VI NISTE UM

Koja je najvea prepreka doivljaju te stvarnosti?

Poistovjeivanje s vlastitim umom, zbog ega misao postaje prisilna. Nemo da prekinete
razmiljanje zastraujua je potekoa, ali mi to ne shvaamo jer gotovo svi od toga
patimo, zato se takvo stanje smatra normalnim. Ta neprestana mentalna buka spreava
vas u pronalaenju carstva unutarnje smirenosti koja je neodvojiva od Bia. Ta buka
takoer stvara lano, misaono ja, koje baca sjenku straha i patnje. Kasnije emo to
potanje razjasniti.
Filozof Descartes vjerovao je kako je pronaao temeljnu istinu kad je izrekao uvenu
tvrdnju: Mislim, dakle jesam. Zapravo, izrazio je temeljnu pogreku: izjednaiti
miljenje s Biem i identitet s miljenjem. Prisilni mislilac, to se odnosi na gotovo
svakog ovjeka. ivi u stanju oite odvojenosti, u bezumno kompleksnom svijetu trajnih
problema i sukoba, u svijetu koji odraava sve veu fragmentaciju uma. Prosvjetljenje je
stanje cjelovitosti, postojanja u jednoti i, samim tim, u spokojstvu, sjedinjenost sa
ivotom u njegovu oitovanom vidu, svijetu, kao i sjedinjenost s vlastitim najdubljim ja i
ne-oitovanim ivotom sjedinjenost s Biem. Prosvjetljenje ne samo da oznaava
okonanje patnje i trajnih, unutarnjih i vanjskih sukoba, nego isto tako i okonanje
zastraujueg robovanja razmiljanju. Kakvo je to nevjerojatno osloboenje!
Poistovjeivanje s umom stvara nepropustan zastor pojmova, etiketa, slika, rijei,
prosudbi i definicija koje onemoguuju sve istinske odnose. Taj zastor postavlja se
izmeu vas i vae prirode, izmeu vas i vaih blinjih mukaraca i ena, izmeu vas i
prirode, izmeu vas i Boga. To je zastor misli koji stvara privid odvojenosti, privid kako s
jedne strane postojite vi, a s druge potpuno odvojeni drugi. Tada zaboravljate sutinsku
injenicu da ste, ispod razine tjelesne pojavnosti i odvojenih oblika, jedno sa svime to
jest. Kad kaem da zaboravljate, time hou rei da jednotu vie ne moete osjetiti kao
bjelodanu stvarnost. Moda vjerujete da postoji, ali vie ne znate da je tako. Uvjerenje
moe pruiti utjehu. Meutim, samo uvjerenje putem vlastita iskustva donosi slobodu.
Razmiljanje je postalo bolest. Bolest se pojavljuje kad nestane ravnotee. Primjerice,
nema nieg pogrenog u tome to se stanice u tijelu razdvajaju i umnaaju, ali kad se taj
proces nastavlja bez obzira na cjelokupnost organizma, stanice se pretjerano mnoe i tada
dolazi do bolesti.
Koristimo li se njim na pravi nain, um moe biti iznimno dobar instrument. Koristimo li
se pogreno, meutim, postaje razoran. Da se tonije izrazim, najee nije rije o tome
da se pogreno sluite umom najee se njim uope ne sluite. On se koristi vama. To
je bolest. Vjerujete da ste vi taj um. To je zabluda. Instrument je preuzeo vlast u svoje
ruke.
Ne slaem se sasvim s tim. Istina je da esto besciljno razmiljam, kao i veina ljudi, ali
ipak mogu odluiti koristiti se umom da neto dobijem i postignem, a to inim cijelo
vrijeme.
Samo zato to moete rijeiti krialjku ili izgraditi atomsku bombu, to ne znai da se
koristite umom. Upravo kao to psi vole vakati kosti, tako i um voli gurati nos u razliite

probleme. Zato i rjeava krialjke i gradi atomske bombe. Vas ne zanima nijedno ni
drugo. Dopustite mi da vas upitani: moete li se osloboditi uma kad god to poelite? Jeste
li pronali tipku za iskljuivanje?
Hoete rei da potpuno prestanem misliti? Ne, ne mogu ga se osloboditi kad to poelim,
osim na trenutak-dva.
To znai da se um koristi s vama. Vi se nesvjesno poistovjeujete s njim, tako da ak i ne
znate kako ste njegov rob. Gotovo kao da ste opsjednuti, a da to i ne znate i zato smatrate
da ste vi to bie koje vas je opsjelo. Poetak slobode jest spoznaja kako vi niste to. bie
koje vas opsjeda mislilac. Ta vam spoznaja omoguuje da promatrate mislioca. Onoga
trenutka kad ponete nadzirati mislioca, aktivirae via razina svjesnosti. Tada poinjete
shvaati kako onkraj misli postoji prostrano carstvo inteligencije, kako je misao samo
siuan vid te inteligencije. Takoer shvaate kako sve one stvari koje su uistinu vane ljepota, ljubav, stvaralatvo, radost, unutarnje spokojstvo - izranjaju iz podruja onkraj
uma. Poeli ste se buditi.
OSLOBODITE SE UMA
Sto tono mislite rei kad govorite o nadziranju mislioca?
Ode li ovjek lijeniku i kae: ujem glasove u glavi, vjerojatno e ga lijenik poslati
psihijatru. injenica je da na vrlo slian nain doslovce svi u glavi neprestano ujemo
glasove: to su nesvjesni misaoni procesi, a ne shvaate kako imate mo zaustaviti ih.
Rije je o trajnim monolozima ili dijalozima.
Vjerojatno ste na ulici susreli lude ljude koji bez prestanka razgovaraju sa sobom ili
mrmljaju. To se ne razlikuje mnogo od onoga to radite vi i svi drugi normalni ljudi,
osim to ne govorite naglas. Glas iznutra komentira, nagaa, prosuuje, usporeuje, ali
se, neto mu se svia, neto ne i tako u nedogled. Taj glas ne mora biti povezan sa
situacijom u kojoj se upravo nalazite; moda oivljava davnu ili nedavnu prolost, moda
uvjebava ili zamilja mogue budue situacije. Razmilja li o budunosti, nerijetko
zamilja kako e stvari krenuti u pogrenom smjeru ili zamilja negativan ishod; to
nazivamo zabrinutou. Katkad su ta razmiljanja praena vizualnim slikama ili
mentalnim filmovima. ak i ako se glas odnosi na trenutanu situaciju, protumait e
je pojmovima prolosti. To je zato to glas pripada uvjetovanom umu, koji je rezultat
sveukupne vae prolosti, kao i kolektivnog kulturalnog misaonog sklopa koji ste
naslijedili. Dakle, sadanjost promatrate i prosuujete oima prolosti i dobivate
potpuno iskrivljenu sliku. Nije neuobiajeno da taj glas predstavlja ovjekova najgoreg
neprijatelja. Mnogi ljudi ive s muiteljem u glavi koji ih neprestano napada, kanjava i
iscrpljuje im ivotnu energiju. To je uzrok neizrecive bijede i nesree, kao i bolesti.
Dobra je vijest to to se uistinu moete osloboditi vlastita uma. To je jedino istinsko
osloboenje. Upravo sada moete poduzeti prvi korak. Ponite to je ee mogue
oslukivati glas u svojoj glavi. Osobito obratite panju na sve misaone obrasce koji se
ponavljaju, one stare gramofonske ploe koje se ve godinama okreu u vaoj glavi. To
sam htio rei kad sam govorio o nadziranju mislioca, odnosno: sluajte glas u svojoj
glavi i budite ondje u ulozi svjedoka.

Kad sluate taj glas, sluajte ga nepristrano. Hou rei, ne prosuujte. Ne prosudujte i ne
osuujte ono to ujete, jer bi to znailo kako taj isti glas ponovno ulazi kroz stranja
vrata. Uskoro ete shvatiti: ondje je glas, a ovdje ja jesam, oslukujem ga i nadzirem. Ta
spoznaja Ja jesam, taj osjeaj vlastite prisutnosti nije misao. Ona izrasta negdje onkraj
misli.
Zato, sluate li misao, svjesni ste ne samo misli, nego i sebe kao njezina svjedoka.
Probudila se nova dimenzija svjesnosti. Oslukujete li misao, osjeate svjesno prisustvo svoje dublje ja - u pozadini ili ispod misli. Misao tada gubi mo nad vama i brzo se
povlai, jer vie ne pruate energiju umu poistovjeujui se s njim. To je poetak kraja
nesvjesnog i prisilnog razmiljanja.
Kad se misao povue, osjetit ete kako je u mentalnoj struji dolo do prekida to je
pukotina u kojoj nema misli. U poetku e ti prekidi biti kratkotrajni, trajat e moda
samo nekoliko sekundi, ali postepeno e se produivati. Kad doe do prekida, u nutrini
ete osjetiti duboku tiinu i spokojstvo. To je poetak prirodna stanja doivljene jednote s
Biem, koja je najee zamagljena umom. Osjeaj duboke tiine i spokojstva s praksom
e se produbiti. Zapravo, nema kraja njihovoj dubini. Takoer ete osjetiti kako se iz
dubina nutrine uzdie tanano zraenje radosti: to je radost Bia.
To ne nalikuje na stanje transa. Uope mu ne nalikuje. Ovdje ne dolazi do gubitka svijesti.
Istina je upravo suprotna. Kad bi cijena spokojstva bilo suavanje svijesti, a cijena
duboke tiine smanjenje ivotnosti i budnosti, tada ih ne bi bilo vrijedno imati. U takvom
stanju unutarnje povezanosti postat ete mnogo ivahniji i budniji nego u stanju u kojem
se poistovjeujete s umom. Bit ete potpuno prisutni. To stanje takoer pojaava
uestalost vibracija energetskog polja koje daje ivot fizikom tijelu.
Sto se dublje sputate u carstvo bez misli, kako se to ponekad naziva na Istoku, spoznat
ete stanje iste svijesti. U tom stanju vlastitu prisutnost osjeate s takvom snagom i
radou da sveukupno razmiljanje, emocije, fiziko tijelo, kao i cijeli vanjski svijet,
postaju relativno beznaajni u usporedbi s tim stanjem. Pa ipak, to nije sebinost, nego
stanje nesebinosti. Odnosi vas onkraj onoga o emu ste prije razmiljali kao o vlastitom
ja. Ta prisutnost ste vi sami, a istodobno je nezamislivo vea od vas. Ovo to vam
pokuavam prenijeti moe zvuati paradoksalno, pa ak i proturjeno, ali nema nikakva
drugog naina na koji bih to mogao izraziti.
Umjesto da nadzirete mislioca, prekid u struji misli moete izazvati sasvim
jednostavno, usmjerivi arite panje u sadanji trenutak. Postanite snano svjesni
sadanjeg trenutka. To e u vama probuditi duboko zadovoljstvo. Na taj nain odvlaite
svijest od umnih aktivnosti i stvarate prekid u mislima te postajete iznimno budni i
svjesni, ali ne razmiljate. To je sutina meditacije.
To u svakodnevnom ivotu moete provoditi tako to ete se pozabaviti bilo kojom
rutinskom aktivnou koja vam inae predstavlja samo sredstvo do nekog cilja, dajui joj
potpunu panju, tako da sama sebi postane ciljem. Primjerice, svaki put dok hodate uz i
niz stube u svojoj kui ili na radnom mjestu, pomno usmjerite pozornost na svaki korak,
pokret, pa ak i na disanje. Budite potpuno prisutni. Kad elite oprati ruke, obratite
pozornost na sve osjetilne opaaje povezane s tom aktivnou: zvuk i dodir vode, pokreti
ruku, miris sapuna i tako dalje. Kad ulazite u automobil, nakon to ste zatvorili vrata,
zastanite nekoliko sekundi i promatrajte ritam disanja. Postanite svjesni tihog, ali monog
osjeta prisutnosti. Postoji samo jedno sigurno mjerilo kojim moete odrediti koliko ste
uspjeli u toj praksi: stupanj unutarnjeg spokojstva..

Najvaniji korak na vaemu putovanju prema prosvjetljenju jest ovaj: nauite raskinuti
poistovjeenost s vlastitim umom. Svaki put kad izazovete prekid u struji misli, pojaava
se svjetlost vae svijesti.
Jednoga dana moda ete shvatiti da se smijete glasu u glavi, kao to biste se nasmijali
vragolijama djeteta. To znai da sadraj uma vie ne shvaate ni izbliza tako ozbiljno,
budui da va osjeaj vlastitog ja. ne ovisi o njemu.
PROSVJETLJENJE: UZDIZANJE IZNAD MISLI
Nije li razmiljanje najvanije za opstanak u ovom svijetu?
Um je instrument, orue. Postoji kako bi izvravao stanovite zadatke, a kad je zadatak
izvren, orue moete odloiti. Kako sada stvari stoje, rekao bih kako osamdeset do
devedeset posto ljudskoga razmiljanja ne samo da se ponavlja i da je beskorisno, nego je
zbog svoje neuinkovitosti i esto negativne prirode uvelike i tetno. Promatrajte um i
vidjet ete da je to istina. To dovodi do ozbiljna gubitka ivotne energije.
Ta vrsta prisilnog razmiljanja zapravo predstavlja ovisnost. ime se odlikuje ovisnost?
Vrlo jednostavno: osjeate da vie ne moete prestati po svojoj volji. To o emu ste
ovisni ini vam se snanijim od vas. Takoer vam prua laan osjeaj zadovoljstva,
zadovoljstva koje se neminovno pretvara u bol.
Otkud tvrdnja da smo ovisni o razmiljanju?
Otud to ste se poistovjetili s njim, a to znai da osjeaj vlastitog ja crpite iz sadraja i
aktivnosti uma. Zato to vjerujete da biste prestali postojati kad biste prestali razmiljati.
Tijekom odrastanja stvarate mentalnu sliku o tome tko ste, utemeljenu na osobnim i
kulturalnim uvjetovanjima. To fantomsko ja moemo-nazvati egom. Ono se sastoji od
umne aktivnosti, a odrava se iskljuivo neprestanim razmiljanjem. Pojam ega razliitim
ljudima oznaava razliite stvari, ali ja ovdje njime oznaavam lano ja, stvoreno
nesvjesnim poistovjeenjem s umom.
Sadanji trenutak za ego jedva da postoji. Vanima smatra samo prolost i budunost. To
potpuno iskrivljavanje istine objanjava injenicu potpune neuinkovitosti uma u
kontekstu ega. Ego se neprestano bavi oivljavanjem prolosti, jer, tko ste bez prolosti?
Neprestano se projicira u budunost kako bi se pobrinuo za opstanak i ondje pronaao
nekakvu vrstu osloboenja i ispunjenja. Ego kae: Jednoga dana, kad bude ovako ili
onako, kad se neto dogodi, tada u biti dobro, bit u sretan i miran. ak i onda kad se
ini da je ego zaokupljen sadanjou, on ne vidi sadanjost: potpuno je pogreno zapaa
jer promatra oima prolosti. Ili je svodi na sredstvo za postizanje nekakva cilja koji
uvijek lei u budunosti u koju se um projicira. Promatrajte svoj um i vidjet ete da tako
djeluje.
Sadanji trenutak uva klju osloboenja. Ali sadanji trenutak ne moete pronai sve
dok ste potpuno poistovjeeni s umom.
Ne elim izgubiti sposobnost analiziranja i razlikovanja. Ne bi mi smetalo da nauim
jasnije razmiljati, na usredotoeniji nain, ali ne elim izgubiti um. Dar miljenja
najdragocjenije je to imamo. Bez njega bili bismo samo jo jedna ivotinjska vrsta.

Prevlast uma nije nita drugo nego stupanj u evoluciji svijesti. Sada trebamo prijei na
sljedei, i to hitno, inae e nas um, koji se pretvorio
u udovite, unititi. Kasnije u o tome potanje govoriti. Razmiljanje i svijest nisu
istoznanice. Razmiljanje je samo mali vid svijesti. Misao ne moe postojati bez svijesti,
ali ona svijesti uope nije potrebna.
Prosvjetljenje znai uzdizanje iznad misli, a ne vraanje na razinu ispod misli, na razinu
ivotinje ili biljke. U prosvijetljenom stanju i dalje ete se, kad god to bude potrebno,
koristiti umom, ali na mnogo usredotoeniji i uinkovitiji nain nego prije. Koristit ete
se njime uglavnom za neke praktine stvari, ali bit ete osloboeni od nesvjesnog
unutarnjeg dijaloga i u vama e vladati unutarnje spokojstvo. Kad se budete koristili
umom, osobito kad e vam biti potrebno stvaralako rjeenje, svakih nekoliko minuta
kretat ete se izmeu misli i tiine, izmeu uma i stanja ne-uma. Ne-um je svjesnost: bez
misli. Samo na taj nain mogue je stvaralaki razmiljati, jer samo na taj nain misao
posjeduje neku stvarnu mo. Sama za sebe, kad vie nije povezana s mnogo prostranijim
carstvom svijesti, misao ubrzo postaje jalova, bezumna i razorna.
Um je u sutini stroj za preivljavanje. Napad na druge umove je obrana od njih,
skupljanje, pohrana i ralanjivanje informacija - u tim je poslovima um dobar, ali oni
uope nisu kreativni. Svi istinski umjetnici, bez obzira na to jesu li toga svjesni ili nisu,
stvaraju u stanju ne-uma, u unutarnjoj dubokoj tiini. Um tada daje oblik stvaralakom
nagonu ili uvidu. ak i veliki znanstvenici govore kako do proboja stvaralakih ideja
dolazi u razdoblju mentalne tiine. Iznenaujui rezultat opsene ankete provedene medu
najuvenijim matematiarima Sjedinjenih Amerikih Drava, ukljuujui Einsteina, o
njihovim radnim metodama, jest kako razmiljanje igra tek podreenu ulogu u kratkoj,
odlunoj fazi samog stvaralakog ina. Rekao bih kako se jednostavan razlog zbog
kojeg veina znanstvenika nije kreativna ne krije u tome to ne znaju razmiljati, nego u
tome to ne znaju kako bi mogli prestati razmiljati!
udo stvaranja i odravanja ivota na Zemlji ili vaega tijela nije se dogodilo kroz um i
razmiljanje. Na djelu je, oito, inteligencija koja je daleko vea od uma. Kako jedna
jedina ljudska stanica, koja je dugaka 1/2540 cm u okviru svoje DNA, moe sadravati
upute koje bi ispunile tisuu knjiga od po esto stranica? to vie uimo o radu tijela, to
vie spoznajemo kakva golema inteligencija djeluje u njemu i kako malo znamo. Kad se
um ponovo povee sa tom inteligencijom, postat e najudesnije orue. Tada e sluiti
neemu veem od sebe.
Iz knjige "Moc sadasnjeg trenutka" od Eckhart Tolle-a