Caramani,

Daniele. Komparativna politika

1. VLADE I BIROKRATIJE
Saraj poglavlja
Uvod
Tipovi vlade
Samostalnost vlade
Politiki kapacitet vlade
Birokratski kapaciteti

Uvod
U najirem smislu izraz vlada odnosi se na hijerarhijsku strukturu u svakoj
organiziranoj sredini. iroka definicija vlade u politici ukljuuje sve javne
institucije koje stvaraju ili primjenjuju politike odluke i koje se mogu proiriti na
nekoliko razina koje se nazivaju saveznom, dravnom i lokalnom vladom.
Najuobiajnije je govoriti o vladi kao o sredinoj politikoj izvrnoj vlasti.
Posao je vlade da upravlja zemljom. Upravljanje znai vladavinu.

Tipovi vlade
Vlada i podjela vlasti
Savremene vlade nastale su postupnim odvajanjem dravnih funkcija od
sredinje vlasti. Pravosudne funkcije su prenesene na sudove, a zakonodavne
funkcije na parlamente. Taj je proces poeo u 12. i 13. stoljeu u Engleskoj.
Ustavna doktrina o podjeli vlasti obrazlae razdvajanje zakonodavnih, sudskih i
izvrnih institucija kako bi se zajamile sloboda i pravednost.
Normativni temelji demokratske vlade oslanjaju se na dvije premise: vlada mora
biti povezana s izbornim procesom i djelovati pod ustavnim ogranienjima. Tri su
uobiajena naina organizacije vlade: predsjedniki, parlamentarni,
polupredsjedniki. Tu je takoe i direktorijski oblik vlade. Na kraju, vlada s
izravno izabranim premijerom doivjela je neuspjeh (Izrael).
Predsjedniki sustav: izravni/kvaziizravni javni izbori predsjednika na fiksno
razdoblje; Predsjednik = premijer; predsjednik nije politiki odgovoran
zakonodavnom tijelu; on imenuje lanove vlade - SAD, Brazil, Argentina, ile,
Meksiko, Iran
Parlamentarni sustav: Predsjednik premijer; veinom doputeno da
predsjednik raspusti parlament; u nekim zemljama (Njemaka, panija) premijera
bira parlament, imenuje ga ef drave (Italija, Irska) ili predsjednik parlamenta
(vedska); u nekim zemljama se kasnije glasuje o povjerenju, a u drugima (UK,
Nizozemska) imenuje ga poglavar drave bez glasanja o povjerenju; premijer i
kabinet politiki su odgovorni parlamentu Belgija, Maarska, Turska
Polupredsjedniki sustav: predsjednik se bira izravno ili kvaziizravno;
predsjednik imenuje kabinet; kabinet je politiki odgovoran parlamentu;
predsjednik moe raspustiti kabinet i/ili parlament Francuska, Kongo, Rumunija,
Rusija, Alir;

Page 1 of 22

Caramani,
Daniele. Komparativna politika
Direktorijska vlada: trenutno samo vicarska funkcionira s direktorijskom
vladom Savezno vijee ine 7 pojedinaca koje pojedinano bira parlament za
cijelo trajanje mandata parlamenta; predsjednik federacije je ujedno i ef vlade i
ef drave jezina i vjerska raznolikost zemlje zahtijeva kolegijsku vladu; vlada
nije politiki odgovorna parlamentu.
Izravno izabran premijer: prakticirao ga samo Izrael na izborima od 1996. do
2003.; premijera su birali graani apsolutnom veinom tokom izbora i onda kada
je poloaj premijera bio nepopunjen; kabinet je nominirao premijer; on je bio
politiki odgovoran parlamentu.

Samostalnost vlade

Page 2 of 22

Stranaka vlada postoji samo ako na djelovanje dunosnika utjeu vrijednosti i

javne politike koje potjeu iz stranke.....
Vana su tri sredstva kontrole politikih stranaka nad svojim timovima u vladi:
Stranaki programi: stranaki programi jasno izriu namjere stranke i
konkretno navode prikladna sredstva za ostvarivanje ciljeva;
Odabir lanova kabineta: kontrola se povea onda kada ministri u kabinetu
prihvataju stranake vrijednosti i postupaju u skladu s njima;
Stalna kontrola stranke nad kabinetom: stranke mogu poeljeti da imaju
stalnu kontrolu nad svojim ministrima. Mogu se razlikovati tri idealna tipa odnosa
izmeu stranke i vlade:
-

Dominacija jedno od to dvoje dominira drugim

Autonomija vlada i stranke u vladi koegzstiraju bez meusobnog uticaja
Fuzija stranka i vlada postaju politiki neodvojive.

Politiki kapacitet vlade

Jedinstvena nasuprot podijeljenoj vlasti u predsjednikim sustavima
Podijeljena vlast znai da poloaj predsjednika dri jedna stranka, dok
makar jedan dom Kongresa dri druga stranka; Jedinstvena vlast znai da svo
troje kontrolira jedna stranka.
Predsjednitvo u SAD-u arhetipski je sluaj prezidencijalizma. Predsjednik ima
mogunost da stvara zakone: on moe uloiti veto na svaki zakon koji donese
Kongres.
Predsjednici primjenjuju etiri strategije da osnae instituciju i steknu stranaku
potporu u zakonodavnom tijelu.
1. Predsjednik gura vlastite politike i ulae veto na zakone koji se protive njegovim ambicijama;
2. Ako je predsjednik siguran da e skuptina slijediti njegovo vodstvo, on diktira uvjete u obliku
zakonodavne inicijative (Meksiko);
3. Ako se predsjednik suoava sa funkcionalnim zak. tijelom, angaira se u stvaranju koalicija u
zak. procesu;
4. Ako se predsjednik suoava sa zakonodavnim tijelom koje se uvelike sastoji od zastupnika
koji moraju donijeti neposredne koristi kako bi bili ponovno izabrani, predsjednik nudi dotacije i
iroko pokroviteljstvo umjesto ustupaka u javnoj politici.

Polupredsjedniki sustavi tretiraju se slino kao predsjedniki. Jedina je razlika to

to se crta podjele ne kree izmeu izvrne vlasti i zakonodavnog tijela nego
izmeu zak. tijela zajedno sa kabinetom, na jednoj, i predsjednika, na drugoj
strani. to se tie parlamentarnih sustava, autori utvruju manjinske vlade kao
primjere podijeljene vlasti. Crta podjele se kree izmeu kabineta i
parlamentarne veine.

Veinska nasuprot manjinskoj vladi u parlamentarnim sustavima

Vlade koje imaju potporu veine u parlamentu ne samo da mogu opstati na
dunosti nego i provode svoj politiki program. to se tie manjinskih vlada, u toj
situaciji nije mogue donoenje politikih odluka, meutim one nisu ni rijetke ni
nestabilne one koje zauzimaju ideoloki centar su politiki odrive. Manjinske
situacije nijedna pojedinana stranka ne upravlja parlamentarnom veinom su
uestale, ali vie u parlamentarnim sistemima. Veinski kabineti su sveukupno
dugovjeniji od manjinskih.

Jednostranaka nasuprot koalicijskoj vladi u parlamentarnim

sustavima
Prednost jednostranakih vlada je to to nijedna stranaka crta podjele ne
prolazi vladom. Vlade koje ini jedna stranka mogu se smatrati homogenima.
Koalicijske vlade moraju zadovoljiti makar neke ambicije svake stranke u vladi.
ak i u sluaju potpunog sporazuma o ciljevima vlade, podjela poloaja znai da
mogu biti osujeene osobne ambicije nekih pojedinaca u strankama koji bi eljeli
postati ministri. U manjinskim situacijama koalicijske vlade su veinski ishod u
parlamentarnim reimima i rezultat u vie od polovice takvih situacija u
predsjednikim reimima. Jednostranake vlade zapravo ne traju due od
koalicijskih.

Birokratski kapaciteti
Kljuna obiljeja birokratske organizacije:
1. Osoblje: formalno doivotno zaposlenje birokrata koji primaju fiksnu plau
i dobivaju mirovinska prava za svoju slubu
2. Organizacija: specijalizacija, obrazovanje, funkcionalna podjela rada,
jasna hijerarhija
3. Procedura: neosobna primjena opih pravila, posao se obavlja na osnovu
pisanih dokumenata
Weber je pokazao da birokratska organizacija nije samo uinkovita (tj. da
obavlja poslove), nego je i sposobna da postigne najvei stupanj uinkovitosti (tj.
da obavlja poslove uz minimalan troak). Meritokratski sustav regrutacije Pristup administraciji nije ogranien samo na odreene slojeve drutva, ve se
gleda stupanj kvalifikacije.

2. ZAKONODAVNA TIJELA
Sadraj poglavlja
Uvod
to je zakonodavno tijelo?
Uloga zakonodavnih tijela
Unutarnja organizacijska struktura
Ocjenjivanje moi zakonodavnog tijela

Uvod
Zakonodavna tijela postoje u cijelom svijetu i imaju sredinju ulogu u
gotovo svim politikim sustavima. Vrlo se razlikuju prema svojim ovlastima i
strukturama.

to je zakonodavno tijelo?
Mnotvo izraza kao to su skuptina, kongres ili parlament se esto
koriste kao zamjena za termin zakonodavno tijelo. Od ta etiri izraza,
najopenitiji je skuptina.
Definicije:
-

Skuptina: zakonodavno tijelo; konkretno, donji dom zakonodavnog tijela

Zakonodavno tijelo: organizirano tijelo koje stvara zakone za neku politiku

jedinicu
Parlament: vrhovno zakonodavno tijelo obino neke velike politike jedinice
koje je kontinuirana institucija to se sastoji od niza pojedinih zasjedanja
Kongres: vrhovno zakonodavno tijelo neke zemlje, osobito republike

Skuptine i zakonodavna tijela

Skuptina je skupina osoba koje se obino okupljaju radi neke konkretne
svrhe, bilo vjerske, politike, obrazovne ili socijalne. Zakonodavna tijela tako
moemo oznaiti kao skuptine kojima je konkretna svrha politika i na nekoj je
razini po karakteru zakonodavna. Neovisno da li je politiki sustav demokratski ili
ne, ako osim izvrne grane vlasti postoji i zakonodavno tijelo, njihov meusobni
odnos odreuje glavna obiljeja zakonodavnog tijela. Sredinje je obiljeje
meuovisnost tih dviju grana vlasti.

Parlamenti
U parlamentarnim sustavima, izvrna vlast bira se iz zakonodavnog tijela
i u zakonodavnom tijelu. Vlada je formalno odgovorna zakonodavnom tijelu
tijekom cijelog mandata. Moe biti smijenjena u svako doba ako joj se protivi
veina u zakonodavnom tijelu. Smjenjivanje vlade u veini sustava prate
prijevremeni izbori. Budui da postoji visok stupanj uzajamne ovisnosti meu
njima, ti su tipovi sustava generiki poznati kao sustavi spojene vlasti.

Kongresi
Drukiji tip zakonodavnog tijela unutar onoga o emu se popularno
govori kao o predsjednikim sustavima naziva se kongresom. Predsjedniki
sustavi su tip sustava podjele vlasti. Zakonodavna i izvrna grana vlasti biraju
se se neovisno i nijedna nema mo raspustiti ili smijeniti drugu (osim u sluaju
nesposobnosti ili znaajnog krenja zakona). Najpoznatiji je ameriki sustav
podjele vlasti.

Uloga zakonodavnih tijela

P
remda se tane aktivnosti i uloge koje obavljaju zakonodavna tijela
znatno razlikuju u skladu sa irim politikim okruenjem u kojemu postoje,
njihove se aktivnosti ugrubo mogu organizirati u tri kategorije: 1) Povezivanje i
predstavljanje, 2) Nadzor i kontrola, 3)Stvaranje politika.
Kad obavljaju prvi zadatak zakodnodavna tijela slue kao agenti graana koji
predstavljaju i od njih se oekuje da djeluju u njihovu interesu. U drugom sluaju
zakonodavna tijela postaju principali i zadatak im je da promatraju i kolektivno
nadziru izvrnu granu vlasti (ukljuujui birokraciju). Kad obavljaju trei tip
aktivnosti, zakonodavna tijela se angairaju u donoenju zakona ili stvaranju
politika.

Zakonodavno tijelo kao agent

Povezivanje

Povezivanje graana s vlau jedan je od najtemeljnijih zadataka koji obavljaju

zakonodavna tijela. ak i kad je zakonodavno tijelo slabo s obzirom na ostale
uloge, gotovo je uvijek sposobno sluiti kao posrednik izmeu biraa i sredinje
vlasti. Zakonodavno tijelo djeluje kao kanal informiranja koji omoguuje da
sredinja vlast uje zahtjeve s lokalne razine te da se politike i djelovanja
sredinje vlasti objasne graanima.

Predstavljanje

Od zastupnika se oekuje da predstavljaju svoje birae i rade na zatiti njihovih

interesa. Zastupnici imaju razliite predstavnike odgovornosti - Delegati:
prenose poruke i inicijative svojih biraa; Povjerenici: tumae interese biraa,
utjelovljuju potrebe cijele zemlje.

Raspravljanje
Zakonodavna tijela slue kao javni forumi za rasprave, gdje se razliita miljenja
sukobljavaju da bi se utjecalo na javno mnijenje i javne politike. Ova funkcija je
vana kada zak. tijelo ima ogranienu kontrolu stvaranja politika.

Legitimacija
Sposobnost zakonodavnog tijela da stvara poveznice izmeu graana i vlasti
odreuje njegovu institucionalnu legitimnost i sposobnost da dadne legitimnost
cijelom politikom sustavu. Legitimacijska funkcija zakonodavnih tijela u osnovi je
izraz njihovih aktivnosti povezivanja i predstavljanja te ovisi o uspjenom
obavljanju istih.

Zakonodavno tijelo kao principal

Kontrola

Primarno sredstvo koje se koristi da se ostvari taj cilj jeste redovita provedba
slobodnih i potenih izbora. Postoji vei stupanj razliitosti izmeu
predsjednikih sustava i parlamentarnih politikih sustava.
1. Kontrolne funkcije zakonodavnog tijela u sustavima podjele vlasti
ogranienije su nego u sustavima spojene vlasti. U sustavima podjele vlasti
policy agenda izvrne vlasti nije predmet zakonodavne kontrole i nadzora.
Izvrna vlast ne moe se smijeniti s poloaja jer veina u zakonodavnom
tijelu nije suglasna s njenim politikama.
2. Zakonodavna tijela u sustavima spojene vlasti imaju izriit
zadatak da kontroliraju policy agendu koju postavlja izvrna grana vlasti.
Izvrna vlast moe biti smijenjena ako to eli veina u zakonodavnom tijelu.

Nadzor
Zakonodavna tijela i u sustavima podjele vlasti i u sustavima spojene vlasti imaju
kljunu ulogu u osiguravanju pravilnog nadzora i proraunskih posljedica javnih
politika. Zakonodavni nadzor nad izvrnom granom vlasti openito je vrlo irok, a
obuhvaa i nadziranje agencija izvrne vlasti koje imaju zadatak da
implementiraju odluke o javnim politikama (sustav podjele vlasti) i odravaju
redovite odnose s politikim tijelima (sustav spojene vlasti).

Kontrola prorauna
Proraunske ovlasti zakonodavnih tijela potjeu iz povijesnog zaetka
zakonodavnih institucija. Kontrola i nadzor rashoda su mono orue koje ak i
najslabijim zakonodavnim tijelima omoguuje da utjeu na odluke o javnim
politikama. Malo je ciljeva javnim politika koji se mogu ostvariti bez odreenih
finansijskih sredstava.

Zakonodavno tijelo kao zakonodavac:

Konsultacije
Zakonodavno tijelo daje miljenje o konkretnom prijedlogu zakona, opem
akcijskom planu ili irem programu javnih politika. Konzultacije ni na koji nain ne
jame da e izvrna vlast postupati u skladu s miljenjem zakonodavnih tijela.

Odgoda i veto

Zakonodavna tijela imaju ovlast da odgode donoenje zakona. To je

negativna mo zato to zakonodavno tijelo moe samo usporiti proces, ali mu

ne moe dati pozitivan poticaj ili ga izravno promijeniti. Zakonodavna tijela vetom
mogu neopozivo i jednostrano blokirati usvajanje pojedinih javnih politika.

Amandmani i pokretanje postupaka

Amandmani i inicijative su pozitivne ovlasti koje stvaraju ili mijenjaju

sadraj nekog prijedloga. Ovo je najvanije pozitivno zakonodavno orue. U
nekim zakonodavnim tijelima sve prijedloge mora formalno pokrenuti
zakonodavno tijelo (SAD), dok u drugima zakonodavno tijelo nema formalnu
mogunost da neovisno inicira prijedloge (EU). Veina politikih sustava nalazi se
na sredini.

Unutranja organizacijska struktura zakonodavnih tijela

Broj i tip domova
U veini sluajeva zakonodavna tijela imaju jedan dom (jednodomna) ili dva
doma (dvodomna). Viedomna zakonodavna tijela openito se stvaraju kako bi
se osigurala odgovarajua predstavljenost razliitih skupina u politikom sustavu.
Donji dom osigurava predstavljenost cijelog stanovnitva, dok gornji dom
osigurava predstavljanje odreene skupine. Od broja zakonodavnih domova
vaniji je odnos meu njima. U jednodomnim sustavima sve ovlasti zakonodavne
grane vlasti ima jedan dom, dok u dvodomnim sustavima te ovlasti mogu biti:
1) Jednake, 2) Jednako podijeljene, 3) Nejednako raspodijeljene. Prva dva
sluaja smatraju se simetrinim dvodomnim sustavima, a posljednji
asimetrinim dvodomnim sustavom.

Broj, kvaliteta i dosljednost lanova

Veliina
Veliina zakonodavnog tijela vana je zbog tekoe koju openito imaju
velike i raznolike skupine u donoenju konkretnih odluka. to zakonodavno tijelo
ima vie lanova, svaka odluka e zahtijevati vie vremena. Vie lanova znai i
kompleksniju unutarnju organizaciju.

Vrijeme

Postoje zakonodavna tijela koja zasjedaju vie-manje cijelu godinu, i ona

koja se sastaju nekoliko dana u godini. Zakonodavna tijela s djelominim radnim
vremenom omoguuju svojim lanovima da se bave i drugim profesionalnim
aktivnostima. Ima zakonodavnih tijela koja rade puno radno vrijeme ali ne
osiguravaju svojim lanovima dovoljno velike plae.

Odbori
Zakonodavna tijela gotovo se beziznimno iznutra organiziraju u odbore.
Zakonodavna tijela mogu imati mali ili mnogo odbora, a oni se mogu stvarati ad
hoc ili osnivati da budu stalni. Mogu postojati vrlo specijalizirani pododbori i/ili
privremeni istrani odbori koji se osnivaju radi rjeavanja konkretnih kriza ili
pitanja.

Stalnost
Jedan od najvanijih aspekata odbora njihova je stalnost. Odbori koji se
osnivaju ad hoc
su nedjelotvornije organizirani, njihovi lanovi nemaju ni
mogunost da razviju ekspertize koje su specijalizirane za pojedina podruja. Ako
odbori nisu stalni, manje je vjerovatno da e osigurati nunu razinu stabilnost
koja
je
potrebna
da
se
uberu
koristi.

Specijalizacija

Povezivanje odbora s ministrima u kabinetu moe poticati i odnose izmeu

zakonodavnog tijela i izvrne grane vlasti, ime se moe unaprijediti
meuinstitucionalna saradnja.

Privremeni odbori
Oni doputaju jo vei stupanj specijalizacije i omoguuju zakonodavnom
tijelu da reagira na znaajne dogaaje ili krize. Jedan od najsigurnijih pokazatelja
uloge odbora jeste to ako je neki zakon potpuno razmoren prije nego se poalje
odboru, nije vjerovatno da odbori imaju bitnu ulogu u stvaranju politika.

Hijerarhijska struktura i unutarnje odluivanje

Na razini cijelog zakonodavnog tijela postoji predsjednik, jedan ili vie
dopredsjednika i u nekim sluajevima kvestor ili drugi tajniki i administrativni
poloaj. Takoe, postoje predsjednici odbora i pododbora. Zakonodavna tijela se
razlikuju prema tome raspodjeljuju li unutarnje poloaje vlasti razmjerno
politikim strankama ili koriste sustav pobjednik uzima sve. Zakonodavna tijela
koja raspodjeljuju vodee poloaje meu veinskim i oporbenim strankama i
skupinama vjerovatnije e svjedoiti meustranakim sporazumima i
kompromisima.

Ocjenjivanje moi zakonodavnog tijela

Postoje zakonodavna tijela u kojima su najistaknutije funkcije povezivanje i
nadzor (UK, Grka, ile), dok druga vie istiu zakonodavnu funkciju (SAD, Italija,
Nizozemska).
U osnovi raspon u kojemu je neko zakonodavno tijelo aktivan i uinkovit sudionik
zakonodavnog procesa nasuprot preuzimanju pasivnije zakonodavne uloge,
izravno je povezan sa stupnjem samostalnosti koju uiva. Konkretnije, postoje dva
vana aspekta relativne samostalnosti zakonodavnog tijela:

Institucionalna neovisnost: odnosi izmeu izvrne i zakonodavne

vlasti

Sustav podjele vlasti: - zakonodavna i izvrna grana vlasti biraju se

neovisno; - izbori izvrne i zakonodavne grane vlasti neovisni su procesi; - nema
mjesta za ogranienja zakonodavnom tijelu
Sustav spojene vlasti: - izbori dviju grana vlasti su povezani - nakon
svakih izbora zakonodavno tijelo mora izabrati izvrnu granu vlasti; - izvrnoj
vlasti je potrebna veina u zak. tijelu; - ograniena je sposobnost zak. tijela da
neovisno djeluje zbog potpore izvrnoj vlasti.

Neovisnost lanova: uloga politikih stranaka

Karakter stranakog sustava, te stupanj samostalnosti pojedinih lanova

zakonodavnog tijela od njihovih stranaka, mogu utjecati na sposobnost cijeloga
zakonodavnog tijela da utjee na ishode javnih politika. Osobito su vani elementi
stranakog sustava koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: 1. svojstva koja su
specifina za stranke; 2. svojstva stranakog sustava. Veina zakonodavaca ima
dva primarna interesa ili cilja: 1.izbor/reizbor ; 2. ostvarenje nekog skupa ishoda
javnih politika.

Organizacija stranke
Ako je zakonodavcima vaan ponovni izbor, njihova se samostalnost
smanjuje onoliko kolika je vjerovatnoa da njihov ponovni izbor kontroliraju voe

stranke. to je politika stranka centraliziranija, manje je prostora za neovisno

odluivanje pojedinih lanova.

Izbori i zakoni
Postoje i drugi elementi koji jednako utjeu na sve stranke u sustavu. Dvije
su najvanije varijable: (1) izborni sustav i (2) pravila koja ureuju
financiranje
izbornih
kampanja.
Izborni sustavi utjeu na neovisnost lanova tako to odreuju prirodu odluka
biraa. Najvaniji aspekt koji se tie financija jest postojanje (ili nepostojanje)
dravnog financiranja i pravila koja upravljaju pristupom tim sredstvima.

3. IZBORI I REFERENDUMI
Sadraj poglavlja
Uvod
Izbori i izborni sustavi
Referendum

Uvod
Izbori i referendumi su dvije glavne mogunosti glasovanja koje ljudi imaju
u veini drutava. Izbori se odravaju kako bi se popunila mjesta u
parlamentima ili izabrao predsjednik. Na referendumima graani izravno
odluuju o nekom politikom pitanju.

Izbori i izborni sustavi

Pod izbornim sustavom mislimo na skup pravila koja odreuju nain na
koji se na izborima glasa i nain na koji se prema glasovima raspodjeljuju poloaji.
Izbori predstavljaju sponu izmeu graana i njihovih predstavnika. Stvaraju
legitimitet kroz mehanizme predstavljanja i odgovornosti.
Razlikujemo:

- Izborne propise
- Izborne sustave
- Dimenzije raznolikosti izbornih sustava

Izborni propisi
Izborni propisi - pravila koja odreuju ko ima birako pravo,
pristup glasovanju, itd. Do Prvog sv. r. glas je imala muka radnika klasa.
ene nisu dobile pravo glasa sve do zavretka Drugog sv. r. U 20. stoljeu dobna
granica za birako pravo stalno se smanjivala i u veini zemalja danas je 18
godina. Glasovanje je openito dobrovoljno, a u malobrojnim zemljama
(Australija, Belgija) obavezno. Zemlje se takoe razlikuju prema lakoi pristupa
glasovanju. U nekim zemljama postoje posebni uvjeti, kao to su npr. finansijski
depozit, pripadnost nekoj priznatoj stranci itd. Openito, mandat predsjednika je
fiksan, dok ustavi preciziraju maksimalan mandat parlamenta. Mandat nekih
parlamenata je fiksan: parlamenti Norveke, vedske i vicarske imaju
etverogodinji ivotni vijek, dok lanovi Predstavnikog doma SAD-a slue
dvogodinji mandat. Maksimalno razdoblje izmeu izbora je obino 4 godine, u
nekoliko zemalja je 5 godina (Kanada, Francuska, Italija, UK), a u Australiji i
Novom Zelandu 3 godine.

Izborni sustavi
Izborni sustavi mogu imati velik utjecaj na to ima li neka zemlja
dvostranaki ili viestranaki sustav, na oblik koalicijske vlade, na osjeaj stupnja
predstavljenosti biraa od strane lanova parlamenta.

Glavne kategorije izbornih sustava

Razlikujemo sustave koji se temelje na viemandatnim izbornim
okruzima (razmjerni izborni sustavi) u kojima mjesta u parlamentu dijele stranke
razmjerno svom udjelu u glasovima, te one koji se temelje na jednomandatnim
izbornim okruzima (veinski izborni sustavi) u kojima najjaa stranka u svome
izbornom okrugu osvaja mjesto.

Sustav relativne veine u jednomandatnim izbornim okruzima

Ovo je najjednostavniji sustav koji se nekad naziva i first-past-the-post.
Glasai stavljaju X pored jednog kandidata, a mandat dobija kandidat sa najvie
glasova. Ovaj se sustav koristi u SAD, UK, Kanadi, Indiji.

Alternativni glas
U ovom izbornom sustavu koji se koristi u Australiji, birai rangiraju
kandidate tako to stave 1 uz svoj prvi izbor, 2 uz drugi itd. Ako je jedan
kandidat dobio apsolutnu veinu svih glasova, ta se osoba smatra izabranom. Ako
nije, najnie rangiran kandidat se uklanja iz prebrojavanja te se njegovi glasaki
listii preraspodjeljuju prema drugoj preferneciji koja je na njima izraena. Proces
prebrojavanja nastavlja se dok jedan kandidat ne bude imao apsolutnu veinu.

Dvokruni izborni sustav

Ako nijedan kandidat u prvom krugu ne osvoji veinu glasova, odrava se
drugi krug u koji mogu ui samo odreeni kandidati a pobjednik je onaj koji osvoji
najvie glasova (Francuska, Iran).

Razmjerni (proporcionalni) izborni sustav

Cilj ovih sustava jeste da svaka stranka dobije udio mandata koji je jednak
udjelu u glasovima. Najjednostavniji nain jeste da cijela zemlja bude jedna
izborna jedinica kao to je to u Izraelu, Nizozemskoj i Slovakoj. Ipak, uobiajenije
je da se zemlja podijeli na odreen broj manjih izbornih okruga u kojima se
prosjeno bira pet, deset ili dvadeset lanova parlamenta Brazil, Finska,
Indonezija, panija. Opisani sustavi su poznati kao listovni sustavi zato to
svaka stranka predstavlja biraima svoju listu kandidata. Posljednjih je godina niz
zemalja usvojio ono to se naziva mjeovitim sustavima - bira obino daje dva
glasa: jedan za lana parlamenta u lokalnom izbornom okrugu i jedan za
stranaku listu.
Ako je sluaj da su dio izbora u izbornim okruzima i listovni dio spojeni,
govorimo o kompenzacijskom mjetovitom sustavu. Osigurava da ukupan
broj mjesta neke stranke bude razmjeran njezinom udjelu u glasovima
Njemaka, Novi Zeland i Venecuela.
Ako su listovni dio izbora i dio izbora u izbornim okruzima odvojeni, imamo
paralelni mjetoviti sustav. U njemu se listovna mjesta dodjeljuju strankama
samo na temelju glasova za njihove liste, dok se ne uzima u obzir ono to se
dogodilo u izbornim okruzima Japan i Meksiko.
U sustavu pojedinanog prenosivog glasa (STV), birai mogu rangirati sve
kandidate (ili onoliko koliko ele), a rezultat je sukladnost izmeu glasova za
stranku i udjela u mandatima. Ako najvie rangiranom kandidatu glas nije
potreban ili mu nita ne znai, isti se prenosi na drugog rangiranog. Budui da su
glasai obino stranaki orijentirani, drugorangirani kandidat je obino iz iste
stranke kao i prvorangirani.

Dimenzije raznolikosti
Izborni sustavi se razlikuju prema: 1) Veliini izbornih okruga (veinski /
proporcionalni / mjeoviti);
2) Stupnju unutarstranakog izbora (otvorene
liste / zatvorene liste / preferencijske liste)
3) Izbornim pragovima i
rezerviranim mjestima (visina izbornog praga, obino 3-5% / postojanje
rezerviranih mjesta)

Veliina izbornih okruga

to je vea prosjena veliina izbornog okruga, moemo oekivati
razmjernije rezultate izbora. Kad postoji vie mjesta koja treba raspodijeliti, lake
je postii pravednu raspodjelu; kad postoji samo jedno mjesto, uzima ga najvea
stranka u izbornom okrugu.

Unutarstranaki izbor
U sustavima s jednomandatnim izbornim okruzima nema unutarstranakog
izbora jer nijedna stranka ne istie vie od jednog kandidata.
U razmjernim izbornim sustavima stupanj izbora varira. Zatvorene liste stranka odreuje redoslijed kandidata na listi. Ako stranka osvoji pet mjesta u
izbornom okrugu, ta mjesta dobiva prvih pet kandidata koje je stranka odredila
Izrael,
Portugal,
panija.
Preferencijske liste - liste na kojima birai navode preferencije za pojedinog
kandidata na stranakoj listi koju su izabrali. Belgija, ile, Poljska

Izborni pragovi
Izborni pragovi se primjenjuju kad izborni sustav ne tei postii savrenu
sukladnost izmeu udjela u glasovima i udjela u mandatima. Oni spreavaju
male stranke da osvoje mandate (Slovaka). Uobiajeni su izborni pragovi u
rasponu od tri do pet posto. U Nizozemskoj je neobino nizak (0.67%) dok je u
Rusiji neobino visok (7%).

Porijeklo izbornih sustava

Izborni sustav alternativnog glasa u Australiji odabrale su 1918. dvije
stranke desnog centra jer im je to omoguilo da postoje kao zasebni entiteti a da
se pritom ne dijele glasovi desnog centra i ne dopusti pobjeda Laburistike
stranke. U Francuskoj i Grkoj, izborni je sustav povremeno mijenjala stranka na
vlasti kako bi ostvarila neku korist za sebe i natetila svojim suparnicima. U SAD-u
i UK izborni se sustav razvijao i postao to to jeste u vrijeme kad nisu bile poznate
opcije koje bi se mogle uzeti u obzir. Ako postoji dugoroan trend, onda je to
smjer udaljavanja od veinskih i primicanja razmjernim izbornim sustavima, to je
osobito izraeno u Evropi.

Posljedice izbornih sustava

Duvergerovi zakoni:
1. Jednokruni sustav veine tei ka dvostranaju;
2. Dvokruni sustav veine ili razmjerni izborni sustav tee k viestranaju;
3. Izborni sustavi s visokim pragovima predstavljenosti iskljuuju male
stranke iz parlamenta; razmjerni izborni sustav omoguuje malim strankama
da osvoje mjesta;
4. U sustavima relativne veine birai izbjegavaju male stranke; u
razmjernom izbornom sustavu glasai biraju male stranke koje nisu
penalizirane i nemaju poticaj da se spajaju.
Kad je razmjernost visoka a parlament fragmentiran, manja je vjerovatnost da e
neka stranka osvojiti ukupnu veinu. Posljedino, u veinskim izbornim sustavima
koalicijska je vlada nepoznanica, dok je u razmjernim sustavima nezamislivo da
nastane jednostranaka vlada a kamoli jednostranaka veinska vlada.

Zagovornici razmjernog izbornog sustava tvrde da on stvara parlamente koji su

socijalno-demografski i politiki reprezentativniji od parlamenata u nerazmjernim
izbornim sustavima. Glavna razlika nije izmeu razmjernih i nerazmjernih
sustava nego izmeu onih sustava u kojima birai mogu ili ne mogu
birati kandidate stranke koju preferiraju.
Razmjerni izborni sustavi obino se podupiru obrazloenjem da stvaraju
parlament koji tono predstavlja preferencije naroda. Razmjerni izborni sustav
jami da nijedna stranka nee biti znatno nadpredstavljena i da nijedna vana
skupina biraa nee ostati podpredstavljena.
Zagovornici veinskih izbornih sustava naglaavaju veu vjerojatnost da e oni
dovesti do dvostranaja i iznose njihove vrline kao to su stabilna i uinkovita
vlada umjesto viestranake koalicije, te mogunost biraa da smijene vladu s
poloaja.
.................................................................................................................................
........................................................................
Izborni sistem u BiH:
- veinski sistem (pri izboru lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
predsjednika Republike Srpske, gradonaelnika i naelnika opina, kao i kod
izbora predstavnika nacionalnih manjina)
- proporcionalni sistem (kod izbora Zastupnikog doma Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine, Zastupnikog doma Parlamenta Federacije Bosne
i Hercegovine, Narodne skuptine Republike Srpske, kantonalnih skuptina,
skuptine Brko Distrikta, skuptina gradova i skuptina opina)
- izborni prag od 3%
- dodjela tzv. kompenzacijskih mandata i to onim politikim subjektima koji
nisu osvojili nijedan mandat, ili su osvojili nesrazmjeran broj redovnih mandata u
odnosu na postignute izborne rezultate, a koji su preli zakonom utvreni izborni
prag od 3%
- otvorene kandidatske liste - moraju sadravati najmanje 1/3 manje
zastupljenog spola
- slobodni mandat, pri emu ulaskom u parlament zastupnik ne predstavlja
samo posebne interese stranke, zastupnik postaje odgovoran vlastitoj savjesti
.................................................................................................................................
........................................................................

Referendumi
Tipovi referenduma
Na referendumu masovno birako tijelo glasuje o nekom javnom pitanju.
Prvo, referendum moe biti u nekim okolnostima obvezatan (Danska i Irska
1972. o tome hoe li se pridruiti EU) ili neobvezatan (Francuska i Nizozemska
2005. o predloenom ustavu EU).
Drugo, referendum se moe odrati na zahtjev odreenog broja biraa, te ga u
tom sluaju nazivamo inicijativom, ili neke politike institucije. Inicijativa
omoguuje da odreen broj biraa uzrokuje puko glasovanje (vicarska).
Tree, razlikuju se referendumi koji promiu odluke i referendumi koji
kontroliraju odluke. to se tie onih koji kontroliraju odluke, moemo razlikovati

opozivajue (kojima je cilj da srue neki zakon ili ustavnu odredbu) i

odbacujue (kojima je cilj da sprijee neki prijedlog da ue u zakon ili ustav).

Argumenti
za
referendum:
Argumenti
referenduma
:
1. Osnauje protiv
demokraciju
- vei

1. Izvlaenje odluivanja iz ruku

politiara dovest e do slabije
broj ljudi se izravno ukljue u
kvalitete odluka;
odluivanje;
2. Mnogi ljudi odluuju na osnovu
2. Odravanjem referenduma o
sluajnog odabira;
nekom pitanju mogue je dobiti
3. Daju neosjetljivim veinama ili
jasan sud naroda o tomSAVEZNE
pitanju;
4.INSTITUCIJE
I veinama
punim
predrasuda
3. Odluka koju izravno donosi
mogunost
da
pogaze
prava
LOKALNE
VLASTI
narod legitimnija je od one koju
manjina;
Sadraj
poglavlja
donosi samo
politika klasa;
4. Oni koji najvjerovatnije glasaju,
Uvod
4. Stvara informiranije birako
najzainteresiraniji
su
za
neko
Federalne nasuprot unitarnim dravama
tijelo - ljudi izloeni argumentima
pitanje i njima je bolje, tako da
Trendovi regionalizacije i
dviju strana o nekom pitanju;
referendumi djeluju protiv interesa
decentralizacije u unitarnim dravama
5. Moe osnaiti predstavniku
umjerenih i onih kojima je manje
demokraciju.
dobro;
Uvod
Ljudi
glasaju
uprkos
Vlast na nivou drave i vlasti na 5.
niim nivoima. Oblik unutranjeg neinformiranosti;
ureenja i nivoa vlasti su odlike politikog sustava koji komparativna politika
izuava. Federalne drave imaju specifian politiki sustav u odnosu na unitarne
koji federalnim jedinicama na dravnom nivou daje poseban status. Nacionalne
drave su najii moderni oblik politike organizacije.

Federalne nasuprot unitarnim dravama

Razlika se uglavnom temelji na ustavnoj podjeli rada izmeu nacionalne i
podnacionalnih razina vlasti. Federalne drave predstavljaju udruenje drava
koje je stvoreno radi zajednikog cilja a drave zadravaju velik stupanj izvorne
neovisnosti. Wheare odabire SAD kao prototip federacije. U SAD naelo
organizacije je podjela vlasti meu razliitim i koordiniranim vlastima. Odreene
ovlasti ima savezna, a druge regionalna vlast. Nijedna razina vlasti ne intervenira
u sferu druge. Nema istog modela federacije. Postoji spektar koji se protee od
potpuno unitarnih drava (Francuska, Portugal, Irska, Grka) do potpuno
federanih (SAD, Njemaka, Belgija), sa rasponom opcija izmeu njih (panija,
Italija, UK).
Federalizam politika ideologija i pokret, zagovara primjenu federalistikih
naela
u
dravi;
Federacija drava koja ta naela potpuno primjenjuje u razliitim oblicima;
Federalni politiki sustavi razlikuju se od unitarnih po tome to imaju dvije ili
vie razina vlasti koje kombiniraju elemente zajednike uprave pomou
zajednikih institucija i regionalne samouprave vlasti konstitucionalnih jedinica.
Obuhvataju federacije, kvazifederacije i konfederacije.
Dimenzije razlikovanja federalizma:
- Karakter i znaenje razliitosti (drutvenih, ekonomskih)
- Broj jedinica i stupanj simetrije (veliina, status...)
- Opseg raspodjele zakonodavnih, izvrnih i fiskalnih ovlasti i odgovornosti
- Karakter institucija savezne vlasti
- Postupci rjeavanja skukoba, ostvarivanja suradnje, prilagoavanja i promjene;

Kompleksnost neunitarnih drava

Unije: Politike zajednice u kojim konstitutivne jedinice zadravaju integritet
posredstvom zajednikih tijela ope vlasti ( Novi Zeland)
Ustavno decentralizirane unije: Oblik unitarne drave konanu vlast ima
sredinja vlast, ali inkorporira podnacionalne jedinice vlasti koje su autonomne
Federacije: Snane konstitutivne jedinice i snana sredinja vlast, svaka ima
ovlasti predviene ustavom, te mo da upravlja graanima, svaku su izravno
izabrali graani (Kanada, Njemaka, SAD, vicarska, Australija)
Konfederacije: Ve postojee politike zajednice se udruuju kako bi oformile
zajedniku vlast radi odreenih ciljeva ( SSSR, EU, Beneluks)
Dravni savezi: Ureeni tako da je neka velika jedinica povezana s manjom
jedinicom/jedinicama koje zadravaju autonomiju; odnos se raskida uzajamnim
sporazumom (Puerto Rico SAD, Farski otoci DANSKA)
Udruene drave: Sline federacijama; mogu se raspustiti tako to bilo koja
jedinica sama djeluje prema prethodno odreenim uvjetima (Lihtentajn
vicarska, Monako Francuska)
Kondominiji: Funkcioniraju pod upravom dviju ili vie vanjskih drava; stanovnici
imaju bitnu unutarnju samoupravu (Brko)
Lige: Povezivanje politiki neovisnih politikih zajednia radi nekih cijeva; lanice se
mogu jednostrano povui (NATO, Arapska liga)
Zdruene funkcionalne vlasti: Agencija koju su osnovale dvije ili vie politikih
zajednica radi provedbe nekih zadataka (Meunarodna agencija za atomsku
energiju)
Hibridi: Politiki sustavi koji kombiniraju obiljeja razliitih politikih sustava (EU
nakon Maastrichta)
Federalne decentralizirane: Australija, Belgija, Kanada, Njemaka, vicarska,
SAD;
Izmeu federalnih i unitarnih: Austrija, Indija, Izrael, panija, Japan, vedska,
Norveka;
Unitarne centralizirane: Grka, Island, Irska, Luksemburg, Malta, N. Zeland,
Portugal, UK, Francuska, Italija;

Trendovi decentralizacije i regionalizacije (unitarne drave)

Decentralizacija
Moemo razlikovati politiku i administrativnu decentralizaciju. Politika
decentralizacija znai prijenos odluivakih ovlasti sa sredinje drave na neku
podnacionalnu razinu vlasti. Administrativna decentralzaciji ili dekoncentracija
jeste prijenos nekih administrativnih funkcija na podnacionalne razine
administracije.

Zauzimanje mezorazine: nastanak regije

Mezorazina je razina koja postoji izmeu nacionalne i lokalnih razina. U
federalnim dravama to su sastavne jedinice federacije. U unitarnim dravama to
je
pitanje
manje
jasno.
Vee unitarne drave kao to su Francuska, Italija, panjolska i UK, smatrale su
nunim uspostaviti vlasti na mezorazini (regije u Francuskoj i Italiji, autonomne

zajednice u paniji, parlament u kotskoj i skuptine u Walesu i Sjevernoj Irskoj te

mogue
budue
regije
u
Engleskoj).
Ubrzavanje europske integracije od sredine osamdesetih godina dodalo je nov
element procesima jaanja regija, osobitno unapreenju regionalne politike EU u
obliku strukturnih i kohezionih fondova. Zamisao da je regionalna vlast vaan
elemnt novog modela europskog upravljanja utjecajna je i u manjim unitarnim
dravama Z. Europe, te u novim demokracijama Istone i Srednje Europe. Dolo
je do uspostave administrativnih regija u Grkoj, Portugalu i Irskoj. U Danskoj,
Finskoj i vedskoj uspostavljene su politike i administrativne regije. Regionalne
vlasti su uspostavljene i u Poljskoj i Maarskoj. Bugarska, Rumunjska i Albanija
imaju programe decentralizacije usmjerene na jaanje lokalnih vlasti, ali
oklijevaju u uspostavi izabranih regionalnih vlasti.

5. POLITIKE STRANKE
Sadraj poglavlja
Uvod
Definicije stranke
Funkcije stranaka
Modeli stranake organizacije
Stranke i stabilizacija demokracije

Uvod
Politike stranke su sredinji akteri demokratske politike, kao i mnogih
autoritarnih i totalitarnih reima. Vlast u veini zemalja efektivno je u rukama
stranakih voa. Nije vjerovatno da e drutveni pokreti ili upravljake mree
preuzeti mnoge uloge stranaka.

Definicije stranke
Robert Huckshorn: Politika stranka je samostalna skupina graana
kojima je cilj isticanje nominacija i natjecanje na izborima u nadi da e
stei kontrolu nad vlau. Huckshorn eksplicitno kombinira etiri elementa
koja su zajednika mnogim definicijama te im dodaje jo jedan. Ti elementi su cilj,
metoda, natjecanje to je povezano sa samostalnou skupine graana.

Funkcije stranaka
Koordinacija:

Koordinacija izmeu razliitih razina vlasti

Organiziranje politike aktivnosti graana
Povezivanje predstavnika na javnom poloaju i
oganiziranih pristaa meu graanima

Natjecanje na izborima:

Postavljanje kandidata
Financiranje kampanja
Stvaranje zajednikih politika
Selekcija kandidata za vane poloaje
(predsjednik)
Regrutacija kandidata na manje vane poloaje,
beznadne izborne okruge, mjesta na dnu liste
stranke
Integracija novih graana u postojei politiki
sustav
Govor u ime njihovih lanova i pristaa unutar

Selekcija/regrutacija
osoblja:

Predstavljanje:

vladinih agencija ili pred njima

Predstavljanje drutvenih grupa i ideolokih
stajalita

Modeli stranake organizacije

Tipovi stranaka
-

Kadrovske: Postojale su od pojave parlamentarne vlasti do masovnog

prava glasa; imaju parlamentarno porijeklo; organizacijska struktura je
minimalna i lokalna sredinja stranaka sluba je podreena stranci na
javnoj dunosti; elite su jedini lanovi; primarna osnova resursa su
osobno bogatstvo i veze.
Masovne: od masovnog prava glasa do 50-ih god XX st.;
izvanparlamentarno porijeklo; lanovi organizirani u lokalne ogranke;
sredinja sluba odgovorna stranakom kongresu; veliko i homogeno
lanstvo; resursi su pristojbe lanova i podreenih organizacija;
Catch-all: od 50-ih godina do danas; evolucija starijih stranaka; lanovi
org. u ogranke ali marginalizirani u odluivanju; sredinja sluba poreena
stranci na javnoj dunosti; heterogeno lanstvo,navija elita; resursi su
doprinosi interesnih skupina i pojedinaca.
Kartelske: od 70-ih godina do danas; evolucija starijih stranaka; sredinja
sluba poreena stranci na javnoj dunosti; odluke se ratificiraju
plebiscitom lanova i pristaa; nejasno razlikovanje lana i pristae; resursi
su dravne subvencije;
Stranka kao poslovna tvrtka: od 90-ih godina do danas;
izvanparlamentarna inicijativa politikih poduzetnika; minimalna formalna
organizacija sa hijerarhijskom kontrolom poduzetnika i zaposlenika;
lanstvo minimalno i nevano; korporacijski resursi.

lanstvo
Pojedine stranke se razliku po sticanju lanova, ulozi koji lanovi imaju u retorici,
praksi i veliini organizacije lanova. Masovna stranka je primjer stranke koja je
utemeljna na lanstvu. Pridruenim lanstvom moe sa automatski i neizbjeno
postati lan unije ili se od lana moe traiti da prihvati ili odbaci lanstvo u
stranci. lanstvo je vano za samorazumijevanje politikih stranaka.
Tradicionalno lanstvo se mjeri na tri naina:
1. Najoitiji je jednostavan broj lanova. To je korisno za ciljeve
organizacije. Da li se lanstvo poveava ili smanjuje?
2. U komparativnom smislu, to mjerilo pati od zavisnosti od veliine
sistema. Prostorno i vremenski openitije je uporediti omjer izmeu
stranakog lanstva i veliine birakog tijela
3. Poreenje stranaka moe se temeljiti na njihovoj organizaciskoj gustoi
(odnos izmeu lanova i biraa stranke) ali je problem to poveanje
omjera moe biti posljedica ili poveanja broja lanova ili pada glasova na
izborima.

Regulacija
Sve vei broj zemalja donosi posebne zakone o politikim strankama. U nekim
zemljama zakon o strankama je dio nacionalnog ustava a u drugim zemljama je
dio posebnih zakona ili propisa.

Obrazloenja zakona o stranka uglavnom se svodi na tri objanjena a to su: prvo

objanjenje je znaenje stranaka
za demokratiju. U nekim sluajevima
( Njemaka, Francuska, Portugalija, panija, Grka, Italija) to se priznanje deava
u nacionalnom ustavu, a u drugima u zakonu ili u parlamentarnim raspravama
kada se zakon donosi. Drugo i usko povezano obrazloenje je mo stranaka. Zbog
srednjeg poloaja u demokratskoj vlasti protivdemokratska ili korumpirana vlast
moe biti ozbiljna prijetnja demokratiji. Tree, zakon o strankama moe se
opravdati kao pitanje administrativne prikladnosti ili nunosti.

Finansiranje
Drava je posebno ukljuena u poslove stranaka na polju finansiranja. To ima za
cilj zabranu primanja finansija iz odreenih izvora ili upotreba finansija u
odreene svrhe. Mnogi zakoni o politikim strankama predviaju dravnu
potporu strankama. Neki imaju oblik poreza dok u drugim sluajevima stranke
dobijaju povrat sredstava za rashode ili dravne subvencije.

Regulisanje rashoda
Regulisanje stranakih rashoda u veoj ili manjoj mjeri oznaava regulisanje
trokova na izborne kampanje. Ti propisi imaju tri opta oblika: zabrana
pojedinih oblika rashoda, ogranienja ukupnih rashoda i obavezu
objavljivanja rashoda. Osim zabrane koruptivnih praksi kao to je kupovina
glasova, najvanija zabrana nekog konkretnog oblika rashoda tie se kupovine
prostora u elektronskim medijima. Osim pitanja izvjetavanja, svi se oblici
regulisanja stranakih rashoda suoavaju se s nizom meusobno isprepletenih
pitanja koji se tiu toga ije bi rashode trebalo kontrolisati, stranaka kao
organizacija, kandidata kao pojedinaca ili svih.

Regulisanje prikupljanja finansijskih sredstava

Granice donacije osmiljene su kako bi bogate pojedince ili grupe
sprijeili da daju velike donacije i neprikladno utiu na stranke.
Strancima, korporacijama ili sindikatima zabranjeno je davanje a strankama
primanje donacija, generalno se zabranjuju i anonimne donacije. Bez obzira na to
kome je doputeno davati donacije, moe se ograniiti i veliina donacija. Bez
obzira na to da li su donacije ograniene ili ne, njihov uinak na demokratiju
moe se ograniiti ako se te donaciju objavljuju.

Javne subvencije
Sve vei broj drava praktikuje podrku politikim strankama putem poreskog
sistema, direktnim pruanjem dobara i usluga ili direktnim finasijskim
subvencijama. U nekim sluajevima podrka je direkno vezana za kampanje, dok
je s druge strane podrka za stranake aktivnosti.

6.Interesna udruenja
Sadraj poglavlja
Uvod
ta su interesna udruenja
Interesna udruenja u praksi

Uvod
Interesna udruenja su organizacije sa lanstvom koje za cilj imaju promicanje
(partikularnih) interesa prema politikom sistemu. Nastaju sa pojavom kapitalizma.

Formalno odreenje interesnih udruenja: organizacije lanova koji apeluju na vlast , ali ne
sudjeluju na izborima. (Wilson)

Privatni nasuprot javnim interesima

Jeffery Berry predloio je razliku javne i privatne interesne skupine na temelju toga nastoji li
udruenje ostvariti javne interese ili samo partikularne interese svojih lanova. Meutim,
koliko god to razlikovanje bilo popularno ono je analitiki problematino zato to sva
interesna udruenja obino predstavljau svoje zahtjevve kao mjere koje poveavaju javno
dobro.

Formiranje interesnih skupina

Mancur Olson u svojoj knjizi, dovodi u pitanje pluralistiku pretpostavku da je formiranje
skupina jednako dostupno svima.Pretpostavljaui da individualno djelovanje odreuje
individualne raunice trokova i koristi, Olsonova studija zakljuuju da selektivni poticaji
motiviu racionalne pojedince da se pridrue interesnim skupinama. Prema toj logici
racionalnog izbora, prosperitet e imati samo udruenja koja osiguravaju privatne koristi, dok
e udruenjima koja isporuuju javna dobra, to jeste opte koristi, bez obzira na lanski status
neke osobe, biti gotovo nemogue privui lanove.
Zato bi racionalni pojedinci plaali lanarinu sindikatima kada se kolektivno dogovorena
nadnica poveava ili se poboljanja socijalnih koristi primjenjuju na svakoga nazavisno o
tome da li je lan sindikata ili ne? Sa Olsonovog stajalita odgovor je ne, budui da bi
potencijalnom lanu sindikata bilo mnogo racionalnije da se verca, oslanjajui se na
doprinose postojeih lanova sindikata, nego da snosi troak lanstva u sindikatu. Olson je
posljedino zakljuio da je formiranje interesnih udruenja pogodno za ona udruenja koja
mogu ponuditi posebne prednosti, kao to su npr, automobilski klubovi, koji nude osiguranje
svojim lanovima.

Dvije logike kolektivnog djelovanja

U znaajnom djelu o dvjema logikama kolektivnog djelovanja, Offe i Wiesenthal ocijenili su
praksu udruivanja rada i kapitala. Oni su predloili razlikovanje razliitih interesa prema
sposobnosti interesnog udruivanja da se uplie u proces stvaranja javnih politika a ne prema
tome je li neki interes po prirodi javan ili privatan. Oni ne tvrde da poslovne organizacije
imaju prednost zato to obino troe vie novca na lobiranje od drugih organizacija,umjesto
toga oni su istakli zavisnost politiara u kapitalistikim drutvima o vlasnicima kapitala.
Problem kolektivnog djelovanja sa kojim se suoavaju radnici mnogo je tee rijeiti od
onog sa kojim se suoavaju korporacije. Sindikati se oslanjaju na spremnost svojih lanova
da kolektivno djeluju, dok poslovna udruenja samo moraju rei tvorcima javnih politika da
e pojedine tvrtke djelovati na nepoeljan nain ako politiari ne uzmu u obzir njihove
interese.
Offeova i Wiesenthalova analiza omoguuje nam da uvedemo novu tipologiju interesnih
udruenja koja ne razlikuju udruenja na temelju njihova predmeta ili privatne ili javne
prirode predstavljnih interesa. Umjesto toga imamo klasifikaciju koja se temelji na dva
analitika razlikovanja koja se odnose na dvije ose kolektivnog djelovanja. Na osi x
razlikujemo udruenja na temelju prirode sposobnosti njihovih lanova da djeluju: u
kojem se stepenu neko udruenje oslanja na kolektivno djelovanje svojih lanova izvan okvira
pukog plaanja lanarine. Na osi y razlikujemo udruenja na temelju njihovog odnosa
prema politikom sistemu: u kojem stepenu neko udruenje djeluje samostalno u odnosu
prema politiom sistemu. Ovo nam omoguuje ne samo da analitiki razlikujemo poslovna
udruenja, sindikate i druge NVO,nego da razlikujemo razliite repertoare djelovanja

lobistikih aktivnosti, politikih razmjena sa vladom, konfliktnu politiku i vlasti privatnih

interesa.

Izravno lobiranje
Literatura o lobiranju obino se odnosi na sve aktivnosti kojima je cilj da utiu na bilo koju
granu vlasti na bilo kojoj razini odluivanja. Izraz lobiranje rezervisan je za aktivnosti koje
se temelje na linom pristupu donosteljima odluka u skladu sa pojmom izravnog ili unutarnjeg
lobiranja. Veina naunika uporeivala je lobistike strategije interesnih skupina razliitih
grana vlasti: izvrne vlasti, dravne birokratije,zakonodabnog tijela, pa ak i sudova,veina je
zakljuila da to je neka interesna skupina oskrbljenija resursima, kao to su novac,
legitimnost i ekspretiza , sposobnija je uticati na donositelje odluka i i rezultate javnih
politika. Specijalisti za lobiranje zakljuili su da pristupanost institucija utie na stepen
upliva interesnih skupina na rezultat javne politike.

Politika razmjena
Udruenja koja djeluju u ekonomskoj sferi, naime poslovna udruenja i sindikati, mogu
zakljuivati i politike razmjene sa politikim voama. Vlade esto trguju dobrima sa
sindikatima ili poslodavcima u zamjenu za drutveni dogovor. U tim sluajevima mo
politike razmjene paradoksalno je povezana sa odricanjem od ekonomske moi, naime
sposobnosti povlaenja kapitala ili rada iz procesa proizvodnje.
Kako kapital u proizvodnom procesu zavisi o radu i obratno, organizacije kapitala i rada
mogu odluiti da e nastojati postii trojne sporazume sa vladom u zamjenu za ekonomsku
uinkovitost i socijalni mir.

Konfliktna politika
Interesna udruenja se povemeno uputaju i u konfliktnu politiku ili u izvanjsko lobiranje.
Dok poslovna udruenja vrlo rijetko vide potrebu da se uputaju u konfliktno kolektivno
djelovanje, trajkaka akcija esto se smatra konstitutivnom moi rada. Nasuprot drugim
drutvenim pokretima, sindikati se uputaju u konfliktnu politiku uglavnom zato da prislile
institucije na kompromis.
Sve vea prekogranina mobilnost kapitala osigurava poslodavcima iri raspon mogunosti da
se suprotstave kolektivnom djelovanju radnika. Tekui procesi restrukturisanja i prijetnje
delokalizacijom preduzea znatno slabe mo sindikata u inustrijalizovanim zemljam, ak i
ako kapital nije tako ometan kako se esto navodi. Ipak bilo bi pogreno rei da su u novom
svijetu globalnog kapitalizma nestali trajkovi.

Vlast privatnih interesa

U sluaju vlasti privatnih interesa drava odlazi korak dalje i prenosi svoju ovlast donoenja
obavezujuih odluka na interesne skupine. Kada je u politiku ula radnika klasa, inilo se
da su dani samoregulacije ekonomskih poslova od strane tvrtki konano odbrojani. Ipak, u
jendom ekonomskom sektoru kljunu je vanost zadrala vlast privatnog intresa koja je nalik
na cehovske obrasce.
U poljoprivrednom sektoru samoupravna udruenja proizvoaa nastavila su upravljati
proizvodnjom i distribucijom dobara tokom cijelog 20. vijeka. Premda, je poljoprivredna
politika postala vaan stup projekta evropskog zajednikog trita , drave su nastavile
podupirati samoupravna tijela tog sektora javnim politikama i zakonima.

7.POLITIKA KULTURA
Sadraj poglavlja
Uvod
Kulturne razlike u svijetu
Model lojalnosti demokratskog graanina
Ekspresivni model demokratskog graanina
Demokracija: liberalnije shvaanje, kritikija ocjena

Uvod
Politika kultura oznaava sve ljudske aktivnosti koje se odnose na
prevladajua politika vjerovanja, norme i vrijednosti neke skupine ili
drutva.
Prevladavajua vjerovanja, norme i vrijednosti nekog drutva obino se opisuju
tako kao da tvore nacionalni karakter.
Istraivanja politike kulture moraju se temeljiti na sistemskim empirijskim
podacima. Opis tipinih vjerovanja, normi i vrijednosti moe se prihvatiti kao
znanstveni samo ako je izveden iz podataka reprezentativnih ispitivanja.

Kulturne razlike u svijetu

Najvee anketno ispitivanje i prema prostornome i vremenskom opsegu jeste
Anketa o svjetskim vrijednostima. Provedena je najmanje jednom u devedest
drutava irom svijeta, ukljuujui zemlje na svim kontinentima.
Na globalnoj razini veliki dio kulturnih razlika svodi se na dvije glave dimenzije:
religijske nasuprot sekularnim vrijednostima, i vrijednosti preivljavanja
nasuprot vrijednostima samoizraavanja. Meusocijetalne razlike na te dvije
vrijednosne dimenzije obino su vee nego unutarsocijetalne razlike prema dobi,
polu, klasi..

Model lojalnosti demokratskog graanina

Demokratski proces ne mora biti samo racionalan kako bi opstao,on mora biti i
iroko prihvaen kao najlegitimniji i najpoeljniji nain organizovanja politike. U
skladu sa tim, Almond i Verba smatrali su da je temeljni osjeaj lojalnosti
normama, institucijama i akterima demokratije osobina idealnog
demokratskog graanina.
U stabilnoj demokratiji graansko nezadovoljstvo mora biti ogranieno na
konkretne javne politike i na konkretne aktere, ne smije se pretvoriti u
nezadovoljstvo demokratskim procesom i temeljnim naelima demokratije,
posebnom predstavnitvom. Demokratija se moe nositi sa niskim razinama
specifine potpore konkretnim javnim politikama i pojedinim akterima, ali se ne
moe nositi sa odsutnou potpore njenim temeljnim normama naelima i
institucijama.
Naunici koji su zaokupljeni politikom potporom obino smatraju da je idealan
demokratski graanin osoba koja sudjeluje na izborima i drugim oblicima
participacije kojima se daje mandat elitama, a to je nuno da bi predstavnitvo
funkcionisalo. No idealan graanin ne bi trebao biti aktivan na neinstitucinalne
naine kojima se osporavaju predstavnici. Demokratski graani koji su vezani za
stranke ne otkazuju poslunost i ne suprostavljaju se odlukama koje donose
demokratski izabrani predstavnici.
Smatra se da je demokracija u opasnosti kada slabi veza biraa i stranke.

Ekspresivni model demokratskog graanina

Pojava postindustrijskih drutava potie masovne aktivnosti koijma se elite
osporavaju na dva naina. Sa jedne strane, ljudima se omoguuje da odre
aktivnosti kojima se vri pritisak na elite. Sa druge strane, ljudi se motiviu da
uine neto kako bi se njihov glas uo.
Postindustrijsko drutvo donosi sve vee isticanje postmaterijalistikih
vrijednosti. Te vrijednosti daju visok prioritet participaciji i slobodi
izraavanja.
Porast aktivnosti povezanih sa novim modelom izraavanja graana. Graane
manje privlae oni dijelovi demokratskog procesa koji su oblikovani zato da bi se
dao mandat elitama. Vie ih privlae aktivnosti u kojima se izraavaju i
osporavaju elite. Sudionici prosvjeda su obrazovaniji, angairaniji i imaju snanije
demokratske norme od nesudionika.

Demokracija: liberalnije shvaanje, kritikija ocjena

Vrijednost samoizraavanja ini ljude:
-Kritikijima i nelojalnima predstavnikim institucijama,
-Monijima i sklonijima osporavalju elita u svome politikom djelovanju,
-Liberalnijim u shvaanju demokracije i kritikijim u ocjeni njezina
funkcioniranja,
-Otvorenijim i tolerantnijim prema onima koji ne pripadaju njihovoj
skupini.