•

Tristoljetnik

S~etskim junakom.'

---.-

b lap •• 18" ..

8notilkom Antuna "aklda.

-

,

-

---------- ----- ---------

'"

Zivot·

Troskom MaUce i1irske.

c .. ..._

D lagrO. 1866.

lS"otiHom Autuua iJaklda.

~o

_j

•

-, :~ ... :~ .. _ .

. J) ;'::". . -, "

',;, .... :

p r ~ ,fI" g;),,:v., 0 r.

~ j -. e, 'l

.: I i9II",. ': l' '

, ~ U~ '. . ;.' .

Hotjelo se je, da sa t..:~.:L.:; .slaw Sigetskoga Junaka bude narodu opisan nj~v'e mu djelovanje, i na mene je red dosao, .v- da Be p'ddhvatim toga posla.

Svagda volian prema silam svojim posluiiti narodu primio sam' Be teike zadaCe, koja mi je bila povjerena, i evo ovdje iznosim u bidi sviet plod truda svoga. Nu to Cinee, smatram svojom duinosCu, da djelo svoje Bprooedem s ouo malo rieCik.

Za moju radnJu bilo mi je taJro kratko vrie~ odmjereno, da nisam mogao postupati poput onoga grOOitelja, koji Mee da mu zgrada bude i Cvrsta i oku liepa, te .ato najprije osnovu osnuje, zatim si grOOivo snala i tad istom sgradu isvadia. Upravo sato , ito ja nisam mogao taka raditi, ni,ie mi moglo nili djelo moje izpod nike talrovo iz~ da hi Be moglo smatrati dosto,inim spomenikom duku onoga mula, koga je imalo prikalati potomstvu 11 pravoj niel}ovoj Blici. Neima ~ njem jeilinstva; neima pravoga rtJMnier,la, nit /depote oblika. Nu doCim ono nije moglo zadovoljiti tim viBim zdhtJevom veee savrkMsti, scienim ipak, da nije daleko 'aoslalo sa umjerenijimi zakt,levi.

J a Be ",dam, da Ce mi se priznati, da sam pomno traiio istinu, i da sam svjestno biljeiio, sto sam naiao.

..

To rekavSi mogu Be wdat}, do, me neCe stiCi' prikor, da mi Be djelo nije sbog 'fMtje nemari do veee savrsenosti usnielo: sto bi bilo po mene tim sramotnije, lim je UlviSeniji predmet, koji sam imao ievesti, i lim je svecaniji povod, koji me ie na rdd vodio.

Nfl, sto mi je djelo i takovo, kao sto ga prulam narodu u ruke, sa to imam mnogo salwdliti ()noj obilnoj pomoCi, koju sam nalasio u knjisi' magjarskoga.. akademika Salamona, koji ie u najnovije vrieme ob istQm predmetu pisao.

Josle mije d.hos~,(a lak!,alim mladjim svojim priiateliem, koji au mi · ... agovoljnS i so ljubav domorodne stvan na pomoc bili, lu cem '8;j. mogZi. Tako isto hvalim nadstojnikom kaptols'foga, ladbiskupskoga i semaliskoga arkiv,a fa OftN spremnost, Yt-. all me PU§ttili k· rseociBnjenomu blt;Jgu, koje Cavaju l' ~i.kom obilju.

I talco predajem ovu S'Voiu radnju domo1Qub1lomu obeinstw, leleCi is dna duJe, da ono, ito je plemenita u livotu JuMktJ, 0 kojem sam pripoviedao, ""01'0'" bude i pobudorn potomkom niegO'Vim.

U Zagrebu poeetkom mieseca rujna g. 1886.

Pine.

Njekoliko riecih 0 djedovih Nikele Zrinjskoga.

,

•

Veoma su riedke u poviesti obitelji, koje bi bile onako

,

dogo zadrfale veliku svoju vainost,· kao sto ju je zaddala

obitelj , iz koje je potekao Junaeina , kojemu se ljetos slavi tristo-godisnjl spomeu posvuda, gdje umiju cieniti velika djela, a nnjpace u onom narodu , koji ga 1)olje nego itko drugi svojim nazvati mora .

. Bistromo duhu Sigetskoga junaka prikazivahu se slavna

djela njegovih pradjedovah, kojih je niz zapoeeo vise vjekova)1 prije njegove dobe.

Pleme Sub i c a h B rib irs k i h k 11 e z 0 'v a h - to bo bijase davno ime predjah potonjih knezovah Zrinjskih _. bjese si vee do trinaestoga vieka pribavilo toliko moci i uglednosti, da je moglo svojoj domovini u odluenom casu najvaZnije slozbe izkazati. Na izmaku prve poJovice spomenutoga vieka bjehu se , kao sto je obee pozna to , uputili silni i surovi Mongoli i Tatari, da pogaze sviet krseansk! i u njem zataru svc tragove Ijudskoga krsdanskoga napredka, Oni se obore i na ugarskoga i hrvatskoga kralja Belu IV., ponajprije u njegovoj ugarskoj kraljevini. Tu ga svladajn doskora i bez mnogoga napora. Bela, iz svoje ugarske kraljevine prognan, od susjeda svoga, u koga je biednik utocisce potrazio, oplienjen, bez nade pomoc ocekujuci od prvih glavah u svietu kdcanskom, po vjeri viernosti i hrabrosti svojih Hrvatah i sebe i kronu svoju. 0 junaeke prsi i uzvisenu odusevljenost Hrvatah razbi se sva jarost i bjesnilo mongolsko. Oni spasise

1

2

svoju zemlju, oslobodise kralja, odvratise od svieta krscanskoga groznu pogibelj, pred kojom je, zabrinut za sve ~to mu je bilo sveta, drbtati morao. Med junaci pako i plemenitimi rodoljubi, kojim je poviest vieoac slave splela zbog toga djela svjetovnc upravo vaznosti, sjaje ime S tj e p k a Sub i c a B rib irs k 0 g a, koji je, bivsl tada koezom u Trogiru, odlienom revnosti sve cinio, kako da se suzbije strasna sila neprijateljska.

Nu istomu tomu Stjepku bjese u dio pala jos i druga mnogo vazlla zadaea , da naime kao kraljevski oamjestnik moel svojom i velikim ugledom u povjerenoj si zemlji zakon i pravo cuva i da brizno odvracs svaku pogibelj, koja bi smierala oa okrnjenje njezine cjelovitosti, Pak i u tom pogledu pokaza Stjepko toliko mudrosti i snage , da je domovina Hrvatab za njegova upravljanja u svakom pogledu napredna bila.

ODa zoatna moe i uglcdnost, 8tO ju bjese Stjepko pribavio svojemu rodu, uzdrsa se - pace mnogo se dalje joste razsir] i poveca za njegovih prvih nasljedoikab, siuovah rnu i uoukah. Imajuei oni znatna imanja u onoj strani nase domovaie, koju Dalrnacijom zovemo, te dricei u svoj zemlji bansko dostojanstvo, a u gradovih na Primorju, kojih se je svaki sam sobom upravljao, j08 ponapose knezevsku cast: bijabu po tom u ponajboJjoj zgodi, da ravnaju udesom naroda svoga i zemlje svoje. Kraljevska vlada nemogase za prvih nasljednikah Belinib tako rekuc nista ciniti za nase zemJje, u svih bo odnosajih ugarske drzave bje'se to doba zavladao uajveci oered. U takovih okolnostih bijase sreca po nasa zemlju, !ito se jc nalazilo muzevah, koji su ju znali obcuvati od raspa: koji su zavadjene izmirivali, nasilnike krotili, vanjske neprijatelje odbijali. To pako bijahu opet Subici Bribirski, narocito pako ban P a va 0, kojega obsezao i prevaznih posljedicah djelovanje poeima nakon polovice trinaestoga vieka , a u takovih okolnostih, gdje se kraljevska vlada pokazuje u svojoj najvecoj slaboci,

3

Oslanjajuei se Pavao na uzvisenu cast svoju, mudro i oprezno rabee sredstva, koja su mu na ruku bila, kupec oko sebe one, koji su mu mogli biti u pomoe u izvadjanju mislih njegovih, trazeci naeine, kako da se osjegura od Mletcanah, koji su se sve vise priblisavali dalmatinskim gradovom: sve to prema jednoj i velikoj osnovi svojoj upotrebljujue, mogase Pavao obeuvati nasu zcmlju od neredah i velikih stetab, premda se je i u njoj bilo pokazalo mnogo zivaljah, koji su bili podobni izleci podpuno bezvladje, koje bi bilo osim svega inoga zla koji dio Primorja tudjincem u sake dovelo.

Takov muz , koji je umio u svem svojem djelovanju osim svoga osobnoga probitka i vise zabtjeve drzavnoga i narodnoga zivota uvaziti, mogase svom svojom soagom prionuti uz misao, da na kraljevski priestol, oa kojem je sjedio zadnji muzki potomak roda Arpadova, uzvisi novu obitelj, obitelj napuljskih AtJzuviuacah. Karlo Roberto, pomagao od pape, pak i u Ugarskoj imajuci njesto privrsenikah , koji su ga rado oeekivali, uputi se u Dalmaciju JOB za ziva zadojega Arpadovca, Andrije Ill., s cvrstom nadom, da ce i postici za eim je isao , buduc da ga je pozivao muz toli mocan i toli ugledan. Ban Pavao dade ga na svom brodu u Spljet dovesti, i posto ga jc tu njeko vrieme pridrzao , povede ga zatim u Zagreb j tu ga dade kraljem okruniti (god. 1300). Nu ban si Pavao jos i vecu zaslugu stece za Karla Roberta. Dalmacija i Hrvatska hjehu dale vjeru tomu novomu svojemu kralju, koma je Pavao put do priestolja prostro; nu u Ugarskoj, koja je do to doha imala istoga kralja s Hrvati, stadose oa pot Karlu Robertu silni protivnici, tako da je on u toj kraljevini istom poslje vise godinah obcenito kraljem priznao bio. Za vrieme dakle tih borbah , sto jih je Karlo Roberto imao s protivuici svojimi j koje su oapokon zavrseae njemu na korist, i opet mu bijase velikom podporom Pavao ban.

Od kralja, koji je ponajprije banu Pavlu hvaliti morao, 8to je mogao sjeguroom nogom stupiti na hrvatsko zemljiste, odakle mu je i u samu Ugarsku prelaz olahkocen bio, - od

*

4 -

takova kraJja mogase Pavao oeekivati, da ce rado privoJjeti JOB na veee umnozanje moei i slave obitelji knezovah Bribirskih. Pak zbilja uzpese se Subici Bribirski prvih lietab vladaoja Karla Roberta na vrhunac svoje moci i znameoitosti. Dobivsi oni prije najvisu vlast u Dalmaciji i Hrvatskoj, sada jim bjese dana joste i Bosna, koju je Pavao kralju srbskornu oteo. Od obitelji, koja je dosele na onom rnjestu, oa koje je bila stavljeoa, toli kriepko zadaeu svoju resavala , ocekivase se punim pravom, da ce i toj svojoj novoj bastini lieka donieti za one rane, s kojih je vee muogo vremeoa bez prave pomoei trpila, i kojih napokon nije rnogla preboljeti: ocekivase se od Subicah, da ce Bosoi povratiti jedinstvo II vjeri.

o drsavnieko] mudrosti Pavlovoj svjedoei napokon vladaoje njegovo naprama Mleteanom. Obaziruei se on lie sarno na korist svoga roda, nego uvazavajuci takodjcr vise drzavne zabtjeve, nastojase s prva 0 tom, da si pribavi prijazan siloe republike, koja je mogla grabezljivom svojorn rukom posegnuti za Primorjem, imajuci vec pod svojom vlasti ne sarno sve znatnije otoke, nego i na kopuu takodjer toli znameniti grad Zadar. Posto su se pako kasnje i nutarnji i vanjski odnosaji mletacke republike po nju vele opasnim nacinom promienili, promieni i Pavle svoje postupanje: i doista ne sarno zato, sto je imao uzroka, da se osveti Mleteanom i sto je oeekivao od unistenja njihova gospodstva na obalah dalmatinskih tim veee razsirenje i utvrdjenje gospodstva svoga rods, - ne sarno zato pruzi on svoju mogucu pomoc Zadranom, koji su zeljeli aa sebe sbaciti tudji jaram, nego ga u tom bez dvojbe ravnabu i drugi visi razlozi. Nu on umre rlruge godine gorostasne vojne, koja je bila nastala s Mleteani zbog Zadra (g. 1312), te tako osta Zadar Mleteanom, kojim su u ostalom i druge povoljne okolnosti mcdjutim u pomoc pritekle bile.

Sva vlast, koju bjcse Pavao u svojc ruke pnmio, sra moe, kojom je on poput vladara kakova u Hrvatskoj i Dalmaciji i u Bosni svimi javuimi poslovi upravljao, sve to

5 -

predje kao bastina kakova na njegova sina i nasljednika po irneno M 1& d eo a. No jedoo bijase, 510 Mladeo oije nasliedio od otea svoga, a to je ona politieka razboritost i drfavni~ka vjestina, na kojoj je bio osnovan say divni uspjeh djelovanja Pavlova. Udarivsi Mladen sam svojom stazom, koja jc hila sasvim razlieita od putevah otca njegova, porusi rukom svojom temelje velicanstvene zgrade, koju je otac ojegov za svega svoga iivota izvadjao. Bezobzirnim, nepravednim j nasilnim postupaojem dade 00 poglaviti povod tomn, te su se javni odnosaji u zemlji tako promienili, da je usljed toga nc sarno njegovo pleme izgubilo svoju prijllsnju vazoost, oego se je jos vanjski neprijatelj na hrvatskom zemljistu ugniezdio, te je instal' hrvatski znatno porusen bio.

Prvom posljedicorn nerazbora Mladenova bijase odmetnietvo gradovah na obali dalmatinskoj. Ti gradovi, vezani budnei oajbitnijimi interest svoga iivota s kopnnm hrvatskirn i svedjer zazirajue] od mletaeke lakomosti, rado se davahu pod okrilje kraljevske vlasti i ojezina zastopnika u zemlji brvatskoj, ako jim je samo s te strane pruzana dovoljna zastita za ujihov livot i slobodu. Zato priznavahu oni dragovoljno vlast Pavia bana, i za volju njegove kriepke vlade lahko jim bijase pregorjeti po koje okrnuce njihovih municipalnih preimuetvah. Nu tim je Mladen po srnrti oteevo] preuzeo kormilo u ruke, odmah se poremeti za Pavlova vladanja osnovaoi odnosaj medju dalmatinskimi gradovi i banom. Buduc da kraljevska vl ada nije imala te snage, da sarna po pravu i pravdi izravna razne razpre, koje su nastajale, a Mladen sa svoje straoe opet nit najrnanje nije voljan bio, da se ravna obziri na drzavne zahtjeve, zato se poeese doskora njeki gradovi II viernosti prama kraljevskoj kruni kolebati, te domalo padose pod okriljc mletacko : sto je opet moglo tim laSnje sliediti, budue da su Mleteani vee odavoa vrebali na dobru zgodn, kako da se umiesaju u hrvatske poslove, ne tobos iz sebienosti, nego sve visim svrbam za volju.

- 6

Mladen bi JOB bio mogao zaddati gradore u POslUBDOsti, da su mu hila u pomoe moguCa brvatska vlastela, kuezovi Krbavski, Koinski i ostali, Nu ti knezovi,· mjesto da banD pomoe profe, i sami se na-oj digose. Mnogi je od ojib bez dvojbe JOB za iiva PavIa bana zavidnim okom motrio, kako se uzdize moe Bribirskib knezovah Dada SVD ostalu gOSpOdD; nu proti Pavlu Ditko se oije usudio glasa, a kamo li rake podiei, jerbo je Pavle sve nadkriljivao ne samo uglednosti jayne svoje casti i moci svojom, nego takodjer duhom svojim. Sasvim se drugacije stvar obrati po ujegovoj smrti. Posto je MladeD proti sebi probudio nezadovoljstvo De samo gradovab, nego i velike cesti os taloga pncanstva, tada dodje zgoda zavidnikom i nezadovoljnikom medju gospodom hrvatskom, da pokusaju, nebi li se dalo oboriti ono prvenstvo, koje si bjebu prisvojili Bribirski knezovi.

Tako dakle nastadose dvojaki bojevi u hrvatskoj zemlji, koji su D svojih posljedicab prije svakomu drugomu bili u prilog nego li onim, koji se u njib pokazuju kao poglaviti borioci.

Karlo Roberto, posto je toliko godinah nase zemlje pustio bez svoga neposrednoga uplivanja, napokon podje sam 8 vojskom na naSe strane, da zemlji red povrati. On sm~true Wadena glavnim povodom neredah, koji su bili groznim naeinom zavladali, te zato i bijase ovaj ujegov korak poglavito Mladenu namienjen. Lagan posao nadje kralj ovaj put u Hrvatskoj, jerbo onaj, koga je bio naumio pokoriti, bjese vee svladan od protivnikab svojih, ostalih naime knezovab hrvatskib. Ncmogavsi se Mladen odrzati proti siJnim svojim protivnikom, sam podje ka kralju u tabor njegov, ovaj ga pako sa sobom odvede u Ugarsku, gdje je i umro.

Tada pade vafnost plemena Subicah Bribirskih knczovah krivnjom Mladenovom i uza sudjelovanje brvatske vlastele.

N u pokorenje Mladenovo povuee za sobom JOB i drugu mnogo vafniju posljedicu, koja se je vee neposredno tical a ave hrvatake zemlje. Imajuei naime Karlo Roberto u svojoj

II.

- 7

vlasti onoga moia, koji je dosele najvise moti imao 0 Brvatskoj i Dalmaciji, i uadajuci se, da ce se hrvatska vlastela ouako isto pokoriti svakoj njegovoj odrcdbi, kao stc su bila pripravna ustati na Mladeoa, iii morda misleei, da 8U i ostali knezovi zastrdeoi udesom Mladeoovim, odvaZi S8 on taknuti ustav hrvatske svoje kraJjevine takovim naeinom, kao 8tO se prije ojega nije usudio ueiniti nijedan izmedju kraIjevah ugarskc- hrvatskih. Njegova namjera bijaie, da se Hrvatska i Dalmacija stegne u usu svezu s ugarskol1l njegovom kraljevinom ; tu pako ojegovu namjeru imadijahu Isvesti njegovi banovi, koje je D zemlju siljao.

Ovaj pokus kraJja Karla Roberta, kojim se je diralo upravo u temelj posebnoga ustava brvatske i dalmatinske kraljevine, naidje oa jedoak odpor kod svih stranakah hrvatskih. Ali zabmao bijase Hrvatom sloga u tom jednom posJu, kada so si sami svu soagu kvariJi drugimi svojimi medjusobnimi razprami i borbami. Medju brvatskom vlastelom bjde naime boj nastavljen i nakon svladana Mladeoa. Prveustvo predje na njeko vrieme na Nelipice ; no tim se neobrati stanje stvarih na bolje. Poslje porastose krila opet Sobicem. Za svih pako tih bojevah bijase davana Mletcaoom najbolja zgoda, da sire svoj upliv u Dalmaciji i Hrvatskoj: te sada dobise eni opet ne samo njekoliko gradovah u svoju vlast, nego si ucinise i njeke izmedju hrvatskih velmczah orudjem, koje jim je slufilo u izvadjanju njihovih namierah.

Posto su se bili hrvatski knezovi dugotrajnimi borbami sami medju sobom oslabili, nije vee trebalo mnogo smionosti za to, ds se kraljevska dada jos dalje pusti u pretvaranje Dutarnjih odoosajah hrvatske i daJmatinske kraJjevine nego sto je vee bilo pokusano za kralja Karla Roberta. Tu dakle okolnost, koju bi bio upotriebio i slabiji vladar, upotriebi tim vise kriepki nasljednik Karla Roberta, kralj naime Ljudevit, 8to je scienio, da nemoie ni rieci biti 0 vecoj kakovoj vIasti njegove sredisnje vJade u zemljah hrvatskih, dok si nepribavi temelja, na kom hi se osnivala njegova

- 8 -

neposredoa moe u reeenih zemljah. Tako bjese pripravljen udarac, kojj je postigao ponajprije i neposredno ujeke izmedju onih knesevskih obiteljih, koje su do to doba u juinih straoah domovioe nase najveeu moe imale, naroeito pako obitelj ~ubicah knezovah Bribirskih. Gradovi tih obiteljih na dalmatioskih stranah imadijahu preei n kraljeve ruke, da 00 u oje stavi svoje posade; vlastnikom pako tih gradovah bijabu namienjena za odstetu imanja na drugih stranah. U tu svrhn povede Ljudevit boj na silne obitelji ~ubiesb, Nelipieah i dr., koji je na njekih stranah dovrsen prije, na ojekih kasnje, no posvuda tako, da je kralj postigao za cimje isao.

U savezu dakle s timi zgodami nastupi najznamenitiji obrat n poviesti ~ubicah Bribirskih knezovah. Imajuci oni postojbinu svoju i glavni temelj svoje moei na dalmatinskih stranah, izvdivahu odatle teeajem mnogih vremenah slavno veliku BvOjU zadaeu, koja jih cini za tu dobu njekim nacinom stozerom poviesti narodoe; nu mane i pogreske nevriednih potomakah slavoih otacah ncinise, te je djelo prvih velikih ~ubicah ne samo u pogledu ns say narod, kojemu 811 oni bili clanovi, 0 mnogom propaIo, nego je pooapose i samo njihovu obitelj stigla nemila sudbina.

I ~ubicem bjehu oduzeti gradovi i imanja dalmatinska.

Jednoj grani njihovoj dade nsljed toga kralj Ljodevit (god. 1347) u zamjcnu u nutarojoj Hrvatskoj grad Z r i nt \ s njim njesto drugoga imauja.

U onoj dobi dakle, gdje Be je izvela kriel)Osco kralja Ljodevita i njegovih narodah obljubljena misao davnih ~ubieah, oslobodjenjc naime hrvatske zemlje od mletaekoga gospodstva, bijase sodjeno ~ubicem, da ostave staru svojo postojbinu i da si traic novo polje djelovanja. Na novom zemljistu okriepi se i pomladi stari dub, koji je vee bio njesto iznemogao.

* *

*

U svojoj novoj postojbini primi pleme ~Dbieah Bribir-

skih knezovah novo ime: od svoga glavnoga grada Zriuja

, "

;

9

prozva se ono tude imenem knezovah Z I' i n j ski h. I) Tim Cemo ga imenom i mi oadalje nazivati.

Mnogo je medjutim vremena proteklo, dok se je tomu imenn pribavila onakova vatnost, kao sto je njegda imalo ime Subitab Bribirskib. Valjalo je, da se Zrinjski u svojem novom zavi~ajn okriepe i da si stvore nove temelje moci j uglednosti, i tada su istom mogli krepcinom i silom njegdas.. njib najvrlijib Subicab poprimiti veliku zadaeu, koja jim je u DOVOj postojbini u dio pala, da uaime odbijaju ogromnu silo osmansko, koja je propascu prietila ponajprije njihovoj domovini, zatim i drogim krscanskim zemljam.

Prvo vrieme svoga prebivaoja u Zrinju gradu neuplivabu knezovi Zrinjski 0 razvitak poviesti svoga naroda onako moeno, kao ste su mogli ciniti ojibovi djedovi. Kralj Ljudevit, koji jib je preoio amo na nase strane, tako jih umjedc priputati k svoma domu, da 8U se oni svom svojom snagom opirali velikomu pokretu, koji je bio u Hrvatskoj zavladao proti njegovo] keeri Mariji i mufu joj Sigismunda. Kasoje doba, kada se je 0 tom radilo, da se caru Maxiroilijanu i njegovn habsburzkomu potomstvu patem ugovora Dada pribavi na ngarsko-hrvatskipriestol, i Zrifljski se nadjose medju onimi velmozami i plemiei na8ega naroda, koji su tomu nastojanju svoje privoljeDje odielili. - Napokon je jedno [oste,

• sto se nikako nemoze mimoici, ako i u tri rieei crtas stariju poviest Zrinjskib knezovah. Njim, koji su si kasnje toliko slavu stekU s junaekoga svoga vojevanja na Turke, za rana se prilika pruii, da se upoznadu s kletim dusmaninom rods svoga. Njcka jim u tom djela ubiljezi poviest jos iz dobe Sigismundove; druga idu u potonju dobo, i mi cemo ponapose

~ Samo se 8obom kaie, da od grada Zrinja nije mogIo p08tati drugo ime, nego Ii ime Z r i nj 8k i h, te se tako svagda i podpisivahu nali knesovi, kada su hrvatski pisali, kao Ato je ifuUo i Nikola, Sigetski juoak, podp ieavii Be: Miklows Zrj nz kj. U latinskih listinah i izpravah dolazi:

Comes perpetuos ZryniensiBj nu uza to pokaznje se takodjer: Comes perpetuus de Z r y n i o. Od Magjarah napokon dulazi forma: Z r y n y I, o kojoj je tvorka i = nalemu 8ki.

10 -

8 razlogom pristati oz one, koji uzimaju, da je i Zrinjska obitelj poslala svoga junaka u krvavu bitku na krbavskom polju za Dreneina bana (g. 1493), koja je bila toli pogubna po Hrvate, da je 0 njoj u velikoj tuzi duse svoje ubiljezio suvremenik pop Martinac ove rieci: "I t' gda naCeSe cviliti rodivsie i vdovi mnoge i proei ini. i bist skr' b' velija n' vseh' iivucih' v' stranah' sih', jakaze nest' bila ot vremene tatarov' i gotov' i atelja neeestivih'." Isto je tako izvj est 00, da je i jedan Zrinjski bio u onoj junaeko] cetl, s kojom je vojvoda Ivan Korviu Turke pod Jajcem razbio (g. 1500). Premda nam nasi izvori nisu saCuvali ime onega Zrinjskoga, koji je pri tom slavnom djelu pomagao, to bismo mogli ipak prilienom vjerojatnoscu tvrditi, da to nije bio Ditko drugi nege ona] Nikola Zriojski, koji nam se pokazuje odmah prvih lietah XVL vieka 0 punoj musevnoj snagi. Taj pako Nikola jest otac Sigetskoga junaka. 0 ojcm eemo progovoriti. u sljedeeo] glavi.

•

I.

Otac Nikole Sigetskoga junaka i nJegovo doba,

Kako pokazuje napis ove glave, namjera mi je ovdje, da progovorim ob otcu junaka nasega i 0 z08caju one dobe, u kojoj je on zivio. Smatrao sam pako svojom duznostu, da se same tako priblifim k svojemn poglavitomu predmetu, jer sam bio uvjeren, da citalac·, kojemu nije zvanje da poviest iz izvorah uci, inaee nebi bio kadar, da pravo ocieoi svaku, koja Dam se imade pokazatiu dobi ndega jnoaka.

Ako zelis u malo riecih naznaetti, u kakovo debe pada zivot Nikole Zriujskoga , otca nasega junaka, reci samo, da je zivio za vladaDja kraljevah ugarsko-hrvatskih Vladislava II. i Ljudevita Il., pak si sve rekao. Doha doista, sada upravo oznaceno, bijaSe takovo, u kojem je u onom drsavnom sustavu, na koji jc tada nasa domovioa spadala , sve vise i vise nestajalo svih onih kriepostih, na kojih se jedioo osnivati moze obstanak i blagostanje driavah. Sveto drianje zakonah, stovanje todjega prava, cnd. covjekoljuboa, volja za irtvc, - te azorite krieposti moradose mjesto nstupiti svojevolji, Dasilju, tlaunjo i gadnoj sebienosti, Oni clanovi u drzavi , koji su hili zvani odlitDim svojim polozajem, da joj budn stupovi i da jo privode k sto vecoj srem, saIni joj zadavaho najljuce rane: 0 nutrinji joj trgaho sve sveze zakonitosti i pravednosti, a tim ju privedose 0 takovo stanje, da vanjskim pogibeljim oije hila kadra odoljeti. ObCe propadaoje, koje je tim

12

potem zavladaIo, morase postati tim opasnijim, sto niti kraIjevi toga vremena nisu imali tolike krieposti , da stano na pot zlo, koje je sve dalje drzavi temelje podkapalo.

Da ova slika , tako crno narisana , posve vierno daje priliko onih vremenah, to ce Dam pokazati njeke zgode, koje se ti~u pobliie nase domovine i s kojimi 0 savezo biva spomen 0 NikoIi Zrinjsiwrn, na koga se ovdje svedjer obaziremo.

Na svrsetku g. 1508 bjese sklopljen (u Cambrayu) strasan savez poglavitih vlastih krscanskih, u kojern je izreelmo, da sreca Evrope zahtieva, da se umanji moe Mleteanah, te se je odmah i odredilo, sto cc svakomu od saveznikah pripasti od mletaeke driave; Vladislavu je kraljo narocito D a I mac i j a namienjena , ako i on pristupi k tomu savezu. Saveznici nastojahu svakim naeinom oko Vladislava, da ga privoku 0 svoje kolo; nu on, da je j bio mns odvazniji i srnjeliji, nemogase obljubiti misao, koja rnu je narivavana, kada je vidio, da prvi njegovi doglavnici za to baju i nebajo. Djelovanjem Petra Berislavica , potonjega biskopa i slavnoga bana, i drogih njekih njegovih prijateljah bjese ipak kasuje toliko ucinjeno , da se je einilo njeko vrieme, da ce i Ugarska pristati oza protivnike Mleteanah. - Mnogo se vise orlvainosti 0 tom posIu pokazivase 11 nasoj dornovini. Premda je i tu mnogim izmedjo znatnijih muzevah obladala bila sebicnost, koja samo svoje traii a za obce se nestara , to ipak ' nemogahu vrliji u narodu muzevi pregorjeti, da uepokusaju, nebi Ii 0 dobroj zgodi, koja jim se je nudila , kruni svojoj povratili ono, sto joj je sila mletacka otela, Zato pristadose (g. 1510) oza protivnike mletaeke skoro svi znatniji muzevi, osobito pako oni, koji so i od prije stali 0 savezu s carem Maximilijanom. To nam se imeuuje uza bana Andrijn Bota, uza knezove Frankapane i dr. takodjer knez Nikola Zrinjski. Nu budue da je car Maximilijan t:lj put zlo prosao u Italiji, a na naso] se je strani samo onda namjeravalo na Dalmaciju navaliti, ako bode njemu dobra sreea poslusila , zato se odostade od svakoga daljega neprijateljskoga koraka proti

13

mletaekoj vlast.i u Dalmaciji, - dapace sreea Mleteanah 0 Italiji, osvojenje Rieke, koje jim je vee po drogi put za rukom poslo, i njihova navala na Bakar, - sve to ueini toliku promjenu 0 Hrvatskoj, da so isti oni musevi, koji su prije toliko revnovali proti Mleteanom , trazili naeine , kako da ugode neprijatelju, komu nisu bili sami 0 svojoj sili nit iz daleka dorasli. I tu bijase opet Nikola Zrinjski kao sto i drugi njeguvi vrsnjaci I).

Ove borbe prvih vlastih na zapadu krseanskom , koje sada mimogrede spomenusmo, i za koje, s obzirom na naSo svrho, jos u kratko primjeeujemo , da su one zapoeele jos zadnjih lietab XV. vieka i da so nastavljane s malimi samo stankami tija onamo preko vremena bitke na muhaekom polju, - te borbe bijahu po naS narud 0 mnogom pogledu od vele ubitaenih posljedicah. Za. njihova trajanja davase nas narod, premda je i sam bio sve to vrieme 0 neprestanoj borbi s glavnim svojim dusmaninom , mnogo svojih sinovah sada jednoj, sada drugoj od boreeih se stranakah. Doeim se je on tim naeinom slabio, dobivase za ozdarje od ooih, koji su ga imali bodriti i pomagati, primjere najgadnije pokvarenosti. U tih bo dnevih morase sviet krscanski dosivljeti, da krseanske vlasti traie u svaku cienu prijateljstvo tursko, dapaee da krscanin proti krscanillU saveze sklapa s on om moci, koja je opravo 0 to doba groznijom postajala svemu krscanstvu nego Ii igda prije. U takovih okolnostih nemogase vapaj Hrvatah pokrenuti ledenimi srdci, koja su svemu vise bila pristupna nego li sucuti za stradajucu krseansku bracu ; pai:e oiti strasna misao: da ono, sto danas Hrvatu grozi, vee sutra moze postati najvecom pogibelju za bliiega i daljega njegova susjeda, nenavrati onih, koji su driali u ruci udes narodah, na pravce covjecanstvu koristnije. Jedina papinska stolica pruzase tada Hrvatom po koju pomoe ; od ostaloga pako

') 0 tom se govori obsirnije u "Knjizevnikuu I. 520 i 81. n. 67 u razpravi ; Hrvati na izmaku XV. i DR poeetku XVI. vieka.

14 -

zapaduoga svieta nebijase jim skoro nikakove prave pomoei, premda je svakomu bilo sasvim oeito, da je Hrvatska u tollkoj pogibelji od Turakab, da bi ju lasr,o mogao postici odes posestrimah njezinib, Bosne i Hrcegovine. Odkada so naime te dvie zemlje s ponajveeim dielom svojih tvrdih gradovab Torkom u sake pale, dodje red Da Hrvatsko, da bije ljote bojeve za iice svoje i svoj oostanak. Turei ju spopadose ponajprije s iztoene strane, dakle u predjelih dalmatinskih, na koliko su JOB bili u kraljevskoj vIasti, i u predjelib, stone se broje danas ka gornjoj Krajini j u Primorjo ; s juga joj s poeetka toliko nedodijavahu, jer su ju s te strane branila joste njeko vrieme njeka tvrda mjesta u Bosni, osobito pako jaki grad Jajce. No na onoj strani, koja je bila Turkom vecma pristupna, nastavljahu se kruti bojevi skoro bcz prestanka ; a kako su Hrvati u toj borbi stajali, pravo govoree, skoro osamljeni, njihovi se protivuici pako naladli u najboljoj snsgi , to bi bilo pravo eudo svieta ovoga, da su se nasi djedovi svagdje i svakom zgodom uspjesno odhrvali, Zoao je doduse svaki Hrvat , 0 eem se toj radi: vidio bo je, kako kleti dusmanin na njegovoj zernlji korak po korak dalje stupa, kako mu sela paJi i pustos}, kako odgaoja oa tisuce veliko i drobno blago njegovo, kako vuce u susanjstvo hiljade i biljade kriepkib muzevah, nade punih mladacah, radenih zeuah i liepih djevojakah: da mu roblje slusbu sluzi, da rnu kriepka momead vojskc mnosa a Hrvatica djeco radja, koja ce jednom, kada do oruzja dorastu, nastaviti ODO, sto je 00 zapoeeo a ne dovrsio. Torsko vojevanje tih vremeoab bijase doista kadro da uzbudi a Hrvatu uzhieenje do najvisega stupnja; no 000 morase isto tako po malo izcrpsti sile naroda. - Hrvatom, stojecim tsko oa udarcu, nebi bila borba s Turci ni pol muke zadavala , da je barem u onoj driavi bilo sto vise iivotne snage, s kojom su tada stajali u uzkoj svezi. N u mi vee prije rekosmo , kakov je zivot provodila driava kralja ugarskohrvatskoga. Dakle niti od dvora budirnskoga nebijase jim one pomoci, koju su odatle mogli punim pravom oeekivat], - a

..

.'

..

15 -

dobiti je nemogose , jerbo je sama vlada stala bez ikakove moci i bez sredstvah, koja su Joj bila nuzdna , da zadovolji svojoj zadaci.

Hrvatom bjeae neprestano tursko navaljivaoje na toliko dodijalo, da so njeki i njeki pu Mali postojbinu svoju i drugdje otocisce traZiIi, a njeki su izmedjo njihovih knezovab, koji $.~ ponajvise od Torakah trpili, vee oko 1506 godine 0 tom pomoai traiili, sto su s Turei sklapali kojekakove pogodbe, da se na cas barem oproste neprijatelja, kojemu vee nisu hili kadri odolievati. Nu premda je sve to bilo poznato vladi kralja Vladislava j premda su Hrvati iz svoje skupstine (g. 1507) poslali svoga poslanika ka kralju, koji mu je imao u njihovo ime razloiiti njihov pogibeljni poloiaj, te ga umoliti, da jim priskoci u pomoe, jer da ce se inaee iIi Turkom predati, iii kojemu drugurna krscanskomu vladaru, koji bi kadar bto pruziti jim nuidnu zastitu ; premda je opetovaoo javljaoo kralju od strane najmogucnijib knezovah, Ivapa Torkvata KarloviCa. i Bernardina Frankapana, da jim drugo neostaje, nego da se s Tureinom nagode, kada jim kralj nedaje nikakove pomoei i nikada nedrzi sto obeea, - premda so te i tornu slitne izjave dolazile na dvor kralja Vladislava, koje su dovoljno pokazivale, koliko zdvojcoje mora biti u Hrvatskoj, to ipak uije niata odluena ueinjeno na korist Hrvatah nit.i od kraljeve strane, koji ni sam nije niAta imao, niti od strane velmozah, kojim irtve nisu bile niti po imenu poznate j koji so svu to stvar, kao sto veli dobro nbaviesteni suvremenik,. radje Bogu prepustali, da on poslje pomoc i bez njihova troska I).

Hrvati, zabrinuti za svoj obstanak j narodno tice, - osobito pako oni izmedjo njih, koji su bili odaljeniji od agarskih medjah i po tom manje pristupni uplivu mislih i teinjah, koje su 0 Ugarskoj vladale, pustahu se vee tada u razlieite

~ Sve teA to nui Airje izpripoviedano i dokazano 11 "Knji!emiku" I. i II, u prije spomenutoj razpral"i.

16

politicke kombinacije, navlastito pako prijaho onoj, koja je imata Maximilijanovu rodu pribaviti kraljevsku vlast na Dunaju i na Savi: jerho se od toga nadahu kriepkoj pomoei za svoju iznemoglu domovinu i za svoju djedovinu, koja jim se je sve vise iz rukoh izmicala. Nu njedno dobro znajuci, da ee u svakom sloeaju najvise stati do njihove krieposti i jakosti, iskahu pojedini izmedju njihovih prvakah sveze prijateljstva i rodbinstva, da se tako sile slose i slosene da posluse koristi pojedinih obiteljih i svega naroda.

Takova sveza nastade ovo doba medju rodom knezovah Zrinjskih i knezovah Krbavskih,

Nikola Zrinjski uze si za zenu, - neznamo pravo

• koje godine, - J e len u, sestru Ivana Torkvata Karlovica, kneza Krbavskoga, i iz toga se braka rodi Sigetski junak, G. 1509 sklopise te d vie sprijatcljene oLitelji 0 g 0 v 0 r 0 medjusobnom nasljedstvu, 0 kojem je reeeno, da u onom slueaju, ako izumre pleme knezovah Krbavskih, sva njegova dobra i imanja preei imadu na drugu ugovarajueu stranku, i obratuo, da u slueaju jzumrea Zrinjskih knezovah njihovi gradovi i imanja imadu pripasti plemenu Krbavskomu. I) Jedna i druga ugovarajuca stranka imenuje u dotieuoj izpravi sve svoje gradove, te tim putem doznajemo, da su Zrinjski tada imali samo osam gradovah i gradicah, naime: Zrinj, Pedalj, Gvozdansko, Jamnicu, Brodski (grad) i gradiee Prekovdki Pastusu i Liesuicu, doeim se je Karlovie jos uviek smatrao gospodarom od vise nego dvadeset st~· veeih, sto manjih dobarah.~) No, kao sto smo vee i spomenoli, upravo stara

') Taj eeA ugovor naci u Arkivu m. Ill. pri Kukuljevieevoj razpravi:

Dogadjaji Medvedgrada.

') Glede imena i poloiaja njekih izmedju Zrinjskih gradovah netreba domaeemu Ntatelju nikakove primjetbe; glede njekih pako reei mi je njekoliko rieeih. Sto u textu nazvah Brodskim gradom, to Be u liatini pile Brodezky. I to je mjesto bilo bez dvojbe njegdje blizu ostalih poznatih Dam gradovah; nu nemoiemo pravo opredieliti gdje je bilo. Nije Ii bilo ondje, gdje je danaiinji Kozi-brod? - Sto ]iatina zove Prekoversky (naime grad), to je vaJjda ontJje bilo, gdje je danas Prevrsac, - Za L e snlezu napokon primjecujem, da Dam jc 0 njoj toliko poznato, da~e bila

-

17

bastina Krbavskib knezovah bijaAe n najvecoj opasnosti od Tnrakab, koliko je je naime bilo u Lici i Krbavi: te zate> Demogase Nikola Zriojski niti imati tvrde nade, da bi Djegov rod jed nom mogao sve ono nas1iediti, sto je tada bilo Krbavskoga. Medjotim polosi Nikola svakako ovim nasljednim ugovorom nov temelj moei rods svoga, koji je, bivii sada joste 0 redo srednjih velmoseh, malo kasnje postao najmogncnijim, femu je bez dvojbe i onaj ugovor ponjesto pripomogao.

Imanja obitelji Zriojske bijahu doniekle s prije vee navedeuoga razloga njesto sjegurnija od Turakah; nu malo godioab nakon onoga ugovora, 0 kojem smo upravo govorili, potese Turci veeom silom provaljivati i na one strane, gdje 8U Idala imanja knezovab Zrinjskih. Sada medjutim Demogose Turci u tih predjeIih joste uspjeti, jerbo je obrana hrvatske zemlje bila povjerena snaznoj desnici mudroga i uztrajuoga biskupa i bana Petra Berislavica. Berislavie poto~e Torke krvavo i s vetikom slavom odmah na potetku banovanja svoga u bitki kod Dub ice (g. 1513 drogi dan poslje velike Gospe), gdje mo je osim inih plemieah hrvatskih o pomoe bio i knez Nikola -Zrinjski, kao sto ga je taj knez i posJje kriepko podupirao u nastojanju njegovu oko obrane domovine I).

U svietu se krscanskom usljed te jedne pobjede s velikom slav om spomlnjase ime hrvatskoga bana Berislaviea, i od nj£lga se o~ekivase, da ee biti Kadar sa svojim narodom zaostaviti Turke. On nastojase takodjer neomorno oko svoje velike zadaee, te upotriebi u to ime svako sredstvo, na koje ga je opucivala zarka Jjubav domovine i sveta uzhieenost za vjero Isusovu j no niti on oebijaSe Kadar da tc~aj dogodjajah svede n nove koloteeine. Turci provaljivaho u zemljo ponovJjenom silom sad na jednoj, sad na drugoj strani, a banu

na jednom Unskom otoku (Kod G 6 v ay a, Gesandscbaft K6nlg Ferdinudl L 1531-158:4, v,eli se u Wegrayszu na po(\etko, daje Leyschnitza .. schl6sslin, welches mitten im wasser Iigt), i to blizo Novoga.

I) KnjUevnik n. 204. Kercselich, Hisl Eeel. Zagr. 212. 2

18

nebijaie od nikod izdatnije pomoei, Na zapado bjesnijase joi uviek neprijateljstvo i takmenje medju krScanskimi knezovi; u Budimu ravnahu kormilom drzave u ime malodobnoga Ljudevita II. driavnici i sebienl i kratkozraki, koji niti su sami moci imali, niti su u drzavi podporu nalazili; u samoj pako hrvatskoj zernlji bijase i takovih sebicnjakah i plitkoumah , koji su gledali da se pod nistetnimi izlikami UgDU drzavnim dusnostim, doeim su drugi, umieaavsi se ° veliko borbu krScaDskih vlastih, zemlji svojoj pribavljali novih neprilikah, naroeito od mletaeke strane, tako da je i sada po svoj prilici u Mletcih glede Hrvatske vladao ooaj isti duh, kao sto i njekoliko godinah prije, kadno je jedan od najumnijih Mletcanah, tovsi, da su Turci provalili u zemlju hrvatsku, uLiljdio u svojem dnevniku: "da je to bila najbolja novina i od svih hvaljena, jerbo su se nadali, da ce Turci biti s nami (MletcaDi)" I). Eto ti u tom razjasnjenja, kako da nije moglo poci za rukom nlti Berislavicu, da zemlju na svih stranah obeuva od stetah ; nu po tom ujedno sudi i ob ovom einu Hrvatah, 0 kojem se je sacuvao spomen u vatikanskom arkivu u spisih papinske konzistorije. Tuj se veli: "da je 12. prosioca g. 1519 citaua vjerovnica bana dalmatinskoga i hrvatskoga za gospodina Tomu Nigra 2), koji je uveden u svetu konzistoriju a ime is toga bans i knezovah i plemieah reeenih kraljevinah. On reee, da su te kraJjevine pripravne Turkom se dati, i da su poslalc svoje poslanike ka kralju ugarskomn, da mu izjave, da mu nece vise biti podlozne, jerbo je on s Turci ugovor sklopio, njih nespomenuvsi, Bivsi recent namjestnik odpusten, rece SV. otac, da ce 0 tom pisati kralju ugarskomu, da acini sto treba i da uzme kraljevinu dalmatinsku i hrvatsku pod zastitu i obranu, iii bar da dopusti, da one mogu biti pod zastitom i obranom kojega krMnnskoga kralja iii pako njegove svetosti 3).

') V. II K oj i! e v 0 i k u gori spomeuutu razpravu.

'J nl'ri!lln v i~r\·a bisknp. namjestnika i poslanlka k razaim krsCaDskim dvorovom. ") Da jt! ta biljf'zka, koju srno pozna, ali prije iT. Kllknljl'licevih J 0 r a I.

19

Nakon Berislaviceve smrti pristupise Turci k vecim podhvatom, veoma pogibeljnim za nasu domovinu. Buduc da jim je Jajce na putu stalo , te nisu mogli s tc straue sjegurno napredovati, zato sabrase veliku silu, da pooajprije peruse taj bedem Hrvatske, koji jim je vee toliko vrernena srnjelo prkosio. Nu za sad a jim joste to oepodje za rukom, jer se je Jajcu nasao obranitelj u vitezkom Pet r u Keg I e vic u. Ali jedva sto je minula pogibelj s te jedne straue , vee ju je druga sliedila, isto tako grozna i po nasu domovinu i ugarsku kraljevinu u svojih ueincih uzasna, Turskorn bjese zavladao najsilniji joj i najslavniji vladar sultan Sulejman. Jedva sto je taj moguei car zasio na priestol, pade rnu u sake B i 0 g r a d (g. 1521), grad, koji je do to doba branio od vecih turskih uavalah i od stalna osvajanja SlavonijiI nasu i Ugarsku. S te dakle strane bijaae zemlja Turkom otvoreua , koji su udilj i pokazali , kako umiju upotriebiti jakost svoju a tudju slabost. Gradovi poruseni , sela popaIjena, mnoztvo svieta u suzanjstvo odvuceno, - to bijahu znakovi, koji so razplasenomu narodu 11a ouih stranah ssjedceili o turskom susjedstvu. Nu jos uzasnije cuvstvo morase obuzeti narod, ako su po nesreei i do njega doprle viesti , kako su u tih dnevih dolazili k earu Sulejrnanu poslanici ojekih kracanskih vlastih, da mu eestitaju na velikoj sreci, koja je dosele prijala njegovu oruzju u boju na krseane!

Lahko nam je vjerovati, da jc u takovih okolnostih kralj Ljudevit objerueke prirnio svaku pomoe , koja. rnu je ma s koje strane nudjena. Njegov prvi susjed na zapadu, austrijski nadvojvoda Fer din a 0 d po imenu, vladase zernljami,

272, posve iatinita, za to mi jam~i vriedni moj prijatelj pop u Rimu I. Crnci~ koji juje ondje u doticnih spisih potraaio. Ona nam je avakako doka.zom, da je u Hrvatskoj to doba bilo zavladalo veliko zdvojenje i da 8U naSe kraljevine od vlade svoga kraJja ru~no bile zanemarene; nu istini za ljcbav du!ao sam spomenuti, da nije istina, da su Hrvati sada bili izpuAteni iz ugovora, Ato ga je Ljudevit sklopio sa Selimom (v. The inc r, Monum. Hung. II. 626), kao Ato su to Turci hili ueinili od Bvoje strane prigodom mira, Bklopljeooga 8 Vladislav om II. g. 1511. (rid, Knji!evnik II. 75).

*

20 -

koje su na jOZDoj strani tik uz hrvatsku medjo sve do jadranskoga mora dopirale. Sve one borbe dakle, koje s~ to vrieme Hrvati s Turci vodili , i svaki , napredak tnrski na hrvatskoj zemlji veoma se s bliza ticase Ferdinanda i njegovih 8 Hrvati susjededih pcdloznikah: svakomo bo je jasno bilo, eemu se ima nadati Istra , Kranjska, Stajerska i Koruska, ako Turein porusi onaj bed em, za kojim SIJ te zemlje dosele dosta sjeguran zivot provodile, - ako satre silo Hrvatah i lIjihovu zemlju pogazi. Sve da nikada nije sklopljen onaj ugovor, po kojem se je mogao Ferdinand nadati , da bi .njemo mo~le jednom zapasti one zemlje, 0 kojih se je obstanko sada pon~jprije radilo, to je on morao vec s nave~eD?ga razloga, zbog obCuvanja naime svojih zemaljah, suri svomu kraljo Ljudevitu II. na pomoc biti. On mu i pruii to pomoc, ali takovim naeinom, koji nas bjelodano upueuje 0 skrajnjoj nemoei vlade Ljudevitove. Ljudevit dopusti naime Ferdinandu (god. 1522), da on stavi svoje posade 0 vise hrvatskih gradovah, koji su bili blise bosanskim medjam, i da ti gradovi sa svojimi novimi posadami stoje pod njegovim zapovjednictvom i pod opravom njegovih vojevodah. Od strane staliSah naSe zemlje nebijase nikakova prigovora proti takovo kraljevo postopanju, dapaee mose se vjerovati, da je ta odredba rado primljena, jerbo su se mogli nadati, da ce jim tim putem kriepka pomoe u dio pasti. A da je pomoei zcmlji trebalo, 0 tom bija8e svatko upucen , i ponajbolje oni , koji so to vrieme imali hrvatskom kraljevinom vladati, banovi naime Ivan Torkvat Karlovie i Franjo Bacan. Kada je Karlovie banom ueinjen, on nehtjede niti primiti u svoje ruke gradovab kraJjevskih, jerbo je vidio, da jih kralj neoskrbljuje kao sto bi valjalo, te bi tako bio mogao samo sramoto dozivJjeti, kada bi se bilo Tnrkom svidjelo udariti na gradove, koji so stali i bez dovoljne momeadi i bez drogih potriebah I). U takovih

I) Izvielce FraDJe Massara, tajoika papinskoga posianstva u Budimu, priobeeno od Fr. Firnhabera u: Qucllpn u. Forschnngen zur vaterI. Geschichte. Wien 1849. st. 81.

dakle okolnostih bjehu predaoi prije spomenuti gradovi u ruke Ferdinandove, koji je najviAu vlast nad svojimi cetami na nasih stranab povjerio svojemu vojevodi Kranjcu IvaDU Kocijann oliti Kacianeru, kako ga obienopisu.

Skrajnja siabost vladanja Ljudevitova pokazivase se De samo a tom, 8to njegova driava nije bila kadra, da se valjano postara za svoju obranu, nego se ooa jos i tim oeitovase , sto se je sve veema vriedjala svetost zakonah i sto je svojina driavljanah sve nesjegurnijom postajala. Silni velmoie prisvajahu si drzavna dobra i drzavne' dohodke ; njegda si opet medju sobom dobra otimahn : a sve to bijase zato moguce , jerbo je vlada, i opet krivnjom ponajvise tib samih boljarah, tako bila oslabljena, da nije imala sredstvah, kako da svakoga sUi na obdriavanje zakonab ida' stiti svacije pravo.

Viesti, koje smo dosele nalazili 0 Nikoli Zrinjskom, oteu Sigetskoga junaka, pokazuju nam toga kneza kao covjeka, koji u svojoj dobi, dobi obeenite skvarenosti , nije spadao medju losije ljude, nego je bez dvojbe pribrajan k boljim i cestitijim. Tako nam barem valja 0 njem suditi po onom, sto nam je dovle 0 njegovu fivotu poviest pripoviedala. Nu na jednom nam izvori nasi 0 njem takove viesti dovode, iz kojih moramo zakljueiti , da je i on znao sa zakonom se igrati i najviso] vlasti prkositi. Djelo njegovo, koje nas ovlascuje, da tako 0 njem sudimo, izpripoviedat eemo ovdje: s njega bo pada puno svjetlosti na okolnosti tadasnjiIi vremenab.

Kralj Ljudevit pise stalisem svoje slovinske kraljevine iz Zlatnoga Praga 8. veljaee 1523, da mu je javljeno, da Nikola Zrinjski vee od dulje vremena obsieda Nov i - g r a d' 1), koji je 00 predao do svoga povratka iz Oeske pod staoovitimi avjeti Ivana Banfiju dolojo-lindavskomu, svomu najviiemn

') Taj se grad pile u dotifnih Iiatinah W y war, ito doillta nije iDO I oe,o nai Novi.grad, i to D& vodi UBi.

- 22 -

peharniku. Veli kralj nadalje, da je Nikola blizu N ovigrada sagradio tvrdjicu, iz koje zaprecuje dovoz hrane i drogih potriebstinah u obsjednuto mjesto, da ga tako cim prije predobije; imanje pako, st~ k onomu gradu spada, daneprestaje pustositi, Zato veli kralj , da je zspovjedio palatino Stjepanu Batoru i banu Ivanu Torkvatu Karlovieu, da Nikolo odvrate od daIjega obsiedanja i pustosenja ; ako su pako ta dva dostojanstvenika Banfija morda zanemariIa, tada neka mu stalisi pruie svaku pomoe. Nu tim se putem nije zadovoljilo kraljevoj zapoviedi. Zato upravi Ljudevit svoje kraijevsko pismo (22. srpnja) na samoga Nikolo, u kojem rnu nalaie pod gubitak svih dobarah, da odmah ueini , sto se je od njega zahtievalo; ako pako ni sada neposlusa , tada mu zapovieda kralj pod istu kazan, da (za 20 danah poslje BV. Jakova) osobno preda-nj doel mora, da odgovori na tuibe Banfijevc, te mu ujedno prieti, da ce, dosao on iIi nedosao, u priepornoj stvari na ustanovljeni rok ono dosuditi, sto bode pravda zahtievala. To kraijevsko pismo predade Nikoli od strane zagrebackoga kaptola poslani Stjepan Ivanicki , prevendar zagrebacke stoine crkve (i to 7. kolov. u Komogovini). Razumievsi Nikola, sto mu veli kralj u pismo svojem, odgovori kaptolskornu izaslaniku: da hi se rado pokorio kraljevoj zapoviedi , no da jc vee prekasno , da se stavi pred kralja

na onaj dan, koji rnu je ustanovljen; zatim dodade, da ojega \

i stanovnike njegove domovine druge i mnogo ozhiljnije skrbi

muee , jer da su tri turske base provalile u zemlju, ato ce

i kralju dati mnogo posla ; napokon reee Stjepanu Ivanickomn,

da mote Bogo hvaliti, sto je kaptolski izasianik, jer da bi

ioace zio pro sao. Bivsi kralj Ljudevit izvieseen 0 takovu odgovorn Nikolinn i posto se Nikola zbilja nije stavio pred

kraljev sud, bjese on odsudjen na onu kazan, koju je zakon

odredio proti neviernikom: u odsudi. bjese reeeno , da ne

samo Banfi dobiva sve ono, porad ~esa je bio podigao tufbn

na Nikolu, nego da je Nikola za kazan svoga neposluha iz-

gubio i glavn i sva dobra svoja, da so tako pravdi zadovolji

- 23 -

i da se i drugi nauee , kako se treba pokoravati kraljo i zakono. Ljodevit odredi zatirn prema tadanjernu postopku i ono, sto je trebalo , da bude odsuda takodjer izvrAena. Sve to bjese' tako zavrseno 0 Kraljevu g. 1523, - i nuto slike i prilike tih vrernenah! 0 Martinju sljedeee godine dolazi Banfl pred kralja, te ga moli , da iznova potvrdi svoju gori spomenotu odsudu i da naredi, da bode izvrseDa, jerbo je on (Banfi) nije mogao dati prije izvrsiti stranom zbog drogih svojih silnih poslovah, stranom pako i zato, sto nije mogao dobiti nijednoga od onih ljndih , koji su imali po saddaju odsude kod njezina izvedenja u ime drsavne vlasti sndjelovati! Kralj llcioi sto se je od njega zahtievalo 1); 00 odsuda njegova napokon ipak ostade neizvrsenom. Budi zato, sto je morda Nikola imao barem izliku koju, kojom je branio svoje postupanje proti Banfiju, budi pako zato, sto se je on bio vee toliko osilio, da se nije dalo proti njemu raditi, kralj Ljudevit-odustade od svoje odsude i ndieli rnu milost, Nu u izpravi , kojom se Nikoli ta milost udjeljuje, veli Ljudevit, da to eini samo S obzirom na zasluge Zrinjske obitelji, )wja je rodila vee mnogo dobrih i viernih musevah , i s obzirom na opustoseno stanje Hrvatske, koju bi jos vecma oslabio, da oduzme dobra jednoj velikoj porodici ~) .

. Medjutim isti oni nasi izvori, iz kojih smo crpili upravo sada izpripoviedane zgode, peru ujedoo drugu veliku ljagu s imena Nikolina.] Znalo se je i prije, da je Nikola bio odsodjeD .na izgubljenje glave i svega svoga imanja j nu bodu~ da nijc bio poznat razlog te odsode, zato je nagadjano, da je on vee tada morao biti u njekakovo dogovaranju s Turci, te da je zbog toga odsodjen. U tom prestaje sada svaka dvojba. Ontio je i Nikola Zrinjski kao i ostaJi ojegovi zemljaci veliku nevolju svoje domovine , koja joj je dolazila 8 neprestana navaljivanja turakoga j imao je on razloga bojati

~ U Prilozih br. J-ID. Kraljevako pismo, dana 0 Martinju g. 1524, nalaa Be 0 zem. ark.: N. R. A. lase. 589. Nro. 87.

2) S a I a m 0 n Fer. Az. elalS Zrinyiek. Pest. 1865. Btr. 287.

24

se napose i za svoja dobra, za koja je vidio i znao , da ce se tezko driati, cim bi jednom Jajce po nesreei Turkom Q sake palo: nu pomoe! u toj svojoj nevolji nije 00 sada truio 0 kakovoj nagodi s Turci , vee ju je trazio' ondje, kamo su mnogi izmedju Hrvatah od njeko doba pozirali. Da se pomooza broj za vojou spremne momeadi na medji prama turskomu zemljistu, gdje su upravo lesala ojegova imanja, predade 00 Ferdinando nadvojvodi dva svoja grada ; a da si za slueaj veeih nesreeah pribavi sjeguroo utociste, namjeravaSe droga svoja dva mjesta zamieniti za sjegornija imanja.

U tu svrhu sklopi 00 ponajprije ugovor s nadvojvodom Ferdinandom u Beeu na 22. listopada 1524. Taj ogovor ovako govori. Obazirajuei se ugq~arajuee stranke na to, da Turci vee od vise godinah zato velike stete cine, sto nenalaze dovoljna odpora, te zeleei one, da so ton.:u na kraj stane, Qarocito, da nebudo mogli Turci preko Hrvatske u Ferdinandove zemlje provaljivati: predaje Nikola .Zrinjski potem reeenoga ogovora nadvojvodi Ferdinandu na dvie godine dva svoja grada, Nov i g r ad i Do b ruN j i v U I), da Ferdinand u nje stavi svoje posade; nadalje dopusta Nikola, da se slobodno sieee lies u njegovih sumah, spadajueih na spomenute gradove, a tako isto da se slobodno upotrebljuju njihovi mlinovi. Ferdinand se pako od svojc strane obvezuje, da ee spomenute gradove po izminueu ugovorenoga roka Nikoli Zrinjskomu povratiti, i to svoje obeCaoje ponovi o posebooj izpravi (od 23. prosinea 1524), posto su mu ooi gradovi vee predani bili 'I).

I) U lzvorniku ae zove prn od tih gradovah New h a n I a i u e New grad.

To je dakle Novi-grad, i to, kako lcienim, onaj ilu Non-grad oliti Ujvi.r, koji je Zrio,jaki Banfiju uzeo. - Drugi se grad piAe u IiltW Do bra u i 11' a. Pravo mil je ime bilo Dobra Njiva, a bio je aagradjen na UllIkom otoku (Daaaelb Gelchlo88 ligt mitten in der WunD, und ist von una hinein enthalb deal Wasaera ein Bracken) njesd,ie izmedju Novoga i Koatajnice (Val· valor IV. 484.) -- Nezn&m, kakoje Zrinjaki doAao do toga grada.

') Prva, Be od navedenih natiJlah nalazi U Ivojem izyornikll U 18m. arkivu:

N. R. A. lasc. 1648. Nro. 11, - tiBkana je od F.i r n h abe r a o. Co Itr. lloj druga je tiabna u iitom dje}u Itr. 117.

- 2r. -

Sto je Nikola bez zBaoja i privoljenja ddavne viasti svoje gradove sosjednomo vladaro predao, tomo se neeemo ni malo eoditi, znademo bo, da so Hrvati vee odavna za nevoljQ na to bili navikli, da sami true naeine , kako da oMovaju svojo zemiju od konaene propasti. Doeim dakle u tom nenalazimo nikakova povoda, da Nikolu oniedimo, oznaciti Dam je drugo njegovo ugovaranje, u koje se je bio pustio s isti.m nadvojvodom Ferdinandom, kao neeestito i kao takovo, koje pokazoje, da je on Dada sve ino pazio sebe i svoj obstanak.

Isto vrieme, kada je Nikola sklopio prije navedeni ugovor, bjese se on pustio 0 dogovaranje s Ferdinandom, u kojem se je 0 tom radilo, da Ferdinand ozme njegove g v 0 z d a nake i He s n i e k e rude I), a za to da mu dade Pazinsku grofoviju i Kastav (u Istri). Prije medjutim nego li je 0 toj zamjeni sklopljeo konacni ugovor, bjese pusteno svakoj strani, da dobrs ogled a za 8tO se kani zamieniti. Nu sva ta stvar bjeAe JOB za dobe pokvarena. Premda je ugovaranje medju Nikolom i Ferdinandom potajno teklo, to ipak za-nj doznadose na dvoru kralja Ljudevita, i cim se je za to doznalo, odmab. napisa Ljudevit pismo suri svomo Ferdinanda (20; prosin. 1'524), u kojem: mo je doglasio: da je Nikola Zrinjski vee prije s njim utanacio ugovor glede recenih rudah, po kojem bi imao Nikoia rode ustupiti vladi za· druga imanja; ta imanja da mu nisu dod use joste predsna , nu dt\ ee se zamjeoa svakako izvesti; dohodke pako rndah da kani kraIj prepostiti brvatskim banovom, da jih upotrebljuju za obranu zemlje. Bidi Ferdinand takovim naCinom 0 stvari ubavieseen, poiuri se napisati. pismo kraljo Ljodevito (3. siecnja 1520), o kojem je gledao da 86 opravda; isto tako pisa 00 i Nikoli Zrinjskomu, te ga ukori , sto mo je zatajio prijasnje svoje ogovaraoje glede gvozd&oskib i lieeni6kih rodah 2).

') Danas znademo za L j e 8 k 0 va e , Gvozdanatomu na ajeveru. ,)Salamoa Btr.285.

- 26 -

Vee ove zgode, koje upravo sada ubiljeiismo iz iivota Nikole Zrinjskoga, same bi po sebi bile podoboe, da nas prilieuo jasno upute 0 staoju Hrvats'e u toj dobi, oko godioe naime 1524. Nu poviest narn je sacuvala iz toga vremena jos mnogo viAe viestih, koje nam prikazuja pravu sliku tadanjega stanja nase domovioe sa svimi njezinimi jasoimi i tamnimi crtami.

Ako su Hrvati vee i prije teikom mukom i uz velike gubitke odbijali turska oasrtanja, to jim morase taj posao jos vecma oteicati, odkako su si Turci put prokreili u Sriem i u ostalu Slavvniju: jerbo je sada valjalo Hrvatom u isto vrieme na toliko stranah boj biti, Za. sad a jos nsstavljabu Turci s najveeim uspjebom svoj posao uzdus zapadne bosanske i hercegovaeke medje, zatim na sriemskib stranab; zemlja pako Uni na sjeveru stajde jos ojekako sjeguroija, jerbo je njezinu podporu, grad Jajce naime, jos driala krseanska ruka - u koJem si pogledu veliku slavu stece junak, za koga se je prije toga vise znalo u tudjih zewljab, nego Ii u domovini njegovoj, - Krsto Frankapau naime. Medjutim slaba se nada pokazivase, da bi se moglo to toli vaZno mjesto na dugo uzdriati. - Usljed tib i tolikib borbab bijde u Hrvatskoj vee vise predielab sasvim opustosenih ; mnoge obitelji, prije bogate i moguee, ostadose bez imanja i bez podloznikab, koje jim je 'Iurein na hiljade u susanjstvo odvlaeio. Zato i zovo vee tada Hrvatsku "opostosenom i izcrpljenom," te znado samo za "ostanke" ojezioa "plemstva." Narod oe velik, imajoei se boriti s neprijateljem, koji je nove i nove eete razbojnieke na-nj posiljati mogao, pokaza vee tim eudo jonactva i odusevljenja za svetioje svoje, sto je borbu tako dugo uzdrzao ; on bi bio jos i veea djela poeinio, da mu nije sila 0 samoj njegovoj notrinji eesto i s razlicitib razlogab slabljenja. I sada se nadje povoda nutarnjim svadjam i razmiricam, poglavito s toga, sto je narivavan Hrvatom za bana covjek, koji jim je bio mrzak, po imenu Ivan Tah, za koga je radio kraljevski dvor, da svakako bode drugom banu Fraoji Baeanu.

- 27

No da [e medjo Hrvati i vladala svagda najsavrsenija sloga, sila jim morase ipak B tolikih borbah oslabiti: a to jih prisili, te su pomoei trazili, odkle so joj se nadati mogli. Poslanici njihovi ~esce se vidjabu na dvoru pape Klimenta VII., nadvojvode Ferdinanda, a osobito na dvoru kralja jim Ljudevita. Kliment papa siljaSe jim po koju pomoc; nu tadaoja vremena nebijahu takova, da bi on bio mogao poput svojih davnih predsastnikah kriZare diei, da odbijaju Krstove neprijatelje. Ferdinand, imajuci starost za svoje zemljc, moraje vec s toga razloga njesto cioiti za obrana medjah hrvatskib j nu niti njegove okolnosti nebijaho takove, da bi bio mogao sto znatoijega ociniti. 8to se napokon ti~e kralja Ljodevita, to se mose odprto reei, da je on sam sada bio skueen u takove okoloosti, da je ne jednom morao zdvajati ob obstanku svoje driave. U ogarskoj ojegovoj drzavi trajaae strastna borba medju ZapoJjevci i Batorijevci, 0 kojoj je pobjeda bila sada na jednoj, sada na drugoj strani j nu ni jedna ni druga strana nepoznavase

.

druge brige, nego kako da posluzi sebi i svojim svrham. Budue

da je Ljudevit na taj naein lisen bio svih sredstvah, te je skoro i sam zivio, da pravo kazemo, 0 tudjoj pomoei, imenito pako ob onom, sto mu je pruzano od papinskoga dvora, to se scienijahu Hrvati presretnimi, ako jim je i kadikad samo njesto pomoel pruseno od njihova kralja. - N U oza sve to, sto je Hrvatom u zivotnoj njihovoj borbi tako malo pomoei dolazilo, bijase medju njimi i u tih tako osudnih okolnostih muzevah, koji su radje sve podoosili, nego da si ime okaljaju kakovom sramotnom i po krseanstvo pogubnom nagodom s Turci. Ali nam je s druge strane otvoreoo i to priznati, da je na kratko vrieme (teeajem g. 1525 i poeetkom 1526) bilo obIadalo velikom stranom ojihovih boljarah toliko zdvojenje, da 80 vee bili gotovi s Turci se nagoditi, koji su jim obeeavali, da ee ih ne samo na miru postiti, nego da ee jim i povratiti njihove u suzanjstvo odvedene podlosnike, za to pako nisu od 8voje strane ino iskeli, negu da jih Hrvati puste bez zapreke preko svoje zemlje 0 dalje kdcaoske pokrajine. Sve

- 28 -

to nebija§e tajno kraljn Ljudevitu; raznimi putevi bjese on o tom izvieseen,· - i da mu nebude nikakove dvojbe, napokon dodjose preda-nj upravo poslanici od "koezovah i ostanakah plemstva kraljevine hrvatske," koji su ga Q tom izviestili. Poslanici mu izjavise, da ce se gospoda hrvatska nagoditi s Turei., ako jim "vee jednom" nebude pomoet u njihovoj velikoj nevolji. Dvie rieci zahtievahu od: nas poslanici, veli sam kralj Ljudevit: pomoe i obranu! Nu to je' upravo 000, sto se nije mogJo dobiti od kralja Ljudevita. 00 bjese vee i njesto prije naumio, da ce glavom poei na sabor 0 Hrvatskn, da izravoa razmirice, koje su bile nastale zbog Taha, i da podkriepi Hrvate na uztrajoost proti Turkom; nu morade odustati od svoje oamjere pod kukavnimi izlikami, Tako isto ni sada nemogase ino dati poslanikom nego liepih rieeih. Na taj naein ostade hrvatskastvar u takovu stanju, da se je vee moglo misliti, da ce velmoie i· plemiCi hrvatski zbilja izvesti svojo namjeru na vjeeitu sramotu roda svoga i imena. Vee se bjehn oni sastali na svom saboru u Kr i ae v e ih (25. siecnja 1526) s tom izrasenom namjerom, da se odreknu kralja Ljudevita, i da se pogodo s turskirn carem, od koga je poslanik k njim bio prispio. Nu u tom odluenom trenu probudi se u dusih njihovih tolika snags, da sn bili kadri odbiti od sebe crnu misao, na koju jib je bilo dovelo njihovo zdvojenje. Svi se ooi u tom slozise, da jim je prosto traZiti z8stitu kojega krseanskoga vladara, kada jih kralj njihov nije kadar braniti; isto tako bijabu i u tom jedne misJi, da bi bilo i sramotoo i poguhno u Tureina milost trditi. Nu kada je doAlo do toga, da se odluei, komu da se dado pod zaAtitu, tada se oa dvie strane razdvojise, Krsto' Frankapau koji je toliko godioah bio na Maximilijanovoj slufbi, preporueivase jim zastitu cara Karla i brata mu nadvojvode Ferdinanda j a prijatelji Ivana Torkvata Karlotic:1, od njegd&'vec prinzeilika mletaekoga, preporueivahu zastitu mletaeku. To razdvojenje li~ioi, te nije Diata konsena odlueeno ; a da se dalji razvitak te' stvori zaprieei, smislise mudto na dvoru kralja Ljudevita,

2.9

da svakako treba Karloviea banom uciniti, da bude i sam odvraeen od pogibeJjoih po Ljodevita osnovah, pak da i druge d:rzi u viernost! prama tomu kralju 1).

NakoD tih zgodab, koje nisu bile privedene do oikakova pravoga konea, izuzamsi jedinu vele znamanitu okolnost, da so naime i slabiji medju Hrvati kouaeno odustali od svakoga pogadjanja s Turci, - priblisavase se velika katastrofa, koja je postigla nZasnim naeinom i nasu domoviou i ugarsku kraljevinu, te je u syojih daljih posljedicah za obje bila od osjvecega zami§aja. Kralj Ljndevit hjese poveden, da se ogleda na bojnom polju s carem Sulejmanom; nukako je bila njegova vojska preneznatna naprama strasno] sili turskoj, nemogase biti inako nego da m u h ae k 0 pol j e bude grobom krscaoske vojske (na Usjekovanje sv. Ivana 1526). S obzirom na naSu srrhu primietiti nam je ovdje, da je bio medju Hrvati, koji su bili potekli 0 tabor kraljev, i SiD Nikole Zrinjskoga, po imeou Mihail.

Po smrti Ljudevita II., eeskoga, ugarskoga i hrvatskoga kralja, valjase postaviti novoga kralja na izpraznjeno priestolje, Cesi izabrase oadvojvodu Ferdinanda, rodom Habsburgovca; Ugri se pako podielise nu dvie stranke, te jedni ucinise kraljem istoga Ferdinanda, docim su drngi pristali uz Ivana Z3- poljskoga, erdeljskoga vojvodu. Isto se tako i nasa domovina u izboru novoga kralja razpade ua dvie straoke, od kojih je jedna na sa b 0 r u u C e t i 0 j 0 (1. siecnja 1527) Ferdinanda kraljem izabrala, a druga se je izjavila za Ivana Zapoljskoga. Nikola Zrinjski pristade uz one, koji su Ferdinanda kraljem ucinili 2).

I) Za 8ve ~eA receno na~i dokazah u izvorih toga vremena kod The i n era, Monom. Hung. II., - Firnbabera, o. c., Kukulj evi~a, Jura I. II. i u Ark i v u VII. u Sanudu, Pozornim te mnim osoblto na J u r a L 276. i Theiner, Monum. Hung. II. 749 i 81. Jura II. 28.

2) Da se pod imenom N i col a U 8 Z r in i j u izbornoj listini od 1. 8ie~nja 1527 mora razumievatl otac Sigetskoga junaka, svakomn ce jasno pokazati dalje pripovie~anje.

30

Nasu domovinu nije mogia posti~i veea nesreea, nego Ato su joj se sinovi sada upravo raidvojili. Slosnom snagom i pod upravom vojevode kao sto je bio Krsto Frankapan bili bi oni bez dvojbe svojn zemlju sa~uvali od veeih gobitakab; ovako pako razdvojeni sami so se medju sobom trli i jadnoj su zemlji njekoliko godinah mnogo vaja zadavali, kan ds nije nesretnica i onako od vanjskoga neprijatelja dosta trpila. Buduci tako Hrvati sami medju sobom neslofni i slabeei se u medjusobnoj borbi, a novi njihov kralj radeei prije svega o tom, kako da nadvlada svoga protivnika, Ivana Zapoljskoga: ostade hrvatska zemlja jos i nadalje lisena cestite obrane od Turakah, dapaee sada upravo i u takovih okolnostih postize ju pogubni udarac, komu se je dosele sretno ugibala. Tvrdi g r ad J a j a c k i , koji je prije toliko putah odbio silovitc Turke, pade sada (g. 1527); s njim padose i mnogi drugi omanji gradovi u Bosni, i Turci odmah podjose u povoljoih po se okolnostih na dalja osvajanja u gornjoj Hrvatskoj, u Lici i Krbavi, - u onih dakle predjeJih, gdje je bila djedovina bana Ivana Torkvata Karloviea. S jedne dakle st.rane provaIjivase Turein od Biograda prama Slavoniji, s druge pako prostirase gospodstvo svoje u tih krsevitih predjelih junaekoga plemena.

Ve~ onda, kada je Nikola Zrinjski sklapao gore navedeni ugovor o nasljedstvu sa svojim surom !vaoom Torkv. Karlovieem , mogao se je on s razlogom bojati, da njegov rod neee dohiti svih gradovah i imanjab, sto jih je Karlovie u onom ugovoru joste svojimi nazivao. Poslje se dogodi medjutim vise, kao sto smo upravo vidjeli, nego sto je Nikola oeekivao valjda i za najgori slueaj: stars naime krbavska dobra sva se skoro izgubise , tako da su Zrinjski od njih veoma malo dobili, kada su nasliedili krbavsku bastinu, Nu zadnji muski potomak plemena krbavskih knezovab, ban Ivan Torkvat Karlovic, izgubivsi ponajveei dio svojih prekokupskib gradovah i dobarah, pribavi si druga njeka dobra u zemlji medjn Savom i Dravom, koja su kasnje dosla u ruke Zrinjskih

31

knezovah. Budue da to pada u ova dobu, a .poblise se ti~e nasega predmeta, zato budi ovdje u kratko izvedeno.

Ivan Torkvat Karlovie kupi gradie L u k a vee od ba na Franje Baeana I) i M e d v e d g r a d pako iRa k 0 vee sa svim, sto je spadalo na ta dva grada, dobi u zalog od kralja Ferdinanda, na koga je to bilo preslo bez dvojbe od sestre njegove, kraljice-udove Marije. U ugovoru, koji je bio sklopIjen za spomenuta dva grads medju kraljem Ferdinandom i baoom Karlovieem (8. srpoja 1527), bjese stvar tako utaoaeena, da Karlovie prima recene gradove u zalog za cetiri tisuee dukatah, i da jih drii 00 i njegovi "nasJjedoici" tako dugo, dok nebudu izkupljeni od Ferdinanda ili njegovih nasljedoikah 'l). Nu buduc da Karlovie nije nnao toliko novea, koliko rnu je trebalo za taj posao, zato posudi od svoga svaka Nikole Zrinjskoga u to ime eetiri tisuee agar. forintih, tako se nacinivsi 8 Nikolom (ugovorom od 27. svihnja i g.): da, dok 00 nevrati reeene posudjene svote, Nikola i nasljedniei njegovi imadn pravo na polovicu svega dohodka od Medvedgrada i Rakovca, te da zato tuj mogu drzati i einovnike svoje 3).

Od to doba nalazimo bana Karlovica veoma eesto u Medvedgradu, gdje bi oko sebe sakupljao ljude svoje stranke, da 8 njimi vieca , kako da si domovinu spase od konacne propasti, koja joj je sada oeito prietila ne samo zbog uviek jos zestokih navaljivaojah vanjskoga neprijatelja, nego i zbog toga, sto je u utrobi njezinoj sam oj biesnio boj ojezinih sinovah. Pristase Ivana Zapoljskoga bjebu izgubili doduse vee prve godine domacega vojevanja svoga najumnijega i najhrabrijega vodju, Krstu Frankapana; nu po njegovoj smrti drugi se stavise na ujegovo mjesto, medju kojimi se je C\ 1'stocom volje i uztrajnoscu u najvecih pogibeljih osobito odlikovao zagrebacki biskup Sime Erdodi, Buduc da su bile

') U Pril. Iistina od 22. \'cljace 1650.

') S a I a m 0 n str. 242 iz Cod. Szeebl'ny.

I) Izvorna tistina iz zem. arkiva 0 Ark i v u III. 109.

32 -

sile medjo dvie oeprijateljske straoke prilieno jednako podieIjene, zato oemogaSe jedna druge nadjacati ; a doeim su se one medju sobom borile za pobjedu, medjotim so Turci dalje oapredovali. Zapoljevci, povodee se za primjerom svoga kralja, brisno se oklaojahu svakomu sukobu 8 Turd, dapace, i 0 tom opet sliedec politiko kralja svoga, nezgrasahu se niti od te misli, da si u nnMi Tnreioa ncine s&veznikom. Na taj oaein ostade sva skrb za obranu zemlje onoj stranci, koja je Ferdinanda prizoavala kraljem svojim. Nu ana nebijaAe kadra sama po sebi, da tu zadaeu riesi ; od Ferdinanda pako, koji je isto vrieme vojevao i sa Zapoljevci u Ugarskoj i doskora i s Turci samimi, nebijase jim ni toliko pomoei, da bi bili mogli svladati svoje protivnike u zemlji, a ksmo Ii da bi bili mogli Turkom valjano oa pot statio Hrvati bjebu Ferdinanda izabrali kraljsm svojim uvazivsi osim inib razlogab "tolike koristi , kojimi je on nas i brvatsku kraljevioo sacuvao od Turakab, da nebodemo prisiljeni ojibovim tiranstvom od prave se vjere odmetnuti:" sada pako moradose izkusiti, 11a jim oi odanle jos neima prave sastite, odakle so joj se naj"ise nadali. To bijase takodjer poglavitim uzrokom, te su se mnogi izmedju Hrvatah 0 pogledu . notarnje politike tako dugo kolebali 1),/-

Ivan Torkvat Karlovie nedozivi sretnijih vremenah, umro bo je jos g. 1531 2). Na grob njegov u pavlinskoj crkvi 0 Remetah stavi Nikola Zrinjski ploeu 8 grbom njegovim i latinskim napisom. Nikola bijase doz&o tim naeinom postovati ospomenu musa, koji je za svoga zivota mnogo uciniu i pretrpio, oe sarno zato, sto mu je 00 bio snrom , nego i zato, jerbo je Nikola ojegova dobra nasliedio. Nikola uze bez dvojbe odmab po Karlovleevo] smrti sva njegova dobra

I) Za to c!eii nac!i najviie pouke u listinah, ito jih K ere s eli c h priobc!nje za ovu dobu.

') Zadnje njegovo pismo poznajem od 10. lipnja 1581 (Kercselich Not. 847) j kralj Ferdinand pako postavlja mjesto njega namjestnikom banskim Andriju, kninskoga blskupa, 27. kolov. l, g. (Kereselich Not. 888).

33

n svoje ruke. To bijabu ponajprije ona dobra, glede kojih je on bio sklopio sa svojim surom nasljedni ugovor g. 1509. Nu od svega onoga, sto se je tom prigodom jos imenovalo na krbavskoj strani, oalazimo poslje u vlasti knezovab Zrinj~ skih samo ojekoliko imaojah, kanoti Lokavec, Mutnicu, Krupa, Novi preko Une I); ostalo dodje Turkom u sake, iIi pako bjeae razoreno i oplienjeno: kao ato se veli vee u povelji od 1. siecnja 1534, kojom je kralj Ferdinand· Nikoli udielio svoje potvrdjenje za taj njegov no vi posjed 2). No osim reeenih gradovab ostavi Karlovie joste vise toga ovamo u zemlji medju Savom i Dravom, pak i to preoze Nikola; nu za taj dio bastine Krbavske stekose istom njegovi sino vi kraljevsko privoJjenje.

Nikola Zrinjski pribavi svojemu rodu pravo joA na njeka dobra, koja po svojem prvobitnom odredjenju nikada nisu imala doei u svjetske ruke.

Poznato je, da su njegda imali vitezovi Boijaci oliti Templari prostrana imanja u naso] domovioi, a medju ostalim i Vraou u Dalmaciji. Po ukinueu toga reda dodje Vrana u vlast vitezovab Rhodijsldb, kojim so zatim darivaoa tecajem vremena mnoga ina dobra toli U oasoj domovioi, koli u sosjeduoj Ugarskoj. Red ovib vitezovab, kojih je poglavica oazivan V ran s k j m pre d s t a v n i k 0 m oliti priorom, imde dugo vremena veliku vazoost, j njihov predstavnik, bivAi smatran poput velmoie, bijase dusan driati od svojih imanjab 500, kaaoje 400 konjanikah. - U dobi , na koju se mi obazirasmo u dosadanjem nasem pripoviedanjn , bijde dostojaostvo gubernatora Vranskoga priorata povjereno najprije biskupu i banu Petru Berislaneu. Berislavie, bivsi sve

') Da je K r u p a bila BvojiDom Karlovi~evom, ° tom DaB uputuju Djegovi liBtovi kod Kercselicha, premda ODa nije 'spomeouta u DaBljedoom ulOvoru. Neznam, da li pravo izvodim iz tih iatih listovah, da je Karloviuv bio i Nov i na onom briegu Uoe. Ako je tako: tada je prije spominjaui Novigrad=Wywar oDaj Novi kod K08tajnice.

1) Arkiv IlL 111.

3

34

vrieme svoga vladanja u borbi s Turci, morade zaloziti s kraIjevskim privoljenjem ponajveei dio imanjab svoga priorata, da si tim naeinom pribavi sredstvah za obranu svoje zemlje. Po njegovoj smrti postane priorom njeki Matija-Barati ili de Baracka; i budnc da on nije mogao izkupiti zalozeulh imanjah, zato bude ta stvar s kraljevim privoljenjem tako uredjena, da zalozena Vranska dobra izkupi I van Tab, ali zato da bude smatran uza predstavnika gubernatorom priorata Vranskoga i da dobiva polovicu dohodakah od prioratskih dobarab. Posto je to ueinjeno, posudi opet predstavnik Matija od Ivana Taha svotu novaeah i za to mu zalozi iznova istom izkupljena imaoja. Bnduc 'da nije bilo nade, da bi se priorat sam mogao oprostiti toga novoga tereta, to je papin ski nuncij na budimskom dvoru nagovorio kralja Ljudevita, da stvar drugaeije uredi na korist priorata. Mjcsto Vrauskoga priora bijde izprainjen{l g. 1526, i tada bude ovako ugovoreno s Ivanom Tahorn: kralj, da pruii njeku naknadu Ivanu Tahu za baustvo, koje mu je morao malo prije oduzeti , dati ce V ranski priorat njegovu sinu Franji; nu budue da je taj imao istom devet godinab, to ce Ivan vladati prioratskimi dobri JOB dvanaest godinah, poslje ee pako vratiti prioratu sva dobra, koja su IDU bila zalozena za dvanaest tisucah dukatah ; povrh toga ce Tah za dvie godine izkupiti polovicu onih prioratskih dobarah , koja su bila drugim zalozena , drugu ce pako polovicu kralj izkupiti, ako mu papa njesto pomoci posalje, Tako bjese ugovoreno, i papinski nuncij, barun Burgio, posve zadovoJjan s tim poslom, iskase mjesec dsuah prije Muhaeke bitke dispenzaciju za Franju Taba, da bude mogao biti priorom i prije zakooite dobe '), SHoe zgode, koje su odmah zatim sliedile,

') ato je reeeno 0 Berislavicu i Tahu s obzirom na Vranski priorat, osniv& se na izvidCih papin8kog~ nuneija Borgija kod The i n era Monnm. Hung. II. 767. 768. 768. 774. 791. - U na§ih domacih apomenieih samo toliko nalazim, da je Berislavie zaloiio grad Hresno za 1000 for. kliskomu kapitanu I van u K r i zan i c u. (U zem. ark. Transumpt. donation. saeeul. T. I. p. 77).

35

n~ioise toliko u ovoj naso] stvari, da Franjo Tah nije postao priorom, nu zato je ipak njegov otac i nadalje zadrzao kanoti gubernator priorata ona dobra, koja su mu vec odprije hila zalotena.

Kdnje zaloii Ivan Tab ta dobra Nikoli Zriojskomu za svotn od 13.000 for., i po tom pribavi Nikola nadu svojemu rodu, da ce moei dobiti u pravu svoju vIast ponajveci dio V ranskih gradovab i dobarab. Odmah po njegovoj smrti 08- lazim, da su se njegovi sino vi nazivali gnbernatores prioratus Auranue i da su dr~ali u svojoj ruci vise prioratskih gradovah i k njim spadajucih imanjah, kaooti Kostajnieu, Bozjakovillu, Pakrae I).

Kao sto je Nikola Zriujski neumorno 0 tom radio na svaku ruku, da sto vise gradovah i imanjah pribavi rodu svojemu, tako je isto nastojao i 0 tom, da mu Be ncizmakne ato je tekar bio zadobio; pak budue da ovo drugo nije mogao postie! naeinom eestitim , lati se takova sredstva, koje svakako baca ljagu na njegovo ime. Stojeei sa svojimi imnnji blizu medje turske j onih naroelto predielah, iz kojih su Turci to doba najvise u nasu zemljo provaljivali, a neimajuci niti sam toliko sile, da se brani , niti se neuzdajuei u dovoljnu podporu od strane drzave , kojoj je bio elanom, udari onim putem, ua kojem su vec idrugi prije njega traiili obeuvanje svoje i svoga imanja. Zabrinut za uzdrsanje svoga plemena pade i on napokon kao trtva onoga pogubnoga duha, koji je tad a bio obladao mnogimi mogucimi inace i nglednimi boIjari i koezovi: u nagodi s Tureinom potraZi spas svoj! Da saeuva svoja imanja, obeea 'I'ureinu godisnje

~ Neznam za listinu, koja 0 tom govori, kako je Nikola Zrinj8ki primio priorataka dobra od Ivana Taha, te lato niti nemogu to~no opredieliti onih dobarah, koja je vee on nzeo n zalog. Ka§nje eemo vidjeti, Ato 8U ujegovi sinon driali od prioratakih gradovah, - B u e h hoI I priobfnje u: GeIchichte der Regierung Ferdinand des Enten IX. 288 jednu ilpravu, po kojoj mi se ~ini, da 8U Zrinjski po smrti Nikole starijega za njeke Vranske' gradove joi njeAto morali dati povrh ODOga, Alo je vef Nikola polo!io. To valja po mojem mnienju naroato glede Kc.stajnice.

*

- 36 -

danke, a povrh toga morade mn morda joste obe~ati, da mo neee na put stajati, ako drugamo podje preko njegova predjela. Kada je on jednom do toga bio doveden , lahko bijase Turkom, da i proti njegovoj volji i namjeri jos vedu korist izvade iz saveza, U kojem so s njim stali. Zato se vee god. 1530 toii sam njegov sora, ban Karlovie, da so njegovi Ijudi Torke vodili i preko Une prevaiali, kada su reeene godine robili 0 susjedstvu njegovu, naroeito na Keglevieevih i Karlovi~evih dobrih I). Taj cin Nikolin, 0 kojem ovdje govorimo, mora Dam b~ti dovoljnim razlogom, da njega uvrstimo medju Ijude, koji neimajo toliko snage, da za velike svrhe i zrtve isto tako velike prinose ; premda smo u ostalom voljni, S obzirom na vrieme , u kojern je iivio, povjerovati mo, da ga je samo skrajnja nusda nagnala, da se s Turd nagadja, kao ato rnu rado i to vjerojerno, da je teiko oeekivao eas , kako da se oz kriepku podporu ~im prije rieai obveze, koju je i sam morao sramotnom srnatrati. Pred nami len spornenik, koji nam daje mognenost, da dnblje pogledamo u dusn Nikolino. Posto je on ve~ bio sklopio svoj ugovor s Turci, posla svoga ~ovjeka k Ijubljanskornu biskupo Krsti Rauberu, zemaljskornu kapitann u Kranjskoj, i po tom svojem eovjekn potuzi se najprije, da ga ljndi nepravedno biede, zatirn izjavi, da je voljan na Turke udariti, ako mn biskup pribavi dovoljnu pomoe. Budue da su Torci i na Kranjsku to doba (g. 1530) ~esto navaljivali, zato se pusti Rauber s Nikolom u dogovaranje, kojim se je imalo nstanoviti, BtO bi se moglo ueiniti za obranu od Turakah. U. tu svrhn odprerni receni biskup k Nikoli svoje poslanikc. Nikola smatrase svojom prvom doinoscu, da pred timi poslanici opetovanoizjavi: "da mu se krivo cini; jer samo zato, sto ga je sve ostavilo , bJese prisiljen, da Turkom danak dade, da obeuva svoj predjel i svoje uboge podlosnike ; DU to da nije -rado ueinio." Zatim dokazivase OD Rauberovim poslanlkom,

I) K ere 8 eli c h Not. 846.

- 37 -

ito hi valjalo ueiniti, da se oa put stane neprestanim turskim navalam. Po ojegovo mnieojo nebijaae u tu svrho drogoga sredstva , nego da se ponajprije Turkom otme Kamengrad i Kljuc,_ od koje so strane oni ponajvise provaljivali i u nalu zemlju i dalje u Kranjsku ; zatim trebase staviti na medji eetu, koja bi Tnrkom onako dosadjivala, kao BtO sn oni do toga vremena krseanom cinili. Tako bi se obustavile navale turske do onega vremena, kada bi jednom veca kdcamika vojska na Turke udariIa. Nu pri tom je za nas od najveee vainosti izjava Nikolina, ucinjena pred Raoberovimi poslaniei: da ee on, ako se povede vojna na Torke, da jim bnde otet Kamengrad i Kljuc, sam od svoga saknpiti mnogo mom cadi i da ee 10.000 Ijodih dvadeset danah svojom hranom uzdrzavati I). -_ To nam pokazuje i Nikolu i njegove okolnosti n pravoj slici. Njegovi snvremenici smatrahu njegovu nagodn s .Torci kao ueiaek skrajnje nuzde , te mn to nebjese niti upisano kano izdaja, - dapeee i sami vidjesmo malo prije, da je on, posto je vee bio sklopio svoj ugovor a Turci, od kralja trazio potvrdjenje nasljednoga ugovora s Karlcvicem, pak mu je i udieljeno sto je trazio.

Upravo to, sto ovaj cas spomenusmo, jest nam ujedno zadnji cin, za koji znademo iz zivota Nikolina.

Pismo kralja Ferdinanda, kojim se potvrdjuje Nikolin ugovor s Karlovieem, bjese dana n Zlatnom Pragu na 1. siecnja 1534. Znademo, da je ono dana na molbu Nikolinu ; nn nemosemc znati za izvjestno, da Ii je ono njega JOB n Zivotn zateklo. Medjutim, ako je Nikola morda jOBte i Zivio na poeetku god. 1534, to je morao svakako nmrieti barem mjeseca travnja iste godine, budne da prvih danah mjeseea

') V a Iv a s ° r IV. 481 i sl, Evo rieeih, kojimi se Nikola brani: "Bei seiner Entschaldigang lass er bleiben- denn ihme sey unrecht beschehen. Dieweil er aber von der Kl ..... vnd zu Bungarn vnd von meniglichen verlassen gewest, seyer Ions Noth gedrungen gewest den T1lrcken Tribut zu geben, dadurch er sein Gegend und armen Leut verschont; baba aber nit gerne than."

- 38 -

svibnja ve~ njegova iena sama sa sinovi svojimi sklapa njeki ugovor ob imanjih svojih, 0 kojem eemo niie govoriti.

Od svoje zene Jelene, kneginje Krbavske, imde Niko]a Zrinjski vise djece: tri sins, Mihaila naime, koji je pao kod Muha~a, za tim Ivana i Nikolu j i dvie keeri ,i to Jelenn, koju je dao za zenn Franji Tabu, i Margitu, koju je udao za Ivana Alapica.

II.

Mladost Nikole Zrinjskoga.

Stariji . Nikola Zrinjski, otac naime nasega jooaka, dozivi to radost, te je mogao poei r ovoga svieta sa sviescu, da ostavlja za sobom dva sina, koji ee sa~uvati ime njegovo. Ti ojegovi sinovi bijahu, kao 8to je vee reeeno na konco prijasDje glave, Ivan i. Nikola.

Ostavimo na ~as starijega brata, i zabavimo se s Niko- 10m samim.

Badue da je stariji Nikola Zriojski obleno staoovao 0 svojem poglavitom gradu Zrinju, to nam je slobodno ozeti, da se je u tom grado rod i 0 Sigetski junak. Da Dam je isto tako slobodno vjerovati nagrobnici, stavljeooj na grob toga junaka, to bismo znali i za godino, kada se je on narodio: veli bo nagrobnica, da mu je bilo 48 godinah, kada je poginuo, te bi se prema tomu bio rodio po prilici g. 1518. No ako je istina, 8to veli ista nagrobnica, da je naime nas Nikola vee g. 1529 s Turd. u boju bio, kada su oa Bee odarali, i da se je tom prilikom tako odlikovao, da ga je car Karlo V. konjem i zlatom nadario; nadalje ako je istinito pripoviedanje Istvanfljevo, da je nas jonak ujedno sa svojim starijim bratom dapace vee 1527 godine uz ostale Ferdinandove privrtenike vojevao na Krstu Frankapana i ojegove drugove: tada moramo uzeti, da se je rodio svakako prije g. 1518, te bi smo morda mogli pristati uza jednoga pisca starijega

-

40

vremena, koji veli, da je Nikola imao 58 godinah, kada je poginoo, - po kojem bi se raeunu on bio rodio g. 1508 I).

Ob odhranjenju Nikolinu i prvllj dobi njegove mladosti neimamo cisto nikakovih viestih, te Dam u tom pogledu neostaje ino, nego da uzmemo, da i glede Nikole ono valja, sto nam je poznato ob ostalih njegovih vrsnjacih. - U onoj dobi, u koju pada Nikolino djetinstvo, moze biti riec 0 valjanijem podueavanju i odhranjivanjo mladesi samo na primorskib stranah, narocito pako u dalmatinskih gradovih, koji su vet usljed svoga polozaja i zivahnijega obeenja s napredujueimi narodi rado primali ona sredstva,· koja so mladezi" put otvarala k visemu naobrasenju, Nasa zemlja bjese 0 tom pogledu daleko zaostala.v Mladac i knesevskoge roda nedobivaSe inoga naobraZenj., nego koje mo je podieliti mogla koca roditeljah njegovlh ; tu mu pako bijaho prvimi odranitelji sami roditelji, a sto nisu oni mogJi ueiniti, to je popunio domae! sveeenik iliti djak, koji je gospodicic8, bndueega bana \ iii vojevodu, toliko joste naueio, da je umio citati i pisati. Za latinski jezik, kojirn su se javni poslovi veeinom obavljali, nebijase pravo ucenje niti potrebito, jer ga je covjek visih stalisah lasnjim putem naueio, iz svagdanje naime porabe.

Tako se je bez dvojbe postopalo i s nasim Nikolom.

Niti njega nebjehu poslali njegovi roditelji u nikakovo ueiona, nego je i on u njihova dvoru dobio navadnu mjero zoaoja svojih vrsnjakah. Tu je 00 naucio citati i pisati j to je naueio osim jezika djedovah svojih i latinski jezik, - onakov dakako, kakovim su obieno tada i govorili i pisali. On je u kasojem svojem javnom djelovanju ponajvise rabio jezik latinski; nu

') NagroboicD ima Reusoer, Rerum memorabil. in Pauoonia gestarum p. 161. (Moje je izd. g. 1770) i Schwand toer T. I. p. 786. - Istvi.nfi (u ild.g.1724) 91. - PetthO Gerg. Magyar Kronika (isd. 1768) 121.Na~i clemo mi kainje govor Nikolin, lito ga je drtao g. 1564, gdje veli, da je Sulejman iiao na Be~ .me adoleacente at va alterum et vigeaimum &etaU8 annom agitante;" nu ja nehtjedoh ~ tom 0800fati mnieoja svoga, bndue da se nemole ueeti, da je Nikola upravo svaku rie~ onako izJOvorio bko je to izveo Is&Tbfi u 8vojoj poviesti.

- 41

i materinski je svoj jezik omio toliko eicniti, da je i 0 njem izprave izdavao j podpisivao, kao sto su to i njegovi nasljedniei jos u mnogo vecoj mjeri cinili. Hrvatski je jezik to doba mnogo rabljen 0 javnom zivotu; mnogo vise ipak na onoj strani Kope, nego li na ovoj .

. Docim se je tad a malo eiene davalo visemu naobrdenjo svjetovojakah, sve je odhraojeoje na drogoj strani na to islo, da se mladie ueini sposobnim za ono zvanje, koje je tada bile> najnoidnije .. Polozaj je naSe zemlje sam sa sobom donosio, te se je moralo sve ina zaoemarivati, osim bojne vjestine. Dok su nasi djedovi svaki cas morali stati pripravni, da brane ognjiste, tenu i djceu, to se nije dalo mnogo misliti na droge uzvisenije potrebe duba covjecjega. Odatle je dakako slicdila tozoa posljedica po naS narod; no gdje je covjek, koji bi se usudio biediti ga poradi njegova nazadka ? Ovo osobito doba bijase nas oarod 0 takovih okolaostih, da so sve misli na to isle, kako da se nadjo sredstva, da se zemlja obeuva od konaene propasti. U tu svrho pako nemogase nista biti od tolike cieue, od kolike je bojoa vjestina i junacki doh pojedioih clanovah u narodu. Duh junactva i hrabrosti ulie-

. vase vee sama misao, da se radi 0 branjeojn ouoga, ato moze biti covjeko najsvetijim, a za vjezbanje u bojnoj vjestini duaAe svagdanji zivot i prevee prilikah svakomu, tko je za taj' posao volje imao. Mladieu plemenite obitelji pruzaSe eesto sam obiteljski grad prvo zgodu, da se opozoade s naeinom, kako se odbijajo neprijateljske navale; drugda bi opet bio predan takov mladie kojemo od izkusanih i slavljenib junakah, da oza-oj uei vjestino bOjDU. Nssemu NikoIi nebijase 0 rodnom gradu i u bliznjoj okoliei toliko zgode, da za rana opoznade neprijatelje svoga doma i oa~io njihova vojevanja, budue da je ojegov otae zadnje vrieme svoga tivota bio na miru s Turei; 00 lahko nam je vjerovati, da je i on po koje vrieme proveo izvao kuee roditeljske, osobito pako uz ujaka svoga, ban a Karlovi~a. Sam na svoje o~i gledajuei velike jade, sto so jih podoosili krSCaoi od Turakah, te slosajuei pripoviedanje joA

-

- 42

izkusnijih musevah, mogde on vee u prvoj svojoj mladosti usisati ono cuvstvo, koje je poslje za svega iivota njim vladalo. Ako primjer njegova otca i nije bio sasvim podoban da to cuvstvo II njem ozpali, zato su ga drugi plemeniti uzori junaetva i pozrtvovanja uznosili; budna sviest, da je potomkom mogucih i slav nih Bubieah, kriepila je duh njegov i poticala ga, da se primakne slavi njihovoj I).

Nu ako je vrieme, u kojem stupa Nikola na javno

.

pozoriste, podobno bilo, da ga potakne na junaeka djela, u

svem je ostalom uno njega uvelo u takove okolnosti, da mu je trebalo mnogo razbora i jake volje, da ncpostane u svem ialostnom zrtvom duha i pravca, koji· je bio mah preoteo. Skrajnja izopaeenost u svih strukah javnoga zivota, koja bjese zavladala za kraljevanja Vladislava II. i Ljudevita II., nemogase biti napreeac odstranjena s uvedenjem novoga kralja Ferdinanda, Ferdinandu bijase snasnije djelovanje u Ugarskoj i u nasoj domovini vee tim zaprecivano, sto je skoro sve vriemc svoga vladanja u boju bio toli sa svojim protivnikom Zapoljskim, koli s Turci, njegovimi zastitnici ; i upravo ona borba ruedju Ferdinandom i njegovim takmacem ueini, te su sada ja vni odnosaji na njekoje vrieme u mnogom pogledu jos ialoMllijimi bili postali. Budue da je naime svaki od njih gledao, kako da se ucini gospodarom n svoj drzavi,. i buduc da se to nije moglo izvesti bez podpore od strane mogucih velmozah i inih pristasah: zato je valjalo i B jedne i s druge strane sve te Ijude drzati u dobroj volji, valjalo jim je milosti dieliti, valjalo je dopustati sto se nije slagalo s pravom i zakonom. Na taj nacin zateee Nikola, kada je stupio u javni tivot, sve ono zlo, s kojim smo se upoznaJi u dobi otca njegova. Vlada bijase joste uviek nemoena ; zakouu se pokoravase, tko mu nije smio prkositi; silnici otimahu dobra, navaljivahu na prava slabijih stalis» hi ugnjetavahn podlomike

') v. listinu U Ark i v U m. 116, koja poknzuje, da su Zrilljski i Frankapani v:ierno ~Q,ali uspomeau Ivojih djedovah, koji IU trli ailu tatarsku.

- 43

svoje ; Ijudi sebicojaci 8valjivahu sa sebe sve javoe terete i ogibahu se duznostim svojim, i odatle je sliedilo, te driava nije dobivala onih sredstvah, koja su joj bila nusdna za ddaoje notarojega reda i vanjske sjeguroosti.

Takove dakle bijahn okolnosti, n kojih je nas jonak od ra sao, pak i 0 javni fivot stupio.

III.

Brace Zrinjska: Ivan i Nikola do god. 1539.

v

Sto se spominje 0 djelih Nikolinih i njegova starijega brata Ivana za ziva njihova otea, to smo vee prije naveli; prva vi est pako 0 javnom djelovaoju obitelji Zrinjske nakon smrti starijega Nikole , jasno nam pokazuje, da su mladi Zrinjski knezovi u najiivotnijem pitanju i svoje obitelji i svega svoga naroda odlueili udariti drugim putem, nego kojim je bio posao prijasnji poglavica njihova plemena, otac njihov Nikola.

Kralj Ferdinand nastojase jos sveudilj 0 tom, da bode jedinim kraljem priznan i da obrani svoje zemlje od turskoga haraoja; nu niti jedno niti drugo nemogase [oste postiei. Protivnik se njegov, pomagan raznimi okolnostmi, joste driase; a Turci , premda jih je u silnom njihovu napredovanju god. 1532 obustavio bio neumrle uspomene junak Nikola Jurisic, zadavahu mnogo jada zemljam oa medji ddave svoje. U takovih okolnostih bJese Ferdinand prisiljeu, da trazi mir od Turakah: i taj mir bjese u istinn sklopljen Ijeti g. 1533.

Tadanje vrieme nije bilo nista izvanredna, ako su se i za trajanja mira na granici medju turskom ddavom i zemljom odih kraljevah vise putah medju susjedi manje borbe oastavIjale; nu to ipak nije doista nitko ocekivao,da ce sada upravo Zrinjski uzprkos mira postojeeemu s Tor c i 0 e p r ij ate lj s t v 0 zapoceti,

45

Mladi Zrinjski nisu mogli podnositi sramote, da Torkom danak plaeaju. Oni sada oe samo taj danak uzkrate, nego JOB oavale i oa tursko zemljiste, da se osvete Turkom za velike stete, 8tO so jih krManom cini1i.

Tom svojom smionoscu razjarise Zriojski Turke na toliko, da su se morali bojati jos veee torske osvete. Kako so Turci za oje mislili, 0 tom izvjescujn poslanici kralja Ferdinanda, koji su u Carigradu boravili g. 1634. Jednomu izmedjn njih, Kornelijo Scheppero, rece turski vezir po imenu Ajas: "Za dvie te stvari moram opomenuti. Prvo je: da eemo pokarati i kazniti Petra KroZica, koji drzi grad Klis, jer Dam je neinio ogromne stete. Klis je, reee, grad, koji je Kruzie osvojio pomocjn pape i M1eteanah, kada smo mi bili na zadojoj njemackoj vojni. Papa mn je poslao dvie hiljade dukatah, a Mleteani so ga takodjer pomogli. Takov je grad Klis. Sam pako taj Petar Kruzic jest velik i osobiti razbojnik, a nije sluzbenik Ferdinanda kralja. Ima JOB jedan knez Zrinjski, koga je otae Dam danke plaeao, a posto je on nmro, sin mo se je na nas pobuoio, te nije samo danak nzkratio, nego je i podlosnikom veIikoga cara mnogo zla poeinio, smaknuv8i i pcplienivsi sve, 8to mu je n putu bilo. I njega mislimo kazniti. I budue da bi mogli misliti podlosniei kraIja Ferdinanda na granici, da se 8to proti njim snnje: zato reci kralju Ferdinandu, da se oestara za obrann Petra Kruziea iIi kneza Zrinjskoga, i da zabrani svojim podlofnikom, da neidu na pomoe reeenim razbojnikom. Jerbo neprieti nikakovo zlo podIozoikom Ferdioandovim, oego samo onim razbojnikom. (I Kao &to se n tih rieeih turskoga vezira pokazuje, da Turci Dian bili voljoi s Ferdinandom sklopJjeni mir na njeke izmedjn njegovih podlomikah protegnnti, tako isto imadn mnogo ponke za peznavanje tih vremenah sljedeee rieci Ferdinandova poslanika, kojimi je odgororio na prietnjn Ajasoyu. Schepper rete naime: "Ako ti Ijndi i njim alieni 8to zla cine, to biva zato, 8to stvari u Ugarskoj nisu uredjene, te svatko cioi 8tO hoee, Zato, ako Ferdinand pokate, da ee takove ljnde kazniti,

- 46 -

odmah mu se groze, da ce preci na drugu (Zapoljinu naime) stranu." Schepper je s razlogom scienio, da bi mnogo gubio ugled kralja Ferdinanda, kads bi Turci i zbilja izveli svojo grozDju proti Zrinjskim: zato jc 0 toj stvari jo~te rie~ poveo na sastanku s Gritti-em , ~ovjekom , koji si je bio pribavio vele vazan upliv na dvoro sultana Sulejmana. To mo reee Gritti: "da so Turci zbilja odlueili onako; no da je on kao gubernator Ugarske, na koga ta stvar spada, zabranio bosanskomu sandjaku, da se neosudi sto takova ocioiti prije njegova dolazka." K tomu dodade Gritti joste ove vele znamenite rieei: "da je euo , da so hrvatski knezovi veIiki buntovnici; nu ako jih kraJj Ferdinand stisne s jedne strane, a on s druge, tada ce lahko biti upokoreni I)."

Gritti bjeae zbilja poslan u Ugarsku ; nu to doskora i zagla vi, te tako nemogase nista ueiniti proti hrvatskoj gospodi.

Mi smo vee prije vidjeIi, kako su Turci jednom , mir sklapajuci s kraljem ugarskim i hrvatskim, izpostili bili u listini 0 miru naroeito spomenuee kraljevine hrvatske; sada pako bijahu oni voJjni mir driati s ostalom zemJjom brvatskom, te izuzimahu sarno ojeke knezove, medju kojimi so bili naroeito i Zrinjski.

Medjutim sklopljeui mir pruzase malo sjegornosti naSoj zemlji, i skoro dodje do novih borbah. Ako se pako nit ostala zemlja nije mogla nadati daljemu poeinku , tim so manje mogli to ocekivati knezovi Zrinjskj. Njim je valjalo oviek drsati eete na okupu, jerbo so svaki cas mogli biti napadouti. Morda je u neposrednom savezu s njihovimi bojnimi pripravami onaj njihov po sao, 0 kojem eemo sada progovoriti, vee zato sto je on i u drugom pogledu zanimiv.

Zrinjska braca bjehu nasliedila po smrti otca svoga dosta prostrano imaoje. To bijahu pooajprije stara Zrinjska posjedovanja u danasnjoj banskoj Krajini; zatim spadaae pod njihovu vlast ostatak Krbavske bastine; nadalje dio njegdaAnjih

') G ~ V & y, Oellandschaft Konig Ferdinanda I. 15S~. str. 60 i 81.

..

47

Vranskih dobarah i napokon sve 0110, sto je bio nabavio Ivan Torkvat Karlovic u zernlji s ovu strau Kupe. Ona od tih imanjah, koja su bila podalje od turske medje, davahu svojim gospodarom debar dohodak, u koliko su bila po kakvoei tla svoga plodnija. Za stara irnanja Zrinjske obitelji svjedoee nam ocevidci , da su veoma dobro rodila psenicom i zoblju I); a za zemljista oko Medvedgrada, Lukavca i Rakovca mozemo i sami slobodno reci, da doista nisu morala biti losija , buduc da su mnoga od njih u mnogo boljem polozajn. Nu say taj dohodak i sve razlieite dace podanieke nedotjecahu za namirivanje svih potrebah, sto su jih braea Zrinjska to doba irnala, medju koje cemo potrebe na prvo mjesto staviti one, koje su imali u svrhu obrane svoje. <Jim je drzava kao takova manje mogla ciniti za utvrdjivanje gradovah, za plaeanje vojnikah i za nabavljanje spravah bojnih, tim je vise valjalo ciniti za sve to pojedinim mogueim obiteljim. Zrinjski se oadjose 0 takovoj nuzdi upravo po svojoj volji: jerbo su sami iskali borbu s Turci.

Takove dakle potrebe, scienim ja , bijahu glavnim razlogom, te su braes Zrinjska sada z a I 0 z i I a Akaciju Schrotu, kraljevskomu savjetniku, i Leonhardu Grubaru Samoborskomu za 7600 forintih grad s v o j Pedalj i Gvozdanske r u d e ita l i 0 n ice. U ugovoru, koji bjese 0 tom ucinjen pred zagrobaekim kaptolom 1Ia 3. svibnja 1534, ovako se potanje oznaeuju uvjeti toga pravnoga posla. Jelena Zrinjska i sinovi njezini zalazu za reeenu svotu Schrotu i Grubaru grad svoj Pedalj sa svim imanjem, kuje k njernu spada , i sve rude i talionice, koje spadaju na Gvozdansko. Oni privoljuju, da vjerovnici postave u zalozeno si dobro svoje eastnike i aluzbenike, izuzamsi jednoga sudca, koji ee medjutim njim prisegu polositi kao i oni ostali ~astnici. U rudah j u talionicah mora biti vazda jedan eovjek Zrinjskih knezovah,

') Prije spomenuti poslanici biskupa Raubera vele, da su vidjeli: .daBS der Wi\iz vnd Habern uber die mass wol gestanden." Val va 8 0 r IV. 482.

48

pred kojim ee se srebro i olovo taliti , vagati i dieliti. Od ~istoga srebra, koje se bode dobivalo, ima se svaka marka uzeti za sedam forintih i dvadeset i pet dioarah. Kada vjerovoici dobiju toliko srebra i olova, da njegovom vriednosti bude namireoa ciela posodjeoa svota, vratit ce oni Zrinjskim i rude i grad Pedalj I). Gvozdaoske rude dodjose dakle uapokoo ipak na kratko barem vrieme u tudje ruke. Nikola je stariji glede njih ugovarao, kao sto smo vee vidjeli, s Ferdinandom kao nadvojvodom i s kraljem Ljudevitom; poslje je ob istoj stvari radio s Ferdinandom kao kraljem i njekakovim druitvom; napokon mn jih je hotio odkupiti biskup Rauber 2): sve nam pako to moze biti dokazom, da so gvozdanske rude 000 doba dobar prihod davale.

Ako je Zrinjskim vee toliko bilo dotezcalo, da so morali svoja dobra zalagati, lahko nam je pomisliti, da su se morali naci u velikoj zabuni, kada su vidjeli, kako se je isto debe o tom radilo, da jim budu oduzeta njeka imanja, koja su u svojoj vlasti imali i koja so jim davala znatne prihode.

Najprije jim zagrozi velika pogibelj glede Me d v e dg r a d a, R a k 0 v c aiL u k a v c a, koje je gradove preuzela bila njihova obitelj odmah po smrti Ivana Torkvata Karlovica. Lukavec mogase uzeti stariji Nikola punim pravom n svoje ruke, i to na temelju pozna toga nam nasljednoga ugovora, koji je bio i sam kralj Ferdinand potvrdio; nu isti stariji Nikola bjese pribavio BVOJoj obitelji, kao sto vee zoademo, njeko pravo i oa Medvedgrad i Rakovac: i posto mn Karlovie nije vratio one svote, koju je bio od ojega posudio, kada je kupovao ta dva grada, to je Nikola po Karlovieevoj smrti i te gradove za se i za svoju obitelj zadrZao, misleei valjda , da tako moze ciniti tim lasnje, sto je i onako bio nasljednikom Karlovieevim U ostalih ojegovih baStinskih dobrih, On je dakle sve te gradove preuzeo i na smrti svojim sinovom ostavio; oni su jih pako drzali bez ikakova

I) U Pril. br. 4.

, J n r a II. 82. V & Iv as 0 r IV. 486.

49

prigovora sve do god. 1534. Nu te godioe darova kraJj Ferdinand "svoj" Medvedgrad i gradiee Rakovac i Lukavac Ljudevitu P e k r i-n Petrovinskomu: da nagradi njegove velike zaslnge, sto si jih je stekao vojulae na Zapoljevce a raznih stranah Ugarske, no osobito u slovinskoj kraljevini; zatim da ga tim uaeinom naruiri za sve ono,. soo je mogao traiiti u ime place, pomoei , duga, ili u drugo koje ime j napokon da mu to bude nakoadom za onih 800 podlosnikah, koji su mu bili obeeani, kao takodjer za sve gradove j za sva imanja, koja su mu bila darovuna , a nije jih mogao preuzeti 1). Ferdinand bijase bez dvojhe toga mnienja, da 8U gradovi, 0 kojih govorimo, s Karlcvieevom smrcu pali na fiska, baduc da je Ivan Torkvat bio zadnji muzki potomak svoga roda ; nu da se s toga naslova nista nije moglo ueiniti 8 Lukaveem, to vee znademo , - pak i glede Medvedgrada i Rakovca valjalo je u najgorjem s]ucaju po Zrinjske barem onu svotu izplatiti, koju je Karlovie bio od njib posudio. Za to je morao znati i kralj Ferdinand: jerbo onaj isti dan, kada je dao Pekri-u spomenutu darovnicu, izdade on JOB i drugo pismo, u kojem veli, da do toga dana nije mogao reeenih gradovah "zbog raznih tezkodah osloboditi" iz rukuh Zrinjskih ; nu da ce to svakako ueinit] do bndueega Gjurgjeva; ako pako Jelena Zrinjska i njezini sinovi nebudu hotje1i predati gradovab, tada ee moci Pekri i silom na Dje odariti 2). - Tomu darovanjo Ferdinaudovu bjese prigovoreno i s druge strane 3), ali osobito od strane obitelji Zrinjske. Nije Dam medjutim poznato, kako je dalje ta stvar tekla; znademo ipak toliko, da so Zrinjski jos 1535 svoje pravo branili i da so se driali u posjedu 4). Kasnje nastupise takove okolnosti,

r) U Pril. br. 6. ') U PriL br. 6.

') Arkiv m.113.

4) Ark i v ill 114. - 0 Jakovlju 1585 nalaie Ferdinand zagreba&omu kaptolu: da mu posalje nexemplum illius Inscriptlonis, vigore CujUI quoa-: dam Joannes Torquatus castella Rhokonok ac Lukawecz tenui88et." Ark. zagreb. nadbisk. Polit. 12. 1.

• 4

50 -

da jim je kralj Ferdinand dragovoljno potvrdio posjed, rad koga su sada bili uznemirivani.

Nu za sada jim se je valjalo boriti jos i za druga njeka imaoja. Njihovu otcu bjese zalozen, kao sto smo prije vidjeli, velik dio d 0 bar a h V ran s k 0 gap rio rat a , i budue da nije bila povraeena svota, ·za koju su mu ta dobra bila zaloeene , zato su njegovi sinovi zadrzal! i ta dobra, te jim je zbog toga u javoih izpravah davan naslov g u b e r,D at 0 r a h V ran s k 0 gap rio rat a. - Kralj Ferdinand odluci, da ee i u tom ueiniti promjenu. Da na svojoj strani zadrZi mogucega vlastelina Valentina TOrOka Enninzkoga, nazva ga gubernatorom Vranskoga priorata , te mu dopusti, da izkupi prioratska dobra od onih, kojim su bila zalozena, osobito pako od Ivana i Nikole Zrinjskih knezovah, izkupljeoa pako dobra da zatim zadrfi tako dugo, dok mu nebude vracens svota, koju bude 0 tu svrhu potrosio 1). Ujedno imenova Ferdinand drugom svojom poveJjom Valentinova sina Ivana, koji je tada jos djecak bio, budueim Vranskim priorom 2). Posto je kralj te odredbe ueinio na 26. srpnja 1535, pozva knezove Zrinjske preko zagrebackoga kaptola (pismom od 29. kolov.), da predadu dobra, koja jim je bio Ivan Tah za 13.000 forintih zalosio , uaroeito Boijakovinu, Pakrac, Kamensko, Gradiste , Slobostinu, Trnovu, Rasu i Sv. Martin u baranjskoj zupaniji, - te da dodju dici onu svotu pred zagrebaeki kaptol j za sluca] pako, da se ncbi toj zapoviedi pokorili, pozva jih kraJj pred svoj sud na petnaesti dan po primljenoj njegovoj zapoviedi. Kraljevsko pismo bjese jim dostavljeno 19. listopada; na sto su oui vee na 22. dan istoga toga mjeseca poslali pred zagrebacki kaptol svoje Ijude, po kojih su izjavili, da su pripravni primiti receuu svotu novea, eim ju jim dade onaj, tko je to duzan uciniti. Nu bez nbzira na tu njihova izjavu odsudi jih kraljevski

') P r a. y, 0(' Prior. Anranae !Iii, ') lb. 97 .

..

51

sud, budue da se nisu bili preda-nj stavili, kao 8to jim je bilo nalozeno, - odsudi jib pako tako, da moraju ne samo reeena dobra kralju povratiti bez ikakove odstete , nego da jos imadu platiti onoliko, za koliko su jim bila fa dobra zalozena I). - Glavoa namjera, koju je Ferdinand imao u svem ovom poslu, bjese medjutim doskora pokvarena, jerbo je TOrijk pod konac reeeue godine prestupio na Zapoljinu stranu. Od Vransldh dobarah uze ,taj velmoia njesto u Ugarskoj, porad cesa je kasnje Nikola Zrinjski imao borbe s njegovim sinom Ivanom. Sto su pako Zrinjski vee odprije imali od tih dobarah 0 svojih rukuh, to jim i sada ostade; a kasnje stekose i za to kraljevsko privoljenje.

Vee ovi razlieiti poslovi, sto smo jih morali spomenuti u savezu s imovinom Zrinjskib kuezovah, jasno nam pokazuju, kako je jos neuredjeno i nesjegurno bilo stanje nase domovine; nu tu nam istu stvar drugi spomcnici pokazuju u jos ialostnijoj slici.

U jednom jedinom pogledu bjese nastupilo u naso] zemlji prividno barern njesto povoljnije stanje nakon onoga mira, stone ga je bio kralj Ferdinand (g. 1533) s Turci i sa Zapoljskim utanaeio, Cillilo se je naime , da je barcm jedna stvar konaeno riesena , t. j. da su svi Hrvati odlueno pristali uz jednoga kralja, Ferdinanda Habsburgovca. I zbilja nam se stvar 11a njeko vrierne tako pokazuje, da su sada Ferdinanda jedinim kraljem priznavali ne sarno takovi Ijudi, kojih je politika bila u prijasnjih horbah nestalna, nego i drugi, koji su' odprije Ferdinaodove privrzenike najzesce pobijali, kao sto je bio n. p. Simun Erdodi , biskup zagrebacki 2). - Nu u svakom drugom pogledu vladase joste oua

I) U Pril. br, 8 i br. 7. U pogledu Da navedene gradove i gradi~e neima za Djeke izmedju Djih nikakove dvojbe. Za K e w mislim da bi moglo bin Kamensko. Neznam, Ato Je R ass a, a niti The r now i neznam

poloz~a. ,

.) Biskupa ~ i mUD a, koji je prije svoje politieke protivnike kao !jude nfactionis germanicae" svakim mogucim Dallinom progonio, nalaaimo g. 1585

*

52

ista nevolja, koja je zemiju tistaia ve6 od n.nogo godioab, - dapace sada postade u mnogom jos tuznije staoje, budue da zemija nije imala njekoliko vremena glave svoje, bana naime svoga. Zato i bijahu sada sili i samovoIji vrata sirom otvorena, 0 slozno] pako kakovoj radnji, pogiavito za obranu zemlje, nemogase biti ni rieei. Nu sve bi se te nevoIje bile dale jos njekako podnositi, da nije bilo u isto vrieme najvecih neprilikah od vanjskoga neprijatelja, od Tureina naime. Svakomu bijase tada poznato, koliko se moze vjerovati miru turskomu. 8to su Zrinjski mogli od Torakah oeekivati , to jasno pokaza pozoati oam Ajas, kadno je rekao (g. 1536): " Hrvatski koezovi: Zrinjski, Blagaji i Slunjski, koji su se vee odavna obvezali , da ce danke placati velikomu caru, evo vee dvie godine nista neplacaju, veleci, da su podlomici kraljeva velicanstva, Sultan je odlueio , da ee jih prisiliti ; DU prije nego Ii to 'uiiini, hotio je dati na znanje kraljevo velieanstvu , da bude upucen ob istini" I). N U nit! ostali narod nemogase biti u nikakovoj dvojbi 0 svojem polozaju. Sam se on nemogase [oste na toliko oporaviti nakon velikih zabunah istom proslih godinah, da bi bio ponajprije red ueinio na svom domu i sve svoje sile u jedno sabrao; kralj rnu pako bijase na ' toliko zaokupljen na drugih stranah, osobito pako u Ugarskoj, da mu nije bio kadar pruzat] one zastite, koja je bila nuzdna n toli ozbiljnih okoinostih.

To zalostno staoje Hrvatske nemogase biti oepoznato r van u ZapoJj skomu, koji je opct bio poeeo raditi 0 sirenju vlasti svoje. Scieneci on, da je Hrvatom vee moralo dodijati njihovo domaee neuredjcno stanje i neprestano tursko uznemirivanje, ddase za staIno, da ce oni drage volje poprimiti uno sredstvo, koje bi jih vee jedoom oprostilo tolike nevolje.

~e§ce oko kralja. Ferdinanda, koji je na toliko cienio v&tnost toga moza, da je na njegovu proAnju i preporuku razna darovanja ~inio njemu i njegoyim rodjakom (Transumpt. Donat. saec. T. 1. 42. 44. 46). - Isto tako bjellU i k a non i c i sagrebaeki odlueno pristali uz Ferdinanda, koji jih jc zato stitio u Djihovih pravih, (Marcelovic Rkp. ad a. 1536).

I) G ev a y, GeBandacbaft 1586. str. 129.

53 -

Zato jim doglasivase (mjeseca srpnja 1536), da i sam Solejman zabtieva, da se njemu pokore, fe ako to ueine, da ec biti na miru od Torakab, u protivoom pako slueaju da ee jim Turd ognjem i maeem zemljo pustositi 1). Lahko si je pomisJiti, da je ve~ sam taj glas mogao pokreouti njekimi i njekimi izmedjo onih, koji su istom njesto prije bili viernost obeeall kralju Ferdinandu, tvrdo se nadajnc], da ee on biti kadar, da jim dade dovoljou obrann; na koliko pako veea zabuna morade istom onda nastati, kada su Turci i zhi1ja pod Mehmed-begem Smederevskim i Kozrev-begom bosanskim o zemljo provahll; te jo stali pustosit] i gradove joj osvajati, - velee, da to same zato cine, 8to so njeka gospoda, narocito ErdMi, s povredom ugovorenoga mira ostavila Zapoljskoga i pristala nz Ferdinanda. Sve je to imalo prestati, kao Ato so Turci porneival], ako se Hrvati odmetnn od Ferdinanda i priznado Ivana Zapoljskoga, torskoga sticenika~. - Nije Dam ovdjc zadaeom, da potanko kazujemo, sto so sve Turci n tih dnevih (teeajem prve polovice g. 1536) u nasoj zemlji poeinili j jedno ipak nemozemo propostiti, da nespomen~mo naime, da je osljed toga haranja turskoga mnogo naroda sa svim svojim domovinu ostavljalo i u Ugarskoj otociste trazilo 3).

Svatko je ovidjao, da je skranje vrieme, da se 8to znatnijega ueini za obranu naaih zemaljah; ovidjao je to najpace kralj Ferdinand, koji je imao vrlo mnogo razloga, da dade veliko vdoost onomu, 8to se je tu zbijalo.

Buduc da je Ferdinandn bilo poznato, da zemlja trpi s dvojega zla: s notarnje svoje oeoredjenosti i s vanjskih navalali, zato je valjalo da se postara i za jedno i za drugo. U svojem pismu (od 18. srpnja 1536), koje je pi sao Simonu biskupu zagrebackomu, obznanjuje on tomn usvisenomu crkvenoma dostojanstveniku, da ce poslati u Hrvatsku vojevodu svojega Ivana Kacianera i da ee odrediti, da is drugih stranab

') G ev a Y I Gesandschaft 1636. str. 116. ') G~vaYI lb. str, 117-119, 141-2.

') U Pril. br. 9.

- 54 -

pomoe dodje; u drugom pako pismu, pisanom njeAto kainje (18. kolovoza), govori 0 saboro, koji bi imali ddati stalisi hrvatski , i na kojem bi se imalo naroeito raditi ob izbom bana 1).

Doeim je Ferdinand u ostalih zemljah svoga "ladanja sa.m 0 tom radio, da sakopi vojsko, koja bi bila vriedoa, da se s Torci ogled a, medjutim se sastano i hrvatski stalisi na svojem saboro u Kr i a e v o i h oa 4. ozujka 1537, da odluee, sto je vrieme zahtievalo. Svakomu je izmedju njih bilo sasvim [asno, da ce jim biti sve nastojanje oko pripravah za vojnu ozaludno, ako i nadalje ostanu u medjusobnih svadjah i borbah i u onom bezvladnom stanju, u kojem jib je to vrieme zateklo. Zato se stalisi tu ponajprije medju sobom na opredieljeno vrieme izmirise i izabrase njekoliko muzevah, koji da zemljom upravljaju i pravdu kroje, dok nebude ban imenovan. Zatim odredise, koliko se ima vojske dici i ~akov se porez imade brati, Zapovjednikom svoje vojske ucinise Ljudevita Pekri-a, te odredise, da sve, sto spada na bojne poslove, ima biti einjeno u sporazumljenju s vojevodom Kacianerom 2).

Jos nisu bile medju krseani priprave za vojnu dogotovIjene, i vee jim glas stiie, da su Turei osvojili polozajem svojim vele yaZDi grad K I f~l~ ~ ~driavsip objedu nad eetami hrabroga Petra Kruiica, koji jim je prije s momeadi svojom odatle i s drugih miestah mnogo jada zadavao.

Ako je vee taj gubitak mnogo zalosti ozrokovao, to je druga nesreea, koja je krscane njcdto kasnje postigla, JOB vecom togom sve napuniti morala , te je ~apose u pogledu

nase zemlje vele vainih posljedicah imala. .

Nastojanje kralja Ferdinanda ueini , te se je diglo vojske iz svih njegovih zemaljah do 24000, sto pjesakah, sto konjanikah. Prama koneu mjeseca kolovoza stajase ta vojska kod Koprivniee, imajuei odredjenje, da ponajprije od

') Ghay, Gesandschaft 1586. str. 120 i 127. '} Jura n, 83-7. Buchholz, I. 294.

- 55 -

Turakah oslobodi 08 i e k. i njegov predjel. Glavnim joj vojevodom bijase Ivan Kacianer, a pojedini joj odjeli imadijabu opet svoje posebne zapovjednike, tako, da su naroeito Hrvati stali pod zaporjeduietvom Pekri-a, uz koga se imenuje takodjer Ivan Zrinjski; Cesi su imali svoga Slika, a tako isto i drugi. - Velike Dade bijahu spajane s tim bojnim podhvatom,' u kojern so sudjelovali razliciti uarodi , stojeei pod vladom kralja Ferdinanda; nu ono ostade zaliboze bez ikakova uspjeha. Krscanska vojska, posto je bila dosla pod sam Osiek, raztepe se niti se neogledavsi s neprijateljem , te izgubi sve svoje bojne sprave i topove i velikom stranom pogibe od oruzja neprijateIjskoga, koji ju je u njezinu povratku sa svih

,

stranah umemirivao.«- cl· '''\''1.. "'1(,. hI\.,"" t\ y ...... "" '" '1

(Jim se je vise u svietu kl'scansllom od te vojske oeekivalo, tim je strozije odsudjivan njezin vojevoda, Ivan Kacianer, jer je on smatran jedinim iii barem poglavitim krivcem tolike nesrece. Nam medjutim, koji mosemo svu ovu stvar bez strasti motriti, tako se ooa pokazujc, da necemo smjeti avn krimju baciti na Kacianera. Mnogo toga bijase u nstrojstvu same vojskc, u naeinu, kojim se je njom zapoviedalo, u oabavljaoju potrebite hrane , i t. d., 8tO nije mogla promieniti niti krepeija voIja rna koliko umna vojevode.

Budue da je Kacianera sve biedilo zbog razpa krseaoske vojske, zato se on up uti u Bee, da se brani. Tu ga stave u pristojan zatvor, dok mu bude stvar odlueena.

U naso] zemlji i u susjedstvu slovenskom sve se nadje u oajvecoj zabuni nakon zalostne propasti krscanske vojske. NaSi stalisi odpreme skoro poslje toga svoje poslanikc u Bee ka kralju Ferdiuandn , da S njim utanaee , sto hi se imalo ueiuiti za spas njihove domovine. Ferdinand, pripravan buduci pomoei jim koliko je samo mogao, toeuo jih dade izpitati, "kako hi se dale unaprieda prema okolnostim njihove zemlje ukloniti onakove pogreske ,kao 8tO so ooomadoe ueinjene ; gdje bi se mogle i kojim naeinom spraviti potrebite za boj zalihe; gdje hi se dali najcjenijim naeinom sagraditi i spremiti

56

brodovi, budue da kralj misli, da. bi se morale i po vodi raditi" 1). Nu znajuci ujedno kralj Ferdinand, da se samo na saboru stvaraju odluke, 0 kojih visi i nutaroje uredjenje zcmlje i obrana njezinih medjab od vanjskuga napadaoja: sazva po svojih povjerenicih sa b 0 r u Dub r a v u na 5. atudena 1537, na kojem je ueinio sabranim stalisem svoje predloge, smjerajuee nil. obranu zemlje, te je stalise pozvao, da 0 tu svrhu posalju svoje povjerenike u Gradac 2). Da Ii se je zadovoljilo tomu pozivu iii ne, to Dam nije poznato; nu z_ to znadelJlo, da je i sam kralj Ferdinand uvidjao, da "ise nesmije nasib kraljevioab pustiti bez zakonite glave, bez bana naime. Uaprkos svim viestim, koje je Ferdinand dobivao 0 velikib opaeinah poznatoga nam Pekri-a, bijde on za dugo sklon, da Hrvatom dade toga covjeka kao bana; nu napokon morade odustati od svoje namjere, da tako vasnu east povjeri covjeku, koji je ne Barno najveea nasilja einio, nego je i riedkom drzovitoseo prkosio i zakonu i kraljevskomu ugledu, a povrh toga je svega n sumnji bio, da rnisli 0 prelazu na stranu Ivana Zapoljskoga. Pekri bude napokou 0 zatvor stavljen 3), a bani budu imenovani Toma Nadaid i Petar Keglevic, glavnim pako zapovjednikom svojih placenih eetah ucini Ferdinand N i k 0 I u J uri sic a, junaka na glasu.

Nakon toga sazove Ferdinand sa b 0 r u K r i z eve e na 6. siecnja 1538: da novi bani budu uvedeni, da se izabere prabiJjeznik, i da stalisi odluee sve ono, sto je bilo nuidno toli za nutarnje uredjenje zemlje, koli za dovoljnn ojezinu

') Buchholz I. 107.

') 0 tom Babora malo Dam je viestih ~uvano kodPraya, Hiat.Reg. HUDg.

UI. 48; Buchholza IX. 292.296.

') Koga je voJja, da potaoje poznade toga silDika, kojijp. dda\'nc carine za Be uzimao, slabijim gradove otimao, podlosnike Da strasne muke Slavljao, kraJjevske zapoviedi z&metano i t. d.: neb ~ita B u c b hoi z IX. 291-8. K tomu pako dodajem, da je Petri i po 8VojOj Bmrti u naAoj zemlji bio smatran kao DajveCi BilDik: jer, kada Be je hotJeJo reli, da tko mni velika bezzakonja, nije trebalo ino, nego da Be rekue, da onako radi, kao Ito je DjeSda radio Pem.

- 51 -

ohranu od neprijateljskih navalab. Pozoavajnci stalisi ponajbolje sve syoje potrebe, stvorise na tom saboru mnogo elanakah i u jednom i u drngom pogledu I).

Naskoro poslje toga hrvatskoga sabora izmakne Kaei a n er Iz zatvora, oenzdaju~i se u povoljan po se sod, te se uputi u Hrvatsko, i to ponajprije u Snsjed-grad. Cim je Ferdinand doznao, da je on pobjegao, odmah razasalje (4. veljace 1538) pisma na razliilite strane, medjn ostalim i Jurisicn i baoom Nadaido i Keglevieu, 0 kojih je pismih obecavao veliku svoto

o novea onomu, tko mo Kaeiaoera bud mrtva bod iiva prepade, bodue da mu se je taj ilovjek veoma pogibeljoim cinio ~).

Jedva je Kaeianer ojekoliko tjedaoah u Hrvatskoj probavio, i vee se pokaza njegovo djelovaoje 0 toj zernlji banovom Tomi NadaMu i Petru Keglevicu toli pogibeljnim, da su se bili ozbiljno pobojali, da bi Ferdinand lahko mogao svn Hrvatskn izgubiti,

U svojih lis t 0 v i h od 16. OJ 24. veljaee 1538 pisu ovako po priIici b a 0 0 vi kralju Ferdinandu. Vee su i prije, vele oni, kralja izvjescivali 0 pogibeljih, koje priete Hrvatskoj od domacih i vanjskih oeprijateljah, sada mu pako mogu sve tocoije doglasiti. Ooi so doznali po razlieitih putevih, da so gospoda hrvatska savez sklopila s Kaeiaoerom, u kojem su jedoi drogim obecali, da ce se medjusobno pomagati i da se neee ostaviti. Na sto pako smiera taj savez, to se odatle razabire, sto je Valentio Torok, revni pristasa Zapoljin, svoga eovjeka poslao ka Kaciaoeru i k hrvatskoj gospodi, da jim poruei u imeou Zapoljiou: da ce Turci odustati od haraoja zemlje hrvatske, pace da ce i 0110 povratiti, sto so zadnje vrieme osvojili, ako se sarno Hrvati odmetnu od Ferdmand~ te pristaou uz Ivana Zapoljskoga. Kacianer, da pobuni gospodu hrvatsku proti Ferdinanda, pokazivao je njeko ° pismo, po kojem hi bio imao on, da je zadnja vojna dobro za

I) Jura IL 87-89. Corp. Juris .) Buchholz V. I~. IX. 277.

58

rnkom posla , svo gospodo pogubiti. Probavivsi on njeko vrieme u zagrebaeko] okolici, uputio se je u pratnji poglavitih plemieah u Kostajnitki tvrdi grad, koji su rno Zriojski ustupili. U njegovo ime i u ime ojegovih saveznikah odpravljeni su poslanici k Ivanu Zapoljskomu, lea komo se je i TOrOk uputio. Kada se pako TOrOk povrati, namjera mu je, da tada s vojskom provali u Hrvatsku i u imenu Zapoljinu nove bane postavi. Da se Zriojski kuezovi sto vecme predobiju za takove osnove, obeeao jim je TOrOk, da ee jim dati grad Corgo, koji je spadao na vranski priorat, i jos . drugo jedoo imanje, Savezoici so pripravni, da 0 sprorazumljenju sa Zapoljskim i s turskom pomocju udare na Ferdinanda.

Kacianer je, dalje veli izviesce, . vee prije zapoviedao poglavarstvu grada Zagreb a , da nepusti u grad banovah i njihovih ljudih j sada pako naredjuje, da rnu se dooose novel i druge stvari iz Ljubljane i iz drugih rniestab. Sve to, 0 cern 011 radi, mora se pokazati tim pogibeljnije, sto su uza-oj pristala ne samo poglavita gospoda, nego sto i svi bolji vojnici k njemu i k gospodi hrle , buduc da jim daje dobru placu i povrh toga jih [oste nadaruje. Nezna se, vele bani, dokle ee smagati Kacianer tohke novce j 00 to znadu, da se je 00 hvastao , da ima 200 hiljadah forintih, i da se uzda, da ee dobiti pomoci s takove strane, na koju nitko ni nemisli.

Da su savezniei vee i na odpor pripravni, to se je tim pokazalo I sto Kaciaoer, knezovi Zrinjski i skoro svi drugi njibovi saveznic] nedopustaju, da kraljevski Ijudi perez kupe od ojihovih podlosuikah, oego dapaee te Ijude silom tjeraju sa svojih imaojah.

Budue da je takovo stanje u zemlji, zato mole banovi kralja Ferdinanda, da jim eim prije posalje sto vise pomoci, Sada su oni , vele, tako zapusteni , da se nikako nebi mogli drzati i proti Turkom i proti donucim oeprijateljem, te zato ako jim nebude za vremena od kralja dovoljne pod pore, iIi ee biti iz zemlje izagnani, iii ee jih njihovi protivnici podsjesti u kojem njihovu gradu. Oklievati se nesmije, jer ee

59 -

neprijatelji skoro po~eti raditi. Do svega toga nebi bilo doslo, vele napokon bani, da jim je bio kralj poslao 2000 konjanikah i 1000 pjebkah, jer hi bili Kaeianera podsjeli, dok je josle boravio u SOBjed"gradu.

Sada pako nemogo bani kraljo ino svjetovati, nego da jim cim prije pOSalje podkrepu iz Koruske, Stajerske i Kranjske i k tomu Bovee potrebite za plaeanje vojske. Tako ce samo ooi biti kadri, da porez utjeraju; da prisile ddavljaoe, da drie one konjanike, 8to so jih obeeali, i tako ee oapokon zaprieciti, da Kacianer neprovali od Kostajniee amo preko Save, a T6rOk da neprodre preko Drave. U tu jim svrhu treba i nasadab (brodovah). - Ako jim kralj svu tu pomoe za vremeoa posalje, tada se uzdaju, da ce oe samo njegove protivnike nadvladati, oego da ce moei 8togodj i proti Torkom uciniti 1).

Joste pod kooae g. 1537, depaee i na poeetku 1538 nadjosmo Hrvate u najzivljem obCeoju s dvorom kralja Ferdioanda, pri cem se je i s jedne i s druge strane 0 tom radilo, da Be Hrvatskoj vee jedoom pribavi ojesto uredjenije i mirnije stanje. Radeci tako Hrvati s kraljem Ferdinandom oko uredjenja -svoje domovioe, narceito pako i osobito oko boljega osjegurauja njezioib medjah, postupahu sasvim prema polozajo svomo, koji jib je vee i prije oa to upucivao , da traze pomoei u savezo s najbliiim svojim susjedstvom, sa zemljami Ferdinandovimi, s kojimi su imali jednak in teres glede odbijanja turskoga nasrtanja. Pri tom mogahu oni imati joste i tu nado, da ce jim biti podkrepe i iz daljih zemaljab, koje su imale s njimi jednoga zajednickoga vladara; napokon jim se pokaziv8se njeka nada jos od straoe Ferdioandova brata cara Karla, vladara ogromne drsave. Nu niti car Karle nebijaAe 11 takovu stanju, da bi bio mogao uz ostale 8voje ogromoe borhe oastojanje svoga brata znatnijim naeinom podupirati; niti si tada joste pruzabo ooe zemlje,

~ Buchholz IX. 278 i sl,

- 60 -

kojimi je Ferdinand kao zajedoi~ki ojihov vladar oprarljao, toliko mediusobne pomoci, koliko se je moglo oeekivati: i to stranom zato, ato su se, budnei istom kratko vrieme zajedno pod jednim vladarom, jo~te slabo bile sljubile, te so i slabo pozna vale i eutile 000 korist , koja bi jim imala dohoditi iz te njihove, slobodne u ostalom i veorna prostrane, zajednice; stranom pako zato, ~to je sarno nutarnje stanje tih zemaljah u mnogom pogledu prieeilo uspjesniji razvitak njihovih silah. S tih razlogah ostajahn nade Hrvatah oeizpunjene. Onda istom, kada su cinjene velieanstvenije priprave za vojno g. 1537, nadje njihova nada nom podkrepu i vece ozivljenje, Ali sve ono liepo pripravljanje, od koga se je posvuda sjajau uspjeh oeekivao, ostade bez ikakove koristi. Kdeanska vojska, koja je irnala Turkorn njesto barem oteti, bjese raztepena, te tako ne sarno sto nije zemlja dobila nikakove koristi, nego je sads mogla od razdrasenih Turakah sarno jos veee zlo oeekivati, Gim su ljudi tada manje kadri bili i voljni priznati prave razloge razpa: krscanske vojske I tim veca pomutnja morade nastati usljed onoga uiasnoga poraza, osobito u naso] zernlji, koja je prva stala na udareu. I zato lahko vjerujem, da se je odmah Hakon one zalostoe zgode nalazilo Ijndih, koji su vee zdvajali 0 tom.. da li jim se zemlja mose oadati boljoj sreei pod obrambom kralja Ferdinanda; uu veeina plemstva osta ipak stalna na ooorn putu, kojim je vee jednom bila udarila, te vieease sa svojim kraIjem, kao sto smo vidjeli, 0 sredstvih, koja bi bila podobna, da i zemlju nrede i neprijateljske navale odbiju.

U takovn stanju zateee Kaeiaoer nasn zemlju, kada je u nju pribjegao. Poznat vee odprije s poglavitimi muzevi, a razdrazen sada proti Ferdinandu, stade 00 prevrat pripravljati. Najzamamnije sredstvo za bunjenje Hrvatah bijase, sto jim se je pokazivalo, da se mogu oprostiti svoga najpogibeljnijega dusmaoina ve~ tim, ako samo drugoga vladara Dada sobom priznado. Medjn ljudmi , koji su dosele revno radiJi oko svoje obrane, ali so vee skoro bili izoemogli u junackoj

61

borbi za svoj obstanak, - a jos vise medju onimi, koji sn imali malo volje za zrtve - mogase naci odziva riee Kacianerovs.

Sve to tako uzimam na temelju izviesca banovab Keglcviea i Nadaida. Samo stoji to. izviesee i oeimamo drugih spomenikah, koji bi ga narocito podkrepljivali. Nu pri svem tom mozemo uzeti, da su banovi dobro pozoavali stanje zemlje, te da je zato i izviesce njihovo u bitnosti barem temeljito.

U tom se njihovu izviescu napose napominju, kao sto smo vidjeli, Zri nj ski knezovi medju saveznici Kaciaoerovimi; dapaee oni idu vee po tom medju najpouzdanije Kacianerove prijateJje, sto su mu na vrieme predali polozajem na grauici toli yaZDi grad Kostajnicu. Da su oni bili inaee ljudi riedke odvaznosti i da nisu imali volje u 'Iureiua milosti traziti, to bjebu oeevidno dokazali odmah po smrti svoga otca, uzkrativsi danke, na koje se je on bio obvezao. Ako dakle i oni sada pristaju uz Kacianera, to si njihova vladanja uemosemo inako protumaciti , nego da je i njimi bilo obladalo na cas zdvojenje, te jim se je cioilo, da zemlji nece biti pokoja, dok se bude Ferdinanda driala. Sve do to doba bijahu oni vierui tomu kralju i uzdabu se u njega , premda so morali gledati , da on nije mogao za nje toliko ucioiti, da bi bili Torci i na nje protegnuli mir, sto su ga bili sklopili 8 njegovimi driavami.

Nasc su viesti 0 zgodah, kojih se pripoviedanjem bavimo, toli oskudne, da nemozemo sliediti njihov dalji potaoji razvitak.

Zato nam oije niti poznato, sto je sve mogao ciniti kraJj Ferdinand, da si Hrvatsko saeuva, Da je 011 medjutim morae poslatisvojim banom njesto vise pomoei , za to svjedoci jedno djelo, koje je upravo sada izvedeno.

Turci bjehu osvojili Dub i c u, usljed cesa je i J a s en 0 va c pao, bivsi ostavljen od svoje posade. 000 prvo mjesto bijase u vlasti Zriojskih knezovah; ako su dakle Turci ns-nj udarili, to bi ~am vee ta zgoda morala biti

62 -

dokazom, da se niti medju Turci samimi nije vjerevalo , da ee Zrinjski pristati na njihovo prijateljstvo, - Banovi skupe svoje tete, i budue da je Keglevie bolovao, to povede sam njegov drug, NadaZd, svoju vojsku ponajprije pod Jasenovac, te naskoro i osvoji to IIljesto. Nakun toga podje Nadaid, dobivij potrebitu pomoe od Kegleviea , da i Dubicu Turkom otme; nu budue da· su glasovi dosli , da Sulejman opet ide s velikom vojskom, odustane se od toga posla.

Za naso zemlju bijase medjutim od vainosti ne samo to, sto jc upravo u njoj samoj ueinjeno sudjelovanjem bez dvojbc Ferdinandovim, nego je i drugs joste stvar, koja nije mogla ostati bez upJiva. Ivan Zapoljski bjese naime s Ferdinandom kraljem mir ueinio na 24. veljaee 1538. Premda je to, sto je sada bilo medjo njimi utanaceno , po njihovu dogovoru u tajnosti drzano , nemoiemo ipak uzeti, da se 0 tom nehi bilo i u Hrvatskoj stogod] proculo, Makar i njesto kasnje, Tomu svemu pako nemogase biti ina posljedica, nego da je medju onimi, koji su bili poeeli prijanjati uza Zapoljskoga , lIa cas drugo gibanje nastalo. Uzimam nairne, da je sada mnogi od njih 0 tom mislio, kako da se opet povrati ka kralju Ferdinaudu. Nu dakako da ni to nijc bilo od nikakove prave stalnosti: jerbo jt' Zapoljski skoro opet trazio tursko prijatcljstvo.

Tako trajase i nadalje kolebanje u naso] zemIji, koje je morale do zd vojnosti tjerati svakoga, tko je imao smisls nc samo za sebe i za svoj obstanak, nego i za obce dobro. Doetm je pako svaki bolji Hrvat sa smucenim srdcem motrio razvitak tib stvarih, nenalaeeei oigdje pravoga naeina, kako da se zemlja izbavi od nevolje, koja joj je preko mjere vee dodijavala , ddde se saID Kacianer zlosretnom postojanosco svojih namierah. Iznevjerivsi se jed nom Ferdinandu oenamjeravase 011 vise povratiti se na pokornost, nego srtase, sliepu strast sliedeei , prama pogubnomu ciljo svomo. Dok je nade imao, da cc za sobom povuei sru zemlju na Zapoljinu stranu, dotle nisu ni is)(' po ~woj priliei lilt inn njegcw€' namjere j

63

no vidivsi kasDje, da mu se 0 tom velike teikoce na put stavljaju, edlueio je stupiti u savez sa samimi Turci, da pod njihovim okriljem izvede sto bi okoinosti sa sobom doniele. No pri svem tom djeIovaoju nezadovoljavase se 00 tim, da sam svojom osobom stupi 0 savez 8 oeprijatelji, nego svedjer na to smierase, da sto vise i drogih za sobom povuee. Sve su okoloosti, koje se odnose na njegovu osobo i na njegove namjere, tako udesene , da svakako moramo vise vjerovati svim onim, koji ga biede , da je 0 ziu radio i naroeito da je 8 Torci ogovarao sebi i njim na korist, nego da vjerujemo njemo, gdje nam veli, da je doduse istina , da se je "mnogo" s Turci dogovarao, no da to nije cinio B namjerom kakovom neprijateljskom iliti izdajuiekom , nego samo u to svrhu, da obrani od torskoga bjesnila krajinu , 0 kojoj je stanovao I).

Kacianer Dam se je doyle pokazao kao covjek, koji je medju Hrvati prevrat pripravljao na korist Ivana ZapoJjskoga i koji je ~osJje u krog kombinacijah svojih primio bio isto neposredno dogovaranje s Turci, Imavsi on s prva na svojoj strani ponajveei dio poglavitih plemieah nase zemIje, mogao je kasnje vidjeti, da mu se po gdjekoji od uglednikah izmiee; no joste jih je bez dvojbe ostajalo, koji su se od njegova djelovanja spasn nadali ; napokon je pako on voIjan bio odlueivat! 0 sudhini hrvatske zemlje i bez mnogoga obzira na Hrvate same. Plodom je njogova djelovauja bilo tadaoje jadno staoje hrvatske zemlje. Jedva su bile prestale dugotrajne domaee borbe, a sada je opet sve na to islo, da se ponove rane, kojih nije mogao oarod joste ni preboljeti. Nije pako trebalo za to mnogo ostroumlja, da se uvidi, ato ceka narod, ako jas za dogo ostaoe u takovo uzkolebaoom j razvracenom stanju.

') Njegovo pismo iz Kostajnice 19. travnja 1589 kod B u c b hoi z a IX. 282. - Sto su drugi proti njemu dovodili, pokazat ce Be u daljem pripeviedanjc. - Kako je Kacianer traiio da dobije biskup. grad Vinodol, v. u Pril. br. 15.

•

.. ....

- 66

zahvati sjekirom po glavi, i on pade. Mrtvo Kacianerovo tielo baee zatim na dvoriste gradsko, a usjeeenu glavo posaljo 0 Bee. - 0 razlozib pako, koji so Nikolo vodili u postopanjo njegovu, ovako govori Istvsnfi, Kacianer je, veli 00, pisao Mebmedu pasi biogradskomu, da ce preei k Turkom, ako mu zajamee plaeu i eastl, Mebmed je to njegovo pismo sa svojom preporukom u Carigrad odpremio, i bnduc da se je ,to govorilo 0 namjeri Kacianerovoj, to je 0 ojoj i Ferdioando glas desao ; dapaee Istvanfi veli, da se je govorilo, da je sam turski vezir Ferdinandu poslao Kaeianerovo pismo. Ferdinand je pako usljed toga na sve strane pisma razaslao, da Kacianer bude iii uhicen, iii pogobljen I).

Glede ovoga Istvaofijeva pripoviedanja reci nam je JOB njekoliko rieeih, Znademo mi vee, od prije, da je Ferdinand ona pi sma, 0 kojih Istvanfl govori, vee mnogo prije razposlao, lim je naime bio doznao, da je Kacianer iz zatvora pobjegao. U ostalom neeini u samoj stvari nikakove znatne promjene, da Ii je takovo pismo morda kaanje Zrinjskomu zbilja poslano iii ne. - Sto Istvaufi nadaljc pripovieda 0 Kaciaoerovo dogovaranju s Turci, to isto u bitnosti potvrdjujo i drugi poznati nam izvori. - Sto se napokon tice one strane u pripoviedanju Istvanfijevu, gdje on veli, da nije Nikola svojom rukom Kacianera umorio, nego ,da su ga umorila dva za to najmljena covjeka: to bih se ja usodio u tom pogledu upravo povjerovati Istvanfijevu pripoviedanju. Ne kao da bih mislio, da ee se djelo Nikolino zbog te jedne okolnosti na sudistu cudoredncm u drogoj slici pokazati, nego samo sto \'eeoj istini za ljubav navodim razloge , koji me nukaju, da pristanem uz Istvanfija. J a scienim, da se je moralo u naso] zemlji znati, kako je pogubljen Kacianer: 0 tom pako, sto se je kod nas mislilo ob umorstvo njegovu, nalazim jedno dosta staro biljezku, morda s poeetka XVII. vieka, u kojoj se naroeito veli, da su uno djelo ocini'li ljudi kneza Zrinjskoga ~).

-

') Istv6.nfi str. 14.1.

~) Na listioi, u kojoj Ferdinand piAe Andriji Kninakomu biskupu, da ~e dati

67

Zatim nalazimo mi trag u nasih spomenicih i Jurju Grabnsu i Ivana Bojsico i to tako, da nam se oba ta ~ovjeka pokazuju u takovu odnosaju prama Nikoli Zrinjskomu, da jih je on nadarivao darovi svojimi. Netreba oam pako mnogo smjelosti, da uzmemo, da se je tim muzevom brojila medju zasloge, zbog kojih so nadarivani, i ona podia slotba, kojo su u~iniIi 0 umorstvo Kacianerovo 1).

Oovsi, sto vele istodobni Hi De mnogo kaAnji svjedoci ob umorstvu Kacianerovo, valja Dam joste ~oti i one, koji su bili poeetnici tomn djelo.

Kaciaoer je usmreen njekako oko polovice g. 1539 i).

JOB te iste godine upravise brsea Zrinjska pismo kralju Ferdioandu, n kojem govore 0 Kacianerovoj smrti. Tu vele knezovi Zriojski, da su bili predali Kacianeru na ojegovn molbn grad svoj Kostajnieki, DO da su mo ga predali samo pod taj uvjet, na koji je on i s prisegom privolio, da ga drzi dotle, dok nezadobije opet milost kraljevsku. Dobivsi Kacianer Kostajnicn u svoje roke, tako oastavljajo daJje knezovi Zrinjski, i vidivsi, da je ona popnt vratah ciele Brvatake i osobito nasega vele ubogoga vladaoja, nije vee 0 tom mislio, kako da si pribavi milost Vasega posvecenoga Veli~aostva, oego je odruab s Turci stupio u obeenje , te je i nam svojom rukom pisao, da ee preei k torskomu earn, pozivajoci nas , da i od nas jedan s ojim podje; ako pako tako nenCinimo, da ee on Kostajnicu Turkom predati, - a zstim neka se mi za se postaramo kako znamo, a on ee nciniti ito je odlueio, bilo nam to po volji iIi ne. Vidivsi

,ojakn knpiti i da Ce Kacianer biti vojevodom te vojake, napisa ove riea kainja rnka: »In quaU tlore simul et laude utiterit Cazianeru8. ut non ni8i ab ipso Imperatore Ferdinando Egregius, fidelia, dilectus nuncupetur ; aUamen 0 Ezeknml Vjennae custodial Quid dico? obtl'llllcatio Koztanyczae a Zrini an orum J ° bagi oni bns. Sapienti panca."

') U Pril. br. 21. 22. 28.

') Vidjeli IDIO, da je Kacianer joi 19. travnja 1639 list pi8ao 1Z KostIJnice; na poutku mjeseca studen& iete godine pile Be u Ugarskoj 0 njegovu nmorstvn kao ° poznatoj vef atvari (Pray, Ep. Proc. n.77).

>II

68

mi tu njegoyu opaku namjeru i veliku pogibelj, koja je odatle grozila svemu krManstvu, ponapose pako kraljevinam Vasega posveeenega Veli~anstva i nasemu vele ubogomu vladanju, koje driimo po bozjoj milosti: budue da ga nikako nismo mogli odvratiti od njegove namjere, unistismo ga onako, kako smo mogJi, da se osojeti misao njegova. Neima blaga .niti imanja·, za koje hi smo bili to ueinili , samo stovaoje vjere kdcaoske i Vas ega posveeenega Yelieanstva na to oas privede I).

Glede razloga dakle, koji je Nikolo na to doveo, da je dao Kaeianera pegnbiti, i ovdje se veli 000 isto, sto smo vee Dasli 0 drugih izvorih; oooj strani pako pisma Zrinjskih knezovah, u kojoj oni 0 sebi tako govore, kano da nisu nigda bili 0 dogovoro i sporazumljenju s Kacianerom, onda hi smo samo mogli dati puno vjero, da se pobije j8t~Da poznatoga Dam izvieSca banovah hrvatskih i da se dokaie, da je kralj Ferdinand postupao be? ikakova razloga i povoda, kada je zabtievao od Zrinjskih knezovah, kao sto cemo malo nize vidjeti, da mo se pismeno obvezu, da ce mo biti vierni i da neee stupati 0 nikakore saveze proti njemo.

Ako ave do vIe reeeno 0 jedno saberemo, mosemo pouzdano tvrditi, da je Nikola Zrinjski dao Kacianera umoriti samo a visib politiekih razlogab. Drugo je naravno pitanje, da li se taj njegov cin, koji na jedooj straoi nalazi svoje obrazloienje, opravdati dade i pred sndistem eudorednim. Da so sovremenici s toga gledista Nikoli 0 grieh pis ali , sto je dao pogobiti covjeka, koga je bio oa vjero 0 svoj grad primio, a kojim je dapaee dooiekle i jedoake politieke teinje imao, sa to imademo vise dokazah 2); no, ato je jos vise, i sam je Nikola Bvoje djelo s toga usvisenoga gledista motrio

') Buchholz IX. 2811.

") Gore navedeno pismo kod P ray a, Ep. Proc, II. 77. - Va Iv a 8 0 r povieda (III. 4.1), da se je joil njegovo doba vidjala na grobu Kacianerovu u kamenu izrezana bajka: kako je lisica na objed pozvala jednu ptieu, pak ju je posljc ohjeda pojela.

- 69 -

kao takovo, za koje SI Je morao i sam spo~itaDja ~iDiti, kao sto jib je mogao ocekivati i od drugib. Za to Dam je dokazom gore navedeno pismo njegovo i ojegova brata Ivana. Posto su naime razlozil], kako i zasto je pogubljen Kacianer, odmab za tim dodajo: zato molimo prepokorno Vase Velieanstvo, ako smo u tom iIi u eem drugom pogriesil], da nam to Vase Velicanstvo svojim pismom milostivo odpustiti i oprostiti blagoizvoli, tako da se nebude moglo vise spoeitavati niti nam niti nasim potomkom 1). Kralj je Ferdinand drage volje ueinio, 8to je bilo 0 vlasti njegovoj. Izjavio je naime u svojem pismu: .da jim ne samo 000 oprasta, cim su 0 tom cioo iIi kojim naeinom sagriesili, nego da takodjer snimlje S ojih svu oemilost, 0 koju su morda pali zbog kojegagod ra.zloga. te jim obecaje 0 tom posebno pismo; ali jim sve to obeesje samo pod jedan uvjet, da naime oni u ojegove ruke dadu drugim pismo, u kojem ce vjeru svoju na to dati, da ce odsele i oni i ojihovi nasljednici vierni biti Ferdinandu kao svojemu zakonitomu kraljo i da se neee pustati u nikakove dogovore i saveze bodi s Turci, budi s drugim kojim protivnikom kraljevim 2). Istvanfi znade JOB za jedan cin kralja Ferdinanda, koji je na to smierao, da se Nikola bar u spoJjasnjem svietu oprosti svakoga spoeitavanja. Ferdinand je po Istv&nfijevu pripoviedanjo upravo zakoo stvorio, u kojem je reeene , da je Kaciaoer po pravdi umoren, i to zato , 8to je bilo dokazano dokazi stavnimi i njegovim vlastoruenim pismom, da je o tom radio, da k Turkom prebjegne 3).

') Buchholz 1. e. 0) ra, IX. 283.

S) IstvAnfi 141. Nam nije poznat taj zakon. Primjecujemo u ostalom, da nisu SaCuvani spisi njekih saoorah, koji idu upravo u to doba.

IV.

Bra c a Z r in j s k ado s m r til van 0 v e.

U prijasojoj se je glavi pokazalo, da je velika odluenost Nikole Zrinjskoga ueinila , te je ne samo znamenita obitelj Zriojska bez daljega kolebaoja pristala uz kralja Ferdinanda, nego da je i say narod hrvatski odvaino dekinno sve osnove, po kojih je imao biti odtrgnot od onoga vladarskoga doma, kojemu se je bio vee jednom zavjerio, i po kojib bi bio , da sn izvedene, na se navnkao u najboljem slucaju barem kakovo vrhovnietvo tnrsko.

Da Ferdinand nije prije brojio Zrinjske knezove medjn svoje najrevnije i najpoozdanije privrsenike , 0 tom smo se mogli vee onda uvjeriti, kada je riee bila 0 prornjenah, koje su se imale zbiti po Ferdioandovoj volji u posjedu Zrinjskih knezovah. Sada nam se pako pokazuje sasvim drugi odnobj medju kraljem Ferdinandom i reeenimi knezovi. UvaZavaju~i Ferdinand s jedne strane vele znamenite posljedice Nikolina odvaznoga eioa, a s druge strane s pouzdanjem oeekivajuei od Zriojskoga plemeoa, da ~e 000 sve mogoce eioiti, da opravda politiku svoju: vol jan bijase on sada zadovoljiti zahtjevom Zrinjskih knezovah, koliko so mu to samo njegove okolnosti dopustale. Moe Zriojskih knezovah smatrde on sada kanoti njekim jamstvom za kriepko branjenje skrajnjih granicah hrvatskih , koje su sveudilj bile u velikoj pogibelji.

- 71

Braea Zrinjska brzo mu dadoAe priliku, da jim tioom posvjedoci svoju prijazan. U istom onom pismu, u kojem su mn pisali Zrinjski 0 smrti Kaeianerovoj, isen oni od njega, da jim dade i zapise za vjecna vremeua Sus jed, S t u b i c u, K 0 s taj n i e u i Z eli n, koji je potonji drsao Petar Erdodi I); nadalje iscu, da jim kralj dade darovnieo za Me d v e d g r a d, R a k 0 v a c i L u k a v a c: za sto da su voljoi odpustiti kralju sve, sto doguje njim iIi njihovim predjem; zatim iscu , da jim kralj dade pismo, 0 kojem bi se obvezao , da neee nikomu darovati dobarab Vranskoga priorata , dok se ojim

. neizplati svota od 12.000 foriotib, za koju su jim bila ta dobra zalozena ~); napokon mole kralja, da jim odredi godisnje place za 500 labkib konjanikah, koje ce rabitl na obcu korist, i da jim posaJje u njihove pograniene tvrdje bojne sprave i brane 3).

Na te zahtjeve stize jim za kratko vrieme odgovor kralja Ferdinanda, 0 kojem se veli: da jim kralj nemoze dati Susjed-grada, Stubice, Kostajoice i Zelina, bnduc da tih gradovah. oeima u svojoj vlasti ; za Medvedgrad pako, Rakovac i Lukavae obeeaje jim svoju darovnicu , kao stu jim i za Vranska dobra obeeaje ono pismo, koje su zahtievali; napokon glede place za 500. konjanikah upnenje jih oa Nikolu Jnrisiea, kojemo da je vee prije u til svrho dao potrebite naputke, a glede zahtievanih bojnih spravah i hraoe obeeaje , da ee poslati svoje povjerenike, koji ce pregledati stanje njihovih pogranienih gradovah, da zatim 00 odredi sto bude nuzdno 4).

Zrinjski su mcdjotim jos prilieno dugo cekali OR kraJjcvska pisma za ona dobra, koja so vee i onako u svojoj

') JoA se tuj imenuje castrum Pet how I Y & n, za koji neznam , ito znamenuje.

2) U prijamjih izpravah, govereeih 0 tom zalogo, 8pominje se 8vagdje 13.000 for.

I) B u e h h 0 lz IX. 283. 4) Buchholz IX. 285.

12

vlasti imali j za ono palm, lto 80 iZDova melili , dobiie ve~ 24. srpnja 1539 kraijevsku darovnicu, u kojoj se veh , da jim kralj za sada 0 istinu mote darovati samo K 0 s t a j n i C 0, koja je i ooako u njihovoj ruci, nu da ee 0 tom oastojati, da i Susjed, Stubicu i Zelin iz tudjih rukuh oslobodi i njim preda I).

Prije nego Ii je ovo dogovaraoje koezovah Zriojskih do konca privedeno, d08pjese oni 0 dvojaku borbu: jednu plemenitu, u kojoj so branili zemlju svoju od spoljaSojega dolmanina, a drugu pogrdoo, 0 kojoj se je tratila u doma~oj borbi ona sila, koje je tada trebalo u najveooj mjeri za 8vetije avrhe,

U drogoj polovici g. 1539 vidimo starijega Zrinjskoga, kneza Ivana, gdje cete svoje vodi, da oplieoi i pohara najprije k apt 0 I s k a, zatim b i 8 k u P 8 k ado bra u PokupIjo. - Nasi nam izvori nedajo toliko pomoei , da bi smo mogli reei 8 izvjestnos~u, sto je moglo biti pravim povodom tih borbah , koje sada nastajo, te se vode velikom okrutnoscli. Moguce je, da su bile medju protivnimi strankami, kao sto

') Ovu darovnicu spominje S a I a mOD na str, 299, pozivaju~i Be na SzecheDyijev Codex u magj. muzeju. Po njezinu datu ra~unaju~ pravo zakljuooje taj pisac, da je Kacianer morao biti pogubljen iii svibDja iii lipnja mjeseca. - Opetovano spominjanje Sus jed - g r a d a i Stubice daje mi priliku, da prijateljem poviesti gradovah naAih j pojediDih obiteljih za volju ovdje ubiljeZim, kako su ta d,a grada za kratko vrieme raznim obiteljim bila zapiaivaDa i dari,ana. G. 1535 veli kralj Ferdinand u jednom pismu, da je bio odlueio darorati Susjed, 2;elin i Stubicu "condam ADdreae HennyDgba aimunu biskupu zagreba~komu i po Djem bratu njegovu Ivann i neUku Petru "si et in quantum ea (sci. castrum i castella) ad JUB nostrum Regium legitime pertinere comperirentur", DU da je od toga odstupio, jer se nije mo,lo pravo na~i, da Ii oni gradovi spadaju na njl.'ga (Transumpt. Donat. saec. T.1. p. 42). G. 1539 'eli se u jedno.! Iistini za Susjed-grad i Stubicu, da su ti gradovi bili "quoDdam Joanis KaczyaDer." (Buchholz IX. 286). late godine vidjeamo da jib je bio kraJj Ferdinand obeeao knezovom Zrinjskim. G. 1540 pako zalale kralj Ferdinand iste gradove svojemu poslaniku Jerolimu Laskomu (Rkp. magj. muzeja kod Salamona). Potanje izpiti,aoje te 8tvari molemo prepustiti ljubiteljem posebnostih; Dam je dovoJjuo, ito i na tom jednom primjeru vidjeti moramo, kako je joi neizvjestno i ne8jegumo bilo u ddavi pravno 8tanje.

-

- 73 -

mnije Istvann, vee o6prije njeke razpre poradi medjab, koje su z&tim dale povod veeoj borbi medju doticnici, budue da niie bilo u zemlji tako jake ddavne vlasti, koja bi bila stvar priepornu po zakonu riesila. S druge strane znademo B izvjesIDosco, na temelju onega, sto je Mareelovic i Krcelie saeuvao od suvremenib spomenikab, da su i u nasoj zemlji po primjeru inib susjednih zemaljah biskupu i kaptolu vee prije,. pak i ovo doba vise putah uzkracivani Djihovi dohodci, naroeito pako desetine. U obee pako primjeeujemo , da ovo doba nespada medju nikakove riedkosti navaljivaDje silnijib velmozah na slabije plemstvo , na gradske stanovnike i Da crkvenjake; a take isto ide to vrieme u red obicnib pojavah, da si zavadjene stranke visega stalisa poradi neuredjene drZavne vlasti same pravdu kroje. Borbe pako, koje su tim potem nastajale, mora dose biti tim pogubDijimi, ako so zavadjeue stranke bile prilieno jednako silne i jedoako zestoke. - Opetojuci u ostalom jos jednom, da neznamo pravo za razlog i povod, koji je VOdlO Ivana Zrinjskoga, da odarina kaptol zagrebaeki i na biskupa Simuna Erdclda, izpripoviedat eemo sam dogadjaj, da se pokase mrzka slika tadaDjih do-

maeih borbah, •

Mjeseea kolorosa poruei Ivan Zl'injski iz ZriDja grada Klimentu, kastelanu u kaptolskom Dolnjem Gradeu, da ce do koji dan poci iz Zrinja, da sprovede Ivana Alapica, i da ee povesti sa sobom Djesto vojske, da bolje osjegura Medvedgrad, Rakovae i VukoviDU, gdje su mu spanjolski vojniei Djesto stete ueinili. Prije nego li je krenuo sa svojom cetom, poroci JOB jednom 0 Gradae, da oedaju s grada pucanjem obicoib zoamenjah, kada se bude njegova ceta pribliza vala, jerbo bi se tim samo narod zahman usbunio. U Gradeu zbilja povjeruju rieci knezevo]. On dodje zatim 8. kolovoza u Oresje s Ivaoom Alapieem i J urjem Vidosieem. Tu prenoci sa svojom eetom, te plati sve sto je trebovao, a stanovnici ga od svoje strane po caste hljebom i vinom, Drugi dan krcne s cetom svojom u Gore; i posto je tu objedovao, udari na

_j

74 -

oblizoja sela, koja sn spadala na kaptotsko Gradaeko imaoje. To spali moogo kucah , vise ljudih rani j ubije, a njekoliko jib u roblje odvede, napokon zaplieoi moogo marve svake vrsti, JOB je hotio knez Ivan, da predobije i sam grad Gradac; no taj je sretno obraoio kastelan Kliment, komu je doslo iz Siska njeato pomoel, Vidivsi koez, da tu neee uspjeti, okani se daJjega posla, te povede svoje cete na sela biskupskoga Vinodolskoga i Hrastovickoga imaoja. Ali mu to bija_Se losa sreea. Istom se bjese on dao na obicno haraoje, al 0 tom prite~e 0 pomoe svojemo imanju sam biskup Simun, te kako je i on bio i smjela srdca i vjest bojnomo poslo, udari na Zrinjskoga, te mo vise Ijudih potuee , a njekoliko jih olovi, koje je zatim odsudio na tezku rabotu. Samomu koezu neostade ino, nego da u biegu spas traii. Knez uzmaee taj put, nu 8 krvavom misli , da se cim prije osveti svojemu pobjediteljo I).

Doskora pocuti sva zernlja, a Zrinjski i ponajbolje, koli je gresno u bratioskoj borbi gubiti plemenite sile, koje so imaJe biti upotriebJjeoe u najsvetijoj borbi za obranu domovine od neprijatelja, koji joj je JOB svedjer propascu prietio.

Onaj mir, stone ga je bio kralj <Ferdinand s Turci utanaeio , oije tako rekue ni eas imao prave valjanosti za nasu zemlju, a najmanje je valjao za knezove Zrinjske, na koje oije bio ni protegout; isto tako nije izveden niti ooaj ugovor , stono ga je bio isti kralj skJopio sa svojim protivnikom Ivaoom Zapoljskim. Ferdinandu nije drugo ostalo, nego da iznova s Turci ugovara. Nn tim ugovaranjem nepostize ino nego primirje, koje su mu Turci dozvolili na §est mjesecih, raconajuci od 1. siecnja 1540. Ali Zrinjski knezovi bijahu izkljueeni i iz toga primirja.

') K ere a eli c h , Histor, 220 i Mar eel 0 vic! Rkp. - Zrinjaki imadija§e u svojoj teti ljudih I koji su hili po tursku obuceni: zato veli naS izvor, da je on ovaj put imao na svojoj slulbi i Turakah. Medjutim nevaJja tu mialiti na Turke, voce na onu bojnu celjad, kojoj je vojevanje bilo poslom navadnim. To su oni mar t 0 I 0 8 i I S kojimi se tako eesto sastajemo u naAoj poviesti.

75 -

PoAto je primirje bilo zaklju~eno, izdavaAe kraljevska vl!lda naredbe na sve strane, naro~ito pako banovom hrvatskim, da se na naAoj medji neueinl niAta takova, ito bi moglo biti Turkom povodom, da dignu primirje. Nu do~im se je naAa vlada tako starala , da bude to~no drian otana~eni ogovor, - ~ineei ipak i ona po tiho njeke priprave za slo~j ouide, - medjotim ponove To rei neprijatelj8tvo na nasoj medji, 0 kojem se je znalo vee oa koneo mjeseea ozujka tija 0 Gento, gdje je tada boravio kralj Ferdinand. Da se tomn na put stane, obraeala se je kraljevska vlada najprije pismeno na Mebmed-bega biogradskoga i na Usrefa, paAo bosanskoga; zatim je slala k tim turskim pograDi~Dim zapovjednikom Jerolima Laskoga, koji je imao 0 tom raditi, da Turci odustanu od daljega neprijateljstva proti knezovom Zrinjskim i ostaloj zemlji hrratskoj.. N n kako se nije vlada pravo uzdala, da ee Turci o~iuiti, Ato se je od njih zabtievalo , to je morala njesto ciniti 0 Ddoj zemlji, da jo Torci nenadju sasvim nepripravnu.

Prigodom toga obnovljenoga turskoga navaljivanja, pre-· trpise nBjvise Zrinjski knezovi: Turci bo 8U jim sva njihova ima nja porobili, tako da jim nije ostalo ina nego sami gradovi 8 opustosenom pokrajinom. Sada dapaee zagrozi vee pogibelj i istim tim gradovom, za koje vele Zrinjski punim pravom, da su Atit ciele Hrvatske, te da bi veJika nesreea bila ne samo po Hrvatsku, uego i po dalje krscanske zemlje, da ta YaZua mjesta na granici Turkom u sake padu.

o svem tom izviestise sami knezovi kraJja Ferdinanda.

U svojem pako izviescu ljuto se tuze, sto jim je dosele davana slaba pomoe, te mole, da im se onaprieda pruzi veca. - SpomenuvSi ponajprije, kako su vec mnogo svoga izgubili u borbi za kdcanstvo; spomenuv§i zatim, da nista nisu mogJi opraviti s Nikolom Jurisicem, na koga jih je bio oputio kralj Ferdinand zbog zahtievanih pomoeih , navode nadalje, kako su radili 0 toj stvari s Jurisicevim nasljednikom u east! glavnoga kapitana, s Ivanom naime Unguadom. Kada so od njega

-_ 76

zaiskali pomo~ proti Torkom, on jim poruli, da jim je dati nemoie, bud~e d.a so oni izkljueeui iz primirja i jerbo je car turski odlueio, da ce jih kazoiti zbog stanovitih razlogah, naroeito pako zbog umorstva Kacianerova. Prigodom oscbnoga sastanka bolje jim zatim i potaoje razlozi Ungnad polobj svoj. Tu jim naime rece, da jim nesmije pomagati, 8 obzirom na postojeci s Turci ogovor I j a v n 0 i 0 d p r t o. Ujedno jim pako svjetovase ovaj vojevoda, da bi bilo po nje najprobitaenije, da svojs dobra na izliku predadu na koje vrieme kojemu od svojih pouzdaoih prijateJjah, koji nije Turkom zazoran; pak oni i bijabu skloni, da tako ueine, izjavivsi, da bi najradje svoje gradove predali u ruke Tome Nadaida. Uugnad jim ueini JOB jedan predlog: da naime sva 8voja dobra predadu kraJju, a on da jim dade u zamjeno druga dobra u Ugarskoj. Poznavajuei Zriojski koezovi svoj pogibeljni polozaj, izjavise pred Ungnadom, da su i na t.o pripra voi i da ee se zadovoljiti drugimi imanji makar i od manje ciene: da se tim naeinom i krajini pribavi vise sje-

. gurnosti od Turakah i njim da bude dana prilika, da i nadalje sluie kraljevu velieanstvu. Nu to ugovaranje 0 zamjeni nebjeSe na konac privedeno - i tako se sacuva na8emn narodu jedna obitelj,koja mu je ime na veliku slavu izniela, a koja bi mu se bez dvojbe bils odtudjila po put inih mnogih obiteljih, da je tada ostavila postojbinu djedovah svojih. Budue dakle da to nije bilo izvedeno, zato iskahu knezovi Zrinjski od kralja Ferdinanda, da jim posalje znatniju pomoe i da ucini svojim uplivom, da nebudu vise oni sami izkljueeui, kada .se bude s Turci roir cinio. Da jim se pako nerekne, da oni sami neclne za svoju obrano, koliko bi mogli, spominju kralju Ferdinandu, da i sada dde u redu svoje eete i DU budue . da vee neimaju gibivih stvarih, kojimi bi namirivali svoju momead , to da moraju vee i negibiva dobra viernim svojim slutbenikom u ime place du vati I).

') To doba uebijaAe druge pouroci gospodarom vetih gradovah, kada jih • drlava nije bila ka<ira dovoJjno podupirati, nego da drle svoje ~ete od

77

Da su Zrinjski dobro pozoavali svoje snsjede i njihove namjere, da su dakle s razlogom pomoc molili, to se doskora jasno pokaza. Na dvoro kraljice Ane, koja je tada u ime odsutnoga kralja Ferdinanda drsavnimi poslovi npravljala, znase se vee mjeseca ozujka, da se Turci spremaju na knezove Zrinjske, da jim sada Vee i same gradove otimajo. Kraljevski poslanik Jerolim Laski, za koga smo vee prije rekli, da je bio odpravljen k sosjednim torskim zapovjednikom, bjese dobio i taj osobiti nalog, da Turke njekako odvrati od njihove odluke glede boja na Zrinjske. On ncini u to ime sto je mogao; nu buduc da je njekako malo nade imao u povoljan uspjeb svoga truda, a svakako je zelio, da se odvrati od Zrinjskih velika pogibelj, koja jim je prietila, zato je potrazio pomoei JOB i u drogom sredstvo. Misleei naime, da Mehmed-beg biogradski namjerava udariti na Zrinjske sa strane danasnje Slavonije, uzme on u svoje ruke na izliku grad Zrinjskih knezovah Pakrac , te i Turkom poruei , da je to njegov grad. Medjutim i sam on primjeeuje , da nezna, da Ii ee ta varka sto pomoci. - Dok je Laski boravio na ovih doljnih stranah , medjutim davaae kraljica naredbe, da se nezaoemare sasvim bojne

priprave za slucaj nuzde. Nu zlom kobi bijase po knezove Zrinjske, kada niti . poglaviti savjetoici kraljicini nisu

smjeli svjetovati, da se Zrinjskim dade javno i odprto svaka moguea pomoc, Tako n, p. Thurzo razumije toliko, da ce biti pred svietom sramota, ako se Zrinjskim neprusi dovoljna pomoc ; ali s druge strane isto tako znade, da bi javnim pomaganjem Zrinjskih knezovah Torci bili razjareni i da bi

dobodka svojib imanjabj ako to nije bilo dovoljno, tada prodavahu i zalagahu ponajprije stvari gibive, kanoti ures, dragocienosti, i t. d.; a u jot ve~oj nu!di prodavabu i negiblva dobra iii jib davshu svojim wtnikom i ostalim junakom u ime duane place, Da su Zrinjski knezovi ve~ ovo vrieme. i zbilja u tolikn nevolju dolazili, da su si mogli pomoe! samo ovim potonjim sredstvom, za to nam mo!e biti dokazom listina od 9. prosinca 1641, koja 0 tom govori, kako su oni dali J u r j n V i d 0 A i ~ u viAe selah u Kmpskom dadllnju, da ga tnko namire za 2000 forintib, koje Sll mu dugoyali za njegovu viernu slu~bu.

- 78

jim se tim povod dao, da prekde primirje i naprama ostaloj drzavi. Ako je kraljica imala same takove savjetnike, tada se moraju smatrati odredbe, sto jib je davala Ungnado i dr. glede osjeguranja naSe krajine, ponajvise njezinim upravo djelom I).

Poslanstvo Laskoga ostade napokon bez uspjeba, i Turci ponovise neprijateljstvo njekako oko polo vice g. 1540.

Bosanski pasa U s ref po imenu, sjedini vai se s M u r atom zapovjednikom Kliskim, predje preko Une, te stane plieniti i paliti sela u predjelih Zriojskih. Buduc da rna nije s nase strane na pot stala nikakova veea sila, osmjeli se junak, te odluei , da ce udariti na sam grad Zrinjski, da mo se neizmakne, kao sto je scienio, tako liepa prilika. On posalje dakle na brzo u Bosnu po veee topove i ostale sprave za obsiedanje, i posto mu je dospjelo, sto je zelio, lati se odmab svoga posla , da unisti gniezdo, iz koga se je Turkom vee mnogo jadah zadavaio.

Nu obiestni Turd prevarise se taj put 0 svojoj nadi.

Videci braca Zrinjska, na sto neprijatelj smiera, tako se medjo sobom narede, da. ce Nikola u grado ostati, dok stariji brat podje, da dobavi izvaoa sto vise pomoci. Tako bude i ucilljeoo. Kada su dakle Turci poeeli na grad jurisati, Nikoli zapade castoa duinost, da sa. svojom brabrom cetom brani kolievku svoju. Hrabro odbijase Nikola svako navalu tursku. U tom dodje glas, da se njegov brat Ivan pribliiaje s vecom eetom prijateljah, koji su mu u nevolji u pomoe priskoeill, 'I'urci, kojim je vee sam Nikola sa svojorn druzbom mnogo ljudih poobijao, a medju ojimi i vise znatnijib eastoikab, nesnadose si sada droge pomoei, nego da u biegu spas potrase. I tako bode Zrinj-grad oslobodjen j i budue da ga Je s prva driala sam a vjestina i hrabrost

') Oro dovle 0 Turcib i 0 Zrinjskih pripoviedano osniva se na izpravah kod Buchholza IX. 286-90. i Ghara, Ges&ndschaft 1689-1540 Btr. 3S-56.

79

Nikolina, zato je vee to jedno djelo bilo podoboo, da uzoese Nikolu DB glas u njegovoj zemlji.

Nakon malo vremena naorusaju Zriujski iznova svoje eete i dobave si osim toga njesto pomoe; od svojih prijateljab. Nije se sada medjutim 0 tom radilo, da se oni brane od Turakah, nego jim je bila namjera, da sami napanu svoje davne neprijatelje. Turci su bili vee zbog svoje nesreee pod Zrinjem grad om zastraseni; da jim se cete JOB koji put poraze, oli jim se ueini druga znatnija steta: tada bi se mogla uzdati naSa krajina, da ce barem na koje vrieme odahnoti. Tako su mogli po prilici misliti Zrinjski knezovi, kada so se na Turke upueivali, - Ova]. put odare eni na Dub i cui na K a men g r ad, koji je potonji bio S onu strann Une. Na obadvie strane spale podgradja oliti vanjske varosi; zasuzuje mnogo od neprijateljah i zapliene silu svakojakoga blaga I).

Na skoro poslje toga pade u dio knezovom Zrinjskim kanoti njeka nagrada ze njihove trodove i !rtve, sto su jih prinosili za obeu stvar krscansku. Kralj Ferdinand naime, koga su opetovano molili, da jim dade svoja pi sma za V r a ns k ado bra i za Me d ve d g r a d 2), izdade dvie povelje: jedno 18. siecnja 1541, kojom odredjuje, da Zrinjski budu uvedeni sveeanim nseinom DB temelju te njegove nove darovnice u posjed dobarah Vral1skoga priorata; drugu pako odmah sljedecega dana, kojom isto naredjuje glede Medvedgrada i svega, sto je na-n] spadalo 3).

Nu jos veeim dokazom kraljevske prijazni mogahu smatrati knezovi Zrinjski darovnicu Ferdinandovu (od 30. ozujka 1541), kojom jim daruje sve imanje Ivana i Grgura Brada e a Lado mer aekog a (naroeito pako: Ladomerce, Belovar, Pankovac, Laktac, Baaja-sela i Biatricu), - kojega su imaoja receni

') Is tva nfi str. 140. Va 1 v as or III. 436.

') To su oni I!inili i onom zgodom, kada BU od Ferdinanda trUili pomoa za BvojU obranu. V. B u ch h 0 11. a L Co

• I) Listinu za Medvedgrad naStnmpa Kukuljevi~ U Arki\'u m. 114.

80 -

plemici zato liseni , sto sn drZali s bontovnici, koji su u savezu s Turci kraJja prieeill, da neoredi svoje ugarske kra.Ijevine I).

Plemenite teinje Zrinjskih knezovah, koje su smierale na soo stalniju obranu zemlje, bjeho opet na cas pretrgnote do mac 0 m b 0 r b 0 m, koja se je sad a jos veeom zestinoRl vodila nego prije. Tko je poznavao cud kneza Ivana, mogao je znati, da ce se on doskora osvetiti biskupu Simuno za onu ljagu, koju je nanio prigodom zadnje borbe njegovu imeno i orozjo. Nu kao flto prijasnja borba nije bila nit cestita nit junaeka, tako je i sada neprijateljstvo nastavljano samim haranjem i drugim oasiljem. Ivan primami ojekako oa svoju stranu : J u r j a K e r hen aBe los e v a e k ° g a, kastelana biskupskoga grada u Zagrebo, te je taj covjek na Medvedgrad pribjegao, oplienivsi prijasojega svoga gospodara. Za svoje nevierstvo bude Kerhen ueinjen kastelanom u Medvedgradu, odakle je eioio silne stete biskupovim podlotnikom j imanjem 2). Simun, kako ga poznajemo, nije sjegorno dozan ostajao svojemu protivniku. - G. 1541 sabere Ivan Zrinjski vecu eetn, te podje na biskopa Simuna s nakanom, da mo sada vee i gradove otima. Najprije pohara Hrastovieko imaoje, odvede odatle mnostvo marve, popali mnogo kueah i sam biskupski dvorac. Zatim povede svoju pje~acko i konjanicko eetu s dovoljnimi topovi oa grad Vi nod 0 I, u kojem je imao npravljati obranom kastelao mu po imeou Ivao Suskovic Grabrovaeki. Po naredbi kneza Zrinjskoga zspoeme pocaoje na grad; ou docim je on svoje obilazio, da oaredi sto je zahtievao juris, zgodi ga oeprijateljsko taoe i on pade mrtav 3).

Dosadanjom borbom medjn biskopom Simunom i !vaoom Zrinjskim bijase strast i na jedooj i na drugoj strani oa

I) Prit. hr. 10.

2) Mar eel 0 vi 6 Rkp.

S) Povelja hiskupa Simnna Erdoda II Pril. hr. 15. Is t v a. D fi 101.· K ere s e- 1 i c h , Hiator. 220.

- 81

toliko razpaljena , da hi hila mogla smrt Ivana Zrinjskoga samo onda borbu pretrei, da se je kriepka javna vlast stavila medjo zavadjene stranke. Budu~ pako da to nije o~injeDo od njezine strane, zato se je moglo onapried znati, da c!e Ivanovn kavgu dalje nastaviti njegov mladji brat N i k 0 I a, jedini sad a bastinik imena i imanja Zrinjskoga, - i to se je dalo tim vise oukivati, sto se je moglo misJiti, da c!e Nikola smatrati njekim na~inom svojom doznosc!o, 'da olveti brats svoga, te da neee trpiti, da se tko tim ponosi, da je Zrinjske nadja~ao.

Nikolu vec do sada pozoadosmo kao ~ovjeka riedke odv.zoosti i kao prijatclja odlnenih ~inah. Takovim se pokazuje on i sada 0 uasilju svojem. Ret bi , da mo je namjera bila, da se obori svom svojom silom na protivno stranka, te da jo navaljivanjem sa svih stranah na toliko satre, da bode prisiljena od njega mir traiiti: da se tako jednom zavrse borbe, kojih je pogobnost bez dvojbe dobro ovidjao.

Nikola dakle odari s jedne strane na imanja biskupa Simona. Mnogo to pobara, popali i poubija; zatrm osvoji biskupske gradiee Gradac, Sv. Petar i Sv. Mihalj; napokon sagradi 0 V ugrovcu, biskupskom mjesto, za se jedan gradic, ka kojcmu je potegao sve biskupsko imanje, koje je spadalo pod grad zagrebaeki, Tolika njegova nasilja moradose naravno biskupa Simona duboko uvriediti, te ga ni poslje nije ioako smatrao nego kao najvec!ega silnika.

Sve to ueiui Nikola jos prije pocetka mjeseca srpnja.

No odarajuci na biskupa Simuna bjese on ojedno navalio i na kaptol zagrebseki, te i na toj strani po~ini velika nasilja na svem imanjo, sto ga je kaptol imao oko Zagreba, paCe u istom Zagrebo uznemirivase on same kanonike. Steta, 8to jn je taj pot kaptolu o~inio, bjese cienjena na 6000 dukat.ah I).

~ ViAe navedena povelja biskupa Aimuna. - Pril. br. U. Sr. K ere s e Ii e h, Histor. 220.

6

- 82

Ova Nikolina oavala oa kaptol zagrebacki svakako se pokazoje u moogo oepovoljoijoj slici po ojega oego nastavljeoje borbe sa Simuoom, zagrebaekim biskupom: jer docim je sa Simuoom imao, da tako kazemo, samo zavrsiti, Ato je vee prije bilo zapoeeto medju tim ratoboroim crkveojakom i njegovim bratom , cini se, da mu kaptol nije dao nikakova neposredoa povoda za neprijateljstvo. To je bez dvojbe i sam Nikola uvidjao, te je zato vee 12. srpoja. zapoviedao svojim kastelaoom i ostalim cinomikom u Medvedgrado, Vugri i Bozjakovini, da puste na miru imanja kanonikah zagrebaekih 1). To je on bez dvojbe ueinio , da mu se oerekne, da udara na protivoika, koji pred njim stoji bez ornzja.

Medjutim slaba se je morala nada pokazivati, da bi se mogle takovim putem izravnati sve razmirice, koje so bile nastale osljed nasilnoga boja. Zato je morals drZavna vlast napokon stupiti medju zavadjene stranke, da se povrati narnseni mir i da se svakomu dade njegovo pravo. Kralj Ferdinand nalozi ponajprije i Zrinjskomu i biskupu SiOlonu, da se vee jednom prestanu progoniti; zatim zapovjedi banu Keglevicu , da prusi zastitu zagrebaekomu kaptolu: sto je ovaj 0 njekoj mjeri i ueinio ; napokou odredi 00 povjerenstvo, u koje je uzeo senjskoga bisknpa Franju Josefiea , Jurja Frankapaoa-Sluojskoga, Baltazara Banfija- Talovea, Stjepana Gjulaja i Mihalja Ravenskoga, - koje je imalo zavadjene stranke izmiriti po dobru iii jim pako soditi kako pravo zahtieva '2).

Ona ozbiljoost, koja se je pokazivala U ovih odredbah kraljevskib, nemogase ostati bez uspjeha. Zrinjski, koji je vee i prije sam po svojoj volji trasio izmireoje s kaptolom zagrebaekim , nastavi sada jos j dalje prije zapoeet; posao. Na pocetku god. 1542 (28. sieenja) obveza se on pismeno kaptolu zagrebaekomu, da ee mo povratiti za 20 danah

I) PriL br. 11.

') Jetvi.nfi 151. KHc8elich, Histor. 220.

R3

njegovo selo Obrezinu i druga oko njega i da dotle nece tiniti u tib selib nikakove sile: za to pako dade njemu kaptol isti dau pismeuu izjavu, u kojoj mu oprasta sve nepravde, koje je ueinio njemu i njegovim podlosnikom. Po tom se je vee einilc, da je izravnana svaka raz~irica barem medju kaptolom i Zrinjskim; nu za njekoliko se danah pokaza, da je ta nada bila taBta. Kaptol naime, slusajuci zle svjetnike, - po Krcelieevu mnienju upravo biskupa Simuna, kojemu nije bilo po volji takovo izmirenje , - dade izjavu pred cazmauskimi kanonici (6. veljaee), da ono njegovo oeitovanje, ueinjeno na korist Nikole Zrinjskoga, neima nikakove krieposti, jer da je dana sarno pod silu I).

Tu nas ostavljaju nasi izvori , te nemosemo tragom sliediti dalji razvitak stvari , 0 kojoj smo poeeli govoriti. Neostaje Dam dakle drugo, nego da se zadovoljimo onim, sto je uhiljezio Istvanfi: da je naime kraljevskim povjerenikom za rukom poslo, te su nakon dosta mucna posla izmirili zavadjene stranke, na to jih sklonuvsi, da si medjusoboo vrate ljude u borbi zarobljene i dobra zaplienjena. zy.

To izmirenje ponajzuamenitijih u narodu osobah bijase velikom blagodati za svu zemlju, a za Nikolu bijase ODO tim nuzduije , sto bi iuaee bio gubio u nejunaekoj borbi svoju silu, koja je imala slusiti drugim svrham.

I) PriL br. 18. i 14. ') 1. c.

•

-

v.

Junacko djelo Nikole Zrinjskoga pod Pestem.

On postaje banom.

Ltom se bjeAe Nikola Zrinjski njekako nagodio sa svojimi protivnici, i vee ga cekase zgoda, da se pok~ze kao jonak osobite odvainosti i daljemo svietu, koji JOB nije poznavao niti spominjao njegova imena.

Coli smo za ogovor, 8to ga je bio sklopio Ivan Zapoljski s kraljem Ferdinandom 0 Velikom Varadino: po kojem je imao Zapoljski svo svoju zemlju predati kraljo Ferdinando; no toga se nije niti Zapoljski drsao pod konac svoga zivota, a j08 manje su na to mislili oni, koji so po njegovoj smrti (g. 1540) vladali njegovom zemljom 0 ime maloljetnoga mu sina Ivana Sigismooda, medjo kojimi je prvo mjesto driao Jure Utjesiliic, biskup Veliko-varadioski (poznat inaee u poviesti pod imenom Martin:.lzzi-a). Ferdinand je medjutim 0 tom radio, da po svojih vojevodab pod svoju vlast prikue! sto vise od Zapoljine zemlje. N u tim bude samo povod dan Sulejmanu, koji je smatrao Zapoljskoga svojim sticenikom, te je i opet oa Ugarsku poveo silne svoje vojske. G. 1541 dodje on, te ozme u svoje ruke Budim, glavni grad Ugarske. Zapoljskomu pusti Ugarsku s onu strano Tise i Erdelj, da tu vlada kao vojvoda, placajuci Turkom danke; Ugarsku pako medju Donavom i Tisom do srdca te kraljevine i svu

- 85 -

zemljo S ovu stran Dunava, ua koliko nije bila u Ferdinandovoj vlasti, spoji on neposredno s ostalom svojom driavom, stavivsi 0 Bodim paso svoga, da tu vlada 0 njegovo ime.

Na budimskom se dakle gradu sjase polomjesec mjesto krsta ~astnoga! Tolika nesreea morade potresti i daljim svietom kricanskim. U Njema~koj, koja je u tom i za se pogibelj nazirala, pokazivaSe se sada mnogo revnosti za boj na Turke; isto tako prijanjahu oza to misao i Ferdinandovi narodi ; papa Pavao ill. negovarese ns boj i druge i sam bijaAe pripravan 0 to ime na noge staviti liepu ceto. Djelovanjem takova odusevljenja bjese sabrano vojske do 80.000, Ato iz Njemaeke , Ato iz raznih Ferdioandovih zemaljah i iz Italije. Na celo cieloj toj vojsci bjeAe stavljen kao glavni vojevoda J 0 a kim bra n den bur z k i krajiski zupan.

Tko je vidio tu toliku i tako sjajnu vojsko, 0 kojoj je bilo mnogo pozoatih vitezovah i ~uvenih vojevodah, punim se je pravom nadao, da ce ona izvesti za ~im je bila posla, da ce osloboditi Budim od Turakah. Nu say taj toli sjajni podhvat krscanah , od koga se je toliko oeekivalo , ostade napokon bez ikakova uspjeha, - krivnjom ponajvise neshodnoga naeina, kojim je vojska upravljana, razide se ona izpod Peste prije nego li se je valjaoo s Turci i ogledala.

Upravo prigodom toga podhvata, koji je, ako ga usmes u cielosti njegovoj , krscanstvu bio ne na ~ast nego na porogo, dopade nasega junaka sa jos njekoliko izvrstnih vitezovah velika slava.

Cuo je N i k 0 I a, da se na Turke kope velike vojske, te je i on pohitio, da sastavi ~etu, kojo bi poveo na davnoga neprijateija svoje domovine i svega krscanetva. U brzo sakupi oko sebe svoje izabranije vitezove, medju kojimi je bio po imeno kao kapitao Jure Poljieanin , a kao vojvode Grgor Farkasic, Ivan Alapic i Jure i Mate Brvat.

Kako je Nikola na brzo sastavio svoju ~eto, mogao je dospjeti do Peste isto vrieme s ostalom krscanskom vojskom; 00 on se na putu njesto zaddi, te je tako malo zakasnio.

- 86

Obieno se veli , na temelju Istvanfijeva pripoviedanja, da je Nikola zato zakasnio, sto je morao prije pokopati .slavnim naeinom brats si Ivana: nu taj je bio vee davno pokopan. Pravim pako uzrokom njegova zaka§njenja bijase ova zgoda, koju eemo n kratko navesti.

Nikola je scienio, da na temelju darovnice kralja Ferdinanda njega idu sva dobra njegdasnjega Vranskoga priorata. Jedno od tih dobarah, u somodjskoj zupaniji leieci Cor go naime, bjese osvojio poznati Dam Valentin TijrOk, s kojim je bio kralj Ferdinand, kao sto smo vidjeli, njeko vrieme 0 dogovaranjn glede priorata i njegovih imanjah. Valentin se kasnje odmetne od Ferdinanda, a jos kasnje dodje u Turke kao suianj; nu Corgo zaddi njegova udova sa sinom si Ivanom. Na ovo dvoje dakle udari Nikola, kada je sa svojom cetom isao prama Pest! i Budimu, jer je drzao , da protupravno ono posjeduju sto je njegovo. Njegovi vojnici ueine taj pot mnogo stete TOrOkom i njihovim podloznikom I).

Taj posao zadda Nikolu, te ujedno ucini, da je on prispio na bojiste u takov cas, da je mogao sa svojom cetom pobjedu odlueiti.

Krdcanska vojska leiase vee njekoliko danah pod Pest om (pod konac rujna 1542); bijase pako tako utaborena, da je glavna vojska stala podaleko od grad a , a pred njom bijase smjesten Lliie gradskih zidovah u tako zvanih kraljevskih vrtovih, gradu na sjevero-iztoku, zapovjednik papinske cete Alessandro Vitelli po imenu; a do njega stajase najblise Petar Perenyi sa svojimi konjanici.

Vitelli izadje jednoga dana iz svoga tabora, da pronadje, gdje bi se mogli bliie gradskih zidinah topovi obkopati. Turci to opaze, te se obore na-nj velikom silom. Junaek! se drsahu Talijani; ali napokon moradose se nat-rag povuci, jer je u boj dolazilo sve vise i vise Turakah,

') Ovo 0 Corgovu vadim iz Sal am 0 n at koji se U 8vom pripoviedauju poIi va na Cod. Sz~cheny.

- 87 -

Pooositi v ojevoda nemogaAe toga pregorjeti, te ogovori s Perenyem kako ee se Turkom osvetiti. Tako bjese ugovoreno: da ce Vitelli povesti svoju i!etu do pod same gradske zidove; kada tako Torke iz grada izmami, prieinit ee se, kan da bi hotio pred njimi pobjeei ; tada nek udari Perenyi iz svojih zasiedah na Turke i sa strane i sa ledjah.

Prvi dan mjeseca listopada dadose se bojni prijateIji na to, da izveda sto su ugovorili; 0 koje jim je ime joste pomoc dosla od vojvode saskoga Mavre i poznatoga nam glavnoga kapitana Ivana Ungnada.

Za raoa jotra izadje Vitelli sa dvanaest stotioah svojih pjesakah iz svoga tabora, te se oputi prama dunavskoj obaJi izpod Peste. Vidivsi Turci, sto, se radi, niti Casa nepoease, nego provale iz grada na jed nom na dvoja vrata, na iztocna i na juina, te ndare na Vitellija 8 najveeom iestinom. 00 doeeka neprijateJja sa svojom 0 jedno sabranom eetom ~ivom vatrom. Boj postajase sve zescim, jer se je borilo i s jedne i s druge strane upravo po junaeku, Medjutim prispievde Torkom sve vise pomoci , stranom iz Peste same, stranom pako s prieka iz Budima. Nu uzprkos toj velikoj sili driahu se Talijani [oste njeko vrieme; zatim pako staou sve 0 redu uzmicati, a Turci podju za njimi na lahkih svojih konjih.

U tom se pomoli Perenyi iz svojih zasiedah, te zadje Torkom za ledja, koji su se vee bili prilieno od grada odaljili, tako da jim je sad a bio put u grad presjeeen. Nu eim je veca pogibeJj za te Turke nastala, tim se veeom odvaznoS6u i hrabroscu svaki od njih borase za iivot svoj. Krscanom priskoei sada u pomoc joste vojvoda Mavro sa svojimi tezkimi konjanici, Ohrabreni i tom pomoeju udaraho vitezovi krscanski na neprijatelja najveeom zestinom ; ali j Turci, a ponapose Janjieari stajahu kano tvrda stiena ua svom mjestu, premda jim je bilo vee mnogo drugovah palo od oruZja krSCaDskoga. U toj zivoj vatri bude pod vojvodom Mavrom kon] ostrieljen; no u ~as priskoce k njemu njegovi vojnici i Perenyevi konjanici, te ga posade na drugoga konja. Borba

- 88 -

se dalje oastavljaie. Niti jednim niti drugim nemogase d06i pomoc od glavoe vojske j i kako su se jedni i drugi borili jednakom vatrom, nemogaAe se znati, kojoj ce strani pobjeda pripasti.

Dok su se tako neprijateljske vojske borile jednakom silom i jednakom nadom, obori se na Turke iznenada kao iz neba prispievAa nova kdcanska ~eta, koja je bitku odlncila na korist krSCanah.

To bijase ~eta od ~etiri stotine Nikolinih h"atskih vitezovah.

Kada se je Nikola sa svojimi junaci Budimu pribliiio, odmah mo naviesti grovanje topovah iz Peste, 'Budima i s gore av. Gerharda, 0 eem Be radio Dobro razumievsi tim znakovom pohiti Nikola na razbojiste sa svojimi na tielu dod use utrodjenimi, ali tim ve6ma odusevljenimi vitezovi.

Vidivsi kdcani tu nenadanu pomoe, jos se ve6ma razzeate, te udare ujedno B Hrvati kao lavovi na neprijatelja, koji je Nikolinim doAascem dospio u najvecu zabunu. Turci, koji su jos ~as prije pobjedu za se oeekivali, ostave sada Bvoje mjesto, svaki jih na to samo misleei, kako da zivot spasi. N u prostenja jim nebijde. Sto na bojnom polju, sto u Dooavo ostade jih do cetiri stotine, a medju timi do sto

samih JanjiCarah. .

To je jedino slav no djelo, u~injeno na strani krscanskoj za velike vojne od g. 1542. Zamislio ga je, kao sto vidjesmo, hrabri Vitelli u dogovorn s prijateljem si Perenyem ; izvedeno je pako samo uz pomoc Nikolinu. Zato je upravo od to doba Nikolino ime na glas doslo i u dalekih krajevih, gdje su ga s velikim stovanjem spominjali svojim zemljakom vojnici krscanski, koji su tada bili n velikom taboru pod Pestom I).

I) Za zgodu pod PeAtom imamo Istv&nfijal54.iBuchholza IX. 920.Navedena imena Nikolinih (!astnikah uze Sal am 0 n iz Cod. Sz~cheny. Tu spomiDjani Palicaanyi Gyilrgy nije doi8ta Ditko drugi, nego onaj Ju re Po Jj i (! ani n (Polychanyn), kapitan (!ctah Nikole Zrinjskoga, koma je kralj Ferdinand darovao 20. velja(!e 1846 ntotaiem domum et curiam Dobilitarem in Possessione Zlathar ac portiones possessionarias nobilis

89

Da su Nikolu njegovi suvremeniei vee zbog ovoga jednoga djela slavili kao osobita junaka, za to nam budi izri~nim dokazom jedna povelja kralja Ferdinanda, 0 kojoj ce poslje riee biti, kojom daje Zrinjskim novi grb, a tako isto i nag robnica Nikolina: na jednom bo se i na drngom mjestu pohvalno spominje, kako se je Nikola pod Pestom odlikovao.

Nu JOB recim dokazom mora Dam biti za to, da se je vec tada visoko eieoila Nikolina vrlioa , Bto je 00 JOB iste g. 1542 bio i m e 0 0 v a 0 ban 0 m uz obcenitu pohvalu svib eestitib gradjaoah I). Od prijasnjib banovah jedan se bjde zahvalio na svojoj casti, - NadaM naime , koga je zatim zapala cast kraljevskoga dvorskoga sodea; drogi pako, t. j. Petar Keglevic bjeBe odsudjen kao veleizdajiea, - 0 cern ce Dam riee biti JOB na drugom mjestu.

Martini Bursanyth in Possessionibus Zlathar praefata, Gerenchar et Rathkowcz .. , quae ex eo, quod Martinus Bursanyth, dum C8stellanum castri •• Klyz vocati egisset certoque cognovisset, Turcas idem Castrum obsidere et expugnare velie, non expectato eorundem adventu.. eft'ugisset, hocque modo Turcis ejus capiendi occasionem dedisset (Transumpt. donat. saee, T. I. p. 61).

') Is t van fi veli (na str. 157), da je Zrinjski postao baoom u vrieme po!unskoga sabora, koji je bio sazvan na 1. studena 1542. Kod nas se je 0 vremenu toga naimenovanja svakojako pisalo. Ja sam naiao u arkivu zagreb. prvostolnoga kaptola izvorno pismo Nikolino, u kojem se on podpisuje: Nicolaus Comes perpetuus de Zrynio Ban us; i budud da ~itam bo datum toga pima: 7. die Nouembris 1541: to bi morale odatle sliediti, da je Nikola bio banom vee 7. studena g. 1541. Nu posto sam to jedno pismo to~nije sravnao s drugimi, moradoh se uputiti, da se oa njem DiAta neda oBnov.ti. Jerbo prvo i Bam se Zrinjski podpisllje na pismu od 28. sie~nja 154:2 (gelje je upravo izpisano: Qua d rag e s i m 0 sec u n do) samo kao Comes Zryniensis; zatim govore 0 ujem kanonici zagreba(!ki 6. "elja~e 1542, a biskup ~imun 26. veJjace i. g. joA samo kao 0 knezu Zrinjskom; napokon u povelji od g. 1554, u kojoj se daje Zrinjskomu novi grb, juno se pokazuje, da je on banom ut'!injen poslje boja kod Peste, To sve uva!ivAi moram uzeti, iIi da se u navedenom datu prikazuje broj 1 mjesto netocno napisana broja 7, iii da se je u tom broju Ato s prieda. iztrlo, ili napokon da je godina pogresno upisana. I tako nam neostaje druga, Dele da povjernjemo orim rieeim, dolazecim u njekom raeunu, Ato je uCinjen 8a Zrinjskim: "Dominus Zriny banus Croatie c e per a tin b a 0 a t u 8 e r u ire 27. decembris allni 15(2 (U magj. muzeju Nro. 1564 in fol. lat.), koje rie~i IvakakO barem toliko ka~u, da je ZriDjski poeeo ddati Byoj banderij na kraljevoj placf 27. prosinca 1542.

90 -

U svojoj je novoj ~asti nalazio Zrinjski prostrano poJje djelovanja, toli u pogledu nredjivanja nntarnjih do oajskrajnje mjere poremeeeaih odnosajah , koli u pogledu sjegurnosti zemlje, kojoj je svedjer JOB grozio njezin davni dusmanin, Uzeti nam valja - a naei cemo za to i dokazah, - da si je Zrinjski bio svjestan svoje zadace, te da je prema tomu takodjer bilo uredjeno .njegovo javno poslovanje.

Gim je nastupio svoje novo dostojanstvo, odmah ga vidimo, gdje poput mudra upravitelja za vremena cini shodne pripravc za dosaste moguee slueaje , s obzirom osobito na susjedne Turke I).

Kamo sreee , da je svagda imao i od drZave onoliko pomoci, koliko se je zahtievalo prema strasnim naporom, sto su cinjeni od strane Turakah, i doista nebi bila zemlja pod njegovom kriepkom upravom novih gubitakah pretrpila.

Odmah na pocetku njegova banovanja odredi SuI ej man u dogovoru s francuzkim kraljem novu v 0 j nun a k r a I j a Fer din and a, koja je morala postati tim opasnijom, sto taj put nas kralj nije mogao dobiti nikakovih pomoeih od vanjskoga svieta.

Sulejman krene iz Drinopolja na koncu mjeseca travnja 1543. Nu dok je on jos bio za Balkanom, provali u nasu zemlju U 1 a m a bosanski pda, te stane osvajati manje gradove u onom predjeJu nase domovine, koji vee je i prije toga vrlo mnogo pretrpio od Turakah. Budue da ti gradovi Dian imali dovoljne obraue, zato jih njekoliko pade Turkom u salce, nakon vecega 01 manjega odpora. Tada dobise Turci u opustosenoj Siavoniji Vucin, Orahovicu, Bielu St i e n u ~).

Medjntim prispije i velika vojska Sulejmaaova, te stane osvojati velike gradove, vazne za sirenje njegova gospodstva po polozaju svojem. Najprije bude uzcto u naso] zemlji

Ii V. 1I Pril. pod br, 12. navedenu listinu, u kojoj poziva zagrebe£ki kaptol, da popravi puteve, ito jih je Sava izkvarila.

2) Istvknfi 169. .

-

- 91"

Val p 0 v 0; za tim je sliedio S i k l o j , Pee u h , i napokon o s t r 0 g 0 n i S t 0 j niB i 0 g r a d ..

Toliko toga pocinise Turci na Duuavu , a krManom nigdje oi spomena, - do jedinoga junackoga djela bans Nikole Zrinjskoga.

Nikolu nalazimo joste 5. kolovoza u VaraMinu. Tu boravee ueini on djelo plemenito i velikodusno. Udovi njekoga Ivana Horvata oaime i njezinoj materi odpusti dog od 1000 forintih, koji je na oje bio presao, za dva kooja, koja su mu one morale dati I).

To je Nikola ueinio u Varddinu, a u VaraZdio je bio dospio, kako slutim, iduci sa svojom cetom u kraljevski tabor kod Gjura, koji je ondje bio smjesten sa svojim glavoim zapovjednikom Filipom Tornielli-em, da stiti grad Komoran.

Dok su Turci obsiedaIi Stojni Biograd mjeseca rujna, medjutim su se bili Tat a r i uputili ua plien u susjedne predjele, naroeito pako u okolicu oko Blatnoga jezera. 0 njihovoj su neeovjeenoj raapustenosti glasovi dolazili 0 kraljevski tabor, u koji je vee bio prispio ban Zrinjski. Njemo se na zao dade, st,o oboga neorusana svjetioa toliko mora trpiti od divijih Tatarah, te zato odluei, da ee poteei u pomoc gonjenomu pueanstvu. Dogovori se dakle S8 svojimi vitezovi i sa jos ojekoliko vrlih ugarskih plemieah, po imenu s Andrijom Bathorijem i s Emerikom VerbOcom, te se s njimi uputi oa onu stranu, gdje su Tatari ponajvise biesnili. Uzput rnu se pridruzi Pavao Ratkaj, kapitan u Papi, Brzo se dadu na daIji put prama So m Ij 0 - 0, gdje je bilo najvise tatarskih coporah.

Vididi Tatari, gdje se priblizaje krscanska vojska, pohite sa svih stranah , da se brane slosnom silom. Kao daM obsipaju nase vitezove njihove vJesto odapinjane strielje. Nu prvi red na~ih junakah, medju kojimi bijase spomeouti Ratkaj s Nikolom Kadovieem i sa dva Bartola Hnata, ndari na nje

I) Izvorna liatina a Kukuljen6evoj zbirci.

- '92 -

hrabreno S ostrim svojim kopljem, od koga je odmah u prvom navalo mnogo Tatarah popadalo. Ali i Tatari strieljaho joste smjelo i vjesto , te je i na naso] strani vee pao po koji od vrlih junakah. U toj borbi prednje eete shvati naroeito Grgura Farkasica, ban ova castnika, do deset neprijatetjskih streJjicah, usljed cesa je toliko krvi izgubio, da su ga nasi kao mrtva s bojista odnieli; vjesti lleenici izvidaSe medjutim rane njegove, te je tako sacovan taj [unaeina za jos slavnije djelo. Doeitn je bitka medju Tatari i krscanskom prednjom cetom sve zescom postajala, u tom doleti na bojiste bao Zrinjski sa svojimi drogovi, te se obori na Tatare i s pried a is boka tolikom silom, da je u cas mnogo Tatarah popadalo. Ta zestoka navala tako uzbuni neprijatelja, da je stao na sve strane bez reda bjegati, ostavivsi banu liep plien, - sve krac8ne naime. sto jih je bio istom zarobio. NaSi se dado za bjegajucim Tatarinom 0 potjero, te' ga oatjeraju u njekakovc moevare, gdje je mnogo toga zaglavilo. Broj Tatarah, koji su tada stranom na bojistu posjeeeni, stranom pako na biegu propali i od pueanstva poubijani, stavljaju ns 3000 j jos vise pako, vele, da su nasi tatarskih konjah zaplienili. - Ban Zrinjski dopade u tom boju rane, koju je sretno prebolio.

Ovo [nuaeko djelo Nikolino, izvedeno po njegovoj domisli a pomocju njegove hrabrene hrvatske eete i njekih ojegov.ih viernih prijateljah iz Ugarske, premda nije imalo inace vecih posljedicab, jasno 0 tom svjedoci, da si je on vec tada bio ueinlo glavnom sadacom svoga zivota pobijanje turske sile i da je u izvadjanju te svoje namjere vee tada mnogu vjestinu pokazivao. Suvremenik vec ubiljesi: "da se je u toj bitci vele odlikovao Hrvat, knez Nikola Zrinjski 1)."

Iste se godine Hrvati jos oa jednoj strani sretno 8 Turci potukose.

') S tell a kod 5chwa.ndtnera I. 618. 1st v a D fi 167. Tko B&m z&viri u te izvore, D~i ee, da mi je pripoviedanje vierno iatini.

93

Torci bjebo provalili u. nasa zemljo, morda upravo onda, kada so zacoli, da se ban Zrinjski sprema, da podje sa svojom cetom u daleki kraljevski tabor. Nas nam izvor veli , da so Torci taj put harali oko Krope, Sinea, Ribnika, Bosiljeva, Novigrada, i da su bili zasli do MetHke. Ve6 bjebu oni mnogo pliena zaplienili; ali se a tom digne plemstvo s narodom svojim, po imenu Petar Keglevic, Jure Slunjski, knezovi Blagaji i Traatski , - te navale na Torke i sretno jib pobiju 0 Bartolovu u predjelu g r a d a 0 toe c a I).

') loan. Tomali6, Brev. Chronol. Rkp. Sr. Arkiv IV. 54, gdje se veli u kratkoj kronici: da su Turci u Hrvatskoj pora!eni mjeseca rujna.

VI.

Nikola Zrinjski uzima Katarinu Frankapanku i s njezinim bratom Stjepanom stupa u zajednicu; zatim dobiva Medjumurje.

N a poeetku g. 1544 poloz! ban Zriujski nov temelj moei svoga plemena, uzevsi si z a zen u kncginju Kat a r in 0 Frankapaoku Ozaljsku.

Oko polo vice XV. vieka bijase obitelj knezovah Frankapanah tuko rnnogobrojna, da je tada podielila svoja velika imanja na devet dielovah. Tecajem vremena izumriese medjutim njekoje loze, tako da su napokon do ovoga vremena, koje mi motrimo, jos samo tri ostale, naime: Ozaljska, Slunjska i Tdacka. Imanja onih lozah, koje su izumrle j bjehu razdieljena medju preostale loze, sve u smislu obiteljske odredbe, koja je ueinjena prigodom spomeoute diobe u XV. vieku.

Od Ozaljske loze, od koje se je, kao sto vee spomenusmo, ban Zrinjski ozenio, bjehu preostala napokon samo dva clana, knez Stjepan i sestra mu Ka t a r i n a,

Rano izgnbe ovi svoje roditelje i kao sirote dospiju u ruke i pod upravu bezdusnih i lakomih svojih castnikah, medju kojimi je bio kao najpoglavitiji Jure Gusie Turauski. Sam se je Stjepan kasnje tuzio u svoje ime i u ime svoje sestre, kako se je postupalo s njim i s njegovim imanjem za njihovih

nedospjeIih lietah. Gosit~ i drugi sluzbenici driahu svoje gospodare kanoti suznje; blagajnu jim porobise i obratise na svoju korlst; dohodke od prostranih imanjah uzimabu za se kao pravu svoju svojinu; uzevsi peeat obiteljski n svoje ruke, pace UCillivsi po njem i drngi patvoreni, izdavabn listove, kojimi SI1 sebi zapisivali po koju eest od imanja Frankapanskoga I). Takovim naeinom , njesto silom Djesto prevarom, mogase postati n. p. ona povelja Stjepanova, kojom daje svoju Svareu I vauu Gusicu i njegovu bratu Stjepanu, po svoj prilici bliinjim rodjakom svoga skrbnika Jurja Gusica 2). Nu da je Gusie niorao i vise toga odtudjiti od Frankapaoskoga i'manja, za to nam budi dokazom oeltovanje, koje je knez Stjepan ueinio pred zagrebaekim kaptolom (g. 1544), u kojem unistuje i uistetnimi proglasuje sre listove, kojimi je Gusie stogod od njegova imanja budi sebi, bndi drogomu komu zapisao oliti darovao. - Medjutim taj covjek, Zl\ koga veli sam Stjepan u spomenutm oeitovaDjU: da je po smrti njegova otca po svojoj volji upravljao ne samo njegovimi imanji, nego i osobom njegovom 3), jos si veema tim dusu ogriesi , sto je posvema zanemario odgojenje stieenika svoga. Sam neimajuci nikakova plemenitijega cuvstva nestarase se on niti za gojenee svoje ; dapaee njegova nevaljalost dade bez dvojhe i Stjepanovu iivota nevaljal pravac. Vee g. 1641 dizu se tuzbe na Stjepalla Frankapana. Zagrebacki kaptol

') Prll. br, 26.

2) Povjest. Spom, 241.

") U Arkivu zagreb. kaptola, Prothoc. Nro. 28 p. 103. StjepaD izjavi pred zagreb. kaptolom: » .•. Qualiter a tenera semper etate sua vsque ad hec tempora nunquam hactenus fuisset sui iuris et sue libertatis ac potestatis, sed semper sub manibus et gubernamine alieno, et presertim Egregij Georgij Gwzych de Thwran, qui tempore mortis olim Spectabilis et :\fagnifici Domini Comltis Ferdinandi de J.<'rangepaniblls, patris videlicet sui, ... tam castra et dominia eiusdem domini protestaotis (Stjepana Frankapana) vniuersa simul cum rebus lit bouis omnibus mobilibns, quam eciam eiusdem protestantis personam prout voluisset libere et ad natum proprium gubemasset: in quo quidcm gubernamine, prout idem dominus Comes protestans intellexiss-t et propria eciam experiencia pro certo cognouisset, ipse Georgius Gwtych, non ita se gessisset, prout debebat."

96

naime prituzi se kralju Ferdinaodu, da je Stjepao po oagovoru Jurja Gusic~a napustio svoje ljude na kaptolsko imanje Petrovioa, koji su poput Turakah harali i plieoili 1). J

Bivii Stjepao Frankapao za prvih lietah svoje mladosti u takovih okolnostih, lahko Dam je pomisliti , da je morao poeutiti u svojem srdeu cuvstvo najdublje zahvalnosti prama onomu muzu, koji ga je izbavio iz rukuh neviernih i bezdusnih slugah ; koji mu je povratio dostojaostvo i obranio roo dobra. To pako bijase ban Nikola Zrinjski. Sliedeei zvanje svoje i slusajuei glas covJecoosti nemogase Zriojski trpiti, da se s maloljetoimi elanov] slavnoga i mogueega roda ooako nedostojno postopa. On izposlova u kralja i stalisab, te je dan sirotam Frankapanskim pravedan Bud, i zatim, kao sto to sa.m Stjepan sa zahvalnoseo priznaje, svojom krieposcJl; SVojom brigom i trudom svojim oslobodi i.povrati jim sva njihova dobra 2).

Zivo eoteei u sebi dusnost sto vece zahvalnosti prama osloboditelju svomu, bijaae Stjepan pripravao na sve, eim bi se koliko mogao oduiiti svojemu dobroeinitelju ; a budud d& je bio ioace covjek slaba uma, te oije mogao unapried proracunati, da li neee jednom pozaliti za 000, sto je ueinio, obavi sada jedan ein, za koji je poslje i zbilja ialio, sto ga je tako ueinio , i za koji je sam Zriojski jednom rekao, da ga je Stjepao ucinio niti neshvaeajoci pravo 8tO radio Medjotim to djelo Stjepanovo, na koje ovdje mislimo i 0 kojem eemo odmab dalje progovoriti, bijase djelo njegove slobodne volje, potekse iz cuvstva zahvalnosti i za volju nuidnoj zastiti i pomoci,

Stjepan Frankapan sklopi s banom Nikolom Zrinjskim pred zagrebaekia; kaptolom na 1. veljace 1544 sljedeei a g 0- vor 0 zajedini dobarah i 0 nasljedstvu.

I) Mar eel 0 vic Rkp., pozivajac se na pismo kralja Ferdinanda od 19. veljafe 1041, a kojem se nalaie ba.nu Petra Keglevicu, da pribavi kaptola zadovoljstinu. V. iKe r c 8 eli c h a Histor. 220 .

• ) V. malo viAl' nsvedenu listina.

- 97 -

Motre~i ugovarajnce stranke , Nikola Zrinjski naime i Stjepan Frankapan, teike okoluosti svoga vremena, koje cine, da velike pogibelji priete ne samo pojedincem velmezam, nego istim takodjer krunjenim glavam I toli z~g domacih bonah i razmiricah, koJi zbog neprestanih navaljivanjah davnoga i biesnoga krscanskoga neprijatelja Tureiua, - to motreei odlucise, da ce sjedinit.i i udroziti svoje sile: da jim tako laAnje bode stati i terete nositi, i da tim naeinom budu kadri sto veee sluzbe ciniti kralju svojemu Ferdlnaudu , od koga jih nikada neee odluciti nikakove teikoce, i dr!avi, za koju su njibovi predji svagda najvece zrtve prinosili , osobito pake za kralja Bele eetvrtoga, koga su bili Tatari potrli,

U tu se dakle svrhu primaju ogovaraju~i knezovi medju se kao rodjena i diona braea , kao da su od jednoga otca rodjeni. Medju sobom uvadjaju oni podpunu zajednicu dobarab, odredjujuei , da Zrinjskomu bude na sva Franltapanova imanja i na sve njihove dohodke toliko prava, koliko ga ima sam Frankapan, j obratno. To sto oni medju sobom odredjuju, imade tako isto predi ina, njihov odvjetak. Dalje vele: da ce jednakim naeinom nositi sve terete; da ee zajedno voditi sve pravde za svoja imanja. Nu tu svoju zajednicu vode oni jos dalje, odredjujue, da ce u nju spadati takodjer sve njihovo gibivo blago, uresi, nakiti i sve ostalo od najveeega do najmanjega; dapaee oni ustanovljuju, da ce jim biti zajednieko i sve ono, sto unaprieda koji od njih dobije za zasluge svoje iii drugim nacinolD, budi od kralja, budi od koga drugoga. Nadalje se obvezuju, da ce biti u svih svojih poslovih, nutarnjih i vanjskih, sloznl i [edini. Napokon odredjujo, da ce U onom slueaju, ako j'edns stranka izumre, sva njezina dobra preci na drugu stranku, koja ju bude prezivjela, - na ito se je Frankapan obvezao bez obzlra na onu gori spomenutu odredbu njegova plemena, koja je odredjivala, kamo hi imnla pripasti njegova imanja po izumrcu njegove loze.

7