BOSanSKa

SREDnJOVJEKOVna
DRZava I
SlWREmEnOST
v

(Zbornik rcdcoo)

IZDAVA:

FAKULTET POLITiKIH NAUKA U SARAJEVU

SPONZOR:

ZENIKO-DOBOJSKI

REDAKCIONI ODBOR:

Prof. dr. Omer Ibrahimagi, predsjednik,

prof. dr. Halim Mulaibrahimovi, prof. dr. Enver Imamovi,
prof. Nedad Hadidedi i mr. Husein Zvrko, lanovi

KOREKTORI:

Omer Ibrahimagi, Esad Zgodi i Tufik Burnazovi

ZA IZDAVAA:

prof. dr. Halim Mulaibrahimovi,

KANTON

PRIPREMA I TAMPA:

"Dom tampe" dd Zenica

ZA TAMPARIJU:

Edhem Sulji, graf.in.

TIRA:

1000 primjeraka

dekan Fakulteta

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo
UDK 949.715"04/14"(063)(082)
BOSANSKA srednjovjekovna drava i suvremenost: (zbornik radova) / grupa
autora. - Sarajevo: Fakultet politikih nauka, 1996. - V, 160 str. ; 24 cm
"... organizovali su 1 i 2 VI 1996. godine u Zenici znanstveni skup na temu
"Srednjovjekovna bosanska drava i suvremenost". -> Predgovor. - Predgovor /
Halim Mulaibrahimovi:

str. [IIII-VIII. Bibliografske biljeke uz tekst.

1. ZNANSTVENI skup na temu Srednjovjekovna bosanska drava i

suvremenost (1996 ; Zenica) 2. SREDNJOVJEKOVNA bosanska drava
i suvremenost.

PREDGOVOR
Historija se ivi, ui, ali i zaboravlja. Uza sve to ona nas kao povijesne ljude i
narode poduava. Misaoni odnos prema njoj svojstven je ovjeku kao povijesnom biu. Ali, dogaa se i krivo spoznavanje istine, dijelom kao rezultat nekritikog i nehajnog odnosa, a dijelom i kao posljedica njenog krivotvorenja, pa ak i
otuenja, uslovljen ideoloko-politikim razlozima. Takve nakane onih koji su u
poziciji oficijelne njene interpretacije najee dovode do kriptopovijesne valorizacije i ideologizacije historije. Time se, zapravo, ele obesneiti historijski korijeni jednog naroda, ukinuti mu povijesni identitet, uiniti ga povijesno marginalnim inepostojeim. A u vremenu moderne svako otuivanje historije jednog naroda, osuuje ga na unitenje. Narodi koji danas nemaju svoje historijske vettikale nemaju ni svoj povijesni legitimitet. Povijesno-politika logika nuno navodi
na zakljuak da oni nemaju pravo ni na politiki legitimitet. Krivotvorenje i ideologizacija historije kao sudbina zadesila je Bonjake-muslimane, pa u odreenoj mjeri i sve Bosance koji egzistira ju na prostoru drave Bosne kroz 1000 i vie godina.
Ovom narodu se otuuje od njega onaj najvaniji period njegove historije,
period ranog feudalizma u kojem se on povijesno konstituisao kao narod, drava, zajednica i drutvo - tj. kao bosanska kultura i civilizacija. Upravo u tom periodu oformilo se bie Bosanaca, a Bonjaka - muslimana posebno. Interpretacije ovaj period minimiziraju, pa ak iiskrivljuju, elei ranofeudalni period srednjovjekovne bosanske drave uiniti manje vanim za povijest Bosne openito.
To onemoguava filozofiju povijesti bosanstva i bonjatva. Meutim, u tom periodu nastale su sve bitne metafizike odrednice - moralne, odnosno vrijednosno-normativne savjesti bosanstva i bonjatva, posebno. Kako pokazuju novija
istraivanja naih autora (E. Imamovi) tu su se zaeli prvi elementi nae povijesne svijesti.
Dosadanja historiografija u najveoj mjeri fokusirala je taj period iz ugla odnosa Rim- Vizantija, odnosno katolianstvo-pravoslavlje, elei umanjiti povijesnu znaajnost bonjatva i Bosanske crkve kao jednog samos vojnog i historijski osebujnog realiteta, iz kojega, upravo izrasta ona povijesna vertikala ovog
drutvenog i politikog individualiteta. Namjera takvih interpretacija je da se
ovaj period bosanske drave eli istrgnuti iz naeg povijesnog pamenja. Toje
imalo i ima nesagledive historijske i drutveno-politike i dravno-pravne posljedice za Bosance uope, a za Bonjake - muslimane su one bile tragine.
U interesu znanstveno-povijesne istine koja omoguava filozofiju povijesti, a
time i politiku istinu posebno s jedne strane, a i vie iz praktino-politikih razloga, Fakultet politikih nauka i KantonaIni odbor SDA organizovali su VI 1996.
godine u Zenici znanstveni skup na temu "Srednjovjekovna bosanska drava i
III

suvremenost". U raspravi su uzeli uee domai, a i strani (Hrvatska) znanstvenici od historiografske, filozofijske, politoloke, pravne, ekonomske, etnoloke, socioloke, kulturoloke i publicistike struke sa ciljem da se ovaj presudni period bosanske i bonjake historije izvue iz zaborava, te da se stvari
kritiki sagledaju iz dananjeg, traginog perioda bosanstva i bonjatva i da se
kritiki ocijene historijske interpretacije ranog bosanskog srednjovjekovlja. Nastojalo se osvijetliti ovaj period iz dananjeg vremena, pri emu su interpretacije
nastajale biti osloboene od bilo kakvog oblika ideoloke represije i nacionalne
uskogrudosti.
Nauna rasprava bila je koncentrirana na osnovne probleme drutva i drave ranosrednjovjekovne Bosne. Opi je utisak da su na nov nain osnaene i
potvrene temeljne postavke:
1. Srednjovjekovno bosansko drutvo i drava predstavljaju jedinstven povijesno-drutveni i civilizacijski individualitet;
2. Nastalo samostalno i osebujno srednjovjekovno bosansko drutvo nalo
se u procjepu izmeu Rima i Vizantije, tj. katolianstva i pravoslavlja, te je u toj
stalnoj borbi i otporu izotravalo svoj individualitet i identitet, ne zadovoljavajui
se da bude samo posrednik, niti pak podruje razraunavanja ovih ideologija,
ve je stasalo u drutveno-politiki i civilizacijski individualitet.
U tom predosmanskom razdoblju nastali su temeljni odnosi, ili, bolje rei,
sistem vrijednosti i normativne (moralne) svijesti koji e predodrediti kasniji tok
bosanske historije. U stvari, tu se oblikovala BiH-civilizacijska epistema u kojoj
e biti definirane osnovne etike, spoznajne, estetske i kulturne vrijednosti i bosanski "kulturni obrazac" openito. Time je bilo definirano bosansko drutvo i
bosanska zajednica sa svim svojim konstitutivnim elementima: odnosi srodstva, odnosi polova, "socijalna distanca" - koja e ostati kao trajna konstanta u
odnosima u toj zajednici.
U tom "kulturnom obrascu", jednostavno reeno, dati su elementi bosanske
filozofije i metafizike kao osnove historijske, drutvene, pravne, politike, komunikoloke i ekonomske teorije. U ovim misaonim rasponima kreu se razmiljanja i stavovi izraqeni kroz vie od 20 referata i koreferata koji su bili razliitog
tematskog sadraja i razuene teorijsko-metodoloke profilacije, ali svi su, ipak,
jednoduni u dokazivanju bosanske i bonjake narodnosno-nacionalne, drutveno-politike i kulturne vertikale iji se temelji jasno prepoznaju u tom ranosrednjovjekovnom periodu. Zato je taj period historijske vertikale od temeljne
vanosti za legitimno-povijesno pravo Bosanaca i Bonjaka posebno, na Bosnu
kao dravu. Historijsko pravo na drutveno-politiki i dravno-pravni individualitet Bosna je ostvarila u punoj mjeri upravo u tom periodu i zadrala ga sve do
naih dana. U toj fazi razvili su se osnovni drutveni, pravni, ekonomski, komuIV

nikoloki, etnogenetski, dravni, kulturoloki, pa i politiki odnosi koji su inili

skladnu cjelinu. Posmatrana spolja ova zajednica ima sva obiljeja za taj period
razvijenog povijesno-drutvenog individualiteta.
"Tu je ivjela u prostranstvima i izolaciji bosanskih planina i uma specifina
civilizacija koja je davno izrasla na antitezi Vizantije i Rima" - kazao je akademik
dr. Muhamed Karamehmedovi u svojem referatu, istiui da ta civilizacija nikada u svojoj historiji nije postala Istokom niti pak Zapadom, ve je uvijek bila i ostala, ne samo u umjetnosti, ve i u drugim oblicima duhovne i materijalne kulture, "trea komponenta" koja se nije dala ''podiniti jaim snagama od sebe".
Meutim, igrom povijesnih snaga oko nje, a i u njoj samoj, dolo je do potiskivanja, pa ak i zaborava ove civilizacije. "Svijest o njoj na povrinu isplivava
samo u kriznim momentima, trenucima skupnog osvjeenja uvara bosanskog postojanja. To se deava kroz cijelu bosansku politiku povijest" - istakao
je dr. air Filandra. A ono to je u intelektualnoj, tj. diskurzivnoj ref/eksiji, bie
Bosne i njena ''posebnost jest upravo srednjovjekovna bosanska drava" - kazao je ovaj uesnik na znanstvenom skupu. U historiji Bosne veliki su bili drutveno-politiki, pa i kulturni lomovi, prekidi i diskontinuitet koji su prestali u komunistikom zavretku procesa orjentalizacije bonjakog bia. "Toje stajalite
po kome je za Bonjake bosanska srednjovjekovna dravnost nebitna Bonjaci
su posebnost zahvaljujui iskljuivo Islamu koji sa Turcima dolazi" - kazao je dr.
Filandra. A za srpsku i hrvatsku ideologiju to je bilo od presudne vanosti. "Doli
Turci - doao Islam. Treba da odu ... " - to je bio slogan pod kojim se vrilo protjerivanje, genocid i etniko ienje.
Ali, ipak, komunisti su spasili ideju i realnost bosanske drave koja se u raznim carstvima klatila skoro 500 godina. Naime, Tito je uvaio bosansku argumentaciju o drutvenom i dravno-pravnom kontinuitetu BiH i ovoj republici dao
jednako-pravan status u jugoslovenskoj federaciji. Dakle, nuno je povratiti se
na sami poetak iz tog zaborava ireinterpretirati historiju Bosne, polazei od
nepobitnih injenica njene srednjovjekovne utemeljenosti, njenog kontinuiteta,
pa i njene specifine zakonomjernosti. Samo to moe biti osnova povijesne svijesti njenih graana kao nune predpostavke za razvoj drutvene (narodne)i
politike svijesti i samosvijesti. A bez toga nema Bosne, ni kao drutvene, niti,
pak, kao dravne zajednice. Upravo ta historijska svijest jedino moe omoguiti
filozofiju, odnosno, politiku filozofiju Bosanstva i Bonjatva, posebno. Evidentno postojanje i izraavanje dravno-pravne i nacionalne vertikale Bosne openito i Bonjaka u njoj, posebno, realna je osnova filozofijske i politike samoref/eksije Bosanstva openito.
Historija Bosne je historija borbe Bosanaca, a ponajvie Bonjaka za njenu
opstojnost - kazao je dr. Omer Ibrahimagi u svom uvodnom izlaganju. Magis-

tralni datumi te historije najbolje ilustruju ovu postavku: 395., 1054., 1463. i
1992. godine. Progon Bogumila, Bonjaka, uvijek je imao krajnji cilj unitenje
bosanske drave. Dolaskom Turaka i prihvatanjem islama stovrene su anse
za opstanak ; ouvanje Bonjaka i Bosne kao drave ... Time nije nastao radikalan prelom jer je bogumilsko-islamski sinkretizam bio ona podloga koja je omoguila tranziciju temeljnih moralnih vrijednosti bosanskog drutva koje su bile
izgraene jo u predislamskom periodu. Dr. Ibrahimagi je kazao da je velika
greka Bonjaka-muslimana bila to su, tako da kaemo, u svojoj povijesti batinili samo islamski period Bosne, a ne i ono predhodno razdoblje, a koje je temeljno za njihovu historijsku vertikalu. Stoga se u politikoj filozofiji bonjatva
mora nai i taj period ako elimo da reintegracijom povratimo dravi Bosni njenu cjelovitost, samostalnost i suverenost.
Razumljivo, reintegracija se temelji na drutvenim predpostavkama. One su
poloene jo u to ranofeudalno doba kako je istakao dr. efko Meedovi, ukazujui na injenicu da je tadanje bosansko drutvo bilo integralno, bez obzira
to su ga sainjavale tri konfesionalne zajednice. Ono samo je bilo zajednica zajednica. A zajednica se temelji na prioritetu moralne normativne svijesti. Posve je izvjesna ova teza dr. Meedovia, jer mi i danas u naem svakodnevnom
ivotu i u narodnoj filozofiji Bosanaca, a Bonjaka posebno, u drutvenim odnosima i relacijama stavljamo u prvi plan moralni stav ("Dobri Bonjeni"). Distinkcija izmeu privatne i javne, drutvene i dravne sfere, pa i distinkcija izmeu
drutva i drave nije provedena - kae Meedovi - zakljuujui da je Bosna bila i ostala "istinsko drutvo", koje je apsorbiralo cijelu svoju historijsku vertikalu.
Politiki vrh srednjovjekovne drave od samog nastajanja drave Bosne inila je dinastija Kotromania. Ovaj aspekt srednjovjekovne Bosne iscrpno i znanstveno-historijski prikazao je dr. Enver Imamovi, utvrdivi da je ova porodina
loza porijeklom iz srednje Bosne. Specifikum ove dinastije je bio da ona nije vladala "na principu direktnog nasljeivanja prijestolja po prvorodstvu", ve po
starjeinstvu kao jednom arhajskom obiaju. Dinastija Kotromania je imala veliki znaaj i za ondanju, a time i za dananju Bosnu. "Onakvu kakvu je prije 800
godina stvorio Kulin Ban, kralj Tvrtko proirio i uvrstio, realnost koju je morala
priznati meunarodna zajednica 1992. godine" - istie dr. Imamovi. "Toje ona
Bosna koju su stoljeima i krvlju stvarali Kotromanii sa svojim Bonjanima ... "
... pa bi se "s ljubavlju i potovanjem trebalo prisjeati i njih i vremena u kojem
su nam predvodili pretke kroz povijesne oluje ... " - zakljuuje dr. Imamovi. O
Bosanskoj crkvi i bogumilstvu kao vjeri "Dobrih Bonjana" podnio je iscrpno izlaganje mr. Hakija Zorani, istiui da ova dualistiko-manihejska vjera dolazi u
Bosnu preko misionara Samuilova carstva. Bogumili su bili preci dananje tri
konfesije, odnosno, tri naroda u Bosni. Moralna dimenzija te vjere bila je na iz-

VI

rezito visokom nivou i bitno utjecala na razvoj osjeanja potenja i pravednosti

kod Bonjana, odnosno Bonjaka.

O komunikacijskim

procesima i odnosima u srednjovjekovnoj bosanskoj

dravi govorio je dr. Muhamed Nuhi, utvrdivi da je ''peat komunikacijskim tokovima u Bosni dala upravo Crkva bosanska svojim specifinim oblicima komuniciranja" trajno odredivi specifini karakter i strukturu te komunikacije: "Bosanska crkva, odnosno Bogumili, su u komuniciranju okrenuti sebi" - kae dr.
Nuhi. "Okrenutost prema sebi, a zatim i prema drugome", ostae trajna karakteristika drutveno-komunikacijskog i kulturno-filozofskog pogleda Bosanaca i
Bonjaka posebno. To je ugraeno u psihologiju i, openito, u duh bosanski.
Pismo i pismenost, a i patarenstvom pokrenuto knjievno stvaralatvo, dali su
znaajan udio u razvoju komunikolokih procesa. O pismima, jeziku, njegovoj
leksici i izrazu u tom periodu izvjestio je mr. Husein Zvrko. Jer, elementi jezika
srednjovjekovne Bosne su "dokazi o dugom, neprekidnom trajanju bonjake
kulture", zato to je to bio "naprosto njihov jezik - ona duhovno - praktina nit"
koja ih je povezivala - zakljuio je mr. Zvrko.
Razumljivo je da su u takvom duhovnom i politikom ambijentu bili razvijeni
pravni, ekonomski i urbani odnosi o ijem znaaju zorno i ubjedljivo kazuju dr.
Muradif Kulenovi, dr. Tufik Burnazovi, dr. Nijaz Musabegovi.

O postojanju, funkcioniranju i znaaju srednjovjekovnog bosanskog parlamenta - "stanka" za ovdanji i dananji parlamentarno-demokratski
razvoj govorio je iscrpno dr. Kulenovi naglasivi da je ova institucija bila i ostala "autentini i pojmovni i sadrajni izraz dravno-pravne tradicije Bosne". "Stanak je u
svojem vremenu bio izraz politike kulture i snoljivosti politikih i drutvenih
razlika". Stanak je kae autor - "bio izraz zavidno visoke politike kulture i svijesti ... ". I danas bi mogao biti u nekim elementima uzor za parlamente u multinacionalnim zajednicama. Jer, kada je iz Evrope krenulo jednoumlje da eliminira to 'Jedinstvo razliitog" ono je "unitilo srednjovjekovnu Bosnu", a sa njom
potkopa lo temelje njenog kasnijeg postojanja.
Bosanska srednjovjekovna drava imala je svoje pravne izvore, od kojih je
najznaajnija - Povelja Kutina Bana 1189. godine. Ti dokumenti omoguili su
pravno-politike i ekonomske komunikacije Bosne sa svijetom. Oni su dokaz
snage i samostalnosti bosanske drave. Samostalna i slobodna vanjSka, privredno-funkcijska djelatnost Bosne omoguila je njen unutranji ekonomski razvitak. Na ove aspekte srednjovjekovne Bosne posebno su ukazali dr. Tufik Burnazovi i A. Jusi.
Meutim, znaaj srednjovjekovne Bosne, u cjelini, za nau suvremenost ne
bi se mogao sagledati bez osvjetljavanja njenog pada 1463. godine pod tursku
vlast. Profesor Bakir Tanovi pledira da se pad posmetr u jednom kontekstu
VII

cjelokupne do tada vladajue evropske historije. Jer, tom padu ''predhodi proces kulturno-vjerske revolucije u bosanskoj dravi, koji je trajao jedno stoljee".
Prema tome, to zbliavanje sa Osmanlijama je dugo trajalo, a na njega nisu utjecali samo religijski, ve i drugi momenti.

O Bonjacima kao ratnicima u svom prilogu govori mr. Muhidin Pelesi, objanjavajui kako i zato su Bonjaci "dobri ratnici, ali nesloni meu sobom"
(Orbin), to je i danas u velikoj mjeri istina o njima.
O granicama Bosne kroz historiju govori prilog profesora Alena Lepirice.
O kulturnim aspektima srednjovjekovne Bosne i njihovom znaaju za suverenost govore prilozi akademika dr. Muhameda Karamehmedovia, doc. Nedada Hadidedia i dr. Nijaza Musabegovia, profesora Fahrudina Isakovia, a o
politikoj kulturi Bosanaca i Bonjaka Tarika Kulenovia.
Srednjovjekovna Bosna imala je bogatu i razuenu umjetniku produkciju.
Ova umjetnost ostvarila je vlastiti umjetniki izraz koji zorno svjedoi o 1000-godinjem postojanju ovog naroda i o njegovoj posebnosti (dr. Karamehmedovi).
Toje izraeno, ne samo u duhovnoj, ve i u materijalnoj kulturi, njegovog etnogenezi, tradiciji i obiajima (N. Hadidedi), koji, takoe, svjedoe o bosanskoj
posebnosti. Ona se ogleda i u kulturi naseobina, odnosno u ruralnoj i urbanoj
kulturi (dr. Nijaz Musabegovi).
Meutim, kao nigdje u Evropi u Bosni se zbiva i otuenje od vlastite kulture i
tradicije. Posebno je to izraeno u otuivanju od sopstvene historije. Nije rije
samo o zaboravu, ve i o nepoznavanju, jednostavno reeno, o pomanjkanju
historijske kulture. Razumljivo, to rezultira deficitarnou povijesne svijesti i samosvijesti o sopstvenoj tradiciji i predaji. Naroito je to izraeno u formi otuivanja (od) bosanskog srednjovjekovlja "kao da sve to se u Bosni dogaalo prije
Islama nije vano" - na to je upozorio profesor Tarik Kulenovi. Autor smatra
da je osnovni zadatak istoriara (bosanske provenijencije) da se nanovo "osvijetli postanak i razvoj bosanske srednjovjekovne drave, kao i specifinosti bosanskog drutva u srednjem vijeku" ... jer je bosansko drutvo kao samosvojan i
specifian subjekt preivjelo sve ove vijekove i danas predstavlja najsigurniji
faktor integracije bosanske drave". Mislim da ovim stavovima sociologa Kulenovia iz Zagreba nije potreban komentar. Oni, zapravo, izriu osnovnu poruku
znanstvenog skupa odranog u Zenici 1. i 2. juna 1996. godine, iji prilozi su
tampani u ovoj knjizi. Taporuka ima dalekosene i egzistencijalno, krajnje vane drutvene i politike implikacije za Bosnu u cjelini, to je i bila osnovna intencija organizatora naunog skupa i izdavaa ovog djela.
Dr. Halim Mulaibrahimovi

VIli

dr. Omer Ibrahimagi

DRAVNO-PRAVNA

I NACIONALNA VERTIKALA

BOSNE IBONJAKA
(T E Z E)

1. Historija Bosne je historija borbe bonjakog naroda na ovom prostoru za

svoj opstanak.
2. Postoje izvjesni magistralni datumi koji su imali sudbonosni uticaj na Bosnu
i Bonjake. To su prije svega 395. godina, kada se desio rascjep izmeu Istonog i
Zapadnog Rimskog Carstva. Potom, 1054. godina kada se rascijepilo hrianstvo na
Crkvu sa centrom u Rimu i na Crkvu sa centrom u Carigradu. Pad Bosne 1463.
godine pod Osmanlijsku upravu i ukorjenjivanje islama na njenom tlu. Obnova
bosanske dravnosti 1943. godine i meunarodno-pravno
priznanje Bosne i
Hercegovine 1992. godine i reinkarniranje bonjatva, kao nacije 1993. godine.
3. S obzirom na raniju granicu rascjepa izmeu istonog i zapadnog Rimskog
Carstva - istono od Drine, to je otprilike linija razgranienja
izmeu grkopravoslavne i rimokatolike crkve.
4. Bosna se teritorijalno nala na geopolitikom prostoru koji obiljeava
pogranini prostor izmeu dva dominantna kulturno-civilizacijska uticaja sa Istoka i sa
Zapada. Proimanje bosanske duhovnosti sa judejsko-hrianskom,
grko-rimskom i
islamskom kulturom i civilizacijom i stvaranje vlastitog kulturno-civilizacijskog
i
politikog identiteta.
5. U taj bosanski prostor je ulo dualistiko (dobro i zlo) manihejsko uenje
koje je svoje vrelo nalo u izvornom Hristovom uenju, usmjereno protiv institucije
Crkve - ustanovljene na prvom koncilu u Nikeji - i svega onoga to je kasnije uz to ilo
- klera, simbola, obreda, i dr.
6. Bosna je evropski centar manihejstva od kako se njeno ime prvi put
spominje u historiji sredinom X stoljea do sredine XV stoljea, dakle petsto godina.
Ovo je uenje u Bosni poznato pod imenom Crkva bosanska, ili bosanska vjera, a
sljedbenici toga uenja su se u historijskoj literaturi nazivali bogumili, babuni,
patareni, katari, zavisno od jezika. U naem narodu su najpoznatij pod imenom
bogumili.
7. Taj period je period dravno-pravne organizacije Bosne - uspostavljanje i
funkcioniranje srednjevjekovne bosanske drave, iji se narod nazivao Bonjanima.
Ogromna veina Bonjana bili su sljedbenici uenja Crkve bosanske, koji su bili
kristjani - suprotstavljeni i pravoslavnoj i katolikoj crkvi, koje su ih nazivale hereticima
i protiv njih vodili krstake vojne.
8. Progon pripadnika bosanske vjere u Bosni, dakle Bonjana, kako je u
historiji poznato ime naroda srednjovjekovne
Bosne, znaio je istovremeno i
atakovanje na samu bosansku dravu. U tome je posebno bila aurna katolika crkva
organizirajui preko Ugarske i drugih susjednih katolikih zemalja prave krstake
vojne na sljedbenike Crkve bosanske, na krist jane. Time nisu htjeli samo provoditi
prevoenje kristijana u katolicizam, ve su tim svojim aktivnostima dovodili u pitanje i

r
sam opstanak bosanske drave i njenog naroda Bonjana. Pretvoriti Bosnu u
katoliku dravu ili je pripojiti drugoj dravi i staviti je u ovisnost prema rimskom papi.
9. Nita manje pretenzije prema Bosni nisu bile i od strane Bizanta, kao ni
istonih bosanskih susjeda Srbije i Crne Gore, kao ni grko-pravoslavne crkve, a
kasnije srpske pravoslavne crkve. Da je taj proces nastavljen, a da nije dolo do
stavljanja Bosne pod suverenitet Osmanskog Carstva, nestalo bi i bosanske drave i
njenog naroda, Bonjana. Crkva bosanska se ne bi mogla dugo odrati samostalnom
i nezavisnom
u makazama
izmeu
agresivnih
namjera
rimokatolike
i
grkopravoslavne crkve da pristalice Bosanske crkve prevedu u svoju crkvu, ili da ih
u suprotnom fiziki unite. U historiji su poznati primjeri kako su se Nemanjii krvavo
obraunavali sa kristjanima na prostoru svoje drave.
10. Zato je dolazak Osmanlija u Bosnu i ranije, a posebno poslije 1463., koji
se zbio na vrhuncu obrauna katolike crkve sa kristjanima koji su provodili
pretposljednji i posljednji bosanski kraljevi koji su primili katolianstsvo, Stjepan
Toma i Stjepan Tomaevi, bilo pravo spasenje za bioloki opstanak Bonjana.
Otuda njihovo masovno dobrovoljno primanje islama kao izlaza iz situacije u kojoj su
se bili nali.
Dugorono gledajui dolazak Osmanlija u Bosnu historijski bih oznaio kao
pruanje anse Bonjanima da fiziki i bioloki opstanu, da ouvaju svoj nacionalni
odnosno etniki identitet. Bonjaki narod je u svojoj memoriji ouvao svijest o svojoj
politikoj posebnosti, svom bosanskom kulturnom identitetu i bogatoj narodnoj tradiciji
iji su najizrazitiji ostaci njihove materijalne kulture i bosanske duhovnosti u njoj,
sadrani u stecima ili mramorovima - nadgrobnim spomenicima bosanskih kristjana,
"dobrih Bonjana" - koje mogu batiniti samo Bonjani, Bonjaci odnosno Bosanci
sve tri konfesije: muslimani, katolici i pravoslavni, odnosno autohtoni bosanski Hrvati i
Srbi, kojih u to vrijeme na ovim prostorima u dananjem nacionalnom obliku nije ni
bilo. Postojali su samo Bonjani sve tri konfesije.
11. Zato 415 godina vladavine Osmanlija u Bosni sa stanovita ouvanja
bosanskog politikog prostora i ouvanja bosanskog naroda, najvanija je historijska
injenica koja je omoguila kasniju obnovu dravnosti Bosne i dananju reinkarnaciju
Bonjaka, odnosno Bosanaca kao nacije sve tri vjere: muslimana, katolika i
pravoslavaca, to e se reverzibilno ostvariti u jednom duem historijskom procesu.
12. Zato Bonjaci, odnosno Bosanci sve tri religije treba da batine
hiljadugodinju kulturu Bosne. Ovo se posebno odnosi na Bonjake muslimane koji bi
napravili historijsku greku ako bi batinili samo islamski period Bosne, to jest
posljednjih petsto godina, a ne i predislamski period Bosne. Oni su neposredni
potomci pripadnika bosanske vjere, bosanskih kristjana, "dobrih Bonjana".
13. Velikonacionalistiki srpsko-crnogorski i hrvatski projekat posljednjih 120
godina, kojim se Bosna prisvajala kao srpska ili hrvatska zemlja definitivno je u ovom
ratu historijski poraen. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su konano izgubile Bosnu i
Hercegovinu kao dravno-pravno nedefiniran geopolitiki prostor za svoje imperijalne
namjere, jer je ona definitivno, nakon 530 godina, postala nezavisna i suverena
drava pod okriljem meunarodne zajednice. To ne znai da i u budue njeni susjedi
nee na nju razliitim sredstvima atakovati da je stave u neokolonijalni poloaj. Ali su
je ponovo sebi zadobili i njeni Bonjani sve tri konfesije. Dok je ta bonjaka
nacionalna reinkarnacija za bosanske muslimane danas izvjesna, za bosanske
katolike i bosanske pravoslavce e ona vremenski potrajati, dok ne izblijede
posljedice njihove viedecenijske srbizacije i hrvatizacije.

10

14. Najvanija garancija za takav tok stvari je vraanje bosanskoj tradiciji i

ouvanje Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama kao nezavisne i
suverene drave, kao i ouvanje bosanske bioloke supstance pripadnika sve tri
konfesije opredijeljenih za Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu. Uspostavljanje
suvereniteta drave na cijelom njenom prostoru e potrajati do njene konane
reintegracije. Taj proces treba prije svega da se ostvari u povratku prognanika na
svoja ognjita i u svoje zaviaje i da u njima oni preuzmu u svoje ruke suverenu vlast
od ekstremnih uzurpatora koji su se silom oruja, kao tui plaenici, privremeno te
vlasti nelegitimno dograbili.
Na taj nain e se ponovo uspostaviti na cijelom prostoru Bosne i
Hercegovine svi elementi moderne drave: integritet dravne teritorije, ponovo sabran
narod koji je rasut u preko osamdeset drava svijeta i efektivno vrenje suverene
vlasti u rukama legitimnih predstavnika sva tri bosanska naroda.

11

r
dr. air Filandra

BOSANSKO KRALJEVSTVO U SUVREMENOJ

BONJAKOJ POLITICI
'

Bosansko bie je pounutranjeno, sebi okrenuto, unutar sebe i od samog sebe

sauvano. Tajna bosanske opstojnosti, njena duhovna i politika vertikala, nije
pojavna, javno obznanjena. Bosna tajnu svoje neprekinutosti, koja se pamenju golog
oka nadaje kao neoboriva injenica, uva u sebi i ta tajna nije lahko ni prepoznatljiva
ni razumljiva. Bosna ima svoj spoljanji i svoj unutranji izraz. Spoljanji izraz
bosanske opstojnosti su tuim vojnim pohodima na bosanskoj zemlji ispisivani
datumi. To je itav niz neprekinuto zaredanih godina i dogaanja koji ine historiju
Bosne. Unutarnji bosanski izraz nije vezan za slovo, pismo, govor, ve za osjeaj. Taj
osjeaj imaju uvari bosanskog poslanja i oni su ti koji u svim prelomnim trenutcima
zabosansku opstojnost svoju osjetilnost diu na razinu intelektualnosti.
Intelektualno
(diskurzivno)
reflektrirano
bie bosanske
posebnosti
je
srednjovjekovna bosanska drava. Svijest o njoj na povrinu isplivava samo u kriznim
momentima, trenutcima skupnog osvjeenja uvara bosanskog poslanja. To se
deava kroz cijelu bosansku politiku povijest. To da Bosna jeste i da samo jeste kao
drava, aksiomatsko je stajalite bosanske posebnosti. Bosanska dravnost je
neprijeporna za njene uvare i ona suodreuje bosansko pa time i bonjako politiko
stajalite.
Koliko je ta hipotetika tvrdnja tana? Koliko je ivo sjeanje i znanje
bosanskog srednjovjekovnog kraljevstva i kako se Bonjaci prema njemu odnose. ta
srednjovjekovna bosanska drava znai za bonjako politiko miljenje i djelovanje
u XX stoljeu.
Tu je mogue dati nekoliko napomena za olakanje razumijevanja' i
odgonetanja pitanja:
1. Stvarnost bonjake isprekidanosti, sjeanja i ivljenja na isprekidane
dijelove vremena odreene sloenim civilizacijsko - dravnim sustavima kroz koje je
Bosna prolazila, poluila je unutar bonjakog skupnog pamenja znaajne stanke,
tako da svaka epoha ili etapa poinje od same sebe, poinje bez dovoljnog uporita i
oslanjanja na prethodno stanje. Veliki su prekidi i lomovi izmeu srednjovjekovne
bosanske
kraljevine,
osmanskoturske
Bosne,
austrougarske
Bosne,
kraljevskojugoslovenske
i komunistike
Bosne. To je vanjski izraz bosanske
opstojnosti, ili historija Bosne.
2. Najpogubniji i najjai lom takve vrste, prekid koji je nepovoljno utjecao na
usmjeravanje bosanske dimenzije bonjake ukupnosti deava se s komunistikom
Jugoslavijom. Tad se izvrava krajnja orijentalizacija bonjakog bia. To je stajalite
po kome je za Bonjake bosanska srednjovjekovna dravnost nebitna, Bonjaci su
posebnost zahvaljujui iskljuivo islamu koji sa Turcima dolazi. Takvo mnijenje srpski
nacionalistiki krugovi itaju na sljedei nain: doli Turci - doao islam, otili Turci treba s njima da idu i muslimani. Kako su doli tako treba i da odu. Bonjaka
duhovna nezrelost ogledala se u tome to su mnogi pristali na svoenje svoje

12

bosanske ukupnosti samo na islamski iskaz, pa se u toj optici veim muslimanom bilo
ako si kojim sluajem imao vanslavensko adalekoarapsko
etniko porijeklo. To je
utjecalo da je i u znanstvenim krugovima pitanje srednjovjekovne bosanske drave
postalo zaboravljeno. Njime su se radi svojih nacionalnih preokupacija bavili Srbi i
Hrvati, izuzimajui Muhameda Hadijahia od Bonjaka.
3. U bonjakom politikom djelovanju kroz XX stoljee i svim njegovim
prelomnim trenutcima postojanje bosanske kraljevske dravnosti slui kao ishodite i
putokaz bonjakog usmjeravanja. To je taka s koje poinje svaka tvrdnja bosanskih
i bonjakih prava i sloboda. Neto takvo potvruju slijedee injenice bonjakog
politikog djelovanja u XX stoljeu.
Prilikom stvaranja prve Jugoslavije zamisli rjeavanja bosanskog pitanja
Austrijanaca, Maara, Rusa i Hrvata bile su protivne bosanskim interesima. Zato je i
bonjaka
strana
izala sa svojim
prijedlogom.
erif Arnautovi
predaje
"Memorandum Ujedinjene muslimanske organizacije" austrijskom caru Karlu prilikom
slubenog prijema u Beu. Memorandum se protivi prikljuenju Bosne i Hercegovine
novostvarajuoj jugoslavenskoj dravi. U ime Bonjaka se istie vjernost "uzvienom
cilju" odranja Austro - Ugarske monarhije. Potaknut politikim gibanjima, anaroito
"junoslovenskim pitanjem", on nalazi potrebu da u ime Bonjaka upozna Cara s
njihovim politikim stavovima.
"to se tie nas bosanskohercegovakih
Muslimana, mi moramo protiv ovog
junoslovenskog
zahtjeva najenerginije protestirati i to iz vjerskih, kulturnih i
socijalnih osnova ... Bosna je bila sve do 1463. godine, samostalna drava u kojoj su
prvo vladali banovi, a zatim kraljevi. .. Njen narod se zvao "dobri bonjani". Oni su
imali svoju vlastitu crkvu koja se zvala "bosanska crkva". Bosna i Hercegovina je u to
vrijeme imala i poseban drutveni ustroj, svoje vlastite sudije, svoje velike i male
zemljovlasnike i svoj liberalni feudalni sistem. Ona je "u svakom smislu bila slobodna i
neovisna od obje susjedne drave slavenskog juga. Tu svoju neovisnost uvijek su
branili maem to i na grb pokazuje. Sredinom 15. vijeka su dola teka vremena za
nau zemlju. Radilo se o njihovoj vjerskoj, politikoj i socijalnoj samostalnosti. Rimske
pape nisu trpile da se u Bosni i Hercegovini iri patarenska crkva i da se katolika
crkva potiskuje. Stoga su oni poduzeli krstake ratove protiv ove zemlje. Maarski
kralj Sigismund, prvi je potpomagao papu, pri emu je pred oima imao politike
ciljeve, a istovremeno su se u bosanskohercegovake
prilike umijeali i Srbi, dok su
se Turci ve pojavili na Balkanskom poluotoku ...
Iza 1463. godine, bila je u svakom sluaju Bosna i Hercegovina dio Turskog
carstva, a ipak ostao je njen autonomni i samostalni karakter netaknut. inila je
poseban
vilajet,
u
zakonodavstsvu
se
uvijek
moralo
prilagoavati
bosanskohercegovakim
uslovima, a neki su zakoni, ak, samo za te zemlje
doneseni. .. Mnoge navike su stoljeima ostale do danas nedirnute, narodni ivot nije
bio prekinut, a narodni jezik nae domovine je bio tako njegovan i odran da je bio
preuzet u novu srpskohrvatsku knjievnost, kao najistiji jezik slavonskog juga".
Zavravajui
pregled
historije
samostalnosti
i neovisnosti
Bosne i
Hercegovine Arnautovi zakljuuje: "Bosna i Hercegovina su od davnina inile
autonomnu oblast i one nikada nisu tedile rtava da se kao takve odre... U
sadanje vrijeme imamo jo manje razloga da odustanemo od naih starih tradicija"!'

I) usp. Dr Luka akovi, "Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim

koncepcijama rjeenja
jugoslawenskog pitanja 1914 - 1918", Univerzal, Tuzla 1980. godine, str. 164 - 173.

13

r
U toku drugog svjetskog rata Bonjaci se s tri pismene predstavke obraaju
inozemnoj javnosti. Cilj im je upoznavanje odluujuih meunarodnih inilaca s
bosanskim prilikama i bonjakim poloajem u njima. Uglavnom se radilo u
upoznavanju odreenih islamskih i zapadnih vlada o izvrenom genocidu nad
Bonjacima, odnosu Bosne i Bonjaka i bonjakom vienju rjeenja bosanskog
pitanja.
Politiko usmjerenje Bonjaka u II svjetskom ratu, razumijevanje okupacionih
sila te srpskog i hrvatskog nacionalizma najjasnije je dato u jednom elaboratu
pisanom potkraj 1944. godine. Po stilu i informacijama koje iznosi oito je bio
namjenjen inozemnoj javnosti, mada se njegov adresat nigdje ne navodi. Poinje, kao
i mnogi prije pisani u tekim i za Bonjake neizvjesnim vremenima, objanjavanjem
odnosa Bosne i Bonjaka. Posebno se istie bosanska duhovna isprepletenost.
Bosna je interkonfesionalna zemlja i samo kao takva moe i treba opstati, povijesno
je iskustvo bosanskog poslanja, stoji i u uvodu i u zakljuku elaborata".
Slian elaborat pie i Ismet Gavrankapetanovi.
S nakanom sabiranja i
ocjenjivanja bonjake politike u prvoj polovini XX stoljea Gavrankapetanovi istie
da je ideja o meusobnoj netrpeljivosti bosanskih konfesija, da je tobo nemogue
uskladiti interese pravoslavnih, katolika i muslimana u jednoj politiki neovisnoj Bosni,
ve da je Bosnom potrebno upravljati iz centara izvan nje, ideoloki pogrena a
politiki anti bosanska. Usklaenost i pomirljivost interesa bosanskih konfesija/naroda,
nain je opstojanja
Bosne, zlo Bosni uvijek dolazi izvana prosudba
je
Gavrankapetanovia" .
Elaborat istovjetne naravi, upuen snagama antihitlerovske koalicije, pie i
Muhamed Hadijahi. Opravdavajui utemeljenost bonjakih prava historijskom
vertikalom bosanske dravnosti Hadijahi istie "da se posve pouzdano, od
bosanskog bana Boria (1134 - 1163) pa sve do pojave Osmanlija i dalje, moe pratiti
razvoj bosanske dravnosti...
Kraljevstvu bosanskom
uinio je formalni kraj
osmanlijski sultan Mehmed II - el-Fatih 1463. g., koji je, nakon to je osvojio Srbiju
svojoj vrhavnoj vlasti podvrgao i Bosnu i Hercegovinu. Tako je eto Herceg-Bosna bila
posljednja
drava
na Slovenskom
jugu koja je izgubila
svoju formalnu
samostalnost. .. "4)
Srednjovjekovna bosanska dravnost i na njoj izrasla i ouvana bosanska kulturno religijska posebnost i teritorijalna cjelovitost bila je argument i unutarkomunistikih rasprava o
poloaju Bosne prilikom stvaranja federacije Jugoslavije. Posebnost Bosne i Hercegovine u
okviru budue federacije za komuniste nije bila sporna ali je bio sporan oblik te posebnosti.
Postojala su tri prijedloga. Prvi, da se Bosna i Hercegovina sa poloajem autonomne pokrajine
prikljui Srbiji ili Hrvatskoj: drugi, da Bosna i Hercegovina bude autonomna jedinica ali s manjim
pravima od ostalih autonomnih jedinica u kojima je preteno jedna nacija nastanjena; i trei, da
Bosna i Hercegovina ima status kao i ostale federalne jedinice formirane na nacionalnoj

Elaborat je nepotpisan. Nepoznat je i autor i adresa kojoj je tano namjenjen bio mada je oito da je proizaao
iz kruga Odbora Narodnog spasa. Nalazi se u dosijeu Kasima Dobrae u arhivi Slube dravne sigurnosti MUP
RBiH.
:1) "Autonomija", Gavrankapetanovi (Isrnet) , Arhiv Slube sigurnosti MUP BiH. Elaborat je nastao
najvjerovatnije krajem 1944. godine, mada to nije nigdje naznaeno a svrha samog teksta takoer nije od samog
autora naznaena.
') Muhamed Hadijahi, "Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana", Rukopis dostavljen
saveznikim snagama 1944

2)

14

osnovi". Pouzdano se zna da je bosanska strana jedina bila za ravnopravan poloaj Bosne dok
su ostali iznosili razliite i po Bosnu manje pogodne prijedloge. Titu je stavove diskusije prenosio
Edvard Kardelj i Trto je bosansko] argumentaciji dao prednost. Time je Bosni povraena
dravnost izgubljena ubojstvom kraljevske porodice 1463. godine, a uvana u razliitim
stupnjevima autonomije unutar stranih dravno-pravnih sustava do tada. Na osnovi te
potvrene dravnosti, Bosne i Hercegovine kao republike unutar jugoslavenske federacije, bilo
je mogue izvoenje referenduma za njeno meunarodno-pravno priznanje, punu suverenost i
ravnopravno ukljuenje u zajednicu drava svijeta 1. marta 1992. godine.
Argumente bosanske tisugodinje dravne opstojnosti iznosi i Husaga ii
prilikom donoenja prvog Ustava komunistike Jugoslavije. Husaga se dvjema
predstavkama, od 5. decembra 1945. i 6. januara 1946. godine, obraa Ministarstvu
za Konstituantu zahtjevom da se u dravni grb unese i esta buktinja kao obiljeje
bosanske nacionalnosti. ii istie da su sve beogradske vlade od ujedinjenja do
faistikog sloma Kraljevine Jugoslavije nastojale "da naoj uoj domovini HercegBosni oduzmu njenu individualnost i da obesnae svaki spomen na nekadanju njenu
samostalnost?".
U svim nabrojanim momentima bonlake kao bosanske politike povijesti svijest o
postojanju srednjovjekovne bosanske drave bila je koritena i prizivana kao kljuna odrednica
boniake samosvijesti i bosanske dravne samostalnosti i neovisnosti. Ta bosanska
dravotvorna svijest odreujuu snagu je imala u trenutcima osporavanja bosanske posebnosti
dok je u mirnijim vremenima ona i unutar samih Bonjaka bila preputana sama sebi.
Neosvjetljavanje bosanske srednjovjekovne dravnosti jedini uzrok ima u politikoj neslobodi
Bonjaka. Danas se s njenim sticanjem samo susreemo s nedostatkom intelektualnih snaga
koje mogu i znaju na struan i povijesno opravdan nain ponovo osvojiti i u sebe pretoiti
vertikalu bosanske dravnosti.

') Usp. Atif Purivatra, "Avnoj i nacionalna afirmacija Muslimana", u AVNOJ i savremenost, Institut za
prouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo, 1984.godine str. 154.
I;) Original iievih predstavki nalazi se u autorovoj arhivi zahvaljujui ljubaznosti Husagina sina Kerima.

15

dr. efko Meedovi:

DRUTVO SREDNJEVJEKOVNE

BOSNE

Ideju za ovaj naslov ( a potom i ovu temu) pronaao sam prvo u knjizi
historiara Dr Ive Banca - "Cijena Bosne'", a zatim u radovima historiara Dr Envera
Imamovia
- "Korjeni Bosne i bosanstva'"
i Dr Ante Babia - "Drutvo
srednjevjekovne bosanske drave'? , te mnogim drugim radovima, koje sam itao u
posljednje dvije-tri godine u vrijeme tragedije ove zemlje i nadljudske borbe njenih
ljudi za njen opstanak, jer su shvatili da je njen opstanak i opstanak njihovog vlastitog
ivota. Upravo ta injenica, ta empirijska i historijska injenica i potvruje da se ovdje
radi o egzistenciji drutva u sociolokom odreenju i znaenju.
" Moje je stajalite da Bosna i Hercegovina predstavlja zasebno drutvozaseban kulturni prostor. Tri bosanske zajednice nikad nislJ ivjele Il potplJOoj
izolaciji Odvojeni obiaji i mentaliteti proimali su se (a smatram da se jo uvijek
proimaju) u drutvu razliitom od onoga Hrvatkse i Srbije ....
Upravo zato to je ova Bosna bila integrirani kulturni prostor sa zasebnim
povijesnim identitetom, ona se ne moe usporediti s Jugoslavijom. Jugoslavija je bila
drava, ne drutvo ...Bosna s druge strane, ma koliko slaba kao drava, predstavlja
istinsko dClJtvo "4
"Bosna je postala ono to je jednom ve bila i ne moe se rei da se radi o
umjetnoj dravnoj tvorevini. To je zajednica koja iza sebe ima tisuugodinju
povijesnu, kulturnu i dravnopravnu tradiciju."
"LI Bosni se kroz itavo razdoblje srednjeg vijeka odvijao najprisniji odnos i
slJ[adnja izmelJ domae vjere, naroda, vlastele i vladara ,,6
"Sve ono to je Bosna doivjela Il svojoj tislJlJgodinjoj povijesti bilo je Il
najlJoj vezi s njenom vjerom SlJdbina je htjela da je ona lJ nema loj mjeri bila i lJzrok
propasti srednjevjekovne
bosanske drave BoglJmilstvo se odralo kroz sve
stoljetne oluje zahvaljlJjlli lJpravo injenici da je to bila prava narodna vjera i da je
okupljala sve slojeve stanovnitva
Zahvaljujui tome Bosna je uspjela opstati i
prebroditi sve ono to je stoljeima injeno protiv nje. To je tako trajalo sve dok je
postojalo jedinstvo izmeu vladara i naroda To su znali i neprijatelji Bosne pa su
upravo sve inili da razbiiu tu slogu. Takav pritisak je naroito vren na kralja
Tomaa, koji je na kraju popustio i tako je Bosni priredio konanu tragediju. Ne samo
da je po nagovoru pape i maarskog kralja odbacio vjeru svojih otaca, nego je i sam

I Dr Ivo Banac "Cijena Bosne",

Evropa danas d.oo Zagreb 1994. god
" Dr Enver Imarnovi - "Korijeni Bosne i Bosanstva'', Centar za mir Sarajevo 1995.god.
:1 Anto Babi - "Drutvo
srednjevjekovne
bosanske drave" u "Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine",
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1987.god.
4 Dr Ivo Banac - "Cijena Bosne",
Europa danas, Zagreb 1994. str.108.
~ Dr Enver Imarnovi- "Korijeni Bosne i bosanstva", Centar za mir Sarajevo 1995.god. str.138.
{;Dr Enver Imamovi - "Korijeni Bosne i bosanstva", str.l85.

16

pornoqao inkviziciji protiv svojih podanika, da bi na koncu otpoeo otvoreni rat protiv
njih .... "7
"Dananji basanskahercegavaki
prostor i adgavarajui dio. obale inio. je
jedinstvenu kulturnu, privrednu i politiku cjelinu i u antika doba. Rimljani su odmah
pa akupaciji ovoq dijela Balkana prili jo vrem povezivanju ta dva podruja"."
"Kao. u svim srednjevjekavnim dravama, i u.Bosni.Ia
atruktura drutva
proizala kao reZlJltat dlJeg procesa Il kojem Sll slohcdni.Jiudipadali
Il stanje
zazisnostic.a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga, prirodom data,
sredstva proizvadnje pastepena prelazila u ruke na bila kaji nain pavlatenih ljudi,
kaji su, anda, raznim sredstvima, pa i sredstvima prinude patinjavali i drali u
poloaju patinjenasti ostale slojeve stanavitva. O tame, kako. se ovaj proces ad
samag poetka razvija u Basni, ne postoje nikakvi kankretni podaci, ..
U dasta obilnoj grai o. bosansko] srednjevjekavnaj dravi rijetka emo. naii
na pa neki askudan podatak o. njenam narodu i stanavitvu van pavlatenag
vlastelinskag kruga .... Pravni poloaj patinjenag stanovnitva u feudalnam drutvu
srednjevjekavne Bosna bio. je zasnDVan iskljlJivo na obiajima, te je moda, u veaj
mjeri zavisia o. valji vladajueg sloja nega ta je bio. sluaj sa patinjenim
stanovnitvom u drugim zemljama ovoq vremena. U patinjena stanovnitvo spadale
su razne kategarije zavisnih ljudi, kaje su se meusobno odvajala vie pa vrsti
zanimanja nega pa drutvenam poloaju. Daleka najbrojniju kategariju sainjavaju ....
seljaci-zemljaradnici, zatim stoari, stanovnici gradskih naselja, i na kraju, neslabadni
ljudi ili robovi."?
"Graanstvo srednjevjekovne
Bosne
nije se kao. ekonomsko-drutvena
snaqa.i.kan.Iaktor
politikDg ivota bilo razvilo. do takvog stepena da bL se moglo.
konstituisati kao dwtvenLstale sasvim stalekim obiljejima kaja su karakteristina
za anavremene gradave u razvijenim zemljama, Nigdje se na bosansko-hurnskorn
podruju, pa ni uprimarskim gradavima Novom i Drijevima, nije stvari la ustanova kaja
bi pa arganizaciji, funkcijama i kampetenciji, ma i priblino, adgavarala gradskim
kamunama evrapskih gradava ... Daleka najvei braj gradskih naselja spadao je u
feudalni pasjed i bio. pad nepasrednim reimom feudalnag qospcdara."!?
" Ni pa nainu privreivanja, ni pa brojnosti, ni pa snazi kapitala graanstva
srednjevjekavne Basne nije bila doraslo istarijskaj zadai da postane nava drutvena
snaga kaja e razarati feudalne drutvene odnose i otvoriti put novim drutvenim
odnosima."!'
"Uzaludna bi bila traiti u izvarima kankretne podatke o. tame kako. su uprava
na bosankorn tlu nastajale imavinske razlike kaje su vodile ka klasnaj padvajenasti
drutva i kako. su slobodni ljudi dolazili u poloaj feudalne zavisnasti. ..I ovdje Sll, kao.i
svuda. lJslovi za nastajanje ~astelinskih
zemljinih posjeda stvarani Il periDdlJ
raspadanja slobDdnih seoskih opina i preaviadavanja individualne svajine na zemlju
u periodu kada se patrijarhaina starjeinska vlast odvajala ad naroda i utvrivala se
kao. vlast nad narodom.':"

Dr Enver Imamovi - "Korijeni Bosne i bosanstva",

Dr Enver Imamovi - "Korijeni Bosne i bosanstva'',
'I A.Babi,
isto str.25
lO A.Babi,
isto str.66-67.
II A.Babi, isto str.68.
12 A.Babi,isto
str.80.

str.204-205.
str. 311.

17

Iznio sam ove ire izvode autora upravo iz razloga i potrebe socioloke
elaboracije drutva srednjevjekovne Bosne.
Po kriterijumu proizvodnih odnosa i nainu proizvodnje drutvenih odnosa
kao cjeline drutvenog ivota ljudi, koji se u njemu zatiu, uspostavljaju i razvijaju ovo
drutvo sadri elemente plemenske, robovlasnike (ustanove ropstva) i feudalne
(dominantne) drutvene strukture i egzistencije. Ova sloenost u nainu prozvodnje
izraavala se u cjelini drutvenih odnosa i drutvene svijesti. Predhistorijska, antika,
ilirska i rimska tradicija ovdje ne ivi samo u materijalnoj i duhovnoj kulturi, kao
ostatak, nego i u samom etnosu-njegovoj individualnoj i drutvenoj strukturi, tj .., kako
kod starosjedilakih, tako i slovenskih plemena. Ukrtanja, proimanja koja su
historijskom praksom njihovog ivota na ovom tlu neminovno nastajala reprodukovala
su jedan etnos(narod) - "dobre Bonjane" sa tri religijska opredjeljenja-katolianstvo,
pravoslavlje i bogumilstvo; autohton narod sa prepoznatljivim drutvenim karakterom i
osobenostima, koje saeto izraava gornji pojam.
Bogumilstvo bosanska vjera je dominantna svijest i praksa, ono obuhvata svo
stanovnitvo i sve slojeve u njemu-vladajue i podreene; ivi stoljeima nasuprot
spoljanjih osporavanja(rimska kurija, ugarski kraljevi i srpski knezovi), ak "krstakih
ratova", jer je proglaeno "jeresom", a Bosna kao zemlja "heretika" i sainjava jezgru
duhovnosti i kulture. Katolianstvo i pravoslavlje nisu "strano tijelo" u biu bosanskog
drutva i drave, nego izviru iz realnog tla, iz tradicije i iz "komunikacije" ovog drutva
sa drugim drutvima, kulturama i svjetovima; oni nisu stoga podvrgnuti "kritici", a
naroito ne negaciji od bogumilstva od bogumila. Koegzistencija religija, a potom i
konfesionalnih zajednica, meusobna tolerancija i uvaavanje su postajale konstante
bosanskog drutva, koje e se odrati sve do nae savremenosti.
Drutvo srednjovjekovne Bosne je visoko integrirana zajednica, bez veih
unutranjih trvenja i sukoba nasuprot socijalnoj i konfesionalnoj strukturiranosti; svaki
dio zemlje se osjea kao onaj na kome se ivi; otvorena zajednica (drutvo) prema
drugima, posebno prema kulturnim sredinama (Dubrovniku); multikultura ovdje izbija
iz same zajednice (drutva), a potom, upravo svojom otvorenou prema svijetu se
dopunjuje, produbljuje i bogati; ne gubi se autohtonost, ali se upija stvaralatvo iz
spoljnjeg svijeta i kulture.
Ovdje nema distinkcije izmeu drutva i drave, distinkcije u smislu
graanskog drutva, tj. nema antagonizma izmeu drutva i drave, odnosno drave
i drutva; drava je vie spoljanja nuda, nego unutranja potreba.
Dva su pitanja zanimljiva sa stanovita ove kratke i saete skice o drutvu
srednjevjekovne Bosne, a unutar socioloke misli i to: 1. odnos drutva i drave i 2.
odnos drutva, drave i zajednice.
Ovdje, naravno, ne mislim da se na ovim pitanjima treba zadravati u
apstraktnom i opteteorijskom smislu i izdanju, nego samo u mjeri i kontekstu
konkretne drutvene situacije bosanskohercegovakog
drutva i drave u srednjem
vijeku, u kome ono ivi kao samostalan, slobodan i nezavisan drutveni individualitet.
Ve su spomenute dvije teze:
1. Bosna je istinsko drutvo (Dr I. Banjac obuhvata ovo drutvo u cijelom
njegovom historijskom trajanju) i kao drutvo se odrava u historiji nezavisno od svoje
dravne egzistencije, tj. ono je opstalo kao drutvo i kad je gubilo svoju dravnost.
Time nije kazano da dravnost nema znaenja za egzistenciju drutva, nego da je
drutvo ona primarna i odluujua injenica koja e i u savremenim prilikama i

18

---odnosima, kad se iznova dovodi u pitanje njena dravnost (od strane velikodravnih
ambicija politikih reima u Srbiji i Hrvatskoj) sauvati svoj identitet i integritet.
U emu je bila snaga srednjevjekovne Bosne kao drutva, a slabost kao
drave, te je kao drutvo opstala, a kao drava dovedena u pitanje? U svim
sadrajima svog drutvenog bia - jezik, obiaji, tradicija, kultura, multikultura,
konfesionalni pluralizam i tolerancija, koji nisu izgubljeni ni nakon potpadanja pod
imperijalnu vlast (Osmansko i Austro-ugarsko carstvo i Kraljevina Jugoslavija). Snaga
njene dravnosti nije se mogla suprotstaviti imperijalnim silama, koje su ruile i
porobljavale i mnogo jae drave i drutva od srednjevjekovne
Bosne. Ali ni u
uslovima podreenosti nikad se nije gubila ideja o vlastitoj dravnosti, a nikad se nije
u potpunosti ni ukidala odreena nit njene dravne egzistencije.
Slina je i teza A.Babia o srednjevjekovnoj Bosni kao drutvu, i to drutvu
na odreenom historijskom nivou razvitka-drutvu feudalne strukture, koje kao i
svako drugo drutvo tog tipa trpi zakone i protivrijenosti, kao unutranje i izvanjske
sile, koje ne moe da savlada i prekorai sve dok u sebi samom ne razvije unutranje
subjektivne sile (graanski stale - klasu) sposobnu da to i uini.
2. Bosna.If
srednjevjeklliwa
Bosnai.Ia.zaiednica koja iza sebe batini
tisuugodinju povijesnu, kulturnu i dravnopravnu tradiciju (Dr E. Imamovi isto misli
na
cjelinu
historijske
egzistencije
bosansko-hercegovakog
drutva).
U
srednjevjekovnom razdoblju u ovoj zajednici se odvijao "najprisniji odnos i suradnja
izmeu domae vjere, naroda, vlastele i vladara".
Pojam zajednice u sociologiji se razliito misli i odreuje. Poznata su dva
shvatanja: 1. njemaki sociolog F. Tenis ("Zajednica i drutvo") zajednicu misli kao
autentinu drutvenu formu ivota ljudi, nasuprot drutvu, kao mehanikom skupu
indiviuuma. Postoje razliite forme zajednice - a. zajednice zasnovane na krvnom
srodstvu (srodstvo), b. mjesne zajednice (susjedstvo) i c. duhovne zajednice
(prijateljstvo). Zajednica je miroljubiva drutvena grupacija ponajvie vezana za
predklasna drutva, K.Marks ljudsku zajednicu poima kao asocijaciju drutvenih bia,
koja nastaje nakon ukidanja klasnog drutva ("asocijacija slobodnih proizvoaa"),
dok je drutvo-antagonistika formacija.
Drutvo srednjevjekovne Bosne ima elemente i drutva i zajednice, ali je, po
svom sadraju, po svojim drutvenim odnosima blie zajednici u smislu F.Tenisa.
Bosansko
drutvo je bilo razvilo odreene
elemente
drutvenosti,
zajednikog ivota, koji su bili razvijeni do visine, koja je osiguravala integritet
drutva, njegovu samostalnost, koja je ostala u memoriji generacija kao vrijeme
"dobrijeh dana", dakle-zajednica (drutvo) koja je izgradila samosvojni drutveni
identitet i individualitet, koji e trajati vijekovima. To e biti osnova za zajednicu kao
asocijaciju, ali naravno pod uslovima koje odreuje sama historijska praksa ljudskog
drutva uopte i bosanskohercegovakog
drutva posebno. Ali, milenijumska
egzistencija ovog drutva (zajednice), blizina drutva i drave, koju je poznavala
historija Bosne u njenom poetnom drutvenom ivotu, kao samostalnog drutvenog
subjekta moe biti i jeste paradigma za dananje vrijeme i za budunost. U naoj
sadanjosti razdvajanje drutva i drave u smislu da drutvo brani sebe bez drave,
bilo bi nerealno, bilo bi uzaludno i bilo bi samoubistvo. Bosna i Hercegovina mora
odbraniti sebe ne samo kao drutvo (zajednicu), nego i kao dravu. Kao i u
srednjevjekovnoj epohi, tako i danas ovom drutvu i dravi najvea opasnost dolazi
spolja, a ne iznutra.

19

Bilo bi stoga nepravedno, bilo bi ne samo u duhu ovjenosti, nego u duhu

ljudske .drutvenosti da slobodni i demokratski svijet, vie nego dosad pomogne
odranju ivota ovog drutva i drave, da pomogne ljudima i enama ove zajednice,
koji dadoe i daju svoje ivote za nju, njenu i svoju slobodu.

20

-dr. Enver Imamovi

BOSANSKA DINASTIJA KOTROMANIA

Bosna pripada krugu rijetkih zemalja koja je u svojoj dugoj povijesti prola
sve faze politikog organiziranja - od plemenskog saveza (u ilirsko doba) preko
organizacije upa (u ranom srednjem vijeku), banovine (u razvijenom srednjem
vijeku) i kraljevine u kasnom srednjem vijeku), do suvremene drave koja je 1992.
godine nakon prekida od 529 godina (od 1463.g.) nastavila tradiciju srednjovjekovne
bosanske drave. U svim tim epohama na njenom elu su stajali vladari o kojima
imamo vie podataka tek od razdoblja razvijenog srednjeg vijeka. I u Bosni je, kao i u
drugim srednjovjekovnim dravama, na elu stajala vladarska dinastija. Njeni lanovi
su se smjenjivali na prijestolju od osnivanja drave (8. ili 9. stoljee), pa do 1463.
godine kada je nestalo Bosanskog kraljevstva pod navalom Turaka. Bili su to
Kotromanii koji su vodili Bosnu i pretke kroz dobro i zlo preko 600 godina.
Kotromanii su Bosni dali veliki broj vladara od kojih nam je imenom poznato
tek njih petnaestak. Za one iz starijeg razdoblja (9. i 10. a djelimino i 11. stoljee),
znamo samo da su postojali jer dokumenti ih spominju tek pod oznakom "ban
bosanski". Prvi imenom poznati vladar Bosne bio je izvjesni Stjepan (poetak 11.
stoljea), a onda od 12. do 15. stoljea njihova imena su nam poznata u kontinuitetu.
Bilo je sedam banova i osam kraljeva, meu kojima i jedna kraljica. To su banovi:
Bori, Kulin, Stjepan, Ninoslav, Prijezda, Kotroman i Stjepan II, te kraljevi: Tvrtko I,
Dabia, kraljica Jelena Gruba, Ostoja, Tvrtko II, Ostoji, Toma i Stjepan Tomaevi.
Mnogi podaci upuuju da je u srednjovjekovnoj
Bosni bilo veoma jaka
tradicija o starosti domae vladarske dinastije, koja je za sve vrijeme svog postojanja
bila simbol samostalne i nezavisne Bosne. Obino se kae da je Bosna s
Kotromaniima nastala, a kako znamo, s njima je i nestala.

Porijeklo Kotromania
Ko god je pisao o Kotromaniima nije mogao zaobii pitanje porijekla i
vremena kada su zasjeli na prijestolje. Po jednim piscima oni su bili stranci, a po
drugima, bili su domaeg roda. Teorija o stranom, tobonjem njemakom porijeklu, u
historiografiji se javila tek poetkom 17. stoljea. Iznio ju je dubrovaki povjesniar
Mauro Orbini u svom poznatom djelu "Kraljevstvo Slavena". Tu doslovno stoji
ovo:"Kad je umro ban Kulin, maarski kralj je poslao u Bosnu s vojskom jednog od
svojih barona, Kotromana Njemca, hrabrog vojnika. Ovaj je zemlju naao bez
gospodara i lahko ju je osvojio, radi ega ga je kralj, za nagradu, imenovao banom te
zemlje. Od tada vladaju njegovi potomci Bosnom"."
Ovaj esto citirani podatak uzeli su mnogi kasniji povjesniari bez ikakve
rezerve pa su tako irili tvrdnju o njemakom, to jest gotskom porijeklu Kotromania.

I)

Orbini, Kraljevstvo

Slovena, Beograd

1968., p.141.

21

Jedan od rijetkih povjesniara koji je pobijao to miljenje bio je poznati maarski

medievalist Taloci, koji je inae mnogo radio na istraivanju srednjevjekovne
bosanske povijesti.
On je prouavajui stare bosanske povelje ustvrdio da su Kotromanii
bosanskog porijekla i da potjeu iz gornjeg porjeja rijeke Bosne. Pretpostavio je da
je Orbi ni svoj navod ili izmislio ili preuzeo od nekog, nama nepoznatog humanistikog
etirnoloqa". U dubrovakoj arhivi je, meutim, pronaen jedan dokument koji
potvruje Orbijenovo pisanje, iz ega se dade zakljuiti da je zaista u dubrovakim
analima postojalo predanje o njemakom porijeklu Kotromania, koje je on samo
izloio u svojoj knjizi.
Naime, rije je o dokumentu koji se odnosi na pisanu instrukciju dubrovake
vlade iji su sadraj trebali usmeno izloiti dvojica njihovih izaslanika, Djive Gunduli i
Nikola orevi,
bosanskom kralju Tvrtku II, a u vezi nekih meudravnih
nesporazuma. Instrukcija je sastavljena 14. svibnja 1432.g. i glasi: "Prijateljstvo
izmeu bosanske dinastije i male republike pod Srdjom starog je datuma i kralj treba
da o njemu vodi rauna. Tvoji preci znali su cijeniti Dubrovnik, a Republika im je tu
panju vraala u danima kad su prijatelji
veoma skupi. Ta panja potjee od
Kotromana Gota, od kojeg vuku porijeklo bosanski kraljevi. On je doao iz Ugarske, a
uao je u Bosnu pomou maarskog kralja - svog roaka, i sa Republikom je ivjeo u
najljepoj ljubavi smatrajui Dubrovnik kao svoju vlastitu kuu ... "3)
lako je rije o izvornom dokumentu, to, meutim, nikako ne znai da su
njegovi podaci tani. Njegovom sadraju treba prii s izvjesnom rezervom, kao i
svakom drugom dokumentu, jer postoji bezbroj naina da se u njih uvuku netani
podaci. Ima i sluajeva da se radi o svjesnom falsificiranju, osobito u sluajevima kad
dokument tretira pitanje privilegije, zajamenih prava i sl. Da povjesniar uvijek mora
biti na oprezu, pokazuje upravo primjer navedenog dokumenta iz dubrovakog arhiva,
iji sadraj u vezi Kotromania pobija jedan drugi, mnogo vjerodostojniji izvorni
dokument. Rije je o povelji kralja Tvrtka I, izdana na Bobovcu 1. studenog 1356. g.,
kojom se bosanskom biskupu potvruje posjed Dubnica za crkvu Sv. Petra u Usori
(donja Bosna). Tu se navodi da je dotini posjed svojevremeno darivao daleki Tvrtkov
predak, veliki ban Prijezda, koji je ustvari bio djed Tvrtkovog strica, bana Stjepana II
Kotromania, kojeg je Tvrtko naslijedio na prijestolju. Tu se navodi i to da je bosanski
biskup dokumentirao to darivanje originalnom darovnicom koju je izdao ban Prijezda.
Od kralja se trailo da obnovi tu darovnicu, to je on i uinio",
Vanost ovog dokumenta je u tome to nam na najkonkretniji nain daje
podatke o rodosloviju bosanske dinastije, ak za etiri koljena (pradjed, djed, otac i
sin), iz ega se dade zakljuiti da dinastija Kotromania ne poinje od bana Stjepana
Kotromana, kako to navodi Orbi ni.
Kotromanii - vladari Bosne od njenog postanka
Postoji, meutim, jedan drugi dokument koji nam jo vie produbljuje znanje
o korijenima Kotromania. Rije je o pismu pape Grgura II iz 1233. g. u kojem se
L.. Thalleczy, Die Kotromanslegende,
Studien zur Geschichte Serbiens und Bosniens im
Mittelalter, Munchen-Leipzig
1914., p. 66-70.
:lI Dubrovaki
dravni arhiv: Letteree Commissioni, VIlI, f.91; N. Jorga, N otes et .xtraits pour servir a
I'histoire des croisades II, Paris 1899., p.307.
41 L. Thallsczy, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajev 1906., p 436.V1
21

22

spominje bosanski ban Ninoslav, koji je prethodio banu Prijezdi. Iz njega saznajemo
da je ban Prijezda bio Ninoslavu "consanguineus", to jest krvni srodnik". Iz tog
proizilazi da su Prijezda i Ninoslav imali zajednike pretke, to jest da su istog roda. Za
Ninoslava, pak, dokumenti doslovno kau da je stavio pod zatitu sv. Petra, kao i
njegovu banovinu koju je "batinio od svojih krivovjernih predaka". Prema tome jasno
je da je rije o istoj dinastiji, kojoj su vjerojatno pripadali i prvi, za nas jo uvijek
bezimeni banovi, koji su bili na elu Bosne ve od 9. stoljea, ako ne i ranije. Na to
upuuju neki indirektni podaci iz pojedinih dokumenata, koji na ovaj ili onaj nain
dotiu to pitanje.
Da su potonji vladari bili svjesni starosti dinastije kojoj su pripadali, na to bi
upuivali ovi podaci. U spomenutom papinom pismu upueno banu Ninoslavu, navodi
se i to da su njegovi preci (progenitores) vladali Bosnom "od starina", a Tvrtko I, pak,
u jednoj svojoj povelji doslovno kae da su Kotromanii vladali Bosnom "od njenog
postanka".
Izvori prvi put spominju jednog Kotromana 1163.g. u vrijeme kada je
maarski kralj poslao vojsku u Bosnu da kazni bana Boria koji se prije toga umijeao
u prijestol ne borbe u Maarskoj, opredijelivi se za pretendenta Stjepana IV.
Pobijedio je, meutim, njegov protivnik, Gejzin sin Stjepan III, i kad se ovrstio na
prijestolju, poeo je redom kanjavati sve one koji su bili protiv njega. Bosanskog
bana je kaznio tako to je na njega poslao svog vojvodu Gotfrida, Njemca u njegovoj
slubi. Ovaj je uspjeno obavio zadatak i uklonio bana Boria, kojem se nakon toga u
bosanskoj povijesti zaista gubi trag6).
Iz tog vremena potjee gore spomenuta jedna povelja koju je izdao maarski
kralj Stjepan III, kojom dariva neka imanja splitskoj crkvi. Za nae pitanje ima taj
znaaj to se meu svjedocima spominje i izvjesni knez (comes) Kotroman. Nita se,
meutim, ne navodi ko je on i odakle je, ali bez obzira na to, neki povjesniari su
iznijeli uvjerenje da je on Nijemac koji je doao u Bosnu s maarskom vojskom, i da,
tobo, od njega potjeu Kotromanii 7). Sasvim je mogue da je rije o bosanskom
banu, Borievom roaku, koji je moda u vrijeme maarske intervencije u Bosni
pristao uz Maare i tako se popeo na prijestolje.
Tezu da bosanski Kotromanii potjeu iz Njemake, ekspoatirali su mnogo i
njemaki povjesniari. Njima je prije svega bilo jako uporite samo ime Kotrornan, iji
sufiks - man pripada germanskom etnikom krugu. To meutim nita ne znai jer je
dotini sufiks est i u drugim jezikim i etnikim skupinama i nalazimo ga od Evrope
do Indije, osobito u Perziji, a est je i kod slavenskih naroda. Ali bez obzira na to,
njemaki povjesniari su bili skloni tvrdnji da je rije o njemakoj porodici.
Svojatanje Kotromania
U svojim istraivanjima njemaki povjesniari su se posluili i heraldikom.
Uporeujui grb Kotromania s grbovima nekih germanskih velikakih porodica,
ustvrdili su da mu najvie odgovara grb tajerske vojvodske kue Schsrtenberq, iz
ega su izveli zakljuak da su bosanski Kotromanii njihovog korijena. Navode i jedan

T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, III, Zagreb 1905., p.388-389.

M. Florianua, Chronica Hungarorum. Quinque-Ecclesiis 1883.,96.
7) V. orovi,
Pitanje o poreklu Kotromania, Prilozi za knjievnost. jezik, istoriju i folklor, knj. V., Beograd

5l

n)

1925., p.16-17.

23

toponim pod nazivom Kotrou blizu Rogataca u tajerskoj, koji bi po tim autorima
ukazivao na korijen Kotromania 8).
To su, dakako, sve hlabavi dokazi. Toponimijske, apogotovo
heraldike
podudarnosti ne mogu nikako biti iskljuivo uporite za genealoke zakljuke. Skoro
potpuno isto elemente grba Kotromania (tit razdijeljen poprenom gredom sa po tri
ljiljana u svakom polju), nalazimo ak u grbovima engleskih lordova. Dakako, rije je o
opekulturnoj transmisiji uzora koji su u svim vremenima strujali meu evropskim
zemljama, na ijim osnovama je stsvoren evropski pojam kulture, kao to postoji
azijski, afriki itd.
Povijesno se zna da su Kotromanii bili u srodstvu s njemakom
ortenburkom vojvodskom kuom, te kuom Helfensteina. To su, meutim, bile
udajno-enidbene veze, s kakvim su Kotromanii bili povezani s mnogim evropskim
dvorovima. O tome postoji dostatna izvorna graa i taj vid srodnitva nije sporan. On
nema nikakve veze s porijeklom Kotromania.
Hrvatski povjesniar iro Truhelka je u svojim istraivanjima doao do
zakljuka da su Kotromanii bili porijeklom, pak, iz Hrvatske, odnosno Slavonije, ili
tanije, iz kraja oko dananje Poege i Miholjca (Kutjevo). Do tog uvjerenja doao je
na osnovi rezultata analize izvora koji se odnose na bana Prijezdu i njegove potomke,
u kojim se spominju banova imanja na ovom prostoru.
To zakljuuje i za bana Boria, za kojeg izrijekom kae da je bio porijeklom iz
poeke upanije, iz Grabarja kod Broda. Truhelki je uporite za ovu tvrdnju to to se
itavo stoljee poslije Borieve smrti spominju njegovi potomci u ovom kraju", To su,
meutim, konstrukcije bez ikakvog valjanog uporita jer se izvorno ne moe saznati
na koji nain su dotini banovi stekli slavonske posjede, odnosno kakav je njihov
stvarni odnos s tim krajem. Ima indicija da je ban Bori, ustvari, bio protjeran iz Bosne
zbog negativnog odnosa prema domaoj, bogumilskoj vjeri, kao to je morao initi
pod pritiskom pape i maarskog kralja. Moe biti da je maarski kralj protjeranog
bana zbrinuo tako to mu je darovao spomenute slavonske posjede, na kojima se
Borievi potomci spominju sve do 14. stoljea.
Iz izloenog se vidi da nema nikakvih povijesnih dokaza za tvrdnju da su
Kotromanii stranog, odnosno njemakog porijekla. Uostalom, i sam Orbini, tvorac
ove teorije, na jednom mjestu u svojoj knjizi, doslovno kae ovo: Naao sam zapisan i
taj podatak, po kojem su Kotromanii ve odavno vladali Bosnom, dok je vlada
dospjela u ruke bana Stjepana" (misli se na bana Stjepana Kotromana, koji bi po
iznesenoj tezi bio rodonaelnik dinastije). Ovaj navod je kod istraivaa ostao skoro
nezapaen, iako je za porijeklo pitanje i starosti Kotromania veoma vaan'?'.
Kolijevka dinastije - srednja Bosna
Dinastije kod svih naroda vode porijeklo od najuglednijih i najmonijih rodova
u zemjlji, pa se mora pretpostaviti da je takav sluaj bio i sa naim Kotromaniima, to
jest da su pripadali najuglednijem bosanskom rodu. Izvorna graa nam ne saopava
kako je glasilo njihovo rodovsko ime prije bana Stjepana Kotromana. Moda bi im se
ime roda moglo dovesti u vezu sa nazivom grada Kotorca, kojeg bizantski pisac
V. "Adler", I. 1871., p.107.
. Truhelka, Kolijevka i groblje Kotromania,
p.192-193.
10) M. Orbini,
II regnu degli Slavi, Pesaru 1601., p.350.

"1

")o tome:

Nastavni vjesnik, XLI /1932/33.),

24

sv. fr7, Zagreb 1933.,

Porfirogenet iz X stoljea spominje pod imenom Kotora. Povjesniari ga identificiraju s

Kotorcem, ije se ruevine danas nalaze nedaleko Butmira kod Sarajeva, gdje su
arheolozi ustanovili ostatke iz prethistorijskog, antikog i srednjovjekovnog doba.
Mogue da im je tu bilo rodovsko sredite po kojem su dobili ime na ovaj nain:
Kotorac - Kotoranii - Kotromanii.
Slino su postupili i njemaki povjesniari. Oni su kod Rogatca u tajerskoj
identificirali jedan toponim pod nazivom Kotrou, koji se spominje u jednoj povelji iz 15.
stoljea. Doveli su ga u vezu s naim Kotromaniima pa su iznijeli uvjerenje da su po
njemu dobili porodino ime, prihvaajui tezu da su bili njemakog porijekla"). Ne
znamo da li im je bila poznata injenica da se samo na podruju ue Bosne nalazi na
desetine lokaliteta tog karaktera, kao to je Kotor, Kotorac, Kotorsko, Kotorii i sl.
Iz ranih povelja Kotromania dade se zakljuiti da im se kolijevka nalazila
negdje u srednjoj Bosni, ili poblie, u gornjem porjeju rijeke Bosne. Oblasti dananje
Fojnice, Kreeva, Kiseljaka, Sarajeva, Visokog i Kraljeve Sutjeske predstavljale su
uvijek njihovu porodinu svojinu, odnosno krunsko dobro. Ugled i mo su, bez
sumnje, stekli rano zahvaljujui bogatim rudnicima srednjobosanskog
rudogorja.
Postepenim irenjem vlasti na susjedne oblasti osnovali su najranije politiko jezgra
bosanske drave, koje se u izvorima esto spominje pod nazivom "prava Bosna".
Ona je kroz itav srednji vijek smatrana sreditem drave i porodinom svojinom
Kotromania.
Bosanski specifikum naslijea prijestolja
Za dinastiju Kotromania veu se izvjesne specifinosti koje se ne susreu u
drugim sredinama, pa se moe rei da su karakteristine samo za Bosnu. One su
rezultat arhajskih drutvenih odnosa koji su vladali na ovom prostoru due nego i u
jednoj drugoj zajednici na Balkanskom poluotoku. Tako je, na primjer, ve
suvremenici ma padala u oi neobina pojava, da nijedan bosanski vladar u svojim
aktima nikada ne spominje svog nasljednika niti ga je on odreivao. Razlog je taj to
nije od njih zavisilo ko e ih naslijediti. Tako se deavalo da ponekad na prijestolje
doe potpuno anonimna linost koju ne spominje nijedan dokument prije nego se
popela na prijestolje. To govori da u Bosni nije bio ukorijenjen princip naslijea
prijestolja po prvorodstvu, kako je to bilo u drugim zemljama. Drugim rijeima nijedan
bosanski vladar nije bio siguran da e ga naslijediti ba njegov sin ili neko drugi koga
bi on odredio. O tome je odluivala skuptina velikaa, tzv. bosanski stanak, koji je
postavljao iskidao ban ove i kraljeve!", Stanak je tu ulogu zadrao jo iz vremena
kada je predstavljao vijee plemenskih starjeina, koje je u svim zajednicama
prethodilo dravnim institucijama.
To govori da je u Bosni bio na snazi prastari obiaj po kome se prijestolje
nasljeivalo po starjeinstvu a ne po prvorodstvu, to je bio uzrok estih prijestoinih
borbi. Znamo da su neki vladari pokuali zavesti red u tome ali bez uspjeha. Kralja
Tvrtka I, na primjer, nije naslijedio njegov sin Tvrtko II nego strievi Dabia itd.

11)

o tome: L.Thallsczy u GZMJCVlIl,p.432.

M. Dini, Dravni sabor srednjovekovne Bosne, Srpska akademija nauka, pos.izd. CCXXXI, Odeljenje
drutvenih nauka, n.s.knj, 13, Beograd 1955., p.31 id.
I~)

25

Bosanci priznaju samo Kotromanie

lako je smjena na prijestolju bila esto praena potresima, pa ak i borbama,
unato toga nije se nikada desilo niti su se ikada od strane Bosanaca pravile
kombinacije da se na bosansko prijestolje postavi neko ko nije bio lan Kotromania.
O tome govori i sluaj iz 1404. godine kada je bio protjeran kralj Ostoja. Nekoliko
dana nije se znalo ko e biti novi kralj i pravile su se razne kombinacije, pa je od
strane Dubrovana zakulisno sugerirano da to bude herceg Hrvoje Vuki, tadanji
najmoniji bosanski velika, inae njihov veliki prijatelj i zatitnik. Meutim, bili su
upozoreni da se ovaj nee usuditi to uiniti, odnosno drznuti da dira u prava zakonite
dinastije, i dakako, to nije uinio!", Njemu kao Bosancu, bio je poznat obiaj po kojem
se u Bosni nasljeuje prijestolje, odnosno nasljedno pravo, s jakom tradicijom koja je
bila iskljuivo rezervirana za kuu Kotromania. Radi usporedbe, spomenimo da su u
susjednoj Hrvatskoj, na primjer, banovi imenovani iz ma koje velikake porodice.
ak kad su u zemlji imali apsolutnu vlast stranci, i oni su vodili rauna o
nasljednim tradicijama bosanske dinastije i o tome to ona znai za Bosance. Za
svoga namjesnika, odnosno vazala, iskljuivo su traili nekoga ko pripada
Kotromaniima. Znalo se da se u Bosni ne bi odrao niko ko nije iz tog roda. To su
uinili ak i Turci koji su dvije godine nakon osvajanja Bosne pokuali restituirati
Bosansko kraljevstvo i za kralja su odabrali izvjesnog Matiju abania, potomka
Kotromania 14).
S obzirom da vladar nije mogao sam sebi odrediti nasljednika, pa ak ako je
bio u pitanju injegov sin, u Bosni nije nikada bilo suvladara niti maloljetnih vladara kao
u drugim zemljama gdje se na prijestolje dolazilo po direktnom nasijednom pravu.
Jedini izuzetak je bio kralj Tvrtko I koji je zasjeo na prijestolje u dobi od 15 godina.
Ustvari, umrlog Stjepana II trebao je naslijediti njegov brat Vladislav, dakle
nasljedstvo po starjeinstvu, ali je ovaj prijestolje ustupio svom 15-godinjem sinu. I
ba su zbog toga izbile velike smutnje u dravi koje su kulminirale dugim krvavim
graanskim ratom tokom kojeg je mladi ban (potom kralj) morao bjeati iz zemlje.
Ipak se kasnije vratio u zemlju i ugnijezdio na prijestolju, postavi najslavniji i najvei
bosanski vladar.

"Bogumilski brak"
Dok je skoro u svim drugim zemljama bilo na snazi strogo pravilo da na
prijestolje moe zasjesti iskljuivo osoba roena u zakonitom braku, u Bosni se na to
nije mnogo gledalo. U popisu Kontromania koji su sjedili na prijestolju, bio ih je ne
mali broj koji su bili vanbrano roeni. Meu takvim je bio i kralj Dabia. Ostoja,
Toma, Stjepan Tomaevi itd. Za Bosance je bilo bitno da pripadaju Kotromaniima.
To govori da se u Bosni na brak gledalo neto drugaije negoli u drugim zemljama,
pa ak i u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji, to takoer predstavlja jedan od arhajskih
ostataka drutvenih odnosa na ovom prostoru.
Ve su suvremenici ma pali u oi neobini brani odnosi kod Bosanaca.
Izvjetaji govore da je kod njih brak sklapan izuzetno lahko i jednostavno. Sve se

1'<)
14)

S. irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964., p.214.

Dubrovaki arhiv: Rjeenje senata od 11.1.1467. (Cons.Rog.XIX. f.158.

26

obavljalo tako to je enik traio od mlade da mu bude "dobra i vjerna"!", U

izvjetajima stoji i to da je takav brak razvrgavan veoma lahko, i nije bio rijedak sluaj
da se pojedinci, a takvih je bilo i meu vladarima, ene po nekoliko puta. Ban Stjepan
II te kraljevi Ostoja i Tvrtko II enili su se po tri puta, to je u ondanjoj kranskoj
Evropi bilo nezamislivo. Drugim rijeima, u Bosni nije bio na snazi crkveni brak, a
posljedica toga je bila da zvanina crkva, to jest Evropa, nije priznavala nijedan brak
bosanskih vladara koji je bio sklopljen na bosanski, to jest bogumilski nain. Zbog
toga su neki od kraljeva u odreenim politikim okolnostima, na primjer, da bi bili
priznati od pape i evropskih dvorova, morali naputati svoje ranije ene i ponovo se
eniti. Od takvih naputenih ena pokoljenjima je ostala poznata u uspomeni tragina
linost obine puanke i bogumilke Vojae - ene kralja Tomaa, nakon koje se
oenio Katarinom, kerkom velikog bosanskog vojvode Stjepana Vukia iz Hurna'".

Izgled bosanskih kraljeva

o fizikom i duhovnom izgledu bosanskih kraljeva izvjetavaju nas i pojedini

suvremenici. Tako, na primjer, poznati talijanski najamniki kapetan Breglio da
Lavello, koji je izvrsno poznavao talijansko drutvo 15. stoljea, bio je zadivljen
izgledom kralja Tomaa s kojim se sreo 1452. godine. U svojim memoarima zabiljeio
je da se ne sjea da je ikada vidjeo Ijepeg i dostojanstvenijeg
gospodina od
bosanskog kralja. Turski izvori za posljednjeg kralja Stjepana Tomaevia kau da je
rastom bio pravi div.
Ima i drugih podataka koji govore da su ne samo kraljevi nego mahom svih
Bosanci bili izuzetno krupnog stasa, a uz to i dobri ratnici. U jednom izvjetaju iz
1400. godine koji govori o dogaajima kada je herceg Hrvoje Vuki osvajao neke
hrvatske gradove, stoji da su Bosanci (Bonjani) "moni i rijeima i djelima".
Fiziki izgled Bosanaca i njihovo junatvo zadivilo je i poljskog ljetopisca,
kojeg prenosi Dlugossi, koji je opisao uveni velikaki skup i viteki turnir odran
1412. godine u Budimu. Na njemu je bila zastupljena skoro itava ondanja Evropa
gdje se, uz mnotvo kraljeva, meu kojima je bio i na kralj Ostoja, okupilo i 13
vojvoda, 21 grof, 26 drugih velikaa raznih titula (ne raunajui one iz Maarske zemlje domaina), zatim 1500 vitezova, 3000 titonoa itd. Na turniru su se borili
vitezovi iz Grke, Italije, Francuske, Poljske, eke, Ugarske, Austrije, Litvanske,
Rusije, Bosne, Srbije i Bugarske. Od svih su najveu panju izazvali upravo bosanski
vitezovi svojom smjelou, vjetinom, hrabrou i izgledom. Dotini kroniar ih
opisuje kao visoke i krijepke, a u borbi izuzetno poduzetne i hrabre!".
Identini podaci o izgledu Bosanaca potjeu i iz 1403. godine, kada se u
Zadru okupila brojna gospoda iz Dalmacije, Hrvatske i Bosne, na doek napuljskog
kralja Ladislava. U opisu tog dogaaja ljetopiscu su opet pali u oi Bosanci, za koje je
zabiljeio da su to "ljudi neobinog stasa".
O karakteru i openito ljudskoj strani Bosanaca takoer nalazimo podatke
kod suvremenih ljetopisaca. S te strane su ih, dakako, najbolje poznavali njihovi
najblii susjedi - Srbi i Hrvati. U jednom izvjetaju u kojem se govori o sporu koji je
.o)
I")
17)

o tome:

V. Klai, Poviest Bosne, Zagreb 1882., p.350.

Roman na ovu temu napisala:]. Truhelka, Vojaa, Sarajevo
Ioanni Dlugossi, Historiae Poloniae, lib. XI, p. 327-328.

27

1899.

izbio izmeu Dubrovnika i bosanskog velikaa Radoslava Pavlovia, Dubrovani su

dali ovakvu sliku Bosanaca: "On se (to jest Radoslav) zove Bosancem: oni su poznati
kao krijeposni, ali nije niko osramotio Bosnu kao on". Pri tome su mislili na nekorektno
ponaanje dotinog Pavlovia, to se nije nikako moglo spojiti s Bosancima koji su za
sve slovili kao poteni pravini Ijudi18)
Pored hrabrosti i junatva Bosanci su bili poslovini po svojoj dobroti,
potenju i pravinosti. Odanost i privrenost onome u koga jednom steknu povjerenje,
vrline su koje svi stranci istiu i hvale. To ini i mletaki povjesniar Farlati iz 18.
stoljea, pisac znamenite crkvene povijesti junoslavenskih zemalja. Na osnovi starih
splitskih rukopisa opisuje i istie staro potenje, ispravno dranje i plemenitost kojom
su se odlikovale bosanske izbjeglice i njihovi potomci koji su po padu Bosne pod
Turke doselili u Dalmaciju i Split. U opisu dalje stoji da su se Bosanci meu
tamonjim stanovnicima isticali i razlikovali i likom (antropoloki), zatim dranjem te
ponaanjem, pa su bili svima "ugodni i priiatnr'"?
Otkrie kraljevskih grobnica
Bosna je jedna od rijetkih zemalja u ovom dijelu Evrope koja ima izuzetno
dobro sauvane posmrtne ostatke lanova svoje dinastije. Zahvaljujui otkriu dvaju
mauzoleja u kojima su sahranjivani lanovi Kotromania (u Arnautoviima
kod
Visokog i na Bobovcu) identificirani su fiziki ostaci nekolicina kraljeva i lanova
nihovih porodica. Najvrjedniji nalaz u Arnatuoviima je grob Tvrtka I, koji su arheolozi
zatekli u izuzetno dobrom stanju. Preko kamenog lijesa jo je uvijek stajao prebaen
kraljevski plast na kojem su u zlatnom brokatu bili izvezeni kraljevski grbovi.
Pored Tvrtkovog skeleta nalo se jo sedam skeleta ali nije se uspjelo u
njihovoj identifikaciji. Sasvim je sigurno da su u pitanju ostaci lanova dinastije, prije
svega prethodnika kralja Tvrtka, bana Stjepana JI, za kojeg povijesni izvori sasvim
odreeno kau da je sam odredio da se ovdje pokopa."?
Na Bobovcu je u kraljevskom mauzoleju pronaeno ukupno pet grobnica sa
devet skeleta, od kojih je jedan pripadao enskoj osobi.i" Rije je o kraljici Dcroteji,
eni kralja Tvrtka II. Tu su bili sahranjeni skoro svi kra~evi mlae generacije, a to su:
Dabia, Ostoja, Stjepan Ostoji, Tvrtko II i Toma. Cini se da je ovdje naknadno
sahranjen i Stjepan Tomaivi, iji su ostaci preneseni iz Jajca, gdje je prilikom
zauzea Bosne bio sasjeen od sultana. Naime, u donjem dijelu mauzoleja
pronaena je jedna naknadno, nemarno ukopana grobnica s dva skeleta, od kojih je
jedan imao smrskanu lubanju. S obzirom da je ukop izvren u vrijeme kada je
Bobovac ve bio u turskim rukama i kada je mauzolej bio poruen, sasvim je mogue
da su u pitanju naknadno pokopani ostaci kralja Tomaevia i njegovog strica
Radivoja, koji je smaknut zajedno s kraljem.
S obzirom da je rije o kraljevskom mauzoleju ukop se svakako odnosi na
nekoga ko je bio lan dinastije, i to linost prvog reda.

. Truhelka,

Konavoski rat /143()'1433.), GZM.XXIX, Sarajevo 1917., p. 151..

IlJyricum sacrum, III, Venetiis 1751., p. 397.
""I P. Aneli, Krunidbena
i grobna crkva bosanskih vladara uMilima, GZM.n.s.
p.183-247.
"I) P. Aneli,
Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973., p.81 i d.
IHI

'9, D. Farlati,

28

xxxrv

(1979), Sarajevo 1980.,

Ta briga u nenormalnim okolnostima mogla se pokloniti samo posljednjem

kralju. Neko se jamano dobro pobrinuo da mu se ostaci prenesu ovdje kako bi
poivao uz svoje srodnike.
Analiza skeleta lanova dinastije
Analiza skeleta iz ovog mauzoleja dala je niz podataka o antropolokom
izgledu i zdravstsvenoj slici bosanskih vladara. U nekoliko sluajeva dobijeni su
podaci i o nainu njihove smrti. Tako je, na primjer, na jednom skeletu otkriven proboj
prsne kosti nainjen kopljem, i lom kljune kosti, to je sigurno izazvalo smrt dotine
osobe. Na to upuuje stanje performacije proboja na kojem nema tragova zarastanja.
Koplje je bez sumnje probi lo srce i glavne krvne ile.22)
Rentgenoloka analiza skeleta je konstatirala zanimljive pojave. Jedan od
pokojnika je za ivota imao iskrivljenu kimu, to je posljedica izlijeene tuberkulozne
upale. Potom je konstatirana deformacija kime nastala okotavanjem rubova i
deformirajue spondiloze.f" Neki od skeleta su imali potpuno smrskanu lubanju itd.
Skoro kod svih skeleta zapaena je naglaena robustnost. To pokazuje da su
lanovi dinastije zaista bili krupnog stasa. Na to ukazuju i pronaeni prstenovi uz
skelete. Neki od njih imaju otvor skoro tri centimetra.
Nalazi ovih mauzoleja ne rjeavaju u cjelosti pitanje posmrtnih ostataka
lanova bosanske dinastije. Do sada je pronaeno tek sedamnaest skeleta. Gdje su
se pokopali ostali vladari, prije svega oni iz starije generacije, ubrajajui tu i Kulina
bana, jo je uvijek pitanje koje e dugo zaokupljati arheologe i povjesniare. Ako
uzmemo u obzir da je u ukupnoj povijesti srednjovjekovne Bosne bilo mnogo vie
vladara od petnaest koliko ih znamo imenom, ono nekoliko otkrivenih grobnica je ipak
malo, tim vie ako se uzmu u obzir lanovi njihovih porodica. Na petnaestak vladara
dolazi oko stotinu lanova njihovih porodica jer je svaki vladar bio oenjen, neki i po
vie puta, svaki je imao vie djece itd. Oni su, dakako, svi sahranjivani u !"Nodinim
grobnicama ili grobljima, i za nas je jo uvijek nepoznanica gdje se ona nalaze.
Za stariju generaciju vladara (onih iz 9., 10. i 11. stoljea), nemamo nikakvih
podataka gdje su sahranjivani. Moe se samo pretpostaviti da je to bilo negdje na
prostoru gdje su se nalazila njihova stoina mjesta, a to je dio doline rijeke Bosne na
potezu od dananjeg Visokog do Kaknja. Pri tome se moe najvie raunati na
Motre. Tu je indikativan lokalitet Biskupii gdje je svojevremeno naena Kulinova
ploa, koja je stajala iznad ulaza u hram koji je on podigao. U njemu i oko njega se
bez sumnje pokopalo, kao na svim ovakvim mjestima. Ovdje je vjerojatno bio
pokopan ne samo Kulin ban nego jo koji raniji ili potonji vladar. Arheoloka pretraga
tog lokaliteta je otkrila ostatke groblja i neke graevine, to je veoma indikativno.
Jedno temeljno istraivanje tog lokaliteta moe donijeti iznenaujue
rezultate.
Moemo se samo nadati da e nam neki budui sretan nalaz predoiti i otkriti ostatke
jo kojeg lana vladarske dinastije Kotromania, i to ne samo ovdje u njihovoj
pstojbini, nego i u drugim zemljama, jer su mnogi od njih ostavljali kosti daleko od
svoje Bosne. Takav je, na primjer, sluaj sa grobom kraljice Katarine, koji je u cjelosti
sauvan sa nadgrobnom ploom, a nalazi se u centru Rima, u najljepoj i najstarijoj

~~)P. Aneli, o.c.,p.82.

~:<) P.Aneli, o.c.,p.83.

29

rimskoj crkvi Are Coeli. Tu je pokopana nakon to je izbjegla iz Bosne po turskom

osvajanju.
Treba istai da Bosna spada u rijetke zemlje koje imaju u dobrom dijelu
sauvane posmrtne ostatke lanova svoje dinastije. Oni se jo uvijek nalaze u
kartonskim kutijama skriveni negdje u vlanim muzejskim podrumima, a mjesto im je
uvelelijepim
mauzolejskim zdanjima gdje bi bili dostojno smjeteni, i koji bi bili
pristupani svima koji bi eljeli odati im potu kao i vremenu kada su vodili nam
Bosnu i pretke kroz sve to su donosila prohujala stoljea.
U historiografiji postoje dosta oprena miljenja o vjerksoj pripadnosti
bosanskih vladara. Po veini hrvatskih povjesniara oni su bili katolici, a po srpskim,
pravoslavci. Povijesna graa, meutim, sasvim jasno pokazuje da su svi odreda
pripadali domaoj, bogumilskoj vjeri, a i onih nekoliko koji nisu, na to su bili primorani
politikim pritiscima od strane pape i evropskih vladara. Njihovu vezu s domaom
vjerom pokazuje i aktivno uee bogumilskih starjina i vladarskim poslovima.
Bogumilske starjeine su na vladarskim dvorovima djelovali kao dijaci, savjetnici,
poslanici, ovjeritelji dravnih isprava itd.
Za Kulina bana nema uope sumnje da je bio okorjeli bogumil. Dukljanski
kralj Vukan u pismu iz 1199. godine javlja papi Inocentiu III da itavom Bosnom vlada
he reza i da je njome zaraen i sam ban Kulin sa itavom svojom porodicom. Povijesti
je znano kako je proao pokuaj pape da prisili Kulina i bosanski narod da se odrekne
svoje vjere, nakon to su ga vladari okolnih zemalja stalno pozivali da neto poduzme
protiv bosanskih nevjernika (bogumila), te da ih uniti "kao to se kukolj upa iz
penice".
U odnosu vladara prema domaoj (bosanskoj) vjeri najbolje pokazuje sluaj
bana Ninoslava iz sredine 13. stoljea. On je po roenju pripadao domaoj vjeri, kao i
njegovi preci. Meutim, kao ban bio je u odreenim politikim okolnostima primoran
od strane rimske kurije da je se odrekne pa je tako na silu postao katolik. To je,
meutim, izazvalo ogorenje u zemlji pa su mu velikai i narod uskratili poslunost.
To ga je natjeralo da se ponovo vrati u krilo domae vjere. Ali time je izazvao rimsku
kuriju koja je protiv Bosne povela kriarsku vojnu. Meutim, digla se sva Bosna.
Narod je predvoen svojim banom pruio estok otpor i prijetnje Rima su se izjalovile.
Na bogumilsku pripadnost bosanskih vladara upuuje brojna izvorna graa.
U izvjetajima papinih izaslanika, inkvizicije i domaih franjevaca, redovito se navode
optube da i sami vladari slijede i pomau krivovjerje u svojoj zemlji. Papa Grgur IX u
pismu od 10. listopada 1233. godine podsjea bana Ninoslava da su svi njegovi preci,
to jest bivi vladari Bosne, bili "zaraeni heretikim krivovjerjem". Dvjesto godina
kasnije jedan franjevac je u izvjetaju od 2. prosinca 1435. godine za kralja Tvrtka II
zabiljeio: "Ovaj kralj je samo po vanjtini kranin, u istinu, nije ni krten, i na sve
naine spreava fratre u svojoj zemlji da krste ljude ... tamo ive manihejski heratici ...
divlji neprijatelji crkve".
Za kralja Tomaa ak vatikanski dokumenti doslovno kau da je od roenja
bio bogumil, te da je nekoliko godina nakon stupanja na prijestolje bio primoran da
pree na katoliku vjeru. I njegova ena, kraljica Katarina (rodom iz Hercegovine),
takoer je do udaje bila bogumilka.
lako su kroz itavo razdoblje srednjeg vijeka na Bosnu polazile brojne
kriarske vojne u namjeri da u njoj iskorijene bogumilstvo, u tome se nije uspjelo.
Unato tekim krvavim progonima, razaranjima i ubijanjima, bosanski narod se nije
odricao svoje vjere, i u njoj je, zajedno sa svojim vladarima, opstao za sve vrijeme

30

postojanja srednjovjekovne bosanske drave. Bogumilstvo je u Bosni nestalo tek

dolaskom Turaka, kad su njegovi sljedbenici masovno preli na islam. To je uinilo i
nekoliko lanova domae dinastije Kotromania, meu kojima je bio princ Sigismund
(sin kralja Tomaa), sestra mu Katarina, daida Stjepan, amidi Matija i dr.
Sudbina krune bosanskih kraljeva

o kruni kojom su se krunili bosanski banovi i kraljevi i o nainu kako se

ustoliivao novi vladar, imamo tek poneku vijest suvremenika. O tome kako je, pak
izgledala kruna, saznajemo preko pojedinih umjetnikih djela koja prikazuju okrunjene
banove i kraljeve. To su predstave na novcima, dravnim peati ma, kamenim
reljefima i sl.
U Arnautoviima kod Visokog je u kraljevskom mauzoleju pronaen peatni
prsten s likom nekog okrunjenog vladara, gdje se sasvim jasno vidi izgled krune. Tu,
kao i u drugim sluajevima, ona ima standardni oblik: uski obru (dijadem) na kojem
su zubci u obliku ljiljanovih cvjetova. (To je standardni izgled kruna bosanskih
vladara. U razdoblju od preko 600 godina upotrebljavane su tri krune: prastara
banska, stara kraljevska i nova kraljevska.
Iz sredine 15. stoljea imamo opiran izvjetaj o kruni koju je papa Eugenio
IV namijenio kralju Tomau. Bila je napravljena 1446. godine, sva od zlata, ukraena
biserima i dragim kamenjem. Papa ju je poslao u Bosnu preko svog poslanika koju je
trebao predati Tomau "u ime i od strane najsvjetijeg gospodina naeg pape
prejasnom kralju Tornau". Meutim, zbog politikih neprilika koje su tada izbile u
Bosni, ta kruna nije nikada stigla na odredite (zadrana je u Splitu). Tome su se
usprotivili bogumili, ljuti na svog kralja to je preao na katolianstvo i to je odbacio
vjeru svojih otaca, a to mu je papa uvjetovao da bi dobio krunu, koju su od njega
dobijali svi ondanji evropski vladari. Toma se morao pokoriti volji naroda i okrunio
se starom domaom kraljevskom krunom.
Njegov sin Stjepan Tomaevi je u tome bio uporniji pa je okrunjen krunom
koju mu je poslao papa Pijo II, Ostaje nam nepoznato da li je to obavljeno onom koja
je bila namijenjena njegovom ocu ili je za njega bila posebno napravljena. To je prvi, a
ujedno posljednji sluaj da je jedan bosanski vladar okrunjen papinskom krunom,
odnosno privolom i doputenjem
pape. To je, meutim, za Tomaevia kao i za
bosanski narod bilo tragino. Kralj se obvezao papi da e u zemlji satrati bogumilstvo,
to je izazvalo strahovita krvoprolia, i to ba u vrijeme kada su se Turci pribliavali
bosanskoj granici. U takvom kaotinom stanju Turcima nije bilo teko osvojiti zemlju
jer je veina naroda ostala pasivna a neki su otvoreno preli na stranu zavojevaa.
Tako je srueno Bosansko kraljevstvo a s njime se ugasila i dinastija Kotromania.
Iz izvora saznajemo da se bosanska kruna uvijek uvala na Bobovcu. Tu je
bilo i prijestolje, dravna riznica, arhiv i drugi prijestolni sadraji. U jednom dokumentu
doslovno stoji da je to mjesto "u kojem se uva kruna Kraljevstva bosanskoq''.""
Po turskom zauzeu Bobovca bila je zaplijenjena kompletna riznica, a s
njome i kruna, i to je sve postalo svojina turske drave. Praksa je bila da se ova vrsta
plijena obavezno poalje u Carigrad, pa se, bez sumnje, tako postupilo i u ovom
sluaju. Postoje neki, neprovjereni, podaci da su neki od bosanskih velikaa uspjeli
V. orovi, Historija Bosne, I, Srpska akademija
Beograd 1940., p.545.

~I)

nauka, pos.izd.knj.CXXIX,

31

drutveni

i istorijski

spisi, knj. 53,

spasiti krunu, ali je ona kasnije ipak pala Turcima u ruke. Moda je njome okrunjen
kontraverzni "turski" bosanski kralj Matija abani, kojeg su Turci ustoliili na
upranjeno bosansko prijestolje malo vremena nakon osvajanja Bosne.
Vijesti o kruni se za due vrijeme gube, a onda se ezdesetak godina kasnije
opet javljaju. Izvjetaji kau da se 1529. godine zatekla u riznici koju je uza se imao
sultan Sulejman Velianstveni kada je te godine podsjedao Be. Nakon poraza koji je
tu doivjeo, u zaplijenjenom turskom blagu naena je, navodno, i bosanska kruna, pa
je tako dola u posjed austrijskih careva."? Ako je to sve tako bilo, onda se i danas
nalazi u Beu. Uostalom, moda je rije o kruni kojom su Maari krunili svoje
"bosanske kraljeve", nakon to su iza 1463. godine pokuali za svoj raun obnoviti
Bosansko kraljevstvo.
Prva bosanska prijestolnica
Prije prenoenja prijestolnice na Bobovac (poetkom 14. stoljea), dvor
bosanskih vladara se nalazio u Arnautoviima kod Visokog (srednjovjekovne Mile).
Da li je tu, ili u susjednom Motru, bilo sjedite i prvih banova, ne znamo. S obzirom
da se u Arnautoviima sastajala i bosanska skuptina (stanak), bit e da se upravo tu
nalazilo najstarije upravno-politiko sredite bosanske drave. Arheoloka istraivanja
su dokazala da srednjovjekovna arhitektura ovdje direktno lei na rimskim ostacima,
to upuuje na starost i kontinuitet ivota na ovom prostoru.
Bosanski vladari su se, kao i u drugim zemljama, krunili javno, na
openarodnom zboru. Izvori izrijekom navode da je to obavljeno u Milama. Jedino se
za posljednjeg kralja Stjepana Tomaevia povijesno zna da nije ovdje krunjen nego
u Jajcu. Tvrtko I je, pak, ponovio svoje krunjenje u Mileevu u Srbiji, nakon to je
legitimno naslijedio prijestolje Nemanjia. Time je elio dokazati svoje pravo na Srbiju.
lako je na bosansko prijestolje mogao zasjesti iskljuivo lan kue
Kotromania, ipak na izbor svog nasljednika nije mogao utjecati ivui vladar. To je
bilo u iskljuivoj nadlenosti skuptine bosanskih velikaa (stanka). Na njemu su
birani, ali i skidani vladari koji nisu bili po volji velikaa. Na njemu su se takoer
rjeavala i druga vana dravna pitanja, ureivali odnosi meu velikaima. Ponekad
bi na takvim zborovima potekla i krv, kad bi se do kraja suoili stavovi i interesi. Koji
put bi i samom kralju zaprijetila pogibija ako bi velikai zakljuili da radi protiv interesa
zemlje. Kralj Ostoja se, na primjer, s jednog takvog zbora spaavao bijegom pod
okriljem noi jer je douo da e ga sutridan u nastavku zborovanja velikai baciti u
okove.
Obraun sa razbijaima Bosne
Na ovakvim zborovima su se rjeavala i najosjetljivija dravna pitanja, kao to
je integritet zemlje. Meu brojnim oblasnim gospodarima bilo je i onih koji su se
povremeno odmetali od centralne vlasti i svoje oblasti su pretvarali u neovisne
kneevine, ali jo uvijek u sklopu Bosne. Tome se ponekad iz objektivnih razloga
moralo gledati kroz prste, ali kad bi se desio sluaj da neki ugroze integritet drave,
tada nije bilo kompromisa. Odmah bi se sazvao stanak (skuptina velikaa), na kojoj

:i,)

P. Anddeli, u "Kulturna

istorija Bosne i Hercegovine",

32

Sarajevo 1966., p. 526.

je kralj upozoravao kakva je opasnost zaprijetila Bosni. Kako se na to reagiralo,

najbolje govori sluaj koji se zbio malo vremena nakon smrti kralja Tvrtka I.
Humske velmoe (gospodari dananjeg Trebinja i jugoistone Hercegovine),
braa Beljak i Radia Bankovi, bili su se toliko osilili da su Dubrovanima prodali
Konavije, i o tome im ak izdali povelju, ne obazirui se na to to prodaju dio
bosanske drave. Kralj je na tu vijest sazvao skuptinu na kojoj je upoznao velmoe s
pokuajem rasturanja Bosne. To je izazvalo ogorenje i svaku osudu svih prisutnih, i
jednoglasno je donijeta odluka da se otueno silom povrati i da se vinovnici najstroe
kazne. Za izvritelja tih odluka zaduen je uveni vojvoda Vlatko Vukovi, najpoznatiji
tadanji bosanski junak, i knez Pavle Radenovi. Poveli su vojsku i u najkraem roku
su sve obavili. Odmetnicima je oduzeta batina, jedan od brae je uhvaen, okovan i
baen u tamnicu gdje je godinama truhnuo pa su tako inicijatori razbijanja Bosne
politiki bili eliminirani za sva vremena.
Drugi sluaj kad su Bosanci pokazali odluan stav po pitanju integriteta
drave je iz vremena kralja Tvrtka II, kad su Dubrovani diplomatskim putem pokuali
da se domognu dijela bosanskog teritorija (Slansko primorje). Kralj i zbor velmoa im
je odluno stavio na znanje da "u ime sve Bosne ne pristaju da se zemlja bosanske
krune predaje pod tuinsku viast''."? Prema tome nikada niko nije mogao otuiti ni
pedalj dravnog teritorija na svoju ruku, a kad bi integritetu zemlje zaprijetila opasnost
s vana, tada se dizala sva Bosna, predvoena svojim Kotromaniima.
Mo i bogatstvo bosanskih vladara
Dokumenti nam govore da je bogatstvo bosanskih vladara bilo toliko da je
njime bila zadivljena itava ondanja Evropa. Osnovu za to je predstavljao privredni
potencijal zemlje. To je prije svega bilo rudarstvo, po emu je Bosna bila poznata ve
antikim narodima. U srednjem vijeku izvozilo se zlato, srebro, bakar, olovo i dr.
Srebro je bio glavni proizvod bosanskih rudnika. Bilo ga je toliko da su danonono
polazile karavane prema primorju. natovarene polugama. Tamo je ukrcavano na
posebne brodove koji su ga odvozili u Veneciju, enovu, Siciliju, Aleksandriju i druga
mediteranska mjesta. Kralj Tvrtko II je za pojedine poiljke dobijao i po 30.000
dukata. Turski kroniar Dursun-beg je zabiljeio da itava Bosna predstavlja rudnik
srebra i zlata.
Isti sluaj je bio sa olovom i bakrom, takoer vrlo traenim metalima u
srednjem vijeku. Koliko ga je bilo i u kojim se koliinama izvozilo iz Bosne, govori
podatak da je veina kupola crkava i palaa u Veneciji, enovi, Milanu, Rimu,
Napulju, Budimu i drugim evropskim gradovima, bila pokrivena bosanskim olovom.
Samo u razdoblju od 1372. do 1391. godine na talijansko trite je izvezeno
310,619.000 kg olova. Iz Prae je u dva maha izvezeno tog metala u iznosu od 11,5
vagona. Pojedini konvoji koji su prenosili olovo do jadranskih luka brojili su i po 300
konja (tovara), a svaki tovar je u prosjeku teio po 100 kg. Moe se zamisliti koliko su
bosanski vladari inkasirali dukata za ovolike isporuke, to zlata, to srebra, olova i
bakra, a isti sluaj je bio sa voskom, koarna, stoarskim proizvodima, raznim
mineralima itd.27)

<6)

M. Dini, o.c., p. 42.

Vie o tome: D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj

Bosni, Nauno
Odjeljenja istorijsko-filolokih nauka, knj. 13, Sarajevo 1961., p. 116 i d.

27)

33

drutvo

BiH, Djela, knj. XVIII,

Da bi se stekao barem povran uvid u prihode i rashode bosankih kraljeva i

velikaa, spomenut emo nekoliko karakteristinih primjera koje su zabiljeili povijesni
izvori. Kralj Toma je, na primjer, raspolagao tolikim bogatstvom da je samo u
razdoblju od 1455. do polovice 1459. godine isplatio sultanu Mehmedu II 160.000
dukata na ime mirovnog ugovora. Bez sumnje da je imao od ega platiti, jer je samo
od rudarske carine u Srebrenici imao godinji prihod u iznosu od 30.000 dukata.
Koliko su tek davali zlatni, srebreni i drugi rudnici u Fojnici, Dusini, Kreevu,
Busovai, Olovu, pa carine i drugi pogoni. Dubrovaki povjesniar Orbini iz 17.
stoljea je zapisao da su Turci samo u kraljevskoj riznici na Bobovcu nali milijun
zlatnika.
Ti i drugi izvori prihoda uinili su bosanske kraljeve i plemstvo ekonomski
veoma jakim, i po svemu su se mogli nositi s evropskim feudalnim krugovima. Jedan
izvjetaj kae da je kralj Tvrtko jedne prilike za jedan dijamant mletakim trgovcima
platio 400 dukata. Cijena dijamanata koje je kupovao Tvrtko,kretale su se i do 16.000
dukata. ena hercega Vlatka Vukia je u svome nakitu posjedovala jedan dragi
kamen takve vrijednosti i ljepote da je za njega znala cijela Evropa, pa i dalje. Sultan
Bajazit II ga je toliko elio da je pristajao na bilo koju cijenu, ali je vojvotkinja odbila da
ga proda. Zna se da su se u riznici vojvode Hrania Kosae uz ostale dragocjenosti
nalazila i mnoga skupocjena umjetnika djela, izmeu ostaloga jedan pozlaeni
srebreni lav, jedan drugi od bisera, soko od kristala ukraen srebrom i emajlom, 6
indijskih oraha ukraeni pozlaenim srebrom, zatim "dva viteka rkana a treti arkan
nanen kako ovjek" (rkan-zmaj; nanen-raen).
Veliki vojvoda Stjepan Vuki je jednom flandrijskom umjetniku isplatio 5.000
dukata samo na ime ruku za izradu zlatnih umjetnina. Spomenimo i to da je njegova
ena imala zlatne grebene za vunu, a sin Stjepana Vukia, Vladislav, nudio je
sultanu Mehmedu II 100.000 dukata na ime vojne pomoi za akcije protiv svojih
protivnika. Radi usporedbe spomenimo da je 1409. g. kralj Laislav prodao Veneciji
itavu Dalmaciju sa otocima za 100.000 dukata.
Sa bogatstvom su ili i evropski maniri, to je takoer iziskivalo velika
sredstva. Za spomenutog vojvodu Stjepana Vukia se kae da je na svom dvoru u
Blagaju imao srebrene orgulje, u ono doba veoma rijetke u Evropi, te itavu etu
muziara koji su ga redovito pratili kad je iao u pohode drugoj gospodi.
Kad je rije o muzici i nivou kulture u srednjovjekovnoj Bosni, spomenimo i to
da su bosanski muziari s kraljevskih i velikakih dvorova redovito u Dubrovniku
osvajali nagrade na muzikim natjecanjima koja su se svake godine odravala u ast
sv. Vlahe. U izvjetajima stoji i to koliko je ova nagrada iznosila
Ruho jedne bosanske princeze
Iz jednog sauvanog dokumenta saznajemo ta je sve inilo ruho jedne
bosanske princeze. Rije je o Mariji, sestri kralja Tvrtka I Kotromania, koja se 1351.
godine udala u Njemaku za Ulricha X Helfensteina. Ponosni otac je tako opremio
kerku da je njezino ruho zadivilo sve uesnike svadbe, a na njoj su bili zastupljeni
skoro svi evropski dvorovi onog vremena. Izmeu ostaloga, spominje se na desetine
dueka, jorgana, arava, jastuka i druga oprema, sve od iste svile, to je u ono
doba predstavljalo izuzetno rijetku i skupu robu.
U ruhu je bilo i nekoliko ilima,zatim pokrivaa od hermelina, ogromna
koliina zlatnog i srebrenog posua, stolni pribori - kaike i vilice - ukraen i

34

dijamantima, biserima, kristalom itd. Jo bogatije ruho ponijela je princeza Elizabeta,

kerka bana Stjepana II, koja se udala za maarskog kralja.28)
Bosansko
krunsko dobro uvalo se u prijestoinom
gradu, sjeditu
Kotromania, a to je bio slavni Bobovac. Moe se samo zamisliti ta su uvale
njegove riznice i podrumi, jer treba uzeti u obzir njegovo hiljadugodinje postojanje,
kao i injenicu da je Bosna od uvijek zgrtala veliko bogatstvo prodajom svog rudnog
blaga.
O bogatstvu koje se uvalo u njegovoj riznici poneto saznajemo od
suvremenika. Ako sultanovi kroniari Aik-paa Zade i Dursun-beg koji su pratili
sultana u pohodu na Bosnu 1463. godine, za zaplijenjene riznice nekih kraljevih
velikaa kau da se u njima nalo "toliko blaga i bogatstva da se izbrojiti nije moglo",
ta je onda tek naeno u Bobovcu. Ve smo spomenuli dubrovakog povjesniara
Orbi nija iz 17. stoljea koji je zapisao da su Turci izmeu ostaloga blaga i bogatstva
na Bobovcu nali i milijun dukata.
Sudbina posljednjih Kotromania
Propau
Bosanskog
kraljevstva
1463. godine
gasi se i dinastija
Kotromania. U vrijeme navale Turaka na Bosnu, na prijestolju se nalazio kralj
Stjepan Tomaevi. Od ostalih lanova dinastije bile su dvije kraljice: Katarina kraljica majka, udova kralja Tomaa, to jest maeha Stjepana Tornaevia, i kraljica
Mara, ena Stjepana Tomaevia. Tu je bio i kraljev stric Radivoj sa enom
Margaritom. Oni su imali tri sina: Tvrtka, uraa i Matiju.
Kraljica Katarina je, pak, imala dvoje djece: princezu Katarinu od 12 godina, i
princa Sigismunda od 9 godina. To su ustvari polubrat i polusestra Stjepana
Tomaevia. On i kraljica Mara nisu imali djece iako su bili u braku etiri godine.
To su lanovi dinastije po prvoj liniji,za koje se zna, ali se mora pretpostaviti
da ih je bilo jo po bonoj liniji jer se takvi u ranijim sluajevima esto spominju.
Sudbina posljednjih Kotromania je uglavnom bila tragina. S obzirom da je
sultan obavio pripreme za napad na Bosnu u najveoj tajnosti, zatekao ju je
nespremnu i bez tekoa ju je osvojio. Tako se desilo da je turski, prodor iznenadio
ak i lanove dvora. Dogaaj koji je uslijedio svibanjskih dana 1463. godine zatekao
ih je ratrkane po raznim gradovima. Niko, pa ni oni nisu slutili da se sultan s
ogromnom vojskom uputio na njihovu zemlju.
Kralj Stjepan Tomaevi se s stricem Radivojem zatekao u Jajcu. Kad je
saznao da je neprijatelj zauzeo Bobovac i da je na putu za Jajce, napustio je grad i
krenuo u zapadni dio kraljevine da bi organizirao kakvu-takvu odbranu. Sultanova
prethodnica je pola za njim i sustigla ga u gradu Kljuu. Uz obeanje da mu se nee
nita desiti, kralj se predao i vraen je u Jajce. Meutim, sultan je naredio da se
smakne. S njim je poginuo i njegov stnc."?
Za njegovu enu, kraljicu Maru, izvori kau da je na vrijeme uspjela pobjei iz
Bosne. Uputila se u Hrvatsku ali ju je tamo zarobio hrvatski ban Pavao Sperani, ljuti
neprijatelj Bosne. Meutim, i ovog su ugrozili Turci, to je mlada kraljica iskoristila pa
je pobjegla iz suanjstva. Uputila se u Dubrovnik, ali tamo nije bila dobro dola, jer se
grad bojao sultana pa se nakon kraeg zadravanja odavdje uputila u mletaki Split.

U)

:!9)

O. tome: E. Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995., p. 295 i d.

G. Elezovi, Turski izvori za istoriju Iugoslovena, Bratstvo, XXVI, Beograd 1932.

35

U Splitu je ivjela u benediktinskom samostanu Sv. Stjepan Pod borovima. U

dokumentima se spominje i njena pratnja koju su inile izbjegle bosanske velmoe.
Tu su je esto posjeivali njeni zemljaci, ali i Maari, to je mletakoj vladi bilo
sumnjivo pa je naredila splitskom knezu da je na uljudan nain udalji iz Splita. Pod
izgovorm da u tom gradu nema dovoljno udobnosti za nju, bila je zamoljena da se
preseli u ibenik ili neki susjedni otok."?
Ovakav postupak je kraljicu uvrijedio pa je 1466. godine napustila Split
uputivi se u Istru, od kud je potom proslijedila u Maarsku, svojoj majci. Meutim,
vijesti o njoj se najavljuju i kasnije.
Godine 1474., a onda opet 1477. obraa se Dubrovakoj Republici da joj se
isplati zaostavtina njenog mua koja je kod njih bila pohranjena. Ovi su, meutim, uz
razne isprike odbili to uiniti. Deset godina kasnije opet ujemo za nju. Pismom od 24.
listopada 1485. godine Dubrovakoj Republici se ovaj put obratio sultan. Obavjetava
ih da mu je na Portu dola bosanska kraljica i da se alila da joj Dubrovnik odbija
povratiti zlato koje je kod njih svojevremeno pohranio njen mu. Sultan nareuje
Dubrovniku da joj isplati njen dio.
U drugom pismu od 9. oujka 1486. godine sultan javlja Dubrovniku da
moraju bosanskoj kraljici isplatiti 2.000 dukata. To se vjerojatno odnosilo na neku od
zaostavtina bosanskog dvora. Posljednje vijesti o njoj potjeu iz 1495. godine. Kada
su Dubrovani te godine otpremali hara za sultana, dali su upute svom izaslaniku,
koji je pratio hara u Carigrad, da, ako bi ga tamo pitali to o bosanskoj kraljici, da ne
da nikakav odgovor. Od tada se o posljednjoj bosanskoj kraljici gubi svaki trag. U to
vrijeme mogla je imati oko 50-54 godine, budui da se udala veoma mlada, po
nekima ak u esnaestoj godini.
Tuga kraljice Katarine
Prodor Turaka u Bosnu zatekao je kraljicu Katarinu u Kozogradu iznad
Fojnice, dok su joj se djeca nalazila u gradu Zveaju na Vrbasu. Turci su podsjeli
grad ali se kraljica uspjela izvui pa je preko planina stigla u Konjie a onda niz
Neretvu dola do Stona. Odatle se laom uputila u Dubrovnik. Ni ona, meutim, nije
bila tamo dobro primljena. Brzo su izbili nesporazumi iz istih razloga kao i sa kraljicom
Marom. Traila je deponirani novac svoga mua, kralja Tomaa, ali ovi nisu bili
spremni to uiniti, uz obrazloenje da ima i drugih pretendenata. Takav odnos kraljicu
je uvrijedio pa je listopada mjeseca 1464. godine napustila Dubrovnik i preko mora
otplovila za Italiju. Nastanila se u Timu, gdje je ostala do smrti. ivjela je u
iznajmljenoj palai na trgu Sv. Marka, okrue na dosta brojnom svitom, koja je s njom
izbjegla iz Bosne.
Sve do smrti inila je velike napore da sazna neto o sudbini svoje djece.
Slala je pisma i emisare na sve strane, obraala se i sultanu, ali bez uspjeha. Kada je
na koncu ula da su oboje primili islam i da joj se nee nikada vratiti niti e ih ikada
vie vidjeti, to ju je sasvim dotuklo i bacilo je u bolesniku postelju. Predosjeajui
kraj, 20. listopada 1478. godine sastavila je oporuku, a pet dana kasnije je umrla, u
54. godini ivota. Pokopana je u crkvi Sv. Marije Ara Coeli u strogom centru Rima.
Grob joj je postavljen ispred glavnog oltara s ploom na kojoj je tekst pisan

:lO)

S. Ljubi, Listine o odnoajih

izmeu Junog Slavenstva

36

i Mletaka

Republika, X, Zagreb

1891., p. 384-385.

bosanskim pismom bosanicom, s njenim likom (kasnije je ta ploa zamijenjena i

tekst je napisan tattnskt)."'
Katarininu djecu, Katarinu i Sigismunda, Turci su zarobili u gradu Zveaju.
Oboje su odvedeni u Tursku i odgajani na sultanovom dvoru. Po prelasku na islam
Sigismund je dobio ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "KralOgii" (kraljevi).
Godine 1487. spominje se ve kao beg od sandaka Karasi u Maloj Aziji. Ne zna se
kada je umro, ko mu je bila ena i da li je iza sebe ostavio potomke.
O princezi Katarini manjkaju bilo kakvi podaci. Ne zna se ni gdje je ivjela ni
za koga se udala. Po nekima, njezino turbe se nalazilo u Skoplju, u groblju pokraj
puta zvanog Hadilar Jolu, na breuljku zvanom Urjan Babi. Po predanju tu je
pokopana izvjesna "Kral k'zi", to bi se odnosilo na bosansku princezu. To bi znailo
da je ivjela i umrla u Skoplju. 32)
Od ostalih lanova dinastije mnogo godina iza pada Bosne pod Turke
spominje se jo Margarita, ena princa Radivoja. Ona se preudala pa se ve 1470.
godine javlja kao ena izvjesnog Ivana Senaja. Njen i Radivojev sin Matija, je, pak,
od Turaka 1465. godine bio proglaen bosanskim kraljem, to je ustvari bio politiki
manevar naspram maarskih akcija u Bosni, ime su Turci eljeli uza se vre
vezati Bosance.
U jednom Izvjetaju dubrovakog Vijea umoljenih od 11. sijenja 1467.
godine kae se da je "kralj Bosne" sin biveg kralja Radivoja, dok se u dokumentu od
6. rujna 1471. godine izrijekom kae da je to Matija abani. Tu stoji i to da je za
enu imao izvjesnu Turkinju. Nakon toga gubi mu se svaki trag.
Znaaj Kotromania za Bosnu
Da li je od preivjelih lanova dinastije bilo potomaka, gdje su ivjeli i da li im
se sauvalo sjeme do danas, ne znamo. Ako i jeste, moda ni sami nisu svjesni toga.
lako je od propasti srednjovjekovne bosanske drave prolo vie od 500
godina, sjeanje na Kotromanie se sauvalo do dananjeg dana, osobito na
podruju srednje Bosne gdje se nalazio njihov prijestolni grad (Bobovac) i krunska
dobra. I danas, nakon toliko vremena s koljena na koljeno se prepriavaju predanja o
banovi ma, kraljevima, kraljicama, prinevima,
princezama
i drugim lanovima
dinastije s kojima je Bosna ivjela stoljeima.
Znaaj Kotromania je veliki za dananju Bosnu. Onakvu kakvu je prije 800
godina stvorio Kulin ban a kralj Tvrtko proirio i uvrstio, realnost koju je morala
priznati i meunarodna zajednica kada je sudbonosne 1992. godine odluivala da li
Bosnu priznati za samostalnu i nezavisnu dravu. Prevagnuli su argumenti koje su
stoljeima krvlju stvarali Kotromanii sa svojim Bonjanima. Zato se s ljubavlju i
potovanjem treba prisjeati i njih i vremena u kojem su nam prevodili pretke kroz
povijesne oluje i u dobru i zlu.

31) B. Pandi,
Katarina Vuki Kosaa, Povijesnoteoloki
kraljice Katarine, Sarajevo 1979., p. 24-25.

:<2)

G. Elezovi, Bratstvo, XXX, Beograd

1939., p. 681.

37

simpozij u povodu 500. obljetnice

smrti bosanske

dr. Esad Zgodi

DRAVA I PRAVO SREDNJOVJEKOVNE

BOSNE

Integralna povijest bosanskog prava unutar srednjevjekovne

bosanske
drave nije jo napisana. Nasuprot te stoji injenica da su pisane i napisane istorije
srpskog prava iz doba srednjevjekovne srpske drave, ili, pak, da su u formi zbornika
prezentiran i pisani spomenici srpskog srednjevjekovnog prava. Da navedemo neke
ilustracije takve literature. Jo 1931. godine Tarnovski e u Beogradu objaviti djelo
"Istorija srpskog prava u Nemanjikoj dravi". A Aleksandar Solovjev, inae zasluni
znanstvenik za istraivanje srednjovjekovne
bosanske povijesti, posebno njene
"bogumilske" komponente, objavie djelo "Odabrani spomenici srpskog prava"
(Beograd 1926. g.). Jo ranije Stojan Novakovi e objaviti djelo "Zakonski spomenici
srpskog prava", (Beograd, 1926. g.). Nije u ovoj injenici da je srpska drutvena
znanost u prvim decenijama 20. vijeka, otvorila proces istraivanja srpskog
srednjevjekovnog prava nita sporno osim injenice da se u tim istraivanjima i u tim
djelima vri prisvajanje i inkorporiranje bosanskog srednjevjekovnog prava u srpsko
pravo. Dovoljno je, u prilog tome, pogledati pomenuto djelo Aleksandra Solovjeva ili
djelo Ljube Stojanovia "Stare srpske povelje i pisma" (1929.), pa vidjeti kako se u
zbornike spomenika srpskog prava, na asimilatorski i dezindividualizirajui
nain,
ukljuuju sauvani dokumenti
koji govore o autentinom
srednjevjekovnom
bosanskom pravu. Jednostavno, sve ono to je bila ideja i praksa srednjevjekovnog
prava u Bosni ovdje se predstavlja i tumai kao srpsko pravo.
No, ovdje ne moemo ulaziti u objanjenja te injenice da je, sa jedne strane,
unutar srpske akademske znanosti dolo do falsificiranja povijesti srednjevjekovnog
bosanskog prava. Kao to ne moemo ulaziti ni u tumaenje okolnosti pod kojima
bosanskohercegovaka
znanost nije odgovarala na te falsifikate. Ostaje i pitanje:
zbog ega naa nauka nije, na drugoj strani, s pozitivnom motivacijom, izvrila
sistemska istraivanja i sintetike interpretacije fenomena prava u srednjevjekovnoj
bosanskoj dravi? Za sada valja tek apostrofirati dva momenta. U onim falsifikatima,
radilo se, ne o znanstvenoj argumentaciji nego o vanteorijskim, odnosno idologijskim
motivima i aspiracijama koji su se uklapali u ire poltike koncepte anektiranja
bosanske
kulturne,
dravno-politike
i pravne
povijesti
u velikosrpsku
ekspanzionistiku aspiraciju prema Bosni i Hercegovini. Takoer, na drugoj strani, i
izostanak bosanskohercegovake
znanstvene reakcije na ono falsificiranje kao i
izostanak interesovanja za zasebno studijsko istraivanje bosanskog prava u
srednjevjekovnoj
bosanskoj dravi, takoer, nisu bili posredovani znanstvenim
razlozima. Oigledno je da je u ovom aspektu na djelu bio korpus ideolokih motiva
koji su korespondirali
sa ve pomenutim pseudoznanstvenim
obrazlaganjima
velikosrpskih aspiracija prema Bosni.
Naravno, ne moe stajati samo ta "drama negativnog" kao motiv i podstrek
istraivanju povijesti bosanskog prava. Za savremenu bosanskohercegovaku
dravnu samosvijest vanija je pozitivna motivacija sadrana u injenici da ta
samosvijest, iz same sebe, iz potrebe svog povijesnog utemeljenja, hoe i treba

38

-upravo svijest o svojim korjenima i svom povijesnom kontinuitetu. Te korjene i svoj

kontinuitet bosanska drava samosvijest nalazi upravo u egzistenciji srednjevjekovne
bosanske drave, pa i u njenoj pravnoj sadrini. Ovdje se dakle, u sintezi znanstvenoteorijskih i vanteorijskih motiva, vezanih za politiko dravno-pravno
i duhovnokulturno konstituiranje savremene bosanskohercegovake
dravne samosvijesti,
pronalazi motivacija za istraivanje povijesti bosanskog prava. Ne prikriva se, dakle,
da se u tom istraivanju naputa vrijedno neutralno stanovite.
Bosanska dravna egzistencija posebno se iskazivala u dravno-politikoj i
pravnoj sadrini bosanske dravne samosvijesti. Razvijeni spoljnopolitiki, odnosno
diplomatski aktivitet pokazuje .da je srednjevjekovna bosanska drava funkcionirala
po standardima, obiajima i protokolima tipinim za sve drave tog doba, pa se i u
tom pogledu, samostalna bosanska drava prirodno inkorporira u poredak drava
srednjeg vijeka. Mnogobrojna sauvana svjedoanstva
o pravnim odnosima u
srednjem vijeku pokazuju da je srednjevjekovna bosanska drava, i sa pravnog
stajalita, egzistirala po pravnim parametrima tog vremena, pa se i u tom kontekstu
manifestirala njena dravna samosvijest. Meu sauvanim pravnim spomenicima
srednjeg vijeka nalaze se, prije svega, zakonodavni spomenici to potvruje da je
bosansko pravo tog doba, kao bitni element dravne egzistencije, poznavalo povelje i
ugovore koji imaju zakonodavno obiljeje. Pored toga,
meu starim pravnim
spomenicima nalaze se i vladalake povelje i meunarodni ugovori to svjedoi da je
bosanska srednjevjekovna drava prakticirala i meunarodno javno pravo. Bosanska
drava je znala i za sudsku instituciju o emu svjedoe sauvani protokoli, parnice,
tube i presude. Da se i sa stajalita prava, bosanska drava konstituirala kao drava
svjedoe i spomenici privatnog prava: mnogobrojne tapije, testamenti, pogodbe,
zapisnici i sl. svjedoanstvo su da je bosanska drava znala za privatno pravo i da ga
je, kao element svoje konstitucije i prakticirala. Prema tome, individualizacija
bosanske egzistencije u srednjem vijeku iskazivala se i u pravnom pogledu. Njena
dravno-politika samosvijest i njen aktivitet kao drave izraavali su se i u razliitim
formama prava: zakonodavnog, javnog, sudskog i privatnog. Unutar bosanske kulture
u cjelini, dakle, srednjevjekovna bosanska drava iskazivala je svoj individualitet i
recepcijom i prakticiranjem pravne kulture toga doba.
No, sama ideja, razliiti vidovi i naini praktine objektivacije bosanskog
prava unutar srednjevjekovne bosanske drave, u svom temelju imali su bosansko
obiajno pravo. Zapravo, pomenute, razliite forme srednjevjekovnog
bosanskog
prava nisu nita drugo nego manifestacije obiajnog prava.
Prema jednom sauvanom pisanom svjedoanstvu, u toku jedne parnice
pred dubrovakim sudom, koja se vodila oko duga koji je ugovoren u Visokom, na
prijedlog da se spor rijei po zakonima Bosne, zemlje u kojoj je ugovor i sklopljen,
konstatovano je da Bosna i ne poznaje zakone. I naa istoriografska literatura
konstatira da u sauvanim izvorima nema ni naznake da su u srednjevjekovnoj Bosni
postojali pisani zakoni. No, iz toga se ne moe izvesti i generalni zakljuak da
srednjevjekovna bosanska drava ne poznaje uopte ideju i praksu prava. I ne moe
se to uzeti kao alibi za izostajanje sintetikih prikaza povijesti i sadrine bosanskog"
prava u srednjem vijeku.
Ni jedno drutvo, ma koliko bilo nerazvijeno i socijalno nediferencirano ne
moe opstati na naelu nekontrolirane sile ili logikom anarhije, stihije ili ope
neureenosti. Svako drutvo pronalazi ideju Norme s kojom se reguliraju socijalne
veze i uobliava, manje ili vie, uvreni
poredak drutvenih
odnosa. I

39

srednjevjekovna
bosanska drava pronala je tu ideju Normativnosti, ali u liku
obiajnog prava. Splet istorijskih okolnosti, a pogotovo pad Bosne pod osmanlijsku
vladavinu, onemoguio je da srednjevjekovna bosanska drava dospije do pisanog
pravnog zakonodavstva kao to je onemoguio da se bosanska drava, poput drugih
srednjeevropskih drava zapadne Evrope iz staleke drave razvija do apsolutistike
monarhije. No, s druge strane, dominacija obiajnog prava u regulaciji socijalnih i
politiko-dravnih odnosa, nikako ne znai da je ono ostalo na razini usmenih,
povremenih ili sluajnih konvencija. Naprotiv, i u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi,
obiajno pravo, kao pravo koje posreduje i regulira, normira i uvruje u pravilnosti
socijalne odnose, zadobivalo je svoje mnogovrsne fiksacije u pisanom obliku. Upravo
na osnovu tih pisanih uoblienja mogue je, zapravo I rekonstruirati povijest i sadrinu
obiajnog prava u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi. Mada, dakle, ostavlja tragove u
pisanim formama, ono ostaje obiajno pravo.
Kako ovdje nemamo namjeru da na sistematski nain izloimo sadrinu i
praksu obiajnog prava u srednjevjekovnom bosanskom drutvu, to emo, vie u
ilustrativnom smislu, ukazati na neke vidove bosanskog obiajnog prava.
Bosansko obiajno pravo, kao to je reeno, dobijajui svoj lik i u pismenim
kodifikacijama, posreduje, u supstancijainom smislu, cjelinu socijalnih i dravnopolitikih odnosa u srednjevjekovnoj
bosanskoj dravi. Prije svega, u dravnopolitikoj sferi, obiajno pravo regulira i uspostavlja porijeklo i dimenzije moi vladara,
odnosno bosanskih banova i kraljeva. No, istovremeno obiajno pravo konstituira
sadrinu i granice moi drugih segmenata feudalne hijerarhije - velmoa i vlastele.
Naravno, obiaj no pravo regulira i meusobne odnose izmeu razliitih Slojeva
feudalne hijerarhije. Na drugoj strani, obiajno pravo regulira i odnose izmeu
vladajue feudalne hijerarhije i potinjenih slojeva bosanskog drutva. Napokon,
obiajno pravo u velikoj mjeri normira i meudravne odnose, posebno odnose
izmeu bosanske drave i dubrovake republike. Naravno, valja bar s nekim
ilustracijama, pokazati, obiajno-pravnu sadrinu naznaenih veza i odnosa izmeu
socijalnih i politikih aktera srednjevjekovne bosanske drave.
Temeljno obiajno-pravna norma koja definira poziciju vladareve moi jest
institucija-norma
"vjerne slube". Ova norma utvruje cjelinu prava i dunosti
podanika spram vladara, ukljuujui i dunost vojne slube. Iza ove norme krije se,
zapravo temeljno naelo koje definira poziciju vladareve moi: to je standardna
srednjevjekovno naelo line zavisnosti. Istovremeno obiajno pravo instaliralo je i
norme kojima se titi vladareva "ruka gospodina bana" i "vjera gospodska". Te norme
nosile su u sebi i sankcije s kojima se titio vladarev autoritet. Obiajnim pravom u
srednjevjekovnoj bosanskoj dravi ustanovljena je i norma po kojoj vladar, ban ili
kralj, po svojoj volji prakticira i darovno pravo. A ono se sastojalo u pravu vladara da
dravnu zemlju kao vlastitu batinu darovnicima poklanja u vlasnitvo pojedinim
sudionicima feudalne hijerarhije. Ovo obiajno pravo konstituira, sa svoje strane,
zapravo
patrimonijalno
poimanje
drave,
a takva
drava je upravo bila
srednjevjekovna drava u periodu svog uspona i konsolidacije (do doba Stjepana"
Kotromania 1314-1353). No, na temeljima ovih nekoliko elemenata kojima se
obiajno pravo regulira vladareva mo, uz dejstvo i niz drugih konkretno-istorijskih
faktora, transformirae srednjevjekovnu bosansku dravu iz patrimonijalne drave u
staleku to e svoje jasne obrise zadobiti sa uspostavljanjem bosanske kraljevine.
No, i bosanska drava kao staleka drava i dalje e poivati na obiajnom pravu,
odnosno nee dospjeti do pisane pravno-zakonske regulacije odnosa ufeudalnoj

40

Tako je, prema saznanjima nae istoriografije, obiajno agrarno pravo standardiziralo
feudalnu rentu. Krajem XIV i u XV stljeu ona je varirala zavisno od lokalnih uslova,
ali se, u osnovi kretala "...za itna polja od jedne polovine do jedne etvrtine, a za
vinograde i vonjake redovno iznosila polovina prinosa. No, nije bila iskljuena ni
jedna petina kao rentni iznos prosjene vrijednosti ukupnog proizvoda"." Obiajnim
agrarnim pravom bila je definirana vrsta vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju:
bjeanje seljaka je bilo zabranjeno, pa se ova obiajna norma esto iskazivala i u
pismenom obliku - u banovim i kraljevim poveljama."
Bosansko pravo u srednjevjekovnoj
bosanskoj dravi poznaje pravnu
regulaciju socijalnog, ekonomskog i politikog poloaja razliitih grupacija bosanskog
stanovnitva. Posebnim obiajno-pravnim normama se po pravilu, od strane feudalne
hijerarhije, definiraju prava i dunosti posebne grupacije, naprimjer, Vlaha, Sasa,
rudarskog stanovnitva, trgovinskih kolonija dubrovana, mletaka, kotorana i sl. No,
naa istoriografija se bavila i pravnim poloajem roblja kao posebne grupacije
stanovnitva." Analiza i sintetiki prikaz ovim vidovima obiajnog prava je posebna
tema pa se ovdje ona tek naznaava.
Sa razvojem trgovine, rudarske proizvodnje,
sa razvojem gradova i
komunikacija unutar Bosne i sa vanbosanskim okruenjem, bosansko obiajno pravo
nai e se pred novim izazovima: morae posluiti kao temelj pravne regulacije
sasvim novih odnosa. Naprimjer, ekonomski razvoj, zadravajui naturalnu rentu,
otvara proces i razvoj novane rente, pa e se razviti i bosansko poresko pravo. Ono
se javlja s kovanjem bosanskog novca. Stjepan " Kotromani je prvi bosanski
vladalac koji je zapoeo kovanje bosanskog novca. Bosansko poresko pravo koje je
ustanovljeno u tom kontekstu zahtijeva da rudnici banu moraju donositi "...urburu,
svuda uobiajenu i ozakonjenu dadbinu, iji se iznos kretao negdje oko desetine
proizvodnie"." Unutar razvoja bosanske fiskalne politike dolazi postepeno i do pojave
i razvoja bosanskog carinskog prava. Tako, naprimjer, Stjepan II e traiti od
Dubrovana da mu plaaju 10% vrijednosti roba koju oni unose u Bosnu. Bosansko
pravo poznaje ne samo uvozne nego i izvozne carine. Bosansko carinsko pravo
poznaje i takozvane ustupne carine na tranzitne robe. "U ime prevozne carine izgleda
da se obino uzimalo est groa po jednom tovaru"." Obiajno pravna praksa u
oblasti carina s vremenom je distribuirana na razliite centre moi unutar feudalne
hijerarhije: carinska mo vladara rasprila se na mo oblasnih gospodara. Poznata je
i praksa davanja carina pod zakup trgovcima ili grupa trgovaca strane vladare ili
monih feudalaca. U svakom sluaju, naznaenom se tek ilustrira potreba istraivanja
ove posebne forme bosanskog obiajnog prava - carinskog prava.
S razvojem
novane
privrede,
razvojem
koji je naravno
limitiran
srednjevjekovnim pretpostavkama, bosansko pravo morae da razvija i ono to bi
smo mogli nazvati kreditno pravo. Rije je o obiajno pravnim normama kojima se

o) Cit. djel, str. 30.

6) Tako se u povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukosaviu, oko 1353.god. kae "da ne moe primiti
nitko u naem gospodstvu Vlatkova ovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez volje
kneza Vlatka". (nav.prema: A Babi, cit.djel.str. 32).
7) Upuujemo samo na dva istoriografska prikaza ove problematike: Aleksandar Solojev, Trgovanje
bosanskim robljem do god. 1661., GZM 1946.g.; Gregor remonik, Pravni poloaj naeg roblja
u srednjem veku, GZM 1947.g.
X) Sima irkovi, Istorija srednjevjekovne bosanske drave, Beograd, 1964.g. str. 99.
~)Desanka Kovaevi-Koji, Privredni razvoj srednjevjekovne bosanske drave, cit.izd. str.156.

42

reguliu odnosi u sferi kreditnog poslovanja. Kreditni poslovi su se toliko razvili da je

bosansko kreditno pravo poznavalo mjenice, trgovaka drutva, instituciju jamca,
kreditiranje uz zalog i s1.10)
U kontekstu naznaavanja razliitih vidova obiajnog prava u bazi drutva,
valja posebno apostrofirati i egzistenciju posebnog bosanskog obiajnog branog i
porodinog prava. Ovdje je bitno istai da je ovo pravo do kraja obiajno i izvedeno iz
tradicije. Ono nije bilo podvrgnuto nikakvom crkvenom kanonskom pravu. Brano
pravo nije bilo pod "crkvenom intervencijom" niti je bilo podvrgnuto crkvenim
ceremonijama, ritualima i pravilima. Otuda se i moe rei da su se u sferi regulacije
branih i porodinih odnosa "...obiajno pravo i narodna shvatanja nesmetano
razvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i optih oblika".'!'
Bosansko
brano pravo ne priznaje ni instituciju miraza. Temeljna norma koja je regulisala
sklapanje braka, izvedena iz tradicije i obiaja, govorila je da je dovoljno da ena
bude "dobra i vjerna" da bi se brak sklopio. Ilustrira tu normu i testament viteza
Pribisava Vukotia u kojem se kae kako u Bosni nije obiaj da se ene uzimaju uz
miraz ve da se "uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog asti i ugleda njihovog roda" .12)
U korespondenciji sa bosanskim obiajnim branim pravom stoji i vjersko-socijalno
uenje Bosanske crkve. Konsekvenca je ovih shvatanja liberalnost branih veza. Dok
katolika i pravoslavna crkva insistiraju na doivotnosti i neraskidivosti braka, dotle
obiajno brano pravo u Bosni brak ini prirodnom i fleksibilnom zajednicom.
Sa razvojem materijalnog bogatstva drutva i pojavom vika rada, sa
uvrivanjem bosanske drave i sa postepenim prevladavanjem recidiva rodovskeplemenske tradicije, razvie se i bosansko nasljedno pravo. No, ni ovo pravo nije
kodificirano u obliku pisanih zakona. Pa ipak, obiajnim nasljednim pravom regulirali
su se sloeni odnosi naslieivania.!"
Ono je poznavalo nasljeivanje bez testamenta
i nasljeivanje sa testamentom. Prvi je sistem uglavnom poivao na agnatskom
sistemu zakonskog nasljeivanja, dakle, na sistemu koji, potiui iz plemenskorodovske tradicije ustanovljuje kao vodei princip - princip pripadnosti rodu porodica.
Obiajno nasljedno pravo regulira i pravila u pogledu redosljeda nasljeivanja s
prvenstvom mukih u odnosu na enske srodnike. Obiajno nasljedno pravo u Bosni
poznavalo je i nasljeivanje testamentom. Ovaj vid obiajnog prava regulirao je
sadrinu i formu testamenta, zatim sposobnosti za pravljenje testamenta, pitanje
izvrenja testamenta i sl. Razvoj obiajnog nasljednog prava, sa svoje strane, indicira
stepen ukupnog povijesnog razvoja bosanskog drutva pa je i ste strane neophodno
istraivati ovaj vid obiajnog prava u srednjevjekovnoj Bosni.
Ve smo rekli da bosansko obiajno pravo stoji u temelju i bosanskog
meunarodnog prava. Po svojoj sadrini ono je raznovrsno.
U njega ulaze
meunarodni mirovni paktovi, spoljnotrgovinski poslovi, ugovori, povelje kojima se
reguliraju privredno-trgovinska prava stranih drava na tlu Bosne, vojni sporazumi i sl.
Ve e, naprimjer, ban Ninoslav, na temelju potovanja starih obiaja, potvrditi u
svojoj povelji dubrovake povlastice koje su dobili od bana Kulina iz 1189. godine.

10)
II)

Il)
):I)

o tome u: D. Kovaevi-Koji, cit. djel,

Sima irkovi, Bosanska crkva u Bosanskoj dravi, u knjizi: Drutvo i privreda srednjevjekovne
bosanske drave, cit. izd. str. 24l.
Cit. prema: Sima irkovi, nav. dje!. str. 242.
iru interpretaciju nasljednog prava kao obiajnog prava nalazimo u tekstu: Vojislav Spai,
Nasljedno pravo u srednjevjekovno] Bosni, u: Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu
1.1953. g.

43

Naravno, pragmatino-politiki interesi bosanske drave ili oblasnih pospodara znae

suspendirati obiajno-pravnu osnovu u meudravnim odnosima. Ali, u principu,
meunarodno pravo, kako ga poima i prakticira bosanska drava temelji se na
obiajnom pravu, odnosno instituciji "starih obiaja". No, meunarodno pravo i
diplomatska praksa bosanske drave, takoer, je tema za sebe: u naem kontekstu
ostalo je tek da se ukae na ovu dimenziju bosanskog obiajnog prava.
Obiajno pravo je temelj regulacije socijalnih i ekonomskih odnosa u
srednjevjekovnoj Bosni. Time Bosna nije nita atipino u odnosu na srednjevjekovne
drave toga doba. Pisano crkveno kanonsko pravo nije moglo ui u regulaciju odnosa
s obzirom na prirodu Crkve bosanske kao dominirajue crkve. Drutveno-povijesni
razvoj nije, na drugoj strani, mogao odvesti Bosnu ka konstituiranju apsolutnih a
kasnije ustavnih monarhija utemeljenih na pisanom zakonodavstvu. Taj razvoj je
onemoguen turskim osvajanjima. Pa ipak srednjevjekovna bosanska drava ne bi se
mogla ni oformiti niti stoljeima trajati da u njenim temeljima nije stajalo obiajno
pravo: ono je preuzelo na sebe ulogu kanonskog prava ali i pisanog svjetovnog prava
u obliku zakona. Implikacije takvog stanja su vieznaajni za pojmanje drave i njenu
povjesnu sudbinu.
Kao to smo ve rekli, Bosna je prola kroz dva shvatanja drave. Pod
bosanskom patrimonijalnom dravom podrazumijevamo ono shvatanje po kome je
dravni teritorij pod personainom vladavinom ili "gospodstvom" vladara-bosanskog
bana. Drava je, zapravo, vladarska batina s kojom on, zajedno sa lanovima
porodice slobodno upravlja. A ta sloboda ukljuuje i njegovo pravo darovanja dravne
zemlje u nasljedstvo. No, ban, kao vladar unutar patromonijalne drave, dolazi, ipak
na prijesto izborom. A sam izbor je bio ogranien na jednu porodicu-jedan rod kojem
je vladarsko dostojanstvo nasljeem dodijeljeno. Kao patrimonijalna drava Bosna jo
nema stalne institucije vlasti pa su odnosi u feudalnoj hijerarhiji zasnovani na linoj
zavisnosti.
Obiaj no-pravna
institucija
"vjerne
slube"
i ispunjavanja
"vjere
gospodske" osiguravala je, bar koncepcijski, temelje patrimonijalne drave. No,
unutar ovih shvatanja ve e se javiti momenti koji e odvesti ka transformaciji
patrimonijalne u staleko-monarhijsku dravu. U najvanije, svakako, spada pravo na
nasljeivanje plemenite batine kao i one koju vladar vlastelinu daruju. To e biti
ekonomska osnova stvaranja diferencirane feudalne hijerarhije koja e u liku oblasnih
gospodara i njima poreenih vlasteliia u bitnom smislu sudjelovati u konstituciji
staleke bosanske drave, ali, s predominacijom dekompozitorskih silnica. Naravno,
u shvatanje koncepcije staleke drave ulazi i reafirmacija dravnog sabora. Mada se
prvi put izriito spominje u jednoj povelji iz 1354. godine kao "stanak sve zemlje
Bosne i Donjih Krajeva i Zagorja i humske zemlje", on e se tek kasnije transformirati
u mono i uz to reprezentativno tijelo Bosne kao jedinstvene drave."! Do afirmacije
dravnog sabora dolazi, zapravo, nakon postanka Bosne kraljevinom, kada e
zapravo
Bosna poi putem izgradnje
staleke
monarhije.
Za razliku od
patrimonijalnog poimanja biti drave, kad se njena sudbina vee za osobu vladara,
sad se, pod uticajem Ugarskih shvatanja, i u Bosni u pojmanju razdvaja egzistencija
drave od linosti kralja. Iznad njegove linosti stoji sada, s jedne strane sama,

r
(
(

2
14)

U naoj istoriografiji je Pavao Aneli otvorio diskusiju o postojanju, s jedne strane, bosanskog
dravnog sabora kao manifestacionog i ceremonijalnog skupa koji se povremeno sastaje,
i s druge strane bosanskog dravnog vijea kao stalnog tijela sastavljenog od najvie elite
bosanske feudalne moi. O ovoj hipotezi vidjeti u: Pavao Aneli, Barones Regni i dravno
vijee srednjevjekovne Bosne "Prilozi", Institut za istoriju Sarajevo, br. 11-12, 1975-1976.g.

44

I!:

16
17

institucija Krune kao transpersonalnog simbola drave. I s druge strane, zajedno s

krunom, dravu ini feudalna hijerarhija, ona s krunom sada ini "svu Bosnu". Dakle,
transpersonalizam
krune, kao trajni simbol drave, i s druge strane, drava
identificirana sa svom feudalnom hijerarhijom, ulaze u novo shvatanje drave. Otuda
naglasak i na bosanski sabor koji pretendira da predstavlja bosansku dravu kao
cjelinu. Ovakvo staleko poimanje bosanske drave, ma koliko nosilo u sebi
dezintegracione procese, ipak je ouvalo ideju o egzistenciji jedinstvene bosanske
drave. Feudalna hijerarhija, ma koliko nosila sa sobom unutranje razdore, nije
nikada izvrila neki separatni in, niti je otcijepila neku oblast i pripojila je drugim
dravama. Jer, s jedne strane, staleko ustrojstvo drave, preko dravnog sabora,
koji je predstavljao cijelu Bosnu, razvijalo im je samosvijest da upravo oni ine dravu
i da je cijela Bosna njihova drava.
Naravno i druga je stvar to povijesni razvoj nije odveo Bosnu u pravcu
konanog, po zapadnoevropskim
uzorima, konstituiranja
u modernu ustavnu
monarhiju. Taj put je prekinulo tursko osvajanje. U svakom sluaju za takav razvoj je
imala bitnu pretpostavku: staleko-monarhijska
svijest koja se poela uobliavati,
zatim svijest da drava povijesno egzistira neovisno od linosti vladara, te afirmaciju
centralnog tijela cijele drave - bosanskog "stanka". Te pretpostavke mogle su
rezultirati, i pored svih centrifugalnih tendencija, bosanskom dravotvornom svijeu,
dakle osjeanjem da Bosna opstoji kao jedinstvena, i u politikom i u teritorijalnom
smislu, drava. Kao to je poznato, i pored te svijesti Bosna do gubitka nezavisnosti
funkcionira kao podijeljena drava razdirana unutarnjim sukobima. Vlast oblasnih
gospodara, mada nije nikad u secesionistikom smislu nastupala,"? mada nije bila
liena svijest o bosanskoj dravi, toliko e, i zbog spleta istorijskih okolnosti, biti
egoistina da e sama sudjelovati u definitivnom
gubitku bosanske dravne
nezavisnosti.
U osnovi takvog razvoja stajalo je obiajno pravo. Ono nije Bosnu odvelo kao instituciju
pisanog pravnog zakonodavstva, do toga e doi stoljeima kasnije. Otuda i na bosanskom
primjeru potvruje se ope iskustvo: "Obiaj se prema pravu i moralu ne nalazi u sistematskom
nego u istorijskom odnosu. On predstavlja zajedniki prethodni oblik u kome su se pravo i moral
sadrani jo nerazvijeni i nerazdijeljeni... Obiaju je odreeno da se utopi u pravo i moral, poto
je on prethodno pripremio i omoguio kako pravo tako i moral".16)Bosansko obiajno pravo je
zapravo potencijalno nosilo u sebi mogunost vlastite pisane pravne kodifikacije. Ono je i
zadobijalo svoje pisane oblike, ali nije dospijevalo do spoznaje Popive Norme, do Zakona,
odnosno do univerzalnog poimanja Prava. Za to jo nije bilo istorijskih pretpostavki. Otuda bi se i
za bosansko obiajno pravo, u odnosu na pravo u formi Zakona, s Hegelom i moglo rei, kako
se razlika izmeu obiajnih prava i zakona "...sastoji se samo u tome to se ona znaju samo na
subjektivan i sluajan nain, pa su stoga za sebe neodreenija, a openitost misli rnumja."?' Da
se ak obiajno pravo uspjelo u srednjevjekovnoj Bosni kodificirati u neki Zakonik, to jo ne bi
znailo da je bosanski duh prispjeo do moernog pojma prava. Zato se, opet s Hegelom moe i
rei: "...jer vaei zakoni jedne nacije time to su napisani i sakupljeni ne prestaju biti njeni
obiaji. Ako obiajna prava dou dotle da budu sabrana i sastavljena, to se uskoro mora
dogoditi kod jednog naroda koji je samo donekle postigao neku obrazovanost, onda je ta zbirka
zakonik, koji e se dakako, budui da je puka zbirka, odlikovati svojom nelJoblienolJ,

1.,)
lo)
17)

Sluaj Konavla zahtijeva posebno objanjenje u ta se ovdje ne moe ulaziti.

Gustav Radbruh, Filozofija prava, "Nalit", Beograd, str. 66.
G.W.F.Hegel, Osnovne crte filozofije prava, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1989. god. str. 338.

45

neodreenou i nepotpunou'v'" Dakle, za razliku od pisanog ili nepisanog obiajnog prava,

pravo u formi istinskog zakona" ...mora postati svjesno, mora biti sistem u sebi samom i samo
kao takvo moe vaiti kod obrazovanih nacija".l9)I kad kaemo da bosansko pravo srednjeg
vijeka nije, zbog toka povijesti, dostiglo pojam prava, onda to pravo mislimo u Hegelovom
smislu, a ne u tome smislu da bi srednjevjekovno bosansko pravo situirali u neto za to
doba netipino, to je ispod tadanjeg opeg razvoja, ili ak izvan tokova evropske
povijesti toga doba.

18)

19)

Cit. djel. str. 338.

Cit. djel. str. 339.

46

dr. Muradif Kulenovi

BOSANSKI STANAK

Sastanak svih slobodnih ljudi u upi Sastanak svih stalea u dravi

Sastanak ili bosanski parlament
Dravno pravne institucije su mjerila posebnosti, tradicije i kulture svakoga
povijesnog naroda i najbolji pokazatelj civilizacijske zrelosti neke ljudske zajednice.
Utemeljitelji pojma i tumai izraza civilizacija, francuski filozofi i politiari,
istiu da je to sposobnost saobraanja meu ljudima.
Dravno pravne institucije odreuju pravila ponaanja u dravi i potvruju
civilizacijske domete drutva i pojedinca u njemu.
Dravno pravna povijest Bosne i Hercegovine, u svojem jedinstvenom
razvoju, s obzirom na susjedne zemlje, do danas u cjelini nije napisana. to najbolje
ukazuje na zanemarivanje
povijesne osobnosti
i posebnosti
dravnopravnog
kontinuiteta Bosne, jednako od njenih osvajaa kao i starinaca, koji su u susretima s
okupatorima, sami za sebe, u predaji njegovali svoju povijesnu izuzetnost. Bosanski
starinci, to je, oigledno, nikada nisu bili predani uvari materijalnih spomenika.
Dobiva se dojam, kao da je najvie sauvana, usmenom predajom i kroz
transgeneracijsko
prenoenje jednako bioloke konstitucije
kao i psiholokih
sadraja. Pojam-Stanaka - kroz izraze "sva Bosna" i druge, najdue se zadrao
zahvaljujui pjesmi i drugim oblicima usmenog prenoenja. Postojanje institucije
Stank kao jedinstvenog "bosanskoga pojma", za pravni i dravni institut, je injenica,
koja u sebi ujedinjuje obilje podataka, koji upuuju na Bosnu i njen narod koji je
posjedovao visoku svijesti, politiku kulturu u tom razdoblju. Civilizacija je dijalog.
Nitko nemoe osporiti postojanje i visoku sposobnost bosanskih ljudi za konverzaciju.
Neki teoretiari civilizacije, polaze, od, na oko, sasvim uprotene i jednostavne
definicije i kau da je civilizacija kultura razgovora i sluanja meu ljudima, nosiocima
civilizacije.
Ispada sasvim smijeno, kada se uje, da e netko bosanski narod odvesti u
Europu i pridruiti ga civilizaciji.
Neprijatelji Bosne i njenog vieznaajnog i viebrojnog narodnog postojanja,
govore o civilizacijskim vjednotama, oito ne shvaajui znaenje pojma, u njegovom
univerzalnom tumaenju.
Uskogrudni politiari potiru bitne vrijednosti naroda i zajednica mjerei ga sa
formainim i iskljuivo pojavnim znacima, i to im jedino daje podrku u njihovom
negiranju, u ovom sluaju dugovjene dravnopravne tradicije Bosne.
Neposredni poticaj za razmiljanje o Bosni kao dravnoj povijesnoj tvorevini,
kod mene je izazvao, Slobodan Miloevi, svojom izjavom o besmislenosti i
promaenosti priznavanja Bosne i Hercegovine kao drave.
On u svojoj ignorantskoj samouvjerenosti, neto prije poznatih pregovora u
SAD-a, izjavljuje, kako je proglaenje Bosne dravom, jednako imenovaju konja za

47


senatora, to je uinio Kaligula: Stanak i njegova civilizacijska utemeljenost ukazuju
na ozbiljnost dravno pravnog poretka Bosne, koji je u tom razdoblju na zavidnoj
razini i u izvjesnom smislu je prdnjaio i pred razvikanijim narodima Europe.
Na kraju, politika kultura se i oituje u spoznaji, da omalovaavanje i
unitavanje drugih naroda uvijek ide na tetu i vodi u propast agresora. Najtraginije
je to i danas mnoge voe misle i djeluju tako, da zaboravljaju na ovu mnogo puta
ponavljanu sudbinu. Veoma se lako moe uoiti, da razliite teorije povijesti biraju
obino razliite povijesti prolosti: Trebalo bi prihvatiti kao upozorenje svima
neznalicama i razarairna Bosanske dravne posebnosti i dugovjene politike
kulture i civilizacije, kao zornog psiholokog fenomena, da ne samo globalna
razmatranja i znanja nego i detalji povijesti, kao to je STANAK upuuju na Bosnu
kao znamenje politike kulture i civilizacijske izuzetnosti u Evropi.
Opi grabe, koji se odvija ve nekoliko stoljea nad svim dobrima, kojima se
odlikuje Bosna i Hercegovina, jednako povijesnim kao i sadanjim, jednako
materijalnim kao i vjerskim i kulturnim, prosto me je natjerao, da uz sve poslove, koje
sam bio prisiljen obavljati, da se posvetim nekim vidovima bosansko-hercegovake
povijesne stvarnosti i to ne onim, koje treba otkopavati ili po arhivima i muzejima
otkrivati, nego prosto onim, koji su na dohvat ruku, a u koje nismo smjeli dirati, zbog
ideologijskih i reimskih pritisaka, ili vlastitih psiholokih nasljeenih strahova i
predrasuda.
Na poetku ovoga svojega priloga, ovom, po mnogo emu znaajnog i
respektabiinog skupa, htjeo bi naglasiti, da smo manje vie svi Bosanci, a po najvie
. Bonjaci rtve transgeneracijskog
i intergeneracijskog
emotivnog diktata, da se
odreknemo od svoje izvornosti od svojih svih znaenja i od, to je najalosnije, svojih
jedinstvenih kvaliteta, koje svijet ni kod koga drugoga ne pripoznaje, niti geografskim
prostorima susree. Sjeam se jednog zajednikog
izlaganja, s profesorom
Miroslavom Brantom, inae velikim znanstvenikom, na moje razoarenje i alost, i on
je rekao, da je zemlja bila podijeljena u upe. Zadnji povjesniar zna, odkuda dolaze
ovi nazivi i kako su od Bonjana usvojeni. Nimalo poraznije na mene je djelovao,
susret s Palestinom i arapskim nemarom. Arapi su opet, sve svoje zanemarili, sva
znamenja materijalne kulture, koja zaustavljaju dah gledaocima i posjetiocima.
Izraelci su svoje tragove otkopavali. Svaki od njih, kako je govorio Moo Dajan je
arheolog. Arapi su se udili predanosti Izraelaca u traganju za zatrpanim dobrima,
svoje esto puta pretpostavljene povijesti, dok bi Arapi sjedei u hladu, motrili
oznojene na suncu idove, koji su minuciozno prevrtali svaki kamen, traei svaki
detal], kao potvrdu svojega utemeljenja u zemlji, gdje su Arapi vie mileniju ma
kantinuirano
postojali. Ovi arheoloki detalji su pomogli, da se vrati duh
samopouzdanja i hrabrosti jednog naroda. Sa tih prostora, kako znate, Arapi su
nepovratno nestali. Palestina je veliko upozorenje Bosni i Hercegovini, malo je
zemalja i naroda, da imaju tako brojne injenice o svojem utemeljenju, a skoro, da
nema nigdje naroda koji je bio tako prisiljen, da potisne svoju memoriju i zanemari
spomenike i znamenja svoje osobne povijesti kao Bosanci.
Nemojte mi zamjeriti, to u sada izrei misao, koja je moda arhaina za
moju razinu i usmjerenost, ali vidjevi ponienje Bosne i okrutnost planova i izvrenja,
koje svakodnevno sluamo i gledamo, pozvao bih znanstvenike Bosance, da budu
apostoli bosanske povijesti i identiteta i da se ne gube u dvojnosti i difuznosti, to je
obino znak prijetee izdaje, nego, da iznose jednu jedinstvenu ideju Bosne i njene
posebnosti, sa svim razlikama koje ivot, a ne iskljuivi nacionalisti, donosi.

48

U ime toga svega podsjetio bih vas i na dravno pravnu instituciju, na njen
naziv, koji prema mojim saznanjima ni jedan drugi narod, ni jedna druga drava nisu
koristili. Na razini dravno-pravnih odnosa, stanak, kao naziv, kao ime i kao sadraj,
koristi samo zemlja Bosna u svojem dravno pravnom ustrojstvu.
Znanstvenu povijesnu utemeljnost, spomenutih tvrdnji, moemo nai u
radovima, prije svega Nade Klai i to u njenom isticanju razvojne povijesne
posebnosti Bosne, odvojeno od srbske i hrvatske drave.':" Ona je hrabro iznijela
zahtjev, govorei o Bosni, da smijemo zahtjevati od svakoga medijavelista, da
osloboen tereta sadanjosti, ue u ispitivanje prolosti, posebno, ako je ta prolost
optereena nekim politikim okovima. Ona je znanstvenik, koja je unijela najvie
nemira u povijesne ideologizairane krugove. Ona nedvojbeno istie: "to se tie
Bosne, problem njezina politikoga razvitka rijetko je postavljen kao iskljuivo
znanstveni problem"." U svim konsultiranim radovima o povijesti Bosne i u isitavanju
brojne literature, zamjeuje se, da drava kao poseban, prije svega pravni problem,
nije postavljen. Nada Klai na svoj kritian, ali obazriv nain, kae, ini mi se, da
bosanske zemlje jo nisu, dobile svoju ustavnu povijest, i to u prvom redu zato to
historiari i pravnici problem nastajanja drave openito i u junoslavenskih naroda
posebno, jo nisu ozbiljno ni postavili." S njome se moemo u cjelini sloiti i to treba
priznati, da bi upravo raanje srednjovjekovne bosanske drave moralo pobuivati
posebnu panju i to ne samo zato to je ona kako naglaava Nada Klai, izgleda,
meu svojim susjedima najstarija nego i zato to se hrvatska ili srpska "formula"
nikako nisu dale primjeniti na Bosnu."
Komparativna
istraivanja, ovaj puta historiografije
upravo upuuju na
smijene zakljuke, prema kojima se na primjer, jednoj dravi, kao to je Hrvatska,
vlast naziva dravnom,
a u drugoj kao to je na primjer Bosna, vlast se naziva
nedravna - meutim prema svemu sudei, kvalitet vlasti je mjerilo drave i
dravnosti." Organizirana politika vlast ima prednost pred terminom drave. Bosni
nije polo za rukom kao susjedima, da pretvori svoje etniko ime pod kojima su
doselili u politiki pojam, u dravu.' I na kraju se sve svodi, da su samo Srbi i Hrvati
jedini doseljenici i da su oni izmeu sebe podjelili zemlje i drugi nitko ovdje nema
nikakvih korijena.
Naalost, to me se oportunistiki priklanjaju i bosanski povjesniari, a neki
Bonjaci kao spasonosno pred neizvjesnom budunou, spominju svoje direktno
srodstvo sa nekim Srbinom ili Hrvatom. Meu njima su i neki deklarirani Bonjaci i ini
mi se da to sve rade pod parolom: "ta zna neka se nae". I upravo ba oni
potvruju izjavu Fra Ivana Franje Jukia, da mnogi muslimani uvaju listi ne i hrvatska
porodina znamenja u sluaju da krani dou na vlast."
ini mi se, da bi danas mogli imati na pameti kao bitnu apostolsku poslanicu
bosanskom narodu, tvrdnju opet Nade Klai: "U nizu slavenskih politikih jedinica,
koje su se postepeno formirale u sjeverozapadnom dijelu Balkana, Bosna ima u

1. Klai Nada: Srednjovjekovna

Povijest Bosne, Globus, Zagreb, 1989:
2. Prilozi inst. za Ist. 14.15, XIV, Sarajevo 1978.: Povijest Hrvata u Srednjem
< Globus,
Zagreb 1990.
4 Globus, Zagreb
1990.
, Globus, Zagreb 1990.
f Globus, Zagreb
1990.
7 Globus, Zagreb 1990
Lopai, . Biha i Bihaka Krajina

49

vijeku


poetku izuzetan poloaj. Zatiena odasvud planinama, bosanska se drava raala
bez uticaja izvana. Ni Hrvati ni Srbi nisu smetali i niti su mogli smetati, uvrsivanju
politikog jezgra oko rijeke Bosne. Pa i imenima susjednih pokrajina - Donjih Krajeva,
Usore i Soli - jo su jai dokaz, da su - bezimeni slavenski doljaci, stvarali svoje
politike tvorevine, bez ikakve pomoi i utjecaja Hrvata ili Srba, koji su za razliku od
njih, svoje ime i politiku organizaciju donijeli iz pradornovine".? Vrijedno je
napomenuti, da je i Hrvatska i Srbija imala razliite veze sa susjedima, koje su bile
odraz tadanjih prilika, meutim one nisu mogle trajno vezati uza sebe ni jednu
susjednu dravu, pa ni Bosnu."
Nego tvrdi da su i Bonjani svoje ime donijeli iz
pradornovine."
Uvjeren sam da Bosanski parlament implicira jo snanije dravno pravnu
posebnost Bosne, ako po niem drugom, a ono po jedinstvenom nazivu sastanaka
naroda, a kasnije stalea. Stanak kao instrument dravnopravnog
ustrojstva ne
susreemo u opisima hrvatskih povjesniara pa ni kod Nade Klai. U srpskoj
historiografiji susreemo rad u cjelini posveen dravnom saboru srednjovjekovne
Bosne. Sainio ga je Mi. Diru." Bosanski Stanak Konstatin Jireek uklapa u "Istoriju
Srba"." A najvie panje pod izvornim nazivom Stanak, bosanskom parlamentu
posveuje Sima irkovi, naravno to je sve u duhu opisa vladara i njihove vladavine,
a ne o dravi i njenom dravno pravnom ustrojstvu." U knjizi Konstantina Jireeka,
koju je nadopunio i preveo Jovan Radoni spominje se,u dijelu "Pravo i sudstvo",
znaajna ustanova za meunarodno pravo, koja je predstavljala mjeoviti sudski
sastanak za rjeenje sporova izmeu opina, pokrajina i naroda susjednih politikih
jedinica. Ovu ustanovu je naroito izuavao V. Bogii. I upravo taj sudski sastanak
zvao se parlamentum - latinski. Upotrebljivan je naziv stanak za iste takve sporove
izmeu Bosne i Hrvatske ili izmeu Bosne i Dubrovnika. Bogiiev rad obrauje
stanak po Dubrovakom zakoniku iz 1272. godine. Jireek tek u fusnoti spominje
stanak kao Bosanski zemaljski Sabor, koji se spominje u Dubrovakim aktima iz
petnaestog stoljea. U jednom od tih akata spominje se kako je Veliki vojvoda
Sandalj putovao 1422 u Bosnu na Stanak. Ove izvore istraivao je I. Puci. V. Bogii
je opisao Stanak u Dubrovniku kao sudsku instituciju, on isto tako pie i o Stanku u
Crnoj Gori sve do kneza Danila i to li pograninim bratstvima blizu granice Bosne. U
ovom razmatranju pojma i porijekla, naziva Stanak, trebali bi uzeti uea lingvisti to
do danas nije primjeeno. Tomislav Ladan, nikako ovaj pojam ne dovodi u vezu, kako
Jireek pie zajedno s Radoniem s novosrpskim jezikom ... Svoenje Stanka na
staleki parlament ini mi se nedovoljno povijesno Ukorijenjen. Po svemu sudei on
ne pripada samo razvijenom feudalizmu i kasnom srednjovjekovlju. Institucija Stanka
trebala bi sezati, mnogo dalje i dublje u tradiciju naroda, kada je vladala jo vea

" Globus. Zagreb 1990

io Globus, Zagreb 1990.
" Vego, M.: Postanak Srednjevjekovne Bosanske drave
12 Dini, M. : Dravni sabor Srednjovjekovne Bosne,
SANU, Beograd, 1955.
1:< jireek, K. : Istorija Srba Slovo Ljubve, Beograd, 1978.
17 irkovi, Simo: Istorija Srednjevjekovne Bosanske drave, Srpska knjievna Zadruga, Beograd 1984.
15.Andjeli, P.: Barones regni i dravno vijee srednjevjekovne Bosne
15, a Bogii, B. : Stanak po dubrovakom zakoniku od 1272 g.
Glasnik XLIV,Dubrovnik 1877

50

-decentraliziranost u Bosni, i da je kao i u susjednim politikim zajednicama on

postojao na razini sastanka, parlamenta svih slobodnih ljudi."
U razvijenom srednjem vijeku, na vratima novih povijesnih preokreta, prvi
pojam s kojim se eli poblie objasniti znaenje Stanka i bosanske drave je "Rusag
bosanski" ili "sav Rusag bosanski". Po svemu sudei ovaj izraz je neposredno
preuzet iz Ugarske i pri tome je preinaena rije Orsag. To se susree i kod susjednih
naroda odnosno zemalja.
Rusag bosanski je u isto vrijeme i Sva Bosna: to su sva bosanska gospoda
okupljena u bosanskom dravnom Stanku. Uz vlastelu, koja predstavlja svu Bosnu,
kao bitan element i inilac drave stoji kruna, ona je transpersonaini simbol drave,
koji u ovome suprotstavljanju dva dravotvorna Instituta, oliuje dostojanstvo kralja.
Osobnosti kraljeva ili vladara se mogu mjenjati, ali dostojanstvo i kruna ostaju stalni.
Za ove podatke saznajemo vie iz stranih nego domaih izvora, u emu je Dubrovnik
najizdaniji. Kruna i Bosna - Corona e Bosna to je isto kralj, gospoda i vlastela - Re,
Signori e Baroni: Sve zajedno predstavlja bosansku dravu. Ovdje se jasno razabire
europsko razumjevanje ustrojstva drave, koja je prije svega staleka. Staleke
drave u to vrijeme i u Europi su u zaetku. To je 15 vijek. Trebalo bi upitati srpske
negatore bosanske posebnosti i dravnosti, gdje je u tom vidu tadanja Srbija.
Upravo u konstelaciji staleke monarhije, zorno se oituje bosansko dravno
ustrojstvo i znaaj shvaanja o ouvanju ideje o jedinstvenoj bosanskoj dravi. Vladar
vie ne ini sam dravu, kao to je to bilo u doba patrimonijalnog Ustroja. Rusag
Bosanski je parlament, koji se sastaje i realizira na Stanku i on se sastoji od
jednakopravne gospode i kralja ili kako jo nazivaju gospodu, "rusaka gospoda" ili
oblasna gospoda. Kao sastavni dio vlasti, oni su daleko od bilo kakve pomisli da se je
odreknu.
Stanak je oitovao i izraavao njihovu mo i utjecaj, koja je usprkos
odijeljenosti njihova uloga, na Stanku dolazila do punog izraza.
Poslije smrti kralja Tvrtka, Stanak je naglo dobio i na vanosti i na utjecaju.
to je bilo i razjmljivo, kralj Tvrtko bio je vladar samovoljan, mnogostrano nadaren i
prije svega uspjean. Kraj 14 stoljea i prva dva desetljea 15 stoljea predstavlja
razdoblje najaeg uticaja Stanka na dravno pravne odnose i poslove drave Bosne
sa svijetom.
Stanak je u tome razdoblju ne samo birao vladare ve ih je i mijenjao, kao to
je to bilo u sluajevima Ostoje i Tvrtka drugog. Stanak se sam sazivao bez poziva i
uee vladara i, to je bitno, neposredno je djelovao na politiku, odluivao o sudbini
vlastele i raspravljao o teritorijalnim pitanjirna." Povjesniari istiu, da je Stanak
obavljao sve dravne funkcije samostalno i u veoma naglaenoj formi. Zbivanja u
Bosni ostavila su traga i u psihologiji "Rusake gospode". Njihovi nesporazumi i
sukobi prenosili su se u irini na cjelu Bosnu. Istina je, da su kralj i Rusaka gospoda
vodili glavnu rije, ali u sociolokom smislu ostali su pratili i podravali njih i naravno
jednako u dobrim a jo vie u loim oblicima, bili njihov odraz. Valja spomenuti, da pri
tome Stanak nije gubio svoju vodeu ulogu u jedinstvenoj Bosni: on je vjerno
predstavljao cjelovitost i neovisnost Bosne. Kruna je bila jedinstveni simboliki
predstavnik bosanske opstojnosti i bosanskoga jedinstva i teritorijalne cjelovitosti. To
je bilo u skladu s najrazvijenijim Europskim dravama. Kao u gotovo svim Europskim

16. Ladan, T. : Usmeno saopenje, Zagreb 1996.

20 Hadi, H.M. : Islamska misao H. Mehmeda Handia izbor radova, El-Hidaje, Sarajevo, 1994.

51

zemljama, kruna, ili, kako su je Bosanci zvali, "potena Kruna bosanska", odravala
je dostojanstvo Kralja odnosno vladara.
Sacra Corona, Sacra Coronatione spominje se u jednoj povelji koju je izdao
Tvrtko I.
U drugoj polovini 1416 pojavio se Sultan Mehmed kao posrednik za mir meu
svojim vazali ma. Njegovi izaslanici su dogovorili Stanak radi uspostavljanja mira
. meu Rusakom gospodom. Usprkos razmiricama i meusobnom nepovjerenju,
Stanak je odran bez prisustva kralja. Stanak je donio tada znaajne odluke, da se
uhvate i uhite, Kralj Ostoja i knez Dragia Dinjii. U Drugoj polovici svibnja 1420.
godine donesena je odluka, da se daruje kralj Tvrtko II. Poslije mjesec dana ekanja
na sazivanje Stanka, na kojega je trebalo prebaciti
pregovore za potvrdu o
Konavlima, kralj Tvrtko II. potvruje poslije obje polovice Konavala." Kralj Tvrtko
meutim neodobrava neke koncesije Veneciji, bez odobrenja i suglasnosti Stanka.
Stanak je kasnije uz detaljno razmatranje i uz protivljenje mnoge rusake gospode,
na kraju donio odluke, koje su bile u korist Venecije, to je bio zahtjev politikog
trenutka.
Uspjenost unutranjeg i vanjskog voenja drave, Tvrtku II, onemoguivali
su susjedi. Skoro, da su uvijek sline okolnosti, mjeanje u dravne poslove Bosne:
ovaj puta su Tvrtka II optuivali, da zatiuje i proteira heretike i shizmatike. Ovo su
bili ve oprobani naini, da se Bosna destabilizuje i onemoguuje u napretku i slobodi
saobraanja sa svijetom. Ili jo bolje, kada se ju eli pokoriti. Mehanizmi su dobro
poznati. Danas su na primjer mudahedini, jue fundamentalizam a sutra pripremaju
civilizacijske razlike. Tvrtko II je htjeo ivjeti u suglasju sa svojim podanicima, a njih
je najvie bilo meu patarenima. Tvrtko II je potovao odluke Stanka. U dobro
ureenim odnosima meu staleima i stanovnitvom Bosne, on je vidio najbolje
rjeenje mirnog i uspjenog ivota u Bosni.
Meutim okolnosti su vodile u drugom smjeru, Tvrtko II poslije uspjene
vladavine od jednog desetljea, gubi utjecaj u narodu i ugled meu oblasnom
gospodom. Sve je to povezano s naputanjem prijestolja. S njime polagano blijedi i
postojanje Stanka.
Kralj Toma je opet, jo jedna tuna zavrnica bosanske srednjovjekovne
drave. On je nastupio u Bosni na nain, koji je uvijek u njoj bio kratka vijeka i osuen
na propast. Htio je nasilno unititi jedan vjeronazor, a uvesti drugi, tada je to bilo
uvoenje katolianstva na silu. Protjeravao je bosansku crkvu i njene sljedbenike.
Nije dozvoljavao, da se obnavljaju i grade bogomolje patarena, njih, patarena je
nemilice protjeravo i unitavao. Nema vie nikakvih podataka o odravanju Stanka.
On je pokuavao neke diplomatske akcije, ali mu nisu vjerovali i tako je postepeno
gubio i dravu i glavu. Izgleda po mnogo emu sudei oceubica Stjepan Tomaevi,
nastavio je u jo gorem odnosu prema duhovnom poretku Bosne. On gubi i glavu i
dravu i Bosnu. Ovo istiem i naglaavam, jer tako predosjeam sudbinu sviju, koji
ugroavaju duhovnu raznolikost Bosne.
Bosanski Stanak ostaje autentini i pojmovni i sadrajni izraz dravno pravne
tradicije Bosne. Stanak je u svojem vremenu bio izraz politike kulture i snoljivosti
politikih i drutvenih razlika. Neemo pogrijeiti, ako istaknemo, da je Stanak bio
izraz zavidno visoke politike svijesti a i kulturne zrelosti svojih uesnika. Prisjetite se
samo pokolja i uasa na saborima i skuptinama susjednih zemalja, koje danas istiu

21. Dvornikovi, V. : Karakterologija jugoslovena

52

svoje velike kulturne i politike tradicije u putovanju za Europu. Stanak je bio stjecite,
okupljalite, zborite i obitavalite, uz jo mnogo atributa, koji poblie oznaavaju
sposobnost jedne zajednice, da ivi zajedno, sa svim ivotnim suprotnosti ma.
Europsko unoenje religijskog jednoumlja unitilo je srednjevjekovnu Bosnu. Oblasna
gospoda su vie puta imala suprotna miljenja i stavove, ali su odluke koje su
zajedniki donijeli, potivali i sprovodili. Bosna je u razdoblju prevlasti Stanka bila
cjelovita, jedinstvena pa i slona.
Kralj Toma na kraju poremeuje odnose i ravnoteu u duhovnom
ravnovjesju drave. Svojim pristankom na sramotne zahtjeve Europe o pokatolienju
Bosne, nanosi mnogo neprilika Bosni, a boli i zla bosanskim kristjanima. Neki
patareni pod pritiskom su preuzeli formalno katoliku vjeru i istovremeno postali njeni
najvei neprijatelji. I dananji silnici ne znaju, ta znai prisilno utjerivanje u vjeru,
ideologiju i pod vlast.
Patareni su nastavili duhovno ivjeti u svojoj staroj vjeri i narodnom duhu. Po
svemu sudei iz toga korpusa najvie se regrutiralo ljudi, koji su preuzeli vjeru
Osmanlija i, koji su poslije stoljea europskog protjerivanja i odmazdi nali spokojstvo
i mir u dostojanstvu obnove identiteta u slinoj vjeri, islamu. Bosna nije aptom pala."
Ona se religiozno prepustila osmanskom poretku od kojeg je u tom vremenu dobila
vie razumjevanja za svoju posebnost i poticaj u obnovi veliine duha bosanskog
kraljevstva. Stanak nije opstao u svojem nazivu i oblicima djelovanja, ali se je
transgeneracijski u emocijama obnavljao na sastancima naroda, i uvijek zajednikim
odlukama plemia za borbu, opstanak i promjenu. Vladimir Dvornikovi, pie, o
biolokom naslijeu, koje se oitovalo u izgledu i ponaanju plemike elite u Bosni u
Osmanskom razdoblju. Po njegovoj procjeni, oni su bili zrcalna slika srednjovjekovne
vlastele i barona Bosne.":
Isto tako, ako pokuamo deducirati povjesno zbivanje novovjeka Bosne, ona
se uvijek u "rusakom" duhu ponaala: ivjela je raznoliko, ali je odluke o sudbini
Bosne, donosila suglasno, na nain, koji je titio njene interese i obeavao slonu
budunost, kao i nekad na zasjedanjima Stanka.
Zavravam svoj prilog ovome veoma zanimljivom i mnogo em jedinstvenom
skupu s konstatacijom: "Stanak je izvoran i autentian naziv za Bosanski parlament".
Sabor i skuptina i sve ostalo to ide uz te povijesno nametnute pojmove, su
tuice za bosansku povijesno pravnu terminologiju i iznad svega za povijesnu,
bosansko politiko pravnu osobnost i jedinstvenost. Odvojeno od politike, u poeziji i u
dnevnim saobraanjima Ijudei, ivi sjeanje, na Stanak: ni "sva Bosna ponizit nas
nee".
Zapostavljanje
narodne izvornosti je najvei mamac za velikoosvajake
pretenzije naih susjeda i jo vie negatora svake bosanske posebnosti.22'29

21. Dvomikovi, V.: Karakterologija Jugoslovena

22. orovi, V.: Istorija Srba,a Grafiki zavod, Beograd, 1989.
23. Klai, V. : Povijest Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1990.
24. Babi, A. : Iz Srednjevjekovne
Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
25. Mason, T. : Hrvatska povijest, Matica Hrvatska, Zagreb 1995.
26. Vidovi, M. : Kulin ban i Bosna, Zlatko Tomii, Zagreb 1993.
27. Irnamovi, E. : Korijeni Bosne i Bosanstva, Biblioteka Bosna, Sarajevo, 1995.
28. Nanak, P. : POvijest Maarska, BARBAT, Zagreb, 1995.
29.13orovanin, D. : Izgradnja bosansko hercegovake
dravnosti u uslovima NOR-a, Svjetlost, Sarajevo,
1979.

53

dr. Tufik Burnazovi

BOSANSKI SREDNJEVJEKOVNI PRAVNI IZVORI

ZA MEUNARODNO PRAVO

Tradicionalna podjela izvora prava, izvore dijeli na u materijalnE i formalne.

Prvi izvori crpe svoju sadrinu iz samog sistema kome pripadaju u ovom sluaju iz
sistema feudalnih drutvenih odnosa i materijalnog poloaja.
Pod izvorima u formalnom smislu podrazumijevaju se pravni dokumenti,
konkretni pravni akti kroz koje se izraavala, odnosno manifestirala pravna pravila i
koji su donijeti po zato odreenom postupku. Ova podjela je opta, generalna podjela
u okviru prava i ona jednako vai i za izvore unutranjeg i za izvore meunarodnog
prava. Ona takoe vai i za izvore meunarodnog privatnog prava koje je po svojem
sadraju i dometu odnosno primjeni unutranje pravo jedne drave. Ono je upravljeno
na razrjeavanje spornih ili otvorenih pitanja subjekata ija su dravljanstva razliita,
odnosno stvari o kojima je spor nalaze se na prostoru raznih dravnih entiteta i pod
razliitom jurisdikcijom, odnosno izvrenje prava i obaveza iz odreenog ugovora
vezano je za mjesto koje se nalazi u drugoj dravi i pod drugom jurisdikcijom. Ukratko
kada je rije o meunarodnom privatnom pravu imamo u vidu primjenu kolizionih
normi (pravila) kod izbora nadlenog mjerodavnog materijalnog i procesnog prava
prije svega. To znai takoe i priznanje i izvrenje stranih arbitranih i sudskih odluka
koje su po snazi sopstvenog pravnog suvereniteta odobrene za izvrenje u drugoj
zemlji, a ne u onoj u kojoj su donesene.
U ovom radu za nas su od interesa izvori meunarodnog prava u formalnom
smislu i to u vremenu srednjevjekovne bosanske drave do njenog ulaska u sastav
Otomanskog carstva, tj. za period od 12 do druge polovine 15 stoljea.
Najprije emo ukazati na izvore u formalnom smislu kako ih dananja nauka
o meunarodnom
pravu tretira. Pri tome emo poi od lana 38 Statuta
Meunarodnog suda pravde sa sjeditem u Hagu, kao stalnog organa Ujedinjenih
Nacija.
Meunarodni sud pravde definira da su izvori prava u formalnom smislu:
meunarodne konvencije opte i posebne, koje sadre pravila izriito priznata od
strane drava u sporu, meunarodni obiaji kao potvrda opte primjenjivane prakse
koja je zbog svoje vjekovne upotrebe prihvaena kao pravo, opta pravna pravila
odnosno naela koja priznaju prosvijeeni narodi, kao i sudske odluke i uenja
najpozvanijih strunjaka meunarodnog prava razliitih naroda, ali kao pomono
sredstvo za utvrivanje pravnih principa. Pored ovih izvora, prema Statutu
Meunarodnog suda pravde Sud moe sluaj razmatrati i primjenjujui pravila ex
aequo et bono, pravila o pravu i pravinosti.
Prevedeno na temu i postavljeni zadatak ovog rada, pokuaemo da se sa
ovakvim pravilima preselimo u 12 stoljee i iz tog vremena ukaemo na relevantne
pravne akte kojima se regulirao meusobni poloaj i odnosi izmeu tadanje
bosanske drave i Dubrovnika, ali i drugih susjednih drava.

54

Potrebno je odmah konstatirati univerzalnu vanost pravnih naela Kur'ana

koja su bila opteobvezujua pravila za prostore islamskog dijela globusa u koje su
ulazile i teritorije panije. Ukoliko se zanemare dogovorena pravila ponaanja drava
koje su u to vrijeme uestvovale u krstakom pohodu na islamske zemlje, treba rei
da nema nekih znaajnijih meunarodnih dokumenata koji bi imali multilateralni
znaaj.
Kur'ansko uenje, koje obuhvata ne samo isto vjerska pitanja ve najiri
krug opte drutvenih do sudskog rjeavanja sporova imalo se primjenjivati bez
izuzetka u svim zemljama koje su ulazile u sastav Otomanskog carstva, osim
rjeavanja odreenih pitanja vezanih za krane.
Krstaki pohod na islamske zemlje iz tog doba, sigurno je morao da uzme u
obzir razrjeavanje niza pitanja bez kojih se ne bi mogao ni da ostvari. Tako pitanje
prelaza preko dravnih granica, obaveza prehranjivanja i pomoi vojsci za vrijeme
boravka unutar odreene drave i slino morala su biti dogovorena vjerovatno na
bilateralnom planu izmeu konkretnih zemalja, mada nije iskljueno da je u tom
pravcu moglo biti i dokumenata na koje su svoje potpise mogli staviti i vie
odgovornih dravnika zemalja koje su bile uesnici pohoda.
Ipak nas ovdje zanimaju izvori meunarodnog prava kako javnog tako i
privatnog, pa i meunarodnog ratnog prava kako su oni utvreni u dokumentima koji
su zakljuivani izmeu Dubrovnika i Bosne i ija nam je sadrina dostupna.
Zbog nedovoljne panje koja je u naoj, ali i historiografiji uopte, pa i
historiografiji drave i prava i nae i susjednih drava bila do sada posveena daljnje
izlaganje e biti usmjereno eksplicitno pojedinim dokumentima koji su od interesa za
ovu materiju. Pri tome moram nevoljko da konstatiram da su historiari, pa i historiari
drave i prava iz susjednih zemalja veoma suzdrano i sa izuzetnim "oprezom"
pristupali i tretirali ovu temu i tumaili ove dokumente. Drugi zakljuak teko je izvesti
za ovakav pristup osim istrajnog nastojanja da se znaajne injenice i dokazi vezani
za samoopstojnost
bosanske drave prenabregnu
i svjesno zanemare,
radi
odreenih velikodravnih ciljeva. To se gotovo jednako moe rei i za historiare
Beograda i za njihove kolege iz Zagreba. Ono to najvie buni jeste injenica da su i
nai domai i veoma znaajni historiari drave i prava i sami pribjegli takvom
rezerviranom odnosu spram tih dokumenata. Jedini zakljuak mogao bi glasiti, bila je
to elja da se ne iskae iz unaprijed i od nekog drugog utvrenog stanja i
vrednovanja. Da ne istiem da su ti nai historiari iz susjedstva najee o
specifinim bosanskodravnim dokumentima bez rezerve govorili kao o spomenicima
srpskog naroda. Eklatantan primjer ove vrste jeste nauni rad Aleksandra Solovjeva
iz 1926. godine koji je naslovljen: "Odabrani spomenici srpskog naroda" u koje je
dakako svrstao i Povelju Kulina Bana iz 1189. godine o saradnji sa Dubrovnikom. To
je jedna u nizu historijskih mistifikacija, kojima se uporno nastojalo da se samobitnost
bosanske drave na svaki nain umanji i svede na okvir jedne pokrajine unutar veih
dravnih aglomeracija iz susjedstva.
Ipak, ta njihova nastojanja na najbolji nain demantira
sadrina tih
dokumenata, kojima posveujem o u nastavku rada punu panju.
Bosanski banovi, a kasnije kraljevi vrili su vrhovnu vlast, na temelju odluka
koje je donosio stanak-autentian bosanski jeziki pojam ili vijee ili sabor, ili kako se
to u dubrovakim dokumentima na latinskom jeziku naziva SBOR. Oni su upravljali
dravom i imali pravo na zakljuenje meudravnih ugovora, koje su sklapali imajui
u vidu sopstvene dravne interese bosanske drave. Po obiajnom pravu iz toga

55

vremena (srednjevjekovno obiajno pravo) svaki takav ugovor imao se potvrditi sa

nastupom na prijestol novog vladara. Time je bio ispunjen jedan znaajan princip
svake drave. Princip priznavanja preuzetih obaveza od strane svojih prethodnika
kao da su ih oni sami zakljuili odnosno bili obavezni da ih izvre. Najreitiji primjer za
ovu tvrdnju jeste preuzimanje obaveze da kralj Ostoja izmiri dug Kralja Tvrtka I.
Naime Kralj Tvrtko je bio duan Dubrovanima dug od 2.500 dukata, koje nije stigao
za svog ivota da vrati. Tu je obavezu preuzeo Ostoja i to tako to je isplaivao dug u
jednakim godinjim obrocima od po 500 perpera. Kada se zna da je bosanska
vlastela bila stvarni gospodar i stvarni upravlja, a kralj njen predstavnik onda se
pridravanje obaveza prethodnika moe ocijeniti kao veoma visoki domet u
reguliranju svojih odnosa sa susjednim dravama.
Vlastela je bila toliko mona da je imala snagu da smjenjuje vladara, to nije
bio sluaj ni sa jednom dravom u okruenju iz tog doba. Naprotiv, u tim zemljama
stvarnu vlast je imao vladar, a vlastela je bila dio njegovog dekora.
Glavni prihodi iz kojih se bosanska drava tog doba financirala su bili porezi
desetine, porezi od trgovine (dananji porezi na promet) te porez od rudarine.
Kako je Bosna kao uglavnom kontinentalna drava bila upuena na
obezbjeenje svojih potreba za mnogim proizvodima u inostranstvu, a prije svega iz
primorskih zemalja, razvoj trgovine sa Dubrovnikom je imao vrijednost prioriteta, bez
kojeg nije bilo mogue govoriti o svom razvoju.
Upravo imajui u vidu takav geografski i politiki poloaj Bosne (sa
bosanskom crkvom protiv koje su se borili jednako i rimski papa i Bizantski car) veze
sa Dubrovnikom
kao nezavisnim Gradom Republikom za Bosnu su bile od
neprocjenjivog znaaja.
To je prvi uoio i ocijenio Kulin Ban koji je u razvoju trgovine i saobraaja sa
ovim gradom dravom vidio put brzog razvoja drave u svakom pogledu. Radi toga
on je punu panju posvetio unapreenju svekoliko ekonomske
suradnje sa
Dubrovnikom. U tom smislu Kulin Ban je izdao Povelju 29. avgusta 1189. godine,
kojom je dao sveanu izjavu da e suradnja sa Dubrovnikom biti podravana od
strane bosanske drave.
Zbog injenice da je to prvi meunarodni dokumenat koji je u to vrijeme izdat,
te da nijedna druga zemlja iz okruenja ne posjeduje takav pravni akt, kao i to da je
povelja napisana na bosanskom jeziku i irilskim pismom smatramo uputnim da je
navede mo u cijelosti.
"U ime oca i sina i svetoga duha Ja ban bosanski Kulin prisezaju (prisega
obaveza garancija-prim. T.B) tebi knee Krvau i vsim (svim-prim. T.B.) graam
(graanima-prim. T.B.) Dubrovam (Dubrovanima) da u pravi prijatel biti vam od
se le i do vijeka i prav goi drati s vami i pravu vjeru dokola (dokle) sm (sam iv
vsi(svi) Dubrovane (dubrovani) kire (koji) hode po moemu vladaniu (dravi) trgujuke
(trgujui) goe (gdje) si kto hoke (hoe) krjevati (kretati) goe (kuda) si kto mine
pravovvjerov (pravom vjerom) pravim srdcem (srcem) drati e (je) bez v sakoe (svake
zledi (zlobe) tazve to mi kto (tko) da svoevvolov (svojom voljom) poklon i da im ne
bude od moih stnikov (inovnika) sile i dokole (dokle) u mne (u mene) budu dati im s
vjet (dae im se savjet) i pomok (pomo) kakore i sebi kolikore moge (moe) bez
vsega (svega) zloga primsla: tako mi Boe pomagai (pomagaj) i sie (ovo) stgo
(Svetoga) evangelie (evanelje). Ja Radoje dijak ban (banov) pisah siju (ovu) knigu
povelov banov po zapovijedi banovu od rostva Hristova: tisuka i sto osm deset i

56

devet ljet mjeseca avgusta u dvadeset i deveti dn (dan) usjeenia (Usjeenja) glave
Jovana Krstitela".
Analizom ove povelje koja bez sumnje predstavlja izvor meunarodnog prava
kako privatnog tako i javnog i prvog reda po vanosti doi e se do sljedeih
zakljuaka: povelja je jednostrana izjava volje Kulina bana kojom se on jednostrano u
ime svoje drave obavezao da e Dubrovanima trgovcima pruiti svu zatitu i svaku
panju i pomo pri obavljanju trgovake djelatnosti u Bosni.
Drugo Kulin ban za tu povlasticu, prema djelu: "Dravno i sudbeno ustrojstvo
Bosne u doba prije turaka") ire Truhelke nije za sebe traio nikakvu povlasticu, niti je
traio nikakve odtete, "osim to mu ko dragovoljno pokloni".
On Dubrovanima obeava pruiti zatitu "dati pomoi i savjeta kako sebi i
koliko more".
Dalje iz povelje se vidi da je Kulin ban povelju dao kao neprikosnoveni
vladalac suverene drave i da mu za to nije bila potrebna niija dozvola odnosno
saglasnost. Da se radilo o vazainom odnosu Kulina bana bilo prema kojoj drugoj
dravi, ili jo vie da je bosanska drava bila zavisna od druge drave (u to vrijeme
mona drava u okruenju je bila ugarsko-hrvatska drava) to bi se moralo vidjeti i iz
same povelje. Dalje povelja upuuje na zakljuak da je trgovinska razmjena izmeu
dvije drave bila toliko uveana da se dalje mogla razvijati jo ubrzanije ukoliko se
strancima - dubrovanima prui sva zatita i dadu odreene privilegije. U povelji se
mogu nazrijeti i nakane da e Dubrovani uivati i odreene beneficije olakice, poput
oslobaanja od plaanja poreza, carina i sl. Prema Truhelki, u svim povlasticama to
ih je Bosna davala Dubrovanima, nailazimo na ustanove, koje se na to odnose, "te
su malo po malo dospjele do meusobnoga, na reciprocitetu osnovanoga sudbenog
postupka".
U tom pravcu jo je neposrednije izraena namjera u povelji humskog kneza
Andrije (1234-1240) u kojoj se regulira da "a pravina da est a va lovjek ki prie u
zemlju moju nevolov komu e iskana pravina i neisplena mu bude da stane i da uini
pravinu ake li pride tak lovjek komu nije iskana pravina da mu se ne uzme ni tnk
konc doku poide u svoe mjesto i tamo uini pravinu." Smisao ove povelje jeste ta da
se u Hercegovini moe sudbeno postupati samo protiv onog Dubrovanina koji je
prije nego to je tamo doao, bio pod optubom, doim je onaj, protiv kojeg je
podignuta optunica u toku boravka u Hercegovini bio nepovrediv sve dok se kui ne
vrati, gdje e mu se suditi.
Odredba upuuje na zakljuak, koji karakterizira i mnoge druge dokumente iz
ovog vremena a koji se odnose na poloaj, prava i obaveza trgovaca Dubrovana.
Radi se o izboru prava zemlje tuenika kada se radi o povredi ugovora, apogotovo
povredi nekog drugog prava ukljuivo krivine odgovornosti okrivljenog. To opet sa
svoje strane upuuje na zakljuak da kada je u pitanju meunarodno privatno pravo,
da je dozvoljeno ugovaranje nadlenog suda u sporovima koji nastanu izmeu
Dubrovana i bosanskih partnera. U povelji kralja Ljudevita iz 1358. godine potvruje
se da je tuitelj imao birati sudca prema narodnosti okrivljenika, osim u sluaju kada
je okrivljeni zateen u izvrenju krivinog djela kada je bio nadlean sud mjesta
izvrenja te protivpravne radnje. U istoj povelji se regulira da ova ustanova ne vai za
Dalmaciju, zemlju Humsku, Bosnu i Zetu, poto grad Dubrovnik ima posebne ugovore
i obiaje, "koji su utanaeni privolom naroda ovih zemalja". Meutim ovaj princip nije
. izmijenjen tim posebnim ugovorima najreitiji primjer za to povlastica bana M.
Ninoslava iz perioda oko 1240. godine koja je data Dubrovanima

57

Prema Truhelki ustanove o sudskom postupku detaljnije su objanjene u

ugovoru o miru koji je ban Stjepan izdao 23. oktobra 1332. godine i u kome se
propisuje da "gospodin ban Stjepan utvrdi zakon ki je PNO bio meu Bosnom i
Dubrovnikom, da znav vsaki ovjek koi je zakon PNO bil. Ako ima Dubrovanin koju
pravdu na Bonaninu da ga pozove prjed gospodina bana ili prjed njegova vladaoca
roka da mu ne bude odgovorjeti. Ako Bosnanin zapi da nie duoan da mu naree
prjeseki samoestu koje ljubo postavi ban rod, ako bude podoban od banova roda tko
da mu se porotnici od njegova plemena koga mu hotenje."
Ovaj ugovor o miru sadri 12 odredbi koje se uglavnom svode na sljedee da
je izbor mjesta sudovanja i izbor sudija porotnika bio preputen mjestu dravljanstva
okrivljenog, te da je data sloboda strankama u pogledu izbora porotnika. Nisu sve
odredbe,
prema Truhelki bile u stanju da zadovolje potrebe poslovnog i drugog
saobraaja
meu Dubrovanima
i dravljanima
Bosne te se pribjegavalo
i
"diplomatskim
reklamacijama."
Posebno je u graninim mjestima dolazilo do
prekraja, a krivci bi lako utekli i izbjegli izvrenje svoje obaveze. Tada bi se
Dubrovani obraali banu ili kralju bosanskom traei da se pravda zadovolji. Takva
reklamacija se navodi iz 13 novembra 1407. godine. U njoj se pored ostalog dade
uoiti da je u tom vremenskom razdoblju vladao obiaj da su pastiri vodili stoku na
ispau na tue zemljite, ime se nanosila teta susjedu i to s druge strane granice, a
bilo je i sluajeva ubistava nakon kojih se imala zahtijevati odteta u imovini (vrada)
od "rodtine ili svojte umorenoga". Truhelka tvrdi da je u sporovima izmeu
Dubrovana i bosanskih graana vrijedio mjeoviti postupak. Pri tome on navodi
jedan primjer koji bi po svemu sudei iao u prilog tvrdnji da je u odnosima izmeu
graana dvije drave bio nadlean sud mjesto izvrenja radnje. Truhelkin primjer je
uzet iz 1419. godine u kome se istie da je u sporu koji je nastao u vezi sa
evidentiranjem carinskih prihoda, zavedenih u posebnu knjigu, a koju je neovlateno
uzeo jedan od okrivljenih nije nadlean sudija koga delegira Dubrovnik ve da je za to
nadlean sud odnosno sudski organ koga imenuje kralj, budui da se radi o stranci
ije je mjesto stalnog boravka u Bosni. Upozorenje da brat okrivljenog je graanin
Dubrovnika, te da je i okrivljeni bio prije nego je izgnan zbog svog loeg ponaanja,
graanin Dubrovnika nije bilo dovoljno da privoli okrivljenog da se podvrgne sudskoj
nadlenosti Dubrovnika.
Mada iz navedenih dokumenata nije jasno koje je materijalno pravo bilo
mjerodavno moglo bi se zakljuiti da je rije o materijalnom pravu zemlje u kojoj se
vodi postupak. Kako je poznato, u to vrijeme mnogi slobodni gradovi Italije su ve
imali pisane Statute, koji su izmeu ostalog propisivali i odredbe o nadlenom
mjerodavnom materijalnom i procesnom pravu koje se ima primijeniti u sporovima koji
iz osnova civilnog prava nastanu izmeu graana dva razliita grada. Sasma je
sigurno da su ta pravila mletakih i drugih italijanskih gradova imala svoju primjenu u
odnosima izmeu Dubrovnika i Bosne. A kako je poznato reguliranje pitanja
nadlenosti materijalnog i procesnog prava u sporovima sa "elementom inostranosti"
je osnovno pitanje kojima se bavi savremeno meunarodno privatno pravo. Ovo
pravo meu svoje osnovne izvore uvrtava statute slobodnih gradova koji su
propisivali nain razrjeenja sporova koji nastanu izmeu stranki koje su bile graani
dravljani razliitih gradova.
Truhelka navodi, da se pored Dubrovana trgovaca koji su uivali pravo na
sopstveni sud u sluaju kada su oni bili okrivljeni i rudari Sas i u Srebrenici i Olovu po
svemu sudei uivali tu privilegiju. I oni su imali pravo na posebno sudite, koje su

58

-mogli sami odabrati i kojem je predsjedavao knez ili vojvoda njihovog kraja. Truhelka
ovo procjenjuje po osnovu toga to su "purgari" stekli posebno graansko pravo. Za
historiju izvora meunarodnog prava kako javnog tako i privatnog (u to vrijeme nije
bilo podjele na ove dvije zasebne grane pravne nauke) bilo bi od neprocjenjive
vrijednosti kada bi se ova tvrdnja potkrijepila autentinim dokumentima. Za sada
teko je vjerovati da su Sasi kao njemaki graani mogli zahtijevati primjenu
sopstvenog tj. njemakog suda, i njegovog postupka, a pogotovo je to teko vjerovati
u pogledu sudjelovanja sudija ili drugih ovlatenih lica iz tadanjih njemakih
pokrajina.
Razjanjenje sudskih parnica mogue je dobiti i na temelju iskustva
sudovanja u samom Dubrovniku. Naime, prema Truheljki sudovanje u Dubrovniku tog
doba vreno je po naredbama velikog i malog vijea, koje su 1272 godine kodificirane
u jednu knjigu nazvanu statut. Meu odredbama tog statuta nalazi se i ona o
jednakom tretmanu Dubrovana i njihovih susjeda. Meu odredbama se nalaze i one
o pravu na zastupanje stranke, o pravu stranca koji "togod prima od Dubrovanina" i
u kojoj se kae "Stranac koji se nalazi u Dubrovniku primajui imetke od kojeg
Dubrovanina, ako prije nego to ode iz Dubrovnika bude radi tog imetka pozvan od
Dubrovanina na sud, duan je da dade razlog pred gospodinom knezom i njegovim
sudom, imajui odgodu od tri dana i ne vie, ako bi stranac to sam zahtjevao." Ovo je
uneseno u poglavlje XXI Statuta. Statut takoe sadri i odredbu o strancu u ijem je
posjedu obveznica koju je dobio pravnim poslom od Dubrovanina. U njoj se ukratko
potvruje pravo starijih obveznica na prioritetno izmirenje od strane izdavaoca
obveznice. Drugim rijeima ukoliko se stranac pojavi sa zahtjevom za naplatu
obveznica, on e doi na red za isplatu ukoliko su izmireni oni koji posjeduju
obveznice starijeg datuma.
U poglavlju 51. Statuta regulirane su odredbe o obiajima vezanim za izbor
sudija, te ispunjenje prava i obaveza. Tako se meu ostalim lanovima ovog poglavlja
istie" da i ako na taki dan mora Dubrovanin po svojoj volji izabrati sudije jednoga od
gornjih, a Slovjenin ima da ini na isti nain, a ti sudije moraju bez zakletve da sude
parnice ili pernice koje bi se ondje vodile"
Poglavlje 52 govori o obiajima izmeu Dubrovana i bosanskih ljudi. U
njemu se govori o naknadi koju bi jedan Dubrovanin kao stranka u sporu mogla da
trai od vojvode odnosno bosanskog bana, ili bilo kojeg graanina Bosne. U tom
sluaju taj Dubrovanin je pouen da sa pismom dubrovakog kneza bude upuen
bosanskom vojvodi (ili banu ili kom drugom graaninu) da trai odnosno zahtijeva
svoju naknadu i da mu je ona u potpunosti izmirena ... Tim e se istim obiajnim
pravom koristiti i stranke iz Bosne koje imaju neka svoja potraivanja protiv
Dubrovana.
Ovdje dolazimo do jednog principa koji je u srednjem vijeku bio primjenjiv, a
to je da se osim ugovora koji moe biti jednostrana izjava volje kakav je upravo sluaj
sa poveljama bosanskih vladara Dubrovanima
u rjeavanju nastalih sporova
primjenjivalo i obiajno pravo koje se stoljeima sedimentiralo i koje je prenoeno sa
generacije na generaciju poslovnih ljudi Bosne i Dubrovnika. Ta obiajna pravila
mogla su biti preko Mletake republike i slobodnih italijanskih gradova prenesena iz
rimskog prava kao prve kodifikacije obiaja u Evropi.
O obiajima govori i poglavlje 56., Statuta u kome su iznesena pravila koja su
se primjenjivala u odnosima izmeu Dubrovnika i Rake (Srbije), a 57. poglavlje
tretira obiaje izmeu Dubrovana i Slovjena. Ova dva zadnja poglavlja upuuju na

59

zakljuak da su njima regulirana pitanja izbora mjesta nadlenog za raspravljanje

spornog sluaja.
Truhelka iznosi u istom djelu i povelju kralja Tvrtka od 23. avgusta 1385.
godine kojom potvruje i mleanima povlastice. One se odnose samo na Kotor, jer se
mletaka sfera uticaja protezala od tog grada na jug "dok su Dubrovani za se
monopolizirali poglavito trgovinu u unutranjosti Bosne i Srbije."
Kralj Tvrtko je ve u 14 stoljeu, prema Truhelki, priznavao konzularno
sudstvo, te da se "nadlenost sudbena ravna po narodnosti tuenog".
Zanimljiv dokumenat bosanskog pravosua iz tog vremena jeste pisani
dokumenat Kralja Tvrtka Tvrtkovia izdat u Bijelim Selitima na Trstivnici od 24. juna
1405. godine kojom on sa Dubrovanima, a koji su sudjelovali u graanskom ratu,
sklapa mir i ustanovljava sud za sve "moda jo neporavnane sporove." Kako je
materija meunarodnog ratnog prava zasebna to upuujem samo na ovaj dokumenat
kojim bi se ova grana prava morala pozabaviti.
Ono to se treba na ovom mjestu istai jeste da se iz povelje ne moe sa
sigurnou zakljuiti koje vrste povlastica i u kojem obimu i za koje vrijeme su
Dubrovani uivali. Jedno je nesporno da su Dubrovani bili gotovo jedini trgovci i u
unutranjoj bosanskoj trgovini i u vanjskoj. Drugim rijeima trgovina u cijelosti i
unutarnja i vanjska se nalazila u rukama dubrovakih gospara. Iona je tada cvjetala,
a s njome je cvjetao i Dubrovnik.
Dubrovaki trgovci su uvozili u Bosnu so i druge potreptine, a izvozili vosak,
kou, meso mlijeko, rudarske i zanatske proizvode iz Bosne. Ti proizvodi, kako je
reeno na granici su bili optereeni carinom. I porezi su imali biti plaeni. Preko
trgovine, Dubrovani su imali i neposredan uticaj na organizaciju dravne vlasti, a
prije svega organizaciju poreskih i carinskih organa. Ne treba uopte ni dovoditi u
pitanje da su se povlastice osim sigurnosti kretanja i trgovanja odnosile upravo na
oslobaanje kako od poreza desetine, tako i poreza na trgovinu (datium de
commercio), te da su sigurno za sebe obezbijedili i oslobaanje od plaanja carine na
uvoz roba u Bosnu.
Osim ovih vrsta povlastica iz dokumenta je takoe vidljivo i primjenjivanje
principa najpovlatenije
nacije kao i principa prava prvenstva pod jednako
konkurentnim uvjetima. Svi ovi principi su danas do perfekcije definirani i u praksi
primjenjivi. Pravo izbora mjesta raspravljanja prema pravu tuenika, uz mogunost da
se o tome stranke u konkretnom sporu dogovore i pravo na primjenu materijalnog
prava zemlje gdje se spor raspravlja jeste jedno od kljunih prava i predstavlja centar
oko kojeg se koncentrira cjelovito meunarodno privatno pravo. Primjena nadlenog
mjerodavnog materijalnog prava i pravo izbora mjesta sudovanja takoe upuuju na
zakljuak da se tako donesena odluka ima priznati od strane pravosua koje je ima
izvriti, kao da je donesena od strane svog suda i po svome zakonu. Istakli smo da
su gotovo jedino Dubrovani obavljali kako unutranju tako i vanjsku trgovinu, pa tako
treba izvui i zakljuak da se mjesto sudovanja kao i primjena materijalnog prava
ravnala prema mjestu odakle je trgovac, to je itekako odgovaralo i bilo u korist
Dubrovana. Oni su kako se to logino i moe zakljuiti bili ti koji su najee i bili
tueni za neispunjenje svojih obaveza.
Ti sudovi nisu poznavali ni pisane zakone ni kaznene ustanove, te su pored
povelja primjenjivali kako je to ve istaknuto obiajno pravo. U stvari teko da je
mogue i govoriti o sudstvu u dananjem znaenju. Prije bi se i sa veom sigurnou

60

moglo govoriti o arbitraama i to ne institucionalnim ve ad hoc koje su se

organizirale za svaki konkretan sluaj.
Oni su ovu sudbenu ustanovu takoe, poput stanka u smislu sabora nazivali
stanak ili stanik. U nekim drugim dokumentima se sa sigurnou moe razabrati da u
sluaju spora o mjestu arbitrae uvijek se upuivalo na mjesto gdje je nasilje odnosno
teta uinjena, a ne njena posljedica. Prema dubrovakoj hronici Junje Rastia
sastanci sudaca, odabranih od jednakog broja obih opina imao za cilj da bi
prijateljskom osudom izmirili sve sporove koji bi nastali meu njihovim podanicima i
uz punu saglasnost obje stranke u sporu. Ukoliko se jedna strana oglui o izvrenje
presuene obaveze ima se na njoj izvriti represalija i ne samo na njoj nego i na
drugim njegovim sugraanima. Ovo upuuje na zakljuak da se radi o slobodno
izabranom sudu (arbitrai) iju su odluku strane obavezne da izvre. Isti hroniar
istie da su bila stalna mjesta tih sudovania, a da su odluke donoene veinom
glasova. U sluaju jednakog broja glasova, glas predsjedavajueg bio je odluujui.
Ovo je upravo sluaj sa dananjim arbitraama i nainom njihovog donoenja odluka.
Sud nije poznavao dokazni postupak ve se okrivljeni imao zakletvom
osloboditi od optube (prisegom). Broj porotnika je bio u zavisnosti od znaaja
krivinog djela odnosno od veliine tete. U najteim sluajevima bilo je 24 porotnika,
a manje vanim est.
Prema Truhelki, bosansko sudite se po neemu razlikovalo od cjelokupnog
evropskog sudita toga vremena. Naime, ono nije poznavalo presudu na smrtnu
kaznu, niti na zatvor. To je mogao da izrekne samo kralj. ak i u sluaju kazne
kmeta, ona nije mogla biti smrtna ili zatvorska, osim ukoliko to kralj izriito ne presudi.
I u najteim sluajevima krivac se oduivao na novanu kaznu. Za ubistvo ova kazna
se zvala krv ili v ra d a i iznosila je 500 perpera. U susjedstvu, u Zeti i Albaniji
carovala je krvna osveta. U sluaju umorstva u Bosni, porodica ubijenoga je traila
krvni osud ili vradu.
Kada su u pitanju bili sporovi u kojima je jedna od stranki bila plemi njima su
mogli suditi samo njima ravni dakle ljudi koji pripadaju plemikom staleu.
Najzanimljivija pravna ustanova srednjevjekovne bosanske drave je bila
ustanova pravo utoita bjegunca u drugu zemlju, tj. pravo ius asili. Pravo azila je
priznavala dubrovaka republika, koja ga je uvijek primjenjivala upravo sa susjedom
sa kojim je imala najivlje trgovake veze sa Bosnom. Ono je bilo, prua no mnogim
bosanskim velmoama i kraljevima koji su bjeali u Dubrovnik da bi se sklonili i
izbjegli nasilje koje im je prijetilo od svojih vladara. Samo u sluaju rata izmeu Bosne
i Ugarske Dubrovnik u elji da sauva svoj neutralni status nije primjenjivao ovaj
institut odnosno nije dozvoljavao pravo azila. U svim drugim sluajevima to je bila
stalna praksa. Imajmo pri tome u vidu da su Dubrovani bili ne samo trgovci nego i
bankari, te da se i radi toga moglo koristiti pravo azila u njemu.
Ovo pravo azila naroito je ispotovano u sluaju bijega jednog bosanskog
graanina Pavla Kleia, koji se zbio za vrijeme graanskog rata bosanskih velikaa
protiv Ostoje, na ije je mjesto postavljen potkralj Tvrtko Tvrtkovi. Ostoja koji se
osjeao oslabljenim nastojao je da se pomiri sa Kleiem kao velikaem, te da vrati
Kleia u Bosnu emu se Klei protivio pozivajui se na pravo azila. Kleiu je pravo
azila pripadalo i po osnovi njegovog pripadanja crkvi bosanskoj koja je u to vrijeme
bila proganjana.
Posebno znaajnim izvorom meunarodnog
prava (u dananjem smislu
meunarodnog privatnog prava) predstavlja
naziv - ime graana
tadanje

61

srednjovjekovne bosanske drave. Rije je o pretei dravljanstva graana u smislu

kako je taj problem tretiran u 19 stoljeu pa sve do dananjih dana. Dakako da niti je
mogue govoriti o meunarodnom
privatnom pravu niti o dravljanstvu niti o
strancima i njihovim pravima na nain na koji se o tim pitanjima govorilo i raspravljalo
u periodu formiranja nacija i nacionalnih drava. Pa ipak mnoge dananje rasprave o
pojmu imena stanovnika
koji obitavaju,
koji nastanjuju
savremenu
dravu,
meunarodno priznatu lanicu Ujedinjenih Nacija Bosnu i Hercegovinu morale bi uzeti
u najozbiljniju kon sideraciju pojam kojim su obiljeavani stanovnici Bosne iz vremena
bana Stjepana, od kada postoje sauvani orginalni spomenici, pisani dokumenti o
imenu i nazivu mjetana Bosne) i Hercegovine).
Sadanji ustavni pojam Bonjak (definiran Vaingtonskim ustavom iz 1994.
godine) koji definira graane muslimanske vjeroispovijesti jeste reducirani pojam u
srednjem vijeku koritenog zvaninog imena Bonjanin. Naime, Vaingtonski ustav
kojim se ustavno pravno konstituira Federacija Bosne i Hercegovine kao dijela drave
Bosne i Hercegovine definira da nju (Federaciju) nastanjuju Bonjaci (umjesto do
tada slubenog imena i ustavnog pojma iz' Ustava Republike Bosne i Hercegovine
Muslimani) i Hrvati kao i ostali narodi koji ive u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ne bi
bilo uputno, a to nije ni tema ovog rada da se podrobnije ulazi u analizu kako
sadanjeg imena za bosanske muslimane Bonjake, a jo manje bi bilo razlono ovaj
rad proirivati na razmatranje adekvatnosti imena nacije Musliman. Namjera, koju
imamo u vidu, jeste da da podsticaj teoretiarima drave i prava drave Bosne i
Hercegovine, kao i teoretiari ma ustavnog prava da ovim pitanjima pristupaju sa vie
ambicioznosti i da uzmu u obzir znaajne postojee srednjovjekovne
pravne
dokumente, ugovore koji su zakljuivani sa susjednim dravama u prvom redu sa
Dubrovnikom i u kojima je ime naziv naroda stanovnika dravljana Bonjana uzimano
u obzir bez obzira da li se radilo o dananjim Bonjacima, ili bosanskim Hrvatima ili
bosanskim Srbima.
Istorijsko pravni izvori sa kojima smo raspolagali datiraju iz prve polovine 14
stoljea bolje rei iz 1332. godine iz vremena vladavine bana Stjepana II
Kotromania.
Rije je o ugovoru o miru sa Dubrovnikom koji je ban Stjepan zakljuio 23.
oktobra 1332. godine. Prema Truhelki, ovaj ugovor odnosno "listi na" kako ga naziva
Truhelka, sadri 12 paragrafa.
U preambuli se precizira tadanja vaea praksa da se na odnose izmeu
Bosne i Dubrovnika ima primijenjivati zakon koji je ranije donesen, odnosno koji je
stariji. Na taj nain su, u dugom vremenskom trajanju, produavane privilegije koje su
dubrovaki trgovci uivali trgujui sa Bosnom. Ovaj princip neizbjeno upuuje na
danas vaei u najveem broju zemalja, a naroito zemalja u razvoju da se na jedan
ugovorni odnos kojim se regulira ulaganje stranog kapitala ima primijeniti zakon
odnosno propis koji je vaio u vrijeme zakljuenja tog posla, osim ako se ugovorne
strane nisu dogovorile da primjene naknadno donesen zakon.
U paragrafu prvom ugovora definira se da "ako ima Dubrovanin koju pravdu
prema BOSNANINU da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaoca
roka da mu ne bude odgovorjeti". Ovdje se naziv ime Bosnanin uzima kao opti
pojam i njime su obuhvaeni stanovnici Bosne koji su ispovijedali sve tri vjere i Crkvu
Bosansku i katoliku i pravoslavnu (ortodoksnu) vjeru. Ne treba ispustit iz vida da je
Dubrovnik bio grad drava u sastavu Mletake republike i da su njegovi stanovnici bili
pripadnici katolike vjere, kojoj je u to vrijeme pripadao i sam bosanski ban Stjepan.

62

I drugi paragraf poinje: "Ako Bonjanin (u gornjem prvom paragrafu prema

tekstu uzetom od Truhelka, koristi se ime Bosnanin, a ne Bonjanin - prmj. T.B.) zapi
da nie duoan ... ime potvruje ranije pomenuto ime za stanovnike tadanje
bosanske drave.
I gotovo svi preostali paragrafi kao peti, sedmi deveti i jedanaesti takoe
iskljuivo koriste pojam Bonjanin da oznae graane Bosne koji su bili u pravnom
saobraaju sa graanima
Dubrovnika.
Iz navedenog
ugovora koji ima sve
karakteristike meunarodnog ugovora koji su zakljuile dvije susjedne drave radi
reguliranja spornih pitanja nesumnjivo se da zakljuiti da je ve od tog vremena, do
sada pronaeni pisani autentini dokumenti ukazuju na nepobitnu injenicu o
istorijskom imenu stanovnika Bosne pod imenom Bonjanin bez obzira koju su vjeru
ispovijedali.
Treba imati u vidu da je to vremensko razdoblje karakterisalo naglo i snano
razvijanje slobodnih italijanskih gradova i procvat trgovine sa susjedima. To je takoe
i vrijeme pune primjene i rimskog civilnog prava kao i uenja glosatora i
postglosatora. U to vrijeme do punog izraaja dolazi i borba za autonomiju slobodnih
italijanskih gradova i pojave pisanih statuta kojima su regulirana mnoga pitanja
meunarodnog trgovinskog prometa izmeu susjednih zemalja i susjednih gradova.
U njima su utvrivana bitna pitanja koja su imala biti rjeavana u sluaju spora
izmeu graana dva odvojena nezavisna grada-drave. Ti statuti se smatraju u
evropskom okviru kao nezaobilazan izvor meunarodnog privatnog prava.
Uz statute dakako meunarodni pravni dokumenti, povelje i ugovori takoe
imaju svoju neprocjenjivu vrijednost i znaaj. A kada je u pitanju ime,
naziv
stanovnika graana dravljana srednjevjekovne bosanske drave svako istraivanje
tog pojma moralo bi da uzme u obzir i listinu kralja Tvrtka Tvrtkovia od 14. juna
1405. godine. Njome kralj Tvrtko sa Dubrovanima
koji su prema Truhelki,
"sudjelovali u bosanskom graanskom ratu, sklapa mir i ustanovljuje sud za sve
moda jo neporavnane sporove",
I ovaj ugovor, jedini pojam za graane Bosne navodi ime Bonanin i kae: "a
i ja gospodin kral uinih z gospodinom hercegom i po svitu s vlasteli bosancimi i vie
togai, da e vidimo vsakomju tko godi e Bonjanin ali kralstva bosanskoga prjed rat i bil
dian komu godi Dubrovaninu vola poklad imalod Dubrovanina vola na viri mju
uzeto na gosposkoi moge Dubrovanin tozi istinom pokazati, da se ima Dubrovaninu
vratiti i platiti. .."
I sljedei paragraf istie "a to e uzel voevoda Sandal i knez Paval Radinovi
vola ini Bonjanin ..."
Zadnji paragraf poinjenje "Ako li knez Vukc i drugi vlastelin bosanski reeni
sude ne doli na ovom zi roku za koju godi potrjebu kralstva bosanskoga ..."
Kao to se vidi i ovaj ugovor sadri odrednicu Bonjanin u znaenju za sve
graane tadanje bosanske drave. Ali ovaj ugovor takoe sadri i pojmove kao
herceg te pojmove bosanski i bosancimi u znaenju bosanske vlastele.
Ovi do sada poznati izvori nedvosmisleno upuuju na zakljuak da se ime
Bonjanin kao istorijsko ime za sve dravljane Bosne i Hercegovine mora nauno
verificirati kako bi se lutanja sa sumnjivim razlozima oko imena naroda koji nastanjuju
ovu dravu odbacila a nauno poduprla ona razmatranja koja na bosanski narod
gledaju kao na jedan entitet sa razliitim religijskim predznakom.
lako obradom u ovom radu nisu obuhvaena pitanja vezana za status
stranca i njegova prava, osim djelomino za poloaj Sasa njemakih rudara u Bosni,

63

kao ni o obiajima "izmeu Dubrovana i bosanskih ljudi", te obiajima izmeu

Dubrovana i Slovena" ne znai da ona ne zasluuju punu panju kako sa stanovita
istraivanja pojma i imena ljudi Bosne tako i sa stanovita vezanih za raspravu o
spornim pravnim pitanjima graana susjednih drava kao izvorima za razvoj
meunarodnog prava.

ZAKLJUAK
1. Srednjevjekovni pisani pravni izvori nedvojbeno upuuju na siguran zakljuak da je
bosanska drava odravala veoma intenzivne meudravne odnose sa susjednim
zemljama, a naroito sa Dubrovnikom i Mletakom republikom.
2. Da je ta suradnja bila od velikog meunarodno pravnog znaaja.
3. Da su meudravne vanjsko trgovinske veze bile najznaajnije
obuhvaene: trgovina bankarstvo, rudarstvo, zanatstvo i razmjena
proizvoda.
4. Da su poveljama bosanskih vladara u vidu unapreenja
napretka dubrovakim trgovcima bila pruana pored zatite
povlatena prava i davane olakice za saradnju sa Bosnom.

i da su njima
poljoprivrednih

trgovine i ukupnog
i sigurnosti i druga

5. Ove olakice nisu bile samo u pogledu oslobaanja poreza i drugih dabina nego i
u pogledu sudskog tretmana u sluaju sporova.
Tim poveljama ve je u srednjem vijeku nagovijeteno
uspostavljanje
prijateljske saradnje uz obostranu korist. Primjena, ma koliko nesavrenih
principa
prava mjesta tuenika kao mjesta sudovanja i materijalnog prava, prava na izbor ad
hoc arbitrae, primjene osim prava iz povelja i obiajnog prava, te primjena prava
azila su neka od prava koje je savremeni svijet univerzalno prihvatio.
6. Principi najpovlatenijeg partnera i pravo prvenstva pod jednakim uvjetima iako ne
definirani na dananji nain mogu se nazrijeti ve u dokumentima Kulina bana i
njegovih nasljednika.
7. Zanemarivanje i isputanje iz upotsrebe historijsko ime Bonjanin iz pravnog
saobraaja, iz ega su proizale mnoge historijske nepravde i veoma tragine
posljedice po ovaj narod do najnovijeg katastrofalnog genocida trebalo bi valorizirati u
svijetlu najnovijih ustavnih pojmovnih rjeenja. Naime rjeenje koje je definirao
Vaingtonski Ustav, prema kome samo jedan narod Bonjaki muslimanski nosi to
ime, trebalo bi nauno osvijetliti i dati pravo znaenje. U svakom sluaju tendencije
kao jedinstvenom imenu za dravljane cjelokupne Bosne i Hercegovine, mada iz
dananje situacije i perspektive nisu realne, moglo bi trajnim istraivanjima i
efikasnom harmonizacijom odnosa sva tri sadanja naroda (Bonjaci, Hrvati i Srbi)

64

stvoriti pretpostavke za jedinstvenu pojmovnu odrednicu, jedno ime za sve njih u

budunosti. Ukoliko bi se to postiglo civilizacijski odmjerenim metodama i isticanjem
svih slinosti i bliskosti, ali ne potcjenjujui i specifinosti kulture obiaja I historije,
onda bi to umanjilo razloge za potenciranjem razlika i tenji ka otcjepljenju. Ove
retrogradne tenje, praene ratnim razaranjima i devastacijom bi se uveliko izbjegle
ukoliko bi u pravcu jedne intenzivnije prirodne homogenizacije
naroda Bosne i
Hercegovine doprinijele i drave iz
neposrednog susjed
stva.
Da
li
je
Dejtonski pravac ka integraciji Bosne i Hercegovine jedina perspektiva ili postoji i
drugi, poput unutranjih nastojanja za
zbliavanjem
u ovom trenutku vrlo
antagoniziranih naroda, a naroito njihovih vodeih predstavnika iz reda bosanskih
srba, pa i bosanskih hrvata, ostaje da se vidi. U svakom sluaju historija
srednjevjekovne Bosne na strani je onih nastojanja koja tee integraciji i zajednikom
napretku svih dravljana Bonjana zemlje bosanske.
8. Konano i pravo da se na Dubrovane ima primjenjivati ono pravo koje je donio
prethodni vladar govori o visokom stepenu pravne sigurnosti kojima je Dubrovanima
osigurana zatita svojih steenih interesa. Budui istraivai, historiari drave i prava
ali i oni koji se bave materijom meunarodnog javnog i privatnog prava moraju daleko
dublje da izue ove dokumente. U njima se kriju mnogi odgovori, koji upuuju na
siguran zakljuak da se srednjevjekovna bosanska drava kao suverena u svojoj
praksi rukovodila istim principima kada je rije o saradnji sa drugim dravama
kojima su se i te druge drave rukovodile. U primjeni nekih principa ona je bila znatno
ispred ostalih, kao u pogledu izbjegavanja osude na smrtnu kaznu i sl. Dosadanja
kako historiografija susjednih drava, tako i naa domaa ovim izvorima prava nije
posveivala nikakvu panju, a zna se da je do sada pronaeno 60 dokumenata
meunarodno-pravnog
znaaja, koji u cijelosti potvruju tezu o samostalnosti
bosanske drave dolaskom Kulina bana na vlast pa sve do pada pod tursku vlast.
Zato je domaa nauka bila suzdrana, pitanje je za sebe. Jedno od onih koji su se
meni nametnuli jeste oprez da se ne izazove kod susjeda ljubomora i zavist. To sa
naukom jednostavno ne ide.

65

dr. Muhamed Nuhi

PLEDOAJE ZA ISTRAiVANJE KOMUNIKACIJSKIH

TOKOVA U BOSANSKOM SREDNJOVJEKOVLJU

Srednjevjekovna
Bosna, kao to se ve zna, openito je neistraen
vremenski period. Ono to je, pak, istraivanjem naeno nerijetko je interpretirano sa
stajalita izvanbosanskih subjekata. To znai da su pred sadanjim, a osobito pred
buduim istoriarima dva paralelna zadatka: nova istaivanja i nove interpretacije do
sada istraenog. Podruje komuniciranja spada meu najneistraenije, a ono malo
to se zna kao povijesna injenica gotovo redovno je tendenciozno tumaeno.
Jezik i pismo su dva osnovna sredstva komuniciranja. I jedno i drugo su
istraivani i prouavani na temelju dokumenata do kojih se dolo. Ali ni jedno ni drugo
nije posmatrano
niti objanjavano
sa komunikolokog
stanovita.
A ako je
komuniciranje determinirajua funkcija ovjeka i njegove zajednice i to neartikuliranog
govora i prvih oblika piktografskog biljeenja, onda se, po logici stvari ne moe
zaobii ni u sluaju srednjevjekovne Bosne. Dakle, postoji nauni - povijesni razlog za
istraivanje.
Poznato je da je srednjovjekovna bosanska drava bila dobro organizovana,
a dobre organizacije drave nema bez kakvog-takvog sistema komuniciranja u njoj.
Ona je imala razvijene i veoma sadrajne diplomatske i trgovake veze sa susjednim
zemljama: Srbijom, Hrvatskom, Maarskom, Turskom, Venecijom i napokon, sa
Dubrovnikom. Odgovarajue veze imala je i sa nekim zemljama izvan svog
neposrednog okolia. Poznato je, takoe, da se od kraja XII stoljea intenzivno
razvijaju zanatstvo, zemljoradnja, trgovina, da je "uhodana" razmjena roba sa
susjedima, da se u Bosni nabavljaju i u njoj prepisuju i piu knjige; (da se proizvodi
pergament) da se oko dvorova kraljeva i velmoa okupljaju ueni ljudi, vjeti zanatlije,
pjevai i drugi umjetnici. Tu je na kraju, dravna uprava, vojska. Sve je to, manje ili
vie, na nivou opteg stanja u tadanjoj Europi i to u njenim naprednim zemljama.
Istraivanje komunikacijskih tokova u tim zemljama, koje je u ovom stoljeu vrlo
intenzivno, temelji se upravo na spoznajama i struktuiranosti tih drutava, vezama
meu djelovima njihove strukture i pozicije ovjeka u komunikacijskim procesima.
Socijalna i politika struktura srednjevjekovne Bosne, tj. bosanske drave,
nudi i neto vie za istraivanje komuniciranja. Tri konfesionalne zajednice, bez
obzira na sporenja, morale su nekako komunicirati. Preko tih zajednica, preciznije,
preko katolike i pravoslavne vreni su spoljnji pritisci na tu dravu - na Dobre
Bonjane, poznate kao Bogumile. Vatroslav Jagi, naprimjer, konstatuje da se u
Bosni u srednjem vijeku "katolicizam s pravoslavljem, zapad sa istokom bori za
prvenstvo" ...'
Komuniciranje izmeu ovih zajednica, posebno s obzirom na jezik i pismo,
to im je bilo zajedniko, moralo se razvijati. Kao i ono unutar njih. O komunikacijskim
tokovima u katolikoj konfesionalnoj zajednici zna se neto vie, u pravoslavnoj

Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda Hrvatskog i Srpskog, Zagreb, 1867.

66

manje, a najmanje o bogumilskoj. Ona nas danas osobito zanima, naroito na vidljiv
kontinuitet kulture komuniciranja na ovom prostoru od tada do danas. Da su dobri
Bonjani ostvarivali kontakte i izvan bosanske drave pokazuje i sluaj sa "jereticima"
iz Sjeverne Italije ije jedno poslanstvo krajem XII stoljea dolazi u Bosnu da se
obavjesti o uenju i nainu vjerskog ivota Bogumila.
Smatram da su motivi ovog mog pledoajea jasni, shvatljivi i prihvatljivi. Da
naglasim: istraiti i nauno interpretirati komunikacijske procese u povijesti jednog
drutva i njegove drave, znai istraiti i utvrditi infrastrukturu njegove ukupne - opte
strukture, drutvene i dravne, tj. dokazati da je postojala i kako je postojala. Ali
postoji jo jedan motiv.
Zadnjih tridesetak godina zapoelo je konstituisanje jedne nove naune
discipline: etnografije komuniciranja. Djela koja su do sada napisana, kao to su: Del
Hajrns-ovo "Etnografija komuniciranja", Sirl-ovo "Znaenje i govorni in", Skener-ovo
"Konvencija
i razumjevanje
govornog
ina" itd., opta
pitanja
etnografije
komuniciranja razmatraju, po pravilu, na kulturi jednog etnosa ili grupe srodnih
etnosa. Ova, kao i neka druga djela pokazuju da se kultura komuniciranja jednog
naroda ne moe razumjeti ako se ne utemelji na njegovoj etnografiji, ako se iz nje ne
izvede. Sve ovo emu ova dva dana razgovaramo navodi na zakljuak da smo i mi
duni da zasnujemo svoju etnografiju svog komuniciranja da bi smo mogli ocjeniti i
razvijati svoju kulturu komuniciranja. Izlaganja koja smo ova dva dana sluali pruaju
dragocjenu grau za odgovore na mnoga pitanja iz povijesti ove sfere ivota naeg
drutva i nae drave.
Sve ovo to sam unaprijed iznio, mogla bi biti generalna hipoteza koju bi
istraivanjem trebalo dokazivati, to u ovom kratkom saopenju nije mogue. Pa ipak,
da bi je bar unekoliko utemeljio posluiu se istraivanjem pisama i pismenosti u
srednjevjekovnoj Bosni i to samo u grubim potezima.
U istoriografiji, putopisima, literaturi, publicistici Bosna je nerijetko tamni
vilajet, ona je nepismena, neprosvjeena, zaostala. Otkud i zato ovakvi kvalifikativi,
tj. ovi stereotipi? Odgovor je izmeu mnogih, pruio i poznati istraiva pismenosti,
jezika, govora i knjievnosti na ovom tlu - istoriar Vatroslav Jagi (19 i poetak 20
vijeka).On kae da se u Bosni u srednjem vijeku "katolicizam sa pravoslavljem,
zapad sa istokom bori za prvenstvo, gdje se Hrvati i Srbi mijeaju bez tano
odreenih qranica." Izmeu ta dva entiteta i interesa, u XII vijeku se javlja i trei, ni
zapadni ni istoni, ni katoliki ni pravoslavni - ve bosanski, svoj - Crkva bosanska,
poznata kao bogumilstvo. Zapad i istok, katolianstvo i pravoslavlje se sada okreu
protiv tog treeg, tj. protiv bosanske jeresi kao protiv zajednikog "neprijatelja".
Rimska kurija uvia da joj je na bosanskom tlu bogumilstvo opasniji protivnik od
pravoslavlja, jer s pravoslavljem se moglo pogaati i nagoditi oko podjela interesnih
sfera u Bosni, a sa Crkvom bosanskom takve nagodbe nije moglo biti. Zato Bosna za
rimsku kuriju "pustinja i ikara, puna trnja i koprive postala je leglo guja". Posmatrajui
to sa komunikacijskog stanovita, mora se konstatovati da peat komunikacijskim
tokovima u BiH daje upravo Crkva bosanska svojim specifinim
oblicima
komuniciranja.
Pritisnuta - stisnuta izmeu istoka i zapada, Crkva bosanska opstojala je,
djelovala i razvijala se branei se. Ta situacija je "proizvodila" agresivan duh; ona je
tolerisala sve oko sebe da bi i sama bila tolerisana. Uslijed toga ciljevi komuniciranja

lIbid.

67

u njoj i izmeu nje i drugih nisu bili nametanje, nisu bili pritisak na "utiskivanje" u
svijest drugih onog to se eli postii. Uz takve ciljeve izostaje i nagovor kao vrsta
komunikacijskog ina.
Bosanska crkva, odnosno bogumili su u komuniciranju okrenuti sebi. Takva
filozofija odnosa, ta introvertnost proizvodi i takav mentalitet pojedinca i zajednice.
Pristalice bosanske crkve, odnosno "Dobri kristjani" savlauju svoje strasti; utljivost
im je vrlina koju njeguju; razuzdan smijeh je mahana; krotkost i skromnost su osobine
dobrog ovjeka; njima za molitve ne trebaju velelpne graevine - molitve obavljaju u
kuama, na otvorenom prostoru, u umama i na raznim skrovitim mjestima kada su
bivali proganjani od katolike ili pravoslavne crkve, odnosno od ugarskih krstaa; u
njih nema klera; u molitvi ih predvodi ugledni mjetanin - starac, gost, djed ... molitve i
propovjedi nisu kanonizirane; propovjed je ustvari razgovor, a molitva prilika za
dogovor.
Iz ovih nekoliko odrednica karaktera bogumilstva, odnosno Crkve bosanske,
nije teko izvui i zakljuke o nekim elementarnim karakteristikama komuniciranja u
njoj. Ono je neposredno, interakciono; ono je razgovor; odvija se u primarnim i
sekundarnim grupama i izmeu njih itd.
Vatikanski "ig" Bosne: "pustinja i ikara, puna tranja i kopriva - leglo guja"
pobijaju mnogi hroniari tog vremena, a i potonji istraivai. Veina njih se slau da je
u to vrijeme u Bosni bila razvijena pismenost, da su u Bosni pisane i itane knjige itd.
Ali ne samo u to vrijeme, ve mnogo ranije, prije dolaska Slovena. Na jednoj posudi iz
IV vijeka, iskopanoj na Debelom brdu kod Sarajeva, ima zapis latinskim kurzivom na
latinskom jeziku, koji u prevodu glasi: "Ja sama pravi lonar, a moje su ruke prljave i
plodne" Iz IV vijeka datira i jedan nadgrobni spomenik naen u selu Mujii kod Jajca,
takoe na latinskom. Ne zna se kojem je narodu pripadao lonar ije su ruke "prljave i
plodne", ali to nije ni vano. Vano je to da su Sloveni na ovom tlu zatekli pismenost,
a iako su zapisi bili na stranom jeziku nisu mogli da ih ne primjete i da ostanu
ravnoduni prema pismu kao sredstvu komuniciranja.
Kada su se slovenska plemena, koja su naselila ovaj prostor poela sluiti
pismom i kojim pismom, ne zna se. Prvi tragovi pismenosti naeni su u IX vijeku u
Zahumlju i Travunji. Na zakljuak da je u to vrijeme na ovim podrujima bilo poznato
pismo. glagoljica (staroslovenska rije g1agQijatL) upuuje i proces krstijanizacije koji
je zahvatio ove krajeve. Slovenska pismenost na podruju Bosne i Hercegovine
dolazi iz Makedonije preko zemalja Stevana Nemanje i pravoslavne crkve, koja je ve
od 876. godine imala svoju arhiepiskopiju.
Kao najstariji, do sada poznati primjer slovenske pismenosti u ovim krajevima
(okolina Ljubukog - prim.M.N.), Nada Maleti u "Kulturnoj istoriji Bosne" istie tzv.
"Humaku plou" (kraj X i poetak XI vijeka) sa irilskim natpisom. O postojanju
pismenosti u Bosni svjedoe i mnogi latinski izvori iz koji se vidi da u Bosni ve u XI
vijeku postoje manastiri i samostani, tj. crkvene ustanove istonog pravoslavnog i
zapadnog katolikog obreda.
Sa stanovita istraivanja pismenosti u BiH, odnosno pisma kao sredstva
komuniciranja, posebno je zanimljiva "Povelja" bana Kulina iz 1189. godine. Upravo
ona je naunicima posluila da donesu pretpostavku da je u Bosni i mnogo prije nje
pismenost bila razvijena. Na to upuuje njena grafija. Vatroslav Jagi, npr. kae: "Tu
se vidi tolika sigurnost i okretnost u slovima irilskim, tolika emancipacija, da, upravo
vea nego li u potonje doba, od crkvene sloventine, da nije mogue vjerovati da ne
bi bilo u Bosni, Zahumlju, Diokleciji itd., ve davno prije Kulina bana, pisanja erilicom

68

i narodnim jezikom srpskijem" ...3 (citirano prema V.Bogievi). Pismo u Povelji je ve

mijeano sa brzopisom (minuskula), to je dokaz na prelaz ka savrenijem i
praktinijem pismu svakidanjeg ivota" (Jagi). Na to upozorava i Vladimir Moin: " u
diplomatskoj prepisci na tom terenu (Zahumlje, Bosna - prim M.N.) vladao je lokalni
tip poslovnog pisma, jednostavnog pravopisa i uproenih oblika u poreenju sa
knjievnim spomenicima"."
U vezi sa ovim postavlja se pitanje: da li je u Bosni bilo ire pismenosti i
komuniciranja pismom?
Mnogi Vatikanski izvori pruaju odgovor na to. Prema tim izvorima iri se
pismenost u okviru Crkve bosanske. U svom djelu "Bogumili ipatareni",
istoriar
Franjo Raki pie: "Vjernici crkve bosanske bili su pismeni i to ne samo mukarci, koji
su se bavili zanatima, vrei esto i dunost uitelja, nego su i ene bile pismene, a
bavile su se runim radom i odgajanjem omladine". Raki zatim citira jednog vjernika
Crkve bosanske, koji je govorio: "Svetenici katolike crkve hoe da oni sami (samo
oni - prim M.N.) budu uitelji, a kod nas su uitelji ljudi i ene - jedni poduavaju druge
sedam dana ..." "Kod njih (katolika - prim M.N.) rijedak je uitelj koji zna napamet tri
glave iz Novog zavjeta, kod nas je rijedak ovjek ili ena koji ne zna napamet i to na
narodnom jeziku cio Novi zavjet" ...s
Ako je to tako, a nema razloga da se sumnja, mora se bar pretpostaviti da oni
koji znaju napamet cio Novi zavjet, znaju i itati i pisati. Iz ovog se dalje, da zakljuiti
da opismenjavanje, pisanje i uenje itanju nisu bili zatvoreni u insititucije (manastire,
samostane) nisu bili privilegija svetenstva, ve pravo i praksa naroda - vjernika. Otud
i injenica da pisani spomenici tog perioda, ukoliko su iz bogumilskih izvora i govore o
njima govore narodnim jezikom - jezikom razumljivim obinom ovjeku. Ukoliko su
pismo i pismenost osnova prosvjeenosti i kulture, a jesu, onda se na osnovu toga
moe govoriti i o kulturi. Vrijedno je u vezi s tim podsjetiti na tvrdnju Vjekoslava
Kljajia u njegovom djelu "Povjest Bosne do propasti kraljevstva" u kojem on izmeu
ostalog kae: "Uprkos bludnja i vjerskih predrasuda bili su (bogumili - prim M.N.) u
kulturnom obziru neto naprednije od ostalih krana i da je pojav patarenstva
pokrenuo knjievnost koja je imala razmjerno prostonardoni biljeg".
Steci ili mramorovi su posebno znaajan primjer. Naime, na mnogim od
registrovanih na podruju BiH, nalaze se natpisi. Bez obzira na dug period njihova
nastajanja, oni su tvrdo svjedoanstvo rasprostranjenosti pismenosti. Ono to je na
njima napisano, poruke koje su tako upuene onim to e ih proitati, jesu nain
komunikacije. Oni pruaju obavjetenja svima koji pored njih prolaze i to kroz vijekove
i generacije.
U Bosni i Hercegovini tog perioda, kod "Bosanskih kristijana" razvijala se,
kako Kljaji tvrdi, i knjievnost na narodnom jeziku. Valja, meutim, istai da se
osobito razvijala tzv. apokrifna knjievnost, koju su katolika i pravoslavna crkva
anatemisale kao bogohulnu. Apokrifne knjige dolazile su iz Italije i Grke, prevoene
su i prepisivane u Bosni, to takoe govori o pismenosti i prosvijeenosti. itane su
na skupovima, ali i individualno. Vatikan i Vizantija su plijenili ove knjige i unitavali
ih. Zato su se "dobri kristijani" skrivali radi itanja, naroito u vrijeme krstakih pohoda
Ibid. (jagi, kao to se vidi, narod Bosne i Hercegovine naziva Hrvatima i Srbima u vrijeme u kojem se ne
moe govoriti o nacijama, U skladu s tim on imenuje i jezik kojim se ogovori na ovom prostoru. Upravo to
upuuje na potrebu reinterpretacije istorijskih injenica.
4 Vladimir Moin, Metodoloke biljeke o tipovima pisama u irilici, Slovo, Zagreb, 1965.
" Raki Franjo, Bogumili i patareni, Beograd, 1931.

:l

69

protiv bogumila i bogumilske Bosne, koje su po nalogu ili uz odobrenje Vatikana

preduzimali ugarski vladari, ali i neki srpski. Vjerovatno su u tim prilikama nestajala
mnoga vrijedna djela - vani svjedoci prosvjeenosti i kulture ondanje Bosne.
Bosanski velikai, pa i kraljevi, imali su svoje kancelarije, a u njima pisare dijake. Oni su vodili zvaninu korespodenciju - komunikaciju kako unutar Bosne, tako
i meudravnu. Neto primjera te korespodnecije uva se u dubrovakim i mletakim
arhivama. Grafika tih dokumenata govori, bez obzira na to da li su na glagoljici ili
irilici, o razvijenosti pisma, o visokoj vjetini pisanja, ali i o dekadenciji idegeneraciji
u sluajevima tormalizovanja i tamo gdje su dijaci radili bez kontrole i svoja pisma i
dravne dokumente. Neki vlastelini su to i isticali. Vladislav, sin Hercega Stjepana
izjavljuje "... u ovu svrhu uinjeni zapis pisah mojom rukom ..." Ovo se moe tumaiti
da je meu vlastelom bilo i nepismenih, ali da je imenovani Vladislav htio da naglasi
znaaj tog zapisa, jer su te poslove obavljali dijaci - pisari.
Da li je bilo opismenjavanja irih razmjera? Na potvrdan odgovor navode
zakljuci koji su navoeni u vezi sa "bosanskim krstijanima". Latinski izvori, govore,
dakle, o opismenjavanju puka samo meu pripadnicima "crkve bosanske". Ali, koliko
se moe govoriti o javnom komuniciranju pismom u tadanjoj Evropi, toliko se moe
tvrditi da Bosna u tome nije zaostajala. Naprotiv!
Da li je u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku bilo i profane komunikacije
pismom, moe se samo pretpostavljati. No, razvijena pismenost morala je sluiti i za
te svrhe.
Ovdje valja ukazati i na jo jednu osobinu komunikacije u BiH tog vremena.
Poto su uz bogumile u BiH ivjeli i katolici i pravoslavni, koji su nekad bivali
nadmoni, bogumili su u ivotu uope pa i u komunikaciji morali ravzijati duh
tolerancije. To smo ve naprijed konstatovali. Ovdje se vraamo na to da bismo izveli
hipotezu da je upravo ta tolerancija, razvijana kroz stoljea, bitno uticala na duh
teolerancije u komuniciranju, kao i u ivotu uopte u narednom historijskom periodu.
ini se da su Bonjaci batinici tog duha i da su ga sauvali do dananjih dana.
Vojislav Bogievi u djelu "Pismenost u Bosni i Hercegovini" insistira na
srpskom i hrvatskom odreenju Bosne, pa i pismenosti u njoj i zato ne pridaje
odgovarajui znaaj bogumilstvu. To ine neki hrvatski historiari. Njega i njih,
meutim, demantuju mnogi dokazi o autohtonosti bosanskog duha pa i pisma, kao
to je ovaj: Zapis na Radosavijevu jevanelju, koje potie iz XV vijeka, glasi: "Ove
knige pie Radoslav Kristijanin, Gojsaku Kristijaninu. A pie, Ban Kulin je, naprimjer,
imao kancelariju. S obzirom na funkciju kancelarije i na pisane dokumente koji su iz
nje izlazili, pretpostaviti je da je u njoj radilo vie pisara - aka i to spretnih i vjetih ne
samo u pisanju ve i u sastavljanju raznih dokumenata.
Dr Gregor remonik nalazi da su " Bez sumnje pri kancelarijama u Bosni i
Humu morale postojati i neke vrste kola, samo je karakter tih kola ostao nepoznat
Najvjerovatnije je da su u kancelarijama stariji i iskusniji majstori pisanja uili mlae."
Nije iskljueno da su u toj pisarskoj hijerarhiji, tvrdi remonik, postojali i izvjesni
sistemi prema sposobnosti i vjetini pisara.
Kancelarije su imali svi bosanski banovi i docnije, kraljevi pa i pojedini plemii
- velmoe: Vlatkovii, Pavlovii, Jablanii, Sankovii, Kosae, Hranii, Borovinii ... U
ovim kancelarijama
pisalo se na pergamentu, koji je u prvo vrijeme dovoen iz
Dubrovnika, a kasnije spravljan i u Bosni. Pravljen je od teleih koica i to ne samo za

(; remonik, Dr Gregor, Bosanske i Humske povelje srednjeg vijeka, GZM 1948.

70

dravne potrebe, ve i za privatne. To se moe zakljuiti na osnovu podataka da je

pergament pravljen i u pojedinim kuama. Vjetina proizvodnje
pergamenta
prenoena je sa koljena na koljeno i usavravana. Sauvani primjerci pokazuju da
bosanski pergament nije po kvalitetu, zaostajao za italijanskim i njemakim.
Papir je prvi put, koliko se zna, upotrebljen 1376. godine u pismu bana Tvrtka
Dubrovniku. Za pisanje je upotrebljavano mastilo, uvozno i domae. Boje su bile
razne. Pojedine vlastelinske porodice upotrebljavale su mastilo jedne boje i po tome
su se njihovi spisi, pisma i povelje prepoznavali. Pera za pisanje su pravljena od krila
ptica ili od trske. Ova od trske zvala su se KALAM - kalem (kalamli - pismen) Kalam je
grka rije i znai pero od trstike.
Povelje i drugi zapisi kazuju da su bosanski banovi i veina bosanske
vlastele bili pismeni - svojeruno su, npr. potpisivali pisma i druge dokumente koji su
"izlazili" iz njihovih kancelarija.
U Bosni srednjeg vijeka bila je poznata i kriptografija, tj. tajno pismo. I to tri
vrste, koliko se do sada istrailo:
- saoptavanje pomou brojeva koji u odreenom odnosu zamjenjuju pismo;
- organizacija slova koja se meusobno zamjenjuju;
- posebni znaci koji u odreenim odnosima i znaenjima zamjenjuju slova.
Kriptografija je upotrebljavana u raznim prilikama i pod raznim motivima: da
se neto nekome saopti to nije za nekog drugog; da se sakrije autor nekog spisa
itd. Kriptografija se upotrebljavala i za vrijeme osmanske i austrougarske vlasti.
Na kraju ovog razmatranja ostaje pitanje: zato je tako malo bogumilskih
dokumenata o pismu, pismenosti, komunikaciji pismom i o knjigama iz vremena
bogumilske Bosne. Odgovor se moe svesti na slijedee:
1. Krstaki pohodi protiv "bosanskih krivovjernika" su vjerovatno unitili sve
bogumilsko do ega su mogli doi.
2. Nepostojanje institucije, pa ni crkve kao institucije sa organizovanom
praksom uvanja dokumenata; nije bilo kulta svetaca, pa ni kulta nihovih ivotopisa,
osim onih apokrifnih.
3. Istraivanja srednjovjekovne Bosne kretala su se uvijek u dva smjera:
dokazivanje
njenog hrvatskog - katolikog, odnosno srpskog - pravoslavnog
identiteta. Bogumilstvo je zaobilaeno, jer je ono negacija i jednog i drugog. Ono to
se o njemu pisalo, svodilo se najee na isticanje njegovog krivovjerja.

71

dr. Nijaz Musabegovi

NEKI SOCIOLOKI ASPEKTI URBANOG U

SREDNJEVJEKOVNOJ BOSNI

Bez pretenzije da ovo kolokvijalno- saoptenje odgovori rigidnim naunim

kriterijima istraivanja istorije srednjevjekovne Bosne, namjera nam je da, makar u
natuknicama, osvijetli mo neke socioloke aspekte urbanog naina ivljenja u ovom
periodu historije Bosne.
Htio to ili ne, dobronamjerni posmatra e hodei Bosnom vidjeti itav niz
utvrenih gradova bosanskih vladara koji zadivljuju kako vrstinom zidina, tako i
velianstvenom
arhitektonskom
ljepotom. Ove utvrde-biseri su zapravo orjentiri
minulog vremena koji zorno ukazuju na kraljevsku i vlastelinsku politiku mo. Uz to,
oni su predstavljali i vojne bedeme i administrativno-upravne
stoere ukupnog
drutvenog ivota.
Uz respektiranje znaaja historijske, etnoloke, arheoloke i drugih dimenzija
naunog promiljanja urbaniteta srednjevjekovne
Bosne, nas posebno interesira
socioloki aspekt grada i urbanog naina ivljenja, posebno diferencija naina
proizvodnje koji karakterizira grad, u odnosu na seoski nain ivljenja i poljoprivrednu
proizvodnju kao temelj ruralnog ivota. Grad, zapravo predstavlja embrion drugog i
drugaijeg u odnosu na selo, zaee nove drutvenosti i utemeljenje civilizacijskih
vrednota ivljenja. Ovakav urbani nain ivota nije znaajnije ekspliciran u novijim
naunim istraivanjima. Analitiarima ovog vremena su dostupne povelje bosanskih
vladara i feudalaca, ali one nisu dovoljan argumentarij koji bi validno osvijetlio svu
sloenost urbanog naina ivljenja, a posebno srednjevjekovnog perioda opstojnosti
Bosne. To to imamo saznanja o razuenim trgovakim ovlaenjima dubrovakim
trgovcima, jo uvijek nam ne daje mogunost ozbiljne naune analize gradskih
naselja. Trgovina, zanatstvo, i druge djelatnosti nisu ni u razvijenim evropskim
zemljama bezbolno uselile u gradove. Urbanom se uporno suprotstavljalo ruralno.
Pad Bosne i uspostavljanje turske vladavine, po nama dostupnim izvorima,
donosi na ovo podnebije jedan drugaiji oblik gradskog oblikovanja ivota, bitno
razliit od dotadanjeg. Ukoliko i postoji neka veza sa srednjevjekovnim bosanskim
gradskim naseljem, ona je ee proizvod teritorijalnog kontinuiteta, a znatno manje
novi razvojni stupanj organiziranja urbanog naina ivota. Na drugoj strani, dugi
vremenski protok je uslovio bitne izmjene strukturalnih segmenata srednjevjekovne
Bosne, te u tom kontekstu ako ne u potpunosti uklonio, a onda makar potisnuo
duboko u zaborav urbani nain ivljenja tog vremena. Mnoga naselja su davno
nestala, te se izvjesnije ne moe utvrditi ni gdje su bila locirana. Niz autora upozorava
na to da je na bivim jugoslavenskim
prostorima
sauvano
mnogo vie
svjedoanstava o srednjevjekovnim naseljima na drugim prostorima, nego o gradskim
naseljima srednjevjekovne bosanske drave. Stoga je u jednom relativno dugom
vremenskom periodu dominiralo miljenje da gradska naselja i urbani nain ivota
nisu karakterizirali ovaj period bosanske historije. Meutim, Desanka Kovaevi-Koji
u djelu "Gradska naselja srednjovjekovne
bosanske drave" upozorava da se

72

bosanski grad razvijao paralelno sa trgovinom i rudarstvom kao granama privredne

djelatnosti u ijem su razvoju uestvovali i izuzetno znaajno ih stimulirali Dubrovani.
Po ovom autoru Dubrovani su na nekim trgovima i u rudnicima proveli dui
vremenski period, te na taj nain sudjelujui
u svakodnevnom
ivotu biljeili
dogaanja, zbog ega Dubrovaki arhiv predstavlja najznaajnije, a moda i jedino
vrelo svjedoanstava o srednjevjekovnom
bosanskom urbanom nainu ivljenja.
Sociolokih studija o ovom fenomenu zapravo nema, te emo na osnovu historijske
grae1) pokuati samo naznaiti neke aspekte bosanskog
srednjevjekovnog
urbaniteta.
1) Ovdje je neophodno precizirati da su historijske analize srednjevjekovnih bosanskih gradova uglavnom
dosezale do deskripcije njihovih utvrenja, (Vidi: iro Truhelka: Biljeke o postanku
Sarajeva; NADA I, 14, Sarajevo 1895; Kraljevski grad Jajce; Sarajevo 1904,75;

NAi GRADOVI; Opis najljepih srednjovjekovnih

gradova u Bosni i Hercegovini;
Sarajevo 1904, 96.
Ovdje treba pomenuti i rad Esada Paalia: Period rimske vladavine do kraja III vijeka nae ere; u knjizi:
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine; Sarajevo 1966. str. 211. U ovom kontekstu zanimljiva je i rasprava
H. Kreevljakovia,
koja se dodue odnosi na turski period: Stari bosanski gradovi; Nae starine I,
Sarajevo 1953, str. 7-44). Treba respektirati i monografske
analize oke Mazalia, koje uz prikaz
arhitektonske strukture provociraju i historijski presjek nekih gradova kroz teritorijalno-politiki
razvoj
srednjevjekovne
Bosne. U tom smislu posebno su znaajne studije ovog autora: Biograd-Prusac;
Stari
bosanski grad, Glasnik Zemaljskog muzeja VI, Sarajevo 1951, str. 147-189; Stari grad Jajce; Sarajevo
1952, str. 59-100 itd.
Prvi istoriarski zahvat usmjeren na izuavanje privrednog
razvoja gradova predstavlja
istraivanje
Konstantina Jirieka, koji na temelju izvorne dubrovake
grae pokazuje, mada veoma apstraktno,
distinkciju u nivou razvitka pojedinih privrednih centara. Njegova studija ''Trgovaki putevi i rudnici
srednjovjekovne
Srbije i Bosne" (objavljena u Pragu 1879. godine) predstavlja raritet u bavljenju ovim
fenomenom.
Ovdje treba pomenuti
i radove manjeg obima .Mihaila Dinia koji problematiziraju
srednjevjekovnu
dubrovaku karavansku trgovinu i trg Drijeva i okoline u srednjem vijeku. U ovom
problematskom
okviru moramo pomenuti i istraivaki poduhvat Mihaila Dinia na temu: "Za istoriju
rudarstva srednjovjekovne
Srbije i Bosne", objavljen 1955. godine, koji uglavnom na temelju dubrovakih
izvora analizira privredni i drutveni razvoj i elemente lokalne gradske autonomije srednjevjekovne
Srebrenice, te na osnovu toga odslikava glavninu ivljenja rudarske populacije srednjevjekovne
Bosne. Na
ovaj nain nastaje nova etapa u istraivanju urbane historije na bosanskim prostorima. Stoga je zanimljiva
i analiza B. Hrabaka: "Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumentima do poetka XVII stoljea" (Istorijski
zapisi 1-2; Titograd 1955, str. 1-38). Prouavanje srednjevjekovne
Bosne ne smije zaobii ni djelo V.
orovia: "Historija Bosne" (Beograd 1940.). kao ni studiju S.irkovia "Istorija srednjovjekovne
Bosanske
drave" (Beograd 1964. godine) koja analizira bosanske gradove onoliko koliko su oni u litararnoj grai
prisutni. Ovdje je neophodno istai da je historija srednjevjekovnih
bosanskih gradova, a onda i urbanog
naina ivljenja, veoma malo istraena, a rezultati prevashodno
pojedinanih
istraivanja
ne daju
mogunost nauno korektnog, kao i metodoloki zasnovanog zakljuivanja, koje bi imalo istinsku teorijsku
validnost. Uz ovo treba kazati da najmanje saznanja (pisanih podataka) ima za period do XII stoljea, a
neto vie za razdoblje razvijen og feudalizma. Ovo je rezultat toga to fazu razvijenog feudalizma
karakteriziraju sloene trgovake veze koje je Bosna imala sa svojim susjedima, a posebno sa gradovima
na jadranskoj obali. Kada su u pitanju pisani izvori iz ovog perioda treba istai da uglavnom nisu sa
bosanskog terena, ve se najee mogu nai u izvornoj grai Dubrovakog arhiva. Ovo je i normalno
kada se zna da su Dubrovani do ovog perioda postali znaajan sudionik privredne strukture Bosne, te da
je njihova aktivnost najvie bila usmjerena prema urbanim sredinama koje su bile nosilac bosanskog
privrednog razvoja. Uz to, treba imati u vidu i izvornmu grau iz Zadra, Splita i Trogira, koja do sada nije
znaajnije publicirana, a koja je argumentarij toga da su gradovi zapadne Bosne trgovaki bili usmjereni na
Split i Trogir (posebno mjesto u ovom smislu ima Jajce).

U XV vijeku izuzetno zanimanje za trgovinu na teritoriju Bosne pokazuju Mleani. Iako pokuavaju da
prevaziu Dubrovane, oni ostaju na nivou trgovanja sa Bosnom uz posredstsvo dubrovakih trgovaca.
Tokom srednjeg vijeka Bosna je podruje koje je u centru interesovanja Ugarske, mada je ovaj interes
vezan vie za politiku, nego za trgovaku sferu, te se stoga u literaturi ovog vremena mogu nai znaajni
podaci o urbanom nainu ivljenja na ovom prostoru. Napokon, turski izvori uglasvnom govore o periodu
pred ili nakon pada bosanske drave i vezani su zta bosanske deftere od 1468. do 1489. godine.

73

Na prostore sadanje Bosne i Hercegovine jo od antikog vremena su

dodue neravnomjerno, prodirali urbanizacioni procesi koji su uslovili formiranje
gradskih naselja i urbanog naina ivljenja. U ovom smislu urbanizacija producira
raanje gradskih centara, ije mjesto je na ljestvici upravne i administrativne skale
bilo razliito i uglavnom je dosezalo do nivoa lokalne gradske samouprave tipa
municipija."
. Pomenuta naselja urbanog tipa nisu bila iskljuivo ekonomska i kulturna
sredita, nego su prije svega bila administrativno-upravni
centri municipalnog
organiziranja. Ovdje je vano istai da iako municipalno ureenje nije zahvatilo
najvei dio Bosne i Hercegovine, ipak su urbana naselja snano stimulirala razvoj
ovih krajeva, te zbog toga antika tradicija urbaniteta ima odreeni znaaj za
istraivanje sociolokih aspekata urbanog u srednjevjekovnoj Bosni. Po izvorima koje
smo koristili za ovaj tekst naseljavanje Slovena na ove prostore dovelo je do prekida
kontinuiteta sa antikim urbanim nainom ivota. Naime, tek nakon vie stoljea neka
od ovih naselja e, i to u znatno izmjenjenim drutvenim okolnostima,
uspjeti da povrate svoj izgubljeni znaaj."
Sudei po historijskim izvorima Slaveni su u odnosu na ranija naselja ostali
dosljedni jedino gradinama. O tome ne svjedoi samo ime "gradina" kao termin koji
ima slavensko porijeklo, nego i arheoloki nalazi (fragmenti slavenske keramike) na
koje ukazuju istraivai
ovog vremena.
Niz srednjevjekovnih
gradova
koji
predstavljaju nadgradnju ranijih gradina zapravo ukazuju na znaaj koji su gradine
imale u vremenu dolaska Slavena i prvih stoljea njihovog boravka na ovim
prostorima." Uz to, Slaveni su osim gradina reanimirali utvrde ili gradia, koja su
najee bila u kotlinama.

Nicanje i razvoj municipalnih gradova posebno karakterizira kraj I i poetak II stoljea Stoga nije

:l)

4)

udno da neke od ovih gradskih naselja identificiraju antiki izvori, a arheoloki nalazi valjano
ukazuju na njihov teritorijalni raspored. U tom kontekstu E. Paali pominje Delminium (Duvno) ,
Bistue Nova (Vitez na Lavi), Bistue Vetus (izvor Rame), Diluntum koji se sa znaajnom dozom
sigurnosti moe lokalizirati kao Stolac; Salviaeje Podgradina na Glamokom polju; Pelvaje
naselje na Livanjskom polju; Splonum je grad kod starog Majdana; Staneclije Vinjica pored
Kiseljaka itd. (Vidi u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine; E. Paali: Period rimske vladavine
do kraja III vijeka nae ere; Sarajevo 1966, str. 211). Uz to, neke gradove je mogue prepoznati
jedino po imenima koja sreemo u izvornoj grai, iako je veoma teko pretpostaviti gdje su se
nalazili. Na pojedina gradska naselja municipaInog tipa ukazuju terenska istraivanja, mada nije
poznat njihov identitet. Napokon, treba istai da su u III stoljeu samo stara Narona, Aqua S
(sadanja Ilida) i Gradina pored Sasa, u blizini Srebrenice, imale status kolonije, to je njihovim
stanovnicima garantiralo rimska graanska prava. (Vidi u naprijed pomenutom radu E. Paalia,
str. 296).
Ilustracija ove teze je Domavija, znaajan rudarski grad koji je bio lociran uz srednji tok Drine sa
statusom kolonije, a predstavljao je centar rimske rudarske administracije za Dalmatinsku i
Panonsku provinciju.
Tek u xrv stoljeu, kada je u Bosni dolo do snanog razvoja rudarske proizvodnje, Saski rudari
e tragajui za novim rudnim bogatstvom reaktivirati rimsku Domaviju, poto je i tada bila znaajno izvorite rudnog bogatstva. Uporedo sa ovim procesom, u blizini Domavije procvat doivljava
Srebrenica, rudno nalazite koje e imati izuzetan znaaj ne samo za srednjevjekovnu Bosnu,
nego i za ukupni Balkan. Tako dolazi do novog raanja rudarskog centra koji je i pored toga
to je predstavljao bogato rudarsko nalazite bio naputen od rimskog vremena.
Znaajnije podatke vezane za gradove nakon dolaska Slavena na ove prostore nalazimo u X stoljeu
u djelu DE ADMINISTRANDO IMPERlO iji je autor car pisac Konstantin Porfirogenit. Ovaj autor
porninje gradove Kotor i Desnik kao i jedan broj gradskih naselja na prostorima koji e nekoliko
stoljea kasnije postati dio bosanske drave, Tu se porninje da Zahumlju pripadaju gradska naselja

74

Ovdje ipak treba naglasiti da ima veoma malo informacija o bilo kakvom, pa
makar i sporadinom, postojanju gradova u X i XI stoljeu. Socioloki je relevantnija
injenica da je zapravo blizina primorskih gradova znaajno stimulirala prodor
urbanog naina ivota na kontinentalno podruje. U tom kontekstu se sa izvjesnom
dozom sigurnosti moe hipotetiki tvrditi da su gradovi iz ovoga vremena uglavnom
bili utvrenja, kao i vojna i upravna sjedita, dok su samo rijetki predstavljaji i
drutveno-ekonomska sredita. Njihov stvarni izgled i duh je veoma teko utvrditi na
osnovu historijske i arheoloke grae, mada je izvjesno da ovi gradovi (ako ih je i
bilo?) nisu bitnije uticali na fizionomiju srednjevjekovnih bosanskih gradova.
Relevantnija arheoloka istsraivanja bosanskohercegovakih
prostora u
periodu XI i XII stoljea ukazuju na to da su nekropole uglavnom bile locirane uz
rijeke (Sana, Sava, Vrbas, Bosna i Drina i. Neretva), kao i u Sarajevskom polju.
Ovakvu situaciju urbaniteta do XII stoljea na bosanskim prostorima mogue je
objasniti ukupnom drutvenom situacijom tog vremena, anaroito
nerazvijenom
privredom i optom ekonomskom zaostalou. Stoga je ovdje neophodno upozoriti da
predslavenske gradine i slavenske utvrde nisu dale nikakav ozbiljniji peat formiranju
gradskih naselja i uopte urbanog naina ivota srednjevjekovne Bosne.
Ulazak u XII stoljee karakteriziraju
drutveno-politike
i ekonomske
promjene koje e u dolazeem vremenu usloviti kako formiranje, tako i irenje niza
novih urbanih naselja. Naime, u ovom periodu Bosna prevazilazi dotadanju
teritorijalnu ogranienost, dok istovremeno kao proizvod jaanja feudalnog naina
proizvodnje dolazi do ozbiljnijeg utemeljenja bosanske dravnosti. Ovo razdoblje
obiljeava i nastajanje znatno povoljnijih uslova za razvitak prevashodno trgovine, a
onda i drugih privrednih grana neagrarnog karaktera. Sa poveljom o slobodi kretanja
trgovaca, koja je izdata Dubrovanima 1189. godine,S) poinje uspostavljanje dravnih
trgovinskih odnosa Bosne sa drugim zemljama (ovo je vrijeme Kulina Bana). U
periodu do druge decenije XIV stoljea trgovina e biti stalno unapreivana.
U izvornoj grai o Bosni iz XI" i sa poetka XIV stoljea nema dovoljno
argumenata na osnovu kojih bi se moglo tvrditi da je u to vrijeme dolo do izdvajanja
posebnih naselja koja bi po svojim privrednim strukturainim elementima bila bitno
razliita od onih koja karakterizira agrarni nain proizvodnje. Naime, arheoloka
istsraivanja nisu do danas otkrila postojanje tih naseha" . Meutim, treba kazati da
ovaj nedostatak dokaza u izvornoj grai ne obavezuje na zakljuak da u ovo vrijeme
Bosna nije imala gradskih naselja. Trgovina se negdje morala obavljati ma koliko ona
bila ograniena, to znai da su morali postojati i trgovi oko kojih se formirao ivot
razliit od ruralnog naina ivota. Ovdje je neophodno istai i to da u pomenutom
periodu na bosanskim prostorima prevladava naturalna privreda, a trgovinska
razmjena je neto to je u procesu nastajanja. Otuda je razumljivo da nerazvijena
trgovina nije mogla bitnije uticati na radikalnije promjene karaktera naselja u smislu

od Stona, preko Mokrog, Olja, Dabra, do Galumainika, a podruje Travunije obiljeavaju Trebinje,
Vrrn, Risan, Lukavete i Zetlivi, kao i Salines (Tuzla) u Srbiji. (B. Ferjani, Vizantijski izvori za
istoriju naroda Jugoslavije II; Beograd 1959. godine, str. 58-63). Meutim, treba kazati da su podaci
Konstantina Porfirogenita veoma apstraktni i nisu pouzdano provjerljivi. (Vidi u: Kulturna istorija
Bosne i Hercegovine; naprijed citirano djelo, str. 383).
.') Vidi u: D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni; Djela naunog drutva BiH; knjiga XVIII,
Sarajevo 1961. godine, str. 9.
6) Vidi u: P. Aneli, Periodi u kulturnoj histeriji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku;
Glasnik zemaljskog muzeja XXV,Sarajevo 1970. godine, str. 207.

75

formiranja privrednih centara tipa gradova, poto dominantno agrarna proizvodnja nije
obezbjeivala prostor za nastanak i razvoj urbanih sredina. Ali, to jo uvijek ne znai
da embrionalnih oblika urbanog naina ivljenja nije bilo. Otuda e tek otvaranje
bosanskih rudnika u XIV stoljeu znaajnije stimulirati ukupni privredni razvoj, a onda
i formiranje gradova i instaliranje urbanog naina ivota u znaajnijoj mjeri.
Prve decenije XIV stoljea (u vrijeme vladavine Stjepana II) obiljeene su
irenjem prostora bosanske drave. Naime, prema jugoistoku Bosna se proiruje na
dio Huma, zatim preuzima neretvljansku dolinu, ime dobija izuzetno vanu
komunikacionu vezu od mora prema kontinentalnom podruju. U teritorij bosanske
drave ulazi i Drijeva kao izuzetno znaajan trg lociran u blizini ua Neretve. Za
temu koju razmatramo u ovom radu veoma vano je istai da je u ovom periodu
Bosna uspjela trajno obezbjediti prirodni izlaz prema morskoj obali. Uz to,
teritorijalnom integracijom Huma, Bosna je ostvarila znatno jau trgovinsku vezu sa
Dubrovnikom i drugim jadranskim gradovima.
Sa tridesetim godinama XIV stoljea Bosna postaje bogatija za niz gradova utvrda. U odnosu na neidentificirane castre" (koji obiljeavaju XIII stoljee), nazivi i
lokacije gradova XIV stoljea su uglavnom poznati. Oni nisu samo administrativnoupravna sredita upa, ve sve vie mijenjaju svoju funkciju postajui sjedita
najdirektnije uprave feudalnih vladara radi snaenja naina proizvodnje razvijenog
feudalizma, kao i dravnog okvira za promoviranje ovog oblika privreivanja.
Pored nastajanja novih gradova ovaj period karakterizira
i formiranje
suburbija kao podgraa utvrenih gradova, mada do polovine XIV stoljea pisani
izvori ne markiraju u ovim naseljima niti trgovinske, a ni druge privredne djelatnosti
koje bi dovele do uspostavljanja ekonomskih lokaliteta.
Analitiki uvid u ukupne drutveno-ekonomske
prilike XIV stoljea nuno nas
upozorava da je na razvoj urbanog naina ivljenja u ovom periodu najvie uticala
ekspanzija rudarske proizvodnje. Presudnu ulogu u aktiviranju bosanskih rudnika
imali su njemaki rudari Sasi. Uz njih dolaze i dubrovaki trgovci koji sa rudarima
formiraju gradske trgove. Trg postaje mjesto gdje se za promet naplauju carine, ali
istovremeno i lokacija na kojoj se formiraju trgovinska naselja urbanog tipa, te gdje se
ukupni nain ivljenja ne iscrpljuje samo u privrednim djelatnostima, ve se gradi
jedan novi, urbanitetu primjereni nain ponaanja i miljenja.
Tvrtko I e u narednom periodu poduzeti niz aktivnosti na razvoju trgovine i
stimuliranja dolaska to vie stranih trgovaca. Nizom privilegija, posebno slobodom
kretanja i obezbjeenjem
line i imovinske bezbjednosti, kao i ujednaavanjem
vrijednosti bosanskog novca sa dubrovakim, znaajno se intenziviraju trgovinske
veze izmeu Bosne i Dubrovnika. Kao posljedica ovog razvoja trgovine i dolaska sve
veeg broja trgovaca snanije se utemeljuju raniji i formira niz novih trgova, to vodi
uspostavljanju razvijenijih oblika urbanog naina ivljenja. Novi trgovi se formiraju uz
rudnike, ime urbano dobija snaan zamah na srednjebosanskim prostorima, bogatim
bakrom, olovom i srebrom .8) Zapravo, rudarska naselja postaju meta dubrovakih
trgovaca koji se osim trgovine metalima bave i drugim djelatnostima, zbog ega ova

71
"I

Castrum . logor, tabor, grad, tvrava, odmorite, konak.

UZ Ostrunicu u sedmoj deceniji xrv stoljea poinje eksploatacija rudnika u Fojnici, aneposredno
nakon toga i u Kreevu, kao i rudnika eljela u Busovai (neto sjevernije od rudarskog basena
srednje Bosne). U ovom periodu oivljavaju i rudnici olova na prostorima sjeveroistine Bosne
od kojih su najznaajniji Olovo, Kamenica i tee. Po nekim podacima Kamenica i Olovo su zapravo
bili jedno naselje.

76

naselja zadobivaju oblik rudarskih trgova. Izuzetna uloga rudnika ne samo za

nastajanje, nego i za razvoj bosanskih urbanih naselja, moe se uoiti i na osnovu
toga to neagrarni nain proizvodnje sve vie dobija na znaaju i u suburbijima, kao i
po tome to se mjetani poinju baviti trgovinskom djelatnou. Ovdje treba istai da
je razvoj rudarskih trgova i urbanog naina ivota bitno ovisio kako od tempa razvoja
rudarstva na tom podruju, tako i od vrste rude koja se eksploatira.
Razvoj rudarstva kao temeljna pretpostavka
uspostavljanja
i snaenja
urbanog naina ivljenja u srednjevjekovnoj Bosni i u prvoj polovini XV stoljea ima
uzlaznu putanju. Dodue, neophodno je respektirati historijska istraivanja po kojima
nakon ekspanzije rudarske proizvodnje u Evropi, dolazi do njenog usporavanja
polovinom XIV stoljea, da bi u narednom vremenu sve vie opadala eksploatacija
evropskih rudnika. Ovaj zastoj, a onda i regresija u rudarskoj proizvodnji Evrope,
nuno je doveo do pranjenja evropskog trita i uslovio rast interesa za plemenite
metale, pri emu srebro dobija poseban znaaj. Ova situacija je znaajno uticala i na
rudarstvo srednjevjekovne Bosne i to tako to je stimulirala proizvodnju u bosanskim
rudnicima. Dubrovaki trgovci e i ovom prilikom preuzeti posredniku ulogu
intenzivirajui izvoz srebra iz bosanskih rudnika na evropsko trite. Za razvitak
rudarstva, a onda i trgovine, zainteresirani su i bosanski vladari i teudalci," poto je to
za njih obezbjeivalo
znaajnu dobit, te su oni uspostavljanjem
trgovinskih
komunikacija i drugim aktivnostima irili prostor za razvitak rudarstva, a uporedo sa
tim i trgovine. U ovom kontekstu treba istai da prva polovina XV stoljea predstavlja
izuzetno pogodno tlo za privredni razvoj urbanih naselja, a posebno onih gdje je
razvoj rudarske proizvodnje, pa i trgovine, stvarao prostor za snaenje urbanog
naina ivota (ovo se posebno odnosi na srednje Podrinje i srednju Bosnu).
Pravu ilustraciju naprijed naznaene teze predstavlja primjer Srebrenice kao
najznaajnijeg rudnika ne samo srednjeg Podrinja, nego i itave srednjevjekovne
bosanske drave. Naime 1411. godine Srebrenicu ugarski kralj igmund daruje
despotu Stefan u Lazareviu da bi svi kasniji pokuaji bosanskih kraljeva da na
razliite naine ovaj rudnik ponovo vrate bosanskoj dravi ostali bez znaajnijeg
rezultata, te je Srebrenica do dolaska Turaka pripadala srpskoj dravi. Meutim, ova
politika previranja uglavnom nisu zaustavila razvoj Srebrenice, poto proizvodnja
rude i dalje biljei rast, tako poveavajui vrijednost ovog rudnog nalazita. lO)
U prvoj polovini XV vijeka dolazi do snanog privrednog uspona srednjeg
Podrinja, te aktiviranja znaajnih puteva kroz ovu oblast, koji e kao ile trgovinskog

D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni; Djela naunog drutva BiH, Knjiga XVIII,
Sarajevo 1961., str. 102-107.
\Il) Vidi mnografsku obradu Srebrenice M. Dinia u knjizi: Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnoj
Srbiji i Bosni I; Posebna izdanja SAN, Beograd 1955, str. 47-100.
Srebrenica je za nas zanimljiva sa stanovita urbanog razvitka poto se u njoj uporedo sa rudarstvom
brzo razvija i trgovina i zanatstvo. Naime mjetani Srebrenice aktivno posluju sa Dubrovanima koji
i stanuju u ovom gradu. Dubrovani se sve vie naseljavaju, da bi njihovo naselje u ovom kraju
postalo jedno od najznaajnijih u balkanskom zaleu. Bave se kupovinom i izvozom srebra i uvozom
i trgovinom tkaninama i drugim uvezenirn robama. Ovdje grade kue i kupuju razliite nekretnine
kao to su rudarska okna i mlinovi. Znaajan broj dubrovakih zanatlija i vrste zanata kojima su se
bavili ukazuju na to daje srednjevjekovna Srebrenica bila veoma razvijen zanatski centar. Manje
tragova u pisanim izvorima ima o zanatlijama mjetanima kako u Srebrenici, tako i u drugim urbanim
sredinama. Ovo je mogue objasniti time to domai zanatski proizvodi nisu bili ukljueni u
trgovinsku razmjenu kao to je to sluaj sa rudarskim i stoarskim robama. Srebrenica je znaajna i
po tome to je stimulirala privredno oivljavanje svoje okoline i nastajanje niza manjih naselja.

9)

77

prometa usloviti nastajanje niza karavanskih stanica. Poseban znacaj ce zadobiti

suburbij (podgrae) Zvornika, koji e postati veoma vaan urbani lokalitet na Drini. Tu
dolazi do formiranja snane dubrovake kolonije u kojoj nisu bili samo trgovci, nego i
zanatlije (posebno krojai).
Kraj XIV i prva polovina XV stoljea obiljeeni su rastom izvoza olovne rude
ija najznaajnija nalazita su bila u Olovu i njegovoj okolini. Poloaj Olova na
znaajnoj saobraajnici koja je povezivala jadransku obalu sa Ugarskom (preko
Zvornika) uslovio je i prodor urbanog naina ivljenja na ovaj prostor. Ovdje je ojaao
trgovinski promet te je ubirana i carina kako za promet roba prema Zvorniku i
Srebrenici, tako i za izvoz rude iz Srebrenice preko Olova. Samo naselje u pisanim
izvorima nije dovoljno osvijetljeno vjerovatno zato to ovdje Dubrovani nisu formirali
naseobinu, a mjetani izgleda da se nisu znaajnije bavili trgovinom.
Najznaajniji centar na srednjebosanskom podruju je bio Podvisoki. Visoko
je u XIV stoljeu bilo trgovako sredite koje nije imalo poseban znaaj, da bi u
poslednjoj deceniji ovog stoljea dobilo na vanosti prije svega zbog intenzivnije
aktivnosti mjetana. Poslovni rezultati nekih od ovih ljudi nagraeni su time to su
promovirani za dubrovake graane, to nije bilo mogue bez vrijednih rezultata.
Poetkom XV stoljea na ovaj prostor poinju dolaziti Dubrovani da bi ubrzo poeli
formirati i svoju naseobinu u Visokom.
U prvoj polovini XV stoljea dolazi do privrednog procvata Podvisokoga, da bi
istovremeno Visoko postalo upravni centar bosanske drave, a onda i njeno politiko
sjedite. Visoko postaje i snano trgovako sredite u kome se trguje srebrom iz
okolnih rudnika. Uz to Dubrovani ovdje uvoze tkanine te Visoko postaje i znaajan
potroaki centar (ak i luksuzne robe, posebno odjee), u kome niu trgovake
etvrti sa radnjama i dubrovakim robnim kuama. Zato se Visoko veoma rano
(dvadesetih godina XV stoljea) u pisanim izvorima pominje kao varo, poto istinski
zadobiva sve karakteristike urbanog naselja. Ovdje treba pomenuti i Fojnicu koja e
poslije tridesetih godina XV stoljea u bosanskom privrednom ivotu zauzeti vodee
mjesto, postavi snaan rudarski i trgovinski centar bosanske drave. Trgovina
srebrom, kovnica, trgovaka
etvrt i radnje za maloprodaju
razliitih roba
svjedoanstvo su urbanizacije ovog naselja u kome je vjerovatno i zanatstvo imalo
znaajniju ulogu nego to o tome ima pisanih tragova. Pored Fojnice i rudnik Kreevo
napreduje u ovo vrijeme.
Kada je u pitanju srednjebosansko podruje na osnovu izvora koji su nam
poznati moemo konstatirati da je ono u prvoj polovini XV stoljea bogato znaajnim
brojem malih trgova, koji su pored veih gradskih naselja nastali na temelju rudarske
proizvodnje, to pokazuje da je i ovdje prisutan privredni razvoj. Meutim, neophodno
je upozoriti na to da na ovim prostorima ipak nisu uoeni znaajnije razvijeni trgovaki
centri.
Urbana naselja srednjevjekovne Bosne, posebno vea po broju stanovnitva,
kao to su bila rudarski trgovi, nisu bila u mogunosti da samostalno reproduciraju
sve svoje potrebe, te su nuno bila vezana za svoju okolinu. U tom smislu je na
razliite naine stimuliran i olakavan dotok prehrambenih proizvoda na gradski trg.
Otuda postepeno neka naselja postaju znaajna trita proizvoda iz blie i dalje
okoline. Ilustracije radi pomenuemo da se srebrom nije trgovalo jedino u rudnicima,
nego su i pojedini trgovi koji nisu bili u rudarskim centrima postali mjesta kroz koja je

78

tekao izvoz plemenitih metala"! Pored toga, u prvoj polovini XV stoljea intenziviran
je uvoz razliitih roba (posebno tkanina) iz Dubrovnika u gradska bosanska naselja.
Na ovaj nain urbani centri srednjevjekovne Bosne postaju mjesta kako razmjene,
tako i potronje, pri emu gradsko trite postepeno vee za sebe i okolno seosko
stanovnitvo. Tako i okolina grada biva zahvaena plimom urbanog naina ivota.
Urbana naselja srednjevjekovne
Bosne karakterizira
i zanatstvo
kao
djelatnost domaih i stranih zanatiija (uglavnom Dubrovana) raznih struka.!" Stepen
zastupljenosti razliitih zanata u gradskim naseljima vjerovatno je najvie zavisio od
privredne razvijenosti svakog posebnog naselja. Ovdje treba kazati i to da su zanatlije
najee ukljuene i u trgovinske aktivnosti.
.
Razvitak gradskih naselja u XIV i prvoj polovini XV vijeka zapravo producira
formiranje urbanog naina ivota u srednjevjekovnoj Bosni. Dotadanja raspre na
ruralna naselja postepeno se saimaju u gue cjeline koje predstavljaju urbani
napredak u bosanskom dravnom organiziranju. Osnovnu pretpostavku urbanog
organiziranja bosanskih naselja predstavljao je ekonomski razvoj koji je u ovom
periodu bio zasnovan prevashodno na rudarstvu, a onda i na trgovini i zanatstvu.
Jaanje ovih grana djelatnosti postepeno dokida ranije razlike u spoljanjem izgledu i
funkcioniranju predgraa i otvorenih naselja, utemeljujui urbani nain ivota kao
historijski nov oblik egzistencije na ovim prostorima.
.
Kada se analizira crkveno graditeljstvo moe se konstatirati da je kraj XIV i
poetak XV stoljea u znaku dinamine izgradnje crkava u urbanim sredinama
srednjevjekovne
Bosne. Kada se ima u vidu da je graenje crkava najee
posljedica vjerske situacije, onda je jasno da je sloenost religijske strukture Bosne
uslovila i intenzivnu izgradnju crkvenih objekata. Hipotetiki se moe tvrditi da je u
bosanskim urbanim centrima bilo vjernika i bosanske crkve, mada pisani izvori njih
uglavnom lociraju u ruralna podruja. Na drugoj strani, ekspanzija katolike crkve je
znaajno podrana od strane franjevakog reda, koji je bio dobro organiziran i
efikasan. Gradnja crkava i uspostavljanje
novih samostana
bili su u funkciji
franjevakog insistiranja da katolianstvo utemelje i na onim prostorima gdje ono nije
imalo znaajniju tradiciju. Uz to, katoliko crkveno graditeljstvo imalo je kako moralnu,
tako i materijalnu podrku kod monih dubrovakih trgovaca koji su sa Bosnom imali
izuzetno dobre veze. Nosioci pravoslavnog crkvenog graditeljstva u srednjevjekovnoj
Bosni bili su uglavnom feudalci koji su pokuavali promovirati pravoslavlje na
pijadestal dominirajue religije.
Na kraju treba posebno istai da urbanitet srednjevjekovne
Bosne nije
mogue reducirati samo na one promjene koje su vezane za materijalnu kulturu i
privredni razvoj. Uspostavljanje
urbanog naina ivota podrazumjeva
ukupni
preobraaj i mijenjanje fizionomije dotadanjeg ivljenja, pri emu graanin, trgovac i
zanatlija poprimaju drugaiji nivo obrazovanja i poinju se distancirati kako po nainu
ivota, tako i po potrebama i ukusu od ruralnog stanovnitva i pored toga to
najee imaju seosko porijeklo.

11)

12)

Dubrovani su kupovali srebro u Visokom i Zvorniku iako tamo nije bilo rudnika srebra. U Prai se
trgovalo olovom koje je stizalo iz rudnika. U Foi se trgovalo vikovima itarica iz okoline. Uz to,
Foa, Gorade i Ustikolina su bila mjesta gdje se trgovalo voskom na veliko, kao i stoarskim
proizvodima, posebno koom.
Pisani izvori registrirali su 34 vrste raznih zanata. Vidi u; Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naselja
srednjovjekovne bosanske drave: "Veselin Maslea", Sarajevo 1978. godine, str. 220.

79

dr. Tufik Burnazovi i

Abid Jusi, dipl. pravnik'

EKONOMSKA SARADNJA SREDNJOVJEKOVNE

S DRUGIM DRAVAMA

BOSNE

Literarni izvori: Avdo Sueska: Dravno-pravni razvoj Bosne i Hercegovine,

Sarajevo, 1995.; Nada Klai: Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1989, Safvet Beg
Baagi-Redepagi:
Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900;
Vjekoslav Klai: Povijest Bosne, Sarajevo, 1990; Bakir Tanovi: Ko je vlasnik Bosne i
Hercegovine, Zagreb, 1995; Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine:
Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine i Drutvo i privreda srednjevjekovne bosanske
drave, Sarajevo, 1987. godine; Marko Vego: Postanak srednjovjekovne bosanske
drave, Sarajevo, 1982., Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Zagreb,
1983.; Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969.
Karakteristike

perioda

o bosanskoj dravi u periodu do 12 stoljea teko je sa sigurnou govoriti,

jer nedostaje bilo kakvih pisanih dokumenata koji bi mogli biti od velikog znaaja.
Izuzme li se vizantinski dravnik i historiar Konstantin Portfirogenit i njegovo djelo "O
narodima" u kojem se navodi Bosna, odnosno naselja koja pripadaju Bosni do sada
nema drugih pisanih tragova o naoj domovini.
Arheoloka iskopavanja upuuju na zakljuak da je razvoj bosanskih naselja
bio naroito brz u dolini rijeka Save, Sane, Vrbasa, Bosne, Neretve i Drine.
Blizina tih podruja sa susjednom vie razvijenom Mletakom republikom
uslovila je ubrzan razvoj Bosne. Nalazita keramikog
posua ukazuju na
proizvodnju posua i razvijenost grnarstva.
U to vrijeme je bio razvijen kovaki zanat. Nalazita ove vrste mogu da
poslue kao osnova za zakljuak da je moglo biti i izvjesne makoliko primitivne
trgovake razmjene izmeu drave Bosne i susjednih prije svih Dubrovnika ve u
periodu od 9 do 12 stoljea.
Promjene, kako politike tako i drutvene ve su karakteristika 12 stoliea i
one oznaavaju poetak stvaranja dravne tvorevine Bosne. To ima svog utjecaja na
stvaranje bolje privredne odnosno i povoljniju ekonomsku klimu za razvoj naroito
trgovine. 29 avgusta 1189. kao kulminacija rasta i napretka u razvoju dravne
strukture Bosne i njenog ukupnog ivota i razvoja Kulin Ban, kao suveren bosanske
drave daje Dubrovanima Povelju kojom im garantuje punu slobodu trgovine na
ovim prostorima. U njoj se eksplicite naglaava da se Dubrovani mogu slobodno
kretati po Bosni bez plaanja bilo kakve dabine odnosno poreza, te e se njima
pruiti svaki dobar savjet i pomo "od se le dovieka". No to jo nije i onaj dokument
koji je sadravao i podatke o tome ta je bio predmet trgovine. Sljedei dokumenat od
znaaja za karakteristike perioda jeste pismo rimskog pape Grgura IX, iz kojeg
dobijamo saznanje da se ban Ninoslav potuio svetom ocu da njegova vlastela
80

naruava obiaje i pridrava sela i zemlju za sebe "to do tada nije bio sluaj". Ovo
ve jasno ukazuje na injenicu pokuaja da se feudalci ponaaju neovisno, to je
opta karakteristika feudalnog poretka tog doba u Evropi. Rije je o selima u upama
na bosanskom prostoru bez bliih podataka o kojim se regionima radilo. Jaanje moi
feudalne vlastele dola je vie do izraaja u tadanjim borbama sa Ugarskom koje su
bile i posljedica prisustva bosanske vjere, bosanske crkve, odnosno Crkve dobrih
Bonjana. Paralelno sa tim pojedini banovi ine sve da usmjere dubrovake trgovce
na razmjenu sa Bosnom i na njihovo sve vee prisustvo. Kako je ve formiran obiaj
da svaki novi ban prilikom dolaska na vlast potvrdi sve ranije preuzete obaveze
prema Dubrovanima, tako je i ban Ninoslav ne samo da je potvrdio ono to im je
Kulin Ban dao ve je i proirio te povlastice, i jo vie olakao trgovinu Dubrovana u
Bosni. Ve je on taj koji ukida tzv. iza m vansudsku represaliju i utanauje postupak
po kome se ima razrijeiti eventualni spor izmeu domaih trgovaca i Dubrovana.
Daljnja karakteristika ovog perioda jeste nastojanje da se vie vee seljak za zemlju
kao neega to prirodno pripada odreenom posjedu. Time se obezbjeuje potrebna
radna snaga za obradu zemlje.
Dubrovaki izvori iz 13 stoljea kada je rije o privrednoj strukturi razmjene sa
Bosnom, istiu da je to vrijeme u kojem se trgovalo sa voskom i suhim koama kao
izvoznim robama u Dubrovniku i nabavci, kakvog li paradoksa soli za potrebe
bosanskog stanovnitva. Naime bogata bosanska nalazita soli u to vrijeme su bila
potpuno zanemarena. Pored voska i koe u razmjenu se ukljuuju i poljoprivredni
proizvodi, a izvozi se i roblje.
.
Uspon ekonomije i poveanje saradnje sa Dubrovnikom
Doba Stjepana II Kotromania obiljeeno je izvozom itarica iz Bosne u
Dubrovnik. ak se meu trgovcima itaricama, bez detaljnog navoenja o kojim se
itaricama radi, spominje lino Stjepan II. Kada se ima u vidu osnovno obiljeje
feudalnog poretka rascjepkanost dravica, a takoe nizak nivo primjene sredstava za
obradu kojima se obezbjeuje viak proizvodnje moe o izvoru se govoriti kao
izuzetku, a ne posvemanom pravilu. No u vrijeme Stjepana II dolo, je do
teritorijalnog uveanja Bosne sa novim prostorima i sa razliitim morfolokim i
klimatskim osobenostima, koji su pogodovali razvoju poljoprivrede.
Razmjena itarica sa Dubrovnikom je bila vezana. Vrena je u stvari jedna
tom vremenu primjerena kompenzacija odnosno barter aranmani. Za itarice se
nabavljala so kojom je Bosna oskudijevala. Proirenje Bosne na podruja dananje
Hercegovine i srednjedalmatinskih
gradova pogodovalo je intenzivnijoj proizvodnji
poljoprivrednih proizvoda i njihovom plasmanu na okolna trita. U to je vrijeme
Hercegovina sve do 16 stoljea raspolagala sa velikim umskim bogatstvom. Tu se
stvorila i baza za razvoj stoarstva, koje je predstavljalo vanu privrednu granu.
Njome su se naroito bavili vlasti u zaleu Dubrovnika. Prvi pisani dubrovaki
dokument o prisustvu Vlaha govori o jednom Burmazu, ili Burnazu vlahu stoaru
albanskog porijekla, koji su bili tu naseljeni u zaleu Dubrovnika kao graniari, ali i
kao stoari. I niz drugih imena plemena kao Mataruge, Banjani i sl. ukazuju na
stoare koji su pridonijeli razvoju ove privredne grane. Razmjena izmeu Vlaha i
Dubrovnika upravo se orjentira na stoku i stoarske proizvode. Najvie su gajene
ovce budui da je mediteranska
klima i bogata ispaa omoguavala
veu
proizvodnju.
Ovce su vlasnicima davale mlijeko, i mesne proizvode a isto tako i

81

oblaku. Pored toga koa, sir kastradine i sl. podmirivali su ne samo domae potrebe
ve je bilo i trnih vikova. Na pijaci u Dubrovniku se tako prodavala i vuna i suho
meso.
Poznat je iz tog perioda i prvi nagovjetaj organizacije prevoznike usluge
putem organiziranja
karavanske
trgovine, koja je iz Bosne preko istone
Hercegovine, i dananjeg Bijelog Polja u prostoru Sandaka ila u Dubrovnik. Uloga
Vlaha u tranzitnoj trgovini bila je znaajna. Brdski konji su bili najefikasnije prevazno
sredstvo.
U trgovakom ugovoru koji je 1404. godine kralj Ostoja sklopio sa Mleanima
posebno se naglaava da mletaki graani mogu bez ikakvih zapreka i smetnji ploviti
Neretvom svojim brodovima, oruanim galijama i svakom drugom vrstom plovnih
objekata. Plovidba je bila mnogo dua uzvodno Neretvom nego to je danas sluaj, a
uslovi za plovidbu veoma povoljni.
Bosna je za vrijeme Tvrtka I uspjela da trajno prisvoji dolinu Neretve kao
veoma znaajan privredni i trgovaki prostor i izlaz na more. Time su i veze sa
Dubrovnikom jo vie dobile na znaaju. I dok je za vrijeme Kulina Bana i njegovih
neposrednih nasljednika trgovina sa Dubrovnikom, bila poteena svih vrsta dabina,
carina i poreza, dotle je u vrijeme Stjepana " dolo do pootravanja uvjeta za
trgovinu. Tako je 1326 godine objavljeno da e se od Dubrovana naplaivati deseti
dio od sve robe koju unesu u Bosnu. Sa vladavinom Stjepana II ustalila se obaveza
naplaivanja carine. To je dakako usporilo suradnju sa Dubrovnikom. Da bi se ova
suradnja jo vie intenzivirala Stjepan II je svojom Poveljom iz 1332 godine regulirao
pravni poloaj Dubrovana u Bosni i propisao postupak koji se imao primjenjivati u
sporovima izmeu njih i domaih trgovaca. Tom je poveljom dat jasan pravni izraz
vee line i imovinske sigurnosti onim Dubrovanima koji trguju sa Bosnom.
Prelaskom Huma pod vlast Bosne, Bosna je proirila svoje trgovake veze sa
srednjedalmatinskim gradovima. Poznato je da je Nemanja u to vrijeme imao veoma
razvijenu trgovinu sa Splitom. Stjepan " je 1339. godine izdao trgovcima iz Trogira
povelju sa garancijama nesmetane trgovine. U to vrijeme dolazi i do otvaranja prvih
bosanskih rudnika. Razvoj rudarstva e dat jo vei znaaj trgovini sa Dubrovnikom.
Proirena je osnova trgovine. Uz poljoprivredne proizvode trguje se sa rudarskom
proizvodnjom Povelja Stjepana II o izvozu rudarskih proizvoda iz 1339. godine u tom
pogledu predstavlja znaajan pomak u proirenju trgovakih veza Bosne sa okolnim
dravnim prostorima. Vanu ulogu od poetka igrali su njemaki rudari Sasi koji su na
podruju dananje Srebrenice, ali ne samo tu poeli sa proizvodnjom srebra. O tako
proirenoj suradnji sa Dubrovnikom svjedoi intenzivna prepiska izmeu Stjepana II i
Dubrovnikih dudova.
Glavni nosioci te trgovinske suradnje bili su Dubrovani i oni su prednjaili
meu svim stranim trgovcima u Bosni. Domai ljudi su participirali sa prodajom konja i
druge stoke. To je i period poetka kreditnih odnosa sa Dubrovnikom. Naime, prilikom
dolaska na dubrovako trite bosanski trgovci poinju da pozajmljuju novac, koje
evidentiraju dokumenti Dubrovakog arhiva. U tome su prednjaili trgovci iz zapadne
Bosne koji su trgovali sa splitskim trgovcima, uzimajui od njih pozajmice ili robu u
zajam, odnosno na kredit.
Ubrzani razvoj trgovine u prvoj polovici 15 stoljea navijestio je organiziranje
trgovakih mjesta namijenjenih trgovini-trgova, kao pretee modernih sajmova. Ova
vrsta trgovine ve je uveliko bila zastupljena u poslovanju slobodnih Hanzeatskih
trgovakih gradova Evrope. Razvoj trgova je rezultat razvoja rudarstva. Pored rudara

82

s njima zajedno su i trgovci koji u tom okruenju vide pravo mjesto vee zarade. Tako
se razvijaju naselja rudara i trgovaca. Tvrtko je dubrovakoj vladi 1355 godine uputio
pismo u kome se istie da je svezao dvojicu Dubrovana zbog neplaanja zakupa
carina koje su drali na trgovima u Drijevu, Ostrunici, Gradcu i Dvoriu, a tu
obavezu nisu izmirili jo od vladavine njegovog strica.
Sa ovakvim razvojem trgovine podstaknuta je i djelatnost kovanja novca.
Stjepan " je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. Sauvan je do danas velik
broj emisija dinara iz njegovog perioda. Logino je to je novac bio rezultat vee
rudarske proizvodnje, jer je upravo srebreniko srebro omoguilo kovanje novca.
Tako se poinje u Bosni da razvija robno-novana proizvodnja. No paralelno sa njom
razvijala se i naturalna privreda. U povelji Stjepana " iz 1332. godine propisuju se
kazne u stoci, ime se i ovaj tradicionalni obiajni nain plaanja zadrao.
Razvoj proizvodnje

na selu

Domai pisani dokumenti veoma su krti kada se razmatra pitanje ta se

podrazumijevalo pod zemljoradnikim posjedom. U nekim rijetkim se spominje da se
pojedina sela daju u plemenitu batinu vlastelinima zajedno sa ispaama, vrtovima,
vonjacima, vinogradima, i mlinovima, koji su koristili vodenu energiju.
O popisu iz 1477. godine dakle odmah nakon pada Bosne pod tursku vlast,
zavedene su sve obaveze seoskog stanovnitva i to specificirano za svaku vrstu
poljoprivrednih i ostalih proizvoda. Desetina se davala na sve zrnaste proizvode i
kulture, zatim na vinograde, ali pored toga navedena je i njihova vrijednost u akama,
u kojima se osim u naturalnom obliku, plaala. Kod manjih koliina proizvoda ova
desetina kao feudalna renta je biljeena zajedno za sve proizvode. Renta je
obuhvatala i poreze na konice, stoku, mlinove i.t.d.
Najrasprostranija
itarska kultura je penica, zatim zob, proso, jeam,
krupnik, ra i sl. Pored itarica uzgajane su legiminoze, biljke sa mahunastim
proizvodima, zatim bob, lea, grah itd. Od industrijskih biljki vodee mjesto je imao
lan.
Kada je rije o tehnikim sredstvima koja su se koristila pri obradi zemljita,
sauvanih pisanih tragova jo nije pronaeno. Pa ipak zna se da se upotrebljavalo
ralo, zatim od kraja 14 stljea plug. Nita se vie ne zna ni o vrstama poljoprivrednih
proizvoda. Vinova loza koja je dobro uspijevala u Hercegovini bila je esto predmet
sporova izmeu primorskih vinogradara. Taj period obiljeava vie sunih i gladnih
godina kada su itarice bile predmetom nabavki upravo u Dubrovniku, koji se u
normalnim vremenima snabdijevao iz Bosne tim ivenim namirnicama.
Ekonomska suradnja izmeu Bosne i Dubrovnika imala je i neke specifinosf
meu kojima i udruivanje Dubrovana i seljaka iz hercegovakog
zalea za
zajedniku ispau i podizanje stada. Tu se prema dubrovakim izvorima misli, na
konje, goveda i sitnu stoku, dok turski izvori spominju i svinjegojstvo.
Bosanske rijeke su bile bogate ribom, a sauvani su podaci i o ribolovu u
rijeci Drini. I pelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je zavidno razvijeno. Tako se u
pisanim dokumentima pohranjenim u Dubrovakom arhivu navodi izvoz voska iz
Bosne u Dubrovnik. Ona je toliko razvijena da u14 stoljeu zauzima drugo mjesto
odmah iz plemenitih metala.
Seoska privreda je obuhvatala i zanatsku djelatnost. Istaknuto je da je
najstariji zanat kovaki. Pored njega poznati su i: zanati za pravljenje oruja.

83

Osim Sasa na brz razvoj rudarstva u Bosni imali su Dubrovani koji su

uglavnom inili stale poduzetnika. Oni su svojim ulaganjima i finansiskim sredstvima
podsticali rudarsku proizvodnju. Za proizvodnju u rudnicima koritena je radna snaga
i to tako to su nadnice izmirivane po koliini radnog vremena ili koliini izvrenog
kopanja. Bosanske potrebe za solju obezbjeivane su iz Dubrovnika i drugih
dalmatinskih gradova. Kralj Toma u tom pravcu izdao je Mleanima velike povlastice
pod uslovom da on moe uvoziti so koliko god bude elio i da ga u tome niko ne
uznemirava.
Od sredine 15 stoljea u Bosnu stiu veliki karavani tkanine. Neuspio je
pokuaj herceg Stjepana da organizira samostalne tvornice za preradu. To e poi za
rukom Dubrovniku koji od dvadesetih godina 15 stoljea podiu bojadisaone i
radionice i tako organiziraju vlastitu proizvodnju tkanina. Preko Dubrovnika dolazi i
veliki broj drugih roba meu njima i oruja i orua, te dijelovi konjske opreme, vina,
narandi, bibera, slatkia, igala, hartije, afrana, raznog bakarnog posua, makaza,
ogledala, sapuna, eljeva i sl.
Ovako intenzivna izvozno-uvozna
aktivnost odvijala se uglavnom preko
Dubrovnika. Dubrovnik je postao glavno uporite posrednike trgovine izmeu
unutranjosti Bosne i drugih dijelova Balkana i italijanskih slobodnih gradova,
posebno Venecije. Razlog tom procvatu jeste injenica da italijanski i drugi slobodni
evropski gradovi pokazuju sve vie potrebe za uvozom sirovina kao to su srebro,
olovo, vosak, koe.
Takav trgovinski promet ve je zahtijevao uvoenje vie reda u razmjenu
izmeu tadanjih drava. Trgovina, odnosno razmjena roba se imala gledati i iz
perspektive uvoenja carina. Organizacija naplate podrazumijevala je naplatu ne na
granici drava ve na trgovima na kojima je roba bila prodavana, i to samo na prodatu
koliinu robe. Pored uvoznih i izvoznih carina ustalile su se i provoz ne (prevozne) i
tzv. ustupne carine na tranzit robe. Desetina vrijednosti robe bila je konstantna mjera
obaveze dok je u sluaju prevozne carine naplaivano 6 groa po jednom tovaru.
Dubrovani su i u tom pogledu pokazali vjetinu i umijee za organizaciju carinske
slube, a obezbjeivali su i kapital za isplatu zakupnine. Pri kraju vladavine kralja
Tvrtka spominju se i kraljevi carinici, to su domai trgovci, u funkciji neke vrste
kraljevih inovnika. Poloaj carinika je bio veoma visok u dravnoj hijerarhiji, odmah
iza upana. Vremenom su se pojavile devijacije u izvrenju ove slube, i to od strane
krupnih feudalaca. Oni su naime kod naplaivanja carine uvodile nove, apoveavali
su i postojee. Stefan Tomaevi je poveljom iz 1461. godine zabranio svako
bezakonje koje se ini dubrovakim trgovcima.
Razvoj zanatstva
U tom vremenskom razdoblju trajanja srednjevjekovne bosanske drave u
Bosnu dolaze zanatlije raznih struka iz Venecije, Ugarske i drugih okolnih drava.
U Srebrenici se krojai nazivaju najderima, a obuari usterima, to navodi
na zakljuak da su prvi zanatlije tih struka bili porijeklom Njemci. U Dubrovakom
arhivu nalaze se podaci o domaim zanatlijama kojima se oni obavezuju da e
odreeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovakoj teritorij i.
Na osnovu pisanih izvora radi se o 28 razliitih zanata. To su kovai, kljuari,
maari, titari, lukari, tulari, pukari, majstori za samo strelce, poplivci, zlatari,

84

kovniari, pasari, zidari, kamenari, drvoelie, klesari, rezbari, slikari, grncan.

klobuari, tavljai koe, kouhari, sedlari, papuari, mesari, pekari i brijai i sl.
Pred kraj 14 stoljea u dubrovakom notarijatu i dudevoj kancelariji poinju
se javljati ugovori o odlasku djece iz pojedinih gradova srednjevjekovne Bosne na
izuavanje zanata kod dubrovakih majstora. Prema tada vladajuim obiajima
majstor je bio obavezan da ueniku egrtu da stan, hranu, odjeu, a po zavretku
naukovanja da mu pokloni i odgovarajui alat.
Pored Srebrenice gdje je bilo veoma razvijeno zanatstvo treba takoe istai i
Zvornik koji se nalazio na vanoj saobraajnoj raskrsnici, zatim u 15 stoljeu Olovo,
kao i Visoko. U periodu od 1412. do 1430. godine u Visokom je formirana velika
naseobina Dubrovana. Oni se tu nastanjuju radi blizine rudnih nalazita u Olovu.
Visoko tako postaje vano trgovako sredite. Iza Visokog brz napredak biljei i
Fojnica i Kreevo. Dubrovaka naseobina u Srebrenici smatra se jednom od najveih
na cijelom Balkanu.
Umjesto zakljuka
U pogledu privrednog razvoja Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, koji
prethodi dolasku Osmanlija naa istraivanja su neto izdanija kada je u pitanju
razvoj poljoprivrede, zanatstva, rudarstva i trgovine i to nakon perioda Kulina Bana.
Zahvaljujui dubrovakim pisanim izvorima dosta podataka posjedujemo i o suradnji
Bosne i Dubrovnika, to se moe smatrati elementarnim izvorima kako za istoriju
privrednog razvoja, odnosno privrednu historiju Bosne, tako i za znaajne izvore za
stvaranje prava vezanog za odnose sa drugim dravama, koje se na dananjem
stupnju razvoja definira kao meunarodno javno i meunarodno privatno pravo.
Posebno se to moe smatrati nesumnjivim izvorima meunarodnog privrednog prava.
Ovaj period se ukratko moe okarakterizirati kao period u kojem bosanski
banovi i vlastela izlaze konano na trita drugih susjednih drava. Oni to ine
plasmanom proizvoda koje su prikupili putem dabina i rada zavisnih seljaka. Tvrdnja
koja je izreena zasniva se na pojavi sajamskih dana i malih lokalnih trgova.
Analiza privrednog razvoja tog perioda otkriva da se ve tada poinje
diferencirati robna proizvodnja i podjela rada putem organiziranja sloenijih oblika
organizacije (trgovaka drutva, kao prapoetak savremenih oblika, poduzetnitvo u
rudarstvu, te monetarne i kreditne operacije. Paralelno sa plaanjem u novcu i dalje
tee tok naturalne razmjene.
Napredovanje srednjevjekovnih gradova takoe je vaan inilac ukupnog
privrednog razvoja bosanske drave.
Uz sve navedeno i razuena ekonomska suradnja sa Dubrovnikom i ostalim
susjednim dravama i pokrajinama ukazuju na zakljuak da je bosanska drava
raspolagala sa punim dravnim ovlatenjima, koja su se najbolje iskazivala u
uspostavljanju potpuno samostalnih i od nikoga ograniavanih oblika suradnje u
vanjskoj trgovini.

85

dr. Muhamed Karamehmedovi

BOSANSKA SREDNJOVJEKOVNA

UMJETNOST

Od prve polovine X vijeka, kada Konstatin Porfirogenit pominje neke teritorije

koje pripadaju dananjoj BiH, potom preko slavne vladavine i Povelje bana Kulina
(1180-1204) pa do XIV i XV vijeka, kada dolazi do svestranog napretka i teritorijalnog
irenja Bosne - likovna umjetnost (ako iz uz me mo umjetnost steaka) nije bila
predmetom svestranijeg prouavanja i estetsko-umjetnike valorizacije.
Pronaeni nakit od XI do XII vijeka (fibule, kope, naunice, prstenje, ogrlice
itd.) mogue je vezati za uticaje kasnorimskog i germanskog perioda. Veze sa
dalmatinskim gradovima su vidljive - preko prefinjene obrade i poznavanje zlatarskih
tehnika (filigran, iskucavanje, granulacija). Podaci o boravku majstora iz Zadra u
Bosni krajem XII vijeka nedvojbeno govore o uticaju dalmatinsko hrvatskog uzora na
razvoj zlatarstva u Bosni. Naunice prefinjeno obraene u tehnici granulacije,
pronaene na lokalitetima kod Livna i Bugojna ukazuju i na vizantijske uzore. Nakit
kasnog srednjeg vijeka mogue je, zbog opteg prosperiteta bosanske privrede,
stilski, hronoloki i vremenski odrediti, jer pokazuje u XIV, a naroito u XV vijeku
ujednaenost, kako obrade, tako i stilskih varijanti. Donedavno se mislilo da je Bosna
od
svih
slovenskih
drava
najsiromanija
spomenicima
srednjevjekovne
monumentalne umjetnosti, to se povezivalo sa uvjerenjem da je Crkva bosanska
odbacivala podizanje bogomolja, te da je u strahu od idolatrije odbacivala i crkvenu
umjetnost uopte. Nedavno otkopan i ostaci crkve iz XII vijeka u Rogaiima i otkria
crkava
u foansko-drinskom
podruju,
sa ranije
otkrivenim
spomenicima
protormanske arhitekture i skulpture pokazuje da je Bosna u umjetnikom pogledu
bila manje izolirana nego to se to ranije vjerovalo, te da se u njoj razvojala znaajna
graevinska djelatnost i rad na ukraavanju javnih i sakralnih objekata. To potvruju i
mnogi spomenici skulpture od kojih su najvaniji oltarske pregrade u Zenici,
Dabrovinama, Lepenici i Sv. Sru u Brezi, sa kojima je tijesno povezana i skulptura
crkve u Dikovai kod Imotskog.
Razvoj umjetnikog stvaranja u srednjevjekovnoj
Bosni moemo pratiti
gotovo kontinuirano od X vijeka, odnosno od Povelje bana Kulina Dubrovanima
(1189), pisane narodnim jezikom i ukrasne ploe sa crkve Kulina bana, preko povelja
ostalih bosanskih vladara do epigrafske grae, sauvane po mnogobrojnim
nekropolama steaka u XIII vijeku, te odreenije datiranog steka iz 1360. godine do
najranije datiranog steka sa figurainom predstavom iz 1435. godine. Sauvani steci
ne svjedoe samo o pismenosti, nego su mnogi od njih svojim likovnim kvalitetima npr. poznati steci iz Zgoe kod Kaknja ili Radimije - djela visoke skulptorske
prefinjenosti sa bogatim simbolinim i plastinim reljefima i prikazima motiva iz lova,
ivota i religije. Crkvene knjige, batinske povelje, darovnice itd., govore o bogatstvu i
raznovrsnim stilskim varijantama. Zna se za dvadesetak iluminiranih knjiga rasutih po
evropskim zbirkama. Neki od tih "dijaka" sa dvorova su nam poznati, npr. Radoje (na
Kulinovom dvoru), Dasoje (na Ninoslavljevom), Vladoje (na Tvrtkovom), Toma Luac
(na Dabiinom), Stjepan Dobrinovi i Hrvatin (na Ostojinom dvoru), kao to su nam

86

poznata i imena nekih klesara i "kovaa" natpisa i reljefa na stecima. Pandan

Mirosavljevom jevanelju, sa bogatim inicijalima i iluminacijama crtanim i bojenim pod
uticajem Apulije, je Hrvojev misal - djelo nepoznatog majstora, vjerovatno toskanske
kole, raeno je u duhu kasne romanikke i gotike u jedinstvenom stilskom i
ikonografskom slijedu. Inae, najpoznatiji bosanski iluminirani rukopis je Hvalov
rukopis nastao 1404. godine i u njemu se prepliu i pretapaju inicijali, ornamenti i
figuraine predstave u poznogotikom stilu. Umjetniku sliku srednjevjekovne Bosne
do dolaska Turaka upotpunjavaju i sauvani primjerci nonji, zanatskih proizvoda,
nakita i drugih dragocjenosti koji su u uskoj vezi sa napretkom trgovine i rudarstva,
razvitkom naselja i procesa urbanizacije koji je u prvoj polovini XV vijeka dostigao
zavidan stupanj.
Kralj Tvrtko, uz ostalo rudno blago, pominje i zlato. Pomenimo samo
pojaseve izraene od srebra, pozlaene ili od zlata, luksuzno posue bosanske
izrade, bosanski nakit (naroito prstenje, naunice i razni ukrasi za kosu) dugmad,
novac itd. Ove umjetnine koje su najee djela domaih zlatara bile su traene u
Dubrovniku, Italiji i po drugim zemljama. To se naroito odnosi na zlatne i srebrene
pojaseve, izraene po "nainu bosanskom". Isto tako, npr., u testamentu Pribislava
Vukotia iz 1475. godine pominju se i pehari - "tecie" ad modum bosnensium, a u
jednom venecijanskom izvoru iz 1467. godine i bosanska moda. Sve ovo ukazuje na
izvjesne specifinosti koje su naroito uoljive u prefinjenoj zlatarskoj obradi domaih
majstora i motivskom bogatstvu koje se javlja u zlatarstvu i vezu, a koje je
nesputanom matom u duhu autohtone tradicije obogatilo reljefe steaka, naroito u
XIV i prvoj polovici XV vijeka.
Ovih nekoliko fragmenata su dovoljni da ukau na injenicu da je, iako
nedovoljno prouena i osvijetljena iz raznih aspekata, batina srednjevjekovne Bosne
bila raskonog sjaja i ljepote. Nije otuda udo to 1463. godine, kada Turci pokorie
Bosnu, mletaki dud javi Florentincima "da im pred oima gori najbogatije
kraljevstvo". Zato ne treba ni da udi to je posljednja bosanska kraljica Katarina
umrla u Rimu i to je, izbjegavi sudbinu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana
Tomaevia, kojeg Turci pogubie u Jajcu, ostavila Zadru blago, relikvijare i pehare
upotpunivi na najbolji mogui nain uvenu riznicu "Zlato i srebro Zadra".
Potvrdu pomenute poruke mletakog duda Florentincima
nalazimo i u
turskom priznanju. Govorei o padu Bosne, Dursubeg kae: "Kada je pokorena ta
prostrana drava (kraljeva zemlja) sa svojim gradovima i zamci ma, onda je sultan
uputio Mehmed-pau protiv Hercega koji je takoer bio gospodar (beg drave) poput
kralja". Nema sumnje, pie hrvatski pisac Miroslav Krlea, da je u izolaciji bosanskih
planinskih uma, u prostranstvima za prometne prilike onoga vremena ogromnim,
ivjela i specifina civilizacija, koja je davno izrasla na antitezi Vizantije i Rima. No,
nikada u svojoj istoriji Istok i nikada Zapad, ve specifina naa civilizacija, koja se "in
artbus" javlja u ovim koordinatama duha i umjetnikog stila kao trea komponenta,
to je sama po sebi, po svojem unutranjem zakonu kretanja, bila dovoljno jaka da se
ne zaustavi i dovoljno otporna da se nadalje, tokom petovjekovne turske vladavine,
pasivno potini jaim snagama od sebe same.
Kada, makar i na as, ispod patine i poruenih zidina ovih starih gradova,
kula i utvrda, proniknemo u tokove vijekova u kojima su se smjenjivali kastelani,
dizdari i kapetani, vladari i dinastje, prvo hrianski, a potom osmanlijski, uoiemo
da je sve ove komponente vrijeme svelo na jednu mjeru, to danas potvruje sve
razlike u nekadanjim pravim dimenzijama srednjovjekovne nae civilizacije. Po

87

nainu kako su gradili svoja utvrenja i gradove, po nainu kako su tesali ili tkali, po
nainu kako su pisali vlastitim pismom, po nainu kako su se borili za nezavisnost, po
svemu tome vidi se da su predstavljali nesumnjivu negaciju svake vladavine duha ili
sile koji su ih htjeli podrediti stranim interesima:

Izvod iz Promotornog kataloga projekta "Sarajevo 2000"

88

dr. eljko kuljevi

BOSANSKI BREVIJAR ILI: OD EPIGRAFIKE DO FILOZOFIJE

Znanje je snaga, znanje je mo

Uimo se, brao, dan I no!
(Bejt Bonjakde

- Bosanski stih)

Ovaj alhamijado dvostih od nepoznatog autora dobro uoava i pjesniki varira

poznatu F. Baconovu filozofsko-naunu sentencu: "Znanje je mo (The knowlwdge is
the power)". Ne ba sluajno odabran kao moto ovog teksta imperativno upuuje, od
naj ranijih dana, na potrebu kontinuiranog
uenja kao osbne duhovne borbe
pojedinaca, odnosno naroda. U veoj ili manjoj mjeri to je simptomatino i za ove
nae bosanskohercegovake
prostore na kojima se ljudi, bez obzira na surovost
kontesta, stalno vraaju i dotiu svoju kulturnu prolost. To stalno napredovanje u
filozofskoknjievno
"prije" je potrebno stoga da se osvijetli zajedniko duhovno
ishodite jer, bez znanja toga, rasipa se specifino kulturnonarodno bie, njega kako
ree jedan pisac, vjetar bespovratno raznosi. Osobenost filozofske batine Bosne i
Hercegovine
je upravo
njena
raznovrsnost,
a insistiranje
na odrednici
"bosanskohercegovaka"
ne brie razlike nego ih, na najbolji nain afirmie.
Filozofska relevancija Bosne i njenih naroda, ili samo naroda, bila je predmetom
jednog mog ranijeg promiljanja ije implikacije, konceptualno i metodoloki, upravo
podupiru ovaj neveliki tekst.
Bez obzira na "nervus probandi" pomenutog rada, naime, na njegovu
istorijsku-razvojnu notiranost, naao sam da je inspirativan, odnosno upitan i za sve
druge strukovnosti: knjievnu, pravnu, socijoloku i filozofsku. Bavei se neto vie
ovom posljednjom, na tragu jedne mogue filozofije istorije Bosne i Hercegovine, nije
udo to sam za poetak svojih razmiljanja, kao svojevrsnu duhovnu inicijaciju, uzeo
dva tako disparatna i odjelita filozofa. Moda oni, Kierkegaard i G.W.F. Hegel, po
onome to su filozofski inili - prvi u formi subjektivnih inesistematinih "pabiraka",
"molitivi" i sl., a drugi u ustanovljavanju objektivnog koncepta racionalnosti. odnosno
umnosti - i nisu bili (naj) relevantniji po ono to sam pokuao tekstualnohermeneutiki ustanoviti (slinu dilemu sam imao i kod definitivnog izbora filozofskih
pisaca na orijentalnim jezicima, s poetka 17-og vijeka, u svojoj njizi Filozofski
pOdsjetnik). Jednostavnije reeno, razliitost pristupa predmetu, sa i bez digresija.
omoguie mi iznalaenje i stalno praenje jednog supstrata zvanog Bosnae koji se,
u razliitim istorijskim periodima, nadaje "isto" i razliito od drugih.
U pomenutom, brevijerski komponovanom spisu najvie intrigira pokuaj
razumjevanja. tumaenja i interpretiranja singulara naslova: ".... njezin i njen narod."
Bez obzira, dakle, na singularitet Bosne kada su u pitanju njezini narodi, to ni u kom
sluaju ne remeti njenu eminentnu trovrsnost ili vievrsnost ako se hoe, u emu se

89

upravo ogleda njeno mnogostruko

inetipino
bivanje. Jedinstvo vie vrsta
vievrsnog, da parafraziramo misao njemakog filozofa Martina Heideggera, kao
osobena bosanska patina i izgled. S jedne strane, drava kao objektivni
substancijalitet i narodi, odnosno konkretni pojedinci, s druge strane. To osobeno i
osobito trajanje, od nastanka
bosanske drave do danas, kao imeuodnos
pojedinca i drave ukazuje, od najranijih dana, na tipinu bosanskohercegovaku
moralnost i etinost. Iz razloga saupuenosti, ali i odgovornosti naroda, oni ine jedan
etiki compositum (mjeavinu, sloevinu) iji je temelj upravo pojedinac, graanin,
"civil", s onu stranu apstraktnih i drugih kolektiviteta. Ti i drugi razlozi omoguavaju da
se Bosni njena veinska tri naroda ine i jesu njen narod. U tom smislu pomenuti
spis, odnosno poglavlje Zemlja triju naroda donosi tezu o singularitetu kao i
"podjednakoj domovinskoj bosanskoj svijesti. .."Za to je bilo mnogo antropolokih i
povijesno relevantnih razloga: "Zajedniki jezik, zajedniko porijeklo ili arhajskofolklorni supstrat, trajna predodba o povijesnoj autonomnosti Bosne ... A u tom
integrirajuem pravcu najsnanije je djelovao sam ivot, to je kroz svakodnevne
dodire i konkretna iskustva pronalazio puteve razumjevanja i zbliavanja izvan i iznad
svih ideolokih pregrada i razlika. To iskustvo u Bosni je moralo biti jako zato to su
bile rijetke enklave u kojima se nije ivjelo u posvemanjoj
izmijeanosti
i
svakodnevnim dodirima ....'" .
Napredovanje u svijesti i slobodi (Hegel) jako je izraeno i, s toga, upravo
istorinost promovie milenij kontinuiteta ovog naroda. Prividna protivurijenost
izmeu naroda (piurai) i naroda (singular) ne imputira, kako bi neki htjeli, nekakvu
narodno- nacionalnu upojedinaenost, nadnacionalnost, vanvremenost i unitarnost.
Eminentno bosanski narod jesu njeni narodi, odnos izmeu pomenutog "singulara" i
"plurala" nadaje se kao svojevrsno jedinstvo suprotnosti. Upravo neki procesi iz bliske
prolosti kao to su "junoslovenski emacipatorski i nacionalistiki pokreti u Srbiji i
Hrvatskoj u XIX stoljeu", govore u prilog gore reenog: "Sve su te okolnosti, kae se
dalje, morale etniko
profiliranje
Bosanaca
dominantno
usmjeriti
naspram
jedinstvenog nacionalnog bosanskog odreenja ve po trovrsnom kriterijumu vjerskocivilizacijske bliskosti i pripadnosti." (podc...)2
Ako je Bosna i apsolvirala "estetiki" stadijum, reeno kierkegaardovski, onda
u "etikom" stadijumu iskljuivo pravo i odgovornost
imaju, podjednako,
svi
konstitutivno-narodni elementi i pojedinci. Nije to stoga to neka pojedinana i njoj
nadreena volja tako hoe, nego to su to punopravni elementi njenog nedjeljivog
bosanskog bia. Povijesnost njezinih ljudi resp. naroda jeste povijesnost Bosne,
njena tragajua i trajua dravotvornost, kulturnost, tilozotinost. Njenu istoriju tvore
njezini ljudi, izmeu racionalne spoznaje, rata i molitve: "....kada bi ti znao ovaj dan
to je mir tvoj!"
Bez obzira na pionirstvo i nedoumice oko ustanovljavanja jedne prihvatljive
filozofskoknjievne periodizacije, radi jednostavnosti i jasnoe, uzeemo da su to dva,
odnosno tri razdoblja. Prvo je razdoblje kompaktnog srednjevjekovnog knjievnog
rada koji egzistira do dolaska Turaka u nae krajeve. Tako je za taj period evidentan
nedostatak najstarijih pisanih spomenika (prije svega epigrafika kao tradicija ste a ka i
raznih objekata), ovo je stvaralatvo nedvosmisleno nosilo bosansku odrednicu.
Drugo razdoblje zahvata tzv. tursku periodu (ona se manifestuje u raznovrsnosti

I l.Lovrenovi,
M.lmamovi Bosna i njezin narod, Sarajevo,
~ Ibidem (stranice nisu paginirane) .

90

1992.

muslimanske, srpske, hrvatske i jevrejske) i u njima se kompaktnost gore navedene

bosanske odrednice sve vie gubi, rastae. Tree razdoblje od dolaska Austro-Ugara
1878. do 1918. godine, je razdoblje o kojem emo filozofski (pro) govoriti drugi put.
GOVOR MRAMOROVA
Ne moemo a da se ne zapitamo o neobinoj i nesvakidanjoj ljepoti ovih
grubih i gordih kamenova rasutih po vrletima i pitomim dolinama Bosne? Koliko ih
uopte ima (samo u Hercegovini je pronaeno 22000 komada), koja im je prava
namjena i koji je smisao i simbolika likovno-tekstualnih dijelova ovih spomenika. Gdje
im je poetak, a gdje kraj, pita se jedan istraiva, ukazujui najvjerovatnije na itavu
paletu oblika, od najranijih, preko prelaznih do najnovijih egzemplara. Da li je to nain
na koji su Bosanci ukraavali svoja brda i doline, jedinim svojim umjetnikim
spomenicima, poznatim nadgrobnim kamenovima - stecima. Grubljih, ali i osobenijih
spomenika nije poznavala cijela tadanja srednjovjekovna
Evropa. U natpisima,
znakovima, figurama i arama tih "rnrarnorova" pretstavljena je, u svakom sluaju,
medijevaina Bosna, bilo ona bogumilska, bilo hrianska, bilo najranija islamska. Ta
je injenica tvrda kao i kamen sa koga nam i danas govore Bosanci i Hercegovci.
Ve na prvi pogled pada u oi tehnika grubost i estetska arhainost koja, uz
evidentne uticaje sa strane, uglavnom okupira bosanskog "umjetnika", "kovaa", tj.
klesara. Stilski, dakle, ovdje se nalo sve to je moglo da ue u ornamentiku
srednjevjekovne
Bosne. Ima tu kasnoantikog,
rano-hrianskog,
primorskoromanskog, vizantijskog i gotskog elementa, uz jak refleks predistorije i atavizma do u
mlae kameno doba, kao i infantilnog primitivizma zastupljen it "apstraktni" i
geometrijski, kao i biljni, voni i cvijetni ornament; uz to ima i neto simbolike.
Predistorijski, "narodni" i umjetniko-istorijski
sloj, to su tri osnovna elementa
ornamentalnog
ukrasa steka. Ako tome dodamo neto ljudskih, ivotinjskih i
fantastinih figura i scena (zmajevi i sl.) i crtee raznog oruja, iscrpili smo uglavnom
sav umjetniki inventar bosanskog kamenoresca. Pored dakle spiralnog (upeatljivi
meandar na nian u kod Bakia), kockastog romskog ("tekstilni", ali i keramiki djeluju
motivi na nadgrobnom kamenju u Gacku) i biljnog motiva (stilizovanaa "granica" na
kamenu iz akova), krugovi i rozete na velikom steku iz Donje Zgoe, kraj
Bobovca, djeluju najljepe i najvie umjetniki. Ovi kruni ornamenti podsjeaju na
one poznate krugove na sanducima iz Konjica, vjerovatno vrlo starog porijekla, ali i na
preslicama i drugim raznim objektima narodnog rezbarstva. Josip Matasovi iznio je u
jednoj radnji o seljakom rezbarstvu u Slavonskoj posavini (kraj velikim dijelom
naseljen iz Bosne) krune motive na nekim drvenim "sklopicama za puceta" i
"kepijama" (obanskim drvenim aama)
koji su kao kopirani, identini ovim
zgoanskim motivima. Porijeklo ove ornamentike uopte moglo bi biti drveno,
duborezako. Slini kruni motivi u drvenom rezbarstvu i pokustvu sada ve izumrle
i muzejske skandinavske umjetnosti, kao i jo donekle ive narodne umjetnosti
sjevernih Slovena i na sjever doseljenih Junih Slovena (npr. Horvatski Vaizgrub
ispod Malih Karpata, 18 km sjeveroistono od Bratislave), po miljenju dr Vladimira
Dvornikovia, dali bi daljih potvrda za iroki geografski i istorijski radijus ovog motiva i
njegovog selenja sa jedne vrste materijala na drugi. Tom krugu pripisuje se, kao
sol arn om motivu, simbolika sunca kao izvora ivota ili se shvata naprosto kao "krug"
ili "kolo" ivota. Pored tog "sunca" ima na stecima i lunarnih motiva, figura ili mladog
mjeseca, simbola nastajanja i umiranja, ali i vjeitog novog raanja i postojanja. Po
miljenju M.Karanovia naao se na jednom kamenu kod Skender Vakufa i

91

"djedovski tap" simbol Bosanske crkve. Stilsko-umjetnike

motive vizantisjkoromanskog
porijekla,
daleko
od svake predistorije,
nalazimo
naroito
na
zgoanskom steku koji se uopte, od svih do sada neenih kamenova, moe
smatrati umjetniki najbogatijim i najizrazitijim. Ornamentske trake koje odvajaju gornji
niz figura i ukraenih polja od donjih predstavlja ve viu umjetniku kombinovanu
ornamentiku.
Linija "naturalizma" die se od skromnog Grubaevog pokuaja (lik na
nadqrobnorn
kamenu Vukca, u Boljunima) na mnogo vii stepen u figurama na
zgoanskom
steku. Ovaj spomenik obiljeava i figuralno-realistiki
vrhunac
"srednjovjekovne bosanske plastike", ako se tako moe rei. Tu je prikazano nekoliko
vitezova na konju, u kasu i u naletu borbe ili turnira. Konture konja, u anatomskim
proporcijama i ivosti pokreta, nisu bez izvjesne gracije i crtake sigurnosti koja u
nekih figurama zauava. Razabire se individualizacija figura i gestova, od kojih je
svaka drugaija i puna izraajnosti. U nizu od etiri konjanika koji juriaju nasuprot
etvrtom sa sputenim kopljima na kojima se vijore zastavice, osjea se elan pokreta
i borbe kao ni u jednom drugom reljefnom ukras u bosanskih steaka. S osobitom
ljubavlju i panjom, ali i sa najvie uspjeha, izraeni su na zgoanskom steku
upravo konji, lijepi i kieni, naroito na dnu jedne ue strane steka, a meu njima
dvije nejasne ovjeije figure. Scena lova na jelene, divlje svinje itd ..., prikazana je u
stilizovanoj umi, a shematino su predstavljene i kule grada na proelju, pri vrhu
steka. Natpisa nema, jer ga je netko unitio. Steak mora da je od nekog: osobito
odlinog velmoe, ako nije i banov, misli iro Truhelka, a . Stratimirovi iznosi
vienje da je bana Stefana II iz druge polovine XIV vijeka. 3
Umjetnost starobosanskih mramorova, po svom tipu i stilu, ni danas nije
mrtva. Ona, i poslije toliko godina, jo uvijek zauuje i nadahnjuje etnologe,
istoriare, pjesnike, filozofe. Svojom postojanom i iskrenom ljepotom "nijemo" se
glasaju i kazuju nam jedno davno vrijeme i ljude koji nenametljivou i stvaralakim
nemirom jo nisu prestali. ak i ako ih pokrije liaj, treba "lei pod steak stiha", pie
Skender Kulenovi. Tako, i samo na taj nain, i na nas e prei dio odgovornosti
prkosa koji nose ovi udotvorni mramorovi i zemlja po kojoj su posijani.
KNJIEVNOFILOZOFSKI

POKUAJI

Bez namjere da se ostvari jedan iscrpan i sveobuhvatan uvid u najranije

poetke i daljnji razvoj bosanskohercegovake
knjievnosti pokuaemo, tek s pukim
naznakama, realizovati zadato. Nije to s toga to nedostaju izvori (samo letimian i
zato nedovoljan uvid pokazuje solidan broj knjiga na ovu temu) ili vlastito (ne)htijenje
da to uinimo. Ne, radi se upravo o jednom pristupu koji je, po meni, u odnosu na
bosanskohercegovako,
eks-teritorijalno, eks-literarno i sl. Naime, piui o srpskoj,
hrvatskoj i muslimanskoj (ili muslimanskoj, hrvatskoj i srpskoj, svejedno) literarnoj
tradiciji premalo je ili nedovoljno naglaavana njihova zajednika ishodnica i
fundiranost. Nije nam nakana tvrditi da unutar bosanskohercegovake knjievnosti ne
opstoje kao relativne autonomije literarni korpusi jednih, drugih i treih. Ali, ipak ....
Drugi problem, koji dobro uoava Desanka Kovaevi-Koji u svojoj knjizi "Gradska

C.Truhelka Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne. CI.Z.M. BiH,

XXVl1914.i .Stratimirovi Zgoanski steak, Cl. Z.M. BiH. XXXVIII

:<

92

naselja srednjovjekovne bosanske drave", jeste da se i o urbanom i o duhovnom

ovdje govorilo "ili sasvim parcijalno ili uzgred u velikim istorijskim sintezama."
Pisanje i govorenje o knjievnosti Bosne i Hercegovine u sebe ukljuuje kao
razlog bez koga se ne moe upravo pismenost. Ona je indikativna po kulturnu istoriju
jednog naroda koji je u prolosti ivio na ovom terenu, sa svim specifinostima i
istorijskim preduslovima koji su uticali na razvoj te iste pismenosti i kulture uopte.
Istorijski razvoj pisma i jezika "od pojave slovenske pismenosti u IX vijeku do kraja
austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. qodine'" zahvata u kontinuitetu
veliki vremenski raspon. Autor je itavu grau, pisane spomenike i literaturu o njima,
hronoloki sistematizovao po istorijskim periodima koji su dali obiljeje razvoju pisma i
njegovoj upotrebi na dananjem bosanskohercegovakom
terenu: prvi, period od
doseljavanja Slovena pa do jasno pisanih dokumenata u XII vijeku; drugi, period od
XII do XV vijeka, u kome je razvoj srednjovjekovne bosanske drave uticao na iru
primjenu pisanih spoemnika i "prilagoavanja pisma potrebama dvorske kancelarije;"
trei, period turske vladavine do 1463. do 1878. godine i etvrti, kao poseban odjeljak
o uticaju prosvjetnih reformi, o prosvjetnoj politici Austro-Ugarske
u Bosni i
Hercegovini od 1878. do 1918. godine.
O problemima istorije bosanskohercegovake
knjievnosti, hrestomatski ili
drugaije, pisano je i kasno i nedovoljno. Podhvat vrijedan pomena je onaj iz 1974. od
grupe autora pod nazivom Bosansko-hercegovaka
knjievna
hrestomatija
(knj.I)., Starija knjievnost
koja ukazuje "svojom pojavom na podruje sloene i
nedovoljno prouene knjievne materije". Knjiga Starija
knjievnost
formalno je
podijeljena na pet poglavlja: na cjelinu
tekstova iz srednjevjekovne knjievnosti
razvrstane na srednjevjekovne kodekse (ievanelja i zbornici religiozno-hrianskog
karaktera: meu njima se "svojim istijim svjetovnim i literarnim oblikom" izdavaja
bosanski prepis poznatog romana o Aleksandru Velikom), srednjevjekovne epigrafike,
administrativno-upravne
spise, hronike i rodoslove. Drugu grupu ine tekstualne
cjeline posveene hrvatskoj, muslimanskoj, srpskoj i jevrejskoj knjievno] tradiciji.
Prva, dakle, knjiga, bosanskohercegovake hresormatije Starija knjievnost zapravo
otvara pogled na bogatstvo kulturnoistorijske knjievne batine "kojoj je zajedniki
doprinos
dalo
cjelokupno
stanovnitvo
koje
je
egzistiralo
na
bosanskohercegovakom
terenu." (pode. ..) OVO i ovakvo knjievno naslijee
kao i izuzetno sadrajno jedinstvo stvaralakih raznovrsnosti pokazuje, izmeu
ostalog, specifikum ovog podnebija: susretanje i ukrtanje domae tradicije i njenog
knjievnog izraza sa knjievnim oblicima raznorodnih kultura. Iako je ovaj, hvale
vrijedan knjievni poduhvat, jo uvijek pionirski, upornom i kritikom oku ne izmiu i
odreene nedoumice
i manjkavosti. Dakle, i "pored uoljivog nastojanja da se
pokae istorijsko zajednitvo naroda i njihova kultura", ova se knjiga vie doima kao
mehaniki zbir tradicija. nekoherentnih zbog neujednaenog kriteriju ma. Tako je za
spomenike na narodnom jeziku, kada je rije o srednjovjekovnoj tradiciji, te potonjoj
srpskoj i hrvatskoj, iskljuivi kriterij za odreivanje njihovog "bosanskog porijekla, ili
pripadnosti srpskoj ili hrvatskoj tradiciji", bio lokalna jezika boja i, ako je bilo vie
sree, jasnije etnike osobenosti. Svakako da taj kriterij nije mogao da vai i za pisce
na latinskom jeziku, ili za pisce muslimanske tradicije na orijentalnim jezicima, ili za
cjelokupnu jevrejsku knjievnu tradiciju. Zbog toga su prireivai uzimali u obzir i

Vidjeti studiju V'Bogievi Pismenost u Bosni i Hercegovini, Y.Maslea,

Biblioteka "Kulturno naslijee", Sarajevo, 1975.

93

druge elemente kao to su "zajedniki teren, zajednika istorija, zajedniki ljudski

moment itd., to se u jednom optijem razmatranju kulturnih tekovina i ne smije
zanemariti. Pitanje je, meutim, koliko je takav postupak pruio adekvanu sliku
pojedinih knjievnih tradicija i njihovog kontinuiteta na bosanskohercegovakom

terenu."

94

mr. Muhidin Pelesi

BOSANSKA VOJSKA - VAAN FAKTOR NA RATiTIMA

SREDNJOVJEKOVNE EVROPE

Vojna obaveza u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi bila je zasnovana na

ustanovi batine, odnosno zemljinog posjeda, kojeg je vladar davao plemiu uz
njegovu obavezu da se odazove na poziv za slubu sa brojem ljudi koji je ovisio o
veliini batine. Vojna obaveza batinika obino je trajala onoliko dugo koliko je trajao
ratni pohod. Bosna, za razliku od nekih susjednih zemalja, nije imala najamniku
vojsku nego su njenu vojsku sainjavali vojni odredi feudalaca koji su, poslije smrti
prvog bosanskog kralja Tvrtka IKotromania
(1353-1391; kralj od 1377.), znatno
ojaali svoju mo na tetu centralne vlasti.
Vei dio oruja i vojne opreme izraivan je u Bosni gdje je bio razvijen
kovaki zanat. Na drugoj strani, bonjaki oru ari radili su u Dubrovniku i na
proizvodnji vatrenog oruja. Bonjaci su u XIV. stoljeu upotrebljavali jednootrine i
dvootrine maeve, a od XV. stoljea i ma dvorunjak. Sablja je ula u upotrebu
koncem XIV. stoljea, pa je poetkom XV. stoljea bila na veoj cijeni od maa.
Koriene su razne vrste topuza, buzdovana, kopalja i bojnih sjekira. Bosanski luk bio
je sa jednom ili dvostrukom krivinom, a titovi su bili okrugli, trokutasti ili pravokutni.
Upotrebljavane su razne vrste metainih kaciga, verinih koulja i konjanikih oklopa.
Prva vijest o vatrenom oruju u Bosni potjee iz 1378.g. kada je dubrovaki
senat poklonio kralju Tvrtku I jedan top - bombardu, a 27. marta 1383.g. Mletaka
Republika poklonila mu je top zvani "falkonus". U Dubrovniku, Dalmaci]: i iidiiji bili su
poznati i na cijeni bosanski titovi, maevi, mamuze i druga vojna oprema. Bonjaci
nisu poznavali tajnu spravljanja baruta. Tome su ih nauili tek Osmanski Turci.
Povijest Bosne od sredine VII. do druge polovice XII. stoljea jo nije dovoljno
istraena. Od sredine X. stoljea u historijskim izvorima postoji sauvana tek po neka
vijest jer je Bosna, ije je stanovnitvo ivjelo patrijarhainim ivotom u planinskim
krajevima, bila komunikacijski izolirana. Sredinom X. stoljea bizantski car i pisac
Konstantin VII Porfirogenet spominje da Bosna ima i gradove. Ta prvobitna Bosna,
okrue na visokim planinama, obuhvaala je samo porjeje gornje Bosne od njenoga
izvora do tjesnaca Vranduka, dok se istona granica na Drini protezala od dananjih
gradova Gorada do Zvornika. Nepristupanost njihove domovine bio je jedan od
razloga to su se bosanski gortaci, za razliku od njihovih susjeda, posljednji upoznali
sa kranstvom. Stanovnitvo prvobitne Bosne prilagodilo je staro ime rijeke Basante,
ili Basanius, prema svome izgovoru, u Bosnu, a sebe je nazivalo Bonjanima ili
Bonjacima. Bonjaci su njihov jezik nazivali bosanskim. 1)
Na osnovu do sada pristupanih historijskih izvora, moe se rekonstruirati
vie nego hiljadugodinja epopeja odbrane autentinosti Bosne i Bonjaka. Manje je
poznato, ak i strunom dijelu javnosti, devetstoljetno
ratovanje Bonjaka na
bojitima tri kontinenta - Evrope, Azije i Afrike. U ovome kratkom prikazu bie rijei o
nekim poduhvati ma bosanske vojske na izvanbosanskim
ratitima
u doba
srednjovjekovne bosanske drave.

95

Ratovanje u stranim zemljama bilo je, u vrijeme Bosanske banovine

i
Bosanskog kraljevstva, uzrokovano ispunjenjem vazainih ili saveznikih obaveza kao
i mogunostima proirenja drave. Bosna je bila vrlo aktivna u irenju svoga
teritorijalnog posjeda. Mala prvobitna oblast Vrhbosne postepeno je obuhvatala svoje
istone granice do Drine, na jug do Neretve i sa Ramom do blizu Drenice a na
zapadu, prema Hrvatskoj, brzo je prela staru granicu Plive i Vrbasa.Oblast planinske
bosanske jezgre, stvorena za zbjegove i sklonita u vrijeme opasnosti.sa brdskim
rijekama punim snage,prostranim
panjacima za stoku, predstavlja zemlju punu
zdravlja
i elana.2)
Patrijahalno
bonjako
stanovnitvo,predvoeno
svojim
upravljaima,pokazat e svoju vitalnost u narednim stoljeima nakon to je stupilo na
historijsku pozornicu.izlazei iz sjenki svojih do tada sigurnih planina.
Sigurno je da se Bosna,jo u svojim poecima, nala na razmeu Hrvata i
Raana (kasnijih Srba).Bonjaci su bili izloeni opasnostima i od povremenih brzih
prodora madarskih (ugarskih) i bugarskih konjanika.Od sredine X. stoljea moe
se,na osnovu do sada poznatih izvora, pratiti proces formiranja Bosne kao zasebne
dravne
cjeline.Usljed napada jaih neprijatelja Bosna, ponekad, potpada pod
njihovu, vie ili manje izraenu, vlast.
Bosna je u vrijeme kneza aslava krae vrijeme bila u sastavu Rake, a
poslije 960. izdvojila se kao samostalna cjelina. U Dukljaninovoj kronici Bosna se
spominje u istoj ravni sa Rakom i Hrvatskom. Uz bana spominju se velikai Bosne.
Ban je biran iz redova rodovskog plemstva sa kojim je dijelio vlast. U drugoj polovici
X stoljea Bosnu je dvije godine (968-969) drao pod okupacijom hrvatski kralj
Mihailo Kreimir II. Koncem istog stoljea, car Bugara i makedonskih SlavenaSamuilo nametnuo je Bosni svoju upravu koja je bila zanemarivog
karaktera.
Bizantsko carstvo je iza 1018.g. obnovilo svoju vrhovnu vlast nad balkanskim
zemljama, pa tako i nad Bosnom. Ta vlast u Bosni bila je vie nominalna nego
stvarna. Bosanski banovi su u drugoj i treoj etvrtini XI. stoljea toliko podigli svoj
ugled i snagu svoje drave tako da se banovina Bosna spominje 1067.g. u istoj ravni
sa kneevinom Dukljom.
Bizantski car je oko 1040.g. velikim novcem morao pridobijati bosanskog
bana i humskog kneza da mu se pridrue u ratu protiv dukljanskog kneza Vojislava. I
pored toga, Bizant je bio poraen a dukljanska drava je tek izmeu 1081. i 1088.g.,
predvoena
kraljem Bodinom, proirila svoju vlast nad cijelom Bosnom. Poslije
Bodinove smrti i rasula njegove drave (oko 1101.g), Bosna se politiki osamostalila i
izbjegla daljnju vezu sa Dukljom.
Poslije propasti hrvatskog kraljevstva
i stvaranja
madarsko-hrvatske
dravne zajednice 1102.g., Bosna je bila izloena jakom politikom i vojnom pritisku
Madarske (Ugarske), koja je ostvarivala vei uticaj na nju nego to je to uspijevalo
Bizantskom carstvu. U neizvjesnom i opasnom vremenu hrvatskih i dukljanskih
prijestoinih borbi Bosna je uspjela sauvati samostalnost, a ban bosanski nije nad
sobom nikog priznavao. Bosnom su, kao svojom zakonskom djedovinom,upravljali
domai banovi. Do konca XI. stoljea u Bosni su uvreni osnovni elementi dravne
organizacije i vlasti koju je predstavljao ban, vojvoda (dux) ili knez (princeps). Bosna
je tada obuhvatala vei broj upa izmeu Drine i Vrbasa.
U kasnijim decenijama (oko 1138.g.) ugarski kraljevi su i u svojoj kraljevskoj
titu li (Ramae rex) odavali pretenzije na Bosnu. Tada je bosanski ban, u znak
podlonosti, ugarskom kralju ustupio samo upu Ramu, mada neki smatraju da je

96

Rama isto to i Bosna. Uspostavljanjem takvih odnosa nije prestala dravnost Bosne.
Naprotiv, u preko tri slijedea stoljea ima bezbroj primjera koji ukazuju na borbu
Bonjaka
za ouvanje dravne samostalnosti protiv ugarskog kraljevstva koje je
uzaludno nastojalo potiniti Bosnu pod svoju stvarnu i neposrednu vlast. 3)
Danas je opeprihvaeno miljenje da je prvi, po imenu priznati, bosanski
ban bio Bori (ok01154-1163) a da tek iz njegove vladavine slijedi ona uvenog bana
Kulina i to, navodno, od 1180. do 1203. godine. Meutim, prema dubrovakom
historiaru Mavru Orbinu, koji je pisao poetkom XVII stoljea, i njegovim izvorima, te
historiarima iz kasnijeg perioda dr F. Milobaru i M.Perojeviu, bit e da je Kulin ban
dva puta vladao Bosnom - prije i poslije bana Boria, s tim to je prva Kulinova vlada
bila veoma kratka. U prilog toj tezi govori epizoda o velikoj bitci na rijeci Tari 1151godine, u vrijeme ugarsko-bizantskog rata (1151-1155). S jedne strane nalazila se
biznatska vojska, predvoena carem Manuelom Komnenom, a s druge, Ugari,
Raani, Hrvati i Bonjaci. Bila je to jedna u nizu bitaka kojom je Bizant nastojao vratiti
svoj nekadanji utjecaj koji su na Balkanu ozbiljno naeli Ugari. Kulin ban je poslije
bitke na Tari odveden kao zarobljenik u Konstantionopolis, a na njegovu vladarsku
stolicu zasjeo je poslije tri godine ban Bori.
U ugarsko-bizantskom ratu u oblasti grada Branieva uestvovao je 1154.g.,
kao ugarski saveznik i novi bosanski ban Bori sa odredom Bonjaka. Bizantski
ljetopisac Kinam kae, da ban Bori nije bio podanik ugarskog kralja, nego saveznik,
a da se Bosna protezala sve do Drine, koja je bila granica prema Rakoj. Bosna nije
bila podlona velikom upanu Raanu "nego je to bio narod, koji je ivio samostalno i
imao svoje obiaje i uredbe, kao i svoga vladara." Pop Dukljanin veli, da se "Bosna
protezala do rijeke Drine, na zapad, do planine Borove Livnu na istoku.", tako da je
tada ve i dolina Rame bila pridruena bosanskoj dravi.
Dolaskom Itvana IV na ugarski prijestol 1163. godine, bosanski ban Bori
naao se na strani njegovog protivnika Lasla /I zbog ega je ugarska vojska upala u
Bosnu, pobijedila Boria i pokuala da ga ukloni sa vlasti. U novom ratu bizantska
vojska osvojila je Bosnu (1166/67.g.). Bizantski car Manuel Komnen oslobodio je iz
zatoenitva
ranijeg bana Kulina i vratio ga na bosansko prijestolje. Poslije
privremene bizantske prevlasti (1167-1180) Bosna se opet nala u interesnoj sferi
ugarskih vladara.
Ali upravo za vrijeme druge vlade bana Kulina (1167-1203) sainjen je
najstariji, do sada poznati, maunarodni ugovor o prijateljstvu i trgovini Bosne sa
nekom drugom dravom. Radi se o Kulinovoj povelji Dubrovanima iz 1189.godine,
koja je, sama po sebi, svjedoila o nezvaisnosti Bosne. Danas se taj izuzetno
znaajan diplomatski dokumenat smatra "rodnim listom Bosne".
I Kulin ban je ratovao izvan Bosne. Njegova vojska uestvovala je, na strani
Ugarske i Rake, u ratu protiv Bizanta 1182-1183.g. Tada su Bonjaci oplijenili
Kuevsko zagorje. Ratovi voeni u XII stoljeu ojaali su mo bonjakih vojnih
starjeina i doprinosili su procesu feudalizacije.
Izmeu Kulina bana i dukljanskog vladara Vukana vladalo je neprijateljstvo
jo od 1199.g. Upravo od Vukana potjeu optube papskoj kuriji protiv bana Kulina da
titi heretike i da je, zajedno sa svojom porodicom i brojnim pristalicama, "priao
opakoj herezi". Zahvaljujui svojoj diplomatskoj vjetini Kulin je izbjegao kriarski rat
protiv Bosne. Tako je Kulin ban obezbjedio Bonjacima dragocjen predah za ije je
vrijeme Crkva bosanska uhvatila korjena meu domaim stanovitvom.
Prvom

97

prilikom Kulin ban se osvetio Vukanu. Kulinova vojska je u ljeto, ili jesen, 1202.
godine napala Vukanovu dravu, opustoila dio njenog teritorija i zarobila dosta
stanovitva. Poslije toga Bonjaci su ostali u osvojenoj oblasti to je dovelo do krize u
bosansko-ugarskim odnosima poto je Vukan bio ugarski tienik. Zbog toga je Kulin
ban morao odustati od osvajanja Vukanovog teritorija.
Granice bosanske drave sterale su se u doba Kulina bana od Drine do
Grmea obuhvatajui oblasti: centrainu Bosnu, Usoru, Soli i Donje kraje oko rijeke
Sane. Jedan suvremenik zabiljeio je da je "Kuli nova Bosna prostrana, velika deset i
vie dana hoda". Kulin je nosio titulu "ban bosanski", ajedan papski legat nazivao ga
je "veliki ban Bosne", "plemeniti i moni mu". Poslije vie od pola milenija ljetopisac
Lavanin zapisao je o znaaju Kulinovom: "U vrijeme njegova banstva Bosna bi
najsrinija i najobilatija". Narod je to, takoer, na svoj nain kazao: "Od Kulina bana i
dobrijeh dana".
Crkva bosanska nije priznavala dogme zapadnog katolianstva i istonog
pravoslavlja pa su je, i u Rimu kao u Konstantinopolisu, smatrali heretikom, dakle
krivovjernom i otpadnikom. Sve do propasti srednjovjekovne
bosanske drave
vjernici Crkve bosanske inili su veinu stanovnika Bosne (u vrijeme Kulina bana
bosanska drava imala je 160.000 stanovnika, a koncern XIV. stoljea, u doba kralja
Tvrtka I Kotromania, vie od 400.000), ukljuujui veinu bosanskih banova, kraljeva
i plemikog stalea. Sljedbenici bosanske crkve sami su sebe svojim narodnim,
bosanskim, jezikom nazivali "krstjanima", ali i "bogumilima",
a svoju vjersku
organizaciju "Crkvom bosanskom". 4)
Za vrijeme bosanskog bana Mateja Ninoslava (1232-1250) ugarski herceg
Koloman osvojio je 1237.g., na elu velike kriarske vojske, znaajne dijelove Bosne.
Meutim, poslije najezde Mongola u sredinju Evropu, koja je 1242.g. zahvatila i
Bosnu, ban Ninoslav iskoristio je priliku da oslobodi zemlju i da rat prenese izvan nje.
Tako su se Bonjaci umijeali u rat izmeu Trogira i Splita. Uz Spliane su stali svi
neprijatelji ugarskog kralja - "veliki ban bosanski" Matej Ninoslav, Poljiani i knez
Huma Petar. Toliko je Ninoslav ve u to vrijeme bio moan i ugledan preko granica
Bosne da su ga Spliani na svoj troak pozvali u pomo i izabrali za gradskog kneza.
Ninoslav je doao sa velikom vojskom to je, opet, znailo da je sva Bosna bila uz
njega i da ju je on mogao bez straha, zbog rata na strani, za neko vrijeme napustiti.
Bonjaci su, zajedno sa Splianima, opustoili trogirsko polje a onda se Ninoslav
vratio u Bosnu. U Splitu je ostavio svog roaka da ga zastupa, a odbranu grada
povjerio je svome sinu sa jakim odredom konjanika. 5)
Za vrijeme Ninoslavljevog nasljednika bana Prijezde (1250-1287) Bosna je
dola u veu ovisnost od Ugarske. Tako je vojska Bonjaka 1260.g. uestvovala u
pohodu ugarskog kralja Bele IV protiv eke. 6)
Koncem XII!. stoljea bribirski kneevi ubii iz Dalmatinske Hrvatske,
koristei se dinastikim ratom u Ugarskoj, proirili su svoju vlast skoro na cijelu
Bosnu. Mada je Prijezdin nasljednik bosanski ban Stipan IKotromani (1287-1314)
pruao ogoren otpor, njegova vlast bila je ograniena na podruje uz Drinu. Upravo
je taj vojniki otpor Stipana I obezbijedio dinastiji Kotromania budunost od jo
stoljee i po. Tek je bosanski ban Stipan II Kotromani (1314-1353) uspio da 1322.g.
istjera iz Bosne Mladina II ubia. Stipan II je konsolidirao bosansku dravu i sredio
unutarnje odnose. Koristei unutarnju nestabilnost u Srbiji, Stipan II se uvrstio u
oblasti Usore i Soli koje su od 1284.g. bile odvojene od Bosne. Nakon velikih borbi

98

zavladao je 1324.g. Zavrjem (Duvno, Livno i Glamo) koje je trajno ostalo u posjedu
bosanskih vladara. Zatim je zauzeo Krajinu od ua Neretve do Drnia i zapadni dio
Huma (1326). Uspon Bosne bio je povezan sa razvojem trgovine i rudarstva,
jaanjem unutarnjeg trita i spoljne trgovine te porastom ekonomske i politike moi
bonjakog plemstva. U to vrijeme podignuti su mnogi utvreni gradovi. U jednom
suvremenom
bosanskom dokumentu zabiljeeno je da je Bosna za vrijeme Bana
Stipana II bila: "... od Save do mora, od Cetine do Drine ... "
Stipan II esto je ratovao po Dalmaciji. Jedan njegov odred uestvovao je
1324.g. u internom obraunu hrvatskih magnata kod Knina. U estim ekspedicijama
bosanske vojske po Dalmaciji i Hrvatskoj dolazilo je i do situacija uobiajenih za to
doba. Godine 1338. jedna bosanska vojska urila je trogirskim poljem u pomo
ubiima koje je Stipan II tada podravao protiv kneza Nelipia. Trogirska opina, u
strahu da vojska ne nanese tete po polju, poslala je pred Bonjake izaslanike sa
poklonima. Time se trogirska opina ogrijeila o naredbu biskupa Lampridija koji je,
pokoravajui se papinim instrukcijama, zabranio svaku komunikaciju sa Bonjacima
"kao heretikom vojskom".
U ugarsko-mletakom ratu ban Stipan II uestvovao je sa vojskom na strani
Ugarske u borbama za Zadar. Zahvaljujui njegovom ueu bio je pobijeen knez
Nelipi. Iz jedne isprave znamo da se u oktobru 1345.g. Stipan II nalazio u pratnji
ugarskog kralja u Zagrebu. Ugarski kralj Ludovik I nazivao je Stipana "dragi na
roak". Bosna je tada imala nepomuene odnose sa Ugarskom. Bilo je to jedino doba
srednjovjekovne bosanske historije sa takvim odnosima. 7)
Najmoniji vladar dinastije Kotromania bio je Stipanov nasljednik ban,
kasnije kralj, Tvrtko I Kotromani. On je nastavio sa energinim jaanjem Bosne i
svoje centralne vlasti, to nije prolazilo bez otpora u Bosni, ali i van nje. Pobijedivi,
zajedno sa srpskim knezom Lazarom Hrebeljanoviem,
opasnog upana Nikolu
Altomanovia, Tvrtko je 1373.g. osvojio donje Polimije kod Mileeva i Prijepolja,
gornje Podrinje, Gacko i druga mjesta. Tvrtko je 1377.g. preoteo od Balia upe
Trebinje, Konavle i Draevicu. Iste godine Tvrtko se okrunio za kralja "Srbijem i
Bosni" i postao neosporni gospodar prostran og dijela nekadanje drave Nemanjia.
Poslije toga Tvrtko je usmjerio svoje snage prema Jadranu. Poto je Mletaka
Republika predala 1381.g. Kotor Ugarskoj, Tvrtko je na ulazu u Boku Kotorsku
1382.g. podigao grad i luku Novi (kasnije poznat kao Herceg Novi) a neto kasnije i
Brtanik (u blizini Opuzena). To je uradio da bi se uvrstio u Primorju i oslobodio se
zavisnosti od Dubrovana u poslovima vanjske trgovine. Tvrtko je izradio i bosansku
mornaricu. Vee brodove kupovao je od Mleana a admiral njegove flote bio je
mletaki graanin. Bosanski kralj Tvrtko I potinio je kasnije svojoj vlasti i Kotor.
U toku 1390.g. bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniu predali su se gradovi
Split, ibenik i Trogir te cijelo podruje do Knina i Zemunika kod Zadra sa ostrvima
Braem, Hvarom i Korulorn. Te godine Tvrtko se nazvao "kraljem Rake, Bosne,
Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Tada je bosanska drava imala najire granice.
Tvrtko je na zapadu izbio na staru granicu hrvatsko-dalmatinskog
kraljevstva od
Velebita do Kotora. Pod svojom vlau drao je Bosni prikljuene dijelove srpske i
velike dijelove hrvatske zemlje.
Pod konac njegove vlade na bosanskim granicama pojavio se novi opasni
protivnik - Osmanski Turci. Srpski knez Lazar molio je Tvrtka da mu pomogne u
suzbijanju osmanske opasnosti, to je svjedoilo o ugledu bosanske vojske u tom

99

dijelu Evrope. Tvrtko je uoio pogibelj koja je prijetila Lazaru i razumio da bi njegov
poraz pribliio Turke bosanskim granicama. Stoga je naredio Vlatku Vukoviu da sa
jakim odredom od 5.000 Bonjaka krene u pomo Lazaru.
U Bosni su nekako osjeali da su od tada oni na udaru velikog i stranog
evroazijskog Osmanskog Carstva u usponu, sa strahovitim vojnim i privrednim
potencijalima i vjerom, islamom, koji je uskoro poeo da privlai mnoge Bonjake.
Superiorna i centralizirana dravna struktura drave pokazala je organizacijsku i
taktiku nadmo nad koalicijom koja je "istrala pred rudu povijesti na Kosovu polju".
Na osnovu starih kronika Mavro Orbin je, vie od dva stoljea kasnije, zapisao: "U
ovoj bici pale su mnoge linosti iz Rake i Bosne (... ) Vukovi je s malo svojih ljudi
pobjegao poslije spomenute bitke". 8)
Poslije smrti kralja Tvrtka I 1391 .g. dola je do izraaja narasla mo velikih
bonjakih plemikih porodica, posebno Hrvatinia, Hrania, Kosaa i Radinovia
(Pavlovia). Ove mone plemike porodice, ali i neki drugi jaki plemiki rodovi, drali
su se vladara sve dok nisu i sami postali dovoljno jaki da svoje velike batine pretvore
u stvarno samostalne dravice u kojima e njima pripasti ne samo puni iznos
zemljine rente nego i ostali izvori bogatstva koji su stvarani razvojem robnonovanog prometa. Jaanju tih tendencija pridruio se jo tei i kompliciraniji poloaj
Bosne izmeu Ugarske i Osmanskog Carstva.
Poslije Tvrtkove smrti veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vuki Hrvatini, "inae
pataren" ("bogumii") bio je dugo najmonija linost Bosne. Njegova se volja morala
potivati u cijelom kraljevstvu. Dubrovani su njega smatrali stvarnim kraljem Bosne.
Vremenom se Hrvoje sve vie oslanjao na Turke u ostvarenju svojih planova.
U vrijeme bosanskog kralja Stjepana Tomaa Ostojia (1443-1461) koji je
naslijedio Tvrtka" Tvrtkovia, zadnjeg kralja loze Kotromania, Osmanski Turci bili
su stalno od 1451.g. prisutni u upi Vrhbosni i njenom gradu Hodidjedu. To osmansko
"Bosansko krajite" predstavljalo je mostobran za kasnije konano osvajanje Bosne.
Kraljevi Stjepan Toma i njegov sin i nasljednik Stjepan Tomaevi (14611463) pokuali su zadobiti podrku katolike Evrope za odbranu Bosne. Toma je
otrim mjerama progonio vjernike Crkve bosanske (odnosno "vjere bosanske" kako je
ona jo nazivana) nastojei se predstaviti Zapadu kao revnostan katolik. Oito je
mislio da je njegovo ranije pripadnitvo Crkvi bosanskoj ve zaboravljeno, kao i
Tomaeva vjerska i politika kolebanja vezana za prve godine njegove uprave. On se
alio katolikim emisarima da su mu za borbu protiv Osmanskog Carstva napola
vezane ruke. U Bosni su, prema Tomaevim rijeima, veinu stanovnitva inili
"manihejci" (vjernici Crkve bosanske) "koji vie vole Turke nego krane". Zbog toga
Toma nije smio ratovati protiv Osmanskog Carstva bez znaajne katolike pomoi
koja je trebala doi izvan Bosne.
U Bosni su se formirale dvije stranke: turkofilska koja je imala veinu i slabija
ugarofilska. Sloboda za jednu stranku doivljavana je kao ropstvo za drugu. Zbog
toga je u Bosni vladalo rastrojstvo koje je trovalo odnose u njoj i onemoguavalo
zajedniku suradnju u odbrani zemlje. Bosansko kraljevstvo je, poslije 75 godina
hrvanja sa Osmanskim Carstvom, na vojnom, ekonomskom, politikom i vjerskom
planu, rastrzano
unutarnjim borbama izmeu velikaa i kraljeva, istroeno
viedecenijskim vojnim naprezanjima u Dalmaciji i Hrvatskoj i ratovima protiv srpskih
despota i ugarskih kraljeva, prihvatilo 1463.g. mladog osmanskog osvajaa Mehmeda
II. Crkva bosanska bila je ve na zalasku svoje viestoljetne putanje a Bonjaci

100

umorni od katolikih progona i ope nesigurnosti izazvane domaom neslogom i

stalnim opasnostima od susjeda. Bosanska kraljevina nije odjednom i "aptom pala"
nego se njena graevina decenijama rastakala.
Osim toga, sukobi krupnog plemstva, s jedne, i kralja, s druge strane, unosili
su razdor i u bonjaki narod. Dosta snage nepovratno je isteklo na bojnim poljima
meubonjakog razraunavanja. Bonjaci su "bili ratnici, ali nesloni meu sobom",
kae Orbin. Po njemu, a dijelom je u pravu, Bosansko kraljevstvo je propalo zbog
"razdora i nesloge" plemstva. Ali, kao to je reno, ta nesloga kobno se proirila i na
druge slojeve bonjakog drutva. 9)
Centralizirano Osmansko Carstvo sa suvremeno orpemljenom i odlino
voenom i organiziranom vojskom, jakom ekonomijom i sa ogromnim elanom, puno
samopouzdanja sile u usponu, tek je poinjalo da se sprema za prave izazove u
dokazivanju svog statusa velike sile, kakav e neto kasnije imati u Evropi, Aziji i
Africi. Sve do tada predstavljalo je tek isprobavanje snaga na putu ka usponu do
jedne od najveih svjetskih imperija.
Poslije 1463.g. Bosna je jo gotovo pedeset godina bila ratite. Osmanska
vojska, u iji su se sastav postepeno slivali Bonjaci koji su prihvatili islam, ali i oni
kojima je trebalo vie vremena da se odreknu ili "vjere bosanske", ili kranstva,
nosila se jo dugo sa katolikim susjedima, posebno sa Ugarskom. Bonjaci su
1526.g. imali jednu od odluujuih vojnih uloga u unutenju Ugarskog kraljevstva. Bila
je to jedna od najava izuzetno velikog vojnog znaaja Bonjaka u proirenju i odbrani
interesa Osmanskog carstva. Stara vojnika slava Bonjaka iz vremena bosanskih
banova i kraljeva nastavila je da traje i u izmijenjenim okolnostima osmanske drave.

NAPOMENE
1) Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968., str. 174; Vjekoslav
Kali, Povijest Bosne (fototip izdanja iz 1882. godine - Zagreb), Sarajevo 1990., str.
42-43; Dr. fra Oton Knezovi, Bosna i Hercegovina od seobe naroda do XII. stoljea,
Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga prva
(dalje: Povijest Bosne i Hercegovine ... ), Drugo izdanje, Sarajevo 1991., str. 182183, 186; Dr. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnog
pitanja bosanskih Muslimana), Drugo izdanje (dalje: Od tradicije do identiteta ... ),
Zagreb 1990., str. 15-16, 27; Marko unji, "Mossolmani di Bossina" (1568), Prilozi
Instituta za istoriju Sarajevo, br. 23, Sarajevo 1987., str. 55-57; Prof. iro Truhelka,
Bosansko oruje srednjega vijeka, Povijest Bosne i Hercegovine ... , str. 642-650.
2) Vladimir orovi, Istorija Jugoslavije (fototip izdanja iz 1993. - Beograd),
Beograd 1989., str. 86.
3) Dr. fra Oton Knezovi, navedeno djelo, str. 186-187; Marko Perojevi, Ban
Bori i ban Kulin, Povijest Bosne i Herceogine ...
, str. 198-200; Vjekoslav Klai,
navedeno djelo, str. 44-48; Vladimir orovi, navedeno djelo, str. 60.
4) Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1971., str. 45, 335; Mavro
Orbin, navedeno djelo, str. 140; Marko Perojevi, navedeno djelo, str. 200-204, 215;

101

Ovim poduim pasusom iz naznaene knjige se vraamo prvopostavljenom

pitanju: promiljajui naporedo jevrejsku, muslimansku, srpsku i hrvatsku, zato ne i
romsku, albansku i druge na ovim prostoridma, knjievnu tradiciju, odgovaramo li i
koliko na njihovu zajedniku, iako ne i istorodnu, bosanskohercegovaku
izvornost i
utemeljenost? Koliko su one u svojim, ipak, posebitostima i zasebitostima jedno
nedjeljivo, izvorno i autentino knjievno tkivo sa jednom generalnom prepoznatljivom
kulturnoknjievnom
odrednicom? Bez pretenzija za pisanjem priloga za jednu
sveobuhvatniju bosanskohercegovaku
knjievnu istoriju, zadovoljiemo se i samom
pokuajnou.
EPILOG
Daljnji duhovni napori su u znaku knjievnofilozofskih nastojanja jednog Aga-dedeta,
Georgija Mitrofanovia, Mavra Orbina, Matije Divkovia, Hasana Kafije
Pruaka i drugih, s poetka XVII vijeka. Pored ostalog, vano je jo jedanput, napomenuti da je
ovakvoj duhovnoj batini zajedniki doprinos dalo "cjelokupno stanovitvo koje je egzistiralo na
bosanskohercegovakom terenu;" ovo i ovakvo naslijee kao izuzetno sadrajno jedinstvo
stvaralakih raznovrsnosti pokazuje i specifikum ovog podnebija: susretanje i ukrtanje domae
tradicije i njenog knjievnofilozofskog izraza sa duhovnim oblicima raznorodnih kultura. Ta
raznorodnost i izukrtanost (muslimanske, srpske, hrvatske, jevrejske i drugih) pokazae i
docnije svoju osobnu svjeinu i duhovnu supremaciju nad samo jednom, iskljuivom,
tvrdonacionalnom tradicijom i orijenta

Vladimir orovi, navedeno djelo, str. 94; Si ma M. irkovi, Jedan prilog o banu Kulinu, Istorijski asopis,
Knjiga IX-X, 1959, Beograd 1960., str. 7475.
5) Marko Perojevi, Ban Matej Ninoslav, Povijest Bosne i Hercegovine ... ,str. 223-227.
6) Vojna enciklopedija, Drugo izdanje, Tom 1, Beograd 1970., str. 763.
7) Marko Perojevi, ubii gospodari Bosne, Povijest Bosne i Hercegovine ... , str. 239-249; Isti
autor, Ban Stjepan II Kotromani, Povijest Bosne i Hercegovine ... , str. 250-285; Mak Dizdar, navedeno
djelo, str. 80.
8) Mavro Orbin, navedeno djelo, str. 57-61, 102, 154; Marko Perojevi, Stjepan Ostoja, Povijest
Bosne i Hercegovine ... , str. 388; Isti autor, Stjepan Ostoja (opet), Povijest Bosne i Hercegovine ... , str.
437-438, 441; Isti autor, Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi (opet), str. 501; Isti autor, Stjepan Toma Ostoji,
Povijest Bosne i Hercegovine ... ,str. 510, 547-550; Vjekoslav Klai, navedeno djelo, str. 224, 316-317;
Vladimir orovi, navedeno djelo, str. 229, 245; Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982., str.
35.

102

mr. Hakija Zorani

SREDNJOVJEKOVNI

BONJANII

NJIHOVA VJERA

Bosna i Hercegovina, pa i Sandak su uvijek bili, danas su i bit e .'Z:..z9.~~':

znaajan geopolitiki i strategijski prostor oko kojeg su se tokom histmi\e slJ~ab\ia\!c.\;
interesi Carigrada i Rima, Vizantije i Franake drave. Kasnije Mletake Republike i
Ugarske. Jo kasnije Osmanskog Carstva i Habsburke monarhije, odnosno AustroUgarske, pa do polovice XIX st. od kad su se estoko sukobili interesi Srbije i Crne
Gore s jedne strane i Hrvatske s druge strane.
No, ovdje je rije o srednjovjekovnoj Bosni. Sukobe interesa tadanjih velikih
sila pratili su, slino kao i danas, sukobi interesa velikih religija. eljeli su i ele
suvereno ovladati ovim prostorima. Zbog ega su idejni, duhovni i vjerski uticaji na
NAROD srednjovjekovne Bosne od sredine VII do sredine XV st. bili vrlo sloeni i
raznovrsni.
Gotovo da ne postoji narod na svijetu oko koga je ispleteno vie spletki,
izmiljeno toliko neistina, podvala i denunciranja kao to je to injeno prema
BONJANIMA. Posebno od pojave velikosrpskih i velikohrvatskih pretenzija na nju.
Od tada zapravo imamo njihove teorije o Bosni i Hercegovini, pa i o Sandaku.
Najprije su velikosrpski osvajaki vladajui krugovi izmislili tezu da su
navodno prilikom naseljavanja Junih Slavena na Balkan Srbi naselili maltene od
Zadra do Bugarske te da su muslimani poturice. Kad je uz pomo francuskih trupa
1918. godine stvorena Velika Srbija, koja je nominalno nosila ime Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca, moemo li pretpostaviti katastrofalne razmjere indoktrinacija, kad
su od 1919. godine nastavni planovi i programi za cijelu tu dravu pravljeni u
Beogradu uz strogi nazor vladajuih velikosrpskih krugova i Srpske pravoslavne
crkve. Indoktrinirali su svoj i sve druge narode.
Slini su uinci postignuti na sve Hrvate i dio Bonjaka od strane nosilaca
velikohrvatske
politike i kleronacionalista iz redova katolike crkve, naroito od
vremena tzv. Nezavisne drave Hrvatske do danas.
Svi Srbi, a i mnogi Bonjaci koji su uili u srpskim kolama i na fakultetima
nauili su temeljnu neistinu, kako smo ve naveli, da su na Balkan, pri doseljavanju
sve naselili Srbi i Hrvati, druge dananje narode i ne spominju. Tako milioni ma puta
ponavljaju da su Srbi naselili od Zadra do Bugarske, da su Bosna, Hercegovina,
Sandak i sve do Bugarske "srpske zemlje", da su vladari Bosne u srednjeem vijeku
bili pravoslavni Srbi itd. Otuda je nastala osvajaka terminologija: "srpska Bosna",
"srpska Hercegovina", "srpsko Sarajevo", "srpska Banjaluka", "srpski Biha", Brko,
Viegra, Srebrenica, Foa, Ilida itd., itd.
Isto tako svi Hrvati, a i mnogi Bonjaci koji su uili u hrvatskim kolama i na
fakultetima, nauili su temeljnu neistinu da su prilikom doseljavanja Junih Slovena
na Balkan, Hrvati toboe naselili sve od Istre do Drine, pa i dalje i pojas pored
Jadranskog mora do rijeke Bojane. Tako i velikohrvati milioni ma puta ponavljaju da su
Bosna i Hercegovina, ak i Sandak "srce hrvatske drave". Da su srednjovjekovnom
Bosnom vladali hrvatski banovi i kraljevi itd. itd. Tokom indoktrinacije najvei napadi

103

su izvreni na srednjevjekovnu Bosnu, Bonjane i njihovu dualistiku vjeru. Tako

iskrivljena svijest morala je dovesti do genocida. Ali bar za sad se ini tako da nas je
ovo zlo (1992-1996) nauilo pameti bolje nego sve dosadanje kole, fakulteti i
raspoloiva literatura.
Nastanak Bonjana
Poimo od principa: to dalje u prolost, to blie sadanjosti!
Prema dosadanjim
saznanjima
do kojih smo doli analizom vie
znanstvenih radova, Bonjani su nastali tokom druge polovine VII do poetka IX st.
od:
1. dijela autohtonih llira, evropskog naroda koji je na ovim prostorima ivio
vie hiljada godina;
2. dijela germanskog naroda Gota koji se tokom III i IV st. asimilirao u !lire,
koji su takoe evropski narod;
3. dijela Junih Slavena, meu kojima nije bilo nikakvih srpskih niti hrvatskih
plemena;
4. dijela Avara koji su prodrli zajedno sa Junim Slavenima i ija je asimilacija
u Slavene bila pri kraju;
5. dijela Romana, a mogue da je bio neznatan broj Traana i Kelta, takoe
evropskih naroda.
Kroz brojne, u poetku krvave, a kasnije dugotrajne mirne procese
uzajamnog proimanja, asimilacije i identifikacije dolo je do svojevrsne simbioze,
jedinstvenog naroda koji je sebi dao ime Bonj.ani, prema zemlji Bosni ili prema rijeci
Bosni.
U toj simbiozi
izvjesnu prevagu su oigledno imali Juni Slaveni to
dokazuje jezik kojim Bonjani govore, a koji su nazvali aonlanskl, kasnije bonjaki,
bosanski.
Bonjani, politiki narod srednjovjekovne

Bosne

Nadamo se da nije teko shvatiti tezu da su se politiko-organizacijski

procesi odvijali slino kao i kod drugih naroda toga vremena. Redoslijed je morao ii:
porodice, rodovi, plemena, savez plemena, savezi plemena i svi postaju svjesni
kojem narodu pripadaju. Tano se zna ije su ume i panjaci. Uz to ide prirodni tok
procesa, tenji i potreba, te neminovnost svake ljudske zajednice im se uvrsti na
odreenoj teritoriji da se politiki organizira, da izabere ili postavi nekog ko e
upravljati zajednicom, ko e je predstavljati unutra i prema vani. To je put ka nastanku
politikog naroda, koji sazrijeva da stvori dravu. Nikad nije bilo da nekako nije bilo. U
historiji nikad nije bilo praznih prostora. Svaki dan se neto dogaa, ivot vrvi kao u
mravinjku. Ti procesi, esto vrlo krvavi, su dugotrajni. Kod Bonjana su okupljanja
manjih politikih zajednica upa i kneevina oko jezgre koja se nalazila od Vrh Bosne
do Vranduka, morala biti dugotrajna, s obzirom da je narod nastajao od dijelova vie
naroda.

104

Vjera Bonjana bila je manihejska-dualistika

Etnogenezu Bonjana kao politikog naroda nije mogue shvatiti bez
naunog elaboriranja fenomena njihove dualistike vjere. To Bonjane razlikuje od
svih drugih naroda. Na vjeru Bonjana su velikosrpski i velikohrvatski ideolozi
svestrano napadali, nazivajue je "jeres", "hereza", "Sekta" itd. Neki su je htjeli
prikazati jako primitivnom. Meutim to uenje je vjera potie iz glava nekoliko visoko
umnih, visoko obrazovanih i mudrih ljudi.
Gdje su mu korijeni?
U toku jakih previranja i sukoba oko toga da li se kranski prelati pridravaju
Kristovih naela, u Perziji se pojavio veliki mislilac Manihej (216-276). Napisao je vie
vrijednih knji9a meu kojima ima proroanskih i posebno vjerskih: od kojih su
najglavnije: "Zivo evanelje", "Blago ivota", "Knjiga tajna" i dr. U njima je tvrdio da je
Bog dobra poslao na ovaj svijet etiri vjerovjesnika: Zaratustru, Budu, Krista i njegaManiheja. On je, dakle, sebe smatrao etvrtim vjerovjesnikom.
U njegovom
sinkretizmu nalaze se izabrani dijelovi navedenih trojice vjerovjesnika i njegovo djelo.
Tvrdio je da je u svom dualistikom uenju povezao i objedinio nauku i uenje
navedenih triju otaca ispravnosti u jedinstven sistem saznanja (Gnosis).
Oko 242. g. objavio je novu dualistiku vjeru. Polazite mu je vjera u vjeitu
borbu dobra i zla, a razlika izmeu njih je kao izmeu svjetlosti i mraka, te hipoteza
vremena kao dar boga dobra.
Dakle, vrhovno boanstvo je bog dobra, tvorac idealnog duhovnog svijeta,
svjetlosti, prostranstva i ljudskih dua, a bog zla - Sotona, tvorac je materijalnog
svijeta pa i ovjeka u njemu i zla u ovjeku. No, ovjek zlo u sebi moe pobijediti
duhovnim proiavanjem sebe: propisanim poenjem, molitvama bogu dobra etiri
puta danju i etiri puta nou, uzdizanjem i trajnim sticanjem znanja, koje usporeuje
sa svjetlou. Dalje, ovjek je duan da stalno ini dobra djela, da maximaino iri
dualistiku vjeru uei druge ljude da ne ine zlo.
Kritizirao je zvaninu kransku crkvu da je napustila brojne Kristove
principe. Otro je kritizirao ustrojstvo zvanine crkve i drave.
Njegovo uenje i vjera su se brzo irili, jer je na jednostavan
nain
objanjavalo odakle zlo na ovom svijetu. Naime, on je tvrdio da krani krivo tumae
Krista kad tvrde da Bog kanjava ljude zbog njihovih grijeha. On prihvata kad su u
pitanju odrasli ljudi, ali se ne slae za djecu. Djeca su bez grena stvorenja. Zato su
djeca izloena svim vrstama zla? Bacaju ih ive u vatru, u kljualu vodu, kolju ih i
ubijaju, siluju i ubijaju njihove majke koje trebaju da ih doje i njeguju itd. To je po
njegovom uenju dokaz postojanja Sotone-boga zla. I) Manihej nije anti Krist, nego
kritizira krivo tumaenje Novog Zavjeta (Kristovog). Kritizira ogromne razlike u
materijalnom stanju i pravima ljudi i naroda.
Zbog svega navedenog, Manihej je 276. godine razapet nakri i veina
njegovih sljedbenika manihejaca postepeno pobijena.

II

U ovom dijelu je ova religija, iako je nastala oko 242.g. po svojoj humanosti, vrlo slina islamu.
U islamu je ejtan taj koji nagovara ljude da ine zlo. Trai se od vjernika da molei se Allahu
delesanuhu
istjeruju ejtana iz sebe i da ne ine zlo. Samo u islamu ejtan nije uzdignut na
nivo Boga zla, nego je to zli duh suprotan melajetu.

105

Tako je zvaninoj crkvi i vizantijskoj dravi izgledalo da su unitili

manihejstvo.
Meutim oko polovine VII st. ono se ponovo pojavilo i naglo irilo. Na elu mu
je tada bio izuzetno uen i mudar ovjek Pavel ili Pavle. Vizantijske vlasti su naredile
njegovo ubistvo, a zatim su pobili i veinu njegovih sljedbenika Pavliana. Ali uvijek
ostane neko iv i uenje se sauva.
Oko polovine Vili st. javili su se ueni ljudi u Simokati koji su uspjeno irili
Manihejevo uenje i dualistiku vjeru po Iraku i Siriji i stvorili svoju dravu na Gornjem
Eufratu. Postali su vizantijskoj vlasti i zvaninoj crkvi opasni, jer su za oboje tvrdili da
su dar boga zla-Sotone. Kao dosljedni manihejci, negirali su cijelo ureenje zvanine
crkve, te drava Rima i Vizantije. Zbog toga su carevi Konstantin V Kopromin 745. i
Ivan Cimiskes 757. veliki dio pobili, a one za koje nisu bili sigurni da su zaraeni
dualizmom protjerali na granine dijelove prema Slovenima u Trakiju, Bugarsku i
Makedoniju."
Izgleda da je jedan broj nosilaca manihejstva bjeei od ubijanja iz Iraka i
Sirije doselio u Francusku i Junu Italiju. Tako je u najkraem Manihejovo uenje i
dualistika vjera dospjelo u Zapadnu Evropu i na Balkan. Dospjele su ideje i knjige, ali
za dugo nije bilo uslova da ih stanovnitvo prihvati.
Ok0....935.g~u.eDje i dualistika-.ll.jer.aponovo se kao feniks raa. Od te
godine poeli su ga po Balkanu vrlo uspjeno iriti visokoobrazovani
teolozi,
vjerovatno potomci dualista, protjeranih iz Iraka, Sirije i Jermenije na Balkan, kako
smo naveli 745. i 757. g.
Koji su argumenti?
Prvi podatak o pojavi manihejstva i dualistike vjere na Balkanu nalazi se u
dokumentima:
a) poslanici carigradskog patrijarha Teofilakta bugarskom caru Petrovu u
kojoj mu on oko sredine X st. na postavljena pitanja odgovara i objanjava: da je ta
dualistika vjera "manihejstvo pomijeano sa pavlianstvom";
b) drugi vaan historijski dokument koji nam je ostavio najvie podataka o toj
vjeri jeste traktat prezbitera Kozme pod naslovom "Besjeda na jeres", napisan oko
972. g. Ovdje su dualisti, njihova organizacija, nauka, vjerovanje i misionarska
aktivnost gotovo potpuno opisani;
c) Najbolji prikaz dualista s poetka XI st. je djelo "Panoplija dogmatika" od
Eutimija Zigabela. Dalje, car Aleksije Komnen otkrio je oko 1110. g. da se dualizam
iri po Carigradu i da ga predvodi lijenik Vasilije sa njegovih dvanaest apostola.
Vasilije je spaljen na lomai, a dvanaest apostola zatvoreni u tamnici.
Neoborivi argument je historijska injenica: poglavar dualista u Carigradu
Niketa, jedva je uspio pobjei od estokih progona. Naao je spas kod dualista
patarena u Milanu, koji su mu tvrdili da su i njihovi preci pobjegli sa Balkana nakon
propasti Samuilova Carstva.
On je organizirao i pod njegovim predsjedanjem se odrao Prvi kongres svih
dualista Azije i Evrope u francuskom gradu Sen Felike de Karamen 1167.g. Na tom

') Nicephorus Patriarha, Opuscula historica i Teophones Cronographia (Car Konstantin je preselio u
Trakiju Sirijce i [ermence iz Theodosiopola iMelitine, a od njih se (u proirila pavlianska jeres) ,
Prenijeto iz Enciklopedije Jugoslavije sveska 2 JU Zagreb, 1982. str. 31.

106

Kongresu Niketa je predstavljao pet balkanskih (jedna od njih je bila bosanska) i

sedam maloazijskih dualistikih crkava."
Tada je dualistiku vjeru osim Balkana pod raznim imenima ispovijedao veliki
broj stanovnika u Italiji, Francuskoj. Njemakoj, vicarskoj i panjolskoj. U Italiji su ih
nazivali patareni, a u ostalim nabrojanim evropskim dravama katari.
Sve ovo smo naveli da pokaemo da Bosna nije bila jedina zemlja u kojoj je
postojala dualistika vjera. U Bosni je ta vjera imala najpovoljnije uvjete, zato se toliko
razvila.
Nas, dakako, _posebno zanima odakle i kako je_Ja vjera dualistika
dospjela u Bosnu?
Pod idejnim vostvom pripadnika dualistike vjere dolo je do niza ustanaka
969. protiv bugarske, a (972-976) protiv Vizantijske vlasti u Makedoniji. Rezultat tih
ustanaka je stvaranje Makedonskog Samuilova Carstva, koje je zahvatilo prostor od
Zadra do Jedrena i od Save i Dunava do Jadrana i Egeja.
S obzirom da su bili idejni nosioci i aktivni uesnici pri stvaranju toga Carstva,
pripadnici dualistike vjere su (976-1018), koliko je ono trajalo, imali punu slobodu
irenja svoje vjere po cijelom Balkanu, pa razumije se i u Bosni, Humu i dananjem
Sandaku.
Dualistiko Manihejevo uenje je moglo u Bosnu slobodno dospjeti
najkasnije oko 980. g. Od tada datira povezivanje naroda dananjeg Sandaka i
Bosne, odnosno dualista istono od Drine i zapadno od Drine. To je u najkraem
odgovor na pitanje odakle Manihejevo dualistiko uenje i vjera u Bosni." U literaturi
postoje razliita imena za ovu vjeru u Bosni. Protivnici: Rimska Kurija i Carigradska
patrijarija zvali su je najee: "heretici", "jeres", "sekta", "babuni'', "bogumili",
"kutugeri" , "Crkva bosanska" itd. Najvie zbog toga da bi im oduzeli ili obezvrijedili
relevantno Manihejevo uenje koje im je bilo i ostalo osnova, posebno dualizam.
Dualisti u Bosni su sebe nazivali Bosanska vjera, to se vidi iz vie
dubrovakih izvora" i vie nadgrobnih spomenika steaka na kojima je napisano:
"ase lei dobri Bonjanin vjere bosanske" ... Meutim iz diplomatskih razloga prema
vanjskom svijetu i u meudravnim odnosima su se ponekad i sami u pisanim
dokumentima pisali Crkva bosanska. Stoga ovo pitanje ostavljamo otvoreninuiok
se definitivno ne istrai. Bitno je da znamo pouzdano da je to bila manihejska
dualistika vjera, gotovo identina katarima i patarenima na Zapadu s kojom Rimska
Kurija i Carigradska patrijarija teorijski nikad ne bi izili na kraj i zato su ih svugdje
najbrutalnijim
genocidnim
metodama
unitili.
Na Zapadu
su ostaci preli
najvjerovatnije uprotestante, a u Bosni kao to je poznato u islam.
Nije ispravna teza da su dualisti odnekud doli u Bosnu nego su Manihejevo
uenje i vjeru dualistiku donijeli dualistiki misionari kad je Bosna bila u sastavu
Samuilova Carstva preko dvjesta godina prije nastanka Nemanjike drave Ral<.e,te
dolazak ove vjere u Bosnu gotovo da nema nikakve veze sa Srbima i Srbijom.

Vidi Jaroslav idak, Studija o bogumilstvu i Crkvi bosanskoj Zagreb 1975. str. 40, 42, 51, 216, 276,
365. i 366.
4) Upitajmo
se ovdje jesu li tane tvrdnje daje stanovnitvo tadanje Bosne (Bonjani) ve bilo primilo
kranstvo? Nema nikakvih pouzdanih dokaza. Istina, rano kranstvo je u II st. bilo poelo
aktivnost kod Ilira i na podrujima dananje Bosne i Hercegovine. Bilo je sagraen o oko 30
bazilika. Taj proces su potpuno presjekli Goti u III st. Sruili su sve bazilike. Manihejsk.i
misionar; su, dakle prvi koji su Bonjanima donijeli vjeru, odnosno Manihejevo uenje.
S) Enciklopedija
jugoslavije, lbid str. 33.
,;)Privatna zbirka fotografija steaka Besima Spahia, naelnika opine Zenica ..

:l)

107

Bonjani su do tada bili politeisti, od tada su svojski primili dualistiku vjeru iz prostog
razloga to su njeni misionari stigli prvi u Bosnu. To je historijska injenica!
Ta vjera je Bonjane nauila pismenosti i kulturi i oni su postali odluujui
idejni inilac koji je pod kraj X st. povezao uu Bosnu sa ostalim oblastima: Soli,
Usorom, Donjim krajima, zapadnim stranama, Ramom, Dolinom Neretve, Humom i
Istonim stranama. Sve je to povezala mudra dualistika manihejska vjera."
To
znai, kad su Bonjani dotadanji politeisti prihvatili dualistiku vjeru, usvojili i nauili
pismo, koje su u Bosnu donijeli njeni misionari, kojem su kasnije dali ime B.as.anlca,
postali su politiki narodi u daljnim procesima stvarali dravu. Zapravo, bosanski
dualisti su steenim znanjem i iskustvom iz vremena Samuilova Carstva bili tvorci
jedinstvene vjerske i narodne bonjanske svijesti. Tako su Bonjani tad imali: svoju
teritoriju, bonjanski jezik, religiju, pismo Bosanicu, svijest o pripadnosti upravo
Bonjanima i postepeno, ali sigurno osnovali vlastitu dravu Bosnu.
U kranstvu su oko 864.g. izbili otri unutarnji sukobi i najzad je 1054.g.
dolo do konane podjele na Katoliku i Pravoslavnu crkvu. I tom prilikom se
pomenulo da bi granica izmeu njih trebala biti rijeka Drina. Tek tada se Rimska
Kurija sjetila da u Bosni nije nita uradila, te da im je od tada gotovo sve kasno.
Jedino genocidom da unite dualistiku vjeru. Ali i zato im treba dugogodinja
indoktrinacija cijelog katolikog okolnog stanovnitva vie drava i naroda. Naravno,
od tada su se neprekidno bavili indoktrinacijom. Zato katolici, pa i pravoslavci imaju
potpuno iskrivljenu predstavu o Bosni i Bonjanima, jer sva pisanja i teorije da je u
Bosni bilo pravoslavaca ili katolika prije oko 1430. godine nemaju relevatnih dokaza.
Sve su sami falsifikati 8)
Ovdje apstrahiramo pravoslavce i katolike koji su uli u sastav Tvrtkovog
kraljevstva, a nisu Bonjani. Ali ne apstrahiramo dualiste sa podruja dananjeg
Sandaka, Crne Gore, pa i cijelog Balkana koji su dolaskom Osmanlija, nakon to su
Bonjani dualisti u dramatinim okolnostima preli na islam i oni takoe preli na
islam.
Teorije o katolicima i pravoslavcima u srednjovjekovnoj Bosni izmiljene su
da bi indoktrinirali svoj i bonjaki narod, veliko Srbi da je Bosna "srpska zemlja", a
veliko Hrvati da je Bosna "hrvatska zemlja".
Upitajmo se gdje su pravoslavne ili katolike crkve u Bosni i Hercegovini do
oko 1430. g.? Imali bar jedna pravoslavna ili katolika zadubina, crkva ili samostan
bilo kojeg bosanskog vladara? Kulin-ban je obnovio baziliku i u njoj ispovijedao
dualistiku vjeru. Tu vjeru su ispovijedali svi bosanski vladari do Stjepana Tomaa i
njegova sina Stjepana Tomaevia, koji su pod ucjenom 1449. god. preli iz dualista
u katolike. Obeano im je da e za uzvrat dobiti pomo Zapada da se odbrane od
Osmanlija, ako dualiste preobrate u katolike milom ili silom.
Pogledajmo pravoslavnu crkvu
Pravoslavna crkva i dinastija Nemanjia sagradili su manastire: ureve
stupove krajem XII st., Studenicu oko 1196., Ziu 1221., Sopoane 1265., Mileevo
1275., Graanicu 1315., Deane 1325., Peku patrijariju 1346.g. itd. Tako je zapravo
Za vjeru Bonjana nije ispravno tvrditi daje neornanihejska
niti bogumlska, jer Pavel i "Bogumil''
nisu nita novo dodali niti mijenjali, samo su dosljedno primjenjivali Manihejevo uenje i vjeru u
praksi. Oni su pravi manihejci.
') vidi o falsifikatima u Nada Klai, Srednjovjekovna
Bosna Zagreb, 1994. str. 28.

7)

108

radilo pravoslavlje
bilo!!

u Srbiji, jer ga je tamo bilo, a nije nita radilo u Bosni jer ga nije

Pogledajmo katoliku crkvu

Postojale su Splitska, preteno sa italijanskim sveenstvom i Dubrovaka
biskupija. Ali nisu mogle uspjeno obavljati ni svoje poslove na teritoriji dananje
Hrvatske. Nominalno je bila osnovana Katolika biskupija za Bosnu u akovu u
Slavoniji u drugoj dravi i ostala je tamo, jer Bonjani i njihovi vladari bosanske vjere
nisu dopustili katolikim niti pravoslavnim misionarima da zakorae u Bosnu. Ali to su
radili mudro, diplomatski. Sjetimo se mudrosti prvaka bosanske vjere i Kulina-bana na
Bilinu Polju 1203. Meutim kad je bosanska drava poslije Tvrtkove smrti postepeno
poela slabiti, franjevcima je oko 1443. uspjelo da se uvuku tik uz kralja Tomaa,
odvoili ga od savjetnika dualistike bosanske vjere, a time i od bonjanskog naroda i
polako podmuklo pripremili propast bosanske drave i bosanske vjere.
Na suprot ranijim falsifikatima o poetku rada franjevaca u Bosni, navodno
1291.g.9), prvi franjevaki samostani u Bosni poeli su se graditi malo prije sredine XV
st. i to: u Kreevu, Fojnici, Olovu, Srebrenici i kraljevoj Sutjesci itd.
Pravoslavni manastiri i crkve u Bosni.:
Priaju da je prvu pravoslavnu crkvicu izgradio Sandalj Hrani oko 1430.g. na
epan polju;
Drugi pravoslavni sakralni objekat sagradio je Herceg Stjepan 1454. Sve
ostalo je graeno kasnije u Osmansko vrijeme.
Tek nakon genocida nad Bonjanima dualistike bosanske vjere od oko
1443., zatim jaeg 1450. i najjaeg (1459-1463) rasprila se dualistika bosanska
vjera.
1. ne zna se broj ubijenih, ali ih je moralo biti veoma mnogo s obzirom da je
genocid u prekidima trajao oko dvadeset godina. Od onih to su ostali ivi rasturaju
se u sljedee grupe:
2. dosta Bonjana preli su nasilno u katolike;
3. manji broj Bonjana preli su u pravoslavce;
4. najvei broj Bonjana je preao u islam.
Dakle nije tano da su katolici masovno prelazili u islam, jer ih pravih u Bosni
nije ni bilo. U islam su prelazili Bonjani dualistike vjere, tobonji katolici, koji su bili
nasilno pokatolieni.
Krucijalni dokaz da u Bosni nije bilo pravoslavaca i katolika, gotovo do
dolaska Osmanlija su groblja! Naime, arheolozi nisu pronali nikakva pravoslavna niti
katolika groblja, prije navedenog vremena.
U srednjovjekovnoj Bosni postojala su samo groblja i nekropole Bonjana
njihove vjere to dokazuje preko esdeset hiljada steaka nadgrobnih spomenika.
lovu
najvaniju materijalnu injenicu su pretendenti na Bosnu neistinito
prikazali, onako kako im odgovara. Naime oni tvrde da su u Bosni postojali "heretici",
katolici i pravoslavci, (nita ne govore koji je to narod ili oni kau Srbi, a ovi Hrvati), te

9)

Crkveni koncil 1431.g. u Baselu ocijenio je Bosnu izrazito heretikom

katolika niti pravoslavaca. Vidi I. idak Ibid str. 272. i 273.

109

zemljom.

Dakle, nema

da su steke navodno podizali pripadnici sve tri vjere "jer je to bio openarodni
obiaj". Opet ne kau ime naroda. Kad bi to bilo tako steke bi nesmetano nastavili
podizati katolici i pravoslavci i poslije dolaska Osmanlija, jer im to oni ne bi
zabranjivali.
Istina je drugaija: steke su podizali samo Bonjani dualistike vjere. Na
stecima na kojima postoje napisi ispisani su Bosanicom, kojom nisu pisali
pravoslavni ni katolici. Pravoslavci su imali svoje pismo irilicu, a katolici latinicu.
Dalje, na starim stecima nema krstova-krieva, jer ih dualisti nigdje nisu uvaavali,
pa ni u Bosni.
Meutim kad je u XV st., tanije poslije 1430. g. poelo rasulo i ravanje u tri
vjere, narod je jedno vrijeme i dalje podizao steke ali je svako poeo dodavati
oznake vjere u koju je preao. Tako se u prelaznom periodu pojavljuju steci u obliku
nia na sa natpisom ispisanim Bosanicom, zatim sa polumjesecom i zvijezdom,
odnosno steci sa urezanim krstom itd.
Prema svemu naprijed izloenom u srednjovjekovnoj Bosni ivio je narod
80 njan i dualistike vjere manihejske i to su preci sva tri dananja autohtona naroda
Bosne i Hercegovine.
Nije bilo pravoslavaca niti katolika, a kamoli Srba ili Hrvata. Poslije pada
Bosne pod osmansku vlast, narod je ostao nepromijenjen ali sa tri vjere sve do druge
polovine XIX st. sa malo izmijenjenim imenom umjesto Bonjaci, koji su naprijed
opisan om idoktrinacijom pravoslavci posrbljeni, a katolici pohrvaeni. Posljedice po
njih same, a i po Bosnu i Hercegovinu su katastrofalne kao to su i po Bonjake. Sva
zla su nam dola iz Beograda i Zagreba zbog pretenzija na nau zajedniku
tisuljetnu domovinu.

110

prof. Nedad Hadidedi

ETNIKA STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNE

BOSNE

1.
Pitanje etnike strukture srednjovjekovne Bosne je vrlo sloen etno-istorijski
problem iz vie razloga. S jedne strane, on nije do danas sistematski ni istraivan
(pogotovo ne interdisciplinarno)
osim to je usput dotican, prema potrebi, u
pokuajima prisvajanja Bosne, njene teritorije, njene istorije i njenog naroda od strane
njenih susjeda i sa istoka i sa zapada. S druge strane, injenica je da su primarni
izvori za takva istraivanja, vrlo oskudni naroito za pojedina razdoblja njene
srednjovjekovne
istorije. Pri tom ti primarni izvori u veini sluajeva potiu iz
vizantijskih, latinskih i ugarskih izvora pisanih sa velike prostorne, a vrlo esto i
vremenske
i psiholoke distance. Mnogima od njih se ne moe odrei ni
tendencioznost s ciljem realizacije ili formalnih feudalnih prava ili drugih politikih
interesa. Kako su i mnogi sauvani pisani spomenici naeg jezika pisani iz pera
duhovnika, u njima se vrlo "izda no" upotrebljava biblijska terminologija sa etnike
zajednice", a ima i istih talsifikata." To sve stvara dodatne tekoe svakom
ozbiljnom istraivau. Meutim, kako god se ti izvori mogu apsolutizovati, tako isto se
ne mogu ni sasvim zanemariti," a to opet prua mogunost za razliite, pa i
tendenciozne interpretacije, to je, uglavnom, do sada, i bio sluaj. Tako je Noel
Malcolm mogao napisati u uvodu svoje knjige: "Povijest Bosne" (str. XXIV): "Vie od
jednog stoljea Hrvati piu knjige u kojima dokazuju da su Bosanci zapravo Hrvati, a
Srbi, isto tako neumrono tvrde da su svi oni 'zapravo'Srbi". Sekundarna literatura,
pored toga to je "zaraena" nacionalno-ideolokim predodbama, u interpretaciji se
autori esto slue savremenim poimanjem etnikih zajednica i etnike strukture, koje
su u prolosti mijenjali svoju sadrinu i znaenje kao prevashodno
istorijske
kateqorijs." Stoga je posve jasno da srednjovjekovnu etniku terminologiju moramo
interpretirati ne u njenim savremenim znaenjima ve u njenom srednjevjekovnom
kontekstu, a u svjetlu istorijske etnologije i novijih dostignua teorije etnosa i etnikog
identiteta. Pri tom se neemo baviti (re)interpretacijom primarnih izvora, jer za to
nismo kvalifikovani (to je posao istoriara), ve emo svoj prikaz etnike strukture
srednjovjekovne Bosne temeljiti na (re)interpretaciji sa podacima iz primarnih izvora
(to je obilato koriteno) dobro se vidi na podacima koje iznosi Marko Vego:
"Pogledajui diplomatske spise, domae i strane, doao sam do mnogobrojnih
podataka o nazivima za oznaku bosanske drave u srednjem vijeku. Svi savremenici
su naglaavali da je Bosna organizaciono-politika
jedinica sa raznim nalovima:
vojvodstvo, pokrajina, zemlja Bosna, zemljica Bosna, Bosna, Bosona, Bosina, Vos na,
Bosanski krajevi, kraljevina (drava), banatstvo, regija, bosanski rusag (ugarski izraz
za dravu), kneevstvo ili principat, kraljevina Rama, kraljevina Bosna i Slavonija.
Strani diplomati su nazivali stanovnike bosanske drave Bonjanima, Bosancima,
bosanskom nacijom sve u dravnom smislu. Ponekad stanovnike bosanske drave
nazivaju i Slavenima sa dodatkom ili Bonjani, bosanski ljudi, Srbima i Hrvatima, dok
su sastavne dijelove bosanske drave nazivali upama, distriktima, zemljama,
regionima i dijelovima Bosne"." Oito da je iz ovakvih podataka uzimao svako ono to

111

mu je trebalo u dokazivanju ve unaprijed zadatih nacionalnih shema. Sreko Daja

ak smatra da nije mogue "obuhvaanje sveukupne bosanske povijesti pojmovima
drava i (bosanski) narod, nego (samo) kategorijom povijesni krajolik kao mjesto
povijesne sinteze"."

2.
S obzirom na naprijed pomenute okolnosti, u naem razmatranju i analizi
etnike strukture srednjevjekovne
Bosne, odnosno njene etnosocijalne istorije,
potrebno je voditi rauna o karakteru i formi uzajamnog dejstva izmeu socijalnopolitikih i etnikih procesa i njihovim vezama i razvitkom, zatim njihovim izmjenama i
transformacijom formi samosaznanja. Pri tom emo se oslanjati na, kako je reeno,
rezultate i saznanja nae istoriografije, kao i teoretska uoptavanja i pojmove koji su
razraeni usavremenoj etnolokoj nauci na bazi istorijsko-komparativnog
izuavanja
i osmiljavanja opirnog materijala etnike istorije raznih naroda svijeta od drevnih
vremena do naih dana. 7) Prema tim saznanjima na poetnim stadijima stnosocijalne
istorije sve do kapitalistikih drutava osnovna uloga u objedinjavanju lanova takvih
zajednica pripada optedravnim organima vlasti, pri tom potestarne (politike) veze
jasno preovlauju nad ekonomskim vezama, koje posebno u uslovima feudalizma
imaju prvenstveno lokalni karakter.t'U tom sluaju u naoj analizi etnike strukture u
srednjovjekovnoj Bosni, prvenstveno e nas zanimati pojava organizovane vlaasti na
toj teritoriji(teritorijama) s ime je najue povezano uoblienje etnikog saznanja kao
neodvojive znaajke naroda (kao i svake druge etnike zajednice), vanog pojmovnopsiholokog fenomena koji odraava i sintetizuje u sebi, te uoptava ostale
etnokulturne oznake jedne etnosocijalne zajednice, predstavljajui njihovu misaonu i
emocionalnu formu. To je sloen sistem vrijednosti i saznanja svakog lana etnikog
jedinstva, kao i njegovog vlastitog mjesta u tom sistemu. Univerzalno i konkretno
jedinstvo etnikog samosaznanja izraava se u njegovom atnonunu,", kojim svaka
etnika zajednica sebe oznaava i time se diferencira od drugih takvih zajednica.
S druge strane potrebno je naglasiti da je struktura etnikog samosaznanja
hijerarhina: razne njegove komponente u raznih individua, grupa i socijalnih slojeva
zauzimaju razliita mjesta u sistemu duhovnih vrijednosti. Etniko samosaznanje
moe izgubiti to znaenje samo u sluaju asimilacije, dok se, u uslovima sauvanja
osnovnih faktora postojanja naroda i pri normalnoj smjeni pokoljenja, postojani
kompleks komponenata samosaznanja, prenosi slijedeim generacijama naslijeem,
putem predaje etnike informacije u procesu porodinog vaspitania.'?'

3.
I dosadanja istoriografija problematiku politike organizacije, tj. pojavu javne
vlasti u srednjovjekovnoj Bosni, kao i u ostalim junoslovenskim zemljama, poinje sa
doseljavanjem Avara i Slavena na Balkanska polusotrvo. "Ali, - rei e N.Klai - nije
bilo sloge u tome kako su bile velike hrvatska i srpska jezgra, pa se preesto
pojednostavljivala slika doseljenja na taj nain da se tvrdilo kako su toboe Hrvati i
Srbi podijelili izmeu sebe gotovo itav doseobeni prostor".'!' Time se eli pokazati
kontinuitet boravka od prvog doseljenja Slavena u ove krajeve. Meutim, kako je to
doseljenja zapravo izgledalo? Znamo da su Sloveni u drutvu s Avarima (negdje i pod
njihovom vrhovnom vlau) doli na Balkan (kraj VI i poetak VII v.) iz dva pravca.

112

Jedan prodor je izvren iz Donjeg Podunavlja na jug i jugozapad u istone rimske

provincije: obje Mezije, Trakiju i Ilirik prema Crnom, Jegejskom i Jadranskom moru, a
drugi je uslijedio na zapad u Panoniju i Norik.12)Srbi i Hrvati dolaze najkasnije u
drugom talasu doseljenja.l" Takoe, "znamo da je prvo geopolitiko jezgro u kome je
nilo najjae srpsko ime, bilo srazmjerno maleno (izmeu Pive, Tare i gornje Drine). a
isto tako i hrvatsko izmeu Cetine i Zrmanje sa sreditem oko Nina i Knina. Znamo i
to da je i poslije irenja srpske i hrvatske drave dobar dio Junih Slovena ostao
nezahvaen srpskim i hrvatskim imenom i da se neutralna slovenska zona kroz
vijekove protezala do panonske Slavonije preko Bosne ka Dubrovniku. Nazivi
"Slavonija", "Slovinci", "Slovinski" koji se dugo i uporno dre, jasno dokazuju da je
izmeu srpskog i hrvatskog jezgra ostala zadugo iroka, ni srpska ni hrvatska nego
samo slovenska zona ..... Pojava srednjovjekovne Bosne i dubrovake drave stoji
svakako s tim u vezi."!"
Avari su po dolasku sa Slovenima, odmah starali svoju politiko-vojnu
organizaciju, koja se u okviru ogromnog avarskog kaganata realizovala u stvaranju
veih i manjih teritorijalnih cjelina, koje su, posve je razumljivo, u isto vrijeme bile i
politiko jezgro. O tome nam svjedoe od Avara kasnije preuzeti nazivi upan i ban
za elnike takvih manjih i veih cjelina. Avarska vrhovna vlast na elu sa kaganom
trajala je oko dvjesto godina, tj. do kraja VIli stoljea kad su Franci sruili avarsku
vlast."? U tom istom periodu u pogledu na etnike procese dogaa se slijedee:
Sloveni su ovdje zatekli starosjedioce vie ili manje romanizovane Ilire. Tada se na
zauzetoj teritorij i otvaraju procesi e1nogenetske miksaciiac.izrneu
autohtonog
stanovitva
i doseljenika.
Postoje razna svjedoanstva
o uticaju
mjesnog
doslovenskog stanovnitva na kulturu doseljenika. Ti se uticaji javljaju u sferi jezika i
materijalne kulture, u obredima i obiajima, takoe i u tradicionalnim socijalnim
institucijama. Taj se proces zavrava jednom od tipinih posljedica uzajamnog
dejstva doseljenika - zavojevaa sa starosjedioci ma u svojevrsnom prihvatanju, u
novo nastaloj etnikoj zajednici, jezika superstrata s prevlaivanjem
biofizikih
osobina
substrata.!"
Meutim,
iamamo
dokaza
o ouvanju
autohtonog
romanizovanog stanovnitva i poslije doseljavanju Slovena, koji u srednjovjekovnim
pisanim izvorima figuriraju pod imenom Vlasi ije je osnovno zanimanje bilo
stoarstvo i, koji e kasno u srednjem vijeku primiti jezik doseljenika. Nakon ruenja
avarske vrhovne vlasti preostali Avari su jeziki takoe poslovenjeni, dok su Sloveni
od njih preuzeli (zadrali) upsku i bansku teritorijalno-politiku
organizaciju, 17)S tim
da sada nakon raspada avarske vlasti ove oblaasti djeluju samostalno. U njima se
odvijaju procesi etnogenetske konsolidacije, gdje, kao to je reeno, osnovnu ulogu u
objedinjavanju takvih zajednica imaju potestarne (politike) institucije vlasti. Te oblasti
su "Sklavinije" latinskih izvora. U njima je opti etnonim bio Sloveni uz jo neki lokalni,
podruni naziv, prema tim aetnosocijalnim oblastima, kneevinama (protodravama)
koje su zauzimale obino odreene geografske cjeline. Na alost nemamo nikakvih
drugih podataka o tadanjoj kao ni o avarskoj Bosni, pa se ova situacija moe
rekonstruisati samo na temelju analogija sa drugim Sklavinijama na Balkanu, za koje
znamo da su u tom periodu imale samostalan razvoj.!" Prvi podatak koji pominje
jednu takvu oblast je poznati podatak iz polovine X vijeka kod Konstantina
Porfirogenera, to je zemlja (ili zemljica) Bosna.'?' Meutim, u pravu je Nada Klai kad
konstatuje da u meuvremenu, podruje Bosne nije mogao biti prazan politiki
prostor i da Bosanci u toku etiri stoljea nisu bili sposobni da stvore vlstite politike
teritorijalne organizacije/O)iako, kao to je reeno, do X vijeka nemamo nikakvih

113

podataka o tome. Sasvim je sigurno da su paralelno sa "zemljom Bosnom" egzistirale

i ostale etnosocijalne oblasti, iako o njima nema pomena u dokumentima, to ne znai
da one kao i Bosna nisu postojale od ranije (vjerovatno ve od kraja Vili v.). Imena tih
oblasti, koje e postati sastavni dijelovi drave Bosne saznaemo kasnije iz pojedinih
povelja bosanskih kancelarija, gdje se one redovito odvojeno pominju sa svojim
predstavnicima u optem stalekom zboru na kojem se inae birao ban i kralj.21)One
su i nakon ukljuenja u bosansku dravu zadrale svoje oblasne osobenosti: dijalekt,
lokalno pravo i obiaje, osobenosti materijalne i duhovne kulture, unutar oblasnu
branu endogamiju. Jednom rijeju ove oblasne zajednice ovladale su kako
protestarnim tako i posebnim etnokulturnim svojstvima. Zato smo ih i nazvali
etnosocijalnim oblastima. Oblasti koje su postepeno ule u sastav bosanske drave
su: Usora sa Solima, Donji kraji, Hum (Humska zemlja), Zapadne strane ili Zavje,
Zagora, Podrinje, Travunija, Konavli.F'Od kojih je Usora bila i banovina paralelno sa
Bosnom.
lako se bosanski ban poimenice pominje prvi put tek 1155. godine,23)to
svakako ne znai da je to datum nastanka bosanske drave. Mada je bosanska
srednjevjekovna drava, kao i svaka feudalna drava, imala hijerarhinu politiku
strukturu sukobljenu s otrim pritivrijenostima izmeu centripetainih i centrifugalnih
tendencija, uz nestabilne dravne granice, ipak je centralna vlast, sa svim atributima
drave, obezbjeivala
sudejstvo svih faktora koji su neophodni za etniku
konsolidaciju jednog naroda. To su: stabilnost teritorije, njena odbrana od stranog
pritiska,
jedinstvo
aparata
vlasti,
uvrenje
socijalno-politike
strukture
i
vjeroispovjesti,
utvrenje zakona, prava, trgovake razmjene, nastanka centara
kulturnog ivota, te osjeaj pripadnosti i podanstva dravi. To je sve rezultiralo
nastankom i uvrenjem etnikog samosaznanja realiziranog u samonazivu etnonimu Bonjanin, pominjanog u vie domaih i stranih dokurnenata.P'Formiraniern
i uvrenjem etnonima Bonjanin nisu u potpunosti nestali oblasni etnonimi, ali su
doli u drugi plan i sluili u lokalnoj upotrebi, jer kao to je naglaeno etnika struktura
je hijerarhina. Od oblasnih etnonima jedino je pominjan etnonim Usoranl.P'
Ovdje je potrebno naglasiti da se ova etnika zajednica Bonjani jasno
izdvaja svojim etnikim karakteristikama od svojih susjeda,"? izmeu ostalog i svojom
religijom. Kao to je reeno, bosanska drava se irila osvajanjem okolnih teritorija.
Tom prilikom u njen sastav ulaze i pripadnici drugih religioznih zajednica katolike i
pravoslavne (polovinom XIV v.). Ovo irenje Bosne i naroito njen ekonomski
napredak (u vezi sa rudarstvom) odraavaju se i na njenoj etnikoj strukturi, ona se
uslonjava, pa pored Bonjana i ranijih Vlaha susreemo se i sa etnonimima Sasi i
Latini, koji uglavnom predstavljaju urbano stanovnitvo specijalnog zanimanja i
specijalnog statusa u bosanskoj dravi. Pri tom je potrebno napomenuti da kad su u
pitanju Sasi nema dvojbe o njihovoj razliitoj etnikoj pripadnosti, dok je situacija s
Latinima neto drugaija. Naime, pod tim imenom se kriju Italijani, ali najee i
najvie primorski trgovci iz gradova na Jadranskoj obali. Zajedniko svim ovim
Latinima nejednaog jezika i nejednakog porijekla bila je pripadnost katolikoj crkvi i jo
vie uivanja personainih prava i zatite od strane njihovih gradova, to ih je
razdvajalo od domaih ljudi u gradovima i trqovirna."!
Smatrani su stranim
dravljanima i tako tretirani.
U tom periodu pripadnost razliitim religijskim zajednicama,
u okviru
bosanske drave, iako je rezultirala kulturnim specifinostima njihovih pripadnika,
koje su nastale kao rezultat razliitih vjerskih svjetonazora, nije znaila i razliitu

114

etniku pripadnost. Jer tada u tim religijskim zajednicama nije postojalo posebno
etniko samosaznanje
(osim bonjanskog
kao odreujue
oznake etnike
pripadnosti). Pominjane kulturne specifinosti su jo uvijek bile samo etnografskog
karaktera. Etnika samosvijest preko pripadnosti odreenoj religiji(konfesiji) bie
postepeno formirana, u drugim politikim i socijalnim prilikama, u osmanskom
periodu, a javno e se manifestovati tek u XIX vijeku. Kad u sastav Austrougarske
bosanskohercegovaki
pravoslavci ulaze kao Srbi, katolici kao Hrvati, a muslimani
kao Bonjaci. Ali time smo ve izali iz okvira teme naeg kolokvija.

NAPOMENE
1)

Grafenauer
Bogo,
Pitanje
srednjovjekovne
etnike
struktllre
prostora
juqosloxenskih naroda i njenog razvoja, JI, 1-2, Beograd 1966, 2-36, str.7.

2)

Klai Nada, Srednjovjekovna Bosna, Grafiki zavod Hrvatska, Zagreb, 1989,

str.7.
irkovi Sima, Problemi iZlJavanja etnikih odnosa II srednjem veku, Prilozi, 1112. Institut za istoriju, Sarajevo, 1975/76, str. 269.
Bromley Ju.V., Etnos i etno.grai4a, Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1973, str.6.
Vego Marko, Postanak srednjevjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo,
1982, str.1 02.
Oaja Sreko M, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Svjetlost,
Sarajevo, 1992., str.13.
Razviije etnieskogo samosaznanija slavjanskih narodov v epohll rannogo
srednjevekovja, Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1982, str.6-7.
Bromley Ju.V., Oerki teooi etnosa, Izdateljstvo,"Nauka", Moskva, 1983, str.385-6.
Bazvitie .... ,str.7.
Nav.dj.,str.8.
Klai N., nav.dj., str. 1O.
Vlahovi
Petar, Novije
teorije o naseljavanjll
Slovana
po dananjim
Jugoslovenskim
zemljama i njihova. antropoloka potvrda, U radovi I, Muzej
grada, Zenica, Zenica, 1970, str. 75.
Grafenauer B., nav.dj., str.16-17.,
Klai N., nav.dj., str. 25-26.
Dvrnikovi Vladimir, Karakterologija .JlJgoslovena. Beograd, 1939. str.286-287,
Klai N., nav.dj., str.27,33.
Bromley Ju.v., Oerki. ...nav.dj., str.281.
Klai N.,nav.dj., str.25.
Bazvitie .... ,nav.dj., str.21.
Nav.dj., str.295.
Klai N., nav.dj., str.13,22.
Vego M., nav.dj., str.1 03.
Nav.dj., str.33.
Nav.dj., str.19.
Isto kao f.n. 5)
Nav.dj., str.34.
Nav.dj., str. 104.
irkovi S., nav.dj., str.270.

3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)
10)
11)
12)

13)
14)
15)
16)
17)
18)
19)
20)
21)
22)
23)
24)
25)
26)
27)

115

LITERATURA
1.
2.
3.
4..
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.

15.

Brandt Miroslav, Izvori zla, August Cesarac, Zagreb, 1989.

Bromley Ju.V., Sovremenie problemi etnografii, Izdateljstvo "Nauka", Moskva
1981.2
Bromley Ju.V., Etnos i etnografija. Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1973.
Bromley Ju.V., Oerki teorii etnosa, Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1983.
irkovi Sima, Jstorija sradniozjekovne bosanske drave, Beograd, 1964.
irkovi Sima, Erohlarni izuavanja etnikih odnosa u srednjern.ziiekuc.Pritozi,
11.12, Institu za istoriju, Sarajevo, 1975/76.
Dvornikovi Vladimir, KarakterologijaJugoslovena
...
Beograd, 1939.
Daja Sreko M., Konfesiooalnost i nacionainost.Bosne.l.Hercepovine,
Svjetlost,
Sarajevo, 1992.
Grafenauer
Bogo,
PitanJfL--..SIe.dnj.e~~kovoe etnikfL~k1ULe_-PIQstora
juglosvenskih naroda i njenog razvoja, JIC, 1-2, Beograd, 1966, 2-36
Grbi Jadranka, Etoicitet i razvoj, Etnoloka tribina, 16, Zagreb, 1993,57-72,
Klai Nada, Srednjevjekovoa Bosoa, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.
Bazzitie etnieskogo samosaznanija
savjanskih narodov v epohu ranneg.o.
srednezekozia.Jzdatefjstvo
"Nauka", Moskva, 1982.
Vego Marko, Postanak sredojov~ffil.a.-Svjetlost,
Sarajevo,
1982.
Vlahovi
Petar, f'-JruLij.ELJe.orije o nasHJja'la[]jl.L.5I~ao~
.po.,..dananiim
Jugosl~enskim.zemlj.arn.ai-.njib~a
.antropofokapotvrda,
u Radovi I, Muzej
grada Zenice, Zenica, 1970, 73-86.
Vukanovi Tatomir P., Etnogeoeza .Junih Sloveoa, Vranjski glasnik, X, Naordni
muzej Vranje, Vranje, 1974, 1-314.

116

mr. Husein Zvrko

JEZIK SREDNJOVJEKOVNE

BOSNE

Sagledavajui elemente jezika srednjevjekovne

Bosne dolazi se u jedan
zanimljiv prostor u kojem se vide dokazi o dugom, neprekidnom trajanju bonjake
kulture. Bez obzira koja su plemena ovdje ivjela, kakvi zavojevai dolazili i prolazili,
koji narodi vie ili manje useljavali u ove krajeve, ostajala je jedna nit koja je vezivala
stranovnike ovih krajeva; bio je to titraj koji su mogli samo Bonjaci da osjete, boja
iju su nijansu mogli samo oni da uoe, bio je to naprosto njihov jezik. I mnogobrojni
Slaveni u VII stoljeu i nadalje trpjeli su adstrat. Taj uticaj jezika pobijeenih uz jezik
pobjednika danas moemo pratiti najee u toponimima i hidronimima.
Pogledajmo malo ime nae drave: Bosna i Hercegovina. Ovaj drugi dio
imena oznaava prostor kojim je upravljao ovjek sa titulom herceg. Herceg u
maarskom i herceg u njemakom oznaavaju vojvodu ili nadvojvodu i tu je sve
jasno." Prvi dio imena nae drave esto se, u ivom govoru upotrebljava sam za
sebe (Bosna), oznaavajui pri tome dravu Bosnu i Hercegovinu. to u osnovi znai
rije Bosna, mi danas to ne znamo. Ta nemogunost prodiranja do znaenja korijena
te rijei, do njenog etimologijskog sagledavanja, kazuje o nedokuivoj starosti te rijei.
Zna se da vee pritoke Save nose imena iz predslavenskog perioda. Za Bosnu se
zna sigurno da je iz predslavenskog, pa i predrimskog perioda, a u lingvistikom
smislu i predindoevropska rije. Sa lijeve strane Save ima pritoka, ije ime lingvisti
esto dovode u vezu sa Bosnom; to je Bosut. Predslavensko ime Bosuta je Besante,
pa otud i ta potreba za asocijacijama i
raznim tumaenjima."

Il

"l

"herceg m (Vuk. l4.v.) = hrceg. (akavski, l6.v.) prema f bercigonja (Stuli) = herceica (l5.v.)
dux, vojvoda . Odatle pridjevi na-ski hereki, na-ji herceginji (Stuli) , na-oz hjercegov
(1405). poimenien sa-be Hercegovac, toponim. na-ica hercegovica (l5.v.) hercegova ena,
sa-i Hercegovi (prezime), na-ina Hercegovina, odatle etnik na-bel-ka Hercegovac gen. - vca m
prema f Hercegovka. Na-IL Herceglija (prezime) = Hercelija (narodna pjesma, IS.v.). Na-iia:
herceiia (hrv.kajk., Belestonec, Iarnbroi) hercegova drava [...J U 18.v. prevodi se
austr.austr. erzherzog kao nadvojvoda m prema f nadvojvotkinia. Od njem. herzog < haritogo.
od kojega je moda stara praslovenska prevedenica (calque) vojvoda (v.), preko mad. herceg,
(Petar Skok: Etimologijski rijenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. knj. I. JAZU. Zagreb. 1971..
str. 664.).
Bosna, f. hidronim (17.v.. pritok Save. izvor blizu Sarajeva. odatle naziv predjela. gdje izvire:
Vrhbosna) . horonim potvren. potvren od polovine 10.v. kod Perfirogeneta Bosona agdje je poluglas
izmeu s i n oznaen kao o pa bi se moglo suponirati Bosbna, ali se poslije pie Basina u Dubrovniku. upor.arb. Boslinie, i njem. etnik wass.e.r (kroaten) B.osin + er. Ta grafija predstavlja b: Boshna.
Prema tome se poluvokal ne da odrediti. Doetak je kadikad bio identificiran sa pridevskirn sufiksom
- hn - an pa se deklinira kao pridjev: (u...k) Bosnoj. U fratarskoj administraciji oznauje se prema
Srebrenici. gdje je nekada bio fratarski samostan, prmdncia Bosna argentina. Pridjev na - hsk
bosanski; etnici na - he m prema f na - ka: Bosanac. gen. - anca (takoer prezime) prema Bosanka f
(takoer ime uzvisine kod Dubrovnika Bnsanka): na -jak Bonjak, gen .. aka (lS.v.) odatle tur. bosnakca "bosanski jezik". arb. boshnakce, Boshnjak; hipokoristik Bonjo m (Vuk), toponim pl. Bonjaci.

117

Kod vizantijskog cara Konstatina VII Porfirogeneta (905-959), ima zapisano ime
pokrajine, kraja zemlje Bosona. Poluglas izmeu s i n ovdje je proizveden u o; u
drugim sluajevima tu imamo i pa je pisano Bosina. Taj poluglas vremenom je
postao bezvuan i nefunkcionalan pa se stoga i izgubio te danas imamo Bosna.
Iz svega se da zakljuiti da su hidronim Bosna koristili svi koji su ovdje ivjeli,
pa -su ga i Slaveni preuzeli od prethodnih naroda" dajui kasnije to ime itavom
prostoru i samoj dravi to je ostalo sve do danas. Ovaj i slini jeziki primjeri mogu
posluiti kao dokaz kontinuiranog trajanja jezike kulture iz predslavenskog perioda.
Znai to da narod koji je ovdje ivio dolaskom Slavena nije bio otjeran i uniten ve
nekom simbiozom amalgamizirao starince i novodole Slave ne i time je bila
obiljeena autohtonost Bonjana.
Srednjobosanski gradovi kakav je stari grad u Travniku, koji je ostao gotovo
isti sa neznatnim izmjenama koje su injene za vrijeme turskog perioda, grad Bora
kod Rogatice, Bobovac u kojem su uvana vladarska znamenja asti, vlasti i ugleda
(insignije), Sokol na Plivi pod kojim je poklekao maarski kralj Ljudevit Veliki u sukobu
sa Bonjanima, grad Jajce, Blagaj, Soko iznad sastavaka Pive i Tare ili Samobor
iznad Drine, nedaiko od Ustiprae, imali su dosta strogo ureen nain ivota. Pored
pristava koji je bio glavni i mijenjao vladara u odsutnosti, tu su bili komornik (rizniar,
blagajnik), tepija ili tefija zaduen za odgoj i obuku mladih plemia kaznac
(peharnik), naravno tu je i svetenikm i dijak (pisar)". Rad ovih zadnjih nas posebno
interesuje.
Svetenstvo crkve bosanske zajedno sa malim brojem plemstsva inilo je sloj
pismenih ljudi, Svetenstvo je imalo uticaja na unutranju organizaciju ivota
stanovnitva, na dvor, pa i na diplomatiju.
Ljudi od pera iz vremena srednjovjekovne Bosne ostavili su za sobom pisane
spomenike koji bi se mogli podijeliti na tri grupe: kodeksi srednjovjekovne Bosne,
administrativno-pravni spisi i epigrafika.
gen. - aka (Slavonija), prezime Bonjakovi;
prema f. Bonjakua,
Bnnjakinj.a;
na - janin Bnnianin
(14.v., stari instr. pl. Bonjami).
toponim pl. t. Bonjani (Krievac), prezime Bonianovi,
bonjanski.
Kako su nazivi za sve vee savske pritoke pred slavenski i predrimski, mora se uzeti daje i Bosna
predslavenska
(uacijelo ak i predindoevropska)
rije. Uporeuje se sa imenom lijevog savskog
pritoka Bosut, kojemu je potvreno predslavensko ime Bosante, kao za druga imena rijeka. koja
su u rimsko doba glasila kao rnaskulina, moe se prema Bosante (deklinacija nt, upor.
Narenta> Neretva)
postulirati Bossanus
Bassenus
Bassinus.
:II

Upor. Bassania,
grad u makedonskoj
I\iriji. (petar Skok: isto, str. 190.)
"Dakle, ime rijeke> bez sumnje je ostalo od starijega naroda <, i taj su hidronim preuzeli Slaveni koji
su doli u ove krajeve, prilagodivi ga svome izgovoru, da bi ga potom dali i zemlji uz rijeku; od imena
drave Bosne.Izvoeni
su poslije etniki (Ranjanin,
Bonjak, Bosanac) kao i prisvojni pridjevi:
bonianski.

4)

boniaki,

bosanski.

Od J3.v. postoje podaci o razliitim predmetima

pod bosanskim

nazivom: rasno oruje koje je bilo u prometu u Dubrovniku, te specijalne bosanske

mahrame,
bosanskiillmi.
nakit. bosanske
izrade (vienaz bosniensis cum folio argenti), i dr. (Senahid Halilovi:
"Bosanski jezik", Biblioteka Kljuanin, Bosanski krug, Sarajevo 1991., str. 19.)
"ivot na dvoru bio je ureen po zapadnom nainu sa vie dvorskog osoblja: bio je tu dvorski pristav
kao neki maral dvora ili moda i pomonik vladara, komornik (rizniar ili protuvestijar), tepija
(vaspita mladih plemia), dijak (logofet, pisar). Ranije je bilo i zvanje kazanca i stavilca koje je
prelo kasnije vjerovatno na komornika i peharnika. Razumije se da na dvoru nije nedostajao ni
svetenik. (A. Benac, D. Sergejevski, . Mazali: "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine", Narodna
prosvjeta, Sarajevo, 1955., str. 119. i 120.)

118

Sa propascu bosanske drave i prestankom aktivnosti crkve bosanske

spomenici materijalne i duhovne prirode su nestajali. Pa i kada bi se koji knjievni
spomenik naao u 19. i 20. vijeku, samo ako nije imao kolofona, redovno je pripisivan
srpskoj ili hrvatskoj kulturnoj batini. Ponekad nije smetalo i kada je u kolofonu stajalo
tano vrijeme i mjesto nastanka spomenika uz potpis pisara kao bosanskog krstjana,
to je sve vezivalo za srednjevjekovnu Bosnu, da opet bude svrstano u batinu
naroda kojoj nikako ne moe da pripada.
Kodeksi srednjevjekovne Bosne pisani su na narodnom jeziku sa dosta
natruha staroslovenskog kojeg su emisari irila i Metodija pokuali da nametnu svim
Slovenima. U srednjevjekovnoj Bosni taj crkvenoslavenski jezik nije mogao da zaivi.
Epigrafika srednjevjekovne Bosne daje poseban ton kulturi Bonjana. Smisao
uklesanih rijei na stecima kazuje mnogo o ljudima koji su naruivali takve natpise a
i o klesarima koji su birali pismena i nain kako da to ostvare. Natpisi na stecima
pisani su na narodnom jeziku mada i u njima ima ponekad natruha staroslavenskog.
Najistijim narodnim jezikom pisani su administrativno-pravni spisi. Ovi spisi u
kojima su razne povelje, testamenti, ugovori i druge zabiljeke predstavljaju knjievnu
batinu u irem smislu. Zavisno od toga koju je funkciju spis trebalo da ima pisan je
na latinskom i narodnom jeziku ili samo na narodnom jeziku. Narodni jezik u ovim
spisima lien je pjesnikih fantazija i emocionainih zanosa kakve sreemo u
kodeksi ma, a izbjegnut je i literarni koine formiran pod uticajem slovenskih
prosvjetitelja radi uvoenja zajednikog jezika svim Slavenima. Na osnovu jezika
kojim su pisani administrativno-pravni spisi moe se jasno uspostaviti dijahronijska nit
od jezika srednjevjekovne Bosne iz predturskog perioda do savremenog bosanskog
jezika. Iako je velika vremenska distanca od srednjovjekovlja Bosne do danas, nije
tako velika razlika izmeu narodnog jezika kojim su pisani ovi spisi i savremenog
govornog i knjievnog jezika Bonjaka. Narodni jezik u spisima srednjovjekovne
Bosne nezaobilazan je predmet prouavanja lingvista koji hoe da sagledaju istoriju
bosanskog jezika. Pisani spomenici srednjovjekovne Bosne pokazuju da su jo u to
vrijeme bile ustaljene neke gramatike zakonitosti u jeziku koje mogu posluiti kao
osnovica za prihvatanje normi savremenog bosanskog jezika. Za normiranje onog
zajednikog, srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog kako smo ga zvali, svakako su
koritene i bile osnov za etimoloko tumaenje. Valja istai da su npr. u Povelji bana
Kulina sve upotrijebljene rijei isto narodne bosanske izuzev jevanelije, dijak, i
IDlgllS1 koje su dole iz grkog ili latinskog i ban koja je vjerovatno avarskog
porijekla. No imajui u vidu da su i te rijei bile dugo u upotrebi i tako se odomaile,
one se u tekstu ne osjeaju kao strane ve prihvaene kao svoje."
Srednjovjekovni bosanski rukopisi pokazuju da je u bosanskom jeziku mnogo
prije nego u jezicima susjednih slavenskih naroda JE> u (B JEDE BUDE; TRGAJUI
>TRGUJUI) I A>E (KNAZ>KNEZ, IMA>IME, DEVAT>DEVET).
Primjeuje se da se skoro redovno iza zadnjonepanih suglasnika k, g i h
visoki vokal srednjeg reda bi (kakav danas postoji u ruskom jeziku) prelazi u visoki

') "Ta injenica dobiva, osobito kada je rije o leksici, na znaaju ako se ima u vidu da su drugi, prije
svega crkvenoslavenski stari pisani spisi preplavljeni tuicama, najvie grkim rijeima". (Slavko
Vukomanovi: "Leksika i gramatika znaenja u Povelji bana Kulina'' , Osamsto godina Povelje
bosanskog bana Kulina (1189-1989),Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,
Posebna izdanja, knj. XC, Sarajevo, 1989., str. 89.)

119

vokal pred njega reda i. (Npr. bosbnbskbi bopsbnbski).

U ostalim sluajevima ovo
tvrdo bi e se jo due javljati.
U jeziku srednjovjekovne Bosne oba poluglasnika se svode na jedan i to onaj
prednjega reda (b) sa tendencijom potpunog iezavanja.
Stari glas jat (il) stoji nepromijenjen u spisima iz 12 i poetkom 13. vijeka, a
onda poinje raslojavanje ovog glasa. "Poslije izmjena (dovrene u 15.v.) na itavom
ovom prostsoru prethodno razvijene, diftonke vrijednosti jata, unutar dominirajue
zapadnotokavske
fizionomije,
bh teren se dijeli na etiri dijalekta. To su
zapadnobosanski
(tip
klia = ikavskoakavski),
istonobosanski
(klijea =
ijekavskoakavski),
zapadnohumski (klita = ikavskotakavski)
i istonohumski
(klijeta = ijekavskotakavski)"."
Prostor Bosne u srednjem vijeku obuhvata zapadnotokavsko
nareje.
Krajevi istono od Neretve i dolina Drine ine istonotokavsko govorno podruje,
dok su dolina Une i oblasti zapadno od nje obuhvaeni akavskim narjejem.
Nije na odmet da podsjetimo danas, kada se dovijamo kako da uspostavimo
bosanskohercegovaku
monetu, da je u Bosni, prije svih drugih naroda na
junoslavenskom
prostsoru, postojao novac sa natpisom na istom narodnom
bosanskom jeziku. Bilo je to za vrijeme kralja Stjepana Tomaa (1444-1461.). Na
novcu, sa grbom u kojem su stilizirani inicijali kralja Stjepana Tomaa, ispisano je:
GOS (podin) TOMAS CRA(Ij) BOSN(e). Poto je novac bio namijenjen za iru
upotrebu u narodu, otud i potreba da se na narodnom jeziku kae o vladaru koji je taj
novac uveo i na ijem prostoru se upotrebljavao.
Iz svega proizilazi da od Grkovievih
zapisa
iz 12. vijeka do
srednjovjekovnog bosanskog romana iz 15. vijeka, poznatog u istoriji knjievnosti kao
"BerJinska...aleksandrida",
od Povelje bana Kulina 1189. do Testamenta hercega
Stjepana od 20. maja 1466. ili Rodoslova Jurja Hvalovia iz avgusta 1467.; lapidarnih
natpisa od Humake ploe iz X (po nekim istraivaima ovaj spomenik potie iz XI
vijeka) do natpisa iz Boljuna kod Stoca iz 1471. ima jedan obiljeen prostor, koji je
nuno do kraja deskriptivno filoloki i lingvistiko-analitiki
sagledati i na tim
osnovama ispisati istoriju bosanskog jezika.

!i)

Devad jahi: "Jezik bosanskih

muslimana",

Biblioteka

Kljuanin, Sarajevo, 1991. str. 18.

120

prof. Fikret Beirovi:

STOLNO MJESTO BOSANSKIH VLADARA

UVOD
Pozivom za uee na Naunom skupu u Zenici na temu Srednjovjekovna
Bosna, kojeg je inicirao prof. dr eljko kuljevi, ukazana mi je velika st da zajedno
sa svoji monogopotovanim
profesorima sa postidplomskog
studija i kolegama,
uestvujem u prizivanju historijskog, kulturnog i svakog drugog identiteta bonjakog.
Kao osvijeeni bonjanin, srano vezan za kakanjski kraj, za njegovu
bogatu historiju i ovog puta, sa izborom pomenutih tema nastojat u da istaknem
dobrano zaboravljenu i nedovoljno prikazivanu vanost kakanjske neolitske kulture i
osobitu vanost kakanjskog kraja kao stolnog mjesta bosanskih vladara, "Kraljeve
zemlje" i nosioca srednjevjekovnog kulturnog kruga Gornja Bosna.
Obzirom da je, koliko do jue, prolost ovog kraja
kao i cjelokupna
bosnaskohercegovaka,
bila predmet
interesovanja
samo
najuih
krugova
znanstvenika i kulturnih radnika, neizostavno se namee pitanje: jesmo li svojim
dosadanjim "odnosom" svjesno ili nesvjesno izgonili u zaborav i utnju znaaj
neolitskih i kraljevskih prostora za ljubav "modernog" i prefiksa " industrijski i rudarski
gradi" pri tome zaboravljajui svoj iskonski duhovni i svaki drugi identitet, stavljajui
ga na "raspolaganje"
i tumaenje drugima? Pada li zbog toga na nas dio
krleijanskog prokletstva upuenog svim balkanoidima "da premalo imaju za sebe" i
da su zbog toga "balkanska krma i apendiks"). To su samo su neka od pitanja, koja
nam historijski kovitlac u novoj znaenjskoj formi u zadau stavlja.
Obzirom na pomenuto, vrijeme otrijenjenja i traenja izgubljenog smisla
zasigurno je tu i pred nama, to uostalom pokazuje i ovaj Skup, kao i mnogi drugi
slini njemu.
Djelimino odstupanje ovog rada (Kakanjski neolit) od teme Naunog skupa,
uinjeno je s namjerom da se prikae razvijena ivotna i kulturna aktivnost u ovom
kraju, kao i znaajno prisustvo elemenata akulturacije i mulitikulturnosti mnogo prije
no to e ovaj kraj postati kraljeva zemlja i stolno mjesto bosanskih vladara.
Kada je rije o stolnom mjestu bosanskih vladara posebna panja posveena
je pokuaju rasvjetljavanja stolnog mjesta prije izgradnje banskih dvora u Sutjesci i na
Bobovcu, tj. do bana Stjepana II Kotromania. U tom kontekstu posebno je
interesantan toponim Mile ( Visoke i Kakanjske) Kulinova ploa u Biskupiima, kao i
steak iz Donje Zgoe i drugi indirektni dokazi o postojanju stolnog mjesta u
Visokom ili Kakanjskom kraju.
Polazei od dostignutog znanja, materijalnih i drugih fakata, sluei se
metodom misaone apstrakcije, dovodei odreene fakte i postavke u nove korelacije,
pod upit i sl. dosadanji vidici e nam zasigurno biti iri, to je uostalom i cilj ovog
cijenjenog Skupa.

121

Kakanjska neolitska kultura

Podruje Kakanjskog kraja jo u mlae kameno doba (neolit) bilo je
intenzivno naseljeno, te kao jedna od dvije neolitske grupe u gornjem toku rijeke
Bosne (druga je Butmirska) po svojoj raznolikosti elemenata i kulturnoj fizionomiji
zauzima izuzetno mjesto u kulturnoj historiji BiH.
Prve zvanine podatke o nalazitu neolitskog naselja u Kaknju dao je 1933.
godine dr Mihovil Mandi.
Opsena nauna istraivanja docnije 1954. godine vrili su dr Alojz Benac i
njegov asistent Borivoj ovi.
Po njihovoj procjeni ovo neolitsko naselje nastalo je izmeu 2.700 i 2.600
godine p.n.e.
Kakanjsko neolitsko naselje na lokalitetu Plandite na blagoj uzvisini na uu
rijeke Zgoe u Bosnu, kao i mnoga druga prahistorijska naselja, pronaeno je
sluajno izgradnjom eljeznike pruge uskog kolosijeka za vrijeme austrougarske
uprave po otvaranju rudnika, poslije 1902. a zatim 1933. godine gradnjom ceste
pored pruge, 1948. godine pruge normalnog kolosijeka. te 1953. godine pri izgradnji
zgrade gimnazije, igralita i privatnih kua.
Prilikom ovih gradnji skinute su velike koliine zemlje te je na taj nain
uniten najvei dio neolitskog kulturnog sloja. Neolitsko naselje na Planditu
zauzimalo je u prvobitnom stanju povrinu od oko 20.000 m2 , to za neolitske
pojmove znai zaista ogromnu povrinu, veliko naselje.
Pored pomenutog
sistematskog
istraivanja
izvrena su i sondana
istraivanja na povrini od 1.200 m2, pa se sa velikom sigurnou pretpostavlja da je
kakanjsko naselje bilo mnogo vee.
U sklopu druge faze izvrena su istraivanja u selu Arnautovii kod Visokog
1958. i 1960. godine. Neto kasnije, tj. 1963. i 1964. godine otkrivena su dva
neolitska naselja u selu Obre kod Kaknja, na desnoj obali rijeke Trstivnice, uzvodno
od ua oko 3 km. Prilikom otkopavanja utvreno je da naselja u Obrima pripadaju
razliitim kulturnim grupama: jedno od njih u Starevakoj, a drugo u Kakanjskoj
grupi, to govori o visokom stupnju akulturacije.
Naselja Kakanjske neolitske grupe locirana su na desnoj obali rijeke Bosne
na ocjeditim i sunanim terenima, to znai da su neoliani ve ranije imali ustaljene
navike i kriterije u izboru mjesta stanovanja.
Na osnovu injenice da je Kaknju
postojalo veliko neolitsko naselje, te iskopanog keramikog materijala u Obrima i
Arnautoviima,
moe se zakljuiti da je u Kakanjskom naselju dolo do raslojavanja
tamonje neolitske grupe i da su se odvojeni dijelovi nastanili u Obrima,
Arnautoviima i moda jo nekim mjestima koja do sada nisu ispitana.
Nastanjene grupe meusobno su saobraale prvenstveno zbog ekonomskih
razloga, a zasigurno i zbog drugih (rodbinskih, kulturnih i sl.).
Stanovnici pomenutih naselja ekonomski su upueni na slivna podruja rijeka
na kojima su ivjeli (Zgoa, Trstivnice i Gorue), ivei najveim dijelom od lovakesakupljake privrede.
U potrazi za hranom esto puta su lovake grupe jednog naselja prelazile na
teritorij druge, zbog ega su izbijali sukobi. To se posebno odnosilo na kakanjske i
obarske grupe, zbog relativne blizine.
Zbog izbjegavanja sukoba, obarske grupe, poto su bile manje, prinuene su
da izvore hrane trae na neto udaljenijim prostorima, te su svoje lovake-

122

sakupljake aktivnosti usmjerili prema gornjem toku Trstivnice i bono prema slivnom
podruju rijeke Gorue, koje je pokriveno velikim umskim kompleksom.
Sve donedavno taj umski kompleks bio je bogato lovite, to nam samo od
sebe govori da je i u neolltsko doba bio bogat izvor hrane, te zbog toga privlaan
kako za stanovnike sliva Trstivnice tako i za stanovnike sliva rijeke Gorue. To je
jedan od kljunih razloga drutvenog raslojavanja i stvaranja novih naselja. Jedno od
takvih moguih naselja je bitranska gradina koja je smjetena ispod sela Bitrani na
lijevoj obali Trstivnice, 5-6 km jugoistono od naselja Obre. Bitranska gradina po
svojoj lokaciji odstupa od gradinskih naselja karakteristinih za metal no doba, koja su
pravljena iskljuivo na uzvisinama sa odbrambeno stratekim znaajem. Ova gradina,
poto nema izrazite elemente klasine gradine, mora biti bar malo starija jer nema
neka neolitska obiljeja kao to su: lociranje na ocjeditom i osunanom terenu, na
obalama potoka, te u blizini bogatog izvora hrane. Ovu neobinu gradinu u poznom
neolitu naselili su neolitski lovci isakupljai obarskih, a moda i kakanjskih naselja.
Po istoj logikoj pretpostavci sa istim razlozima, drutveno raslojavanje bilo je u
Arnautoviima, a kretalo se uzvodno uz rijeku Goruu i bono prema trstivnikom
podruju.
Tragovi materijalne kulture
lako je uniteno mnogo tragova mateijalne kulture prilikom kopanja temelja
za zgrade, kue, zatim kopanjem raznih kanala i dr. nehotino (posebno u Kaknju) je
otkriveno izuzetno kulturno blago. Kulturni sloj u kakanjskom naselju kree se od 1,10
m debljine do 1,90 rn, a u obarskim naseljima i do 3 m.
Na pomenutom kakanjskom lokalitetu, prilikom kopanja temelja za zgradu
gimnazije pronaena je dugaka zemunika nastamba sa dimenzijama 50x50 m,
ukopana blizu jednog metra u zemlju sa drvenim pleterom i lijepkom od ilovae.
Svojom lokacijom na ocjeditom terenu, uz primjenu drvenog pletera, oblijepljenim
ilovaom, zatim ilovaom nabijeni pod, te odvojenim prostorijama za stanovanje i
ostavu, ova kua odraavala je sve potrebe na tadanjem nivou drutvenog razvoja.
Obzirom na veliinu, kua je sluila veoj rodovskoj zajednici.
U ovoj nastambi, kao i drugim otkrivenim objektima, pronaena su razna
kamena orua: iroki i uski noii sa dvije otrice, kamena sjekira (kalufastog i
jeziastog oblika), kotana orua: razna ila i lopatice, spatule: gruba i fina keramika
sa trakastom ornamentikom te sa primjenom tehnike utiskivanja prstiju ili nekog
drugog tvrdog predmeta.
Meu oblicima finije raene keramike najei su: tanjiri, bikonine posude,
zdjele, vaze na upljoj nozi i na punim nogama, razne vrste alica i dr. Plastini motivi
na keramici uraeni su u okviru paralelnih, okomitih, cik-cak ili polukrunih linija, sa
tehnikom utiskivanja, to predstavlja relativnu originalnost i kulturnu individualnost.
lako lei na teritoriji butmirske kulturne grupe izmeu Butmira i Neba (kod
Bile) kakanjska grupa po svim svojim elementima originalnosti, ipak predstavlja jednu
sasvim zasebnu neolitsku kulturu u Bosni i Hercegovini.
U sklopu kulturne grupe, znaajno je spomenuti bogate oblike i tipove
keramike pronaene u Obrima. To su razne cilindrine i loptaste vaze, tamnosive i
crne bikonine zdjele, olje i druge vrste keramikih izraevina za svakodnevnu
upotrebu.

123

Tragovi duhovne kulture

Pored predmeta za svakodnevnu praktinu upotrebu, pronaeni su i predmeti
koji su namjenjeni za izuzetne prilike, predmeti za kultnu upotrebu. To su: kultne
posude (ritoni) i pljosnati kolut od peene zemlje (sunev kolut).
Kultna posuda (riton) obojena je jarko crvenom bojom, sa etiri zadebljale
noge ukraene trakastim motivima, irokim kosim otvorom i velikom drkom iznad
otvora.
"Sunev kolut" izraen je od peene zemlje crvene boje sa linijama
rasporeenim kao zrake sunca, po emu je i dobio ime.
Pomenuti kultni predmeti predstavljaju veliku zagonetku u ovon neolitskom
kompleksu (kompleksu trakaste keramike), jer su oni bitna kulturna pojava neolitskog
doba na jadranskom podruju, za koje se pretpostavlja da su bili povezani sa kultom
plodnosti i raanja (riton) i kuitu sunca (sunev kolut).
U mozaiku ukupne kulture ovog podruja pored pripadnosti i uticaja
Vinanske, Starevake i Butmirske kultne grupe, nesumljivo je vren uticaj neolitske
skupine jadranskog bazena, koja je povezana sa grkim neolitskim kulturama.
Obzirom da je tadanja Grka potovala boanstva Demetre i Adonisa koji svoja
glavna obiljeja plodnosti i raanja vuku od misirskog boanstva Ozirisa i Izide, za
vjerovati je da se taj kult, s korjenima iz dalekog Misira, potovao i ovdje. To podupire
gore pomenutu tvrdnju.
Ovi kultovi, a posebno ritoni, pretpostavlja se da su doli dolinom Neretve do
gornjeg toka Bosne, jer je ista zdjela naena u Zelenoj peini kod Konjica, do sada
najblie meustanice od Jadrana do Kaknja. Primajui kult, neoliani su primili i
kultne posude, ali su ih ukraavali na svoj nain i tako ostali vjerni svom umjetnikom
stilu, a posebnu zagonetku predstavlja zoomorfni izgled ritona.
Prilikom otkopavanja jednog od obarskih naselja pronaeni su ostaci djeijeg
skeleta za koje se, na osnovu otkrivenih poloaja, moe utvrditi da ne pripadaju
redovnom sahranjivanju.
Skeleti sahranjene djece pronaeni su u sreditu naselja uz centralno
ognjite, gdje su se po pravilu obavljali magijski obredi, pa se pretpostavlja da su ti
skeleti ostaci rtvovane djece, dojenadi, koja su u kultnom obredu ubijana moda pri
osnivanju naselja, zbog umoljavanja duhova ili za neko ope dobro zajednice.
Kultni predmeti, kao neizostavni rekviziti u kultnom obredu, imali su arobnu
mo, personificirajui odreeno nebesko tijelo, u kojem prebiva neko boanstvo ili
duh (sunev kolut), od ije je dobre ili loe volje ovisi dobrobit ili nesrea zajednice.
Uz kultnu posudu (riton) u kojoj je za vrijeme obreda vjerovatno bila neka
sveta tenost, kojom je starjeina sela ili vra prskao pripadnike zajednice, te uz
odreene ritualne rtve odreenih ivotinja ili tek roene djece, kultni obred imao je
svoju punou.
STOLNO MJESTO BOSANSKIH VLADARA
OD STJEPANA lIKOTROMANIA
Neosporno je da je ovaj region, sa visokim i zenikim, imao izuzetnu
vanost od neolitskog doba do vladavine Rimske imperije. Postrimski period (kraj VI
st.) obiljeen je upadima raznih barbarskih plemena, a posebno Slavena. Tek nakon
dueg "barbarskog" perioda prvi pisani tragovi o zemlji Bosni spomenuti su u spisu

124

.'
vizantijskog cara-pisca Konstantina Porfirogeneta iz X st. a mnogo poslije toga
pominje se prvi bosanski vladar ban Bori (1154-1164), dodue u vazainom odnosu
prema Ugarima, a nedugo poslije njega i prvi vladar samostalne bosanske drave
ban Kulin (1180-1204).
Dolaskom prvog vladara samostalne bosanske drave potkraj XII st. visokokakanjsko-visoki region postaje ekonomsko, kulturno i politiko sredite, te stolno
mjesto bosanskih vladara. Stolovanje prvog vladara samostalne bosanske drave
bana Kulina, vezano je za kakanjsko-visoki kraj, bez egzaktnih podataka u kojem je
od ova dva bila prijestonica.
U dosad dostupnoj literaturi mjesto Kulina bana vezuje se za lokalitet Mile,
kod Visokog za to nema sigurnih fakata, osim injenice da je ban za svoje vladavine
sagradio bosansku crkvu (hiu) u neposrednoj blizini Mila, tj. u dananjem selu
Biskupii.
Da li se injenica o sagraenoj crkvi u pomenutom mjestu, dovedena u vezu
sa lokalitetom Mile za koje se tvrdi da je bilo stolno mjesto, moe uzeti
vjerodostojnim?
Nije li ban Kulin kao i svaki drugi vladar, gradio vjerske objekte i van stolnog
mjesta? Da li je crkva u Biskupiima mogla zadovoljiti potrebe samo visokog kraja, a
da ne govorimo o kakanjskom i ire? Da li postoje jo neki lokaliteti na kojima su bile
Kulinove crkve?
Postoje li toponimi "Mile" i drugi toponimi vezani za banovo ime i na drugim
mjestima ovog podruja? Da li su lokaliteti visoke Mile i Biskupii, obzirom na
plodonosno polje u kojem se nalaze, bili uope logini za srednjevjekovni tip grada i
ostalih graevina? To su samo neka od pitanja koja se nameu u naunom
istraivanju.
Posebno mjesto u smislu podozrivosti prema dosadanjim teorijama i
korelacijama, moraju imati gore postavljena pitanja. U tom cilju dosadanje teorije o
stolnom mjestu moraju se dovesti bar pod upit. Nema sumlje da je uz stolno mjesto u
srednjevjekovnim dravama u neposrednoj blizini morala biti vjerska institucija (u
ovom sluaju crkva) kao potpora politikoj vlasti. Na osnovu pronaene tzv. "Kulinove
ploe" u selu Biskupii, odreena je lokacija bosanskoj ili Kulinovoj crkvi, i to je fakat
ali za postojanje crkve. Meutim na osnovu te "ploe" dosadanja znanstvena teorija
odredila je i stolno mjesto u Milama kod Visokog, skoro bez ikakvih drugih dokaza,
osim da crkva mora biti uz stolno mjesto. Rukovodei se tim teorijama to bi zaista bilo
istinito da je Kulin imao jednu crkvu u svojoj, dodue maloj dravi: tada bi ona zaista
morala biti u blizini prijestonice. Meutim, pored pomenute crkve u Biskupiima, koja
je zadovoljavala pomenute potrebe tog kraja, otkrivene su crkve u Podbrijeju kod
Zenice, crkva velikog sudije Gradie, i u Graanici kod Visokog crkva velikog
Kaznaca Nespine. Pored toga i toponimi u kakanjskom kraju Crkvenjak i Crkvina
zasigurno navode na postojanje tih institucija i u kakanjskom kraju. U mjestu
Crkvenjak ve je govoreno kao o mjestu sa kontinuiranim kultovima na kojim jo
uvijek postoje materijalni dokazi (temelji crkve i grobnice), meutim u kontekstu
pitanja stolnog mjesta, poseban osvrt zasluuje toponim Crkvina u dananjem
kakanjskom predgrau Albanija ili negdanjoj Donjoj Zqoi.
Toponim Crkvina (danas ee koriten pod imenom Vrbica ili Zelena), u
kulturno-historijskom
kontekstu poznat je po velikoj nekropoli steaka i nadasve
jedinstvenim " Zgoanskim stekom", kojeg su do sada eminentni znanstvenici
locirali na razna mjesta kao to su kod Bobovca, Visokog i sl. Tana lokacija "steka"

125

koji je 1952. prebaen u Sarajevo u dvorite Zemaljskog muzeja, nalazi se iznad kue
Alojza Bartala, koji je te iste godine, dobivi od opine zemljite, zapoeo graditi kuu
nekih desetak metara ispod uvenog steka, te se "steak" na taj nain "spasio" od
uziivanja u podrumske zidove, kao to su zavrili mnogi steci. Kome pripada taj
neobini steak neizostavno je pitanje koje se odmah nametnulo, a egzaktan odgovor
(mada je bilo pokuaja) jo uvijek nije pronaen.
Eminentni znanstvenik . Truhetka smatra da je steak nekog odlinog
velmoe ili ak banov, konkretnije Stjepana lIKotromania.
Zaista, takav steak sa jedinstvenim ornamentima, kulama, te scenama lova,
jedino moe biti velikaki, preciznije vladarski, jer takva stilizacija i scene, odlika su
najviih elitistikih krugova, koje ne mogu pripadati obinom velikau, a pogotovu ne
obinom smrtniku. Takav jedinstven steak jo nigdje nije pronaen, pa ak ni u
Visokim Milama gdje je kako kau bilo kotromaniko groblje. Toponim Crkvina
nesumljivo je dobio ime po Kulinovoj crkvi lociranoj na tom mjestu, a dvorite crkve
postavljen je "steak nad stecima", ispod kojeg lei upravo ban Kulin ili netko iz
njegove loze. Pored uvenog steka sljemenjaka na istoj nekropoli pronaen je
steak u obliku stuba (nazvan Obelisk) sa visinom od 245 cm (iznad zemlje), ukraen
sa etvorokrakim zvjezdama, rozetama, vrpcama, ribama i dr.
Pri vrhu uspravnih strana ovog spomenika bio je urezan natpis kojeg je
.Truhelka rekonstruisao ovako: SIE LEi STEPAN' BAN BOSAN'(SKI) I BRAT' MU
BOGDAN' I DRAGiA (I) KNEZ' BAKULA I KNEZ' STANK(O) I TVRTKO S
DRUI(N)O(M)
lako je Truhelkina rekonstrukcija pomenutog natpisa izazvala podijeljena
miljenja, neosporno je da je i ovaj steak uz uveni sljemenjak pripadao nekom
odlinom velikau, nekom iz vladarske loze ili ak vladaru, to takoe podupire tezu o
stolnom mjestu u ovom kraju.
Drugo, dovodei u korelaciju visoke i kakanjske MILE moemo zakljuiti
slijedee:
Za razliku od visokih MILA, koje se nalaze u plodnoj ravnici, bez ikakvih
fortifikacijskih
elemenata, to bi zaista bio izuzetak za srednjovjekovni
grad,
kakanjske MILE nalaze se na blagoj uzvisini sa mogunou pregleda ire okoline sa
daleko veim pregledom Karaulske gradine koja se od Mila nizvodno uz rijeku Bosnu
nalazi oko 1km.
Pored toga Kakanjske Mile su omeene prirodnim preprekama - rijekama
Bosnom (jug-sjeverozapad)
i Zgoom (sjever-zapad), ispunjavajui sve vanije
elemente nekadanje gradine, po emu se najvjerovatnije jedan dio koji granii prema
selu Hrasno, i danas zove Gradac. U prilog stolnog mjesta na kakanjskim Milama
govori i prisustvo znaajnog broja srednjevjekovne vlastele koja je po pravilu uvijek
bila u neposrednoj blizini vladara. O prisustvu vlastele na ovom podruju govore nam
i dan danas imena sela i naselja koja su dobila ime po njihovim porodinim lozama,
kao to su: Crni(Crna), Kujavi (Kujave), Turbi (Turbii), Bjelhani (Bjalavii)
Haljini (Haljinii).
Kolika je vanost vlastele sa ovog podruja govore i odreeni pisani tragovi
(M.S.Filipovi - Visoka nahija).
God. 1249. kada je ban Matija Ninoslav iao u Dubrovnik, u njegovoj pratnji
bio je Gradislav Turbi. Neto docnije 1249. Humski knez Andrija obnovio je mir i
prijateljstvo s Dubrovanima, i u povelji o tom pominje se meu vlastelom i neki
Trubi.

126

Za boravak prvog vladara samostalne bosanske drave bana Kulina u ovom

regionu vezana su dva pisana traga i to kroz povelju Dubrovanima izdatu u stolnom
mjestu Mile 29.08.1189. i dokumenat o odravanju Bosanskog sabora na Bilinom
polju kod Zenice 08.04.1203.godine.
Povelja Dubrovanima je banovo pismeno
odobrenje slobodne trgovine Dubrovakim trgovcima "u svoj zemlji bosanskoj".
To je prvi sauvani pismeni trag-akt dobre volje, otvorenosti i vjete
diplomatije. Sabor na Bilinom polju po hronolokom redu drugi je sauvani pisani
dokumenat, a po svojoj vanosti prvi, koji govori o prisustvu Kulina bana na ovim
prostorima i prvom aktivnom mijeanju stranih sila u unutranje stvari bosanske
drave.
U tom kontekstu i kontekstu pada Bosne, Miroslav Krlea ("Bosanske
medijevaine teme" ("ivot" br. 4-5.1965), kae: "Evropa koja je kroz tri stoljea u tu
zemlju nevjernikog korova i trnja slala samo uhode, palikue, robce i inkvizitore,
zlurado je sluala glasove kako propada iz dana u dan to zlohudo kraljevstvo,
vijekovima napadano sa svih strana."
Javno se od rekavi heretikih nauka na Saboru 1203. po zahtjevu papskog
legata Ivanas i splitskog arhiepeiskopa Bernarda ban Kulin je diplomatski izbjegao
sve pogrome i prijetee sile i na taj nain spasio bar na kratko narod od krstakih
ratova. Moda je zbog ovog vjetog diplomatskog manevra, a vjerovatno i dotad njeg
vjetog i pravednog vladanja, u narodu ostao i do dananjeg dana najljepi spomen
na svog vladara" Od Kulina bana i dobrijeh dana".
Godinu dana nakon odranog Sabora, na bosanski prijesto dolazi Kulinov sin
Stjepan, o kojem se vrlo malo zna, iako je vladao punih 28 godina. Da li je mogue da
se za tako dug vremenski period nita znaajno nije deavalo po emu bi Stjepanova
linost bila pamena.
ak do sada nemamo ni jedno poreenje sa velikim Kulinom, po kojem bi
znali da li je sin nadmaio oca ili je ostao njegova blijeda sjenka. Na Stjepan ovo
mjesto bogumili 1232. godine dovedoe Mateja Ninoslava za kojeg se takoe kae
da je boravio u centralnoj Bosni, gdje se nalazilo stolno mjesto bosanskih banova.
U to vrijeme u punom zamahu su, ve ranije najavljeni, zapoeli krstaki
ratovi protiv bosanskih heretika, te je zbog toga ban esto mijenjao mjesto boravka
sklanjajui se od ugarskih krstaa.
Tako se u jeku najee ofanzive ban Matej Ninoslav gubei bitku za bitkom,
sklanja u dubovako zalee. Za to vrijeme ugarski vojskovoa Koloman, pod
iznuenim
obeanjima prihvatanja katolianstva,
na banski prijesto postavlja
Matejevog roaka Prijezdu, koji kao garanciju za dato obeanje daje svog sina u
monahe. Meutim Prijezdina vladavina niti je bila prava niti je trajala dugo-tek toliko
koliko se Koloman zadrao u Bosni, a to je po svoj prilici bilo 2-3 mjeseca. Odmah po
Kolomanovom odlasku iz Bosne, Ninoslav se vraa na prijesto, pokuavajui da
sanira neprilike u zemlji, u emu djelimino ima uspjeha.
Meutim pritajeno rovito stanje u zemlji otkriva se nakon Matejeve smrti kroz
otvorne unutranje borbe oko bosanskog prijestolja, koje potrajae sve do dolaska
Stjepana " Kotromania 1322. godine. Obraunavi se sa svojim neprijateljima u
borbi za bosanski prijesto, forsirajui ekonomsko
i vojno jaanje, Stjepan "
uspostavlja vrst temelj bosanskoj dravi, kojeg e na pravi nain iskoristiti njegov
sinovac Tvrtko I, stvorivi jaku kraljevinu, uzdigavi bosansku srednjevjekovnu dravu
na vrhunac njene moi.

127

Ve u prvim godinama Stjepanove vladavine, pojedine susjedne oblasti pod

razliitim okolnostima, ulaze u sastav bosanske drave, koja je na taj nain
ekonomski i vojno sve vie jaa.
Koristei narode koji su nastali u Srbiji nakon smrti kralja Milutina, Stjepan II
prodire prema jugoistoku i zauzima dio Huma. Nakon ovog uspjeha Bosni je pripojena
i dolina Neretve, koja je uvijek bila glavna saobraajnica izmeu mora i zalea. Ovom
prilikom Bosni je pripao i trg Drijeva blizu ua Neretve, koji e ostati kroz vijekove
.njen prirodni izlaz na more. Pripajanjem Huma, Bosna se pribliila Dubrovniku i
ostalim trgovakim gradovima na moru, to je doprinijelo jo vrem povezivanju
(trgovakom, kulturnom i politikom).
Razvojem trgovine porasla su i primanja dadbina na promet robe, to je
bosanskom ban u bio solidan prihod. Prola su vremena bana Kulina i Ninoslava, koji
su, istina, bili daleko od ovih pozicija, te su dozvoljavali slobodnu trgovinu bez iakave
naknade.
Dolaskom na vlast Tvrtka I zapoeto je ekonomsko i vojno jaanje dostie
fantastine razmjere. Od malog komadia morske obale (trg Drijeva), bosanska obala
tada se protee sjeverno do Biograda i juno do Kotora, postajui respektabiina
pomorska sila, asa zauzetim dijelovima Srbije i Hrvatske i kontinentalna.
Stolno mjesto Stjepana II prije izgradnje Bobovca, kao i njegovih prethodnika
sa preciznou
nije utvreno, mada ga dosadanja znanost vezuje za Mile
(Arnautovie), gdje se kao argument za pomenutu konstataciju stolnog mjesta navodi
pronaeno obiteljsko groblje Kotromania.
Prvi pisani tragovi o boravku Stjepana II u ovom kraju vezani su za
odravanje Sabora izmeu 1326. i 1329. godine i pisanu povelju, koju je bosanski
ban zajedno sa bratom Vladislavom, nakon "izbora" izdao knezu Vukosavu Hrvatiniu
kojom mu potvruje izvjesne posjede. U pomenutom razdoblju, tj. 1327. godine u
Motru, izdat je jedan dokumenat vezan za izgradnju "slavnog dvora u Trstivnici" tj.
novog stolnog mjesta na staroj rimskoj fortifikaciji Bobovcu, te dvora i ostalih objekata
u Sutjesci.
Stolno mjesto Bosanskog kraljevstva
(Bobovac i Kraljeva Sutjeska)
Ope naznake
irenje dravnog
teritorija, jaanje
centralne vlasti i konsolidovanje
unutranjih prilika, zapoeta je nova dravna koncepcija sa Stjepanom II, a snanije
nastavljena Tvrtkom I Kotromaniem. Uz novu koncepciju i novi oblik dravne vlasti i
drave bilo je potrebno sagraditi novu prijestonicu koja e ujedno biti neosvojivo
utvrenje, zadovoljavajui sve potrebe vladara i njegove svite, te u kulturnom pogledu
biti na nivou srednjevjekovnih prijestonica tog vremena.
Grad sa svojim fortifikacijama

raen je u tri faze:

Prva faza (burg) - raena je iza 1327. tj. odmah nakon donoenja odluke o
izgradnji nove prijestonice. Ovdje je znaajno spomenuti da je ovoj fazi za prve
konture grada - utvrenja, posluio je jedan zid iz kasne antike (V-VI st.) po kojem se
vidi da je ve tada ovdje bilo formirano savrenije naselje.

128

Druga faza (izgradnja dvora) - glavni radovi izvreni su u etvrtoj

deceniji XIV stoljea.

petoj

Trea faza (sjeverni dio grada i dr.) - raena u PNOj deceniji XV st.
Na osnovu pisanih izvora jasno je da su prve dvije faze izgradnje Bobovca, te
dvor u Sutjesci raene za vrijeme Stjepana II.
Poznati hroniar tog vremedna Mavro Orbin opisujui osvajaki pohod na
Bosnu srpskog cara Duana kae: "Rat je izbio 1349. godine. Duan je u oktobru
1350. godine sa velikom vojskom (oko 80.000 vojnika) dopro do pod sam Bobovac.
Pri tom je uspio zapaliti banske dvore u Sutjesci i na Bobovcu, ali utvreni grad nije
mogao osvojiti. Podigavi opsadu Bobvca Duan napusti ovaj kraj i uputi se prema
Humskoj zemlji, a Stjepan II posljednje godine ivota provede u miru popravljajui
poruene dvore."
Imajui u vidu ovaj i druge pisane izvore, te injenicu da je prijestonica
smjetena u planinskom, rijetko naseljenom i teko prohodnom kraju imala je
prvenstveno kao i za ranijih vremena strateko-odbrambenu
ulogu to zasluuje
poseban osvrt U duhu svog vremena kao i svi tadanji gradovi tog tipa, Bobovac je
opasan bedemom, kulama, otvorima za strijelce i dr. Ukupna duina gradskog
bedema iznosila je 1100 m, sa visinom od 3-5 m i prosjenom debljinom 105 cm. Na
bedemu je bilo 11 kula svih tipova (zaobljene, ugaone, etvrtaste).
Unutar bedema smjetene su bile etiri graevine tipa palae i to: tri u
sastavu kraljevskog dvora, a etvrta je pripadala franjevcima (tzv. maloj brai).
Pored pomenutih objekata, bile su razne zanatske radionice, konjunice,
spremita i dr. te nekih 50-60 kua. Ispod sjevernih zidina bilo je malo predgrae, a
ispod junih predgrae sa oko 200 kua.
Omiljeno boravite bosanskih vladara je "slavni dvor u Trstivnici" tj. u
Sutjesci, u kojem su izdate mnoge povelje i u kojem je voena iva diplomatska
aktivnost, ak moda vie nego u Bobovcu.
Dvor je smjeten na jednom zaravanku, zvanom Grgurevo, koji je dobio ime
po Tvrtkovoj crkvi posveenoj sv. Grguru, a u neposrednoj je bilizini dananjeg
Franjevakog samostana. Dvor se sastojao od "donje" palae u obliku slova L, te
aneksa gornje palae i pomonih zgrada.
Oko dvora nisu bili, niti su mogli postojati fortifikacijski bedemi jer se
kompletno mjesto Sutjeska nalazi u kanjonu, prirodnom usjeku (sutiska).
Izgradnja, za tadanje vrijeme, jednog takvog impozantnog grada, bila je
nemogua bez vjetih majstora raznih profila: zidara, tesara, keramiara, klesara,
kovaa, gravera, rezbara, slikara i dr. Znatan broj razliitih majstora stalno je boravio
u predgrau ili gradu zbog dugogodinje izgradnje novih objekata, te sitnozanatske
proizvodnje za potrebe dvora i iru upotrebu.
U gradu su bile tri kovake radionice s prostorom za taljenje. Za potrebe
dvora i iru upotrebu u njima su se kovali: orue, oruje, dijelovi bojne opreme,
potkovice, razni avli, posue, nakit i dr.
Vitalno mjesto u svakodnevnoj upotrebi, a posebno u sluaju napada i
opsada grada imale su cisterne za vodu. Shodno vitainoj vanosti cisterni,
specijalizirani majstori zidari za cisterne, bili su posebno cijenjeni. Za ove poslove
najee su dovoeni majstori iz Dubrovnika i drugih gradova Dalmacije.

129

Pored majstora koji su pravili objekte vitalnog ivotnog znaaja, te zbog toga
bili visoko cijenjeni, takoe su bili majstori koji su zadovoljavali odreene estetske,
kulturne potrebe. To su bili majstori raznih specijalnosti, a posebno su se cijenile
razne vrste rezbarenja u drvetu, kosti, modeliranje kamena, muljike (Iaporca) i dr.
Ovi su ukrasi odraavli ekonomski, kulturni i politiki nivo stolnog mjesta, kao
i nivo vlastele koja je u vjeito] utakmici sa vladarom nastojala obezbjediti visoko
mjesto i ugled, kako kod svojih podanika tako i kod vladara i stranih delegacija.
Specijalizirani majstori uglavnom su dolazili iz Dubrovnika i Italije, o emu
postoje pisani tragovi, kao npr. onaj od 28. decembra 1341. godine u kojem se
mletaki rezbar Nikola obavezao dubrovakom knezu Ivanu Foscnaru da e etiri
godine raditi na dvoru bosanskog bana Stjepana lIKotromania.
Iz izvora se zna pouzdano na kojem je dvoru radio ovaj uveni rezbar, ali se
pretpostavlja da je radio na oba: i u Stujesci i na Bobovcu.
Imajui u vidu da je Bobovac napravljen na staroj Gradini i na temeljima
rimske fortifikacije, te na raskru vanih puteva, kao takav on je ispunjavao sve
strateko-odbrambene
uslove, te u tom smislu on je bio "Klju Bosne", na ije su
bedeme udarale razne vojske kako domae vlastele u borbi za prijestolje, tako i razne
(bjelo) svjetske.
Pored toga Bobovac i Sutjeska su u upravnom, ekonomskom i kulturnom
pogledu takoe bili kljuevi.
Kao to je ve pomenuto sve vrste zanatlija, majstori raznih specijalnosti
dolazili su da rade i izgrade savremenu prijestonicu.
Sa izgradnjom dvora do izraaja su doli razni oblici duhovnosti (pismeni akti,
povelje, muzika, igra i dr.), iva diplomatska aktivnost, kao i ekonomska i svaka
druga.
To su bili Bobovac i Sutjeska (Sutiska) - " nae stolno misto"
( CURIA BANI / REGIS )
*

Neto izmijenjen i prilagoen separat iz moje knjige

.Kakanj i njegova okolina" - izdava NIP Kakanjski glas,
novembar, 1995.g.

130

prof. Alen Lepirica

GRANICE SREDNJOVJEKOVNE

BOSNE

Historijski razvoj granica BiH moemo posmatrati u (hiljadugodinjem)

periodu - od srednjeg
vijeka (XII stoljea) do danas. Bosna se prvi put zvanino
pominje u Porfirogenetovom spisu "De administrando imperio" kao mala oblast horion Bosna. Tadanji prostor Bosne je obuhvatao podruja oko gornjeg i srednjeg
toka rijeke Bosne negdje do Zavidovia sa dolinama njenih pritoka te upom Ramom i
Gornjim Povrbasjem na zapadu predstavljajui nukleus za njen kasniji teritorijalni
razvitak. Navedenu oblast su inile male slavenske upe koje su tokom vremena
srasle u dosta labavu politiku cjelinu neodreenih i nestabilnih granica.
Tek krajem XII st. u vrijeme bana Kulina (1180.-1204.) dolazi do irenja
Bosne koja stie prve oblike samostalnosti i dravnosti. U tom vremenskom razdoblju
teritorij Bosne je oivien Savom na sjeveru i Neretvom na jugu dok istinu granicu ini
tok Drine u Gornjem Podrinju kao i donji tok Drine uzvodno od Zvornika do ua u
Savu. Prikljuenjem Donjih Kraji - Bosni zapadna granica obuhvata sl iv gornjeg i
srednjeg toka Sane odakle povija sve nadomak Vrbakog grada (Banja Luka). U
sastav Kulinove Bosne tada ulaze veoma vane upe Usora i Soli koje ine sjeverni
dio Bosanske drave.
Nakon Kulina i bana Mateja Ninoslava dolazi do raznih pritisaka na Bosnu, te
krstakih ratova koji se vode protiv krstjanskih heretika sa ciljem unitenja Crkve
Bosanske i uvoenja katolike vjere koja je samo formalno priznata (Bilino polje
8.4.1203). U doba Ugarske prevlasti koja traje do kraja XIII st., dravna teritorija
Bosne je razbijena na nekoliko oblasti koje su gravitirale raznim stranama. Dolaskom
bana Stjepana II Kotromania na vlast (1322.-1353.) dolazi do znaajnog teritorijalnog
irenja Bosne u pravcu juga i jugozapada. Nakon velikih borbi Bosni se pripoji Hum te
cijela krajina od Cetine do Neretve a nedugo potom i oblast Zavrje (Duvno, Livno i
Glamo) koja je od 1324. ostala trajno u vlasti bosanskih banova i kraljeva. U jednoj
savremenoj povelji se kae da ban Stjepan "drae (zemlju) od Save do mora od
Cetine do Drine". Druga polovina XIV st. je obiljeena intenzivnim ekonomskih
razvitkom, uz irenje bosanske drave irila se trgovina i jaala privreda. Intenzivnim
razvojem zanatstva i trgovine dolo je i do razvoja gradova. Stjepanov nasljednik
njegov sinovac ban Tvrtko (1353.-1391.) mudrim politikim i uspjenim vojnim
aktivnostima je doveo Bosnu do vrhunca moi. Vojniki pobjedivi Ugre 1363.
(Ludovik I), svladavi unutranje nemire Tvrtko je 1369. uspio da uspostavi punu vlast
u zemlji. U Mileevu 1377. se okrunio za kralja "Srbijem i Bosni" a njegov kraljevski
naslov su priznale sve uticajnije drave susjedi: Venecija, Dubrovnik, ugarski kralj i
njegova nasljednica Marija. Kraljice Jelisaveta i Marija priznale su mu 1385. pravo na
grad Kotor da bi 1390. osvojio utvrene gradove: Split, ibenik, Trogir sve do
Zemunika kod Zadra. Tvrtko se nazvao kraljem Rake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i
Primorja. Tada Bosna ima najvei dravni prostor a time i najdue granice (karta br.
1). Na jugu joj je pripadala cijela dalmatinska obala (sa izuzetkom Dubrovnika,
Peljeca i Mljeta) i Boka Kotorska sa Kotorom te otoci: Bra, Hvar, Korula i olta sve

131

do Zadra. Zapadna granica je bila: dolina Zrmanje, Lika brda i polja te dolina
srednjeg toka Une sve do Novog, odakle je povijala u pravcu istoka obuhvatajui
srednjevjekovne upe: Sanu, Vrbas i Gla na prostorima donjih tokova Sane, Vrbasa i
Ukrine i izbijala na Savu izmeu dananjeg Bos. Borda i Bos. amca. Istona granica
se protezala obroncima Lovena iznad Kotora te preko Nikike upe i Drobnjake
visoravni sjekui srednji tok Tare izbijala u Polimiju kod Mileeva. Odatle preko
sjenikog kraja i planine Zvijezde se prostirala srednjim i donjim tokom Drine.
Tvrtkova samostalna kraljevina Bosna na vrhuncu svoje moi je obuhvatala povrinu
veu od 60.000 km", Nakon ovih blistavih uspjeha razvitka i irenja bosanske teritorije
pod Kotromaniima dolazi prvo do stagnacije (kralj Stjepan Dabia) a potom do
potpunog komadanja bosanske drave koje je uzrokovano neslogom domaih
velmoa te estim upadima ugarskih i osmanskih snaga koje su takvo stanje vjeto
koristile.
Srednjevjekovne granice su bile uglavnom prirodnog karaktera, njih su inila
orografska razvoa, dominantne take i visovi, rijeke, jezera i morske povrine ali i
utvrenja, sarinarnice, nasipi i kanali nainjeni u odbrambene svrhe. No u tom
ranofeudalnom razdoblju u naim krajevima kopnene granice su se na pojedinim
dijelovima oznaavale kamenim meaima. Kao na primjer, u srednjevjekovnoj upi
Trebinje gdje se i danas nalazi jedan od pobodenih kamenih stubova sa ije su
sjeverne strane isklesani krstovi. Slinu ulogu su imali i neto stariji rimski miljokazi.

132

prof. Bakir Tanovi

PAD BOSANSKE SREDNJOVJEKOVNE DRAVE 1463.

- DOBA FETHA - OSVAJANJE BOSNE

U kontekstu kulturno-vjerske revolucije koja je trajala

u Bosni oko jednog stoljea (1415 - 1530) i u kojem
vremenu se formirala bosnjaka nacija u dananjem
njenom poimanju i znaenju.

Pad i propast Bosanske srednjovjekovne drave ne moemo posmatrati

izolovano od dogaaja koji su im predhodili i od historijskih posljedica koje je taj
dogaaj imao na budue generacije Bonjaka.
Bosanska drava u to vrijeme bila je u fazi razvijenog feudalizma, sa
dravnom kancelarijom, koja ima savremenu heraldiku, sa feudalnom ekonomijom iji
se prosperitet bazira na eksploataciji znaajnih rudnika, srebra, olova, zlata i bakra.
Ona je skupa sa Srbijom proizvodila jednu petinu evropske proizvodnje srebra i imala
znaajne gradove i dosta bogatih i prosperitetnih ljudi. Ona je po svemu pripadala
krugu razvijenih evropskih drava svoga vremena. 1)
U obrazloenju za nagli pad bosanske drave bez otpora, kod veine
historiara nailazimo na nedovoljna i nepotpuna objanjenja. Kao naprimjer: Bosna
saptom pade; kukavno; predaja; izdaja ili opet: Svi nam znakovi prstom kau da je
Bosna veoma bolesna bila, im nemogae ni junaki poginuti. Ova bolest leae
ponajglavnije u vjerskoj i udorednoj razvraenosti koja se u njezinom tijelu vie
stoljea zalegla, te ga pomalo raztrovala. Ovdje se misli na bosanske krstiane."
Meutim, nepobitna historijska istina je, da se je Bosna kroz stoljea, od
njenog postanka pa do pada, duhovno i fiziki opirala prodoru katolicizma i katolikoj
doktrini, a na vojnom planu elji njenih susjeda da je putem sile raskomadaju,
podjarme i podijele. Iz tih razloga dananji Bonjaci, bez ostatka branioci bosanske
drave, a historijski nasljednici dobrih Bonjanja moraju posmatrati svoju prolost kao
dio cjelovite evropske historije.
Vrlo je uoljiva historijska injenica da su samom padu Bosne (1463)
predhodili dogaaji koji su doveli do preocesa kulturno-vjerske revolucije u bosanskoj
dravi, a sam in osvajanja Bosne od strane Osmanlijske Imperije, kao katarzu
jednog mnogo ireg procesa koji je trajao vie od jednog stoljea.

1)

Pavao Aneli, Kulturna

istorija BiH, Sarajevo 1966; Noel Malcolm,

Bosnia a short history, str. 24; Iirecek,

Die Handelsstrassen,

pp 41-9.

~)Vjekoislav Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 340, vidi Raki,
Bogomili i Patareni (Rad VIli, str. 173)

133

Zbog toga se u istraivanju treba ograniiti na neposredne dogaaje, koji su

predhodili padu Bosne, i to svega pola stoljea prije propasti bosanske dravne
samostalnosti.
Treba odgovoriti na pitanje: koji su historijski uslovi omoguili poetak
kulturno-vjerske revolucije kod Bonjaka.
Prvi doticaj sa Osmanlijama. Bonjani su imali nakon bitke kod Marice 1371
godine. Ve tada su srpske ete bile obavezne da uestvuju u pohodima sultana
Murata. Prilikom bitke kod Konje (Ikonije) 1387, gdje se Muratu pridruio i evropski
beglerbeg Timurta, sa vojskom u kojoj su uestvovale i srpske pomone trupe, bilo
ih je 2.000. U ovoj bitci nakon kanjavanja zbog pljake, srpske trupe se pobunie pri
povratku kui, to natjera Murata da preduzme kanjenike ekspedicije protiv Srbije.3)
U tim prvim otporima Osmanlijama, uestvuju i Bonjani. U bitci kod Plonika
1387 godine. Osmanlije doivljavaju straan poraz od zdruenih snaga Srba i
Bosanaca, tako da ih je samo petina izvukla ivu qlavu.?
U drugoj bitci kod Bilee veliki vojvoda rusaga bosanskog Vlatko Vukovi
Kosaa, doekao je sa bosanskim oklopnicima neiskusne turske prineve i potpuno
ih porazio." Nakon ove bitke slijedila je Kosovska bitka u kojoj uestvuje Vlatko
Vukovi sa bonjanskim trupama (1389). Kosovska bitka je bila okraj zdruenih
balkanskih drava protiv Osmanlija. To je slijed historijskih injenica o prvim
doticajima Osmanlija i Bonjana.
Nakon ovog poraza balkanskih drava na Kosovu, ostvaruje se tendencija
evropskih vladara i pape da preduzmu odlune i konkretne akcije protiv turske
opasnosti i bosanskih heretika. Ona se tragino zavrava po Evropu, jer su zdruene
evropske armije u bitci kod Nikopolja 1396 doivile vojni poraz od strane Osrnanlija."
to se tie Bosne, jo za kralja Dabie 1392 godine, Osmanske trupe drugi put nakon
Bilee provaljuju u Bosnu. Postoje ozbiljne indikacije da su te trupe pozvane od
strane nekih bosanskih velikaa, zbog straha od maarskih krstakih prodora u
Bosnu."
Ve 1398 godine, osmanlijske trupe prodiru po trei put u kraljevu zemlju
Bosnu. Klai dovodi ovaj prodor u vezu sa promjenama na prijestolju, bosansku
kraljicu Jelenu zamjenjuje Stjepan Ostoja, uz podrku domaih velikaa i vjerovatno
Turaka.
Te iste godine Sigismund, maarski kralj, optuuje velikog bosanskog
vojvodu Hrvoja za pakt sa Turcima. On pie jedno pismo Trogiranima, 2 juna 1389, u
kojem kae: Znajte, kako smo douli iz vjerodostojnih izvjetaja da se vojvoda Hrvoje,
kao nevjerni gojenac, voen zloom izdajstva, pridruio drutvu nevjernika kria
Kristova, naime Turaka, i da je namjeran svom snagom udariti i ratovati na vjerne
nama i svetoj kruni naoj, koji borave u kraljevini Bosni.
Ove optube Sigismundove bile su utemeljene, jer je veliko-bosanski vojvoda
bio kolovoa svih pobuna protiv kraljice Marije i Sigismunda, a pripadao je krugu

Joseph von Hammer, Historija turskog osmanskog carstva, Zagreb, 1979, str. 6&-69.
V, Klai, Povijest Hrvata, Knjiga II, Zagreb 1982, str. 288;]. Hammer, N, djelo str. 69,
Sl K. Jirecek, Istorija Srbije, Beograd 1952, str. 324,
';1 V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj, 2. str. 322
7) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb
1982, knj. 2 str. 333.
:Il

41

134

najuglednije bosanske vlastele koja je bila sljedbenik crkve bosanske. A to su Hranii

(Kosae), Pavlovii, sam Hrvoje i njegovi roaci Klesii."
Nakon ovih optubi, Sigismund odmah poduzima vojne akcije protiv
Hrvojevih posjeda Vrbaskog grada (Banjaluke) i Kozara (Kozarca). Ali, u tome Maari
nemaju uspjeha jer ve sljedee godine Hrvoje zauzima od Maara cijelu upaniju
Dubiku." Sljedeu deceniju i po, Sigismund nita drugo ne radi nego atakuje na
bosansku zemlju, prije svega na posjede Hrvojine i ostalih bosanskih velikaa, i to u
godinama 1405-1407 kada sklapa savez sa Mleanima. U to vrijeme javljaju
Dubrovani Sigismundu: da je poslanik turski doao HNOjU u Bosnu."? Nakon toga
Sigismundu uspjeva da 1408 godine provali u Bosnu sa 60.000 vojnika i da kod grada
Dobora savlada bosansku vojsku, navodno zarobi kralja Tvrtka II i dade pogubiti 126
prestavnika bosanske vlastele odrubivi im glave i bacivi im trupla sa visoke stijene.
Ovaj poraz Bonjaka imao je za posljedicu veliku omrazu i mrnju bosanskih
krst jana i plemstva prema Maarima katolicima i Sigismundu.11) Sljedeih godina
bosanski velikai mijenjaju taktiku pridruujui se Sigismundu. Prije svih Hrvoje i
Sandalj Hrani, koji prelazi na katolianstvo, postaje lan Zmajevog reda kojeg
ustanovljava Sigismund (1408) na proslavi i turniru povodom velike pobjede i raanja
kerke Elizabete. Glavni zadatak lanova Zmajevog reda bio je da brane kransku
vjeru i presto vladaoca. Ovim inom prelaska dvojice vojvoda Sandalja i Hrvoja na
stranu Sigismunda nije bio zadovoljan veliki dio naroda bosanskog i vlastele, te
dovedoe svrgnutog kralja Ostoju na prijestolje. A ve 1410 godine kralj Ostoja je
prema nekim izvjetajima: Odavno pristao uz Turke i odmetne Bonjane protiv
kraljevstva i kralja Ugarske.12)
U to vrijeme u Evropi bila je velika povezanost izmeu katolike crkve i
svjetovnih vladara, kao realizatora njihove politike. Katolika crkva nala je naina i
stvorila organizacione forme da se bori protiv herezi Katara i bosanske heretike
crkve, na koju se s razlogom sumnjalo: Da njihov katarski heretiki papa stoluje u
Bosni. 13) U tu svrhu katolika crkva organizovala je svoje redove, poput franjevaca
(12-0 stoljee) i ustanovila inkviziciju krajem 21-og stoljea.
U vrijeme kada Sigismund atakuje na bosanski dravni teritorij, na Karlovom
prakom univerzitetu (osnovanom 1348) pojavljuje se profesor Jan Hus (1369-1415)
koji zahtjeva sekularizaciju crkvenih zemalja i istupa protiv papske vlasti, priznavajui
autoritet samo Svetom pismu. On je imao jake veze sa profesorom Viklifom sa
londonskog univerziteta koji je takoer bio protiv katolike crkve, protiv krupnih
posjeda i protiv nepotrebne pompe katolikih obreda. U stvari, ovi ljudi su bili pretee
budue Reformacije.
Ovakva otvorena pobuna protiv crkvene dogme dovela je do sabora u
Konstanci kojeg je organizovao Sigismund. Na tom saboru osuen je Jan Hus, i
unato linih garancija koje mu je dao Sigismund, spaljen je na lomai 1415 godine,
to je imalo za posljedicu rat sa Husitima u eskoj. Nema nikakve sumnje da je
Sigismund sa istim motivima i pobudama i tih godina istupio i protiv Hrvoja i protiv

V. Klai, Povijest
Mehmed Handi,
9) V. Klai, Povijest
lO) V. Klai, Povijest
11) V. Klai, Povijest
Il) V. Klai, Povijest
1:1) Istorija srednjeg
H)

Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 335; V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 347; H.
Islamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1940, str. 9.
Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 336.
Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 376 i 378.
Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 388.
Hrvata, Zagreb 1982, knj. 3 str. 57.
vijeka I, (redakcija Udaljova, Kosminskog, Valenstajna), Beograd 1950, str. 360.

135

bosanskih heretika raunajui na pljaku njegovih posjeda. I pored toga to je Hrvoje

bio spreman, da odri vjernost katolikoj crkvi i kruni lino, i u tom smislu davao
potrebna uvjeravanja. Godine 1413 bili su mu oduzeti posjedi Bra, Hvar, Korula i
Split i predati na upravu Dubrovniku. Sljedee 1414 ~odine, Osmanlije su ve u
Bosni, odakle vre dalje prodore prema Hrvatskoj i Stajerskoj, nakon uzaludnog
pokuaja Hrvoja da dobije pomo od Mleana. Konano, 1415. godine, Sigismund sa
.velikom vojskom kree da rasisti sa Hrvojem, bosanskim hereticima i pripoji njihove
posjede. On ga je jo u junu 1413 proglasio veleizdajnikom i liio svih asti i imanja.'?'
Meutim, Hrvoje pretie Sigismunda, poziva Osmanlije, koji dooe sa vojvodom
Ishakom, te zdrueni sa bosanskom vojskom, do nogu porazie Ugarsku vojsku kod
rijeke Lave na Hrvojevim posjedima (1415) i zarobie znatan broj Sigismundovih
velikaa, meu njima i Pavla upora a koga Hrvoje dade potopiti u volovskoj koi, u
rijeci Bosni. Ova mrnja izmeu Hrvoja, bosanske vlastele sa jedne strane i katolika
sa zapada sa druge strane, nije bila samo vjerske prirode nego je nosila i jednu linu
notu. Bosansko plemstvo bilo je mahom slavenskog porijekla, dok su plemii
okupljeni oko Sigismunda (porijeklom Njemca, roenog u ekoj) bili uglavnom
Njemci i Maari (nakon to je Sigismund 1397 na Krievakom saboru pobio dio
autohtonog hrvatskog plemstva), kao i dio stanovnitva Dalmacije koje je vuklo
rimske korijene. To se ispoljavalo na svim nivoima odnosa. Prema tradiciji. Maar
Pavao upor vrijeao je Hrvoja ovim rijeima: Slovinac nije ovjek, pogaa nije kruh.
Dok je Spliane pogaala to to je Hrvoje nametnuo za knezove Splita bosansku
vlastelu (Petricu Jurjevia od Vrbasa i Cvitka Tolinia od Rarne.)."? Nema nikakve
sumnje da je zbliavanje sa Osmanlijama i njihovim trupama po oruju, koje vode
bosanski ljudi, napravilo prvi korak ka vjersko-kulturnoj
revoluciji i kasnijem
dobrovoljnom prelasku Bonjana na Islam.
Ve sljedee 1416 godine, prema nekim izvorima, osmanske trupe se nalaze
u Vrhbosni, u srcu Bosne: U gradu Vrhbosni namjesti slavodobitni car Muhamed jo
iste godine 1416 za sandaka svog vojvodu Izaka. 16)
Sasvim drugi odnos prema Bonjanima
imale su Osmanlije. Oni su za
komandante Krajiata postavljali domae slavenske ljude iz uglednih porodica, prije svega
Bosance. O znaaju Skopskog Krajiata za Osmansko osvajanje Bosne i drugih zemalja
dao je dovoljno materijala historiar Hazim abanovi. Prvim krajinikom (vojvodom)
ovog krajiata bio je Paajizit beg, porijeklom iz Saruhana, a poslije njega njegov libertin
(usvojenik) Ishak beg (1414-1439) koji je bez sumnje naeg porijekla. O Isak begu, sinu
Ishakovu,
iro Truhelka
iznio je uvjerljive dokumente
koji govore o njegovom
bonjakom
porijeklu,
kasnije osporavani
dosta marginalno
od strane
Hazima
abanovia.17)
Jo eklatantniji primjer je Mahmud paa Anelovi, veliki vezir, pjesnik, mecena i
ejh koji je nosio naziv veli (sveti), i koji je bio veliki vezi!" prilikom osvajanja Bosne, kao
prisni prijatelj sultan Mehmed II fatiha.!" Prema tvrdnjama nekih historiara, on je roeni
V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 3 str. 79.
V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj, 3 str. 79. i 80.
If;) V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 255; Thwrocz, Chronica Hungarica, p. 292; Hamrner, Geschichte
des osmanischen Reiches I, p. 635.
17) iro Truhelka, Isabeg - brat hercega Stefana, GZM 1918, str. 213-218;Hazim abanovi, Bosanski paaluk,
str. 25.
IX) Safet beg Baagi,
Znameniti Hrvati, Zagreb 1913, str. 40; Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, Povijest
hrvatskih zemalja BiH, Sarajevo 1942, str. 542: "Malo dana poslije smrti Lazareve, ve 3 veljae, preuze upravu
14)
IS)

136

brat Mihajla Anelovia koji je vodio protursku stranku prilikom pada Smedereva 1459
godine. Drugi kljuni razlog, kod Bonjana heretika za prihvatanje Osmanlija kao
saveznika protiv katolianstva i njihovih eksponata, kao reakcije na katoliku dogmu,
leao je u duhovnoj sferi. To je bila pobuna jednog autohtonog evropskog naroda protiv
katolike crkve mnogo ranije nego to je u Evropi nastupila Reformacija, na ije deavanje
je uticao niz historijskih okolnosti, kao i bez sumnje Boja volja, da se u Bosni pojavi Islam
i osmanlije.
Predislamska vjera Bonjaka, odnosno bosanskih krstjana (kako su se oni sebe
nazivali), Crkve bosanske pripadala je irem krugu vrlo znane Evropske herezi Katara
(isti na grkom). Ovaj heretiki pokret, koji je negirao katolike dogme, pored Italije
(Lornbardija) zahvatio je sjevernu Francusku, junu Njemaku i granajui se stigao do
istonih oblasti Brandenburga i Pruske. Zahvaljujui trgovakim vezama Njemake i
Francuske jeres zahvatila je katare i Englesku.!" Historiografija susjednih zemalja Srba i
Hrvata nastojala je svim silama dokazati kako Bosanska crkva nije bila heretika nego
srpska-pravoslavna, odnosno katolika i to bez validnih historijskih dokaza. Tezu da je
bosanska crkva pravoslavna, sponsoriranu od Srbske crkve, dokazivali su V. Gluac,
Boidar Petranovi i prota Svetozar Davidovi/" Jaroslav idak, kao Hrvat, pobijao je
Glusevu tezu tvrdnjom da je bosanska crkva prava hrianska crkva, t.j. katolika.i"
Naalost, ove stavove prihvatio je i ameriki historiar John V. A. Fine, koji tezu o
pravoj kranskoj crkvi praktino dokazuje na samo jednom validnom dokumentu Testamentu Gosta Radina.f" Ovu tvrdnju uspjeno je pobio Salih H. Ali iznosei
argumente da je: Prvi od tih izvora, takozvana bula, pape Aleksandra od 18 marta 1067
godine, kojom se uspostavlja dukljansko-barska mitropoliia i kojoj izmeu ostalih, pripada i
bosanska biskupija, a kojom su se sluili svi historiari koji su pisali o historiji Bosne (F
Raki, V. Klai, I. Markovi, St. Novakovi, S. Stanojevi, A. Hoffer, M. Prelog, pa i sam
Raki) dokazani falsifikat. 23) Svakako da ova stanovita treba odbaciti kao nauno
neargumentovana, a politiki tendenciozna.
Naoj nauci je danas jasno da se pitanje irenja Islama u Bosni ne moe
posmatrati odvojeno od Bosanske crkve i bosanskih krstjana, odnosno od likvidacije
bosanske crkve, niti od injenice da je izmeu te dvije vjere bilo dodirnih i slinih
taaka." Ova stanovita potvruje niz historiara Bonjaka;": Safet beg Baagi,
Muhamed Hadijahi, H. Mehmed Handi, Adem Handi, a od drugih: iro Truhelka,

despotovine namjesnitvo: udovica Jelena slijepi Stjepan i kao gubemator (gubemator Rassie) "veliki vojvoda"
Mihajlo Anelovi, brat rumelijskog pae Alipae Anelovia,"
19) Udaljev, Kosminski, Valenstajn, Istorija srednjeg vijeka I, Beograd 1950, str. 361.
~()Adem Handi, irenje Islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu, Prilozi O. F., irenje Islama i
islamska kultura u bosanskom ejaletu, Sarajevo 1991, str. 38.
21) H. Mehmed Handi, Islamizacija BiH i porijeklo bosansko hercegovakih
muslimana, Sarajevo 1940, str.
17;J. idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca., JAZU, Zagreb 1937,
knjiga 259.
:al John V.A. Fine, Zakljuci mojih posljednjih istsraivanja o pitanjima Bosanske crkve, Bogomilstvoto na
Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Skopje 1982, str. 127,134.
zn Salih H. Ali, Bosanski krstjani i pitanje njihovog porijekla i odnosa prema manihejstvu, Bogornilstvoto na
Balkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Skopje 1982, str. 154-155.
24) V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 34&-352;F. Raki, Bogumili i Patareni (Rad Jug. Akad. VII, VJII i

X).

137

Vladislav Skari, Aleksandar Solovjev, Jovan Cviji i britanski historiar Sir Thomas W.
Arnold i drugi.
to se tie tvrdnje o postojanju slinih i dodirnih taaka izmeu ove dvije vjere,
prema onome to dananja nauka zna o vjerskoj doktrini za koju se pretpostavlja da je bila
kod bosanskih krstjana, stvari stoje ovako: Isus sam nije Bog, ve najvii od anela, tijelo
mu bijae samo prividno; Patareni su odbacivali krtenje, osobito djece; Sveenstva
Pravog nisu imali poto je svaki lan kod njih smio nauiti i iriti svoju vjeru; Patareni nisu
imali klasine crkve, niti zidanih zgrada za tovanje Bogu, kome se moe svugdje moliti;
Hulili su krst nazivajui ga "vjeali"; Odbacivali su kipove i rugali se kranima to im se
klanjaju; Njihovi hramovi bile su obine kue bez zvonika i zvona, koje su drali za
demonske
trublje; Klupa, stol, prekriven obinim platnom, na kojem je otvoreno
jevanelje, to je bio sav ukras njihove bogomolje; Kod njih se rijetko nalazio mukarac ili
ena koja ne bi znala napamet Sveto pismo i to na narodnom jeziku; Mrsni ljudi obian
svijet) uzimali su ene da im budu vjerne i da ih mogu otpustiti po volji; Nisu priznavali
crkveni brak.i" Ako se sa ovim uporedi, glavni i kapitalni izvor o bogumilskoj patarenskoj
religiji u Bosni, kojim su se ispred sebe i drugih pismeno odrekli krivovjerstva mnogi
bonjaki pravci, godine 1203, pred inkvizitorom Ivanom de Casamarisom,
dvorskim
kapelanom splitskog arcibiskupa Bernarda, onda se vidi koliko su gornji navodi tani.
U svojoj ispovjedi obeavaju heretiki prvaci: da e u svim mjestima imati
bogomolje, znai nisu ih prije imali; pa da e u crkvama imati oltare i krie, bilo je
pretjerano traiti od njih da odmah dre u i ikone; da e itati knjige starog zavjeta, znai
nisu ga priznavali; da e imati sveenike, da e odravati poste, svetkovine, svetce; da nee
medu se primati Ma n iheie, da e se zvati braom a ne krstjanima, da se iz toga imena
razumije da drugi osim njih nisu krani. Kao to se vidi u ovom izvjetaju kapelana
Casamarisa, jasno je da je ovo autentino Katarsko uenje, odnosno uenje bosanskih
krstjana, ~. Bosanske crkve u njenom orginalnom poetnom stadiju.P' To to bosanski
krstjani (crkva bosanska) u svim vijekovima nisu imali identian stav sa ostalim katarima
o svim vjerskim pitanjima - ne znai da nisu bili heretici.
Od 1415. poslije poraza Maara u dolini Lave od strane zdruene bosanske i
osmanlijske vojske, turski krajinici ili krajike vojvode bili su sultanovi zastupnici prema
Bosni. Oni su nadzirali hrianske tributarne vladaoce, bili glavni iritelji Islama u Bosni i
imali presudnu ulogu u ruenju bosanske drave, uivajui veliko sultanovo povjerenje.
Tursku zatitu uskoro su potraili i ostali patarenski velikai. Prvo, Pavlovii
(1415), zatim Sandalj Hrani (1418). Njihovo stavljanje pod okrilje Osrnanlija bilo je
prirodno i jedino politiko rjeenje obzirom da su bili izloeni unitenju od strane
katolike crkve i njene inkvizicije. Svi historiari se slau da su Tu rei od 1428 ili 1429
zaposjeli neke bosanske gradove, Hodidjed i Vrhbosnu. Meutim, presudan momenat je
nastupio kada je nakon smrti Sandalja Hrania doveden u pitanje opstanak njegovog
nasljednika Stjepana Vukcia Kosae, jer je car Sigismund naredio Frankopanima
i
hrvatskom banu Matku da osvoje Hum i svrgnu Stjepana.
Budui herceg Stjepan, po kome e se cijeli ovaj kraj Bosne nazvati Hercegovina,
za svoj spas pozvao je krajikog vojvodu Ishak bega, koji zbog zauzea na akcijama u
Albaniji alje svog starijeg sina Baraka sa 10.000 vojnika da praktino spase hercega
~4) V. Klai, Povijest Bosne,
Sarajevo 1990, str. 346-352; F. Raki, Bogumili i Patareni
X).
~') H. Mehmed Handi, Islamizacija BiH, Sarajevo 1940, str. 7.

138

(Rad Jug. Akad. VII, VIlI i

Stjepana uvjerenog heretika i patarena. Ova osmanlijska vojska pod Barakom pustoila je i
zadavala strah sve do ua Neretve i Trebinja. U augustu 1435 godine Barak je zimovao u
Hodidjedu i boravio u Vrhbosni (Sarajevu) i Zenici. Izgleda da je tada Tvrtko II pristao da
da danak sultanu od 25.000 dukata."
Od tada se Osmanlije utvruju u Hodidjedu, po nekim za stalno, aponekima
povremeno. Nakon 1439, pa do 1944 godine, Turci su drali znaajan broj bosanskih
gradova. Osmanlije su prije osvajanja Bosne fetha u svojim rukama imali (povremeno ili
stalno); Nevesinje, Gacko, Zagorje, Fou, Ustikolinu, Podrinje, Pljevlje, ajnie, Viegrad,
Sokol, Srebrenicu, Zvornik, Zenicu i dolinu Miljacke sa Vrhbosnom Sarajevom, kome je
tada udaren pravi ternelj.F' I to je bio kljuni momenat na putu ka islamizaciji Bosne.
Da bi upotpunili sliku pred osvajanje Bosne, treba rei da je u Bosnu tada stigao
Franjevac
Jakov de Marchia,
kao glava vikarije bosanske,
snabdjeven
velikim
ovlatenjima, da istrijebi sve patarene i izmatike i da obnovi red i stegu u franjevakim
rnanastirima."
Time je poela hajka i progonstvo nad crkvom bosanskom i prisilno
pokrtavanje bosanskih patarena, stvarajui tako veliki broj kriptopatarena u Bosni.
Zadravanje osmanlijske vojske u gradovima - tritima i osnivanje naselja
(kasaba) od velikog je znaaja za islamizaciju Bosne. U tim mjestima podizane su prve
damije, kao to je Careva Damija, Dzamii-atikom (stara damija), koja je osnovana u
Vrhbosni. Prema tvrdnji Muvekita u Vrhbosni je jo 1452 godine, Nesuh beg sagradio
svoju damiju. U formiranju ovih naselja imali su veliku ulogu derviki redovi koji su
osnivali svoje tekije - zavije, osloboene poreza. To su bili svratita sa besplatnom hranom
od tri dana, gdje se je sakupljao prost svijet, na koje je vre n jak uticaj u propagiranju
vjere. Skoro svi prvi vodei muslimani pripadali su tarikatui dervikim redovima od kojih
su u Bosni bile najznaajnije bektaije, odnosno njihova grana suni tarikata nakibendije.
Hadi Bekta veli osniva je janiara. Jo prije pada Bosne, dok su kraljevi bili prisutni,
Isak beg, osniva Sarajeva osnovao je tekiju mevlevijskog reda (1462).29) Ovdje je posebno
zanimljivo istai za kulturnu situaciju Bonjaka u ovom periodu, pismo Mahmud pae
Anelia, poslano pri osvajanju Jajca, 19 juna 1463, pisano na bosanici (obloj irilici) i
zadnje pismo Muhameda
engia, 5 aprila 1953, pisano istim pismom, koje su njegovali
bonjaki begovi, a koje je objavio Zdravko Kajmakovi (Pisana rije BiH, Sarajevo 1982).
Vaku:fi su, takoer, odigrali presudnu ulogu. Primjer takvog uvakuflienja potpune
svojine (mulk zemlje) je vakufnama Isa bega, sina Ishak bega (1462), jo dok je Stjepan
Tomaevi vladao Bosnom.t" On je uvaku:fio u okolini Vrhbosne svoju mulk zemlju koju
je kupio od prvog muslimana Balabana, sina Boginova, u mjestu Brus na Trebeviu iznad
Sarajeva. Iz te vakufname se vidi da je postojalo takoer muslimansko groblje na granici
ovoga vakufa. Balaban, kao prvi musliman Bonjak, imao je svoje imanje u Sarajevu na
uu potoka Koevo u rijeku Miljacku. Na Crne groblju kod Sarajeva naen je grobni
natpis Bogina, sina Stipanova, a oca Balaganova. Postoji, takoer, ferman sultana Murata
iz godine 1442/43 kojim on daje zemlju na Romaniji nekom Sirmerdu za zasluge. To su

Hazim abanovi, Bosanski Paaluk, Sarajevo 1982, str. 28-29; Konstantin j irecek, Istorija Srba, Beograd
1952, str. 361.
:m M. Handi, Islamizacija BiH, Sarajevo 1940, str. 19.
:!II) Milan Prelog,
Povijest Bosne, Sarajevo 1914, str. 62.
~) Adem Handi, O irenju Islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu, POF Sarajevo 1991, str. 44.
:lO) Vakufname
iz BiH, XY i XVI vijek, Orijentalni institut, Sarajevo 1985, str. 18. i 19.
26)

139

sve dokazi o nainu ranog irenja Islama, mnogo prije pada srednjovjekovne bosanske
drave.
Ovako je izgledala politika, vojna i vjerska situacija u Bosni kada su posljednji
kraljevi bosanski, Stjepan Toma (1443-1461) i Stjepan Tomaevi (1461-1463) odluili da
Bosnu predaju katolianstvu i Zapadu ... Jo je Tvrtko II, nudio Mleanima da preuzmu
upravu Bosne, ali ovi su to odbili iz straha pred Osmanlijama. Na kraju se je pokazala,
politiki gledano pogrenom, ova raunica posljednjih bosanskih kraljeva, da se
oslanjanjern na Ugarsku i Papu, t.j. na one sile koje su prije, najvie ugroavale njihovu
samostalnost, moe spasiti dravna samostalnost Bosne.
U kontekstu evropske historije, to je bilo vrijeme stvaranja velikih
multinacionalnih religijskih drava. To je naroito vailo za prostor Balkana i juno od
Alpa. U vrijeme dolaska na vlast Stjepana Tomaa, uvjerenog patarena koji je preao na
katolianstvo, doli su do kulminacije sukobi katolianstva sa Crkvom bosanskom koju je
rimska kurija od uvijek nastojala potpuno unititi. Neki od feudalaca preli su za
primjerom Tomaa na katolianstvo, ali je njihov broj bio neznatan prema golemom broju
pristaa Crkve bosanske. Tako je prvih godina njegove vlade politika mo Crkve bosanske
ostala netaknuta. To se vidi iz primjera povelje Tomaa iz 1446 godine, kada ne moe
porei: to ne bi to ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrimi Bonjani. 31)
Snaga bosanskih krstjana u Bosni, pred njeno osvajanje, ogledala se prije svega u
propalom pokuaju da kralj bude okrunjen krunom, koju mu je iz Rima poslao Papa 1446
godine. Kruna je bila ve izraena i u Splitu predata biskupu Tomi, ali se krunisanje zbog
snanog otpora bosanskog plemstva i patarenske mase nije moglo odrati. Ovo se slae i
sa ocjenom iz pisma koje je posljednji bosanski kralj, pred sam pad Bosne, u oajanju i
desperaciji, uputio papi Pikolominiju, geografu i historiaru, Piju II 31): Tvoj predhodnik
Eugen ponudio je mom ocu krunu i htio je osnovati u Bosni biskupske crkve. Otac je to
odbio, da ne bi izazvao protiv sebe mrnju Turaka, jer je nov kranin i jo nije prognao
heretike i maniheje iz svoga kraljevstva. Iz ovog pisma se dade zakljuiti, da su katolike
crkve u Bosni, koje su osnovali franjevci kao misionari u 14 vijeku, bile lokalnog karaktera
i da su imale mali broj vjernika. Propao je, takoer, pokuaj kralja Tomaa sa slanjem tri
prvaka bosanskih krstjana, monih na kraljevskom dvoru, u Rim da prihvate
katolianstvo. Dvojica su po povratku u Bosnu prihvatila katolianstvo, a trei je
promijenio miljenje i pobjegao hercegu Stjepanu, upornom patarenu, to je bio uvod u
otvoren vjerski rat u Bosni.
S tim u vezi injenice pokazuju, da su najmoniji bosanski velikai: prvo Hrvoje,
pa zatim Pavlovii, pa Sandalj Hrani i na kraju herceg Stjepan, svoj jedini oslonac, pa i
bioloki opstanak, nalazili u saveznitvu sa Osmanlijama.
Hrvatski i Srpski historiari zbog svojih nacionalnih i vjerskih ciljeva, prikazivali
su bosanske velmoe, ili kao izdajnike, ili kao neslone, neprincipjelne ljude, koji se
meusobno bore za vlast, i slino.
Herceg Stjepan, taj moni bosanski velmoa, nepornirljivi heretik, glavni zatitnik
Crkve bosanske, koga je izaslanik pape Eugenija IV, hvarski biskup Toma, jo 1439 godine
bezuspjeno ubjeivao da pree na katolianstvo, bio je takoer ovjek politikog
kompromisa pa se je pod pritiskom Pape izmirio sa kraljem Stjepanom Tomaeviem,

:<1)

:<1)

Mihajlo Dini, Propast bosanske drave, Historija naroda Jugoslavije, Zagreb 1953, str. 607-608.
Mihajlo Dini, Propast bosanske drave, Historija naroda]ugoslavije, Zagreb 1953, str. 607-608.

140

pred sam pad Bosne. Shvatljivo je to dananji hrvatski nacionalisti tog heretikog
fundamelistu, koji nikad nije bio katolik proglaavaju Hrvatom , grubo falsificirajui
historiju. Ali nije shvatljivo da Bonjaci na sve to nijemo ute. Kao da herceg Stjepan
Vuki nije bio Bonjanin i njihov predak.F'
Na krunisanju posljednjeg bosanskog kralja 1462, krunom dobivenom iz Rima, na
dravnom saboru, to je znailo otvoreno pristupanje Zapadu, bili su prisutni i neki
velikai (Petar Pavlovi, Tvrtko Kovaevi -Dinji) ali ne i herceg Stjepan.
Zapad je izvrio tada enorman pritisak na Bosnu tako da su se do usijanja zaotrili
vjerski odnosi, izmeu veine koja se drala Crkve bosanske i manjine koja je pristajala uz
kralja katolika i nekoliko plemia. Veliki broj heretika pobjegao je u Hercegovinu ispred
nasilnog pokrtavanja. Otpoeo je pravi vjerski rat u Bosni izmeu pojedinih grupa.
Karakter ovih vjerskih sukoba, najbolje se vidi iz primjera kada je kralj Stjepan Toma,
1459, napao Hodidjed: Kralj je zauzeo predgrae (burgum) Hodidjeda, koje je bilo veliko i
puno naroda, i spalio ga, a narod dijelom poubijao, dijelom poveo u ropstvo. Poto
Osmanlije u Bosni nisu naseljavali Turke, pretpostaviti je da je kralj pobio i zarobio dobre
Bonjane.P'
Iz Rima, a naroito iz Budima, u to vrijeme su zahtjevali, da se jednom zauvijek
unite bogumili, koji su stajali u savezu sa ekim Husitima i njihovim voom Gjurdjem
Podjebradskim, sa kojim se tada ugarski kralj Matija Korvin bodio za eku krunu.l" Te,
1462 godine, kralj Stjepan Tomaevi odbio je pod pritiskom maarskog kralja da plaa
danak sultanu, naivno vjerujui da e dobiti pomo od Matije Korvina. Kad je ta pomo
izostala predloio je sultanu primirje na 15 godina, ujedno poveavajui danak. Sultan je
formalno pristao. Ali, imajui prave informacije, sultan je naredio trupama u proljee 1463
da krenu iz ]edrene na Bosnu. O tome detaljnije izvjetava Konstantin Ianiar u svom
poznatom djelu, koje je izuzetan izvor.3S)
Prema pisanju Safet bega Baagia, u Kratkoj uputi: Mnogi velikai, koji na oko
predoe na katoliku vjeru ostajui i dalje vjerni bogumilstvu, preko bosanskoe :>,"""'!jesnika
izvjeavali su velikog vezira Mahmud pau Andelooia o svemu ta se snovalo i kovalo na
bosanskom dvoru.
Uzevi u obzir ta su sve drali Osmanlije, poevi od Sarajeva a zavrivi
sa Zvornikom, abcom i amcom, te da je herceg Stjepan, na koga se nije moglo
raunati, drao Hercegovinu do Glamoa, anse za odbranu takozvanih kraljevih
zemalja bile su nikakve, to e uskoro pokazati i ratne operacije. I tako je otpoela
Fetha, osvajanje Bosne od strane Mehmeda Fatiha osmanskog sultana, koju su
mnogobrojni Bonjani doekali kao pravo rjeenje tegoba u kojim su se nalazili.
Sultan je sa vojskom krenuo na Posavinu, a Mahmud paa je dobio
nareenje da udari na srce Bosne. Predhodno su turske trupe fingirale napad na
Ugarsku da sprijee Matiju Korvina da poalje trupe u Bosnu. Onda su se
Osmanlijama predali Pavlovii i vojvoda Tvrtko Kovaevi, a Mahmud paa je izbio
pod Bobovac koga predade nedavno pokatolieni zapovjednik Radak. Nakon toga
Mahmut paa nastavi da juri kralja. Prvo ga je traio pod Sokolom, a kada je ovaj
pobjegao u Klju, Mahmud paa opsjede tvravu traei od kralja da se preda. Kralj,
:12)

:<:1)

V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990. str. 287.

Marko Perojevi, enidba kraljevia Stjepana Tomaevia, Povijest hrvatskih zemalja BiH, Sarajevo 1942, str.

547.
:M)
:<S)

S. Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne, Sarajevo 1900, str. 14.

Konstantin Mihajlovi, ]aniarove uspomene iliTurska hronika, Prosveta, Beograd 1966.

141

nemajui drugog izlaza, se predade a Mahmut paa mu dade pismenu garanciju da

mu se nita nee dogoditi. Poslije toga kralj potpisa da se i ostali njegovi gradovi
predaju. Pod Jajcem, Mahmut paa se susretne sa sultanom, kome je bilo krivo to je
njegov veliki vezir i drug iz djetinjstva potedio kralja, koji ako poivi moe biti prijetnja
osvajanju Bosne. Zato zatrai od uleme Ali Bastamia da izda fetvu (erijatsku osudu):
El muminu la juldegu min dzuhrin meretejni (pravovjerni nek se ne da ugristi dva puta
iz. iste rupe), uze sablju i posljednjem kralju Stjepanu Tomaeviu odsjee glavu.36)
Ovim se inom zavrava samostalnost srednjevjekovne Bosanske drave.
Historiari smatraju da je davanje pismene garancije kralju kasnije dovelo do
pada i pogubljenja velikog vezira Mahmut pae Anelovia godine 1474 u Istanbulu.
Pod Jajcem je masa Bonjaka prela na Islam. Ovo grupno prelaenje na Islam
izazvalo je dosta pometnje u srpsko-hrvatskoj Historiografiji. Mnogi su to kasnije
pokuavali osporiti.
Bonjaki historiar, Safet beg Baagi, to opisuje ovako: Svi bogumilski
plemii pohrle pod Jajce, da se poklone sultanu. Postupak bogumila iznenadio je
Mehmed Fatiha, zato im potvrdi sve stare povlastice izuzev jedino prijanje naslove.
Svima velikaima u nasljedstvo podijeli turski poasni i plemiki naslov beg i uvrsti ih
u vojsku kao lenske vitezove. Vlastelii i graani (cives) uvrteni su u red spahija ....
Na opi zahtjev novih muslimana, kako se razabire iz slubenih izvora u
janiarskom zakoniku stoji ovo: Iz svih ostalih pokrajina zakon je uzimati samo
kransku djecu u "adzemi oglane"; naprotiv u Bosni zakonom je odreeno, da se
samo uzimaju muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i beu.
Sa ovim se u sutini slae i Vjekoslav Klai, koji kae: Poput kraljice i vojvode
Ivania mnogo se naroda iseli iz tune Bosne. Doim su patareni bosanski, vlastela i
kmetovi veinom prigrlili vjeru Muhamedovu; krteni narod bjeao je ispred zuluma
turskog.
Meutim, kada su se poslije poeli izuavati turski porezni defteri onda je bilo
jasno da je proces islamizacije tekao postepeno. Ali time se ne moe dovesti u
pitanje, i grupno prelaenje bosanskih krstjana na Islam kao historijske injenice.
Pogotovo kad znamo da cijeli dravni teritorij srednjovjekovne Bosne nije sve do 30-ih
godina 16 vijeka bio ukljuen u Osmansku dravu.
Nakon zauzimanja
Jajca sultan naredi Mahmud pai da krene na
Hercegovinu koju on osim nekoliko gradova ne osvoji. Sljedee godine 1464, u zimu,
Matija Korvin osvoji Jajce, a hercegov sin Vladislav: Ramu, Uskopije, Livno, dok mu
drugi sin Vlatko zauze devet gradova uz Drinu, sve do Srebrenice. Ova osvajanja
prisilie Mehmeda Fatiha da 1464 ponovo doe u Bosnu, opsjedne Jajce, apoto
Maari opsjedae Zvornik on ih s vojskom protjera iz Istone Bosne. S time se ovo
ratovanje zavrilo.
Od osvojenih oblasti u sjevernoj Bosni Maari formi rae dvije banovine,
Jajaku i Srebreniku. Na jugu Maari zauzee Poitelj, a Mleani primorje od
Neretve do Cetine. Hercegu Stjepanu ostade uzak pojas zemlje u primorju s Novim
na ulazu u Boku Kotorsku. Herceg Stjepan oito poteen od Osmanlija, svojih starih
saveznika, umro je u miru 1466 godine u prisustvu gosta Radina, koji prema svome
testamentu sigurno nije vie pripadao savrenim krstjanima (perfecti). Tek nakon
njegove smrti Bonjaci su oslobodili povjesni Herceg Novi 1482 godine.

:<6)

S. Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne. Sarajevo 1900, str. 17.

142

Jajaka i Srebrenika banovina odrale su se u ovako rascjepljenoj Bosni jo

nekoliko deceniia. Tek poetkom 16-oga vijeka, kada je Turska zapoela svoju
snanu ofanzivu protiv Ugarske, Srebrenik su oslobodili Bonjaci 1512, abac i
Beograd 1521, a Jajce 1528, ime je cijela stara Bosna integrirana u svoje historijske
granice.
Sa ovim je zavren vojno-politiki prikaz pada bosanske drave. Meutim,
onaj drugi proces, vjersko-kulturne revolucije Bonjaka, kao njihove reakcije na
katolianstvo, osvajake ratove i inkviziciju trajae mnogo due.
Ovaj historijski proces pokrenut je prilikom progona heretika u Bosni, njihovog
raseljavanja, konfiskacije njihovih imanja i nasilnog pokatoliavanja bogumila za kralja
Tomaa godine 1459, i to na oiqled Osmanlija koji dre Vrhbosnu, Hodidjed i Tilavu,
t.j. dananje .Sarajevo sa okolinom. A ti progoni su se desili samo etiri godine prije
.akcije na Bosnu sultana Mehmeda II, pa se je mogla oekivati - prva masovna
reakcija - grupnog prelaenja bosanskih krstjana na Islam.
Vjersku revoluciju Bonjaka predvodili su prvi muslimani poput Ferhat bega,
oca Gazi Husfef bega, koji je primio Islam (oito visokog roda) i postao zet sultana
Bajazita II (1481-1512) oenivi se sultanijom Seldukom. Brat Ferhat begov, po
imenu Radivoj, ostao je u svojoj vjeri i bio jo iv 1483, u Humu u Hercegovini. Meu
drugim promotorima Islama bili su Ishak beg, te njegovi sinovi Barak i Isak beg
osniva Sarajeva. Zatim, veliki vezir Mahmud paa Anelovi, koji je sa Fatihom
osvojio Bosnu, te Ahmed paa Hercegovi, pet puta veliki vezir u toku vladavine
trojice sultana, koji je komandovao flotom (kapudin paa) 1501 godine, u borbi sa
hrianima. Zatim, veliki vezir Rustem paa, sin Radoja Opukovia, te mnogi di-ugi iz
generaciie prvih muslimana u Bosni. To su sve ljudi iz redova patarenskog plemstva.
Sto se tie obinog naroda i seljaka u pravu je Klai kad kae da su:
patareni-kmetovi, pored vlastele, veinom prigrlili vjeru Muhamedovu. Primjera radi
moe se navesti, da je 1489 godine dvije i po decenije nakon pada Bosne, Sarajevo
kao naselje imalo 46 posto muslimanskih domainstava.
Dok je u 18 naselja
sarajevske nahije taj odnos iznosio 40 posto. Ovo daje irenju Islama sva obiljeja
jednog vjerskog pokreta. Pri tome je osnovna injenica da je to muslimansko
stanovnitvo
bilo domae."! Sve se to deava neposredno nakon osvajanja
Hercegovine (1470) i osloboenja Herceg Novog (1482), jo dok je znaajna teritorija
Bosne, Jajaka i Srebrenika banovina pod okupacijom Maara. Kao to je ranije
reeno, izuzetnu ulogu u propagiranju Islama odigrali su dervii (kojima su pripadali
skoro svi vodei ljudi) u osnivanju malih tekija (zavija) u urbanim naseljima, kao i
osnivanje brojnih vakufa.
Sve je to omoguilo izvoenje, jedne vjersko-kulturne
revolucije bez
presedana, u ranijoj historiji Bosne i susjednih zemalja. Ovo je bio presudan korak u
formiranju poetkom 16-oga vijeka u Bosni bonjakog naroda, kao nacije u
dananjem znaenju tog imena. Ovi Bonjaci, novi muslimani, primivi Islam, njihovo
plemstvo i narod, postali su dio Osmanlijske vojske koja je dalje sa velikim
entuzijazmom nastavila oslobaati bonjaku zemlju. Tu njihovu zemlju, su nakon
Fetha, drali maarski okupatori, kao predstavnici jedne strane katolike sile koja je
prije toga stoljeima nastojala pokoriti i raskomadati Bosnu.
Poetkom 16-og vijeka, tanije 30-ih godina, nakon Mohake bitke 1526 i
pada Jajake banovine 1528, moemo smatrati da je glavnina procesa kulturno-

:<7)

Adem Handi. O irenju Islama u Bosni, POF, Sarajevo 1991, str. 43.

143

vjerske revolucije bila obavljena. To se moe vidjeti i na primjeru poreskih deftera

Vilajeta Pavli, odnosno statistikih podataka za sljedea mjesta: Viegrad, Dobrun,
Hrtar, Brodar, Bora, Praa, Studena, Volujak, Glasinac, Pale i Olovo, prema kojima,
1489 godine, ima oko 25 posto muslimana da bi iza 1516 godine, taj procenat iznosio
oko 70 posto. Ovi rezultati nisu potpuno egzaktni jer ukljuuju iskljuivo poresko
stanovnitvo, to ukazuje da je islamiziranog stanovnitva bilo ak i vie. Prema ovoj
statistici, na kraju 16 vijeka, 93 posto stanovnitva ine muslimani u nahijama Vilajeta
Pavli.38)
Silna je energija neponovljivo razvijena kod bonjakog naroda u 16 vijeku,
nakon ove duhovno-vjerske revolucije. Kao neposredna posljedica te narodne vitalne
energije je nagli uspon Bonjaka dravnika i vojskovoa u Osmanskoj Imperiji, poput
Mehmed pae Sokolovia Visokog i Rustem pae Opukovia. Takoer, nastao je
procvat u kulturi, pjesnitvu, filozofiji, tadanjoj nauci itd, a posebno u epskom
pjesnitvu Bonjaka u homerovskoj tradiciji. Posljedice ove vjersko-kulturne revolucije
15-og vijeka u Bosni bile su mnogoznane za dalju budunost Bosne i one se
odraavaju na aktuelnu sudbinu Bonjaka ove 1996. godine.
Na kraju, u odnosu na vjersko-kulturnu revoluciju u Bosni, treba podvui, da
dokazi o slinosti uenja Bosanske crkve sa Islamom nisu stvari neke misaone
konstrukcije ili nacionalnog profiterstva, nego realnih injenica. Tako naprimjer, Arapi
u poetku svoje vlasti u Iraku pomau manihejce, pa ih dovode iz udaljenih perzijskih
pokrajina u Irak, da slobodno propovjedaju svoju vjeru. Time se tumai privlanost
izmeu Islama i manihejskih sekti.?"
Kao to i drugi historiari tvrde, da je na svaki nain bogumilstvo, misli se na
Bosansku crkvu, prvi pokret reformacije u Evropi, t.j. veze bogumilstva sa ekim
bratovtinama, sa husitizmom i uenjem Petra Celcickoqa."?'
Ti historiari idu korak dalje sa tvrdnjom da je prelaz na Islam u Bosni znaio
zbacivanje unutranjih okova, osloboenje tih ljudi, koji time stupie iz tijesne i mukle
izbe bogumilstva na slobodno polje snanog politikog i ratnikog rada u okviru
otomanske imperijalne politike. Takoer je vrlo jasno, da dobri Bonjani ovim inom
ne postadoe muslimani samo sa vjerske take gledanja, nego i Osmanlije u
politikom smislu, jer je to odgovaralo osmanlijskim shvatanjima drave.
Ovo je za rezultat imalo, prva dva i po vijeka bonjako-islamske historije,
izlazak na svjetsku scenu jedne nove generacije Bonjaka u globalnom smislu.
Takoer, postoji miljenje da je i kulturno bogumilstvo t.j. bosanska vjera,
utjecala na odgoj ovih ljudi, koji su pored ostalog bili na prilino visokom kulturnom
stupnju zbog svoje naitanosti u odnosu na ostalu Evropu. Ovo vrijeme, sa druge
strane, bez ikakve sumnje znailo je u historijskom smislu konac Bonjake vjere, t.j.
Bosanske crkve i srednjovjekovnih bosanskih pokreta za ouvanje sloboda.
Kao to se iz historije bosanske hereze kao vjere u srednjem vijeku i historije
janjiara u islamskoj Bosni dade zakljuiti, u Bosni je ovaj vjerski elemenat bio vrlo
energian. To pokazuje koliko su duboki korjeni Bonjakog naroda. Sa ovim inom

:<Xl Amina Kupusovi,

"!Il
40)

irenje Islama u Vilajetu Pavli, POF. Sarajevo 1991. str. 152.

Flugel, Mani, sei ne Lehren und siene Schriften', Leipzig, 1862.
L. V. Sudland, Die Sudslawische Frage und der Weltkrieg, Wien, 1918.

144

nastupa u bonjakoj historiji jedna nova era, nakon etiri vijeka mukotrpne historije
ovoga naroda, u kojim su ga maarski kriari i pape trebali nauiti kulturi i katolicizrnu.
Sada se oni okreu novom dobu, u kojem oni oslobaaju i proiruju stare granice
srednjevjekovne Bosne, ime se utvruje etniki prostor bonjakog naroda i njegova
historijska drava.

145

prof. Tarik Kulenovi

PRISVAJANJE lOTUiVANJE BOSANSKOG

SREDNJOVJEKOVLJA

Sadanjost u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina namee stalne zahtjeve za

preispitivanjem dosadanjih spoznaja o postanku i trajanju Bosne i Hercegovine kao
zasebnog dravnog, geopolitikog, kulturnog i civilizacijskog tijela. U tom poduhvatu
jedan od najvanijih segmenata je i redefiniranje odnosa Bosanaca spram
srednjovjekovne bosanske drave.
Nastanak i trajanje srednjovjekovne Bosne postaje prvorazredno politiko
pitanje, a manipulacijom povijesnim injenicama, stanje od prije preko 500 godina
pretvara se u skoro pa legitimnu argumentaciju koja slui kao odgovor na pitanje:
"Kome pripada pravo vlasnitva nad BiH?" Na ovaj nain Bosna se opetovano dijeli i
prisvaja, te joj se silovanjem povijesti nameu koje kakvi identiteti. U tom kovitlacu
stradaju najmanje dvije stvari: povijesna istina i znanost. Ujedno legalna politika
nadmetanja iz podruja racionalnog i mogueg prelaze u mitomaniju i historicizam,
ime gube svaku logiku vezu sa stvarnou. Stoga je namjera ovog izlaganja
ukratko iznijeti mehanizme i ustaljena shvaanja koji su kreirali sliku koju danas
imamo o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i spreavali da se bosanska povijest
sagleda objektivno, osloboena nacionalnih mitova i potreba politikog trenutka.
Nacija i povijest
Prvi problem s kojim se susree istraiva u analizi historiografije
srednjovjekovne
Bosne su nacionalno obojene interpretacije. Nacije u kreiranju
vlastitog
identiteta,
koriste
nekoliko
mehanizama.
U svrhu
ostvarivanja
homogenizacije i stvaranja objedinjavajue razine identiteta kojom se mogu zahvatiti
dovoljno iroki slojevi stanovnika tvori se slubeni, knjievni jezik, definira se
"nacionalno" tlo, religija i povijest.
Nacija je zamiljena zajednica. Njeni temelji poivaju na mjeavini razliitih
utjecaja koji su tijekom vremena djelovali na odreenom prostoru i na odreenu
populaciju. Meu bitne karakteristike stsvaranja nacionalne posebnosti spada
kreiranje nacionalne povijesti. Ovaj postupak, poznat kao historicizam, ima za svrhu
da naciji, kao relativno novoj povijesnoj kategoriji, osigura naknadnu prolost. Potreba
da se izvri reinterpretacija povijesti kroz nacionalni filter uzrokovana je tenjom za
nacionalnom istoom. U svakoj naciji nalazimo potrebu za skoro pa boanskim
atributima. Nacija sebe eli vidjeti kao vjenu, nepromjenjljivu i od samog nastanka
potpuno dovren u formaciju koja je autonomna i neosjetljiva na utjecaje sa strane.
Stoga i povijest jedne nacije u romantiarskim interpretacijama mora biti neprekinuti
logini dravno-pravni niz. U tu svrhu historicizam mijea mit i povijest, koristei mit
za popunjavanje povijesnih praznina. Povijesna realnost ipak nije jednosmjerna ravna
ulica, ista i jasna, ve predstavlja konglomerat brojnih utjecaja, skretanja, vrludanja i
kompromisa.

146

lako nove drutvene formacije, nacije u 19. stoljeu sebi prisvajaju

obnoviteljski karakter. U povijesti se trai "zlatno doba", dovoljno daleko u prolosti, iz
kojeg bi bilo jasno vidljivo da je nacionalna drava nekada bila mona i slavna, iza
ega su slijedila "tamna stoljea" da bi na kraju dola nacionalna drava kao
obnoviteljski faktor koji ponovo vraa "staru slavu djedova" na povijesnu pozornicu.
Nacija-drava nuno potrebuje i "okupatora" od kojeg se treba osloboditi. To mogu
biti strani osvajai, ali i domae feudalno plemstvo koje uzurpira pravo nacije na
slobodu. Ovo je vidljivo na primjerima nove grke drave koja svoj legitimitet zasniva
na starogrkim dravama - gradovima, kao i na primjeru modernog Izraela koji svoje
zlatno doba nalazi u idovskim dravama u Palestini od kojih je posljednja unitena u
1. st. nae ere. Na Balkanu, uz Grke, u novije doba vidljiva je historicistika
djelatnost kod Srba, koji svoje aspiracije zasnivaju na obnovi "Duanovog carstva",
kao i kod Hrvata koji stvaranje nacionalne drave, smatraju nastavkom hrvatskog
kraljevstva koje se ugasilo 1102, poslije poraza hrvatskog kralja Petra Svaia na
Gvozdu i ulo u sastav ugarske drave. Pozicija Bonjaka je nezgodnija, jer oni svoje
zlatno doba trae u razdoblju turske vladavine Bosnom, a upravo Turke susjedni
nacionalizmi definiraju kao okupatore osloboenjem od kojih nacije stjeu slobodu.
Cilj insistiranja na povijesnim pravima bio je potvrditi pravo nacije na kreiranje
sopstvene drave "kakva je nekada sigurno postojala". U drugoj fazi, nakon
etabliranja nacionalne drave, povijesne okolnosti bi se koristile kao opravdanje za
irenje dravnog teritorija.
Drugi problem s kojim se bosanska historiografija suoava je suavanje
konteksta.
Bosni se namee kontekst korespondiranja
samo sa susjedima,
Hrvatskom i Srbijom. Iako u vrijeme najveeg uspona bosanske drave, samostalna
hrvatska drava nije ni postojala, a Srbija je, do Duanove smrti i svog raspada bila
iskljuivo orijentirana ka jugu i Bizantu. Bosna u vrijeme svog srednjovjekovnog
trajanja odrava odnose sa Madarskom i Rimom, kao glavnim svjetovnim i
duhovnim silama ovih prostora, vladarska dinastija Katromania eni se sa
vladarskim porodicama "pola Evrope", a trgovina se odvija uglavnom sa Dubrovnikom
i Mletakom republikom. Ujedno, u vrijeme najveeg uspona "Crkve bosanske" u
evropi "cvatu" heretiki pokreti ija veza sa Bosnom jo nije dovoljno istrae na. Uz
heretike sjeverne Italije i june Francuske, ne treba zaboraviti ni prodor Husita u
Madarsku kao ni posljedice koje je on ostavio za sobom.
Problematika
odnoenja nacija na slavenskom
jugu prema povijesti
viestruko se reflektirala na Bosnu. Nakon austrougarske okupacije BiH i nestanka
osmanskog sustava vlasti, BiH postaje otvorena svim zbivanjima koja su zahvaala
susjedne zemlje. Tako u nju dolaze nove nacionalne ideje, srpska, hrvatska i
jugoslavenska. Religijska podjela, koja je predstavljala sutinu osmanskog upravnog
sustava, prenosi se na plan socijalnih odnosa. Rastua buroazija u svojoj gladi za
zemljom, okomljuje se na feudalnu klasu i, shodno rastuoj ekonomskoj moi,
postavlja i politike i kulturne zahtjeve. Kako feudalne strukture svoj legitimitet vuku iz
razdoblja Osmanskog Carstva, buroazija se uputa u poduhvat prisvajanja starije
bosanske povijesti da bi time umanjila znaaj feudalaca. Ovakav primjer poznat je iz
vremena francuske revolucije. Feudalni sloj se pozivao na Franako carstvo i svoj
legitimitet je bazirao na njemu. Shodno tome, trei stale, buroazija, se proglasila
nasljednicima starosjedilaca, Gala, koje su Franci podvrgli svojoj vlasti. Samim time,
zauzimanje vlasti od strane buroazije, tumaen je kao povratak na prijanje,
"prirodno" stanje i zato legitiman. BiH, kao zemlja sloenih konfesionalnih odnosa

147

imala je nesreu da se socijalno pitanje prenese na plan konfesionalnih, a kasnije

nacionalnih odnosa. Ujedno, izloen ekspanzionizmu buroazije sudjednih zemalja,
novi poduzetniki sloj, umjesto da formira jedinstvenu strukturu, opredijelio se za ve
formirane buroazije susjeda. Time je pitanje pripadnosti srednjovjekovne Bosne, kao
pretpostavljenog izvora legitimiteta buroazije postalo politiko pitanje i odrazilo se na
historiografiju. Kako su pravoslavni i katoliki Bonjaci koji su uglavnom tvorili novi
buroaski, poduzetniki
sloj, mahom izabrali srpsku i hrvatsku nacionalnost,
srednjovjekovna bosanska drava i zadatak da se dokae njena nacionalna srpska ili
hrvatska pripadnost dolazi u ruke povijesniara tih nacija, ime poinje "veliki lov na
bosansku povijest" u kojem glavni ulog postaje kreiranje "povijesnog prava" na
Bosnu.
Mehanizmi otuivanja
Danas moemo ustvrditi da je bosanska povijest, pa i ona srednjovjekovna
dobro utemeljana na izvornim dokumentima, iz kojih se zasebnost i dravnost
banovine i kraljevine Bosne, kao i tok dogaaja mogu vrlo dobro rekonstruirati, emu
doprinosi i obim na historiografska graa. Problem nastaje prilikom interpretacije. U
elji da se stvori argumentacija za potvrivanje teza autora, injenice se esto
zanemaruju ili proizvoljno tumae"
Tradicionalni pristup temelji se na dve postavke prisvajanju i negiranju.
Prisvajanje se odvija na pretpostavci da su slavenska plemena
koja su naselila
prostor Bosne i Hercegovine nuno pripadala hrvatskom ili srpskom etnikom
korpusu i daljnja povijest tog podruja je ustvari povijest hrvatskog ili srpskog
etnikog korpusa. Negiranje se provodi kroz odricanje umijea dravotvornosti
Bonjanima. Kroz tradicionalne povijesne interpretacije, nastanak Bosne kao zasebne
geline se najee smjeta unutar srpske ili hrvatske srednjovjekovne drave.
Cinjenica ostvarivanja bosanske samostalnosti tumai se utjecajem dravotvornog
srpskog ili hrvatskog plemstva. Primjer ovakve teze nalazimo kod Dominika Mandia,
koji tvrdi da su banovinu Bosnu stvorili Hrvati koji se nisu slagali s maarskom vlau
u Hrvatskoj. A na njega se danas nadovezuje ime odan.
Analizirajui
metode kojima se koriste povijesniari
za prepravljanje
povijesnih podataka, vidljivi su neki oblici prisvajanja srednjovjekovne bosanske
povijesti:
1. Tumaenje nacionalne pripadnosti na osnovu religijskog uvjerenja Postojanje samostalne Crkve bosanske pokuava se negirati ili minimalizirati, s
namjerom da se populacija srednjovjekovne
Bosne svede na katoliku ili
pravoslavnu. Iz ega proizlazi da su u pitanju Hrvati ili Srbi. Makar je nejasno kako se

Il Do danas je o povijesti
Bosne u srednjovjekovIju napisano vie knjiga. Medu znaajnije spadaju slijedee:
Vjekoslav Klai: "Poviest Bosne"; Sima irkovi: "Istorija Bosne", Nada Klai: "Povijest
Bosne"; Grupa autora: "Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine"; Noel Malcolm.'Bosnia,
a short history" 1993; Nijaz Durakovi: "Prokletstvo Muslimana" 1993; Sreko aja: "Konfesionalnost
i
nacionalnost Bosne i Hercegovine",
1992, Enver Imamovi: Korijeni Bosne i bosanstva, 1995."
Marko Vego: Postanak srednjovjekovne
bosanske drave 1982.
Uz ove autore o Bosni su pisali brojni autori (Anto Babi, Ferdo Sii, Sime odan, Dominik
Mandi ... s tim da je jo vee bibliografska
podruje u kojem se autori dijelom dotiu BiH piui o drugim
problemima (pitanje heretikih pokreta u Evropi, problemi Crkve bosanske, irenje islama u Evropi i svijetu,
povijest Osmanskog carstva, povijest susjednih drava Hrvatske, Srbije i Crne Gore)

148

na osnovu religijske pripadnosti Bonjana u recimo XIV stoljeu moe odreivati

nacionalna pripadnost koja je produkt XIX stoljea.
2. Utvrivanje nacionalne pripadnosti vladara - Bosanske vladarske dinastije,
potomci Kulina bana i Kotromanii Tvrtkovii" esto se svojataju kao "staro hrvatsko
plemstvo. Iako ne postoji niti jedan materijalni dokaz da su pripadnici ovih dinastija
sebe nazivali ili smatrali bilo hrvatskim ili ugarskim plemstvom. Ova pojava vue
porijeklo iz vremena turskog prodora u Bosnu, kada su se dijelovi bosanskih
plemikih obitelji pred osvajaima povukli u Hrvatsku i dalje. Vremenom su se ove
obitelji kroatizirale i postale dio hrvatskog plemstva. Iz toga se naknadno zakljuuje
da su i njihovi preci morali biti Hrvati, ako su im potomci aslmilirani." Jedini podatak o
pozivanju na krvne veze ostavio je Tvrtko I, koji je poslije smrti cara Duana, na
osnovu srodstva svoje bake s Nemanjiima, isticao pravo na srpsku kraljevsku krunu,
ali zato da bi Srbiju pripojio Bosni, a ne obratno".
3. Pozivanje na srednjovjekovnu pripadnost Bosne - danas je poznato da se
BiH u srednjem vijeku nikada nije nalazila u sastavu hrvatske ili srpske drave,
izuzevi prodor hrvatskog kralja Mihajla Kreimira i srpskog cara Duana, u kojima su
na krae vrijeme zaposjednuti dijelovi Bosne, ali nije preuzeta i upravna vlast nad
njom. Madarski vladari su svo vrijeme postojanja bosanske drave pretendirali na
njene dijelove, ali ni oni nisu, osim titularno" uspjeli da taktiki podvrgnu bosansku
dravu svom upravnom aparatu i kulturnim vrijednostima.
No, to ne sprjeava
povijesniare da, negirajui bosansku samostalnu povijest prije Kulina bana, Bosnu
prema sopstvenom nahoenju, kao loptu dodijeljuju malo Hrvatskoj, malo Srbiji, pa
Bizantu i Madarskoj. Takoer, nakon ostvarivanja pune samostalnosti Bosna se
uporno gura u vazalske odnose prema Madarskoj, pogotovo od strane hrvatskih
povijesniara. Ovo je objanjivo injenicom da je Hrvatska u tom razdoblju bila pod
madarskim suverenitetom, pa povijesniari ne mogu prihvatiti injenicu da je Bosna
uspjela ostvariti samostalnost.
4. Prisvajanje ili negiranje zasebnosti "Crkve bosanske" teze koje se javljaju u
negiranju samostalnosti bosanske vjere i Crkve bosanske baziraju se na tvrdnjama
da je to katolika biskupija koja je zbog slabe povezanosti sa svijetom zapala u
krivovjerje (idak) ili da je to ustvari pravoslavna crkva koju su katolici proglaavali
heretikom (Gluac) Najnovije teorije (aja, Malcolm) stiu da je u Bosni bilo
krivovjerja, ali ono nije bilo toliko jako i ukorijenjeno, pa se u 15 stoljeu dogodila
temeljita rekatolizacija Bosne, koja je omoguila da Turke doekaju samo katolici.
Crkva bosanska jedno je od najzanimljivijih pitanja srednjevjekovne bosanske drave,
a ujedno i veliki kamen spoticanja. Naime, ako su Bonjani bili patareni, nisu mogli u
isto vrijeme biti pravoslavni i katolici, pa se tako nisu mogli ni prisvajati. Iako
Prof. E. Imamovi smatra da je u pitanju jedna vladarska dinastija.
Obzirom da su brojni pripadnici hrvatskog visokog plemstva porijeklom Talijani, Madari ili NIjernci,
zanimljiovo je kako jo nitko nije postavio tezu o hrvatskoj pripadnosti Italije, Njemake ili Madarske.
4) Najnoviji primjer u prisvajanju bosanskog plemstva je stanoviti Paul Tvrtkovi iz Londona koji se nacionalno
opredjeljuje kao Hrvat i sebe istie kao pretendenta na bosansko prijestolje, jer je, kako navodi, direktni
potomak vladarske dinastije Kotromani. Povijest ipak istie da je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi
Kontromani dekapitiran kod Jajca, njegova djeca igmund i Katarina su primili islam, a ena mu je umrla u
Rimu, ne ostavivi 7-<1 sobom nove potomke. Stoga nije jasno odakle g. Tvrtkovi crpi svoje pretenzije i kako to
da nije musliman?
S) Madarski kraljevi u svom vladarskom naslovu koriste naziv "Rex Rarnae" iako je naziv "Bosna" u to vrijeme
meunarodno prepoznat i priznat, a Rama predstavlja dio Bosne. Da su rnadarski kraljevi ostvarivali stvarnu
vlast, ne bi bilo razloga da ne koriste i naslov "Rex Bosnae". Meutim, to nije bio sluaj.
l)

:1)

149

dobronamjerni autori pokuavaju dokazati pravovjernost bosanskih banova i kraljeva,

uvijek se javlja narod koji je uporan u svom "krivovjerju" do zadnjih dana bosanske
drave, tako da Stjepan Toma tjera sa svojih posjeda hercegu Kosai 40.000
patarena 1459.g. iako ih tada prema autorima vie uope nema u Bosni. Da je Bosna
bila heretika zemlja potvruje postojanje franjevaca koji, kao
misionarski red,
nastupaju u zemljama gdje nema slubene katolike hijerarhije i pokuavaju proiriti
vjeru. U situacijama kada je vjera dovoljno proirena na scenu stupa slubena
crkvena hijerarhija koja uvruje crkvenu strukturu. Prisutnost jedino franjevaca od
14. do 19. stoljea govori da nije bilo uvjeta za instaliranje slubene crkvene
hijerarhije. Ujedno, problem "Crkve bosanske" je u historiografiji esto prenaglaavan.
Tako je bivalo vanije kako se pojedini vladar Bosne vjerski opredjeljivao, od injenice
da je vladao samostalnom dravom.
5. Cestovna teorija - Ova teorija uporno insistira na prometnoj izoliranosti kao
glavnom uzroku svih nejasnoa koje se javljaju u interpretacijama srednjovjekovlja.
Stoga su za paterene, slabu kraljevsku vlast, nemogunost susjeda da pokore Bosnu,
nemogunost misionara da proire katoliku vjeru, uvijek krive loe ceste.
6. Diskontinuitet - ovaj postupak se javlja kod autora koji namjeravaju pobiti svaku
mogunost da su Bonjaci srednjovjekovne Bosne primili islam i nastavili ivjeti u
zemlji svojih predaka. Tako se negiraju mogunosti da su patareni i dio plemstva
primili islam, da su dananji muslimani porijeklom Bonjani, da su se neki elementi
bosanske dravnosti odrali i pod Turcima. Legitimitet kontinuiteta sa bosanskim
srednjovjekovljem
priznaje se jedino franjevcima i to na osnovu nepostojee
adhname dodijeljene fra Anelu Zvizdiu. Od nje je sauvan jedino prijepis iz 17.
stoljea. Istovremeno, negira se mogunost da je u slavenskoj masi koja je pod
nadzorom Avara dola na Balkan postojalo zasebno pleme iz kojeg potjeu
srednjovjekovni Bonjani, ime se eli razbiti veza izmeu seobe Slavena i nastanka
bosanske drave.
7. Mit o bogumilima - injenica da je Bosna od svih junoslavenskih drava u
srednjem vijeku najdue zadrala samostalnost, kao i to da je postojala samostalna
kranska crkva, razliita po uenju od pravoslavne i katolike crkve, stvorila je
podlogu za brojne manipulacije. Mit o ukorijenjenosti bogumila u Bosni jednak je po
vrstoi tvrdnjama da u Bosni uope nije bilo heretike crkve i s njim se izvanredno
nadopunjavao Na pitanju da li je u Bosni bilo heretika ili ne, grade se i rue teze o
zasebnosti bosanske drave ili njenoj hrvatskoj ili srpskoj pripadnosti. U "bosanskoj
heretikoj polemici", bogumili postaju dravotvorni element, bez kojeg ne moe biti
govora o postojanju bosanske drave. Tako se u problematici bosanske dravnosti
stvari skreu na sporedni kolosijek, zanemaruje se postojanje vladarske dinastije,
krune i plemikog parlamenta "Stanka bosanskog", kao najvanijih elemenata
suvereniteta drave u srednjem vijeku. Bogumili u historiografiju ulaze lankom
Franje Rakog: "Bogom ili i patareni?", nakon kojeg pojam "bogomili" zamjenjuje
pojmove "bosanski krstjani, dobri Bonjani i dobri ljudi" koji su u bosanskim izvorima
jedini bili upotrebljavani
od strane Crkve bosanske, kraljeva i vlastele za
sarnooznaavanje.?'
Rad JAZU br. 7.
Jedini izvor koji spominje bogu mile je "ilje despota Stefana", koje je. ipak. srpski izvor i koristi srpsku
terminologiju za oznaavanje bosanske hereze. Tako zapadni i papinski izvori za oznaavanje "bosanske vjere"
koriste zapadnu terminologiju (katari, patareni, babuni). Dakle. ako se koriste samo izvori zapadnog ili
istonog porijekla. nuno se mora doi do zakljuka daje u pitanju hereza one vrste kakvom je ti izvori navode.

(i)
7)

150

Osnovni razlog insistiranja na bogumilskom pitanju je potreba nacionalizma

da pronau dravotvorni element koji se moe projicirati u sadanjost. Tako heretiki
bogumili postaju bezimeni junaci, pacifistiki preci hajduka i drugih narodnih junaka
koji po cijenu najveih odricanja uporno brane bosansku samostalnost borei se
protiv stranih osvajaa (Madari, rimski papa, Srbi), kao i protiv domaih izdajnika
(prevrtljivi vladari i plemii). Time dobivamo prototip narodnog otpora i "visoke svijesti
irokih slojeva" koji je bio idealan za razradu u vrijeme komunistike vlasti i njihove
omiljene frazeologije o "klasnoj svijesti". Ujedno, u vrijeme formiranja nacionalnih
ideologija, a i u vrijeme komunistike vlasti, plemstvo se tretira kao nazadni element.
Stoga se u interpretacijama
srednjovjekovlja
ouvanje dravnosti
nije moglo
"dodijeliti" plemstvu, koje je po svim suvremenim definicijama bilo "reakcionarno". No,
u Bosni srednjeg vijeka plemstvo i vladarska dinastija predstavljaju glavninu
"politikog naroda" BiH i tu treba traiti elemente njene dravnosti. Ti elementi
dravnosti Bosne dovoljno su jaki da, ak i da se konstatira da Crkva bosanska
nikada nije ni postojala, dravnost, zasebnost i bosanstvo Bosne u srednjem vijeku
ne bi pretrpilo ni najmanju tetu. Pitanje "Crkve bosanske" treba vratiti na pravu
mjeru, u okvire prouavanja crkveno-heretikih pokreta (u odnosu na rimsku crkvu) u
srednjem vijeku.
Bonjaki samozaborav
Uz pokuaje prisvajanja bosanskog srednjovjekovlja
od strane susjednih
naroda, drugi problem koji se namee je nezainteresiranost
Bonjaka za vlastitu
povijest prije primitka islama. injenica je da dolazak Turaka i primanje islama
predstavljaju veliku prekretnicu u povijesti Bosne, a islam kao velika civilizacijska
tekovina svojom dubinom i sloenou predstavlja primamljiv izazov za generacije
znanstvenika. Ujedno, neki objanjavaju izbjegavanje muslimanskih Bonjaka da se
pozabave pitanjem srednjovjekovne
bosanske povijesti tvrdnjom da muslimani
zaneseni veliinom i ljepotom vjere, smatraju predislamsku prolost nevanom i na
odreeni je se nain stide, jer su tada ivjeli u neznanju u odnosu na vjeru. Te
postavke ipak ne objanjavaju zato se i u najnovije doba bonjakom bavljenju
ovom problematikom posveivalo relativno malo panje. Dapae, zaprepaujue su
izjave jednog bonjakog pjesnika i novopeenog nacionalnoq ideologa da je Bosna
1463.g. ustvari osloboena, samo nam nikako nije jasno od koga? Na ovo se
nadovezuju i kvazivjernike, vrlo popularne interpretacije da bi Bosna propala da nije
bilo islama iz ega je lako izvui zakljuak da sve to se u Bosni dogaalo prije
islama nije vano. Pokazatelj takvog stanja duha je i ulaganje goleme intelektualne
energije da se pronau dokazi o prisutnosti islama u BiH i prije dolaska Turaka, dok
se iva bosanska srednjovjekovna kultura u potpunosti zanemaruje.
Suvremena povijest ukazuje nam da su se Bonjaci suoili sa tri velike
zadae:

elja da se u Bosni otkriju bogu mili potie iz panslavenskih ideja gdje se odbacivala sve to je dolazilo sa
zapada i veliao narodni genije Slavena. Ova ideja kasnije je simplificirana. Naime Stefan Nernanja je progonio
bogumile iz Rake i, ako se u Bosni tog doba za Kulina bana javljaju bogumili, znai da su se doselili iz Srbije i,
ako su svi Bonjani bili bogumili, onda su nuno Srbi. Na isti nain hrvatski autori (Sudiand, Mandi) smatraju
da su Bosnu osnovali pripadnici narodne plemike stranke koja se nije sloila s nagodbom s Madarirna, a
"bosanski bogurnili'' su ustvari narodni sveenici "glagoljai" koji su se protivili rimskoj crkvi i bijegom u Bosnu
ouvali "hrvatsku narodnu religiju".

151

1. dokazivanje slavenskog podrijetla i autohtonosti na bosanskom tlu, ime

se trebao pobiti stav da su "Bonjaci Turci koji su doli iz Azije i trebaju se u nju
vratiti"
2. afirmacija bonjake nacionalne posebnosti i odbijanje svoenja na vjersku
manjinu
3. ruenje nametnutih mitova o turskom razdoblju bosanske povijesti kao
"tamnom vilajetu i orijentalnoj despociji".
Uz ispunjenje ovih zadaa malo je vremena i intelektualne energije ostalo za
bavljenje bosanskim srednjovjekovljem i stvaranjem sinteza koje bi ukljuivale i
srednjovjekovlje. Ipak, pojedinci poput h. M. Handia, vezanosti na srednjovjekovnu
bosansku dravu, problemu primanja islama u Bosni, kao i o Crkvi bosanskoj.
Zanimljivo je i da je prvu sintezu bosanske povijesti (u kojoj je obraeno vrijeme
srednjovjekovne i turske Bosne) do austrougarske okupacije napisao Bonjak, Salih
Sidki Hadihuseinovi Muvekit" oko 1878. godine. No, te spoznaje su teko dopirale
do irih slojeva i tek ovih nekoliko godina moemo konstatirati da se "bogumili"
ponovo vraaju u Bosnu. Jedan od uzroka tome je i psiholoke prirode. Bonjaci
imaju izrazito razvijen osjeaj pripadnosti Bosni, tako da se ulaganje intelektualnog
napora u dokazivanje smatra izlinim. Naprosto, kao i kod brojnih drugih pitanja u
BiH, te se stvari podrazumijevaju. Kako podrazumijevanje ne mora biti povezano sa
razumijevanjem
esto dolazi i do nesporazuma.
Ipak pristup bosanskom
srednjevjekovlju
jo uvijek se olako shvaa. Tako u intervjuu zagrebakom
"Veernjem listu" prof. Ejup Gani izjavljuje da mu nije jasno zato se Hrvati bune
protiv bosanske zastave kada je ona pripadala bosanskim kraljevima koji su bili
Hrvati. Ovakve u najmanju ruku neodgovorne izjave jo vie zbunjuju poznavatelja
bosanske povijesti kao autentine i zasebne cjeline. Pogotovo kad se zna da
bosanski vladari, bilo banovi ili kraljevi nikada nisu koristili niti jedan pridjev osim
varijacija rijei "bosanski" da opiu sebe.
Danas pak, suoavamo se i s drugom krajnou. U odreenim tekstovima
Bonjaka postoji tenja da se bosanska povijest simplificira i izvede jedna ravna crta
tezama da su svi Bonjani bili bogumili, onda su svi odjednom primili islam, postali
dobri muslimani i branili svoju posebnost kao i bogumilski preci sve do danas. Ova
simplifikacija,
stvaranje pravocrtnosti
i traenje religijskih spona u stvaranju
nacionalne povijesti predstavlja dvosjekli ma koji Bonjaci trebaju izbjei. Unoenje
mitskih elemenata i traenje linearnosti su greke koje su ve poinile historiografije
susjednih
naroda. Stoga smatram da su osnovni problemi koje bosanska
historiografija nuno treba osvijetliti postanak i razvoj bosanske srednjovjekovne
drave, kao i specifinosti bosanskog drutva u srednjem vijeku elementi koji su
ouvani do danas. Drave nastaju i propadaju, a bosansko drutvo kao samosvojan i
specifian subjekt preivjelo je sve ove vijekove i danas predstavlja najsigurniji faktor
integracije bosanske drave.

~)"Historija Bosne" (napisano izmeu 1878. i 1899, kada je autor umro, na turskom jeziku), spomenuto u
Knjievnost na orijentalnirn jezicima u BiH" Grozdani, Ljubovi. Orijentalni institut, Sarajevo.

152

IZABRANA BIBLIOGRAFIJA:
- Babi, Anto: "Iz istorije srednjovjekovne Bosne", Sarajevo, 1972, Svjetlost
- Brandt, Miroslav: "Izvori zla" - dualistike teme, Zagreb, 1989, August Cesarec
- Baagi, Safvet beg: "Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine" (od 1463.
do 1850.), reprint izdanje, Sarajevo 1989.
- aja, Sreko M.: "Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine"
Sarajevo, 1992, Svjetlost
- odan, ime: "Bosna i Hercegovina, hrvatska djedovi na", Zagreb 1994. Meditor
- Gross, Mirjana: "Historijska znanost", razvoj, oblik, smjerovi, Zagreb, 1980.,
Sveuilina naklada Liber
- Handi, h. Mehmed: "Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosanskohercegovakih muslimana", Sarajevo, 1940., Islamska dionika tamparija
- Imamovi Enver: "Korijeni Bosne i bosanstva", Sarajevo 1995.
- Klai Nada: "Srednjovjekovna Bosna", Zagreb, 1989.
- Klai Vjekoslav: "Povijest Bosne", Sarajevo, 1990., Svjetlost, fototip izdanja
izdanja iz 1882.
- Malcoim, Noel: "Povijest Bosne", Zagreb, 1995. Erasmus
- Mandi, Dominik: "Herceg Bosna i Hrvatska"
- Raki, Franjo: "Bogomili i patareni", Zagreb, 1869, "Rad" Akademije JAZU br. 7
- Straemanac, Ivan: "Povijest franjevake provincije Bosne Srebrne", Zagreb,
1993, Matica Hrvatska
- Sudiand: "Junoslavensko pitanje" Varadin, 1990, reprint izdanja iz 1918.
- idak, Jaroslav: "Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu", Zagreb 1975,
Sveuilina naklada Liber
- Vego, Marko: "Postanak srednjovjekovne bosanske drave", Sarajevo, 1982.
Svjetlost.

153

mr. Fahrudin Isakovi:

ZASTUPLJENOST SREDNJOVJEKOVNE
U UDBENICIMA HISTORIJE

BOSNE

Intencije novog Plana i programa za historiju kao nastavni predmet

Definirajui cilj nastave predmeta Historija, Nastavni plan i program za opu
gimnaziju, srednje umjetnike i osnovne kole, Ministarstvo obrazovanja, nauke,
kulture i sporta R/F Bosne i Hercegovine jasno je podvukao zahtjev da se uenici
upoznaju sa prolou ljudskog drutva, zakonomjernou drutvenog razvoja kao i
sa uzrocima nastalih promjena, dogaaja i procesa, to im moe pomoi da spoznaju
razvojni put kojim je ljudsko drutvo dolo do danas. U opem historijskom okviru
pred Nastavni program posebno su stavljeni zadaci iji je osnovni smisao da se
uenik uputi u historijsku prolost Bosne i Hercegovine, da uenike upozna sa
kulturnom batinom svoga i ostalih naroda, da razvije duh tolerancije i demokratsko
pravo na razliitost miljenja, da kod uenika razvija sposobnost samostalnog
rasuivanja i samostalnog korienja historijskih izvora. Ideja i humanizam onoga to
je ovim akcentirano predstavlja potpunu suprotnost tekstovima udebenika koji su
tampani i izdavani prije 1990. godine, iako je bilo od sedamdesetih godina pokuaja
da se uvae sadraji relevantni objektivnoj istini.
Iz postavki koje su izvedene iz programske orijentacije historije kao
nastavnog predmeta u svim vrstama kola Federacije Bosne i Hercegovine, uzimajui
u prvom redu u obzir bitno izmijenjenu konstelaciju drutvenih i politikih prilika u
Bosni i Hercegovini poslije 1991.godine, pred potencijalne autore udbenika za
historiju postavljen je zadatak da se u dijelu koji se odnosi na nacionalnu historiju,
Bosni i Hercegovini obezbjedi mjesto u prolosti koje joj po ocjeni naune
dokumentacije i pripada. Okvir u kome se to mora ostvairiti pretpostavlja kako
elemente kvantitativnog, tako i elemente kvalitativnog. U smislu prvog bitno je da se
dogaajima
bosanskohercegovake
historije obezbjedi u udbenicima dovoljno
prostora, da pregled njene historijske prolosti bude konzistentan i maksimalno
obrazovno i odgojno usmjeren.
U smislu kvalitativnog pred autore su postavljeni jo sloeniji zadaci. Po
nauno zasnovanoj
problematici, po osjeanju ravnopravnosti
i zastupljenosti
junoslovenskog
prostora, prema programu nije bitno naruena proporcionalnost.
Meutim, tekstovima udbenika moraju biti pokrivene oblasti sa onim dogaajima koji
su putem negativne indoktrinacije decenijama od uenika sakrivani. U daljem tekstu
bie ukazano na konkretnu nastavnu problematiku sa koje je definitivno skinut veo
zaborava.
Nastavni plan i program za historiju kao nastavni predmet identian je za
osnovnu kolu i gimnaziju. Razlika je samo u obimu materijala i prilagodljivosti
pisanja. Za tehnike, strune, medicinske, umjetnike i specijalne kole izraen je
Nastavni plan i program s tematskim oblastima kao i za gimnaziju, ali je obim materije
prilagoen kraem vremenu u kome je historija kao nastavni predmet zastupljena u

154

nastavi tih kola. To stvara izvjesne tekoe i nastavnicima i uenicima s obzirom da

je potrebno materiju uklopiti u dvije kolske godine, a nije to ni ekonomino jer uenici
moraju da nabave sva etiri gimnazijska udbenika da bi ih koristili samo dvije
godine.
Bosna i Hercegovina u antiko doba
lako su Rimljani pod Ilirikom podrazumjevali najvei dio teritorija na zapadu
Balkanskog
poluostrva,
podruje izmeu
Italije, Dunava, Jadranskog
mora,
Makedonije i Trakije, na kome je kasnije ivjelo i brojno stanovnitvo junoslovenskog
porijekla, u udbenicima za peti razred osnovne i prvi razred gimnazije, pretena
panja posveena je dokumntaciji o prilikama na podruju Bosne i Hercegovine u
eljezno doba. Na osnovu podataka grkih i rimskih pisaca utvreni su toponimi na
kojim su u Bosni i Hercegovini ivjeli lIiri kao najstariji stanovnici dananjih
junoslavenskih zemalja. U dijelovima oko rijeke Une ivjeli su Liburni, podruje
Zapadne Bosne djelimino su naseljavali Japodi, Dalmati su stanovali na podruju
Livanjskog, Duvanjskog i Glamokog polja, dok su Mezeji i Desidijati u Centralnoj
Bosni bili njihovi istoni susjedi.
lako jo nije nauno provjereno, prema nekim indicijama porijeklo naziva
"Bosna" potjee jo iz ilirskog doba. Nastao je od rijei "Basan", kako su Iliri nazivali
dananju rijeku Bosnu. Naen je jedan rimski natpis u kome se spominje grad "Ad
Basente", to jest grad na rijeci Bosni. Apijan u popisu ilirskih plemena na podruju
dananje Bosne i Hercegovine navodi jedno pleme iji je naziv ekvivalentan nazivu
rijeke, to jest "Bathai". Na jednom natpisu dananja rijeka Bosna se spominje pod
nazivom "Bathinus flumen", to je isto to i Basan. Dakle, dananji naziv Bosne i
rijeke Bosne potjee od ilirskog oblika "Basan".
Kada je dolo do pojaanog talasa grke kolonizacije tokom 4. stoljea prije
nove ere, poela je da se odvija grka trgovina i prema dubljoj unutranjosti zalea
njihovih jadranskih kolonija. Oni su se kretali raznim pravcima, dolinama rijeka ili
drugim pogodnim komunikacijama. Tako je u povezivanju bosanskih i hercegovakih
krajeva s grkim kolonijama na Jadranu znaajnu ulogu odigrala Nerona (danas Vid
kod Metkovia). O obimu trgovake razmjene govore brojni nalazi grkog novca drahme.
U naim udbenicima u dovoljnoj mjeri su osvijetljeni i ratovi koje su Rimljani
vodili u dijelovima Bosne i Hercegovine koji su pripadali Iliriku. Bile su to teke borbe
koje su voene s Japodima i Dalmatima, u kojim je razoren njihov utvreni centar
Delminium (Duvno). Osvijetljen je i udio bosanskohercegovakih
Ilira u uvenom
Batanavam ratu od 6. do 9. godine nove ere.
U udbenicima su zastupljeni i podaci o procesu romanizacije kao i o
osnivanju gradova, iz ega je evidentno da su Rimljani na kasnijem podruju Bosne i
Hercegovine zatekli preteno naseobine zatitno-odbrambenog
karaktera. Nije bilo
gradova tipa onih u Italiji ili u Grkoj, Njih su inile naseobine gradina i sojenica koje
su podizane na obali rijeka, na samoj vodi. Prikazane su nove vrste naselja koja su
izgraena s novim gospodarima. Bile su to rudarske i banjske naseobine i vile na
ekonomijama. One postaju rasadnici mediteranske civilizacije u Bosni i Hercegovini.
U to vrijeme kao samoupravni gradovi nastali su: Delminium (Duvno), Bistue Nova
(Vitez kod Travnika), Bistue Vetus (Varvara na izvoru Rame), Diluntum ( vjerovatno
Stolac), Salviae (Podgradina na Glamokom polju), Pelva (na Livanjskom polju),

155

Stanecli (Vinjica kod Kiseljaka), Domavia (Gradina kod Srebrenice) i Bigeste

(Ljubuki).
U udbeniku su prikazane i glavne ceste koroz Bosnu i Hercegovinu koje su
sluile kao najkraa veza izmeu jadranskog primorja i Podunavlja. Njihova polazita
nalazila su se u Saloni i Naroni. Tako su iz Salone vodile magistrale prema Kninu,
Bosanskom Petrovcu, Kljuu, Bihau, Banjoj Luci i Mrkonji Gradu. Druga je stizala
. na Gornji Vakuf, Kiseljak, Visoko i Brezu. Iz Narone je magistrala vodila dolinom
Neretve do Borakog jezera, Ivan Sedla, Sarajevskog polja i dalje Drinom prema rijeci
Savi. Vei broj cesta imala su i rudarska podruja u dolini Sane i Japre, zatim Fojnica
i Kreevo i posavska oblast izmeu Bosne i Drine.
Na osnovu materijala koji je obraen u udbeniku za osnovnu kolu i prvi
razred gimnazije, uenici mogu mnogo da saznaju o privredi autohtonog stanovnitva
u Bosni i Hercegovini u periodu rimske vlasti, o poljoprivredi kao osnovnoj grani i
postanku ekonomija u apljini, Brodcu, Travniku, u Sarajevskom polju, na podruju
Lijeve polja i kod Ustikoline. Uz poljoprivredu bila je razvijena rudarsko-topioniarska
djelatnost koja je koristila sve vrste metala. Uz rudnike je prikazana i ostala djelatnost
zanatstvo, graevinarstvo, trgovina i transport. Vrena je i eksploatacija termalnih
vrela na lIidi, u Laktaima i Gornjem eheru. uvene su bile terme kod Kreeva,
Fojnice, Bugojna i Kiseljaka. Oko Srebrenice nalazi se Crni Guber, Crvena rijeka i
Majdanski potok. Uenicima su predoene i religijske predstave lIira u Bosni i
Hercegovini, religija i obiaji domorodakog stanovnitva.
Sa seobom naroda i u njenom sklopu naseljavanjem Slovena na Balkansko
poluostrvo, Bosna i Hercegovina je ula u svoj poseban kulturno historijski razvoj u
fazi ranog feudalizma, od 5. do 12. stoljea. Historiografija modernog doba, istono i
zapadno od nje, koristila je sporost kojom je vreno raspadanje rodovskoplemenskog drutva u Bosni tokom 7. i 8. stoljea, pokazujui otvorenu sklonost
tvrenju da se Bosna u to vrijeme nalazila as pod vlau istonog, as pod vlau
zapadnog susjeda. Ako je do 10. stoljea, zbog geopolitikog poloaja, mogue tvrditi
da nema vijesti o Bosni kao dravi, isto tako je mogue iznijeti stav da je ba
nedostatak vijesti jedini razlog koji je uticao na to da tadanji svijet nita nije znao o
Bosni kao dravi.
U udbeniku za drugi razred gimnazije i esti razred osnovne kole navedeno
je da prve konkretnije vijesti o ranofeudalnoj Bosni nalazimo u djelu Konstantina
Porfirogenita "De administrando imperio" ("O upravljanju dravom"), pisanom u 10.
stoljeu. Bosna se u njemu spominje kao mala zemlja koja obuhvata podruje gornjeg
i srednjeg toka istoimene rijeke po kojoj se prozvala. U tekstu je vidno istaknuto da je
ovaj prostor imao dugu kulturno-politiku tradiciju i da je on kasnije odigrao zapaenu
ulogu u obliavanju srednjevjekovne bosanske drave. Ima indicija koje ukazuju na
postojanje onih elemenata na osnovu kojih je mogue govoriti o Bosni kao dravi koja
je ve u to doba postojala, a to su: teritorija i vladajua dinastija. Kako inae objasniti
injenicu da ve u 12. stoljeu Bosna predstavlja prostranu zemlju koja zahvata
podruje od Drine do jadranskog razvoa, kakao to u svom "Ljetopisu" navodi
savremenik, pop Dukljanin.Sasvim je sigurno da su ve u to vrijeme junoslovenska
plemena koja su naselila prostor dananje Bosne i Hercegovine, pored svoje,
prihvatila i bizantsku kulturu i kranstvo.
Zahvaljujui svom centralnom poloaju i udruivanju plemena u saveze radi
odbrane od Maara i Bugara, upa Bosna je preuzela vodeu ulogu i svoje ime
prenijela i ire na druge upe i oblasti koje su joj se pridruile.

156

Bosna u vrijeme razvijenog feudalizma

Poto je na proporcionalno jednakom prostoru udbenika za esti razred
osnovne kole i drugi razred gimnazije prikazan historijski razvoj svih junoslovnskih
naroda u fazi ranog feudalizma, u praenju dogaaja razvijenog feudalizma, od 12.
do 15. stoljea, postupilo se neto drugaije. Kako su Slovenija, Makedonija i Duklja
ule u sastav drugih drava, pa se nastavak njihovog historijskog razvitka odvijao u
okviru tih politikih tvorevina, najvea panja u udbenikom tekstu posveana je
historiji Bosne i Dubrovake Republike. Bosna je prikazana u vrijeme kada je dostigla
vrhunac svoje moi i kada su u njen sastav ule znatne teritorije koje su ranije bile dio
Srbije i Hrvatske. U isto vrijeme istaknut je znaaj bliskih veza u privrednim, politikim
i kulturnim odnosima Dubrovnika sa Bosnom, to je bilo uslovljeno neposrednim
susjedstvom. U tom pogledu ukazano je na obostranu korist. Te su veze tekle linijom
stalnog razvoja, da bi vrhunac postile u vrijeme Tvrtka I u drugoj polovini 14. stoljea.
Kao ilustraciju najranijih privrednih veza Bosne i Dubrovnika naveden je
poznati ugovor koji je sklopljen izmeu bana Kulina i dubrovakog kneza Krvaa,
1189. godine, ali i kao ilustracija postojanja bosanske drave u kojoj je ban imao
vrstu vlast i uticaj.
Meutim,
prije nego ukaemo
na relacije zastupljenosti
Bosne u
udbenicima, potrebno je da se podsjetimo da je ve 1974. godine ta tendencija
poela da preovladava. Tada je u izdanju "Svjetlosti" tampan, poslije izuzetno
dobrog bosansko-hercegovakog
udbenika, autora rahmetli prof. Fuada Slipevia,
nakon dueg vremena udbenik historije za prvi razred srednjeg usrnjerenoq
obrazovanja, autora Isakovi Fahrudina i Miralema Arslanagia. Prema uputstvima
autorima, Bosni je dato ono mjesto koje je i zasluivala. Naalost, ostalo je nepoznato
kome je za to pripadala zasluga.
Ovo je napomena iznesena samo zato to ona na neki nain moe da ukae
na tendenciju vremena u smislu odluke da se konano uvae injenice o Bosni kao
dravi onako kako je to jedino mogue, to jest nauno.
Neprocjenjivu ulogu u tome imali su bosanko-hercegovaki
autori okupljeni
oko Katedre za historiju pri Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Orijentalnom institutu i
Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Nai najnoviji udbenici su pisani
na temelju njihovih istraivanja i objavljenih djela.
Samo o prilikama u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi u fazi razvijenog
feudalizma, od 183. stranice udbenika za drugi razred gimnazije, u kome su
prikazani ne samo drave junoslovenskog prostora, nego i dogaaji ope historije,
Bosni je pripalo 12 stranica.
Na osnovu neto sigurnijih podataka u udebnicima se historija Bosne javlja
ve u doba bana Boria (1154-164). Nakon njega detaljno je osvijetljeno Kulinovo
vrijeme u ijem vremenu su privreda i teritorijalno irenje Bosne doivjeli vidan uspon.
U svjetlu najnovijih dostignua savremene nauke prikazano je uenje Crkve
bosanske i njena dravotvorna uloga. Ranije dosta zapostavljeni period historije
Bosne poslije Kulina obraen je od bana Ninoslava do bana Prijezde koji se smatra
rodonaelnikom srednjevjekovne bosanske dinastije Kotromania. Odgovarajuim
tekstom u dovoljnoj mjeri je popraen period Stjepana II Kotromania u prvoj polovini
14. stoljea, sa posebnim osvrtom na teritorijalna proirenja Bosne na osnovu kojih
se u jednoj povelji istie da svoju vlast" .... drae od Save do mora i od Cetine do

157

Drine ... u Teritorijalni uspjesi uslovili su privredni napredak zemlje i postanak naselja
razliitih veliina.
Najvie prostora u udbenicima zastupljeno je u vremenu najveeg uspona
Bosne u vrijeme vladavine Tvrtka I i teritorijalnom proirenju drave. U ovom sluaju
podvuenim tekstom napisano je "da je dio teritorije kasnijeg Novopazarskog
sandaka bio u sastavu Bosne znatno prije propasti srednjevjekovne
bosanske
drave, to govori o stoljetnoj povezanosti tih krajeva sa Bosnom" ... To je bilo vrijeme
najveeg politikog, vojnog teritorijalnog i privrednog uspona srednjevjekovne
bosanske drave i zrelosti feudalnog drutva, kada se dravni teritorij prostirao du
pograninih rijeka Zrmanje, Une, Save, Drine, Lima i Morae. Na jugu je zahvatala
Bokokotorski zaliv, a na zapadu ila Jadranskom obalom do ua Zrmanje.
Prikazujui
strukturu
stanovitva
koje se sa teritorijalnim
irenjem
poveavalo,
izneseni su najstariji podaci o pripadnicima katolike i pravoslavne
vjeroispovjesti, o kriarskim ratovima u toku 13. stoljea iji je cilj bio da se nametne
vodea uloga Katolike crkve, kao i o Pravoslavnoj crkvi ije se sveenstvo nije
mnogo mijealo u politiku pa je na taj nain izbjegavalo podozrenje vladara i
bosanskog plemstva. Vodea uloga u bosni pripadala je crkvi bosanskoj do sredine
14. stoljea kada franjevaki red osniva Bosansku vikariju sa sjeditem u Visokom.
Viedecenijski
sukob izmeu njih i Crkve bosanske zavren je u 15. stoljeu
prevlau ovog katolikog reda. Kada je Stjepan Toma 1450. godine preduzeo otre
mjere protiv "Krst jana", da bi opstali oni su bili prisiljeni da prihvate katolianstvo, a
oni koji su to odbili zatitu su nali na teritorij i koju su drali Herceg Stjepan Vuki ili
Osmanlije.
Pred kraj nezavisnosti bosanske drave detaljno je osvijetljen splet vjerskih
suprotnosti i slabljenja centralne vlasti u vrijeme kada su ojaane feudalne porodice
nastojale da se to vie osamostale. Pored unutranjih faktora ukazano je i na
vanjske uticaje koji e pored Bosne uticati i na tok dogaaja na irem prostoru
jugoistone Evrope. U tom smislu ukazano je i na ulogu Ugarske i osmanske vojske
koja je ve 1435. godine bila definitivno pristuna u Istonoj Bosni. Tako se sultan
Murat II ve smatrao gospodarem Bosne, koja se na taj nain nala na granici
povijesnog preloma nakon kojeg je, u periodu osmanske vlasti, nastalo novo
razdoblje ekonomske, drutvene, politike i kulturne historije Bosne i Hercegovine.
Na daleko veem prostoru nego to je bio sluaj sa ranijim udbenicima,
obraene su kulturne prilike srednjevjekovne Bosne. Navedeni su svi gradovi koji su
u doba samostalnosti
podignuti i brojne graevine sa specifinom bosanskom
arhitekturom u njima, zatim steci, knjige, prepisi i administrativni
akti pisani
bosanskom erilicom - bosanicom. Uenici su upoznati sa historijsko pravnim i
kulturnim znaajem bosanskih povelja, znaajnijim rukopisima i ikonografijom, kao i
brojnim primjercima urnietnike djelatnosti u bogatoj kulturnoj batini srednjevjekovne
Bosne.

158

SADRAJ
PREDGOVOR

V-VIII

1. dr. Omer Ibrahimagi, Dravno-pravna

i nacionalna vertikala Bosne i Bonjaka

2. dr. air Filandra, Bosansko kraljevstvo u suvremenoj bonjakoj politici

12

3. dr. efko Meedovi, Drutvo srednjovjekovne

16

Bosne

4. dr. Enver tmemovi, Bosanska dinastija Kotromania

21

5. dr. Esad Zgodi, Drava i pravo srednjovjekovne

38

Bosne

6. dr. Muradif Kulenovi, Bosanski stanak

.47

7. dr. Tutik Bumezovi, Bosanski srednjovjekovni pravni izvori za meunarodno

8. dr. Muhamed Nutu, Pledoaje za istraivanje

komunikacijskih

pravo

54

tokova u

bosanskom srednjovjekovlju

66

9. dr. Nijaz Musabegovi, Neki socioloki aspekti urbanog u srednjovjekovnoj

Bosni

72

10. dr. Tufik Burnazovi i Abid Jusi, Ekonomska saradnja srednjovjekovne

80

11. dr. Muhamed Karamehmedovi,

86

Bosanska srednjovjekovna

umjetnost

12. dr. eljko kuljevi, Bosanski brevijar ili: od epigrafike do filozofije

89

13. mr. Muhidin Pelesi. Bosanska vojska - vaan faktor na

ratitima srednjovjekovne

Evrope

14. mr. Hakija Zoreni, Srednjovjekovni

95
Bonjani i njihova vjera

15. prof. Nedad Hedldedi, Etnika struktura srednjovjekovne

16. mr. Husein Zvrko, Jezik srednjovjekovne

103
Bosne

Bosne

111
117

17. prof. Fikret Beirovi, Stolno mjesto bosanskih vladara

121

18. prof. Alen Lepirica, Granice srednjovjekovne

131

Bosne

19. prof. Bekir Tenovi, Pad bosanske srednjovjekovne

drave 1463

133

20. prof. Tarik Kulenovi, Prisvajanje i otuivanje bosanskog srednjovjekovlja

146

21. mr. Fahurudin lsekovi, Zastupljenost srednjovjekovne

154

Bosne u udbenicima