Sie sind auf Seite 1von 2

Berger, P. i Luckmann, T. (1992) Socijalna konstrukcija zbilje. Zagreb:Naprijed, str.

37-64.
Pavao Parunov
5.4.2013.
KLJUNE RIJEI: zbilja, interakcija lice-u-lice, konane provincije znaenja,
temporalnost zbilje, jezik, opredmeivanje, tipizirajue sheme
U prvom poglavlju Zbilja svakodnevnog ivota Berger i Luckmann istiu
fenomenologijsku analizu kao prikladnu metodu za razjanjavanje znanja u
svakodnevnom ivotu; ona je prije svega deskriptivna i suzdrava se od bilo
kakvih kauzalnih hipoteza. Kao predmet interesa navode zajedniki intencionalni
karakter svake svijesti te navode kako je svijest pojedinca sposobna kretati se
kroz razliite sfere zbilje; pojedinac je svjestan da se njegov svijet sastoji od
viestrukih zbilja. Meu njima stoji i vrhovna zbilja koja je primarna zbilja
svakodnevnog ivota. Nemogue ju je ignorirati, stalno je prisutna, ureena
obrascima

te opredmeena odnosno utemeljena na izvanjskim poretkom

predmeta koji su ve prethodno oznaeni. Ovdje i sada ine njeno arite ali
je ne iscrpljuju u potpunosti; zbilju ini i prolost i budunost iz ega autori
zakljuuju kako se zbilja ne doivljava samo u prostornim okvirima ve i u
vremenskim. Kada govore o interakciji s drugima, navodi se kako je zbilja drugog
pojedinca ona njegova u odnosu na moju zbilja pojedinca koji promatra
drugog. Meutim, izmeu razliitih zbilja ljudi u interakciji, bilo direktnoj ili
indirektnoj, odvija se korespondencija u obliku zajednike svijesti o svijetu u
kojem sve zbilje egzistiraju. Naspram zbilje svakodnevnog ivota, sve druge zbilje
pojavljuju se kao konane provincije znaenja izmeu kojih pojedinac balansira te
ih kombinira, ali se uvijek vraa u zbilju svakodnevnog ivota koja ih sve
obuhvaa, kao unutarnje enklave. Osim fizikih predmeta koji obiljeavaju
zbilju, jezik je sredstvo putem kojeg se pojedinac uvijek vraa u svakodnevnu
zbilju i koji je odreuje. Navodi se i vanost temporalnosti zbilje; svijest o prolosti
i budunosti je uz sadanjost takoer prisutna i slui kao referent, neto na to
treba raunati.
Gledam na sat i nastojim se prisjetiti koji je dan. Tim postupcima ja samo
ponovno ulazim u zbilju svakodnevnog ivota.
U drugom poglavlju Drutvena interakcija u svakodnevnom ivotu autori
nominiraju interkaciju lice-u-lice kao temeljnu interakcijsku sastavnicu u kojoj se

ogleda sadanjost koju dijele dva subjekta. Na taj nain, jedan drugome pruaju
svoju subjektivnost. Ostali tipovi interkacije, manje osobni poput dopisivanja ili
oni indirektni koji naznauju svijest dva subjetka jedan o drugome, su anonimniji
te ostavljaju vie prostora za meusobnu interpretaciju zbog ega je prisutna
nesigurnost po pitanju tumaenja iskazanog. Autori navode kako interakcijama
rukovode tipizirajue sheme te su one u neprestanom procesu pregovaranja.
Uzevi u obzir udaljavanje od tipa lice-u-lice interakcije te navedene sheme,
mogue je zakljuiti kako se drutvena zbilja zahvaa u kontinuumu tipizacija,
koje su sve anonimnije to se vie udaljavaju od ovdje i sada situacije. Dio tog
kontinuuma ine i anonimne apstrakcije koje su zajedno sa tipizacijskim
shemama ugraene u drutvenu strukturu. Autori se ovdje ne uputaju u
daljnju raspravu po pitanju toga kako drutvena struktura determinira
interakcije to i nisu trebali s obzirom da se radi o deskriptivnoj analizi
svakodnevne zbilje. Meutim, ipak je nominiraju kao vaan faktor to izlazi iz
poetno definiranog fenomenologijskog zadatka koji ne postavlja kauzalne
odnose.

zadnjem

poglavlju

autori

razjanjavaju

ulogu

jezika

zbilji

svakodnevnog ivota koji se namee kao izvanjska injenica te slui za kreiranje


znakova putem kojeg se razvija u sistem znakova te se njime zbilja oznaava,
prevodi i objanjava odnosno jezik tvori mostove meu razliitim zonama unutar
zbilje svakodnevnog ivota i intergrira ih u smislenu cjelinu. Autori ovdje jezik
implicitno definiraju kao zasebni entitet ne ulazei u njegovu drutvenu
odreenost po pitanju diferencijacije koja nastupa unutar samog jezika. Takav
pristup i dalje odgovara fenomenologijskoj analizi ali izraava i nedostatak pri
razjanjenju uloge jezika u zbilji svakodnevnog ivota. Iako autori ovdje pristupaju
jeziku iz perspektive iznutra, odnosno iz perspektive pojedinaca, navedeno
razjanjenje je zdravorazumsko, ne znanstveno. Mogue je da se upravo u tome
ogleda pozicija ovog teorijskog pristupa unutar mikro-makro kontinuuma,
odnosno smjeta se u mikro dijelu ne samo zbog razine drutvene analize ve i
zbog izostanka povezanosti interakcijskih obrazaca u svakodnevnoj zbilji sa irom
drutvenom strukturom.

Das könnte Ihnen auch gefallen