Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Zagreb
5
9
15
Tomislav Marasovic
17
22
30
.AKTIVNI PRISTUP
GRADITELJ5KOM
NASLJEDU
32
39
40
43
48
49
53
53
54
54
54
57
Split, 1985.
58
59
65
66
67
68
68
68
68
83
87
88
90
91
Recenzenti:
SADRzAJ
PREDGOVOR
UVOD
17
22
30
32
39
40
43
48
49
53
53
54
54
54
15
1. Popisno-registracijska obrada
Zastitni popis (inventar) graditeljskog nasljeaa
Valorizacija preventivne zaStite
Kategorizacija graditeljskog nasljeda
Rezirni preventivne zastite .
Proglasavanje zastite
Registracija graditeljskog nasljeaa
2. Ana/iticka i p/ansko-projektna obrada
Analize'i dokumentacija postojeceg stanja
Istrazivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka
Proucavanje uzroka degradacije
Znanstvena valorizacijai drustvena verifikacija
Planovi i projekti
3. /zvedba, odrzavanje i inspekcija .
57
58
59
65
66
67
68
68
68
68
83
87
88
90
91
INDEKSI
97
PREDGOVOR
99
99
104
105
107
110
121
123
128
134
139
146
154
156
161
166
171
185
I;
II
UVOD
Razdoblje aktivne zastite neposredno se nadovezuje na prethodno .razdoblje tzv. nbioloske zastite, koje u evropskim zemljama pocinje krajem XIX. st. i traje sve do sredine XX . st. ,kad postepeno ustupa mjesto suvremenim shvaeanjima. Terminom nbiolaske zastite u nasem je vremenu i u nasoj strucnoj literaturF
nazvan taj prethodni period zata da hi se naglasile osnovne postavke prijasnjeg konzervatorskog stava, koji je - za razliku od
ranijih razdoblja - uveo kao polaznu osnovu znanstveni pristup,
na temelju kOjeg se sagledavaju vrijednosti svih povijesnih slojeva pOjedinog kulturnog dobra i zastieuje njegov cjelokupni nbioloski rast, ugrozen 'r anijim purifikacijama i isticanjem samo prvobitnog sloja. Iz takvog, u biti. pozitilmog 0 u vrijeme njegova nastanka dragocjenog) stava postepeno se bilo razvilo ekstremno
glediste, po kojem se gotovo uopee nije do.pustala hilo kakva
restauratorska djelatnost nego se zastitna aktivnost svodila uglavnom iskljucivo na konzervaciju,
'
,
Takav staY rezultirao je manjom iii veeom pasivnoscu konzervatorske sluzbe, 'koja je, preuzimajuei ulogu iskljucivog autoriteta
kad je rijec 0 kulturnim dobl'ima, svoje djelovanje najveeim di!je10m svela na administrativnu ulaguizdavanja odobrenja iii zabrana.
Uz neosporne uspjehe konzervatorske sluzbe, takav pasivni odnos
imao je i mnogih negativnih posljedica bilo kod 'odobrenja, koja
su izdavana bez prethodnih studija, bilo kod zabrana, ,kojima su
katkad sprijecenei one intervencije neopi1odno potrebne. za egzistenciju .kulturnih dobara.
, T. Marasovic: Zastlta gradlteljskog
nasljeda, povljesnl pregled s Izborom
tekstova i ' dokumenata, Zagreb-Split,
1983.
.
2 A. Horvat: I<onzervatorskl rad kod
Hrvata, Zagreb, 1944, str. 77-98.
10
1957.
, Conservation active des sites , mo
numents et ensembles d'interet hlstori
que ou artistique dans Ie cadre de
I'amenage ent du territorie, (Confron
tatlon C) , Haag, 1967.
3 T. Marasovic: o. c. str. 137.
, Recommendation concerning the sa
feguarding and contemporary role of
historic areas, Nairobi, 1976, objavljeno
u publikaciji Njemacke komlslje za
UNESCO: Protection and Cultural Animation of Monuments, Sites and HIstoric Towns of Europe, Bon , 1980, str.
389 (u hrvatskom prijevodu K. Tulic u
knjizi T. Marasovica o.c. str. 152, stavak 4).
b) evolucija svijesti 0 vrijednosti cjeline od pojedinacnog spomenika k povijesnoj sredini (naselju, gradskoj cetvrti, gradskoj
jezgri, grada u cjelini, pejzazu, regijoi), sto sada dolazi do izrazaJa
kako u zastitnoj praksi, tako i u pravnim aktima a najvise u obradi
qraditeljskog nasljeaa u prostornom plan'il"anJu;
c) teritorijalno si'n~n:je svijesti 0 potrebi zastite graditeljskih 'i
kulturnih dobara (sto je ranije bilo pretezno ograniceno na Europu)
na sve kontinente i gotovo sve zemlje - clanice u veHkoj svjet
skoj zajednici Or,ganizacije ujedinjenih naroda;
d) evoluciJa u shvaeanju problematike graditeljskog nasljeda,
kOja se vise ne svodi iskljucivo na povi'j esno-umjetnicke aspekte
stal1ih 'gradevina irjesavanje tehnickih problema za ocuvanje 'i
odrzavanje same tih vrijednosti, nego zalazi i u mn'Ogo slozenije
socio-ekonomske, higijensko-komunalne, urbane i ekoloske probleme. To se u prvom redu odnosi ,na teske stambene uvjete zivota
stanovnika ()ovijesnih naseljai sta'rih gradskih jezgri, probleme
trosne ,i nedovoljone infrastrukture, promjene socijalne ravnoteze
u veeini slucajeva degradaciljom drustvenih sl'Ojeva, (ali ponegdje
i umjetnim stvaranjem visih" slojeva), ekonomskom degradicijom
povijesnih zona, na slozene probleme funkcije povijesnih jezgri,
na nepr,imjerena prometna rjesenja, pogresne lokacije industrije
u povijesnim s'redinama, ona teskoee koje za graditel1jsko nasljeae
pr,oizlaze iz neplanske urbanizacije, na slozena pitanja turi2!ma
u povijesnimambijentimai na druge ,probleme svojstvene ,nasem
vremenu izrazito dinamicnog drustvenog, e,konomskog i tehnickog
razvitka.
2. Te su se promjene u shvaeanju biti graditeljskog nasljeaa
morale odraz'i ti i na organizaciju djelatnosti oeuvanja kulturnih do
bara,odnosno na pros'iorenje nosilaca i sudionika u toj djelatnosti.
Za razliku od prethodnih razd'Obl1ja, kad su se ocuvanjem kulturnih
dobara bavile samo "konzervatorske" institucije, sada se krug sudioni,ka siri kako u pogledu strucnih sluzbi, takoi u pogledu jaceg
angazkanja drustvene zajednice.
Od strucnih sluzbi sada se kao nosioci zaStite, uz tradicionalnu konzervatorsku sluzbu kOja s aktivnim pristupom i gubitkom
prerogativa konzervatorske vlasti" ne gubi svoju primarnu ulogu,
prvenstveno javljaju urbanisticke institucije s obzirom na to da se
najefi.kasnije oDuva.nje Ikulturnih dobara provodi kroz prostorne i
urbanisticke planove i projekte. U tom radu sudje,luJu i druge znanstvene i strucne organizacije, kao sto su sveucilisni zavodi Ii katedre, zavodi za izgradnju, komunalne 'i druge sluzbe. Sirenjem sudioni,ka rad na ocuvanJu graditeljskog nasljeda postaje lizrazita
multidisciplinarna djelatnost, u kojoj uz povijesnicare umjetnosti,
arheologe i arhitekte, kao dosadasnje gotovo jedine protagoniste,
sudjeluju i struon1aci mnogih drugih profila: gradevni inzenjeri,
tehnolozi, geodeti, ekonomisti, sociolozi, pravnici, znanstvenici iz
razlie:itih podrucja prirodoslovnih znanosti i drugi strucnjaci. Oni
sada irnaju moguenost organiz'iranog djel'Ovanja bi,lo u vlastitim
zemljama, bilo kroz meaunarodnu koordinaciju. U nacionalnim okvirima oni sU,osim u znanstvenim :i strucnimokvirima, povezani uz
strucna udruzenjakao sto su drustva konzervatora , drustva urbanista, drustva arheologa. Meaunarodnu koordinaciju tih djelatnosti
obavljaju danas vrlo znacajne meauriarodne organizacije kao sto
su ICOMOS, 'ICCROM, meaunarodna udruzenja urbanista, arhitekata, arheologa i drugih strucnih ti1jela.
11
JDS znacaJmJe promjene, meautim, nastajuizravnim ukljucivanjem drustveno-politic.kih zajednica u djelatnost oouvanja kulturnih dobara, prvenstveno ,krDz angaziranje lokalnih vlasti kOje u
mnogim sredinama postaju ne samo pokretaei, nego i stvarni odlueiDci 0 zast:itnoj djelatnosti, preuZ'imajuci uz ovlastenja takoaer i
odgovornost za sudbinu kulturnihdobara vlastitoga grada iii sireg
podrucja (ako se radi '0 simj drustveno-politickoj zajednici) .
12
13
.I
17
'.
t::sz
'Venecljanska
povelja.
deflnlclje,
Rimska cetvrt Tor di Nona' je veoma indiikativan pnmJer promjena u shvacanJu vrijednosti graditeljskog nasljedai potrebi njegova cjel{)~it{)g ,0Guvanja. Grad Him je u cjelo,!{upnom his1'orijatu
konzervatorskih 'i Irestauratorsi<Jih akcija uvije,k bin u stanju pruziti
uvid u intervencije karakteristicne za odredene doktrine u razvitku rkonzervatorske misl;i. U sv:im raniJim -razdobljima, ukljucujuei i razdoblje bioloske zastite, u kojem je prvi put priznata
vrijednost svim povijesnim epohama, konzervatorsko-restauratmski ,radovi iskljucivo su bili upravljeni rna monumerntalne abjekte
iicjeline. koJima povijesna jezgrra Rima (kao sto je dobra poznato)
i te ikak{) obiluje. Tek je nase vrijeme s primjenom aktivne zastite
prvi put uveln sust'avne intervencije i u zonerelaNvno skromne
ahritekture, rkao sto je slucaj sa stambenom cetvrti Tor di Nona.
Ta je ~ona smjestena neposredno uz Tiber sistocne strane
r.ijeke sjeverozapadno od rpoznatog r:imskog trga Piazza Navona,
omedena sa sjeverne strane obalnom ulicom Lungotevere Tordino
na, a s juzne strane poznatom i atraktivnom ulicom Via dei Coro
nari. Na segmentu crtez'a grada, koji Je 'izradio Giovanni Maggi
1625, jos se vide graaevine uz Tliber, koJe su Ikasnije uklonjene
radi regulacije same rijeke. Ono s1'o jeostalo je 'r elativno skromna
arhitektura, !koja je uz to sasv,im degradkana u svom stamben{)-hig.ijensrkom i socijaln{)m aspektu. U skladu s regulacionom planom Rima liz g. 1931. Ikoj:i je predviaao citav niz .rusenja i prociscavanja, djelomicno novu izgradnju Ii zelene povrsine, izraaen
je i za Tor di Nona detaljni plan 1933, u vrijeme kad je in ace
bioloska zastita barem u teorij:i vrednovala{)stvarenja svih po
vijesnih slojeva. Nereprezentativne ambijentalne vrijednosti mno
gih starih cetvrti, medu ostalima i one u Tor di Nona, nisu se
stitile. pa je tim planom predv'iaeno rusenje citavog rbloka tlZ Lungotevere zbog gradnje ven~ih zgrada za administrativne 'i druge privredne namjene. RealizaoiJu tog plana omen je drugi svjetskirat.
rU meduvremernu su sazreli novi rpogledi aktivne zastite, pa se
pr:isturpilo 'i strazivanjima moguenosti cjelov,ite zastite tog ambijenta, ,koji je sa socijalnog i graaevinsko-tehnickog aspekta predstavlJao krajnje degradkanu stambenu zonu, u okojoj je hio znatan broj
nenaseljenih pr6stora. U nkviru pribliznn st{)tinu stanova, koji su
..
! : '-- -"'~"''''~''
i . l ......,,,
0
Prijedlog rehabilitaeije
Tor di Nona u Rimu
cetvrti
" . ._.__.._
1i!iiJ. _ .__"
.',
19
opcins~om vlasnistvu, pristupilo se 'izradi projekta i obnovi do~rajalih pro.stora .. u ; ~ovouredenom s.~ambenom .bloku, k~Ji ee jO~
drzavati I sooljalm centar za stanje stanovmke, trgov'lne u PrIS8rnljU , stanove za studentei druge namjene. Time ee ujedno biti
f\rajn o zastiqene iarhi.telct'Oln'Sike. Vlri~ednost.i . te cetvrti ko~? :n~
du,kuje nikakva monumentalna 8("1hltektura, n.ltl posebno povijesni
o caj graae~ina, vee amoijentalna uskladenost u okviru r.jmske
zna.
. I' .
gradS ke jezgre u cje 1m.
Rehabilitacija stambenih blokova u Bologni' je drugi talijans'ki
'mjer, koj:i je vrijedno PQ~azati u kontekstu orazmatranja promjena
~r\nteresu ocu~anja i skr~mn'ije arhitekture st~i? .donosi aktiv~i
'sWP graditeljskom nasljeau, Bologna 5e uCjelrm tak'oaer odlrk~lje iznimn~ ~rijednim dostign~?ima srednjovjekovne i k~s~ije gr~
d.teljske bastlne. Sustavne alkolje .gradske up rave , unatoc tim broj~m vrijednostima, u posljednjem su desetljeeu prvenstveno usnl'erene na zastitu i sanaoiju stambenih cetvrti relativno skromne
rnjhitekture, ~oje su u gradevno-tehn.ickom i 50cijalnom pogledu
~r~oaer veoma degradirane. Kaoko je zbog toga posljednjih desetI~ ca zapazenoiseljavanje autohtonog stanovnistva, gradS1~a uprava
Je'stu,pila je opseznim planovima asanacije i rehabilitacije upravo
p.rhl stambenih zona koje se ne odliikuJu posebno vrijedn;im povijesnotl_urnjetnic k'1m ose b'Inaoma. "".
- I'jeI0:
.'Ime se ze
_ zaustaviti nastojanje naseljavanja periferne zone i ' rehabilitirati povijesno srediste u cjelini;
_ poboljsati stambene uvjete u starom dijelu grada;
_ zaustaviti nes,razmjerni rast tercijalnih akti~nosti u starom
sredistu;
_ olaksati pjesacki promet u povijesnom dijelu grada;
I
I
iI
~. ;3 secteur de
~ Centres de quartiers av~c inslltulions
7f)
Parking'
20
nancijski konzorciji, ali i organizacije saveznih, regionalnih i opeinskih fondova. lako seradi '0 relativno skromnoj arhitekturi, ali
znacajnoj za nasljeae s kraja XIX. st., cetvrt je spasenazahvaljuju6i
ii,iroj podrsci graaana proHramu zastite i obnove Gastowna, medu
koJima su najveeu ulogu limali sami vlasnici kuea, vlasn:ici poslovnog prostora,lokalni konzervatori, koji su ani miral i propagandnu
8Jkci~U i kineska zajedn:ica,sentimentallno ve:zana uz tu 'staru cetvrt.
U toj akciji zastieene su ne s,amo pOjedine reprezentativ,ne zgrade,
nego 'i znatno skromnlji obje1kN minorneu arhitekture kOja se ranije
nije vrednovala.
Slicni primjeri mogu se danas gotovo svuda sresti, ukljucujucii nasu zemlju, gdje se iitite ne same povijesno-umjetnioke
nego 'i skromnijeambijentalne vrijednosti, naroc'ito u okvku cjelovitih zahvata stambenih 'i poslovnih blo~ova, kao sto su Tkalcieeva
ulica u Zagrebu, Knez Mihajlova !i Kosanciea venac u Beogradu,
stambeni ?bjek~._u Novom Sadu, 'ambijentalna arhitektura u LjubIjani, KranJu, Trzlcu, te zgrade narodne arhitekture u svim krajevima zemlje.
22
65.
114).
Ibid.
ClAM, Atens'ka povelja, 1933, clan
23
.'.-~~~-~UJ~~~~~~~._:~(J~=-\\~::':'~~r:~:S;;'~J
-' I
Zgrada u Maraisu prlJe obnove
24
:!
L.:=~=- ~ '
-.
25
ske s najznacajnlJm cl1kvenim spomemclma: srednJovjekovn'Om katedralom, predromani.ckom rotondom, kraljevskim dvorcem i drug.im
graaevinama, koje se integralno zastieuju kao najistaknutija povijesno-umjetnicka cjelina. Sjevemo od Wawela pruza se srednjovjekovna pavijesna jezgra grada s veHkim cetvrtastim trgom (Rynek)
'i stambenim bl'Okovima, u cetvrtastim 'insulama koje omeauju pravokutna ulicna mreza , a unutar okvirasto suga Inekad cinili ~aki
obrambeni zIdov,i. U toj zoni jizv'Ode se intenzivni radovi zastite
i revitalizacije ne samo istaknutih arhitektonskih graaevina, nego
i drugih oibjekata radi reha'bilitacije dotrajalih iii neprimjerenih stanova, ureaenja poslovnog prostora, infrastrukture, rjesenja prometa
i poboljsanja drugih uvjeta koji cine danasnji zivot povijesnog grada. Na krajnje juznom dijelu starog grada, koji omeauje ostri zavoj
I"ijeke Visle, nalazi se stara gradska naselje Kazimierz, nekoe sa-
Services
~ Admlnlstralion
Commerce
@CuIIun>
-
26
svim odvojeno od srednjovjekovnog Krakowa jednim rukavom rijeke. Ta zona takoaer sadrzi vrijedne povijesne ,i ambijentalne graaev'lne, pa je u cjeHni zastieena, a na asnovi detaljno.g :plana do
sada je provedena asanac;ija ,i ureaenje pojedinih blok'Ova i obJekata. I~meau srednjovjekovnog Krakowa i Kazimierza (na prastoru
zasutog rukava Visle) je kontaktna zana sekundarne kulturne ,i ambijentalne vrijednosti koja se takoaer stiti u cjeHni povijesnog grada
i u kojoj se poduzimaJuradove oonove ;i ureaenja.
Cjelokupna zastieena zona zaprema oko 2,5 km'i sadrzi oko
~50~ zgrada (I~eau kojima 1e vise ad 1200 stambenih) pa su, osim
Javmhgraaevtna, radovi zastite i rehabiliitacije uglavnom usmjereni ona uredenje dotrajaHh stanova.
Vrlo poznati primjer zastite povijesnog grada u cjelini ,i njeg'Ova ?kolnog.t:ej~aza je Urbina, na komu se vee vise od 25 godina
s~ojlm uspjesmm pla~e'rs.kimi arhitektons'kim intervencijama ,i stice
~I.ancarla ~~ Car~~, )edan od poznatijih nosilaca ideje aktivne zastlte. u ItaltJI. Izvrslvsi detaljnu urbanolosku analizu grada i njeg'Ove
30
oko~'lce,. De. Carlo je 'izradia ;i objelodanio urbanisUoki plan na osn?vl kaj~g je poduzeo niz egzemplarnih zahvata unutar i izvan poV,ljesne jezgre.
27
lako se radi 0 'Yelativno malem gradu od svega 7.000 stanovnika, Urbinoima u mnogecemu osohine veliikih gradova. Njegova
povijesna dimenzija ogleda se u dugom ikontinult-etu razvoja, izvan-rednim gradevinama srednjovjekevnei renesansne . epohe Ii u iznimno velikom stupnju sacuvanosti graditeljskog nasljeaa u cjel'ini
gradskog tkiva. Topografska dimenzija ogleda se u izvanrednoj ubrano"pejzaznoj cjelin-i, u Ikojoj se povijesni grad skladno stapa s okelnim brezuljicima ikoji do sad a nisu nagrdeni nekontroliranom :izgradnjom. Drustveno"kulturnu dimenziju tog grada cine brojne tehnioke
i umjetnicke skole, ukljueujuci ,j veliko sveuciliste kojem broj studenata znatno prelazi broj stanovnika, pa privlaci polaznike ne samo iz udaljenih talijanskih podrucja nego i drugih zemalja. Ovomu
treba dodati 'i turisticku dimenziju, koju karakterizira stacionirani
turizam posjetilaca visoke tkulturne podloge.
Za razJ.iku ad mnogih drugih gradova, kojima se zastita krez
planiranje barem do sada ogranicava samo na analize, planove i
projekte, Urbino je, zahvaljujuci De Carlovim intervenciJama, primjer
izvedenih realizacija kOje mozemo pratiti u citavoj skali akcija od
konzervacije ,i revitalizacije do nove 'izgradnje u pejzazu, podreaene
znacaju povijesnog ambijenta.
Spiralni pristup (tzv. Rampu) izgradio je Franceso di Giorgio
u XV. st. da bi povezao Knezevu palaeu u gomjej razini s ;istocnim
prilazom tl donjoj razini. 'Izgradnjom u XIX. st. zatrpana jei kasnije
zaboravljena izvorna tkomunikacija, koju je tek nedavno otkrie De
Carlo i obnovio je kao dragocjenu vezu izmeau dviju razina, ocuvavsii istodobno uredivsi 'i klasicisticko kazaliste.
"---''I.''~''
0__
~ ..
69
Lv'
+N
28
-.. :.
~=:
29
_ _-
.-.. ........
....
T,reci aspekt promjena ,koje u shvacanju zastite graditel1skog nasljeaa donosi nase vrijeme vezano je uz sirenje svijesti 0 potrebi
ocuvanja kufturnih dobara (uklJucujuci i graditeljs,ko nasljeae kao
naj.izrazitije materijalne ostatke tih dobara) na sve zemljei kontinente. Ook je, naime, u sv.im ranijim razdobljima ,konzervatorska
aktivnosti s nekimizuzecima bila pretezno orijentirana na Europu,
od dl'ugoga svjets~og rata ta se djelatnost naglo siri 'i postaje
univerzalni svjetski proces. Tomu su namc'i to p~idonijele meaunarodne organizacije, u prvom 'redu UNESCO kao specijalizirana
organizacija Ujedinjenih naroda za znanost, kulturui odgoj kOja je,
zahvaljujuci svojem univerzalnom djel'ovanju, pomogla u podstlicanju i organiziranju slu~be ocuvanju kulturn+h dobara u velikom broju clanica Ujedinjenih naroda; ICOMOS (International Council for
Monuments and Sites), 'kao nevladina organizacija kOja okuplja
struonjake za zastituiz velikog broja zema!1a; Meaunarodni centar
za studij zastite i obnove kulturnih dobara u Himu ,(fCCROM, International Centre for the study of conservation and restoration of
cultural property). u ,kojem su specijalistioku konzervatorsku edukaciju dobili mnogi str,uonjaci liz svih kontinenata, Meaunarodl1i savez
za stanovanje ,i plankanje (/FHP) te druge meaunarodne organizacije (urbanisticke, arhitektonske, arheoloske, muzejske, etnoloske),
koje su pridonjele siren}u svijesti 0 potrebi ocuvanja poviJesnih
objekata i cjelina sirom ' svijeta.
Sa sirenjem svijesti 0 zastiti univerzalnog svjetskog kulturnog
nasljeaa bez sumnje su usko povezane i promjene u valorizaciji
umjetnosti u korist izvaneuropskih kultura i civilizacija. Ook se
Ilklasicna historiograf,ija umjetnosti od Winckelmanna do XX. st.
uglavnom bavila europskim kulturama, ukljucujuci u to i krug velikih mediteransko-bliskoistocnih civiHzacija, i pokazivala stanoviti
interes u drugim kontinentima samo za one kulture kOje su nastale
pod utjecajem europskih povi1esnih stilova", suvremena umjetnicka historiogra.fija s jednakom se paznjom odnosi prema kulturno-umjetnickim vrednotama na svim meridijanima ,i paralelama. Tako
30
31
srca centralne- Amerike u prvom tisucljecu nase ere. U toj prostorno sirokoj i vremenski dugoj civilizaciji Qurigua ima va~nu
uloOgu narocito u "kasnoOm klasionoOm razdoblju izmeau VII. i X. st.
Od 1973. poduzimaJu se na tOlm podrucju opsezna arheoloska 1strazivanja, pracena s konzervatorskim ra<lovima. Napori za zastitu
i suvremenu prezentaciju u ovom su slucaju upravljenii na aseizmioko oOsiguranje arhitekture i skulpture, budu6i da se radi 0 izrazitom potresnom podrucju. Istrazivaci pretpostavljaju da je Quariglia i porusena u IX. st. prilikom jednog oOd jacih potresa u toj
zoni.
MnoOge stotine dl1ugih povijesnih cjeHna, graaevina i arheoloskih podrucja, vrednovane u posljednjim desetljecima sirom svijeta, dokazuju <la je briga za oouvanjem graditeljskih i umjetniokih
vrijednosti zaista svjetski proces, koji je sada zahvatio i ona podruoja u ,kojima je ranije stagnirala kulturna djelatnost.
I blt,1I 1I ~
1 \i ~""V [':~
\,hllllVIl
EJ
\' III ~
_,'u. . .
li.:'2I
::::::;::] .1I"'llt/\II~Wb
objekata i gradova, slozeni ekonomski pro~len~.i, nere~~lirani ]>:0met (pjesacki iii kolni) i citav niz drugih pJtanJa - kOJl'ma zastlta
graditeljskog nasljeaa danas 1ednako poklanja paznju kao da se radi () problemuobnove i'li fizicke zastite kulturnog dobra.
Takvom razvoju pogleda na nasljeae znatno je pridonijela primjena urbanisticke metodoloOgije koja polazi od analize slozenih uvjeta razvoja odreaenog prostora bez obzira radi Ii se 00 povijesnoj
sredini Hi 0 novom gradskom naselju. A upravo u povijesnim sredinama slozeni uvjeti u vecoj mjeri nego drugdje prate urbane iii
ruralne prostore kojima je vremenska dimenzija ucinila sve raz.novrsne probleme jOs tezima. Tako se doslo, dakle, do potrebe kompleksne analize povijes1nih prostora kOja je posvuda, gdje se pristupilo takvom 'i spitivanju, pokazala u biti veoma tesko stanjestarih gradova iobjekata koje je u ranijim stoljecima manje dolazilo
do izrazaja iIi mu se (ako je postojalo) ,nije pridavala znatnija pozornost.
Gotovo da nema povijesnog grada kojemu analize postojeceg
stanja, ukoliko su lizraaene, ,nisu pokazale vrlo tesko stanje i slozenost raZ:novrsnih problema koJi se cesto puta podudaraju, cak ako
je rijec 0 veoma udaljenim gradovimai naseljima sasvim suprotnih
kontinenata koJi pripadaju sasvim razlicitim civilizacijama 'i kulturnim sredinama.
Primjer stare jezgre Splita u tom nam pogledu moze biti dovoljno indikativan da se ilustrira sva slozeno~t stanja )~dnog po~.i
jesnog grada, odnosno <la se ukaze na sasvlm drugacJJe .~ledanJ~
na graditeljs~o nasljeae koje nije bilo svojstveno razd.?~IJlma pnjasnjih konzervatorskih doktrina. Radi se, ~a~le, 0 t~.skJm ?egradacijama koje prate caki one iznimno znaca}ne povJ~~sne Jezgr~
kao sto je stari Split, sluzbeno priznat kao sVJetska vnJed~nost UpJsom u registar svjetske kulturne bastine. Pa ipak, unatoc takvom
znacaju, prije nepunih trideset godina, u vrijem~ poc~t~a si~tem~t
ske akcije ureaenja tog podl"Ucja, stanje u povlJesnoJ JezgrJ S.pll~a
bilo je s tog drustveno-ekonomskog i tehnickog ~~spek~a ~eoma tesko i ujedno vrlo indikativno za povijesna podrucJa opcemto.
Analize su, izradene za povijesnu jezgru 1950, pokazale da je
veliki broj stanova (a meau njima najvise onih u Dioklecijanovoj
palaci) sasvim dotrajao, a uvjeti zivota njihovih stanara u mnogim
slucajevima ispod dopustenog minimuma.' U najstarijoj jez'gri grada prije pocetka radova sanacije bilo je vlazno 77,8% stanova. Te
godine je oko 3000 stanovnika, obuhvacenih u 859 obitelji, zivjeloO
u svega 475 stanova. Od toga samo 17 stanova (Hi 3%) imalo je
zadovoljavajuce uvjete stanovanja (I - III kategorija). dok je 458
stanova (97%) imalo lose uvjete ,izrazene ugradaciji od IV. do VIII.
kategorije koja je cakizvan uobicajene klasifikacije jer predstavlja
nastanjene rusevine.
Gustoca stanovnistva u Dioklecijanovoj palaci od 6,15 osoba
po stanu bila je znatnoiznad prosjeka, odnosno ispod normalnih
uvjeta stanovanja.
U starom Splitu nalazio se tada nerazmjerno veliki broj skladiSta, i to pretezno zapustenih, od kojih su mnoga bila vezana uz
.razlicite privredne djelatnosti izvan povijesnog centra, a do njihove tako guste koncentracije u Dioklecijanovoj palaci doslo je iskljucivo zato sto je povijesna jezgra sve do nedavno smatrana poslovnim prostorima manje vrijednosti pa su i najamnine u njemu bile izrazito niske. Druge pak funkcije vezane uz suvremeni zivot, u
33
32
vecim dijelom iz zagorske okolice, od tada sve vise naseljava povijesnu jezgru koja pocinje naglo propadati jer novo stanovnistvo,
bez jacih materijalnih mogu6nosti, a i nenaviknuto na gradski standard, nije bilo u stanju odrzavati stari grad i njegov urbani
red kao sto su toranije radili gradani razlicitih drustvenih sl'ojeva.
Takvo stanje i njegovi uzroci svojstveni su veli.kom broj.u starih gradova, pa smoih zato ,istakli kao karakteristican primjer ne
samo problema u povijesnoj okolini, nego i spremnosti naseg vremena da uoci te problemei suoci se s njima kroz aktivno ocuvanje
graditeljskog nasljeaa u sirem shvacanju tog pojma.
Iz drugih iskustava lako bi se m'Ogli dopuniti mnogi drugi problemi koji danas opterecuju povijesno nasljeae, a koji nisu zahvaceni u spomenutim a,nalizama splitske jezgre. U samom Splitu,
na pr., u njegovim sjevemim predjelima (Vranjic, Solin, KaStela)
mogu se uociti teski ekoloski problemikojima je graditeljsko na34
35
36
37
Stari hospicij San Michele uRimu, nedavno preureaen za institucije zastite spomenika (ICCROM, Centralni institut za restauriranje i elr.). Crtez iz XVIIf. st.
NASLJEf)U
Promjene u shvaeanju graditeljskog nasljeaa od usko konzervatorskih do sirih urhanoloskih poimanja povijesnog prostora iii objekata nuzno su se morali odraziti 'i na nos'ioce kompleksne akcije
ocuvanja nepokretnih kulturnih dobara, U drugoj polovici ovog stoIjeea, a narocito u posljednja dva desetljeea, u mnogim zemljama
javlja se nova organizacija ocuvanja nasljeaa, zasnovana na novim
zakonskim odredbama, koja se u pojedinim pitanJima bitno razJ.ikuje
od ranije tradicionalne zastite spomenika. S time su svakako u vezi
i sasvim razliciti nacini financiranja radova na graditelJskom nasljeau od onih sto su karakteriz,irali tradicionalne konzervatorske
zahvate, no to je tema, kOja - rna koliko bila vazna - prelazi zadatak ovog pregledai zahNjeva da bude obraaena prvenstveno od
strucnjaka iz podrucja ekonomskih znanosti.
S organizacijom zastite graditeljskog nasljeaa, ukljucujuei multidisciplinarnu zastupljenost stl'ucnja,ka s jedne, te siroku podrsku i
sudjelovanje graaana s druge strane, vezan je Ii problem edukacije na razlicitimrazinama. Zato ee se u dijelu knjige '0 protagonistirna aktivnom pristupu kulturnoj bastini raspraviti oba pitanja, jer su
bitna za prikaz dalJnJih obiljezja suvremenih pogleda na nepokretna kulturna dobra i nJihovo trajno ocuvanje.
'T. Marasovic ,
Soprintendenza
Saprlntendenza
Soprlntendenza
2
3
4
Tre6i cinilac koji danas sve vise sudjeluje u zastiti graditeljs'kog nasljeaa je sira javnost 'koja kroz rasp rave u mjesnim zajednicama, kroz dflustva prijatelja Ikulturne bastine ,i kroz druge forme
participacije moze imati utjecaja i na samu zastitu, ,kao sto se to
pokazalo i u mnogim slucajevima nase recentne prakse. Zato je
potrebno u Drganizaciji zastite posebno pl"ikazati i ulogu siroke
graaanske baze u ocuvanju graditeljskog nasljeaa.
, Aktivna zastita znaei, prema tomu, ukljueivanje Citavog drustva
u dugotrajni i permanentni proces oeuvanja kulturnih vrednota, koji
se provodi na tri osnovne razine: strucnih sluzbi, drustveno-politickih zajednica i sire participacije gradana.
42
43
gu kao nosioci .izrade zastitne dokumentacije i kao sudionici u cjelokupnom postupku planiranjai projektiranju uredenja povijesnih
gradevina Ii cjelina, odnosno njegove realizacije. Aktivna zastita
upraV'o tim zavodima pr.idajeiznimno vaznu ulogu uintegralnom procesu oQuvanja graditeljskog nasljeda koju oni u ranijim razdoblJima
nisu 'imali. Iz toga slijedi zakljucak da bi teziste djelatnosti zavoda
za zastitu spomenika trebalo da bude na studijsko-analitickom radu
koji bi bio usmjeren na pripremanje odgovarajuce dokumentacije
ne samo 0 svojstvima i vrijednostima, vec i 0 mogucnosti ureaenja i uklapanja spomenika kulture u tkivo grada." - kaze se medu
ostalim u 'konstatacijama Ohridskog savjetovanja iz g. 1976.1
Organizacija zastitne mreze zavoda takoder je specificna u sva'koj pojedinoj zemlji i pokazuje, dapace, posebnosti ,j u pojedinim
regijama. U nasoj zemlji mrezu zavoda cine ,opeinski (gradski). regionalnii republicki (pokrajinskil zavodi.
Opcinski {gradskil zavodi predstavljaju bazu zastitm~ mreze, 'izvrsavajuei stl'1ucne zadatke zastite od pojedinacnih gradevina do
. prostornog plana gradaili opcine. Neki zavodi, koji djeluju kao meauopcinski, pohivaju svojim djelovanjem teritorij dviju Hi vise opcina.
Regionalni zavodi (koji postoje u nekim nasim republikama)
mjerodavni su za graditeljsko nasljede koje se obraduje u regionalnim prostornim planovima, a svojom teritorijalnom rasprostranjenoseu pokrivajui ona podrucja u kojima nama opeinskih zavoda.
Republicki (pokrajinski) zavodi 'imaju ulogu sredisnje zastitne
,institucije sa zadatkom sredisnje evidencije, mjerodavnosti za zastitu na republi&oj (pokrajinskoj) ,razini, pokrivajuei u zastitnoj mrezii ona podrucja u kojima nema opeinskih, odnosno regionalnih
zavoda.
b) Urbanisticki zavodi nosioci su prostornih i urbanistickih planova, a u nekim slucajevima urbanistickih i arhitektonskih proje-
44
kata zastitei uredenja pojedinih cjelina ,i 'objekata. Oni su stoga angaz,irani na svim dionicama u planerskom postupku od dokumenta
cije do ,izrade samog plana.
Mreza i organizacija urbanistickih 'i nstitucija takoder je raznovrsnai ovisi 0 specificnoj organizaciji pojedine zemlje iii regije .
U nasoj zemlji djeluju urbanisticki zavodi kao organ! drustveno-politickih zajednica (opeinske skupsHne, skupstine zajednice opeina,
republ,ike "iii pokraJine), te urbanisticki zavodi (instituti) kao samostalne privredne organizacije, odnosno zavodi (iii katedre) u okviru
pojedinih fakulteta.
Neki zavodi, kao sto je na pro Urbanisticki zavod Dalmacije u
Splitu, uocivsi potrebu slozenog rada na bogatom graditeljskom
nasljeduregije na kojoj je angaziran, osnovao oje vee g. 1955. Odjel za graditeljsko nasljede koJi sudjeluje u cjelovitom pr-ocesu rada u povijesnim ambijentima odistrazivanja ,i analiza preko planova
i projekata do izvedbe zastitnih i restauratorskih radova.'
c) U nekim s-redinama osnovane su i organizacije visestruke
ovlasti, koje u sebi ujedinjuju zadatke sluzbe zastite, urbanistioke
sluzbei organizacije za 'izgradnju u okviru zastieenog povijesnog
podrucja. Tom tipu ,insNtucija pr.ipada organizacija "Stari grad u u
Mostaru kOja je u svom dosadasnjem desetgodisnjem djelovanju
postala nosilac cjelokupne akcije zastite, uredenjai obnove na podrucju svoje djelatnosti. Takve specificne organizacije takoder su u
skladu s novim zakonskim propisima u pojedinim sredinama (na pro
u Bosnii Hercegovini) koji predvidaju da st-rucna sluzba bude ona
institucija kOja je najpotpunije osposobljena za djelatnost ocuvanja graditeljskog i kulturnog nasljeda.2
Osim zastitnih i urbanistickih institucija u proces zastite ukljucene su i mnoge druge ,institucije. U posljeratnom razdoblju u JugoslaviJi od posebnog su znacenja:
d) organizacije (zavodil za izgradnju grada kao osnovni nosioci
realizacije uredenja sv.ih gradskih podrucja, ukljucujucii zone povijesnog znacenja. Zajedno sa samoupravnim interesnim zajednicama za stambeno-komunalno podrucje, za poslovni prostor Hi - u
nekim sredinama - za graditeljsko nasljede, oni 'imaju znacajnu
ulogu organizatora f,inanciranja radova u povijesnim podrucjima.
e) Osim spomenuNh glavnih nosilaca, u proces zastite graditeljskog nasljeda ukljucen je i citav niz drugih institucija kao sto su
sveuci/isni zavodi (katedre oiIiinstHutil, medu kojima su nekiiskljucivoorijentirani na djelatnost u povijesnim ambijentima rna pro Zavod za graditel'js'ko nasljede Arhite!ktonskog fakulteta u Zagorebu),
muzeji i dl1uge us,tanove vezane HZ problem ocuvanja graditeljske
i kulturne bastine.
f) Za realizaciju zastitnih radova takoder ne postoje jedinstvena organizacijska ,rjesenja ni u svijetu ni u nasoj zemlji. SpecijaJ.iziraneizvodacke organizac,ije zaradove u povijesnim podrucjima
iznimno su rijetke, premda 'imaju znatnu prednost nad opeimizvodackim poduzeeima zbog specijaliziranosti svojih ,kadrova naviknutih na slozene radove u starim objektimai cjelinama. Tako su veoma pozitivna ,iskustva postignuta u Restauratorskom zavodu Hrvatskeiz Zagreba, a svojedobno 'i s radnom grupom iz Odjela za graditeljsko nasljede Urrbanistickog zavoda Dalmacije u Splitu, kOja je
djelovala u starom Splitu od 1955. do 1980. Zavod zarestauracije
pokretnih spomenikaiz Ljoubljane akf.ivno djeluje na podrucju Slovenije.
45
47
=--=
Druge organizacije kao sto su "1.e.dunaro~~i s~vj~t za. m~:eze
COM), Medunarodni institut
~astltu e~VllesnIh I .umletnIck~h
(I. I (IIC) uglavnom su orijentlrl~n:1 na zastltu pokretnlh kulturnlh
dIe a
k " k'
.. .
d ~
dobara, ali u svoJim bogatim do ~u:mentacdl~ts, II.mkcencnml.a;a rze graaU vrijednu Ii za proucavanje zastlte gral e jS og nas jeua.
:a
2. Drustveno-poJiticke zajednice
a.
sljeoPrema
~ .
d rustveno-po
~
I't'~k'
.
koneepc,ij.i aktivne zastlte,
I IC e zaJe dmce
na pr,ijedlog strucne sluzbe, mjerod~vne za z~stit~ graditeljsko~ n~
sl"eoa, trebale bi biti ana tijela kOj? p.roglasavaju do~ra gradl~elj~ ,i prirodne bastine. Takve shvacanje neke su nase republlke,
s eke j'e vee receno, ugradile u republicke zakone, a isti se stav
ka
48
CIVIC TRUST
Wh~n \Ne look ;!fOund. we see 50 much Ihal ;5 sQu~!id. depressing ~nd
,,"wonhy. Marw of our 10.... nS hawe grown ' 1'110 5pr~wl;ng urb~n muses wIth
(luI sh~pe or b~auIY. Handsome disllicl5. no longer prosperous, have lallen
II'I\odecav, TheShf'.nkingcDuntrYS,id~ is scatled and disfigured b,Y marimade
uglineu of every kind. Fine old bUIldings and whole seClots of ",Uolie lowns
!'lavl! been 11101lgllllo:;15lv demol ish ed and 100 ohan replaced by new con
IlruClionsoluniiormmedioc"ly. [verywhere therl! are signs of indltterenc!!
nndneglect-ga,!sh DdvertisemenlS, the clul1cr 01 trallic S'llns, br oken!ence,.
puling painlwork, cobwebS of overhcad W;'U. abandoned mOIll,~a's. and
linel ol.ail sorts,
Musl prog,eu und ugliness go hand in hanrjl Havewegollo accep"ha I
drabneu and d,~ord!r ar! Ihl! PIIC~ we mUil'pay lar praspell'V J
'
A,e Ihe new buildings which J'e springinll UP eve,ywher~ ..... orthv of Blllain
;lIId hel people 1 The volumeal ne ..... con'uuclian wi\lloon be ~qu,v3lenl 10
it fl ...... lown 01 100.000 every Iltn weeki. FOI be11e' 0' lor WO,,!! we ~'f.
CI'C,ting I flew B,;u;n. ShaH we be ptoud al il7 Apart hom mere QU ~ nliIY. a'e
: we going 10 Jeilliitbehind us so.melhing01 QUillrtyand d'SllnChOnwh,chJulu'e
<;jener3lioni will admire lind wrsh 10 preserve? It wu IhoU9hl5 such .I S these
1hallel to the foundation 01 Ihe Civic TIU51 by Mr Duncan SamJy! In 1957.
Objle11llts
ThlobjeclivesaflheCivfcTrust,lfe:
toertco""oe hiOhquahWinaIChilectureandplanning;
,opreJe,~e building501 distinction and hillO,ic interesl; '
top10/ectlhebuuliesollhecoullltyside:
la elimini/I! and pfCtVen! ugliness, whcther 110m bad design 01 neglecl:
IOlrimu/ale publicillierell in Ihe good appur;mce allawn and
counlry;and
roifIJpirc generallrllltflll "fciviepiide.
Orglnisatlon
The policy lind aCli~iljes of Ihe Ci~ic Tlu51 .re decided by Ihe Trustees. who
meel regulill~ as a Ball,d and in Commillee. E~eculi~e tespon sibihlYfuts with
the DiltelOI. Mr le,lie upe. lormer Chief Planning Ollicel 01 Iht L1?ndon
Counly Council and I) Plln Presidenl 01 the Town Planning Inslilule. He is
aisiSledbYOqua1ilied~tJllol 'lChilecIS. plann'I$and designelf.
the,llusl IS tamplenlr independent. lIS income is de'ived enllrely !rom
\'OIunt).rvsub$CJiptiofls.ccntribuledbypublic.spiriledccmpaniesinindustry
a".d r;'omme,ce. 11 mainllins cl05~ conlact Wilh Government ~ep.artmenI5.
Local Autho,i,ies. p,ole$lional ;n"'lulions. civic Ind amenl1y soc,el,es. It ca
operates wilh them Il1lhei. respect;ve spheres to !hll fuUest possible ~~tenl:
..AsJccilleTruns
Regional
Jedno od osnovnih obiljezja danasnjeg vremena prama kulturni bastini je sudjel'Ovanje graaana u sirokaj akciji ocuvanja graditeljskog nasljeaa. Dok su u raniJim epohama akcije skih slojeva
u procesu zastite bHi getovo.iznimna pajava (na pro u Engleskoj 19.
st.), s razvitkom aktivnog pristupa nasljeau stanovnistvo se sve
jace u~lju6uje u razmatranje prablema kulturnih dobara, U odlu'ke 0
njihovam ocuvanju i ureaenju kao i u nadzor 0 njihovom odrzavanju.
I u tom padrucju iSI~ustva u pojedinim zemljama su veoma razlicita i vezana uz drustvenopaliticki sistem, a.H - opeenita gledajuei - sudjelovanje stanovnistva u zastiti vise delazi do ,izrazaja
u zapadnim zemljama baz razlicitefol"'me graaanskih udruzenja i
nJihov utjeoaj na o.dluke lokalnih ,i sredisnJih vlasti, nego u istocneeuropskim zemljama, gdje se participacija uglavnom svodi na informiranje graaana, a odluke gotovo iskljucivo danose centl'aHzirane
strucne sluzbe.
U nasoj zemlji sistem samaupravnag soeijalizma ,ne sarno da
omogueava, neg a se pace i zasniva na sto sirem sudjelovanju stanovnistva, pa je u tom pogledu uloga graaana i u procesu zastite
sve 'Odreaenija,iaka u tam djelakrugu jos nije dastigla onaj stupanj
kaJi bi trebala imati.
49
je ve
obleme zasme mhanih cjenna od najveeeg je znacenja
. zaat~rust, koji takooer okup~a niz ma~jih 10k~lni~."grup~,._t~
Nation _ na organizacija ,ima vecu snagu djelovanja,Cljl polltlckl
e
'-ke .s t ra~ k~, potIce
' - 'Iz'ra d~
l<a O udruz
lezi u cinjenici da on_a, a ',:e. po I'I'tlC
:tfla~aj I 'h zakona iz podrucja zastlte gradsklh cjelma. Kao orgamflaC~?n~ Oja
~l potice razmjenu informacija meou lokalnim vlastima, Naza clja T t j'e postao nezamjenjivi cinilac u realizaciji progl'ama
. .!I u nuzno
tiOnal rus
ovijesnih sredina. Njegova ve I'k
I, a u I,oga je
poobnov~ p zi izmeou vlasti (central nih i lokalnih)i manjih organitre~~Oj. ~:UPina graoana zainteresiranih za probleme zaStite:
aClja I s
_.
"
.
Z U /ta/iji je, unatoc Izvan:edno~ ..~ogats~.u k~~turnog nasljeOa_1
a dugoj konzervatorskoj !radlcljl,. pa:tl.clpaclja graoa~.a u zas" e?rn diteljskog nasljeaa dosla do Ilzrazaja tek u posllJeratnom
titl~~~u demokratskog ~istema. !'l?j.utjeca}nij~ orga~i~acij~, koja
ra zd j 'obilizira stanovnistvo u zastltl gradlteljske basbne, je Itas.i.rok~:'a, osnovana 195.6 . .kao 'P~kr~t '~oj.i se supr.ost~v.lja ?egra/1 8 ~. , ' banih i ruralnih cjelma, pOjedmacnlh graoevma '11-1 pnrodne
da~I!1 urdo ce.ga dolazi nebrigom Ddgovomih institucija4 Najefikasb~.5t1'~~cija koju je ta organiz.aciJa poduzel~. bUa ~e ,~ostava i~lozbe
nljl:l ia da salvare (Italija .'~OjU treba s~.asltl), k~ja je put~~ Izvan"Ital uspjele dokumentaclj.e ~po~nal~ sHoke slo~eve _~ ~~hklm broo
redn rozenih povijesnih cjelina !I objekata, postlgavsl slofoku podrje rn ~gvnog misljenja u akcijama i'ntegralnog ocuvanja bastine. Ta
J\<U 1a
..
-I
5 anizacija brojl preko 16.000 canova.
J
org Associazione
C'efi-,m ,
unavolta
ilcentro
storico
__._-
::-10'!'.::':J''-:=:;T!~''
;----..
Akcije organizacije ltalia nostra za zastitu kulturne basUne kroz dnevnu stampu
1 N. J. White: United Kingdom , legislation, organ isation , f inance, partlci
patlon, Protection and Cultural anima
tlon. .. (o.c., str. 353) .
2 G. Fano : Centro storlca
e cltta
in espansione, Bari, 1974, str. 60 .
3 N. J. White: o.c., str. 55.
, o.c, str. 239.
50
Spominju6i ulogu sredstava 'informiranjai druge medije propagande za ocuvanje gradite'ljskog nasljeaa zasli smo u stvari u pOglavlje 0 odgojui obrazovanju koje ovdje valja barem i letimicno pr,ikazati.
Uspjeh zastite graditeljskog i kulturnog nasljeaa, ako to shvatime kao dugotrajni 'i permanentni proces, ovisit ee 0 sposobnosti
svake sredine da oS'igura sto potpuniji odgoj i sto cjelovitije obrazovanje stanovnistva i strucnjaka. Odgoj i obrazovanje u ocuvanju
graditeljskog nasljeaa potrebno je sustavno uvoditi na razlicitim razinama.
Animiranje sire javnosti za probleme zastite graditeliskog nasIjeda putem akeije ,.SOS za bastinu Radio-Zagreba i strucne
stampe
Z A
BAS TIN'U
ORGANIZATORI:
TREel PROGRAM RADIO ZAGREBA
CENTAR ZA KULTURU IINFORMACIJE - ZAGREB
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI - ZAGREB
tASOPIS .ARHITEKTURA" -ZAGREB
52
lako se u velikom hroju zemalja, narooito poslijednjih desetIjeea, znatno napredovalo u odgoju sirih slojeva stanovnistva, ipak
sve zemlje koje su se susrele stirn problemom upozoravaJu na njegOY znacaji jOs uvijek nezadovoljavajuee stanje.' Tako na pro u SR
Njemackoj, u kojoj se posljednj-ih desetljeea aktivna zastita sve vise
potlfnJuje u teorijoi ,i praksi, zaostaje edukacij.";l s'i rih slojeva stanovnistva. Ukazuje se prvenstveno na presudnu ulogu t.iska, ali nedostaju kvalif,icirani novinari za takav odgovorni z.adatak. U tu svrhu
organiziraju se tzv. DvecernJi tecajevi a koji su dali adreaene rezultate (na pro u Frankfurtu).
U Nizozemskoj se najveca vaznost U odgoju za zastitu kulturnog nasljeaa pridaje tisku trazeci jace angaziranje kroz stalne I'Ubrike u dnevnim Iistovima. Najv,ise uspjeha uanimiranju tis,ka za
problemeaktivne zastite imale su vee spomenute akcione skupine
gradana.
.
Od radio 'i TV programa za probleme zastite najvise se angazira
program posveeen socijalnim problemima nizozemskog drustva, koJi ukljucuje 'i emisije 0 graditeljskom ,i kulturnom nasljeau. U drugim programima obraauju se vrednote kulturne bastine. Ipak, upozorava se na potrebu stalnih programa u okviru jednog odgojno-obrazovnog sistema koJi jOs nije 'razraaen. Naglasava se i velika uloga narodnih sveuoilista (Volkshogescholen) ,i na tom podrucju.
Neke druge zemlje orazvijale su pojedine medije u odgoju stanovnistva za probleme ocuvanja graditeljske bastine. Tako je u Austriji poznato Narodno sveuoiliste Urania koje U okv,iru svojih programa prldaje veliki znacaj edukciji 0 kultumim dobrima.
U Sjedinjenim Americkim Drzavama jedna cijela televizijska
mreza nacionalnog znacenja posveeena je ekolosldm problemima,
zahvaljujuei nastojanjima Miami Dade University u F10ridi da se sustavnim televizijskim filmovima, koj-i su ,izbol'!i1i pravo emitiranja
na cjelokupnom teritor,iju SAD, ti problemi iznesu pred mnogomiIjunski auditor,ij.
Iskustva u nasoj zemlji pokazuju takoaer napredak u tom pravQU, iako bi se edu'kacija graaana mogla znatno vi,se i sustaVlnije
provoditi, nego sto se to do sada ,radio Pojedina narodna sveucilista
(na pr. Kolarcev univerzitet u Beogradu) znatan dio svog programa
posve6uju kulturnoj bastini. 0 tomu mnogo raspravlja Ii dnevni tisak, aN bez stalnih ,i kontinukanih ,rubrika. Neki pokusaJi (na pro sustavno objavJj.ivanje opisai problema Dioklecijanove palace kao
svjets1ke kulturne bastine u dnevnom listu g. 1981.' znatno su prj-
53
a) Visokokvalificirani majstori
Vee smo spomenul'i da u ,okviru dodiplomske sveucilisne nastave ,pojedini arhitektonski fakulteti imaju svoje specijalisticke
pl'ograme za gr.aditeljsko nasljede. U nas je takav slucaj s Arhitektonsko-urbanistickim fakultetom u Sarajevu, koji je uveo smjer revi-
54
55
taHzacije kao ravnopravni smjer drugim arhitektonskim usmjerenJima. Citav niz uspjesnih zastitnih intervencijai nova izgradnja
uskladena s povlijesnim ambijentima u Bosni ,i Hercegovlni u posljednje vrjeme rezultat je tog specijaUstickog odgoja sarajevskog
fakulteta.
Nedavno je u CeUnju osnovan Kulturoloski fakultet s usmjerenjem za zastitu spomenika kulture koji takoder u okviru dodiplomske nastave usmjerava strucnjake za zastitukulturnih dobara.
U nekim dl"ug'im sredinama (npr. u Hrvatskoj) pokrenuto je
pitanje organizacije studija z,astite spomeni:ka na dodiplomskoj raz,ini.
c) Znanstvena i strucna specija/izacija na postdlplomskoj razini
56
"
, Consell de la Cooperation
relle : Inventalre de Protection ,
explicative, Defense et mise en
des sites et ensembles d'interet
rique et artistlque, Strasbourg .
2 Inventalre de Protection du
moine Cultural Europeen .
Cultu
Texte
valeur
histo
Patri
58
59
D. P. = Degres de protection.
FICUE COMPLEMENTAIRE
Donnees Typologiques
Donnees
chronolo'giq~es
D.::.nnCB techniques
D~cumenlotion comple.m~laire
(grophique, phologrophique, etc )
60
61
PROVINCIA DE BADAJOZ
CONJUNTOS HIST6RICO ART isTICOS DE 1" ORDEN
NUM.
N O MBR E
PR O lECClON
I N F O RMAC I O N
LEG AL
OJ. 0"'. 01
L.
COM P l EM E N T AR I A
Tod . ,. dllcr.d , n"IU ' , . "0n. hl.16, lu.,tfllru, ... eI , n'o, Io n. de re.,.'c. Edlfiud6n
en l odo nlo <onlll o".II lao pallbl .. h . Il .,o. '"''1u . olhl< ....
OJ, SA, 01
GJ, OPo,O'
OJ,BA,O'
OJ, II :", 10
0] , lA, 11
OJ,IIA.ll
~l, 1",, 1l
OJ.8A . U
G) , OA , 15
' 0I,8A,16
IIJ, OA,11
OJ, II "',"
o ~~tr~~fS
MECTAOOS
T' ibun ~1
211.
VI
Z HA .
Z!'l A . 211.
l V.
D.IIV "'.
D. l 0oV_U
E.
.
..
Vii
R .. in ~ om .....
Ou cado d . F . . i~
CCl. A ' i~. Mon' , ~o
CH. Z uttl~. ~ n
CH. Or d ~ n de S,n l i. , ..
C~
C.llr
C~Il..
c.
CU ' .
C~ .. c
eH.
c.
c~
T~ m pl "lo l
T Hm ", IIDman n
CH. A l v ~. o d . lun a
C~
:lV.
d .. IDI
SA
SA
SA
C C I., C . ldub .. d.
I~
I) ' H '
62
Od formiranja sluzbe zastite spomenika Jugoslavije sv,i su zavodi, kako je prije receno, pristu.pili izmdi ,inventara pokretnih Ii
nepokl'etnih spomenika, ali su to , unatoc rpokusajoima unifioiranja
metoda od strane Saveznog instoituta za zastitu spomenika 'i drugih
strucnih organ:izacija, radil'i na veoma razHcite nacine. PI'i tom su
neki zavodi u iz:radi zastitnog inventara zalazHi u detalje, svojstvene
tzv. "znanstvenom inventaru , dok su ne'ld opet sasvim izostavljal'i
pojedina podrucja. Kao 'rezul t at toga 'i nakon 30 godina organizimne
sluzbe zasNte jos uvijek nismo 'imali jedinstveni ,inventar graditeljske bastine za citavo podrucje, a ,n:i neki bitni elementi u popisno-registracijskoj fazi nisu bili jedinstveno obradeni u svim dijelovima
nase zemlje.
Zbog toga je u okvi'ru kompleksnog pl'ograma zajednicl<e akcije
Savjeta za covjekovu sredinu ,i prostorno ureaenje na zastiti prirodne Ii graditeljske bast.ine postavljen kao jedan od prv,ih zadataka izrada jedinstvenog inventara bastine zastieene do 31 . XII 1976,
tj. uni,f ioiranje svih do sada sakupljenih podataka. U jednoj od
kasnij-ih faza predvidena je ,izrada revizije zastitnog ,inventara, tj.
dopuna ,i izrada konacnog popisa.
U okviru vee spomenute zajednicke akcije Savjeta za covjekovu
sredinu, sve institucije mjewdav:ne za zas'titu prirode sredile su
vee postoje6u evidencilj u '0 .prirodnim dobrima i po jedilJlstvenim
kriter,ijima obradili popis zastieene prirodne bastine Jugoslav,jie u
izdanju Savjeta za covjekovu sredinu i prostorno uredenje, odno<>no
63
IiJlllJA LUKA
MelfO:
Banj ~ lu ka
l'o~'r!ina:
iza 1 588
d elimi cno ur edj en, ocuvan
Nomelll1:
sakralna
Svojilla :
gra d j ans ko-pravn. l i c a
Retim: II i III stepena
Vrcme na"allka:
Sfanje:
pojedi n a c an
turbe
sl",,,,,nikje:
Vrsfa:
Gmpo:
Z:J!ticen:
sa kralna
Od- lukom
2 0 m2
D okumemacija:
registraciji
Program uredjenja :
p ostoji potpuna
ne postoJ'i
Natty
OpJtmO,
fti" fO:
Banja~uk,:
p OJed ~n ac an
ostal o
,
, jayne i st amb. zgrade i ob,i .
Crupa ,
'
Ka!tgorija:
Zatticell :
I'
--
..............--
Odlukom
r egistracij i
25 m2
1 6 vj e k
Sfanj e:
uredj en, ocuv a n
Nomelll1:
stambeno k omunalna
Svojina:
gra djans ko pravnih l ica
Re!im:
I I step ena
Dokumefl cacija:
p o stoji pot pun a
Program ,mdj cnja:
postoji
Vre men.astaflka:
B.A.NJALUKA
'k"
spoment It.
Vrsta:
PovrJi'lIJ:
I
I
1950. g.
64
65
66
67
5. Proglasenje zastite
a) Tehnicka dokumentacija
Tehnicki postupak dokumentacije zasniva se na izradi arhitektonskih ,i fotografskih snimaka koje predstavljaju objektivno svjedocanstvo 0 stanju graditeljskog nasljeda.
Arhitektonski snimak je tehniooka osnova svakom daljem postupku u 'istrazivanJu, obradi, zastiti 'i uredenju graditeljske bastine
bilo da se radi 0 vecoj iii manjoj urban oj :ili ruralnoj cjelini, njezinom dijelu, pojedinacnoj povijesnoj g.raaevini iii nekom njezinom
detalju.
Snimak je podloga za obradu i zastitu kod svih vrsta nepokretnih dobara, neovisno 0 stupnju sacuvanosti od potpuno sacuvanih objekata i cjelina do arheoloskih (Hi cak hidroarheoloskih)
ostataka.
Vee od prve primjene arhitektonskih snimaka u XIX. st. uocila
se njihova vaznost u znanstvenoj obradi i zastiti, pa su se postepenn usavrsavali tehnicki postupci izrade snimaka, a time i postignuti rezultatoi. Tako se od snimaka direktnom metodom, tj. mjerenjem objekata iii cjelina i Ikartj.ran1em, postepeno preslo na indirektne metode snimanja kOlje su znatno unalPrijedile tocnost,
brzinu, a ponegdje i ekonomicnost izrade te osnovne tehnicke dokumentacije. Ovdje spadaju veoma precizni i efikasni fotogrametrijski snimci, koji su se u pos,ljednjem deceniju razvili u mnogim
zemljama. Na mnogim mjestima primjenjuju se i kombinirane metode arhitektonskih snimaka, a pronalaze se 'i novi nacini efikasne
i . tocne tehnicke dokumentacije graditeljskog nasljeda.
Istrazivanja i znanstveno-strucna obrada postojeeeg stanja pocetna je dionica ana\.itickei plansko-projektne obrade graditeljskog
nasljeaa. Ona u sebi sadrzi dva osnovna dokumentaciona postupka:
tehnicki ,i analiticko-istrazivacki.
68
69
u veeim mjerilima (1: 100 i 1 :200), a ,iznimno male graaevine i detalji u detaljniJim mjerHima (1 :25, 1 :20, 1 :5, 1 :2, pa cak u nekim
slucajevima ,i 1: 1).
Sustavna akcija zastite gradite,ljskog nasljeaa u mnogim je
zemljama nezamisliva bez temeljitih arhitektonskih snimaka povijesnih zgrada, pa su posljednje vrijeme mnoge organizacije kOje
su usmjerene na istrazivan1a, znanstvenu obradu iii zastitu kulturnih dobara u mogucnosti pokazati svoja znatnaiskustva u snimcirna pov,ijesnih graaevina. Sistematski snimci izraauju se i u mnogim jugoslavenskim gradolVima, meau ,kojima su prvi 'Oni u starom
Baru, Trogi'ru i zatim u Spliru u kojemu su ,svi zahvati na
istrazivanju i ureaenju povijesnih graaevina praeeni arhitektonsk,im
snimcima. 1 Ti snimci, izraaeni od snimateljskih ek'ipa Zavoda za
zastitu spomeni,ka kulture i Urbanistickog zavoda Dalmacije u
potpunosti graficki defini'raju pojedini objekt. pruzajuei dragocjene
podatke i za ostale postupke kao sto je istr-azivanje prvobitnog
stanja i razvoja pOjedine graaevine i analizu uzroka degradacije.
Elaborat snimaka sastoi'i se od tloorta svih katova, s krovovima,
svih presjeka ,i svih fasada na kojima su graficki definirani svi
detalji, uklJueujuei i vjernu do'kumentaciju kamenih zidova.
Kao primjer objavljene .arhitektonske dokumentacije pojedinacne povijesnegraaevine moze se navesti predromanioka crkva Sv.
Trojice u SpMtu kojoj je elaborat snimaka zateeenog stanja, 'izvornog izgleda i razvitka bi,o polama osnova za srudiju ,i izvedbeni
projekt obnove.2
Arhitektonske snimke povijesnih cjefina (gradskih jezgr,i, po\/Iijesnihcetvrti, ruralnih aglomeracija) nemaju tako dugu tradiciju
kao snimke pojedinaenih graaevina, aN su posljednjih desetljeea
s urbanistickim pristupom problemima zasme posvuda postali neizostavnom dionicom u postupku oeuvanja graditeljskog nasljeaa.
Mnogi povijesni gradovi na svim kontinentima 'imaju vee znaeaJne
planoteke 'svoj,ih povijesnih jezgri 'i drug:ih naselja ambijentalne
vrijednosti.
U Jugoslav,ii'i je arhitektonski snimak povijesne jezgre dobio
grad Trogir veeg. 1960. Izr,adio ga je Savezni (Jugoslavenski) instirut za zastitu spomenika kulture U okviru kompleksne obrade graditeljskog nasljeaa tog grada. Od tada do danas mnogi nasi gradovi
zapoeel,i su 'izradom arhitektonske dokumentacije gradskih cjelina,
a meau nJima ,i Dubrovnik koj.i je s tog aspekta obradio osnovnim
snimcima Institut za, povijest umjetnosti zagrebaekog Sveuci!.ista.
70
1 Urbanistiiiki
zavod Dalmacije Split: Urbanistickl projekt revltalizaclje
starog Prlmostena, Split, 1971.
2 Zahvaljuju6i aerofotografljl,
potaknutoj izviaanjima tijekom drugog sVjetskog rata. u paslijeratnom razdablju otkrivena je na prlmjer rlmska centurljacijska mreza oko rimskih kolonlja. Ta
je istrazlvanja podstakao J. B. Bradford, a u nasoj zemlji centurijacljama
na osnovi aerosnlmka najvise se bavlo
M. Sulc. Na asnavl aerafotografsklh snlmaka na padrucju splitskag paluataka
centuri jaclje je Istrazlo J . Marasovic.
U pogledu temeli'ite aJ'lhitektonske dokumentacije jedne gradske jezgre oini se da je kod nas najvise ucinio Split kojemu je
Zavod za zastitu spomenika kulture izradio od 1965. do 1975. do
sada najpotpuniji arhitektonski snimak jedne cjeline u mjerilu 1:200.
Najprije je 'izraaen tlocrt pr:izemlja i glavnih fasada cjeline grada,
a zatim je snimak kompletiran izradom tlocrta svih kat-ova, ukljuoujuei ,i krovovei svih fasada koji su omogueili i ,izradu karakteristienih presjeka gradske cjeHne. Na tlocrtima i fasadama oznaeene
su apsolutne nadmorske kote.
Sliean pOS1Jupa'k :primijenio je g. 1970. zavod Geoprojekt u
Splitu pri obr:adi povi'iesne 1ezgre P.rimostena za Ikoji 'ie, takoaer
u mjer:ilu 1 :200, izraaen tlocrt cjeline naselja soznaeenim relevantnim kotama u svim katov,ima, te sesnaest karakteristienih elevacija
eime je pra'ktieno grafi.Ciki definirano cjelo'kupno naselje.' Na osnov,i
egzalktnog arhitektonsko-topografskog snimka naselja izraaena je i
maketa starog Primostena ,koja je posluzila pri izradi projekta revitalizacije povijesnog naselja.
Isti nacin arhitektonske dokumentacije nastavni sui neki drugi
povijesni gradovi u Jugoslaviji, kao, ona primjer, Mostar 'i Pula.
Fotografskl snimci cine dodatnu tehnieku dokumentac:ijoU graditeljskog nasljeaa kao objektivno svjedoeanstvo zateeenog stanja nekog povijesnog objekta, naselja il'i sireg prostora.
Naroeito su Ikorisni aerofotogrametrijski snimci kOJi u poslijeratnom razdoblju, otkad se u proeavanju povijesnih prostora ozbiljnije koristi aerofotografi'Ja, otkrili putem stereoskopskog Hi direktnog proueavanja mnoge arheoloske ostatke koji su ranije bili sasvim
nepoznati!
71
.... Aerofotografija Paestuma (/talija) pokazuje, oslm vJdlJivih antickih graaevina, tragove arheoloskih objekata pod zerr1jom,
koji se prepoznavaju meau vegetacijom
Fotogrametrijski aerosnimci povijesne cjeline mogu u pomanjkanju arhitektonskog snimka posluziti kao pristupna os nova u analitiokoj obradi graditeljskog nasljeda.
Od vel'ike koristi za :istrazivanje graditeljskog nasljeda mogu
biti ,i ostale aerosnimke, narooito za arheoloska nalazista. Posljednjih desetljeca, naime, napredovala je na~ocito primjena aerofotografije pri arheolosldm ,istraiiivanjima neotkrivenihlokaJ.iteta, koja
je zahvaljujuc'i promjeni karaktera agrokultura sto 1e prouzrokuju
podzemni zidovi - omogucila ot~rivanje niza s~rivenih objekata.
72
73
, . , .~
sklopova i cjeHna sto je od narocite vaznosti za zastitu i plan i-ranje sirih pl"Ostora.
Zahvaljujuei snimci iz zracnog balona otkriven je vee g. 1980.
dio arheoloske zoOne stare Ostie bl'izu Rima zajedno s prvobitnim,
a danas vee sasv.im zasutim zaViojem ,rijeke Tiber. Novija istrazivanja u mnogim zemljama otkrila su dragocjene arheoloske ostatke
ispod zemlje unutar gradskih podrucja (napr. mreza ulica antiokog
Paestuma kOja se na fotografii'i javlja u izmijenjenom karakteru
vegetacije), ta~ko i izvan njih.
p.r.imjena aerofotograf,ije u arheoloOgiJi zalazi u djel,okrug arheoloskih prospekcija kOje su se razvile narocito posljednjih desetIjeea, ,a kOje, osim preliminarnih podataka pri arheoloskom evidentiranju iistraz,ivanju pojedin-ih podrucja, 'imaju svoju va~nost i za
zastitu arheoloskih rezervata.
Osim aerofotografskih, ovdje spadaju i elektricne, magnetske,
elektromagnetske, sizmioke, stratigrafske i druge prospekcije, ukljucujuci ,i fotografske sonde kojima se registrira iii snima stanje
arheoloskih nalaza :ispod zemlje, sto je od velikog znacaja za der
niranje arheoloskih podrucja i planiranje njihove zastite. 1
___
.~..
~ "' 'I:'
. .... , I
74
3. demografska istrazivanja, koja zahvaeaju strukturui varijacije u stanovnistvu u razdoblju 1951-1951, dinamiku u socijalnom
sastavu, dnevne pomake stanovnistva od mjesta boravka i rada;
4. ekonomsku funkcionalnost pov,ijesne jezgre, ukljucujuci detaljnu analizu danasnjeg koristenja poslovnog prostora;
5. anaHzu danasnje funkcije;
6. prometnu anaNzu;
7. istrazivanje pravnih instrumenata, koji se odnose na zivot
povijesne jezgre;
8. analizu vl'asnickih odnosa.
Anal,ize stare Genove predstavljale su sezdesetih godina jednu
od najkompleksnijih obrada povijesnog sredista, pa su mnogi drugi
talijanski gradovi bili upravljeni na koristenje tih iskustava.
Meau talijansk,im iskustvima u anal'itickoj obradi vrijedno je
spomenuti i primjer Napulja kao kompleksnog povijesnog centra,
koji je nedavno objavio svoju osnovnu dokumentaciju.'
_
Na osnovi reanimaoijskog inventara i kompleksnih, povijesno-umjetnickih, arheoloskih, arhitektonsk'o-tehnick'ih, socio-ekonomskih
i drugih istrazivanja sakupljeni su osnovni podaci za cjelokupno podrucje stare jezgre, koja je analiticki obraaena 'i po osnovnim kvartovima. Arheoloske, geo,loske, seizmi'oke i druge posebnosti u ovom
su slucaju zahtijevale i posebnu obradu, tako da su tehni'cka istrazivanja dopunjena :i pracenjem poremecaja u stabilnosti zidova.
Veoma kompleksnom analizominfrastrukture registrirana je geol05ka
situacija podzemnog terena, ukljuoujuci i mnogobrojne supljine, koje
su nastale u raz!.icitimrazdobl}ima.
Meau brojnim primjerima analiticke obrade njemackih gradova
vrijedno je spomenuti primjer povijesnog sredista Regensburga,
75
Jtbr.
t:Qdln~ hr:r:ldnje:
rckollsltlilicij:.
MATERIJ/\I.
ult'du~prarna kon slrllkciJn
hfl)i
I1rol
:uhpl:\cl j:.l
to)
STA;>MIlI
.!itIlUO~'~
po
C'I~};I!II"
PO~lOC NE
;7,\';1tL
1
ros ojr'f'i
'I!lri~nik:i
,; Inna
f ~lal1;trt I ~u~I:H1~ri)
l_pru_~jl_
'i'n_;'I._:l:'_
'~O_rij_
n ~_1.1n_n\'_.,_ _ ~'(1j-l1.'~I~flj':L~o~nh.1
1-----'---1
:l)%ILlovt
STANO\,(
broJ sillno\':t
I~I~'/~~~~_-b_
-'--'--1-.
-''''''I.:;1.:01~I.;l--d
JI'C''-I
O'j'~. i--I-
Pl!Q5Tn IUJI!
'_I,r~I.~
I;;' 1!iJ;J.::IJ!il
_
7.t:C;lIlt
-"-'
OS-I.O-"-N'-;'-'lw-sr-O-idJ-"--
jH
~.
" __ 0_-
Ilo hrQ
s h im
II) kfl.W
- - - - - - ~.----.-----.\.
IN S TI\I.'\CUJ ~
a)ln.):I
1.11 1. :"'~Ii1.:wiJ:'J
")1'''"
dolr,'}:llu
ruicrlnl'
f)WIJ :ulj"
1-!II:I'''''lIhl.UI
I,) Ii~
r- ........
I
'fr. (ICI(I'
-.-.~------ -----
~ T :\ N ,\
Popisni Hst hioQ je dopunjen jos 'i drugim podacima kao sto su
na pro zanimanje stanara, zdravstveno stanje stanovnika Palacei dr.
Podaci su sreaeni Ineposredno nakon anketiranja 'i prikazani u razlicitim spiskovima 'i tabeHr-anim pregledima, te graficki obraaeni na
tlocrtima podrucja Palace u mjerilu 1 :500.3
U tabelamim pregledima, ikoji su tadaizraaeni u oQkvku analiticke obrade Dioklecijanove palace, biB su ukljuceni podaci sakupIjeni za sve objekte po navedenim popisnim J.istovima, a sreaeni
josi zbirno po ulicama. To su :
1. Podaci 0 zgradama:
a) zgrade po vis,ini (broj etaza).
b) zgrade po opremljenosti komunalnim 'instalacijama (voda,
kanal.izacija, elektrika, .plin),
76
c) zgrade pO trosnosti (zadovoljavajuce stanje, veci iii manji popravci, dotrajali objekti, rusevine),
d) hig.ijenski uvjeti stanovanja,
e) vlaznost.
2. Podaci 0 stanovima:
a) stanovi po broju soba,
b) stanov.i po kategnrijama kvaliteta.
3. Podaci 0 stanovnicima .
4. PokazateUi stanovanja (koristenje stanova).
5. Usporedba 5 popisom 'iz 1900. radi mogucnosti sagledavanja
pr.ocesa degradacije.
Najvaznije graficke analize iz te f.aze odnosile sou se fla:
1. Vrijeme oriastanka gmaevlina u Palaci.
2. Iskoristenje poslovnog prostora u prizemnim dijel'ovima kuca.
3. Kategorizacija zgrada 5 obzirom na stambeno-graaev,insko
stanje.
Sakupljeni podaci hili su tada osnova za daljnju plans,~u akciju
ureaenja Dioklec.ijanove palace, jer su se na ,njima osnivali planovli
za etapno rjesavanje ugrozenih pl'Ostora, odnosno za 'izgradnju novog, zamjenskog stambenog prostora, pogotovu otkada su potresi
'U seizmickim podrucjima juzno od Splita g. 1962. potakli potrebu
hitnih lintervencija zbog opasnosti od <fusenJa. Analize su cesto iskoristavane i prilikom adaptacija pojedinih blokova i kuca za nove
namjene, pri studijama za ureaenje poslov.nog pfostora, priUkom
proucavanja prometnih ,rjesenJa, priizradi 'i nvesticijskih programa
za ureaenje .pojedinih dijelova palace i za druge namjene.
Analiticka obrada Dioklecijanove palace u toj je fazi zahvatila
i detaljno istrazivanje pojedinih graaevina, ;koje je pratio i detaljni
snimak u mjerilu 1 :50 (odnosno u podrobnijim mjerilima kada su
u pitanju dijelovi zgrade ,i arhitelktonski detalji).
Druga faza u analitickoj obradi Dioklecijanove palace zapocinje
sezdesetih godina kad se novoosnovani Zavod za zastitu spomenika
splitske op6ine aktivno ukljucuje u ureaenje povijesne jezgre prvenstveno svojim angazlranjem na dokumentac,iji postojeceg stanja.
Uz vee spomenuti snimak cijelog podrucja pOViijesne jezgre u mje'rilu 1 :200, kOJi je po nacinu obrade predstavljao novi kvalitet, nastavljena je analiticka obrada jezgre u cjelini.1
Dokumentacija u toj fazi proslilrila se ne samo snimkom nego 'i
svim drugim analizama, ukljucujuci i graficke pr-ikaze podrucja stare
jezgre, 5 time sto je za podrucje Palace iskoristenai Iranija abrada 'iz prve faze. Dobivena je tako veoma cjelovita sl,ika stanja u
povijesnoj jezgri prikazana i na gl'iafickim analizama, ito:
1. historijsko-umjetniokei zastitne analize:
a) kronologija 5 naznacenim osnovnim povijesnim razdobljima,
b) valorizacija,
c) stupanj sacuvanosti,
2. arhitektonsko-tehnioke analize:
a) visina objekata,
b) materijali fasadnih zidova.
c) vrste krovnog pokrova,
d) otvorene povrsine,
3. demografskoQ-socioloske analize:
a) stanovnistvo,
b) porijeklo Ii socijalni sastav,
77
I J.
Marasovlc: Prliog metodologiji
obrade gradlteljskog nasljeda. dlsertaci
ja. Split 1977.
79
-\----r---
80
0"",
....
,:.
"
'
' t l,
II " ,
\1
"
. .__
~ I..\
___ - \:
t o
." ;-"
Gamzigrad, snimak
skog ulomka
(~
'--
arhitekton-
!iI"rlt!1I
-4
I
81
rakteristika, geneze, rasprave 0 datiranju izvornog stanja i pojedinalnih faza u razvitku nekog objekta. Elementi obraaeni u toj monografiji zaoijelo nisu i svi potrebni elementi, jer kompleksno proueavanje ukljueuje jos 'i niz dl"ugih p)'1oueavanja 'kao sto su metroloskaistrazivanja, proueavanje proporeija ,i dl'ugih cinioca, kOJi su
utjecali na nastanak pojedine graaevine iii cjeline. 1
Kao primjer temeljite dokumentacije jednog povijesnog grada
moze se navesti Prelogova obrada Poreea,2 iii Boskovieeva obrada
staroga Bara,3 koje spadaju meau 'P'rvu u nas cjelovitoobjavljenu dokumentaoiju starih graditeljskih cjelina i njihovu konzervatorsku problematiku.
Meau reeentnimiskustv.ima u dokumentaciji graditeljskog nasljeaa treba s,pomenutii sistem tzv. topog'rafskih kartona, koji je
predlozio P. Fister.4 Topografski kartoni imaju visestruku namjenu
koja seze od teorijskog proueavanja povijesti graditeljstva (oblika,
tipologije, konst~ukeije) do zaStitne dokumentacije. Topografski kartoni zasnivaju se - r.adi lakseg arhiviranja - na standardnom Din
formatu (21 x 29,7 em) na /kojima se odreaenim 'redoslijedom unose
svi relevantni podaci. Predlozen je toean redoslijed obrade na 11
osnovnih i nekoliko do,punskih kartona, prema kojem:
list 1 ,predstavlja zbimi list, koji ima sve osnovne podatke kojima
se identificira neki g,raditeljski objekt,
list 2 sadrzi situaoiju,
list 3 pr.ikazuje razvojne faze,
I,ist 4 sadrzi potrebne tlocrte,
list 5 sadrzi presjeke,
list 6 sadrzi krovove,
list 7 predstavlja dokumentaciju fasada,
ARHITEKTURA
ARHI1EI(TOIlSKE I(AflAKTERISTlKE IV
T0009,~rS.1 ~ar!on
FASAOE
Slevltb:
MATEniAU
L ''CL'tIT:::
BAIWNA
ODOELAVA
(sc nde]
K.
~,rETC-~1
,IQ
115
s: J; v: Z.:Z ..
,10.
11S ,
rJ13 1 I
n';.
..
'".
','
82
..
'-1'
U analitiokoj obradi g'radil1:e,ljskog nasljeaa vaznu dionicu predstavlja istrazivanje prvobitnag stanja i razVlitka pojedinog objekta
iii ejeline. Kao nezao'b'joJami postupak u historiagrafij'i arhitekture i
U'l'banizma, takva istrazlivanja p'ridonose znanstvenom praueavanju
graditeljskog nas'ljeaa. Taj postupak je istodobno i neizostavna dioonica u analiticko.planSikoj obradi povijesnih cjelina i g'raaevina radi
zas1Jite i suvremene prezentacijegraditeljs'kog nasljeaa kao podloga
za valorizaciju i odredivanja 'Uzr~ka degradacije povijesne sredine
Hi pojedinaenih graaevina.
Proueavanje prvob'itnog stanjai razvitka povijesnih graaev/ina i
ojelina prvenStveno se zasniva na:
- anaHzi danasnjeg stanja, iz kojeg se u mnogim slueajevima
mogu dobiti podac'i 0 prvobitnom izgledui {) pojedinim fazama razvitka;
- podac'ima 'iz Jpovijesnih izvO'ra, meou kojima su za nepokretnu kultumu bastinu od posebnog znaeenja grafieki izvori (stalri
crtezi, katastarsrki planovi, vedute, stare fotografije i sl);
- komparativnoj g'radi, kOja putem analogija omogueava pretpostavke 0 izvonnom izgleduHi 0 pojedlinim fazama u razvitku grada, nas~lja iii pojedinaene graaevine.
Obr.ada prvoibitnog stan'ja 'i razvitka ne ogranieava se samo na
opis, nego je - buduei da se ,radi 0 graditeljstvu - obicno i grafieki predoeena. Pri tome se veoma eesto izvol"no stanje usporedno
predoeava 'UZ snima'k danasnjeg stanja.
Bezbrojni su primje'ri, koji bi se mogl'i navesti za ilustraciju
uzorne znansil:vene obrade prvobitnog stanja i razvitka povijesnih
graaevina. Gotovo da nema ozh'iljnijeg proueavanja nekog arheoloskog podl"Lleja, a da se ne PQl~usa prikazati, opisno i grafieki, prvobitni izg'led i razvitak istrazenog prosto"ra. Vee sredinom XVIII. st.
britanski arhitekt Robert Adam 'izradio je idejne rekonstrukcije DiokleClijanove palace u Splitu' u vrijeme kad su arheO'loska i povijesno-arhitektonska disciplina tek kroeila prvim koracima. Napredak u
znanstvenoj i tehniokoj obradi prvobitnog stanja mogu na istoj graditeljskojcjelini pokazati radovi austnijskog arhitekta G. Niemanna
(1910F i francuskog arhitekta E. Hebrarda (1912), koji je svoja istrazivanja splitske pallaee poduzeo s povijesniearom J. Zeillerom,3
U razdoblju izmeau dvaju svjetskih ratova istakao se svojoim
studi'jama prvohitnog stanja povijesnih 9'~aaevina u Dalmaciji C. M .
Ivekovie, a od brojnih iinozemnihistrazivaea, koji su radili na tom
83
~.
Od graficki potpuno defin'iranih studija izvornog iogledai razvitka povijesnih graaevina, objavljenih u posljednje vrijeme, moze
se navesti, HZ vee spomenutu monogr,a fiju 0 orkvi sv. Trojice u Splitu, jOs i istrazivanje crkve sv. Jurja u Splitu.3 Pretpostavljeno prvobitno stanje, graficki pri'kazano, prati sve naerte danasnjeg stanja
(110orti, krov, presjek, fasade) u ,i stom mjerilu. Buduci da je crkva
imala nek!O'lilko karakteristicnih faza razvoja, priikazane su u tlocrtu,
presjek!u i fasadama sve ;graaevne promjene nastale na tom prostoru od antiokog Dijaninog hrama do 1971. g., kad je izraaen SHimak zatecenog stanja te crkvice.
Uocavanje karaJkteristickih faza razVlitka jos je potrebnije pri
urbanoloskim istrazivanjima povijesnog grada iii nase'lja. Vee a iili
manja iscf'lpnost u taikvoj Qbradi prije svega ovisi 0 podaoima s kojima se raspolaze u prouCavanju pojedin:ih faza razvirtka iii pak 0 samoj svrsi studije prostornog Irazvoja. Tako nalazimo na razlicite nacine abrade od wlo uopcenih prikaza osnovn'ih promjena u razvil1ku
nekog povijesnog g'rada, kao sto je, na primjer, slucaj s De Carlo'10m studijO'm Ul1bina,4 do Vlrlo detaljno,g pri!kaza orazvitlka s ,naZ'nacenim ulicama i kucama, kalko je to na prlmjer uradio R. Di Ste,fano u
svo'Joj obradi povi1e;sne je'zgre Napulija.5 Mnogi nasi povijesni gradovi, osobioto .on:i u Dalmaciji, imaju vi'se iii manJe detaljne sl1udije
razv01a Ikao na primjer Zadar (u obradi I. Petrioio'lija), iii pak Split,
za koji je prostorni razv,oj obraaen u razlicitim stupnjevima prostornih planova od razovitka regije, prelko prostora splitskog poluotoka
do veoma detaljne sl1udije same povijesne jezgre, kOja se upravo
dovrsava.
r------------------,
~.~-----
---~
- ."!;,, - - - -: - - _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
r-------------------,
I
,
,
I
I
I
1 E. Dyggve:
L'amphlteatre , Recherches a Salone, Tome II, Copenhague,
1933, 35 I ,dalje.
2 E. Dyggve: Forschungen In Salona,
III, Wlen, 1935.
3 J.
Marasovlc, T, Marasovic, M .
Marasovlc: Crkva sv. Jurja u Splitu,
Spilt, 1971.
G. De Carlo: Urblno, o.c.
, Indlrlzzl per II restauro del Centro
storlco dl Napoli, o.c .
--- --------~------~!
f----------------- ____,
,,
,
I
:
L_________________
.
,
J
84
85
.j
~~\'. Ib
~f
~
; I.
-! .
w==-="
\
I
\.
\
I
I
I!
Uzroci degradacije povijesni'h gradova i naselja jos su sloieniji. Uz sve nabrojene uZiroike propadanja pojedinacnih graaevina,
koje cine jednu gradsku iii seosku cjelinu, tre'ba nadodati jos i brojne druge uzroke ekonomske, socioloske, politicke i druge prirode,
kOje su kroz cesto puta dugi povijesni razvitak utjecali na unistavanje iii nadgraaivanje starih ambijenata i cjelina. U tom dugom razvUku osobito .je za graditeljsko nasljeae bilo pogubno posljednje
stoljeee, koje donosi nagluindustrijalizaciju, urbanizaciju i demografsku ekspanziju s nizom popratnih pojava, koje su se ponegdje
negativno odrazilei na 'k ulturne vrijednosti.
vezani uz
strukturu
Q)
graaevni materijali
graaevni sistem
(projekt, izvedba)
o
ro
r fizicki
11
kemijski i elektrokemijski
prirodni uzroci
botanicki
trajnog djelovanjE bi'oloski i
mikrolbioloski
'u
N
::J
r potresi
J prirodni
izvan graaevine
uzroci
) povremenog
djelovanja
uzroci vezan'i uz
aktiynost Ijudi
86
vulkan~ke erupcije
uragam
pOlllave
llavine i dr.
pregradnje i nadogradnje
ratovii svjesna
{ razaranja
mehanicke vibracije ! dr.
XIV It.
1 J. Marasovic T. Marasovic:
Pregled radova Urban lckog biroa na is
trazivanju, zastitl i ureaenju Dioklecijanove palace 1955-1965. Urbs, 1965.
Do otkrivanja tih uzroka cesto puta se dolazi analizama danasnjeg stanja i povijesnog razvitka. Ka'O primjer jednog ta'kvog dijagnostickog postupka u povijesnoj sredini navest cemo vee spomenute analize Dioklecijanove palace u Splitu, kOje su pokazale degeneraciju uzduine osi uz istodoibnu aktivnu ulogu poprecna osi najstarijegradske jezgre.' Istraiivanja povijesnog razvifka dala su veoma uvjerlj'ivaobjasnjenja toj pojavi. Razdoblje antike i srednjeg vijeka karakterizirala je uravnoteiena aktivnost svih podrucja Palace,
dok su uravnoteieno postojale obje glavne komunikacije: uzduina
i ' poprecna. S ukidanjem uzduine komunikacije usljed sirenja grada u smjeru zapada, naglo je umrtvljeno cjelokupno podrucje oko
uzduzne osi, koje je od tada pocelo sve vise propadati. To je planerima revita;(izacije posluiilo kao jasna indikacija, da je potre'bno u
projektu ureaenja tog podrucja ponovno valorizira1:i ne samo povijesnu arhite'kturu i prostore oko uzduine osi, nego i samu pjesacku
komunikaciju (v. str. 115).
87
xvn st.
XIX st.
Na osnovi svih prethodnih faza u analitickom postupku obrade graditeljskog nasljeaa (proucavanje danasnjeg stanja, razvitkai
uzrOlka degradaeije) pristupa se znanstvenoj valorizaciji povijesne
cjeline :j,fi pojedinaone graaevine. Krirterijli znanstvene valarizacije
u ovoj fazi ne razlikuju se od onih, kOje smo vee spomenuli kad
je bila govO'ra 00 valorizaciJi preventivne z8stite, aM su padloge 5
kajima se :raspolaze u anamiokoOj obradi daleko isclipn'ije, pa je i sarna valorizacija znatna potpunija. Kako se vrednavanje elemenata
neke povijesne graayvline iii ejeline sada temelji na istrazenom objektu, to' je mog'Uee Ida sarna valorizacija u a\fom postupku dohije
neke sasvim druge dimenzije nega sto je to bia slucaj kad se valorizacija poduzimala radi kategorizacije i preventhrne zastite.
Za razne stupnjeve evidencije, a na osnovi znanstvenog istrazivanja iii znanstvene valorizacije potrebno je ustanoviti i cijenu kostanja potencijalnih zahvata bilo za zastitu kulturno-historijskih vrijednosti od propadanja bilo za konacnu prezentaciju, odnosno novu
namjenu. Zbroj cijene kostanja na pojedinim zahvatima dat 6e podatak 0 ukupnim sredstvima kOja pojedine drustveno-teritorijalne
zajednice moraju osigurati za zastitu graditeljskog nasljec1a na svom
teritoriju i za njegovo uklapanje u suvremeni zivot. Realnost ostva
renja tih zahvata, odnosno vrijeme njegove realizacije ovisit 6e 0
ekonomskom potencija/u te zajednice, pa se zbog toga pristupa
drustvenoj valorizaciji nasljec1a, odnosno prioritetnom planu zahva-
88
1!70. I'od.
kOja je g. 1977. odrzalla u Dubravniku, kad je osim znanstvene valorizaoije formuliran Ii pajam drustvene valorizacije graditeljskag
nasljeaa: 1 RNa oSl1ovi evidencfje i istrazivanja izrac1uje se znanstvena valorizacija, kojoj je osnovni cilj upozoriti na sve vrijednosti graditeljskog nasljec1a i stupnjevati ih na osnovi objektivnih kriterija.
Op6a vrijednost nekog objekta iii cjeJine proizi6i 6e iz kompleksnog
sagledavanja niza pojedinacnih vrijednosti, koje je potrebno ispitati
koo sto su: uti/itame vrijednosti, estetske vrijednosti, kulturno-historijske vrijednosti, vrijednosti starine, rariteta, originalnosti, edukativne, prostorno-ambijentalne, materijalne i druge vrijednosti.
U postupku vrednovanja graditeljskog nasljeaa danas se uz valorizaciju vodi racunai a sadasnjim drustvenim moguenostima (prvenstveno mateli1ijalnim) za n~enu rea.Jizaciju. 0 drustvenaj valorizaciji,2koja je vee spomenuta U okvi1liu prve faze zastitnag pastupka
(v. str. 65) jasnu farmulaoiju dala je grupa autora osnavnog refe'rata na Treeoj konferenciJi jadranskih gradova Jugoslavi,je 'i Italije,
1!Z9. god.
tao
V. cavle, J. Marasovie, M. Kolaric, T. Marasovlc, E. Abate, l. Ruaro
Lseri, Mozzetti, Agostinelli, l. Semerani: Gradlteljsko i kulturno nasljeile
u suvremenom zivotu jadranskog prostora, Treca konferencija jadransklh gradova Jugoslav:je i Italije, Dubrovnlk,
1977.
1
89
o gmditeljs'kom nas:ljeau U olkvi'ru planiranja i ureaenja prost-ora bit ce vise govora u iducojg,laVii.
njaka 0 kulturno-histodjskim i drugim vrijednostima, drustvena valorizacija je stav i obaveza drustva prema objektima i podrucjima
graditeljskog nasljeda, kojom drustvo preuzima odgovornost za propadanje nasljeda, odnosno za intervencije na njegovom spasavanju.
Drustvenom valorizacijom i prihvaeanjem kategorizacije drustvo zauzima konacan stav prema ocuvanju kulturnih vrijednosti
graditeljskog nasljeda i prema tome preuzima i svoje obaveze. Dok
je znanstvenu valorizaciju mogao izvrsiti pojedinac iii strucna odnosno znanstvena institucija, drustvenu valorizaciju moze izvrsiti
odnosno prihvatiti samo drustvena zajednica odgovarajueeg teritorijalnog nivoa, pa prema tome i procedura zastite mora biti usklaaena sa svim drugim odlukama od posebnog in teresa (ukljucujuei i
javni uvid) koji donosi drustvena zajednica.
Stl'lucni ul1banistic:k.i, arhitekt-onski i graaevinski aspekti metodologije i tehnike plan'iranja i projektiranja u poV:ijesnim ambijentima prelaze zadatak idomet obrade ove knjige.
4. Planovi i projekti
Posli1e izraaene valorizacije pristupa se programu zastite i ureaenja pojedinog objelkta Hi cjeline graditeljskog na&ljeaa, pri cemu
takoaer valja osigurati drustvenu vertfikaciju takvog programa, da
bi se postig'la realnost njegova provoaenja.
"Na osnovi programa izraauju se dugorocni, srednjorocni i neposredni planovi zastite graditeljskog nasljeda koji se usvajaju po
odredenoj proceduri i u ustaljenoj dosadasnjoj praksi usvajanja urbanistickih planova. Na taj naCin zastita postaje dio sireg drustvenog planiranja i realizacija zastite ne ovis; vise iskljucivo 0 strucnim sluzbama, kOie su do sada cesto bile nemoene da realiziraju
svoje planove (pogotovu aka ani nisu bili uskladeni s realnaseu
drustvenih maguenosti), vee sada citava drustva preuzima obavezu
za njihavo izvrsenje, ukljucujuCi i abavezu asiguranja materijalne
baze.
Zastita graditeljskag nasljeda prema tome, pravodi se kraz Citav sistem drustvena-ekanamskag i prostarnag planiranja, ad razvajnih planavada urbanistickih prajekata, odnasl7a detaljnih arhitektanskih prajekata, aka je u pitanju pajedinacni objekat kaji se zasti6uje - stoji takoaelr u osnovnom refe'ratu dubrovaokog savjetovanja iz g. 1977.')
, SAVJET. C.c.
, Ibid.
.<l-
,-i!.
-~
.:....
.....
.<--.
-!..:..
'-,,-
90
91
1 Usp. T. Marasovic: Zastita graditeljskog nasljeaa. o.c. str. 110. (u daljnJlm blljeskama: ZASTITA)
2 B_ M _ Feilden : Conservation of hi
storie buildings. London, 1982.
U nasoj zemlJi znacaJne realizacije u pDvijesnim sredinama izVDdiD je, meau Dstall'im specijaHziranim radnim organizacijama, Restaurator$lkii zavDd Hl"\fatske iz Zagreba. DovoljnD je spomenuti neke veDma slozene zahvate, kaD na primjer obnDva crkve Sv. Marije
u Zadru, da se UDee sve prednDsti takvDg OIrganizacijskDg tipa u
cjelolrupnom izvedbenom pDstupku od istrazivanja i graaevins~ih
radDva dO' obnDve .f:resaka, stuikatura i dl"ugih dekorativnih detalja.
92
,L
93
Pod inspekcijom se podrazumijeva nadzor nad pOV:ijesnim graoevinama u redovirtim vremenskim razmacima uz sastavlj anje izvjestaja 0 svim aspektima nekog kul-vumog dobra. Time se znatno smanjuje opasnost od propadanJa i degradacije i istodobno smanjuju
troskovi odrzavanja povijesne sredine. Prema Feildenu 1 inspekcija
se sastoji od slijedeeihglavnih faza:
1) .pocetni ilZVjestaj, temel1en na Vizualnoj inspekciji, ukojem
se nanose svi podaci 0 deg'r adaciji;
2) Pllan odrzavanja u koji se nanose sVli urgentn:i zahvati;
3) Povijesno istrazivanje i analize, popraeene foto-dokumentacijom;
4) Proucavanje oprvobitnog stanja, ispirtivanje tla i otkrivanje
sumnjivih dijelova u povijesnoj gradevini;
. 5) Dodatne studije iana'lize konstrukcije;
6) Konacna procjena i prijedlozi sa svim specifikaC'ijama radi
osi'gurnja sredstava.
Sistematske inspe1kcije, kOje se posljednjih desetljeea poduzimaJu u raznim zemljama uglavnom na poznatijim povijesnim gradevi nama pokazale su puni smisao takve metode zastite i odrzavanja i
matno smanjile tros'kove koje bi inace zahtijevale obnove osteeenih Ii ugrozenih objekata.
94
__
' ~.,~ ,
~ o, I
~'
(""c,od I
~.
Mo. "
w' "
0'
95
Po~edine pO'lfijesne sredine, zahvaljuju6i prvenstveno strucnosti i entuzijazmu svojih profesionalnih snaga, isto kao i stupnju svoje dl'lustvene organitkanosN u osiguranju materi'jalnih i tehnickih
uvje1a, luspjele su pokrenuti kontinui'rani proces rada od istrazivanja
do realizacije. U tom s'Illiislu istice se, osobito posljednjih godina,
sistemats'ka akoija ureae'nja povijesne jezgre Fermre, kOJu vodi Komunalni od~el opcinske uprave na celu s arhitektom C. Cesarijem.
Iskustva u Ferrari mogu svima pokazati da se revitalizacija zapustene povijesne sredine, ukljucujuci i realizaciju graaevinskih radova ,
moze posti6i znatno manjim sredstvima od onih, potrebnih za realizaciju novogradnji.
96
+--
se kroz postupak planiranja integralno rjesavaju svi problemi vezani uz povijesnu s'redinu, a to znaci uz ocuvanje kUlturno-povijesnih
vrednota i svi drugi aspekti zivotai rada u povi'j esnim prostorima.
U tom slucaju, dakle, radi se 0 integralnim planovima povijesnog
podrucja. Upravo zato je ,i metodologija obrade, odnosno udio zastite, drugacija u jednoj i u drugoj vrsti prostomog ureaenja, pa
eemo se tako i u ovom pregledu osvrnuti najprije na dionicu zastite
u 'razvojnim planovima, da bismo zatim ukr,a1Jko pr,ikazal.i provedbene planovei urbanistioke projekte povijesnih podrucja.
98
99
krenuo Savjet za covjekovu sredinui prostorno uredenje'. Programom te akcije predvidena je zastita bastine u nekol.iko faza kao sto
su:
- izrada popisa bastine zasticene do baja g. 1976.;
- uskladenje vrsta bastine ,i njezine klasifikacije, nacinai koriter,ija za vrednovanje, za proglasavanje zastite, za utvrdivanje kategorija irezima zastite, planiranja uredenja i financiranja ,ii2)rada odgovarajuceg dl"Ustvenog dogovora;
- predlaganje do sada nezasticene bastine u zastitu ,i izrada
dugoroone projekcije zastite ,i uredenJa prirodne graditeljske bastine;
- izrada inventara cjelokupne bastine po zavrsetku akcije.
Makroregionalni prostorni plan za cjelokupno podrucje jugoslavenske federacije nije do sada izraden niti je bilo pokusaja njegove
izrade, ali je u okviru Saveznog instituta za urbanizami stanovanje
izraden dio .prostorne dokumentacije pod nazivom "Planerski atlas
pl"ostornog uredenja Jugoslavije2 koji sadrzii podatke 0 graditeljs,kom nasljedu. Ta dokumentacija korisna je podloga ,i za ,izradu prostomih planova pojedinih jugoslavenskih republika koji sadrze 'i poglavlja 0 graditeljskom nasljedu.
U "Planerskom atlasu pl"ostornog uredenja Jugoslavije ,izravno se za obradu graditeljskog nasljeda mogu ikoristiti podaci tU okviru prostorne sinteze ,koji se odnose na prostor Jugoslavije u karakteris,t icnim razdoblJima u proslosti, te pregled stanja prostornog
uredenja i premjerenih teritorija koji, naravno, danas nis'U toliko
aktualni kao u vrijeme izrade takve dokumentacije.
o Gra~lkaooliNl
6
'tcrWallM.
G''''''''''IIInM
1t1tlJ ...
OooIlfNt llOillnlt.
0 ............
Prostorni planovi pojedinih re.publika izravno zahvacaju zastitu graditeljskog nasljeda. Vremenski je prvi medu njima (1974) bio
Prostorni plan SR Hrvatske do godine 2000, iz,raaen tU organizaciJi
Republickog sekretarijata za urbanizam, gradev,inarstvo, stambene
i komunalne poslove SR Hrvatske.3 U okviru ,osnovne namjene i za100
"
'Prirodna i graditeljska bastina vrste. vrednovanje, kategorlzacije. reiimi. proglasavanje. planiranje, flnanslra
nje. Brlonl. 1982 (radni materijal) .
- aspekti degradacije,
- aspekti zastite, u tko-jima su ukljucene tri zastitne kategorije osvrt na glavne vrste gradite,l jslkog nasljeda, te
- prijedloz,i za rjesavanje nasljeda u daljnjem postupku planiranja i uredenja prostora.
U SR Sioveniji objavljen je 1984. Porijedlog smjernica da dugorocni plan orepublike. 1 U tom planu obradeni su i graficki prikazani
o'bjekti i cjel:ine I~ullturne bastine, ~oji su od veJj.kog znacenja za
Sioveniju.
Prije pmstomih planova pojedinih repubJilka ,izradeni su u Jugoslaviji makroregionalni planovi jadranskog podrueja koji su takoder zahvacaJ.i problem graditeljskog nasljeda. Prvi medu njima bio
je prostorni plan Juznog Jadrana, izraden u suradnji s organizacijom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) g. 1967. Planom je zahvacen prostorod najjuznijih jadranskih granica Jugoslavije do Splita, i u njemu je, izmedu ostalog, obradeno i graditelJsko nasljede na
nac,in da su istaknuti osnovni problemi i smjemice njihova rjesavanja.' Plan Juznog Jadrana razraden je i kroz nekoliko manjih prostomih cjelina i detaljl:! u IkoJima je znatno opsimije obradeno goraditeljs'ko nasljede.
Poslije te akcije u istoj organizaciji zapocela je 'i obrada sjevemog jadranskog podf"lucja od Spl,ita do sjeveme jugoslavenske
jadranske granice u P.rojektu nazvanom Gomji Jadranu.3 Taj plan
takoder sadrzi smjernice za zaStitu graditeljskog nasljeda u planskom do.kumentu koji se odnosi na cjelinu obradenog prostora isto
,kao i u nizu detaljnijih obrada pojedinih podrucja.
Tre6i veliki projekt makroregionalnog karaktera, tzv. Jadran 11'1,
osnovan g. 1972, takoder je 'izraden u suradnji Vlade SFR Jugoslavije i Ujedinjenih naroda - program za razvoj :i iskljucivo se odnosi na zastitu eovjekove okoline.4 U okviru tog pmjekta 'izraden
jecitav niz i;zvjesta~ai studija koji zahvacaju siroku eko'iosku problematiku zastite zraka, vode, tla, prostornog uredenja, zastite prirode i ekologije kopna, turi~ma, pa je posebna paznja posvecena ,i
povijesnom nasljedu.5 Obrada tog problema povjerena jeinstitucijama tkoje su do sada bile najvise angazirane na graditeljskom nasIjedu u jadranskoj reg'i j,i i to: Republickom zavodu za zastitu spomenika kulture SR Hrvatske, ko]i je u smislu Zakona 0 zastiti spomenitka kulture ovlasten za poslove zastite na razini RepubJi,ke; Restauratorskom zavodu Hrvatske kao specijaliz'iranoj organizaciji za
restauratorske oradove; Institutu za povijest umjetnosti Sveucilista
u Zagrebu, ko]i je bib duga angaziran na ,izradi dokumentacije graditeljskog nasljeda na pojedinim podrucjima jadranske regije; Urbanistlckom zavodu Dalmacije 'kao urbanistiokoj 'i projektnoj organizaciji angaziranoj naistrazivanju zaStiti i ,revitalizaciji graditeljskog nasljeda tkroz brojne urbanistioke planove i projekte u svojoj
regiji.
Navedene +nstitucije obradile su u svojim prilozima neka osnovna pitanja povijesnog, odnosno gradi,t eljskog nasljeda na osnovi
vlastitih iskustava. lako s razlicitim pristupima, u svim prilozima
konstati,rani su glavnom isti problemi degradacije povijesnog 'i
graditeljskog nasljeda 'i predlozeni putovi u rjesavanju tih problema, od tkoJih su najvazniji:
1. Zastitu povijesne okoline provoditi kroz daljnje prostornei urbanisticke .planove i projekte, osiguravajuci pri tomu uskladeni adnos graditeljske i prkodne bastine;
102
II
Ul'ban. Iglom.tacija
povijesnclm jelOlom
Jadran,
l'
.,.
T ..,. '1111
103
104
1 United
Nations Development Pro
gramme, The Government of SFR Jugoslavia: Split regional plan (Shankland
Cox and Associates, Urbanistickl zavod
Dalmaclje). Spl It, 1970. Zastltu kultur
nog naslJeda obradlo je Tomlslav Mara
sovle.
2 S. Bernlk:
Organizem slovenskih
obmorsklh mest, Koper, Izola, Plran,
ljubljanaPlran, 196B.
3 R. Worskett: The Character of To
wns, Architectural Press , london, 1967.
4 Slmpozlj D. Haag, 1967.
5 ZA!lTITA, 141.
6 ZA!lT ITA , 147. Za problem napu5te
nih povijesnlh cjellna usp. M. Prelog:
Naselja koja umiru, Urbs, Split, 1958.
st. 114.
1 Skupstina opclne Spilt, Urbanisticki zavod Dalmacije: Prostornl plan opcine Spilt do 2000. godlne. Odgovorni
planer za Izradu plana je I. Simunovic,
a autor obrade poglavlja 0 gradltelj
skarn nasljedu T. Marasovic.
izraaen 1970. god. Ikao nastavak vec spomenutog P-rojekta Juzni Jadran.'
Graditeljs!ko nasljeae veoma je temeljito obraaeno 'i u meauopcinskom planu za Koper, Piran i Izolu, ,k oji ima karakter regionalnog
plana.'
Zastita graditeljskog nasljeda u regionalnim (i uopce U slrlm
prostornim planovima) ne iscrpljuje se medutim samo formalnim
elaboratima 0 graditeljskom nasljedu u eventualnim smjernicama,
kOJima se uNm elaboratima potice daljnja 'razrada u planovima nizeg reda. Osnovni smisao zastite kultumog nasljeda kroz regionalne
i druge razvojne planove je stvaranje trajnih ekonomskih i drugih
drustvenih uvjeta za zivot degradiranih povijesnih sredina. Jedan od
osnovnih problema u tom ;pogledu 'Iezi u cestoj nekompatibilnosti
povijesne sredilne s ekonomskim potencijalomgradaili regiona.
Mnogi teoreticari koji <su se bavili tim problemom nalaze odgovor
na pitanje suvremenog zivota degradiranih :povijesnih sredina upravo
u Iregionalnom planiranju. Hritanski planer povijesnih podrucja Roy
Worskett smatra da se ekonomske mogucnosti bilo ikojeg grada Hi
naselja mogu izmijeniti regionalnim planiranjem: Usmjeravanje tih
promjena u ikorist graditeljskog nasljeda dobila bi se zdrava ekonomska osnova za njegovo trajno ocuvanje. Regionalnim planira:njem ipredvidaju se Ii dJiu.gi uvjeti zivota graditelj:skog nasljeda kao
sto je osiguranje prometnica, ureaenje infrastrukture, primjerena
lokacija industrije i drugi elementi, koJi se ostvaruju sintezom prostornog plana, a ne samo ob-radom graditeljs'kog nasljeda.
U tom su smislu upravljene ,i preporuke medunarodnih savjetovanja, koja su se bavila pitanjima zastite nasljeda u regionalnom
planiranju od Simpoz,ija u Haagu iz 1967. koji je bio 'i skljucivo posvecen aktivnom ocuvanju graditeljskog nasljeda u okviru regionalnog planiranja', preko Splitske deklaracije 1971 5 do Amsterdamske
deklaracije 1975, koja je vrlo eiksplicitna u tom pogledu: Politika
regionalnog planiranja mora v.oditi racuna 0 ocuvanju arhitektonskog
nasljeda i doprinositi njegovom ostvarenju. Ona naroCito moze podstaknuti nove djelatnosti u zonama privrednog opadanja u cilju sprijecavanja depopulacije i time onemogucavanja da stare gradevine
budu napustene i prepustene propadanju. S druge strane odluke u
pogledu perifemih zona aglomeracija moraju se usmjeravati tako da
se ublazi pritisak na stare gradske cetvrtt. U tom smislu politika zaposljavanja, saobracaja i boljeg razmjestaja centara gradske aktivnosti mogu imati veliki znacaj za oGuvanje arhitektonskog nasljeoa.6
3. Graditeljsko nasljede
planovima
1I
opcinskim prostornim
Opcinski prostorni planovi pripadaju najmladoj generaciji planskih dokumenata, odredeni zalkonom 0 ;prostornom planiranju iz g.
1973. Kako 1e tim zakonom propisan Ii sadrzaj :planova u koji je ukIjucena i obrada graditeljskog nasljeaa, to svi opcinski prostorni
planovi sadrze i obradu ikulturnih vrijednosti.
Nastojeci ispuniti svoju zakonsku obavezu, citav niz opcina u
nasoj zemlji pristupio je sedamdesetih godina izradi prostornih planova. U Dalmaciji je 'iz'rada najveceg broja tih planova povjerena
Urbanistickom zavodu Dalmacije, koji je izradio medu ostalim i Prostomi plan opcine Split za razdoblje od 1973. do 2000. godine.7 U
105
okviru tog rada u posebnom je ,poglavlju obraaeno graditeljsko nasljeae u tri osnovna geografska pojasa: u primorskom pojasu gradske aglomeracije. U otocnom pojasu i u zagorskoj zoni. Ook je u
primorskom pojasu graditeljsko nasljeae i do sada bilo vise <iii manje zahvaceno prostornim ureaenjem. dotle su druga dva pOjasa uglavnom tek sada obraaena u jed nom takvom dokumentu. pa odatle i
proizlazi znacaj opcin'skih prostomih planova. kOJima se vrednuje
graditeljsko nasljeae na ejelokupnom teritoriju. a ne sarno U okviru
gradske aglomeracije. iii na istaknutim izoliranim obje,ktima. To se
u konkretnom slucaju splitske opcine narocito odnosi na zagorsku
zonu. 'koja ]e ranije bila sasvim neobraaena (ako pri tome ne racunamo pr.ostorni plan splitske reg,ije). Graditeljsko nasljeae te zone
obraaeno je u sest karakteristicnih skupina ito:
- predh.istorijski ostaci gotovo na citavom zagorskom pojasu.
- ostaci materijalne kulture r.imskog razdoblja sacuvani uglavnom na gospodarskim imanjima.
- stawkrscansko razdoblje. sacuvano u brojnim ostacima crkava kOje su pr,ipadale velikoj soUns!koj metropoliji.
- ranosredjovjekovno razdoblje. kOje je u zagorskom pojasu nedovoljno istrazeno.
- stara utvraenja srednjeg i novog vijeka.
106
II
okviru Provedbenog plana Splitski poluoto/(<<.l lako je to pravedbeni plan, ipak ga razmatramo u ovam poglavlju a ne u ,iducem,
kad ceinace biti gavora 0 provedbenim planovima, zata sta se pO'
karakteru obradegraditeljskag nasljeda,a i 'inace pO' karakteru cjelakupnDg planskog postupka nalaz,i ,izmedu razvojnih 'i prDvedbenih
planova. Taj se plan, naime, takoder donosi za dugoraono razdobIje, a zahvaca 'relativno vel'i ki prostor splitskog paluotoka, u kame se LIZ cjelineistaknutog povijesnag znacenja nalaze i drugi prostO'ri bez pO'vijesnih osebina, pa prema tome graditeljskO' nasljede u
tom prDjektu nije .iskljucivo podrucje obrade.
Plan je objavljen kao cjelina i u 10 raz.Jicitih sektorskih IzvJestaja, medu kojima 1e u posebnDj knjizi obradeno graditeljsko nasljede.2 Taj elaborat sastoji se iz ,dva osnO'vna dijela: u prvom seiznasi studija spUtskog paluotoka Dd l1ajrani~ih rlaselja dO' danas,izrazena dO' sad a najcjeloviUjim grafi.ckim prikazom tog prastora u
10 karakteristicnih faza. Ta studija ima dvostmki smisao: ona je s
jedne strane prilog obradi urbanizma u proslosti, a s druge strane
ukazuje na adredene zakonitasti, kaje bi suvremeno prostoma pianiranje i uredenje maglo Koristiti U stvaranju vlastitog stava prema
dosadasnjim potrebama i mO'gu6nostima razvitka.
Drugi dio sadrzi pregled objekata i c1eHna prema postojecoj
podjeli na te,ritorijalne jedinice cjelokupnog prastara splitskog poluotoka. P.regled prati karta poluotoka U mjerilu 1 :5000 ria kojoj su
navedeni svi dO' sada paznati objekN 'i cjeline graditeljskag nasljeda, naznaceni u pet osnovnih kategor,i ja:
2. Predlaze se gospodarska orijentacija sa strukturom, ikoja je
dijelom odraz jugoslavenske pomorske orijentacije, naglasava razvoj indust,rije, prometa, trgovine i ugostiteljstva.
3. Odreduju se temeljni pravci razvoja i osnovna prostorna, organizacijska i prometna shema grada,
4. Konacno se utvrduje da je prostor svih triju susjednih gradova unatoc administrativne podvojenosti ,i nejednake ekonomske
'razvijenosti Ii napucenosti jedinstvena urbana cjelina.
5. Odreduje se fizionomija grada, njegova gospodarska orijentacija 'i razvoj kulturnih zdravstvenih, administrativnih Ii drugih oblika drustvene nadgradnje.
Graditeljsko nasljede U okviru Koncepcije obraduje se kroz osnov:ne probleme, Ikoji se navode u okviru veHkog broja povijesnih
cjeJ.ina od Omisa do Trogirai citavog niza pojedinacnih objekta izvan
tih cjelina.
Doprinos Koncepdje ocuvanju graditeljskog nasljeda ne O'granicava se, medutim, sarno na iznosenje problema samih povije'snih
zona, nego se odrazava ~roz odredenje cjelokupne strukture gradskog prostorai posebno ,ispitivanjem modela pof.icentricnog grada,
,kojoi omogucava - 'izmedu ostalO'g - i skladniji razvO'j pO'jedinih PDvijesnih cjelina.
U III. knjizi GeneralnDg urbanistickog plana, kOja sadrzi sam
prijedlog plana, i tDiskljucivo za splitsku gradsku aglomeraciju,'
jer su u trecO'j fazi za Dbje susjedne aglDmeracije napDse predlDzeni planovi.' iznose se smjernice za Dcuvanje graditeljskog nasljeda u svim pDvijesnim cjelinama, a upDZDrava se 'i na zastitu pDjedinacnih gradevina, kDje su nabrojene LI pDsebnom dodatku plana.
Podrobnija Dbrada graditeljskog nasljeda uslijedHa je u daljnjDj
razradi Generalnog urbanistickDg plana SpJ.ita, stO' je prO'vedena u
, ,,' ....,,.r...
... .;.,;,.. 0I
~..
r. ,!,
1.... \1
,.. ~,.J
a) Pavijesno :i ambijentalno znacajne cjeline, zasticene Dd strane Zavoda za zastitu spomenika kulture opcine Split.
b) Pa1edini objekti graditeljskog nasljeda izvan zasticenih cjelina.
c) Arheoloski lokaliteti ,izvan zas,t icenih cjelina.
d) Potencijalni arhealoski lokafiteti izvan detalJnih provedbenih planova odnosna urbanistiOkih i arhitektonskih projekata.
e) Spomenici NOB-aizvan zasticenih cjeHna.
Pregled cjelina ,i pojedinacnih objekata pratii fotodokumentacija nepokretnih kulturnih dobara. Na taj nacin ovaj dio elaborata,
premda nije sluzbeni inventar spomeni.ka, predstavlja do sad a najcjelavitiji pregled graditeljskag naslieda na padrucju splitskog pO'luotoka.
108
. - ,. .....
.;
:;: :::-...:.:.;r.!~
''':;;::;'':::'-
. ~~E.--
. ~.~::i
.... .:~~.
:~
!=:.-::':."""-.-' ~.5...- -
109
~~
..
~ ....
.-..............
:-
....
........ .. .
~.~
,
~
.
I
FJ.
"
t 4 J
. t<
i
1#
~
l' 4t..~"""!~
I
..
a .
I:.!~.. . :~.~ . ~. .
..................-... .. ........
-~
,
,
~
Planom je takoder predvideno uredenje urbanih. ruralnih i arheoloskih ejelina kroz detaljne provedbene planove odnosno urbanisticke projekte. Na osnovi posebnih projekata predvida se ocuvanje pojedinacnih povijesnih gradevina izvan eJelina uz prethodno
sistematskoistrazivanje. ukljucujuci i arheoloska ispitivanja terena.
U toj obradi. nazalost. nije bilo moguce ukljuciti ,i finaneijske
podatke. na temelju kOJih bi se prakticno mogla 'realnije planirati
zaStita i uredenje graditelj'skog nas'ljeaa. 1
Jedan od prvih dovrsenih provedbenih planova povijesne jezgre u nasoj zemlji je Regulacioni plan sanacije. konzervacije. restauraeije i revitalizaeije sarajevske carsije. Plan Je potakla i usvojila
godine 1975. Skupstina grada. a ,izradio ga je Zavod za zastitu spomenika kulture pod vodstvom Oz. Celica s timomistaknutih suradnika .(A. Bejtic. R. Jadr,ic. J. Neihardt. H. Redzic).
Plan se sastoji od cetirilmjige ,i posebnih priloga. U I. knjizi
obradena je dokumentaeija stanjaiz 1878. kada je najstarija jezgra
grada bila jOs ocuvana u svojoj povijesnoj slojevitosti. U II. knjizi
obradeno je danasnje stanje (odnosno situaeija 'iz vremena pr.istupa
obradi 1972. good.). a III. i IV. knjiga sadrze obrazlozenje urbanisticko-arhitektonskih uvjeta plana ukljucujuci i nacrt odluke 0 Regulacionom planu. U posebnim prilozima donose se projekti komunalnih
instalacija ,i neki detal,ji programskih arhitektonskih rjesenja.
111
II
R.:: a; ULACIONI
PLAN
~I::BT04. uRAel"E
R I;;.VI TA L'ZAC .J E
O ARA.J e V 6I('E
c .... ns.olE
Regulacioni plan sanacije, konzervacije i revitalizacije sarajevske Carsije: arhitektonsko urbanisticka dispozicija
:"'.,....
-~
rn ;';':lULACJON.l
-! ~
<~\.AN. S'h'.I\f~CI.m
112
!!~
. ~
'"I .
~~IZT.ALlr.1:tl.l::~(;'.
.,...----:::.--.
v.~_
kOI'lZl3n~I.Ar-t"tI'"
-.-
v <~~
nf!VIT'A,r,. f.z:.r..CI.JIZ
!$~~.;),vu~~
c.A~iih.U:
fJ:JA~~~
~ ~~~7;':' ~ j
..... .
r..1
.......
:.!' }.:.
! n!
o : : :: : :- :: : : : .
stu uspostavlja sredisnja trznica poljoprivrednih proizvoda. Is'kljucuje se stanovanje osim u objektima prve spomenicke kategorije,
kod Ikoje i ta namjena cini povijesni ambijent. Takode,r se iskljucuju upravne i administorativne funkcijei bilo kakva industrija .
Posebno se obraduje prometi odreduje da glavna gradska prometnica ne moze sjeei povijesno podrucje, a u cjelosti se zadrzava
postojeea mreza, koja jenastala u povijesnom kontinuitetu . S izuzetkom obodnih ulica citav prostor Carsije se ureduje kao pjesacka
zona, a parkiranje putnickih kola dozvoljava se samo na odredenim
mjestima. Sasvim se uklanjaju 'i sv~ garaze.
P,redvida se rekonstrukcija mreza vodovoda, kanalizacijei elektrike uz znatno p01acanje i poboljsanje cjelokupnog komunalnog
sistema, a grijanje sa rjesava na skupnom principu {iz centralne iii
regionalne toplane).
Na osnovi tog plana do sada su vee obnovljene mnoge znacajne gradevine kao sto je Moriea Han, dueani u Trgovkamai oko
Kolobare, Gazi Husrefbegov bezistan i mnogi drugL
Primjeri urbanistickihili urbanisticko-arhitektonskih projekata
pojednih povijesnih zona znatno su brojniji, a mogu se pratiti ne
samo kroz ,projekte nego i u nekim slucajevima kroz zavrsnu r ealizaciJu . Jedan od prvih takvih projekata 'i realizacija, koja nosi sva
obiljezja aktivne zaStite ,i revitalizacijegraditeljskog nasljeda je
urbansticko-arhitektonski projekt obnove sredisnje zone Dioklecijanove palace u Splitu izmeau Dba Ie i Peristila. BiD je to jed an od
prvih zahvata u okviru sistematske akcije revitalizacije povijesne
114
..~.,
!l[" ..
........ .,
------_.
Regulacija prostora izmetlu Peristila i obale u Splitu, tlocrt gornjeg i donjeg kata
, J. Marasovill - T. Marasovlll: Pregled radova Urbanistlckog biroa na Istrazivanju. za'titi I uredenju Oioklecijano
ve palace od 1955. do 1965. godine,
Urbs 4, 1961-1962 , Split, 1965, str.
23-54.
2 G. Niemann: Der Plast Dlokletians
In Spalato, Wlen, 1910; E. Hebrard J. Zeiller: Le Palais de Dlolellen a Spalalo, Paris , 1912.
115
..
.. .....- _... ---- --- --- --- --------- --------- -- ----- -- -. - ----- .. --- -- --- --_ .. - - - ----_.. -------- . .. _.. --- -- -- -- ----- - _.. - --- --- --- _.. ----------.,----_
O~NOVA
Pokretac cjelokupnog procesa planiranja bilo je Turisticko-ugostiteljsko poduzeee "Pr.imosten, koje je pokazalo svoj interes ne
sarno za izgradnju novih objekata nego i za ocuvanje i revitalizaciju
stare jezgre.
Kao sastavni dio urbanistickog projekta povijesnog naselja izraaena je najprije 1971. osnovna dokumentacija, tj. vee spomenuN
snimak ruralne cjeline u mjerilu 1 :200 u svim katovima i s brojnim
elevacijama, iz razlicitih v,izura. Poslije toga provedena je .inventarizacija svih graaevina (vise od 600)i 'izraaene grafic'ke anaf.ize
danasnjeg stanja, valorizacije, kategorije zastite, stupnja sacuvanosti, visine, mater,ijala fasada i pokrova, otvorenih povrsina, stambeno-higijenskih uvjeta, koristenja prostora i dr.).
Izraaena analiza bila 1e osnova za koncepciJu projekta, prema
kojoj se star~ naselje na otoku funkcionalno uklapa u novo, koje
se brzo razvija 'i sir.i preko Jadranske magistrale. Novo srediste,
116
I Slcupstlna opclne Sibenik. Urbanlstlckl zavod Dalmaclje - Split: Urbanlstlckl projekt revltallzaclje starog Prlmostena, Split, 1915. Prlkaz planova I
projekata u Prlmostenu Iznesen je I u
revljl Urbs, Split, 1911, a sazetl osvrt
na revltallzaclju starog naselja I u Projektu 0 zastltl covjekove okollne u Jadranskoj regljl Jugoslavlje - povljesno
nasljede, Rljeka 1919. (u obradl T. Marasovlca), kojl se dljelom korlstl I u
ovom tekstu.
117
Takva koncepcija prov1erena je i na detaljnim maketama danasnjeg stanja ,i projekta, kako bi se vizualno potvrdilo oeuvanje i
obogaeenje stare strukture kroz predV'iaenu revitalizaciju tpovijesnog naselja.
U pojedinim planovima i projektima podrueja izrazito arheoloskog karaktera bio je takoaer angaziran Urbanistieki zavod Dalmacije u suradnji s drugim oinstituoijama. Jedan od njih se odnosi na
staru Salonu, kao arheoloski lokalitet istaknutog :Z!naeenja, koji je
saeuvao ostatke rimske, starokrseanske ,i ranosrednjovjekovne rnaterijalne kulture. To je podrueje danas optereeeno mnogim problemirna, koji proizlaze iz odnosa arheoloskog podrueja 'i novih zona,
ali takoaer iz onih, vezanih 11Z zastitu .j ureaenje samog arheoloskog
areala.'
PntMO~Ef,I-SEMA
ORGAN,ZAClJE
tlA~WA
2'Qf9 !iTA~!C'!lI1l:
1il~:mUJ :;t~VI.'"
I Za
zastltnoekolosku problematlku
stare Salone vldl : 2. Rapanlc: Dlleme I
prljedlog za Solin. Arhltektura 160-161,
Zagreb. Veama sazetl prikaz problema
Salone nalazl se u prllogu Projekta
zastite covjekove okoline Iv. blljesku
4 na str. 102), kojl je obradlo T. Marasovlc I koji se korlste I .za ovaj tekst.
2 Sazeti pregled gradlteljskog nasljeda Salone u okviru zastitne problematlke dao je D. Rendic-Miocevle: u .Arhitekturl. , Zagreb, 160-161.
I'
119
v.
zastitu spomenika kulture u Splitu u suradnji sa splitskim Arheoloskim muzejom. U stvaranju osnovnih koncepcija takvog projekta
polazi se prvenstveno od o~ivljavanja prvobitnih komunikacijai od
upotrebe pojedinih znacajnih graaevina kao sto je Amfiteatar. koji
bi se mogao kor,istiti za specificne Ikultul'Ine i zabavne priredbe.
Salona se. dakle. ne moze stititi samo saznanjem 0 njenoj vrijednosti. pa je potrebno da to podr.ucje svojim prostomim osobinama
ostvari svoju zastitu. a to znaci da istrazenim ,i vidlj.ivim graditeljskim nasljeaem na znatno ve6im povrsinama nego sto je to danas.
osigura trajno oGuvanje ,i svoju ulogu u cijelom naselju Solina i u
gradskoj aglomeraciji Splita u cjelini.
120
U venecijanskoj poveljiiz 1964. govori se najprije 0 konzervaciji, koja prvenstveno znaci stalno odrzavanje spomenika, ali se
dozvoljava i restauracija. To je operacija koja se moze vrsiti samo
u izuzetnim slucajevima. Njen cilj je da sacuva i da otkrije estetske
iIi historijske vrijednosti spomenika, a zasniva se na postovanju
stare materije i autenticnih dokumenata. Ona se mora zaustaviti
tamo gdje pocinje pretpostavka; svako dogradivanje zasnovano na
pretpostavkama iii svako dopunjavanje koje se pokaze neophodnim
iz estetskih iii tehnickih razloga treba proizi6i iz arhitektonske kompozicije i nositi pecat naseg vremena'. Iz toga, unatoc nuznog opreza, :ipak proizlaze mogu6nosti .primjene 'r azlicitih metoda o,unove,
ukljucuju6i ,i prisustvo suvremene arhitekture u povijesnim sredinama.
Te su metode vrlo razlicite u odnosu na t,retman graditeljskog
nasljeda i pokazuju citavu s'kaluintervencija od potpunog respekta
prema zatecenoj situaciji kroz cisto konzervatorske zahvate. koji
u sebi nose ve6i iii manJi stupanj potrebne konsolidacije iii pak
zamjene pojedinih dijelova radi ;konstantnog odrzavanja, do veoma
radi!kalnih zahvata kao sto su potpuna rekonstrukcija , dislokacija
iii nova 'izgradnja u povijesnom ambijentu.
Metode 0 ,kojima 6e ovdje biti govora nisu svojstvene iskljucivo danasnjem vremenu. Neke od njih, kao sto je restauracija,
poznaju sva povijesna ,razdoblja. Za metodu potpune konzervacije
zalagali su se pobornici 'konzervatorskog romantizma. Anastiloza
odnosno mkompozicija arheoloskih objekata uvedena je kao metoda
u razdoblju "bioloske faze zastite. Metoda interpolacije stara je
122
KONSOLIDACIJA -
124
'W
Kod povijesnih gradova i naselja mnogo ]e teze govoriti 0 apsolutnoj konzervaciji, jer je urbana iii ruralna aglomeracija daleko
,kompleksniji organizam sa svojimrazlicitim funkcijama, znatno slozenija u svojoj formii strukturi, da bi zateceno stanje moglo pot.puno zadovolJiti sve potrebe zastite jedne povijesne cjeline. To se
pogotovu odnosi na problem funkcije, posto se danasnji zivot gra<lova i naselja ne moze, barem u cjelini, vise oslanjati na ekonomske izvore, karakteristircne za gospodarski zivot u proslosti, pa je
u povijesnim cjelinama nuzna u najmanju mku promjena namjene
u pojedinim dijelovima grada iii naselja. Zato je kod povijesnih
cjeHna metoda konzervacije pr.imjenljiva tek nakon potpunog uredenja tih podrucja, pri cemu je takoaer potrebno stalno odrzavanje, ukljucujuci narocito ureaenje infrastrukture i postavljanje onih
tehnickih ureaenja bez kojih nije moguce funkcioniranje jednog
suvremenog grada ,i ii naselja. U rijetkim povijesnim gradovimai
naseljima, koji su vise iii manje uspjeli primjenom r azlicitih metoda postici obnovu prvobitnog povijesnog tkiva, naprimjer, Rothenburg
ob der Tauber (SR Njemac'ka) iii S. Giminiano (Italija) sistematskom
126
127
2. ADAPTACIJA -
REVITALIZACIJA
128
t
2
3
4
5
o.c.
o.c.
o.c .
o.c.
129
drzati odgovarajuce postojece funkcije, posebno trgovacke i zanatske, i uvoditi nove koje b/~ ukoliko se kroz duze vrijeme uspiju
odrzati, trebale biti u skladu s ekonomskim i drustvenim karakterom grada, regije iii pokrajine gdje su uvedene. 1
Pitanja funkcije povijesne graaevine iii cjeline veoma su darkle
slozena i ne moze :ih se rjesavati po nekom jedinstvenom modelu,
jer i U odabiranju namjene graditeljskom nasljeau postoji veliki
raspon moguenosti, odnosno gradacija u stupnjevima adaptacije
i revitafizacije.
VeHk broj povijesnih graaevina ostao je danas bez ikakve namjene, ali u nekim slucajevimai sarna kulturna vrijednost daje
graditeljskom nasljeau odreaeni smisao u danasnjem zivotu. To se
u prvom redu odnosi na arheoloske objekte koji su kao ,rusevine izgubiIi svoJu prvobitnu namjenu, a tkojima u vecini slucajeva nije
moguee dati novu funkciju. U tom slucaju njihova uloga spomenika proslosti najbolje na?oknaauje bilo koju drugu suvremenu namjenu.
Najpogodnija primjena revitafizacije, tj. vraeanja zivota povijesnoj graaevini javlja se u slucaju kad je graditeljskom nasljeau
moguee v,ratiti prvobitnu namjenu, kOJu 1e one s vremenom izgubilo,
pa je danas, bez namjene, vise izlozeno propadanju nego u vrijeme
kad je bilo u upotrebi. To je slucaj s napustenim crkvama, starim
kueama, objektima infrastrukture 'i drugim kulturno,povijesnim vrijednostima. Vraeanje prvobitne namjene u svakom slucaju najvise
,odgovara karakteru samog kulturnog doba. Brojni su primjeri uspjesnih rezultata pri takvom tipuinteniencija, a navest eemo samo neke karakteristicne iz recentne prakse u Splitu.
i konze,rvacijom, ona je kao rusevina bez krova bila sve vise izlozena fizickom propadanjui razlicitim oblicima degradacije. Stoga
je lavod za zasNtu spomenika kulture u Splitu odlucio trajno rijesiti problem zastite obnovom kupole, sto bi omogueilo pokrivanje
g.raaevine i n~eno vraeanje izvornoj kultnoj namjeni. Koristeei se
vee spomenutim detaljnim studijama od 1949. - 1950. kOje su objavljene 1970.,1 ,izraaen je projekt obnove, poduzetirestauratorski
radovi ,i nakon toga crkva vraeena kultu i time osigurana trajna zastita. To je primjer primjene dviju metoda: revitalizacije i restauracije uisto vrijeme.
lnacajnim primjerom revitalizacije prvobitne funkcije mogli
bismo smatrati i obnovu crkve sv. Marije u ladru, ali 0 tome je zanimljivije raspravljati u o'kviru restauratorske metode. Revitalizacija prvobitne namjene katkada je vezana i uz konzervaciju povijesne graaev,ine i to onda kad osim popravaka, konsolidacije i meaenja radovi nisu popraeeni bitnim promjenama postojeeeg izgleda.
Jedan drugi primjer iz Splita odnosi se na revitalizaciju prvobitne, ali davno prestale namjene, primijenjenu na g,raaevini 'izrazito
arheoloskogkaraktera. Tijekom sistematskihistrazivanja Oioklecijanove palace otkriven je 1963. sklop blagavaonice (trikfinija) koji
se sastoji od srednje osmerokutne dvorane, okruzene tr,ima manjim
prostorima kriznog tloorta. Na tom objektu primijenjena je metoda
djelomicne obnove zida radi zastite i naglasavanja prvobitnog prostora, te djelomicna restauracija zapadne krizne dvorane, koja je
sacuvana do vi,sine izvorno:g kmva. Osim tih mjera upravljenih
prvenstveno tk zastiti i prezentaciji jednog znacajnog i ranije sasvim
nepoznatog dijeJa Dioklecijanove palace, u ovom se slucaju predviaa lizgradnja novog objekta u volumenu prvobitne zgrade ,i davanje citavom kompleksu nove namjene restorana, koji se pokazuje
veoma potrebnim upravo na toj lokaciji, a pridonosi opeem revitalizacijskom programu povijesne jezgre Splita. Na taj se nacin primjenom razl,icitih metoda vraea tom sklopu dod use u sasvim drugacijem kontekstu, namjena, kOja je postojala pred gotovo sedamnaest stoljeea (i vjerovatno odmah prestala nedugo nakon toga).
Treei splitski primjer revitalizacije odnos:i se na ponovno koristenje kanafizacijskog sistema Dioklecijanove palace. Taj sistem
otkr-iven je tek tijekom istraz:ivanja posljednjih decenija i s obzirom
130
Ibid.
131
Drugi, mnogo uobicajeniji nacin revitalizacijske metode je adaptacija pavijesne grac1evine za neku drugu namjenu. Pri tome je
veoma vazno da nova namjena odgovara arhitektonsko-umjetnickim
ambijentalnim i prostornim karakteristilkama same gradevine kao
i tehnickim uvjetima koji dozvoljavaju novu upotrebu.
Tako se zgrade stambene namjene, prvenstveno dvorci, palace
i raskosnije stambene Ikuce, ali takoder ,i samostanski Ii crkveni
prostori cesto koriste za muzeje. Mnogi poznati arhitekti naseg
vremena istakli su se adaptacijama povijesnih zgrada za muzejske prostore, a neki od nj.ih kao Franco Minissi bavili su se i teoretski problemom "procesa muzealizacije" 'kao znacajnog vida aktivne zaStite graditeljs'kog nasljeda.'
Primjeri vrlo uspjesnih adaptacija povijesnih prostora za muzeje zaista su brojni. Spomenut cemo ovdje samo neke radove arhitekta Franca Albinija, ne samo zato sto se i sticu kvalitetom izvedene adaptacije, nego zato sto sei vremenski nalaze na pocetku posljeratne faze aktivne zastite graditeljskog nasljeda. Adaptacije
nekih palaca u staroj Genavi, za muzejske prostore predstavljaju
istaknute primjere revitalizacije. Palazzo. Bianca bila je tesko ostecena bombardiranjem, koj.im su u ratu porusene mnoge renesansne zgrade u poznatoj ulici Garibaldi. lzravno pogodena bom132
bom, ta je palaca bila izgubila nekoliko unutrasnjih salona i sredisnji dio glavne fasade. Pristupivsi obnovi, Albini je uz metodu
faksimilske rekonstrukcije dije'la fasade priveo tu zgradu novoj
namjeni, uredivsi u njoj jedan od najreprezentativnijih muzeja Genove.
Druga adaptaoija, koju jeizveo .jsti autor, odnosi se na revitalizaciju ranije zapustenog otv.orenog prostora uz apsidu katedrale San Lorenzo u Genovi, koji je adaptiran za Muzej crkvene
umjetno.sti, vrlo uspjesno. rijesen s muzeoloskog i restauratorskog
staja(:j,sta.
Neki crkveni prostori uspjesno su adaptirani kao koncertne
dvorane, koje po svojoj novoj namjeni odgovaraju arhitektonskim
i prostornim karakteristikama izvorne funkcije. Tako je napr. u
ratu tesko ostecena cl'1kva S. Salvatare u Palermu revitalizirana
poslije rata prema projektu F. Minisija, ali ne vise u 'izvornoj
funkciji nego !kao koncertni prostor, Ik oji izvanredno odgovara povijesnom ambijentu i karakteru gradevine u cjelini.
Da hi se naglasila potreba za primjerenom novom funkcijom prilikom revitalizacije, potrebno je upozoriti i na neke manje Hi vise
neus.pjele primjere iz recentne restaurato.rske prakse u nasoj zemIji.
Adaptaciju ol'1kve sv. Tome u Zadru mozemo smatrati pozitivnim primjero.m ukoHko zelimo naglasiti spremnost privrednih organizacija da adaptacijom povijesnih prosto.ra za nove namjene
pridonesu uredenju iizvedbi radova. Sam izbor konacne namjene,
medutim, u konkretnom slucaju nije bio uspjesan, jer je mimo. intenc'ija nosilaca istrazivanja i zaStite invenstitor naknadno izmijenio
funkciju, a danasnja namjena prodavaonice plasticne galanterije
ni u kom slucaju nije primjerena restauriranom objektu starorkrscanske bazilike, kojoj je p'rostor dan as ispunjen sasv,im neprikladnim policama i u njima uskladistenim prodajnim artiklima.'
Krajnje negativan ,primjer po. pristupu revitalizacije, metodologiji, izboru namjenei samoj izvedbi predstavlja adaptacija crkve
sv. Roka u Hvaru u stambenu kucu. Tu povijesno vrijednu al,i zapustenu giraaevinu dozvol:i'la je nadlezna sluzha zastite da ]e preuredi privatni ikorisni,k, Ikoji ,j e crkvu pretvorio u stambenu kucu i
time ne samo devalvirao povijesno-arhitektonske i ambijentalne
vrijednosti nego doyen u pitanjei eticnost pristupa takovom zahvatu s obzirom na funkcio.nalne transformacije sakralnih prostora
u neke sasvim neprimjerene namjene novog stana kao sto su kuhinja, zahod, sprema :i drugi prostori nuzni za funkcioniranje kuce,
ali sasvim neprimjereni povijesno,j crkvenoj gradevini.
Od inozemnih primjera neprimjerenog koristenja povijesnih
gradevina valja s.pomenuti adaptaciju crkve u amsterdamskoj cetvrti Haarlem (Nizozemska). koja je preuredena zakolelktivno. stanovanje.
Revitalizacija pavijesnih gradava i naselja u cjelini znatno je
slazeniji proces, kaji ima ne sama svo.je kulturno-umjetnicke i
gradevinsko-tehnioke, neg a najvise eko.nomske i sacia-demo.grafske aspekte.
Kad starih gradavai naselja u najvecem braju intervencija zadrzava se u asnavi asnavna rezidencijalna funkcija povijesne cjeline, kaja se prema speci,ficnim zahtjevima maze smanjivati i pavecavati, a funkcianalne pro.mjene adnose se na lakacije i karakte,r srediSta, rna ekanamSiku ulogu povijesne cjeline i pajedinih nje133
nih zona, te s Nme u vezi na raspored paslovnog prostara, tercijal'nih aktivnosti i drugih sadrzaja. Kao sto je veeistaknuto u prethodnoj glavi. revitalizacija povijesne cjeline ne rjesava se samo
unutarnjim medenjem stare ag,lomeracije vee skim prostornim
plankanjem ekonomskih resursa, komunikacija i drugih vanjskih
cinilaca, koji utjeou na novi zivot urbane iliruralne povijesne sredine.
Od kolikog je znacaja pitanje nove funkcije u procesu revitalizacije starih cjelina pokazat ee dva jadranska primjera vrlo slicnih
arhitektonsko-ambijentalnih, tipoloskih i topografskih karakteristika,
koja su u pogledu namjene rijesena na razlicite nacine.
Uredenje Svetog Stefana na Crnogorskom primorju i Primostena kraj sibenika vee je do sada bilo spomenuto u drugom kontekstu, a ovdje se valja osvrnuti na pristup revitalizaciji upravo s aspekta izbora nove funkcije.
Sveti Stefan je ruralnonaselje nastalo u srednjem vijeku na
otocieu vezanom s kopnom pjeseanom prevlakom. Nekada opasano zidinama, zadrzalo je svoje osnovne arhitektonske i ambijentalne
vrijednosti izvanredne topografske cjeline s jednostavnim stambenim kueama :i s nekoHko cr,kava, koje su u posljednje vrijeme bile
znatnougrozene. Na temelju jedinstvenog projekta ta je aglomeracija u cjelini zastieena na taj nacin sto je 1952-1960. adaptirana
u naselje-hotel, pri cemu su barem u eksterijeru zadrzane osnovne
karakteristilke, dok je interijer osamdesetak restauriranih kuea temeljito preg,radan u sldadu s novom namjenom. Revitalizacija je u
ovom slucaju postignuta potpunom izmjenom funkcije naselja u
cjelini, kOje je pretvoreno u hotel visoke kategorije. lako je time
postupkom prvobitno naselje fizicki zastieeno i ureaeni njegovi
pojedinaeniobjekti, one je 'izgubilo ne samo svoju demografsko-socijalnu strukturu nego i osnovne elemente naseobinskog zivota
pretvorivsi se u ekskluzivnu hotelsku aglomeraciju.
Tipoloski i tQPografs'ld slieno naselje Primosten takoaer je nastalo u srednjem vijeku i zahvaeeno 1e urbanistiek!im planom u
cjelovitom postupku prostornog uredenja od generalnog plana sireg
prostora, preko detaljnog plana naselja u cjelini do projekta povijesne jezgre, 0 cemu je u prethodnom dijelu bilo vise govora.
Pl"irazmatranju revitalizacijskog postupka ovdje je potrebno
samo spomenuti da je zastita naselja, uz primjenu razlicitih metoda
obnove, ostvarena zadrzavanjem osnovnog stambenog karaktera naselja, a da se promjene u funkciji odnose samo na pojedine transformacijeu skladu s 'danasnjom ulogom naselja u turistickom zivotu
citavog kraja. Tako su npr. stalei drugi prizemni prostori, koji su
s opadanjem poljoprivrednih aktivnosti izgubili svoj prvobitni smisao, mogli biti predviaeni za ugostiteljske namjene i to za specificne sadrzaje prikladne povijesnom karakteru staroga naselja,
Potpuna ,rekompozicija primjenljiva Ie kod naglih razaranja graditeljskog nasl:jeaa u ratu, potresu 'i drugim elementarnim nepogodama. Takvi udesi obicno ruse objekte, ali ostavljaju u rusevinama
njihove dljelove, koji se anastilozom samo vraeaju na prvobitno
mjesto. Primjenom te metode npr. rekomponirano je Ishak begovo
tulbe u Skoplju, neposredno nakon katastrofalnog potresa 1963. god.
Kako su u tom slucaju ostali u gomili rusevina sv,i dijelovi, a postojala je tehnicka dokumentacija prvobitnog izgleda, nije bilo poteskoea da seizvrsi rekompozicija.
Dje1lomicna anastiloza najuobicajenija je metoda pri obnovi i
uredenju arheoloskih objekata koji su graaeni kamenom. Mnogi lakaliteti u starim mediteranskim i bliskoistocnim C'Jv.ilizacijama, gradevine arhajske, klasicnei helenisticke grcke i stare rimske arhitekture, koje su se s vremenom urus'ile, mogle su se primjenom
metode anastiloze djelomicno obnoviti s time sto su izvorni dije10Voi (stupovi, arhitravii drugi elementi) stavljeni na prvobitno mjesto, pa je uz minimalne dodatke komponirana prostorna cjelina kod
kOje se naslueuje prvobitni oblik graaevine.
Najpoznatiji zahvati anastiloze izvrseni su na grckim hramovima u Paestumu, Agri'gentu, Se1linuntu, Segesti i drugim lokalitetima, pri cemu su kod vezivanja izvornih elemenata koristena i
suvremena tehnioka sredstva (beton, zeljezo i dr.).
Anastiloza se moze primijeniti i kod povijesnih cjeHna arheo
loskog 'karaktera, kao sto su Irusevine antiokih gradova poput Timgada u Alziru.
U meaunarodnim dokumentima primjena anastiloze odobrena je
vee Atenskom poveljom ,iz 1931. god. Kad se radi 0 rusevinama
namece se krajnje savjesna konzervacija, a kad to uvjeti dozvo/javaju sretno je rjesenje i postava izvornih e/emenata na prvobitno
mjesto - kaze se u tom dokumentu. 1 Venecijanska povelja iz
3. REKOMPOZICIJA (ANASTILOZA)
Rekompozicija (anastiloza') je metoda, kojom se poruseni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju , opa se tako povijesnom dobru vraea, djelomicno iii u cjelini,
prvobitni oblik.
Rekompo~ioija moze biti samostalna metoda (sto se najvise
primjenjuje kod arheoloskih lokaliteta), ali se javlja u postupku s
drugim metodama restauracije i revitaHzacije.
134
135
136
137
4. RESTAURACIJA
Pod pojmom restauracije podrazumijeva se postupak obnove
graditeljskog nasljeda, kojom se .povijesnim gradevinama, odnosno
cje'linama dodaju dijelovi, koji su .postojali u izvornom izgledu iii
u jednoj od razvojnih faza, a danas nedostaju. Restauracijskom
metodom obnavljaju se graditeljska dobra djelimicno iii u cjelosti
u izvornom obliku iii u obliku, Ikojim se na osnovi valorizacije
utvrdi da je najprikladnije za zastitu, suvremenu prezentaciju
i koristenje.
ZAsnrA. str. 1.
o.c. str. 56.
ske vrijednosti spomenika, a zasniva se na posiovanju stare materije i autenticnih dokumenata. Dna se mora zaustaviti tamo gdje
pocinje pretpostavka.l
Restauracija se, medutim. u praksi znatno vise primjenjuje nego
sto bi se moglo zaklJuciti po sluzbenim teorijama. Razlog je tomu
sto se mnogi strucnjac.j kOJi u svojim teorijskim stavovima prihvacaju konzervaciju kao polaznu metodu ocuvanja kulturnog nasljeda,
suocavaju i s potrebom primjene restauratorske metode u odredenim situacijama, kOje nije moguce izbjeci.
Iz toga pyoizlazi osnovna konstatacija da je restauracija zastitna
metoda, kojoj je jednako kao i konzervacili osnovni cilj ocuvanje
graditeljskog nasljeda, kada to u specificnim situacijama nije moguee postiei drugim metodama. Osim samog ocuvanja, sto se postize i konzervacijom, cilj ,restauracije je 'i otkrivanje onih vrijednosti, koje ranije nisu dolazile do izrazaja,isto ;kao 'i nJihovo vracanje danasnjem zivotu povijesne ,glradevine 2 U m~kim slucajevima
sarno se restauracijskom metodom mogu postici oni potrebni uvjeti
u prvom redu suvremenog koristenja, koji osiguravaju graditeljskom nasljedu danasnji zivot i trajno ocuvanje.
Kao i kod drugih metoda ni kod 'restauracije nije moguce od,rediti apsolutna pravila koja bi bila primjenjiva za sve slucajeve
u tom postupku. Svaki slucaj napose se rjesava nakon svestrane
valorizacije graditeljskog nasljeda kOje se obraduje, pa se rezultati
takvog metodoloskog po stupka ugraduju u projekt restauracije. Ipak,
neke norme u primjeni te metode u mnogim se zemljama, barem u pravilu, prihvaeaju Ikao nacela restauracije:
1. U restauraciji povijesnih gradevina moguca ,j e veca iii manja obnova odnosno ugradnja novih elemenata, ali je ipak nuzno
nove dijelove svoditi na najmanju mogueu mjeru. lako je nemoguee
odredenim propisima utvrditi postotak novoga u odnosu na staro,
obnovljeni dijelovi u pravilu ne bi smjeli obimom prelaziti postojeee
autenticne ostatke, jer secitav postupak ne hi vise mogao tretirati kao restauracija, nego bi to vee bila primjena rekonstrukcijske
metode.
2. Restauracija ne moze imati za cilj samo v.raeanje prvobitnog
izgleda povijesnoj gradevini -iii cjelini, nego ocuvanje autenticnih
vrijednosti jed-nog, vise :iii svih povijesnih slojeva, zavisno 0 rezultatima znanstveno-istrazivackog postupka i valorizacije.
3. Restauracija se mora zasnivati na poznatim elementima
- i kako kaze venecijanska povelja - zaustavlja se ondje gdje
poCinje pretpostavka. Ukolilko dode do dogradivanja i.z estetskih
iii funkcionalnih razloga, onda ona moraju nositi pecat naseg vre
mena. Pogotovu su nedopustive obnove povijesnih dijelova na osnovi analogija.
4. Novi dij~lovi mOI"8~u biti obiljezeni da bi ih se raz'lilkovalo
od autenticnih, ali se 'U suvremenoj praksi sve vise odustaje od
zahtjeva da se novi dijelovi razlikuju od izvornih mate,rijalom,
istaknutim iii udubljenim zid-nim povrsinamai drugim nacinima,
sto su bili ,I<arakteristicni za "biolosl<o razdoblje zastite. To, medutim, ne znaci da se danas prilikom restauracije ne primijenjuju
drugi materijali,koji se, dapace, sada ponegdje javljaju zajedno s
novim gradevnim tehnikama. Suvremenim ,restauracijskim metodama dozvoljena je, dakle, primjena nove gradevne tehnologije, ali
je upot,reba novih materijala u pravilu pogodnija u skrivenim, neg a
u vidljivim dijelovima strukture povijesne gradevine.
139
5. U pravilu je potrebno izbjegavati obnovu dekorativnih dijelova, osim u slucajevlrna kada koristenje povijesne gradevine, estetski i drugi razlozi nuzno zahti,jevaju dosljedni dovrsetak restauracijskog postupka.
Iz nekih primjera iz domace i inozemne prakse ocuvanja graditeljskog nasljeaa nastojat cerno ilustrirati navedena nacela.
Restauratorski radovi u podrumskim dvoranama Dioklecijanove
palace u Splitu spadaju meau opseznije zahvate obnove nase kulturne bastine. Prizemne dvorane Palace, konvencionalno nazvane
"podrumima, sagradene su u juznoj cetvrtini Dioklecijanove r ezidencije, da bi izravnali nagib zemljistai omogucili potrebnu izolaciju carevom stambenom kompleksu, koji se nalazio iznad tih
prizemnih prostora.' Kao substrukcije, prizemni prostori se rasporedom i oblicima u osnovi sasvim podudaraju s dispozicijom Diokle~ijanova stana u gornjem katu, pa je, s obzirom na okolnost da
140
141
tu je u cjelini zadrzana do visine antickog kolonata,a iznad nje primjenom anastiloze obnovljen je gornji kat prilikom adaptacije gornjih prostora te zgrade za Regionalni centar priroritetnih akcija zastite covjekove okoline, dok su u kafani u prizemlju i prvom katu
otkrivenii prezentirani antioki i srednjovjekovni ostaci.
Pjesacki promet u obnovljenoj
centralnoj prizemnoj dvorani
Dioklecijanove palace u Splitu
ni sloj sasvim devalvirao prvobitnu arhitekturu ,jIj pak obnove autenticnog srednjovjekovnog sloja, kOJi 'ima istaknute pov'ijesno-umjetnioke vrijednosti, a svojim prostornim osobinama znatno je prikladniji za suvremeno koristenje. Valorizacijom ,se doslo do potrebe
ovog drugog 'izbora, pa su naistocnom dijelu zgrade zatvoreni
noviji otvori i ponovno vracana prvobitna romanicka kompozicija
fasade, sto odgovara i prostornoj dispoziciji revitalizimne graaevine,
a na sjevernoj dvorisnoj fasadi uklonjeno novije stubiste 'ispod kojeg su se otkrili znatni ostaci kasnogotioke loze, koju se moze
atribuirati Jurju Dalmatincu iii njegovoj radionici. Karakter zgrade
i potreba njene stains upokebe zahtijevala jei potpunu obnovu
arhitektonskih i stk ulpturalnih elemenata, pa su 'U ovom slucaju restaurirani 'i poneki ukrasni detalji na osnovi sasvim sigurnih podataka 0 prvobitnom izgledu loze prvoga katai drugih dijelova, kao
sto su dekori.rana ~rata u unutrasnjosti. Restauracija je i ovdje
provedena zajedno s revitalizacijom, tako da jecitav sklop, koji je
jOs g. 1958. predstavljao jedan od najzapustenij'ih blokova u staroj
jezgri Splita, preureaen g. 1964. u Centar za kulturu Radnickog
sveucilista "f)uro Salaj '.
Kao primjer primjene sasvim novih restauratorslcih tehnika
mogu se uzeti neki radovi arhitekta Franca Min'issija, koji je pri
restauraciji eksperimentirao novim mate,rijalima. Paznju je pobudila
njegova obnova grckog teatra fraelea Minoa, kojernu su polukruzne
stepenice bile sasvim tistrosene. Ostavljajuci nedirnute izvorne ostatke, autor obnove restaurirao je prvobitni oblik u materijalu prozimog perspexa,cime ,je objekt osposohljen za suvremene koristenje, dokistodobno prozirni materijal omogucava da se vide svi
autenticni dijelovi te graaevine.
144
, F. Mlnlssl: o.c.
145
Za "faksimilsku rekonstrukciju u pravilu vrijedi osnovno nacelo kOje je navedeno u vezi s postupkom restauracije, a to je
apsolutna sigurnost u poznavanju prvobitnog izgleda koji se obnavIja, dok sama obnova, upravo radi postizanja "faksimilske slicnosti
obicno ukljucuje i sve detalje.
5. REKONSTRUKCIJA
Rekonstrukcija je postupak ocuvanja graditeljskog naslJeda,
kOJim se obnavlja povijesna gradevina iii cjelina, sto je bila porusena potpuno iii u vecem svom dijelu. Rekonstrukcija je, prema
tome, potpuniji i mnogo radikalniji vid restauracije, pri kojem je
nesrazmjerno vise novoobnovljenih nego autentionih dijelova, dok
je kod restauracije taj odnos bio obrnut.
U rekonstrukciji povijesnih gradevina iii cjelina mogu se primijeniti dvije metode, koje se u osnovi znatno razlikuju: prva je
metoda faksimilske a obnove, a druga nova izgradnja, ,koja se polozajem, volumenom, ambijentalnim iii drugim karakteristikama uskladuje s povijesnom okolinom.
A. Metoda faksimilske rekonstrukcije
Faksimilska obnova je postupak, kojim se samo u Izmmnim
s'lucajevima vraca povijesnoj gr adevini iii povijesnoj cjelini prvobitni izgled, odnosno izgled jedne iii vise n~enih razvojnih faza, sto
ga je ta gradevna iii cjelina u potpunosti iii u vecem dijelu .izgubila
naglim iii postepenim rusenjem.
Naziv "faksirnilske rekonstrukcije upotrebljava se zato da bi
se naglasila osnovna karakteristika takve obnove, a to je vjerna
reprodukcija prvobitnog odnosno ranijeg stanja.
Do primjene faksimilske "ekonstrukcije u suvremenoj se konzervatorskoj praksi dolazi samo u iznimnim slucajevima ito:
- kad je autenticna gradevina iii cjelina naglo porusena (u
ratnom razaranju, prilikom elementarne nepogode iii nekim drugim
naglim uzrokom), a postoje 'izrazite kulturne, estetske, politicke, kultne, iii druge potrebe da se ona obnovi prema prvobitnom odnosno
ranijem izgledu;
- kad takva obnova, bez obzira na vrijeme iii nacin rusenja
autenticnog graditeljskog dobra, ima istaknuti kulturni, odgojni iii
drugi znacaJ.
1 J. Marasovic:
Prllog metodolog lji
obrade graditeljskog nasljeaa. dlzertaclja, Zagreb . 1977.
146
147
prvom redu arhitektanskih snimaka svih abjekata, ali takaaer i brojnim fotografskim snimkama, izvedena je faksimilska rekanstrukcija
Starag Mjesta 'lJ cjelini,isto kaa :i niza istaknutih pavijesnih graaevna izvan njega.
Nasuprot tam tipu obnave cjelina pamsenim ratam iii drugim
uzracima, faksimilska obnova starog Wil/iamsburga maze se smatrati dmgim tipom abnave cjelavite pavijesne aglameracije, dO' koje
dalazi 'iz muzejsko-edukativnih razloga. Ta se rekanstrukcija moze
smatrati najapseznijim zahvatom na ocuvanju graditeljskog i kulturnag nasljeaa 'lJ Sjedinjenim americkim drzavama. kaka po primjeni razlicitih metada zastite od konzervacije postojecih graaevina dO'
potpune faksimilske rekonstrukcije velikog broja zgrada. koje su
bile sasvim porusene. tako i po organizacijsko-financijskom aspektu
citavog poduhvata.
149
U slucaju kad je pol'usenu povijesnu zgradu potrebno nadomjestiti novim objektom iii obnoviti poruseni povijesni ,grad Hi na"
selje, mnogo je cesce pr.i,mjenJivana metoda nove izgradnje uskla"
dene s povijesnim ambijentom. Takva metoda je prihvacena ,i u
suvremenoj teoriji zastite graditeljskog nasljeda.
Postavljanje nove gradevine u povijesno tkivo obicno se naziva
interpolacijom, Ikoju cemo kao metodu suvremenog uredenja gradi"
teljskog nasljeda posebno razmotriti. RazHka izmedu rekonstruk"
cije novom izgradnjom 'i interpo/acije u povijesnom okviru je u
tomu sto je rekonstrukcija metoda kojom se, kad je to u programu, obvezatno nadomjesta porusena zgrada iii cjel.ina, dok je inter"
polacija svako postavljanje ' nove gradevine u stari ambijent, bez
obzira na potrebu zamjene porusenih objekata i!oi aglomeracija.
Rekonstrukcija novom izgradnjom uvijek nosi pecat suvremene
arhitekture, koja se uskladuje u postojecem ambijentu ne samo polo"
zajem, nego i volumenom, gabaritom a arhitektonskim izrazom ne
smije blti u neskladu s cjeHnom u Ikojem nastaje.
Takvu re'konstmkciju, za raz,liku od one nfaksimilske ne podsticu ratlozi f.izicke restitucije pojedinacnog vrijednog objekta, nego u vecini slucajeva urbanisticki razlozi zadrzavanja ulicnog gabarita, prostorno definiranje trgova ,i drugih gradskih prostora, funkcionalni orazlozi odrzavanja postojece iii unosenja neke nove namjene, a kod rekonstrukcije povijesnih cjelina odrzavanje kontinuiteta grada, naselja Hi pojedinih njihovih dijelova.
Modaliteti novog 'rjesenja, koJim se respektira povijesni ambijent, razliciti su u razliciHm sredinama, a najvise ovise 0 arhitektonskom izrazu sto ga u sebi nosi svaki pojedini projektant, jer
je rekonstrukcija tog tip a izoraziti kreativni postupak U tim' razlicitostima moguci su i orazliciti stupnjevi priblizavanja prvobitnom
objektu, odnosno okolnom ambijentu od primjene tradicionalnih
materijala, oblika iii detalja, preko objekata koji se svoJim neutralnim izrazom najjednostavnije stapaju s ambijentom, pa do gradevina koje unatoc respektu prema povijesnoj sredini nose izraziti
pecat suvremene arhitekture, odnosno obiljezje vlastite kreativnosti pojedinog projektanta.
I za tu metodu mogli bi se nabrojiti brojni primjeri u svijetu
i u nasoj zemlji, a spomenut cemo jos dva primjeraiz Dioklecijanove palace u Splitu, jer se radi 0 veoma osjetljivim zahvatima
obnove izvedene metodom ambijentalne rekonstrukcije.
Jedan se odnosi na obnovu stambene kuce u Rodriginoj ulici,
koja se uslijed trosnosti sama urusila g. 1958. Ta je zgrada sacuvala same na straznjem zidu ostatke romanioke arhitekture, dok
je ulicna fasada bil-a bez stilskih oznaka, ali ambijentalno uskladena
s povijesnim karakterom staorog sredista Splita. Zgrada se urusila
jer je bila veoma trosna, a srecom su prethodno njezini stanari
iseljeni, pa urusivanje nije donijelo i Ijudske zivote. Potreba za obnovom proizisla je iz stava da jedna recentno stvorena praznina u
povijesnom sredistu sto prije mora nestati i da se bloku u cjelini vrati prvobitni inte'gritet. Kako sama graaevina nije predstavljala
osobitu povijesno-umjetnicku vrijednost, to se nije ni postavljalo
pitanje potrebe za faks'imilskom rekonstrukcijom, vee se prislo
ambijentalnoj obnovi stambene zgrade, prve koja je u revitalizaciji
kama
150
151
Dioklecijanove palace ponovno dobila stambenu namjenu, usklaaenu sa suvremenim standardom stanovanja.
Zgrada se 'sv,o jim vo'lumenom 'i materijalom (,kamenim zidovima i ,krovom od kupa ,kanalica) potpuno usklaauje s okolnim ambijentom, ali samim izrazom nos'i pecat nenametljive suvremene arhitekture. (Rrojektanti obnove sou Mira Bezic i Neven segovic). Na
njezinom straznjem zidu respektirani su i k.onzervirani sviizvomi
romanicki ostaci.
Dru9'i slucaj od-nosi se na mnogo osjetljiviji problem obnove
ratom porusene zgrade na Peristilu. Prvobitna zgrada AgHc-Mrkonj'ic bila je trokatna uglovnica na raskrizju glavnih antickih komunikacija u Palaci - karda ,i dekumana - odnosno glavnih danasnjih
ulica Dioklecijanovei Tomislavove poljane. lako na tako istaknutom
polozaju, prvobitna graaevina ne samo da nije imala povijesnih ni
ambijentalnih vrijednosti, nego je svojim betonskim materijalom,
narocito betonskim stupicima, znatno odudarala od okolnog ambijenta istaknutog povijesnog, umjetnickogiarhitektonskog znacaja.
Pogoaena avi'Onskom homrbom g. 1944. ta je z,girada bila znatno
porusena, a pri uklanjanju njezinih ostataka pojavili su se znacajni
izv.orni dijelovi Dioklecijanove palace i to ugaoni pilon naraskrizju
karda i dekumana, ostaci stupova s bazama i ostaci plocnika.
Potrebu za obnovom i ovdje su trazili prvenstveno urbanisticki
-razlozi zastiteizvornog srednjovjekovnog ambijenta odnosno postojecih povijesnih blokova na raskrizju glavnih ulica, a osjetljivost
situacije naglasavao je sam Peristil, koji je vjekovima okruzen
izgraaenim pr.ostorom 'i ne podnos'i na jed nom svom uglu novu,
umjetno stvorenu prazninu. Unatoc tomu sama 'izgradnja, ,koju su
podstakle strucne sluzbe u gradu (Konzervatorski zavod za Dalmaciju i Urbanistioki zavod), naisla je vec 'i u pogledu osnovnog
.opredijeljena za iii protiv rekonstrukcije na podijeljena misljenja,
jer je bilo prisutno .i misljenje da nije potrebno obnavljati porusenu zg-radu, to prije 5tO su na njezinom prostoru pronaaeni zna-
cajni ostaci same Dioklecijanove palace. Pa 'i kod pobornika rekonstrukcije javljali su se razliciti prijedlozi za .obnovu .od zahtjeva za
primjenom faksimi'lske metodei historicistioke arhitekture d.o
razUcitih suvremenh rjesenja, kOja su vise :iii manje vodili racuna
o povijesnom ambijentu. Usvojen je projekt Odjela za graditeljsko
nasljeae Urbanistickog zavoda (projektant Neven segvic), prema koJem ,se obnovlljena zgrada svolj im volumenom potpuno prHagoouje
ambiJentu. Zahtjev za respektom povijesneokoline odredio je obloznimaterijal iz kamena {u ovom slucaju izglacanog), dok se oblici
otvol'a ,i cjelokupna kompozicija takoaer povezuju s karakterom
okolnog ambijenta. Pa ipak, zgrada nosi pecat suvremene arhitekture i ne tezi historicistickom oponasanju. Njezino specificno rjesenje prizemlja u staklenoj stijeni trazili su razlozi prezentacije
arheoloskih nalaza. Naime, u prizemlju, koji se koristi kao prostor
jayne namjene (snack-bar, pa zatim banka) valorizirani su svi antiok'i ostaci (pilon i stupovi ulica, obnovljeni dijelovi zida sjeveroistocne zgrade Dioklecijanove palace,izvomi plocnik), pa je bilo
potrebno da se .ostavi mogucnost njihova dozivljavanja ;i s ulice.
Gornji katovi ,koriste se kao poslovni prostor trgovinskog poduzeca "Jadranteksril, koji je bio narucilac rekonstrukcije.
Potrebe za 'rekonstrukcijom povijesnih cjelina takoaer su najve6im dijelom uvjetovale ratna razaranja iii elementarne nepogode.
Od nasih primjera primjene metode rekonstrukcije povijesnog grada putem nove izgradnje koja respektira osnovne prostorne
osobine ranije aglomeracije - moze se navesti slucaj obnove
Zadra. Grad je, podignut u anticko doba na izduzenom poluotoku,
nosio sve karakteristike rims,ke urbanistike: pravilnu .ortogonalnu
mrezu ulica 'koje su uo:kvirivale isto tako pravilne stambene blokove s gradskim sredistem u sjeverozapadnom dijelu otoka.' Srednjovjekovni Zadar preuzima osnovnu prostornu organizaciju antickog
Jadera, koju adaptira za poirebegrada svog vremena, komu osnovna obiljezja daje romanicka 'i goticka arhite,ktura. Zadrzavaju se po-
152
153
tezi glavnih ulica, '~oje se, meautim, reduciraju, a spajaju se stambeni blokovi u vece cjeline .1 Za razliku od antickog grada izrazitog
monocentricnog obiljezja, srednjovje,kovni Zadar nosi sve karakteristike bicentrizma, jer se na anticki kultni centar jos od starokrscanskog vremena izravno prostorno nadovezalo krscansko kultno
srediste, dok je municipalni trg obHkovan na sasvim suprotnoj strani blizu istocnih gradskih vratiju.
Pocetkom novog vijeka bitne promjene u urbanoj formi dolaze
s podizanjem utvrda, od kojih su narocito karakteristicna ona iz
XVII. st. kojom je okruzeno cjelokupno gradsko podrucje. Rusenjem
tih utvrda formira se u XIX. st. nova gradska fasada, oblikovana
reprezentativnim zgradama, a srednjovjekovnai renesansno-barokna struktura postepeno se obnavlja 'uz stalno zadrzavanje osnovnog gradskog mjerila kOje je tek s talijanskom okupacijomizmeau dvaju svjetskih ratova u XX. st. ponegdje mjestimicno poremeceno.
Taj razvoj naglo prekida bombardiranje iz zraka g. 1944. kojim
je najve6i dio starog grada porusen, dok ' su najznacajnije vrednote
graditeljskog nasljeaa srecom uglavnom posteaene.
Rekonstrukcija grada zapoceta je nakon natjecaja g. 1955.
kojim su kao najuspjesniji radovi ocjenjeni oni koji predviaaju obnovu, zasnovanu na postivanju prvobitne urbane strukture u mjerilu
i u volumenu novosagraaenih objekata. To je i karakteristika proje,kta
Bruna Milica, ona osnovi kojeg se pristupilo arhitektonskoj razradi.
Pojedini projektanti koji su sudjelovali u toj fazi nisu, meautim, svoJim ostvarenjima bili na visini zadatka arhitektonske rekonstrukcije u jednom tako znacajnom, a .istodobno osjetljivom povijesnom tkivu.
Interpolacija je metoda popunjavanja povijesnog grada iii naselja novim objektima iii cjelinama. Najcesce se primijenjuje u
postojecim blokovima u kojima se nalaze prami prostori, koji se
popunjavaju radi 'koristenja prostora (u privrednei stambene svrhe)
iii zatvaranja k,ompozicijske cjeline pojedinog bloka iii vece prostorne jedinice grada Hi naselja. Za razliku od rekonstrukcijske metode, faksimilske Hi ambijentalne, kojoj je uvijek osnovna svrha obnova graaevine iii cjeline koja je nekad postojala, 'interpolacijom se
ne tezi vratiti nekadhsnje stanje, onego popuniti danasnje praznine
(bez obzira na to jesu Ii one ranije uopce postojale)i to unosenjem suvremene arhitekture u postojece tkivo. Interpolacijom, prema tome mozemo smatrati i svaku danasnju dopunu ranijem povijesnom ambijentu.
Osnovna 'karakteristika .interpolacije je danasnji izraz koji se
vise iii manje usklaauje s postojecim ambijentom. U odnosu na taj
osnovni kriterij usklaaenja s povijesnom sredinom, interpolacije mogu biti sasvim razl.icite , pa se javljaju u vrlo sirokom rasponu od
svijesnog suprotstavljanja ranijem izrazu (tzv. kont,rapunkt) do veceg iii manjeg podreaivanja postojecem ambijentu (tzv. asimilacija).
Ranija povijesna razdoblja, u kojima se cesto primjenj-ivala
interpolacija nove arhitekture u postojecem povijesnom tkivu, veo154
1 I.
Maroevic: Novo u starom, 11
zagrebacki salon , Zagreb, 1976.
ma cesto su se izrazavala ,kontrapunktom novoga prema starome. Pri tome se nerijetko nova arhite.ktura suprotstavljala postojecem ambijentu ne samo iz,razom, nego volumenom ;i materijalima.
Nasem vremenu svojstven je respekt prema graditeljskom
nasljeau, pa se i interpolacijama vise tezi asimilacija nego suprotstavljanje.
o interpolacijama novoga u stam mnogo se raspravlja osobito
u posljednjih dvadesetak godina. Na III. kongresu ICOMOS-a (Budimpesta 1972.) usvojena su cetiri nacela umetanja nove arhitekture u stare tkivo: integracija suvremene arhitekture s povijesnom
sredinom putem urbanistickog planiranja, slobodna primjena novih
tehnika i materijala uz postivanje postojecih odnosa, autenticnost
povijesnih ambijenata koji iskljucuju krivotvorine, te ponovno ozivIJavanje urbanih prostO'ra novim namjenama.
Meau teoreticarima u nasoj zemlJi, koji su se bavili tim pro
blemom, valja spomenuti I. Maroevica i njegovu klasifikaciju cetiriju
metoda interpolacije novoga u staro: 1 1. metoda faksimHa, koja u
oponasanju postojeceg ambijenta .granici s faksimilskomrekonstrukcijom; 2. metoda prilagoaavanja, t .j. pokusaj sto manjeg isticanja
novog u starom; 3. metoda naglasavanja radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa; 4. metoda kontrasta, kojom se trazi nadjacati iz'raz postojece sredine.
U posljednje vrijeme spominje se cak interpolacija starog
u novome u slucaju kada se rijetke autenticne povijesne graaevine
na'laze okruzene novim objektima,
155
Postupak osjetljivog projektiranja u povijesnim ambijentima, sli,can interpolacijama, traze i dogradnje povijesnih objekata i cjeUna,
.kojeriastajuiz razlicitih funkoionalnih 'razloga. 1<ao primjer takvog , '
postupka moze se spomenuti dogradnja skole uz srednjovjekovni
samostan na Poljudu u Sp/itu.' Taj samostan veoma je znacajna ,
pov,ijesna cjelina, I~ojoj ,n ajstariji tragovii pisaniizvori {)tkr.ivaJu
,ranosrednjovjekovno porijeklo. Danasnji najstar-iji di'jelovi pr,ipadaju
gotickorenesansnom razdoblju iz baja XV. st. Dogradnjom u XIX.i
pocetkom XX. st. samostan je dobio danasnji izgled. Novije dogradnje, a osobito unosenje cementnih ukrasnih elemenata, narusile su ukupnu vrijednost cijelog kompleksa i unijele zabunu u
razlucivanje stilske autenticnosti prvobitne cjeline.
Uprava franjevacke provincije povjerila je Urbanistickom zavodu Dalmacije osjetljivi zadatak dogradnje franjevacke slkole uz postojeeu crkvui samostan. Projektom je osim obnove samog samostana predvideno uklapanje novosagradenog dijela skole u postojeei sklop njegovim organskim prosirenjem prema sjevernoj strani.
To je omogueilo da se u cjelini sacuva u vanjstini hist{)rijski
karakter a da se 'istodobno suvremeno oblikuje sk{)lslka zgrada,
orijentirana prema unutrasnjem dvoristu, a zatvorena sa svih vanjskih strana zidom u visini prizemlja. Istim zahvatom uklonjeni su
i neukusni dodaci 'iz ranije rekonstrukcije i ostvareni svi programski zahtjevi ,SUVIremeno oblikovanih i opremljenih stambenih, radnih
i pomoenih prostorija redovnikai 'internata. Projektant cjelokupnog
zahvata je Jerko Marasovie, a ,radovi dogradnje i obnove zavrseni su
g. 1968.
Dopune 'mogu zahvatiti 'i veee prostore u povijesnim naseljirna . To je slucaj s vee spomenutom revitalizacijom starog Primostena lJla otoci6u, 'gdje su projektanti (8. Pervan i suradnici) predvidjeli upotpunjenje postojeeeg nasellja novim ,z'gradama, koji
se volumenom, materijalom 'i osobito karakteristicnim krovnim
rjesenjem asimiliraju s izgradenim povijesnim naseljem, premda
svaka napose nosi pecat suvremenog arhitektonskog izraza.2
Recentni zahvat, vezan uz istu Aswansku branu, je premjestanje sklopova hramova s glas{)vitog otoeiea File l1a obliznjoi otog Agi:kiJu koji nije potopljen lizgradnjom nove brane. Radi se 0 slozenom
zahvatu dislokacije g.raditeljske cjeline koJi se sastoji od niza objekata, sto su prema projektu i u realizaciji tal,ijanske firme Condotte-Mazzi Estero rpremjesteni na susjedni otoeic, ali na znatno
visoj koti, iznad razine novog akumulacijsk{)g jezera. Gitav zahvat
izvrsen je primjenom uzornog metodoloskog postupka: najprije ~e
izraden egzaktni arhitektonski snimak i sva tehnicka :i druga znanstveno-istrazivaeka dokumentacija postojeceg stanja, zatim se pri-
7. DISLOKACIJA
Premjestanje povijesnih gradevina Ii cjelina takoder jeiznimna
metoda koja se dopLsta sarno u slucaju kad ni jed nom drugom
metodom nije moguee ocuvati kulturno dobro na izvol'n{)m mjestu.
Takvi se slucajevi najveeim dijelom javljaju prilikomizvodenja veIikih hidrotehnickih radova, znaeajnih za naoionalnu ekonomiju, kad
se prostor,i u komu se nalaze objekti iii cjeHne graditeljskog onasljeda moraju pretvoriti u akumulaC'ij&ka jezera, pa se 'kulturna dobra u njima mogu oeuvati jedino dislokacijom na drug1i polozaj koji
bi u pravilu trebao biti sto blizi 'izvornome, da hi se premjesteni
objekt iloi cjeHna nasli u istom geografskom prostoru.
Aksonometrija franjevackog sa
mostana na Poljudu u Splitu prije j poslije dogradnje
156
1
2
157
stupilo, po odredenol11 sistel11u, numeriranju I demontiranju blokova kojisu preneseni na novi otoki privremeno uskladisteni (8
ukupno preko 45.000 blokova) 'i zaNm montirani na odredeno mjesto
prema rpr.vobitnom rasporedu arhitektonsko-ambijentalne cjeline. Pri
tome su, rawmljivo, primijenjena 'i suvremena tehnicka sredstva u
nevidljivim dijelovima ,konstrukcije, tako da se novi izgled cjeline
'i pojedinih dijelova podudara cak i u detaljima s prvobitnim stanjem.'
Glasoviti kompleks na otoku Hie zrtvovan je, dakle, visim
privrednim interesima jedne zemlje, ali su barem njegove graditeljsko-umjetnicke vrijednosti spasene premjestanjem, pa, ialko se vise
ne nalaze u izvornom ambijentu, predstavljaju materijalno"prostorni
konHnuitet dislociranog ori,ginala.
Slicni visi interesi uvjetovali su ponegdje 'i premjestanje cijelih
povijesnih naselja. Kao primjer moze se navesti spanjolski gradic
Puertomarin u Galiciji, koj<i je takoder zrtvovan zbog izgradnje akumulacionog ' jezem za hidrocentralu. Citavo povijesno naselje, ukljucujuci romanicke crkve, stambene kuce, trgove i ulice premjesteno
je na novu lokaciju u bHziniizvomog :polozaja, ali na ~natno visoj
koti, tako da je ,i tu zadrzana osnovna geo-to;pografska karakteristika. Svi objekti su egzaktno snimljeni i dokumentirani, numerirani
i zatim preneseni, uredno uskladisteni i ponovno sagradeni.'
Brojni su Ii jugoslavenski pr,imJeri uspjesnih disl,okacija 'koje su
takod8'r potakli visi ekonomski razlozi. Tu spadaju opsezni radovi na
f)erdapu , u rkojima su premjesteni mnogi spomenici, medu ostalim
i Trajanova tabla, isjecena i zatim podignuta na ve6u razinu. Uzoran
metodol'oski postupak dislokacije ucinjen jei za Arslanagica most
u Trebinju, a medu recentne radove jugoslavenske prakse spada
premjestanje Pivskog manastira s freskama i drugim predmetima
dislokacija naselja na Lepenskom Virui dr.
Medu primjerima sasvim opravdanih dislokacija zbog muzeoloske zastite moze se navesti premjestanje i rekonstrukcija svedskog drvenog ratnog broda Vasa. Ponos svedske ratne mornarice
XVII. st., Vasa je bio potopljen na svojoj prvoj voznji g. 1621. u samoj stokholmskoj luci, te je potonuo sa svom posadom 'i bogatom
opremom. Njegovo spasavanje, prel11jestanjei rekonstrukciju zahtijevali su razloziistrazivanja ,i znanstvenog rproucavanja vojnog
158
pomorstva, brodogradevne tehnologije, kultume historije i drugi zaista jaki motivi. Godine 1961. ulozena su velika sredstva uz iznimno slozeni tehnick,i pothvat da se brodistrazi na mjestu potonuca i
zatim pristupi veoma slozenom procesu podvodnog tretmana drva
(injektiranje e:poxy :polimerima), podupiranje i podvodno ugradivanje plutajuceg doka u rkojem se stalna zadrzavala vlaznost, Na taj
nacin zastitila se ne samo integralna drvena konstrukcija, negoi
citav bogaN inventar broda. Tako je brad doveden na pov.rsinu i dopreml,jen uz jedan lucki gat, uz koji je sagradena posebna konstrukcija za njegovu trajnu zastitu. Kao iznimna muzejs'ka atrakcija Vasa
je danasotvoren brojnim posjetiocima. 1
Premjestanja povijesnih gradevina katkad su potaknuta i drugim zastitnim razlozima. To je, na pr., slucaj s dislokaoiJom stare,
povijesno znacajne Lucke spasilacke stanice (Old Harbour lifesaving Station) kod Chathama na novi polozaj u Cape Cod u Pr6vincetownu (SAD). To je bio zadnji sacuvani primjer inace karakteristicnog gradevnog Npa, sagradan 1879, za potrebe americke spasilacke sluzbe, pretece danas poznate Coast Guard Service. Odluku
o dislokaciji potakla je o:pasnost od erozije kupalisnog podrucja,
koja bi dovela do rusenja povijesnog spomenika, pa se stara gradevina u ovom slucaju zastitila premjestanjem. Tehnoloski proces
u tom je postupku omogucio maksimalnu zastitu, jer je citava struktura samo presjecena u dva dijela, zahvacena velikom dizalicom,
ukrcana na teretnlacu i odtegljena na novi polozaj,gdje je sastav159
I
II
1"
160
161
o.c.
/zvorna freska
prostoru apside
ve S. Maria de
na Montjuicu u
162
u repliciranom
romanicke crkTahul u Muzeju
Barce/oni
ENTRADA
163
.Otvoreni muzej povijesne arhitekture na otoku Kizi na Oneskom jezeru u sovjetskoj republici Kareliji. Detalj Preobrazenske crkve
u Det-
164
165
e
'"
........,.?
,a:
Jedan od novijih muzeja na otvorenom, U kome su rekonstruirani (premijestanjem) !karakteristicni tipovi njemacke seoske
arhitekture u autenticniminterijerima i koji pokazuju primjer vjerno
prezentirane etnografslke ejeline 1e Detmold u SR Njemackoj.
Na velikoj povrsini etnografskog pa.,ka, u kojoj su ucuvani i karakteristicni primjeri westfalskog ruralnog pejzazaizlozeni su mnogi
tipovi -ruralne arhitekture, kOja ce se - s obzirom na to da ejelokupni projekt nije zavrsen - jos dopuniti rekonstrukeijama.
Meau ta,kve muzeje na otvorenom, koji sadrze autenticne eksponate u arhitektonskim replikama zanimljiv je i Westfalski muzej
tehnicke kulture u Hagenu. Podignut u blizini Ruhra, najznacajnije
zapadnonjemaoke 'industrijske oblasti, muzej na relativno velikoj
povrsini sadrzi karakteristicne orekonstrukeije starih zanatskih i lndustrijskih graaevina s ~utenticnim irekonstruiranim eksponatima, koJi
nisu samo mrtvi muzejski predmeti nego pokazuju proizvodni proees u razlicitim privrednim granama.
166
167
168
* * *
Sumamim pregledom metoda, koje se pl'lmlJen1uJu alktivnim
pristupom graditelljskom nasljedu, zeljelo se pokazati da su nacini
ocuvanja povi~esne sredine veoma razliciti i ne ogranicavajll se sarno na konzell'vaclju i tehnio~u rkonsolidaciJu. Izbor najpogodnije metodeovisi 0 mnogim 'ciniocima, medu kojima u prvom Iredu spada
obiljezje samog ohjekta Hi c'jeline i nJihova sUVIremena vailorizacija.
U tim razlicitim mogucnostima ostaje uvijek kao osnovna konstanta
respekt prema graditeljskoj bastini i najveca moguca prezentacija
njenih autenticnih vrednota.
169
BIBLIOGRAFilJA -
INDEKSI
ODABRANA
BIBLIOGRAFIJA
Kratice:
G = Gadisnja,k zastite spameni'ka kulture Hrvatske, Zagreb, izdanje R~ublickag zavada za zastitu spomenika ,kulture SRH
ICCROM
'International canservation centre Rame, izdanja Meaunarodnag cent,ra za studij zastite i abnave kulturnih dabara, Rim
Z = Zbarni,k za:stite spomeni'ka kulture, Beagrad, 'izdarrje Saveznog (Jugaslavenskog) zavada za zastitu spamenika ku.(ture
URBS = Revija Urbanistickag zavada Dalmacije, Split
173
BAGLIONI A - GUARNERIO G.: La ristrutturazione edHizia, tecnologie per ilrecupero delle vecchie costruzioni, aspetti economici, legisIativi, Milano, 1980.
CONSELL DE L"6UROPE: La defence et miso en valeur des sites ensembles historiques ou artistiques, 1963.
DELFANTE, C.: Specifieni primjer revitalizacije u Lyonu, URBS, 1970.
KACH~, P.: Drustvo prijatelja dubrovaekih starina, Dubrovnik, Iskustva Duhrovnika u odrzavanju spomeniekog fonda, UHBS, 1970.
FITCH, J,M_: Uloga a~hitekta u zastiti historijskih gradskih centara, UHHS, 1970.
SAVIC, M., IVKOVIC, D., ZUCIC, M.: Rekonstrukcija centra Novog Sada, UR.BS, 1970.
SEKULlC, J.: Iskustva Igrads'kog zavoda Beograda u financiranju zastite spomenika, Split, 1970.
SOSIC, H.: Ekonomija spomenioke bastine (studija u rukopisu), Zagreb, 1984.
STALNA IKONFERENCIJA GRADOVA JUGOSLAVIJE: Pravni sistem zastite spomenika :kulture u SFRJ, Beograd, 1968.
SUPETlC, D.: Neka zapazanja u vezi financ.iranja regeneracije historijskih jezgri Zagreba, UHBS, 1970.
TOMIC, S.: Pravna zastita spomenika kulture, Beograd, 1958.
C. ODGOJ I OBRAZOVANJE 0 GRADITELJSKOM NASLJEElU
SILVA TALl.!ES A.: La formation des specialistes dela preservation des biens culturels et sites, au Bresil
et I'IGCROM, ICGROM, 1982.
bSTONKbK, 0.: Training in Architectural Conservation at the Middle East Technical University,ICGROM,
1982.
WOHLERT, V.: Training in Architectural Conservation, ICCROM, 1982.
ZADOR, M.: The system of training specialistes in monuments preservation in Hungary, ICGROM, 1982.
174
BABIC, I.: Problematika zastite ,povijesne jezgre Trogira, Arhitektura, Zagreb, 1:60-161.
CANAK - MEDIC, M.: Caractere integrale des Monuments et procede concernant leur adaptation, Atti del
II, Cong,resso linternazionale des restauro, Venezia, 1964, 338.
DOMIJAN, M.: Pueko graditeljstvo na zadarskim otocima, fiksiranje stanja i prijedlozi za revitalizaciju,
Komunikaci1je 78, sv. 3, Beograd, 1978.
DRUSTVO IKONZ'ERVATORA HRVATSKE: Kol-oristieka obrada proeelja povijesnih zgrada, Zagreb, 1982.
FISTER, P.: Metodologija 'i kriteriji za obnovu i revitalizaciju starih gradskih jezgri u Sioveniji, Z, XXVIXXVII, 1977-8.
GRUJIC, N.: Svrha, metoda i rezultati proucavanja starih naselja, URt8S, 1970.
JADRlC, R: Revitalizacija historijske jezgre Jajca, URBS, 1970.
MARASOVIC, T.: Metodoloski postupak abnove historijskih urbanih centara, URBS, 1970.
MARASOVIC, T.: Methodological proceedinges for the protection and revitalization of historic sites, ICCROM,
1975.
MAROEVIC, I.: Dokumentiranje graditeljskog nasljeaa, G 2-3, 1976-77.
MAROEVIC, I.: Prilog teor-iJi dokumentacije radova na spomenicima kulture, G 1, 1977.
MAROEVIC, I.: OdrZavanje spomeni,ka 'kulture, G 4/5, 1978-9.
MAROEVIC, I.: Kako istaknuti povijesnost spomeni;ka graditeljstva kod njegove obnove, Z XXVI-XXVII,
1977-8.
MAROEVIC, I.: Konzervatorska valorizacija i propozicije u funkciji ureaenja pmstora, Covjeki prostor,
331, Zagreb, 1980, str. 19.
MADZARIC, V_: Problemi valorizacije spomenika kulture Z X, 1959.
MILlC, B.: Valorization de monuments et sites historiques dans Ie plan d'amanagement de Zadar, Attualita
urbanistica del monumento e de:ll'ambiente antico, Milano, 1957.
MOHOROVI,CIC, A: Pri,log analizi vrednovanja povijesnih urbanih cjelina 'i objekata arhitekture u akviru
rada ,na zastiti spomenika kulture u SRH, Zagreb, 1979.
TAIDIC, B.: Rovinj, razvoj naselja, Zagreb, 1982.
PERKOVIC, Z.: Prilog metodologiji valorizacije u graditeljstvu I(disertacija), Zagreb, 1983.
PEROGALLI, C.: Monumenti e metodi di valorizzazione, Milano, 1954.
PHELOG, M.: Problem valorizacije u historiJi umjetnosti nase zemlje, Zivot i umjetnost,1, Zagreb, 1972.
P:RELOG, tM.: Uz problematilku vrednovanja i revitaNzacije povijesnih sredista, G 4-5, 1978-9.
E. ISTRAZIVANJE I ZNANSTVENA OBRADA GRADITELJSKOG NASLJEDA
BEGOVIC, M.: Revitalizacija bloka Tkaleiceva ulica, Radiceva ulica, Krvavi most u Zagrebu, idejni projekt,
Zagreb, 1978.
CANAK, M.: Primena suvremenih tehnickih sredstava u konzervatorskoj sluzbi
neka posebna tehnicka
Iresenja prikazana na 'izlozbi u Parizu 19'57, Z VIII, 1957.
CANAK-MEOIC, M.: Rekonstrukcija crkve cistercitskog samostana u Kostanjevici, Z XVI, 1965.
CANAK.MEDIC, M.: Cistercitski samostan u Kostanjevici i njegova obnova, Z XXII-XXIII, 1972'-3.
DOMIJAN, M.: Cr,kva sv. Andrije na Vrgadi nakon posljedlljih istrazivaekih i konzervatorskih radova, Starohrvatska prosvjeta HI. s. sv. 13, Split, '1983.
DRUSTVO KONIZERVATORA SRBIJE: Obnova spomenika graditeljstva, Simpozij, Pirot, 1978.
GELSOMINO, L. - CESARI, C.: Recupero edilizio, rilevamento e diagnostica, 1, 2, Bologna, 1982.
GOJKOVIC, M.: Arslanagic most -spasavanje ire,konstrukcija, Z XXII-XXIII, 1972-3.
175
JARAS-POHL, Z.: Obnova kapitula benedi,ktanskog spomenhka sv. Marije u Zadru, G 1-1975.
LUCIC:, B.: Obnova Sorkoceviea Ijetnikovca u Rijeci Dubrovackoj, G 1-1975.
MOROZZI, G.: Interventi di restauro, 'Firenze, 1979.
NENADOVIC, S. M.: Restauracija crkve Sogorodice Ljeviske u Prlzrenu.
NEsKOVIC, J.: Obnova crkve sv. Nikole 'kod Usea, Z XIX 1968.
PETRICIOLl, I. - VEllC, P.: Izvjestaj 0 'istrazivanju 'i konzervaclji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru, G
1-1975.
sABAN, G.: Obnova zgrade br. 48 i '50 u Tka'lcieevoj ulici u Zagrebu G 1-1975.
SEGVIC, N.: Primjena specificne arhltektonS'ko rekonstrukcljske metode u Zagrebu, UABS, Split, 1958. 73.
TOMOVSKI, K.: Konzervacija i restauraclja Gazl-Hajdar-kadIJine dzamlje u Sltolju Z XII'I 1972.
VEZIC:, P.: Zastita spomenl,ka kulture u Zadru, Zadarska ,revlja 5, 6, 1979, Zadar, 1979.
VEllC, P.: Obnova kuee Nassl u Zadru, G 4-5, 1978-9.
VEZIC, .P.: Zastita IkuHurnog nasljeda samostana sv. Franje u Zadru , Zbornik radova samostana sv. Franje,
Zadar, 1980.
ZADOR, M.: Miieml~kek konzervalaskanak uj modszerei, Budapest, 1983.
ZDRAV~OVIC, 'I.: Rekonstrukclja I adaptacija Daud pasinog amama u Sko,pju Z 11950.
MAROEVIC:, I.: Rekonstrukcija kao interpretacija, covjek i prosto.r, 232 , str. 16-18 (1972.)
MAROEViC, I.: Novo u starom, 11 Zagrebacki salon, Zagreb, 1976.
MAROEVIC, I.: Muzejski koristeni spomenici kulture, Muzeologija, Zagreb, 1976.
.
MAROEViC', I.: Novo u stamm u arhitekturi Hrvatske - proces interpolacije, Vijesti muzealaca '1 konzerva
tora Hrvatske, XXVi (4), 1977.
.
MAROEVIC:, I.: Adaptacija 'kulturnih spomeni,kov, Sinteza, Ljubljana, 55, 56, 57, str. 95-97 (198-82)
MA:ROEViC, I.: 0 nekim novim pogledima nainterpolacije, Arhitektura, 184-185, Zagreb, 1983.
MIHASLOVIC, E. V.: IMetodika restavracije pamjetnikov arhitekturi, Moskva, 1977..
..
..
MINISTAIAE DE LA CULTURE ET DE <LA COMMUNICATION, Direction du Patrimome: Reutdlser Ie patn'
moine a~chitectural, I. II, Paris,1978.
NENA:DOViC:, S . M.: >Preseljavanje nepokretnih spomeniika arhitekture - Metod Hi nuznozlo? Z XXIV, 1974.
ZDRAVKOViC:, i.: Namena spomenioka pri njihovoj adaptaciji Z XXII-XXIH, 1972-1973.
...
ZDRAVKOVIC:, I.: Obelezavanje nadzidivanja spomenika kulture ,pri njihovoj restauracijii ,rekonstrukclJI,
Z XXIV, 1974.
ZIPPEUUS, A: Handbuch der Europaischen F.reilichtmuseen, Koln, 1974.
CANAK,M8D1C, M., TOIMA:SEVIC, G.: Arheoloske celine i drugi ansambli u rusevmama i moguenosti njiho
va U'kl~ucivanja u suvremeni zivot, 2, XIV.
CANAK-MEDIC:, M.: Spasavanje Lepens~og Vira - koncepoija 'i problemi, Z XXVI-XXVII.
CURK, I.: The choice of areas within archeological sites which dema~d ~ stricter protection, Nessun fu
turo senza passato, iCOMOS, VI assamblea generale, Homa, Ban, FI,renze, Verona, 1981, 215.
KOROSEC J.: Nekol iko -reci 0 konzervaciji arheoloskih ,gracevinskih objekata, Z 111-1952.
LERiCl, C;M.: Una grande awentura della archeologia moderna, 195'5/65. Dieci anni di prospezioni archeo
logiche, Torino, 1965.
.
MANO-ZISI D .: Pitanja. zastite i odrzavanja arheoloskih spomenika I nalazista, Z I, 1950.
RAPANIC, t.: Oileme i prijedlog za Solin, A~hitektura 160-161, Zagreb.
SAVETOVANJE ARHEOLOGA KONZERVATORA Z, X, 1950.
STANLEY PRICE, N. P.: Conservation on archaeological excavations ICCROM, Rome, 1984.
TOMASEViC:, G.: Suvremena konzervacija arheoloskih spomenika kao sinteza 'istrazivao~ih radova Z XII 196.
VRSALOViC D,: Istrazivanje i zastita ,pomors'kih arheoloskih spomenika u SR HrvatskO'J, Zagreb, 1974.
VRSALOViC: D,: P.roblemi daljnjih arheoloskih istrazivanja, mjere zastite i nacin predocavanja starohrvat
skih spomenika u Soiinu, G 1-1975.
176
177
/1
INDEKS GEOGRAFSKIH POJMOVA I OBJEKATA
:~E~~~~kJ O~ap.)
lQ4 \
IZOLA 105
KAMNIIK 52
KASTELA 35
KI.LWA fTanz.) 31
KIZI (SSSR) 164, 1'65, 166
KOPER 105
KRAIKOW '(PoL) 25, 26, 27
Wawel25
Kazimiersz 26, 27
KRANJ 22,52
LADENBURG '('SR 'Njem.) 25
LAHORE (iPak) 30, 31
LANDSHUT (SR Njem.) 25
LONDON (v. Brit.) 50
LOVREC 23
178
SKOPLJE 135
SOLiN 35
SONGO MNARA (TanlZ.) 31
SPUT 22, 33, 34, 49 , 54, 71, 76, 77, 129, 140, 141,
142, 143, 153
Dijanin hram 84
Dioki. palaca 53, 66, 77, 78, 83, 87, 88, 89, 90, 92,
95,103,104, '1 07,108,114,. 11'5,131
palaca Grisogono Cipci 137
Poljud 156
sv. Juraj 84, 85
sv. Trojica 80, 81, 84, 130
Veli Varas 110
siBENI!K, vijecnica 146, 147
sTOKHOl:M (Sved.) Vasa 158, 159,160
TIMGAD (Alzir) 135
TR8BINJE 158
TROGIH 37,67,70,107,108,119
sv. Ivan 67
TRZiC 22, 52
UHBINO (HaL) 27,28,29, 84
VANCOUVER ,(JKan .) 18, 21, 49
VARsAVA (PoL) 14'8, 149
VRANJ,IC 35
WI,l:L1AM8BURIG (USA) 128, 149, 150
ZADA!R 8~, 86, 153, 154
Palata Grisogono 140
sv. Krsevan 91
sv. Marija 92,131,154
sv. Toma 133
ZAGORSK (SSSR) 165
ZAGREB, Tkalciceva uL 22
OHRID 67
aMI,s 107,108
OSlilA ('ltaL) 74
PAESTUM (ltaL) 73, 74, 135
PALERMO (ltaL) 133
PALJMA DE MALLOHCA ('Spanj.) 59
PARol'S (franc.) Marais 24
PEe:, Tahir begov ikonak 161
PIAZZA ARMERINA (ItaL) 125, 126
PI'RAN 105
PISA (ltaL) 162
PNA 158
POREC 82
PRiMOSTEN 71, 116,117, 118, 1'19, 120, 134, 156
PO MPEJI (ItaL) 163
PUE'RTOMARIN (Spanj.) 158
PULA 71
PYRGA (IItaL) 73
PORT GRIMAUD(Franc.) 167
179
180
]-
str.
str.
str.
str.
str.
43
44
46
47
49
str. 50
str. 52
str. 55
str. 60
str. 61
str. 62
str. 63
str. 64
str. 66
str. 67
str. 69
str. 70
str. 71
str. 72
str. 73
str. 74
str. 75
str.
str.
str.
str.
str.
76.
77.
78
79
80
str. 81
str. 82
str. 83
str. 84
str. 85
181
str. 86
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
I,
str.
str.
str.
str.
str.
I
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str. 119 Primosten, postojece stanje i projekt revitalizaeije starog naselja, presjeei (Urbs, 1972)
str. 120 Primosten, urbanisticki projekt revitalizaeije starog naselja, detalj makete (Urbs, 1972)
str. 124 Utvrileno naselje u sjevernoj Sahari
str. 125 ZasUtni krov nad ostaeima kasnorimske vile u Piazza Armerini (Sieilija) F. Minissi: Conservazione
dei beni storieoartistiei ed ambientali, Roma, 1978. '
str. 131 gore: Obnova trikUnija Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic)
dolje: Dio izvorne kanalizacije Diokleeijanove palace u Splitu (fototeka UrbanisUckog zavoda Dalma
eije - Split)
str. 132 Genova, obnova i muzejska adaptaeija Palazzo Bianco (F. Albini)
str. 133 Adaptaeija koneertne dvorane u ostecenoj crkvi S. Salvatore u Palermu, unutrasnjost i tloert (F.
Minissi: o.e.)
str. 134 Primosten, studija revitalizaeije prizemnih prostora (Urbanistickl zavod Dalmaeije - Split)
str. 135 gore: Djelomicna rekompozieija grckog Hrama C u Selinuntu (Silicilija). Stanje prije ,j poslije pri
mjenjene anastiloze
dolje: Rekompozicija grckog hrama, Cerere u Paestumu (ftaUja)
str. 136 gore: Konzervacija Gamzigrada djelomicno primjenom anastiloze (M. Canak - Medic)
dolje: Rekomponirani detalj Iz Gamzigrada (M. Canak - Medic)
str 137 Palaca Grlsogono-Cipci na Peristilu u Splitu prije obnove (gore Ujevo); Cassasov .ertez Peristila iz
XVIII st. (gore desno); palaca Grisogono-Cipci poslije obnove u kojoj su rekomponirani izvomi reo
nesansni dijelovi (J. Marasovic, foto A. Luetic)
str. 132 Obnovljena zgrada u povijesnoj jezgri Mostara
str 139 Morica Han u Sarajevu prije i poslije obnove i revitalizaeije (H. Redzic)
str. 140 Restaurirana palaca Grisogono u Zadru (Zavod" za zastitu spomenika kulture Zadar)
str. 141 lijevo: Istrazivanje I obnova istocnih "podruma Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic]
dolje: Obnovljenl zapadni dio "padruma Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic)
str. 142 Centralna prizemna dvorana Diokleeijanove palace u Splitu prije obnove (fototeka Urbanls'C/3/wg za
voda Dalmaclje, Split)
,
str. 143 dolje: Pjesackl promet u obnovljenoj eentralnoj prizemnoj dvorani Dioklecijanove palace u Splitu
(Fototeka Urbanlstickog zavoda Dalmaeije - Split)
gore: Centralna prizemna dvorana Diokleeijanove palace poslije obnove (foto Z. Buljevic)
str. 144 gore: Sjeverna fasada bloka u ulid majstora Jurja u Splitu prije obnove (Urban/sticki zavod Dalma
cije - Split)
dolje: Obnova grckog teatra Eraelea Minoa na Sicillji (F. Minissi)
str. 145 gore: Sjevema fasada bloka u uliei majstora Jurja u Splitu poslije obnove (J. Marasovi6)
dolje: Obnova crkve s. Nicolo u Mazara del Vallo. Minissijev "nacrt idejne rekonstrukeije u pro
storu (lz knjige F. Minissi: Conservazione dei beni storico-artistici ed ambieatali, Roma, 1978)
str. 146 Sibenska vijecniea prije rusenja u drugom svjetskom ratu (Fototeka Regionalnog zavoda za zastitu
spomenika kulture - Split)
str. 147 StOB u staroj Ateni, faksimilska rekonstrukeija (foto Z. Buljevic)
str. 148 Obnovljena povJjesna jezgra Varsave, tloert (Urbanisme et renovation urbaine, o.c.)
str. 149 gore: Obnovljeni blok na trgu Starog mjesta u Varsavi; nacrt (Urbanisme et renovation urbaine,
o.e.) i fotografija danasnjeg stanja (Z. Buljevic)
dolje: Rekonstruirane povijesne zgrade u Wilfiamsburgu
str. 150 gore: Williamsburg (SAD), tloert rekonstruirane povJjesne jezgre
dolje: Williamsburg, rekonstruirana Ijekama
str. 152 Rekonstruirana zgrada na raskrscu Diokleeijanove uliee i Tomislavove poljane (N. segvic). Fototeka
Urbanistickog zavoda Dalmacije
str. 153 Zadar, projekt rekonstrukeije (B. MUlc)
str. 154 gore: Nova zgrada Arheoloskog muzeja u Zadru prislonjena na samostanski sklop sv. Mariie (M.
Kauzlaric)
dolje: Rab Hotel International (J. De Luea) Crtezi iz publikacije: Novo u starom, 11 zagrebackl
salon, 1976
str. 155 Interpolacija u povijesnoj jezgri Rijeke (foto N. Ivancevic)
str. 156 Aksonometrija franjevackog samostana na Po!judu u SpUtu prije i poslije dogradnje prema projektu
J. Marasovica (Urbs, 1972)
str. 157 gore: Montaza dijela preseljenog kompleksa u Abu Simbelu (Eg/pat)
dolje: Projekt dis!okacije kompleksa u Abu Simbe/u i izvedba (lz knjige S. Nenadovic: Zastita gradi.
teljskog nasleaa)
str. 126: gore: Projekt zastite mozaika u Piazza Armerini (F. Minissi o.c.)
dolje: ZasViceni mozal~i u Piazza Armerini (Foto T. Marasovic)
str. 158 Dislokacija romanicke crkve u naselju Puertomarin u Galioiji, Spanjolska (foto T. Marasovic)
str. 127 San Giminiano (ltalija), zasticeni povijesnl gradic (foto Z. Buljevic)
str. 159 i 160 Vaaenje svedskog ratnog broda Vasa u stokholmskoj luci
str. 128 Rothenburg ob der Tauber (SR Njemacka), zasticeni i odrzavani povijesni grad
str. 161 Muzej u stokholmskoj luci, u kojem je smjesten izvaileni ratni brad Vasa
str. 130 Crkva sv. Trojiee prije i poslije obnove (foto Z. Buljevic i N. Gattin)
str. 162 Replicirana statua Michelangelovog Davida ispred Palazzo Vecchio u Firenci (foto N. Ivancevic)
182
183
str. 163 gore: Repliciranl prostori romanlekih crkava u Muzeju na Montjuicu u Barce/oni, u kojima su prenesene izvorne freske katalonskih crkava
dolJe: Izvorna freska u repliciranom prostoru apside romanieke crkve S. Maria de Tahu/ u Muzeju
na Montjuicu u Barce/oni
str. 164 gore: "Otvoreni muzej povijesne arhitekture na otoku Kili na Oneskom jezeru u sovjetskoj republici Kareliji. Detalj Preobralenske crkve
dolje: Drvene graaevine na otoku Kili (SSSR)
str. 165 "Muzej na otvorenom u Detmoldu (SR Njemaeka)
str. 166 gore: Tlocrt Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemacka)
dolje: Dio Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemaeka)
str. 167 Novo naselje podignuto prema historijskim reminiscencijama u francuskoj
Port Grimaud (foto Z. Bu/jevie)
mediteranskoj
marini
VII. SUMMARY
184
mental problems as well as those of traffic, public services and many others. This wi'd er interest primarily refers to solving hard housing problems and life conditions of the inhabitants of historical
areas, various problems linked with equipment for public services
usually manifested through insufficient and worn out infrastructure.
This interest has also spread to the changes that occured recen,t ly
in the social balance either by degradation ,of social structure as is
the case in most instances or, in some instances, by artificial selection which is at present termed gentrification. Economic degradation of historical areas and the problems of functioning of ancient
areas, newly built industries in historic areas and various ecological problems linked with urbanization as well as tourism and other
characteristics of present day dynamic development are not of minor interest.
2. Protagonists of Active Preservation
The changes in the conception of architectural heritage must
have reflected on the organization of this activity, i.e. a Wider range of participants is needed. In earlier periods this was the work
of institutions of conservation; now the range is much wider comprising technical services, state authorities and participation of citizens.
a) besides traditional preservation institutions that have so far
b,een engaged in perservation there appear town planning institutions as cultural property have also to be preserved through spatial
and town planning and projects. Various other scientific and professional institutions are engaged: housing institutes, university instltutes and departments, public services and others. In this way preservation of architectural heritage becomes a multidisciplinary activity Icarried out by traditional protagonists such as architects, arts
historians and archeologists as well as by experts such as technological engineers, geodesists, economists, sociologists, lawyers, natural scientists and other specialists. These experts come together
within professional societies in national boundaries whereas international coordination of various, professional institutions is done
through international organizations like ICCROM, ICOMOS, international associations of ,architects, town planners, archeologists and
others.
b) most important changes as compared with earlier periods
have come about by direct engagement of authorities in preservation activity mostly by making local authorities promoters and decision makers which become responsible and bear full authority as
to the fate of cultural property in cities or wider areas.
c) the thlrd protagonist of active preservation are the citizens
themselves . They are usually members of amateur organizations for
the preservation of cultural heritage. The engagement of local authorities would not yield ,best results if citizens did not give their
support and participation in various forms of preservation.
Closely connected with the organization of preservation is education. It j's one of the essential prerequisites of modern preservation of cultural property. Active preservation demands that education should include all levels starting from the citizens by making
architectural heritage Widely popular to the integral school system.
Specially important here are professional training of craftsmen, specialist and scientific training and education at undergraduate and
post-graduate levels.
187
Cakovec, 1985.