CRNI MAAK

Edgar Allan Poe

Edgar Allan Poe bio je jedan od prvih velikih amerikih knjievnika uope, te
jedna od znamenitijih linosti razdoblja romantizma. Slijedivi slobodu
stvaralatva i originalnost kao naela romantizma, stvara vrhunac svoga opusa pripovijetku "Crni Maak".
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: 19. stoljee
Glavni likovi: ovjek i crni maak
Simbolika Demon Pia, Alkohol, ime Pluton
-rije Pluton u astrologiji predstavlja destruktivnu, nasilnu energiju, a druge dvije
rijei jasnog znaenja dobivaju na vanosti samim time to su napisane velikim
poetnim slovom. Takoer daju tmurni ton ulomku koji nagovjetava nepovoljne
dogaaje.
Opisi
Poe je u svojim djelima nastojao zaprepastiti. To mu je vrlo dobro uspijevalo jer je
znao upotrijebiti gotiku struju, kojom se sluio, i raspolagati matom, koje mu
nije nedostajalo. Stvarao je mrane, mistine scene i naglim detaljima drao
itatelja u neprekidnoj radoznalosti.
Pria je proeta naturalistikim opisima, mistikom, a i obiljejima prave
kriminalistike prie. Upravo se zato Poe smatra zaetnikom kriminalistikih
romana

RADNJA
U samom uvodu Poe priprema itaa na straan dogaaj, koji mnogi nee
povjerovati, jer mu u pripovijedanju ne mogu svjedoiti ni vlastita osjetila. Ve
samim uvodom on uspjeva pobuditi u itaa znatielju koja nee prestati ni u
jednom trenutku djela.Piui u prvom licu, Poe istie junakovu ljubav prema
ivotinjama, koje su mu davale ljubav i vjernost koje su mu nedostajale od
ovjeka. ena mu je pribavljala najzanimljivije vrste ivotinja. U svojoj su kui
drali ptice, zlatne ribice, psa, kunie, majmuna i maka Plutona, kojeg je najvie
volio. Njihovo je prijateljstvo trajalo nekoliko godina, dok nije poeo piti. U to
vrijeme sve je ivotinje, osim Plutona, muio, a enu zlostavljao. No kad se jedne
noi vratio sasvim pijan kui priinilo mu se da ga maak izbjegava. Nakon to ga
je epao, Pluton mu je zubima zadao malu ranu, ali dovoljnu da u njemu izazove
demonsko bjesnilo. Izvadio je no i hotimino iskopao maku oko.Iako se nakon
toga osjeao krivim i uasnutim, nije se mogao obuzdati zlom duhunnastranosti,
koji ga je tjerao da uniti samog sebe. Tako je jednog jutra, sasvim hladnokrvno,
stavio maku omu oko vrata i objesio ga o granu drveta u dvoritu. Uinio je to,
sa suzom u oku, jer je znao da ga maak voli.Te ga je noi iz sna probudio povik
Vatra!. On, njegova supruga i sluga uspjeli su izbjei, ali je kua sasvim izgorila.
No tada otkriva, na njegovo zaprepatenje, lik maka na jedinom sauvanom zidu
kue. Zakljuuje da je netko iz gomile radoznalih ljudi, koja je na znak uzbune

ispunila vrt, vjerojatno odsjekao ivotinju od stabla i ubacio je kroz otvoreni

prozor u kuu. Nakon tog dogaaja sve je vie vremena provodio u krmama, sve
dok jedne veeri nije ugledao na vrhu jedne bave crnog maka. Odmah je
odluio da e ga uzeti , njegova je ena bila jako zadovoljna . Maak je bio isti
Pluton, nije imao jednog oka kao i on, samo ovaj je imao bijelu mrlju na prsima.
Neko vrijema se slagao s novim makom, ali odjednom mu se taj maak poeo
gaditi i poeo ga je mrziti, a ona bijela mrlja na prsima poela je dobivati oblik
stvari koju nije mogao podnijeti, oblik vjeala. Pod takvim pritiskom jednog dana
dok je radio u podrumu, izazvao ga je maak skoivi i zamalo ga oborivi.
Podigao je sjekiru i bez razmiljanja je usmjerio na maka. Njegova je ena
zaustavljanjem sjekire izazvala u njemu neto demonsko. Maknuo joj je ruku i
zabio joj sjekiru u mozak. Ona je bez glasa pala mrtva. Nakon to je uinio to
strano djelo, prihvatio se zadatka da sakrije truplo. Svata mu se vrtjelo u glavi.
Najprije je elio sasjei truplo na sitne djelove i unititi ih vatrom, kasnije pokopati
ga u podrumu, razmiljao je da ga baci u zdenac u dvoritu ili da ga spremi kao
robu i pozove nosaa. Na kraju je odluio tijelo zazidati u zidine podruma, na
mjestu gdje je bila ispupenje uzrokovano lanim dimnjakom. Nakon to su prola
dva dana, a maka nije nigdje bilo, poeo se ponovno osjeati slobodnim
ovjekom, kakav je bio prije no to je objesio Plutona. Grijeh stranog ina tek ga
je malo uznemiravao.Dolo je do pretrage i ispitivanja, i sve bi ostalo neotkriveno,
da nije morao toliko likovati svojom genijalnom idejom: Ovi zidovi zar
odlazite, gospodo? ovi su zidovi vrlo masivno graeni. Tu sam, iz puke
bjesomunosti razmetanja, snano pokucao bambusovim tapom koji sam drao
u ruci, tono po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao le moje roene
supruge. Iz zida se javi neka vika, nekakvi glasovi. Kad su policajci razbili, nali
le su njegove ene i crnog maka bez jednog oka.