LJUDSKA PRAVA U ISLAMU

Pošto je Allah subhanehu ve te'ala apsolutni i jedini Gospodar ljudi i

svijeta, On je vrhovni Vladar, Branitelj i Hranitelj, Milostivi, čija milost
obasjava sva bića, a pošto je On svakom čovjeku dao ljudsko dostojanstvo
i čast, i udahnuo mu vlastiti duh, znači da su ljudi sjedinjeni u Njemu i
kroz Njega, i iznad svojih ostalih ljudskih atributa, u suštini isti i da se
među njima ne može praviti nikakva opipljiva niti stvarna razlika, na
osnovu slučajnih razlika kao što su nacija, boja kože ili rasa. Tako su sva
ljudska bića međusobno povezana i sva sačinjavaju jednu zajednicu
bratstva u svom časnom i ugodnom služenju najmilostivijem Vladaru
svijeta. U ovakvoj pobožnoj atmosferi islamsko propovijedanje
jedinstvenosti Allaha subhanehu ve te'ala je dominantna i centralna tačka,
i ono nužno podrazumjeva i jedinstvo čovječanstva i bratstvo ljudskih
bića. Mada se islamska država može uspostaviti na bilo kojem dijelu
Zemlje, islam ne želi ograničiti ljudska prava i privilegije na geografske
granice vlastite države. Islam je postavio neka temeljna i univerzalna
prava za cijelo čovječanstvo, koja se moraju poštivati i uvažavati u svim
okolnostima, bez obzira na to da li određena osoba živi na teritoriji
islamske države ili nije, i da li je u ratu ili miru s tom državom.

Kur'an vrlo jasno kaže: "O vjernici, dužnosti prema Allahu

izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema
nekim ljudima nosite nikako ne navede da budete nepravedni!
Budite pravedni, to je najbliže čestitosti." Maide 8

Ljudska je krv uvijek sveta i ne smije se prolijevati bez opravdanog

razloga. A ako neko oskrnavi tu svetost ljudske krvi i ubije bez
opravdanja, Kur'an to izjednačava sa ubistvom cijelog čovječanstva. Ko
ubije, a ne da nadoknadu za ubijenu dušu, ni za štetu napravljenu na
zemlji, isto kao da je poubijao sve ljude. Nije dozvoljeno ugnjetavati žene,
djecu, starce, bolesne i ranjene. Čast i nevinost žene moraju se poštivati u
svim prilikama. Gladnu osobu treba nahraniti, golog obući, a ranjenog ili
bolesnog liječiti bez obzira da li on pripada islamskoj zajdnici ili
neprijateljskom narodu. Kad govorimo o ljudskim pravima u islamu,
želimo reći da je ljudima ta prava dao Allah subhanehu ve te'ala, njih nije
propisao nikakav kralj niti neka zakonodavna skupština. Prava koja daju
kraljevi i zakonodavna tijela mogu biti oduzeta kao što su i data. Isto je i s
pravima koja priznaju i prihvaćaju diktatori. Oni ih mogu dati kad god im
se to sviđa, i oduzeti ih kad god to požele, i mogu ih otvoreno kršiti kad
god hoće. Ali, pošto su u islamu ljudska prava Allahov dar, nikakva
zakonodavna skupština na svijetu, nikakva vlada, nema pravo ni
ovlaštenje na nešto na njih dodaje ili da ih mijenja. Niko nema pravo da ih
ukida ili povlači. To nisu ljudska prava napisana na papiru radi pokazivanja
i izlaganja, koja se negiraju u stvarnom životu kad je predstava završena.
Ona nisu ni filozofski pojmovi iza kojih stoje sankcije. Povelje, proglasi i
rezolucije Ujedinjenih nacija ne mogu se usporediti sa pravima koja je dao
Allah subhanehu ve te'ala, jer, prva nisu primjenjiva na bila koga, dok su
druga primjenjiva za svakog vjernika. Ona su dio islamske vjere. Svaki
musliman i svi vladari koji se smatraju muslimanima, moraju ih priznati,
prihvatiti i provoditi. Ukoliko ih ne provode, ili ako poriču prava koja je
garantirao Allah subhanehu ve te'ala ili ako ih dopunjavaju i mijenjaju, i
ako ih krše u stvari, a drže ih samo na riječima, Časnog Kur'ana o
ovakvom ponašanju je jasan i nedvosmislen: "A ONI KOJI NE SUDE
PREMA ONOM ŠTO JE ALLAH OBJAVIO, TO SU PRAVI
NEVJERNICI."Maide 44

LJUDSKA PRAVA U ISLAMSKOJ DRŽAVI

1. Sigurnost života i imovine

Na oprosnom hadždžu Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem rekao je

Poslanik: "Zabranjeni su vam tuđi životi i tuđe imovine sve dok ne dođete
pred vašeg Gospodara na Sudnji dan." Za nemuslimanske građane u
muslimanskoj državi, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Onaj
ko ubije nemuslimana neće omirisati džennetski miris."

2. Zaštita časti

Časni Kur'an kaže: "O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne

rugaju." ili "I ne kudite jedni druge!" ili "I ne zovite jedni druge
ružnim nadimcima!" ili "I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte
jedni druge!" Hudžurat 11-12

3. Svetost i sigurnost privatnog života

Kur'an je postavio sljedeći propis: - Ne uhodite jedni druge. - Ne ulazite u

tuđe kuće, ako niste sigurni da je vlasnik suglasan.

4. Sigurnost lične slobode

Islam je postavio princip da nijedan građanin ne smije biti zatvoren

ukoliko njegova greška nije dokazana na javnom suđenju. U islamu nije
dopušteno uhapsiti čovjeka samo na osnovu sumnje i zatvoriti ga bez
odgovarajućeg sudskog postupka i osiguranja mogućnosti odbrane.

5. Pravo na protest protiv tiranije

Među pravima koja islam daje ljudima nalazi se pravo na protest protiv
tiranije vlade. U vezi s tim Kur'an kaže: "Allah ne voli da se pred
ljudima govori loše, osim ako to ne govori neko koga su oni
uvrijedili."
U islamu, kao što smo već spomenuli, sva moć i vlast pripadaju Allahu
subhanehu ve te'ala, a čovjek je samo namjesnik kome je vlast povjerena,
a svako ko je primalac ili uživalac prava na tu vlast mora uživati izuzetno
poštivanje svog naroda, prema kojem i za čije dobro će biti pozvan da
promijeni svoju vlast. Ovo je potvrdio Ebu Bekr radijallahu anhu koji je u
svom prvom govoru rekao: "Surađujte sa mnom kada sam u pravu, ali me
ispravite kada griješim, slušajte me dok slijedim Allahove i Poslanikove
naredbe, ali ako zastranim, okrenite se od mene."

6. Sloboda izražavanja

Islam daje puno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja svim građanima

Islamske države, pod uvjetom da se ona koristi za propagiranje vrline i
istine, a ne za širenje zla i poroka. Islamski koncept slobode izražavanja
znatno je iznad koncepta koji je usvojen na Zapadu. Islam ni u kom
slučaju ne dopušta propagiranje zla i poroka. On također ne daje nikome
pravo da koristi pogrdne i uvredljive riječi u ime kritike. Muslimani su
praktikovali da upitaju Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da li je po
nekom pitanju dobio božansku uputu. Ako bi on odgovorio da nije, oni su
slobodno izražavali svoja mišljenja u tome.

7. Sloboda udruživanja

Islam daje ljudima i pravo na slobodu udruživanja i formiranja stranki i

organizacija. I to pravo podliježe nekim općim pravilima.

8. Sloboda svijesti i uvjerenja

Islam je postavio sljedeći stav: Nema prisile u vjeri. Za razliku od njega,

totalitarna društva potpuno lišavaju pojedince njihove slobode. Naime,
pretjerano uzdizanje autoriteta države dovodi do neke vrste služenja,
robovanja od strane čovjeka. Nekada je ropstvo značilo potpuno
upravljanje čovjeka nad čovjekom - sad je ta vrsta ropstva zakonski
ukinuta, ali umjesto njega totalitarna društva nameću sličnu vrstu
upravljanja pojedincima.

9. Zaštita religijskih osjećanja

Uz slobodu mišljenja i slobodu svijesti, islam daje pojedincu pravo na

poštivanje njegovih religijskih osjećaja, i ništa što bi moglo uzurpirati to
pravo ne smije se reći niti učiniti.

10. Zaštita od proizvoljnog lišenja slobode

Islam također priznaje pravo pojedinca da ne bude uhapšen ili zatvoren za

tuđe prekršaje. Kur'an je jasno postavio taj princip: Niko neće biti
opterećen tuđim teretom.

11. Pravo na osnovne životne potrebe

Islam siromašnima priznaje pravo na osiguranje pomoći: A u njihovom
bogatstvu je pravo koje pripada siromašnim i ubogim.

12. Jednakost pred zakonom

Islam svim građanima daje pravo na apsolutnu i potpunu jednakost pred

zakonom.

13. Vladari nisu iznad zakona

Neka žena, je pripadala uglednoj i plemenitoj obitelji, i bila je uhapšena

radi krađe. Slučaj je iznešen pred Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i
predlagalo se da ona bude pošteđena kazne. Poslanik sallallahu alejhi ve
sellem je odgovorio: "ALLAH JE UNIŠTIO NARODE KOJI SU ŽIVJELI
PRIJE VAS ZATO ŠTO SU KAŽNJAVALI OBIČNE LJUDE ZA NJIHOVE
PREKRŠAJE, A DOSTOJANSTVENIKE PUŠTALI DA BUDU
NEKAŽNJENI ZA NJIHOVE ZLOČINE. KUNEM SE ALLAHOM U ČIJOJ
JE RUCI MOJ ŽIVOT DA BIH I FATIMU KĆERKU MUHAMMEDOVU DA
JE POČINILA OVAJ ZLOČIN, KAZNIO ODSJECANJEM RUKE."

14. Pravo na sudjelovanje u državnim poslovima

"I one koji se o poslovima svojim dogovaraju." Šura 38

"Šura" odnosno zakonodavna skupština ima samo jedno značenje: Izvršni

poglavar vlade i članovi skupštine moraju biti birani kroz slobodne i
nezavisne narodne izbore. I na kraju, treba naglasiti da islam nastoji da
postigne gore navedena ljudska prava ne samo kroz osiguranje zakonskih
sredstava, nego i pozivajući čovječanstvo da nadmaši nisku razinu
životinjskog načina života, kako bi bilo u mogućnosti da se oslobodi spona
istkanih srodstvom po krvi, rasnom superiornošću, jezičkom arogancijom i
ekonomskim privilegijama. On poziva čovječanstvo da se uzdigne do one
razine življenja na kojoj, zahvaljujući svojoj urođenoj izuzetnosti, čovjek
može ostvariti bratstvo ljudi.