HRVATSKO KATOLIKO SVEUILITE

Odjel za povijest
Diplomski studij, 1. godina
Usmjerenje: Suvremena povijest
Kolegij: ivjeti u Jugoslaviji 1945.-1990.
Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Tomislav Ani

Priprema i provedba montiranog sudskog procesa protiv

zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca
(1945.-1946.)

Mentor: doc. dr. sc. Tomislav Ani

Student: Luka ari

Zagreb, svibanj 2015.

Sadraj:
Uvod ................................................................................................................................ 3
Komunizam i kranstvo .................................................................................................. 3-5
Zloini nove vlasti u Hrvatskoj neposredno nakon Drugog svjetskog rata ..................... 5-7
Odnos Katolike crkve i zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca sa novom komunistikom
vlau u Hrvatskoj od svibnja 1945. do rujna 1946. ........................................................ 7-12
Uhienje nadbiskupa Stepinca i priprema sudskog postupka .......................................... 13-15
Pravni sustav u prvim mjesecima postojanja komunistike Jugoslavije........................... 15-16
Montirani sudski proces protiv nadbiskupa Stepinca i pisanje partijskog tiska o suenju
nadbiskupu Stepincu - primjer Vjesnika Narodnog fronta Hrvatske ................................ 16-22
Zakljuna razmatranja ...................................................................................................... 23
Literatura .......................................................................................................................... 24-25

Uvod
Koristei relevantnu literaturu i znanstvene radove elim dati kronoloki pregled odnosa
zagrebakog nadbiskupa Stepinca, predstavnika Katolike crkve, i nove komunistike vlasti u
Hrvatskoj od svibnja 1945. do kraja montiranog sudskog procesa protiv nadbiskupa u
listopadu 1946. Cilj ovog seminarskog rada jest prikazati kako je tekao proces obrauna
komunistike vlasti s nadbiskupom Stepincem, odnosno s Katolikom crkvom u Hrvata.
Ovdje se postavlja nekoliko kljunih pitanja na koje treba dati odgovor u ovome pregledu.
Zato je komunistika vlast progonila Crkvu? Tko je provodio progon i pod ijim nalogom?
Kakva je bila optunica protiv nadbiskupa Stepinca? Kako je izgledao sudski proces protiv
njega i kojim se metodama komunistiki reim sluio u nastojanju da se rijei nadbiskupova
utjecaja u narodu, odnosno utjecaja Katolike crkve? Seminarski rad zapoet u s
pojanjenjem komunistike ideologije i njezinim odnosom prema religiji, odnosno u ovom
sluaju prema kranstvu. Nakon toga, ukratko u govoriti o povijesnom kontekstu u kojemu
je nadbiskup djelovao nakon Drugog svjetskog rata. Zatim u pisati o odnosu drave i Crkve
sve do uhienja nadbiskupa Stepinca u listopadu 1946. Neto u rei i o pravnom sustavu u
prvim mjesecima postojanja komunistike Jugoslavije s ciljem da utvrdim po kojim zakonima
i kako je djelovalo pravosue u vrijeme sudskog postupka protiv nadbiskupa Stepinca.
Najvie panje posvetit u sudskom procesu protiv Stepinca, te u ga promatrati kroz pisanje
reimskog dnevnika Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske te kroz povijesne injenice koje je
ustanovila hrvatska historiografija. Posebnu panju usmjerit u i na osobu Alojzija Stepinca te
u slijedom toga citirati njegove govore za vrijeme i nakon rata te odgovore na optube koje
su protiv njega bile iznesene na sudu.

Komunizam i kranstvo
Marksistika materijalistika filozofija bila je izravno usmjerena protiv Katolike crkve i
religije openito. Vrlo je rairena i u javnosti poznata Marxova reenica kako je religija
opijum za narod. Komunistika partija Jugoslavije prihvatila je borbu protiv religije,
odnosno Crkve, isto kao i borbu protiv kapitalizma te je slijedom toga prvi korak znaio
unitenje ili barem slabljenje Crkve, i u konanici uvoenje ateizma. Papa Pio XI. u enciklici
Quadragessimo anno, koja je donesena povodom etrdesete godinjice socijalne enciklike
Rerum Novarum pape Lava XIII., progovorio je o drutvenim pitanjima. Potvrdio je socijalni
nauk Lava XIII. te osudio individualizam i kolektivizam. U sljedeoj reenici papa je pobijao
uenje komunizma: Kao to ni jedinstvo ljudskog drutva ne moe biti temeljeno na
3

suprotstavljanju klasa, tako ni pravedno ekonomsko ureenje ne moe biti preputeno

slobodnoj utakmici sila.1 Komunizam i kranstvo nespojivi su i opreni jedno drugome u
mnogo aspekata, a sama injenica da komunizam negira religiju i postojanje Boga dovoljan je
razlog njihova sukoba.
Papa Pio XI. 29. lipnja 1931. u poslanici Non abbiamo bisogno (Nemamo potrebe) osudio
je faistiku ideologiju u Italiji, a Hitlerov nacizam u Njemakoj odbacio je kao poguban u
enciklici Mit brennender Sorge (S goruom brigom) od 14. oujka 1937. Pet dana kasnije,
papa je objavio i encikliku Divini Redemptoris (Boanskog Otkupitelja) u kojoj je jasno
progovorio o zloinakoj naravi komunizma te vjernicima strogo naloio da ga ne smiju
pomagati.2 Ve prije poetka Drugog svjetskog rata Katolika je crkva osudila tri najvee i za
Europu najpogubnije totalitarne ideologije u 20. stoljeu.
U carskoj su Rusiji za vrijeme Prvog svjetskog rata vlast osvojili boljevici i u revoluciji
posebnu panju i akcije usmjerili protiv Ruske pravoslavne Crkve. 5. veljae 1918.
boljevika je vlada naredila odvajanje Crkve od drave, kole od Crkve, proglasila slobodu
savjesti i kultova, najavila nacionalizaciju crkvene imovine itd. U akcijama protiv Crkve
boljevici su unitavali relikvije svetaca, organizirali antireligijske karnevale tijekom velikih
blagdana, brojni sveenici i biskupi bili su uhieni, a na inicijativu Lenjina boljeviki su
voe koristili glad kao izgovor za veliku politiku operaciju protiv Crkve. Manastir Trojstva
Svetog Serza namjeravali su pretvoriti u muzej ateizma. Tajna policijska izvjea iz toga
vremena govore da je ubijen 2 691 sveenik, 1 962 redovnika i 3 447 redovnica. 22. oujka
1922. Politiki biro predloio je niz mjera protiv Crkve: uhititi Crkveni sabor, svakoga
sveenika koji se protivi konfiskaciji crkvene imovine prognati u podruje Volge gdje je
vladala velika glad, te strijeljati voe pobune koji su se protivili nasilnom otuenju crkvenih i
vjernikih dobara. U listopadu 1929. nareeno je da se zaplijene zvonici iji zvuk koi pravo
na odmor irokih masa ateista iz gradova i sela. Sveenici su liavani graanskih prava,
iskaznica za obrok i medicinske pomoi. Antireligijska kampanja dosegla je svoj vrhunac u
zimi 1929.-1930. Do 1. oujka 1930. zatvoreno je ili uniteno 6 715 crkava.3
U Europi se provodio jednaki teror i progon Katolike crkve. U komunistikom progonu
Crkve u panjolskoj tijekom graanskog rata ubijeno je 13 biskupa, 4184 sveenika i
Ivan LUI, Progon katolike crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme komunistike vlasti (1945.-1990.),
Croatica Christiana Periodica, god. 36., br. 69., lipanj 2012., 105.-106.
2
Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1990. od zajednitva do razlaza, Zagreb, 2006., 97.-98.
3
Juraj BATELJA, Crna knjiga komunizma. O grozovitostima komunistike vladavine u Hrvatskoj, Zagreb,
2000., XV.-XVII.
1

sveenikih pripravnika, 2365 redovnika i 283 redovnice. 26. prosinca 1948. maarski su
komunisti pod optubom veleizdaje uhitili kardinala Joszefa Mindszentyja. Muen je i osuen
na doivotni zatvor 5. veljae 1949. U ehoslovakoj su na udaru komunista bili praki
nadbiskup Josip Beran i ostali sveenici vjerni Svetoj Stolici. Beran je uhien u lipnju 1949. te
je zatvoren u duevnu bolnicu. 31. oujka 1950. u Pragu je otvoren proces visokim
dostojanstvenicima katolikih Redova optuenih za pijunau u korist Vatikana i stranih sila,
za skrivanje oruja i pripremanje dravnog udara. U rujnu 1953. u Poljskoj se odrao proces
protiv biskupa Kacmareka koji je osuen na 12 godina zatvora, te je uhien i primas Stefan
Wyszynski. Sveukupno, vie od stotinu biskupa zavrilo je u zatvoru.4
Jugoslavenske su komuniste na obraun s religijom u svakodnevnom ivotu vodila tri
temeljna motiva: 1. Prema marksistikom uenju religija je glavno ideoloko orue
eksploatatora u borbi protiv potlaenih masa i protiv oslobaanja ovjeka. 2. Povijesno
sjeanje, religija i vjerske organizacije bile su dio sruenog vladajueg sustava koji je nastojao
onemoguiti irenje komunizma. 3. Komunistika partija nastojala je biti jedini ideoloki i
politiki autoritet u zemlji. Katolika crkva imala je veliki ugled i utjecaj u narodu, podrku u
inozemstvu, obrazovan kler i jaku materijalnu podlogu. Komunisti su je doivljavali kao
najjaeg ideolokog protivnika. Optuivali su je za suradnju s neprijateljskom vlau i
etiketirali kao instrument klasnog neprijatelja koji manipulira narodom i ugroava vlast.
Vidjeli su je i kao jezgru okupljanja svih politikih protivnika. Kao opravdanje za napad na
Crkvu komunisti su isticali tri glavna razloga: protukomunizam, nesamostalnost u odnosu na
Vatikan i podrka Vatikana Italiji.5

Zloini nove vlasti u Hrvatskoj neposredno nakon Drugog svjetskog rata

Nakon kraja Drugog svjetskog rata stradanje stanovnitva u Jugoslaviji nastavilo se i
dalje, a masovna smaknua, protjerivanje i teror provodila je Jugoslavenska armija i njezino
vodstvo. Prema njemakoj literaturi, poslije zavretka ratnih operacija na tlu Jugoslavije
stradalo je najmanje oko 7000 Nijemaca, 1000 Nijemica i 100 djece. U jugoslavenskim je
logorima zbog muenja, zime i gladi umrlo od 50 000 do 60 000 pripadnika njemake
manjine. Od kraja 1944. do 1948. otvoreno je sedamdesetak logora za njemaku manjinu u
Jugoslaviji. Masovna smaknua pripadnika oruanih snaga Nezavisne Drave Hrvatske
(NDH), nakon zarobljavanja na Bleiburgu i predaje partizanima od strane britanske vojske,

4
5

Isto, XXI.-XXIII.
Z. RADELI, Hrvatska, 98.-99.

obavljena su u Sloveniji, u logoru Tezno pokraj Maribora, na Rogu, u okolici sela Hoe i
grada Ptuja te pokraj kofje Loke. U Hrvatskoj je najvee grobite, vjerojatno, u Maceljskoj
umi nedaleko od Krapine, a najnovija istraivanja i iskapanja otkrivaju mnogobrojna grobita
u svim dijelovima drave. Procjene su razliite i esto je razlika u brojkama ogromna od 50
000 do 300 000. Vladimir erjavi navodi brojku od 50 000 smaknutih pripadnika snaga
NDH na Bleiburgu i krinim putovima. Potrebna su jo mnoga istraivanja i iskapanja kako bi
se utvrdio barem priblian broj ubijenih nakon Drugog svjetskog rata. Samo na podruju
izmeu Pitomae pokraj urevca i Sladojevca pokraj Podravske Slatine ubijeno je ukupno
1416 hrvatskih zarobljenika. Od lipnja do kolovoza 1945. vojni sudovi u Hrvatskoj osudili su
5200 osoba, od toga 1500 na kaznu smrti.6
Obraunavi se sa vojnim neprijateljima, iako su i tada stradavali ljudi koji nisu
sudjelovali u oruanim sukobima, KPJ se nesmetano mogla okrenuti svojim politikim i
ideolokim protivnicima. Na udaru su se tada nali pripadnici drutvenih slojeva koji su bili
vlasnici vee ili manje imovine. Reimu nepodobne ljude vlast je nazivala bandom,
reakcionarima, kontrarevolucionarima i sl. Obraun vlasti s njima bio je surov, a mnogi su
likvidirani bez sudskih presuda. Na sud su se izvodili samo vodei ljudi ministri NDH,
elnici raznih grupacija, generali i razni funkcioneri. Stradavali su i oni koji su predstavljali za
vlast moguu prijetnju u budunosti. Naroito je to bila Katolika crkva, a u manjoj mjeri
Hrvatska seljaka stranka (HSS). Meutim, pripadnici HSS-a nisu bili ni izbliza izloeni
takvom nasilju kakvom su bili izloeni pripadnici Katolike crkve. Takva politika progona
svih vrsta neprijatelja, onih koji to jesu ili bi mogli postati, provodio se na teritoriju cijele
Jugoslavije. KPJ je graane Jugoslavije pretvarala u podanike bez politikih i uope
graanskih sloboda.7
Zavretak Drugog svjetskog rata na podruju Hrvatske obiljeio je ulazak partizanskih
postrojbi u grad Zagreb poetkom svibnja 1945. godine. Jedan totalitarni reim ustaki,
zamijenio je novi totalitarni reim komunistiki. Premda se taj dogaaj predstavljao, i danas
se predstavlja u nekim krugovima u demokratskoj Hrvatskoj, kao dan osloboenja, masovni
zloini protiv civilnog stanovnitva, likvidacije zarobljenih ustakih i domobranskih vojnika
te fizike i drutvene eliminacije svih politikih i ideolokih protivnika pokazale su pravu
narav nove vlasti. Promatrajui taj dogaaj kroz povijesne injenice, kraj Drugog svjetskog
rata u Hrvatskoj zavrio je preuzimanjem vlasti od strane Komunistike partije Jugoslavije
6
7

Isto, 44.-46.
Hrvoje MATKOVI, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.). Hrvatski pogled, Zagreb, 1998., 282.-285.

(KPJ), a ne osloboenjem Hrvatske i njezinih stanovnika. Preciznije reeno, KPJ je u cilju

imala preuzeti vlast i provesti revoluciju, a povoljan trenutak za to bio je svjetski rat i
okupacija Jugoslavije od strane Sila osovine. Sve to su KPJ i njezin voa Josip Broz Tito
provodili na podruju Hrvatske bilo je u interesu Partije i komunistike Jugoslavije, a ne u
interesu slobodne i samostalne hrvatske drave. Hrvatski se narod oslobodio od tuinske i
protuhrvatske vlasti tek stvaranjem, obranom i oslobaanjem suverene Republike Hrvatske u
Domovinskom ratu 1990.-1995.

Odnos Katolike crkve i zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca sa novom

komunistikom vlau u Hrvatskoj od svibnja 1945. do rujna 1946.
Obraun nove vlasti s Katolikom crkvom u Hrvatskoj vodio se u velikoj mjeri preko
zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca jer je zagrebaki nadbiskup bio prva osoba
Katolike crkve u Hrvata.
Alojzije Viktor Stepinac roen je u selu Brezari kraj Kraia 8. svibnja 1898. godine. U
Zagrebu je pohaao gimnaziju i sjemenite, potom je pozvan u vojsku te je sudjelovao u
bitkama na talijanskoj bojinici gdje je stekao in potporunika. 1918. pao je u talijansko
zarobljenitvo, a neposredno prije kraja Prvog svjetskog rata stupio je u Jugoslavenski
dobrovoljaki korpus te doekao kraj rata u Solunu. Po povratku iz vojske upisao je
Poljodjelski fakultet u Zagrebu, ali 1924. odluio se za sveeniko zvanje i otiao na
bogosloviju. Tadanji zagrebaki nadbiskup Antun Bauer poslao ga je u Rim na Gregorianu
gdje je doktorirao filozofiju i teologiju te primio sveeniki red 1930. godine. U Zagreb se
vratio 1931. na slubu ceremonijara u zagrebakoj katedrali. Nadbiskup Bauer imenovao ga je
nadbiskupom koadjutorom, uz dozvolu kralja Aleksandra i pristanak pape Pija XI. 1934.
zareen je za biskupa s pravom nasljedstva na nadbiskupskoj stolici. Osnivao je mnoge upe i
gradio crkve, sudjelovao i podupirao rad katolikih drutava. 1937. smru nadbiskupa Bauera,
Stepinac je preuzeo slubu zagrebakog nadbiskupa. Prije rata raskrinkavao je i govorio
protiv komunistikog i nacistikog materijalizma te prosvjedovao protiv velikosrpskog
ovinizma i hegemonizma. Pozdravio je osnutak NDH, ali je ve u svibnju 1941. osudio
ponaanje ustakih vlasti prema Srbima i idovima, te je kasnije, kada je 1943. saznao za
logor Jasenovac, osudio i njegovo postojanje. Protivio se nasilnom pokrtavanju nekatolikog
stanovnitva koje je provodio ustaki reim. Pomagao je i skrivao ugroene osobe bez obzira
na vjeru i narodnost, spasio je najmanje 7 000 djece, primio je i smjestio prognane sveenike
iz Slovenije itd. Zbog svojih postupaka ustae su ga nazivali crvenim nadbiskupom i
7

filokomunistom. Tijekom trajanja NDH na njega su pokuana dva atentata te mu se prijetilo

uhienjem. Na isti nain prosvjedovao je i protiv politike i postupaka komunistike vlasti,
zalaui se za svaki ljudski ivot, nepovredivost vlasnitva i potivanje ljudskih prava. Nakon
to ga je komunistiki sud nepravedno osudio 1946. na 16 godina zatvora i 5 godina gubitka
graanskih prava, odveden je u zatvor u Lepoglavu, a 1951. puten je u kuni pritvor u
Krai. 1952. papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom. Umro je 10. veljae 1960. u Kraiu,
a pokopan je u zagrebakoj katedrali tri dana kasnije.8
Razdoblje od zavretka Drugog svjetskog rata 1945. do prekida diplomatskih odnosa
izmeu Vatikana i Jugoslavije 1952. je razdoblje najburnijih odnosa izmeu Katolike crkve i
jugoslavenskih vlasti. Ve 17. svibnja 1945. zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac prvi je
put uhien. U meuvremenu, u Zagreb je stigao i Josip Broz Tito, te pozvao predstavnike
Zagrebake nadbiskupije na razgovor 2. lipnja 1945. Sutradan je nadbiskup Stepinac puten iz
zatvora, a 4. lipnja razgovarao je s Titom.9 U poetku, Tito je smatrao da e rijeiti odnose s
Crkvom prema svojim zamislima. Meutim, pokazalo se da nije previe panje davao
injenici da je Katolika crkva univerzalna institucija, po svojem statusu i poloaju u svijetu,
specifina i drugaija od ostalih meunarodnih organizacija. Na prvom sastanku sa
zagrebakim sveenstvom koje je predvodio pomoni biskup zagrebaki Franjo Salis-Seewis,
kao i krajem 1949., Tito je predloio crkvenim velikodostojnicima u Hrvatskoj da se odvoje
od Rima, kao to smo se mi odijelili od Moskve. Zatim, Tito je govorio i o stvaranju
zajednice junih Slavena u kojoj e biti vie pravoslavaca nego katolika, te e se njihovi
odnosi morati uskladiti s idejom zbliavanja svih slavenskih naroda. Dakle, Tito se zalagao za
nacionalnu crkvu, to nije bilo mogue u sluaju Katolike crkve u Hrvata. U razgovoru sa
Stepincem, Tito takoer nije postigao rezultat kakav je elio.10 U skladu s dogovorom s Titom
da se svi dogaaji vezani uz naruavanje vjerske slobode iznesu Predsjednitvu vlade
Federalne Hrvatske, 5. lipnja 1945. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu poslao je dopis
navedenom tijelu u kojemu navodi sljedee dogaaje: provoenje ateistike propagande meu
mladima, skidanje krieva u kolama, postavljanje povjerenika u crkvenim zavodima i
sirotitima, uhienja biskupa i sveenika, klevetanja, zaplijena crkvene imovine i sl. Vlada se
nije oitovala pa je 25. lipnja poslan novi dopis na adresu predsjednika vlade Federalne
Hrvatske dr. Vladimira Bakaria, koji je potpisao nadbiskup Stepinac. U novom dopisu,

S. BAGARI, Stepinac, Alojzije, Hrvatski leksikon, II. svezak, L-, Zagreb, 1997., 476.-477.
Miroslav AKMADA, Crkva i drava. Dopisivanje i razgovori izmeu predstavnika Katolike crkve i
komunistike dravne vlasti u Jugoslaviji. Svezak I. 1945.-1952., Zagreb, 2008., 17.-18.
10
Z. RADELI, Hrvatska, 105.-106.
8
9

Stepinac je podsjetio na prvi dopis te ponovio navedene navode i dopunio ih novim

primjerima naruavanja vjerske slobode. Stepinac je od vlasti zatraio nesmetanu provedbu
vjeronauka u kolama i protestirao protiv njegova ukidanja. Napomenuo je kako se u zatvoru
nalaze tri biskupa i vie od 200 sveenika i redovnika, od kojih su neki ve ubijeni ili su
nestali. Zatim, nadbiskup je protestirao protiv nehumanog odnosa prema zarobljenicima i
civilima u logorima te zatraio da ih sveenik posjeti. Budui da su putem medija nastavljeni
napadi na Crkvu i Vatikan, protestirao je i Giuseppe Masucci kod predsjednika Komisije za
vjerske poslove pri Predsjednitvu vlade NR Hrvatske mons. Svetozara Ritiga, na to je Ritig
odgovorio da e se zauzeti kod vlasti, dodajui i kako predstavnici Katolike crkve oteavaju
sporazum s vlastima svojim ponaanjem. to je vie rastao pritisak na Katoliku crkvu, to joj
je narod davao veu podrku. Tako je na primjer, na hodoau u Mariji Bistrici 8. srpnja
1945. bilo je izmeu 40 i 50 tisua ljudi.11
Kako se odnos komunistike vlasti prema Crkvi pogoravao, a apeli crkvenih slubenika
nisu naili na odgovor i razumijevanje, od 17. do 22. rujna 1945. u Zagrebu je zasjedala
Biskupska konferencija koja je 20. rujna 1945. izdala Pastirsko pismo katolikih biskupa
Jugoslavije. 12 U pismu su biskupi iznijeli injenice o kojima je nadbiskup Stepinac ve
govorio u svojim dopisima i razgovorima s vlasti. Posebno su se osvrnuli na ubijanja i
uhienja sveenika, na pitanja odgoja mladei, oduzimanja crkvene imovine, sravnjivanja
grobova, onemoguavanje katolikog tiska i dr. U sadraju Pastirskog pisma stoji kako se ne
eli izazvati borba s novom vlau, ve se eli s njom uspostaviti dijalog u cilju sreivanja
dravnog i javnog ivota. Na kraju pisma se trai i napominje kako se nee odustati od
sljedeih zahtjeva: puna sloboda katolikog tiska, puna sloboda katolikih kola, puna sloboda
vjeronauka u svim razredima niih i srednjih kola, potpuna sloboda katolikog udruivanja,
sloboda karitativne djelatnosti, potivanje ljudskih prava, potivanje kranskog braka i
vraanje svih oduzetih zavoda i institucija. Pismo je proitano 30. rujna 1945. u crkvama u
cijeloj dravi. S tim pismom poslana je i jedna okrunica sveenstvu. Titu je primio posebno
pismo od 22. rujna koje je sadravalo prosvjede i zahtjeve iz Pastirskog pisma. Ovaj postupak
Katolike crkve iznenadio je vlasti. Nezgodno je bilo i vrijeme kada je ono objavljeno, u
vrijeme pripreme za izbore za Ustavotvornu skuptinu. Neko vrijeme reakcija uope nije bilo.
Novine su ekale reakciju politiara. U razgovoru za Vjesnik prvi se o tom pismu oitovao
predsjednik vlade Federalne Hrvatske, Vladimir Bakari. U zakljuku je rekao da bi se zbog
Miroslav AKMADA, Uzroci prekida diplomatskih odnosa izmeu Vatikana i Jugoslavije 1952. godine,
Croatica Christiana Periodica, god. 27., br. 52., prosinac 2003., 173.-174.
12
Z. RADELI, Hrvatska, 106.
11

sadraja tog pisma moglo odgovarati po krivinom zakonu. 18. listopada Sveta Stolica i
slubeno je uputila prosvjed protiv progona Katolike crkve u Jugoslaviji i dala do znanja
jugoslavenskim vlastima da podupire zakljuke Biskupske konferencije. Konano se 25.
listopada o pismu oitovao i Tito kritizirajui vrh Crkve zato takvo pismo nisu izdali u
vrijeme NDH. Optuio je Crkvu da je podravala ustaki reim te napomenuo kako ne postoji
progon Crkve u Jugoslaviji, ve su kanjeni samo oni koji su bili krivi.13
Podaci o ubijenim sveenicima su razliiti, ali se uvijek radi o nekoliko stotina ubijenih.
Juraj Batelja navodi u knjizi Crna knjiga komunizma. O grozovitostima komunistike
vladavine u Hrvatskoj sljedee brojke: 287 ubijenih sveenika, 201 redovnik, 54 bogoslova,
sjemenitaraca i brae laika iz raznih redovnikih zajednica te 30 asnih sestara; sveukupno
601 rtva.14 Zdenko Radeli donosi pregled ubijenih sveenika i redovnika Katolike crkve u
Hrvatskoj u 40-im i 50-im godinama 20. stoljea od raznih autora. Brojke variraju od 320 do
434. Prema evidenciji Komisije za vjerske poslove NRH u Hrvatskoj je od 1944. do 1951.
osueno 236 pripadnika katolikog klera to od ukupnog broja svih osuenih vjerskih
slubenika u Jugoslaviji iznosi 87%.15 Crkveni je tisak sveden na minimum, crkveni zavodi
stavljeni su pod dravni nadzor ili su zatvoreni, vjeronauk je ukinut kao obvezni predmet,
vjerski su obiaji zabranjeni, a sveanosti i crkveni blagdani poput Boia ukinuti (do 1952.
prodaja boinih jelki je zabranjena), crkvena obiljeja maknuta su s ulica itd. Agrarnom i
zemljinom reformom iz 1945. Crkva je teko oteena i na materijalnom polju.16 Povijesne
injenice govore da je sadraj Pastirskog pisma o progonu Crkve bio toan.
Jedan od veih incidenata dogodio se u Zapreiu 4. studenog 1945. kada je nadbiskup
Stepinac, prilikom posvete nove upe, napadnut kamenjem i jajima. O napadu je bio i
upozoren od strane majora OZN-e (Odeljenje za zatitu naroda), ali je ipak doao. Loi odnosi
Crkve i drave jo su se vie pogorali kada je 15. studenog 1945. uhien Stepinev tajnik
Ivan ali, pod optubom da je 23. listopada 1945. blagoslovio kriarsku zastavu. U
meuvremenu, na nepravednim izborima za Ustavotvornu skuptinu 11. studenog 1945.
pobijedila je Narodna fronta te je KPJ i slubeno preuzela vlast. Konani obraun s

M. AKMADA, Crkva, 19.-20.

J. BATELJA, Crna knjiga, LI.
15
Z. RADELI, Hrvatska, 101.-102.
16
Katrin BOECKH, Vjerski progoni u Jugoslaviji 1944.-1953.: staljinizam u titoizmu, asopis za suvremenu
povijest, god. 38., br. 2., prosinac 2006., 412.
13
14

10

Katolikom crkvom i nadbiskupom Stepincem mogao se nastaviti i jo snanije

intenzivirati.17
Pripadnici Hrvatskih oruanih snaga NDH, uglavnom ustaa, nakon poraza u Drugome
svjetskom ratu, nazivajui se kriarima, organizirali su gerilske skupine s ciljem oruane
borbe s jugoslavenskim vlastima i obnove hrvatske drave. Njihov broj u Hrvatskoj od 1945.
do 1950. procjenjuje se na oko 3500 ljudi. Isticali su svoju pripadnost Katolikoj crkvi i nalik
na srednjovjekovne vitezove, borili su se protiv bezbonih komunista. Kriarsku djelatnost
vlast je iskoristila u obraunu s Crkvom. Katoliko je sveenstvo u vrlo maloj mjeri pomagalo
kriarski pokret, ali je vlast vjeto iskoritavala pojedine sluajeve kako bi kompromitirala
cijelu Crkvu i osudila ju za antidravne djelatnosti. Stepinev tajnik Ivan ali doista je
posvetio kriarsku zastavu te je pomagao i kod dostave lijekova gerilcima. Reim je alia i
Stepinca promovirao u voe kriarskog pokreta. Udba je teretila Stepinca nizom optubi za
dogaaje za koje Stepinac nije ni znao, pa ih nije mogao ni sprijeiti. Stepinac je bio svjestan
da bi protudravne aktivnosti, posebno oruana borba, samo jo vie nakodila Crkvi. Povod
tim optubama protiv nadbiskupa bilo je Pastirsko pismo koje je vlast eljela povezati s
kriarskim pokretom.18
Vladimir Bakari je 15. prosinca 1945. najavio poetak kampanje protiv popova, a
nekoliko dana kasnije, na savjetovanju s tajnicima okrunih komiteta june Hrvatske, reeno
je da je pokrenuta kampanja na raskrinkavanju popova kao ustakih gnijezda. U
meuvremenu je Vatikan imenovao amerikog biskupa Josepha Patricka Hurleyja za
upravitelja papinskog poslanstva u Beogradu, kamo je stigao 30. sijenja 1946. Tito mu je
postavio ultimatum Stepineva smjena ili uhienje. Bila je to i slubena najava da e
Stepinac ponovno biti uhien. Jugoslavenska je vlast nastavila medijsku kampanju protiv
Stepinca, te se za njega sustavno pripremala optunica. ekao se samo povoljni trenutak sa
sudski postupak.19
Naslovi u javnim glasilima izlazili su iz Agitpropa (agitacija i propaganda) Centralnog
komiteta Saveza komunista Hrvatske te su predstavljali slubene stavove Partije. lanci koje
u navesti sluili su vlasti za pripremu javnosti za sudski postupak koji se pripremao protiv
nadbiskupa Stepinca. Neki lanci predstavljeni su i kao glas naroda u kojemu su obini

M. AKMADA, Crkva, 20.

Zdenko RADELI, Nadbiskup Stepinac i sluaj kriarske zastave (1945.-1946.), Croatica Christiana
Periodica, god. 26., br. 49., lipanj 2002., 176.-178.
19
M. AKMADA, Crkva, 21.
17
18

11

radnici izraavali svoje miljenje o Crkvi i Stepincu. Primjeri su iz glasila Vjesnik Narodnog
fronta Hrvatske iz 1946. godine: Jedan dio katolikog klera pomagao je sve ustake zloine,
pa i ubijanje djece. Nadbiskup Stepinac izruio je partizansku djecu potpornoj ustanovi
Karitas asnim sestrama ustakinjama., Nadbiskup dr. A. Stepinac nareivao je
podreenim sveenicima da mole za krvnika Pavelia., Nadbiskup Stepinac nije poduzeo
nita da iz ustakog logora Jasenovac spasi 7 katolikih sveenika., Nadbiskup Stepinac i
protunarodni dio klera htjeli su krvavo ustako zlato iskoristiti za borbu protiv naroda, Novi
primjeri protunarodnog rada jednog dijela katolikog klera. Nadbiskup Stepinac sa svojim
istomiljenicima uperio je otricu svoje mrnje protiv svega to je narodno, to je
demokratsko, to eli uvrenje nae mlade republike., Sve se veze sjedinjuju u
samostanima, upnim dvorima itd., a konano svravaju u rukama Stepinca., Odgovornost
Stepinca za nasilno prekrtavanje Srba u doba okupacije., S grupom protunarodnih
sveenika i narodnih neprijatelja dr. Alojzije Stepinac odgovoran je kao glavni inspektor za
sva zlodjela i muka ubijanja, koja su kriarske bande izvrile nad naim narodom.20
Iz navedenih naslova lanaka, a imajui u vidu da je vlast diktirala novinarima to pisati i
urednicima to objavljivati, jasno je vidljivo da je Stepinac osuen i prije samog sudskog
procesa. Prikazan je kao sudionik i podupiratelj zloina iz vremena NDH te kao voa kriara
nakon rata koji rade na razbijanju Jugoslavije i uspostavi neovisne Hrvatske. Na teret mu se
stavljaju razni izmiljeni zloini ili zloini u kojima nije sudjelovao. Prikazan je kao apsolutni
negativac koji je radio te i dalje radi protiv naroda.
Pripreme za sudski postupak protiv Stepinca bile su dugotrajne i opsene, ali se u njega
nije kretalo dok Tito nije dao zapovijed. Zakljuivi da su svi pokuaji da se utjee na
Stepinca propali, Tito se odluio na suenje. Glavni tuitelj Jakov Blaevi u svom djelu
Historijsko pamenje zapisao je da je Tito na sastanku na Bledu rekao: Gonite ga!. U srpnju
1946. osuen je i pogubljen etniki vojvoda Draa Mihailovi, pa je vrlo vjerojatno da je
Tito sudskim postupkom protiv Stepincu nastojao uspostaviti ravnoteu da ne izazove pobunu
Srba.21

Berislav JANDRI, Dravno-partijska priprema javnosti za suenje nadbiskupu Stepincu. Proglaen krivim i
prije zapoetog kaznenog postupka. (Primjer zagrebakog dnevnika Vjesnik), Croatica Christiana Periodica,
god. 23., br. 46., prosinac 2000., 177.-179.
21
M. AKMADA, Crkva, 23.-24.
20

12

Uhienje nadbiskupa Stepinca i priprema sudskog postupka

Predviajui da e biti uhien i na uputu Svete Stolice, Stepinac je organizirao sastanak
sa svojim najbliim suradnicima te je pomonim biskupima dr. Franji Salis-Seewisu i dr.
Josipu Lachu povjerio upravljanje nadbiskupijom. Njima je kao zamjenu odredio jo petoricu
kanonika, za sluaj da i oni budu uhieni. U sluaju da i oni budu uhieni, Stepinac bi
prepustio Svetoj Stolici da rijei pitanje uprave nadbiskupije. Naveer, 17. rujna 1946.
nadbiskupa Stepinca posjetili su Franjo eper, Ante Radi i Marica Stankovi kako bi mu
priopili da se suenje aliu odvija u smjeru da bi i njega mogli uhititi. Posjetio ga je i
ameriki konzul te mu priopio istu stvar. Svjesna da bi izazvala pobunu naroda ako bi uhitila
Stepinca pred oima javnosti, Partija je pomno isplanirala nain i vrijeme kada e ga uhititi. U
srijedu 18. rujna 1946. godine gradske ulice i Kaptol preplavili su dobro naoruani milicajci i
vojnici. U 5,30 ujutro uli su u nadbiskupski dvor i pronali Stepinca u njegovoj privatnoj
kapeli gdje se pripravljao za misu. Pruili su mu pismeni nalog javnog tuitelja Jakova
Blaevia od 17. rujna s nareenjem da ga se uhiti i stavi u pritvor Javnog tuilatva za grad
Zagreb. Stepinac im je odgovorio ovim rijeima: Idem s vama. Ako ste edni moje krvi, eto
me!. Generalni vikari Salis-Seewis i Lach preuzeli su nadbiskupiju, a dr. Stjepan Baki
sastavio je okrunicu koja je upuuna 21. rujna 1946. s namjerom da se vjernike informira o
uhienju.22
Povodom uhienja nadbiskupa Stepinca Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske nastavio je sa
svojim radom po nalogu Partije te je izvjestio kako Mnogobrojni pozdravni brzojavi
povodom hapenja nadbiskupa Stepinca i dalje stiu javnom tuiocu NR Hrvatske. Radnici,
seljaci, omladina, graani i ene pisali kako je cijeli narod Jugoslavije uz Blaevia i Partiju te
da nikada nisu nasjeli na lai raznih pastirskih pisama i okrunica.23 S jedne strane, vlast
upada nadbiskupu Stepincu u nadbiskupski dvor rano ujutro u 5,30 s mnotvom dobro
naoruanih milicajaca i vojnika, a zatim u novinama objavljuje kako narod masovno zasipa
tuitelja Blaevia brzojavima potpore i odobravanja. Jedan je to od brojnih primjera kako se
u reimskim novinama izokreu injenice i stvara iluzija da je narod uz Partiju koja za njega
radi i samo njemu slui.
Nakon to je ve bilo pokrenuto suenju ustakom pukovniku Erichu Lisaku, Ivanu
aliu i ostalima 9. rujna 1946. (uhieni su u studenom 1945.), optunica je proirena, a sluaj
22

Aleksa BENIGAR, Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993., 519.-521.

Mnogobrojni pozdravni brzojavi povodom hapenja nadbiskupa Stepinca i dalje stiu javnom tuiocu NR
Hrvatske, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 442, 30. 9. 1946., 2.
23

13

Stepinca spojen je sa sluajem Lisaka i alia u jedan postupak. Javni tuitelj NRH Jakov
Blaevi tvrdio je da je za vrijeme Biskupske konferencije i Pastirskog pisma, oko 20. rujna
1945., utemeljena alieva centralna grupa s kojom su se povezali kriari.24 Vrhovni sud
NR Hrvatske objavio je priopenje da e se zajednika rasprava odrati 30. rujna u 8 sati
ujutro u dvorani Visoke kole za fizkulturu u Kaievoj ulici, preko puta Tehnikog fakulteta.
Ulaznice za suenje mogle su se pokupiti u Sekretarijatu vijea. 25 Ne moe se ne primijetiti
kako je partijsko tijelo dijelio, a time i odluivalo tko e prisustvovati suenju. Zasigurno su
to morali biti ljudi podobni reimu, s ciljem da u sudnici nastupaju kao narod.
Glavni sudac dr. arko Vimpulek Stepincu je u pritvoru slubeno proitao odredbu da e
ii pred sud s primjedbom da odabere odvjetnika koji e ga braniti. Stepinac mu je odgovorio:
Pred sudom koji imade zadau da izvri nalog stanovite organizacije, ja se neu braniti.
Strijeljajte me! Postavite me pred vrata vjeala, ali odgovarati vam neu. Vimpulek ga je
zatraio da potpie tu izjavu, to je nadbiskup i uinio. Stepinac je svoje suenje doivljavao
ne kao suenje njemu osobno, ve kao suenje zagrebakom nadbiskupu. Pred istranim
sucem Nedom Milunoviem Stepinac je rekao: Predbacuje nam se da smo koljai. I mene su
ne jedanput tako nazvali. Bolje bi bilo ispitati, kako su u naoj zemlji nastala velika grobita?
Imaju li se ova pripisati jedino ustaama i hrvatskoj vojsci, ili imadu li moda i druge uzroke?
Zar su svi oni, koji su bili ubiti od narodnog oslobodilakog pokreta, bili doista krivci?
Uzevi sve to u obzir, odluio sam i smatram shodnijim, da se, stavljen pred sud: 1.) neu
osobno braniti 2.) odbijam svaku odvjetniku obranu 3.) od osude, bila ona kakva god, neu
stavljati priziva, jer ne vidim od njega kakvu korist i ne bi imao nikakva, jer se znade, da
sudite ne izrie drugu osudu, nego onu, koju je ve stalna organizacija odredila. Predloio
je vlastima da se problemi rijeavaju sa Svetom Stolicom, ali ne po diktatu, ve prema
sporazumu. Na kraju, dodao je jo nekoliko reenica koje su razbijesnile istranog suca:
Mogu biti osuen, mogu biti osueni i drugi biskupi, mogu biti poubijani sveenici i vjernici,
no stanje se nee poboljati, pae bit e sve gore i dovest e do pada. ivi primjer je Hitler.
Ako meni neete dati pravo, povijest e mi ga dati. Kao to su mnogi procesi, koje je Hitler
upriliio protiv Crkve, sluili samo za njezinu proslavu, tako e i ovaj, jer Krist stoji za
Crkve.26 Zbog ovakvih rijei Stepinac je mogao biti ubijen, no kao to je ve spomenuto,
KPJ se obraunavala s elnim ljudima raznih organizacija i vojski sudskim procesima, kako bi

Z. RADELI, Hrvatska, 109.

U ponedjeljka 30. rujna biti e zajednika rasprava protiv Stepinca, Lisak, alia i druine, Vjesnik
Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 441., 29. 9. 1946., 2.
26
A. BENIGAR, Alojzije, 526.-528.
24
25

14

imala legalitet u izvrenju kazne. Budui da je bio nadbiskup, KPJ si nije mogla dozvoliti da
ga ubije kao obinog civila ili vojnika.
Biskup Salis je 25. rujna predloio odvjetnike dr. Ivu Politea i dr. Ivu Andresa za
Stepineve branitelje. Sud je prihvatio Politea, a odbio Andresa. Umjesto njega dodijeljen mu
je dr. Natko Katii. Obojica odvjetnika politiki su bili neovisni, ali su bili pod pritiskom
komunistike vlasti. Ozna ih je sprjeavala da stupe u kontakt s predstavnicima Crkve i
onemoguen im je pristup nadbiskupskom arhivu. Trojica agenata Ozne nadzirali dr. Politea
24 sata na dan. Prije suenja, Stepinac je razgovarao s odvjetnicima samo jedanput, i to ne
vie od jednoga sata. Branitelji nadbiskupa Stepinca imali su manje od etiri dana da se
pripreme za proces, dok se optunica pisala cijelu godinu.27

Pravni sustav u prvim mjesecima postojanja komunistike Jugoslavije

Prvih mjeseci nakon rata Uredba V NOV i POJ o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944.
bila je jedini kaznenopravni temelj za suenje, a vojni sudovi bili su nadleni za sva vanija
krivina djela bez obzira na to je li poinitelj bio vojna osoba ili ne. Dopunjena je u travnju
1945. odredbom o kaznama zatvora i povjerljivim uputama ministarstva obrane. Nakon 8.
svibnja 1945. Zagrebaki Vojni sud izrekao je mnoge smrtne kazne koje su izvrene, a da sud
nije sastavio ni napisao presude. U srpnju 1945. javni tuitelj za Jugoslaviju naredio je da se
sve civilne optunice rjeavaju na civilnim sudovima. Zakon o krivinim djelima protiv
naroda i drave od 25. kolovoza 1945. trebao je nadomjestiti kazneni zakonik DFJ i tako
obaviti prijelaz s vojnog na redovno sudstvo. Sudovi nacionalne asti u Hrvatskoj djelovali su
od 24. travnja do 8. rujna 1945., kad su njihove nadlenosti preuzeli okruni narodni sudovi.
Bili su zapravo revolucionarni sudovi protiv imunijih graana i privatnog vlasnitva, a cilj
njihova djelovanja bilo je stvaranje dravnog sektora pod kontrolom vlasti. Na taj nain KPJ
se rjeavala bogatog poduzetnikog sloja kojima je i zabranila rad u dravnim slubama i
javno djelovanje. Suci su uglavnom bili nekolovani i podreeni javnim tuiteljima. Tako je
Stepinev tuitelj Jakov Blaevi izjavio da su sudovi tvrave iz kojih e se narod obraunati
s neprijateljem. Ni Ustav iz 1946. nije pruao nikakav temelj za neovisnost sudstva. Dakle,
sudstvo je nadzirala politika vlast, Udba i dravni tuitelji. 28 Pravosue je KPJ koristila
iskljuivo za obraun s politikim i ideolokim protivnicima, a sudski procesi svedeni su na
obine predstave za javnost. U modernim demokratskim dravama, i danas, ali i tada u

27
28

Isto, 528.-529.
Z. RADELI, Hrvatska, 62.-64.

15

zapadnoj civilizaciji, nezamislivo je da su suci podreeni i ovisni o javnim tuiteljima. Iz

svega navedenog moe se izvui jednostavan zakljuak komunistika Jugoslavija nije bila
pravna drava ve iskljuivo drava komunistike Partije i njezine politike ideologije.

Montirani sudski proces protiv nadbiskupa Stepinca i pisanje partijskog tiska o

suenju nadbiskupu Stepincu - primjer Vjesnika Narodnog fronta Hrvatske
Sjednice su trajale vrlo dugo. Prva je rasprava, 30. rujna 1946., trajala od 10 do 16 sati.
Od 3. listopada pa dalje, trajale su od 8 sati ujutro do 20 ili 21 sat naveer, s kratkim
odmorom oko podneva. Javni tuitelj mogao je govoriti koliko je htio, a Stepineva obrana
najvie 20 minuta. Stenografske zapise ispravljao je jedan tajni inovnik, a ono to su novine
objavljivale nije bilo potpuno, odnosno bilo je cenzurirano. Naprimjer, Kvaternikova izjava
da su Paveli i ustae mrzili nadbiskupa nikada nije dospjela u novine.29
Javno tuilatvo NR Hrvatske 23. rujna 1946. podijelo je Vrhovnom sudu NR Hrvatske
optunicu protiv Stepinca temeljenu na Zakonu o krivinim djelima protiv naroda i drave.
Stepinca se teretilo: za suradnju s talijanskim i njemakim okupatorom tijekom rata i za
suradnju s ustakim reimom NDH; za nasilno katolienje pravoslavaca; za vojni vikarijat; za
pomaganje ustakog reima do sloma u svibnju 1945. i za neprijateljsku propagandu (nakon 8.
svibnja 1945.) kvalificiranu kao kleveta narodne vlasti.30
Reimski dnevnik Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske pratio je suenje nadbiskupu
Stepincu te je pisao po nalogu Partije s ciljem da postupak prikae pravednim, a Stepinca
zloincem protiv naroda i drave. U ovome poglavlju elim dati prikaz kako je ovaj sluaj
predstavljen javnosti.
U posebnom izdanju od 1. listopada 1946. na naslovnicu je stavljen lanak pod naslovom
Javni tuilac NR Hrvatske Jakov Blaevi podnio je Vrhovnom sudu NR Hrvatske optunicu
protiv dra Alojzija Stepinca. lanak obuhvaa detaljan izvjetaj na etiri stranice u kojemu
se Stepinca osuuje za brojne i teke zloine. Na teret mu se stavlja suradnja s neprijateljem
tokom okupacije nae zemlje. Spominje se, te mu se stavlja na krivnju to je 28. travnja
1941. u svojoj okrunici napisao: Odazovite se spremno ovom mom pozivu na uzvieni rad
oko uvanja i unapreenja NDH. Zatim, Stepinac je optuen za rad protiv interesa i borbe
naroda da protjera iz domovine okupatore i domae izdajnike. Sudjelovao je u ostvarenju
29

A. Benigar, Alojzije, 531.-532.

Marina TAMBUK-KALI, GRADIVO: Dokumenti obrane u sudskom procesu protiv nadbiskupa
Alojzija Stepinca, I. dio, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2., prosinac 1996., 45.
30

16

mranih ciljeva meunarodne reakcije protiv naroda, njegove vlasti, demokratskih tekovina i
sloboda; katolika tampa pod njegovim je vodstvom irila ustaku i faistiku propagandu;
Stepinac je sudjelovao na svim proslavama i estitanjima za vrijeme NDH; izraavao je
solidarnost njemakim i talijanskim okupatorima; dao je nalog pokrstiti desetine tisua Srba te
je poticao ustae na daljnje zloine. Stepinac je etiketiran kao jedini oslonac razbijenih
izdajnika koji radi na povezivanju svih neprijatelja narodu u svrhu ponovne okupacije
zemlje. Pastirskim pismom iz 1945., izvjetava Vjesnik, Stepinac se proglasio centrom
okupljanja svih narodnih neprijatelja. Nadalje, Stepinac je optuen da je vezivao Crkvu za
NDH i ustaki reim, da je postavljao za vojne duobrinike ustae-sveenike koji su
fanatizirali i osposobljavali vojnike za ustake zloine. Na kraju, Vjesnik pie kako je cijeli
narod zatraio da se Stepinca kazni zbog zloina i djelatnosti protiv naroda, radnika, seljaka i
drave.31
U iduem broju ponovno prevladavaju vijesti sa suenja. Vjesnik pie kako je Stepinac
nemoan pred argumentacijom suda i pritisnut od strane tuiteljstva te zato ne daje nikakav
odgovor. Nabrajaju mu se krivnje i zloini za koje nije bio kriv, te ga se prozivalo za
izbjegavanje odgovora i davanje lanih iskaza. Njegovi su se odgovori krivo interpretirali te
novinari nisu uzimali u obzir puni kontekst dogaanja. Tako su zapisali kako Stepinac ne vidi
nita sporno u molitvi za Pavelia i kako svoju krivnju svaljuje na Maeka. Novinari prenose
rijei tuiteljstva kako je Stepinac rukovodio svim pokrtavanjima, katolikom tampom i
kriarskom organizacijom.32 Nakon ovog veeg lanka, Vjesnik donosi jedan manji u kojemu
pie o podrci naroda javnom tuitelju Blaeviu kojemu svakodnevno stiu brzojavi i pisma
podrke.33 Takvi lanci redovito su se pojavljivali tijekom trajanja postupka protiv Stepinca.
Vjesnik donosi i lanak od 3. listopada pod naslovom Optueni Mari, Martini i ali
tjeraju u la svog pretpostavljenog optuenog Stepinca u kojemu se opet iznosi stav da je
Stepinac kriv i da se slui laima kako bi se obranio. U lanku moemo vidjeti i sliku
papinskog nuncija Harleyja koji je prisustvovao procesu. Optueni fra Modeste Martini,
pie Vjesnik, govorio je kako Stepinac izvre istinu te kako se Tito elio pomiriti s Crkvom,

Javni tuilac NR Hrvatske Jakov Blaevi podnio je Vrhovnom sudu NR Hrvatske optunicu protiv dra
Alojzija Stepinca, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 442a, 1. 10. 1946., 1.-4.
32
Optueni Stepinac nastoji da se brani tamo gdje mu se ini da bi se mogao opravdati, a pred nepobitnim
argumentima suda, pritjenjen injenicama svojih zloina uskrauje odgovor, Vjesnik Narodnog fronta
Hrvatske (Zagreb), br. 443., 2. 10. 1946., 1.-2.
33
irom zemlje narod izrie svoju zahvalnost Javnom tuiotvu i Vrhovnom sudu Hrvatske zbog stavljanja pred
sud Alojzija Stepinca, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 443., 2. 10. 1946., 3.
31

17

ali mu to nije uspjelo zbog Stepinca i njemu odanog klera.34 Kao i u prijanjem broju, nakon
izvjetaja sa suenja, Vjesnik donosi jo jedan lanak o potpori naroda Jakovu Blaeviu.35
Pisma potpore naroda identina su stavovima tuiteljstva to nas upuuje, uz dananja
saznanja i provedena historiografska istraivanja, da su ta pisma i brzojavi djelo partijskih
organa, a ne obinih ljudi koji su svojom voljom hvalili tuitelja Blaevia i njegov rad. U
iduem broju, napad Vjesnika na Stepinca se nastavlja. Iako se izvjetava o suenju, novinari
donose svoje stavove i miljenja, odnosno miljenja Partije i tuiteljstva. Tuiteljstvo
nastavlja s radom i optuuje Stepinca za otvorenu suradnju s Paveliem i odobravanje
njegovih postupaka. Optuen je kao zatitnik nacista i ustaa te mu je na teret stavljeno
prikrivanje zloina pred papom. Reimski Vjesnik donosi i tvrdnju da u Jugoslaviji vlada
potpuna sloboda djelovanja Katolike crkve i drugih vjerskih zajednica. Nadalje, opet je
napadnuto Pastirsko pismo koje je prozvano ustakim pamfletom. 36 U narednom broju
Vjesnik na naslovnoj stranici donosi izjavu fra Ivana Vukovia iz Dalmacije koji kae kako su
narodni sveenici u Dalmaciji otro osudili djelovanje Stepinca i drugih pripadnika klera koji
su radili protiv naroda. 37 Zatim, da bi pokazali i svjetskoj javnosti pravedno postupanje,
Vjesnik donosi lanak o posjetu stranih novinara istranom zatvoru u Zagrebu. Prikazana je i
slika Slavka Kvaternika s novinarima te je napomenuto kako su sobe zatvorenika uredne i
iste, a prema zarobljenicima se korektno i humano postupa.38 Na etvrtoj stranici Vjesnika
od 5. listopada 1946. nalazi se lanak pod naslovom Otra kazna za Alojzija Stepinca to je
elja koju na narod izraava u velikom broju pisama i brzojava Javnom tuiocu Hrvatske.39
Kako su ovakvi lanci dolazili odmah nakon izvjetaja sa suenja, zakljuujem da je vlast
time eljela imati legitimitet za osudu Stepinca, jer ako to narod hoe, kako to Partija moe ne
ispuniti?
Dr. Mirko Kostreni, sveuilini profesor, napisao je kratak lanak o Stepinevoj izjavi:
Moja je savjest ista. Usporedio je tu Stepinevu izjavu sa izjavama Nerona, Mussolinija i
Hitlera koji su i sami, kako je tvrdio Kostreni, koristili tu izjavu povodom svojih postupaka.
Optueni Mari, Martini i ali iskazima tjeraju u la svog pretpostavljenog optuenog Stepinca,
Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 444., 3. 10. 1946., 1.-3.
35
U brzojavima i pismima upuenim Javnom tuiocu Hrvatske narod trai strogu kaznu za neprijatelje nae
zemlje na elu s Alojzijem Stepincem, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 444., 3. 10. 1946., 3.
36
Optueni provincijal fra Modesto Martini kae: Na elu sveenika koji su suraivali s ustaama bio je
preuzvieni, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 445., 4. 10. 1946., 2.-5.
37
Narodni sveenici Dalmacije otro su osudili zloinaku djelatnost Stepinca i protunarodnog dijela klera,
Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 446., 5. 10. 1946., 1.
38
Posjet stranih novinara istranom zatvoru u Zagrebu, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 446.,
5. 10. 1946., 3.
39
Otra kazna za Alojzija Stepinca to je elja koju na narod izraava u velikom broju pisama i brzojava
Javnom tuiocu Hrvatske, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 446., 5. 10. 1946., 4.
34

18

Na poetku lanka, Kostreni je pisao o Isusu kao revolucionaru koji se borio protiv klasne
nejednakosti propovijedajui bratstvo i jedinstvo, a osudio ga je Poncije Pilat, koji je takoer
rekao kako mu je savjest ista. Ovaj lanak ima podrugljivi karakter i napisan je i objavljen u
cilju diskreditacije Stepinca.40
U lanku Prekrtavanjem Srba Stepinac je direktno slao pod ustaki no na tisue
nevinih rtava, Vjesnik pie kako je sud ustanovio da je nadbiskupski dvor bio centar za
slanje ljudi i pomoi kriarima.41 Takvi senzacionalni naslovi u Vjesniku samo su potvrivali
njegovu pristranost i povezanost s reimom koji je i sudio Stepincu.
I Stepinevu obranu se na razne naine diskreditiralo i omalovaavalo. Tako je Vjesnik
donio jedan lanak u kojem optuuje obranu da kao svjedoke dovodi pristae NDH i Pavelia.
Zatim, dva dana prije presude, Vjesnik najavljuje da e presuda biti pravedna i da e se
osudom Stepinca i ostalih razbiti bastioni reakcije i stranih agenata koji su se htjeli sakriti iza
vjere i crkve.42
Dan prije izricanja presude Vjesnik ponovno donosi dva zanimljiva lanka na naslovnici.
Prvi govori o posjetu stranih novinara Vladimiru Bakariu43, a drugi opet o pismima podrke
Blaeviu44. Stranim novinarima Bakari je rekao kako svi dokumenti i dokazi upuuju na
krivnju klera i Crkve za suradnju s okupatorima. Drugim lankom opet se najavljuje stroga i
pravedna presuda, odnosno eli se rei da je jedina pravedna presuda Stepincu stroga kazna.
U istome broju opet se napada Stepineva obrana te ju se optuuje da brani okupatore i
preuuje istinu.45
12. listopada Vjesnik donosi izvjetaj o itanju presude nadbiskupu Stepincu i ostalima.
Stepinac je osuen na 16 godina zatvora i 5 godina bez graanskih prava. ali je dobio 12
godina zatvora i 5 godina bez graanskih prava. Lisak je osuen na smrt vijeanjem. Presude
su izreene i ostalima, a samo je jo jedan osuen na smrt, i to strijeljanjem Pavao Gulin.

Mirna savjest, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 447., 6. 10. 1946., 1.
Prekrtavanjem Srba Stepinac je direktno slao pod ustaki no na tisue nevinih rtava, Vjesnik Narodnog
fronta Hrvatske (Zagreb), br. 449., 7. 10. 1946., 2.
42
Stepineva obrana dovodi za svjedoke ljude koji su bili oduevljeni pristae NDH i Pavelia, Vjesnik
Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 449., 9. 10. 1946., 2.
43
Predsjednik vlade NR Hrvatske Dr. Vladimir Bakari primio je grupu stranih novinara, Vjesnik Narodnog
fronta Hrvatske (Zagreb), br. 450., 10. 10. 1946., 1.
44
Narod u svojim brzojavima Javnom tuiocu NR Hrvatske trai za dr. Stepinca i njegovu druinu strogu i
pravednu kaznu, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 450., 10. 10. 1946., 1.
45
Zavrena je glavna rasprava protiv Lisaka, Stepinca i druine, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb),
br. 450., 10. 10. 1946., 2.
40
41

19

Presuda je donesena u ime naroda. 46 U iduem broju donesen je i tekst osude Vijea
Vrhovnog suda NR Hrvatske.47
Nema nikakve sumnje da su Partija, sud, tuitelj i Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske
disali kao jedno tijelo. Stepinac je znao da je sud nepravedan i da e takvu kaznu i dobiti.
Znao je zato je na sudu i tko iza svega toga stoji. Gledajui na to suenje iz dananje
perspektive, a na osnovi literature i znanstvenih radova, moemo samo potvrditi ono o emu
je nadbiskup Stepinac govorio osvrui se na karakter suda i njegov zadatak koji je dobio od
KPJ.
Povijesne injenice dakako ne odgovoraju izvjetajima i naslovima lanaka objavljenih u
Vjesniku Narodnog fronta Hrvatske, niti stavovima tuiteljstva. Cijeli proces bio je namjeten
i oslanjao se na dokaze izvuene iz cjeline povijesnog konteksta. Na temelju dostupne
dokumentacije Njemakog poslanstva u Zagrebu moemo izvui sljedee zakljuke: Stepinac
nije podravao nasilni prelazak na katoliku vjeru, osuivao je rasizam i rasne zakone u NDH,
zauzimao se za idove, Srbe i sve ljude bez obzira na vjeru i narodnost te je osuivao zloine
ustake vlasti, ali nikada nije bio protiv samostalne hrvatske drave. Za one koji su postali
katolici tijekom rata rekao je: Ako su iskreno preli, nisu nita izgubili, nego su se vratili
vjeri svojih djedova i danas su potpuno ravnopravni lanovi Crkve katolike, koja ih sve bez
razlike jednako ljubi. Njemako poslanstvo slalo je izvjea u Berlin u kojima stoji da je
Stepinac osuivao neprijateljske postupke prema pravoslavcima. Prijelaze na katolianstvo
podravao je ako bi se na taj nain spasio ljudski ivot, uz naglasak da se osoba koja je prela
na katolianstvo moe nakon rata vratiti svojoj vjeroispovijesti. U jednoj propovijedi iz 1943.
rekao je: Bog nam je svjedok, da smo bili protivni svakom prisilnom stupanju u Katoliku
crkvu. U jednome od brojnih izvjea za Berlin o Stepinevom zauzimanju za idove i
osuivanju rasnih zakona, stoji kako je Stepinac blag srcem prema idovima. Zbog takvih
stavova Stepinca su napali dunosnici hrvatske Vlade Makanec i Mandi. Njemaki
izvjestitelj javio je u Berlin kako je takvo istupanje protiv rasnih zakona bilo upereno
prvenstveno protiv Njemake.48 Jo 1937. godine Stepinac je osnovao u Zagrebu Odbor za
pomo izbjeglicama koji su napustili svoje zemlje zbog nacizma. Uinio je to i prije nego to
mu je Vatikan preporuio takvu akciju. U propovijedi sveuilitarcima iz 1938. godine
U ime naroda Vijee Vrhovnog suda NR Hrvatske donijelo je pravednu presudu Lisaku, Stepincu i druini,
Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 452., 12. 10. 1946., 1.
47
Zbog ega su osueni Lisak, Stepinac i ali, Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske (Zagreb), br. 453., 13. 10.
1946., 3.
48
Josip KOLANOVI, GRADIVO: Nadbiskup Alojzije Stepinac u izvjeima Njemakog poslanstva u
Zagrebu, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2, prosinac 1996., 313.-315.
46

20

Stepinac je rekao: Svi su narodi djeca Boja i zato svi vape k Bogu: 'Oe na koji je si na
nebesima'. Pravu dakle, istinu i zlatnu sredinu i u ovom pitanju nauava Crkva, a ne
kojekakvi rasizmi. 10. travnja 1941., promatrajui mlade kako doekuje njemaku vojsku u
Zagrebu, Stepinac je zabrinuto rekao: Ba ova mlaarija znade to je to prusko kopito. Tko
sretniji od mene da nastupi slobodna Hrvatska, no ne mogu je oekivati od poganske
Njemake. Ne vjerujem Hitleru da e nam pomoi do samostalne Hrvatske za kojom toliko
eznemo. Njemaki poslanik u Zagrebu Kasche javio je 21. svibnja 1941. Berlinu kako
Paveli ne eli uspostaviti politike veze sa Stepincem. Agenti Gestapoa imali su i nalog da
uhite Stepinca, ali intervencijom ustakih vlasti do toga nije dolo.49 Nadbiskupovi postupci i
zapisane rijei pobijaju sve navode komunistikog suda. Stepinac nikada nije podravao ni
jedan zloin, s koje god strane dolazio. U ratu nije odgovarao ni ustakom ni nacistikom
reimu.
Nakon pregleda pisanja zagrebakog dnevnika Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske i
iznoenja povijesnih injenica o pravoj djelatnosti nadbiskupa u ratu, u ovome dijelu
poglavlja iznijet u samo govore nadbiskupa Stepinca na suenju.
3. listopada 1946. Stepinac je na sudu rekao to misli o cijelom procesu protiv njega:
Stotinu puta je ovdje ponovljen izraz optueni Stepinac. Ali nitko nije toliko naivan, da ne
bi znao, da iza toga optuenog Stepinca sjedi ovdje na optuenikoj klupi nadbiskup
zagrebaki, hrvatski metropolit i predstavnik Katolike crkve u Jugoslaviji.50 Kao to je ve
reeno, sudski postupak nije se vodio protiv Stepinca, ve protiv Katolike crkve. Ovaj
nadbiskupov govor potvrdila je i hrvatska historiografija.
O pravima hrvatskog naroda na dravu jasno je i nedvosmisleno rekao: Hrvatski se
narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku dravu i ja bih bio nitarija, kada ne bih osjetio bilo
hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivoj Jugoslaviji. 51 Bio je to Stepinev odgovor na
optubu da je pozdravio osnutak NDH. Stepinac jest pozdravio osnutak hrvatske drave, ali
nikada nije podravao zloine koji su se u njoj dogaali, niti je mogao tono predvidjeti kakva
e biti vlast i koju e politiku provoditi.

Frano GLAVINA, Nadbiskup Stepinac i nacionalsocijalizam u svjetlu izvjea Gestapoa, Croatica

Christiana Periodica, god. 21, br. 40, prosinac 1997., 87. -89.
50
Juraj BATELJA, Celestin TOMI, Alojzije kardinal Stepinac nadbiskup zagrebaki. Propovijedi, govori,
poruke (1941.-1946.), Zagreb, 1996., 282.
51
Isto, 283.
49

21

Na optubu da je neprijatelj dravne i narodne vlasti te da je suraivao s ustakom vlau,

Stepinac odgovara: Molim vas, kaite mi, koja je za mene vlast bila 1941. godine? Da li
puist Simovi u Beogradu, ili izdajnika, kako ju vi zovete, u Londonu ili ona u Jeruzalemu,
ili vaa u umi, ili ova u Zagrebu? Dapae, i godine 1943. i 1944., da li vlada u Londonu ili u
umi? Vi ste za mene vlast od 8. svibnja 1945. Zar sam mogao sluati vas u umi i ovdje njih u
Zagrebu? Je li se uope moe dva gospodara sluiti? To nije po katolikom moralu ni po
meunarodnom ni po opeljudskom pravu. Nismo mogli ovdje vlast ignorirati, makar bila
ustaka, ona je bila ovdje. Vi mene imate pravo pitati i zvati na odgovornost od 8. svibnja
1945.!52 Stepinac ovdje odlino primjeuje stanje u razbijenoj Jugoslaviji tijekom Drugog
svjetskog rata. Govori o vie politikih opcija koje su pretendirale na vlast, ali je samo jedna
tokom rata tu vlast imala ustae i Nijemci. Katolika je crkva univerzalna i surauje sa
svakom vlau, ne zato to tu vlast podrava, ve zato da zatiti svoje vjernike i tu vlast,
ukoliko je loa, pokua preobratiti na put katolikog nauka i morala.
Zatim, Stepinac je govorio i o progonu Crkve te je branio vjerske istine, ali o tome sada
neu navoditi njegove rijei, ve u za kraj navesti njegovo obraanje sudu, odnosno Partiji
koja ga optuuje i sudi: Konano da kaem par rijei i o Komunistikoj partiji, stvarnom
mojem optuitelju. Ako se misli, da smo mi zauzimali dosadanji stav radi materijalnih stvari,
krivo je, jer mi smo ostali vrsti evo i nakon to nas se osiromailo. Nismo protivni tome, da
radnici dou do veih prava u tvornicama, jer je to u duhu papinskih enciklika, niti to imamo
protiv pravednih reforma, ali neka nam dozvole pristae komunizma, ako je slobodno
propovijedati i iriti materijalizam, da bude i nama pravo ispovijedati i propagirati naa
naela. Katolici su za ta prava i umirali i umirat e. Ja zavrujem: Uz dobru volju se moe
doi do sporazumijevanja, no inicijativa je na dananjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo
stranka za naelno sporazumijevanje, nego dravna vlast i Sveta Stolica. A to se mene tie i
moga suenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna.53

52
53

Isto, 283.-284.
Isto, 286.-287.

22

Zakljuna razmatranja
Ulaskom partizanske vojske u Zagreb 8. svibnja 1945. KPJ je preuzela vlast na podruju
cijele Hrvatske te je uslijedilo razdoblje masovnih likvidacija i obrauna sa vojnim, politikim
i ideolokim protivnicima koje je zapoelo jo i pred zavretak rata. Jedini preostali protivnik
komunizma i politike KPJ bila je Katolika crkva koja je ivjela s narodom i imala velik
utjecaj na njega jo od ranog srednjeg vijeka. Praksa KPJ bila je izvoditi pred sud i u
namjetenim suenjima osuditi elne ljude raznih organizacija i tako ih na legalan nain
onemoguiti u politikom radu, zatvoriti ili likvidirati. Kao to je i sam Stepinac govorio, tako
je i suenje protiv njega bilo suenje zagrebakom nadbiskupu i Katolikoj crkvi, a ne njemu
osobno. Sudski proces koji je voen protiv Stepinca od 30. rujna do 11. listopada 1946. bio je
namjeten, nepravedan i isceniran. Optunica koja se protiv njega napisala zasnivala se na
lanim dokazima, lanim svjedoenjima i krivim interpretacijama. Svjestan da proces protiv
njega i Crkve vodi Partija, Stepinac sebe nije pokuavao braniti, ali je zato branio katoliki
nauk i hrvatski narod. Koliko je taj proces bio nepravedan i apsurdan vidimo iz usporedbe
pisanja Vjesnika Narodnog fronta Hrvatske i povijesnih inenjica koje su nam danas na
raspolaganju, a temelje se na historiografskim istraivanjima. I danas postoje glasovi koji
zagovaraju stavove komunistikog suda, ali i oni su politiki i ideoloki obojeni. Meutim,
povijest je pokazala i utvrdila injenice, a injenice ne ostavljaju prostor nikakvoj sumnji.
Ovaj proces otkriva i pravu narav komunistikog reima u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Otkriva
njegov zloinaki karakter i ocrtava stanje koje je vladalo u Hrvatskoj nakon tzv.
osloboenja: strah, teror, likvidacije, kraa, namjetena suenja, onemoguavanje
slobodnog politikog djelovanja, jednoumlje itd. Zagrebaki nadbiskup Alojzije Stepinac nije
poputao ni pod kakvim pritiscima, ostao je do kraja uz svoj narod koji mu je bio povjeren,
ostao je dosljedan svojoj vjeri i nauku Katolike crkve, ali je i pokazao mo rasuivanja,
predviajui da e povijest imati posljednju rije u ovom procesu Komunistike partije
Jugoslavije protiv Katolike crkve u Hrvatskoj.

23

Literatura:
AKMADA, Miroslav, Crkva i drava. Dopisivanje i razgovori izmeu predstavnika
Katolike crkve i komunistike dravne vlasti u Jugoslaviji. Svezak I. 1945.-1952., Zagreb,
2008.
AKMADA, Miroslav, Uzroci prekida diplomatskih odnosa izmeu Vatikana i Jugoslavije
1952. godine, Croatica Christiana Periodica, god. 27., br. 52., prosinac 2003.
BAGARI, S., Stepinac, Alojzije, Hrvatski leksikon, II. svezak, L-, Zagreb, 1997.
BATELJA, Juraj, Crna knjiga komunizma. O grozovitostima komunistike vladavine u
Hrvatskoj, Zagreb, 2000.
BATELJA, Juraj, TOMI, Celestin, Alojzije kardinal Stepinac nadbiskup zagrebaki. Propovijedi,
govori, poruke (1941.-1946.), Zagreb, 1996.

BENIGAR, Aleksa, Alojzije Stepinac, hrvatski kardinal, Zagreb, 1993.

BOECKH, Katrin, Vjerski progoni u Jugoslaviji 1944.-1953.: staljinizam u titoizmu,
asopis za suvremenu povijest, god. 38., br. 2., prosinac 2006.
GLAVINA, Frano, Nadbiskup Stepinac i nacionalsocijalizam u svjetlu izvjea Gestapoa,
Croatica Christiana Periodica, god. 21, br. 40, prosinac 1997.
JANDRI, Berislav, Dravno-partijska priprema javnosti za suenje nadbiskupu Stepincu.
Proglaen krivim i prije zapoetog kaznenog postupka. (Primjer zagrebakog dnevnika
Vjesnik), Croatica Christiana Periodica, god. 23., br. 46., prosinac 2000.
KOLANOVI, Josip, GRADIVO: Nadbiskup Alojzije Stepinac u izvjeima Njemakog
poslanstva u Zagrebu, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2, prosinac 1996.
LUI, Ivan, Progon katolike crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme komunistike vlasti
(1945.-1990.), Croatica Christiana Periodica, god. 36., br. 69., lipanj 2012.
MATKOVI, Hrvoje, Povijest Jugoslavije (1918.-1991.). Hrvatski pogled, Zagreb, 1998.
RADELI, Zdenko, Hrvatska u Jugoslaviji 1945.-1990. od zajednitva do razlaza, Zagreb,
2006.

24

RADELI, Nadbiskup Stepinac i sluaj kriarske zastave (1945.-1946.), Croatica

Christiana Periodica, god. 26., br. 49., lipanj 2002.
TAMBUK-KALI, Marina, GRADIVO: Dokumenti obrane u sudskom procesu protiv
nadbiskupa Alojzija Stepinca, I. dio, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 2., prosinac
1996.
Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske, Zagreb

25