Migracije

BOSNA I HERCEGOVINA
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu

Institut za drutvena istraivanja
MIGRACIJE
iz Bosne i Hercegovine
Ovaj projekat je podrala Vlade vicarske
SARAJEVO, 2013.
Biblioteka Nauni projekti

Knjiga VII
Migracije iz Bosne i Hercegovine
Izdava
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet politikih nauka
Bosna i Hercegovina
Sektor za iseljenitvo
Za izdavaa
Mr. sc. Damir Ljubi
Prof. dr. sc. air Filandra
Recenzenti
Doc. dr. sc. Lejla Turilo, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Dr. sc. Bashkim Iseni, vicarski forum za migracijske i populacijske studije, Univerzitet Neuchtel,
vicarska
Urednici
Mirza Emirhafizovi, Emina osi, Amer Osmi, Valida Repovac-Pai
Lektura
Sandra Zlotrg (bosanski, hrvatski i srpski jezik)
Dijana Sarinski (engleski jezik)
Prijevod s engleskog jezika
Aida Spahi
Naslovna strana i DTP
Samir Plasto
tampa
CIP7
Tira
500
Publikacija je objavljena uz podrku Vlade vicarske.

Stavovi izraeni u ovoj publikaciji pripadaju iskljuivo autorima i ne predstavljaju nuno stavove Fakulteta
politikih nauka Univerziteta u Sarajevu, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Vlade vicarske.
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
314.7(497.6)(063)(082)
MIGRACIJE iz Bosne i Hercegovine
[urednici Mirza Emirhafizovi ... [et al.]. - Sarajevo:
Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, 2013.
- 138 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Biblioteka Nauni projekti ; knj. 7)
Tekst na bos., hrv. i srp. jeziku. - Bibliografija i biljeke uz tekst.
ISBN 978-9958-598-47-0 (Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu)
ISBN 978-9958-522-17-8 (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH)
COBISS.BH-ID 20329478
Sadraj:
Predgovor
Mr. sc. Mirza Emirhafizovi

Demografske i socio-ekonomske karakteristike bosanskohercegovakih
migranata u Austriji
11
Dr. sc. Marko Valenta, dr. sc. an trabac

Bosanci u Norvekoj: integracija bosanskih migranata i njihovih potomaka u
norvekom drutvu
23
Dr. sc. Roland Kosti

Istraivanje trendova u transnacionalnim praksama migranata potaknutih sukobom:
Bosanci u vedskoj i njihove aktivnosti usmjerene k Bosni i Hercegovini
35
Dr. sc. Branka Liki-Brbori, dr. sc. Li Bennich-Bjrkman

Ponovno promiljanje vedske izuzetnosti: sluaj socio-ekonomske i politike
integracije imigranata iz Bosne i Hercegovine 1990-ih godina
45
Dr sc. Marina Glamotchak

Drava-nacija i dijaspora u kontekstu globalizacije
55
Dr. sc. Hariz Halilovi

(Re)konstrukcija zaviajnih identiteta u bh. dijaspori: translokalne zajednice u
Australiji i Sjedinjenim Amerikim Dravama
63
Dr. sc. Mojca Pajnik

Kakva vrsta integracije?
Migrantski radnici iz BiH u Sloveniji
73
Dr. sc. Samuel M. Behloul

Religija u kontekstu translokalnih i transnacionalnih aktivnosti na primjeru Bonjaka
u vicarskoj
85
Dr. sc. Dragutin Babi, dr. sc. Filip kiljan

Socijalna integracija useljenika iz Bosne i Hercegovine (Bonjaci, Hrvati) u Hrvatskoj
95
Sadraj:
Dr. sc. Simona Kuti, dr. sc. Snjeana Gregurovi, dr. sc. Saa Boi
Bonjaci u Hrvatskoj: useljavanje i transnacionalni socijalni prostori
105
Mr sc. Jelena Predojevi-Despi, dr sc. Tanja Pavlov, Vladimir Petronijevi

Institucionalni okvir kao podrka migracijama: radne migracije izmeu Bosne i
Hercegovine i Srbije
115
Mr. sc. Aida Spahi

Rodna dimenzija migracija: au pair migracije iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene
Amerike Drave
127
Predgovor
Knjiga pred vama predstavlja sabrane rukopise izlaganja s meunarodnog

znanstvenog skupa Istraivaka radionica o migracijama iz Bosne i Hercegovine odranog 10.
i 11. septembra 2012. godine u Sarajevu. Inicijativa za organiziranje jedne takve tematske
radionice potekla je od Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (Sektor za iseljenitvo), a
realizirana je u partnerstvu s Institutom za drutvena istraivanja Fakulteta politikih nauka
Univerziteta u Sarajevu, koji je, prepoznavi drutvenu relevantnost ove teme, bez oklijevanja
prihvatio ponuenu saradnju. Vanost projekta potvrena je i opredjeljenjem Vlade vicarske i
Instrumenta za tehniku pomo i razmjenu informacija Generalne direkcije za proirenje
Evropske komisije (TAIEX) da finansijski pomognu njegovu realizaciju.
Opravdanost odravanja ovakve radionice viestruka je, a prvenstveno se ogleda u
injenici da je Bosna i Hercegovina, kao tradicionalno iseljenika zemlja, naroit egzodus
stanovnitva doivjela tokom rata (1992-1995), ime, proporcionalno broju stanovnika, spada
u red zemalja s najbrojnijom iseljenikom populacijom. Emigracija, uzrokovana preteno socioekonomskim razlozima, nastavljena je i u postratnom periodu. Prema procjenama Svjetske
banke, BiH je na drugom mjestu u Evropi - iza Albanije - po obimu emigracije u odnosu na
ukupan broj stanovnika, sa 1.471.594 emigranata, to ini 38,9 % ukupne populacije BiH. Uz to,
sa stopom emigracije visokoobrazovanog stanovnitva od 23,9 % a ljekara 11,1 %, BiH takoer
zauzima jedno od vodeih mjesta u Evropi i svijetu.1 Prema procjenama Ministarstva za ljudska
prava i izbjeglice BiH, ukupan broj emigranata iz BiH i njihovih potomaka - druge i tree
generacije - iznosi oko 1.700.000. Najvei broj njih ivi u evropskim zemljama: u Njemakoj oko
240.000, Austriji oko 150.000, Sloveniji oko 150.000, vedskoj oko 80.000, vicarskoj oko
60.000, zatim u SAD-u oko 350.000, Kanadi oko 50.000 i Australiji oko 60.000.
Organiziranje ove radionice nametnulo se kao imperativ bez alternative i zbog manjka
predmeta koji prouavaju migraciju i migrante u akademskim kurikulumima u BiH,
neuvezanosti istraivaa i ope neinformiranosti o provedenim istraivanjima, te zbog
nedostatka pouzdanih statistikih podataka o emigraciji. U Strategiji u oblasti imigracije i azila
BiH za period 2008-2011. uoene su sljedee praznine: nedostatak podataka o cjelokupnoj
dijaspori, nedostatak informacija o dravljanima koji su napustili zemlju kao visokokvalificirani
emigranti, nepostojanje podataka o tome koliko pripadnika dijaspore posjeduje dvojno
dravljanstvo, nepostojanje podataka o tome koliko je migranata zaposleno van BiH i koliko ih je
jo uvijek prijavljeno kao nezaposleno u okviru zavoda za zapoljavanje u BiH, nepostojanje
podataka o obrazovnom profilu dijaspore itd. Iako se u ovoj Strategiji zakljuuje da je
nedostatak podataka o emigraciji iz BiH jedan od osnovnih problema za razvoj odgovarajuih
politika u ovoj oblasti, u prateem Akcionom planu Strategije nisu bile razraene aktivnosti
kojima bi se ublaili uoeni nedostaci. Ovo je donekle ispravljeno u novoj Strategiji u oblasti
migracija i azila BiH.
World Bank, Migration and Remittances Factbook, 2011.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u okviru svojih nadlenosti za iseljenitvo,

uestvovalo je u izradi Strategije u oblasti migracija i azila BiH 2012-2015. gdje je ponovo
naglaen problem nedostatka statistikih podataka i istraivanja o migracijama, dijaspori i
njenim razvojnim resursima i gdje su u okviru Akcionog plana predviena odreena rjeenja u
vezi s tim. Predloene su aktivnosti: podrka razvoju akademskih istraivanja u oblasti
emigracije, organiziranje meunarodnih skupova istraivaa u cilju uspostavljanja mrea
istraivaa za dalja istraivanja, promoviranje znaaja migracija za razvoj kroz radionice i
seminare za predstavnike institucija u BiH, jaanje svijesti o vanosti migracija za razvoj u
privatnom, akademskom i nevladinom sektoru, kao i medijima, te druge aktivnosti. Odravanje
ove radionice upravo predstavlja provedbu dijela aktivnosti iz Strategije u oblasti migracija i
azila.
Paneli radionice koncipirani su tako da tematski obuhvate najvanije aspekte
migracija i migranata iz BiH kao to su demografski, socioloki, ekonomski,
kulturnoantropoloki, politoloki, pravni, rodni i drugi u konkretnim drutvima prijema.
Na radionici su svoje naunoistraivake radove na temu migracija i dijaspore iz BiH
predstavili sljedei istraivai: Marko Valenta, an trabac (Norveka); Branka Liki-Brbori, Li
Bennich-Bjrkman, Roland Kosti (vedska); Samuel Behloul, Bashkim Iseni (vicarska); Tanja
Pavlov, Jelena Predojevi-Despi (Srbija); Vedran Dihi, Damir Hamzi (Austrija); Hariz
Halilovich (Australija); Ana Mari (Njemaka); Mojca Pajnik (Slovenija); Marina Glamotchak
(Francuska); Snjeana Gregurovi, Dragutin Babi, Filip kiljan (Hrvatska); Mirza Emirhafizovi,
Saa Madacki, Aida Spahi (Bosna i Hercegovina).
Uvodno izlaganje pod naslovom Zato ova radionica? odrala je pomonica ministra u
Sektoru za iseljenitvo Ruzmira Tihi-Kadri, a radionicu su moderirali: prof. dr. Srebrenka
Vien, doc. dr. Lejla Turilo, Amer Osmi, asistent, mr. sc. Mirza Emirhafizovi, vii asistent s
Fakulteta politikih nauka Univerziteta u Sarajevu, mr. sc. Saa Madacki, direktor Centra za
ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, te dr. sc. Roland Kosti, direktor istraivanja na studijama
o holokaustu i genocidu / balkanskim studijama pri Centru Hugo Valentin Univerziteta u
Uppsali.
U referatima panelista i panelistica predstavljene su sljedee zemlje - odredita
brojnih iseljenika bosanskohercegovakog porijekla: Australija, Austrija, Francuska, Hrvatska,
Norveka, Njemaka, Sjedinjene Amerike Drave, Slovenija, Srbija, vedska i vicarska,
premda je u nekim izlaganjima dat i opi osvrt na dijasporu.
Koncept radionice ima utoliko vei znaaj to je nainjen otklon od uvrijeenog
redukcionistikog poimanja migracija iz BiH kao izbjeglitva, ime se jedan izuzetno dugotrajan
i nadasve kompleksan fenomen vremenski ograniavao na period rata (1992-1995) i svodio na
iseljavanje prouzroeno traginim dogaajima iz tog perioda. Uvaavajui realnost da je od
zavretka rata proteklo sedamnaest godina - tokom kojih ne samo da su izbjeglice iz BiH
izmijenile svoj status nego je i iseljenitvo, posredstvom novanih doznaka koje alju svojim
porodicama, dobilo ulogu stabilizatora ekonomskih prilika u domovini - potenciran je iri
kontekst sagledavanja i time boljeg razumijevanja poloaja ove populacije. S tim u vezi treba
naglasiti nekoliko bitnih injenica:
- Signifikantan procenat iseljenike populacije porijeklom iz BiH ine osobe koje su
odrasle ili roene u zemljama primitka.
- Osobe koje su se kolovale u inostranstvu i tamo stekle radno iskustvo jedva da su u
BiH prepoznate kao veliki intelektualni potencijal.
- Ekonomski aktivni iseljenici takoer stare, odnosno prelaze u postradni kontingent,
ime se umanjuje njihova solventnost.
8
- Loa ekonomska situacija i besperspektivnost u BiH generalno obeshrabruje

povratak radnosposobnih osoba, ali se pouzdano ne zna vlada li interes za masovniji
povratak meu umirovljenim emigrantima.
Mnoga od pitanja koja su proizila iz navedenih teza, poput identiteta, integriranosti i
statusa u useljenikim drutvima, mogunosti povratka, odnosa prema domovini porijekla,
ostvarivanja brain gain efekta, negativnih reperkusija koje moe prouzroiti smanjenje
novanih transfera u dogledno vrijeme, kao i niz drugih, razmatrana su tokom izlaganja, ali i
elaborirana u radovima autora/ica objavljenim u ovoj knjizi. Ovaj znanstveni skup moe se,
stoga, okarakterizirati kao pionirski poduhvat jer je multidisciplinarni pristup problematici
migracija iz BiH omoguio definiranje inovirane istraivake agende u kojoj je poseban akcent
stavljen na perspektivu bosanskohercegovakog iseljenitva. Izdvajanjem tema koje zbog svoje
vanosti zavreuju biti istraene u budunosti, ispunjen je jedan od glavnih ciljeva Projekta - da
se identificiraju prioritetni istraivaki problemi.
Svi zakljuci i preporuke proizali iz radionice naglaavaju vanost dalje, kontinuirane
saradnje koja bi trebala dati rezultate u sljedeim segmentima:
- uspostavljanje baze podataka istraivaa u oblasti migracija, virtualne biblioteke i
otvorenog repozitorija, kao i kreiranje zasebnog linka na web stranici Ministarstva za
ljudska prava i izbjeglice BiH kako bi se na jednom mjestu dostavljale sve relevantne
informacije (realizirani projekti, nauni radovi, konkursi za dostavu projektnih
prijedloga, pozivi na konferencije, razmjene akademskog osoblja itd.);
- uspostavljanje "supramree" i udruenja istraivaa koji se bave problematikom
migracija iz BiH;
- razvijanje partnerstva u projektima od interesa za BiH;
- institucionalna saradnja u kreiranju i realizaciji programa postdiplomskih i
doktorskih studija u oblasti migracija;
- organiziranje tematskih skupova / foruma istraivaa, ljetne kole meunarodnog
karaktera;
- pokretanje akademskog asopisa u kojem bi se objavljivali znanstveni i struni
radovi iz oblasti migracija (po ugledu na sline u regionu);
- metodoloka harmonizacija radi mogunosti usporedbe rezultata i afirmacija
multidisciplinarnog pristupa kako bi se ukljuio to vei broj istraivaa;
- planiranje sljedeeg susreta za dvije godine, kada bi u fokusu bio odliv i priliv pameti,
ponovo pod vodstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
Radionicu su otvorili zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Radmila
Mitrovi, ef sekcije Operacija za pravosue, unutranje poslove i reformu javne uprave u
Delegaciji EU u BiH Severin Strohal i dekan Fakulteta politikih nauka Univerziteta u Sarajevu
prof. dr. air Filandra, dok se direktor vicarskog ureda za saradnju u BiH Joseph Guntern
uesnicima obratio pred kraj radionice.
Program radionice pobudio je interes i panju predstavnika/ca akademske zajednice,
medija, dravnih institucija, vladinih i nevladinih organizacija koji su pratili njen tok i aktivno
sudjelovali u diskusijama.
Panelisti/ce i sudionici/e diskusija dali/e su izuzetno veliki doprinos u osvjetljavanju
ivota bosanskohercegovakih iseljenika. Ta stvarna slika, pokazalo se, prilino odstupa od
stereotipa koji preovladavaju u ovdanjem javnom diskursu.
Izdavanjem ove knjige na najbolji nain je dokumentiran dvodnevni program

Istraivake radionice o migracijama iz BiH, a knjiga je namijenjena svima koji se zanimaju za
ovu temu, naroito istraivai(ca)ma, studenti(ca)ma i nastavnom osoblju kao primarnim
ciljnim grupama. U tu svrhu poduzete su neophodne aktivnosti (prikupljanje tekstova,
redaktura, dvojezini prijevod i lektura, dizajn i DTP), koje su zahtijevale viemjeseni
angaman tima sastavljenog od urednika/ca i profesionalaca/ki u svojoj brani kako bi
publikacija ugledala svjetlo dana.
Knjiga je tampana na slubenim jezicima BiH, dok e engleska verzija biti objavljena
u elektronskom obliku u martu 2013. godine na web stranicama organizatora i donatora
radionice, a tampat e se naknadno.
Redoslijed tekstova u knjizi odgovara izvornom rasporedu izlaganja u okviru
odreenih panela, i ni u kojem sluaju ne sugerira gradaciju prema kriteriju vanosti.
itatelji/ce su, naalost, ostali/e uskraeni/e za privilegiju uvida u sadraj izlaganja
svih panelista i panelistica, budui da neke prezentacije nisu pretoene u tekstove za
objavljivanje, to je prvenstveno posljedica prezauzetosti autora i autorica tokom trajanja
poziva za dostavljanje radova. Njihove prezentacije sa radionice dostupne su na web stranici
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice www.mhrr.gov.ba (Iseljenitvo).
Smatramo da e ova knjiga upotpuniti, vrlo oskudnu, domau bibliografiju migracija i
migranata iz BiH, te se stoga nadamo da e od akademskog dijela javnosti biti uvaena kao
validan izvor, kao i da e naii na pozitivne reakcije ireg kruga itateljstva.
U ime partnera projekta,

mr. sc. Isma Stani,
voditeljica projekta
Ministarstvo za ljudska prava
i izbjeglice BiH
10
mr. sc. Mirza Emirhafizovi,

koordinator projekta i kourednik knjige
Univerziteta u Sarajevu
Mr. sc. Mirza Emirhafizovi, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Sarajevu
Demografske i socio-ekonomske karakteristike

bosanskohercegovakih migranata u Austriji
Saetak
Cilj rada je s kvantitativnog i kvalitativnog aspekta predstaviti demografski i socioekonomski profil bosanskohercegovakih migranata u Austriji. U tu svrhu se razmatra njihova
brojnost i teritorijalni razmjetaj, fertilitet, porodine karakteristike te parcijalne strukture:
bioloka, obrazovna i ekonomska. Ovom analizom, koja se temelji na dostupnim podacima iz
najrelevantnijih izvora (popis i registar stanovnitva, vitalna statistika, anketa o radnoj snazi,
administrativni dokumenti i publikacije), kao i nalazima nekoliko studija, dole su do izraaja
odreene osobenosti migranata bh. porijekla u odnosu na druge doseljenike grupe koje ive u
Austriji.
Kljune rijei: bh. migranti, demografske karakteristike, obrazovna i ekonomska
struktura, Austrija
Uvod
Austrija spada u red zemalja najmasovnijeg prijema izbjeglica iz ratom pogoene
Bosne i Hercegovine (BiH).1 Upravo te nekadanje de facto izbjeglice ine znatan udio u
ukupnom broju bh. migranata koji su meu najbrojnijim stranim dravljanima odnosno
stanovnitvom stranog porijekla u ovoj zemlji. No, kako u mirnodopskom, tako i u postratnom
periodu, Austrija visoko kotira kao jedna od najatraktivnijih destinacija za radnike i studente iz
BiH.
Dok je migracija iz BiH, naroito intenzivna tokom rata (1992-1995), izazvala
depopulacijske efekte sa trenutnim i dugoronim posljedicama po demografski razvoj ove
zemlje, s druge je pak strane, u odredinoj zemlji, kakva je Austrija, imala pozitivan utjecaj na
veliinu i sastav stanovnitva. Uz transfer (pro)kreativnih potencijala u drugu zemlju, iseljavanje
stanovnitva (posebno onog u radnosposobnoj dobi) istovremeno implicira gubitak ljudskog
kapitala2 (steeno znanje, vjetine, sposobnosti) koji se angaira u skladu s potrebama i
mogunostima trita rada useljenikog drutva. Stoga je, uz kvantitativnu, bitno sagledati i
kvalitativnu stranu strukturnih karakteristika bh. migranata u Austriji.
Brojnost i teritorijalni razmjetaj bh. migranata u Austriji
Budui da se radi o izuzetno dinaminoj kategoriji, brojnost migrantske populacije
podlona je variranju ukoliko se prate kvantitativne promjene tokom srednjoronog perioda.
Brojano stanje imigranata, kao i ukupnog stanovnitva, ovisi o meuodnosu komponenata
prirodnog (natalitet i mortalitet) i mehanikog kretanja, tj. vanjske migracije (useljavanje i
iseljavanje) na nivou te populacije. Meutim, praenje brojnosti imigranata iz odreene zemlje
porijekla donekle je oteano uslijed stjecanja (austrijskog) dravljanstva naturalizacijom /
priroenjem, ali se na osnovu podataka o broju osoba prema zemlji roenja, kao
11
nepromjenjivoj datosti, moe rekonstruirati brojano stanje predstavnika konkretne

doseljenike grupe. S tim u vezi, postavlja se pitanje da li i na koji nain dravna statistika (u
ovom sluaju austrijska) prepoznaje potomke (i)migranata, s obzirom na to da su roeni na
teritoriji zemlje useljenja. Veza sa zemljom iz koje su potekli roditelji druge generacije
imigranata, u smislu statistike evidencije, ipak se u potpunosti ne gubi jer oni pripadaju
kategoriji stanovnitva s migracijskom pozadinom upravo na osnovu injenice da su im roditelji
osobe stranog porijekla, neovisno o njihovom dravljanstvu.
Spoznaju precizn(ij)e brojnosti jedne imigrantske grupe u nekoj zemlji dodatno
uslonjava okolnost da se posjedovanje dravljanstva jedne zemlje ne mora podudarati sa
zemljom roenja (npr. dravljani Hrvatske ili Srbije roeni u BiH, a ive u Austriji, dravljani BiH
roeni u treim zemljama, a ive u inostranstvu i sl.).
Prema rezultatima popisa stanovnitva iz 2001. godine, broj dravljana BiH u
kritinom trenutku iznosio je 108.047 ili 15,2 % svih stranaca koji borave u Austriji, od ega je
svaki esti dravljanin BiH roen u toj zemlji (16,4 %) (Statistik Austria, 2002). Broj osoba
roenih u BiH, ukljuujui i one koje imaju austrijsko ili hrvatsko dravljanstvo, iznosio je
134.402 (Statistik Austria, 2007).
Tabela 1. Bh. migranti prema zemlji roenja, dravljanstvu i spolu, 2001.
Prema dravljanstvu
Dravljani BiH ili druge zemlje
Roeni u BiH
Dravljani
Austrije
Apsolutni iznos
Ukupno
134.402
18.342
116.060
86,4
Od toga ene
65.392
10.771
54.621
83,5
Izvor: Statistik Austria, 2007. (Volkszhlung 2001)
Migranti roeni u BiH predstavljali su 2001. godine treu po brojnosti doseljeniku

grupu (iza migranata iz Srbije i Crne Gore i Njemake), s tim da je razlika u odnosu na najbrojnije
imigrante iz Srbije i Crne Gore iznosila manje od 9000 osoba.
Poetkom 2012. godine, dravljani se Bosne i Hercegovine (85.173) prema
redoslijedu brojnosti nalaze na etvrtom mjestu, a prve tri pozicije zauzimaju dravljani
Njemake (153.491), Srbije skupa s Crnom Gorom i Kosovom (136.081) te Turske (114.011)
(Statistik Austria, 2012a).
Kad se 2008. godine provodila Anketa o radnoj snazi, veliki broj hrvatskih dravljana
koji borave i rade u Austriji odgovorio je da su roeni u BiH, to jasno ukazuje na to da je broj
osoba bh. porijekla u Austriji znatno vei nego kada se u obzir uzmu samo (nekadanji)
dravljani BiH. Ukoliko se, prema kriteriju zemlje roenja migranata, promatra cjelokupno
stanovnitvo stranog porijekla, a ne samo osobe bez austrijskog dravljanstva, Bosna i
Hercegovina, iz koje je poteklo 146.000 doseljenika, u tom je sluaju na treem mjestu, iza
Njemake i Turske (Statistik Austria, 2009).
Tabela 2. Stanovnitvo bh. porijekla (01.01.2012.)
Dravljani BiH
Ukupno
Roeni u BiH
132.661
68.894
Dravljani Austrije roeni u BiH
Roeni u Austriji
16.279
47.488
Izvor: Statistik Austria, 2012a. (Statistik des Bevlkerungsstandes)

12
Iz predoenih podataka vidljivo je da ovim iznosom nisu obuhvaeni austrijski

dravljani koji su roeni na teritoriji Austrije, a iji roditelji potjeu iz BiH.
Shodno navedenom, da bi se dao iskaz o brojnosti (brojanom stanju) migranata bh. i
openito stranog porijekla u Austriji potrebno je dodatno precizirati kriterije na osnovu kojih se
dolazi do tog podatka (dravljanstvo ili zemlja roenja / porijekla).
U statistikim publikacijama uglavnom je prisutna dihotomna podjela na austrijske i
neaustrijske (strane) dravljane, koji su grupirani po zemljama ili regionima. Tako se podaci za
dravljane zemalja sljednica bive Jugoslavije ili za osobe koje odatle vode porijeklo esto
sumarno predstavljaju u okviru jedne rubrike pod nazivom biva Jugoslavija bez Slovenije.
Iako dobivanje dravljanstva objektivno ne ponitava migracijsko porijeklo i iskustvo
(Mesi, 2002), ipak podrazumijeva niz implikacija koje se tiu statusnih pitanja. Stjecanjem
dravljanstva naturalizacijom, bh. i drugi migranti statistiki se poinju tretirati kao Austrijanci3
unato tome to predstavljaju stanovnitvo stranog porijekla, odnosno osobe s migracijskom
pozadinom. Komparativnim uvidom, Austrija se, meu ostalim zemljama primitka, istie po
broju bh. migranata koji su dravljanstvo stekli naturalizacijom (usp. Ministarstvo sigurnosti
BiH, 2011). U periodu od 1998. do 2011. godine naturalizirano je vie od 53.000 dotadanjih
bh. dravljana. Najvei broj dravljanstava dobili su 2004. godine (8664), zatim prethodne
(8275) i naredne, 2005. godine (7033) (Statistik Austria, 2012c)4.
Iako su bh. migranti nastanjeni u svim saveznim pokrajinama Austrije, za razliku od
mnogih doseljenikih grupa (Statistik Austria, 2009), njihova se regionalna distribucija ipak
odlikuje izrazitom neravnomjernou.
29.368
16.000
8.880
Be
13.716
Voralberg
Tirol
Gornja
Austrija
Donja
15.347
tajerska
10.575
Austrija
Koruka
Gradie /
Burgenland
ukupno
135.406 1.704
Salzburg
BiH
Austrija
roenja
Zemlja
Tabela 3. Brojnost migranata roenih u BiH na nivou saveznih pokrajina (01.01.2012.)
5.102 34.714
Izvor: Statistik Austria, 2012a.
Vie od dvije treine migranata iz BiH ivi u etiri savezne pokrajine: Be, Gornja
Austrija, tajerska i Donja Austrija, dok u Salzburgu, Korukoj i Tirolu ivi njih oko jedne
etvrtine.
Kako je imigracija svojevrsni urbani fenomen, u tom pogledu ni bh. doseljenici ne
predstavljaju iznimku jer su nastanjeni uglavnom u gradskom tipu naselja, i to preteno (blizu
60 %) u srednjim i velikim gradovima Austrije, to bitno uvjetuje karakter njihovog drutvenog
ivota.
Fertilitet i porodine karakteristike
Noviji razvoj stanovnitva Austrije, kao i veine zemalja lanica EU, determiniran je
sljedeim demografskim pojavama i trendovima: deficitarno raanje, nulta ili negativna
prirodna promjena (izjednaen ili manji broj ivoroenih u odnosu na broj umrlih), pozitivni
migracijski saldo (vei broj imigranata od broja emigranata), te progresivno starenje
13
stanovnitva uzrokovano dugotrajnim sniavanjem fertiliteta i produenjem ljudskog vijeka.

Imigracija omoguava da se posljedice negativnih demografskih tendencija barem donekle
ublae, budui da se migranti uglavnom doseljavaju u mlaim godinama,5 doprinosei ne samo
mehanikom prirastu nego i podmlaivanju dobne strukture ukupnog stanovnitva. Uz to,
imigrantice - strane dravljanke kontinuirano u prosjeku imaju viu totalnu stopu fertiliteta od
dravljanki Austrije.
Skoro 12 % djece roene u Austriji tokom 2005. godine rodile su majke strankinje. Ova
proporcija bila bi mnogo vea, vjerovatno blizu jedne petine, ukoliko bi se uraunala i raanja
naturaliziranih imigrantskih ena (Prskawetz et al., 2008: 315), to potvruju i podaci iz 2009.
godine prikazani u narednoj tabeli.
Tabela 4. Udio ivoroenih prema zemlji roenja majki, 2009.
Zemlja roenja
Udio (%)
Austrija
70,7
Turska
5,6
Bosna i Hercegovina
3,2
Njemaka
2,9
Srbija
2,1
Rumunija
1,6
Rusija
1,3
Kosovo
1,3
Poljska
1,1
Slovaka
0,7
Druge
9,5
Izvor: Zeman et al., 2011a.
Ovisno o dravljanstvu / zemlji roenja majke, vrijednosti totalne stope fertiliteta

pokazuju primjetne razlike. Nakon turskih migrantica, kod kojih je nivo fertiliteta uobiajeno
iznad prosjeka strankinja, slijede ene roene u BiH, koje su 2009. godine, prema proporciji
ivoroene djece, imale udio od 3,2 % svih raanja u Austriji.
Bh. migrantica je u 2010. godini rodila prosjeno 1,84 djece (Zeman et al., 2011b),
odnosno toliko je iznosila totalna stopa fertiliteta (TFR), to je oko 12 % ispod nivoa
neophodnog za jednostavnu reprodukciju (2,1 djece prosjeno po jednoj eni u fertilnoj dobi).
No, migrantice roene u BiH imaju za 0,51 viu totalnu stopu fertiliteta u odnosu na dravljanke
Austrije te za 0,57 u poreenju s istim pokazateljem u zemlji svoga porijekla, Bosni i
Hercegovini, u navedenoj godini. Ovakvu diferencijalnu rodnost najvjerovatnije je odredio
splet specifinih okolnosti: socio-ekonomski uvjeti ivota6 u Austriji pogoduju odranju
kontinuiteta reproduktivnog obrasca iz predratnog perioda u BiH.
Nalazi studije pod nazivom Demografski trendovi, socio-ekonomski impakti i
implikacije politike u Evropskoj uniji pokazali su da je fertilitet doseljenica sa duim periodom
boravka u zemlji prijema [od djetinstva - dodao M.E.], kao i druge generacije migrantica, obino
nii od pripadnica prve generacije. Konvergencija fertiliteta migrantskih grupa ka nacionalnom
prosjeku moe se protumaiti kao dimenzija integracije (Van Nimwegen i Van der Erf, 2010:
16), pa i asimilacije.
14
Na osnovu navedenog, moe se konstatirati da je ostvarena plodnost unutar grupe

bh. migrantica u Austriji, premda ne dosee normiranu vrijednost od prosjeno 2,1 djece po
jednoj eni u reproduktivnoj dobi (15-49 godina), ipak na relativno zadovoljavajuem nivou s
obzirom na njihov dobni sastav, kao i okruenje koje karakterizira problem nedovoljnog
raanja. No, sasvim je izvjesno da se aktuelno reproduktivno ponaanje bh. migranata/ica nee
moi transgeneracijski perpetuirati, posebno kada se ima u vidu izloenost pripadnica i
pripadnika druge i narednih generacija utjecaju kontekstualnih i institucionalnih agenasa
socijalizacije izvan porodinog okvira (obrazovne institucije, masmediji, vrnjake grupe,
lanstvo u raznim organizacijama i sportskim klubovima itd.). Vanporodina (sekundarna)
socijalizacija potomaka imigranata nesumnjivo ima snaan upliv na formiranje, odnosno
modificiranje njihovih vrijednosnih orijentacija u skladu s dominantnom paradigmom
useljenikog drutva, to e se u konanici odraziti i na stavove prema braku, porodici i
potomstvu (fertilitetna motivacija) (usp. Bernhardt et al., 2007; Huschek et al., 2010).
U 2010. godini prosjena starost rodilje bh. porijekla bila je 28,28, a prosjena starost
prvorotkinje 25,94 godina. Udio vanbrano roene djece u istoj godini meu majkama
porijeklom iz BiH u totalitetu je iznosio 11 %, dok je kod prvorotkinja sa 15 % jo i vii (Zeman et
al., 2011b).
Kada je rije o porodinim karakteristikama bh. migranata, u est od deset
domainstava (68.500 = 100 %) ive dvije generacije - roditelji s djecom (41.600 ili 60,8 %); samo
su kod turskih doseljenika domainstava s nuklearnom porodicom brojnija. Prosjena veliina
domainstva osoba bh. porijekla u 2008. godini iznosila je 2,97 lana. Od 58.000 porodica s
referentnom osobom iz BiH, neto vie od jedne petine (22,9 %) bilo je bez djece, 28,6 % imalo
je jedno dijete, dok je vie od jedne treine (35,5 %) imalo dvoje djece (Statistik Austria, 2009).
Bioloka (dobno-spolna) struktura
Brojani odnos bh. migrantica i migranata u Austriji nije u idealnom skladu zbog neto
veeg broja mukaraca7 koji su u prolosti bili skloniji migriranju (selektivnost migranata prema
spolu). Meutim, spolna asimetrinost u cijelosti je minimalna, ak i povoljnija u usporedbi s
dravljanima Austrije, te je neto izraenija tek u starijim dobnim grupama. Mnogi faktori i
procesi, kao to su spajanje porodica, raanje, nepostojanje selektivne migracije u ratnim
okolnostima, ali i trend feminizacije migracija (pojam: Castles i Miller, nav. prema Giddens,
2006), doprinijeli su uravnoteenju broja doseljenica i doseljenika iz BiH.
Prema rezultatima popisa stanovnitva u Austriji iz 2001. godine, mladi (predradni)
kontingent (0-14 godina) inio je etvrtinu (24,89 %) ukupne populacije bh. dravljana. Ako se
uzme u literaturi paralelno vaea via starosna granica za odreivanje mladog stanovnitva,
koja ubraja i osobe iz dobne grupe 15-19 godina, tada broj mladih iznosi 34.823 (32,23 %),
odnosno gotovo treinu ukupnog broja bh. dravljana u kritinom trenutku popisa, to je za
evropske demografske prilike relativno visok udio. Meutim, ako se sagleda aktuelna dobna
struktura ukupne populacije migranata bh. porijekla, a ne samo dravljana BiH, udio mladih je
nii, tako da bi prostorna projekcija starosne piramide,8 zbog prevalencije srednjovjenih
generacija, asocirala na oblik plasta sijena ili konice.
Dakle, dobna struktura bh. migrantske populacije u Austriji pokazuje obiljeja zrelog
(stacionarnog) tipa u pogledu omjera mladih i starih, nivoa rodnosti, stadija demografskog
starenja itd.
15
Obrazovna struktura
Uvid u obrazovni sastav bh. migranata u Austriji bitno je izvriti iz nekoliko razloga:
- obrazovanje je kljuni faktor u formiranju ljudskog kapitala (Keely, 2010: 5);
- u kontekstu socijalnog porijekla djece bh. migranata i njihove obrazovne
sudbine (Bourdieu i Passeron, 1990) jer je veliki dio njih iz radnikih
porodica;
- obrazovno postignue/steena kvalifikacija u uskoj je korelaciji s (buduim)
profesionalnim statusom migranata i njihovih potomaka;
- zbog vanosti obrazovne funkcije ne samo u projektiranju jedne od
alternativnih tendencija: socio-ekonomska reprodukcija ili uzlazna
drutvena pokretljivost druge generacije migranata (usp. Waters, 1997;
Haralambos i Holbron, 2002; Kirszbaum et al., 2009), nego i u
integracijskom procesu.
Unato usaglaenim stavovima meu OECD lanicama o poeljnosti i koristima
regrutiranja visokoobrazovanih migranata, od zemlje do zemlje njihov procenat uvelike varira u
ukupnom broju imigranata dobi 15 i vie godina. Austrija je tako sa samo oko 11 %
visokoobrazovanih imigranata (podatak iz 2001. godine) svrstana u grupu imigracijskih zemalja
s niskim udjelom ove doseljenike kategorije (OECD, 2008). Najbrojniji imigranti u Austriji, koji
potjeu iz tradicionalno iseljenikih zemalja, Turske i zemalja bive Jugoslavije,9 imaju
evidentno nii nivo obrazovanja od domicilnog stanovnitva, ali i od doseljenika iz zemlja EU15, naroito iz Njemake. Time je po osnovu obrazovne strukture pojedinih migrantskih grupa
primjetna diferencijacija na visokoobrazovanu i na manje obrazovanu stranu radnu snagu.
Prema podacima popisa stanovnitva iz 2001. godine, broj migranata roenih u BiH
dobi od 15 i vie godina - prema do tada najviem steenom nivou obrazovanja, odnosno
prema prethodno zavrenoj koli - koji su obuhvaeni popisom iznosio je 119.016 (=100 %)
(61.057 mukih i 57.959 enskih osoba).
Vie od polovine (55 % ili 64.935, od toga 28.327 mukarca i 36.608 ena) osoba
roenih u BiH imalo je potpuno ili nepotpuno osnovno obrazovanje10 odnosno opeobrazovnu
obaveznu kolu [ISCED11 1 / 2]. Zanat [ISCED 3B] je izuilo ukupno 37.768 osoba bh. porijekla (ili
32 %), od ega oekivano vei broj mukaraca, njih 25.697. Sa zavrenom srednjom strunom
kolom [ISCED 3B] registrirano je 6.013 bh. migranata (2074 mukaraca i 3939 ena), to
odgovara relativnom iznosu od 5,1 %. Zavrenu opeobrazovnu viu kolu (gimnaziju) [ISCED
3A] imalo je 3535 osoba, od ega 2140 (60,54 %) ena, dok je viu strunu kolu [ISCED 4A]
zavrilo 3620 bh. migranata sa skoro jednakim udjelom mukaraca (1802) i ena (1818).
Diplomu pedagoke visoke kole ili neke od akademija steklo je 366 osoba roenih u BiH, a
diplomu koleda njih 221 [ISCED 5B]. Tercijarni (univerzitetski) nivo obrazovanja, ukljuujui i
zavren studij na strunim visokim kolama [ISCED 5A], dosegnulo je samo 2,15 % bh.
migranata (1507 mukaraca i 1051 ena) (Statistik Austria, 2005).
Da bi se dobila potpunija slika obrazovne strukture bh. migranata, potrebno je
raspolagati podacima o tome gdje su se radno aktivne osobe kolovale - u BiH, Austriji ili
kombinirano - budui da ti podaci signaliziraju razlike u jezinoj kompetenciji, ali i uzroke
dekvalifikacije. Ta se pojava, naime, moe dovesti i u vezu s nejednakom vrijednou
nacionalnih i diploma steenih u zemlji porijekla, za koje je procedura priznavanja
administrativno vrlo zahtjevna. Ukoliko priznavanje istovrijednosti obrazovnih kvalifikacija
izostane, njihovi vlasnici praktiki su eliminirani iz konkurencije i time dovedeni u trino
inferioran poloaj.
16
Imajui u vidu da je obrazovanje viegodinji proces, klasificiranje stanovnitva u

skladu s obiljejem prethodno zavrena kola / postignuto obrazovanje sugerira da je stvarna
obrazovna slika promatrane populacije povoljnija od prikazanog statistikog stanja. Dakle,
primjenom navedenog naela, registrirani obrazovni nivo osoba koje studiraju ili pohaaju
srednju kolu u odreenome smislu je degradiran jer su oni na putu stjecanja vieg stepena
obrazovanja.
Prema podacima recentne kolske statistike o osnovnom i srednjem obrazovanju
(kolska 2010/2011. godina), od ukupno 109.316 uenika/ica sa stranim dravljanstvom, njih
11,73 % (12.824) su dravljani BiH.
Tabela 5. Distribucija uenika/ca s bh. dravljanstvom prema tipovima kola u kolskoj
2010/2011.
Odabrani tipovi kola
(AHS)
(BMS) (BHS)
Nova Opeobrazovna Zanatska Srednja Via
Nia
Via
via kola
Svega osnovna osnovna Specijalna Politehnike srednja
kola
struna struna
(gimnazija)
kole
kola
kola
kola
kola
kola
kola
12.824
3.792
3.056
195
374
675
1.200
1.260
830
1.442
680
401
452
801
Od toga uenice
6.064
1.777
1.410
67
144
332
Izvor: Statistik Austria, 2012b.
Fokusirajui se na broj gimnazijalaca/ki (1200), jer polau maturski ispit koji je

preduvjet za upis na kolede, visoke kole, akademije i univerzitete, s velikom vjerovatnoom
moe se pretpostaviti da e oni nastaviti daljnje kolovanje na univerzitetima i time realizirati
svoje obrazovne aspiracije.12 No, i za uenike/ce srednjih strunih i zanatskih kola, koje ee
pohaaju djeca stranih dravljana, postoji mogunost polaganja strunog ispita zrelosti, ako se
odlue za studiranje na nekoj od visokokolskih ustanova.
U zimskom semestru akademske 2010/2011, na javnim univerzitetima u Austriji
studiralo je 2523 dravljana BiH (4,3 % svih redovnih studenata), od kojih 63 % (1606) s
mjestom studiranja u Beu, a 28 % (708) u Gracu. Od zemalja bive Jugoslavije, najbrojniji su
studenti iz BiH,13 s tim da su prema brojnosti stranih studenata na prvom mjestu dravljani
Njemake, potom Italije pa Turske (Statistik Austria, 2012b).
Ovaj trend ekspanzije akademskog obrazovanja meu migrantima iz BiH stvara
solidne pretpostavke za njihovo bolje pozicioniranje na austrijskom tritu rada po okonanju
studija, uz uvjet da nema diskriminacije, kao ni pojave ekstremne dekvalifikacije. Osim toga,
porast broja visokoobrazovanih osoba bh. porijekla, uz simultano smanjivanje udjela onih koji
su stekli nii (sekundarni) stepen obrazovanja, u dogledno vrijeme e utjecati na kvalitativno
prekomponiranje obrazovnog sastava.
Ekonomska struktura
Ekonomska struktura bh. imigranata bit e razmatrana u uem smislu, a obuhvatit e
sljedea obiljeja: ekonomsku aktivnost, djelatnost, zanimanje i modalitete poloaja u
zanimanju.
Poloaj bh. migranata na austrijskom tritu rada ne treba promatrati neovisno o
irem socio-ekonomskom kontekstu jer usredotoenost iskljuivo na bh. iseljeniku zajednicu
nosi sa sobom povean rizik od izvoenja pogrenih zakljuaka koji bi bili posljedica krive
interpretacije raspoloivih podataka.
17
(Ne)zaposlenost, kao jedan od kljunih indikatora strukturne integriranosti i socijalne

ukljuenosti doseljenika u zemlji primitka, u statusnom smislu generira vrlo markantnu podjelu
na imigrante koji, ako su u radnom odnosu, imaju vii ivotni standard (i openito bolji kvalitet
ivota) i one koji su, zbog nezaposlenosti, ne samo socijalno deprivilegirani nego i drutveno
marginalizirani. S druge strane, vrste poslova na kojima je, skoro pa ekskluzivno, angairana
strana radna snaga, zbog loih uvjeta rada i niskih zarada, nerijetko imaju negativnu konotaciju i
bivaju oznaeni kao niskorangirani, a time i nepoeljni, jer su teki, nesigurni, rizini za zdravlje,
potcijenjeni, a neki i poniavajui. Takva situacija u kojoj su migranti (...)rasporeeni u drutvu
tako da obavljaju nie drutvene djelatnosti () (Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja,
1998: 55) u odnosu na domau radnu snagu mogla bi se etiketirati kao najeklatantniji oblik
etnike stratifikacije.
Slijedom uvodnih napomena, u nastavku e se dati sumarni prikaz aktivnih migranata,
u prvom redu bh. porijekla, prema navedenim obiljejima.
Stopa zaposlenosti osoba roenih izvan Austrije permanentno je ispod prosjeka.
Meutim, izuzetak predstavljaju bh. migranti jer su upravo oni imali najvii udio zaposlenih u
drugom kvartalu 2008. godine; barem osam od deset osoba bh. porijekla (79,3 %, odnosno
110.800) u referentnom je periodu bilo zaposleno. Iako nezaposlenost u prvom redu pogaa
osobe koje posjeduju strano dravljanstvo, to nije sluaj s dravljanima BiH koji ive i rade u
Austriji. Naime, nakon dravljana SR Njemake, koji predstavljaju skoro tri etvrtine zaposlenih
iz zemalja EU-15, slijede dravljani BiH s neto niom stopom zaposlenosti (76,5 % ili 52.900
zaposlenih; podatak iz 2008. godine), ali opet viom od austrijskih dravljana (+ 3,3 procentna
boda). ini se vanim istaknuti podatak da meu zemljama porijekla imigrantica, ene roene u
BiH prednjae jer je njihova stopa zaposlenosti sa 73,5 % bila znatno iznad prosjeka, ak i via
nego kod ena roenih u Austriji (Statistik Austria, 2009).
Natprosjene stope zaposlenosti i mukaraca (85,1 %) i ena (73,5 %) roenih u BiH,
koje su ujedno i najvie u poreenju s cjelokupnim aktivnim stanovnitvom Austrije, ukazuju na
nepostojanje spolno specifinog dispariteta u pogledu sudjelovanja na tritu rada.
Meu doseljenikim grupama uoljive su razlike u stepenu integriranosti na
austrijskom tritu rada. U analizi rezultata Ankete o radnoj snazi provedenoj 2008. godine
iznesena je ocjena da su bh. doseljenici, uz njemake, relativno dobro integrirani u austrijsko
trite rada.
Enormno visok procenat (91,2 %) svih migranata u drugom kvartalu 2008. godine
ubrajao se u nesamostalne djelatnike, dakle zaposlenike koji rade za raun, uglavnom, privatnih
poslodavaca; manje od 4 % osoba iz BiH obavljalo je samostalnu djelatnost. Preteni dio ovog
ionako vrlo niskog procenta samozaposlenih bh., kao i ostalih, migranata povezan je sa tzv.
etnikim poduzetnitvom (engl. Ethnic Entrepreneurship) i to prvenstveno u oblasti
ugostiteljstva i trgovine (Aigner, 2011).
Uz administrativne prepreke koje stoje na putu pokretanja vlastitog bussinessa,
dodatni razlog za minoran procenat samozaposlenih meu bh. migrantima lei u pomanjkanju
poduzetnikog duha, to se moe pripisati navikama iz socijalistikog razdoblja.
Osim u proizvodnom obrtu, mukarci roeni u inostranstvu naroito su koncentrirani
u graevinarstvu; etiri od deset migranata zaposlena su u ove dvije brane (41,4 %). Mukarci
porijeklom iz BiH takoer su u visokom procentu zastupljeni u graevinarstvu: vie od jedne
treine zaposlenih upravo je u ovoj brani nalo svoje radno mjesto (35,2 %). Vie od jedne
etvrtine ili 26,2 % bh. migranata obavljalo je neko iz palete zanatskih zanimanja (plavi
ovratnici), pri emu skoro svaki drugi mukarac (45,6 %) radi na zanatskim i srodnim poslovima.
Istovremeno, izuzetno nizak procenat bh. migranata, i inae stranaca, slubeniki je i
namjeteniki kadar u javnoj upravi. Udio bh. migranata zaposlenih u tercijarnom (uslunom)
sektoru iznosio je 58 %, dok je preostalih 42 % radilo u sekundarnom sektoru (industrija,
graevinarstvo i proizvodno obrtnitvo) (Statistik Austria, 2009).
18
Zastupljenost velikog dijela bh. i drugih migranata u tercijarnom sektoru potvruje

konstataciju da se (...) strana radna snaga infiltrirala i u druge sektore, a ne samo u sekundarni,
opet s jasnom tendencijom zauzimanja niskostatusnih poslova i povratnom spregom - poslovi
na kojima se (lake) zapoljavaju imigranti upravo dobivaju (ili uvruju) svoju manje trinu i
drutvenu vrijednost (Mesi, 2002: 107).
Godine 2008, vie od jedne etvrtine zaposlenika roenih u inostranstvu bilo je
previe kvalificirano (28 %). Nasuprot njima, 10 % onih koji su roeni u Austriji smatrali su da ne
rade posao koji odgovara njihovom obrazovanju.14 Naroito visok udio dekvalificiranih u
radnom odnosu zabiljeen je kod migranata/ica iz BiH (35,7 %), s tim da su ene vie pogoene
ovom negativnom pojavom (Statistik Austria, 2009).
Austrijsko trite rada pridaje veliku vanost formalnim kvalifikacijama, to pred
migrante postavlja odreene izazove. Meutim, kvalifikacije steene u inostranstvu (u zemlji
porijekla migranata) ne mogu se adekvatno vrednovati tako to bi se dobio posao u struci
(Krause i Liebig, 2011).
Iz predoenih podataka zapaa se ambivalentnost pozicije bh. migranata na
austrijskom tritu rada: respektabilna visina zaposlenosti ne ispoljava se i na kvalitativnom
planu, s obzirom na to da oni u znaajnom procentu popunjavaju manje prestina radna mjesta,
koja uobiajeno nisu privlana indigenom stanovnitvu.
Kako se unutargeneracijska uzlazna mobilnost - od manuelnog radnika do bijelog
ovratnika (Giddens, 2006) - svodi tek na sporadine sluajeve, istraivaku panju trebalo bi
usmjeriti na intergeneracijsku mobilnost, komparirajui profesionalni status potomaka bh.
migranata s profesionalnim statusom njihovih roditelja. Naelna izjednaenost ansi za
karijerni napredak djece sa migracijskom pozadinom i bez nje,15 ukoliko se zadovolje
kvalifikacijski kriteriji, moe imati presudnu ulogu za porast stope uzlazne socijalne mobilnosti u
perspektivi.
Zakljuna zapaanja
Bosanskohercegovaki migranti u Austriji izuzeti su iz nepovoljne statistike kada je
rije o stopi zaposlenosti i mukaraca i ena, te trendu poboljanja obrazovne strukture, u
poreenju s nekim doseljenikim grupama, u prvom redu onim koje potjeu iz zemalja izvan EU
zone.
Budui da su migranti porijeklom iz BiH preteno nastanjeni u urbanim sredinama,
otvara im se potencijalno bolja socio-ekonomska perspektiva, naroito onima koji su odrasli i
obrazovanje stekli u Austriji. S druge strane, gradski nain ivota i usvajanje kulturnih vrijednosti
drutva zemlje primitka postepeno e utjecati i na prilagodbu njihovog reproduktivnog
ponaanja modelu svojstvenom domicilnom stanovnitvu. Mogue sniavanje fertiliteta, koji je
ve nedostatan za zamjenu generacija, neminovno e izazvati poremeaje u dobnoj strukturi i
sljedstveno tome potaknuti intenzivnije starenje populacije bh. migranata.
Iako se bh. migrantska grupa svojom impozantnom zaposlenou istie meu
drugima, signifikantan procenat njenih pripadnika takoer se suoava s negativnim pojavama
na tritu rada poput dekvalifikacije i, openito, prezastupljenosti na niskorangiranim
poslovima. S tim u vezi, budua istraivanja trebala bi se pozabaviti problematikom
meugeneracijske drutvene pokretljivosti, uz pravljenje usporedbe izmeu stepena
obrazovanja i trinog ishoda prve i druge generacije osoba bh. porijekla na nivou iste porodice.
Iz rezultata takvih istraivanja jasno bi se vidjelo da li princip istovjetnih mogunosti za
profesionalni uspjeh - a time i za postizanje boljeg drutvenog poloaja - osoba sa migracijskom
pozadinom i bez nje generalno vrijedi i u praksi te, ako bi se ustanovila niska stopa uzlazne
mobilnosti, koji su eventualni uzroci toga.
19
Biljeke
1
Austrija je izmeu 1992. i 1995. godine prihvatila oko 90.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine
kojima je najprije dodijeljena privremena boravina dozvola. Po zavretku rata, otprilike se
treina njih vratila u svoju domovinu, dok se oko 60.000 osoba uspjeno integriralo na trite
rada i ostalo ivjeti u Austriji (Krause i Liebig, 2011).
2
Autorica Wertheimer-Baleti ukazuje na vrlo znaajnu posljedicu vanjskih migracija koje ()
odnose sa sobom prethodne investicije drutva i obitelji u odgoj, kolovanje, zdravstvenu i
socijalnu zatitu migranata (Wertheimer-Baleti, 1999: 323).
3
Prema definiciji koritenoj prilikom popisa stanovnitva u Austriji iz 2001. godine, pojam
Austrijanac (sterreicher) osnovna je jedinica skupa stanovnitvo. On obuhvata sve osobe
koje posjeduju austrijsko dravljanstvo, dakle ukljuujui i one koji pored austrijskog posjeduju i
dravljanstvo strane zemlje (Statistik Austria, 2005).
4
Premda je tokom posljednjih nekoliko godina dodijeljen znatno manji broj dravljanstava
Austrije, zbog rigoroznijih uvjeta koji su stupili na snagu izmjenom Zakona o dravljanstvu,
dravljani BiH su se i 2010. i 2011. godine nalazili na prvom, odnosno drugom mjestu, meu vie
od stotinu zemalja ije su dravljanstvo imigranti do tada posjedovali.
5
Uzrasne grupe od punoljetstva do kasnih tridesetih godina procentualno su najzastupljenije
meu migrantima, pogotovo ako se radi o ekonomskom tipu migracija. Unutar ovog dobnog
raspona, dvadesetogodinjaci su, prema brojnim istraivanjima, najmobilnija grupa, zato to su
fleksibilniji i sposobniji prilagoditi se novim okolnostima, te generalno spremniji odgovoriti
izazovima te iskoristiti mogunosti koje im se pruaju u useljenikom drutvu.
6
U povoljne socio-ekonomske uvjete ivota svakako spadaju i stimulativne mjere porodine
politike Austrije.
7
Od 134.402 bh. migranata (podatak iz 2001. godine), 69.010 bili su mukarci, a 65.392 ene;
koeficijent maskuliniteta (broj mukarca na 1000 ena) u navedenoj godini iznosio je 1,055
(izraunato na temelju podataka iz publikacije Volkszhlung 2001, Statistik Austria, 2007).
8
Grafiki prikaz dobno-spolnog sastava stanovnitva po petogodinjim dobnim grupama u formi
populacijske piramide reflektira minule, oslikava recentne i daje osnov za predvianje buduih
demografskih kretanja.
9
Ipak, u usporedbi sa obrazovnim sastavom najbrojnijih migrantskih grupa, Srbije i Turske,
migranti roeni u BiH, prema podacima popisa iz 2001. godine, imali su neto vei broj
visokoobrazovanih osoba, kao i neznatno nii udio osoba s druge krajnosti obrazovne skale
(primarni stepen obrazovanja).
10
Opeobrazovna obavezna kola je najnii nivo obrazovanja od kojega se polazi pri
razvrstavanju osoba prema obiljeju prethodno zavrena kola. Stoga su ovom kategorijom
obuhvaene i osobe koje nisu zavrile ope obavezno kolovanje (etverogodinju, viu
osnovnu, posebnu ili politehniku kolu) (Statistik Austria, 2005).
11
ISCED je akronim meunarodne standardne klasifikacije obrazovanja (engl. International
Standard Classification of Education).
12
Urlich Beck je u svom djelu Rizino drutvo simbolino oznaio (...) skok u srednju kolu ili u
gimnaziju kao skok na 'spasonosnu obalu' mogue profesionalne budunosti (Beck, 2001:
262).
13
Transfer studenata iz Bosne i Hercegovine u Austriju poprimio je odlike lanane migracije
(engl. chain migration) jer srodnici, prijatelji i poznanici posreduju prilikom upisa na austrijske
univerzitete, pruajui ne samo bitne informacije ve esto i iru logistiku podrku (predaja
upisne dokumentacije, smjetaj te drugi vidovi konkretne pomoi). Te socijalne veze rezultirale
su uspostavom migracijske sheme koja se pokazala dosta djelotvornom u realizaciji odlaska bh.
dravljana na studije u Austriju.
14
U publikaciji MIPEX (Migrant Integration Policy Index) navodi se da je uzrok tome komplicirani
20
administrativni postupak priznavanja kvalifikacije steene u inostranstvu, koji oteava

pronalazak adekvatnog posla (Huddleston et al., 2011).
15
U godinjaku migration & integration za 2011. godinu istaknuto je da su, za razliku od prve
generacije migranata, osobe druge generacije prema zaposlenosti i strukturi zanimanja skoro
izjednaene sa osobama bez migracijske pozadine (Statistik Austria, 2011).
Literatura
Aigner, P. (2011) Ethnische Unternehmen und Ethnic Entrepreneurs in sterreich.
International Migration Press (IMP). [online]. Dostupno na:
http://migrationstudies.at/Ethnische_Unternehmen_Austria.pdf [pristupljeno 19. 08. 2012].
Bek, U. (2001) Rizino drutvo: u susret novoj moderni. Beograd: Filip Vinji.
Bernhardt, E., Goldscheider, F. and Goldscheider, C. (2007) Integrating the second generation:
Gender and family attitudes in early adulthood in Sweden. Zeitschrift fr Familienforschung, 19
(1), pp. 5070.
Bourdieu, P. and Passeron, J-C. (1990) Reproduction in Education, Society and Culture. London,
Newbury Park, New Delhi: SAGE Publications.
Gidens, E. (2006) Sociologija. Beograd: Ekonomski fakultet.
Haralambos, M. i Holborn, M. (2002) Sociologija: teme i perspektive. Zagreb: Golden Marketing.
Herak, E. (ur.) (1998) Leksikon migracijskoga i etnikoga nazivlja. Zagreb: Institut za migracije i
narodnosti.
Huddleston, T. et al. (2011) Migrant Integration Policy Index (MIPEX). Brussels: Council and
Migration Policy Group [Internet] Dostupno na: www.mipex.eu [pristupljeno 19. jula 2012].
Huschek, D., Liefbroer A.C. and Valk, H.A.G. de (2010) First union timing among second
generation Turks in Europe: The role of parents, peers and institutional context. Demographic
Research. 22(16), pp. 473504.
Keely, B. (2010) Ljudski kapital: kako ono to znate oblikuje va ivot. Beograd: Ministarstvo
prosvete Srbije i Zavod za udbenike.
Kirszbaum, T., Brinbaum, Y. and Simon, P. (2009) The Children of Immigrants in France: The
Emergence of a Second Generation. Innocenti Working Paper. no. 2009-13. Florence: UNICEF
Innocenti Research Centre.
Krause, K. and Liebig, T. (2011) The labour market integration of immigrants and their children in
Austria. OECD Social, Employment and Migration Working Paper No. 127. Paris: OECD
Publishing.
Mesi, M. (2002) Meunarodne migracije: tokovi i teorije. Zagreb: Zavod za sociologiju
Filozofskog fakulteta.
Ministarstvo sigurnosti BiH (2011) Migracioni profil Bosne i Hercegovine za 2010. godinu.
[Internet] Dostupno na: http://www.mhrr.gov.ba/iseljenistvo/Publikacije/Migracioni%20profil
%20za%202010.pdf [pristupljeno 02. augusta 2012].
21
Nimwegen, N. van and Erf, R. van der (eds.) (2010) Demography Monitor 2008; demographic
trends, socio-economic impacts and policy implications in the European Union. Monitoring
report prepared by the European Observatory on the Social Situation - Demography Network.
NIDI report nr. 82. Amsterdam: KNAW Press.
Prskawetz, A., Sobotka, T., Buber, I., Engelhardt, H., Gisser, R. (2008) Austria: Persistent low
fertility since the mid-1980s. Demographic Research. [online]. 19 (12), pp. 293360.
Dostupno na: http://www.demographic-research.org/Volumes/Vol19/12/19-12.pdf
[pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2009) Arbeits- und Lebenssituation von Migrantinnen und Migranten in
sterreich: Modul der Arbeitskrfteerhebung 2008. Wien: Statistik Austria. [Internet] Dostupno
na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2007) Bevlkerung 2001 nach Geburtsland, Staatsangehrigkeit und
Geschlecht. [Internet] Dostupno na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2012a) Bevlkerungsstand. Wien: Statstik Austria. [Internet]
Dostupno na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2012b) Bildung in Zahlen. Wien: Statstik Austria. [Internet]
Dostupno na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2012c) Statistik der Einbrgerung. Wien: Statistik Austria. [Internet] Dostupno
na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2011) migration & integration: zahlen.daten.indikatoren 2011. Wien: Statistik
Austria. [Internet] Dostupno na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2005) Volkszhlung: Bildungsstand der Bevlkerung. Wien: Statistik Austria.
[Internet] Dostupno na: www.statistik.at [pristupljeno 19. jula 2012].
Statistik Austria (2002) Volkszhlung: Hauptergebnisse I - sterreich. Wien: Statstik Austria.
Statistik Austria (2004) Volkszhlung: Hauptergebnisse II - sterreich. Wien: Statstik Austria.
OECD (2008) International Migration Outlook: SOPEMI. Paris: OECD.
Waters, M. (1997) Inequality after Class. In: Owen, D. (ed.) Sociology after Postmodernism.
London, Thousand Oaks, New Delhi: SAGE Publications.
Wertheimer-Baleti, A. (1999) Stanovnitvo i razvoj. Zagreb: Mate.
Zeman, K., Sobotka, T., Gisser, R., Winkler-Dworak, M., Lutz, W. (2011a) Geburtenbarometer
Vienna: Analysing Fertility Convergence between Vienna and Austria. VID Working Paper 072011, Vienna: Vienna Institute of Demography.
Zeman, K., Sobotka, T., Gisser, R. i Winkler-Dworak, M., (2011b) Geburtenbarometer 2010.
Wien: Institut fr Demographie der sterreichischen Akademie der Wissenschaften. [Internet]
Dostupno na:
http://www.oeaw.ac.at/vid/download/Geburtenbarometer_Ergebnis_2010.pdf.
[pristupljeno 19. jula 2012].
22
Dr. sc. Marko Valenta, Norveko sveuilite za znanost i tehnologiju, Trondheim

Dr. sc. an trabac, Ekonomski fakultet, Trondheim
Bosanci u Norvekoj: integracija bosanskih migranata

i njihovih potomaka u norvekom drutvu*
Saetak
U ovome radu predstavljamo podatke koji se odnose na niz relevantnih pokazatelja
integracije Bosanaca u Norvekoj. Tvrdimo da tri imbenika objanjavaju relativno uspjenu
prilagodbu Bosanaca ivotu u Norvekoj: prvi, njihovo socijalno podrijetlo i kontekst iz kojeg
dolaze; drugi, nain dolaska i imigracijski obrasci; i trei, kontekst prijma s kojim su se susreli pri
dolasku u zemlju. Podatci na kojima se temelje nae analize u najveoj mjeri dolaze iz velikih
istraivanja, koje je Ured za statistiku Norveke proveo meu deset najveih nezapadnih
migrantskih skupina u Norvekoj. U ovome radu ukazujemo na to da Bosanci nisu meu
najstarijim imigrantskim skupinama u Norvekoj. Meutim, u odnosu na mnoge rezultate
integracije, ukljuujui i obrazovnu integraciju bosanske mladei i postignuti ivotni standard,
ini se da su bosanski migranti komparativno prilino uspjeni.
Kljune rijei: bosanski imigranti, potomci, pokazatelji integracije, nezapadni
imigranti, Norveka
Uvod
U ovome radu pravimo usporedbu obrazaca integracije koji su uoeni meu
imigrantima iz Bosne1 s trendovima prisutnim meu imigrantima iz drugih zemalja.
Kontekstuiramo nau analizu na vie naina. Poglavito, usporeujemo rezultate prijma i
integracije Bosanaca s obrascima integracije drugih izbjeglikih skupina u Norvekoj.
Prvenstveno nam je fokus na ekonomskoj integraciji bosanskih imigranata i obrazovnoj
integraciji bosanske mladei. Drugo, ispitujemo kontekste iz kojih dolaze i bosanske migracijske
obrasce. Tree, nadahnuti radom Portesa i Zhoua (1993), razmatramo 'kontekst prijma', gdje
pravimo razliku izmeu norveke politike integracije izbjeglica prema Bosancima i stavova i
predrasuda drutva o imigrantima.
Podatci koje u ovom radu predstavljamo temelje se na najnovijoj velikoj studiji o
integraciji imigranata koja se provodila u razdoblju od 2005. do 2006. godine. U to vrijeme, Ured
za statistiku Norveke svrstavao je imigrante u dvije kategorije, one iz zapadnih i one iz
nezapadnih zemalja. Prema ovoj podjeli, zapadne zemlje ukljuuju Zapadnu Europu, SAD,
Kanadu i Oceaniju (Australiju i Novi Zeland). Nezapadne zemlje ukljuuju Aziju s Turskom,
Afriku, Latinsku Ameriku i Istonu Europu, u koju spada i Bosna i Hercegovina. Uzorak je
ukljuivao 3.053 ispitanika podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore (koja vie ne
postoji kao jedna zemlja), Turske, Irana, Iraka, Pakistana, ri Lanke, Vijetnama, Somalije i ilea.
* Ranija i dulja verzija ovoga rada objavljena je u 'The Bosnian Diaspora: Integration in Transnational
Communities' (Bosanska dijaspora: integracija u transnacionalnim zajednicama) (Farnham, Ashgate, 2011).
Rad je prilagoen uz odobrenje izdavaa djela Bosnians in Norway - How do They Adjust Compared with
Other Refugee Groups? (Bosanci u Norvekoj - Kako se prilagoavaju u usporedbi s drugim izbjeglikim
skupinama) u Valenta, M., & Ramet, S. (ur). The Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities,
(Farnham, Ashgate, 2011) str. 83-104. Copyright, 2011. Za vie informacija o bosanskoj etnikoj zajednici u
Norvekoj i njenim transnacionalnim angamanima, vidjeti spomenutu knjigu.
23
Uzorak je bio reprezentativan za dane imigrantske populacije, a stopa je odgovora u istraivanju

bila 64,2 %. U to vrijeme, imigrantsko stanovnitvo iz ovih deset zemalja brojilo je oko 145.000
ljudi.
Informacije o obrazovnoj integraciji bosanskih mladih dobivene su iz razliitih
kvantitativnih studija koje se temelje na velikim, nacionalno reprezentativnim uzorcima
(Henriksen, 2007; Bjrkeng i Dzamarija, 2011; Bakken i Elstad, 2012). U tumaenju podataka
dobivenih istraivanjem, koristili smo vlastite kvalitativne podatke o Bosancima i drugim
migrantskim skupinama u Norvekoj (Valenta i Berg 2003; Valenta, 2007, 2009a, 2009b; Valenta
i Bunar, 2010), kao i nalaze iz drugih kvalitativnih studija (Lien, 1997; Berg, 2002; Knudsen 2005;
Fuglerud i Engebrigtsen, 2006).
Rezultati integracije
U Norvekoj ivi vie od pola milijuna imigranata. Najvea imigrantska skupina 2012.
godine bili su Poljaci, dok su Bosanci na etrnaestom mjestu. Kada je provoeno posljednje
istraivanje 2005. 2006. godine, u deset najveih imigrantskih skupina zabiljeeno je da u
Norvekoj ivi 15.000 Bosanaca, to ih je inilo estom najveom imigrantskom skupinom.2
Istraivanje iz 2005.2006. pokazalo je da su rezultati i obrazac integracije uoeni meu
Bosancima u Norvekoj donekle razliiti od onih utvrenih u drugim imigrantskim skupinama.
Podatci su pokazali, izmeu ostaloga, da su Bosanci postigli vii stupanj ekonomske, stambene i
obrazovne integracije u odnosu na veinu drugih imigrantskih skupina koje su bile ukljuene u
istraivanje. Iako su Bosanci, u prosjeku, vremenski krae ivjeli u Norvekoj nego pripadnici
mnogih drugih velikih imigrantskih skupina (poput imigranata iz Pakistana, Turske, Vijetnama,
ri Lanke i ilea),3 postigli su bolje rezultate od ovih skupina prema mnogim pokazateljima
integracije.
Ekonomska integracija
Odabrali smo pozornost upraviti na neke od najee koritenih pokazatelja. Podatci o
velikom broju drugih pokazatelja mogu se pronai u radu Blom i Henriksen (2008) i u Henriksen,
stby, Ellingsen (2011). Polazimo od pokazatelja ekonomske integracije imigranata. Tablica 1.
pokazuje prosjeni prihod po kuanstvu (u NOK) nakon oporezivanja za 2005. godinu, po zemlji
podrijetla.4
Tablica 1: Prosjeni godinji prihod nakon oporezivanja po kuanstvu, prema zemlji podrijetla
(u NOK, tisue)
Bosna i
Ukupno
stanovnitvo Herc. Srbija
239
204
166
Turska
Irak
ri
Iran Pakistan Vijetnam Lanka Somalija ile
166
135
171
154
190
193
128
191
Izvor: Blom i Henriksen (2008).
Kako moemo vidjeti iz ove tablice, bosanska kuanstva imaju nii prihod u usporedbi
s prosjenim iznosom za cijelu zemlju.5 Meutim, Bosanci imaju vei prihod po kuanstvu u
usporedbi s ostalih deset imigrantskih skupina koje su sudjelovale u istraivanju. Primjeujemo
da su razlike u prihodima izmeu ovih deset skupina imigranata poprilino velike. Na primjer,
razlika je izmeu Somalaca, imigrantske skupine s najniim prihodom, i Bosanaca oko dva puta
vea od razlike izmeu Bosanaca i Norveana. ini se da imigranti iz Vijetnama, ilea, ri Lanke i
Bosne i Hercegovine imaju znaajno vie prihode od preostalih est zemalja. Od ove etiri
24
skupine, Bosanci su najuspjeniji, ali razlika izmeu njih i preostale tri skupine nije velika, iznosi
oko pet postotaka. Opi je utisak, stoga, da su Bosanci malo uspjeniji od pripadnika ostale tri
uspjene skupine, a znatno uspjeniji od pripadnika preostalih est skupina.
Istraivanje je pokazalo da Bosancima ide znatno bolje i u odnosu na druge
pokazatelje integracije na tritu rada. Prvo, Bosanci i Bosanke biljee viu stopu zaposlenosti i
stabilnije poslove od imigrantskoga prosjeka. Drugo, manje su koncentrirani u dijelovima
trita rada u kojima nalazimo vee uee imigranata, poput hotelijerstva i ugostiteljstva.
Tree, manje su ukljueni u razliite vrste etnikoga poslovanja i vie su orijentirani k
norvekim poslodavcima i mainstream tritu rada (Henriksen, 2007; Blom i Henriksen, 2008;
Henriksen, stby i Ellingsen, 2011).6
Drugi rezultati integracije
Kada govorimo o prostornoj i stambenoj integraciji, obrasci se integracije Bosanaca unekoliko
razlikuju od onih koje uobiajeno uoavamo meu nezapadnim imigrantskim skupinama. U
Norvekoj, kao i u mnogim drugim zemljama, imigrantske se skupine nastoje koncentrirati u
glavnome gradu i neposrednoj blizini glavnoga grada. Prema slubenoj statistici norveke
vlade, 30 postotaka svih imigranata ivi u Oslu. Za neke imigrantske skupine (poput onih iz
Pakistana, Maroka, ri Lanke i Eritreje), ovaj je udio izmeu 40 i 70 postotaka (Henriksen, 2007;
Blom i Henriksen, 2008). Veliki broj imigranata ivi u prenapuenim stanovima u etnikim
susjedstvima koje odlikuju segregirane etnike mree (Blom i Henriksen, 2008; Hydahl, 2009).
Za razliku od ovih skupina, obrasci nastanjivanja Bosanaca vie lie na rasuti obrazac
nastanjivanja etnikih Norveana.
Meu Bosancima koji ive u glavnome gradu, moemo uvidjeti niu koncentraciju u
podrujima s niim prihodima u odnosu na imigrantski prosjek. Kako emo vidjeti, ovaj rasuti
obrazac nastanjivanja Bosanaca moe se velikim dijelom objasniti uspjenom primjenom
Strategije cijele Norveke, odnosno namjernim rasutim naseljavanjem izbjeglikih skupina
irom zemlje, ukljuujui tu i male ruralne opine koje su prilino udaljene od metropolitanskih
centara.
to se tie socijalne integracije, u smislu povezivanja s Norveanima, rezultati rada
Bloma i Henriksena (2008) pokazuju da su Bosanci postigli bolje rezultate od mnogih drugih
usporedivih skupina (vidjeti takoer: Valenta, 2008). Bosanci, u prosjeku, ee navode da
imaju prijatelje Norveane te da je vea vjerojatnoa da e se u slobodno vrijeme druiti s
norvekim kolegama s posla nego pripadnici drugih imigrantskih skupina iz ovoga istraivanja
(Henriksen, 2007; Blom i Henriksen, 2008; Valenta, 2008).
Obrazovna integracija bosanske mladei
Panju usredotoujemo na obrazovna postignua bosanske mladei jer ona
vjerojatno na najbolji nain predviaju buduu socijalnu mobilnost mladih u procesu
integracije u norveko mainstream drutvo. Nalazimo dvije glavne kategorije pojedinaca
bosanskog podrijetla u norvekom obrazovnom sustavu: mladi koji su u Norveku stigli kao
djeca i mladi koji su potomci migranata ili Bosanci druge generacije.7 Ukoliko upotrijebimo niz
uobiajenih pokazatelja obrazovne integracije, poput prosjenih ocjena uenika i stope
nezavravanja kole, moemo zakljuiti da su obje kategorije bosanske mladei komparativno
uspjene. Na primjer, nedavno pripremljena izvijea o obrazovnim rezultatima uenika u
srednjim kolama pokazuju da Bosanci imaju najniu stopu nezavravanja kole u odnosu na
ostale imigrantske skupine i etnike Norveane (Bjrkeng i Dzamarija, 2011).
25
Studija autora Bakken i Elstad (2012) pokazuje da su ocjene bosanskih uenika u

srednjoj koli bolje od prosjenih ocjena uenika imigranata, ali su i dalje loije od onih
domicilnog stanovnitva i najuspjenijih manjinskih uenika poput onih sa rilankanskim i
vijetnamskim podrijetlom (Bakken i Elstad, 2012). Ipak, ini se da Bosanci imaju uspjeha kada
govorimo o sudjelovanju u visokom obrazovanju. Podatci iz istraivanja pokazuju da je 38
postotaka bosanskih imigranata, koji su imali izmeu 19 i 24 godine u vrijeme kada je
provoeno istraivanje, bilo ukljueno u neku vrstu tercijarnog obrazovanja. Odgovarajui
postotak za sve imigrante je 18, a za etnike Norveane 31. to znai da je sudjelovanje u
visokom obrazovanju ustvari vee meu Bosancima nego meu domicilnim Norveanima.
Novije izvijee (Henriksen, stbye i Ellingsen, 2011) pokazuje da je 39 postotaka od
svih bosanskih imigranata i Norveana roenih u bosanskoj obitelji, u dobi od 19 do 24,
sudjelovalo u tercijarnom obrazovanju. Tablica 2. se temelji na brojkama koje je predstavilo
gore spomenuto izvijee i pokazuje uestalost uea imigranata i imigrantica u tercijarnom
obrazovanju 2009. godine. Kako moemo vidjeti, gotovo polovica ena bosanskog podrijetla, u
dobi izmeu 19 i 24 godine, pohaa tercijarno obrazovanje.
Tablica 2: Imigranti i osobe roene u Norvekoj u imigrantskoj obitelji u dobi 19-24 u
tercijarnom obrazovanju (%)
N
6403
Bosna i
ri
Herc. Kosovo Turska Irak Iran Pakistan Vijetnam Lanka Somalija ile
Ukupno
17
39
15
13
13
30
21
26
32
16
Mukarci
15
34
13
14
11
26
24
25
25
16
ene
19
43
18
11
16
33
19
28
39
10
15
Izvor: Henriksen, stby i Ellingsen (2011).
U cijelosti, Bosanci su komparativno uspjeni kada govorimo o njihovoj integraciji u

norveko mainstream drutvo. Naravno, bosanski se imigranti takoer suoavaju s problemima
i potekoama, a prema veini pokazatelja blagostanja, Bosanci i dalje postiu nie rezultate od
domicilnog stanovnitva i imigrantskih skupina iz Zapadne Europe i Sjeverne Amerike.
Meutim, kada uzmemo u obzir da govorimo o izbjeglikoj skupini koja je u zemlju stigla
relativno nedavno, integracija je Bosanaca u norveko drutvo bila poprilino uspjena. Dalje
emo se u tekstu baviti objanjenjima ovakvih rezultata integracije bosanskih imigranata.
Pojedinane odlike
Prvo emo se osvrnuti na odreene ope odlike imigrantske skupine. Veina Bosanaca
u Norvekoj potjee iz velikih i gradova srednje veliine u Bosni. U prethodnoj smo studiji
utvrdili da 30 postotaka Bosanaca u Norvekoj potjee iz triju najveih gradova u Bosni i
Hercegovini (Valenta i Berg, 2003). Nadalje, 29 je postotaka Bosanaca pohaalo visoko
obrazovanje u inozemstvu, to je vie od imigrantskoga prosjeka (24 %). Moglo bi se oekivati
da, zbog podrijetla iz urbane i poluurbane srednje klase, Bosanci u Norvekoj imaju prednost u
odnosu na prilagoavanje normativnim oekivanjima zemlje prijma, u usporedbi s nekim
drugim imigrantskim skupinama koje, u velikoj mjeri, potjeu iz ruralnih podruja. Pronali smo
jasnu potvrdu te teze u prethodnoj studiji (Valenta, 2008).
26
Prema sociolokoj teoriji, ranije steeno obrazovanje ne samo da utjee na uspjeh

osobe na tritu rada, ve je povezana s obrazovnim rezultatima djece tih osoba (Bourdieu i
Passeron, 1977; Boudon, 1974). ini se da je prosjeno ranije steeno obrazovanje bosanskih
roditelja (naroito oca) znaajno vee od imigrantskoga prosjeka. Od svih imigranata u
istraivanju (u dobi izmeu 16 i 70 godina u vrijeme istraivanja), 15 postotaka je imalo roditelje
s sveuilinim obrazovanjem ili obrazovanjem viim od sveuilinoga. Odgovarajui broj za
Bosance je 27 postotaka. Stoga, ne moemo izuzeti mogunost da se spomenuta visoka stopa
sudjelovanja Bosanaca u norvekom tercijarnom obrazovanju moe objasniti njihovim
socijalnim podrijetlom.
Nain dolaska, rodne uloge i obitelji s dvama prihodima
Pokazali smo ranije da Bosanke sudjeluju u izuzetno visokom stupnju u norvekom
tercijarnom obrazovanju. ini se da su Bosanke komparativno veoma uspjene i u radnoj snazi.
Kada govorimo o integraciji na tritu rada, trebamo uzeti u obzir injenicu da su Bosanke
aktivnije u radnoj snazi od ena iz drugih imigrantskih skupina. Rodna razlika u zapoljavanju u
cjelokupnom stanovnitvu (poglavito meu domicilnim Norveanima) iznosila je 7 postotaka, a
odgovarajua je razlika izmeu Bosanki i Bosanaca ustvari nia i iznosi 6 postotaka. Najvea je
rodna razlika uoena u afrikih i azijskih imigrantskih uposlenika; tu je razlika bila 14 postotaka u
korist mukaraca (Daugstad i Sandnes, 2008: 29). U Norvekoj su obitelji s dvama prihodima
ekonomski bolje stojee od obitelji s jednim prihodom, te to djelomice objanjava relativni
uspjeh Bosanaca u odnosu na ekonomsku i stambenu integraciju. Kako je uobiajenije u
Bosanaca da i ene i mukarci rade, njihov prihod u kuanstvu ima tendenciju da bude vii od
prihoda ostalih imigrantskih skupina ukljuenih u istraivanje.8
Meutim, zato su obitelji s dvama prihodima ee u Bosanaca nego u drugih
imigrantskih skupina? U veini zemalja Istone Europe, ukljuujui i socijalistiku Jugoslaviju,
postojao je visok stupanj sudjelovanja ena u radnoj snazi. Zbog toga je jedno mogue
tumaenje da su vrijednosti i rodne uloge prisutne meu Bosancima kompatibilnije s
oekivanjima koja ima norveko trite rada, u kojemu je norma da su i ene i mukarci aktivni u
radnoj snazi. Meutim, treba spomenuti i to da je veina Bosanaca dola s obitelji. Imigranti u
veini ostalih imigrantskih skupina stizali su kao pojedinci (obino se radilo o mukarcima), a
obitelji su im dolazile kasnije putem razliitih shema za spajanje obitelji. Mnoge studije ukazuju
na to da migracijski proces moe pojaati ovisnost ena o obitelji (Boyd 1997; Lien, 1997). ini se
da razliiti obrasci migracije mogu utjecati na rodne uloge unutar obitelji i na sudjelovanje ena
na tritu rada, to zauzvrat utjee na prihod kuanstva imigranata i openito integraciju
obitelji. Bosanke su u Norveku stigle zajedno s muevima i djecom. Zajedno su smjetani u
prijamne centre za podnositelje zahtjeva za azil te su zajedno nastanjivani u norvekim
opinama gdje su polazili razliite programe za integraciju koje su vlasti nudile izbjeglicama.
Neke su od tih ena norveki nauile ak i prije svojih mueva (Valenta, 2009b). Drugim rijeima,
migracija nije oslabila njihovu poziciju, to moe biti sluaj kada supruge kasnije stignu putem
shema za spajanje obitelji. Ove smo trendove uoili kada smo istraivali Bosance i Iraane u
Norvekoj (Valenta, 2008, 2009b). U sluaju Iraanki koje su stigle shemom spajanja obitelji,
migracija je pojaala ve postojee tradicionalne rodne uloge u kojima se od ena oekuje da
budu odgovorne za domau, a od mukaraca za javnu sferu. U sluaju Bosanki u ovoj studiji, koje
su, kako je ranije navedeno, stigle zajedno s muevima, njihov je nain migracije bio sukladan
njihovim oekivanjima o aktivnom sudjelovanju u radnoj snazi i ivotu zajednice (Valenta, 2008,
2009b).
27
Kontekst prijma
Teorija segmentirane asimilacije sugerira da, pored socijalnog podrijetla i migracijskog
obrasca migranata, u obzir trebamo uzeti i prirodu prijma s kojom su se imigranti susreli. Prema
Portesu i Zhou (1993), kontekst prijma ukljuuje niz elemenata, ukljuujui i politike prema
imigrantima vlade zemlje prijma (koje variraju od neprijateljskih i ravnodunih do prijemivih i
visoko podravajuih) i stavove i predrasude o imigrantima koje drutvo ima.
Moemo tvrditi da se kontekst prijma s kojim su se suoili Bosanci u Norvekoj moe
definirati kao 'velikoduna vladina pomo' kombinirana s 'nisko-predrasudnim drutvenim
prijmom', prema klasifikaciji konteksta autora Portes i Zhou (1993).
Vladina pomo
U Norvekoj su izbjeglice iz Bosne dobivale kolektivnu privremenu zatitu i pristup
sustavu socijalne skrbi i tritu rada, ali se podrazumijevalo da e se po okonanju rata vratiti u
svoju zemlju ili podnijeti zahtjev za azil na pojedinanoj osnovi (Brekke, 2001; Berg, 2002).
Pored toga, norveke su vlasti Bosancima pruile velikodunu pomo za integraciju. Iako su i
dalje bili pod privremenim reimom zatite, imali su priliku polaziti teajeve norvekoga jezika
pod pokroviteljstvom drave. Norveke su vlasti pomagale u preseljenju iz centara za prijam
izbjeglica i podnositelja zahtjeva za azil u javne stanove u norvekim opinama. Godine 1996.
privremeni status zatite Bosanaca pretvorile su u stalnu zatitu u okviru koje su omoguile
Bosancima da podnesu zahtjev za norveko dravljanstvo. Meutim, zbog ove dvotrane
politike, Bosanci su ve bili poeli svoju integraciju u mainstream norveko drutvo mnogo
prije ove amnestije. Zbog ovakve politike, prerazmjeteni su u lokalne opine i proli kroz
sveobuhvatnu jezinu poduku. Mnogi su se ve bili prikljuili aktivnoj radnoj snazi nekoliko
godina nakon dolaska (Valenta i Bunar, 2010).
Bosanci su dobivali sveobuhvatnu pomo od norvekih vlasti u procesu ponovnog
naseljenja, ali su bili rasuti irom zemlje, ukljuujui i male ruralne opine u rubnim dijelovima
zemlje. Kada su 1990-ih godina stigle velike skupine Bosanaca, norvekim je vlastima
ponestajalo mjesta u velikim opinama te su shvaali to rasipanje bosanskih izbjeglica ne samo
kao nain da se sprijei koncentriranje u metropolitanskim podrujima, ve i kao strategiju za
ubrzavanje integracije i obeshrabrivanje nastajanja etniki segregiranih urbanih zajednica
(Djuve i Kavli, 2000; Valenta, 2008; Valenta i Bunar, 2010).
Ova takozvana Strategija cijele Norveke primijenjena je i na druge izbjeglike
skupine, ali nikada ranije u toliko velikoj mjeri kao u sluaju Bosanaca. Poprilino se veliki broj
Bosanaca stalno naselio u podrujima svog prvobitnog naseljenja, za razliku od drugih
izbjeglikih skupina koje su esto migrirale iz podruja svog prvobitnog naseljenja u
metropolitanske centre. Neki od razloga koji su citirani u studijama kao objanjenje za
sekundarnu migraciju i neuspjeh ruralnih podruja da zadre izbjeglice su: nedostatak socijalne
integracije, potekoe pri dobivanju zaposlenja, elja za ivotom u multikulturalnom urbanom
okruju, te elja za ivotom u blizini rodbine, prijatelja i dobro uspostavljenih etnikih zajednica
(Djuve i Kavli, 2000; Valenta i Bunar, 2010).
Neki se istraivai pozivaju na rasuti obrazac naseljavanja Bosanaca pri pokuaju da
objasne zato su Bosanci postigli viu razinu integracije od veine ostalih imigrantskih skupina
(Henriksen, 2007). Ova pretpostavka podrazumijeva da rasuto naseljavanje vodi boljoj
integraciji. Hipoteza kontakta zagovara da poveana blizina imigranata i autohtonog
stanovnitva dovodi do poveanja potovanja meu njima. Nadalje, sugerira da se rasipanjem
kontakt poveava i dovodi do bre integracije imigranata i izbjeglica, te da rasipanje, istodobno,
obeshrabruje nastanak drutveno segregiranih etnikih zajednica i ohrabruje meuljudske i
meugrupne kontakte koji prelaze etnike granice (Valenta, 2007: 284).
28
Ne moemo iskljuiti mogunost da je rasuto naseljavanje Bosanaca ubrzalo njihovu

integraciju u norvekim lokalnim zajednicama, ali zato druge skupine nisu bile u mogunosti
iskoristiti tu prednost rasutog naseljavanja na nain na koji su to uinili Bosanci? Treba
napomenuti da nisu samo Bosanci bili rasuti po malim gradovima i ruralnim dijelovima
Norveke, ve se to radilo i s mnogim drugim izbjeglikim skupinama. Meutim, Bosanci su
uglavnom ostajali na mjestima na kojima su prvobitno bili nastanjeni, dok su ostali migrirali u
urbana podruja. Mogue je da se zbog njihovog europskog podrijetla bosanski imigranti nisu
doivljavali kao kulturno veoma razliitima od lokalnoga stanovnitva. ini se da su imigranti
koje autohtono stanovnitvo ne smatra veoma razliitima i koji su bili u stanju da se prilagode da
bi dobili pristup primarnim lokalnim skupinama bolje snalaze u gustoj drutvenosti maloga
grada. Mnogi su Bosanci na pozitivan nain doivjeli male norveke gradove, naglaavajui jaku
individualizaciju i osjeaj deetnifikacije svojih identiteta u svakodnevnome ivotu (Valenta,
2007).
Drutveni prijam
Stavovi autohtonog stanovnitva prema imigrantima (ukljuujui i nain na koji
poimaju odreene etnike skupine i zemlje iz kojih one dolaze) utjeu na putanje integracije
imigranata. Imigrantske skupine koje su posebice stigmatizirane, ili koje su, na jedan
etnocentrian nain, definirane kao socijalno prerazliite od domaina, doivljavaju vei otpor
od etnike veine nego ostale skupine (Portes i Zhou, 1993).
Naalost, istraivanje ne prua nikakve podatke o tome na koji nain etniki Norveani
doivljavaju pripadnike razliitih imigrantskih skupina, ali prua sveobuhvatne informacije o
iskustvima diskriminacije meu pripadnicima razliitih etnikih skupina. Tablica 3. prikazuje
zbrojni indeks za broj prijavljenih sluajeva doivljene diskriminacije prema zemlji podrijetla.9
Tablica 3: Doivljena diskriminacija po zemlji podrijetla (%)
Bosna i
ri
br
Srbija Turska Irak Iran Pakistan Vijetnam Lanka Somalija ile
2053 Herc.
0 oblasti
56
70
63
49
42
36
62
67
74
34
58
1 oblast
26
22
22
26
34
32
26
25
20
28
27
2 oblasti
12
10
18
15
18
25
3 oblasti
10
4 oblasti
Izvor: Blom i Henriksen (2008).
Promatrajui rezultate predstavljene u tablici 3., uoavamo slinosti s rezultatima koji

se odnose na prihod po kuanstvu, a koji su predstavljeni u tablici 1. Imigranti iz Vijetnama,
Bosne i Hercegovine i ri Lanke prijavljuju komparativno manji broj sluajeva doivljene
diskriminacije, s oko dvije treine ispitanika iz ovih skupina koji nisu naveli nijedan sluaj
diskriminacije. Podsjeamo da su te tri skupine istodobno i tri skupine s komparativno visokim
prihodom po kuanstvu. S druge strane, imigranti iz Somalije i Iraka, koji su imali komparativno
nizak prihod, navode poprilino visoke stupnjeve doivljene diskriminacije.10
Treba napomenuti da su u Norvekoj relativno rijetka oita, nedvojbena djela
diskriminacije (Valenta, 2008), te da navoenja sluajeva diskriminacije esto ovise o tumaenju
dvosmislenih radnji (i o volji ispitanika da se prisjete i navedu te radnje) (Henriksen, 2007; Blom i
29
Henriksen, 2008). Pored toga, iskustva diskriminacije ovise i o mjeri do koje su migranti aktivni u
oblastima ivota kojima prevlauje etnika veina i o tome koliko esto doivljavaju
diskriminiranje od Norveana u tim oblastima. U odreenim kontekstima, segregirana etnika
okruja mogu zatititi imigrante od svakodnevne diskriminacije i rasizma. Zbog svog uvelike
rasutog obrasca nastanjivanja, visoke angairanosti u radnoj snazi i visokog stupnja povezivanja
s etnikim Norveanima, oekivano je da se Bosanci esto susreu s Norveanima. Istodobno,
veina migranata iz Bosne navodi da nisu doivjeli diskriminaciju u Norvekoj. Tablica 3.
pokazuje da je 70 postotaka imigranata iz Bosne navelo da nisu doivjeli diskriminaciju, a meu
onima koji su naveli da je jesu doivjeli, postoji ih samo nekoliko koji su rekli da su doivjeli
diskriminaciju u vie oblasti ivota. Kao to moemo vidjeti u tablici, istraivanje je pokazalo da je
znaajno veliki postotak ljudi iz mnogih drugih imigrantskih skupina (poput imigranata iz
Somalije, Iraka, Turske i Irana) doivjelo diskriminaciju, kao i akumulaciju diskriminacije. Drugim
rijeima, nalazi su u tablici 3. sukladni naoj ranijoj pretpostavci da su se Bosanci susreli s prilino
povoljnijim kontekstom drutvenog prijma u usporedbi s mnogim drugim imigrantskim
skupinama, odnosno da oni, u najmanju ruku, smatraju da je to tako. Zaista, mnoge studije
ukazuju na to da se Bosancima u Norvekoj pripisuje povoljniji kolektivni identitet u odnosu na
mnoge druge imigrantske skupine u Norvekoj (Brekke, 2001; Berg 2002; Valenta, 2008).
U svakodnevnome ivotu, ljudi razlikuju zapadne od nezapadnih imigranata:
Europljane od onih koji nisu Europljani; krane od nekrana, Bosance od Iranaca itd. (Alba,
2005). Svaka se od ovih kategorija razliito vrednuje. Kolektivni identitet Bosanaca u Norvekoj
ponekad ukljuuje vie od jedne navedene kategorije, pruajui im razliite prilike za
pregovaranje (Valenta, 2009a). U sluaju Bosanaca u Norvekoj, dvije se specifine dimenzije
njihovog kolektivnog identiteta ine vanijim od drugih: njihovo europsko podrijetlo i religija.
Veina je Bosanaca u Norvekoj muslimanskog religijskog podrijetla. U trenutnom politikom i
drutvenom okruju, muslimanska religija i etniki/religijski markeri koji se povezuju s islamom
vjerojatno su veoma vani u svakodnevnoj interakciji veine s manjinom. Mnogi Bosanci imaju
jasno prepoznatljiva muslimanska imena i doivljavaju situacije i interakcije u svakodnevnom
ivotu u kojima Norveanima moraju objanjavati svoju vezu s islamskom vjerom. U ovakvim
situacijama, bosanski muslimani u Norvekoj ponekad doive stigmatizaciju (Valenta, 2009a).
Meutim, vana je i dimenzija europskog/neeuropskog (Valenta, 2009a; Valenta i Strabac,
2010). Nai bosanski ispitanici smatraju da su oni, kao Europljani, puno lake prihvaeni od
pripadnika imigrantskih skupina s Bliskog Istoka, iz Afrike ili Azije (Valenta, 2008, 2009a).
30
Zakljuak
Bosanci ne spadaju meu najstarije imigrantske skupine u Norvekoj. Ipak, u odnosu
na brojne rezultate integracije i postignuti ivotni standard, ini se da su Bosanci komparativno
vrlo uspjeni. Iako su njihovi prihodi i dalje znatno nii od prihoda koje imaju domicilni
Norveani, rastua drutvena mobilnost i postupna integracija Bosanaca u mainstream drutvo
oiglednija je u usporedbi s veinom drugih imigrantskih skupina iz ovoga istraivanja. Ovaj
trend je posebno vidljiv ako promatramo drutvenu integraciju bosanskih migranata koja je
orijentirana k povezivanju s domaim stanovnitvom i izuzetno visoko uee bosanske mladei
u visokom obrazovanju. U ovoj studiji navodimo da se trend koji je prisutan meu Bosancima
moe uglavnom objasniti njihovim pojedinanim naporima, socio-kulturnim podrijetlom i
specifinim nainom na koji su primljeni u norveko drutvo. Pored velikodune pomoi za
integraciju i ponovno naseljenje koje su pruile norveke vlasti, Bosanci su iskusili povoljniji
drutveni prijam nego mnoge druge imigrantske skupine. Zaista, bosanski nas sluaj ui da
rasuto naseljavanje u malim lokalnim zajednicama drutva prijma moe rezultirati visokim
stupnjem socijalne integracije ukoliko domicilno lokalno stanovnitvo imigrante ne smatra
kulturalno veoma razliitim (Valenta, 2007, 2008).
Biljeke
1
Iz praktinih razloga, koristimo pojam Bosna kada se misli na Bosnu i Hercegovinu i pojam
Bosanci kada govorimo o pojedincima i pojedinkama podrijetlom iz Bosne i Hercegovine.
2
Imigranti iz Pakistana su bili najvea imigrantska skupina 2005. godine. U to je vrijeme bilo
malo imigranata iz Poljske u Norvekoj. Velika je imigracija Poljaka u Norveku poela nedavno
(Friberg i Tyldum, 2007; Valenta i Strabac, 2010).
3
Kada je provoeno istraivanje, veina je Bosanaca u Norvekoj ivjela izmeu 10 i 14 godina,
dok je oko polovica imigranata iz Pakistana, Indije, Turske, Vijetnama, ri Lanke i ilea u zemlji
tada bila ve 20 godina.
4
Izvor: Statistika prihoda po kuanstvima (vidjeti Blom i Henriksen, 2008).
5
Prosjena vrijednost za cijelu zemlju ustvari predstavlja prosjeni prihod izvornog
stanovnitva jer su Norveani inili oko 90 % stanovnita u vrijeme kada se istraivanje
provodilo.
6
Ovdje se misli na etniko poslovanje poput etnikih prodavaonica, kafia i restorana.
7
Postoji oko 2.800 bosanskih potomaka ili pojedinaca koji su roeni u Norvekoj u bosanskim
obiteljima (Henriksen, stby i Ellingsen, 2011).
8
Ukoliko uzmemo u obzir injenicu da Bosanci u Norvekoj imaju manje djece nego bilo koja
druga skupina u ovom istraivanju, ovo, zajedno s veom relativnom kupovnom moi
kuanstava, moe djelimice objasniti zato oni navode da imaju vei stambeni standard nego
veina drugih imigrantskih skupina. Jedan od pokazatelja stambenog standarda je broj soba po
osobi u kuanstvu. Zbog gore spomenutih imbenika, Bosanci imaju vii rezultat prema ovom
pokazatelju.
9
Prema Uredu za statistiku Norveke, indeks zbraja broj sluajeva diskriminacije u sedam
oblasti ivota: stambena pitanja, zapoljavanje, uznemiravanje na radnom mjestu,
obrazovanje, zdravstvo, diskriminacija u kafiima i klubovima, i uskraivanje pruanja
financijskih usluga. Samo su sluajevi u kojima ispitanik navodi da je doivio diskriminaciju ili
31
smatra da je podvrgnut loijem tretmanu nego ostatak stanovnitva ukljueni u ovaj zbrojni
indeks (Blom i Henriksen, 2008: 142).
10
Meutim, proivljena diskriminacija i prihod nisu savreno usklaeni: ekonomski
komparativno uspjeni ileanci ee prijavljuju diskriminaciju nego ekonomski znaajno
manje uspjeni Pakistanci.
Literatura
Alba, R. (2005) Bright vs. blurred boundaries: Second generation assimilation and exclusion in
France, Germany and the United States. Ethnic and Racial Studies, 28(1), pp. 20-49.
Bakken, A. and Elstad, J.I. (2012) For store forventninger? Kunnskapslftet og ulikhetene i
grunnskolekarakterer. NOVA. Oslo.
Berg, B. (2002) From temporary protection to permanent residence: Bosnian refugees in
Scandinavia, in Discrimination and Toleration, edited by K. Hastrup and G. Ulrich. Great Britain:
Kluwer Law International, pp. 55-72.
Bjrkeng, B. and and Dzamarija, M.T. (2011) Fullfring av videregende opplring. SSB. Oslo/
Kongsvinger.
Blom, S. and Henriksen, K. (2008) Living Conditions Among Immigrants in Norway 2005/2006.
SSB-rapport 2008/5.
Boudon, R. (1974) Education, Opportunity and Social Inequality. Changing Prospects in Western
Society. New York: John Wiley & Sons.
Bourdieu, P. and Passeron J.C. (1977) Reproduction in Education, Society and Culture. London:
Sage.
Boyd, M. (1997) Migration policy, female dependency, and family membership: Canada and
Germany, in Women and the Canadian Welfare State, edited by P. Evans and G. Wekerle.
Toronto: University of Toronto Press, pp. 142-169.
Brekke, J.P. (2001) Velkommen og farvel?: midlertidig beskyttelse for flyktninger i Norge. Oslo:
Institutt for samfunnsforskning.
Daugstad, G. and Sandnes, T. (2008) Gender and Migration. Similarities and disparities among
women and men in the immigrant population. Oslo: Statistic Norway.
Djuve, A.B. and Kavli, H.C. (2000) Styring over eget liv. Levekr og flytteaktivitet blant flyktninger
i lys av myndighetenes bosettingsarbeid. Oslo: Fafo.
Friberg, J.H. og Tyldum, G. (2007) Polonia i Oslo. En studie av arbeids- og levekr blant polakker i
hovedstadsomrdet. Oslo: Fafo.
Fuglerud, . and Engebrigtsen, A. (2006) Culture, networks and social capital: Tamil and Somali
immigrants in Norway. Ethnic and Racial Studies, 29(6), pp.1118-1134.
Henriksen, K. (2007) Fakta om 18 innvandrergrupper i Norge. Oslo: SSB.
32
Henriksen, K. stby, L. and Ellingsen, D. (2011) Immigration and immigrants 2010. SSB.
Oslo/Kongsvinger.
Hydahl, E. (2009) Monitor for sekundrflytting. Sekundrflytting blant flyktninger bosatt i
Norge i 1998-2007. Oslo: SSB.
Knudsen, J.C. (2005) Capricious Worlds: Vietnamese Life Journeys. Mnster: LIT. Verlag.
Lien, I.L. (1997) Ordet som stempler djevlene. Oslo: Aventura forlag.
Portes, A. and Zhou, M. (1993) The new second generation: Segmented assimilation and its
variants. The ANNALS of the Academy of Political and Social Science, 530 (November), pp. 74-96.
Valenta, M. (2008) Finding friends after resettlement. A study of the social integration of
immigrants and refugees, their personal networks and self-work in everyday life. Trondheim:
NTNU.
Valenta, M. (2009a) Immigrants' identity negotiations and coping with stigma in different
relational frames. Symbolic Interaction, 32(4), pp. 351-371.
Valenta, M. (2009b) Family ties, female dependence and networking in exile. Two Homelands,
No. (30), pp. 7-27.
Valenta, M. (2007) The daily life and social integration of immigrants in the city and the small
town - evidence from Norway. International Journal on Multicultural Societies, 9(2), pp. 284306.
Valenta, M. and Berg, B. (2003) Tilbakevending? Evaluering av tilbakevendingsordningen for
flyktninger. Trondheim: SINTEF-IFIM.
Valenta, M. and Bunar, N. (2010) State assisted integration: Refugee integration policies in
Scandinavian welfare states: the Swedish and Norwegian experience, Journal of Refugee
Studies, 23(4), pp. 463-483.
Valenta, M. and Strabac, Z. (2010) State assisted integration, but not for all: Norwegian welfare
services and labour migration from the new EU member states. International Social Work, 54(5),
pp. 663-680 .
33
34
Dr. sc. Roland Kosti, Centar Hugo Valentin, Sveuilite u Uppsali
Istraivanje trendova u transnacionalnim praksama

migranata potaknutih sukobom:
Bosanci u vedskoj i njihove aktivnosti usmjerene k Bosni i Hercegovini
Saetak
U literaturi koja se bavi uzrocima graanskih ratova, transnacionalne aktivnosti
migranata potaknutih sukobom esto se predstavljaju kao izazov miru i razvitku u njihovim
domovinama. Tako to sustavno istrauje aktivnosti migranata potaknutih sukobom iz Bosne i
Hercegovine u vedskoj, ovaj rad baca novo svjetlo na tranzicijske prakse migranata potaknutih
sukobom. Empirijski nalazi u ovome radu pokazuju da, nasuprot nainu na koji su oni
predstavljeni u literaturi iz graanskoga rata, transnacionalne prakse migranata potaknutih
sukobom iz BiH u vedskoj pridonose izgradnji mira i razvitku u domovini. Meutim, varira
izbor njihovih naina angairanja. Dok neki uzimaju udjela u politikim aktivnostima na
transnacionalnoj razini, drugi navode ulaganja u poslovanja i projekte u bh. zajednicama. Ipak,
veina ispitanika srodnicima doma alje doznake te na taj nain takoer doprinosi
ekonomskome razvitku svoje zemlje.
Kljune rijei: migranti potaknuti sukobom, dijaspora, transnacionalizam, politika,
ekonomija, kultura, mir, razvitak, Bosna i Hercegovina, vedska
Uvod
Doskora se inilo kako postoji konsenzus u akademskoj zajednici i meu
donositeljima politika da su migranti potaknuti sukobom, osobito oni organizirani u
dijasporske organizacije,1 beskompromisni te da, svojim aktivnostima, oteavaju rjeavanje
sukoba i napore k izgradnji mira u domovinama (Andersson, 1999: 18; Bigombe, 2000: 333334; Collier, 2000: 851; Collier, 2003: 85-86; Collier, 2007: 797; Golan, 2009: 127; Kaldor, 2001:
85; Kaldor-Robinson, 2002: 181; Lyons, 2006: 128; Lyons, 2007: 530; Newman, 2006: 96).
Financijske se doznake od migranata potaknutih sukobom osobito smatraju vanim izvorom
prihoda za strane u sukobu (Byman et al., 2001). Osim toga, migranti potaknuti sukobom
smatraju se iriteljima vrijednosti koje potpiruju nasilne sukobe putem novih drutvenih
medija kakvi su Internet i kablovska televizija (Anheier et al., 2003).
Neki autori objanjavaju da ekstremizam dijaspore nastale sukobom predstavlja
odgovor na pritisak asimilacije u drutvu prijma (Collier i Hoeffler, 2004). Drugi teoretiari
tvrde kako je ponaanje koje promie sukob prouzroeno traumatizacijom i iskustvom nasilja
tijekom sukoba u domovini (Collier i Hoeffler, 2000; Byman et al., 2001; Fair, 2005; Lyons, 2006;
Lyons, 2007; Lischer, 2005). Prema ovom argumentu, prognane izbjeglice imaju mnogo razloga
da gaje nesnoljivost prema dravi ili prema pripadnicima drugih skupina u domovini koje se
smatraju poiniteljima nasilja. Stoga se vjeruje da nakon mirovnog sporazuma lokalno
stanovnitvo tei miru, dok migranti potaknuti sukobom zadravaju svoju mrnju i djeluju
kako bi ometali napore usmjerene k izgradnji mira u zemlji podrijetla (Collier i Hoeffler, 2004:
575-589).
35
Velike N-studije koje povezuju migrantske zajednice u inozemstvu s poveanim

rizikom od ponovnog izbijanja graanskog rata u njihovoj domovini imale su znaajan utjecaj
na promiljanje politika i akademsku zajednicu (npr. Collier i Hoeffler, 2004). Njihove su nalaze
potvrdile i studije koje se usredotouju na veze izmeu dijaspore i pokreta za neovisnost
Kosova, Kurdistana i Tamil Elama (Adamson, 2005; Byman et al., 2001, Fair, 2005; Wayland,
2004). Meutim, sve vei korpus dokaza iz studija sluaja raenih u razliitim dijelovima svijeta
dovodi u pitanje literaturu o graanskome ratu i u okviru nje poziciju migranata potaknutih
sukobom. Sada znamo da migranti potaknuti sukobom predstavljaju razliita stanovnitva i da
mogu uzeti udjela u transnacionalnim aktivnostima usmjerenim i na izgradnju mira i na
razaranje mira (Smith i Stares, 2007; Horst 2008; Cochrane, 2007; Cochrane, Baser i Swain,
2009; Koinova, 2011; Orjuela, 2008).
Na temelju komparativne studije sluaja kosovskih Albanaca i libanonskih zajednica u
SAD-u, Koinova tvrdi da razlog za umjerenost migranata potaknutih sukobom u razdoblju
nakon rata lei u dva sustavna objanjenja. Umjereno ponaanje, koje Koinova definira kao
nenasilne aktivnosti, poput lobiranja, peticija i nenasilnih prosvjeda, objanjava se
sposobnou migranata potaknutih sukobom da poveu svoju vlastitu tenju k postizanju
suverenosti s globalnim politikim ustrojstvom prilika meunarodnoga liberalizma. Takoer
tvrdi kako poveana reaktivnost zemlje prijma prema migrantskim inicijativama pomae u
odravanju umjerene mobilizacije i njezine transnacionalne ekspanzije (Koinova, 2011: 461).
U pokuaju da objasni umjerenost, Hall je usporeivao pomirljive stavove bh.
migranata u vedskoj i lokalnog stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Ova sustavna studija na
mikrorazini usredotoena na stavove pokazuje kako postoji sklonost migranata potaknutih
sukobom da uistinu budu umjereniji od stanovnitva u domovini u fazi izgradnje mira (Hall,
2013). Hall ovo objanjava prisustvom ekonomskih i socio-psiholokih resursa u zemlji prijma
koji omoguuju migrantima potaknutim sukobom da pronau smisao u svome ivotu i
pozitivno se nose s traumatskim iskustvima nasilja i protjerivanja koje su doivjeli u svojoj
zemlji (Hall, 2013: 17). Razmatrajui sve argumente, umjerenost migranata potaknutih
sukobom naizgled pronalazimo u sposobnosti zemlje prijma da formalno promie umjereno
ponaanje i prakse, u kombinaciji s postojanjem resursa kojima migranti mogu sami pristupiti
kako bi se bavili vlastitim potekoama (slinu argumentaciju vidjeti u: Branka Liki-Brbori i Li
Bennich-Bjrkman u ovoj knjizi).2
Meutim, openito imamo relativno malo sustavnog znanja o transnacionalnim
praksama migranata potaknutih sukobom prema politici i ekonomiji u zemlji podrijetla. Da bi
se rad vie pozabavio ovim pitanjem, ovdje se transnacionalne prakse definiraju kao razliiti
oblici izravnog sudjelovanja u politici, drutvenim i kulturalnim aktivnostima i ekonomskim
aktivnostima usmjerenim k domovini. Openito, postoje odreene empirijske studije koje
ispituju uzroke transnacionalizma meu suvremenim migrantskim zajednicama, poput prakse
ekonomskih doznaka, glasovanja iz inozemstva ili kulturnih aktivnosti koje su usmjerene k
domovini. Meutim, vrlo je malo sustavnih istraivanja posveeno transnacionalnim
aktivnostima migranata potaknutih sukobom, stanovnitva ije aktivnosti, smatra se, mogu
potaknuti sukob ili promicati mir u zemljama podrijetla.3
Ovaj rad donosi dva temeljna doprinosa postojeem korpusu literature. Predstavlja
jedinstvene istraivake podatke o transnacionalizmu meu migrantima potaknutim sukobom
iz BiH u vedskoj. Osim toga, naglaava oblasti za budue studije, ukazujui na one politike,
ekonomske, drutvene i kulturne aktivnosti u kojima se migranti potaknuti sukobom esto
angairaju, one aktivnosti koje su poprilino rijetke, te pokazuje to to sve predstavlja za
izgradnju mira u domovini i njezin razvitak.
36
Osvrt na migrante potaknute sukobom iz Bosne i Hercegovine u vedskoj

Ovaj rad istrauje transnacionalne aktivnosti migranata potaknutih sukobom iz BiH
koji borave u vedskoj i uinke koje one imaju na izgradnju mira u postdaytonskoj BiH. Veina je
migranata u vedsku stigla izmeu 1992. i 1995. godine (Medi et al., 1996). Opom odlukom
koju je vedska vlada donijela u lipnju 1993. godine, veina bh. traitelja azila u vedskoj dobila
je stalno boravite po humanitarnoj osnovi. Njihov je broj iznosio skoro 70.000 u 1996. godini,
ime su u to vrijeme predstavljali najveu izbjegliku skupinu u vedskoj (Eastmond, 1998:
164). U istraivanju koje je 1995. godine provela nacionalna udruga BiH na uzorku od 865
Bosanaca i Hercegovaca u vedskoj, njih je 85 % navelo da su prisilno izmjeteni iz svojih
domova (Medi et al., 1996: 82).
Raspad nacionalne udruge Jugoslavena 1990. godine, kao i pristizanje izbjeglica iz BiH
rane 1992. godine, rezultiralo je stvaranjem nacionalne udruge Bosne i Hercegovine u
vedskoj. Udruga je utemeljena u lipnju 1992. u rebru (Medi, 1995: 154). Iako je formalno
otvorena za sve graane iz BiH, voena idejom da se bavi potrebama svih bh. graana u
vedskoj, u praksi je nacionalna udruga BiH postala etniki homogena te broji uglavnom
bonjake lanove (Medi, 1995: 148). Mnogi su bosanski Srbi i Hrvati odabrali prikljuiti se ve
uspostavljenim hrvatskim i srpskim udrugama politikih i radnih migranata koji su u vedsku
doli 1960-ih godina (Eastmond, 1998: 164). ini se kako se ova podjela odrala i dvadeset
godina kasnije. Prema intervjuima koji su provedeni 2010. godine s vodeim lanovima
lokalnih bh. udruga, lanovi ove mree uglavnom su bonjaki migranti u vedskoj. Navodno,
veina bosanskih Hrvata i Srba koji su aktivni u dijasporskim mreama odabrali su djelovati
unutar postojeih hrvatskih i srpskih nacionalnih udruga.4
Slubena politika financiranja i podrke vedske imala je znaajan uinak na
aktivnosti razliitih nacionalnih udruga u vedskoj, ukljuiv i rad nacionalne udruge Bosne i
Hercegovine. Na primjer, voe bosanskih nacionalnih udruga u vedskoj navode da svi rade u
udrugama na poluprofesionalnoj osnovi te da im drava daje primarno financiranje za njihove
aktivnosti. Meutim, iako bi bh. nacionalna udruga eljela svoje aktivnosti vie usmjeriti k BiH,
vedska vlada zahtijeva da odreeni projekti moraju biti utemeljeni na vedskoj ili orijentirani k
njoj, a ne Bosni i Hercegovini.5 Veina se aktivnosti odrava u okviru promidbe jezika i
naobrazbe, organiziranja sportskih i kulturnih dogaaja te manjih humanitarnih projekata.6 U
biti, nacionalna udruga ima ulogu ouvanja domovinskog identiteta u irem vedskom
kontekstu zemlje prijma te obavljanja odreenih socijalnih usluga u ime drave vedske.
Uvjetovane vedskim domaim razvojnim prioritetima, transnacionalne aktivnosti nacionalne
udruge BiH i dalje su ograniene na podizanje svijesti o glasovanju na izborima u BiH i
organiziranje manjih humanitarnih akcija u Bosni i Hercegovini.7 Transnacionalni e kapacitet
nacionalnih udruga vjerojatno doivjeti novi udar usvajanjem nove dravne politike koja ima
cilj u potpunosti ukinuti dravno financiranje nacionalnih udruga te, umjesto toga, podravati
iskljuivo multikulturalne udruge.8 Uzimajui u obzir da veina migranata potaknutih sukobom
iz BiH ne sudjeluje aktivno u bosanskim nacionalnim udrugama,9 sljedei dio rada razmatra
trendove meu pojedinanim pripadnicima bosanske migrantske zajednice u vedskoj da bi se
sustavnije ispitali obujam i dinamika bosanskih transnacionalnih praksa.
37
Podatci istraivanja u vedskoj

Autor rada i Jonathan Hall prikupili su podatke u vedskoj 2010. godine (Hall i Kosti,
2010). Koristili smo anketu koja je sadravala 71 pitanje o integraciji u vedskoj,
transnacionalnim aktivnostima i pomirenju. Koriten je stratificirani uzorak kako bi odreeni
dijelovi podataka bili usporedivi s istraivanjima koje je Kosti proveo 2005. i 2010. godine u
BiH. Podatci iz popisa stanovnitva u vedskoj ne sadre podatke o etnicitetu. Stoga je jedini
nain izrade stratificiranog uzorka u vedskoj bilo koritenje bonjakih, hrvatskih i srpskih
prezimena.10 Prikupljeno je 180 prezimena iz novina i s portala u Bosni i Hercegovini. U svakom
su stratumu prezimena poredana abecednim redom, nakon ega smo birali svako tree
prezime na listi. Pojedinci su locirani pretraivanjem vedskih javnih online listi.11 Kako ove liste
sadre upute na geografske lokacije, istraivanje nam je omoguilo relativno dobru geografsku
raspodjelu bonjakih, hrvatskih i srpskih migranata u vedskoj. Svako pretraivanje prezimena
rezultiralo je listom pojedinanih imena s adresama, te ukljuivalo i kartu s njihovom
geografskom lokacijom u vedskoj. Da bismo kontrolirali varijablu zemlje podrijetla ispitanika,
u anketu je ukljueno i pitanje o nacionalnome podrijetlu. Na ovaj smo nain mogli analizirati
samo one ispitanike koji dolaze iz Bosne i Hercegovine te iskljuiti one iz drugih zemalja bive
Jugoslavije. Osim toga, da bismo kontrolirali varijablu etnike pripadnosti, ukljuili smo
otvoreno pitanje o njihovom etnikom identitetu. Ispitanici su razmjerno birani po lokaciji
(urbana/ruralna sredina). Anketom smo pokrili cijelu vedsku. Prevedena je na jezike ispitanika
i razaslana potom. Slali smo i popratno pismo s temeljnim informacijama o cilju projekta.
Prikupljanje podataka zavreno je 2010. godine, a stopa je odgovora iznosila 28 % (N=714) (vie
o stopi odgovora, pogledati: Hall, 2013).
Transnacionalne aktivnosti
Tipologija transnacionalnih praksa migranata pokriva veliki broj aktivnosti poput
prekograninog glasovanja, migrantskih okupljanja protiv nepravda u zemlji podrijetla ili
angairanja na projektima nacionalnih udruga koje se provode u domovini (stergaardNielsen, 2006: 761). Koncept 'srnog' ili 'uskog' transnacionalizma esto se koristi za definiranje
aktivnosti koje su redovite i predstavljaju sastavni dio ivota pojedinca. 'Proireni' se ili 'iri'
transnacionalizam odnosi na povremenije prakse (stergaard-Nielsen, 2006: 761).
Izbor pokazatelja transnacionalnih aktivnosti u ovome je radu utemeljen na
postojeim terenskim studijama (Al-Ali et al., 2001; Snel et al., 2006). Prema Snel et al. (2006:
289), transnacionalne aktivnosti su prekogranine aktivnosti u pravome smislu te rijei, poput
novanih transfera ili posjeta i politikog sudjelovanja u zemlji podrijetla. Klasificiraju se u
etiri kategorije: svakodnevne ekonomske aktivnosti, profesionalne ekonomske aktivnosti,
politike aktivnosti te drutvene i kulturne aktivnosti. Koristi se petnaest pokazatelja kako bi se
obuhvatili politiki, ekonomski, drutveni i kulturni aspekti transnacionalizma meu
ispitanicima.
Pitanja se u naoj anketi odnose na ove etiri dimenzije. Politike aktivnosti ukljuuju
praenje politikih dogaaja u BiH, uestalost glasovanja na domaim izborima, lanstvo u
politikoj stranci i davanje novaca politikoj stranci. Drutvene i kulturne aktivnosti ukljuuju
uestalost kontaktiranja prijatelja i rodbine u BiH (elektronikom potom, telefonom itd.),
uestalost razgovora o politici, uestalost razgovora o ratu, uestalost posjeta, uestalost
davanja novaca za projekte u zajednici i lanstvo u drutvenim organizacijama u BiH.
Svakodnevne ekonomske aktivnosti ukljuuju posjedovanje kue, uestalost slanja doznaka u
BiH, dok profesionalne aktivnosti ukljuuju ulaganje u poslovanja, poslovna putovanja u BiH i
trgovanje s drugim tvrtkama.
38
Neke od kljunih znaajki uzorka

Ispitanice predstavljaju 42,5 % uzorka. Prosjena starosna dob je 44,6 godina. Od svih
ispitanika, njih 51,05 % ima srednju strunu spremu, a 36,75 % zavrilo je jednu ili vie godina
studija. U braku je 67,65 %. Prije rata, 70,4 % ivjelo je u urbanim naseljima. U smislu etnike
zastupljenosti, 28 % se ispitanika iz BiH izjanjava kao Bonjaci, 27 % kao Hrvati, 26 % kao Srbi, a
15 % kao Jugoslaveni.
Nalazi istraivanja potvruju brojke koje je nacionalna udruga BiH prikupila 1995.
godine o nasilju kao glavnom uzroku migracije (Medi et al., 1996: 82). Naime, veina je naih
ispitanika (82 %) stigla u vedsku izmeu 1988. i 1998. godine. Veina (61 %) opisuje da je
njihov dolazak u vedsku prouzroen humanitarnim razlozima, a 13 % navodi politike razloge.
Veina (69 %) navodi da su zbog rata izgubili imovinu. Osim toga, mnogi su ispitanici (42 %) u
ratu izgubili bliskog lana obitelji. Neki su ranjeni u ratu (8 %), a neki su bili zatvoreni u logoru
tokom rata (10 %). Na koncu, 15 % priznaje da su sudjelovali u borbenim jedinicama.
Ispitivanje transnacionalnih angamana migranata potaknutih sukobom iz BiH
Ovaj dio rada ispituje transnacionalne aktivnosti koje neposredno povezuju migrante
potaknute sukobom u vedskoj s Bosnom i Hercegovinom, politiki, ekonomski, drutveno i
kulturno. Uzimajui u obzir diversifikaciju migranata iz BiH, podatci su predstavljeni prema
etnikom identitetu. Kako je ve spomenuto, 15 % se sudionika u istraivanju izjanjava kao
Jugoslaveni, ime se ova skupina jamano ukljuuje u analizu. Podatci predstavljeni u Tablici 1.
pokazuju postotke ispitanika u svakoj skupini koja pokazuje visoku razinu angairanosti u svakoj
od prekograninih aktivnosti. Podatci su organizirani u etiri kategorije: politike aktivnosti,
drutvene i kulturne aktivnosti, svakodnevne ekonomske aktivnosti i profesionalne
ekonomske aktivnosti.
Tablica 1: Visoka razina angairanosti u transnacionalnim aktivnostima, prema nacionalnome
identitetu (postotci)
Nacionalni identitet
Bonjaci Srbi Hrvati Jugoslaveni Ukupno
Politike aktivnosti
Dnevno prati politiku
Glasovao/la najmanje 2 puta na izborima u zemlji podrijetla
lan politike stranke
Daje novac politikoj stranci
Drutvene i kulturne aktivnosti
Mjeseno javljanje telefonom, elektronikom potom itd.
Razgovara o politici s rodbinom najmanje dva puta godinje
Razgovara o ratu s rodbinom najmanje dva puta godinje
Posjeuje ih dva puta godinje
Daje novac za projekte u zajednici
lan drutvene organizacije
Svakodnevne ekonomske aktivnosti
Posjeduje kuu
alje doznake najmanje jednom godinje
Profesionaln e ekonomske aktivnosti
Ulae u poslovanja
Putuje u BiH poslom
Trguje s bh. tvrtkama
46
20
52
34
46
18
10
11
4
4
1
3
6
1
3
0
3
2
80
50
48
8
19
86
35
18
12
4
79
45
35
12
5
70
24
17
8
3
80
41
32
10
10
58
58
51
43
54
82
63
62
63
78
28
25
9
27
22
7
23
28
10
22
18
9
25
24
9
39
Postoje brojni zanimljivi trendovi u ovim podatcima. Najuobiajeniji je esto javljanje rodbini i
prijateljima koji ive u BiH elektronikom potom, na primjer, ili telefonski. Velika veina je u
kontaktu na mjesenoj razini, a najaktivnije su skupine bosanski Srbi (86 %) i Bonjaci (80 %).
Zanimljivo je da, iako se ini da bosanski Hrvati i Srbi ee posjeuju BiH (12 % posjeuje dva
puta godinje), Bonjaci su daleko najaktivniji kada govorimo o doniranju novca za projekte u
zajednici (19 %).
U smislu drutvene razmjene, odnosno prijenosa migrantskih kulturnih i drutvenih
normi na svoje zemljake i obratno (vidjeti: Levitt, 1998), podatci pokazuju da znatan broj
ispitanika razgovara o politici i ratu na mjesenoj razini s prijateljima i rodbinom u BiH. Bonjaci
su najangairaniji, 50 % ih razgovara o politici, a 48 % o ratu najmanje dva puta godinje. Nakon
njih dolaze bosanski Hrvati. ini se da bosanski Srbi i Jugoslaveni najmanje razgovaraju o
politici i ratu s rodbinom u domovini. Stoga, imajui na umu da su bh. migranti u vedskoj
openito umjereniji u usporedbi s njihovom rodbinom u BiH (Hall, 2013), Bonjaci i bosanski
Hrvati imaju uvjerljivo najvei potencijal za normativni uinak na svoju rodbinu u odnosu na
mir i razvitak u BiH.
Kada govorimo o politikim aktivnostima, 47 % ispitanika navodi da dnevno prate
politika deavanja. Bonjaci i bosanski Hrvati su, izgleda, najinformiraniji u ovom pogledu, s
46 % i 52 %. U smislu politikog sudjelovanja, dva puta je vea vjerojatnoa da su Bonjaci
glasovali najmanje dva puta na izborima u BiH; 18 % ih je navelo da su glasovali najmanje dva
puta na izborima u BiH, u usporedbi s 9 % bosanskih Srba i 10 % bosanskih Hrvata. Zanimljivo je
da je mali broj ispitanika u svakoj od nacionalnih skupina naveo da je lan politike stranke ili joj
daje novac; onaj mali broj ljudi koji to rade su Bonjaci. Na osnovu ovih nalaza, moemo
zakljuiti da bh. migranti u vedskoj nastoje biti dobro obavijeteni o politikoj situaciji u BiH.
Meutim, izravno je politiko sudjelovanje ogranieno meu migrantima potaknutim
sukobom iz BiH. Uglavnom su Bonjaci ti koji imaju nekog neposrednog uinka na politiku
glasovanjem.
Podatci o ekonomskim aktivnostima bh. migranata u vedskoj govore nam vie o
njihovom utjecaju na obnovu i razvitak u zemlji podrijetla. Podatci pokazuju da uestalost
slanja doznaka veoma varira izmeu Bonjaka i drugih nacionalnih skupina. Prijateljima i
porodici u BiH 82 % Bonjaka alje doznake najmanje jednom godinje, u usporedbi s 63 %
bosanskih Srba i 62 % bosanskih Hrvata. Postotak osoba koje posjeduju kuu u BiH jednak je
meu Bonjacima i bosanskim Srbima (58 %), iako je visok i kod bosanskih Hrvata (51 %) i
Jugoslavena (43 %). Poprilino velika manjina ispitanika u svim skupinama ulae u poslovanje
(25 %) ili navodi da putuju poslom u BiH (24 %). Meutim, samo 9 % ispitanika posluje s
tvrtkama u BiH.
Ukratko, podatci pokazuju da su migranti potaknuti sukobom iz BiH istinski
transnacionalni. ini se da su ispitanici dobro obavijeteni o dogaajima u domovini i da se
istodobno angairaju u brojnim transnacionalnim aktivnostima. Iako je angairanje, u nekom
obliku, openito uobiajeno u svim skupinama, bonjaki su migranti u vedskoj donekle
aktivniji u sudjelovanju na izborima u domovini, ali i navode da ekonomski doprinose u veoj
mjeri, slanjem osobnih doznaka i podrkom projektima u zajednici.
40
Zakljuna razmatranja
Sukladno postojeoj literaturi iz graanskoga rata, oekuje se da e se migranti
potaknuti sukobom naroito protiviti i djelovati protivno miru i rjeavanju sukoba u zemlji
podrijetla. Meutim, sustavno istraivanje transnacionalnih aktivnosti u ovome radu pokazuje
da angaman migranata potaknutih sukobom moe doprinositi izgradnji mira u domovini. U
smislu uoenih trendova, transnacionalne aktivnosti, naroito ekonomske doznake rodbini u
BiH, ine se poprilino uobiajenim. Drugi zanimljiv nalaz odnosi se na kapacitete formalnih
nacionalnih udruga u smislu da pojedinani migranti promiu politiki i ekonomski razvitak u
domovini. U sluaju vedske, zemlja prijma financira, uvjetuje i usmjerava aktivnosti bh.
nacionalnih udruga prema vlastitim razvojnim prioritetima, time im ograniavajui opseg
transnacionalnih ekonomskih i politikih aktivnosti koje su namijenjene Bosni i Hercegovini. S
druge strane, ini se da su dobro obavijeteni migranti istinski transnacionalni u bosanskom
sluaju.
Iako je etvrtina migranata potaknuta sukobom navela da ulau u poslovanje u BiH,
nai podatci pokazuju da je najuobiajenija ekonomska aktivnost meu migrantima
Bonjacima, bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima slanje osobnih doznaka rodbini. Imajui
na umu da bh. migranti navodno doprinose bh. BDP-u s otprilike 13 %, prevlaujui obrazac
prijenosa novca predstavlja dugoroni izazov za ekonomski razvitak BiH.12 Veina poiljatelja
pripada prvoj generaciji migranata u vedskoj koja ima snane srodnike veze s BiH. Meutim,
kada na kraju doe do generacijske smjene, postoji znaajan rizik da e se doznake smanjivati
zbog slabijih veza i manjeg osjeaja solidarnosti druge generacije migranata prema rodbini u
BiH. U smislu ovih neminovnih promjena, institucije u BiH trebaju aktivnije angairati
migrantsku zajednicu i dati poticaje za alternativne obrasce migrantskih politikih i
ekonomskih doprinosa prema trajnom miru i razvitku kod kue.
41
Biljeke
1
U ovome se radu razlikuju migranti potaknuti sukobom i dijaspora. Migranti potaknuti

sukobom definiraju se kao migranti koji su bili prisiljeni bjeati kako bi izbjegli nasilje i progon
(Lischer, 2007). S druge strane, pripadnici dijaspore su migranti aktivni u organizacijama putem
kojih odravaju kolektivno sjeanje na domovinu i zadravaju zaseban identitet unutar zemlje
prijma (Brubaker, 2005: 5).
2
ini se da sluaj bosanskih migranata potaknutih sukobom u vedskoj osporava argument
suvereniteta Koinove. U Hallovoj su studiji migranti Bonjaci, bosanski Hrvati i bosanski Srbi u
vedskoj umjereniji od svojih srodnika u Bosni i Hercegovini (Hall, 2013). Meutim, kada
pogledamo na status suverenitetskih zahtjeva tijekom sukoba (vrlo pojednostavljeno,
liderstvo se bosanskih Srba borilo za odcjepljenje od BiH, elita se bosanskih Hrvata borila za
ekstenzivnu etno-teritorijalnu autonomiju unutar veoma decentralizirane BiH, dok je
bonjako liderstvo preferiralo jedinstvenu dravu i centraliziranu vladu), daytonski mirovni
kompromis nije u potpunosti zadovoljio suverenitetske zahtjeve bilo koje od tri zajednice.
Stoga bi se moglo oekivati vie ekstremizma meu bh. migrantima potaknutim sukobom u
fazi izgradnje mira, ukoliko stoji argument suvereniteta Koinove.
3
Djelominu iznimku predstavljaju Snel et al. (2006), koji ispituju veliki broj razliitih
transnacionalnih aktivnosti na snowball uzorku od est dijasporskih populacija, gdje se dvije
smatraju potaknute sukobom: 50 ispitanika iz Iraka i 50 ispitanika iz bive Jugoslavije.
4
Vodei su lanovi hrvatskih i srpskih nacionalnih udruga opisali ovu situaciju na okruglom
stolu koji je odran s liderima bh., hrvatske i srpske nacionalne udruge u Uppsali. Raspravu su
organizirali autor ovoga rada, Jonathan Hall i Ashok Swain u prosincu 2008. godine u Uppsali, a
financiralo je vedsko Ministarstvo vanjskih poslova.
5
Ovo je stajalite izneseno 2010. godine tijekom intervjua s velikim brojem ispitanika koji su
aktivni u nacionalnoj udruzi BiH u vedskoj.
6
Miljenja iznesena tijekom radionice u Uppsali, prosinac 2008.
7
Ove informacije su dobivene tijekom intervjua s ispitanicima koji su aktivni u nacionalnoj
udruzi BiH u vedskoj. Provedeno je etrnaest intervjua tijekom 2010. i 2011. godine.
8
Promjene u politici na kojima se trenutano radi trebaju se promatrati kao nain na koji
vedska vlada pokuava rijeiti neuspjeh integracije odreenih skupina imigranata, naroito
Somalaca, kao i nain suoavanja s rastom popularnosti ekstremno desniarskih vedskih
Demokrata.
9
Iako nacionalne udruge mogu imati mnogo registriranih lanova, smanjuje se broj osoba koje
aktivno rade u udrugama. Ovo su 2010. godine potvrdili ispitanici koji su aktivni u nacionalnoj
udruzi BiH.
10
Prema vedskom uredu za statistiku, u vedskoj je 2010. godine ivjelo 53.000 ljudi
podrijetlom iz BiH (vedski ured za statistiku, 2010).
11
Vidjeti: www.eniro.se.
12
Vie o ovome, pogledati Dijaspora spaava ekonomiju BiH i Srbije, Bukaportal, www.buka.ba,
pristupljeno 16. listopada 2012.
42
Literatura
Al-Ali, N., Black, R., and Koser, K. (2001) Refugees and Transnationalism: The Experience of
Bosnians and Eritreans in Europe. Journal of Ethnic and Migration Studies 27(4), pp. 61534.
Anderson, M.B. (1999) Do No Harm: How Aid Can Support Peace Or War. Boulder: Lynne
Rienner Publishers.
Anheier, H., Glasius, M.and Kaldor, M. (2003) Global Civil Society in an Era of Regressive
Globalisation: The State of Global Civil Society in Kaldor, M., H. Anheier and M. Glasius (Eds.),
Global Civil Society 2003. Oxford: Oxford University.
Bigombe, B., Collier, P.and Sambanis, N. (2000) Policies for Building Post-Conflict Peace.
Journal of African Economies, 9(3), pp. 32348.
Brubaker, R., (2005) The diaspora diaspora. Ethnic and Racial Studies, 28(1), pp.119.
Byman, D., Chalk, P., Hoffman, B., Rosenau, W. and Brannan, D. (2001). Trends in Outside
Support for Insurgent Movements. Santa Monica, California: RAND Cooperation.
Collier, P. (2000) Economic Causes of Civil Conflict and Their Implications for Policy.
Washington, DC: World Bank.
Collier, P. (2003) The Market for Civil War. Foreign Policy, May-June.
Collier, P. (2007) The Bottom Billion. Oxford: Oxford University Press.
Collier, P. and Hoeffler, A. (2004) Greed and Grievance in Civil Wars. Oxford Economic Papers,
56(4), pp. 56395.
Collier, P., and Hoeffler, A. (2000) Greed and Grievance in Civil War. Policy Research Working
Paper 2355, World Bank, Washington, DC.
Eastmond, M. (1998) Nationalist Discourses and the Construction of Difference: Bosnian
Muslim Refugees in Sweden. Journal ofRefugee Studies, 11(2), pp.161181.
Fair, C. (2005) Diaspora Involvement in Insurgencies: Insights from the Khalistan and Tamil
Eelam Movements. Nationalism and Ethnic Politics, 11(1), pp. 12556.
Golan, G. and Gal, A. (2009) Globalization and the Transformation of Conflict. In B.W. Dayton
and L. Kriesberg (eds.), Conflict Transformation and Peacebuilding: Moving From Violence to
Sustainable Peace. New York: Routledge.
Hall, J. and Kosti, R. (2010) Integration for Peace? Integration and Reconciliation among
Diasporas. Paper presented at the Centre for the Study of Civil War (CSCW), Peace Research
Institute Oslo (PRIO), 19 May, Oslo.
Hall, J., (2013) Are Migrants More Extreme than Locals After War? Journal of Conflict
Resolution, pp.124, (forthcoming).
Horst, C., (2008) The transnational political engagements of refugees: Remittance sending
practices amongst Somalis in Norway. Conflict, Security & Development, 8(3), pp.317339.
43
Kaldor-Robinson, J. (2002) The Virtual and the Imaginary: The Role of Diasphoric New Media in
the Construction of a National Identity during the Break-up of Yugoslavia. Oxford Development
Studies, 30(2), pp. 177-87.
Kaldor, M. (2001) New and Old Wars: Organised Violence in a Global Era. Oxford: Polity Press.
Koinova, M., (2011) Can Conflict-Generated Diasporas be Moderate Actors During Episodes of
Contested Sovereignty? Lebanese and Albanian Diasporas Compared. Review of International
Studies, (37), pp.437462.
Levitt, P. (1998) Social Remittances: Migration Driven, Local-Level Forms of Cultural Diffusion.
International Migration Review, 32(4), pp. 92648.
Lischer, S.K. (2005) Dangerous Sanctuaries: Refugee Camps, Civil War, and the Dilemmas of
Humanitarian Aid Ithaca, NY: Cornell University Press.
Lyons, T. (2006) Diasporas and Homeland Conflict. In Kahler, M. and B.F. Walter (eds.)
Territoriality and Conflict in an Era of Globalization. Cambridge: Cambridge University Press.
Lyons, T. (2007) Conflict-Generated Diasporas and Transnational Politics in Ethiopia. Conflict,
Security & Development, 7(4), pp. 52949.
Newman, D. (2006) The Resilience of Territorial Conflict in an Era of Globalization in M. Kahler
and B.F. Walter (Eds.) Territoriality and Conflict in an Era of Globalization. Cambridge:
Cambridge University Press.
Nyberg-Srensen, N., Van Hear, N., and Engberg-Pedersen, P. (2002) The MigrationDevelopment Nexus: Evidence and Policy Options: State-of-the-Art Overview. International
Migration, 40(5), pp. 347.
Orjuela, C. (2008) Distant warriors, distant peace workers? Multiple diaspora roles in Sri
Lanka's violent conflict. Global Networks, 8(4), pp.436452.
Smith, H., and Stares, P., eds. (2007) Diasporas in Conflict: Peacemakers or Peace Wreckers?
Tokyo: UNU Press.
stergaard-Nielsen, E. (2006) The Politics of Migrants' Transnational Political Practices.
International Migration Review, 37(3), pp.760786.
44
Dr. sc. Branka Liki-Brbori, Fakultet drutvenih nauka, Univerzitet u Uppsali

Dr. sc. Li Bennich-Bjrkman, Fakultet drutvenih nauka, Univerzitet u Uppsali
Ponovno promiljanje vedske izuzetnosti:

sluaj socio-ekonomske i politike integracije imigranata
iz Bosne i Hercegovine 1990-ih godina
Saetak
U odnosu na izuzetnost pozicije vedskog modela integracije imigranata mjerenog
razliitim indeksima kojima se ocjenjuje napredak multikulturalizma i politika integracije u
mnogim zemljama, rad predstavlja preliminarne rezultate studije koja ima cilj da identificira
institucionalne i pojedinane faktore socio-ekonomske integracije i politike akulturacije dobro
integriranih migranata iz Bosne i Hercegovine. Zasniva se na kvalitativnoj analizi biografski
orijentiranih intervjua sa odabranim brojem dobro obrazovanih ispitanika i ispitanica koje
odlikuje uspjena ekonomska i politika integracija u vedskoj. Pravljenjem razlike izmeu
grupe ekonomski integriranih pojedinaca, sa jedne strane, i grupe pojedinaca koji su aktivno
integrirani u vedskoj partijskoj politici, s druge, studija ima cilj da identificira i kritiki analizira
institucionalne uvjete i pojedinane strategije za integraciju u ekonomski i politiki ivot, mjeru
i kvalitet politike akulturacije i osjeaja pripadanja. Glavni nalazi studije potvruju argument
da adekvatne formalne politike integracije moraju postojati, ali da njihov uinak zavisi od
naina provedbe koji prepoznaje sposobnost djelovanja imigranata i pojedinane ciljeve
integracije.
Kljune rijei: izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, politika integracija, vedski model
integracije, socijalna drava, dravljanstvo
Uvod
Integracija imigranata podrazumijeva sloene procese drutvene transformacije i
kulturne adaptacije koji su postavljeni irim okvirom migracije i ukljuuju interakciju migranata
kako sa zajednicama zemlje domaina tako i sa zajednicama vlastite zemlje. Ovakvo ire
razumijevanje integracije naglaava interakciju migranata sa razliitim, historijski i kulturalno
oblikovanim institucionalnim kontekstima drutava prijema, gdje naroito posreduju
nacionalne socijalne drave i s tim povezani koncept dravljanstva. Prethodne studije (Pennix i
Martiniello, 2004: 142; POLITIS, 2008: 34) potcrtale su da je interakcija imigranata sa drutvima
prijema i njihovim institucijama u osnovi asimetrina, te da drutvo prijema i njegova politika
igraju vaniju ulogu u rezultatima integracije nego sami imigranti. Integracija je, meutim,
osporavan koncept koji se u teoriji koristi tako da pokriva sve od 'objektivnih' indikatora, koji se
fokusiraju na trite rada, formalno dravljanstvo ili obrasce nastanjivanja, do subjektivnih
osjeanja osnaivanja i pripadanja (cf. Marshall, 1950; Brubaker, 1992). Takoer ukazuje na to
da postoji realna i znaajna 'subjektivna' strana integracije o kojoj, meutim, do sada, vrlo malo
znamo.
Ovaj rad se bavi vedskim modelom politike za integraciju imigranata, koji je visoko
rangiran prema mnogim indeksima, poput MIPEX-a III (indeks politike integracije migranata)
(cf. Huddleston et al., 2011) i indeksa politike multikulturalizma - MPI (cf. Banting i Kymlicka,
2012). Fokus je na socio-ekonomskoj i politikoj integraciji imigranata iz Bosne i Hercegovine
45
koji su u vedsku stigli 1990-ih godina i pokazali veliki integracijski kapacitet. U odnosu na
kontekst integracijskog uspjeha, rad predstavlja preliminarne rezultate obimnijeg istraivanja
zapoetog s ciljem identificiranja institucionalnih i pojedinanih faktora socio-ekonomske
integracije i politike akulturacije dobro integriranih imigranata iz Bosne i Hercegovine u
vedskoj. Rad se oslanja na kvalitativnu analizu biografski orijentiranih intervjua sa odabranim
brojem dobro obrazovanih ispitanika koje odlikuje uspjena ekonomska i politika integracija.
Napravile smo razliku izmeu grupe ekonomski integriranih pojedinaca, s jedne strane, i grupe
pojedinaca koji su aktivno integrirani u vedsku stranaku politiku, s druge. Posljedino tome,
ispitujemo uinak institucionalnih uvjeta, integracijskih politika i pojedinanih strategija za
integraciju u ekonomski i politiki ivot, kao i obim i kvalitet politike i socio-ekonomske
integracije. Ova studija je dio veeg komparativnog projekta Graani u srcu (Citizens at Heart)
koji istrauje uinak varijacija u socijalnim reimima i politikim institucijama na procese
migrantske integracije u vedskoj, Njemakoj i Velikoj Britaniji.
Nakon predstavljanja vedskog modela integracije i njegovog razvoja, rad ukratko
navodi kontekst porijekla izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i naine na koje su traili azil u
vedskoj. Ovi dijelovi rada zasnovani su na prethodnim studijama (Cf. Lemaitre, 2007;
Bevelander, 2011; Povrzanovi Frykman, 2012), a sljedea dva predstavljaju rezultate naeg
istraivanja ekonomske i politike integracije odabranih ispitanika iz Bosne i Hercegovine i
njihovog osjeaja pripadanja.
vedski model integracije
vedski konsenzualni model socijalno-demokratskog blagostanja rano je
institucionalizirao aktivne integracijske politike. U skladu s ovim modelom, imigranti imaju
pravo na velikodune univerzalne socijalne privilegije i pristup pravima dravljanstva. Ova
prava omoguuju takozvanu dekomodifikaciju trita rada (Esping-Andersen, 1990), kao i visok
nivo politike integracije. Ne iznenauje da je vedska visoko rangirana prema mnogim
indeksima koji ocjenjuju unapreivanje politika multikulturalizma i integracije u brojnim
zemljama. Na primjer, vedska posveenost multikulturalnim politikama, ravnopravnom
tretmanu i dobrovoljnoj graanskoj integraciji zasnovanoj na pravima dovela je do toga da je
vedska prvorangirana prema indeksu politike integracije migranata (MIPEX), koji predstavlja
zbirnu mjeru integracije u sedam razliitih oblasti politike, od trita rada i spajanja porodice,
do politike participacije.
vedska je mnogo napredovala od modela imigracije gostujuih radnika, koji je
uspostavljen 1950-ih i 1960-ih da bi se ispunila velika potranja trita rada povezana sa brzom
industrijalizacijom zemlje. Postalo je oigledno 1970-ih da su gostujui radnici, koji su
uglavnom dolazili iz Finske i june Evrope, naroito iz bive Jugoslavije, odluili da se nastane.
Kada su se radne migracije smanjile nakon proizvodne krize 1970-ih, zamijenila ih je izbjeglika
imigracija koja je bila u stalnom porastu, i koja je svoju kulminaciju doivjela 1990-ih kada je
tokom 1992. godine primljeno 84.000 traitelja azila iz ratom pogoenog Iraka, bive
Jugoslavije i mnogih afrikih zemalja (Lemaitre, 2007). Od 1985. godine, vedski imigracioni
odbor imao je dvostruku odgovornost za prijem izbjeglica i procesuiranje zahtjeva za azil i za
integraciju imigranata koji su dobili dozvolu boravka. Integracijski model se sastojao od
razmjetanja imigranata u opine u skladu sa politikom rasutog obrasca naseljavanja i
dvogodinjeg programa upoznavanja koji je finansirala drava, a provodile opine. Standardni
program upoznavanja ukljuivao je uenje vedskog jezika (vedski za imigrante - Swedish for
Immigrants - SFI), pripremanje imigranata za integraciju na trite rada nostrifikacijom diploma
i strukovnim obuavanjem, koje su vodili lokalni uredi za zapoljavanje. Nakon tri godine
46
provedene u vedskoj, imigranti dobijaju pravo glasa na lokalnim i regionalnim izborima, a

nakon pet godina pravo na vedsko dravljanstvo u skladu sa liberalnim i dobrovoljnim
modelom graanske integracije. Zakonom o dravljanstvu iz 2001. godine, vedska je priznala
dvostruko dravljanstvo.
Dok imigranti sa dozvolom boravka ili dravljanstvom imaju pristup velikodunim
univerzalnim socijalnim privilegijama i/ili pravima po osnovu dravljanstva, model
administrativne integracije nije se uspio izboriti sa diskriminatornim birokratskim praksama,
niti sa podjelama i diskriminacijom na tritu rada i u stambenom aspektu, to je dodatno
oteano ekonomskom krizom 1990-ih godina. Veliki priliv migranata i podnositelja zahtjeva za
azil 1990-ih, u kontekstu najveeg ekonomskog pada nakon Drugog svjetskog rata i ogromnog
porasta stope nezaposlenosti, naroito meu osobama roenim u drugim zemljama,
predstavljao je izazov za gotovo sve komponente modela integracije. Kontinuirana
nezaposlenost imigranata, etnika diskriminacija na tritu rada i populistike reakcije na hitna
stanja povezana sa migracijom, prouzrokovale su pomjeranje javne brige i fokusa politike ka
pitanjima migracije, multikulturalizma i integracije na tritu rada. Godine 1997, vedska Vlada
izdala je akt pod nazivom Sverige, framtiden och mngfalden - frn invandrarpolitik till
integrationspolitik [vedska, budunost i raznolikost: od imigracijske do integracijske politike]
(Prop. 1997/98: 16) koji je definirao ciljeve politike u odnosu na integraciju i multikulturalizam.
Pomjeranje sa imigracijske ka integracijskoj politici pojaano je i osnivanjem vedskog
integracijskog odbora, agencije koja je zaduena za postizanje datih ciljeva integracije i
multikulturalizma.
Integracija nakon 1997. godine imala je neke upitne rezultate, u oblastima poput
ukljuivanja imigranata u politiki ivot i dravne institucije, stvaranja novih imigrantskih elita,
kao i praenja rasta ksenofobije i populizma. Meutim, kljune studije navode da ova politika
nije bila u stanju usprotiviti se diskriminatornom tritu rada i etnikim obrascima iskljuivanja
(Schierup, Hansen and Castles, 2006). Stopa nezaposlenosti osoba roenih u drugim zemljama
2003. godine u vedskoj je i dalje bila 11 procenata, meu najveim u zemljama OECD-a.
Poslodavci su dosljedno zanemarivali strano obrazovanje i radno iskustvo, a prakse
zapoljavanja su se oslanjale na drutvene mree i veze, naroito u privatnom sektoru
(Lemaitre, 2007).
Pitanje je da li je mogue govoriti o vedskoj izuzetnosti, jer se vedska formalna
integracijska politika istie kao model koji je najbolje prilagoen imigrantima prema ocjeni
postojeih politika integracije i multikulturalizma, a podran je pozitivnim stavovima javnosti o
etnikim manjinama (Eurobarometer, 2009). Ovo se pitanje moe razmatrati i tako to emo se
pozabaviti drugom vrstom izuzetnosti - relativno uspjenom integracijom izbjeglica iz ratom
razorene Bosne i Hercegovine.
Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine 1990-ih godina
Izmeu 1990. i 1995. godine, skoro 60.000 izbjeglica i traitelja azila dobilo je dozvolu
stalnog boravka u vedskoj. Do 2008. godine, u vedskoj je ivjelo 80.000 ljudi bosanskog
porijekla, a nekih 50.000 je imalo vedsko dravljanstvo. Prema STATIV-u (2007), Bosanci su bili
relativno uspjeniji u integraciji na tritu rada. Nedavna studija navodi da pojedinci iz Bosne i
Hercegovine, i mukarci i ene, imaju najveu ansu za zaposlenje u poreenju sa grupama
razliitog mjesta roenja i statusa prijema (Bevelander, 2011:43). Skoro jedna etvrtina
imigranata iz Bosne i Hercegovine imala je univerzitetsko obrazovanje, a gotovo polovina
stanovnitva bila je sa srednjom strunom spremom. Sluaj Bosanaca time potvruje
prethodna istraivanja o integraciji imigranata, kojima je utvreno da visoko obrazovanje
poveava vjerovatnou zaposlenja (Ekberg and Ohlson, 2000).
47
Meutim, u pitanje je doveden i ovaj pretjerano pozitivan rezultat integracije. Na

osnovu intervjua sa imigrantima iz Bosne i Hercegovine, Maja Povrzanovi Frykman (2012)
tvrdi da ovakva ruiasta slika ne uzima u obzir njihove borbe za priznanje i nepremostive
prepreke u traenju zaposlenja. Ukazuje na nedostatke u provedbi formalnog modela
integracije i znaajnu ulogu ansi i veza, koje mogu omoguiti, ali i osujetiti mogunosti
pronalaska adekvatnog zaposlenja. Ovo se naroito odnosi na osobe sa univerzitetskim
diplomama iz drutvenih nauka, prava, humanistikih nauka, jer su mnogi od njih izgubili nadu
da e pronai posao koji je usporediv sa onim koji su imali u domovini. Ipak, ona potcrtava da ovi
ljudi dijele subjektivno zadovoljstvo ivotom u vedskoj, uprkos nedostatku priznavanja
zanimanja i silaznoj mobilnosti. Ovo osjeanje hrani oslanjanje na porodicu, ponos na
postignua djece i druenja za utjehu, prvenstveno sa ljudima koji dijele iskustvo egzila, bez
obzira na njihovo etniko porijeklo i novi profesionalni status (Povrzanovi Frykman, 2012).
Meutim, ovi se nalazi trebaju uporediti i sa iskustvima onih pojedinaca iz Bosne i Hercegovine
koji su zaista uspjeli, odnosno pojedincima kojima su zanimanja priznata i koji su nali put da
se ukljue u vedski ekonomski i politiki ivot, uprkos institucionalnim i strukturalnim
preprekama.
I vie od uspjene ekonomske integracije
Da bismo se pozabavile ovim pitanjem, koristimo biografski orijentirane intervjue sa
odabranim brojem dobro obrazovanih ispitanika koje karakterizira uspjena ekonomska i
politika integracija. Odabrale smo osobe iz Bosne i Hercegovine koje su u vedsku stigle 1990ih godina i koje su tada imale izmeu dvadeset i etrdeset godina, te su ve bile prole
formativni period socijalizacije. Do sada smo intervjuirale dvanaest profesionalno uspjenih
pojedinaca i pojedinki, i to etiri ene (specijalistkinja stomatologije, graevinska ininjerka,
socijalna radnica i ininjerka biomedicine/poljoprivrede) i osam mukaraca (graevinski
ininjer/IT strunjak, profesor u srednjoj koli, ekonomista/nadzornik skladita,
ekonomista/raunovoa, ininjer hemije/komunalni koordinator za kvalitet okolia,
docent/vanredni profesor/istraiva u oblasti hemije, doktorski kandidat/pisac, veterinar/ef
prodaje za odjel poljoprivrednih proizvoda). Takoer smo formirale fokus grupu koja se
sastojala od sedam osoba (pravnik, dva univerzitetska nastavnika, ljekar, psiholog, arhitekta i
ekonomista) da bismo razgovarali o njihovim iskustvima i poimanju integracijskog procesa.
Protivljenje sistemu integracije i borba za priznavanje profesionalnih kvalifikacija
Nai ispitanici imaju razliito drutveno, obrazovno i etniko porijeklo, a u poetku su
bili raseljeni u razliite opine od dalekog sjevera do juga vedske. Takoer su slijedili razliite
pravce integracije van onih koje su postavile funkcionalne, jednostrane integracijske mjere koje
je uvela drava i koje su nedosljedno primjenjivane irom regija. Meutim, svi nai ispitanici
dijele niz zajednikih osobina. Prvo, rano su odluili da naue vedski i da se integriraju. Drugo,
bili su ambiciozni i odluni da dobiju profesionalno priznanje i, u tom naporu, snano su
osporavali integracijske mjere kad god bi se osjeali diskriminiranim ili tretiranim kao objektima
integracijske politike. Tree, nisu prihvatali zdravo za gotovo zvanine informacije o pravima,
odgovornostima i postojeoj strukturi podrke. Ustvari, veina naih ispitanika ukazuje na slabu
podrku i obmanjujue informacije koje su dobijali od slubenika Slube za zapoljavanje.
Posvjedoili su da su im slubenici savjetovali da ne idu u pravcu profesionalnog priznavanja i
dalje naobrazbe. Umjesto toga, govorili su im, odnosno bili su primorani, da odustanu i pristanu
na poslove koji zahtijevaju manje vjetina i kvalifikacija ili da idu na neadekvatne strukovne
edukacije, koje su smatrali gubljenjem vremena.
48
etvrto, koristili su drutvene mree, i etnike i vedske, da prikupe sve relevantne

informacije o dostupnim poslovima, strukovnom obuavanju, a naroito o visoko kvalitetnim
usmjerenim obrazovnim programima i stairanju. U tom se procesu umreavanja ansa ili
srea ine vanim, na primjer, upoznavanje pravog veana ili veanke ili nekoga iz vlastite
zemlje ko se dobro snaao, koji daju informacije, savjet, podrku i referencu za posao kada je
potrebna. Rano su se ukljuivali u razna vedska udruenja, muzike i sportske klubove, koji su
se pokazali vanim oblastima za integraciju kroz druenja sa veanima.
Peto, kada bi prepoznali priliku, imali su kapacitet da uvjere slubenike za
zapoljavanje ili iz socijalne slube - ak i da snanije zahtijevaju, ukoliko je to potrebno - da im
daju podrku za odabrani cilj. Na primjer, graevinski ininjer, koji je danas veoma cijenjen
strunjak za poslovne sisteme, nakon to ga je njegov asistent uputio na navodno sjajan kurs
koji e ti omoguiti zaposlenje u tvojoj profesiji, bio je okiran kada je saznao da cijelu godinu
dana treba uiti osnove matematike da bi se kvalificirao za socijalnu pomo. Kada je konano
pronaao odgovarajui kurs iz programiranja, prijavio se i bio primljen, njegov ga asistent nije
podrao. Do tada je stekao jezike vjetine i prikupio informacije o svojim pravima te je bio u
poziciji da postavlja zahtjeve. Otiao je do rukovodioca Ureda migracionog odbora i prijetio da
e se obratiti tampi i objaviti priu o tome kako se tretiraju obrazovani ljudi Dijalog s njima je
bio manje-vie nevaan, radilo se o mojoj spremnosti da se stvarno izborim do kraja, da ak i
tampu kontaktiram i uradim sve to je mogue da pokaem da ljude koji ele napredovati
spreavaju odreene nelegitimne osobe.
Konano, ali ne i manje vano, u sluajevima kada bi ih administratori programa
upoznavanja diskvalificirali, nai ispitanici su odluili da iskoriste i prednost vedskog
univerzalnog sistema srednjokolskog i univerzitetskog obrazovanja, ukljuujui i obrazovnu i
stambenu podrku te da iskoriste socijalni sistem i prava dravljanstva u svrhu ostvarivanja
profesionalnog dravljanstva.
Politika i drutvena integracija: izmeu dravljanstva i pripadanja
Uprkos institucionalnim preprekama s kojima su se borili u procesu nalaenja posla i u
pravcu priznavanja zanimanja, ovi ekonomski integrirani pojedinci osjeaju se politiki
integriranim i dijele povjerenje u politiki sistem, iako je to povjerenje opadalo s vremenom i
dubljim poznavanjem sistema. Sve u svemu, svi nai ispitanici cijene vedsko blagostanje i
korporatistiki reim trita rada i naglaavaju potrebu da to je prije mogue ponu raditi,
plaati poreze i ukljuivati se u drutvo. Dobro su informirani i glasaju za stranke, bez obzira na
etniki profil stranakih predstavnika. Mnogi su lanovi sindikata, a neki od njih i aktivni. Veina
naih ispitanika je pragmatino predala zahtjev za vedsko dravljanstvo im je to bilo mogue,
ak i ukoliko je to znailo da e se formalno odrei dravljanstva Bosne i Hercegovine. Samo su
dvije osobe, sa snanim bonjakim identitetom, saekale dok vedska nije formalno prihvatila
dvostruko dravljanstvo. To nas dovodi do pitanja pripadanja i drutvene integracije.
Kada smo ih upitale da li se osjeaju drutveno integriranim, nai ispitanici su davali
razliite odgovore. S jedne strane, imamo osobe poput ranije citiranog ispitanika, koji navodi
Za mene je integracija kada ne zavisite ni od koga i kada moete stvarati, supruga i ja, naravno,
normalne ivotne uvjete uz potivanje vaeih zakona zemlje. Ja nisam politiki angairan ni u
jednoj vedskoj organizaciji i nemam za to vremena. Ova osoba je takoer aktivna u Udruenju
Bosne i Hercegovine.
S druge strane, imamo osebujan primjer jednog od naih najsretnijih ispitanika,
ekonomiste, koji je putem svojih vedskih poznanstava pohaao pravi kurs, koji je doveo do
pravog stairanja i pravog posla. Uprkos tome, on navodi: Ja sam 100 posto integriran, ali
se ne osjeam dobro. Ne mislim u svakodnevnom ivotu, nego mi neto fali. Takoer, postoji
49
razoarenje zbog nepotpunog profesionalnog priznavanja, to je nekoliko ispitanika izrazilo.

Nedostatak ostvarivanja profesionalnog dravljanstva takoer podriva njihovo osjeanje
pripadanja vedskoj. Na primjer, stomatologinja se sada suoava sa staklenim stropom u
karijernom napretku, koji feministike istraivaice i istraivai definiraju kao nivo koji je
nemogue prei bez velikih potekoa, sukoba i borbe. Ona navodi da napredovanje u karijeri,
na neki nain, dovodi do pada u socijalnoj integraciji, prema mom linom osjeaju.
I konano, ali ne i manje vano, postoje i sluajevi kada se injenica da ste veanin
poima kao osnov za multikulturalizam, evropeizam i internacionalizam. Jedan od najmlaih
ispitanika, pisac i doktorski kandidat, naveo je da je u poetku bio u potpunosti zaljubljen u
vedsku, ali je poeo cijeniti meunarodne kontakte i multikulturalizam, navodei da ivot
izmeu dvije kulture (ili vie njih) moe biti veoma pozitivan. Kada smo ga upitale o njegovom
poimanju integracije, odgovorio je: Na neki nain, ona mora biti povezana sa neim to bih ja
nazvao emocionalna integracija, to znai da ovjek pronalazi svoje mjesto u ovom novom
drutvu, a da ovo novo drutvo, na primjer, donosi otprilike istu koliinu emocija kao ono staro;
Mislim da se veina nas s tim bori, ali se osjeam, u politikom smislu, kao ravnopravan
graanin ove zemlje.
Nai ispitanici potvruju nalaze studije Povrzanovi Frykman (2012) kada je rije o
tome da se migranti u najveoj mjeri drue sa zemljacima s kojima dijele slino azilantsko
iskustvo i zajednike kulturalne obrasce koje nalazimo u popularnoj muzici, filmovima,
vicevima i kulturi bive Jugoslavije. Svi koriste internet i prate politiku i u vedskoj i na Balkanu, i
svi pomau familije u domovini. Meutim, njihov osjeaj identiteta i pripadanja razvio se izvan
dualnosti izmeu zemlje prijema i vlastite zemlje, prema nekoj vrsti transnacionalizma (vidjeti
Roland Kosti u ovoj knjizi). ini se da je ova grupa, po vlastitom izboru, manje socijalno
integrirana sa veanima nego grupa ispitanika koji su politiki aktivisti. O tome emo detaljnije
u sljedeem dijelu rada.
Politiki integrirane izbjeglice iz Bosne i Hercegovine
U okviru komparativne studije, na samom poetku smo donijele odluku da posebnu
panju posvetimo pojedincima iz Bosne i Hercegovine koji su se uspjeli ukljuiti u zvanini
vedski politiki sistem. Pod tim podrazumijevamo izbjeglice koje zauzimaju pozicije na
dravnom, regionalnom ili opinskom nivou vlasti, osobe koje su izabrane bilo tako to su bile
dovoljno visoko rangirane na partijskim listama ili su odabrane kao lanovi stranke da je
predstavljaju u razliitim odborima i vijeima na lokalnom nivou. Imale smo pet ispitanika i pet
ispitanica, koji ive u junoj, zapadnoj i centralnoj vedskoj. Sve osobe osim jedne u vedsku su
dole ranih 1990-ih kao izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, kojom je tada harao rat. Jedna osoba
je roena u vedskoj u bosanskoj porodici i time se razlikuje po iskustvu i motivaciji. est
ispitanika su socio-demokrate, dvoje pripada Umjerenoj stranci (najvea stranka centra /
liberalna stranka koja je poetkom 20. stoljea krenula kao konzervativna), dvije osobe su u
Centristima (dugo vremena se stranka zvala Ruralna ili Seljaka stranka, ali je ime
promijenila 1970-ih).
Izbjeglice su iz Bosne i Hercegovine u vedsku stigle u vrijeme kada se poeo jasnije
pokazivati rastui multietniki aspekt vedskog drutva, koji je, na parlamentarnim izborima
1991. godine, otvorio put populistikoj stranci Nove demokratije, stranci koja je bila
negativno nastrojena prema imigraciji. Meutim, Socio-demokrate su na izborima 1994.
godine ponovo dobili glasove u vladi, nakon jedne od najgorih ekonomskih kriza koje je vedska
doivjela. Meutim, u vrijeme nedaa, uspostavljene politike partije postale su jo svjesnije
potrebe da privuku imigrantske glasove i ukljue aktiviste koji nisu vedskog porijekla. Stoga su
50
se aktivirali da regrutiraju imigrante, kako na radnim mjestima, tako i kroz udruenja, to

djelimino moe objasniti zato ispitanici skoro jednoglasno navode da nisu iskusili nikakve
potekoe ili prepreke unutar politikih partija u napredovanju na ljestvici politike karijere.
Otpora unutar partijskog sistema nema ni na mapi. Nisam se nikada susrela sa potekoama ljudi su me gurali, izabrali i nisam doivjela da me iko spreava, navodi jedna ispitanica. Ovakvo
pozitivno predstavljanje neproblematiziranog etnikog porijekla naruavaju sjeanja na
potekoe druge vrste. Jedan ispitanik, sekularni Bonjak, naveo je da ga Srbi unutar izbjeglike
grupe nisu prihvatali. Nazvali su stranku i pitali: zato ste predloili da terorista sjedi u
opinskom vijeu?
Strategije savladavanja pozicije: prihvatanje gubitka i budua orijentacija
Ukoliko regrutiranje na radnim mjestima i preko udruenja vodi direktno politikom
aktivizmu, tim procesima prethodi pronalazak posla. Zaista, mnogi ispitanici su spomenuli da je
zapoljavanje predstavljalo prekretnicu u njihovim ivotima u vedskoj. Kada sam dobila
posao to je bila velika prekretnica, stopostotna prekretnica. Prestala sam o svojoj zemlji misliti
kao ranije, prisjea se jedna ispitanica. Posao donosi druge stvari, i to ne samo da osoba na
vidljiviji nain pripada drutvu prijema, dobija strukturu i kolege, nego i to to se radom zaista
doprinosi zajednikoj sferi, plaanjem poreza (vidjet emo kasnije da su porezi za neke ljude
blisko povezani sa dravljanstvom i integracijom).
Meutim, ak i presudnija na psiholokom nivou ini se odluka o prihvatanju,
prihvatanju situacije, sudbine ostanka u vedskoj i gubitaka koje to donosi. Skoro svi ispitanici,
ekonomski i politiki integrirani, prisjeaju se manje-vie jasno tih mentalnih preokreta, sa
shvatanjem i prihvatanjem injenice da je rat znaajno promijenio Bosnu i Hercegovinu i
njihove gradove Sarajevo, Banja Luku i Mostar, ostavljajui ih da se nose sa novom stvarnou.
Prvobitno uvjerenje da e se rat uskoro zavriti i da e se ljudi moi vratiti, kako je rekla jedna
ispitanica (Mislili smo da emo ostati godinu dana i da emo se onda moi vratiti), pretvorilo
se u mentalnu orijentaciju ka vedskoj. Ako ujemo ta nam ispitanici govore, prihvatanje daje
mentalnu energiju da se pozabavimo zahtjevima ivota u drutvu prijema: uenjem novog
jezika, pronalaskom posla, upoznavanjem sa drutvenim kodovima i normama, pronalaskom
vlastitog mjesta u novom okruenju. Pomislio sam kako u sad kad sam ovdje iskoristiti ono
najbolje od svog ivota. Mnogim izbjeglicama je to bilo teko prihvatiti, naglasio je jedan od
politiki najuspjenijih imigranata iz Bosne i Hercegovine. Tako je znaaj psiholokog
prihvatanja promjene kao stalne, a ne privremene, u ivotnoj putanji i ponovno orijentiranje
prema (u ovom sluaju) vedskoj spomenut u mnogim intervjuima. Meutim, dok neki
ispitanici gaje osjeanja prema domovini odravanjem kontakata, estim putovanjima, moda
ak i promoviranjem politikog rada usmjerenog ka unapreenju situacije u Bosni, drugi se od
domovine distanciraju. Ipak, prevazilaenje prolosti i gledanje u budunost u trenutku kada se
suoavaju sa preokretima predstavlja vanu strategiju savladavanja pozicije koja osobi
omoguava da ivi u jednoj stvarnosti, a ne u dvije paralelne.
Politiki rad, profesionalna kompetencija i pitanja integracije
Teorija taoca navodi da se stranke legitimiziraju u oima multikulturalnih glasaa
regrutiranjem odreenog broja osoba iz manjina iz simbolikih razloga (Rickne & Folke 2011).
Da li se ovo moe primijeniti na politike aktiviste koji dolaze iz Bosne i Hercegovine? Osim
Bonjaka roenog u vedskoj, skoro svi ispitanici su naveli da su teme kojima se bave slobodno
izabrali prema svojim interesima i da su one, u mnogim sluajevima, jasno povezane sa
51
zanimanjem, a ne etnikim porijeklom. Ipak, druga generacija imigranata iz Bosne i

Hercegovine daje drugaiju perspektivu, koja, u puno veoj mjeri, podrava teoriju "taoca".
injenica da je neko razliitog etnikog porijekla odmah ga svrstava u kategoriju integracije i
imigracije, to je najvaniji nedostatak. Radi se o strukturalnoj percepciji, ne rasizmu, ali ipak
strukturalnoj percepciji da se ljudi odreenog porijekla trebaju baviti tim pitanjima, kae
Bonjak roen u vedskoj. Mogue je da i dalje postoji stakleni strop u smislu da mogu visoko
dosegnuti ukoliko, kao imigranti, prihvate i prigrle potrebu stranke da dri "taoce" ili maskote,
dok se u suprotnom suoavaju sa mehanizmima otpora na putu ka viim pozicijama.
Koga, prema njihovom miljenju, predstavljaju bosanski aktivisti? To nije do kraja
jasno, iako veina ispitanika spremno odbacuje ideju da predstavljaju Bosance ili imigrante
openito. Ja ne predstavljam imigrante, navodi jedan ispitanik, Predstavljam one koji ele na
dnevnom redu prioritizirati kulturalna pitanja, ne mogu samo predstavljati Bosance u vedskoj,
a ne baviti se pitanjima koja se odnose na bosansku kulturu u vedskoj. Ipak, postoje i oni koji
sebe smatraju predstavnicima imigranata: Ja predstavljam imigrantice. Smatram da
predstavljam imigrante i to se na nekim mjestima smije rei.
ta je integracija?
Politiki aktivisti ine grupu koja se aktivno suoava sa pitanjima integracije i
politikama integracije, ak i kada se sami tim pitanjima ne bave. Njihovi stavovi o integraciji
obuhvataju njenu recipronost - biti integriran zasniva se na imigrantovom prihvatanju nove
situacije i drutva prijema, kao i na prihvatanju od veinskog stanovnitva - i simboliku ulogu
zapoljavanja koje, zauzvrat, imigrantima dozvoljava da ekonomski doprinose novoj dravi
putem poreza. Kada imate posao ili biznis, tada ste integrirani. Mi plaamo poreze, tako da
sam ja veanin, naglaava Bonjak, politiar, koji je takoer i uspjean poduzetnik. Jedan
ispitanik dravljanstvo ak izjednaava sa plaanjem poreza. Moe se uoiti kako posao, kao
glavni put ka integraciji, ne samo da ima psiholoku i afektivnu stranu po tome to imigranti
upoznaju ljude drutva prijema i osjeaju se vrijednim, ve jasno utjelovljuje konkretan aspekt
kroz poreze koji osobu ukljuuju u stvaranje javnog dobra. Poinje se od toga da osoba ima
prava, do toga da ima i pravo da postavlja zahtjeve (za sebe i za druge). To predstavlja vanu
tranziciju.
Da li se ove politiki i drutveno integrirane osobe osjeaju potpuno integriranim?
Nedostatak ak i slabog otpora i onoga to mnogi opisuju kao toplu podrku drugih aktivista koji
se angairaju u partijskoj politici, moe i dalje postojati zajedno sa staklenim stropom, fazom u
karijeri koja se ne moe jednostavno prevazii. Jedini ispitanik koji je osigurao mjesto u
dravnom parlamentu objanjava da nije lako biti nominiran na parlamentarnoj listi za mjesto
'koje se bira', ne vole vas svi... ali ja sam tip osobe koja eli da se suoava sa potekoama i
preprekama. Zanimljivo je da ispitanik koji je roen u vedskoj spremno potvruje da postoji
stakleni strop unutar njegove partije Umjerenih. ali se na partijsku kulturu koja gaji
konformizam i etniku homogenost. Neposredno potvruje da su potekoe pri dobijanju
utjecajnih pozicija i visoko pozicioniranih mjesta u potpunosti kompatibilne sa primanjem
osoba razliitog etnikog porijekla u stranke. A onda morate pogledati kakve pozicije
dobijaju.
52
Zakljuak
Iako vedski model integracije imigranata naglaava univerzalna prava i jednak
tretman, nai ispitanici svjedoe o nepodudarnosti politike integracije i multikulturalizma i
praksi njene provedbe koje esto imigrante tretiraju kao objekte politike. Naa studija
potvruje argumente da adekvatne politike formalne integracije trebaju postojati, ali da njihov
uinak zavisi od naina provedbe koji prepoznaje sposobnost djelovanja imigranata i
pojedinane ciljeve integracije. Naoruani jezikim vjetinama, obavijeteni o svojim pravima,
sa socijalnim kapitalom i sa jakom vjerom u vlastite sposobnosti i profesionalni kapacitet,
ekonomski integrirani ispitanici snano su se suprotstavili politikama integracije kada su se
osjeali diskriminiranim. Koristili su dravljanstvo i univerzalna prava kao instrumente da
postignu profesionalno priznanje i otvore sebi i svojoj djeci niz mogunosti. Osjeaju se politiki
integriranim, cijene vedski model blagostanja i politiki sistem, a osjeaju obavezu da
doprinose drutvu plaanjem poreza. Meutim, ne osjeaju se drutveno integriranim i manje
se drue sa vedskim kolegama, a vie sa ljudima iz svoje zemlje s kojima dijele slina azilantska
iskustva, zajednike kulturne okvire koji potiu iz popularne muzike, filmova, viceva i kulture
bive Jugoslavije. Svi koriste internet i prate politiku u vedskoj i na Balkanu te svi pomau
familijama u domovini. Ipak, njihov osjeaj identiteta i pripadanja prevaziao je dualnost zemlje
prijema i domovine, i razvio se ka nekoj vrsti transnacionalizma.
Meutim, politiki aktivisti koje smo intervjuirali osjeaju se i drutveno integriranim;
njihov politiki rad je sam po sebi pokazatelj snane veze sa vedskim drutvom. ini se da ove
aktiviste u procesu integracije ustvari ujedinjuje rano prihvatanje stalnosti boravka u vedskoj i
pomirenje sa gubitkom Bosne, to vodi posveivanju energije i orijentaciji ka ivotu u vedskoj.
Njihovo usmjerenje u politiki ivot uglavnom je ilo putem regrutacije na radnom mjestu, a
svoje sveukupno iskustvo politikog rada u partijama predstavljaju pozitivnim ime se
ojaavaju veze sa vedskim drutvom. Ne priznaju da su tretirani kao taoci ili maskote, ve se
bave politikim pitanjima koja su povezana sa njihovim pojedinanim sposobnostima. ini se
kako nisu pod prisilom da predstavljaju imigrante ili Bosance. Ipak, mnogi ispitanici nisu
politiari na visokim nivoima; vie su politiari na lokalnom nivou. Postoje neke indicije da je
moda na snazi drugaija i manje inkluzivna logika kako se tenje pojedinaca za veim utjecajem
i politikom moi poveavaju. Medeni mjesec koji nam se ovdje opisuje tako bi mogao biti
zamijenjen staklenim stropom kako se penjemo vie na ljestvici, to je iskustvo koje politiki
aktivisti dijele sa profesionalno uspjenim imigrantima iz Bosne i Hercegovine.
53
Biljeke
1
Ovaj istraivaki projekat finansiralo je vedsko istraivako vijee.
Literatura
Banting, K. and Kymlicka, W. (2012) Is There Really a Backlash Against Multiculturalism Policies?
New Evidence from the Multiculturalism Policy Index. GRITIM Working Paper Series n.14
(Autumn 2012).
Bevelander, P. (2011) The Employment Integration of Resettled Refugees, Asylum Claimants, and
Family Reunion Migrants in Sweden. Refugee Survey Quarterly, 30(1), str. 22-43.
Brubaker, R. (1992) Citizenship and Nationhood in France and Germany, Cambridge, MA: Harvard
University Press.
Ekberg, J. & M. Ohlson (2000) Flyktingars arbetsmarknad ar inte alltid nattsvart, Ekonomisk
Debatt, 28(5), str. 431-439.
Esping-Andersen, G. (1990) The Three Worlds of Welfare Capitalism. Oxford: Polity Press.
Government of Sweden (1997/98) Sverige, framtiden och mngfalden - frn invandrarpolitik till
integrationspolitik [Sweden, the Future and Diversity: from Immigration Policy to Integration
Policy]. Regeringens Proposition (Swedish Government Bill), Stockholm: Government of Sweden.
Huddleston, T. et al. (2011) Migrant Integration Policy Index (MIPEX). Brussels: Council and
Migration Policy Group [Internet] Available from: www.mipex.eu [Pristupljeno 19.09.12].
Lemaitre, G. (2007) The integration of immigrants into labour market. The case of Sweden. OECD
DELSA/ELSA/WD/SEM (3).
Marshall, T. H. (1950) Citizenship and Social class, and Other Essays. Cambridge: Cambridge
University Press.
Penninx, R. and Martiniello, M. (2004) Integration Processes and Policies: State of Art and
Lessons. In Penninx, R. et al. (eds.) Citizenship in European cities. Immigrants, local politics and
integration policies. Aldershot: Ashgate, str. 139-164.
POLITIS (2008) Building Europe with New Citizens? An Inquiry into the Civic Participation of
Naturalised Citizens and Foreign Residents in 25 Countries. Final Activity Report.
Povrzanovi Frykman, M. (2012) Struggle for Recognition: Bosnian Refugees' Employment
Experiences in Sweden. Refugee Survey Quarterly 31(1), str. 54-79.
Rickne, J.and Folke, O. (2011) Female Representation but Male Power? Stockholm: Institutet fr
Nringlivsforskning. Working Paper Series.
Schierup, C., P. Hansen, and S. Castles (2006) Migration, Citizenship and the European Welfare
State. A European Dilemma. Oxford: Oxford University Press.
54
Dr sc. Marina Glamotchak, Francuski institut za geopolitiku, Univerzitet Pariz 8
Drava-nacija i dijaspora u kontekstu globalizacije
Apstrakt
Kraj drave-nacije je u procesu globalizacije neto to se moglo oekivati. Meutim, u
analizi dijaspore i preko pokazatelja prostornosti (spacijalizacije) re je o transformaciji ili,
pak, adaptaciji logike dravnih institucija. Brojni su pokazatelji da se drava u procesu
globalizacije i sama 'preliva' preko svojih granica i da na taj nain povezuje nacionalne interese
sa grupama koje ive izvan nacionalne teritorije. Politika dravnosti, reprezentacije, glasanja,
kultura, religija ili simboliki sklop identiteta umnoavaju se u odnosima dijaspore i domovine.
Kakva je uloga dijaspore u funkcionalnom i strukturalnom kontekstu koju globalizacija
unosi u promene funkcionisanja dravnih institucija? Koje perspektive razvoja se mogu izvui iz
uporedne analize dijaspore sa Balkana?
Kljune rei: dijaspora, etnizacija, globalizacija, transnacionalizam
Uvod
Kraj drave-nacije je u procesu globalizacije neto to se moglo oekivati.
Vievekovna jednaina: jedna teritorija, jedna drava, jedan narod (politiki), jedan
jezik, jedna kultura definitivno je uzdrmana procesom globalizacije.
Drutveni fenomen dijaspore je, kao svojevrsna pretea globalizacije, dakle, u
direktnoj suprotnosti sa logikom nacionalnih institucija. Prostornost (spacijalizacija) i
transnacionalizacija, kao najbitnije odredbe pojma dijaspore, upuuju na dijametralnu
razliitost izmeu dijaspore i teritorijalnosti, kao bitnog dravnog i nacionalnog atributa (u
politikom smislu).
Meutim, u analizi dijaspore preko njenih gore pomenutih odredbi nije mogue
zaobii paradigmu nacionalnog. Konkretno, poslednjih dvadeset godina proces etnizacije je,
u formi transnacionalnog nacionalizma (Kastoryano, 2006), odigrao bitan uticaj u redefinisanju
pojma dijaspore.
S druge strane, u funkcionalnom i strukturalnom kontekstu, promene koje
globalizacija unosi utiu i na 'transnacionalizaciju' funkcionisanja nacionalnih institucija.
Uopteno govorei, simboliki sklop identiteta umnoava se u odnosima dijaspore i domovine
preko politike drave, reprezentacije, glasanja, kulture, jezika, religije, itd. Otvaraju se
ministarstva za dijasporu ili migracije, donose se zakoni o dijaspori, investira se u skuptine
dijaspore, u udruenja dijaspore, itd. To je samo po sebi jedan od pokazatelja da se drava u
procesu globalizacije 'preliva' preko svojih granica i da na taj nain povezuje nacionalne interese
sa grupama koje ive izvan nacionalne teritorije.
Pored toga, ostaje otvoreno pitanje u kojoj meri same dravne institucije, u periodu
globalizacije i konstantnom prilagoavanju datom socijalnom kontekstu, mogu da se inspiriu
u svom razvoju funkcionisanjem dijaspore.
U svakom sluaju, limiti drave, u kontekstu drave-nacije, prevazilaze se novom
formom teritorijalizacije - nevidljivom i bez uspostavljenih granica - kreirajui na taj nain formu
55
politike zajednice u kojoj su akcije premisa neteritorijalnog, tj. transnacionalnog nacionalizma,

to predstavlja novu 'etapu' u istoriji nacionalizma.
Ova pojmovna matrica primenjena je u uporednoj analizi dijaspore sa prostora
Zapadnog Balkana, sa fokusom na hrvatsku, bonjaku i srpsku dijasporu koja ivi u Francuskoj i
Americi (sa posebnim osvrtom na region ikaga, kao najveeg centra pomenute tri dijaspore). U
ovom tekstu bie predstavljen samo teorijski deo analize izveden iz optih i zajednikih
karakteristika sve tri dijaspore. U tom kontekstu vano je naglasiti da prostor Zapadnog Balkana
ne poznaje politiku praksu drave-nacije nego je, zbog svoje specifine istorije, bio upuen na
koncept komunitarizma koji e, kasnije, uticati na tenju da se formiraju nacionalne drave.
Imajui u vidu injenicu da se dravni okvir ne poklapa sa nacionalnom rasprostranjenou, u
ovom prikazu je napravljena bitna razlika izmeu takozvane dravne dijaspore i nacionalne
dijaspore.
Osim navedene kompleksnosti, treba naglasiti i injenicu da dijaspore ive izmeu
svog politikog naslea iz date zemlje porekla i drava prijema koje imaju drugaiji kod.
Na koji nain posmatrati dijasporu u tom specifinom drutvenom kontekstu? Kakav
zakljuak je mogue izvesti iz uporedne analize dijaspore sa prostora Zapadnog Balkana u
kontekstu globalizacije, fokusirajui se pritom na hrvatsku, bonjaku i srpsku dijasporu?
Pojam dijaspore
Popularnost pojma dijaspora kako u naunim tako i u politikim i medijskim
okvirima u stalnom je porastu od ezdesetih godina XX veka.1 Jedan od razloga, u kontekstu
ekonomske globalizacije, jeste da se zapadno drutvo, koje je organizovano na principu dravanacija, suoilo sa migrantskim talasom koji je, pak, organizovan na principu takozvane etnike
kolonije gde je etnika mrea vaan faktor socijalne mobilizacije migranata.
Fenomen globalizacije uticao je, izmeu ostalog, i na redefinisanje mnogih drutvenih
pojmova pa tako i pojma dijaspora. Promena se ogleda u upotrebi ovog pojma, u promeni
njenog sadraja, simbolikog odnosa politike koja se odnosila na teritoriju pa sve do
modifikacije prenosa odreenih nacionalnih atributa na transnacionalni prostor koji definie
nacionalni korpus izvan drave, tj. dijasporu.
Ako je na cilj da odredimo mesto i ulogu nacionalne dijaspore u kontekstu
globalizacije, neophodno je dati kratku definiciju dijaspore i odrediti operativni nivo pojma koji
se koristi u analizi. Posle nekoliko vekova nepromenjene upotrebe pojma dijaspora, od 1968.
godine definicija dijaspore je u konstantnoj evoluciji. Za operacionalnu definiciju, poto se ovde
radi o dijaspori sa Balkana, napravljena je bitna razlika:
- izmeu nacionalnog jedinstva dijaspore (etnika struktura, religiozna, politika,
prostorna, lokalna, familijarna, generacijska, itd.) i
- limita nacionalne dijaspore koja se usmerava prema matici (fiktivnoj ili realnoj)
s obzirom da se etnike granice ne poklapaju sa zvaninim dravnim granicama.
Definiciju dijaspore (grki diaspeiro - rasipanje, rasutost, rasejanost) mogue je
podeliti (Tllyan, 1996) na dve velike kategorije: tradicionalnu, koja se koristila do 1968.
godine i ovu, optu koju koristimo danas. Tradicionalni pojam se pozivao na narod, na istorijski
kolektivitet koji je mogao biti definisan i religioznim obelejem, dok se dananja upotreba ovog
termina generalizuje preko nacionalnog odreenja ljudi koji ive izvan matinih drava.
Termin dijaspora je nekoliko vekova oznaavao rasprostranjenost Grka u
kolonijalizaciji Male Azije i mediteranskih zemalja da bi se opisala komercijalna ekspanzija
vezana za period 800-600. godine pre Hristovog roenja. Od grkog prevoda Biblije u treem
veku koristi se u religijskom smislu (Hughes, 1996) kako bi oznaio, pre svega, jevrejsku
56
populaciju (Cohen, 1997: 118-119). U oba sluaja poenta je bila stavljena na geografsku
rasprostranjenost jednog naroda koji poseduje svoje vlastite organizacije ali je sauvao formu
identiteta i pripadnosti konkretnom narodu kroz vekove.
Sledei veliki period promene definicije, a naroito konotacije termina dijaspore,
vezan je za XIX vek, vreme uspostavljanja politikog koncepta drave-nacije. Podsetimo da
politika konstrukcija drava-nacija asimiluje u sebi jedan narod, jednu teritoriju, jedan jezik i
konkretni politiki sistem. Demokratija koja je roena iz ove koncepcije drave-nacije bitno je
nacionalna i kao takva iskljuuje pozitivnu konotaciju koju dijaspora moe imati u njenom
nacionalnom korpusu. Uporedo s tim i dijaspora, sinonim za populaciju koja se prisilno nala u
egzilu (Armenci, Jevreji u Istonoj Evropi, raseljeni Grci po Lozanskom ugovoru,2 itd.), ima
esencijalno nacionalno odreenje.
Logika nacionalnog predznaka dijaspore bie posebno akcentovana sa nacionalnim
pokretima za osloboenje (antikolonijalni pokreti, borba protiv komunistikih reima). Treba
istaknuti da se do 1960. godine pravi bitna razlika izmeu pojmova dijaspore i emigrantskih
talasa vezanih za razvoj kapitalizma ili stvaranje novih drava u XIX i XX veku.
Za razliku od ostalih pojmova socijalne mobilnosti koji upuuju na migracije i koji
manje-vie definiu motiv naputanja zemlje porekla (iseljenitvo, ekonomska migracija,
izbeglice, politike izbeglice, raseljena lica, itd.), pojam dijaspore tei da obuhvati ukupnu
rasprostranjenost jednog naroda koji ivi izvan matine drave. U tom procesu nacionalizacije
dijaspore tj. stvaranja etnonacionalne dijaspore, kako je naziva Fred Riggs (2000), odnosno
davanjem konteksta etnikog odreenja, i nacionalne manjine u pograninim dravama ulaze u
optu pojmovnu kategoriju dijaspore, bez obzira na sve specifinosti i posebne meudravne
regulative. Tendencija je da se dijaspora koristi kao proirenje politike matine drave koja se
definie kao centar ukupnog dijasporinog diskursa.
Ukratko, sa razvojem drutvenih nauka u drugoj polovini XX veka, termin dijaspora se
generalizuje (irok spektar primene pojma), sekularizuje (naputa se striktno religiozno
obeleje dijaspore) i banalizuje (Passeron, 1991). Asimilovan sa pojmom emigracije i imigracije
uopte, za izvesne sociologe termin dijaspora je ispranjen od svakog sociolokog znaenja i
reintegrisan je u nacionalni diskurs (Helly, 2006: 17). Ova tendencija je sve prisutnija od 1990.
godine kada migranti i njihovi naslednici, zahvaljujui tehnikom progresu transporta i
komunikacije, umnoavaju kontakte sa zemljom porekla a brojne vlade pozivaju na
patriotizam i mobilizuju emigraciju za glasanje, za finansijsku podrku, lobiranje. Naa analiza
dijaspore Zapadnog Balkana, pak, iako se oslanja na analizu nacionalizma dijaspore, tei da
preko etnizovane dijaspore razume jedan novi drutveni fenomen nazvan transnacionalizacija
drave.
Nacija izmeu teritorije i prostornosti
Od uspostavljanja koncepta drava-nacija, politike nauke su krucijalno povezale
pitanje teritorije sa pitanjem nacije. Prema tome, tek sa teritorijom zajednica postaje
geopolitika realnost, nacija sa svojim politikim i kulturolokim odredbama (Lacoste, 1991: 121). Posebnost u ovakvom poimanju su, naravno, Romi koji nikada nisu imali svoju dravu, tj.
svoju teritorijalnu referencu, ali i populacija koja je u naunoj literaturi definisana kao migranti
(ekonomska i politika emigracija, raseljena lica, itd.).
Neteritorijalnost ili transteritorijalni prostor, koji je globalizacijom dobio na
vrednosnoj konotaciji, postaje sr dananjih istraivanja u okviru studija o multikulturalizmu.
Razne zajednice, bazirane na etnikom, religijskom ili irem kulturolokom principu,
oslanjaju se na transnacionalnu solidarnost i predstavljaju novi nacionalni elan. Konkretno, re
je o porastu takozvanog komunitarizma u transnacionalnom prostoru. Za ideju vodilju u naem
radu bitno je da se osnova teorije o transnacionalnom nacionalizmu oslanja na uspostavljenu
57
vezu izmeu transnacionalne zajednice i nacionalizma i da se inspirisala studijama o

nacionalizmu dijaspore.
Dijaspora ili transnacionalna zajednica, u ijem je funkcionisanju neobino bitna uloga
militantnog asocijativnog faktora, nalazi se u dvostrukoj, paradoksalnoj logici:
- borba za egalitarnost u okviru nove dravne zajednice, tj. zemlje prijema i
- afirmacija kolektivnog nacionalnog identiteta u kome poreklo, jezik i religija
igraju bitnu ulogu.
Postavlja se pitanje kako se transnacionalna zajednica konstituie kao nacionalnopolitika zajednica na prostoru koji nije njen ni nacionalni, ni jeziki, ni kulturoloki prostor
(zemlja prijema). Na koji nain taj novi tip nacionalizma, ak i kad je samo re o nepristajanju na
kulturoloki obrazac zemlje prijema, postaje legitiman u procesu globalizacije? Navedimo da
Schiller i Fouron (2001) upuuju upravo na iskustvo migracije koja ivi simultano izmeu dva
drutvena prostora (zemlja porekla i zemlja prijema), po kojima sutina tog novog nacionalizma
u dijaspori nije da se konstruie drava-nacija ve da se rekonstruie zemlja porekla. U tom
pitanju je sutina transnacionalnog poimanja drave, koja se reformie u transnacionalnom
prostoru preko sveukupnog nacionalnog korpusa.
Globalizam i nacionalna dijaspora
Videli smo da su nacionalni drutveni pokreti, konstituisanje nacija i nacionalni pokreti
dali bitno (nacionalno) znaenje dijaspori. Meutim, danas, sa slabljenjem drave-nacije i
nacionalnog patriotizma u kontekstu globalizacije, nacionalna dijaspora dobija nove
karakteristike, gde prostor, vreme i nacionalne institucionalne veze, objektivne ili simbolike,
imaju bitan znaaj. Ali, ne radi se samo o znaaju dijaspore za zemlju porekla, ve i znaaju
dijaspore za razvoj demokratije, ili pak poimanja demokratije, u zemljama prijema, koje su
uglavnom zasnovane na politikim principima drave-nacije i u kojima je princip graanstva
(Schnapper, Hily, Costa-Lascoux, 2001: 12) a ne nacionalne zastupljenosti pravilo (BordesBenayoun, Schnapper, 2006).
Proces je kontradiktoran. S jedne strane, devalvacija nacionalne ideje, patriotizma,
nacionalnog jedinstva, integracije, antizapadnog raspoloenja kod imigrantske populacije
stvorila je od dijaspore model generalnog multikulturalizma (Bordes-Benayoun, Schnapper,
2008). S druge strane, danas se iza pojma dijaspora, kao izraza posebnog socijalnog oblika, krije
nacionalna pripadnost, nacionalna memorija, iracionalna pripadnost jednom nacionalnom
korpusu otuenom u prostornosti. Navedena oprenost je i sutina globalizacije: paralelno
ponaanje istih socijalnih aktera je vidljivo u potrebi kreiranja nadnacionalnog i globalnog a da u
isto vreme jaa i nacionalna svest. Samim tim, ne udi da mnogi autori (Vertove, Cohen, 1999)
gotovo poistoveuju pojmove dijaspore (kao tip svesti i kao oblik kulturne produkcije) i
transnacionalizma (kao oblika rekonstrukcije okruenja i lokaliteta). Naravno, u vreme
takozvanih viestrukih identiteta (poreklo, etnicitet, dravljanstvo - navedimo samo neke) vrlo
esto je nemogue odrediti jasnu granicu socijalnog fenomena dijaspore.
Uprkos tome, diskurs dijaspore artikulira alternativne javne sfere, oblike nacionalne
svesti i solidarnosti koji odravaju identificiranje van nacionalnog prostora vezanog za realnu ili
fiktivnu matinu dravu.
Nacionalna dijaspora se odvaja od matice, od granice drave porekla, od njene
ekonomije... svega onoga na emu, dakle, poiva drava-nacija. Na taj nain dijaspora ini
postmoderni alternativni model koji je prostorni, ali ne i teritorijalni.
Kohezija takozvanog dijasporinog diskursa pojaava se prisustvom dva bitna
kohezivna elementa:
- kapitalom prethodnih emigrantskih/imigrantskih grupa ili
- relativno novom, masovnom emigracijom.
58
Dijaspora Zapadnog Balkana

U identifikaciji, organizaciji i koheziji dijaspore bitna su dva pristupa: istorijat
odreene nacionalne grupe (migracioni talasi u odreenom istorijskom kontekstu) i
istoriografija (tj. motivacija ili prisila da se napusti zemlja porekla).
Zapadni Balkan, koji se nalazi na liniji brojnih demarkacionih linija izmeu razliitih
imperija, kultura, religija, jeste region koji je tokom vekova dao znaajne migracione pokrete i
danas predstavlja referencu da se brojne populacije nalaze izvan svojih matinih zemalja.
Migracije su varirale od vojnih pritisaka (promene granica), politikih (politike izbeglice,
politiki emigranti) ili ekonomskih uslova (ekonomska migracija).
Sa jugoslovenskim ratovima (1991-1995) i postkonfliktnim periodom, nova
migratorna dinamika i 'geografija' postavila je pitanje specifinosti nacionalne konstrukcije (u
dravnom smislu) dijaspore i dovela do vee angaovanosti drave porekla ali, istovremeno, i do
etnizacije dijaspore.3
Naa studija iz 2009. godine poredila je bonjaku, srpsku i hrvatsku dijasporu u
Francuskoj i Americi (region ikaga). U strukturalnom smislu radi se o etnikim dijasporama i
kada je re o dijasporama iz iste, matine drave - konkretno - Bosne i Hercegovine. U etnizaciji
dijaspore, pored ratnih uslova i posledica koncepta etnikog ienja, uloga religije i njenih
institucija, kao vrlo jakog kohezivnog faktora, tema je za sebe.
Pored toga, danas je injenica da su migrantske grupe u Zapadnoj Evropi, posebno
pripadnici druge i tree generacije, vie ukljuene u aktivnosti etnikih migrantskih grupa (mit o
povratku postaje realnost pripadnicima prve generacije koji su u penziji ili joj se blie, dok se
pripadnici druge i tree generacije sve ee nalaze u duplom kulturolokom kodu i okreu se
zemljama realnog ili fiktivnog porekla). Ovim vrlo kompleksnim drutvenim uslovima dodajmo i
to da je profesionalna i obrazovna struktura nove migracije daleko vea i da se usled razvoja
komunikacijske tehnologije kontakti s drutvom porekla intenziviraju.
Zakljuak
Ako smo definisali dijasporu kao sveukupnu rasprostranjenost jednog naroda koji ivi
izvan matine drave i dali joj nacionalno obeleje, ostaje otvoreno pitanje poimanja nacije iz
ugla dijaspore. Pitanje nacije, u politikom kontekstu pojma, esencijalno je bilo vezano za
kontekst drave-nacije ili nacionalne drave. Dijaspora se oslanja na definiciju nacije koja
podrazumeva ujedinjenu zajednicu oko istog ideala, okupljenu oko istih simbola iz prolosti i
okrenutu budunosti sa istim mitom. Konkretno, na prostoru Zapadnog Balkana nacionalni i
dravni prostor se ne poklapaju. Pored toga, konstitucija novih drava na tlu bive Jugoslavije
prouzrokovala je, pored ratnih posledica i etnikog ienja, novu takozvanu pograninu
dijasporu. Evidentno je da se ovde ne radi o dravnoj dijaspori ve o nacionalnoj. Konkretno,
bonjaka dijaspora, u sutini iz BiH i regiona Sandaka (Srbija i Crna Gora) prezentuje se
nacionalno ujedinjena na prostoru zemlje prijema. To vai i za srpsku i hrvatsku dijasporu u
kojima, takoe, religijske institucije imaju veliki znaaj u oblikovanju nacionalnog identiteta.
Drugaije reeno, socijalna kohezija nacionalne dijaspore osigurana je drugim parametrima koji
prevazilaze konkretne dravne okvire.
S druge strane, dakle mimo nacionalnog kohezionog faktora etnike dijaspore koja se
ne poklapa sa dravnom dijasporom, analiza ukazuje na fenomen takozvanog
transnacionalnog nacionalizma. Naime, ovde je nacija situirana u dinamici odnosa izmeu
drava emigracije (zemalja prijema), imigracije i politike zemlje porekla. U ovom kontekstu vano
je zabeleiti dvostruki kulturoloki kod: integrisanost u zemlju prijema i okrenutost prema
realnoj ili fiktivnoj zemlji porekla. Drugaije reeno, elja za ujedinjenjem oko istog projekta u
59
nacionalnoj dijaspori ovde je zamenjena traenjem priznanja i legitimnosti od strane drava i/ili
nadnacionalnih institucija (ONU, Evropska unija) u transnacionalnoj zajednici. Re je o evoluciji
koja je rezultat mobilizacije transnacionalnog korpusa i uspostavljene dinamike izmeu zemlje
porekla i zemlje prijema, brojnih udruenja i njihovih akcija u razliitim drutvenim kontekstima
(koji variraju od zemlje do zemlje prijema).
Beleke
1
Interesantno je citirati analizu uestalosti upotrebe rei dijaspora u francuskom dnevnom listu
Le Monde za period od 1990.-2002. godine. Stphane Dufoix (Les diasporas, PUF, kolekcija Que
sais-je?, Pariz, 2003.) konstatuje da se u periodu od oktobra 2002. do septembra 2003. godine u
89 tekstova pojavljuje re dijaspora za razliku od prethodnog perioda kada je taj broj bio znatno
manji. Autor konstatuje da je upotreba rei dijaspora banalizovana i da se vie ne odnosi
iskljuivo na jedan narod ili religijsku grupu ve se koristi i za socijalno-profesionalne grupe.
2
Po ovom ugovoru priznat je legitimitet Atatrka u Ankari, osnovane su granice moderne Turske, i
izvrena je masovna zamena stanovnitva: 1,6 milona Grka iz bive turske imperije za 385 000
muslimana iz Grke.
3
Re je o etno-nacionalnoj dijaspori (Sheffer, 2003).
Literatura
Bordes-Benayoun, H. and Schnapper, D. (2006) Diasporas et nations. Paris: Ed. Odile Jacob.
Bordes-Benayoun, H. and Schnapper, D. (2008) Les mots des diasporas. Toulouse: Presses
Universitaires du Mirail.
Boi, S. (2001) Uloga dijaspore u procesu transnacionalizacije. Revija za sociologiju, 32(3-4), pp.
117-132.
Cohen, R. (1997) Global Diaspora; An Introduction. Seattle: University of Washington Press.
Glamoak, M. (1998) Koncepcije Velike Srbije i Velike Hrvatske. Uice: Kulturno-prosvetna
zajednica.
Glamotchak, M. (1998) La gense de l'migration politique serbe et croate. Balkanologie, II (1), pp.
37-61.
Glick Schiller, N. and Fouron, E. (2001) Georges Woke Up Laughing. Long Distance Nationalism and
the Search for Home. Durham NC: Duke University Press.
Helly, D. (2006) Diaspora: un enjeu politique, un symbole, un concept? Espaces, populations,
socit, 1.
Hughes, E. (1996) Le regard sociologique. Essais choisis. Paris: Ed. de l'EHESS.
Kastoryano, R. (2006) Vers un nationalisme transnational - Redfinir la nation, le nationalisme et le
territoire. Revue franaise de science politique, 4 (56).
60
Lacoste, Y. (1991) Les territoires de la nation. Hrodote, 62-63 (3).

Passeron, J-C. (1991) Le raisonnement sociologique. L'espace non-popprien du raisonnement
naturel. Paris: Nathan.
Riggs, F. (2000) Diasporas: Conceptual Considerations. University of Hawaii.
Schnapper, D., Hily, M-A. Costa-Lascoux, J. (2001) De l'tat-nation au monde transnational. Du sens
et de l'utilit du concept de diaspora. Revue europenne de migrations internationales, 17 (2).
Sheffer, G. (2003) Diaspora politics: at home abroad.Cambridge: Cambridge University Press.
Tllyan, T. (1996) Rethinking Diaspora(s): Stateless Power in the Transnational Moment.
Diaspora, 5, pp. 3-36.
Vertovec, S. and Cohen, R. (eds.), (1999) Migration, Diasporas and Transnationalism.
Northampton: The International Library of Studies on Migration 9, MA, Edward Elgar Publishing.
61
62
Dr. sc. Hariz Halilovi, Univerzitet Monash, Melbourne
(Re)konstrukcija zaviajnih identiteta u bh. dijaspori:

translokalne zajednice u Australiji i Sjedinjenim Amerikim Dravama
Saetak
Na temelju opisanih etnografskih primjera iz Australije i SAD-a, autor iznosi tezu da
translokalnost, prije nego transnacionalnost, bolje objanjava socijalnu morfologiju i ivljenje
stvarnosti migrantskih populacija u okviru bosanskohercegovake dijaspore, ukljuujui i oblike
njihove socijalne interakcije, organizacijske obrasce, kulturne prakse i razliite druge aktivnosti i
djelovanja koja prakticiraju u odnosu na svoju domovinu kao i na svoje translokalne
sunarodnjake u drugim zemljama. Prakse translokalnosti bosanskih migracijskih populacija
pokazuju kako kulturno mjesto i utjelovljeni lokalni identiteti transcendiraju geografski prostor i
kronoloko vrijeme - kako mobilnost i privrenost mjestu nisu intrinzino kontradiktorni nego
mogu biti komplementarni procesi.
Kljune rijei: bosanska dijaspora, translokalizam, transnacionalizam, zaviaj
Uvod
Migranti porijeklom iz Bosne i Hercegovine1 danas predstavljaju jednu od najbrojnijih i
geografski najrasprostranjenijih iseljenikih zajednica s podruja bive Jugoslavije. Prema
procjenama, iseljenika bh. zajednica - ili bh. dijaspora - broji oko 1,7 miliona ljudi, prisutnih u
oko 100 zemalja svijeta (Valenta i Ramet, 2011; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH,
2008). Ogromna veina njih je zavrila u iseljenitvu kao rezultat prisilnih migracija u ratnom
periodu od 1992. do 95.; a iseljeniki trend se nastavio i u postratnom periodu, uglavnom tzv.
lananim migracijama (engl. chain migration) sve do 2003. godine, nakon ega emigracija iz
BiH jenjava, ali ne prestaje u potpunosti. Pored regionalnih, zapadnoeuropskih i skandinavskih
zemalja, najvei broj Bosanaca i Hercegovaca skrasio se u tzv. treim, odnosno prekooceanskim, zemljama, prije svega u Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD) i Australiji. U ovom
lanku2 - baziranom na etnografskom istraivanju bh. iseljenikih zajednica u Australiji i SAD-u autor ukazuje na specifine okolnosti u kojima su se ove zajednice (re)konstruirale u novim
sredinama, kao i veze ovih zajednica s mjestima porijekla u BiH.
Dok su u periodu 1992-95. u veini europskih zemalja graani BiH koji su bili tu prisutni
bili tretirani i tolerirani kao privremene izbjeglice koje e se, milom ili silom, vratiti kui im se
za to ukae minimum potrebnih sigurnosnih uvjeta, dotle su bh. graani koji su tih godina
pristigli kao izbjeglice u Australiju i SAD bili smatrani (i sebe smatrali) emigrantima u potrazi za
trajnim useljenjem (Halilovich, 2011a). U poreenju s europskim zemljama, traenje sigurnog
utoita u ovim prekooceanskim zemljama bilo je sporadino u toku samoga rata; meutim, ove
destinacije postaju jako aktualne nakon 1995. godine, tj. po zavretku rata. Jedan od razloga za
promjenu tog migracijskoga trenda jeste prijetnja od prisilne repatrijacije bh. izbjeglica iz
europskih zemalja (npr. Njemake), zbog ega su se, u nedostatku boljih mogunosti, bh.
prognanici odluivali za prijavljivanje za useljenike programe Australije i SAD-a.3 Ogromna
veina njihovih useljenikih zahtjeva je pozitivno i promptno rjeavana, te se moe rei da su, u
63
toku 1990-ih i ranih 2000-ih, bh. graani bili posebno privilegirana migrantska grupa u okviru
amerikih i australskih useljenikih programa (Franz, 2005; Halilovi, 2006). Dodatni razlog
poveanja imigracija u ove zemlje u postratnom periodu jeste prisustvo vie stotina hiljada
interno raseljenih osoba u BiH (IDPs), koje su tek po okonanju rata dobile priliku za iseljenje.
Kao i u sluaju drugih, slinih migracijskih tokova, svako (pre)seljenje
(deteritorizacija) iz BiH je bilo praeno novim nastanjenjem (reteritorizacijom) u zemlji
useljenitva (engl. dispacement vs. emplacement). U tom procesu iseljenja/nastanjenja vanu
ulogu su igrali - i jo uvijek igraju - premigracijski socio-kulturoloki faktori, ali i drutvenopolitike okolnosti u zemljama i lokalnim sredinama prijema. Useljenika politika, ili nedostatak
iste, kao i kulturne posebnosti drutava domaina bitno su utjecale na socijalnu morfologiju
bh. zajednica u dijaspori. S druge strane, od premigracijskih faktora, lokalni, tj. zaviajni
identiteti su imali odluujuu ulogu u uspostavljanju migracijskih trendova, biranju destinacija
za selidbu, lananoj migraciji i (re)konstruiranju iseljenikih/useljenikih zajednica u
mjestima prijema. U toku protekle dvije decenije, ti (re)konstruirani ili presaeni zaviajni
identiteti rezultirali su formiranjem prepoznatljivih translokalnih zajednica u zemljama i
mjestima prijema - kako u Australiji i SAD-u tako i u mnogim drugim zemljama (Halilovich,
2012b).
Brko u Melbourneu
Te ljetne veeri u januaru mjesecu 2011, na knjievnom susretu u jednom od
migrantskih klubova u Melbourneu, u prisustvu stotinjak posjetitelja i autora ovog teksta, pisac,
gost iz Europe, govorio je o svojim djelima i odgovarao na pitanja znatieljne publike. Od
posebnosti, po kojima bi se ovaj dogaaj ipak mogao izdvojiti od drugih slinih te veeri u
Melbourneu, znatieljnom promatrau bi moda panja zastala na bogatoj zakusci koja je
nadopunjavala knjievni ugoaj. Naime, etniki prepoznatljiva jela poredana izmeu boca
Sarajevskog piva i mineralne vode i sokova made in Bosnia and Hezegovinaodavali su kojoj
migrantskoj zajednici se cijeli dogaaj mogao pripisati.
Ve sama injenica da se knjievna veer odravala u Klubu Braka (Brko-Melbourne
Club) upuuje na eventualni background publike. Inae, Braci - ljudi porijeklom iz Brkog,
grada u bosanskoj Posavini na sjeveroistoku BiH - po brojnosti su i organiziranosti jedna od
uoljivijih grupa meu migrantima iz BiH u Australiji. Braci u Melbourneu imaju svoj zaviajni
klub, svoju web-stranicu, tiskani bilten, muziki bend, redovne drutvene aktivnosti i godinji
skup Braka nazvan "Savski cvijet", po rijeci Savi koja protjee kroz Brko. U statutu kluba pie da
Klub Brko-Melbourne okuplja sve Brake koji su nekada ivjeli u Brkom, bez obzira na njihovu
vjersku ili nacionalnu pripadnost. Statut kluba reflektira bransku stvarnost u Melbourneu u
kojoj njihov klub predstavlja najvie etniki izmijeani zaviajni klub u okviru bosanske4
dijaspore u Australiji. Ta multietnika dimenzija zajednice Braka u Melbourneu je replika
multietnike tradicije nekadanjeg Brkog, tradicije koja je bila predmetom brutalne srbijanske
agresije tijekom 1992-95., a koja danas vie ne postoji u gradu na obali Save.
Osim nekolicine, svi sudionici ovoga dogaaja su bili porijeklom iz Brkog - ukljuujui i
gosta, pisca Bekima Sejranovia, roenoga Braka. Naime, iako se sam pisac, to i njegovo djelo i
dobijene nagrade potvruju, ne eli odrediti kao pisac jedne drave ili jedne nacije, ovaj
bosansko-hrvatsko-norveki autor, koji ivi na relaciji Norveka - Hrvatska - Bosna, te je
veeri bio u potpunosti posvojen i meu svojima, ljudima koji su ga poznavali iz djetinjstva, bili
njegovi uitelji, nekadanji susjedi, roaci, sugraani. Tako se autor romana Nigdje niotkuda i
Ljepi kraj ovdje, na drugom kraju svijeta i u gradu koji je prvi put posjetio u svom ivotu, naao
64
kod kue, okruen poznatim lokalnim dijalektom, priama i imenima, a cijela diskusija o
pievom djelu se vrlo brzo pretvorila u uprizorenje (performans) kolektivnog sjeanja na
zajedniki zaviaj i nekadanji ivot u Brkom, na njegove itelje i njihove drutvene uloge, prie
i anegdote. Te uspomene i prie o rodnom gradu i njegovim ljudima imaju vano mjesto u
Sejranovievom knjievnom opusu. Ove veeri, meutim, 16.000 kilometara prostorne i barem
16 godina vremenske distance, u klubu Brko-Melbourne fikcija i stvarnost, prolost i
sadanjost, tamo i ovdje su bili zblieni i pomijeani mimo prepoznatljivosti. Te veeri, Brko je
bilo ovdje u Melbourneu, a sudionici ovog dogaaja su bili tamo u Brkom, u gradu koji kao
takav jo jedino postoji u sjeanjima njegovih bivih itelja. Bila je to svojevrsna predstava
translokalnog identiteta Braka.
Vie od nostalgije za izgubljenim
Ova i sline kulturno-drutvene priredbe u okviru bosanskohercegovake dijaspore u
Australiji tipini su migrantski transnacionalni dogaaji: ukljuene su, naime, meunarodne
dravne granice preko kojih ljudi koji su izmjeteni iz odreenog drutvenog i politikog
konteksta i, manje-vie kompaktno, naseljeni u drugome, to moe biti i hiljadama kilometara
udaljen od prvotnoga, ustanovljuju i odravaju veze s mjestom svoga porijekla ili ga pak
imaginiraju u svojem novom domu. Opisani dogaaj u Melbourneu u prvome redu posluio je
kao jo jedna u nizu prilika da se u sjeanja prizovu i podijele uspomene na zajedniki
grad/mjesto/zaviaj i (d)oivi osjeaj zajednike pripadnosti mjestu svoga porijekla i
nekadanjeg ivljenja. Ovdje se dakle nije radilo o rekonstrukciji nekog ireg nacionalnog ili
etnikog konteksta. Naprotiv, dogaaj se moe jedino u potpunosti razumjeti u lokalnom ili
zaviajnom kontekstu. Nakon to je taj lokalni kontekst radikalno promijenjen, poput onoga u
Brkom i diljem Bosne i Hercegovine, ljudi u migracijskoj situaciji (re)kreiraju svoje zaviaje kroz
translokalne prakse s onima s kojima dijele osjeaj pripadnosti i zajednike uspomene na mjesta
porijekla.
Lokalne i regionalne, dakle, zaviajne veze, ili identiteti odozdo, ine se jaima od
identiteta odozgo, tj. nacionalnih, etnikih i vjerskih identiteta. Naravno, u mnogim
sluajevima su te veze identiteta odozdo i identiteta odozgo isprepletene i podudaraju se,
ali su ove prve primarne jer su bazirane na izravnim ivim iskustvima i zajednikim utjelovljenim
sjeanjima, nekadanjim drutvenim odnosima i statusima, dijalektu i nainu govora, smislu za
humor, hrani i piu, itd. Vidjeti druge i biti vien naini su odravanja starih identiteta i
nekadanjega statusa u novom ivotnom kontekstu, u kojemu, nerijetko, stari socijalni
identiteti i uloge postaju neupotrebljivi. Kad se susretnu, Braci koji ive u raznim predgraima
Melbournea opet su susjedi, a titule i status iz zaviaja potuju se bez obzira na njihovu
neupotrebnu vrijednost izvan zajednice Braka. Na primjer, meusobna uvaavanja i
oslovljavanja s profesore, doktore ili komija jedino imaju puno afektivno i socijalno
znaenje meu onima koji su dijelili prolost u kojoj su ove titule bile vezane za konkretne
drutvene pozicije u lokalnoj zajednici. U velikom broju sluajeva taj status je danas uglavnom
simbolian jer se drutveni kontekst u potpunosti promijenio.
Mnogi ugledni graani nekadanjeg Brkog, koji danas ive u Melbourneu, na
socijalnoj su skrbi i starakim mirovinama a izvan svoje zajednice su nerijetko nepoznati,
marginalizirani i neintegrirani u australsko drutvo. Moglo bi se rei da Braci trebaju jedni
druge ne samo kako bi se druili u sadanjosti ve i stoga kako bi, kroz zajednika sjeanja,
potvrdili ono to su i ko su bili u prolosti. Ta zajednika sjeanja na dom i zaviaj tamo u prolosti
nadopunjuju se ivim iskustvima doma - novoga doma ovdje i sada, u iseljenitvu.
65
Mirisi zaviaja na ulicama St. Louisa

Prakse ouvanja, oivljavanja i rekonstruiranja lokalnih identiteta u iseljenitvu autor
lanka je zabiljeio i meu pripadnicima bosanske dijaspore u amerikom gradu St. Louisu,
najmnogoljudnijem istonobosanskom gradu u kojem se u zadnja dva desetljea skrasilo oko
75.000 bosanskih migranata, preteno Bonjaka iz Podrinja i Prijedora protjeranih za vrijeme
rata iz svojih zaviaja (Coughlan, 2011; Halilovich, 2012a). Ovu bosansku zajednicu ine
vidljivom brojne gostionice, duani s proizvodima uvezenim iz BiH, drutveni i sportski
klubovi; a lanovi te zajednice imaju i svoje radijske programe, novine i magazine, pa ak i svoju
televiziju. Meutim, prava heterogenost ove iseljenike zajednice tek se da razaznati kada
zavirite u domove i susjedstva bosanskih migranata, ili pak sjednete za njihov stol u nekoj od
gostionica na Gravois Avenue u predgrau Bevo - dijelu St. Louisa gdje se mogu nai cijela
bosanska sela u jednoj ulici, ili u jednom kvartu. Ispod niza slojeva irih kolektivnih identiteta od amerikoga i bjelakoga do bosanskoga i bonjakoga - utjelovljeni, intimni identiteti koje
Bosanci u St. Louisu svakodnevno ive su prije svega zaviajni, tj. translokalni. Paljivom
sluatelju e za uho zapasti niz lokalnih dijalekata i narjeja kojima bosanski migranti u St.
Louisu govore. Dok se u veim urbanim sredinama u BiH lokalni dijalekti doseljenika (unutarnjih
migranata) vrlo brzo zamijene standardiziranim jezikom i urbanim slengom, dotle se u dijaspori,
u mjestima poput St. Louisa, ti lokalni dijalekti iz starih zaviaja ljubomorno uvaju, odravaju i
ine bitan faktor diferenciranja pojedinaca i grupa u okviru bosanske dijaspore. Slino je i s
drugim oblicima utjelovljenih i senzornih izraaja tih lokalnih identiteta prisutnih kroz razne
lokalne posebnosti poput pite kvrgue,5 zatitnog znaka Prijedorana St. Louisa, ili izvorne
muzike, specifine za Podrinje i istonu Bosnu. I okusi hrane i muziki ukusi - isto kao i govor i niz
drugih lokalnih obiaja, pria i uspomena - dio su palete zaviajnih identiteta raseljenih
Bosanaca. Uprizorenje tih lokalnih identiteta se odvija na razne naine, kako u privatnosti
domova tako i u javnom prostoru.
Svakodnevno ivljenje translokalnih identiteta ukljuuje i niz drugih aktivnosti kako s
rodbinom, nekadanjim susjedima, poznanicima i prijateljima u St. Louisu i drugim gradovima u
SAD tako i s onima koji su migrirali u druge zemlje ili su ostali u BiH. Da se ne radi samo o
nostalgiji za izgubljenim zaviajem ve o rekonstruiranim zaviajnim identitetima u drugaijem
kontekstu potvruje i skoro prevalentna - i svakako poeljna - zaviajna endogamija. Naime,
mladim ljudima se sugerira da se ene naima, pri tome se misli na osobe istoga zaviajnog
porijekla. Ovaj trend uzajamnih enidbi i udaja pripadnica i pripadnika istih zaviajnih grupa
Bosanaca raseljenih diljem svijeta takoer dodatno, na vrlo utjelovljen nain, uvruje i
potvruje translokalne identitete. Tako su npr. podrinjske zaviajne veze spojile mladi brani par
Zumru i Samira. Uz posredovanje rodbine i poznanika te uz svesrdnu pomo interneta,
udaljenost izmeu Melbournea, gdje je Zumra migrirala i ivjela, i St. Louisa, Samirovog
adoptiranog grada, nije bila prepreka da se ovo dvoje mladih, vezanih priama o zajednikom
zaviaju koga se jedva sjeaju, upoznaju i odlue zapoeti ivjeti zajedno u Samirovom mjestu.
Ovakve i sline veze ne samo da vie nego simbolino povezuju translokalne migrantske skupine
u razliitim dravama inei ih tako polilokalnim ve takoer stvaraju i nove forme translokalnih
obitelji u transnacionalnom kontekstu.
66
Transnacionalnost vs. translokalnost u prekograninom prostoru

Na temelju ovih etnografskih uvida iz dvaju razliitih migracijskih konteksta ini se da
se pri njihovoj interpretaciji ne moemo iskljuivo zadrati na promatranju dogaaja iz
perspektive transnacionalizma (engl. transnationalism), dominantnog teorijskog okvira unutar
kojega se u posljednja gotovo dva desetljea opisuju i analiziraju iseljenike teme (Basch et al,
1994; Glick Schiller et al, 1992; 1999; Kearney, 1995; Guarnizo i Smith, 1998). Prouavajui
transnacionalne veze koje pojedinci i skupine u migracijskom kontekstu ustanovljuju i odravaju
preko granica nacionalnih drava, istraivai nerijetko ostaju zarobljeni u (etno)nacionalnim
obrascima miljenja i reprezentacije jer se oslanjaju na analize nacionalnih/etnikih grupa
razmatrajui ih prije svega u odnosu na njihovu etniku domovinu/nacionalnu dravu i njihovu
nacionalnu identifikaciju. Taj dominirajui ethno-gaze (etnicizirani pogled, Glick Schiller, 2005)
ili oslanjanje na etniku grupu/naciju kao jedinicu analize (Glick Schiller, 2008), to ga istraivai
migracijskih transnacionalnih drutvenih polja primjenjuju u svojim istraivanjima, implicira da
su migranti primarno odreeni nekim oblikom etnokulturnog identiteta omeenog
teritorijaliziranom nacionalnom dravom (Glick Schiller, 2005). Takav pristup reproducira
nacionalni model miljenja i pisanja, odnosno, paradoksalno, s obzirom da se istraivai bave
transnacionalnim pojavama, i nadalje ostaje zarobljen u metodolokom nacionalizmu
(Wimmer i Glick Schiller, 2003; Glick Schiller, 2005; 2006) ili metodolokom etnicitetu (Glick
Schiller, 2008). Metodoloki nacionalizam objanjava ponaanja migranata - i unutar drave
naseljavanja i u njihovim transnacionalnim praksama- kroz pretpostavku njihove etnike
pripadnosti, predrazumijevajui i podrazumijevajui pripadnost ukupne migracijske populacije
zajednici ljudi odreena etniciteta, kulture i identiteta omeenog granicama nacionalne drave
iz koje potjeu. Stoga takve analize u transnacionalnom prostoru migrante tretiraju prije svega
kao dislocirane lanove njihove nacije ili nacionalne drave.
Privilegiranjem etnike/nacionalne prizme u transnacionalnim istraivanjima
previaju se paralelni oblici identifikacije migranata - od profesionalnih, rodnih, obiteljskih,
generacijskih, klasnih, drutvenih do ue teritorijalnih (zaviajnih) - a migracijske populacije se
poimaju kao uniformne, homogene zajednice bez unutranje diferencijacije, koje su odreene
prije svega pripadnou naciji/etniji. Na razini prakse i djelovanja ta prizma zanemaruje ona
djelovanja migranata koja transcendiraju granice etnikih organizacija i etnonacionalnih
identiteta, odnosno neetnike oblike integracije u drutvo primitka i participacije u
transnacionalnim drutvenim poljima - obiteljske i prijateljske, poslovne, politike, religijske te
ue teritorijalne (lokalne) identitete (Glick Schiller, 2005; 2006; 2008; Povrzanovi Frykman,
2010; Conradson i Mckay 2007; Peleikis, 2000; Wise i Velayutham, 2008; Halilovich, 2011a;
2012a; apo mega, 2003).
Pripadnost u transnacionalnom migracijskom prostoru ne mora nuno biti vezana uz
nacionalnu dravu porijekla ili etniku/nacionalnu skupinu; ona moe biti ua, lokalna, zaviajna,
i u svakodnevici nevezana uz etniko. Ta dimenzija pripadanja, a ujedno i bivanja u
transnacionalnom prostoru - heuristiki se ini teko odijeliti to dvoje6 - pretee u
transnacionalnim praksama migracijskih skupina. Stoga su je Halilovich i apo mega u svojim
odvojenim radovima nazvali translokalnou (Halilovich, 2011b; 2012a; 2012b; apo mega,
2003). Ovi autori su doli do zakljuka da translokalnost, prije nego transnacionalnost, bolje
objanjava socijalnu morfologiju i ivljenje stvarnosti migrantskih populacija, ukljuujui i oblike
njihove socijalne interakcije, organizacijske obrasce, kulturne prakse i razliite druge aktivnosti i
djelovanja koja prakticiraju u odnosu na svoje domovine kao i na svoje translokalne
sunarodnjake u drugim zemljama. Odabirom termina translokalnost za opis migrantskih praksi,
67
za razliku od termina transnacionalnost, eljeli su naglasiti da dugoroni, svakodnevni interesi

migranata nisu nuno vezani uz nacionalnu ili dravnu politiku (no to mogu postati u
izvanrednim okolnostima, kakve su npr. bile one devedesetih godina prologa stoljea prilikom
nastajanja novih drava na krhotinama raspadnute Jugoslavije) nego uz sasvim specifine
lokalne probleme, posebice one vezane uz dislocirane oblike obiteljskih odnosa u tzv.
transnacionalnim obiteljima (apo mega, 2007b) i ulaganja u mjesto porijekla, njegovanje
lojalnosti i podrke naputenim mjestima, ouvanje, oivljavanje i rekonstruiranje lokalnih
identiteta konstrukcijom doma daleko od doma i sl.
Konceptualiziranje translokalizma
Prezentirani oblici transnacionalno (u smislu transdravno) kontekstualiziranih odnosa
i praksi u istraivanim migracijskim populacijama ukazuju na njihov prije svega translokalni
karakter, odnosno da su uzemljene djelovanjem na lokalnoj i zaviajnoj razini, ponajvie vezane
uz obiteljske prilike i ulaganja u ui ili iri kraj porijekla i uz pomaganje, obnovu i rekonstrukciju ili,
alternativno, imaginaciju naputene lokalne sredine u kontekstu izmjetenosti iz prvotne
lokacije. Opisane etnografije pokazuju da se svakodnevni interes migranata za njihov kraj
porijekla preteno suava na ue, lokalne zaviaje i obiteljske prilike. ak i onda kad su potaknute
nacionalnim interesom, prekogranine prakse migranata bivaju lokalizirane i upisane u
konkretna mjesta porijekla migranata.
Iako translokalnost nije iskljuivo obiljeje bosanske emigracije izazvane ratom
devedesetih godina prologa stoljea, najintenzivniji oblici translokalnih praksi pokazuju se
upravo u kontekstu takvih prisilnih iseljavanja i vezani su uz injenicu da su prvotni domovi bili
prisilno naputeni, te da su, uostalom kao i cijela susjedstva i sela, uniteni. Domovi i mjesta
porijekla prisilnih migranata su najee nepovratno izgubljeni, u fizikom smislu i/li u smislu da
se u kraju porijekla migranti vie ne osjeaju kao kod kue. Dodatni faktori otuenja su vezani
za novi politiki kontekst u kojem su se njihova nekadanja mjesta nala unutar Republike
Srpske, zasebnoga entiteta unutar Bosne i Hercegovine, formiranoga na zloinima etnikog
ienja i genocida u istonoj Bosni i Prijedoru. Budui da mjesta porijekla za migrante imaju
identitetni znaaj, oni ih sjeanjima, priama i uprizorenjima, u susretima s bivim
sumjetanima, nastoje otjeloviti u novim mjestima stanovanja, stvarajui tako novi dom daleko
od doma, istodobno i slian i razliit od onoga koji su napustili. Privrenost ideji staroga mjesta
kao doma stoga nije prepreka integraciji u novim mjestima naseljavanja (Hage, 1997). Naprotiv,
ona im daje osjeaj mogunosti da stvore svoj novi dom oko elje da razviju osjeaj bivanja
tamo ovdje (Hage, 1997: 102-108) Uostalom, zaviaja odnosno doma tamo, u onom obliku
kakav je bio i kakav su poznavali i zapamtili vie nema, jer zaviaj nije samo mjesto nego ga ine i
ljudi i odnosi; zaviaj je prisnost i intimnost s fizikom okolinom, s drutvenim i kulturnim
okoliem (Halilovich, 2011b: 77). Izgubljena se zajednica i osjeaj pripadnosti mogu ponovno
stvoriti samo u sjeanjima i priama kojima se bivi stanovnici Brkog, Prijedora ili Podrinja
preputaju prilikom dokonih trenutaka oputanja meu svojim bivim sumjetanima u mjestima
koja danas nastanjuju. Ta mjesta nisu vie locirana u prostoru tamo, nego u prolom vremenu i u
prostoru ovdje. Migranti, egzilanti i drugi putnici pronalaze novi dom u rutinskim praksama,
susretima s poznatim osobama, u sjeanjima i priama o prolom vremenu, u okusima i
mirisima, odnosno, kako je rekla Leslie Van Gelder, ljudi u dijaspori ne ukorjenjuju se u mjestu,
nego jedni u drugima (Van Gelder, 2008: 58).
Pored onih u Australiji i SAD-u, translokalnost prakticiraju i bh. izbjeglike zajednice u
europskim zemljama (Halilovich, 2012a; 2012b), kao i mnoge neprisilno iseljene populacije,
poput, na primjer, hrvatskih ekonomskih migranata u Njemakoj (apo mega, 2007b).
68
Meutim, kako je to opisala Jasna apo mega (2003; 2007a; 2007b), oblici ovih translokalnih
praksi donekle se razlikuju od onih izbjeglica i prisilno iseljenih osoba: oni su preteno bili
definirani okvirom transnacionalnih obiteljskih aranmana, u kontekstu planiranog povratka u
stari zaviaj.
Nekoliko autora se bavilo pitanjem koliko je vana udaljenost u translokalnim i
transnacionalnim praksama (cf. Portis-Winner, 2002; Baldassar, 2007; Brickell i Datta, 2011). Na
prvi pogled, udaljenost nije nevana, ali nije ni odluujua. Bosanski emigranti raspreni po
Europi, Americi i Australiji hiljadama su kilometara udaljeni od svojih zaviaja. U potrazi za
prisnou i sigurnou poznatoga ove e iseljenike populacije intenzivno uranjati u
translokalno i teiti stvaranju i odravanju drutvenih mrea meu nekadanjim sumjetanima,
neovisno o njihovom dananjem boravitu i odlascima u stari kraj. Udaljenost se stoga ne ini
odluujuim faktorom translokalnosti, pogotovo u eri digitalnih telekomunikacijskih
tehnologija kao to su internet, mobilni telefoni i satelitska televizija (Halilovich, 2012b).
Naposljetku, translokalnost bosanske dijaspore moe se realizirati kao bilokalnost,
povezanost izmeu dvaju lokaliteta, i kao polilokalnost, povezanost izmeu nekoliko lokaliteta.
Ta razlika vezana je uz oblike prekograninih praksi koje te populacije prakticiraju: odvojeni
obiteljski ivot, zaviajnu endogamiju i reteritorijalizaciju.
69
Zakljuak
Premda afirmira znaenje naputenoga mjesta za razne migrantske populacije, ova
interpretacija ne implicira esencijalistiki, statiki pogled na odnos ljudi, mjesta i identiteta. Ona
ne implicira da su translokalne dijasporske zajednice fiksirane i nepromjenjive u svom
identitetu smjetenom u nekom prolom vremenu i prostoru. Prakse translokalnosti pokazuju
kako kulturno mjesto i utjelovljeni lokalni identiteti transcendiraju geografski prostor i
kronoloko vrijeme - kako mobilnost i privrenost mjestu nisu intrinzino kontradiktorni nego
mogu biti komplementarni procesi (Halilovich, 2011a). One potvruju dinamizam i fluidnost
sloenoga odnosa u kojemu identitet mjesta kao skup utjelovljenih praksi transcendira svoju
prvotnu geografsku lokaciju i postaje translokalan ili polilokalan. U novom, dijasporskom,
prostoru migranti stvaraju mjesto (od engl. place-making) - u smislu da ga prisvajaju i usvajaju
kao znaenjsko i identitetno mjesto (Gulin Zrni, 2009) - kroz translokalni proces koji ukljuuje
intervenciju drugih lokaliteta (porijekla), mrea i djelovanja izdaleka. Budui da se u
migracijskom kontekstu osjeaj mjesta nuno stvara i transformira u translokalnom okruenju koje ukljuuje barem jedno ovdje i jedno tamo - taj proces ne nastaje samo u mjestima
naseljavanja ve i u mjestima porijekla, prilikom posjeta i povratka migranata.7 Translokalnost,
dakle, obuhvaa irok spektar praksi i odnosa u artikulaciji distinktivnih (trans)lokalnih
identiteta - i u migraciji i u kraju porijekla - otkrivajui kako se te prakse i odnosi rekonstruiraju,
prilagoavaju i iznova stvaraju u mobilnome svijetu.
Biljeke
1
Pored punog imena zemlje Bosna i Hercegovina, autor u tekstu takoer koristi i iroko
rasprostranjenu kraticu "BiH" te kolokvijalno ime "Bosna" kao i pridjeve "bosanskohercegovaki"
i "bosanski". Svi ovi nazivi su vezani za dravu Bosnu i Hercegovinu i sve osobe porijeklom iz BiH
bez obzira na njihovu etniku, vjersku i regionalnu pripadnost.
2
Dijelovi ovoga lanka, kao i teze elaborirane ovdje, uvrteni su u koautorsku publikaciju s Jasnom
apo (2013) Localising transnationalism: Transborder practices and lived realities in different
diaspora contexts. Ethnologie francaise.
3
Takoer i Kanade, Novog Zelanda te traenje politikoga azila u zapadnoeuropskim i

skandinavskim zemljama.
4
Iako veinski bonjaka, bosanskohercegovaka poratna dijaspora u Australiji ukljuuje i,

srazmjerno broju protjeranih iz BiH, bosanske Hrvate i manji broj bosanskih Srba te vei broj
etniki mjeovitih obitelji kao i one koji sebe vide prije svega Bosancima bez etnikih odrednica.
5
Pita od komada pileeg mesa poredanog po tijestu i zaljevena kiselim vrhnjem.
Nasuprot onim autorima koji ih dijele (Levitt i Glick Schiller, 2007).
Povratnike migracije takoer su zanimljivo podruje za istraivanje prepletanja dvaju ili vie
lokacija i za njih vezanih identiteta, sada u dvostrukom kontekstu izmjetanja: prvi nastaje
emigracijom, drugi reemigracijom.
70
Literatura
Baldassar, L. (2007) Transnational families and the provision of moral and emotional support: The
relationship between truth and distance. Identities, 14, str. 385-409.
Basch, L. et al. (1994) Nations unbound: Transnational Projects and the Deterritorialised Nationstate. New York: Gordon and Breach
Brickell, K. i Datta, A. (2011) Introduction: translocal geographies. U: Katherine B. i Datta, A. (ur.)
Translocal Geographies: Spaces, Places, Connections. London: Ashgate, str. 3-22.
Conradson, D. i Mckay, D. (2007) Translocal subjectivities: mobility, connection, emotion.
Mobilities, II (2), str. 167-174.
Coughlan, R. (2011) Transnationalism in the Bosnian Diaspora in America. U: Valenta, M. i Ramet, S.P.
(ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham: Ashgate, str. 105-22.
apo mega, J. (2003) Dva lokaliteta, dvije drave, dva doma: transmigracija hrvatskih
ekonomskih migranata u Mnchenu. Narodna umjetnost: Croatian Journal of Ethnology and
Folklore Research, 40 (2), str. 117-131.
apo mega, J. (2007a) Strangers Either Way: The Lives of Croatian Refugees in Their New Home.
New York-Oxford: Berghahn Books
apo mega, J. (2007b) Spanning national borders: split lives of Croatian migrant families.
Migracijske i etnike teme, 23 (1-2), str. 33-49.
Franz, B. (2005) Uprooted and Unwanted: Bosnian Refugees in Austria and the United States.
College Station: Texas A&M University Press
Glick Schiller, N. (2005) Transnational social fields and imperialism: bringing a theory of power to
transnational studies. Anthropological Theory, 5 (4), str. 439-461.
Glick Schiller, N. (2006) Introduction: what can transnational studies offer the analysis of localized
conflict and protest. Focaal: European Journal of Anthropology, 47, str. 3-17.
Glick Schiller, N. (2008) Beyond methodological ethnicity: local and transnational pathways of
immigrant incorporation. Willy Brandt Series of Working Papers, 2/8, Malm: Malm University
Glick Schiller, N. et al. (1992) Toward a Transnational Perspective on Migration. New York: The
New York Academy of Sciences
Glick Schiller, N. et al. (1999) Trans-nationalism: a new analytic framework for understanding
migration. U: Vertovec, S. i Cohen, R. (ur.) Migration, Diasporas and Trans-nationalism.
Cheltenham: Edward Elgar Publishing, str. 26-50.
Guarnizo, L.E. i Smith, M.P. (1998) The Locations of transnationalism. U: Smith, M.P. i Guarnizo,
L.E. (ur.) Transnationalism from Below. New Brunswick-London: Transaction Publishers, str. 3-34.
Gulin Zrni, V. (2009) Kvartovska spika: Znaenja grada i urbani lokalizmi u Novom Zagrebu.
Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku - Jesenski i Turk
Hage, G. (1997) At home in the entrails of the West: multiculturalism, 'ethnic food' and migrant
homebuilding. U: Grace, H. et al. (ur.) Community and Marginality in Sydney's West. Annandale:
Pluto Press, str. 99-153.
71
Halilovi, H. (2006) Bosanskohercegovaka dijaspora u vrtlogu globalnih migracija: anse i izazovi

za Bosnu i Hercegovinu. Pregled, LXXXVI (3), str. 193-220.
Halilovich, H. (2011a) (Per)forming 'trans-local' homes: Bosnian diaspora in Australia. U: Valenta,
M. i Ramet, S.P. (ur.) Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham:
Ashgate, str. 63-81.
Halilovich, H. (2011b) Beyond the sadness: memories and homecomings among survivors of
'ethnic cleansing' in a Bosnian village. Memory Studies Journal, IV (1), str. 42-52.
Halilovich, H. (2012a) Trans-local communities in the age of transnationalism: Bosnians in
diaspora. International Migration, 50(1), str. 162-178
Halilovich, H. (2013a) Bosnian Austrians: accidental migrants in trans-local and cyber spaces.
Journal of Refugee Studies (in press)
Halilovich, H. (2013b) Places of Pain: Forced Displacement, Popular Memory and Trans-local
Identities in Bosnian War-torn Communities. Oxford and New York: Berghahn Books
Kearney, M. (1995) The local and the global: the anthropology of globalisation and
transnationalism. Annual Reviews Anthropology, 25, str. 547-565.
Levitt, P. i Glick Schiller, N. (2007) Conceptualizing simultaneity: a transnational social field
perspective on society. U: Portes, A. i DeWind, J. (ur.) Rethinking Migration: New Theoretical and
Empirical Perspectives. Oxford i New York: Berghahn Books, str. 181-218.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (2008) Pregled stanja
bosanskohercegovakog stanovnitva. Sarajevo: Sektor za Iseljenitvo
Portis-Winner, I. (2002) Semiotics of Peasants in Transition: Slovene Villagers and Their Ethnic
Relatives in America. Durham: Duke University Press
Peleikis, A. (2000) The emergence of a translocal community: the case of a South Lebanese village
and its migrant connections to Ivory Coast. Cahiers d'tudes sur la Mditerrane Orientale et le
Monde Turco-Iranienn, 30, str. 297-317.
Povrzanovi Frykman, M. (2010) Materijalne prakse bivanja i pripadanja u transnacionalnim
drutvenim prostorima. Studia ethnologica Croatica, 22 (1), str. 39-60.
Valenta, M. i Ramet, S.P. (2011) Bosnian migrants: an introduction. U: Valenta, M i Ramet, S.P. (ur.)
The Bosnian Diaspora: Integration of Transnational Communities. Farnham: Ashgate, str. 1-23.
Van Gelder, L. (2008) Weaving a Way Home: A personal Journey Exploring Place and Story. Ann
Arbor: University of Michigan Press.
Wimmer, A. i Glick Schiller, N. (2003) Methodological nationalism, the social sciences and the
study of migration: an essay in historical epistemology. International Migration Review, XXXVII
(3), str. 576-610.
Wise, A. i Velayutham, S. (2008) Second-generation Tamils and cross-cultural marriage: managing
the translocal village in a moment of cultural rupture. Journal of Ethnic and Migration Studies,
XXIV (1), str. 113-131.
72
Dr. sc. Mojca Pajnik, Mirovni institut - Institut za savremene drutvene i

politike studije, Ljubljana
Fakultet drutvenih nauka, Univerzitet u Ljubljani
Kakva vrsta integracije?

Migrantski radnici iz BiH u Sloveniji
Saetak
Integracija trenutno predstavlja krovni termin i krovnu politiku evropskih migracijskih
reima. Dokumenti politike EU definiraju je kao dinamian, dvosmjerni proces uzajamne
akomodacije migranata i rezidenata; navodno je potpuno inkluzivna i prihvatila je
multikulturalne orijentacije u evropskim drutvima. Ukoliko se, s jedne strane, integracija ini
loginom posljedicom, ili ak rjeenjem, problema u migraciji, ovdje se tvrdi da, s druge strane,
predstavlja dio problema upravljanja migracijama u dananjim evropskim drutvima. Rad
analizira kontroverze integracije sa fokusom na razmatranje specifinih situacija rada
migranata iz BiH u Sloveniji koji predstavljaju skoro jednu polovinu cjelokupnog stranog
stanovnitva u zemlji. Debata o integraciji se time smjeta u specifian kontekst drutvenih,
ekonomskih i politikih uvjeta migrantskih radnika iz BiH. Na osnovu analize politika integracije
i ocjene nedavnih protukriznih mjera, rad problematizira pristup sekuritizacije, koji ima cilj da
zatiti domae trite rada, a proizvodi, kao posljedicu, loe radne i ivotne uvjete za znaajan
broj bh. radnih migranata u Sloveniji.
Kljune rijei: integracija, trite rada, migranti iz BiH, migracijske politike, Slovenija
Integracija: upitni izgledi za prioritet politike
ini se da je integracija migranata u drutvo zajednika paradigma evropskog
upravljanja migracijama (cf. Kofman, 2005). Ovim se bavi i teorija i proces donoenja politika
(Baubck, 2001; Niessen i Huddleston, 2009; MIPEX, 2011) kao imperativnim, poeljnim
mehanizmom upravljanja razliitostima u multikulturalnim drutvima irom Evrope. Takoer,
esto se promovira kao rjeenje za probleme u migraciji, a u kontekstu rasprava o
multikulturalnim drutvima, kao adekvatna alternativa prethodnim asimilacionistikim
pristupima (cf. Joppke i Morawska, 2003) koji su rtvovali migrante u cilju odravanja navodno
homogenog etniciteta veine stanovnitva.
Dok se integracija smatra pravim rjeenjem, s jedne strane, u ovom se radu tvrdi da
ona, s druge strane, moda predstavlja dio problema (a ne rjeenja) za upravljanje
migracijama. Integracija trenutno predstavlja krovni termin i politiku evropskih migracijskih
reima, a odnosi se na drutvene, politike, obrazovne, lingvistike, kulturalne, ekonomske i
druge integracijske procese. Meutim, zajednika agenda EU za integraciju migranata iz 2005. i
nedavna agenda iz 2011. godine (Evropska komisija, 2005, 2011) integraciju oblikuju iskljuivo
kao pitanje migracije, a ini se nedovoljnim da se integracijske odredbe ne pojavljuju u ostalim
dokumentima koji se ne odnose na migracije. injenica da je integracija svedena iskljuivo na
migracijsku politiku, koja je, u kontekstu EU, stavljena u domenu ureda za unutranja pitanja ureda koji veinu panje posveuju kontroli granica, unutranjoj sigurnosti i borbi protiv
organiziranog kriminala - navodi nas da dovedemo u pitanje sam potencijal integracije da se
73
pozabavi drutvom openito. Drugim rijeima, potencijal integracije je upitan kada se uoi da
se njome prvenstveno bavi u kontekstu politika koje se inae fokusiraju na organiziranje
spreavanja migracija i kontrolu granica.
Zajedniki osnovni principi (engl. Common Basic Principles - CBP) za politiku
integracije imigranata u EU (Vijee Evropske unije, 2004) utvrdili su definiciju integracije kao
dinamian, dvosmjerni proces uzajamne akomodacije migranata i rezidenata. Osnovni
problem pretpostavke da je integracija dvosmjerni proces koji ukljuuje migrante i domae
jeste u tome da je dualizam mi-oni upisan u integraciju; ini se da joj je to temeljni princip.
Relevantno je stoga pitanje na koji nain koncept integracije prevazilazi podjelu na nas-njih
ukoliko je sama ta podjela osnova na kojoj je integracija konceptualizirana? Drutva se
injenino mijenjaju migracijom, ali do koje mjere je pristup upravljanja migracijama istinski
voljan da tu injenicu prepozna? Pored znaajne injenice da politika integracije nije samo
zamiljena kao dio strategije upravljanja migracijom, dok ostatak drutva ostaje netaknut,
integracija uveliko zahtijeva stajalita migranata koja su usmjerena ka adaptaciji, poput
usvajanja osnovnih vrijednosti EU i/ili specifine nacionalne drave, ili doprinosa prosperitetu
trita rada EU/drave, gdje sve migrante stavlja u funkciju rjeavanja problema trita rada i
starenja stanovnitva EU (cf. Pajnik, 2012).
Rad ima cilj da analizira ova pitanja integracije na konkretnom primjeru migranata u
Sloveniji. Fokusira se na raspravu o integraciji kroz prizmu trita rada i opih ivotnih uvjeta i
situacija migranata iz treih zemalja, sa posebnim osvrtom na migrante iz BiH u Sloveniji. Prvo
poglavlje uvodi niz injenica i brojki koje se odnose na bosanske migrante u Sloveniji i razmatra
ih u kontekstu (ne)integracije. Poseban fokus je na analizi integracije u kontekstu radnih uvjeta
migranata iz BiH kao veini onih koji u Sloveniju dolaze u svrhu zaposlenja. Fokus grupe i
intervjui sa migrantima (Pajnik, 2012) ukazuju na obrazac u kojima su brojni nai partneri,
ukljuujui (ali ne iskljuivo njih) i migrante iz BiH, razgovarali o integraciji preteno kao o
vlastitom problemu migranata.1 Analizirajui nesigurne radne pozicije bosanskih radnika u
Sloveniji, ovo poglavlje osvjetljava razloge za takvo postavljanje migrantske integracije. Nakon
rasprave o bh. migrantima u migracijskim trendovima slijedi propitivanje integracije na osnovu
dva okvira politike, uvjeta za ulazak migranata u Sloveniju i uvjeta za (ne)mogunosti rada
migranata. Poglavlje ukazuje na subordiniranu integraciju koja se prakticira kroz ove (i druge)
oblasti politike koje migrante iz treih zemalja stavlja na periferiju integracije. Okviri
integracijske politike o kojima je ovdje rije reguliraju pozicije migranata iz treih zemalja
openito, a u slovenskom kontekstu, oni najvie utjeu na migrantske radnike iz BiH koji
predstavljaju veinu migrantskog stanovnitva u zemlji. Osim toga, analizirane su i odredbe
politike koje imaju cilj regulirati specifino situaciju bh. migranata.
Migranti iz BiH u skorijim migracijskim trendovima u Sloveniji
Ukupno stanovnitvo Slovenije 1. januara 2011. godine iznosilo je otprilike 2 miliona
(2.050.189), sa 82.746 stranih graana, koji predstavljaju 4 % ukupnog stanovnitva (Ured za
statistiku Republike Slovenije, 2011a). Velika veina stanovnitva roenog u drugim zemljama
dolazi iz Evrope (97 %), uglavnom iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, jer predstavljaju 90
% svih stranaca iz Evrope, a ak 87 % ukupnog stranog stanovnitva Slovenije (vidjeti Tabelu 1.).
74
Tabela 1.: Strano stanovnitvo u Sloveniji, prema dravljanstvu i rodu, 1. januar 2011. godine
Mukarci
ene
Ukupno
Ukupno
58 .697
24.049
82.746
Evropa
57.451
22.807
80.258
Austri ja
213
165
378
Bjelorusija
14
46
60
Bosna i Hercegovina
30.642
8.194
Bugarska
791
293
Zemlja dravljanstva
Mukarci
ene
Ukupno
Poljska
60
115
175
Rumunija
86
144
230
Ruska Federacija
174
423
597
38.836
Srbija
5.356
2.205
7.561
1084
Slovaka
227
224
451
Zemlja dravljanstva
Hrvatska
5.129
2.609
7.738
vicarska
46
35
81
eka Republika
113
50
163
Ukrajina
322
897
1.219
Francuska
111
68
179
Ujedinjeno Kraljevstvo
242
149
391
Njemaka
375
386
761
Ostale zemlje
208
161
369
Maarska
112
89
201
Italija
546
324
870
Afrika
154
48
202
Kosovo
6.577
2.457
9.034
Azija
781
752
1.533
Makedonija, BJR
5.595
3.222
8.817
Amerika, Juna
58
97
155
204
361
520
49
29
78
Moldavija
109
164
273
Amerik a, Sjeverna i
Centralna
Crna Gora
343
266
609
Australija i Okeanija
Holandija
78
33
111
Izvor: Ured za statistiku Republike Slovenije, Statistiki godinjak 2011.
Mukarci, od kojih veina dolazi u svrhu rada, predstavljaju 71 % svih migranata, dok
su 29 % ene iji je dolazak uglavnom povezan sa procesima spajanja porodica. Migracijski
trendovi pokazuju uporediv sastav migrantskog stanovnitva tokom proteklih nekoliko godina.
Na primjer, migranti iz zemalja bive Jugoslavije predstavljali su 92,5 % slovenskog ukupnog
stranog stanovnitva u 2008., a 91 % u 2009. godini, a i rodni sastav je bio slian u proteklim
godinama.
Gotovo polovina cjelokupnog stranog stanovnitva dolazi iz Bosne i Hercegovine (47
%), zatim slijedi Makedonija sa 11 %, 9,1 % iz Srbije i 9,4 % iz Hrvatske. Samo 3 % migranata
dolazi iz zemalja van Evrope, a meu njima 62 % dolazi iz Azije.
Ovi podaci su u skladu sa zvaninim podacima Slube za zapoljavanje Slovenije o
vaeim radnim dozvolama za decembar 2011. i juni 2012. godine. Podaci pokazuju da je 94 %
vaeih radnih dozvola izdato graanima bivih jugoslovenskih drava, a veina njih graanima
BiH (17.625 ili 52 % svih vaeih radnih dozvola), 13,2 % graanima Srbije, 11 % Kosova, 10 %
Hrvatske i 8 % Makedonije (vidjeti Tabelu 2.). Graani drugih zemalja su zastupljeni brojem od
2164 vaeih radnih dozvola, to je manjina od 6,3 % svih vaeih radnih dozvola.
U periodu od 2007. do 2010. godine broj izdatih radnih dozvola varirao je od oko
65.000 do 85.000. U periodu od januara do decembra 2011., dolo je do drastinog pada u
broju radnih dozvola, odnosno smanjene su za 46 %. Broj vaeih radnih dozvola iz januara
2011. od 74.001 pao je na pukih 34.221 u decembru 2011. godine. Razlog ove promjene
djelimino pronalazimo u usvajanju novog Zakona o zapoljavanju i radu stranaca iz aprila
75
2011., koji je omoguio slobodan pristup tritu rada brojnim grupama migranata. Ovim
grupama nije potrebna radna dozvola, kako se ranije zahtijevalo, to je samo po sebi smanjilo
ukupan broj dozvola. Ovo smanjenje je posljedica i povratnih migracija. Naime, trenutna kriza
je dovela do prisilnog povratka migranata iz BiH u svoju zemlju zbog steaja mnogih firmi, loe
organizacije i neurednog plaanja (cf. Medica i Luki, 2011), a zaraene plae esto im nisu bile
isplaivane.
Tabela 2.: Vaee radne dozvole, prema vrsti i dravljanstvu, decembar 2011. godine
Zemlja
Osobna
radna
dozvola
Dozvola za
zaposlenje
Dozvola za
rad
Ukupno
Ukupno
22.232
8.563
3.426
34.221
Zemlje nastale raspadom

Jugoslavije
21.839
7.306
2.912
32.057
Bosna i Hercegovina
13.977
3.054
594
17.625
Srbija
2.276
1.639
616
4.531
Kosovo
2.168
761
769
3.698
Hrvatska
1.780
1.320
339
3.439
Makedonija
1.597
515
564
2.676
Crna Gora
39
16
30
85
Srbija i Crna Gora
Ostale zemlje
393
1.257
514
2.164
Ukrajina
174
319
99
592
Ruska Federacija
44
157
179
380
Kina
22
280
74
376
Dominikanska Republika
145
152
Tajla nd
94
106
Moldavija
38
48
93
Indija
42
55
SAD
18
20
15
53
Turska
16
26
49
Filipini
35
37
Izvor: Sluba za zapoljavanje Slovenije, 2011. http://www.ess.gov.si/
76
Podaci pokazuju da iako je dolo do pada u broju izdatih radnih dozvola u prethodnim
godinama, nije dolo do velikih promjena u zemljama nositelja tih dozvola, te je udio
migranata iz bive Jugoslavije i dalje najvei. Godine 2010., 93 % radnih dozvola izdato je
graanima zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, a ovaj procent je 2011. godine iznosio 89.
Graani iz BiH i dalje su u veini: 51 % (19.185) svih imigranata iz bivih jugoslovenskih zemalja
bili su Bosanci 2010. godine. Ovaj broj je pao na 39 % (9543) 2011. godine, to se moe objasniti
krizom u graevinskom sektoru u kojem se radnici iz BiH uobiajeno zapoljavaju. U obje
godine, 2010. i 2011., ali i u prvoj polovini 2012., migrante iz BiH slijede po broju migranti iz
Hrvatske, Srbije i sa Kosova.
Ve desetljeima Slovenija uglavnom privlai mukarce migrante iz bivih
jugoslovenskih republika koji obavljaju poslove u visokoj potranji, naroito u graevinskom
sektoru. Ovo je lijepo prikazala Menari u svom utjecajnom radu iz 1986. naslovljenom
Bosanci, a kuda idu Slovenci nedeljom?, u kojem je analizirala ivotne prie migranata iz BiH u
Sloveniji i utvrdila da su njihove prie isprepletene prilikama za zaposlenje, socio-ekonomskim
statusom, kulturalnim razlikama itd. Migranti iz bivih jugoslovenskih zemalja, a naroito iz
BiH, nastavljaju popunjavati nedostatke na tritu rada (Pajnik et al., 2010) i obavljaju
neprivlane poslove, koji podrazumijevaju teke radne uvjete, nesigurne radne aranmane i
niske plae. Podaci Slube za zapoljavanje proteklih godina pokazuju da veina vaeih radnih
dozvola ide u graevinski sektor (33 %), sektor koji ne bi mogao funkcionirati i djelovati bez
jeftine i vrijedne migrantske radne snage (cf. Pajnik et al., 2010; Pajnik i Bajt, 2011; Pajnik,
2012; Medica i Luki, 2011; Medveek i Beter, 2010). Nakon graevinskog dolazi proizvodni
sektor (12,4 %) i transport i skladitenje (11 %), koji se openito smatraju glavnim sektorima za
rad migranata.
Moemo uoiti nedostatak zvanine statistike kada se radi o konkretnim procjenama
otputanja migrantskih radnika, ukidanju radnih i boravinih dozvola i povratnoj migraciji, jer
se u svemu nabrojanom biljei rast. Prie migranata koje su prikupljene putem intervjua u
okviru razliitih istraivakih projekata i terenske opservacije sa njihovih radnih i mjesta
stanovanja predstavljaju dokaze za ove procese (Pajnik et al., 2010; Pajnik i Bajt, 2011; Pajnik,
2012; Medica i Luki, 2011). Na opem nivou, uoavamo negativne trendove koji ograniavaju
slovensku ekonomiju: stvarna stopa rasta BDP-a zemlje bila je 1,4 % 2010. godine, dok smo u
2011. biljeili negativni trend od -0,2 %. U 2010. zabiljeen je godinji pad u broju zaposlenih od
2,6 %, a unutar ove kategorije broj mukaraca se smanjivao veom brzinom od broja ena.
Podaci pokazuju poveanje zvanine stope nezaposlenosti u zemlji od 10,7 % 2010. do 11,8 %
2011. godine.
U tom smislu, ne iznenauje to je situacija pogodila i migrantske radnike: otputanja
su pojaana, a broj nezaposlenih osoba je porastao tokom proteklih godina. Broj nezaposlenih
migranata je teko izdvojiti iz zvaninih podataka jer status mnogih migranata ne omoguava
im da se registriraju kao nezaposlene osobe. Postojei podaci Slube za zapoljavanje pokazuju
poveanje u broju nezaposlenih migranata izmeu 2009. i 2010. godine, a veinu nezaposlenih
ine migranti iz BiH, Srbije, Hrvatske, Makedonije i sa Kosova. Na kraju 2009. bilo je 1606
registriranih nezaposlenih migranata iz BiH, a taj je broj porastao na 2920 krajem 2010.;
poveanje broja nezaposlenih prisutno je meu migrantima iz razliitih zemalja.
Prema rezultatima i objanjenjima Istraivanja radne snage iz 2010. godine (Ured za
statistiku Republike Slovenije, 2011b), loa organizacija i neuredno plaanje, trgovinska
depresija i finansijska kriza snano su utjecali na graevinski sektor i poljoprivredu, umarstvo i
ribarstvo, kao i na proizvodnju, odnosno na one sektore koji angairaju najvie migranata iz
BiH. Godinji izvjetaji Inspektorata rada za 2010. i 2011. godinu pokazuju da su ovi sektori
77
takoer meu sektorima u kojima se pronalaze radnici koji rade bez dokumenata,
prekovremeno, bez plae, bez pauza itd. Izvjetaji takoer pokazuju kako je dolo do rasta
broja krenja pravnih odredbi koje se odnose na zaposlenje i rad stranaca u periodu 2010.2011. (Inspektorat rada, 2010, 2011).
Podaci Agencije Republike Slovenije za javnopravne evidencije i usluge ukazuju na
rastui trend u broju kompanija koje su pod steajem. U 2009. godini 332 kompanije su
proglasile steaj, a 269 ih je izbrisano iz registra zbog bankrota. Taj broj je skoro udvostruen
2011. godine kada je 675 kompanija proglasilo steaj, a njih 398 izbrisano iz registra. U
protekle je tri godine slovenska ekonomija doivjela bankrot nekih od svojih najveih
kompanija, uglavnom u sektorima koji upoljavaju veinu bh. migrantskih radnika, poput
graevinskog (SCT, Vegrad, Primorje, CPM, Kraki zidar) i proizvodnog (Mura).
Integracija kao reguliranje migracije
Uvjetovanje ulaska: integriranje adekvatnih migranata
Kada integraciju razmatramo u kontekstu odredbi o ulasku u zemlju, uoavamo tu
nedostatak glasova migranata. Politike ulaska su kreirane kao kontrolne politike kojima drava
odvaja poeljne od nepoeljnih migranata. Prema Zakonu o strancima (Zakon je usvojen u
oktobru 2011. godine), stranac koji je dravljanin tree zemlje i koji eli boraviti u Sloveniji due
od tri mjeseca iz razloga koji nisu razlozi koji mu omoguuju boravite na osnovu vize, mora
dobiti boravinu dozvolu. Da bi bili u mogunosti da dobiju privremenu boravinu dozvolu,
migranti moraju dokazati da imaju dovoljno sredstava da se izdravaju i moraju imati
adekvatno zdravstveno osiguranje. Osim toga, migranti trebaju dostaviti uvjerenje o
nekanjavanju, a organ koji izdaje dozvolu mora utvrditi da osoba ne predstavlja opasnost po
javni red, sigurnost ili meunarodne odnose. Privremena boravina dozvola u svrhu
zaposlenja ili rada, spajanja porodice ili iz drugih opravdanih razloga (poput izraenog interesa
Slovenije) inicijalno se izdaje u maksimalnom trajanju od jedne godine, a kasnije se moe
produiti. Boravine dozvole za zaposlenje i rad migrantima se izdaju na osnovu vaee radne
dozvole. Boravina dozvola se moe produiti i na due od dvije godine ukoliko je to u skladu sa
vaenjem radne dozvole i ukoliko je migrant u zemlji radio tri godine bez prekida. Privremene
boravine dozvole za sezonski rad mogu se izdavati na est mjeseci, na godinjoj osnovi. Stalne
boravine dozvole koje prepoznaju vie prava u socio-ekonomskom i politikom smislu mogu
se izdavati dravljanima tree zemlje koji u Sloveniji borave pet godina, bez prekida, na osnovu
privremene boravine dozvole.
Velike promjene koje je donio Zakon iz 2011. godine ukljuuju uvoenje plavog
kartona EU, odnosno radne i boravine dozvole za visoko kvalificirane radnike. Osim toga,
ulazak se olakava odreenim poeljnim grupama migranata, kao to su sportisti, treneri,
novinari, poslovni ljudi, stranci koji ele studirati i lanovi porodica slovenskih graana.
Takoer se olakava ulazak onima iji je boravak u interesu drave, te odreenim grupama
kao to su migranti koji ele spajanje porodice i rtve trgovine ljudima. Promjene u Zakonu iz
2011. prepoznate su tokom javnih rasprava kao unapreenje u odnosu na prethodne odredbe,
ali su neke nevladine organizacije, sindikati i intelektualci koji se bave migracijama zauzimali i
kritike pozicije. Opa zamjerka je nedostatak koherentne i dugorone strategije migracijske
politike koja bi, nasuprot trenutnoj situaciji, usvojila vie holistiki pristup migraciji.
Posljedino, ini se da su neke od politika promijenjene samo zbog prenoenja pravnih odredbi
EU u domai sistem, bez stvarne politike volje, javne rasprave i dijaloga. Takoer, talasi
78
protekcionizma u Zakonu vidljivo olakavaju odredbe za slovenske potomke i za izraene

interese drave, a radni migranti iz BiH se jasno ne uklapaju u ovu kategoriju. Stoga, od starta se
integracija fokusira tako da cilja na adekvatne ili poeljne migrante reguliranjem ulaska u
zemlju.
Integriranje migranata kao neizvjesnih radnika
Ukoliko migraciju postavimo u kontekst radnih politika, postaje vidljiva njena
jednostranost, jer se politike primarno kreiraju kao odgovor na dravne radne trendove poput
starenja, profesionalnih deficita itd., bez obzira na to ko su migranti i bez obzira na njihovo
obrazovanje i tenje. Spisak zvanino prepoznatih deficitarnih profesija jedan je od kljunih
mehanizama regulacije koji kontrolira migrantski rad u Sloveniji. Migranti se, stoga, esto
usmjeravaju na deficitarne profesije. Osim toga, migrantski rad regulira Zakon o zapoljavanju
i radu stranaca koji predvia zapoljavanje migranata pod uvjetom da ne postoje registrirani
nezaposleni domai radnici s odgovarajuim vjetinama. Drugim rijeima, prema ovom
Zakonu, poslodavci mogu zaposliti migrante samo ukoliko nema domaih radnika na biroima
za zapoljavanje. Pokazalo se da ovaj uvjet migrante usmjerava na poslove koje domai radnici
odbacuju i za koje se zna da su najtei i jo se nalaze u sektorima u kojima poslodavci najvie
kre prava radnika (Pajnik et al., 2010; Pajnik, 2012; Medica i Luki, 2011). Sistem kvota je
dodatni propis za trite rada koji znaajno utjee na migrantske radnike. Donedavno se na
godinjem nivou ograniavao broj radnih dozvola koje nisu smjele premaiti 5 % ukupnog broja
aktivnog slovenskog stanovnitva. S novim Zakonom o zapoljavanju i radu stranaca iz 2011.
godine, kvote vie nisu obavezne te nisu ni uvoene za godine 2011. i 2012. Meutim, ukidanje
kvota se ne moe smatrati mehanizmom koji ima cilj da olaka pristup migranata tritu rada.
Prije e biti da ovu odluku o ukidanju moemo pripisati trenutnoj ekonomskoj situaciji. Naime,
u periodu 2010.-2012. mnogi su migranti napustili Sloveniju zbog gubitka posla, to je znailo,
u smislu donoenja politike, da vie nije bio stvaran taj strah da e broj migranata premaiti
5 % aktivne domae radne snage.
Dodatni propis i mehanizam selekcije predstavljaju radne dozvole. Dok se dravljani
EU mogu ravnopravno takmiiti s domaim graanima na slovenskom tritu rada, migrant iz
Bosne i Hercegovine mora dobiti radnu i boravinu dozvolu prije dolaska da radi i ivi u
Sloveniji. Radna dozvola predstavlja preduvjet za boravinu, koja se izdaje na period vaenja
radne. Izdavanje dozvole uvjetovano je pravnim statusom migranta, vrstom rada koji obavlja i
opom situacijom na tritu rada. Migrantima iz treih zemalja izdaju se tri osnovne vrste
radnih dozvola: a) osobna radna dozvola, b) dozvola za zaposlenje i c) dozvola za rad. Osobne
radne dozvole u trajanju od jedne godine izdaju se za (samo)zaposlenje stranaca, dok osobne
radne dozvole u trajanju od tri godine omoguuju migrantima pristup tritu rada bez
dodatnih ogranienja i primjenjive su na nekoliko specifinih grupa migranata, poput
porodinih migranata, samozaposlenih migranata, dnevnih migranata itd. Dozvole za
zaposlenje se moraju dobiti od poslodavca prije ulaska migranta u Sloveniju i zavise od
nedostatka odgovarajue nezaposlene domae radne snage.
Na osnovu dozvole za zaposlenje, migranta moe zaposliti samo poslodavac koji je
dobio dozvolu i moe obavljati samo one poslove za koje je dozvola izdata; migranti se time
veu za jednog poslodavca. Dozvole za rad namijenjene su za upuene ili postavljene
radnike, kretanje osoba unutar kompanije, edukaciju i obuavanje u slovenskim kompanijama
te za sezonske poslove u poljoprivredi i umarstvu. Ove dozvole migrantu dozvoljavaju da radi
samo za odreenog poslodavca. Time dozvole za rad znatno uvjetuju poziciju migranta na
79
tritu rada. Osim toga, utjeu i na ope ivotne uvjete jer razliite vrste dozvola
podrazumijevaju razliite nivoe socijalne zatite. Takoer, period vaenja dozvole za rad
uvjetuje boravinu dozvolu jer istek radne znai i istek boravine.
Sistemi dozvola i boravita uvjetuju socijalna prava migranata. Ta prava su se
navodno trebala poveati za migrante iz BiH zbog bilateralnog sporazuma koji su dvije zemlje
potpisale. Meutim, Sporazum o socijalnom osiguranju izmeu Slovenije i BiH, koji je na snazi
od 2008. godine, nedavno je umanjio neka od tih prava. Naime, sprijeio je veinu radnika iz
BiH da potrauje naknade za nezaposlenost. Da bi mogao potraivati naknadu za
nezaposlenost, migrant treba imati stalnu boravinu dozvolu u zemlji, koju moe dobiti tek
nakon pet godina besprekidnog boravka, to je kriterij koji migrantski radnici iz BiH rijetko
ispunjavaju jer dolaze u Sloveniju na osnovu kratkoronih ugovora kao cirkularni migranti ili
jednokratni radnici. Ministri rada obje zemlje potpisali su Sporazum o izmjeni i dopuni
Sporazuma o socijalnom osiguranju 2010. godine, s ciljem da graanima BiH omogue
dobijanje naknade za nezaposlenost i privremeni ili stalni boravak u Sloveniji. Meutim, ovaj
Sporazum nije bio vaei do nedavno, kada su ga obje zemlje ratificirale. Slovenija je Sporazum
ratificirala u martu 2011., a na snagu je stupio u septembru iste godine. Procjena je da sada
1273 bh. graana sa dozvolom privremenog boravka ima prava po ovim odredbama. Vano je
napomenuti da bi mnogo vie migranata moglo iskoristiti ta prava da je Sporazum ranije
usvojen, jer je kriza mnoge natjerala da se vrate.
Mnoge nevladine organizacije i sindikati su prepoznali vanost nekih od promjena
politike, poput one iz Zakona o zaposlenju i radu stranaca, kojom su se proirile grupe
migranata2 kojima je slobodan pristup tritu rada. Takoer, ovaj Zakon je produio trajanje
osobnih radnih dozvola za neke kategorije migranata na tri godine i prepoznaje mogunost
zaposlenja kod vie poslodavaca (u odnosu na samo jednog) kao uvjet za dobijanje osobne
dozvole. Time se navodno migranti stavljaju u manje ugroenu poziciju i postaju fleksibilniji da
mijenjaju poslodavce nego ranije, kada su morali trpjeti teak rad i ivotne uvjete da ne bi
izgubili mogunost da dobiju osobnu radnu dozvolu. Na ovu prijeko potrebnu promjenu
politike utjecali su i sami migranti koji su se usprotivili eksploataciji, vidljivost nalaza razliitih
istraivanja koja su otkrila zavisnost migranata, kao i medijski pritisak, odnosno opseno
medijsko izvjetavanje o mizernim radnim i ivotnim uvjetima migranata 2010.-2011., kada se
naroito naglaavalo kako su uvjeti migranata koji dolaze iz bivih jugoslovenskih drava i koji
rade u graevinskom sektoru slini ropskim.3 Meutim, izvjetaji sa terena (Medica i Luki,
2011) pokazuju da se situacija nije poboljala za mnoge migrante jer se ini da su sektori koji
zapoljavaju veinu migrantskih radnika, poput graevinskog i proizvodnog, najtee pogoeni
krizom. Iako su mnogi dobili osobne radne dozvole koje ih ne povezuju samo sa jednim
poslodavcem, ve omoguuju mijenjanje poslova, teko da je za mnoge migrante mogue
dobiti posao koji nije kratkoroan, a to mnogima ne omoguuje pravo da trae ovu vrstu
dozvole koja nudi veu socijalnu zatitu.
S novim Zakonom drava je takoer poduzela mnoge prijeko potrebne mjere da
sprijei eksploataciju i pobolja platnu nedisciplinu, za to se oekuje da e unaprijediti radne
uvjete kako za domae tako i migrantske radnike. Naime, Sluba za zapoljavanje sada
provjerava da li su poslodavci radnicima dali plae, odnosno prijavljuju li porez na prihod u
svojoj djelatnosti te plaaju li poreze i doprinose koji proistiu iz zaposlenja i rada. Sluba je
takoer pojaala kontrolu nad izdavanjem radnih dozvola. Meu novinama je i odgovor na
loe ivotne uvjete migrantskih radnika, naroito onih iz BiH, to ve due vrijeme predstavlja
akutan problem. Uredba o minimalnim stambenim uvjetima, pripremljena 2008., konano je
stupila na snagu u januaru 2012. godine a svrha joj je da se bavi brojnim sluajevima
neadekvatnog stanovanja.
80
Odreeni akteri, poput sindikata, pozdravili su promjene koje su, ipak, vrlo kasno
uvedene, odnosno nisu uvedene onda kada su bile najpotrebnije, ve u periodu kada je
znaajan broj migranata ve napustio Sloveniju zbog krize i zbog ukidanja vaenja radnih i
boravinih dozvola, to je proisteklo iz krize. ini se da su politike retroaktivne; reguliraju
prole probleme u dananjem vremenu, kada je ve dolo do dramatinih promjena u situaciji i
kada su novi propisi zaista potrebni. Sve ovo ukazuje na nedostatak koherentnih migracijskih i
integracijskih politika i moe se primijetiti da su promjene veoma pragmatine i da primarno
predstavljaju odgovor na aktualne zahtjeve trita rada.
Iako se ini da su neke politike u skorije vrijeme olabavljene, ukoliko ih poredimo sa
prethodnim periodima (boravine, radne dozvole, spajanje porodica), i dalje ostaju problemi
koji oteavaju ivot i rad nedavno pristiglih migranata iz BiH u Sloveniju. Politike zapoljavanja
se jo uvijek zasnivaju na ideji zatite domae radne snage jer migranti iz treih zemalja mogu
dobiti radne dozvole samo pod uvjetom da ne postoje domai radnici koji te poslove mogu
raditi, to ukazuje na logiku subordinirane integracije.
Moe se tumaiti da je pozitivan trend da kvote nisu utvrene za 2011. i 2012.
godinu, kao i to da je novi Zakon o zaposlenju i radu stranaca iz 2011. godine olakao pristup
tritu rada odreenim grupama migranata, te da, za razliku od ranije situacije, osobne radne
dozvole vie ne vezuju migrante za jednog odreenog poslodavca. Openito su to pozitivni
trendovi koje bi trebalo, meutim, tumaiti u odnosu na ire okolnosti u kojima su nastali.
Naime, ini se da razlog za neutvrivanje kvota proteklih godina nije primarno povezan s
namjerom da se unaprijedi integracija migranata i njihova prava, ve prije predstavlja reakciju
na trenutnu situaciju u kojoj steaji brojnih kompanija i gubici poslova jo vie oteavaju
migrantima pronalazak posla i ostanak u Sloveniji. Ovdje opet vidimo usvajanje tanke
integracijske politike i nedostatak orijentacije koja bi imala cilj da ujednai pozicije migranata
na tritu rada u Sloveniji.
U skladu s tim, preporuka za promjenu postojeih radnih politika jeste da se
osiguraju ista prava i privilegije radnika bez obzira na vrstu ugovora koji imaju sa poslodavcem,
kao i to da se ponovno razmotre razlike izmeu vrsta radnih dozvola. Politike bi trebale
razmotriti da li povezivanje radne dozvole sa boravinom dozvolom moe produiti
zloupotrebu u radnim odnosima, u kojima poslodavci mogu iskoritavati bh. migrante. Takve
mjere doprinose nesigurnosti situacije migranata i utjeu tako to spreavaju njihovo
(samo)osnaivanje. Takoer, treba se prevazii upisana podjela mi-oni u integracijskim
politikama pojaanom bilateralnom saradnjom. Ovo bi dalje trebalo unaprijediti socijalnu i
ekonomsku poziciju migranata u Sloveniji. Integracijske politike trebaju unaprijediti i druge
oblasti, kao to je politika participacija, gdje cilj treba biti da se poveaju politika prava i
politika vidljivost migranata.
Potrebna je konceptualizacija koherentnijih migracijskih i integracijskih politika u
Sloveniji. Politike bi imale koristi kada bi njihovo usvajanje pratile opsene javne rasprave koje
bi ukljuivale i migrantske radnike. Stoga je potrebno poduzeti dalje korake prema istinskom
prepoznavanju integracije kao procesa koji ima cilj da ujednai poziciju i prilike migranata i
Slovenaca. Dobra osnova za izgradnju integracijskih politika u budunosti jesu prie migranata,
njihovi narativi i iskustva s integracijom koji su prikupljeni u istraivanjima. Potrebno je pri
kreiranju budue integracije u obzir uzeti potrebe migranata.
81
Biljeke
1
Terenski rad je obavio projekt PRIMTS 2009. godine u est zemalja EU (Kipar, Finska, Maarska,
Njemaka, Italija i Slovenija) (Pajnik, 2012).
2
Grupe ukljuuju: 1) lanovi porodica slovenskih graana na osnovu privremene boravine
dozvole; 2) dravljani EU, EEA i vicarske Konfederacije po osnovu njihovog dravljanstva; 3)
lanovi porodica koji nisu dravljani EU, EEA i vicarske Konfederacije, a imaju privremenu
boravinu dozvolu lana porodice ili vizu za dugoroni boravak; 4) stranci sa stalnom
boravinom dozvolom; 5) izbjeglice; 6) stranci koji su dugoroni rezidenti drugih zemalja
lanica EU, nakon godinu dana boravka u Sloveniji na osnovu privremene boravine dozvole; 7)
stranci slovenskog porijekla na osnovu privremene boravine dozvole.
3
Od nedavnijih i javnosti najizloenijih bio je trajk u Luci Koper 2011. godine, koji je organizirao
sindikat dizaliara, nakon ega je uslijedila spontana pobuna radnika koje upoljavaju vanjski
pruaoci lukih usluga. Za vie informacija, pogledajte izvjetaje slovenske IWW mree
(Nevidljivi radnici svijeta), koja je dio globalnog IWW pokreta, na: http://www.njetwork.org/
(25. decembar 2012.).
Literatura
Baubck, R. (2001) International Migration and Liberal Democracies: The Challenge of
Integration. Patterns of Prejudice, 35 (4), pp. 3349.
Council of the European Union. (2004) The Common Basic Principles for Immigrant Integration
Policy in the EU. Dostupno na: http://www.enaro.eu/dsip/download/eu-Common-BasicPrinciples.pdf (Pristupljeno 15. jula 2012.).
European Commission. (2005) A Common Agenda for Integration Framework for the
Integration of Third-Country Nationals in the European Union, COM, 2005, 389. Dostupno na
http://ec.europa.eu/ewsi/UDRW/images/items/docl_988_232042490.pdf (Pristupljeno 15.
jula 2012.).
European Commission. (2011) European Agenda for the Integration of Third-Country
Nationals, COM, 2011, 957. Dostupno na:
http://ec.europa.eu/home-affairs/news/intro/docs/110720/1_EN_ACT_part1_v 10.pdf
(Pristupljeno 15. jula 2012.).
Joppke, C. and Morawska, E., eds. (2003) Toward Assimilation and Citizenship: Immigrants in
Liberal Nation-States. Houndmills, Palgrave Macmillan.
Kofman, E. (2005) Citizenship, Migration and the Reassertion of National identity. Citizenship
Studies, 9 (5), pp. 453467.
Labour Inspectorate. 2010, 2011. Annual reports. Dostupno na http://www.ti.gov.si/en/
(Pristupljeno 12. augusta 2012.).
Medica, K. and Luki, G. (2011) Migrantski circulus vitiosus. Koper: ZRS.
82
Medveek, M. and Beter, R., eds. (2010) Dravljani tretjih drav ali tretjerazredni dravljani?:
Integracija dravljanov tretjih drav v Sloveniji. Ljubljana: Intitut za narodnostna vpraanja.
Menari, S. (1986) Bosanci: a kuda idu Slovenci nedeljom? Ljubljana: ZSMS.
MIPEX, Migrant Integration Policy Index III. (2011) Brussells: British Council and Migration
Policy Group.
Niessen, J. and Huddleston, T., eds. (2009) Legal Frameworks for the Integration of Thirdcountry Nationals. Leiden, Boston: Martinus Nijhoff Publishers.
Pajnik, M. (2012) Migrants as Cheap Labourers in Europe: Towards Critical Assessment of
Integration. Migracijske i etnike teme, 28 (2), pp. 143162.
Pajnik, M. and Bajt, V. (2011) Third Country Migrant Workers as Third Class Non-citizens in
Slovenia. In: Pajnik, M. and Campani, G., eds. (2011) Precarious Migrant Labour Across Europe.
Ljubljana: Mirovni intitut, pp. 97118.
Pajnik, M., Bajt, V. and Heri, S. (2010) Migranti na trgu dela v Sloveniji (Migrants of the Labour
Market in Slovenia). Dve domovini/Two Homelands, 32, pp. 151167.
Statistical Office of the Republic of Slovenia. (2011a) Statistical Yearbook 2011. Dostupno na
http://www.stat.si (Pristupljeno 30. jula 2012.).
Statistical Office of the Republic of Slovenia. (2011b) Rapid reports, no. 5, 10 April 2011.
Dostupno na http://www.stat.si/ (Pristupljeno 12. jula 2012.).
83
84
Dr. sc. Samuel M. Behloul, Odsjek za religijske studije, Univerzitet u Lucernu
Religija u kontekstu translokalnih i transnacionalnih

aktivnosti na primjeru Bonjaka u vicarskoj
Saetak
Cilj ovog priloga je na primjeru bonjake dijaspore u vicarskoj osvrnuti se na neke
aspekte religije u kontekstu ivota u dijaspori. Posebna panja posveena je ulozi religije u
uvjetima dijaspore kao faktoru ouvanja i njege etno-specifine kulturne i religijske batine, te
paralelno s tim i odravanja veze s dravom porijekla, s jedne, te potencijalu religije kao
generatoru uspostave i jaanja raznih oblika komunikacije s drutvom drave useljenja, s druge
strane. U cilju boljeg razumijevanja spomenutih aspekata, prilog razmatra specifinosti razvoja
bonjake dijaspore u vicarskoj u kontekstu opeg odnosa vicarske javnosti prema pitanju
prisutnosti muslimana i islama u vicarskoj.
Kljune rijei: dijaspora, integracija, islam, religija
Socioloko-empirijska istraivanja, koja su posljednjih desetljea provedena o
tematici ivota u migraciji, ukazuju na injenicu da emigracija ne mora nuno znaiti radikalni
prekid veze i odnosa sa zemljom porijekla. Ovisno o drutveno-politikim uvjetima u zemlji
imigracije te opem stanju u zemlji porijekla, dijasporske zajednice mogu u sebi objediniti
raznolikost socijalnih, ekonomskih, kulturnih i politikih veza i aktivnosti, kako prema zemlji
porijekla, tako i prema zemlji ivljenja. Ta kljuna spoznaja o transnacionalnom karakteru
dijasporskih zajednica (Bash et al., 1994) vana je u kontekstu jo uvijek duboko ukorijenjene prije svega na podruju politikog diskursa o migrantima - percepcije ivota migranata kao
temeljne rastrganosti izmeu dva nepomirljiva pola: dugoronog procesa integracije u drutva
u koja su imigrirali, s jedne, te njege dugotrajnih odnosa prema zemljama iz kojih su emigrirali, s
druge strane. Transnacionalna paradigma u istraivanju migranata ukazuje, naime, na
injenicu da dva spomenuta pola ne sainjavaju nuno dvije antiteze, nego se, tovie,
komplementarno odnose jedan prema drugome.
Novija kulturoloka i socioloka istraivanja ivota u dijaspori sve vie ukazuju na
relevantnost religije kao transnacionalnog generatora kontinuiteta, odnosno uspostave novih
odnosa prema zemlji porijekla, s jedne, te prema zemlji useljenja, s druge strane (Cohen, 1997;
Lauser/Weisskppel, 2008). Poseban se naglasak pri tome stavlja na ulogu religije kao
mehanizma stabilizacije i artikulacije identiteta u dijaspori, kako na kolektivnoj, tako i na
individualnoj razini, i to u smislu stvaranja preduvjeta za vieslojnu i trajnu inkorporaciju
migranata u drutva u koja su se doselili (Baumann, 2000; Sckefeld, 2008).
Sagledamo li dosadanja istraivanja o migracijama iz bive Jugoslavije, bilo u
Zapadnoj Europi ili u prekomorskim zemljama, uoavamo da na podruju tih istraivanja
uglavnom dominiraju teme socio-ekonomskog (Fijalkowski i Gillmeister, 1997) ili politikog
karaktera (Suboti, 1992, 1994a, 1994b; Nikolic, 1995; Hockenos, 2003). Tek se posljednjih
godina pojavljuju prilozi inspirirani antropolokim i sociolokim teorijama, usredotoeni
uglavnom na fenomene transnacionalizma i group-building procesa (Bock-Luna, 2007;
Winland, 2007; Novinak, 2008; Aarburg i Gretler, 2008; Ragazzi, 2009). Za razliku od tih i
85
mnogih slinih studija, pitanje uloge religije meu migrantima iz bive Jugoslavije do sada je
privuklo tek manju pozornost meu znanstvenicima o migracijama (Molina, 2005; Behloul,
2007, 2011; Porobi, 2012; Winterhagen, 2012).
Cilj ovog priloga je na primjeru bonjake dijaspore u vicarskoj osvrnuti se na neke
aspekte religije u kontekstu ivota u dijaspori. Posebna panja posveena je pri tome ulozi
religije kao faktora ouvanja i njege etno-specifine kulturne i religijske batine, te paralelno s
tim odravanja veze s dravom porijekla, s jedne, te potencijalu religije kao generatoru
uspostave i jaanja raznih oblika komunikacije s drutvom drave useljenja, s druge strane. Da
bismo sagledali organizacijske i infrastrukturalne posebnosti Bonjaka u vicarskoj, te
specifinost njihove komunikacije sa vicarskim drutvom u cjelini, potrebna je dvostruka
kontekstualizacija, koja u usporedbi s ostalim zapadnoeuropskim dravama ujedno oslikava
posebnost prisutnosti islama u vicarskoj, s jedne, te strukturalno uvjetovane specifinosti
vicarskog ophoenja s pitanjem islama i muslimana, s druge strane.
Muslimani u vicarskoj
Od statistikog pojma do 'tajne' islamizacije
U kontekstu sagledavanja posebnosti percepcije islama u vicarskoj, kao prvo, valja
se osvrnuti na mehanizam popisa stanovnitva, koji u vicarskoj svakih deset godina provodi
Savezna sluba za statistiku (BFS). Za razliku od ostalih zapadnoeuropskih zemalja, u okviru
vicarskog popisa stanovnitva eksplicitno se postavlja i pitanje o religijskoj pripadnosti. Osobe
su se islamske vjeroispovijedi u vicarskoj po prvi put mogle izjasniti po kriteriju religijske
pripadnosti u okviru popisa stanovnitva 1970. godine. Dakle, pomou mehanizma popisa
stanovnitva u vicarskoj je mogue pratiti razvoj broja muslimana u zemlji u razdoblju od
posljednja etiri desetljea. Dugo bi vremena te brojke manje-vie predstavljale isto statistiki
pojam i ne bi pobudile vei interes bilo ope javnosti ili politike, da nije bilo teroristikih
napada.
Kao i u ostatku zapadnih zemalja, teroristiki napadi u SAD-u 11. 9. 2001. godine
drastino su se odrazili i u vicarskoj i to ne samo na percepciju islama kao religije nego i na
percepciju useljenika iz veinski muslimanskih drutava. Dolo je do svojevrsne alijenizacije i
kolektivizacije kulturno i etniki inae heterogenih migrantskih zajednica i to iskljuivo po
principu vjerske pripadnosti. U sluaju vicarske, ta se nagla promjena u percepciji odrazila i u
novom pogledu na statistike podatke o muslimanima. Do tada bi obine brojke posluile
ponajprije na podruju politikog diskursa, i to u okviru raznoraznih inicijativa i izbora na
lokalnoj i saveznoj razini, kao nepobitan (matematiki) dokaz da se u vicarskoj posljednjih
desetljea odvija tajna islamizacija drutva. To bi se naravno potkrijepilo ukazivanjem na
injenicu da je broj muslimana u vicarskoj 2000. godine bio dvadeset puta vei nego 1970.
godine, te da se u samo deset godina, tj. izmeu 1990. i 2000. godine, udvostruio. Kao to iz
nie priloenog dijagrama proizlazi, kontinuirani je rast broja useljenika iz veinski
muslimanskih drutava u vicarskoj posljednjih desetljea neosporiva injenica. Brojke nam,
meutim, ne govore nita o etno-kulturnim specifinostima muslimana u vicarskoj, niti o
razlozima njihove emigracije, niti o tome u kojoj mjeri i na koji nain oni uope prakticiraju
islam.
86
Dijagram 1: Muslimani u vicarskoj

400000
300000
200000
100000
0
1970
1980
1990
2000
2010
Islam u vicarskoj kao (ne)europska religija

Intenzivno tematiziranje islama i muslimana u zapadnoeuropskim drutvima, koje je u
razdoblju nakon 11. 9. 2001. zahvatilo gotovo sve segmente od drutvenog znaaja (od odgoja
djece i integracije, preko pitanja kulturnog i religijskog identiteta, pa sve do tematike ouvanja
ope sigurnosti), ipak se razlikuje od drave do drave tako to se vea pozornost pridaje
odreenim temama (burka, minaret, ritualno klanje ivotinja, gradnja damija). Meutim,
glavna i zajednika karakteristika tih razliitih tematskih diskursa o islamu jeste percepcija
islama kao neeuropske religije, tj. kao fenomena koji ni kulturno ni povijesno, a posebice
normativno ne pripada Europi. Ne zauuje, stoga, injenica da su muslimanski useljenici, za
razliku od ostalih nemuslimanskih useljenikih skupina u Zapadnoj Europi, izloeni nekoj vrsti
generalne sumnje po pitanju lojalnosti, spremnosti na integraciju i prihvaanja
zapadnoeuropskog vrijednosnog sustava. vicarska se po ovom pitanju ne razlikuje od ostalih
zapadnih zemalja, ali se izdvaja u pogledu etno-kulturne pozadine vlastite muslimanske
populacije. Dok veinu muslimana, primjerice u susjednoj Francuskoj i Njemakoj, ili pak u
Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama, predstavljaju useljenici iz izvaneuropskih drava,
natpolovinu veinu muslimana u vicarskoj - kao to je vidljivo iz dijagrama - ine, naime,
europski useljenici, muslimani s podruja bive Jugoslavije - Kosova, Makedonije te Bosne i
Hercegovine. vicarska je, dakle, jedina zapadnoeuropska drava u kojoj veina muslimana
potjee iz Europe.
Dijagram 2: Muslimani u vicarskoj prema porijeklu, podatci za 2012. godinu
Biva Jugoslavija
7%
Turska
Subsaharska Afrika i Azija
Magreb i Bliski Istok
56%
15%
22%
87
Uzimajui u obzir tu drugu posebnost vicarske u kontekstu tematizacije islama,

postavlja se pitanje kako se, primjerice, Bonjaci kao europski muslimani u vicarskoj
pozicioniraju prema takvom poimanju islama kao esencijalno neeuropske religije.
Bonjaci u vicarskoj
Infrastrukturalne specifinosti
Gledano iz perspektive uzroka migracijskih procesa, bonjaka dijaspora u vicarskoj,
za razliku od ostalih etnikih skupina s podruja bive Jugoslavije, kao primjerice Hrvata i Srba,
velikim dijelom predstavlja tzv. izbjegliku dijasporu. Takoer, Bonjaci su kao radna migracija
pojedinano dolazili u vicarsku krajem 1960-ih, te u kontingentima poetkom 1980-ih godina.
Radna migracija iz tog vremenskog razdoblja, meutim, gotovo da nije imala nikakav uinak na
stvaranje vlastitih etno-religijskih struktura u dijaspori. Tek paralelno s dolaskom veeg broja
ratnih izbjeglica poetkom 1990-ih godina, meu Bonjacima dolazi do stvaranja specifinih
organizacijskih struktura etno-religijskog karaktera, tzv. demata.1 Krovna organizacija
Bonjaka u vicarskoj nosi slubeni naziv Islamska zajednica Bonjaka vicarske (Gemeinschaft
der Bosniaken in der Schweiz) i okuplja dvadesetak slubeno registriranih demata. Budui da
se veina Bonjaka u vicarskoj naselila u ekonomski i industrijski najrazvijenijim kantonima, tj.
u njemakim govornim podrujima, glavnina demata se, kao to proizlazi iz priloene karte, i
nalazi na tom prostoru.
Karta br. 1: Bonjaki demati u vicarskoj
88
Glavna karakteristika bonjakih demata ogleda se u njihovoj multifunkcionalnosti:

demati nisu iskljuivo mjesta zadovoljavanja duhovnih potreba (zajednika molitva, vjerska
pouka i sl.), nego centri s raznovrsnom transgeneracijskom ponudom materijalnog,
drutvenog, politikog i etno-kulturnog karaktera. Multifunkcionalnost demata ujedno
korespondira i s multifunkcionalnou imama koji u njima rade. Za razliku od imama u
domovini, imami su u dijaspori suoeni s dodatnim obvezama i iskuenjima, koja ne samo da
izlaze izvan okvira vjerskog sadraja nego su pored vlastite zajednice takoer usmjerene i
prema vicarskom drutvu.
Demati kao zaviajni klubovi: translokalni i transdravni karakter demata
Njega i ouvanje duhovnih i kulturnih elemenata bonjatva glavni je prioritet
demata, to ujedno te ustanove i njezine lanove neminovno povezuje ne samo openito sa
zemljom porijekla nego posebice i sa zaviajem iz kojeg veina lanova pojedinog demata
potjee. Tako se u vicarskoj susreemo s dematima u kojima se preteito okupljaju migranti
porijeklom, primjerice, iz Sandaka, Bosanske krajine ili Srebrenice. U takvim i slinim
dematima njeguju se folklorna batina i kulturne specifinosti zaviaja. Ouvanju i jaanju
transdravnih veza izmeu demata i zemlje porijekla zasigurno pridonosi i njegovanje kulture
sjeanja, koja je inae specifina i za druge dijaspore poput, primjerice, idovske i armenske.
Pored proslave dravnih praznika Bosne i Hercegovine, u dematima se, naime, obiljeava i
sjeanje na Srebrenicu, popraeno predavanjima i multimedijskim sadrajima. U novije se
vrijeme imami pojedinih demata istiu i u pozivanju mladih generacija Bonjaka u vicarskoj da
aktivno sudjeluju u potpori domovini, i to ne samo u obliku humanitarne pomoi nego i u
ukljuivanju u investicijske projekte.
Transnacionalni karakter demata
Pored translokalnih i transdravnih aktivnosti, predstavnici bonjakih demata istiu
se i kroz razne oblike uspostave kontakata s relevantnim akterima vicarskog drutva, tj. s
predstavnicima politike, vjerskih te kulturnih ustanova, takoer i kroz aktivno sudjelovanje u
supranacionalnim krovnim organizacijama muslimana u vicarskoj. U svojim analizama
imigrantskih skupina u SAD-u po pitanju njihovog dobrovoljnog angamana u korist opeg
dobra za cjelokupno drutvo, ameriki sociolog religije Alex Stepick spominje etiri glavna
faktora koja utjeu na intenzitet spomenutog angamana: a) specifinost zajednice
(Denomination), b) generacijske razlike (Immigrant Generation), c) vodstvo zajednice
(Leadership) te d) percepcija zajednice u drutvu (The Context of Reception: Immigrant's
Treatement by American Institutions and Society) (Stepick et al. 2009: 7-13).
Primijenimo li etiri navedena faktora na oblike komunikacije i inkorporacije
muslimanskih useljenika u vicarsko drutvo - isto vrijedi dakako i za ostatak Zapadne Europe zapaamo da najvaniji generator uspostave vreg odnosa s drutvom predstavlja faktor
percepcije islama i muslimanskih dijaspora u zapadnoeuropskim dravama. Kao to je ve
spomenuto, muslimanski useljenici su, za razliku od ostalih nemuslimanskih useljenika, u
zapadnoeuropskim dravama suoeni s nepovjerenjem i generalnom sumnjom od strane
veinskog stanovnitva po pitanju lojalnosti prema drutvu u kojem ive i openito spremnosti i
volje za integracijom. Kao glavni kriterij nepovjerenja slui njihova pripadnost islamu kao religiji
koja se u normativnom i povijesno-kulturnom smislu percipira kao neeuropski fenomen. S
pogledom na bonjaku dijasporu u vicarskoj u tom se kontekstu postavlja interesantno
pitanje: kako se Bonjaci odnose prema spomenutoj percepciji i u kojoj mjeri ona utjee na
njihov odnos prema vicarskom drutvu.
89
U sklopu dvogodinje komparativne studije, koju sam o tome proveo na primjeru

albanskih muslimana i Bonjaka u vicarskoj,2 zapaeno je da se utjecaj percepcije islama kao
neeuropske i problematine religije na strategije komunikacije muslimana s veinskim
drutvom u sluaju Bonjaka najjasnije manifestira u njihovom naglaavanju vlastitog
europskog porijekla te time i specifinog kulturnog naslijea Bosne i Hercegovine kao
sastavnog elementa bonjakog islama. Predstavnici bonjakih demata u vicarskoj u svojim
javnim istupima, primjerice, esto naglaavaju da ih vlastito kulturno naslijee titi od svih
oblika religijskog ekstremizma, te da su fenomeni poput prisilnog sklapanja brakova, krvne
osvete, netolerancije prema drugim vjerskim zajednicama i slobodi miljenja - koji se inae u
javnom diskursu o islamu u vicarskoj redovito rabe kao paradigme nekompatibilnosti islama sa
zapadnoeuropsko-kranskim sustavom vrijednosti - nepoznanica u bosanskom islamu. Dok
predstavnici albanskih demata, slijedei strategiju dekulturalizacije islama, argumentiraju da
su spomenuti fenomeni nespojivi s 'autentinim' islamom, te u skladu s time naglaavaju
nunost njege 'autentinog' islama kao naina nadvladavanja kulturno i povijesno uvjetovanih
obiaja i oblika vjerske prakse koji su u suprotnosti s 'autentinim' islamom, bonjaki
predstavnici istiu upravo vlastito kulturno naslijee kao svojevrsnu zatitu od svih oblika
vjerskog ekstremizma (Behloul, 2011).
Bonjaki demati sa svojim mnogobrojnim udruenjima (omladina, folklorne
skupine, odbor ena, pjevaki zborovi i sl.) aktivno sudjeluju u raznim aktivnostima
meureligijskog i interkulturnog karaktera, bilo kao inicijatori ili kao gosti takvih manifestacija.
Ove nastupe uglavnom karakterizira interesantna kombinacija predstavljanja kulturne i
duhovne batine bonjakog islama iroj vicarskoj javnosti.
Pored toga, valja napomenuti i da se Bonjake u vicarskoj generalno percipira kao
neproblematine europske muslimane. U znanstvenim ali i politikim diskursima Zapadne
Europe o mogunostima integracije islama i muslimana nerijetko se bosanski islam spominje
kao svojevrsni model budueg europskog islama, i to kako u smislu organizacijske strukture
bosanskog islama, tako i s obzirom na povijesno uvjetovano iskustvo ivljenja Bonjaka pod
uvjetima multikonfesionalnosti i sekularnog drutvenog poretka u bivoj Jugoslaviji i dananjoj
Bosni i Hercegovini.
Zakljuak
Primjer Bonjaka u vicarskoj pokazuje nam da religija u kontekstu dijaspore
posjeduje potencijal simultanog povezivanja sa zemljom porijekla i sa zemljom useljenja. Kroz
razne oblike i strategije uspostave novih ili intenziviranja postojeih kontakata, kako s drutvom
u kojem ive, tako i sa zemljom iz koje su emigrirali, dijaspore mogu biti mjesta stvaranja
socijalnog i humanog kapitala.
U kojoj se mjeri spomenuti kontakti mogu intenzivirati, ili pak stagnirati, odnosno biti
ogranieni na jedan minimum, ovisi o raznim faktorima. Pored ope drutvene, socioekonomske i politike situacije u zemlji porijekla te slinih uvjeta u zemlji useljenja, za
muslimanske dijaspore u Zapadnoj Europi najvaniji faktor trenutno zasigurno predstavlja opa
percepcija islama u zapadnoeuropskim drutvima. Stereotipizacija i stigmatizacija migranata
po kriteriju njihove vjerske pripadnosti moe voditi u samoizolaciju ili ak poluiti odreene
oblike vjerskog ili politikog ekstremizma. Sagledamo li u cjelini utjecaj percepcije islama, a
paralelno s time i posljedice intenzivnih rasprava o islamu i muslimanima u zapadnoeuropskim
dravama na pozicioniranje muslimanskih dijaspora u svojim drutvima, dolazimo do zakljuka
da je intenzivna tematizacija islama dovela i do intenziviranja komunikacije muslimana s
drutvima u kojima ive.
90
S obzirom na injenicu da muslimanska populacija u Zapadnoj Europi ne predstavlja

jednu homogenu vjersku zajednicu, bilo da se radi o etnikoj pripadnosti, nainu prakticiranja
islama ili pak politikoj orijentaciji, intenzivna tematizacija islama dovela je i do raznih oblika
kompetitivnosti meu samim muslimanima. To se ne vidi samo u pitanju tko su legitimni
predstavnici multietnikih muslimanskih dijaspora ili mogu li oni to biti, nego se takoer
manifestira i na nain na koji se pojedine dijaspore odnose prema normativnom pritisku od
strane drutva u kojem ive. Primjer Bonjaka u vicarskoj ukazuje na interesantnu injenicu da
specifina javna percepcija islama ne generira samo jaanje odnosa sa vicarskim drutvom. Bit
strategije komunikacije Bonjaka sa vicarskim drutvom sastoji se u naglaavanju vlastitog
kulturnog i duhovnog naslijea, koje Bonjake istovremeno pozicionira kao opeprihvatljive za
vicarsko drutvo, te kao uzor, odnosno model, i za druge muslimanske dijaspore u vicarskoj. S
tog aspekta, percepcija islama u vicarskoj stabilizira njihov etno-specifini odnos prema
islamu meu Bonjacima, a to u krajnjoj liniji dodatno stabilizira transdravne i translokalne
aktivnosti bonjakih demata u vicarskoj. To ujedno ukazuje i na injenicu da, kao to je u
uvodu spomenuto, procesi integracije u zemlje imigracije te njega dugotrajnih odnosa prema
zemlji emigracije ne predstavljaju nuno dva kontradiktorna fenomena, nego, naprotiv, dva
komplementarna stupa integracije kao jednog dugoronog i vieslojnog procesa.
U smislu daljnjeg istraivanja bonjake dijaspore, bilo u vicarskoj ili openito u
Zapadnoj Europi, bit e vano analizirati u kojem e se smjeru razvijati nove generacije Bonjaka
u dijaspori. Alex Stepick naglaava da su generacijske razlike takoer jedan od faktora odnosa
emigranata prema drutvu u kojem ive. S obzirom na injenicu da se mladi Bonjaci u dijaspori
u meuvremenu angairaju i u novonastalim supranacionalnim organizacijama druge
generacije muslimana, koji svoj vjerski profil i identitet vie ne vide iskljuivo u pripadnosti
odreenoj etnikoj zajednici, nego u pripadnosti islamu kao univerzalnoj religiji, postavlja se
logino pitanje hoe li taj novi oblik orijentacije vremenom dovesti do slabljenja dijasporske
svijesti u pravcu supranacionalnog odnosa prema islamu.3 U tom kontekstu Robert Cohen ne
naglaava samo specifian potencijal religije (to) provide additional cement to bind a diasporic
consciousness (...) (Cohen, 1997: 189) nego upuuje i na injenicu da the myth and
idealization of a homeland and a return movement are (...) conspicuously absent in the case of
world religions (...) (and) that their programmes are extraterritorial rather than territorial
(Cohen, 1997: 189).
Biljeke
1
Prema podacima vicarske savezne slube za migraciju, u vicarskoj trenutno ivi oko 40.000
Bonjaka (www.bfs.admin.ch).
2
Za vie detalja o projektu i glavnim rezultatima vidi pod:
www.nfp58.ch/d_projekte_muslime.cfm?projekt=53 (18.10.2012).
3
Sluei se modelom drutvenog kapitala A. Stepicka trenutno provodim istraivanja meu
mladim generacijama muslimana u vicarskoj. Cilj projekta, koji financira Jacobs Foundation,
jeste istraiti kakav potencijal posjeduju organizacije mladih muslimana u vicarskoj po pitanju
stvaranja raznih oblika socijalnog kapitala kao preduvjeta integracije u vicarsko drutvo.
Vie o projektu: www.unilu.ch/eng/muslimische-jugendgruppen_817133.html (18.10.2012).
91
Literatura
Aarburg, H. P. von and Gretler, S. B. (2008) Kosova - Schweiz. Die albanische Arbeits- und
Asylmigration zwischen Kosovo und der Schweiz (1964-2000). Mnster, Zrich, Wien: LITVerlag.
Basch, L., Glick Schiller, N. and Szanton Blanc, C. (1994) Nations Unbound. Amsterdam: De
Gruyter.
Baumann, M. (2000) Migration, Religion, Integration. Vietnamesische Buddhisten und
tamilische Hindus in Deutschland. Marburg: diagonal.
Behloul, S. M. (2007) From 'problematic' Foreigners to 'unproblematic' Muslims. Bosniaks in
the Swiss Islam Discourse.The Refugee Survey Quarterly 26.2, pp. 22-36.
Behloul, S. M. (2011) Religion or Culture? The public relations and self-presentations strategies
of Bosnian Muslims in Switzerland compared with other Muslims. In: Valenta, M. and Ramet, S.
(eds.)The Bosnian Diaspora: Integration in Transnational Communities. Farnham, Surrey:
Ashgate Publishing, pp. 301-318.
Bock-Luna, B. (2007) The Past in Exile. Serbian Long-Distance Nationalism and Identity in the
Wake of the Third Balkan War. Berlin: Lit-Verlag.
Cohen, R. (1997) Global Diasporas. An Introduction. London: UCL Press.
Fijalkowski, J. and Gillmeister, H. (eds.) (1997) Auslndervereine - ein Forschungsbericht. ber
die Funktion von Eigenorganisation fr die Integration heterogener Zuwanderer in eine
Aufnahmegesellschaft am Beispiel Berlins. Berlin: Hitit.
Hockenos, P. (2003) Homeland Calling. Exile Patriotism and the Balkan Wars. Ithaca, London:
Cornell University Press.
Molina, C. F. (2005) Katholische Gemeinden anderer Muttersprache in der Bundesrepublik
Deutschland. Kirchenrechtliche Stellung und pastorale Situation in den Bistmern im Kontext
der europischen und deutschen Migrationspolitik. Berlin: Frank&Timme.
Nikolic, V. (1995) Pred vratima domovine. Susret s hrvatskom emigracijom 1965. Dojmovi i
razgovori. 2 vols. Zagreb: Art Studio Azinovic.
Novinak, K. (2008) From 'Yugoslav Gastarbeiter' to 'Diaspora-Croats'. Policies and Attitudes
towards Emigration in the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the Republic of Croatia.
In: Caruso, C. et al. (eds.) Postwar Mediterranean Migration to Western Europe: Legal and
Political Frameworks, Sociability and Memory Cultures. Frankfurt a. M. et al.: Peter Lang, pp.
125-143.
Ragazzi, F. (2009) The Croatian 'Diaspora Politics' of the 1990s: Nationalism Unbound? In:
Brunnbauer (eds.)Transnational Societies, Transterritorial Politics. Migrations from the
(Post)Yugoslav Area. Mnchen: Oldenburg Wissenschaftsverlag, pp. 145-168.
92
Sckefeld, M. (2008) Aleviten in Deutschland. Identittsprozesse in der Diaspora. Bielefeld:

transcript.
Stepick, A. et al. (eds.) (2009) Churches and Charity in the Immigrant City. Religion,
Immigration, and Civic Engagement in Miami. New Brunswick, N.J: Rutgers University Press.
Suboti, D. (1992) Neugaeno srpstvo. Beograd: Drutvo Srpska Krajina Beograd.
Suboti, D. (1994a) Politika misao Srba u rasejanju. Prilog istoriografiji sprske politike
emigracije na Zapadu 1945-1990. Beograd: Institut za politike studije.
Suboti, D. (1994b) Srpska knjiga i tampa u dijaspori 1918-1990. Beograd: Narodna biblioteka
Srbije.
Winland, D. N. (2007) We are Now a Nation: Croats between 'Home' and 'Homeland'. Toronto:
University of Toronto Press.
Winterhagen, J. (2012) Three Catholic Transnationalisms - Italian, Croat and Spanish
Immigrants Compared. In: Halm, D. and Sezgin, Z. (eds.): Migration and Organized Civil Society.
Rethinking National Policy. London: Routledge.
93
94
Dr. sc. Dragutin Babi, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb

Dr. sc. Filip kiljan, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
Socijalna integracija useljenika iz Bosne i Hercegovine

(Bonjaci, Hrvati) u Hrvatskoj
Uvod
Nacionalna struktura hrvatskog drutva ima izrazita multietnika obiljeja. Pored
veinskih Hrvata, koji prema Popisu stanovnitva iz 2001. g. predstavljaju 89,6 % populacije,
ostatak ine dvadeset dvije (22) nacionalne manjine. Izmeu dva Popisa (1991.-2001.), broj i
udio nacionalnih manjina znaajno je smanjen, dok se broj i udio veinskih Hrvata poveao.
Ratna su dogaanja 1991.-1995. najvie u ovom meupopisnom razdoblju utjecala na
promjenu etnike strukture Republike Hrvatske. Veinska hrvatska populacija uveana je za
kontingent bosanskohercegovakih izbjeglica, od kojih je znatan broj ostao u Hrvatskoj.
Bonjaci/Muslimani su upravo u ratnom i neposredno poslijeratnom razdoblju doivjeli,
uslijed promjene imena, svojevrsnu nacionalnu fragmentaciju. Od ukupnog broja Muslimana,
oko polovice njih je prihvatilo nacionalno ime Bonjaci dok su se ostali u Popisu iz 2001. godine
jo uvijek izjanjavali kao Muslimani. To stvara problem na razini statistike ali i u procesu
njihove to kvalitetnije integracije u hrvatsko drutvo i njegov institucionalni poredak. U radu
e se analizirati problem i dosezi socijalne integracije Bonjaka/Muslimana s Korduna i Hrvata
iz BiH, useljenih za vrijeme i nakon rata u Zapadnu Slavoniju.
Koristei se tehnikom intervjua, u ovom smo radu doli do empirijskih nalaza o
problemima socijalne integracije Bonjaka i Hrvata iz Bosne i Hercegovine u hrvatsko drutvo.
Iako su njihovi razlozi dolaska u Hrvatsku razliiti ('mirnodopski' i 'ratni'), zajedniki se nazivnik
u procesu integracije u hrvatsko drutvo moe okarakterizirati kao problem useljenika u novoj
sredini. Meutim, i tu postoje specifinosti koje treba uzeti u obzir. U sluaju Bonjaka, to je
useljenje kolektiviteta koji ima razliito etniko i vjersko obiljeje od veinske domicilne
populacije. Kod useljenih Hrvata iz Bosne, diferencijalni moment nije nacionalnost (dolazak u
nacionalno veinski hrvatski ambijent) niti vjeroispovijed (katolianstvo u veini), ve je to u
ovom sluaju dolazak iz druge drave, Bosne i Hercegovine i problem na relaciji doseljeno starosjedilako stanovnitvo.
Socijalna integracija: materijalni i socio-psiholoki aspekti
Zajednica je temeljni supstrat ljudskog drutva. I dok je drutvo strukturirana mrea
socijalnih odnosa s brojnim institucionalnim obrascima, zajednica ima vie karakter
neposrednosti, bliskosti, intimnije povezanosti. Termin zajednica koristi se u vrlo irokom
opsegu, od obiteljske sfere do svjetske zajednice, pa kao takav esto sadri raznolike elemente,
pa i one koji vie obiljeavaju drutvo. Za zajednicu je vaan sustav vrijednosti, koji mora biti
opeprihvatljiv da bi se zajednitvo moglo realizirati. To se istie u Leksikonu temeljnih
pojmova politike, gdje o tome pie: Ona [zajednica] poprima funkciju primarnog konsenzusa,
tj. suglasnosti o osnovnim vrijednostima za koje ima smisla biti zajedno. Konsenzus
istovremeno znai da se neka pitanja zajednikog ivota (upravo ona koja su i sadraj
konsenzusa) povlae iz javne rasprave i zadravaju u indiskutabilnim pretpostavkama javnosti,
pa i same zajednice (Leksikon temeljnih pojmova politike). U sociologijskoj teoriji postoje
95
razliiti pristupi pojmovima zajednice i njezinom razgraniavanju od pojma drutva. Pitanja i

problemi raspada tradicionalnih seoskih zajednica i stvaranja graanskih struktura drutva u
sreditu su analitikih interpretacija prvih sociologa i njihovih pretea.
Koji su sve problemi vezani za socijalnu integraciju razliitih nacionalnih i zaviajnih
skupina u hrvatsko drutvo/dravu u poslijeratnom razdoblju? Koliko na stupanj i intenzitet
integracije utjeu materijalni a koliko socio-psiholoki inioci? U vremenu etnonacionalne
homogenizacije, integracija pripadnika veinske nacije u hrvatsko drutvo/dravu svakako je
laka i jednostavnija nego ukljuivanje u socijalni ambijent pripadnika one nacionalne
zajednice koja ini manjinu u Hrvatskoj. Iz usporedbe socijalne integracije bosanskih
migranata, Bonjaka na Kordunu i Hrvata u Zapadnoj Slavoniji, moi e se donijeti zakljuci o
znaaju razlike izmeu ovih dviju skupina po pitanju drutvene integracije.
Empirijsko istraivanje
Bonjaci
Ovaj dio rada pokuat e se osvrnuti na nekoliko kljunih problema vezanih za ivot
Bonjaka/Muslimana na Kordunu. Na temelju usmenih iskaza koji su prikupljeni tijekom 2010.
i 2011. godine u selima u kojima preteito ili u manjini obitavaju Muslimani/Bonjaci, na
temelju arhivske grae iz Meihata Islamske zajednice u Zagrebu i na temelju novinske grae i
literature pokualo se sistematino prikazati razvoj i probleme bonjake/muslimanske
zajednice na Kordunu.
Veina ispitanika kao razlog za doseljavanje na Kordun ezdesetih godina prologa
stoljea navodi bolju i kvalitetniju zemlju na ovom podruju. Drugi razlog doseljavanja bila je
prenaseljenost podruja Cazinske krajine gdje su velike i mnogolane obitelji posjedovale
manje komade zemlje koji su diobom i nasljeivanjem postajali jo manji, to je dovodilo do
njihovog osiromaenja. Stoga su sinovi koji nisu ostajali na zemlji kruh traili u inozemstvu ili
drugim dijelovima Jugoslavije (ponajee u Sloveniji, Austriji ili Njemakoj), a nakon to
zarade odreenu sumu, novac bi ulagali kupujui zemlju nedaleko od oevine ali u Hrvatskoj,
gdje su staraka domainstva Hrvata i Srba prodavala svoju zemlju i selila se u plodnije dijelove
Hrvatske. Doseljavanje obitelji, prvih susjeda iz staroga kraja i prijatelja na Kordun uslijedilo je
nakon prvih useljavanja i dolazaka Muslimana u Hrvatsku.
Meunacionalni odnosi na Kordunu izmeu 1945. i 1991. godine bili su uglavnom
vrlo osjetljivi, konzervirani pod tankom koprenom parole bratstva i jedinstva. Odnosi izmeu
Hrvata i Srba bili su zatrovani od vremena Drugog svjetskog rata i postratnog razdoblja. Ipak,
sve su ove traume trebale biti zatomljene u ime dobrosusjedskih meuvjerskih i
meunacionalnih odnosa na multietnikom Kordunu. Ponekad to nije bilo mogue, pa je
prema iskazima nekoliko svjedoka jo u vrijeme socijalistike Jugoslavije, iz revoltiranosti zbog
naseljavanja srpskih sela muslimanskim stanovnitvom, dolazilo do pojedinanih ubojstava
koja su, iako povrinski prouzroena meusobnim osobnim sukobima, u biti bila uzrokovana
meunacionalnim netrpeljivostima. Netrpeljivosti su bile kod Srba dubinskog karaktera,
budui da su ovdje najmanje tri stoljea Srbi uvali granicu od Turaka. Sam naziv Turci bio je
upotrebljavan za Muslimane s onu i s ovu stranu granice, i jo uvijek ga Srbi i Hrvati na Kordunu
upotrebljavaju. injenicu da je Muslimanima koji su se naselili na Kordunu bilo znatno bolje u
Jugoslaviji nego u samostalnoj Hrvatskoj treba prihvatiti kao vrlo loginu, budui da su
Muslimani na Kordunu u Jugoslaviji ivjeli u jednoj, zajednikoj dravi s Muslimanima u
Cazinskoj krajini.
96
Demokratske promjene poetkom devedesetih godina dvadesetog stoljea uvelike

su utjecale na meuljudske i meunacionalne odnose u bivoj Jugoslaviji. Podruje Korduna,
vjerski heterogeno jo od razdoblja ranog novog vijeka, u socijalistikoj je Jugoslaviji postalo
jo heterogenije dodavanjem jo jednog vjerskog, a kasnije i nacionalnog elementa u svoju
vjersko-nacionalnu strukturu. Budui da je podruje Opine Vojni bilo jedno od podruja s
apsolutnom srpskom veinom, iznad 85 %, a podruje Opine Vrginmost imalo je srpsku
veinu iznad 65 %, obje su opine ule u sastav Srpske autonomne oblasti Krajina 1991. godine.
Podruje Slunja potpalo je nakon ratnih operacija pod srpsku vlast u studenom 1991. godine.
Do tada relativno dobre meuljudske odnose zamijenili su uglavnom loi odnosi koji su
dovodili do odlaska Bonjaka/Muslimana u susjednu Bosnu i Hercegovinu, ponajvie na
kladuko i cazinsko podruje. Za ovo pogranino podruje Korduna posebno je vano ono to
se dogaalo u susjednoj zapadnoj Bosni. Ondje je karizmatski voa Fikret Abdi osnovao
paradravu Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu koja je u srpnju 1995. godine, nekoliko dana
prije svoga nestanka, proglaena republikom.
Dogaaji iz toga vremena snano su utjecali na sudbinu Muslimana na podruju
Korduna. Njihove ivotne prie vezane su za dvije dananje drave i dvije paradrave koje su
postojale na teritoriju Cazinske krajine i Korduna. Na njihova politika opredjeljivanja
ponajvie je utjecala elja za preivljavanjem rata, a ne njihovo osobno miljenje. Dio
ispitanika aktivno je sudjelovao u Hrvatskoj vojsci i proivio rat na nekom od hrvatskih bojita.
Ipak, radi se o manjem broju takvih sluajeva. Drugi se dio Muslimana aktivirao u politici na
poetku rata ukljuivi se u Hrvatsku demokratsku zajednicu. Neki su ispitanici odmah po
izbijanju sukoba preli preko granice i otili u Bosnu i Hercegovinu gdje su imali rodbinu ili
nekretnine. Ostali koji su izbjegli u Bosnu uinili su to tek nakon 1993. godine, odnosno akcije
Maslenica, kada su ih vlasti RSK protjerale. Malo je bilo onih koji su pristali suraivati (na bilo
koji nain) s vlastima Republike Srpske Krajine. Posebnu, uvjetno reeno, treu vrstu
Muslimana/Bonjaka na Kordunu inili su oni koji su pobjegavi u Bosnu i Hercegovinu
sudjelovali u postrojbama Armije Bosne i Hercegovine ili u Vojsci Autonomne oblasti Zapadna
Bosna. Njihovo pristajanje uz jednu od vojski objanjivo je samo iskazom jednog ispitanika koji
kae: Podravao sam vojsku koja je vladala i tako uvao svoja lea. Nakon akcije Oluja, veina
se ispitanika vratila u svoje kue u roku izmeu mjesec dana i est mjeseci. U njihovim kuama
su za vrijeme rata, ukoliko su ih napustili, bili smjeteni Srbi, ali kue u najveem broju
sluajeva nisu bile tee oteene ili unitene.
Muslimani/Bonjaci u Hrvatskoj nali su se nakon raspada bive drave u vrlo
nepovoljnom poloaju. Naime, Bonjaci su izbrisani iz preambule Ustava Republike Hrvatske
1997. godine zajedno sa Slovencima. Tek na otar zahtjev Predsjednika Meihata Islamske
zajednice u Hrvatskoj Muslimani su navedeni kao jedna od nacionalnih manjina u Hrvatskoj u
preambuli Ustava iz kojeg su bili izbrisani. Nakon zavretka posljednjeg rata hrvatski
nacionalizam, koji je bio vrlo snaan u povratnikim sredinama, nije bio izraen samo prema
Srbima, ve i prema Muslimanima/Bonjacima koji su ondje imali neutralnu ulogu u vrijeme
posljednjeg rata. Oblici diskriminacije prema Bonjacima mogu se podijeliti u dvije kategorije:
a) nemogunost ostvarivanja prava na dravljanstvo
b) nemogunost ostvarivanja prava na rad (esto vezana uz prvu kategoriju).
Jedan od najveih problema lokalnog muslimanskog/bonjakog stanovnitva je
nemogunost ostvarivanja prava na dravljanstvo. Velik broj Bonjaka/Muslimana
nastanjenih na podruju opina Cetingrad i Slunj (ali i openito u Hrvatskoj) ima taj problem.
Uz taj je problem vezan i niz drugih problema koji oteavaju ivot kordunskim Bonjacima/
Muslimanima.
97
Veina Bonjaka/Muslimana na podruju Korduna za vrijeme rata boravila je u

susjednoj Bosni i Hercegovini, pa tako tada nisu imali prilike zatraiti hrvatske dokumente u
nekom od hrvatskih gradova. Povratkom u Hrvatsku, po redovnoj su proceduri zatraili
domovnice kao temeljni dokument za ostvarivanje svih prava i obveza prema zakonu. Svi koji
su podnijeli molbu da im se izdaju domovnice imali su prijavljen boravak dulje od pet godina u
RH, to je bio jedan od osnovnih uvjeta za stjecanje dravljanstva. Taj su neprekidni boravak od
najmanje pet godina mogli i dokazati ranijim dokumentima SR Hrvatske. Imali su zasnovane
radne odnose u hrvatskim poduzeima ili su bili individualni poljoprivrednici, odnosno
poduzetnici, to znai da su svoje obveze podmirivali u SR Hrvatskoj. U tom smislu, umjesto da
se tretiraju kao povratnici, ovi su ljudi ostali bez temeljnih dokumenata, bez prava na rad, bez
socijalnog i mirovinskog osiguranja, kredita za obnovu, pa ak i prava na raspodjelu
humanitarne pomoi, a onemogueno im je i slobodno kretanje. Jedina ponuena opcija koju
su imali jeste traenje statusa trajno naseljenih stranaca, to je mnogima uskraeno, odnosno
uruena su im rjeenja o prekidu takvog statusa. Nie razine vlasti, posebno u bivim
okupiranim opinama, birokratski opstruiraju proceduru, oteu s izdavanjem rjeenja ili
naplauju visoke takse. Nakon albi, kad via instanca odredi suprotno, opstrukcija se ipak
nekanjeno nastavlja.
U povratnikim sredinama postoje veliki problemi zapoljavanja lokalnog
stanovnitva. Zbog vrlo malog broja radnih mjesta stanovnitvo se izuzetno teko zapoljava. U
Vojniu je bio zaposlen 2011. godine tek jedan Bonjak/Musliman u komunalnom, a na
podruju Topuskog tek ih je nekoliko zaposlenih u javnom sektoru. Zapoljavanje je u javnom
sektoru usko vezano za hrvatsko dravljanstvo, pa stoga mnogi Bonjaci/Muslimani nemaju u
startu mogunost zapoljavanja. Prilikom javljanja na javne natjeaje u opini pripadnici
nacionalnih manjina trebali bi imati prednost pred pripadnicima veinskog naroda, ukoliko
posjeduju jednake uvjete i iskustvo. Zbog proizvoljnog tumaenja zakona, lokalna samouprava
vrlo esto izigrava ovaj lan zakona, pa Bonjaci/Muslimani koji bi imali pravo zapoljavanja na
odreenom radnom mjestu na kraju ostaju bez posla.
U novostvorenoj Republici Hrvatskoj Bonjaci su se nali pred novim problemom. U
popisu stanovnitva 2001.god. 19.677 graana Hrvatske izjasnilo se prethodnim nacionalnim
imenom Bonjaka Musliman. Kako ovu kategoriju Ustavni sud Republike Hrvatske ne priznaje,
ti su graani uvrteni meu ostale i praktiki su ostali nepostojei u okvirima svih regula u
Republici Hrvatskoj. I ispitanici se izjanjavaju vrlo razliito s obzirom na nacionalnu
pripadnost. Najee je nacionalna pripadnost (barem u posljednjem popisu stanovnitva)
bila vezana za pripadnost jednoj od muslimansko-bonjakih politikih opcija u Bosni i
Hercegovini. Oni koji su se smatrali pristalicama tzv. autonomake politike Fikreta Abdia
izjanjavali su se kao Muslimani. Ovi drugi, koji su se osjeali kao manjina koja potjee iz Bosne
i Hercegovine (a ne iz AO Zapadne Bosne) i koji su podravali probonjaku politiku Stranke
demokratske akcije izjanjavali su se kao Bonjaci. Ispitanik iz Komesarca (Cetingrad) govori:
Ako nisam Musliman nisam nita. To je moja vjeronacija. Nisu Bonjaci preko u turliu [prvo
vee selo preko granice u Bosni nasuprot Bogovolji, op. a.] nego su Bosanci. Mene to jako mui.
Did je bio Musliman kad je Tito dozvolio da se bude Musliman. Borili smo se za to da budemo
Muslimani, a Bonjaci su bili prije 300 godina u istonoj Bosni.
Meu pitanjima koja su postavljana ispitanicima obraena su i pitanja sadanjih
meunacionalnih odnosa u selima, mijeanih brakova i unutarnacionalnih odnosa. Dakako da
su se meunacionalni odnosi nakon raspada bive drave Jugoslavije i posljednjeg rata
znaajno pogorali uslijed velike doze nepovjerenja meu ljudima, ali je jo znaajnije da su se
unutarnacionalni odnosi u bonjakoj/muslimanskoj zajednici u posljednjem desetljeu
98
dvadesetog stoljea toliko pogorali da i danas postoji jasna podjela na pristalice tzv.
autonomije i na one koji su za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. ini se da je onih koji su za
cjelovitu Bosnu i Hercegovinu mnogo manje od onih koji su pristalice autonomake politike.
Odnosi izmeu Srba, Hrvata i Bonjaka/Muslimana nakon posljednjeg rata vidljivo su
ohladnjeli. U najveem se broju sluajeva svode na pozdrave, a vrlo rijetko na druenja i bliska
prijateljstva. Socijalna je distanca prema Srbima neto vea nego prema Hrvatima, ali
nabrojeni oblici diskriminacije Bonjake/Muslimane udaljavaju i od graana hrvatske
nacionalnosti. Bonjaci/Muslimani na Kordunu suoavaju se s jo jednim problemom koji se
odnosi na problem osjeaja pripadnosti odreenoj zemlji. Mlae generacije, roene u
Hrvatskoj, vie ne osjeaju Bosnu svojom domovinom, ve vide Hrvatsku kao svoju domovinu.
Kada odu u Bosnu, tamo se osjeaju strancima, a u Hrvatskoj doivljavaju najraznovrsnije
oblike diskriminacije.
Hrvati
Na temu socijalne integracije bosanskih Hrvata (ratnih migranata) u lokalne
zajednice Zapadne Slavonije (Okuani i okolica) provedeno je na terenu empirijsko istraivanje
(intervju). Istraivanje je obavljeno 27. i 28. 7. 2012. u Okuanima, Cagama, Benkovcu i Novoj
Gradiki, u formi intervjua (ukupno 19), na populaciji bosanskih Hrvata, ratnih izbjeglica.
Pitanja/odgovori ispitanika svrstani su u nekoliko tematskih cjelina, koje zajedno
problematiziraju pitanja/probleme socijalne integracije ove populacije u naselja Zapadne
Slavonije. Slijede odgovori intervjuiranih i komentari, sukladno navedenim tematskim
cjelinama.
Ratni sukobi u bivoj Jugoslaviji uzrokovali su velike ratne migracije, a posebno je
veliki egzodus bio onaj iz Bosne i Hercegovine. Ispitanici su u intervjuima pitani o svojim
sjeanjima na prijem i prihvat u novoj sredini, te o problemima s kojima su se suoavali tada, te
to im sve, u vremenu intervjuiranja, predstavlja problem u njihovim naseljima i u Hrvatskoj?
Evo kako su ispitanici odgovarali:
Izbjeglitvo smo poeli u Zapadnoj Slavoniji (...) dobili smo kuu za stanovanje u koju
smo morali dosta uloiti. Za ulaganje i popravak kue bile su nam potrebne tri godine. Dobro
sam primljen ovdje, bili su tu esi, Srbi i drugi (...) Imam troje djece. Kua je vraena Srbima,
agencija APN je otkupila kuu, a onda sam ja doao do te kue. (Mukarac, 1958. g., Okuani,
Derventa)
Doao sam kao mali ovdje, iao u kolu u Okuane. Nisam imao problema, bilo je
djece u koli odasvud (...) iz Srbije, Bosne. (Mukarac, 1989. g., Cage, Derventa)
Bili smo kod Poege, doli smo nakon toga u Vrbovljane, a onda 2005. g. u Cage. Ovdje
smo dobili kuu na privremeno koritenje. Nismo imali veih problema. Mu je u meuvremenu
umro, ostala sam sama s djecom. Mislimo ostati ovdje. (ena, 1942. g., Cage, Foa kod Doboja)
Nakon dolaska u Hrvatsku bosanskohercegovaki Hrvati su se suoili s klasinim
izbjeglikim problemima, od objekta stanovanja do elementarnih sredstava za ivot.
Primjetno je da su neki promijenili vie kua ili naselja dok nisu trajnije osigurali svoj smjetaj.
Takoer, ono to posebno prati izbjegliku populaciju svakako je statusni pad. Od situiranih i
uglednih graana, postaju korisnici humanitarne pomoi i ovisne osobe, bez drutvenog
99
statusa i ugleda. Kako to slikovito istie jedna ispitanica, u Bosni je nosila 'fine cipele', to
dovoljno govori o statusnom padu u odnosu na prijeratni ivot u Bosni. Iskustva su o socijalnoj
interakciji iz vremena dolaska razliita i u korelaciji su s nekim subidentitetskim obiljejima
intervjuirane populacije (dob, spol), te naseljima u koja su stigli i populaciji koju su tamo
zatekli. Kod mlaih se primjeuje neto laka integracija, posebno tamo gdje su bili izmijeani s
drugom djecom, sline, izbjeglike sudbine. Bilo je, to se primjeuje u nekim intervjuima,
stigmatizacije na temelju porijekla ('Bosanac'), a dolazak u nacionalno homogeniziranu
sredinu, s neto malo stanovnitva nehrvatske nacionalnosti, nije u dimenziji nacionalne
pripadnosti predstavljao gotovo nikakav problem novopridolom stanovnitvu iz Bosne,
uglavnom hrvatske nacionalnosti.
U vremenu anketiranja, ratna sjeanja, iako prisutna, nisu dominantni
problem/pitanje populacije u Zapadnoj Slavoniji, pa tako ni bosanskih Hrvata. Mnogo su
vanija egzistencijalna pitanja, od izvora prihoda do perspektive ostanka u Okuanima i okolici.
to o tome kau ispitanici u istraivanju?
Imam malu mirovinu, svega 2200 kuna. Radim u sportu, nogometni sam delegat,
skaut sam takoer za Dinamo. Vjerojatno da u ostati ovdje, samo to me nostalgija vue na
moju zemlju u Derventu, volio bi tamo neto napraviti da unucima mogu pokazati to je moje i
gdje sam roen. (Mukarac, 1958. g., Okuani, Derventa)
Kako ivim? Teko, samo rad na crno, snalazim se, ali dokle ovako? Mlad sam a
nemam perspektive. Slino je sa veinom ljudi (...) dosta ih je otilo odavde. Ali i drugdje je
teko (...) kriza, recesija. Neki se oene u Austriji, Njemakoj, pa tako ostanu tamo. Teko da bih
ostao ovdje. Ako bi se ukazala prilika, otiao bih, ili u neki drugi kraj Hrvatske, a i inozemstvo
dolazi u obzir. (Mukarac, 1989. g., Cage, Derventa)
Za uinkovitu socijalnu integraciju u neki socijalni ambijent vano je ispuniti nekoliko
pretpostavki, koje se mogu supsumirati pod dvije temeljne: materijalne i socio-psiholoke. Iz
ovih intervjua evidentno je da su problemi socijalne interakcije izmeu razliitih nacionalnih
skupina (relacija Hrvati - Srbi) uglavnom svedeni na niski intenzitet komunikacije, poneto
meusobne pomoi, ali bez sukobljavanja i etnikih incidenata. Ratna sjeanja nisu
dominantni dio socio-psiholoke i egzistencijalne zbilje na prostoru Okuana i okolice. Mnogo
su vaniji i izazovniji materijalni aspekti socijalne integracije, to svakako vrijedi i za bosanske
Hrvate. U odgovorima na ovo pitanje veina istie kombinaciju razliitih izvora prihoda, a
dominiraju mirovine i socijala. U samom okuanskom kraju, pa i u cijeloj Brodsko-posavskoj
upaniji, slabe su mogunosti zapoljavanja. Tek je vrlo mali broj bosanskohercegovakih
Hrvata naao posao na tom prostoru, a znatno vei broj radi u drugim krajevima Hrvatske
(Zagreb, Rijeka i drugi gradovi), te u inozemstvu (Njemaka, Kanada, Austrija). Za
egzistencijalni opstanak posebnu vanost, prema rijeima nekolicine intervjuiranih, ima
obiteljska umreenost. Rod, roake i obiteljske veze su intenzivnije u slabije razvijenih
populacija i prostora, kao i kod onih koji se nalaze u velikim nevoljama. Bosanski ambijent je
paradigmatian za navedeno, a bosanski su Hrvati dio takvoga kolektivnog imaginarija i,
shodno tome, ponaanja u slinim situacijama.
Mogu li se nakon rata obnoviti i ponovno uspostaviti takve socijalne mree koje e
initi multietniki karakter lokalnih zajednica? Kakva je, po pitanju meunacionalne
komunikacije, situacija na prostoru Okuana i okolice?
100
Treniram nogometni klub, imao sam igraa Srba. Poslije rata je bilo vie zategnuto,
sada je ve normalno. Vrbovljani, ovac, Greani, tu je situacija dobra. Ima tu jedan kafi iji je
vlasnik Srbin a u njega ne dolaze Srbi! (Mukarac, 1958. g., Okuani, Derventa)
Ima malo Srba ovdje, dobri su ljudi, ima mijeanih brakova. (Mukarac, 1949. g., Cage,
Derventa)
Nema veeg odvajanja, ljudi komuniciraju zajedno (...) pije se kava, pomae se (...). (Mukarac,
1988. g., Cage, Derventa)
Imao sam i imam kontakte sa domaim Hrvatima i sa Srbima povratnicima. Kada sam
doao ovdje, kontaktirao sam u koli sa svima. Meu djecom se i tada, a i sada meu
odraslima, ipak osjetio razdor. (Mukarac, 1988. g., Cage, Derventa)
Malo Srba se vratilo, imamo kontakte (...) vraaju se stariji ljudi kod Srba (...) ima
mjeovitih brakova. (ena, 1954. g., Cage, Derventa)
Socijalna interakcija izmeu pripadnika razliitih nacionalnih i zaviajnih skupina ini
temeljnu supstancu lokalnih zajednica i pretpostavku onoga to se naziva drutvo.
Rekonstrukcija primarnih socijalnih mrea posebno je aktualna u poslijeratnom vremenu, ali s
neizvjesnim ishodom. Zapadna Slavonija je bila poprite ratnih sukoba. U poslijeratnom se
vremenu najprije vraaju Hrvati, a nedugo zatim i Srbi. Pored useljenih bosanskih i
vojvoanskih Hrvata, oni ine populacijsku veinu o kojoj ovise ovdanji meunacionalni i
socijalni odnosi. U nekim ve provedenim istraivanjima o socijalnoj interakciji i komunikaciji
izmeu razliitih etnikih skupina (s Hrvatima i Srbima u fokusu), nalazimo da su ti odnosi u
Zapadnoj Slavoniji (uz Baniju) donekle bolji, a ponekad i dosta bolji, nego u Dalmaciji i Istonoj
Slavoniji. Ispitanici ovih intervjua uglavnom potvruju te spoznaje.
101
Bosanski migranti u Hrvatskoj, kako oni doseljeni u ranim godinama socijalizma
(Muslimani/Bonjaci na Kordunu), tako i ratni migranti doseljeni za vrijeme ratnih sukoba u
Zapadnu Slavoniju (bosanski Hrvati), imaju potekoa s integracijom u hrvatsko drutvo. Iako
se u prvom sluaju (Muslimani/Bonjaci) radi o ekonomskim motivima useljavanja, injenica
da su Kordun i Cazinska krajina (regija porijekla veine ispitivanih Muslimana/Bonjaka)
takoer bivi ratni prostori, uinila je u vremenu istraivanja socio-politiki status obje
bosanske migrantske skupine slinim. Bonjaci/Muslimani dolaze na Kordun iz Cazinske
krajine iz socio-gospodarskih i demografskih razloga (kvalitetnija zemlja na Kordunu,
prenaseljenost u Cazinskoj krajini). Meunacionalni su odnosi u socijalizmu bili kontrolirani i
ideologijski oblikovani. Ipak je, i u tom vremenu, pored suivota i razvijene mree primarnih
socijalnih odnosa izmeu pripadnika razliitih nacija (Bonjaci/Muslimani, Srbi, Hrvati), bilo
pojedinanih ubojstava uzrokovanih meunacionalnom netrpeljivou. Vrijeme je ratnih
sukoba devedesetih godina prologa stoljea Muslimanima/Bonjacima donijelo nove izazove
i razliita opredjeljenja. Tako se dio njih na Kordunu svrstao uz hrvatsku stranu, manji dio je
mobiliziran u srpske postrojbe; a od onih koji su se vratili u BiH, dio je ukljuen u Armiju BiH a
neki su, pak, podrali Autonomnu oblast Zapadnu Bosnu. Akteri u usmenim kazivanjima neka
od ovih opredjeljenja objanjavaju 'uvanjem ive glave' u tekim i turbulentnim ratnim
vremenima. Poseban problem s kojim se ova populacija susree jeste nacionalna
fragmentacija na Bonjake i Muslimane, to dovodi do pitanja i problema identiteta ove
nacionalne zajednice. Skoro dvadeset godina nakon zavretka rata, Bonjaci/Muslimani imaju
problema s integracijom, a prisutni su i neki oblici diskriminacije i to: nemogunost ostvarenja
prava na dravljanstvo i nemogunost ostvarivanja prava na rad.
Bosanski Hrvati useljavali su se na prostor Zapadne Slavonije (Okuani i okolica)
uslijed progona i protjerivanja iz Bosne i Hercegovine, uglavnom od strane bosanskih Srba.
Najvie ih se doselilo iz Bosanske Posavine i banjalukog kraja. U poslijeratnom socijalnom
ambijentu suoavaju se s problemima socijalne integracije u hrvatski socio-politiki,
gospodarski i kulturni prostor. U lokalnim zajednicama Zapadne Slavonije obitavaju pripadnici
donedavno zaraenih nacionalnih skupina (Hrvati i Srbi), a u hrvatskom korpusu evidentna je,
posebno neposredno nakon rata, manja socijalna distanca i blai animozitet na relaciji domai
Hrvati - Hrvati doseljeni iz drugih zemalja bive drave, posebno (zbog broja) onih iz Bosne i
Hercegovine. S vremenom se problemi, od nacionalnih i zaviajnih, sve vie transformiraju i
manifestiraju kao gospodarski i egzistencijalni. U ovom su istraivanju bosanski Hrvati iznijeli
neka svoja zapaanja i stavove o socijalnoj integraciji u hrvatsko drutvo. Njihovo je sjeanje na
stari kraj razliito. Dok srednje i starije generacije istiu svoja egzistencijalna postignua iz
Bosne, kao i neke prednosti tamonjeg ivljenja ('komiluk', rodbinska povezanost, krajolik),
mlai ispitanici nisu bili u mogunosti usporediti Bosnu i Hrvatsku. Kao prednost Hrvatske
ispitanici navode organiziranije drutvo i vee egzistencijalne pogodnosti. Veina njih je na
socijali ili u mirovini, a ta skromna primanja dopunjuju radom za nadnicu i meusobnim
pomaganjem. Rodbinska mrea je znaajna za olakavanje njihovih egzistencijalnih tekoa.
Mladi su uglavnom otili ili namjeravaju otii iz Zapadne Slavonije, a recesija u Europi oteava
odlazak i onima koji to ele. Osobe srednje i starije dobi uglavnom istiu da e ostati ovdje gdje
su sada, a povratak u Bosnu doivljavaju samo na razini odravanja uspomena na stari kraj a ne
kao neko trajnije rjeenje.
102
Istraivanje pokazuje koliko je teko biti 'stranac' u nekom prostoru, pa ak i onda

kada su pripadnici neke skupine ve desetljeima ukljueni u socijalni ambijent odreenoga
prostora (Bonjaci/Muslimani na Kordunu) ili kada su u pitanju akteri koji pripadaju veinskom
nacionalnom korpusu (bosanski Hrvati). Pritom, iako su njihovi dolasci bili razliito motivirani
(mirnodopski kod Bonjaka/Muslimana, ratni kod bosanskih Hrvata), njihova Drugost u
odnosu na autohtono stanovnitvo, posebno u turbulentnim vremenima, ini ih slinim
prilikom graenja svog statusa u drutvu.
Literatura
Anderson, B. (1990) Nacija: zamiljena zajednica. Zagreb: kolska knjiga.
Babi, D. (2008) Suivot Hrvata i Srba u Slavoniji: (re)konstrukcija multietnikih lokalnih
zajednica nakon ratnih sukoba. Zagreb: Golden marketing - Tehnika knjiga.
Babi, D. (2010) Etnonacionalizam i rat u Hrvatskoj: teorijski aspekti i istraivanje
meunacionalnih odnosa u lokalnim zajednicama. Zagreb: Plejada.
Leksikon temeljnih pojmova politike: abeceda demokracije (1990). Uredili Ivan Prpi et al.
Zagreb: kolska knjiga.
Teorije o drutvu I, II (1969). Uredili T. Parsons et al. Beograd: Vuk Karadi.
Izvjee Vlade Republike Hrvatske o dosadanjem tijeku povratka i zbrinjavanja prognanika,
izbjeglica i raseljenih osoba, Narodne novine, Zagreb, br. 92, 7. srpnja 1998.
Pismo Glas Amerike, n/r Stevica Susa (internet) dostupno na:
http: www.sdah.hr/dokumenti/pismo10.doc (pristupljeno 20. kolovoza 2012.)
103
104
Dr. sc. Simona Kuti, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb

Dr. sc. Snjeana Gregurovi, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb
Dr. sc. Saa Boi, Odjel za sociologiju, Sveuilite u Zadru
Bonjaci u Hrvatskoj:
useljavanje i transnacionalni socijalni prostori
Saetak
U radu se prikazuje dio drutvenih odnosa Bonjaka u Hrvatskoj koji je relevantan za
suvremene rasprave u drutvenim znanostima - njihovi transnacionalni socijalni prostori.
Transnacionalne veze Bonjaka u Hrvatskoj izuzetno su razvijene te predstavljaju relevantan
sluaj s mnogim specifinostima, koji se moe koristiti za komparativno istraivanje nastanka
transnacionalnih socijalnih prostora. Za razliku od drugih migrantskih skupina obuhvaenih
suvremenim istraivanjima, Bonjaci se veinom useljavaju u vrijeme kada nisu postojale
administrativno-politike prepreke u obliku meunarodnih granica za razvitak plurilokalnih
veza; imaju status nacionalne manjine; samo useljavanje se dodatno generiralo postojeim
drutvenim vezama na mezorazini; a pojavljivanje meunarodnih granica i snanije
transnacionalno povezivanje bonjakih migranata uslijedilo je nakon rasprenja Bonjaka
tijekom rata i prisilnih migracija 1992.-1995. godine. Uvjeti odranja transnacionalnih veza
Bonjaka u Hrvatskoj, njihov pravno-politiki status, blizina Bosne i Hercegovine, ali i
mobilizacija druge generacije, u svakom sluaju e pomoi opstanku specifinih
transnacionalnih socijalnih prostora koje bi trebalo uvrstiti u budue komparativne studije s
ambicijom, ako ne generiranja teorije, onda barem utvrivanja validnih empirijskih
generalizacija.
Kljune rijei: Bonjaci, dijaspora, Hrvatska, migracije, etnike manjine,
transnacionalni socijalni prostori
Uvod
Useljavanje Bonjaka u Hrvatsku trebalo je zaokupiti veliku panju drutvenih
znanstvenika, prvenstveno sociologa i povjesniara koji se bave oblikom i tipovima migracija
(poput unutarnjih, vanjskih, prisilnih, radnih itd.), nastankom i odranjem dijaspora kao
drutvenih oblika, konstrukcijom i promjenom etnikih i nacionalnih identiteta, nastankom
novih nacionalnih manjina, razvitkom novih, intenzivnih drutvenih veza i odnosa preko
granica nacija-drava itd., jer ovaj sluaj povezuje sve spomenute drutvene fenomene i
procese. Slobodne migracije (Petersen, 1958) muslimana iz Bosne i Hercegovine, izmeu
ostalih zemalja i u Hrvatsku, nastaju u vrijeme poetka izgradnje nacija i nacionalnih identiteta
u jugoistonoj Europi te bi istraivanje razvitka etnikog identiteta meu muslimanskim
imigrantima dalo vane uvide u procese izgradnje bonjake nacije i nacionalnog identiteta od
19. stoljea do danas, ali i u procese transformacije drutvenih identiteta openito, to bi, s
obzirom na jo uvijek duboku podjelu izmeu primordijalista i modernista meu drutvenim
znanstvenicima, bio i velik doprinos raspravi o porijeklu nacije (Smith, 2002) jer su upravo
identiteti migranata bili najvaniji izvor procjene razvitka nacionalnog identiteta (Connor,
1990). Nadalje, suvremena komparativna istraivanja dijaspora pronalaze i do trideset faktora
koji utjeu na promjene u reprezentaciji domovine, no niti oni nisu dovoljni za validnu
105
povijesnu generalizaciju (Morawska, 2011: 1045). S obzirom na este promjene

administrativnog i dravnog oblika Bosne i Hercegovine kao i kolektivnog identiteta Bosanskih
muslimana, prouavanje nastanka bonjake dijaspore i njene reprezentacije domovine kroz
povijest dalo bi dragocjen doprinos daljnjim istraivanjima pravilnosti dijasporskih praksi i
reprezentacija.
Usprkos velikoj empirijskoj i znanstvenoj relevantnosti sluaja Bonjaka u Hrvatskoj,
do sada je u Hrvatskoj publiciran samo manji broj empirijski i znanstveno relevantnih, njima
posveenih studija. Zato smo odluili prikazati barem jedan dio suvremenog drutvenog
djelovanja Bonjaka u Hrvatskoj koji je relevantan za suvremene rasprave u drutvenim
znanostima - njihove transnacionalne socijalne prostore. Transnacionalni socijalni prostori
(TSP-i) najopenitije se mogu definirati kao kontinuirane veze osoba, mrea i organizacija
preko granica vie nacija-drava, koje variraju od nisko do visokoinstitucionaliziranih oblika
(Faist, 2000b: 189). Glavni teorijski pristupi razmatraju TSP-e kao plurilokalne referentne
okvire (Pries, 2001, 2005), naglaavaju nejednaku razmjenu ideja, praksi i resursa unutar
viestrukih isprepletenih mrea socijalnih veza (Levitt i Glick Schiller, 2004: 1009) i oblike
transakcija preko granica nacija-drava (Faist, 2000a, 2000b). Unato disciplinarnim razlikama i
paradigmatskim preferencijama autora/ica, svi pristupi opisuju TSP-e kao mree socijalnih
veza (Levitt i Glick Schiller, 2004), socijalne i simbolike veze (Faist, 2000b) ili socijalne
odnose (Pries, 2001) pa stoga posebnu vanost za njihovo empirijsko istraivanje, pa tako i
nae, imaju transnacionalne veze socijalne i simbolike, direktne i indirektne, meu
individualnim i institucionalnim akterima.1 Vrlo razvijene transnacionalne veze Bonjaka u
Hrvatskoj, kao izuzetno relevantan sluaj s mnogim specifinostima, mogle bi se koristiti za
komparativno istraivanje nastanka TSP-a jer su se, za razliku od drugih migrantskih skupina
obuhvaenih suvremenim istraivanjima, veinom useljavali u vrijeme kada nisu postojale
administrativno-politike prepreke za razvitak plurilokalnih veza u obliku meunarodnih
granica; imaju status nacionalne manjine; samo useljavanje se dodatno generiralo postojeim
drutvenim vezama na mezorazini; a pojavljivanje meunarodnih granica i snanije
transnacionalno povezivanje bonjakih migranata uslijedilo je nakon rasprenja Bonjaka
tijekom rata i prisilnih migracija 1992.-1995. godine. Zato emo prikazati useljavanje Bonjaka
u Hrvatsku, oblike njihovih TSP-a te tako ponuditi jedan poseban sluaj za budue
komparativne analize TSP-a.
Useljavanje Bonjaka u Hrvatsku
Bonjaci u Hrvatskoj nisu samo migrantska populacija ve su i druga po veliini
nacionalna manjina od 22 navedene u Ustavu. Prema podacima Popisa stanovnitva iz 2001.
godine, u Hrvatskoj je popisano 20.755 pripadnika bonjake nacionalne manjine, a 19.677
osoba izjasnilo se kao Musliman. S obzirom na dvojaku mogunost izjanjavanja, bonjaka
zajednica bila je rascijepljena na dvije skupine - Muslimane i Bonjake. Ukoliko bi se te dvije
kategorije spojile, kao to je predlagala Bonjaka nacionalna zajednica Hrvatske, ukupan broj
Bonjaka u Hrvatskoj registriranih Popisom iz 2001. iznosio bi 40.432.2
Prema podacima posljednjeg Popisa stanovnitva iz 2011. godine u Hrvatskoj je bilo
7.558 Muslimana, a 31.479 Bonjaka to je znaajan porast u ovoj kategoriji u odnosu na 2001.
godinu koji ukazuje na rastuu etniku samosvijest Bonjaka u Hrvatskoj.
Na autohtonost muslimanske, odnosno bonjake zajednice u Hrvatskoj ukazuje
doseljavanje Bonjaka - muslimana krajem 19. st. nakon austrougarske okupacije BiH (1878.), i
to uglavnom u Zagreb. Razlozi doseljavanja prvih Muslimana iz BiH u Zagreb i druge hrvatske
gradove, primjerice Osijek i Karlovac, uglavnom su kolovanje, a potom zapoljavanje i sluenje
106
vojske (iak-Chand, 1999: 453). Ipak, od kraja 19. st. pa sve do 1918. godine, najznaajnija
muslimanska skupina u Zagrebu bili su studenti na Zagrebakom sveuilitu koji su doli poslije
odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade iz 1892. da se uenicima sarajevske erijatske
sudake kole doputa upis na Pravni fakultet i polaganje dravnih ispita (Hasanbegovi, 2007).
Poetkom 20. st. u Zagrebu se osnivaju i prvi akademski klubovi sveuilitaraca. Meutim, u
Banskoj Hrvatskoj jo uvijek ne dolazi do trajnog naseljavanja muslimana zbog konfesionalne
uvjetovanosti enidbenog i prava na dravljanstvo. Prisutnost muslimana u Hrvatskoj statistiki
se biljei od 1910., a njihov broj naglo raste tijekom Prvog svjetskog rata i neposredno nakon
njega. Njihovo trajno naseljavanje i status osnaeni su 1916. zakonskim priznanjem islama kao
ravnopravne vjere u Hrvatskoj. Prema popisnim podacima iz 1931. godine, u Hrvatskoj je
registrirano 4.750 muslimana (Kulenovi 1997; prema iak-Chand, 1999: 454). Snaniji
migracijski val muslimana Bonjaka prema Zagrebu kao gospodarskom i kulturnom sreditu
zbio se u razdoblju od 1918. do 1941. godine. Doseljavanje Bonjaka u Hrvatsku ne prestaje ni
tijekom Drugog svjetskog rata, kada se ak u pojedinim razdobljima i intenzivira, emu su, uz
politiku NDH, velikim dijelom pridonijeli i izbjegliki tokovi iz BiH.
Nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme SFRJ, broj muslimana u Hrvatskoj i dalje se
poveava. Taj porast zbiva se u kontekstu radnih migracija do kojih je dolo zbog
neujednaenog gospodarskog i demografskog razvoja BiH i Hrvatske. Ekonomska
nerazvijenosti BiH, s jedne strane, i rastua industrijalizacija u Hrvatskoj, s druge, potaknuli su
migracije Bonjaka u Hrvatsku. I ovdje se pokazalo da krajevi s manjkom aktivnog stanovnitva i
niskim prirodnim priratajem postaju imigracijska podruja, posebno za polukvalificiranu i
nekvalificiranu radnu snagu.
Premda su neposredno nakon Drugog svjetskog rata iz BiH dominirali migracijski
pravci prema Srbiji, nakon 1948. taj trend se mijenja te se intenziviraju migracije prema
Hrvatskoj (Milojevi, 1986: 13). S obzirom na ustroj SFRJ, migracije Bonjaka u Hrvatsku bile su
meurepublike. Meurepubliko-pokrajinsko zapoljavanje definirano je kao zapoljavanje
radnika, posredstvom ili bez posredstva SIZ-ova za zapoljavanje, s teritorija jedne na teritorij
druge republike, odnosno autonomne pokrajine. Naime, osim pojedinaca koji su sudjelovali u
tradicionalnim lananim migracijama, postojale su i organizirane migracije na razini regije i
cijele zemlje. Dok su u prvima kljunu ulogu u procesu migriranja imale informacije dobivene
od rodbine i/ili mjetana (o mogunostima zapoljavanja, stanovanja, kolovanja i sl.) koji su
prije emigrirali, u organiziranim oblicima migracija ta uloga trebala je pripasti samoupravnointeresnim zajednicama (SIZ-ovima). SIZ-ovi za zapoljavanje kao jedini ovlateni posrednik
trebali su osigurati selekciju u zapoljavanju potujui pravo prvenstva i osigurati odreenu
zatitu radnika (smjetaj, prehranu, putne trokove i sl.). Meutim, migriranje i zapoljavanje
uglavnom nisu bili institucionalno organizirani, osim u sluaju sezonskog zapoljavanja. Radnici
najee sami nalaze zaposlenje pomou poznanika, oglasa ili posrednika i tek nakon dogovora
s radnom organizacijom o zapoljavanju prijavljuju se SIZ-u (u mjestu rada), a u vrlo kratkom
vremenu dovode i lanove svojih obitelji (Milojevi, 1986: 103). Procjenjuje se da je u razdoblju
od 1976. do 1978. godine na stalnom radu u Hrvatskoj bilo preko 60.000 osoba iz BiH. Najvie ih
je dolo u Zagreb (41,60 % svih radnika iz BiH na radu u Hrvatskoj), a potom u Rijeku, Slavonski
Brod, Sisak, Dubrovnik i Split. Hrvatska u razdoblju od 1977. do 1980. u apsolutnim brojevima
ima najveu pozitivnu migracijsku bilancu, a BiH najveu negativnu migracijsku bilancu
(Oliveira-Roca, 1981: 26-50). Pri tomu valja istaknuti da su Muslimani (Bonjaci) iz BiH u to
vrijeme najvie migrirali u Hrvatsku (49 %), a potom u Sloveniju (34,8 %). Njihova brojnost je
najvea u radnikim zanimanjima (83,9 %), a svaki drugi je graevinski radnik. To je u skladu s
popisnim podacima o meurepublikoj mobilnosti u zapoljavanju koja je najvea kod najnie
obrazovanih i naglo opada porastom stupnja obrazovanosti (Milojevi, 1986: 22-50).
107
Migracije Bonjaka u Hrvatsku nastavile su se i nakon osamostaljenja Republike

Hrvatske, tijekom rata (1991.-1995.) i nakon njega. Meu najveim izbjeglikim tokovima u
Hrvatskoj upravo su tokovi Bonjaka tijekom rata u BiH (1992.-1995.), kada je prema nekim
procjenama u Hrvatsku u tri vala stiglo vie od 500.000 izbjeglica (Kostovi i sur., 2001). Prema
podacima Ministarstva inozemnih poslova Republike Hrvatske u izbjeglikim tokovima iz BiH
zahvaeno je pola ukupne muslimanske populacije tj. vie od milijun ljudi, etvrtina hrvatske i
desetina srpske populacije. Veina izbjeglica iz BiH, prema podacima Ureda RH za prognanike i
izbjeglice, bili su Muslimani - ene, djeca i mukarci stariji od 55 godina (Zlatkovi Winter, 1992:
132). Dio Bonjaka ostao je u Hrvatskoj nakon zavretka rata, dio se vratio u BiH dok je znaajan
dio migrirao u tree zemlje, koristei Hrvatsku samo kao tranzitnu destinaciju.
Nakon 1995. migracije Bonjaka u Hrvatsku i dalje se nastavljaju, uglavnom u okviru
radnih migracija. U 2010. godini od ukupnog broja imigranata u Hrvatskoj, 51,8 % ih je iz BiH. S
obzirom na iznimno visoku stopu nezaposlenosti u BiH (oko 40 %) i slab gospodarski rast,
odreeni broj radnika potraio je zaposlenje na hrvatskom tritu rada te je u razdoblju od
1994. do 2003. godine najvei broj radnih dozvola izdan dravljanima BiH (Strategija
Migracijske politike Republike Hrvatske za 2006./2007. godinu). Brojnije useljavanje Bonjaka
u Hrvatsku tako je posljedica snanih potisnih i privlanih faktora (Lee, 1966), ali i plurilokalnih
obiteljskih i prijateljskih veza, odnosno aktiviranja drutvenih principa obveza, recipronosti i
solidarnosti koje sadravaju te veze (Faist, 2000b), to znai da se i prije razvitka TSP-a Bonjaci
poinju useljavati u Hrvatsku koristei (jake) veze na udaljenost.
Transnacionalni socijalni prostori Bonjaka u Hrvatskoj
Nakon rata i rasprenja Bonjaka na gotovo svim kontinentima i u mnotvu drava,
Bonjaci u Hrvatskoj intenziviraju transnacionalne veze i poinju stvarati odrive TSP-e.
Kontakti i veze Bonjaka u Hrvatskoj, sudionika u naem istraivanju, proteu se u 18 nacijadrava.3 Geografska raspodjela transnacionalnih mrea sugovornika/ca veim dijelom je
multilokalna tj. ukljueni su akteri u najmanje tri nacije-drave (ukljuujui BiH), iako postoje
primjeri prostorno vrlo ekstenzivnih obiteljskih mrea:
Moja obitelj je raseljena u cijelom svijetu, bolje reeno u jedanaest drava. Najvie ih
ima u vedskoj, zatim u Norvekoj, Danskoj, Njemakoj, Austriji, Americi, Australiji
(sugovornik, 70 godina).
S obzirom na to da transnacionalne aktivnosti i veze Bonjaka u Hrvatskoj esto ukljuuju
aktere u treim dravama, istraivanja TSP-a bi trebala modificirati esto iskljuivi bipolarni
fokus tj. relaciju zemlja porijekla - zemlja useljenja i ukljuiti druge lokacije koje u jednakoj
ili veoj mjeri strukturiraju svakodnevne prakse, socijalne pozicije, biografske projekte
zaposlenja i identitete aktera, prema Priesovoj (2005: 180) definiciji TSP-a.
Veina opisanih primjera transnacionalnih aktivnosti i veza u provedenim intervjuima
odnosi se na direktne socijalne veze sugovornika/ca s lanovima obitelji u BiH i treim
dravama koje se odravaju posrednim i neposrednim putem. Iz perspektive sugovornika/ca u
Hrvatskoj, frekventnost posjeivanja lanova obitelji u BiH varira od jednom mjeseno, svaka
dva ili tri mjeseca, dva puta godinje do jednom godinje, ali je bitno istaknuti da su meusobni
susreti lanova proirenih transnacionalnih obitelji ei s obzirom na to da se realiziraju i u
lokacijama u Hrvatskoj ili treim dravama (npr. Norveka, SAD, vicarska itd.). Primjerice,
prema sugovorniinom opisu posjeta lanova obitelji iz Sjedinjenih Amerikih Drava:
Godinje dou barem jednom, barem netko od familije. Evo sad, ove godine su
bili brati i sestrina, prole godine baka i ujak, pretprole godine tetak i tetka, pa
sestrina i njena mala ker. Znai, godinje barem netko doe. ()
108
Dou na mjesec dana pa onda budu malo kod nas u Zagrebu, pa odu u Sloveniju
budui da nas ima svugdje. I naravno u Bosnu. Ipak ih srce vue tamo na rodnu grudu
(sugovornica, druga generacija, 23 godine).
Veze preko granica nacija-drava odravaju se i posrednim putem, a rasprostranjeni
mediji transnacionalne komunikacije ukljuuju telefon ili mobitel, uglavnom meu starijim
sugovornicima, te Skype (pozivi na telefon ili internet, ponekad i s web kamerama), MSN ili
Facebook meu mlaim, iako se ne radi o pravilu. Rasprostranjeno je i koritenje e-mailova i
SMS poruka kao naina komuniciranja, dok se pisma, estitke i razglednice koriste samo
iznimno. Frekventnost odravanja posrednih kontakata sugovornica/ka s rodbinom i
prijateljima u BiH i drugim dravama varira od svakodnevne, svakih nekoliko dana, tjedno,
nekoliko puta mjeseno, mjeseno do nekoliko puta godinje. Iako je posredna komunikacija s
najuom rodbinom u drugim dravama (primjerice djecom) ea nego u sluajevima
transnacionalne razdvojenosti lanova proirene obitelji, meu obiteljima sugovornika/ca
postoje primjeri izrazito povezanih transnacionalnih proirenih obitelji u kojima posredna
komunikacija predstavlja dio svakodnevice. Na primjer, prema opisu komunikacije
sugovorniine majke u Zagrebu s lanovima obitelji u BiH i treim dravama (SAD, vedska,
Ujedinjeno Kraljevstvo itd.):
Moja mama ima tri tisue kuna telefona, (smijeh) raspojasana je to se tie telefona.
Mama se uje na dnevnoj bazi. Sa svima. (smijeh) Moja mama je centrala. ()
[Istraiva:] I koga ona zove recimo? Sve. Kad kaem sve, mislim sve. Na sve svoje
sestre, svu njihovu djecu (sugovornica, druga generacija, 30 godina).
Teme razgovora koje opisuju sugovornici/e uglavnom su obiteljske - od zdravstvenog stanja
starijih lanova obitelji, razgovora o djeci i unuadi ili prepriavanja dogaaja iz svakodnevice,
naroito u sluajevima frekventne transnacionalne komunikacije:
U stalnom smo telefonsko-internetskom kontaktu [s obitelji i prijateljima u
Sarajevu]. Teme su sve one o kojima bismo diskutirali i da ivimo u istom gradu,
jednostavno reeno ivotne - od zdravlja do politike, od recepata do vremenske
prognoze (sugovornik, 38 godina).
Odravanjem posrednih i neposrednih kontakata preko granica nacija-drava osigurava se
kontinuitet transnacionalnih veza koje ine transnacionalne socijalne prostore, a unutar njih
realiziraju se i razliiti oblici podrke, od emotivne potpore lanovima obitelji do oblika
instrumentalne pomoi kroz posrednu i naroito neposrednu interakciju. U sadraju
provedenih intervjua esti su primjeri solidarnosti koja je usmjerena na lanove obitelji
sugovornika/ca (fokusirana solidarnost), a u nekim sluajevima i na iru zajednicu (difuzna
solidarnost, usp. Faist, 2000a), naroito uslijed ratnih okolnosti koje zgunjavaju
transnacionalni socijalni prostor, intenziviraju veze i kratkotrajno ih lokaliziraju. Primjerice:
Dosta ljudi koje su poznavali moji roditelji, i moja ua rodbina, neki od njih su uspjeli
doi u Zagreb u vrijeme rata. I proveli su izvjesno vrijeme kod nas. Dijelili smo sve s
njima do perioda kad su oni otili u te neke tree zemlje. Dakle, ekali su nekakvu vizu
ili papire za useljenje u neku treu zemlju, ne znam, Nizozemsku, Ameriku, vicarsku,
vedsku, Njemaku (sugovornik, 32 godine).
U skladu s Faistovom (2004: 4) definicijom socijalnih veza kao kontinuiranih serija
osobnih transakcija - komunikacija izmeu najmanje tri aktera - kojima ukljueni pojedinci
pripisuju zajednike interese, obaveze, oekivanja i norme mnogi opisi iz provedenih
intervjua upuuju na postojanje i kontinuitet socijalnih obveza i preko granica nacija-drava,
koje se odnose na odravanje posrednih i neposrednih kontakata s lanovima obitelji za
blagdane i u kljunim ivotnim trenucima (roenje, smrt, vjenanja i sl.):
109
Proli tjedan sam bio u Istambulu na svadbi mog roaka, iji je pradjed austrijskom
okupacijom iselio iz Bosne u Tursku. I odem u Tursku i oni su presretni da ja dolazim
njima na svadbu jer bi bilo nezamislivo da netko s ove strane familije ne doe na
svadbu (sugovornik, druga generacija, 44 godine).
U dijelu primjera iz provedenih intervjua odravanje transnacionalnih veza ima i
karakter zaviajnog okupljanja veeg broja osoba koje su iselile iz mjesta porijekla i nadrasta
obiteljske grupe:
Moj otac u rodnom selu [u BiH] svake godine organizira okupljanje. On i jo par njih
su to pokrenuli, poetkom osmog mjeseca organiziraju okupljanje jednog dijela sela.
() Svi koji mogu doi okupljaju se na jednoj plai tamo na rijeci. I imaju to druenje
to bude dosta zanimljivo (smijeh). Skupi se pedeset do sto ljudi () To je sad ve
postala tradicija. Ve su pet ili est puta to odrali i onda je to prilika da i ovi iz
dijaspore dou. Znai da se svi drue, to je cilj. () Jer svi su se ratrkali, to se sve
nekako razvodnilo i onda da se malo obnovi prijateljstvo (sugovornik, druga
generacija, 25 godina).
S druge strane, zaviajno motivirano uspostavljanje i odravanje kontakata ne odvija se samo
neposrednim putem tj. u uvjetima fizike prisutnosti aktera, ve je mogue i zahvaljujui
suvremenim komunikacijskim tehnologijama koje nadilaze granice fizikog prostora i spajaju
aktere u udaljenim lokacijama u vie nacija-drava.4
Drugi oblik TSP-a Bonjaka u Hrvatskoj odnosi se na institucionalizaciju odnosa koju
esto opisuju predstavnici bonjakih udruga u Hrvatskoj. Bonjaci u Hrvatskoj imaju status
nacionalne manjine to dodatno upuuje angairane Bonjake na udruivanje i pokuaj
reprezentacije grupe kako u Hrvatskoj tako i prema Bosni i Hercegovini, ali i institucijama u
drugim zemljama kao i bonjakim udrugama i mreama u svijetu. Takav angaman zahtijeva
umreavanje, zatim i formalizaciju odnosa s drugim bonjakim udrugama to konano
strukturira i svakodnevicu, ne samo voditelja nego i svih aktivnih lanova udruga. Mentalni
referentni okviri i svakodnevne prakse angairanih Bonjaka tako su usmjerene ne samo na
ljude i odnose u mjestima boravka, ve i na lanove mree bez obzira na njihovu lokaciju.
Socijalni su prostori angairanih Bonjaka naglaeno plurilokalni i transnacionalni te zbog
kontinuiteta institucionalizirane suradnje i odrivi. Uz to, odravanje mree i odnosa na
udaljenost zahtijeva i prostornu mobilnost to rezultira dodatnim uvrenjem veza i jaanjem
solidarnosti nakon intenzivnih interakcijskih rituala (Collins, 2004) kroz sastanke, priredbe i
neformalno druenje. Jedan voditelj udruge opisuje:
Relativno esto idemo na zbivanja i predstavljanja naeg kulturnog drutva vani. Bez
obzira da li direktno uestvujem u programu, kao predsjednik tamo moram biti,
uvijek moram na neki nain predstaviti drutvo. Znali smo putovati danima do Novog
Pazara (smijeh) i natrag. I u Crnu Goru smo nekoliko puta u zadnje vrijeme ili, vrlo
esto u Bosnu i naravno okolo po Hrvatskoj, uzdu i poprijeko, po svim mjestima gdje
god postoje imalo organiziranije zajednice Bonjaka i muslimana (sugovornik, druga
generacija, 44 godine).
Isti voditelj udruge navodi suradnju i s Bonjacima iz geografski udaljenijih drava, poput
Norveke, Luksemburga, Brazila, Kanade i Australije, naroito nakon rata tj. dodatnog
iseljavanja.
110
Zakljuak
Bonjaci u Hrvatskoj razvijaju snane i odrive transnacionalne drutvene odnose koji
se zgunjavaju u TSP-e, to znai da su njihovi referentni okviri plurilokalni, a svakodnevne
prakse pod velikim utjecajem socijalno i emocionalno bliskih ljudi i dogaaja u drugim mjestima
i zemljama. Takve se veze odravaju snanim drutvenim mehanizmima poput recipronosti i
solidarnosti te se proiruju i na pripadnike druge generacije koji su prilino aktivni u
uspostavljanju i odravanju transnacionalnih kontakata, a putovanje u BiH ima izraenu
simboliku vrijednost i za ouvanje njihovog identiteta. Uz TSP-e koji izrastaju iz obiteljskih i
prijateljskih veza, Bonjaci u Hrvatskoj institucionaliziraju svoje transnacionalne odnose
formalnim udruivanjem i transnacionalnim umreavanjem udruga to rezultira veom
prostornom mobilnou aktivnih lanova te jaanjem grupne solidarnosti usprkos prostornoj
udaljenosti i rasprenosti.
Sluaj TSP-a Bonjaka u Hrvatskoj, a posebice uvjeti u kojima nastaju, upuuju i na
specifinosti koje bi se trebale uzeti u obzir prilikom istraivanja TSP-a drugih skupina. Pravnopolitiki status Bonjaka kao nacionalne manjine u Hrvatskoj prua dodatnu legitimnu
kategoriju identifikacije te potie angairane Bonjake na grupnu reprezentaciju prema
hrvatskom drutvu, posebice medijima i institucijama, ali i prema zemlji porijekla te bonjakim
udrugama i populaciji u brojnim drugim zemljama. Bonjaki identitet se tako moe graditi kao
autohtoni manjinski identitet, ali i kao identitet dijaspore i transnacionalne zajednice.
Angairani Bonjaci u Hrvatskoj pri tome povezuju razliite oblike i smjerove djelovanja (prema
hrvatskim institucijama, zemlji porijekla i drugim bonjakim udrugama u svijetu) osnaujui
TSP-e, ali i stvarajui novi kolektivni identitet koji razgrauje suprotnosti manjinskih zahtjeva za
priznanjem autohtonosti (Clifford, 1994), nasuprot migracijskoj povijesti, identitetu dijaspore i
transnacionalnim vezama.
Sljedea specifinost TSP-a Bonjaka u Hrvatskoj koja e se morati uzeti u obzir pri
komparativnim studijama TSP-a je geografska udaljenost tj. blizina drave porijekla i njezin
utjecaj na frekventnu transnacionalnu mobilnost. Nii trokovi putovanja znatno utjeu na
odravanje transnacionalnih veza na relaciji RH - BiH s obzirom na to da su fiziko kretanje i
neposredni sastanci i dalje vani, unato mogunostima zamjene tj. suvremenim oblicima
posredne komunikacije, jer 'ivot' na ekranu rijetko predstavlja nadomjestak za fiziku koprezentnost (Larsen, Urry i Axhausen, 2006: 46). Uz to, reim prelaska hrvatskobosanskohercegovake granice za sada jo uvijek omoguuje izraenu fiziku mobilnost, pa
tako i novim radnim migrantima stvaranje i odravanje transnacionalnih obitelji uz plurilokalne
strategije preivljavanja.
Spomenuti uvjeti odranja TSP-a Bonjaka u Hrvatskoj, pravno-politiki status, blizina
Bosne i Hercegovine, ali i mobilizacija druge generacije, u svakom sluaju e pomoi opstanku
specifinih TSP-a koje bi zasigurno trebalo uvrstiti u budue komparativne studije s ambicijom,
ako ne generiranja teorije, onda barem utvrivanja validnih empirijskih generalizacija.
111
Biljeke
1
Istraivanje transnacionalnih socijalnih prostora migranata u Hrvatskoj provedeno je u

razdoblju od svibnja 2009. do oujka 2010. godine u sklopu projekta Transnacionalne
migracije izazovi hrvatskom drutvu Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta Republike
Hrvatske, a ukljuilo je predstavnike albanske, bonjake i kineske migrantske/manjinske
skupine. U sklopu istraivanja provedeno je 20 polustrukturiranih intervjua s
predstavnicama/ima bonjake migrantske/manjinske skupine, ukljuujui i eksplorativnu
fazu istraivanja u kojoj su provedeni intervjui s ekspertima za bonjaku migrantsku/
manjinsku skupinu - predstavnicima/ama razliitih organizacija Bonjaka u Hrvatskoj. Intervjui
su provedeni u Zagrebu, Puli, Splitu i Zadru. Primijenjeno uzorkovanje kombiniralo je metodu
grude snijega s naelom maksimalne varijacije (Miles i Huberman, 1994) kako bi se postigla
zastupljenost razliitih iskustava sugovornika/ca prema spolu, dobi, strunoj spremi i
zanimanju.
2
Temeljni prigovor spajanju obje kategorije lei u pretpostavci da postoji znaajan broj
popisanih Muslimana koji se ne ele izjasniti kao Bonjaci.
3
Popis drava: Australija, Austrija, Brazil, BiH, Crna Gora, Danska, Kanada, Kosovo,
Luksemburg, Nizozemska, Norveka, Njemaka, SAD, Slovenija, vedska, vicarska, Turska i
Ujedinjeno Kraljevstvo. Ukljueni su aktivni kontakti i veze sugovornika/ca, a popis bi bio jo
opseniji da su ukljuene drave koje se spominju u kontekstu individualnih ili obiteljskih
migracijskih povijesti.
4
Slino zamjeuje i jedan angairani Bonjak: Danas je lako odravati kontakt. Tehnologija
nam je omoguila da se okupimo. Skype i e-mailovi su garancija opstanka Bonjaka i
muslimanske zajednice u dijaspori. (sugovornik, 48 godina).
Literatura
Clifford, J. (1994) Diasporas. Cultural Anthropology, 9 (3), pp. 302-338.
Collins, R. (2004) Interaction Ritual Chains. Princeton: Princeton University Press
Connor, W. (1990) When is a Nation? Ethnic and Racial Studies, 13 (1), pp. 92-100.
iak-Chand, R. (1999) Islam i muslimani u Hrvatskoj: skica stvaranja muslimanskog/
bonjakog sociokulturnog prostora. Migracijske i etnike teme, 15 (4), pp. 451-465.
Faist, T. (2000a) The Volume and Dynamics of International Migration and Transnational Social
Spaces. Oxford: Oxford University Press
Faist, T. (2000b) Transnationalization in International Migration: Implications for the Study of
Citizenship and Culture. Ethnic and Racial Studies, 23 (2), pp. 189-222.
Faist, T. (2004) The Border-Crossing Expansion of Social Space: Concepts, Questions and
Topics. In: Faist, T. and zveren, E. (eds.) Transnational Social Spaces: Agents, Networks and
Institutions. Aldershot: Ashgate, pp. 1-34.
112
Hasanbegovi, Z. (2007) Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja. Zagreb: Medlis

Islamske zajednice u Zagrebu - Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar
Kostovi, I., Henigsberg, N. and Juda, M. (2001) Hrvatska uloga u rjeavanju humanitarne krize
u Bosni i Hercegovini. Nacionalna sigurnost i budunost, Zbornik, svezak 1, [Internet] Dostupno
na: http://www.nsf-journal.hr/issues/zbornik_s1/kostovic.htm [pristupljeno 15. rujan 2012].
Larsen, J., Urry J. i Axhausen, K. (2006) Mobilities, Networks, Geographies. Aldershot: Ashgate
Lee, E.S. (1966) A Theory of Migration. Demography, 3 (1), pp. 45-57
Levitt, P. and Glick Schiller, N. (2004) Conceptualizing Simultaneity: A Transnational Social Field
Perspective on Society. International Migration Review, 38 (3), pp. 1002-1039.
Miles, M. B. and Huberman, M. A. (1994) Qualitative Data Analysis: An Expanded Sourcebook.
London: Sage
Milojevi, A. (1986) Mobilnost radne snage u Jugoslaviji. Zapoljavanje iz Bosne i Hercegovine
u drugim republikama i pokrajinama. Banja Luka: Ekonomski institut Banja Luka
Morawska, E. (2011) 'Diaspora' Diasporas' Representations of Their Homelands: Exploring the
Polymorphs. Ethnic and Racial Studies. 34 (6), pp. 1029-1048.
Oliveira-Roca, M. (1981) Stanovnici drugih republika i autonomnih pokrajina zaposleni u
udruenom radu SR Hrvatske. Broj 75. Zagreb: Centar za istraivanje migracija Zagreb
Petersen, W. (1958) A General Typology of Migration. American Sociological Review, 23 (3), pp.
256-266.
Pries, L. (2001) The Approach of Transnational Social Spaces: Responding to New
Configurations of the Social and the Spatial. In: Pries, L. (ed.) New Transnational Social Spaces.
International Migration and Transnational Companies in the Early Twenty-first Century.
London: Routledge, pp. 333.
Pries, L. (2005) Configurations of Geographic and Societal Spaces: A Sociological Proposal
between 'Methodological Nationalism' and the 'Spaces of Flows'. Global Networks, 5 (2), pp.
167-190.
Smith, A. D. (2002) Dating the Nation. In: Conversi, D. (ed.) Ethnonationalism in the
Contemporary World. Walker Connor and the Study of Nationalism. London: Routledge, pp.
53-71.
Strategija Migracijske politike Republike Hrvatske za 2006./2007. godinu, Narodne novine, br.
109/3, p.11.
Zlatkovi Winter, J. (1992) Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj: uzroci dolaska,
regulacija i organizacija prihvata. Migracijske teme, 8 (2), pp.127-141.
113
114
Mr sc. Jelena Predojevi-Despi, Institut drutvenih nauka, Beograd

Dr sc. Tanja Pavlov, Grupa 484, Beograd
Vladimir Petronijevi, Grupa 484, Beograd
Institucionalni okvir kao podrka migracijama:

radne migracije izmeu Bosne i Hercegovine i Srbije
Apstrakt
Cilj rada je da se analiziraju postojei voljni migracioni tokovi izmeu BiH i Srbije, kao i
mogunosti razvoja institucionalnog okvira koji bi omoguio da se na to bolji nain iskoristi
razvojni potencijal ovih oblika migracija. Rad se sastoji iz tri dela: u prvom se na osnovu analize
raspoloivih statistikih podataka o ovoj grupi migranata, naroito radnih migranata iz BiH,
ukazuje na karakteristike voljnih migracionih tokova iz BiH u Republiku Srbiju u poslednjih
desetak godina, te se identifikuju glavni problemi i izazovi u praenju ovih pojava. U drugom
delu se analizira pravni okvir koji regulie voljne migracije, naroito radne, dok se u treem delu
ukazuje na izazove u primeni institucionalnog okvira, kao i na mogunosti unapreenja kako bi
se ostvarila dobrobit svih aktera u migracionom procesu - migranata i njihovih porodica,
zemalja porekla i destinacije.
Kljune rei: voljne migracije, radne migracije, institucionalni okvir, BiH, Srbija
Uvod
U poslednjih nekoliko decenija dolo je do promena u prirodi meunarodnih
migracionih kretanja i prostorne mobilnosti stanovnitva na svetskom nivou: porasta broja
migranata, kao i raznolikosti migracionih tokova i obrazaca, sa naglaskom na privremene i
cirkularne migracije, ali i uslonjavanja oblika prikrivenih, nelegalnih oblika migracija. Na to su
uticale znaajne promene na politikoj sceni Evrope i sveta, kao i efekti globalizacije, razvoja
telekomunikacija, informatike revolucije i drugo (Bauman, 1988; Castels, 2002; De Haas,
2008). Ove promene, koje nisu zaobile ni stanovnitvo Zapadnog Balkana, uz kompleksni
migracioni kontekst i teret prisilnih migracionih kretanja nastalih usled turbulentnih politikih
dogaanja i rata na prostoru bive Jugoslavije, ukazuju na preku potrebu kontinuiranog
prouavanja migracija iz razliitih perspektiva. U prilog tome idu i nalazi demografskih
istraivanja koji ukazuju na to da e nepovoljni trendovi u okviru starosne strukture
stanovnitva Zapadnog Balkana u doglednoj budunosti stvarati nova otvorena pitanja na
polju migracija u regionu. Smatra se da e proces starenja i nepovoljan odnos izmeu broja
starih i veliine radnog kontingenta u skoroj budunosti dovesti do velikog negativnog pritiska
na ekonomske sisteme veine balkanskih zemalja. Kao jedno od najrealnijih reenja za
prevazilaenje tog problema istie se imigracija, s obzirom na to da najvei deo migrantskog
stanovnitva ini radno sposobno stanovnitvo starosti izmeu 20 i 40 godina (Nikitovi, 2009).
To govori da e u bliskoj budunosti migracije postati jedno od glavnih, ne samo demografskih,
ve i pitanja celokupnog drutveno-ekonomskog razvitka regiona Zapadnog Balkana.
Stoga je i cilj ovog rada da se analiziraju postojei voljni migracioni tokovi izmeu
Bosne i Hercegovine (BiH) i Srbije, kao i mogunosti razvoja institucionalnog okvira koji bi
omoguio da se na to bolji nain iskoristi razvojni potencijal ovih oblika migracija. Rad se
sastoji iz tri dela: u prvom se na osnovu analize raspoloivih statistikih podataka o ovoj grupi
115
migranata, naroito radnih migranata iz BiH, ukazuje na trendove i karakteristike voljnih

migracionih tokova iz BiH u Republiku Srbiju u poslednjih desetak godina, kao i na glavne
probleme i izazove u praenju ovih pojava. U drugom delu se analizira pravni okvir koji regulie
voljne migracije, naroito radne, dok se u treem delu, na osnovu intervjua sa migrantima i
predstavnicima Nacionalne slube za zapoljavanje Republike Srbije (NZS), ukazuje na izazove
u primeni institucionalnog okvira, kao i na mogue naine podsticanja ove vrste migracija, i to
na dobrobit svih aktera u migracionom procesu - migranata i njihovih porodica, zemalja
porekla i destinacije.
Statistika praenja migracija izmeu BiH i Srbije
Kada se posmatraju statistiki podaci koji obrauju spoljne migracije, ne moe se rei
da oni pruaju dovoljno dobru osnovu za kontinuirano prouavanje, bolje razumevanje i
predvianje daljih migracionih tokova, to, naravno, nosi negativne implikacije i na donoenje
svrsishodnih institucionalnih reenja u cilju prevladavanja nepovoljne situacije. Treba naglasiti
da statistika praenja migracionih tokova i stokova nije kamen spoticanja samo u Srbiji ili BiH,
ve i u veini zemalja, to govori da je podizanje kvaliteta i naina praenja od kljune vanosti.
Iako se statistiki podaci o spoljnim migracijama mogu dobiti iz razliitih domaih i stranih
izvora, veina raspoloivih podataka je metodoloki neusaglaena, prilagoena definicijama
migranata i potrebama zemalja u kojima se prati. U nemalom broju sluajeva podaci nisu u
potpunosti dostupni, esto se dobijaju samo uz odobrenje, po sadraju su manje obuhvatni
(naroito kada se govori o demografskim i socio-ekonomskim strukturama migranata), neretko
prikazani agregatno, bez mogunosti regionalnog, odnosno teritorijalnog praenja (Penev,
Predojevi-Despi, 2012). S obzirom na prirodu naeg rada, ukazaemo i na odreena
ogranienja u statistikom praenju spoljnih migracionih tokova u posmatrane dve drave.
Broj osoba bh. porekla u Srbiji, prema procenama Ministarstva za ljudska prava i
izbjeglice BiH, iznosi oko 150.000, to ini oko 9 % ukupnog broja evidentiranih osoba poreklom
iz BiH u svetu. Sa druge strane, prema rezultatima Popisa stanovnitva Republike Srbije iz 2002,
u Srbiji ivi oko 131.000 graana roenih u BiH.
Tabela 1. Broj izbeglih lica iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Srbiji (1996-2010)
Godina
1996.
2001.
2004.
2008.
2009.
2010.
BiH
232974
242624
27541
24943
24917
21458
Hrvatska
290667
242624
76546
72411
72763
64695
Izvor: KIRS, 2008; KIRS, 2011
Prema rezultatima Komesarijata za izbeglice Republike Srbije (KIRS) (Tabela 1), u Srbiji
je sredinom 2010. boravilo neto manje od 21.000 izbeglica iz Bosne i Hercegovine, dok ih je iz
Repubike Hrvatske bilo skoro tri puta vie. U odnosu na 1996. godinu, broj izbeglica iz BiH je
desetostruko smanjen.
U izvetaju Komesarijata se navodi da je to smanjenje u najveoj meri rezultat
integracije u Republiku Srbiju, jer je vie od 200.000 izbeglih lica steklo dravljanstvo Republike
Srbije. Takoe se navodi da je od ukupnog broja bilo oko 31 % povratnika u BiH.
116
Tabela 2. Broj odseljenih iz BiH u Srbiju, 2008-2010.

Iz BiH ukupno
Iz FBiH
Iz RS
Iz Brko distrikta
2008.
924
485
421
18
2009.
680
338
327
15
2010.
689
313
356
20
Izvor: BiH, Federacija BiH, Federalni zavod za statistiku - dokumentacija
Grafikon 1. Polna struktura (%) odseljenih iz BiH u Srbiju 2008-2010.

70.00
60.00
50.00
2008.
40.00
2009.
30.00
2010.
20.00
10.00
0.00
ene %
ene %
mukarci %
mukarci %
iz FBiH
iz RS
iz FBiH
iz RS
Izvor: kao Tabela 2.
Podaci o broju odseljenih iz BiH u Srbiju, koje vodi Federalni zavod za statistiku BiH,
otkriva drugaiju sliku migracionih tokova od uobiajene, jer migrantsko stanovnitvo u
najveoj meri ini radno aktivni populacioni kontingent. Poto su podaci bili dostupni samo za
period 2008-2010. (Tabela 2), ne moe se dati preciznija analiza niti donositi vri zakljuci.
Meutim, pored malih razlika u visini broja emigranata iz oba entiteta, upada u oi i znaajno
vei broj ena koje uestvuju u emigraciji (Grafikon 1).
Grafikon 2. Starosno-polna distribucija odseljenih iz BiH u Srbiju 2008-2010.
2008
2010
80
60
60
40
40
20
20
04
10
-1
4
20
-2
4
30
-3
4
40
-4
4
50
-5
4
60
-6
4
70
-7
4
80
-8
4
010 4
-1
4
20
-2
4
30
-3
4
40
-4
4
50
-5
4
60
-6
4
70
-7
4
80
-8
4
ene iz FBiH
mukarci iz FBiH
ene iz FBiH
mukarci iz FBiH
ene iz RS
mukarci iz RS
ene iz RS
mukarci iz RS
Izvor: kao Tabela 2.
117
Takoe, na osnovu starosno-polne strukture migranata (Grafikon 2), vidi se jasnije

koliko ne samo ene ve i starije stanovnitvo, naroito u 60-im i 70-im godinama ivota,
znaajno uestvuje u ovim migracionim tokovima, i to u oba entiteta, s tim to je iz Federacije
BiH neto naglaenija emigracija starijeg enskog stanovnitva. Jedino je u kretanjima iz
Republike Srpske ka Srbiji primetno neto vee, ali jo uvek malo, uee radno aktivnog
stanovnitva.
Tabela 3. Broj stalno nastanjenih dravljana BiH i dravljana BiH na privremenom boravku u
Republici Srbiji 2007-2009.
Stalno nastanjeni
Privremeni boravak
Po osnovu zaposlenja
Godina
2007.
2008.
2009.
2007.
2008.
2009.
2007.
2008.
2009.
BiH
563
599
540
218
288
251
Hrvatska
100
114
124
446
472
489
102
147
192
Makedonija
235
327
361
1480
1575
1439
263
343
314
Ukupno
5177
5780
6231
16249
16779
16533
6136
6660
6298
Izvor: Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije - dokumentacione tabele
Prema podacima Ministarstva unutranjih poslova Srbije o broju graana BiH sa

stalnim ili privremenim boravkom u Srbiji (Tabela 3), evidentno je da stanovnitvo BiH u
najveoj meri prijavljuje privremeni boravak u Srbiji - oko 3,5 % svih odobrenih viza za
privremeni boravak - dok je broj stalno nastanjenih u drugoj polovini 2000-ih zanemarljiv.
Takoe, za razliku od veine drugih zemalja iz kojih potiu, dozvole boravka za stanovnitvo iz
BiH su u najveoj meri dodeljene po osnovi zaposlenja, a ne spajanja porodice ili braka sa
dravljanima/kama Srbije.
Tabela 4. Broj upisanih studenata - graana BiH na univerzitetima u Republici Srbiji,
2002/2003-2010/2011.
kolska godina
Studenti iz BiH
Ukupno
Studenti iz BiH
Ukupno %
Studentkinje iz BiH
2002/2003.
5882
2,98
2003/2004.
5337
2,62
2711
2004/2005.
5732
2,62
2768
2005/2006.
6179
2,69
2953
2006/2007.
6147
2,58
3014
2007/2008.
6149
2,59
2922
2008/2009.
5777
2,45
2731
2009/2010.
5446
2,40
2686
2010/2011.
4797
2,10
2409
Izvor: Republiki zavod za statistiku Republike Srbije - dokumentacione tabele
118
Takoe, i broj studenata iz BiH predstavlja vaan pokazatelj u posmatranju radnih

migracija (Tabela 4), jer se oni praktino nalaze samo na korak od ulaska u taj kontingent. Broj
upisanih studenata iz BiH koji studiraju na univerzitetima u Srbiji tokom 2000-ih uglavnom je
rastao i kretao se izmeu 5,5 i 6,2 hiljade, a polna struktura je bila ravnomerna. Poevi od
kolske 2008/2009, njihov broj je poeo da opada, kao i procentno uee u ukupnom broju
upisanih studenata u Srbiji. Ovi podaci ukazuju na to da za donoenje preciznijih zakljuaka o
analiziranim promenama treba detaljnije pratiti druge statistike izvore o broju studenata, i u
BiH i u drugim zemljama.
Prema podacima NZS-a o broju izdatih radnih dozvola (Tabela 5), 2011. godine
strancima su izdate ukupno 2.573 radne dozvole, od ega oko 98 % strancima sa privremenim
boravkom. U posmatranom periodu, 2006-2011, prisutno je konstantno poveanje. Takoe, i
broj izdatih radnih dozvola graanima BiH u istom periodu znaajno je povean, a 2011. inio je
vie od 8 % svih radnih dozvola. Meutim, prema nepotpunim podacima NZS-a, moe se
zakljuiti da su to preteno struni radnici koji se zapoljavaju u stranim predstavnitvima,
humanitarnim organizacijama, graevinarstvu, kao i preduzetnici. Najvie je radnih dozvola
strancima izdato u Beogradu, a potom u Novom Sadu, te Loznici. U najveoj meri vize su izdate
mukarcima starosti 31-40 godina, kao i 21-30 godina.
Tabela 5. Ukupan broj privremenih radnih dozvola izdatih u Srbiji stranim dravljanima (20062011)
2006.
2007.
2008.
2009.
2010.
2011.
Ukupno
1699
1721
1990
2387
2546
2573
BiH
110
155
197
213
167
210
Hrvatska
33
46
59
77
84
126
Makedonija
183
212
221
152
201
242
Izvor: Nacionalna sluba za zapoljavanje - dokumentacione tabele.
Prema Zakonu o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim dravljanima,

zahtev za izdavanjem radne dozvole podnosi se samo u sluaju zasnivanja radnog odnosa, pa
se procenjuje da je broj stranaca koji rade u Srbiji daleko vei od broja izdatih radnih dozvola, jer
se ne odnosi na angaovanje stranaca bez zasnivanja radnog odnosa, lanstva u upravnim
odborima i sl. (KIRS, 2011).
Institucionalni okvir radnih migracija izmeu Bosne i Hercegovine i Srbije
Republika Srbija je potpisnica meunarodnih konvencija koje se na direktan ili
indirektan nain odnose na zatitu prava radnika migranata i lanova njihovih porodica. Upravo
ti standardi ugraeni su u unutranji pravni sistem Srbije i svoju modifikaciju i preciziranje imaju
kroz bilateralne sporazume. Srbija i Bosna i Hercegovina zakljuili su itav niz bilateralnih
sporazuma koji na poseban nain reguliu oblasti zapoljavanja, obrazovanja, socijalne
sigurnosti i sticanja dravljanstva.
Na strane dravljane, ukljuujui i dravljane BiH, primenjuje se opti pravni okvir koji
regulie prava i obaveze stranaca u Republici Srbiji. Ova oblast ureena je Zakonom o strancima
Republike Srbije i Zakonom o dravljanstvu koji reguliu pitanja privremenog i stalnog boravka u
Srbiji odnosno sticanja dravljanstva. Kao i druga zakonodavstva, tako i pravni sistem Srbije
favorizuje domae dravljane u pristupu tritu rada. U sluaju da u evidenciji nezaposlenih lica
119
120
nema domaih dravljana, stvaraju se uslovi za zapoljavanje stranaca koji imaju stalno
nastanjenje odnosno privremeni boravak u Srbiji. Zakon o uslovima za zasnivanje radnog
odnosa sa stranim dravljanima prepoznaje situaciju u kojoj nije neophodno pribaviti
odobrenje za zasnivanje radnog odnosa. Shodno ovom propisu, to je mogue ukoliko stranac
ima odobrenje za privremeni ili stalni boravak uz uslov da se radni odnos zasniva za obavljanje
strunih poslova utvrenih ugovorom o poslovno-tehnikoj saradnji, dugoronoj proizvodnoj
kooperaciji, prenosu tehnologije i stranim ulaganjima.
Republika Srbija i BiH zakljuile su niz sporazuma kojima na poseban i zadovoljavajui
nain reguliu prava svojih dravljana na teritoriji druge drave, i to statusna prava, te
ekonomska, socijalna, kao i prava u oblasti kulture. Sporazum Vlade Republike Srbije i Savjeta
ministara Bosne i Hercegovine o privremenom zapoljavanju dravljana Republike Srbije u BiH i
dravljana BiH u Republici Srbiji odnosi se na radnike migrante, odnosno lica koja su dravljani
jedne strane ugovornice koja legalno borave i privremeno se zapoljavaju na teritoriji druge
strane ugovornice i nemaju prebivalite u njoj. Radnik migrant privremeno se zapoljava u
dravi zaposlenja, posredstvom nadlenih nosilaca (Nacionalne slube za zapoljavanje u Srbiji i
Agencije za rad i zapoljavanje u BiH) a na zahtev poslodavca, u skladu sa ovim sporazumom i
zakonodavstvom drave zaposlenja. Poslodavac je obavezan da, po prestanku radnog odnosa,
radniku migrantu isplati sve prinadlenosti, kao i svakom domaem zaposlenom. Ovaj
sporazum odnosi se i na lanove porodice radnika migranta i regulie njihov boravak i zatitu
prava shodno posebnom sporazumu o socijalnom osiguranju pruajui zatitu i uivanje prava u
svim aspektima socijalnih davanja. Sporazum izmeu Vlade Republike Srbije i Savjeta ministara
Bosne i Hercegovine u oblasti obrazovanja, kulture i sporta predvia i unapreivanje uzajamne
saradnje u oblasti obrazovanja koja se odnose kako na razmenu studenata i staista tako i
nastavnika i naunika. Posebno je vano naglasiti opredeljenje za zajedniki rad na analizi
udbenika istorije i geografije za osnovne i srednje kole, kao uslova za pomirenje u regionu
Zapadnog Balkana. Strane ugovornice obavezale su se i na razmenu informacija i
dokumentacije u vezi sa priznavanjem svedoanstava i diploma.
Ugovor o dvojnom dravljanstvu izmeu SR Jugoslavije i BiH predvia da dravljanstvo
jedne drave ugovornice moe stei dravljanin druge drave ugovornice a da pri tom ne izgubi
svoje matino dravljanstvo. Uvaavajui ogranienja prilikom zapoljavanja stranaca, ovaj
sporazum prua mogunost efikasnijeg pristupa tritu rada, kroz naturalizaciju, shodno
odredbama ovog sporazuma.
Kada je re o tretmanu graana Republike Srpske, u oblasti zapoljavanja povlaen
tretman ne postoji; graani Republike Srpske imaju status stranaca i na njih se primenjuje opti
pravni reim za strance, kao i bilateralni sporazumi izmeu BiH i Srbije. Razliit tretman
dravljana BiH iz Republike Srpske oit je u sferi obrazovanja. Pravni osnov drugaijeg tretmana
graana Republike Srpske baziran je na Sporazumu o uspostavljanju specijalnih i paralelnih veza
izmeu Republike Srbije i Republike Srpske. Time su stvoreni preduslovi za saradnju izvrnih,
zakonodavnih i drugih institucija, kao i za svaku drugu politiku i privrednu saradnju. Ovaj
sporazum predstavlja pravni osnov za usvajanje posebnih sporazuma izmeu nadlenih organa
Republike Srbije i Republike Srpske. U primeni ovog sporazuma najdalje se otilo u oblasti
obrazovanja. Sporazum o uzajamnom priznavanju dokumenata u obrazovanju i regulisanju
statusnih pitanja uenika i studenata omoguio je isti tretman i automatsko priznavanje
dokumenata na svim nivoima obrazovanja. Dodatno uz Odluku Vlade Republike Srbije o
kolovanju pripadnika srpske nacionalne manjine u Republici Srbiji iz susednih zemalja,
graanima Republike Srpske u Srbiji je omogueno da potpisivanjem izjave da su pripadnici
srpske nacionalne zajednice u zemljama u kojima ive steknu mnoge beneficije: mogunost
finansiranja kolarine iz dravnog budeta Srbije, pravo na ishranu u studentskoj menzi i na
smetaj u studentskom domu, kao i besplatno leenje u studentskoj poliklinici, odnosno o
troku budeta Republike Srbije.
Srbija i BiH su na sveobuhvatan nain normirale meudravnu saradnju u oblasti

radnih migracija. O tome svedoi i injenica da Republika Srbija sa BiH ima i potpisan Ugovor o
dvojnom dravljanstvu, to nije sluaj sa drugim dravama nastalim na prostoru bive
Jugoslavije i to predstavlja kamen spoticanja u domenu regionalne saradnje. Najvei izazov
predstavlja primena dogovorenih standarda i unutranjeg pravnog okvira, kao i definisanje
potreba za radnom snagom koja bi bila korisnik uspostavljene bilateralne saradnje. Stoga je jako
vano da institucije dve drave, nadlene za primenu sporazuma odnosno unutranjih propisa,
odravaju redovnu komunikaciju kroz zajednike sastanke, a na kojima bi se planirali budui
pravci saradnje, identifikovale prepreke i predlagala zajednika reenja za probleme u primeni
dogovorenih standarda.
Izazovi primene institucionalnog okvira
Mogue izazove u primeni institucionalnog okvira za upravljanje radnim migracijama
pokuali smo da utvrdimo kroz intervjue sa migrantima i predstavnicima NZS-a. Intervjuisano je
jedanaest migranata, est ena i pet mukaraca, koji ive u Beogradu (samo jedan u Novom
Sadu). Izabrani su na osnovu dobijenih statistikih podataka i uvida u postojee migracione
tokove iz BiH prema Srbiji - radni migranti, studenti koji su potencijalni ekonomski migranti, kao i
penzioneri, koji su najvie zabeleeni u statistikama BiH. Intervjuisani migranti su doli u Srbiju
posle 2000. godine, nezavisno od ratnih zbivanja. Ispitanici su starosti 20-30 godina (est
osoba), 30-40 godina (etiri osobe) i 70-75 godina (jedna osoba). Sedam osoba ima srednju, a
etiri visoku strunu spremu. Sedam migranata su studenti na nekom od univerziteta u Srbiji. Tri
osobe su dole iz Brkog, a po jedna iz Kotor Varoi, Sarajeva, Teslia, Travnika, Tuzle, Viegrada,
Zvornika i Zenice.
Prvi identifikovani izazov u upravljanju radnim migracijama jeste primena
spomenutog Zakona o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim dravljanima. Takoe,
Pravilnik o uslovima i nainu izdavanja dozvole za rad strancu i licu bez dravljanstva titi
domae trite odredbom da se stranac moe zaposliti samo u sluaju da u evidenciji NZS-a ne
postoji nezaposleni domai dravljanin sa istim kvalifikacijama. Ovaj zahtev imigranti srpske
nacionalnosti iz BiH reavaju traenjem i sticanjem dvojnog dravljanstva:
Morao sam svaka tri meseca da izlazim iz zemlje i da se prijavljujem. Svaka tri meseca
sam produavao ugovor i plaao taksu od 9000 do 9500 dinara. Takoe je moj prethodni gazda
trebao stalno da pie u ugovoru da znam francuski jezik, specijalne detalje i da imam neku
specijalizaciju kako bih mogao da proem, da nema kadra na birou kao to sam ja. Nakon
perioda od godinu dana predao sam papire, zahtev za dravljanstvo. Sada imam dvojno
dravljanstvo, srpsku linu kartu, dozvolu, sva dokumenta, prijavu boravka, posao. (32-godinji
migrant iz Republike Srpske).
Problem sa ovakvim nainom snalaenja imigranata na tritu rada jeste da
podsticaj za radne migracije ne lei u zahtevima trita rada, ve u drutvenim mreama i drugim
faktorima. Ukoliko radne migracije nisu motivisane potrebama trita rada one mogu stvoriti
potekoe i migrantu, kao to je to npr. rad na crno i ugroena ljudska prava, i zemlji porekla koja
ostaje bez radne snage - potencijala za razvoj, i zemlji destinacije koja ima veu konkurentnost
na tritu i veu nezaposlenost vlastitih graana.
Na mogunost zapoljavanja i zbog zahteva trita rada, ali i zbog tzv. socijalnog
kapitala i drutvenih mrea ukazuje predstavnik NZS-a, Filijala Uice:
Poslovi na kojima su angaovani dravljani BiH u Republici Srbiji su raznorodni, od
niskokvalifikovanih do visokokvalifikovanih poslova, u zavisnosti od toga da li su u pitanju
rodbinski odnosi sa vlasnicima preduzea ili se pak radi o deficitarnim zanimanjima (npr.
zavarivai). Optine iz kojih su doli ovi radnici su uglavnom pogranine optine sa Srbijom:
121
Viegrad, Rudo, Srebrenica, Zvornik, Bratunac i sl. Imali smo informacije da npr. u optini Bajina
Bata radi puno radnika iz Bosne na poslovima see i izvlaenja drveta na planini Tari. U sutini,
ove migracije postoje jer su postojale i u vreme bive Jugoslavije, kada je ovo bila jedna drava tj.
iz ovih optina puno ljudi je radilo u Bajinoj Bati, Uicu i sl.
U praksi takoe ne postoje napori dravnih institucija da podstaknu i podre radne
migracije, uprkos injenici da je ratifikovan Sporazum Vlade Republike Srbije i Savjeta ministara
Bosne i Hercegovine o privremenom zapoljavanju dravljana Republike Srbije u BiH i dravljana
BiH u Republici Srbiji. Prema reima naelnika Odeljenja za sprovoenje meudravnih
sporazuma i naknada,1 NZS-a Republike Srbije sarae sa Agencijom za rad i zapoljavanje BiH
samo u primeni Sporazuma izmeu SRJ i BiH o socijalnom osiguranju, u delu koji se odnosi na
osiguranje za sluaj nezaposlenosti, ali ne i po pitanju organizovanja zapoljavanja izmeu dve
drave.
Migranti iz BiH takoe potvruju da su do posla doli preko linih kontakata i mrea,
umesto posredovanja slubi za zapoljavanje:
Doao sam ovde na osnovu preporuka, nisam se obraao nikakvoj agenciji. Imam
roake, prijatelje, teu u Srbiji. Oni su takoe doli posle rata zbog posla. (32-godinji migrant iz
Republike Srpske).
Olakalo mi je to to sam ve ovde imala profesionalne kontakte, bila sam deo
istraivakog tima u Petnici, pa sam tamo upoznala ljude iz struke, i stvorila profesionalne veze.
(30-godinja migrantkinja iz BiH).
Sa druge strane, predstavnik Nacionalne slube za zapoljavanje navodi primer
Hrvatske2 u kojoj se podstiu radne migracije sa ciljem zadovoljenja potreba trita rada kroz
definisanje kvota dozvola za rad i boravak stranih dravljana. Takoe, hrvatski Zavod za
zapoljavanje potpisao je sporazum o saradnji sa Agencijom za rad i zapoljavanje BiH,
smatrajui da e tako unaprediti pruanje usluga i poslodavcima i nezaposlenima, ali i smanjiti
broj radnika na crno, koje u procentu od 83 % ine dravljani BiH. Regionalnu saradnju u
upravljanju radnim migracijama mogue je unaprediti i ueem u ve zapoetoj inicijativi Centar za javne slube zapoljavanja u Jugoistonoj Evropi.
Drugi izazov donosi primena Sporazuma o uspostavljanju specijalnih i paralelnih veza
izmeu Republike Srbije i Republike Srpske, koji podstie migracije studenata iz Republike
Srpske budui da im obezbeuje ista prava kao i domaim studentima.
kolovanje [motivacija za migriranje, prim. autora]. Da nisu bile te specijalne veze
izmeu Republike Srpske i Srbije, ja verovatno ne bih ovde studirala, ne bih imala plaeno
kolovanje i ne bih bila ovde... U mom sluaju su kljune te specijalne veze zbog kojih sam mogla
ovde da se kolujem, kao i mogunost da dobijem dvojno dravljanstvo. (30-godinja
migrantkinja iz Republike Srpske).
Postavlja se pitanje u kom stepenu studiranje studenata iz Republike Srpske u Srbiji
vodi odlivu mozgova (engl. brain drain) u Republici Srpskoj, budui da su brojna istraivanja
pokazala da studenti ostaju da rade u zemlji studiranja ili odlaze u druge zemlje (Salt, 1997;
Vertovec, 2002; Harvey, 2009). Na to su ukazali i studenti migranti koji su uestvovali u
istraivanju, dajui odgovor na pitanje Gde vidite sebe za pet godina, u BiH, Srbiji ili nekoj treoj
zemlji?:
U treoj zemlji u EU, ako bi birao izmeu Republike Srpske i ovde, pre bi ostao u
Srbiji... (25-godinji student iz Republike Srpske).
Verovatno ovde u Srbiji. (23-godinja studentkinja iz Brkog).
U Evropi, ni u Bosni, ni u Srbiji, van Balkana svakako, negde u Evropi... U Srbiju uvek
moemo da se vratimo ako ne bude ilo... (23-godinja studentkinja iz Brkog).
122
Meutim, studenti mogu takoe postati deo procesa kruenja znanja (engl. brain
circulation) i na taj nain doprineti ekonomskom i drutvenom razvoju svoje zajednice i drutva
u celini. Zato ih je potrebno identifikovati, pratiti njihov razvoj i kolovanje i razvijati
transnacionalne aktivnosti sa njima - drutvene, kulturne, profesionalne i politike, te na taj
nain omoguiti njihov doprinos kroz saradnju sa zemljom porekla, ukoliko ne postoji
mogunost stimulisanja njihovog povratka.
Zakljuak
Analiza statistikih podataka o radnim migracijama izmeu BiH i Srbije pokazala je da
statistika praenja spoljnih migracija, kako u Republici Srbiji, tako i u BiH, ima niz manjkavosti.
Veina postojeih podataka nije javno dostupna, dobija se na zahtev, odnosno potrebno je
odobrenje institucija koje ih izdaju, to znaajno oteava kontinuirano praenje meunarodnih
migracionih tokova. Raspoloivi podaci o radnim migracijama su metodoloki neusaglaeni,
nisu praeni u dugom periodu, to onemoguava pouzdano praenje, detaljniju analizu i bolje
razumevanje same deterministike osnove migriranja. Vano je naglasiti da u obe drave postoji
i znaajna podregistracija meunarodnih migranata, koji veinom ne odjavljuju prebivalite
prilikom odlaska na rad ili zbog boravka u inostranstvu, a u Srbiji, na primer, podnose zahtev za
izdavanje radne dozvole samo u sluaju zasnivanja radnog odnosa i sl. Stoga je neophodno
znaajno unapreenje i usaglaavanje metodologije praenja migracija, kako u BiH i Srbiji, tako i
u drugim zemljama regiona. Meutim, u nedostatku platforme statistikog praenja koja bi
ujednaeno mogla da belei migracione procese iz ugla zemlje iseljenja i zemlje useljenja,
potrebno je dopunjavati sadrajnost podataka o meunarodnim migracijama kombinovanjem
postojeih razliitih statistikih izvora (Predojevi Despi, Penev, 2012).
Analiza pravnog okvira je pokazala da je institucionalni okvir za voljne migracije,
ukljuujui i radne migracije, izmeu Bosne i Hercegovine i Srbije dobro razvijen: podstie radne
migracije i saradnju u oblasti obrazovanja, kulture i sporta. Istovremeno omoguuje zatitu svih
prava imigranata - radnih prava, prava na obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zatitu i penziono
osiguranje. Meutim, izazovi u primeni institucionalnog okvira su pokazali da postoji prostor za
unapreenje saradnje izmeu organa nadlenih za zapoljavanje, razmenom podataka i
informacija u skladu sa Sporazumom o privremenom zapoljavanju i aktivnijim ueem u ve
razvijenim regionalnim inicijativama, kao to je to Centar za javne slube zapoljavanja u
Jugoistonoj Evropi. Takoe, izbalansiran pristup i saradnja u oblasti obrazovanja izmeu Srbije i
entiteta u BiH, a pre svega u segmentima priznavanja diploma i uslovima studiranja, doprineli bi
stvaranju jedinstvenog trita znanja i obrazovanja u obe drave, podstaklo transnacionalne
aktivnosti i cirkulaciju znanja3.
123
Beleke
1
Sektor za osiguranje za sluaj nezaposlenosti, NZS Republike Srbije.

U Hrvatskoj na osnovu potreba nadlenih tela dravnih uprava (resora) i analize iskorienosti
radnih i poslovnih dozvola, analize postojee strukture nezaposlenih osoba i osoba
raspoloivih za rad, te mogunosti zadovoljavanja kadrovskih potreba privrede, Vlada
predlae donoenje ukupne godinje kvote dozvola za rad i boravak stranih dravljana.
Posebno miljenje i zahteve daju i Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska
komora i Hrvatska obrtnika komora.
3
Ovaj tekst je rezultat rada na projektu Istraivanje demografskih fenomena u funkciji javnih
politika u Srbiji (broj 47006), koji finansira Ministarstvo prosvete, nauke i tehnolokog razvoja
Republike Srbije.
2
Literatura
Bauman, Z. (1998) Globalization. The Human Consequences. New York: Columbia University
Press.
Bosna i Hercegovina, Ministarstvo sigurnosti (2011) Migracioni profil Bosne i Hercegovine za
2010. godinu. Sarajevo. Dostupno na:
www.mhrr.gov.ba/.../Migracioni%20profil%20za%202010.pdf (pristupljeno: 17.05.2012).
Castels, S. (2002) Migration and Community formation under Conditions of Globalization.
International Migration Review, 36(4), pp.1143-1168.
De Haas, H. (2008) Migration and Development, A Theoretical Perspective. Working paper 9,
Oxford: International Migration Institute.
Harvey, W. (2009) British and Indian Scientists in Boston Considering Returning to their Home
Countries. Population, Space and Place 15, pp. 493-508.
Nikitovi, V. (2009) Srbija kao imigraciona zemlja oekivana budunost?. Stanovnitvo, 47(2),
pp. 31-52.
Penev, G. i Predojevi-Despi, J. (2012) Prostorni aspekti emigracije iz Srbije. Tri vrue
emigracione zone. Stanovnitvo, 50(2), pp. 35-64.
Portes, A. (1995) Economic Sociology and the Sociology of Immigration: A Conceptual
Overview. in: Portes A. (ed.) The economic sociology of immigration: Essays on networks,
ethnicity and entrepreneurship, 1-41. New York: Russell Sage Foundation.
Predojevi-Despi, J. i Penev, G. (2012) Ko su i gde idu: karakteristike i razmetaj graana Srbije
u inostranstvu po zemljama prijema i znaaj migrantskih mrea. Nacionalni interes, 8(3), pp.
355-388.
Salt, J. (1997) International Movements of the Highly Skilled. Paris: OECD.
124
Vlada Republike Srbije - Komesarijat za izbeglice KIRS (2008) Stanje i potrebe izbeglike
populacije u Republici Srbiji. Beograd. Dostupno na:
www.kirs.gov.rs/docs/StanjeIPotrebeIzbeglickePopulacije.pdf (pristupljeno: 22.05.2012)
Vlada Republike Srbije - Komesarijat za izbeglice KIRS (2011) Migracioni profil Republike Srbije
za 2010. Beograd. Dostupno na: http://www.kirs.gov.rs/docs/mp%202011%206-11-12.pdf
(pristupljeno: 29.06.2012).
Vertovec, S. (2002) Transnational Networks and Skilled Labour Migration, working paper for
the conference: Ladenburger Diskurs Migration.
Zachariah, K. C., E. T. Mathew, S. I. Rajan (2001) Impact of Migration on Kerala's Economy and
Society. International Migration, 39, pp. 63-88.
Zakoni i potvreni meunarodni sporazumi

Odluka Vlade Republike Srbije o kolovanju pripadnika srpske nacionalne manjine u Republici
Srbiji iz susednih zemalja, Slubeni glasnik RS, br. 31/98.
Pravilnik o uslovima i nainu izdavanja dozvole za rad strancu i licu bez dravljanstva, Slubeni
glasnik RS, br. 22/10.
Zakon o potvrivanju Sporazuma o uspostavljanju specijalnih i paralelnih veza izmeu
Republike Srbije i Republike Srpske
Zakon o potvrivanju Sporazuma izmeu Vlade Republike Srbije i Saveta ministara Bosne i
Hercegovine u oblasti obrazovanja, kulture i sporta, Slubeni glasnik RS Meunarodni
ugovori, br. 6/11.
Zakon o potvrivanju Sporazuma o socijalnom osiguranju izmeu SR Jugoslavije i Bosne i
Hercegovine, Slubeni list SCG Meunarodni ugovori, br. 7/03.
Zakon o potvrivanju Sporazuma o uzajamnom priznavanju dokumenata u obrazovanju i
regulisanju statusnih pitanja uenika i studenata izmeu Republike Srbije i Republike Srpske,
Slubeni glasnik RS Meunarodni sporazumi, br. 6/05.
Zakon o potvrivanju Sporazuma Vlade Republike Srbije i Savjeta ministara Bosne i
Hercegovine o privremenom zapoljavanju dravljana Republike Srbije u Bosni i Hercegovini i
dravljana Bosne i Hercegovine u Republici Srbiji, Slubeni glasnik RS Meunarodni ugovori,
br. 10/11.
Zakon o potvrivanju Ugovora o dvojnom dravljanstvu izmeu SR Jugoslavije i Bosne i
Hercegovine, Slubeni list SRJ Meunarodni ugovori, br. 2/03.
Zakon o strancima Republike Srbije, Slubeni glasnik RS, br. 97/08.
Zakon o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim dravljanima, Slubeni list SFRJ br.
11/78. i 64/89, Slubeni list SRJ, br. 42/92, 24/94, 28/96, Slubeni glasnik RS, 101/05.
125
126
Mr. sc. Aida Spahi, NVO sektor
Rodna dimenzija migracija:

au pair migracije iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Amerike Drave
Saetak
Proces migracije je izrazito oroen proces, a migracija u svrhu rada u domainstvu
predstavlja jedan od najistaknutijih primjera oroenosti. Ovaj rad ima cilj doprinijeti
rasvjetljavanju specifinog koncepta migracija djevojaka koje naputaju zemlju da bi radile kao
au pair u porodicama u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Au pair programi i iskustva
migrantica esto se zaobilaze u studijama migracija zbog injenice da se au pair migracije
svrstavaju u obrazovne programe i kulturne razmjene, a i zbog toga to je ova vrsta migracija u
veini sluajeva privremena. Ipak, migrantice doivljavaju linu transformaciju i osnaivanje
tokom procesa migracije putem au pair programa, naroito u procesu pregovaranja novih
pozicija i rodnih uloga. Specifine okolnosti rada u domainstvu utjeu na donoenje odluka
koje doprinose poboljanju njihovog statusa. Odluka migrantica da se vrate u svoju domovinu
uzrokovana je nezadovoljstvom zbog statusa i uslova rada i ivota. One koje odlue ostati u
zemlji destinacije ine to iz elje da unaprijede status koji su imale u zemlji porijekla, nadajui se
da e bolji drutveno-ekonomski faktori u zemlji destinacije omoguiti dalje osnaivanje i
osamostaljivanje.
Kljune rijei: migracije, feminizacija migracija, rad u domainstvu, au pair
Uvod
Intenzitet migracionih kretanja nikada nije bio snaniji, a ipak, svijet nikada nije imao
vie granica, one su sveprisutne i viestruke (Ponzanesi, 2002) i odreuju nae mjesto u
vremenu i prostoru. Iz tog razloga, ovdje su predstavljeni svi oni elementi migracija koji osobe
stavljaju u jedan ogranien svijet, u kojem je migrant/ica - drugi/a, stranac/strankinja i
diskriminirana osoba.
Rodni odnosi utjeu na migracione tokove, kao i na iskustva migranata (Carling,
2005). Dugo se vjerovalo da ene manje migriraju, ili da migriraju sa supruzima i porodicom, ne
samostalno. U posljednjih dvadeset godina, teorija je pokazala da je to zabluda, i da ene
migriraju da bi radile, moda ak i ee nego mukarci. U tome rodni odnosi imaju veliki
utjecaj, kako na odluku o migraciji tako i na same migrante (Jolly i Reeves, 2005). Pretpostavke
su da je 2005. godine u svijetu bilo 175 miliona meunarodnih migranata, to je predstavljalo
oko 3,5 procenata ukupnog stanovnitva na svijetu (Jolly i Reeves, 2005). Polovina tih
migranata bile su ene.
Tekst se zasniva na istraivanju koje je provedeno u okviru magistarskog rada i bavi se
au pair migracijama. Au pair program je kreiran 1969. godine s ciljem da se povea mobilnost
studentica i studenata i proire njihove prilike za uenje jezika i upoznavanje kulture. Danas je
to veliki program koji ukljuuje mnogobrojne agencije, vlade, i veliku mreu ljudi. Ovaj vid
putovanja predstavlja rijetku priliku za mlade da vide novu zemlju, poboljaju svoje vjetine
izraavanja na stranom jeziku i posjete neka nova mjesta.
127
Najee se radi o migracijama u svrhu rada, posebno za mlade iz BiH kojima program esto
predstavlja (jedini) nain da se napusti vlastita zemlja, da se zaradi i pomogne porodici, ili da se
pobjegne od porodinih ili drugih problema s kojima se susreu, a koji su u najveem broju
sluajeva izuzetno oroeni.
Rad e predstaviti rodne aspekte migriranja openito, rad u domainstvu kao
specifini oblik migriranja te rezultate kvalitativnog istraivanja au pair programa i iskustva.
Rodni aspekti migracija - teorijski pristup
Migracije ne predstavljaju samo fiziko pomjeranje osobe u drugo podruje zbog
novog posla ili spajanja sa porodicom, ve su one znaajno lino iskustvo koje u veini sluajeva
u potpunosti mijenja osobu (Carling, 2005). Te promjene drugaije utjeu na mukarce i ene iz
vie razloga. Razlog koji je ovdje relevantan jeste razliitost zanimanja kojima se bave ene i
mukarci tokom migracija. ene ee obavljaju poslove u neformalnom sektoru i, u usporedbi
sa mukarcima, ene rade u ogranienom broju zanimanja (Kawar, 2004). Prouavanja
migracija su donedavno dodavala ene kao varijablu i poredila sa mukim obrascima
obrazovanja i uea na tritu rada (Hondagneu-Sotelo, 2005). S druge strane, bilo je pokuaja
da se napravi jedan iskljuivo enski pristup, to opet ne daje sveobuhvatnu sliku (HondagneuSotelo, 2005). Time se dolazi do zakljuka da je u prouavanja migracije neophodno ukljuiti
rodne odnose.
Rodne norme i ustrojstvo grade se od roenja, i njihovo naruavanje zahtijeva
preispitivanje svakog segmenta ivota. Rod proima sve sfere djelovanja i neminovno utjee na
donoenje odluke o migraciji (Carling, 2005). Sistem vrijednosti koji ukljuuje rodne aspekte i
postulate rodne ravnopravnosti u kojem subjekat djeluje moe potencijalno biti ugroen pri
susretu sa novim sistemima vrijednosti i rodnim reimima u zemljama destinacije. Posebno je
to istaknuto u migracijama iz zatvorenijih, patrijarhalnijih drutava/sredina u otvorenija
drutva sa ravnopravnijim rodnim odnosima. ene se suoavaju sa novim, emancipatornim
praksama koje su u konfliktu sa ustaljenim, stroijim reimima koji se oslanjaju na tradicije i
kulture u zemljama porijekla. Iz tog razloga migracija esto zahtijeva preispitivanje i ponovno
pregovaranje porodinih i rodnih uloga jer se imigranti susreu sa drugaijim vrijednostima i
zahtjevima (Spitzer, 2003). Neminovno je da migracija ima transformativno dejstvo, bilo da se
radi o emancipaciji i nenamjernom politikom inu ili o potvrivanju i uvrivanju dotadanjih
rodnih uloga i reima.
Cjelokupni proces migracije je oroen u smislu da rod oblikuje drutvene odnose koji
dovode do migracije, ali i drutvene mehanizme kao to su porodica i trite rada i u zemlji
porijekla i u zemlji destinacije (Hondagneu-Sotelo, 2005). Takozvani push i pull faktori
odluujui su u donoenju odluke o migraciji. Push faktori odnose se na razloge zbog kojih
osoba eli da napusti zemlju porijekla, koji mogu biti ekonomske, politike, socijalne, rodne i
druge prirode. Pull faktori su pak oni razlozi zbog kojih je odreena zemlja destinacije privlana
za migraciju. Oni ukljuuju odgovore na push faktore, dakle, nude zaposlenje ili politiku
stabilnost, sigurnost i sl. Nedostatak zaposlenja, ukljuivanje ena u trite rada, siromatvo,
postratna situacija i tranzicija samo su neki od moguih push faktora i svi su na neki nain
oroeni. Rodne norme u porodici i drutvu ne utjeu samo na donoenje odluke o migraciji, ve
i na oblik i nain migriranja, odnosno vre pritisak na odreene kategorije ljudi da migriraju,
istovremeno vrei pritisak na ostale kategorije da to ne ine, to naravno ovisi o kontekstu
zemlje porijekla (Jolly i Reeves, 2005). U daljem tekstu rada bit e razmatrani drutveni
mehanizmi i utjecaji koji potpomau ili blokiraju migracione tendencije. Rod je u tom smislu
neizostavan faktor, prema feministicama tree faze istraivanja migracija, naglasak je na
posmatranju roda kao kljunog, konstitutivnog elementa imigracije i istraivanja danas
128
posmatraju do koje mjere rod proima prakse, identitet i institucije koje su ukljuene u
migracije (Hondagneu-Sotelo, 2005). Ovakav pristup je novina, jer je rod dugo bio
zanemarivana kategorija pri izuavanju migracija, osim pokuaja kvantitativnog dodavanja
ena (engl. adding women) u statistike prikaze koji nikada nisu oslikavali stvarni uinak roda,
rodnih uloga i reima na migracione tokove, push i pull faktore, diskriminaciju i rizike, kao i
osnaivanje.
Istraivanja i radovi u oblasti migracija, posebno feminizacije migracija, u posljednjoj
deceniji pokazali su da su ene izloenije riziku i diskriminaciji nego mukarci (Kawar, 2004).
Postoji vie razloga za to, a ovdje je relevantan jedan od najzastupljenijih (pored trgovine
ljudima i migracija u svrhe pruanja seksualnih usluga koje svakako podrazumijevaju visok rizik,
zloupotrebe i diskriminaciju). ene uglavnom migriraju s ciljem dobivanja slabo plaenih
poslova koji se obavljaju u privatnoj sferi (rad u domainstvima, poslovi staranja (brige), pomo
bolesnim, uvanje djece itd.). Postoji dovoljno dokaza da bi se moglo tvrditi da znaajan broj
migrantica posjeduje vjetine i kvalifikacije koje se esto ne prepoznaju ili nisu potrebne u
vrstama poslova kojima se bave (Kawar, 2004). Razlog za to lei u potranji radne snage u
razvijenim zemljama gdje se nedostatak enskog rada u domainstvu, do kojeg dolazi zbog
izlaska ena na trite rada, popunjava upoljavanjem druge ene. Time se rodne uloge ne
dekonstruiraju niti mijenjaju ve se tradicionalno enski poslovi prebacuju na drugu enu, a
drutveni mehanizmi koji bi trebali omoguavati ravnopravnu raspodjelu kuanskih obaveza
ne postoje. Tako se uspostavlja sistem potranje i ponude. S jedne strane, zapadne ene u
stanju su da plate drugu enu da obavlja poslove koji su nekada njoj pripisivani, a s druge,
postoji ogroman broj ena koje su voljne raditi u tuim domovima i brinuti se za tzv. privatnu
sferu. Iako postoji potreba i potranja za radnom snagom, ne prepoznaje se niti priznaje
ekonomska i drutvena vrijednost rada ena i ne postoji zvanina potvrda tog rada jer su rijetki
sluajevi da se za rad u domainstvima moe dobiti radna dozvola ili pravno validan ugovor o
radu (Kofman, 2005). Takoer, ene koje migriraju da bi radile u domainstvima u veini
sluajeva to nisu radile u svojoj zemlji (osim u vlastitom domu), ali se polazi od pretpostavke da
su vjetine staranja i brige inherentne enskom biu i da jedino ene i mogu raditi te poslove.
Meutim, rad u domainstvu predstavlja vrlo specifinu djelatnost jer se ne obavlja u javnoj
sferi kao ostali poslovi, ve u privatnoj, intimnoj sferi gdje su na djelu sasvim drugaiji
mehanizmi i odnosi.
U takvim okolnostima, transformativna uloga migracije je neminovna jer dolazi do
drutvenih procesa koji se sukobljavaju sa ustaljenim i nauenim. Postoji vie razloga za to.
Prvenstveno, ene iz manje razvijenih zemalja ili zemalja u razvoju naputaju svoje zajednice u
kojima su imale odreeni status (u nekim sluajevima i visoko obrazovanje, zaposlenje i sl.) i
dolaze u novo okruenje sa novim rodnim i drutvenim odnosima u kojem nemaju status i
imaju male anse da ga izgrade. Kreu se u privatnoj sferi superiornih poslodavaca gdje se od
njih oekuje toplina i ljubav, iskrena njega i staranje, a istovremeno radni odnos, distanca i
ispunjenje ugovorenih obaveza. Ove dvije sfere se po svojoj prirodi sukobljavaju, s jedne strane
prirodno i intimno, a s druge poslovno i profesionalno. Stalno transformiranje iz jednog u
drugo kreira stanje napetosti, ogranienosti u izraavanju vlastitih osjeanja i potreba i
sveprisutne anksioznosti.
Migrantice moraju biti sigurne da su one te koje su donijele odluku da migriraju i
moraju se osjeati sigurnim da se mogu vratiti u svoju zajednicu i da ih nee saekati osuda
zbog akta migracije (Oishi, 2002).
Kako su au pair migracije legalne, organizirane i relativno transparentne, u teoriji,
postoji malo ansi za teke oblike zlostavljanja (to se deava sa radnicama u domainstvima
koje su migrirale preko sumnjivih agencija, ilegalnih posrednika ili su ilegalno prele granicu
zemlje destinacije).
129
Au pair migracije se rijetko klasificiraju kao migracije u svrhu rada u domainstvu, jer
se obaveza staranja o djeci i ostale kuanske obaveze koje programi podrazumijevaju smatraju
usputnim, spontanim pomaganjem u kui. Upravo iz razloga to je gotovo nemogue
izmjeriti i tano ocijeniti ko radi koliko, takva postavka odnosa se zloupotrebljava i povremeno
pomaganje u kui postaje spisak obaveza koje se ne smiju preskakati. Dok u klasinim
migracijama u svrhe rada u domainstvu postoji problem sa radnim dozvolama i vaeim
ugovorima, u au pair migraciji postoji ugovor (sporazum) kojim se odnosi okvirno definiraju, a
radna dozvola se ne dobije jer se au pair rad ne smatra radom ve bivanjem lanom
porodice.
Jednostavno reeno, svakome je na dnevnoj osnovi neophodna njega, iako nju mogu
pruati razliiti akteri/ke. Nivoi i sloenost njege ovise o kontekstu i situaciji, ali je neophodno
naglasiti injenicu da su sva bia u sutini sposobna da pruaju njegu (Sevenhuijsen, 2003).
Meutim, poslovi staranja tradicionalno se pripisuju enama, i kada se radi o njenom vlastitom
domainstvu i kada staranje predstavlja radno mjesto. Tako je i rad u domainstvu
naturaliziran kao rad posebno podesan za ene jer se smatra da one posjeduju uroene
vjetine da ga obavljaju, koje onda transferiraju iz jednog privatnog prostora u drugi (Kofman,
2005). ak ni u zemljama sa viim stepenom rodne ravnopravnosti, nejednakosti u privatnoj
sferi nisu dekonstruirane to i dovodi do potranje u razvijenim zemljama, gdje ene
ravnopravnije uestvuju u javnoj sferi i na tritu rada, za enama iz manje razvijenih koje bi
obavljale poslove staranja i kuanske poslove. Izmijenjen rodni reim prisutan je samo u javnoj
sferi, i to u smislu vee prisutnosti ena, dok se rodna ravnopravnost nije postigla jer dvostruki
teret radnog mjesta i kue ostaje u eninoj brizi.
U dananje vrijeme ene prolaze tzv. dvostruku socijalizaciju, kako je definirala
njemaka sociologinja Regina Becker-Schmidt, u porodici i u karijeri (Lutz, 2008). To je jedan od
razloga za pojavu imigrantica koje pruaju pomo (oko staranja i kuanskih poslova) bogatijim
porodicama, to i nije nova pojava. Meutim, dolo je do intenziviranja tih procesa zbog sve
dubljih ekonomskih, politikih, tehnolokih, kulturnih, pravnih i drugih veza meu dravama i
zajednicama (Misra i Merz, 2003: 6). irom svijeta, dolo je do globalizacije rada u
domainstvima, do distribuiranja i irenja u meunarodnom sistemu manje razvijenih zemalja
koje alju migrante u razvijenije zemlje (Misra i Merz, 2003). Postkomunistike zemlje istone i
centralne Evrope, od kojih najvei broj prolazi proces tranzicije, sve vie predstavljaju zemlje
porijekla za radnice u domainstvu i starateljice o djeci i starijima u zemljama zapadne i june
Evrope (Williams i Gavanas, 2008). Ova kretanja nisu zaobila ni mukarce te se stoga migracije
prouavaju kao opi fenomen zemalja u tranziciji koje ih i ohrabruju zbog prihoda od doznaka,
ali postoje znaajne razlike izmeu migracija mukaraca i ena, kako u selekciji i ponudi radnih
mjesta, tako i u iskustvenom smislu.
Rad u domainstvu u nekim sluajevima podrazumijeva stanovanje u tom istom
domainstvu ili sa osobom kojoj je potrebno staranje (engl. live-in workers) to nadalje
uslonjava odnose izmeu poslodavca/ke i uposlenice zbog neizbjenog provoenja
slobodnog vremena na radnom mjestu i ograniavanja privatnosti. Dodatna karakteristika
ove vrste rada jeste da se poslovi staranja i kuanski poslovi esto prepliu, i da se veina
migrantica bavi objema vrstama posla (Mundlak i Shamir, 2008), ili ak trima ako se uzme
definicija rada u domainstvu koja podrazumijeva 3C (cleaning, cooking, caring - ienje,
kuhanje, staranje) (Lutz, 2008). Obje ove karakteristike, i stanovanje i preplitanje poslova,
odlika su au pair programa i znaajno ih definiraju.
Iz tih razloga, formacija identiteta u oblasti rada u domainstvu relaciona je i
kontekstualna, jer zavisi od specifinog socio-politikog konteksta, kao i drugih znaajnih
elemenata, rasnih, vjerskih, etnikih, rodnih (Cheng, 2004). Preplie se isuvie iznijansiranih
struja koje utjeu na kreiranje novih identiteta i preispitivanja starih, jer identitet ene se
130
pomjera u ovisnosti od toga da li je ona ta koja prua uslugu ili ona koja tu uslugu plaa (Carling,
2005). Time je migracija u svrhe rada u domainstvima neminovno transformativna, a
istraivanje nastoji pruiti odgovore na pitanje na koji je nain transformativna u sluajevima
au pair djevojaka.
Migraciona kretanja kao nain prevazilaenja trenutne pozicije
Socijalizam je na odreen nain institucionalizirao jedan oblik ravnopravnosti ena i
mukaraca jer je plaeni rad postao norma za ene, iako se oroeni odnosi moi nisu ni
najmanje promijenili (Morokvasic, 2004). Neoliberalne promjene ekonomskih prilika za ene u
zemljama centralne i istone Evrope dovele su do poveanja migracionih kretanja prema
zapadnim zemljama s ciljem pronalaenja zaposlenja (Williams i Gavanas, 2008). U Bosni i
Hercegovini, situaciju dalje oteava ratna historija koja je produbila siromatvo i znatnije
usporila razvoj i tranzicijske procese. Kako se diplome i kvalifikacije Bosne i Hercegovine nisu
priznavale, veliki broj ena pronaao je poslove u tradicionalno enskim sferama uloga.
Mlade ene se nalaze u situaciji da imaju visoko obrazovanje, ali i potekoe u
traenju zaposlenja ili zadravanju radnih mjesta. Mnoge odustanu od karijere i posvete se
porodici, obeshrabrene nepostojanjem mehanizama za njihovo ukljuivanje u trite rada.
Problemi sa kojima se susreu mogu ih nagnati da potrae zaposlenje na drugim tritima gdje
su njihove sposobnosti u potranji, to ih izlae rizinim situacijama (UNIFEM, 2006) i
diskriminaciji. Naalost, jako mali broj mladih ena dobije priliku da koristi svoje kvalifikacije i
obrazovanje na tritu rada strane zemlje.
Iako je u amerikom drutvu rodna ravnopravnost na znaajno viem nivou nego u
Bosni i Hercegovini, ipak postoji nizak nivo prepoznavanja znaaja rada u domainstvu za
osnaivanje porodica koje doprinosi razvoju drutva, kao i nedostatak ekonomskog
vrednovanja tog rada (Chakrabarty, 2006). U SAD-u, dravni mehanizmi koji pruaju podrku za
brigu o djeci su minimalni ime se naruava jedna od najbitnijih karika lanca drutvene skrbi
(Williams i Gavanas, 2008). S druge strane, ene najee nemaju izbor da prestanu raditi i
posvete se domainstvu jer im to ekonomska situacija ne dozvoljava - time se sve vie ena
ukljuuje na trite rada dok broj mukaraca ostaje isti ili se smanjuje (Young, 2005). Svi poslovi
koji su prethodno spadali u ensku domenu ostaju neobavljeni, jer nema rodne
preraspodjele poslova, a dravni mehanizmi staranja o djeci ne postoje. Kako se radi o
kapitalistikom drutvu kojim rukovodi trina ekonomija, usluge staranja o djeci ili starijima
nudi privatni sektor. Pored injenice da su ove usluge skupe i da ih rijetki mogu priutiti, est je
sluaj da nisu kompatibilne sa ostalim obavezama te predstavljaju nepotpuno rjeenje. Ono
to dadilja ili au pair moe ponuditi razlikuje se od klasinog vrtia, jer su dadilje i au pair
djevojke (posebno au pair jer ive u domainstvu) u potpunosti prilagodljive radnim satima,
obavezama (Williams i Gavanas, 2008), a i pruaju znatno jeftinije usluge. Privilegirane ene u
globalnoj ekonomiji su u poziciji da kupuju usluge staranja za sebe i one koji o njima ovise, dok
su ekonomski ranjive ene prisiljene da prodaju rad u zamjenu za niske naknade i da naputaju
svoje porodice o kojima se opet brine neko drugi (Litt i Zimmerman, 2003: 159). Tako se stvara
globalni sistem ponude i potranje koji upravlja migracijama u svrhe rada u domainstvima. Au
pair programi imaju nezanemariv udio u ovom lancu usluga, posebno u sluaju porodica
srednje ili vie srednje klase, koje posjeduju kue u predgraima velikih gradova.
U doba kada smo vjerovatno najvie izloeni amerikoj kulturi i industriji zabave,
sama vizualizacija sretne i nasmijane amerike porodice u blistavoj kui kao na filmu
predstavlja pull faktor za migraciju.
Au pair programi: ta je istraivanje pokazalo
131
Provedeno je istraivanje s ciljem pripreme magistarskog rada o migracijama

djevojaka/ena iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Amerike Drave putem au pair programa
razmjene. Za potrebe istraivanja provedeni su kvalitativni, dubinski intervjui sa djevojkama i
enama koje su prole au pair program. Ukupno je intervjuirano osam bivih au pair djevojaka,
koje su uestvovale u programu u periodu izmeu 2003. i 2006. godine. Provedena su tri
intervjua u Sjedinjenim Amerikim Dravama sa enama koje su nakon au pair programa
odluile ostati u SAD-u. Pet intervjua je obavljeno u Bosni i Hercegovini sa djevojkama iz
razliitih gradova (Sarajevo, Zenica, Tuzla, Banja Luka/Tesli). Sve ispitanice su uspjeno zavrile
program, odnosno provele najmanje jednu, a najvie dvije godine unutar programa. Sve su se u
program ukljuile sa zavrenom srednjom kolom, a skoro sve su bile studentice u trenutku
kada su otputovale. Intervjui u Sjedinjenim Amerikim Dravama odrani su u februaru 2010.
godine u tri grada: Rochester (New York), Hatfield (Pennsylvania) i Philadelphia (Pennsylvania).
Intervjui u Bosni i Hercegovini odrani su u Zenici i Sarajevu tokom mjeseca marta 2010.
godine.
Istraivanja u oblasti migracija u svrhu rada u domainstvu esto zaobilaze au pair kao
jedan od oblika angamana te vrste zbog aspekta kulturne razmjene koji karakterizira te
migracije (Hess i Puckhaber, 2004). Au pair djevojke su migrantice koje obavljaju rad u
domainstvu, ali ih zvanini diskursi ne konstruiraju ni kao radnice ni kao migrantice, ve kao
uesnice u programu 'kulturne razmjene' (Cox, 2007: 282). Zbog toga se malo problematizira
ova vrsta migracija, i ne postoji veliki broj radova koji se iskljuivo bavi ovom vrstom migracije ili
onih koji je ukljuuju u ira istraivanja migracija ena. Prvobitna namjera au pair programa jo
uvijek predstavlja i glavnu marketinku strategiju agencija koje fokus stavljaju na kulturnu
razmjenu iako se radi o nisko plaenom poslu radnice u domainstvu / dadilje (Williams i
Gavanas, 2008). Promocija programa koja se zasniva na konceptu kulturne razmjene kreira
razliita oekivanja kod dvije strane ukljuene u program.
Upravo specifinost rada u domainstvu, odnosno rada i ivota u privatnoj sferi i
intimnom prostoru jedne porodice, dovodila je do neophodnosti promjene situacije u
sluajevima problema i neslaganja izmeu au pair i porodica. U prostoru u kojem su ivjele,
nisu imale gdje pobjei te su bile suoene sa odlukom da tu situaciju mijenjaju. Njihovo
iskustvo bilo je usko povezano sa socio-psiholokim ambijentom porodice u kojoj su ivjele, jer
se od obje strane oekivala prilagodba. Iako su iskustva ispitanica razliita, kao i njihovi stavovi
o porodicama u kojima su boravile, u veini sluajeva su porodice bile voljne i spremne da se
prilagoavaju ime se razlikuju od klasinih poslodavaca/ki na tritu.
Jedan od ciljeva istraivanja bio je da se ispitaju razlozi zbog kojih su migrantice
odluile da prekinu migraciju i vrate se u zemlju porijekla i zbog kojih su one koje su ostale u
zemlji destinacije odluile da tako urade. Od osam ispitanica, etiri je odluilo da se vrati, a
etiri da ostane iako su uspjele ostati samo tri. U sluaju povratka, odluke su bile uzrokovane
zasienjem radom u domainstvu i, u dva sluaja, ispunjenjem cilja koji su migrantice sebi
postavile prije odlaska. Njihova odluka prvo da odu i da se nakon zavretka programa vrate
predstavlja sama po sebi akt hrabrosti i nezavisnosti, a njihovi iskazi da su se vratile sa
drugaijim stavovima i percepcijom drutva i odnosa predstavljaju znaajnu transformaciju.
Ispitivanje razloga zbog kojih su neke migrantice odluile da ostanu u zemlji
destinacije dovelo je do zakljuka da su drutveno-ekonomski uslovi u zemlji porijekla najvie
utjecali na njihovu odluku, te da su smatrale da se uvijek mogu vratiti u iste okolnosti koje su
ostavile. S druge strane, zemlju destinacije posmatrale su kao zemlju sa vie mogunosti i
perspektiva od BiH. Njihov drutveno-ekonomski status prije migracije utjecao je na odluku da
napuste svoju zemlju.
Istraivanje je pokazalo da su oba aspekta au pair programa, aspekt kulturne
132
razmjene i aspekt rada u domainstvu, prisutna i isprepletena. Meutim, iako uenje jezika i
istraivanje kulture zauzimaju znaajno mjesto u programu, ipak je rad primarni element.
Pokazalo se da oglaavanje programa i njegovo predstavljanje na terenu ne stvaraju uvijek sliku
koja podrazumijeva rad kao primarni te stoga dolazi do nesporazuma ili pogreno postavljenih
oekivanja. Takoer, program koji se nudi u Bosni i Hercegovini (iako je slina situacija
vjerovatno prisutna i u drugim zemljama) izrazito je oroen jer samo 4 % au pair osoba mogu
biti mukarci (prema zahtjevu agencije u SAD-u) te se time podrava i perpetuira percepcija o
enama kao prirodnim njegovateljicama koje obavljaju enske poslove staranja o djeci i
domainstvu. Istraivanje je pokazalo da je ta percepcija veoma prisutna i u SAD-u jer su se u
porodicama iskljuivo ene bavile svim pitanjima koja su se odnosila na djecu i domainstvo,
bez obzira na to da li su radile ili ne. Mukarci su u potpunosti izostajali iz te sfere.
injenica da su ispitanice migrirale na loije pozicije od onih koje su imale u zemlji
porijekla gdje su bile studentice, apsolventice ili radnice sa boljim statusom, pokazuje kako
migracija esto vodi ka pogoranju statusa. Ali migracija esto predstavlja i privremeno
stanje na putu ka ispunjenju nekog vieg cilja, to se pokazalo u sluajevima migracije au pair
djevojaka iz Bosne i Hercegovine u Sjedinjene Amerike Drave.
U nastavku slijede dijelovi odgovora au pair djevojaka na pitanje o razlozima
ukljuivanja u program:
Bilo mi je vano da usavrim engleski. To je bio prvi najvei razlog. A drugi razlog je bio
da sam htjela da izaem iz Bosne iz koje nisam izala itav rat. (Klara)
Ja sam odluila da doem samo na godinu dana. Da nauim jezik, da vidim Ameriku,
njihov nain ivota. Iskustvo. (Jaca)
To je bilo neko poslijeratno vrijeme u BiH i nekako sam narasla u svim aspektima svog
ivota osim u tom nekom iskustvenom, u smislu da sam putovala. (..) S druge strane
mi je pravo bilo interesantno otii negdje na godinu, dvije i biti bez apsolutno ikakvih
uticaja porodice, sredine u kojoj ivi tradicije i kulture i svega ostalog, nekako mi je
bilo interesantno da vidim kakva u ja biti osoba u okolnostima koje su potpuno
drugaije od onih na koje sam navikla, mogu biti bilo ko, bilo ta bez ikakvih
oekivanja. (Sandra)
Vidjela sam mogunost da savladam jezik. Iskustvo. Upoznavanje druge kulture.
Takoer, da se malo osamostalim. () I bila sam uvijek pod previe pritisaka u Bosni, i
vidjela sam nekako tu svoj nain da se ja osamostalim, da se pokaem u svom svjetlu
samostalno. Sve odluke koje donosim da ih donosim za svoj raun. (Zumra)
Imala sam neki drugi cilj zbog kojeg sam smatrala da vrijedi to sve da proem i da
izdrim jer sam zacrtala sebi neto i nije bilo smisla da odustanem na pola puta. Jo
koliko-toliko sam se izborila da mi bude dobro, koliko je moglo u takvim uslovima
uopte da mi bude dobro. (Anela)
Nisko plaeni poslovi se esto posmatraju kao put prema neemu boljem, iako se
esto radi o koraku unazad, jer mnoge osobe napuste poslove nastavnica ili medicinskih
sestara u vlastitoj zemlji (Williams i Gavanas, 2008). Klarin sluaj je upravo takav jer je radila kao
medicinska sestra i, kako kae, imala dobru platu za tadanje uslove, ali je s nadom da e
dosegnuti neto vie jer nije mogla studirati ta je eljela u svojoj zemlji odluila da ode i pokua
unaprijediti svoje ivotne uslove. Ona je ostala u SAD-u, udala se i trenutno zavrava koled.
Aleksa je takoer napustila Bosnu i Hercegovinu da pokua da se snae i da studira iako nije
133
uspjela da ostane na fakultetu koji je upisala zbog isteka vize i nemogunosti njenog
produenja. Ispitanice su smatrale da svakako ive u nezavidnoj drutveno-ekonomskoj
situaciji i da se uvijek mogu vratiti u iste okolnosti ako im ne uspije.
Iskustvo boravka u drugoj zemlji i rada za nisku platu imalo je efekat osnaivanja na
sve ispitanice. Iako se osnaivanje nije deavalo tokom prve polovine boravka u SAD-u,
posebno dok je jezik predstavljao problem, sve ispitanice su navele da su doivjele da su jae,
da se znaju boriti za sebe i suprotstaviti kad smatraju da trebaju. U trenutku kada su prevazile
jezike barijere i odgojne stege, navodile su da su se svaale, pregovarale i prestajale utjeti.
Za veinu ispitanica, finansijska neovisnost je takoer bila novi element u njihovom
ivotu i doprinijela je osnaivanju. Iako su sve navodile tokom intervjua da su bile malo plaene,
injenica da samostalno zarauju bila im je znaajna.
Pored vlastitog osnaivanja, ispitanice su primijetile promjenu u percepciji rodnih
odnosa. Iako se patrijarhalno ustrojstvo lako moe prepoznati i u amerikim porodicama, nivo
rodne ravnopravnosti i potivanja ljudskih prava u SAD-u je na znatno viem nivou nego u BiH.
Klara je navela da joj se svia to porodice imaju pomo druge osobe jer, kako kae, imaju
vremena da se posvete sebi i svom braku. Istraivanja su pokazala da ene imaju veu
tendenciju od mukaraca da usvajaju nove prakse, ideje i ideale koje tee veoj rodnoj
ravnopravnosti (Hondagneu-Sotelo, 2005) tako da je i u tom smislu emancipatorno iskustvo
ispitanica znaajno za irenje svijesti i ideja o drugaijim nainima ivljenja i konstruiranja
rodnih odnosa. Ispitanice su, iznosei svoje iskustvo, pokazale da enska svijest postaje
feministika svijest (Pessar, 2005: 9) u kompleksnim i tekim situacijama u kojima one
propituju svoju trenutnu poziciju i poziciju iz koje su potekle, a istovremeno neograniavane
porodicom i drutvom u kojem su odrasle, same iznalaze ta je to to one ele.
Zakljuak
Proces migracije predstavlja oroen proces jer ene i mukarci proivljavaju migraciju
na razliite naine. Vrste migracija se rodno razlikuju, a donedavno se istraivanja u svijetu nisu
bavila rodnim aspektima migracije. Au pair migraciono iskustvo, kao specifino rodno iskustvo
(zbog injenice da ene puno ee ovako migriraju nego mukarci), esto se zaobilazi u
studijama iz razloga to u najveem broju sluajeva predstavlja privremenu migraciju.
Provedeno istraivanje potvrdilo je da migracija ima transformativno dejstvo i predstavlja
znaajno lino osnaivanje, ak i kada je migraciono iskustvo negativno. Taj proces osnaivanja
nastaje kroz sukobljavanje novog sa ustaljenim i nauenim. Istraivanje je takoer pokazalo da
poslove u domainstvu i dalje obavljaju veinom ene, ak i u zemljama sa veim stepenom
rodne ravnopravnosti i ravnomjernijim ueem ena u tritu rada. Istupanjem ena iz
privatne sfere otvara se prostor za druge ene koje zauzimaju njihova mjesta te se time stvara
globalni sistem ponude i potranje.
Ako posmatramo specifini kontekst ena iz Bosne i Hercegovine koje su migrirale u
SAD da rade kao au pair u domainstvu, istraivanje je pokazalo da je push faktor predstavljala
socio-ekonomska (kao i rodna) situacija zemlje porijekla. Mogunosti zemlje destinacije
predstavljale su pull faktor. Od osam ispitanica, tri su odluile ostati, smatrajui da zemlja
destinacije ipak nudi vie prilika za napredak. Njih pet se vratilo u Bosnu i Hercegovinu i
nastavilo obrazovanje. Sve su migrirale na loije pozicije od onih koje su imale u svojoj zemlji.
utim, za sve je migracija predstavljala put ka napretku i osnaivanju.
Literatura
Carling, J. (2005) Gender Dimensions of International Migration. Global Migration
134
Perspectives, No. 35.

Chakrabarty, S. (2006) Working Women and Human Rights. In: Chakrabati, N.K. and
Chakrabaty, S. (eds.) Gender Justice. Kolkata: R. Cambray&Co. Private Ltd.
Cheng, S. (2004) Contextual Politics of Difference in Transnational Care: The Rhetoric of
Filipina Domestics' Employers in Taiwan. Feminist Review, 77, pp. 46-64.
Cox, R. (2007) The Au pair Body: Sex Object, Sister or Student?. European Journal of Women's
Studies. No. 14. [Internet] Dostupno na:
http://ejw.sagepub.com/cgi/content/abstract/14/3/281 [pristupljeno 20. jula 2009.]
Hess, S. and Puckhaber, A. (2004) Big Sisters are Better Domestic Servants?! Comments on
the Booming Au Pair Business. Feminist Review, 77, pp. 65-78.
Hondagneu-Sotelo, P. (2005) Gendering Migration: Not for feminists only - and not only in
the household. The Center for Migration and Development. Princeton University. [Internet]
Dostupno na: http://cmd.princeton.edu/papers/wp0502f.pdf [pristupljeno jula 2010]
Jolly, S. and Reeves, H. (2005) Gender and Migration. Brighton: BRIDGE, Institute of
Development Studies, University of Sussex
Kawar, M. (2004) Gender and Migration: Why are Women more Vulnerable?. Femmes en
mouvement: Genre, migrations et nouvelle divisions internationale du travail, Reysoo F. &
Verchuur (eds.), Berne: Commission Suisse pour L'Unesco.
Kofman, E. (2005) Gendered Migrations, Livelihoods and Entitlements in European Welfare
Regimes. Prepared for the UNRISD report Gender Equality: Striving for Justice in an Unequal
World.
Litt, J. S. and Zimmerman, M. K. (2003) Guest Editors' Introduction: Global Perspectives on
Gender and Carework: An Introduction. Gender and Society 17(2), pp. 156-165.
Lutz, H. (2008) When Home Becomes a Workplace: Domestic Work as an Ordinary Job in
Germany? In: Lutz, H. (ed.) Migration and Domestic Work, Ashgate, pp. 1-12.
Misra, J. and Merz, S. N. (2003) Neoliberalism, Globalization, and the International Division of
Care. University of Massachusetts Amherst. [Internet] Dostupno na:
http://www.umass.edu/sadri/pdf/WP/WP%20-%20Misra%20Merz.pdf, [pristupljeno jula
2010].
Morokvasic, M. (2004) 'Settled in mobility': engendering post-wall migration in Europe,
Feminist Review, 77, pp. 7-25.
Mundlak, G. and Shamir, H. (2008) Between Intimacy and Alienage: The Legal Construction of
Domestic and Carework in the Welfare State. In: Lutz, H. (ed.) Migration and Domestic Work,
Ashgate, pp. 161-177.
135
Oishi, N. (2002) Gender and Migration: An Integrative Approach. Center for Comparative
Immigration Studies. University of California. San Diego. [Internet] Dostupno na:
http://www.ccis-ucsd.org/PUBLICATIONS/wrkg49.PDF [pristupljeno 10. oktobra 2010]
Pessar, P. R. (2005) Women, Gender, and International Migration Across and Beyond the
Americas: Inequalities and Limited Empowerment, Expert Group Meeting on International
Migration and Development in Latin America and the Caribbean. [Internet] Dostupno na:
http://www.un.org/esa/population/meetings/IttMigLAC/P08_PPessar.pdf, [pristupljeno 10.
oktobra 2010]
Ponzanesi, S. (2002) Diasporic Subjects and Migration. In: Griffin, G. and Braidotti, R. (eds.)
Thinking Differently, A Reader in European Women's Studies, London: Zed Books Ltd. pp. 2052020.
Sevenhuijsen, S. (2003) The Place of Care: The Relevance of the Feminist Ethic of Care for Social
Policy. Feminist Theory,vol. 4 no. 2 pp. 179-197.
Spitzer, D. et al. (2003) Caregiving in Transitional Context: My Wings Have Been Cut; Where
Can I Fly? In: Gender and Society, Vol. 17, No. 2, Global Perspectives on Gender and Carework,
pp. 267-286.
UNIFEM (2006) The Story Behind the Numbers: Women and Employment in Central and
Eastern Europe and the Western Commonwealth of Independent States.
Williams, F. and Gavanas, A. (2008) The Intersection of Childcare Regimes: A Three-Country
Study. In: Lutz, H. (ed.) Migration and Domestic Work, Ashgate, pp. 3-29.
Young, B. (2005) Globalization and Shifting Gender Governance Order(s), Journal of Social
Science Education. No. 2. [Internet] Dostupno na:
http://www.jsse.org/2005/2005-2/pdf/globalization-young.pdf [pristupljeno 14. jula 2010]
136
BOSNA I HERCEGOVINA
Sektor za iseljenitvo
Trg BiH 3, BiH - Sarajevo 71 000
www.mhrr.gov.ba (Iseljenitvo)
Univerzitet u Sarajevu
Skenderija 72, BiH - 71000 Sarajevo
www.fpn.unsa.ba/institut

Migracije

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Migracije

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

BOSNA I HERCEGOVINA

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice

Fakultet politikih nauka Univerziteta u Sarajevu

Biblioteka Nauni projekti

Prof. dr. sc. air Filandra

Publikacija je objavljena uz podrku Vlade vicarske.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Mr. sc. Mirza Emirhafizovi

Dr. sc. Marko Valenta, dr. sc. an trabac

Dr. sc. Roland Kosti

Dr. sc. Branka Liki-Brbori, dr. sc. Li Bennich-Bjrkman

Dr sc. Marina Glamotchak

Dr. sc. Hariz Halilovi

Dr. sc. Mojca Pajnik

Dr. sc. Samuel M. Behloul

Dr. sc. Dragutin Babi, dr. sc. Filip kiljan

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Mr sc. Jelena Predojevi-Despi, dr sc. Tanja Pavlov, Vladimir Petronijevi

Mr. sc. Aida Spahi

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Knjiga pred vama predstavlja sabrane rukopise izlaganja s meunarodnog

World Bank, Migration and Remittances Factbook, 2011.

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, u okviru svojih nadlenosti za iseljenitvo,

Migracije iz Bosne i Hercegovine

- Loa ekonomska situacija i besperspektivnost u BiH generalno obeshrabruje

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Izdavanjem ove knjige na najbolji nain je dokumentiran dvodnevni program

U ime partnera projekta,

mr. sc. Mirza Emirhafizovi,

Mr. sc. Mirza Emirhafizovi, Fakultet politikih nauka, Univerzitet u Sarajevu

Demografske i socio-ekonomske karakteristike

Migracije iz Bosne i Hercegovine

nepromjenjivoj datosti, moe rekonstruirati brojano stanje predstavnika konkretne

Izvor: Statistik Austria, 2007. (Volkszhlung 2001)

Migranti roeni u BiH predstavljali su 2001. godine treu po brojnosti doseljeniku

Dravljani Austrije roeni u BiH

Izvor: Statistik Austria, 2012a. (Statistik des Bevlkerungsstandes)

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Iz predoenih podataka vidljivo je da ovim iznosom nisu obuhvaeni austrijski

Tabela 3. Brojnost migranata roenih u BiH na nivou saveznih pokrajina (01.01.2012.)

Izvor: Statistik Austria, 2012a.

Migracije iz Bosne i Hercegovine

stanovnitva uzrokovano dugotrajnim sniavanjem fertiliteta i produenjem ljudskog vijeka.

Ovisno o dravljanstvu / zemlji roenja majke, vrijednosti totalne stope fertiliteta

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Na osnovu navedenog, moe se konstatirati da je ostvarena plodnost unutar grupe

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Imajui u vidu da je obrazovanje viegodinji proces, klasificiranje stanovnitva u

Izvor: Statistik Austria, 2012b.

Fokusirajui se na broj gimnazijalaca/ki (1200), jer polau maturski ispit koji je

Migracije iz Bosne i Hercegovine

(Ne)zaposlenost, kao jedan od kljunih indikatora strukturne integriranosti i socijalne

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Zastupljenost velikog dijela bh. i drugih migranata u tercijarnom sektoru potvruje

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Migracije iz Bosne i Hercegovine

administrativni postupak priznavanja kvalifikacije steene u inostranstvu, koji oteava

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Dr. sc. Marko Valenta, Norveko sveuilite za znanost i tehnologiju, Trondheim

Bosanci u Norvekoj: integracija bosanskih migranata

Migracije iz Bosne i Hercegovine

Uzorak je bio reprezentativan za dane imigrantske populacije, a stopa je odgovora u istraivanju