Pompea

Susan Roth

DRUGA STRANA SVIJETA

-1-

Pompea

Sva ukoena, Alicia je izala iz oevog srebrnog automobila.

jo uvijek su je muile teke misli. Zbog ega Jack nije htio
odgovoriti na njena pitanja? Sto se to dogodilo u dvorcu
Danenberg? Postoji li neka zagonetka oko smrti njenog oca?
Tu neizvjesnost vie nije mogla podnijeti. Odlunim pokretom
okrenula se Jacku koji je petljao oko njenog kovega.
Nekoliko trenutaka promatrala je rumeno izborano lice starog
sluge i njegovu sijedu kosu. Na usnama joj je zaigrao lagan
osmijeh. jo od djetinjstva su bili prijatelji i jedino je njemu
mogla povjeriti svoje tajne. ak i kao odrasla, kada bi dolazila
na ljetne praznike, obraala bi se njemu im bi primijetila da
ocu nije stalo do njenog drutva.
I Jacka je vjerojatno uzbudila smrt njenog oca, inae ne bi bio
tako utljiv.
Alicia poloi svoju ruku na starevu.
- Jack,
idemo u sobu sa kaminom. Tamo je svakako
najudobnije. Moramo razgovarati.
O emu, gospoice Alicia? - pitao je Jack. - Kada je smrt u
pitanju tu rijei ne pomau. Moramo se pomiriti s tim izbjegavao je djevojin pogled.
Zavrtjela je glavom.
- Ne, Jack. Ne dozvoljavam vie da izbjegava moja pitanja.
Uzela je starca za ruku i kroz predsoblje odvela ga u jednu
veliku sobu.
U kaminu je buktala vatra. Alicia se iznenaeno okrene slugi.
- Divan si, Jack. Nisi mi ni rekao da je vatra u kaminu ve
naloena. Sigurno si raunao da emo upravo ovdje
razgovarati.
Jack klimne glavom. - Previe dobro poznajem vau upornost,
gospoice Alicia.
Preko njegovog izboranog lica preleti tuan osmijeh.
- I kao sasvim mali toliko ste bili uporni sa pitanjima i niste
odustajali sve dok ne dobijete odgovor.
-

-2-

Pompea

Alicia se spusti u jedan veliki koni naslonja kraj kamina.

Pokazala je na drugi naslonja.
Uzdasi me danas nee rastuiti, Jack. Imam pravo doznati to
se dogodilo u Danenburgu. A to mi nitko bolje od tebe n e
moe rei. Nagnula se naprijed.
- Od ega je umro moj otac, Jack?
- Bio je to nesretan sluaj u lovu, gospoice Alicia.
Po njegovom glasu jasno se vidjelo da to s mukom izgovara.
- Gospodin Sanders je po obiaju otiao sam u lov. I sami
znate koliko je uivao u tome.
- I kako se to dogodilo? - pitala je Alicia.
Slugin pogled odlutao je kroz veliki prozor.
-

Sigurno se gospodin Sanders spotaknuo dok mu je puka bila

otkoena.
- Moj otac se spotaknuo sa otkoenom pukom?
Alicia je zapanjeno pogledala starca.
- To se njemu svakako nije moglo dogoditi. Da li je nekoga
bilo u blizini?
-

Nije, gospoice Alicia. U lov je uvijek iao sam. Nije nikoga

podnosio uz sebe. ini mi se ak da mu je bilo vie stalo do te
samoe nego do samog lova. Uostalom, to i sami znate.
- Da, znam - tiho je odgovorila Alicia. Vie joj nije bilo do
pitanja. Ispunjavala su je sjeanja na oca. Bio je to ovjek koji
je volio samou i izbjegavao prijateljstvo. Nikad ga drukijeg
nije ni poznavala. No priali su joj da on nije uvijek bio takav.
Od svijeta se odvojio kada je ona imala samo dvije godine, one
godine kada je umrla njena majka. Poslije toga otpustio je svu
poslugu iz dvorca. Ostali su samo Jack i stara Freda. Zbog toga
je Danenberg i bio skoro pust. Vei dio dvorca je bio
nenastanjen. Otac je koristio samo jednu spavau sobu, trpezu i
svoju radnu sobu. I ova udobna soba sa kaminom koritena je
samo kada bi ona dola na praznike i to zato to ju je ona
voljela.
- Da li je otac morao umrijeti onako kako je ivio, u potpunoj
-

-3-

Pompea

usamljenosti?
jedna pomisao proleti Astrid kroz glavu.
Jack ... - zamucala je. - Da nije moda otac ... mislim, da li je
mogue da je on sam ...
Zastala je kada je primijetila izraz na Jackovom licu.
- Da li se sam ubio, gospoice Alicia? To elite pitati? Ne, to
sasvim sigurno moemo iskljuiti. To bi znailo ...
Jack se nesigurno osvrnuo oko sebe.
- A opet, tko zna to se dogaa u drugom ovjeku? Ipak, jedno
je sigurno. Gospodin Sanders je odmah umro. Nije se nimalo
muio. Alicia ni je osjetila olakanje kakvo je Jack vjerojatno
oekivao. Na njezinom licu lebdio je neobian izraz.
-

Ako to nije bilo samoubojstvo ili nesretan sluaj, onda ...

Trgla se i prinijela ruku ustima. Jack je utio. Nije pitao to je
time eljela rei.
Ni Alicia nije dovrila prekinutu reenicu. Nije znala nikoga
tko bi mogao poeljeti smrt njenog oca. Istina, otac nije imao
prijatelja, ali nije imao ni neprijatelja. Svi su mu se sklanjali s
puta, smatrajui ga osobenjakom. Mogue je da su i stanovnici
sela Danenberg smatrali kako bi tako bogat ovjek mogao i
njima u neemu pomoi. Ali ga zbog toga svakako nisu mrzili.
- Da li Freda zna to se dogodilo? - upita iznenada djevojka. Zbog ega nije izala da me doeka?
- Sigurno nije ni ula da smo doli, gospoice Alicia. Sve
slabije uje. Nije ni udo, skoro joj je sedamdeset.
Alicia je ustala iz svog naslonjaa.
- Od tebe, znai, nita ne mogu doznati, Jack. Moe li mi
barem rei kada je pogreb?
Stari sluga je ustao, ali mu je pogled bio uprt u pod.
- Obred u crkvi ve je poeo, gospoice - skoro je proaptao.
Nekoliko trenutaka djevojka ga je zapanjeno gledala, a onda se
okrenula i izletjela kroz vrata.
Stari sluga je gledao za njom oima crvenim od suza.
- Vlasnica Danenberga - apnuo je.
-

-4-

Pompea

A tako je jo mlada, sirotica ...

*

Lijes je bio potpuno crn, bez ikakvih ukrasa. Na njegovim

poliranim povrinama ogledala se samo svijetlost svijea.
Nikakvog pokrova nije bilo na njemu, nijednog cvijeta. jedini
ukras bila je maramica zelene boje sa obiteljskim grbom
Sandersovih. Dva ovjeka, takoer u zelenim odorama
Sandersovh, nepomino su stajali kraj odra. Bila je to tradicija
duga stoljeima, iz onog vremena kada su preci Sandersovih.
pretke ovih istih seljaka, vodili u ratove, uvijek u uniformam a
svojih boja.
Teka masivna vrata crkve beumno su se otvorila i ula je
Alicia. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se navikne na
polutamu poslije blistavog sunca vani. Nesigurnim korakom
prila je lijesu i zastala kraj njega.
Dva ovjeka u odorama i dalje su nepomino gledali pred sebe.
Kao da nisu ni primijetili da je Alicia Sanders ula u crkvu i
da sada stoji pred odrom svoga oca.
Drhtavim rukama osamnaestogodinja djevojka je prola kroz
svoju dugu plavu kosu. Zbunjeno je promotrila sve oko sebe.
Najradije bi istrala iz ove mrane odaje, ispunjene tekim
mirisom voska. Ali, tijelo na odru je pripadalo njenom ocu,
Keithu Sandersu. Pozvali su je ak iz njenog internata u
vicarskoj kako bi mu odala posljednju poast.
Alicia je zadrhtala, ne samo zato to je zrak u crkvi bio hladan
i vlaan. Sve do ovog trenutka ona gotovo da nije shvatila to
je smrt, posebno nije vjerovala da je njen otac, taj krupni i
utljivi ovjek, doista mrtav.
Ponosno uspravivi glavu, vrstim korakom je stajala ispred
lijesa i obratila se ljudima kraj njega:
- Htjela bih jo jednom vidjeti oca. Nije dobila odgovor. ulo
se samo duboko disanje dva ovjeka.

-5-

Pompea

Alicia je jo blie prila jednom od ljudi i ponovila svoju

molbu.
- To je nemogue.
Glas ovjeka odbio se od hladnih zidova crkve.
Alicia je iznenaeno ustuknula jedan korak.
- Zato nemogue? ja sam mu jedina ker i imam pravo po
posljednji put vidjeti svog oca! Glas joj je ponovno odluno
zvonio, usprkos njenom nesigurnom dranju.
- Zabranjeno je ponovno otvarati lijes gospoice Sanders.
ovjek je jedva pomaknuo usne dok je to izgovorio.
- A tko je to zabranio? - pitala je Alicia iznenaeno.
ovjek je tek tada spustio pogled na njeno lice.
Kod nas u Danenbergu takva se pitanja ne postavljaju. ak i
ker vlasnika dvorca mora se zadovoljiti odgovorom da je to
zabranjeno. Alicia je duboko udahnula, a oi su joj bile jo
tamnije kada je ponovno progovorila drhtavim glasom:
- Moj otac je mrtav i ja sam sada vlasnica Danenberga.
Ruka joj je pola poklopcu lijesa kao da ga eli sama podii.
-

Odmah napustite crkvu - mrko je gledao jedan od njih i

nimalo njeno je poveo za ruku prema vratima.
Alicia se nije ni pokuala oduprijeti. Vrata su se zatvorila za
njom i ona se gotovo spotaknula na niskim stepenicama.
Osjetivi slabost u koljenima, naslonila se na debeli kameni
zid. Prolo je nekoliko trenutaka prije nego to se malo
pribrala.
Zbunjeno se osvrnula oko sebe. Pogled joj je pao na groblje
kraj crkve. Tog mjesta sa utljivim kamenim krievima
oduvijek se plaila, kao i mrane ume koja je poinjala odmah
iza stare masivne ograde. Taj strah je poveao kretavi krik
gavrana sa drveta kraj crkve.
Ptica smrti, pomisli Alicia, steui rukama srce. Nervozno se
osvrtala oko sebe kao da trai izlaz. Nije eljela vie ni
trenutka ostati na ovom stranom mjestu.
Osjeala se bol je ak i u onoj nekoj zgradurini dvorca
-

-6-

Pompea

Danenberg. Stajao je na vjetrom ibanoj litici, a podnoje mu

je zapljuskivala nemirna voda jednog malog fjorda. Nad
zgradu se nadovezivalo nekoliko starnjih tornjeva sa prozorima
prekrivenim prainom starom mnogo godina.
Da li je ovo doista moj dom? - pitala se Alicia.
Posljednjih deset godina tu je dolazila samo na ljetne praznike,
a svo ostalo vrijeme provodila je po raznim internatima. Tako
je elio njen otac. Nije mu se svialo da ostane due na
jednom mjestu gdje bi mogla stei prave prijatelje i zato ju je
brzo prebacivao u neki drugi internat. Engleska. Austrija,
Francuska ... a sada i vicarska, gdje je u Laussani ivjela
posljednje dvije godine. 1 od tamo bi je njen otac uskoro
-

premjestio, samo da ga smrt ni je pretekla. Roena sam u ovoj

pustoj zemlji, mislila je, Danenberg je moj dom. ali sam ovdje
stranac. Potpuno sam sama, okruena ljudima kojima nije slalo
do mene.
Zbog ega me ne ele ovdje? Pogled djevojke je odlutao prem a
uskoj dolini izmeu litica i fjordova. Tu je lealo selo
Danenberg sa svojim zbijenim kuicama. inilo se da su se
uurile jedna uz drugu u strahu od nekog starog dvorca koji
ih prijetei promatra sa litice. Laganim korakom Alicia je
krenula prema dvorcu, zadubljena u misli. U meuvremenu s e
ve sputao mrak, a mjesec je ve blistao na vedrom nebu.
Silueta dvorca na litici postajala je sve crnja. Svijetlo je
dopiralo sa svega tri prozora, obasjavajui vlane ploe
velikog dvorita.
Alicia se trgnula u trenutku kada je prola kroz velika kamena
vrata dvorca. Do nje je iz tame dopro neki um. Neto dalje, u
lami, nazirala je neku priliku, slinu eni u crnom. Ali je ta
sjena odmah nestala u mraku, lako da djevojka nije bil a
sigurna da je uope neto vidjela. Ipak, do uiju joj dopre tihi
smijeh, Tek tada je shvatila da se netko doista nalazi u blizini.
Nije joj bilo jasno tko bi se to mogao kriti u sjeni. Osjetila je
iznenadni strah i potrala prema dvorcu.

-7-

Pompea

Zastala je tek u predvorju i zagledala se u vrata radne sob e

svoga oca. Ne, nije joj se tu ulazilo. jer oca vie nikada nee
zatei iza ogromnog pisaeg stola.
Bolje je da poe u svoju sobu i raspakira koveg. Dok je
vjeala kaput na vjealicu, ponovno se trgnula. jedna ruk a
spustila se na njenu ruku. Koata ruka sa kvrgavim prstima i
dugim prljavim noktima.
Sa priguenim krikom Alicia je odskoila u stranu. Pred njom
se nalazila mala pogrbljena starica, a u djevojku su bile
uperene mutne oi iza debelih naoala.
- Freda, to si ti! - iznenadila se djevojka. - Kako si me samo
uplaila!
Bezuba usta starice razvukoe se u jeziv osmijeh. Nasmijala se
tako glasno da su joj duge sjede vlasi padale po licu.
Zar si ti tako plaljiva, mala Alicia? - upitala je kretavim
glasom, upirui prst u njene grudi. - Tono, tko ima neistu
savjest, taj se svega plai. Ima li i ti neistu savjest, Alicia?
- Ali, Freda - zbunjeno je odvratila djevojka. - to ti je? Zar
me ti tako doekuje?
- Pusti ti sad doeke, sada je savjest u pitanju - kretala je
starica. - Naravno da te to mui. Svi Sandersi imaju neistu
savjest. Tako im je sueno ...
- Freda! - skoro je vrisnula Alicia.
- jesi li poludjela!
- A, ne! Stara Freda zna to govori. Zna ona za krivicu
Sandersovih koja i na tebe pada, mala moja. Vrag e muiti i
tebe kao to je muio sve koji nose ime Sanders.
- Prestani, Freda, molim te, prestani! - Alicia je objema
rukama zatvorila ui, da ne uje taj strani kretavi glas. Zar
je to ona divna i njena ena koja se brinula da joj ispuni
svaku elju jo od smrti njene majke?
Ali bezuba usta su se i dalje otvarala i Alicia dozvoli da joj
ruke padnu sa uiju.
- Grijesi Sandersovih - ukala je starica. Grijesi zbog kojih
-

-8-

Pompea

nitko od njih nee umrijeti mirno, u svojoj postelji. Ni on nije

umro lijepo, tvoj otac gospodin Keith.
Freda je sasvim blizu prila djevojci.
- Nije to bila nesrea u lovu. To ja dobro znam. Vrag je pucao
iz njegove puke. I tebe e vrag epati svojim kandama.
Alicia je odgurnula staricu, protrala kraj nje i poletjela uz
stepenice. Za njom je odzvanjao kretavi smijeh.
Uletjela je u svoju sobicu i zakljuala vrata za sobom.
Pala je na krevet i tek tada zaplakala. Ali ne samo zbog smrti
svog oca. Plakala je zbog neprijateljstva koje je ovdje osjetil a
na svakom koraku.
*
Doli su ispratiti gospodina Keitha na njegovo posljednje
putovanje. Sada su stajali na vjetru, podignutih okovratnika n a
kaputima i eira i kapa navuenih duboko na oi. utke su
promatrali lijes u kojem je leao posljednji vlasnik dvorca
Danenberg. etiri snana seljaka uskoro e ga poloiti u
grobnicu.
Podalje od te zbijene grupe stajala je Alicia Sanders, potpuno
sama. Samo je nekolicina prila da joj stisne ruku. Ostali su je
u irokom luku zaobilazili.
Ali joj je stari Jack priao. Svo vrijeme on nije ni skidao
pogled sa njenog tunog lica.
- Poimo sada, gospoice Alicia - rekao je tiho.
Seljaci su podigli lijes.
U tom trenutku kovegu je pritrao jedan mrav ovjek u
crnom odjelu, sa iznoenim eirom na glavi. Pruio je ruku
prema lijesu.
- Ruke k sebi, grobaru - zareao je jedan od seljaka i odgurnuo
ga stranu.
Ali ovaj se odupirao, pokuavajui neto prigovoriti, dok mu
se iz usta cijedila pljuvaka. Iz njih su izlazili samo
nerazumljivi zvuci. Lice mu je bilo izoblieno neugodnom

-9-

Pompea

grimasom.
Alicia ga je zbunjeno pogledala, a onda se okrenula Jacku.
Gluhonijem je - objasni sluga. - A ni u glavi mu nije ba sve
u redu. Za to vrijeme seljaci su uli u grobnicu i poloili lijes
u jedan otvor u zidu. jedan od njih je dobacio grobaru;
- Sada ga moe zazidati.
Na podu grobnica kamenje je ve bilo pripremljeno.
Zadovoljnog lica grobar se bacio na posao.
Niz djevojino lice su se slijevale suze. Po tko zna koji put se
pitala zato joj nisu dozvolili da jo jednom vidi svog oca.
Pogled joj je odlutao do jedne od mramornih ploa na zidu
grobnice. Na njoj je pisalo Anabelle Sanders.
-

Majka - zajecala je Alicia. - Moja majka ...

Ali nije eljela vie vie ni trenutka provesti na tom mjestu.
Pognute glave urila je prema dvorcu. Nije se okrenula ni da
provjeri da li je Jack poao za njom.
Pred njom je stajala ena u haljini dugoj do zemlje, potpuno
crnoj. I lice joj je bilo prekriveno crnim velom, ali su se kroz
njega nazirale njene oi. Od tog blistavog pogleda Aliciji su
proli trnci.
Okrenula se i potrala, kao da je pred sobom ugledala duha.
Ipak, razum je nadvladao i ona je zastala nekoliko koraka dalje
i jo jednom se okrenula eni.
ena u crnom i dalje je stajala na istom mjestu, nepomina kao
kip. Pokrenula se tek kada je primijetila da Alicia ponovno
gleda u nju. Okrenula se i laganim korakom, ponosno dignute
glave, prola kroz groblje i nestala iza crkve.
- Gospoice Alicia? - priao joj je Jack i uhvatio je za ruku. Oprostite to sam se zadrao. Morao sam jo neto objasniti
grobaru, a s njim je teko sporazumjeti se.
- Tko je bila ta ena u crnom? - upitala je Alicia drhtavim
glasom.
- Kakva ena u crnom? - zaudi se starac.
Alicia ga zapanjeno pogleda.
-

-10-

Pompea

- Jack, sigurno si je vidio. Maloprije je bia ovdje.

- Nisam nikoga vidio, gospoice Alicia - vrtio je Jack glavom
osvrui se oko sebe.
- Idemo u dvorac, bojim se da se ne prehladite.
Ali djevojka je stajala kao da ga nije ula.
- Sigurno si je vidio kada je prola ispred grobnice.
Glas joj je sada bio mnogo vri.
- Idi ti sam u dvorac, Jack. ja u ustali dok ne zazidaju
grobnicu.
- Ne, ne smijete ostati ovdje, gospoice. To ne mogu dozvoliti.
Slegnuvi ramenima, Alicia je pola za njim, ali je na putu do
dvorca osjetila zahvalnost. Nije li on bio jedini koji je stao uz
nju? ledini koji joj je ponudio svoju ruku? On je jedini
primijetio koliko je bila usamljena dok je trajao obred. On se
jedini sjetio da pozove daleke roake od kojih se otac jo prije
mnogo godina otuio, Jack je uveo Aliciu u sveano
namjetenu trpezu, kao nekada u najboljim danima
Sandersovih. Moda je i on alio za tim vremenima, jer se
posljednjih godina pretvorio u najobinijeg slugu koji je
obavljao i najprljavije poslove po dvorcu. Da li se njen otac
povjeravao Jacku?
Ta je pomisao pala Aliciji napamet dok je zauzimala mjesto za
velikim stolom, na jednoj od tvrdih stolica sa visokim
naslonom. Alicia bi najvie voljela da su joj ruak donijeli u
njenu sobicu, kako je uostalom i navikla u vrijeme svojih
ranijih posjeta za praznike. Slijedeeg jutra Alicia je
dorukovala u sobi sa kaminom. Kada je zavrila sa jelom,
ustala je i prila prozoru. Najradije bi izala da proeta, ali je
u dvoritu ugledala neiji auto. To je vjerojatno znailo da je
advokat ve stigao.
Izala je u predsoblje, gdje ju je susreo Jack.
- Molim vas da doete u radnu sobu vaeg oca, gospoice
Alicia. Tamo vas eka advokat.
im je to rekao, stari sluga je nekud nestao. Izgledalo je kao

-11-

Pompea

da mu se jako uri.
Uzdrhtalom rukom Alicia je odgurnula vrata radne sobe svog
oca. Tek sada se usudila stupiti u tu odaju koju nije mogla ni
zamisliti bez oeve prilike za stolom. Gotovo se trgla kada je
na oevom mjestu iza stola opazila nekog drugog ovjeka.
Prila je stolu ne skreui pogled sa njegovog lica. Visoki i
mravi ovjek je ustao.
- Advokat Matthews - predstavio se dubokim glasom. - Moje
sauee, gospoice Sanders. Sjednite, molim vas - pokazao je
prema naslonjau u kutu velike sobe.
Ali Alicia ga je jedva ula. Zastala je kao ukopana u mjestu.
Problijedila je i jedva se suzdrala da ne vrisne.
Uz prozor je stajala ena u crnom, u onoj haljini do zemlje,
prava i nepomina. I sada joj je lice bilo prekriveno crnim
veom.
- to vi radite ovdje? - upitala je Alicia drhtavim usnama.
- Oprostite, gospoice Sanders, zaboravio sam vas obavijestiti
kako otvaranju oporuke mora prisutstvovati jo jedna osoba.
Pokazao je na enu u crnom.
- Gospoa Grace Evelyn.
Dama u crnom se kratko i suho nasmijala, a zatim podigla veo
sa lica.
Alicia je ugledala mirno i hladno lice ene punih usana i
zelenih oiju. Ispod vea nazirala se smea kosa.
- Ne poznajem gospou Evel yn - hladno je odvratila Alicia. Zbog ega bi ona morala prisutstvovati otvaranju oporuke mog
oca?
Advokat je poveo Aliciju prema jednoj stolici.
- Rijetko ste dolazili kui, gospoice, pa nije nikakvo udo to
ne poznajete gospou. Inae, ona vam je prvi susjed. ivi kod
gospodina Branstona. Potpuno je sam, koliko ja znam.
Alicia je jo jednom odmjerila gospou Evel yn.
Ona je u meuvremenu sjela na kau kraj prozora.
Sam Branston mi je brat. Poslije muevljeve smrti preselila

-12-

Pompea

sam se kod brata. Bila sam prijateljica vaeg oca, gospoice

Alicia.
ena se lako nasmijeila.
- I vie od prijateljice. To vam mogu otvoreno rei. jer vie
niste dijete. Va otac i ja htjeli smo se vjenati.
Spustila je pogled na svoje ruke skrtene u krilu.
- Strana smrt zauvijek nas je rastavila.
- Moj otac .se htio ponovno oeniti?
- Alicia je pogledala prema pisaem stolu, kao da trai odgovor
od oca.
- Zbog ega mi onda to nikad nije rekao, ili bar napisao?
Tuga gospoe Evelyn iznenada je nestala. Ispravila se na
kauu, a oi su joj bjesno zablistale.
- Vi sumnjate u moje rijei? Zar ja, ena od etrdeset godina,
iz jedne od najboljih obitelji u ovom kraju, moram to
podnositi? 1 to od jedne balavice koju nisu uspjeli odgajati ni
u najskupljim internatima? Advokat Matthews se nelagodno
vrpoljio.
- Molim vas, moje dame, nemojmo se uzbuivati. Nemojmo
vrijeati uspomenu na pokojnika.
Njegovo lice dobije alostan izraz. Vratio se za stol i sjeo
zadrei ozbiljan stav.
- Molio bih vas da ne prekidate itanje oporuke gospodina
Keitha. Vano se iskaljavi, Matthews je iz torbe izvukao
jedan dokument i poeo itati: ja, Keith Sanders od
Danenberga, za svoje nasljednike ovom oporukom odreujem
svoju ker Aliciju Sanders i gospou
Grace Evel yn. Njima e pripasti sva moja imovina, osim dijela
koji e advokat Matthews izdvojiti za mog slugu Jacka i
kuharicu Fredu. Njima ujedno dozvoljavam da do kraja svog
ivota mogu stanovati u dvorcu Danenberg.
Gospoi Grace Evelyn ostavljam sporednu zgradu dvorca
Danenberg, dok glavna zgrada pripada mojoj keri Aliciji. Sv a
okolna zemlja podijelit e se na dva jednaka dijela izmeu

-13-

Pompea

gospoe Evel yn i moje keri Alicije.

Dalje zahtjevani da dvorac Danenberg poslije smrti jedne od
nasljednica cijeli pripadne drugoj nasljednici. Tek tada jednoj
od nasljednica dozvoljavam da sa Danenbergom postupi po
svojoj elji, da ga zadri za svoje potrebe ili proda.
Advokat je potom ustao i priao sa oporukom gospoi Evel yn i
Aliciji.
- Da li biste bile ljubazne da provjerite da li je ova oporuk a
ispavno potpisana od strane gospodina Keitha i dva svjedoka.
Alicia je na dokument bacila samo jedan kratak pogled, a
zatim ustala i bez rijei prila vratima. U trenutku kada je
poloila ruku na kvaku, zaula je iza sebe glas gospoe
Evel yn:
- Morat u renovirati ono staro krilo prije nego to se uselim.
jo jednom se zaorio onaj njen suhi osmijeh.
- Moram se zadovoljiti i sporednim krilom. ja, jedina koja sam
jadnom Keithu poklonila nekoliko lijepih trenutaka. A ker
ene koja je pobjegla ...
Alicia je skinula ruku sa vrata i naglo se okrenula. Lice joj j e
izgubilo boju, a tamne oi su blistale od bjesa.
- O kome to govorite, gospoo Evel yn? - upitala je otro.
- A kome bih? O vaoj majci, naravno.
Gospoa Evel yn je ustala i spustila veo na lice.
- Vi svakako i ne znate zato je va otac bio usamljen i ogoren
ovjek. Kako bi bilo da nekoga pitate zbog ega je vaa majka
nestala iz dvorca. Kerka Engleza i Indijke! Nikakvo udo to
je onaj plemeniti ovjek nije mogao podnijeti.
Rijei pune mrnje jednostavno su izlazile iz ustiju gospo e
Evel yn. Veo se tresao na njenom licu. Alicia se naslonila na
vrata, te ree u bjesu:
- Nemate pravo vrijeati moju majku. Bila je bolesna i zato je
otputovala u San Remo da se lijei. Tamo je i umrla. Moj je
otac njeno tijelo prenio ovamo i sahranio ga u obiteljskoj
grobnici. A to svakako ne bi uinio da je moja majka bila

-14-

Pompea

takva kako vi govorite!

Djevojka se borila da povrati dah.
Nemam namjeru osporavati oporuku svog oca. Odgajana sam
da potujem njegovu elju. Ipak, moram vas upitati kako uope
zamiljate na ivot pod ovim krovom ako o meni imate takvo
miljenje?
Ne moramo ivjeti pod istim krovom, dijete moje - prila je
gospoa Grace Aliciji. - Ima dovoljno novca za putovanje po
svijetu. Uivaj u ivotu, kao to je i tvoja majka radila.
Alicia je nepomino stajala i gledala u tu enu, iako je
osjeala da joj koljena ve drhte. jo nitko nikada nije sa njom
tako razgovarao.
-

Ali se mrnja gospoe Grace i dalje izlijevala na nju.

- Nikome nisi ni potrebna ovdje u Danenbergu, gospoice
Alicia. Tvoj otac te je i poslao odavde, jer nije mogao
podnijeti da ga neprestano podsjea na enu koja ga j e
napustila i unesreila.
- To nije istina! - vrisnula je Alicia. - Moj otac je bio
osobenjak, ali me nije mrzio.
Podigla je obje ruke kao da eli odgurnuti enu. Stajala joj je
tako blizu, da je i kroz veo osjeala njen tlak na licu.
Advokat joj je pritekao u pomo. Pritrao je gospoi Evel yn,
povukao je natrag i umirio sa nekoliko rijei, a zatim se
okrenuo djevojci.
- ao mi je gospoice Sanders, to ovu scenu nismo mogli
izbjei. Pokuajte se smiriti, molim vas. Va otac se pobrinuo
da moete ivjeti onako kako elite. Prema naim zakonima vi
ste punoljetni i moete raspolagati svojom imovinom. Ipak, i
ja vam nudim svoju pomo. Znate gdje se nalazi moj ured. Ako
vam je potreban bilo kakav savjet, slobodno mi se obratite.
- Hvala - promrmljala je Alicia i skoro istrala iz radne sob e
svog oca, ali se spustila na jednu stolicu jo u samo m
predsoblju. Nije ni primjeivala to se dogaa oko nje. Trgla
se tek kada kada joj je netko dodirnuo ruku.

-15-

Pompea

Jack se naginjao nad nju, pomaui joj da ustane.

- Doite u sobu sa kaminom, gospoice Alicia. Tamo gori
vatra. A donijet u vam i aj.
Djevojka se bezvoljno prepustila starcu. Kada je ula u sobu,
odmah je stala uz kamin i prinjela ruke plamenu da ih zagrije.
Kad joj je Jack donio aj, ispila ga je kratkim i brzim
gutljajima, zamiljeno ponavljajui;
- Vlasnica Danenberga, nasljednica svog oca!
Ogoreno se zagledala u starog slugu.
- Ti moe ostati u Danenbergu, Jack, kao i Freda. Moj je otac
bar na to mislio. Ali ete zato imati dvije gospodarice.
Ispravila se.
Zbog ega ja tek danas doznajem da je moj otac imao
ljubavnicu?
- Jack se iznenaeno trgne: - Gospoa Grace? Njegov a
ljubavnica? Pa on je nju mrzio!
A onda je Jack nesvjesno ustuknuo nekoliko koraka, kao
ovjek koji je iznenada shvatio to je rekao.
- Mrzio? - iznenadila se i Alicia. - Zar ovjek moe eni koju
mrzi ostaviti pola svoje imovine? Isto toliko i svojoj jedinoj
kerci? - Alicia zavrti glavom.
- Ne, Jack, to je nemogue. Oigledno je da se moj otac nije ni
tebi povjeravao.
Jack je pognuo glavu.
- Moe biti, gospoice Alicia. - Ponovno je progovorio tek
poslije nekoliko trenutaka.
- to sada namjeravate raditi?
- Ne znam ni sama - Alicia je oputenih ruku stajala pred
starim slugom. - Bojim se Jack - promucala je. - Moda je
Freda u pravu, moda Sandersi ne mogu nikada biti sretni. to
se sve u Danenbergu dogaalo a da ja to ne znam?
Prila je vratima i otvorila ih, a onda zastala nad njima da
dobaci preko ramena:
- 1 to e se jo sve dogoditi?
-

-16-

Pompea

Jack je gledao u vrata koja je Alicia zatvorila za sobom. S

mukom je procijedio iste rijei:
to e se jo sve dogoditi?
Priao je prozoru da vidi hoe li djevojka izai iz dvorca.
Meutim, nju nije vidio. Meutim, ugledao je jedan auto pred
ulazom u dvorac. Oko njih je nervozno koraao jedan ovjek.
Bio je to Sam Branston, vlasnik Melera.
- Meler ... - govorio je tiho za sebe.
- Malo imanje ... imanje koje svom vlasniku nikada nije
doputalo raskoan ivot - pri tom se sjetio da je i kua na tom
imanju godinama bila prazna. Sve dok je nije kupio Sam
Branston, ovjek od pedeset godina, neoenjen i bez obaveza.
-

Jack je pourio da se zakloni iza zavjese na prozoru, jer je iz

zgrade upravo izlazila gospoa Grace, u svojoj dugoj crnoj
haljini i sa veom preko lica.
- Da li e se zaista usuditi da se ovdje ugnijezdi kao udovica
gospodina Keitha?
Lagano je priao kaminu.
-Ipak je gospodin Keith nju mrzio.
*
Alicia nije silazila na ruak, tako da se u prizemlju dvorca
pojavila tek naveer. Zamolila je Jacka da joj veeru donese u
sobu sa kaminom. Izbjegavali su svaki razgovor. A opet,
Aliciji je na srcu lealo mnogo stvari o kojima je eljela pitati
starog slugu.
Poslije veere vratila se na kat. Zastala je u dugom mranom
hodniku kojeg jedna slaba svjetiljka na sredini nije mogla
potpuno osvijetliti. jedva je razaznavala vrata sobe u koju je
krenula.
Bila su to vrata sobe njene majke.
Poslije njene smrti nitko vie nije smio ulaziti u nju. Tako je
naredio njen otac. Svi su tu naredbu potovali, iako je klju

-17-

Pompea

svo to vrijeme stajao u bravi.

Alicia je jedva uspjela pokrenuti davno zahrali klju. Osjetil a
je prainu uskovitlanu u ustajalom zraku. Pritisnula je prekida
kraj vrata, ali se svjetiljka u sobi nije upalila. Morala se vratiti
u hodnik i uzeti jednu petrolejku sa stalka. Pri njenoj
svijetlosti vidjela je da je sav namjetaj prekriven pokrivaima
ve posivjelim od debelog sloja praine i pauine. Srce joj je
jako udaralo. Po prvi put otkako zna za sebe ula je u sobu
svoje majke. Donosili su je tu kao malu, ali se toga nije
sjeala. Imala je samo dvije godine kada su majku sahranili u
Danenburgu.
Laganim koracima djevojka je prila kaminu. Tu bi se trebala
nalaziti slika njezine majke, bar tako joj je jednom Freda
ispriala usprkos oevoj zabrani. Nitko nije smioni spominjati
majku. Freda joj je takoer rekla da je majka imala dvadeset
tri godine kada je umrla. Podigavi lampu. Alicia je osvjetlila
jedan portret na zidu I/nad kamina. Meutim, na njemu se nita
nije dalo razabrati zbog debelog sloja praine. Alicia dohvati
jedan od pokrivaa sa namjetaja, popne se na stolicu i pokua
skinuti prainu sa slike. Pokriva joj ispadne iz ruke kada se
pred njom ukazalo lice majke. Lijepo ovalno lice sa velikim
tamnim oima i dugim trepavicama. Slikar je svakako morao
uloiti mnogo truda da bojom doara njen smei ten i crnu
kosu.
Alicia je sila sa stolice, oslonila se na jednu komodu, i dalje
osvjetljavajui sliku lampom.
- Imam tamne oi na majku - mrmljala je - ali plavu kosu na
oca - pogled joj je pao na dekolte portreta, ukraen dugom
niskom crnih bisera.
Ne obraajui panju na prainu, Alicia se ponovno popela na
stolicu i zagledala u oi svoje majke.
- Kada bi samo mogla progovoriti, majka - aptala je. - Ta ena
u crnom te vie ne bi smjela vrijeati. S kakvim pravom ona
blati tvoje ime? Moda ti nisi bila sretna u Danenburgu. Moda

-18-

Pompea

nisi mogla podnijeti takav ivot. Dola si iz tako daleke

zemlje, koju bih i ja eljela vidjeti ... Indiju, tvoju domovinu.
Ali pogled joj se ponovno zadrao na niski crnih bisera.
Osjeala se kao opinjena tim divnim nakitom. Nije ni znala
koliko je dugo ostala tu, pred slikom svoje majke. Trgla se iz
svojih dubokih misli tek kada su vrata iza nje ponovno
zakripala. Uao je Jack.
- To niste smjeli uiniti, gospoice Alicia - rekao je,
pritravajui joj. Pomogao joj je da sie sa stolice.
- Va otac je zabranio da se u ovu sobu ulazi. Iako njega vie
nema, trebalo bi potivati njegove elje.
- Kada je to moj otac zabranio. Jack? - upita Alicia. - Budi to
odreeniji.
- Kada je vaa majka ...
Jack je zautio.
- to si htio rei, Jack? to je to moja majka uinila zbog ega
vie nije mogla ivjeti u Danenbergu, to je uinila zbog ega
je morala biti zaboravljena? to se to ovdje dogodilo, Jack?
Zbog ega ja to ne bih smjela znati? Pa, ja sam njihova ki!
- Ne smijem govoriti o tome, gospoice Alicia. Na to m e
obavezuje obeanje dato vaem ocu.
- Hoe rei da te je moj otac natjerao da mu to obea. Tako
bar meni izgleda, Jack - glas joj je sve vie ispunjavao bijes. Moj otac je umro, Jack - produila je. - Ali ja sam iva. I
elim saznati tajnu svoje majke. Bila sam ak spremna to
zahtjevati i od oca.
Jack je vrtio glavom.
- To vam ne bi uspjelo, gospoice Alicia.
- Ali jedno mi ipak mora rei, Jacke ... da li je otac mrzi o
moju majku? Da li je zbog njega pobjegla od kue? Tako mi je
bar rekla gospoa Grace.
Jack se trgnuo.
- Mislio sam da je gospoa Grace pametnija. ja vam mogu rei
samo to da je vaa majka otputovala u Italiju zbog svog

-19-

Pompea

naruenog zdravlja. Od prvog trenutka njoj ova hladna i vlan a

klima nije odgovarala. Umrla je u San Remu. Od upale plua.
A ti si sa ocem otputovao u Italiju da bi njeno tijelo prenijeli
ovamo? Da li je tako bilo? ini mi se da sam bila mala kad a
mi je to netko ispriao.
- Da, tako je bilo, gospoice Alicia
- Jack je uzeo djevojku za ruku. - Izaimo iz ove sobe,
gospoice. Mlada djevojka kao vi ne bi se smjeli vraati
prolosti, ve misliti samo na budunost.
Ali Alicia jo jednom podigne lampu da osvijetli sliku svoj e
majke.
- Gdje se sada nalazi ova niska bisera, Jack? - iznenada je
-

upitala.
- Niska bisera? - ponovio je sluga iznenaeno. Glas mu je po
prvi put zazvuao nesigurno. - To zaista ne bih znao.
Pretpostavljam da je gospodin Keith elio da vau majku
sahrane zajedno sa tom niskom. jer, ona je i pripadala njoj.
Vaa majka je nisku donijela iz Indije i nikad se nije
razdvajala od nje. Obiteljski nakit Sandersovih gotovo da nije
ni stavljala. Stalno je traila svoju nisku bisera.
- Zbog ega, Jacke? Reci mi bar o tome neto - molila je
Alicia.
- Nitko mi nije zabranio da o tome govorim - sa olakanjem se
osmijehne sluga. - Vaa majka je priala da je te bisere dobil a
od nekog budistikog sveenika. ak kau da ti biseri imaju
arobne moi.
Tu se stari sluga malo nasmijeio.
- uo sam vau majku kako tvrdi da svaki od tih crnih bisera u
niski ima mo da svog vlasnika spase smrtne opasnosti.
Alicia nije shvaala njegov osmijeh.
- A zato to ne bi mogla biti istina, Jack? - pitala je.
Ah da, misli na to to je moja majka usprkos biserima tako
mlada umrla? Da li je moda u San Remo otila bez te niske?
Jack je priao vratima.

-20-

Pompea

Naprotiv, nikad se nije razdvajala od njih. Molim vas,

gospoice Alicia, idemo odavde.

Djevojka je bacila jo jedan pogled na sliku svoje majke, a

zatim je pola za starim slugom. U hodniku ga je ponovno
pritisnula novim pitanjima.
- Jacke, zato moj otac nije te crne bisere sauvao za mene?
Oni su ionako pripadali meni poslije majine smrti. Posebno
ako imaju arobnu mo. Voljela bih znati da li ih je majka
odnijela sa sobom u grob ili se jo uvijek nalaze negdje u
dvorcu.
Jack je zbunjeno promatrao djevojku.
- Zar vam smrt vaeg oca nije dovoljno optereenje, gospoice
Alicia? Zbog ega elite na sebe navui novu nesreu? A takva
elja svakako bi vam donijela nesreu. Vjerujte mi, to ozbiljno
govorim. Vrlo dobro znate da vam elim sve najbolje.
Pokuajte se smiriti. Najbolje je da poete na spavanje. Ujutro
e sve izgledati sasvim drukije.
Alicia je produila hodnikom, ostavljajui starog slugu da
stoji.
- Da, moda si u pravu, Jack. Laku no.
Krenula je stepenicama prema svojoj sobi.
im se nala u sobi, spustila se na jednu stolicu i rukama
pokrila lice. Ali to nije pomagalo; u mislima joj je stalno bio
lik njene majke i niska crnih bisera.
Prila je prozoru i zagledala se u fjord pod sobom. Mrana
voda je nejasno odbijala priguenu svijetlost mjeseca.
Njene ruke pourie da otvore prozor jer joj se uinilo da
odnekud izvana do nje dopiru glasovi. Ali se prevarila ... sve
to je ula bilo je samo u njenim mislima. I tebe e vrag
epati u svoje kande ... nijedan od Sandersovih nee umrijeti
mirno u svom krevetu ... ni on nije tako umro, gospodin Keith
... nije to bila nesrea u lovu ... otac nije mogao podnositi da
ga podsjea na enu koja je otila od njega i unesreila ga ...
uivaj u ivotu kako je tvoja majka znala uivati ... o tome ne

-21-

Pompea

smijem govoriti, gospoice Alicia ... umrla je u San Remu, od

upale plua ... ni trenutka se nije razdvajala od svoje niske
crnih bisera ...
Brzo je zatvorila prozor, kao da eli priguiti te glasove.
Fredin glas, glas gospoe Grace i Jackov glas. Iscrpljena, pala
je na krevet. Ali se nije mogla smiriti.
- Potrebni su mi crni biseri moje majke - mrmljala je. - Crni
biseri e me zatititi u smrtnoj opasnosti. Moja je majka
vjerovala u njihovu mo. Sigurno se dogodilo neto strano
kada je ona umrla usprkos njima. Da li je bila ubijena? Da li je
ubojica bio moj otac?
Trgla se i sjela na krevet. Osvrnula se oko sebe kao da je
izgubila razum i uope ne zna gdje se nalazi. Nije vie mogla
kontrolirati svoje postupke. Tiho je otvorila vrata i niz
stepenice se iskrala iz dvorca. Za nju je u tom trenutku
postojao samo jedan jedini cilj: obiteljska grobnica i ploa na
kojoj je stajao natpis Anabelle Sanders.
U glavi joj je neprestano bubnjala samo jedna misao: moram
ukloniti mramornu plou i dospjeti do majinog lijesa.
Iz dvorca je izala na jedan od sporednih izlaza, zakljuala ga
za sobom i klju gurnula pod jedan grm.
Prvi put je zastala tek pred samim ulazom u groblje. Nekoliko
trenutaka zbunjeno se okretala oko sebe. to to ona hoe
uiniti, ovdje na groblju? Ona, slaba djevojka?
ak i kada bi kod sebe imala potreban alat, teko da bi uspjel a
pomaknuti mramornu plou koja je pokrivala lijes njene majke.
I da li bi uope imala hrabrosti da otvori lijes i pogleda
ostatke ljudskog bia ve esnaest godina?
Ali niska! - bubnjalo joj je i dalje u glavi ... Moram doznati
da li je majka svoje crne bisere ponijela u grob!
Odlunim korakom krenula je dalje, pored crkve, sve do samog
ulaza u grobnicu. U mrklom mraku jedva je uspjela napipati
masivnu plou i odgurnuti je u stranu. Ruku ispruenih ispred
sebe produila je u tamu. Pod prstima je osjetila neravnine,

-22-

Pompea

bilo je to svakako mjesto koje je grobar tek zazidao. Uskoro e

se tu nalaziti nova mramorna ploa sa imenom njenog oca.
Alicia se pomaknula nekoliko koraka u stranu, sve dok pod
prstima nije osjetila hladnu i glatku plou od mramora.
Alicia spusti glavu na plou i itavo tijelo joj se zatrese od
jecaja. Nee uspjeti izvesti ono to je zamislila. Upravo ovako
kako sada tama obavija nju, tako e zauvijek u tami ostati i
sudbina njene majke, niska crnih bisera i smrt njenog oca.
Osjeala se bespomono, kao bie kome nitko ne moe pomoi
da doe do prave istine. A jednoga dana ostvarit e se i
proroanstvo stare Frede: Ni ti nee mirno umrijeti u svojoj
postelji. Od te pomisli djevojku zahvati panika. Htjela je to
prije izai iz grobnica. Na zrak. Okrenula se da potri.
U tom trenutku oi joj zaslijepi jaka svijetlost.
Alicia prigueno krikne.
Na ulazu u grobnicu stajao je ovjek sa petrolejkom u ruci. U
njemu je prepoznala gluhonijemog grobara.
Priao joj je laganim korakom. Lampu je podigao visoko iznad
glave.
- Nemojte, molim vas ... - mucala je Alicia u smrtnom strahu.
Razrogaenim oima buljila je u grubo lice ovjeka i potpuno
se pribila uz hladni zid grobnice kada joj je on pruio ruku
prema njoj:
- Upomo! - vrisnula je.
Jedna ruka padne na njeno rame, a preko usana gluhonijemog
prelazili su nerazgovjetni zvuci. Nije bilo naina da shvati t o
to on eli od nje. Ip ak, malo se pribravi, Alicia mu je uspjela
pokazati na veliku mramornu plou. Rukama je pokazival a
kako je eli podii, a zatim se osmijelila i progovorila,
nadajui se da e je gluhonijemi nekako uspjeti shvatiti.
- elim doi do lijesa moje majke. Pomozi mi. Traim jednu
nisku bisera.
Rukama utrnulim od straha djevojka mu je pokuavala pokazati
to eli uiniti.

-23-

Pompea

Grobar je prinijeo lampu njenom licu, tako blizu da su je oi

zaboljele od snane svijetlosti. Ipak, shvatila je da to on
ustvari eli vidjeti njene usne kako bi sa njih uspio proitati
to eli rei. jo jednom je ponovila zbog ega je dola u
grobnicu. Rije po rije, sasvim polako, pomaui s e
istovremeno i znacima.
Mravo lice ovjeka iznenada je promijenilo izraz, a u oima
mu je neto zablistalo. Klimnuo je glavom nekoliko puta, a
onda krunim pokretom pokazao oko svog vrata.
I Alicia je klimnula glavom.
- Da, ogrlica - promucala je. Iznenada je shvatila da ipak
postoji nain da izvede svoju zamisao, samo ako joj taj ovjek
pomogne. On e sa lakoom izvesti ono za to njoj nedostaj e
snage. Pokazala je rukom na njegove grudi, zatim na svoje:
- Ogrlica ... za tebe i za mene, u redu?
jo jednom je iste rijei ponovila slog po slog, iako su joj zubi
jo uvijek cvokotali od straha.
Grobar ju je nekoliko trenutaka nepomino promatrao, a onda
mu se lice razvue u irok osmijeh. U oima mu je blistala
pohlepa. Pokazao je na mjesto na kojem je ona stajala, a zatim
prema vratima. jo jednom se osmijehnuo, a onda se okrenuo i
izaao iz grobnice. Alicia je neko vrijeme ula njegove tihe
korake pred grobnicom, a zatim je zavladala tiina. Na nju se
ponovno spustila tama. Sada bar mogu pobjei, padne joj na
pamet. Samo to dalje odavde. Da li u ikada doznati nalazi li
se niska crnih bisera u lijesu moje majke? Zavrtjela je
glavom. Ne, sada joj je bilo stalo samo do toga da to prij e
izae na zrak, da vie nikada ne ugleda onog stranog ovjeka.
Poeljela je da se ve nalazi u svojoj udobnoj sobici u dvorcu.
Pipala je rukama pred sobom i nekako dospjela do vrata
grobnice. Istog trenutka ponovno je opazila svijetlost lampe grobar se ve vraao.
Gotovo istog trenutka on se naao pred njom i odgurnuo je
natrag u grobnicu. Opazila je da u rukama dri alat. Poloio ga

-24-

Pompea

je uz mramornu plou, a neto dalje postavio lampu na pod.

Potom je ponovno pokazao na mjesto na kojem je ona trebala
stati. U oima mu je i dalje blistao onaj pohlepni plamiak.
Sada moram ostati, mislila je Alicia, vie ne mogu pobjei.
On e otvoriti grob u svakom sluaju, bila ja tu ili ne. A ako
nae nisku crnih bisera, svakako e je zadrati za sebe.
Naslonila se na zid. Kada je prvi udarac odjeknuo u grobnici,
prinijela je ruke licu. Vie nije smjela gledati, ali je zato bil a
prinuena da slua sve: otre udarce
o kamen i besmisleno brbljanje gluhonijemog izmeu udaraca.
Na trenutke joj se inilo da rei i bijesni, na trenutke da je
umiruje. Nekoliko minuta kasnije zavladala je tiina. Lagano
skinuvi ruke sa lica, Alicia je ugledala raskomadanu
mramornu plou ispod koje se nazirala crna rupa. ovjek je
pobjedonosno gledao u nju, kao da oekuje neku novu naredbu.
Poto je djevojka utjela, on se nagne nad rupu i stenjui
pone micati lijes lijevo - desno, sve dok ga nije uspio izvui
na pod grobnice.
Alicia ustukne jedan korak. Pokuavala je savladati ogromni
strah. Lijes njene majke! to je to uinila? Da li je doista
izgubila razum? Te su joj misli kao munje prelijetale kroz
glavu.
jo jednom je pokuala pobjei iz te uasne prostorije. Ali joj
je grobar preprijeio put. Gurnuo joj je petrolejku u ruku, a
onda vrh poluge zavukao pod debeli poklopac lijesa i pritisnuo
na drku sve dok drvo nije zapucalo.
- Ne, ne! - vrisnula je Alicia i zatvorila oi.
Od stranog grobarevog krika tako se trgla da joj je lampa
skoro ispala iz ruke.
Otvorila je oi. Grobar je ukoeno buljio u otvoreni koveg, a
onda se okrenuo njoj i zapanjeno je pogledao razrogaenim
oima. Grubo je uhvatio djevojku za ruku i privukao je blie
lijesu, a onda natjerao da pogleda u njega.
Lijes je bio prazan!

-25-

Pompea

Alicia je ustuknula. Korak po korak, i ne znajui na koju se

stranu izmie. Leima je udarila o zid, pomaknula se korak u
stranu i gotovo ispala kroz vrata grobnice. Lampa je iz njene
neosjetljive ruke pala na meku zemlju, ne prestajui svijetliti .
Potrala je, samo to dalje od tog uasnog praznog lijesa i tog
stranog ovjeka koji e se moda svakog trenutka bacili u
potjeru za njom. Ona ga je navela da otvori koveg njene
majke. Slaba svijetlost lampe pomogla joj je da brzo nae izlaz
iz groblja. Odgurnula je laka masivna vrata i gurnula putem.
Ali je preivljavala uzbuenje koje je bilo prejako za nju.
Noge su joj otkazale poslunost i
ona se sruila na zemlju.
U uima joj je jo odzvanjao zvuk metala po kamenu, a sve se
oko nje okretalo. Pred oima joj je titrao lik gluhonijemo g
grobara nagnutog nad praznim lijesom. Prsti su joj se zarili u
zemlju, uspjela je da se na koljenima pomakne nekoliko koraka
unaprijed. Oi su joj bile uprte u jedini osvjetljeni prozor u
dvorcu. Prozor njene sobe u kojoj je ostavila svijetlo. To kao
da joj je dalo novu snagu. Uspjela se uspraviti.
U tom trenutku njenu panju privukle su nove svijetlosti.
Nekoliko svjetiljki kretalo se putem prema njoj, njiui se, kao
fenjeri u rukama ljudi.
Svjetla su bila sve blia. Sada su se razabirali i glasovi,
najprije tihi, a onda sve snaniji i blii.
Pri svijetlosti fenjera Alicia je ve razabirala mrka lica ljudi.
Stajala je kao ukopana, nemona da im se ukloni sa puta.
Zastali su pred njom i podigli svoje fenjere da joj osvijetle
lice. Zaagorili su meu sobom, a jedan od njih otrao j e
prema otvorenim vratima grobnice. Trenutak kasnije zauli su
se njegovi otri povici iznutra.
Alicia je drhtala od straha. Te ljude nije poznavala, a pred
oima joj je jo uvijek igrao strani lik grobara.
- Lopovi! Pljakai grobova! - ula je jo jedan snaan glas, a
onda je sve oko nje progutala tama.

-26-

Pompea

*
Kada je Alicia ponovno otvorila oi, netko ju je vrsto drao
za ruke i urlao joj u lice.
- Pljakai grobova! Bezbonici!
- Samo sam htjela ... ja sara samo htjela ... - zamucala je
djevojka. - Bisernu ogrlicu moje majke. Morala se nasloniti na
tog ovjeka iako ga se bojala. Ostali su u polukrugu stajali oko
nje.
- Nemojte, molim vas ... - jecala je Alicia. - Pustite me da se
vratim u dvorac.
Uto je iza sebe zaula vrste korake. Primijetila je da su ljudi
oko nje malo ustuknuli kada je pred njih slao jedan visok
mladi.
- to se to ovdje dogaa? - upitao je gnjevnim glasom.
- Sa grobarom je provalila u grobnicu i otvorila strankinjin
lijes
- objasnio je jedan od ljudi. - Sigurno je ona na to nagovorila
grobara. Pljakai grobova. Vjetica, kao to je bila i njena
majka. Trebalo bi je kamenovati.
- Ostavite je! - uzviknuo je mladi i stao uz Aliciju.
Djevojka se nije usuivala da ga pogleda u lice, iako je
shvatila da je on eli zatititi.
- Ostavite je na miru! - ponovio je mladi otrim glasom.
- Vi to titite ovu kradljivicu. Framer? Upravo vi? - zaueno
je pitao jedan od ljudi. Te rijei popratio je prigueni smijeh
ostalih.
- Da, upravo ja. A zbog ega bih titio gospoicu Sanders? pitao je mladi.- Idite k vragu! Vratite se u kavanu, ionako
tamo provodite svo svoje vrijeme. I ne zaboravite da se
nalazite na tlu koje pripada dvorcu Danenberg.
- Da, samo to ovo tlo od danas pripada i gospoi Grace. Ona
e se ve pobrinuti da mi ostvarimo naa prava. A vi, Framer,
svakako imate najmanje razloga da se stavite na stranu

-27-

Pompea

Sandersovih - glas govornika bio je ispunjen mrnjom i

prezirom.
Neu vie sluati vae gluposti! - uzviknuo je mladi. - Ako
vam smeta to je grobnica provaljena, onda pomognite grobaru
da je ponovno zazida. Napokon, on je va prijatelj. Nemojte ga
sada ostavljati na cjedilu - s tim rijeima, mladi je uhvatio
Aliciju za ruku i poveo je sa sobom.
Nije je poveo u pravcu dvorca, ve jednim sporednim putem
koji je iao uz ogradu groblja. Alicia je neprestano bacala
poglede na njega, ali u tami nije mogla razabrati crte njegovog
lica.
- Karl Framer - tiho je rekla. - Vi ste me spasili. Tko zna to bi
-

ti ljudi uinili sa mnom da vi niste naili.

- Bili su pijani, gospoice Sanders. Najbolje je da uope ne
razmiljate o
onome to su govorili.
Alicia se jae osloni na njega.
- Njih je poslala gospoa Grace, ena u crnom.
Karl Framer zastane.
O emu to govorite? Kakva ena u crnom ?
- Da, ena u crnom koje se ja strano bojim. A ipak moram
ivjeti sa njom u Danenbergu.
- Gospoa Grace ivi kod svog brata u Maleru, gospoice
Sanders. Sigurno vam nije dobro kad govorite takve stvari.
Karl Framer je elio produiti, ali je Alicia i dalje stajala na
mjestu.
- Da, meni nije dobro, pretrpjela sam uasan strah i jo mnogo
toga, ali je ovo to sam rekla potpuno tono. Moram ivjeti
pod tim krovom sa gospoom Grace. Ona je naslijedila
polovicu Danenberga.
To nije mogue - vrtio je glavom Karl. - Poite sa mnom.
- Odvest u vas kui moje majke, tu ete biti sigurni. Stari
Jack vas ne bi mogao zatititi ako tim pijancima padne na
pamet da jo noas prodru u dvorac. Nadam se da mi vjerujete,
gospoice Sanders? Vi znate gdje se nalazi kua moje majke?
-

-28-

Pompea

Da, poi u sa vama, Karl. Nego, moje ime je Alicia.

Niz lice su joj potekle suze.
-

Pravo udo to je napokon i meni netko pomogao. Kako ste

znali da mi je pomo bila potrebna?
- Bio sam na fjordu kada sam zauo glasove koji su dopirali s a
groblja. Morao sam vidjeti to se to dogaa, iako je to znailo
da moram stupiti na tlo koje pripada dvorcu Danenberg.
Alicia je osjetila malo gorine u Karlovom glasu, ali se nije
usudila pitati razlog takvog njegovog stava. Poeljela je da mu
kae sve to joj se dogodilo u grobnici, ali ju je on prekinuo
ve poslije prvih nekoliko rijei:
- Nemojte sada govoriti o tome, gospoice Alicia. Bit e
-

vremena za to, kada se malo smirite. Za nekoliko minuta bit

emo kod moje majke. Tamo emo moi na miru razgovarati.
Neko vrijeme ili su glavnom seoskom ulicom, a zatim su
krenuli jednim poprenim putem. Kua Framerovih nalazila se
na podnoju litice, tik uz obalu malog zatona. jo iz daleka
razabirali su se bijeli zidovi kue i topla svijetlost koja se
izvijala kroz njene prozore. Bilo je dovoljno svijetlo da se
mogu vidjeti dva mala ribarska amca i mrea zategnuta du
obale zatona.
ljunak je kripao pod nogama Alicije i Karla. Kuna vrata
otvorila su se i prije nego to su oni stigli do njih. Na
svijetlosti se jasno razabirala prilika jedne ene visokog stasa.
- Napokon, Karl! - uzviknula je. - Ve sam se zabrinula za
tebe. Koga mi to dovodi? - ena sie sa niskog stepenita.
Prije nego to joj je Karl stigao odgovoriti, ona je iznenaeno
uzviknula:
- Gle, pa to je gospoica Alicia!
- Da, majko, to je Alicia Sanders iz Danenberga. Potrebna joj
je naa pomo. Neki pijani ljudi su je uznemiravali. Nadam se
da nema nita protiv to sam je doveo ovamo.
Martha Framer se ponovno vratila na prag svoje kue. Srdano
je pruila ruku:

-29-

Pompea

elim vam dobrodolicu, gospoice Alicia.

- Hvala - tiho je odgovorila djevojka. Zagledala se u pomalo
grubo lice Marthe Framer, u njenu smeu kosu proaranu
smeim vlasima i njene zelene oi.
U tim oima blistala je materinska toplina, iako joj je lice
ostalo malo ukoeno. Otvorila je irom vrata i rekla:
- Uite, molim vas. Unutra je mnogo toplije. Odmah u vam
spremiti vru aj sa malo ruma. To e vam svakako goditi.
Uinilo joj se da Karlova majka jedva eka da iz dnevne sobe
nestane u kuhinju.
Alicia se osvrnula oko sebe. Soba je bila jednostavno ali
ukusno ureena. Na zidovima obloenim drvetom blistalo je
-

bakreno posue, a rustini namjetaj prekrivali su lijepo

izvezeni stolnjaci i pokrivai. Sjela je na dugu drvenu klupu
uz samu vatru.
- Da li vam se svia kod nas? - upitao je Karl. On je primijetio
kako je Alicia paljivo osmotrila sve oko sebe.
Djevojka je klimnula glavom.
Da, jako. Voljela bih da i u Danenbergu postoji ovako topla, i
udobna prostorija. ini mi se da bih se tada mnogo bolje tamo
osjeala.
- Slobodno se izujte, gospoice Alicia. Smjestite se to
udobnije. Da li vam je jo uvijek hladno? - pitao je Karl.
- Ne, hvala, ovdje je sasvim toplo - Alicia je zbacila cipele sa
nogu. Karl ih je stavio uz kamin, a zatim joj donio par udobnih
i toplih papua.
Alicia nije skidala pogled sa mladia. Tek tada, na svijetlosti,
uspjela je dobro vidjeti njegovo lice, lice koje je gotovo
zaboravila.
Nekada, kao djeca, privremeno su se sretali, ali se njenom ocu
nije svialo kada se ona igrala sa drugom djecom. Zbog loga
ona nije nikada ni odlazila u selo, niti je Karl doao u
Danenberg.
Moda ak uope ne bi ni prepoznala Karla Framera da mu
-

-30-

Pompea

nije ula ime. Nijednom se nisu sreli za vrijeme njenih kratkih

posjeta. Uostalom, nikada nije ni imala mnogo dodira sa
stanovnicima sela..
- Koliko imate godina, Karl? - upitala je iznenada. Pogled joj
je bio uprt u mladieve plave oi, u njegovu gustu plavu kosu i
rumeno lice.
- Dvadeset tri, gospoice Alicia.
- Karl je pet godina stariji od vas - zauje se glas Marth e
Framer. Ula je u sobu sa posluavnikom u rukama i poloila
ga na stol ispred klupe.
Alicia je podigla ruku da svoju dugu kosu zabaci na lea. Nije
ni znala zato je u tom trenutku rekla:
Kosa nam je iste boje, Karl. Martha Framer je gotovo
tresnula ajnik na stol. - Plava, kao i kod veine ljudi u ovom
kraju - glas joj je zvuao ljutilo.
- Da, ali ja sam mogla imati i crnu kosu - djevojin glas se
jedva uo.
- Kao moja majka - rukama je nervozno okretala alicu s
ajem. - Smijem li govoriti o njoj ? O ... o ...
- usne su joj zadrhtale.
Karl je sjeo na klupu kraj Alicije, a njegova majka na stolicu
preko puta nje. Oi starije ene bile su skoro sklopljene.
Karl umirujui spusti svoju ruku na djevojinu. - Samo vi
govorite, gospoice Alicia. Samo vas molim da vie ne
plaete.
Alicia digne pogled prema njemu.
- Zovite me samo Alicia, molim vas. 1 ja bih vas eljela zvati
samo Karl, kako sam vas uostalom nekad i zvala.
- Naravno - nasmijeio se mladi i okrenuo majci. - Alicia je
bila u obiteljskoj grobnici. Zbog toga je ovako i uzbuena.
- Da, bila sam u grobnici. Htjela sam nai crne bisere. - Alicia
se naslonila na zid. U oima joj se jo uvijek ogledao strah.
- Crne bisere? - ote se Marthi Framer. Njene oi sada su bile
irom otvorene.
-

-31-

Pompea

Majko! - iznenaeno je uzviknuo Karl i nagnuo se preko stola

prema njoj.
-

Nita, nita - odgovorila je Martha, ali je teko disala. Samo vi nastavite, Alicia.
- Bila sam kao u groznici, skoro da vie nisam znala to inim.
Te crne bisere danas sam prvi put i vidjela na slici svoje
majke.
Alicia je sada govorila vrlo brzo.
Divni biseri. ak i na slici zanijeli su me kao nekom
arolijom. Jack mi je priao kako je moja majka vjerovala da
biseri imaju neke natprirodne moi.
Alicia se nagnula nad stol.
-

Gospoo Martha, moja majka je bila uvjerena da e izbjei

svaku smrtnu opasnost sve dok se ta niska bisera bude nalazila
uz nju. Nije mi samo jasno zato je ona umrla kada je ta niska
bila kod nje i u San Remu. A Jack mi je rekao da se od bisera
nikada nije razdvajala. Alicia slegne ramenima.
- Eto, to me je i navelo da poem i potraim te bisere. Neto
me jednostavno gonilo u grobnicu, pred mramornu plou sa
natpisom Anabelle Sanders. A onda ... Alicia zavrti glavom
i pokrije lice rukama.
Karl joj blago skine ruke sa lica.
- Onda ste traili od grobara da vam pomogne, Alicia? Oni
ljudi su tvrdili da je i on bio u grobnici.
- On je sluajno naiao. U stvari, moda me je i pratio. Naiao
je upravo kada sam se spremala da odem poto sam shvatila da
nemam dovoljno snage da pomaknem mramornu plou. Strano
sam ga se uplaila. Ipak, za te ljude bila sam pljaka
grobova. S punim pravom su mi to bacili u lice.
Alicia je zurila u svoje ruke na stolu.
- Grobar je uklonio mramornu plou. Njemu to nije bilo nimalo
teko. Imao je sav alat i petrolej lampu kod sebe.
Ali djevojka se vie nije mogla suzdrati. Skoila je na noge,
sva blijeda u licu.
-

-32-

Pompea

Lijes je bio prazan! - skoro je vrisnula.

Karl se ve stvorio kraj nje i pomogao joj da ponovno sjedn e
na klupu. Rukom joj je obgrlio ramena.
- Smirile se, molim vas, Alicia - govorio je. - Vi sanjate,
fantazirale.
- Ne, ne fantaziram. Rekla sam vam istinu - lijes je bio prazan!
Martha Framer je takoer ustala, ali se sa obje ruke drala za
stol. - Zaboravila sam vas ponuditi da neto pojedete. Odmah
u donijeti. Sigurno ste gladni, Alicia. Nesigurnim korakom ,
izala je iz sobe.
Sin je gledao za njom. Na licu mu je bio ozbiljan izraz koji se
nije slagao sa njegovim mladenakim crtama. Tiho je
-

progovorio:
- ja vam vjerujem, Alicia. Privukao je djevojku sebi i pogladio
je po kosi.
Ona ga je pogledala.
- to se dogodilo sa mojom majkom, Karl? Da li je moda jo
iva? Da li sam ja to naila na neki trag njene tajne? Da li u
uskoro nai objanjenje i za udno ponaanje svog oca?
- Priekajte da se majka vrati, Alicia. Moda e ona moi
odgovoriti na neka od tih pitanja.
Ali Martha Framer se dugo zadrala u kuhinji. Kada je
konano ula, u rukama joj je bio veliki lonac iz kojeg se
puilo vrelo varivo.
- Svi emo jesti - rekla je Martha i spustila lonac na stol, a
zatim donijela tri tanjura i lice. Svo vrijeme djevojci se inilo
da ona u svaki pokret i u svaku rije unosi mnogo napora.
Alicia je osjeala tla sada nije trenutak da postavlja pitanja.
Malo je rijei i bilo izgovoreno dok su jeli. Martha Framer j e
jela vrlo polako, gotovo kao da sebe silom tjera na svaki novi
zalogaj. Ipak, poslije jela kao da se malo umirila. Pogledala je
u sina.
- Alicia se sada svakako vie ne moe vraati u Danenberg,
Karl. Poslije onoga to se dogodilo bila bi u velikoj opasnosti.

-33-

Pompea

Sada zna da njena majka nije ovdje sahranjena. Moje slutnje su

se obistinile - dodala je tihim glasom.
Karl je klimnuo glavom.
- Ima pravo, Alicia se sada ne moe vratiti u dvorac. Ti i ne
zna da ona ima jo jednog neprijatelja
- gospou Grace. Ona je nasljedila pola Danenberga.
- Gospoa Grace? - lice Marthe Framer naglo je ispunila krv. Zar je tako gospodin Keith htio?
Alicia klimne glavom.
- Da, tako stoji u njegovoj oporuci. Gospoa Grace i ja
naslijedili smo po polovinu imanja. Oporuka je upravo jutros
bila otvorena. Moj otac je mene i nju proglasio jedine
nasljednike. Martha Framer se ugrizla za usnu, ponavljajui za
sebe:
- ... jedine nasljednike - prola je rukom preko ela i pognula
glavu.
- To me doista iznenauje. Nisam se nadala da e va otac ita
ostaviti gospoi Grace.
Alicia se zagleda u nju.
- Zar vi niste znali da se je otac trebao oeniti gospoom
Grace? Da li je to itko u selu znao?
- Nikada mi to nitko nije rekao, Alicia. Prvi put to sada ujem.
jedino to sam znala o toj eni je to da je bezobzirna. Svoga
brata Sama uasno terorizira i nitko je ne voli. Mnogi misle da
ona raspolae nekim moima i nastoji da joj se sklanjaju sa
puta.
- Pa zar su zbog toga i prema meni onako raspoloeni? - pitala
je Alicia. - Da nije moda gospoa Grace tim ljudima neto
rekla o meni? Oni pred grobljem ak su spomenuli kako ih je
ona poslala.
- Moe biti - progunao je Karl. - Zbog toga vas i moramo
skloniti kod nas, Alicia.
- Ne, to je nemogue. To nikako - uzviknula je Martha Framer.
Sin je pogleda iznenaeno.

-34-

Pompea

Ali. majko? - rekao je zauenim glasom.

- Znam to govorim, Karl. Znam u kolikoj smo opasnosti i mi i
ona ako ostane ovdje. - Martha je bila uzbuenija nego ranije.
Dohvatila je Aliciju za ruku. - Vi ne poznajete ove ljude ovdje.
Dok ste ivjeli ovdje kao dijete niste dolazili u dodir sa njima.
O vama su brinuli samo Jack i Freda. To su dvije vjerne sluge
koje su uvijek bile spremne pomoi vam. Ali pri tome nemojte
zaboraviti to je hladna klima stvorila od ostalih stanovnika
sela. I nemojte zaboraviti da oni tu ive ve stotinama godina.
Gotovo su odsjeeni od svijeta, ovdje izmeu burnog mora i
strmih litica. Za veinu ljudi kraj svijeta poinje tamo gdje se
zavrava selo. Da li znate vie od pet razliitih prezimena u
-

selu? Svi potiu od svega pet obitelji, koliko se u poetku i

naselilo oko Danenberga. Vjenavali su se meu sobom, a
svjea krv sa strane nije dolazila. Uostalom, sve novo to je
dolazilo u selo, svi stranci, primani su sa nepovjerenjem i
najee odbacivani.
- Kao i moja majka - uzdahnula je Alicia. - Ljudi pred
grobljem o njoj jo uvijek govore kao o strankinji. A ona je
u Danenbergu provela tri godine svog ivota. Poslala je jedna
od Sandersovih. Martha Framer se tuno osmijeh nula.
- Ona je samo nosila ime Sanders. Za nas je uvijek ostala
strankinja zato to je dola iz dalekih krajeva. Imala je crn u
kosu, laman ten i oblaila se sasvim drukije nego mi.
- Ipak je mogla govoriti sa ljudima, dobro je znala jezik. Bila
je ker Engleza, a samo joj je majka bila iz Indije. Tako mi je
bar Freda priala - uzbudila se Alicia.
- Ljudi su je izbjegavali. Zbog toga ona nije mogla govoriti sa
njima, Alicia. Dugo su se ak i prema vaem ocu ponaali
odbojno. Nisu mogli shvatiti zbog ega je sa jednog od svojih
putovanja doveo tu strankinju. Ne, Alicia, ovdje u planinama
srednji vijek jo uvijek nije proao. jo uvijek ovdje vjeruju u
vjetice i duhove. A strancima i doljacima je najlake priiti
takve nazive, jer se razlikuju od ostalih.

-35-

Pompea

Pa zar im moj otac to nije mogao objasniti? On, gospodar

Danenberga, ovjek od koga su svi oni zavisili? - Otac je ipak
volio majku. Ili moda nije, gospodo Framer? - Alicia je to
upitala bojaljivo, kao da se plai odgovora.
- Va otac je jako volio vau majku. Ali na svoj nain posredniki i nadmono, jer on je bio takav ovjek i nije
mogao postati drukiji. Nikada nije imao obzira prema drugim,
uvijek je dobivao sve to bi poelio - Martha Framer skloni
kosu sa oiju. - Ipak, radije ne bi govorila o tome. Bolje d a
vidimo da to emo napraviti sa vama. jasno je da se u dvorac
ne moete vratiti, sada kada gospoa Grace moe dolaziti i
odlaziti po svojoj volji. Morate napustiti Englesku, Alicia. to
-

prije, to bolje.
- Ali ja ne elim vie natrag u internat. Sita sam ih. Imam
osamnaest godina i elim biti nezavisna - pobuni se Alicia.
- Moete biti nezavisni. Alicia. Ali to ete najtee poslii
ovdje, u Danenburgu. Niste siromani da biste se morali
muiti.
Ali, ja sada kod sebe nemam nita, osim ovog to je na meni.
Advokat Matthew's mi je rekao da mu se mogu obratiti kad god
mi je potrebna pomo. Mogu li bar to uiniti prije nego to
odem odavde? - Alicia je moleivo gledala u Framerovu.
I Karl je osjetio molbu u njenom glasu.
- Majko, Alicia bi mogla bar ovu no provesti kod nas. Vidi i
sama da je iscrpljena. Ne smijemo joj dozvoliti da ode u
ovakvom stanju. Alicia je zahvalno pogledala mladia. Po tk o
zna koji put je osjetila svu njegovu brigu za nju. Stidljivo mu
se nasmijeila, gledajui ga ravno u oi. On se ponovno
obratio majci:
- Majko, zar bi mogla biti tako okrutna?
Martha Framer se uspravila.
- U redu, neka Alicia ostane kod nas. Ali samo do jutra i ni
trenutka vie. Ujutro e je ti amcem odvesti preko fjordova.
Odatle moe krenuti na koju god stranu hoe.
-

-36-

Pompea

Djevojin pogled ponovno je ispunio strah. - Preko fjorda?

KarI je ponovno obgrli oko ramena.
Ne bojte se, mala moja - promrmljao je kada je njegov a
majka izala iz sobe. - Ujutro ete napisati pismo za advokata
Matthewsa i u njemu reci gdje da vam poalje novac. Naveer
u vas ja prevesti preko fjorda do najblie autobusne stanice.
Nikome ni na pamet nee pasti da ste vi krenuli upravo tim
putem. Moramo biti jako oprezni, Alicia, sada doite, da
pitamo majku gdje ete spavati.
U tom trenutku i Martha Framer se vratila u sobu.
- Ti ostaje dolje, Karl. Alicia moe spavati u tvojoj sobi.
Krevet je ve namjeten.
-

Alicia je ustala.
- Hvala vam, gospoo Framer, vrlo ste ljubazni - u oima su joj
blistale suze. - Laku no.
- Laku no, Alicia. Lijepo spavajte
- Martha Framer je ostala u dnevnoj sobi, a Karl je poao
otpratiti djevojku.
Ne bih je nikako smjela ovdje drati due - mrmljala je ena
za sebe oslukujui korake mladog para na stepenitu.
Karl je otpratio Alicia do vrata svoje sobice. Tek je tu
progovorio;
- Pokuajte spavati, Alicia, kako biste sutra naveer bili
snaniji. Zbog oseke emo na fjord izveslati tek kasno nou.
Pruio je djevojci ruku.
U tom trenutku Alicia se propela na prste i obuhvatila ga
rukama oko vrata.
- Nitko jo nije ovako dobar prema meni, niti me je ovako
titio, Karl.
- Alicia! - Karlov glas je drhtao. Nekoliko trenutaka je
oklijevao, a onda snano pritisnuo svoje usne na Alicijine. jako sam sretan to sam ti pomogao, Alicia - otvorio je vrata. Laku no!
- Laku no, Karl - Alicia je ula u sobu i za sobom zatvorila
-

-37-

Pompea

vrata. Zastala je nasred sobe da osluhne. Karl je silazio niz

stepenice.
Karl - vrtjelo se u djevojinoj glavi. - Tko je on? Mladi,
koga je u stvari, tek danas upoznala? Potjecao je iz planina, a
opet se razlikovao od ostalih stanovnika sela. Nije se odmah
neprijateljski postavio prema njoj, ak je bez imalo sumnje
prihvatio njeno objanjenje o crnim biserima.
I poljubio me je! S takvim mislima Alicia se lagano svukla i
uurila pod debele pokrivae. Nije joj to bio prvi poljubac.
Sa prijateljicama iz internata esto je uspjevala da se izvue u
etnju, gdje su sklopljena mnoga poznanstva. Tako je upoznala
i mladia kojem se jako sviala. Ipak, jedno drugom najvie su
-

rekli putem pisama koja su stizala gotovo svakog dana.

Veeranji poljubac je stvorio kod nje poljubac da je ve
odrasla i zaljubljena.
Ali tada nije bila u opasnosti i nikakav joj zatitnik nije bio
potreban. Moda je upavo zato ovaj Karlov poljubac bio
sasvim drukiji.
S tim mislima Alicia je zaspala. Njen strah bio je skoro
potpuno zaboravljen.
***
Prije nego to se Alicia ujutro probudila. Karl je krenuo u
dvorac Danenberg. Bio je jo mrak, ali je mladi urio jer je
znao da e se Jack brinuti to je sa djevojkom. Do sada je
vjerojatno i on doznao to se dogodilo u grobnici, pa e
svakako biti vrlo uznemiren.
Karl je izbjegao glavni ulaz, jer nije elio da ga Freda vidi.
Znao je da je u posljednje vrijeme postala sklona glupim
brbljarijama i nije htio da joj da novi povod za to. Alicia je i
bez toga imala dovoljno problema.
Ali se upravo Freda stvorila pred njim kada se naao pred
jednim sporednim vratima. Otro ga je odmjerila svojim

-38-

Pompea

neobinim pogledom.
- Sin Marthe Framer u Danenbergu? - zakretala je. - To je
neto novo.
Mladiu jurnu krv u glavu, kao i uvijek kada bi netko i
nenamjerno uvrijedio njegovu majku. U tom kraju jo uvijek je
bio straan grijeh roditi izvanbrano dijete. Zbog toga su ga
Fredine rijei tako i pogodile. Pokuao je savladati se i mirno
rekao: - Htio bih razgovarati sa Jackom, Freda.
- Sa Jackom! - kretala je starica primiui se mladiu. - S a
starim slugom, je li? Uostalom, tako mu i treba. Taj plemeniti
gospodin je posljednjih godina i bio obian momak u sjeni,
nita bolji od mene. Ali smo od juer i nas dvoje nasljednici.
Gospodin Keith nas nije zaboravio. Ni nas, ni onu vjeticu iz
Malera.
- Freda, to me nimalo ne zanima. Znate li gdje je Jack? uri mi
se, moram u ribolov - Karlov glas nije zvuao uvjerljivo.
- Zar ovako kasno u ribolov, mladiu? Uspavao si se, ostali su
ve davno na moru. Da vidimo to te je zadralo? - starica je
vrsto stegla Karla za podlakticu.
- Nisi valjda itavu no proveo sa naom Alicijom? To ne bi
bilo dobro - uperila je koati prst u njegove grudi. - Ti,
izvanbrani sin Marthe Framer i naa mlada gospoica.
- Umirite se, Freda. Neu vie sluati te odvratne gluposti Karl se pokuao izmaknuti. Radije e otii odavde
neobavljenog posla nego da i dalje slua stariino brbljanje.
- Ne budi tako uobraen, mladiu. Majka ti je obina krojaica,
nita drugo. Premda je i ona uvijek bila tako uobraena i
smatrala da je bolja od ostalih. Znam ja sve. Neki kau da je
stara Freda ishlapila, ali ja znam sve to se juer dogodilo u
Danenbergu. Naa Alicia je poludjela, a ne ja. Ona je otila u

-39-

Pompea

grobnicu i otvorila lijes svoje majke. To se moglo loe zavriti

po nju. Ali nemoj tvrditi da si je samo ti spasio gnjeva seljaka.
I J ack i ja smo bili tamo.
Karl se trgne. Freda je znala sve to se dogaalo, ak i to da se
Alicia nalazi kod njega i majke. To je takoer moglo pasti na
pamet i seljacima, a i gospoi Grace. Da li hi bilo bolje da je
posluao savjet svoje majke i jo prole noi odvezao Aliciju
amcem preko fjorda?
Na koga to opet kreti, Freda? - zauje se glas iz
unutranjosti dvorca. Na vratima se pojavio Jack i povukao
Fredu unutra.
Karl je odstupio nekoliko koraka dalje, a sluga je poao za
njim.
Alicia je kod nas - promucao je mladi. - Htio sam vam to
javiti, Jack. Veeras u je prevesti preko fjorda, tako da moe
pobjei iz ovog kraja.
- To je dobro - apnuo je Jack, osvrui se. - Ni trenutka due
ne smije ostati ovdje. Zbog onoga to je uinila nalazi se u
smrtnoj opasnosti. Vie od toga sada ne mogu rei.
Jackov pogled preao je na vrata. Tu je stajala Freda glave
nagnute na stranu, oigledno u elji da dokui bar neto iz
razgovora.
Karl je Danenberg napustio brzim koracima.
Kada je stigao kui, zatekao je Aliciju za dorukom.
- Bio sam kod Jacka. Nisam elio da se brine za tebe, Alicia.
Djevojka ga je zahvalno pogledala.
- Stvarno si dobar prema meni, Karl.
U sobu je ula Martha Framer.
- Karl, ti mora odmah isploviti. Ve je kasno. Inae danas
nita vie nee uloviti.
Karl je tuno pogledao u Aliciju, ali nita nije odgovorio
majci.
- Da, mi smo siromani, Alicia - ree. - Ako samo jedan dan
proe bez ulova, moja majka mora to odmah nadoknaditi ijui

-40-

Pompea

do jutra. A ja to ne bih htio. Vidjet emo se popodne, Alicia.

- Ba bih voljela poi s tobom, Karl - rekla je djevojka. U
oima joj se vidjela enja.
- Bit emo veeras dugo zajedno, Alicia. A poslije toga emo
ponovno zajedno preko fjorda. - Karl je priao vratima. Molim te da ini ono to ti moja majka bude rekla. Nitko te
kod nas ne smije vidjeti. I nemoj prilaziti prozoru. Kraj je
pust, ali bi netko ipak mogao vidjeti - mladi je s tim rijeima
izaao iz kue.
Alicia je ostala sama zadubljena u misli. I danas je Martha
Framer malo govorila, vjeto izbjegavajui sva njena pitanja.
Ipak, dala joj je papire i nalivpero.
Napiite pismo advokatu, Alicia. Obrazovaniji ste od mene i
bolje ete znati to treba napisati kako bi vam poslao novac.
- To nije problem - odgovorila je Alicia, - Samo gdje da mi
poalje novac? Moda ipak u Lausannu. ak i ako se ne vratim
u internat, tamo imam dosta prijateljica. Neka od njih e
svakako primiti novac za mene. Ali odavde odlazim teka srca.
Najradije bih ostala u dvorcu Danenberg.
- O tome nemojte ni razmiljati, Alicia. Vie niste dijete,
morate se zrelije ponaati. Ne smijete vie dozvoljavati da vas
vode samo osjeaji. Kao juer. To vam je bila velika greka,
Alicia.
- Ne, to nije bila greka - uspravila se djevojka. Oi su joj
izgledale jo tamnije, glas vrst. - Sada bar znam da moja
majka nije sahranjena u Danenbergu. Do sada mi tako neto
nije ni na pamet padalo. Moj otac je priredio pravi pogreb.
Zbog ega? Da lije moja majka moda jo iva? Alicia pritisne
ruke na grudi.
- Gospoo Framer, kako vrijeme prolazi, ja sam se uvjerila da
mi je majka iva. Od njene navodne smrti prolo je esnaest
godina. Moja majka bi sada imala jo uvijek manje od
etrdeset godina.
- Da, bila je tri godine mlaa od mene, - Marta je iznenada
-

-41-

Pompea

prila Aliciji i zagrlila je. - Veeras emo jo jednom

porazgovarati o svemu, Alicia. Moda u vam u neemu moi
pomoi. Dugo sam se u sebi lomila da to uinim. Ali bih
eljela da i Karl bude ovdje kada budemo govorili o vaoj
majci.
Alicia se jedva suzdravala od suza.
- ja majku nisam ni upoznala - jecala je. - Vi ste mi sada kao
majka.
- To bih ti vrlo rado bila, Alicia, ah ti ja malo mogu pomoi Martha Framer je glavu djevojke privukla na svoje grudi. Ima
crvenkastoplavu kosu Sandersovih, mislila je, i lijepa je kao
i njena majka.
*
Alicia je jedva doekala veer. im se Karl vratio iz ribolova,
ona je pourila da mu kae to joj je njegova majka obeala.
On se smjeao u sebi. Ipak je uspio njegov mali plan da Aliciju
to due zadre u njihovoj kui. Meutim, sasvim suprotno
njoj, on nije elio da veer tako brzo proe.
Poslije veere, Martha je iznijela aj s rumom.Vatra j e
pucketala u kaminu. Iako je u sobi bilo toplo, Alicia se stresla
na pomisao da e se uskoro nai vani, na hladnoj vodi.
Dugo je Martha Framer utila, pogleda uperenog u svoj runi
rad. Alicia i Karl su se pogledali, ali nijedno od njih nije
progovorilo.
A onda je iz svoje kutije Martha Framer izvukla jedan du g
zlatni lanac,
Na njemu se nalazio veliki crni biser!
Alicia je razrogaila oi i nagnula se naprijed.
- Crni ... biser ... - promucala je.
- Da, Alicia. jedan od crnih bisera sa ogrlice tvoje majke - glas
Marthe Framer je podrhtavao. - Karl zna za taj biser i njegovu
povijest. Danas e je i ti doznati, Alicia. Ovo pripada tebi -

-42-

Pompea

pruila je lanac djevojci.

Drhtavim rukama Alicia je stisnula blistavu crnu lopticu.
Tvoja majka mi je ovaj biser poklonila one noi kada je
pobjegla iz zamka Danenberg, Alicia.
- Kada je pobjegla? - Alicia je otvorila aku i zagledala se u
biser.
- Zar je moja majka pobjegla iz Danenberga? - prinijela je
biser obrazu.
- Da, Alicia - Martha je prila djevojci i ponovno joj privukla
glavu na grudi. - Te noi ja sam je prevezla amcem preko
fjorda, isto kako e veeras i Karl prevesti tebe. Da, i ona je
otila usred noi - uperila je pogled prema moru, kao da ga
-

vidi kroz zid kue. - udno je kako se neke stvari u ivot u

ponavljaju. Sino je tebe ovamo doveo Karl, Alicia, a onda ...
- I moja majka je pobjegla kod vas, gospoo Framer? - pitala je
Alicia.
- Ne, nije tako bilo. jadnica ak nije ni znala kuda je krenula.
Bila je kao nepovjerljiva zvjerka koja od svaega bjei. ja sam
vani zaula neki neobian um. Kada sam izala, vidjela sam
da netko pokuava odvesti jedan amac. Prepoznala sam tvoju
majku i prila joj. Sve do tada jedva da smo i koju rije
progovorile. Ipak, u tom asu ona mi je povjerila da je
pobjegla iz dvorca. Bila je toliko uzbuena da je jedva
govorila. Zbog toga sam je najprije uvela u kuu. Karl je tad a
bio djeak od sedam godina. Ve je spavao.
- A zbog ega je moja majka morala bjeati iz Danenberga? pitala je Alicia. Bila je blijeda kao smrt, a oi su joj blistale.
- Zato to ju je tvoj otac htio zatvoriti u jednom tornju. Tim e
joj je prijetio. A i u svojoj sobi je dotad bila zatvorenica. Ipak,
nekako se je uspjela izvui iz sobe. Bezglavo je jurnula kroz
park, negdje pala i iaila lanak. jedva je hodala kada je
stigla do nas.
- Ali, zato ju je otac htio zatvoriti? - ruke djevojke su i dalje
vrsto stiskale biser.

-43-

Pompea

To ja ne znam - Martha je izbjegavala djevojin pogled.

Produila je tek poslije nekoliko trenutaka. - Vjerojatno zbog
ljubomore.
U sobi je zavladala tiina. Iz daljine se samo ulo udaranje
-

morskih valova o obalu.

Alicia se sjetila optubi gospoe Grace. Ona je sa mnogo
prezira govorila o njenoj majci. Sve je jai u njoj bio osjeaj
da je ena u crnom moda ipak bila u pravi.
- A zbog ega je moja majka mene ostavila u dvorcu? - upitala
je. - Pa ja sam joj bila jedino dijete, sigurno me je voljela. Zar
se je mogla tako lako rastati od mene?
- Ne, tako svakako nije bilo, Alicia, Ti si bila jedini razlo g
zbog kojeg je ona oklijevala poi. ak je nekoliko puta
zahtjevala da je povedeni natrag u dvorac. Meutim, uvjerila
sam je da joj gospodin Keith svakako nee dopustiti da ode ni
sama, a sa djetetom jo manje. jako sam dobro poznavala
njegovu nepopustljivost. Bila bi greka dozvoliti tvojoj majci
da mu se vrati. jedino gdje sam joj mogla pomoi bilo je u
bjegu, jer sam znala da bi inae do kraja ivota ostala robinja
tvoga oca. Nitko joj ne bi pomogao. U ovom kraju nitko se n e
bi usudio suprotstaviti jednom Sandersu. Stoljeima su oni
ovdje predstavljali jedini zakon - Martha Framer je zavrtjela
glavom. - Ne, nisam mogla dozvoliti tvojoj majci da se vrati u
dvorac. ak ni zbog tebe. Zato je tvoja majka vrsto obeala
da e doi po tebe. Nadala se da e joj bar u tome netko
pomoi.
- Ali me ipak nije uzela, gospoo Framer. Zbog ega? - lice
djevojke bilo je rumeno od uzbuenja.
- Na to ti pitanje ne mogu odgovoriti, Alicia. jednom mi je
pisala iz San Rema, ali poslije toga vie nita nisam ula o
njoj.
Vjerojatno se ubrzo razboljela i umrla. Nitko nije doznao
nikakve pojedinosti o sudbini tvoje majke. Svi smo, meutim
prisustvovali velianstvenom pogrebu koji je tvoj otac priredio

-44-

Pompea

po povratku iz San Rema.

- Sa praznim lijesom - tiho je rekla Alicia.
Ali Martha Framer nije ula te rijei. Govorila je i dalje.
- Ti bi vjerojatno htjela znati kako je taj crni biser doao u
moje ruke, Alicia. Dok je tvoja majka sjedila ba na ovoj klupi
i pila aj, njeni prsti nesvjesno su se igrali niskom bisera.
Mora da je jedan nervozniji pokret doprinjeo da se lani
prekine. Tvoja je majka vrisnula, a biseri su se zakotrljali p o
podu. Odmah smo ih pokupili, a tvoja majka ih je stavila u
konu vreicu koju je imala uz sebe. Pritom mi je rekla:
- Nikako ne smijem izgubiti ove crne bisere. Oni su moj a
amajlija, oni e me zatititi od svega. Ne bih se ni usudila
pokuati na bijeg da oni nisu bili uz mene. Nevjerojatno koliko
je ona vjerovala u tu nisku bisera.
- Kada vam je poklonila taj biser? - upitala je Alicia. - Odmah
ovdje, u kui?
- Ne. Tek kad smo izveslale na fjord. No je bila slina ovoj.
Morale smo ekati na plimu, ali sam uspjela sretno odvesti
tvoju majku na drugu obalu. Kad sam joj
pomogla da izae iz amca, ona me je zagrlila i zahvalila mi. A
onda je otvorila svoju vreicu i izvadila jedan biser. - U znak
zahvalnosti, gospoo Framer, - rekla je, a u glasu su joj s e
osjeale suze. - Ovaj crni biser e i vas i vaeg djeaka tititi
od svake opasnosti. Svakome tko mi i ubudue bude pomogao
na mom tekom putu poklonit u po jedan ovakav biser. A ako
mi jednoga dana ostane jo samo jedan, i on e biti dovoljan
da me zatiti. A njega u ostaviti svojoj maloj Aliciji. - Da,
tako je govorila tvoja majka kada smo se rastale na obali Martha je pokazala na biser u djevojinoj ruci. - Poto ti tvoj a
majka nije mogla pokloniti drugi, ti zadri ovaj biser, Alicia.
Uzbuena, Alicia je zavrtjela glavom.
- Ne, ovaj biser pripada vama, gospoo Framer. Tako je htjel a
i moja majka. Vi ste joj svakako spasili ivot, ili ste joj bar
pomogli u velikoj opasnosti. U najboljem sluaju, okonala bi

-45-

Pompea

svoje dane u tornju. Pokuat u nai jo nekoga kome je moja

majka poklonila takav biser. Moda u tako nai i nju. A ako
tada kod nje stvarno bude jo samo jedan crni biser , i on e
biti dovoljan da nas zatiti obje. ja sam sve vie uvjerena da je
moja majka iva.
Karl je zamiljeno promatrao djevojku.
- Nemoj se previe oslanjati na tu nadu, Alicia. to ako doivi
jo jedno razoaranje?
- ja osjeam da mi je majka iva - na djevojinim usnama
lebdio je miran osmijeh. - Da, osjeam to. Vie nisam potpuno
sama na svijetu. Moram nai svoju majku. Martha Framer j e
ustala.
Pripremit u ti topliju odjeu, Alicia. - Nisi ba
najprikladnije obuena za veslanje preko fjorda. Alicia prie
prozoru. U rukama joj je jo uvijek bio zlatni lani sa crnim
biserom. Zagledala se u more. Pjena na talasima bljetala je
pod mjeseinom. Udarci talasa o obalu zastraili su djevojku. I
Karl je ustao, priao Aliciji i privukao je sebi.
-

Moram te odvesti odavde, mala Alicia, iako bih te najradije

zadrao u kui. Ipak, moram misliti na tvoju sigurnost. Nemoj
nikada zaboraviti da emo ti majka i ja u svemu pomoi i
ostati tvoji prijatelji. Gdje god da se nalazi, bit e dovoljno
samo da nas nazove. Spreman sam da doi na svaki tvoj
poziv, Alicia.
- Hvala ti, Karl - Alicia je spustila glavu na mladieve grudi. Ti si snaniji od mene i ja u dio tvoje snage ponijeti sa
sobom. Ona e mi pomoi da pronaem majku - propela se na
prste i poljubila Karla.
- Uskoro vie neu biti sama.
- Ne, ti vie nikada nee biti sama, Alicia - pogladio je Karl
Framer djevojku po kosi.
Alicia je u ruci i dalje drala lani
koji joj je gospoa Framer dala.
- Da li si uo, Karl - upitala je - to je rekla moja majka?
-

-46-

Pompea

Svatko tko joj pomogne na njenom putu ona e pokloniti po

jedan crni biser.
Da, uo sam, Alicia. 1 ve znam to ti sada misli. Uz pomo
tih bisera pratit e njen trag sve dok je ne pronae.
Alicia se nasmijala, a crne oi su joj zablistale.
- Da, Karl, upravo to mislim. I vrsto sam uvjerena da u kad
tad nai majku. Ona nije umrla u San Remu kako je moj otac
tvrdio. Na putu sam da otkrijem tu tajnu i neu stati dok je ne
saznam.
Vrata dnevne sobe su se otvorila i ula je Martha Framer.
Preko ruke je nosila kaput, vunene pokrivae i votano platno.
To e ugrijati Aliciju dok Karl bude veslao preko fjorda, jer j e
-

no bila hladna, a more nemirno.

Pogledala je na zidni sat.
- Ima jo tri sata, Alicia. Mogla bi malo i odspavati - gurnula
je djevojci u ruku mali novanik. - Uzmi. To e ti biti
dovoljno bar da zapone putovanje. A kad dobije svoj novac
od advokata, lako e nam vratiti. I jo neto: ovaj novanik i
putovnicu stavi u ovu konu torbicu i stavi je oko vrata. Istina,
sa Karlom ti na fjordu ne prijeti nikakva opasnost, ali je kod
nas ribara obiaj da svo vrijeme stvarimo drimo uz sebe, kad
god nekud krenemo.
- Hvala vam, gospoo Framer - ree Alicia, zagrlivi enu.
Zaista ne znam to bih uinila bez vas i bez Karla. I vie od
svega bih voljela ivjeti u ovako maloj i udobnoj kui, mirnim
i zadovoljnim ivotom, slino vama. uU dvorcu Danenberg sve
je mrano i tuno.
- Nije uvijek bilo tako, Alicia - rekla joj je Martha Framer. - j a
se sjeam i drugaijih vremena. ja sam bila mala, a tebi su
baka i djeda jo bili ivi. Dvorac je tada bio u dobrom stanju,
park ureen, a sve je blistalo od istoe. Freda i Jack e se
svega toga sjetiti i bolje od mene. Oni su ve tada bili u
dvorcu. Mi smo iz sela uvijek hitali u dvorac da doznamo ega
ima novog u svijetu, od gostiju koji su esto dolazili. Za nas

-47-

Pompea

su najljepi bili vrtni balovi, kada je itav park bio bljetavo

osvijetljen. Tako neto mi djeca smo rijetko viali. Bili smo
uvjereni da Sandersi ive pravim ivotom iz bajke.
- Kada se to sve promijenilo? - pitala je Alicia.
- Poslije smrti bake i djede zavladala je tiina u dvorcu. Umrli
su brzo jedno za drugim. U to doba tvoj otac je najee bio na
putovanjima.
- I sa jednog od tih putovanja on je doveo i moju majku.
- Da - odgovorila je Martha Framer.
- To mu ljudi iz sela nikada nisu oprostili. Tvoj otac je to
primijetio. Moda se od toga jo vie otuio od nas, ne znam.
Meutim, kada si se ti rodila, godinu dana po vjenanju, inilo
se kao da se ivot u dvorcu ponovno budi. Samo to je to
kratko trajalo. Poslije te sveanosti gosti su prestali dolaziti.
Od tad se ulo samo za svae u dvorcu. Kada je tvoja majka
pobjegla, gospodin Keith je otpustio svu poslugu, osim Frede i
Jacka. Dvorac vie nije imao tko odravati i on je poeo
propadati. I otac ti se potpuno povukao i nikada vie nij e
nikuda iao. Uostalom, tada se ve i ti sjea, Alicia. ini mi
se da si imala deset godina kada te je otac poslao u prvi
internat.
- Da, sve do desetog roendana sam ivjela u dvorcu. Pokraj
svog oca, ali ne i sa njim - Alicia je podigla pogled.
- Skoro sam neto zaboravila. Neto prije bijega tvoje majke u
dvorac je ipak stigao jedan posjetitelj. Zvao se Enco Gverini i
bio je slikar.
- Neki Talijan? - upitala je Alicia.
- Da, Talijan. elio je naslikati portret tvoje majke, vjerojatno
po nalogu gospodina Keitha. - Martha Framer je sjela n a
klupu. - Gverini je bio neobian ovjek. Nekoliko puta sam
razgovarala sa njim. esto je sjedio dolje na obali i slikao.
Govorio je da ga je u ovaj kraj privukla divlja ljepota planina i
fjordova.
A zbog ega si rekla, majko, da je bio neobian ovjek? -

-48-

Pompea

upitao je Karl.
Ona je slegla ramenima.
Ne bih tono znala reci, ali sam stekla takav dojam. Bio j e
suta suprotnost gospodinu Keithu, izuzetno drutven i
obrazovan ovjek. Ne bi me nimalo iznenadilo da je njegova
umjetnost privukla gospou Anabelle.
Alicia se trgne.
- Mislite da bi moja majka ... sa tim slikarem ...
- Da mu je bila vie od prijateljice? To si htjela pitati, Alicia?
Na to ti ne bih mogla odgovoriti. Takvo neto ona mi nikada
nije rekla. Sasvim sam sama dola do zakljuka da je Enco
Gverini mogao mnogo bolje razumjeti gospou Anabellu od
-

tvog oca. Alicia je buljila u crni biser u svojoj ruci. Mislila je

na sliku svoje majke esnaest godina zakljuanu u pranjavoj
sobi. Svi detalji tog portreta bili su izraeni sa mnogo panje i
Ijubavi. ak i crni biseri. Morala je to biti slika koju je radio
Enco Gverini.
- Da li je moja majka uope spominjala Enca Gverinija? upitala je.
- Vrlo malo. Ipak, sigurna sam da znam kada je dolo do
konanog raskida izmeu tvojih roditelja. Tog popodneva
vidjela sam Enca Gverinija i tvoju majku. Stazom od dvorca
sili su do fjorda.
- Moja majka i slikar Enco Gverini
- Alicia pusti da se biser otkotrlja iz njene ruke. - A od tad a
ima skoro esnaest godina ...
Gospoa Anabelle Sanders nepomino je zurila u pjenuavo
more. Gotovo nesvjesno je vre privukla debelu maramu na
ramena.
- Hladno vam je, Anabelle. Da se vratimo u dvorac - Enco
Gverini je zabrinuto pogledao mladu enu. Anabelle zavrti
glavom. Zamil jeno je promatrala zabrinuto lice slikara,
njegove krupne crne oi.
- Vi mi neto elite rei, Enco? Morala je to jednom izgovoriti,

-49-

Pompea

da se konano oslobodi stranog tereta koji joj je pritiskivao

duu.
Gverini joj prie korak blie.
- Moda nije ni potrebno da vam ita govorim, Anabelle. Vi
ete sve znati, zar ne? - poloio je ruku na njeno rame.
ena je oklijevala nekoliko trenutaka, a onda odgovorila;
- Da, ja to znam, Enco - nervoznim pokretom ramena gotovo j e
zbacila njegovu ruku sa sebe. - Ali to ne moe biti.
Gverini je nepokretno zurio u njene usne, u usne te sitne,
graciozne ene tamnog tena, u ijim se krupnim oima
ogledala tuga.
- Mi se volimo, Anabelle.
Ja sam udana - ena mu je okrenula lea i laganim korakom
krenula stazom prema dvorcu.
Enco Gverini je gledao za njom. Tek neto kasnije krenuo je i
on i brzo je sustigao. Uhvatio ju je za ruku i zadrao.
- Vi vaeg mua vie ne volite, Anabelle. Dovoljno sam dugo u
dvorcu Danenberg da bih to primijetio.
Anabelle je pognute glave gledala u stazu ispred sebe.
- Da, Enco, u pravu ste. ja moga mua ne volim. - Poslije tih
rijei iznenaeno se trgla. I sebi je to tek po prvi put priznala.
- Gospodin Keith je ubio Ijubav u meni - te rijei pale su tako
teko i sporo, kao valovi koji su pod njima udarali o obalu.
- Znam, Anabelle. Gospodin Keith ne zna vidjeti ljepote ovog
svijeta. Moda ak vie ni ljepote svoje ene. Niste odabrali
ovjeka koji vam odgovara. On je tvri od ovih stijena iz
njegovog kraja. Ne zna pokloniti Ijubav, zna samo gospodariti
i zapovijedati. Dugo sam razmiljao prije nego Sto sam se
odluio za ovaj razgovor, Anabelle. Nisam vie mogao utjeti.
Nisam mogao otii jer sam znao da e vam svakog dana biti
sve tee uz tog ovjeka. - Enco Gverini je ispruio obje ruke i
privukao enu sebi. - Anabelle, ja vas volim. Vie od svoje
umjetnosti, vie od svog ivota. Anabelle, poite sa mnom.
- To ne mogu, Enco. ja imam dijete.
-

-50-

Pompea

Povest emo i malu Aliciju, Anabelle.

- To nam ne bi uspjelo, Enco. ak i kada bi se pristao rastali od
mene, moj mu nikada ne bi dozvolio da uzmem i Aliciju. jo
prije nego to ste vi doli, ja sam ga molila da mi dozvoli da
odem sa djetetom. Ismijao me je.
Anabelle se oslobodila Encovog zagrljaja. Tako je brzo
produila stazom da ju je on jedva uspio stici. Uostalom, u
ovom trenutku ju nije elio pogledali u oi. Bolje je ako je
pusti da malo razmisli. Moda u ovom trenutku nije ni shvatil a
to joj je rekao, moda je govorila samo ono to joj je uprav o
palo na pamet. Moda e svakog trenutka zastati i rei mu da
se predomislila, da e poi sa njim, bilo kuda. Samo to dalje
-

od dvorca Danenberg, to dalje od ovjeka koji ju je svakog

dana muio i koji je u njoj unitio Ijubav prema njemu, i
zaista, Anabelle je zastala na vrhu slaze. Od tamo se pruao
pogled na dvorac. Tamni zidovi sa vitkim tornjevima, stisnuti
izmeu litica i mora koji su se ovdje neprijateljski
odmjeravali.
Anabelle se okrenula Encu.
- To ne smijemo napraviti - rekla je vrstim glasom. - Ne
smijemo se izloiti gnjevu gospodina Keitha. - ja se njega ne
bojim, Anabelia. Zato to ga jo uvijek ne poznajete dovoljno,
Enco.
Enco je podigao ruku i beskrajno njeno preao njom preko
njene crne kose. - Volim te, Anabelle.
- Ovdje nas netko moe vidjeti iz dvorca - Anabelle je brzo
produila dalje. - Veeras emo se ponovno vidjeli, Enco. Za
veerom - dodala je.
- ja neu doi - pokuao ju je zadrali posljednji put. Zbogom, Anabelle. Vi ste tako htjeli.
- Zbogom, Enco - Anabelle je potrala. Suze su joj tekle niz
obraze.

-51-

Pompea

*
elite li jo malo kave? - upitao je sluga Jack.
- Hvala, Jack - odgovorio je Storage i s mukom ustao.
Pogledao je na sat. - Krajnje je vrijeme da poem.
- To si dobro primijetio rekla je gospoa Storage otrim
glasom. Prezrivim pogledom odmjerila je zarumenjeno lice
svog mua. Volio je popiti koju au vie, naroito kad ga
ponude ovako plemenitim vinom kakvo je bilo ovo u dvorcu
Danenberg.
-

Bilo bi nam drago kada biste jo malo ostali - rekla je

gospoa. U njenom glasu nije se moglo primijetili da je to
izgovorila samo zbog najobinije ljubaznosti.
- Hvala, gospoo - rekla je gospoa Storage. - Kod nas se,
sreom, zna kada je vrijeme da gosti pou. U drugim krajevima
svijeta, kako ujem, taj lijep obiaj je zaboravljen.
Anabelle se jako trgnula. Gospou Storage je iskoristila jo
jednu priliku da je uvrijedi.
- Kako vi elite, gospoo Storage.
I Anabelle je ustala i ispravila svoj sari, s lakim osjeajem
krivnje. Mu joj je ve nekoliko dana skretao panju da ga ne
oblai kada ima goste, ali ona nije odoljela. Kad god bi se u
dvorcu loe osjeala. taj komad njene odjee iz njene
domovine pomogao bi joj da se razvedri. Materijali jarkih boja
ne samo da su je podsjeali na Indiju, ve joj se inilo da
nekako razbijaju tmurnu atmosferu u dvorcu.
Gospodin Keith je otpratio goste do predvorja. Tu ih je ve
ekao njihov voza koji e Storagove odvesti kui.
Za to vrijeme Anabelle je stala pred svoj portret u salonu.
Zamiljeno ga je promatrala. Tu sliku Enco je naslikao za nju.
Enco, koji joj je danas rekao zbogom, iako su se voljeli. Ipak,
nije bilo zajednike budunosti za njih dvoje.
-

-52-

Pompea

Usprkos rijeima rastanka, ona se nadala da e Enco doi u

dvorac na veeru. Ali on nije doao. Moda se pakirao,
spreman da otputuje rano ujutro?
Anabelle je rukom pritisnula srce. Kako e izdrati ivot bez
Enca? Ovdje, u dvorcu Danenberg u vlasti svog mua? Zato
nisam .skupila hrabrosti da poem s Encom? - pitala se. 1 sebe
je iznenadila rijeima:
- Da. skupit u hrabrosti ...
Trgla se i naglo okrenula.
Njen je mu u meuvremenu uao u salon i sada joj prilazio
onim tekim i sporim korakom, koga su se svi u dvorcu bojali.
- S kim to razgovara? - upitao je. Glas mu je bio hladan.
Anabelle se zbunila.
- Ne znam. Samo sam glasno razmiljala, Keith.
Svijetle oi gospodina Keitha se suzie. To je njegovom
mravom licu sa dugim riim zaliscima davalo ruan izraz.
- Samokontrola e za tebe uvijek ostati nepoznata rije,
Anabelle. Nego, hoemo li jo po jednu au vina prije
spavanja?
- Ne, hvala - Anabelle je nervozno koraala po salonu. Ruke su
joj bile skrtene na grudima. Pogled joj je bio uperen negdje
daleko, kroz zidove dvorca.
Ali to ovjek koji je sebi sipao novu au vina nije primijetio.
Okrenuo se, istina, njoj, ali je samo rekao:
- Nisi se ba i veeras morala obui u tu krpu - pokazao je na
njen sari.
- Dobro zna da ovim ljudima ovdje u njemu lii na papagaja.
- Ali, ovo je jedan od mojih najskupljih sarija, Keith zbunjeno je odgovorila Anabelle. - A nekada ti se svialo kada
si me vidio u sariju - tiho je dodala.
Gospodin Keith se bacio u jednu fotelju i glasno nasmijao:
To je bilo davno, Anabelle. Davno? - upitala je mlada ena. Neto vie od tri godine.
Da, hoe rei da to nije dugo?

-53-

Pompea

Osim toga, bilo je to u Indiji, a ne u lingleskoj. Nimalo se nisi

potrudila da nam se prilagodi, iako si mi to obeala.
Drhtavim rukama, Anabelle je skupila svoj sari na grudima.
- Nisam znala da e ovdje biti tako hladno. Hladno u svakom
smislu. Ni na pamet mi nije padalo da e sa mnom svi
postupati kao sa strankinjom. A nisam znala ni da e se tvoja
Ijubav ovako brzo ohladiti. U Indiji si bio sasvim drukiji,
Keith.
- Na putovanju, pogotovo u stranoj zemlji, ovjek se drukije
ponaa. Trebala bi to znati.
- Ne, to nisam znala, Keith. Bila sam ti zahvalna za tvoj u
Ijubav. Oca sam rano izgubila, a neto prije naeg susreta i
majku. Ti si doao iz Engleske, odakle je i moj otac.
On mi je toliko priao o Engleskoj da sam ve mislila da
poznajem tu zemlju i njene ljude. Mislila sam da si ti ovjek
koji e me od svega tititi.
ena je pognula glavu.
- A i voljela sam te. A ti si sada sve to
unitio.
Tvojom
tvrdoom i nepopustljivou, onim to ti naziva Ijubav. A to
je bila samo tjelesna Ijubav, nita vie. Nikada od tebe srdane
rijei, nikada obinog pitanja; kako ti je, kako se osjea?
Gospodin
Keith
se
jo
dublje
zavalio
u
fotelju.
Nezainteresirano je gledao Anabellu.
- Skoro je pono, Anabelle. Najbolje bi bilo da poe u krevet.
- Ne, ne elim ii spavati - Anabelle je zastala ispred mua. Moram privesti kraju ovaj razgovor koji sam toliko puta
zapoinjala.
- U redu, kad tako hoe, Anabelle. 1 bilo je krajnje vrijeme da
se oslobodi svojih mladenakih snova. Ima dvadeset tri
godine i mogla bi se ponaati kao odrasla ena. Ti si sada
gospoa Sanders i mora se ponaati u skladu s tim imenom .
Anabellino lice je porumenjelo od uzbuenja.
- Zbog ega, Keith? Zbog toga to u ovom dvorcu nisam
vidjela ljubazan osmijeh, nisam ula ljubaznu rije, niti sam s e

-54-

Pompea

jednu veer ugodno osjeala! Priali su mi da su tvoji roditelji

sasvim drukije ivjeli. Njemu su dolazili gosti, dvorac je bio
obnovljen, ili su na putovanja i voljeli se do posljednjeg
trenutka.
Gospodin Keith se samo ironino nasmijao.
- Dobro su ti ispriali, Anabelle. Meutim, meni se to nije
inilo tako lijepo kao to ti misli. Bio sam jo djeak, ali me
je muka hvatala kad bih vidio svoje roditelje da avrljaju i
smjekaju se kao djeca, ili da etaju drei se za ruke, iako su
ve bili starci! jo tada sam se zakleo da se nikada neu tako
smijeno ponaati. A ja sam ovjek od rijei, to si svakako
ve primijetila. I nemoj me vie pokuavati razuvjeriti. U
dvorcu Danenberg ivjet e se onako kako ja budem
zapovijedio. Ti, a kasnije i dijete, ponaat ete se onako kako
ja budem zahtjevao od vas. Anabelline grudi su se uzbueno
dizale i sputale. Ipak je uspjela progovoriti.
- Pod takvim uvjetima moja mala Alicia ne moe ivjeti. A ni
ja - dodala je malo tie. - Zbog toga odlazim.
Gospodin Keith se opet zavalio u fotelju.
- A kuda? Natrag u Indiju? - glasno se nasmijao. - Moda onim
budistikim sveenicima od kojih si dobila te perle? - pokazao
je na nisku oko njenog vrata.
Anabelle spusti ruku na blistave crne bisere.
- Molim te da se vie ne ruga mojim crnim biserima.
- Ma ne, nikako. Kako mi je to samo palo na pamet? Pa, da, ti
si uvjerena da te ta staklarija titi kako su ti oni starci s a
obrijanim glavam govorili - glas Keitha Sandersa postajao je
sve cininiji.
- Da, biseri me tite, Keith. A sveenici su mi pomogli kada su
mi svi ostali okrenuli lea. Bila sam na smrt bolesna, leal a
sam izgladnjela u praini na ulici. Sveenici nisu dozvolili d a
umrem. Izlijeili su me i poklonili ove bisere da me ubudue
tite.
- teta. Da su te ostavili na ulici, sada te ne bi bilo da mi

-55-

Pompea

dosauje svojim glupostima i praznovjerjem vezanim za taj

bezvrijedni nakit! - gospodin Keith je skoio i pruio ruku
prema njenom vratu. Anabelle je ustuknula.
Ne, nemoj mi ih uzimati. Molim te, Keith, nemoj dirati moje
bisere. Oni su mi potrebni koliko i zrak koji diem.
- Oni ti vie ne mogu pomoi, Anabelle - vrtio je Keit h
Sanders glavom. - Reci mi, gdje su bile arobne moi tih
bisera kada si raala dijete? Zato ti oni nisu pomogli da
dobije sina? Nisu, rodila si djevojicu. Zar je ve dolo
vrijeme da jedna ena u svoje ruke preuzme dvorac
Danenberg? To se ne smije dogoditi, jer to se nikada ranije
nije dogodilo - mrko je pogledao svoju enu. - Alicia ima
skoro dvije godine. to je sa naim drugim djetetom.
- Nisam ja kriva, Keith. Uostalom, imamo jo dovoljno
vremena. Meni je dvadeset tri godine, tebi tek etrdeset.
- Tono, meni je etrdeset. Nemam vie vremena ekati sina.
elim ga odmah, to prije, ne mogu vie ekati. Dakle, ako
netko nekome treba predbacivati, to sam svakako ja. Dakle, to
bi jo htjela?
Dozvoli mi bar da otputujem na neko vrijeme, Keith - molila j e
Anabelle.
Ne! - rije je hladno odjeknula u velikom salonu. - Odmah
odlazi u krevet i pokuaj shvatiti da takvi postupci ne prilie
eni Keitha Sandersa, Ostaje u dvorcu Danenberg i ivjet e
onako kako ja budem zahtjevao - gotovo je izgurao enu iz
salona i kroz hodnik do njene sobe.
Tu ju je gurnuo u jednu fotelju, - Od sada u Danenbergu ivjet
e kao leptiri. Inae, u dvorcu ima mnogo slobodnog
prostora ... Anabelle je drhtala cijelim tijelom.
- Budi tii, molim te - mucala je. - Probudit e Aliciju.
- Aliciju? - iznenadio se Keith. - Znai, ponovno si je donijela
u svoju sobu? Kada e jednom shvatiti da kod Sandersovih
djecu uvaju iskljuivo dadilje? Nisi ti ena seljaka, da dijete
mora spavati s tobom u postelji!

-56-

Pompea

Molim te, nemoj mi sada uzimati dijete. To ne bih mogla

podnijeti. Moram kraj sebe imati nekog tko me voli i kome
sam potrebna. Keith je priao vratima i otvorio ih.
- Ovo neka bude posljednji put da dijete spava s tobom.
Zalupio je vrata za sobom i zakljuao ih.
Anabelle je bila previe uzbuena da bi odmah shvatila
znaenje tog postupka. Tek nekoliko minuta kasnije sjetila se
da je ula i zvuk okretanja kljua u bravi.
- Pa to je ludo - pomislila je. Keith je svakako nije imao
namjeru zakljuati.
Pritisnula je kvaku. Vrata su doista bila zakljuana.
U njoj se iznenada javio gnjev, osjeaj koji do tada nije
-

poznavala. Zaeljela je vritati, da rukama lupa po vratima.

Ali joj je pogled u tom trenutku pao na kut sobe kraj kamina.
Tu je u kolijevci mirno i duboko spavala dvogodinja Alicia,
malih ruica. Nije htjela buditi dijete usred noi galamom i
lupanjem.
*
Jo uvijek u gnjevu, Anabelle je pala u jedan naslonja i u
njemu dugo sjedila krei ruke.
to da sada uini?
Znala je da neto konano mora poduzeti. Uzaludno je ekati
da se Keith promijeni. Za njega je ena bila bie koje se u kuci
dri samo radi statusa obitelji i produenja loze. On joj vie
nikada nee pokloniti trunicu Ijubavi niti e shvatiti da ona
ezne za njenou. Enco!
Anabelle je nemono zajecala, pokrivi lice rukama. Prije
samo nekoliko sati, odbila je Encov poziv da poe sa njim ,
odbila ga je rtvujui se na oltaru braka. Taj osjeaj gorine
bio je sada nepodnoljiv.
Ustala je nervozno se poela etati po sobi. Morala je neto
poduzeti. Tek te veeri, tek u posljednjih nekoliko minuta, ona

-57-

Pompea

je shvatila da se Keith vie ne moe promijeniti. On joj nikada

nee dati ono to je ona oekivala, niti e joj uiniti i najmanji
ustupak.
Enco!
Da, ona e poi s njim, ona e pobjei od mua!
Ta odluka, to konano rjeenje svih njenih problema donijelo
joj je veliko olakanje.
Pritrala je velikom ormaru i iz njega na brzinu izbacila
nekoliko potrebnih stvari.
Ali se iznenada ukoila na mjestu. Alicia!
Sto e se dogoditi sa njenom kerkom?
Ispustila je haljinu koja joj se u tom trenutku nala pri ruci i
opreznim koracima prila kolijevci.
Alicia je spavala lako zarumenjenih obraza, plave razbaruene
kosice. Anabelle se nagnula nad nju i njeno je poljubila u
elo. Dijete je u snu uzdahnulo i okrenulo se na drugu stranu.
Dugo je Anabelle stajala kraj kolijevke oputenih ruku.
Iznenada se bacila na koljena kraj kolijevke i tako je vrsto
stegla rukama da je drvo zapucketalo. to da uini? Voljela je
dijete i nije ga eljela ostaviti. Naslonila so elom na drvo i
zajecala:
- Ti si mi jedina srea, Alicia. Dugo je vremena prolo dok se
Anabelle nije smirila i natjerala sebe da iz sobe izae u
kupaonu koje se nalazilo uz njenu sobu. Rashladila je vodom
uareno lice i pogledala se u ogledalo. jo uvijek je bila
lijepa, usprkos onoj tvrdoj crti oko usta koje prije samo
nekoliko sati nije bilo. Crni biseri blistali su se na njenom
sariju.
- Pomozite mi! - promrmljala je Anabelle i poljubila bisere.
Ponijet e Aliciju. Zbog ega dijete ne bi moglo biti sretno i
bez bogatstva i udobnosti? Alicia je moja - pomislila je
Anabelle.
Ali je istog trenutka shvatila da se takvim mislima samo
zavarava. Nije smjela izloili dijete neizvjesnom ivotu koji je

-58-

Pompea

bio pred njom. Alicia je imala pravo na udobno djetinjstvo, na

dobro obrazovanje i poloaj u drutvu koji odgovara keri
Keitha Sandersa. Nijednu od tih stvari ona nije smjela oduzeti
djetetu zbog svog egoizma.
Osuila je lice i odlunim korakom se vratila u sobu. Svukla je
sari i uzela jedan topao i udoban kostim zelene boje. jo
nekoliko komada odjee nabacala je u malu putnu torbu.
Putovnica i neto novca stavila je u dep kostima. Imala je
malo novaca, ali e joj i to dobro doi.
Putnu torbu je spustila kraj prozora, a onda jo jednom prila
djetetu. jo jednom su je obuzele sumnje, ponovno se borila s a
suzama dok je gledala djete koje je mirno spavalo.
Alicia, moja mala Alicia - tiho je mrmljala.
Dijete se trglo u snu.
Sa rukama na licu, Anabelle je priskoila prozoru. Ali snaga ju
je ponovno izdala i ona je nekoliko trenutaka stajala neodluno
sa rukom na prozoru.
U tom trenutku zaula je korake u hodniku. Bili su to Keithovi
koraci. Vie nije smjela oklijevati. Morala je otii to prije.
Ruke su joj pale sa lica. Pogledala je oko sebe na nered u sobi .
to da radi? Bilo je previe opasno iskoiti kroz prozor. Ali se
nije imala gdje sakriti od gnjeva mua kada bude otkrio da s e
sprema za bijeg.
U panici, Anabelle je ostala kraj prozora, kao ivotinja koja
hipnotizirana oekuje posljednji skok velike zvijeri. U hodniku
je zavladala tiina.
Zadravajui dah, Anabelle je gledala u vrata. Primijetila je da
se kvaka na njima malo pomaknula. Da li to Keith samo
provjerava jesu li vrata jo uvijek zakljuana? Anabelle n e
nesvjesno grizla svoju usnicu.
Kvaka na vratima se smirila. Lak um pred vratima, a zatim
ponovno
Keithovi koraci. Udaljavali su se. Anabelle se trgnula iz
ukoenosti. Kao reakcija na to, dola je grozniava aktivnost.
-

-59-

Pompea

Brzo je otvorila prozor i stavila putnu torbu na njega, a zatim

ga i sama opkoraila. Nekoliko trenutaka promatrala je litice
pod kojima je lealo selo Danenberg. Na nebu je sjao pun
mjesec, osvijetljavajui okolinu blijedom svijetlou. Ali to
nije potrajalo dugo. Nemirni oblaci brzo su ga sakrili.
Anabelle se ugrizla za usnu. Zbacila je putnu torbu sa prozora.
um njenog pada tupo je odjeknuo u noi. Lagano je ispruila
noge ne poputajui grevit stisak ruku. Strah od mua mjeao
se sa strahom od pada. Tek poslije prvog koraka i sama je
shvatila da je odabrala veu opasnost.
Nekoliko koraka dalje nalazio se veliki prozor salona u kojem
je nedavno razgovarala sa muem. Bio je jo uvijek
osvijetljen. Prolo je nekoliko minuta prije nego to se usudil a
malo pomaknuti glavu i proviriti u salon.
Keith je sjedio za stolom i upravo sipao novu au vina. Zatim
je ustao i priao ormaru.
Sada e ostaviti bocu, pomislila je Anabelle, i pri tom mi
okrenuti lea. Za to vrijeme moram prei preko prozora.
To joj je uspjelo u tri duga koraka. Od tog mjesta vie nije bilo
daleko ni do krova sporedne zgrade. Ali kada je stigla do log
krova morala je malo predahnuti. Pred oima su joj lebdjele
tamne sjene. Neto je protralo ispod njezinih nogu. Nije
uspjela zadrati krik. Mievi! Ipak, to to je prepoznala
ivotinje, nije joj donijelo nikakvo olakanje. Ne zato to bi se
bojala , mieva, ve zato to je shvatila da je kriknula i da ju
je netko mogao uti.
- Moram odmah sii na krov. Tu u moi lei i bar neu biti u
opasnosti da padnem, - pomislila je.
Stisnula je zube i skoila. Crijepovi na krovu su zapucketali
pod njenim nogama. Ali je ona samo trenutak kasnije bila u
sjeni zida dvorca, skoro ispod samih prozora salona. jedva je
uspjevala nekako utiati svoje buno disanje. Trgao ju je um
odozgo. Podigla je pogled. Keith je otvorio prozor salona i
nagnuo se prema van. Pogled mu je bio uprt u no.

-60-

Pompea

inilo joj se da je prola itava vjenost dok se prozor nije

ponovno zatvorio. Od pomisli da bi Keith sad mogao poi u
njenu sobu, prooe je marci. Skoro je pretrala preko krova i
dokopala se grana jednog velikog hrasta koje su na tom kraju
gotovo prekrivale crijepove. jo samo da nekako sie.
Ali nije imala vremena da dovri tu misao. Noge joj skliznue
niz vlani krov, ruke ispustie tanke granice za koje se
uhvatila.
Propala je kroz kronju drvea i nala se na zemlji.
Oamuena, ona je ostala leati. Rukom je oprezno opipala
desni lanak i osjetila jaku bol. Bio je vjerojatno iaen. Ipak,
morala je dalje do svoje putne torbe, a zatim to dalje od
dvorca Danenberg. Pokuala se je uspraviti na noge, ali ju je
snaga izdala. Pokuala je ponovno i ovog puta uspjela. Ipak,
na desnu nogu samo se s mukom oslanjala.
Tumarala je preko travnjaka. Putna torba trebala se nalaziti
blizu jednog bunja, tono ispred prozora kroz koji je torbu i
bacila.
Duboko diui, Anabelle je stigla do bunja, i u njegovoj j e
sjeni mogla nekoliko trenutaka predahnuti. Ali, gdje joj je
putna torba? Nigdje je nije mogla nai. U tom trenutku
poeljela je da mjeseina ponovno bar na trenutak osvijetli
park.
- Nemojte se bojati, nemojte vikati, gospoo Anabelle!
Anabelle se prestraeno trgla. Odakle je dopro taj glas? Muki
glas. Moda gubi razum, moda joj se to samo priinilo?
Ali ovjek je ve iskoraio iza bunja.
- Jack! - sa olakanjem je uzviknula Anabelle. - Oh, Jack ... d a
li ste to doli da me vratite u dvorac?
- Nisam, gospoo Anabelle. Doite! - Jack je izvukao putnu
torbu iz bunja i povukao enu.

-61-

Pompea

Nemamo vremena - pokazao je prema mraku.

U mojoj sobi gori svijetlo ... sve je izgubljeno!
- Nije - Jack ju je poveo za ruku, a ona mu se prepustila. I bol
u lanku lake je podnosila oslanjajui se na njegovu ruku.
Osim toga, on je nosio njenu putnu torbu.
Kroz sjenu drvea Jack ju je doveo do jednih otvorenih vrata.
Anabelle stegne slugi ruku.
- Vi ste ova vrata otvorili? upitala je.
- jesam, im sam vas vidio na zemlji. Dalje morate ii sami,
gospoo Anabelle. Vie vam ne mogu pomoi. Moe se
dogoditi da me gospodin potrai kad otkrije da niste u svojoj
-

sobi. Moram zatvoriti ova vrata i odmah se vratiti u svoju

sobu. elim vam sreu, gospoo Anabelle! - Jack je za njom
zakljuao vrata i odmah zatim nestao.
Anabelle se ipak mnogo bolje osjeala.
Tumarala je putem koji je vodio kraj sela Danenberg. Cesto je
zastajala da se odmori i putnu torbu premjesti u drugu ruku, ali
je ipak bila vedrija od pomisli da je najtei dio njenog puta ve
proao.
I uskoro e joj i Enco pomoi ili je zatititi od Keitha. Pred
njom se ve nazirala kuica u kojoj je slikar stanovao. Nju je
iznajmio im je doao u ovaj kraj, kao da je osjeao da bi bilo
previe opasno da stanuje u dvorcu Danenberg.
Nije se nimalo zaudila kada je vidjela da kroz prozore kuice
ne dopire ni traak svijetlosti. Pono je davno prola. Enco
svakako ve spava. Vjerojatno planira da ujutro ustane rano.
Anabelle je pokucala na prozorsko okno. ekala je da se
unutra upali svijetlo.
Ali, ekala je uzalud, iako je pokucala jo nekoliko puta, sve
jae i jae. Poela je vikati.
Konano je odluila da prii vratima. Bila su otkljuana.
Sa strahom je ula u mranu kuu i jo jednom izgovorila im e
ovjeka od kojeg je oekivala pomo. Ponovno je uhvati strah.

-62-

Pompea

Drhtavom rukom potrai prekida.

Soba je bila prazna, krevet bez posteljine. Enca nije bilo tu.
Sto da radi? Napustila je Danenberg raunajui na njegov u
pomo. jo je jednom pogledom pretraila sobu. Na stolu j e
opazila jednu kuvertu. Na njoj je stajalo njeno ime. Uzela ju
je, otvorila i proitala.
- Najdraa Anabelle, bili ste u pravu kad ste odbili poi sa
mnom. Ipak, otkrili ste svoju Ijubav prema meni. Moram vas
zamoliti za oprotaj, nisam imao pravo uzimati enu muu i
majku djetetu. U dvorcu Danenberg imate siguran i miran
ivot, uz mene bi vam budunosti bila neizvjesna. ja sam
nepouzdan ovjek kome zbog slikarske vjetine oprataju
mnoge slabosti.
Nadam se da ete shvatiti zbog ega vie ne mogu ostati ovdje.
Uostalom, jedno drugom smo ve rekli zbogom.
Uvijek u vas voljeti, Anabelle. To pravo nitko mi ne moe
oduzeti. Uvijek va, Enco Gverini. Anabelle je ispustila pismo.
Zatim ga je podigla sa poda i stavila u dep. Izala je iz kue i
naslonila se na najblie drvo.
Znala je da joj vie nema povratka u dvorac, ak ni sada kad
od Enca ne moe oekivati pomo. Pogled joj pree okolinom.
Oblinji put vodio je u pravcu najblie eljeznike stanice.
Tim putem nije smjela poi. Ostao joj je jo samo pravac preko
fjorda. Sa njegove druge strane nalazila se autobusna stanica,
sa koje se takoer moglo stii do slijedee eljeznike stanice.
Njen pogled skliznuo je preko tamne vodene povrine. Tu na
obali sigurno e neki amac. Morat e sama veslati. Nitko ne
smije znati da je ona otila tim putem, inae e to i Keith
doznati.
Lagano je tumarala dalje, iako joj je hodanje svakog trenutka
postajalo sve tee i tee. Sada, kako pred sobom vie nije
imala cilj, kuu u kojoj je Enco ivio, malo je klonula i
duhom. Hrabrost joj se, meutim, vraala kad god bi se
okrenula i iza sebe ugledala mranu sjenu dvorca.

-63-

Pompea

Kada je konano stigla do fjorda.

klonula je iscrpljena na kamenitu obalu. jedan amac s e
nalazio u blizini, ali je ona najprije morala skupiti snagu da
dospije do njega. eznutljivo je gledala u osvijetljene prozore
oblinjih kua. Tu se jo nije spavalo. Meutim, ona nikoga
nije poznavala, nije znala smije li se povjeriti nekom od
stanovnika sela. Bojala se da e oni stati na stranu gospodara
dvorca, jer je tako zahtjevala tradicija. Kritizirati nekoga od
Sandersovih bilo je ravno zloinu.
Malo se odmorivi, Anabelle je napokon prila amcu.
Pokuala ga je odvezati, ali su njeni prsti bili previe njeni za
debelo i vlano ue vezano mornarskim vorom. Iscrpljena,
klonula je na sjedite u amcu. Tu je bar bilo suho, jer je svoju
haljinu ve smoila gazei po vodi da ue.
Pogled joj je ponovno odlutao do najblie kue. Moda tu
stanuju ribari koji e uskoro isploviti sa svojim mreama?
Da, sigurno je bilo tako, jer su se vrata kue upravo otvorila.
Meutim, na njima nije bio mukarac, ve jedna ena koja je
zastala na pragu i osvrnula se oko sebe. Laganim korakom
pribliavala se obali.
Anabelle je nepomino sjedila u amcu. Nije se imala gdje
sakriti. Da bjei? Pred njom je bila voda. Bjeati natrag,
znailo bi dospjeti ravno u ruke toj eni. Ukoenim
prstima Anabelle je ponovno pokuala razvezati vor.
- to radite u amcu? - zaula je otar enski glas.
Anabelle je podigla pogled.
- Gospoa Anabelle! - Zaboga, otkud vi ovdje!
- Nemojte me odati, molim vas - zajecala je Anabelle. - Hou
pobjei preko fjorda ... bjeim iz dvorca.
- Ah, tako ... ena je nekoliko trenutaka promatrala Anabelle, a
zatim rekla: - Doite najprije u kuu
- kada je vidjela da Anabelle oklijeva, ona je dodala: - Nema
nikoga. ivim samo sa sinom, a on spava - pruila je ruku.
Tek tada je Anabelle ustala da izae iz amca.

-64-

Pompea

jeste li povrijeeni? - upitala je ena kada je primijetila da

ona epa.
-

Jesam, boli me lanak. Ali u moi ako ... ako mi ponesete

torbu i dozvolite da se malo oslonim na vas.
- To mi nee biti teko - glas ene bio je njean, ali je rame n a
koje se Anabelle oslonila bilo vrsto. Brzo su stigli u kuu i
Anabelle je klonula na klupu pokraj kamina.
- Sjednite, odmah u vam donijeti toplog aja. Svakako e vam
prijati.
- Hvala - Anabelle se osvrnula oko sobe. Sve je blistalo od
istoe, a u kaminu je pucketala vatra.
Ni na aj nije dugo ekala. Dok ga je pila, ena je kleknula
-

pred nju. Bila je jo mlada sa dugom smeom kosom i lijepim

licem. Zelene oi paljivo su je gledale.
- Zovem se Martha Framer, vi me moete zvati samo Martha.
Ve sam navikla da mi se svi tako obraaju, ak i ljudi iz
dvorca. Tako, a sada da pogledam va lanak - njenim j e
prstima opipala nogu, a zatim podigla pogled. - Samo ste ga
malo iaili, nita strano.Stavit u vam odmah obloge, pa e
i bol brzo proi.
- ja moram ii, Martha. Ne smijem ovdje dugo ostati. Naravno,
najprije vam moram rei to se sve dogodilo.
- Nije potrebno - tog trenutka glas Marthe Framer bio je
pomalo otar.
- Da budem iskrena, ve dugo se pitam koliko ete vi jo
izdrati onakav ivot u dvorcu. Meutim, morao se pojaviti
drugi ovjek u vaem ivotu da biste skupili hrabrost da
napustite Danenberg. Anabelle je iznenaeno pogledala u nju.
- Otkuda vi znate da ...
- ja nita ne znam. Ipak, shvatila sam da ste sa slikarem Encom
Gverinijem odlino slaete. esto sam vas i viala zajedno, u
etnji oko dvorca ih kraj obale. I danas. Premda me se to,
naravno, nimalo ne tie - ispravila se i otila po lavor sa
vodom. - Ono to se zbiva u dvorcu Danenberg mene nimalo ne

-65-

Pompea

zanima.
- Enco Gverini je otiao - tiho je rekla Anabelle.
- Da, to znam. Mislila sam da ete i vi poi sa njim. Ali, kada
sam vas vidjela samu u amcu, shvatila sam da se neto drugo
dogodilo. - Martha je moila maramicu i njeno je obavijala
oko povrijeene noge.
- Molim vas, Martha, sjednite kraj mene - rekla je Anabelle. Moram vam sve ispriati. Ne znam da li ete mi povjerovati,
ali nekome se moram povjeriti. Bit e mi mnogo lake ...
- Samo vi govorite - Martha je sjela na klupu kraj nje. - Nemate
se ega bojati, jer sve to kaete ostat e meu ovim zidovima.
Nemam nimalo razloga da gospodinu Keithu pomaem u
potrazi za njegovom enom.
Anabelle je poela priati. O svom ivotu u dvorcu Danenberg,
o neslaganju sa muem, o svom bijegu.
Martha Framer ju je utke sluala. Tek nekoliko minuta poto
je Anabelle zavrila, ona je ponovno progovorila:
- A vae dijete? Da li ste mislili na malu Aliciju?
Tek tada su potekle suze niz Anabellino lice.
- Htjela sam povesti Aliciju, ali sam shvatila da je za nju bolje
da ostane u dvorcu. To mi je strano teko palo. Ipak,
zahtijevat u da mi ju daju, samo ako uspijem u bijegu Anabelle je stegnula Marthinu ruku. - Vi mi vjerujete.
Martha je klimnula glavom, a zatim ustala sa klupe.
- Poite sa mnom, gospoo Anabelle.
- Kuda? - zaueno je upitala Anabelle. Maramicom je
pokuavala osuiti lice.
- Pokazat u vam neto to e vam dokazati da vam vjerujem. Martha je Anabelle stepenitem povela u potkrovlje. Tiho je
otvorila jedna vrata. Svijetlo iz hodnika palo je u sobicu s a
dva kreveta. U jednom od njih vidjela se djeja glavica.
- Ovo je moj Karl - rekla je Martha Framer i njeno uklonila
djeaku kosu sa ela. - Ima sedam godina i ve ide u kolu. Ne
znam kako bih izdrala ijedan sat bez njega. Zbog toga vam i

-66-

Pompea

vjerujem da ete malu Aliciju uzeti sebi im to budete mogli.

Poimo ponovno dolje, gospoo Anabelle.
Dok je Martha pomagala povrijeenoj eni da sie, na usnama
joj je lebdio blag osmijeh. im je Anabelle sjela, progovorila
je:
- Vaem Karlu je sedam godina, ali je on stalno uz vas. Mojoj
Aliciji su tek dvije godine i njoj je majka jo potrebnija. Mu
mi je rekao da nisam seljanka i da ne smijem svoje dijete
drati u postelji. Sutra ... odnosno to je ve danas, on mi je
htio uzeti malu Aliciju. O njoj e se brinuti iskljuivo dadilja.
Martha Framer se nasmijala.
- Da, seljaci su za gospodina Keitha
samo njegove usluge. I ja sam ki seljaka. Meutim, kada s e
ki nekog seljaka dopadne gospodinu Keithu, zna se on i te
kako pomuiti oko nje.
Anabelle se trgnula i iznenaeno je pogledala:
- Hoete rei da je moj mu vodio razvratan ivot, da je sirote
djevojke iz ovoga kraja ... ne, ne mogu vjerovati!
Ipak, tako je bilo. Ljudi to znaju. A mnogima je njegov o
zanimanje bilo i dobrodolo. Gospodin Keith je svoje grijehe
obino naplaivao novcem. A do novca je u ovim planinama
teko doi. - Martha prinese ruku eku. - Ali, bolje da sada
razmislimo to emo sa vama. Prila je prozoru i pogledala
prema obali.
Anabelle se nije mogla suzdrati.
- Martha, je li Karl vae izvanbrano dijete? - upitala je tiho.
ena se naglo okrenula.
- Da, ali Karl ne zna ime svog oca. A nemojte me ni vi pitati
za to ime, gospoo Anabelle. ja u vas amcem prevesti preko
fjorda. Meutim, morat emo ekati jo tri sata, jer emp tek
pred jutro moi bezbjedno prei. Struja oseke sada je previe
jaka.
Vi ete me prevesti? Zar biste to uinili za mene? - Anabell e
je ustala i prila prozoru. Prislonila je svoj obraz uz obraz
-

-67-

Pompea

Marthe Framer. - Hvala vam, Martha. Ovo vam nikada neu

zaboraviti.
Nema na emu, gospoo Anabelle
- Marthin glas ponovno je zazvuao otro. Moete ak i
odspavati do polaska.To e vam koristiti, a ovdje se nemat e
ega bojati. Vrata ove kue za gospodina Keitha su zatvorena.
Tri sata kasnije Martha je probudila Anabelle. Kroz prozor j e
ve dopiralo prvo sivilo zore.
- Sada u vam staviti vrst povez na lanak, gospoo Anabelle.
- Marthi se iznenada jako urilo.
Na stolu su ve stajalo vrela kava i doruak. - Ali prije toga
ipak neto morate pojesti.
-

Anabelle je zahvalno sjela za stol. Martha joj je pravila

drutvo uz kavu.
Anabelle je jo jela kada je ona otrala uz stepenice i vratila
se s vunenim pokrivaem i votanim platnom. - Ovo je da se ne
biste smoih na fjordu, gospoo. jako je hladno. Ovo e vam
svakako biti potrebno.
Anabelle je pribor za jelo spustila na stol i dohvatila svoju
nisku crnih bisera. - Sada mi vi pomaete, Martha, a poslije
toga se moram osloniti samo na zatitu svojih bisera.
Ustala je. Malo se zanijela i morala se je pridrati za stol.
Lako je kriknula. Nagli pokret je prekinuo nisku i biseri su s e
rasuli po stolu i podu.
- Odmah u ih pokupiti - nasmijeila se Martha i kleknula na
pod. I Anabelle joj je pomagala. Malo se povratila od straha,
ali joj je glas jo uvijek drhtao kada je progovorila:
- Ne smijem izgubiti ove bisere, jer me oni tite od svega. Ne
bih smjela izai kroz onaj prozor da ih nisam imala uz sebe.
Iz depa je izvadila malu konu vreicu i u nju stavila bisere.
Ali Martha joj nije dozvolila da ponovno utone u misli.
Uhvatila ju je za ruku i povela iz kue. Njoj nije bilo nimalo
teko da razvee vor i odgurne amac od obale.
Snanim zaveslajima vesla potjerala je amac preko fjorda. jo

-68-

Pompea

jednom je Anabelle ugledala dvorac u sve jaoj svijetlosti

dana. Meutim, ak ni iz ove daljine on joj se nije inio
privlanijim. Nijednog trenutka joj nije palo na pamet da je
Keith moda jo uvijek trai. Mislila je samo na svoje dijete
koje je sigurno jo spavalo iza tih debelih sivih zidova. Nokte
je gotovo zarila u drvo amca. Pogled nije skidala sa dvorca,
sve dok Marthini zaveslaji veslom nisu postali krai i rijei.
- Kuda ete sad poi, gospoo Anabelle? - upitala je Martha.
- U San Remo.
Objasnila je eni da Enco Gverini ivi u San Remu.
amac je ve stigao do druge obale i Martha je iskoila na
obalu.
Sada moramo pouriti. U ovo doba izlaze ribari i netko bi nas
mogao vidjeti. Ipak, brzo ete stii do autobusa - stisla je ruku
Anabelle. - Sretan vam put, gospodo.
Ali Anabelle nije ispustila njenu ruku. Iz depa je izvadila
vreicu sa biserima, drhtavom rukom izvadila jedan i pruila
ga Marthi.
-

U znak zahvalnosti, gospoo Framer - rekla je. U glasu su joj

se osjeale suze. - Ovaj crni biser e i vas i vaeg djeaka
tititi od svake opasnosti - njen pogled pree preko mora. Svatko tko mi na ovom tekom putu pomogne, poklonit u po
jedan ovakav biser, sve dok mi na kraju ne ostane samo jedan.
I on e me moi zatititi, a onda u ga pokloniti mojoj maloj
Aliciji.
- Hvala vam, gospoo Anabelle - Martha je bila dirnuta. - Neka
vas srea prati - Martha se vratila u amac. jo jednom se
okrenula i prekinula veslanje. Anabelle vie nije bila na obali.
-

***
Anabelle je stigla do autobusa u trenutku kada se voza upravo
spremao zatvoriti vrata. Dozvolio joj je da i ona ue, ne
obrativi neku posebnu panju na nju.

-69-

Pompea

Trenutak kasnije Anabelle se nala na maloj eljeznikoj

stanici. Njen je strah bio sve slabiji kako je vrijeme odmicalo.
Njen mu nee pretpostaviti da je ona ovako brzo uspjela
udaljili se iz okoline dvorca. Ipak, kasnije e je svakako traiti
i dalje. Moda ak i u San Remu, im shvati da je i slikar
otiao u isto vrijeme kad i ona.
Ipak moram u San Remo, jer drugog izbora nemam, mislila je
Anabelle. Moram Encu, on mi je potreban, on e mi pomoi.
jednog dana u povesti i Alicijn.
*
Alicia Sanders je zarila svoje duge prste u plavu kosu i
naslonila glavu na ruke.
- I tako je moja majka prije esnaest godina otila u San Remo.
Od tamo vam se jednom javila, gospoo Framer. Ali, to se
poslije toga dogaalo?
Gledala je u crni biser koji je Martha Framer stavila na dug
zlatni lani.
Martha Framer je skoro jecala.
- Poslije toga ne znam nita. Freda mi je jednom rekla da j e
gospoa Anabelle pisala dva mjeseca poslije dolaska u San
Remo, gospodinu Keithu. U pismu ga je molila da tebe da njoj,
Alicia. Da li je tako zaista bilo, ili je Freda sve izmislila,
To ti ne bih mogla rei. Tvoja majka te drugaije nije ni mogl a
uzeti, Alicija. jedini nain bio je da ponovno zamoli gospodina
gospodina Keitha, u nadi da e se moda predomisliti.
On je otputovao u San Remo. jo mnogo ranije svima je
ispriao kako je njegova ena u San Remo otputovala na
lijeenje. Nije mogao podnijeti sramotu to ga je ena
napustila.
Alicia je ustala.
- Da, moj otac je otputovao u San Remo. 1 Jack je bio sa njim.
Od tamo su se vratili sa praznim lijesom. to se dogodilo u

-70-

Pompea

San Remu? To moram saznali. Moram saznati gdje je sada

moja majka. Prila je Karlu i poloila mu ruku na rame.
Karl, jako sam ti zahvalna to e mi pomoi da preem
preko fjorda. Samo znam da u blizini dvorca vie ne smijem
ostati. Moram bjeati, kao to je pobjegla moja majka. Ipak,
prije loga bih htjela jo jednom razgovarati sa Jackom. Ve je
krenula prema vratima. Martha Framer joj je preprijeila put i
zadrala je.
- Alicia, ti skoro dva dana eka da te Karl odvede na sigurno
mjesto; a sada ponovno srlja u opasnost! Hoe natrag u
dvorac Danenberg? Ne, to ti neu dozvoliti.
- No je, gospoo Framer. Nitko me nee vidjeti. U ovo doba u
-

selu svi spavaju. I krma je ve odavno zatvorena.

- A kako e ui u dvorac i probudili Jacka?
Oi mlade djevojke su blistale.
- Ui u u dvorac na sporedan ulaz. Kroz njih sam izala i kada
sam ila do grobnice. jer nisam smjela na glavni ulaz. Bojala
sam se da me Jack ili Freda na vide. Klju od tih vrata sakrila
sam pod jedan bunj i sigurno u ga tamo ponovno nai.
Moram razgovarali sa Jackom. Gospoa Grace jo nije u
dvorcu. Karl poloi ruku na rame svoje majke.
- Ne bismo smjeli zadravati Aliciju, majko. Jack zna sve.
Zbog svog obeanja gospodinu Keithu nije smio nita rei.
Osim toga, bilo bi glupo da Alicia ode u San Remo i uzalud se
raspituje za svoju majku, a da Jack svo to vrijeme moda tono
zna to je bilo s njom - Karlov glas postajao je sve uzbueniji.
Alicia ga je zahvalno promatrala. Zamolila je jo jednom:
- Dozvolite mi da poem, gospoo Framer. Sigurno u se
vratiti na vrijeme da me Karl preveze preko fjorda.
Martha Framer je klimnula glavom.
- Dobro, ali neka i Karl poe sa tobom.
Karl hitro poljubi majku u obraz.
- To sam i sam htio predloiti, majko.
Pruio je Aliciji ruku. Zajedno su krenuli prema vratima, ali

-71-

Pompea

im se Martha jo uvijek nije maknula s puta. Uzela je zlatni

lani s crnim biserom i stavila ga Aliciji oko vrata.
- Uzmi bar za sada crni biser tvoje majke, dijete moje.
- Hvala vam, gospoo Martha - i Alicia je poljubila Karlovu
majku, a potom se okrenula vratima. - Idemo, Karl.
Martha Framer prie prozoru. Promatrala je kako dvoje
mladih, idu stazom drei se za ruke.
- Morala sam poslati Karla sa njom
- mrmljala je. - Sreom, oni e misliti kako da stignu do
dvorca i Jacka. Ne bi smjeli postati bliski. Moj deko ne smij e
bili nesretan. Kao ni Alicia.
*
To je taj bunj - proaputala je Alicia. - Bojim se samo da
neu uspjeti pronai klju.
- Nai e ga, Alicia - rekao je Karl vrstim glasom. Znao je da
mora ohrabriti djevojku. U posljednja dva dana doivjela je
toliko stranih stvari da je ve morala biti umorna.
- Ovdje ... trebalo bi bili ovdje - njeni prsti pretraivali su
travnjak ispod bunja. - Oh, Karl! - iznenada je uzviknula i
obgrlila mladia oko vrata. - Ui emo u dvorac.
Karl je vrsto stegnuo djevojku. Malo ga je iznenadio njen
zagrljaj i zato ju je samo blago poljubio u obraz.
Oprezno su prili sporednim vratima.
- Vrlo je mrano. Nikakvo udo, uostalom, u ovo doba! Ali je
Freda prava sova. To joj Jack esto govori kad je hoe
naljutiti. Ona uvijek tvrdi da je svake noi mui nesanica.
- jesu li Jackova i Fredina soba jedna pokraj duge? - upitao je
Karl, dok je otkljuavala vrata.
- jesu. U hodniku koji iz glavne zgrade vodi do sporedne. Doi,
ovdje e nam biti potrebna tvoja depna lampa. Sva srea to
si se sjetio da je ponese, Karl.
- Obino je uvijek drim u depu. Petrolejka je za to previe

-72-

Pompea

glomazna.
- Naravno, nju ne moe staviti u dep - nasmijala se Alicia.
Meutim, brzo se uozbiljila. - Nadam se da Jack ne zakljuava
svoju sobu. Uskoro emo stii do nje.
- Pst! - Karl je stavio prst na usta i lagano pritisnuo kvaku. Sa
olakanjem je odahnuo, odgurnuo otkljuana vrata i povukao
Aliciju za sobom unutra. - Ti ga pozovi, Alicia! - Ugasio je
depnu lampu, kako iznenadna svijetlost ne bi prestraila
Jacka.
- Jack! - tiho ga je pozvala Alicia, Jack je neto promumljao i
pomaknuo se u postelji. Trenutak kasnije ponovno se zaulo
njegovo hrkanje.
jo jednom ga je Alicia pozvala po imenu.
Prokletstvo, Freda, pa ti si stvarno poludjela! - uzviknuo je
Jack. - Ni nou mi ne da mira? Lutaj po dvorcu cijelu no,
ako hoe, ali u moju sobu ne ulazi!
Alicia je drmnula Karla laktom. Na trenutak je potpuno
zaboravila na opasnost koja joj prijeti u dvorcu i iskreno se
zabavljala Jackovim gnijevom. Meutim, ipak ga je morala
prekinuti:
- Nije Freda, Jack. To sam ja - Alicia. I Karl je sa mnom. Upali
ve jednom tu lampu, Karl.
- Gospoica Alicia! - uzviknuo je Jack, prije nego to se
svijetlo upalilo. Ukoeno je sjedio u krevetu i buljio u dvoj e
mladih kao da vidi duhove.
Alicia mu prie.
- Ostani u krevetu, Jack. Moram razgovarati s tobom - sjela j e
na stolicu kraj kreveta i mahnula Karlu da prie.
Gospoice Alicia, kako ste uli u dvorac? - Jackov glas je
drhtao. - Kako vam je to uspjelo?
- Kako sam ovamo ula, to je moja tajna, Jack. Morala sam te
vidjeti. Nemam mnogo vremena. Karl ti je ve rekao da e m e
jo ove noi prevesti preko fjorda - stegnula je ruku starom
slugi. - Molim te, Jack ... Starac izvue svoju ruku iz Alicijin e

-73-

Pompea

i pogleda u Karla.
- Klju je u vratima. Molim vas, Karl, zakljuajte ih. Nem a
nikoga u zamku osim Frede i mene, ali od nje ovjek nije
siguran ni iza debelih zidova.
Karl je zakljuao vrata i ponovno se vratio do kreveta.
Alicia nije oklijevala ni trenutka.
- Jack, ti si mi pred slikom moje majke rekao da mi ne smije
odati njenu tajnu. Meutim, ja sada znam da njeno tijelo nije
pokopano u dvorcu Danenberg.
- Da, znam da to znate, gospoice. Zar ne mislite da bi bolje
bilo da to uope niste saznali?
- Ne, ne bi bilo bolje, Jack. Imam namjeru nai majku.
Jack navue pokriva do brade. Lijepo se vidjelo da bi
najradije pokrio i glavu.
- Gospoice Alicia, sada samo vi i grobar znate da je lijes vae
majke prazan. Ljudi koji su vas sreli, sreom, to nisu otkrili.
Grobar je u strahu lijes vratio na njegovo mjesto i zatvorio ga.
Ne bih volio da stanovnici sela saznaju da je lijes prazan. Za
sve je kriv gospodin Keith koji nije elio da se dozna da mu je
ena pobjegla.
Opet moj otac! - lupila je Alicia nogom o zemlju. - Kada e
malo misliti i na mene, Jack? Valjda ja prije svih imam pravo
da saznam to se dogodilo sa mojom majkom?
- Time bih vam samo nanio bol, gospoice Alicia - Jack je
tuno gledao u nju. - jo ste mladi. Trebali bi uivati u ivotu ,
a ne da kopate po tunoj prolosti.
Alicia se nagne prema njemu.
- Ti si mojoj majci pomogao da pobjegne, Jack. Ne, nemoj to
poricati. Prije odlaska ona je sve ispriala Marthi Framer. Ti si
se saalio na moju majku i zato ... Jack stavi ruku na elo.
- Da, pomogao sam joj. Bilo mi je ao, nje, kao sad vas,
gospoice Alicia. Bio sam sluga jo kod roditelja vaeg oca.
Znate onu nau izreku: iji kruh jede, njegovu pjesmu i
pjeva. Ipak, mnogo mi je tee bilo dok sam sluio vaeg oca.
-

-74-

Pompea

Moda je i on bio nesretan ovjek. Moda je on vjerovao da ne

smije voljeti, da mora biti tvrd zato to je mukarac, uz to jo i
plemi. Ipak, bio sam mu vjeran i drao sam se zadate rijei.
- Ipak, morate Aliciji rei istinu - umjeao se Karl.
Stari sluga je dugo utio. Karl je bio nestrpljiv. Naglo je ustao,
pritisnuo prekida i upalio svijetlo u sobi. Pogledao je na svoj
sat.
- Jack, svojom utnjom dovodite Aliciju u opasnost. Nemamo
vremena za gubljenje, moramo pouriti na fjord. Ionako me ta
plovidba brine. Dok smo dolazili u dvorac, vjetar je postajao
jai. Znate i sami kako bura na fjordu moe brzo puhati.
Hoete li vi biti krivi ako Alicia ovdje jo due ostane? Dok
gospoa Grace ne otkrije gdje se nalazi?
U Jackovim oima pojavi se strah i on brzo digne ruku:
- Zaboga, ne govorite tako, Karl. A gospou Grace mi nikako
ne spominjite - duboko je uzdahnuo. - Ispriat u vam to se
dogodilo poslije bijega vae majke,
gospoice. Vi ve znate da sam joj malo i ja pomogao. im
sam zakljuao vrata za njom, pourio sam natrag u dvorac. jo
iz predvorja uo sam gospodina Keitha na stepenicama. U
posljednjem trenutku uspio sam uletiti u svoju sobu. Samo koji
trenutak kasnije on je pokucao na moja vrata. Vikao je da je
gospoa Anabelle pobjegla. Morao sam mu pomoi u traenju,
po itavom dvorcu i po parku. Mislio je da nije mogla dalje
otii, ak je mislio da uope nije ni otila iz dvorca.
Pred jutro mi je strogo naredio da o gospoinom bijegu nikom
ne govorim ni rijei. To mi je bilo razumljivo. ovjek njegov a
kova nije mogao priznati da mu je ena pobjegla. Svima je
govorio da je gospoa otputovala na lijeenje. Ljudi su neko
vrijeme svata govorili, ali su kasnije to prihvatili kao istinu.
Uostalom, bilo im je i svejedno to e se s njom dogoditi.
Ispod svog jastuka Jack je izvukao veliku maramicu i njom
obrisao oznojeno elo.
- Zar nije dalje traio moju majku?

-75-

Pompea

pitala je Alicia.
- Ne, jer to ne bi priliilo njegovom dostojanstvu - odgovorio je
Jack. - ak ni meni vie nije spominjao Gospou Anabelle.
Gotovo kao da nikada nije ni ivjela u dvorcu Danenberg.
Meutim, nedugo zatim je dolo njeno pismo. Vaa
majka je u njemu molila gospodina da joj dozvoli da doe u
dvorac i da vas povede sa sobom. Va otac mi je pokazao to
pismo, a zatim me zamolio da i ja poem s njim u San Remo.
Jack se zavalio na jastuk i sklopi oi.
Alicia se igrala crnim biserom na laniu. - 1 ti si s njim
otputovao u San Remo, mojoj majci.
- Da, gospoice Alicia. Bilo je to prije esnaest godina ...
*
Nebo nad Rivijerom bilo je blistavo plavo, a topli zraci sunca
grijali su nepregledne gomile veselih ljudi du plaa.
Najednom od prozora malog hotela La Rosa stajala je
Anabelle Sanders. Divila se palmama agavama du obale iz a
kojih se blago talasalo more.
- Sa puine pogled joj je ponovno skrenuo na ljude koji su
etali obalom. Koliko je puta i sama tuda prola, sve u nadi d a
e jednom ugledati Enca Gverinija. Ipak, srea nije bila na
njenoj strani. Meutim, ono traganje za Gverinijem nije
prepustila samo sluaju. Svakog dana odlazila je na gradski
trg, obilazila mnoge ulice i nekoliko puta ak odlazila do
naselja u blizini grada.
Vratila se do sredine svoje sobice. Spustila se u jedan
naslonja i rukama pokrila lice. Kako je prazan postao njen
ivot. 1 koliko je samo eznula za svojim djetetom, jo vie
nego za Encom.
Usprkos tome, prikupila je hrabrosti da napie Keithu pismo.
Kada e joj odgovoriti? Moda nikada. Da li je odluio da je
potpuno zaboravi? Ili se moda izmijenio Poslije njenog

-76-

Pompea

odlaska? Zar nije mogue da se rastanu mirno, kao toliki drugi

brani parovi? Mogao bi joj prepustiti Aliciju i da je dolazi
obii. A kad odraste, i Alicia bi mogla posjeivati svog oca.
Uzbuena, ponovno je ustala. Ne, tome se nije smjela nadati.
Sada kada je bila daleko od njega, vidjela je Keitha u sasvim
drugaijem svijetlu.
Kucanje na vratima ju je prenulo. Na njen poziv ula je
slukinja i najavila da ima posjetu.
- Posjetu? - Anabellino lice zar umenjelo se od iznenaenja.
Rukama je pritisnula grudi. Enco? Ili Keith?
- Dva gospodina, segnora - rekla je djevojka i izala.
Preko njene glave Anabelle je ve opazila posjetitelje.
Keith! - zamucala je, a zatim - Jack?
- Dobar dan, gospoo - rekao je Jack i skinuo eir, a zatim se
maknuo u stranu da propusti svog gospodara.
im je slukinja nestala u hodniku. Keith je zapitao hladnim
glasom.
- Mogu li ui, Anabelle?
- Da ... svakako - zbunila se ena. Brzo mu se sklonila s puta.
- Priekajte me u predvorju, Jacke
- naredio je Keith. Onda ete pomoi gospoi oko pakiranja.
Jack je klimnuo glavom. Kao da nije imao snage da izgovori
uobiajeno: "Da, gospodine.
- Kod pakiranja? - iznenadila se Anabelle. - Ne misli valjda
da bih se s tobom vratila u Danenberg? Keith je zatvorio vrata
za slugom i priao eni.
- A zar bih ja tek tako potegao iz Engleske u Italiju ako ne
zbog toga? Krajnje je vrijeme tla se vrati svojim obavezama u
dvorcu.
- Ali, Keith ... - bespomono je progovorila Anabelle. - Zar ti
nisi primio moje pismo? Ono o Aliciji? Ah, naravno, primio si
ga, inae ne bih ni bio ovdje.
Keith se glasno nasmijao.
- to, ti si mislila da na drugi nain ne bih mogao otkriti gdje
-

-77-

Pompea

se ti zabavlja? Bilo je jako glupo, draga moja, to si

otputovala u San Remo. Svatko tko je znao za vezu izmeu
tebe i Gverinija najprije bi te ovdje potraio. A ja sam to vidi,
znao. Nego, zar me nee ponuditi da sjednem.
- Oprosti, Keith. Zna da se nikad nisam nauila lijepo
ponaati.
- No, to doista nisi - Keith je sjeo bez poziva. - Nikada od tebe
nee biti dama.
Anabelle je u gnjevu podigla ruke.
- Dama! Dama! Tu rije vie ne mogu ni uti. 1 to je to
dama? ja hou biti samo ovjek - i prava ena. A to mi nisi
dozvolio da budem. A ono to si rekao za Enca Gverinija - on
nije bio ljubavnik. Niti je to kasnije postao. Istina je da me je
privukao svojim razumijevanjem. On je ovjek koji misli i
osjea kao ja, koji se brine i za mene. a ne samo za sebe.
Uostalom, zbog ega ti to sve govorim? Neu se vratiti s
tobom.
Moram priznati da me iznenauje, Anabelle. Doputovao sam
samo zato da bih te odveo tamo gdje ti je mjesto. enidba sa
tobom bila je najvea greka u mom ivotu, ali se svaka greka
mora platiti. ja sam i na to spreman. Dajem ti jo jednu priliku
da mi se vrati. - Keith se zadovoljno ekao po bradi.
- Ti meni daje jo jednu priliku? I lime hoe platiti za
najveu greku u svom ivotu? - Anabelle se nagnula naprijed
da bi bolje vidjela lice svog mua. - Zar jo uvijek sa mnom
razgovara tim tonom? Zar jo nisi svjestan da se elim
razvesti od tebe?
- Da se razvede? - zavrtio je Keith glavom. - Iskoritava
moje strpljenje, Anabelle. Sandersi se razvode samo kad oni to
ele, a ne kada to ele njihove ene.
- Ali, Keith, sve se to moe mirno rijeiti. Tvoj ponos ne mora
biti ni najmanje povrijeen. Spremna sam ak da svu krivnju
preuzmem na sebe, ako mi prepusti Aliciju. Znam da ti do
djeteta nije mnogo stalo. Uvijek si alio to ti nisam rodila

-78-

Pompea

sina.
- O tome ne elim razgovarati - Nagnuo se nad enu i oslonio
se rukama na njenu stolicu, tako da je imala dojam da e se
svakog trenutka sruiti nad nju.
Osjetila je strah iz njegovog hladnog pogleda.
- Jesam li bio dovoljno jasan? Razvod ne dolazi u obzir. Moe
se odluiti: ili e se vratiti u dvorac, zauvijek ili e umrijeti.
Anabelle je prestraeno kriknula. Pokuala ga je odgurnuti i
ustati, ali nije imala snage za to. Nije se ni pomaknuo sa
mjesta.
- Da umrem? - prostenjala je. Klimnuo je glavom.
Da, to je jedini nain da se rastanemo. Dakle, to si odluila?
- Keith, ne smije me ubiti - proaputala je Anabelle, ali je bila
uvjerena da je taj strani ovjek doao upravo zato.
On se ispravio i suho nasmijao.
- to, uplaila si se da u te ubiti? Ne pada mi to ni na pamet,
draga moja. Moe slobodno prestati bacati pogled na prozore
i vrata. Ne mora bjeati. Vie ne sumnjam u tvoju hrabrost.
Meutim, nisam doao ak u San Remo da bih ti
izrazio svoje komplimente - Keith je ponovno sjeo. - Sada me
dobro sluaj i potrudi se da se ne prekida.
- Prekriio je noge i zavalio se. - Shvatio sam da se ne eli
vratiti. Ni sam to ne elim - kao ovjek kojeg je ena
napustila. Odmah po tvom bijegu pronio sam vijest da si otil a
na lijeenje. Dakle, to ti lijeenje nee pomoi i ti e ovdje u
San Remu umrijeti. U Danenbergu se ve zna da su me pozvali
iz bolnice da te posjetim. Natrag u donijeti samo tvoj lijes i
prirediti velianstven sprovod.
- Ali Keith ... molim te ...
On brzo podigne ruku.
- Nemoj me prekidati, ve sam te jednom zamolio. Sve ovo to
sam rekao mislit e drugi. Lijes koji e dobiti svoje mjesto u
obiteljskoj grobnici bit e prazan.
-

-79-

Pompea

Anabelle ga je iznenaeno pogledala.

- jesi li poludio, Keith?
- Otkuda ti ta pomisao, draga moja? Nikada se nisam bolje
osjeao. Moe biti potpuno mirna. Ti e nastaviti ivjeti tim
svojim jeftinim ivotom. Meutim, ipak te moram zamoliti za
jo nekoliko stvari.
- A to bi bile? - pitala je Anabelle.
- Da vie nikada ne pokua stupiti u vezu sa mnom ili sa bilo
kim drugim iz dvorca Danenberg, da se vie ne naziva
gospoom Sanders i da vie nikada nogom ne stupi na
englesko tlo.
- Ne moe to zahtjevati od mene.
Keith - tihim glasom je rekla ena.
- Zbog ega? Mogla bi se, recimo, vratili u svoju domovinu.
Moda e se poeljeli ponovnu udaju.
- A da se prije toga ne razvedem? I to e biti sa Alicijom?
- Glupo pitanje! Naravno, i za nju e biti mrtva kao i za sve
ostale.
Ne, to ne bih mogla podnijeti! - kriknula je Anabelle.
- Ipak e morati - iz svog depa izvadio je komad papira.
- ja sam ve sve pripremio za sluaj da odabere drugo
rijeenje. Dovoljno je da potpie ovdje. Ne mora ak ni
itali, sve to je napisano ve sam ti rekao.
- A to ako ne pristanem potpisati?
- Anabelle je drhtala cijelim tijelom.
- Onda u te silom odvesti sa sobom u Danenberg. Ipak, ne bih
elio ivjeli s tobom, jer znam da me mrzi - gurnuo joj je
nalivpero u ruku. - More je ispred dvorca duboko. Anabelle. I
zna uvati tajnu.
U Anabellinim oima ogledao se smrtni strah dok se
potpisivala. Keith je bez rijei savio papir, gurnuo ga u dep i
izaao iz sobe. Slugi Jacku je tek u posljednjem trenutku
uspjelo da se bar malo odmakne od vrata na kojima je inio
ono to mu nikada prije loga nije ni na pamet padala -

-80-

Pompea

prislukivao.

-81-

Pompea

Karl Framer je ve dugo drao djevojinu ruku u svojoj.

- jo jedna teka krivnja moga oca ... moja majka je iva mucala je Alicia.
- Ali, zbog ega ste i vi morali ii u San Remo, Jack? - upitao
je Karl. - Istina, plemiu kakav je bio gospodin Sanders
priliilo je da vodi slugu na put, ali u San Remu bi za njega
svakako bilo bolje da je to izbjegao.
Starac je rukama pritiskao grudi.
- Gospodin je jo prije polaska bio uvjeren da se gospoa nee
vratiti sa njim. Raunao je s tim da u mu ja biti potreban. im
smo izali iz hotela, naredio mi je da najprije naem nekog
lijenika koji e za novac izdati lanu smrtovnicu. Takoer
sam morao nabaviti lijes i da se pobrinem oko njegovog
prijevoza. Gospodin nije tedio. Nali smo ovjeka koji je na
lijesu napravio dvostruko dno i u njega ulio toliko betona
koliko je odgovaralo gospoinoj teini. Nismo imali nikakvih
tekoa da lijes prenesemo preko granice, Carinici su nam ak
izjavljivali sauee - Jack se malo nasmijeio.
- U Danenbergu je prireena velianstven pogreb. Sveenik je
odrao divan i dirljiv govor. ja sam u tim trenucima alio to
nisam mrtav i da se nalazim u tom lijesu, toliko sam se stidio.
Karl je ustao.
- Moramo krenuti, Alicia.
- Da, krenite, gospoice Alicia - molio je Jack. - I oprostite
mi, ako moete.
Alicia se nagnula da ga poljubi u sjedu kosu.
- Moda si sluajui naredbe svoga gospodara spasio ivot
moje majke. A moda u jednom ponovno doi u Danenberg sa
svojom majkom. I ja sam jedna od Sandersovih, ali neu
oklijevati da sve ovo iznesem na vidjelo. Svojim lanim
ponosom, moj otac je svima donio samo nesreu.
- Da, tako je bilo - rekao je Jack. - U tome je njegova krivnja.
Alicia i Karl poli su prema vratima. Za sobom su uli Jackov

-82-

Pompea

tihi glas. - I on je zbog te krivnje ispatao.

Ovoga puta Alicia je klju ostavila u vratima, a ne pod
bunjem.
- Idemo, Karl, to eka? - Nasmijeila se mladiu.
- Psst! - odgovorio je on. - Zar nisi ula - Kao da je u selu
neka galama? U ovo doba?
- Da, sada i ja ujem glasove. Idemo brzo, Karl! - dohvatila je
mladia za ruku i povukla ga za sobom. Ali je ve poslije
nekoliko koraka Karl zastao da jo jednom osluhne. Tek kada
je primijetio njen strah.
Ponovno je krenuo dalje. Meutim, svo vrijeme je utio.
Malo su se umirili tek kada su ugledali svijetlo u maloj kui n a
obali.
Martha Framer im je otvorila.
- Ostali ste due nego to je trebalo - rekla je. - Strano sam se
zabrinula. Prije pola sata pomislila sam da se vraate, jer sam
izvana ula korake. Meutim, sigurno sam se prevarila. Djevojci je dodala votano platno. - Uzmite ovo, brzo. Ne
smijete vie odugovlaiti. Morate preko prije nego to se
razdani.
Alicia skine lani sa crnim biserom i stavi ga Marthi oko
vrata.
- Hvala vam, titio me je dok sam bila u dvorcu. Karl e vam
ispriati to sam saznala od Jacka. Moda u se vratiti sa
svojom majkom, gospoo Framer!
- Nita ljepe od toga ne bih ti poeljela, dijete moje! uskliknula je ena i zagrlila je.
Karl je ve stajao na vratima, ali je ustuknuo im ih je otvorio.
- Eno je! - zauo se muki glas. - Ovdje se sakrila. Gospoa
Grace je bila u pravu.
Obje su ene pritrale vratima, ali je ve bilo kasno. Tri
ovjeka bila su skoro na samom pragu.
- Pljakaice grobova! - urlali su. - U more sa vjeticom! I on a
je strankinja kao i njena majka!

-83-

Pompea

S puta! - povikao je Karl, pokuavajui ih odgurati. Ali, im

bi jednog odgurnuo, drugi bi se za to vrijeme ve vratio na
-

prag.
U tom trenutku se umijeala i Martha Framer.
- to vam je, ljudi? Da li ste svjesni to inite? Od kada se to u
ovom kraju upada ljudima u kuu? Nisam li ja jedna od vas?
- Ti jesi, Martha, ali ova mala vjetica nije. Dola je iz dvorca
i provalila u grobnicu. Takvo neto neemo dozvoliti.
Martha Framer se okrenula sinu:
- Vodi je unutra. ja u ih zadrati. - Potom se ponovno obratil a
ljudima:
- I koliko vas je? Zar vas nije sramota da tako viete? U redu,
moete ostati tu pred vratima, ali unutra ne moete. Ne elim
da opet uplaite jadnu djevojku.
- Otkada se ti tako zalae za nekoga iz dvorca, Martha? pitao je jedan od ljudi.
- Ovdje nije rije o meni. Htjela bih od vas uti zbog ega
progonite ovo dijete. Ona to svakako nije zasluila.
ovjek slegne ramenima i pognu glavu.
- U redu, ne mora mi ni rei. Gospoa Grace vas je nahukala,
je li tako? Zar joj nije dovoljna polovica nasljedstva? Da ne bi
htjela cijeli dvorac Danenberg?
- Gospoa Grace pripada nama, Martha.
- Ma nemoj? - nasmijala se Martha Framer. - Otkad to? Koliko
ja znam, ona je u Meleru tek godinu dana. I sve mi se ini da
je roena negdje daleko na zapadu.
- Ali njen brat Sam je na ovjek.
- Pria gluposti. Nemam nita protiv Sama. Nije mu nimalo
lako u Meleru, i bez njegove sestre. A ona se uobrazila zato
to se udala za gospodina i misli da je time postala dama ...
Svo vrijeme dok je rijeima umirivala ljude, Martha je
oslukivala umove iz sobe. Tamo je vladala tiina. Alicia i
Karl su se izvukli kroz zadnji prozor i sada su vjerojatno ve
bili na obali.

-84-

Pompea

*
Karl je odmah shvatio to njegova majka smjera. Bio je ve na
putu do amaca sa djevojkom. Ipak, morali su ii oprezno da ih
ne bi uli. Alicia se neprestano spoticala pa ju je morao
pridravati.
- Tie, Alicia, jo malo pa smo stigli. Majka je ovo odlino
smislila.
- Ipak se bojim, Karl, strano se bojim. ak iako si ti uz mene.
Ve svie, sigurno e nas ugledati. Previe smo se zadrali kod
Jacka.
Oni nee oekivati da emo mi pobjei preko fjorda, Alicia.
Uvjereni su da se jo uvijek nalazimo u kui. jo samo par
koraka i stigli smo. U amcu e te ve proi strah. - Karl s e
nagnuo da odvee amac. - Ulazi bre, Alicia.
Tek je tada Aliciji malo laknulo. jednim skokom nala se u
amcu. Karl je uskoio za njom. Meutim, odmah je ponovno
iskoio na obalu.
- to to radi, Karl? - upitala je iznenaeno.
- Povest emo i drugi amac - odgovorio je mladi ne okreui
se.
- Zbog ega? Pouri, molim te!
- Zbog ega? Pa da nas ne bi mogli slijediti - nasmijeio se
Karl. Drugi amac je privukao blie da bi ga vezao za prvi.
Ali nije stigao to uiniti. Dva ovjeka su se iz mraka bacila na
njega i oborili ga na pijesak.
- Karl! - vrisnula je Alicia. U ruke je nesvjesno uhvatila veslo.
- Veslaj, Alicia, veslaj! Brzo! - povikao je Karl.
Oajniki se borio da se uspravi, ali su ljudi bili snani.
Zadrali su ga na zemlji.
Alicia je za to vrijeme pokuavala pokrenuti amac, premda
veslanju nije bila vina. Nekoliko puta je zarila veslo u vodu,
ali se amac nije ni pomaknuo.
-

-85-

Pompea

Meutim, to nije dugo potrajalo. Visoki valovi lagano su

odvlaili amac prema sredini fjorda. Sa strahom je shvatila da
nee moi upravljati amcem i da e on postati igraka valova
i sve jaeg vjetra. Veslo joj je ispalo iz ruke. Bila je iscrpljena
poslije neprospavane noi i mnogih uzbuenja.
Valovi su postajali sve vii, a vjetar je amac okretao u krug.
Djevojka se samo s mukom odravala u amcu, vrsto se drei
za rub. Nije ni primjeivala da svaki novi val unosi sve vie
vode na dno amca.
amci, ribari!, proleti joj kroz glavu. Ve je svanulo,
nemogue da e dugo ostati sama usred fjorda. Netko e je
valjda primijetiti.
Tek tada je postala svjesna da joj je u ruci jo uvijek zlatni
lani sa crnim biserom. Nije ni primijetila kada ga joj j e
Martha Framer u posljednjem trenutku gurnula u aku.
- Imam jedan crni biser, majko. On e me zatititi od
opasnosti.
*
Iz misli ispunjenih strahom nju je prenulo tek neko neobino
zujanje koje je postajalo sve snanije. Podigla je glavu i
uklonila mokre pramenove kose sa oiju. Nedaleko od nje u
omaglici ukazala se jedna velika sjena.
- Brod! - uzviknula je Alicia. - U pomo! U pomo! - povikala
je iz sve snage.
Ustala je i podigla obje ruke, osnaena iznenadnom nadom. S
tom nadom, meutim, mjeao se i strah. Brod je iao na nju.
to ako je ne primjete i nalete na nju?
I zaista, malo je nedostajalo da se to dogodi. Pramac brod a
proao je samo nekoliko metara ispod amca. Visoki val
prevrnuo ga je i djevojka se nala u vodi.
Meutim, pomo je ve stizala. jedan mornar joj je sa palube
bacio pojas sa spaavanje. Samo koju minutu kasnije i brodski

-86-

Pompea

amac je bio u vodi.

Sa nekoliko zaveslaja mornari su stigli do Alicije.
Po vodi su zaigrale prve zrake sunca. Raao se novi dan, a sa
njim i nova nada za Aliciju. Djevojine planove vjerojatno n e
bi promjenilo ni saznanje da je gospoa Grace znala veliku
tajnu njenog oca i da ga je (im ucjenila da dobije dio
nasljedstva. Vie bi je pogodila injenica da joj je Karl brat ,
roen poslije mladenake greke njenog oca i Marthe Framel.
Alicia je imala samo jedan cilj - da nae majku, sa ili bez Enca
Gverinija, svejedno.

KRAJ

-87-