeograd) i eljeznikoj pruzi SunjaBosanski Novi (zelje80)
Ovdje, a ni dalje ne emo raunati podrune bataljone i parti
zanske strae, nego samo operativnu vojsku. Originali brojnih stanja su
u arhivi VIIJNA.
81) U brojno stanje 6. divizije nije unesena jedna brigada.
82)
U ovo vrijeme 7. divizija ima u svom sastavu 7. i 8. banijsku
i 13. proletersku brigadu. Kad je formirana 16. banijska brigada, 13.
proleterska brigada je otkomandovana. 8. I. 1943. g. 7. divizija (7., 8. i
16. brigada) ima 3167 boraca.
83) Baterija haubica 100 mm tri haubice.
84) 8 talijanskih tenkova.
85) 5. januara 1943. formirana je i jedna nova brigada 16. ba
nijska brigada.

'6

83

znika pruga ZagrebBanjaluka). Bona osiguranja divizije prema

Glini i Dvoru na Uni, kao i samo osiguranje Slobodnog teritorija
na tim pravcima vrio je Banijski partizanski odred.
8.
kcrdunaka divizija86 pod komandom Vlade etkovia (ko
mandanta) i Artura Turkulina (polit, komesara) sastava 4., 5. i
15. brigade i Kordunski partizanski odredi. Neposredno pred
sam napad neprijatelja divizija se nalazila na prostoriji Vojniki
Grabovac (5. brigada) i sjeverno od Slunja oko sela Cvitovi (15.
brigada). Njena najjaa brigada, 4. brigada je izvan sastava divizije,
na prostoriji sjeverno od Karlovca. U selu Veljun nalazio se 1. bata
ljon 4. brigade, koji je dopratio ranjenike sa Zumberka i ostao u
sastavu divizije. Osiguranje na pravcima prema Karlovcu, Ogulinu
i Plakoni vrio je Kordunaki partizanski odred. Osim toga, ovaj
je odred imao snage od oko jednog bataljona i u Saborskom (12
km jugoistono od Plakog).
6.
lika divizija pod komandom Sreka Mancle (komandanta)
i Rade Zigia (polit, komesara) sa 1., 2. i 9. brigadom i Likim par
tizanskim odredom; sa svojim glavnim snagama nalazila se u rajo
nu Graaca, gdje je vodila borbu za likvidaciju talijansko-etnikih
uporita oko Graaca, s namjerom da u povoljnom momentu napad
ne i likvidira talijanski garnizon u Graacu. Manji dijelovi divizije
i partizanskog odreda bili su orijentirani prema Metku i Gospiu.
19. januara divizija je bila rasporeena ovako: 1. brigada zatvorila
je pravac GraacG. Lapac, 9. brigada pravac LovinacUdbina,
dok je 2. brigada sa dva bataljona zatvorila pravac Liki OsikBuni, a sa dva pravac VrhovinePlitvika jezera. Osiguranje Slo
bodnog teritorija prema Vrhovinama takoer su vrili manji dijelovi
Likog partizanskog odreda.
Primorsko-goranska grupa brigada pod komandom Veljka Kovaevia (komandanta) i Jose Gretia (polit, komesara) sastava
6. i 14. brigade;87 ofenziva ih je zatekla u rajonu PlakiOgulin
u borbama s talijansko-etnikim jedinicama oko eljeznike pruge.
Po nareenju Glavnog taba Hrvatske, brigade su 20. januara 1943.
povuene na Kordun i stavljene pod komandu 1. hrvatskog kor
86)
Sauvan je i jedan dokument o nienom naoruanju pred IV.
ofenzivu datiran 19. XII. 1942. godine. Naoruanje divizije: divizion brd
skih topova 4 topa (1 top 75 mm, 3 topa 65 mm); 4 bacaa mina
(1 baca 81 mm, 2 bacaa 80 mm, 1 baca 40 mm); tekih mitraljeza 21,
mitraljeza 102. Ostalo naoruanje: puke, bombe i noevi. Slino nao
ruanje imale su i 6. lika i 7. banijska divizija.
87) Ove brigade bile su u organskom sastavu V. operativne zone
(operacijski prostor Gorski Kotar. Hrvatsko Primorje i Istra).

84

pusa. 22. januara stigle su u sela Primi!je (14. brigada) i Veljun

(6. brigada). Njihovo ukupno brojno stanje bilo je 1.914 boraca.88
Na slobodnom teritoriju Like nalazili su se Glavni tab Narod
nooslobodilake vojske i partizanskih odreda Hrvatske i Centralni
komitet Komunistike partije Hrvatske.
1.
bosanski korpus Narodnooslobodilake vojske pod komandom
Koste Naa (komandanta) i Osmana Karabegovia (polit, komesara).
U svom sastavu je imao dvije divizije, dvije samostalne brigade i
pet odreda.
Iz ovog vremena postoji dokument od 1. I. 1943. godine o broj
nom stanju i naoruanju ovog korpusa, ali nepotpun:8?
boraca
4. divizija90
4.705
2.667
5. divizija91
108
1. artiljerijski divizion92
550
III. krajiki partizanski odred
S v e g a 8.030
Osim ovih jedinica bile su u organskom sastavu korpusa: Kom
binirana brigada, Kozarski, Grmeki, Janjski, Glamoki i Duvanjskc-livanjski partizanski cdred, ali se njihova brojna stanja nisu
sauvala. Brojno stanje 1. bosanskog korpusa bez podrunih
bataljona i partizanskih straa iznosile je pred ofenzivu oko
11.500 boraca.
4.
krajika divizija pod komandom Josipa Maara-oe (ko
mandanta) i Milenka Kuia (polit, komesara) sa 2., 5., 6. i 8. briga
dom i Kozarskim partizanskim odredom. Dvije brigade 2. i 5.
nalazile su se van sastava divizije, na prostoru sjeverno od
Kozare, dejstvujui kao zasebna grupa u dolinu donjeg toka Une
i prema komunikaciji BanjalukaStara Gradika. 28. januara
vratile su se nazad u sastav divizije, gdje su dobile zadatak da
zatvaraju pravce Sanski Most-Luci Palanka i Bosanski Novi
Bosanska KrupaGrme-planina. 6. brigada bila je jedina na
Podgrmeu i doekala je ofenzivu neprijatelja rastegnuta na iro
88)

Original izvjetaja o brojnom stanju brigada nalazi se u arhivi

VIIJNA.
89)

U arhivi VIIJNA.
U ovo brojno stanje uraunata je i 8. krajika (muslimanska)
brigada, koja je u taktikom pogledu bila pod komandom 4. divizije.
91)
U brojno stanje divizije nije uraunata jedna brigada, 7. kra
jika brigada. 15. II. 1943. 7. krajika brigada ima 1219 boraca.
92) Artiljerijski divizion ima est haubica 100 mm.
90)

85

kom frontu prema Sanskom Mostu (blokada neprijateljske posade)

i Prijedoru. Ona je prvih dana ofenzive primila i sav teret napada
neprijatelja na Grme i Podgrme. 8. brigada nalazila se u dolini
Une, juno od Bosanskog Novog.
5.
krajika divizija pod komandom Slavka Radia (komandanta)
i Ilije Doena (polit, komesara); u njenom su sastavu 4. i 7. brigada;
s glavnim snagama nalazi se na Manjai, jugozapadno od Banja
luke, istei ovaj prostor od etnika. Manji dijelovi ove divizije bih
Su oko Sanskog Mosta, u kome je neprijateljski garnizon bio opko
ljen i izoliran. 19. januara 1943. godine divizija se vratila nazad
prema Sanskom Mostu i zatvorila pravac Sanski MostKlju
Bosanski Petrovac.
Kombinirana brigada kasnije 10. krajika brigada grupi
rana je na prostoru TikovacBosansko Grahovo.
Ostali krajiki partizanski odredi djelovali su na svojim teri
torijima obino pod komandom najvieg taba jedinice, koja je
dejstvovala na njihovom sektoru.
Operativna grupa Vrhovnog taba (1. i 2. proleterska divizija
i 3. udarna divizija), nalazila se daleko izvan prostora obuhvaenog
operacijom Weiss I. 1. proleterska divizija nalazila se na prostoru
Prnjavora i Teslia. 2. proleterska divizija na prostoru Kupresa i
Duvna, a prvi dani ofenzive zatekli su je u pokretu prema Bosan
skom Grahovu. 3. udarna divizija nalazila se na prostoru Zepe
Travnik
Takoer i jedinice IV. operativne zone 3. i 4. dalmatinska
brigada, dalmatinski partizanski odredi i Mornariki odred bile
su izvan operacijskog prostora Weiss I. tab IV. operativne zone
radio je na formiranju nove 9. dalmatinske divizije. Glavne snage
bile su mu orijentirane prema Posuju, Sinju i Omiu.
Iz rasporeda jedinica glavnine Naronooslobodilake vojske
vidi se. da je vie od jedne treine tih snaga bilo izvan predvie
nog njemakog obrua, izvan dohvata njemakih snaga; prema
tome, te su jedinice bile u mogunosti da izvre svaki manevar, koj!
odredi Vrhovni tab Naronooslobodilake vojske.
U toku 18. i 19. januara godine 1943., kad je primijeeno pri
sustvo jakih njemakih, talijanskih i kvislinkih jedinica oko Slo
bodnog teritorija, izdata su jedinicama 1. bosanskog i 1. hrvatskog
korpusa nareenja, da iziu pred neprijatelja u rasporedu kako je
to ve ranije bilo predvieno opim planom obrane Slobodnog teri
torija u sluaju neprijateljske ofenzive.
86

Plan Vrhovnog taba NOV i POJ za obranu Slobodnog teri

torija sastojao se u ovome: neprijatelja e doekati prema utvr
enom planu i prihvatiti borbu s njime samo jedinice 1. hrvatskog
i 1. bosanskog korpusa; one e se uporno braniti stanovito vrijeme,
da bi se sagledali razmjeri neprijateljske ofenzive i njeni ciljevi,
a onda e se donijeti konana odluka. Dakle, opa koncepcija plana
je ustvari strategijski doek.
Operativnoj grupi Vrhovnog taba izdano je odmah po napa
du neprijatelja na Slobodni teritorij nareenje, da ne prodire
dublje u centralnu Bosnu, dok se ne raisti situacija u Hrvatskoj i
zapadnoj Bosni.
tabovi 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa izdali su naree
nja jedinicama, da temeljito rue sve komunikacije i prilaze na
Slobodni teritorij i da stalno uznemiruju neprijatelja, napadajui
nou njegove jedinice i saobraaj, naroito u zonama koncentracije
Centralni komitet Komunistike partije Jugoslavije, Izvrni
odbor Antifaistikog vijea Narodnog osloboenja Jugoslavije i
Vrhovni tab NOV i POJ poduzeli su niz politikih i organizacionih
mjera za rad vojno-pozainskih organa, drutveno-politikih i eko
nomskih organizacija u pozadini, kako bi se izvrila evakuacija
stanovnitva i njegove pokretne imovine iz ugroenih sela.
Preko tampe, letaka i radio-emisija Slobodne Jugoslavi
je, te preko rukovodstava politikih organizacija Narodnooslobodilakog fronta, Antifaistike omladine i Antifaistikog fronta
ena obavjetavan je narod Slobodnog teritorija o namjerama
neprijatelja i o potrebi, da zajedno sa svojom armijom organizira*
no, disciplinirano i smjelo brani svaku stopu osloboene zemlje.
Kao to su se jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa isti
cale svojim junatvom u prvim danima borbe, tako su i narodne
revolucionarne organizacije Narodnooslobodilaki front, Antifa
istiki front ena i Savez antifaistike omladine, a posebno organi
naredne vlasti, narodnooslobodilaki odbori pokazali divne pri
mjere organiziranosti, junatva i samoodricanja, mobilizirajui na
rod na obranu,, organizirajui njegovo ope povlaenje pred najez
dom okupatorskih i kvislinkih jedinica i aljui masovno nove
borce u vojsku.
Narod Slobodnog teritorija masovno je odlazio sa svojim par
tizanskim odredima, brigadama i divizijama na ruenje pruga, mo
stova, prekapanje cesta i miniranje komunikacija, kua, zemuni
ca, svojih i seoskih skladita hrane. Sva imovina posakrivana je u
ume, a sela i gradovi ostali su pred prvim pokretima neprija
telja potpuno prazni.
87

VII. POGLAVLJE

TOK OPERACIJA OD 20. DO 31. JANUARA

Za lake razumijevanje situacije i tekoa,

le prvenstveno jedinice 1. hrvatskog korpusa,
nego to prijeemo na tok dogaaja iznesemo
nja, koja su se odigrala nekoliko dana prije
kvislinkih trupa na Slobodni teritorij.

s kojima su se bori
potrebno je da prije
neka vanija zbiva
napada okupatorsko-

Do 19. januara bile su sve tri divizije 1. hrvatskog korpusa

angairane u borbama, dejstvujui u duhu opeg ofenzivnog plana.
Partizanski su odredi osiguravali Slobodni teritorij, rasporeeni
uglavnom pc bataljonima ili etama na periferiji Slobodnog te
ritorija.
8.
kordunaka divizija nalazila se do 13. januara sa 5. i 15.
brigadom i dijelovima Kordunakog partizanskog odreda juno od
Plakog, na prostoriji sela Saborski i Like Jasenice, u borbama s
jakim talijanskim i ustako-etnikim posadama, rasporeenima
du eljeznike pruge PlakiVrhovine. Sjeverno od Plakog na
lazile su se 6. i 14. primorsko-goranska brigada, takoer u borba
ma s talijansko-kvislinkim snagama oko eljeznike pruge Plaki
Ogulin. Slobodni teritorij Korduna, na karlovakom pravcu, osigu
ravala je 16. brigada 7. banijske divizije sa dijelovima Korduna
kog odreda.
Od 13. januara, u sporazumu s Glavnim tabom Narodno
oslobodilake vojske i partizanskih odreda Hrvatske, tab 1. hrvat
skog korpusa, zbog velikih borbi s njemakim jedinicama (369. di
vizijom) na Baniji, a i premorenosti jedinica 8. kcrdunake divizije,
alje 16. brigadu 7. banijske divizije u sastav svoje divizije na
Baniju, a 5. brigadu 8. kordunake divizije izvlai iz borbe i upu
uje na slobodni teritorij Korduna sjeverno od Slunja, u selo Cvito88

vi.

Nakon nekoliko dana 5. brigada je pokrenuta vie na sjever

u selo Rijeku93 (raskrsnica ceste KarlovacSlunjVojni).
Na mjesto 5. brigade upuena je u Saborski 6. primorskogoranska brigada.
Odlazak 5. kordunake brigade sa prostorije juno od Plakog
odmah su iskoristile talijanske i etniko-ustake jedinice pa su
prele u protivnapade i odbacile 15. kordunaku brigadu sa eljezn:ke pruge i iz sela Like Jasenice. Meutim, po dolasku 6. goran
ske brigade obje su brigade 17. januara ponovno prele u napad,
izbacile talijansko-etnike jedinice iz Likih Jasenica i blokirale ih
u eljeznikoj stanici Blata, poduzimajui ponovo ruenje pruge
VrhovineBlata. 18. januara povuena je i 15. brigada 8. divizije
na karlovaki pravac, u selo Cvitovi, sjeverno od Slunja.
19. januara izdao je tab 1. hrvatskog korpusa nareenje 8.
korunakoj diviziji, da zatvori pravce koji vode od Karlovca na
jug prema Krnjaku i Vojniu, a Kordunakom partizanskom odredu,
da prikupi svoja dva bataljona na prostoriji izmeu rijeka Korane
i Mrenice, zatvarajui pravce KarlovacPer jasicas. Primilje,
i OgulinKamenicaPrimilje. Ovim je nareenjem odred stav
ljen pod komandu 8. divizije. Meutim, kako je ofenziva zapoela
odmah sutradan, 20. januara, to se Kordunaki odred nije uspio
prikupiti i navrijeme doi na prostoriju sela Perjasice.
To su bili najvaniji dogaaji na Kordunu.

Banija je itav mjesec januar bila poprite tekih sukoba

izmeu 7. banijske i 369. njemake divizije. Neuobiajeno prisustvo
jaih njemakih snaga oko slobodnog teritorija Banije alarmiralo
je ve 3. januara banijsku diviziju na budnost i protivmjere. Kako
je divizija bila ofenzivno orijentirana na eljezniku prugu Sisak
SunjaDubica i SunjaBosanski Novi, ona se odmah sukobila sa
prvim pristiglim dijelovima 369. divizije. Prvi sukobi brzo su se
pretvorili u teku danononu borbu, koja je trajala sve do 20.
januara
Izloena vrlo estim nonim prepadima i udarima po saobra
aju, 369. divizija krenula je 12. januara sa eljeznike pruge s. KomarevcSunja u dubinu Slobodnog teritorija, kako bi se oslobodila93)
U dokumentu pie da brigada treba da doe u selo Vojniki
Grabovac. Meutim, kako je Vojniki Grabovac ustvari zaselak sela
Rijeke, sa desetak kua, to je brigada sigurno bila rasporeena u zaselcima sela Rijeke i Krupama.

pritiska 7. banijske divizije i zauzela prostoriju odreenu za kon

centraciju svojih jedinica. U borbama tokom 12. i 13. januara
savladala je otpor 7. banijske divizije te je 13. januara predvee
zauzela cestu PetrinjaKostajnica od sela Motanice do Bijelnika.
Uvee je 7. banijska divizija prela u snaan protivnapad. Njena 7.
brigada potpuno je razbila njemake snage u Bijelniku, jaine oko
jednog bataljona, protjeravi njegove ostatke nazad prema selu
Letovaniu. Svojim lijevim krilom brigada je izbila pred selo Blinju, ususret 8. brigadi, koja je takoer uspjeno napredovala i
oistila selo Motanicu. Produivi napad, 8. je brigada odsjekla i
opkolila jae njemake snage u Blinji. U toku noi vodila se teka
borba, koju su Nijemci izdrali do jutra, kad su ih ostale snage
369. divizije uz pomo tenkova deblokirale.
14. januara 7. je brigada izvuena iz borbe u selo Mlinogu i
na Metlu (k. 409), a 8. brigada u selo Joavicu i Pastuu.
16.
januara poduzela je 369. divizija nove napade, ali ovaj put
cestom HrastovicaJabukovac i MajurMeenani, nastojei da
bonim dejstvom odbaci 7. banijsku diviziju sa Metle. 7. diviziji
nije preostalo drugo, ve da obraunava najprije s jednom pa onda
s drugom kolonom. Dok je 7. brigada vodila uspjene borbe na
pravcu JabukovacHrastovica i odbila neprijatelja, osiguranje na
Meth (k. 409) vrila je 8. brigada. Sutradan je 8. brigada upuena
prema Meenanima, dok je 7. brigada preuzela osiguranje slobod
nog teritorija na vrlo irokom frontu od sela Bauge preko sela
Mlinoge do Metle.
U noi od 17. na 18. januara 8. brigada je izbila pred selo Borojevie i, budui da nije raspolagala s podacima o jaini neprija
telja, upustila se u teku nonu borbu, ali bez rezultata. Uspjela
je dodue oistiti polovinu sela, ali ju je tu zadrala jaka mitra
ljeska i minobacaka vatra. Ujutro 18. januara povukla se nazad u
selo Joavicu, pretrpjevi osjetljive gubitke 20 mrtvih S 19
ranjenih.
18.
januara bilo je jasno, da se radi o velikoj ofenzivi Nije
maca na Baniju, i tab 7. banijske divizije izvrio je novi raspored
divizija za obranu slobodnog teritorija Banije. 8. brigada zauzela
je poloaj na Metli (k. 409) s manjim desnim bonim osiguranjem
u selu Donjoj Pastui, dok je 7. brigada rokirana ulijevo, na liniju
sela BaugaLuani; Banijski partizanski odred postavljen je sa
dva bataljona na osiguranje slobodnog teritorija prema Glini.44
94) Jedan bataljon bio je u selu Balinac,
u selima Bijele Vode i Dabrina, jugoistono od Gline.

90

juno

od

Gline,

drugi

19.
januara ujutro poduzela je 369. divizija jak napad na polo
aje 8. brigade na Metli. Poslije snane artiljerijske pripreme, u
kojoj je neprijatelj tukao poloaje 8. brigade divizionom haubica
155 mm, brigada je bila primorana da se povue na sjeverne padine
Samarice, u sela Begovii, Tremunjak i Makovo selo.
Istog dana stigla je sa Korduna u sastav divizije i 16. brigada.
To su bili najvaniji dogaaji na frontu95 7. banijske divizije
uoi 20. januara.
6.
lika divizija nalazila se do 19. januara sa glavninom snaga
na prostoriji Oko Graaca ejstvujui takoer u duhu svojih ofen
zivnih planova. Tu je i uoila prikupljanje talijanskih snaga. 19.
januara, po direktivi taba 1. hrvatskog korpusa i Glavnog taba
Hrvatske, izvrila je nov raspored u cilju obrane slobodnog terito
rija Like.
Od 17. do 19. januara pristizala je na prostoriju izmeu Gra
aca i Knina hercegovaka etnika grupa pod komandom izdaj
nika P. Baevia. Kad je ta grupa uoena i identificirana, Vrhovni
je tab naredio 2. proleterskoj diviziji, da se brzo prebaci sa pro
storije Livna u Bosansko Grahovo i da zajedno s dijelovima 6.
like divizije, 1. bosanskog korpusa (Kombinirana brigada) i IV.
operativne zone (3. dalmatinska brigada) napadne istovremeno i
Baevievu etniku grupu i grupu popa ujia, kako bi se parali
zirale ofenzivne akcije neprijatelja s juga prema slobodnom terito
riju (Bosanskom Grabovu i izvornom dijelu rijeke Une).
To su bili najznaajniji dogaaji do 19. januara uvee, nepo
sredno pred napad okupatorsko-kvislinkih trupa na Slobodni
teritorij.
95)
Nigdje u tekstu, gdje se govori o frontu jedinica Narodno
oslobodilake vojske, ne podrazumijeva se pod tim ona taktika, kojom
se slue jedinice u frontalnom ratu, bilo to u obrani ili u napadu.
Jedinice Narodnooslobodilake vojske nisu organizirale obranu po siste
mu rovova, niti su kontinuirano drale svoj front. Poslije IV. ofenzive,
na temelju iskustava iz nje, poele su organiziranije utvrivati svoju
obranu. Obrana jedinica NOV u to vrijeme potpuno je pokretnog ka
raktera, a sastoji se u zaposjedanju odgovarajuih topografskih toaka
i prepreka, saekivanju pojedinih neprijateljskih kolona i, prema situa
ciji, brzom prelaenju u protivnapad ejstvujui istovremeno na front
i bokove i u pozadinu neprijatelja. Po danu su se jedinice uglavnom
branile, a nou prelazile odmah u jake protivnapade. Zato je na mno
gim mjestima, kad se govori o frontu jedinica NOV, front stavljen i
pod navodne znakove.
Isto tako, kad se govori o granici Slobodnog teritorija, ne smije
se to shvatiti kao da se radi o jednoj vrsto povuenoj liniji.

91

19.
januara godine 1943. na svim frontovima 1. hrvatskog i i.
bosanskog korpusa NOV izuzimajui Baniju bilo je mirno,
ali su svuda oko Slobodnog teritorija zapaeni veliki pokreti oku
patorskih i kvislinkih trupa. Izlazak 7. SS divizije iz Karlovca
na jug, dolazak 717. divizije i 2. brdske brigade domobrana u
Sanski Most, i jakih talijanskih snaga (divizije Sassari) u Graac,
oigledno su pokazali da se Slobodni teritorij i jedinice 1. hrvat
skog i 1. bosanskog korpusa nalaze pred novom ofenzivom okupa
tora i njegovih slugu.
Kako je Slobodni teritorij bio na najvanijim pravcima pove
zan stalnom telefonskom linijom, Vrhovni je komandant NOV i
POJ intervenirao iz svog taba u Bihau, skreui panju Glavnom
tabu Hrvatske i 1. bosanskom korpusu, da poduzmu odgovara
jue mjere obrane Slobodnog teritorija. 1. proleterskoj diviziji nare
eno je, da ne prodire dalje na istok i sjeveroistok Bosne, nego da
se zadri na sadanjoj prostoriji, dok se ne raisti situacija u
Hrvatskoj i zapadnoj Bosni. 3. udarnoj diviziji dan je nalog, da se
postepeno vraa iz doline rijeke Bosne nazad prema Travniku.
Opi raspored trupa jedne i druge strane bio je 19. januara
uvee ovakav: (Vidi kartu 6.)
KORDUN: 7. SS divizija izala je 19. januara iz Karlovca
s glavninom snaga: Zapadna grupa96 krenula je na jug i zauzela
polazne poloaje za napad na liniji s. Cerovac, s. Barilovi s.
Vukmani s. Trebinje s. Skakavac, gdje je i zanoila; po
mona kolona Istona grupa 7. SS divizije izala je na lijevu
obalu Kupe na prostoriju sela Donja Kupina, Pokupsko i Gradac,
gdje je pripremala plovne objekte za prebacivanje svojih jedinica
preko rijeke.

Divizija Lombardia ili Grupa Fabbri nije se prikupila

navrijeme, kako je to bilo predvieno. Jedinice su joj postepena
stizale u toku 20. januara na prostoriju sela JosipdolOtarije
Otok.
U nastupanju prema svojim polaznim poloajima Zapadna
grupa 7. SS divizije sukobila se s manjim isturenim jedinicama
Kordunakog partizanskog odreda, koje s se poslije manjih su-koba povukle neto junije i obavijestile tab 8. divizije o situaciji
1
juno od Karlovca.
96) Desnu kolonu 7. SS divizije^ Nijemci nazivaju
pa, a lijevu Istona grupa. Motorizirani odredi bili
Zapadne grupe.

Zapadna gru
su u sastavu

KARTA 6

Poto je primio informacije o pokretu njemakih trupa iz

Karlovca na slobodni teritorij, tab 8. kordunake divizije izdao je
nareenje, da brigade krenu na sjever, s tim da 5. brigada zauzme
i brani liniju s. Krivokue s. Majerovii Klipino Brdo
ZjaeMandi-selos. Oki, a 15. brigada da prie blie u selo
Vojniki Grabovac.
Meutim, ini se, da je tab 8. divizije izdao ovo nareenje
kasno uvee 19. januara, jer su ga brigade primile tek sutradan.
20. januara oko 8 sati.
Kontrolu prostorije izmeu rijeka Korane i Mrenice preuzeli
su manji dijelovi Kordunakog partizanskog odreda.
BANIJA: 369. legionarska divizija, 187. pukovska grupa
187. divizije97 i kvislinka 3. brdska brigada izbile su poslije teke
borbe u toku 19. januara poslijepodne na liniju GlinaMajske
PoljaneGlinsko
Ncvo
seloLuaniMlinogaJcavicaBcrojeviiBabina Rijeka.
7.
banijska divizija zauzela je obrambene poloaje na liniji
sela BegoviiTrmunjakunjarDrenovac. Banijski partizan
ski odred ostao je na starim poloajima oko Gline. Bojei se iro
kog fronta i razvlaenja svojih snaga, tab 7. divizije potpuno je
napustio obranu centralnog i istonog dijela amarice, tako da je
lijevo krilo 369. divizije bilo potpuno slobodno u svom nastupanju
u centar amarice prema selu Lovi.
714. divizija zauzela je sa 721. pukom liniju Kostajnica
DvorBosanski NoviPrijedor. Pred njenim dijelovima oko Dvo
ra na Uni i Bosanskog Novog nalazili su se: jedan bataljon Banijskog partizanskog odreda zapadno od Dvora i dijelovi 8. krajike
brigade u dolini Une juno od Bosanskog Novog.
LIKA: Lijeva kolona divizije Re prikupila se u Vrhovinama; centralna kolona oko Likog Osika, a desna na prostoriji
sela RauLovinac; ni jedna od te tri kolone nije vrila ispade
prema slobodnom teritoriju Like.
Divizija Sassari prikupila je svoje snage u jaini od jedne
pukovske grupe u Graacu. Ostale su snage postepeno stizale u
toku borbi, i kako je koja stizala tako je i ubacivana u borbu.
Na cijelom likom frontu, prema divizijama Re i Sassari
branili su se 6. lika divizija i Liki partizanski odred. Zato su
97) 187. pukovska grupa bila je jaine od etiri bataljona pjea- '
ije i jednog artiljerijskog diviziona.

93

organizirali svoju obranu samo na najvanijim pravcima, koji izvo

de na slobodni teritorij Like. 19. januara izdao je tab 6. like
divizije nareenje, da divizija i odred zauzmu slijedee poloaje za
obranu: 1. brigada sjeverno od Graaca na liniji Goli Vrh (tt.
981) s. Tomingaj s. Deringaj Crni Vrh (tt. 1012); 9. brigada
s manjim snagama na liniji s. Mogori s. OrloviLipaa (k.
794) k. 984 (sjeverno iznad sela Vranik), a sa glavnim snagama u
Ploanskcm Klancu (prijevoj na cesti LovinacUdbina). Ove po
loaje brigada je zaposjela tek sutradan, 20. januara, jer je u
vrijeme kad je primila nareenje bila daleko na jugu u zoni Gra
aca; 2. brigada zaposjela je sa dva bataljona poloaje ispred
sela Ljubova, na liniji Gradina (k. 882) s. MileusniiTepanovac (k. 852), dok je sa druga dva bataljona zatvorila pravce Vrho
vines. Babin PotokKorenica i VrhovinePlitvika jezera.
Partizanski odred imao je jedan svoj bataljon kod Vrhovina, drugi
kod Metka, a trei i etvrti prema Kninu. Odred je ustvari bio
razbijen na ete, koje su osiguravale slobodni teritorij od ispada
neprijatelja sa linije VrhovinePeruiGospiMedakGraac
Knin. Razvuen na tako velikom prostoru, odred nije predstavljao
(niti je objektivno mogao predstavljati) neku jau borbenu jedinicu.
Meutim, nakon nekoliko dana neprijateljske ofenzive pojedini su
bataljoni ispoljili veliku aktivnost u pozadini talijanske vojske, na
roito na saobraaju juno od Gospia.
BOSANSKA KRAJINA: 717. njemaka i 2. brdska kvislinka
brigada stigle su u Sanski Most, ali nisu izlazile iz Sanskog Mosta
na jug prema selu Velagii, kako je to u operativnoj zapovijesti
bilo nareeno.
Osim dolaska dijelova 714. divizije u Bosanski Novi i selo
Svodnu, te pojave hercegovakih etnika juno od Bosanskog Gra
hova, u nekoliko sela izmeu Knina i Bosanskog Grahova, drugih
pokreta oko slobodnog teritorija Bosanske Krajine nije bilo.
19.
januara raspolagao je 1. bosanski korpus na tom prostoru
sa etiri brigade, i to 1. i 7. brigadom 5. krajike divizije te 6. i 8.
brigadom 4. krajike divizije; 1. krajika brigada bila je raspore
ena u polukrugu jugozapadno od Sanskog Mosta; 7. krajika bri
gada nalazi se na desnoj obali Sane, jugoistono od Sanskog Mosta,
na prostoriji sela KozicaTomina; 6. krajika brigada rasporeena
je zapadno du linije Sanski MostPrijedor, a 8. krajika brigada
u dolini Une juno od Bos. Novog, zatvarajui pravac Bos. Novi
Bos. KrupaBiha. U toku dana povukao je tab 5. krajike divizije
svoju 1. brigadu na jug, tako da je sa 1. i 7. brigadom zatvorio do94

linu Sane, juno od Sanskog Mosta, linijom sela TominaVrhpolje

Kljevci. Svoju 4. brigadu, koja je istila Manjau od etnikih
bandi, povukao je blie, da kontrolira pravac Banjalukaaavi
ca'Klju. 4. krajika divizija nalazi se, kako smo ve vidjeli, sa
2. i 5. brigadom na Kozari, te je 6. krajika brigada sama preuzela
osiguravanje pravaca Sanski MostLuci Palanka i PrijedorLjubijaStara Rijeka.
Tako je izgledao obostrani raspored trupa uoi 20. januara
1943. godine, no prije napada okupatora i njegovih slugu na slo
bodni teritorij Korduna, Banije, Like i Bosanske Krajine.
Ali valja napomenuti, da 'su tih dana, od 15. do 24. januara,
vreni vei pokreti njemako-talijansko-kvislinkih trupa daleko
van ovog prostora. Uspjesi koje su 1. proleterska i 3. udarna divizija
Imale do 19. januara u centralnoj Bosni, zauzimaje Prnjavora, Teslia i epa,98 prekid eljeznikog i cestovnog saobraaja izmeu
Sarajeva i Broda, zatim aktivnost III. krajikog odreda u dolini Ne
retve, te prekid saobraaja na relaciji Sarajevoluka Ploe i Sa
rajevoDubrovnik, uznemirili su sve njemako-talijansko-kvislinke trupe u centralnoj i istonoj Bosni i dolini Neretve. Zato je
cijela 718. njemaka divizija izala iz Sarajeva u dolinu rijeke Bosne
prema 1. i 3. diviziji, zaposjedajui Visoko, Travnik, Jajce, Zenicu
i Zepe. 15. domobranski puk prebaen je iz Tuzle u Tesli, dok su
dijelovi 8. i 9. domobranskog puka ve bili u borbama s 1. prole
terskom i 3. udarnom divizijom.
Talijani su u svoje garnizone u dolini Neretve dovlaili nove
etnike snage iz Crne Gore i Hercegovine, pojaavajui diviziju
Murge u duhu Roattinog plana napada prema Livnu i Glamou;
meutim, do tog napada, na intervenciju Nijemaca, nije dolo.
Tone podatke o tome, s kojim e snagama i kada, odnosno
kojega dana zapoeti ofenzivni napadi okupatorsko-kvislinkih
trupa na Slobodni teritorij, Narodnooslobodilaka vojska nije imala.
Ali atmosfera predstojee velike borbe, koja samo to nije poela,
osjeala se ve i u vojsci i u pozadini. Na Slobodnom su teritoriju
poduzete mjere za evakuaciju nekih bolnica i radionica iz ugroenih
dijelova, kao to je to bio sluaj na BanijiNekoliko dana prije ofenzive vrijeme je veoma zahladilo.
Temperatura se svuda spustila ispod 8C, a u brdskim i planin
skim krajevima i preko 20C. Ovako nagli pad temperature iza
zvao je nove velike tekoe za Narcdnooslobodilaku vojsku i sta
novnitvo u pozadini, koje se masovno povlailo ispred neprijate
98) Zepe je zauzela 3. udarna divizija 19- januara.

lja u umu. Narodnooslobodilaka vojska bila je veoma slabo obu

ena, a naroito slabo obuvena. Dobar dio boraca bio je potpuno
bez cipela ili opanaka, samo u povezanim krpama ili u arapama
podstavljenima odozdo sirovom goveom koom. Poslije prve sed
mice ofenzive nije bio rijedak sluaj, da se u brigadama nau i
potpuno bosi borci.
20. januara izvren je opi napad neprijateljskih trupa na
Slobodni teritorij. Sve jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa
doekale su neprijatelja, pruajui mu estoki otpor na svim glav
nim pravcima.

BOJEVI NA KORDUNU: Rano ujutro 20. januara krenula je

Zapadna grupa 7. SS divizije irokim frontom u napad na slo
bodni teritorij Korduna.
Neto kasnije krenula je iz Vojnikog Grabovca i 5. brigada
8. kordunake divizije na sjeveroistok, da bi zaposjela predvienu
liniju obrane, ne znajui da su Nijemci ve u nastupanju. Dva lijevokrilna bataljona, koja su bila u pokretu prema Mandi selu i
Okiu, iznenada su se sukobila s jaim dijelovima Zapadne gru
pe 7. SS divizije. Bataljoni su se brzo snali, organizirano su
prihvatili borbu i u jedncm estokom okraju razbili Nijemce i
izbacili ih iz Mandi sela i Okia. Tu je tab 5. brigade saznao
od zarobljenih njemakih vojnika, da se radi o velikoj neprija
teljskoj ofenzivi na Slobodni teritorij i da je 7. SS divizija dobila
zadatak da zauzme Slunj i Biha. Meutim, dva desnokrilna bata
ljona 5. brigade kretala su se, po svemu sudei, neoprezno, pa
su se mimoili s Nijemcima, tako da su bataljoni otili na sjevero
istok prema selu Utinji, a jedan njemaki bataljon na jug prema
Vojniu, a da nitko nikoga nije opazio. U toku dana oba su bata
ljona ostala i dalje pasivna, te je lijevo krilo Zapadne grupe bez
borbe prodrlo duboko na jug i zauzelo eljezniku stanicu Vojni.
Na glavnom pravcu napada 7. SS divizije, du ceste Karlo
vacBariioviKmjakVeljun, branile su se 20. januara male
snage Kordunakog partizanskog odreda, jaine oko dvije parti
zanske ete iz 1. i 2. bataljona, koje su se pod pritiskom jakih snaga
' Nijemaca povukle na jugozapad. Nijemci su produili cestom i po
slijepodne zauzeli sela Krnjak i Rijeka, gdje su zastali i zanoili,
zaposjevi jakim snagama raskrsnicu cesta, koje prolaze kroz selo
Rijeku.
Poto su Nijemci prodrli u centru, du ceste BariioviRijeka,
i na desnom krilu, du eljeznike pruge KarlovacVojni, dva
bataljona 5. brigade, koja su se uporno branila na svojim poloaji

96

f
.
:

i
[
i
!

ma oko Mandi sela i Okia, nala su se u depu, iz koga su se

pod borbom uvee uvukla na jug prema Vojniu.
Na lijevom krilu 8. kordunake divizije, u prostoru izmeu
rijeke Korane i Mrenice, prihvatila je borbu s dijelovima Za
padne grupe 7. SS divizije i kvislinzima jedna eta Kordunakog
odreda. Ona se uporno branila i povlaila, zadravi neprijatelja
uvee u visini sela Ponorac. Meutim, u toku noi od 20. na 21.
januara povukla je 7. SS divizija svoje snage s lijeve obale Korane,
napustivi potpuno prostor izmeu Korane i Mrenice.
Istona grupa 7. SS divizije prebacila je u toku dana svoje
jedinice preko rijeke Kupe i zaposjela sela Slatinu, Buicu, Ilovaak. Pred tom jakom grupacijom nije se nalazila nijedna jedinica
1. hrvatskog korpusa, jer ih ovaj prostor nije imao, niti je smio
l razbijati svoje raspoloive snage na karlovakom pravcu. Tako
I je taj prostor ostao za sve vrijeme ofenzive otvoren.
20.
januara predvee izdao je tab 8. kordunake divizije nare
enje svojim jedinicama, da u toku noi od 20. na 21. izvre nov
raspored u obrani, kako bi efikasnije zatvorio osnovne pravce, koji
ma je Zapadna grupa 7. SS divizije nadirala na jug, prema Slu
nju. Prema tom nareenju 5. je brigada zaposjela u cilju obrane
liniju s. VojinicaVojni s. Kolari; 15. brigada, koja je marevala s juga, ubaena je u centar divizijskog rasporeda, du ceste
Krnjak-Veljun, s time, da u noi od 20. na 21. januara izbaci
neprijatelja iz sela Rijeke i da tu oko raskrsnice cesta organizira
obranu. Na lijevo krilo brigade izaao je i 1. bataljon 4. brigade,
kako bi iz rajona s. SkradSkradska uma vrio boni pritisak na
njemake snage, koje su nadirale preko Krnjaka za Veljun. Kordunakom partizanskom odredu je nareeno da ubrza prikupljanje
svojih snaga u rajonu PerjasicaDonje Primilje, s time, da sa
snagama do dva bataljona zatvara pravac CerovacPerjasica,
a s jednim bataljonom pravac OtarijeTounjski TriPrimilje.
Zbog vrlo velikog znaaja karlovakog pravca za obranu Slo
bodnog teritorija stavio je Glavni tab NOV i POJ za Hrvatsku 1.
hrvatskom korpusu na raspoloenje Primorsko-goransku grupu brigada. Brigadama je odmah izdato nareenje, da krenu usiljenim
marem na novi zadatak, 6. primorsko-goranska u selo Veljun, a
14. u Primilje. Za osiguranje pravca PlakiSaborskiDrenik
grad zadran je jedan bataljon 6. brigade.
Ali sudbina predviene druge obrambene linije 8. kordunake
divizije bila je donekle slina prvoj. Dva desnokrilna bataljona 5.
brigade povukla su se 20. januara uvee prema Petrovoj gori,
umjesto da se povuku prema Vojniu, kako je to tab brigade oe
1 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

97

kivao. Lijevokrilni bataljoni, povlaei se nou od 20. na 21. ja

nuara prema Vojniu, stigli su 21. januara u svitanje u mjesto.
Meutim, u isto vrijeme izbile su u Vojni s istoka i jake snage
Zapadne grupe 7. SS divizije. Ne oekujui Nijemce u Vojniu,
bataljoni su se poslije kraeg i neorganiziranog sukoba povukli na
jugoistok. Do 10 sati 21. januara lijevo krilo Zapadne grupe
zauzelo je liniju s. VojinicaVojni s. Kolari, i tu se zausta
vilo, izviajui okolni teren. Poslijepodne prikupila se i 5. brigada
i organizirala obranu na liniji s. Radmanova Poljana s. Lede
nikVratnik (k. 263).
U centru fronta 8. kordunake divizije, 15. brigada stigla je
20. januara kasno uvee pred selo Rijeku i poslije krae pripreme
izvrila jak noni protivnapad. Uspjela je savladati otpor Nije
maca na brdima oko sela, ali je ispred raskrsnice cesta zaustavljena.
Ujutro 21. januara povukla se juno od sela na liniju Martinkovii-BreborinaMrkii i Padeand (zaselci sela Rijeke).99
21.
januara uvee stigla je u D. Primilje 14. primorskogoranska brigada, a kasno u noi stigla su u selo Veljun i dva bata
ljona 6. primorsko-goranske brigade.
U toku 21. januara Zapadna grupa 7. SS divizije nije podu
zimala nikakav napad du ceste KmjakVeljunSlunj, nego se
zadrala na dostignutim poloajima, istei zaposjednuti teren. Dan
je proao relativno mirno i u meusobnom ispitivanju. Do neto
jaih sukoba dolo je na lijevom krilu 8. divizije, kod 1. bataljona
4. brigade i Kordunakog odreda, koji su izgubili neto terena.
Istona grupa 7. SS divizije stigla je pred Topusko i Vrginmost, istei prostoriju izmeu Kupe i Vrginmosta.
99) O dogaajima na karlovakom pravcu i poloaju 8. korduna
ke divizije u toku 19., 20. i 21. januara, drugovi B. Oreanin i M. umonja iznijeli su u Vojno-istoriskom glasniku br. 6. (decembar 1954.
godine) u osnovi drugo, suprotno miljenje. Oni smatraju, da je tono,
da je divizija doekala IV. okupatorsko-kvislinku ofenzivu dekoncentrirana, ali da nije bila nepripremljena i da nije doivjela taktika
iznenaenja u toku 20. i 21. januara; da je 19. januara izala pred
neprijatelja sa svojom 5. brigadom i 1. bataljonom 4. brigade te dva
bataljona Kordunakog odreda, i da ga je 20. januara organizirano do
ekala. Ovakve tvrdnje ne mogu se dokazati ni jednim jedinim doku
mentom, jer svi dokumenti 8. divizije i 1. hrvatskog korpusa dokazuju
suprotno. italac, koga ovaj problem bude vie interesirao, moe nai
sve najvanije dokumente o njemu u Zborniku dokumenata i poda
taka o Narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda tom 5.

98

Grupa Fabbri krenula je u napad prema Slunju i stigla 21.

januara uvee pred selo Kamenice, gdje ju je zadrala jedna eta
Kordunakog partizanskog odreda.
22. januara ujutro izala su na poloaj oko Veljuna i dva ba
taljona 6. primorsko-goranske brigade, pojaavi obranu 8. divizije,
u prvom redu na njenom najosjetljivijem mjestu u centru divi
zijskog rasporeda, du ceste KrnjakVeljunSlunj. Zapravo, ova
dva bataljona bila su manevarska rezerva 8. divizije, kojom je
tab divizije raspolagao za sluaj prodora Zapadne grupe du
eeste s. Rijeka s. Veljun, ili cestom na lijevoj obali Korane preko
s. Perjasice za Veljun. Zato su i postavljeni neto dublje iza bor
benog rasporeda divizije, da bi bili u stanju intervenirati na oba
pravca. Isto je tako i trei bataljon ove brigade zadran oko Slu
nja, za eventualna protivdejstva na pravcu s. ToboliPlaki.
22. januara ujutro izala je pred talijansku Grupu Fabbri i
14. brigada sa dva bataljona, i to na desna obalu rijeke Mrenice,
zapadno od sela Primilja, zatvarajui pravac OgulinSlunj.
22. januara Zapadna grupa 7. SS divizije produila je po
kret na jug, napadajui na front 15. brigade. Teite napada usmje
rila je cestom RijekaVeljun- 15. brigada se uporno branila, ali
nije imala snage i sredstava da zaustavi prodor motoriziranog odre
da du ceste. Nakon estoke borbe Nijemci su se probili i razbili
brigadu na dva dijela te energino produili u dubinu Slobodnog
teritorija, prema selu Veljunu.
Nakon prodora motoriziranog odreda Zapadne grupe nare
eno je izvlaenje 15. brigade i 1. bataljona 4. brigade prema jugu,
na prostoriju sela Blagaj i Cvitovi.
Izmeu 10 i 12 sati motorizirani je odred Zapadne grupe,
nastupajui cestom, izbio pred poloaje bataljona 6. brigade oko
Veljuna. Odmah je izvrio napad na njih, ali su Goranci izdrali i
odbacili Nijemce. Nato je motorizirani odred zastao, oekujui do
lazak pjeadije i pripremajui novi napad.
Oko 13 sati Zapadna grupa izvrila je masovni napad na
poloaj 6. brigade, koji je potpomagalo 20 aviona za obruavanje.
Ali bataljoni 6. brigade ponovo su pruili energian otpor i na na
pade Nijemaca odgovorili protivnapadom i juriem. Neobino teka
borba vodila se sve do 16 sati, kad su Nijemci savladah obranu
(Gorana i odbacili ih na jug prema brdu Veliki Lisa,c (407). U
toj je borbi samo 1. bataljon ove brigade imao 20 mrtvih i 38
ranjenih.
Uvee su prednji dijelovi Zapadne grupe izbili u selo Srpski
Blagaj.
*7

99

Paralelno s borbom oko Veljuna Zapadna grupa 7. SS divi

zije izvrila je svojim lijevim krilom pritisak i na front 5. korunake brigade na odsjeku Radmanova PoljanaVratnik, ali je
naila na otpor, koji nije mogla savladati. Meutim, zbog prodora
glavnine snaga Zapadne grupe prema Veljunu tab 8. divizije
povlai 5. brigadu na jug na prostoriju sela livnjakMraaj
Veljun, da bi je upotrebio kao manevarsku grupu za bona dejstva
na njemake kolone, koje su prodirale du ceste, ali je brigada
stigla kasno, tek onda kad je Zapadna grupa ve ovladala Ve1 junom
Istona grupa 7. SS divizije nemajui nikoga ispred sebe
izbila je 22. januara na liniju TopuskoememicaVrginmost
i povezala se s lijevim krilom Zapadne grupe istono od Vojnia.
Njeni prednji dijelovi zauzeli su i neka sela na sjeveroistonim
padinama Petrove gore.
22. januara angairali su se i Talijani neto ofenzivnije pre
ma Slobodnom teritoriju. Desna kolona Grupe Fabbri 137.
legija Crnih koulja pojaana dijelovima 121. pjeadijskog puka100
iz Plakog prela je 20. i 21. januara kroz Plaansku dolinu,
osiguravajui popravljanje eljeznike pruge OgulinPlakiVrhovine. 21. januara oni su uz pomo etnika i ustaa odbacili jedan
bataljon 6. brigade i dijelove Kordunakog odreda od eljeznike
pruge PlakiVrhovine, a zatim se vratili nazad u selo Draga
(istono od Plakog). Osiguranje pruge PlakiVrhovine pre
uzeli su dijelovi 121. puka i dijelovi divizije Re, koji su stigli s
juga iz pravca Vrhovina.
22.
januara poduzela je 137. legija Crnih koulja, pojaana
tenkovima, napad na slobodni teritorij Korduna iz pravca Plakog,
cestom preko s. Tobolia za Primilje i Slunj. U toku dana savla
dala je otpor slabijih dijelova Kordunakog odreda i bataljona 14.
brigade, te je zauzela s. Toboli. Na svom putu kroz Plaansku
dolinu i prema Toboliu ova je kolona palila i unitavala sve do
ega je dola.
Lijeva kolona Grupe Fabbri pojaani 74. puk Lombar
dia odbacila je dijelove Kordunakog partizanskog odreda pre
ko rijeke Mrenice i zauzela Tounjski Tri.
Prodor Grupe Fabbri sa dvije kolone na rijeku Mrenicu,
u situaciji kad je 7. SS divizija izbila s jakim snagama u selo
Veljun, uznemirio je Kordunsku grupaciju i doveo u pitanje mo100) Samostalni
zniku prugu.

a 00

puk,

koji

je

osiguravao

prostoriju Plakog

elje

gunost njene efikasnije obrane sjeverno od Slunja. Njen je po

loaj 22. januara uvee zaista bio teak: sa sjevera, cestom prema
Slunju, kretala se kolona 7. SS divizije sa oko 10.000 vojnika, koju
su pratili tenkovski odredi i avijacija; sa sjeverozapada i zapada
napadale su dvije kolone Grupe Fabbri, takoer prema Slunju. U
rajonu PlakiBlataLike Jasenice v. Javomik (1141) takoer
su se nalazile jake talijansko-etniko-ustake snage, koje su, bez
obzira na to to su bile pasivne, ve samim svojim prisustvom
predstavljale potencijalnu opasnost od napada u dva pravca: prav
cem PlakiMoilaSlunj i pravcem PlakiSaborskiPoljanek
Drenik-grad u lijevi bok i pozadinu Kordunske grupacije.
Poto je detaljno razmotrena situacija, u tabu 1. hrvatskog
korpusa odlueno je u noi od 22. na 23. januara, da se glavnina
Kordunske grupacije jo iste noi povue duboko, na jug, na pro
storiju sela MoilaRakovicaDrenik-grad, i da se tu malo
odmori i organizira novu obrambenu liniju, oslanjajui se na rijeku
Koranu i jugoistone padine planine Kapele. Jedinicama su izdata i
odgovarajua nareenja za pokret. 23. januara u vremehu od 0,30
do 9 sati, jedinice Kordunske grupacije jedna po jedna, ve
prema teme kako je koja primila nareenje prekidale su borbeni
kontakt s neprijateljem i kretale na prostoriju, koja im je bila
nareenjem odreena. Primorsko-goranska grupa brigada (6. i 14.
brigada) prikupljene su na prostoriji sela Moila, 15. brigada u selu
Drenik-grad, 1. bat. 4. kordunake brigade u selu Jarak, a 5.
brigada rokirana je udesno, u dolinu rijeke Gline, na prostoriju
sela
KlokoDunjakKestenovac.
Kordunakom
partizanskom
odredu je nareeno, da ostane u pozadini neprijatelja, u prostoru
izmeu rijeke Mrenice i Korane.
S odlukom o povlaenju Kordunske grupacije Vrhovni se tab
nije sloio. On je smatrao, da se grupacija mogla povui najdalje
do Slunja i da je tu, u visini Slunja, trebala organizirati novu
liniju obrane. Dok su se ova dva miljenja usklaivala, vrijeme je
prolazilo, tako da je grupacija na koncu 24. januara organizirala
novu liniju obrane, juno od Slunja, koja je po svom geografskom
sklopu bila najslabija.
Meutim, 23. januara Zapadna grupa 7. SS. divizije nije
poduzimala napade prema Slunju, nego se zadrala na dostignutim
poloajima, istei teren i popravljajui ceste. Njeni izviaki dije
lovi izbili su do Blagaja. Istona grupa pola je na ienje Pe
trove gore. 24. januara izala je 7. SS diviija u irokom frontu na
liniji SlunjCetingradVelika Kladua. 5. brigada, koja se nalazila
101

u dolini rijeke Gline, povukla se pod borbom juno od Cetingrada,

u sela Vidovska i Komesarac.
Na ienju Petrove gore zadrala se Istona grupa 7. SS
divizije samo jedan dan. Njene su kolone, budui da nisu nigdje
nailazile na otpor, prole u nekoliko pravaca kroz umu, a da se
nigdje nisu zadravale.101 Zbog toga nisu otkrile ni jedno skladite
hrane, niti zgradu bolnice.102
Talijanska Grupa Fabbri takoer se 23. januara zadrala na
lijevoj obali Mrenice. 24. januara, poslije ulaska 7. SS divizije u
Slunj, ula je u nj i Grupa Fabbri.
24. januara poslijepodne Kordunska je grupacija izala na
liniju Mavina (577) s. Sv. Petka (jedan bataljon 15. brigade)
k. 343 (na cesti kod zaselka Cuii) k. 384 Mrkoevica (548)
Tepavev Vrh (497) k. 495 (14. brigada i dijelovi 6. brigade)
uma Kosovo s. Jarak (1. bataljon 4. brigade) ardak (411)
(dijelovi 6. brigade). U rezervi, oko kote 363 nalazio se jedan bata
ljon 6. brigade, a u selu Otarijski Stanovi jedan bataljon 15. bri
gade. Trei bataljon 15. brigade zadran je u Drenik-gradu. 5.
brigada nalazila se na desnoj obali Korane oko sela Komesarac.
(Vidi kartu 7.) Dan je protekao bez borbe.
BOJEVI NA BANIJI: 20. januara na frontu 7. banijske divizije,
izuzev sukoba izviakih odjeljenja, nije bilo znaajnih dogaaja.
Lijevo krilo 369. divizije 370. pjeadijski puk i 3. brdska bri
gada domobrana izbilo je cijelim svojim frontom pod amaricu
od sela Begovia preko Meenana do Gornje Velenje. Na pojedi
nim odsjecima fronta te su jedinice ule i u umu (cesta BorojeviiLova).10*
21.
januara ula je 369. divizija sa sve etiri grupe u borbu;
969. puk cestom GlinaVranograCazin, s namjerom da se pove
e sa lijevim krilom Istone grupe 7. SS divizije; 187. pukovska
grupa vri frontalan pritisak sa linije s. Rovita s. Vlahovi
101)
Petrova gora nije bila branjena, jer 1. hrvatski korpus usli
jed prvorazredne vanosti karlovako-bihakog pravca nije mogao da
razbija Kordunsku grupu i da upuuje jae snage za kontrolu Petrove
gore. Neke manje snage u ovom prostoru objektivno ne bi igrale nika
kvu ulogu.
102)

Ranjenici su bili evakuirani.

103) Nou od 20. na 21. januara izvrili su jai
gade protivnapad na dijelove 370.
puka 369. divizije u selu
Dolo je
do estoke borbe, u kojoj
su obje strane
bitke, ali
protivnapad nije uspio.

102

dijelovi 7. i 16. bri

Mlinoga.
pretrpjele vee gu

s Bauga na istok prema Samarici. 370. puk i 3. planinska brigada

proeljavaju Samaricu. Do veih borbi dolo je na frontu 16. bri
gade i Banijskog partizanskog odreda oko Bijelih Voda i juno od
Gline oko sela Selita. Na glavnim odsjecima fronta obje su jedi
nice izdrale pritisak Nijemaca. Jedino je 187. njemaki puk neto
napredovao na svom lijevom krilu.
Poslijepodne se zbog ope situacije i poloaja jedinica 7. banijske divizije ukazala potreba, da se brzo izvri pregrupacija divizije.
370. puk 369. divizije uao je duboko u Samaricu i proao kroz selo
Lovu. Napadi 969. puka pravcem GlinaVranogra na lijevo krilo
7. banijske divizije, koja je inae bila bez taktike veze sa 8. kordunakom divizijom, to se objektivno nije moglo popraviti, prije
tili su da natkrile diviziju i da ona ostane u depu.104 Zato je tab 7.
banijske divizije odluio da povue svoju isturenu 7. brigadu du
boko nazad na prostoriju sela Obljaja (juno od Gline) i da je upo
trebi kao rezervu, koja e biti u stanju da intervenira u sluaju
potrebe, bilo prema Glini bilo prema Topuskom. Isto je tako povu
kao i 8. brigadu na liniju RujevacLeskovac (sjeverozapadno od
Dvora), zbog kontrole amarice i pravca Dvorirovac. Obranu na
liniji Bijele VodeDragotinaKlasniBuzetaBalinac preuzela
je 16. brigada sa dijelovima Banijskog partizanskog odreda.
22.
januara dolo je do ponovnog napada 187. i 969. puka na
cijeli front 16. brigade i Banijskog odreda; taj je napad trebao
likvidirati dvije najjae toke obrane 7. banijske divizije Bijele
Vode i Balinac. U estokom okraju potisnuo je 187. puk uz pomo
izviakog bataljona 369. divizije 16. brigadu i zauzeo Bijele Vode.
U toj su borbi obje strane pretrpjele ozbiljne gubitke, naroito izvi
aki bataljon 369. divizije, koji je zbog velikih gubitaka iduih
dana bio potpuno pasivan. 16. brigada povukla se na liniju s. Kozaperavica s. Dabrna.
Slina je situacija bila i kod Banijskog partizanskog odreda.
Uz stalnu i jaku artiljerijsku vatru 969. je puk uspio da potisne
dijelove Banijskog partizanskog odreda i da zauzme Balinac i Bal104)
Ova je opasnost svakog dana sve vie rasla, jer je Istona
grupa 7. SS divizije brzo napredovala preko Vrginmosta i Petrove
gore prema Velikoj Kladui. Prostor izmeu Kupe na sjeveru i linije
TopuskoVrginmostVojni, koji je istila Istona grupa, kontroli
ralo je samo nekoliko odjeljenja i vodova Kordunakog partizanskog
odreda. Meutim, njihovi izvjetaji o pokretima i jaini neprijatelja
stizali su vrlo kasno u tab 1. hrvatskog korpusa. Ovaj veliki meu
prostor, kojim su nesmetano prolazile jake snage Nijemaca, nisu mo
gle efikasnije kontrolirati ni 7. ni 8. divizija, pa je za obje predstav
ljao veliku opasnost iznenadnih napada u bokove jedinica i potpune
izolacije jedne divizije od druge.

103

tia Brdo, gdje je zanoio. Naveer je tab 7. banijske divizije donio

odluku, da s dijelovima 7. brigade intervenira prema Balincu i da
nonim protivnapadom izbaci 969. puk iz Balinca i Baltia Brda.
Protivnapad su izvrila dva bataljona (bataljon 7. brigade i bata
ljon Odreda), koji su izvanredno snanim juriem potpuno razbili
3. bataljon 969. puka, a zatim odbacili i 2. bataljon ovog puka na
zad prema selu Selitu.
23.
januara dolo je na frontu 7. banijske divizije do jaih
borbi u centru kod 16. brigade. 187. pukovska grupa uspjela je da
je potisne i zauzme selo Klasni. Brigada se povukla neto junije,
na liniju Vjeala (500) s. Brubno k 370. Na ostalim odsjecima
fronta nije bilo borbe.
Lijevo krilo 369. divizije - dijelovi 370. puka i 3. brdska bri
gada proli su kroz Samaricu i uli u sela Gorika i avi Brdo.
U noi od 23. na 24. januara stiglo je nareenje Vrhovnog
taba i taba 1. hrvatskog korpusa, da je zbog nove situacije kod
Slunja potrebno izvriti nov raspored cijele kordunsko-banijske
grupacije 1. hrvatskog korpusa, i to tako da se glavnina snaga po
stavi za obranu Bihaa. U skladu s tim nareenjem, na Baniji su
prema 369. diviziji ostali 16. brigada i Banijski partizanski odred.
7. i 8. brigada sa tabom divizije povlae se na prostoriju sela Peigrad.PlatnicaturliTrac, sa zadatkom da se postave kao
aktivna manevarska grupa iz'meu dviju nastupajuih kolona 7. SS
divizije zapadne, koja je nastupala prema Bihau, i istone, koja
je nadirala preko Velike Kladue prema Cazinu i rijeci Uni. (Vidi
kartu 7.)
Poloaj 7. banijske divizije na Baniji poslije 24. januara nije
vie obeavao takve mogunosti defenzivnih dejstava, kakve je ta
divizija imala do 24. januara. Ako se htjela i dalje odrati na
Baniji, ona je neminovno morala pribjei drugim metodama dej
stava u smislu veeg razvlaenja svojih snaga, operirajui prvenstve
no jakim snagama u pozadini 369. divizije. Meutim, kako je 1.
hrvatski korpus dejstvovao u okviru opeg plana Vrhovnog taba
u razbijanju IV. neprijateljske ofenzive, povuena je 7. banijska
divizija sa glavninom snaga na karlovako-bihaki pravac.
7.
i 8. brigada sa tabom divizije provele su 24. januara u
maru preko Vranograa i Peigrada za selo turli. 16. brigada
zatvorila je cestu KlasniZirovac, a Banijski partizanski odred
bio je R dva bataljona u obrani na liniji s. Obijaj s. Vranovina.
Trei batp.1i.cn Odreda upuen je prema Dvoru na prostoriju sela
Gage. (Vidi kartu 7.)
104

KARTA 7

Ujutro 24. januara dolo je do veih borbi na frontu 16. bri

gade. 187. pukovska grupa uspjela se probiti kroz front brigade i
zauzeti selo Brezovo Polje. Poslijepodne prelazi brigada sa glavni
nom snaga ii protivnapad te izbacuje Nijemce iz Brezova Polja. U
toj je borbi neprijatelj izgubio vei broj vojnika i mnogo mate
rijala, meu ostalim jedan tenk, nekoliko tekih mitraljeza i mi
nobacaa. Uvee se brigada, zbog prodora Istone grupe 7. SS
divizije prema Velikoj Kladui, povukla na prostoriju sela Bojna i
Kobiljak.

BOJEVI U LICI: Prvog dana ofenzive talijanske su divizije

Re i Sassari dole samo u borbeni kontakt s jedinicama 6. like
divizije. Neto je aktivnija jedino grupa iz lijeve kolone divizije
Re. koja nastupa du eljeznike pruge iz Vrhovina za Plaki
ususret desnoj koloni Grupe Fabbri. Meutim, njeno napredo-:
van je na sjever nije ometano, jer se na tom pravcu nije nalazila
nijedna jedinica 1. hrvatskog korpusa.
21.
januara zauzela je lijeva kolona divizije Re poslije borbe
sa snagama Likog partizanskog odreda selo Babin Potok, gdje je
zadrana sve do 24. januara.
Centralna kolona divizije Re izbila je pred Ljubovo. Od 21.
do 24. januara vodile su se teke borbe oko nekoliko kota, naro
ito oko ardaka (k. 942) zapadno od Ljub'ova, koji je nekoliko
puta prelazio iz ruke u ruku. Situaciju na tom pravcu vrlo su
dobro kontrolirali bataljoni 2. like brigade.
Najee borbe voene su na frontu 9. brigade, na pravcu
LovinacUdbina za Ploanski Klanac. Tu su Talijani imali dva
ustaka bataljona, koji su nosili sav teret napada desne kolone divi
zije Re. Po danu, uz snanu podrku artiljerije i avijacije, ova je
kolona zauzimala kote ispred klanca, ali ih je 9. brigada stalnim
nonim protivnapadima vraala, bacajui redovno talijanskoustaku grupu nazad, prema Lovihcu. Svojom upornou i estinom
istie se borba voena 22. januara i u noi od 22. na 23. januara. I
na ovom dijelu fronta 6. like divizije njena je 9. brigada sigurno
obavljala svoje zadatke.
Divizija Sassari za etiri dana tek se pomakla sa svojih
polaznih poloaja. Prva lika brigada zauzela je dobre poloaje za
obranu na jakim topografskim tokama iznad graake kotline, te
je sve do 24. januara suvereno vladala situacijom sjeverno od Gra
aca. Divizija Sassari zauzimala je uz teke borbe kotu po kotu,
i tek joj je etvrtog dana uspjelo da zauzme neke jae topografske
toke u rasporedu 1. brigade. Talijanima nije preostalo drugo, ve
da dovlae nov snage.

6.
lika divizija, koju su iz etiri pravca napadale snage dviju
talijanskih divizija, izdravala je napad i drala se vie nego zado
voljavajue. Svojim umjesnim manevrima, jakim nonim protivudarima, naroito ispred sela Ljubova i Ploanskog Klanca, nani
jela je neprijatelju ozbiljne gubitke i u ljudstvu i u materijalu.
Meutim, iako je situacija u Lici do 24. januara bila potpuno
zadovoljavajua, a 6. lika divizija pokazala veliku borbenu sprem
nost, divizija i pozadina nalazile su se svakog dana pred teim pro
blemima. Talijani su neprestano dovlaili i ubacivali u borbu
nove svjee snage, raspolagali su vrlo monom artiljerijom na svim
pravcima, obasipajui stalno poloaje 6. like divizije. Sve su jedi
nice morale biti neprestano u pripravnosti, uvijek spremne da kod
prvih uspjeha talijansko-kvislinkih jedinica prijeu u protivnapa.
Hladnoa i snijeg, danju neprijateljski napadi, a nou vlastiti protivnapadi, sve je to postepeno lomilo fiziku snagu ljudi. I ono malo
odmora to im se prualo, nisu mogli iskoristiti, jer su mnoga sela
u pozadini prve borbene linije bila spaljena i sruena.
BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI. 717. divizija krenula je sa
glavninom snaga i 202. tenkovskim bataljonom iz Sanskog Mosta,
dolinom Sane na jug prema raskrsnici cesta u selo Vela.gii. Ispred
sela Vrhpolja na lijevoj obali Sane doekali su je dijelovi 7. kraji
ke brigade 5. krajike divizije, ali je nisu uspjeli zadrati. Nijemci
su do podneva preli preko Sane i zauzeli Vrhpolje- Izvravajui
nareenje taba 5. krajike divizije, 1. i 7. krajika brigada prele
su poslijepodne u protivnapa, da ponovo zauzmu Vrhpolje, ali bez
uspjeha.
717. divizija, nastojei da osigura laki prodor na jug, uputila
je 2. brdsku brigadu domobrana prema Grme-planini, u pravca
sela Dabar i Braji Tavan, kako bi osujetila pritisak krajikih jedi
nica na svoj desni bok. Domobranskoj je brigadi uspjelo da poslije
dvodnevne borbe zauzme sela Dedovau i Braji Tavan, ali je
6. brigada 4. krajike divizije nou od 20. na 21. januara izvrila
protivnapa i odbacila domobrane nazad u Sanski Most.
Bojei se daljnjeg prodora 717. divizije prema Kljuu i even
tualne intervencije neprijatelja i iz pravca Banjaluke, Vrhovni tab
nareuje 1. bosanskom korpusu da 4. krajika divizija odmah vrati
svoje dvije brigade Drugu i Petu nazad za obranu Slobodnog
teritorija, to je korpus -odmah uinio. Brigadama je izdano nare
enje, da se vrate na prostoriju sela Slatina, Kamengrad i Eminovci. 5. krajika divizija upozorena je na to, da sistematski izvia
teren oko Banjaluke i da uporno brani pravac Sanski MastKlju
i Sanski MostBosanski Petrovac.
106

21. januara 717. divizija vri manju pregrupaciju, s time to

glavninu svojih snaga, 737. puk, 202. tenkovski bataljon i 2. brdsku
brigadu, upuuje iz Sanskog Mosta na zapad, cestom prema selu
Luci Palanka. 2. brdska brigada vri u ovom zadatku bono osi
guranje prema Grmeu, dejstvujui samo u pravcu Dedovaa
Eminovci. Meutim, dan je protekao u pregrupaciji glavnih snaga,
tako da je samo 2. brdska brigada domobrana ispoljila ofenzivna
dejstva preko sela Dedovae za kotu 444.
Da bi omoguio 717. diviziji lake izvrenje njenog zadatka,
a to je prodor u dubinu slobodnog teritorija Podgrmea, generalpotpukovnik Lters ubacuje u borbu i jae snage 721. puka 714.
divizije, s time, da ovladaju komunikacijom Ljubi jaStara Rijeka
Stari Majdan.
21. januara poduzima 5. krajika divizija ponovo protivnapad,
sada na 749. puk 717. divizije u Vrhpclju, i poslije estoke borbe
uspjelo joj je da ponovo zauzme selo, ali ga je u toku dana morala
i opet napustiti. Uz podrku nekoliko tenkova, 749. puk ponovo
zauzima Vrhpolje. 2. brdska domobranska brigada vri ponovni na
pad na Dedovau, ali ju je 6. prigada 4. krajike divizije opet
bacila nazad u Sanski Most.
22. januara zapoeli su prvi napadi 717. divizije i 2. planinske
brigade cestom iz Sanskog Mosta na zapad prema Bosanskoj Krupi,
ali bez uspjeha. Ali sutradan, 23. januara, kad je izvren koordini
rani napad 737. puka. 202. tenkovskog bataljona, 2. brdske brigade
i dijelova 721. puka 714. divizije, otpor 6. krajike brigade zapadno
od Sanskog Mosta bio je savladan. Nijemci su u toku dana izbili na
liniju sela Stara RijekaStari MajdanFajtovciDedovaa. U noi
od 23. na 24. januara 6. krajikoj brigadi je uspjelo da protivnapadom ponovo zauzme Dedovau, ali su snage Nijemaca ostale na
dostignutim poloajima.
749. puk 717. divizije napadao je 22. i 23. januara juno od
Vrhoplja prema Kljuu, ali su 1. i 7. brigada 5. krajike divizije
pruile jak otpor i zaustavile napredovanje Nijemaca. Na poloaji
ma oko sela Vrhpolja proveo je 749. puk i 24. januara bez uspjeha.
Uspjesi grupacije 717. divizije u ova etiri dana nisu bili za
vidni. Svijesna toga, komanda 717. divizije, da bi ipak neto uinila,
neprestano je prebacivala svoj 202. tenkovski bataljon s jednog
pravca nastupanja na drugi, i uglavnom zahvaljujui njemu 717.
divizija je uspjeno, ali veoma sporo prodirala u dubinu slobodnog
teritorija Bosanske Krajine. (Vidi kartu 7.)
U svom nastupanju kroz Slobodni teritorij okupatorske i kvislinke jedinice unitavale su sve. Pljakale su i palile kue, ma10T

k.

sovno ubijale stanovnitvo, bilo da su ga zatekle u selima ili uhva

tile u zbjegovima. Talijanske su jedinice takve podvige registri
rale i u svojim operativnim biltenima. Samo za prvih 5 dana ofen
zive Talijani su registrirali, da su preko 250 ljudi strijeljali, 100
internirali, poruili 110 kua, a 5 sela i nekoliko zaselaka do temelja
spalili.105
Zajedno s jedinicama 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa
povlaio se i narod sa Slobodnog teritorija prema Bosni za Bosanski
Petrovac i Drvar. Od 21. januara povlaile su se ogromne kolone
izbjeglica s Banije, Korduna, Like i Podgrmea sa svojom pokret
nom imovinom ispred okupatora. To je bila prava seoba naroda.
Sve to je moglo da se kree, odstupalo je.100 Ogromna veina sela
potpuno je naputena, tako da u njima nije ostao ni jedan jedini
ovjek. Narod je proivljavao stranu dramu. Zima, neprestani po
kreti, mitraljiranje i bombardiranje iz zraka, noivanje po umama
i cestama, oskudna prehrana, nestaica odjee i obue prouzrokovali
su neopisive patnje, naroito za djecu i ene. Bili su to najstra
niji i najtei dani Oslobodilakog rata. Ali svijest i disciplina ljudi,
njihov odnos prema svojoj vojsci, odnos prema vlastitim patnjama
i stradanjima ine jednu zasebnu epopeju Narodnooslobodilakog rata.
Kako se razvijala ofenziva okupatora i njegovih slugu, tako je
i Vrhovni tab NOV i POJ od 20. januara nadalje poduzimao niz
mjera vojnog, politikog i organizacionog karaktera. Trebalo je mo
bilizirati sve vojne i pozadinske snage Slobodnog teritorija, da se to
uspjenije suprotstave neprijatelju, savladaju sve tekoe i razbiju
ofenzivu. 21. januara poslana je obavijest svim jedinicama u zemlji
o razmjerima neprijateljske ofenzive na Slobodni teritorij, dane
su direktive i nareenja za rad. Jedinicama koje su bile izvan
prostora operacije Weiss I izdana su tog dana ova nareenja:

1. proleterskoj diviziji, da glavninu svojih snaga rokira

od Teslia prema Banjaluci i da izvri pritisak na Banjaluku sa
sjevera. Oko Teslia da ostavi samo zastor od 3. krajike brigade.
105)
Kako je mali broj ljudi pohvatan i upuen u internaciju
intendantura Glavne komande oruanih snaga za Sloveniju i Dalmaciju
ovako obavjetava i objanjava, zato nema vie zarobljenih ljudi. Na
ponovljeno traenje, da se dade objanjenje, zato nema zarobljenih za
internaciju, komandant divizije Re je tvrdio, da je to zbog potpune
evakuacije puanstva u raienoj zoni. Depea od 23. I., upuena
tabu generala Roatte arhiv VIIJNA.
106) Talijanske divizije Sassari i Re 23. I. javljaju: Naselja
su naena potpuno bez ljudi, ena i djece. Slino javljaju i Nijemci:
. . . neprijatelj prua ilav otpor, povlaei se s glavninom, uzimajui
sa sobom stanovnitvo i stoku. Arhiv VIIJNA.

108

Faksimil operativne direktive Vrhovnog komandanta NOV i POJ, koja je upuena radiovezom 3. udarnoj diviziji za dejstva njenih jedinica u fazi prikupljanja jedinica Glavne operativne grupe za protivofenzivu prema rijeci Neretvi.

109

 3. udarnoj diviziji, da se odmah povue na prostoriju Tur

beD. Vakuf, sai zadatkom da dijelom snaga vri pritisak nai
Travnik, a drugi dio snaga da bude spreman za intervenciju prema
Livnu i Prozoru, ukoliko bi dolo do etniko-talijanskog napada sa
prostorije Prozora.107
2. proleterskoj diviziji, da ubrza svoje napade na etnike
snage izmeu Knina i Bosanskog Grahova. Kako se 6. lika divizija
ve angairala u borbama u Lici, pridodana je 2. proleterskoj divi
ziji za ovu akciju i 3. dalmatinska brigada.
4. slavonskoj diviziji, da krene s prostorije Voina preko
planine Psunja na glavnu eljezniku prugu ZagrebBeograd i da
poduzme sve potrebne mjere za prekidanje saobraaja izmeu Nov
ske i Gradike.
Glavnom tabu NOV i PO za Sloveniju, da ubrza pokret
svojih brigada prema grupi hrvatskih brigada na Zumberku (sje
verno od Karlovca) i da u zajednici s njima vri stalan pritisak
na liniju JastrebarskoKarlovacOzaljMetlika u pozadinu 7. SS
divizije, kako bi pomogao borbu jedinica 1. hrvatskog korpusa na
Kordunu.
Prvog dana ofenzive evakuirani su svi ranjenici iz bolnica sa
Banije i Korduna preko Bihaa za Bosanski Petrovac i Drvar. Isto
tako vrene su pripreme za evakuaciju bolnica i magazina hrane
sa Grme-planine prema Drvaru.
Treeg dana borbe 1. hryatskog i 1. bosanskog korpusa sa
okupatorsko-kvislinkim trupama poela su postepeno i dejstva je
dinica Narodnooslobodilake vojske u pozadinu njemako-kvislinkih trupa. Najznaajniju aktivnost i najvee rezultate postigla
je 4. slavonska divizija oko Okuana na glavnoj eljeznikoj pruzi
ZagrebBeograd, zatim 2. i 5. brigada 4. krajike divizije ha
komunikaciji BanjalukaBosanska Gradika.
4. slavonska divizija NOV napala je u noi od 22. na 23. janu
ara eljezniku prugu i ustako-domobranske posade oko nje izmeu
Novske i Nove Gradike, u duini od 25 kilometara. To je bila
dotada najvea diverzantska akcija na eljezniku prugu. Nekoliko
dana bio je potpuno onemoguen sav eljezniki i cestovni saobra
aj od Zagreba prema Brodu i Banjaluci. Na pruzi su uhvaene
dvije velike kompozicije i zajedno s lokomotivama potpuno spa107)
O talijansko-etnikim pripremama za ofenzivna dejstva pre
ma Bosanskom Grahovu i Livnu, Vrhovni tab NOV i POJ bio je na
vrijeme
obavijeten
preko
svojih
obavjetajnih
centara
u
Splitu
i
Prozoru.

110

Ijene. Telegrafske ice su pokidane na duini od preko 30 kilome

tara i odvuene. Sa pojedinih dionica pruge odnesene su eljeznike
ine u duini od nekoliko kilometara, i to zajedno sa pragovima.
Minirane su skretnice, paljene slubene zgrade i razoruano neko
liko posada oko pruge. Iz dana u dan borba je bila sve jaa. (Vidi
kartu 7.)
Paralelno s ovom akcijom stupile su u napad 2. i 5. brigada
4. krajike divizije. U prvom naletu prema cesti BanjalukaBosan
ska Gradika razoruale su nekoliko domobransko-etnikih posa
da, zatim su uhvatile na cesti jednu jaku automobilsku kolonu i za
palile je. 23. januara izbile su na 10 kilometara sjeverno od Banja
luke. U tim borbama brigade su zarobile dva topa sa bogatom spre
mom i pjeadijsko naoruanje.
24.
januara ujutro pojavile su se i jedinice 1. proleterske
brigade 1. proleterske divizije na desnoj obali rijeke Vrbasa, u
neposrednoj blizini Banjaluke, i otvorile artiljerijsku vatru na
grad.
Sjeverno od Karlovca, na Zumberku, stvari su takoer dobro
pole. Glavni tab NOV i PO za Sloveniju uputio je odmah svoje
tri brigade u Zumberak, tako da se poslije 25. januara sjeverno
od Karlovca i Metlike nalazila vrlo jaka grupacija od pet brigada.
Koordinirani napadi partizanskih jedinica na saobraaj u do
lini rijeke Save i Vrbasa i oko Banjaluke zbunili su i veoma uzne
mirili Nijemce, jer se iznenadno i brzo pojavio jedan novi, nepred
vieni front u pozadini njihovih glavnih snaga angairanih u ope
raciji Weiss I. Zato je odmah odlueno, da se u dolinu Vrbasa
hitno poalje 741. puk 714. pjeadijske divizije, koji e zauzeti liniju
BanjalukaStara GradikaNova Gradika te uz pomo kvislinkih jedinica uspostaviti saobraaj na eljeznikoj pruzi Novska
Brod i saobraaj u dolini Vrbasa. Alarmirane su i ustako-domobranske snage u Slavoniji, da poduzmu akciju sa sjevera, od Lipika
i Slavonske Poege, u lea 4. slavonskoj diviziji, kako bi se oslabio
njen pritisak na eljezniku prugu.108
Osim pregrupacije 714. divizije i njenog angairanja (oko 24.
januara) na tri pravca: PrijedorLjubijaStara Rijeka; Dvor na
108) u vremenu od 22. do 28. januara poruili su 4. slavonska di
vizija i 1. slavonski partizanski odred oko 8 km eljeznike pruge i
4 mosta i zapalili jednu eljezniku stanicu sa instalacijama, dvije loko
motive i oko 35 vagona, ubili oko 80, a zarobili 120 neprijateljskih
vojnika. Zaplijenili su 90 puaka i 6 mitraljeza. 4. slavonska divizija
imala je 130 vojnika izbaenih iz stroja.

111

UniRujevac (jedan bataljon) i BanjalukaNova Gradika, drugih

promjena u njemakim planovima i rasporedu trupa nije bilo.
Ostale okupatorske jedinice nastavljale su svoja dejstva na slobod
nom teritoriju Banije, Korduna i Bosanske Krajine. Glavnina
neprijateljskih snaga nastupa i potiskuje snage 1. hrvatskog kor
pusa na jug i jugozapad k rijeci Uni i krstari preko zauzetog dijela
slobodnog teritorija, pretresajui naselja i ume- Paralelno s njima,
ili iza njih, pomjeraju se ustako-domobranske snage i andarmerija,
zaposjedajui slobodni teritorij Korduna i Banije.
Dok kod Nijemaca u ovo vrijeme prevladava mnogo vea
aktivnost i manje se raspravlja o tome, ta bi sve trebalo uiniti,
kod njihovih saveznika, Talijana, vlada obratna atmosfera. Neus
pjeh na svim odsjecima fronta u Lici, kao i prema Slunju, traio
je objanjenja, koja su talijanski komandanti obilato davali. Kako
ni jedni ni drugi nisu bili zadovoljni s postignutim uspjesima, a
ve su se otprije odnosili podozrivo jedni prema drugima, sve je
ee dolazilo do meusobnih predbacivanja tko je, koliko i gdje
kriv. Njemaki komandanti kritikuju talijanske to su im trupe
zakasnile u poetku ofenzive i to su dole u Slunj poslije njema
kih trupa; Talijani im odgovaraju, da je to iz objektivnih razloga,
a svoju Vrhovnu komandu obavjetavaju, da ni Nijemci ne napre
duju tako brzo, kako su mislili.
Sumirajui rezultate borbe u prvim danima ofenzive, gene
ral Roatta i njegov tab kau, da je tono da su dva dana potpuno
izgubili zbog zakanjenja Grupe Fabbri i Ida je piroputena
jedna kombinirana i odluna akcija sa snagama divizije Lombar
dia i Re (misli se na energian prodor sa sjeverozapada i zapada
od Ogulina i Plakog za Slunj i odvajanje kordtfhako-banijske
grupacije 1. hrvatskog korpusa od Like i likih jedinica pri
mjedba . K.), koja je mogla uhvatiti jake neprijateljske dijelove i
nanijeti im zaseban udar. Ali slabo napredovanje divizije Lom
bardia i lijeve kolone divizije Re prema Slunju i Plitvikim
jezerima koje su se vie orijentirale na zauzimanje Plaanske
doline i popravak pruge OgulinPlakiVrhovine nego na energi
an prodor k Slunju i Plitvikim jezerima generali Roatta i
Gloria objanjavaju potrebom opreznosti i krajnje opasnosti u Gor
skom Kotaru, jer su jake snage partizana u njihovoj pozadini. Nji
hovo je miljenje, da je za talijanske trupe vanije da zauzmu i
potpuno oiste Gorski Kotar, nego da idu u Liku i Biha. Dakle,
stara Roattina teza najprije Gorski Kotar, pa onda Lika I
vidno izbija ve u prvim danima, a izbijat e neprestano za sve
112

vrijeme ofenzive kao predbacivanje Nijemcima, to su poduzeli

ovako veliku ofenzivu, koje e rezultati u razmjeru s tolikim bro
jem angairanih okupatorskih trupa biti vrlo problematini.
U analizi operacija u Lici Roatta ne ostaje duan Nijemcima:
Desna je kolona, kako se ini, gospodar tjesnaca Ploe.
I ovdje se u sutini odvija veoma slabo napredovanje (to je
ustvari i dobro, kad se uzme u obzir krajnje slabo napredovanje
Nijemaca).
,

Poslije okupacije Slunja general Gloria, komandant talijan

skih trupa u operaciji Weiss, vri postepenu pregrupaciju svojih
trupa, pojaavajui jedinice u Lici. U Vrhovine i Babin Potok
prebaen je najprije jedan bataljon M, a zatim i 74. pjeadij
ski puk divizije Lombardia s prostora Slunja, da bi pojaao dejstva lijeve kolone divizije Re prema Plitvikim jezerima i Pri
jeboju.
S kakvim podozrenjem gleda Roatta na njemake planove
zimskih operacija i na suradnju s Nijemcima, jasno se vidi iz direk
tive koju je tih dana dao 5. armijskom korpusu.109 Roatta sugerira
generalu Glorii, da 5. armijski korpus moe energinije napadati
samo onda, ako nema velikih neprijateljskih snaga pred sobom
i ako se Nijemci uvrste na liniji BihaBosanski Petrovac.
Uglavnom, . . . treba izbjegavati odluna nastupanja na istok i
nastojati, da se dobije toan dojam o onome, to uspijevaju da
urade Nijemci.
Meutim, ni na strani Narodnooslobodilake vojske nisu bili
sasvim zadovoljni. U poetku i prvih dana ofenzive na situaciju
se gledalo prilino optimistiki, ali se poslije brzog pada Slunja
uvidjelo, da velikom optimizmu nema mjesta i da ofenziva postaje
vrlo opasna, jer su snage neprijatelja vrlo velike, to se u poetku
nije pretpostavljalo.
Vrhovni tab Narodnooslobodilake vojske nije oekivao, da
e Slunj tako brzo pasti neprijatelju u ruke. Vjerovalo se, da e
dolazak Primorsko-goranske grupe na Kordun pridonijeti konsolidiranju obrane Bihaa i Slunja i da e se pruiti snaniji otpor ne
prijatelju. Ali se ta oekivanja nisu u potpunosti ispunila. Bihaki
je pravac ostao i nadalje najopasniji pravac u obrani Slobodnog
teritorija.
109)

Original u arhivi VIIJNA.

Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

113

BOJEVI NA KORDUNU I BANIJI: 24. januara 7. SS divizija

nalazila se sa svojim prednjim dijelovima du ceste SlunjCetin
gradVelika Kladua. Poto je zauzela Slunj, nije nastavila ofen
zivna dejstva nego je prikupljala svoje jedinice i popravljala
slunjski most na Korani kao i komunikacije za saobraaj. 369. divi
zija istila je slobodni teritorij Banije, potiskujui pred sobom
Banijski partizanski odred, koji je jedini ostao pred njom. 24. janu
ara uvee stigla je 7. banijska divizija na predvienu prostoriju,
da pojaa obranu Bihaa, te je stavljena pod neposrednu komandu
Vrhovnog taba. Pod njenu komandu stavljena je i 5. kordunake
brigada, koja je u noi od 24. na 25. januara takoer stigla na
prostoriju sela turli i Trac. (Vidi kartu 7.)
25.
januara prikupljene su na pravcu SlunjBiha dvije jake
grupacije 1. hrvatskog korpusa, sa zadatkom da prue to jai otpor
7. SS diviziji u njenom nastupanju za Biha. Ujutro im je izdano
nareenje iz Vrhovnog taba i taba 1. hrvatskog korpusa, kako> tre
baju organizirati obranu Bihaa i na kojim poloajima. Prema tim
je nareenjima obrana Bihaa podijeljena na dva odsjeka. Jedan
izmeu rijeke Korane i planine Male Kapele, a preuzima ga Kordunska grupacija sastavljena od 15., 6. i 14. brigade i 1. bataljona
4. kordunake brigade, koja ujedno sama osigurava svoj lijevi bok
na pravcu Like JaseniceSaborskiPoljanakDrenik-grad. Ko
mandu nad tom grupacijom preuzeo je operativni tab za Kordun
pod komandom Veljka Kovaevia.
Druga grupacija: 7. banijska divizija sastava 7., 8., 5. i 16. bri
gade preuzela je obranu od rijeke Korane na istok, od sela turli
preko Peigrada do Male Kladue. Izmeu Korane i Peigrada dri
na okupu tri brigade: 5. kordunaku, 7. i 8. banijsku (u prostoru
sela turliTracPlatnicaPeigrad) sa zadatkom manevar
skog dejstva, ve prema tome gdje situacija bude zahtijevala: ili na
pravcu SlunjBiha ili na pravcu Velika KladuaCazinrijeka
Una. Na desnom krilu 7. banijske divizije je 16. brigada, koja brani
prava Velika KladuaCazin. (Vidi kartu 7.)
Banijskom partizanskom odredu je nareeno, da ostane na slo
bodnom teritoriju Banije u pozadini neprijatelja. Ali Odred nije
izvrio to nareenje, ve se za nekoliko dana povukao za jedinicama
7. divizije u Bosnu.
Na novoj obrambenoj liniji juno od Slunja Kordunska je gru
pacija (8. divizija i primorsko-goranske brigade) ostala u dobroj
mjeri pasivna, oekujui dolazak neprijatelja bez svestranijeg i du
bljeg izvianja i uznemiravanja njegovih jedinica. Smatrajui da je
neprijatelj ispred njenog fronta isuvie jak. grupacija nije pouzi114

mala nikakvih jaih nonih protivnapada na neke toke u rasporedu

7. SS divizije ili Grupe Fabbri, kao to je to bio est sluaj kod
jedinica na ostalim sektorima fronta.
Sada, kad je na pravac Karlovac-Biha dola i glavnina 7. ba
nijske divizije, s istim zadatkom kao i Kordunska grupacija, to jest
da brani prilaze k Bihau, nad njima nije bilo osigurano jedin
stveno i neposredno komandovanje iz jednog centra. Ve u povla
enju s Banije stavljena je 7. banijska divizija pod komandu dele
gata Vrhovnog taba, koji je ostao u Bihau, to nije bilo sretno
rjeenje. Za vrijeme borbe, kad je trebalo brzo reagirati i koordi
nirati rad jedne i druge grupe 1. hrvatskog korpusa, ispalo je i
to u najznaajnijem momentu da desna grupacija nije znala ta
radi lijeva i kakva je situacija kod nje, kao to ni lijeva nije pravo
vremeno saznala, ta radi desna grupa. U uvjetima slabe, nerazvi
jene i materijalno vrlo oskudne slube veze, kad su informacije
veoma kasnile, a zbog toga i intervencija trupa, to je dolazilo jo
vie do izraaja. Vjerojatno bi bilo bolje rjeenje, da je 7. banijska
divizija ostala i dalje pod komandom 1. hrvatskog korpusa.
24.
i 25. januara proli su na pravcu SlunjBiha bez borbe.
7. SS divizija se prikupljala na liniji SlunjCetingradVelika Kladua, pripremajui se za daljnja dejstva. 25- januara povuena je
16. brigada s prostorije sela Bojne u Malu Kladuu, da zatvori pra
vac Velika KladuaCazin. Banijski odred povukao se na prosto
riju s. ZirovacCulumak (570).
26.
januara produila je 7. SS divizija svoje napade prema Bi
hau. Poto je izala sa prostorije SlunjLaevac, njena je glavna
kolona, Zapadna grupa sa tenkovima, krenula irokim frontom
prema poloajima Kordunske grupacije sa teitem napada du ceste
SlunjRakovica. Njen je napad aktivno pomagala i avijacija. Kako
je 1. bataljon 4. brigade bio najistureniji, on je prvi napadnut i
poslije jednosatne borbe odbaen sa same ceste, pa su Nijemci svo
jim desnim krilom prodrli do Tepaveva Vrha (k. 497). Poto je
zauzet Tepavev Vrh, dolo je do borbe na cijelom frontu Kordun
ske grupe. Brigade su izdrale prve nalete Nijemaca i jakom vatrom
sa svojih dominantnih toaka zaustavile neprijatelja i prikovale ga
za zemlju. U centru rasporeda, du ceste, tenkovska je kolona uspjela
da zauzme neto terena, ali su bataljoni iz rezerve ubrzo interve
nirali i zatvorili prodor.
Predvee je 15. brigada sa dva bataljona poduzela protivnapa
istone od ceste, na lijevo krilo Zapadne grupe. U energinom
naletu razbila je jednu njemaku kolonu ispred sebe i gonila je na
sjever prema Slunju. Tim svojim uspjehom povukla je za sobom i

neke dijelove 6. brigade, koji su bili rasporeeni oko ceste. Meu

tim, da bi odrala situaciju na svom lijevom krilu i osigurala cestu,
Zapadna grupa 7. SS divizije je povukla tenkove neto nazad,
prihvaajui svoje razbijene dijelove i osiguravajui se od bonog
napada. Odmah zatim intervenirala je protiv 5. brigade i jakom
avijacijom.
Kad se ve inilo, da e se stvar dobro razvijati i da e biti osu
jeen prodor Zapadne grupe preko Otarijskih stanova za Drenikgrad, desilo se neto, to u tom asu nije nitko oekivao. Vjerojatno
uslijed nedovoljne aktivnosti snaga 14. brigade zapadno od ceste,
desno krilo Zapadne grupe 7. SS divizije rokiralo se u lijevo pre
ma cesti, koja je uslijed protivnapada 15. brigade i dijelova 6. bri
gade ostala otvorena, i tu oko ceste pod zatitom mraka Nijemci su
sa jakim snagama proli bez borbe kroz raspored Kordunske gru
pacije na jug prema selu Rakovici.110 Do intervencije 7. divizije
nije dolo, jer je divizija bila kasno i pogreno obavijetena o ovom
dogaaju, pa je intervenirala tek sutradan u zoni Rakovice, dejstvujui na lijevi bok Zapadne grupe. U noi od 26. na 27. januara
Operativni je tab Kordunske grupe izdao nareenje, da se 15, bri
gada i 1. bataljon 4. brigade povuku na jug u zonu Drenik-grada,
gdje e obrazovati novu liniju obrane, a Primorsko-goranska grupa
brigada da se povue preko Male Kapele na Plitvika jezera.
U noi od 26. na 27. januara zauzeli su prednji dijelovi Za
padne grupe 7. SS divizije Rakovicu.
Istona grupa 7. SS divizije proeljavala je 26. januara teren
juno od ceste CetingradVelika Kladua, i oko Male Kladue,
gdje je dola u sukob sa 16. banijskom brigadom, odbacivi je du
blje na jug.
369. divizija je i dalje istila, prostoriju Banije. Prednji dijelovi
divizije izbili su na liniju VranograObijajZirovac, gdje su stu
pili u borbu s dijelovima Banijskog partizanskog odreda.
Bataljon 714. divizije, koji je nastupao iz Dvora za Rujevac,
doao je u borbeni kontakt s dijelovima Banijskog odreda oko sela
Gage.
110)
Iz raspoloive dokumentacije teko je utvrditi, kako su se
Nijemci bez borbe provukli na jug. U operativnom izvjetaju 15. bri
gade tvrdi se, da su se Nijemci probili uslijed neaktivnosti 6. i 14. bri
gade, a 6. brigada tvrdi, da su se Nijemci rokirali ulijevo ispred fronta
14. brigade i bataljona 4. brigade na poloaje 15. brigade, koji je ostao
otvoren. Izgleda najvjerojatnije, da 14. brigada i bataljoni 6. brigade
nisu bili dovoljno aktivni da pomognu 15. brigadi, a da se 15. brigada,
vrei protivnapad i bojei se tenkova, odmakla sa ceste i tako sama
napravila prolaz, koji su Nijemci odmah iskoristili.

116

Posljednji jai otpor 7. SS diviziji ispred Bihaa pruila je u

toku 27. januara 15. brigada na desnoj obali Korane, juno od Drenika. Poslijepodne Nijemci su savladali i taj otpor te otvorili put
za Biha. Jedan bataljon 15. brigade i 1. bataljon 4. brigade po
vukli su se preko Likog Petrova Sela za Prijeboj, dok su se dva
bataljona 15. brigade povukla uz zatitne borbe prema selu Zavalju.
jugozapadno od Bihaa. 7. divizija povukla se 27. januara uvee na
prostoriju Turske Gate, Donje i Gornje Gate.
Ujutro 28. januara Vrhovni je tab naredio, da se 7. banijska
divizija povue preko Une i preuzme obranu pravca BihaBosan
ski Petrovac.
28. januara 7. divizija je u pokretu i prebacivanju preko Une.
U zatitnici je ostala 8. brigada, koja se u noi od 28. na 29. takoer
prebacila na desnu obalu Une.
7. SS divizija je 28. januara ujutro, iako pred njom osim zatit
nih odjeljenja 15. i 8. brigade nije bilo jaih snaga, oprezno pola
prema Bihau, oekujui vjerojatno jae borbe ispred grada.
Uvee 28. januara ule su prethodnice Zapadne grupe 7. SS
divizije u predgrae Bihaa na lijevoj obali Une, dok su glavne
snage zanoile pred Bihaem, u selima Zavalje, Vedro Polje, Klokot
i Turija.
Divizija Re, koja je sa svojim jaim prethodnicama izbila 28.
januara u Liko Petrovo Selo, predloila je Nijemcima da zajedniki
napadnu Biha, ali su to Nijemci odbili, s motivacijom da im po
mo Talijana nije potrebna.
29. januara ujutro Nijemci su okupirali Biha.
369. divizija je izbila sa svojim prednjim dijelovima 370. pu
kom i 2. brdskom brigadom 29. januara pred Ostroac i Otoku,
na lijevu obalu Une. Ostale njene snage proeljavale su zajedno sa
dijelovima Istone grupe 7. SS divizije Cazinsku Krajinu i Baniju.
U noi od 29. na 30. januara povukli su se na desnu obalu Une
i 16. brigada i Banijski partizanski odred. Nakon prelaska sruen
je unski most kod Ostroca. (Vidi kartu 8.)
BOJEVI U LICI: 25. januara talijanski 5. armijski korpus po
jaao je napad na cijelom likom frontu. Dok su Nijemci ve zau
zeli Slunj, Cetingrad i Veliku Kladuu, njihove dvije divizije, Sas
sari i Re, jo uvijek stoje pred prvom linijom obrane 6. like
divizije. Vie se nije moglo ekati, ili kako se izrazio Roatta
dalje gledati, ta e Nijemci uiniti, ve je trebalo ui sa svim sna
gama u napad. I tako su 25. januara ubaene u napad korpusne
rezerve i izdano je nareenje 74. puku divizije Lombardia, da se
117

prebaci na pravac VrhovinePlitvika jezera u sastav lijeve ko

lone divizije Re.
Na pravcu VrhovinePlitvika jezera, pred lijevom kolonom
divizije Re, branio se samo 3. bataljon 2. like brigade, pojaan
etom Likog partizanskog odreda. U vremenu od 24. do 26. janu
ara taj je bataljon izdrao nekoliko jakih napada Talijana, drei
se uporno na svojim poloajima ispred udinog Klanca. Odnosi
snaga na ovom pravcu bili su isuvie u korist neprijatelja. Tri pje
adijska bataljona Re i jedan domobranski bataljon, pojaani sa
divizionom artiljerije i etom tenkova, prema jednom bataljonu 6. li
ke divizije. Svaki talijanski bataljon bio je po broju i vatrenoj moi
jai od partizanskog hataljona. 4. bataljon 2. like brigade, koji se
nalazio jugozapadno od 3. bataljona, nije mogao da mu prui pomo,
jer je zatvarao pravac Vrhovines. Turjanski.
25. januara napala je lijeva kolona divizije Re na poloaj
3. bataljona, ali je odbijena. Sutradan, 26. januara, bataljon je po
novo napadnut, ali sada uz snanu podrku artiljerije i avijacije, te
je izbaen sa svojih glavnih poloaja na Cudinom Klancu i odbaen
prema Plitvikom Leskovcu. tab 2. brigade 6. like divizije poku
ao je da intervenira sa 4. bataljonom iz pravca Turjanskog dejstvom u desni bok kolone Re, ali je bataljon zakasnio.
27. januara zauzela je lijeva kolona divizije Re Plitviki
Leskovac.
U noi od 27. na 28. januara stigla je na Plitvika jezera i Pri
jeboj Primorsko-goranska grupa brigada, koja se poslije borbe juno
od Slunja povukla preko Male Kapele u Liku. 6. brigada je odmah
upuena na front prema Plitvikom Leskovcu, dok je 14. brigada
povuena juno od sela Prijeboj kao rezerva.
28. januara stigao je na prostoriju Babinog Potoka i 74. puk
Lombardia i znatno pojaao desnu kolonu divizije Re. Sada je
ova kolona raspolagala snagama jaine jedne pjeadijske divizije,
ojaane etom tenkova.
Stab 1. hrvatskog korpusa planirao je da novu liniju obrane
ispred desne kolone divizije Re istono od Plitvikog Leskovca
postavi u vidu klopke; 4. bataljon 2. like brigade postavio je za
padno od sela Prijeboja, oko raskrsnice cesta, da prihvati frontalno
borbu s Talijanima, a dva bataljona 6. goranske brigade na bok
talijanske kolone, u umu juno od ceste Plitviki LeskovacPrije
boj. 3. bataljon 2. like brigade upuen je u pozadinu, sa zadatkom
da dejstvuje na cestu Plitviki LeskovacBabin Potok.
Ujutro 28. januara desna je kolona divizije Re nastavila svoja
dejstva prema Prijeboju. Oko podne prihvaena je borba na cijelom
118

frontu, ali su u kritinom momentu ove borbe bataljoni 6. goianske

brigade ostali bez puane i mitraljeske municije te nisu uspjeli da
je dovedu do kraja. Talijanska se kolona probila do Prijeboja i za
uzela ga. Predvee je produila prema Likom Petrovom Selu, gdje
se sastala s dijelovima 7. SS divizije.
Zauzimanje ceste VrhovineBabin PotokPlitviki Leskovac
Prijeboj bio je prvi znaajan uspjeh talijanskog 5. armijskog kor
pusa u IV. ofenzivi. Na toj je cesti desna kolona divizije Re 29. ja
nuara prikupljala svoje snage, grupirajui ih na dvije toke: jedan
se dio grupirao na prostoriji sela Gornji Babin PotokKonarev
Kraj (74. puk Lombardia), a drugi na prostoriji sela Prijeboj (po
jaani 1. puk divizije Re), izviajui juno od ceste. Na desnom
krilu ove kolone prikupljana je jedna jaa grupa etnika Drae
Mihajlovia.
29. januara poduzeo je i tab 1. hrvatskog korpusa nove mjere
rasporeujui svoje snage na ovom pravcu, da bi to bolje zatitio
prilaz Korenici. 6. goranska brigada je zatvorila pravac Prijeboj
Korenica u visini sela Korenika Kapela; 3. i 4. bataljon 2. like bri
gade zatvorili su pravac Babin PotokKorenica juno od sela Gornji
Babin Potok, oslanjajui se na Homoljaki Klanac, a u zonu sela
Turjanskog rokiran je bataljon Likog partizanskog odreda. U re
zervi su ostavljeni 14. primorsko-goranska brigada i 1. bataljon 4.
brigade, i to juno od Korenike Kapele. (Vidi kartu 8.)
30. januara vladalo je na pravcu PrijebojKorenica uglavnom
zatije.
Nou od 30. na 31. januara izvrila je 6. goranska brigada sa
dva bataljona jak noni napad na Prijeboj, ah bez rezultata. Ujutro
31. januara ta je brigada hitno upuena na Ljubovo, pred centralnu
kolonu divizije Re, da pojaa obranu 1. i 2. bataljona 2. brigade,jer se kriza pojavila i na tom pravcu. Osiguranje pravca Prijeboj
Korenica preuzela je 14. goranska brigada.
U duhu opeg nareenja komandanta 5. talijanskog armijskog
korpusa dolo je poslije 24. januara do pojaanih ofenzivnih dejstava i centralne kolone divizije Re na pravcu Liki Osik
LjubovoKrbavsko Polje. Nakon ogorene borbe ta je kolona
uspjela da 25. januara zauzme Gradinu (k. 882), ali se za nju
morala krvavo boriti, jer su je 1. i 2. bataljon 2. brigade u toku
dana dva puta preuzimali. 27. januara poduzela je napad na
drugu dominantnu toku u obrani 1. i 2. bataljona 2. brigade, na
ardak (k. 942). Isto kao i oko Gradine, i tu su voene ogorene
borbe, u kojima su uestvovali i talijanski tenkovi, dok konano
predvee Talijani nisu osvojili kotu. Tek 31. januara uspjela je cen119

traina kolona divizije Re da prodre do Ljubova i da ga zauzme.

Dakle, poslije 11 dana borbi centralna je kolona divizije Re uspjela
da odbaci dva bataljona 2. like brigade s njihove prve obrambene
linije i da napreduje svega 57 kilometara u dubinu slobodnog teri
torija Like.
Desna kolona divizije Re pokuala je 25. januara da zauzme
Ploanski Klanac uz pomo tenkova, ali je izgubila dva tenka, a
pjeadija je ponovo baena nazad. Zbog stalnih neuspjeha ove ko
lone general Gloria dobio je dojam, da se u zoni Ploanskog Klan
ca nalaze velike snage neprijatelja, te javlja generalu Roatti, da ih
ocjenjuje na oko 4000 partizana.
26. januara proao je u zatiju, ali se komandant 9. like brigade
nije zadovoljio mirom. On je u pozadinu Talijana, na cestu LovinacMedak, uputio svoj 3. bataljon, koji je brzo uhvatio u zasjedu
talijansku automobilsku kolonu te unitio i zarobio njenu pratnju i
zapalio 11 kamiona.
27. januara desna kolona divizije Re ponovo polazi u napad
na Klanac, i opet bez uspjeha. Nato komandant 9. brigade ponovo
alje svoj 4. bataljon u pozadinu, ali ovaj put sa vrlo smionim za
datkom, da direktno napadne talijansku bazu Lovinac. U noi od
27. na 28. januara bataljon je uletio u Lovinac, rasprio neke poza
dinske dijelove u mjestu i povukao se ujutro nazad u Ploanski
Klanac.
28. januara poduzima 9. brigada opi protivnapad na desnu ko
lonu divizije Re, da bi je razbila i potjerala u Lovinac, ali osim
mjestiminih uspjeha nije postigla nikakvih rezultata. ini se, da je
napadala na suvie irokom frontu, na kome su se Talijani ve bili
dobro utvrdili.
Smatrajui da je situacija na frontu 9. brigade bolja nego na
Ljubovu, tab 6. like divizije izdao je nareenje, da 9. brigada po
alje jedan svoj bataljon na Ljubovo kao pojaanje bataljona 2.
brigade.
Tek 30. januara izvojevala je divizija Re prvi uspjeh na svom
desnom krilu: zauzela je dvije dominantne toke istono od Ploan
skog Klanca, kote 1234 (Trover) i 1180. (Vidi kartu 8.)
U 10 dana borbe sav je uspjeh desne kolone divizije Re bio u
tome, da se uklinila u obranu 9. brigade i odbacila njeno lijevo
krilo sa Ploanskog Klanca. Ali bolje sree nije bila ni divizija Sas
sari na pravcu GraacGornji Lapac.24.
januara povukla je 1. brigada svoja tri bataljona sa polo
aja ispred Bruvna na mali predah. Na poloaju je ostao jedan ba
taljon, koji sutradan, 25. januara, nije uspio da zadri napade divi120

KARTA

zije Sassari. Intervencija ostalih bataljona nije uspjela, jer su

jedinice divizije Sassari ve bile zauzele najjae topografske toke
i probile se u Bruvno. 1. brigada se povukla na planinski prijevoj
(k. 818) izmeu Bruvna i Mazina, ali je zadrala i sve okolne kote
istono i zapadno od Bruvna. U toku 26. i 27. januara voene su
oko Bruvna jake borbe, ali su svi napadi divizije Sassari odbijeni.
U noi od 26. na 27. januara vren je protivnapa na Bruvno, ali
bez uspjeha. Idue noi poslan je u pozadinu na cestu GraacBruvno jedan bataljon, koji je takoer s uspjehom izvrio svoj zadatak.
29. januara vodile su se teke borbe od kote do kote prema Mazinu. Navee je divizija Sassari zauzela selo Mazin.
30. i 31. januara protekli su u napadima Talijana na zaselke oko
Mazina, ali su Talijani posvuda odbijeni, pretrpjevi pritom ozbiljne
gubitke. (Vidi kartu 8.)

BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI: Razvoj dogaaja u Bo

sanskoj Krajini od 24. do 31. januara bio je donekle slian
dogaajima u Lici. 1. bosanski korpus pruao je jak otpor
717. diviziji, 721. puku 714. divizije i 2. brdskoj domobran
skoj brigadi. Uporno i energino branio je svako brdo i svako selo.
717. divizija je neprestano napadala na svojim pravcima: 737. puk,
2. brdska brigada i 202. tenkovski bataljon napadali su du ceste
Sanski MostBosanska Krupa, a pojaani 749. puk cestom prema
Kljuu i Bosanskom Petrovcu. Poslije 23. januara prenijela je 717.
divizija teite borbe zapadno od Sanskog Mosta cestom prema Bo
sanskoj Krupi, vjerojatno iz bojazni da se snage 1. bosanskog kor
pusa ne izvuku na sjever preko rijeke Sane, na planinu Kozaru.
Tu pretpostavku potkrepljuje i povlaenje jednog bataljona 721.
puka 714. divizije u dolinu rijeke Sane od Prijedora do Svodne, kuda
su povuene jo i neke druge kvislinke snage, da bi se zatvorili
prijelazi preko rijeke Sane.
25.
januara ujutro poduzeli su 737. puk 717. divizije, 2. brdska
brigada i dijelovi 202. tenkovskog bataljona, potpomognuti jakim
akcijama avijacije, napad u tri kolone sa prostorije Kamengrad
Fajtovci prema Bosanskoj Krupi. Podgrmekom cestom111 nastupali
su tenkovi i manji dijelovi pjeadije, a 737. pjeadijski puk nastu
pao je desno od ceste prema selu Lipnik, da manevrom na sjevero
zapad izbjegne jake poloaje 6. krajike brigade na cesti i da joj
zae iza lea na cestu kod sela Majki Japre. 2. brdska brigada do
mobrana, pojaana jednom etom Nijemaca, nastupala je lijevo od
111) Cesta ispod Grmea: Sanski MostBenakovacBosanska
Krupa.

121

ceste u pravcu Grmea, prema selima Dabru i Eminovcima. estoka

borba vodila se itav dan. Poslijepodne uvedena su u borbu s 2. brd
skom brigadom na desno krilo 6. krajike brigade i dva bataljona
iz rezerve (3. bataljon 6. brigade i 1. bataljon 1. brigade). Po danu
su 6. krajika i dijelovi 1. krajike brigade pruali snaan otpor i
postepeno se povlaili pred neprijateljem, a kad se spustio mrak,
desnokrilni su bataljoni odmah preli u snaan protivnapad na 2. do
mobransku brigadu u selu Eminovci, koju su opkolili i u toku noi
potpuno razbili. U ovoj sjajnoj borbi zaplijenjena je baterija brd
skih topova 75 mm, 40 mitraljeza, nekoliko protivten'kovskih pu
aka, cijela komora i ostali ratni materijal. Na bojnom polju ostalo
je oko 450 mrtvih neprijateljskih vojnika. Poslije ovog boja bila j*
2. domobranska brigada praktino izbaena iz daljnje borbe.
Ujutro 26. januara odbaena je i tenkovska kolona sa ceste na
zad prema Kamengradu.
Meutim, 737. pjeadijski puk 717. divizije uspio je da potisne
lijevo krilo 6. krajike brigade'12 na poloajima sjeverno od ceste,
te je energino nastavio napad preko sela Lipnik za Majki Japru.
Iako taj manevar nije iznenadio 6. brigadu, ona ga nije mogla osu
jetiti. Pokuavala je dodue da protivnapadima na neprijateljski bok
neto uini, ali su joj snage bile nedovoljne. 26. januara izbio je
737. puk duboko u pozadinu Slobodnog teritorija zauzevi selo Maj
ki Japru. 27. januara produio je cestom dalje na istok, pa je zauzeo
i selo Benakovac. Iste veeri vratile su se 2. i 5. brigada 4. krajike
divizije s Kozare i odmah ule u borbu sa 737. pukom.
U noi od 27. na 28. januara poduzela je 4. krajika divizija sa
sve tri brigade opi protivnapad na neprijatelja, sa ciljem da opkoli
i razbije 737. puk na prostoriji Majki JapraBenakovci i da osujeti
ostale snage neprijatelja da ga prodorom od sela Fajtovci deblokiraju. U toku noi zauzele su 2. i 5. krajika bragada sa dijelovima
6. krajike brigade Majki Japru i opkolile 737. puk u Benakovcima.
Ujutro 28. januara napadi su produeni, ali su Nijemci reagirali
jakim snagama avijacije, koja je cio dan bombardirala poloaj*
2. i 5. brigade.
esta krajika brigada orijentirala se 28. januara ponovo prema
Sanskom Mostu. U toku dana izdrala je jak pritisak sa zapada, a
uvee prela u protivnapad i oistila sva sela juno od ceste Faj
tovciSanski Most. Izvanrednom fizikom izdrijivou, velikim ju
natvom i zalaganjem ona je 29. januara ujutro stabilizirala front
112) 6. brigada je jo uvijek sama na ovom pravcu, pojaana sa
mo 1. bataljonom 1. brigade.

122

prema Sanskom Mostu. Njemako-kvislinke jedinice uspjele su se

zadrati samo du ceste FajtovciSanski Most, i to jedino na pro
storu, koji je mogao drati pod kontrolom 202. tenkovski bataljon.
estina borbi sa 717. divizijom u Podgrmeu dostigla je najvei
stepen od 28. do 30. januara. Obje su strane uloile sve svoje snage,
da bi postigle cilj, pa su i jedna i druga tih dana pretrpjele osjetne
gubitke. 2. i 5. krajika brigada vrile su svake noi napade na
737. puk, ali ga nisu uspjele savladati. Znaajnu pomo, koja je bila
upravo od presudnog znaenja u obrani ovog puka, pruila mu je
avijacija, koja ga je stalno snabdijevala iz zraka municijom i hra
nom i bez prestanka bombardirala poloaje 2. i 5. brigade.
Istom estinom voene su borbe i juno od Sanskog Mosta, i to
izmeu 749. njemakog puka i 5. krajike divizije. Do 30. januara
Nijemci su uspjeli da zauzmu i selo Velagii, ali su ve toga dana
poeli iz taba 717. divizije stizati generalu Ltersu izvjetaji, da je
ovaj puk umoran i iscrpen. Njegovi su napadi postajali sve bojaljiviji, jer je komandant 5. krajike divizije usmjerio dejstva svoje
divizije s fronta u pozadinu Nijemaca na komunikacije Sanski
MostV elagii.
31. januara vren je snaan pritisak sa zapada, da bi se deblokirao 737. puk, i Nijemci su uspjeli da se probiju do sela Skucani
Vakuf, ali su snanim protivnapadom i uz osjetne gubitke odbaeni
nazad u selo Fajtovci. Uvee je 717. divizija izvukla tenkovske jedi
nice sa ovog pravca i poslala ih na jug, da pomognu napad 749. puka
prema Bosanskom Petrovcu. (Vidi kartu 8.)
Drugi snaan napad u pozadinu 7. SS divizije i divizije Lom
bardia; izvrila je Zumberaka operativna grupa pod komandom
taba II. operativne zone.113 Ova grupa, jaine pet brigada
13. proleterska Rade Konara, 4. kordunaka, 1., 2. i 3. slovenska
ula je 24. januara dobro pripremljena u borbu, udarajui planski
po najosjetljivijim tokama neprijateljskog saobraaja, prvenstveno
u pozadini 7. SS divizije. Ono to se nekoliko dana prije odigralo na
glavnoj eljeznikoj pruzi ZagrebBrodBeograd, ponovilo se oko
26. januara u jo veim razmjerima na saobraajnim linijama Za
grebKarlovac i MetlikaKarlovac. Sve cestovne, eljeznike i
telegrafske veze Karlovca sa Zagrebom i Metlikom bile su 27. janu113) Sve partizanske jedinice u prostoru Zagrebrijeka Sava
rijeka
KupaKarlovacMetlikaZagreb
(ira
prostorija
Zumberake
gore), zatim sjeverno i istono od Zagreba (Zagorje i Moslavina), bile
su objedinjene pod komandom taba II. operativne zone. Stab zone
bio je na Zumberakoj gori. Komandant II. operativne zone bio je
Petar Klent, a politiki komesar Marko Belini.

123

ara presjeene, a mnoge okupatorsko-kvislinke posade na njima

rastjerane, zarobljene ili unitene.114
Prvu veliku diverziju u Zumberku izvrila je 4. kordunaka bri
gada jo uoi ofenzive, 16. januara, na eljeznikoj pruzi Karlovac
Metlika. Brigada je pokidala eljezniku prugu, iz zasjede uhvatila
jednu eljezniku kompoziciju od dvadeset i jednog vagona nafte i
jedan oklopni vlak, te ih zapalila. Na napad 7. SS divizije na Slo
bodni teritorij juno od Karlovca, umberaka je grupa brigada od
govorila serijom protivnapada u pozadinu Nijemaca. 22. januara
obje su brigade izale na cestu KarlovacJastrebarsko, razbile ne
prijateljska osiguranja i izvrile zapreavanje ceste i eljeznike
pruge oko sela Dragani. 25. januara izvren je napad na nekoliko
okupatorsko-kvislinkih posada du ceste s. DraganiJastrebarsko.
U selu Draganiu razbijena je 9. domobranska bojna.115 U borbama
u toku 26. i 27. januara sve su neprijateljske posade satjerane u
Karlovac i Jastrebarsko, a pruga i cesta su ruene i zapreavane.
Paralelno s tom akcijom dijelovi 4. kordunake brigade ruili su i
prugu KarlovacMetlika.
Velika aktivnost Zumberake grupe uznemirila je Nijemce, pa
je komandant njemakih pruanih snaga u Hrvatskoj zatraio od
generala Roatte, komandanta 2. talijanske okupacione armije, da
hitno poduzme jednu protivofenzivnu akciju prema slobodnom teri
toriju umberka, kako bi komunikacije KarlovacZagreb i Karlo114) Poslije sastanka u Bihau uputio je Vrhovni komandant NOV
i POJ lana Vrhovnog taba Lolu Ribara na Zumberak i u Sloveniju,
da u duhu odluka vojnog savjetovanja u Bihau prenese operativne
direktive za rad jedinica II. operativne zone. Lola Ribar je stigao u
tab II. zone 16. januara, te je odmah odrao vojno savjetovanje sa
tabovima II. zone, 13. i 4. brigade, obavijestivi ih o pripremama i
koncentraciji okupatorsko-kvislinkih trupa oko Slobodnog teritorija i
o
tome, kakvu bi ulogu trebala odigrati umberaka operativna grupa
(13. proleterska i 4. kordunaka brigada) u vrijeme okupatorske ofen
zive prema Slobodnom teritoriju.
Istog dana, 16. I. 1943. godine, obavijestio je Glavni tab NOV I
POJ radio-vezom tab II. operativne zone o koncentraciji njemakih
trupa oko Karlovca, Kupine i Pisarovine, upuujui ga da sa svojim
jedinicama
dejstvuje
na
komunikacije
KarlovacZagreb
i
Karlovac
OzaljMetlika.
Na savjetovanju sa tabom II. operativne zone zakljueno je, da
se umberaka grupa pojaa i slovenskim jedinicama, pa je Lola Ribar
otiao u Glavni tab za Sloveniju, koji je prihvatio taj plan i odmah
uputio 1., 2. i 3. slovensku brigadu u Zumberak. Brigade su stigle
28. januara.
115)
U ovoj borbi zarobljena su 72 neprijateljska vojnika, dok ih
je 20 ubijeno. Njihovo naoruanje i oprema su zaplijenjeni.

124

vaCMetlika

oslobodio za saobraaj. Ovaj je plan prihvaen, i 29.

januara priao je 11. armijski korpus njegovoj realizaciji.
Prema planu generala Gambare, komandanta 11. armijskog kor
pusa, divizije Isonzo i Lombardia primile su zadatak da izvre
uporednu akciju ... sjeverno od eljeznike pruge ZdeninaKar
lovacMetlika, u cilju osiguranja poznatih linija za snabdijevanje
kao i same eljeznike pruge.. .ue U napad polazi est pjeadijskih
bataljona, oko dva diviziona artiljerije, dvije ete tenkova i avija
cija, rasporeeni u etiri kolone, dejstvujui sa eljeznike pruge
JastrebarskoKarlovacOzaljMetlika na sjever u dubinu slobod
nog teritorija umberka.117
Ali tih je dana i u tabu II. operativne zone zavreno prikuplja
nje slovenskih i hrvatskih brigada u Zumberku. Formiran je zajed
niki operativni tab za neposredno komandovanje jedinicama, a
preko obavjetajne slube navrijeme se saznalo za operativne na
mjere Talijana, pa je odmah izraen i odgovarajui plan obrane
Slobodnog teritorija.
29.
januara vrile su talijanske jedinice koncentracijske pokrete
i samo na stanovitim tokama oko Slobodnog teritorija stupile u
manje sukobe s jedinicama Zumberake grupe. 30. januara izvedeni
su prvi jaki napadi, naroito na pravcima DraganiKraiBuko
vica i MetlikaVivodinaJezerine. 31. januara talijanske su jedinice
izbile s juga preko Kraia do sela Hrenik i sa zapada preko Vivodine
do sela Radine Gorice, potiskujui pred sobom jedinice Zumberake
grupe. Meutim, kad je neprijatelj uao dublje u slobodni teritorij,
tab Zumberake grupe poduzeo je 1. februara protivofenzivu sa
svih pet brigada, i u estokim borbama u toku 1. i 2. februara pot
puno ga razbio i razbijene kolone Talijana satjerao natrag u Metli
ku, Ozalj i Karlovac. U svom izvjetaju general Gambara priznaje,
116) Citat iz izvjetaja generala Gambare komandi 2. armije, upu
en 3. n. 1943. godine. Original izvjetaja u arhivi VIIJNA.
117)
Iz divizija Isonzo i Lombardia odreene su slijedee jedi
nice: 1. bataljon 23. pp i 3. bat. 24. pp; 85. bat. Crnih koulja; batanjon Crnih koulja Nizza; 2. bat. 51. pp; 105. bat. Crnih koulja;
jedna eta 73. pp i dvije ete tenkova L. U svom izvjetaju general
Gambara kae, da etiri bataljona nisu bila punog formacijskog sastava.
Meutim, kako mu je cio izvjetaj laan, jer iz poraza pravi pobjedu,
njegov podatak nije uvjerljiv.
O
metodi izvoenja ove akcije i njenom cilju Gambara pie ovako:
Akcija je ila za tim, da se prisile na borbu i unite partizanske for
macije razmjetene sjeverno od eljeznike pruge JastrebarskoKarlo
vacMetlika,
pokretom
etiriju
kolona,
koje
su
konvergirale
prema
prostoru BukovicaJezerine, a krenule su iz Metlike, Ozlja, Dragania
i Jastrebarskog.

125

da su njegove jedinice imale 59 mrtvih, 150 ranjenih i 38 zarobljenih

vojnika
Nakon malog predaha Zumberaka je grupa u noi od 4. na 5.
februara ponovo izvrila napad na cestu i eljezniku prugu Karlo
vacZagreb, ruei mostove, cestu i eljezniku prugu. Sve do 15.
februara ona je uspjeno vodila borbe oko Karlovca i Jastrebarskog
aljui u napad naizmjenino nekoliko brigada, te je poluila izvan
redno dobre rezultate. Zarobila je 175 neprijateljskih vojnika, a
ubila 79. Potpuno je unitila jedan teretni vlak i jednu kolonu tran
sportnih automobila 7. SS divizije.118
25. januara poela su i planirana ofenzivna dejstva 2. proleter
ske divizije, sa 2, i 4. proleterskom brigadom, jaim dijelovima
3. dalmatinske i Kombinirane119 brigade te dijelovima Likog par
tizanskog odreda na jugu Slobodnog teritorija, na prostoriji Knin
Strmica; cilj tih operacija bilo je unitenje hercegovako-kninske
etnike grupacije. U borbama 25. i 26. januara oieno je niz sela
sjeverno od Knina. Zarobljena su 182 etnika, a 70 ih je ubijeno.
Izuzev borbe oko Strmice, etnici nisu nigdje pruili neki jai otpor.
Na akciju 2. proleterske divizije Talijani su odgovorili tako, da
su garnizone u Kninu i Drniu pojaali s dva bataljona iz divizije
Bergamo i Zara. 27. januara poslijepodne obustavila je 2. prole
terska divizija po nareenju Vrhovnog komandanta gonjenje etni
ka prema Kninu i povukla se sa svoje dvije brigade nazad prema
Livnu. Sutradan, 28. januara, povueni su i dijelovi 3. dalmatinske
brigade.
Poto se 2. proleterska divizija povukla prema Livnu, Talijani
i etnici ponovo su zauzeli 27. januara popodne selo Strmicu.
Daljnje napredovanje na sjever prema Srbu i Bosanskom Grahovu
zaustavili su 10. krajika brigada i bataljon Likog partizanskog
odreda. Od 27. do 31. januara na pravcima KninStrmicaBosan
sko Grahovo i ZrmanjaSrb vladalo je potpuno zatije. Iako je divi
zija Bergamo imala izriit zadatak od generala Roatte, da zajedno^
s etnicima Drae Mihajlovia produi dalje na sjever uz gornji tok
Une i prema Srbu, ona to nije uinila. Tako je gornji tok Une ostao
118)
U prvom izdanju moje knjige Slom IV. i V. okupatorskokvislinke ofenzive (izdanje Kulture 1954. godine) prikaz borbi Zumberake grupe, kao i ocjena njene uloge u toku IV. okupatorsko-kvi
slinke ofenzive nisu tono dani. Nakon svestranijeg prouavanja
dokumenata to sam u ovom izdanju ispravio.
119) Kombinirana je brigada tih dana dobila numeraciju kao
10. krajika brigada.

136

nezatvoren, a divizija Bergamo se zadovoljila time, da povremeno

istura etnike ispred sebe prema Dinari i Bosanskom Grahovu.120

27. januara povukla se sa eljeznike pruge ZagrebBrod i

4. slavonska divizija i otila daleko na sjever u dubinu slobodnog
teritorija Slavonije. tab 4. slavonske divizije nije najbolje ocijenio
situaciju u kojoj se divizija nalazila, pa je doao do zakljuka da
jake njemako-kvislinke intervencije iz pravca Nove Gradike i
Novske znae uvod u ofenzivu na slobodni teritorij Slavonije, a ne
samo borbu za uspostavljanje saobraaja, te je potpuno napustio
borbu na eljeznikoj pruzi i nesvijesno uinio ba ono, to su Ni
jemci eljeli. Kako su 2. i 5. krajika brigada jo ranije otile nazad
na Podgrme, to je sada, poslije 27. januara, prestao svaki pritisak
jedinica NOV sa sjevera u neposrednu pozadinu njemakih jedinica,
koje su napadale na 1. bosanski korpus NOV.
Zbog novog zadatka 1. proleterske divizije povuena je 24. ja
nuara i 1. proleterska brigada sa prostorije sjeveroistono od Banja
luke nazad prema Prnjavoru.
Oko 30. januara dejstvovala je u pozadini nastupajuih okupato rsk o- kvi si i n k ih jedinica samo Zumberaka operativna grupa.
Ostale jedinie ili su povuene te su primile druge zadatke, kao to
je to bio sluaj sa 1. i 2. proleterskom divizijom, ili su zbog jaih
reakcija neprijatelja odstupile i prile rjeavanju drugih borbenih
zadataka.

120)
Od zamiljene etniko-talijanske ofenzive prema Livnu i
Glamou, pod rukovodstvom 18. armijskog korpusa, sada se definitivno
odustalo. Nijemci su 27. I. 1943. godine preko svog opunomoenog ge
nerala u Hrvatskoj slubeno traili od 2. armije, da se izjasni o toj
operaciji. Depea glasi: Iz neprijateljskih dokumenata s kojima raspo
laemo, saznajemo, da su Talijani odobrili jednoj formaciji iz Crne
Gore da ue u predio june Dinare i da e je oni naoruati. Molimo
da nam se ovo potvrdi i objasni. Netko iz taba 2. armije je podvu
kao rije objasni i dopisao u desnom uglu depee: objasniti se
usmeno sa Drekslerom (oficir za vezu u Roattinom tabu primje
dba . K.), meutim, to je za nas loa vijest! Roatta je rukom dopi
sao na kraju u lijevom uglu Jedini odgovor: Ne odgovarati!
Arhiv VIIJNA.

127

VIII. POGLAVLJE

OPERATIVNO - STRATEGIJSKI PLAN VRHOVNOG

KOMANDANTA ZA PROTIVOFENZIVU GLAVNINE
NOV I POJ

Kad. su se prve okupatorsko-kvislinke jedinice, nadirui sa

sjevera i sjeverozapada preko slobodnog teritorija Korduna i Banije,
pribliavale rijeci Uni, situacija u kojoj se naao Slobodni teritorij
i jedinice koje su ga branile zahtijevala je, da se ubrzo poduzmu
nove mjere u borbi protiv okupatorsko-kvislinkih jedinica. Jedna
faza borbe u obrani Slobodnog teritorija privodila se kraju, i u njoj
su se iscrpla sva odgovarajua sredstva i metode borbe 1. hrvatskog
i 1. bosanskog korpusa. Objektivno nije bilo mogue uiniti neto
naroito vie od onoga, to su ova dva korpusa uinila u borbama
do 27. januara.
Poslije pada Slunja uoene su snage neprijatelja, njihova jaina,
raspored i, to je najvanije, cilj koji su htjele postii. Situacija na
bojitu je pokazala, da su odnosi vojnih snaga na svim odsjecima
fronta znatno u prilog neprijatelja i da se borba za obranu Slobod
nog teritorija ne bi vie smjela odvijati samo u znaku obrane i po
vlaenja jedinica 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. U borbama
do 27. januara pokazalo se jasno, da su okupator i domai izdajnici
odluili da po svaku cijenu okupiraju Slobodni teritorij, unite ili
protjeraju s njega jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, i da
ove jedinice pa i kad bi dobile pojaanja s drugih neugroenih
sektora nisu u stanju, zbog objektivnih okolnosti, da ga u tome
sprijee.
U obrani Slobodnog teritorija, u borbi protiv premonih okupa
torsko-kvislinkih jedinica, jedinice Narodnooslobodilake vojske
morale su sada pribjei i drugim metodama borbe, drugom opera
tivnom planu, jer bi inae doivjele poraz. Borbe u duhu plana stra
tegijskog doeka bile su zavrene.
128

U poetku ofenzive vjerovalo se, ne samo u narodu i vojsci ve

i u mnogim viim tabovima, da neprijateljska ofenziva moda ipak
ne e biti tako velika, da e neprijatelj doivjeti odluujue poraze,
ako ne u poetku ofenzive, a ono svakako kad doe na manje mane
varski teren i upadne u klance i planine. Ali sada, poslije tekih
borbi i povlaenja vojske i naroda u unutranjost Slobodnog terito
rija, svi su se uvjerili, da se ova ofenziva po svom opsegu i estini
razlikuje od svih dotadanjih, koje su voene protiv partizana i
slobodnih teritorija u Hrvatskoj i Bosni.
Meutim, tih nekoliko dana neprijateljske ofenzive pokazalo
je kod partizana neto novo, izvanredno znaajno za daljnju borbu.
Praktino se pokazalo, da je partizanski rat stvorio od seljaka,
dobrovoljaca, bez ikakve stege i prinude, organiziranu silu vojsku.
Partizan je postao vojnik, koji se disciplinirano i svijesno pod
vrgava vojnom kolektivu, izvrava nareenja iz jednog centra.
Ostavlja svoj kraj, svoje selo, svoju obitelj i imanje, preputajui
ga sudbini. U ovoj i ovako velikoj okupatorsko-kvislinkoj ofenzivi
to je bilo presudno za uspjeh i pobjedu Narodnooslobodilake
vojske.
Dakako, nisu se svi partizani mogli otarasiti svojih starih
partizanskih navika i shvaanja, niti su te navike i shvaanja
da se odmah razbijaju u manje jedinice, ete i bataljone i
ubacuju u pozadinu neprijatelja, drei se svog poznatog kraja i
ljudi mogli biti jednovremeno i brzo izmijenjeni kod svih. Me
utim, IV. okupatorsko-kvislinka ofenziva rasprila je takve ilu
zije kod ogromne veine boraca. Ofenziva je postala velika kola
za sve u pogledu voenja partizanskog rata u novim uvjetima,
nauila ih je da gledaju borbu svoje jedinice sa stanovita ciljeva
Oslobodilakog rata, a ne sa stanovita sigurnosti svoga kraja i
svoje kue.
Iako je bilo sluajeva, da su neke jedinice poduzimale stanovite
zadatke po svom planu, ti sluajevi nisu bili znaajni i karakte
ristini za stvarno stanje, disciplinu i izvravanje zadataka jedinica
1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa.
Propaganda okupatora i kvislinga, koji su bacah iz aviona po
Slobodnom teritoriju hrpe letaka, pozivajui na predaju, garanti
rajui linu sigurnost svakome tko se preda, zatim bacanje gotovih
propusnica za slobodno kretanje i vraanje kui, nisu imah nika
kvog djelovanja ni na vojsku ni na pozadinu, utoliko vie to su
okupatorsko-kvislinke vlasti i vojska ve prvog dana ofenzive sami
pokazali, da je to gola la i prijevara. Zloini na sve strane, depor
9 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

129

tacije stanovnitva, koje je ostalo ili se nije moglo dovoljno brzo

evakuirati sa Slobodnog teritorija, pokazali su da je to pravo lice
okupatora i njegovih slugu, a narodu i vojsci da je oruana borba
jedini put i jedino rjeenje.
Plan Vrhovnog komandanta NOV i POJ, da se odluno brani
Slobodni teritorij, da se povue narod i, koliko je to mogue,
njegova imovina ispred najezde okupatorsko-kvislinkih jecLnica,
ugiavnom je izvren. Time je u isto vrijeme zavrena i prva faza
borbe u obrani Slobodnog teritorija, faza u kojoj su sve jedinice
bile koncentrirane na jedan zadatak, t. j. da se svuda suprotstave
napadu okupatorsko-kvislinkih trupa na Slobodni teritorij, sluei
se prvenstveno metodom elastinih defenzivnih borbi. Nastupala
je druga faza borbe protivofenziva jedinica Naronooslobodilake
vojske. Jer, razvoj dogaaja iao je sad prema onoj toci, sa koje
se, ako se i dalje produi istom l'nijom borbe, lako moe doi do
rasula i poraza; ili se jednom odlukom, jednim iznenadnim protivmanevrom, dobro spremljenim i dobro uvanim za odluni moment,
moe promijeniti situacija na bojitu u vlastitu korist. Jedan takav
protivofenzivni plan Vrhovnog komandanta nije se dosad mogao
realizirati, jer vrijeme nije bilo zrelo da se s njime zapone. Ideja
novog operativno-strategijskog manevra s glavninom snaga Narodnooslobodilake vojske stvarala se i razvijala zapravo ve od Drvog
dana neprijateljske ofenzive, nastajala je u strpljivom radu Vrhov
nog komandanta, u procjenjivanju situacije na bojitu, prvenstveno
u traenju najpogodnijeg momenta za pregrupaciju jedinica i poe
tak protivofenzive.
Slobodni je teritorij trebalo braniti jakim jedinicama, i to
uporno i energino. On je bio osnova i putokaz budue slobodne
dravne zajednice naroda Jugoslavije. Na njemu se izgraivala i
izgradila narodna vlast, on je bio ratni logor rata i revolucije.
Narod na tom ogromnom prostoru nije se mogao ostaviti bez pomoi
njegove vojske. Nadalje, revolucija je sada imala svoju regularnu
vojsku, jedinstveno organiziranu, koja je bila obavezna da je brani,
jer je Slobodni teritorij osnova njene snage i uspjeha. Zato su
obranu Slobodnog teritorija dirigirali i politiki i vojni momenti
Narodnooslobodilakog pokreta. Ali su opi interesi rata i pobjede
dirigirah i drugi moment obrane, t. j. da se ona uskladi s kon
kretnim mogunostima vojske i zahtjevima opeg razvoja Oslobo
dilakog rata i revolucije.
Za protivofenzivu Naronooslobodilake vojske trebali su se
stvoriti povoljni vojni, operativni elementi, jer se karakter protiv130

ofenzive Narodnooslodilake vojske radikalno razlikuje od karak

tera protivofenzive jedinica u frontalnom ratovanju. Glavnina
Narodnooslobodilake vojske niie imala stvarnih uvjeta, da s
uspjehom poduzme protivofenz vu protiv okupatorsko-kvisiinkih
jedinica sa prostorije Bosanske Krajine i Like. To bi se protivilo
elementarnim principima njene strategije i taktike. Ona nije
smjela da prihvaa bitku, koju joj je nametao okupator, dobro
pripremljen ba za tu i takvu bitku. Isto tako nije smjela nigdje,
ni s jednom svojom krupnijom jedinicom, primjenjivati istu metodu
dejstava koju je primjenjivao neprijatelj, to jest nije smjela na
ofenzivu odgovarati frontalno organiziranom obranom po principu
regularne armije. Morala S2 latiti druge strategije i taktike, protiv
ofenzive u sasvim drugom pravcu, suprotno od glavnih snaga
okupatora, na pravcima gdje e neprijatelj biti slabiji, i s ciljem
da stvara nove slobodne teritorije.
Za uspjeno odvijanje protivofenzive glavnine Narodnooslobo
dilake vojske trebalo je dovesti okupatorsko-kvislinke snage u
takvu operativnu situaciju, iz koje ne e biti u stanju da brzo
interveniraju jakim snagama prema glavnini Narodnooslobodilake
vojske, koja nosi protivofenzivu. Da b' se osiguralo izvrenje takvog
plana, bilo je potrebno da se pred glavnim snagama neprijatelia
uvijek nalaze jake snage NOV, koe e ih vezati za sebe i onemo
guavati im slobodu akcije, spreavati ih da interveniraju protiv
one grupacije NOV, koja bude nosila protivofenzivu na sasvim
drugom terenu.
U razvoju op^r^cija i bojeva IV. ofenzive 27. januara predstavlja
poetak jedne nove faze, u kojoj e zapoeti prikupljanje potrebnih
snaga Narodnooslobodilake vojske za iznenadnu i snanu protiv
ofenzivu, koia e dovesti do sloma IV. okupatorsko-kvislinku ofenz'vu. Za protivofenzivu, koja e imati takav karakter, da e stvoriti
novi slobodni teritorij, a odmah zatim ponovo zauzeti i proiriti
stari.
Do 27. januara neprijatelj je kako smo ve vidjeli izbio
pred rijeku Unu i Biha, ali stvarnog uspjeha nije imao. 1. hrvatski
i 1. bosanski korpus NOV ostali su jedinstveni pred njim: uvijek
su ponovo organizirali obranu i izbjegavali njegove glavne udarce.
Neprijatelj je uao u Slobodni teritorij, ali je tu ostao prikovan
jakim snagama 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa- Niti se moffao
odrei cilja, koji mu je bio postavlien, niti je mogao unititi ili
potpuno potisnuti sa Slobodnog teritorija jedinice 1. hrvatskog i
1. bosanskog korpusa, nakon ega bi izvrio brzu pregrupaciju
9

svojih snaga i usmjerio dejstvo za onim snagama, koje su otpoele

velika ofenzivna dejstva u drugom pravcu, sa ciljem da stvore
novi slobodni teritorij.
Operativno-strategijski plan protivofenzive NOV za razbijanje
IV. neprijateljske ofenzive izradio je Vrhovni komandant NOV
Josip Broz-Tito. Po svom opsegu i raznovrsnosti dejstva to je
bio grandiozni plan borbe, primjer sjajne koncepcije strategije
Oslobodilakog partizanskog rata, u kojoj je 60.000 boraca Narodno
oslobodilake vojske, formiranih u tri operativne grupe, ispisalo
novu stranicu Narodnooslobodilakog rata i Narodne revolucije.
Ovako krupnu vojnu formaciju, u ovako tekoj vojnoj situaciji, sa
slabim naoruanjem i jo slabijim snabdijevanjem trupa muni
cijom, hranom, odjeom, obuom, transportom, sanitetom, optere
enu velikim bolnicama, u kojima je bilo oko 5.000 ranjenika i
bolesnika, sa oko 70.000 izbjeglica, mogla je voditi i izvui samo
jedna genijalna koncepcija borbe, samo izvanredna unutranja
vojna organizacija i pokretljivost, viska patriotska d revolucio
narna svijest njenih boraca i rukovodilaca, koja ih je vodila i
nosila do posljednjeg daha.
U tim tekim danima okupatorske ofenzive, kad su se kolone
izbjeglog naroda neprekidno vukle po snijegu i mrazu i pjeaile
stotine kilometara sa sjevera i zapada prema Bosni, i kad je vojska
bila u opem povlaenju, pritisnuta sa svih strana ogromnim snaga
ma neprijatelja, genij Vrhovnog komandanta NOV i POJ vidjet e
jo ogromne i neiscrpne snage vojske i naroda za borbu i ne e ii
linijom manjeg otpora, nego linijom jo daljeg maksimalnog napre
zanja vojske, razapinjui njen luk borbe do njenih posljednjih mo
gunosti, kako bi planovi neprijatelja bili osujeeni i zadan mu takav
udarac, koji e dovesti do sloma njegove ofenzive. Ali maksimalan
napor i rtve, koje su bile dane, zadale su i odluujui udarac nepri
jatelju, rijeile najvanije pitanje pobjede Narodnooslobodilake
vojske u ovoj ofenzivi.
Koncepcija strategijskog plana druga Tita o protivofenzivi
potpuno je sazrela jo za vrijeme borbi oko Slunja, 24. januara,
ali je definitivna odluka da se taj plan realizira pala 27. januara,
kad su Nijemci razbili obrambenu liniju 1. hrvatskog korpusa juno
od Slunja i pojavili se pred Bihaem.
Prema tome planu glavnina Narodnooslobodilake vojske, koja
se nala na prostoru Like, Bosanske Krajine, centralne Bosne i
Dalmacije, trebala je obrazovati tri jake operativne grupacije, koje
e jo vre nego dosada koordinirati svoje operacije na liniji to
1SS

potpunijeg ispunjenja osnovne operativne ideje Vrhovnog koman

danta o protivofenzivi prema jugoistoku. A naroito vrsto meu
sobno sadejstvo moraju ostvariti dvije grupacije: Operativna grupa
pod neposrednom komandom Vrhovnog komandanta i jedinice
1. bosanskog korpusa NOV.
Prvu grupaciju, kao osnovnu manevarsku snagu, koja e biti
nosilac protivofenzive prema jugoistoku na opem pravcu Prozor
dolina rijeke Rame Neretva Hercegovina, sainjavale su
jedinice pod neposrednom komandom Vrhovnog taba, 1., 2. i 3.
proleterska odnosno udarna divizija, kojima je pridodata i 7. banijska divizija kao zatitnica. U prvoj fazi protivofenzive (do rijeke
Neretve) uestvovale bi i dalmatinske brigade (9. dalmatinska
divizija, koja se formirala), kao pojaanje desnog boka Glavne
operativne grupacije, i 9. krajika brigada, koje je operativni
sektor bio u zoni koncentracijskog prostora Glavne operativne
grupe oko Jajca, Gornjeg Vakufa i Prozora. Po zavretku prve
etape protivofenzive 9. dalmatinska divizija i 9. krajika brigada
ostaju s glavnim snagama na novostvorenom slobodnom teritoriju
u zoni Gornji VakufProzorImotskiNeretva, kao oslonac u
pozadini Glavne operativne grupe i taktiko-operativna veza sa
1. bor unskim korpusom u centralnoj i zapadnoj Bosni.
Druga operativna grupa 1. bosanski korpus, koji su sai
njavale 4. i 5. krajika divizija i, neto kasnije, novoformirana 10.
krajika divizija121, i dalje e uporno bran'ti slobodni teritorij Bosan
ske Kra'ine povlaei se postepeno pred neprijateljem. Ukoliko poslije
prvih operacija Glavne operativne grupe Nijemci sa svojim glav
nim snagama pou dalje preko Slobodnog teritorija za Glavnom
operativnom grupom na jugoistok prema rijeci Neretvi, njegova
je zadaa, da se sa svojim glavnim snagama to snanije odupre i
da ga to due zadri, stvarajui Glavnoj operativnoj grupi po
trebno vrijeme i prostor za uspjean razvoj ofenzive i prijelaz
preko rijeke Neretve za Hercegovinu.
Trea operativna grupa 1. hrvatski korpus, u sastavu: 6.
lika i 8. kordunaka divizija i Primorsko-goranska grupa brigada,
takoer uporno brani slobodni teritorij Like, koordinirajui svoje
operacije s 1. bosanskim korpusom, sa zadatkom da vee jake
talijansko-etnike snage na prostoriji Like i da Talijanima ne
dozvoli da pregrupiraju svoje snage sa ove prostorije u pravcu
Glavne operativne grupe.
121)

Formirana sredinom februara od 9., 10. i 12. krajike brigade.

133

Druga i trea operativna grupacija borit e se paralelno s tim

zadatkom i za ponovno osloboenje starog slobodnog teritorija,
infiltrirajui pojedine jedinice u pozadinu okupatorskih trupa.
Ukoliko se komplicira situacija 1. hrvatskog korpusa u Lici te mu
opstanak tamo postane nemogu, povui e glavninu svojih snaga
u Bosnu na iru prostoriju Drvara. Daljnji rad ovih dviju opera
tivnih grupacija, ukoliko bi se pogorala njihova situacija i u zoni
PetrovacDrvarGlamoLivno i ukoliko obje budu primorane
da se povlae dalje na jugoistok, odredit e se prema stvarnom
razvoju dogaaja.
Protivofenzivu glavnine Naronooslobodilake vojske i parti
zanskih odreda Jugoslavije zapoinje Glavna operativna grupa pod
neposrednom komandom Vrhovnog komandanta s koncentracijskog
prostora Gornji VakufVukovskoLivno, pravcem na jugoistok
preko rijeke Neretve prema Hercegovini, jugoistonom dijelu Bosne
i Crnoj Gori.
Razvoj protivofenzive zamiljen je tako, da se izvodi u neko
liko etapa, od kojih je samo prva operacija vrsto planirana, dok
e ostale biti planirane prema situaciji i razvoju dogaaja, U prvoj
e operaciji Glavna operativna grupa oistiti prostoriju od linije
LivnoGornji Vakuf do linije Ivan SedloMostar, ukljuujui
dolinu srednjeg toka rijeke Neretve. Druga etapa ofenzive razvi
jala bi se od rijeke Neretve do rijeke Drine i Pive, te bi stvorila
slobodni teritorij u Hercegovini i Bosanskom Zagorju (Kalinovik),
a zavrila se mostobranom na rijekama Drini i Pivi. Daljnje opera
cije Glavne operativne grupe razvijat e se prema razvoju doga
aja, s tenjom da se Glavna operativna grupa sve vie probija
na istok u pravcu Crne Gore, Sandaka i junog dijela Srbije.
Glavna operativna grupa trebala bi povesti sa sobom i oko
1.000 ranienika iz ugroenih bolnica na slobodnom teritoriju, kao
i jedan dio izbjeglog naroda, koji ne e biti kadar da se kasnije
vriti svojim kucima. Taj bi se narod smjestio na novostvorenom
slobodnom teritoriju.
Prema prvoj zamisli Vrhovnog komandanta NOV i POJ, u
toku prikupliania jedinica Glavne operativne grune 1. i 3. divizija
trebale su likvidirati neprijateljske garnizone u Jajcu, Bugojnu te
Donjem i Gornjem Vakufu, ali se kasnije odustalo od toga, jer bi
to usporilo ofenzivu i ne bi pridonijelo nita znaajnije 1. bosan
skom i 1. hrvatskom korpusu u obrani Slobodnog teritorija.
Ovako zamiljen plan i nain na koji je kasnije proveden bio
je ustvari drugi strategijski mar-manevar Revolucije i Oslobodi134

iakog
aciji,

je

rata.
uz

bila

posebno

Kao
to

negativan
za

prvi,

vrlo
faktor

Glavnu

ovaj

je

nepovoljno
za

zapoeo
godinje

glavninu

operativnu

vrlo

doba,

nepovoljnoj
usred

Narodnooslobodilake

grupaciju

kao

situ

zime,

nosioca

koja

vojske,
protiv-

ofenz've.122
122l
O operativno-stratpgii'knm planu Vrhovnog komandanta za
protivofenzivu glavnih snaga NOV i POJ postoje u naoj literaturi i
druga miljenja. Izlaui svoje miljenje u Vojno-istoriskom glasniku
u broiu od 1. II. 1955. god. i kritikuju! ovakvo shvaanje operativnostrategijskog
plana
Vrhovnog
komandanta za
protivofenzivu, generalpotpukovnik Velimir Terzi tvrdi suprotno. On kae: Opte povlaenje
glavnine NOV nije ulazilo u zavrgnu fazu 27 januara. Tek je bifa
donesena odluka za naputanje Bihaa i Grmea. Naa 7 divizija je
tek tog dana dobila nareenje, da jugoistono od Bihaa zatvori put
za Bosanski Petrovac. Ona i 5 krajika e se krvavo boriti da se odri
otvoreni put od Ormea preko Bosanskog Petrovca za Drvar. (str. 8.)
Zatim, . . .
da 27 januara nije bio izraen u detaljima plan nae
pvntivofenzive. Tada su donijete tek prve odluke. Kasnije, prvih dana
februara
plan
je
jasnije
konkretiziran.
U toku
izvoenja mnonn
m
odluke mijenjane. Tako na primjer, 27 januara nareeno je 1 d: viziji
da zauzme Jaice, a 3 diviziji da oslobodi Bugojno, to je kasnije izmi
jenjeno. Uopte detaljno razraeni plan nije ni postojao (str. 9.

podvukao . K.).
Na prvi pogled moe se dobiti dojam kao da se kod Terzia radi
0 ozbiljnoj zbrci vojnih pojmova. Na primjer: 27. januara su donijete
tek prve najhitnije odluke o protivofenzivi. ali u toku izvoenja
mnoge su odluke mijenjane! Poznato je da jedna protivofenziva kao
operativno-strategijska kategorija ne moe imati vie najhitnijih odlu
ka. Meutim, ako i dopustimo u ovom konkretnom sluaju, da ima
vie odluka od kojih se onet mnoge od njih mijenjaju, onda se itava
stvar odvija na bazi sthije, na preduzimanju taktikih i taktikoonerativnih
radnji
nasumce,
onako
kako
ih
diktiraju
okunatorskokvislinke jedinice. Dokaz da detaljno razraen plan o protivofenzivi
nije postoiao kae Terzi jeste odustajanie od napada 1. diviziie na Jaice i 3. na Bueoino; i kako moe biti govora o tome, da
ope povlaenje glavnine NOV ulazi 27. januara u zavrnu fazu, kad
su 7. banijska i 5. kraiika divizija u defenzivi, i ne samo one. nego
1 1. bosanski i 1. hrvatski korpus i poslije 27. januara nastavlja
Terzi.
Tu dodue postoji mala zbrka vojnih pojmova, pomijeana s
neno7navanjem historijskih :n:enica. ali nvdie to niie najvaniie. Naj
vanije su dviie inipnire. Prva, da Velimir Terzi ve u osnovnim
svoiim postavkama odrie (iako to subjektivno ne eli) Narodnooslobodilakoi voisei mogunost, da bi imala cjelovit operativno-strategijski
plan protivofenzive, utoliko vie, to ga ne moe nai i proitati u
arhivi. On vidi taktiko-operativne radnje pojedinih jedinica i grupa
cija, ali njihova unutranja povezanost i odakle one proizlaze to mu
je potouno nejasno. Zato sp i udi, kako je mogue govoriti o protiv
ofenzivi, kad su 1. bosanski i 1. hrvatski korpus u defenzivi, posebno
njihova dviie dviziie. 5. i 7. Ali u tom ffrmu zapravo i lei zec!
U prvih osam dana IV. okupatorsko-kvislinke ofenzive glavnina
NOV imala je zadatak, da brani jedinstveni slobodni teritorij Hrvatske

Iako je ovaj plan bio izvanredno velik i vrlo teak, naroito u

svojoj prvoj etapi, do Neretve, gdje je Glavna operativna grupacija
imala pred sobom brojne dobro utvrene i organizirane talijanskoustake garnizone, kao to su bili Prozor, Rama, Konjic, Jablanica,
Mostar, Imotski, Posuje, zatim glavne komunikacije izmeu Sara
jeva i Jadranskog mora, rudnike boksita, na to je okupator bio
i Bosne. Podijeljena u tri operativne grupe 1. hrvatski korpus, 1. bo
sanski korpus i Glavnu operativnu grupu ejstvuje po jedinstvenom
operativno-trategijskom planu Vrhovnog komandanta u obrani slobod
nog teritorija. Glavnu snagu u toj obrani predstavljaju 1. hrvatski i
1. bosanski korpus i nose sav teret neprijateljske ofenzive. Ta dva kor
pusa su rasporeena na periferiji slobodnog teritorija, odbijajui
uporno napade okupatorsko-kvislinkih trupa na slobodni teritorij. Ulo
gu pomonih snaga u obrani slobodnog teritorija vre jedinice Glavne
operativne grupe. Kako su se nale izvan operacijskog prostora Weiss I,
one djeluju ofenzivno, izvana, u lea okupatorsko-kvislinkih jedinica,
razbijajui njihovu pozadinu i razvlaei njihove glavne snage. Uslijed
toga 2. proleterska divizija i snage V. operativne zone poduzimaju ofen
zivna dejstva protiv etnika i Talijana u zoni KninVrlika, 1. prole
terska u zoni Banjaluke, a 3. divizija u zoni Travnika. Ista je stvar
i sa Zumberakom operativnom grupom.
27.
januara Vrhovni komandant NOV i POJ nije donio samo
prve odluke, nego i nareenja za koncentraciju 1., 2. i 3. divizije
(Glavna operativna grupa) u zoni LivnoProzorGornji Vakuf. Na
prostoriju Livna imala je prema tim nareenjima doi i koncentracija
brigada IV. operativne zone (kasnije 9. dalmatinske divizije). 7. banij6ka divizija izuzeta je iz komande 1. hrvatskog korpusa i stavljena
pod komandu Vrhovnog taba, kao zatitnica bolnice i Glavne opera
tivne grupe. Zbog teke i spore evakuacije ranjenika sa Grmea ona
je i nadalje zadrana u obrani pravca BihaBos. Petrovac, gdje je
pojaavala 1. bos. korpus, koji preuzima najvaniju ulogu u stvaranju
vremena i prostora za protivofenzivna dejstva Glavne operativne grupe.
27.
januara poinje druga faza strategijsko-operativnog plana Vrhov
nog komandanta o obrani Slobodnog teritorija faza protivofenzive.
Sada je Glavna operativna grupa (jaine pet divizija) glavna snaga
protivofenzive, a 1. hrvatski i 1. bosanski korpus (ukupne jaine etiri
divizije) samo su pomone snage, kojima je zadatak, da upornom obra
nom veu glavne snage neprijatelja na sebe. Dakle, uloge grupacija se
mijenjaju.
Ako budemo odnose izmeu Glavne operativne grupe, na jednoj
strani, te 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa, na drugoj strani, gle
dali matematiki i izolirano, sa stanovita onih mjerila, koja smo uili
u vojnoj akademiji, i pokuamo na temelju takvih mjerila utvrditi,
koje su glavne snage protivofenzive i kada je ona poela, onda u obradi
naeg partizanskog rata ne e ostati nita, jer* emo izmisliti rat koga
nije bilo.
Ovdje su bitni karakter ejstava i karakter zadataka, a ne prven
stveno matematiki odnosi i nauene sheme. 1. bosanski i 1. hrvatski
korpus brane se na vrlo irokom frontu, s tim da glavninu svojih
snaga stalno dre pred glavnim snagama neprijatelja, a manje pomono
snage ubacuju u njegovu pozadinu, veui ga za sebe, dok Glavna opera-

vrlo osjetljiv te je postojala velika i stalna opasnost njegove brze

intervencije, ovaj je pravac dobro prostudiran. U prilog tome planu
govorili su vrsti politiki i vojni razlozi. Zapravo je ve sama
zamisao, da to bude strategijski mar revolucije i rata, nuno na
metala najvee tekoe, traila izuzetno velike napore i herojstvo'
od jedinica 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, a naroito od Glav
ne operativne grupe.
Ve smo prije naveli, da su politiki faktori razvoja Oslobodi
lakog rata i Narodne revolucije zahtijevali Vrhovni komandant
je u tom smislu odmah poslije osloboenja Bihaa, u vrijeme I.
zasjedanja AVNOJ-a, stvorio odgovarajui plan da na proljee
godine 1943. zapone obraun s okupatorom i etnicima u Herce
govini i Crnoj Gori. Bez obzira na to, to je sada okupatorska ofen
ziva ubrzala taj obraun, politika je situacija bila potpuno zrela
za nj.
Zbog otvorene izdajnike politike Drae Mihajlovia etnike
su formacije u Crnoj Gori, Hercegovini i Srbiji stale pokazivati
sve vidnije znakove demoralizacije i politikog raspadanja, to je
bio znaajan element u prilog ofenzive Glavne operativne grupe.
Vojniki razlozi bili su takoer na strani Narodnooslobodilake voj
ske. Ona je imala i moralno-politiku i borbenu nadmo nad talijansko-etnikim trupama. Zbog toga je Vrhovni komandant i odre
dio upravo ovaj pravac: sruiti se iznenada s jakim, discipliniranim
i politiki i borbeno potpuno zrelim trupama iskljuivo u talijansku
okupaciohu zonu i obraunati s Talijanima i etnicima.123 Bez
obzira na njihovu veliku brojanu i tehniku nadmo, elementi
uspjeha i pobjede u nastupajuim operacijama bili su na strani
tivna grupa izvodi udar sa koncentriranim snagama
koncentriranog neprijatelja na relativno uskoj prostoriji.

na

slabijeg

de-

Drugo: odluka da 1. divizija zauzme Jajce, a 3. divizija Bugojno,

6pada u prvu fazu bitke; njome se htjelo pomoi obranu 1. bosanskog
i 1. hrvatskog korpusa. Terzieve Bitne odluke, koje su se u toku
izvoenja mijenjale, uope ne spadaju u drugu fazu bitke, u protivofenzivu Glavnine NOV. Nikako! Vrhovni komandant je odustao od
napada na Jajce i Bugojno, zato to je potpuno ispravno ocijenio, da
vie nije vrijeme za takav napad i da bi bez potrebe izgubio vrijeme
i uao u protivofenzivu s izmorenim trupama i t. d. i t. d.
Terzieve ideje ustvari nisu nove. One su posuene od jednog
drugog naeg historiografa, samo su malo dopunjene i izmijeane!
123)
Naalost, nijedan od ovih elemenata i obrazloenja plana
Vrhovnog komandanta nije. nigdje pismeno zabiljeen. Meutim, imao
sam priliku da sa svojim tabom povodom jednog zadatka u zoni Sara
jeva u tabu Vrhovnog komandanta u selu Govza ujem od njega (on
nam je tada objanjavao ovaj plan) mnoge razloge, koji su odredili
ovaj pravac, kao i osnovne ideje plana.

Glavne operativne grupe. Osim toga, kako se u ovo vrijeme oe

kivala jedna talijansko-etnika ofenzivna akcija iz pravca Prozo
ra k Livnu u Vrhovnom se tabu jo nije znalo, da je okupator
odustao od nje ova je akcija trebala da predusretne koncentra
ciju neprijatelja i da razbije prozorski garnizon prije no to u
njega dou pojaanja.
Kako su jedinice Glavne operativne grupe bile veoma uda
ljene od predviene koncentracijske prostorije (1. proleterska divi
zija bila je u zoni PrnjavorTesli, a neki njeni manji dijeTovi
ak na panini Motaj:ci i desnoj obali Save; 2. proleterska divizija
u zoni Knina; 3. udarna divizija u zoni TravnikGornji Vakuf;
7. banijska divizija na lijevoj obali Une u zoni Bihaa; 9. dalma
tinska divizija formirala se u zoni Livna), izdao je 27. januara
ujutro Vrhovni komandant radiogramem i telefonom nareenja 1.
i 2. proleterskoj diviziji: 1. proleterskoj, da se odmah uputi u zonu
JajceDonji Vakuf, a 2. proleterskoj da poe u zonu Livna.
Nareenje 1. proleterskoj diviziji glasilo je ovako:
Neprijateljsko nad'ranje sve jae. Prikupite cijelu diviziju
na prostoriju JajceVakufTravnik. Po rmsustvu zauzeti Jaioe
ili D. Vakuf. Demonstracije ne vrede. Iz Prozora spremaju Italijani i etnici ofanzivu u pravcu RavnoLivno ...
Ovo nareenje izvrite hitno. Tito.

To* isto jutra bdano je i tabu 2. proleterske divizije nare

enje da obustavi daljnje gonjenje etnika u zoni Knina i da
prikupi svoje brigade na prostoriji Livna i Duvna, gdje e dobiti
direktive za daljnji rad.
'
29.
januara, kad je primio informacije da je zauzet Biha i da
se 7. banijska divizija povukla na desnu obalu Une, Vrhovni ko
mandant pouruje pokret 1. proleterske divizije i odreuje joj da
ide odmah, izbjegavajui svaku borbu, u zonu Gornjeg Vakufa. Raiogramom. odreuje takoer i nov koncentracijski prostor za 3.
udarnu diviziju:
Vaa cijela divizija neka se najhitnije koncentrie na prosto
riji ProzorRavno. 2. diviziju prikupiemo na prostoriji Tomislav
GradRavno, da zajedno sa vama uniti koncentraciju Italijana
i etnika kod Prozora. Tito.

Sutradan, 30. januara, zauzela je 3. udarna divizija Gornji Va

kuf i izbila na planinu Makljen i Raduu, izviajui Prozor i pro
zorsku kotlinu. U isto su vrijeme i jedinice 9. krajike brigade upale
i Donji Vakuf i oslobodile ga. Likvidacijom neprijateljskih gar

nizona u Gornjem Vakufu stvoren je pogodan koncentracijski pro

stor sjeverno od prozorske kotline, na kojem su se trupe mogle
Tiesmetano prikupljati. Upad u prozorsku kotlinu sada je bilo mo
gue izvriti obuhvatom iz tri pravca, to je bilo vrlo povoljno za
Glavnu onerativnu imiDU.
Poslije pada Bihaa, administrativnog centra Slobodnog teri
torija, opa situacija i obostrani raspored trupa izgledali su ovako:
(Vid kartu 8.)
1.
hrvatski korpus napustio je slobodni teritorij Korduna i
Banije. U pozadini neprijatelja na teritoriju Korduna ostao
<e Kordunaki partizanski odred. Na Baniji je 7. banijska divizija
ostavila jaa izviaka odjeljenja, koja su za nekoliko dana obra
dovala jednu jau partizansku etu. Banijski partizanski odred,
kome je takoer bilo nareeno da ostane na Baniji, povukao se sa
7. divizijom preko rijeke Une na prostoriju Bosanske Krupe.
Po prelasku Une primila je 7. banijska divizija novi zadatak.
Prema nareenju Vrhovnog taba NOV i POJ ona je zaposjela sieverozapadne padine Grme-planine, s teitem obrane na cesti Bi
haBosanski Petrovac. 29. januara divizija je zaposjela obranu
u polukrugu, juno od Bihaa. Na desnom krilu njena je 16. brigada
zauzela poloaje na liniji s. Jezeros. Grabe, zatvarajui cestu,
koja ide dolinom Une od Bihaa za Bosansku Krupu. Svojim desnim
krilom brigada je b'okirala porueni most kod Ostroca i nije do
putala Nijemcima- da ga poprave i prijeu preko rijeke. Lijevo od
nje, 8. brigada je na liniji s. Volaricas. Hrgars. Velebit, a 7.
brigada na Ripakom Klancu, proteui svoje lijevo krilo do rijeke
Une, jugoistono rd Bihaa. Meutim, 8. brigada je 30. 'januara
povuena sa bihakog pravca na prostoriju Bosanskog Petrovca
kao rezerva Vrhovnog taba. To je znatno umanjilo otpor 7. banijske divizije. U toku 30. januara divizija je izvrila novi raspored;
16. brigada povuena je sa desne obale Une blie 7. brigadi, na lini
ju GrabeHrgar. (Vidi kartu 8.)
8.
korunaka divizija nalazi se 29. januara sa 5. i 15. briga
dom (bez jednog bataljona) na lijevoj obali Une, juno od Bihaa,
sa zadatkom da zatvori pravac BihaNebljusiDonji Lapac. 5.
brigada je zauzela poloaje na liniji s. Skoajs. Lohovska Brda
s. Lohovorijeka Una. 30. januara uvee 15. je brigada povuena
sa ovog fronta k Donjem Lapcu u selo Dnopolje, kao rezerva Glav
nog taba Hrvatske. Ovamo je upuen i njen trei bataljon, koji se
povlaio preko Likog Petrova sela i Prijeboja u Liku. 1. bataljon
4. kordunake brigade ostao je kod Prijeboja, kao pojaanje 14.
goranske brigade.
139

30.
januara vladalo je u dolini Une zatije. 7. SS divizija pri
kupljala se u rajonu Bihaa i Ostroca, a 369. divizija u dolini Une
od Ostroca preko Bosanske Krupe do sela Otoke, i nije, osim pa
trolne aktivnosti, poduzimala nikakve pokrete.
Primorsko-goranska grupa brigada nalazi se, kako smo ve
vidjeli, na poloajima juno od Prijeboja (14. brigada) i u maru
na Ljubovo (6. brigada).
6.
lika divizija jo je uvijek razvuena na vrlo irokom fron
tu od Graaca preko Ploa i Ljubova do ceste Babin PotokHomoljacKorenica. Njen je raspored promijenjen tek utoliko, to su
dva bataljona 2. like brigade zatvorila cestu Babin PotokKoreni
ca. Znaajan uspjeh na njenom frontu poluila je lijeva kolona
talijanske divizije Re, koja je ovladala linijom VrhovineBabin
PotokPlitviki LeskovacPrijeboj. Na ostalim odsjecima fronta
situacija je jo uvijek bila zadovoljavajua. Liki partizanski odred
nalazi se sa dva bataljona na lijevom krilu 6. like divizije, na
pravcu Mala PopinaSrb, s jednim zatvara pravac s. Medaks.
Vrebac, dok mu je etvrti bataljon u rajonu sela Turjanski
Trnovac.
1.
bosanski korpus takoer se povlaio pred njemakom poja
anom 717. divizijom i ustako-domobranskim trupama. Situacija
se ozbiljno pogoravala u Pogrmeu, gdje je 737. pjeadijski puk
prodro do sela Benakovci, dok se 369. divizija pojavila na rijeci
Uni, pred Bosanskom Krupom.
Prema 369. diviziji postavio je tab 1. bosanskog korpusa 8.
krajiku brigadu i Banijski partizanski odred, koji su zauzeli obranu
na kotama iznad rijeke Une juno od Bosanskog Novog do Bosanske
Krupe. Teite njihove obrane postavljeno je istono i juno od
Bos. Krupe. 4. krajika divizija blokirala je sa 2. i 5. brigadom 737.
njemaki puk u selu Benakovci, a sa 6. brigadom zatvarala ceste
Sanski MostKamengradLuci Palanka u visini sela Fajtovci
Gorice, i Stari MajdanBudimli Japra u visini sela Podvidae. 5.
krajika divizija je juno od Sanskog Mosta, na frontu Kljus.
KopljenicaGornja Sanica. 10. krajika brigada nalazi se duboko
na jugu u zoni Bosanskog Grahova i Dinare, gdje s dijelovima 3.
dalmatinske brigade zatvara pravce iz Knina i Vrlike od eventu
alnog napada talijansko-etnikih snaga s juga prema Bosanskom
Grahovu i Drvaru. (Vidi kartu 8.)
Poslije deset dana borbe izbila je glavnina njemakih snaga u
operaciji Weiss I irokim frontom na rijeku Unu, gdje se pri
kupljala i pripremala za daljnja ofenzivna dejstva prema Grmeu.
28. januara okupirala je 7. SS divizija Biha i Ostroac, ah ni ona
140

ni 369. divizija nisu bile u stanju da odmah poduzmu daljnje napa

de prema Grmeu. Da nisu uinjeni neki propusti kod jedinica 1.
hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, kao to je bilo naputanje obrane
u zoni Slunja i na rijeci Uni (dogodilo se, da ni most na Uni, u
Bihau, nije bio dobro sruen), 369. i 7. SS divizija vjerojatno ne
bi prele na desnu obalu Une najmanje jo jedan do dva dana.124
To uvjerljivo pokazuje obrana 15. brigade na Korani kod sela
Vaganca, gdje irina rijeke nije vea od nekoliko metara (2^1
metra). Ta je brigada gotovo itav dan zadravala, iako potpuno
iscrpena, jake snage 7. SS divizije.
Za prvih deset dana ofenzive Nijemci nisu nigdje opkolili ni
razbili nijednu jedinicu 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. Na
protiv, na Baniji su dva bataljona njemake 369. divizije bila
potpuno razbijena, a 2. domobranska brigada doivjela je jo goru
sudbinu u Bosanskoj Krajini, tako da je praktiki bila izbaena iz
borbe i sluila samo za manja osiguranja, a i to uvijek zajedno s
drugim jedinicama. 717. divizija imala je, bez sumnje, vrlo osjetne
gubitke.
Vojniki je neuspjeh operacije Weiss I jo evidentniji, kad
se pogleda to su postigli Talijani. Na osnovnim zadacima opera
cije Weiss I oni su podbacili daleko vie nego Nijemci. Na glav
nim pravcima prema Slunju i Likom Petrovu selu, gdje je trebalo
saekati predviene potuene i nabaene snage 1. hrvatskog
korpusa, oni su stigli tek onda, kad su Nijemci ve proli kroz
Liko Petrovo selo. Drugi vrlo vaan pravac za uspjeh talijanske
ofenzive u Lici, GraacGornji LapacKulen Vakuf, takoer je
bez zavidnih rezultata. Divizija Sassari zauzela je jedino selo
Mazin, iako je imala pred sobom samo 1. liku brigadu.
U tim akcijama Talijani su pretrpjeli osjetne gubitke, to su
priznavali daleko iskrenije od Nijemaca. Nijemci nisu registrirali
sluaj 2. domobranske brigade, popaljenih kamiona u Ramiima,
borbu na rijeci Korani i juno od Slunja. Neto vie rekli su jedino
o gubicima 369. divizije na Baniji. Talijani su, meutim, nekih dana
registrirali po 80150 vojnika izbaenih iz stroja (mrtvih i ranje
nih). Sam Roatta priznaje u svojim izvjetajima o operacijama tih
dana, da su mu pojedini bataljoni rastrgani i vie nego deset
kovani.
124)
Ovdje uzimam u obzir i to, da su
bile nedovoljno spremne za jae defenzivne
tome, obrana desne obale Une, koje su se
zato nisu ni nadirali brzo u Biha, mogla je
najvanijim prijelazima.

jedinice NOV u to vrij em o

borbe na rijeci; usprkos
Nijemci ozbiljno bojali 1
biti organizirana bar na

141

Sto je operacija Weiss I loije ila, to su se ee Talijani i

Nijemci meusobno ogovarali i bacali krivicu za neuspjeh jedni na
druge. Podmetanja i optuivanja ila su do najviih foruma. Ni
jemci tvrde, da tal'janskj jedinice sporo dejstvuju, da su podbacile
kod Slunja i Likog Petrova sela; da nisu navrijeme, kako je bila
predvieno, zauzele Plitvika jezera i Prijeboj i da su dopustile
izvlaenje partizanskih jedinica u Liku; nadalje, da nisu zauzele
Korenicu, te da sada njemakim trupama u zoni Bihaa prijeti
opasnost sa Pljeivice, naroito na komunikacije 7. SS divizije pre
ma Bihau; da su obavjetenja... 5. armijskog korpusa tako tura,
da se iz njih ne mogu izvui potrebni podaci- Meutim, Talijani
odgovaraju, da njemake tvrdnje nisu istinite, te priznaju jedino,
da je proputena prilika da se sjaino tuku bande koje su se
povukle u Liku, i tvrde . . . da smo mi i Nijemci stigli na paralelu
ove rijeke (misli se na rijeku Unu primjedba . K.) gotovo u
isto vrijeme, bez obzira na pravce i kilometre, a da su njemaki
izvjetaji veoma oskudni i dolaze s velikim zakanjenjem.12
Njemaku ponudu, da jedinice grupe Fabbri preuzmu osi
guranje desnog boka 7. SS divizije u zoni Zavalja, Talijani odbi
jaju, jer su prethodno Nijemci odbili da zajedno s njima napadaju
Biha i da ga zajedno zaposjednu. Iz meusobne prepiske talijanskonjemakih komandi vidi se, da Talijani odbijaju da budu osiguranje
i zatita njemakih komunikacija, ali e kasnije ipak pristati na to.

125) Izvjetaj generala Roatte, komandanta talijanskih trupa

veniji i Dalmaciji. Arhiv VIIJNA.

142

Slo

IX. POGLAVLJE

TOK OPERACIJA OD 1. DO 10. FEBRUARA

Poslije zauzea Bihaa i rijeke Une Nijemci realno ocjenjuju

situaciju pred kojom se nalaze. Kao i njihovi saveznici Talijani, i
oni su vidjeli da se napadnute jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog
korpusa brane i povlae organizirano i po jednom jedinstvenom
planu, da je komandovanie vrsto i iz jednog centra, i da sve jedi
nice u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj izvode svoje zadatke u potpunoj
koordinaciji. tab gen arala Ltersa, jednako kao i tab generala
Roatte, pretpostavlja da e poslije 28. januara, uslijed stalnog i
jakog otpora pred 717. divizijom i priliva novih snaga koje su se
povukle iz Hrvatske u Bosansku Krajinu, obrana planine Grmea
biti jaka, ali da isto tako postoje i velike mogunosti da se snage
Narodnooslobodilake vojske na Grmeu izvuku na jugoistok, jer je
zatvaranje obrua juno cd Grmea oigledno propalo. Zbog takve
novonastale situacije general Lters istovremeno vri pripremu
svojih trupa i za napad na Grme i za operaciju Weiss II, kako
bi bio spreman na svaki eventualni novi dogaaj, naroito u po
etnoj fazi operacije Weiss II.
Dok se u operativnoj zapovijesti generala Ltersa za prvu
etapu IV. ofenzive, kao i u drugim njemakim instrukcijama i na
reenjima, na rat sa partizanskim jedinicama gledalo superiorno,,
u znaku prodora i operativno-taktikog opkoljavanja neprijatelja,
sada je situacija pokazala, da rat s Narodnoosloboilakom vojskom
nije onakav, kako ga je general Lters zamiljao uoi ofenzive.
Generali Lhr i Lters sada vide opasnost i tamo, gdje je nema.
Boje se planine Pljeivice, iako su na njoj male snage partizana, i
trae od Talijana da osiguraju njemake trupe od jedinica Naronooslobcilake vojske sa Pljeivice, jer da 7. SS divizija ne e
moi izvriti svoj glavni zadatak, prodor prema Bosanskom Pe
trovcu, ako joj pozadina i desni bok budu slabo zatieni. Nadalje,
14a

od talijanskih trupa zahtijevaju da zauzmu Korenicu i Gornji

Lapac i da to prije izbiju preko Kulen Vakufa na cestu Biha
Bosanski Petrovac, kako je to i operativnom zapovijesti za operaciju
Weiss I bilo predvieno.
Za napad na Grme-planinu i prema Bosanskom Petrovcu
izdao je general Lters 30. januara novu operativnu zapovijest, u
kojoj ovako precizira operativne zadatke svojih trupa:
a) divizija SS:
nastupa ka Petrovcu
nine Grme;

na

jugoistok

raiava

june

padine

pla

b) 369. divizija:
nastupa jednom kolonom, koja, da bi potpomogla SS diviziju na
liniji Bosanska KrupaZapoljak,1) isti zonu s obje strane puta;
ostale snage raiavaju sjeverne ogranke planine Grme do Sane;
c) 717. divizija:
Sjeverna kolona divizije zauzima Gudavac i ostaje u toj zoni,
dok ne doe u kontakt s 369. divizijom, a zatim se koncentrira
u zoni Sanski Most i stavlja se na raspolaganje divizije, nakon
to je proistila zonu sjeverno od puta GudavacSanski Most.
Juna kolona zauzima Bosanski Petrovac.
Most na Sani kod Kljua treba sauvati za budue operacije.
Sistematsko raiavanje Grmea od najvee je vanosti za pro
duenje operacija i sigurnost snabdijevanja.

U zapovijesti za grmeku operaciju, zavrnu fazu operacije

Weiss I, fiksirani su osnovni elementi njenog izvoenja i vrijeme
trajanja i dane su orijentacione direktive trupama za daljnji rad
poslije zavretka ienja terena izmeu rijeke Une, Sane, Sanice i
Bosanskog Petrovca. Prema toj direktivi, 717. divizija trebala bi
do 10. februara zavriti svoj zadatak, t. j. oistiti Podgrme, a zatim
se prikupiti u Sanskom Mostu i Kljuu, gdje e se odmarati pet
dana. 16. februara krenut e iz Kljua, preko Mrkonji-grada za
Jajce i Gornji Vakuf, gdje e se zadrati do operacije Weiss II,
kada e dobiti novi zadatak. S tom divizijom namjerava general
Lters to prije zauzeti i osposobiti cestu KljuMrkonji-grad
JajceGornji Vakuf, da se s jakim snagama postavi na bok gru
paciji Narodnooslobodilake vojske, koja bi se izvlaila iz Grmea i
Petrovake kotline prema jugoistoku, i da joj onemogui eventu
alno izvlaenje na sjeveroistok prema centralnoj Bosni.
7. SS diviziji i 369. diviziji je nareeno, da zavre ienje
Grmea do 17. februara, zatim da se prikupe u zoni Bosanskog
126)
kotlinu.

144

Selo

na

cesti,

koja

izlazi

iz

Grmea

Bosansko-petrovaku

Petrovca, Kljua i Sanskog Mosta, gdje e dobiti odmor od sedam

dana, za koje e se vrijeme pripremati za operaciju Weiss II.

divizija s nekoliko svojih i ustako-domobranskih bataljona
poduzima ienje prostorije Kozare, jer general Lters smatra, da
se na Kozari jo uvijek nalaze 2. i 5. krajika brigada i da mu
saobraaj od glavne pruge za Banjaluku i Sanski Most nije osiguran.
714.

Talijanski generali Roatta i Gloria, koji rukovode talijanskim

trupama, ocjenjuju operativnu situaciju do 30. januara jednako kao
i Nijemci, samo s tom razlikom, to oni vie govore o situaciji stvo
renoj na glavnom pravcu kod njemakih trupa, prvenstveno oko
Bihaa i na pravcu prema Bosanskom Petrovcu, i o tome kakve su
posljedice njemakog nastupanja, a manje o situaciji na svojim
pravcima napada. Kako im nije uspjelo da zajedniki s Nijemcima
zauzmu i okupiraju Biha (za to se general Roatta bio veoma za
interesirao u prepisci s generalom Gloriom), general Roatta, uz
obavezno peckanje na raun svog vlastitog korpusa, ali za Bihaem
i udi sada za Bosanskim Petrovcem.127 Ali obojica generala su
nacistu s time, da ipak ne e yi prvi u Bosanski Petrovac, kao to
nisu uli ni u Biha.
Sto se tie daljeg razvoja situacije, Roatta pretpostavlja jedna
ko kao i Lters . . . da protivnik eli da se odupre na planini Grme
i okolini, ili eli da se povue na jug. Otpor ispred 717. divizije,
te divizija Sassari i Re, odgovara i jednoj i drugoj od tih dviju
pretpostavki. U analizi samih rezultata, kako onih koji su postig
nuti do 30. januara, tako i onih koji bi se jo mogli postii, Roatta
je mnogo jasniji od Nijemaca. On ve u poetku svojih opservacija
u pismima generalu Glorii istie, da opkoljavanje nije izvreno,
ali da jo uvijek postoje mogunosti za opkoljavanje partizanskih
brigada, ako bi dolo do koordinirane energine akcije sa jugoisto
ka i jugozapada prema Kulen Vakufu i Bosanskom Petrovcu. Me
utim, dok je prva konstatacija rezolutno konstatirana, bez ko
mentara, dotle je druga, to jest da bi se mogle iskoristiti mogu
nosti, koje situacija prua, i da bi se snage 1. hrvatskog i 1. bosan
skog korpusa (Roatta upotrebljava termin protivnika masa) jo
uvijek mogle odsjei s jugoistoka i opkoliti (koja bi zatim mogla
127)
Iz Corsijeva izvjetaja (Corsi je talijanski oficir pri tabu
generala Ltersa primjedba . K.) saznaje se, da je cijela kolona
717. divizije odluila napasti Bosanski Petrovac. Trebalo bi izbiei da
spomenuto mjesto uzmu Nijemci, a naa kolona je, meutim, jo po
zadi. Nadam se. ne ponavl.iaiui nareenia koja su ve dovolino iasna,
da je ovo gledite imao i V. armijski korpus. (Pismo generala Roatte
generalu Glorii od 31. januara 1943. Arhiv VI1JNA.)

10 Slom IV. 1 V. okup.-kvisl. of.

145

biti i t. d. i t. d.128) formulirana je tako, da se iz nje jasno vidi,

da ni on sam ne vjeruje u ostvarenje svojih pretpostavki.
Meutim, ovakve je formulacije Roatti nametnula sama situ
acija njegovih trupa. Pretpostavke iz taba bile su jedno, ali divizija
Sassari, koja je trebala rijeiti jedan od odluujuih elemenata te
pretpostavke, nalazila se 31. januara daleko i od samog Gornjeg
Lapca, a kamoli od Kulen Vakufa i Bosanskog Petrovca. Njene
perspektive i mogunosti brzog napredovanja bile su vrlo proble
matine.
Ali komandu 2. talijanske okupacione armije zabrinule .su tih
dana neke druge injenice, u prvom redu opasnost da se jedinice
Naronooslobodilake vojske, koje Nijemci potiskuju sa sjevera i
sjeverozapada, ne srue sve u njihovu okupacionu zonu, u kojoj se
ve i tako osjealo prisustvo jakih jedinica Naronooslobodilake
vojske i partizanskih odreda. Obavjetajna sluba 18. i fi
armijskog korpusa ve je zabiljeila i obavijestila komandu 2. armi
je, da su u zoni Prozora i Duvna primijeene jake snage partizana,
koje broje do 8.000 ljudi. I komandant 2. armije, general Roatta,
rauna s pretpostavkom, da bi se moglo desiti da sve te partizanske
snage udare po njima prije nego to zapone operacija Weiss II
prema Drvaru, Glamou i Livnu. Zato se poslije 30. januara i
Talijani pripremaju za energiniju akciju u Lici i misle na to, da
18. armijski korpus pojaaju jednom pukovskom grupom iz 6
korpusa s terena Hercegovine, sposobnom i pokretljivom za opera
cije po snijegu, koja bi ujedno posluila i za predstojeu operaciju
Weiss H.
18. armijski korpus podvrgnut je otroj kritici zbog svog
rada u zoni Knina, jer je ostao pasivan prema Bosanskom Grahovu
i gornjem toku Une i ostavio desni bok divizije Sassari potpuna
otkriven, iako mu je general Roatta tri puta rtareio (16. I., 26. I. i
31. I.),129 da zauzme gornji tok Une.
128)
Roatta ne zavrava reenicu, koja bi se, analogno itavom
tekstu, trebala zavriti rijeju unitenjem.
129)
Zatvaranje gornje doline Une moralo je biti izvreno isto
vremeno s poetkom operacije Weiss I, kako je nareeno aktom 80S
od 16. januara.
Veoma sam iznenaen zbog ovakvog neizvravanja nareenja,
te nareujem, da se odmah pristupi tom zatvaranju bilo kojim sred
stvima Roatta.
(Depea
upuena
2.
11.
1943.
mande
talijanskih
trupa
u Sloveniji
korpusa. Arhiv VIIJNA).

146

preko
operativnog
Dalmaciji
tabu

odjeljenja
Ko
18.
armijskog;

Kod 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa poslije 30. januara

bilo nikakvih znatnijih promjena, ni u pregrupaciji snaga ni u
dodjeljivanju nekih posebnih operativno-taktikih zadataka pojedi
nim jedinicama.
Znaajni momenti su tih dana kod glavnine Narodnooslobo
dilake vojske organizacione prirode. Najvee tekoe ispoljile
su se u evakuaciji bolnica, transportiran ju ranjenika i bolesnika s
Grmea i dijelom iz Like prema Drvaru i Livnu, zatim u daljnjoj
evakuaciji naroda sa Slobodnog teritorija.
Mobilizacija i dobrovoljni priliv novih boraca u jedinice odvi
jali su se vrlo uspjeno na cijelom Slobodnom teritoriju. Brojna
stanja jedinica naglo su rasla, tako da sada svaka divizija Narodno
oslobodilake vojske ima izmeu 4 i 5 tisua boraca.
Tako je, na primjer, samo 6. krajika brigada imala preko
2.000 boraca, 1. proleterska divizija oko 4.800, 6. lika preko 4.500,
4. krajika divizija oko 5.000 i t. d. U to vrijeme formira se i nova
9. dalmatinska divizija.
Sve su jedinice 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa podjedna
ko ulagale ogromne napore da izvre svoje zadatke. Ve samo po
vlaenje na rijeku Unu pred tako velikom neprijateljskom vojskom,
organizirano i u redu, bez poraza i bez ikakva osipanja boraca, koji
su bili u neprestanom pokretu i borbi, bez smjene i odmora, pred
stavlja velik uspjeh za 1. hrvatski i 1. bosanski korpus. Stalnu
kombinaciju dnevne obrane i nonog protivnapada mogla je izdrati
samo vojska izvanredno visoke politike i revolucionarne svijesti.
Nijemci i Talijani neprestano su se tuili na velike potekoe, na
hladnou, na pomanjkanje odmora i smjene trupa, na dotur i ishra
nu, iako su bili u neusporedivo boljem poloaju nego jedinice 1.
hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. Meutim, borci 1. hrvatskog i 1.
bosanskog korpusa strpljivo su i disciplinirano podnosili sve, zali
jevajui svojom krvlju svaku stopu Slobodnog teritorija. Samopo
uzdanje i vjera, da e se ofenziva okupatora razbiti, vladala je svuda,
od boraca do Vrhovnog taba. To veliko samopouzdanje ilo je kod
nekih jedinioa ak i na njihovu tetu, jer su smatrale da do nekih
dogaaja u toku borbe uope ne moe doi, a to je kod nekih tabo
va prouzrokovalo nebudnost i nedovoljno studiozno ulaenje u voj
nu situaciju i stvarne vojne odnose na bojitu.
Ali to veliko samopouzdanje, ta revolucionarna vjera u vlastite
snage, odlunost u borbi, disciplinirano podnoenje svih tekoa,
preziranje straha i panike (a straha i panike moglo je biti itekoliko,
jer se velika neprijateljska snaga sruila na osloboeni teritorij,
palei i arei sa svih strana, i pred tom su se snagom povlaile
nije

'10

147

obitelji boraca, umirui u snijegu kraj njih) stvaralo je ono unu

tranje moralno-politiko jedinstvo i snagu vojske, koji su bili odlu
ujui u tim tekim danima i sigurno jamstvo, da e ta vojska izdr
ati jo tee dogaaje, koji su je ekali u neposrednoj budunosti.
Najtei problem, koji se postavljao pred glavninu Narodno
oslobodilake vojske, pozadinske vojne organe i narodnu vlast, bili
su evakuacija ranjenika i hrane, a zatim izbjeglica. Grmeke bol
nice i sanitetski materijal (sve rezerve bile su mahom u slagaliti
ma na Grmeu) trebalo je hitno evakuirati, a isto tako i potrebne
koliine hrane za bolnice i vojsku prema Drvaru i Glamou.
Broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica svakog je dana sve vie rastao,
a hrane i transportnih sredstava bilo je svakog dana sve manje.
Povlaenje, potpuno naputanje svojih domova, sada i u Bosan
skoj Krajini, poremetilo je ivot pozadine, mogunost bre i orga
nizirane evakuacije. Poslije 1. februara ishrana je postajala sve
tei problem, koji je oteavao ionako teku situaciju vojske i naroda.
i
BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI. 29. i 30. januara protekli
su za Nijemce u prikupljanju 7. SS i 369. divizije, 187. pukovske
grupe i 3. domobranske brigade u dolini rijeke Une od Bihaa do
Bosanskog Novog, u popravljanju mostova kod Bihaa, Ostroca i
Otoke i u osposobljavanju cesta za saobraaj u pozadini.
U Bosanskom Novom i Dvoru na Uni nalazili su se dijelovi
714. divizije. 30. januara izuzev obostrana patrolna izvianja i
sukobe oko rijeke Une vladalo je zatije. Avijacija je bila aktivna
samo pred frontom 717. divizije.
31.
januara poduzele su sve tri njemake divizije sa svojim
pojaanjima jake napade na slobodni teritorij Bosanske Krajine. 7.
SS divizija napadala je sa prostorije Bihaa u dva pravca: Za
padna grupa cestom BihaBosanski Petrovac, a Istona grupa
cestom BihaBosanska Krupa ususret 369. diviziji. Poto se spojila
s desnim krilom 369. divizije, negdje u zoni sela Vranjska Mosura,130
Istona grupa zauzima raspored za ulazak u sjeverozapadni dio
Grme-planine, proeljavajui ga do grmeke ceste.131
Najvaniji je zadatak 369. divizije u predstojeim borbama,
da se probije iz doline Une na slobodni teritorij Podgrmea, da
deblokira puk 717. divizije, a zatim izvri prodor grmekom cestom

i________

130) Iz rasnoloive doVumentare nije mogue utvrditi liniju raz

granienja izmeu 7. SS i 369. divizije.
131)
Cesta
Bosanska
KrupaSuvajaKrnjeuaVrtoeBosanski
Petrovac.

H8

preko planine Grmea da bosansko-petrovake kotline i da tu, du

grmeke ceste, uspostavi jedinstveni front sa 7. SS cLvizijom sa
zapada.
31.
januara protekao je u borbama na svim odsjecima fronta u
Bosanskoj Krajini. Zapadna grupa 7. SS divizije potisnula je
poslije jae borbe dijelove 7. banijske divizije i izbila na liniju s.
Golubis. Pritokas. Volarice. Istona grupa 7. SS divizije,
potpomognuta tenkovima, odbacila je dijelove 16. brigade sa ceste
BihaEosanska Krupa i spojila se istono od sela Radi s dijelo
vima 369. divizije. Nakon tog spajanja jedn se dio tenkova pred
vee vratio nazad u Biha.
369. divizija provela je dan u manjim borbama s 8. krajikom
brigadom i BanijSkim partizanskim odredom, nastojei da zauzme
kote juno i istono od Bosanske Krupe. Predvee je zauzela selo
Puenik (juno od Bosanske Krupe).
Na frontu 717. divizije dolo je ponovo do tekih obostranih
napada, jer su nastavljene ogorene borbe oko sudbine opkoljenog
737. puka u selu Benakovcu. Motorizirana kolona 717. divizije
pokuala je da se probije sa istoka, ah joj to nije uspjelo. Probila se
do sela Skucani Vakuf, gdje su je jai dijelovi 4. krajike divizije
protivnapadom poslijepodne zaustavili. U izvjetajima o akcijama
izvrenima toga dana Nijemci su zabiljeili, da je ova kolona pre
trpjela osjetljive gubitke i da se uvee 31. januara nala u slinoj
situaciji kao i 737. puk, opkoljena u selu Skucani Vakuf.
749. puk 717. divizije, koji je napredovao cestom Sanski Most
Bosanski Petrovac, uspio je da na frontu 5. krajike divizije za
uzme samo nekoliko kota oko sela Ramii i Velagii.
Uvee 31. januara jedinice 7. banijske te 4. i 5. krajike divi
zije prele su u opi protivnapad na svim odsjecima fronta u Bosan
skoj Krajini.
Kod 7. banijske divizije, na njeno lijevo krilo, ubaen je Bi
haki bataljon,132 koji je u sadejstvu s lijevim krilom 7. banijske
brigade na desnoj obali Une i desnim krilom 5. kordunake brigade
na lijevoj obali Une (oko sela Lohova) prvi preao u protivnapad i
u sumrak ponovo zauzeo selo Golubi. Bataljon je u toku noi
zauzeo poloaj zapadno od sela Ripa, sa zadatkom da dobro zatvori
dolinu rijeke Une.
U noi od 31. januara na 1. februara dijelovi 7. i 16. brigade
7. divizije izvrili su protivnapad na isturene snage 7. SS divizije u
132) Formiran od pozadinskih jedinica poslije povlaenja iz Bi
haa kao samostalan bataljon.

selu Volarici i potpuno ih razbili. U borbi je bio to ubij eno to zaro

bljeno 95 neprijateljskih vojnika, dok su se ostali dijelovi u neredu
povukli nazad prema Bihau. Tako je u toku noi front 7. banijske di
vizije bio ponovo stabiliziran. Najosjetljivija toka u njegovu raspo
redu bila je kod sela Pritoke, gdje su i dalje ostale jake snage Za
padne grupe 7. SS divizije; te su snage bile dobro utvrene te u
toku noi nisu bile uznemirivane.
Lste noi izvrili su 8. krajika brigada i Banijski partizanski
odred snaan protivnapa na isturene dijelove 369. divizije juno
i zapadno od Bosanske Krupe. I taj je protivnapa dao dobre rezul
tate. Obje su jedinice razbile neprijatelja pred sobom i satjerale ga
ponovo u Bosansku Krupu. U borbi je zarobljeno i pobijeno preko
100 neprijateljskih vojnika" i zaplijenjeno 8 tekih mitraljeza, preko
65 puaka i ostale ratne spreme.
4. krajika divizija ponovo je poduzela noni napad na opko
ljeni 737. puk 717. divizije. Napad je, prema iskazu samih Nijemaca,
voen vrlo odluno i energino, ali se 737. puk uprkos tome ponovo
uspio odrati na svojim glavnim poloajima.
5.
krajika divizija izvrila je napad na dijelove 749. puka
717. divizije u selu Ramii. Jai dijelovi 1. krajike brigade na juri
su zauzeli selo Ramie i na svoje veliko iznenaenje ustanovili, da
su naletjeli na 202. tenkovski bataljon, koji je te veeri stigao u
Ramie. Iznenadio se i 202. tenkovski bataljon, jer nije oekivao da
e se partizani usuditi da napadnu Ramie, pa je zateen nepripremljen za borbu i iznenaen, te je pretrpio velike gubitke. U borbi
je poginuo i komandant 202. tenkovskog bataljona. Pjeadijski
dijelovi, koji su se zatekli u selu, potpuno su razbijeni, komora s
kamionima je zapaljena, a konji pobijeni. Meutim, kako 1. brigada
5. krajike divizije nije pripremila sredstva za paljenje tenkova, a
borci se u toku borbe nisu snali te nisu najprije unitavali tenkove,
to su oni ostali neoteeni. Tako je umanjena jedna od najljepih
pobjeda 5. krajike divizije u ovoj ofenzivi.
1.
februara protekao je u napadima Nijemaca. 7. SS divizija je
ponovo zauzela sela Golubi i Volaricu i pokuala da sa svojom
Istonom grupom ue u sjeverozapadni dio Grmea. Uspjela je da
odbaci dijelove 16. brigade sa kota neposredno iznad ceste Biha
Krupa, na kojima je i zanoila.
369. divizija napala je s jakim snagama 8. krajiku brigadu i
Banijski partizanski odred i odbacila ih s njihovih poloaja prema
selu Gornji Gudavac. Uvee su prednji dijelovi 369. divizije izbili
na liniju s. Arapuas. Muslimanska Jasenicas. Donji Gudavac.
150

Na frontu 717. divizije nije bilo znaajnih promjena.

2.
februara izvrila je Zapadna grupa 7. SS divizije uz jaku
podrku tenkova i avijacije opi napad na Ripaki Klanac, na front
7 banijske divizije. Prve nalete neprijatelja 7. brigada je dobro
jr.drala Da bi rasteretio pritisak na njen front, komandant 7. divi
zije poduzima sa 16. brigadom protivnapad od sela Velebit i Hrgar
na cestu Ripaki Klanacs. Pritoka, ali su Nijemci osigurali svoj
bok jakim snagama i izdrali protivnapad. Oko 15 sati desno krilo
Zapadne grupe probilo se uz desnu obalu Une, odbacilo Bihaki
bataljon i zauzelo selo Veliki Rai. Odmah nakon ovog prvog
uspjeha probio se u klanac i centar Zapadne grupe, praen tenko
vima, i zauzeo ga. Uvee palo je i selo Ripa. Glavnina 7. banijske
divizije nala se u vrlo tekoj situaciji, uklijetena izmeu dviju
nastupajuih kolona SS divizije, zapadne, koja je bila gospodar
klanca, i istone, koja je izbila na Cilj (k. 1071) i Gredoviti Vrh
(k. 1209). U toku noi ona se pod vrlo tekim uvjetima povukla
preko Golog Vrha (k. 1185) i Jedovika u selo Dubovsko, gdje je
ujutro ponovo organizirala obranu ispred Zapadne grupe 7. SS
divizije.
369. divizija je poslije tekih borbi uspjela da na svom desnom
krilu zauzme selo Donju Suvaju. Stab 4. krajike divizije uputio je
na ovaj pravac u toku dana i jedan bataljon 2. krajike brigade,
koji je odmah stupio u borbu. Lijevo krilo 369. divizije izbilo je u
sela Pravoslavna Jasenica i Potkalinje. Tim prodorom 369. divi
zije rijeeno je i pitanje deblokiranja 737. puka 717. divizije.
Na junom je frontu 717. divizije situacija i dalje vrsto u ru
kama 5. krajike divizije.
3.
februara Vrhovni tab NOV i POJ nareuje 7. banijskoj
diviziji, da odmah poduzme protivnapad na Zapadnu grupu 7.
SS divizije, sa ciljem da ponovo zauzme Ripaki Klanac. Za taj
zadatak stavio joj je na raspoloenje i njenu 8. brigadu, koja se nala
zila u Bosanskom Petrovcu kao rezerva Vrhovnog taba. Meutim,
za izvrenje takvog zadatka 7. banijska divizija niti je imala do
voljno snage niti su uvjeti za to bili povoljni. Do podneva 3. febru
ara divizija je uspjela jedino da improvizira novu obranu ispred
sela Dubovsko, odakle su je poslijepodne tenkovske jedinice 7. SS
divizije brzo odbacile i zauzele selo. Paralelno sa napadom u cen
tru, du ceste za Bosanski Petrovac, desno krilo Zapadne grupe
7. SS divizije probilo se uz desnu obalu Une i zauzelo selo Doljani.
Uvee 3. februara zauzela je 7. divizija raspored za predsto
jei protivnapad. 7. brigada je na liniji Lisina (1172) s. Lipa; 16.

brigada sa dva bataljona na Velikom Ljutou Suvi Vrh (912)Goli

Vrh (908)], dok joj se trei bataljon nalazi prema selu Doljani. 8.
brigada stigla je u selo Vrtoe sa zadatkom da se prikljui napadu
7. i 16. brigade.
Desno od 7. banijske divizije, na frontu 4. krajike divizije,
voene su teke borbe s dijelovima 369. i 7. SS divizije za podgrmeku cestu. 2. i 8. krajika brigada i Banijski partizanski odred
branili su se izvanredno uporno i energino. Nijemci su u toku dana
postigli neznatne uspjehe. Ista je situacija bila i kod 717. divizije.
Meutim, 4. februara Vrhovni je tab zbog ope situacije i
svojih planova odustao od protivnapada 7. banijske divizije, pa joj
je naredio da ne ulazi u vee borbe, ve da se postepeno povlai
prema Bosanskom Petrovcu i Kulen Vakufu. Prema tom nareenju,
7. banijska divizija trebala je da odmah izvue iz borbe jednu bri
gadu i da je uputi na Otrelj (juno od Bosanskog Petrovca) kao
rezervu Vrhovnog taba.
4. februara proao je u vrlo tekim borbama na ciielom frontu
7. banijske i 4. krajike divizije. Nijemci su postigli vrlo zhaajne
rezultate. Zapadna grupa 7. SS divizije napala je na front 7.
banijske brigade sa tri jake kolone, od kojih se jedna uspjela pro
biti izmeu 7. i 16. brigade i zauzeti selo ukovi. Front divizije bio
je time razbijen na dva dijela. 7. je brigadi uspjelo da se u toku
dana odri u rajonu sela Lipe i da zaustavi prodor Nijemaca prema
Bosanskom Petrovcu, ali se 16. brigada poslijepodne nala opko
ljena na Velikom Ljutou. U noi od 4. na 5. februara probila se iz
obrua i povukla na jugoistok u selo Oraac. Iste noi izvuena
je iz borbe 7. brigada i upuena na Otrelj. U obrani Bosanskog
Petrovca ostala je kao zastor samo 8. brigada 7. divizije, koja se
branila na liniji Koviljaas. VrtoeCuevo brdo (1091). (Vidi
kartu 9.)
Na frontu 4. krajike divizije ovladale su 369. i 717. divizija
komunikacijom Bosanska KrupaSanski Most. 737. puk je deblokiran te je otiao na istok, prema Sanskom Mostu. 369. divizija je
takoer izvrila znaajan prodor u Grme du grmeke ceste i
izbila na Vrak (k. 696). 8. krajika brigada i Banijski partizanski
odred povukli su se na jug, sjeverno od sela Vrtoe, te su doli u
kontakt sa 8. banijskom brigadom. Ostale tri brigade 4. krajike
divizije povukle su se na sjeverne padine Grmea, t?k iznad ceste^
vodei i dalje uporne borbe za svako selo i svako brdo. Neki bataljoni 5. i 6. brigade bili su jo duboko u selima Podgrmea, sjeverno
od ceste Sanski MostBosanska Krupa. (Vidi kartu 9.)

4. februara uvee rasporedila se 4. krajika divizija za obranu

centralnog dijela Grmea. 8. krajika brigada postavljena je du
grmeke ceste u trouglu sela Risovac-KrnjeuaLastve; iza sebe
odravala je taktiku vezu sa 8. banijskom brigadom juno od sela
Krnjeue. 2. krajika brigada je na liniji s. Gornja Suvaja (istono
od ceste) s. Gorin'aGorin'ski Vrh (k. 876); 5. krajika brigada
na liniji Makov Vrh (k. 590) BarakaLuci Palanka. Jedan
njen bataljon nalazio se sjeverno od podgrmeke ceste, u trouglu
sela Muslimanska i Pravoslavna Jasenica i Potkalinje. 6. krajika
brigada je na liniji sela BonjaciDabarMarjanovii. Ustvari,
front 4. krajike divizije bio je ispresijecan, ali tako postavljen da
brani ulazak u Grme i omoguuje stalne ispade na cestu od sela
Gornja Suvaja do Sanskog Mosta.
Na frontu 5. krajike divizije voene su manje borbe na liniji
sela KopljenicaSmanjilbegGornja Sanica. 717. divizija priku
pljala je jae snage za napad prema Bosanskom Petrovcu, ususret 7.
SS diviziji.
5. februara protekao je u jaim borbama samo na frontu 4.
krajike divizije. 369. divizija zauzela je Risovaki klanac i selo
Risovac, >a 8. krajika brigada 4. divizije povukla se u sela Krnjeuu i Lastve. Banijski partizanski odred povukao se u selo Skakavac. 7. SS divizija izbila je s motoriziranom kolonom pred selo
Vrtoe i uvee ga zauzela. 8. brigada 7. banijske divizije povukla se
prema selima Bjelaja i Bjelajski Vaganac. (Vidi kartu 9.)
'>
BOJEVI U LICI: Lijeva kolona divizije Re rasporedila se
poslije 28. januara du ceste s. Babin Potpks. Plitviki Leskovac
s. Prijeboj. Na tom prostoru nalazili su se u njenom sastavu:
74. pjeadijski puk Lombardia, 1. pjeadijski puk Re133, 16.
bataljon M, jedan bataljon domobrana, divizion artiljerije i jedna
tenkovska eta. Na desnom krilu Talijana, na prostoriji sela Crna
Vlast, nalazila se jedna etnika grupa jaine oko 500 etnika Drae
Mihajlovia. Ta je jaka talijanska grupacija dobila nareenje, da
31. januara poduzme daljnje napade iz dvaju pravaca prema Korenici: iz pravca du ceste s. Prijebojs. Korenika KapelaKoreni
ca, te iz pravca Babin Potoks. Homoljacs. VreloKorenica.
Na pravcu PrijebojKorenica nalazila se 14. primorsko-goranska brigada, pojaana 1. bataljonom 4. kordunake brigade, a na
133) Male snage 1. puka, oko 2 ete, nalazile eu se u Vrhovinama
kao posada.

pravcu Babin PotokHomoljacKorenica bila su va bataljona 2.

like brigade. Ispred etnika nalazili su se dijelovi Likog parti
zanskog odreda.
U bojevima 31. januara 1. pukovska grupa Re savladala je
otpor 14. primorskc-goranske brigade oko sela ui, Krevine i
Javomik (k. 878) i zauzela Koreniku Kapelu. Isto je tako i 74.
pukovska grupa odbacila bataljone 2. like brigade s njihovih polo
aja na Homoljakom klancu i zauzela selo Homoljac. Sutradan, 1.
februara, obje su grupe ule u Korenicu. 14. primorsko-goranska
brigada povukla se jugozapadno od Korenice u sela eganovac,
Pohor i Bijelo Polje, a bStaljoni 2. like brigade jugozapadno od
Korenice, u sela Trnovac i Turjanski. Dijelovi
Likog partizan
skog odreda ostali su u selu Turjanskom.
Liki bataljoni povukli su se u Trnovac i Turjanski po direk
tivi taba 6. like divizije, kako bi dejstvovali u pozadinu lijeve
kolone divizije Re i ujedno sauvali ova sela, koja su sluila kao
baze i sklonita za lake ranjenike i bolesnike.
2. i 3. februara lijeva se kolona divizije Re prikupljala na
prostoriji Korenice, vodila borbe za okolna sela i redom ih palila.
Centralna kolona divizije Re savladala je poslije tekih
borbi du ceste LjubovoBuni otpor bataljona 6. like divizije i 6.
goranske brigade, te se 3. februara probila na Krbavsko polje i
zauzela sela Buni i alamuni. Bataljoni 2. brigade takoer su se
po direktivi taba 6. like divizije povukli u selo Krbavica, a 6.
primoTsko-goranska brigada u sela Debelo Brdo i
Peani.
Desna kolona divizije Re odbacila je u
borbama 2. i 3.
februara 9. brigadu i zauzela Udbinu.
Od 31. januara do 3. februara divizija Sassari vodila je teke
borbe na izlazu iz Mazinske kotline prema Gornjem Lapcu, ali sa
slabom sreom. Uspjela je da osvoji samo nekoliko kota, ali je
izgubila tri tenka i oko 250 vojnika. 1. brigada se odluno i uspjeno
branila.
3. februara uvee zabiljeio je 5. armijski korpus prve zna
ajne rezultate. Divizija Re je prodrla duboko u slobodni terito
rij Like i zauzela Koreniko i Krbavsko polje. To je bio velik uspjeh,
koji je, uz ono to su Nijemci uinili u Bosanskoj Krajini, stvorio
vrlo povoljnu operativnu situaciju za daljnje prodiranje. Ali uspjeh
divizije Re, naroito njene lijeve kolone, komandant 5. armijskog
korpusa nije iskoristio. Teko je rei, je li to bio rezultat opreznosti
i straha od daljnjeg prodiranja u dubinu slobodnog teritorija Like.
prema planini Pljeivici, jer su baze za snabdijevanje ovako velike
talijanske vojske ostale duboko pozadi, ili pak neraspoloenje da se
1S4

ide do kraja i da se izvri sve ono, to su Nijemci predvidjeli i

zahtijevali od Talijana u operaciji Weiss I (a to je za Talijane
bilo veoma problematino). U svakom sluaju, bit e da je uzrok
tome bilo i jedno i drugo.
Dodue, Nijemci ponovo interveniraju i trae da 5. korpus
produi napade na planinu Pljeivicu, s koje su pozadina i desni
bok 7. SS divizije u zoni Bihaa veoma ugroeni. Tim e zahtjevima
kasnije generali Robotti134 i Gloria na rijeima udovoljiti, ali ih
ne e izvriti.
3.
je februara situacija 1. hrvatskog korpusa NOV u Lici po
stala vrlo teka. Situacija je postala jo tea, kad se neprijatelj (7.
SS divizija) probio kroz Ripaki Klanac i stao prodirati svojim de
snim krilom uz desnu obalu Une, prema Kulen Vakufu, prijetei da
bi uskoro mogao razdvojiti ove korpuse i onemoguiti 1. hrvatskom
korpusu, da se u jednoj teoj situaciji izvue sa glavnom snagom
preko Une u Bosnu, na prostoriju Drvara i Bosanskog Grahova.
Okupatorsko-kvislinke trupe upale su u one krajeve Like
i Bosanske Krajine, iz kojih su bile istjerane jo u prvim mjesecima
ustanka godine 1941. Meutim, razvoj dogaaja na frontovima dao
je naslutiti, da nastupa jo tee razdoblje i da treba biti spreman
i za eventualno naputanje Like i Bosanske Krajine, kao to je
to bio sluaj sa Kordunom i Banijom.
Bosanska Krajina i jedinice 4. divizije naroito su se teko
mirile s time. Istina, mogunosti za odlazak jedinica u pozadinu
neprijatelja, osobito 1. hrvatskog korpusa prema Gorskom Kotaru,
Kordunu i Baniji, bile su vrlo povoljne, ali je plan Vrhovnog ko
mandanta NOV i POJ obvezivao glavninu 1. bosanskog i 1. hrvat
skog korpusa, da se neprestano i uvijek iznova postavljaju ispred
glavnih snaga neprijatelja i da se postepene povlae na jugoistok,
kako bi stvorile operativne i taktike uvjete za protivofenzivu
grupacije Vrhovnog taba, a ne da se probijaju u pozadinu nepri
jatelja. Na osnovu svih tih elemenata izdao je 3. februara godine
1943. Glavni tab Naronooslobodilake vojske i partizanskih odreda
za Hrvatsku nova nareenja za rad svojih jedinica u Lici.
Osnovna ideja nareenja Glavnog taba Hrvatske od 3. febru
ara sastojala se u tome, da se glavnina snaga 1. hrvatskog korpusa
postavi tako, da ne dopusti talijanskim trupama, u prvom redu
134) 1. februara 1943. dolo je u talijanskoj vojsci do krupnih
personalnih promjena. General Roatta je smijenjen, a za komandanta
2.
talijanske okupacione armije postavljen je general Robotti. Isto tako
smijenjen je i naelnik Vrhovne komande maral Cavallero, a na nje
govo je mjesto doao general Ambrozio.

155

diviziji Sassari i njenim pojaanjima, da ovladaju dolinom Une.

Pretpostavljalo se, naime, da bi, ukoliko 5. talijanski korpus ovlada
dolinom rijeke Une, moglo doi i do brze akcije njemako-talijan
skih trupa prema prostoriji Bosanskog Grahova, Drvara i Bosan
skog Petrovca, to bi poremetilo i predstojei operativno-strateki
plan Vrhovnog komandanta i samu evakuaciju ranjenika i odbje
glog naroda na jugoistok. Zato su gotovo sve snage 1. hrvatskog
korpusa povuene na jug (Lapaka kotlina) i jugozapad planine
Pljeivice i na cs'guran e ceste B haDonji Lapac. U pozadini
nastupajuih talijanskih kolona ostavljene su jae snage (2. lika
brigada i dva bataljona Likog partizanskog odreda),133 koji e
napadati talijanske jedinice iz pozadine, naroito njihove veze i
saobraaj.
Naredbom od 3. februara preuzeo je Glavni tab Hrvatske
i direktno rukovoenje trupama u Lici, jer je komandovanje iz
dvaju centara u ovakvoj situaciji bilo nepotrebno.
Obrana Lapake kotline i planine Pljeivice podijeljena je u tri
odsjeka: Sektor broj 1, Ssktor broj 2 i Sektor broj 3, od kojih
je svaki imao svoju komandu. Sektor br. 1 8. kordunaka divi
zija sa 5. i 15. brigadom, zatvara cestu BihaDonji Lapac juno
od Bihaa na liniji Drenovaa (k. 579) Hrastik (705) eljezna
Glava (774). Ujedno osigurava svoj desni bok na lijevoj obali Une
od eventualnog prelaska dijelova 7. SS divizije preko Une. Sektor
broj 2 Primorsko goranska grupa sa 6. i 14. brigadom, zatim
dva bataljona 2. like brigade i 1. bataljoncm 4. kordunaks
brigade, brani prilaze na Pljeivicu iz Korenikog polja, sa obra
nom na liniji sela PonorFarkai-Vedai. Sektor br. 3.
6, lika divizija sa 1. i 9. brigadom i dva bataljona Likog parti
zanskog odreda, brani prilaze u Lapaku kotlinu i dolinu Gornjeg
toka Une iz pravca Mazina i Udbine. 1. brigada i dva bataljona
9. brigade brane pravac MazinGornji Lapac na liniji Zuleevica
(1106)LumbardenikIlia Kosa (k. 1229 i 1132); dva bataljona
9. brigade zatvaraju pravac UdbinaDonji Lapac na liniji Kuk
(k. 1172) s. Tuk. Lijevo od 1. brigade, juno od Srba, dva bata
ljona Likog partizanskog odreda zatvaraju cestu OtriSrbDo
ljaniKulen Vakuf. Sa jedinicama Sektora br. 3 odnosno nje
govim lijevim krilom (Liki partizanski odred) usko surauje
i 10. krajika brigada 1. bosanskog korpusa jugozapadno od Bo
sanskog Grahova. (Vidi kartu 9.)
135) Ova su dva bataljona ostala u pozadini u Krbavici i, ini se,
uope nisu dolazila na poloaje predviene nareenjem od 3. januara.

KARTA 9

Sa Sektorom br. 2 usko surauju dva bataljona 2. like

brigade i dva bataljona Likog partizanskog odreda, koji se nalaze
zapadno od Korenice u pozadini divizije Re. Sve ove jedinice
koordinirat e svoje akcije prema tome u kom e se smjeru ori
jentirati dejstva glavnine divizije Re, kako bi je napadale isto
vremeno i s fronta i s lea.
U nareenju Glavnog taba Hrvatske od 3. februara dana su
i taktika uputstva jedinicama, da vre sistematska izvianja ne
prijatelja, da isturaju ispred glavnih poloaja jaa izviaka odje
ljenja, koja e prihvaati borbu i primorati neprijatelja da se
razvije, kako bi jedinice na glavnom poloaju i u rezervi dobile
na vremenu da prema situaciji i jaini neprijatelja izvre navrijeme jae protivnapade. Svim je komandama sektora nareeno,
da imaju i svoje rezerve, koje e biti odmorene i spremne za protivmanevre, zatim da se jedinice ukopavaju i maskiraju, ali da ne
doekuju neprijatelja pasivno, to se esto dogaalo, ve da ne
prestano ispituju situaciju i vre aktivne ispade, i po danu i po
noi, na bokove i pozadinu nastupajuih kolona.
Poduzete su mjere, da se jedinice popune novim borcima i da
se u zajednici s narodom podignu sklonita za one jedinice, koje
nisu u prvoj borbenoj liniji. Odrano je niz sastanaka sa tabovima
brigada i divizija, kako bi se vojska detaljno upoznala s opom
situacijom, a posebno sa svojim zadacima.
U borbama 4. i 5. februara sve tri kolone divizije Re spojile
su se i zavladale komunikacijom VrhovinePrijeboj Korenica
BuniUdbina. Pokuaj centralne kolone Re, da se probije iz
Bunia u Krbavicu, bio je odbijen. Isto je tako odbijen i ispad
etnika iz Vrhovina i Crne Vlasti prema selu Turjanskom. (Vidi
kartu 9.)
Divizija Sassari obustavila je 3. februara daljnje napade
prema Gornjem Lapcu. To se motiviralo time, da je divizija izmo
rena borbom i zimom i da e se zadrati na dostignutim poloajima,
oko Mazina, dok se situacija ne popravi.
Oko 5. februara ulazila je borba za Bosansku Krajinu i Liku
u svoju zavrnu fazu. I njemake i talijanske trupe (naroito nje
make, jer su one dobrim dijelom pridonijele i uspjehu talijanskih
trupa) stvorile su sve povoljne uviete, da potisnu jedinice 1. bo
sanskog i 1. hrvatskog korpusa iz Bosanske Krajine i Like. To su
podruie Slobodnog teritoriia pritisle velike snage u jaini od osam
njemako-talijanskih divizija, ne raunajui domae izdajnike. e
tiri nepotpune divizije i dvije brigade Narodnooslobodilake vojske
nisu bile u stanju da zaustave tako brojnog neprijatelja. Naroito
157

op asili bili su prodori 7. SS divizije, ija je Zapadna grupa nadirala prema Vrtou i nalazila se neposredno pred Petrovakim
poljem, a njeno desno krilo nalazilo se 10 do 15 kilometara daleko
od Kulen Vakufa. Istona grupa proeljavala je sjeverozapadni
dio Grmea. Isto je tako i 369. divizija ve izvojevala odluujue
rezultate du grmeke ceste, i bilo je samo pitanje vremena kad
e se njeni prednji dijelovi spojiti sa 7. SS divizijom oko sela
Krnjeue i Zapoljak.
Jo koji dan, i Grme je mogao biti definitivno opkoljen. Veze
izmeu Bosanske Krajine i Like odravale su se preko Une svega
jo na dva mjesta, kod Kulen Vakufa i Martin Broda.
Meutim, 4. februara desilo se ono, to nije oekivala ni Narod-'
nooslobodilaka vojska, a ni Nijemci. Talijani su naime iznenadi
odustali od utvrenog plana i umjesto da iskoriste povoljne mo
gunosti, koje im je pruala operativna situacija, te pou naprijed
na planinu Pljeivicu i u Lapaku kotlinu, 5. armijski korpus
odjednom je stao i okrenuo se nazad! Dok su Nijemci ulagali sve
snage i bez predaha napadali, ne bi li uspjeno zavrili operativnotaktiko opkoljavanje jedinica 1. bosanskog korpusa na Grmeu
i stvorili uvjete za njihovo unitenje, talijanski 5. armijski korpus
odluio se na drugi operativni plan na plan ienja terena
Like izmeu ceste LovinacUdbinaKorenicaVrhovine i elje
znike pruge VrhovineGospi-Lovinac. To se ienje imalo izve
sti u tri faze, koje e trajati ukupno 15 dana! 6. februara general
Gloria obavjetava Nijemce, da ne moe napadati na Pljeivicu,
jer za takvu operaciju nema potrebnih snaga.
Na neprestane intervencije i pritisak Nijemaca general Robotti.
komandant 2. talijanske armije, formalno pristaje na njemaki
zahtjev, da se izvri ienje planine Pljeivice. Naredio je koman
dantu 5. armijskog korpusa, da napad na Pljeivicu organizira tako,
da 74. pjeadijski puk Lombardia uputi u Zavalje (selo juno od
Bihaa), odakle e dejstvovati ofenzivno pravcem ZavaljeSkoaj
Skipine (k. 1212); njemu ususret da dejstvuje centralna kolona divi
zije Re, i to pravcem KorenicaPonorSkipine. U duhu ovog
zadatka jedinicama su izdata i odgovarajua nareenja, te je
74. pjeadijski puk Lombardia otiao u selo Zavalje, ali na Plje
ivicu nitko nije ni pokuao da napadne. Talijani su ostali kod svog
plana ienja.
Tono je, da je u pozadini divizije Re bilo partizana i da
su oni pokazivali veliku borbenu aktivnost napadajui talijanske
jedinice iza fronta, ali se ne moe vjerovati, da su ove snage mogle
158

potpuno vezati ruke tako velikim talijansko-kvislinkim snagama

u Lici. U pitanju su bili drugi problemi i druge brige. Onaj skep
ticizam, koji je komanda 2. talijanske okupacione armije pokazivala
jo za vrijeme priprema za IV. ofenzivu, skepticizam u pogledu
uspjeha takve ofenzive, sve je vie rastao i dolazio do izraaja.
Operacija Weiss I sada im se veoma oduila, a uz to je u suprot
nosti s nekim talijanskim planovima. Vrhovna komanda talijanskih
oruanih snaga planirala je da prikupi, odmori i reorganizira 2.
okupacionu armiju i da povue diviziju Sassari iz Jugoslavije u
Italiju, to je sada bilo nemogue izvriti.
Prolo je ve 16 dana ofenzive, ali nita stvarno i opipljivo,
osim razaranja pozadine Slobodnog teritorija, nije uinjeno. U osva
janju zemljita postignuti su veliki rezultati, ali nitko, ni talijanske
ni njemake trupe, nisu nagrizle ivu silu Narcdnoo^oboilake
vojske, koja se uvijek iznova bori. povlai i napada.' Na svim se
pravcima napreduje, ali je rezultat toga napredovanja taj, da ima
sve vie jedinica Narodnooslobodilake vojske u talijanskoj okupa
cionoj zoni i da su one sve aktivnije.
Roattin strah od prostora doao je sada vidno do izraaja;
jer, prostor koji Roatta i njegovi generali hoe i moraju da kon
troliraju bez ikakve bojazni, treba biti maksimalno zasien tru
pama. Meutim, jedinice 2. talijanske armije bile su moralno pre
slabe za takav zadatak.136 U ovom sluaju, po raunici maksimalnog
zasienja prostora, zasititi Liku znailo je dovlaiti nove talijanske
jedinice ili s drugih sektora, ili iz Italije, to je i u jednom i u dru
gom sluaju bilo nemogue. Meunarodna situacija Italije bila je
takva, da je Vrhovna komanda ve nekoliko puta traila da se iz
Jugoslavije izvue dio snaga i skrati front prema partizanima,
a ne da nove jedinice dolaze iz Italije u Jugoslaviju.
Operativni planovi generala Robottia, novog komandanta 2. ar
mije, i generala Glorie, komandanta 5. armijskog korpusa, sada su
vrlo skromni, i to u situaciji, kad se na strani Narodnooslobodilake
vojske smatralo gotovo sigurnim, da e se glavnina 1. hrvatskog
korpusa morati povui iz Like. I tako, dok se na jednoj strani misli
i na povlaenje s Pljeivice i iz Lapake kotline, na drugoj strani
talijanski 5. armijski korpus odustaje od daljnjeg nastupanja i pla
nira ienje pozadine, dijelei je u tri zone: prva zona od linije
KorenicaPlitvika jezera na zapad (sela Tmovac i Turjanski137),
136) Neto kasnije general Robotti e to i otvoTeno priznati.
137) ienje 1, zv. prve zone bilo je ustvari povlaenje lijeve ko
lone diviziie Re nazad, prema Vrhovinama i Plakom. Kad je ienje
zapoelo, Korenica je odmah naputena.
I
159

druga zona ienje ireg prostora Udbine; i trea zona i

enje podruja Srednje gore i Krbavice. Istina, Robotti e za
nekoliko dana zamoliti generala Gloriu, komandanta 5. armijskog
korpusa, da divizija Sassari uini sve, kako bi zauzela Gornji
Lapac; bojao se, naime, da e mu Nijemci na predstojeem sastanku
u Beogradu prigovarati, ili, kako on sam kae: . . . da izbiegnemo
da se misli, ili da se kae da je nae uee u operaciji Weiss I
bilo s predumiljajem nedovoljno. Ali e Robotti i otii i doi
iz Beograda bez Gornjeg Lapca.
Dok se Talijani oko 5. februara nastoje izvui iz svakog riskant
nog ofenzivnog pothvata protiv jedinica Narodnooslobodilake voj
ske, Nijemci ulaze u okraj gdje god stignu. Njih je oigledno
zabrinjavala i situacija s Narodnooslobodilakom vojskom i s Tali
janima. Njemaki komandanti neprestano vre pritisak na talijanske
komandante, kritiziraju ih i psuju, ali im i pruaju pomo gdje je
to god mogue. Kad su vidjeli, da Talijani ne e na Pljeivicu,
oni se odluu;u na to, da upotrebe cijelu 7. SS diviziju, ne ostav
ljajui joj nikakvu rezervu, kako bi osim svog glavnoq zadatka
zauzimanja Bosanskog Petrovca pruila i pomo Talijanima:
jednom kolonom od Bihaa cestom preko Zavalja i Drenovae ka
Gornjem Lapcu, a drugom od sela Vrtoe za Kulen Vakuf.
Ali ni Nijemci nisu imali mnogo manje briga od Talijana.
I njih je zabrinjavala situacija u pozadini, u krajevima preko kojih
su ve prele njihove trupe. Ni njima operacija Weiss I nije ila
ni priblino onako, kako je bila planirana. Trupe su imale izvesti
jo dvije ofenzivne operacije, Weiss II i Weiss III. Jo se nije
ni zavrila operacija Weiss I, a partizani su ve u njihovoj poza
dini sve brojniji i sve agresivniji. Kvislinke trupe, koje su ostale
u pozadini, nisu bile u stanju da kontroliraju zauzeti teren. Povla
iti njemake trupe nazad za ponovno umirivanje pozadine bilo je
nemogue.
U svojim opservacijama o rezultatima to su ih njemake trupe
postigle tih dana general-pukovnik Lhr, komandant njemakih
trupa za jugoistok, konstatira, da su njemake trupe brzo napu
tale osvojene predjele i da su se partizanska vlada i vojska izvukle
ispod udara njemako-talijanskih trupa i u redu povukle na jugo
istok; da Pavelieve trupe nisu u stanju da osiguraju red i poredak
u pozadini njemakih trupa, i da se pred njihovim oima ponovo
uspostavlja Titova drava. Zato Lhr predlae Talijanima da po
novo izbiju do demarkacione linije, to e njemake trupe sa svoje
16C

strane
uiniti, jer jedino okupacione trupe mogu osigurati mir
i red.138.
Na ovaj Lhrov prijedlog Robotti je sporazumno sa svojom
Vrhovnom komandom odgovorio, da 2. armija ne moe izbiti na
demarkacionu liniju, jer u njenoj pozadini, samo u zoni Karlovca,
ima 1314.000 partizana, i da se, prema tome, njemaki plan iz
objektivnih razloga ne moe usvojiti.139
Ovakav rad njemako-talijanskih jedinica i njihovi meusobni
odnosi otvorili su veliku pukotinu, kako u suradnji okupatorskih
trupa, tako i u samom intenzitetu ofenzive, naroito kod Talijana.
Zastoj, koji su Talijani napravili u Lici od 4. do 10. februara, bio
je izvanredno znaajan za snage Glavnog taba Hrvatske.140 Po
slije velikih naprezanja jedinica, tekih borbi po snijegu i velikoj
hladnoi, sada je nastupilo vrijeme, kad su se pojedine jedinice
mogle odmoriti, bolje organizirati obranu i ishranu. Ovaj je pre
dah naroito iskoriten za organizaciono-politiki rad s vojskom
i narodom u Lici. Na sastancima sa tabovima divizija i brigada
izvrena je temeljita analiza i ocjena rada svake jedinice, dana
ocjena situacije na frontu te je zakljueno, da se sada, zbog kole
bljivosti i neaktivnosti Talijana, pruaju povoljne mogunosti za
smjelo prelaenje u protivofenzivu. Neto kasnije je odlueno, da
se 14. primorsko-goranska brigada, koja je bila prilino iscrpena,
prebaci preko Male Kapele nazad, na svoj teren u Gorski Kotar,
138)
Uslijed daljnjeg napredovanja operacije Weiss I prema jugu,
predjeli koji su ve raieni suvie su naglo naputeni od strane nje
makih trupa. Stoga postoji opasnost, da komunistike bande, koje su se
ranije izvukle, ili koje su ponovo postale aktivne nakon povlaenja tru
pa, ponovo nagrnu ovamo, uspostavljajui prvobitnu situaciju, ako ne
bude uspjelo snano umirivanje zone pomou okupatorskih trupa. Sta
noviti dogaaji, koji daju dojam o takvom stanju stvari, ve se pojav
ljuju. (Lhrovo pismo upueno Robottiu 4. februara godine 1943.)

U ovom pismu Lhr izriito kae: . . . teritorije, koje se nalaze

sjeverno od demarkac:'one linije, bit e pod nadzorom njemakih oku
pacionih snaga. Prema tome, netono je tvrenje, koje je iznijeto u do
sadanjim naim publikacijama ukljuujui tu i moj lanak o IV. i V.
ofenzivi, objavljen godine 1949. u Narodnoj armiji da su Nijemci
imali u planu poslije IV. i V. ofenzive da povuku svoje trupe iz Jugo
slavije.
139) QV0 je ispriavanje pred Nijemcima, jer nije stvar samo u par
tizanima, nego i u namjeri, da se stanoviti dio snaga povue u Italiju
i skrati front 2. armije u Jugoslaviji, to Nijemci nisu znali.
14o) Ovo ne treba shvatiti tako, kao da je u Lici nastupilo potpuno
zatije. Borbe su voene i dalje, bilo je nekoliko krvavih okraja oko
Udbine i ceste UdbinaKorenica, ali nije bilo nikakvog ozbiljnijeg pro
diranja dublje u slobodni teritorij prema planini Pljeivici.

H Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

161

i da povede sa sobom jednu veu grupu ranjenika, kako bi se

1. hrvatski korpus oslobodio jednog dijela ranjenika i bio pokretlji
viji u predstojeim operacijama. Vrijeme zatija je koriteno i za
ofenzivna dejstva s pojedinim ili grupom bataljona u pozadinu, na
komunikacije 5. armijskog korpusa, to je unijelo jo vie nesigur
nosti kod Talijana. Pojedine manje jedinice 6. like divizije i Likog
partizanskog odreda izbijale su ak pred Graac, Lovinac i Medak,
i izvrile niz uspjenih prepada na talijanske kolone.
Do 5. februara evakuacija Grmea bila je zavrena, ali ne
uspjeno, i ne onako, kako je to zamislio i naredio Vrhovni tab.
Svi ranjenici i bolesnici bili su evakuirani, ali s vrlo malo sanitet
skog materijala. Ogromna koliina lijekova, zavoja i drugog ma
terijala ostala je na Grmeu, i ve poslije osam dana ranjenici su
ostali bez zavoja i lijekova. Stvorila se takva situacija, da se odjed
nom na prostoru Drvara i Glamoa nalo oko 3.000 ranjenika i
bolesnika s vrlo malo zavojnog materijala. Umjesto predvienih
1.000 ranjenika, koji e se kretati prema Glavnoj operativnoj gru
paciji, kretali su se svi ranjenici i bolesnici. Sanitetski odsjek
Vrhovnog taba naao se pred izvanredno tekom zadaom poli
tike, organizacione, ekonomske i sanitetske prirode. Ranjenici i
bolesnici kretali su se sa svojom pratnjom kao jedna ogromna
kolona na duini od 60 km. Tu razvuenu kolonu trebalo je zbiti,
podijeliti po ealonima, dati joj potrebno osiguranje i transportna
sredstva, lijenike ekipe, koje e biti u stanju da u toku mara
neprestano obilaze bolesnike i pruaju im lijeniku pomo u
pokretu.
Evakuacija i pokret ranjenika za Glavnom operativnom grupa
cijom od Grmea i Pljeivice ka dolini Neretve predstavlja zasebnu
stranicu heroizma i organizacione sposobnosti Narodnooslobodilake
vojske i njenog saniteta. Ranjenici, koji ni dotada nisu imali, a niti
su mogli imati potreban sanitetski komfor, ostali su sada takorei
bez iega: nisu imali ni onaj najnuniji mir. odmor koji je potreban
i zdravom ovjeku, a kamoli ne ranjenom. Bili su primorani da se
neprekidno kreu, izloeni februarskoj zimi, a mnogi i najtei ra
njenici nisu bili previjani po nekoliko dana, a esto su ostajali
i bez kruha i kuhanog mesa, te najosnovnije partizanske hrane.
Oko 5. februara, dok su se kolone ranjenika kretale od Drvara
i Bosanskog Grahova, tri proleterske divizije, kao udarna pesnica
protivofenzive, ve su stigle, ili su bile vrlo blizu svog koncen
tracijskog prostora. 2. i 3. divizija bile su potpuno spremne za
akciju ekajui jo 1. proletersku diviziju. To je jo vie zahtije-

vaio, da se ranjenici svim sredstvima i snagama, pjeke, na ko

njima ili na rukama naroda to prije prebace do Prozora.

Vrhovni komandant ve je stigao u Livno, sa ciljem da osobno

izvri savjetovanje sa tabovima divizija, da im iznese ideju protivofenzive i nain njene realizacije. Na polasku sa Otrelja, koji je
neposredno poslije njegova odlaska teko bombardiran, jer su Ni
jemci saznali da je on tamo, Vrhovni je komandant izdao jednu
opu direktivu tabu 1. bosanskog korpusa o njegovim predstojeim
zadacima, upozoravajui ga posebno na situaciju na Grmeu, da ne
dopusti da doe do druge Kozare.
BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI I LICI: Stalnim zra
nim izvanjem, sasluavanjem uhvaenih civila i pojedinih
zarobljenika, te preko svoje obavjetajne slube doli su Nijem
ci i Talijani do podataka, iz kojih su mogli zakljuiti, da se
glavn'na Narodncoslobodilake vojske povlai na jug i jugois
tok Slobodnog teritorija. Ali i jedan drugi za niih vrlo vaan
podatak izvanredno snaan otpor 4. krajike divizije na Podgrmeu i Grmeu i 6. like diviz'je u Lici uvjerio ih je, da se
pred hjima nalaze mnogo snanije jedinice Narodnooslobodilake
vojske, nego to su ustvari bile.
Do 6. februara Nijemci svaki dan registriraju da raste otpor
na Grmeu, i ta ih situacija toliko zaokuplja, te putaju da se svi
ostali dogaaji van operacije Weiss I odvijaju bez njihove inter
vencije. uvjereni, da e se predstojee ofenzivne operacije ionako
izvoditi dalje i da e biti dovoljno vremena za obraun s Narodnooslobodilakom vojskom.
6. februara ula je 7. SS divizija sva u borbu ne ostavljajui
nikakve rezerve. Njeni glavni napadi usmjereni su na zauzimanje
Bosanskog Petrovca, a na lijevom krilu, zajedno sa 369. diviziiom,
na zauzimanje grmeke ceste od Bosanske Krupe do Bosanskog
Petrovca. O brzom izvrenju ovog zadatka zavisilo je presijecanje
Grmea na dva dijela i opkoljavanje 4. krajike divizije na Grmeu
u prostoru istono od ceste Bosanska KrupaBosanski Petrovac.
Da bi osigurala svoj desni bok prema Pljeivici i olakala napre
dovanje talijanskog 5. armijskog korpusa u Lici, 7. SS divizija
upuuje neke svoje manje dijelove, da s Pavelievim domobran
skim snagama napadnu iz Bihaa na Drenovau, s namjerom da
se probiju to dublje cestom prema selu Nebljusima i Donjem
Lapcu. Desno krilo Zapadne grupe 7. SS divizije takoer je
produilo napade uz desnu obalu Une prema Kulen Vakufu.
u

163

Motorizirana kolona 7. SS divizije savladala je otpor 8. brigade

7. divizije i zauzela 6. februara selo i raskrsnicu cesta Vrtoe.
8. banijska brigada povukla se preko sela Bjelaj i Koluni na
Otrelj. Put za Bosanski Petrovac bio je potpuno otvoren. Sutradan
oko 13 sati ula je 7. SS divizija u Bosanski Petrovac. 7. banijska
divizija zatvorila je sa svoje dvije brigade, po nareenju Vrhovnog
taba, pravac Bosanski PetrovacOtreljDrvar na liniji sela DriniiOtreljKoluni. 8. februara produila je 7. SS divizija iz
Bosanskog Petrovca ususret 717. diviziji i sastala se s njom u selu
Jasenovac141.
Napadi desnog krila Zapadne grupe 7. SS divizije uz dolinu
Une i bihako-lapakom cestom zavrili su se 6. i 7. februara po
razom. Mjeovita njemako-omobranska kolona, potpomognuta
tenkovima, naila je na Drenovai i eljeznoj Glavi na organiziranu
obranu 5. brigade 8. kordunake divizije. U estokom okraju, prsa
u prsa, brigada je pjtpuno razbila Niiemce i domobrane i zapli
jenila im oba tenka i dva topa, od kojih jedan tenk u potpuno
ispravnom stanju142. Na bojnom polju ostalo je preko 150 mrtvih
Nijemaca i domobrana. Poslije ovog poraza Nijemci i kvislinzi nisu
vie napadali od Bihaa prema Donjem Lapcu.
Druga kolona Zapadne grupe 7. SS divizije, koja je 6. i 7. fe
bruara pokuavala prodor iz sela Oraca za Kulen Vakuf, takoer
je naila na jak otpor 16. brigade 7. banijske divizije i Bihakog
bataljona, koji su je svaki puta odbili nazad. I ona se poslije ovih
neuspjeha umirila i ostala na svojim poloajima oko sela Oraca
sve do 11. februara.
Istona grupa 7. SS divizije u sadejstvu s jaim dijelovima
369. divizije, poslije tekih borbi du grmeke ceste, uspjela je
u toku 6 i 7. februara da odbaci 8. i 2. brigadu 4. krajike divizije
od grmeke ceste u umu; prednji dijelovi ovih kolona spojili su se
7. februara s glavnim snagama 7. SS divizije sjeverno od sela
Vrtoe. Osiguranje i blokadu grmeke ceste od sela Vrtoa do sela
Kmjeue preuzeli su dijelovi 7. SS divizije, a od Krnjeue do
Gornje Suvaje dijelovi 369. divizije. Glavnina snaga 7. SS divizije
prikupljala se u toku 7. i 8. februara du ceste s. Oraacs. Vr
toeBosanski Petrovacs. Jasenovac.
5.
krajika divizija pravovremeno se povukla poslije spajanja
koona 7. SS i 717. divizije juno od ceste KljuBosanski Pe141) Selo na cesti oko 14 km istono od Bosanskog Petrovca prema
Kljuu.
142) Ovaj tenk se nalazi danas u Vojnom muzeju JNA.

164

oslanjajui se na sjeverne padine planine Smetice i gornji

Sane. 10. februara rokirala je svoje dvije brigade ulijevo, na
mjesto 7. banijske divizije, koja se spremala u sastav Glavne
operativne grupe. (Vidi kartu 10.)
369. divizija je 6. februara zagospodarila cestom Gornja SuvajaLuci PalankaSanski Most i potisnula 2., 5. i 6. brigadu
4. krajike divizije u planinu Grme. Tako je 7. februara ostala
na Grmeu u obruu 4. krajika divizija sa sve etiri brigade
(2., 5., 6. i 8.).
9.
februara 7. SS divizija uglavnom je mirovala, a 369. divizija,
te dijelovi 717. i 714. vodili su ogorenu borbu u planini s bri
gadama 4. divizije.
Nou od 8. na 9. februara napustila je Grme 8. krajika brigada
s namjerom da se probije na jug preko ceste Bosanski Petrovac
Klju. 9. februara ujutro, poslije teke borbe, probila je obru
i stigla sa svim svojim jedinicama u selo Bravski Vaganac. Na
Grmeu su ostale 2., 5. i 6. krajika brigada u krvavim borbama
s Nijemcima. U planini je zajedno s tim brigadama bilo oko 20.000
izbjeglog naroda.
717.
njemaka divizija prikupljala se poslije 9. februara na pro
storu Sanski Mosts. Velagii, na krai odmor i pripremu za
predstojee napade prema Kljuu i Mrkonj -gradu, u duhu ope
racije Weiss II. Kako se ona sputala sa sjevera prema Kljuu,
tako su za njom kretali dijelovi 714. divizije i preuzimali njen
zadatak za stvaranje obrua s istone strane Grmea, dolinom
Sane od Sanskcg Mo^ta do sela Vrhpolja. (Vidi kartu 10.)
U Lici je 5. i 6. februara divizija Sassari napadala nekoliko
puta iz Mazi na prema Gornjem Lapcu, ali bez uspjeha. 7. februara
obustavila je sve napade. Na lapakom pravcu nastupilo je zatije,
koje je trajalo sve do 11. februara. Divizija Sassari oekivala je
nova pojaanja s juga i pomo desne kolone divizije Re iz zone
Udbine preko sela Ondia ka Bruvnu, kao i intervenciju etnika
s juga preko Srba za Gornji Lapac.
Divizija Re poduzela je 7. februara napad iz zone Udbine
prema Bruvnu, da bi pomogla napredovanje divizije Sassari.
Poslije dvodnevne borbe potisnula je 9. liku brigadu prema Plieivici i 9. februara spojila se s dijelovima divizije Sassari zapadno
od sela Bruvna. Ali ova akcija nije mnogo promijenila situaciju
divizije Sassari.
6.
februara formirana je jedna jaka talijansko-etnika grupa
cija na prostoriji sela Strmice i Zrmanja. Zadatak je te gru
trova,

tok

165

pacije bio da izbije u gornji tok Une i omogui laki prodor divizije
Sassari prema Gornjem Lapcu i Kulen Vakufu. Grupacija je na
padala u dvije kolone: desna kolona, jaine oko 2700 hercegovakih
eaiika, napadala je pravcem StrmicaTikovacMartin Brod
Doljani, a lijeva dva bataljona bersaljera iz divizije Bergamo
i etnici popa Dujia pravcem ZrmanjaOtriSrbDoljani
Do 10. februara ova je grupacija zauzela Srb i odbacila dva bata
ljona likog partizanskog odreda na sjever. Ovaj napad s juga
niz lijevu obalu Une ozbiljno je ugrozio poloaj 6. like divizije
oko Gornjeg Lapca. (Vidi kartu 10.)
Ostale snage divizije Re i Lombardia vrile su ienje po
predvienom planu. Ali to se ienje pretvorilo u krvavi pohod
protiv naroda i nezatienih sela. Do 10. februara Talijani su za
palili svaku kuu do koje su uspjeli da dou. Od Plitvikih jezera
pa preko Korenice i Krbavskog Polja do Udbine i Bruvna nije
ostalo nijednog zaselka, nijedne kue, ve je pretvoreno u zgarite.
Tko je god uhvaen u tim selima, ili je odmah strijeljan ili je
poslan u zatoenje. U svojoj nemoi, 5. je armijski korpus pretvorio
obraun s jedinicama Narodnooslobodilake vojske u obraun s go
lorukim narodom i njegovom imovinom.
9.
februara, poslije 20. dana velike borbe, njemake i izdajnike
ustako-domobranske trupe uspjele su zagospodariti onim geograf
skim ciljev'ma na Slobodnom teritoriju, koji su postavljeni kao
osnovni element uspjeha operacije Weiss I: potpuno su ovla
dale komunikacijom KarlovacSlunjBihaBosanski Petrovac
Klju, osnovnom magistralom, koja u blagom luku prolazi sredinom
Slobodnog teritorija cd sjeverozapada na jugoistok. U svijetlu
stvarne situacije na bojitu 9. februara, uspjeh njemakih i kvislinkih trupa sastojao se samo u potiskivanju glavnih snaga
1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa Narodnooslobodilake vojske
s Banije, Korduna i dijela Bosanske Krajine, i u privremenom
Zauzimanju tog dijela slobodnog teritorija. Juno i jugoistono od
ove komunikacije velik dio slobodnog teritorija bio je u rukama
Narodnooslobodilake vojske. U suvremenom partizanskom ratu,
kakav je vodila Narodnooslobodilaka vojska, takav uspjeh okupatorsko-kvislinkih trupa nije mnogo znaio. Takav je rezultat, po
stignut u tako dugom vremenskom intervalu, zapravo znaio potpun
vojni i politiki slom njemako-talijanske operacije Weiss I.
Prodor kroz sredinu Slobodnog teritorija, koji bi doveo do ope
rativnog opkoljavanja glavnih snaga 1. hrvatskog i 1. bosanskog
Horpusa Narodnooslobodilake vojske i zatim do njihova unitenja,
Uope nije uspio. Uspjeh na glavnom pravcu napada, od Karlovca,
166

KARTA 1#

ustvari se zavrio iznenaenjem, koje je postignuto prvog dana

ofenzive Operativna zamisao razvoja i uspjeha okupatorske ope
racije Weiss I u praksi se potpuno kompromitirala. Opkoljavanje,
razbijanje ili unitavanje jedinica 1. hrvatskog i 1. bosanskog kor
pusa nije uspjelo. To, to su tri brigade 4. krajike divizije ostale
u obruu na Grme-planini, nije bio rezultat uspjeha njemakokvislinkih trupa, ve odluka tabova 2., 5. i 6. brigade, koji su
sami odluili da ostanu na Grmeu, jer su smatrali svojom duno
u da brane narod, koji se povukao u planinu. Ti su tabovi oci
jenili, da e biti uvijek u stanju izbjei eventualnu kritiku situ
aciju i probiti se navrijeme iz obrua nazad na Slobodni teritorij
sjeverno od Grmea. Ta je odluka stavila ove brigade u izvanredno
teak poloaj, jer ih je zahvatio koncentrini udar Nijemaca sa
svih strana, to je poremetilo plan obrane taba 1. bosanskog kor
pusa. Meutim, poslije 10. februara one su svoj postavljeni zadatak
ipak izvrile probile se navrijeme iz obrua u potpunom redu.
organizaciono jedinstvene i ve neposredno poslije proboja spo
sobne za svaku akciju.
Borei se uporno da izvri nareenje Vrhovnog komandanta,
glavnina snaga 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa povlaila se
u redu ispred neprijatelja, obrazujui uvijek iznova zastor pred
njim. Paralelno s time, ovi su korpusi neprestano ubacivali manje
snage u pozadinu nastupajuih neprijateljskih jedinica.

X. POGLAVLJE

ZAVRETAK OPERACIJE WEISS I

Napomenuli smo, da je Vrhovni komandant NOV i POJ otiao

preko Drvara i Glamoa za Livno, prema Glavnoj operativnoj
grupi Vrhovnog taba. Za 8. februara 1943. zakazao je sastanak
s komandama 1., 2. i 3. divizije, u vezi predstojee protivofenzive
Glavne operativne grupe. U okviru priprema za ovaj neobino
vaan zadatak izdao je 8. i 9. februara nareenja 1. bosanskom
korpusu i Glavnom tabu Hrvatske za rad njihovih jedinica poslije
9. februara.
1. bosanskom korpusu nareeno je, da sa svojim snagama za
tvori sve osnovne pravce, koji vode iz Bosanske Krajine u dolinu
gornjeg toka rijeke Vrbasa i Rame: pravac Bosanski Petrovac
DrvarGrahovoLivno;
pravac
KliuMrkoni-gradGlamo
Livno, i pravac KupresSujiceDuvno. U duhu ovog zadatka
korpusu je preporueno, da to prije smijeni jedinice 7. banijske
divizije na pravcu Bos. PetrovacDrvar, kako bi se ova divizija
Sto prije prikljuila Glavnoj operativnoj grupi; nadalje, da na pro
storu Grmea ostane samo 6. krajika brigada, a da se sve ostale
jedinice 4. krajike divizije odmah izvuku iz planine i preuzmu
zadatak 7. banijske divizije. 5. krajika divizija sa 4. i 7. brigadom
da zatvori pravac Kljus. Ribnik i KljuMrkonji-grad; 9. kra
jika brigada da zatvori pravce JajceJezeroM^konii-grad i
Kupresujice; 1. brigada 5. krajike divizije da se uputi u cen
tralnu Bosnu na prostor Prnjavorselo iprage, na novostvoreni
slobodni teritorij, koji je napustila 1. proleterska divizija.
Glavni tab Hrvatske dobio je nareenje, da odrava stalan
kontakt sa 1. bosanskim korpusom i da dri gornji tok Une u svo
jim rukama, a ukoliko se situacija njegovih jedinica u Lici pogora
te zaprijeti opasnost da neprijatelj zaposjedne dolinu Une, da se
s glavninom 1. hrvatskog korpusa povue istono od Une, na pro-

stor DrvarBosansko Grahovo; ostale snage da se vrate u

pozadinu neprijatelja u Lici, Kordunu i Gorskom Kotaru. Banijskom partizanskom odredu je nareeno, da se bez obzira na
teinu puta odmah vrati nazad na Baniju.
Za protivofenzivu Glavne operativne grupe prema Neretvi i
dalje za Hercegovinu, uloga i dejstvo 1. bosanskog korpusa Narodno
oslobodilake vojske bili su od izvanredno velikog znaenja. 1. bo
sanski korpus preuzima poslije 9. januara odgovornost za prvu
i najvaniju obranu ispred monih njemako-kvislinkih trupa,
koje su se probije na slobodni teritorij Bosanske Krajine i tu
zastale. Dok 1. bosanski korpus ima ulogu daleko isturene zatitnice,
koja treba da osigura to vie vremena i to povoljnije operativne
uvjete za protivofenzivu Glavne operativne grupe, dotle 7. banijska
divizija predstavlja neposrednu zatitnicu Glavne operativne grupe
i osigurava nesmetan prolaz Glavne bolnice s prostorije Glamo
LiVno u dolinu Neretve. Stalna koordinacija dejstva 1. bosanskog
korpusa i 7. bni'ske divizije cd izvanrednog je znaaja posebno
za sigurnost bolnice.
Meutim, koliko su god nareenja Vrhovnog taba NOV i POJ
bila vrlu znaajna, i koliko je god operativna situacija glavnine
Narodnooslobodilake vojske zahtijevala brzo pregrupiranje 1. bo
sanskog korpusa, ta nareenja nisu bila u potpunosti i navrijeme
izvrena. 4. krajika divizija, najjaa divizija bosanskog korpusa,
ostala je, suprotno nareenju, na Grmeu. Da li zbog slabih veza
nije primila nareenje taba 1. bosanskog korpusa od 10. februara,
ili je ostala zbog oportunizma 2., 5. i 6. brigade, koje nisu eljele
da napuste teren Podgrmea, ne moe se tono zakljuiti. Najvje
rojatnije je, da je utjecalo i jedno i drugo. Na Grmeu su tako
ostale tri brigade 4. krajike divizije, a juno od ceste Bosanski
PetrovacKlju naao se samo tab divizije s 8. krajikom bri
gadom, koja je po svom borbenom iskustvu, brojnom stanju i na
oruanju bila najmlaa i najslabije naoruana brigada 4. krajike
divizije. Uslijed ovog dogaaja 7. banijska divizija bila je vrlo
kasno povuena sa prostorije Bosanski PetrovacOtrelj u sastav
Glavne operativne grupe.
Tih se dana tab 1. bosanskog korpusa borio s ogromnim voj
nim, politikim i ekonomskim tekoama. Ostao je takorei bez
4. krajike divizije, a morao je hitno, ve 11. februara, uputiti u
centralnu Bosnu jo jednu staru i iskusnu brigadu, 1. brigadu
5. divizije. Na brzinu je formirao novu, 12. brigadu, ali je ona
brojno bila veoma slaba. 13. februara formirao je i novu, 10. kra
jiku diviziju, ali ni sa njom nije mogao neto efikasnije uiniti.
16

jer su jedinice te nove divizije bile razvuene na tri pravca, veoma

udaljene jedna od druge. Bila je srea, to su Nijemci zastali
u Petrovakom polju, te su poslije 9. januara vrili samo manje
ispade prema poloajima 1. bosanskog korpusa i 7. banijske divizije.
Svu svuju panju usmjerili su na ienje Grmea.
Vojno pozadinski organi 1. bosanskog korpusa Narodnooslobo
dilake vojske i narodnaoslobod.laki odbori imali su tih dana
pune ruke posla. Evakuacija ranjenika i osiguranje njihove ishrane
bili su njihova prva briga i najvaniji zadatak. Trebalo je izvriti
mobilizaciju sve zaprene i tovarne stoke i vozila, organizirati
neprestano prebacivanje ranjenika prema Prozoru, osigurati im
ishranu i smjetaj po selima kuda su prolazili. Budui da su ne
stale i posljednje zalihe zavojnog materijala, izdata je naredba za
rekviziciju pamunih tkanina, naroito plahta, od kojih su se izra
ivali zavoji.
Kako su putovi bili slabi, a ranjenike nije bilo mogue trans
portirati cestom, jer je neprijateljska avijacija stalno bombardirala
ealone ranjenika, organizirale su organizacije Komunistike par
tije, Saveza komunistike omladine i Narodna vlast dobrovoljne
brigade omladine i ena, koje su svoje ranjene sinove i drugove
nosile na rukama, izbjegavajui ceste, gdje je to god bilo mogue,
samo da bi ranjenici to prije stigli na Neretvu.
Ali za pozadinu su izvanredno teak problem bile i izbjeglice,
odnosno njihov smjetaj i ishrana. Kolone izbjeglica razvukle su
se po cestama i stazama od Drvara do Livna i Prozora, komplici
rajui jo vie prebacivanje ranjenika, a posebno prehrambenu
situaciju vojske. Jedan dio izbjeglica jednostavno se nije htio
odvojiti cd vojske, ve se stalno kretao oko pojedinih jedinica,
stvarajui ponekad velike neugodnosti i dezorganizaciju. Kako
jedinice na pojedinim sektorima nisu imale moralne snage da ih
uklone od poloaja, morale su se brinuti za njih i boriti se da ih
zatite, ponekad i uz vrlo velik riziko.
Kad se poslije 7. februara popravila situacija u Lici, dobar
dio izbjeglica vratio se nazad. Meutim, kako su bili razasuti po
irokom teritoriju, sve izbjeglice n su mogle biti navrijeme oba
vijetene, pa je velik broj ljudi ostao i dalje na prostoru Drvara.
Glamoa i Livna, gdje ih je zatekla nova ofenziva okupatora,
u kojoj je vei dio stradao.
1. hrvatski korpus nalazio se oko 10. februara u boljem polo^
aju od ostalih snaga glavnine Narodnooslobodilake vojske. Poslije
1. februara korpus je pred sobom imao uglavnom Talijane, s kojima
170

bilo mnogo lake boriti, a poslije 5. februara ofenziva 5. armij

skog korpusa poela je znatno poputati. Sve je ee dolazilo do
zatija i postepenog povlaenja talijanskih jedinica s vrlo znaajnih
odsjeka fronta u Lici.

6.
februara vri komanda 5. armijskog korpusa postepenu
pregrupaciju svojih jedinica. Glavni dio snaga upuuje u rajon
BruvnoMazinUdbina, sa ciljem da zauzmu Gornji Lapac, ali
zato naputa cijeli prostor Plitvikih jezera i Koreniku kotlinu.
7. februara na desnom krilu 1. hrvatskog korpusa nije se vie
nalazila nijedna talijanska jedinica. Korpus je odjednom, iznenada
i bez borbe, dobio silan prostor za manevar svojih jedinica i, to
je bilo najvanije, rijeio se svake opasnosti od eventualnog opko
ljavan ja ili povlaenja iz Like u Bosansku Krajinu. Sada vie ni
Gornji Lapac ni neophodan operativni oslonac du gornjeg toka
Une na Bosansku Krajinu nisu bili tako vani i tako aktelni.
Korpusu se otvorila vrlo povoljna perspektiva i za protivofenzivna
dejstva, jer je njegova neposredna pozadina, planina Pljeivica, na
kojoj su bile bolnice i slagalita hrane, postala sigurna.
Glavni tab Hrvatske i tab 1. hrvatskog korpusa navrijeme
su uoili novu pregrupaciju talijanskih jedinica te su odmah
poduzeli odgovarajue mjere za pregrupaciju svojih trupa u duhu
novog zadatka napada na diviziju Sassari i etnike u mazinskoj kotlini i oko Srba. 15. brigada 8. kordunake divizije privuena
je blie na jug, na prostor sela Strbci, Buevi i Donji Lapac, gdje
je dijelom snaga preuzela osiguravanje lijevog boka 6. like divizije
prema Nijemcima, koji su bili na desnoj obali Une. 2. lika i 6. primorsko-goranska brigada orijentirane su prema Udbini za dejstva
u bok i pozadinu talijanske divizije Re. 14. primorsko-goranska
brigada upuena je s grupom ranjenika nazad u Gorski Kotar.
Od Vrhovnog taba je zatraeno odobrenje, da se 4. brigada 8. kor
dunake divizije vrati sa Zumberka u sastav svoje divizije, to je
i odobreno.143
143) Depea Vrhovnog komandanta Glavnog taba Hrvatske od 8.
II. 1943. godine, koja glasi:
Nijemci od Vrtoa doli do Kulen Vakufa. Oni tee da se spoje sa
Italijanima prema Lapcu. Bacite na taj pravac jednu brigadu, a jednu
poaljite na Drvar za pojaanje Jakiu (komandant 7. divizije pri
mjedba . K.). Ne dozvolite da vas opkole s glavninom u Lapakoj do
lini. Tu treba da ostavite jednu diviziju, a druge, 8. ili 6., drite na
pravcu Drvara. Slaemo se s pozivanjem brigada iz Zumberka na Kor
dun. Znajte, da e Jaki biti zatitnica za transport ranjenika, kojih ima
ogroman broj, a naa 1., 2. i 3. divizija poele su dejstvovati ofanzivno,
da bi proirile prostor i smjestile ranjenike i izbjeglice. Nije iskljueno

171

Iako e jo biti tekih borbi oko Gornjeg Lapca, situacija

u Lici se oko 10. februara iz osnova promijenila u korist 1. hrvat
skog korpusa.
I na drugoj, okupatorskoj strani trebalo je tih dana rijeiti
niz krupnih i vrlo osjetljivih pitanja.
Krah operacije Weiss I osjeali su i Nijemci i Talijani.
Istina, Nijemci se tih dana jo tjee i smatraju da nije sve propalo:
da se jo uvijek prua prilika da se glavnina Narodnooslobodilake
vojske tue kasnije u operaciji Weiss II, jer e jedinice Narodno
oslobodilake vojske biti istjerane iz Bosanske Krajine i satjerane
na jug u manji prostor oko DrvaraBosanskog GrahovaGlamo
aLivna, s kojeg se, po njihovu raunu, ne e moi uspjeno
povlaiti i manevrirati. K tome, raunali su, da su na Grmeu
daleko vee snage nego to su bile, pa da e se ipak i u operaciji
Weiss I uhvatiti i ive sile Narodnooslobodilake vojske. I Grme
u je, 9. februara, posveena posebna panja.
Tako su mislili i planirali Nijemci, ali nisu Talijani. Oni
su poslije 9. februara ve i javno pokazivali, da im je dosta ofen
zive. S krahom operacije Weiss I pomirili su se jo 4. februara.
Prema talijanskom planu, 5. armijski korpus trebao je da zavri
operaciju Weiss I najkasnije 12. februara, jer je 13. februara
trebalo poeti prikupljanje divizije Sassari i njenih pojaanja za
odlazak u Split, a zatim u Italiju. Za 15. februara planiran je na
pad na slobodni teritorij Gorskog Kotara i Hrvatskog Primorja, za
koji su Talijani bili daleko vie zainteresirani nego za teritorij
Like. Zbog takvih planova Mario Robotti, komandant Vie ko
mande oruanih snaga SloveniaDalmazia, preuveliava pred
Nijemcima brojno stanje jedinica Narodnooslobodilake vojske na
ovoj prostoriji, pravei od 67 hiljada partizana nita manje nego
1617 hiljada.
Trebalo je pripremiti novu konferenciju, na kojoj e najvie
njemake i talijanske komande u Jugoslaviji rijeiti niz takvih i
slinih problema, koji su iskrsli u toku izvoenja operacije Weiss
I, kao i pitanje daljnjih zajednikih borbi protiv jedinica NOV
i POJ.
da e Italijani i etnici poeti s ofanzivom i iz Knina. Prema tome, u
vajte pravac Drvar i slobodu manevrisanja glavnine.
Glavni tab je sutradan, 9. februara, izvijestio depeom Vrhovnog
komandanta: Italiani se povlae iz Like. Napustili su sjevernu Liku i
poeli odlaziti iz Udbine. Dre se kod Mazina... Glavnina nee ii prema
Bosni bez vaeg specijalnog nareenja. (Depee u arhivi VIIJNA).

172

Takva konferencija je i odrana 8. februara 1943. godine u

Beogradu. Prisustvovali su joj, sa njemake strane, generali Lhr,
Lters i Horstenau, a s talijanske strane general Robotti. Prema
biljekama generala Robottia, konferencija je rjeavala ova pita
nja: Kako kontrolirati zauzete prostorije Slobodnog teritorija; kada
i kako izvesti predstojeu ofenzivnu operaciju Weiss II; da li
e se paralelno s njom izvesti i operacija Weiss III, kako je to
sporazumima bilo dogovoreno; problem odnosa prema etnicima
Drae Mihajlovia; zatim vojna situacija na prostoriji Zagreb
KarlovacMetlika (umberak) i zavretak operacije Weiss I.
Prema zapisima generala Robottia, Nijemci su predlagali da
zauzetu prostoriju Slobodnog teritorija dre okupatorske trupe uz
pomo kvislinkih trupa, s time to e njemake i kvislinke trupe
NDH zaposjesti teritorij sjeverno od demarkacione linije, a juno
od nje talijanske trupe. Robotti, koji je 4. februara bio u Rimu i
primio sve potrebne direktive iz Vrhovne komande, odgovorio je,
da talijanske trupe ne mogu zaposjesti i kontrolirati teritorij do
demarkacione linije, jer im predstoje zadaci nove pregrupacije i
poduzimanje nekih ofenzivnih akcija protiv partizana u drugim
oblastima, kao to su Gorski Kotar i Hrvatsko Primorje. Za izvo
enje operacije Weiss II Robotti je predloio, da Talijani ue
stvuju u njoj sa snagama 18. armijskog korpusa i kvislinkim trup-ma pod komandom ovog korpusa, s time, to e etiri bataljona
divizije Bergamo i dva kvislinka bataljona (domobrani) dejstvovati iz rajona DrniSinj na sjever ususret njemakoj 7. SS divi
ziji, koja e nadirati du osovine Bosanski PetrovacDrvarBo
sansko Grahc-voLivno. Lijevo cd divizije Bergamo dejstvovat e
takoer kvislinzi etnici Drae Mihajlovia linijom Zrmanja
TikovacBosansko Grahovo. Ostale snage 18. armijskog kor
pusa obrazovat e samo zapreni pojas du Dinare planine, ne
dozvoljavajui prodor partizana na jug. Nijemci su se sloili s
tim planom.
U diskusiji o etnicima Drae Mihajlovia Robotti je dao na
znanje Nijemcima, da se operacija Weiss III, u kojoj je trebalo
razoruati etnike Drae Mihailovia u Hercegovini, ne moe izvo
diti paralelno s operacijom Weiss II, jer za takvom operacijom
uope nema nikakve potrebe. U Hercegovini vlada mir i red, i on
je ve izdao nareenja podinjenim jedinicama, da se operacija
Weiss III ne e izvoditi.144
144)
0Jmah sam cdTOvorio (odnosi se na pitanje generala Lhra,
da li e 2. armija paralelno s operacijom Weiss II razoruati etnike
Drae Mihajlovia u Hercegovini prirtijeba . K.) da instrukcije

l*ra

I na ovoj konferenciji, ne samo da je razoruanje etnika

skinuto s dnevnog reda, ve je stvoren i sporazum o zajednikoj
upotrebi etnika u predstojeoj operaciji Weiss II za borbu pro
tiv jedinica NOV i POJ (Vidi na kraju knj ge operativnu zapovijest
generala Ltersa za operaciju Weiss 11).
U analizi vojne situacije sjeverno od Karlovca Nijemci su
predlagali, da Talijani poduzmu ofenzivu protiv umberake ope
rativne grupe partizana, ali su tal janski predstavnici odgovorili,
da e prouiti jedan takav projekt. Do konkretnijih sporazuma
nije dolo.
U pogledu zavretka operacije Weiss I Robotti je obeao,
da e zauzeti Gornji Lapac i izbiti s divizijom Sassari ususret.
7. SS diviziji na rijeku Unu kod Kulen-Vakufa.
To su bili problemi i zakljuci konferencije njemako-talijanskih komandanata u Beogradu 9. II. 1943. godine. Odmah po
njenom zavretku sve vie njemako-talijanske komande prile su
realizaciji njenih odluka.
BOJEVI U BOSANSKOJ KRAJINI: Od 10. do 12. februara
1. bosanski korpus izvrio je pregrupaciju svojih jedinica u duhu
nareenja Vrhovnog komandanta. 4. krajika divizija sa dvije
brigade 8. krajikom i novoformiranom 12. krajikom za
tvorila je pravce Bosanski PetrovacOtreljDrvar (8 krajika
brigada) i Bravsko poljeplanina SrneticaKolibe Srnetica (1140);
7. i 8. brigada 7. bani'ske divizije su osloboene te su odmarirale
preko Glamoa i Livna na prostoriju Gornjeg Vakufa u sastav
Glavne operativne grupe. Na lijevom krilu 4. krajike divizije, na
pravcu s. OraacKulen VakufMalo i Veliko Oijevo, zadrana
je 16. brigada 7. banijske divizije. 5. krajika divizija zatvorila je
ove pravce; sa 4. krajikom brigadom pravac Kljus. Donja Previjas. Ribnik (gornji tok Sane), sa dva bataljona 7. krajike
brigade pravac KljuPrevijaaavica. Jedan bataljon 7. krajikoie sam dao u Hercegovini odgovaraju mom uvjerenju o nepotrebnom
ijelovaniu, budui da je taj kraj miran.
Poto se vratio na stari motiv o potrebi operacija u Hercegovini,
kao i o obeanom razoruanju etnika, ia sam dodao, da e razoruanje
biti izvreno u vrijeme, kad bude najzgodnije da bi se sprijeile pobune
l smetnje, ali, na svaki nain, iskljueno je, da bismo mi nastavili sa
razoruaniem za vrijeme izvoenja 2. faze operacije Weiss..............................................
Na moj izr'iti zahtjev isklluio ie sa svoje strane 3. fazu fm Mi
se na generala Ijfihro primiedba . K.) osim ako posredovanje OKW
(Oberkomando der Wehrmacht primjedba . K.) ne bude protivno, e
(Zavisi generala Robottia sa konferencije u Beogradu, pisani 9. II. 1941
godine.
Original
dokumenta
u
Arhivu
VIIJNA.)

ke

kontrolira

pravac Banjalukaaavica, a jedan Jajce

1. krajika brigada 5. krajike div zije
otila je u centralnu Bosnu na nevi zadatak. Zapadno od Jajca
oko sela Jezera, nalazio se i jedan bataljon 9 krajike brigade.
Druge snage 9. krajike brigade nalaze se oko Kupresa (jedan
bataljon sjeverno, a jedan juno, oko sela Gornji Malovan i Rilii).
10. krajika brigada nalazi se na prostoriji Bosanskog Grahova i
Dinare osiguravajui Slobodni teritorij s juga od napada iz Knina.
(Vidi kartu 10.)
10.
februara na frontu 1. bosanskog korpusa nastupilo je zati
je, koje je trajalo do 16. februara. Nijemci su orijentirali glavne
snage na ienje Grmea, u potjeru za 2., 5. i 6. brigadom 4. kra
jike divizije, koje su ostale u obruu.
Dok se juno od ceste OraacVrtoeBosanski Petrovac
Klju vrila pregrupacija jedinica 1. bosanskog korpusa i uspostav
ljala nova obrambena linija prema njemakim d vizijama, na
Grmeu su bjenjele teke i dramatine borbe izmeu opkoljenih
brigada 4. krajike divizije i dijelova 369., 7. SS, 717. i 714 divizije,
koje su sa etiri strane nadirale u Grme.
2., 5. i 6. krajika brigada 4. divizije sa oko 20.000 izbjeglica
izdravale su bijesne napade Nijemaca i kvislinga te se postepeno
povlaile sve dublje u planinu. Pet dana odvijala se krvava borba
u planini, u kojoj su obje strane pretrpjele teke gubitke. Nijemci
su zabiljeili, da su im partizani razbili jedan bataljon na Suvopoljskom Vrhu i Trovrhu (1249 i 1281), ali su im gubici ustvari
bili daleko vei.
6. krajika brigada uspjela je da po cijenu velikih rtava
odri u svoj:m rukama jednu grupu sela (sela Jelainovci, Oti,
Miljevci i atrnje), koja su duboko uvuena u Grme, kao slobodnu
oazu i svoj oslonac, ali su 2. i 5. brigada 8. februara bile potpuno
potisnute u planinu, gdje su se nale bez hrane i vode. e se
gasila snijegom, a posljednji obroci uzeti su 8. i 9. februara iz jed
nog magazina u umi. Smrt od okupatorskog oruja, gladi i zime
lebdjela je etiri dana nad ovim brigadama i narodom, i prijetila
je svakog asa tekom katastrofom. Osjeajui jak otpor pred so
bom, Nijemci su neprestano ubacivah u borbu nove snage te
pojaavali i stezali obru oko partizana.
7. i 8. februara bile su sve tri brigade taktiki povezane, ali
je 8. februara poslijepodne ta meusobna veza prekinuta i svaka
se brigada borila zasebno, bez ikakve veze s ostale dvije. Obram
benu snagu jedinica vie su lomili zima, glad i e nego sama
oruana snaga Nijemaca i domaih izdajnika. 10. i 11. februara
JezeroMrkonji-grad.

175

pojavljivali su se sve ei sluajevi halucinacije boraca. 11. febru

ara pokazalo se, da je svaki otpor u Grmeu besm sien i da
svako daljnje zadravanje neminovno vodi katastrofi jedinica.
U 2, i 5. brigadi pojave halucinacija uzele su takve razmjere,
da je prijetila opasnost od rastrojstva jedinica147.
Samo prisustvo velike mase izbjeglog naroda, koji se nalazio
neposredno iza poloaja jedinica, isto tako bez hrane kao i vojska,
prijetilo je da naprosto apsorbira vojsku, da se bataljoni izmijeaju
i izgube u toj masi, to bi potpuno paraliziralo svaki organizirani
otpor i onemoguilo da se izvri proboj iz obrua. 2. brigadi zamalo
da se to nije dogodilo. Neki su se njeni dijelovi izmijeali s na
rodom, ali je na sreu sluajno naila na 6. brigadu, koja se jo
uvijek izvanredno dobro drala te je svojom intervencijom spasila
2. brigadu od potpune dezorganizacije.
11.
februara 5. brigada se prva odluila da izae iz Grmea
i da se probije na sjever preko ceste Bosanska KrupaSanski Most,
u podgrmeka sela. U noi od 11. na 12. februara brigada je u sna
nom juriu razbila neprijatelja oko sela Benakovac i Potkalinje
i organizirano se izvukla sa svim svojim dijelovima u sela Dubovik
i Haani. Istog dana krenula je i 2. brigada i 12. februara izbila
s velikom masom naroda do 6. brigade u zonu sela Jelainovci.
Uvee su obje brigade izale iz Grmea, spustile se na cestu kod
sela Luci Palanke i u toku noi od 12. na 13 februara probile
neprijateljski obru i produile u sela Lipnik i Hadrovci148.
Probojem njemakog obrua na Grmeu praktino se zavrila
i prva etapa IV. okupatorske ofenzive. Zfcog svojih daljnjih planova
prema jugoistoku operacije Weiss II Nijemci su napustili
gonjenje brigada 4. krajike divizije te su do 15. februara pre
tresali Grme, palili i unitavali bolnice, slagalita hrane i mate
rijala, razna postrojenja (male elektrine centrale, pilane i t. d.),
koja su radila za potrebe bolnice u pozadini. Kontrola prostora
147) Tako se na primjer dogodilo, da je itava eta odiednom na
pustila svoj poloaj i spremila se na spavanje. Svi borci skidaju sa sebe
odieu, slau je i meu u sn'jeg kao da idu u krevet. Ili, itava eta u
koloni po jedan uz-'ma porcije i odlazi pod neko drvo da primi hranu,
iako tamo nema nikoga. Svaka intervencija bila je bezuspjena, sve dok
se taj in ne zavri. U takvim momentima b'lo je opasno svako i naj
manje udaljavanje iz stro;a, jer su pojedini borci smatrali da je svaki
onaj. tko nije u stroiu Nijemac, i odmah su otvarali vatru na njega.
Nekoliko boraca i jedan komandir ete tako su i poginuli.
148) Poslije odmora od dva dana, 14. februara uvee. 5. brigada je
krenula preko Sane za Kozaru, a 2. i 6. ostale su na Podgrmeu, istei
ga od zaostalih okupatorsko-kvislinkih posada. Kasnije se i Stab 4. divi
zije prebacio sa Otrel'a u Podtrme a 8. brigada je stavljena pod ne
posrednu komandu taba 1. bosanskog korpusa.

170

sjeverno od Grmea i borba s brigadama 4. krajike divizije, koje

5U ponovo izbile na stari slobodni teritorij, preputena je posadnim
trupama i pojaanjima, to su imala ubrzo stii iz Austrije149 u

Bosnu. Glavne snage njemakog armijskog korpusa 7. SS

i 369. divizija spustile su se nakon pretresa planine Grmea
na jug u Petrovaku kotlinu i prostoriju Kljua, gdje su se odma
rale i pripremale za predstojeu operaciju Weiss II.
Operacija Weiss I zavrila se za njemake trupe 15. februara.
Sve njemake trupe, koje su uestvovale u ofenzivi, zadrale su se
po sredini slobodnog teritorija Bosanske Krajine, du ceste od
Bihaa i Kulen Vakufa preko Bosanskog Petrovca do Kljua i Sanskog Mosta, te su pustoile i unitavale sve do ega su dole.
Sjeverno od Grmea, u Podgrmeu, 2. i 6. brigada vodile su borbe
za osloboenje podgrmekih sela, potiskujui neprijatelja u gradove,
dok se juno od planine Grme oekivala nova ofenziva. Ono, to
su doivjeli Podgrme, Lika, Kordun i Banija, sada je oekivao
slobodni teritorij oko Drvara, Bosanskog Grahova, Mrkonji-grada,
Glamoa i Livna.
BOJEVI U LICI: U Lici su se obje protivnike strane spremale
10. februara za napad. Glavni tab Hrvatske ocijenio je, da je
nastupilo pogodno vrijeme za ofenzivno dejstvo 1. hrvatskog kor
pusa protiv talijanske divizije Sassari u mazinskoj kotlini, jer
je to bio najbolji nain i jedino rjeenje da se kolebljivi i zbunjeni
Talijani paraliziraju za daljnje napade prema Gornjem Lapcu,
a eventualno i razbiju u zoni Mazina. Zatije, koje je trajalo 4 dana,
1. hrvatski korpus iskoristio je za pripremu jedinica, i neke je
bataljone uputio u pozadinu divizija Sassari i Re.
Meutim je i komanda 2. talijanske armije zahtijevala od
5. armijskog korpusa, da odmah prijee u napad na Gornji Lapac
i da bezuvjetno stigne do Kulen Vakufa150, gdje e se spojiti s dije
lovima njemake 7. SS divizije.
Zajednike odluke donijete na beogradskoj konferenciji, po
kojima su i talijanske trupe trebale uestvovati do kraja i izvriti
zadatke predviene operacijom Weiss I imale su se poslije
10. februara ispuniti. Poto su diviziji Sassari stigla pojaanja,
149

Njemaka 373. Tiger divizija.

Poslije razgovora u Beogradu i daljeg nastupanja njemakih
trupa veoma je hitno i vano zauzimanje Gornjeg Lapca i Kulen Vakufa.
Molim da angairate sve snage i svu volju radi postignua ovih ciljeva.
(Iz radiograma koji je 10. februara 1943. uputio general Robotti ge
neralu Glor ii).
150

12 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

177

te je imala mogunost da aktivizira velik broj trupa samo na jed

nom pravcu, prema Gornjem Lapcu, pruile su se generalu Glorii
sve mogunosti uspjenog zavretka ovog zadatka.
Na osnovu obostranih pretpostavki i odluka da se prijee
u ofenzivu, obje su strane zapoele 11. februara estoke borbe,
koje su nesmanjenom estinom trajale sve do 22. februara. Ne zna
jui za ofenzivne namjere neprijatelja, tab 6. like divizije uputio
je 10. februara tri bataljona 9. brigade, da napadnu jedinice divizije
Re du linije LovinacUdbina, a tri bataljona 1. brigade, da
napadnu linije snabdijevanja divizije Sassari od Graaca do
Mazina. Na frontu prema diviziji Sassari ostao je jedan bataljon
1. brigade u prostoru izmeu Mazina i Gornjeg Lapca, dok je jedan
bataljon 9. brigade pred divizijom Re istono od Udbine na
prostoru sela Tuk i Kuka (1172). Ovakva odluka taba 6. divizije
bila je previe smjela i u suprotnosti s onim mjerama, koje su do
nesene 3. i 4. februara, to jest da se jedan dio slobodnih snaga
zadri u rezervi. Kretanje bataljona 9. i 1. brigade u duboku poza
dinu neprijatelja bilo je veoma oteano zbog dubokog snijega, a
dolo je ba u vrijeme, kad su se na tim komunikacijama nale
jae i prikupljene snage divizija Re i Sassari151.
Prvi je napao talijanski 5. armijski korpus. Akcija zauzimanja
Gornjeg Lapca bila je planirana tako, da se izvede istovremenim
napadom triju kolona iz triju pravaca: divizija Sassari i njena
pojaanja, uz jaku podrku tenkova i avijacije, poduzimaju napad
cestom MazinGornji Lapac; lijevo od nje, sa prostorije Udbine,
napada divizija Re, jednom kolonom u pravcu Udbinas. Ondi
Bruvno, a drugom UdbinaKuk (1172)Donji Lapac; desno od
divizije Sassari, pravcem SrbDoljaniKulen Vakuf, napada talijansko-etnika grupacija jaine 2.700 etnika Drae Mihajlovia
i dva bersaljerska bataljona divizije Bergamo.
U svitanje 11. februara zasula je snana artiljerijska vatra
poloaje bataljona 1. i 9. like brigade. Nakon artiljerijske vatre
krenule su sa svih strana sve talijanske kolone naprijed prema
Gornjem i Donjem Lapcu. U toku dana Talijani su postigli mali
uspjeh, iako su imali pred sobom svega dva bataljona 6. like
divizije. Osvojili su samo nekoliko kota na izlasku iz mazinske
kotline152 Po estini borbe i organizaciji napada na Gornji Lapac
151
Poslije tri dana, u noi od 13. na 14. februara ovi su se bataljoni
vratili nazad, ali s malim uspjehom i u situaciji kad su Talijani ve za
uzeli Gornji Lapac.
152 itajui izvjetaje ovog dana, 11. II. godine 1943., o situaciji 1
napredovanju 5. armijskog korpusa, Robotti je crvenom olovkom dopi-

178

Glavni je tab NOV i PO za Hrvatsku odmah zakljuio, da su se

Talijani odluili da zauzmu Gornji Lapae. Zbog toga je naredio
tabu 6. divizije, da smjesta pozove bataljone 1. i 9. brigade nazad
na lapaki front, kako bi se poduzelo sve da se sauva lapaka
kotlina. Nareeno je, da se jedinice energino brane, ali da ne
ulaze u odluan boj za Gornji Lapac, nego da se 1. i 9. brigada
postepeno povlae poduzimajui protivnapade na raznim odsjecima
fronta, u cilju stalnog uznemiravanja talijanskih jedinica i otu
pi jivanja otrice njihovih napada, a onda da u pogodnom momentu
prijeu u opi protivnapad.
13. februara poslijepodne, nakon teke borbe, divizija Sassari
ula je u Gornji Lapac. Istovremeno je i desno krilo divizije Re*
potisnulo dijelove 9. brigade i spojilo se s jedinicama divizije Sassa
ri oko Mazina. Sutradan, 14. februara, lijevo krilo divizije Re pro
bilo se sa svojim tenkovskim odredom preko Kuka (k. 1172 zapad
no od Donjeg Lapca) produujui napad na Donji Lapac, ali je tada
9. brigada protivnapadom ponovo zauzela Kuk i odsjekla tenkovski
odred od pjeadije. Uvidjevi da je sam i izoliran, tenkovski je
odred projurio kroz Donji Lapac, ususret diviziji Sassari u Gor
njem Lapcu.
Mjeovita talijansko-etnika kolona, koja je napadala iz Srba,
potisnula je dva bataljona Likog partizanskog odreda i 14. febru
ara zauzela selo Doljani. Nakon tog uspjeha ova je kolona postala
veoma opasna, jer je prijetila da e potpuno zauzeti gornji tok
Une i natkriliti lapaku kotlinu s istoka. Time bi prekinula sve
veze 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa i onemoguila svaku
pomo 1. hrvatskog korpusa 1. bosanskom korpusu, a u sluaju
potrebe i Glavnoj operativnoj grupi. Zato su i Vrhovni tab i
eao: Kada govore o zarobljenim ustanicima, neka kau, zato nisu stri
jeljani, kao to bi trebalo da se uini.
Sutradan je preko svog operativnog odjeljenja izdao ponovno na
reenje:
Molim da naredite, da se od danas 12. o. mj. u dnevnom biltenu
zabiljee i ovi podaci:

1.................................................................

2.
Razlog, zato lica koja se eventualno zarobe s orujem u ruci, ili
lica koja se zateknu makar i bez oruja u zoni gdje se vodi borba, ne
strijeljaju, kao to je naredila ova komanda aktom br 800 od januara
1943. godine... i t. d. Robotti.
Meutim, pet dana kasnije, kad je na Neretvi poelo masovno zaro
bljavanje talijanskih vojnika i oficira, ovaj je ratni zloinac bio vrlo
mekan i traio je preko taba 6. armijskog korpusa od 2. proleterske di
vizije,
da
se
Narodnooslobodilaka
vojska
pridrava
internacionalnih
ratnih zakona.

*12

179

Glavni tab za Hrvatsku brzo reagirali i poslali 16. banijsku bri

gadu sa prostorije Kulen Vakufa za Martin Brod i Doljane, a 1. li
koj brigadi stavili u zadatak, da sa dva bataljona brzo, prije nego
to se centralna i desna kolona 5. armijskog korpusa spoje, izvri
protivnapad, razbije etniko-talijansku grupaciju kod Doljana i
ponovo zauzme Srb.
15.
februara ujutro pred desnom kolonom 5. armijskog korpusa
nala se jaka grupa od est bataljona NOV (dva bataljona 1. like
brigade, dva bataljona 16. banijske brigade i dva bataljona Likog
partizanskog odreda), koja je odmah prela u snaan protivnapad
na etnike i Talijane, te ih razbila i odbacila nazad u Srb. Sutradan,
16. februara, stupili su u dejstvo i jai dijelovi 10. krajike brigade
iz pravca Trubara i Osredaka prema Srbu u bok i pozadinu etnika.
Koordiniranom akcijom tog je dana zauzet Srb, a etnici su se,
pretrpjevi teke gubitke, povukli nazad na eljezniku prugu Gra
acKnin. Dolina Une bila je oiena. Lijevi bok 1. hrvatskog
korpusa ponovo je potpuno osloboen svakog neprijateljskog
pritiska.
Poslije pada Gornjeg Lapca aktivizirali su se i Nijemci na
desnoj obali Une. Dva bataljona 7. SS divizije napala su Kulen
Vakuf i zauzela ga 14. februara. Sutradan, 15. februara, njemake
i talijanske jedinice spojile su se u zoni Kulen Vakufa i tako
zagospodarile cestom GraacGornji LapacKulen VakufBosan
ski Petrovac.
'*
, !
Poto su se spojili s Nijemcima, Talijani su smatrali da je
njihov zadatak zavren, te su odmah poduzeli mjere za ope povla
enje sa slobodnog teritorija Like. Ah od odluke pa do njenog
izvrenja bio je dug i krvav put.
Da bi stvar bila gora po Talijane, i Nijemci su, im su se
njihove izviake jedinice spojile s talijanskim jedinicama, okre
nuli nazad i napustili Kulen Vakuf. Pukovska grupa divizije Sas
sari*, koja je hvatala vezu sa 7. SS divizijom kod Kulen Vakufa,
ostala je odjednom sama izmeu Kulen Vakufa i Gornjeg Lapca.
U toku poslijepodneva pourila se da se izvue nazad u sastav
divizije u Gornji Lapac, ali su je 15. brigada 8. kordunake divizije
i 1. brigada 6. like divizije ponovo doekale na cesti i odsjekle joj
odstupnicu prema Gornjem Lapcu. U prvom juriu pukovska je
grupa Sassari ostala bez artiljerije i bojne komore. Opkoljavanje
puka trajalo je do duboko u no, ali su se Talijani uspjenim
manevrom izvukli na brdo Lisac (juno od sela Borievac), odakle
ie bio mali pritisak 1. brigade 6. divizije, i tako se spasili od kata180

ICARTA 11

Sutradan, ispadom ostalih snaga divizije Sassari iz Lapca,

ova se kolona uz teke rtve izvukla u Gornji Lapac.
17.
februara divizija Re povukla se nazad prema Udbini, a za
njom i dijelovi divizije Lombardia iz Zavalja, juno od Bihaa.
Divizija Sassari se zbog ogromne koliine materijala, koji je
vukla sa sobom za opskrbu, i jer se oslanjala na niz snanih i gusto
postavljenih utvrenih toaka du ceste Gornji LapacGraac,
sporo spremala te je postepeno izvlaila jedinicu po jedinicu na
jug prema Graacu i Kninu.
Uoivi da se 5. armijski korpus povlai iz Like, Glavni je
tab Hrvatske naredio 17. februara opi napad na diviziju Sassari.
Osnovna ideja napada sastojala se u tome, da se potpuno odsijee
Gornji Lapac od Mazina i da se uniti glavnina divizije Sassari
na prostoru Gornjeg Lapca.
Za izvrenje tog zadatka upotrebljene su sve etiri raspoloive
brigade 6. like i 8. korunake divizije. 15. kordunaka brigada
primila je zadatak, da napada Gornji Lapac sa sjevera, tako da
u toku napredovanja lijevim krilom obuhvati mjesto sa zapada;
9. lika brigada napada iz sela Oraovac na Zuleevicu, sa zadatkom
da razbije njemake kolone u povlaenju na dva dijela i da s juga
zatvori obru oko Gornjeg Lapca. Glavne snage 5. brigade 8. divi
zije ostale su u rezervi, a 1. lika brigada jednim dijelom snaga
napada s istoka, ususret 9. brigadi, a dio snaga alje dublje u poza
dinu u napad na odstupajue kolone oko Mazina i Bruvna; taj
je dio snaga trebao sprijeiti jae intervencije s juga. (Vidi kartu 11.)
Uspjeno izvrenje ovog plana u zoni Lapca osigurala je
u prvom redu 9. lika brigada. Njeni su se borci izvanrednim
juriem na Zuleevicu zabili kao klin u kolonu tenkova, auto
mobila i pjeadije na cesti i presjekli je u dva dijela. Uvee
18. februara Gornji je Lapac bio potpuno opkoljen. 19. februara
izbili su i dijelovi 1. like brigade juno o Mazina, uznemirivi
svojim napadom liniju MazinBruvno.
Poraz na Zuleevici i opkoljavanje gamizcna u Gornjem Lapcu
izazvali su veliku paniku meu Talijanima. Robotti je odmah poslao
diviziju Re nazad prema Bruvnu i' Mazinu, a iz Knina dijelove
divizije Bergamo; osim toga je zatraio hitnu pomo od Nijemaca,
da intervencijom iz Kulen Vakufa spaavaju Gornji Lapac. Od
Lapca do Mazina bjenjela je dva dana estoka borba, u kojoj je
samo intervencija divizija Re i Bergamo s juga i Nijemaca
sa istoka uspjela da u toku 20. februara deblokira cestu do Gornjeg
Lapca i izvue samo ivu snagu divizije Sassari. 21. februara
Talijani su ve bili juno o Bruvna na putu za Graac. Ah divizija
strofe.

181

Sassari nije bil sposobna ni za kakvu borbu. Po priznanju samih

Talijana ona je u toj borbi izgubila 53 oficira i 858 vojnika. Zapli
jenjena je ili unitena gotovo sva njena bojna komora, oko 60 mo
tornih vozila, preko 250 komada tovamih grla, nekoliko tisua
artiljerijskih i minobacakih granata, sav raspoloivi benzin u
Gornjem Lapcu, preko 5.500 komada ebadi, atorskih krila, 6 radio
stanica, 3 tenka, 5 topova, 6 tekih bacaa, nekoliko stotina puaka
i velika koliina puane municije.
22. februara zavrila se talijanska ofenziva u Lici, neslavno po
talijansku okupacionu vojsku. Sve talijanske trupe povukle su se
s tekim gubicima u svoje garnizone, ne uspjevi da razbiju ni
najmanje jedinice 1. hrvatskog korpusa. Slobodni teritorij Like
bio je opet slobodan. Istina, pretrpio je teke ljudske i materijalne
rtve, ali je potpuno sauvao svoju vojsku, sve svoje drutvene
organizacije, sve bolnice i skladita u pozadini.

182

TREI DIO
BITKA NA NERETVI

XI. POGLAVLJE

protivofenziva glavne operativne grupe

VRHOVNOG TABA NOV. RAZVOJ OFENZIVE

OD 9. DO 20. FEBRUARA

Onog istog dana (9. februara), kad su se spajale 7. SS i 717.

njemaka divizija na cesti Bosanski PetrovacSanski Most, dovr
avajui svoj glavni zadatak na zauzimanju glavne magistrale
slobodnog
teritorija
KarlovacBihaBosanski
PetrovacKlju,
zavrile su se operativno-taktike i politike pripreme jedinica
Glavne operativne grupe i poela su njena prva ofenzivna dejstva
u okviru strategijskog plana Vrhovnog komandanta prema dolini
rijeke Neretve.
Ako se ti dogaaji promatraju sa stanovita ocjenjivanja isto
vojnikih elemenata, dobiva se dojam, da je od 27. januara, kad je
Vrhovni komandant drug Tito izdao nareenje za prikupljanje
divizija Glavne operativne grupe, pa do 9. februara, kad su poela
njena ofenzivna dejstva prolo dosta vremena; pa moda i neto
vie nego to je trebalo. Moda nam stvari danas tako i izgledajunaroito ako ih pogledamo iz perspektive burnih dogaaja na
frontovima 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa od 27. januara
do 9. februara, kad su ovi korpusi vapili za brzom intervencijom
i pomoi, jer je i njima i narodu Slobodnog teritorija bilo vie nego
teko Ali takav bi zakljuak bio u dobroj mjeri optereen kabinetskim vojnim promatranjem i zakljuivanjem. Zato se valja prenijeti
i u dogaaje i ivot jedinica Glavne operativne grupe, a ne samo u
poloaj 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa. I jedinice Glavne operativne grupe rjeavale su do 9. februara krupne probleme i te
koe, koji su joj oteavali brz pokret i prijelaz u protivofenzivu.
Do 28. januara sve tri proleterske divizije nalazile su se u
stalnim tekim borbama s neprijateljem, svaka na svom pravcu
185

i veoma udaljene jedna od druge. 1. proleterske divizija bila je

udaljena od svoje koncentracijske prostorije preko 100 kilometara
zrane linije. Osim toga, od Gornjeg Vakufa gdje se prema planu
imala koncentrirati trebala je ponovo prijei oko 50 kilo
metara do rijeke Neretve i nakon tako velikog i napornog mara
odmah stupiti energino u akciju, u napad na utvrene talijanske
garnizone u dolini Neretve. Isto je tako i 2. proleterska divizija
trebala da prevali put od oko 60 kilometara od Knina preko
Livna do Duvna. 7. banijska divizija je u jo nezahvalnijem polo
aju: nalazi se iza posljednjih ealona ranjenika, udaljena oko
140 kilometara, a vodila je gotovo mjesec dana teke defenzivne
borbe. I, to je bilo najtee, put od Bosanskog Petrovca i Drvara
do Livna i Duvna trebali su da prevale i ranjenici. Svi su ranjenici
morali prevaliti tih 140 kilometara po otroj zimi, i to, ve prema
tome kakvo je bilo stanje njihove bolesti, ili pjeice, ili na konju
i seljakim kolima, ili na nosilima na rukama naroda i boraca.
Neposredno nakon borbe jedinice je ekao dug i naporan mar,
i to ne mar najbliom i najlakom linijom, t. j. cestom prema
koncentracijskom prostoru, nego mar uglavnom planinskim sta
zama. 1. proleterska divizija marirala je iskljuivo slabim seoskim
putovima i planinskim stazama. Zato su prikupljanje i operativnotaktika priprema jedinica zahtijevali toliko vremena najmanje
8 dana. Bez odmora i dobre vojno-politike pripreme, koja je
obuhvaala i popunu jedinica s novim borcima, Vrhovni komandant
nije htio da se uputa u tako velik pothvat. On se htio i lino
uvjeriti kakvo je stanje, sposobnost i borbena spremnost trupa,
a posebno kakve su njene politike i vojne pripreme za pred
stojee zadatke.
Poetak protivofenzive zavisio je od dolaska 1. proleterske
divizije i privlaenja ealona ranjenika to blie grupaciji na
prostor LivnoDuvno.
7. februara stigle su sve jedinice 1. proleterske divizije na
svoja odreena mjesta, ali su ranjenici bili jo vrlo daleko prvi
ealoni ranjenika stizali su tek u Glamoko polje.
8.
februara imala je Glavna operativna grupacija ovakav
raspored: 1. proleterska divizija u zoni Gornjeg Vakufa i juno
od Kupresa oko sela Gornje i Donje Vukovsko (3. sandaka bri
gada); 2. proleterska divizija na prostoru LivnoDuvno; 3. udarna
divizija na Makljenu (glavne snage) i u Prozorskoj kotlini; 9. dal
matinska divizija, na ijoj operativnoj prostoriji zapoinje protivofenziva, nalazi se u zoni Imotskog, vie prema planini Biokovu,
7. banijska divizija kao zatitnica grupe i ranjenika jo je na
a 86

Otrelj u i kod Kulen Vakufa, gdje oekuje da je smijene jedinice

1. bosanskog korpusa. Tek 10. februara krenula je prva njena jedi

nica, 8. brigada, sa Otrelja preko Drvara, Glamoa i sela Maiovana

prema Gornjem Vakufu. 12. februara krenula je i 7. brigada, a tek
16. februara 16. brigada.
Prikupljanje jedinica Glavne operativne grupe nije prolo
nezapaeno: talijanski 6. armijski korpus primijetio je i registrirao
i pokret 1. proleterske divizije od Prnjavora ka Prozoru, iako se
divizija kretala preteno nou, dok se danju odmarala. Talijani
su vjerojatno pod utjecajem straha oekivali, da bi se jae
snage mogle sruiti negdje u zoni 6. armijskog korpusa, ali gdje
i kada, o tome nisu znali nita. Bili su vrsto uvjereni, da jedinice
Narodnooslobodilake vojske ne e ii prema Neretvi i Hercegovini,
ve vjerojatno prema junoj Dalmaciji. Komandant 2. armije traio
je ak da se nekoliko bataljona 6. armijskog korpusa prebaci iz
Hercegovine za Split, jer je prema njegovu miljenju u Her
cegovini sve mimo i nisu potrebne jake snage. Komandant talijan
skog 6. armijskog korpusa predloio je153 tih dana generalu Ltersu, da intervenira sa 717. divizijom sa sjevera, jer da se prua
dobra prilika da se razbije jedna jaka partizanska grupacija od
oko 8.000 ljudi u zoni LivnoImotskiProzor. General Lters
odbija taj plan s motivacijom, da Nijemci ne odustaju od plana
unitenja Titove drave i da su sada najvanija predstojea dej
stva predviena operacijom Weiss II, u kojoj e biti angairane
sve njemake jedinice.
Poslije dolaska 1. proleterske diviri je na prostor Gornjeg Va
kufa zakazao je Vrhovni komandant NOV i POJ za 8. februara
konferenciju sa tabovima 1., 2. i 3. divizije u Duvnu. Konferencija
je poela u toku poslijepodneva. Na njoj je Vrhovni komandant
vrlo podrobno iznio cijeli plan protivofenzive Glavne operativne
grupe prema Hercegovini i Crnoj Gori, a razraeni su i svi detalji,
politika i vojna strana protivofenzive, broj jedinica i njihovi za
daci, ocrtana svaka etapa ofenzive posebno. Zbog toga ni Vrhovni
tab ni tabovi jedinica nisu izdavali nikakve operativne zapo
vijesti, osim onih, koje su se odnosile iskljuivo na neposredne
zadatke, kao to su bili zauzimanje Posuja, Prozora, Imotskog i t. d.
Razvoj predstojee ofenzive, prema zamisli Vrhovnog koman
danta, trebao je da se zasniva na brzom i energinom ofenzivnom
dejstvu Glavne operativne grupe u dvije napadne kolone, koje e
biti u vrstoj meusobnoj koordinaciji. Protivofenziva Glavne ope
153

Sa prostora JajceBugojno.
187

rativne grupe trebala je da se zavri stvaranjem novog slobodnog

teritorija u Hercegovini, Sandaku i Crnoj Gori, koji bi kasnije
posluio kao politiki oslonac i placdarm Glavne operativne grupe
i novih jedinica, koje bi se tu stvorile, za ofenzivu prema Srbiji
i uspostavljanje vrih vojnih i politikih veza s Albanijom.
Za prvu etapu protivofenzive do rijeke Neretve desnu je
kolonu sainjavala 2. proleterska i 9. dalmatinska divizija, a lijevu
3. divizija, pojaana 1. proleterskom brigadom. 9. dalmatinska divi
zija vri, osim toga, i ulogu desnog bonog osiguranja desne kolone,
u zoni Imotskog i Ljubukog, kao i njene pozadine, a 1. proleterska
brigada vri isti zadatak u sklopu svoje lijeve kolone: osigurava
njen lijevi bok prema Sarajevu. Do dolaska 7. banijske divizije
ulogu zatitnice vri 1. proleterska divizija sa dvije brigade, prema
Bugojnu i Kupresu. 9. krajika brigada 10. krajike divizije, na
ijem prostoru djeluje lijeva kolona Glavne operativne grupe, s jed
nim bataljonom je u zatitnici sa snagama 1. proleterske divizije
oko Kupresa, a s drugim bataljonom dejstvuje u okviru zadataka
3. udarne divizije.
Da bi se dobro osigurala pozadina Glavne operativne grupe
u toku ofenzive i stvorio to vei slobodni teritorij oko rijeke
Neretve, desna je kolona dobila zadatak, da usput likvidira ustake
garnizone u zoni PosujeImotski, koji su predstavljali veliku
smetnju za razvoj narodnog ustanka u junoj Dalmaciji.
U prvoj etapi operacije do Neretve, s obzirom na to da se
ona izvodi u talijanskoj okupacionoj zoni, i to u njenom sjevernom
i perifernom dijelu prva stupa u dejstvo desna napadna kolona
da bi unitila ustake garnizone ImotskiPosuje i to prije izbila
na Neretvu i tako odsjekla sve talijanske, ustake i etnike garni
zone sjeverno od Mostara te sprijeila svaku intervenciju s juga.
Talijanima je preostala jedino mogunost da svojim ugroenim
garnizonima u Rami i Neretvi priteknu u pomo iz pravca Mostara;
meutim, ako bi jedinice Narodnooslobodilake vojske uspjeno
paralizirale tu intervenciju, pred lijevom kolonom ostali bi talijan
ski garnizoni sjeverno od Mostara bez pomoi, a time bi^e pruila
povoljna mogunost da se brzo i uspjeno likvidiraju. Prvu etapu
operacija Vrhovni je komandant vremenski planirao tako, da desna
kolona izbije pred Mostar i zatvori Neretvu s juga u isto vrijeme,
kad e lijeva napasti Prozor i osigurati se na Ivan Sedlu od nepri
jateljski akcija iz pravca Sarajeva.
Vremenski ranije planirano deistvo desne kolone stvorit e
ujedno i potrebno vrijeme za neophodan odmor 1. proleterskoj
diviziji.
188

Na konferenciji je odlueno, da 2. proleterska divizija stupi

odmah u dejstvo, i ve uvee 8. februara izdao je tab 2. divizije
nareenje svojim jedinicama, da u noi od 8. na 9. februara na
padnu i likvidiraju neprijateljske garnizone u Posuju i Imotskom.
O
brojnom stanju i naoruanju Glavne operativne grupe kao
cjeline u ovom vremenu, oko 10. februara, nije se naalost
sauvao nijedan dokument, iz kojeg bi se mogla dobiti apsolutno
tona predodba. Dosada se raspolae s originalnim dokumentom
brojnog stanja i naoruanja 1. proleterske divizije na dan 18. febru
ara, 9. dalmatinske divizije od 11. februara i dokumentom o broj
nom stanju 8. banijske brigade od 1. februara.
Meutim, iz raznih podataka, koji datiraju od 1. do 18. febru
ara, mogue je dobiti relativno tonu sliku, koja moe varirati
najvie za oko 100 vojnika iznad ili ispod cifara koje emo navesti
1. proleterska divizija............................................. 4.075 vojnika154
2. proleterska divizija.................................oko
4.100 vojnika
4.100 vojnika
3. proleterska div'zija................................. oko
7. udarna divizija........................................ oko
3.800 vojnika
9. dalmatinska divizija............................................ 2.119 vojnika155
Haubiki divizion Vrhovnog
taba. . . . oko
120 vojnika
Pratei bataljon Vrhovnog taba................oko
250 vojnika
Ukupno oko 18.564 vojnika
Od 10. do 28. februara sve su jedinice neprestano popunjavane,
i to uglavnom ljudstvom iz Dalmacije, te se moe sa sigurnou
tvrditi, da je 1. marta 1943. godine, raunajui i 7. krajiku brigadu,
koja se neto kasnije prikljuila, brojno stanje Glavne operativne
grupe bilo izmeu 20.000 i 21.500 vojnika156.
154
Originalni dokument o 18. februara 1943.
institut). U njemu je sadrano i naoruanje 1. proleterske divizije:

(Vojno-istoriski

puaka ........................................................................ 3.220

sa 311.888 metaka
pukomitraljeza .......................................................
227 sa 106.082 metka
tekih mitraljeza ......................................................
34 sa
76.558 metaka
bacaa mina 80 i 81-mm..........................................
14 sa
823 granate
runih bombi .......... ..................................................2.600
revolvera ....................................................................
479 sa
4.787 metaka
brdskih topova 75 mm ............................................
1 sa
170 granata
protikolskih topova ................................................
4 sa
650 granata
pjeadijskih topova Pito.....................................
3 sa
220 granata
Slino naoruanje imale su 2., 3. i 7. divizija. 9. dalmatinska divi
zija na dan 11. februara nije imala naoruanje za puni sastav, ali ga je
poslije pada Prozora dobila koliko joj je trebalo.
155 Originalni dokument od 11. II. 1943. u VIIJNA.
156 To su najmanje i najvee mogue cifre.

189

Brojno stanje ranjenika, koji su stigli u zonu LivnoDuvno

RavnoProzor, bilo je oko 20. februara preko 3.000 ranjenika i
bolesnika, od kojih je preko 700 bilo nepokretno, dok je 400 ljudi
bolovalo od pjegavog tifusa157. Treba napomenuti, da je sanitetski
odsjek Vrhovnog taba kategoriki stajao na stanovitu, da tifusni
bolesnici ne polaze s ranjenicima i da ne idu Glavnom operativ
nom grupom, jer je za nju pjegavi tifus i bez tih bolesnika pred
stavljao veliku opasnost, budui da su jedinice prolazile kroz
podruja, na kojima je pjegavi tifus neprestano vladao (okolina
Glamoa i, naroito, Prozora) ali je tih dana, oko 10. februara,
kod pozadinskih organa i pojedinih jedinica bilo i straha i neodgo
vornosti, tenje da se otarase svega onoga to je nepokretno. Taka
su, bez obzira na nareenja, s ranjenicima krenuli i tifusni bole
snici, to se kasnije teko osvetilo Glavnoj operativnoj grupi.
***

Devetog februara, napadom 2. proleterske srpske brigade na

Posuje, poela je jedna od najveih i najsjajnijih bitaka Oslo
bodilakog rata bitka na Neretvi. Po svom opsegu i karakteru,
po raznovrsnosti svojih uzastopnih operacija, od velikih frontalnih
sudara i sjajnog manevra opkoljavanja neprijateljskih jedinica, do
vrlo komplicirane operacije forsiranja rijeke (Neretve) i surove
planine (Prenj), bitka na Neretvi predstavlja u historiji Oslobodi
lakog rata i Narodnooslobodilake vojske klasian primjer njene
ratne vjetine. Operativna koncepcija i tempo izvoenja ove bitke,
vrijeme i prostor, u kome odnosno na kome se ona odigravala,
nametnuti su tako iznenadno i bili su diktirani tako suvereno, da
je to izazvalo zaprepatenje okupatora, posebno Talijana. Talijani
su dodue raunali s time, da bi nakon povlaenja jedinica Narodnooslobodilake vojske iz Bosanske Krajine na jugoistok moglo doi
do veih operativnih sudara u njihovoj okupacionoj zoni, ali nisu
ni izdaleka pretpostavljali, da bi moglo doi do takve bitke na ovom
prostoru i da bi ona mogla poprimiti takav opseg i estinu. To
vie nisu bili napadi manjih jedinica na manje garnizone, saekivanja neprijatelja u zasjedi, napadi koji poslije izvrenog za
datka zavravaju povlaenjem, u kome se ne prihvaa borba
s jaim snagama neprijatelja, nego neto sasvim drugo. Bila je to
vrsta odluka velike grupacije, koju je vodila revolucionarna strast
borbe i koja je vrsto odluila da oslobodi pritisak neprijatelja na
stari slobodni teritorij i da stvori novi, isto toliki ili slian njemu.
157
5. marta, uoi prijelaza preko Neretve, tono brojno stanje bilo
je 3.293 ranjenika i bolesnika. (Original dokumenta u VIIJNA).

190

Ta mona grupacija napadala je u prostoru od 80 km irine i para

lelnim udarima svojih dviju napadnih kolona lomila najjae utvr

ene garnizone okupatora i njegovih slugu. To vie nisu bili bojevi

i operacije male vojske partizana, koji se polako, dugo ali i
ustrajno probijaju k cilju, vojske koja pomalo ali uporno kuje
pobjedu, nego bojevi i operacije irokih razmjera, u kojima su
slomljeni i dobro utvreni garnizoni neprijatelja. Koordinami po
kreti i udari kolona Glavne operativne grupe, njenih 20.000 dobro
organiziranih i discipliniranih vojnika sa smjelim vodstvom, poka
zali su ve nakon prvih dana borbe, da e se na Neretvi razviti
takva bitka, kakvu nisu oekivale ni pretpostavljale ni jedna ni
druga strana.
U svitanje 9. februara 2. proleterska srpska brigada stigla je
pred Posuje, a za njom i 4. dalmatinska, te su nakon nekoliko sati
borbe zauzele mjesto na juri. Ustae su se u panici i neredu
povukli prema Ljubukom, to im je uspjelo u prvom redu zbog
odvie velike brzine i sigurnosti 2. proleterske, kojoj se urilo da
to prije svri svoj posao.158 Sutradan, 10. februara, 4. crnogorska
i 3. dalmatinska brigada zauzele su na slian nain Imotski. U ruke
2. proleterske divizije pao je plijen od preko 350 puaka, 15 mitra
ljeza, nekoliko kamiona, dva vagona nafte, slagalita hrane i
duhana.
Poslije zauzimanja Posuja i Imotskog desna kolona Glavne
operativne grupe poduzima ienje sela u Imotskom polju i Rakitnu od ustake milicije i goni razbijene ustae prema Ljubukom
i irokom Brijegu.
13.
februara zavrila je desna napadna kolona svoj prvi usputni
zadatak likvidirala je ustake posade u Posuju i Imotskom
i nala'se neposredno pred svojim osnovnim zadatkom pred
Neretvom i napadom na talijanske garnizone sjeverno od Mostara.
Prema postavljenom planu, 2. proleterska divizija produila je po
kret sa sve tri brigade u dolinu rijeke Dreanke i dalje za Neretvu,
a 9. dalmatinska divizija s dvije brigade desno od nje, kao njena
desno bono osiguranje, sa zadatkom ofenzivnog dejstva prema
Vrgorcu, Ljubukom i irokom Brijegu. 5. brigada 9. dalmatinske
divizije preuzela je osiguranje prostora Livna i Imotskog, to jest
pozadine nastupaj ue desne kolone.

158 prije smo istakli, da ,ie nareenje za napad na Posuje i Imotski

izdao tab 2. proleterske divizije 8. februara uvee u pokretu. To isto ui
nio je i tab 2. proleterske brigade, i brigada se iz nonog pokreta odmah
razvila u napad, te nije imala vremena da izvri ozbiljnu pripremu, kako
ustae ne bi pobjegli na istok.

14.
februara poslijepodne izbila je 2. proleterska divizija u
marevskom poretku (2. srpska, 2. dalmatinska, 4. crnogorska) u do
linu rijeke Drenice i nastupala niz rijeku prema eljeznikoj
stanici Drenici na desnoj obali Neretve. Talijanska je avijacija
primijetila njen pokret te je u toku dana izvrila nekoliko bom
bardiranja njenih kolona, ali je divizija usprkos tome nastavila
pokret. 15. februara oko 4 sata ujutro stigla je 2. proleterska srpska
brigada pred Drenicu i odmah iz mara prela u napad na talijan
sku posadu. 2. dalmatinska skrenula je odmah na jug, niz desnu
obalu Neretve ka Mostaru, dok je 4. crnogorska ekala da 2. pro
leterska zauzme Drenicu, kako bi preko Drenice produila mar
uz Neretvu na sjever k Jablanici.
Talijanska posada u Drenici bila je dobro utvrena, te je
brigada uspjela u toku dana jedino da zauzme eljezniku stanicu
i da potisne Talijane iz sela, dok se vei dio posade organizirano
povukao u reniku tvravu, odakle je pruio vrlo jak otpor.
Meutim, dok se vodila borba za reniku tvravu, odjednom je
iskrsla i druga, nepredviena tekoa: u visini Drenice, na lijevoj
obali Neretve pojavila se iznenada, cestom od Mostara, jedna sna
na motorizirana kolona Talijana, koja je transportirala municiju
za Jablanicu i druge garnizone u dolini Neretve. Ta je kolona
odmah stupila u borbu, da bi deblokirala garnizon opkoljen u
drenikoj tvravi. itav je dan 15. februara proao u borbi,
ali bez uspjeha. U noi od 15. na 16. februara komandant 2. divizije
odluuje da jo iste noi prebaci na lijevu obalu Neretve jednu
etu 4. crnogorske brigade i bataljon 2. proleterske pa da 16. fe
bruara ujutro istovremeno napadne i tvravu i motoriziranu kolonu
na cesti, te ih likvidira.
Poto je zauzela eljezniku stanicu, 2. proleterska brigada
zauzela je potpuno ispravnu i skelu na Neretvi kod sela Drenice,
kojom je prebacivanje preko Neretve brzo i efikasno rijeeno
Ujutro 16. februara zapoeo je estok obraun istovremeno na
dvije strane: na cesti akcija za likvidaciju motorizirane kolone,
a u drenikoj tvravi borba za unitenje njene posade. U toku
poslijepodneva Talijani su pretrpjeli potpun poraz: svega nekoliko
vojnika uspjelo je pobjei prema Mostaru159. Na bojnom polju
159
O ovom je dogaaju operativno odjeljenje
skog korpusa izvijestilo 18. februara telegramom
snaga Slovenija-Dalmacija ovako:

komande 6. armij
Komandu oruanih

1. bataljon 260-og puka, o kome je izvijeteno dana

(javljeno je, da se ne zna tono za njegovu sudbinu primjedba . K.).

192

17.

februara

ostalo je 175 mrtvih, a zarobljeno je 310 talijanskih vojnika i ofi

cira. Ratni plijen bio je znatan: 4 teka bacaa mina sa 500 granata,
13 mitraljeza i 14 pukomi trai jeza, 5 vagona puane i mitraljeske
municije, 350 puaka, radiostanica, dva tenka i 23 kamiona sa cjelo
kupnom spremom te artiljerijskom i puanom municijom, koja je
bila namijenjena garnizonima u Jablanici i oko nje.
Poto je zavrena drenika akcija, itava se 2. proleterska
brigada prebacila na lijevu obalu Neretve i produila paralelno
s 2. dalmatinskom niz Neretvu prema Mostaru. U dnevnim bor
bama 17. februara razbijeni su etnici i Talijani u selima Vrdi,
Ravnom, Gornjoj i Donjoj Grabovici i Jasenjanima. Na liniji tih
sela obje su se brigade zaustavile i organizirale obranu prema
Mostaru. 18. februara bio je kanjon Neretve potpuno zatvoren.
Svi talijanski garnizoni sjeverno od Mostara, po kojima je bila
rasporeena talijanska divizija Murge s pojaanjima,100 bili su
potpuno odsjeeni, a pred Mostarom se pojavila snana formacija
Glavne operativne grupe, spremna da doeka svaku intervenciju
Talijana prema sjeveru. (Vidi kartu 11.)
17.
februara 4. crnogorska brigada je u pokretu ka Jablanici.
Jablanicu je branio 1. bataljon (do dvije ete) 259. pjeadijskog
puka divizije Murge, tri voda mitraljeza, vod topova 100 mm,
jedna baterija 75 mm i vod bacaa mina,101 s komandantom 259. pje
adijskog puka.102 Poslije manjih borbi s Talijanima oko Jablanice
garnizon je 19. februara bio potpuno opkoljen. Budui da je trebalo
probiti snana betonska utvrenja, bilo je odlueno, da se napad
dobro pripremi za no od 20. na 21. februara.
Paralelno s napadom 2. proleterske divizije dobro se razvijao
i napad 9. dalmatinske divizije. Sa svoje dvije brigade ona je
oistila od ustaa i ustake milicije sva sela do Vrgorca, Ljubukog
i irokog Brijega.
Paralelno s izbijanjem 2. divizije 15. februara na Neretvu lijeva
napadna kolona Glavne operativne grupe napala je veoma utvren
napadnut je neto sjeverno od Drenice u dolini Neretve od premonih
partizanskih snaga i opkolien.
Dosad se vratilo u Mostar nekoliko desetina ljudi, veim dijelom
ranjenih; 284 ovjeka, meu kojima veliki broj ranjenih, s komandan
tom bataljona potpukovnikom Francescom Metellom, zarobljeno je.
160 Divizija Murge brojala je, bez pojaanja, oko 9.500 vojnika,
bila je rasporeena od Mostara i Nevesinja do Konjica i Prozora. Garni
zon iz Nevesinja bio je ba pred izbijanje na Neretvu povuen, a mjesto
predano etnicima.
161 Podaci iz arhive 2. talijanske armije.
162 Komandant puka doao je u obilazak posade.

33 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

193

i brojan talijanski garnizon u Prozoru. Borba za Prozor bila je

izvanredno estoka. Garnizon je branila posada .sastavljena o
3. bataljona 259. pjeadijskog puka, baterije haubica 100 mm i ete*
protivtenkovskih topova 47 mm, te ete minobacaa 81 mm i ete
tenkova. Obrambeni sistem sastojao se od dva snano utvrena
pojasa s nizom betonskih bunkera za sva orua- Prema zamisli
i nareenju taba 3. divizije, u napad su poslane 5. crnogorska,
1. dalmatinska i dva bataljona 10. hercegovake, sa zadatkom da
jednovremenim udarom s tri strane likvidiraju talijansku posadu.
Dva bataljona 10. hercegovake postavljena su u dolini Rame kao
osiguranje operacije od eventualne talijanske intervencije iz doline
rijeke Neretve, a dva bataljona 3. krajike brigade su u divizijskoj
rezervi.
Prvi napad 5. crnogorske i 1. dalmatinske izvren je
u noi od 15. na 16. februara. U toku noi razbijena su sva vanjska
utvrenja grada, ali je daljnje napredovanje u grad bilo zaustav
ljeno snanom vatrom. 16. februara Talijani su pokuali da inter
vencijom iz doline Neretve s jednom jakom kolonom, praenom
tenkovima i avijacijom, spase svoj garnizon u Prozoru. Slino kao
i kod 2. proleterske divizije, i kod Prozora se 16. i 17. februara
razvila vrlo estoka borba na dva pravca, ali ovaj put s mnogo
jaim snagama neprijatelja. Prijetila je opasnost da se ako se
sluajno otegne likvidiranje prozorskog garnizona dogodi, da
intervencija izvana ''slobodi garnizon. Tada bi se put za Neretvu
veoma komplicirao, situacija Glavne operativne grupe i ranjenika
postala bi izvanredno teka. Prozor je morao biti po svaku cijenu
i to prije likvidiran, jer je on otvarao Glavnoj operativnoj grupi
put za Neretvu.
Prije drugog napada u noi od 16. na 17. februara Vrhovni
komandant drug Tito je zahtijevao, da svi rukovodioci izau na
poloaj i detaljno objasne svakom borcu politiki i vojni znaaj
Prozora za cijelu operativnu grupu i njenu ofenzivu, posebno za
prolaz ranjenika prema Neretvi; da je pred borcima i rukovodi
ocima 5., 1. i 10. brigade takav zadatak, od koga zavisi uspjeh
ofenzive Glavne operativne grupe, i da ih on lino moli da dadu
sve od sebe da se talijanski garnizon to prije savlada. I 3. udarna
divizija je ne samo ispunila, nego i premaila sva oekivanja.
Drugi napad poeo je odmah uvee 16. februara, ali je garnizon
i dalje pruao vrlo ilav otpor. Trebalo je razbijati bunker po
bunker, izvriti nekoliko juria, dok se slomila obrana garnizona.
Izvanrednu su ulogu te noi odigrali i artiljerci haubikog divi394

ziona Vrhovnog taba, koji su vukli svoje topove u streljakom

stroju s pjeacima, gaali haubicama neposredno na bunkere i
vukli ih u sam giad. 17. februara garnizon je bio slomljen. Od
talijanske posade gotovo nijedan vojnik nije uspio umai. Kako
je Prozor trebao da poslui kao talijansko-etnika baza za napad
prema Slobodnom teritoriju s jugoistoka, zaplijenjena su u njemu
velika skladita hrane i municije, koja je izvanredno dobro dola
ranjenicima i Glavnoj operativnoj grupi.
Ali ni bataljoni 10. hercegovake brigade na osiguranju nisu
zaostajali za 5. i 1. brigadom. Jednim sjajnim manevrom opkoljavanja oni su 17. februara uhvatili u klopku talijansku kolonu,
koja je nadirala uz rijeku Ramu ka Prozoru, iz koje se ni
jedan talijanski vojnik nije izvukao. Na bojnom polju ostalo je
220 mrtvih vojnika, a zarobljeno 280. Cjelokupno naoruanje i motorizacija su zaplijenjeni.
Likvidiravi ovu kolonu, 10. brigada je odmah produila niz
rijeku Ramu, u napad na talijanski garnizon u selu Rami. 19. fe
bruara je likvidiran i ovaj garnizon i zaplijenjeno je 6 tenkova,
a zarobljeno 180 talijanskih vojnika i 10 domobrana. Istog dana
stigla je i 5. crnogorska pred Ostroac, ali su Talijani uvidjeli
da je otpor njihovih garnizona uzaludan pa su bez borbe napustili
Ostroac, kao i druge manje garnizone, i povukli se prema Konjicu.
20. februara 3. divizija je sjajno zavrila svoj zadatak. Dvije
njene brigade, 10. hercegovaka i 5. crnogorska, izbile su na Ne
retvu oekujui daljnja nareenja, a 1. dalmatinska brigada ostala
ie u Prozoru kao rezerva.
Lijevo bono osiguranje lijeve napadne kolone 1. proleterska
brigada stigla je na Ivan Sedlo u noi od 15. na 16. februara. U e*iri dana borbe likvidirani su svi talijansko-domobransko-etniki
garnizoni od Konjica do Ivan Sedla. Zarobljeno je oko 200 nepri
jateljskih vpjnika. Kao pojaanje 1. proleterskoj brigadi stigla je
na Ivan Sedlo 19. februara i 3. sandaka brigada.
Od 17. do 21. februara stizale su jedna po jedna i brigade
7. divizije u zonu Vukovskog i Gornjeg Vakufa. 8. banijska brigada
stigla je 20., 7. sutradan. 21. februara, pred Gornji Vakuf,
a 16. brigada 23. februara na Malovan i Vukovsko, juno od Kupresa. Zajedno s 3. krajikom brigadom 1. proleterske divizije
organizirana je 20. i 21. februara zatitnica Glavne operativne
grupe juno od linije BugojnoKupres.
Do 20. februara operacije na Neretvi tekle su sjajno. Sve su
jedinice navrijeme izvrile svoje zadatke. Na Neretvu su ve izbi13

195

ie sve tri proleterske divizije* a pred njima su stajala jedino jo

dva neosvojena talijanska garnizona: Jablanica i Konjic.
Obavjetavajui Glavni tab Hrvatske i tab 1. bosanskog kor
pusa o radu i rezultatima Glavne operativne grupe, Vrhovni
komandant drug Tito poslao im je 20. februara ovu depeu:
Naa ofanziva sjajno napreduje. Zatvorili prugu SarajevoMo
star na duini od 80 kilometara kod MostaraDreniceSarajevo
Ratelica. Dosada pao Prozor, Ostroac, Bradina i sve ostale stanice
osim Konjica, Jablanice i Rame. Plijen je ogroman u oruju i mu
niciji, hrani, zarobljenim Italijanima, a naroito ubijenim. Svi su
garnizoni ili potpuno uniteni ili zarobljeni. Do sada je ubijeno
1.500- Italijana.
\
Drite se dobro, jer e sada Italijani morati u Hercegovinu.

Tako je izgledala slika ofenzive Glavne operativne grupe od

9. do 20. februara.
Kako je napredovala ofenziva Glavne operativne grupe, tako
su se odmah iza nje kretali i ealoni ranjenika. 20. februara prvi
ealoni nalazili su se u pokretu od Livna ka Prozoru, a zaelje se
nalazilo na putu od Glamoa za Livno. Na novoosloboenom terenu
izvrena je odmah mobilizacija stoke i vozila, da bi se mogao smi
jeniti jedan dio vozila i stoke, koja je transportirala ranjenike do
Duvna, i nastaviti njihovo prebacivanje dalje k Neretvi. Od zapli
jenjenih talijanskih kamiona formirane su automobilske transportne
kolone, koje su preuzele prebacivanje tekih ranjenika i hrane za
vojsku i ranjenike. Ali ni s njima nije ilo onako, kako se to
eljelo. Kamioni su mogli saobraati samo nou, jer je talijanskonjemaka avijacija u toku dana stalno nadlijetala i bombardi
rala ceste i sela.

190

XII. POGLAVLJE

RAZVOJ PROTIVOFENZIVE GLAVNE OPERATIVNE

GRUPE OD 20. DO 28. FEBRUARA

Protivofenziva Glavne operativne grupe prema Neretvi i njeni

prvi rezultati stvorili su pometnju i paniku meu Talijanima, usta
ama i etnicima Drae Mihajlovia. Talijani su dobili utisak, da
e poslije Prozora i Jablanice Mostar biti prvi objekt napada i da
e glavne snage grupacije najvjerojatnije nastupati dolinom rijeke
Neretve na Jadransko more. General Robotti komandant talijan
skih trupa u Sloveniji i Dalmaciji183 procjenjuje novo stvorenu
situaciju na Neretvi i mogue perspektive njenog razvoja kao neto
to je njemu potpuno jasno, pa konstatira: Radi se o napredovanju
prema moru s dvije kolone: jedna napreduje iz doline Neretve,
druga iz pravca LjubukiVrgorac. Prema tome, snage u Mostaru
i divizija Messina treba da se spreme za borbu sa zadatkom da
dre rudokope i to iri mostobran u zoni Metkovi.
Interesantno je, da je talijanska komanda 6. armijskog kor
pusa raspolagala sa jo tri divizije Messina, Marche i Emi
lia u Hercegovini i junoj Dalmaciji i da je imala velike
mogunosti da intervenira jakim snagama na Neretvi prema Glav
noj operativnoj grupi, ali to nije uradila. Komande 2. armije i
6. armijskog korpusa bile su suvie impresionirane dejstvima
9. dalmatinske divizije, koja je dodue snano vrila pritisak na
donji tok Neretve, ali ipak ne tako i ne u takvim razmjerima, da
se od divizije Messina ne bi mogle odvojiti snage jaine puka,
koje bi intervenirale i pri tekle u pomo diviziji Murge. Jo je
nerazumljivija stvar s divizijom Marche i Emilia, jer u nji163 Komanda 2. okupacione armije nosila je slubeni naziv Co
nfando superiore FF A. A SloveniaDalmazia 2 armata.

hovoj zoni nije bilo nikakvog pritiska snaga Naronooslobodilake

vojske i partizanskih odreda.
Treba napomenuti jo jednu injenicu, koja je, ini se,
titila komandu 6. armijskog korpusa, a to je, da se upravo u to
vrijeme jedna engleska podmornica pojavila pred Bokom Kotor
skom. Ta je podmornica u albanskim vodama potopila 2 do 3 manja
talijanska objekta, ali se izvan Otrantskog kanala, u jugoslavenskim
vodama, bavila vie stvarima politiko-obavjetajne prirode164 nego
vojnike. Meutim, usprkos tome raale su se u glavama talijanskih
generala i najcrnje pretpostavke165. Talijanski e komandanti naj
prije uiniti sve to je mogue da druge poalju u intervenciju
prema Glavnoj operativnoj grupi. U ovom konkretnom sluaju
izvrit e sa tabom Drae Mihajlovia najveu moguu mobilizaciju
ljudi u svojoj okupacionoj zoni Hercegovine, Bosne i Crne Gore
i to ljudstvo uputiti na front svog 6. armijskog korpusa u dolinu
Neretve. Isto tako zatraili su i pomo Nijemaca.
Poslije pada Prozora Talijani su odmah predloili Nijemcima,
da odustanu od operacije Weiss II, koja po njihovom miljenju
nije vie bila vana i aktuelna; oni su smatrali, da je u trenutanoj
situaciji daleko bolje, da 717. i 718. divizija poduzmu sa 6. tali
janskim armijskim korpusom koncentrina dejstva protiv mase
partizana u dolini Rame i Neretve. Prvi njemaki odgovor, stvoren
vjerojatno pod utiskom da u dolini Neretve nema tako mnogo
jedinica Naronooslobodilake vojske i da Talijani pretjeruju
bio je,
kako smo ve napomenuli,
da u sadanjoj situaciji ostaje
i dalje
glavni zadatak njemakihjedinica
likvidacija Titove
komunistike drave. Meutim, kad su rudnici u zoni Mostara
obustavili rad i njemaka se organizacija Todt sa oko 500 ljudi
spakovala i pola u Dubrovnik, Nijemci su shvatili, da se na
Neretvi radi o ozbiljnim stvarima.
19. februara general Lters pravi
prve korekture u operativ
nom planu za operaciju Weiss II. Pad Prozora, Imotskog, Posuja,
Drenice i obustava rada u rudnicima signalizirali su opasnost i za
Nijemce. Zato se odustalo od-toga da se 718. divizija upotrebi za
operacije prema Jezeru i Janju, s time da joj je dan novi zadatak.
21. februara ona je imala zajedno s Talijanima i etnicima napasti
Glavnu operativnu grupu u dolini Rame i Neretve. Prema njemako-talijanskom sporazumu odreeno je da njemako-ustake

L________

164 Izmeu ostalog, i slanje novih instruktora i emisara Drai Mihajloviu.

165 Zato general Robotti i govori o mostobranu divizije Messina:
u zoni Metkovia.

198

snage pod komandom 718. divizije napadnu Glavnu operativnu

grupu iz dvaju pravaca: Grupa Vogl pojaani 738. puk
718. divizije i 5. ustaki zdrug pravcem BugojnoGornji Va
kufProzorJablanica; Grupa Annacker 750. puk 718. divivije160, 7. pjeadijski puk 4. brdske brigade i jedan ustaki bataljon
pravcem TarinIvan SedloKonjicJablanica. Talijanskoetnike snage iz 6. armijskog korpusa takoer poduzimaju napad
iz dvaju pravaca: u jednom pravcu nastupaju dvije paralelne talijansko-etnike kolone lijevom i desnom obalom Neretve od Mo
stara prema Jablanici, a u drugom samo etnici Drae Mihajlovia
iz gornjeg toka Neretve prema Jablanici. U prvoj fazi operacije
Talijani uestvuju samo sa snagama jaine 4 do 5 bataljona, ali
su im zato etnici pruili dragocjenu pomo, zapravo, izdajnik
Draa Mihajlovi preuzeo je na sebe glavni teret zadataka s tali
janske strane u bici na Neretvi.167
------------166) I jedna i druga grupa 718. divizije bile su pojaane tenkovima,
a naroito grupa Vogl, i potpomagane jakom avijacijom. Grupa Annacker
povuena je iz doline rijeke Bosne s prostora ZepeDobojTesli. U
napadu na Ivan Sedlo imao je 750. puk dva bataljona, dok mu je trei
bataljon vjerojatno ostao na ovom prostoru.
167)
Odmah poslije upada 2. proleterske divizije u dolinu Neretve
Vrhovna je komanda armijske grupe E uputila Vioj komandi oruanih
snaga SlovenijaDalmacija (komanda 2. talijanske-okupacione armije)
jedan projekt operacije na Neretvi protiv Glavne operativne grupe, koja
je bila izvedena paralelno s operacijom Weiss II. Ovaj plan je u osno
vi plan operacije Weiss III. Kasnije su Nijemci nazivali ovu operaciju
Weiss-Mostar: Evo teksta toga plana:

VlSOJ KOMANDI ORUANIH SNAGA

S L O V E N I J A D A L M A C I J A

Sjedite

Vrhovni komandant za jugoistok (Vrhovna komanda Armij

ske grupe E) uputio je slijedei radiogram Br. I. 491/43. povjer
ljivo Komandi Supersloda.
P o v j e r l j i v o !
1) Budui da se predvia, da e doi do ugroavanja obla
sti rudnika boksita MostarImotski, Vrhovna komanda njemakih
oruanih snaga (OKW) smatra, da je istovremeno s napredova
njem talijansko-njemakih trupa na Livno (operacija Weiss) potre
bna i operacija na Livno koja e polaziti od doline Neretve, sa
ciljem da se komunistike bande, koje se nalaze juno od Livna,
natjeraju na sjever i da se to bi bio krajnji cilj unite.
2) Da bi se udovoljilo tom zahtjevu, koji bi mogao izazvati
konani pad Titove komunistike drave, Vrhovni komandant za
Jugoistok (OBSO) daje ovaj prijedlog za izvrenje operacije:
a)
Za ovu operaciju zaduen je talijanski 6. armijski
korpus, pod iju e se nadlenost staviti jedna borbena grupa 718.
njemake pjeadijske divizije;

Od 21. februara nadalje na prostor oko Glavne operativne

grupe pristiu svakim danom sve nove i nove snage okupatora
i kvislinga. Prva etapa protivofenzive Glavne operativne grupe
Vrhovnog taba NOV pretvarala se u bitku od odsudnog znaenja,
jednu od najveih u toku Narodnooslobodilakog rata.
Poloaj Glavne operativne grupe na Neretvi i njene namjere
oko 20. februara, kad su prve njene jedinice ve prele preko
rijeke, naroito su uzbudili Drau Mihajlovia i emigrantsku jugo
slavensku vladu kao i njihove gospodare u inozemstvu. Prodiranje
u Hercegovinu znailo je za njih pitanje opstanka i razvoja kao
politike i oruane sile, pitanje tko e poslije rata biti u Jugo
slaviji, tko e imati vee politike i vojne snage, da u odreenom
momentu stupi pred svjetsku javnost i pobjednike u Drugom svjet
skom ratu. Zato se izdajnik Draa Mihajlovi po instrukcijama
iz inozemstva bacio bez rezerve u ovu bitku.
Novostvorenu situaciju na Neretvi, teak poloaj talijanskog
6. armijskog korpusa i njegov zahtjev da etnici sa to veom
snagom interveniraju prema Neretvi i Rami, ocijenio je Draa
Mihajlovi kao izvanredan moment i situaciju, kad se jednim udarb) Upotreba snaga (u grubim crtama)
718.
borbena grupa polazi od Sarajeva i udara preko Konjica
te dostie zonu sjeverno od Jablanice i na prvom mjestu ini za
preku k sjeverozapadu udarajui zatim u pravcu Prozora.
Divizija Murge polazi od zone Mostar preko Posuja, udara
na Tomislavgrad, a divizija Messina od Zagvozda preko Arana
na Livno.
3)
Radi osiguranja suradnje njemake 717. pjeadijskedivizije, koja udara od Bugojna na Livno, i divizije Bergamo u
maru iz Sinja na LivnO, potrebno je da se operacija 6. talijan
skog armijskog korpusa na vrijeme uskladi s pokretom navedenih
formacija.
Upotreba snaga koje napreduju od Bos. Petrovca na Livno
(SS div.) i od Jajca preko Glamoa na Livno (hrvatska 369. pje.
div.) predvia se tek kad 717. pje. div. i divizija Bergamo, u
maru na Livno, budu u stanju da sprijee jakim neprijateljskim
snagama bijeg prema jugu.

Sto se tie pojedinosti, potrebno je daljnje preciziranje.

4) Vrhovni komandant za Jugoistok (OBSO) moli, da se
projekt ispita i da se, zbog hitnosti, miljenje saopi do 16. teku
eg mjeseca.
Komanda oruanih snaga SlovenijaDalmacija u osnovi je
prihvatila ovaj plan. Korektura je napravljena samo u pogledu
angairanja talijanskih trupa, jer su se Talijani drali pravila: to
vea upotreba kvislinkih snaga u borbi protiv NOV, a po mogu
nosti to manje vlastitih trupa.

200

cem mogu ubiti dvije muhe168. S obzirom na to, da su Talijani

u tekoj situaciji, oni e mu 1 raunao je Mihajlovi pomoi
da mobilizira i natjera narod u Hercegovini, Sandaku i Crnoj
Gori u etnike formacije, koje e naoruati talijanskim orujem,
to su ga sve talijanske komande u to vrijeme davale kapom i a
kom; sa druge strane, poto su se partizani nali pod jedinstvenim
udarom Nijemaca, Talijana i ustaa u blizini etnikih baza, na
Neretvi, to je doao izvrstan moment da se obrauna s njima. Ali
taj plan, koliko god bio velik, bio je samo plan, velika kombinacija
velikog izdajnika, koja nije bila u skladu sa stvarnou rata 1
politikih odnosa u zemlji.
Od 15. do 26. februara broj ljudstva oruanih formacija etnika
rapidno je rastao. Narod je tjeran batinom i bajonetom u etnike
formacije i na front169. Kako je koja jedinica stizala u Mostar ili
na gornji tok Neretve, odmah je slana na front. 18. februara po
slane su iz Mostara dvije kolone etnika prema 2. proleterskoj
diviziji, lijeva kolona od 500, a desna od 800 etnika, ali ve 21. fe
bruara lijeva je kolona narasla na 1.800, a desna na 1.500 etnika.
22. februara iz gornjeg toka Neretve silazi prema Konjicu i okuci
Neretve i trea grupa od 2.500 etnika; 24. februara lijeva je
168)
18. februara 1943.
komandantu Baji Staniiu:

god.

izdajnik

Draa

Mihajlovi

pie

svome

. . . Naredio sam Baoviu da s Hercegovcima udari iz Di

nare
komunistima
u
lea,
pravcem
Bos.
GrahovoLivnoeljeznika
stanica Jablanica, severno od Mostara. Za to vreme e Ostoji sa priku
pljenim snagama iz Hercegovine i Pavlovim ljudima izvriti ofanzivni
udar s otseka BjelanicaPrenj planina. Naredio sam Jevi da politiki
potpomogne ovaj rad. Tetkii (tako D. Mihajlovi zove Talijane pri
mjedba . K.) su prinueni da poputaju, jer su im komunisti zarobili
2.000
ljudi u oblasti JablanicaProzor... Sad je jedinstven moment da
s komunistima raskrstimo jedanput za svagda. (Podvukao . K.).
169)
Gospodine pukovnie,
(Baji Staniiu primjedba . K.>
uzmite motku u ruke i natjerajte Crnogorce da se bore, a oficirima
naredite da jedan drugom ne podmeu ...
Molim vas g. pukovnie, ne prezajte ni od najdrakonskijih mera...
Iz
pisma
St.
Jovievia,
lana
etnikog
komiteta
za
Crnu Goru, Boji
Staniiu.
Radi zadravanja begunaca molim Vas da Vi lino krenete
jo noas preko Hanskog Polja za Glavatievo...
Zavedite preki sud i kolovoe streljajte na licu mesta kao i
sve sumnjive ...
Beguncima saoptite da sam ve streljao stotinu uhvaenih i
da to isto eka sve ostale begunce.
Iz pisma naelnika taba Drae Mihajlovia, majora Ostojia, Baji
Staniiu. Arhiv VIIJNA.

201

kolona na Neretvi narasla na preko 2.200 etnika, a desna

preko 2.500. 1. oujka stie i Baovieva grupa od nekih 2.500
etnika iz Srednje Dalmacije. 7. oujka u zoni Kalino vika Pa vie
urii ima grupu od 3.500 etnika. Oko 7. februara, u momentu
kad je Glavna operativna grupa poduzela forsiranje Neretve, raspo
lagao je Draa Mihajlovi u zoni Neretve, Nevesinja, Uloga, Kalinovika i Foe s preko 25.000 etnika. Dakle, brojano je samo on
bio jai od Glavne operativne grupe Vrhovnog taba.
U dolini Neretve etnici su predstavljali osnovnu manevarsku
snagu Talijana. Moe se mimo rei, da je talijanska ofenzivna ope
racija s juga i istoka prema Jablanici, s fronta Crna Lokvairoki
BrijegMostarVelePrenjgornji tok NeretveBjelanica, vo
ena od 26. februara do 15. marta, ustvari etnika operacija.
I druge kvislinge, formacije ustaa i domobrana, koji su zajedno
brojili preko 2.000 ljudi, stavio je komandant 6. armijskog korpusa
vrsto pod svoju komandu i uklopio u obranu Mostara na liniji
iroki BrijegLjubuki, isturivi ih ispred svojih jedinica kao
prvu liniju prema 9. dalmatinskoj diviziji.
Od svojih jedinica za napad spremio je 6. armijski korpus
21. februara grupu Scctti170 kao pojaanje lijeve etnike kolone
(na desnoj obali Neretve), a 3. bataljon 56. puka kao pojaanje
desne kolone171 (na lijevoj obali Neretve).
O
projektiranom opem napadu okupatorsko-kvislinkih trupa
za 21. februara u Vrhovnom tabu se nije nita znalo. tavie,
prvih dana nitko nije vjerovao, da e neprijatelj reagirati s tako
velikim snagama. Jedinice na osiguranju, naroito na pravcima
cdakle se mogla oekivati intervencija jaih njemakih jedinica,
kao iz Sarajeva i Bugojna, olako su shvatile svoje zadatke. 1. pro
leterska brigada u zoni Ivan Sedla nije poruila ni ceste ni elje
znike pruge, niti je poduzela ma kakve mjere da organizira obranu
na Ivan Sedlu.
Ponijeta prvim sjajnim uspjesima, itava je grupacija psiho
loki bila usmjerena na napad, a ne na obranu. A rezultati to ih
je postigla, bili su kako smo ve vidjeli zaista veliki. Ti bi
rezultati narednih dana s obzirom na vrlo povoljnu operativnu
situaciju za daljnji razmah protivofenzive besumnje bili jo
i vei, da je ranjenici nisu prikovali za zemlju i zaustavili njenu
170) Sastav grupe Scotti 2. bataljon 260. puka, 2. bataljon 55.
puka. 49. bataljon crnih koulja, baterija topova i jedna eta tenkova.

171) Lijevu kolonu etnici su zvali kolona A, a desnu kolona B.

Mi emo ih zvati lijeva i desna kolona, zbog lakeg razumijevanja.

202

operativnu akciju

preko Neretve. Na Neretvi se moralo strpljivo

ekati, dok pristignu kolone ranjenika i bolesnika, iako je eka
nje koristilo samo neprijatelju, jer mu je davalo izvanredno mno
go vremena za prikupljanje trupa i rokadu ka Glavnoj operativ
noj grupi.
20. februara jedinice Glavne operativne grupacije nastavile
su da izvravaju svoje osnovne zadatke. Pred 3. divizijom je jo
jedan zadatak osloboenje Konjica, a pred 2. proleterskom divi
zijom Jablanica. 10. hercegovaka brigada ve je prela preko
Neretve, njeni prednji dijelovi zauzeli su sela Gornja i Donja Bijela
i obuhvatili Konjic s jugoistoka. 5. crnogorska proleterska brigada
kretala se uz Neretvu prema Konjicu, spremajui se da uz pomo
dijelova 10. hercegovake likvidira talijansku posadu u Konjicu.
20. februara ujutro stigla je pred Konjic. Ali tada se desilo neto
nepredvieno. 1. proleterska brigada uinila je jednu kardinalnu
grijeku, koja se osvetila Glavnoj operativnoj grupi: nije zauzela
Konjic.
19.
februara donijeta je u tabu 1. proleterske brigade odluka,
da se nou od 19. na 20. februara s tri battona napadne i zauzme
Konjic. Bataljonima je odmah izdano nareenje za pokret iz zone
Ivan SedloBradina prema Konjicu. Na putu prema Konjicu bri
gada je uhvatila kontakt s dijelovima 5. crnogorske brigade i za
traila od nje pomo, ali do konkretne meusobne razrade plana
napada i suradnje jedinica nije dolo. Dane su samo ope smjernice
za napad pojedinim jedinicama. Da bi stvar bila jo gora, tab
1. brigade potpuno se zadovoljio s obeanom pomoi 5. brigade,
te je u napad poslao samo dva bataljona. U toku noi ova su dva
bataljona zauzela dio grada na desnoj obali Neretve i most u gradu,
ah je njihovo daljnje napredovanje zaustavljeno. 5. crnogorska bri
gada prikupljala se te noi blie Konjicu i uope nije napadala.
Ujutro, osjetivi da su sami i bez pomoi, zaustavljeni snanom
vatrom, bataljoni 1. proleterske brigade povukli su se iz grada.
Na intervenciju Vrhovnog komandanta i taba 1. divizije prebaeni
su 21. februara nazad na Ivan Sedlo. Ali tada se situacija kompli
cirala i na Ivan-Sedlu, i bataljoni su stigli nazad u vrijeme, kad
je lijevo bono osiguranje izgubilo svoje najjae poloaje.
Dva bataljona 1. proleterske brigade, koji su ostali na Ivan
Sedlu, imali su zadatak da produe nadiranje to dalje na sjever
i da zauzmu Tarin, to je zapravo i bio glavni zadatak, koji je
1. proleterska brigada primila od svoje divizije. 20. februara stigli
su pred Tarin. Na izvianjima u toku dana primijetili su, na svoje
203

iznenaenje, velike pokrete njemakih trupa od Sarajeva k Tarinu, te su doli do zakljuka, da od njihovog veernjeg napada
na Tarin ne e biti nita. Uvee je Tarin napadnut, ali je napad
bio vie demonstrativnog karaktera, i bataljoni su se brzo povukli
nazad u selo Ratelicu i prema Ivan Sedlu. Meutim, ujutro 21. fe
bruara krenula je GrupaAnnacker s domobranima i ustaama
za Konjic te se sukobila s prvim dijelovima 1. proleterske brigade
oko Ratelice i odbacila ih, gonei ih k Ivan Sedlu. Kako na Ivan
Sedlu nisu bile poduzete nikakve mjere za organizaciju obrane,
bataljoni 1. proleterske brigade ubrzo su odbaeni i odavde, te
su Nijemci ve prvog dana svog nastupanja, 21. februara, bez
mnogo muke zauzeli najznaajnije i najjae topografske toke na
putu svog nastupanja u pravcu Konjica.
Sutradan, 22. februara, njemako-ustaka grupa, uz snanu
podrku avijacije i s nekoliko tenkova, produila je napad prema
Konjicu, probila se jednim njemakim i jednim ustakim bataljonom istono od ceste i bez obzira na druge snage, koje su bile
zaustavljene, produila energino u Konjic, te se kasno u noi, oko
24.00 sata, spojila s talijanskom posadom u Konjicu. Time je
sudbina Konjica bila ftdluena.
U noi od 22. na 23. ponovljen je napad na Konjic s jedinicama
3. divizije i izvren protivnapad na dijelove Grupe Annacker, koji
su u toku dana bili zaustavljeni i ukopali se na Ivan Sedlu. Ali ni
jedan ni drugi napad nisu dali nikakvih rezultata.
Prema planu taba 3. udarne divizije, za napad na Konjic
odredne su 5. crnogorska i 10. hercegovaka brigada. Meutim,,
dva bataljona Grupe Annacker, koji su ili sa sjevera, izbili su
kasno uvee pred grad i osujetili napad jedinica 5. brigade na
grad sa sjevera. 10. hercegovaku brigadu napali su etnici od
Gornje i Donje Bijele jakim snagama s lea i nisu joj dopustili
da odvoji ma i najmanje snage za noni napad na Konjic. Ispalo
je opet, da na Konjic napadaju male snage, ovaj puta samo 5. bri
gada172. Naravno, i taj je napad zavrio bez uspjeha.
tab 1. proleterske divizije planirao je, da u nonom protivnapadu od 22. na 23. februara ponovo zauzme Ivan Sedlo i da baci
Grupu Annacker nazad u Tarin. U estokom okraju prsa u prsa
(_________
172)
Cijela je akcija oko Ivan Sedla i Konjica, poslije iznenadnog
ulaska Nijemaca u Konjic, vrena u urbi i nervozi i bez informacija o
etvarnom stanju kako kod neprijatelja, tako i kod vlastitih jedinica. Zato
je i drugi napad bio neorganiziran i nepripremljen, i jo uvijek pod
utiskom, da e Konjic pasti bez angairanja jaih snaga.

04

Ivan

Sedlo je te

noi zauzeto, ali su ga Nijemci i ustae u svitanje

ponovo osvojili. To isto ponovilo se i idue noi, od 23. na 24. fe

bruara. 24. nisu poduzimani napadi ni s jedne ni s druge strane,

ve je svatko ostao na svojim poloajima, pomiren sa situacijom:
1. proleterska i 3. sandaka pomirile su se s time, da ne mogu
na Ivan Sedlo, a ostatak njemake Grupe Annacker, da ne moe
u Konjic.
Od 23. do 26. februara 3. je divizija jo dva puta napadala
Konjic, i to u noi od 23. na 24. i od 24. na 25.; oba puta napadale
su 4. i 5. brigada, ali su se oba napada zavrila neuspjehom178.
25. februara stvar je bila potpuno jasna: borba za Konjic i Ivan
Sedlo je izgubljena. 10. hercegovaka brigada na istonom dijelu
obrua oko Konjica ve je jedva odolijevala etnikom pritisku
s istoka te se postepeno povlaila u okuku Neretve. 26. februara
etnici su je potpuno odbacili od Konjica i uli u mjesto. Time
je Konjic bio deblokiran s juga, istoka i sjevera, a 3. udarna divi
zija primorana na upornu obranu, da ne dopusti njemako-tali jansko-ustako-etnikoj grupi izlazak iz Konjica i nastupanje niz
rijeku Neretvu.
Neuspjeh napada na Koniic i protivnapada na Ivan Sedlo bili
su veoma teki udarci. U sklopu daljnjih dogaaja do 7. marta
oni su bili najvaniji element, koji je doveo do dramatine bitke
za ranjenike, u kojoj se ne e prezati od najveih tekoa i ljudskih
rtava, samo da bi se oni spasili.
Rad desne kolone Glavne operativne grupe 2. proleterske
divizije odvijao se za vrijeme napada na Konjic po predvienom
planu. 20. februara uvee 4. crnogorska proleterska brigada na
pala je izoliranu i opkoljenu talijansku posadu u Jablanici. U noi
su zauzeti svi utvreni objekti osim kasarne, u koju se povukla
glavnina posade. Da bi izbjegao suvine gubitke, tab 4. crnogorske
brigade odluio je da blokira kasarnu i da artiljerijskim bombar
diranjem porui zgradu, te tako prisili posadu da se preda. 21. fe
bruara privueno je kasarni nekoliko topova i tekih bacaa. Su
tradan, poto je potpuno sruen krov zgrade, posada se predala na

i------------173) Ovaj posljednji napad bio je najei. Vanjska osiguranja grada

bila su razbijena i jedinice su upale u grad, gdje su bile zaustavljene.
Uiutro 25. razvila se fco-ba s etnicima, koji su postepeno potiskivali
10. hercegovaku prema Konjicu. Daljnji napadi pokazali su se besmisle
nima, jer je prijetila opasnost da se etnici probiju i udare u lea jedini
cama u grau, te je donijeta odluka, da se jedinice povuku iz grada i
obustave daljnji napad.

elu sa svojim komandantom puka. Zaplijenjena je velika koliina

hrane, naoruanja i razne spreme.174
Poslije likvidacije posade u Jablanici 4. crnogorska brigada
upuena je u napad na Konjic.
Na jugu, iz Mostara, talijanski je 6. armijski korpus u to vri
jeme spremao veliku akciju prema 2. diviziji, da bi ponovo ovladao
dolinom Neretve i spojio se s Nijemcima, koji su nadirali sa sjevera
od Tarina prema Konjicu. Uurbano se vrila koncentracija
etnika, koji su odmah, kako je koja jedinica stizala u Mostar,
slani na poloaj prema 2, dalmatinskoj i 2. proleterskoj brigadi,
koje su vrile osiguranje prema Mostaru. 21. februara ve su ofor
mljene dvije snane etniko-talijanske formacije: lijeva kolona
na desnoj obali Neretve, koja se sastojala od 1.800 crnogorskih
etnika i talijanske grupe Scotti, i desna kolona na lijevoj obali,
sa 1.500 hercegovakih etnika i bataljonom talijanske pjeadije.
21. februara desna je kolona napala 2. proletersku brigadu i za
uzela selo Ravni. Tu se zadrala oekujui nove etnike jedinice,
koje su trebale pojaati desno krilo ove kolone na Prenju. etnikotalijanski napad nije tih dana uzeo naroitog maha, premda je to
bilo predvieno planom i najavljeno s velikom galamom. etnici
su naime traili, da se opi napad s juga odgodi za nekoliko dana
zbog nepripremljenosti njihovih trupa, to su Talijani i prihvatili.
Od 21. do 26. vodile su se manje borbe, koje nisu donijele
nikakve promjene na ovom dijelu fronta.
Druga bolna toka Glavne operativne grupe bila je situacija
zatitnice kod Gornjeg Vakufa. Od razvoja dogaaja oko Gornjeg
Vakufa zavisilo je kretanje ranjenika prema Prozoru i Neretvi,
njihovo prikupljanje i osiguranje na ovom prostoru. Od Gornjeg
174) Prema talijanskim podacima posadu su sainjavali: tab 1. ba
taljona 259. pjeadijskog puka sa dvije ete, od kojih je jedna bila nepot
puna; tri voda mitraljeza; baterija topova 75 mm; vod topova 100 mm i
vod tekih bacaa 80 mm. U Jablanici se naao i komandant 259. pjea
dijskog puka, koji je bio u obilasku posade.
Prema izvjetaju taba 2. proleterske divizije od 24. februara, u
Jablanici je zaplijenjeno ovo naoruanje:
>

Oruje:
620 puaka
9 tekih mitraljeza
14 pukomitraljeza
2 haubice 100 mm
4 brdska topa 75 mm
2 protivtenkovska topa 47 mm
1 oklopni voz

Municija:
2556 granata za teki baca
613 granata za brdske topove
750.000 puanih i mitralj. metaka
163 granate za PT topove
600 granata za baca 45 mm
500 granata za haubice 100 mm
4500 runih granata
itd. itd.

206

Vakufa do Prozora ima oko 20 kilometara, a to je rastojanje, koje

su Nijemci s obzirom na to, da su raspolagali jakom pokretnom
grupom mogli vrlo brzo prijei, te se mogao oekivati proboj
njihovih tenkova prema Prozoru, slino kao i kod Konjica. Ako
se ima u vidu, da je Prozor u kotlini, kojom dominira prijevoj
Makljen, onda se to rastojanje smanjuje najmanje za 5 kilometara.
Zauzimanjem Makljena dola bi pod udar itava Prozorska kotlina,
prvenstveno cesta ProzorRavno, kojom su se u to vrijeme kretale
kolone ranjenika i bolesnika.

Zbog pretpostavke da Nijemci ne e moi brzo intervenirati

s jaim snagama cd Bugojna preko Gornjeg Vakufa prema Prozoru,
nije se naroito insistiralo na tome, da 7. banijska divizija doe
u zonu Gornjeg Vakufa i Kupresa. Meutim, kako smo ve vidjeli,
Nijemci su intervenirali sa 718. divizijom iz centralne Bosne, pa se
dogodilo, da su 21. februara stigle u zonu Gornjeg Vakufa do
Pavia Polja i Grupa Vogl 718. divizije i dvije brigade 7. banijske divizije, koje su pojaale 3. krajiku brigadu u zatitnici
u posljednjem momentu. 19. februara stigla je 8. banijska na liniju
sela PlaninicaTihomilje, a 20. kasno uvee stigla je i 7. banijska
brigada u sela PidriMraajKuti, jugozapadno od Gornjeg
Vakufa.
20. februara su 3. krajika175 i 8. banijska organizirale obranu
ispred sela SarajviliTihomiljePlaninica, s ciljem da zatvore
cestu BugojnoProzor i dolinu rijeke Vrbasa. 8. banijska brigada
nalazi se na lijevoj obali i na cesti, a 3. krajika na desnoj obali.
Manje dijelove, jaine od jedne ete, uputile su i jedna i druga
brigada kao borbena osiguranja u visinu sela Pavia Polje. Ali ni
jedna od te dvije brigade nije poduzela nikakvo utvrivanje svog
poloaja, niti su ruile ceste, ve su se s glavnim snagama drale
u selima i tu se odmarale.
20.
februara poslijepodne dolo je do prvog borbenog kontakta
s Nijemcima i ustaama na liniji osiguranja oko Pavia Polja. Njemako-ustake prethodnice zadrane su u Pavia Polju, gdje su
Nijemci zanoili, a osiguranja su se uvee povukla u sastav svojih
jedinica.
22.
februara Grupa Vogl produila je pokret prema Gornjem
Vakufu i sukobila se sa 8. i 3. krajikom brigadom oko ceste i ri
jeke, na liniji TihomiljeSarajvili. Glavni udarac sruio se na
bataljon 8. brigade u Tihomilju, koji je razbijen te se u neredu
175)

3. krajika brigada stavljena je pod komandu 7. divizije.

povukao na jugozapad bez ikakva otpora. 3. krajika nije pokuala

da intervenira preko Vrbasa, ve se i ona povukla prema Gornjem
Vakufu. Predvee su Nijemci uli u grad sa 4 do 5 tenkova i bataljonom pjeadije.
U noi od 22. na 23. februara izvrila je 7. banijska brigada
protivnapad na Nijemce u gradu, s namjerom da ih izbaci iz mjesta
i baci nazad prema Bugojnu. Brigada je do jutra vodila estoku
borbu, ali joj nije polo za rukom da zauzme Gornji Vakuf.
23. februara Nijemci su poduzeli napad iz grada, ne bi li
7. i 3. krajiku brigadu, koje su ih blokirale u gradu, odbacili prema
Voljikom Potoku i selu drimci. Borbe 23. i 24. februara bile su
presudne za situaciju oko Gornjeg Vakufa. Vrhovni je tab inter
venirao i odmah poslao svoju rezervu, 1. dalmatinsku brigadu i
bateriju haubica, kao pojaanje 7. diviziji. Sada je svima postalo
jasno, da treba po svaku cijenu zadrati poloaj oko Gomieg
Vakufa, jer bi svako prodiranje Nijemaca prema Prozoru znailo
katastrofu ranjenika.
Nijemcima je 23. februara polo za rukom, da svoj prodor
prema Gornjem Vakufu neto proire zauzimanjem sela Vrsi i Pa- 1
lo, ali su selo Vrsi idue noi izgubili. Sutradan, 24. februara,
Grupa Vogl poduzima najsnaniji napad du itavog fronta
7. banijske divizije, od Gornjeg Vakufa do Planinice. Na pravcu
prema Prozoru ponovo je zauzela selo drimci (45 kilometara
jugoistono od Gornjeg Vakufa) i sela Mraaj i Kuti (tako
er 45 kilometara na jug i jugozapad od Gornjeg Vakufa), ali se
na toj liniji i skrila sva ofenzivna snaga Grupe Vogl i 5. usta
kog zdruga. Znaajno pojaanje pruili su toga dana 7. banijskoj
diviziji u prvom redu baterija haubica,176 koja je neprekidno tukla
poloaje i pokrete njemakih trupa, i jedan bataljon 1. dalmatinske
brigade, koji je uao u borbu na spojevima izmeu 7. i 3. brigade
na cesti Gornji VakufProzor. Navee toga dana linija ^njemakog
fronta ila je od sela drimci preko sela Mraaj i Kuti do Voljikog
Potoka. Na desnom krilu, dijelovi 5. ustakog zdruga drali su
Planinicu. 7. divizija drala je poloaje na liniji zaselak Seoci
Orlie (k. 915) (3. krajika brigada) serpentine juno od Gornjeg
Vakufa (k. 803) (bataljon 1. dalmatinske brigade) selo Makovac
M. Kobila (k. 1.083) (7. banijska brigada) selo OsredakOglavak
(k. 1.517) (8. banijska brigada.) (Vidi kartu 24.)
176) I Nijemci u svojim izvjetajima biljee, da je artiljerija jedi
nica Narodnooslobodilake vojske oko Gornjeg Vakufa intenzivno i us
pjeno djelovala.

25. februara nastupilo je zatije s mjestiminim ispadima pje

adije, ali uz obostrana vrlo iva artiljerijska dejstva du itavog
fronta. Njemaka avijacija je za sve vrijeme borbi bila vrlo aktivna
te je bombardirala u grupama, od kojih su neke brojile ak i do
20 aviona. Front se stabilizirao, obje su se strane ukopale, nemajui
snage da ita bitnije promijene na bojitu u svoju korist. Takva se
situacija odrala do 27. februara.
Situacija Glavne operativne grupe radikalno se izmijenila
26. februara. Protivofenziva preko rijeke Neretve se ugasila i jedi
nice vode defenzivne borbe na svim pravcima, izloene estokim
napadima neprijatelja. Predvieni operativni plan Vrhovnog ko
mandanta za prvu fazu protivofenzive nije ostvaren onako, kako je
bio zamiljen. Na glavnom pravcu nastupanja preko Neretve po
sljednji zavrni boj osloboenje Konjica zavrio se potpunim
neuspjehom. Konjic je zatvorio najpogodniji put za izlazak trupa,
prvenstveno bolnice, iz doline Rame i Neretve u sjevernu Herce
govinu i Bosansko Zagorje177. Nije bilo nikakvih izgleda, da bi se
ta brana na glavnom pravcu nadiranja mogla otkloniti. Naprotiv,
sve vea masa etnika zauzimala je Prenj i iz gornjeg toka Neretve
nadirala u okuku Neretve prema Ostrocu i Jablanici. U velikom
luku od Ivan Sedla, Konjica, preko Prenj-planine i Mostara prema
irokom Brijegu koncentrino su nastupale njemako-talijanskoetniko-ustake trupe prema Neretvi i potiskivale snage Glavne
operativne grupe s lijeve obale Neretve u dolinu rijeke Rame.
Ni kod zatitnice oko Gornjeg Vakufa nije bolja situacija. Ona
je, dodue, stabilizirala svoj front, ali je ta stabilizacija bila pri
vremena, jer je svako pojaanje Grupe Vogl moglo promijeniti
situaciju u prilog Nijemaca. 7. banijska divizija i 3. krajika brigada
davale su junaki otpor, ali su se njihove snage brzo troile,
naroito snage 7. divizije.178
177) Kraj oko Kalinovika.
178) U
borbama od 21. februara do 4. marta 7. je divizija imala
preko 550 mrtvih, ranjenih i fiziki potpuno iscrpenih boraca, kojima
je trebala lijenika pomo.
.
Ova je divizija dola do Gornjeg Vakufa pod vrlo tekim uvjetima,
imajui za sobom vie od mjesec dana stalne i vrlo teke defenzivne
borbe i mareva. Borila se i odstupala pred najboljim njemakim jedi
nicama 369. i 7. SS divizijom od linije PetrinjaKostajnica preko
Velike Kladue, Slunja, Bihaa, Bosanskog Petrovca za Otrelj. S Otrelja je izvuena iz borbe te je marirala preko Drvara, Glamoa i Livna
prema Gornjem Vakufu, gdje je odmah stupila u obrambene bojeve s
jakim njemako-ustakim snagama.
Njen dolazak iz Hrvatske, odnosno s Banije u Bosnu bio je potpuno
nespremljen. Divizija je pod uvjetima ratovanja na brdovitom terenu.

14 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

2Q0

Bilo je oigledno, da se Glavna operativna grupa nala u

obruu, u operativnom opkoljenju, i da je na pojedinim sektorima
ve poelo taktiko stezanje obrua. Prva faza protivofenzive Glavne
operativne grupe odjednom se pretvorila u dramatinu bitku za
ranjenike u bitku na Neretvi.
25.
februara, na dan poetka operacije Weiss II druge
etape IV. ofenzive, izvi io je general Lters drugu, vrlo znaajnu
korekturu u svom operativnom planu. Situacija 718. divizije i njoj
pridodanih ustakih trupa kod Gornjeg Vakufa i na Ivan Sedlu
upozorila ga je 24. februara na svu ozbiljnost operativnog pothvata
ove divizije prema Rami i Neretvi i otkrila mu, da se u toj zoni
nalaze vrlo jake snage Naronooslobodilake vojske. Zato on odu
staje od upotrebe 717. divizije u operaciji Weiss II te s njo
me poduzima manevar preko Bugojna prema Prozoru i dalje,
za pojaanje Grupe Vogl. Ali ovakav manevar, na ovom pravcu,
bio je najloiji potez, to ga je mogao uiniti. Ne moe se vjerovati,
da on nije raspolagao bar najnunijim podacima o situaciji Glavne
operativne grupe (naroito o pravcu kretanja bolnice, koju je
avijacija vrlo lako mogla otkriti i ije je kolone esto bombardirala
i mitraljirala!), kad se ima u vidu, da su ga svestrano obavjetavali
i Talijani i etnici i ustae. Ba u toj situaciji, kad se front kod
Gornjeg Vakufa stabilizirao, kad je napredovanje Grupe Vogl
zaustavljeno, a nju nije trebalo pojaavati, jer je bila u jaini
od oko jedne divizije, pa ak i u sluaju da je izgubila Gornji
Vakuf, trebalo je ostati pri starom zadatku 717. divizije, a to je
manevar preko Kupresa za uiceRavnoProzor: u tom bi sluaju
717. divizija s kuprekim ustakim garnizonom ubrzo prodrla do
linije SuiceRavno, i to najvjerojatnije onda, kad se najvei dio
bolnice nalazio na ovoj komunikaciji i kad je sama bolnica bila
najmanje osigurana. Ali on to nije uinio, nego je potpuno ogolio
taj pravac, i nije vrio nikakav pritisak preko Kupresa, ve je poao
koji nigdje ne prelazi visinu od 500 metara, iz kraja gdje se relativno
dobro prehranjivala, naglo prela, u uvjetima ofenzive neprijatelja, u
druge, planinske uvjete ratovanja, koji su zahtijevali potpuno drukiju
organizaciju komore, no to ju je ona imala. Njena komora na kolima
nije se mogla kretati izvan cesta, a brdski transport njeni intendantski
kadrovi nisu mogli, niti su znali organizirati kako treba. Zato je divizija
poslije prelaska Une stalno imala vrlo teke probleme s ishranom boraca.
A uz to je dotada uvijek operirala sa svog slobodnog teritorija, na kome
je imala vrlo dobre mogunosti odmora, te su sada njeni borci stalno
u pokretu i povlaenju, s vrlo neredovnom ishranom, naglo gubili kon
diciju i zdravlje. Pred Gornji Vakuf divizija je stigla s vidnim tragovima
umora i iznurenosti boraca.

210

na Prozor preko Gornjeg Vakufa, dakle pravcem na kome je obrana

Glavne operativne grupe bila najjaa. Tu je njegovu grijeku
Vrhovni komandant NOV, drug Tito, odmah uvidio te ju je vrlo
dobro iskoristio i pretvorio u svoju pobjedu.
26.
februara pojaan je pritisak na istonom i junom frontu
Glavne operativne grupe. Poela je etniko-talijanska operacija
s velikom masom vojske sa fronta od Konjica na jugozapad preko
Prenja do sela Ravno sjeverno od Mostara, zatim preko Neretve na
zapad do irokog Brijega i sela Koerina. Ali je etniko-talijansko
nastupanje sporo napredovalo. Jedini uspjeh ovog i idueg dana
je spajanje etnike grupacije na desnom krilu etniko-talijanskog
fronta sa snagama Grupe Annacker u zoni Ivan Sedla i Konjica
i zauzimanje linije elebiIdbar.
Na pravcu Donji VakufKupresDuvno nije bilo neprijatelj
ske aktivnosti. Kako se u Vrhovnom tabu znalo, da je operacija
Weiss II u toku i da se 1. bosanski korpus povlai na svim
pravcima, to je mir oko Kupresa bio vrlo dobar znak, da Glavna
operativna grupa ne e biti napadnuta sa sjeverozapada. U trenu
tanoj situaciji to je bila izvanredno znaajna injenica.
Vrijeme je sada diktiralo nove protivmjere, novi protivmanevar
Glavne operativne grupe. Od obrane na tako tekom prostoru, u
kotlu, nije se moglo oekivati nita dobra. A isto se tako nije
smjelo pomiriti s time, da se izgubi operativna inicijativa. Gaenje
ofenzive Glavne operativne grupe moralo je biti samo privremeno,
vrlo kratkotrajno, tek toliko da se prikupe ranjenici. Jedinice
Glavne operativne grupe morale su biti spremne za protivmanevar
u ovoj novoj situaciji, u vrijeme kad bude zavreno prikupljanje ra
njenika u dolini Rame, kako se ne bi izgubio ni jedan suvian as,
jer je vrijeme nemilosrdno ilo protiv Glavne operativne grupe
i ranjenika.
Vrhovni se komandant 26. februara poslijepodne odluio na to,
da pregrupira Glavnu operativnu grupu, kako bi je prikupio, vre
povezao i postavio glavne snage u centar operacijskog prostora,
gdje e uzeti kratki predah i pripremiti se za protivmanevar, koji
bude diktirao razvoj dogaaja. Prema neprijatelju na Neretvi ostav
ljen je samo zastor od manjih isturenih jedinica.
1.
proleterska divizija napustila je obranu linije Ivan Sedlo
Konjic i povukla se s 1. proleterskom i 3, sandakom brigadom
vie na zapad, na liniju koja vodi sa Bitovnje-planine na jug prema
Neretvi u sela Stojkovi, Repovci, Bulatovi, Hasanovi, Ugoe,
Kralupe. Prema neprijatelju isturene su manje jedinice na kotama
ispred ovih sela, od Vranjae (k. 1310) preko zaselaka Ugoe i Bale
'14

211

do sela Pokoj ite na desnoj obali Neretve. Dan ranije povuena je

i 3. krajika brigada s desne obale Vrbasa kod Gornjeg Vakufa,
u sela istono od Prozora. Njene poloaje preuzela je 1. dalmatinska
brigada.
3.
udarna divizija povlai 10. hercegovaku brigadu nazad na
desnu obalu Neretve, na prostor oko sela Ustirama, a 5. crnogorsku
u sela na desnoj obali Neretvice.
2.
proleterska divizija izvlai 2. proletersku brigadu s juga, sa
osiguranja prema Mostaru, prema selima Rami i Graanici, a 2. dal
matinska brigada preuzima sama desno bono osiguranje grupacije
s obje strane Neretve prema Mostaru. Jedan dio snaga 4. crnogor
ske brigade zadrava se jo na lijevoj obali Neretve, a drugi se
dio odmara i evakuira Jablanicu. Poslije evakuacije Jablanice itava
se brigada prikuplja na desnoj obali Neretve.
7.
udarna divizija (banijska) ostaje i dalje sa 7. i 8. brigadom
prema Grupi Vogl kod Gornjeg Vakufa. Jedan bataljon njene
16. brigade pojaava 8. brigadu na Oglavku, a druga dva bataljona
ostaju i dalje kao osiguranje juno od Kupresa.
9. krajika brigada 10. divizije prikupila je glavninu svojih
snaga oko Kupresa, kako bi bila u stanju osloboditi i preostale
snage 16. brigade 7. divizije za akciju prema Gornjem Vakufu
Bugojnu
9.
dalmatinska divizija ostala je i dalje na svom zadatku:
aktivno dejstvuje prema irokom Brijegu, Ljubukom i Vrgorcu.
Pregrupacija je potpuno zavrena 28. februara ujutro. Istog
dana prolazili su i prvi ealoni ranjenika kroz Prozor na jug prema
Jablanici.
Dakle, i jedna i druga strana vre 25. i 26. februara pregru
paciju svojih snaga, svaka u duhu svog manevra. General Lters
vri pregrupaciju dan ranije, u duhu svojih ofenzivnih kombinacija,
ali ni manevar Vrhovnog komandanta druga Tita nije zakasnio,
bez obzira na to, to e se prebacivanje jedinica Glavne operativne
grupe, koje pjeae preko brda i planina, odvijati sporije. Vrhovni
komandant nije mogao nita uiniti da pregrupiranje bude prije
izvreno, a to uostalom i nije bilo potrebno, jer su ranjenici dikti
rali vrijeme i poetak manevra. Tek poto ranjenici stignu na pro
stor itProzorJablanica Vrhovnom e komandantu biti odri
jeene ruke, da s grupom prijee dalje u protivofenzivu prema
starom utvrenom planu. U svojim operativno-taktikim kombina
cijama on se nije imao kamo uriti, jer mu je u tom asu bilo
najvanije, da ocijeni sve neprijateljeve namjere i da ih paralizira.
212

27.
februara stigla je 717. divizija na front kod Gornjeg Va
kufa. Istog dana poeli su i njeni napadi prema Prozoru. Sada
su na pravcu prema Prozoru Nijemci raspolagali snagama u ja
ini od dvije divizije.179 Glavni udar sruio se na 7. banijsku divi
ziju. Budui da je bila dobro poruena cesta Gornji Vakuf
Prozor te nije bilo mogue efikasnije upotrebiti tenkove, Nijemci
su namjeravali manevrom jaih snaga preko sela Voljice i Pidria
izbiti na plato Draevo i odatle na cestu kod Makljena, ime bi
paralizirali svaku daljnju evakuaciju ranjenika ka Prozoru, kao
i svaku obranu prozorske kotline.
Prvog i drugog dana borbe (27. i 28. februara) snano je napa
dan cio front obrane 7. divizije i 1. dalmatinske brigade. Nijemci
su malo potisnuli ove jedinice i zauzeli neto zemljita, ali osim
Male Kobile (k. 1038), oko koje se razvila estoka borba, nisu polu
ili znaajnijeg uspjeha. Front je bio jedinstven, davao je estok
otpor i tek u krajnjoj nudi preputao stopu po stopu zemljita.
estina borbe kod Gornjeg Vakufa otkrila je manevar generala
Ltersa, te je Vrhovni komandant 28. februara ujutro uputio 3.
krajiku brigadu kao pojaanje 7. banijskoj diviziji, a 2. proletersku
brigadu kao pojaanje 1. dalmatinskoj brigadi.
Treeg dana borbe 1. marta izvrila je njemako-ustaka
grupacija proboj obrane 7. divizije na spojevima 7. i 8. brigade i
zauzela tri taktiki vrlo znaajne kote: Malu i Veliku Kobilu (kote
1083 i 1301) i Karaulicu (kota 1398). Desno krilo 8. banijske brigade
bilo je potpuno razbijeno i nije vie bilo u stanju da organizira
novi zastor pred neprijateljem. Situaciju su spasila dva bataljona
3. krajike brigade, koji su predvee stigli i sreli se s Nijemcima
na Orlovai (kota 1291) te ih odbacili nazad prema Velikoj Kobili.
Ostale snage, 7. banijska i 1. dalmatinska brigada, odbaene su sa
svojih poloaja, ali su se povlaile organizirano i uz neprestani otpor.
Navc-e 1. marta linija obrane ila je od Oglavka (kota 1517) preko
Orlovae (kota 1291), zatim preko Latalae (kota 1178) juno od
sela Pidria i preko ceste na Crni Vrh (kota 1128) do sela Voljevac
na Vrbasu.
Druga njemako-ustaka grupacija na Ivan Sedlu takoer je
dobila pojaanje od 12 njemaka bataljona pjeadije180. Rukovo
enje napadom prema Konjicu preuzeo je tab 718. njemake divi
zije. U vrijeme borbe oko Gornjeg Vakufa, 27. i 28. februara, Gru
179)

Grupa Vogl, 5. ustaki zdrug i 717. divizija.

Desno krilo Grupe Annacker pojaano je sa 1. bataljonom
724. puka, a vrlo vjerojatno i sa 2. bataljonom tog puka. 3. bataljon 750.
puka (Grupa Annacker) nalazio se sjeverozapadno od Sarajeva.
180)

213

pa Annacker nije ispoljila nikakvo ofenzivno dejstvo na jug, iako

pred njom nije bilo takorei nikoga. Tek 1. marta ula je bez borbe
u Konjic.
Trea
okupatorsko-kvislinka
grupacija,
talijansko-etnike
snage, koje dolaze s istoka i juga, i dalje sporo napreduje, iako
ima pred sobom vrlo male snage Glavne operativne grupe. 1.
marta pred njom je samo 2. dalmatinska brigada. Lijeva obala
Neretve ve je potpuno naputena. Na istoku od Neretve etnici su
stigli pred Ostroac i Jablanicu, a na jugu pred Donju Grabovicu
(na lijevoj obali Neretve) i Drenicu.

214

XIII. POGLAVLJE

DRUGA ETAPA: OPERACIJA WEISS II ETVRTE

OKUPATORSKO - KVISLINKE OFENZIVE

Prva etapa okupatorsko-kvislinke ofenzive, operacija Weiss I,

bila je zavrena; zadaci koji su proizlazili iz opeg -plana zimskih
operacija zahtijevali su od njemakih i talijanskih komandanata, da
zajedniki rasprave konkretno izvoenje naredne etape, operacije
Weiss II. Na beogradskoj konferenciji od 8. februara izmeu general-pukovnika Lhra i generala armije Robottia postignuta je su
glasnost, da se odmah poduzmu daljnji jedinstveni njemako-talijansko-kvislinki napadi protiv jedinica Narodnooslobodilake voj
ske na preostalom dijelu slobodnog teritorija oko Drvara, Bosan
skog Grahova, Glamoa i Livna i da se na tom prostoru zavri
razbijanje Titove drave. Konferencija je utvrdila opu ideju
operacije Weiss II i trupe, koje e u njoj sudjelovati.
Operativnu zapovijest operacije Weiss II za njemake trupe
izdao je komandant armijskog korpusa Kroatien, general-potpukovnik Lters, dok zapovijesti za talijanske trupe u naoj arhivi
nema. Sudei po svemu, takva zapovijest uope nije bila izdana,
niti je za nju bilo neke naroite potrebe, jer se poslije beogradske
konferencije vojna situacija naglo promijenila i pogorala za tali
janske trupe u junoj Dalmaciji i Hercegovini, to je uvjetovalo i
vrlo slabo uee talijanskih trupa u operaciji Weiss II.
Za izvrenje operacije Weiss II Nijemci su odredili etiri
svoie divizije: 7. SS, 369., 717. i 718.;181 zatim 3. brdsku brigadu do
mobrana i neto etnika Drae Mihajlovia. Prema operativnoj za
181) 187. ojaani puk 187. njemake divizije i 2. brdska brigada do
mobrana ostali su kao posada u Bihau, Bosanskoj Krupi, Bosanskom
Novom i Bosanskoj Dubici, i nisu vie uestvovali u ofenzivi njemakih
trupa.

215

povijesti generala Ltersa 7. SS divizija dobila je zadatak, da s

koncentracijskog prostora Kulen VakufBosanski PetrovacKlju
nastupa prema Drvaru, Bosanskom Grahovu i Livnu. Njene moto
rizirane jedinice, kao prethodnice, brzim nadiranjem zauzimaju lini
ju OtreljDrvarBosansko Grahovo, kako bi odsjekle jedinice 1.
bosanskog korpusa od Like te stvorile mogunost frontalnog nastu
panja na jugoistok i izvrile ienje zemljita jugoistono od
linije DrvarBos. Grahovo prema Livnu. Lijevo od 7. SS divizije
nastupa 369. legionarska divizija. Ona nastupa frontalno s koncen
tracijskog prostora aavicaOrahovijani (raskrsnica cesta Banja
lukaKljuMrkonji-grad)Jezero (zapadno od Jajca) na jugozapad do linije GlamoPrilukeLivno, ususret 7. SS diviziji. Li
jevo od 369. divizije nastupa 717. pjeadijska divizija sa svim svojim
jedinicama s koncentracijskog prostora JajceDonji Vakuf na jug
preko Kupresa prema Duvnu i Livnu, te zatvara obru sa istoka,
kako bi onemoguila jedinicama Narodnooslobodilake vojske da
izau prema rudarskoj zoni Mostara. 718. divizija s raspoloivim
snagama i kuprekim ustakim garnizonom isti prostor zapadno od
linije JajceDonji Vakufslobodni teritorij oko sela Janja. 3. domo
branska brdska brigada dejstvuje u okviru zadataka 369. divizije, a
etnici sa 7. SS i 369. divizijom vre akcije sjeverozapadno od Bo
sanskog Grahova, oko planine Ilice i ua rijeke Unac te oko Mrknji-grada prema Glamou.
Talijani uestvuju u operaciji Weiss II aktivno samo s odre
dom divizije Bergamo, jaine pukovske grupe, i s ustako-domobranskim snagama iz Sinja,' jaine oko dva bataljona. Njihov je
zadatak bio, da napadnu Slobodni teritorij iz zone Sinja preko pri
jevoja Vaganj prema Livnu i preko Arana prema liniji Livno
Duvno, ususret 717. njemakoj diviziji. Ostale talijanske jedinice
po garnizonima juno od planine Dinare i prozorski garnizon na
istoku upotrebljavat e se prema razvoju situacije. Isti je zadatak
predvien i za kvislinke ustako-domobranske trupe u zoni Posu
jeImotski.
Njemaka operativna zapovijest za operaciju Weiss II izdana
je 12. februara. Ta zapovijest nije, niti je mogla raunati s ofenzi
vom Glavne operativne grupe, koja je poela tih dana, pa prema
tome nije mogla predvidjeti njene razmjere i rezultate. Zato e
okupatorsko-kvislinka operacija Weiss II biti uvijek u zakanje
nju, odvijat e se u sjenci ofenzive Glavne operativne grupe, u stal
nom, ali opreznom pregrupiranju okupatorskih trupa, koje diktira
ofenziva NOV, i u trci za Glavnom operativnom grupom.
216

Iz podataka, koji su dani kao prilog operativnoj zapovijesti o

stanju, rasporedu i namjerama jedinica Narodnooslobodilake voj
ske oko Vrhovnog taba, vidi se, da su to mahom informacije iz
vremena do 10. februara. Dobro su uoeni brojni nazivi jedinica
1. bosanskog korpusa i Glavne operativne grupe, kao i zone u ko
jima su se te jedinice borile, ali gotovo nijedna od tih jedinica nije
bila 12. februara tamo, gdje su Nijemci mislili. Nijemci smatraju,
da je 7. banijska divizija na liniji Kulen VakufOtrelj, a ona je
ve bila otila i zaputila se prema Kupresu i Gornjem Vakufu;
misle da je 4. krajika divizija juno od Kljua, dok je ona u Podgrmeu, sjeverno od planine Grme; da je 1. proleterska divizija
takoer oko Kljua, 3. oko Bugojna, a 2. oko Livna, to je sve bilo
netono. Na osnovu ovakve pretpostavke o rasporedu 1. bosanskog
korpusa i Glavne operativne grupe general Lters zakljuuje, da
e protivnik utvrditi svoju prvu liniju otpora, koja je dijelom ve
izgraena na liniji Bosansko GrahovoDrvarOtreljMrkonjigradJezeroBugojno; da neprijatelj koncentrira svoje glavne
snage u zoni obuhvaenoj izmeu Bosanskog Grahovaplanine Jadovnikplanine atorGlamoaVelikog CincaraLivnaDinare
i da je stanovnitvo evakuirano i podiglo logore na planinama JadovnikatorCincar. Meutim, operativna se situacija, kako
smo ve vidjeli, od 10. o 20. februara radikalno izmijenila. Glavna
operativna grupa Vrhovnog taba NOV bila je ve u to vrijeme
stvorila iroku breu na frontu prema jugoistoku i izbila do Nere
tve na frontu irokom 80 kilometara. Zbog toga e se od 19. febru
ara nadalje neprestano morati vriti korekture u operativnom pla
nu generala Liitersa, koji je vrlo kasno spoznao, gdje se zapravo
odvija glavna bitka tek onda, kad je ve sve bilo kasno i kad je
operacija Weiss II bila potpuno kompromitirana i zavrila gore
nego Weiss I.
Da bi izvrili napad na jedinice 1. bosanskog korpusa i na pre
ostali dio Slobodnog teritorija, Nijemci su morali u meuvrenu do dana opeg napada, prema planu operacije Weiss II, zauzeti
predvieni koncentracijski prostor za 369. i 717. diviziju, jer je nji
hov koncentracijski prostor KljuaavicaMrkonji-gradJe
zero bio u. rukama 1. bosanskog korpusa, dakle na Slobodnom teri
toriju. Zato je odmah poslije zavretka operacije na Grmeu i spu
tanja 369. divizije s Grme-planine prema Kljuu planirano, da
717. divizija, ojaana 202. samostalnim tenkovskim bataljonom i bataljonom inenjerije iz 369. divizije, izvri 16. februara napad na
dijelove 5. krajike divizije i da ih odbaci sa ceste Kljuaavica
Mrkonji-gradJajce na jug, kako bi navrijeme, do dana poetka
21T

operacije Weiss II, osigurala potreban koncentracijski prostor za

sebe i 369. diviziju. Kao pomo 717. diviziji upuena joj je ususret
iz Jajca prema Jezeru i Mrkonji-gradu Grupa Vogl iz 718. divi
zije, da bi olakala njeno prodiranje na istok.
Manevar 717. njemake divizije, koji je zapoeo 16. februara
prema Mrkonji-gradu i Jajcu, i estina borbi s 5. krajikom divi
zijom potpuno su otkrili daljnje ofenzivne namjere Nijemaca i ra
zbili sve one skrivene nade 1. bosanskog korpusa, da Nijemci
moda ne e dalje razvijati svoju ofenzivu, bar ne s onom estinom
i onim snagama kao u prvoj fazi IV. ofenzive. Meutim, napad 717.
divizije dao je na znanje 1. bosanskom korpusu i Glavnoj operativ
noj grupi, da poinje nova njemaka ofenzivna akcija, i to ili na
jugoistok na preostali dio Slobodnog teritorija, ili u potjeru za
Glavnom operativnom grupom, koja je ba tih dana zapoela svoju
protivofenzivu te je svojim desnim krilom ve stigla na Neretvu.
Pred ojaanom 717. njemakom divizijom uporno su se branili
i povlaili dijelovi 4. i 7. brigade 5. krajike divizije, organizirajui
uvijek iznova novi zastor pred Nijemcima. Zapadno od Jajca, bata
ljon 9. krajike i bataljon 7. krajike brigade organizirali su obra
nu Slobodnog teritorija oko sela Jezera. Meutim, poslije dva dana
borbi na ovom odsjeku fronta general Lters povlai Grupu Vogl
nazad u Jajce, odakle je alje u Bugojno, da intervenira protiv
Glavne operativne grupe pravcem BugojnoGornji VakufProzor.
717. posadna divizija probila se 24. februara preko aavice i Mrkonji-grada u Jajce. Za njom su postepeno pristizali i dijelovi 369.
divizije i 3. brdske brigade u zonu aavicaMrkonji-grad. Time
je preostali dio Slobodnog teritorija bio zatvoren u blagom luku sa
sjevera, od Kulen Vakufa preko Kljua i Mrkonji-grada sve do
Jajca i Donjeg Vakufa.
Za vrijeme dejstva 717. divizije prema Jajcu i Donjem Vakufu
na ostalim dijelovima fronta 1. bosanskog korpusa vladalo je zatije.
1. bosanski korpus naao se 24. februara u izuzetno tekoj situ
aciji. Namjere neprijatelja bile su uglavnom jasne. Napad okupa
torskih i kvislinkih jedinica oekivao se svakog momenta, a raspo
loive snage bile su male, svega pet brigada i jedan samostalni ba
taljon na frontu od preko 150 kilometara. Lijevo krilo njemakog
armijskog korpusa pruilo se sve do Donjeg Vakufa, dakle ne ba
daleko od Glavne operativne grupe, te je moglo svakog momenta
intervenirati prema njoj najbliim pravcem preko Bugojna. Naro
ito osjetljiv bio je spoj izmeu desnog krila 1. bosanskog korpusa
i neposredne zatitnice Glavne operativne grupe 7. banijske divi218

zi je juno od linije JajceKupres, jer je u Kup resu bio jak usta

ki garnizon. (Vidi kartu 12.)
Poto je pao Mrkonji-grad, ponovo je izvrena pregrupacija
snaga 1. bosanskog korpusa s namjerom da se to bolje zatvore samo
najosjetljiviji pravci. U zoni Otreljplanina Srnetica postav
ljene su 8. i 12. krajika brigada;182 5. krajika divizija za
tvorila je s 4. brigadom pravac Kljugornji tok SaneRibnik,
a sa 7. krajikom br'gadom pravac Mrkonji-gradMliniteGla
mo. Dijelovi 9. krajike brigade postavljeni su juno od Jajca, a
jedan bataljon oko Kupresa, tako da se naslanjao na 16. banijsku
brigadu 7. divizije oko Donjeg i Gornjeg Maiovana. Poslije prvih
dana ofenzive, zbog opasnosti brzog prodora Nijemaca u pozadinu
Glavne operativne grupe, rokirala se 5. krajika divizija vie u de
sno, tako da su njene glavne snage, 4. krajika i bataljon 7. krajike
brigade, zatvarale liniju Mrkonji-gradMliniteGlamo, a osta
tak 7. krajike brigade pravac JezeroipovoVitorog-planina. 9.
krajika brigada 10. divizije nalazi se s jednim bataljonom zapadno
od linije Donji VakufBugojno, a sa dva bataljona juno i zapadno
od Kupresa.183 (Vidi kartu 12.)
182) 12. krajika brigada imala je svega dva bataljona, i brojno joj
je stanje moglo biti u najboljem sluaju oko 400 boraca.
183)
O karakteru i cilju okupatorskih ofenzivnih operacija Weiss
I i Weiss II postoje u nas i druga miljenja. S obzirom da su iznesena
u izdanjima Vojno-istoriskog instituta (Vojno-istoriski glasnik) i Vojnog
dela (knjiga IV neprijateljska ofanziva od general-majora Petra Tomca)
treba ih ovdje spomenuti.
O karakteru i cilju operacije Weiss II general-potpukovnik Velimir Terzi pie u Vojno-istoriskom glasniku br. 1 za 1955. god. ovako:
. . . . operacijom Weiss II Nemci hoe da razbiju Titovu dravu.
To je isto teritorijalna operacija opustoiti teritoriju i pokupiti ljud
stvo za prisilni rad. Nemci, oigledno ne idu za tim da uhvate u obru
neke odreene jedinice. (str. 10., podvukao . K.)
Isto ovako ocjenjuje Terzi i karakter i cilj operacije Weiss I
(str. 11.) Nekoliko godina prije Petar Tomac je napisao isto takve ocjene
operacije Weiss II.:
Neprijatelj je planirao unitavajuu bitku na prostoru Drvar, Bos.
Grahovo, Livno, Glamo, a pod pretpostavkom da e nae snage primiti
otsudnu odbranu na liniji Bos. Grahovo, Drvar, Otrelj, Mrkonji-grad,
Jezero, Bugojno. To je smisao, a to su i dimenzije operacije Weiss II.
Trebalo je opkoliti i unititi partizane na tome prostoru. Tako je opera
cija zamiljena u tabu njemakih trupa u Hrvatskoj.
To je tipian primjer operacije koja poiva na predubeenjima a
ne na stvarnoj situaciji, ili primjer operacije, koja ima u vidu samo geo
grafske
objekte

konkretno
Titovu
dravu,
kako
su
Nemci
nazivali
slobodnu
teritoriju
u
Bosanskoj
Krajini,
a
ne
ivu
silu
protivnikovu.
(P. Tomac: IV neprijateljska ofanziva, str. 145, izdanje Vojnog dela, 1951.
god., podvukao . K.)

219

Ako bismo usporedili samo brojane odnose ljudstva, ne rau

najui odnos u naoruanju, odnos snaga na ovom frontu bio bi 12:1
u korist Nijemaca.
Opi napad njemakih jedinica predvien je Za 25. februara
godine 1943.
Ne osvrui se na smisao citiranih tekstova, koji su besmisleni
(Kako Nijemci mogu planirati unitavajuu bitku a da ih ne interesira
iva sila protivnikova? Zar su Nijemci smatrali, da se Titova drava
sastoji iz konkretnih geografskih objekata?), ovdje je prvenstveno inte
resantan TomacTerziev pristup historiji Narodnooslobodilakog rata,
njihovo shvaanje i tumaenje kako karaktera dejstava Narodnooslobodi
lake, tako i okupatorsko-kvislinke vojske.
Nijemci su bili daleko pametniji, nego to to o njima misle i piu
Tomac i Terzi. Za njih je Titova drava znaila ono, to je ustvari
bila revolucionarna oslobodilaka vojska i revolucionarna oslobodila
ka narodna vlast! Iz naopakog, nemarksistikog shvaanja historije oslo
bodilakog rata i same teritorijalne operacije kao iskljuivo vojne kate
gorije, oni su izvukli i naopake, nemarksistike zakljuke.
Smisao i karakter teritorijalne operacije ne proizlaze iz bukvalnog
tumaenja termina teritorija. Nijemci su planirali svoje operacije Weiss
I i Weiss II (kao i kasnije operaciju Schwarz), po principu teritori
jalne operacije, jer su smatrali da im operacija takvog karaktera daje
najbolje anse za uspjeh, odnosno bolje reeno, zato to su smatrali, da
je takva operacija najbolji odgovor na dejstva Narodnooslobodilake voj
ske i partizanskih odreda. Teritorijalnu operaciju diktirali su u prvom
redu metoda i sistem dejstava Narodnooslobodilake vojske. Ona je naime
zasnivala svoju taktiku na principima partizanske taktike, u konkret
nom sluaju zato, da bi izbjegla veoma nepovoljne odnose snaga, a sau
vala operativnu slobodu i inicijativu. Zato izbjegava dq primi odsudnu

borbu, koju okupator u to vrijeme trai i nudi.

Nijemci se oslanjaju na to, da imaju vei broj trupa i tehnike.

Operativni planovi prave se i preciziraju u najviim tabovima, a jedi
nice se transportiraju i razvijaju na koncentracijskoj prostoriji oko Slo
bodnog teritorija po principu frontalnog rata. Stanoviti se teritorij okru
uje ne zbog njegovih geografskih objekata, nego zato to su na
njemu jedinice NOV i POJ i zato'to je to slobodni teritorij, na kome
6e izgrauje nov, slobodan drutveno-politiki ivot, suprotan okupator
skoj vlasti i politici, a zatim se stee obru oko tih jedinica sa ciljem da
se one unite. Uz taj, prvi, posao dolaze i drugi uobiajeni okupatorski
poslovi, kao to su pljaka, paljenje, ubijanje i deportacija stanovnitva.
Meutim, takvi se planovi nisu mogli realizirati u sukobu s voj
skom, koja nije potovala naela oficijelnog ratovanja i koja nije e
kala, eh se na niu srui glavni udar, i to na linijama koje su planirali
njemaki generaltabni oficiri. Narodnooslobodilaka vojska je odmah
pravila protuplanove, brzo i efikasno (bre i efikasnije od Nijemaca!!),

ali na principu nevezivanja svojih jedinica za obrambene linije, frontove

i odreene prostorije.
Na osnovu nemarksistikog pristupanja historiji Narodnooslobodila
kog rata Tomac i Terzi su u svojim razmatranjima o IV. okupatorskokvislinkoj ofenzivi doli do potpuno apsurdnih ideja, kao na primjer: da

220

KARTA 12

25.
februara rano ujutro poela je druga etapa IV. okupatorskokvislinke ofenzive na slobodni teritorij oko Drvara, Glamoa i
Livna, ofenzivna operacija Weiss II, ali samo sa dvije njemake
divizije: 7. SS i 369. te jednom kvislinkom brigadom. 717. divizija
upuena je 26. februara sa prostorije JajceDonji Vakuf za poja
anje fronta Grupe Vogl kod Gornjeg Vakufa. Ponovni napadi
vrlo jakih snaga Nijemaca predstavljali su sada nove i vrlo velike
opasnosti ne samo za jedinice 1. bosanskog korpusa, nego, u prvom
redu, i za bolnicu i Glavnu operativnu grupu. Jedinice 1. bosan
skog korpusa imale su jo uvijek dobre mogunosti da se brane i
povlae i da se na koncu probiju u pozadinu prema Grmeu ili pre
ma centralnoj Bosni, ali Glavna operativna grupa s bolnicom nije
imala kuda. Dodue, ona sama, bez bolnice, mogla je ii kuda je
htjela, ali bolnicom ne.
Obrana 1. bosanskog korpusa Narodnooslobodilake vojske, raz
vuena na vrlo irokom frontu, nije mogla izdrati jak pritisak
Nijemaca. tab korpusa dao je dobra taktika uputstva za rad svo
jih jedinica u obrani da se elastino brane te da sa svojim glav
nim snagama neprestano manevriraju, dejstvujui prvenstveno po
bokovima neprijatelja i t. d. Meutim, jedan dio jedinica i tabova
istina, manji uao je u ovu ofenzivu psiholoki nepripremljen,
a vojnici nedovoljno uvjereni u znaaj svoje uloge, koja se sastojala
u tome da to upornije zadravaju neprijatelja ispred sebe. Bilo ih
je, koji su ekali svaki momenat da se odlijepe od neprijatelja i isko
ritavali prvu priliku da se prebace u pozadinu neprijateljskih
je Narodnooslobodilaka vojska trebala za operaciju Weiss I jake re
zerve na prostoriji Bihaa i da bi 'ii ' olje, da su one jedinice koje su
bile na Zumberku i u dolini donjeg toKa Une (Zumberaka grupa i 4.
krajika divizija) bile rezerve na prostoriji Bihaa (Tomac); da se opera
cija Weiss I prva etana IV. ofenzive treba zvati Bitka na Uni (To
mac i Terzi), jer . . . nije voena (u operativnoj cjelini) po metodama
partizanskog rata (Terzi, str. 14. Vojno istoriski glasnik br. 1 za 1955.
g.); da su borbe 5. i 7. divizije u zavrnoj fazi Weiss I borbe istog ka
raktera kao i borbe, koje su voene toliko puta u Drugom svjetskom
ratu. Ono to je novo to je otsudnost (podvukao V. Terzi). Mi smo pri
hvatili otsudnu bitku i sve stavili na kocku. (Terzi, str. 13, 14 pod
vukao . K.)
Idui takvom linijom, Terzi je kasnije logino doao i do zaklju
ka, da Glavnu operativnu grupu nije interesirao slobodni teritorij San
daka i Crne Gore . . . nego samo da prodre kroz neke njihove delove
na jugoistok, ka Toplici i Kosmetu (str. 17.); da se V. okupatorsko-kvislinka ofenziva ne moe nazvati i kvislinkom ofenzivom, jer je kae
on u toj ofenzivi uestvovala samo jedna kvislinka domobranska
jedinica, i t. d. i t. d. i t. d.

221

kolona, koje su nastupale. tab korpusa, budui da je raspolagao

s vrlo primitivnim sredstvima veze, nije imao dovoljno mogunosti
da uvijek i na vrijeme intervenira.
Kad su otpoele borbe, Nijemci su brzo potiskivali na svim
frcntovima jedinice 1. bosanskog korpusa prema unutranjosti slo
bodnog teritorija. Brigade i bataljoni, vrlo slabo ili nikako oslonjeni
jedni na druge, primorani da na vrlo irokom frontu neprestano
zapuavaju nove rupe pred velikom snagom neprijatelja, stalno su
hvatani po bokovima i odbacivani nazad. Desilo se obratno od ono
ga, to je tab korpusa pred ofenzivu nastojao provesti, t jest, da
u taktikom pogledu doskoi brojanoj premoi neprijatelja.
26. februara razbila je 7. SS divizija obranu 8. krajike brigade
na Otrelju i svojim pokretnim odredom odmah produila za Drvar,
koji je sutradan zauzela. 8. krajika brigada povukla se jugoistono
od Drvara i zauzela novu liniju obrane oko sela Mokronoge i Vi
dova Sela. 10. krajika brigada povuena je s juga od Bosanskog
Grahova da zatvori pravac DrvarBosansko Grahovo. 12. krajika
brigada zadrala se oko Gornjeg Ribnika i na planini Smetici, a
28. februara navee otila je u pozadinu Nijemaca, na Grme, koji
je bio slobodan. 28. februara zauzela je 7. SS divizija i Bosansko
Grahovo, a 10. krajika brigada, koja se nalazila pred njom, preba
cila se naredne noi u njemaku pozadinu, umjesto da se povukla
prema Livnu184. 1. marta ostala je u obrani pravaca DrvarGlamoko polje i DrvarGrahovoLivno samo jedna brigada 8.
krajika brigada.
5.
krajika divizija je sa svoje dvije brigade 4. i 7. dala
mnogo vri otpor. Ona se vrlo energino branila na pravcima Mrkonji-gradMliniteGlamo i JajceGlamo, a posebno na polo
ajima ispred Mlinita i ipova. Meutim, 27. februara divizija se
razvukla na jo iri front, zapuavajui rupe, koje su nastale na
kon odlaska 10. i 12. brigade. Pritisnut od jakih neprijateljskih
snaga, 1. bosanski korpus ostao je 28. februara samo s tri brigade
i svojim prateim bataljonom pod udarom sa svih strana. Njegova
je obrana postajala sve slabija i poslije 28. februara nije vie pred
stavljala ozbiljnu prepreku za Nijemce. Nijemci su izuzev na
pravcu MliniteGlamo zapravo utroili mnogo vie vremena
na savladavanje prostora, nego na savladavanje oruanog otpora,
jer su prolazili vrlo tekim planinskim terenima.
184)
Da 11 se 10. krajika brigada prebacila u pozadinu Nijemaca po
odluci taba 10. krajike brigade, ili po nareenju taba korpusa, iz ras
poloive okumentaciie niie mogue ustanoviti. U svakom sluaju, njeno
prebacivanje u pozadinu bilo je preuranjeno.

222

7. SS divizija, koja je nastupala s linije Mokronoge (istono od

DrvarBosansko Grahovo, izbila je 1. marta pred atorplaninu. 369. divizija zauzela je Mlinite i produila cestom prema
Glamou. Lijevo krilo ove divizije, 3. brdska brigada (ustako-domobranska), zauzelo je ipovo i nastupalo prema Janju.
Drvara)

223

XIV. POGLAVLJE

BITKA NA NERETVI - DRUGA ETAPA

PROTIVOFENZIVE GLAVNE OPERATIVNE GRUPE

Sve vijesti, koje su 27. i 28. februara stizale Vrhovnom koman

dantu u njegov tab u selu Graanici, javljale su o koncentrinom
nastupanju velike mase okupatorsko-kvislinke vojske na svim
pravcima prema Glavnoj operativnoj grupi i ranjenicima. Kuriri s
izvjetajima, radisti, telefonisti, oficiri Vrhovnog taba ulazili su
u graaniki mlin, gdje se smjestio Vrhovni komandant sa svojim
tabom ali nitko nije donosio radosne vijesti. Bitka za ranjenike
odvijala se vrlo brzo i u neoekivano irokim razmjerima, u krva
vim frontalnim sudarima. Prve linije obrane bile su ve ozbiljno po
ljuljane. Zatitnica kod Gornjeg Vakufa vie nije bila u stanju da
zadri neprijatelja, te je svakog sata postajala sve vea opasnost da,
ukoliko hitno ne interveniraju nove snage, doe do katastrofe ra
njenika. Po prvi put u historiji Oslobodilakog rata stvorena je ta
kva operativna situacija, u kojoj je jedna grupacija Narodnooslobo
dilake vojske morala prihvatiti pod vrlo nepovoljnim uvjetima
nametnutu bitku i rjeavati je po principima i metodama ne parti
zanskog rata nego ratovanja regularnih, suvremenih armija.
Osiguranje 3.250 ranjenika diktiralo je kao jedino pravilno rjee
nje, da se prihvati bitka, jer se ranjenici nisu imali kuda izvui.
28.
februara odran je sastanak Politbiroa CK KPJ185 i Vrhov
nog taba, na kome je razmatrana situacija Glavne operativne grupe
i mjere koje treba poduzeti. Na sastanku je odlueno, da se ostane
kod starog, ve utvrenog plana, i da se brzo poduzmu odgovara
jue vojne mjere da se taj plan ostvari. Odlueno je, da se s glav
nim snagama organizira protivudar prema Gornjem Vakufu, da se
185) S glavnom operativnom grupom ili su i drugovi Aleksandar
Rankovi, Milovan ilas, Ivan Milutinovic i Moa Pijade.

224

razbije najopasnija njemako-ustaka grupacija i odmah zatim iz

vri proboj preko Neretve kod Jablanice, kako bi se grupacija s
bolnicom to prije nala na lijevoj obali Neretve i izbjegla udarac
nastupajuih novih njemakih snaga 369. i 7. SS divizije, koje su
se pribliavale sa sjeverozapada preko Livna i Glamoa u dolinu
rijeke Rame.
Ovako veliki zadaci zahtijevali su od Vrhovnog komandanta
NOV da uspjeno rijei niz tekih i kompliciranih operativnih pro
blema, a od jedinica Glavne operativne grupe da uloe sve svoje
snage. Grupacija je bila u obruu, a takva situacija zahtijeva od
komandovanja vrlo dobre procjene situacije, brzo uoavanje i otkri
vanje rasporeda neprijateljskih snaga i njihove namjere, vrlo opre
znu upotrebu svojih snaga, s velikim osjeanjem vremena i pro
stora i nadasve brza i krajnje energina dejstva jedinica u obruu.
Da bi se uspjeno forsirala Neretva, potrebno je najprije stvoriti
najneophodnije operativno-taktike uvjete, najnuniju slobodu dej
stva Glavne operativne grupe na neretvljanskom mostobranu, a to
je bilo najtee.
Zastupajui tezu, da je protivofenziva preko Neretve mogua
u ovoj situaciji, da je vojniki i politiki opravdana i neophodna,
drug Tito je razradio u detalje i plan njenog izvoenja:
a)
Smjesta pregrupirati glavne snage prema Gornjem Vakufu;
organizirati protivudar i razbiti najopasniju njemako-ustaku
grupaciju 717. diviziju, Grupu Vogl 718. divizije i 8. ustaki
zdrug186.
b) Sruiti mostove na Neretvi, da se obmane neprijatelj kao
da se toboe ne e ii preko Neretve za Hercegovinu; time e se
pojaati i sigurnost Glavne operativne grupe na tom pravcu, jer
e nakon pregrupacije snaga prema Gornjem Vakufu ostati na
Neretvi male snage.
c) Glavni tab Hrvatske treba pojaati 1. bosanski korpus
s dvije brigade, kako bi se zaustavilo brzo nadiranje 369. i 7. SS
njemake divizije preko Livna i Duvna k Prozoru i Neretvi.187
186) Interesantno je, da procjena njemako-ustakih snaga kod
Gornjeg Vakufa nije bila ni priblino tona. Dolazak dijelova 717. divizije
je uoen, ali se nije pretpostavljalo, da je ona 27. i 28. februara ula u
borbu s glavninom snaga. Zato je u operativnoj zapovijesti stavljeno, da
Nijemci napadaju samo s jednim pukom, t. j. Grupom Vogl. (Vidi ope
rativnu zapovijest Vrhovnog taba od 3. marta godine 1943.)
187) 28. februara Vrhovni tab nije imao najnovijih podataka o sta
nju kod 1. bosanskog korpusa, pa je smatrao da e Glavni tab Hrvatske
moi intervenirati s dvije brigade preko Bosanskog Grahova. Meutim,
28. februara Nijemci su zauzeli Bosansko Grahovo.

15 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

225

Faksimil operativne zapovijesti Vrhovnog komandanta Tita za

dinica Glavne operativne grupe prema Gornjem Vakufu i Bugojnu (1. sirana
dokumenta).

226

protivudar

je

faksimil operativne zapovijesti Vrhovnog komandanta Tita za

dinica Glavne operativne grupe prema Gornjem Vakufu i Bugojnu (2. strana
dokumenta).

15

protivudar

je

227

d) 1. krajika brigada, koja je stigla u centralnu Bosnu i na

lazila se na prostoru jugoistono od Kotor Varoi, poduzima napad
sa sjevera izmeu Donjeg Vakufa i Travnika k Bugojnu, kako bi
olakala dejstva jedinica operativne grupe oko Gornjeg Vakufa.
e) 9. dalmatinska divizija treba ispitati mogunost, da se jedan
dio ranjenika eventualno uputi nazad na planinu Biokovo i da se
tamo skloni.
f) Poslije uspjenog zavretka protivudara prema Gornjem
Vakufu formirati grupu za proboj preko Neretve i to prije prijei
sa itavom grupacijom i bolnicom na lijevu obalu Neretve.
g) Za lake izvlaenje grupacije iz Neretve nareeno je istonobosanskim jedinicama, da izbiju na Igman-planinu, u pozadinu
718. njemake divizije188.
1.
marta jedinice odreene za protivudar prema Gornjem Va
kufu i Bugojnu ve su marirale prema svojim polaznim poloajima
za napad. Dijelovi 4. crnogorske i 2. proleterske brigade prebaeni
su kamionima, i 2. marta ujutro 4. crnogorska brigada stigla je
s tri bataljona na Draevo (sjeverozapadno od Prozora).
U protivnapad su upuene: 1. proleterska divizija sa sve tri
brigade 1. proleterskom, 3. krajikom i 3. sandakom; 2. prole
terska divizija sa 2. i 4. brigadom; 7. divizija sa 7. i 8. brigadom
i 1. dalmatinska brigada 3. divizije. Na Neretvi su zadrane 5. crno
gorska i 2. dalmatinska brigada, a u rezervi 10. hercegovaka.
(Vidi kartu 13.)
Protivudar je poduzet s tri napadne kolone pod neposrednom
komandom druga Tita, koji je zajedno s jedinicama izaao na
Makljen Desna kolona pod komandom Peke Dapevia, u sastavu.
1. dalmatinska, 1. proleterska i 3. sanaka brigada napala je
neprijatelja istono od ceste ProzorGornji Vakuf, obuhvaajui
lijevo krilo neprijatelja u gornjem toku Vrbasa. Srednja kolona
pod komandom Koe Popovia, u sastavu: 2. proleterska, 7. banij
ska, dva bataljona 3. krajike i 4. crnogorska napada sa linije
MakljenDraevo na sjever, sa ciljem da razbije centar neprijatelj
skog fronta i odbaci ga prema Gornjem Vakufu i Bugojnu. Lijeva
kolona pod komandom Pavla Jakia, u sastavu: 8. banijska, dva
188)
Ovo nareenje izdano je preko radiostanice Slobodna Jugosla
vija kao depea: Neka Iso krene odmah s drugovima tamo gdje su se
Koi smrzle noge. (Isa Jovanovi, sekretar PK KPBiH. Prilikom mara
1.
proleterske brigade preko Igman-planine zimi 1941/42. godine mno
gim borcima su se smrzle noge. Komandant 1. proleterske brigade bio je
Koa Popovi).

228

bataljona 3. krajike i jedan bataljon 16. banijske, napada s Oglavka

u desni bok neprijatelja nastupajui takoer u pravcu Bugojna.
(Vidi kartu 13.)
Srednjoj koloni pridodana je baterija haubica 100 mm i eta
tenkova.
|
Poetak opeg napada predvien je za 3. marta.189
Atmosfera na bojitu uoi protivudara bila je vrlo teka i su
morna. Od 1. bosanskog korpusa stizale su sve loije vijesti. tab
korpusa je javljao, da je nemogue ma i najmanji broj ranjenika
vratiti nazad prema Dalmaciji ili Bosanskom Grahovu. Slobodni
teritorij se rapidno smanjivao. Samo je ono bilo slobodno, to je
bilo na dometu puaka boraca Narodnooslobodilake vojske. Teka
defenzivna borba kod Gornjeg Vakufa, velike rtve, vrlo slaba i
neredovita ishrana, studen na kojoj se smrzlo mnogo boraca, jer
su jedinice bile po planinskim vrhovima i u povlaenju na svim
odsjecima fronta, sve je to djelovalo na raspoloenje boraca, pa im
se povlaenje pod jakim pritiskom neprijatelja u tim tmurnim,
hladnim i vjetrovitim martovskim danima inilo jo teim nego to
je ustvari bilo.
U ovakvoj je situaciji brzi dolazak 4. proleterske crnogorske
i 2. proleterske srpske brigade na Draevo i Makljen 2. marta
prijepodne doekan od jedinica oko Gornjeg Vakufa kao veliko
olakanje. Obje su brigade marirale na svoje polazne poloaje za
napad s parolom: Naprijed za spas ranjenih drugova! koje su
kao poar obuhvatile itav front i preporodile ga.
2.
marta ujutro pojaala je grupacija 717. divizije svoje na
pade190 na dva pravca, du ceste prema Prozoru i, naroito, preko
Vilia Gumna, Orlovae i Crnog Vrha, da bi manevrom svog de
snog krila obuhvatila sa zapada i razbila centar otpora Glavne
operativne grupe na cesti ProzorGornji Vakuf, 4 kilometra sje
verno od Makljena. Uspjeh ovog manevra omoguio bi Nijemcima,
da ve uvee 2. marta zauzmu Draevo i Makljen. U takvoj situaciji
protivudar bio bi beznadan, a ranjenici bi se nali pod direktnom
vatrom njemakog pjeadijskog oruja. Meutim, 4. crnogorska
i 2. proleterska stigle su u posljednji as i susrele se s Nijemcima,
prva kod Vilia Gumna, a druga oko Crnog Vrha. 4. crnogorska
srela se s njemakim jedinicama oko 13 sati i odmah prihvatila
borbu. U jednom dramatskom okraju Nijemci su slomljeni i de
189) Prema operativnoj zapovijesti poetak napada je predvien za
3. marta u 15 sati.
190) Istg dana Nijemci su imali na cesti 10 do 15 tenkova i dva
diviziona artiljerije.

229

setkovani, pa su se povukli nazad na Veliku Kobilu. Lijevo krilo

ove njemake kolone takoer se slomilo pred Orlovaom na polo
ajima bataljona 3. krajike brigade.
Dok se uvee 2. marta zapadno od ceste borba stiavala,
istono od ceste, oko Crnog Vrha, vodile su 2. proleterska i 1. dal
matinska brigada estoku borbu s Nijemcima za Crni Vrh. Kasno
u noi zauzet je Crni Vrh, pa je kolona 717. divizije satjerana na
cestu i odbaena nazad. 3. marta osvanuo je u znaku meusobnog
ispitivanja i oekivanja obostranog napada. Tako je to potrajalo
sve do 15 sati, kad su sve jedinice 2. i 7. divizije izale na svoje
polazne poloaje i prele u opi napad. Front je oivio u cijeloj
svojoj irini, razvila se ogorena borba, koja je intenzivno trajala
cijelu no od 3. na 4. marta, borba koja je odluila sudbinom
ranjenika.
Sve tri kolone Glavne operativne grupe ule su u napad i do
jutra zauzele na juri sve dominantne kote juno, istono i zapadno
od Gornjeg Vakufa. Oko 7 sati ujutro 4. marta otpoeli su 717. di
vizija, Grupa Vogl i 5. ustaki zdrug u velikoj urbi povlaenje
prema Bugojnu.191
191) Evo kako su Nijemci registrirali u svom operativnom biltenu
borbe oko Gornjeg Vakufa u vremenu od 1. do 4. marta:
1. m a r t a : 717. divizija: nakon tekih borbi divizija je izbila na
liniju Mrljevjne (k. 1364), Grudica, Mraaj, Crni Vrh (k. 1206). 718. divi
zija: Izviaki napadi iz Konjica u pravcu Rame, poto su savladali 10
prepreka na cesti, naili su na jake formacije neprijatelja, koje zauzimaju
visove lijevo i desno od ceste. (Podatak, da je 717. divizija izbila na
Grud ce netoan je. Izbila je ustvari na Veliku Kobilu Primjedba
. K.)
2. m a r t a : 717. divizija: neprijatelj napada sa zapada na pravcu
k. 1081 jakim formacijama. 2. bataljon 737. puka opkoljen u Gradini od
neprijatelja, koji broji 1000 ljudi. 1. bataljon 737. puka hitno prebaen
iz D. Vakufa, da se pobrine za osloboenje. Odbijeni su svi neprijateljski
napadi u zoni Pidri. Napredovanje u pravcu Prozora nije uspjelo zbog
ilavog otpora neprijatelja.
3. m a r t a : U 21.30 sati: 717. divizija:
s artiljerijom i protivtenkovskom artiljerijom
junim i istonim frontom divizije. U toku
U toku 2. marta imali smo gubitke: 51 mrtav,
smrznut.

jake neprijateljske formacije

nalaze se pred zapadnim,
itavog dana ilave borbe.
21 nestao, 82 ranjena i 31

U toku noi jaki neprijateljski napadi s jugoistoka i istoka na

lijevo krilo, koje se povuklo na liniju k. 900Orliek. 909 (Surdup).
U toku je neprijateljski napad na Gornji Vakuf. Upotrebili smo nae
raspoloive rezerve.
4. m a r t a : Jaki pritisak neprijatelja u toku itavog dana prisilio
je diviziju da se povue. U toku noi neprijatelj je s nepoznatim snaga
ma otpoeo mar u pravcu Travnika, izbjegavajui Gornji Vakuf.

230

KARTA 13

Da su jedinice Glavne operativne grupe raspolagale najnuni

jim sredstvima veze (raspolagale su samo malim brojem telefona),
a tabovi divizija radiostanicama, preko kojih bi se mogao organi
zirati jedinstven pokret i udar krilnih kolona prema cesti (1. pro
leterska brigada izbila je manevrom sa sjeveroistoka 4. marta
ujutro u bok i pozadinu odstupajuih njemakih kolona), grupacija
717. njemake divizije pretrpjela bi mnogo osjetniji poraz.192
Odstupanje 717. divizije i njenih pojaanja poremetilo je itav
plan operacija generala Ltersa. 4. marta on je dobio dojam, da
se Glavna operativna grupa probija preko fronta 717. divizije na
sjever, u prostoru izmeu Bugojna i Travnika, u centralnu Bosnu,
pa je ponovo donio novu odluku: da potpuno napusti daljnje izvr
enje operacije Weiss II, t. j. da obustavi gonjenje jedinica 1. bosan
skog korpusa te da izvede nov manevar sa svim jedinicama svog ar
mijskog korpusa prema Kupresu, Prozoru i Neretvi. 369. divizija
dobila je zadatak, da ubrzanim marem krene prema Kupresu i
izvri pritisak na Glavnu operativnu grupu sa sjeverozapada u bok,
a 7. SS divizija da preko Livna i Imotskog izbije u zonu iroki
BrijegMostar. U akciju je stupio i talijanski 18. armijski korpus
s jednim jaim odredom, koji je dejstvovao od Arana prema Imot
skom i Duvnu.
*

* *

Jedinice 369. divizije izbile su 1. marta u Glamoko polje i

odbacile 7. krajiku brigadu prema Vitorog-planini. Dijelovi 7. SS
divizije takoer su izbili preko sela Prekaje i Rora (od Drvara na
jugoistok prema Glamokom polju) do Glamokog polja. tab 1. bo
sanskog korpusa ostao je samo sa 4. i 8. krajikom brigadom, 1. bataljonom 7. krajike brigade, svojim prateim bataljonom i velikom
korpusnom bolnicom sjeverozapadno od ator-planine oko sela
Tievo i Peulje. U takvoj situaciji tab je donio odluku, da korpus
prekine svaki otpor te da se odlijepi od Nijemaca i probije na
sjeveroistok preko Glamokog polja u centralnu Bosnu. 2. marta
jedinice su ve savijene u kolone i krenule su oko junih padina
ator-planine linijom PeuljeNuglaiceMeugorje, s namjerom
da se u zoni Glamokog poliai Janja probiju preko fronta 369. d'vizije na sjever ili sjeveroistok, na prostor Kotor Varoi i Vlai-planine. Meutim, 3. marta zauzea je 369. div'ziia Glamo i Glamoko
polje, a tab 1. korpusa i tab 5. krajike divizije sa 4. i 8. brigadom
192)
Nijemci su u svom operativnom biltenu registrirali, da je 717.
divizija imala 96 mrtvih, 147 ranjenih i 41 nestalih samo iz jednog ba
taljona.

231

1 korpusnom bolnicom, koje je s lea pritisla 7. SS divizija od Bo

sanskog Grahova, nali su se neoekivano potpuno opkoljeni na
Sator-planini.
Dok je tab 1. bosanskog korpusa razmiljao i traio najbolje
mogunosti da se probije sa ator-planine, i na koncu odluio da
se u noi od 3. na 4. marta probije na sjeverozapad, t. j. nazad
prema Kljuu i Grmeu, k ostalim svojim jedinicama, Nijemci su
3. marta prekinuli potjeru za njim i obustavili sva dejstva u duhu
operacije Weiss II. Sve jedinic 369. i 7. SS divizije primile su
pismena nareenja iz aviona, da odmah napuste Sator-planinu
i da ubrzanim marem krenu u dolinu Rame i Neretve.
U noi od 3. na 4. marta sa atora je izala 4. krajika brigada
kao prethodnica grupacije, da osigura ostalim jedinicama izlazak
preko sela Rora i Crnog Vrha za Gornji i Donji Ribnik. Zbog slabe
organizacije pokreta kolone su se u noi razdvojile, to jest, 4. je
brigada otila, dok su ostale jedinice ostale. Idue noi, od 4. na
5. marta, u Ribnik je stigla i 8. krajika brigada sa tabom 1. bo
sanskog korpusa. Time je ustvari bila zavrena IV. okupatorskokvislinka ofenziva na slobodnom teritoriju Hrvatske i Bosne.
*

* *

Da bi pobjedonosno odluila bitku na Neretvi, Glavna opera

tivna grupa morala je uloiti jo mnogo truda i krvi. Ako je htjela
osigurati pun uspjeh i izvui se s bolnicom to prije preko Ne
retve, trebala je vrlo brzo, smjelo i odluno dejstvovati i izvesti
krajnje smjelu protivofenzivu, kako bi odbacila i pukovsku grupu
718. njemake divizije, koja je izila iz Konjica i izbila na rijeku
Neretvicu, i oslobodila se njemako-talijanskog pritiska na svoj
lijevi bok. Paralelno s tim morala je razbiti etniko-talijanski
front ispred sebe na lijevoj obali Neretve, a zatim odmah prebaciti
veliku bolnicu preko rijeke.
Dok su 1., 2. i 7. divizija vrile protivnapad kod Gornjeg Va
kufa, na Neretvi se 3. divizija povlaila pred 718. njemakom divi
zijom. Posljednjim je snagama stabilizirala front na rijeci Neretvici. Isto tako povlaila se i 9. dalmatinska divizija pod pritiskom
jedinica 6. talijanskog armijskog korpusa, etnika i ustaa, sa linije
Crne LokveKoerinGrude na sjever. Sjeverno od Mostara et
nici Drae Mihajlovia potpuno su ovladali lijevom obalom Neretve
i zauzeli sela Drenicu, Diva Grabovicu i Jablanicu. Glavnu ope
rativnu grupu ekala je sada na Neretvi situacija slina onoj, to
ju je imala prije nekoliko dana kod Gornjeg Vakufa. Opet nova
pregrupacija, usiljeni mar, ulazak u nove protivnapade bez
232

odmora, da bi se izbacio neprijatelj iz zone JablanicaOstroac,

a zatim nastavljanje protivofenzive preko Neretve u Hercegovinu
i Bosansko Zagorje (prostorija Kalinovika).

5 marta izdao je Vrhovni komandant drug Tito nareenje za

novu pregrupaciju jedinica Glavne operativne grupe u duhu ideje
proboja preko Neretve. Forsiranje Neretve stavljeno je u zadatak
2. proleterskoj diviziji. Divizija je pojaana 1. proleterskom briga
dom, haubikim divizionom Vrhovnog taba i etom tenkova. Ten
kovi su potpomagali akciju za ponovno zauzimanje Jablanice i
oslobaanje desnog krila grupacije u dolini Neretve.
Operacija prelaska preko Neretve angairala je ve u samom
svom poetku gotovo cijelu operativnu grupu, jer je ukljuivala
u sebi izvoenje tri paralelna boja na tri pravca: osloboditi se jakog
njemakog, talijanskog, etnikog i ustakog pritiska na oba krila
i izvriti proboj preko Neretve. Evo kako je Vrhovni komandant
NOV i POJ zamislio izvoenje ove operacije. (Vidi kartu 14.)
2. proleterska divizija prikuplja 2. dalmatinsku i 2. proletersku
brigadu na Neretvi u zoni Jablanice i 5. marta uvee vri prijelaz
rijeke kod Jablanice. Do dolaska 2. proleterske iz Gornjeg Vakufa,
2. dalmatinska zauzima 5. marta uz pomo tenkova Jablanicu i
odbacuje etnike i Talijane na jug preko sela Grabovice, gdje
tenkovi ostaju kao bono osiguranje, a brigada se vraa nazad
u Jablanicu. Tu, u zoni Jablanice, detaljno e ispitati raspored ne
prijatelja na lijevoj obali Neretve i odrediti najpogodnije mjesto
za stvaranje mostobrana.
Kada 2. dalmatinska i 2. proleterska obrazuju ui mostobran
na Neretvi, stiu 1. proleterska i 4. crnogorska (koje mariraju od
Gornjeg Vakufa) i odmah ulaze u borbu za proirenje mostobrana
i proboj na istok to dublje u gornji tok Neretve prema cesti Ulog
Kalinovik.
Kad pojaana 2. proleterska divizija uspostavi mostobran, za
njom odmah prelazi preko rijeke 7. banijska divizija pojaana 10.
hercegovakom brigadom, napadajui s mostobrana na jug, niz
lijevu obalu Neretve, a zatim se kao desna napadna kolona probija
preko Prenj-planine k Nevesinju u Nevesinjsko polje.
Za vrijeme forsiranja Neretve 3. udarna divizija vri protivna
pad na pukovsku grupu 718. njemake divizije, te je odbacuje
s rijeke Neretvice nazad u Konjic. Poto izvri ovaj zadatak, pre
uzima blokadu neprijateljskog garnizona u Konjicu, osiguravajui
lijevi bok 2. proleterske divizije kao elne grupe.
9. dalmatinska divizija sa svoje tri brigade: 3., 4. i 5., naputa
zonu ImotskiPosuje i povlai se u sastav Glavne operativne
233

Faksimil nareenja Vrhovnog komandanta Tita 1. proleterskoj diviziji, da ostane

u zatitnici prilikom forsiranja rijeke Neretve. U nareenju je dat i opi pravac
protivofenzive Glavne operativne grupe preko Neretve u Hercegovinu.

grupe. U vrijeme forsiranja Neretve postavlja se na planini vrsnici i Plasa, gdje preuzima zadatak, da protivnapadom odbaci
etnike k rijeci Drenici i tako osigura desni bok grupacije na
desnoj obali Neretve.
1.
proleterska divizija s 3. krajikom i 3. sandakom brigadom
obrazuje zatitnicu Glavne operativne grupe.
7. krajika brigaca i bataljon 9. krajike brigade, koji se po
vlae pred 369. divizijom k Prozoru, takoer se stavljaju pod ko
mandu Vrhovnog taba i prikljuuju 1. proleterskoj diviziji, kao
zatitnica na pravcima KupresujiceRavno, i DuvnoRavno
Prozor.
5 marta primile su sve jedinice svoje zadatke i izvrile pokret
prema dobivenim nareenjima. 2. proleterska brigada prebaena
je, zbog hitnosti, kamionima iz Prozora u Jablanicu.
Oko podne 5. marta protjerala je 2. dalmatinska brigada uz
pomo tenkova bez mnogo napora etnike iz Jablanice193 preko Ne
retve i zapoela pripreme za prijelaz pravei amce i splavi. Poto
su izvrena izvianja du obale, tab brigade odluio se na to, da
prijelaz preko Neretve organizira oko sruenog eljeznikog mosta
ispod Jablanice. Meutim su se pripreme oduile do duboko u no,
pa je prijelaz odgoen za iduu no, od 6. na 7. marta.
6.
marta poslijepodne odustalo se od toga, da se za prijelaz .
upotrebe amci i splavi, jer je zbog noi, brzine rijeke i kan jonske
obale prijetila opasnost da amci izgube vezu izmeu sebe, to bi
dovelo do toga da pristanu na mjestima koja nisu bila predviena
za prijelaz. Zato je odlueno, da se 3. bataljon pokua neujno
prebaciti preko poruenog eljeznikog mosta, kojega su eline
skele bile pale u vodu.
6.
marta uvee postrojio je komandant 3. bataljona svoju jedini
cu, objasnio joj zadatak i zatraio da se javi 12 dobrovoljacabombaa, koji e prvi neujno prijei preko skeleta mosta, privUi
se etnikim mitraljeskim gnijezdima neposredno iznad kanjona
rijeke u blizini mosta i likvidirati ih. Kad likvidira neprijateljsku
posadu na osiguranju iznad poruenog mosta, bombaka e grupa
dati znak za prijelaz bataljona.1933
193)
Protjeravi etnike iz Jablanice, tenkovska eta je sutradan
produila na jug k Donjoj Jablanici. etnici su, smatrajui da su se to
talijanski tenkovi probili sa sjevera, izali pred etu, ali su saekani mi
traljeskom vatrom te su pretrpjeli teke gubitke i razbjeali se u panici
prema Diva-Grabovici.
193a1 Lijevu obalu Neretve kod Jablanice zaposjela je Jezero-aranska etnika brigada u jaini od oko 300 etnika. Glavnina etnike brigade
zaposjela je kosu iznad mosta, a oko mosta je postavila tri mitraljeske

235

Dok je bombaka grupa izvravala svoj zadatak, 3. bataljon

je bio prikupljen u zaklonima oko poruenog mosta, spreman za
prijelaz.
Bombai su u vrlo kratkom vremenu sjajno izvrili svoj zada
tak: neujno su preli rijeku, spretno se popeli uz skelet mosta
i privukli se neposredno pod mitraljeska gnijezda etnika te ih
unitili. etnike je taj napad zatekao potpuno nespremne. Bombai
su sva tri njihova uporita oko mosta tako brzo, smiono i odluno
likvidirali, da su svojim junatvom izazvali divljenje i stekli prizna
nje svih boraca i rukovodilaca Glavne operativne grupe.
Taj kratki sukob i obraun oko mosta nije uznemirio etnike
na kosi iznad mosta. Pretpostavljajui da je to jedan od uobiajenih
nonih susreta patrola u kanjonu, koje su se poslije kratkog vatre
nog dodira razile, etnici nisu intervenirah prema mostu. Od vre
mena do vremena otvarah su vatru na desnu obalu Neretve, ali
kako se nitko na nju nije osvrtao niti pokuavao da odgovori na
grupe (u svakoj grupi bilo je 8 do 12 etnika) kao osiguranje u kanjonu.
Jedna je grupa zaposjela s mitraljezom obalu mosta, druga jedan stari
austrijski bunker desetak metara od mosta, a trea izlaz iz eljezni
kog tunela.
Od dobrovoljaca-bombaa prvi se javio desetar Stevo Opai, za
njim jo nekoliko boraca iz njegove desetine i drugi. Izvrenje zadatka
preuzelo je 12 boraca pod komandom desetara Steve Opaia.
Primivi zadatak, Opai je postrojio svoju bombaku desetinu,
6tao ispred nje i referirao komandantu bataljona i ostalim borcima: Ja
u sa svojom grom-desetinom izvriti zadatak. Desetina je napunila
svoje vojnike torbe bombama, uzela daske i pola na Neretvu.
Prilikom miniranja mosta skelet mosta bio je miniran po sredini
te je prepolovljen pao u Neretvu. Zato su bombai ponijeli daske, da ih
prue preko sruenog skeleta i da preko njih prijeu sa jednog dijela
na drugi. Kako je kanjon dubok i voda u njemu umi, etnici na osigu
ranju nisu opazili, kad su se bombai spustili niz skelet na vodu i pruili
daske od jednog dijela skeleta na drugi. Daske su postavljene tik iznad
vode. Za vrijeme penjanja bombaa preko skeleta mosta, uzvodno i niz
vodno od Jablanice pripucavalo se na etnike, ali je u Jablanici bilo rela
tivno mirno.
Bombai su silazili i penjali se po skeletu mosta u ovom poretku:
dva bombaa ila su sprijeda, penjui se i sputajui jedan pored drugoga,
zatim desetar, a za njim ostala devetorica jedan iza drugoga. Meutim,
na drugoj obali skelet mosta se prilikom pada otkaio od betona, koji ga
je vezivao uz obalu, i spustio se oko dva metra. Iziavi navrh skele,
prva su dva bombaa zastala, ali je Opai odmah skoio k betonu, oba
suo ga bombama i pobio etnike. Cas nakon toga skoio je na beton,
zgrabio njihov mitraljez i poao na bunker. Za njim je skoila i desetina,
i etnika je posada i u bunkeru i pred tunelom zaas bila likvidirana.
Poto je izvrio zadatak, desetar Opai bacio je jednu za drugom
tri bombe u kanjon rijeke, kao znak da bataljon moe prijei na drugu
obalu.

236

nju, etnika je brigada ostala u svojim rovovima. Meutim, na ri

jeci je bilo kao u konici, jer je u toku noi trebalo da se prebaci oko
1.000 ljudi na drugu obalu. U koloni po jedan, ete boraca brzo su
se sputale i penjale istim onim putem, kojim su proli bombai,
nemajui vremena da bilo to popravljaju ili podeavaju za laki
prijelaz, samo da bi to prije prele i organizirale ui mostobran.
7. marta osvanula su na lijevoj obali dva bataljona 2. dalmatinske
brigade i 2. proleterska brigada.194
Nakon prelaska rijeke jedinice 2. divizije pokazale su izvan
redno junatvo i veoma su umjeno taktiki rjeavale svoje zadatke.
Nisu se orijentirale na frontalan napad i juri iz kanjona na kose
iznad Neretve, ve su traile najpogodnije mogunosti, kako bi
obuhvatom razbile cio etniki front iznad Jablanice. Bataljoni
2. dalmatinske brigade postavili su se u kanjonu frontalno prema
etnicima, a 2. proleterska brigada krenula je uz lijevu obalu Ne
retve, provukla se pod zatitom mraka kroz jarke i ume izmeu
etnikog rasporeda, i u svitanje njeni su prvi bataljoni izbili et
nicima iza lea. Kad se razdanilo, etnici su se nali izmeu dvije
vatre, iz koje se vrlo mali broj spasio. 7. februara navee mostobran
je bio potpuno osiguran, te se moglo nesmetano pristupiti poprav
ljanju mosta za prijelaz jedinica i ranjenika. U borbi za mostobran
poginulo je, udavilo se, ili ranjeno oko 25 boraca 2. divizije185.
9. marta cijela je Glavna operativna grupa u akciji, sva u na
padu, u krvavom okraju na svim stranama, u dramatinom naponu
i borbi za prijelaz preko Neretve. 2. proleterska divizija prebacila
je sve svoje jedinice i pojaanja na lijevu obalu i u dva dana
borbe potpuno je razbila etniku grupaciju u okuci Neretve. Velika
masa etnika, od kojih je dobar dio bio prisilno mobiliziran i do
tjeran na Neretvu, vrlo slabog borbenog morala, sa slabom voj
nom organizacijom i disciplinom, iako vrlo brojna, brzo se razbila
pod snanim udarima proleterskih brigada i stala se u neredu
povlaiti na planinu Prenj i u gornji tok Neretve, istono od
Konjica.
Izvanredno snaan udar po etnikom frontu u okuci Neretve,
i to u momentu kad su svi etniki voe bili uvjereni, da e na
svoje oi vidjeti potpuni slom Glavne operativne grupe, izazvao
je u poetku neopisivo iznenaenje i strah, a zatim opu zabunu
194)
45 boraca otkailo se od skele, palo u vodu i utopilo. To su
bili svi gubici pri prelasku ove noi.

195) izvjetavajui Vrhovni tab o prelasku, tab 2. divizije kae, da

je u borbama 7. marta ubijeno 130, zarobljeno 105 etnika i vei broj
ranjeno.

237

i paniku meu etnicima. Naroito su snani noni udari jedinica

2. proleterske divizije u prva tri dana ispreturali itav sistem et
nike obrane, tako da je na pojedinim odsjecima bilo sluajeva,
da su etnici pucali na sve strane bjeei bezglavo prema istoku.
Paralelno s dejstvom 2. proleterske divizije uslijedili su
9. marta i protivnapadi 3. udarne i 9. dalmatinske divizije. 3. udarna
je u borbama 9. i 10. marta bacila pukovsku grupu 718. njemake
divizije nazad u Konjic i 10. marta uvee poela prebacivati svoje
jedinice preko Neretve kod Ostroca, da bi obuhvatila konjiki
okupatorski garnizon s jugoistoka i onemoguila mu da intervenira
prema 2. proleterskoj diviziji.
9. dalmatinska divizija izbila je na Plasu-planinu i potisnula
etnike prema Drenici. Tu se i zadrala kao bono osiguranje
mostobrana. 7. banijska divizija stigla je 10. marta u Jablanicu,
spremajui se za prijelaz, ali kako je trenutano b'lo najhitnije
da se bolnica prebaci preko Neretve, njena je 8. brigada preuzela
zadatak da transportira ranjenike.
1.
proleterska divizija,196 koja je bila u zatitnici, vodila je
teke obrambene bojeve i povlaila se k Prozoru. 9. marta Nijemci
su stigli pred Makljen vie Prozora, a Talijani i etnici zauzeli su
Imotski, Posuje i Duvno te se spojili s Nijemcima sjeverno od
Duvna, oko sela Mokronoge. 11. marta Nijemci su zauzeli Prozor.
Na glavnom pravcu proboja, pred Glavnom operativnom gru
pom nalazili su se samo etnici Drae Mihajlovia, pojaani ma
njim minobacakim jedinicama i jedinicama za vezu iz 6. talijan
skog armijskog korpusa.
Prodiranje partizanskih jedinica preko Neretve u Hercegovinu
i dalje na istok dovelo je ve i inae politiki kompromitirano i
demoralizirano etnitvo u smrtnu opasnost. Tako su ustvari taj
prodor ocijenili i Vrhovna komanda izdajnika Drae Mihajlovia
i njegovi gospodari u zemlji i inozemstvu. Zato su talijanski vii
tabovi i etniki voe poduzimali sve to su mogli da odre et
nike jedinice na okupu. Sluili su se drakonskim mjerama, da bi
uvrstili disciplinu u svojim jedinicama, a uz to su ih masovno
196) 9. marta Vrhovni je tab izdao nareenje 10. krajikoj diviziji,
da 7. i 9. krajiku brigadu povue prema Prozoru, kako bi na prozor
skom pravcu imao dvije manje operativne grupe sa po dvije brigade u
zatitnici. Meutim, tab 10. divizije s 9. brigadom nije doao, tako da je
na pravcu ujiceProzor ostala 7. krajika brigada sa tri bataljona i
bataljonom 9. krajike brigade (koji se odmah poto je pao Prozor samo
voljno vratio nazad), a na pravcu ProzorGornji Vakui 1. proleterska
divizija s 3. krajikom i 3. sandakom brigadom.

KARTA 14

i bez prestanka ubacivali u borbu protiv jedinica Glavne operativne

grupe, ne bi li time stvorili to vei jaz izmeu prisilno mobilizi
ranih etnika i partizana.
Na Neretvi, u drami bitke za ranjenike, u borbi protiv jedinica
Glavne operativne grupe, nalo se zajedno sve ono, to je na bilo
kakav nain bilo zainteresirano protiv slobode i nezavisnosti na
roda Jugoslavije. Tu su bile mone okupatorske, njemako-talijanske jedinice, i jedinice domaih izdajnika Pavelia i Drae Mihaj
lovia. Tu se osjealo aktivno prisustvo izbjeglike jugoslavenske
vlade i njenih gospodara, vlada zapadnoevropskih drava, koje su
organizirale i pruale materijalnu pomo Drai Mihajloviu. Protiv
Narodnooslobcdilakog pokreta i partizana voena je u inozemstvu
vrlo opsena propagandna akcija, naroito preko saveznikih radio
stanica, koje su pripisivale borbu Narodnoslobodilake vojske et
nicima izdajnika Drae Mihajlovia.
Glavna operativna grupa nala se tih dana na Neretvi, okru
ena i pritisnuta ogromnim snagama neprijatelja, potpuno sama.
Historija ratova rijetko je kada zabiljeila takav sluaj. Obasipali
su je elikom, prljavom propagandom i politikim podozrenjem,
koje su prema njoj pokazivale sve vojske i sve drave, bez obzira
na +o jesu li smatrane neprijateljem ili saveznikom. Nijemci i Ta
lijani htjeli su je zadaviti po pravu odnosa okupatora prema
pobunjenicima, grupacije domaih izdajnika, etnici Drae Mi
hajlovia i Pavelievo vojniko arenilo ustaa, domobrana i usta
ke muslimanske milicije kao izdajnike i komunistiko zlo, za
padni saveznici kao nacionalne izdajnike i komuniste, dok se
tadanja sovjetska vlada sa Staljinom odnosila prema njoj po
onoj narodnoj: sami ste poparu skuhali, pa je sad kusajte kako
znate.197 etnicima Drae Mihajlovia davali su Talijani i Nijemci
sve to im je trebalo: oruje, hranu i novac. Savezniki avioni sa
Bliskog Istoka takoer su im nou bacali oruje, vojne i politike
instruktore i dukate. A Glavnoj operativnoj grupi i itavoj Naronooslobodilakoj vojsci pomagao je samo narod, koji joj je davao
sve to je mogao, dok su se svi ostali i na istoku i na zapadu u to
vrijeme jo uvijek ustruavali da joj kau makar samo rije
ohrabrenja.
197) Kad je Vrhovni komandant NOV i POJ tih dana traio od so
vjetske vlade, da uini neto za pomo Narodnooslobodilakoj vojsci, da
poalje bar sanitetskog materijala, sovjetska je vlada odgovorila preko
Kominterne kritikom politike Vrhovnog komandanta, koji da je formirao
velike jedinice i tako ih izloio udaru okupatora. Dakako, pomo nije
Btigla.

23

Primorana da se probija preko najteeg terena, preko planin

skih staza, Glavna operativna grupa morala je baciti u Neretvu
ili unititi teko oruje, koje je krvavo otela od Talijana tenkove
(osam potpuno ispravnih tenkova), divizion haubica 100 mm, bate
riju brdskih topova 75 mm, kamione, veliku koliinu puaka, mi
traljeza i drugog pribora, koje nije bila kadra nositi i transportirati
preko tako surovog terena.
Ali je ona imala nesalomljivu vjeru u svoju snagu, u pobjedu
svoje stvari, imala je vrstu volju, veliku odvanost i junatvo,
koje je savladavalo sve tekoe. Njeni su borci i ranjenici padali
i umirali, ali iz njihovih usta nitko nije uo rije sumnje u po
bjedu198. To unutranje revolucionarno-politiko jedinstvo njenih
redova, i visok borbeni moral dali su joj krila i nosili je kao orla
planinskim stazama Prenja prema Hercegovini i Crnoj Gori.
198) Navest u samo nekoliko primjera iz ivota i raspoloenja ra
njenika:
a) Broj tekih ranjenika na nosilima iznosi oko 700. To znai, da
je glavni problem itave evakuacije problem ovih 700 nosila. Na primjer,
pojedini ealoni, ak i dobro organizirani, ealoni tekih ranjenika rastegli su se na duini od 60 kilometara. Sve zbog nedostatka kola... Jedan
ealonski lijenik ne moe biti istovremeno na elu i zaelju ealona, tako
da jedan dio ranjenika neizbjeno ostaje po nekoliko dana bez lijenika.
Ima u tom pitanju i nedostatka organizacione prirode, ali najhitniji uzrok
je nedostatak kola.
b)
Trpimo oskudicu zavojnog materijala kao nikada do sada, za
itavo vrijeme rata. Ta oskudica je upravo strana. Ima itavih grupa
ranjenika, koji nisu mogli biti previjeni 56 dana zbog nestaice zavoj
nog materijala. Jasno je, da i tu ima organizacionih nedostataka i nerav
nomjernosti u imovini, koje su neizbjene u ovakvim situacijama, ali ta
oskudica je apsolutna... Organizacione nedostatke mi emo brzo otklo
niti, ali i pri najboljoj organizaciji, prema mojoj procjeni, zavojnog ma
terijala imaemo jo 56 dana.
c) Sa ishranom za sada ne stojimo loe, izuzevi opet i ovdje orga
nizacione slabosti, uslijed kojih ima sluajeva masovnog gladovanja po
23 dana. Problem e se vie postavljati u budunosti. (Izvjetaj efa
Sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba od 11. II. 1943. godine).
Moral ranjenika je na zavidnoj visini. To se ispoljava u mnogo
brojnim oblicima. Oni su mirno i s potpunim uvjerenjem u nau vojsku
pratili borbu, koja se razvijala u neposrednoj njihovoj blizini, na sektoru
Prozora, izjavljujui jedino da ale to i sami ne mogu uestvovati.
Jednom se prilikom 105 ranjenika (ranjenici na konju primjed
ba . K.) javilo da idu pjeice, da bi omoguili pokret itavog ealona.
Ealoni lakih ranjenika vlastitom inicijativom izrauju nosila za teke
ranjenike. U pojedinim ealonima dre se predavanja, ak i teoretski
kursevi, bolniarski teajevi i t. d. Znaajnu ulogu u podizanju morala
ranjenika vri list Ranjeni drug. Ne zanemaruje se rad ranjenika na
terenu meu narodom. (Izvjetaj efa Sanitetskog odsjeka Vrhovnog ta
ba od 5. III. 1943. godine).

Poslije sloma etnike obrane u okuci Neretve Draa Mihajlovi je u sporazumu s Talijanima 11. marta obustavio napad
etnika s juga uz Neretvu i naredio, da se glavnina etnikih snaga
hitno prebaci iz zone Mostariroki Brijeg na Prenj i u gornji tok
Neretve. Ponovo je zatraio od svojih komandanata, da po svaku
U toku dvije noi 8/9 marta prebaeno je preko Neretve u svemu
oko 350 tekih ranjenika na nosilima. Smjeteni su prvobitno u tunel,
kao najbliu etapu, a zatim u selo Lug. Organizaciono transport je po
stavljen dobro. Odgovorni drugovi, dodijeljeni sanitetu, rasporeeni su
na svim vanijim takama. Meutim, transport se i dalje razvija tempom
koji je vrlo spor, kad se uzme u obzir, koliko jo vojnika ima da se pre
baci (oko 800 mora da se prebaci na nosilima). Razlozi tome stanju su
slijedei:
1.
Put uz lijevu obalu Neretve je tako straan, da je neupotrebljiv
za konje, tako da svi ranjenici-konjanici moraju biti prenijeti na nosilima.
4.
Veliku smetnju transportu ini i to, to se preko noi prebacuju
mnoge trupe, artiljerija, komore i t. d. Na uskim putanjima nastaje ne
vjerojatna guva i krkljanac. Mi nastojimo regulisati taj promet, ali nam
ne uspijeva svagda, poto trupe pravdaju svoje navaljivanje hitnou.
(Izvjetaj efa Sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba od 16. III. 1943. god.).
18. marta u 8.30 etnike bande u jaini 4050 ljudi izbile su na
sten jake zapadno od Memeja Sela i tukle nau komunikaciju izmeu sela
Breze i Memeja Sela... Nismo potpuno sigurni, ali izgleda da je neko
liko zaostalih ranjenika palo etnicima u ruke ...
18. marta u zoru, izmeu 5 i 6 asova, kada je prolazila jedna ko
lona 3. dalmatinske brigade s nosilima izmeu Visa i Siljevice, nepri
jatelj je otvorio artiljerijsku vatru i tukao prostor izmeu kota 1148 i
1314, gdje nam je nanio teke gubitke. Izgubili smo jednog komandanta
bataljona 3. brigade, 5 boraca i 2 teka ranjenika. Ovaj dio puta nalazi
se na jednoj uzbrdici pokrivenoj snijegom, koja je dobro osmatrana i
tuena iz Konjica. Za teke ranjenike nemamo drugog puta i morali smo
ga prelaziti skokovima kao na bojnom polju... U toku jueranjeg dana
na ovom sektoru se istakao svojim junatvom i samoprijegorom vodnik
Marinovi iz 2. bataljona 3. dalmatinske brigade. On je prenio na svojim
leima 3 teka ranjenika s nosilima preko brisanog prostora... Istog
dana neprijateljska avijacija je otkrila ranjenike na toj komunikaciji i u
dva maha ih bombardovala i mitraljirala... Evakuacija se vri pod vrlo
tekim uslovima. Naroite tekoe ini nedostatak konja za teke ranje
nike koji mogu da jau... radei dan i no sa slabom, skoro nikakvom
ishranom, pod tekim teretom i vrlo slabim putem izgubljeno je vie od
polovine konja. Dobar dio gubitaka nanijela nam je avijacija i arti
ljerija ...
9.
divizija i 8. banijska brigada, a naroito 3. i 5. dalmatinska bri
gada pokazale su primjer izdrljivosti i ljubavi prema ranjenim drugo
vima ... Sami borci su strahovito iscrpljeni slabom hranom i naporima,
ali ipak nose ranjene drugove. Borci esto padaju u nesvijest i ne mogu
da nose dalje, ali se ipak pridiu i nastavljaju put. Borci nose ranjenike
bez zamjene, t. j. etiri borca stalno nose jedna nosila. U 8. banijskoj
brigadi ima vie smrtnih sluajeva od iznemoglosti. Legne borac kraj
nosila i izdahne. (Izvjetaj od 19. III. Vrhovnom tabu.)

16 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

24:1

cijenu uvedu red i disciplinu u svoje trupe, da zatvore front

izmeu Prenja i gornje Neretve, na kotama ispred sela Gornja
i Donja Bijela, dok ne stignu pojaanja iz zone Mostara i Kalinovika. Ali sve je bilo kasno, jer su 11. marta ve prelazile Neretvu
i 3. i 7. divizija, i osiguravale odmah prijelaz 2. proleterskoj
titei je s bokova od Konjica i od planine Prenja. 2. proleterska
divizija vrsto je drala u rukama operativno-taktiku inicijativu,
te je permanentno i energino napadala sve dublje kroz dolinu
Gornje Neretve, ne dajui etnicima da predahnu.
Od 12. do 14. marta potpuno je razbijena druga etnika linija
obrane oko sela Gornja i Donja Bijela, i prethodnice 2. divizije
izbile su u zonu Borakog jezera.
15. marta sve su jedinice Glavne operativne grupe prele
Neretvu i u redu prebacile sve ranjenike na lijevu obalu.
Manevar koji je pokuao izvesti general Liiters sa etiri svoje
divizije zavrio se udarom u prazan prostor! Na Neretvu su stigle
369, 717., 7. SS i 718. divizija, ali pred njima nije bilo nikoga
samo rijeka i porueni mostovi. Nije bilo, kako se izrazio general
Lhr, ni zarobljenika, ni plijena, ni zaostalih ranjenika. Na desnoj
obali Neretve Nijemci nisu nali ak ni le mrtvog partizana.1M

199) Nije bilo nikakvog plijena, ni zarobljenika, nijednog ranjenika,

pa ak ni poginulih nije bilo, iako su, sudei prema krvavim gubicima
naih jedinica, morali i partizani imati gubitaka u veem broju. (Izjava
general-pukovnik Lhra, komandanta njemakih trupa na Jugoistoku.)

242

XV. POGLAVLJE

SITUACIJA GLAVNINE NARODNOOSLOBODILAKE

VOJSKE POSLIJE PRELASKA GLAVNE OPERATIVNE
GRUPE PREKO NERETVE

Manevar to ga je general Lters sa svim snagama svog armij

skog korpusa izveo prema rijeci Rami i Neretvi, zavrio je, iako
je bio izveden relativno brzo, potpunim neuspjehom. Njemake
divizije stigle su 15. marta pred Neretvu, prolazei preko napu
tenog bojita. Od Prozora do Neretve Nijemci su se sukobljavali
sa zatitnicom Glavne operativne grupe, koja se elastino branila
i povlaila na Neretvu.
Sav prostor u dolini Rame i na desnoj obali Neretve bio je
maksimalno
zasien
njemako-talijansko-etniko-ustakim
tru
pama. Preko 70.000 okupatorsko-kvislinkih vojnika stajalo je
15. i 16. marta pred Neretvom osueno da samo promatra izvlaenje
Glavne operativne grupe kroz gornji tok Neretve na istok. Sva ta
golema vojska bila je nemona da uini ma ta ozbiljnije. Kanjonska rijeka, a na njoj mostovi svi porueni, i dobro zaposjednuta
lijeva obala Neretve nisu pruali Nijemcima gotovo nikakvih
izgleda u uspjeh. Nova, ozbiljnija intervencija preko Neretve za
htijevala bi ponovnu i brzu pregrupaciju trupa, za to Nijemci u
tom asu nisu bili spremni.
Trasa kojom su se kretale jedinice Glavne operativne grupe
i bolnica na istok prolazila je izmeu planine Prenja i rijeke
Neretve jednom planinskom pjeakom stazom, udaljenom od Ko
njica na jug i jugoistok najvie 8 do 10 kilometara. Na pojedinim
mjestima ta je staza bila vidljiva ak i iz samog grada. Na tom
pravcu, od Konjica, prijetila je jedina mogua ozbiljnija interven
cija trupa generala Ltersa, koja bi, da su je Nijemci poduzeli,
stvorila vee tekoe Glavnoj operativnoj grupi, prvenstveno boli6

243

nici. Meutim su Nijemci vjerojatno uvidjeli, da pritisak na Glavnu

operativnu grupu samo iz jednog pravca ne vodi niemu. Dodue,
Talijani i etnici jo su uvijek napadali s juga i istoka, i pomo
Nijemaca bila bi im vrlo dragocjena, ali su Nijemci potpuno izgu
bili povjerenje u uspjenost dejstva talijanskih trupa te su
15. marta odustali od svake vee akcije protiv Glavne operativne
grupe i pustili Talijane i etnike da se snalaze i bore kako znaju
i umiju. Pristali su jedino na to, da im pomognu da odbace jedinice
Glavne operativne grupe s lijeve obale Neretve (u okuci), kako bi
se to prije uspostavio saobraaj na pruzi SarajevoMostar.
Poslije 15. marta 1943. godine sva je panja Nijemaca usmje
rena na reorganizaciju i odmor posadnih 700-tih divizija,200 dolazak
novih trupa iz Njemake i planiranje novog rasporeda trupa
u Bosni. Cilj svih tih akcija bio je u tome, da se zadre glavne
komunikacije i gradovi zauzeti u vrijeme IV. ofenzive. Zaposje
danje teritorija do demarkacione linije Nijemci su ocijenili kao vrlo
znaajan i neophodan element za pozicije njemako-talijanskih
trupa, kako u borbi protiv Narodnooslobodilake vojske, tako i za
eventualne' vee borbe u sluaju iskrcavanja Saveznika u Grkoj
ili Albaniji. Talijani su, kako smo ve vidjeli, imali drugo, suprotno
miljenje, te je meu njima ponovo dolo do ozbiljnih razmimoilaenja.
Talijanska je vrhovna komanda neposredno uoi IV. ofenzive
odobrila Superslodi201 novi raspored 2. okupacione armije, poznat
pod ifrom Raspored 15. januar. Po ovom rasporedu talijanske
se okupacione snage povlae iz najugroenijih zona Hrvatske iz
Like i Gorskog Kotara dublje prema Jadranskom moru i svoje
garnizone na likoj pruzi od Knina do Karlovca preputaju kvi
slinzima etnicima Drae Mihajlovia i Pavelievim ustaama.
Sa etnicima i ustaama stvoreni su i odgovarajui sporazumi, utvr
eno je i vrijeme za smjenu garnizona i svakome od njih odreena
zona, koju e zaposjesti. Najvjerojatnije je, da su hercegovaki
etnici i prebaeni iz Hercegovine u Knin upravo zato, da pojaaju
etnike popa ujia i preuzmu od Talijana garnizon Graac i Bo
sansko Grahovo. Isto je tako i projektirana zasebna operacija
etnika u sklopu prve etape IV. ofenzive prema Glamou i Livnu
imala za cilj, da se to dublje isture etnici Drae Mihajlovia
200) Nijemci su tako nazivali svoje posadne divizije: 703., 714.,
717. i 718.
201) Comando Superiore FA (Force Armate) SlovenijaDalmazia
(Supersloa) Vrhovna komanda talijanskih trupa u Sloveniji i Dal
maciji.
244

ispred talijanskih jedinica na sjever prema emarkacionoj liniji, kao

prvi zastor prema Narodnooslobodilakoj vojsci. Prema sporazumu
s Draom Mihajloviem. etnici su trebali smijeniti diviziju Sassari u zoni GraacBenderZrmanja, a ustae diviziju Re u
zoni MedakGospiPeruiVrh ovineOtoacBrinje. Divizija
Sassari odlazi nazad u Italiju. Trupe 2. armije zadrale bi, kao
svoj posljednji i najistureniji garnizon u Sjevernoj Dalmaciji, Knin
i prugu KarlovacOgulinSuak.
Kako se situacija nakon neuspjeha IV. ofenzive za Talijane
jo vie pogorala, jer su njihove trupe u Lici pretrpjele vojniki
i politiki poraz, a Glavna operativna grupa je ula u Hercegovinu,
raspored 15. januar postao je za njih jo aktuelniji. Zbog toga
je komanda 2. armije stalno forsirala novi raspored svojih snaga,
bez obzira na to, hoe li i koliku e pomo moi pruiti kvislinzi,
ustae i etnici, i hoe li biti kadri da dre povjereni im teritorij.
Nijemci tvrde, da nisu znali za ovaj novi raspored talijanske
2. armije. Kad je saznao za njega, general Lhr je vrlo energino
protestirao kod Robottia, tvrdei da je novi raspored 2. arm;je
krajnje nelojalan prema Nijemcima i tetan po same Talijane,
jer dok Nijemci vre krajnji napor da bi kontrolirali cijelu svoju
okupacionu zonu te zbog takvog plana dovlae i nove jedinice
iz Njemake, Talijani ne samo da nemaju namjeru da izbiju sa
svojim jedinicama do demarkacione linije, ve se povlae jo dalje
k moru i tako ostavljaju veliki pojas u Lici kvislinzima, koji ga
ni u kom sluaju ne mogu odrati. Na Lhrov protest Robotti je
odgovorio tvrdnjom, da je njemaka Vrhovna komanda (OKW) navrijeme obavijetena o talijanskim planovima i da nema nikakvog
razloga za proteste, jer on mora da radi po nareenju svoje
Vrhovne komande, koja trai, da se raspored 15. januar odmah
provede.
!
Tako je 4. marta zapoelo povlaenje divizije Sassari iz Gra
aca, a 10. aprila divizije Re iz Plakog, Vrhovina i Otoca.
Divizija Re povukla se neto kasnije, i to na izriitu molbu kvislinke Pavelieve vlade, koja nije bila u stanju da navrijeme
poalje svoje trupe u predviene garnizone.
Dok se kod Nijemaca radi koliko-toliko mirno i u uvjerenju,
da e ipak doi njihovo vrijeme, da jo nije sve izgubljeno, kod
Talijana vlada tih dana velika uznemirenost i urba, alju se
neprestano nova i nova nareenja za povlaenje i pregrupaciju
trupa. Hercegovina je neoekivano postala najbolnija toka u tali
janskoj okupacionoj zoni. Ve na njenoj granici izgubio je 6. armij
ski korpus jednu diviziju, a etnici su pretrpjeli teak poraz na
245

Neretvi, koji je imao itekakve moralno-politike repeikusije na

sve etnike formacije. I pored svih gubitaka front na Neretvi
nije se uspio odrati, ve se, naprotiv, cijela Glavna operativna
grupa prebacila na teritorij 6. armijskog korpusa i stala nezadrivo
nadirati dalje. Iz takve vojno-politike perspektive Talijanima se
planirani novi raspored okupacionih trupa pod ifrom 15. januar
inio kao jedino dobar raspored, jer je omoguavao prebacivanje
novih pojaanja u Hercegovinu, stvaranje i prikupljanje jaih
rezervi na Jadranskoj obali i, openito uzevi, grupiranje vee mase
vojske na pojedinim tokama, pa prema tome i efikasniju operativno-taktiku upotrebu tih trupa protiv Narodnooslobodilake
vojske.
Kao prvu mjeru poslije 15. marta general Robotti je hitno
uputio u Mostar iz sastava 18. armijskog korpusa jedan pjeadijski
puk divizije Bergamo i 73. legiju Crnih koulja iz divizije
Sassari.202 Neto kasnije otkomandovani su i neki samostalni
bataljoni.
18. marta poduzeo je general Lters mjere za postepenu pregrupaciju svoga korpusa iz doline Neretve. 7. SS divizija Prinz
Eugen ostala je na prostoru LivnoImotskiiroki Brijeg
Mostar, gdje se odmarala i osiguravala rudnike u mostarskom
rudnom basenu. 718. divizija je ostala na prostoriji Sarajevo
KonjicGrabovica, a 717. du eljeznike pruge SarajevoViegrad. 369. divizija dolazi s jednim .pukom na prostoriju istone
Bosne, a s drugim u dolinu rijeke Bosne oko ena, Doboja i Teslia. 714. divizija je rasporeena u dolini rijeka Une i Sane te dri
garnizone u Kostajnici, Prijedoru, Bosanskom Novom, Banjaluci
i Jajcu. Jedna nova njemaka divizija, 373, divizija, stigla je iz
Austrije u Hrvatsku na putu za Bosnu.
Nijemci nisu definitivno odustali od daljnjeg provoenja plana
zimskih operacija protiv Narodnooslobodilake vojske i partizanskih
odreda. Oni se jo uvijek nadaju, da e zadati odluujui udarac
Narodnooslobodilakoj vojsci, barem grupaciji oko Vrhovnog taba.
Zato poslije 25. marta paralelno s radom na reorganizaciji 700-tih
divizija vre i postepenu rokadu pojedinih jedinica 717. i 704. divi
zije uz lijevi bok Glavne operativne grupe du komunikacije Sara
jevoViegrad sve do Nove Varoi, i u tempu nastupanja Glavne
202) Bataljoni i legije crnih koulja obino su bili pod taktikom
komandom diviziia. Svaka je diviziia imala u svom sastavu ili formacije
crnih koulja ili bataljone M odnosno bataljone Squadrista. Takav
je sluaj bio i sa 73. legijom, koja je bila u sastavu divizije Sassarl.

24

operativne grupe na jugoistok. Samo, novi operativni planovi sada

su duboko konspirativni, te se vie ne povjeravaju ni Talijanima.
Nijemci urgiraju kod Pavelia, da se to bre provede reorgani
zacija, odnosno da se obrazuju nove formacije domobranskih
jedinica203.
Nejedinstvenost u gledanjima talijanskog i njemakog okupatora
na operacije protiv Narodnooslobodilake vojske, kao i nedovoljna
suradnja u izvoenju operacija i bojeva, predstavljali su znaajan
element za Narodnooslobodilaku vojsku. To to su Nijemci odu
stali od daljnjih ofenzivnih dejstava iz doline Neretve protiv
Glavne operativne grupe, besumnje je svalilo s lea Glavne opera
tivne grupe ogroman teret. Talijani su imali slabe mogunosti da
brzo prebacuju svoje trupe iz doline Neretve, iz zone Mostara,
prema Ulogu i gornjem toku Neretve, jer kako sami kau
nisu imali potrebne rezerve (njima su obligatno i svuda trebale
velike rezerve!). Teko prohodan teren, bez komunikacija, nije im
doputao brzo prebacivanje trupa i materijala. A jo im je vie
komplicirala situaciju njihova politika, da pred Narodnooslobodi
laku vojsku uvijek i obligatno, gdje je to god mogue, poalju
kvislinge, etnike Drae Mihajlovia, a oni da idu iza njih.
Zbog takve politike okupatora, pred Glavnom operativnom
grupom nali su se prilikom forsiranja Neretve prvenstveno etnici
Drae Mihajlovia. Istina, bilo ih je mnogo, kao i njihovih gospo
dara Tal-jana iza njih, ali su se u svemu ugledali u njih i bili kao
oni: vodili su rat vie larmom, pljakom i junatvom nad golo
rukim narodom, a manje su podmetali svoja lea na samom frontu.
Glavnina Narodnooslobodilake vojske izala je iz IV. ofenzive
kao pobjednik, ali iz toga ne treba izvlaiti zakljuak, da je njena
operativno-taktika situacija sada, poslije 15. marta, postala dobra
ili ak vrlo dobra. Ne, naprotiv, Naronooslobodilaka se vojska
nalazila u vrlo tekoj situaciji, a to naroito vrijedi za Glavnu ope
rativnu grupu. Sve tri grupacije podnijele su upravo nevjerojatno
teke napore, a pred njima se nalazio jo vrlo jak neprijatelj.
Glavna operativna grupa ostala je bez ikakvog slobodnog teritorija,
bez svoje ekonomsko-operativne osnovice i oslonca, sabijena sa
4.000 ranjenika i bolesnika na izvanredno tekom, surovom i eko
nomski vrlo siromanom terenu. Teko bi se nala slina situacija,
da jedna vojna grupacija s neto preko 21.000 vojnika i 4.000
203) Uvoenje nove formacije domobranskih jedinica trebalo se za
vriti o 1. maja godine 1943. Po toj formaciji vojska je svedena na manji
broj, rasporeena u t. zv. zdrugove brdske brigade, s njemakim ofi
cirima po tabovima.

247

ranjenika ivi i razvija svoju ofenzivu na takvom terenu kao to

je kanjon rijeke Neretve te planine Prenj i Visoica, gola i gladna,
s osloncem na nekoliko planinskih staza i neprijateljem svuda oko
sebe! Do stvaranja novog slobodnog teritorija trebalo je proliti jo
mnogo krvi, uspjeno izvesti niz operacija i bojeva. Tek nakon
toga pruit e joj se mogunost, da predahne i da se odmori.
Glavnina vojske tek je prela najveu prepreku, izvrila
glavni zadatak: razbila je okupatorsko-kvislinku ofenzivu, sau
vala i dalje organizaciono, brojno i kvalitetno razvila svoju vojnu
organizaciju, to je ustvari bila njena najvea pobjeda, pobjeda od
historijskog znaenja. Meutim, sve tri grupacije NarodnooslobodLlake vojske bile su jo uvijek u vrlo nepovoljnoj operativno-taktikoj situaciji. Trebalo je jo mnogo toga uiniti, i to kod sve tri
grupacije, pa da se njihov poloaj popravi.
Prostorija na kojoj su bile jedinice Glavne operativne grupe,
iz koje su one razvijale svoju protivofenzivu na istok, bila je duboka
oko 3035 kilometara, a iroka svega 812 kilometara, pa ju je
neprijatelj mogao efikasno tui artiljerijom sa svih strana, izuzevi
s Prenja. Bolnicu, koja se kretala najboljom i najsigurnijom stazom,
neprestano je tukla artiljerija iz Konjica. Kako je teren bio otkri
ven (zimsko vrijeme i snijeg), bili su i bolnica i trupe izloeni
i stalnom bombardiranju i mitraljiranju iz zraka. Savladavanje
teko prohodnog planinskog terena s dubokim usjecima bilo je i za
pjeake i za konjanike izvanredno naporno te se sporo odvijalo.
Same mogunosti manevra bile su vrlo skuene i ograniene. Raz
vijati ofenzivna dejstva od Jablanice do Glavatieva mogue je
samo preko jedne napadne kolone. Sve druge kolone bile su pri
morane da idu ealonima za njom i da je osiguravaju sa svih
strana, a tek poto je zauzeto taktiko-operativno vorite ievo
GlavatievoZaborani, odnosno poto je izvreno debuiranje
iz kanjona Neretve pokazale su se prve terenske mogunosti,
da se uvedu u napad i druge paralelne kolone.
Surov planinski teren, kao to su dolina Neretve i planine
Prenja, vie je odgovarao etnicima i Talijanima, jer je geografski
pogodan za obranu, a napadau ne doputa da manevrom razvije
svoje snage. Za Glavnu operativnu grupu taj je teren bio naroito
teak, jer nije raspolagala artiljerijom, a ukoliko je i raspolagala,
nije imala artiljerijske municije. Operativna, taktika i ekonomska
situacija, a uz to i sama sigurnost bolnice, zahtijevali sia to vei
broj trupa u napadu, kako bi se to prije izalo iz kanjona na
manevarski teren i stvorio nov slobodni teritorij, jer neprijatelj
nije mirovao. Ali poslije Neretve nije vie bilo nikoga, tko bi
248

prebacivao 4.000 ranjenika i bolesnika i vrio njihovo ue osigu

ranje, kao to je to bio sluaj s pozadinskim jedinicama na Slo
bodnom teritoriju. Sada su to mogle jedino iste one jedinice, koje
su razvijale ofenzivu. Umjesto da pojaava svoj napad s raspolo
ivim slobodnim snagama na pravcu debuiranja, ili da ih odmara,
Glavna je operativna grupa poslije Neretve primorana (la povue
s fronta vie od etiri svoje brigade za noenje ranjenika i bole
snika ili za njihovo ue osiguranje. Kola se uope nisu mogla upotrebiti na tom terenu, a konji su, neredovito i vrlo slabo hranjeni,
veoma umorni i stalno izloeni nevremenu, brzo gubili kondiciju
i masovno ugibali. Sigurne i jedino spasonosne bile su za ranjenike
samo ruke njihovih zdravih drugova.
Glavna operativna grupa sada je potpuno srma, udaljena i izo
lirana od ostalih dviju grupacija Narodnooslobodilake vojske, koje
vie nisu bile u stanju da joj pomognu ili da je pojaaju u kritinoj
situaciji.
Operativne i taktike vezt bile su poslije prelaska Neretve
pokidane, jer je cijelim prostorom od linije LivnoKupresBu
gojno pa do Neretve ponovo ovladao neprijatelj. Jedinice 1. bosan
skog korpusa orijentirale su se k Drvaru, planini Grme, ili
centralnoj Bosni, a ne na jugoistok, k Prozoru i Livnu. Grupa
dalmatinskih partizanskih odreda, koja je ostala u srednjoj Dalma
ciji, nije imala ni snage ni mogunosti da orijentira svoje operacije
prema Livnu, Posuju i Imotskom.
Pokuaj da se sa 7. divizijom izvede napad preko Prenja k se
lima Gornje i Donje Zimlje i Nevesinjskom polju, kako je to bilo
predvieno, nije bilo mogue brzo i efikasno organizirati. Tek
11. marta ujutro prebacila je 7. divizija svoju drugu 16. brigadu
preko Neretve, a 10. hercegovaka brigada tek je prela Neretvu
kod sela Ostroca i nalazila se juno od Konjica, dakle na sasvim
suprotnoj strani. Ocjenjujui u takvoj situaciji, da e napad preko
Prenja za Nevesinie biti isuvie riskantan i da je malo zakasnio,.
Vrhovni je tab odustao od toga da alje 10. hercegovaku brigadu
na taj pravac, ve ju je uputio k 2. proleterskoj diviziji, jer su se
na njenom pravcu poslije 11. marta dogaaji povoljno razvijali.20*
204) U noi od 12. na 13. marta 7. je divizija pokuala proboj preko
Prenja sa svoje dvije brigade, 7. i 16. jednom od sela Glogonica direk
tno na Prenj, a drugom od sela Glogonice obuhvatom sa zapada preko
Obodia (k. 1212) i Glogova za Veliki Prenj, ali bez uspjeha. Svi prolazi
k Prenju i Glogovu ve su bili dobro zatvoreni, i divizija je poslije ne
uspjenog napada preuzela ulogu desnog bonog osiguranja grupacije na
lijevoj obali Neretve prema Prenju. Tako je borba za debuiranje iz Ne
retve pala na lea prvog ealona Glavne operativne grupe pojaane
2.
proleterske divizije.

24S*

Jedinice Glavne operativne grupe prodirale su na teritorij, koji

je neprijatelj potpuno kontrolirao i gdje se oruani ustanak sasvim
ugasio. Obavjetajni podaci o neprijatelju, naroito o njegovim na
mjerama, bili su vrlo skromni. Glavna operativna grupa mogla
se pouzdati samo u snagu svoje revolucionarne volje i odlunosti,
svog oruja i svoje oslobodilake, revolucionarne misije. To su bili
elementi, koji e odluiti o svemu!
Zdravstveno stanje boraca u jedinicama Glavne operativne
grupe stalo se poslije prijelaza Neretve neprestano pogoravati.
Pjegavi tifus sve se vie irio. Na nesreu, s ranjenicima su poli
i tifusni bolesnici, a kako su jedinice prolazile kroz krajeve, u ko
jima je pjegavi tifus endemian kao to su okolina Gornjeg
i Donjeg Vukovskog, Gornjeg Vakufa i Prozora opasnost od
masovne zaraze boraca i ranjenika teko se mogla izbjei. Gotovo
nikakva sanitetska sredstva, stalni pokreti i nemogunost ienja,
pranja i presvlaenja (mnogi se borci nisu imali u Sta presvlaiti),
jo su vie pogodovali irenju zaraze. U posljednjim nedjeljama
marta i u aprilu zauzet e pjegavi tifus i dizenterija upravo strane
razmjere, obuhvatit e preko 6.000 boraca i ranjenika, od kojih e
polovina pomrijeti.
Takve su bile operativne, ekonomske i zdravstvene okolnosti,
pod kojima je Glavna operativna grupa nastavila svoju protiv
ofenzivu s prostora NeretvaBorako jezero, izvodei do kraja
bitku na Neretvi.
Imajui pred oima sve ove elemente, Vrhovni je komandant
NOV i POJ 13. marta odredio ovakav plan daljnjeg dejstva Glavne
operat vne grupe. (Vidi kartu 15.)
a) S ojaanom 2. proleterskom divizijom izvriti to prije debuiranje iz Neretve; poto bude zauzeta zona ievoGlavatievoZaborani, uvesti 3. udarnu diviziju u napad, s pravcem dej
stva na jug i jugoistok k Nevesinju i Gackom; kad 2. proleterska
divizija ovlada rajonom ievoGlavatievoZaborani, Glavna
operativna grupa razvit e svoja dejstva u obliku lepeze prema
cesti NevesinjeUlogKalinovik i zauzeti je.
b) Ususret Glavnoj operativnoj grupi prema Kalinoviku dejstvovat e i grupa istonobosanskih brigada 6. istonobosanska
i Majevika brigada za koje se pretpostavljalo, da su stigle ili
na Igman-planinu ili na Jahorinu.
Poetak operacije predvien je za 15. marta.
Takva je bila situacija Glavne operativne grupe i njeni pred
stojei operativno-taktiki zadaci.
250

Druge dvije operativne grupacije 1. bosanski korpus i

1. hrvatski korpus nalazile su se oko 15. marta u mnogo povolj
nijem poloaju nego Glavna operativna grupa. Na njihovom se
frontu osjealo znatno rastereenje okupatorskih snaga, naroito
njemakih, koje su se orijentirale prema jedinicama Glavne opera
tivne grupe. 1. hrvatskom korpusu otvarala se, zbog povlaenja
Talijana iz Like, vrlo povoljna operativno-taktika perspektiva,
znatno povoljnija negoli 1. bosanskom korpusu.
Ali i ove dvije grupacije imale su da rjeavaju teke probleme,
naroito ekonomsko-zdravstvene. Slobodni teritorij je bio potpuno
opustoen i popaljen. Ekonomska, prehrambena situacija vojske i
naroda na starom slobodnom teritoriju bila je vrlo kritina, pre
tvorila se u faktor, koji je odreivao i dirigirao da se planiraju
i rjeavaju samo takve ofenzivne operacije i bojevi, koji e to
prije stvoriti nov slobodni teritorij, na tome bi se mogla osigurati
ishrana vojske. Stari slobodni teritorij nije vie bio u stanju ishra
niti ni sebe, a kamoli vojsku. Narod je, naroito u Lici, ve ma
sovno gladovao.
Meutim, 1. je bosanski korpus, iako mu je osnovna ideja bila
dobra, to jest da se orijentira na stvaranje novog slobodnog teri
torija, a tek poslije toga da isti stari slobodni teritorij, poslije
zavretka okupatorske ofenzive isuvie razdrobio svoje snage*05
i vrlo kasno priao realizaciji takvog ofenzivnog plana. Ve u
zavretku IV. ofenzive i poslije povratka sa ator-planine ka Kliuu
i Bosanskom Petrovcu njegove su snage bile razvuene na velikom
prostoru i sa suvie velikom gravitacijom svaka jedinica prema
drugom kraju. Takav raspored jedinica odmah je nametao i svoj
kurs, u prvom redu borbu za osloboenje starog slobodnog teritorija.
4. krajika divizija sa svojih pet brigada razvila se na vrlo irokom
prostoru Grmea i Kozare te su pojedine brigade dejstvovale
uglavnom svaka zasebno, na svojoj komunikaciji. Isto tako ni
5. i 10. krajika divizija nisu bile bolje rasporeene.
Glavni tab Hrvatske dobro je procijenio svoj poloaj, poloaj
svojih jedinica i njihove neposredne zadatke. Nije dopustio nikakvo
rasipanje snaga svoje grupacije, nego je od komande 1. hrvatskog
205)
6. i 12. brigada 4. diviziie deistvuju na komunikaciji Sanski
MostKljuBosanski Petrovac, 2. brigada na komunikaciji Bosanski
PetrovacBosanska Krupa i BihaBosanska Krupa, 5. brigada na Ko
zari, 5. divizija oko Drvara i Bosanskog Petrovca. Jedna brigada 4. diviziie
nalazi se u centralnoj Bosni oko Kotor Varoi. 10. divizija: 10. brigada
oko Orahova, 9. brigada oko KupresaMrkonji-grada, a 11. brigada
oko Glamoa.

251

korpusa zahtijevao, da odmah poduzme operacije za stvaranje no

vog slobodnog teritorija. Borbu za potpuno osloboenje starog teri
torija postavio je u drugi plan. Raspolaui s podacima o povlaenju
talijanskih garnizona, on je poduzeo opu ofenzivu sa svim snagama
protiv talijansko-etniko-ustakih garnizona na likoj pruzi i
prema Gackoj dolini ne doputajui neprijatelju da smijeni jedinice.
Ti planovi urodili su kasnije vrlo krupnim rezultatima-

XVI. POGLAVLJE

LIKVIDACIJA ETNIKA DRAE MIHAJLOVIA KAO

ORUANE SILE - ZAVRETAK BITKE NA
NERETVI

Na osnovu direktive Vrhovnog komandanta tab 2. proleterske

divizije izdao je nareenje svojim jedinicama, da 14. marta izvre
pokret iz rajona Borakog jezera i da dejstvom u tri kolone izbiju
dolinom rijeke Neretve na cestu Ulogs. Grajsalii (oko 6 km jugo
zapadno od Kalinovika). Desnu kolonu sainjavala je 4. crnogorska
proleterska brigada, koja je imala zadatak da djeluje lijevom oba
lom Neretve, na pravcu Borako jezeros. ievos. Seljani
s. UzrijeUlog. Glavna kolona, u sastavu koje su 1. proleterska
brigada208 (bez dva bataljona) i 2. dalmatinska brigada, dejstvuje
desnom obalom Neretve, pravcem s. Borcis. Glavatievos. Zabraniselo Doljanis. Obalj. Ovu kolonu pratila je i baterija
brdskih topova. Lijeva kolona 2. proleterska brigada dej
stvuje pravcem s. Borcis. Glavatievos. Bjelemi (Odaci) do
linije s. Kutis. Grajsalii. Do 18. marta zakljuno sve tri kolone
trebale su da izbiju na cestu UlogKalinovik i da je oiste od
neprijatelja. 1. proleterska brigada ulazi prva u borbu, kako bi
zauzela s. Glavatievo i omoguila ostalim jedinicama, da preko
Glavatieva izbiju na svoje odreene pravce. (Vidi kartu 15.)
Opi napad predvien je za 15. marta.
Ostale jedinice Glavne operativne grupe nalazile su se 15. marta
na ovim zadacima: 3. udarna divizija: 10. hercegovaka brigada
stigla je na Borako jezero pa je odmah ula u borbu, dejstvujui
na desnom krilu 2. proleterske divizije u okviru njenog zadatka;
5. crnogorska je u pokretu prema selu Borci, a 1. dalmatinska
206)

1. proleterska brigada je imala pet bataljona.

253

nalazi se jo oko Ostroca, gdje prelazi preko Neretve. 1. prole

terska divizija osigurava sa dvije brigade (3. sandakom i 7. kra
jikom) lijevi bok grupacije prema Konjicu,297 a 3. krajika brigada
je u zatitnici, prelazei preko Neretve. 7. banijska d vizija
osigurava s dvije brigade desni bok grupacije na liniji s. GlogonicaTrelie prema Prenju. 8. banijska te 4. i 5. dalmatinska
brigada prenose ranjenike preko Prenja za Borako jezero. 3. dal
matinska brigada 9. dalmatinske divizije je u zatitnici s 3. kraji
kom, ali je poslije dva dana i ona preuzela noenje ranjenika.
Bolnica se nalazila u pokretu na liniji s. Krstacs. Idbar
s. Gornja Bijelas. Borci.
3.
sandaka i 7. krajika vodile su 15. marta teke borbe
juno i jugozapadno od Konjica, jer se 718. divizija prebacivala
s jakim snagama preko Neretve jugozapadno od Konjica i stvorila
manji mostobran kod sela elebi i Pokoj ite. Pojaan je i pritisak
etnika i Talijana na 7. banijsku diviziju uz lijevu obalu Neretve
i s Prenja k selima Glogonici i Treliu.
U vrijeme dok Glavna operativna grupa planira proboj, da
bi izala iz kanjona gornje Neretve, Talijani i etnici planiraju
opi protivnapa, s ciljem da unite Glavnu operativnu grupaciju
u rajonu sela Krstac, Dobrigoe i Gornja Bijela (sela izmeu
rijeke Neretve i planine Prenja). S Nijemcima su se sporazumjeli,
da ostave svoje jae snage jo neko vrijeme du desne obale Ne
retve, naroito u zoni Konjica, a etnike Drae Mihajlovia, koji sii
dejstvovali s Nijemcima oko Konjica, prebacuju iz Konjica preko
Kalinovika u Glavatievo u sastav etnikih grupacija pod koman
dom izdajnika Pavla uriia i Baje Staniia.
Opi protivnapa na Glavnu operativnu grupu planira ko
manda 6. armijskog korpusa takoer za 15. marta, i to s tri jake
kolone, sastavljene uglavnom od etnika Drae Mihajlovia. Pregrupacija talijansko-etnikih trupa iz doline Neretve sjeverno od
Mostara prema Prenju i Glavatievu vrila se brzo i svim raspo
loivim sredstvima. Na gornjoj Neretvi, u zoni ievoGlavati
evoZaborani, etnici su pod komandom Baje Staniia prikupili
oko 3.000 ljudi; na Prenju se okupila druga etnika grupacija
u jaini do 2.000 etnika, a na lijevoj obali Neretve, u rajonu
Obodi (1212) s. Gornja i Donja GrabovicaZastolje, trea,
mjeovita talijansko-etnika grupacija jaine oko 3.000 vojnika.
207)
Brigade su zauzele poloaje na liniji s. SpiljaniPaklena (906)
LjutaBedilj (818).

254

Faksimil operativne zapovijesti taba 2. proleterske divizije za napad na etnike

Drae Mihajlovia na prostoriji sela KruevljaniZaboraniKvanj sa potpisom
komandanta Peka Dapevia, politkomesara Mitra Bakica i naelnika taba
Jovana Vukotia.
255

Faksimil operativne zapovijesti taba 2. proleterske divizi je (nastavak).

256

Komandu nad sve tri kolone imao je talijanski general Amico.

etnicima je komandirao Draa Mihajlovi preko svoga naelnika
taba majora Ostojia.
Osim ovih snaga, ve prikupljenih na frontu prema Glavnoj
operativnoj grupi, vreno je i daljnje prikupljanje talijansko-etnikih jedinica. Pavle urii je stigao sa dvije hiljade etnika
u Kalinovik i u zoni KalinovikObaljUlog raspolagao je 15. marta
s kojih 3.500 etnika. Njegova je grupacija imala zadatak, da
se od Kalinovika preko sela Odaci spusti na Neretvu i zajedno
s etnikom grupacijom Baje Staniia izvri napad s fronta na
Glavnu operativnu grupu. Meutim, izdajnik Pavle urii je za
kasnio i njegovo je zakanjenje otvorilo veliku prazninu na desnom
krilu etniko-talijanskog fronta u gornjoj Neretvi. Zato je Draa
Mihajlovi izdao nareenje Baji Staniiu, da se osigura vlastitim
snagama na svom desnom krilu na desnoj obali Neretve, to je
ovaj i uinio, ali s malim brojem etnika.
Talijani su uputili svoju grupu Scotti s tenkovskom etom
sjeverno od Nevesinja u selo Pridvorci, da pomogne napad kolone
Baje Staniia, a dva bataljona 26. puka poslali su u Zastolje prema
Gornjem Zimlju iza druge etnike kolone na Prenju. Meutim,
talijanske su jedinice, koje su 16. marta uvee stigle u Privorce
i Zastolje, tu i zastale te nisu izlazile na liniju etnikog fronta.
14. marta izvrila je 1. proleterska brigada prepad na Glavatievo i zauzela ga. Energinim je napadom iznenadila i potpuno
razbila etnike i umalo da nije zarobila i Baju Staniia203. Njegov
je tab razbijen i veim dijelom pohvatan, a cijela arhiva zapli
jenjena. Ta je arhiva pruila dragocjene podatke o izdajnikom
radu i politikim planovima Drae Mihajlovia, a preko zarobljenika
dolo se do podataka o snazi i namjerama etnika u zoni Glava
tievoZaborani.
Iza 1. proleterske pola je u napad i 10. hercegovaka, sa
zadatkom da se probije od sela Borci preko sela Grabovice u po
zadinu druge etnike kolone na Prenju. Zauzela je Kulu i GraboVicu, ali su njeno daljnje napredovanje zaustavili etnici. Dalje
od sela Grabovice brigada nije bila vie kadra nita ozbiljnije
uiniti. Sutradan, 15. marta, naila je 1. proleterska izvan Glavatieva na vrlo snaan otpor etnika.
Dogaaji 14. i 15. marta dali su na znanje tabu 2. proleterske
divizije, da stvari ne e ii onako kako su zamiljene i planirane
i da se do 19. marta ne e moi stii do ceste UlogKalinovik;
2os)

Baja Stanii je u posljednjem momentu pobjegao kroz prozor.

17 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

257

da treba brzo prikupiti svih pet brigada i kao prvi zadatak obra
unati s grupacijom Baje Staniia, koja je zaposjela sve izlaze
iz kanjona Neretve prema cesti NevesinjeUlogKalinovik.
16. marta poslijepodne izdaje tab 2. divizije operativnu zapo
vijest za opkoljenje i unitenje etnikih bandi na prostoru
Cestobor j eSei j aniKruevl j aniZaboraniKr stacKvan j T j emeBanjdolGraaniea. (Vidi faksimil zapovijesti!). U napad se
polazi 17. marta u jedan sat ujutro sa svih pet brigada; 2. prole
terska, kao lijeva kolona, napada pravcem s. GlavatievoKrstac
(k. 807)Kruevljani, sa ciljem da obuhvati etniku grupaciju
izdajnika Baje Staniia s lijevog boka i odsijee je od sela Pridvorci. Poslije dolaska u sela Pridvorci i Luka brigada se osigurava
za sluaj napada iz pravca Nevesinja. 4. crnogorska brigada napada
pravcem s. GlavatievoKrstack. 807ZaboraniIvanovo Brdo
k. 1.277Banjdol. Brigada ulazi u borbu iza 2. proleterske brigade,
a od Krstaa se odvija desno od nje, zabacujui se etnicima iza
lea prema planini Crna gora. Srednja kolona, 1. proleterska bri
gada, napada frontalno iz Glavatieva na Tjeme (k. 1.328) i Iva
novo Brdo (k. 1.277), sa ciljem da rasijee etniku grupaciju na
dva dijela. 10. hercegovaka brigada napada iz sela Kule prema
Banjdolu, obuhvatajui etniku grupaciju zdesna, 2. dalmatinska
brigada prelazi na desnu obalu Neretve i vri osiguranje divizije
od eventualne intervencije s desne obale Neretve. Sa svojim bataljonima izala je iz kanjona i zauzela poloaje na liniji selo DuaniKuk (k. 704).
17. marta vodila se estoka borba na svim pravcima nastu
paj uih kolona. Sve brigade su energino dejstvovale k svojim
ciljevima. 18. ujutru etnika grupacija Baje Staniia bila je
potpuno razbijena te je pretrpjela velike gubitke u mrtvim i zaro
bljenim etnicima.
To je bila druga sjajna pobjeda Glavne operativne grupe nad
etnicima Drae Mihajlovia, pobjeda koja je imala teke posljedice
za etnike u Hercegovini i Crnoj Gori.
Interesantno je, da talijanska grupa Scotti uope nije inter
venirala pomo etnicima, iako je bila u stanju da to uini. Ona
je znala za ovu borbu, koja se vodila pred njom, ali je ostala pa
sivna i promatrala kako se etnici bore i kako idu neizbjeivom
slomu. Meutim, to isto dogodit e se dva dana kasnije i Talija
nima, a etnici e isto tako sa uka promatrati i diviti se njiho
vom junatvu, dok budu ginuli i raspadali se!
Poslije razbijanja grupacije Baje Staniia uvedena je u borbu
3. divizija sa sve tri brigade 5. crnogorskom, 10. hercegovakom
258

KARTA 15

i 1. dalmatinskom. Divizija je imala zadatak, da se to prije pro

bije u Nevesinjsko polje. Za izvrenje tog zadatka pridodata joj
je i 4. crnogorska brigada 2. proleterske divizije. 2. proleterska
divizija sa 1. i 2. proleterskom brigadom i 2. dalmatinskom krenula
je prema Ulogu i Kalinoviku. 1. proleterskoj brigadi stigla su od
Konjica dva zaostala bataljona, ali nisu ukljuena u njen sastav,
ve su poslana u napad desnom obalom Neretve, prema Ulogu,
kao zasebna grupa. (Vidi kartu, 15.)
3.
divizija brzo je pola na jug prema Nevesinju, nastupajui
u dvije kolone, svaka sa po dvije brigade, istono i zapadno od
planine Crna gora. Desna kolona 10. hercegovaka i 1. dalma
tinska upuena je od Banjdola preko sela Gornje Zimlje i pla
nine Vele na cestu NevesinjeMostar, a lijeva kolona 4. i
5. crnogorska brigada od sela Luke preko sela Kljuni i Pridvorci
k Nevesinju.
18.
marta talijanska grupa Scotti prikuplja etnike koji su
se razbjeali i polazi s njima iz sela Pridvorci ususret 4. i 5. crno
gorskoj brigadi. Na visini sela Kljuni susrela se s prethodnicom
4. i 5. brigade. Sutradan su Talijani i etnici preli u napad, kome
je bio cilj da bace 4. i 5. brigadu nazad prema Neretvi. Brigade
su prihvatile borbu i uporno se branile itav dan te su zadrale
talijansko-etnike jedinice. 20. marta prele su u snaan protivna
pad, brzo razbile etnike na krilima grupe Scotti i obuhvatile je
snanom vatrom po bokovima. 20. marta uvee stigla je i grupu
Scotti sudbina etnika na Neretvi209. Po priznanju 6. armijskog
korpusa, grupa je izgubila 184 oficira i vojnika (poginulo je 17 ofi
cira i 167 vojnika) i 30 pukomitraljeza, 9 tekih mitraljeza i 18 ba
caa mina. Meutim, ona je izgubila i 2 brdska topa i jo preko 200
zarobljenih i ranjenih vojnika. etnici su takoer imali 150 mrtvih
i 276 zarobljenih. Od njih je zarobljeno oko 20 mitraljeza i 200
puaka210.
Desna kolona 10. hercegovaka i 1. dalmatinska brigada
napala je nou od 18. na 19. marta iz Gornjeg Zimlja na talijanski
26. pjeadijski puk u Zastolju211, ali- ga nije uspjela savladati.
209)
U toku borbi 19. i 20. marta kolona Scotti je pretrpjela teke
gubitke, jer je izdrala cjelokupni protivniki napad; nakon povlaenja
VAC-a i Crnogoraca na krilima je ostala nezatiena. 1. i 2. bataljon 55.
pjeadijskog puka hrabro su se borili i pobudili divljenje formacija VAC.
(Operativni bilten 16. armijskog korpusa od 21. marta.)
21) 4. i 5. brigada imale su zajedno 18 mrtvih i 57 ranjenih.
211) U Zastolju su Taliiani ve imali etiri bataljona i do hiljadu
etnika na kotama oko Zastolja.

*17

259

20. marta kolona je produila na jug, za Nevesinje, ostavljajui

osiguranje prema Zastolju. 21. marta spojila se 10. hercegovaka
brigada pred Nevesinjem sa 4. i 5. crnogorskom brigadom, koje
su u stopu pratile razbijene Talijane i etnike, i sutradan, 22. marta,
3. je divizija poslije krae borbe zauzela Nevesinje.
2.
proleterska divizija krenula je 19. marta iz zone Glavatieva prema Ulogu i Kalinoviku. Dva bataljona 1. proleterske
brigade krenula su lijevom obalom Neretve prema Ulogu, 2. pro
leterska brigada desnom obalom prema Obiju, a 2. dalmatinska
i 1. proleterska preko Bjelemia (Odaci) za Kalinovik.
etnici pod komandom Pavla uriia izali su iz Kalinovika
i zaposjeli poloaje na frontu irokom 8 do 10 kilometara, u obliku
potkovice, s krilima isturenima naprijed. Prva linija obrane pro
tezala se pravcem s. esteljevoiljevac (k. 1.447)V. Gloac
(k. 1.460)Otrikovac (k. 1425)s. Obalj, a druga linija na junim
padinama TreskaviceLukavac (k. 1.774)Orla Kuk (k. 1.721)
Kutski Grad (k. 1.552)Premilovo Brdo (k. 1.280). U uoj zoni
Kalinovika etnici su raspolagali jakom rezervom. Artiljerija
vod haubica 100 mm nalazila se iza Kalinovika blie sela Jelaca. U Kalinoviku je bio i Draa Mihajlovi sa svojim tabom.
U Ulogu je bila slabija etnika posada.
20. marta jedinice 2. divizije dole su u prvi borbeni kontakt
s etnikom grupacijom Pavla uriia i izvrile prvi nalet na
etniku liniju obrane. 2. proleterska brigada uspjela je razbiti
lijevo krilo etnika i zauzeti selo Obalj, ali su 1. proleterska i 2. dal
matinska naile na snaan otpor i zaustavile se ispred etnikog
fronta grupiravi svoje snage oko kote 1.346Kovaeva Glava.
Sutradan su 1. proleterska i 2. dalmatinska poduzele drugi napad
i poslije teke borbe zauzele su kotu 1.403iljevac i esteljevo.
Daljnje napredovanje je zaustavljeno snanom mitraljeskom i mino
bacakom vatrom s padina Treskavice. Poslijepodne etnici su sa
svog desnog krila poduzeli snaan protivnapad na 2. dalmatinsku
brigadu prema esteljevu i. potisnuli jedan njen bataljon na lije
vom krilu rasporeda. Da bi odrala pozicije na lijevom krilu kod
2. dalmatinske brigade, 1. proleterska je prela u centru na juri.
Izvren na odsjeku fronta, koji su branile najbolje etnike brigade,
juri je uspio konsolidirati front, ali nije uspio probiti etniku
obranu. Prvi put nakon Neretve etnici su izdrali organizirani
napad jakih jedinica Glavne operativne grupe. Uvee 21. marta
1. proleterska i 2: dalmatinska povukle su se na svoje polazne
poloaje oko Kovaeve Glave.
260

Dva bataljona 1. proleterske brigade izbila su 21. marta do

Uloga i zauzela ga poslije krae borbe.
Osjeajui na pravcu 1. proleterske i 2. dalmatinske estoku
borbu, tab 2. proleterske brigade je 21. marta odluio samoinici
jativno, da sutradan poduzme iz Obija napad na etnike oko Kali
novika, i to manevrom juno i jugozapadno od Kalinovika, i da
izbije etnicima za lea oko sela Jelaca.
22. marta rano ujutro poduzele su 1. proleterska i 2. dalma
tinska brigada trei napad na etnike ispod Treskavice. I ovaj je
napad voen s izvanrednom estinom, ali su se etnici Pavla uriia neobino dobro drali. U dramatinoj borbi obje su strane
ocijenile, da ne e moi izdrati, te su se povukle i jedna i druga,
uvjerene da je protivnik ostao na poloajima. Obje strane su bile
uvjerene, da je boj za njih izgubljen. 1. proleterska povukla
se nazad iza Kovaeve Glave preko potoka Vrhovine, a etnici iza
Kutskog Grada.
Dok se na padinama Treskavice odvijao krvavi obraun izmeu
1. proleterske, 2. dalmatinske i etnika, 2. proleterska brigada je
forsirala svoj obuhvat juno od Kalinovika i u toku poslijepodneva
razbila etnike oko sela Jelaca, zarobivi im obje haubice. Izne
nadan upad 2. proleterske u pozadinu, zatim teke borbe na Treskavici i povlaenje prema Kalinoviku, obezglavili su etnike. Oni
su stekli dojam da 2. proleterska divizija vri opkoljavanje i da e
biti brzo opkoljeni, jer su Jelaca ve pala. A od prianja o opkoIjenju do panike nije bio dug put, i Draa je zajedno sa svojim
etnicima u panici i rasulu pobjegao u noi od 22. na 23. prema
Foi. Sutradan. 23. marta, 1. proleterska brigada ula je bez borbe
u Kalinovik.2113
Boj za Kalinovik bio je trei veliki obraun s etnicima. et
niki slom kod Kalinovika, uz onaj na Neretvi i kod sela Glavatieva i Zaborana. za nekoliko se dana prouo po itavoj Herce
govini, Sandaku i Crnoj Gori. Mase prisilno mobiliziranih etnika
Drae Mihajlovia naputale su svoje jedinice i bjeale kuama,
predajui i bacajui oruje. Raspadanje etnike vojne organizacije,
opa demoralizacija i rasulo po svim jedinicama u Hercegovini
odvijali su se nezadrivo. Uz Drau Mihajlovia i njegove koman-

________ _

211a) Izvjetavajui Vrhovni tab odmah po ulasku u Kalinovik,

tab 2. proleterske divizije pie: Prema dosadanjim podacima o boje
vima oko Kalinovika, neprijatelj ie imao oko 186 mrtvih, isto toliko ra
njenih i oko 30 zarobljenih... Prema dosadanjim grubim podacima,
nai gubici su bili isto tako teki: oko 35 mrtvih i oko 100 ranjenih.
(Izvjetaj taba 2. proleterske divizije od 23. III. u 15.30 sati).

261

dante
u

ostajalo

izdaji

je

sve

zloinu,

manje

gradski

vojske,
i

seoski

to

mahom

ljam,

koji

ono,

to

nikad

je
ni

ogrezlo
u

koje

vrijeme nije bio za slobodu i napredak svoje zemlje.212

212) Vrlo interesantni su i zapisi komandanta 2. proleterske brigade
Ljubodraga uria o bojevima oko Kalinovika i manevru 2. proleterske
brigade prema selu Jelacu. Evo ta je on zapisao u svoj dnevnik:
Situacija kod leve kolone je nepovoljna. Stab Divizije nam javlja
da se nae snage povuku preko potoka Vrhovina zbog uporne odbrane i
napada Vaojevia i drugih etnikih bandi, sa kojima su postavili polo
aje zapadno od Kalinovika. etnici su jednu grupu uputili preko padine
Treskavice teei da obuhvatom primoraju nae snage na povlaenje.
Tako su pokuali i na pravcu nae kolone, ali im je pokuaj osujeen.
(I. kolonu sainjavali su I. Proleterska i II. Dalmatinska i napadali su
u pravcu Kalinovika sa zapada. Naa brigada je napadala neprijateljske
poloaje oko Kalinovika od pravca Obija).
Mi smo razmotrili situaciju i doneli odluku da sa dva bataljona
razbijemo etniku kolonu, koja je upuena za obuhvat naih snaga isto
no od Obija, i da izbijemo u selo Jelace sa zadatkom prekidanja komu
nikacije KalinovikFoa. Raunali smo sa psiholokim dejstvom na et
nike, kad uju da im je prekinuta komunikacija kojom su dobijali
oruje, municiju i hranu od Talijana iz Foe. Raunali smo da e etnici
shvatiti da se radi o njihovom opkoljavanju u Kalinoviku, a oni su se
naroito bojali naih opkoljavanja. Time bismo primorali neprijatelja da
povrati snage sa pravca leve kolone, ime bi se olakalo levoj koloni. Reili
smo takoe da sa ostalim naim jedinicama napadnemo Kalinovik i na
bacimo etnike na Treskavicu. O naim odlukama smo obavestili tab
divizije i traili da II. Dalmatinska i I. proleterska vre pritisak na svom
pravcu. U toku noi nismo mogli izvriti nameravani plan tome smo
pristupili izjutra.
22.
mart. Obalj. etnici su, meutim, poslali jednu kolonu u jaini
od oko 200 ljudi, koja bi imala za cilj da obuhvati nae desno krilo i
natjera nas da se po ukama bijemo sa njima, ime bi se oduila likvi
dacija Kalinovika.
U susret ovoj koloni poslali smo I. i IV. bataljon koji su je doe
kali, potpuno je razbili i produili gonjenje njenih ostataka ka selu
Jelacu. (Bitka sa ovom kolonom odigrala se na oigled mase etnika,
koji su se okupljali u polju ispred Kalinovika i pred naim oima. Posmatrali smo nae jedinice kako gone etnike bande padinama, koje su
nagnute prema Kalinoviku. Kako je bio sneg, to je bio prekrasan prizor
neprijateljskog poraza, gde se video obuhvat naeg I. i IV. bataljona oko
ove etnike kolone.) Kako su etnici iz Kalinovika i ostalih poloaja posmatrali razbijanje ove njihove kolone i pokret ova naa dva bataljona
ka Jelacu, poela je opta panika i komeanje kao i osipanje poloaja
oko Kalinovika i povlaenje njihovih izvesnih kolona putem ka Foi. (Sve
smo ovo posmatrali kroz durbine sa naih poloaja jugozapadno od Ka
linovika. Nastalo je ureivanje kolona, dranje govora etnicima od
strane oficira i opet pcsle svega toga komeanje.) I. bataljon je izbio u
Jelace, napao bono kolonu, koja je odstupala ka Foi. Simpatizeri i
naa dva druga, koji su bili zarobljeni prole godine kad je Celebikodragoarski bataljon odstupao oko Foe, izvestili su I. bataljon da su
haubice u selu Borijama. Jedna eta I. bataljona je zaplenila ove haubice
od 100 mm sa 60 granata.

262

Dok su 1. i 3. divizija prodirale za Kalinovik i Neves nje, za

titnica je vodila teke obrambene borbe u okuci Neretve i podno
sila velike napore u prebacivanju ranjenika i bolesnika, 3. krajika,
3. sandaka, 7. krajika, 7. banijska i 16. banijska brigada izdrale
su od 15. do 19. marta teke napade 718. divizije sa zapada i talijansko-etnike grupacije s juga. 718. divizija je uz jaku podrku
avijacije intenzivno napadala od Konjica i s mostobrana oko sela
elebi, da bi odbacila zatitnicu Glavne operativne grupe s Ne
retve i uspostavila saobraaj na pruzi i cesti SarajevoMostar.
Zbog sve veeg pritiska okupatorsko-kvislinkih jedinica na
zatitnicu i zaelje bolnice, 17. marta je odlueno da i 7. banijska
divizija preuzme sa sve tri brigade prijenos ranjenika, kako bi se
oni to prije prebacili preko kritine linije planina PrenjGornja
i Donja BijelaKonjic. 18. marta bolnica je potpuno vezala za
sebe dvije divizije Glavne operativne grupe, 9. dalmatinsku i 7. ba
ni jsku. Tek 23. marta ove su divizije osloboene te su dobile krai
odmor.
Kad je zaelje bolnice prebaeno na Boraka jezera, upuene
su 20. marta i 3. sandaka i 7. krajika brigada prema Kalinoviku.
Kao zatitnica na Borakim jezerima ostala je samo 3. krajika
brigada. Nijemci su ostali u okuci Neretve i nisu vie vrili nikakve
ispade prema gornjem toku rijeke.
24. marta Vrhovni je komandant dao krai odmor jedinicama.
Za to vrijeme izvrena je manja pregrupacija jedinica i privlaenje
V. bataljon je oistio poloaj Ljubino brdo. Time je ceo prostor
do Kalinovika i komunikacija za Fou bio oien.
Naredili smo II. bataljonu da oisti selo Grajsalii, zatim da sa II.
III. i V. bataljonom krenemo na Kalinovik, s time to bi tvravu zauzeo
II.
bataljon, varoicu III. bataljon, a razruenu tvravu V. bataljon od
pravca Jelaca. Uz to smo naredili IV. bataljonu I. brigade da nam titi
bok i slui za prihvat sa sela Romana i Ljubina Brda. O ovome napadu
na Kalinovik ponovo smo izvestili tab divizije i tab II. Dalmatinske
brigade.
U 24 asa smo krenuli ka Kalinoviku. II. bataljon je oistio Grajsalie. Neprijatelj se poeo povlaiti sa padom mraka.
23.
mart. III. i V. bataljon su ve oko 3,30 asa uli u Kalinovik
posle kraeg pukaranja sa etnikom zatitnicom. Tom prilikom je ubi
jen etniki komandant Kalinovika. Sa II. bataljonom smo stigli oko 4,30
u Kalinovik. II. bataljon je zarobio dva aka iz Vasojevike grupe. Oko
8 sati dola su dva simpatizera iz zagorskog etnikog bataljona sa dva
pukomitraljeza. Izvestio sam tab divizije u 6 asova, da se mi nalazimo
u Kalinoviku, i izvrili smo raspored ostalih naih jedinica.
Rezultati borbe oko Kalinovika:
Nai gubici: 12 mrtvih; 27 ranjenih
Neprijateljski gubici: 60 mrtvih, 148 ranjenih i 20 zarobljenih. Zaplenjena 4 pukomitr., 30 puaka, 2 revolvera, 5.284 metka i 18 bombi.

263

bolnice na prostor GlavatievoBjelemiKalinovik. Oko Kalino

vika su prikupljene 1. i 2. proleterska divizija, a u Nevesinjskom
polju 3. udarna i 9. dalmatinska. 7. banijska divizija ostala je na
Neretvi kao ue osiguranje ranjenika.
Odmor trupa trajao je do 28. marta.
**

S razvojem protivofenzive Glavne operativne grupe rasla je

poslije 4. marta i protivofenziva 1. bosanskog i 1. hrvatskog korpusa
Narodnooslobodilake vojske u Bosanskoj Krajini i Lici. Neposredno
poslije zavretka IV. ofenzive trupe su se, do 10. marta, uglavnom
odmarale, organizaciono uvrivale i pripremale za predstojee
operacije. I kod njih se pjegavi tifus strano proirio i oko 25. marta
zauzeo takve razmjere, da je vie nego desetkovao jedinice ovih
dvaju korpusa. U posljednjoj dekadi mjeseca marta zaraza i u voj
sci i u pozadini ukoila je sve ozbiljnije ofenzivne akcije 1. bosan
skog i 1. hrvatskog korpusa.
Po dogovoru tabova 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa for
mirana je oko 10. marta zasebna operativna grupa od tri bataljona
iz 1. hrvatskog korpusa i od 10. krajike brigade iz 1. bosanskog
korpusa sa zadatkom ienja Kninske Krajine od etnikih
bandi popa ujia i povezivanja s dalmatinskim partizanskim odre
dima na Dinari, koji su se nakon odlaska 9. dalmatinske divizije,
kako su bili malog brojnog stanja, nali u vrlo tekom poloaju.
Odlaskom divizije Sassari s prostora Graaca213 uvjeti za
jednu operaciju ienja zone GraacBosansko GrahovoBen
derZrmanja postali su vrlo povoljni. U bojevima od 15. marta
do 10. aprila ova je bosansko-hrvatska grupa zarobila na prostoru
Knina preko 950 etnika i oko 150 talijanskih vojnika, zaplijenila
njihovo naoruanje, sruila eljezniki tunel na Benderu i mostove
na Zrmanji i izbila neposredno pred Knin. Tom njenom akcijom
definitivno je prekinuta lika pruga i veza s morem, koja je uspo
stavljena tek poslije definitivnog osloboenja zemlje.
Kratko vrijeme poslije zauzimanja Graaca i Bosanskog Gra
hova ponovo su osloboeni i gradovi ' Bosanski Petrovac, Drvar,
Glamo i Klju. Stalni pritisak jedinica 1. bosanskog korpusa na
komunikacije izmeu ovih mjesta, zatim jedan snaan nalet jedi
nica 5. krajike divizije na Drvar, primorali su Nijemce na povla
enje, i oni su se od 17. do 23. marta povukli s cijele linije o
Livna preko Glamoa, Drvara, Bosanskog Petrovca do Bihaa.
213)
Posljednje jedinice talijanske divizije Sassari napustile su
Graac 4. marta ujutro. ini se, da je toga dana, ili nekoliko dana ranije,
napusteno i Bos. Grahovo.

264

Faksimil dnevne zapovijesti etnikog vojvode izdajnika Dobroslava Jeveviapovodom etnikog poraza u Nevesinjskom boju.

265-

Prvih dana aprila upuena je 5. krajika divizija u centralnu

Bosnu prema Kotor Varoi i planini Vlai. Na staroj slobodnoj
teritoriji Bosanske Krajine ostala je 4. krajika divizija i dijelovi
10. krajike divizije.
24.
marta poduzeo je 1. hrvatski korpus sa 6. likom divizijom
napad na ustako vorite LovinacGospiPerui, koje je bra
nilo oko 4.000 ustaa, ali se poslije trodnevne borbe povukao s po
lovinim rezultatom. 30. marta korpus je sa 8. kordunakom, 6. li
kom i Primorsko-goranskom grupom poduzeo ofenzivu prema
Vrhovinama, Otocu, Brlogu i Brinju i do 15. aprila oslobodio sva
ova mjesta.214
Do 15. aprila oslobodili su 1. hrvatski i 1. bosanski korpu*
gotovo cio stari slobodni teritorij i znatno ga proirili, naroito
u Hrvatskoj215.
**
Sa osloboenjem Nevesinja, Uloga i Kalinovika zavrena je
Bitka na Neretvi. Poslije vie od mjesec dana teke borbe Glavna
operativna grupa prela je s bolnicom preko Neretve i izala iz
njenog kanjona na iroki manevarski prostor. Vrata za ulazak u
Hercegovinu i dalje za Crnu Goru i Sandak bila su otvorena.
Neposredna opasnost, koja se za sve vrijeme bitke na Neretvi
nadvijala nad bolnicom, konano je otklonjena.
214) Izvjetavajui Vrhovni tab o toku Gacke operacije, Glavni
tab Hrvatske javlja 3. IV. 1943. radiogramom:
2. o. mj. jedinice nae 9. i 6. brigade oistile su mjesta Ramljani, Janje, Sinac i Lee. Plijen: 650 puaka, 12 tekih mitraljeza,
11
pukomi trai jeza, 11 runih mitraljeza, 500.000 metaka i druge
spreme. Zarobljeno 16 oficira s bojnikom i 600 domobrana...
Sumirajui rezultate Gacke operacije, 8. kordunaka divizija u svom
operativnom izvjetaju od 17. IV. 1943. izvjetava pod to. 5. slijedee:
Vlastiti gubici: 23 mrtva i 123 ranjena. Neprijateljski gubici:
379 mrtvih, 173 ranjena, 108 zarobljenih neprijateljskih vojnika.
Zaplijenjeno: 2 brdska topa 75 mm, 2 teka bacaa, 4 laka bacaa,
20 tekih mitraljeza, 9 pukomitraljeza, 1.058 puaka, 960 bombi,
232 granate za top, 867 mina za lake minobacae, 1471 mina za te
ke bacae. 1 runi mitraljez, 3 radiostanice... itd. i 1,110.000 puanih i mitraljeskih metaka.
215)
U operacije i bojeve 1. hrvatskog i 1. bosanskog korpusa Naro
dnooslobodilake vojske u vrijeme od 23. februara (zavretak IV. ofenzive
u Hrvatskoj) odnosno 5. marta (zavretak IV. ofenzive u Bosni) pa do 15.
aprila 1943. godine, nisam detaljnije ulazio, kao ni u ofenzivu Talijana na
Gorski Kotar od 6. do 19 marta. Takoer ne u pratiti daljnji rad 1.
hrvatskog i 1. bosanskog korpusa, jer njihova operativno-taktika dejstva
nisu vie tako usko povezana s dejstvima Glavne operativne grupe, niti
se V. okupatorska ofenziva u bilo kojoj formi na njih odrazila.

266

U tri velika sukoba s etnicima Drae Mihajlovia u okviru

bitke na Neretvi izvojevala je Glavna operativna grupa tri zna
ajne pobjede, koje su zapeatile sudbinu etnika kao vojne orga
nizacije i vojne sile. Demoralizacija i rasulo obuhvatilo je sve et
nike jedinice. Draina vojska istopila se kao snijeg. Od 25.000
etnika ostalo je poslije 25. marta u Hercegovini, Crnoj Gori i San
daku najvie do 6.000 ljudi, i to deklasirane rulje zaslijepljene
ovinizmom i ogrezle u pljaki i ubistvu.
U bici na Neretvi pretrpio je teke poraze i 4. talijanski armijski
korpus. Divizija Murge pretrpjela je teke gubitke. Sline rezul
tate imale su i sve one jedinice divizije Marche i Messina,
koje su uestvovale u bici na Neretvi. Meutim, Talijani bi u
toj bici bili svakako doivjeli kudikamo vee i tee poraze, da
se uz Glavnu operativnu grupu nije nalazila isuvie velika bolnica,
koja je zadravala napredovanje Glavne operativne grupe i one
moguila joj, da svoj uspjeh iskoristi do kraja. Ve smo vidjeh,
kakve je kolosalne operativne mogunosti Glavna operativna grupa
morala propustiti za vrijeme borbi na Neretvi, jer ih zbog bolnice
nije mogla, bolje rei nije smjela iskoristiti do kraja. Bolnica sa
stalnim brojnim stanjem od preko 3.000 ranjenika i bolesnika
visjela je o njoj kao kamen i uvijek je vukla nazad. 6. armijski
korpus nisu izvukli iz kritine situacije na Neretvi Nijemci, nego
u prvom redu okolnost, da je Glavna operativna grupa vodila sa
sobom bolnicu.
Poslije Bitke na Neretvi 6. je armijski korpus u Hercegovini
preao potpuno u obranu. Utvruje Mostar i rijeku Trebinjicu
i ponovo zapomae i trai pomo od njemakih trupa. Gordost
talijanske soldateske, za koju je njen komandant, ratni zloinac
Mario Roatta, tvrdio pred poetak IV. ofenzive, da se . . . moe
zaista pohvaliti, da je neprijatelju nanosila samo udarce i da joj
nije potrebna intervencija njemakih trupa u njenoj okupacionoj
zoni, u vatri bitke na Neretvi sasvim je splasnula, nestala i pre
tvorila se u opu kuknjavu talijanskih komandanata. Oni su vidjeli
partizane na svakom koraku. Od generala Ltersa ponovo je za
traena hitna pomo, ali ovaj put bez ikakvog ogranienja u po
gledu ulaska i boravka njemakih trupa u talijanskoj okupacionoj
zoni. A kada Foa bude opkoljena kroz nekoliko dana, svi e tali
janski vojni i politiki izaslanici u Beogradu i Zagrebu, a isto tako
i kod viih njemakih tabova neprestano obilaziti njemake ko
mande, ne bi li ih privoljeli na to hitniju intervenciju protiv
Glavne operativne grupe u Hercegovini i Sandaku.

XVII. POGLAVLJE

ETVRTA OKUPATORSKO-KVISLINKA OFENZIVA

I NJENE POSLJEDICE

IV. okupatorska ofenziva, izvoena u dvije uzastopne etape,

zavrila se, poslije dva mjeseca borbi, vojnim i politikim porazom
njemako-talijanskih trupa i trupa domaih izdajnika. Nijemci su
je zapoeli s velikom propagandnom galamom i, kao obino, odvie
samouvjereno: kao da najavljuju poetak jedne velike katastrofe
naroda Jugoslavije i njihovih oruanih snaga. Planirali su da tu
ofenzivu izvedu kao snaan operativni udar, koji e u kratkom
vremenu smrviti i unititi glavninu Narodnooslobodilake vojske
i partizanskih odreda, i kao krvavu odmazdu nad ustanikim na
rodom, u prvom redu na Slobodnom teritoriju. Revolucionarnom
naoruanom narodu spremali su u najbukvalnijem znaenju
totalni rat i unitenje!
Opseg operacija i bojeva, koji su se odvijali u sklopu IV. ofen
zive i u njenom vremenskom trajanju, te broj trupa, koje su ih
izvodile, nedvosmisleno karakteriziraju Narodnooslobodilaki rat
naroda Jugoslavije protiv faistike okupacije kao rat, koji je dobio
svoj status pravog, velikog rata216. Poslije IV. ofenzive ova se
injenica nije vie mogla sakriti ni pred okupatorskim trupama,
ni pred svjetskom javnou.
Januarski dani godine 1943. oigledno su govorili, da je vrijeme
t. zv. malog rata, partizanskog rata s partizanskim odredima i di
verzantskim grupama, u Jugoslaviji prolo, i da se na bojnim po
ljima Jugoslavije odvija najkrvaviji i najstraniji rat, u kome se
u pojedinim operacijama sudaraju tako velike mase vojnika, kao
216)
Ustvari je svaki rat pravi i veliki. Razlika je samo u poten
cijalu ljudstva i naoruanja, koje ratujue strane mogu ispoljiti, i u
okolnostima pod kojima se vodi.

268

ni u jednom partizanskom ratu dotada, pa ak ni u samom Oslobo

dilakom ratu naroda Jugoslavije do konca godine 1942. Historija
Drugog svjetskog rata morat e zabiljeiti, da je u prvoj polovini
godine 1943. Evropa imala svoj drugi front.
Moda se ova tvrdnja na prvi pogled ini preuvelianom, ali
evo injenica:
Poetkom godine 1943. u Evropi je postojao samo Istoni front
i front u Jugoslaviji. U Grkoj i Albaniji oslobodilaki pokret pro
tiv okupatorskih trupa nije biljeio snanije sudare, jae od sukoba
manjih partizanskih odreda, niti su okupatori protiv tih odreda
upotrebljavali vee mase svoje vojske.
Kakav je karakter rata, koji vode jedinice Narodnooslobodi
lake vojske i partizanski odredi Jugoslavije protiv njemako-talijanske vojske, izvanredno dobro ilustrira samo jedan primjer,
0 kome emo ovdje neto vie rei. To je broj trupa, okupatorskih
1 kvislinkih s jedne strane, i Narodnooslobodilake vojske i parti
zanskih odreda s druge strane, koje se sudaraju na jednom odre
enom vojinom prostoru, i obostrani gubici u ivoj sili i tehnici
u razdoblju od dva mjeseca.
Na okupatorsko-kvislinkoj strani nalazi se u vrijeme trajanja
IV.
ofenzive protiv glavnine Narodnooslobodilake vojske, od
20. januara do 20. marta godine 1943., jedanaest njemakih i tali
janskih divizija217, bez pridodatih pojaanja218, koja su esto vrlo
brojna i mona, i bez brojnih okupatorskih i kvislinkih formacija,
koje su u stalnom sukobu s ostalim jedinicama Narodnooslobodi
lake vojske na drugim terenima. Ovim divizijama pomae nekih
sedam eskarila avijacije i etiri bataljona tenkova. Formacije do
maih izdajnika ustaa, domobrana i etnika potpuno uklo
pljene u sastav okupatorske vojske, imaju u prvoj liniji borbe za
vrijeme ofenzive preko 39.500 ljudi.
Kad bismo raunali sve okupatorske i kvislinke trupe, koje
su uestvovale u operativnom pothvatu protiv glavnine Narodno
oslobodilake vojske i partizanskih odreda u ova dva mjeseca, zatim
one, koje su stacionirale u pojasu osiguranja oko Slobodnog teri
torija, bilo kao rezerve ili kao osiguranje i kontrola u pojasu
operacijske osnovice okupatorskih trupa i neposredno iza njih (od
Slobodnog teritoriia u dubinu 20 kilometara), cifra bi svakako pre
lazila 180.000 vojnika.
217) Njemake dvizije 7. SS, 369.. 714., 717. i 718., i talijanske
divizije Lombardia, Sassari, Re, Bergamo, Murge, Messina.
218) Pukovske grupe, samostalni bataljoni i posadne ete.

269

Ofenzivu je zapoelo oko 90.000 okupatorskih i kvislinkih

vojnika. U toku razvoja ofenzivnih operacija okupatora, kao i protivofenzive glavnine Narodnooslobodilake vojske i partizanskih
odreda Jugoslavije, ta se cifra neprestano poveavala, tako da je
oko 1. marta godine 1943., u posljednjim, zavrnim danima IV. ofen
zive dostigla cifru od oko 142.500 vojnika213.
Sve ove trupe angairane su u razdoblju od dva mjeseca, po
jednom jedinstvenom planu operacija na prostoru izmeu Kar
lovca rijeke Kupe rijeke Save rijeke Une rijeke Sane
Banialuke Jajca rijeke Vrbasa Bitovnje planine
rijeke Neretve planine Dinare like pruge KninKarlovac.
219) Te su snage bile sastavljene ovako:
Njemake trupe:
7. SS Prinz Eugen divizija.....................................................
............................................
369. legionarska divizija
714. posadna divizija........................................................................
717. posadna divizija......................................................................
718. posadna divizija......................................................................
187. puk (pukovska grupa) 187. divizije
Svega:
Talijanske trupe:
divizija Lombardia (Grupa Fabbri) .
.
.
.
divizija Re .....................................................................................
divizija Sassari.............................................................................
divizija Murge ..............................................................................
dijelovi iz divizija Bergamo, Messina i
Marche oko sedam bataljona pjeadije
Svega:

20.000 vojnika
15.000
,,
8.000

8.000

8.000

3.000

62.000 vojnika
6.000 vojnika
14.000

10.000

9.500

6.000

45.500 vojnika

Pavelieve ustako-domobranske trupe:

trupe koje su napadale i zaposjedale Baniju
2. i 3. planinska brigada domobrana .
.
.
.
trupe koje su zaposjedale Kordun ... oko
trupe koje su napadale u Lici .......................................... oko
trupe koje su napadale i zaposjedale Bos. Krajinu
(liniju Bos. NoviPrijedorSanski Most
Banjaluka) ........................................................................preko
V. ustaki zdrug ...........................................................................
ustae pukov. Simia, zona iroki BrijegVrgorac
Svega:

2.000 vojnika
3.000

2.000

2.500

4.000

1.000

2.000

16.500 vojnika

etnici Drae Mihajlovia:

kninska grupa, pop uji i Baovi...........................................
grupa iz centralne Bosne..............................................................
grupacija na Neretvi (samo u zoni Neretve) .
.
Svega:
Sveukupne okupatorske i kvislinke trupe

270

5.000 etnika
1.200

12.000

18.500 etnika
142.500 vojnika

U Sjevernoj Africi je, na primjer, Rommel imao pod svojom

komandom tri talijanska armijska korpusa od devet divizija i pet
njemakih ukupno etrnaest divizija. Bitna je razlika samo u
tome, to su u Africi prisustvovale tenkovske (od toga su etiri
oklopne divizije: dvije talijanske i dvije njemake) i vazduho
plovne jedinice. Ali su se i Englezi branili takoer tenkovskim
divizijama, daleko nadmonijim vazduhoplovstvom i pomorskim
jedinicama, a Narodnooslpbodilaka vojska takve snage uope nije
posjedovala. Prema tome, odnosi u naoruanju na Balkanu, t. j.
konkretno u IV. ofenzivi, mnogo su tei za Narodnooslobodilaku
vojsku nego za Engleze u Africi i, razmjerno svojim snagama i
svojim resursima samo u ovoj operaciji, jedinice Narodnooslobo
dilake vojske veu vee okupatorske snage nego Englezi kod
El-Alameina.
Glavnina Narodnooslobodilake vojske ratovala je u ova dva
mjeseca s neto ispod 60.000 vojnika u operativnim jedinicama,220
podijeljenih u tri operativne grupe: Glavnu operativnu grupu VS,
1. hrvatski korpus i 1. bosanski korpus. (Grupa brigada na mnberku, pet slovensko-hrvatskih brigada i etiri slavonske divizie
na sjeveru od Save, koje su bile izvan operacijskog prostora IV.
ofenzive, ne ulaze u ovu cifru od 60.000 vojnika.)
U prvim fazama operacija glavnina Narodnooslobodilake voj
ske i partizanskih odreda suprotstavljala se okupatorsko-kvislinkoj vojsci s neto ispod 30.000 ljudi, a ta se cifra u toku borbi
postepeno poveavala ulaenjem novih jedinica sa drugih sektora.
Brojani su se odnosi uglavnom kretali u omjeru 3 : 1 za nepri
jatelja, ali se na pojedinim vrlo vanim odsjecima fronta, u raznim
vremenskim periodima, omjer penjao i do 12 :1 za okupatora.
Granice materijalnih odnosa nije mogue povui ni u najgru
bljim ciframa, jer su ti odnosi takve prirode, da se uope ne mogu
usporediti. Snabdijevanje hranom, odjeom, obuom, naoruanjem i
municijom, saobraajnim sredstvima, sanitetskim materijalom i t. d
za neprijatelja nije bilo problem. Narodnooslobodilaka vojska
i partizanski odredi imali su u svom sastavu oko polovinu ljudi.
220) Pod ovim razumijevamo i velike partizanske odrede, kao Liki
partizanski odred, Banijski partizanski odred i t. d., koji su imali svaki o
8001200 boraca i jeiovali u okviru zadataka pojedinih divizija i bri
gada, ili jedinstveno kao brigade, na primjer Banijski partizanski odred
gotovo u itavoj prvoj etapi IV. ofenzive. Ovim terminom ne mislim rei,
da i manji partizanski odredi i diverzantske grupe nisu bili operativni,
u smislu borbene aktivnosti, ali su oni djelovali kao pomo i obino u
pozadini, s posebnim zadacima.

271

koji su bili polubosi, samo u arapama sa priivenom sirovom

koom koja je sluila kao on, ili u opancima od sasuene govee
koe, bez injela ili civilnog zimskog kaputa, sa svega jednom do
dvije koulje. Nije bio rijedak sluaj, da su borci bili potpuno bosi
ili u ljetnom odijelu. Odnosi u artiljeriji, tenkovima, vazduhoplovstvu i rezervama municije ne mogu se uope povlaiti, jer su
ti rodovi kod Narodnooslobodilake vojske jo bili u povoju ili ih
uope nije bilo. Snabdijevanje municijom bilo je svedeno samo na
ono, to se zaplijenilo od neprijatelja. Teko je, nevjerojatno teko
pjeaku i artiljercu Narodnooslobodilake vojske, koji svu svoju
bojnu komoru i sve svoje rezerve municije, sva svoja ubojna skla
dita nosi na vlastitim leima i na nekoliko konja. Tek u borbama
oko Neretve raspolagalo se veom koliinom pjeadijske, artilje
rijske i minobacake municije, ali poslije prijelaza Neretve morale
su sve rezerve municije i sve teko naoruanje biti uniteni.
Meutim, u borbama s okupatorsko-kvislinkim trupama, za
dva mjeseca okupatorske ofenzive, glavnina Narodnooslobodilake
vojske Zaplijenila je od talijanskih trupa ove koliine ratnog ma
terijala: jedan oklopni vlak, 15 ispravnih tenkova, preko 100 arti
ljerijskih i minobacakih cijevi (topovi raznih kalibara 37 mm,
45 mm, 65 mm, 75 mm i 100 mm i minobacai 80 mm), preko
50 minobacaa 45 mm i preko 600 mitraljeza i pukomi trai jeza,
preko 7.000 puaka, oko 10.000 runih bombi, preko 150 kamiona,
automobila i motorkotaa, velike koliine artiljerijske, mino
bacake, mitraljeske i puane municije i razne intendantske
spreme.
Od njemakih je trupa zaplijenjeno: 4 baterije artiljerije (razni
kalibri 37 mm, 52 mm i 75 mm), 5 specijalnih protivtenkovskih
puaka, 1 ispravan tenk o 20 tona, oko 20 minobacaa 80 mm,
preko 80 mitraljeza i pukomi trai jeza i 1.500 puaka
Od vojnih formacija izdajnika zaplijenjeno je oko 50 mitra
ljeza i preko 2.000 puaka. Uniteno je 5 tenkova, 3 oklopna vlaka,
10 kompozicija s lokomotivama221 i oborena su dva bombardera.
Jedinice glavnine Narodnooslobodilake vojske izgubile su od
naoruanja oko 40 mitraljeza, 500 puaka i 1 zaplijenjeni talijanski
221) U ovaj broj uraunao sam i dvije zapaljene kompozicije na
glavnoj pruzi oko Okuana, koje je zapalila 4. slavonska divizija, i dvije
kompozicije zapaljene na pruzi KarlovacSuak, koje je zapalila Ope
rativna grupa brigada sa Zumberka (13. proleterska i 4. kordunaka bri

gada).

272

tenk222 u napadu na Konjic. U ljudskim rtvama pretrpjele su gu

bitke od 3.500 do 4.000 izbaenih iz stroja, to poginulih, smrznutih
ili umrlih od velikih napora, hladnoe i bolesti, ili ranjenih, i oko
200 zarobljenih223.
Talijani su bili primorani da priznaju svoje velike gubitke:
na primjer, da im je divizija Murge izgubila 2.300 ljudi, 2.000
puaka, 170 automatskih orua, 14 topova, 11 tenkova i 45 auto
mobila. Meutim, dovoljno je da se usporede same cifre koje daju
u tim izvjetajima (brojani odnos zarobljenih vojnika i koliina
izgubljenog materijala), pa da se doe do zakljuka, da fu izbje
gavali da kau pravu istinu. Za diviziju Sassari takoer priznaju,
da je samo oko Gornjeg Lapca izgubila 53 oficira i 852 vojnika.
Ali od svega najrjeitije su cifre zaplijenjenog oruja. One vrlo
uvjerljivo govore o zarobljenim, ranjenim i mrtvim okupatorskim
i kvislinkim vojnicima. One govore i o karakteru operacija i bo
jeva i o vojnim i politikim rezultatima IV. okupatorske ofenzive.
Kako smo ve prije istakli, prve dane ofenzive pratila je
velika galama, i u isti mah obeavalo se pomilovanje svima onima,
koji se predaju, a ostalima prijetilo smru i logorom. Ali je zato
zavretak ofenzive protekao u velikoj tiini, s onim dobro poznatim
faistikim izjavama, da je neprijatelj uniten, t. j. da je Titova
komunistika drava slomljena. To je bilo sve! Dakako, takve su
izjave bile namijenjene javnosti, a izvjetaji o stvarnoj situaciji,
ocjene Narodnooslobodilake vojske i njenih borbi, ocjene rezultata
IV. ofenzive bile su potpuno drugaije, jednako kao i zakljuci,
koje su okupatori izvukli za svoju internu upotrebu, za svoje trupe
i njihove budue operacije i bojeve protiv Narodnooslobodilake
vojbke.
Jednoglasne su ocjene i zakljuci, da je glavnina Naronooslobodilake vojske djelovala potpuno jedinstveno, da se povlaila i
napadala po jedinstvenom planu, ispoljavajui nove kvalitete ope
222) Ovaj tenk su zarobili Nijemci i uz veliku galamu predali ga
nazad Talijanima. To je kod Talijana shvaeno kao uvreda i omalova
avanje, pa je Robotti naredio da se ovaj sluaj nigdje pismeno ne regi
strira i da se ne prepriava, jer je sramota za talijansku vojsku, da joj
Nijemci vraaju od partizana zarobljeni tenk.
223)
Nijemci, Talijani i njihove sluge nisu nigdje zarobili nijednu
organiziranu grupu ili grupicu. Svi zarobljenici ili su teki ranjenici, koji
se nisu uspjeli izvui iz borbe, ili iza svojih jedinica zaostali iznureni
borci, a najvie oni, koji su se odvojili od svojih jedinica iz raznih raz
loga (borci na odsustvu, ili oni koji su odlazili da vide kako im je kua
i obitelj, i t. .).

18 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

273

rativne vjetine i taktike. Ve u prvoj etapi IV. ofenzive Nijemci

konstatiraju, da je obrana jedinica Narodnooslobodilake vojske
briljivo organizirana, da je na glavnim pravcima fortifikacijski
utvrena, da vrlo esto prelazi u snane protivnapade i da su
krupne formacije prelazile sa partizanskog ratovanja na principe
redovnog rata s objedinjenom upotrebom cijelih formacija veih
jedinica. Do IV. ofenzive Nijemci nisu nikada davali ovakve ocjene
Narodnooslobodilakoj vojsci.224
Stvarnost rata, iri operativni sudari s Narodnoosloboilakom
vojskom natjerali su sada Nijemce, da pomno studiraju formacijsku
i organizacionu strukturu Narodnooslobodilake vojske, njenu stra
tegiju, taktiku, sistem trupnog komandovanja, kolovanje ruko
vodeeg vojnog kadra, popunu trupa i snabdijevanje, disciplinu,
stanovanje jedinica i t. d. Iako u tim studiiama ima apsurda, koji
su inae svojstveni faistima naroito kad govore o komuni
stima, funkciji politikih komesara (koji su im krivi, to se parti
zani oajniki tuku), o popuni jedinica, o enama-borcima i t. d.
ima u niima. i to ne malo, i izvanrednih priznanja i pohvala
Narodnooslobodilakoj vojsci.
Robotti smatra, da je rastresit sistem rasporeda armije225 pre
ivio, da je prolo vrijeme partizanskih odreda i da borbe posljed
njih mjeseci govore, da se armija mora prikupiti, reorganizirati,
popuniti (ona je gladna popune!), jer na proljee ne e biti spo
sobna za predstojee dogaaje i bit e tuena. Njemaki plan o
zaposjedanju i dranju Slobodnog teritorija, odnosno plan da nje
make i talijanske trupe ponovo izbiju na demarkacionu liniju
224) 31. III. 1943. komandant njemakih oruanih snaga u Hrvatskoj
poslao je jedan krai izvjetaj o zavretku operacije Weiss I i Weiss II
general-majoru Begiu, dravnom sekretaru za oruanu silu kvislinke
Nezavisne Drave Hrvatske u kome ga informira ovako:
U toku vie mjeseci neprijatelj je stvorio svoje vlastito Uprav
no podruje, organizirao znatan broj boraca i osigurao zauzeto
podruje sa svih strana utvrenjima i jakim razaraniem drumova.
Moe se raunati, da neprijatelj sada rasnolae sa 65.000 aktivnih
boraca, koji su naoruani automatskim i tekim oruiem. kao i arti
ljerijom i tenkovima. Oni su formirani u korpuse, divizije i briga
de. Vie rukovodstvo pokazalo se kasnije kao vrlo dobro i vrlo po
kretljivo.

Najvanija je bila borba za Grme-planinu, koju je nepri

jatelj u vremenu od gotovo godinu i po dana svoiim fortifika^ijskim radovimq pretvorio u pravu tvravu, nagomilao znatne zal'he
1 izgrad'o velike logore sa barakama. I ova je tvrava takoer
morala biti osvojena dio po dio.
(Original izvjetaja u arhivi VIIJNA)
225) Pod armijom on podrazumijeva 2. talijansku armiju.
274

Koncept lanka Vrhovnog komandanta Tita o IV. okupatorsko-kvislinkoj ofen

zivi, pisan neposredno po zavrrt'M ofenzive. lanak je konceptiran na listiu
depnog notesa, a objavljen u Biltenu Vrhovnog taba NOV i POJi u broju
2327, u aprilu 1943. godine. Od koncepta sauvala su se samo etiri lista.

*18

275

Koncept lanka Vrhovnog komandanta Tita (strana 2.)

276

Koncept lanka Vrhovnog komandanta Tita (strana 3.)

277

Koncept lanka Vrhovnog komandanta Tita (strana 4.)

278

i da svatko od njih dri svoju okupacionu zonu, Robotti smatra

iluzijom i zavaravanjem samoga sebe, jer situacija oigledno poka
zuje, da i poslije ofenzive njemako-talijanskih trupa sve ide
po starom.
Dok se general Robotti pomirio sa stvarnom situacijom, s po
razom, i spreman je na povlaenje i skraivanje fronta svojih trupa,
Nijemci nisu raspoloeni da otvoreno priznaju poraz. Ali se pri
znanje za poraz lijepo vidi iz njihovih ocjena rada trupa za vrijeme
ofenziva i odluka donesenih u zavretku bitke na Neretvi. Daljnje
provoenje projektiranih zimskih ofenzivnih operacija je obustav
ljeno, jer po njihovoj ocjeni raspoloive trupe ni po broju
ni po kvailtetu nisu kadre uiniti neto ozbiljnije protiv Naronoosloboilake vojske, koja je svojom snagom nadmaila snagu nje
makih posadnih divizija.
Nijedna zasebna akcija tih posadnih divizija, iako su one ue
stvovale sa svim svojim jedinicama i poajanjima iz drugih divizija
i formacijama domaih izdajnika u napadu na pojedinim pravcima,
nije nikada zavrila s uspjehom. Zato je odlueno, da se izvri reor
ganizacija posadnih divizija i da se u Jugoslaviju to prije poalju
nove okupacione trupe. Tek nakon svega toga njemake e trupe
biti sposobne za izvrenje daljnjih zadataka po planu zimskih
operacija.
Tako okupatori ocjenjuju svoju ofenzivu i rezultate, koje su
u toj ofenzivi postigle njihove trupe.
Na drugoj strani, ofenziva je u svakom pcgledu ojaala Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede. Statistiki podaci
brojnog stanja glavnine Narodnooslobodilake vojske iz mjeseca
marta godine 1943. biljee i brojani porast vojske po jedinicama
i opi porast. Na primjer, 8. kordunaka divizija izala je iz ofen
zive sa preko 5.000 boraca, pojedini odredi u Hrvatskoj premauju
cifru od 1.100 boraca, 9- dalmatinska divizija, koja je 11. februara
imala oko 2.100 ljudi, prelazi Neretvu gotovo sa 4.000 i t. d. Formi
rani su novi partizanski odredi, novi samostalni bataljoni, nove
brigade i divizije. 4. krajika divizija izala je iz ofenzive s pet
brigada u svom sastavu, a 1. bosanski koipus formirao je novu
10. krajiku diviziju cd tri brigade.
Paralelno s brojanim i organizacionim razvojem, Narodno
oslobodilaka je vojska i u operativno-taktikom pogledu postigla
velik napredak. I u obrani i u napadu pokazala je krasne primjere
operativne i taktike sposobnosti svog komandnog kadra i svojih
jedinica.
i
279

Strateko-operativna koncepcija Vrhovnog komandanta za raz

bijanje IV. okupatorske ofenzive zahtijevala je jae grupiranje
snaga, komandovanje s veim grupacijama, discipliniran odnos
prema zadatku, koji se rjeava na liniji dejstva cijele glavnine
Narodnooslobodilake vojske i u okviru ope koncepcije. Do
IV. ofenzive djelovale su kao najkrupnije formacije divizije221*,
dok su sada, u ofenzivi neprijatelja, stupile na pozornicu korpusne
grupacije kao jedinstvena operativna tijela, i to ne samo za vrijeme
rjeavanja jedne operacije ili boja, ve kao stalna operativna tijela,
kao neophodan zahtjev nove operativno-taktike prakse Narodno
oslobodilake vojske. Praksa je pokazala, da je takve grupacije,
iako su one zbog svoje veliine vie izloene snanijim udarima
neprijatelja, ipak mogue voditi i da su one neophodne za daljnja
dejstva Narodnooslobodilake vojske.
Dejstva korpusnih grupacija znaaino su razvila rad ta
bova, nalaui im da rjeavaiu razne operacije i bojeve obrambenog
i napadnog karaktera, kombinacije obrane i protivofenzive, posebnu
primjenu i razvoj manevra takvih grupacija, kao bitnog i najzna
ajnijeg elementa voenja svake operacije i boja.
Bitka na Neretvi sa svoje tri operacije (prva operacija: ofen
ziva do Neretve, obrana i borba u operativnom okruenju, sa
sjajnim manevrom i djelovanjem jedinica po unutranjim opera
cijskim pravcima; druga operacija: proboj preko Neretve, sa izvan
rednim osjeajem Vrhovnog komandanta za vrijeme, orostor. snagu
i sposobnost manevra jedinica Glavne operativne grupe; trea operaciia: debuiranje iz gornieg toka Neretve i oslobaanje Nevesinja
i Kalinovika) ostat e kao klasian obrazac ratne vjetine u historiji
ratova naroda Jugoslavije. I ne samo bitka na Neretvi, u IV. oku
patorskoj ofenzivi vidno se istiu i operacija oko Gornjeg Lapca,
obrana kod Sanskog Mosta, velik i teak rad obrane u zatitnici,
koiu je izvodila 7. baniiska divizija od eljeznike pruge Sisak
Sunja preko Slunja, Bihaa, Bosanskog Petrovca, Drvara i kod
Gornjeg Vakufa.
Taktika jedinica glavnine Narodnooslobodilake vojske takoer
je vidno napredovala. Obrana Slobodnog teritorija elastina i
uporna, zatim stvaranje vremena za razvoj proti vofenzi226) Razumije se, da je i dalie ostao zahtiev strategije i taktike Naronooslobodilake vojske, da divizije, brigade, pa i partizanski odredi
djeluju kao zasebne jedinice na svojim teritorijima, jer je to diktirao
6am karakter Oslobodilakog rata. Praksa je samo istakla jedan novi,

vii stepen borbe.

280

g
ve Glavne operativne grupe zahtevali su od je'nica bri
ljivu organizaciju i due voenje frontalnih borbi. Ukopavanje
\ maskiranje, obrana na rijeci i u gradu nisu se do IV. ofenziva
mnogo prakticirali. Sve te taktike radnje tek su u IV. ofenzivi
stavljene na dnevni red i postale sastavni dio akcija Narodnoosloboilake vojske.
Ali najvei zalog pobjede nad okupatorom i njegovim slugama
bila je svijest, disciplina, revolucionarna strast borbe i junatvo
boraca, komandira, komandanata i politikih komesara glavnine
Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda, koji nisu u
tali ni pred kakvim tekoama. Bombai 2. dalmatinske brigade
nisu bili usamljena pojava. Sve su brigade imale svoje grom-desetine., svoje Ostojie. Na Vilia Gumnu u redovima 4. crnogorske,
na Orlovai u redovima 3. krajike, u napadu na Prozor u redovima
1. dalmatinske i 5. crnogorsk?, pred Drenicom i na Crnom Vrhu
u redovima 2. proleterske, oko Gornjeg Vakufa u redovima 7. banijske, na Zuleevici u 9. likoj, pred Sanskim Mostom u 1. i 6. kra
jikoj i t. d. Samo veliko unutranje moralno-politiko jedinstvo
ove armije i svijest o veliini njenog revolucionarnog poziva izdr
ali su ovako veliku snagu neprijatelja.
Voinu i politiku pobjedu u IV. ofenzivi odnijela je Narodnooslobodilaka vojska. Ali ni udarci neprijatelja nisu bili mali. Uda
rac okupatora i niegovih slugu osietio ie u prvcm redu Slobodni
teritoj, nenaoruani ljudi u pozadini. Bilo bi krainie nepravedno i
neistinito, kad bi se reklo, da je pobjedu oniiela samo vojska. Ne,
pobjedu nad okupatorskom soldateskom odnio je narod! Ljudi,
ene i omladina ili su sa svojim borcima na ruenje pruga, mo
stova i cesta. Vraali su se svojim kuama, pleli arape, krpili
odjeu, prali rublje, kuhali jelo i nosili ga svojim sinovima na
poloaje. Na svojim rukama nosili su ranjenike i sakrivali ih. Pre
bacivali se u pozadinu, gdje su pratili pokrete neprijateljskih trupa
i o tome obavjetavali svoju vojsku. Odvlaili su sve to su mogli i
sakrivali od neprijatelja. Sve je stavljeno na raspolaganje vojsci,
sva imovina. Njoj se nosio posljednji hljeb iz kue. Kad se vojska
povlaila, povlaio se i narod. Naputao je sve i dijelio svoju sud
binu sa sudbinom svoje armije.
Okupatorska i kvislinka voiska harala ie no S^bonorn teri
toriju, odvlaila i palila sve do ega bi god dola. U izbjeglikim
logorima harala je zima, glad i bombardiranje. Djeca su masovno
umirala. U zavretku ofenzive pojavio se i pjegavi tifus, koji se,
kad su se izbjeglice vratile svojim kuama, strahovito proirio i
281

zahvatio itav Slobodni teritorij, pa i vojsku u Bosanskoj Krajini.

Lici, Kordunu i Baniji. Samo od tifusa, dizenterije i ope izne
moglosti pomrlo je poslije zavretka ofenzive vie od 8.000 ljudi
sa iobudnog teritor.ja. Svi putovi i planinske staze, koji su vodili
od Livna prema Lici i dalje za Kordun i Baniju, bili su posijani
leevima ena, staraca i djece. Ali i u toj situaciji narod Bosanske
Krajine, Like, Korduna i Banije nije pokleknuo. Kad se liki teri
torij ponovo oslobodio, stanovnitvo Like, koje se sklonilo na Pljeivicu i oko Donjeg Lapca, krenulo je prema Bosanskoj Krajini^
ususret izbjeglicama, nosei im ono to je imalo, da im prui prvu
pomo. To je bila jedinstvena manifestacija solidarnosti i ljubavi,
velianstvena slika naroda, koji je spreman na sve u borbi za svoje
osloboenje.
Iz tog vremena sauvao se jedan dragocjen dokument o oku
patorskim zloinima i pustoenju po Slobodnom teritoriju. Komanda
podgrmekog podruja prikupila je poslije zavretka ofenzive po
datke o ljudskim rtvama, ekonomskoj pljaki i razaranju na svom
teritoriju. U njenih petnaest opina okupatorsko-kvislinka vojska
ubila je 3.370 ljudi, odvela 1.229, a za 493 ovjeka nije se moglo
utvrditi, kako su nestali. U planini Grme je promrzlo i umrlo od
zime 1.256 ljudi. Zabiljeena su najokrutnija barbarstva, zakapanje
ivih ljudi, osljepljivanje, odsijecanje glave, silovanje djevojaka
s odrezanim dojkama, zatvaranje do 70 ljudi u kue ili staje, gdje
su zatim poliveni benzinom i spaljeni. U selima ovih 15 opina
zapaljene su 1.142 kue, 1.134 staje i 229 stanova (pojata za stoku
u planini). Opljakano je 2.144 komada goveda, 1.380 konja, 4.926
ovaca, 328 koza, 1.963 svinje, 10.604 kokoi, 519 gusaka, 360.302 kg
kukuruza, 72.539 kg krumpira, 20.834 kg masti i suhe slanine,
490.201 kg stone hrane, 48.684 litara alkohola i t. d.
Jednako kao Bosanska Krajina prole su i druge pokrajine Slo
bodnog teritorija. Najvei dio slobodnog teritorija Like pretvorile
su talijanske trupe u zgarita i pusto. Slobodni teritorij je iza
njemako-talijanske vojske izgledao kao poslije provale divljih
hordi u Srednjem vijeku, i rane koje je zadobio u ovoj ofenzivi
nisu se vie mogle zalijeiti do konca rata. One su ostale kao tra
gina uspomena na teke dane IV. ofenzive i ivjet e dugo godina
u sjeanjima ljudi iz ovih krajeva.

282

ETVRTI DIO
OPERACIJE GLAVNE OPERATIVNE GRUPE
ZA STVARANJE SLOBODNOG TERITORIJA
U CRNOJ GORI, SANDAKU I HERCEGOVINI

XVIII. POGLAVLJE

SITUACIJA GLAVNE OPERATIVNE GRUPE POSLIJE

BITKE NA NERETVI. OPERATIVNI PLAN
ZA TREU ETAPU PROTIVOFENZIVE

24. marta godine 1943. nastupilo je kratkotrajno zatije u Her

cegovini i oko Kalinovika. Jedinice Glavne operativne grupe obu
stavile su daljnje gonjenje potuenog neprijatelja i po nalogu
Vrhovnog taba NOV i POJ dobile odmor od etiri dana, koliko
im je bilo neophodno potrebno da se odmore i srede, pregrupiraju
i privuku bolnicu na prostor Kalinovika. Meutim, sve brigade nisu
mogle iskoristiti tih nekoliko dana za odmor, jer su bile ili na osi
guranju novostvorenog slobodnog teritorija, u borbenom kontaktu
s neprijateljem, ili u pokretu, u duhu nove pregrupacije.
Operativno-taktika situacija stvorena do 24. marta traila je
od jedinica Glavne operativne grupe, da gone potuenog neprija
telja i dalje, da ne isputaju operativnu inicijativu iz svojih ruku,
kako bi se do kraja iskoristile sve one prednosti, koje su pioizale.
iz pobjede nad okupatorsko-kvislinkim trupama oko Nevesinja i
Kalinovika. Ali od tog velikog i osnovnog vojnikog pravila moralo
se ovaj puta odustati, isto onako kako je to uinieno na riieci
Neretvi, za vrijeme prve faze protivofenzive. Glavna operativna
grupa nije raspolagala, a niti je mogla raspolagati, jaim rezer
vama; jedinice nisu mogle fiziki izdrati da u jednom zamahu,
u istom rasporedu, s istim intenzitetom razvijaju svoja ofenzivna
dejstva od Gornjeg Vakufa preko Neretve i Drine u Sandak i
Crnu Goru. I ne samo to! Bolnica je ostala u kanjonu gornjeg toka
Neretve, oko sela Cievo, Glavatievo i Bjelemi, dakle sasvim
otraga, kod zatitnice Glavne operativne grupe. Da je glavnina
grupacije uinila prodor preko rijeke Drine, bolnica bi ostala bez
285

dovoljne zatite i veoma izloena neprijatelju. U tom sluaju na

lazila bi se izmeu glavnih snaga i bolnice vrlo dobra cesta, koja
ide od Sarajeva i Trnova (gdje su se nalazili jaki garnizoni oku
patora) kroz Kalinovik i Ulog za Nevesinje i od Mostara prema
Nevesinju i Ulogu; ta je cesta vrlo povoljna za upotrebu moto
riziranih jedinica, koje bi u sluaju jae intervencije neprijatelja
postale isuvie opasne po bolnicu.
Bez predaha, bez novog borbenog rasporeda trupa i njihove
pripreme za prodor u Sandak i Crnu Goru, i privlaenja bar
v^eg dijela bolnice na prostoriju Kalinovika, nije se moglo niti
sijelo ii preko Drine.
Krai odmor bio je neophodan za sve, i za vojsku i za ealone
ranjenika. Veliki napori, slaba i vrlo neredovna ishrana boraca,
ostavljali su ve vidne tragove na svim jedinicama. Najvee fizike
napore i bolove pretrpjeli su ranjenici i bolesnici, i one jedinice,
koje su ih nosile preko surovog kanjona Neretve i planinskog terena
Prenja. Oni su pretrpjeli uasne tekoe.
U pokretu po planinskim stazama avijacija ih je traila i bes
prekidno progonila, tukla ih mitraljezima i bombama za ive
eiljeve. Slabo pokretni ealoni tekih ranjenika nisu bili u stanju,
da se, kad su se pojavljivali avioni, brzo sklone u zaklone, pa su
obligatno trpjeh gubitke, gotovo jednake kao i jedinice na frontu.227
227) Kakav je tih dana bio poloaj bolnice, liiepo se vidi iz izvje
taja efa Sanitetskog odsjeka Vrhovnog taba Gojka Nikolia, od 23. i
29. marta 1943. godine.
Na dan 23. marta 1943. ranienici su bili rasporeeni na sledeim
prostorijama: teki Kula, konjanici Poa, tifusni Ribari, interni
e, Sitnik, pesaci za 1, 2 diviziju i 7 krajiku brigadu nalaze se u s. BjelUni.
U s. Ribari vri se depedikulacija tifusnh rekonvalescenata. Za
dva tri dana. kad se drugovi oporave, bie upuena prva partija od 450
drugova u svoie borake jedinice.
Od koliine hrane zavisi brzina oporavliania i vraanie ritova
u borbene jedinice. Msa imamo dovolino za tri dana. a bilo bi dobro,
da se naredi tabu 3 divizije da uputi to vie zaplenjenog brana, ma
karona i pirina bolnici.
(Izvjetaj od 23. III. 1943. Original u arhivu VIIJNA)

t. Stanje evakuacije
a)
Grupu tekih ranjenika otpoeli smo dne 27. marta prebacivati
iz s. Kula s. Grabovica u pravcu Bielmia. Etapnu stsn'eu po'+^U
sirio u s. Laenica. U toku jueranjeg dana oni su prebaeni iz s. Kule.
Prenos vri svega 140 Talijana (zarobljeni talijanski vojnici primjedba
D. K.). od 8 brigade primili smo 214 Italijana, meutim, od toga broja
tri su umrla, a ostali su u vrlo ravom stanju, tako da su sposobni za
noenje svega 140 ljudi. Italijane hranimo to bolje moemo. Komande

786

I sada, kad je elna grupa zastala, bolnica je morala da iskoristi

to vrijeme da je stigne, a onda kada je stigne, elna grupa produava dalje na Drinu i ne preostaje joj drugo ve da opet kree
dalje. Tako drama, koja je zapoela jo u Bosanskoj Krajini, nije
prestajala, ve je s istim bolovima trajala dalje, sve do dolaska
u Sandak i sjeverni dio Crne Gore.
Put od Glavatieva do Kalinovika, koji je bolnica trebala pre
valiti, da bi se pribliila glavnini snaga, bio je surov i neprohodan,
isto onakav kakav je bio put to ga je prola preko padina planine
Prenja. Jedina razlika bila je u tome, to je sada nije tukla nepri
jateljska artiljerija. Iznureni tekim i stalnim pokretima, zahvaeni
novim bolestima tifusom i dizenterijom koje su se sve vie
irile, ranjenici su marevali i umirali. Put iz doline Neretve do
Kalinovika i Drine bio je obiljeen na svakih 100200 koraka
pokojim mrtvim tijelom borca ili ranjenika.
Sigurnost Glavne operativne grupe i bolnice nije doputala da
se borci i ranjenici vie odmore i bolje nahrane. Novoosvojeni pro
stor bio je malen i siromaan hranom, a u operativnom pogledu
vrlo nepovoljan, da se na njemu ostane due i doeka eventualna
mesta u Glavatievu
ranjenika i bolesnika.

Bjelimiu

uputile

su

nam

59

seljaka

za

prenos

S obzirom na strminu etape LaenicaBjelimi predviamo da e

se radna sposobnost Italijana jo vie smanjiti i transport ranjenika veo
ma oduiti. Ako je ikako mogue ukaite nam po ovom pitanju pomo.
b) Grupa konjanika u brojnim stanju 700 poela se prebacivati iz
s. Poa u Zabrane. Jue je prebaeno u svemu 240 ranjenika, najveimdelom peaka. Od komande mesta Kalinovik stiglo nam je 46 konja s
goniima i sprovodnicima, tako da s onim koji su prikupljeni na ovoj
strani i s kojima je grupa ranije raspolagala stoji nam na raspoloenju
svega 51 konj. Konje 7 divizije morali smo vratiti.
c) Grupa zaraznih nalazi se jo uvek u stadiumu sreivanja. Pote
koe koje oduavaju taj posao jesu: stalni priliv novih bolesnika, ravi
uslovi smetaja i nedisciplinovanost rekonvalescenata, nervno poreme
enih, koja je karakteristina za ovo obolenje. Od celokupnog broja 1200
bolesnika i rekonvalescenata koliko se zateklo pri dolasku u s. Ribare, upu
eno je do danas u divizije 350 drugova rekonvalescenata. Ima ih jo 300
koji ekaju na depedikulaciju pa da budu upueni u divizije, odnosno
divizijske bolnice. Jue smo uspeli staviti u pogon jednu vruu komoru,
tako da e depedikulacija ii neto bre. Iako smo posljednjih pet dana
imali znatno pojaanje ishrane, ipak ono nije bilo u stanju da popravi
u veoj meri kondiciju rekonvalescenata. Oni su zaista tako iznureni, da
se mora raunati da e veliki broj morati da se oporavlja jo mesec dana
da se osposobe za borbu. Molimo da nam se odmah ukae na pravac
eventualne evakuacije zaraznih bolesnika. Odakle emo dobiti ljudstvo
i konje za prenoenje. (Izvjetaj od 29. III. 1943. Original u arhivu
VIIJNA).
387

vea intervencija neprijatelja. Teritorij se morao proiriti to prije

i to vie, da bi se nalo pogodnije mjesto za smjetaj i sigurnost
bolnice.
Operativni plan Vrhovnog komandanta NOV i POJ za stva
ranje slobodnog teritorija u Sandaku, Hercegovini i Crnoj Gori,
izraen tih dana, takoer je jedan izvanredan primjer dobro pla
nirane ofenzivne operacije Narodnooslobodilake vojske. Zasnovan
na stvarnim vojnim odnosima, na realnoj politikoj ocjeni situacije
u Sandaku i Crnoj Gori, na dobrom poznavanju borbene sposob
nosti trupa, po nainu izvoenja veoma smion, ovaj plan predstav
lja isto tako izvanredno lijep primjer jedne partizanske operacije,
koja u sebi sadri sve karakteristine elemente politike i vojne
strategije i taktike Narodnooslobodilake vojske i Narodnooslobo
dilakog rata.
Iako su se vojni odnosi u jugoistonoj Bosni poslije 1. aprila
iznenada i radikalno promijenili u korist neprijatelja, zbog dolaska
jakih dijelova 718. i 369. njemake divizije na poloaje du elje
znike pruge SarajevoGoradePrijeboj, zatim oko Rogatice,
Vrhovni komandant NOV i POJ nije odustao od svog plana niti
ga je mijenjao, ve je, naprotiv, ubrzao njegovo izvoenje.
Vrhovni tab je odluio, da 28. marta poduzme sa jedanaest
brigada ope nastupanje u Sandak i Crnu Goru, a sa est brigada
da vri osiguranje novostvorenog slobodnog teritorija i ue osi
guranje bolnice.228 Samo 5. crnogorska brigada ostala je kao rezerva
oko Kifinog sela (istono od Nevesinja), na prostoru odakle e biti
u stanju da prema potrebi intervenira ili prema Nevesinju i Mo
staru ili u dolinu Neretve, dakle na pravcima koji izvode k bol
nici, ili pak prema Gackom, da u sluaju potrebe pojaa dejstva
3. udarne divizije na Gatakom polju. Osiguranje novostvorenog
slobodnog teritorija i bolnice poduzele su one brigade, kojih je
zdravstveno stanje bilo ozbiljnije narueno pjegavim tifusom i
dizenterijom.
Ofenziva prema Sandaku i Crnoj Gori trebala se, prema planu,
izvesti na dva osnovna pravca sa dvije grupe. Lijeva grupa
1- i 2. proleterska divizija po-azi sa ire prostorije Kalinovika i
prelazi Drinu na dva miesta, sjeverno i juno od Foe, nastupajui
to dublje u Sandak. Desna grupa ojaana 3. udarna divizija
228)
Ue osiguranje bolnice sada je bilo naroito aktuelno, jer se
teritorij nije mogao u politiko-administrativnom pogledu tako brzo orga
nizirati i srediti i jer su ostaci razbijenih etnikih bandi Drae Mihaj
lovia ostali po manjim grupama u umama, vrei prepade na bolnicu.

288

polazi iz Nevesinjskog polja preko Gatakog polja na hercegovakocrnogorsku granicu. S lijevom grupom surauje istonobosanska
grupa brigada 6. brigada i Majevika brigada koja polazi sa
sjevera, sa planine Romarije, i prelazi Drinu u prostoru izmeu
Ustiprae i Viegrada, nastupajui u Sandak sa sjevera229. Osigu
ranje Slobodnog teritorija na pravcu SarajevoTrnovoKalinovik
preuzima 7. banijska divizija s dvije brigade, a na pravcu Mostar
Nevesinje 9. dalmatinska divizija s tri brigade. 8. brigada 7. banij
ske d vizije ostala je u dolini Neretve kao ue osiguranje bolnice.
5 crnogorska brigr.da je u rezervi.
Lijeva grupa imala je namjeru da forsira Drinu iz mara:
2. pioleterska divizija juno od Foe, a 1. proleterska sjeverno od
Foe, oko I>*'koline. Po prelasku Drine 1. i 2. divizija sa svojim
unutranjim krilima opkoljavaju talijansku posadu u Foi i prema
stvorenoj situaciji napadaju i likvidiraju foanski garnizon.2293
S ostalim snagama produuju napredovanje prema Cajniu i
Pljevi ju.
Paralelno s prodorom lijeve grupe u Sandak, desna grupa
1 ojaana 3. divizija vri napad na Gacko, Avtovac i Fazlagi
Kulu, zauzima Gacko polje i produuje s glavnim snagama na istok
prema crriogorsko-hercegovakoj granici, a desnim krilom produ
uje od Gackog na ju^ prema Bileu. Iz divizije se formira jedna
zasebna udarna grupa jaine dva bataljona iz 10. hercegovake
brigade, koja paralelno s dejstvima glavnih snaga divizije prema
Gatakom polju izlazi iz Nevesinjskog polja duboko na jug u Dabarsko i Popovo polje, u pozadinu Talijana i etnika, sa ciljem
uznemiravanja i vezivanja talijanskih ganizona oko Stoca i Trebinja
te vrenja politike propagande i mobilizacije ljudstva u Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede.
229) Istonobosanske brigade primile su navrijeme nareenje Vrhov
nog taba za pokret prema Jahorini, ali su kasno pole i izmijenile nare
enja Vrhovnog komandanta, tako da nisu stigle navrijeme ni u zonu
JahorinaKalinovik. ususret Glavnoj operativnoj grupi. 6. marta krenule
su sa slobodnog teritorija Bira na jug k Romaniji i Jahorini. 10. marta
prele su preko ceste SokolovacRogatica, vrei usput napade na manje
neprijateljske posade. Oko 14. marta stigle su na eljezniku prugu Raa
Ustipraa i precijenivi snage neprijatelja na pruzi i oko Kalinovika
i njegove namjere, smatrajui da e se brigade nai same izloene udaru
neprijatelja, vratile su se 15. marta nazad u Bira. Na ponovljeno nare
enje Vrhovnog taba krenule su 28. marta ponovo k Romaniji, gdje su
ih 1. anrila nali kuriri Vrhovnog taba i predali im nareenje za forsi
ranje Drine.
229a) U nareenju Vrhovnog komandanta nije nareeno, da se Foa
odmah zauzme.

19 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

289

3. divizija iz redova svojih crnogorskih brigada formira jo

jednu, ali mnogo manju grupu, oko 20 boraca iskusnih politikih
radnika, koji odmah kreu u Crnu Goru sa zadatkom da se povezu
s partizanskim grupama i organizacijama Komunistike partije Crne
Gore i da u zajednici s njima formiraju partizanske odrede za
oruano dejstvo u pozadini Talijana u Crnoj Gori. (Vidi kartu 16.)
28.
marta poelo je nastupanje jedinica lijeve grupe prema
Drini, a 1. aprila desne grupe na Gacko i Avtovac.
Da bi sauvao pod svojom kontrolom planinske masive Dinare,
Romanije i Jahorine planine kao svoju strategijsko-operativnu
osnovicu, ako ne kontinuirano u cijeloj svojoj liniji, a ono svakako
po njenim najhitnijim zonama, preko kojih e Glavna operativna
grupa biti operativno-taktiki povezana s 1. bosanskim korpusom,
Vrhovni komandant nareuje 30. marta 1. bosanskom korpusu NOV,
da uputi jednu svoju diviziju iz centralne Bosne na prostoriju
RomanijaJahorina. Zadatak je te divizije, da vri pritisak na
veliki okupatorski garnizon u Sarajevu i da slui kao veza s 1. bo
sanskim korpusom u centralnoj Bosni. Vrei taj zadatak, divizija
ujedno rastereuje eventualni pritisak neprijatelja u pozadinu i
lijevi bok Glavne operativne grupe, koja se pokree sa prostora
Kalinovika preko Drine u Sandak i Crnu Goru.
Provjerenim i boljim obavjetajnim podacima o njemakim
trupama oko 25. marta, naroito o njihovim namjerama, Vrhovni
tab, po svemu sudei, ini se, nije raspolagao. Dobro se pozna
vala situacija i namjere talijanskih trupa i etnika, ali o pokre
tima njemakih trupa u iroj zoni Sarajeva i njihovim operativnim
namjerama poslije IV. ofenzive vrlo se malo znalo. Dolazak jedinica
118. i 369. divizije na liniju SarajevoRogaticaViegrad poslije
1. aprila bilo je iznenaenje. To je, dodue, signaliziralo opasnost
i dalo na znanje Vrhovnom tabu, da odljepljivan je od Niiemaca
nije vie sigurno i da treba ubrzati prijelaz preko Drine. Do koje
su toke Nijemci zaposjeli komunikacije prema Srbiji i s kakvim
snagama, to Vrhovni tab isto tako nije znao. U tabu se pretpo
stavljalo kao najvjerojatnije, da e njemake snage poi za Grku,
eventualno i na Istoni front, i da ne e krenuti sa sjevera prema
Glavnoj operativnoj grupi. Nije se znalo ni to, da su dijelovi
704. divizije na putu za Novu Varo. Meutim, Nijemci nisu ili
za Grku, nego su prema njemako-talijanskom sporazumu pro
irivali svoju okupaciju na sjeverni dio Sandaka, potiskujui Ta
lijane vie na jug Hercegovine i prema Crnoj Gori.
Tako je izbijanje Nijemaca na lijevi bok Glavne operativne
grupacije ostalo samo kao opomena, da treba ubrzati ofenzivna
290

KARTA 1*

dejstva Glavne operativne grupe preko Drine za Sandak i Crnu

Goru i da grupacija treba biti oprezna i spremna na eventualne
jae ispade neprijatelja.230
Jaina talijansko-etnikih jedinica na Drini u osnovi je pra
vilno ocijenjena. Vladalo je ope miljenje, da te snage ne e moi
dati neki snaniji otpor na Drini i da e se Drina moi forsirati
iz mara, bez nekih veih priprema.231
Talijanski 6. armijski korpus imao je tih dana vrlo skromne
planove, to jest da se brani na svim pravcima u Hercegovini, kako
ne bi dopustio dalje irenje i prodor Glavne operativne grupe du
blje u junu Hercegovinu prema Jadranskom moru.
U Hercegovini su jedinice ovog korpusa zaposjele jaim sna
gama liniju MostarBlagajStolacPopovo PoljeTrebinjeBileePlana, a kvislinzi etnici, domobrani i ustaka milicija
Gacko i njegovu okolinu.
Slina je situacija bila i s jedinicama 14. armijskog korpusa282
u Sandaku i Crnoj Gori. ini se, da je kod njega vladalo uvjerenje,
da Glavna operativna grupa ne e tako brzo izbiti na Drinu, i zato
divizija Taurinense iz sastava ovog korpusa nije vrila nikakvo
prikupljanje svojih snaga na desnoj obali Drine sve do 30. marta,
iako je za to imala i vremena i mogunosti. Do intervencije njenih
jaih snaga na Drini dolo je tek poto je 1. proleterska divizija
nekoliko puta uzastopce pokuala prijei Drinu kod Ustikoline.
230) Najbolje karakterizira ovu situaciju nareenje Vrhovnog koman
danta 2. diviziii od 1. oprila u 8 sati ujutro.
Vrhovni komandant je naredio slijedee:
Pourite s prijelazom preko Drine. Treba to prije prebaciti
vae snage na onu stranu obale.
Postoji mogunost ugroavanja naeg lijevog boka od Sara
jeva. Zato morate pouriti, da se to prije naemo s naim glavnim
snagama s oriu stranu Drine.
Kao najpogodniji sektor za prijelaz Drine jeste dio izmeu
sela Trbue i sela Bastasi. Kod Broda vrite i dalje demonstracije.

1.

proleterska brigada jo nije uspjela proi juer do mraka.

Ona vri i dalje pripreme, radi amce, skele i ponovo e pokuati.

Situacija prema Gackom i Dabarskom polju, gdje su upuene
nae snage, bez promjena, i te jedinice su u pokretu.
Od pravca Mostara i Konjica nema nikakvih promjena.

Za Vrhovni tab
Zamjenik naelnika taba
V. Terzi
231) Takvo miljenje proizlazilo je i na temelju iskustva s Neretve.
232) 14. armijski korpus ili Trupe Crne Gore.

*10

291

Okupacioni korpus u Crnoj Gori kontrolirao je s malim sna

gama (svega dva bataljona iz divizije Taurinense233) desnu obalu
Drine od Ustikoline do Broda i oko Gorada, pojaan etnicima
Drae Mihajlovia (linijom s. Brodue rijeke Pive) i istonobosanskim etnicima jaine etiri do pet etnikih brigada (na sek
toru UstikolinaGorade). U svemu, na desnoj je obali Drine moglo
biti 29. marta najvie 1.000 talijanskih vojnika i 1.5002.000 etnika.

233) Divizija Taurinense dislocirana je po garnizonima Foa, Cajnie, Gorade, Priboj, Prijepolje i Pljevlja.

i
292

XIX. POGLAVLJE

PRIJELAZ PREKO DRINE.

OSLOBOENJE GACKOG I AVTOVCA

Prema opem planu prodora Glavne operativne grupe u San

dak, 1. i 2. proleterska divizija primile su zadatak da istovremeno
forsiraju Drinu, svaka na svom pravcu nastupanja.234 2 8. marta
uhvaena je veza s istonobosanskim brigadama, te im je predato
nareenje Vrhovnog komandanta.
Neposredni zadaci za jedinice lijeve grupe Glavne operativne
grupacije fiksirani su ovako:
1. proleterska divizija, sastava tri brigade, po uspostavljanju
ueg mostobrana u rajonu Ustikoline nastupa sa i., proleterskom
brigadom na jugoistok k rijeci Cehotini, guje hvata vezu s lijevim
.krilom 2. proleterske divizije i zajedno s njim vri eventualni
napad na talijansku posadu u Foi; 3. i 7. krajika brigada produ
uju napad na istok i sjeveroistok prema ajniu i Goradu, sa
ciljem da presijeku komunikaciju GoradeajniePljevlje i izo
liraju ajnie, a poto uhvate vezu s istonobosanskim brigadama,
koje prodiru sa sjevera, napadaju talijansku posadu u Cajniu.
2. proleterska divizija, sastava tri brigade, po obrazovanju
ueg mostobrana juno od Foe produuje napad s jednom bri
gadom (2. dalmatinskom ili 2. proleterskom, prema tome, koja prva
prijee) na sjeveroistok k rijeci Cehotini, ususret 1. proleterskoj
brigadi, i s njom eventualno napada na Fou; s 3. sandakom
brigadom235 prodire to dublje u Sandak prema selu Celebi i
234) U operativnom nareenju Vrhovnog taba 1. proleterska divi
zija nazvana je Sjeverna grupa, a 2. proleterska divizija Juna grupa.
235)
3. sandaka formacijski pripada 1. proleterskoj diviziji, ali
je pridodana 2. proleterskoj, ier je niena 4. crnogorska brigada pojaala
3. diviziju, koja dejstvuje u Hercegovini.

293

rijeci Tari. Njna trea brigada (2. proleterska ili 2. dalmatinska)

nastupa dijelom snaga uz lijevu obalu ehotine te pojaava napad
3. sandake, a dijelom snaga slui kao rezerva za sluaj napada
na Fou.
I
i i>:(j
Poto obrazuju ui mostobran kod Ustiprae, istonobosanske brigade 6. istonobosanska i Majevika produuju napa
dom na jugozapad k ajniu, i poto su uspostavile kontakt s jedi
nicama 1. proleterske divizije, napadaju zajedno s njima na ajnie
i juno prema Boljaniima. (Vidi kartu 16.)
Meutim, ovaj plan nije navrijeme i u cijelosti realiziran. Ve
u prvim danima borbe na Drini iskrsle su velike potekoe pri
godom prijelaza, jer se prijelaz preko Drine isuvie olako shvatio
i u tabovima brigada i u tabovima divizija.
1.
i 2. proleterska divizija brzo su izbile pred Drinu. etnici
Drae Mihajlovia davali su slab otpor i odmah su prelazili na
desnu obalu Drine, gdje su odluili pruiti glavni otpor s dijelovima
talijanske divizije Taurinense. Na povlaenju su poruili most
kod sela Broda (juno od Foe), a skelu kod Ustikoline prevukli
su na svoju stranu.
Do 29. marta navee na lijevu obalu Drine stigle su 1. pro
leterska brigada 1. divizije (kod Ustikoline, sjeverno od Foe) i sve
tri brigade 2. proleterske divizije, 2. proleterska oko sela eeva,
2. dalmatinska oko sela Trbue i 3. sandaka oko sela Troanj
(sve juno od Foie). Svaka je brigada, kako je koja stizala na
Drinu, odmah pokuavala da izvri prijelaz: 1. proleterska kod
Ustikoline, 2. proleterska brigada kod Broda, 2. dalmatinska juno
od Broda oko sela Mjeaja, ali su sve naile na otpor neprijatelja.
Kako su plovna sredstva, to su ih jedinice nale po selima oko
Drine, bila vrlo mizerna, te se nabujala Drina u njima nije mogla
prelaziti, zavrili su svi pokuaji prijelaza u prve tri noi (od 28.
na 29., od 29. na 30. i od 30. na 31. marta) bez ikakvih rezultata236.
236) 1. proleterska brigada pokuavala je svake noi od 28. marta
o 1. anrila da priiee Drinu, ali su svi njeni napori propali zbog slabih
maternalnih sredstava za prelazak.
Prve noi. od 28. na 29. marta, odreen je trei batalion da prvi
priiee preko Drine i organ!zira ui mostobran. Batalion je kasno uvee
stigao u Ustikolmu i n:j bio u staniu ni da izvidi miesto priielaza, ni
snagu i raspored neori jatelja na desnoi obali Drine. Nije mogao ni da
prikuoi u miestu ili napravi plovne obiekte. te ie odgodio priielaz za
sutradan navee. Sutradan ie nosile prvih podataka o stanju vode, pri
jelaza. snage i rasporeda neprijatelja tab brigade odluio, da koncen
trira *ve mitralie7e, bacae mina i vod brdskih topova na izboinu Drine
kod Ustikoline i da u sumrak koncentrinom vatrom iz svih orua istjera
etnike iz rovova na desnoj obali. Pod zatitom vatre krenula bi grupa

294

Neprijatelj je dobro zaposjeo sve prijelaze i na brzu ruku izgradio

rovove na desnoj obali Drine i na brdima237.
dobrovoljaca-plivaa, koji bi preplivali Drinu i prevukli skelu na desnu
obalu Drine.
29. navee otvorena je jaka vatra na desnu obalu Drine i etnici
su istjerani iz rovova na obali, a politiki komesar 3. bataljona, Krsto
Baji, zaplivao je sa svoja dva borca prema skeli. Preplivali su rijeku, do
kopali se skele i poeli je prevlaiti na lijevu obalu. Meutim, im se
skela otkaila od obale, Talijani su to primijetili i otvorili na nju jaku
vatru iz mitraljeza i bacaa s Krinog Brda. Jedan metak je sluajno
pogodio elino ue i razbio nekoliko ica, koje su se rasplele kao vor,
koturaa se odmah na njima zaglavila i skela je ostala na vodi. Plivai
su bili bespomoni, kvar nisu mogli popraviti i vratili su se nazad. Ovaj
junaki podvig propao je sluajnim pogotkom mitraljeskog zrna u ue,
a s njime je propao, za tu no, i prijelaz preko Drine. Idue noi poku
an je prijelaz s nekoliko splavi, ali je njih voda brzo potopila ili odnijela.
Slino je bilo i kod 2. proleterske i 2. dalmatinske brigade u no
ima od 30. na 31. marta i 31. marta na 1. aprila: 2. proleterska pokuala
je prijei kod Broda, ali je odbijena. 2. dalmatinska je pokuala da pri
jee pomou improvizirane skele. Dva borca su pokuala da plivajui
prenesu ue na desnu obalu, ali su se toliko zamorili vukui ue, te se
umalo nisu utopili. Jedva su spaseni i izvueni nazad na obalu. Tako je
propao prijelaz i june grupe.
Poslije ovakvih pokuaja prilo se izgradnji splavi. Evo, ta je za
biljeio komandant 2. proleterske brigade Ljubodrag uri u svoj dnev
nik o pripremama za prijelaz u toku 1., 2. i 3. aprila:
1. april, etnici su privukli jedan teki baca i dva puko
mitraljeza i tukli Dalmatince. Imaju dva ranjena druga... Naa
brigada se ozbiljno zamislila za prelaz preko Drine i pristupili
smo gradnji plivajue konstrukcije od balvana... iani most se
nakrivio. (To su etnici, koji su ga uvali, iz bunkera u toku noi
prekinuli jedno gvozdeno ue i pokuali da prereu i drugo, ali su
ih nai tukli mitraljeskom vatrom). Iz bataljona je palo vie predloga. Jedan od njih je: splavom niz Bistricu, pa preko Drine i t. d.
Izvestio sam diviziju.
2.
april. Celi dan se radilo na izgradnji plivajue konstruk
cije ... a sastajala se u tome da se poveu po dva balvana i
prikuju uz gvozdenu konstrukciju koja lei u vodi. U toku noi
nije moglo biti gotovo ve se radom produilo i sutradan. (Nije
bilo ni ice ni eksera, balvani su se morali privlaiti i t. d.).
3. april. U toku noi balvani su se povezali i pred zoru du
gaka plivajua konstrukcija otisnula se od obale. Na njoj su ve
bili drugovi, koji su trebali, im drugi kraj plivajue konstrukcije
dohvati drugu obalu Drine, da sa nje skoe i naprave mostobran
za ostale. Ali je voda svojom jainom razlomila tu konstrukciju na
sastavima greda, jer nije najvre bilo povezano. Tom prilikom je
ranjeno nekoliko drugova ...
(Original dnevnika u V11JNA)
237)
Na desnoj obali Drine ostali su jo iz Prvog svjetskog rata
rovovi, koje je crnogorska vojska izgradila branei e od Austrijanaca.
Ti su se rovovi jo uvijek mogli upotrebljavati.

295

Od 28. marta nadalje padale su jake kie i snijeg, te se vodostaj

Drine popeo za nekoliko metara. Poslije kie i snijega naglo je
zahladilo, tako da je 9. aprila nastupila i snjena vijavica. Splavi,
koje su na brzinu izraene, Drina je bijesno odnosila, razbijala
i potapala. Ustvari, Drina je postala vei neprijatelj nego talijanskoetnika obrana. Poslije uzastopnih neuspjeha postalo je jasno, da
bez velikog broja solidno izraenih splavi, bez dobre pripreme
jedinica i organizacije nasilnog prijelaza, ne e biti mogue prijei
preko rijeke.
1.
i 2. aprila poela je izgradnja veeg broja splavi pod ruko
vodstvom inenjerske ete Vrhovnog taba. Ali je gradnja splavi
i njihovo privlaenje na Drinu trajalo dugo, sve do 6. odnosno
7. aprila. Do tog vremena bili su ve svi prijelazi potpuno kom
promitirani. Talijani su ve vidjeli, na kojim im pravcima prijeti
opasnost, i treba zahvaliti iskljuivo njihovoj inertnosti, to nisu
dovukli jae trupe na desnu obalu Drine. 1. aprila pojaali su
snage kod Ustikoline jednim bataljonom i zaposjeli Krino Brdo
(k. 844), Kapak (k. 1209) i Goli Vrh (k. 1309), dominantne toke
preko puta-'Ustikoline. 4. aprila stigao je jo jedan bataljon u selo
Ifsar, tako da se u zoni Foe, Kapka (k. 1209) i sela Ifsara naao
cio 3. planinski puk divizije Taurinense, pojaan s dva diviziona
artiljerije. U Gorade su uli Nijemci sa snagama u jaini od jedne
do dvije ete iz 369. divizije.
4.
aprila stigle su istonobosanske brigade iz Glasinakog polja
u sela Zakomo i Kovanj, sjeverno od Rogatice, gdje su dole u bor
beni kontakt s dijelovima 369. njemake divizije, koji su zaposjedali
prostoriju Rogatice. tab 6. istonobosanske brigade je ocijenio, da
e se jake snage Nijemaca i domaih izdajnika nai du eljeznike
pruge GoradeUstipraaViegrad, odakle bi mogle brzo inter
venirati prema Drini, u prostor ViegradUstipraa, dakle upravo
onamo gdje brigade trebaju prijei preko rijeke u Sandak, i da
e biti veoma teke organizirati brzo prebacivanje jedinica. Zbog
toga je odustao cd postav1 jenog mu zadatka i krenuo na jugozaoa,
usu^ret Glavnoj operativnoj grupi na liievoi obali Drine. Ovakva
procjena situacije nije bila najrealnija. Da su tabovi brigada bili
malo uporniji i imali vie inicijative u organiziranju prijelaza, mogli
su sudei prema dokumentima iz onog vremena uz manje
borbe prijei Drinu neffje oko Gorada ili Ustiorae, jer su na
tom dijelu Drine bile vrlo male snage neprijatelja. Talijani i etnici
bili su se povukli na jug, pred 1. proetersku diviziju, a Nijemci
du eljeznike pruge SarajevoViegrad bili su uglavnom pasivni
296

je neko vrijeme bilo takorei prazno, to je lako mogla

iskoristiti i 1. proleterska divizija, ali se ni ona nije mnogo inte
resirala za nj.
6.
aprila prele su istonobosanske brigade eljezniku prugu
PraaUstipraa kod eljeznike stanice Mesii, a sutradan su se
sukobile s dijelovima 369. divizije i domobranima oko sela Osje
ani i Hranjen. U borbi u toku dana zarobile su oko 140 nepri
jateljskih vojnika, zaplijenile 120 puaka, 7 pukomitraljeza, 1 protivtenkovski top, a zapalile 4 kamiona i 3 motorkotaa. 8. aprila
brigade su stigle do Ustikoline i ule u sastav Glavne operativne
grupe, pod komandom 1. proleterske divizije.
5. aprila zavrila je 2. proleterska divizija sve pripreme za
prijelaz, te je tab divizije odluio, da sutradan rano ujutro prijee
Drinu u ovakvom borbenom rasporedu: 2. dalmatinska brigada pre
lazi prva i obrazuje ui mostobran kod sela Mjeaja i Gornjih i
Donjih Kopilova, a odmah za njom prebacuje se 3. sandaka i
2. proleterska brigada.
6. aprila ujutro vrijeme je bilo povoljno za prebacivanje.
U kanjon Drine spustila se gusta magla te je bilo nemogue osma
trati s obale na obalu. Brzo je otpoelo ukrcavanje boraca na vee
splavi nosivosti po deset i vie ljudi, i desant se bez gubitaka do
hvatio druge obale. U vrlo kratkom vremenu preao je preko rijeke
cio trei bataljon 2. dalmatinske brigade, isti onaj koji je prvi
preao i Neretvu, i krenuo u napad na elnike. Poslije jednog sata
borbe etnici su bili potpuno razbijeni i izbaeni iz sela Gornji
i Donji Kopilovi. Do podne je brigada zauzela i sela Bunovi i Kunduci, gdje je zastala osiguravajui prijelaz 3. sandake brigade,
koja je itava prebaena uvee istoga dana. Sutradan, 7. aprila,
prebaene su preko Drine sve jedinice 2. proleterske divizije, osim
komore, i stale nastupati u dva pravca u Sandak: 2. dalmatinska
i 2. pi'oleterska nastupale su na sjeveroistok, preifia Foi i rijeci
Cehotini, a 3. sandaka k selu Celebiu i rijeci Tari.
9.
aprila ujutro 2. dalmatinska i 2. proleterska brigada izbile
su na liniju Crni Vrh (k. 1113) selo Drapoavaselo Zavajit
selo Potpe (oko dva kilometra juno od rijeke ehotine), a 3. san
daka brigada na liniju selo Celebiselo Uzluprijeka Tara.
etnika grupacija izdajnika uriia i Lukaevia razbijena je
na dva dijela: Lukaevievi etnici nabaeni su na Fou, a uriievi odbaeni preko elebia na rijeku Taru.
U borbama za mostobran prema izvjetajima 2. proleterske
divizije etnici su imali preko 300 mrtvih i 50 zarobljenih, a je
dinice 2. divizije 16 mrtvih i 36 ranjenih.
Gorade

297

izvjetaj Peka Dapevia, komandanta 2. proleterske divizije, o prelasku

2. dalmatinske brigade preko Drine.

7. aprila zavrila je pripreme za prijelaz Drine i 1. proleterska

divizija. Izraeno je oko 30 splavi, svaka splav nosivosti do sedam
ljudi. tab 1. proleterske brigade imao je namjeru da odmah u su
mrak prebaci splavi na Drinu i da u toku noi prebaci 1., 2. i 3. ba
taljon preko Drine te da zauzme ui mostobran oko sela Cvilin.
Poslije prebacivanja 1., 2. i 3. bataljona prebacila bi se odmah i
ostala dva bataljona, a za njima 3. i 7. krajika brigada.
Privlaenje splavi na rijeku teklo je sporo i neorganizirano
Borci su ih sami morali nositi, i kad su prve splavi spustili u vodu,
primijetili su ih Talijani i etnici pa su otvorili snanu artiljerijsku,
minobacaku i mitraljesku vatru na njih i paralizirali svaku akciju
na dovlaenju splavi. Zbog toga je prebacivanje opet odgoeno,
i to za iduu no, od 8. na 9. aprila.
Saznavi 8. aprila ujutro, da je 2. proleterska divizija ve
prela rijeku sa svim svojim jedinicama, tab 1. brigade je odluio,
da u noi od 8. na 9. pod svaku c:jenu prijee Drinu. Preko dana
je izvreno sve potrebno za organizaciju privlaenja splavi na vodu,
formirane su grupe za svaku splav, nareeno je da ukrcavanje i
prijelaz otponu bezuvjetno u 19,00 sati.
Do 19 sati 8. aprila splavi su prenijete na vou te je poelo
ukrcavanje. Odlueno je, da se prijelaz vri u talasima. sve splavi
odjednom, i da u prvom talasu budu dobrovoljci naoruani bom
bama, runim mitraljezima i pukomitraljezima. Prvi desant bio je
jaine do 100 boraca, izabranih iz svih bataljona, s komandantima
1. i 2. bataljona238. I ovdje, kao i na Neretvi, javljaju se trojica
boraca, koji e ii prvi u sandolini pod zatitom mraka ravno na
neprijateljski bunker mitraljesko gnijezdo i likvidirati tu
najopasniju toku na pravcu prijelaza i iskrcavanja.239
U 19.05 sati pola je sandolina, a 3 do 5 minuta poslije nje
otisnule su se od obale i sve splavi. Desant je doekan plotunskom
vatrom artiljerije i minobacaa, ali se nije zaustavio. Trojica iz
sandoline primakla su se bunkeru nadohvat bombe i obasuli ga
jo s vode bombama i mitraljezom, a zatim su iskoili na obalu
i zauzeli ga. Iza njih stigle su i splavi te se na obalu iskrcalo
238)
Komandant 1. bataljona Savo Buri, a komandant 2. Boo
Boovi.
239) U sandolini su bili Janko irovi, Ante Rategorac i Milan
Vea. irovi ie kao bomba, naoruan njemakim runim granatama
(s drvenom drkom), imao zadatak, da se priblii bunkeru i da tue bom
bama iz sandoline, a Rategorac, kao mitraliezac, da obaspe bunker mi
traljeskom vatrom. Vea je bio vesla, takoer naoruan bcmbama i
pukom.

ukupno 70 do 80 boraca. Ostali ili su se utopili ili su poginuli na

splavima. U kratkom obraunu, mahom s bombama, etnici su pro
tjerani s desne obale Drine i zauzeto je selo Cvilin.
Ali 1. proleterska brigada nije imala sreu da brzo proiri
svoj ui mostobran. Pred njom je bio mnogo jai neprijatelj nego
pred 2. proleterskom divizijom. Njen prijelaz bio je potpuno kom
promitiran, i Talijani su te noi imali pred njom formaciju jaine
preko jednog puka.
Desant je, iskoivi iz splavi, sav uao u borbu i ponesen bor
bom produio u selo Cviiin, a splavi su ostale na obali. Kako su
uz njih ostali samo spiavari, koji ih nisu mogli zadrati, voda ih
je ubrzo odnijela. Desant je ostao sam, bez novih pojaanja. Nije
preostalo drugo, ve da se brzo popravi zauzeta skela i da se njom
nastavi daljnje prebacivanje. Meutim, kad je ica popravljena,
skelu je pogodio baca mina i razbio joj dno.
Sada se desant ponovo dao na popravak skele, nastojei da
je to prije osposobi, jer je od nje zavisilo sve. Interesantno je, ds
je sandolina neprestano prelazila rijeku, prebacujui dvojicu po
dvojicu boraca za pojaanje desanta.
Smatrajui da na Krinom brdu nema mnogo Talijana (takve
su informacije debili komandanti 1. i 2. bataljona od zarobljenih
etnika), upueno je iz sela Cvilin oko 30 boraca, da zauzmu Krino
brdo i da ga zaposjednu. Na sjevernoj i junoj ivici sela Cvilin
postavljena su bona osiguranja. Meutim je grupa boraca, poslana
u napad na Krino brdo, doekana estokom vatrom i njen se prvi
juri na talijanske rovove slomio. Oko 200 talijanskih vojnika
bacilo ju je nazad prema selu. Na ovo je odmah reagirao cio desant
i poao u napad, ostavivi na bonim osiguranjima lijevo i desno
od sela Cvilin samo po etiri do pet boraca s mitraljezima.
Za Krino brdo voena je ogorena borba sve do svitanja.
U prvom juriu desant je ponovo odbaen, ali je tada odlueno
da treba ili izginuti ili zauzeti Krino brdo. Drugi juri slomio je
talijansku obranu i desant je zauzeo Krino brdo.
Meutim, u svitanje je ponovo dolo do dramatine borbe za
Krino brdo, jer su i Talijani i etnici preli u protivnapad. etnici
su potisnuli oba bona osiguranja desanta, prijetei da e ga odsjei
od rijeke i opkoliti. Tada je s Krinog brda odvojeno na svaku
stranu oko deset boraca s runim mitraljezima, koji su, uz pomo
artiljerijske i minobacake vatre s lijeve obale Drine, ponovo oi
stili selo Cvilin i odbacili etnike.
rt)

U 10 sati 9. aprila, kad je skela bila gotova i poela prebacivati

nove snage, desant se herojski drao i branio na Krinom brdu,
iako je bio vie nego prepolovljen. Prebacivanje skelom teklo je
prilino brzo. U toku poslijepodneva Krino brdo i zaseoci ispod
njega bili su ve dobro zaposjednuti jedinicama 1., 2. i 3. bataljona.
Prebacivanje ostalih snaga teklo je normalno do duboko u no.
Uvee su se spremili 1., 2. i 3. bataljon u napad na drugu
otpornu toku Talijana Kapak (k. 1209). Bataljoni su krenuli
s Krinog brda u tri kolone, s namjerom da obuhvatom sa tri strane
odbace Talijane prema Golom Vrhu. Poslije teke borbe, 10. aprila
u 4 sata ujutro pao je i Kapak. Talijani su se u neredu po
vukli k svojoj posadi na Golom Vrhu.
Da bi pomogla napredovanje 1. proleterske brigade, poduzela je
2. proleterska divizija, po direktivi Vrhovnog taba, 9. aprila napad
sa 2. dalmatinskom brigadom preko ehotine na sjever. 10. aprila
Dalmatinci su razbili Talijane i etnike na desnoj obali ehotine
i uspjeno zavrili opkoljavanje Foe. Veza izmeu foanskog gar
nizona i talijanskih snaga u rajonu sela Slatina i Ifsar, sjevero
istono od Foe, bila je prekinuta. Povlaei se ispred 2. dalmatin
ske brigade, snage foanskog garnizona sruile su foanski most
na Drini i povukle se u foansku tvravu.
Naputajui garnizone u sjevernom dijelu Sandaka, oko Gorada i Ustiprae, komandant divizije Taurinense prikupljao je
sve te snage prema 1. proleterskoj diviziji na prostoriji ajnia,
Metaljka, Gornjeg i Donjeg Ifsara. Takoer su prikupljeni i etnici
na lijevom krilu divizije Taurinense oko elebia pred frontom
2. proleterske divizije.
10.
aprila odluila se divizija Taurinense na opi protivnapad
s dvije kolone, nastupajui direktno na mostobran 1. i 2. prole
terske divizije, ne bi li deblokirala Fou i odbacila 1. i 2. prole
tersku diviziju nazad preko Drine. Desnu kolonu sainjavali su
Talijani: tri bataljona alpinaca (Intra, Fenestrele i Escile), pod
komandom taba 3. planinskog puka, i divizion brdske artiljerije
iz 4. artiljerijskog puka, a lijevu kolonu etnici u jaini od nekih
2.000 ljudi pod komandom izdajnika Pavla uriia.
Paralelno s pritiskom na Drini pojaana je poslije 10. aprila
i aktivnost Talijana i etnika u Hercegovini od Bilea i Trebinja
prema Gackom polju.
Meutim, talijanski protivnapad na desnom krilu prema
1. proleterskoj diviziji nije mogao doi do izraaja, zbog konstanta
nog ofenzivnog pritiska 1. divizije, koja je poslije 9. aprila podu
301

zimala sve jae none napade na utvrene poloaje ispred sela

Ifsar, ubacujui sve novije snage s Drine, kako bi to prije izbila
pred Cajnie. Kako su obje strane 10. aprila ule u borbu s ofen
zivnim namjerama, to se na prostoru sela Ifsar 10., 11., 12. i
13. aprila zametnuo izvanredno estok i krvav boj, iz koga su se
Talijani u posljednjem momentu izvukli pretrpjevi teke gubitke
i u ljudstvu i u naoruanju.
Desna talijanska kolona utvrdila se u polukrugu ispred sela
Ifsar i drala poloaje na liniji DubraveHanka (k. 1228)Raskr
e (k. 1221)Goli Vrh (k. 1309 i k. 1281)s. Guvnites. Slatina.
1. proleterska divizija drala je 10. aprila s 1. proleterskom
brigadom Kapak (k. 1209) i sela ispod njega. 3. krajika brigada
je na lijevom krilu sjeverno od Kapka, a 7. krajika nalazi se
jo na lijevoj obali Drine oko Ustikoline, gdje se sprema za
prijelaz.
Oko podne 9. aprila tab 1. proleterske divizije izdao je nare
enje da sve tri brigade prijeu u napad. Kao prvi zadatak trebale
su razbiti talijansku pukovsku grupu u z;oni Goli VrhIfsar, a zatim
produiti prema komunikaciji GoradePljevlje i zauzeti Cajnie.
1. proleterska brigada napada utvrene talijanske poloaje na Go
lom Vrhu i oko sela Guvnita; 3. krajika brigada obuhvatom sa
sjevera vri udar u desni bok talijanske grupe, pravcem Hanka
Ifsar, dok e 7 krajika, nastupajui s juga preko sela Boljoradina
i Slatine, takoer izbiti u Ifsar. Dakle, tab 1. proleterske divizije
planira da razbije talijanski front ispred sebe prvenstveno opko
ljavan jem isturenih talijanskih jedinica ispred Ifsara u zoni Golog
Vrha. Sutradan je Vrhovni tab odobrio ovaj plan s malom ko
rekturom, t. j. da 7. krajika brigada izvri iri obuhvat s juga,
kako bi izbila iza sela Ifsara, na liniju IfsarMetaljka. (Vidi
kartu 16.)
U noi od 10. na 11. aprila, oko 21 sat, 1. proleterska brigada
izvrila je napad s tri bataljona na Goli Vrh. Bataljoni koji su
napadali Goli Vrh sa zapada i s juga zauzeli su na juri prve
rovove, ali su na njima i zaustavljeni. Uslijed neaktivnosti bataljona
sa sjevera, koji je ostao cijele noi pasivan, 1. proleterska nije te
noi postigla nikakvih rezultata. Talijani su sauvali Goli Vrh, ali
su jake snage 1. proleterske ostale na 50 metara ispred njih, u prvim
talijanskim rovovima, takoer na Golom Vrhu.
3.
krajika brigada zauzela je te noi Hanku (k 1229) i Raskre
(k. 1221) i presjekla talijanske snage na dva dijela. Talijanski ba
taljon na Golom Vrhu bio je opkoljen.
302

11.
aprila ujutro Talijani su intervenirali s jakim rezervnim
snagama od sela Ifsara, probili blokadu 3. krajike brigade, ponovo
zauzeli Raskre i Hanku i spojili se sa svojim bataljonom na Golom
Vrhu. U toku borbe bile su veze izmeu 3. krajike i 1. proleterske
brigade vrlo slabe, tako da su meusobna obavjetenja o situaciji
stizala s velikim zakanjenjem. 7. krajika brigada kasno je prela
preko Drine te je njen udar s juga izostao, to je omoguilo Tali
janima, da nesmetano upotrebe jake rezerve prema 3. krajikoj
brigadi.
Kad je izgubila i Raskre, 3. krajika brigada povukla se
s glavnim snagama na sjever. Talijanske snage (3. planinski puk),
iako su deblokirale svoju posadu na Golom Vrhu, bile su ozbiljno
uzdrmane, jer su pretrpjele vrlo osjetlj've gubitke. Odmah poslije
deblokiranja Golog Vrha Talijani su poduzeli mjere za brzo povla
enje prema Ifsaru i Cajniu. Primijetivi to izvlaenje iz borbe,
1. proleterska brigada stala ih je odmah goniti, ali nedovoljno
energino, zbog bojazni da se ne uklini preduboko prema Ifsaru
i ne upadne u klopku, jer 3. i 7. krajika brigada nisu vrile
nikakav pritisak na Talijane sa sjevera i juga. Tek kasno poslije
podne dala se i 3. krajika brigada u potjeru, ali kako su brigade
bile meusobno nepovezane, nisu dovoljno uskladile svoje napade,
te su Talijani izbjegli katastrofu. Poto im je 3. krajika zadala
prvi jai boni udarac kod sela Ifsara, Talijani su izgubili glavu,
te se njihovo povlaenje pretvorilo u bezglavo bjeanje prema
Pljevlju. Gonei ih prema Metaljki, 3. krajika ula je u ajnie.
Iako je boj kod Ifsara voen s nedovoljnom organizacijom t
vrlo slabom i gotovo nikakvom meusobnom vezom, te se 3. tali
janski planinski puk uspio izvui iz obrua, Talijani su ipak pre
trpjeli velike gubitke u ljudima i materijalu. 1. proleterska i 3. kra
jika zaplijenile su dvije baterije topova 75 mm, gotovo cijelu bojnu
komoru puka, 9 minobacaa, 14 mitraljeza, 6 radiostanica, preko
200 puaka i razne druge intendantske spreme. Talijani su regi
strirali, da su bataljoni Intra i Fenestrele imali 127 mrtvih
vojnika i 9 oficira (meu njima poginuo je i komandant bataljona
Intra), dok za bataljon Escile nisu registrirali nita. Stab 1. pro
leterske divizije registrirao je u svom izvjetaju, da su Talijani
ostavili na bojnom polju preko 150 mrtvih vojnika. Poslije ovog
boja otpor Talijana sjeverno od linije ehotinaPljevlje bio je
potpuno slomljen.
1. proleterska brigada, koja je nosila gotovo sav teret borbe
1. proleterske divizije za mostobran na Drini, pretrpjela je tih
dana vrlo osjetljive gubitke 42 mrtva i 92 ranjena.
303

Sa zauzimanjem ajnia bio je osloboen sav prostor sjeverno

od linije FoaehotinaPljevlje do linije GoradeUstipraa
Viegrad. Odatle je 1. proleterska divizija usmjerila svoja dejstva:
I. proleterska brigada nastupala je prema Goradu, a 3. i 7. kra
jika brigada prema Pljevlju. (Vidi kartu 16.)
Druga talijanska kolona (etnici Drae Mihajlovia pod ko
mandom Pavla uriia) nastupila je vrlo energino i drsko od sela
Celebia k mostobranu 2. proleterske divizije. U razdoblju od
II. do 15. aprila etnici su neprestano potiskivali 3. sar.daku
brigadu k Drini. Branei se na vrlo irokom frontu, od rijeke Tare
preko Zlatnog Bora i sela Zavajit pa do sela Potpe na lijevoj
obali Cehotine, 3. sandaka nije bila kadra zaustaviti etniko
napredovanje prema Drini. tab 2. proleterske divizije s glavninom
divizijskih snaga bio je oko Foe zauzet pripremama za napad na
opkoljeni talijanski bataljon (bataljon Aosta iz divizije Tauri
nense, pojaan jednom do dvije baterije artiljerije) i etnike
u foanskoj tvravi. Napad je pripreman za 15. aprila240.
Kad je etniko napredovanje postalo ozbiljnije, odvajani su
u toku 12. i 14. aprila bataljon po bataljon iz 2. proleterske i 2. dal
matinske brigade za pojaanje fronta 3. sandake brigade na naj
ugroenijim tokama. Ali kako su ti bataljoni ulazili u borbu jedan
za drugim u veim intervalima, oni nisu nita pridonijeli stabili
zaciji fronta. 14. aprila izvren je jak protivnapa s pojaanom
3. sandakom brigadom te su zauzeti Slabi (k. 1504), Slabike ko
libe i Plije (k. 1717). Meutim, ve sutradan ponovo su izgubljene
te tri znaajne topografske toke. etnici su izbili na liniju Humi
(k. 1325)Baki (k.1444)Slabi (k. 1504)Gradina (1473) i pojaali
pritisak na selo Bunovi, ugroavajui netom podignute mostove na
Drini. Situacija je bila veoma kritina, te su divizijska bolnica i
dijelovi divizijske komore poeli da se uurbano prebacuju nazad
preko Drine.
Sada je postalo jasno, da se radi o jakim etnikim snagama,
koje energino nadiru i nastoje zbrisati mostobran 2. proleterske
divizije te deblokirati Fou. tab 2. proleterske divizije brzo povlai
240) Ustvari, tab 2. proleterske divizije nije imao namjeru da na
pada jaim snagama Fou. On je ocijenio, da bi napad na foansku tvr
avu bio isuvie riskantan i da bi vjerojatno svrio s vrlo velikim gubi
cima po 2. proletersku diviziju. Zato je poslije povlaenia Talijana u
foansku tvravu poduzeo uu opsadu grada i tvrave, tukui ga arti
ljerijom i povremenim upadima manjih snaga u grad, ne bi li garnizon
psiholoki slomio. Uz to su voeni pregovori o predaji garnizona, ali bez
uspjeha.

3C4

divizije sa blokade Foe i alje je na front 3. sandake

brigade. Oko Foe ostale su samo male snage, kao zastor i neop
hodno osiguranje od eventualnog ispada Talijana i etnika iz Foe.

glavninu

15. aprila izvijestio je komandant 2. divizije Vrhovnog koman

danta o situaciji i predloio da se izvede protivnapad s jakim sna
gama. s namjerom da se etnici opkole i unite u rajonu s. Zavajit
CelebiJemite. Zatraena je i pomo 1. proleterske i 3. krajike
brigade iz 1. proleterske divizije, koje bi sa sjevera, dejstvom
preko rijeke Cehotine, udarile etnicima u desni bok i u lea.
Vrhovni komandant je usvojio prijedlog taba 2 proleterske
divizije i jo istog dana naredio 1. proleterskoj diviziji, da odmah
uputi 3. i 7. krajiku brigadu na jug preko Cehotine sa zadatkom,
da zajedno s 2. divizijom razbiju etniku grupu Pavla uriia,
U svom nareenju 1. i 2. diviziji on je sugerirao i ideju napada
i vrijeme. 7. krajika brigada imala je prema planu izvriti mar
od sela Metaljka i Boljania preko Cehotine i od sela Mei jak
izbiti u noi od 16. na 17. aprila u selo Celebi, iza lea etnicima.
3. krajika brigada imala je zatvoriti rijeku Cehotinu sa sjevera,
a zatim preko sela Viko udariti etnicima u desni bok. 2. divizija
napada s fronta.
16. aprila izvrena je pregrupacija i prikupljanje jedinica
2. divizije, ali pod uvjetima vrlo estoke borbe, naroito oko Trovrha (k. 1386) i Crnog Vrha (k. 1320). Da su Talijani u Foi bili
odluniji i da su izvrili energiniji ispad iz Foe ususret etnicima,
bih bi najvjerojatnije jo tog dana razbili blokadu Foe i spojili
se s etnicima. Meutim, oni nisu uinili nita, ve su ekali da
vide kako e se razviti stvar sa napadom etnika.
U noi od 16. na 17. aprila sve su jedinice izbile na svoje po
lazne poloaje za protivnapad. Jedino je 3. krajika bila jo u maru
prema Cehotini. Ah je zato 7. krajika brigada, iako je usput imala
manje sukobe s etnicima oko sela Mei jaka, stigla upravo u rekord
nom vremenu na poloaj istono od Celebia.
2. proleterska divizija ima ovakav raspored: Na desnom krilu
3. sandaka brigada napada osnovnim pravcem Plijeselo Toholjselo Celebi u dvije paralelne kolone sa po dva bataljona,
lijevo i desno od osnovne direktrise. 2. proleterska i 2. dalmatinska
brigada ukupno pet bataljona napadaju opim pravcem
Bakiselo Zavajitselo Borjeselo Celebi. Lijevo od ovog
pravca upuena je jedna jaka kolona, da preko Kore (k. 1255)
izbije u selo Jemite.
20 Slom IV. i V. okup.-kvisl. of.

305

Taktiko rjeenje ovog boja palo je ve 17. aprila ujutro kod

7. krajike brigade. Ona je tono po planu izbila etnicima iza
lea, izvrila snaan prepad na selo elebi i zauzela ga. Poslije
nekoliko sati borbe zauzela je i sela Rijeku i Suho Polje, zarobivi
i pobivi preko 200 etnika. Poslije udara 7. krajike uslijedio je i
udar 3. sandake brigade na lijevo krilo etnikog rasporeda,
koje se ubrzo u neredu povuklo nazad ka Plijeu; brigada se dala
na energino gonjenje razbijenih etnika preko sela Pjelovci i Papkov D, ususret 7. krajikoj. Pred frontom 2. proleterske i 2. dal
matinske, gdje su bile njihove najjae snage, etnici su u poetku
pruali jak otpor, ali je glas o porazu na Celebiu i o tome da su
im partizani za leima i da vre opkoljavanje, brzo paralizirao et
niku obranu i pred frontom ovih dviju brigada. 17. aprila uvee
stigla je i 3. krajika brigada na ehotinu. etnici su bili opkoljeni.
Pod udarima nastupajuih kolona, koje su ih napadale sa svih
strana, njihova se obrana 18. aprila potpuno raspala. Oko 650 et
nika je zarobljeno ili ostalo na bojnom polju, dok su se ostali u
grupama razbjeali i stali se povlaiti kroz ume k rijeci Tari
i planini Ljubinji.
Boj oko elibia bio je posljednja etapa potpunog sloma talijansko-etnikog protivnapada prema Drini, a snjim su slomljene i sve
ofenzivne namjere divizije Taurinense u Sandaku. Za etnike
je boj kod elebia bio straan poraz, poslije koga se tek oko Kolaina prikupilo 600700 etnika, i to zahvaljujui velikoj podrci
svojih gospodara Talijana. Dok su bjeale k Tari i Zabljaku,
mnoge su etnike grupe bile razoruane od partizanskih grupa i
naroda. Tako je Zabljak bio osloboen ve prije dolaska 7. krajike
brigade, te je njen ulazak u mjesto 21. aprila narod sveano do
ekao i pozdravio.
Prodirui kroz Sandak i preko Tare u Crnu Goru, lijeva
kolona Glavne operativne grupe nije nigdje naila na jai otpor
sve do linije Bijelo PoljeKolainNiki.
Desna grupa Glavne operativne grupe primila je 30. mart*
nareenje Vrhovnog taba, da krene prema Gackom polju. Po planu
taba 3. udarne divizije u napad na Gacko i Avtovac upuene su
10. hercegovaka brigada cestom NevesinjeGacko, 4. crnogorska
dijelom snaga napada sa sjevera cestom selo VrbaGacko, a dije
lom snaga vri osiguranje prema Ravnu i selu Samobor (oko 5 kilo
metara jugoistono od Avtovca), dok se 1. dalmatinska brigada po
stavlja s dva bataljona na istone padine planine Bjelasice, kao
306

desno bono osiguranje 10. hercegovake brigade. Druga dva bata

ljona 1. dalmatinske ostaju u rezervi na cesti oko sela Nadinii
(zapadno od Gackog).
Gacko i Avtovac branili su etnici, pod komandom Baje Stani
ia, ustaka muslimanska milicija i jedna eta domobrana iz
14. pjeadijskog puka. Glavna snaga, etnici, bili su izvan grada,
tako da Gacko ustvari nije predstavljalo neku znaajniju otpornu
toku za 3. diviziju.
Napad je poeo 2. aprila oko 10 sati uvee. Ve u prvom naletu
razbijena su vanjska osiguranja grada, nakon ega su se etnici
i muslimanska milicija, bojei se da ne budu opkoljeni u gradu,
povukli: etnici k Ravnu, a milicija u Fazlagi Kulu. Produujui
odmah iz Gackog za Avtovac, 4. crnogorska brigada zauzela ga je
jo iste noi.
U noi od 5. na 6. aprila dijelovi 10. hercegovake i 1. dalma
tinske zauzeli su i Fazlagi Kulu.
Poto je oistila Gacko polje, 4. crnogorska brigada krenula je
prema Ravnom, a 10. hercegovaka brigada i 1. dalmatinska na jug
prema Koritu i Plani. U bojevima 7. i 8. aprila 4. crnogorska
brigada je zauzela Ravno i odbacila etnike Baje Staniia prema
Goranskom, a 10. hercegovaka i 1. dalmatinska izbile su na liniiu
Kameno brdo (k. 1105) Kobilja Glava (k. 1175) i Troglav (k. 1415),
gdje su se i zaustavile oekujui dalja nareenja.
Bataljoni 10. hercegovake brigade, upueni u Dabarsko i Po
povo polje, oistili su od etnika velik broj sela i izvrili niz napada
na talijanski saobraaj. U noi od 4. na 5. aprila, vrei demon
strativni napad na Stolac, upali su u samo mjesto.
Od 1. do 10. aprila 3. divizija je zarobila preko 250 neprija
teljskih vojnika, a zaplijenila preko 300 puaka i automatskog
oruja.
7. aprila naredio je Vrhovni komandant, da 3. divizija ne pro
dire dalje iz Gatakog polja (zbog slabog uspjeha na Drini u to
vrijeme), ve da se zadri na dostignutim poloajima te da odmori
i pripremi jedinice za daljnje nastupanje, kako to bude traio razvoj
dogaaja na sjeveru.
Dok je 3. divizija istila Gatako polje, Talijani i etnici napali
su 9. dalmatinsku diviziju oko Nevesinja, odbacili je na istok i
7. aprila po drugi put zauzeli Nevesinje241. 10. aprila izvrile su
_________,
; I'! i]
241) Nevesinje je poslije osloboenja 21. marta pa do
etiri puta prelazilo iz ruke u ruku. Prvi put 27. marta, zatim 7., 11. i
16. aprila.

'ao

16.

aprila

307

5. crnogorska brigada i 9. dalmatinska divizija protivnapad na ovu

isturenu etniko-talijansku kolonu, da bi je odsjekle od Blagaja,
opkolile i unitile u Nevesinjskom polju, ali bez uspjeha. etnici
i Talijani primijetili su 11. ujutro pripreme za taj obuhvatni napad
5. crnogorske i dalmatinskih brigada, te su se brzo povukli, uz
manje zatitne borbe, u Blagaj i Mostar.
U razdoblju pd 11. do 16. aprila razbile su *10. hercegovaka
i 1. dalmatinska brigada, prodirui du ceste preko sela Korita
prema Plani i planini Goliji, jednu mjeovitu talijansko-etniku
kolonu i pojavile se 16. aprila sa svojim prednjim dijelovima pred
raskrsnicom cesta u selu Plani, pred Njego-planinom i planinom
Orblijom. Ostaci crnogorskih etnika pod komandom Baje Staniia
povukli su se u Crnu Goru na rijeku Komarnicu i preko Golije
prema Grahovu, a Baovi sa hercegovakim etnicima na jug
u Bilee i Trebinje.
15.
aprila naredio je Vrhovni komandant, da 4. i 5. crnogorska
brigada krenu kao zasebna operativna grupa, pod komandom Save
Kovaevia, u Crnu Goru, pravcem GoranskoPivaKomarnica
avnikNiki, a 1. dalmatinska i 10. hercegovaka sa tabom
3. divizije da se zadre na dostignutoj liniji, dejstvujui prema
Plani i Bileu.
Na putu za Crnu Goru 4. i 5. crnogorska proleterska brigada
brzo su izbile na Pivu i Komarnicu, razbile manje grupe etnika
i zauzele Savnik i Boan. U rajonu avnika dolo je 24. aprila i do
prvog dodira s jedinicama 2. proleterske divizije, koje su nadirale
sa sjevera prema Nikiu.
Dok su se 1., 2. i 3. divizija borile, u razdoblju od 28. marta
do 25. aprila, vladalo je na pravcu SarajevoKalinovik, kod 7. ba
nijske divizije, zatije. Jednaka je situacija bila i juno od linije
PodgrabGorade, pred frontom 6. istonobosanske i Majevike
brigade. Njemako-kvislinke snage potpuno su mirovale. To je bila
velika srea za Glavnu operativnu grupu, jer je na njenom naj
osjetljivijem pravcu, na pravcu SarajevoKalinovik, kod 7. banij
ske divizije neto poslije 1. aprila masovno izbio pjegavi tifus te
je divizija sve do konca aprila bila takorei nesposobna za borbu.
Oke 15. aprila nije bila u stanju da poduzme nijedan dui mar242.
9. dalmatinska divizija je 12. aprila rasformirana. Od njenih
jedinica ostala je samo 3. dalmatinska brigada, ali je i ona pretr
pjela organizacione promjene. Stvorena je jedna jaa brigada,
242) Bolesti, pjegavi tifus, dizenterija i opa iscrpenost boraca pre
polovili su diviziju.

308

KARTA 17

a manji dio boraca poslan je kao popuna u 1. i 2. dalmatinsku

brigadu. Reorganizacija je provedena oko Kalinovika, i brigada je
poslije odmora upuena u Sandak i stavljena pod komandu 1. pro
leterske divizije243.
Bolnica je bila u stalnom pokretu iza trupa, prelazei Drinu
za Sandak i sjeverni dio Crne Gore, s namjerom da se na tom
prostoru due zadri.
Oko 27. aprila velik dio Sandaka, Crne Gore i Hercegovine
bio je osloboen te je stvoren novi veliki slobodni teritorij244. Jedi
nice Glavne operativne grupe bile su u slijedeem rasporedu (Vidi
kartu 17):
1.
proleterska divizija: 1. proleterska brigada nalazi se na
sjeveru slobodnog teritorija, na desnoj obali Drine, juno i jugo
zapadno od Gorada. Rasporeena je na pro