Sie sind auf Seite 1von 4

Romn Dervi i smrt je koncipirn ko pisn ispovijest dervi mevlevijskog

reda Ahmed Nurudin kroz koju on pokuv d smome sebi objsni promjene
koje su se u njemu i s njim dogodile. Njemu je 40 godina, kako to on kae,
runo doba ovjek je jo mlad da bi imao elje, a ve star da ih ostvaruje; elio
bi da ima 10 god. vie starost bi ga uvala od pobuna; ili 10 god. manje bilo bi
mu svejedno. Veinu svog vremena provodi u tekiji, koja se nalazi na kraju
kasabe. U prvim reenicm romn sdrn je njegov motivcij z pisnje:
Poinjem ovu svoju priu, nizto, bez koristi z sebe i druge, iz potrebe koj je
j od koristi i rzum, d ostne zpis moj o njemu, zpisn muk rzgovor
s sobom s dlekom ndom d e se ni neko reenje kd bude run sveden,
ko bude, kd ostvim trg mstil n ovoj hrtiji to ek ko izzov.
Ahmed Nurudin zivio je po pravilima derviskog reda a vjera mu je bila cvrst
oslonac. Okruzen zidovima tekije mislio je da je i vanjski svijet ureden kako treba
i da je besprijekoran. No jedan dogadaj - hapsenje brata Haruna - sve ce
promijeniti. Saznanje o tom dogadjaju mijenja njegovu svakodnevnicu. On se
onda misli da li da poduzme nesto konkretno da osloobdi brata ili da ceka da
pravda izadje na vidjelo. Odlucuje da vjeruje u pravdu,, odbijajuci ponudu
Hasanovu da otme brata iz zatvora. Hpenje i ubistvo Ahmedovog brt imlo je
dlekosene posljedice po njegov ivot, izzvvi preokret u njegovim
rzmiljnjim, ponnju, odnosim s ljudim. Ve u prvom poglvlju romn
uvodi se motiv promene, koji pokzuje osobinu pokretljivosti, jer se vezuje ne
smo z dervi nego i z druge likove u romnu. Sve do suovnj s
mogunou brtovljeve smrti derviev ivot bio je posveen veri i orgnizovn u
okvirim verskih dogmi koje su mu prule sigurnost i unutrnji mir. S
zrobljvnjem njegovog brt Hrun poinje postepen trnsformcij
dervieve linosti. Dkle, u okviru iroke teme koj je nslovljen ivot, rzvij
se tem trnsformcije linosti Ahmed Nurudin.
U pokusajima da oslobodi neduznog brata i zadiranjem u svijet izvan tekijskih
zidina, u Ahmedu su se poceli kovitlati strah, nemir i strepnja. Ahmed Nurudin
odlazi u posjet bolesnom dobrotvoru tekije Aliji Dzanicu znajuci da mu je zet
kadija Ajni-efendija, koji je napisao nalog da mu se zatvori brat. U kuci susrece
starcevu kcerku koja je poslala poziv u tekiju kako bi zamolila Nurudina da uvjeri
njenog brata Hasana, crnu ovcu obitelji, da se zbog svijeta dobrovoljno odrekne
nasljedstva. Njena sumnjiva molba stvorila mu je priliku kakvu nije mogao ni
zamisliti. "Gotovo sam joj otvoreno rekao: u redu, nemamo vise razloga da se
krijemo. Dacu ti Hasana, daj mi mog brata. Tebi do tvog nije stalo, ja bih za svog
ucinio mnogo vise". Ahmed pristaje na razgovor s Hasanom.
Ahmed provodi besanu noc u tekijskom vrtu u koji je te noci bjezeci pred
progoniteljima dolutao neznanac. Tako je postao nijemim svjedokom borbe
gonitelja i gonjenika.
Nije htio biti ni protiv ni za njega. Time je njegova muka samo produzena, jer
morao je zauzeti jednu stranu. Bjegunac se prikrio u oronuloj kucici skrivenoj
grmljem. Sljedece jutro odlucio je svoju muku pretvoriti u zajednicku brigu:
razgovara s mula-Jusufom, mladim dervisem. Mula-Jusuf je pozvao strazare, ali
bjegunca vise nije bilo. Otada se bjegunac, koga je prozvao Ishakom po svom
stricu, kao glas njegove neciste savjesti javlja u svim kljucnim trenucima romana.

U prenocistu ga je cekao otac koji je doputovao kako bi molio za Haruna. Izmedu


Ahmeda i oca odavno nema ljubavi, za oca je on mrtav. Ahmed po odgovor ide
kod muselima - sreskog nacelnika, ali ovaj mu ne daje nikakav odgovor. Ocajan i
nemocan Ahmed se vraca u tekiju, gdje se prisjeca djetinjstva, misli na
neustrasivog Ishaka i na covjekovu malenkost u odnosu na svijet. Ahmedovu
samocu i tugu ublazit ce Hasan. U razgovoru s Hasanom doznaje istinu o svom
bratu: Harun, koji je bio povjerljiv kadijin pisar, slucajno je saznao za sudbinu
trgovca koji je govorio protiv vlasti. Nakon sto je uhapsen, trgovac je potpisao
spise u kojima priznaje sve svoje grijehe te je pogubljen. No spisi sa saslusanja
bili su unaprijed sastavljeni. Na te spise naisao je Harun i vlast ga je zatvorila
kako ne bi otkrio montirani proces. Saznavsi istinu Ahmed je uznemiren i zbunjen.
Sutradan posjecuje Hasana u njegovoj kuci kako bi se umirio prijateljskom rijecju
koja je stisavala sve oluje oko njega. Na odlasku Ahmed mu iznosi molbu njegove
sestre, a Hasan mu nudi da ce se odreci nasljedstva ukoliko ce kadija osloboditi
Haruna.
Ahmed je otisao Ajni-efendiji i ponudio Hasanovu rijec da ce se odreci imovine
ukoliko puste Haruna. Ajni-efendija nicim nije pokazao da je shvatio o cemu on
govori, samo je odgovorio rijecima iz Kur'ana: slab je koji trazi, a slabo je i ono sto
se od njega trazi.
Secuci kasabom Ahmed je naisao na nepoznata covjeka koji ga je opomenuo da
se pripazi i da odustane od svojih nastojanja jer b i mogao nastradati. No prijetnja
je samo ucvrstila njegovu namjeru. Necu se predati. A Bog neka odluci. Iduceg je
dana molio za brata kod muftije, no razgovor s muftijom bio je uzaludan. Kod
muftije susrece Kara-Zaima, nekadasnjeg junaka s kojim se zajedno borio na
ratistu, a koji je sada samo sjena koja zivi od uspomena. Po povratku u tekiju stari
dervis Hafiz Muhamed mu priopcava da je Harun vec tri dana mrtav. Postupno
sam saznavao sta se desilo, i bol me potapao, kao da je tiha voda nadolazila.
Ahmed je odrzao govor za brata u dzamiji, a bila je prisutna cijela kasaba. Daj mi
snage da oprostim. Jer tko oprosti, on je najveci. A znam, zaboraviti ne mogu.
Govor u dzamiji nije mu olaksao dusu, zalost je ostala netaknuta, osjecao se
malen i slab. A l i nije bio sam - bio je t u Hasan, jedina svjetlost u mraku koji je
nastupio oko njega. Sutradan je stiglo prvo upozorenje. Kada je prolazio kasabom,
naisla su cetiri strazara na konjima i pretukla ga. Iste noci odveli su ga u tvrdavu,
u tamnicu.
Jedini kontakt s vanjskim svijetom bio mu je strazar Dzemal od kojeg doznaje da
je u istoj celiji bio zatocen i njegov brat. Razmislja o zivotu i smrti, ocekuje da
netko dode i oslobodi ga, no ne dolazi nitko. Nakon nekoga vremena premjestili
su ga u drugu celiju, a onda ga pustili, iznenada kao sto su ga i zatvorili.
Drugi dio romana, nakon izlaska iz zatvora, zapocinje pricom o Ahmedovoj
mladosti u vojsci i o prijateljstvu s djecakom koji zivi s majkom i slijepom bakom.
Djecakova majka, udovica, kako bi sacuvala kucu i imanje, prodavala je vojnicima
hranu i pice te pruzala tjelesne usluge. Djecak za to nije znao. Vojnici su doznali
da suraduje s protivnicima pa su je ubili. Ahmed je djecaka i baku otpremio na
sigurno, a kasnije ga je ponovno potrazio i doveo sa sobom u tekiju. Prilikom
ponovnog susreta jedva su se prepoznali zato sto su im se duse izmijenile. To je
bio Mula-Jusuf. Mula-Jusuf je bio poslusan prema Ahmedu, ali postojalo je nesto
sto ih je odvajalo i on se sve vise vezuje uz Hasana. Hasan i Mula-Jusuf postali su

prijatelji i mladic se poceo mijenjati, kao da je ozivljavao onaj maleni djecak. No


Hasan je iznenada raskinuo prijateljstvo, sto je Ahmed pripisao Hasanovoj
nedosljednosti. Ipak, Hasanov postupak naveo ga je na razmisljanje. Sto je to
Jusuf ucinio da se Hasanovo odusevljenje tako brzo ugasilo? Ahmed pokrece
razgovor s Mula-Jusufom, u kome se otkriva sav ponor izmedu njih dvojice. MulaJusuf priznaje Ahmedu da mu je on izdao brata i od njega trazi oprost ili mrznju.
Ahmed nije sposoban n i za jedno ni za drugo. Mula-Jusuf se pokusava objesiti, ali
ga spasavaju. Ahmedu su odobrili da iz tvrdave prenese bratovo tijelo koje je
pokopao u tekijski vrt. Hasan se pomirio s bolesnim ocem, doveo ga u svoju kucu
i b r i - nuo se o njemu. Starac je zivnuo, svim je silama nastojao svog ponovno
stecenog sina zadrzati uz sebe. Prijateljstvo Hasana i Ahmeda postajalo je svakim
danom sve vece. U Hasanu je Ahmed pronalazio utjehu i ljubav koje se davno
odrekao. Ahmed zapocinje pricu o Hasanovoj proslosti. Hasan se skolovao u
Carigradu i puno se od njega ocekivalo. Boraveci u Carigradu osjecao se
tudincem i ceznuo je za domom, no uskoro je upoznao Dubrovkinju Mariju i
njezina muza i sprijateljio se s njima sretan sto cuje domacu rijec. Ostavlja skole i
zbog Marije odlazi s njima u Dubrovnik. Zaljubljen je u nju i ona u njega, no Marija
je dovoljno obzirna da ne povrijedi muza. Strast ga razara i on iz Dubrovnika
nesretan dolazi kuci, zeni se i rastaje za godinu dana, zivi trgovackim zivotom,
trosi i rasipa. Ahmed se pita: Je li ta cudna ljubav odredivala smisao njegovu
kretanju? U tekiju je s vojskom dosao pukovnik Osman-beg koji je ugusio bunu u
Posavini i u tvrdavu zatvorio neke Posavce. Od njega doznaje da je sin zlatara
hadzi-Sinanudina, Mustafa, postao carski silhadar. No Ahmed ne odlazi javiti
zlataru radosnu vijest: nisam pozurio da tu vijest odnesem onome cija je... ni
sanjao nisam koliko ce ta sitna odluka biti presudna.
Iduce jutro iskoristio je mulu-Jusufa da poruci kadiji kako je Sinanudin kriv sto su
iz tvrdave pobjegli Posavci. Starac je odveden u tamnicu. Stari zlatar bio je
poznati dobrotvor pa u gradu nastaje zaprepastenje i protest. Medu onima koji
traze starcevo oslobodenje je i Ahmed Nurudin. S Hasanovim ocem salje pismo
Sinanudinovom sinu u Carigrad da mu je otac zatvoren. No kasaba se pobunila
prije no sto je sin iz Carigrada mogao nesto uciniti. Oslobodili su Sinanudina, ubili
kadiju, muselima su nagnali u bijeg, a Ahmed postaje novi kadija. Proslo je
nekoliko mjeseci, dosla je zima. Prethodni muselim pobjegao je na sigurno, a novi
je lukavo pustao da sve ide mimo njega, ne zamjerajuci se nikome tko bi mu
mogao nauditi. Hasanova sestra, sada udovica, cekala je dijete. Ahmed j u je
zaprosio, no ona ga je odbila. Posavina, koja je spaljena i ogoljena nakon ustanka,
privlacila je Hasana i on kupuje imanja kako bi pomogao svojim rodacima. Hasan
zbog imanja dolazi u sukob s vezirom, sto je izazvalo novu lavinu dogadaja. PiriVojvoda, koji je pazio na kretanje sumnjivih ljudi, predaje Ahmedu pismo
dubrovackog trgovca, Hasanovog prijatelja, u kojem je ocrnjena bosanska vlast.
Dubrovcanin je pobjegao iz kasabe za sto optuzuju Ahmeda i Hasana. Hasan se
uspjesno brani, no stize valijina zapovijed da ga se uhapsi. Ahmed je gonjen
strahom i potpisuje: sramota neka padne na njih, natjerali su me da budem ono
cega sam se gadio.
Hasan biva zatvoren u tvrdavu. No jedne noci, s nalogom i Ahmedovim potpisom,
u prisutnosti mula-Jusufa, Hasan je izveden iz tvrdave. Trebao je biti sproveden u
Travnik. Na putu su nestali. Hasanovo oslobadanje pripisano je Ahmedu, svi su

vjerovali da je pomogao prijatelju. Ljudi su vezali moje ime uz prijateljstvo i


vjernost,jedni s osudom, drugi s priznanjem.
Pismo koje su poslali Hasan i mula-Jusuf, u kojem su ga opravdali, samo je sve
utvrdilo u uvjerenju da su u dogovoru. Kara-Zaim ga obavjestava da ce zbog ovih
gresaka biti zatvoren i ubijen. Ahmed ima dovoljno vremena da pobjegne, no ne
zeli. Na putu za tekiju susreo je mladica iz svog sela. Mladiceva majka bila je prva
i jedina Ahmedova ljubav, trebala se udati za njega, no kako su mislili da je
poginuo u ratu, roditelji su je udali za drugoga. Ahmed se vratio u selo t r i dana
nakon njenog vjencanja te su proveli zajedno jednu noc. Mladic je vjerojatnjegov
sin. Mladic odlazi na spavanje, a Ahmed ga promatra i mislja: zamijenice me na
ovom mjestu, i u zivotu, moja kost, moda, ja nekadasnji; zivljenje se nastavlja.
Ahmed Nurudin zavrsava svoju ispovijest istim stihovima iz Kur'ana kojima je i
zapoceo, zaokruzujuci time cjelinu trajanja u vremenu. Ahmed ne moze
promijeniti dogadaje koji su se zbili, zaustaviti vrijeme ili ga vratiti. Covjek je
proklet i zali za svim putevima ko jima nije prosao, ali tko zna sto bi ga na drugim
putevima cekalo sto bi tada izgubio. Pozivam za svjedoka vrijeme, pocetak i
svrsetaksv ega - da je covjek uvijek na gubitku. Roman zavrsava biljeskomk oju
je rukom ispisao Hasan, sin Alijin: Nisam znao da je bio toliko ne srecan. Mir
njegovoj namucenoj dusi.