reda Ahmed Nurudin kroz koju on pokuv d smome sebi objsni promjene
koje su se u njemu i s njim dogodile. Njemu je 40 godina, kako to on kae,
runo doba ovjek je jo mlad da bi imao elje, a ve star da ih ostvaruje; elio
bi da ima 10 god. vie starost bi ga uvala od pobuna; ili 10 god. manje bilo bi
mu svejedno. Veinu svog vremena provodi u tekiji, koja se nalazi na kraju
kasabe. U prvim reenicm romn sdrn je njegov motivcij z pisnje:
Poinjem ovu svoju priu, nizto, bez koristi z sebe i druge, iz potrebe koj je
j od koristi i rzum, d ostne zpis moj o njemu, zpisn muk rzgovor
s sobom s dlekom ndom d e se ni neko reenje kd bude run sveden,
ko bude, kd ostvim trg mstil n ovoj hrtiji to ek ko izzov.
Ahmed Nurudin zivio je po pravilima derviskog reda a vjera mu je bila cvrst
oslonac. Okruzen zidovima tekije mislio je da je i vanjski svijet ureden kako treba
i da je besprijekoran. No jedan dogadaj - hapsenje brata Haruna - sve ce
promijeniti. Saznanje o tom dogadjaju mijenja njegovu svakodnevnicu. On se
onda misli da li da poduzme nesto konkretno da osloobdi brata ili da ceka da
pravda izadje na vidjelo. Odlucuje da vjeruje u pravdu,, odbijajuci ponudu
Hasanovu da otme brata iz zatvora. Hpenje i ubistvo Ahmedovog brt imlo je
dlekosene posljedice po njegov ivot, izzvvi preokret u njegovim
rzmiljnjim, ponnju, odnosim s ljudim. Ve u prvom poglvlju romn
uvodi se motiv promene, koji pokzuje osobinu pokretljivosti, jer se vezuje ne
smo z dervi nego i z druge likove u romnu. Sve do suovnj s
mogunou brtovljeve smrti derviev ivot bio je posveen veri i orgnizovn u
okvirim verskih dogmi koje su mu prule sigurnost i unutrnji mir. S
zrobljvnjem njegovog brt Hrun poinje postepen trnsformcij
dervieve linosti. Dkle, u okviru iroke teme koj je nslovljen ivot, rzvij
se tem trnsformcije linosti Ahmed Nurudin.
U pokusajima da oslobodi neduznog brata i zadiranjem u svijet izvan tekijskih
zidina, u Ahmedu su se poceli kovitlati strah, nemir i strepnja. Ahmed Nurudin
odlazi u posjet bolesnom dobrotvoru tekije Aliji Dzanicu znajuci da mu je zet
kadija Ajni-efendija, koji je napisao nalog da mu se zatvori brat. U kuci susrece
starcevu kcerku koja je poslala poziv u tekiju kako bi zamolila Nurudina da uvjeri
njenog brata Hasana, crnu ovcu obitelji, da se zbog svijeta dobrovoljno odrekne
nasljedstva. Njena sumnjiva molba stvorila mu je priliku kakvu nije mogao ni
zamisliti. "Gotovo sam joj otvoreno rekao: u redu, nemamo vise razloga da se
krijemo. Dacu ti Hasana, daj mi mog brata. Tebi do tvog nije stalo, ja bih za svog
ucinio mnogo vise". Ahmed pristaje na razgovor s Hasanom.
Ahmed provodi besanu noc u tekijskom vrtu u koji je te noci bjezeci pred
progoniteljima dolutao neznanac. Tako je postao nijemim svjedokom borbe
gonitelja i gonjenika.
Nije htio biti ni protiv ni za njega. Time je njegova muka samo produzena, jer
morao je zauzeti jednu stranu. Bjegunac se prikrio u oronuloj kucici skrivenoj
grmljem. Sljedece jutro odlucio je svoju muku pretvoriti u zajednicku brigu:
razgovara s mula-Jusufom, mladim dervisem. Mula-Jusuf je pozvao strazare, ali
bjegunca vise nije bilo. Otada se bjegunac, koga je prozvao Ishakom po svom
stricu, kao glas njegove neciste savjesti javlja u svim kljucnim trenucima romana.