CLAUDE HENRI ROUVROY- CONTE DE ST.

SIMON (1760- 1825)

THE ARTIST, THE SAVANT AND THE INDUSTRIALIST

Nestabilnost termina avangarda.

U nekim znaenjima se poistovjeuje sa modernizmom, dok u drugim
povezana sa eljom za drutvenom promjenom.
Javlja se prvi put u spisima francuskog utopijskog socijaliste st. Simonaumjetnicima se daje uloga voe u transformaciji drutvene stvarnosti, pri emu
trebaju suraivati sa naunicima i industrijalcima protiv sila reakcije.
Uticaj prosvjetiteljstva
Primie se krajem svog ivota romantinom pogledu na drutvo kao ivi
organizam, razvijajui doktrinu znanu kao novo hrianstvo.
Ovdje su predstavljeni u imaginarnom dijalogu umjetnik i druga dva
predstavnika
Umjetnik- Niko nije zadovoljan situacijom, potrebna je promjena u nasim
rukama, daje nam novi pravac i odgovornost u radu pri emu je nuzna
promjena odnosa.
Samo oni koji nista ne rade se i mogu zaliti, nemaju nade, misli, jer jedino im
ostaje njihovo zaljenje kao prirodno pravo i utjeha
Ali mi snazni nemamo na to prava, sposobni smo lijeciti uzroke nasim
primjedbi pa smo smjesni kad se krenemo zaliti.
Snaga drustva pociva u nama, nasem radu.
Sta vlastodrsci mogu dati drustvu? Ako se mi udruzimo, njihove moci slabe,
Ne negiram njihovu cistotu namjera, ali oni se neprekidno zavaravaju, ne
razumiju vrijeme u kojemu zive
Ljdui antike koji su gajili univerzalno bratstvo su bili nepriznati, gurnuti prema
sebinosti ka univerzalnoj statinosti do svoje mrtve tacke, ali za njih je
umjetnost imala veoma veliku ulogu, i uticaj jer su bili patriote.
Kad zelimo siriti ljudima svoje ideje koristimo se nama svojstvenim sredstvima:
rog, lira... opisujemo ideje na ulju, drvetu, popularizujemo u pjesmi ili poeziji.
Ciljamo na srce i mastu ljudi
Ako je danas nasa uloga drugorazredna to se dogaa iz jednog jedinstvenog
razloga- danasnjem umjetniku nedostaje elementi koji su esencijalni za njegov
uspjeh- opca shema.
Ako umjetnost slijedi principe gdje nista nece postici i cilja na stare
prevaziene stvari kako bi zadovoljila i dirnula u ljudsku mastu ona ima rizik
da zauvijek izgubi vaznost unutar drustva i ide daleko od civilizacijskih
pravaca.
Ali bude li podrzala generalni pokret u transformaciji ljudskog duha, sluzi li
zajednickoj svrsi, i posveti li se rastu ljudskih dobara proizvodeci korisne
senzacije za covjecanstvo kao sto to cine oni koji razvijaju inteligentnu misao
naseg doba dozivjeti ce uspjeh.
Doci ce do njihovog podizanja na najvisu mogucu razinu obuzdane maste
usmjerene u pravcu javnog dobra.