Sie sind auf Seite 1von 100

NadOl'ezujud se ncposredno na nedal"

no promoviranu knjigu: "Zastita graditeljskog nasljeda, tematib aktil'nog


pristupa graditeljskom nas/;edu i po sadrzaju, obradi i prezentaci;i predstad;a
jcdinstl'cnu c;e/inu, tako da bi se mog/o
gomriti 0 dl'a toma jcdnc kn;ige, Auto/'
sa istom znanstl'enom prcciznos('u sistcmatizira opsirnu materi;u sl'ih tcorctskih i praktickih aspekala aktiFnc
zastite, s/ukd se ana/ognom metodom
iz/aganja kao i u prethodnom djdu ,
Teksl karaktcrizira isla jasnoca pisanc
r~;eCi, preg/edna rasc.'lamba malcrije i
teme/;ila obrada sl'akog pog/al'/ja ,
Kao sla/no angaiirani uL'esnik u aktil'nom prislupu ku/turnoj bastini, autor
je ugradio u tekst kn;ige sm;e dugogodisnjc bogato iskustm znanstn'nika,
pedagoga, organizatora i suradnika u
mnogobro;nim konkrelnim zahl ,atima
na zna('ajnim objektima graditd;skog
nas/;eda, Za trcliranu matcri;u takoder
je znacajno iskustm autoni kao aktil'nog i istaknutog (' /ana mnogih naciona/nih i intcrnaciona/nih organizaci;a i
instituci;a ko;e d;du;u II domcni z.L~ti
tc, Zbog toga ec kn;iga naid na najn'('i
interes ne sarno uskog kruga znansll'enika i teorctiL'ara, ncgo u jos I'do; m;eri i najsire stru('nc jal'llosti, i sl'ih /(Irurna, ustanOl'a i drustn'nih organizaci;a
ko;t' su na bi/o ko;i naL'in I'czanc za opeu, a napose graditd;skll ba .~linu, Naravna da L'e knjiga pos/uZiti kao lldzbcnik na dodiplomskim i postdiplomskim
studi;ima arhitckturc, pOI'i;csti um;ctnosti, arhe%gi;e, ctnogl~1nie, OP('C poI'iicsti i dr,
Posebno jc potrcbno naglasiti da.it' sadrzaj ol'e kn;ige, za raz/iku od prcthodne ko;a .ie orijentirana na prikaz raZl'Oja teoriie i praksc zastitc od pn'ih pocelaka do danas, usredotoct'na na SUI'remenu problematiku aktudnih kritcrija, metoda, sistema i organizaci;e zastiIe i ureden.ia graditd;skog nasljeda, te
rezimira dosadan;a iskustl'a i rczultate
postignlltc II sl'i;ctll i kod nas, Zbog toga ec knjiga imati izuzctnu "llporabnll
I'rijednost,
prof. dr Bruno Mi/h'

SveucHiste u Splitu - Filozofski fakultet u Zadru


DOUR prirodoslovno-matematickih znanosti i studija odgojnih
podru6ja u Splitu
Drustvo konzervatora Hrvatske -

Zagreb

Arhitektonski fakultet Sveucilista - Zagreb


Postdiplomski studij graditeljskog nasljeaa u Splitu

5
9
15

Tomislav Marasovic

17
22
30

.AKTIVNI PRISTUP
GRADITELJ5KOM
NASLJEDU

32
39
40
43
48
49
53
53
54
54
54
57

Split, 1985.

58
59
65
66
67
68
68
68
68
83
87
88
90
91

Recenzenti:

SADRzAJ

Dr. Bruno Milic,


redovni profe'sar Arhitektonskog fakulteta Sveucilista u Zagrebu
Dr. Iva Maroevic,
izvanredni profesor Filozofsikog fakulteta SveucHista u Zagrebu
Dr. Ivo Babic,
docent Filozofskog fa'kulteta u Zadru Sveucilista u Splitu

PREDGOVOR

UVOD

I. KOMPLEKSNI PRISTUP POVIJESNOJ SREDINI


1. Od zastite probranih spornenika k integralnom cuvanju
kulturnih vrednota .
2. Od zastite pojedinacne povijesne graaevine k ocuvanju
cjelovitih naselja, gradova i sirih prostora .
3. Od europskih iskustava do zastite g'raditeljskog nasljeaa
kao univerzalnog i svjetskog procesa .
4. Od uskog konzervatorskog k slozenorn socio-ekonomskorn i urbanoloskorn pr,istupu .

17
22
30
32

II. PROTAGONISTI I NOSIOCI AKTlVNOG PRISTUPA GRADITELJSKOM NASLJEf)U .

39

1. Organizacija zastite i uredenja gradite/jskog nas/jeda


Strucne sluzbe i organizacije
Drustveno-politicke zajednice
Sudjelovanje stanovnistva .
2. Odgoj i obrazovanje
Odgoj sirih slojeva stanovnistva
Odgoji obrazovanje u osnovnirn i srednjim skolarna
Odgoji obrazovanje na visokoskolskoj razini
Specijalistioko obrazovanje .

40
43
48
49
53
53
54
54
54

III. POSTUPAK ZASTITE I URE8ENJA GRADITELJSKOG NASLJE8A

Odobreno suf,inanciranje rjesenjern Sveucilista u Splitu br.


013-164/1-84od 15. V 1984.

15

1. Popisno-registracijska obrada
Zastitni popis (inventar) graditeljskog nasljeaa
Valorizacija preventivne zaStite
Kategorizacija graditeljskog nasljeda
Rezirni preventivne zastite .
Proglasavanje zastite
Registracija graditeljskog nasljeaa
2. Ana/iticka i p/ansko-projektna obrada
Analize'i dokumentacija postojeceg stanja
Istrazivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka
Proucavanje uzroka degradacije
Znanstvena valorizacijai drustvena verifikacija
Planovi i projekti
3. /zvedba, odrzavanje i inspekcija .

57
58
59
65
66
67
68
68
68
68
83

87
88

90
91

IV. GRADITELJSKO NASLJEDE U PROSTORNOM UREDENJU


1. Razvojni planovi
Makroregionalni planovi
Regionalni planovi .
Opcinski planovi
Generalni urbanistioki planovi
2. Provedbeni planovi i urbanistieki projekti

V. METODE AKTIVNOG PRISTUPA GRADlTELJSKOM NASLJEDU


1. Konzervacija, odrzavanje, konsolidacija - zastitni dodaci
2. Adaptacija i revitalizacija
3. Rekompozicija (anastiloza)
4. Restauracija
5. Rekonstmkcija
.
6. Interpolacija i dopune u povijesnim sredinama .
7. Dislokacija .
8. Replika i muzeji na otvorenom .
9. Nova izgradnja s pov,ijesnim reminiscencijama
VI. BIBLIOGRAFIJA VII. SUMMARY

INDEKSI

97

PREDGOVOR

99
99
104
105
107
110
121
123
128
134
139
146
154
156
161
166
171
185

Druga knjiga dr. romislava Marasovica 0 problemlma zastite


graditeljskog nasljeaa koja je pred nama, usmjerila se prema analiziranju srzi, praktienih postupaka, metoda i protagonista aktivne
zastite, termina koji sve vise oznaeava najsuvremeniji pristup kultumom nasljeau u prostoru. Ova se knjiga nastavlja na prvu knjigu
is tog autora "Zastita graditeljskog nasljeaa - povijesni pregled s
izborom tekstova i dokumenata,(, koja je analizirajuCi povijesnl pregled i teoretske postavke oeuvanja graditeljskog nasljeaa dala primjerenu osnovu za produbljivanje materije u ovom, za suvremenu
zastitu kljuenom razdobJju. ana predstavlja razradu pojma aktivnog
pristupa graditeljskom nasljeau s teorijskog i praktlenog aspekta.
Autor sustavno iznosi pretpostavke i uvjete koji su doveli do pojave
aktivne zastite, odreauje razlike u odnosu na ranije faze, analizira
njezine protagoniste u toj akciji sireci krug onih koji se bave
zastitom i naglasavajuCi posebnu ulogu odgoja i obrazovanja u tom
procesu, objasnjava postupak i istiee polozaj i naein zastite u procesima prostomog planiranja i ureaenja, da bi na kraju predoCio
metode koje se prlmjenjuju aktivnim pristupom nasljeau, istieuci
razlike u odnosu na raniju primjenu nekih od metoda.
U knjizi je niz primjera kojima se ilustriraju teorijske postavke
i objasnjavaju postupci i metode. Autor se trudio da uspostavi ravnotezu izmeau primjera iz svjetske prakse i onih u nas, nastojeCi
ilustrirati proces aktivnog oeuvanja graditeljskog nasljeaa dostignucima s podrueja eitave Jugoslavije. Nije mogao odoliti iskusenju,
sto je i razumljivo, da veliki dio primjera uzme iz prakse vlastite
sredine: Urbanistiekog zavoda Dalmacije, Splita i njegove okolice.
Kako je aktivna zastita razdoblje l proces koji jOs traje i koji
iz dana u dan dobiva sve zaokruzeniju fizionomiju, to je autor uspjesno predoeio dimenziju aktivnog pristupa dan as, naglasavajuci vise
stanje u nas negoli u svijetu. Ne ulazecl suvise u polemiku sa shvacanjima koja nisu sukladna s njegovim, iako ne moze a da ne dime
u "konzervatorstvo,( u klasienom smislu te rijeCi ne dajuCi mu velike sanse za dug zivot, Marasovic se opredjeljuje za sirinu fronte
onih koji se u skladu s principima aktivnog pristupa bore za oeuvanje nepokretnog kultumog nasljeaa. U tom smislu preferira podrustvljavanje procesa 2astite u nas, uzimajuci kao osnovu drustvenu valorizaciju spomeniekih vrijednosti putem proglasavanja kultumih dobara od strane drustveno-politiekih zajednica, eime ide ispred prakse vecine nasih republika i pokrajina, anticipirajuci oeekivani razvitak procesa.

I;
II

Aktivni pristup graditelj.skom nasljetlu u teoriji i praksi se kod


nas i u svijetu uglavnom distancira od zastite pokretne kulturne
bastine, koja se ostavlja muzejima, pa time ni teorijski nije ueinjen
pomak prema svojevrsnom integriranju ovih oblika zastite. U muzeoloskoj teoriji i praksi pomak prema ekomuzejima znaei ozbiljno pruzenu ruku prema integraeiji. Teorijska je sansa pred nama.
Ova je knjiga informativno i teorljsko stivo, udzbenik i priruenik. Sluziti ee svima koje zanima aktualna misao i praktieni refleksi
suvremenog pristupa graditeljskom nasljetlu. Iz nje ee generaeije
studenata stjeeat; osnovna znanja, a oni koji dje/uju u praksi zastite
kulturnog nasljetla moei ee usporedno s vlastitim djelovanjem konzultirati definirane e/emente proeesa aktivne zastite u eijem konstituiranju sudjeluju. U tom kontekstu ova je knjiga dobitak za zastitu
kulturnog nasljetla i njezino bolje razumijevanje i napredak u eitavoj zemlji.
Zagreb, ozujak 1984.
Prof. dr /vo Maroevie
predsjednik Predsjednistva Saveza
drustava konzervatoi"a Jugoslavije

Poslije prve knjige 0 zastiti graditeljskog nasljetla, koja sadrzl


povijesni pregled s izborom tekstova i dokumenata, ova druga
knjiga podrobnije obratluje aktivni pristup oeuvanju i uretlenju
graditeljskog nasljetla. Kao i povijesni pregled, i ova je knjiga
prvenstveno proizisla iz predavanja na Postdiplomskom studiju
graditeljskog nasljetla i namijenjena je u prvom redu polaznicima
tog studija, koji u Splitu organizira zagrebaeki Arhitektonski fakultet u sl)radnji s Filozofskim fakultetom u Zadru. Gratia koja se
ovdje objavljuje dio je gradiva sto se predaje u okviru kolegija
Povijest i teorija zastite graditeljskog nasljetla a , ali isto tako zahvaea i gradivo drugih kolegija kao sto su, na primjer, postupak zastite iii graditeljsko nasljetle s aspekta prostornog i urbanistiekog
planiranja i arhitektonskog projektiranja.
Ova gratia, kao sto je bio slueaj i s povijesnim pregledom,
takotler ee moGi posluziti i redovitoj (dodiplomskoj) nastavi zastite
spomenika na arhitektonskim, filozofskim i tehn%skim faku/tetima
s obzirom na to da obratluje suvremene pog/ede i iskustva u oeuvanju i uretlenju graditeljskog nas/jetla, kao i svima drugima koji
su zainteresirani za probleme zastite ku/turnih dobara i putove
njihova rjesavanja.
Aktivni prist up gradite/jskom nas/jetlu prikazuje se kroz karakteristiene primjere iz svjetske i jugoslavenske teorije I prakse, pa
je, stoga, vise nego sam povijesni pregled, popraeen brojnim ifustraeijama, koje su potrebne da bi se potpunije shvatio suvremeni
odnos prema gradite/jskom nasljetlu, prihvaeen u mnogim zemljama, ukljueujuei i Jugoslaviju. Zbog ogranicenog opsega knjige primjeri su svedeni na najnuzniji izbor, u koji bi se jednako mogla
na/aziti i mnoga druga iskustva iz svjetske i jugoslavenske prakse.
Veei broj primjera iz Dalmacije i osobito iz Splita u odnosu na druge
gradove i podrucja uvrsten je isk/jucivo zato sto su podacl 0 njima
bili u ovom slucaju dost'Upniji. To su podaci iz dugogodisnje prakse
radne ekipe zastite i uretlenja povijesne jezgre Splita, kojoj sam
dugo pripadao i cijim brojnifm suradnieima izrazavam svoju zahvalnost.
BuduCi da je i citava gratia samo sazeti pregled oeuvanja .j
suvremenog vrednovanja graditeljskog nasljetla, to se putem opseznije bibliografije upueuje Citatelja na druge radove, koji sire zahvaeaju pojedine aspekte ove problematike, iii pak dublje zadiru
u pojedine iznesene primjere i iskustva.

/ za realizaeiju ove knjige takotler sam zahvalan u prvom redu


istim izdavaeima, koji su osigura/i sredstva za prvu knjlgu: Sveueilistu u Spfitu, Drustvu konzervatora Hrvatske i Arhitektonskom faIw/tetu iz Zagreba, te Ivi Maroevieu, koji je za ovo izdanje napisao
predgovor dok je jos bro na duznosti predsjednika Saveza drustava
konzervatora Jugos/avije. Istaknuti jugoslavenski eksperti na podrucju urbanizma i zastite graditeljskog nas/jetla: Bruno Milie, Iva
Babic, Vladimir Cavie, Branislav Krstie, Jovan Sekulie, Marljan Kolaric, Jovan Neskovie i Husref Redzie (koji je na zalost preminuo
jOs dok je knjiga bila u pripremi) mnogo su mi pomogfi svojim korisnim sugestijama. Zahvalan sam takotler svim autorima fotografija
(osobito Z. Buljevieu), Kazimiru Hrasti na Iikovnim rjesenjima i Sinisi Tomasevieu na prijevodu sazetka na engleskom.
T.M.

UVOD

U povijesnom pregledu zastite graditeljskog nasljeea ukratko


je prikazano i posljednje, suvremeno razdohlje, koje je nazvano
naktivnom zastitom.' To se razdoblje uglavnom odnosi na poslijeratni razvitak konzervatorske misli i prakse, s tim sto su nova
shvaeanja u ocuvanju i suvremenom ureeenju kultumih dobara
negdje brze a ,riegdje sporije krocila svoj put, 'ovisno 0 utjecaju
ranije konzervatorske tradicije, opeim drustvenim uvjetima i po. sebno konstelaciji onih snaga, strucnih institucija i drustvenih
zajednica, koje su bile u stanju poticati i voditi politiku aktivne
zastite.

Konak kneginje Ljubice u Beogradu poslije zavrsenlh radova


na zastiti i revitalizaciji

Razdoblje aktivne zastite neposredno se nadovezuje na prethodno .razdoblje tzv. nbioloske zastite, koje u evropskim zemljama pocinje krajem XIX. st. i traje sve do sredine XX . st. ,kad postepeno ustupa mjesto suvremenim shvaeanjima. Terminom nbiolaske zastite u nasem je vremenu i u nasoj strucnoj literaturF
nazvan taj prethodni period zata da hi se naglasile osnovne postavke prijasnjeg konzervatorskog stava, koji je - za razliku od
ranijih razdoblja - uveo kao polaznu osnovu znanstveni pristup,
na temelju kOjeg se sagledavaju vrijednosti svih povijesnih slojeva pOjedinog kulturnog dobra i zastieuje njegov cjelokupni nbioloski rast, ugrozen 'r anijim purifikacijama i isticanjem samo prvobitnog sloja. Iz takvog, u biti. pozitilmog 0 u vrijeme njegova nastanka dragocjenog) stava postepeno se bilo razvilo ekstremno
glediste, po kojem se gotovo uopee nije do.pustala hilo kakva
restauratorska djelatnost nego se zastitna aktivnost svodila uglavnom iskljucivo na konzervaciju,

'
,

Takav staY rezultirao je manjom iii veeom pasivnoscu konzervatorske sluzbe, 'koja je, preuzimajuei ulogu iskljucivog autoriteta
kad je rijec 0 kulturnim dobl'ima, svoje djelovanje najveeim di!je10m svela na administrativnu ulaguizdavanja odobrenja iii zabrana.
Uz neosporne uspjehe konzervatorske sluzbe, takav pasivni odnos
imao je i mnogih negativnih posljedica bilo kod 'odobrenja, koja
su izdavana bez prethodnih studija, bilo kod zabrana, ,kojima su
katkad sprijecenei one intervencije neopi1odno potrebne. za egzistenciju .kulturnih dobara.
, T. Marasovic: Zastlta gradlteljskog
nasljeda, povljesnl pregled s Izborom
tekstova i ' dokumenata, Zagreb-Split,
1983.
.
2 A. Horvat: I<onzervatorskl rad kod
Hrvata, Zagreb, 1944, str. 77-98.

Nasuprot tom stavui ' takvoj praksi, od sredine ovog stoljeea


u pojedinim povijesnim sredistima Europe, a od sezdesetih Ii sedamdesetih godina gotovo posvuda u Euro.pi i drugim kontinentima javlja se nova zaStitna doktl-ina aktivnog pristupa ocuvanju
9

graditeljskog nasljeda. Zovemo je tako da bismo time naznacili


,osnovnu osobinu novog odnosa prema graditeljskom nasljedu, a
to je aktivna uloga ne sa-mo tradicionalne sluzbe zastite nego i
svi'h drugih subjekata u zastiti. Istodobno tim se nazivom oznacava i aktiviranje samog graditeljskog nasljeda u suvremenom
zivotu. Taj termin javlja se u strucnjo Iiteraturi', ali i zakljuccima
medunarodllih strucnih savjetovanja, kOja su bila posveeena zastitii ,rehabilitaciji gradite,ljskog nasljeda. Tako se prmkom medunarodnog simpozija u organizacijli Emopskog savjeta, odrzanog u
Haagu g. 1967, taj atribut nalazi u samom nazivu savjetovanja
Aktivno odrzavanje spomenika, skupina i podrueja gradevina povijesnog iii umjetniekog interesa u okviru regiona/nog p/aniranja .'
Takoder se javlja i u jugoslavenskim dokumentima kao sto su ohridski zakljucci Stalne konferencije gradova Jugoslavije iz g. 1967. u
kojima medu tQstaHm stoji: Zbog toga je nuzno da se u urbanistiekoj praksi, u vecoj mjeri nego do sada, primjenjuju principi
aktivne zastite, koji ce se sprovoditi na taj naCin sto ce se pojedini objekti i/i povrsine ne samo konzervirati nego i vezati uz novu
odgovarajucu sadrzinu, pri eemu ce se historijska podrueja uk/juCivati u aktivnu gradsku cjelinu.' Jedan od novijih medunarodnih doikumenata "Prepor,Lika 0 zastiti historijskih podrucja
;i njihovoj suvremenoj ulozi (Nairobi, 1976.) - takoder govori 0
aktivnom ocuvanju: Historijska podrueja i njihov oko/ni ambijent
treba aktivno zastiCivati od stete svake vrste, posebno one koja
proiz/azi iz neprik/adnog koristenja, nepotrebnih dodataka i krivo
usmjerenih iii grubih promjena koje nisu u sk/adu s autentienoscu
historijskih podrueja, te od stete koja proiz/azi iz bilo kojeg oblika
zagadenja.'
Imajuei sve to u vidu, prilikom periodizacije g'raditeljskog
nasljeda upotrebljen je za poslijeratni period suvremene teorije
i prakse naziv aktivna zastita, jer istice bit danasnjih pogleda na
zastitnu djelatnost, pogotovu aka je rijec 0 ocuvanju i suvremenom uredenju graditeljskog nasljeda.
Ako se za suvremeni pristup graditeljskom nasljedu prihvati
termin aktivna zastita, anda je nuzno pod pojmom zastita obuhvatiti ne samo konzervatorske ,intervencije, vee integralni proces
vrednovanJa i uredenja kulturne bastine.
U povijesnom pregledu aktivna zastita ukratko je pri'kazana
i$lkljucivo u kontekstu razvitka konzerva torske misli od prvih pojava zastite do dana~. Ovdje se pruza prHika da se temeljitije obradi
danasnja teorijai praksa 'i to ne vise kronoloskim redoslijedom,
kako je to tame prikaz'ano, neg'O s aspekta osnovnih nacela, metoda, organizacije i postupaka koji suvremeni odnos bitno razlilkuju
od prethodnih razdoblja.
.
Osnovne promjene kOje su u razvo}u k,onzervat.orske misl,i i
prakse uslijedile poslije drugog svjetskog rata mogle bi se ukratko
pri.kazati kroz slijedeea osnovna obiljezja aktivne zastite.
1. Poslijeratno 'razdoblje, a posebno posljednja dva desetljeea,
donose kao bitnu promjenu znatno kompleksniji pristup graditeljskom naslijedu nego sto su to 'imala sva prethodna razdoblJa . Ta
k'Ompleksno's t dolazi do izrazaja u ce1ti'ri osnovna rpravca:
a) pros.irenjem interesa od probranih u spomenikau do gradevina skromnijeg estetskog .j(j povijesno.g znacaja u smislu zahtjeva integralnom pristupu bastini;

10

, T. Marasovic: Aktivna zastita ire


vitallzacija graditeljskog nasljeda , Urbs,

1957.
, Conservation active des sites , mo
numents et ensembles d'interet hlstori
que ou artistique dans Ie cadre de
I'amenage ent du territorie, (Confron
tatlon C) , Haag, 1967.
3 T. Marasovic: o. c. str. 137.
, Recommendation concerning the sa
feguarding and contemporary role of
historic areas, Nairobi, 1976, objavljeno
u publikaciji Njemacke komlslje za
UNESCO: Protection and Cultural Animation of Monuments, Sites and HIstoric Towns of Europe, Bon , 1980, str.
389 (u hrvatskom prijevodu K. Tulic u
knjizi T. Marasovica o.c. str. 152, stavak 4).

b) evolucija svijesti 0 vrijednosti cjeline od pojedinacnog spomenika k povijesnoj sredini (naselju, gradskoj cetvrti, gradskoj
jezgri, grada u cjelini, pejzazu, regijoi), sto sada dolazi do izrazaJa
kako u zastitnoj praksi, tako i u pravnim aktima a najvise u obradi
qraditeljskog nasljeaa u prostornom plan'il"anJu;
c) teritorijalno si'n~n:je svijesti 0 potrebi zastite graditeljskih 'i
kulturnih dobara (sto je ranije bilo pretezno ograniceno na Europu)
na sve kontinente i gotovo sve zemlje - clanice u veHkoj svjet
skoj zajednici Or,ganizacije ujedinjenih naroda;
d) evoluciJa u shvaeanju problematike graditeljskog nasljeda,
kOja se vise ne svodi iskljucivo na povi'j esno-umjetnicke aspekte
stal1ih 'gradevina irjesavanje tehnickih problema za ocuvanje 'i
odrzavanje same tih vrijednosti, nego zalazi i u mn'Ogo slozenije
socio-ekonomske, higijensko-komunalne, urbane i ekoloske probleme. To se u prvom redu odnosi ,na teske stambene uvjete zivota
stanovnika ()ovijesnih naseljai sta'rih gradskih jezgri, probleme
trosne ,i nedovoljone infrastrukture, promjene socijalne ravnoteze
u veeini slucajeva degradaciljom drustvenih sl'Ojeva, (ali ponegdje
i umjetnim stvaranjem visih" slojeva), ekonomskom degradicijom
povijesnih zona, na slozene probleme funkcije povijesnih jezgri,
na nepr,imjerena prometna rjesenja, pogresne lokacije industrije
u povijesnim s'redinama, ona teskoee koje za graditel1jsko nasljeae
pr,oizlaze iz neplanske urbanizacije, na slozena pitanja turi2!ma
u povijesnimambijentimai na druge ,probleme svojstvene ,nasem
vremenu izrazito dinamicnog drustvenog, e,konomskog i tehnickog
razvitka.
2. Te su se promjene u shvaeanju biti graditeljskog nasljeaa
morale odraz'i ti i na organizaciju djelatnosti oeuvanja kulturnih do
bara,odnosno na pros'iorenje nosilaca i sudionika u toj djelatnosti.
Za razliku od prethodnih razd'Obl1ja, kad su se ocuvanjem kulturnih
dobara bavile samo "konzervatorske" institucije, sada se krug sudioni,ka siri kako u pogledu strucnih sluzbi, takoi u pogledu jaceg
angazkanja drustvene zajednice.
Od strucnih sluzbi sada se kao nosioci zaStite, uz tradicionalnu konzervatorsku sluzbu kOja s aktivnim pristupom i gubitkom
prerogativa konzervatorske vlasti" ne gubi svoju primarnu ulogu,
prvenstveno javljaju urbanisticke institucije s obzirom na to da se
najefi.kasnije oDuva.nje Ikulturnih dobara provodi kroz prostorne i
urbanisticke planove i projekte. U tom radu sudje,luJu i druge znanstvene i strucne organizacije, kao sto su sveucilisni zavodi Ii katedre, zavodi za izgradnju, komunalne 'i druge sluzbe. Sirenjem sudioni,ka rad na ocuvanJu graditeljskog nasljeda postaje lizrazita
multidisciplinarna djelatnost, u kojoj uz povijesnicare umjetnosti,
arheologe i arhitekte, kao dosadasnje gotovo jedine protagoniste,
sudjeluju i struon1aci mnogih drugih profila: gradevni inzenjeri,
tehnolozi, geodeti, ekonomisti, sociolozi, pravnici, znanstvenici iz
razlie:itih podrucja prirodoslovnih znanosti i drugi strucnjaci. Oni
sada irnaju moguenost organiz'iranog djel'Ovanja bi,lo u vlastitim
zemljama, bilo kroz meaunarodnu koordinaciju. U nacionalnim okvirima oni sU,osim u znanstvenim :i strucnimokvirima, povezani uz
strucna udruzenjakao sto su drustva konzervatora , drustva urbanista, drustva arheologa. Meaunarodnu koordinaciju tih djelatnosti
obavljaju danas vrlo znacajne meauriarodne organizacije kao sto
su ICOMOS, 'ICCROM, meaunarodna udruzenja urbanista, arhitekata, arheologa i drugih strucnih ti1jela.

11

JDS znacaJmJe promjene, meautim, nastajuizravnim ukljucivanjem drustveno-politic.kih zajednica u djelatnost oouvanja kulturnih dobara, prvenstveno ,krDz angaziranje lokalnih vlasti kOje u
mnogim sredinama postaju ne samo pokretaei, nego i stvarni odlueiDci 0 zast:itnoj djelatnosti, preuZ'imajuci uz ovlastenja takoaer i
odgovornost za sudbinu kulturnihdobara vlastitoga grada iii sireg
podrucja (ako se radi '0 simj drustveno-politickoj zajednici) .

Ta iskustva mozemo danas pratiti na svim razinama prostornih


urbanistickih planovai to:
a) u razvojniin planovima, pocevsi od meaunarodnih planskih
akcija, preko zemaljskih planova, do narocito brojnih regionalnih
planova, opcinskih planova i generalnih urbanistickih planova, koji ma se odreauju smjernice zastite graditeljskog ,nasljeaa u dugorocnim planskim projekcijama;

Angaziranje grada,odnosno op6ine na zastiti nasljeaa ne bi


se moglo efikasno ostvariti bez podrske graaanske baze, bez jace
participacije stanovnika grada Hi naselja, koji sada sve vise sudjeluju u odlucivanju 0 kultuf"1nom nasljeau.

b) u provedbenim planovima, ko~i se donose na srednjorocna


i kratkorocna razdoblja, kojima se izravno rjesavaju problemi zastitei ureaenja graditeljs,kog nasljeaa u srednjorocnim razdoblj:ima i
prije neposredne real;izacije .

S time je neposredno u vezi i edukaoija kao jedan od oSl1ovnih


zahtjeva suvremenog ocuvanja kultumih dobara. U uVjetima aktivne zastite potrebno je da edukcija zahvati sve razine od sireg odgoja graaana putem popularizacije graditeljskog nasljeaa i akcija
na njegovom Dcuvanju do cjelDkupnog sistema skolskog obrazovanja od Dsnovnih Ii srednjih skala dD programa fakultetske nastave, te speciJalistickog ,i postdiplomskog ob razovanja.
3. Suvretneni pristup donosi i bitne promjene i u postupku
oGuvanja graditeljskogi kulturnog nasljeaa, uvodeci sasvim novu
metodologiju, primjerenu razvitku suvremene znanosti opcenito i
posebno onih podrucja ,i disciplina kOje su usko vezane uz zastitu,
kao sto su: urbanizam, arhitektura, graaevinarstvo, historiografija i
teorija likovnih umjetnosti, arheologija i dr. Taj metodoloski postupak zasniva se na postepenoj primjeni Ddreaenih akcija. To su:
Evidencija i inventarizacijakao osnova dobivanja prvih informacija '0 graditeljskom naslljeau odreaenog podrucja.
Registracija Ikao pravni postupa'k zastite.
Dokumentacija postojeceg stanja kao bitna analiza prije izrade plana i projekta,koja ukljucuje tehnicke dokumente, meau Ikojima je
arhitektonski snimak od primarne vaznosti, te znanstveno-strucnu
obradu s aspekta tehnickih, povijesnih i drustveno-ekonomskih znanosti.
Studtj razvitka povijesne cje/ine i'Ii gradevine neposredni je preduvjet valorizacije, a cesto puta otkrivai uzroke degradacije graditeljskog nasljeda.
Va/orizacija Ikao strucna 'i drustvena oCjena vrijednosti graditeljsk.og
nasljeaa.
P/anovi i projekti kao J konacna zamisao zastite 'i ureaenja.
/zvedba kao zavrsna fazi u tehnickom postupku ocuvanjai ureaenja
povijesnih obj8lkata i cjelina.
Odrzavanje i inspekcija Ikao preduvjet trajnoj zastiti povijesnih
podrucja.
4. Osnovno obiljezje aktivnom ocuvanju graditeljskog nasljeaa
upravoi daje prov.oaenje zastite kroz p/anove i projekte prostornog
uredenja odnosno kroz izgradnju gradova i nase/ja. U poslijeratnom
razdoblju zahvacen je u mnogim zemljama citav niz povijesnih gradova 'i naselja u urbanistiokim planovima i prDjektima kojima su
odreaeni i nacini n1ihove zastite. Takvu praksu pratili su i brojni
dokumenti nacionaln'ih i meaunarodnih strucnih skupova u kojima
se iZl'licito trazi ocuvanje nasljeaa kroz regionalno i urbanisticko
planiranje i urbanisticko projektiranje. Kako je pmstorno planiranje
u jedinstvenom sustavu drustvenog i ekol1omskog planiranja, to
zastita i ureaenje kulturne bastine postaje dio istoga sustava.

12

5. Suvremeni pristup graditeljskom nasljeau dopusta razliCite


' metode intervencija koje se odabiru prema karakteru povijesne
sredine iii graaev.ine i mogucnostima primjerene prezentacije. One
pokazuju razHcite stupnjeve zahvata kao 510 su:
konzervacijai konsolidacija koJima se zasticuje cjelina iii graaevina na osnovizatecenog stanja;
adaptacija i revita/izacija kojima se cjeline iii graaevine preureauju
za nove namjene iii se ozNljavaju prvobitne namjene;
anasti/oza kojom serekomponiraju poruseni izvorni dijelovi (uglavnom na arheoloskim podrucjima i objektima);
restauracija kojom seu vecoj ;jIj manjoj mjeri ohnavljaju dijelovi
graaevina iii cjelina;
rekonstrukcija Ikojom se ponovno izgraauju poruseni povijesni objekti Hi cjeline na osnovi egzaktnog reproduciranja prvobitnog stanja
iii pak novim oblicima, usklaaenim s povijesnim ambijentom;
interpo/acija kojom se unosi nova 'graaevina u povijesno tkivo;
dis/okacija kojom se izvorni povijesni objektiili cjeline premjestaju radi zastite na novo m1esto;
replika kojom se izgraauju na novom mjestu gradevine Hi cjeline
po uzoru na izvorna ostvarenja;
nova ambijenta/na izgradnja kOja, primjenjujuci stanovite povijesne
reminiscencije, zadrzava u odreaenoj sredini tradicionalni karakter
graditeljstva.
Opsirnija obrada svih navedenih kamkteristika aktivne zastite,
uz iznosenje odabranih pl"imjera iz svjetskei jugoslavenske prakse,
predstavlja sadrzaj ove knjige.

, Veoma temeljltlm I sa'svim novim


prlstupom ekonomsku problematlku graditeljskog nasljeaa obraauje ,H. $oslc:
Ekonomija spomenicke bastine (studija
u rukoplsu).

Tom obradom, meautim, nece se moci zahvatiti svi aspekti


suvremenog pristupa povijesnoj sredini negosamo onikoje je u
ovom momentu bilo moguce obraditi. Sasvim je, dakle, jasno da
suizvan ovih razmatranja .ostala neka itekako znacajna podrucja
kao sto su drustveno-ekonomski iH pravni aspekti. Posebno se to
odnosi ,na ekonomsku pl'Oblematiku povijesnih sredina ,koja zadire
u bit aktivne zastite, ali je jOs , uvijek nedovoljnQ obraaena. Za
obradu ,tog sadrzaja prvenstveno su pozvani ekonomisti da svoJim
istrazivanjem ,i ekonomskoni dionicom u izradi prostornih i urbanistickih planova pridonesu uspjehu multidisciplinarne akcije na kojoj se i temelji a;ktivna zastita :'

13

Prizemna dvorana Diokleciianove


palace u Splitu posliie istrazivania i ureaenia

L KOMPLEKSNI PRI'STUP POVIJESNOJ SRED'IN'I

.I

.... Jugolstocna kula Dioklecijanove


palace u Splitu poslije obnove i
ureaenja

Poslijeratni Irazvitak za stite graditeljskog nasljeda donio je u


teoriji i praksi bitne promjene u odnosu na sva ranija razdoblja,
kOje se oU prvom redu ogledaju u znatno sirem i kompleksnijem
pr.istupu !kultumim, a posebno graditeljskim vrednotama. Te promjene dolaze do lizrazaJa u eetiri osnovna pravca:
- od priznatih Hi probranih spomenirka kulture do gradevina manjih povijesnih iii estetsrkih vrednota, koje ,ipak u poY-ijesnoj stratifikaoijli nasljeda, grada iii sireg prostora imaju svoju kulturnu, znanstvenu iIi ambijentalnu v)'lijednost;
- od pojedinaone gradevine k sl{)zenij{)j povijesnoj sredini
(ambijentu, naselJu, gradu, regiji i povijesnom pejzazu);
- od zastite i~ultumih dobara, usredotoeene na tradicionalno
priznate zemlje bogatog nasljeda pretezno samo u Europi, do siroke akcije na svim kontinentima, ukljueujuei uglavnom sve zemlje
- elanice Ujedinjenih naroda, nameito u okviru sirokog kulturnog
pmgrama UNESCO-a i njeigov.ih agencija;
- od jednostranog interesa za kulturno-umjetnieke vrijednosti
.preko vrednovanja IPOII/ije!sno-tehnickih dosUgnuca prema slozenijem pristulPu rjesavanja drustveniih, ekonomskih, e'kolos'l<'ih i drugih
problema, sl/ojstvenih povijesno1 okolini.
1. 00 ZAsTITE PROBRANIH "SPOMENIKA DO INTEGRALNOG
OcUVANJA KULTURNIH VREONOTA

, A. Riegl: Der moderne Denkmalkultur. Wien. 1903. Spiitromisehe


Kunstindustrle.
2 C. Bolto: Questlonl prattiei dl belIe artl. Milano. 1893. - , Ordlne del
glorno sui restauro. Convegno' riazlonale degll , Ingenleri ed arehltettl Itallanl. Roms. 1883.
' .
,3 G'. , Giovannoni:
Veeehl,e cltta ed
edllizla , ,'nuova. ' Torino , 193L ,-

Osnove za promjenu u vrednovanju kultumih dobara u korist


svih povijesnih sl{)jeva na nekoj povijesnoj gradevini nastale su
vee u prethodnom razdoblju (koncem pmslog stoljeea) kad su,
zahvaljujuei u prvom redu HiegloY-oj teoriji 0 umjetniokom htijenJu
'U o~viru teorije oUmjetnosti', te Boitovim analognim stavovima 0
vrijednostima Ijepote U odn{)su na nstamst, udareni temelji
valorizacije svih povijesnih epoha:
U Irazdoblju "aktivne zastite valorizaci'ja sv.ih povijesnih slojeva rprosiruje se od oeuvanja vrijednosti razlieitih razdoblja u
okviru jednog objekta iIi cjeline na vrednovanje . razlieitih objeu okviru sire gradske seoske li'li pejzazne cjeHne. Nagovjestaj takvog stavu nalazimo vee u teoretskimradovima Giovannonija lz
g. 1931.3 u rkojima taj istaknuti predstavni1k talijanske konzervatorske skoleiz "bioloske faze zastite dize svoj glas u prilog
tzv. minorne arhitekture, koja cesto puta moze imati veci znacaj
nego poznati povijesni spomenici. Takav stal/ ugraden je u jednom
medunarodnom dokumentu g. 1964. u Venecijanskoj povelji, kOja

17

je do danas osta;la doktrinama osnova za zastitu kulturnih dobara.


U njoj se vee u definiciji historijskog spomenika navodi da taj pojam obuhvaea ne samo velika umjetnicka ostvarenja. vee i skromna djela koja su vremenom stekla kulturni znacaj.'
Desetak godina kasnije taj je zahtjev nasao sv{)je mjesto u
Amsterdamskoj deklarac'ij'i. iz 1975. koJa predstavlja najpotpuniju
platf{)rmu tzv. "'integralne zastite za europs,ke zemlje. U tom se
dokumentu doslovno tl'azi: Zastita ovih arhitektonskih cjelina moze
se svrstati samo u najsirem smislu globalnog razvoja tako da njome budu obuhvaeeni svi objekti od kulturnog znacenja. od najveeih
do najskromnijih - ne zaboravljajuel ni one iz suvremene epohe
- zajedno sa njihovom okolinom. Ovakva globalna zastita dopunit
ee pojedinacnu zastitu izoliranih spomenika i objekata2.
Takvi su se pogledi ()dra~ni. narooito posljednJih desetljeea.
na vrednovanje graditeljstva novijih epoha. tj. XIX.i XX. st . ukljucujuei pritom i zastitu ne samo reprezentativnih objekata neg{)
i,ntegralno Guvanje kultul"nog nasljeaa.kao 's to to pokazuju Berlinsko savjetovanje g. 1976" zastita secesijskog kvarta arhitelkta Gina
Cop pede u Rimu' i hrojni drugi primjeri.
Takvi teorijs,ki stavovi nasH su posljednJih dvadestak godina
primjenu u mnog.im zemljama koje su poduzimale slozene akcije
na zastitii ureaenju yraditeljskog nasljeaa. ne samo primatih
monumentalnih graaevina. nego i objekata skromnije povijesne
arhitekture. koi'i imaju pretezno ambijentalnu vrijednost. Glitav niz
primjera mogao bi pokaz'ati takav odnos. a meau njima su Ii cetjrr,l
grada .koja se cine zanimljivim upravo po vrednovanju ambijenata
rkoJi su minule epohe veomalako bile spremne zrtvovati. To su:
stambene zgrade Tor di Nona :u Hi"\u. stambene jedinice u pov,ijesnoj jezgri B{)logne.zastitaatenske cetvrti Plaka i obnovai r ehabi.Iitacija Gastowna u Vancouveru (Kanada). Svi ti primjeri zasluzHi
bi da ih se ra~motri i s drugih aspe:kata aktivne zastite kao sto su
politika i organizacija rrehabilitacije zapustenih zona. participacija
graaana i drugi tehnicki aspekti revitalizacije, a ovdje se navode
samo zato da bi se pokazalo koliko su stavovi zastite evolu:irraJ;i
od interesa za sarno probl'ane spomenirke do p{)zorn{)sti kOja se
pridaje objektima svih stilskiihi povijesnih epoha, ukljucujuei i
zgrade samo ambijentalnih vrijednosti.

Zgrade u rimskoj cetvrti Tor di


Nona prije obnove

'.

t::sz

Projekti revitalizaeije bloka u ce


tvnl Tor di Nona u Rlmu

'Venecljanska

povelja.

deflnlclje,

/;1. 1, usp. T. Marasovl6, o.c. , str.


134.
2 Amsterdamska
deklaraclja, uvodnl
dlo (T. MarasovI6, o.c., str. 146).
3 Savjetovanje a zastitI I rehabillta
cI]I gradltaljskog nasljada, odrieno u
Barllnu g. 1976. u organlzecljl Evropskog
Savjeta.
Gino Coppede ed II suo tempo.
Rome, 1981.

' B. RosslDorla, I. Brock: Case


study: Rome - Tor dI Nona. Protection
and cultural anImatIon of Monuments.
Sites and HIstoric towns In Europe,
German CommIssion for Unesco, Bonn.
1980, str. 249.

Rimska cetvrt Tor di Nona' je veoma indiikativan pnmJer promjena u shvacanJu vrijednosti graditeljskog nasljedai potrebi njegova cjel{)~it{)g ,0Guvanja. Grad Him je u cjelo,!{upnom his1'orijatu
konzervatorskih 'i Irestauratorsi<Jih akcija uvije,k bin u stanju pruziti
uvid u intervencije karakteristicne za odredene doktrine u razvitku rkonzervatorske misl;i. U sv:im raniJim -razdobljima, ukljucujuei i razdoblje bioloske zastite, u kojem je prvi put priznata
vrijednost svim povijesnim epohama, konzervatorsko-restauratmski ,radovi iskljucivo su bili upravljeni rna monumerntalne abjekte
iicjeline. koJima povijesna jezgrra Rima (kao sto je dobra poznato)
i te ikak{) obiluje. Tek je nase vrijeme s primjenom aktivne zastite
prvi put uveln sust'avne intervencije i u zonerelaNvno skromne
ahritekture, rkao sto je slucaj sa stambenom cetvrti Tor di Nona.
Ta je ~ona smjestena neposredno uz Tiber sistocne strane
r.ijeke sjeverozapadno od rpoznatog r:imskog trga Piazza Navona,
omedena sa sjeverne strane obalnom ulicom Lungotevere Tordino
na, a s juzne strane poznatom i atraktivnom ulicom Via dei Coro
nari. Na segmentu crtez'a grada, koji Je 'izradio Giovanni Maggi
1625, jos se vide graaevine uz Tliber, koJe su Ikasnije uklonjene
radi regulacije same rijeke. Ono s1'o jeostalo je 'r elativno skromna
arhitektura, !koja je uz to sasv,im degradkana u svom stamben{)-hig.ijensrkom i socijaln{)m aspektu. U skladu s regulacionom planom Rima liz g. 1931. Ikoj:i je predviaao citav niz .rusenja i prociscavanja, djelomicno novu izgradnju Ii zelene povrsine, izraaen
je i za Tor di Nona detaljni plan 1933, u vrijeme kad je in ace
bioloska zastita barem u teorij:i vrednovala{)stvarenja svih po
vijesnih slojeva. Nereprezentativne ambijentalne vrijednosti mno
gih starih cetvrti, medu ostalima i one u Tor di Nona, nisu se
stitile. pa je tim planom predv'iaeno rusenje citavog rbloka tlZ Lungotevere zbog gradnje ven~ih zgrada za administrativne 'i druge privredne namjene. RealizaoiJu tog plana omen je drugi svjetskirat.
rU meduvremernu su sazreli novi rpogledi aktivne zastite, pa se
pr:isturpilo 'i strazivanjima moguenosti cjelov,ite zastite tog ambijenta, ,koji je sa socijalnog i graaevinsko-tehnickog aspekta predstavlJao krajnje degradkanu stambenu zonu, u okojoj je hio znatan broj
nenaseljenih pr6stora. U nkviru pribliznn st{)tinu stanova, koji su

..

! : '-- -"'~"''''~''

Zgrade skromnlh ambijentalnlh


vrijednostl u rimskoj cetvrtl Tor
di Nona. predvidene za rusenje
u provedbenom planu lz g. 1933
18

i . l ......,,,
0

Prijedlog rehabilitaeije
Tor di Nona u Rimu

cetvrti

" . ._.__.._

...._-,- ...__.. _--

1i!iiJ. _ .__"

.',
19

opcins~om vlasnistvu, pristupilo se 'izradi projekta i obnovi do~rajalih pro.stora .. u ; ~ovouredenom s.~ambenom .bloku, k~Ji ee jO~
drzavati I sooljalm centar za stanje stanovmke, trgov'lne u PrIS8rnljU , stanove za studentei druge namjene. Time ee ujedno biti
f\rajn o zastiqene iarhi.telct'Oln'Sike. Vlri~ednost.i . te cetvrti ko~? :n~
du,kuje nikakva monumentalna 8("1hltektura, n.ltl posebno povijesni
o caj graae~ina, vee amoijentalna uskladenost u okviru r.jmske
zna.
. I' .
gradS ke jezgre u cje 1m.
Rehabilitacija stambenih blokova u Bologni' je drugi talijans'ki
'mjer, koj:i je vrijedno PQ~azati u kontekstu orazmatranja promjena
~r\nteresu ocu~anja i skr~mn'ije arhitekture st~i? .donosi aktiv~i
'sWP graditeljskom nasljeau, Bologna 5e uCjelrm tak'oaer odlrk~lje iznimn~ ~rijednim dostign~?ima srednjovjekovne i k~s~ije gr~
d.teljske bastlne. Sustavne alkolje .gradske up rave , unatoc tim broj~m vrijednostima, u posljednjem su desetljeeu prvenstveno usnl'erene na zastitu i sanaoiju stambenih cetvrti relativno skromne
rnjhitekture, ~oje su u gradevno-tehn.ickom i 50cijalnom pogledu
~r~oaer veoma degradirane. Kaoko je zbog toga posljednjih desetI~ ca zapazenoiseljavanje autohtonog stanovnistva, gradS1~a uprava
Je'stu,pila je opseznim planovima asanacije i rehabilitacije upravo
p.rhl stambenih zona koje se ne odliikuJu posebno vrijedn;im povijesnotl_urnjetnic k'1m ose b'Inaoma. "".
- I'jeI0:
.'Ime se ze
_ zaustaviti nastojanje naseljavanja periferne zone i ' rehabilitirati povijesno srediste u cjelini;
_ poboljsati stambene uvjete u starom dijelu grada;
_ zaustaviti nes,razmjerni rast tercijalnih akti~nosti u starom
sredistu;
_ olaksati pjesacki promet u povijesnom dijelu grada;

Obnov!jen; blok u povijesno/ jezgri Bologne

Karakterlsticna uflca u atenskoj


cetvrti Plaka .

, F. Bandarln: The Bologna Experlen


ce: Planning and historic renovation In
a communist city. The Conservation of
european cities. edited by Donald Appleyard. Cambridge. Mass. 1979. str.
178.

I
I
iI

~. ;3 secteur de
~ Centres de quartiers av~c inslltulions

l,IiILJl sodates (anciens couvenls)

[:1 Pares publics dans les quartiers

7f)

Parking'

Tlocrt povijesne jezgre Bologne


s oznacenim zahvatima rehabilitacije stambenih blokova

, Z. Zlvas: The Future of the Old


sector of the city of Athens. Planning
and historic renovation (o.c .). str. 154.
2 M. C. Oenhez: Case study Vancou
ver. Protection and cultural animation
(o .c.). str. 89 .

- zadrzati stabilnu, socijalno 'izmijesanu strukturu stanovnistva.


Kao rezultat svih tih nastojanJa, koja su karakteristicna za
nove poglede na povijesna podrucja 'i graditeljs~o nasljeae (0 cemu ee u dl"ug'im poglavljima biti jos govora). doslo je i do fizicke
zastite i uredenja brojonih stambenih zgrada koje. uz zanimljivu
arhitektonsku tiPDlogiju, karakterizioraju relativno skromne ambijentalne vrijoednosti kojoima ranijarazdoblja zaoijelo ne bi pridavala
mikakvu paznju.
Stambena cetvrt Plaka u Ateni' samo je jedna gradska zona
u veoma znacajnoj urbanoj cjeHni kao sto je stara Atena . koja je.
medutim, upravo zbog toga sto je smjestena u neposrednoj blizini
iznimno vrijednog arheolos~o-umjetnickog podrucja Akropole, bila
stalno izlozena opasnosti. Plarka je stambeno-poslovna zona uz sjeverne padine Akropole, kOja je sag,radena poslije osloboaenja ad
liuraka (od g. 1833. dalje) pa uglavnom nosi oznake puckog ne,oklasicizma i eklektioke mjesavine razlioitih stHova. Buduei da se nalazi u neposrednoj hlizini Akropole ,i predstavlja potencijalni rezervat arheoloskih malaza 'istaknute vrijednosti. ta je zona do sada
bila vise puta predlozena za rusenje, koje su poticali razliciti motivi:
1. arheoloski, zbog stalnih nastojanja (jos od kada je Grcka
stekla svoju neovisnost) da se podrucje Plake zrtvuje interesu sto
veceg otkrivarnja ,izvornih klasicnih vrijednosti;
2. trgovacki, s obzirom rna polozaj Plake u najveeoj blizini poslovnog sredista Atene. S nesrazmjerno velikim rastom grada, koji
obuhvaea tre6inu cjelokupnog stanovnistva zemlje, javili su se i
zahtjevi za prostornims'irenjem rkomercijalnog sredista, opet na racun Plake;
3. turisticki, ,kao posljedicaagresivnog 'i neprimjernog prod ora
zabavnog zivota u , rkoji je mnoge stanovnioke te cetvrti, inace karakteristicne po umjetnoj trgovackoj iugostiteljskoj zivosti, prisiHo
na 'iseljavanje.
~ao posljedica takvog nepovoljnog tijeka dogaaaja Plaka damas predstavlja gradsku cetvrt u okojoj, unatoc iznimno povoljnom
polozaju, zivi svega 6.000 stanovnioka (od ukupno dva mHijuna stanovnika Atene) s treeinom nenastanjenih kuea. Arhitektura Plake
predstavlja mjesavinu ve6ih, srednjih 'i manJih Ikuea koje odrzavaJu
i mjesaviinu socijalnih slojeva s ,iuaz-itom tendencijom iseljavanja
bogatijeg sloja, stoga sv,e vise nadomijesta pretezno siromasnije
stanovnistvo.
U svim tim uvjetima Plaka bi na osnovi .raniJih konzervatorskih
kriteriJa bez sum-nje Ilila zrtvovana, ali se prema l~riteriJima danasnjih struonjakaaktivne zastite to podrucje vrednuje ,i pronalaze se
naoini za zastitu :irehabHitaciju. Prema planu D. Zivasaiz g. 1974.
predvhla se ,integralna zastita g'raditeljskog nasljeaa citave cetvrti
u okviru koje se samo na manjem podrucju kod rimske Agore predvida arheoloskil"ezervat, 'a zastieuje postojeca ambijentalna arhitektura svih objekata.
Novi odnos prema skromnijim arhitektonsko-ambijentalnim vrijednostoima ,i zahtjevi za integral nom zastHom po~azuju i brojni primjeriizvan Europe, meau koj'ima se istice zastita Gastowna (Kanadal'. To je cetvrt g. 1886. priiki1ucena gradu Va,nacouveru, a prijetila la joj je orpasnost gotovo potpunog rusenja u svrhu ostvarenja projekta nove izgradnje (tzv. Projekt '2000), koji su podrzavali krupni fi21

20

nancijski konzorciji, ali i organizacije saveznih, regionalnih i opeinskih fondova. lako seradi '0 relativno skromnoj arhitekturi, ali
znacajnoj za nasljeae s kraja XIX. st., cetvrt je spasenazahvaljuju6i
ii,iroj podrsci graaana proHramu zastite i obnove Gastowna, medu
koJima su najveeu ulogu limali sami vlasnici kuea, vlasn:ici poslovnog prostora,lokalni konzervatori, koji su ani miral i propagandnu
8Jkci~U i kineska zajedn:ica,sentimentallno ve:zana uz tu 'staru cetvrt.
U toj akciji zastieene su ne s,amo pOjedine reprezentativ,ne zgrade,
nego 'i znatno skromnlji obje1kN minorneu arhitekture kOja se ranije
nije vrednovala.
Slicni primjeri mogu se danas gotovo svuda sresti, ukljucujucii nasu zemlju, gdje se iitite ne same povijesno-umjetnioke
nego 'i skromnijeambijentalne vrijednosti, naroc'ito u okvku cjelovitih zahvata stambenih 'i poslovnih blo~ova, kao sto su Tkalcieeva
ulica u Zagrebu, Knez Mihajlova !i Kosanciea venac u Beogradu,
stambeni ?bjek~._u Novom Sadu, 'ambijentalna arhitektura u LjubIjani, KranJu, Trzlcu, te zgrade narodne arhitekture u svim krajevima zemlje.

Lovrec kraf Poreca u Istri


Skromne, ali ambifentalno vrliedne napustene kuce u sred/stu
naselja GraCisce u IstN

2. 00 ZAsTlTE POJEOINAcNE POVIJESNE GRADEVINE DO


ocUVANJA CJELOVITIH NASELJA, GRADOVA I slRIH
PROSTORA
Navedeni primjeri iz razHci1lih zemalja koj,i pokal'Juju vrednovanje skromniJih povijesno-arhite.ktonskih ostvarenja ,istodobno

ukazuju i na drugu bitnu promjenu koju donos'i aktivna zastita,


a to je proskenje ,interesa od pojedinacnog objekta na povijesno
podrucje, naselje, gradsku cetvrt, grad u cjelini Hi pak jos ski
proslor.
Ta se promjena tek veorna skromno nazire pri koncu prethodnograzdobljal), bio!oske ,zastite, kad se u Atenskoj povelji 'iz g.
1931. veoma suzdrzano upozorava na zastitu ambijenta: Konferencija preporuea pri izgradnji graaevina pOStivanje obiljezja i tizionomije grada, naroeito u bIizini starih spomenika'. Taj zahtjev,
.meautj.~, jos uvijek ne dolazi radi zastite ambijenta u cjellni, nego
radi oSlguranja dostojnog okolisa pojedinacnom spomeniku zbog
kojih fC - kalko se izricito kaze - treba naroeito stititi ambijenf'fC.
U medunarodnoj arhitektonskoj povelji, koja je g. 1933. takoder
usvojena u Ateni, 'i~razjt.jje se govori 0 potrebi zastitearhitektonskih vrijednos1li, bild da se radi 0 'izolkan.im gradevinama, bilo 0
gradslkim jezgrama' .
lridesetakgodina kasnije, u Venecijanskoj povelji (g. 1964.)
stavovi se iz osnove mijenjaju i u konzervatorskim krugovima, jer
se vee u prvom clanu (u def.inicij,i pOjma spomenik) izri'c ito navodi:
" Pod pojmom historijskog spomenika podrazumijeva se kako pojedinacno arhitektonsko ostvarenje tako i gradska iii seoska cjelina
koja predstavlja svjedoeanstvo odreaene eivilizacfje, neke znaeajne
faze razvoja iii nekog historijskog dogaaaja.4
U kasnijem razvoju taj je zahtjev jos pojacan, pogotovu otkad
su se u teorijska pitanja 'i prakticne zahvate u povijesnim gradovima i naseljima ukljucili i urbanisti kOJi su vee po sv'Om profesionalnom interesu 'i edukaciJi usmjereni na razmatranje cjelina, a ne
sarno pojedinacnih 'Objekata. Tako susreeemo od sezdesetih godina na dalje oitav niz nacionalnih i medunarodnih dokumenata u

22

, Atenska povelja, 1931, stavak VII.

(T, Marasovl6, o.c"


2

65.

114).

Ibid.
ClAM, Atens'ka povelja, 1933, clan

Venecljanska povelja , 1164, clan 1


(T. Marasovic, o.c., str. 134).
.

, o.c., sIr. 145.


2 O.c ., sIr. 152.
3 O .C., sIr. 132.
4 o.c" sIr. 139.

kojirna se ponavlja isti zahtjev zastite cjeline, 0 cemu js Vee bilo


govor.a u povijesnom pregledu. Ovdje eemo sarno podsjetiti na
dva dokumenta kOja se oine najkarakteristicnijima, a svojim zna
cenjem najpotpunije odrazavaju suvremenu zastitnu doktrinu u Europi ;i iU 's vijetu. Vee spomenuta Amsterdamska deklaraciJa iz g. 1975.
istice medu osnovnim stavovirna: Arhitektonsko nasljeae ne obuhvaea samo pajedinacne objekte izuzetne vrijednosti i njihov nepasredni akvir, vee i cjeline, gradske eetvrti i sela ad historijskag i
kulturnog znacaja.1 Generalna konferencija UNESGO-a u Nairobiju
g. 1976. bila je jOs odlucnrija u tom pogledu, jer je pored definicija
izrazila i odlucni zahtjev: Historijska padrueja i njihavu okolinu
treba smatrati nezamjenjivim univerzalnim nasljeaem. Vlade i graaani drzava na cijlm se teritorijima nalaze, trebaju oeuvanje tog
nasljeaa smatrati svojom duznoseu i uklapati ga u suvremeni drustveni zivat. Naeionalne, reglonalne iii lokalne vlasti trebaju odgovarati za izvrsenje te duznasti u interesu svih graaana i meaunarodne zajednice, a u skladu s uvjetima svake pojedine zemlje-elanice koji se tieu dodjele ovlasti.2
Prateei jugoslavenske dokumente ,j 'islkustva mozemo zakljuci1li da su N stavovi r elativnorano usli ,i u nasu teoriju i praksu,
pojavivs'i se, stovise, 'i prije spomenutih europskihi svjetskih deklaracij-a, odnosno prepomka. Tako se u zakljuccima, prijedlozima i
preporukama jugoslavenskog savjetovanja "Urbanizam Ii zastita spomenika kulture - Split, 1962 izricito kaze: Zastita urbanih cjelina predstavlja narocito aktualan, vazan i slozen zadatak koji se ne
maze rijesiti samo euvanjem pajedinaenih objekata u starim gradavima, nego i pronalazenjem uvjeta za asanaciju stare gradske jezgre
u cjelini.'
U konstatacijama i prijedlozima Medunarodnog simpozija 0
problemima 'i t~hnici zastite historijsk'ih gradskih centara (Split,
1970) stoji: Revitalizacija i regeneraeija histarijskih gradskih centara, koja po svom karakteru mora biti kontinuirana i stalna, treba
da obuhvati siroko padrueje drustvenih, funkeianalnih, materijalnih i estetskih aspekata, koji ee osigurati da se stare gradske
jezgre ukljuee u suvremeni zivot putem odgovarajueeg usklatJivanja
postojeeih i novih funkcija s moguenostima i kapacitetima starj;h
dijelava grada.'

23

Do tih stavova doslo se pr'lmJenom jedne nove prakse ocu- '


vanja povijesnih cjeHna i sirih prostora kOja se ad sezdesetih godina pa dalje luglavnom posvuda javlja u svijetu ,i u nas. Bezbrojni
su primjel1i kOJi bi mogl'i pO'kazati nova shvacanja u zastiti cjelina,
bilo da seradi 0 zastiti g.radske cetvrti, citave gradske jezgre,
cjelokupnog povijesnog naselja, povijesnog grada u cjelini iii cak
sireg grad5lkog teritorija, pa cemo se ogranioiti sarno na to da jednim primjerom iz svake od spomenutih kategor.ija :ilustriramo ta
nova shvacanja u pristupu zastiti.
Primjeri cjelovitezastJite 'i ureaenja povijesne gradske cetvrti
su najbrojniJi jer zahvacaju dio gradskog podrucja, :pa se i reaHzacija takvih akcija moze makar i djelomiCno uociti. Spomenut cemo
Marais u povijesnoj jezgri Pariza' kao jedan od prvih zahvata te
vrste u poslijeratnim programima ureaenja povijesnih cjeHna u
Francuskoj.

zenih problema ocuvanja povijesne gradske cjeline. Meau nJima su


i znacajni stari njemacki gradovi kao sto su Regensburg, Niknberg,
Ladenburg, CeNe, Goslar, Gettingen, Rothellburg ob de'r Tauber,
NordHngen, Landshut .i mnoga druga povijesna sredista.
Regensburg,' na najsjevernijoj tocci Dunava, jedan ' je od najvrednijih njemaokih povijesnih gradova 'i istodobno jedan od uspjesniJih primjera zastite povijesnih jezgri u cjeHni. Siozenost ocuvanja takve stare jezgre jest u zahtjevu da se zastite sve v,rijednosti,
saniraju zapustene zgrade i zone i ;istodobno omoguci u povijesnom sredistu od ako 15.000 stanovnika da zadrzi funkciJe sredista
znatno sir e regije 5 ukupno 530.000 ,stanovnika. Prema zamisH tzv.
Regensburg P.lana nastoJi se:
- zastititi stari grad kao povijesnu jedinicu, omogu6iti njezinu
danasnju ulogu sredista UZ6g 'i sireg urbanog prostora i ocuvati sve
pojedinacne povijesne i ambijentalne vrijednosti;

.'.-~~~-~UJ~~~~~~~._:~(J~=-\\~::':'~~r:~:S;;'~J

Povijesna jezgra Regensburga

-' I
Zgrada u Maraisu prlJe obnove

Pariska cetvrt Marais (stari crtez)

Ta cetvrt sadrz'i nizistaknutih povijesnih graaevina, kao sto


su palace, orkve, biblioteke, alii takoaer 'i zgrade s'kromnije arhitekture. Arhitektonske karakteristike odrazava i struktura stanovnistva koja . je stoljecima ,predstavljala mjesavinuimu6nijeg sloja,
inteligencije, umjetnika, al:ii obrtni'ka. Glavni i najatraktivniJi t r9'ovack sadrzaji te cetv~ti su draguljarnice, zlatarnice, urarske i druge
rad-ionice ciJi ekonomski prosperitet omogucava vlasnicima da napuste postojece stanove i presele se u nove, zdravije rezidencijalne zone na parife.r iji. Kako bi se time postepeno :preselile i
atraktivne trgovacke prodavaonice, to se planska zastita Ii r ehabilojtacija degradiranih stambenih prostora postavila kao prvorazredni
zadatak .integralne zastHe ne sarno svih arhitektonskih i ambiJentalnih vrijednosti, nego i demografsko-sociJalnog sastava i funkcije
te cetvrti. Izgraaeni SU, stoga, detaljni planoV:i 'i projekti, na osnovi
kojih se prislo ureaenJu zgrada za potrebe visokog stambenog
standarda.
Kao primjer zastite . cjelokupne povijesne jezgre mogli bismo
navesti mozda i stotinjak povijesnih sredista sirom Europe iizvan
st arog kontinenta, zahvacene planovima zastite 'i ureaenja u posljednjih trideset goodina, kOJi pokazuju nastoJanje rjesavanja 510-

24

L:..:.:oo.-..,_."::'" .. _.::~~.. :::::-_::.~ ___

Stambena cetvrt u Regensburgu


prije i posNje obnove
Ista zgrada poslije obnove
, J. M. Fitch: Historic preservation,
1982, str. 67.

, I. Brock, R. Strobel : Case study


Regensburg, Protection and cultural ani
mation . . , o.c., str. 187.
2 Modernisation du centre ville hi
storique a I'etranger, str. 199.

:!

L.:=~=- ~ '

-.

::L __,..c. _____~."_'"~ ''"'.'__'_~=_.''"'

- regeneJ'lirati stambene zone za sve socijalne slojeve stanovnistva;


- zadrzati 'i (gdje je to moguce) pojacati ekonomski potencijal povijesne jezgre.
RealizaciJa takvog plana, k omu je prethodila veoma detaljna
anal,iza postojeceg stanja j .razvoja, zapocela je g. 1968. soUstavnim
ureaenjem i Irevitalizaoijom pojedinih srednjovjekovnih zona, kao
sto je npr. ".oonauwacht, koj'im se saniraju zapusteni blokovi i uz
stambene prostore obnavljaju svi drug,i sadrzaji, neophodni za suvremeni zivot povijesnog sredista grada.
Siozeniji primjer zastite ne samo jedne povijesne jezgre l1ego
povijesnog grada u cjelini 5 vise starih zona pokazuje Krakow,
jedna od najvrednijih aglomeracija urbanog iar hitektonskog nasljeda u Poljskoj.2
Stari Krakow sastoJi se ad ceUri zone. Najstarija je prvobitna
akropola Wawel, vjersko Ii upravno srediste srednjovjekovne Polj-

25

ske s najznacajnlJm cl1kvenim spomemclma: srednJovjekovn'Om katedralom, predromani.ckom rotondom, kraljevskim dvorcem i drug.im
graaevinama, koje se integralno zastieuju kao najistaknutija povijesno-umjetnicka cjelina. Sjevemo od Wawela pruza se srednjovjekovna pavijesna jezgra grada s veHkim cetvrtastim trgom (Rynek)
'i stambenim bl'Okovima, u cetvrtastim 'insulama koje omeauju pravokutna ulicna mreza , a unutar okvirasto suga Inekad cinili ~aki
obrambeni zIdov,i. U toj zoni jizv'Ode se intenzivni radovi zastite
i revitalizacije ne samo istaknutih arhitektonskih graaevina, nego
i drugih oibjekata radi reha'bilitacije dotrajalih iii neprimjerenih stanova, ureaenja poslovnog prostora, infrastrukture, rjesenja prometa
i poboljsanja drugih uvjeta koji cine danasnji zivot povijesnog grada. Na krajnje juznom dijelu starog grada, koji omeauje ostri zavoj
I"ijeke Visle, nalazi se stara gradska naselje Kazimierz, nekoe sa-

Urbino, pog/eel iz zraka

Services

~ Admlnlstralion

Commerce
@CuIIun>
-

Umnes dtJ ean~s


Aires sans utilisation centrale

Struktura sredista Krakova


Krakov: povijesna podrucja grada

Krakov: crtez iz XV. st.

26

svim odvojeno od srednjovjekovnog Krakowa jednim rukavom rijeke. Ta zona takoaer sadrzi vrijedne povijesne ,i ambijentalne graaev'lne, pa je u cjeHni zastieena, a na asnovi detaljno.g :plana do
sada je provedena asanac;ija ,i ureaenje pojedinih blok'Ova i obJekata. I~meau srednjovjekovnog Krakowa i Kazimierza (na prastoru
zasutog rukava Visle) je kontaktna zana sekundarne kulturne ,i ambijentalne vrijednosti koja se takoaer stiti u cjeHni povijesnog grada
i u kojoj se poduzimaJuradove oonove ;i ureaenja.
Cjelokupna zastieena zona zaprema oko 2,5 km'i sadrzi oko
~50~ zgrada (I~eau kojima 1e vise ad 1200 stambenih) pa su, osim
Javmhgraaevtna, radovi zastite i rehabiliitacije uglavnom usmjereni ona uredenje dotrajaHh stanova.
Vrlo poznati primjer zastite povijesnog grada u cjelini ,i njeg'Ova ?kolnog.t:ej~aza je Urbina, na komu se vee vise od 25 godina
s~ojlm uspjesmm pla~e'rs.kimi arhitektons'kim intervencijama ,i stice
~I.ancarla ~~ Car~~, )edan od poznatijih nosilaca ideje aktivne zastlte. u ItaltJI. Izvrslvsi detaljnu urbanolosku analizu grada i njeg'Ove
30
oko~'lce,. De. Carlo je 'izradia ;i objelodanio urbanisUoki plan na osn?vl kaj~g je poduzeo niz egzemplarnih zahvata unutar i izvan poV,ljesne jezgre.

Urbino povNesni grad i okolica


s naznacenim zahvatima (G. De
Carlo)

1 Giancarlo de Carlo: Urblno la sto


ria dl una citts ... Padova, 1966.

27

lako se radi 0 'Yelativno malem gradu od svega 7.000 stanovnika, Urbinoima u mnogecemu osohine veliikih gradova. Njegova
povijesna dimenzija ogleda se u dugom ikontinult-etu razvoja, izvan-rednim gradevinama srednjovjekevnei renesansne . epohe Ii u iznimno velikom stupnju sacuvanosti graditeljskog nasljeaa u cjel'ini
gradskog tkiva. Topografska dimenzija ogleda se u izvanrednoj ubrano"pejzaznoj cjelin-i, u Ikojoj se povijesni grad skladno stapa s okelnim brezuljicima ikoji do sad a nisu nagrdeni nekontroliranom :izgradnjom. Drustveno"kulturnu dimenziju tog grada cine brojne tehnioke
i umjetnicke skole, ukljueujuci ,j veliko sveuciliste kojem broj studenata znatno prelazi broj stanovnika, pa privlaci polaznike ne samo iz udaljenih talijanskih podrucja nego i drugih zemalja. Ovomu
treba dodati 'i turisticku dimenziju, koju karakterizira stacionirani
turizam posjetilaca visoke tkulturne podloge.
Za razJ.iku ad mnogih drugih gradova, kojima se zastita krez
planiranje barem do sada ogranicava samo na analize, planove i
projekte, Urbino je, zahvaljujuci De Carlovim intervenciJama, primjer
izvedenih realizacija kOje mozemo pratiti u citavoj skali akcija od
konzervacije ,i revitalizacije do nove 'izgradnje u pejzazu, podreaene
znacaju povijesnog ambijenta.
Spiralni pristup (tzv. Rampu) izgradio je Franceso di Giorgio
u XV. st. da bi povezao Knezevu palaeu u gomjej razini s ;istocnim
prilazom tl donjoj razini. 'Izgradnjom u XIX. st. zatrpana jei kasnije
zaboravljena izvorna tkomunikacija, koju je tek nedavno otkrie De
Carlo i obnovio je kao dragocjenu vezu izmeau dviju razina, ocuvavsii istodobno uredivsi 'i klasicisticko kazaliste.

"---''I.''~''

Hal/oko (Madzarska) projekt obnove povijesnog naselja

0__

~ ..

Urbino, revitalizacija povijesne


jezgre prema projektu G. De
Carlo; namjena objekta ; stupanj
intervencije
'A. Roman. Case study Holloko.
Protection and cultural animation. o.c .
str. 231.

Urbino, presjeci Pravnog fakulteta prema projektu G. DeCarlo

Hal/oko (Madzarska) tlocrt naseIja s oznacenim obnovljenim


zgradama

primjerrevitalizacije postojecih prostora jest adaptaeija zgrade


Pravnog fakulteta na mjestu samostana iz XVI. st., koji je pocetkom
XX. pretvoren u karabinjers.ku vojarnu. Prihvativsi postojecu dispoziciju sredisnjeg dvoristai trapezoidnog otvorenog prostora, autor
je iskoristio podrumske prostorije za predavaonice,iskopavsii ostaIe prostora za bibliotekui druge fakultetske dvorane.
Nesto drukcijoi je bio slucaj s Pedagoskim fakultetom (Mag'isterol koji je isti autor adaptirao na mjestu 8tarog samostanai
kasnije obdanista sto je zapremao cjeloviti gradski blnk. Zadrzavsi
u osnovi vanjske brakteristike postojece arhitekture, De Carlo 1e
iskopao i otvoreni die samestana, iinterpolirajuci u njemu veHku,
suvremene oblikovanu polukruznu aulu, pruzio dokaz suvremenog
stvaralastva visokog dometa.
Njegovi pl10jekti i dosadasnje reaUzacije sveucilisnih domova
na Kapucinskom bradu, te Instituta za umjet-nost na brdu Vnla Maria
takoder su primje.ri suvremeneizgradnje, kod koje se vodilo racuna 0 zastiti cjelokupnog povijesnog 'i priroonog pejzaza Urbina .i
njegove okoline.
Zastita povijesnih cjelina ne ogranicava se samo na stare gradove, nege obuhvaca i ruralna naselia. Takvi pr:imjeri, meaut-im,
nisu toliko brojni, jer manja naselja obione nemaju ekonomske snage za provedbu revitalizacijskih akcija, pa se dosadasnja liskustva
uglavnom ogranicavaju na zahvate koje su podstakle sredisnje iii
regionalne 'insUtucije. Takav je slucaj sa selom Hal/oko u Madzarskoj,' koje pripada etno-lingvistickoj Palot skupini, smjestenom u
brdovitom kraju u sjeveroistocnom dijelu zemlje. Naselje ad svega
800 stanovnika smjesteno je na obronku brda uz cestu, uz koju
se nizu redovi Ikuca, s erkvomi tvrdavom iz XIV. st. Naselje je

69

Lv'

+N

28

-.. :.

~=:

29

uglavnom stagniralo sve do pocetka XX. st., ali je 1909. zahvaceno


pozarom, posli1e kOjeg sou obnovljene stare kuce.
U recentnoj planskoj akciJi kroz proteklih tridesetak godina na
osnovi detaljne studije zaSticeno je cjelo~upno naselje, ukljucujuci
58 kuca, koje su ,registrirane kao pojedinacne vl1ijednosti, a meau
njima 15 je obuhvaceno zahvatima obnove ,i ureaenja. Radi osiguranja suvremenih zNotn'ih funkcija tog naselja, a narocito radi koristenja u turisticke svrhe, selo je uz osnovnu stambenu namjenu
;kompletlirano dmgim sadrzajima kao sto su tJuristioki hotel, posta,
trgov:ine, zdravstveni centar, javna tkupatj.fa, bibHoteka, prodaja i
'izlozba narodnih rukotvorina, seoski muzej, ,restoran, turisticki ured,
djecji vrtic 'i druge funkoije potrebne za novi zivot starog naselja.
Brojni primjeri ureaenja pov,ijesnih cjeJi.na mogB bi se navesti
i na podrucju Jugoslavije u poslijeratnom razdoblju, a neke od nJih
spomenut cemo pl"lil'i,kom razmatranja drugih obiljezja aktivillog ocuvanja, narocito Ikad bude govora 0 ocuvanju graditel-iskog nasljeaa
u prostornimi urbanistickim planovima.

_ _-

.-.. ........

....

Graaevina Ashanti civilizacije u


Ghani

3. 00 EUROPSKIH ISKUSTAVA DO ZAsTITE GRADITELJSKOG


NASLJEDA KAO UNIVERZALNOG I SVJETSKOG PROCESA

T,reci aspekt promjena ,koje u shvacanju zastite graditel1skog nasljeaa donosi nase vrijeme vezano je uz sirenje svijesti 0 potrebi
ocuvanja kufturnih dobara (uklJucujuci i graditeljs,ko nasljeae kao
naj.izrazitije materijalne ostatke tih dobara) na sve zemljei kontinente. Ook je, naime, u sv.im ranijim razdobljima ,konzervatorska
aktivnosti s nekimizuzecima bila pretezno orijentirana na Europu,
od dl'ugoga svjets~og rata ta se djelatnost naglo siri 'i postaje
univerzalni svjetski proces. Tomu su namc'i to p~idonijele meaunarodne organizacije, u prvom 'redu UNESCO kao specijalizirana
organizacija Ujedinjenih naroda za znanost, kulturui odgoj kOja je,
zahvaljujuci svojem univerzalnom djel'ovanju, pomogla u podstlicanju i organiziranju slu~be ocuvanju kulturn+h dobara u velikom broju clanica Ujedinjenih naroda; ICOMOS (International Council for
Monuments and Sites), 'kao nevladina organizacija kOja okuplja
struonjake za zastituiz velikog broja zema!1a; Meaunarodni centar
za studij zastite i obnove kulturnih dobara u Himu ,(fCCROM, International Centre for the study of conservation and restoration of
cultural property). u ,kojem su specijalistioku konzervatorsku edukaciju dobili mnogi str,uonjaci liz svih kontinenata, Meaunarodl1i savez
za stanovanje ,i plankanje (/FHP) te druge meaunarodne organizacije (urbanisticke, arhitektonske, arheoloske, muzejske, etnoloske),
koje su pridonjele siren}u svijesti 0 potrebi ocuvanja poviJesnih
objekata i cjelina sirom ' svijeta.
Sa sirenjem svijesti 0 zastiti univerzalnog svjetskog kulturnog
nasljeaa bez sumnje su usko povezane i promjene u valorizaciji
umjetnosti u korist izvaneuropskih kultura i civilizacija. Ook se
Ilklasicna historiograf,ija umjetnosti od Winckelmanna do XX. st.
uglavnom bavila europskim kulturama, ukljucujuci u to i krug velikih mediteransko-bliskoistocnih civiHzacija, i pokazivala stanoviti
interes u drugim kontinentima samo za one kulture kOje su nastale
pod utjecajem europskih povi1esnih stilova", suvremena umjetnicka historiogra.fija s jednakom se paznjom odnosi prema kulturno-umjetnickim vrednotama na svim meridijanima ,i paralelama. Tako

30

Anthony .Islands, grobni spomenici

Medina u Fezu (Maroko), gradska vrata Bou Jeloud

Stara tvraava u Lahore (Pakistan)

, Prema publlkaciji World cultural he


ritage, UNESCO Informatlon Bulletin No
21-22, Paris, 1983.

su u danasnjoj obradi povijesti svjetske umjetnosti i graditeljstva


uz Egipat, Groku, Rim, Hizant, mmaniku, barok, klasicizam iii europsku modernu, jednako prisutna j znacajna umjetnost Ilslama u si,rokim prostorima azijskog i afrie-kog kontinenta, Hi pak civ,ilizacije
Maja i Azteka u Americi, Indije, Kinei Japana u Aziji, Oceanije iii
Centralne Afrike.
.
U skladu s takvim vrednovanjem poduzimaju sei zastitne mjere prezentacije tih ,kultura i to ne vise s aspekta "kolonijalne zastite, koju su za te "egzoti'cne" ~rajeve pokazivafi pojedini europski
upravni, ekonomskii kultumi centri, nego briga za Ikulturnu bastinu
.dolazi od samih zemalja kOje sada sve vise shvacaju ulogu vlastitog umjetnickog ,i graditeljskog nasljeaa i 's koluju svoje strucnjake
ne samo za upravni, .pr.ivredni iii zdravstveni razvoj, nego i za
istraz,ivanje i zastitu svojih kulturnih dobara.
Moglo bi se to pokazati opet brojnim primjerima, koji se
uglavnom odnose na recentne zahvate posljednjih desetljeca iii cak
posljednJih godina. Ogranicit cemo se, meautim, samo na poneke
primjere s orazlicitih kontinenata, koji su zbog svog znacenja uvrsteni u spisak svjetske kulturne bastine.'
Anthony Island je mali otocic u arhipelagu Queen Charlotte
Islands (sjeveroistocno od Vancouvera) u Britanskoj KolumbiJi. Sadrzi dragocjene ritualne i kulturne ostatke iscezlog naroda Haida,
koji je jOs sredinom XIX. st. tame zivio od lova i ribolova, ostavIjaJuci dokaze i svog visokog umjetniokog stvaralastva. U kolonizacijskim borbama i zbog epidemija stanovnistvo je napustilo otak,
koji je jos 1901. sadrzavao jos gotovo netaknute graaevine, ali su
nakon toga 'izvomi ostaci poceH naglo pl"Opadati. Sada se poduzimaju napori da se one sto je ostalo trajno zastiti kao ,jedna od
najvrednijih cjelina grobnih ,i totemskih spomenika u americkoj hemisferi.
Kilwa i Songo Mnara su takoaer dva mala otocica uz Tanzanijsku obalu, 175 milja juzno od Oar-es-Salaama. U srednjem vijeku,
zahvaljujuci ulozi vaznih trgovackih punktovai~meau Indijskog oceana i juga Afrike postali su znacajni gradovi s oko dvadesetak tisuca stanovnikai razvifi svoju ,k ulturu, sto se prvenstveno odraz.jJa u graditeljstvu. P.l'Osperitet tih naselja nastavio se sve do
portugalske kolonizacije u XVI. st., da bi u XIX. st. sasvim prestala
nJihova uloga u privrednom i kulturnom zivotu. Ostaci iz razdoblja
privrednog prosperiteta su brojni i znacajni. To su u prvom .redu
islamske dzamije, sultanske rezidencije i utvraenja, kOje sada postoje brigom tanzanijske vlade za sto potpunijim ocuvanjem i suvremenom prezentacijom.
Tvraava Lahore u Pakistanu spominje se u povijesnim izvorima
od XI. st. na dalje i kroz citav srednji vijek dozivljava niz sukcesivnih rusenja i obnova. U XVI. st. na tom prostoru car Akbar, najista1knuti'ji vladar Mongolske dinastije, podize velicanstvenu palacu,
u kojoj se odrzava vjers<ki sinkretizam Hinduizma ,i Islama. Od pada Mongols'ke dinastije u drugoj polovini XVIII. st. citav ,kompleks
pocinje naglo propadati, a s angazioranjem arheoloskih strucnjaka
narocito ti posljednje vrijeme spasene su od daljnjeg propadanja
znacajne povijesne graaevine tog kompleksa i njihova veoma bogata dekoracija.
Arheoloski park Quirigua u istocnoj Guatemali, nedaleko atlanske obale spada meau znacajnije ostatke vel ike civi.Jizacije
Maya, kOja se prostirala preko dijela Meksika, Yucatana sve do

31

srca centralne- Amerike u prvom tisucljecu nase ere. U toj prostorno sirokoj i vremenski dugoj civilizaciji Qurigua ima va~nu
uloOgu narocito u "kasnoOm klasionoOm razdoblju izmeau VII. i X. st.
Od 1973. poduzimaJu se na tOlm podrucju opsezna arheoloska 1strazivanja, pracena s konzervatorskim ra<lovima. Napori za zastitu
i suvremenu prezentaciju u ovom su slucaju upravljenii na aseizmioko oOsiguranje arhitekture i skulpture, budu6i da se radi 0 izrazitom potresnom podrucju. Istrazivaci pretpostavljaju da je Quariglia i porusena u IX. st. prilikom jednog oOd jacih potresa u toj
zoni.
MnoOge stotine dl1ugih povijesnih cjeHna, graaevina i arheoloskih podrucja, vrednovane u posljednjim desetljecima sirom svijeta, dokazuju <la je briga za oouvanjem graditeljskih i umjetniokih
vrijednosti zaista svjetski proces, koji je sada zahvatio i ona podruoja u ,kojima je ranije stagnirala kulturna djelatnost.

I blt,1I 1I ~
1 \i ~""V [':~

\,hllllVIl

EJ

\' III ~

Kategorije stambenih zgrada u


Dioklecijanovoj palaCi u Splitu
1958.

4. 00 USKOG KONZERVATORSKOG DO SL02ENOG


SOCIOEKONOMSKOG I URBANOLOsKOG PRISTUPA

Najvece proOmjene u sirem shvacanju graditeljskog nasljeaa i


problema njegova oOcuvanja kOje u oOdnosu na ranija razdoblja donosiakthma zastita, odrazavaju se u sirem pristupu zastitnim proOblemima. U svim, naime, 'raniJim razdobljima, pa i u predhodnom
razdoblju neospol'inog ~nanstvenog pristupa, u rjesavanju problema
graditeljskog nasljeaa prilazilo se iskljucivo s konzervatorskog"
stajalista. Danasnji pristup znatno je slozeniji jer se danas uz tradicioOnalno ,konzervatorske probleme ocuvanja kulturno-umjetnickih
vrednotai poduzimanJa oOdreaenih tehnickih postupaka, nastoji u
povijesnoj graaevini, a narociro u povijesnoj cjeHni, rijesiti i sve
druge probleme ikoji opterecuju graditeljsko nasljeae. ToO su stambeni uvjeti, uz cestoO puta vrlo tesko higijensko i tehniokoO-graaevinsko stanje zgrada i pov.ijesnih ambijenata, ' nepovoljna demografsko-soOcijalna struktura, neadekvatne funkcije povijesnih graaevina,
naselja iii gradova, nezadovoljavajuca infrastruktura pojedinacnih

Urusena kuca u Rodriginoj ulici


u Splitu, 1958.
_,10". . .
s:D ,""'"

_,'u. . .

li.:'2I

hJlrl ' , n:m:lr.l:'lI'


u. a.'I~,..., I~I1I~

::::::;::] .1I"'llt/\II~Wb

Poslovni prostor u Dioklecijanovoj palaci u Splitu 1958.

Zapusteni stambeni prostor u


povijesnoj jezgri Splita pri/e obnove

, T. Marasovlc - D. Sumlc: Analiza


zgrada u Dioklecljanovoj palael, Urbs,
1965. str. 111; T. Marasovic - F. Oreb:
Obrada gradlteljskog nasljeda u okvlru projekta .splltskl poluotok., Godlsnjak zastite spomenlka kulture, 2-3.
Zagreb, 1966--1967.

objekata i gradova, slozeni ekonomski pro~len~.i, nere~~lirani ]>:0met (pjesacki iii kolni) i citav niz drugih pJtanJa - kOJl'ma zastlta
graditeljskog nasljeaa danas 1ednako poklanja paznju kao da se radi () problemuobnove i'li fizicke zastite kulturnog dobra.
Takvom razvoju pogleda na nasljeae znatno je pridonijela primjena urbanisticke metodoloOgije koja polazi od analize slozenih uvjeta razvoja odreaenog prostora bez obzira radi Ii se 00 povijesnoj
sredini Hi 0 novom gradskom naselju. A upravo u povijesnim sredinama slozeni uvjeti u vecoj mjeri nego drugdje prate urbane iii
ruralne prostore kojima je vremenska dimenzija ucinila sve raz.novrsne probleme jOs tezima. Tako se doslo, dakle, do potrebe kompleksne analize povijes1nih prostora kOja je posvuda, gdje se pristupilo takvom 'i spitivanju, pokazala u biti veoma tesko stanjestarih gradova iobjekata koje je u ranijim stoljecima manje dolazilo
do izrazaja iIi mu se (ako je postojalo) ,nije pridavala znatnija pozornost.
Gotovo da nema povijesnog grada kojemu analize postojeceg
stanja, ukoliko su lizraaene, ,nisu pokazale vrlo tesko stanje i slozenost raZ:novrsnih problema koJi se cesto puta podudaraju, cak ako
je rijec 0 veoma udaljenim gradovimai naseljima sasvim suprotnih
kontinenata koJi pripadaju sasvim razlicitim civilizacijama 'i kulturnim sredinama.
Primjer stare jezgre Splita u tom nam pogledu moze biti dovoljno indikativan da se ilustrira sva slozeno~t stanja )~dnog po~.i
jesnog grada, odnosno <la se ukaze na sasvlm drugacJJe .~ledanJ~
na graditeljs~o nasljeae koje nije bilo svojstveno razd.?~IJlma pnjasnjih konzervatorskih doktrina. Radi se, ~a~le, 0 t~.skJm ?egradacijama koje prate caki one iznimno znaca}ne povJ~~sne Jezgr~
kao sto je stari Split, sluzbeno priznat kao sVJetska vnJed~nost UpJsom u registar svjetske kulturne bastine. Pa ipak, unatoc takvom
znacaju, prije nepunih trideset godina, u vrijem~ poc~t~a si~tem~t
ske akcije ureaenja tog podl"Ucja, stanje u povlJesnoJ JezgrJ S.pll~a
bilo je s tog drustveno-ekonomskog i tehnickog ~~spek~a ~eoma tesko i ujedno vrlo indikativno za povijesna podrucJa opcemto.
Analize su, izradene za povijesnu jezgru 1950, pokazale da je
veliki broj stanova (a meau njima najvise onih u Dioklecijanovoj
palaci) sasvim dotrajao, a uvjeti zivota njihovih stanara u mnogim
slucajevima ispod dopustenog minimuma.' U najstarijoj jez'gri grada prije pocetka radova sanacije bilo je vlazno 77,8% stanova. Te
godine je oko 3000 stanovnika, obuhvacenih u 859 obitelji, zivjeloO
u svega 475 stanova. Od toga samo 17 stanova (Hi 3%) imalo je
zadovoljavajuce uvjete stanovanja (I - III kategorija). dok je 458
stanova (97%) imalo lose uvjete ,izrazene ugradaciji od IV. do VIII.
kategorije koja je cakizvan uobicajene klasifikacije jer predstavlja
nastanjene rusevine.
Gustoca stanovnistva u Dioklecijanovoj palaci od 6,15 osoba
po stanu bila je znatnoiznad prosjeka, odnosno ispod normalnih
uvjeta stanovanja.
U starom Splitu nalazio se tada nerazmjerno veliki broj skladiSta, i to pretezno zapustenih, od kojih su mnoga bila vezana uz
.razlicite privredne djelatnosti izvan povijesnog centra, a do njihove tako guste koncentracije u Dioklecijanovoj palaci doslo je iskljucivo zato sto je povijesna jezgra sve do nedavno smatrana poslovnim prostorima manje vrijednosti pa su i najamnine u njemu bile izrazito niske. Druge pak funkcije vezane uz suvremeni zivot, u
33

32

prvom redu trgovina, gusto su grupirane samo na nekim potezima,


dok se neki dijelovi jezgre hili ostali sasvim bez primjerenih aktivnih namjena.
Jedan cd teskih problema u starom Splitu je ,i preopterecenost
nekih pjesaokih komunikaoija, 'Odnosno umrtvljenost drugih. Zbog
sirenja grada u pravcu zapada i smjestaja najvaznijih trgovackih sadrzaja po uzduznoj 'OS'i, ta je komunikacija postala 'krajnje preopterecena, dok je istodobno uzduzna os Diokleoijanove palace bila sasvim umrtvljena prije pocetka procesa regeneraoije kojim se sada
postepeno vraca zivot ,i u ta degradkana podrucja i istodobno rasterecuju mnije preopterecene zone.
Ovomu treba dodati vrlo trosnu 'infrastrukturu, narocit'O vodovodne linstalacije 'i nezadovoljavaju6i kanalizacioni sistem, neprikladne elektrione i telefonske instalacije, koje su do nedavna na
svoj nacin degradirali povijesnu jezgl'u Splita.
Opcenito prcpadanje tog podrucja - ,kako je to pokazala studija uzroka degradacije - vezano je uz odredene pojave razvitka
grada. Do konca XVIII. st. podrucje povijesnog centra unutar starih
bedema zapremalo je ujedno i cjelokupni gradski prostor. Za razliku
od srednj'Ovjekovnog predgrada, s pretezno zemljoradnickom i ribarskom strukturom stanovnistva, u gradu unutar bedema zivjelo
je stanovniStvo socijalno mijesanog sastava: aristokracija, trgovci
i obrtnici, koji su neprestano obnavljal1i i odrzavali stambene zgrade, poslovne pr'Ostorije i infrastrukturu, te siromasniji slojevi.
sirenjem Splita u XIX. XX. st. izvan povijesnih bedema, a kao
posljedica promjena u ratnoj strategiJii nag log ekonomskog razvitka, doslo je do pojave sve veceg napustanja stal'Og grada od
strane imucnijeg stanovnistva i - prema tomu - do nagle promjene u socijalnoj stwkturi graaana. Shromasni sloj pucanstva, naj-

Arheoloska i povijesna podrucja


u Kastelanskom zaljevu, danas u
sredistu industrijske zone

Automobilski promet u povijesnim zonama njemackih gradova

vecim dijelom iz zagorske okolice, od tada sve vise naseljava povijesnu jezgru koja pocinje naglo propadati jer novo stanovnistvo,
bez jacih materijalnih mogu6nosti, a i nenaviknuto na gradski standard, nije bilo u stanju odrzavati stari grad i njegov urbani
red kao sto su toranije radili gradani razlicitih drustvenih sl'ojeva.
Takvo stanje i njegovi uzroci svojstveni su veli.kom broj.u starih gradova, pa smoih zato ,istakli kao karakteristican primjer ne
samo problema u povijesnoj okolini, nego i spremnosti naseg vremena da uoci te problemei suoci se s njima kroz aktivno ocuvanje
graditeljskog nasljeaa u sirem shvacanju tog pojma.
Iz drugih iskustava lako bi se m'Ogli dopuniti mnogi drugi problemi koji danas opterecuju povijesno nasljeae, a koji nisu zahvaceni u spomenutim a,nalizama splitske jezgre. U samom Splitu,
na pr., u njegovim sjevemim predjelima (Vranjic, Solin, KaStela)
mogu se uociti teski ekoloski problemikojima je graditeljsko na34

35

- dotraja/a infrastruktura kOja u starim gradskim zonama u


najvecem broju slucajeva 'ne udovaljava suvremenom standardu;
- socija/na degradacija do k.oje dolazi zamjenom ranije uravnotezene strukture drustvenih slojeva siromasnijim stanovnistvom
iii pak umjetno stvorena se/ekcija elitnog sloja (gent'r ification);
- ekonomska degradacija kOja se javlja u onim gradovima u
kojima tradicionalni ekonomski izvori napustaju povijesnu jezgru,
Hi pak ekonomsko opterecenje u slucajevima kad povijesno srediste svojim prostomim,arhitektonskim, ambijentalnim ,i socio-demografskim uvjetima ne moze apsorbirati ekonomski pritisak;
- neregulirani promet, u prvom redu kolni. uz koji je narocito
ostro ,izrazen i problem parkiralista, a u nekim slucajevima i pjesacki;
- industrija u siroj povijesnoj okolini. kOja i u samim starim
jezgrama stvara poznate ek%ske probleme;
- ostal'i mnogobrojni pr-oblemi. vezani uz recentne uzroke nagle urbanizacije, turizma u pov,ijesnim z.onama 'i druge pojave svojstvene nasem vremenu 'izrazito dinamicnog drustvenog. ekonomskog i tehnoloskog razvitka.
Svi ti problemi aktivnim se pristupom ne sarno uocavaju. negoi nastoje o(,ijesiti prvenstveno kroz prostorne i urbanisticke planove, a u interesu ocuvanja autenticnosti graditeljskog nasljeaa i
njegova Kontinuiteta u danasnjim zivotnim uvjetima,

Povijesno nase/je Sveti Stefan


';t
'I , . 'i veoma znas IjeUe IZ ozeno U industriJ'skim zonama. 1 Mnogobrojnl
'b l '
- "
"e'
- . ..., pro emlma
calm pOVlj SOl gradovi Italij'e ' suoceni su sa slozenJi'"
d
e 0 ve I'k'h
I I
.
ko Inog prOrneta kOj'i sve v,ise gusi stare gradske jezg r k t'h
, 'sta, nu I ar(
I
n:etropo a oa Pr., Napulj) do malih {jradica i naselja 1
hltektnosno-urnjetni,ckih ,i ambijentalnih vrijednosti.
.
I
k'
'Jiljerena so"
ne I od Spomenutih problema, ,kao, npr:,~e~rJ drugim pocljalna struktura stanovnistva, javljaju se u pOjedJnIJil ;t
"
' sr d'
I' ta!<ouer nepovl'lesmm
e !nama u sasv,im supr.otnom pravou, a 'i
, t
'
t,
"
kf'/n om pns uI
vo jnom za radlci.onalne stare ambij'ente pa se pn a I. or
I
"
,
' v ' t l .0 je s uu, povlje~noj sredini i. s tim danas ozbiljno valja S~OCI '(za sto se
caj s ,vum]8"tnorn selekc,iJom visih drustvenih slojeV a .' 'ponegd'e
sve Vise upotrebljava engleski ,izraz gentrif.ication a ). IkOJtvl
j
k
..
drUs enog sa'u po "
zap remaj
'
I V'ljesne zone tradicionalno Sl rommjeg " . , boo t
stava i pretvaraj'U ih u ekskluzivna podrucja umjetnog Iv atm tl~eTn u
v ' u ce vr I ra, ,
nepnmjeren,og standarda2 (na primje,r neka podrucja.
e i dr)
stevere u Rlmu. Te,legraph Hill. Chelsea. Greenwich VJllag
_'
ako u d
'f'
,
oe moze pol
"I
_ a,nasnjim uvjetima pojam 'gentn IcatJ{~n~
kod prett
stojatl u naSOj zemlj'i stanovite slione situacije javljajU s=: k
'k'

vlSo.og uvaranja ne Ih nasih l,starih naselja u ekslduzivne zone,


,
kao - t '
1
",oJil pnmorju,
,
nzma
'
s
0 je slucaj' sa sv, Stefan om na Crnogors~ ' k't
k'
.., ' ,
rhl te ons 1m
kOjl j~, Jnace ,fizicki zasticen sa svojim prostornlm~, a ristiokoj rei ambljentalnl'm karakteristikama upravo zahvaljujuCI tU
vitalizaciji tog naselja,
,
vellkom ozAk ;
"
_ ~Ivna, briga za kulturnu bastinu. dakle, danas s
kontekstu
bJljnoscu prllazi svim tim razmatranj'ima 0 kojima se U
-"
,
"
' e vo d'iI 0 raocuvanja gradltelj'skog naslj'eaa do nedavno nlje uopc
d
"
D
-,
'
I i.o povlJecuna, anasnje shvacanj'e zastite prema tomu. po az d
t'
'h
' t '
,
iJ'e nos I grasnt , um,e
ambi,'entalnih
'
, ' nJckih
I'
.
, prostornih ,i druglh vr pe kt e st anja
devlna I Cje Ina. ali prj tomu ne iskljucuje ni druge as
,
k
-"
,I problema u starim naselJima. gradovima I' smm
'prostonma ao
sto su:
tesk'
.. nih zgrada i
.
- zdrav"
z I,ose
'k I stambeni uv,'eti zivota stanara pOvljes
stanovm ~,POVijesnih naselja u cjelini, cesto vezam ,I U
stvene pnlJke tih podrucja;

36

1 2:. Rapanl,,: Dileme I prljedlog za


Solin, Arhltektura 160-161, Zagreb,
2 Urban
conservation In Europe a
America, Interductlon (D. Appleyard)
Rome, 1975, str. 15.

tice e/ektricne' mreze nagrauju


povijesnu jezgru Trogira,

37

Stari hospicij San Michele uRimu, nedavno preureaen za institucije zastite spomenika (ICCROM, Centralni institut za restauriranje i elr.). Crtez iz XVIIf. st.

Kongresna elvorana u preureaenom hospiciju San Michele u


Rimu

1:1. PROTAGONISlil 1 NOSIIOOI AKTIVNOG PRiSTUPA


GRADnELJS~OM

NASLJEf)U

Promjene u shvaeanju graditeljskog nasljeaa od usko konzervatorskih do sirih urhanoloskih poimanja povijesnog prostora iii objekata nuzno su se morali odraziti 'i na nos'ioce kompleksne akcije
ocuvanja nepokretnih kulturnih dobara, U drugoj polovici ovog stoIjeea, a narocito u posljednja dva desetljeea, u mnogim zemljama
javlja se nova organizacija ocuvanja nasljeaa, zasnovana na novim
zakonskim odredbama, koja se u pojedinim pitanJima bitno razJ.ikuje
od ranije tradicionalne zastite spomenika. S time su svakako u vezi
i sasvim razliciti nacini financiranja radova na graditelJskom nasljeau od onih sto su karakteriz,irali tradicionalne konzervatorske
zahvate, no to je tema, kOja - rna koliko bila vazna - prelazi zadatak ovog pregledai zahNjeva da bude obraaena prvenstveno od
strucnjaka iz podrucja ekonomskih znanosti.
S organizacijom zastite graditeljskog nasljeaa, ukljucujuei multidisciplinarnu zastupljenost stl'ucnja,ka s jedne, te siroku podrsku i
sudjelovanje graaana s druge strane, vezan je Ii problem edukacije na razlicitimrazinama. Zato ee se u dijelu knjige '0 protagonistirna aktivnom pristupu kulturnoj bastini raspraviti oba pitanja, jer su
bitna za prikaz dalJnJih obiljezja suvremenih pogleda na nepokretna kulturna dobra i nJihovo trajno ocuvanje.

1. ORGANIZACIJA ZAsTITE I UREDENJA GRADITELJSKOG


NASLJEDA
U mnogim europskim zemljama sve do razdoblja kOje pocinje
zavrsetkom drugog sVjetskog rata protagonisti zastite bili su iskljucivo konzervatorsket sluzbe, odnosno 's trucnjaci pretezno organizi.
rani u centralnim zavodima za zasNtu spomenika, ioli pak u regionalnim 'i nstitucijama jednog u pravilu centraliziranog sustava .konzervatorske organizacije. Strucnjaoi zaduzeni za zastitu bili su uglavnom arhitekti U onim zemljama u kojima su onosioci konzervatorske
misli imali tehnicko-arhitekton&ko obrazovanje kad se radilo 0 nepokre1nim spomenicimakulture (na ,pro u Franouskoji Italiji 'i brojnim drugim zemljama), odnosno povjesnicari umjetnosti u nekim
podrucjima (Austrija, Njemackai druge srednjoeuropske zemlje),
koji su imaliglavnu rijec cak i u proucavanju :i zastiti izrazito graditeljskog nasljeaa.
Promjene kOje u OI'ganizacijiocuvanja graditeljskog nasljeaa dolaze s pojavom lirazvitkom koncepcija aktivne zastite zahvatile su
dvije bitne nove cinjenice u djelokrugu mjerodavnosti:
1) ukljucivanje institucijai strucnjaka drugih profila u zastitne
akcije, u prvom redu urhanista i urbanistiokih zavoda;
40

'T. Marasovic ,
Soprintendenza
Saprlntendenza
Soprlntendenza

2
3
4

o.c., str. 135-137.


ai munumenti.
aile belie arti.
alie antlchit~,

2) prenosenje mjerodavnosti zastite nasljeaa na organe vlasti,


koji time rpreuzimaju ,i obavezu efilkasnog ocuvanJa kulturnih dobara.
Prosirenje kruga strucnihnosilaca ocuvanja graditeljskog na
sljeda razumlJivo je kad imamo u vidu vee spomenuto prosirenje
interesa zastite odrjesavanjaiskljucivo Ikonzervatorskih problema
do sireg uocavanja graditeljskog nasljeaa u prostoru, pa je ,isto tako
shvatlJivo zasto su urha,nisti (u sirokom spektru svojih strucnih profila, u kojem se uz arhitekte sada javljaju i ekonomisti, sociolozi,
geografi, pravnici, graaevni inzenjeri, ali takoaeri povije&nicar,i umjetnosti), bili meau prvima koji su se u ovkiru svojih urbanistickih
institucija (u organima sredisnJih iii 100kainih vlasti, u zavodimaili
sveuciHsnim katedrama) prikljucili akciji oouvanja graditeljskog nasljeaai provodiH jekroz prostorne ,i urbanistioke planove.
Takvu novu organizaciju zastite u poslijeratnom razdohlju odrazavaju pravni pmpisi iz tog podrucja u mnogim zemljama,isto kao
Ii pojedini meaunarodni dokumenti koji upueuju na multidisciplinarnu aktivnost ocuvanja kulturnih dobara, trazeei u prvom redu sto
veeu prisutnost urhanista ,i urbanistickih organizacija.
P.ratecirazvoj zakona 0 zastiti spomenika kulture u nasoj zemIji i nase zakljucke sa strucnih skupova takoaer eemo zapaziti promjene u prosirenju :kompetencija zastite.
U konstatacijama vee spomenutog Ohridskog sastanka Stalne
konferencije gradova Jug-oslavije navodi se izmeau ostalog: "U vezi
s tim posebno se istice potreba sprovodenja principa najuze saradnje sluzbi zastite spomenika i urbanistickih sluzbi u svim etapama
rada, pocevsi od analiza urbane strukture pa do izrade detaljnog
plana rekonstrukcije i asanacije, kao i njegove realizacije, u prvom
redu zbog toga sto objektivno postoji znacajna identifikacija interesa ovih sluzbi, koji se najbolje mogu zadovoljiti na zajednickoj osnovi kroz stalnu kontinuiranu suradnju.'
Vezivanjem zasNte graditeljskog nasljeaa uz prostorno plankanje javile su se i dvije nove tendencije koje su logicna posljedica
shvaeanja biti tog dijela Ik ulturne bastine kao graaevina 'i prostora,
kOJi pripadaju nepokretnim kulturnim dobrima. To ,j e s jedne strane
odjeljivanje pokretnihi nepokretnih kulturnih dobara u kompetenciji zastite, a s druge strane jace vezoivanje zastite graditeljskog nasljeaa uz zastitu prirode.
Prva tendencija vee se odavna susreee u, nekim europskimiizvaneuropskim zemljama kojeimaju dugu :konzervatorsku tradiciju.
U Italiji je, na primjer, zastitna sluzba podijeljena na urede za spomenike (t.j. nepokretna kulturna dobra, osim arheoloskih objekata), na urede za umjetnost3 (pokretna dobl',a) i urede za starine~
(sarno arheoloski objekti, pokretni i nepoki'etni).
S prvim is,kustvima aktivne zastite u nasoj zemlji doslo je vee
sezdesetih godina do pokusaja 'reorganizacije ikonzervatorske 5luzbe u smislu podjele mjerodavnosti radi efikasnije brige prema kulturnim dobrima tj. do prijedloga da zavodi za zastitu spomenika
uprave sve svoje napore na ocuvanje nepokretnih kulturnih dobara
kOJi cine najopseznijii po obujmu zahvata najznacajniji diD spomenickog fonda, a da se briga za pokretna kulturna dobra povjeri
muzejima i galerijama kOje prakticki i danas cuvaju tu istu bastinu.
Takvi prijedlozi naisli su rprije dvadesetak godina na ostro suprostavljanje pobomika tradicionalnogkonzervatorstva pa nisu hili realizirani. U meauvreme!nu su neke druge sredine brze pl'odirale s
41

Tre6i cinilac koji danas sve vise sudjeluje u zastiti graditeljs'kog nasljeaa je sira javnost 'koja kroz rasp rave u mjesnim zajednicama, kroz dflustva prijatelja Ikulturne bastine ,i kroz druge forme
participacije moze imati utjecaja i na samu zastitu, ,kao sto se to
pokazalo i u mnogim slucajevima nase recentne prakse. Zato je
potrebno u Drganizaciji zastite posebno pl"ikazati i ulogu siroke
graaanske baze u ocuvanju graditeljskog nasljeaa.
, Aktivna zastita znaei, prema tomu, ukljueivanje Citavog drustva
u dugotrajni i permanentni proces oeuvanja kulturnih vrednota, koji
se provodi na tri osnovne razine: strucnih sluzbi, drustveno-politickih zajednica i sire participacije gradana.

navim shvacanjima ,i uspjele u zakone ugraditi takvu mganizaciju


kaja zavodima za zastitu stavlja u djelokrug rada nepokretna dobra,
ostavljajuci muzejima i galerijama brigu za pokretne objekte i umjetnine.
Podjela mjerodavnosti za pokretna i nepokretna dobra omogucila je institucijama za zastitu jace vezivanje i uz zastitu prirode,
pa je u nekim nasim ,republikama zastiti graditeljska nasljeaa pri,kljucena joos i prirodna baistina. Zakon SR Siovenije je zajednicki
za priradnui graditeljsku bastinu, pa je s tim u vezi i republicki
zavod mjeradavan jednako za prirodnu i za 'kulturnu bastinu. Inte,gralni pr,istup graditeljskaj 'i prirodnoj bastini kod nas je inace , prvi
put primijenjen u Zakanu a prostornom ureaenju Bosne i Hercegovine iz 1974.
Vezivanje prirodne i kulturne bastine dolazi do izrazaja i u
Savjetu za eovjekovu sredinu i prostorno uretlenje kOJi je pokrenua zajednicku akciju zastite prirodne i kulturne basNne, a u cijoj
se ,klasifikaciji, registraciji, valorizaciji i postupk,u ocuvanja nepokretnih dobara 'isticu mnoge dodirne crte jednei druge vrste bastine.'
Druga tendencija prenosenja upravne mjerodavnosti na drustveno-politicke zajednice takoaer je nailazila na otpore dijela konzervatorske sluzbe kOja je sa strucnom ovlas6u zeljela zadrZati i
prerogative konzervatorske vlasti. Nova shvacanja, meautim, stavIjala su sluzbu zastite spomenika urealne okvire njezine izraz-ito
struone 'ovlasti, tj. obrade zastitne problematike ,i ,izrade pl'ijedloga
za zastitne adluke analogno urbanistickoj sluzbi kojaima iste kompetenoije u pitanju prastornog ureaenja. Prema takvim novim shvacanjima, dakle, strucne sluzbe za prostorno ureaenjei za zastitu
graditeljskei prir<ldne bastine vode sve strucne poslove, a odluku
o zastiti donosi opcinska skupstina ako su u pitanju prostorni planovii graditeljsko nasljeae do raz,ine Dp6inskog plana, odnosno sire teritorijalne zajednice, ako se radi 0 regionalnomili republickom
planu .
Narocita je vazna uloga lokalnih vlasti u pl'ocesu ocuvanja graditeljskih vr,ijednost.i jer se najve6i dio odluka donosi na razini gradskih iop6inskih planova, odnosno detaljnih planova za pojedine
gradske zone, naselja iii nJihove dijelove. Na znacaJnu ulogu lokalnih vlasti upozo.rio je ,i S.impozij europskih gradova, koji je 1971.
odrzan u Splitu i u t~v. Splitskoj deklaraciji' izricito trazi:

1. Struene sluzbe i organizacije


Struene sluzbe ' su pokretaci zastite, nosioci popisno-regist'racijs'kog postupka strucnih elaborata obrade i znanstvene valorizacije,
projekata i planova, te 'izvrsioci zastitnihradova, inspekcijai nadzora nad odrzavanjem povijesnih zgrada Ii cjellna.
Strucne organizacije su nosioci razvoja teorije i prakse ocuvanjagraditeljskog <nasljeaa, pokretaci ;i protagonisti edukcija u znanstvenim i strucnim podrucjima kojima pripada graditeljsko nasljede.
S obzirom <narazlicitost dl'ustveno,politickih, ekonomskih, kulturnih
i drugih oUvjeta u pojedinim sredinama nije moguce govoriti 0 jedinstvenom modelu organizacije strucnih sluzbi. Ipak, u najvecem
brojoU zemalja, ukljucujuci ,i nasu zemlju, dvije sluzbe imaju presudflU ulogu oU strucnim pitanJima ocuvanja graditeljs~og nasljeda: zavodi za zastitu kulturnih dobara i urbanisticki zavodi.
a) Zavodi za zastitu kulturnih dobara (kod <nas poznatiji po tradicianalnom na~ivu zavodi za zastitu spomenika kulture) u smislu
najveceg broja naci'onalnih zakona iz tog podrucja ovlasteni su za
sve poslove zastite od evidencije i registracije do inspekcije i nadzora. Prema soUvremenim nazorima ani imaju veoma znacajnu ulo-

5. Predstavnici historijskih gradova


- pazivajuci se na Rezoluciju 65 (1970) Europske konferencije lokalnih vlasti u vezi s ulogom lokalnih i regionalnih vlasti u pravotlenju politike zastite i koristenja historijskih spomenika, gratlevinskih cjelina i mjesta od historijske i umjetnicke vrijednosti
- zele da potvrde prvenstvenu ulogu lokalnh vlasti u sprovotIenju ove palitike, jer na njima je da odrede funkciju historijskih
cjelina u urbanistiekim planovima i novu namjenu starih zdanja u
kontekstu suvremenog drustva.
8. Kada SU opcina iii drz.ava vlasnici spomenika, cjelina i historijskih mjesta, odgovornost lokalnih vlasti je tItonka veca, jer u tom
slueaju one moraju dati primjer za ozivljavanje spomenika, primjer
koji ce zatim slijediti i privatni vlasnici.

42

, Savjjet za covjekovu sred lnu ,I pro


storno uredenje. Program zajednlcke akclje zastlte I meduprlrodne I gradlteljske bastlne. 1977.
, T. Marasovlc, o.c ., str. 141 I 142.

Mreza zavoda za zastitu Iwlturnih dobara (spomenika) u JugoslaviN

43

gu kao nosioci .izrade zastitne dokumentacije i kao sudionici u cjelokupnom postupku planiranjai projektiranju uredenja povijesnih
gradevina Ii cjelina, odnosno njegove realizacije. Aktivna zastita
upraV'o tim zavodima pr.idajeiznimno vaznu ulogu uintegralnom procesu oQuvanja graditeljskog nasljeda koju oni u ranijim razdoblJima
nisu 'imali. Iz toga slijedi zakljucak da bi teziste djelatnosti zavoda
za zastitu spomenika trebalo da bude na studijsko-analitickom radu
koji bi bio usmjeren na pripremanje odgovarajuce dokumentacije
ne samo 0 svojstvima i vrijednostima, vec i 0 mogucnosti ureaenja i uklapanja spomenika kulture u tkivo grada." - kaze se medu
ostalim u 'konstatacijama Ohridskog savjetovanja iz g. 1976.1
Organizacija zastitne mreze zavoda takoder je specificna u sva'koj pojedinoj zemlji i pokazuje, dapace, posebnosti ,j u pojedinim
regijama. U nasoj zemlji mrezu zavoda cine ,opeinski (gradski). regionalnii republicki (pokrajinskil zavodi.
Opcinski {gradskil zavodi predstavljaju bazu zastitm~ mreze, 'izvrsavajuei stl'1ucne zadatke zastite od pojedinacnih gradevina do
. prostornog plana gradaili opcine. Neki zavodi, koji djeluju kao meauopcinski, pohivaju svojim djelovanjem teritorij dviju Hi vise opcina.
Regionalni zavodi (koji postoje u nekim nasim republikama)
mjerodavni su za graditeljsko nasljede koje se obraduje u regionalnim prostornim planovima, a svojom teritorijalnom rasprostranjenoseu pokrivajui ona podrucja u kojima nama opeinskih zavoda.
Republicki (pokrajinski) zavodi 'imaju ulogu sredisnje zastitne
,institucije sa zadatkom sredisnje evidencije, mjerodavnosti za zastitu na republi&oj (pokrajinskoj) ,razini, pokrivajuei u zastitnoj mrezii ona podrucja u kojima nema opeinskih, odnosno regionalnih
zavoda.
b) Urbanisticki zavodi nosioci su prostornih i urbanistickih planova, a u nekim slucajevima urbanistickih i arhitektonskih proje-

, T. Marasovic, o.c., str. 137.

Mreza urbanistickih organizaciia u Jugoslaviii

44

, Urbs, publikacija Urbanistickog za


voda Daimacije, Split, 1957-1972.
2 Republ icki zakon BiH .

kata zastitei uredenja pojedinih cjelina ,i 'objekata. Oni su stoga angaz,irani na svim dionicama u planerskom postupku od dokumenta
cije do ,izrade samog plana.
Mreza i organizacija urbanistickih 'i nstitucija takoder je raznovrsnai ovisi 0 specificnoj organizaciji pojedine zemlje iii regije .
U nasoj zemlji djeluju urbanisticki zavodi kao organ! drustveno-politickih zajednica (opeinske skupsHne, skupstine zajednice opeina,
republ,ike "iii pokraJine), te urbanisticki zavodi (instituti) kao samostalne privredne organizacije, odnosno zavodi (iii katedre) u okviru
pojedinih fakulteta.
Neki zavodi, kao sto je na pro Urbanisticki zavod Dalmacije u
Splitu, uocivsi potrebu slozenog rada na bogatom graditeljskom
nasljeduregije na kojoj je angaziran, osnovao oje vee g. 1955. Odjel za graditeljsko nasljede koJi sudjeluje u cjelovitom pr-ocesu rada u povijesnim ambijentima odistrazivanja ,i analiza preko planova
i projekata do izvedbe zastitnih i restauratorskih radova.'
c) U nekim s-redinama osnovane su i organizacije visestruke
ovlasti, koje u sebi ujedinjuju zadatke sluzbe zastite, urbanistioke
sluzbei organizacije za 'izgradnju u okviru zastieenog povijesnog
podrucja. Tom tipu ,insNtucija pr.ipada organizacija "Stari grad u u
Mostaru kOja je u svom dosadasnjem desetgodisnjem djelovanju
postala nosilac cjelokupne akcije zastite, uredenjai obnove na podrucju svoje djelatnosti. Takve specificne organizacije takoder su u
skladu s novim zakonskim propisima u pojedinim sredinama (na pro
u Bosnii Hercegovini) koji predvidaju da st-rucna sluzba bude ona
institucija kOja je najpotpunije osposobljena za djelatnost ocuvanja graditeljskog i kulturnog nasljeda.2
Osim zastitnih i urbanistickih institucija u proces zastite ukljucene su i mnoge druge ,institucije. U posljeratnom razdoblju u JugoslaviJi od posebnog su znacenja:
d) organizacije (zavodil za izgradnju grada kao osnovni nosioci
realizacije uredenja sv.ih gradskih podrucja, ukljucujucii zone povijesnog znacenja. Zajedno sa samoupravnim interesnim zajednicama za stambeno-komunalno podrucje, za poslovni prostor Hi - u
nekim sredinama - za graditeljsko nasljede, oni 'imaju znacajnu
ulogu organizatora f,inanciranja radova u povijesnim podrucjima.
e) Osim spomenuNh glavnih nosilaca, u proces zastite graditeljskog nasljeda ukljucen je i citav niz drugih institucija kao sto su
sveuci/isni zavodi (katedre oiIiinstHutil, medu kojima su nekiiskljucivoorijentirani na djelatnost u povijesnim ambijentima rna pro Zavod za graditel'js'ko nasljede Arhite!ktonskog fakulteta u Zagorebu),
muzeji i dl1uge us,tanove vezane HZ problem ocuvanja graditeljske
i kulturne bastine.
f) Za realizaciju zastitnih radova takoder ne postoje jedinstvena organizacijska ,rjesenja ni u svijetu ni u nasoj zemlji. SpecijaJ.iziraneizvodacke organizac,ije zaradove u povijesnim podrucjima
iznimno su rijetke, premda 'imaju znatnu prednost nad opeimizvodackim poduzeeima zbog specijaliziranosti svojih ,kadrova naviknutih na slozene radove u starim objektimai cjelinama. Tako su veoma pozitivna ,iskustva postignuta u Restauratorskom zavodu Hrvatskeiz Zagreba, a svojedobno 'i s radnom grupom iz Odjela za graditeljsko nasljede Urrbanistickog zavoda Dalmacije u Splitu, kOja je
djelovala u starom Splitu od 1955. do 1980. Zavod zarestauracije
pokretnih spomenikaiz Ljoubljane akf.ivno djeluje na podrucju Slovenije.

45

Terenski zahvati eksperata


ICCROM-a u Indiii

g) Nacionalne strucne organizacije, vezane uz problematiku


ocuvanja graditeljs,ke bastine, imaju prvenstvenu ulogu unapreaenja strucne materije koja se odnosi na kulturna dobra 'i na suradnju u svim konkretnim problemima na tom podrucju. U nas'oj Z8mIJi ,ovdje u prvom redu spadaju drustva konzervatora u republikama
i pokrajinama, ponegdjei u 'opcinama, povezani u Savez konzervatorskih drustava Jugoslavije. Niz odrzanih strucnih savjetovanja i
objavljenih publikacija, te struone rasprave 0 zastitnickoj teoriJi i
praksi. zakonima, organizaciJi i financiranju najveci su doprinos koji su ta drustva do sada dala razvoju nase konzervato r'ske akNvnosti.
Analognu ulogu, kad je u pitanju prostomo ureaenje, imaju
urbanisticka drustva u gradovima ,i republikama, odnosno Savez urbanistickih drustava Jugoslavije, a u svakom pojedinom znanstvenom i strucnom podrucju, odnosno disciplini koja je ukljucena u
istrazivanje i zastitu graditeljskog nasljeaa jos i drustvo arhitekata,
drustvo povjesnicara umjetnosti, drustvo arheologa, drustvo et-nologai druga strucna drustva, odnosno njihovi savezi na razini federacije.
,
h) Medunarodni:; strucne organizacije imaju presudnu ulogu u
unapreaenju materije graditeljskog nasljeaa na meaunarodnoj razini, u predlaganJu meaunarodnih normi i dokumenatai svim drugim
pitanjima vezanim uz meaunarodnu suradnju na tom podrucju. 1
Meau mnogimorganizacijama strucnog ,karaktera, k,oje ne predstavljaju vlade udruzeni,h zemalja - clanica, treba spomenuti:
Medunarodni centar za studij zastite i obnove kulturnih dobara
(ICCROM)' koji je g. 1959. osnovao UNESCO u Rimu sa zadatkom:
- sakupljanja, proucavanja
distribucije zastitne dokumentacije;
- koordinacije, podsticanja i izvrsenja ,istrazivanja na tom podrucju mganizacijom savjetovanjai izmjenom eksperata;
- pruzanja konkretne pomoci pojedinim zemljama u zastiti putem eksperata iz vlastitih redova Hi organizacijom strucnjaka iz razlicitih zemalja;
46

3 The International Council on Monuments and Sites.

Zemlje clanice ICCROM-a

- organizacije specijalisticke edukacije 'iz razlicitih disciplina


zastite kulturnih dobara.
Medunarodni savjet za spomenike i podrucja (ICOMOS)1 osnovan je g. 1964. u VeneciJi na II. Kongresu arhitekatai tehnickih
strucnjaka zastite spomenika.
Zadaci te organizacije,kojoj strukturu cine nacionalni komiteti
iz pr,iblizno sezdeset do sada uclanjenih zemalja (ukljucujucii nacionalni komitet ICOMOS-a za Jugoslaviju) sastoJi se od:
- podsticanja, proucavanja ,i zastite spomenika ,i cjelina u svim
zemljama;
- mobilizacije sire javnosti i vlasti u svim zemljama na zadacima zastite kultul'nih dobara;
- skenja, narocito u zemljama u razvoju, 'ideja i ,iskustava zastite.
U tu svrhu ICOMOS je ukljucen ucitav niz aktivnosti kao sto
su:
1.organizacija meaunarodnih, regionalnih ,i nacionalnih savjetovanja;
2. osnutak specijalistickih komiteta ,koJi temeljitije obraauju
zastitnu materiju (za povijesne gradove, kamen i drvo, povijesne
vrtove, primijenjenu fotogrametr,iju, kulturni turizam, na'l'Odnu arhitekturu, seizmolog.ijui dr.);
3.izdavacka djelatnost specijaliz,iranih edicija (Mollumentum,
ICOMOS BULLETIN, ICOMOS Newsletter i dr.); i dokumentacijski
centar .
4. suradnja 's UNESCO-om u stvaranju meaunarodnih zastitnih
dokumenata (kao sto su na pro Konvencija 0 zastiti svjetske kultume i prirodne baStine), s ICCROM-om i drugim meaunarodnim organizacijama.

1 Vidi poblize u knjizi: B. Fielden:


Uvod u konzerviranje, Zagreb, 1981 (u
prijevodu I. Maroevlca).
2 The
I nternational Centre for the
Study of the Preservation and the Restoration of Cultural Property.

47

=--=
Druge organizacije kao sto su "1.e.dunaro~~i s~vj~t za. m~:eze
COM), Medunarodni institut
~astltu e~VllesnIh I .umletnIck~h
(I. I (IIC) uglavnom su orijentlrl~n:1 na zastltu pokretnlh kulturnlh
dIe a
k " k'
.. .
d ~
dobara, ali u svoJim bogatim do ~u:mentacdl~ts, II.mkcencnml.a;a rze graaU vrijednu Ii za proucavanje zastlte gral e jS og nas jeua.

:a

2. Drustveno-poJiticke zajednice

S obz,irom na 'razlicitost dr~~tveno-po,litiGkih i eko~nom~~ih ~i


sterna u pojedinim zemljama ,i nJlhovde I ,?pce~ukltudrn.e ,sl.~u~clje n'Ij~
l
, 0 uee govoriti 0 jedinstvenim ~~~ e Im~ n~ , a je rl}ec 0 UOZI
~k~lnih ,i sredisnJih vlasti u zas~ltl gradltelJskog naslje~~: ,~rem
I
,i u tom smislu mogu pravitl neke usporedbe. Ogranlclt cemo
da ~~oga na stanje u nasoj zemlji u vezi s vee spo~enutom ~~~
se 'J'om davanJ'a u tom smislu presudne uloge drustveno-polltlcden el
.
k'~'
d'
,im zajednieama, sto !~ vee o.~akonJeno u..n~ I'~ nasllm sre ma~a.
k
U drustveno,politlekom .gls~t~mu sO~ljallstIGk~g.~ s~mou'pra~lja
, 'a sasvim je logicno da skupstlne drustveno~pol~~leklh zajedn~le~,
,n~o najvisa samoupravna tijela odreaenog tento~lja, .pr~dstavlj~j.u
:. kako to proizlazi i ,iz samog Ustava SFRJ -. ,I naJmjerodavnlje
ove za donosenje odluka koje se cdnose na djelatnost od posebkup
. spa d
~t't a gra d't
snog
drustvenog ,interesa, u kOje
a ''I zasl
I eI'JS'keg na-

Demonstracije grailana Vancouvera (Canada) protiv planiranja


izgradnje autoputa u povijesnoj
sredini

a.
sljeoPrema
~ .
d rustveno-po
~
I't'~k'
.
koneepc,ij.i aktivne zastlte,
I IC e zaJe dmce
na pr,ijedlog strucne sluzbe, mjerod~vne za z~stit~ graditeljsko~ n~
sl"eoa, trebale bi biti ana tijela kOj? p.roglasavaju do~ra gradl~elj~ ,i prirodne bastine. Takve shvacanje neke su nase republlke,
s eke j'e vee receno, ugradile u republicke zakone, a isti se stav
ka

~. k.~vu sre d"


t
nalaz,i i u prijedlo.gu SaVJe~~
za c~vje'
..mu 'I~,~ros.o.rno
ur~oenje koji je liz,radie mate~ljale Zajedn~cke akclJe .~astlte 'I ure~e~ja
riro dne i graditeljske. bastine'. ~ smlslu to.g~njed!~ga skupstma
p ','I,ne na 'podrucju kOje se nalazl neko gradlteljsko ,III kulturno doepc
~
. T'0 se, razum I"'jIVO, 0. dnosll
.. na urb
' donosi odluku 0 prog Iasenju.
b~~isticki plan odreaenog podrucja koji~ se zasti6~}u 'i g.~adi.t~lj~~e
dnote. Ukoliko se neko dobro nalazl na podrucju dVlju 'III vise
~~~ina, edluku 00 pmglasenju donijet ee zajednicki zainteres,irane
opaine.
~
..
,.
.
Pri izradi republiokog prostornog plana, kO]1 zahvacal gradlteljsko nasljeae, Hi u slucaju I~ad~ je ne~o pojedinacno do~:o ~d
. nimnog znacenja, akt 0 proglasenju gradlteljskog dobra dO~ljet ~~e
'~kupstina republike ",ili pokrajin~. ~koliko se t? debro, a~~o Je .~bl.c:
slucaj s ve6im prostornim ejellnama, nalaz'l na podrucju dVljul1i
n~se republika, a'kt 0 proglasenju donijet ee sve zainteresirane s'kup~tine republi'ka iii pokrajina.
.
.
Na saveznoj razini pitanja graditeljskog nasl'jeaa razmatrao je
Savjet za covjekovu sredinu i prostorno ure.denje Savez.nog i~vrsno~
"eea i izvrsnih v,i jeeai pokrajina. U okvlru tog Savjeta djeloval'l
Vlj Odbor za primdnu Ii graditeljsku bastinu, odnosno ranije Komi:~a za graditeljsko nasljeae koj~ j:obavil~ niz znacajni~ ~k~lj,~ ~
dogovora oko zastite ~radite~~skl~ I k~!tul"'n1h :dobar~, ukljuCUjuCI 'I
. radu prijedloga za UPIS povljesmh vrljednostl u sVjetsku kulturnu
:zprirodnu .basti~u.2 Sam.prijedlo~ donijeloo je Savezno izvrsno vijeee
i proslijedllo mjerodavnlm o~ganlm.a UNE~C.O-a..
. . .
U poslijeratnom razdoblju aktlvne zastlte 'jedna od najaktlvnl"h or,ganizacija na saveznoj razini je Stalna konferencija gradova i
~p6ina Jugoslavije, 0 'kojaj je bilo rijeci u pavijesnom pregledu.3

48

CIVIC TRUST
Wh~n \Ne look ;!fOund. we see 50 much Ihal ;5 sQu~!id. depressing ~nd
,,"wonhy. Marw of our 10.... nS hawe grown ' 1'110 5pr~wl;ng urb~n muses wIth
(luI sh~pe or b~auIY. Handsome disllicl5. no longer prosperous, have lallen
II'I\odecav, TheShf'.nkingcDuntrYS,id~ is scatled and disfigured b,Y marimade
uglineu of every kind. Fine old bUIldings and whole seClots of ",Uolie lowns
!'lavl! been 11101lgllllo:;15lv demol ish ed and 100 ohan replaced by new con
IlruClionsoluniiormmedioc"ly. [verywhere therl! are signs of indltterenc!!
nndneglect-ga,!sh DdvertisemenlS, the clul1cr 01 trallic S'llns, br oken!ence,.
puling painlwork, cobwebS of overhcad W;'U. abandoned mOIll,~a's. and
linel ol.ail sorts,
Musl prog,eu und ugliness go hand in hanrjl Havewegollo accep"ha I
drabneu and d,~ord!r ar! Ihl! PIIC~ we mUil'pay lar praspell'V J
'
A,e Ihe new buildings which J'e springinll UP eve,ywher~ ..... orthv of Blllain
;lIId hel people 1 The volumeal ne ..... con'uuclian wi\lloon be ~qu,v3lenl 10
it fl ...... lown 01 100.000 every Iltn weeki. FOI be11e' 0' lor WO,,!! we ~'f.
CI'C,ting I flew B,;u;n. ShaH we be ptoud al il7 Apart hom mere QU ~ nliIY. a'e
: we going 10 Jeilliitbehind us so.melhing01 QUillrtyand d'SllnChOnwh,chJulu'e
<;jener3lioni will admire lind wrsh 10 preserve? It wu IhoU9hl5 such .I S these
1hallel to the foundation 01 Ihe Civic TIU51 by Mr Duncan SamJy! In 1957.

Objle11llts
ThlobjeclivesaflheCivfcTrust,lfe:
toertco""oe hiOhquahWinaIChilectureandplanning;
,opreJe,~e building501 distinction and hillO,ic interesl; '
top10/ectlhebuuliesollhecoullltyside:
la elimini/I! and pfCtVen! ugliness, whcther 110m bad design 01 neglecl:
IOlrimu/ale publicillierell in Ihe good appur;mce allawn and
counlry;and
roifIJpirc generallrllltflll "fciviepiide.
Orglnisatlon
The policy lind aCli~iljes of Ihe Ci~ic Tlu51 .re decided by Ihe Trustees. who
meel regulill~ as a Ball,d and in Commillee. E~eculi~e tespon sibihlYfuts with
the DiltelOI. Mr le,lie upe. lormer Chief Planning Ollicel 01 Iht L1?ndon
Counly Council and I) Plln Presidenl 01 the Town Planning Inslilule. He is
aisiSledbYOqua1ilied~tJllol 'lChilecIS. plann'I$and designelf.
the,llusl IS tamplenlr independent. lIS income is de'ived enllrely !rom
\'OIunt).rvsub$CJiptiofls.ccntribuledbypublic.spiriledccmpaniesinindustry
a".d r;'omme,ce. 11 mainllins cl05~ conlact Wilh Government ~ep.artmenI5.
Local Autho,i,ies. p,ole$lional ;n"'lulions. civic Ind amenl1y soc,el,es. It ca
operates wilh them Il1lhei. respect;ve spheres to !hll fuUest possible ~~tenl:

..AsJccilleTruns

, Savjet za covjekovu sredinu I pro


storno ureaenje: Prlrodna I gradlteljska
bastlna vrste. vrednovanje, katego
rije, rezimi. proglasavanje, planlranje,
flnanciranJe (II faza Zajednlcke zastite
I ureaenja prlrodne i graditeljske ba
stine). Materijali, Brioni, maj, 1982,
str. 16.
, Dio nadleznostl Komisije za gradl
teljsko nasljeae. posllje prestanka nje
nog djelovanja. preslo je na Koordinacijski odbor republlcklh I pokrajlnskih
zavada za zastitu spomenlka kulture i
prlrode.
T. Marasovlc, o,c,. str, 90 .

Thele Is also'a need fcrguidanceandco.ordinalicnatlhe legio nallevel.That


is why Ihe Civic Trus\ has warmly welcomed 1M lormalicn 01 a SCOIlI1". C'~IC
TrUll. a Civ,c llui! far Wales !Trelladaelh Cymru) and Reg'onal TIU"11n the
NOl\h.Wes, ind Nonh.EHI 01 Engrand. Theil Cha"men ale membels 01 the
I:entlll Board 01 Trustees and Ihcre is close conll C! belweelllhllll~1I1 In
London. Glugow. Card,lI. Manchuter and Durham.

Propagandni letak britanske organizacije Civic Trust za zastitu kulturnih dobara


str. 83.
str. 141-144.
3 Priority Action Plan
Activities Centre.
, O.C . ,
, O.C.,

Regional

U okviru Stalne konfereneije djeluje 'i posebna sekeija za zastitu


graditeljskog nasljeaa u gradovima,koja je bila po~retac mnogih
znacajnih linieijativa za unapreaenjem ove mater,ije ,j ,~oja je g. 1982.
obnovila svoj r,ad organizacijom strucnih skupova urazlicitim gradovima Jugoslav,ije kaji su u stanju pruzitiiskustva 'lI provoaenju
aktivne zastite.
Na europskoj 'i simj razini akeije naeionalnih konferencija 10kalnih vlasti, koje postojei u drugim zemljama (na pro NacioOnalno
udruzenje talijanskih komuna) koordinira Medunarodna unija lokalnih vlasti, kaja je, meau ostalim, angazlirana ,i u pitanJima zastite
graditeljskog nasljeaa narac.ito U okvi-ru planiranja.
ad meaunarednih o.rganizaeiJa, koje sluzbeno predstavljaju vlade pojedinih zemalja odnasno parlamenti clanica, treba u prvom
redu ,spomenuti Europski savjet sa sjedislem u Strasbo'lJrgu, koji je
- >!<ako je vee ,istaknuto u povijesnom pregledu - matan dio svoje
aktivnosti pasvetio zastiti graditeljskog nasljeaa.' lako nije clanica
Europskog savjeta, Jugoslavija suraauje starn organizacijom, a
1971. hila je 'i domaein znacajnog savjetovanja, koje je usvojilo
splitsku deklaraei'ju a '. Meau arganizacije, u kojima su uclanjene
vlade pojedinih zemalja,spada i UNESCO sa svaJim 'mnogim agencijama, ednesno aktivnostima vezanim uz zastitu graditeljskog ,i
kulturnag nasljeaa. I pajedini drugi programi rU okvlru Ujedinjenih
naroda, u kojima su ukljucene vlade zemalja - clanica, bave sa
pasredno zastitom graditeljskog nasljeaa. Meau nJima je narocito
znacajan Pragram Ujedinjenih naroda za okalinu (UNEP - United
Nations Environf11ent Program), koJi u ekvioru svag sirokog ekoloskog djelovanJa dotice ,i probleme povijesne okoline. Nedavne je
suradnjom UNEP-ai jugoslavenske vlade osnavan u Splitu RegioOnalni eentar za pri'Oritetne akcije zastite cevjekove okoline na Mediteranu (PAP-RAC)" kaji meau svojim brojnim aktivnostima obraaujei problem pov,ijesnih gradova na sredozemnim obalama i njihovu ulagu u danasnjem zivotu.
3. Sudje/ovanje stanovnistva

Jedno od osnovnih obiljezja danasnjeg vremena prama kulturni bastini je sudjel'Ovanje graaana u sirokaj akciji ocuvanja graditeljskog nasljeaa. Dok su u raniJim epohama akcije skih slojeva
u procesu zastite bHi getovo.iznimna pajava (na pro u Engleskoj 19.
st.), s razvitkom aktivnog pristupa nasljeau stanovnistvo se sve
jace u~lju6uje u razmatranje prablema kulturnih dobara, U odlu'ke 0
njihovam ocuvanju i ureaenju kao i u nadzor 0 njihovom odrzavanju.
I u tom padrucju iSI~ustva u pojedinim zemljama su veoma razlicita i vezana uz drustvenopaliticki sistem, a.H - opeenita gledajuei - sudjelovanje stanovnistva u zastiti vise delazi do ,izrazaja
u zapadnim zemljama baz razlicitefol"'me graaanskih udruzenja i
nJihov utjeoaj na o.dluke lokalnih ,i sredisnJih vlasti, nego u istocneeuropskim zemljama, gdje se participacija uglavnom svodi na informiranje graaana, a odluke gotovo iskljucivo danose centl'aHzirane
strucne sluzbe.
U nasoj zemlji sistem samaupravnag soeijalizma ,ne sarno da
omogueava, neg a se pace i zasniva na sto sirem sudjelovanju stanovnistva, pa je u tom pogledu uloga graaana i u procesu zastite
sve 'Odreaenija,iaka u tam djelakrugu jos nije dastigla onaj stupanj
kaJi bi trebala imati.
49

, 0 bismo zeljeli upoz~riti bar~m n~ Dna ' ~aj~nacajnija , ~sku


}}ok rticipaciji stanovnistva U ocuvanjU gradlteljskog nasljeoa,
tva LJ :pa u prvom redu morali spomenuti Veliku Britaniju, u ko5 d blsmo
... najvlse
. ,_.'I poslgnu
t'
t
tl
a
h Ij'uj'u6i dugoj tra d'IGljl,
0 u om pog eo'.ojf1 je,
. za
va
.
C
P
t'
. t y,
c 1865. u Londonu se OSnlva ' ommons rese.rv a Ion S oCle
~LJ.l V~
, a zastitu otvorenih prostora, a 1877. Society for the propravljen: nncient buildingskoju u eri romanti'ckog konzervatorskog
LJectiOn ok a reakcij'u na pretjerane restauracije, podstice William
t ra vca
., XX . St . DSnlVa
.
- av
' tnlZ
'
. ' Kao'em XIX. i u prvOj. poIOVICI
se CI
,~O!r~s. dr~Jtava, svako sa svojim specif' i~nim us~jerenjem (priroIici1'lh I :j' a narodna arhitektura), da bl U posl'ljeratnom razdob5
rheo ogl ,
t
d - . ...
da, a.
zastite rad tih drustava postao zna no sa rzal'nljl, pogoIjLl aktIV~~ su OIkupljena g. 1957. u udruzenje Civic Trust ciji su zat.o"L1 otk vilu kultumi ,i informativni, prvenStveno upravljeni na to
l'lci .u pra 'lgura,la zainteresiranost svih drustvenih slojeva za g'rad "'I se os ,
. Ia najpogo
.
d"
'
dl'l v.
, asljeoe 'i tim putem postlg
nlja ku Iturna kl 1diteljSk~a~rizaCijU ,i zastitu p~vije.~~nlh. ~radskih ,i ruralni~ .cjelina i
....,a z~ _ 'h objekata. U organizacl:ll CIVIC Trusta raspravlja1U se, uz
,". drn acni
.
bl
. k "
t'' -tv
pO!~. e mog uee sudjelovanje s!~novnl~~, S~I pro eml ' ?jl sel~u
lf1ajS~r
kog povijesnog sredlsta, pOjedlnacnog spomemka, stanh
..
Iz t a kVI'h
za5Jtlte
.' ,netisto kaoi zahtjevi. za nJI"h ovom asanac'ljom.
I'lrobljena aazrij' eva uvjerenje kod samih privatnih vlasnika 0 potrehi
rava s
.
_.
.
I'
.
, t
ra5 P 'rnanja z.astitnih ,akcija. Na . taj. nacl~ pnpr~v jeno j~. vec s .?pO~L1ZI lanova koje inace poduzlmaju zamtereslrane opcme, kOjlh
'''jakIikPbroj rea I"IZIran2
tip

je ve
obleme zasme mhanih cjenna od najveeeg je znacenja
. zaat~rust, koji takooer okup~a niz ma~jih 10k~lni~."grup~,._t~
Nation _ na organizacija ,ima vecu snagu djelovanja,Cljl polltlckl
e
'-ke .s t ra~ k~, potIce
' - 'Iz'ra d~
l<a O udruz
lezi u cinjenici da on_a, a ',:e. po I'I'tlC
:tfla~aj I 'h zakona iz podrucja zastlte gradsklh cjelma. Kao orgamflaC~?n~ Oja
~l potice razmjenu informacija meou lokalnim vlastima, Naza clja T t j'e postao nezamjenjivi cinilac u realizaciji progl'ama
. .!I u nuzno
tiOnal rus
ovijesnih sredina. Njegova ve I'k
I, a u I,oga je
poobnov~ p zi izmeou vlasti (central nih i lokalnih)i manjih organitre~~Oj. ~:UPina graoana zainteresiranih za probleme zaStite:
aClja I s
_.
"
.
Z U /ta/iji je, unatoc Izvan:edno~ ..~ogats~.u k~~turnog nasljeOa_1
a dugoj konzervatorskoj !radlcljl,. pa:tl.clpaclja graoa~.a u zas" e?rn diteljskog nasljeaa dosla do Ilzrazaja tek u posllJeratnom
titl~~~u demokratskog ~istema. !'l?j.utjeca}nij~ orga~i~acij~, koja
ra zd j 'obilizira stanovnistvo u zastltl gradlteljske basbne, je Itas.i.rok~:'a, osnovana 195.6 . .kao 'P~kr~t '~oj.i se supr.ost~v.lja ?egra/1 8 ~. , ' banih i ruralnih cjelma, pOjedmacnlh graoevma '11-1 pnrodne
da~I!1 urdo ce.ga dolazi nebrigom Ddgovomih institucija4 Najefikasb~.5t1'~~cija koju je ta organiz.aciJa poduzel~. bUa ~e ,~ostava i~lozbe
nljl:l ia da salvare (Italija .'~OjU treba s~.asltl), k~ja je put~~ Izvan"Ital uspjele dokumentaclj.e ~po~nal~ sHoke slo~eve _~ ~~hklm broo
redn rozenih povijesnih cjelina !I objekata, postlgavsl slofoku podrje rn ~gvnog misljenja u akcijama i'ntegralnog ocuvanja bastine. Ta
J\<U 1a
..
-I
5 anizacija brojl preko 16.000 canova.
J

Nazion~~e dei ~ent:! .Storici-artis~ici (AN.CS~,


. alno udruzenje povljesnoumjetnlcklh centar a) Je organizaclNacl~n su 1960. osnovali urbanisti ,i drugi ,intelektualci sa svrhom
ja kOjU otaknu lokalne vlasti na politiku jace zastite povijesnih grad. I'Izaclje.
..
da. se. Pzgri ,i njihove revlta
Sklh je

org Associazione

C'efi-,m ,
unavolta
ilcentro
storico
__._-

::-10'!'.::':J''-:=:;T!~''

;----..

Akcije organizacije ltalia nostra za zastitu kulturne basUne kroz dnevnu stampu
1 N. J. White: United Kingdom , legislation, organ isation , f inance, partlci
patlon, Protection and Cultural anima
tlon. .. (o.c., str. 353) .
2 G. Fano : Centro storlca
e cltta
in espansione, Bari, 1974, str. 60 .
3 N. J. White: o.c., str. 55.
, o.c, str. 239.

1 Protection and cultural animation ...


o,c., str. 47.
, o.c ., str. 82 , 83.
3 H. G. Watzke , J . Cramer, P. V.
Kodolltsch : Federal Republic of Germany ,Legislation, Organisation, Finance, PartiCipation (Protection and cultural Animation ... o.c., str. 143),

U nekim drugim zemljama sudjelovanje pucanstva vise dolazi


do izrazaja kroz konkretne akcije nego kroz formalna udruzenja.
Tako, na primjer, odbori pojedinih stambenih jedinica u Brugesu
(Belg,ija) imaju veliku ulogu u realizaciji projekata obnove starog
grada. 1 U provedbi detaljnih planova u povijesnim podrucjima ta se
participacija provodi kroz:
- anketiranje graoana u fazi ,inventarizacije;
- stalno kont8oktiranje s predstavnicima javnosti (Iijecnik, svecenik, sooijalni radniki predstavnici drugih strucnih profila ,i drustvenih slojeva) tijekom izrade plana;
- izlaganje prijedloga plana siroj javnosti.
Iz ,iskustva Kanade u tom pogledu vee je spomenut slucaj Gastowna (Vancouver) kao primjer odlucne uloge graoana u spasavanju jedne cjelokupne povijesne gradske cetvrti. Tomu treba dodati
i specificnu organizaciju koja se ,osniva na privatnim udruzenjima,2
od kOJih nekol,iko stotina ,imaju ,izravne ,iii posredne ,interese u zastiti kulturnih dobara. Neke, kao na pro Society for the Study of Architecture Hi pak Canadian Environmental Law Association su nacionalnog ob-iljezja, no najveea ve6ina izraziro je lokalnog znacenja.
Iz drustva, odnosno njihovih clanova pritjecu i znatna sredstva, koja se sakupljaju u organizaciji Heritage Canada Foundation, sto se
ve6inom bazira na donacijama.
U Saveznoj Republici Njemackoj veoma je znacajna uloga stanovnistva ,i narocito privatne ,iniciJative u politici i 'r ealizaciji zastite povijesnih cjelina, osobito posljednjih godina. Pokazalo se, na'i me,da ondje gdje nema takve ,inicijative povijesni centra stagniraju ,i propadaju, jer 'ih postepeno napustaju ekonomski potencijali,
a pov,ijesne zone pretvaraju se u prometnice iii parkiralista. Do degradacija je dolazilo iradi neprimjerene komeroijalizacije koja nije
vodilaracuna '0 ambijentalnim vrijednostima povijesnih srediSta. U
svim tim situacijama aktivno su se suprostavlJale tzv. akcione grupe graaana, koje se spontano stvaraju u mjesnim zajednicama i
utjecu na lokalne vlasti da udovolje zahtjevima stanovnistva u pogledu zastite st80rih ambijentalnih obiljezja. Od c.itavog niza mogu6ih primjera t80kvih akcija vr,ijedno je spomenuti slucaj povijesne
jezgre Hamelna. Na sluzbeni plan obnove i razvoja grada "Udwzenje graoana za zastitu st8orog grada ustalo je ostr,im protestima
nazvavs,i ga modelom za unistenje stari,h gradova zbog zakasnjelog obavjestavanja, pogresnih odluka 0 rusenju starih sklopova i
nove neprimjerene izgradnje . T80kve ,intervencije sve su ucestalije
sirom zemlje !i uspjeh u zastiti iodrzanju starih gradskih jezgri ,i
drugih zona ambijent alne vrijednosti u Njemackoj moze se dijelom
pripisati 'i a'ktivnoj participaciji stanovnistva u cjelokupnoj akciji. 3
Osim udruzivanja na lokalnoj, regionalnoj iii nacionalnoj '~az'ini,
amaterska drustva za kulturnu bastinu Europe povezana su i u europskom savezu drustava "Europa Nostra, koji - zahvaljujuei svoj!im uglednim predstavnicima, kao 510 je na pro Sir Duncan Sandys
- ima utjecaja kod zajednickih meounarodnih akcija zaStite, a prvenstveno kodizrade meounarodnih dokumenata.
Participacija graoana u nasoj zemlji u zaStiti graditeljskog nasljeoa, rekli smo, u nacelu je osigurana mehanizmom samoupravnog sistema. Prakticna ,iskustva nisu narocito veHka , ali s ukljucivanjem zastite u urban isticke planove prenosi se uDbicajeni postup80k prihvaeanja urbanistickih planova i na podrucje povijesnih podrucja. Taj postupak predvida odreoenije sudjelovanje grao8ona na51

50

2. ODGOJ I OBRAZOVANJE 0 GRADITELJSKOM NASLJEDU

roi,;jto od novih urbanistiokih propisa 1980. <kad se tijekomi~rade


plana konzultiraju graaani preko mjesnih zajednica.

Spominju6i ulogu sredstava 'informiranjai druge medije propagande za ocuvanje gradite'ljskog nasljeaa zasli smo u stvari u pOglavlje 0 odgojui obrazovanju koje ovdje valja barem i letimicno pr,ikazati.
Uspjeh zastite graditeljskog i kulturnog nasljeaa, ako to shvatime kao dugotrajni 'i permanentni proces, ovisit ee 0 sposobnosti
svake sredine da oS'igura sto potpuniji odgoj i sto cjelovitije obrazovanje stanovnistva i strucnjaka. Odgoj i obrazovanje u ocuvanju
graditeljskog nasljeaa potrebno je sustavno uvoditi na razlicitim razinama.

Sudjelovanje graaana u razmatranju zastite narocito je vazno


kodprovedbenih planova povijesnih podrucja, jer se u njima 'izravno rjesav,aju brojni problemi zivota starih gradskih cetvrti ,i drugih
povijesnih naselja. U tom su pogledu neke manje sredine pov'IJe:.
. nog znacenja u Sioveniji (na pro Trzie, Kamnik, Kranj) postigla zanimljiva iskustva. 1 U usvojenoj metodologiji za Integralni plan povijesne jezgre Splita zacrtano 1e sudjelovanje stanovnistva u sv,im
fazama planiranja, pocevsi od upoznavanja s cjelovitom problematikom povijesnih podrucja preko def,iniranja programa ,i ciljevai pl'lisutnosti u dowsenju plana.
U tom procesu Ii u nasoj zemlj.i javljaju se drustva prijatelja
kulturne bastine kao znacajna spona iZ!meau skih slojeva stanovnistva i struonih sluzbi koje 'izraauju planove, odnosno drustveno-politickih zajednica koje ,ih usvajaju. Jedna ad najaktivnij-ih takvih
organizacija je Drustvo prijatelja dubrovackih starina, koje veoma
uspjesno djeluje vee preko trideset godina.2 Tose Drustvo istice
ne sarno propagandom kulturnih wednota i podrskom svim akcijama z,astite, nego se javlja Ii kao konkretni nosilac 'i realizator nekih
programa zastite i ureaenja. Tako je, na pr., u formiranjuf,inancijskih sredstava sto su se posljednjih desetljeea ulagala u pov,ijesnu
jezgru grada Drustvo ,imalo jednu od kljucnih pozicija, jer mu je
Skupstina opeine predala na koristenje nepokretna kulturna dobra,
odricue,i se, u korist Drustva, dijela prihoda iz kulture. Time je ikultumi dinar ponovno vraeen kultur,i i kao mjesna participaoija ,republickog fonda postao jos mnogo vredniJi, omogueavajuei vorlo korisne zahvate na zastit.i i ureaenju graditeljskog nasljeaa.

1. Odgoj sirih slojeva stanovnistva

Posljednjoih godina zapazena je 'i aktivnost Drustva prijatelja


kulturne bastine u Splitu, koje potice;' ski meau stanovnistvom ,interes za kulturna dobra i njihovu zastitu, a ukljucuje se u 'rasp rave
o nizu znacajnih pitanja ureaenjai obnove graditeljskog nasljeaai
svojim publikacijama i predavanjima pridonosi popularizaciji kulturnih vrednota.

, P. Fister: Obnova 10 varstvo arhltekturne dedlsclne, Ljubljana, 1979.


2 P.
Kaele: Iskustva Dubrovnlka u
odriavanju spomenlckog fonda, URBS,
Split, 1971, str. 263.

U animiranju graaana za akcije z8stitei ureaenja graditeljske


bastine od velikog su Z!nacenjai sredstva ,informiranja: tisak, radio
i televizija, kao Ii filmovi ,i publikaoije kojima se na popularan nacin prikazuju vrednote kultumog nasljeaa, te potreba i smisao njihova ocuvanja.

Animiranje sire javnosti za probleme zastite graditeliskog nasIjeda putem akeije ,.SOS za bastinu Radio-Zagreba i strucne
stampe

Z A

BAS TIN'U

ORGANIZATORI:
TREel PROGRAM RADIO ZAGREBA
CENTAR ZA KULTURU IINFORMACIJE - ZAGREB
INSTITUT ZA POVIJEST UMJETNOSTI - ZAGREB
tASOPIS .ARHITEKTURA" -ZAGREB

52

, usp. Izvjestaje pojedinih zemalja


u knjlzi Protection and cultural animation (o .c.).
2 T.
Marasovlc: Povijesna jezgra
Spllta s Dioklecijanovom palacom, Svjetska kulturna bastlna, serlja clanaka u
.Slobodnoj Dalmacljl., Split 5. I - 4.
X 1980.

lako se u velikom hroju zemalja, narooito poslijednjih desetIjeea, znatno napredovalo u odgoju sirih slojeva stanovnistva, ipak
sve zemlje koje su se susrele stirn problemom upozoravaJu na njegOY znacaji jOs uvijek nezadovoljavajuee stanje.' Tako na pro u SR
Njemackoj, u kojoj se posljednj-ih desetljeea aktivna zastita sve vise
potlfnJuje u teorijoi ,i praksi, zaostaje edukacij.";l s'i rih slojeva stanovnistva. Ukazuje se prvenstveno na presudnu ulogu t.iska, ali nedostaju kvalif,icirani novinari za takav odgovorni z.adatak. U tu svrhu
organiziraju se tzv. DvecernJi tecajevi a koji su dali adreaene rezultate (na pro u Frankfurtu).
U Nizozemskoj se najveca vaznost U odgoju za zastitu kulturnog nasljeaa pridaje tisku trazeci jace angaziranje kroz stalne I'Ubrike u dnevnim Iistovima. Najv,ise uspjeha uanimiranju tis,ka za
problemeaktivne zastite imale su vee spomenute akcione skupine
gradana.
.
Od radio 'i TV programa za probleme zastite najvise se angazira
program posveeen socijalnim problemima nizozemskog drustva, koJi ukljucuje 'i emisije 0 graditeljskom ,i kulturnom nasljeau. U drugim programima obraauju se vrednote kulturne bastine. Ipak, upozorava se na potrebu stalnih programa u okviru jednog odgojno-obrazovnog sistema koJi jOs nije 'razraaen. Naglasava se i velika uloga narodnih sveuoilista (Volkshogescholen) ,i na tom podrucju.
Neke druge zemlje orazvijale su pojedine medije u odgoju stanovnistva za probleme ocuvanja graditeljske bastine. Tako je u Austriji poznato Narodno sveuoiliste Urania koje U okv,iru svojih programa prldaje veliki znacaj edukciji 0 kultumim dobrima.
U Sjedinjenim Americkim Drzavama jedna cijela televizijska
mreza nacionalnog znacenja posveeena je ekolosldm problemima,
zahvaljujuei nastojanjima Miami Dade University u F10ridi da se sustavnim televizijskim filmovima, koj-i su ,izbol'!i1i pravo emitiranja
na cjelokupnom teritor,iju SAD, ti problemi iznesu pred mnogomiIjunski auditor,ij.
Iskustva u nasoj zemlji pokazuju takoaer napredak u tom pravQU, iako bi se edu'kacija graaana mogla znatno vi,se i sustaVlnije
provoditi, nego sto se to do sada ,radio Pojedina narodna sveucilista
(na pr. Kolarcev univerzitet u Beogradu) znatan dio svog programa
posve6uju kulturnoj bastini. 0 tomu mnogo raspravlja Ii dnevni tisak, aN bez stalnih ,i kontinukanih ,rubrika. Neki pokusaJi (na pro sustavno objavJj.ivanje opisai problema Dioklecijanove palace kao
svjets1ke kulturne bastine u dnevnom listu g. 1981.' znatno su prj-

53

prostora, povijesnih cjelina, ambijenata i objekata, od neprikladne


lokacije industr;ije ,i prometnica, nekontroQlirane 'izgradnje gradova
j naseIjado degradacije pojedinih gradevina i detalja. Pa ,i sami
zastitni ,i restauratorsk,iradov.i kOJi nisu Ikvalitetno izvedeni donose
nepopravlj.ive stete za kulturno nasljeae, daleko veee od onih koje
nastaju zbog pomanjkanja samih zahvata. A organizacijske, tehnicke
i financijske mogucnosti zahv.ata Ii ulaganja u graditeljsko nasIjede
postaju ,ipak sva,kom godinom to veee, pa odgoj sto veeeg broja
specijaNsta zaista postaje urgentnim ,problemom.
Potreba za speoijalistickim abrazovanjem osjeea se na razllcitim strucnim r,azinama:

bliz,ili povijesnu jezgru Splita skem stanovnistvu. U okvloru kulturnih


tribina u raznim gradovima ,raspravlja se ,i 0 problemima zastite
nasljeda, narooito kad su oni dio sire urbanisticke problematike.
Za jacu popularizaciju graditeljs,kog nasljedai problema njegove zaStite postoje, dakle, raz(,iciti mediji koje hi trebalo sustavnije koristiti, a u prvom redu: dnevne Iistove, tjednike i uopee tlsak velike naklade, radio, televiziju, edukativnei dokumentarne filmove, javna predavanja ,i jayne ,rasp rave u okviru narodnih sveuciHsta, javnih tribina ,i drugih priredbi, te popularne edicije, koj'ima se
,na pristupacan nacin pr,ikazuju gradanima vrednote graditeljskog nasljeda ,i potreba z.a njegovim trajnim ocuvanjem.

a) Visokokvalificirani majstori

2. Odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim skolama

Pojavom nove tehnolog!ije u graaevinarstvu postepeno izumioru


stari nacini gradenja, pa su sverjedi majstori koj,j su u stanju
zidati tradioionalnim konstrukcijama (svodovi, lukovi i razHoite tehnike gr,adnje u kamenu). Pogotovu su 'r ijetki majstori klesari ko}i
su u stanju izvoditi profilirane i ukrasne dijelove, sto inace prati
,restauraciju povijesnih graaev,ina. U mnogim zemljama ukazuje se
na taj problem Ii trazi se rjesenje~roz 1iormiranje spec-ijal,iziranih
radionica <U ,~ojima bi se obrazovaN majstori ko}i bi seprofesionalno
stalno usmjerif.i za rad u pov,ijesnim ambijentima.

Proces sustavnog odgoja gradana za kulturnu bastinu trebalo


bi imati najlogicniji pocetak u osnovnoj skoli, aM se uizradi nastavnog programa 0 tomu ne vodi dovoljno racuna'. Taj se program u
najveeem broju zemalja svodi na nastavu povijesti, odnosno prirode i dl'ustva, u okviru kOje se u veoma malom opsegu ucenici upoznavaju sa spomenicima. Hilo hi stoga potrebno dopuniti nastavne
programe osnovnih skola 'i barem u okviru predmeta "poznavanje
pr,irode i drustvacc pruziti ucenicima osnovno znanje 'iz kulturne ,i
prkodne bastine i potreba njez'ina trajnog ,ocuvanja. Na razini srednjoskolskog obrazovanja nastava se poveeavakmz predmete pov,ijesti umjetnosti (odnosno likvonog odgoja ,i Hkovne umjetnosti), al,i
jos uv,i jek bez programa koji bi ukljucivao barem osnove zastite kulturne bastine'. Takvi programi znatno hi rpridonijeli boljem upoznavanju stanovnistva s vrednotama kultumo-umjetnickog nasljeda i potrebi njegove zastite.

b) Specijalizacija u okviru dodiplomskog studija

Vee smo spomenul'i da u ,okviru dodiplomske sveucilisne nastave ,pojedini arhitektonski fakulteti imaju svoje specijalisticke
pl'ograme za gr.aditeljsko nasljede. U nas je takav slucaj s Arhitektonsko-urbanistickim fakultetom u Sarajevu, koji je uveo smjer revi-

3. Odgoj i obrazovanje na visokoskolskoj razini

Vee od pocetka XX. st. na pojedinim fakultetima u Europi, U


prvom redu na arhitektonskim i f,ilozofskim (na studiju povijesti
umjetnosti) uvedena je nastava ,iz predmeta zastita spomenika.
Od tada su mnoge zemlje razvile' taj pr,ogram osjeeajuoi prvenstvenu potrebu odgoj-a arhitekata ne samo u smislu specijalistickog
obrazovanja, nego osposobljavanja mladih strucnjaka, da se u svakodnevnoj praksi snalaze u slozenim uvjeHma proQstomog planiranja
i projektiranja u povijesnim ambijentima. To je narocito dosloQ do
izrazaja u rposlijeratnom razdoblju, a pogotovu od g. 1975.
U nasoj zemlji mozemo takoaer sf,ijediti to nastojanje u ne,kim
sveuciMsnim sredistima, npr. na Arhitektonsko-urbanistickom fakultetu u Sarajevu ko}i za zastitu graditeIjskog nasljeda u okviru
dodiplomske nastave wodi posebni specijaBsticki smjer, aB, na
zalost, ponegdje 'i 'U~idanje posebnog predmeta zastite spomenika,
8toQ u opeem odgoju arhitekata mora imati negativne rposljedice.
4. Specijalistic/(o obrazovanje

Za ,sustavnu akoiju zastite graditeljskog nasljeda, odnosno za


osposobljawanje nu~no rpotrebnih st~uonjalka ad na1jveee je vaznosti
specijalisticki odgoj.
S poveeanjem oQbujma zastitnih rad-ova proQblem specijalistickog
oQdgoja postaje sve akutniji, jer pojedini pr,imjer-i ,iz recentne konlervatorske prakse ukazuju na alarmantno stanje nagraivanja sir,ih

54

'Na jugoslavenskom savjetovanju


.covjekova sredina u osnovama I srednjem obrazovanju, odrianom na Bledu
1983. graditeljsko nasljede je uneseno
u naert programsklh jezgrl u nastavl
prlrode I drustva.
2 Na Istom savjetovanju (v. prethodnu blljesku) kulturna bastlna unesena
je u program likovne kulture u srednjem usmjeranom obrazovanju.

ICCROM-ov postdJplomski studij


graditeljskog nasljeaa u Rimu

55

taHzacije kao ravnopravni smjer drugim arhitektonskim usmjerenJima. Citav niz uspjesnih zastitnih intervencijai nova izgradnja
uskladena s povlijesnim ambijentima u Bosni ,i Hercegovlni u posljednje vrjeme rezultat je tog specijaUstickog odgoja sarajevskog
fakulteta.
Nedavno je u CeUnju osnovan Kulturoloski fakultet s usmjerenjem za zastitu spomenika kulture koji takoder u okviru dodiplomske nastave usmjerava strucnjake za zastitukulturnih dobara.
U nekim dl"ug'im sredinama (npr. u Hrvatskoj) pokrenuto je
pitanje organizacije studija z,astite spomeni:ka na dodiplomskoj raz,ini.
c) Znanstvena i strucna specija/izacija na postdlplomskoj razini

Najpotpunija specijalizacija za zastitu graditeljskog nasljeda


ostvaruje se na postdiplomskoj raz,ini putem magistarski,h Hi specijalistickih studija.
Specijaf.isticld studij liz zast.ite organizirani su u veHkom broju
zemalJa, a pokrenuti su i medunarodni tecajeviiz tog podrucja.
Najznacajniji medu njima je Studij arhitektonske konzervacije koji
su u Rimu zajednicki osnovali Medunarodni centar za studij zastite
i obnove kulturnih dobara {ICCROM)i Arhitektonski fakultet rimskog sveuCilista. Polaznici studija su ,arhitekti 'i drugi strucnjac'i
zainteresirani za zastHu ,iz brojnih zemalja, ukljuoujuci Ii mnoge
zemlje u razvoju, a nastavnici af,j,rmirani profesori ,ili eksperti iz
Europe i drugih kontinenata koJi svoja ,iskustva prenose mladim
stl"ucnjacima. I neki nacionalni postdiplomski centri za graditeljsko nasljede kao na pr. u Yorku, limaju po sastavu svoJih nastavnika i polamika medunarodni karalkter.
Prv,i jugoslavenski postdiplomski studij graditeljskog nasljeda
zajednicki su u SpUtu osnovali Splitsko sveuoiHste j Arhitektonski
falwltet u Zagrebu. Po svom nastavnom programu, organizaciji,
nastavnicimai polaznicima to je iizraz'iti multidisc:iplinami studij
magistarskog karaktera koji obrazuje znanstveneradnike :i specijaliste liz sireg podrucja graditeljskog .oasljeda, ukljucujuci ne samo
zastitu .oego ii istrazivanje, planiranjei projektiranje u povijesnim
ambijentima.'
Jedan od posebnih 'rezultata u dosadasnjoj praks,i splitskog
studija, 'koj:i je od 1975. okupio petgeneracija studenata, jest kontinuirano ,o lwpljanje ,,velike vecine polaznika i iizmjena ,iskustava (j
razlicitim problemim'a 'istrazivanjai ocuvanja graditeljske bastine.
Postdiplomsk,i studij takoder su posljednJih godi.oa organizirani
na arhitektonskim fakultetima u Beogradu, Ljubljanii Sarajevu.

56

'JrlII. POSTUPAK ZASTHE 'I UREflENJA


GHADITELJSKOG NASLJEflA
, Sveucllilite u Splltu, Arhltektonski fakultet Sveucilliita u Zagrebu, Postdlplomskl maglstarskl studlj zalitlte I
revltalizaclje
gradlteljskog
nasljeda,
Split, 1976; T_ Marasovlc: Postdlplomski studlj zastlte I revitallzaclje graditeljskog naaljeda u Splitu, Godllinjak
zastlte spomenlka kulture Hrvatske. Zagreb, 4/1978. 5/1979. str_ 351; T. Marasovic: Education In the Integral proces of architectural and urban heritage
protection and revitalization. Nessun
futuro senza passato, VI Assemblea
generale, ICOMOS, Atti, I. Roma. Barl-Flrenze-Verona, 1981. str. 665; T_ Marasovic: Experiences of Split (Yugoslavia) In the Post-graduate education on
architectural heritage, International meeting of coordinators of training In architectural conservation. Unesco-ICCROM ICOMOS, Rome, 2--4. XII.
1982. str. 85.

"

progJasenja dobara, za koja su - prema novim shvaeanjima u


nasoj zemlji, kaiko je vee receno, mjerodavne drustveno-politicke
zajednice. To je faza koja u pravilu one bi trebaJa zahNjevati posebno
dugi r-o.k izvrsenja, niN nal'Ooit'D 'Dbilna sredstva, jer se ,izvodi s
raspol'Dzivim st,rucnim sastavom sllJzbe zastite Hi drug.ih institucija ;koje sudjeluju u tom radu. Glavne dionice u toj obradl su:
popis (.i-nventar), zastitna valorizacija. kategorizacija, predlaganje
re~ima preventivne zastite, proglasenje i registracija graditeljsk'Dg
dobra.
1. Zastitni popis (inventar) graditeljs!<og nasljeda
_ Vee ~d. svog form~ranja, uglavnom od sredine XIX. st. pa dalje,
sluzba zastlte spomemka u pojedinim zemljama pJ'1istupila je ,izradi
osnovne evidencije 0 gmditel'j&kom i 'kuJturnom nasljeau 'i tpOlk.retnim
'k.ul,t urnim dolbrima.
U nasoj zemlji na tom su zadatku bili angazirani predratni
zavodi za zastitu,a s organizaciJom zastitne sluzbe u novoj Jugoslavij'i svi zavodi za zastitu spomenika zapoceli su tinventanizaciju nepokretnih ,i pokretnih kulturnih dobara na podrucju svojih
ovlasti.
Unatoc tim stoljetnim 'i skustvima {a u nasoj zemlji najmanje
cetrdesetgodisnjim),izradu inventarizacije pratila su u mnogim sredinama dva osnovna problema:
- pomanjkanje jedinstvenog sustavainventara,
- nikad zavrsena evidencija za citav teritorij u mjerodavnosti
pojedinih zavoda.
Za 'r jesenje tih problema od vel'ikog su znacaja bile neke medunarodne inici1ative, tkao sto je meaunarodni model zastitnog inventara (LP.C.E.). odnosno njegova primjena u pojedinim eur.opsklm
zemljama, te akclja Savjeta za covjekovu sredinu i prostorno ureaenje kojom je predlozen i ostvaren prvi jecHnstveni popis graditeljskog nasljeaa u JugoslaviJi.

lako su pojedini restauratori vee u ranijim razdoblj.ima zastite


spomenika ,istical.i potrebu teme!i'itog pristupa svakoj intervenciji
na 'Dov.iiesnim objektima (na pro Viollet-Ie-Duc u romantizmu, Boito
u "bioloskoj fazi zastite), ipak je te,k s ak1:ivnim pristupom graditeljskom nasljeau ,konacno prevladana praksa konzervatorskih Improvizacija do koje je katkad dolazHo i u nasem stoljeeu, narocito u
onim s,jtuacijama kad su se zahvati ;izvodili ponegdje cak i bez
arhitekata u izravnom kontaktu izmeau konzervatora-povjesnicara
umjetnosti i zidara.
Kaoi kod drugih znanstvenih disciplina, aktivni pristup graditeljskom nasljeau osniva se na odreaenom postupku kOJi ukljucuje
citav niz dionica: od evidencije .i inventarizacije do 'izvedbe zastitnh
radova. Taj 1e postupak, ukoliko seradi 0 pravnim akcijama kao sto
je proglasenje iii ,registracija, .jIj pad< 0 sadrzaju urbanistickog plana,
ukoliko .se radi "0 zastiti kroz planiranje, 'Ddreaeni stanovitim zakonskim propis+ma, pa se ni u tom slucaju ne moze govoriti 0 jedinstvenom modelu konzervatorske iii urbanisticke procedure jer u
razlicitim zemljama postoje ;i u tom pogledu razHciti propisi. Primijenjena metodolog,ija u tom postupku moze ovisiti i 0 specificnim
potrebama odredenog . podrucja u kojem se vrednuje graditeljsko
nasljede.
Ipak se na temelju :iskustva mnogih zemalja, ukljucuju6ii iskustva Jugoslavije, isto kao i na temelju preporuka medunarodnih
organizacija, kOje se odnose na taj problem. moze doei do stanovitihopeih stavova 0 tomu kako se u naceluodvija taj postupak u
pojedinim osnovnim dionicama.
,
Pri tomu treba ', razlikovaticetir,i osnovne faze koje se meausobnorazlikuju po organizaciji izvodenja, vremenu trajanja Hi pak
financijskim sredstvima potrebnim da se zavrse pojedine dionice
rada u tom postupku. To su:
- popisno-registracijska obrada,
- analoi1:icko i plansko-projektna 'Dbrada,
- izvedba radova na graditeljskom nasljedu,
- stalno odrzavanje i inspekcija
1. POPISNOREGISTRACIJSKA OBRADA

Prva faza, koju mozemo nazvati popisno-registracijskom, sadrzi


osnovne dionice kOJima se pristupa cjelokupnom procesu zastite i
ureaenja graditeljskog nasljeaa. Za tu je fazu ,kara:kteristicno da je
u pravilu izvodi sluzba zastite kultumih dobal'a, osim u dionici

, Consell de la Cooperation
relle : Inventalre de Protection ,
explicative, Defense et mise en
des sites et ensembles d'interet
rique et artistlque, Strasbourg .
2 Inventalre de Protection du
moine Cultural Europeen .

Cultu
Texte
valeur
histo
Patri

a) Meaunarodni inventarski model Europskog savjeta


Prvi medunarodni model usvojen je na Simpoziju koji je 1965.
ol'ganizirao EUl'opski savjet u Barceloni i Palmi (spanJolska) na temu
,jZastita i valorizacija podrucja .i cjeJ.ina povijesnog i umjetnickog
interesa.' Taj skup, koji je okupio najpoznatije europske strucnjake
iz tog podrucja, predlozio je jedinstveni Inventar za zastitu europskog Ikulturnog nasljeda (lPCE)2 sa svrhom da se :
- sustav.no usmjeri akdja pojedinih zemalja clanica u zastiti
kultmnih dobara;
- podrzi akoija zastitne sluzbe u tom pravcu ,i podigne svijest
kod sirih slojeva stanovnistva;
- usvoji jedinstveni naGin popisa kulturnih dobara.
Vee na samom :poce1:ku inventarizacije Europs:ki je savjet zelio
upoz,or.iti na dV'ije bitne vrste inventara: na zaStitni (inventaire de
protection) i na znanstveni i:nven1:ar t(+nventaire scientifique). Za potrebe osnovnog popisa predlaze se zastitni inventar nepokretnog
Iwltul'l1og nasljeda .
.Pristupajuei izradi pl'ijedloga za jedinstveni popis gl"aditeljskog
naslJeaa Europski savjet izvrs,i(\ je tipolosku klasifikaciju na dvije
osnovne skupine: podrucja i spomenici.
Pod pojmom " pod(LIcja cc u.kl'j'Uceni sou:
0.0. pr,irodna podrucja (prirodni spomenici iistaknuti pejzazi),

58
59

0.1. povijesna podrucja (zone pov,ijesnog, literarnog Hi legendarnog


znacenja),
0.2. znanstvena podrucja (geolos,kei paleontoloske formacije, podrucja arheolos~og interesa),
0.3. 'gradska podrucja ri pov,ijesne cjeline (pov,ijesne jezgre, spomenicke skupine, fortifikacijske cjel'ine, cjeline oko veli:kih crkvenih graaevina, cjeHne stambene arhitekture, volumetrije i sHhuete starih naselja i dr.),
0.4. podrueja mjesovitih vl1ijednosN (velika prirodna podrueja sa
slikovitom arhitekturom, prir.odna o~olica pojedinaenih pov,ijesnih graaevina, nastanjeni otoci).
Uz registraciju oOsnovnrih obiljezja pojedinog podnieja, predlozeni rinventar za zastitu uvodi i kategorizaciju zastieenih podrueja
s 3 osnovna stupnja:
1. zastitni stupanj (D.P.1)': potpuna zastita podrueja;
2. zast,itni stupanj (D.P.2) podrueje s predominantnom zasNtom;
3. zastitni stupanj (D.P.3): podrueje s predominantnim Ilovim
razvojem.
Za svaku od vrsta podrueja navode se ,i specificnosti u kategor.izacijL
Pod pojmom "spomenika ukljuceni su:
1.0. crkvena i grobna arhitektura,
1.1. vojnieka arhitektura,

D. P. = Degres de protection.

Osnovni list metlunarodnog inventarskog sistema pop/sa graditeljske bastine . (I.P.C.E.)

Dopunski list metlunarodnog inventarskog sistema I.P.C''

1.2. javna civilnaarhitektura (vijecnice, komunalne palace),


1.3. privatna stambena arhitektura,
1.4. industl1ijska, poljoprivredna i druga pr.ivrednaarhitektura.
Za spomenike se takoaer predlaze kategor,izaoija, odnosno
rez,im zastite, ito:
1. zastitni stupanj CD.P.1): ,integralna zastita pojedinog objekta;
2. zastitni stupanj (D:P.2): zastita pojedinih dijel'ova i moguenost modif,ikac,i je ostalih;
3. zastitni stupanj I(D.P.3): mogucnost zamjene novim objektima koJi trebaju sacuvati ambijentalni karakter cjel'ine.
Ako bismo uz priznavanje neospornih vrijednosti predlozenog
modela zeljeli kr,jtio~i pristupit.i spomenutoj akciJi Europskog savjeta, onda bismo u prvom ,redu morali upozoriti na teskoeu u odredivanju konacnog rezima zastite vee u prv.oj fazi zastitnog postupka, jer odluke .a ,integralnom Hi parcijalnom ocuvanju, odnosno
moguenosti -rusenja 'i zamjene novom ,iz'gradnjom ne mogu donijeti
izraaivaci inventara niticak same strucne sluzhe bez temeljite
analize iz ~ojih hi proizasla potpuna znanstvena valor,izacija ,i pr.ojekt zasNte 'i ureaenja. Meautlm, evidencijska vl1ijednost predlozenog modela je neosporna. Predlagaei su za svaku rkategoriju (podrucje iii spomenik) predlozili inventarski list, koji se sastoji od
dV'ije stranice, lna~oJima su sazeti bitni podaci 0 povijesnim podl'ucjima .jJj objektima, Za .obje kategorije uvodi se broj vrste (u
smislu ranijeiznesene klasHikacije) i osnovni podaci 0 pr.ostoru za

FICUE COMPLEMENTAIRE
Donnees Typologiques

Donnees

chronolo'giq~es

D.::.nnCB techniques

D~cumenlotion comple.m~laire
(grophique, phologrophique, etc )

60

61

najnuzniju slikovnu dokumentaoiju .


Popisni list za " podrucje sadrzi podatke 0 mjestui nazivu, kratki
opis, danasnje stanje, perspektive 'razvoja, postojeeu zastitu, oprijedlog zastitnog stupnja, zapazene opasnosti , predvidene zah'late ,i
osnovnu bibliografiju . Poledina lista rezervirana je za skicu situacije
(najmanje u mjerilu 1:10.000) i za fotografije .
Popisni list za "spomenike" sadrzi tocni opis polozaja (mjesto,
ulica i dr.), naziv, karakter okolnog ambijenta, vrijeme nastanka,
postoje6u namjenu,opis, stanje ocuvanosti (predoceno u anketnoj
formi: zadovoljavaJuee-osrednje-losel. postojeee i predlozene mjere
zastite ukljucujuei ,i spomenuti stupanj (D.P.1. 2 iii 3). Poled,ina je
'i ovdje predvidena za graficku gradu i t o tlocrt u mjerilu (od 1:500
do 1:200) i karakteristicne fotografije.
Europski linventarski model predvida i izradu jednog preglednog popisa (repertor ija, indeksa iii inventarskog sazetka) u :kojem
bi se sustavno navela sva podrucja i spomenici na nacionalnom
teritoriju. Takvi ,indeksi kOl'isni su za nacionalnu i regionalnu evidenciju graditeljskog nasljeda j za opeu politiku 'i planiranje njegova ocuvanja .

Naslovna strana spanjolskog pOpisa graditeljskih cjelina


Primjena europskog inventarskog sistema u poplsu graditeljskog nasljeaa $panjolske: objavljeni inventar grada Caceres

b) Primjena meounarodnog modela i iskustva u izradi zastitnog


inventara
Na osnov,i modela koji je predlozio Europski savjet neke zemIje p I'istupile su :izr adi nacionalnih inventara za podrucja i spomenike, kao i 'izradi naoionalnihindeksa nepokretnih kultumih dobara
i u tom postigli odredenerezultate.
Kao zemlja-domacin europskog simpozija 0 ;invental'izac,iji, spanjolska je odmah zapocela primjenom predlozenog modela.
Izradainventara podrucja ,i spomenika bila je prva faza u kompleksnoj akciji zastite i uredenja graditeljskog nasljeda. Kao druga
faza predvidena je preventiv.na zastita kojoj je osnova 'izgradeni
popis . Treea faza nazvana je "aktivnom zastitomui revalor,izacijom ,
a sadrzi opseznije analitickei plansko-projektne akcije, sto bi od-

c) Inventar graditeljske bastine Jugoslavije

PROVINCIA DE BADAJOZ
CONJUNTOS HIST6RICO ART isTICOS DE 1" ORDEN
NUM.

N O MBR E

PR O lECClON

I N F O RMAC I O N

LEG AL

OJ. 0"'. 01

L.

COM P l EM E N T AR I A

~D:I~'~~~~II~ ~~." <:~~'~~ .~:"~'':~'D:;''~:I''fll "~":i~6:i;D~'::!~'i~<:' .:m;' 1::~Od.<Wrb::;;,dD:

Tod . ,. dllcr.d , n"IU ' , . "0n. hl.16, lu.,tfllru, ... eI , n'o, Io n. de re.,.'c. Edlfiud6n
en l odo nlo <onlll o".II lao pallbl .. h . Il .,o. '"''1u . olhl< ....

CONJUNTOS HIST6RICOARTisTICOS DE 2' ORDEN


NOM B RE
OJ, BA, 0]
OJ, BA,04
OJ,BA,OS
OJ, BA , 06

OJ, SA, 01
GJ, OPo,O'
OJ,BA,O'

OJ, II :", 10
0] , lA, 11
OJ,IIA.ll
~l, 1",, 1l
OJ.8A . U
G) , OA , 15
' 0I,8A,16
IIJ, OA,11
OJ, II "',"

ACE IJCH A I..


AL ANOE
A LO IJAO IJ AQ IJ II
A ZIJAC A
CAMPA NA. to
FEA I A.
F II E<il[NAl D E L A SIE RR A
F U EN T E DE CAN T OS
FU EN T E DI L ~AEST Il r;
!'lE RAIIA D E L OUQUI
Jr Il EZ O l OS CAIAl. l fllOS
L LEII ENA
O LI V E NZA
rUEOLA OE ALCOCtlt
Z AFIIA
ZA L AMEA D L.A U IIENA

o ~~tr~~fS
MECTAOOS

INfO RMAC ION


COM Pl fME NT AR IA

UO I EC CION IIUlUt A VAlO RES HISTOR IC OAR TfSTICOS


H GAl

T' ibun ~1

211.

VI

Z HA .
Z!'l A . 211.

l V.

D.IIV "'.
D. l 0oV_U
E.

.
..

Vii

R .. in ~ om .....
Ou cado d . F . . i~
CCl. A ' i~. Mon' , ~o
CH. Z uttl~. ~ n
CH. Or d ~ n de S,n l i. , ..

C~

C.llr
C~Il..

c.

CH, T em" ' ui,,.


Tr ibunl ' de ,. ' noullic ;o n
Oo m;n~.io n P""u~vc . .,

CU ' .
C~ .. c

eH.

C !'l . O,den de Alunh,.


CH. P l u . M r. ..... a

c.
c~

T~ m pl "lo l

T Hm ", IIDman n
CH. A l v ~. o d . lun a

C~

:lV.

d .. IDI

SA

SA

SA

C C I., C . ldub .. d.

I~

I) ' H '

Detalj iz spanjolskog popisa graditeljskih cjelina

62

govaralo drugoj fa~i postupka ocuvanja graditeljskog nasljeda, kako


smo to ovdje nazvali.
Zastitni inventar ,izraden je za niz gradova i obJavljen kao
iposebna ed'icija oU izdanju Milnis1:arstva nacionalnog 'O'dgoja pod
koje spada Generalna direkcija za likovnu umjetnost, Ddnosno sluzba zastit e naoionalne umjetnicke bastine.
Od posebnDg znacaja biD jerad na ,inventaru podrucja :koJi je
u okviru 9.0520peine (prema stanju 1967) obuhvatio 1.055 opeina
koje sadrze pov,ijesno-umjetnicke, odnosno urbano-prirodne vrijednosti.
Na osnovi takvog popisa izraden jei objavljen linventarski sazeta'k za cije,lu zemlju,' u kojem su alfabetskim redom popisane sve
provincije u okvi'ru kojih su navedena sva podrucja prema vee
spomenutom stupnju.
Uspjesnu primjenu europskog inventarskog model a pokazuje ,i
Italija. Slijedeei upute Europskog savjeta u zadnjih desetak godina
popisana su pod rucja i spomenic'i u mnog.im pokraJinama i Dpeinama : U pojedinim dijelovima zemlje nastojalo se kompletirati predlozene popise. Tako je Zavod za zastitu u pokrajini Marche predlozio cetiri osnovna popisa:
1. za povijesna podrucJa (scheda del territoriol.
2. za povijesne gradove,
3. repertol'ij {scheda del repertorio) u kojom se detaljnije obra
duju pojedini dijelov,i grada,
4 . za pojedine objekte.
Takvi popis,i, medutim, prelaze zadatak ,prve faze zastitnog postupka kOja je ,iskljucivo popisno-rgist,racijskog kamktera .
Mnoge druge zemlje sHjedile su europski linventarski model
il,i ga pak adaptirali prema svojim speoificnim potrebama.

I Minist aro de education y selenela,


Direccion general de bellas artes , Co
misarla general del patrlmonio artlstico
naclonal: Inventari o de proteccion del
patrimonlo cultural europeoIPCE, Espana. conjuntos historleo-artlstleos , sitlos
mixtos urbanorurales, inventario resumldo, Madrid, 1967.

Od formiranja sluzbe zastite spomenika Jugoslavije sv,i su zavodi, kako je prije receno, pristu.pili izmdi ,inventara pokretnih Ii
nepokl'etnih spomenika, ali su to , unatoc rpokusajoima unifioiranja
metoda od strane Saveznog instoituta za zastitu spomenika 'i drugih
strucnih organ:izacija, radil'i na veoma razHcite nacine. PI'i tom su
neki zavodi u iz:radi zastitnog inventara zalazHi u detalje, svojstvene
tzv. "znanstvenom inventaru , dok su ne'ld opet sasvim izostavljal'i
pojedina podrucja. Kao 'rezul t at toga 'i nakon 30 godina organizimne
sluzbe zasNte jos uvijek nismo 'imali jedinstveni ,inventar graditeljske bastine za citavo podrucje, a ,n:i neki bitni elementi u popisno-registracijskoj fazi nisu bili jedinstveno obradeni u svim dijelovima
nase zemlje.
Zbog toga je u okvi'ru kompleksnog pl'ograma zajednicl<e akcije
Savjeta za covjekovu sredinu ,i prostorno ureaenje na zastiti prirodne Ii graditeljske bast.ine postavljen kao jedan od prv,ih zadataka izrada jedinstvenog inventara bastine zastieene do 31 . XII 1976,
tj. uni,f ioiranje svih do sada sakupljenih podataka. U jednoj od
kasnij-ih faza predvidena je ,izrada revizije zastitnog ,inventara, tj.
dopuna ,i izrada konacnog popisa.
U okviru vee spomenute zajednicke akcije Savjeta za covjekovu
sredinu, sve institucije mjewdav:ne za zas'titu prirode sredile su
vee postoje6u evidencilj u '0 .prirodnim dobrima i po jedilJlstvenim
kriter,ijima obradili popis zastieene prirodne bastine Jugoslav,jie u
izdanju Savjeta za covjekovu sredinu i prostorno uredenje, odno<>no
63

_ lh lil ;)asin o turb e


OpJ!ina:

IiJlllJA LUKA

MelfO:

Banj ~ lu ka

l'o~'r!ina:

iza 1 588
d elimi cno ur edj en, ocuvan
Nomelll1:
sakralna
Svojilla :
gra d j ans ko-pravn. l i c a
Retim: II i III stepena
Vrcme na"allka:

Sfanje:

pojedi n a c an
turbe

sl",,,,,nikje:
Vrsfa:

Gmpo:

Kar cgo n"ja.

Z:J!ticen:

sa kralna
Od- lukom

u drugoj analitickoj i plansko-projektnoj fazi zastitnog postupka, jer


grada, sakupljanje tim popisom, predstavlja ujedno i dio dokumentacije u izradi zemafjskih, reg/onafnih, op6inskih i drugih razvojnih
plano va kOjima se zasti6uje i vrednuje graditeljsko nasfjede.

2 0 m2

D okumemacija:

registraciji

Program uredjenja :

p ostoji potpuna
ne postoJ'i

2. Valorizacija preventivne zastite

L-__-----l9-5-0.-g- . - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 3aha t kula

Natty
OpJtmO,
fti" fO:

Banja~uk,:

p OJed ~n ac an

ostal o
,
, jayne i st amb. zgrade i ob,i .

Crupa ,
'
Ka!tgorija:
Zatticell :

I'

--

..............--

Odlukom

r egistracij i

25 m2

1 6 vj e k
Sfanj e:
uredj en, ocuv a n
Nomelll1:
stambeno k omunalna
Svojina:
gra djans ko pravnih l ica
Re!im:
I I step ena
Dokumefl cacija:
p o stoji pot pun a
Program ,mdj cnja:
postoji
Vre men.astaflka:

B.A.NJALUKA

'k"
spoment It.

Vrsta:

PovrJi'lIJ:

I
I

1950. g.

njeg ove komisije za zastitu i uredenje prirode .'


Slijedeoi U osnovi takav model obrade, Komis,ija za graditeljsko
, asljede Savjeta pr,istupila je pre;~o mreze zavoda za zastitu spo
~enika sredivanj~ vee .postOjeee evid~nci~.e to .nepokretnim kult.urni.rn dobJ'lima i pJ'llpremlla gradu za obJavlJ'lVanJe analognog poplsa
grf,lditeljske bastine.
S obzirom na opseznost grade, popis je objavljen u 8 knjiga
d 'koJih svaka sadrziinventar na podrucju jedne republike iii
ookrajine: Inventar je sreden po opeinama, a obraduje graditeljske
~jel<ine, pojedinacne gradeVoine unutar 'i :izvan cjelina i arheoloske
objekte.
U popisu su navedeni svi osnovni podaoi 0 cjelini Hi objektu:
naziv, polozaj u cjelini, vrijeme nastanka, stanje ocuvanosti, nacin
evidencije (s obz'il"om na moguenost linventar.izacije kl"oz zastitni
postupak iii pak ik~oz urba~istiok.e. pl.an?ve),a .ukljucuje i po.dat~k
o povrsini graditelJskog objektalll cjelme, kOrlstan kod plamranja
zastitnih radova.
Popis je pokaza6 da je u pojedinim sredinama, na pro u SR Slo
veniji, neusporedivo veei broj objekata i cjelina evidentiran kroz
urbanisticke planove nego kroz sluzbene inventare zastitne sluzbe,
sto je najbolja potvrda da je ikrug stvamih nosilaca akcije zastite
lnatno prosiren ukljucenjem drug.ih znanstvenih i strucnih organizacija.
Kako se u toj fazi zajednicke akoije radilo sarno 0 sredivanju
i unif.iciranju vee opostojeee evidenoije, to ovom prili-~om nije mogao
biti zahvaeen 'i financijski pokazatelj Ikostanja z.ast itnih radova koj i
bi bio od iznimno velikog z-nacenja za pJaniranje akc,ija 'i zastitei
ureaenja graditeljske bastine. U daljnjoj fazi revizije popis,a ,inventar bi se mogao popunitii t.im podatkom.
Zastitni je inventar prema tomu osnova popisno-registracijske
faze u postupku ocuvanja graditefjskog nasfjeda i osnova nacionafne
i regionafne politike zastite. Njegova primjena dofazi do izrazaja i

Detalj iz dokumentacije zastice


ne graditef;ske bastine Jugoslavi;e (SR Bosna I Hercegovina)

64

1 SIV. IV republika I pokraj ina, Sa


vjet za covjekovu sredlnu I prostomo
uredenje, Odbor za zastltu I uredenje
prlrodne I gradlteljske bastlne, Komi
slja za zastitu I uredenje prlrode: Za
stlcena prirodna bastlna Jugoslavlje,
Septembar, 1978 .
2 Savjet za covjekovu sredlnu I pro
storno uredenje, Odbor za zaAtltu I
uredenje pri rodne i gradlteljske bastlne,
Komlslja za gradlteljsko nasljede: Za
sticena gradlteljska bastlna JugoslavlJe
I-VIII.

, Savjet za covj el<ovu sredlnu i pro


storno uredenje: O.C. (u kasn ijlm bllje
skama: SAVJEn
, SAVJET, str. 23 ,

Valorizacija graditeljslkog nasljeda vrlo je slozeni postupak koji


bi trebao biti :prisutan u prvoj i dl1ugoj fazi pos,tupka ocuvanja i
uredenja nepokretnih kulturnih dobara. Analogno inventarizaciji,
koja se kao bazicna dokumentaoija javlja na pocet~u zastitnog
postupka, valorizac'i ja preventivne zastite zasnovana na osnovnim
podacima tog popisa sluzi u prvoj tazi preventivnog oGuvanja graditeljskog naslJeda kao osnova za izradu prijedloga strucnih stavova
o kategorizaciji, rezimima zastite i Ikonacno za proglasenje graditelj
skog dobra koJe spada,kako je veereceno, u mjerodavnost drustveno-politickih zajednioa.
Za razlj,ku od pl"ve zastitne val'o-rizacije, detaljna znanstvena
vaforizacija, ,kao postupak z,asnovan na mnogo iscrpnijoj dokumentaciji, ja'lflja se u drugoj, analitickOlj i :plansko.projeiktno~ fazi, pa ee 0'
tomu b'iti jas gO'lfora.
U okviru vee spomenute zajednioke aikcije Savjeta za covjelkovu
.o.koBnu ,i prostorno uredenje defin:iran je ukratkoi postupak vrednovanja Ig raditeljske i prirodne bastine:' ", Pod vrednovanjem prirodne i graditefjske bastine podrazumijeva se strucni i znanstveni
postupak kojim se, na osnovi zajednicki utvrdenih kriterija vrsi
utvrdivanje vrijednosti pojedinih dobara sa gfedista njihovih svojstava (izvornosti, rijetkosti, reprezentativnosti, raznolikosti, cjefovitosti, ambijentalnih, pejzaznih i estetsko-umjetnickih vrijednosti),
kao i njihovog znanstvenog, kufturnog, odgojno-obrazovnog, rekreacijskog, privrednog j drugog drustvenog znacaja, u svrhu:
- progfasenja tog dobra za dobro od posebnog drustvenog in
teresa, koje zahtijeva posebnu drustvenu zastitu,
- utvrdivanja strucne osnove za njegovu kategorizaciju,
- utvrdivanja vrijednosti tog dobra s glediSta zastite i ure
denja covjekove sredinefC.
U tim mater,ijal,ima predlozeni su k riteriji za vrednovanje koj i
se 'odnose na svojstva dobara (izvornost, 'l1ijetkost, reprezentativ
nost, cjelovitost i dr.) ,i ,na nJihove funkcije (znanstvena, kulturna,
odgojnoobrazovna i dr.) kOJi su izneseni u prvoj knjizi u povijesnom
pregledu .'
Polazeoi od tih kriterija, strucne sluzbe vrednuju graditeljsko
nasljede na osnovi sakupljene evidene:ijei dokumentacije, manstvenih i strucnih spoznaja iz tog znanstvenog podrueja, a u analitioko,planers'koj i proje'ktnoj obradi i putem dodatnih temeljitih istrazivanja.
Ako prihvatimo stay da za sudbinu graditeljskog nasljeda odgo
vornost preu~ima drustvena zajedn ica, onda eemo se vee i u ovoj
faZ'i postupka ocuvanja 'g raditeljskog nasljeda sresti s potrebom
drustvene va'i orizacije, odnosno drustvene verifikaoije strucne i
znanstvene valorizacije, koJa se p redlaze prvenstveno na osnovi
strucnih i znanstvenih kriterija, a prihvaea prema materijalnim moguonostima drustvene zajednice. 0 drustvenoj valol"izaoiji bit ee jOs
govora na str. 89- 90.

65

3. Kategorizacija graditeljskog nasljetJa


U konzervatorskoj praksi mnog:ih zemalja izraduje se i katego.r.izacija graditeljskog nasljeda kojom . se na osnovi valorizacije, a
prvenstveno radi preventivne zastite, svrstavaju nepokretna kulturna ,dobra prema osnovnim vrednosnim skupinama. Kao Ii 'u drugim
elementima zastitnog postupka, ni u tom postupku nije bilo jedinstvenog kriterija, pa su 'i stupnjevi kategorizaoije hili razHciti. U
nasoj zemlji u veeini orepublika bila je usvojena kategorizacija s tl1i
osnovna stupnja vrijednosti, dok su negdje :kriteor,ij;i kategorizacije
rasclanjeni 'U sest stupnjeva. Stoga ,j e i u tom postupku Savjet za
covjekovu 'sredinui prostorno uredenje predlozio jedinstvene krite.rije. Prema tom prijedlogu, pod kategorizacijom bastine razumijeva se stl"Ucno, znanstveno Ii drustveno stupnjevanje vr-ijednosti
Ii znacaJa tih dobam u okviru utv'rdenih kategol'!ija.
Sama kategorizacija,kako je navedeno u tim materijal.ima poduzima se radi:
- utvrdivanje stupnja znacaja pojedinog dobra,
- 'Utvrdivanje odgovarajueeg postupka zastite 'i rezima zastite,
odilosno 'Uvjeta koristenja i mjera za unapredenje pojedinih dobara
u okviru drustvenih, prostornih i urbanistickih planova, kao i gradskih planova :i progmma,
- utvrd'ivanje prioriteta u planovima i progr-amima zastite i
uredenja bastine,
- utvrdivanje nadleznosN u sprovodenju mjera zastite .i uredenja,
- sprovodenja odredaba medunarodnih konvenciJa iz oblasti
zastite prirodne ,i kultume bastine.
Komparativnom procjenom vrijednosti graditeljskog nasljeda
nepokretna kulturna dobra svrstavaju se u tri kategorije: na dobra
Graditeljske i prirodne cjeline
iznimnog znacenja, dobra velikog zn?cenja, i na znacajna dobra.
upisane u spisak svjetske basOsim toga, predvideno je da se u Jugoslaviji uspostavi i popis
tine: povijesna jezgra Dubrovdobara svjetske kulturne i prirodne bastine koja cine ona dobra
nika
koja su u smislu kriterija, utvrdenih Medunarodnom konvencijom
o zastiti svjetske kulturne i prirodne bastine (UNESCO, 1972.) upisana u Reg'i star svjetske kulturne :i pril'iOdne bastine. Savjet ~acovje
kovu sredinui prostorno uredenje pripremit ee prijedloge onih
pl1irodnih i graditeljskih cjelinai objekataiz Jugoslavije koje ee
nasa zemlja sluzbeno predlagati za upis 'U taj registar.
Za kategori~aciju graditeljske ;i prirodne bastine Savjet za covjekovU sredinui prostomo uredenje predlozio ' je odredene krite..
I
rije prema .koJlma:
Prvoj kategoriji pripadaju dobra s,iregnacionalnog znacaja i ona
iz Registra svjetske bastine. Ona predstavljaju karakteristicne pri- Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palacom
mjere odredenog ,kulturno-povijesnog razdoblja kao tipicni svjedoci
odredene pojave na odreaenom prostol"U, te objasnjavanju kljucne
pojave u razvoju dr.ustva, znanosti, kulture 'i sl.
~ultuma dobra liz I. kategorije nemaju veMku geografsku raspl'lostranjenost, jer su tipicna i jedinstvena po svojoj pojavi ;i obliku
pa zasluzuju najsil'u druStvenu zastitu. ana morajuimati iznimnu
umjetnicku >iii estetsku vl'ijednost Hi predstavljati svjedocanstva 0
prijelomnim dogadajima kOJi su od presudnog utjecaja za povijesni
i kulturni razvoj naroda Jugoslavije Ii ostalih naroda. Kao net,ipicna
dobra ona predstavljaju jedinstveni primjerak stvaralastva, iii su
od visestrukog utjecaja na povijesno~kulturni ,r-azvitak drustva, iii
predstavljaju najveea dostlignuea suvremenog stvaralastva, Hi pak Stari Ras sa Sopocanima

66

Povijesno-prirodna cjelina Ohrida

svjedoce 0 presudnim dogadajima i osobama od iznimnog znacenj2


za nase narode .
Drugoj kategoriji pripadaju ona dobra koja su po ukupnosti
svojih vrijednosti od sireg nacionalnog znacenja, s karakte'l'isticnoim
osobinama odredenog wemena u razvoju uzeg kulturnog kruga kojem pripadaju. To su cjeline :iii njihovi dijelovi u kojoima su utkani
detaljoi velikog kulturno-povijesnog znacenja, vrijedna svjedocanstv8
za proucavanje drustveno-ekonomskih i kulturnih pril'ika u odredenom vremenu, iii pak dobra vezana uz velike dogadaje i 'istaknute
licnosti iz nase povijesti, uklj'Ucujuei 'i one iz naJnovijeg razdoblja .
Treeoj kategoriji pripadaju sva ostala znacajna dobra koja hisu
svrstana u prvu 'iii dl'ugu kategoriju, -a koja su po ukupnosti svojih
vl1ijednosti od uzeg regionalnogili lokalnog znacenJa.
Kategorizaciju graditeljskog nasljeda predlazu odgovarajuee
strucne institucije za zastitu, a 'Usvajaju ih drustveno-politicke zajednice zajedno s odlukom 0 proglasenju nepokretnih kulturnih
dobar-a, odnosno donosenjem prostornog iii urbanistickog plana.
4. Rezimi preventivne zastite

DetaIl iz povijesno-prlrodne cjeline Boke Kotorske

, SAVJET, str. lB.

Ako zastitu goraditeljskog nasljeda shvatimo kao traJni proces ,


temeljen na analitickoj obradi, planovima i projektima, onda se u
popisno-registracijskoj fazi moze govoriti samo 0 preventivnim rezimima koji se donose do konacne obrade graditeljskog nasljeda
Vee smo se kod euro.pskog z-astitnog inventarskog modela susreli s rezimima koji su stupnjevani sa tri osnovna stupnja zastite .
Spomenut,i prijedlog Savjeta za covjekovu sredinu i prostorna
uredenje predvida takoder tri stupnja zastite prirodnei graditeljske
bastine:'
Zastita prvog stupnja odnosi se na podl"Ucja najvisih vrijednosti koja moraju ostati neizmijenjena, pa se djelatnost 'U tim sredinama svodi na odrzavanje;
Zastita drugog stupnja predvida prvenstveno ocuvanje izvornog stanja, a preuredenje ne moze biti u suprotnostima s izvornim
karakterom i vrijednostima baStine;
Zastita treeeg stupnja predvida prvenstveno izmjenu izvornog
stanja,ali uz najveee moguee ocuvanje 'izvomog karaktera ambijenta.
U istom prijedlogu navode se i posebni rezimi za graditeljsko
nasljedei to:
- u zastieenoj graditeljskoj cjelini dopustaju se samo one
radnje koje u skladu s pl'anom ,i projektom neee pr-ouzrokovati
izmjenu bitnih -svojstava zbog kojih je cjeHna zaStieena . Ako je
potrebno maze se oko graditeljske cjeline utvrditi zastitno podrucje
s odgovarajueim zastitnim rezimom;
- u arheoloskom podrucju dopustena su samo istrazivanja
koja poduzima kvalificirana -organizacija po ovlastenju sluzbe zastite. Poslijeotkrivanja arheoloskih ostataka, pronadeni ostaci zastieuJu se kao povijesne gradevineili cjeline s Qdgovaraj'Ueim rez,imom zastite;
- na povijesnoj graaevini ne smiju se izvoditi radovi koji bi
mogli ugroziti kulturno dobro iii dovesti do promjena kOje bi moglli
narusiti njegovu izvornost 'i bitna svoJstva. Ako je potrebno mogu
se i oko pojedinog objekta predvidjeti okolna podrucja s odgovarajucim rezlimom zastite;

67

~ na znamenitom mjestu isto tako nisu dopustene promjene


koje bi mogle ugroziti bitna svojstva 'i namjenu tog mjesta oko
kojeg se takoaer moze predvidjeti okolno zastitno podrucje.
Isti pl1ijedlog predv,iaai posebne rezime za lintegralne vrste
dobara kulturne :i primdne bastine kao sto su: nacionalni povijesni
parkovi, prirodno-graditeljska cjelina i prirodna spomen-podrucja.

5. Proglasenje zastite

Prijedlog za proglasenje dobara graditeljske bastine lizraauju


strucne sluzbe zastite, na osnovi izvrsene zastitne valor.izacije :i
,kategol1izacije, te ga UpUGuju mjerodavnim drustvenopolitickim zajednicama. Prema spomenutim materijalima Savjeta za oovjekovu
sredinu i prostorno ureaenje taj bi prijedlog trebao sadrzati:
- opis dobara s osnovnom dokumentac'i jom;
- granice dobra i njegove neposredne okoline;
- smjernice (program)' za zastitu, kOl1istenje, ureaenje i odrzavanje (koje bi trebaleimati i osnovne financijske Ii tehnicke
pokazatelje isto kao irezim preventivne zastite);
- oznaka organizacije kojoj se povjerava uprava nad tim dobromo
Sarno proglasenje dobra, kako je vee istaknuto, donosi skupstina ovlastene drustveno-politicke zajednice (opeine, vise ope-ina,
repubHke iii pokrajine, odnosno vise republika Hi pokrajina) u
okviru kojih se nalazi graditeljsko nasljeae koje se proglasava dobrom od opeeg interesa.

Snimak istocnog procelja crkve


sV. Ivana u Trogiru

a) Tehnicka dokumentacija
Tehnicki postupak dokumentacije zasniva se na izradi arhitektonskih ,i fotografskih snimaka koje predstavljaju objektivno svjedocanstvo 0 stanju graditeljskog nasljeda.
Arhitektonski snimak je tehniooka osnova svakom daljem postupku u 'istrazivanJu, obradi, zastiti 'i uredenju graditeljske bastine
bilo da se radi 0 vecoj iii manjoj urban oj :ili ruralnoj cjelini, njezinom dijelu, pojedinacnoj povijesnoj g.raaevini iii nekom njezinom
detalju.
Snimak je podloga za obradu i zastitu kod svih vrsta nepokretnih dobara, neovisno 0 stupnju sacuvanosti od potpuno sacuvanih objekata i cjelina do arheoloskih (Hi cak hidroarheoloskih)
ostataka.
Vee od prve primjene arhitektonskih snimaka u XIX. st. uocila
se njihova vaznost u znanstvenoj obradi i zastiti, pa su se postepenn usavrsavali tehnicki postupci izrade snimaka, a time i postignuti rezultatoi. Tako se od snimaka direktnom metodom, tj. mjerenjem objekata iii cjelina i Ikartj.ran1em, postepeno preslo na indirektne metode snimanja kOlje su znatno unalPrijedile tocnost,
brzinu, a ponegdje i ekonomicnost izrade te osnovne tehnicke dokumentacije. Ovdje spadaju veoma precizni i efikasni fotogrametrijski snimci, koji su se u pos,ljednjem deceniju razvili u mnogim
zemljama. Na mnogim mjestima primjenjuju se i kombinirane metode arhitektonskih snimaka, a pronalaze se 'i novi nacini efikasne
i . tocne tehnicke dokumentacije graditeljskog nasljeda.

6. Registracija graditeljskog nasljeda

Zavrsni po stupak u popisno-reg,istracijskoj fazi ocuvanj-a gradi


teljskog nasljeaa jest reg.istracija nepokretnih dobara kao pravni
akt koji upisom u registre po vrstama, odnosno upisom u katastre
vode ovlasteni zavodi ~a zastitu.
Republicki Hi pokrajinski zavodi za zastitu vode takoaer odgovarajuee registre zastieene graditeljske bastine. Meaunamdne konvencije obvezuju svaku zemlju i na voaenje centralnog registra u
okviru organizacije kojoj se povjeri taj zadatak.
2. ANALITICKA I PLANSKO-PROJEKTNA OBRADA

Oruga faza u postupku ocuvanja graditeljskog nasljeaa nosi


izrazita obiljezja aktiynog pristupa. Ook cjel'olmpni postupak prve
faze pretezno ima strucno-administrativni karakter preventivne zaStite, druga faza je znanstveno-strucni i planersko-projektni postupak kojemu je svrha da se na osnovi temeljite analoize (ukljucujuci i dijagnozu stanja u povijesnim ambijentima) odrede programi;
planovi :i projekti za ocuvanje i ureaenje graditeljskog nasljeaa. Ta
faza takoaer predviaa cjelovlitipostupak sa svojim odreaenim dionicama, koje se sustavno provode odanalize postojeceg stanja do
pr.ovedbenog plana, odnosno izvedbenog projekta.
1. Analiza i dokumentacija zateeenog stanja

Istrazivanja i znanstveno-strucna obrada postojeeeg stanja pocetna je dionica ana\.itickei plansko-projektne obrade graditeljskog
nasljeaa. Ona u sebi sadrzi dva osnovna dokumentaciona postupka:
tehnicki ,i analiticko-istrazivacki.

68

Arhitektonski snimak povijesne


jezgre Trogira

Arhitektonski snimci povijesnih graaevinaimaju duzu tradiciju


nego snimoi povijesnih cjelina. Ispocetka radeni samo direktnom
metodom, posljednjh godina sve vise se rade putem fotogrametrije. Pojedine sredine odlucuju se za primjenu jedne ,j\j druge metode Dvisno 0 tomu kojom ee u odreaenim specificnim uvjetima
posti6i ef.ikasnije rezultate. Pri tomu se kodizrade snimaka koriste
'razlicita mjerHa, ali je postalo uobicajeno da se povijesne graaevine snimaju i kartiraju u mjel1i1u 1:50 koje omogueava preglednost, dovoljnu toonost 'i mogucnost prikazivanja ,i najs'i tnijih detalja,
uklJucu}uci i tehniku gradnje, a istodobno sluzi Ii za izradu izvedbenih projekata. Veee graaevine iii sklopovi gradevina snimaju se

69

u veeim mjerilima (1: 100 i 1 :200), a ,iznimno male graaevine i detalji u detaljniJim mjerHima (1 :25, 1 :20, 1 :5, 1 :2, pa cak u nekim
slucajevima ,i 1: 1).
Sustavna akcija zastite gradite,ljskog nasljeaa u mnogim je
zemljama nezamisliva bez temeljitih arhitektonskih snimaka povijesnih zgrada, pa su posljednje vrijeme mnoge organizacije kOje
su usmjerene na istrazivan1a, znanstvenu obradu iii zastitu kulturnih dobara u mogucnosti pokazati svoja znatnaiskustva u snimcirna pov,ijesnih graaevina. Sistematski snimci izraauju se i u mnogim jugoslavenskim gradolVima, meau ,kojima su prvi 'Oni u starom
Baru, Trogi'ru i zatim u Spliru u kojemu su ,svi zahvati na
istrazivanju i ureaenju povijesnih graaevina praeeni arhitektonsk,im
snimcima. 1 Ti snimci, izraaeni od snimateljskih ek'ipa Zavoda za
zastitu spomeni,ka kulture i Urbanistickog zavoda Dalmacije u
potpunosti graficki defini'raju pojedini objekt. pruzajuei dragocjene
podatke i za ostale postupke kao sto je istr-azivanje prvobitnog
stanja i razvoja pOjedine graaevine i analizu uzroka degradacije.
Elaborat snimaka sastoi'i se od tloorta svih katova, s krovovima,
svih presjeka ,i svih fasada na kojima su graficki definirani svi
detalji, uklJueujuei i vjernu do'kumentaciju kamenih zidova.
Kao primjer objavljene .arhitektonske dokumentacije pojedinacne povijesnegraaevine moze se navesti predromanioka crkva Sv.
Trojice u SpMtu kojoj je elaborat snimaka zateeenog stanja, 'izvornog izgleda i razvitka bi,o polama osnova za srudiju ,i izvedbeni
projekt obnove.2
Arhitektonske snimke povijesnih cjefina (gradskih jezgr,i, po\/Iijesnihcetvrti, ruralnih aglomeracija) nemaju tako dugu tradiciju
kao snimke pojedinaenih graaevina, aN su posljednjih desetljeea
s urbanistickim pristupom problemima zasme posvuda postali neizostavnom dionicom u postupku oeuvanja graditeljskog nasljeaa.
Mnogi povijesni gradovi na svim kontinentima 'imaju vee znaeaJne
planoteke 'svoj,ih povijesnih jezgri 'i drug:ih naselja ambijentalne
vrijednosti.
U Jugoslav,ii'i je arhitektonski snimak povijesne jezgre dobio
grad Trogir veeg. 1960. Izr,adio ga je Savezni (Jugoslavenski) instirut za zastitu spomenika kulture U okviru kompleksne obrade graditeljskog nasljeaa tog grada. Od tada do danas mnogi nasi gradovi
zapoeel,i su 'izradom arhitektonske dokumentacije gradskih cjelina,
a meau nJima ,i Dubrovnik koj.i je s tog aspekta obradio osnovnim
snimcima Institut za, povijest umjetnosti zagrebaekog Sveuci!.ista.

70

1 Urbanistiiiki
zavod Dalmacije Split: Urbanistickl projekt revltalizaclje
starog Prlmostena, Split, 1971.
2 Zahvaljuju6i aerofotografljl,
potaknutoj izviaanjima tijekom drugog sVjetskog rata. u paslijeratnom razdablju otkrivena je na prlmjer rlmska centurljacijska mreza oko rimskih kolonlja. Ta
je istrazlvanja podstakao J. B. Bradford, a u nasoj zemlji centurijacljama
na osnovi aerosnlmka najvise se bavlo
M. Sulc. Na asnavl aerafotografsklh snlmaka na padrucju splitskag paluataka
centuri jaclje je Istrazlo J . Marasovic.

Arhitektonski snimak povijesne


jezgre Splita tlocrt

U pogledu temeli'ite aJ'lhitektonske dokumentacije jedne gradske jezgre oini se da je kod nas najvise ucinio Split kojemu je
Zavod za zastitu spomenika kulture izradio od 1965. do 1975. do
sada najpotpuniji arhitektonski snimak jedne cjeline u mjerilu 1:200.
Najprije je 'izraaen tlocrt pr:izemlja i glavnih fasada cjeline grada,
a zatim je snimak kompletiran izradom tlocrta svih kat-ova, ukljuoujuei ,i krovovei svih fasada koji su omogueili i ,izradu karakteristienih presjeka gradske cjeHne. Na tlocrtima i fasadama oznaeene
su apsolutne nadmorske kote.
Sliean pOS1Jupa'k :primijenio je g. 1970. zavod Geoprojekt u
Splitu pri obr:adi povi'iesne 1ezgre P.rimostena za Ikoji 'ie, takoaer
u mjer:ilu 1 :200, izraaen tlocrt cjeline naselja soznaeenim relevantnim kotama u svim katov,ima, te sesnaest karakteristienih elevacija
eime je pra'ktieno grafi.Ciki definirano cjelo'kupno naselje.' Na osnov,i
egzalktnog arhitektonsko-topografskog snimka naselja izraaena je i
maketa starog Primostena ,koja je posluzila pri izradi projekta revitalizacije povijesnog naselja.
Isti nacin arhitektonske dokumentacije nastavni sui neki drugi
povijesni gradovi u Jugoslaviji, kao, ona primjer, Mostar 'i Pula.
Fotografskl snimci cine dodatnu tehnieku dokumentac:ijoU graditeljskog nasljeaa kao objektivno svjedoeanstvo zateeenog stanja nekog povijesnog objekta, naselja il'i sireg prostora.
Naroeito su Ikorisni aerofotogrametrijski snimci kOJi u poslijeratnom razdoblju, otkad se u proeavanju povijesnih prostora ozbiljnije koristi aerofotografi'Ja, otkrili putem stereoskopskog Hi direktnog proueavanja mnoge arheoloske ostatke koji su ranije bili sasvim
nepoznati!

Fotogrametrijski snimci karija1!ide Erehteiona u Ateni i KatedraIe u Strasbourgu

1 Obimnast i sustavnast arhitektan


skag snimanja u Splitu uvjetavali su da
se u tom gradu formira i posebna pro
fesija arhltektonskih snimatelja.
'J. Marasovi6 T. Marasavi6 - M .
Marasovi6: Crkva sv. Trajice u Splitu.

Fasade povijesne jezgre Splita

71

.... Aerofotografija Paestuma (/talija) pokazuje, oslm vJdlJivih antickih graaevina, tragove arheoloskih objekata pod zerr1jom,
koji se prepoznavaju meau vegetacijom

TOil/be a camera idcl1/ljicate


1JIt!diallt~ l'i11/crpl'cla-ziol1e
del diagrnmma prccedcllie

Elektricne prospekcije etrurske


nekropole u Tarkviniji

Fotogrametrijski aerosnimci povijesne cjeline mogu u pomanjkanju arhitektonskog snimka posluziti kao pristupna os nova u analitiokoj obradi graditeljskog nasljeda.
Od vel'ike koristi za :istrazivanje graditeljskog nasljeda mogu
biti ,i ostale aerosnimke, narooito za arheoloska nalazista. Posljednjih desetljeca, naime, napredovala je na~ocito primjena aerofotografije pri arheolosldm ,istraiiivanjima neotkrivenihlokaJ.iteta, koja
je zahvaljujuc'i promjeni karaktera agrokultura sto 1e prouzrokuju
podzemni zidovi - omogucila ot~rivanje niza s~rivenih objekata.

Elektromagnetski snimak etrurskog podrucja u Pyrgi nedaleko


Rima (desno) i njegova arheoloska interpretacija (lijeva) ,

72

73

, . , .~

sklopova i cjeHna sto je od narocite vaznosti za zastitu i plan i-ranje sirih pl"Ostora.
Zahvaljujuei snimci iz zracnog balona otkriven je vee g. 1980.
dio arheoloske zoOne stare Ostie bl'izu Rima zajedno s prvobitnim,
a danas vee sasv.im zasutim zaViojem ,rijeke Tiber. Novija istrazivanja u mnogim zemljama otkrila su dragocjene arheoloske ostatke
ispod zemlje unutar gradskih podrucja (napr. mreza ulica antiokog
Paestuma kOja se na fotografii'i javlja u izmijenjenom karakteru
vegetacije), ta~ko i izvan njih.
p.r.imjena aerofotograf,ije u arheoloOgiJi zalazi u djel,okrug arheoloskih prospekcija kOje su se razvile narocito posljednjih desetIjeea, ,a kOje, osim preliminarnih podataka pri arheoloskom evidentiranju iistraz,ivanju pojedin-ih podrucja, 'imaju svoju va~nost i za
zastitu arheoloskih rezervata.
Osim aerofotografskih, ovdje spadaju i elektricne, magnetske,
elektromagnetske, sizmioke, stratigrafske i druge prospekcije, ukljucujuci ,i fotografske sonde kojima se registrira iii snima stanje
arheoloskih nalaza :ispod zemlje, sto je od velikog znacaja za der
niranje arheoloskih podrucja i planiranje njihove zastite. 1

___

.~..

~ "' 'I:'

. .... , I

b) Istrazivacko-analiticka dokumentacija postojeceg stanja


Uz tehnicku dokumentaciju (.i obicno usporedno s njom)izraauje se znanstveno-analiticka dokumentacija goraditeljskog nasljeaa
,osnovana na detaljnim istrazivanjima danasnjeg stanja s aspe'kta
tehnickih, povijesnih i drustveno-ekonomskih znanosti. Znanstveno-anal.iticka dokumentaoija postojeceg stanja povijesne cjeline Hi pojedine graaevine obicno takoae'r zapocinje ,inventarizacijom nasljeaa, koja je - z'a razliku od vee spomenutog zastitnog inventara u ovoj fazi izrazito analitickog karaktera, ponegdje nazvana inventarom reanimacije s obzirom na osnovnu reanimacijsku namjenu
tog postupka (nasuprot ranijoj prvenstveno evidencijskoj svrsi prvog
popisa).
Reanimacijski anketni listovi zasnivaju se na ~natno brojnijim
i detaljnijoim podacima 0 povijesnom ,naselju iii zgradi i uglavnom
su prilagoaeni specificnim potrebama svakog pojedinog podrucja.
Mnogi povijesni gradovi u sV'ijetu pristupili su detaljnoj dokumentacij,i graditeljskog nasljeaa na temelju takvogiscrpnog dokumentiranja, sto se moze pokazati :i brojnim primjerima na svim kontinentima, a u prvom red:u u pOV'ijesnimgradovima Europe. Ogranicit
cemo se stoga samoi na neke primjere,iz prakse pojedin.ih eumpskih zemalja ukljucujucii Jugoslaviju. Uvid u dostignu6a :istrazivacko-anamicke dokumentacije mogli hi na isti nacin pokazati 'i
mnoga dl1uga iskustva liz svjetskei nase prakse.
Primjer Genove zanimljiv je utoliko sto je jedan od ranijih talijanskiih iskustva na detaljnoj obradi stare gradske jezgre, zapocetoj
krajem pedesetih godina i uglavnom dovrsenoj do 1965.2 Obrada se
sastoji odistrazivanja i grafiokih analiza, koji su veoma kompleksno zahvatiH sve aspekte zivota u poV'ijesnoj jezgri. Zahvacena su
uz otehinicku dokurmentaciju slijedeca ilStrazivanja: 3
1. nastanak :irazvoj grada, putem analize vanjskih i unutrasnjih
faktora;
2. graditeljske stl"ukture s posebnim naglaskom na graaevno i
higijensko stanje zgrada i na stambene prostore, na arhitektonske,
ambijentalne vrijednosti i na graditeljsku tipologiju;

74

Mehanicka arheoloska sonda

Analiticka obrada povijesne jezgre Genove

Upotreba periskopa u otkrivanju


etrurskih grobnica

, C. M, Lerici: Una grande aventura dell'archeologia moderna, Torino,


1965; C. M. Lerici: I nuovi metodi di
prospezione areheologiea; alia seoperta
delle eivilta sepolte, Milano, 1960_
2 L. Grossi Bianchi: Les etudes sur
Ie centre hlstorique de Genes, Sites
historlques urbas, Urbanlstiea, Torino_
3 Comune di
Genova, Centro storico: Programma delle indagini.

, Comune di Napoli - ICOMOS: 100dirizzi per II restauro del Centro storieo


di Napoli. Napoli 1982.

3. demografska istrazivanja, koja zahvaeaju strukturui varijacije u stanovnistvu u razdoblju 1951-1951, dinamiku u socijalnom
sastavu, dnevne pomake stanovnistva od mjesta boravka i rada;
4. ekonomsku funkcionalnost pov,ijesne jezgre, ukljucujuci detaljnu analizu danasnjeg koristenja poslovnog prostora;
5. anaHzu danasnje funkcije;
6. prometnu anaNzu;
7. istrazivanje pravnih instrumenata, koji se odnose na zivot
povijesne jezgre;
8. analizu vl'asnickih odnosa.
Anal,ize stare Genove predstavljale su sezdesetih godina jednu
od najkompleksnijih obrada povijesnog sredista, pa su mnogi drugi
talijanski gradovi bili upravljeni na koristenje tih iskustava.
Meau talijansk,im iskustvima u anal'itickoj obradi vrijedno je
spomenuti i primjer Napulja kao kompleksnog povijesnog centra,
koji je nedavno objavio svoju osnovnu dokumentaciju.'
_
Na osnovi reanimaoijskog inventara i kompleksnih, povijesno-umjetnickih, arheoloskih, arhitektonsk'o-tehnick'ih, socio-ekonomskih
i drugih istrazivanja sakupljeni su osnovni podaci za cjelokupno podrucje stare jezgre, koja je analiticki obraaena 'i po osnovnim kvartovima. Arheoloske, geo,loske, seizmi'oke i druge posebnosti u ovom
su slucaju zahtijevale i posebnu obradu, tako da su tehni'cka istrazivanja dopunjena :i pracenjem poremecaja u stabilnosti zidova.
Veoma kompleksnom analizominfrastrukture registrirana je geol05ka
situacija podzemnog terena, ukljuoujuci i mnogobrojne supljine, koje
su nastale u raz!.icitimrazdobl}ima.
Meau brojnim primjerima analiticke obrade njemackih gradova
vrijedno je spomenuti primjer povijesnog sredista Regensburga,

75

koJe je sustavno istrazeno prema pojedinim zonama i - sto je od


posebnog znacenJa 7:a dostupnost sakupljene dokumentacije - objavljeno u vrlo preglednoj ediciJi, koJa sadrzi opis svih objekata,
,klas.jfjciranih po ulicama, obimnu fotografsku dokumentaciju ,i 05novne grafioke analize. 1
Od brojnih jugoslavenskih 'iskustava na polju istrazivacko-analiticke dokumentaoije povijesnih podrucja opet cemo se vratiti na
povijesnu jezgru Splita meau ostaHm i zato sto je u tom gradu najduza tradicija sistematskei kontinui.rane obrade povijesne jezgre,
zapoceta jos 1955. g. Tijekom gotovo tridesetgodisnjeg rada na dokumentacijli graditeljskog nasljeaa tog podrucja mozemo izdvoJiti
tri osnovne faze:
- pocetnoistrazivanje 'i obradu Dioklecijanove palace,
- prosirenje analiza na podrucje povijesne jezgre u cjelini,
- kompleksnu <lokumentac.iju, sakupljenu u okviruizorade Integralnog plana povijesne jezgre.
p.rva faza od 1955. do 1960. g. ogranicila se na sakupljanje
osnovn'ih podataka '0 samoj Dioklecijanovoj palaci. Odjel za graditeljsko nasljeae Urbanistickog zavoda Dalmacije obradio je sve
zgrade unutar Dio:kleoijanove palace, ukljucujucii one, koje se 5
vanjske strane pr,islanjaju na njene perimetralne zidove.2 Popis je
zahvatio: 221 zgradu, u 'kojoQj je bilo 497 stanova Hi 859 obitelji
5 ukupno 3052 stanara. Anketni -list sadrzavao je slijedece elemente:
nllu

Jtbr.

t:Qdln~ hr:r:ldnje:
rckollsltlilicij:.

MATERIJ/\I.
ult'du~prarna kon slrllkciJn

hfl)i

I1rol

:uhpl:\cl j:.l

to)

STA;>MIlI

.!itIlUO~'~

po

C'I~};I!II"

PO~lOC NE

;7,\';1tL

1
ros ojr'f'i

'I!lri~nik:i

,; Inna

f ~lal1;trt I ~u~I:H1~ri)

l_pru_~jl_
'i'n_;'I._:l:'_
'~O_rij_
n ~_1.1n_n\'_.,_ _ ~'(1j-l1.'~I~flj':L~o~nh.1

1-----'---1
:l)%ILlovt

STANO\,(

broJ sillno\':t

I~I~'/~~~~_-b_

-'--'--1-.

-''''''I.:;1.:01~I.;l--d
JI'C''-I
O'j'~. i--I-

Pl!Q5Tn IUJI!

'_I,r~I.~
I;;' 1!iJ;J.::IJ!il
_

7.t:C;lIlt

-"-'
OS-I.O-"-N'-;'-'lw-sr-O-idJ-"--

jH

~.

" __ 0_-

":,;;~;::;'~;~;~,':' ,i~;':~;;;-I ",::,,;,;:'~':;~:',~-'--

IO P""..!"I .- 1:1"1" _ . 111111 ; ;11:1 11I~


hI u~\JrlIj'lIj,
_ _ _ _ _ _ _ _ _ ' o.') r t" 1f :l "'I' I ~ 1

Ilo hrQ
s h im

II) kfl.W

NEIi:(iI1.\J)I : ~n~ PO\lI.';!~ I:

,_) olH:uln 1:ls:ulf'

- - - - - - ~.----.-----.\.

-------~-----~----I\J.'IJITEKT()NS!~n lIJE ~ EN.lH

IN S TI\I.'\CUJ ~

a)ln.):I
1.11 1. :"'~Ii1.:wiJ:'J

,., " "'kldt :1


,lll d,.r"" H :,,110

")1'''"

dolr,'}:llu
ruicrlnl'

f)WIJ :ulj"
1-!II:I'''''lIhl.UI
I,) Ii~

r- ........
I
'fr. (ICI(I'

-.-.~------ -----

~ T :\ N ,\

Popisni Hst hioQ je dopunjen jos 'i drugim podacima kao sto su
na pro zanimanje stanara, zdravstveno stanje stanovnika Palacei dr.
Podaci su sreaeni Ineposredno nakon anketiranja 'i prikazani u razlicitim spiskovima 'i tabeHr-anim pregledima, te graficki obraaeni na
tlocrtima podrucja Palace u mjerilu 1 :500.3
U tabelamim pregledima, ikoji su tadaizraaeni u oQkvku analiticke obrade Dioklecijanove palace, biB su ukljuceni podaci sakupIjeni za sve objekte po navedenim popisnim J.istovima, a sreaeni
josi zbirno po ulicama. To su :
1. Podaci 0 zgradama:
a) zgrade po vis,ini (broj etaza).
b) zgrade po opremljenosti komunalnim 'instalacijama (voda,
kanal.izacija, elektrika, .plin),

76

Popisni list analiticke obrade povijesne jezgre Splita g. 1958

1 Baualtersplane zur stadtsanierung,


Mjjnchen, 1973.
2 T. Marasovic - D. sumic: Analiza
zgrada na podrucju Dloklecijanove pa
lace, Urbs, 4, 1965, str. 111.
3 Koncepclju, organlzaclju i flnanci
ranje prve faze sistematske akclje u
povijesnoj jezgri saieto aU veorns pre
gledno pokazuje rad Komislje opclnske
skupstlne. objavljen u izvjestaju njenog
predsjednlka. A. Bilopavlovlca: Urede
nje starog dijela grada spllta. Urbs.
4, Split. 1965.

Graficke analize povijesne jezgre Splita. 1965-1970

1 T. Marasovic: Metodoloski postu


pak revltallzaclje historijskih gradskih
centara, str. 113.

c) zgrade pO trosnosti (zadovoljavajuce stanje, veci iii manji popravci, dotrajali objekti, rusevine),
d) hig.ijenski uvjeti stanovanja,
e) vlaznost.
2. Podaci 0 stanovima:
a) stanovi po broju soba,
b) stanov.i po kategnrijama kvaliteta.
3. Podaci 0 stanovnicima .
4. PokazateUi stanovanja (koristenje stanova).
5. Usporedba 5 popisom 'iz 1900. radi mogucnosti sagledavanja
pr.ocesa degradacije.
Najvaznije graficke analize iz te f.aze odnosile sou se fla:
1. Vrijeme oriastanka gmaevlina u Palaci.
2. Iskoristenje poslovnog prostora u prizemnim dijel'ovima kuca.
3. Kategorizacija zgrada 5 obzirom na stambeno-graaev,insko
stanje.
Sakupljeni podaci hili su tada osnova za daljnju plans,~u akciju
ureaenja Dioklec.ijanove palace, jer su se na ,njima osnivali planovli
za etapno rjesavanje ugrozenih pl'Ostora, odnosno za 'izgradnju novog, zamjenskog stambenog prostora, pogotovu otkada su potresi
'U seizmickim podrucjima juzno od Splita g. 1962. potakli potrebu
hitnih lintervencija zbog opasnosti od <fusenJa. Analize su cesto iskoristavane i prilikom adaptacija pojedinih blokova i kuca za nove
namjene, pri studijama za ureaenje poslov.nog pfostora, priUkom
proucavanja prometnih ,rjesenJa, priizradi 'i nvesticijskih programa
za ureaenje .pojedinih dijelova palace i za druge namjene.
Analiticka obrada Dioklecijanove palace u toj je fazi zahvatila
i detaljno istrazivanje pojedinih graaevina, ;koje je pratio i detaljni
snimak u mjerilu 1 :50 (odnosno u podrobnijim mjerilima kada su
u pitanju dijelovi zgrade ,i arhitelktonski detalji).
Druga faza u analitickoj obradi Dioklecijanove palace zapocinje
sezdesetih godina kad se novoosnovani Zavod za zastitu spomenika
splitske op6ine aktivno ukljucuje u ureaenje povijesne jezgre prvenstveno svojim angazlranjem na dokumentac,iji postojeceg stanja.
Uz vee spomenuti snimak cijelog podrucja pOViijesne jezgre u mje'rilu 1 :200, kOJi je po nacinu obrade predstavljao novi kvalitet, nastavljena je analiticka obrada jezgre u cjelini.1
Dokumentacija u toj fazi proslilrila se ne samo snimkom nego 'i
svim drugim analizama, ukljucujuci i graficke pr-ikaze podrucja stare
jezgre, 5 time sto je za podrucje Palace iskoristenai Iranija abrada 'iz prve faze. Dobivena je tako veoma cjelovita sl,ika stanja u
povijesnoj jezgri prikazana i na gl'iafickim analizama, ito:
1. historijsko-umjetniokei zastitne analize:
a) kronologija 5 naznacenim osnovnim povijesnim razdobljima,
b) valorizacija,
c) stupanj sacuvanosti,
2. arhitektonsko-tehnioke analize:
a) visina objekata,
b) materijali fasadnih zidova.
c) vrste krovnog pokrova,
d) otvorene povrsine,
3. demografskoQ-socioloske analize:
a) stanovnistvo,
b) porijeklo Ii socijalni sastav,

77

c) stambeno-higijenski uvjeti zivota.


4. anal,ize funkcije grada i kor-iStenJa poslovnog prostora:
a) prvobitna namJena zgrada.
b) danas-nja namjena zgrada.
c) poslovni pro stori u prizemlju.
5. analize pr.ometa:
a) kolni promet na tangencijalnim potezjma.
b) ops:krba trgovackih radnj.i.
c) parkiralista.
d) pjesacki promet.
6.imovinsko,pravni odnosi.
U drugoj fazi z.natno je povecan i broj detaljnih analiza pojedinih zgrada, 'koje su izraaene u o:kviru pl'ojekata obnove i .rev.italizacije pojedinih blokova u starom dijelu Splita.
Treca faza analiticke dokumentacije sastavni je dio veoma
kompleksne akcije Integralnog plana povijesne jezgre. Na :integralnom planu angaziran je citav nizinstituci-ja, kOje su sastavile radnu
grupu zaduzenu za cjeloviti proces rada u povijesnoj jezgre od
dokumentacije do 'konacnog plana. 1 'U toj grupi prvenstveno su an
gazirani: Zavod za zastitu spomenika ,kulture u Splitu, Urbanisticki
zavod Oalmacije, Zavod zaizgradnju Splita, Zavod za graditeljsko
nasljeae zagrebackog Arhitektonskog fakulteta. Gilj plana je integralno .rjesavanje svih problema povijesne jezgre 'i stalno sagledavanje njena polozaja >u d~us1Neno-ekonomskom planira'l1ju grada. U
okviru integralnog plana jezgre izraaena je ,i analiticka dokumen
taciJa postojeceg stanja, djelomicno osnovana i na ,raniJim podacima. Plan jOs nije zavrsen, niti je objavljen, pa je ovdje moguce
samo upozoriti na njegov :macaji za analHicku obradu.
U metodoloskom pogledu nov.i je doprinos dokumentacije Integralnog plana povijesne jezgre Sploita Temeljni elaborat bloka. kao
osnovne prostome jedinice. U dosjeu bloka, koji je predhodno tehnicki definiran arhitektonskim 'i fOi'ografskim snimcima sahiru se
svi podaci, ukljucujuci i detaljnu socioloskui ekonomsku obradu,
'koja je nedostajala udokumentaoiji povijesne jezg.re Splita u ranijim fazama.
Analiticka obrada pojedinacnih objekata graditeljskog nasljeea
polazi od istog zahtjeva kompleksnog pristupa s time sto su istrazivanJa i dokumentacija znatno detaljniji.
Teorijsku osnovu za takav kompleksni .pristup veoma je pregledno dao G. De Angelis O'Ossat, kad je postavio analiticku shemu
proucavanju povi-jeshih graeevina. prernakojoj se graditeljskom
nas,ljeeu pristupa s trojnog aspekta' :
1. povijesnog, koji zahtijeva ispitivanje politickih. drustvenih,
i ekonomskih prilika, sto se odnose na nastanak graaevine;
2.umjetnickog, kOj,i ukljucuje istrazivanje kompozicije, estetskih principa, proporcija, a zahvacai pr.oucavanje umjetnickog profila samog graditelja;
3. statioko-strukturalnog, okoji sadrzi proucavanje materijala, tipa ,konstrukcija i nacina 'izvoaenja .
Svi ti aspekti istovremeno se podvrgavaju trostrukom ,istrazivackom pristupu 'i to:
A. u cjelini povijesne graaevine,
B. u svim pojedinostima,
C. u odnosu na okolni ambijent.
Isto tako se svi navedeni elementi ispituJu u odnosu na:
78

I J.
Marasovlc: Prliog metodologiji
obrade gradlteljskog nasljeda. dlsertaci
ja. Split 1977.

Urbana topografija ostataka an


ticke Salone

- danasnje stanje povijesne graaevine,


-izgubljene iii nereaHzirane dijelove,
- usporedbe sa suvremenim Hi slicnim obje:ktima.
U metodologiJi obrade objekata graditeljskog nasljeea treba
spomenuti i teor,ijski prilog sto ga je,osnivajuci se na praktickim
iskustvima, dao J. Marasovic, koji predlaze slijedecu shemu: 1
1. Obrada graditeljskog nasljeaa na osnovi izravnog proucavanja objekata iii ambijenata.
Proucavanje mozebi,ti izravno bez istraznih radova, moze se
osnivati na koristenju ,rezultata 'istraznih r-adova, iii pak na osnovi
drugih nacinaistrazivanja.
2. Obrada graditeljskog nasljeaa na osnov,i proucavanja podataka iz proslosti.
U ovoj metodi koristi se 'interpretacija pisanih rpodataka, dobivenih U interdisciplinamom timskom radu, koriste se stari crtezi
i makete na osnovi anal'iza i 'r ektifikacija, temeljenih na snimcima
postojeceg stanja, proucavanje starih fotografija i drugih izvora,
ukljucujuci i usmenu predaju.
3. Obrada na osnovi proucavanJa razlicitih utjecaja na nastanak
nekog objekta Hi cjeHne.
U kontekstu utjecaja proucav,aju se u prvom 'redu prirodni uvjeti: klima, geografske i geolos-ke karakteristike, materijali vezani
uz teren.
Znacajno mjesto imaju utjecaji okolnosti U koJima nastaje neki
objekt. To su drustveno-ekonomske prilike, tehnicke mogucnosti,

Graficke analize povijesne jezgre Dubrovnika

1 Koordinator radne grupe je D. Ma


rasovic iz Zavoda za zastitu spomenlka
kulture u Splitu.
' G. De Angelis D'Ossat: Guide to
the Methodological Study of the Monu
ments. ICC~OM. Rome 1972.

79

-\----r---

Gamzigrad, tloert otkrivenih ostataka g. 1972

obl'ik kaoizraz vremena, namjena za ~oju se objekt gradi, utjecaj


naruai'oca, graditeljska tradic'ija nekoOg krajai dr.
Utjecaj samog graditelja dolazi do 'izrazaja u izhoru konstl'ukcije, u materijalu 'i nacinu ugradbe, u graaevinskom zanatstvu ,i
tehnologiji, te konaono i u tehnickoj razini graditelja i Hkovnom
izrazu kOJi on u sebi nosi.
Prakticka 'iskustva analiUcke abrade povijesnih graaev,ina su
gotovo bezbrojna, narocito u poslJednJim deceni.jima, kad su ;i tehnicke moguonosti pridoOnjeli egzaktnoj 'i sto potpun,ijoj do~umen
taciJi postojeeeg stanja (npr. odredivanje stal'1osti drvenih ,i kostanih abjekata putem radiokar bonske anal,ize i dr.).
Meau mnogim pr,imjerima uzorne dokumentac'i je arhe'oloskih
objekata treba u prvom reduistaknuti radove danskog 8rhitekta
Ejnar Dyggvea" od kOJih se mnogi odnose na arheoloOske cjeline
i pojedinacnegraaevine u nasoj zemlji, najvise u antiokoj Saloni.'
Uz veoma egzaktne athitektonske snimke greaev,ina i detalja, Dyggve
je u svojimistrazivanjima primijenJivao vrlo temeljitu oObr,adu svih
komponenataod epigrafskih izvora, preko analize obl.ikai funkcije
do ~onstrukcijskostatic,ldh ispitivanja, zahv,alJujuei koOjoj je ,i dosao
do nekih fundamentalnih rezult,ata u tumacenju nastanka lirazvitka
kasnoanticke, starok!rseanske i ranosrednjovjekovne arhitekture.2
Meaurecenmim primjerima arhitektons~o-arheoloske obrade u nasoj zemlji vriojedno je spomenuti rad M. canak-Medie u Gamzigradu.3
Obr,ada predromanicke crkve sv. TroJice vee je ranije spomenuta kad je biloO rijeci 0 znacaju toonih arhitektonskih snimaka,
doObivenih direktnom metodom. Snimke je pratila vrlo temeljita
analiza danasnjeg stanja, kojoj su rezultati takoaer sazeti u spomenutnoj monografiji.4 Sastojoi se od opisa polozaja, oblika, konstrukcije, dekmacije 'otvora, detalja, kritiokeinterpretacije povijesnih ,izvora i ranije znanstvene iii strucne obrade, ispitivanja tipskih ka-

80

0"",

....

,:.
"

'

' t l,

II " ,

\1
"

. .__

~ I..\

___ - \:
t o

." ;-"

Gamzigrad, snimak
skog ulomka

(~
'--

arhitekton-

Sv. Trojiea - Split, karakteristic- ~


ni presjeci g. 1949

, E. Dyggve : L'Amphlteatre, Rechrees


a Salone. II, str. 33; Forchungen in
Salona III.
2 E.
Dyggve: Archaelogle und Statik, Wlen, 1957.
3 M . Canak, Medic: Gamzigrad.
J. Marasovlc, T. Marasovlc, M .
Marasovlc: Crkva sv. Trojice u Splitu.

!iI"rlt!1I

-4
I

81

rakteristika, geneze, rasprave 0 datiranju izvornog stanja i pojedinalnih faza u razvitku nekog objekta. Elementi obraaeni u toj monografiji zaoijelo nisu i svi potrebni elementi, jer kompleksno proueavanje ukljueuje jos 'i niz dl"ugih p)'1oueavanja 'kao sto su metroloskaistrazivanja, proueavanje proporeija ,i dl'ugih cinioca, kOJi su
utjecali na nastanak pojedine graaevine iii cjeline. 1
Kao primjer temeljite dokumentacije jednog povijesnog grada
moze se navesti Prelogova obrada Poreea,2 iii Boskovieeva obrada
staroga Bara,3 koje spadaju meau 'P'rvu u nas cjelovitoobjavljenu dokumentaoiju starih graditeljskih cjelina i njihovu konzervatorsku problematiku.
Meau reeentnimiskustv.ima u dokumentaciji graditeljskog nasljeaa treba s,pomenutii sistem tzv. topog'rafskih kartona, koji je
predlozio P. Fister.4 Topografski kartoni imaju visestruku namjenu
koja seze od teorijskog proueavanja povijesti graditeljstva (oblika,
tipologije, konst~ukeije) do zaStitne dokumentacije. Topografski kartoni zasnivaju se - r.adi lakseg arhiviranja - na standardnom Din
formatu (21 x 29,7 em) na /kojima se odreaenim 'redoslijedom unose
svi relevantni podaci. Predlozen je toean redoslijed obrade na 11
osnovnih i nekoliko do,punskih kartona, prema kojem:
list 1 ,predstavlja zbimi list, koji ima sve osnovne podatke kojima
se identificira neki g,raditeljski objekt,
list 2 sadrzi situaoiju,
list 3 pr.ikazuje razvojne faze,
I,ist 4 sadrzi potrebne tlocrte,
list 5 sadrzi presjeke,
list 6 sadrzi krovove,
list 7 predstavlja dokumentaciju fasada,

list 8 sadrzi arhitektonske detalje,


list 9 prikazuje konstrukciju,
I,ist 10 namjenjen je Qpremi zgrade i funkeij,i,
list 11 obraauje posebne funkeionalne elemente u vezi s arhitekturom, a u daljnjim listovima daju se dodatni elementi.
S,pomenuti sistem dokumentaoije eini se pogodnim prvenstveno u uvjeHma, gdje one postoje arhitektonski snimci, pa je takva
obrada osnovna dokumentacija 0 povijesnoj graaevini.
UkoHko postoji arhite:ktonski snimak, onda takav tehnieki elaborat postaje osnova, ako koje se sakupljaju svi daljni podaci, kao
sto je npr. slueaj s temeljnim elaboratom blaka u povijesnoj jezgri
Splita koji razviJa D. Marasovie.
2. Istrazivanje i obrada prvobitnog stanja i razvitka povijesnih
gradevina i cjelina

'Usp. Istrazivanja M. Pejakovica 0


uvjetovanosti polozaja i obllka crkava
kalendarsklm datumima patrona (Broj
Iz svjetlostl. Starohrvatska crkvica sv.
Kriza u Nlnu, Zagreb, 1978).
2 M. Prelog: Poree, grad i spomenici,
Beograd, 1957.
3 e.
Boskovic: Stari Bar, Beograd,
1962.
P. Fister: Obnova in varstvo arhi
tekturne dedlsclne.

ARHITEKTURA
ARHI1EI(TOIlSKE I(AflAKTERISTlKE IV
T0009,~rS.1 ~ar!on

FASAOE

Slevltb:

MATEniAU

L ''CL'tIT:::

BAIWNA
ODOELAVA

(sc nde]

K.

~,rETC-~1

FASAOA' (1) ~hodna - ~- tJ) de,nJ - (4) dvoril~nO/


:,

,IQ

115

s: J; v: Z.:Z ..
,10.

11S ,

rJ13 1 I

Idejna rekonstrukcija Dioklecijanove palace prema R. Adamu


(1764), G. Niemannu (1910) i E.
Hebrardu (1912)

n';.
..

'".

','

82

..

'-1'

-'; ~ .:. }, .....

Topografski karton dokumentacije graditeljskog nasljeaa (P. Fister)

I R. Adam: Ruins of the Palace of


teh Emperor DI{)cletlan at Spalatro in
Dalmatia, London, 1964,
2 G. Niemar>n: Der Palast Dlokletians
in Spalato, Wien, 1910.
3 E. Hebrard J. Zeiller: Spalato,
Ie Palals de Diocletlen, Paris, 1912.

U analitiokoj obradi g'radil1:e,ljskog nasljeaa vaznu dionicu predstavlja istrazivanje prvobitnag stanja i razVlitka pojedinog objekta
iii ejeline. Kao nezao'b'joJami postupak u historiagrafij'i arhitekture i
U'l'banizma, takva istrazlivanja p'ridonose znanstvenom praueavanju
graditeljskog nas'ljeaa. Taj postupak je istodobno i neizostavna dioonica u analiticko.planSikoj obradi povijesnih cjelina i g'raaevina radi
zas1Jite i suvremene prezentacijegraditeljs'kog nasljeaa kao podloga
za valorizaciju i odredivanja 'Uzr~ka degradacije povijesne sredine
Hi pojedinaenih graaevina.
Proueavanje prvob'itnog stanjai razvitka povijesnih graaev/ina i
ojelina prvenStveno se zasniva na:
- anaHzi danasnjeg stanja, iz kojeg se u mnogim slueajevima
mogu dobiti podac'i 0 prvobitnom izgledui {) pojedinim fazama razvitka;
- podac'ima 'iz Jpovijesnih izvO'ra, meou kojima su za nepokretnu kultumu bastinu od posebnog znaeenja grafieki izvori (stalri
crtezi, katastarsrki planovi, vedute, stare fotografije i sl);
- komparativnoj g'radi, kOja putem analogija omogueava pretpostavke 0 izvonnom izgleduHi 0 pojedlinim fazama u razvitku grada, nas~lja iii pojedinaene graaevine.
Obr.ada prvoibitnog stan'ja 'i razvitka ne ogranieava se samo na
opis, nego je - buduei da se ,radi 0 graditeljstvu - obicno i grafieki predoeena. Pri tome se veoma eesto izvol"no stanje usporedno
predoeava 'UZ snima'k danasnjeg stanja.
Bezbrojni su primje'ri, koji bi se mogl'i navesti za ilustraciju
uzorne znansil:vene obrade prvobitnog stanja i razvitka povijesnih
graaevina. Gotovo da nema ozh'iljnijeg proueavanja nekog arheoloskog podl"Lleja, a da se ne PQl~usa prikazati, opisno i grafieki, prvobitni izg'led i razvitak istrazenog prosto"ra. Vee sredinom XVIII. st.
britanski arhitekt Robert Adam 'izradio je idejne rekonstrukcije DiokleClijanove palace u Splitu' u vrijeme kad su arheO'loska i povijesno-arhitektonska disciplina tek kroeila prvim koracima. Napredak u
znanstvenoj i tehniokoj obradi prvobitnog stanja mogu na istoj graditeljskojcjelini pokazati radovi austnijskog arhitekta G. Niemanna
(1910F i francuskog arhitekta E. Hebrarda (1912), koji je svoja istrazivanja splitske pallaee poduzeo s povijesniearom J. Zeillerom,3
U razdoblju izmeau dvaju svjetskih ratova istakao se svojoim
studi'jama prvohitnog stanja povijesnih 9'~aaevina u Dalmaciji C. M .
Ivekovie, a od brojnih iinozemnihistrazivaea, koji su radili na tom

83

istom podrucju, i vee s,pomenuti danski a'r hitekt E. Dyggve svojim


primjernim idejnim rekonstl'ukoijama, rimskih,stamk!rscans'kih i
predromanickih graaevina u Dalmaciji, osabito u Solinu. Kao primjer JOOne talk!ve do kra1a proucene ohrade relativno oskudno sacuvane anticke graaevine moze se navesti Dyggveova studija prvohitnog izgleda solinskog amfiteatra,l iii pakistrazivanje starokrscanskih cemeteriJalnih baz.jljka u solinskom Marusincu.2

~.

Od graficki potpuno defin'iranih studija izvornog iogledai razvitka povijesnih graaevina, objavljenih u posljednje vrijeme, moze
se navesti, HZ vee spomenutu monogr,a fiju 0 orkvi sv. Trojice u Splitu, jOs i istrazivanje crkve sv. Jurja u Splitu.3 Pretpostavljeno prvobitno stanje, graficki pri'kazano, prati sve naerte danasnjeg stanja
(110orti, krov, presjek, fasade) u ,i stom mjerilu. Buduci da je crkva
imala nek!O'lilko karakteristicnih faza razvoja, priikazane su u tlocrtu,
presjek!u i fasadama sve ;graaevne promjene nastale na tom prostoru od antiokog Dijaninog hrama do 1971. g., kad je izraaen SHimak zatecenog stanja te crkvice.
Uocavanje karaJkteristickih faza razVlitka jos je potrebnije pri
urbanoloskim istrazivanjima povijesnog grada iii nase'lja. Vee a iili
manja iscf'lpnost u taikvoj Qbradi prije svega ovisi 0 podaoima s kojima se raspolaze u prouCavanju pojedin:ih faza razvirtka iii pak 0 samoj svrsi studije prostornog Irazvoja. Tako nalazimo na razlicite nacine abrade od wlo uopcenih prikaza osnovn'ih promjena u razvil1ku
nekog povijesnog g'rada, kao sto je, na primjer, slucaj s De Carlo'10m studijO'm Ul1bina,4 do Vlrlo detaljno,g pri!kaza orazvitlka s ,naZ'nacenim ulicama i kucama, kalko je to na prlmjer uradio R. Di Ste,fano u
svo'Joj obradi povi1e;sne je'zgre Napulija.5 Mnogi nasi povijesni gradovi, osobioto .on:i u Dalmaciji, imaju vi'se iii manJe detaljne sl1udije
razv01a Ikao na primjer Zadar (u obradi I. Petrioio'lija), iii pak Split,
za koji je prostorni razv,oj obraaen u razlicitim stupnjevima prostornih planova od razovitka regije, prelko prostora splitskog poluotoka
do veoma detaljne sl1udije same povijesne jezgre, kOja se upravo
dovrsava.

r------------------,

~.~-----

---~

- ."!;,, - - - -: - - _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

r-------------------,

I
,

,
I

I
I

1 E. Dyggve:
L'amphlteatre , Recherches a Salone, Tome II, Copenhague,
1933, 35 I ,dalje.
2 E. Dyggve: Forschungen In Salona,
III, Wlen, 1935.
3 J.
Marasovlc, T, Marasovic, M .
Marasovlc: Crkva sv. Jurja u Splitu,
Spilt, 1971.
G. De Carlo: Urblno, o.c.
, Indlrlzzl per II restauro del Centro
storlco dl Napoli, o.c .

--- --------~------~!

f----------------- ____,

,,
,
I

:
L_________________

.
,
J

Studija razvitka crkve sv. Jurja u


Splitu (J. Marasovic)
Idejna rekonstrukcija sollnskog
amfiteatra prema E. Dyggveu

84

85

Maketa izgleda Zadra u XV. sf.


prema I. Petricioliju

.j

~~\'. Ib
~f
~

; I.

-! .

w==-="

1 T. Marasovic: Zastita graditeljskog


nasljeaa. o.c. str. 13--17.
2 Usp. B. Feilden: Uvod u konzervl
ranje. Zagreb, 1971.
3 G. De Angelis D'Ossat: Guide to
the method ical study of monuments
and causes of their deterioration.
ICCROM . Rome; 1982.

\
I
\.
\
I
I

I!

3. Proucavanje uzroka degradacije


Obrada prvobitnog stanja i razvitka povijesne cjeline iii pojedinog objekta omogueava i proucavanje uzroka degradacije graditeljskog nasljeaa. U uvodu prve knji.ge 0 graditeljskom nasljeau vee
su ukratko na'brojeni osnovni uZl'Oci propadanja graditeljskog nasljeaa,' a taj problem pojedini autori vee su iscrpno obradilli.2 Za ovu
priliku koristit eemo se vrlo preglednom sistematizacijom uzroka
degradacije, koju je za povijesne graaevine dao G. De Angelis D'
Ossat.3
geotopografski uvjeti
klima, orijentacija
vezani uz
tlo u kome je
poloiaj
vezani uz
temeljena zgrada
samu graaevinu

Studija faza razvitka uzduzne osi


Dioklecijanove palace

Uzroci degradacije povijesni'h gradova i naselja jos su sloieniji. Uz sve nabrojene uZiroike propadanja pojedinacnih graaevina,
koje cine jednu gradsku iii seosku cjelinu, tre'ba nadodati jos i brojne druge uzroke ekonomske, socioloske, politicke i druge prirode,
kOje su kroz cesto puta dugi povijesni razvitak utjecali na unistavanje iii nadgraaivanje starih ambijenata i cjelina. U tom dugom razvUku osobito .je za graditeljsko nasljeae bilo pogubno posljednje
stoljeee, koje donosi nagluindustrijalizaciju, urbanizaciju i demografsku ekspanziju s nizom popratnih pojava, koje su se ponegdje
negativno odrazilei na 'k ulturne vrijednosti.

vezani uz
strukturu
Q)

graaevni materijali
graaevni sistem
(projekt, izvedba)

o
ro

r fizicki

11

kemijski i elektrokemijski
prirodni uzroci
botanicki
trajnog djelovanjE bi'oloski i
mikrolbioloski

'u

N
::J

r potresi

J prirodni

izvan graaevine

uzroci
) povremenog
djelovanja

uzroci vezan'i uz
aktiynost Ijudi

86

vulkan~ke erupcije
uragam
pOlllave
llavine i dr.

pregradnje i nadogradnje
ratovii svjesna
{ razaranja
mehanicke vibracije ! dr.

XIV It.

Faze razvitka splitskog poluotoka

1 J. Marasovic T. Marasovic:
Pregled radova Urban lckog biroa na is
trazivanju, zastitl i ureaenju Dioklecijanove palace 1955-1965. Urbs, 1965.

Do otkrivanja tih uzroka cesto puta se dolazi analizama danasnjeg stanja i povijesnog razvitka. Ka'O primjer jednog ta'kvog dijagnostickog postupka u povijesnoj sredini navest cemo vee spomenute analize Dioklecijanove palace u Splitu, kOje su pokazale degeneraciju uzduine osi uz istodoibnu aktivnu ulogu poprecna osi najstarijegradske jezgre.' Istraiivanja povijesnog razvifka dala su veoma uvjerlj'ivaobjasnjenja toj pojavi. Razdoblje antike i srednjeg vijeka karakterizirala je uravnoteiena aktivnost svih podrucja Palace,
dok su uravnoteieno postojale obje glavne komunikacije: uzduina
i ' poprecna. S ukidanjem uzduine komunikacije usljed sirenja grada u smjeru zapada, naglo je umrtvljeno cjelokupno podrucje oko
uzduzne osi, koje je od tada pocelo sve vise propadati. To je planerima revita;(izacije posluiilo kao jasna indikacija, da je potre'bno u
projektu ureaenja tog podrucja ponovno valorizira1:i ne samo povijesnu arhite'kturu i prostore oko uzduine osi, nego i samu pjesacku
komunikaciju (v. str. 115).

87

xvn st.
XIX st.

Studija razvitka uzduzne osi Dioklecijanove palace

Studija razvitka uzduzne osi Dio


klecijanove palace

Na osnovi svih prethodnih faza u analitickom postupku obrade graditeljskog nasljeaa (proucavanje danasnjeg stanja, razvitkai
uzrOlka degradaeije) pristupa se znanstvenoj valorizaciji povijesne
cjeline :j,fi pojedinaone graaevine. Krirterijli znanstvene valarizacije
u ovoj fazi ne razlikuju se od onih, kOje smo vee spomenuli kad
je bila govO'ra 00 valorizaciJi preventivne z8stite, aM su padloge 5
kajima se :raspolaze u anamiokoOj obradi daleko isclipn'ije, pa je i sarna valorizacija znatna potpunija. Kako se vrednavanje elemenata
neke povijesne graayvline iii ejeline sada temelji na istrazenom objektu, to' je mog'Uee Ida sarna valorizacija u a\fom postupku dohije
neke sasvim druge dimenzije nega sto je to bia slucaj kad se valorizacija poduzimala radi kategorizacije i preventhrne zastite.

Za razne stupnjeve evidencije, a na osnovi znanstvenog istrazivanja iii znanstvene valorizacije potrebno je ustanoviti i cijenu kostanja potencijalnih zahvata bilo za zastitu kulturno-historijskih vrijednosti od propadanja bilo za konacnu prezentaciju, odnosno novu
namjenu. Zbroj cijene kostanja na pojedinim zahvatima dat 6e podatak 0 ukupnim sredstvima kOja pojedine drustveno-teritorijalne
zajednice moraju osigurati za zastitu graditeljskog nasljec1a na svom
teritoriju i za njegovo uklapanje u suvremeni zivot. Realnost ostva
renja tih zahvata, odnosno vrijeme njegove realizacije ovisit 6e 0
ekonomskom potencija/u te zajednice, pa se zbog toga pristupa
drustvenoj valorizaciji nasljec1a, odnosno prioritetnom planu zahva-

Odnos prema VJ<ijednosrtima g'raditeljskag na's,ljeaa mijenjaa se


5 raZ\fojem povijesti i teorije umjetnosti,l a polama osnava danas-

njeg stava je priznavanje tntegralnih vrijednosti nekoj povijesno'j


graaevini i cjalini u svim sloOjevlima njena raZlVitka, ukljuoujuei i doprinos naseg vremena tom razvitku.

88

1!70. I'od.

kOja je g. 1977. odrzalla u Dubravniku, kad je osim znanstvene valorizaoije formuliran Ii pajam drustvene valorizacije graditeljskag
nasljeaa: 1 RNa oSl1ovi evidencfje i istrazivanja izrac1uje se znanstvena valorizacija, kojoj je osnovni cilj upozoriti na sve vrijednosti graditeljskog nasljec1a i stupnjevati ih na osnovi objektivnih kriterija.
Op6a vrijednost nekog objekta iii cjeJine proizi6i 6e iz kompleksnog
sagledavanja niza pojedinacnih vrijednosti, koje je potrebno ispitati
koo sto su: uti/itame vrijednosti, estetske vrijednosti, kulturno-historijske vrijednosti, vrijednosti starine, rariteta, originalnosti, edukativne, prostorno-ambijentalne, materijalne i druge vrijednosti.

3. Znanstvena valorizacija i drustvena verifikacija

U postupku vrednovanja graditeljskog nasljeaa danas se uz valorizaciju vodi racunai a sadasnjim drustvenim moguenostima (prvenstveno mateli1ijalnim) za n~enu rea.Jizaciju. 0 drustvenaj valorizaciji,2koja je vee spomenuta U okvi1liu prve faze zastitnag pastupka
(v. str. 65) jasnu farmulaoiju dala je grupa autora osnavnog refe'rata na Treeoj konferenciJi jadranskih gradova Jugoslavi,je 'i Italije,

1!Z9. god.

1 usp. T. Marasovie: Zastita gradlteljskog nasljeda. o.c.


Iscrpnljl pregled valorlzacije gradlteljskog nasljeila dao je Z. Perkovlc u
svojoj dlsertaclji: Prilog metodologiji
valorlzaclje u gradlteljstvu (dlsertaclja
1983)
2 J. Marasovlc: predavanja na Postdlplomskom studlju gradlteljskog nas!jeda, Split, 1976.

tao
V. cavle, J. Marasovie, M. Kolaric, T. Marasovlc, E. Abate, l. Ruaro
Lseri, Mozzetti, Agostinelli, l. Semerani: Gradlteljsko i kulturno nasljeile
u suvremenom zivotu jadranskog prostora, Treca konferencija jadransklh gradova Jugoslav:je i Italije, Dubrovnlk,
1977.
1

Za razliku od znanstvene valorizacije, koja predstavlja ocjel7u


apsolutne vrijednosti nekog objekta iii podrucja, drustvena valorizacija je ocjena relativne vrijednosti u odrec1enom vremenu i na odrec1enom prostoru, pa je pod/ozna stalnim promjenama vezanim za
vrijeme i prostor. Dok je znanstvena valorizacija ekspertiza struc-

89

o gmditeljs'kom nas:ljeau U olkvi'ru planiranja i ureaenja prost-ora bit ce vise govora u iducojg,laVii.

njaka 0 kulturno-histodjskim i drugim vrijednostima, drustvena valorizacija je stav i obaveza drustva prema objektima i podrucjima
graditeljskog nasljeda, kojom drustvo preuzima odgovornost za propadanje nasljeda, odnosno za intervencije na njegovom spasavanju.

Planiranje ureaenja .graditeljske i prirodne basHne u osnovnim


je crtama taikoae'r obraae:no u okvi'rU spomenutih materijala Savjeta za covjekovu sredinu i prostorno ureaenje. 1

Drustvenom valorizacijom i prihvaeanjem kategorizacije drustvo zauzima konacan stav prema ocuvanju kulturnih vrijednosti
graditeljskog nasljeda i prema tome preuzima i svoje obaveze. Dok
je znanstvenu valorizaciju mogao izvrsiti pojedinac iii strucna odnosno znanstvena institucija, drustvenu valorizaciju moze izvrsiti
odnosno prihvatiti samo drustvena zajednica odgovarajueeg teritorijalnog nivoa, pa prema tome i procedura zastite mora biti usklaaena sa svim drugim odlukama od posebnog in teresa (ukljucujuei i
javni uvid) koji donosi drustvena zajednica.

Stl'lucni ul1banistic:k.i, arhitekt-onski i graaevinski aspekti metodologije i tehnike plan'iranja i projektiranja u poV:ijesnim ambijentima prelaze zadatak idomet obrade ove knjige.

3. IZVEDBA, ODRzAVANJE IINSPEKCIJA


Izvedba radova na istrazivanju, zasHti i ureaenju gradite111jskog
nasljeaa zavrsna je faza u s.(ozenom postupku aktivnog pristupa grad:iteljskom nasljeau. Za obradu te zawsne dionice konze'rvatO'rskog
postupka s organ'izacijskog, tehnoloskog i dl'ugih aspekata prvenstveno su pozvani graaevinski i arhitektonski strucnjaoi, odnosno
restauratori graditeljskog i umjertnickog naslljeaa. Ovdje je potrebno samo upoz!Driti da 0 kvaliiteti izvedbe cesto puta ()I\fisi Ii cje,lokupni postupak ureaenja graditeljskog nasljeaa.

4. Planovi i projekti
Posli1e izraaene valorizacije pristupa se programu zastite i ureaenja pojedinog objelkta Hi cjeline graditeljskog na&ljeaa, pri cemu
takoaer valja osigurati drustvenu vertfikaciju takvog programa, da
bi se postig'la realnost njegova provoaenja.
"Na osnovi programa izraauju se dugorocni, srednjorocni i neposredni planovi zastite graditeljskog nasljeda koji se usvajaju po
odredenoj proceduri i u ustaljenoj dosadasnjoj praksi usvajanja urbanistickih planova. Na taj naCin zastita postaje dio sireg drustvenog planiranja i realizacija zastite ne ovis; vise iskljucivo 0 strucnim sluzbama, kOie su do sada cesto bile nemoene da realiziraju
svoje planove (pogotovu aka ani nisu bili uskladeni s realnaseu
drustvenih maguenosti), vee sada citava drustva preuzima obavezu
za njihavo izvrsenje, ukljucujuCi i abavezu asiguranja materijalne
baze.
Zastita graditeljskag nasljeda prema tome, pravodi se kraz Citav sistem drustvena-ekanamskag i prostarnag planiranja, ad razvajnih planavada urbanistickih prajekata, odnasl7a detaljnih arhitektanskih prajekata, aka je u pitanju pajedinacni objekat kaji se zasti6uje - stoji takoaelr u osnovnom refe'ratu dubrovaokog savjetovanja iz g. 1977.')

, SAVJET. C.c.

Iskustva u izvoaenju konze'rvatorskih i restaurators1kih radova


na nepokretnimk.ulturnim dobrima razlioita su u pojedinim povijesnim sred:inama, a svode se uglavnom l1a dva osnovna tipa organizacije: na specijalizirane radne organizacije za ,Imnzervaciju i rekonstrukciju, iii, pak, na angaziranje opcih graaevinskih poduzeca odnosno drugih ,izvoaaca za radove u povijesnim ambijentima.

, Ibid.

Valarizacija pavijesnih slajeva u


prajektu abnave zgrade jugazapadna ad Peristila u Splitu

.<l-

,-i!.
-~

.:....

.....
.<--.

-!..:..

'-,,-

Izvedba restauratarskih radava


l1a crkvi Sv. f(rsevana u Zadru

90

91

1 Usp. T. Marasovic: Zastita graditeljskog nasljeaa. o.c. str. 110. (u daljnJlm blljeskama: ZASTITA)
2 B_ M _ Feilden : Conservation of hi
storie buildings. London, 1982.

Obnovljena zgrada u povijesnoj


jezgri Mostara

U nasoj zemlJi znacaJne realizacije u pDvijesnim sredinama izVDdiD je, meau Dstall'im specijaHziranim radnim organizacijama, Restaurator$lkii zavDd Hl"\fatske iz Zagreba. DovoljnD je spomenuti neke veDma slozene zahvate, kaD na primjer obnDva crkve Sv. Marije
u Zadru, da se UDee sve prednDsti takvDg OIrganizacijskDg tipa u
cjelolrupnom izvedbenom pDstupku od istrazivanja i graaevins~ih
radDva dO' obnDve .f:resaka, stuikatura i dl"ugih dekorativnih detalja.

MnDge radove na DhnDVi graditeljskDg nasljeaa (ne raelinajue~


specijalizi'rane kDnzervatorske i restauratorske zahvate TIa flreskama, mDzaicimai drugim deko'rativnim dijelovima vezanim uz arhitekturu) izvode Dpee graaevna pDduzeea iii poduzetnici. U tim slueajevima pDtrebnD je s10D veeim nadZO'rom od strane prDjektantai strucnih sluzbiDsigurati sto veei kvalitet izvedbe.
Briga akD gradite'ljskog nasljeaa ne zavrsava dovrsenDm izvedbDm. ana se nasta~I'ja kroz stalni nadzDr nad Ddrzavanjem. Brojni
su, na zalost p'~imjeri i u recentnDj pra'ksi da SlU ureaeni objekt iii
cjelina g'radite'l~skDg nas1ljeaa degt'ladirani ZbDg loseg odrza'llanja lIhrZD nakon zavrsenih kDnzervatorskih i 'restauratDrskih radova.
Za ,Ddrzavanje graditeljslkog nasljeaa od najveee je vaznosti Drganizaci1a stalne inspekcije. prvenstveno s obzirDm na tehnicke aspekte stanja pDv,ijesnii,h graaevina i cjeHna. U tom pDgledu znatna
is'kustva ima Velika Britanija, u kDjDj je duga ~radiC'ija insrpeikc'i je
pDvijesnih spDmenika, pDeevsi Dd istaknutDg kDnzervatDrskDg teDreNeara XIX. st. Jahna Ruskina. 1 Inspekcija graditeljskDg nasljeaa. zajedno s ostalim tehniekim aspektima zastite i obnove pDvijesnih graaevina. iscrpnD je obraaena u studiji B. Feildena'.

Izvedba restauratorskih radova


na crkvi Sv. Marije u Zadru

Od 1955. dO' 1980. djelDvala je U D'k vku Odje'la za grad:iteljskD


nasljeae UmanistickDg zavDda Da'lmacije pDsebna radna grupa, kDja
je izvDdiia uglavnDm s~e radove, stD je taj zavDd VDdi'D u pDv,i~esnDj
jezgri Splita i iZ'Van jezgre, a bila je angazirana .i na nekim zahvatima,kDje je vDd:iD ZavDd za zastitu spDmeniika kultureu Splitu. Meau
slQzenim zahvatJima, oSDbitD s obzimm na DsjetljivDSt izvedbe u Diokl,ecijanovDj palaei, istice se DbnDva centralne prizemne dVDrane.
,kojom je restaurirana izvoma anUeka 'komunikacija u dDnjem katu.
a zahvaljujuci nosaeima iz prednapregnutog hetona, osigurana stabilnDst gDmjeg -kata TIa kome se nal,aze srednjDvjekovne zgrade i
prDstori. 1
PrednDst specijaliz'iranih organizaciJa ie u angamanju stalnDg
kadra Iradnika i oso-b'ito specijaliziranih majstDra, navikl:ih na radDve
tradiciona'inim tehniikama i materi~alima .

92

,L

1 J. Marasovic - T. Marasovlc: O.C.


lbiljeska na str. 81)

93

.... Obnova zapadnog zida Dioklecijanove palace

Pod inspekcijom se podrazumijeva nadzor nad pOV:ijesnim graoevinama u redovirtim vremenskim razmacima uz sastavlj anje izvjestaja 0 svim aspektima nekog kul-vumog dobra. Time se znatno smanjuje opasnost od propadanJa i degradacije i istodobno smanjuju
troskovi odrzavanja povijesne sredine. Prema Feildenu 1 inspekcija
se sastoji od slijedeeihglavnih faza:
1) .pocetni ilZVjestaj, temel1en na Vizualnoj inspekciji, ukojem
se nanose svi podaci 0 deg'r adaciji;
2) Pllan odrzavanja u koji se nanose sVli urgentn:i zahvati;
3) Povijesno istrazivanje i analize, popraeene foto-dokumentacijom;
4) Proucavanje oprvobitnog stanja, ispirtivanje tla i otkrivanje
sumnjivih dijelova u povijesnoj gradevini;
. 5) Dodatne studije iana'lize konstrukcije;
6) Konacna procjena i prijedlozi sa svim specifikaC'ijama radi
osi'gurnja sredstava.

Sistematske inspe1kcije, kOje se posljednjih desetljeea poduzimaJu u raznim zemljama uglavnom na poznatijim povijesnim gradevi nama pokazale su puni smisao takve metode zastite i odrzavanja i
matno smanjile tros'kove koje bi inace zahtijevale obnove osteeenih Ii ugrozenih objekata.

Inspekcijski plan obnove katedrale u Yorku (8. Feilden: The


wonder of York Minster)

94

B. M. Feilden: c .c ., str. 185-202.

__

' ~.,~ ,

~ o, I

~'

(""c,od I

~.

Mo. "

w' "

0'

" ,g ' ' ,

Zastitai uredenje gr adite1ljslkog nasljeda integ,ralni je postupak


koji se postepeno provodi od p'rvog pristupa evidencij'i nepoikretnog kulturnog dobr a do plana , proje'kta izvedbe i stalnog odrzavanja, ukljucujuei i linspekC:i'ju. Za i+ustraciju pojedinih flaza u tom procesu vee su spomenute pojedine sredine u naso1 zemlji i u svijetu,

95

IV. GRADITELJS~O NA8LJEDE U PROSTORNOM


UREDENJU

koje su u pojedinim dioni"cama pokazale odreaena dostignuca, dok


'ce 0 nekim drugima biti jos gO'lfora u :iducoj glavli, u ko'joj ce se razma1'rati prostomi i U'l1banisticki planovi i projekti.

Obnov3 stambenog bloka nCasa


delle vedove~ u Ferrari

Po~edine pO'lfijesne sredine, zahvaljuju6i prvenstveno strucnosti i entuzijazmu svojih profesionalnih snaga, isto kao i stupnju svoje dl'lustvene organitkanosN u osiguranju materi'jalnih i tehnickih
uvje1a, luspjele su pokrenuti kontinui'rani proces rada od istrazivanja
do realizacije. U tom s'Illiislu istice se, osobito posljednjih godina,
sistemats'ka akoija ureae'nja povijesne jezgre Fermre, kOJu vodi Komunalni od~el opcinske uprave na celu s arhitektom C. Cesarijem.
Iskustva u Ferrari mogu svima pokazati da se revitalizacija zapustene povijesne sredine, ukljucujuci i realizaciju graaevinskih radova ,
moze posti6i znatno manjim sredstvima od onih, potrebnih za realizaciju novogradnji.

96

+--

se kroz postupak planiranja integralno rjesavaju svi problemi vezani uz povijesnu s'redinu, a to znaci uz ocuvanje kUlturno-povijesnih
vrednota i svi drugi aspekti zivotai rada u povi'j esnim prostorima.
U tom slucaju, dakle, radi se 0 integralnim planovima povijesnog
podrucja. Upravo zato je ,i metodologija obrade, odnosno udio zastite, drugacija u jednoj i u drugoj vrsti prostomog ureaenja, pa
eemo se tako i u ovom pregledu osvrnuti najprije na dionicu zastite
u 'razvojnim planovima, da bismo zatim ukr,a1Jko pr,ikazal.i provedbene planovei urbanistioke projekte povijesnih podrucja.

1. GRADITELJSKO NASLJEDE U RAZVOJNIM PLANOVIMA

Jedna od osnovnih osobina aktivne zastite, kojom se danasnje


vr.ijemerazlikuje od svih prethodnih razdoblja u povijesti konzervatorske djelatnosti, je postupak oDuvanja kulturnih dobara kroz prosto'l1no ureaenje. U prvom dijelu knjige vee su spomenuti neki od
meaunarodnih Ii nacionalnih dokumenata kojima se 'izricito trazi
zastita kroz prostorno :i urbanisticko planiranje,odnosno kroz mbanistioko-arhitektonsko projektiranje, a takve zahtjeve u svim zemIjama potvrauje :i ,recentna praksa. Uglavnom na svim kontinentima
gdje se za stiti pov,ijesnih cjeHna sustavno prilazi kroz planove Ii
programe lokalne, regionalne iii drzavne uprave i gdje je ocuvanje
kulturnog nasljeaa priznato Ikao djelatnost od drustvenog 'interesa,
povijesne cjeline U'kljucuju se, narocito posljednjih desetljeea, u
urbanisticko planiranje 'i prostorno ureaenje.
Kratki osvrt na dosadasnja dostignuea u zastiti graditeljskog
nasljeaa kroz prostorno ureaenje u svijetu i u nas daje se kl'OZ
dva osnovna poglavlja. Prvo obraauje ocuvanje nepokretnih kulturnih dobara u razvo'jnim planovima, a drugo ,postupak zastite u provedbenim planovima, odnosno u urbanistie:kimi arhitektonskim pro, jektima. Takva podjela graae log.icna je ne sarno zbog razHka u
vremenskim razdobljima na koje se odnose razvojni, odnosno provedbeni planovi, nego i zbog razlicitog udjela problematike graditeljskog nasl'jeaa u jednoj i u drugoj vrsti prostornog planiranJa.
Prostorni i urbanisticki planovi, nairne, dijele se, meau ostalim, na
razvojne planove (koJi obraauju sire prostore od velJkih makroregija, regi'ja, teritorija Qpeina do gradsikog podl"ucja) 'i Ina provedbe" ne planove uzih podrucja. Za sire ,prostore izr,aauju se dugorocni
planovi kojima je zadatak odredivanje osnovnih smjemica razv,itka.
Kako je u tim sirim prostorima, od grada, preko regije do cjelokupnog podrucja zemlje, graditeljsko nasljeae sarno jedna komponenta, prostorno vezana uz dijelove tog sireg teritorija, to je i ,postupak
ocuvanja kultumih dobara sarno jedna od komponenti u slozenoj
sintezi prostornog ureaenja.
Provedbeni planovi iii urbanisticki projekti zahvaeaJu znatno
manji prostor: dio nekog grada, manje naselje Hi neku dr-ugu urbanisticko-arhitektonsku cjeHnu, koji se na osnovi smjemica razvojnih planova detaljnije razraauje za kratkorocno razdoblje. Na tako
ogranicenom ,podrucju graditeljsko nasljeae, ikada seradi 0 povijesnim sredinama, zaprema cjelokupni prostor sto se obraauje, pa
obrada kulturnog nasljeaa nije sarno jedna komponenta plana, vee

98

U dugorocnim prostomim i urbanistickim planovima (.koji su


se u nasoj struonoj terminolog'i ji jedno vrijeme naz,ivali razvojnim
planov,ima), a koji zahvaeaju sire prostorne cjenne od gradskog prostora do regije iii cjelokupnog teritorija neke zemlje, zastita graditelJskog nasljeaa sarno je jedna od di,onica u slozenom procesu
prostomog ureaenja. Obrada graditeljskog nasljeaa u toj je sintezi
to detaljnija !:ito je razvojni plan detaljnijeg stupnja, pa od veoma
uopeen:ih elemenata, koji se 0 graditeljskom nasljeau daju u planu
neke zemlje, ta obrada postaje sve opseznija u planovima nesto
uzih geografskih cjelina, kao sto su regije, pa zatim jos opseznija
u planovima opcina i, konacno, gradova za kOje se izraauju generalni urbanistioki planovi.
lako ee u daljnjem tekstu biti govora 0 obradi graditeljskog nasljeaa u svim tim razlicitim stupnjevima pl'Ostomih planova, lipak
je potrebno odmah navesti neke zajednicke elemente koji opeenito
karakteriziraju postupak zastite u sintezi razvojn'ih prostomih planova.
Razvojni planov,i, opeenito uzevs-i, sadrze:
1. osnovne karakte'ristike graditeljskog nasljeaa, ponegdje s
vise 'iii manje detaljnim popisom osnovnih vrsta kulturnih dobara;
2. osnovne probleme graditeljskog nasljeaa koje se obraauje
prostomim planom;
3. studijurazvoja naselja na odreaenom teritoriju, iz koje obitno proizlaze uzroci degradaoije;
4. smjernice zastite graditeljskog nasljeaa u sintezi pl'Ostornog
ureaenja.
Ne,ki primJeri, koJi se ovdje 'iznose, pokazat ee kolioko je dosadasnja praksa prostornog ureaenja uspjela zahvatiti slozene probleme graditeljskog nasljeaa u okviru prostomih i urbanistickih planova u razi'icitoj hijerarhij:i geografskih podrucja, odnosno drustveno-politickih zajednica.
1. Graditeljsko nasljede u makroregionalnim prostornim planovima
U prethodnom dijelu knjige, u poglavlju 0 inventarizaciji, spomenuli smo ,iskustva nek,ih zemalja u stvaranju popisa graditeljskog
nasljeaa na cjelokupnom drzavnom teritoriju, pa bi se takav postupak vee mogao smatrati osnovnom dokumentacijom za makroregionalne planove pojedinih zemalja. To se u Jugoslaviji odnosi na po,pis zastieene kul,turne bastine kao dionice vrlo opsezne zajednicke
akcije zastitei ureaenja prirodne i graditeljske bastine, koju je po-

99

krenuo Savjet za covjekovu sredinui prostorno uredenje'. Programom te akcije predvidena je zastita bastine u nekol.iko faza kao sto
su:
- izrada popisa bastine zasticene do baja g. 1976.;
- uskladenje vrsta bastine ,i njezine klasifikacije, nacinai koriter,ija za vrednovanje, za proglasavanje zastite, za utvrdivanje kategorija irezima zastite, planiranja uredenja i financiranja ,ii2)rada odgovarajuceg dl"Ustvenog dogovora;
- predlaganje do sada nezasticene bastine u zastitu ,i izrada
dugoroone projekcije zastite ,i uredenJa prirodne graditeljske bastine;
- izrada inventara cjelokupne bastine po zavrsetku akcije.
Makroregionalni prostorni plan za cjelokupno podrucje jugoslavenske federacije nije do sada izraden niti je bilo pokusaja njegove
izrade, ali je u okviru Saveznog instituta za urbanizami stanovanje
izraden dio .prostorne dokumentacije pod nazivom "Planerski atlas
pl"ostornog uredenja Jugoslavije2 koji sadrzii podatke 0 graditeljs,kom nasljedu. Ta dokumentacija korisna je podloga ,i za ,izradu prostomih planova pojedinih jugoslavenskih republika koji sadrze 'i poglavlja 0 graditeljskom nasljedu.
U "Planerskom atlasu pl"ostornog uredenja Jugoslavije ,izravno se za obradu graditeljskog nasljeda mogu ikoristiti podaci tU okviru prostorne sinteze ,koji se odnose na prostor Jugoslavije u karakteris,t icnim razdoblJima u proslosti, te pregled stanja prostornog
uredenja i premjerenih teritorija koji, naravno, danas nis'U toliko
aktualni kao u vrijeme izrade takve dokumentacije.

Osnovna namjena i zastita prostora u Prostornom planu SR Hrvatske.

Zasticene povijesne cieline


spomenici u Jugoslaviii.

zA$TltENE ISTORUSKE CEUNf: I SPOMENICI


ISTOfUJtlllCIUlill

o Gra~lkaooliNl
6

'tcrWallM.
G''''''''''IIInM

001601 '''UtA If'OMfMntU'

1t1tlJ ...

OooIlfNt llOillnlt.

0 ............

~...,.,...--" .:. - :'~--

Prostorni planovi pojedinih re.publika izravno zahvacaju zastitu graditeljskog nasljeda. Vremenski je prvi medu njima (1974) bio
Prostorni plan SR Hrvatske do godine 2000, iz,raaen tU organizaciJi
Republickog sekretarijata za urbanizam, gradev,inarstvo, stambene
i komunalne poslove SR Hrvatske.3 U okviru ,osnovne namjene i za100

"

'Prirodna i graditeljska bastina vrste. vrednovanje, kategorlzacije. reiimi. proglasavanje. planiranje, flnanslra
nje. Brlonl. 1982 (radni materijal) .

2 Jugoslavenskl institut za urbanizam


I stanovanje: Planerski atlas prostornog
ure(fenja Jugoslavlje. Beograd. 1977.
3 Prostornl plan SR Hrvatske godlna
2000, zavrsni izvjestaj, Zagreb, 1974.

, Autor te dionice plana je M . Prelog.


2 SR Srblja:
Republlcki sekretarijat
za urban lzam. stambene i komunalne
djelatnostl : Osnove prostornog plana SR
Srbije. Beograd. 1979.
3 Ujedlnjene
nacije program za
razvoj. Savezno Izvrsno vljece SFR Jugoslavije. Izvrsno vijece SR Crne Gore:
Prostornl plan SR Crne Gore, os nova
plana, Titograd. 1983.

stite prostora obradena je u posebnom poglavlju zastita povijesne


sredine. 1 U pristupu tojobradi jasno se zapaza "probl,emska a ne
"analitioka metoda, pri cemu se naroci,ta paznja posvecuje sukobu "starog i novog u prostoru. Navode se cetiri osnovna tipa
_
povijesne sredine ito:
- guste, zatvorene sredine (stari gradovi injihove jezgre);
- otvorena, rasprsena sredina (sacuvani dijelovi nekadasnjih
povijesnih cjel.ina);
- pojedinacni objekti;
- arheoloska sredina.
Prostorni plan SR Srbije nesto j e mladi (1979)i opseznlJI U
obradi graditeljskog nas'ljeda: 2 Uz opcu klasifikaciju kulturnih dobara (u smislu zakona SR Srbije) plan globalno navodi stanje i tendencije zast-ite s brojcl;lnim podacima za svaku pojedinu vrstu, probleme i dijagnostioiranje ug-rozenostii - na kraju - ciljeve i politiku. Taj posljednji dio cini se posebno ikor,isnim, jer ukratko navodi
smjem.ice za sve regione, pa prema tomu .predstavlja nuzno ikorisnu
sazetu osnovu za .pristup prostornom planu nizeg reda, tj. 'regionalnim prostornim planovima u kojima bi se trebali detaljnije obradit'i
nepokret-na kulturna dobra i problemi njihova ocuvanja.
Prostomi plan SR Bosne i Hercegovine, izraden za razdoblje g.
1980-2000. takoder je posvetio znatn'U paz-nju g.raditeljs-kom nasljedu. Najmladi medu prostornim planovima nasih repubHka je prostorni plan SR erne Gore, ,koji je izraden g. 1983. u medunarodnoj
suradnji s Programom za razvoj Ujedinjenih naroda (UNEP)3 Planom
se znatna pozornost pridaje ocuvanju nepokretnih dobara i obraduju
se:
- opee karakter,istike kulturnog nasl.jeda,
101

- aspekti degradacije,
- aspekti zastite, u tko-jima su ukljucene tri zastitne kategorije osvrt na glavne vrste gradite,l jslkog nasljeda, te
- prijedloz,i za rjesavanje nasljeda u daljnjem postupku planiranja i uredenja prostora.
U SR Sioveniji objavljen je 1984. Porijedlog smjernica da dugorocni plan orepublike. 1 U tom planu obradeni su i graficki prikazani
o'bjekti i cjel:ine I~ullturne bastine, ~oji su od veJj.kog znacenja za
Sioveniju.
Prije pmstomih planova pojedinih repubJilka ,izradeni su u Jugoslaviji makroregionalni planovi jadranskog podrueja koji su takoder zahvacaJ.i problem graditeljskog nasljeda. Prvi medu njima bio
je prostorni plan Juznog Jadrana, izraden u suradnji s organizacijom Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) g. 1967. Planom je zahvacen prostorod najjuznijih jadranskih granica Jugoslavije do Splita, i u njemu je, izmedu ostalog, obradeno i graditelJsko nasljede na
nac,in da su istaknuti osnovni problemi i smjemice njihova rjesavanja.' Plan Juznog Jadrana razraden je i kroz nekoliko manjih prostomih cjelina i detaljl:! u IkoJima je znatno opsimije obradeno goraditeljs'ko nasljede.
Poslije te akcije u istoj organizaciji zapocela je 'i obrada sjevemog jadranskog podf"lucja od Spl,ita do sjeveme jugoslavenske
jadranske granice u P.rojektu nazvanom Gomji Jadranu.3 Taj plan
takoder sadrzi smjernice za zaStitu graditeljskog nasljeda u planskom do.kumentu koji se odnosi na cjelinu obradenog prostora isto
,kao i u nizu detaljnijih obrada pojedinih podrucja.
Tre6i veliki projekt makroregionalnog karaktera, tzv. Jadran 11'1,
osnovan g. 1972, takoder je 'izraden u suradnji Vlade SFR Jugoslavije i Ujedinjenih naroda - program za razvoj :i iskljucivo se odnosi na zastitu eovjekove okoline.4 U okviru tog pmjekta 'izraden
jecitav niz i;zvjesta~ai studija koji zahvacaju siroku eko'iosku problematiku zastite zraka, vode, tla, prostornog uredenja, zastite prirode i ekologije kopna, turi~ma, pa je posebna paznja posvecena ,i
povijesnom nasljedu.5 Obrada tog problema povjerena jeinstitucijama tkoje su do sada bile najvise angazirane na graditeljskom nasIjedu u jadranskoj reg'i j,i i to: Republickom zavodu za zastitu spomenika kulture SR Hrvatske, ko]i je u smislu Zakona 0 zastiti spomenitka kulture ovlasten za poslove zastite na razini RepubJi,ke; Restauratorskom zavodu Hrvatske kao specijaliz'iranoj organizaciji za
restauratorske oradove; Institutu za povijest umjetnosti Sveucilista
u Zagrebu, ko]i je bib duga angaziran na ,izradi dokumentacije graditeljskog nasljeda na pojedinim podrucjima jadranske regije; Urbanistlckom zavodu Dalmacije 'kao urbanistiokoj 'i projektnoj organizaciji angaziranoj naistrazivanju zaStiti i ,revitalizaciji graditeljskog nasljeda tkroz brojne urbanistioke planove i projekte u svojoj
regiji.
Navedene +nstitucije obradile su u svojim prilozima neka osnovna pitanja povijesnog, odnosno gradi,t eljskog nasljeda na osnovi
vlastitih iskustava. lako s razlicitim pristupima, u svim prilozima
konstati,rani su glavnom isti problemi degradacije povijesnog 'i
graditeljskog nasljeda 'i predlozeni putovi u rjesavanju tih problema, od tkoJih su najvazniji:
1. Zastitu povijesne okoline provoditi kroz daljnje prostornei urbanisticke .planove i projekte, osiguravajuci pri tomu uskladeni adnos graditeljske i prkodne bastine;
102

Kultumo nasljeae u prostomom


planu Slovenije

, Skupstlna zajednlce ope Ina Split:


Prostornl plan Zajednlce opelna Split,
7 knjlga I slnteza, Split, 1982.
2 Autor obrade S. Piplovle .

Spomenici kulture u prostomom


planu zajednice opciofla Split

2. kao jedan ad najhitnijih zadataka trazi se ,izrada evidencije


povijesnih cjefi.na i objekata u razlicitim stupnjevima od preglednog inventara do detaljne dokumentacije;
3. unaprijediti zakonodavnu materiju, .posebno iz podrucja zas
tite kultumih dobara;
4. unaprijediti sistem financiranja radova na ,zastiti povijesne
okoline.
U pre.porukama se dalje traziizrada valor,izacije ,prvenstveno sa
znanstvenog gledista, dok drustvenom valorizacijom treba utvrditi
stay iobveze drustva ,prema povijesnoj sredini u okviru konkretnih
moguonostii troskova.
Planom se utvrduje i vremenski raspored ,izvrsenja predvidenih
mjera i trazi stvaranje za to odgovarajucih organizacijskih, fi.nancijskihi kadrovskih oresursa.
Makroregionalnim planovima mogu se smatrati ,i planovi izradeni za teritorij zajednica opcina. Jedno od takvih najvecih podrucja u Jugoslaviji kako po teritoriJu tako i po broju opcina, a uz to ,i
medu najbogatijima po graditeljskoj i -kultumoj bastini, je podrucje Dalmacije, koje cini Zajednica opcina sa sredistem u Splitu. Za prostor te zajednice, koja broji 22 o,pcine, dovorsen je g. 1982.
prostorni plan'. U okviru plana obradena je i zastita graditeljskog
nasljeda,' koja zahvaca karaktei'istike postojeceg stanja, osvrt na
spomenicki fond i njegova obiljezja, principe zastite i unapredenje
graditeljskog nasljeda i mjere zastite. Osnovni principi svode se Ila
zahtjeve da se:

PRDSTDRNI PLAN llJtDNICE O~.CINA SPlIT


SPDMENICI KULTURE

Prostomi plan Gomll


spomenici kulture

II

urNn. Dglomoncij. spomenitkog karakl'l1I

Ul'ban. Iglom.tacija

pdurblna .glomeritCij. povijesnog klraktarll

tur,ln. tglomeracij. povijesnog karl'kt.,.

JnK"niji olllOfofli .rheolo\JIi Iok.titet!

povijesnclm jelOlom

Jadran,

1 Skupsclna Socljallstlcke Republlke


Slovenije, Izvrsnl svet: Predlog smernlc
za dolgorocnl plan SR Siovenlje, Prllo
ga Porocevalca Skupsclne SR Siovenlje,
Letnlk X. Priloga III. Ljubljana, 17. 4.
1984.
2 Ujedinjenl
narodi program za
razvoj I Vlada SFRJ: Prostornl plan JUlnl Jadran.
3 Ujedinjeni
narodi program za
razvoj I Vlada SFRJ : Prostorni plan
Gornji Jadran.
4 Zavrsni izvjestaj 0
zastiti covjekove okollne u Jadranskoj regljl Jugoslavije. Rijeka, 1978,
S Ujedlnjenl
narodi program za
razvoj. Vlada SFR Jugoslavlje: Projekt 0
zastlti covjekove okollne u Jadranskoj
reglji Jugoslavlje, Povljesno nBsljede,
Rijeka, 1979.

l'

.,.

T ..,. '1111

103

- graditeljsko nasljede tretira kao ravnopravne i a1ktivne elemente razvoja;


- zastitu Inasljeda tretira kao unapredenje covjekova okolisa;
- pov,ijesno nasl1ede treUra i unapreduje kao dio pejzaza.
Veoma su brojni primjeri obrade graditeljskog nasl,jeda u makroregijama drugih zemalja. Spomenut cemo ovdje samo dakument8CijU za makrDIregiju Laziol Ikao .prim~er temeljite invent'arslke i kartograf'ske abrade citave pokrajine (bez Rima). Uz vrlo preglednu
graficku obradu u kojoj $U naznaceni svi tipovi gradeyina, infrastruktura, arheoloski ostaci, tipov,i naselja po odredenom hijerarhi1skom sistemu velicina i po kategorizaciji kulturnih dobara, te osnovne prirode vriJednosti, obradene su u tekstu U okviru pojedinih
provincija sve opcine s osnovnim demografskim podacima i svim
vaznijim objektima g'raditeljskog nasljeda. Takvu obradu mogli bismo smatrati uzornom podlogom za tretman graditeljskog nasljeaa
u makroregionalnom prostornom planu.
2. Graditeljsko nasljede u regionalnim prostornim planovima
Obrada graditeljskog nasljeda uregionalnim prostornim planovima ima kod nas nesto duzu tradiciju. Jedan od prvih planova
te vrste, izraden 1958. - 1964. za srednjodalmatinski prostor bivseg
Splitskog kotara 2 znacajan je i po tome sto sadrzli primjeronu obradu graditeljskog nasljeda.3 U I. knjizi plana, koja sadrZi dokumentaciju obradeno je graditeljsko nasljeae kroz karakteristicne povijesne faze od predhistorije do novijeg doba, popraceno vrlo preglednom grafickim prilozima. Ta obrada znacila je znatno vise od obicnog faktografskog pregleda, jer je u svakom poglavlju predlozeno
konzervators:ko vrednovanje najznacajnijih ostataka svake pojedine
epohe. Povijesnomrazvoju pridodan je ,i pregled graditeljskog l1asIjeda, 'izraden po pojedinim prostornim cjelinama otocnog, primorskogi zagorskog pojasa. U drugoj Iknjizi, koja sadrzi projekciju razvoja, obraduje se zastita graditeljskog nasljeda u tri osnovne kategOl"ije s odgovarajucom podjelom unutar svake od nJih 'i to:
1. S.pomenici u postojecim naseljima:
a) naselja kao povijesno-stilske cjeline,
b) naselja s pojedinacnim povijesno-st.i!skim objektima
cjelinama,
c) naselja s ocuvanim cjelinama puckog graditeljstva.
2. Spomeniciizva" postojecih Ilaselja:
a) tvrdave i utvrde,
b) crkve i samostani,
c) mlinice,
d) spomenici iz NOB-a.
3. Arheoloski lokaliteti:
a) ostaci znacajnih starih naselja,
b) pojedinaoni objekti.
U svakoj od Ilavedenih :kategorija daju se nacelne smjernice
za zastitu ne samo karakteristionog tipa odnosno v,rste nego ,i konkretnih cjelina i objekata, tako da je prostorni plan u obradi graditeljskog nasljeda zaista mogao biti podloga za detaljniju obradu
u planovima Inizegreda.
Taj plan posluzio je kao korisna podloga i za kasniju obradu graditeljskog nasljeda u okviru noyog regionalnog plana Splita, koji je

104

Prostorni razvitak splitske regije

Prostorni razvitak splitske regije

1 Ministero della pubblica Instruzio


ne , Reglone lazlo, Assesorato alia cultura: Pianta dei beni culturall, artlsticl
e ambientali del lazlo, Roma, 19BO.
2 Urbanisticki
zavod kotara Splita:
Regionalnl prostornl plan kotara Split,
knjlga I, Spilt, 1961, knJlga II, Spilt,
1964.
3 Spomenlke regiona u I knjlzl plana, te zatsltu spomenlka u II knjizi
obradio je B. Gabrlcevic.

1 United
Nations Development Pro
gramme, The Government of SFR Jugoslavia: Split regional plan (Shankland
Cox and Associates, Urbanistickl zavod
Dalmaclje). Spl It, 1970. Zastltu kultur
nog naslJeda obradlo je Tomlslav Mara
sovle.
2 S. Bernlk:
Organizem slovenskih
obmorsklh mest, Koper, Izola, Plran,
ljubljanaPlran, 196B.
3 R. Worskett: The Character of To
wns, Architectural Press , london, 1967.
4 Slmpozlj D. Haag, 1967.
5 ZA!lTITA, 141.
6 ZA!lT ITA , 147. Za problem napu5te
nih povijesnlh cjellna usp. M. Prelog:
Naselja koja umiru, Urbs, Split, 1958.
st. 114.
1 Skupstina opclne Spilt, Urbanisticki zavod Dalmacije: Prostornl plan opcine Spilt do 2000. godlne. Odgovorni
planer za Izradu plana je I. Simunovic,
a autor obrade poglavlja 0 gradltelj
skarn nasljedu T. Marasovic.

izraaen 1970. god. Ikao nastavak vec spomenutog P-rojekta Juzni Jadran.'
Graditeljs!ko nasljeae veoma je temeljito obraaeno 'i u meauopcinskom planu za Koper, Piran i Izolu, ,k oji ima karakter regionalnog
plana.'
Zastita graditeljskog nasljeda u regionalnim (i uopce U slrlm
prostornim planovima) ne iscrpljuje se medutim samo formalnim
elaboratima 0 graditeljskom nasljedu u eventualnim smjernicama,
kOJima se uNm elaboratima potice daljnja 'razrada u planovima nizeg reda. Osnovni smisao zastite kultumog nasljeda kroz regionalne
i druge razvojne planove je stvaranje trajnih ekonomskih i drugih
drustvenih uvjeta za zivot degradiranih povijesnih sredina. Jedan od
osnovnih problema u tom ;pogledu 'Iezi u cestoj nekompatibilnosti
povijesne sredilne s ekonomskim potencijalomgradaili regiona.
Mnogi teoreticari koji <su se bavili tim problemom nalaze odgovor
na pitanje suvremenog zivota degradiranih :povijesnih sredina upravo
u Iregionalnom planiranju. Hritanski planer povijesnih podrucja Roy
Worskett smatra da se ekonomske mogucnosti bilo ikojeg grada Hi
naselja mogu izmijeniti regionalnim planiranjem: Usmjeravanje tih
promjena u ikorist graditeljskog nasljeda dobila bi se zdrava ekonomska osnova za njegovo trajno ocuvanje. Regionalnim planira:njem ipredvidaju se Ii dJiu.gi uvjeti zivota graditelj:skog nasljeda kao
sto je osiguranje prometnica, ureaenje infrastrukture, primjerena
lokacija industrije i drugi elementi, koJi se ostvaruju sintezom prostornog plana, a ne samo ob-radom graditeljs'kog nasljeda.
U tom su smislu upravljene ,i preporuke medunarodnih savjetovanja, koja su se bavila pitanjima zastite nasljeda u regionalnom
planiranju od Simpoz,ija u Haagu iz 1967. koji je bio 'i skljucivo posvecen aktivnom ocuvanju graditeljskog nasljeda u okviru regionalnog planiranja', preko Splitske deklaracije 1971 5 do Amsterdamske
deklaracije 1975, koja je vrlo eiksplicitna u tom pogledu: Politika
regionalnog planiranja mora v.oditi racuna 0 ocuvanju arhitektonskog
nasljeda i doprinositi njegovom ostvarenju. Ona naroCito moze podstaknuti nove djelatnosti u zonama privrednog opadanja u cilju sprijecavanja depopulacije i time onemogucavanja da stare gradevine
budu napustene i prepustene propadanju. S druge strane odluke u
pogledu perifemih zona aglomeracija moraju se usmjeravati tako da
se ublazi pritisak na stare gradske cetvrtt. U tom smislu politika zaposljavanja, saobracaja i boljeg razmjestaja centara gradske aktivnosti mogu imati veliki znacaj za oGuvanje arhitektonskog nasljeoa.6
3. Graditeljsko nasljede
planovima

1I

opcinskim prostornim

Opcinski prostorni planovi pripadaju najmladoj generaciji planskih dokumenata, odredeni zalkonom 0 ;prostornom planiranju iz g.
1973. Kako 1e tim zakonom propisan Ii sadrzaj :planova u koji je ukIjucena i obrada graditeljskog nasljeaa, to svi opcinski prostorni
planovi sadrze i obradu ikulturnih vrijednosti.
Nastojeci ispuniti svoju zakonsku obavezu, citav niz opcina u
nasoj zemlji pristupio je sedamdesetih godina izradi prostornih planova. U Dalmaciji je 'iz'rada najveceg broja tih planova povjerena
Urbanistickom zavodu Dalmacije, koji je izradio medu ostalim i Prostomi plan opcine Split za razdoblje od 1973. do 2000. godine.7 U

105

Graditeljsko nasljeae u prostornom planu apClne Biograd na


moru

- ambijentalno vrijedna pucka arhitektura pretezno kasnijih


stol,jeca.
Ook je tim planom sarno dio opcins'kog podrucja s njegovim
graditeljskim nasljeaem prvi put urbanisticki obraaen, jer su neka
podrucja bila i ranije zahvacena planovima, dotle su u mnogim drugim opcinama Oalmacije kOje su inace manje znacajne po svojim
kultumim vrijednostima, nepokretna kulturna dobra u cjelokupnom
o;pcinskom ter,itoriju prikazana prvi put u jednom takvom dokumentu
upravo zahvaljujuci pr.ostomim planovima. Tako je obraaeno prvi
put graditeljsko nasljeae u prostomom planu opcine Biogradna morU,l U opcini Ornis,2 U opcini ImotskP itd.
Time su mnoga kultuma dobra u tim opcinama, neovisno od
okolnosti da su 'i ranije bila evidentirana i registrirana od strane
nadlezne konzervatorske sluzbe, sada postala sastavnim dijelom jednog planskog dokumenta, koji biim trebao osigurati prostornu zastitu.

4. Graditeljsko nasljeae u general nom urbanistickim


planovima

Graditeljsko nasljeae u prostornom planu opcine Drnis

Spomenici kulture u Regionalnom planu Splita

okviru tog rada u posebnom je ,poglavlju obraaeno graditeljsko nasljeae u tri osnovna geografska pojasa: u primorskom pojasu gradske aglomeracije. U otocnom pojasu i u zagorskoj zoni. Ook je u
primorskom pojasu graditeljsko nasljeae i do sada bilo vise <iii manje zahvaceno prostornim ureaenjem. dotle su druga dva pOjasa uglavnom tek sada obraaena u jed nom takvom dokumentu. pa odatle i
proizlazi znacaj opcin'skih prostomih planova. kOJima se vrednuje
graditeljsko nasljeae na ejelokupnom teritoriju. a ne sarno U okviru
gradske aglomeracije. iii na istaknutim izoliranim obje,ktima. To se
u konkretnom slucaju splitske opcine narocito odnosi na zagorsku
zonu. 'koja ]e ranije bila sasvim neobraaena (ako pri tome ne racunamo pr.ostorni plan splitske reg,ije). Graditeljsko nasljeae te zone
obraaeno je u sest karakteristicnih skupina ito:
- predh.istorijski ostaci gotovo na citavom zagorskom pojasu.
- ostaci materijalne kulture r.imskog razdoblja sacuvani uglavnom na gospodarskim imanjima.
- stawkrscansko razdoblje. sacuvano u brojnim ostacima crkava kOje su pr,ipadale velikoj soUns!koj metropoliji.
- ranosredjovjekovno razdoblje. kOje je u zagorskom pojasu nedovoljno istrazeno.
- stara utvraenja srednjeg i novog vijeka.
106

1 Skupstlna opcine Biograd na moru,


Urbanlstlckl zavod Dalmaclje, Split, Pro
stornl plan opclne Biograd na moru.
2 Skupstlna opcine Drnls, Urbanisticki zavod Dalmaclje, Split, Prostorni
plan opclne Drnls.
3 Skupstina opcine Imotski,
Urbanistlckl zavod Dalmaclje, Split, Prostorni plan opclne Imotski.
'Skupstlna opcine Split, Urbanlsticki zavod Dalmacije Split: Generalni
urbanlsticki plan Spllta, 1. knjlga dokumentacija, Split, 1971. Rukovodilac radne grupe B. Kalogjera; graditeljsko nasljeoe obradlo T. Marasovic.
5 Skupstlna opclne
Split, Skupstina
opclne Trogir, Skupstina opcine Om is
- Urbanlsticki zavod Dalmacije, Split,
Generalnl urbanistickl plan Splita, 2.
knjlga - koncepcija, Split, 1972.

Generalni urbanisticki planovi u nasim zakonima 0 prostornom


ureaenju uvedeni su od 1949. god . i zahvacaju sira gradska podrucja, odnosno opcinska sredista .iii pak odreaenu cjelinu naselja gradskog karaktera. Obrada graditeljskog nasljeaa na tOj razini prostornih planova 10S jeiscrpnija nego u opcinskim planovima, jer je graditeljsko nasljeae obavezni sastavni dio svakog urbanistickog plana.
Opet cemo se posluziti pr,imjerom Splita. za kOJi je na osnovi
odluke Skupstine opcine iz 1966. godine izraaen Generalni urbanisticki plan. objavljen od 1971. do 1977. u tri knjige, koje sadrze i
tri osnovne planske faze: dokumentaciju. koncepcijui prijedlog plana.
Ookumentacija je obraaena zajedno za tri susjedne opcine:
Split, Trogir i Omis, koje zajedno cine izduzenu urbanu aglomeraciju.4 Obradagradite'ljskog nasljeaa 'U toj fazi ogranicena je sarno na
povijesni razvoj, koji je prikazan znatno detaljnije nego u sirim prostornim planovima,i to za integralni prostor i posebno za uze prostome cjeline kao sto su splitski poluotok (ukljucujuci napose povijesnu jezgru Splitai arheolosko podrucje stare Salone). Trogiri
Omis. Povijesni razvoj prati graficka obrada svih navedenih cjelina.
U drugoj !knjizi, kOja je takoaer izraaena za zajednicku urbanu
aglomeraciju triju susjednih opcina, donesena je koncepcija plana.s
U koncepciji se jasno uocavaju osnovni problemi prostornog razvitka
grada kao sto su prostorna izoliranost od sirih prostora zemlje, demografski pritisak grav.itacijskog podrucja i s time u vezi neplanska
upotreba gradskih povrsina, socijalni problemi, unistavanje pejzaza
i obale, oneciscenje zraka i mora i - meau ostalim - na vidnom
mjestu ocuvanje i revitalizacija povijesno-ambijentalnih cjelina.
Najznacajniji doprinos koji Koncepcija plana daje u rjesavanju
tih brojnih problema mogao bi se svesti u slijedecim stavovimai
prijedlozima:
1. Oefinira se polozaj Splita u opcem ,planu razvoja Jugoslavije
i Hrvatske i njegovim povezivanjem s tzv. savsko-dunavskom osovinom razvoja.
107

II
okviru Provedbenog plana Splitski poluoto/(<<.l lako je to pravedbeni plan, ipak ga razmatramo u ovam poglavlju a ne u ,iducem,
kad ceinace biti gavora 0 provedbenim planovima, zata sta se pO'
karakteru obradegraditeljskag nasljeda,a i 'inace pO' karakteru cjelakupnDg planskog postupka nalaz,i ,izmedu razvojnih 'i prDvedbenih
planova. Taj se plan, naime, takoder donosi za dugoraono razdobIje, a zahvaca 'relativno vel'i ki prostor splitskog paluotoka, u kame se LIZ cjelineistaknutog povijesnag znacenja nalaze i drugi prostO'ri bez pO'vijesnih osebina, pa prema tome graditeljskO' nasljede u
tom prDjektu nije .iskljucivo podrucje obrade.
Plan je objavljen kao cjelina i u 10 raz.Jicitih sektorskih IzvJestaja, medu kojima 1e u posebnDj knjizi obradeno graditeljsko nasljede.2 Taj elaborat sastoji se iz ,dva osnO'vna dijela: u prvom seiznasi studija spUtskog paluotoka Dd l1ajrani~ih rlaselja dO' danas,izrazena dO' sad a najcjeloviUjim grafi.ckim prikazom tog prastora u
10 karakteristicnih faza. Ta studija ima dvostmki smisao: ona je s
jedne strane prilog obradi urbanizma u proslosti, a s druge strane
ukazuje na adredene zakonitasti, kaje bi suvremeno prostoma pianiranje i uredenje maglo Koristiti U stvaranju vlastitog stava prema
dosadasnjim potrebama i mO'gu6nostima razvitka.
Drugi dio sadrzi pregled objekata i c1eHna prema postojecoj
podjeli na te,ritorijalne jedinice cjelokupnog prastara splitskog poluotoka. P.regled prati karta poluotoka U mjerilu 1 :5000 ria kojoj su
navedeni svi dO' sada paznati objekN 'i cjeline graditeljskag nasljeda, naznaceni u pet osnovnih kategor,i ja:
2. Predlaze se gospodarska orijentacija sa strukturom, ikoja je
dijelom odraz jugoslavenske pomorske orijentacije, naglasava razvoj indust,rije, prometa, trgovine i ugostiteljstva.
3. Odreduju se temeljni pravci razvoja i osnovna prostorna, organizacijska i prometna shema grada,
4. Konacno se utvrduje da je prostor svih triju susjednih gradova unatoc administrativne podvojenosti ,i nejednake ekonomske
'razvijenosti Ii napucenosti jedinstvena urbana cjelina.
5. Odreduje se fizionomija grada, njegova gospodarska orijentacija 'i razvoj kulturnih zdravstvenih, administrativnih Ii drugih oblika drustvene nadgradnje.
Graditeljsko nasljede U okviru Koncepcije obraduje se kroz osnov:ne probleme, Ikoji se navode u okviru veHkog broja povijesnih
cjeJ.ina od Omisa do Trogirai citavog niza pojedinacnih objekta izvan
tih cjelina.
Doprinos Koncepdje ocuvanju graditeljskog nasljeda ne O'granicava se, medutim, sarno na iznosenje problema samih povije'snih
zona, nego se odrazava ~roz odredenje cjelokupne strukture gradskog prostorai posebno ,ispitivanjem modela pof.icentricnog grada,
,kojoi omogucava - 'izmedu ostalO'g - i skladniji razvO'j pO'jedinih PDvijesnih cjelina.
U III. knjizi GeneralnDg urbanistickog plana, kOja sadrzi sam
prijedlog plana, i tDiskljucivo za splitsku gradsku aglomeraciju,'
jer su u trecO'j fazi za Dbje susjedne aglDmeracije napDse predlDzeni planovi.' iznose se smjernice za Dcuvanje graditeljskog nasljeda u svim pDvijesnim cjelinama, a upDZDrava se 'i na zastitu pDjedinacnih gradevina, kDje su nabrojene LI pDsebnom dodatku plana.
Podrobnija Dbrada graditeljskog nasljeda uslijedHa je u daljnjDj
razradi Generalnog urbanistickDg plana SpJ.ita, stO' je prO'vedena u

Split, Generalni urbanisticki


plan, graditeljska i pf1irodna
bastina

~ -!' I"'! "H"


".

, ,,' ....,,.r...
... .;.,;,.. 0I

~..

r. ,!,

1.... \1

,.. ~,.J

' . _' ,;.'~; I , .. J


"'. r_ " ~"

Poduzece za Izgradnju - Split. Ur


banlstlckl zavod Split: Projekt Splitski
poluotok - Program za provedbenl urba
nlstlck l plan . Split. 1975, rukovodllac
radne grupe 2:. Turketo.
2 Poduzece
za izgradnju Split .
Urbanlstlcki zavod Dalmacije. Split.
Projekt splitskl poluotok. Gradlteljsko
nasljede. Split. 1975. Sazetu verziju tog
elaborata objavill su T. Marasovl6 i F.
Oreb : abrada gradlteljskog nasljeda u
okvlru projekta .Splitskl poluotok Go
dlsnjak zastlte spomenlka kulture Hrvat
ske . Zagreb 2/1976. 3/1977. str. 75-108
I tabele.
1

Obrada graditeljskog nasljeaa u


okviru provedbenog plana splitskog poluotoka

a) Pavijesno :i ambijentalno znacajne cjeline, zasticene Dd strane Zavoda za zastitu spomenika kulture opcine Split.
b) Pa1edini objekti graditeljskog nasljeda izvan zasticenih cjelina.
c) Arheoloski lokaliteti ,izvan zas,t icenih cjelina.
d) Potencijalni arhealoski lokafiteti izvan detalJnih provedbenih planova odnosna urbanistiOkih i arhitektonskih projekata.
e) Spomenici NOB-aizvan zasticenih cjeHna.
Pregled cjelina ,i pojedinacnih objekata pratii fotodokumentacija nepokretnih kulturnih dobara. Na taj nacin ovaj dio elaborata,
premda nije sluzbeni inventar spomeni.ka, predstavlja do sad a najcjelavitiji pregled graditeljskag naslieda na padrucju splitskog pO'luotoka.

108

. - ,. .....

.;

:;: :::-...:.:.;r.!~

''':;;::;'':::'-

. ~~E.--

. ~.~::i

.... .:~~.

:~

!=:.-::':."""-.-' ~.5...- -

Srediste Splita s povijesnom jez


grom u okviru Generall70g urbal7istickog plana
1 Skupstina opcine Split. Urbanlsti.
oki zavod Dalmacije - Split Generaln i
urbanlstlcki plan Splita. 3. knj lga prijedlog plana, Spilt. 1977.
2 Skupstina
opclne Trogir, Urbanisticki zavod Dalmaclje - Split. Generalni urbanistlcki plan Troglra; Skupstina opcine amls. Urbanlstlcki zavod Dal.
macije - Split. Generalni urbanistlckl
plan amlsa.

109

~~

..

~ ....

.-..............

:-

....

........ .. .

3. studiju prostornog l"azvitkai uzroka degradaeije. kOja je za


ovu sVl"hu znatno dublja ,i opseznija nego za potrebe razvojnih planova;
4. znanstvenu valorizaeijui njenu drustvenu verifikaciju;
5. program namjene;
6. plan kao zavrsni dokument.

~.~

,
~

.
I

Provedbeneurbanisticke planove i projekte povijesnih ejelina


pokazat cemo kroz nekoliko karakteristicnih primjera. koji se odnose
na karakteristicne vrste podrucja. kOje se obraduje ,i to:
- povijesne jezgre u ejelini
- pOjedine zone povijesnih jezgri,
- povijesno selo
- arheolosko podrucje

FJ.

"

t 4 J
. t<
i
1#
~
l' 4t..~"""!~
I

..

a .

I:.!~.. . :~.~ . ~. .

..................-... .. ........
-~

,
,
~

Staro pucko naselje Veli Varos


u Splitu, obraaeno u okviru Provedbenog plana splitskog poluotoka

Planom je takoder predvideno uredenje urbanih. ruralnih i arheoloskih ejelina kroz detaljne provedbene planove odnosno urbanisticke projekte. Na osnovi posebnih projekata predvida se ocuvanje pojedinacnih povijesnih gradevina izvan eJelina uz prethodno
sistematskoistrazivanje. ukljucujuci i arheoloska ispitivanja terena.
U toj obradi. nazalost. nije bilo moguce ukljuciti ,i finaneijske
podatke. na temelju kOJih bi se prakticno mogla 'realnije planirati
zaStita i uredenje graditelj'skog nas'ljeaa. 1

Regulacioni plan sarajevske carsije

Jedan od prvih dovrsenih provedbenih planova povijesne jezgre u nasoj zemlji je Regulacioni plan sanacije. konzervacije. restauraeije i revitalizaeije sarajevske carsije. Plan Je potakla i usvojila
godine 1975. Skupstina grada. a ,izradio ga je Zavod za zastitu spomenika kulture pod vodstvom Oz. Celica s timomistaknutih suradnika .(A. Bejtic. R. Jadr,ic. J. Neihardt. H. Redzic).
Plan se sastoji od cetirilmjige ,i posebnih priloga. U I. knjizi
obradena je dokumentaeija stanjaiz 1878. kada je najstarija jezgra
grada bila jOs ocuvana u svojoj povijesnoj slojevitosti. U II. knjizi
obradeno je danasnje stanje (odnosno situaeija 'iz vremena pr.istupa
obradi 1972. good.). a III. i IV. knjiga sadrze obrazlozenje urbanisticko-arhitektonskih uvjeta plana ukljucujuci i nacrt odluke 0 Regulacionom planu. U posebnim prilozima donose se projekti komunalnih
instalacija ,i neki detal,ji programskih arhitektonskih rjesenja.

2. GRADlTELJSKO NASLJEDE U PROVEDBENIM PLANOVIMA


I URBANISTlcKIM PROJEKTIMA

U provedbenim prostornim planovima. koji zahvacaju podrucja


povijesnih ejelina (manja povijesna naselja. povijesne jezgreili druge zone povijesno-ambijentalnih vr.ijednosti) obrada graditeljskog nasljeda fistrazivacko-dokumentaeijska iii plansko-projektna) u stvari
je ejelokupni sadr.zaj jednog takvog plana.
Ook je u razvojnim planovima dokumentaeija uglavnom zasnovana na prvoj fazi zastitnog postupka. koju smo nazvali popisno-reg,istraeijskom fazom (uz nesto detaljniju obradu prostornog razvitka
u opcinskim i generalnim planovima). dotle u provedbenim planovirna dokumentaeija potjece iz plansko-analiticke faze u smislu postupka. koji je naveden u predhodnoj glavi.
Provedbeni planovi povijesnih podrucja trebali bi sadrzavati:
1. arhitektonski snimak ejeHne i drugu tehnicku dokumentaeiju;
2. analizu danasnjeg stanja. zasnovanu na detaljnoj inventarizaelJI ejeline koju se obraduje (tzv. inventar reanimaeije) i na drugoj
obradi graditeljskog nasljeda s aspekta tehnickih. povijesnihi drustvenih znanosti;
110

1 U rantJlm urbanistlekim planovima eesto su mlmollazene povijesne


jezgre kao posebne zastlcene zone za
koje ce se naknadno izradltl planskl
dokumentl. Kao rezultat toga mnogi objekti u tim zonama nlsu doblll one namjene. koje su im mogle oslgurati
opstanak. pa su zato mnoge funkelje.
inaee logiene za povijesne jezgre loelrane u drugim 2onama, koje su imale
planove . Mnoge. pak. povijesne sredlne, koje su obradene urbanlstiekim planovlma nlsu sagledavane kroz realne
mogucnosti izvedbe. temeljene na ekonomsklm istrazlvanjlma , tako da se eitav postupak obieno zavrsavao na planovima zelja kroz vise iii manje uspjele erteie I tekstove.

111

II
R.:: a; ULACIONI

PLAN

K ON,Z I!RVA C I.n:.

~I::BT04. uRAel"E

R I;;.VI TA L'ZAC .J E

O ARA.J e V 6I('E

c .... ns.olE

Regulacioni plan sanacije, konzervacije i revitalizacije sarajevske Carsije: arhitektonsko urbanisticka dispozicija

Stupanj intervenciie u sarajevskoj Carsiji

:"'.,....

-~

.._._ .. ...........:-._ ................. .....:........


~

rn ;';':lULACJON.l

-! ~

<~\.AN. S'h'.I\f~CI.m

112

!!~
. ~
'"I .

Projekti obnove ducana oko Kolobare u sarajevskoj Carsiji


Projekt obnove ducana u rrgovkama - najstarijem dijelu carsije

, oz. Celie i suradnicl: Regulaclonl


plan sanacije, konzervaclje, restauraclje
I revltalizacije sarajevske carslje, Sarajevo, 1975. god.

... _......, ..w ... ....

~~IZT.ALlr.1:tl.l::~(;'.
.,...----:::.--.

Radi popularizacije plana i mogucnosti njegova razmatranja od


strane sirih slojeva stanovnistva izraoena jei objavljena 1975. god.
i njegova skracena verzija.'
Navest cemo 'iz te edicije ne:ke programske osnove, jer nam se
cine znacajnim za i1ustraciju onoga Mo sve sadrzi provedbeni plan
jedne povijesne zone.
Carsija predstavl1a povijesnu jezgru Sarajeva, staru vise od pola tisucljeca, rasprostranjenu na 14 hektara s ()iko 900 graoevina. To
je arhitektonsko-urbanisticka aglomeracija specificnog likovnog izrazaja s mnogim povijesnim objektima i kao takva predstavlja veIiku znanstvenu i povijesno . .kulturnu wijednost. Ona je istodobno
bila do nedavno privredno srediste cijeloga grada, a i danas je znacajan privredni punkt. Carsija je i podruc1e tur,istiCke potra~nje i
ponude velikih razmjera kako po povijesno-arhitektonskim osobinama, tako i po svom sadrzaJu.
Uslijed razlicitih okolnosti, 'kao sto je dotrajalost zbog starosti,
(ali, nazalost,i nekih 'pogresnihintervencija neposredno nakon Oslobooenja), Carsija je 'm atno izmi.j enila svoj prvobitni Uk, pa su obnova i ureoenje tog podruoja postavljenikao jedan od osnovnih zadataka ,prostornog ureoenja cijelog grada.
Gledajuci s tog aspe1kta uloge povijesne jezgre u cjelini grada,
programs'kim osnovama, koje su usvojene vec g. 1970., utvrdeno
je da Carsija (pov,ijesna jezgra) produzi zivot kao istaknuta kulturna vrijednost i medij u obrazovnoj, kulturnoji znanstven01 'izgradnji,
kao frekventno privredno podrucje i kao zona turizmai re~reacije.
Planom je odreoeno:
- zadrzavanje, asanacija i uredenje postojecih gradevina povijesno-ambijentalnog znacenja;
- rekonstrukci1a nestalih graoevina radi pojacanja arhitektonsko-ambijental'ne vrijednosti;
- ciscenje i uklanjanje objekata koji degradioraju :povijesnu cjelinu;

v.~_

kOI'lZl3n~I.Ar-t"tI'"

-.-

y.o .. ... ...

v <~~

nf!VIT'A,r,. f.z:.r..CI.JIZ

!$~~.;),vu~~

c.A~iih.U:

fJ:JA~~~

~ ~~~7;':' ~ j

..... .

- uvooenjenadogradnji, ali pod uvjetom da su u skladu s ambijentom i sadrzajem;


- uvooenje suvremenih higijensko-tehniokih ureda1a, ali na nacin da oni ne degradiraju arhitektonsko-ambijentalne karakteristike.
Sama rekonstrukcija nestalih iii djelomicna obnova postojecih
o:bjeikata vrsi se na osnovi dokumentiranog stanja iz 'g. 1878.
Plan odreouje i arhitektonske mikroelemente, kao sto je modul starog dw::ana, izvomi materijal (kamen, drvo, kovano zeljezo,
staklo i ozbukana opeka), elemente vode i zelenila, jayne rasvjete,
elemente tzv. malog urbanizma, kojima se trazi ocuvanje m restauracija starih naziva ulica, lookala, ozivljavanje ulice fenjerima, cesmamai drugim karakteristicnim detaljima.
Utvrouje se pet osnovnih kategorija valorizacije ito:
1. zadrzavaju se i ureduju cjelinei gradevine vel ike spomenicke vrijednosti.
2. Cjeline ,i objekti ambijentalne i manje povijesne vorijednosti
(ducani, zatecena stambena arhite'ktura) takoder se zadrzavaju uz
potrebnu sanaciju.
3. Tzv. "neutralni objekti k01i su bez spomenickog, povijesnog
iii ambijentalnog znacaja, ali ne narusavaju povijesni ambijent
mogu se zadrzati, a rjesavanje te kategor,ije prepusta se projektantima.
4. Objekti u neskladu s ambijentom se u potpunosti uklanjaju,
narocito oni koji su manje materijalne vri,j ednosti (supe, garaze
i dr.).
.
5. Objekti u neskladu s ambijentom, koji su vece materijalne
vrijednosti uklonit ce se, ali posljednji u v,remenskom redoslijedu.
Planom se rjesava namjena svih objekata. Posebno se obraouje
zanatstvo ,i trgovina, koji se uvode i pospjesuju osim u onim slucajevima 'kad je u suprotnosti s namjenom Carsije kao cjeline.
Zadrzava se,uvodi ,i pospjesuje ugostiteljstvo za koje se prvenstveno odreouju prostori uz po'krajne ulice. Na pogodnom se mje113

r..1

.: .......... _i" ' ... _

.......

:.!' }.:.

! n!

o : : :: : :- :: : : : .

stu uspostavlja sredisnja trznica poljoprivrednih proizvoda. Is'kljucuje se stanovanje osim u objektima prve spomenicke kategorije,
kod Ikoje i ta namjena cini povijesni ambijent. Takode,r se iskljucuju upravne i administorativne funkcijei bilo kakva industrija .
Posebno se obraduje prometi odreduje da glavna gradska prometnica ne moze sjeei povijesno podrucje, a u cjelosti se zadrzava
postojeea mreza, koja jenastala u povijesnom kontinuitetu . S izuzetkom obodnih ulica citav prostor Carsije se ureduje kao pjesacka
zona, a parkiranje putnickih kola dozvoljava se samo na odredenim
mjestima. Sasvim se uklanjaju 'i sv~ garaze.
P,redvida se rekonstrukcija mreza vodovoda, kanalizacijei elektrike uz znatno p01acanje i poboljsanje cjelokupnog komunalnog
sistema, a grijanje sa rjesava na skupnom principu {iz centralne iii
regionalne toplane).
Na osnovi tog plana do sada su vee obnovljene mnoge znacajne gradevine kao sto je Moriea Han, dueani u Trgovkamai oko
Kolobare, Gazi Husrefbegov bezistan i mnogi drugL
Primjeri urbanistickihili urbanisticko-arhitektonskih projekata
pojednih povijesnih zona znatno su brojniji, a mogu se pratiti ne
samo kroz ,projekte nego i u nekim slucajevima kroz zavrsnu r ealizaciJu . Jedan od prvih takvih projekata 'i realizacija, koja nosi sva
obiljezja aktivne zaStite ,i revitalizacijegraditeljskog nasljeda je
urbansticko-arhitektonski projekt obnove sredisnje zone Dioklecijanove palace u Splitu izmeau Dba Ie i Peristila. BiD je to jed an od
prvih zahvata u okviru sistematske akcije revitalizacije povijesne

114

..~.,

!l[" ..

Regulacioni plan sarajevske carsije [presjeci}

........ .,

------_.

Regulacija prostora izmetlu Peristila i obale u Splitu, tlocrt gornjeg i donjeg kata

, J. Marasovill - T. Marasovlll: Pregled radova Urbanistlckog biroa na Istrazivanju. za'titi I uredenju Oioklecijano
ve palace od 1955. do 1965. godine,
Urbs 4, 1961-1962 , Split, 1965, str.
23-54.
2 G. Niemann: Der Plast Dlokletians
In Spalato, Wlen, 1910; E. Hebrard J. Zeiller: Le Palais de Dlolellen a Spalalo, Paris , 1912.

jezgore Splita, koju je poduzeo Urbanisticki zavod Dalmacije - odjel


za graditeljsko nasljede pod vodstvom J. Marasoviea g. 1957-1963.'
U toj je akciji prioritetno zahvaeen prostor Obala - Peristil
zato sto su analiza stanja u Dioklecijanovoj palaci po'kazala upravo
tamo neke ozbiljnije probleme i nedostatke kao sto su:
- pomanjkanje izravne veze izmedu Obale i sredista Palace,
sto se odrazava'io na zap:ustenost ne samo tog di~ela povijesne
jezgre, negoi staroga Splita u cjelini;
- degradacija je najvise dolazila do izrazaja u Vestibulu i u
ulicici, kojaga je spajala sa juznim vratima, gdje su se nalazile
sasvim neprikladne funkcije, kao sto su neprimjerena skladista, javni pisoari, zasuti prostori u gornjem katu, krajnje zapusteni stambeni objekti;
- takvo stanje nagrdivalo je i istaknute objekte najveee povijesno arhitektons'ke vrijednosti, kao sto je bila ranija sasvim degradirana anticka centralna prizemna dvorana, reducirana na zatrpani oprostor srednjeg broda, Vestibul takoder djelimicno zatrpan
i bez odijeljenih katova, ugrozena srednjovjekovna arhitektura u
gornjem katu isto kaoi degradirana ambijentalna cjelina citavog
tog podrucja.
P,rimjenJujue.i vee spomenuti metodoloski postupak, podrobno
je istrazeno danasnje stanje iizraden arhitektonski snima'k citavag podrucja. Posebni uvjeti u ovom su slucaju zahtijevali poduzimanje arheoloskihispitivanja da bi se provjerila sumnja u dosadasnje interopretacije tog podrucja, prema kojima ni u izvornom
stanju Dioklecijanove palace nije bilo izravne veze izmedu Peristila i juznih vrata.2 Ar.heoloska su 'Sondiranja pOlkazala da su sumnje bile opravdane, jer je pronadeno anticko stubiSte, 'kojim je Peristil bio izravno spojen s prizemnim dijelom Vestibula i - preko
sredisnje dvorane - do juznih vratiju. To je omogueilo i izradu
detaljne studije povijesnog razvitka uzduzne osi Dioklecijanove palace, a time je objasnjen i poste,peni proces deg,radacije tog podrucja, zapocet koncem , srednjeg vijeka upravo zatvaranjem tog
stubista, zatim u XIX. st. pokusaj probijanja novog spoja Peristil donji Vestibul, te ponovno zatvaranje tog spoja od strane konzervatorske sluzbe dvadesetih godina ovog stoljeea. Iz povijesnog
razvoja i analize uzmka proizasao je i konkretan progI"am obnove,
koji se prvenstveno osniva na rehabilitaciji i djelomicnoj ,restauracijiizvornog antickog stubista, najvise radiregeneracije pjesackog
prometa, na valorizaciji antickih objekata i prostora u donjem :katu,
ali i na potpu-nom respektu srednjovjekovnih i kasnijih ambijenata
u gornjem katu.
Slijedio je sam projekt, kojim je predvidena obnova centralne
dvorane i Vestibula, te snizenje Peristila na prvohitnu razinu, sto
je takoder zasnovano na nalazima 1955. god. Tada je naime na juznoj strani pronadeno trodjelno stubiste, kojim se vee spomenutim
srednjim krakom silazi u donji prostor Vestibula, a pokrajnim krakovima u gornji prostor. Poslije izrade projekta uslijedila je odmah
i realizacija, koja je izvrsena po glavnim dionicama: 1957. obnova
Vestibula is'kopavanjem na prvobitnu razinu, 'r estauracijom prizemnih svodova, obnovom gornje.g poda i restauracijom zidova; godine
1959-1961. obnova Peristila restauracijom prvobitnog poda i obrubnih stepenista; 1959-1963. obnova sredisnje prizemne dvorane
iskopavanjem do izvorne razine, restauracijom izvomih antickih pilona, izradom konstrukcije prenapregnutih nosaca, na kojima se te-

115

Prostomo ureaenje Primostena je zanimljiv pr.lmJer prtmJene


razlicitih stupnjeva prostornog planiranja od razvojnog plana do detaljnog projekta stare jezgre. Generalnim urbanistickim planom podrucja Primosten-Rogoznica predviaena je 'regeneracija dan as zanemarenog zaleaa .i bolje prometno povezivanje citavog podrucja, a
detaljnim (provedbenim) planom cjeline naseljaodreaene su glavne
zone razvitka, pa se nova turistiokaizgradnja upravila na prostore
s jedne i druge strane povijesne jezgre.

..

.. .....- _... ---- --- --- --- --------- --------- -- ----- -- -. - ----- .. --- -- --- --_ .. - - - ----_.. -------- . .. _.. --- -- -- -- ----- - _.. - --- --- --- _.. ----------.,----_

O~NOVA

Genera/ni plan podrucja Prim 0sten-Rogoznica


Urbanistickim projektom starog
Primostena predviaena je revitalizacija starih kUGa za razlicite
sadrzaje u funkciji danasnjeg naselja

melje graaevine gornjeg kata, uklanjanje temelja gornjih kuea i


postavljanje nove mreze i'nstalacija ispod poda. Ureaenje tog prostora i otvaranje stoljeeima prekinute pjesacke komunikacije znatno
je pridonjelo revitalizaciJi pjesackog prometa u povijesnoj jezgri
Splita, a s time i ozivljavanju razlicitih novih sadrzaja po njenoj
ranije umrtvljenoj uzduznoj osi.
Urbanisticki projekt starog Primostena primjer je primjene na
jednoj ruralnoj aglomeraciji uglavnom istog metodoloskog postupka,
koji je ranije provjeren na povijesnoj jezgri Splita. Nosilac radova
i u ovom slucaju bio je Urbanistioki zavod Dalmacije - Odjel za
graditelJsko naslUeae, a glavni piwjektant B. Pervan.l

Pokretac cjelokupnog procesa planiranja bilo je Turisticko-ugostiteljsko poduzeee "Pr.imosten, koje je pokazalo svoj interes ne
sarno za izgradnju novih objekata nego i za ocuvanje i revitalizaciju
stare jezgre.
Kao sastavni dio urbanistickog projekta povijesnog naselja izraaena je najprije 1971. osnovna dokumentacija, tj. vee spomenuN
snimak ruralne cjeline u mjerilu 1 :200 u svim katovima i s brojnim
elevacijama, iz razlicitih v,izura. Poslije toga provedena je .inventarizacija svih graaevina (vise od 600)i 'izraaene grafic'ke anaf.ize
danasnjeg stanja, valorizacije, kategorije zastite, stupnja sacuvanosti, visine, mater,ijala fasada i pokrova, otvorenih povrsina, stambeno-higijenskih uvjeta, koristenja prostora i dr.).
Izraaena analiza bila 1e osnova za koncepciJu projekta, prema
kojoj se star~ naselje na otoku funkcionalno uklapa u novo, koje
se brzo razvija 'i sir.i preko Jadranske magistrale. Novo srediste,

Regufacija prostora izmeau Peristila i Obafe u Splitu, presjeci


stanja pl'ije i posJ.ije obnove

Primosten spada meau :rijetka stara naselja na nasoj obali,


koja su se do danas tako cjelovito ocuvala, aH je 'U posljednje vrijeme zbog intenzivnog razvitka turisticke pl"ivrede :i ekonomskog jacanja stanovnistva s~e vise izlozeno samovoljnim i nekontroliranim novogradnjamai pregradnjama star.ih kuea. Arhitektonska obJ.ikovanja, kojima se tezi oponasati gradske ,i prigradske ,kuee, a pogotovu nove graaevine bez dozvolei projekta, U ocitoj su suprotnosti sa skromnim, ali skladnim oblicima i razmjerima starih kuea
i slikovitog ambijenta povijesne jezgre u cjelini.
Naselje je smjesteno na nekadasnjem otocieu, kojije mostom
bio spojen s kopnom (odatle .i .ime Primosten), a kasnije pripojeno
kopnu nasipom, tako da je to danas poluotok, istaknut u Primostenskom zaljevu iz kojeg izrasta plastiona cjelina stare aglomeracije, rasclanjena igrom volumena kuea razlicite prostorne orijentacije ,i visine. U zabivenim spletovima pucke se kuee penju uz
vijuga'le uske i strme ulice od obale prema najvisem platou na
kome se nalazi crkva sa zvonikom kao lilkovni naglasak cjelokupne
kompozicije.

116

I Slcupstlna opclne Sibenik. Urbanlstlckl zavod Dalmaclje - Split: Urbanlstlckl projekt revltallzaclje starog Prlmostena, Split, 1915. Prlkaz planova I
projekata u Prlmostenu Iznesen je I u
revljl Urbs, Split, 1911, a sazetl osvrt
na revltallzaclju starog naselja I u Projektu 0 zastltl covjekove okollne u Jadranskoj regljl Jugoslavlje - povljesno
nasljede, Rljeka 1919. (u obradl T. Marasovlca), kojl se dljelom korlstl I u
ovom tekstu.

117

Oko 6itavog otoka uspostavlja se mreza ulica, koja danas nema


kontinuiteta, a uz more se provodi tpoplocena setnica.

sto se formira u kopnenom dijelu naselja, ,produzuje se tpjesackim


ulicama kroz dio starog naselja na kopnu sve do stare jezgre oa
otoku. Ta se jezgra odvaja od kopna tako da se uklanja novostvoreni nasip, a otocie povezuje .rekonstruiranim mostom, preko kojeg
se kroz wata u rekonstruiranim obrambenim z.jdinama pristupa zatvorenom trgu staroga naselja. Na taj se nacin postize atraktivna
granica starog i novog i uvodi u starom naselju stru1anje novoga
zivota preko pjesa6kih uHca, jspunjenih u prizemlju trgovaoko-ugostiteljskim sadrzajima, sto sve pridonosi opeoj revitalizaciji jezgre
(gostione, ,kavane, trgovine, bistroi ,i dr.).
U pogledu osnovne namjene, stara jezgra ostaje .jedno od stambenih naselja budueeg Pl'imostena (predviaenog na ako 8000 stanovnika), sasvim ureaenoi komunalno opremljeno tako da zadovoIjava uvjete suvremenog stanovan1a. Ta je jezgra danasizgraaena
na tri cetvrtine svoje ,povrsine, jer je jugozapadna cetvrtina skoro
sasvim 'neizgraaena. Mnoge prizemne i jednokatne graaevine mogu
se nadograditi, a sadasnje konobe i stale preurediti u stambeni iii
posloV'ni prostor. Novogradnje na neizgraaenim povrsinama moraju
se svojim gabaritima, materijalom krovova .i meausobnim grupiranjem prilagoditi strukturi stare jezgre. 1

Takva koncepcija prov1erena je i na detaljnim maketama danasnjeg stanja ,i projekta, kako bi se vizualno potvrdilo oeuvanje i
obogaeenje stare strukture kroz predV'iaenu revitalizaciju tpovijesnog naselja.
U pojedinim planovima i projektima podrueja izrazito arheoloskog karaktera bio je takoaer angaziran Urbanistieki zavod Dalmacije u suradnji s drugim oinstituoijama. Jedan od njih se odnosi na
staru Salonu, kao arheoloski lokalitet istaknutog :Z!naeenja, koji je
saeuvao ostatke rimske, starokrseanske ,i ranosrednjovjekovne rnaterijalne kulture. To je podrueje danas optereeeno mnogim problemirna, koji proizlaze iz odnosa arheoloskog podrueja 'i novih zona,
ali takoaer iz onih, vezanih 11Z zastitu .j ureaenje samog arheoloskog
areala.'

PntMO~Ef,I-SEMA

ORGAN,ZAClJE

tlA~WA

2'Qf9 !iTA~!C'!lI1l:
1il~:mUJ :;t~VI.'"

Primosten, detaljni urbanisticki


plan

I Za
zastltnoekolosku problematlku
stare Salone vldl : 2. Rapanlc: Dlleme I
prljedlog za Solin. Arhltektura 160-161,
Zagreb. Veama sazetl prikaz problema
Salone nalazl se u prllogu Projekta
zastite covjekove okoline Iv. blljesku
4 na str. 102), kojl je obradlo T. Marasovlc I koji se korlste I .za ovaj tekst.
2 Sazeti pregled gradlteljskog nasljeda Salone u okviru zastitne problematlke dao je D. Rendic-Miocevle: u .Arhitekturl. , Zagreb, 160-161.

Primosten, presjek, postojece


stanje i projekt revitalizacije
starog nasella

I'

Arheolosko podrucje Salone, zajedno s porjeejem Jadra koje


se istiee tprirodnim wijednostima, nalazi se u s'i roj zoni splitskog
Industrijskog bazena s industrijskom lukom .i n1enim postrojenjirna, ranzirnom stanicom, petrolejs,kim pogonima 'i tvornicom cementa. Solin je, osim toga, jedno od najveeih prometnih evorista
Splita, koji danas presjeca trasa jadranSlke magistrale odnosno ceste za Trogir i Sinj, a 1I budu6nosti tim ee prostorom prolaziti i
autocesta Split-Zagrebisto kao i regionalna cesta do zapadne
Bosne. Neki od osnovnih problema vee su zahvaeeni generalnim
urhanistiekim tplanom SpIna, a poblize ee se definirati provedbenim planom, odnosno urbanistiekim projektom samog arheoloskog
areala. Taj projekt mora rjesavati prvenstveno probleme, koji se
tieu zastite samog podrueja arheoloskih vrijednosti; meau kojima
se naroeito istiee pritisak nedozvoljene izgradnje eak i unutar antickog grada. Dobra osnova za taj rad je arheoloska dokumentacija,
koju je na temelju visestoljetnih istrazivanja tpl"ipremio Zavod za

'Projekt. na zalost. nije mogao


nael siru praktlcku primjenu prvenstve
no zato sto nlje uvazavao granlce vlasnosti.

Primosten, urbanisticki projekt


revitalizacije starog naselja
118

119

v.
zastitu spomenika kulture u Splitu u suradnji sa splitskim Arheoloskim muzejom. U stvaranju osnovnih koncepcija takvog projekta
polazi se prvenstveno od o~ivljavanja prvobitnih komunikacijai od
upotrebe pojedinih znacajnih graaevina kao sto je Amfiteatar. koji
bi se mogao kor,istiti za specificne Ikultul'Ine i zabavne priredbe.
Salona se. dakle. ne moze stititi samo saznanjem 0 njenoj vrijednosti. pa je potrebno da to podr.ucje svojim prostomim osobinama
ostvari svoju zastitu. a to znaci da istrazenim ,i vidlj.ivim graditeljskim nasljeaem na znatno ve6im povrsinama nego sto je to danas.
osigura trajno oGuvanje ,i svoju ulogu u cijelom naselju Solina i u
gradskoj aglomeraciji Splita u cjelini.

120

Primosten, urbanisticki projekt


revitalizaci/e starog naselja, detal/ makete

METODE AKT'IVNOG PR'ISTUPA GRADITELJ'SKOM


NA'SUEf)U

koliko :i arhitektonsko stvaralastvo, jer su se oduvijek novi objekti


interpolirali u ranije povijesno tkivo pridonoseci tako onom fenomenu, koji danas zovemo povijesno slojevanje nekoga grada Hi
naselja. Revitalizaciju graditeljskog nasljeaa takoCier poznaju 'ranija
,razdobl1a, ali je kao konzervatorska metoda 'jpak najvise svojstvena
danasnjem aktivnom pristupu. Ono, sto je, medutim zajednicko za
primjenu svihtih metoda u danasnjem 'razdoblJu je znanstveni pristup izboru metode, zasnovan na ve6 spomenutom postupku 'istrazivanja 'i valorizacije, putem koje se odabiru najpogodniJi nacini
suvremenog ocuvanja kulturnih dobara.

1. KONZERVACIJA - ODRzAVANJE ZASTITNI DODACI

Aktivno ocuvan1e graditeljskog oasljeaa postize se pnmJenom


razlicitih metoda, sto se odabiru prema posebnim zahtjevima svakog pojedinog slucaja, a na osnovi znanstvenog postupka 0 kojem
smoranije govor-ili. Ti se zahtjevi prvenstveno osnivaju na stupriju
sacuvanosti svakog pojedinog dobra, kOje se zasticuje i ureauje, na
znanstvenoj valorizaciji i njenoj drustvenoj verifikaci1i i na sagledavanju mjesta uloge graditeljskog nasljeaa u suvremenom zivotu.
Danasnji odnos prema graditeljskom nasljeau ne ogranicava
se, prema tome, sarno na "konzervaciju, kako se to predlagalo
jed nom "konzervatorskom tendencijom u teor,iji zastite, sto smo
je mogli pratiti od tkonzervatorskog romantizma u X!IX. st. do nekih
ekstremnih stavo.va pasivne )~biolos'ke zastite u XX. st . ve6 se
danas razlicitim metodama traze nacini na1primje.renije suvremene
zasNtne obrade nepokretnih kultumih dobara.

U venecijanskoj poveljiiz 1964. govori se najprije 0 konzervaciji, koja prvenstveno znaci stalno odrzavanje spomenika, ali se
dozvoljava i restauracija. To je operacija koja se moze vrsiti samo
u izuzetnim slucajevima. Njen cilj je da sacuva i da otkrije estetske
iIi historijske vrijednosti spomenika, a zasniva se na postovanju
stare materije i autenticnih dokumenata. Ona se mora zaustaviti
tamo gdje pocinje pretpostavka; svako dogradivanje zasnovano na
pretpostavkama iii svako dopunjavanje koje se pokaze neophodnim
iz estetskih iii tehnickih razloga treba proizi6i iz arhitektonske kompozicije i nositi pecat naseg vremena'. Iz toga, unatoc nuznog opreza, :ipak proizlaze mogu6nosti .primjene 'r azlicitih metoda o,unove,
ukljucuju6i ,i prisustvo suvremene arhitekture u povijesnim sredinama.
Te su metode vrlo razlicite u odnosu na t,retman graditeljskog
nasljeda i pokazuju citavu s'kaluintervencija od potpunog respekta
prema zatecenoj situaciji kroz cisto konzervatorske zahvate. koji
u sebi nose ve6i iii manJi stupanj potrebne konsolidacije iii pak
zamjene pojedinih dijelova radi ;konstantnog odrzavanja, do veoma
radi!kalnih zahvata kao sto su potpuna rekonstrukcija , dislokacija
iii nova 'izgradnja u povijesnom ambijentu.
Metode 0 ,kojima 6e ovdje biti govora nisu svojstvene iskljucivo danasnjem vremenu. Neke od njih, kao sto je restauracija,
poznaju sva povijesna ,razdoblja. Za metodu potpune konzervacije
zalagali su se pobornici 'konzervatorskog romantizma. Anastiloza
odnosno mkompozicija arheoloskih objekata uvedena je kao metoda
u razdoblju "bioloske faze zastite. Metoda interpolacije stara je

, J. Ruskin : The Seven Lamps of


architecture, London, 1949. Odlomak pre
veden u knJlzl ZAST/TA, str. 110.

, T. Marasovi6, Zastita, str. 135.

122

KONSOLIDACIJA -

P,rva metoda zastite graditeljskog nasljeda je konzervacija, koja


u sebi ukljucuje 'i potrebne akcije ,konsolidacije, odnosno odrzavanja,
sto je katkada vezano i uz zamjenu pojedinih dijelova, zavisno 0
trajnosti materijala. Konzervacija spomenika na prvom mjestu zahtijeva njihovo stalno odrt8vanje - stoji u Venecijanskoj povelji
:iz 1964. godine.
Apsolutna konzervacija lakse je primjenjiva kod povijesne gl'aaevine, nego kod povijesnog grada iii naselja, 'j er urbaneil"uralne
cjeline, predstavljaju daleko slozenijiorganizam, koji zahtjevaju ,i
slozenije ,intervencije.
Konzervaoija povijesne gradevine primjenjuje se u slucajevima:
- kada 1e graditeljsko dobro u takvom stupnju sacuvanosti,
s takvom prezentacijom svojim kulturno-umjetniokih vrijednosti i u
takvoj danasnjoj primjerenoj namjeni, da osim eventualnih konsolidacijskih radova nema potrebe za bilo kakvom 'i ntervencijom, kojom
bi se mijenjao njen karakter iii namjena;
- kada ~e graditeljsko dobro toliko poruseno da predstavlja
arheoloski objekt, kod kojeg -osim eventualnih konsolidacijskih i
drugih zastitnihradova - nisu potrebni, niti dozvoljeni nikakvi drugi
bitni zahvati.
Odrzavanje je jedan od osnovnih preduvjeta konzervacije. Ve6
je jedan od prvih predstavnika romanicarskog konzervatorstva J.
Ruskin uocio vaznost odrzavanja povijesnih gradevina. "Brinite se
za vase spomenike, pa ne6e biti potrebe da ih obnavljate. Poneki
komad olova postavljen u pravo vrijeme na krov, pravodobno Cis6enje raslinja iIi drvene trulezi kOja zacepljuje kanale spasit 6e zidove
i pokrov od rusenja. Bdijte budnim okom na star~ zdanje, sacuvajte
ga na najbolji mogu6i naCin i svim sredstvima spasite ga od bilo
kojeg uzroka urusavanja. Brojite kamenje kao sto biste postupili s
draguljima neke krune, postavljajte strazare kao sto biste ih stavili
ispred vratiju jednog zatvora; vezite ga zeljezom ako se raspada,
poduprite ga gredama ako se se urusava, neka vas ne smeta ruzn06a koju donosi pom06 sto mu je pruzate : bolje je i sepati nego
izgubiti jednu nogu. Ucinite to s njeznos6u, postovanjem, neprekidnom budnos6u i vise od jedne generacije r(jdj~ 6e se f umrijeti LI
sjeni njegovih zidova - pisao je Rus,kin jOs 1849. 'godine .1
Odrzavanje je, medutim, cesto yezano i s izmjenama dijelova,
kOje kod trosnih materijala vise dolaze do izrazaja nego u trajnim
materijalima kao sto je npr. :kamen . Pri tome je cesto puta cak i
tesko pratiti Sto je u toku dugog razvitka jedne gradevineizmijenje123

no u sv,rhu trajnog odrzavanja. Kod ,kamenih zgrada, koje u svakom


.razdoblju obicno prati ,i posebna klesarska tehnika, takve suizmjene
obicno prepoznatljive, ali kod drugih .materijala zamjene se veoma
teko .raspoznaju, pa se postavlja ipitanje koliko je neka povijesna
gradev.ina, na primjer,iz gline iii drva autenticna ako je u svom
dugom vijeku bila .podlo~na cestim izmjenama dijelova, ,koje se nisu
mogle ni prati.ti, unatoc okolnosti da je Ikroz citavo to vrijeme u
potpunosti zadrzala svoj autenticni obHk Ii funkciju.
Pokazat ee nam to dva primjera zemljanih, odnosno drvenih
gradevina iz razlici tih kontinenata.' Utvrtleno naselje u sjevernoj Sahari u Africi predstavlja vrijednu povijesno-ambijentalnu cjelinu,
koju nije moguee datirati, jer nema 0 njoj povijesnih podataka niti
arhitektonsko-umjetnickih elemenata, koji bi omogueni makar i priblizno odredivanje vremena nastanka. Ta se cjelina neprestano ob,n avlja 'i stim materijalom - blatom, kojim se oblazu zidovi i pokrov Ii time prvenstveno postize zastita od prodora vode, pa iako
se obliki namjena stalno odrzavaju nema danas mogucnosti ni da
se sazna koliko je ostalo od izvorne grade.

Zastitni krov nad ostacima kasnorimske vile u Piazza Armerini (Sicilija)

Utvraeno nase/;e u s;evernoj Sahari


I

Drugi pnmjer konstantnog odrzavanja jedan je od najstarijih


konzervatorskih projekata u svjetskoj povijesti zastite. Japanski
sklop hramova Ise Naiku u pol~rajini Hxinshu od svog nastanka u
ranom srednjem vijeku za vladavine cara Temmu ( g. 673-686.)
redovito se replicira svakih dvadeset godina. Taj hram, koji je danas riznica ,reloigije Shunto, sagraden je od krhkog 101<8'lnog zutog
cempresa, pa je u vlaznim klimatskim uvjetima Japana njegova grada vrlo kratkog vijeka. Stoga je jedini nacin trajne zastite tog kompleksa stalna i redovita replika, koja se podize jos za vrijeme trajanja ranijeg kompleksa neposredno uz raniju ,r epliku Ii tako se ta
gradevina stalno obnavlja. Ovaj ekstremni primjer pokazuje da i u
okvi.ru konzervacije postoje veliki raspon primijenjenih metoda odrzavanja povijesnih gradevina od apsolutne zastite do potpune izmjene upotrebljene grade.

I S. M. Nenadovic: Zastlta graditeijskog naslec:la, 183 i dalje.

, J . M. Fitch: Historic preservation


sIr. 84-85, 128.

Pod konze.rvacijomi odrzavanjem podrazumijeva se opskrba


gradevina nuzno potrebnim tehnickim uredajima (komunalne instalacije, grijanje 'i kondicioniranje 'i dr.) te citav niz konsolidacijskih
postupaka kao sto 1e ucvrseenje temelja, zidova i krovova, JspravIjanje zidova, utezanje horizontalnim serklazima Ii zategama, popravIjanje urusenihi ugrozenih dijelova Ii drugih tehnickih zahvata,
koji se postizu primjenom suvremenih gradevinskih metoda. TehniCki postupci konsolidacije prate, ,razumljivo, 'i druge metode kao
sto su anastiloza i restauracija.'
Uz odrzavanje povijesnih gradevina cesto ,puta su vezanii pojedini zastitni dodaci, koji mogu biti privremenog m trajnog karaktera. Privremenog kamktera obiono su zastitni krovovi, koji barem
za odredeno -razdoblje stite od daljeg propadanja povijesne, najcesee arheoloske objekte, koji su kao orusevine vise 'izlozene propadanju nego druge zgrade, pokrivene autenticnim ikrovom. Zastitni krovovi kadkada su i trajnogkaraktera, kako to pokazuje niz
primjera oiz novije konzervatorske prakse, vise Hi manje uspjelih.
Meau primjere koje ne mozemo smatrati uspjelima svaka'ko spada
zastitna zgrada uokolo poznatog Augustovog zrtvenika mira (Ara
pacis) u Himu, koja, neovisno od Ookolnosti sto nije niti postavljena
125

124

'W

Kod povijesnih gradova i naselja mnogo ]e teze govoriti 0 apsolutnoj konzervaciji, jer je urbana iii ruralna aglomeracija daleko
,kompleksniji organizam sa svojimrazlicitim funkcijama, znatno slozenija u svojoj formii strukturi, da bi zateceno stanje moglo pot.puno zadovolJiti sve potrebe zastite jedne povijesne cjeline. To se
pogotovu odnosi na problem funkcije, posto se danasnji zivot gra<lova i naselja ne moze, barem u cjelini, vise oslanjati na ekonomske izvore, karakteristircne za gospodarski zivot u proslosti, pa je
u povijesnim cjelinama nuzna u najmanju mku promjena namjene
u pojedinim dijelovima grada iii naselja. Zato je kod povijesnih
cjeHna metoda konzervacije pr.imjenljiva tek nakon potpunog uredenja tih podrucja, pri cemu je takoaer potrebno stalno odrzavanje, ukljucujuci narocito ureaenje infrastrukture i postavljanje onih
tehnickih ureaenja bez kojih nije moguce funkcioniranje jednog
suvremenog grada ,i ii naselja. U rijetkim povijesnim gradovimai
naseljima, koji su vise iii manje uspjeli primjenom r azlicitih metoda postici obnovu prvobitnog povijesnog tkiva, naprimjer, Rothenburg
ob der Tauber (SR Njemac'ka) iii S. Giminiano (Italija) sistematskom

na izvornom mjestu, svojim estetskim kvalitetama znatno odudara


odizvornih vrijednosti monumentalne anticke skulpture.
Pri izradi zastitnihkmvova upotrebljavaju se u novije vrijeme
Ii noviji materijali. Ta'kav ,je slucaj s krovom iznad glasovite kasnoanticke vile u Piazza Armerini na Siciliji. koju arhitekt t;ranco Minissi je prvenstveno radi zastite izvanredno vrijednih mozaika pokrio novom Ikonstrukcijom laganog aluminija s prozirnim plasticnim plocama, slijedeci u osnovi iizvornu tlocrtnu dispoziciju, ali ne
i izvorni volumen.
Zastitni dodaci, narocito kod arheoloskih lokaliteta, veoma se
cesto dograauju gornjim zavrseoima zidova. U Italij:i je to vrlo cesto betonski oblozen sloj, koji ' ima ucinak zastite gornje povrsine
zida, ali estetski nagrauje prvobitnikarakterrusevina kako bojom
tako i oblicima. Jos su vise problematicne druge tehnike, kao napr.
pokrivanje kamenim plocama, sto - kao u slucaju zastite ostataka
kasnoanticke vile u Mogorjelu - stvara znatnu konfuziju pri ocuvanju ti,poloskih karakteristika samoga objekta. Obje spomenute tehnike potjecu iz ranije faze bioloske zastite. eini se da 1e u tom
pogledu najuspjesnija zastitna tehnika, primijenjena u novije doba,
u Vellkoj Britaniji, pri kojoj se povrh izvornog zida i poslije izvrsene gornje izolacije dodaje jedan od <Iva reda novog zida, koji jeistog karaktera kao i autenticna struktura.

Projekt zastite mozai,ka u Piazza


Armerini (F. Minissi)

Zasticeni mozaici u Piazza Armerini

126

San Giminiano (ftalila); zasticeni


povijesni gradi6

127

restauracijom gradske cjeline, Williamsburg (SAD) muzeoloskom


rekonstrukcijom grada i z vremena Georga Washingtona. sv Stefan
u Cmogorskom primorju revitalizacijom cjelokupnog starog naseIja na otoku u ugostiteljske svrhe. provodi se permanentno odrzavanje s odretienim rezimom 'konzervacije.

2. ADAPTACIJA -

Rothenburg ob der Tauber (SR


Njemacka), zasficeni i odrzavani
povijesni grad

REVITALIZACIJA

Metoda adaptacije i revitalizacije jedan je od najef,itkasnijih


nacina suvremene zastite i uretienja graditeljstkog nasljetia i njegova ukljucenja u tokove danasnjeg zivota. koji kulturnim dobrima
osigurava uVjete trajhog ocuvanja.
Pmmjena funkcije zgrade davarijem fleke namjene objektima
,koji su ostali bez zive funkcije. tzv. revitalizacijom. metoda je aktivnog pristupa graditeljskom nasljetiu. javlja se u~poredo s drugim
metodama. tj. s ,konzervacijom zatecenog objektaili pak vecim iii
manjim restauratorskim zahvatom.
U mnogim dokumentima. metiunarodnim i nacionalnim poveljamai preporukama. koji definirajua;ktivnu zastitu ,istice se davanje funkcije tkao jedan od bitnih preduvjeta zastite. Venecijanska
povelja iz g. 1964. prepol'uca: Za osiguranje zastite spomenika
uvijek je povoljnije ako oni imaju neku za drustvo korisnu namjenu:
davanje takve namjene je prema tome pozeljno. ali se pri tome

128

t
2

3
4
5

ZASTITA, o.c. str. 134.


str. 137.
str. 139.
str. 142.
str. 147.

o.c.
o.c.
o.c .
o.c.

ne smije mijenjati unutrasnji raspored ni izg/ed gratlevina. Samo u


tim granicama mogu se uzimati u obzir i dozvo/javati preuretlenja
koja zahtijevaju suvremene potrebe i naCin zivota. 1 U nasim dokumentima izrazito se govori u prilog takve metode bilo da se radi 0 adaptaciji g.ratievina iii 0 revitalizaciji gradskih cjelina. ali se
izricito trazi pri tome odgovarajuca funkcija povijesnog objekta Hi
naselja. U konstatacijamai prijedlozima ohridskog savjetovanja
Stalne konferencije gradova Jugoslavije iz g. 1967. kaze se: Stare
gradske jezgre spomenickog znacenja moraju dobiti odgovarajueu
ulogu u odretlivanjLl perspektive razvoja grada i imati utjecaja na
urbanisticki program. odnosno na samu urbanisticku koncepciju
budueeg grada u cjelini. ..
Metlutim, posebne je istaknuto da bi opee osnove zastite,
rekonstrukcije i revitalizacije historijskih urbanih cjelina. pa i fragmenata spomenickog znacaja, bez obzira na regionalne karakteristike, trebale predstavljati humaniziranje starih gradskih podrucja i
njihovo uklapanje u suvremene tokove kroz unosenje novih vrijednosti i sadrzaja, koji odgovaraju potrebama gradskog stanovnistva.
Pri tome, kod odretlivanja novih sadrzaja spomenicima kulture ne
treba davati funkcije koje su suprotne njihovoj strukturi. jer oni u
osnovi vee imaju svoju funkciju koju treba samo prilagoditi uvjetima suvremenog zivota.2 Tom konstatacijom ohridstko je Savjetovanje dotaklo jedan 'od bi1nih zahtjeva kod primjene adaptacijske
metode, a to 1e davanje primjerene namjene povijesnim gratlevinama, jer se pogresnom namjenom narusavaju cesto puta ne samo
izvorne povijesno-umjetnioke. arhitektonske i ambijentalne vrijednosti. oego dovodi u pitaoje znanstveni. kulturni pa cak i eticki
smisao same adaptacije i revitalizacije.
U konstatacijama i prijedlozima splitskog Simpozija iz 1970.
god. kaze se u vezi s revitalizacijom i koristenjem povijesnih cjelina: Revitalizacija i regeneracija historijskih centara, koja po
svom karakteru mora biti kontinuirana i stalna. treba da obuhvati
siroko podrucje drustvenih, funkcionalnih, materijainih i estetskih
aspekata, koji ee osigurati da se stare gradske jezgre ukljuce u
suvremeni zivot putem odgovarajueeg usklatlivanja postojeCih i novih funkcija s moguenostima i kapacitetima starih dijelova grada.3
Time se problemi primjerenog koristenja prosiruJu i na gradske
cjeline. a ne .samo na pojedinacne spomenike.
Isti zahtjev za koristenjem povijesnih vrijednosti, za potrebom
njihove revitalizacije i regeneracije, ali i za izborom primjerene
oamjene nalazimo i u nizu metiunarodnih dokumenata iz novijeg
vremena.
Na evropskom simpoziju historijskih gradova. 'koji je odrzan
u Splitu 1971. g. zemlje clanice su se slozile izmetiu ostalog da
osnovni zadatak zastite spomenika, cjelina i historijskih mjesta
treba da se sastoji u njihovom ozivijavanju, s ciljem da im se osigura stvarna funkcija u suvremenom gradu, postivajuei pri tome kolikogod je to moguee, prvobitnu namjenu i osnovni drustveni kon'tekst.,,4 Nesto kasnije (1975.) u Amsterdamskoj deklaraciji ponajavlja se ista misao tkada se trazi: "dati objektima nove funkcije
tako da se uz zadov'oljavanje potreba suvremenog Zivota ocuvaju
njihov karakter i garantiraju njihovu zastitu."s
Problem namjene povijesnog grada zahvaca i UNESCO-va preporuka iz Nairoibija i,z 1976. god. u kojoj sto1ji: "Zastitu i rekonstrukciju trebaju pratiti djelatnosti revitafizacije. Stoga bi bilo bitno za-

129

drzati odgovarajuce postojece funkcije, posebno trgovacke i zanatske, i uvoditi nove koje b/~ ukoliko se kroz duze vrijeme uspiju
odrzati, trebale biti u skladu s ekonomskim i drustvenim karakterom grada, regije iii pokrajine gdje su uvedene. 1
Pitanja funkcije povijesne graaevine iii cjeline veoma su darkle
slozena i ne moze :ih se rjesavati po nekom jedinstvenom modelu,
jer i U odabiranju namjene graditeljskom nasljeau postoji veliki
raspon moguenosti, odnosno gradacija u stupnjevima adaptacije
i revitafizacije.
VeHk broj povijesnih graaevina ostao je danas bez ikakve namjene, ali u nekim slucajevimai sarna kulturna vrijednost daje
graditeljskom nasljeau odreaeni smisao u danasnjem zivotu. To se
u prvom redu odnosi na arheoloske objekte koji su kao ,rusevine izgubiIi svoJu prvobitnu namjenu, a tkojima u vecini slucajeva nije
moguee dati novu funkciju. U tom slucaju njihova uloga spomenika proslosti najbolje na?oknaauje bilo koju drugu suvremenu namjenu.
Najpogodnija primjena revitafizacije, tj. vraeanja zivota povijesnoj graaevini javlja se u slucaju kad je graditeljskom nasljeau
moguee v,ratiti prvobitnu namjenu, kOJu 1e one s vremenom izgubilo,
pa je danas, bez namjene, vise izlozeno propadanju nego u vrijeme
kad je bilo u upotrebi. To je slucaj s napustenim crkvama, starim
kueama, objektima infrastrukture 'i drugim kulturno,povijesnim vrijednostima. Vraeanje prvobitne namjene u svakom slucaju najvise
,odgovara karakteru samog kulturnog doba. Brojni su primjeri uspjesnih rezultata pri takvom tipuinteniencija, a navest eemo samo neke karakteristicne iz recentne prakse u Splitu.

Obnova Trikflnija Dioklecijanove


palace u Splitu

Crkva sv. Trojice u Splitu prije


i poslije obnove

i konze,rvacijom, ona je kao rusevina bez krova bila sve vise izlozena fizickom propadanjui razlicitim oblicima degradacije. Stoga
je lavod za zasNtu spomenika kulture u Splitu odlucio trajno rijesiti problem zastite obnovom kupole, sto bi omogueilo pokrivanje
g.raaevine i n~eno vraeanje izvornoj kultnoj namjeni. Koristeei se
vee spomenutim detaljnim studijama od 1949. - 1950. kOje su objavljene 1970.,1 ,izraaen je projekt obnove, poduzetirestauratorski
radovi ,i nakon toga crkva vraeena kultu i time osigurana trajna zastita. To je primjer primjene dviju metoda: revitalizacije i restauracije uisto vrijeme.
lnacajnim primjerom revitalizacije prvobitne funkcije mogli
bismo smatrati i obnovu crkve sv. Marije u ladru, ali 0 tome je zanimljivije raspravljati u o'kviru restauratorske metode. Revitalizacija prvobitne namjene katkada je vezana i uz konzervaciju povijesne graaev,ine i to onda kad osim popravaka, konsolidacije i meaenja radovi nisu popraeeni bitnim promjenama postojeeeg izgleda.
Jedan drugi primjer iz Splita odnosi se na revitalizaciju prvobitne, ali davno prestale namjene, primijenjenu na g,raaevini 'izrazito
arheoloskogkaraktera. Tijekom sistematskihistrazivanja Oioklecijanove palace otkriven je 1963. sklop blagavaonice (trikfinija) koji
se sastoji od srednje osmerokutne dvorane, okruzene tr,ima manjim
prostorima kriznog tloorta. Na tom objektu primijenjena je metoda
djelomicne obnove zida radi zastite i naglasavanja prvobitnog prostora, te djelomicna restauracija zapadne krizne dvorane, koja je
sacuvana do vi,sine izvorno:g kmva. Osim tih mjera upravljenih
prvenstveno tk zastiti i prezentaciji jednog znacajnog i ranije sasvim
nepoznatog dijeJa Dioklecijanove palace, u ovom se slucaju predviaa lizgradnja novog objekta u volumenu prvobitne zgrade ,i davanje citavom kompleksu nove namjene restorana, koji se pokazuje
veoma potrebnim upravo na toj lokaciji, a pridonosi opeem revitalizacijskom programu povijesne jezgre Splita. Na taj se nacin primjenom razl,icitih metoda vraea tom sklopu dod use u sasvim drugacijem kontekstu, namjena, kOja je postojala pred gotovo sedamnaest stoljeea (i vjerovatno odmah prestala nedugo nakon toga).
Treei splitski primjer revitalizacije odnos:i se na ponovno koristenje kanafizacijskog sistema Dioklecijanove palace. Taj sistem
otkr-iven je tek tijekom istraz:ivanja posljednjih decenija i s obzirom

Dio izvorne kanalizacije Dioklecijanove palace u Splitu

Vee spomenuta predromanicka crkva sv. Trojice u Splitu, kao


kljucni objekt za proucavanje karakteristicnog sesterokonhnog tipa,
jedna od najvrednijih graaevina predromanioke arhitekture u Oalmaciji, sagraaena u ranom srednjem vijeku, oko IX. s1.2 Vee nekoliko posljednjih stoljeea bila je bez funkcije, pa unatoc brizi sluzbe zastite jOs od kraja pros log stoljeea i povremenim popravcima

130

1 D.C. str. 156.


2 J. Marasovic. T, Marasovic. M. Ma
rasovic: Crkva sv. Trojice u Splitu.
Spi it. 1970.

Ibid.

131

Genova. obnova i muzejska adaptacija Palazzo Bianco (F. Albini)

na velilw sacuvanost i Iljegovu razgranatu mrezu dobro gradenih


i obimnih kanala pruza pogodnu priHku da se reaktivira takoder nakon sto ]e vjekovima bio bez funkcije, .i da na svoj nac-in pridonese
ureaenju povijesne jezgre. Zato je programom rev,italizacije predvideno, nakon zavrsenog istrazivanja i ciscenja, ponovno vracanje
funkcije kanalizacijskoj mrezi Dioklecijanove palace.
Adaptacija koncertne dvorane u
ostecenoj crkvi S. Salvatore u
Palermu, unutrasnjost i tlocrt
(projekt F. Minissi)

Drugi, mnogo uobicajeniji nacin revitalizacijske metode je adaptacija pavijesne grac1evine za neku drugu namjenu. Pri tome je
veoma vazno da nova namjena odgovara arhitektonsko-umjetnickim
ambijentalnim i prostornim karakteristilkama same gradevine kao
i tehnickim uvjetima koji dozvoljavaju novu upotrebu.
Tako se zgrade stambene namjene, prvenstveno dvorci, palace
i raskosnije stambene Ikuce, ali takoder ,i samostanski Ii crkveni
prostori cesto koriste za muzeje. Mnogi poznati arhitekti naseg
vremena istakli su se adaptacijama povijesnih zgrada za muzejske prostore, a neki od nj.ih kao Franco Minissi bavili su se i teoretski problemom "procesa muzealizacije" 'kao znacajnog vida aktivne zaStite graditeljs'kog nasljeda.'
Primjeri vrlo uspjesnih adaptacija povijesnih prostora za muzeje zaista su brojni. Spomenut cemo ovdje samo neke radove arhitekta Franca Albinija, ne samo zato sto se i sticu kvalitetom izvedene adaptacije, nego zato sto sei vremenski nalaze na pocetku posljeratne faze aktivne zastite graditeljskog nasljeda. Adaptacije
nekih palaca u staroj Genavi, za muzejske prostore predstavljaju
istaknute primjere revitalizacije. Palazzo. Bianca bila je tesko ostecena bombardiranjem, koj.im su u ratu porusene mnoge renesansne zgrade u poznatoj ulici Garibaldi. lzravno pogodena bom132

, F. Minlssl : Conservazione dei beni


storlco artlstlcl e ambientali, restauro
e musealizzazione, Roma, 1978.

, I. Petricloli - P. Veile: Izvjestaj


o Istraiivanju i konzervlranju ostataka
bazilike sv. Tome u Zadru, G, 1/1975.,
str. 101.

bom, ta je palaca bila izgubila nekoliko unutrasnjih salona i sredisnji dio glavne fasade. Pristupivsi obnovi, Albini je uz metodu
faksimilske rekonstrukcije dije'la fasade priveo tu zgradu novoj
namjeni, uredivsi u njoj jedan od najreprezentativnijih muzeja Genove.
Druga adaptaoija, koju jeizveo .jsti autor, odnosi se na revitalizaciju ranije zapustenog otv.orenog prostora uz apsidu katedrale San Lorenzo u Genovi, koji je adaptiran za Muzej crkvene
umjetno.sti, vrlo uspjesno. rijesen s muzeoloskog i restauratorskog
staja(:j,sta.
Neki crkveni prostori uspjesno su adaptirani kao koncertne
dvorane, koje po svojoj novoj namjeni odgovaraju arhitektonskim
i prostornim karakteristikama izvorne funkcije. Tako je napr. u
ratu tesko ostecena cl'1kva S. Salvatare u Palermu revitalizirana
poslije rata prema projektu F. Minisija, ali ne vise u 'izvornoj
funkciji nego !kao koncertni prostor, Ik oji izvanredno odgovara povijesnom ambijentu i karakteru gradevine u cjelini.
Da hi se naglasila potreba za primjerenom novom funkcijom prilikom revitalizacije, potrebno je upozoriti i na neke manje Hi vise
neus.pjele primjere iz recentne restaurato.rske prakse u nasoj zemIji.
Adaptaciju ol'1kve sv. Tome u Zadru mozemo smatrati pozitivnim primjero.m ukoHko zelimo naglasiti spremnost privrednih organizacija da adaptacijom povijesnih prosto.ra za nove namjene
pridonesu uredenju iizvedbi radova. Sam izbor konacne namjene,
medutim, u konkretnom slucaju nije bio uspjesan, jer je mimo. intenc'ija nosilaca istrazivanja i zaStite invenstitor naknadno izmijenio
funkciju, a danasnja namjena prodavaonice plasticne galanterije
ni u kom slucaju nije primjerena restauriranom objektu starorkrscanske bazilike, kojoj je p'rostor dan as ispunjen sasv,im neprikladnim policama i u njima uskladistenim prodajnim artiklima.'
Krajnje negativan ,primjer po. pristupu revitalizacije, metodologiji, izboru namjenei samoj izvedbi predstavlja adaptacija crkve
sv. Roka u Hvaru u stambenu kucu. Tu povijesno vrijednu al,i zapustenu giraaevinu dozvol:i'la je nadlezna sluzha zastite da ]e preuredi privatni ikorisni,k, Ikoji ,j e crkvu pretvorio u stambenu kucu i
time ne samo devalvirao povijesno-arhitektonske i ambijentalne
vrijednosti nego doyen u pitanjei eticnost pristupa takovom zahvatu s obzirom na funkcio.nalne transformacije sakralnih prostora
u neke sasvim neprimjerene namjene novog stana kao sto su kuhinja, zahod, sprema :i drugi prostori nuzni za funkcioniranje kuce,
ali sasvim neprimjereni povijesno,j crkvenoj gradevini.
Od inozemnih primjera neprimjerenog koristenja povijesnih
gradevina valja s.pomenuti adaptaciju crkve u amsterdamskoj cetvrti Haarlem (Nizozemska). koja je preuredena zakolelktivno. stanovanje.
Revitalizacija pavijesnih gradava i naselja u cjelini znatno je
slazeniji proces, kaji ima ne sama svo.je kulturno-umjetnicke i
gradevinsko-tehnioke, neg a najvise eko.nomske i sacia-demo.grafske aspekte.
Kad starih gradavai naselja u najvecem braju intervencija zadrzava se u asnavi asnavna rezidencijalna funkcija povijesne cjeline, kaja se prema speci,ficnim zahtjevima maze smanjivati i pavecavati, a funkcianalne pro.mjene adnose se na lakacije i karakte,r srediSta, rna ekanamSiku ulogu povijesne cjeline i pajedinih nje133

nih zona, te s Nme u vezi na raspored paslovnog prostara, tercijal'nih aktivnosti i drugih sadrzaja. Kao sto je veeistaknuto u prethodnoj glavi. revitalizacija povijesne cjeline ne rjesava se samo
unutarnjim medenjem stare ag,lomeracije vee skim prostornim
plankanjem ekonomskih resursa, komunikacija i drugih vanjskih
cinilaca, koji utjeou na novi zivot urbane iliruralne povijesne sredine.
Od kolikog je znacaja pitanje nove funkcije u procesu revitalizacije starih cjelina pokazat ee dva jadranska primjera vrlo slicnih
arhitektonsko-ambijentalnih, tipoloskih i topografskih karakteristika,
koja su u pogledu namjene rijesena na razlicite nacine.
Uredenje Svetog Stefana na Crnogorskom primorju i Primostena kraj sibenika vee je do sada bilo spomenuto u drugom kontekstu, a ovdje se valja osvrnuti na pristup revitalizaciji upravo s aspekta izbora nove funkcije.
Sveti Stefan je ruralnonaselje nastalo u srednjem vijeku na
otocieu vezanom s kopnom pjeseanom prevlakom. Nekada opasano zidinama, zadrzalo je svoje osnovne arhitektonske i ambijentalne
vrijednosti izvanredne topografske cjeline s jednostavnim stambenim kueama :i s nekoHko cr,kava, koje su u posljednje vrijeme bile
znatnougrozene. Na temelju jedinstvenog projekta ta je aglomeracija u cjelini zastieena na taj nacin sto je 1952-1960. adaptirana
u naselje-hotel, pri cemu su barem u eksterijeru zadrzane osnovne
karakteristilke, dok je interijer osamdesetak restauriranih kuea temeljito preg,radan u sldadu s novom namjenom. Revitalizacija je u
ovom slucaju postignuta potpunom izmjenom funkcije naselja u
cjelini, kOje je pretvoreno u hotel visoke kategorije. lako je time
postupkom prvobitno naselje fizicki zastieeno i ureaeni njegovi
pojedinaeniobjekti, one je 'izgubilo ne samo svoju demografsko-socijalnu strukturu nego i osnovne elemente naseobinskog zivota
pretvorivsi se u ekskluzivnu hotelsku aglomeraciju.
Tipoloski i tQPografs'ld slieno naselje Primosten takoaer je nastalo u srednjem vijeku i zahvaeeno 1e urbanistiek!im planom u
cjelovitom postupku prostornog uredenja od generalnog plana sireg
prostora, preko detaljnog plana naselja u cjelini do projekta povijesne jezgre, 0 cemu je u prethodnom dijelu bilo vise govora.
Pl"irazmatranju revitalizacijskog postupka ovdje je potrebno
samo spomenuti da je zastita naselja, uz primjenu razlicitih metoda
obnove, ostvarena zadrzavanjem osnovnog stambenog karaktera naselja, a da se promjene u funkciji odnose samo na pojedine transformacijeu skladu s 'danasnjom ulogom naselja u turistickom zivotu
citavog kraja. Tako su npr. stalei drugi prizemni prostori, koji su
s opadanjem poljoprivrednih aktivnosti izgubili svoj prvobitni smisao, mogli biti predviaeni za ugostiteljske namjene i to za specificne sadrzaje prikladne povijesnom karakteru staroga naselja,

Primosten stud'ije revitaflzacije


prizemnih prostora
Dje/omiona rekompozici/a grckog Hrama C u Selinuntu (Sicilija) Stanje priJe I poslije primijenjene anastiloze

, ZASTlTA, str. 114.

Rekompozicija grCkog hrama Cerere u Paestumu (ltali/a)

Potpuna ,rekompozicija primjenljiva Ie kod naglih razaranja graditeljskog nasl:jeaa u ratu, potresu 'i drugim elementarnim nepogodama. Takvi udesi obicno ruse objekte, ali ostavljaju u rusevinama
njihove dljelove, koji se anastilozom samo vraeaju na prvobitno
mjesto. Primjenom te metode npr. rekomponirano je Ishak begovo
tulbe u Skoplju, neposredno nakon katastrofalnog potresa 1963. god.
Kako su u tom slucaju ostali u gomili rusevina sv,i dijelovi, a postojala je tehnicka dokumentacija prvobitnog izgleda, nije bilo poteskoea da seizvrsi rekompozicija.
Dje1lomicna anastiloza najuobicajenija je metoda pri obnovi i
uredenju arheoloskih objekata koji su graaeni kamenom. Mnogi lakaliteti u starim mediteranskim i bliskoistocnim C'Jv.ilizacijama, gradevine arhajske, klasicnei helenisticke grcke i stare rimske arhitekture, koje su se s vremenom urus'ile, mogle su se primjenom
metode anastiloze djelomicno obnoviti s time sto su izvorni dije10Voi (stupovi, arhitravii drugi elementi) stavljeni na prvobitno mjesto, pa je uz minimalne dodatke komponirana prostorna cjelina kod
kOje se naslueuje prvobitni oblik graaevine.
Najpoznatiji zahvati anastiloze izvrseni su na grckim hramovima u Paestumu, Agri'gentu, Se1linuntu, Segesti i drugim lokalitetima, pri cemu su kod vezivanja izvornih elemenata koristena i
suvremena tehnioka sredstva (beton, zeljezo i dr.).
Anastiloza se moze primijeniti i kod povijesnih cjeHna arheo
loskog 'karaktera, kao sto su Irusevine antiokih gradova poput Timgada u Alziru.
U meaunarodnim dokumentima primjena anastiloze odobrena je
vee Atenskom poveljom ,iz 1931. god. Kad se radi 0 rusevinama
namece se krajnje savjesna konzervacija, a kad to uvjeti dozvo/javaju sretno je rjesenje i postava izvornih e/emenata na prvobitno
mjesto - kaze se u tom dokumentu. 1 Venecijanska povelja iz

3. REKOMPOZICIJA (ANASTILOZA)
Rekompozicija (anastiloza') je metoda, kojom se poruseni izvorni dijelovi postavljaju na svoje mjesto i u svoju prvobitnu funkciju , opa se tako povijesnom dobru vraea, djelomicno iii u cjelini,
prvobitni oblik.
Rekompo~ioija moze biti samostalna metoda (sto se najvise
primjenjuje kod arheoloskih lokaliteta), ali se javlja u postupku s
drugim metodama restauracije i revitaHzacije.

134

'Anastlloza je grcka kovanica sa


stavljena od ana = ponovno + stylos
stup, sa znacenjem vracanja stupova
na prvobltno mjesto.

135

1964. potvrauje taj staY: Treba medutim a priori iskljuciti svaki


rad na rekonstrukciji; jedino se moze razmotriti mogucnost anastiloze ti. rekompozicije postojeCih ill rasturenih dijelova. Dopunske
elemente treba uvljek raspoznati i svesti ih na minimum, neophodan za osiguravanje cuvanja spomenika i za uspostavljanje kontinuiteta njegovih oblika 1
Citav niz vrlo uspjesnih anasHloza moze pokazati i jugoslavenska recentna konzervatorska praksa, npr. -rekompozicija dijelova
Galerijeve kasnoanticke palace u Gamzigradu (rimska Romulijana),
sto je nakon vrlo temeljitih studijaizvornih dijelova ,izvela M. canak-Medic g. 1952-1977.2
Rekompozicija je moguca i u povijesnim graaevinama zivih
starih gradova, i obicno se javlja u kombinaciji s metodama restauracije i revitalizacije. Kao primjer mozemo navesti nedavnu obnovu
fC

Konzervacija Gamzigrada djelomicno primjenom anastiloze


Palaca Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu prije obnove (gore lijevo); Cassasov crtez Peristila iz XVIII. sf. (gore desno);
palaca Grisogono-Cipci poslije
obnove u {{ojoj su rekomponirani izvorni renesansni dijelovi

palace Grisogono-Cipci na Peristilu u Splitu. Ta zgrada, podignuta


u srednjem vije,ku na mjestu antiokog Venerinog hrama ukljucila je
u svojoj istoonoj fasadi kolonat antickog Peristiola, a u unutrasnjosti
romanioku lozu, koja je vjerojatno pripadala staroj splitskoj vijecnici. Pregradnjom u XV. st. tOj je graaevini nadograaen gornji kat,
koji je opet pregraaen u XIX. st. 'kada su postavljeni novi prozorski otvori i nadograaeno potkrovlje, ali je izgled graaevine iz

1 O.C. str. 136.


2 M. canak-Medlc : Gamzlgrad. Arheolosko istrazivanje Gamzigrada vedio je
D. Srejevic .

Rekomponirani detalj iz Gamzigrada

136

137

XVI. st. ostao sacuvan u staroj Cassasovoj grafici, izradenoj u


XVIII. st. U obradi te zgrade temel~ito 1e prouceno postojece stanje,
a pJ1iHkom istrazi,vanja pronadeni S'U u samom zidu zazidani otvori
i mnogi i'zvor:ni detalji, koji &U omogucili da se pristupi projektu
Ire,kompozici~e dijelova renesansne nadogradnje. Tije-kom istrazivac;kiih lradova pronadeni su .j drugi dijelovi, koji su uz neke dodatne
elemente 1.1 potplJnosti val'Orizirani projektom oonove, tako da je
gornjem katu fasade vraeen g. 1980. prvobitni ohlik najvi'se zahvaIjujuei primjeni metode re:kompozicije.

4. RESTAURACIJA
Pod pojmom restauracije podrazumijeva se postupak obnove
graditeljskog nasljeda, kojom se .povijesnim gradevinama, odnosno
cje'linama dodaju dijelovi, koji su .postojali u izvornom izgledu iii
u jednoj od razvojnih faza, a danas nedostaju. Restauracijskom
metodom obnavljaju se graditeljska dobra djelimicno iii u cjelosti
u izvornom obliku iii u obliku, Ikojim se na osnovi valorizacije
utvrdi da je najprikladnije za zastitu, suvremenu prezentaciju
i koristenje.

Morica Han u Sarajevu prije


poslije obnove i revitalizacije

Restauracija je jedna od najstarijih metoda u povijesti zastite


i poznaju je sva razdoblja. Osobito je kao metoda bila razvijena u
romanticizmu, u kome je dala abiljezje jed nom pravcu te epohe,'
ali je u istom tom razdoblju, u okvil'u suprotnog konzervatorskog
pravca bila proglasena sasvim neprihvatljivom, a takav odnos prema restauratorskim postupc,ima preuzet jei u dijelu konzervatorske doktrine slijedeeeg razdoblja tzv. "bioloske zastite, kad se
traz,ila samo konzervac.ija. 1 Ipak, vec u tOj fazi iz konca XIX. st.
i prve polovine XX. st. priznaje se mogucnosti potreba restauratorskih radova ukoliko su obnove zasnovane na znanstveno utvrdenim
podacima ,i ukoliko su jasno obiljezene. Tako sei u Atenskoj povelji iz 1931. god. osporavaju cjelovite restauracije, ali ipa'k dozvoIjava moguenost ,obnove, kOja bi vodila ,racuna 0 razlicitim povijes.
nim slojevima. Konferencija konstatira - kaze se u tom dokumentu - da unatoc razlicitostima posebnih slucajeva, kojima mogu
odgovarati i posebna rjesenja, prevladava kod razlicitih drzava _
ucesnica opee nastojanje k napustanju cjelovitih restitucija. U slucaju kad se obnove cine neophodnima zbog degradacije i rusenja,
preporuca se uvazav~nje povijesnog i umjetnickog djela proslosti,
bez iskljucivanja stila bilo koje epohe.2
Odnos .prema restauraciji uz stanovite pyomjene u prilog vece
primjene takve metode, donekle se promijenio poslije drugog svjetskog rata, kad je uoceno da su ra1nim razaranjima porusene mnoge
povijesne vri,jednosti 'i da bi primjena iskljucive konzervacijske
metode znacila prakticno gubitak nasljeda, koje nema sarno kulturnu vrijednost, nego - u odredenim situacijama - ;i dmgi zna~aJ:
nacionalno,politicki, eticki, ekonoms1ko-uporabni i dr. U teorijsklm
stavovima, doduse, ne vide se bitne promjene, Jer sIU~benal<on
zervatorska doktrina,koju jos i danas predstavlja venecljansKa po.
velja, ne ide mnogo dalje od stavova atenske povelje kad je u
pitanju restauracija spomenika. U tom dokumentu StOJI "Hesraur8cija spomenika je operacija koja se maze vr!ut! sam a u !ZLlZeCTllm
slucajevima. Njen cilj je da sacuva i da otkrije estetske iii hfstorij138

ZAsnrA. str. 1.
o.c. str. 56.

1 ZASTITA. o.c. str. 135.


2 S. Nenadovic: Zastlta graditaljskog
nasleda. Beograd. 1980. na sIr. 100-109
anallzlra smlsao. clljeve i oblm restau
ratorske metoda.

ske vrijednosti spomenika, a zasniva se na posiovanju stare materije i autenticnih dokumenata. Dna se mora zaustaviti tamo gdje
pocinje pretpostavka.l
Restauracija se, medutim. u praksi znatno vise primjenjuje nego
sto bi se moglo zaklJuciti po sluzbenim teorijama. Razlog je tomu
sto se mnogi strucnjac.j kOJi u svojim teorijskim stavovima prihvacaju konzervaciju kao polaznu metodu ocuvanja kulturnog nasljeda,
suocavaju i s potrebom primjene restauratorske metode u odredenim situacijama, kOje nije moguce izbjeci.
Iz toga pyoizlazi osnovna konstatacija da je restauracija zastitna
metoda, kojoj je jednako kao i konzervacili osnovni cilj ocuvanje
graditeljskog nasljeda, kada to u specificnim situacijama nije moguee postiei drugim metodama. Osim samog ocuvanja, sto se postize i konzervacijom, cilj ,restauracije je 'i otkrivanje onih vrijednosti, koje ranije nisu dolazile do izrazaja,isto ;kao 'i nJihovo vracanje danasnjem zivotu povijesne ,glradevine 2 U m~kim slucajevima
sarno se restauracijskom metodom mogu postici oni potrebni uvjeti
u prvom redu suvremenog koristenja, koji osiguravaju graditeljskom nasljedu danasnji zivot i trajno ocuvanje.
Kao i kod drugih metoda ni kod 'restauracije nije moguce od,rediti apsolutna pravila koja bi bila primjenjiva za sve slucajeve
u tom postupku. Svaki slucaj napose se rjesava nakon svestrane
valorizacije graditeljskog nasljeda kOje se obraduje, pa se rezultati
takvog metodoloskog po stupka ugraduju u projekt restauracije. Ipak,
neke norme u primjeni te metode u mnogim se zemljama, barem u pravilu, prihvaeaju Ikao nacela restauracije:
1. U restauraciji povijesnih gradevina moguca ,j e veca iii manja obnova odnosno ugradnja novih elemenata, ali je ipak nuzno
nove dijelove svoditi na najmanju mogueu mjeru. lako je nemoguee
odredenim propisima utvrditi postotak novoga u odnosu na staro,
obnovljeni dijelovi u pravilu ne bi smjeli obimom prelaziti postojeee
autenticne ostatke, jer secitav postupak ne hi vise mogao tretirati kao restauracija, nego bi to vee bila primjena rekonstrukcijske
metode.
2. Restauracija ne moze imati za cilj samo v.raeanje prvobitnog
izgleda povijesnoj gradevini -iii cjelini, nego ocuvanje autenticnih
vrijednosti jed-nog, vise :iii svih povijesnih slojeva, zavisno 0 rezultatima znanstveno-istrazivackog postupka i valorizacije.
3. Restauracija se mora zasnivati na poznatim elementima
- i kako kaze venecijanska povelja - zaustavlja se ondje gdje
poCinje pretpostavka. Ukolilko dode do dogradivanja i.z estetskih
iii funkcionalnih razloga, onda ona moraju nositi pecat naseg vre
mena. Pogotovu su nedopustive obnove povijesnih dijelova na osnovi analogija.
4. Novi dij~lovi mOI"8~u biti obiljezeni da bi ih se raz'lilkovalo
od autenticnih, ali se 'U suvremenoj praksi sve vise odustaje od
zahtjeva da se novi dijelovi razlikuju od izvornih mate,rijalom,
istaknutim iii udubljenim zid-nim povrsinamai drugim nacinima,
sto su bili ,I<arakteristicni za "biolosl<o razdoblje zastite. To, medutim, ne znaci da se danas prilikom restauracije ne primijenjuju
drugi materijali,koji se, dapace, sada ponegdje javljaju zajedno s
novim gradevnim tehnikama. Suvremenim ,restauracijskim metodama dozvoljena je, dakle, primjena nove gradevne tehnologije, ali
je upot,reba novih materijala u pravilu pogodnija u skrivenim, neg a
u vidljivim dijelovima strukture povijesne gradevine.

139

IstraZivanje I obnova istocnih


podruma Dioklecijanove palace u Splitu
.

je taj gomj.i kat danas u najvecem dijelu porusen, istl'azivanje i


zastita substrukcija predstavljao poduhvat od !iznimnog znanstvenog
znacenja. Substrukcije Dioklecijanova stana u vecem dijelu bile su
zasute otpadnim i urusenim materijalom, pa je tu 'lJ prvom redu
trebalo pristupiti 'iskopavanju 'i odvodenju grade i nasipa .sto se
stoljecima talozio u tim prostorima. Osim toga pojedini dijelovi,
osobito svodovi, s vrernenom su se urusili, pa je bilo potrebno
poduzeti irestauratorske radove. U nekim dijelovirna gotovo u citavoj zapadnoj polovici, na primjer, oni su bili sasvim neznatnog
obima, a negdje pak, kao sto je sredisnJi trakt i pojedine zone u
istoonom dijelu, bilo je potrebno poduzeti opseznije radove obnove
zidovai svodova da bi se opet dobila prostoma cjelina, da bi se
omogucila suvremena upotreba tih prostora :j da bi se konsoJ:idirali prizemni prostori nad kojima su graaeni svi gornji objekti, od
kojih su mnogi takoder znacajni kao kulturna dobra.
Ipak u cjelini uzevsi, novi dijelovi, ugradeni restauratorskim
zahvatima u prizemne dVOIrane DiOlkleciJanove palace, dos>tizu samo
oiko 1% od u~upnih zidanih povrsina autenticnih prostora. Ka!ko se u
slucaju Dioklecijanovih substrukcija r adilo u antickim prostorima
u kojima su Ikasnija stoljeca unosila samo otpadnui urusenu gradu,
to je restauracija tih prostora prirnjer obnove iskljucivo prvobitnog
sloja, postignute bez obezvredenja bilo koje druge povijesne faze .
Radovi u sredisnjoj dvorani mogu takoaer biti zanimljiv primjer
primjene suvremenih tehnickih sredstava u obnovi povijesnih gradevina. S obzkom, nairne, na veoma slozenu situaciju u tom dijelu
Palace, u kojoj su zgrade 'iz gornjeg kata lezale na temeljima i

Restaurirana palaca Grisogonou Zadru (Zavod za zastitu spomenika kulture)

5. U pravilu je potrebno izbjegavati obnovu dekorativnih dijelova, osim u slucajevlrna kada koristenje povijesne gradevine, estetski i drugi razlozi nuzno zahti,jevaju dosljedni dovrsetak restauracijskog postupka.

Iz nekih primjera iz domace i inozemne prakse ocuvanja graditeljskog nasljeaa nastojat cerno ilustrirati navedena nacela.
Restauratorski radovi u podrumskim dvoranama Dioklecijanove
palace u Splitu spadaju meau opseznije zahvate obnove nase kulturne bastine. Prizemne dvorane Palace, konvencionalno nazvane
"podrumima, sagradene su u juznoj cetvrtini Dioklecijanove r ezidencije, da bi izravnali nagib zemljistai omogucili potrebnu izolaciju carevom stambenom kompleksu, koji se nalazio iznad tih
prizemnih prostora.' Kao substrukcije, prizemni prostori se rasporedom i oblicima u osnovi sasvim podudaraju s dispozicijom Diokle~ijanova stana u gornjem katu, pa je, s obzirom na okolnost da
140

'T. Marasovic : Prizemne dvorane


Dioklecijanove palace. Split 1966.

Obnovljeni zapadni dio podrurna.. Dioklecijanove palace u


Splitu

141

zidovima koje je radi valorizacije antioke dvorane bilo potrebno


ukloniti, to je citav zahvat konstruktivno rijesen s nosacima iz
prednapregnutog betona, koji su ostali skriveni iznad obnovljene
svodne konstrukcije, tako da su sve zgrade :iz gornjeg dijela sasvim
konsoli-dirane, a anticka dvorana u prizemnom prostoru obnovljena
u svojoj prostornoj cjelovitosti bez novih vidljivih dodataka.
Hestauratorski zahvati u prizemnim dvoranama takoaer su vezani i uz pr.imjenu revitalizacijske metode, jer se zapadni ,podrumi
koriste za razlicite kulturne namjene (jzlozbe, koncerti, predavanja,
kazalisne primjene), sredisnji prostor za prodaju swenira, dok je
istocna polovina IPredviaena da se kor isti u -trgovacke svrihe.
I
Neki drugi zahvati u povijesnoj jezgri Splita mogli bi posluziti
zailustraciju valorizacije Irazlicitih povijesnih epoha odnosno primjene restauratorske metode zajedno sdrugim metodama. Tako je
npr. restauracija bloka jugozapadno od Peristila prvenstveno primjer revitalizacije, kojoj je g. 1957. dio zapustenih i krajnje degradiranih stambenih prostora adaptiran za Radnicko sveuciliSte.
U tom zahvatu doslo se postupkom valorizacije do zaklJucka 0
potrebi zastite svih povijesnih slojeva, :koji su srasli u jedinstvenu
cjelinu istocne, peristilske fasade, od antickih Iukova, srednjovjekovnih vijenaca, goticko.renesansnog portala,renesansnih balkona do
nadogradnje iz XIX. st. kOja je zamijenila izvorni romanicki gornji
kat. Uz manje dopune osteeenih rimskih lukova, mogli bismo kazati da je na toj fasadi primijenjena metoda Ikonzervacije. Sasvim
je meautim drugaciji zastitni t,retman unutrasnjih prostora i drugih
142

Centralna prizemna dvorana Dio


klecijanove palace u Splitu prije obnove

Centralna prizemna dvorana Dioklecijanove palace poslije obnove

fasada. U unutrasnjosti su pronaaeni ostaci antickog "Kibelinog


hrama kOje je bilo potrebno prezentirati u postojeeim prostorima
oblikovanim u srednjem vijeku. Sjeverna fasada pokazivala je dva
izrazita sloja: izvorni srednjovjekovni,izrazen trojim romanioko-gotickim vratima i tragovima niza prostorskih otvora ,iz istog vremena, te noviji sloj, nastao otvaranjem jednostavnih prozora, zbog
kojih su zazidani 'i djelomicno unisteni prvobitni prozorski otvori.
Valorizacijom te fasade utvraena jedominantna vrijednost srednjovjekovnog sloja U odnosu na nbviji sloj, koji je ,izrazito degradirao
ranije vrednote, pa je projektom ureaenja (od kojeg je realiziran
samo zapadni dio) obnovljena prvobitna kompozicija fasade, koja
takoaer odgovarai sadasnjem programu revitaHzacije zgrade u
cjelini.
Slicni postupak moze se zapaziti i prilikom obnove susjedne
palace Grisogono-Cipci na Peristilu, koJu smo vee spominjali kad
je hilo govora 0 primjeni anastiloze. Istocna, peristilska fasada 'i

tu je u cjelini zadrzana do visine antickog kolonata,a iznad nje primjenom anastiloze obnovljen je gornji kat prilikom adaptacije gornjih prostora te zgrade za Regionalni centar priroritetnih akcija zastite covjekove okoline, dok su u kafani u prizemlju i prvom katu
otkrivenii prezentirani antioki i srednjovjekovni ostaci.
Pjesacki promet u obnovljenoj
centralnoj prizemnoj dvorani
Dioklecijanove palace u Splitu

Paiaca kraj Zlaflnih vrata takoae,r je p,ruzala mogucnost samo


dvaju izbora: zadrzavanja postojeeeg stanja u kojem je noviji povijes143

Sjeverna fasada bloka u ulici


majstora Jurja u Splitu prije ob
nove

ni sloj sasvim devalvirao prvobitnu arhitekturu ,jIj pak obnove autenticnog srednjovjekovnog sloja, kOJi 'ima istaknute pov'ijesno-umjetnioke vrijednosti, a svojim prostornim osobinama znatno je prikladniji za suvremeno koristenje. Valorizacijom ,se doslo do potrebe
ovog drugog 'izbora, pa su naistocnom dijelu zgrade zatvoreni
noviji otvori i ponovno vracana prvobitna romanicka kompozicija
fasade, sto odgovara i prostornoj dispoziciji revitalizimne graaevine,
a na sjevernoj dvorisnoj fasadi uklonjeno novije stubiste 'ispod kojeg su se otkrili znatni ostaci kasnogotioke loze, koju se moze
atribuirati Jurju Dalmatincu iii njegovoj radionici. Karakter zgrade
i potreba njene stains upokebe zahtijevala jei potpunu obnovu
arhitektonskih i stk ulpturalnih elemenata, pa su 'U ovom slucaju restaurirani 'i poneki ukrasni detalji na osnovi sasvim sigurnih podataka 0 prvobitnom izgledu loze prvoga katai drugih dijelova, kao
sto su dekori.rana ~rata u unutrasnjosti. Restauracija je i ovdje
provedena zajedno s revitalizacijom, tako da jecitav sklop, koji je
jOs g. 1958. predstavljao jedan od najzapustenij'ih blokova u staroj
jezgri Splita, preureaen g. 1964. u Centar za kulturu Radnickog
sveucilista "f)uro Salaj '.
Kao primjer primjene sasvim novih restauratorslcih tehnika
mogu se uzeti neki radovi arhitekta Franca Min'issija, koji je pri
restauraciji eksperimentirao novim mate,rijalima. Paznju je pobudila
njegova obnova grckog teatra fraelea Minoa, kojernu su polukruzne
stepenice bile sasvim tistrosene. Ostavljajuci nedirnute izvorne ostatke, autor obnove restaurirao je prvobitni oblik u materijalu prozimog perspexa,cime ,je objekt osposohljen za suvremene koristenje, dokistodobno prozirni materijal omogucava da se vide svi
autenticni dijelovi te graaevine.
144

Sjeverna fasada bloka u ulici


majstora Jurja u Splitu posl/je
obnove

Novi materijali :koristeni su i za obnovu srednjovjekovne erkve


S. Nicolo Regale u Mazara del Val/o, koja je ostala bez cjelokupne
izvorne svodovne konstrukcije. Kako bi obnova u kamenoj gradi
predstavljala i suvise srnjelirestauratorski zahvat, koji bi gr an'icio
s faksimilskom rekonstrukcijom, to je 'i sti autor metalnim elementima izveo obnovu prvobitnog izgleda, ostvarivsi tako, Icako sam
kaze "nacrt idejne rekonstrukcije u prostoru i na prvobitnom
mjestu.'.

Obnova grckog teatra frae/ea


Minoa na Siciliji (F. Minissi)

'J, Marasovic. T. Marasovi6: Pala


ea kraj Ziatnih vrata u Spli!u - novo
otkriveni rad Jurja Oalmatinca III nje
gave radionice. Peris!lI. Zagreb 1'964.

Obnova crkve S. Nicolo u Mazara del Val/o. Minissijev nacrt


idejne rekonstrukcije u prostoru

, F. Mlnlssl: o.c.

145

Za "faksimilsku rekonstrukciju u pravilu vrijedi osnovno nacelo kOje je navedeno u vezi s postupkom restauracije, a to je
apsolutna sigurnost u poznavanju prvobitnog izgleda koji se obnavIja, dok sama obnova, upravo radi postizanja "faksimilske slicnosti
obicno ukljucuje i sve detalje.

5. REKONSTRUKCIJA
Rekonstrukcija je postupak ocuvanja graditeljskog naslJeda,
kOJim se obnavlja povijesna gradevina iii cjelina, sto je bila porusena potpuno iii u vecem svom dijelu. Rekonstrukcija je, prema
tome, potpuniji i mnogo radikalniji vid restauracije, pri kojem je
nesrazmjerno vise novoobnovljenih nego autentionih dijelova, dok
je kod restauracije taj odnos bio obrnut.
U rekonstrukciji povijesnih gradevina iii cjelina mogu se primijeniti dvije metode, koje se u osnovi znatno razlikuju: prva je
metoda faksimilske a obnove, a druga nova izgradnja, ,koja se polozajem, volumenom, ambijentalnim iii drugim karakteristikama uskladuje s povijesnom okolinom.
A. Metoda faksimilske rekonstrukcije
Faksimilska obnova je postupak, kojim se samo u Izmmnim
s'lucajevima vraca povijesnoj gr adevini iii povijesnoj cjelini prvobitni izgled, odnosno izgled jedne iii vise n~enih razvojnih faza, sto
ga je ta gradevna iii cjelina u potpunosti iii u vecem dijelu .izgubila
naglim iii postepenim rusenjem.
Naziv "faksirnilske rekonstrukcije upotrebljava se zato da bi
se naglasila osnovna karakteristika takve obnove, a to je vjerna
reprodukcija prvobitnog odnosno ranijeg stanja.
Do primjene faksimilske "ekonstrukcije u suvremenoj se konzervatorskoj praksi dolazi samo u iznimnim slucajevima ito:
- kad je autenticna gradevina iii cjelina naglo porusena (u
ratnom razaranju, prilikom elementarne nepogode iii nekim drugim
naglim uzrokom), a postoje 'izrazite kulturne, estetske, politicke, kultne, iii druge potrebe da se ona obnovi prema prvobitnom odnosno
ranijem izgledu;
- kad takva obnova, bez obzira na vrijeme iii nacin rusenja
autenticnog graditeljskog dobra, ima istaknuti kulturni, odgojni iii
drugi znacaJ.

1 J. Marasovic:
Prllog metodolog lji
obrade graditeljskog nasljeaa. dlzertaclja, Zagreb . 1977.

Stoa u staroj Ateni, rekonstruk


cija

Najveci broj "faksimilskih obnovaizvrsen je nakon drugog


svjetskog rata, da bi se ocuvala, makar i pom06u rekonstrukcije,
vrijedna stara zdanja, a ponegdje i citava naselja odnosno dijelovi
povijesnog grada. Takvih zahvata bilo je i 'U nasoj zemlji, a medu
njima je i obnova sibenske vijecnice, koju je na osnovi projekta arh.
H. Bilinica izveo Konzervatorski zavod za Oalmaciju. Stara "enesansna vijecnica, sagradena u XVI. st. nasuprot katedrali sv. Jakova
sasvim je porusena prilikom bombardiranja tijekom r ata, pa se
poslije Oslobodenja pristupilo njenoj obnovi kako radi ocuvanja
same gradevine, tako i radi ponovnog zatvaranja trga, kaoistaknutog ambijenta starog Sibenika. U faksimilskoj obnovi, nepotrebno
se, medutim, odstupilo ad jednog znacajnog detalja. Izvorni tri1em
vijenice graden je zategama, koje predstavljaju odredeni konstruktivni tip, sto se od ranog srednjeg 'lfijeka do novijeg doba primjenjivan 'U arhitektUiri. Upotreba nove tehnologije armiranobetonske gradnje prilikom rekonstrulkcije omogucila Je ispustanje prvobitnih zatega, Sio se s konstruktivnog sta'j alista moze opravdati, ali je time na
sasvim pogresan nacin danas prezentirana renesansna gradevina,
koja je zamisl~ena i izve'dena upravo sa zategama kao jednim od
triju osnovnih tip ova konstr:ukci~e u povijesti stamg graditeljstva. 1
Znatno su rijedi primjeri faksimilske rekonstrukcije arheoloskih
objekata, koji su davno poruseni, zato i takav postupak, prema

Sibenska vijecnica prije rusenja


u drugom svjetskom ratu.

146

147

Obnovljeni blok na trgu Starog


mjesta u Varsavi

prvom redu arhitektanskih snimaka svih abjekata, ali takaaer i brojnim fotografskim snimkama, izvedena je faksimilska rekanstrukcija
Starag Mjesta 'lJ cjelini,isto kaa :i niza istaknutih pavijesnih graaevna izvan njega.
Nasuprot tam tipu obnave cjelina pamsenim ratam iii drugim
uzracima, faksimilska obnova starog Wil/iamsburga maze se smatrati dmgim tipom abnave cjelavite pavijesne aglameracije, dO' koje
dalazi 'iz muzejsko-edukativnih razloga. Ta se rekanstrukcija moze
smatrati najapseznijim zahvatom na ocuvanju graditeljskog i kulturnag nasljeaa 'lJ Sjedinjenim americkim drzavama. kaka po primjeni razlicitih metada zastite od konzervacije postojecih graaevina dO'
potpune faksimilske rekonstrukcije velikog broja zgrada. koje su
bile sasvim porusene. tako i po organizacijsko-financijskom aspektu
citavog poduhvata.

Obnovljena povijesna jezgra Varsave, tlocrt

meaunaradnim narmama (napr. u Venecijans,kaj pavelji) u pravilu


nije dapuSteo. Staga je svajedabna izazvala vise kritike nega odabravanja rekonstrukcija Atalasave Staeispad atenske akrapale, rkaja
je "faksimilski cc abnavljena g. 1952. laka se ta rekanstrukcija aslanjala na dobro praucenaj studiji prvabitnag ablika i izvedena kao
pokusaj "muzeolas,ke cc obnave jednag antiDkog abjekta s adreaenim
adgajna-obrazovnim 'Ucinkam, a takoaer :i sa svrham da zgrada
posluzi kaa muzej "in situ cc , ipak su mnogi strucnjaci adbacili takav
pokusaj repristinacije jednog davno nestalog objekta, tim prije
sto njegava danasnja rekanstrukcija ostavlja utisak isuvise "nove
graaevine u takO znacajnom arhealaskom arealu kao sto je atenska
Agara podno Akrapale.
P.rimjere faksimilske rekonstrukcije povijesnih cjelina takoaer
mozema pratiti, rkao i kod potpune obnove pajedinacnih graaevina,
u dva osnovna tipa. ,Prvom tipu pripada obnova ratom pomsenih
cjelina, koja se opratdava ,istim razlozima, kaji su patakli rekonstrukciJu pajedinih abjekata. Najkarakteristicniji primjer je faksimilska rekanstrukcija povijesnog sredista Varsave. Staro Mjesta,
kao nacianalna srediste Poljske, bila je kroz citav rat izlazena
rusenjima, ali je sasvim paruseno pasljednjih mjeseci rata, 'Oakan
sto je savladan ustanak paljskag pakreta otpara nepasredna prije
Oslabaaenja. Parusene S'U uglavnom sve graaevine, od kajih su
ostali u najvecem braju slucajeva sarna danji dijelavi zida. Prilirkom
poslijeratne abnave Poljaci su se odlucili na faksimilsku rekonstrukciju pavijesnog sredista svag glavnag grada ne sarno radi ocuvanja arhitektanska-ambijentalnih karakteristika jedne ,istaknute pavijesne cjeline, neg a i iz palitiokih razloga abrane svag nacianalnog
identiteta, kaji se paistavjecuje s graditeljskam bastinam stare varsavske jezgre. Zahvaljujuci pastojanju temeljite dakumentacije, u
148

Rekonstruirane povijesne zgrade


u Wil/iamsburgu

149

B_ Nova izgradnja, uskladena 5 poviljesnim ambijentom

Kulturno"povijesni znacaj Willamsburga je prvenstveno u njego"


voj ulozi u povijesti Amerike iz kolonijalnog vremena, koje je nepo"
sredno predhodilo americkoj revoluciji, alii u arhitektonsko"ambijen"
talnoj vrijednosti njegovih gradevina pojedinacno i njegove urbane
cjeline.

U slucaju kad je pol'usenu povijesnu zgradu potrebno nadomjestiti novim objektom iii obnoviti poruseni povijesni ,grad Hi na"
selje, mnogo je cesce pr.i,mjenJivana metoda nove izgradnje uskla"
dene s povijesnim ambijentom. Takva metoda je prihvacena ,i u
suvremenoj teoriji zastite graditeljskog nasljeda.
Postavljanje nove gradevine u povijesno tkivo obicno se naziva
interpolacijom, Ikoju cemo kao metodu suvremenog uredenja gradi"
teljskog nasljeda posebno razmotriti. RazHka izmedu rekonstruk"
cije novom izgradnjom 'i interpo/acije u povijesnom okviru je u
tomu sto je rekonstrukcija metoda kojom se, kad je to u programu, obvezatno nadomjesta porusena zgrada iii cjel.ina, dok je inter"
polacija svako postavljanje ' nove gradevine u stari ambijent, bez
obzira na potrebu zamjene porusenih objekata i!oi aglomeracija.
Rekonstrukcija novom izgradnjom uvijek nosi pecat suvremene
arhitekture, koja se uskladuje u postojecem ambijentu ne samo polo"
zajem, nego i volumenom, gabaritom a arhitektonskim izrazom ne
smije blti u neskladu s cjeHnom u Ikojem nastaje.

Buduci da su iz tog vremena bile porusene mnoge gradevine,


zakljuceno je da se pride cjelovitoj rekonstrukciji starog Williams"
burga, pri cemuce se konzervirati sve stare zgrade, a one, koje su
nestale, faksimilski obnoviti na osnovi postojece dokumentacije.
P'r.i tomu je odredeno da se grad obnovi prema stanju iiz g. 1775.
kad je Williamsburg prestao biti glavni grad savezne drzave Vi'r"
ginije. Dokumentacija za faksimilsku obnovu zasnivala se na arhiv"
skoj gradi, rezultatima arheoloskih iskopavanja, aU najvise na otkl'i"
GU grafickih izvora, koji su omogucili poduzimanje takvih zahvata.
Kada su g. 1927. zapoceli projekti rekonstmkcije, jos oko sto"
tinu objekata iz predrevolucionarnog vremena stajalo je na svom
mjestu. Neki od nj.ih podvrgnuti su samo konzervatorskom postupku,
dok je kod vecine trebalo poduzeti opsezne restauratorske radove,
s time sto je za ~natan broj upotrebljena metoda faksimilske
\
rekonstrukcije.
Rekonstrukcija Williamsburga nije se ograniCiia samo na vra"
canje fiziokog .izgleda porusenim gradevinama i gradskoj cjelini,
nego na totalnu nwze%sku rekonstrukciju obnovljene gradske zo"
ne, koja sadrzi i obnovu svih namjena zgrada 'iz :kolonijalnog vre"
men a uklJuGujuci muzeolosku prezentaciju radnih funkcija, pa se ta
metoda priblizava koncepciJi otvorenog muzeja, 0 cemu ce kasnije
biti govora. Muzeoloska predodzba prvobitnih funkcija ukljucuje i
rekonstrukciju starih nosnji, u koje su odjeveni sluzbenici rkoji uce"
stvuju u tOj permanentnoj zivoj prezentaciji jednog americ.kog povijesnog grada. Takvu rekonstrukciju prati i opsezna dokumentacija,
zasnovana ne samo na muzeoloskoj obradi svake pojedine zgrade
in situ, nego i na odgojno"obrazovnom programu u okviru Dokumen"
tacijskog centra starog Williamsburga koji ukljucuje fotografije, fit"
move i druge nacine prikaza proslosti tog grada.

Takvu re'konstmkciju, za raz,liku od one nfaksimilske ne podsticu ratlozi f.izicke restitucije pojedinacnog vrijednog objekta, nego u vecini slucajeva urbanisticki razlozi zadrzavanja ulicnog gabarita, prostorno definiranje trgova ,i drugih gradskih prostora, funkcionalni orazlozi odrzavanja postojece iii unosenja neke nove namjene, a kod rekonstrukcije povijesnih cjelina odrzavanje kontinuiteta grada, naselja Hi pojedinih njihovih dijelova.

Williamsburg (SAD), tloert rekonstruitane povijesne jezgre

Modaliteti novog 'rjesenja, koJim se respektira povijesni ambijent, razliciti su u razliciHm sredinama, a najvise ovise 0 arhitektonskom izrazu sto ga u sebi nosi svaki pojedini projektant, jer
je rekonstrukcija tog tip a izoraziti kreativni postupak U tim' razlicitostima moguci su i orazliciti stupnjevi priblizavanja prvobitnom
objektu, odnosno okolnom ambijentu od primjene tradicionalnih
materijala, oblika iii detalja, preko objekata koji se svoJim neutralnim izrazom najjednostavnije stapaju s ambijentom, pa do gradevina koje unatoc respektu prema povijesnoj sredini nose izraziti
pecat suvremene arhitekture, odnosno obiljezje vlastite kreativnosti pojedinog projektanta.
I za tu metodu mogli bi se nabrojiti brojni primjeri u svijetu
i u nasoj zemlji, a spomenut cemo jos dva primjeraiz Dioklecijanove palace u Splitu, jer se radi 0 veoma osjetljivim zahvatima
obnove izvedene metodom ambijentalne rekonstrukcije.
Jedan se odnosi na obnovu stambene kuce u Rodriginoj ulici,
koja se uslijed trosnosti sama urusila g. 1958. Ta je zgrada sacuvala same na straznjem zidu ostatke romanioke arhitekture, dok
je ulicna fasada bil-a bez stilskih oznaka, ali ambijentalno uskladena
s povijesnim karakterom staorog sredista Splita. Zgrada se urusila
jer je bila veoma trosna, a srecom su prethodno njezini stanari
iseljeni, pa urusivanje nije donijelo i Ijudske zivote. Potreba za obnovom proizisla je iz stava da jedna recentno stvorena praznina u
povijesnom sredistu sto prije mora nestati i da se bloku u cjelini vrati prvobitni inte'gritet. Kako sama graaevina nije predstavljala
osobitu povijesno-umjetnicku vrijednost, to se nije ni postavljalo
pitanje potrebe za faks'imilskom rekonstrukcijom, vee se prislo
ambijentalnoj obnovi stambene zgrade, prve koja je u revitalizaciji

Williamsburg, rekonstruirana Ije-

kama

150

151

Dioklecijanove palace ponovno dobila stambenu namjenu, usklaaenu sa suvremenim standardom stanovanja.
Zgrada se 'sv,o jim vo'lumenom 'i materijalom (,kamenim zidovima i ,krovom od kupa ,kanalica) potpuno usklaauje s okolnim ambijentom, ali samim izrazom nos'i pecat nenametljive suvremene arhitekture. (Rrojektanti obnove sou Mira Bezic i Neven segovic). Na
njezinom straznjem zidu respektirani su i k.onzervirani sviizvomi
romanicki ostaci.
Dru9'i slucaj od-nosi se na mnogo osjetljiviji problem obnove
ratom porusene zgrade na Peristilu. Prvobitna zgrada AgHc-Mrkonj'ic bila je trokatna uglovnica na raskrizju glavnih antickih komunikacija u Palaci - karda ,i dekumana - odnosno glavnih danasnjih
ulica Dioklecijanovei Tomislavove poljane. lako na tako istaknutom
polozaju, prvobitna graaevina ne samo da nije imala povijesnih ni
ambijentalnih vrijednosti, nego je svojim betonskim materijalom,
narocito betonskim stupicima, znatno odudarala od okolnog ambijenta istaknutog povijesnog, umjetnickogiarhitektonskog znacaja.
Pogoaena avi'Onskom homrbom g. 1944. ta je z,girada bila znatno
porusena, a pri uklanjanju njezinih ostataka pojavili su se znacajni
izv.orni dijelovi Dioklecijanove palace i to ugaoni pilon naraskrizju
karda i dekumana, ostaci stupova s bazama i ostaci plocnika.
Potrebu za obnovom i ovdje su trazili prvenstveno urbanisticki
-razlozi zastiteizvornog srednjovjekovnog ambijenta odnosno postojecih povijesnih blokova na raskrizju glavnih ulica, a osjetljivost
situacije naglasavao je sam Peristil, koji je vjekovima okruzen
izgraaenim pr.ostorom 'i ne podnos'i na jed nom svom uglu novu,
umjetno stvorenu prazninu. Unatoc tomu sama 'izgradnja, ,koju su
podstakle strucne sluzbe u gradu (Konzervatorski zavod za Dalmaciju i Urbanistioki zavod), naisla je vec 'i u pogledu osnovnog
.opredijeljena za iii protiv rekonstrukcije na podijeljena misljenja,
jer je bilo prisutno .i misljenje da nije potrebno obnavljati porusenu zg-radu, to prije 5tO su na njezinom prostoru pronaaeni zna-

cajni ostaci same Dioklecijanove palace. Pa 'i kod pobornika rekonstrukcije javljali su se razliciti prijedlozi za .obnovu .od zahtjeva za
primjenom faksimi'lske metodei historicistioke arhitekture d.o
razUcitih suvremenh rjesenja, kOja su vise :iii manje vodili racuna
o povijesnom ambijentu. Usvojen je projekt Odjela za graditeljsko
nasljeae Urbanistickog zavoda (projektant Neven segvic), prema koJem ,se obnovlljena zgrada svolj im volumenom potpuno prHagoouje
ambiJentu. Zahtjev za respektom povijesneokoline odredio je obloznimaterijal iz kamena {u ovom slucaju izglacanog), dok se oblici
otvol'a ,i cjelokupna kompozicija takoaer povezuju s karakterom
okolnog ambijenta. Pa ipak, zgrada nosi pecat suvremene arhitekture i ne tezi historicistickom oponasanju. Njezino specificno rjesenje prizemlja u staklenoj stijeni trazili su razlozi prezentacije
arheoloskih nalaza. Naime, u prizemlju, koji se koristi kao prostor
jayne namjene (snack-bar, pa zatim banka) valorizirani su svi antiok'i ostaci (pilon i stupovi ulica, obnovljeni dijelovi zida sjeveroistocne zgrade Dioklecijanove palace,izvomi plocnik), pa je bilo
potrebno da se .ostavi mogucnost njihova dozivljavanja ;i s ulice.
Gornji katovi ,koriste se kao poslovni prostor trgovinskog poduzeca "Jadranteksril, koji je bio narucilac rekonstrukcije.

Jad~a~u. ~~~~e:ntlcki grad na istocnom

Potrebe za 'rekonstrukcijom povijesnih cjelina takoaer su najve6im dijelom uvjetovale ratna razaranja iii elementarne nepogode.
Od nasih primjera primjene metode rekonstrukcije povijesnog grada putem nove izgradnje koja respektira osnovne prostorne
osobine ranije aglomeracije - moze se navesti slucaj obnove
Zadra. Grad je, podignut u anticko doba na izduzenom poluotoku,
nosio sve karakteristike rims,ke urbanistike: pravilnu .ortogonalnu
mrezu ulica 'koje su uo:kvirivale isto tako pravilne stambene blokove s gradskim sredistem u sjeverozapadnom dijelu otoka.' Srednjovjekovni Zadar preuzima osnovnu prostornu organizaciju antickog
Jadera, koju adaptira za poirebegrada svog vremena, komu osnovna obiljezja daje romanicka 'i goticka arhite,ktura. Zadrzavaju se po-

Zadar, proje!a rekol1strukcije

RekanstrLlirana zgrada na ras/a


seLl Diak/ecijanave u/ice i Tami
s/avove po/jane u Splitu.

152

153

tezi glavnih ulica, '~oje se, meautim, reduciraju, a spajaju se stambeni blokovi u vece cjeline .1 Za razliku od antickog grada izrazitog
monocentricnog obiljezja, srednjovje,kovni Zadar nosi sve karakteristike bicentrizma, jer se na anticki kultni centar jos od starokrscanskog vremena izravno prostorno nadovezalo krscansko kultno
srediste, dok je municipalni trg obHkovan na sasvim suprotnoj strani blizu istocnih gradskih vratiju.
Pocetkom novog vijeka bitne promjene u urbanoj formi dolaze
s podizanjem utvrda, od kojih su narocito karakteristicna ona iz
XVII. st. kojom je okruzeno cjelokupno gradsko podrucje. Rusenjem
tih utvrda formira se u XIX. st. nova gradska fasada, oblikovana
reprezentativnim zgradama, a srednjovjekovnai renesansno-barokna struktura postepeno se obnavlja 'uz stalno zadrzavanje osnovnog gradskog mjerila kOje je tek s talijanskom okupacijomizmeau dvaju svjetskih ratova u XX. st. ponegdje mjestimicno poremeceno.
Taj razvoj naglo prekida bombardiranje iz zraka g. 1944. kojim
je najve6i dio starog grada porusen, dok ' su najznacajnije vrednote
graditeljskog nasljeaa srecom uglavnom posteaene.
Rekonstrukcija grada zapoceta je nakon natjecaja g. 1955.
kojim su kao najuspjesniji radovi ocjenjeni oni koji predviaaju obnovu, zasnovanu na postivanju prvobitne urbane strukture u mjerilu
i u volumenu novosagraaenih objekata. To je i karakteristika proje,kta
Bruna Milica, ona osnovi kojeg se pristupilo arhitektonskoj razradi.
Pojedini projektanti koji su sudjelovali u toj fazi nisu, meautim, svoJim ostvarenjima bili na visini zadatka arhitektonske rekonstrukcije u jednom tako znacajnom, a .istodobno osjetljivom povijesnom tkivu.

Nova zgrada Arheoloskog muze


ja u Zadru, prislonjena na sarno
stanski sklop Sv. Marije (M. Ka
uzlari6)

Interpolacija u povijesl1oj jetgri


Rijeke (I. Emili)

6. INTERPOLACIJE I DOPUNE U POVIJESNIM SREDINAMA

Interpolacija je metoda popunjavanja povijesnog grada iii naselja novim objektima iii cjelinama. Najcesce se primijenjuje u
postojecim blokovima u kojima se nalaze prami prostori, koji se
popunjavaju radi 'koristenja prostora (u privrednei stambene svrhe)
iii zatvaranja k,ompozicijske cjeline pojedinog bloka iii vece prostorne jedinice grada Hi naselja. Za razliku od rekonstrukcijske metode, faksimilske Hi ambijentalne, kojoj je uvijek osnovna svrha obnova graaevine iii cjeline koja je nekad postojala, 'interpolacijom se
ne tezi vratiti nekadhsnje stanje, onego popuniti danasnje praznine
(bez obzira na to jesu Ii one ranije uopce postojale)i to unosenjem suvremene arhitekture u postojece tkivo. Interpolacijom, prema tome mozemo smatrati i svaku danasnju dopunu ranijem povijesnom ambijentu.
Osnovna 'karakteristika .interpolacije je danasnji izraz koji se
vise iii manje usklaauje s postojecim ambijentom. U odnosu na taj
osnovni kriterij usklaaenja s povijesnom sredinom, interpolacije mogu biti sasvim razl.icite , pa se javljaju u vrlo sirokom rasponu od
svijesnog suprotstavljanja ranijem izrazu (tzv. kont,rapunkt) do veceg iii manjeg podreaivanja postojecem ambijentu (tzv. asimilacija).
Ranija povijesna razdoblja, u kojima se cesto primjenj-ivala
interpolacija nove arhitekture u postojecem povijesnom tkivu, veo154

Rab, hotel International


(J. 'De Luca)

1 I. Petricioli: Razvitak Zadra , Urbs.


1958. N. Klaic - I. Petrlcloll: Povljest
Zadra, srednji vijek '

1 I.
Maroevic: Novo u starom, 11
zagrebacki salon , Zagreb, 1976.

ma cesto su se izrazavala ,kontrapunktom novoga prema starome. Pri tome se nerijetko nova arhite.ktura suprotstavljala postojecem ambijentu ne samo iz,razom, nego volumenom ;i materijalima.
Nasem vremenu svojstven je respekt prema graditeljskom
nasljeau, pa se i interpolacijama vise tezi asimilacija nego suprotstavljanje.
o interpolacijama novoga u stam mnogo se raspravlja osobito
u posljednjih dvadesetak godina. Na III. kongresu ICOMOS-a (Budimpesta 1972.) usvojena su cetiri nacela umetanja nove arhitekture u stare tkivo: integracija suvremene arhitekture s povijesnom
sredinom putem urbanistickog planiranja, slobodna primjena novih
tehnika i materijala uz postivanje postojecih odnosa, autenticnost
povijesnih ambijenata koji iskljucuju krivotvorine, te ponovno ozivIJavanje urbanih prostO'ra novim namjenama.
Meau teoreticarima u nasoj zemlJi, koji su se bavili tim pro
blemom, valja spomenuti I. Maroevica i njegovu klasifikaciju cetiriju
metoda interpolacije novoga u staro: 1 1. metoda faksimHa, koja u
oponasanju postojeceg ambijenta .granici s faksimilskomrekonstrukcijom; 2. metoda prilagoaavanja, t .j. pokusaj sto manjeg isticanja
novog u starom; 3. metoda naglasavanja radi uspostavljanja ravnopravnijeg odnosa; 4. metoda kontrasta, kojom se trazi nadjacati iz'raz postojece sredine.
U posljednje vrijeme spominje se cak interpolacija starog
u novome u slucaju kada se rijetke autenticne povijesne graaevine
na'laze okruzene novim objektima,
155

Postupak osjetljivog projektiranja u povijesnim ambijentima, sli,can interpolacijama, traze i dogradnje povijesnih objekata i cjeUna,
.kojeriastajuiz razlicitih funkoionalnih 'razloga. 1<ao primjer takvog , '
postupka moze se spomenuti dogradnja skole uz srednjovjekovni
samostan na Poljudu u Sp/itu.' Taj samostan veoma je znacajna ,
pov,ijesna cjelina, I~ojoj ,n ajstariji tragovii pisaniizvori {)tkr.ivaJu
,ranosrednjovjekovno porijeklo. Danasnji najstar-iji di'jelovi pr,ipadaju
gotickorenesansnom razdoblju iz baja XV. st. Dogradnjom u XIX.i
pocetkom XX. st. samostan je dobio danasnji izgled. Novije dogradnje, a osobito unosenje cementnih ukrasnih elemenata, narusile su ukupnu vrijednost cijelog kompleksa i unijele zabunu u
razlucivanje stilske autenticnosti prvobitne cjeline.

' Primjeri dislokacije graditeljs.({og ,nasljeda, kao metode koja


se uglavnom primijenjuje iposljednJih desetljeea, veoma su brojni
u svijetu i kod nas. Medu najpoznatije radove te vrste u svijetu spadaju oni poduzeti u Eg'i ptu zbog izgradnje Aswanske brane za veliko Naserovo jezero u Gornjem N,ilu kad je bilo potrebno premjestiti neke veoma znaeajne graditeljske i umjetnioke cjeline. Prvi
zahvat u toj akciji bilo je premjestanje hrama Ramsesa II. u Abu
Simhelu. Prema projektu arhitekta Pietra Gazzole bilo je prvobitno
ipredvideno da se golemi kompleks hrama u cjelini presel,i na !lOVU
lokaciju sjeeenjem sklopa stijene u cjelinii dizanjem eitavog spomeni, c~og kompleksa putem golem:ih hidrauliokih presa. Prihvaeen
je, medutim, dl1ugi projekt po kome su di,j elovi sjeeeni i u komadima preneseni na novi polozaj u bHzini izvornoga, ali l1a znatno
visoj koti. Pri tomu su starom hramu na novom mjestu vraeeni slieni topografski uvjeti prostora u pe6ini s time da je prethodno :izradena nova hetOilska zastitna kupola, koja je ostala nevidljiva, osiguravsi unosenje 'izvorne konstrukcije u novoj geoloskoj situaciji.

Uprava franjevacke provincije povjerila je Urbanistickom zavodu Dalmacije osjetljivi zadatak dogradnje franjevacke slkole uz postojeeu crkvui samostan. Projektom je osim obnove samog samostana predvideno uklapanje novosagradenog dijela skole u postojeei sklop njegovim organskim prosirenjem prema sjevernoj strani.
To je omogueilo da se u cjelini sacuva u vanjstini hist{)rijski
karakter a da se 'istodobno suvremeno oblikuje sk{)lslka zgrada,
orijentirana prema unutrasnjem dvoristu, a zatvorena sa svih vanjskih strana zidom u visini prizemlja. Istim zahvatom uklonjeni su
i neukusni dodaci 'iz ranije rekonstrukcije i ostvareni svi programski zahtjevi ,SUVIremeno oblikovanih i opremljenih stambenih, radnih
i pomoenih prostorija redovnikai 'internata. Projektant cjelokupnog
zahvata je Jerko Marasovie, a ,radovi dogradnje i obnove zavrseni su
g. 1968.

Montaza dijela preseljenog kompleksa u Abu Simbelu (Egipat)

Dopune 'mogu zahvatiti 'i veee prostore u povijesnim naseljirna . To je slucaj s vee spomenutom revitalizacijom starog Primostena lJla otoci6u, 'gdje su projektanti (8. Pervan i suradnici) predvidjeli upotpunjenje postojeeeg nasellja novim ,z'gradama, koji
se volumenom, materijalom 'i osobito karakteristicnim krovnim
rjesenjem asimiliraju s izgradenim povijesnim naseljem, premda
svaka napose nosi pecat suvremenog arhitektonskog izraza.2

Recentni zahvat, vezan uz istu Aswansku branu, je premjestanje sklopova hramova s glas{)vitog otoeiea File l1a obliznjoi otog Agi:kiJu koji nije potopljen lizgradnjom nove brane. Radi se 0 slozenom
zahvatu dislokacije g.raditeljske cjeline koJi se sastoji od niza objekata, sto su prema projektu i u realizaciji tal,ijanske firme Condotte-Mazzi Estero rpremjesteni na susjedni otoeic, ali na znatno
visoj koti, iznad razine novog akumulacijsk{)g jezera. Gitav zahvat
izvrsen je primjenom uzornog metodoloskog postupka: najprije ~e
izraden egzaktni arhitektonski snimak i sva tehnicka :i druga znanstveno-istrazivaeka dokumentacija postojeceg stanja, zatim se pri-

7. DISLOKACIJA
Premjestanje povijesnih gradevina Ii cjelina takoder jeiznimna
metoda koja se dopLsta sarno u slucaju kad ni jed nom drugom
metodom nije moguee ocuvati kulturno dobro na izvol'n{)m mjestu.
Takvi se slucajevi najveeim dijelom javljaju prilikomizvodenja veIikih hidrotehnickih radova, znaeajnih za naoionalnu ekonomiju, kad
se prostor,i u komu se nalaze objekti iii cjeHne graditeljskog onasljeda moraju pretvoriti u akumulaC'ij&ka jezera, pa se 'kulturna dobra u njima mogu oeuvati jedino dislokacijom na drug1i polozaj koji
bi u pravilu trebao biti sto blizi 'izvornome, da hi se premjesteni
objekt iloi cjeHna nasli u istom geografskom prostoru.

Aksonometrija franjevackog sa
mostana na Poljudu u Splitu prije j poslije dogradnje

Pojedini teoretieari zastite spomenika, poput Cesare Brandija,


osporavaju u naeelu dislokaciju kao prihvatljivu metodu, smatrajuei
da je umjetnieko djelo sraslo s izvornim ambijentomiz kojeg se ne
smije izdvojiti.3

Usp. Urbs , Spl it, 1973, str. 84.


UrbBnisticki projekt revltalizBcije
starog Prlmostena.
3 C. Brandi: Teoria del restauro, To
rino, 1977.

156

1
2

Projekt dislokacije kompleksa u


Abu Simbelu (gore) i izvedba

157

stupilo, po odredenol11 sistel11u, numeriranju I demontiranju blokova kojisu preneseni na novi otoki privremeno uskladisteni (8
ukupno preko 45.000 blokova) 'i zaNm montirani na odredeno mjesto
prema rpr.vobitnom rasporedu arhitektonsko-ambijentalne cjeline. Pri
tome su, rawmljivo, primijenjena 'i suvremena tehnicka sredstva u
nevidljivim dijelovima ,konstrukcije, tako da se novi izgled cjeline
'i pojedinih dijelova podudara cak i u detaljima s prvobitnim stanjem.'
Glasoviti kompleks na otoku Hie zrtvovan je, dakle, visim
privrednim interesima jedne zemlje, ali su barem njegove graditeljsko-umjetnicke vrijednosti spasene premjestanjem, pa, ialko se vise
ne nalaze u izvornom ambijentu, predstavljaju materijalno"prostorni
konHnuitet dislociranog ori,ginala.
Slicni visi interesi uvjetovali su ponegdje 'i premjestanje cijelih
povijesnih naselja. Kao primjer moze se navesti spanjolski gradic
Puertomarin u Galiciji, koj<i je takoder zrtvovan zbog izgradnje akumulacionog ' jezem za hidrocentralu. Citavo povijesno naselje, ukljucujuci romanicke crkve, stambene kuce, trgove i ulice premjesteno
je na novu lokaciju u bHziniizvomog :polozaja, ali na ~natno visoj
koti, tako da je ,i tu zadrzana osnovna geo-to;pografska karakteristika. Svi objekti su egzaktno snimljeni i dokumentirani, numerirani
i zatim preneseni, uredno uskladisteni i ponovno sagradeni.'
Brojni su Ii jugoslavenski pr,imJeri uspjesnih disl,okacija 'koje su
takod8'r potakli visi ekonomski razlozi. Tu spadaju opsezni radovi na
f)erdapu , u rkojima su premjesteni mnogi spomenici, medu ostalim
i Trajanova tabla, isjecena i zatim podignuta na ve6u razinu. Uzoran
metodol'oski postupak dislokacije ucinjen jei za Arslanagica most
u Trebinju, a medu recentne radove jugoslavenske prakse spada
premjestanje Pivskog manastira s freskama i drugim predmetima
dislokacija naselja na Lepenskom Virui dr.
Medu primjerima sasvim opravdanih dislokacija zbog muzeoloske zastite moze se navesti premjestanje i rekonstrukcija svedskog drvenog ratnog broda Vasa. Ponos svedske ratne mornarice
XVII. st., Vasa je bio potopljen na svojoj prvoj voznji g. 1621. u samoj stokholmskoj luci, te je potonuo sa svom posadom 'i bogatom
opremom. Njegovo spasavanje, prel11jestanjei rekonstrukciju zahtijevali su razloziistrazivanja ,i znanstvenog rproucavanja vojnog

I A , Giammarusti - A. Roccati: File,


storia e vita di un santuario egizio, Novara, 1980.
2 T.
Marasovic: Zasjedanje Savjeta
medunarodne federacije za stanovanje i
urbanizam u Santlagu de Compostelia
. Urbanizam-arhltektura, 1l1/14, Beograd
1962, str. 39.

Dislokacija romanicke crkve u


naselju Puertomarin u Galiciji
(Spanjolska)

158

Vatlenje svedskog ratnog broda


Vasa u stokholmskoj luci

, A. Franzen: The Arship Vasa,


StGckholm , 1962.

pomorstva, brodogradevne tehnologije, kultume historije i drugi zaista jaki motivi. Godine 1961. ulozena su velika sredstva uz iznimno slozeni tehnick,i pothvat da se brodistrazi na mjestu potonuca i
zatim pristupi veoma slozenom procesu podvodnog tretmana drva
(injektiranje e:poxy :polimerima), podupiranje i podvodno ugradivanje plutajuceg doka u rkojem se stalna zadrzavala vlaznost, Na taj
nacin zastitila se ne samo integralna drvena konstrukcija, negoi
citav bogaN inventar broda. Tako je brad doveden na pov.rsinu i dopreml,jen uz jedan lucki gat, uz koji je sagradena posebna konstrukcija za njegovu trajnu zastitu. Kao iznimna muzejs'ka atrakcija Vasa
je danasotvoren brojnim posjetiocima. 1
Premjestanja povijesnih gradevina katkad su potaknuta i drugim zastitnim razlozima. To je, na pr., slucaj s dislokaoiJom stare,
povijesno znacajne Lucke spasilacke stanice (Old Harbour lifesaving Station) kod Chathama na novi polozaj u Cape Cod u Pr6vincetownu (SAD). To je bio zadnji sacuvani primjer inace karakteristicnog gradevnog Npa, sagradan 1879, za potrebe americke spasilacke sluzbe, pretece danas poznate Coast Guard Service. Odluku
o dislokaciji potakla je o:pasnost od erozije kupalisnog podrucja,
koja bi dovela do rusenja povijesnog spomenika, pa se stara gradevina u ovom slucaju zastitila premjestanjem. Tehnoloski proces
u tom je postupku omogucio maksimalnu zastitu, jer je citava struktura samo presjecena u dva dijela, zahvacena velikom dizalicom,
ukrcana na teretnlacu i odtegljena na novi polozaj,gdje je sastav159

I
II

1"

Ijena i danas se upotrebljava kao Muzej sluzbe obalnog spasavanja


a u organizacijoi zastitnih akcija Park Servicea.' .
Ima, medutim, pnimjera dislokaoija gradevina kOje nisu potakli
razlozi potapanja ,izvornog ambijenta Hi 'P,ak muzeoloska zastita, !lego zelja za posjedovanjem povijesnih objekata koji su pripadali drugim, cesto veoma udaljen'im geografskim i ambijentalnim sredinama.
I u takvim slucajev;ima mogu se zapaziti razlicite pobude od nastojanja zastite ,i obnove gradevina makari u udaljenim krajevima ,
do cisto muzeoloskih akvoizicija nepokretnih kulturnih dobara, kOje
se ne mogu opravdati nikakvim visim interes:ima.
Crkva St. Mary Aldermanbury sagradena je u Londonu kao romanioka gradevina g. 1181., ali je poslije pozara 1666. obnovio glasoviti britanski arhitekt Christopher Wren.' Drugi tes'ki udes pogodio je tu gradev:inu g. 1940. kad je stradala od nacistickih bombii
kao rusevina predana americkom Westminister Collegu u Fultonu
prilikom evociranja jednog poznatog Churchillovog govora kojoi ,j e britanski drzav:nik tamo odrzao.
Prigodom obiljesavanja tristote obljetnice gradnje, c~kva je prenesena na novu lokaciju, udaljenu cak 4500 milja od 'izvornog ambijenta. Po uobicajenom procesu dokumentiranja, numeriranja 'i demontiranja, :kompletna gradevina ukrcana je na brad i dopremljena
u Fulton, Missouri (SAD), gdje je ponovno montirana. Izvorna kamena grada prekrila je novosagradenu konstruokciju od opeka, a metalni krov replicira prvobitnu drvenu krovnu konstmkciju koja 1e
nestala prilikom bombardiranja. U unutrasnjosti, koja danas sluzi

, J. M. Fitch: Historic preservation,


str. 133
2 J. M. Fitch: Historic preservation,
sIr,. 202.

Muzej u stokholmskoj luci, u kojem je smjesten izvaaeni ratni


brod Vasa

Vaaenje svedskog ratnog broda


Vasa u stokholmsko/ luci

kao kapela u sklo.pu Collegea, re.plicirani su drveni i zbukani detalji


pryobitne Wrenove arhitekture.
Jos je drasticniji slucaj premjestanja evropskih samostana kao,
na pr., onog iz poznatog spanjols'kog romaniokog kompleksa u Cuxi,
koji je dopremljen u New York (u Muzej "The Cloisters,,) i danas
predstavlja najstariju povijesnu gradevinu na Manhattanu u sasvim
novom ambijentu, sto se - gledajuei sa stanov;ista ocuvanja graditeljskog nasljeda - ni u kpm slucaju fie moze opravdatL
Premjestanja .povijesnih objekata bez stvarnih razloga bilo je
i u nasoj zemlji, a kao primjer moze se navesti Tahir-begov konak
u PeeL lako je postojala mogucnost zastite te vrijedne gradevine
karakteristicne onijentalne arhitekture, ona je ipak bez stvarne potrebe premjestena na sasv;im ne.primJereno mjesto u blizini pumpne
stanice.'

8. REPLIKA I "MUZEJI NA OTVORENOM

'S. M. Nenadovlc: Zastlta gradi


teljskog naslecta, Beograd 1980.

160

Replika je metoda faksimilske rekonstrukcije povijesne zgrade


u kojoj se iz muzeoloskih, odgojno-obrazovnih Hi katkada i zastitnih
razloga kopiraju izvorna graditeljskai umjetnioka djela i postavljaJu
na drugom mjestu. Gledajuci s tog stanov,ista repliku ne mozemo
uvijek smatrati zastitnom metodom, jer to ona postaje samo u slucaju okad se orig:inalno djelo radi zastite nadomjestava kopiJom. No
i bez obzira na zastitnu ulogu, replike katkada imaju takoaer vrijednost graditeljs,kog nasljeaa, 'i to prvenstveno u onim slucajevima
gdje zbog starosti, egzemplarnosti, unikatnosti iii drugih razloga te
graaevine i same postaju pov,ijesna iii ambijentalna dobra. Znanstvene vrijednosti repliciranih g,raditeljskih objekata i cjeHna danas najvise dolaze do izrazaja u t. zv. "muzejima na otvorenom a , kOJi na
jednom mjestu omogueavaju sagledavanje povijesno-umjetnickih, tehnickih, kulturnih, ambijentalnih i narocito etnoloskih osebina povijesne sred-ine.

161

Zastitna uloga 'rep like dolazi doizrazaja u onim situacijama kada


se radi ocuvanja osjetljivli hi ugrozenih originala uklanjajui pohranjuju izvomi objekti. najcesee skulpture. 'i na nJihovo mjesto postavljaju kopije. To je napr. slucaj s poznatim Mikelanaelovim kipom
Davida u Firenci iii pak s mramornim poprsJima iz katedrale u P.isi.
koji su sklonjeni radi zastite 'i na njihovom mjel?tu postavljene replike. Smisao takvih zamjena pokazao se u svojoj punoj opravdanosti u onim podrucjima gdje atmosferske prHike. a narocito zagaaenost zraka u sve slozenijoj ekoloskoj situaciji velikih urhanih sredina i industrijskih 2:ona znatno osteeuju original,e. To se najbolje
moglo zapaziti usporedbom sacuvanih Ii izlozenih kip ova na Partenonu atenske Akropole. Kao sto je poznato. veliki broj izvornih
skulptura iz Partenona odnesen je 1813-1813 - da upotrijebimo
rijeci J. M.Fitcha 1 - >lU jednom od nalspektakularnijih u povijesti
pr,imjera gusarstva u umjetnosti. kad je Lord Elgin prisvoj,io ta vrhunska djela grcke skulpture. koja se sada cuvaju u ,Iondonskom
British Museumu. Izvome 'skiulp,ture. Ikoje su ostale na Partenonu
toliko su do1Jraja'le. da se sada i one ;sklanjaju u akropo:lski muzej
i nadomjestaju replikama.
Arhitektonski prostori katkad se repliciraju u muzejskim interijerima da hi posluZili za 'izlaganje prenesenih ali 'izvornih spomenika sl'ikarstva i skulptur,e. Takve su rep like na pro u muzejima etrur-

o.c.

J. M. Fitch: Historic preservation,

Replicirani pros tori romanickih


crkava.

/zvorna freska
prostoru apside
ve S. Maria de
na Montjuicu u

Replicirana statua Michelangelo


vog Davida ispred Palazzo Vecchio u Firenci

162

u repliciranom
romanicke crkTahul u Muzeju
Barce/oni

ENTRADA

skih grobnica.ili na pro u Barcelonskom muzeju Palacio Nacional


na Montjuicu u kome su u okviru Muzeja katalons'ke umjetnosti repl'icirani interijeri romanickih cl"kava. da bi se u njima mogle postaviti izvorne I"omanicke freske. prenesene iz udaljenih. pretezno
brdovitih predjela Katalonije. gdje su bile zapustene i uglavnom
ugmzene.
RepHkom u zastitne svrhe mozemo smatrati i vee spomenuti
pl"imjer konstantnog obnavljanja japanskog ranosrednjovjekovnog
hrama Ise Naiku u Monshu. koji se od nastanka do danas replicira
radi odrzavanja svakih dvadeset godina.
Re,plike. do kojih dolazi iz edukativno-muzeoloskih razloga. takoder 'iomaju dugu tradiciju. a poneke i odreaene povijesnokulturne
vrijednosti. Tako je u okvliru vel'ike jubilarneizlozbe u Nashvillu
(SAD)g. 1895. (Tennessee Centenial Expositon) izgraaena u pravom
mjerilu replika atenskog Partenona. Podignuta ispocetka u laganoj
metalnoj konstrukcijii gipsu. zamijenjena je g. 1930 armirano-betonskom strukturom. kojoj je potpuno u oblikui boji kopiran glasovliti Fidijin orig'inal. Ta zgrada i u svojoj unutrasnjosti sadrzi kopije svih partenonskih originala. sto ih je odnio EIg:in. a cuvaju se
u British museumu.
Gitav niz drugih replika. narocito onih u SAD mogu takoaer
hiti zanimljive tur,istioke atrakcije. aU kao gradevine nemaju kulturno povijesne vrijednosti. osim u onim dijelovima u KOjima sadrze izvorne arheoloske vrednote. iii izvanredno bogate umjetnioke
kolekoije. To je slucaj s Paul Getty Muzejem u Malibu (Califomia).
u kome je replicirana Villa dei Papyri iz Herculanuma. a pridodani j
elementiiz Pompeja. Neke amel"ioke replike. koje nemaju preten-

163

ziju vjernih kopija nitiikakvu odgojno-ohrazovnu funkciju, kao sto


su Hearstova villa u San Simecmu (California) iii Villa Vizcaya
Henry-ja Deeringa u Miami (Florida) poticane su ,i drugim pobudama (a meau njima je svakako i stanoviti snobizam multimiljarderskog drustvenog sloja). Ovom treba dodati 'i druge replike, koje
poput onih u Disneylandu predstavljaju nesumlj.ivu turistioku privlacnost, sto dokazuju 'i milioni posjeti/aca, ali su izvan svake rasprave kad je r,ijec 0 autenticnim graditeljskimi umjetnickim vrednotama i problemima njihova vrednovanja.
Kulturni smisao dislokacija i replika pokazuju i nmuzeji na otvorenom koji u posljednje vrijeme u mnogim zemljama sve vise razvijaju svoju odgojno-obrazovnu ulogu. Oni se u mnogim mjestima zasnivaju na premijestenim autenticnim objektima, sto je uglavnom slucaj s tzv. etnopal'1kovima ali ponegdje i na novosagraaenim replikama. Taj oblik muzeja (na engle,skom open-air museum, francuski
plein air, njemac.ki Freiflcht) datira od 1891. god. kada ~e etnolog
Arthur Hazelius osnovao u Skansenu {svedska) prvi muzej takve
vrste. Nezadovoljan ogranicenim mogu6nostima prikazivanja izvornih objekata, koje su pruzali klasicni muzeji, Hazelius je smatrao
da se eksponati moraju dozivljavati u svom arhitektonskomi hortikulturnom kontekstu. Tako je u Skansenu zapoeeo s oblikovanjem
etnoparka, tj. kolekcijeizvorne ruralne arhitekture, koja u interijerima sadrzi autentieni namjestaj, alate, odjeeu, an takoaer i bioloske elemente jedne etnografske cjeHne: biljke i zivotinje. Na jed-

.Otvoreni muzej povijesne arhitekture na otoku Kizi na Oneskom jezeru u sovjetskoj republici Kareliji. Detalj Preobrazenske crkve

Drvene graaevine na otoku Kizi


(SSSR)
"Muzej na otvorenom
moldu (SR Njemacka)

u Det-

nom mjestu naslo s tako oko 150 graaevina iz razlicitih dijelova


svedske, koji datiraju 'izmeau g. 1574.i sredine XVIII. st., a koje i
tipoloski pokrivaju vrlo siroki raspon arhitekture od cl'kava baroknih
karakteristika 00 razlieitih morfoloskih primjera seoskog graditeljstva, sakupljenih iz brdskih, obalnihi drugih podrueja svedske.
Sve to prati vjerna rekonstmkcija karakteristienih pejzaza, lokalnih bi/jaka i prisustvo doma6ih zivotinja, koje upotpunjuju etnografski presjek povijesne i novije narodne arhitekture, prikazan na jednom mjestu.
Od Skansena do danas razvijali su se otvoreni muzeji u
mnogim zemljama ;j pl'i tome upotrebljavale metode dislokacije izvornih graaevina, katkada i uz faksimilske rekonstrukcije na temelju
postojeee dokumentacije. U oblikovanju takvih graditeljskih zbir,ki katkada se replioiraju stare graaevine da se upotpuni ambijentalna cjelina rekonstruiranog naselja.
Primjer otvorenog muzeja povijesne arhitekture je otok Kizi na
Oneskom jezeru u sjevernoj sovjetskoj republici Kareliji. U Zaoneskom kraju, koji je poznat po tradicijoi drvene arhitekture, u kome
je Kizi vee od XV st. postao sredistem prostrane oblasti, podignute su u XVIII. st. dvije crkvene graaevine, od kojih se naroeito
istiee Preobrazenska crkva (jz 1714.1. karakterist,iena po svojoj kompoziciji od 21 kupole. Ta gradevina na svoj nacin replicira u drvu
kamenu arhitekturu Novgoroda i Zagorskog, odakle su doseljenici
Karelije v,izualnom memorijom nastojali prenijeti arhitektonske karakteristike staroga kraja. Ta i druge crkvene graaevine, koje bez
obzira na ,karakteristike arhitektonskih replika predstavljaju danas
znaeajna autentiena ostvarenja povijesnog drvenog graditeljstva, po-

164

165

e
'"

........,.?

,a:

stale su sredistern svojevrsnog otvorenog arhitektonskog muzeja,


jer su na istom otoku Kizi oko postojecih objekata prenesene graaevineiz razlicitih sjevemoruskih pokraJina kao sto je L.:azarova
e.,kva dopremljena iz Murmanskog manastira, kuca Osevnev, koliba
Elizarovi drugi primjeri, IkoJima se dobija pregled ,ruskog drvenog
graditeljstva u okviru jedne arhitektonsko-pejzazne ejeline.'

Tlocrt Muzeja na otvorenom u


Hagenu (SR Njemacka)

Jedan od novijih muzeja na otvorenom, U kome su rekonstruirani (premijestanjem) !karakteristicni tipovi njemacke seoske
arhitekture u autenticniminterijerima i koji pokazuju primjer vjerno
prezentirane etnografslke ejeline 1e Detmold u SR Njemackoj.
Na velikoj povrsini etnografskog pa.,ka, u kojoj su ucuvani i karakteristicni primjeri westfalskog ruralnog pejzazaizlozeni su mnogi
tipovi -ruralne arhitekture, kOja ce se - s obzirom na to da ejelokupni projekt nije zavrsen - jos dopuniti rekonstrukeijama.
Meau ta,kve muzeje na otvorenom, koji sadrze autenticne eksponate u arhitektonskim replikama zanimljiv je i Westfalski muzej
tehnicke kulture u Hagenu. Podignut u blizini Ruhra, najznacajnije
zapadnonjemaoke 'industrijske oblasti, muzej na relativno velikoj
povrsini sadrzi karakteristicne orekonstrukeije starih zanatskih i lndustrijskih graaevina s ~utenticnim irekonstruiranim eksponatima, koJi
nisu samo mrtvi muzejski predmeti nego pokazuju proizvodni proees u razlicitim privrednim granama.

Novo naselje podignuto prema


historijsklm reminiscencijama u
francusko/ mediteranskoj marini
Port Grimaud

Dio Muzeja na otvorenom u Ha


genu (SR Njemacka)

9. NOVA IZGRADNJA S POVIJESNIM REMINISCENCIJAMA


Pregled metoda ocuvanja graditeljskog nasljeaa zavrsavamo postupkom koji ne mozemo smatrati zastitnom metodom u uzem smislu rijeci, jer se odnosi na novu izgradnju 'izvan povijesnih sredina,
ali koji prisustvom vecih iii manjih povijesnih reminiseeneija p.,idonosi ocuvanju tradiei,onalnog karaktera siorih povijesnih prostora.
Neovisno od cinjeniee sto se neke povijesne remineseeneije
inace javljaju u suvremenim arhitektonskim praveima (na pro u tzv.

166

, Kizi , LenjingradMoskva, 196~

postmodernoj arhitekturi), ovdje treba upozoriti na tendeneije da se


usirim povijesnim zonama, narocito na Sredozemlju, u posljednjim
desetljecima susrecemo sve vise s projektimai ,realizaoijama u
kojima se podrazavaju povijesni stilov,i, iii su barem nova ostvarenja potaknuta nekim zakonitostima proizaslim liz proucavanja graditeljskog nasljeaa, sto se odrazava u mjerilu,organizaeij-i prostora,
a u nekim slucajevimai obHeima. Pri tomu rjesenja variraju od veDill oslanjanja na povijesne obHke, ukljucujuci caki detalje, sto bi
se moglo smatrati jednim novim valom historieizma, do rjesenja
kojima je graditeljsko nasljeae samo putokaz U obHlmvanju novih
graaev.ina u pejzazu kOje se u sirem smislu moze smatrati historijskim.
Kao p.,imjer radikalne primjene povijesnih elemenata u stvaranju jednog novog ambijenta, oblikovanog na nacin historieistiokog
projektiranja, moze posluziti marina u franeuskom sredozemnom
naselju Port Grimaud. Ne ulazeci u funkeionalno rjesenje novoprojektirane marine, koja 'U'kljuouje osiguranje dobro zasticenog veza za camee, aparatmana, trgovine i drugih sadrzaja, ovdje je potrebno samo upozoriti da je u Port Grimaudu to ucinjeno u znatnoj
mjer.i primjenom odreaenih obllika povijesne arhitekture. Da bi se
korisni'ku marine i posjetioeu omogucio ugoaaj povijesne sredine
i njezinih humaniziranih prostora, projektanti sou svijesno pristupili
takvim rjesenjima 'koji ejelokupnom ambijentu daju karakter starog
sredozemnog naselJa.

167

Proje'k tant susjedne marine Port Cogolin takoder je proUCIO


prostorne zakonitosti jedne povijesne aglomeracije ,i primijenio ih
u svomrjesenju, ali pri tomu nije pristupio for:malno stilskom oponasanju graditeljskog nasljeda, nego je suvremenom arhitekturom,
tekinspi'riranom prosloseu, oblikovao ambijente veoma slicnog ugodaja.
Slicne pokiusaje nalazimo u posljednje vrijeme i kod ne,kih
projektanata u Dalmaciji koJi nastoje ozivljavanjem tradicionalnih
el,emenata suzbiti jednu drugu pojavu, a to je konstantno i sve
ucestaHje nagrdivanje sirih povijesnih prostora neukusnom betonskom arhitekturom koja proizlazi ,iz sve sire primjene betonskih
bloketa, oblikovane po odredenim obrascima.
Nase pejzaze, narooito na obalnom podrucju, ukljucujuei i one
povijesne, sve vise napada takva arhitektura, kojoj formalno obiljezje daje ravna krovna terasa, procelni ballmni i veoma cesti pomodni
otvori "na koljeno. Dna se ne javlja u tolikoj mjeri zbog neinventivnosti projektanta, vee je prvenstveno rezultat Hegalne 'izgradnje
bez projekta i odobrenja, gdje se takvi objekti primjenjuju ne samo
kao pomodno preuzimanJe oblika, nego su u prvom 'l'edu najpogodniji u tehnoloskom procesu brze realizac'i je.
Ne ulazeei sada u raspravu 0 tomu da je u nastojanju suzbijanja takve pojave doslo i do sve ucestalije izgradnje koja se u ohlikovanju prvenstveno ,rasclanjenih krovova sve vise oslanja na tradicionalnu arhitekturu ,ida je u tom nastojanju dosloi do pojave
"tradicionalistickog manirizma, mora se ustv,rditi da je na pojedinim podrucjima, koja su karakteristicna po prirodno-pejzaznim vrijednostima, primjena takve arhitekture s tradicionalnim obiljezjima
pridonijela zastiti sirih prirodno,povijesnih prostora.

168

* * *
Sumamim pregledom metoda, koje se pl'lmlJen1uJu alktivnim
pristupom graditelljskom nasljedu, zeljelo se pokazati da su nacini
ocuvanja povi~esne sredine veoma razliciti i ne ogranicavajll se sarno na konzell'vaclju i tehnio~u rkonsolidaciJu. Izbor najpogodnije metodeovisi 0 mnogim 'ciniocima, medu kojima u prvom Iredu spada
obiljezje samog ohjekta Hi c'jeline i nJihova sUVIremena vailorizacija.
U tim razlicitim mogucnostima ostaje uvijek kao osnovna konstanta
respekt prema graditeljskoj bastini i najveca moguca prezentacija
njenih autenticnih vrednota.

Nase/;e u francusko; mediteransko; marini Gogo/in

169

BIBLIOGRAFilJA -

INDEKSI

ODABRANA

BIBLIOGRAFIJA

Kratice:
G = Gadisnja,k zastite spameni'ka kulture Hrvatske, Zagreb, izdanje R~ublickag zavada za zastitu spomenika ,kulture SRH
ICCROM
'International canservation centre Rame, izdanja Meaunarodnag cent,ra za studij zastite i abnave kulturnih dabara, Rim
Z = Zbarni,k za:stite spomeni'ka kulture, Beagrad, 'izdarrje Saveznog (Jugaslavenskog) zavada za zastitu spamenika ku.(ture
URBS = Revija Urbanistickag zavada Dalmacije, Split

A. TEORIJA I PRAKSA AKTIVNOG OCUVANJA GRADITEUSKOG NASLJEDA


ARP1YARD, D. (edit.): Urban conservatian 'in Eurape and America, Rame, 1975.
BARBACGI, A.: La tutela dei manumenti can particalare riguardo al restauro e all'ambiente, Firenze, 1982.
BILOPAVLOVIC, A.: Ureaenje starag dijela grada Splita, rad Kamisije SklJJpstine apcine Split na izvjestaju
a stanju starag dijela grada i prijedlogu njegava ureaenja, Ul'bs, 1961-2.
BONELLI , R.: P,rinciples of Architectural and Urban Conservatian, ICCROM.
BORUSIEWICH, W.: Kanservacija zabytkaw budownictwa murovanega, Warszawa, 1981,
BRANDI, C.: Teoria del restaura, Tar,ina, 1977.
CANTAOUZINO, S.: Architectural Canservation in Europe, Beograd, 1975.
CESCHI, : Teoria e staria del restuaro, Boma, 1970.
EHDER, C.: Architectural Canservation, ICCROM.
FEH.!DEN, S.: Uvod 'lJ 'kanzerviranje kulturnag nasljeaa, Zagreb, 1981,
FEJl.WOEN, B.: Conservatian af histaric buildings, Landan, 1982.
FE'DERATIONINTERNATIONALE POUR L'HABITAl'lON, L'URBANISME ET L'AMENAGEMENT DES TEHRHOIHES:
Actes de la ,reunion de Venise, 1984.
FISTER P.: Obnavain varstvo arhitektume dediscine, Ljubljana, 1982.
FITCH, J!M.: Histaric preservatian, New Yark, 1982.
GAZZOLA, P.: The past in the ,Future, ICC'ROM.
GERMAN COMIMISSION FOR UNESCO: Pratection and Cultural Animatian of Manuments, Sites and Histaric
Tawns in Eumpa, Bann, 1980.
I NSALL, D.: The Care aif Old Buildings Today, Landan, 1972.
KORAC, V.: 0 priradi i smislu obnove g.raditeljskih spomenika, Z, XXVI - XXVII.
KRSTIC, B.: Covjek i prastar, Sarajevo, 1982.
MARASOVIC, J.: ole respect du patrimaine architectanique est la base del I'e~pression cantemparaine,
Nessun futuro senza passata, Rama-Bari-Firenze-Verana 1981.
MARASOVIC, T.: Aktivna zastita i revitalizacija graditeljskag nasljeaa, UHBS, 1967.
MARASOV,IC, T.: Zastita g,raditeljs:kag nasljeaa, Pov,ijesni pregled s izboram tekstavai dokumenata, Zagreb
---'Split, 1983.
MAROEVIC, I.: Revitalizacija starih gradskih jezgra, Z-XXVI-XXVM, 1977-8.
MINISSI, F.:Canservaziane dei beni starici artistici e ambientali, restaura e musealizzazione, Rama, 1978.
NENADOVIC, S.: Zastita graditel1skag nasleda, Beagrad, 1980.
PARENT, 1M.: La dactrine de ,Ia canservation et de la restauratian des monuments et des sites historiques,
Nessun futuro senza passato, Roma-Bari-Firenze-Verona, 19.15.

173

PHIUIPPOT, P.: Philosophy, Criteria, Guidelines, ICCROM, 1974.


PRELOG, M.: Prostori vrijeme, Zagreb, 1973.
PREML, T.: Zastita 'Spomenika arhitekture i odnos prema kulturnom nasljeau, G, 1/1975.
SANPAOLESI, P.: :Discorso sulla metodologia generale del restauro dei monumenti, Firenze, 1977.
SAVEZ DRUSTAVA KONZ6RVATORA JUGOSLAVUE: Simpoziljum, Zastita spomenika kulture u samoupravnom socijalistiekom drustvu, Z, XXV, 1975.
SORLlN, E: Princ.ipes et methodes de savegarde et de reanimation du partimoine culturel immobilier,
ICCRO!M, Rome, 1970.
UNESCO: Shvatiti i djelovati, UNESCO 0 problemima danasnjke i 'izazovima sutrasnjice, izdanje Zavoda za
kulturu Hrvatske Zagreb, 1979.
ZELEZNIK, M.: Historical monuments and cultural values, Nessun futur senza passato, ICOMOS, VI assemblea generale, Roma, Bari, Firenze, Verona, 1981.
B_ ORGANIZACIJA, PRAVNI I FINANCIJSKI ASPEKTI O(;UVANJA GRADITEWSKOG NASWEDA

BAGLIONI A - GUARNERIO G.: La ristrutturazione edHizia, tecnologie per ilrecupero delle vecchie costruzioni, aspetti economici, legisIativi, Milano, 1980.
CONSELL DE L"6UROPE: La defence et miso en valeur des sites ensembles historiques ou artistiques, 1963.
DELFANTE, C.: Specifieni primjer revitalizacije u Lyonu, URBS, 1970.
KACH~, P.: Drustvo prijatelja dubrovaekih starina, Dubrovnik, Iskustva Duhrovnika u odrzavanju spomeniekog fonda, UHBS, 1970.
FITCH, J,M_: Uloga a~hitekta u zastiti historijskih gradskih centara, UHHS, 1970.
SAVIC, M., IVKOVIC, D., ZUCIC, M.: Rekonstrukcija centra Novog Sada, UR.BS, 1970.
SEKULlC, J.: Iskustva Igrads'kog zavoda Beograda u financiranju zastite spomenika, Split, 1970.
SOSIC, H.: Ekonomija spomenioke bastine (studija u rukopisu), Zagreb, 1984.
STALNA IKONFERENCIJA GRADOVA JUGOSLAVIJE: Pravni sistem zastite spomenika :kulture u SFRJ, Beograd, 1968.
SUPETlC, D.: Neka zapazanja u vezi financ.iranja regeneracije historijskih jezgri Zagreba, UHBS, 1970.
TOMIC, S.: Pravna zastita spomenika kulture, Beograd, 1958.
C. ODGOJ I OBRAZOVANJE 0 GRADITELJSKOM NASLJEElU

BARTHELBMY, J.: Conservation integree et formation des architectes, ICOROM, 1982.


BOIRET, M. Y.: La formation des architectes francais aux taches de la restauration des monuments anciens,
ICCROM, 1982.
BONELLI, R.: Notizie sulla nScuola di specializzazione per 10 studio ed iI restauro dei monumenti, 'ICCROM,
1982.
DE 'LONG, D.: Training in Architectural Conservation at Columbia University, ICCROM, 1982.
DI SmFANO, R: Training in the field of arohitectural conservation and the University ,of Naples post-gra.
duate school, ICCROM, 1982.
GAZANEO, J.: Training in Argentina, ICCROM, 1982.
JOKILEHTO, J.: Training in Architectural Conservation atICCROM, 1982.
LlNSmUM, D.: Conser~ation Studies in the University of York, ICCROM, 1982.
MARASOVIC, T.: E~periences of Split (Yug.os:lavia) in the post-graduate education on architectural her.itage,
IOGROM, 1982.
MARASOVIC, T.: Postdiplomski studij zastite i revitalizac.ije graditeljskognasljeaa u Splitu, G 4-'5, 1978-9.
MARASOVIC, T.: Education in the integral process of arhitectural and urban heritage protection and .revitalization, Nessun futuro senza passato, VI Assemblea generale,ICOMOS, Atti I, Roma~Bari-Firenze
-Verona, 1981.
MUTAL, S.: Training in Arohitectural heritage. Training facilities, ,problems, trends and perspectives in Latin
America and the Caribean, ICCROM, 1982.
REDZIC, H.: Nekaiskustva obrazovanja arhitekata za revitalizaciju arhitektonske bastine, Z XXVI-XXVII,
11977~8.

SILVA TALl.!ES A.: La formation des specialistes dela preservation des biens culturels et sites, au Bresil
et I'IGCROM, ICGROM, 1982.
bSTONKbK, 0.: Training in Architectural Conservation at the Middle East Technical University,ICGROM,
1982.
WOHLERT, V.: Training in Architectural Conservation, ICCROM, 1982.
ZADOR, M.: The system of training specialistes in monuments preservation in Hungary, ICGROM, 1982.

174

D. POSTUPAK O(;UVANJA GRADITELJSKOG NASWEDA


(EVIDENCIJA, DOKUMENTACIJA, VALORIZACIJA)

BABIC, I.: Problematika zastite ,povijesne jezgre Trogira, Arhitektura, Zagreb, 1:60-161.
CANAK - MEDIC, M.: Caractere integrale des Monuments et procede concernant leur adaptation, Atti del
II, Cong,resso linternazionale des restauro, Venezia, 1964, 338.
DOMIJAN, M.: Pueko graditeljstvo na zadarskim otocima, fiksiranje stanja i prijedlozi za revitalizaciju,
Komunikaci1je 78, sv. 3, Beograd, 1978.
DRUSTVO IKONZ'ERVATORA HRVATSKE: Kol-oristieka obrada proeelja povijesnih zgrada, Zagreb, 1982.
FISTER, P.: Metodologija 'i kriteriji za obnovu i revitalizaciju starih gradskih jezgri u Sioveniji, Z, XXVIXXVII, 1977-8.
GRUJIC, N.: Svrha, metoda i rezultati proucavanja starih naselja, URt8S, 1970.
JADRlC, R: Revitalizacija historijske jezgre Jajca, URBS, 1970.
MARASOVIC, T.: Metodoloski postupak abnove historijskih urbanih centara, URBS, 1970.
MARASOVIC, T.: Methodological proceedinges for the protection and revitalization of historic sites, ICCROM,
1975.
MAROEVIC, I.: Dokumentiranje graditeljskog nasljeaa, G 2-3, 1976-77.
MAROEVIC, I.: Prilog teor-iJi dokumentacije radova na spomenicima kulture, G 1, 1977.
MAROEVIC, I.: OdrZavanje spomeni,ka 'kulture, G 4/5, 1978-9.
MAROEVIC, I.: Kako istaknuti povijesnost spomeni;ka graditeljstva kod njegove obnove, Z XXVI-XXVII,
1977-8.
MAROEVIC, I.: Konzervatorska valorizacija i propozicije u funkciji ureaenja pmstora, Covjeki prostor,
331, Zagreb, 1980, str. 19.
MADZARIC, V_: Problemi valorizacije spomenika kulture Z X, 1959.
MILlC, B.: Valorization de monuments et sites historiques dans Ie plan d'amanagement de Zadar, Attualita
urbanistica del monumento e de:ll'ambiente antico, Milano, 1957.
MOHOROVI,CIC, A: Pri,log analizi vrednovanja povijesnih urbanih cjelina 'i objekata arhitekture u akviru
rada ,na zastiti spomenika kulture u SRH, Zagreb, 1979.
TAIDIC, B.: Rovinj, razvoj naselja, Zagreb, 1982.
PERKOVIC, Z.: Prilog metodologiji valorizacije u graditeljstvu I(disertacija), Zagreb, 1983.
PEROGALLI, C.: Monumenti e metodi di valorizzazione, Milano, 1954.
PHELOG, M.: Problem valorizacije u historiJi umjetnosti nase zemlje, Zivot i umjetnost,1, Zagreb, 1972.
P:RELOG, tM.: Uz problematilku vrednovanja i revitaNzacije povijesnih sredista, G 4-5, 1978-9.
E. ISTRAZIVANJE I ZNANSTVENA OBRADA GRADITELJSKOG NASLJEDA

BOSKOVIC, D.: Stari Bar, Beograd, 1962.


CANAK"MEJDlC, M.: Gamzi'g,rad, Beograd, 1978.
DE ANGELIES D'OSSAT, G.: Guide to the methodical survey of m(}numents and causes of their deteriora.
tion, ICOROM, 1982.
DYGGVE, E.: ,L'amphiteatre, Recherches a Salone, II, Copenhague, 1933.
KOJIC, B.: Metodika rada naistrazivanju spomenika profane arhitekture, Z IV-V - 1953-4.
MARASOVIC, J.: Prilog metodologiji obrade graditeljskog nasljeaa, disertacija, Zagreb, 1977.
MARASOVIC, J., MARASOVIC, T., MARA'SOVIC, M.: Crkva sv. TroJice u Splitu, Split, 1971.
NESKOVIC, J_: Duraevi stupovi u Stamm Hasu, Kmljevo, 1974.
PRELOG, tM.: Poree, gradi spomenid, Beograd, 1957.
G. PROJEKTIRANJE I REALIZACIJA O(;UVANJA GRADITELJSKOG NASLJEDA

BEGOVIC, M.: Revitalizacija bloka Tkaleiceva ulica, Radiceva ulica, Krvavi most u Zagrebu, idejni projekt,
Zagreb, 1978.
CANAK, M.: Primena suvremenih tehnickih sredstava u konzervatorskoj sluzbi
neka posebna tehnicka
Iresenja prikazana na 'izlozbi u Parizu 19'57, Z VIII, 1957.
CANAK-MEOIC, M.: Rekonstrukcija crkve cistercitskog samostana u Kostanjevici, Z XVI, 1965.
CANAK.MEDIC, M.: Cistercitski samostan u Kostanjevici i njegova obnova, Z XXII-XXIII, 1972'-3.
DOMIJAN, M.: Cr,kva sv. Andrije na Vrgadi nakon posljedlljih istrazivaekih i konzervatorskih radova, Starohrvatska prosvjeta HI. s. sv. 13, Split, '1983.
DRUSTVO KONIZERVATORA SRBIJE: Obnova spomenika graditeljstva, Simpozij, Pirot, 1978.
GELSOMINO, L. - CESARI, C.: Recupero edilizio, rilevamento e diagnostica, 1, 2, Bologna, 1982.
GOJKOVIC, M.: Arslanagic most -spasavanje ire,konstrukcija, Z XXII-XXIII, 1972-3.

175

JARAS-POHL, Z.: Obnova kapitula benedi,ktanskog spomenhka sv. Marije u Zadru, G 1-1975.
LUCIC:, B.: Obnova Sorkoceviea Ijetnikovca u Rijeci Dubrovackoj, G 1-1975.
MOROZZI, G.: Interventi di restauro, 'Firenze, 1979.
NENADOVIC, S. M.: Restauracija crkve Sogorodice Ljeviske u Prlzrenu.
NEsKOVIC, J.: Obnova crkve sv. Nikole 'kod Usea, Z XIX 1968.
PETRICIOLl, I. - VEllC, P.: Izvjestaj 0 'istrazivanju 'i konzervaclji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru, G
1-1975.
sABAN, G.: Obnova zgrade br. 48 i '50 u Tka'lcieevoj ulici u Zagrebu G 1-1975.
SEGVIC, N.: Primjena specificne arhltektonS'ko rekonstrukcljske metode u Zagrebu, UABS, Split, 1958. 73.
TOMOVSKI, K.: Konzervacija i restauraclja Gazl-Hajdar-kadIJine dzamlje u Sltolju Z XII'I 1972.
VEZIC:, P.: Zastita spomenl,ka kulture u Zadru, Zadarska ,revlja 5, 6, 1979, Zadar, 1979.
VEllC, P.: Obnova kuee Nassl u Zadru, G 4-5, 1978-9.
VEZIC, .P.: Zastita IkuHurnog nasljeda samostana sv. Franje u Zadru , Zbornik radova samostana sv. Franje,
Zadar, 1980.
ZADOR, M.: Miieml~kek konzervalaskanak uj modszerei, Budapest, 1983.
ZDRAV~OVIC, 'I.: Rekonstrukclja I adaptacija Daud pasinog amama u Sko,pju Z 11950.

MAROEVIC:, I.: Rekonstrukcija kao interpretacija, covjek i prosto.r, 232 , str. 16-18 (1972.)
MAROEViC, I.: Novo u starom, 11 Zagrebacki salon, Zagreb, 1976.
MAROEVIC, I.: Muzejski koristeni spomenici kulture, Muzeologija, Zagreb, 1976.
.
MAROEViC', I.: Novo u stamm u arhitekturi Hrvatske - proces interpolacije, Vijesti muzealaca '1 konzerva
tora Hrvatske, XXVi (4), 1977.
.
MAROEVIC:, I.: Adaptacija 'kulturnih spomeni,kov, Sinteza, Ljubljana, 55, 56, 57, str. 95-97 (198-82)
MA:ROEViC, I.: 0 nekim novim pogledima nainterpolacije, Arhitektura, 184-185, Zagreb, 1983.
MIHASLOVIC, E. V.: IMetodika restavracije pamjetnikov arhitekturi, Moskva, 1977..
..
..
MINISTAIAE DE LA CULTURE ET DE <LA COMMUNICATION, Direction du Patrimome: Reutdlser Ie patn'
moine a~chitectural, I. II, Paris,1978.
NENA:DOViC:, S . M.: >Preseljavanje nepokretnih spomeniika arhitekture - Metod Hi nuznozlo? Z XXIV, 1974.
ZDRAVKOViC:, i.: Namena spomenioka pri njihovoj adaptaciji Z XXII-XXIH, 1972-1973.
...
ZDRAVKOVIC:, I.: Obelezavanje nadzidivanja spomenika kulture ,pri njihovoj restauracijii ,rekonstrukclJI,
Z XXIV, 1974.
ZIPPEUUS, A: Handbuch der Europaischen F.reilichtmuseen, Koln, 1974.

I. ZASTITA 1 UREDENJE ARHEOLOSKIH PODRUGJA


F. URBANIZAM I PLANIRANJE U POVIJESNIM AMBIJENTIMA
ASTENGO, G.: Studl, esperlenze I probleml attuali dei centri storici, Urbanistica, 42-43, 1965.
BANOV,lC, A.: Neka Iskustva prl revitalizacijl starih jezgri Beogradai Zemuna, HRBS, 1970, str. 200.
BANOVIC:, A.: Planiranje novih ,procesa i aktivnosti u okviru 'istoriJ'skog :1 ku'lturnog naslJ'eca Z XXVI-XXVII
1977-8.
' ,
,
BEJTlC, A.: Program uredenja hlstorljslke jezgre Sarajeva, URB'S, 19,70.
CELlC, A. i suradnici: Regulacioni ,plan sanacije, konzervacije, ,restauracije i 'revitalizacije Sarajevske car
sije, Sarajevo, 1975.
DE CARtO, G.: U~bino, la storla di una citta e la sua evoluzione urbanistica, Padova, 1966.
DOBBOVIC, N.: Uredenje 'i storljskih g.radova, Z IV-V, 1953-4.
GUTHEIM, F.: 'Praksa jednog grada u revitalizaciji gradskih centara: Annapolis, Maryland, URBS, 1970.
KOLARIC, M.: Alternativna zastita spomeniCike bastine kao cinilac prostornog I drustvenoekonomskog pia
niranja, URBS, 1970.
KURTOVIC:, N.: Valorizacija ambijenata jedne urbane aglomeracije 'I njihov znacaj u izradi detaljnog urbanistickog Iplana, Z XXVI-XXVII, 1977-8.
LAVEDAN, P.: Histoire de I'urbanisme, Paris, 1959.
MAKSIMOVIC:, B.: Problemi s,pomenika kultureu okviru sav,remenog uroanizma, Z X, 1959.
MAKSIMOVIC,B.: Problemirekonstrukcijeistorijskih jezgara gradova Jugoslavije, Z XIII, 1962.
MARASOV,!C, .T.: Zas~~ta i urecenje graditeljskog nasljec:1, Savjetovanje: Covjekova okolina u prostornom
plamranJu, OpatlJa, 1979.
MARINOV,ICUZELAC, A.: Socijalni prostor grada, Zagreb, 1978.
MILlC, B.: Valorization de monuments et sites historiques dans Ie ,plan d'amenagement de Zadar, Attualita
urbanistica del monumento e deH 'ambiente antico, Milano, 1957.
MOOR, M.: Zastita historijskih ,podrucja i regional no planiranje, UABS, 1970.
NlNKOVIC, A.: Neka is;kustva u revitalizaciJi starih gradskih jezgra u 8itH, Z XXVI-XXVII, 1977-8.
PRROG, M.: IProstornoplanj.ranje ,i ,ku:lturna bastion a jadranske obale, Arhitektura, XXI, 'i967, 956.
RADUL/C, K.: Urbano nasljede i nova 'izgradnja u Zadru, Z 14, 1963.
REDZIC, H.: Ne'kaiskustvarevitalizacije starih gradskih jezgra u -Bosnii Hercegovini, Z XXV, 123.
SAVJETOVANJE S T6MOM: Urbanizam i zastita spomenika ,kulture, Z XIV, 1933.
SEKUUC, I.: Konze.rvatorski uslovi u suvremenom planiranju i rekonstwkcili starih gradskih centara, Z,
XXVI-XXVII, 1977-8.
SiLA, Z.: Historijsko urbanisUcke cjeline u Istri 'i Kvarneru, UABS, 1958.
VUCENOVIC, S.: P.roucavanje I zastita Ikulturnog f1asleca u oblasti urbanizma, Z XI, 1960.
VUCENOVIC:, S.: Zastita i urecenje podrucja Knez Mlhajlove ulice, 'Knez Mihajlova ulica, Beograd, 1975.

CANAK,M8D1C, M., TOIMA:SEVIC, G.: Arheoloske celine i drugi ansambli u rusevmama i moguenosti njiho
va U'kl~ucivanja u suvremeni zivot, 2, XIV.
CANAK-MEDIC:, M.: Spasavanje Lepens~og Vira - koncepoija 'i problemi, Z XXVI-XXVII.
CURK, I.: The choice of areas within archeological sites which dema~d ~ stricter protection, Nessun fu
turo senza passato, iCOMOS, VI assamblea generale, Homa, Ban, FI,renze, Verona, 1981, 215.
KOROSEC J.: Nekol iko -reci 0 konzervaciji arheoloskih ,gracevinskih objekata, Z 111-1952.
LERiCl, C;M.: Una grande awentura della archeologia moderna, 195'5/65. Dieci anni di prospezioni archeo
logiche, Torino, 1965.
.
MANO-ZISI D .: Pitanja. zastite i odrzavanja arheoloskih spomenika I nalazista, Z I, 1950.
RAPANIC, t.: Oileme i prijedlog za Solin, A~hitektura 160-161, Zagreb.
SAVETOVANJE ARHEOLOGA KONZERVATORA Z, X, 1950.
STANLEY PRICE, N. P.: Conservation on archaeological excavations ICCROM, Rome, 1984.
TOMASEViC:, G.: Suvremena konzervacija arheoloskih spomenika kao sinteza 'istrazivao~ih radova Z XII 196.
VRSALOViC D,: Istrazivanje i zastita ,pomors'kih arheoloskih spomenika u SR HrvatskO'J, Zagreb, 1974.
VRSALOViC: D,: P.roblemi daljnjih arheoloskih istrazivanja, mjere zastite i nacin predocavanja starohrvat
skih spomenika u Soiinu, G 1-1975.

H. METODE AKTIVNE ZASTITE


CELADA G. - COLOMBO, F. - DI BAnlSTA, V. - PAOLlU:O, IP.L.: Architettura dl riuso in cittaltaliane,
Milano, 1980.
IVANCEVIC, R.: Interpolacija: meduvroijednost medu vrijednostima i1ikrivotvorine, Arhitektura, 184-5, Za
greb, 1983.

176

177

/1
INDEKS GEOGRAFSKIH POJMOVA I OBJEKATA

ABU SIMBEL (Egipat) 157


AGiKIJA (Egipat) 157
AGHIGENT (Ital,i ja) 135
ANTHONY ISLANDS (Sr. KoL) 30
ASWAN (Egipat) 157
ATENA fGroka) 70, 147, 162
Plaka 21
BAR 70, 82
BARCELONA (Spanj.) 59, 163
BEOGRAD 8, 22
BIOGRAD NA MORU 107
BOKA KOTORSKA 67
BOLOGNA (ltaL) 20
CACERES (Spanj.) 63
CELLE (SR Njem.) 25
CETINJE 56
CHATHAM (USA) 1'59
COGOLIN (.Franc.) 168
DER-EL-SALAM Hanz.) 31
DEliMOLD (SR Njem.) 165, 1,66
DISNEYLAND (USA) 164
DRNIS 107
DUBHOVNIK 66, 78, 89
BERIDAP 158
ERACLEA MINOA (HaL) 144
FERRARA (ltaL) 96
FEZ (Maroko) 31
FI,LE (Egipat) 157
FIRENGA (,ltaL) 162
FR.A:N~FURT (SR Njem.) 53
FULlUN (USA) 160
GA!MZIORAD 80, 1'36
GASTOWN (Kan.) 18, 21, 22
GENOVA (ltaL) 74, 75, 132, 133
GOSLAR (SR Njem.) 25
GRAClse:E 22
HAGEN (SR Njem.) 166
HALLOKO (/Madz.) 29
HERCULANUM (,)taL) 163
HVAR, sv. Roko 133

:~E~~~~kJ O~ap.)

lQ4 \

IZOLA 105
KAMNIIK 52
KASTELA 35
KI.LWA fTanz.) 31
KIZI (SSSR) 164, 1'65, 166
KOPER 105
KRAIKOW '(PoL) 25, 26, 27
Wawel25
Kazimiersz 26, 27
KRANJ 22,52
LADENBURG '('SR 'Njem.) 25
LAHORE (iPak) 30, 31
LANDSHUT (SR Njem.) 25
LONDON (v. Brit.) 50
LOVREC 23

178

LJUBLJAiNA 22, 45, 56


MAUBU (USA) 163
MAZZARE DR VA!LLO (ltaL) 145
MIAMI (USA) 164
MOGORJ6LO 126
MONSHU fJap.) 163
MOSTAR 7,1, 93
MUHMAN'SK (SSSR) 166
NAIHOBI {Ken.) 23, 129
NA!PULJ (ltaL) 36, 75, 84
NASHVlol.!LE (USA) 163
NEW YORK (USA) 161
NORDUNGEN ,(SR Njem.) 25
NOVGORQD (SSSR) 165
NOVil SAD 22

SKOPLJE 135
SOLiN 35
SONGO MNARA (TanlZ.) 31
SPUT 22, 33, 34, 49 , 54, 71, 76, 77, 129, 140, 141,
142, 143, 153
Dijanin hram 84
Dioki. palaca 53, 66, 77, 78, 83, 87, 88, 89, 90, 92,
95,103,104, '1 07,108,114,. 11'5,131
palaca Grisogono Cipci 137
Poljud 156
sv. Juraj 84, 85
sv. Trojica 80, 81, 84, 130
Veli Varas 110
siBENI!K, vijecnica 146, 147
sTOKHOl:M (Sved.) Vasa 158, 159,160
TIMGAD (Alzir) 135
TR8BINJE 158

TROGIH 37,67,70,107,108,119
sv. Ivan 67
TRZiC 22, 52
UHBINO (HaL) 27,28,29, 84
VANCOUVER ,(JKan .) 18, 21, 49
VARsAVA (PoL) 14'8, 149
VRANJ,IC 35
WI,l:L1AM8BURIG (USA) 128, 149, 150
ZADA!R 8~, 86, 153, 154
Palata Grisogono 140
sv. Krsevan 91
sv. Marija 92,131,154
sv. Toma 133
ZAGORSK (SSSR) 165
ZAGREB, Tkalciceva uL 22

OHRID 67
aMI,s 107,108
OSlilA ('ltaL) 74
PAESTUM (ltaL) 73, 74, 135
PALERMO (ltaL) 133
PALJMA DE MALLOHCA ('Spanj.) 59
PARol'S (franc.) Marais 24
PEe:, Tahir begov ikonak 161
PIAZZA ARMERINA (ItaL) 125, 126
PI'RAN 105
PISA (ltaL) 162
PNA 158
POREC 82
PRiMOSTEN 71, 116,117, 118, 1'19, 120, 134, 156
PO MPEJI (ItaL) 163
PUE'RTOMARIN (Spanj.) 158
PULA 71
PYRGA (IItaL) 73
PORT GRIMAUD(Franc.) 167

QUIRIGUA ('Guat.) 31, 32


RAB 154
RAS 66
REGENSBU'RG (SR Njem.) 25, 75
RiM (ItaL) 30
Ara Pacis 125
Lungotevere 19
S. Michele 38
Tor di Nona 18, 19
Trastevere 36
ROG02:NIGA 117
ROlHBNBURG OB DER TAUBER (SR Nj.) 25, 127, 128
SALONA 35
SAN GllMlNiANO (;ItaL) 127
SAN SIMEON (USA) 164
SARAJEVO 54, 55, 56
Carsija 11,1, 112,113,114,139
SEGE'STA (ItaL) 135
SEl:INUNT {,(tal.) 135
SINJ 119
SKANSEN (Sved.) 164, 165

179

POPIS I PORIJEKLO ILUSTRACIJA

Slika na ovitku: Obnovljena zgrada Iza Vestibula 1 u Splitu (foto Z. Buljevie)


Konak kneginje Ljubice u Beogradu poslije zavrsenih radova na zastiti i revrtalizaciji (arh. S. Vuce
str. 8
novic, Zavod za zastitu spomenika kulture Beograda)
str. 14 Prizemna dvorana Dioklecijanove palace u Spitu poslije istrazivanja i Lfreaenja (foto Z. Buljevie)
str. 16 Jugoistocna kula Dioklecijanove palace u Splitu poslije obnove i ureaenja (Fototeka Urbanistickog
zavoda Dalmacije - Split)
str. 18 lijevo: zgrade skromnih ambijentalnih vrijednosti u rimskoj cetvrti Tor di Nona, predviilene rusenjem u provedbenomplanu iz g. 1933 (German commission for UNESCO: Protection and cultural
animation of Monuments, Sites and Historic Towns in Europe)
desno: projekti revitalizacije bloka u cetvrti Tor di Nona LI Rimu (Protection and cultural animation)
str. 19 lijevo: zgrade u rimskoj cetvrti Tor di Nona prije obnove (Protection and Cultural Animation)
desno: prijedlog rehabilitacije cetvrti Tor dl Nona u Rimu (Protection and Cultural Animation)
str. 20 desno: obnovljeni blok u povijesnoj jezgri Bologne (Commission nationale allemande pour rUNES
co: Urbanisme et renovation urbain e)
dolje: Tlocrt povijesne jezgre Bologne s oznacenim zahvatima rehabilitacije stambenih blokova (Urbanisme et renovation urbain e)
str. 21 Karakteristicna ulica u atenskoj cetvrti Plaka (foto D. Zivas)
str. 22 Skromne, ali ambijentalno vrijedne napustene kuee u sredistu naselja Graciste u Istri (M. Prelog:
Prostor-vrijeme)
str. 23 Lovrec kraj Poreca u Istri (M. Prelog: Prostor-vrijeme)
str. 24 lijevo: Parfska cetvrt Marais (stari crtez iz publikaclje Marais, Paris 1964)
desno gore: zgrada u Maraisu prije obnove (Marais)
desno dolje: ista zgrada poslije obnove (Marais)
str. 25 lijevo: stambena cetvrt u Regensburgu prije i poslije obnove (Regensburg, Die Altstadt als Denkmal)
desno: Povijesna jezgra Regensburga (Die Altstadt als Denkmal)
str. 26 Njevo: Krakov; povijesna podrucja grada tUrbanisme et renovation urbain e)
desno gore: struktura sredista Krakova (UrDanisme et renovation urbaine)
desno dolje: Krakov; crtez iz XV. st. (Urbanisme et renovation urbaine)
str. 27 lijevo: Urbino, pogled iz zraka (18 Lotus International)
desno: Urbino, povijesni grad i okolica , s .fIaznacenim zahvatima G. De Carlo (18 Lotus international)
str. 28 dolje: Presjeci Pravnog fakulteta prema projektu G. De Carlo (18 Lotus international)
gore desno: revitalizacija povijesne jezgre prema projektu G. De Carlo; namjena objekata i stupanj intervencije (G. De Carlo: Urbino, la storia di una clUe e la sua evoluzione urbanistica)
str. 29 gore lijevo: Halloko (Madzarska) projekt obnove povijesnog naselja (Protection and Cultural Animation)
dolje: Halloko (Madzarska) tlocrt naselja s oznacenlm obnovljenim zgradama (Protection and Cultural Animation)
str. 30 gore: Anthony islands, grobni spomenici (World cultural heritage, Information bulletin, UNESCO)
dolje: Stara tvraava u Lahore, Pakisten (Information Bulletin, UNESCO)
str. 31 gore: Graaevine Ashanti civilizacije u Ghani (World cultural heritage, Information bulletin, UNESCfJ)
dolje: Medina. u Fezu (Maroko), gradska vrata Bou Jeloud (World cultural heritage, Information
bulletin, UNESCO)
str. 32 lijevo: Zapusten.J stambeni prostor u povi/'snoj jezgri Splita prije obnove (Urbanlstieki zavod Dalmacije - Split)
desno: Urusena kuca u Rodriginoj ulici u Splitu, 1958. (Urbanisticki zavod Dalmacije - Split)
str. 33 gore: Kategorije stambenih zgrada u Dioklecijanovoj palaCi u Splitu 1958. (Urbanisticki zavod Dalmacije - Split)
dolje: Poslovni prostor u Dioklecijanovoj palaci u Splitu 1958. (Urbanisticki zavod Dalmacije
Split)
str. 33 Automobilski promet u povijesnim zonama n/emackih gradova (M. Sack. Lebensraum, Strasse)
str. 34 Arheoloska i povijesna podrucja u Kastelanskom zaljevu, danas u sredistu industrijske zone
str. 34 Povijesno naselje Sveti Stefan
str. 37 2ice elektnicne mreze nagrauju povijesnu jezgru Trogira (S.o.S. za bastinu Trogir, Arhitektura, Zagreb)
str. 38 gore: Stati hospicij San Michele u Rimu, nedavno preureaen za institucije zastite spomenika. Crtez
iz XVIII. st. (dokumentacija ICCROM - Rim)
dolje: Kongresna dvorana Lf preul'eaenom hospiciju San Michele Lf RimLf (dokumentacija ICCROM Rim)

180

]-

str.
str.
str.
str.
str.

43
44

46
47

49

str. 50
str. 52
str. 55
str. 60
str. 61
str. 62
str. 63
str. 64
str. 66

str. 67
str. 69

str. 70

str. 71
str. 72
str. 73
str. 74
str. 75
str.
str.
str.
str.
str.

76.
77.
78
79

80

str. 81
str. 82
str. 83
str. 84
str. 85

Mreza zavada za zastitu kulturnih dobara (spomenika) u Jugoslaviji


Mreza urbanistiekih organizacija u Jugoslaviji
Terenski zahvati eksperata ICCROM-a u Indiji (dokumentacija ICCROM - Rim)
Zemlje clanice ICCROM-a (dokumentacija ICCROM - Rim)
gore: Demonstracije graaana Vancouvera (Canada) protiv planirane izgradnje autoputa u povijesnoj
sredlni (Jz knjlge: Protection and Cultural Animation)
dolje: Propagandni letak britanske organizacije Civic Trust za zastitu kulturnih dobara
Akcije organlzacije "Italia nostra za zastitu kulturne bastine kroz dnevnu stampu (Iz publikac7je
"Roma sbagliata, 1976)
Anlmiranje sire javnosN za probleme zastite graditeljskog nasljeaa putem akcije "SOS za baStinu
Radio-Zagreba i strucne stampe (Arhitektura, Zagreb)
ICCROM-ov postdiplomski studij graditeljskog nasljeaa u Rimu (jz dokumentacije ICCROMa)
Osnovni I1st meaunarodnog inventarskog sistema popisa graditeljske bastine (I.P.C.E.) prema publikaciji Inventaire de Protection, 1965.
Dopunski list meaunarodnog inventarskog sistema I.P.C.E. (prema publikaciji Inventaire de Protection, 1965)
Naslovna strana i detalj iz spanjolskog popisa graditeljskih cjelina (Espana, conjuntos historico-artisticos, inventario resumido)
lijevo: Primjena evropskog inventarskog sistema u popisu graditeljskog nasljeaa Spanjolske; objavIjeni inventar grada Caceres (Instrucciones para la defensa de los conjuntos historico-artisticos)
desno: Detalj iz dokumentacije zasticene graditeljske bastine Jugoslavlje (sveska 2, SR Bosna I
Hercegovina)
Graditeljske i prirodne cjeline upisane u spisak svjetske bastine:
Povijesna jezgra Dubrovnika
Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palacom
Stari Ras sa Sopocanlma
Povijesno-prirodna cjelina Ohrida
Detalj iz povljesno-prirodne cjeline Boke Kotorske
gore : Snimak istoenog procelja crkve sv. Ivana u Trogiru (Jugoslavenski inst/tut za zastitu spomenika
kulture, Beograd)
dolje: Arhitektonski snimak povijesne jezgre Trogira (Jugoslavenski institut za zastitu spomenlka
kulture, Beograd)
gore: Fotogrametrijski snimci karijatide Erehtejona na atenskoj Akropoli i katedrale u StrasbourglJ
(Le fiI des pierres, Photogrametrie et conservation des monuments)
dolje: Fasade povijesne jezgre Splita, Zavod za zastitu spomenika kulture - Split (voditelji izrade
snimka S. Vucenovic, S. Feric, D. Marasovic; snimatelji M. Sumic, A. Balta, A. Persen, K. Jelaska,
M. Radman, fJ. Barae, N. Ivanisevic, I. Bikic)
Arhitektonski snimak povijesne jezgre Splita, tlocrt (Zavod za zastitu spomenika kulture - Split)
Aerofotografija Paestuma pokazuje, osim liidljivih ostataka antickih graaevina, tragove arheoloskih
objekata pod zemljom Imji se prepoznaju meau vegetacijom (C. M. Lerici: Una grande avventura
della archeologia moderna)
dolje: elektromagnetski snimak etrurskog podrucja u Pyrgi nedaleko Rima (desno) 1 njegova arheoloska interpretacija (lijevo) C. M. Lericl: Una grande avventura della archeologia moderna
gore: elektticne prospekclje etrurske nekropole u Tarkviniji (C. M. Lerici: o.c.)
gore: mehanieka arheoloska sonda (C. M. Lerici: la ricerca meccanica del passato)
dolje: upotreba periskopa u otkrivanju etrLfrskih grobnica (C. M. Lerici: Una grande avventura, o.c.)
Analit/cka obrada povljesne jezgre Genove (L. Grossi Bianchi: Les etudes sur Ie centre 'historique
de Genes, Sites historiques urbains, UrbanisNca, Torino).
Popisni list analit/cke obrade povijesne jezgre Splita g. 1958 (Urbanistieki zavod Dalmacije, Split)
Graflcke analize povijesne jezgre Splita, ~965-1970. (Zavod za zastitu spomenika kulture u Splitu)
Graficke analize povijesne jezgre Dubrovnika {/nstitut za povijest umjetnosti Sveucilista u Zagrebu}
Urbana topografija ostataka anticke Salone (E. Dyggve, g. 1928)
gore: Gamzigrad, tlocrt otkrivenih ostataka g. 1972. (M. Canak-Medic)
dolje: Gamzigrad, sl1imak arhitektonskog ulomka (M. Canak-Medi6)
Sv. Trojica-Split, karakteristicni presjeci g. 1949. (J. Marasovic)
Topografski karton dokumentacije graditeljskog naslieaa (P. Fister: Obnova in varstvo arhitekturne
dediseine)
Idejne rekonst.rukcije Dioklecijanove palace prema R. Adamu (1764), G. Niemannu (1910) i E. Hebrardu (1912)
Idejna rekonstrukcija solinskog amfiteatra prema E. Dyggveu
Studija razvitka crl(ve sv. Jurja u Splitu (J. Marasovic)

181

str. 86
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.
str.

I,

str.
str.
str.

str.
str.

I
str.
str.
str.
str.
str.
str.

desno: Faze razvitka splitskog poluotoka (J. Marasovic)


Njevo: Maketa izgleda Zadra u XV. st. prema I. Petrieioliju (Narodni muzej, Zadar, foto J. Spralja).
87, 88, 89 Studija faza razvitka uzduzne osi Diokleeijanove palace (J. Marasovic)
90 Valorizaeija povijesnih slojeva u projektu obnove zgrade jugozapadno od Peristila u Splitu (J. Mara
" sovic)
.
91 Izvedba restauratorskih radova na erkvl sv. Krsevana u Zadru (Fototeka Zavoda za zastitu spome
nika kulture u Zadru)
92 Izvedba restauratorskih radova na erkvi sv. Marije u Zadru (Fototeka zavoda za zastitu spomenika
kulture u Zadru)
93 Obnovljena zgrada u povijesnoj jezgri Mostara (A. Pasic: Fototeka RO Stari grad Mostar)
94 Obnova zapadnog zida Diokleeijanove palace (foto A. Luetic)
95 Inspekcijski plan obnove katedrale u Yorku (B. Fellden: The wonder of York Minster)
96 Obnova stambenog bloka "Casa delle vedove u Ferrari .(Reeupero edilizio, Bologna 1983)
100 Zasticene povijesne ejeline i spomeniei u Jugoslaviji (B. Krstic: Covjek i prostor, Sarajevo, 1982)
101 Osnovna namjena i zastita prostora, Prostorni plan SR Hrvatske, (Zagreb, 1974)
102 gore: Kulturno nasljeile u prostornom planu Slovenije (Predlog smemie za dolgorocni plan SR Slo
venije)
"
dolje: Prostorni plan Gornji Jadran, spomeniei kulture
103 Spomeniei kulture u prostornom planu zajedniee opcina Split (Prostorni plan zajedniee opcina Split)
104 i 105: Prostorni razvitak splitske regije (Regionalni plan kotara Split, graditeljsko nasljeile u obradi
B. Gabricevica)
106 Spomeniei kulture u Regionalnom planu Splita (Shankland, Cox and associates, Urbanisticki zavod
Dalmaeije: Regionalni plan Splita, 1970)
107 gore: Graditeljsko nasljeile u prostornom planu opcine Biograd na moru (Prostorni plan opcine Biograd na moru)
dolje: Graditeljsko nasljeile u prostornom planu opcine Drnis (Prostorni plan opcine Drnis)
108 gore: Split, Generalni urbanisticki plan, graditeljska i prirodna bastina (3. knjiga - prijedlog plana)
109 Obrada graditeljskog nasljeila u okviru provedbenog plana splitskog poluotoka
(T. Marasovic - F.
" Oreb, Godisnjak zastite 2/1476-3/1977, Zagreb)
110 lijevo: Staro puako naselje Veli Varos u Splitu, obraileno u okvjru Provedbenog plana splitskog po
luotoka (T. Marasovic - F. Greb: Godisnjak zastite 2/1976 - 3/1977)
dolje: srediste Splita s povijesnom jezgrom u okv,i w Genera/nog urbanistickog plana (3. knjiga prijecJ/og plana)
111 Regulaeioni plan sarajevske carsije (Dz. Celie J suradniei), prema publikaeiji Regulaeioni plan sana
eije, konzervaeiJe i revitalizacije sarajevske Carsije, Sarajevo, 1975)
112 gore: Regulaeioni plan sanaeije, konzervadje i revitalizaeije sarajevske Carsije: arhitektonskourbani
sticka dispozieija (o.e.)
dolje: Projekt obnove ducana u Trgovkama - najstarijem dijelu Carsije (o.e.)
113 Iijevo: Projekti obnove ducana oko Kolobare u sarajevskoj Carsiji (o.e.)
desno: Stupanj interveneije u sarajevskoj Carsiji (o.e.)
114 Regulaeioni plan sarajevske Carsije (presjeei, o.e.)
115 Regulaeija prostora izmeilu PerisU/a i Obale u Splitu,tloert gornjeg i donjeg kata (J. Marasovic,
Urbs, 1957)
116 Regulaeija prostora izmeilu Peristila i obale u Splitu, presjeei stanja prije i idejni projekt (J. Ma
rasovic, Urbs, ',1957)
117 gore: Generalni plan podrucja PrimostenRogozniea (B. Kalogjera i suradniei)
dolje: Pucke kuce u staroj jezgri Primostena (Urbs, 1972)
118 gore: Primosten, detaljni urbanisticki plan (Urbs, 1972)
dolje: Primosten, urbanisticki projekt revitalizaeije starog naselja (B. Pervan)

str. 119 Primosten, postojece stanje i projekt revitalizaeije starog naselja, presjeei (Urbs, 1972)
str. 120 Primosten, urbanisticki projekt revitalizaeije starog naselja, detalj makete (Urbs, 1972)
str. 124 Utvrileno naselje u sjevernoj Sahari
str. 125 ZasUtni krov nad ostaeima kasnorimske vile u Piazza Armerini (Sieilija) F. Minissi: Conservazione
dei beni storieoartistiei ed ambientali, Roma, 1978. '

str. 131 gore: Obnova trikUnija Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic)
dolje: Dio izvorne kanalizacije Diokleeijanove palace u Splitu (fototeka UrbanisUckog zavoda Dalma
eije - Split)
str. 132 Genova, obnova i muzejska adaptaeija Palazzo Bianco (F. Albini)
str. 133 Adaptaeija koneertne dvorane u ostecenoj crkvi S. Salvatore u Palermu, unutrasnjost i tloert (F.
Minissi: o.e.)
str. 134 Primosten, studija revitalizaeije prizemnih prostora (Urbanistickl zavod Dalmaeije - Split)
str. 135 gore: Djelomicna rekompozieija grckog Hrama C u Selinuntu (Silicilija). Stanje prije ,j poslije pri
mjenjene anastiloze
dolje: Rekompozicija grckog hrama, Cerere u Paestumu (ftaUja)
str. 136 gore: Konzervacija Gamzigrada djelomicno primjenom anastiloze (M. Canak - Medic)
dolje: Rekomponirani detalj Iz Gamzigrada (M. Canak - Medic)
str 137 Palaca Grlsogono-Cipci na Peristilu u Splitu prije obnove (gore Ujevo); Cassasov .ertez Peristila iz
XVIII st. (gore desno); palaca Grisogono-Cipci poslije obnove u kojoj su rekomponirani izvomi reo
nesansni dijelovi (J. Marasovic, foto A. Luetic)
str. 132 Obnovljena zgrada u povijesnoj jezgri Mostara
str 139 Morica Han u Sarajevu prije i poslije obnove i revitalizaeije (H. Redzic)
str. 140 Restaurirana palaca Grisogono u Zadru (Zavod" za zastitu spomenika kulture Zadar)
str. 141 lijevo: Istrazivanje I obnova istocnih "podruma Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic]
dolje: Obnovljenl zapadni dio "padruma Diokleeijanove palace u Splitu (foto Z. Buljevic)
str. 142 Centralna prizemna dvorana Diokleeijanove palace u Splitu prije obnove (fototeka Urbanls'C/3/wg za
voda Dalmaclje, Split)
,
str. 143 dolje: Pjesackl promet u obnovljenoj eentralnoj prizemnoj dvorani Dioklecijanove palace u Splitu
(Fototeka Urbanlstickog zavoda Dalmaeije - Split)
gore: Centralna prizemna dvorana Diokleeijanove palace poslije obnove (foto Z. Buljevic)
str. 144 gore: Sjeverna fasada bloka u ulid majstora Jurja u Splitu prije obnove (Urban/sticki zavod Dalma
cije - Split)
dolje: Obnova grckog teatra Eraelea Minoa na Sicillji (F. Minissi)
str. 145 gore: Sjevema fasada bloka u uliei majstora Jurja u Splitu poslije obnove (J. Marasovi6)
dolje: Obnova crkve s. Nicolo u Mazara del Vallo. Minissijev "nacrt idejne rekonstrukeije u pro
storu (lz knjige F. Minissi: Conservazione dei beni storico-artistici ed ambieatali, Roma, 1978)
str. 146 Sibenska vijecniea prije rusenja u drugom svjetskom ratu (Fototeka Regionalnog zavoda za zastitu
spomenika kulture - Split)
str. 147 StOB u staroj Ateni, faksimilska rekonstrukeija (foto Z. Buljevic)
str. 148 Obnovljena povJjesna jezgra Varsave, tloert (Urbanisme et renovation urbaine, o.c.)
str. 149 gore: Obnovljeni blok na trgu Starog mjesta u Varsavi; nacrt (Urbanisme et renovation urbaine,
o.e.) i fotografija danasnjeg stanja (Z. Buljevic)
dolje: Rekonstruirane povijesne zgrade u Wilfiamsburgu
str. 150 gore: Williamsburg (SAD), tloert rekonstruirane povJjesne jezgre
dolje: Williamsburg, rekonstruirana Ijekama
str. 152 Rekonstruirana zgrada na raskrscu Diokleeijanove uliee i Tomislavove poljane (N. segvic). Fototeka
Urbanistickog zavoda Dalmacije
str. 153 Zadar, projekt rekonstrukeije (B. MUlc)
str. 154 gore: Nova zgrada Arheoloskog muzeja u Zadru prislonjena na samostanski sklop sv. Mariie (M.
Kauzlaric)
dolje: Rab Hotel International (J. De Luea) Crtezi iz publikacije: Novo u starom, 11 zagrebackl
salon, 1976
str. 155 Interpolacija u povijesnoj jezgri Rijeke (foto N. Ivancevic)
str. 156 Aksonometrija franjevackog samostana na Po!judu u SpUtu prije i poslije dogradnje prema projektu
J. Marasovica (Urbs, 1972)
str. 157 gore: Montaza dijela preseljenog kompleksa u Abu Simbelu (Eg/pat)
dolje: Projekt dis!okacije kompleksa u Abu Simbe/u i izvedba (lz knjige S. Nenadovic: Zastita gradi.
teljskog nasleaa)

str. 126: gore: Projekt zastite mozaika u Piazza Armerini (F. Minissi o.c.)
dolje: ZasViceni mozal~i u Piazza Armerini (Foto T. Marasovic)

str. 158 Dislokacija romanicke crkve u naselju Puertomarin u Galioiji, Spanjolska (foto T. Marasovic)

str. 127 San Giminiano (ltalija), zasticeni povijesnl gradic (foto Z. Buljevic)

str. 159 i 160 Vaaenje svedskog ratnog broda Vasa u stokholmskoj luci

str. 128 Rothenburg ob der Tauber (SR Njemacka), zasticeni i odrzavani povijesni grad

str. 161 Muzej u stokholmskoj luci, u kojem je smjesten izvaileni ratni brad Vasa

str. 130 Crkva sv. Trojiee prije i poslije obnove (foto Z. Buljevic i N. Gattin)

str. 162 Replicirana statua Michelangelovog Davida ispred Palazzo Vecchio u Firenci (foto N. Ivancevic)

182

183

str. 163 gore: Repliciranl prostori romanlekih crkava u Muzeju na Montjuicu u Barce/oni, u kojima su prenesene izvorne freske katalonskih crkava
dolJe: Izvorna freska u repliciranom prostoru apside romanieke crkve S. Maria de Tahu/ u Muzeju
na Montjuicu u Barce/oni
str. 164 gore: "Otvoreni muzej povijesne arhitekture na otoku Kili na Oneskom jezeru u sovjetskoj republici Kareliji. Detalj Preobralenske crkve
dolje: Drvene graaevine na otoku Kili (SSSR)
str. 165 "Muzej na otvorenom u Detmoldu (SR Njemaeka)
str. 166 gore: Tlocrt Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemacka)
dolje: Dio Muzeja na otvorenom u Hagenu (SR Njemaeka)
str. 167 Novo naselje podignuto prema historijskim reminiscencijama u francuskoj
Port Grimaud (foto Z. Bu/jevie)

mediteranskoj

marini

str. 168 Nase/je u francuskoj mediteranskoj marini Gogo/in (foto Z. Bu/jevie)

VII. SUMMARY

184

AN ACTIVE APPROACH TO ARCHITECTURAL HERITAGE


Summary

After his first book published in 1983 titled The Preservation


of Architectural Heritage which provides a historical view of the
development of the theory and practice of preservation and a choice
of characteristic texts and documents from various periods, the
author, in hPs second book, deals only with the period of active preservation seen as an up to date theory and practice of ip rotection
of immobile cultural property. The present book is, 'as well as the
author's first one, primarily a textbook intended for undergraduate
and postgraduate students of preservation of architectural heritage.
The book abounds in examples illustrating the conception, procedure and methods of active preservation both in the world and
Yugoslavia.
The up to date approach to protection and restoration of architectural heritage are dealt with in the following chapters:

1. A Complex Approach to Historical Environment


The post war period and the recent two decades in particular
are characterized by 'an essential change in the attitude towards
cultural monuments, i.e. a more complex approach to architectural
heritage than were those of all previous periods. This can be seen
in:
a) a wider range of cultural monuments, from outstanding ones
to those of minor aesthetic value or minor historical importance, has
been preserved within the framework of the integral preservation approach,
I
b) more developed consciousness of the idea of architectural
heritage which has been spread from the single monument to the
historical area (settlement, urban district, urban nucleus, whole of
historical city or ,even wider area).
c) widerspread consciousness and concrete actions of preservation concentrated formerly on European countries but at present
time also in progress on all other continents mainly due to the actions of the United Nations and UNESCO, particularly.
d) changes in the concept of preservation 9f architectural heritage which is much wider at present than it was in the past periods. The concept of historical preservation today does not imply
only the preservation of historical-artistical values of old buildings
and solving the technical problems in order to keep up those values
but it also implies more complex hygienic, socio-economic, environ186

mental problems as well as those of traffic, public services and many others. This wi'd er interest primarily refers to solving hard housing problems and life conditions of the inhabitants of historical
areas, various problems linked with equipment for public services
usually manifested through insufficient and worn out infrastructure.
This interest has also spread to the changes that occured recen,t ly
in the social balance either by degradation ,of social structure as is
the case in most instances or, in some instances, by artificial selection which is at present termed gentrification. Economic degradation of historical areas and the problems of functioning of ancient
areas, newly built industries in historic areas and various ecological problems linked with urbanization as well as tourism and other
characteristics of present day dynamic development are not of minor interest.
2. Protagonists of Active Preservation
The changes in the conception of architectural heritage must
have reflected on the organization of this activity, i.e. a Wider range of participants is needed. In earlier periods this was the work
of institutions of conservation; now the range is much wider comprising technical services, state authorities and participation of citizens.
a) besides traditional preservation institutions that have so far
b,een engaged in perservation there appear town planning institutions as cultural property have also to be preserved through spatial
and town planning and projects. Various other scientific and professional institutions are engaged: housing institutes, university instltutes and departments, public services and others. In this way preservation of architectural heritage becomes a multidisciplinary activity Icarried out by traditional protagonists such as architects, arts
historians and archeologists as well as by experts such as technological engineers, geodesists, economists, sociologists, lawyers, natural scientists and other specialists. These experts come together
within professional societies in national boundaries whereas international coordination of various, professional institutions is done
through international organizations like ICCROM, ICOMOS, international associations of ,architects, town planners, archeologists and
others.
b) most important changes as compared with earlier periods
have come about by direct engagement of authorities in preservation activity mostly by making local authorities promoters and decision makers which become responsible and bear full authority as
to the fate of cultural property in cities or wider areas.
c) the thlrd protagonist of active preservation are the citizens
themselves . They are usually members of amateur organizations for
the preservation of cultural heritage. The engagement of local authorities would not yield ,best results if citizens did not give their
support and participation in various forms of preservation.
Closely connected with the organization of preservation is education. It j's one of the essential prerequisites of modern preservation of cultural property. Active preservation demands that education should include all levels starting from the citizens by making
architectural heritage Widely popular to the integral school system.
Specially important here are professional training of craftsmen, specialist and scientific training and education at undergraduate and
post-graduate levels.
187

3. The Procedure of Active Preservation


Modern approach to architectural heritage is also characterized by a completely new methodology adequate to the present-day
level of development of science in general and in particular to that
of fields of study and disciplines closely connected with preservation such as town planning, architecture, civil engineering, historiography and theory of nne arts, archeology, technology and others.
This methodological procedure is based upon gradual use of specific actions which the author has classified as follows:
a) an inventary, including:
- registration as a basis for obtaining first information of
architectural heritage of a particular area,
- evaluation of preventive measures
- categorization of preventive measures
- regime of preventive measures
- issuing a decree of preservation by authorities
- registration as a legal procedure of protection

b) analytical phase including planning and project making. This


includes a more thorough treatment of architectiral heritage consisting of:
- research and analytical study of the original state including
technical documentation (architectural survey in the first place) and
scientific-analytical documentation
- a study of the development of the historical site or building
is a prerequisite of evaluation which often reveals the causes of
degradation
- soientific evaluation and its. public verification
- plans and projects as a final concept of preservation and
restoration.
c) implementation, maintenance and inspection are prerequisites for lasting preservation of historical areaS.
4. Preservation in Physical Planning
The active preservation of architectural heritage gets its main
characteristic through physical planning. The post war period has
seen many historic sites being included in many countries in urban
planning and design which have also defined the modes of their
preservation. Various documents issued at numerous national and
international professional meetings explicitly demand that preservation should be incl~ded in regional and urban planning or urban
design.
This experience can be seen today at all levels of physical
planning, i.e.:
- in development planning from international plans through
particular state plans to numerous regional plans, communal plans
and master plans which all define directives for the protection of
architectural heritage in their long-term planning.
- in detailed mid and short term plans which directly solve
the problems of the preservation and restoration of historical sites.

of historical site or building or depending on the possibifi'ty of their


adequate presentation. These methods show various degrees of intervantion:
Conservation is the method of protecting a isite or a building
in the state found. It also implies work on consolidation (strenghtening), permanent maintenance and sometimes construction of protective appendices which can be of temporary or permanent character.
Adaptation and revitalization of a historic site or, bUilding mean
their remodelling for new purposes or for revival of original purposes. This method is always combined :with one or more others.
Anastylosis means recomposition of delapidated original parts
mainly on archeological sites and objects.
Restoration means renewal to a greater or lesser degree of
parts of buildings or sites.
Reconstruction is the procedure whereby destroyed historic sites or objects are again constructed. This procedure exceptionally
respects the exact original look (facsimile reconstruction) or it
means new construction respecting the authentic environment.
Interpolation is a method whereby a new building is inserted
into historic tissue.
Displacement or dislocation (also named preservation via moving) is an exceptional procedure which means moving the objects
or sites from their original places to new ones in order to 'protect
them.
Replica and open air museums have mainly educational purpose.
New construction architecturally harmonized with historical environment uses specific historic reminiscence and preserves in a
particular environment the traditional architectural manner.
All mentioned chapters of the book are accompanied by a bibliography chosen by the author. Indeces to geographic terms and
places are also provided.
(translated by Sinisa Tomasevi6)

5. Methods of Active Approach to Architectural Heritage


Active protection implies the use of various methods of preservation and restoration of architectural heritage, existent in previous periods but scientifically chosen according to the character
189
188

72: 719 "19,,


AKTNNI ' PRISTUP GRADITELJSKOM NASLJE8U
Autor:
dr. Tomislav Marasovie, redovni profesor Sveucilista u Splitu i Sveucilista u Zagrehu
Recenzenti:
dr. Iva Babic, docent SveuoiJ,ista u Splitu, dr. Iva Maroevie, izvanredni profesor Sveucilista u Zagrebu,
dr. Bruno Milie,redovni profesor Sveucilista u Zagrebu
Izdavaci:
SVEUCIL.:ISTE U SPLITU - FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU - OOUR PRIRODOSLOVNO-MATEMATICKIH
ZNANOSTI I STUDIJA ODGOJNIH PODRUCJA U SPLITU
DRUSTVO KONZERVATORA HRVATSKE - ZAGREB
SVEUCILISTE U ZAGREBU - ARHITEKTONSKI FAKULTET - POSTDIPLOMSKI STUDIJ GHADITELJSKOG
NASLJ.E8A - SPLIT
Dizajn i tehnicka redakcija: Tomislav Marasov,ic
Ovitak ,i Likov;na s-uradnja: Kazimk Hraste
Autor fotogra.fije ovil!ka: Zvonimir Buljevic
Tisak: RO "ZRINSKI" TIZ Naklada: 1000 primje'raka

Cakovec, 1985.

Das könnte Ihnen auch gefallen