Psihologija Religije

qwertzuiopasdfghjklyxcvb
nmqwertzuiopasdfghjklyx
cvbnmqwertzuiopasdfghjkl
yxcvbnmqwertzuiopasdfghjk
Psihologija religije
lyxcvbnmqwertzuiopasdfg
hjklyxcvbnmqwertzuiopas
dfghjklyxcvbnmqwertzuiop
asdfghjklyxcvbnmqwertzui
opasdfghjklyxcvbnmqwert
zuiopasdfghjklyxcvbnmqw
ertzuiopasdfghjklyxcvbnm
qwertzuiopasdfghjklyxcvb
nmqwertzuiopasdfghjklyx
cvbnmqwertzuiopasdfghjkl
yxcvbnmqwertzuiopasdfghjk
lyxcvbnmqwertzuiopasdfg
hjklyxcvbnmqwertzuiopas
dipl. teol. Mladen Mili
Literatura:
1. . . ORI, Psihologija religioznosti, Slap, Jastrebarsko
2. I. IVKOVI S. VULETI, Ekleziogene neuroze u psihopatalokim
oblicima religioznosti, u: Drutvena istraivanja, 16. (2007.) br. 6
(92), str. 1263. 1285.1
Uvodne postavke
Naziv
Religijska psihologija
Psihologija religioznosti
Bilo je problema kako nazvati ovaj na kolegij jer hrvatski jezik ne
trpi genitiv. Vidjeti emo da je knjiga pod nazivom psihologija religioznosti
pravi naziv za ovaj kolegij, jer je religioznost ljudski fenomen, svojstvo
ovjeka kao osobe, unutarnji odnos pojedinca. Budui da psihologija
prouava ovjeka, onda je religioznost onaj unutarnji fenomen ovjeka koji
prouava. Nije nam lo naziv psihologija religije, ali pravilnije je psihologija
religioznosti.
Psihologija i religioznost
Je li mogue bavljenje psihologije s religijom? Budui da je
religioznost ------ pa je psihologija zbog toga bila skeptina. Onoliko je
psiholokih interpretacija psihologije religije koliko ima istraivanja. Religija
i teologija ne trpe psihologiziranje. Mi ne moemo zanemariti religijsko
ponaanje ljudske vrste. Nema ivotinje koja je religiozna. Ne moemo ne
uoiti religiozno ponaanje u ljudi i zbog toga bi psihologiju trebala
zanimati religioznost.
Mogunost jednog predmeta
Religija i njezini temeljni pojmovi
1 Na stranici hrcak.srce.hr
Razlikovanje pojmova
Religioznost je onaj naravni fenomen u svakom ovjeku, to je dakle
naravni fenomen u ovjeku po kojem on neto sluti da ga neto nadilazi.
Budui da je to dio prirodne naravi, onda je svaki ovjek religiozan. ovjek
kao osoba sastoji se od nekoliko dimenzija; ovjek je tjelesno bie, tijelo je
ekspresija. Tijelo je princip identiteta. ovjek je razumsko bie, ovjek je
ratio, ovjek je osjeajno bie, ovjek je drutveno bie. Spolnost proima
drutvenost. ovjek ima slobodnu volju, spolnost je zasebna dimenzija
ljudske osobnosti. Moemo rei da mukarac razliito misli od ene, ima
razliite osjeaje i sl. Naa religioznost se razlikuje od mukarca i ene.
Dimenzija nae osobnosti se isprepliu. Ukoliko nema neke dimenzije
ovjek onda nije zrela linost. Kada ne bi bilo religioznosti, mi ne bih mogli
tada govoriti o zreloj linosti, a isto tako ako je i prenaglaena u
religioznosti ovjek osjea da neto postoji, neto to je iznad njega i to
naziva Sveto/Numinozno. Sveto je fanscinans, tremendum. Univerzalnost
religioznog ponaanja su simboli, sadraji, moralni pristupi.
Religija je sustav shvaanja, vjerovanja, ponaanja, obreda i
ceremonija, pomou kojih pojedinci ili zajednica stavljaju sebi u odnos
prema nadnaravnim i esto u odnos jednih s drugima te od kojeg (sustava)
religiozna osoba dobiva na vrijednosti prema kojima se ravna i prosuuje
naravni svijet. Religija ima svoje obrede, svoj moralni sustav, svoje svete
knjige, spise, sveenike. Ona ima socijalnu dimenziju.
Vjera je osobni odgovor na vlastitu odgovornost i sustav na koji ona to
nadilazi. Religiozno ponaanje je univerzalno i mi taj fenomen gledamo
univerzalno.
Psihologijski pristup
Pokuavamo ga pribliiti samom fenomenu religioznosti. Vano je za
naglasiti da religija nije neto statino, ve dinamiki proces. Nije isto
religiozno dijete od 7, 12, 20 ili 30 god, odrasla osoba ili stariji ovjek.
ovjek je religiozan po svojoj naravi, budui da je ljudska narav dinamina
tada je i fenomen religioznosti dinamian. Psihologija religije prouava
osobu,
ljudsku
linost
koja
na
zov
religije
odgovara
vlastitom
nereligioznou. Cilj je razumjeti kako ovjek svoj religijski odnos razvija ili
ne razvija koji za njegov ivot ima poseban smisao. Religija nosi mo
inspiracije, ali ovjek je njome inspiriran tek kada postane religiozan. Ta
nije samo razumska odluka, nego zavisi od mnogobrojnih psihikih procesa
u ovjeku i to je ono to psihologiju religije zanima. Problem je taj da je
religija kao stvarnost izrazito kompleksna. Sastavljena je od vjere,
posljedica i osjeaja. Sve to djeluje na nekom drugom ivotnom podruju.
Osim vjere, povjerenja, osjeaja i sl. tu je takoer fenomen uvjerenja koji
ponekad bude problem. (uvjerenje je drugo ime za la2).
Zadaa psihologije religioznosti je precizno promatranje i opisivanje
komponenti i forme religioznog ponaanja, prouavati psiholoke elemente
u religiji, razvijati prikladne instrumente u te svrhe, oblikovati teorijske
koncepte po mogunosti formulirati zakone na tom podruju. Vaan faktor
u bavljenju psihologije religioznosti je metodoloka neutralnost. Psihologija
religioznosti prouava uoljive fenomene. Uoljivi fenomen je da ovjek
gaji neke osjeaje nadnaravnome (Bogu). Osobine nadnaravnog prouava
teologija, a ne psihologija religioznosti (npr. Kristovo Uskrsnue). To ju uva
od pristranosti. Predrasude i stereotipe je vrlo lako unijeti u svoje koncepte
i metode (bilo da je radi o ne religioznom ili religioznom psihologu).
Psihologija religioznosti uva od pristranost jer lako se uvode stereotipi i
predrasudi. Zadatak ovjeka koji se bavi psihologijom religioznosti je da
bez neke pristranosti i navijanja upozna i proui sve mogue aspekte
fenomena s naglaskom na velike religije. U svakom sluaju psihologija
religioznosti prouava odnos ovjeka prema nadnaravnome
ujedinjujui za sve religije).
2 F. Nietzsche
(on je
Mi pokuavamo psiholoki razumjeti (ne)religioznog ovjeka u svakoj
religiji. Svaka religija ima odreenu ideju, to je ona jezgra religije koja
unosi tu religiju (u kranstvu je to da je Isus, Bog koji se utjelovio).
Imamo 5 glavnih dimenzija religije:
1. Ideoloke dimenzije kod krana je to da se Bog utjelovio u osobi Isusa
Krista.
2. Ritualne prakse obredi, ritual da se svi pokleknu, no pitamo li nekoga
zato je to uinio rei e da ne zna, jer je to ritual. To je obiljeje svake
religije.
3. Religiozna iskustva razliita mistina iskustva, iskustva inicijacije.
4. Intelektualna dimenzija sadraj vjere.
5. Znaenje vjere za ivot osobni odgovor unutar fenomena religioznosti
to je religioznost u ovjekovom subjektivitetu
G. VERCRUYSSE (1972.); 3 najvanija faktora koja oznaavaju boga,
odgovor na pitanje to Bog znai religioznim ljudima:
1. Bog je osobno bie s kojim se stoji u meusobnom odnosu. Najbitniji
faktor je taj da je Bog osobno (Boga se zaziva u nevolji i on u nevolji
pomae, Bog se u svim prilikama brine za ovjeka, Bog koji daje i
ovjeku etiku podlogu).
2. Bog je anonimna dinamika sila u primitivnim religijama, ali takoer i
u new Ageu, neka tajna sila koja daje ivot. Ovdje se radi o iskustvu
svetoga.
3. Bog je metafiziki odgovor na smisao ivota, gdje se promatra samo
traenje smisla, a ne odgovor.
VERGOTE (Fergot), 1992.,
4. Bog je tajna svemira, ali i vjernika obveza. Bog je i obveza, ne
predstavlja samo smisao ivota.
U konanici fenomen koji prouavamo uvijek se vrti oko odnosa s Bogom i
svih aspekata tog odnosa, dosljedno tome ni religioznost ni nereligioznost
se ne mogu psiholoki objasniti jedna bez druge jer je oprean odnos
prema istoj stvarnosti.
Zakljuno
Predmet prouavanja je individuum osoba.
Religioznost je dinamiki proces. Pogotovo u 20.st. kad je paradigma

identiteta nacije i sl. i tada ne moemo rei ja sam katolik i ne moram
se krstiti u katolianstvo. I religioznost trebamo razvijati od djeje dobi.
Cilj predmeta; razumjeti religijski stav i odnos, a ne kako je ovjek

stvorio religiju.
Religioznost
posjeduje
svoju
unutarnju
logiku,
nije
samo
stvar
racionalnoga, nego mnogobrojnih fizikih procesa. U kranstvu sve

poiva na obraenju, kranin se ne postaje krtenjem, ve obraenjem.
Religija se vie ne gleda kroz paradigmu identiteta, ve paradigmu
Povijesna batina psihologije religioznosti
Pria o Maruliu, Wudnt. Psihologija je najee dio filozofije, termin
postoji, ali nije u smislu znanosti. Prije toga nije bilo prouavanja
psihologije religije, to ne znai da to nije ovjeka zanimalo. U Svetim
Knjigama postoje opisi psihikih stanja, uzmimo samo u obzir SZ. Religijski
pisci opisuju razliita psihika stanja, duhovni ivot pojedinca, zajednice,
opisuju se mistika iskustva, pa i tradicije i drugi religijski sadraji. Opisani
su razliiti odnosi s ljudima, opisani su razliiti strahovi.
Najpoznatiji strah je kada se Isus molio u Getsemanskom vrtu. Osjeaj
krivnje (grenica koja dolazi pred Isusa, mae mu noge). Odnos prema
opsjednuu.
Poetak pastoralne psiholoke izobrazbe
Razvojem empirijskog miljenja i smatranja da je to vano poinje
utjecaj i na teolokim uilitima, gdje se misli da filozofija i teologija
moraju imati neku svrhu. 1973.g. u Wurtzbugu je izraen prvi studijski
program kojim je izgraena znanost o dui. Cilj je studente upozoravati na
njihove unutranje osjeaje. Tu se ui da student sam sebi postavlja
pitanja, da bi onda mogao razgovarati s drugim ljudima. Inzistira se na
razvojnoj konfertenciji. Pastoralna psihologija je temelj dijaloga meusobne
pomoi psihologije i teologije. II. Vatikanski koncil spominje na nekoliko
mjesta vanost psihologije, za razvoj studija i preporuuje da se unutar
teolokog studija stavi i psihologija.
Interes psihologije za religiju
19.st. rei emo da je 1882.g. vana za psihologiju religije gdje Hall
(Hol) objavljuje ulogu fizikih procesa u religijskom iskustvu. 1889.g. E.
Starbook (Starbuk), izdaje svoju studiju koji se naziva psihologija religije.
1902.g. W. James, izdaje knjigu raznolikost religioznog iskustva. Naravno
ove knjige nisu savrene, ali zapamtite nije ni Edisonova arulja svjetlila
dugo, al je bila prva.
Glavne interpretacije
Mnogi autori su pridonijeli su razvoju svijesti vanosti psihologije
religioznosti.
W. James, vano je izraziti individualnost religioznog iskustva. Smatramo
ga jednim od najveih amerikih psihologa. Kod Amerikanaca se gleda je li
njihov predsjednik katolik ili protestant. W. James je dao 3 osnovna vida
religije:
1. Osobni vid u konanici za njega je religija osjeaji iskustva religije, u
odnosu s njihovim iskustvu
2. Emocionalni aspekt vaniji mu je od racionalnog aspekta.
3. Razliitost vidovi religioznog iskustva je bezbroj ima ih koliko i vjernika
Za W. Jamesa je vano, kada ovjek pronae svoje mjesto u
religioznosti za njega je bolje da tu i ostane. ovjek kada pronae da tu i
ostane, a drugi moraju biti tolerantni prema njemu, a to se tie
funkcionalnosti James je pragmatik (dobro je ono to potjee dobru svrhu).
Religije su dobre jer slue ljudskom srcu, pomae ovjeku da bude smiren.
James kae da je funkcionalnost religije kako da nae neki obrazac za
sretni emocionalni ivot.
S. Freud psihoanalitiki pristup, gaji negativan stav prema religiji.
Religioznost je za njega ili iluzija ljudskog duha ili univerzalna, nametnuta,
prisilna neuroza da se ovjek ponaa onako kako mu drugi postavljaju neke
autoritete. U svome djelu Totem tabul opisuje kako odreeni narod vole
svoj totem i oni izbacuju vou koji ih je tlaio gdje ga oni kasnije poinju
oboavati i ponaati se isto kao to se ponaao njihov voa. Bog je za
Freuda slika vlastitoga oca, ovjek ima onakvu sliku Boga kakvog je imo
oca, odnosno Bog je nadomjetena slika vlastita oca kroz sliku koju ovjek
stvara zbog vlastite bespomonosti i stvara religiju jer misli da e mu se
ispuniti njegove elje. Veliki problem Freuda je taj to svoju teoriju smatra
savrenom.
C. G. Jung Freudov suvremenik, kae da je religija jedan od sredinjih i
najranijih izriaja ljudske due i drutva. Za onog tko ju ima osobna vjera je
karizma koja moe ovjeku donijeti samo ono to je dobro. Religiozno
iskustvo je jedno od najvrjednijih od onih koje ima, ono to ovjeka
zahvaa, postaje inspiracija za ovjeka, izvod dobrote koje u stanje nemira
donosi mir. Religiozno iskustvo je jedno od najvrjednijih koje ovjek ima.
Religioznost postaje izvor ivota. Umjetnost kao ekspresija transcendentala
ljepote ovjeka osvaja i tjera ga da stvara, da pie, slika, stvara kipove,
graevine, posveene onome kojeg oboava. Upravo zato su renesansa i
barok vrhunac gdje je Bog prikazan kao ljepota. ovjek stvara posvojen je
od jedne ljepote. Dostojevski kae: ljepota e spasiti svijet. Religioznost
ovjeku donosi mir, povjerenje, takoer Jung rabi pojmove kolektivno,
nesvjesno, individualizacija.
E. Fromm neofreudovac, beki misaoni krug. On pokuava humanizirati
Freudovu psihoanalizu. Smatra da svaka osoba ima odreene religiozne
potrebe. Potrebu za odreenim stoerom, objektu kojem e se klanjati. Za
Fromma nije pitanje religije da ili ne ve koja religija. Fromm razlikuje
autoritarnu religiju i humanistiku religiju autoritarna je ona koja je ostala
na djejoj razini koja Boga promatra kao strogog oca koja pomae dodue,
ali koja kontrolira. Eksperti e nam savjetovati; odite tamo i tamo, radite
to i to. Mi gajimo religiozni odnos a autoritarnu religiju nazivamo
kranstvo, islam i sl. Drugi oblik religije za Fromma je humanistika
religija koja promovirira ljudske mogunosti.
J. Piaget (Piaet) govori o 2 fundamentalna tipa religiozna stava:
transcedencija i imanencija. To su kontradiktorne osobine i stavovi, s jedne
strane transcendentni Bog i transcendentni Bog uzroka. Dok je imanencija,
imanentni Bog vrijednosti, i te su vrijednosti u ovjeku. Za Piageta svaki
ovjek se okree jednom od ova dva temeljna stava. Transcendentni Bog
prema Piagetu je Bog morala, poslunosti, mita, infantilne mate, koji je u
suprotnosti s autentinim Isusovim naukom o Bogu ljubavi.
B. F. Skinner on je biheviorist, protiv je oblika svake religioznosti, on
polazi od svog ateistikog uvjerenja da je Bog arhetipski uzorak jedne
objanjive fikcije. Sve ovo religiozno ponaanje, pobonost, istoa jest
samo etiketa ponaanja formiranog u okolini to je samo jedan obrazac
ponaanja. Jedno to je prema njemu pozitivno jest to to je reko da je
religioznost vrlo manjkava, vrlo nezdrava ako je izvanjska i bez osobnog
prihvaanja.
G. Allport religija i seks su gotovo univerzalni interesi ljudskog roda, a
korijeni religije su toliko brojni da je uniformiranje nemogue. Svako
uniformiranje je nemogue. Polazi od tvrdnje da ovjek polazi od
sentimenta koji je relativno vrsta jedinica strukture linosti, ima vlastiti
moment koji pomae ovjeku oko rasta linosti, ovjeku pomae da se
ostvari. to se tie pojedinanog religijskog sentimenta on je hirovit i
neorganiziran, (ast iznimkama) zato je vana drutvena uloga religije da
kanalizira taj religiozni drutveni sentiment. Osoba religiozno sazrijeva.
Osoba je religiozna ako:
iri krug interesa izvan biolokih impulsa kako bi se ukljuilo humane
vrednote.
9
Objektivno promatra i ui iz vlastitih iskustava.
Integrira sebe oko svoje filozofije ivota pomou svoje religioznosti
izgrauje svoje religiozne stavove
Allport promatra religioznost pod 2 vida:
Ekstrinzina i intrinzina religioznost.
Ekstrinzina religioznost je instrumentalizacija religije, a intrinzina jest
religija po kojoj se ivi i nadilazi osobne interese, favorizira poniznost,
tolerantna je prema drugim.
A. Maslow religija poiva u sposobnosti da otkrije unutranje izvore
linosti i napreduje prema veim vrijednostima, tako da osoba postane
zrela. Duhovni potencijal se aktualizira kad se ovjek odluuje za dobre
izbore. Pojedinac se najbolje ostvaruje unutar religije. Opasnost je briga
religioznih voa za izvanjsku formu.
R. May religioznost je svojstvena zdravim osobama, i svaki autentini
ateist kojeg sam lijeio nepogreive neurotske tendencije, bez
integrativnog osjeaja konanog cilja i pravca. Religioznost je izvor snage
ili utoite za slabost, a religija kao drutvena funkcija moe jaati osjeaj
pojedinca za osobno dostojanstvo, promicati afirmaciju vrijednosti, poticati
na etiku svijest i osobnu odgovornost. Osobno dostojanstvo religiju jaa.
V. Frankl je osniva logoterapije. Osoba koja je preivjela logore.
Podsvjesna religioznost i latentni odnos prema transcendenciji je priroeno
svakoj osobi. To se oituje kroz traenje smisla u svjesnom ivotu. Za
religiozne ljude svaka ivotna zadaa u odgovornosti stoji u vezi s jednim
transcendentnim naredbodavcem kojeg ovjek doivljava kao boansku
osobu. Zato je religija traenje konanog smisla. Ukoliko sam vjernik ja
spontano neke stvari prihvaam koje prolazi kroz racionalno sito.
Zakljuno:
10
Psiholog ne moe izbjegavati fenomen religioznosti ukoliko je ozbiljan
psiholog.
Teolog ne smije zanemariti psihologiju.
Veina voenih psihologa pokazuje interes za religioznost i religiju.
To je pomoglo otkrivanje zdravih interdiscipliniranih odnosa, ali i
strukturiranju smjernica za zrelu linost.
Religioznost kroz prizmu psihologije linosti

O tome to je linost znamo od prolog semestra. Linost je skup
ovjekovih psiholokih karakteristika. Relativno trajan oblik ljudskog
ponaanja s obzirom na temparament. Linost ima mnogo definicija.
Linost predstavlja sveobuhvatnu cjelinu kod osoba. Relativna trajnost koja
determenira njegovu linost pod utjecajem neke okoline i da se pod
utjecajem okoline moe mijenjati ta linost. Linost se inzistira u odnosu
drugih ljudi, i kada ste sami vi ste linost. Linost egzistira i u odsutnosti
drugih ljudi i ima elemente koji nisu vidljivi. to se tie teorije linosti one
su samo teorije. Teorija vrijedi dok ju ne zamjeni druga teorija. Teorija je
nedokazana sustavna spekulacija o nekoj stvarnosti. U toj teoriji linosti mi
uoavamo psihike fenomene jedne odreene religioznosti, dijelimo ih na
uobiajene molitva, izvanredni mistika iskustva, vienje i sl.
Kod nekih pojedinih fenomena ne mogu se zaobii i religiozni
fenomeni. (molitva, mistina iskustva, hodanje po vatri, padanje). Tu su
razliite mistike forme.
Molitva je najrasprostranjenija religiozna aktivnost. Molitva je prema
Jamesu dua i bit religije. Ovdje govorimo o uobiajenom komuniciranju s
boanstvom, s Bogom, koja se obavlja u jednom uravnoteenom
komunikacijom. Bit molitve je da ovjek vjeruje da postoji osobni Bog s
kojim on komunicira. Iako polazimo od premise da Bog sve zna i vidi ipak
11
mu se obraamo svojim molitvama. Ovakva vrsta molitve polazi od ljudske
inicijative. ovjek se moli Bogu. Tri su bitna dijela autentine molitve:
1. Traenje ii pronalaenje sebe
2. Svijest o Bojoj prisutnosti, blizini
3. Tom Bojom blizinom izrazan religiozni doivljaj (misli, rijei) to izaziva
molitvene osjeaje. Moemo rei da je svaka pomisao autentina
molitva.
S obzirom na nakanu, intenciju moljenja, molitve mogu biti prosbene,
zahvalne,
hvalospjevi,
molitve
pokajanja,
blagoslovi,
molitve
za
ozdravljenje, tualjke. S obzirom na tehniku moljenja postoje razliiti naini

usmena molitva, razmatranja ili meditaciji, molitvi smirenja, molitvi utnje,
mistinoj molitvi i sl. esto se u mnogim religijama za molitvu predvia
odreeno mjesto i odreeno vrijeme. Molitva moe biti osobna i
zajednika. Za judeokrane i krane mi govorimo o Danu Gospodnjem.
Taj dan ne smije biti prazan, nego je on uvjet mogunosti za obraanje
Bogu. Dan odmora kada u miru sabiremo svoj proli tjedan, zahvaljujemo
Bogu onome to smo stekli, dan kada vjernik die u punom Bojem
ozraju, dan radosti u kojoj se puni novom ivotnom energijom. Kada
govorimo o danu Gospodnjem on potuje ivotni ritam ovjeka. Kada
govorimo o tome danu on predstavlja ovjekov (?). Rad prikazuje princip
korisnosti, kroz rad se prikazuje kao korisna osoba. Nedjelja ga prikazuje
kao bie koje nije samo koristi. Nedjelja je dan za beskorisne stvari koje
ine ivot ljepim. Religija, religioznost je stvar koja ne donosi korist, ali
upravo zato beskorisne stvari su najljepe stvari u ivotu. Molitva ne
mora donositi korist, smisao kranske molitve je prihvaanje Boje volje.
Odlazak i na misu je beskorisna radnja, ovjek je bie koje se ne smije
reducirati samo na korist. Dan Gospodnji se izvitoperio u samoubilakoj trci
s vremenom, sve vie rada Nedjeljom.
Uinci molitve
Molitvom bolje prihvaamo sebe i druge, isti nas od negativnih
osjeaja, uva od fatalizma i fanatizma i neuroza, lijei nas od depresije,
12
pokree kreativnost i pojaava senzibilnost za druge pa u konanici i za
sebe.
Meditacija nas odmara, oputa. Pojedini psiholozi su istraivali
utjecaj hodoaenja nekoliko dana prije, nekoliko dana za vrijeme, i

nekoliko dana kasnije i vidjeli su neke uinke. Kao uinci su bili smanjenje
depresije i sl.
Fenomeni molitava za ozdravljenje koji su prisutni na karizmatskim
susretima i to je molitva koja se moli kada medicina vie ne zna lijeka.
Kako se vidi iz medicinske i psiholoke prakse te molitve donose rezultate,
i to esto nisu trajni rezultati, nekada su povremeni, ali su rezultati.
Uinci neusliane molitve
Dogaa se esto da molitva ne ostane usliana. Jedan od najeih
uinaka je razoaranje, osoba koja je molila na neku nakanu postaje
razoarana, jer Bog nije usliao njenu molitvu. Zatim frustracija, stanje
frustracije, puno sluajeva je bilo u ratu, dogaalo se zbog neuslianih
molitva i tu dolazi do otpadnitva od vjere. Puno ee ostaje razina
povjerenja u Boga i prihvaanje Boje volje. I est uinak neusliane
molitve jest otvaranje novih dimenzija ivota. (Ako vam Bog zatvori vrata,
onda vam otvori prozor).
Razliiti su uinci bilo usliane ili neusliane
molitve.
Iskrivljene i patoloke vrste molitava
Postoje iskrivljene vrste molitava i treba tu napomenuti mehaniku
molitvu, kada molite, a misli su vam negdje dalje. Postoje i patoloki oblici
molitve. Molitva iz nereligioznih motiva, vano je biti vien da sam na
molitvi, vano je doi na Boinu misu. Molitva bez morala, koja ne
pokazuje nikakvu vezu s moralnom kvalitetom ovjeka, njegova ponaanja
i ivljenja. (Njega ne smeta da pored svega ima ljubavnicu, al da iskreno
moli). Molitva prisiljavanja je molitva kada silom neto elite izmoliti. Ne
kae se da ono tko kuca otvara mu se, tko trai nai e se, no to su vrste
kolektivnih molitava koje mogu dovesti do vjerskog ludila. Slijedei
patoloki oblik molitve jest molitva za tuu nesreu, to je jako loe. (Doe
13
seljak kod sveenika da plati misu u nakanu da se susjedu zapali slama,
sveenik kae da ne moe no seljak govori da e mu platiti). Slijedei
najpatolokiji oblik jest sotonizam, tu spadaju crne mise, to su rituali koji
su izrugivanje kranskih misa, najee seksualni obredi.
Mistini doivljaji
Mistini doivljaji su najvie forme duevnog ivota, stanja koja su
posebno osjetljiva na Boansku prisutnost, osobe esto budu u transu,
gube kontrolu nad svojim ponaanjem, za samu osobu koja ima takva
iskustva ti doivljaji predstavljaju iznimnu vrijednost.
W. James iznosi 4 iskustva mistike:
1. Mistik esto ne moe iskazati svoje iskustvo rijeima jer je to stanje
osjeaja, a ne intelekta. (Kao to ne moete opisati crvenu boju slijepcu
od roenja).
2. Mistina iskustva prenose znanja posebne vrste
3. Mistino stanje uglavnom traje kratko kae obino po pola sata, ne
ostaje u potpunom sjeanju
4. Sudionik je uhvaen od neke vie sile ima mistino iskustvo nekog
transcendentnog bia
E. Underhill o mistici:
1. Misticizam nije samo teoretski, nije samo pasivan. On je itekako aktivan,
praktian. Mistik sebe disciplinira, ne eka da mu mistino iskustvo
doe, ne sjedi i ne eka skrtenih ruku, nego mistik sebe dovodi u jedno
konpletativno stanje.
2. Mistik je transcendentalan i duhovan, ide u smjeru duhovnosti.
3. Misticizam vidi boanstvo kao objekt ljubavi, a ne istraivanja. Nije mu
vano opisati to iskustvo, bio je u Bojoj blizini. Nije potrebno opisivati
to iskustvo.
4. Misticizam trai ujedinjenu formu ivota pojaanog ivota u kojem se
preobraava njegov karakter. Posljedica toga je promjena njegova
ivota.
14
5. Mistik nikada ne trai sebe, ne trai misticizam radi misticizma. Uvijek
trai neto drugo.
Mistik je redovito ponizna osoba, smatra da nije normalna. Osoba koja ima
autentino ukazanje smatra da nije normalna. Lano mistino iskustvo
odmah poinje trubiti, zove medije i sl. Moemo rei jedno, a to su dvije
stvari:
1. Misticizam i dalje ostavlja mnoge nejasnoe, ali jedno je sigurno,
mistina iskustva su esto imala odluujui utjecaj na drutveni tijek
povijesti (Mojsije nakon mistikog iskustva vodi Izraelski narod).
2. Drugim rijeima, uinci misticizama nisu samo individualni, nego imaju i
drutvene utjecaje ukoliko su autentini. (Pavlovo mistino iskustvo
otvara kranstvo svijetom).
Pri analiziranju misticizma dolazimo do nekoliko zapaanja:
Kao prvo:
Misticizam moemo razumjeti kao nezaustavljivu afirmaciju dijela
ovjekovih iskustava i snanih doivljaja, misticizam tendira prema
najviim vrijednostima. Do njega se ne dolazi lako, nego posebnim
nastojanjima i disciplinom.
Kao drugo:
Misticizam moe biti posljedica pojaanih sposobnosti zapaanja
kod ljudi, postoje osobe koje imaju dar raspoznavanja.
Kao tree:
Jezik mistika esto je ispunjen seksualnim slikama i erotskim
metaforama. Mistino upotrebljavanje analogija s brakom i seksualnou u
odnosu s boanstvom, upozoravaju i sami mistici, treba shvatiti vrlo
ozbiljno (u konanici, eros je jedan od najoriginalnijih darova Boga
ovjeku). Drugim rijeima to moemo smatrati pogrenim tumaenjima, ali
esta je usporedba upotrebljavanja analogije s brakom i seksualnou. U
svakom sluaju ove usporedbe treba shvatiti vrlo ozbiljno, eros je najbolji
Boji dar ovjeku. Najkreativniji ste kada ste zaljubljeni. Velika je teta da
se ovo podruje shvaa tabulom.
15
Kao etvrto:
Misticizam je osuen kao fantazija ili halucinacija, bjeanje u
iluzionarni svijet i sl. Stvarna mjera zdravog misticizma je u tome je li
mistik nakon iskustva mobilizirao svoje potencijale. Zdravi misticizam
uvijek donosi pozitivne plodove u realnosti.
Kao peto:
Psihoanaliza kae da
shizofrenika.
Opet
tenja
je misticizam tenja za djetinjstvom poput

nepogreive
psihoanalize
da
sve
zna;
misticizam se esto prenosi u odgovornu drutvenu djelatnost.

U konanici, svi ovi faktori ne mogu osvijetliti pristup mistinom
dogaaju, jer on ljudskom jeziku izmie! Mistino iskustvo mogu shvatiti
jedino oni koji su ga imali. Misticizam nije uvijek individualan, ne znai
povlaenje u sebe, misticizam je upravo suprotan tome. Sugeriram ovdje
budistiki misticizam, budizam je uvijek angairan. Nemojmo odmah
govoriti da je misticizam beskoristan, i sve ovo to smo ispriali ne moe
definirati mistiki doivljaj. Sv. Toma Sva ljudska veliina, svog ljudskog
znanja, poput pljeve su, naspram Bojem velianstvu.
Opsjednutost
Vrlo popularno u suvremenoj literaturi, umjetnosti pogotovo u filmskoj.
Vrlo popularno kod nekih duhovnika koji e uvijek gledati ulogu avla i rei
kako je opsjednutost neto to se dogaa.
Imali smo dugo vremena jedan otklon, sve je to stvar dubinske
psihologije. Biblijski pojam obiluje takvim opisima. Treba imati na umu
slijedeu stvar, kao to biblija nije enciklopedija, tako ni NZ nije medicinski
zapis. Teologija i dan danas, dakle nikada nije prekinula nauk da se
egzistencija personalnih zlih duhova smatra se razumljivim. Drugim
rijeima teko je tumaiti, ali ne treba olako popustiti tendencijama da se
opsjednutost pripisuje medicini. Ovdje je vrlo vano promotriti radi li se o
bolesti ili o opsjednutoj osobi. No kada otklonimo sve ipak postoje sluajevi
kada medicina vie ne moe nai rjeenje. Psihologijski pristup kae da su
16
razliiti kriteriji koji doputaju da se neko odreeno stanje nazove
opsjednutou.
Kod veine strunjaka govori se o tri karakteristike:
Promjena osobnosti radi se o promjeni ponaanja, nagla promjena
ponaanja, redovito destruktivna, takoer promjena izraza lica i boje
glasa. Jako je teko razluiti u nekim sluajevima ponekad je osoba
svjesna tog stanja, ali se ne moe kontrolirati, a ponekad i samo
ponekad dolazi do gubljenja kontrole ili do stanja transa. Psihiki
fenomeni esto upuuju na psihozu ili neurozu.
Demonski karakter neobina agresivnost, iskazivanje agresivnosti,
psovke, osobe postaju u tom trenutku cinine, nasilne, dogaaju se
snani napadaji bijesa. Takoer izraavanje primitivnih seksualnih
tendencija. Vrlo esto je vrijeanje svetinja (Boga, svetaca, sveenika,
posveenih predmeta). I takoer jedan od osjeanja uasa u blizini
religijskih simbola. Zatim odvratnost prema molitvama, svecima, prema
dobrim ljudima.
Neuobiajene sposobnosti opsjednutoga razumijevanje i govorenje
nepoznatih jezika, pogotovo mrtvih jezika. Zatim poznavanje sadraja
svijesti drugih ljudi. Poznavanje prolosti pojedinih ljudi, zatim znanje o
buduim dogaajima, golema tjelesna snaga i vrlo rijetko, ali i nekada
neobjanjiv izlazak predmeta iz tijela.
Strunjaci se slau da u takvim sluajevima stoje pred nedokuivim
stanjem ovjeka, znanstveno teko neobjanjivo. Demonska snaga koja
moe
biti
openita
uzima
na
sebe
lik
individualnosti
(Langton).
Oivljavanje egzorcizma u svijest o prisutnosti i golemoj snazi odreenih

destruktivnih psihikih snaga. Opsjednue jest ekstrenalizacija ljudskog
iskustva. Iscjediteljska uinkovitost stoji ili pada usporedno s kvalitetom
religioznosti i odreenim standardom njezine psiholoke zrelosti. Pojedini
duhovnici nastoje sve ivo svesti na djelovanje sotone. Zadatak teologije je
da stanje religije propusti kroz razumsko sito.
17
Ukazanje
Vjeno pitanje u psihologiji, koje je ukazanje duevno zdravo i
religiozno autentino, a koje nije. Ne moe se zaobii prisutnost ukazanja u
mnogim religijama.
Obraenje
Studije pokazuju emocionalnu krizu i onda prevrat u njoj, nakon
kojeg slijede pozitivni uinci. Veina obraenika imala je postupno i manje
dramatino iskustvo. Ne postoje odreene znaajke linosti koje su
preduvjet za obraenje. Posljedica obraenja jest zdravo prilagoavanje i
osobna stabilnost. Moemo obraenje negirati, ali injenica je da kod
fenomena obraenja, bilo ono autentino ili ne ono izaziva motivacijske
procese, jer svijest o tome da sam prije radio neto loe, i nakon toga
inimo neto dobro. Oko 71% obraenika je imala postupno i manje
dramatino iskustvo.
Religioznost i psihologija linosti
Radi se o usmjeravanju vanim psihikim varijablama religioznosti.
Miljenje i vjerovanje je otvoreni i zatvoreni vjerski sustavi; putovi traenja
istine: tenderminded, tough-minded. Otvoreni su istinama drugih sustava,
dok su zatvoreni vjerski sustavi jako esto zatvoreni za stavove drugih
religija, nameu apsolutne odredbe, ograniene perspektive. Putovi
traenja istine; W. James o tome govori. Volja i nada su pitanje slobode i
determinizma. Nada je kao to znamo sredinji pojam kranske vjere,
boanska krepost, vrlina uvijek u sredini. Pretjerivanje u nadi zove se
preuzetnost, suprotnost preuzetnosti je oaj ili beznae. Imati zdravu
dimenziju nade ak u nadi protiv svake nade te sile psiholoke nade
utjeu na ljudsko djelovanje. U mentalnom sklopu vana je mogunost
kontroliranja. Ljudi postaju pasivni, apatini, kada im propadne nada.
Deterministi
ne
vladaju
vlastitom
situacijom
nego
sve
nam
je
predodreeno. I tu dolazi do vjeitog nerjeivog problema slobode.
18
Smanjena doza nade ovjeka vodi u odreeni religijski determinizam ili ak
u fanatizam.
Slijedea stvar je altruizam i ljubav, ve smo rekli koliko je ljubav
zloupotrijebljena, i u tom sluaju altruizam se promatra kao pro-socijalno
djelovanje, injenje dobro, ali bez neke koristi. injenica je da moramo rei
da altruistinost postoji, kod djeteta se javlja nakon 2 godine, altruizam
ovisi o odreenim karakteristikama linosti. Najjae se razvija izmeu 3 i 4
godine, intelekt nema najvjerojatnije veze s altruizmom.
Imamo jo tamne strane ljudskog postojanja, a to su smrt, zloa,
sram i krivnja. Openito je da ljudi koji su vei vjernici manje se boje smrti.
Pitanje je osim smrti pitanje to je s osjeajem zloe i straha u odnosu s
krivnjom. Krivnjom postaje neki odreeni strah. Postaje neki strah ukoliko
neto ne napravim dobro, dolazi briga o odobravanju i neodobravanju
nekih
ina.
Nastanak
znaenje
osjeaja
zloe,
srama
krivnje,
jednostavan strah od kazne. Kao posljedica stvarnog i anticipiranog

neodobravanja postaje sram. Nema religije koja u sebi nije okrenuta smrti,
to je religija razvijenija, ta smrt se moe ublaiti, ili ukloniti. Kranstvo je
pokualo nadii strah smrti, i u teoriji to jest tako, a u praksi ovjek mora
biti osvojen od Isusa Krista da to bude tako. Kranstvo smrt pokuava
ublaiti. to se tie odnosa prema zloi, vlastitim pogrekama, to u
ovjeku izaziva strah, (primjerice Adam). ovjek prestaje biti ono to jest.
Na samom poetku ljudskog razvoja postaje taj strah, kada dijete uini
neto loe, poinje se skrivati. Taj strah poinje rasti nekom brigom o
drutvenom neodobravanju. I to se dogaa i na religiozno podruju. Raa
se sram ili stid, kao posljedica anticipiranog ili stvarnog neodobravanja.
Osjeaj krivnje raste manjkom samopouzdanja, manjak samopouzdanja
manjkom povjerenja u ljude i sl. to se tie toga kaem, nije lako, nije
esto zgodno. Ne zaboravimo da
suvremena psihologija pokuava
eliminirati osjeaj krivnje i to nije zgodno za religioznost. Mnogi katolicima

prigovaraju da stvaraju osjeaj krivnje, to nije tono, ve ona oslobaa
ovjeka od osjeaja krivnje. Eliminacija osjeaja krivnje je relativiziranje
izmeu zla i dobra, i ovjek se nee moi tu snai, nee znati to je dobro,
19
a to ne. to slijedi nakon toga, nakon toga pokuava se nametnuti opa
prihvatljivost. A ljudi koji budu odbaeni, poinju sumnjati u vlastitu
vrijednost, imaju osjeaj izolacije. U ovjekovoj je naravi da ima neko
potovanje, no osjeaj krivnje slijedi ukoliko ne uspijemo zadrati neke
osnovne standarde i da tako kaemo kriterij za razlikovanje i mjesto je
vlastita savjest. Freud je govorio da je savjest nametnuta od strane
izvanjskih faktora, da je to identifikacija s roditeljem i vjernikom grupom,
da savjest formiramo tako da slijedimo neke odreene fenomene. Savjest
je osobna instanca za razlikovanje osjeaja krivnje (do prije par godina u
HDZ-u vlado je Ivo Sanader, rei neto protiv njega je znailo imati osjeaj
izolacije, zato jer jedna etika grupa doivljava neto kao grijeh, no dolazi
do promjene Ivo Sanader zavrava u Salzburgu i to onda vie nije grijeh i
sada se svi natjeu tko e ga najvie sablazniti). Meutim zrela savjest se
ravna vie prema ljubavi nego prema strahu, i u samoj moralnoj teologiji
kada se govori o sakramentu pomirenja, radi se o dvije vrste pokajanja,
pokajanje iz straha, i za razliku od toga postoji contributio jer se kajem iz
ljubavi.
Individualna osoba i religioznost

Uvijek je pitanje kako se ta individualna osoba moe operaticirati.
Postoji nekoliko skala. Odreeni polariteti koji se polariziraju u unutarnjoj
religioznosti i vanjskoj formi su:
Primarna religija tercijalna religija
Konverzivna religija adhezija
Predana religija konformitetna
Osobno integrirana drutvena
Intrinzina religioznost ekstrinzina.
Postoje stvarno mnogobrojni teorijski okviri gledani na okvirnost.
Psihopatologija i religija
20
Tu je mnogo dodirnih podruja, to se tie vienja i sl. no esto je
nedovoljna spoznaja koja je onda komplicirana situacija. Intrinzina
religioznost se moe povezati s introvertiranou karaktera, htjeli mi ili ne,
svialo nam se to ili ne, ali je injenica da se patoloki oblici linosti esto
vezuju ba uz religiju, zbog osjeaja mistike, religioznosti, boanstva koji
ga nadilazi, pokuava nai utjehu, ali ne radi sebe. Budimo oprezni prema
onim koji su oduevljeni. (ona je oduevljena, mlada djevojka (19) na svim
ivim molitvenim zajednicama, proitala Bibliju, izrazito je inteligentna,
tri od jednog do drugog sveenika, sve svjetsko prezire, nedo Bog da se
naminka, jer to smatra sotonskom napau, nije mi jasno djevojka 19.g.
da se ne eli srediti). Treba uvijek potraiti gdje je uzrok, zato je to tako.
Kada je netko preoduevljen (moramo biti oprezni od takvih ljudi), dao bi
sve za Boga, i onda za par mjeseci je u nekoj sekti, nakon toga je u drugoj
sekti i kasnije ne daj Boe da postane ateist. Kada doe do obraenja
nemojmo im odmah dati neku slubu, potrebno je da se obraenik ustane
na svoje noge, nemojmo ni obraenike odbacivati, obraenje ima svoj
odreeni proces, koji se moe izdignuti u normalnu osobu.
Bitni vidovi zrele religioznosti
Kako rekoh, nema uopene slike zrelo religioznog ovjeka. Drutvena
zrelost je neto to se moe postii, tako i religiozna zrelost. Nisu vani
samo racionalni faktori, jer do vjere nisu doli umovanjem. Ne ini nas
racionalni faktori religiozno zrelim ljudima.
Vjerska sumnja je neto to je potrebno, jer sumnja je kriza, i iz krize
proizlazi neto dobro. Kada ovjek posumnja, je li moja vjera dobra, ne da
posumnja u Boga, ve jesam li ja dobar vjernik, tada poinje vjera. Iz krize
uvijek izrasta neto spasonosno, za stjecanje rasta zrele religioznosti
potrebna je sumnja. Vjerske sumnje su este i ne moramo ih se bojati.
Drugi vid zrele religioznosti je primjeran odnos prema vlastitoj krivnji ne
znai da sama sebe kanjavamo. Za slobodu nas je Krist oslobodio, ne da
bismo robovali, ve da bismo bili slobodni. Iz isto psiholokih razloga
zdrav osjeaj krivnje je potreban, kada neto loe uinim da znam da sam
21
loe uinio. Tree je odgovorno ivljenje, religiozno zrela osoba njeguje
jedno odgovorno ivljenje, preuzima vlastitu odgovornost. etvrti vid zrele
religioznosti jest uiti ljubiti, za religiozno zrelu osobu je ispravno poimanje
ljubavi prema sebi, blinjem i prema Bogu. Kod religiozno zrele osobe
empatija je razumljivost drugoga, da je njenost i toplina prisutna, da se
zna eliminirati drutveno religiozno ponaanje (nekada iz ljubavi moramo
rei da to nije dobro, da iz ljubavi nekoga kaznite). I peto produktivna
religiozna praksa, radi se o tome da je religiozna praksa molitva, rtva
hodoae, u toj religioznoj praksi je potrebno da ima nekih plodova.
Prema tome jedna integrirana religioznost prije bi trebala producirati
radost nego brigu, prije plodno nastojanje, nego krivnju, prije ustrajnu
vjeru, nego neki oaj, sebe upravljati prema nekim vrednotama.
Razvojni model religioznosti
Od nezrele religioznosti prema zreloj ide: rekli smo u najranijem
stadiju da:
1. Eksrtinzinost zadovoljavanje vitalnih potreba, i takoer potreba
identifikacije
jednim
religioznim
sustavom
zbog
socijalizacije,
eliminacija straha.
2. Obdravanje to ukljuuje autoritet, vjerovanje, obredne, lanstvo u
nekoj skupini, sustav religiozne poduke, vano je obdravanje.
3. Intrinzinost zahvaenost duhovnim ivotom, ova dimenzija sadri
duhovan ivot u svojoj nutarnjoj zahvaenosti.
4. Autonomija vana je ta nezavisnost miljenja i djelovanja, i blizak
odnos s humanistikim idejama, to je jedna individualna religioznost.
Zdrava
religioznost
je
proirivanje
vlastitog
ja,
autonomna
produktivno-efektivna motivacija, tolerancija nesigurnosti kod drugih,

altruizam, stavovi: objektivnost spram sebe, prihvaanje tuih slabosti,
zrele vrednote i odluke savjesti, i izbjegavanje poboanstvenja stvari i
stvarnosti (novac, zadovoljstvo, vlast).
Zakljuno
22
Religioznom
ivotu
moe
se
pristupiti
psiholokog
aspekta
psiholokim mjerilima.
Fenomen osobne religioznosti sa stajalita psihologije linosti daje
znanstvenu dodatnu dimenziju u psihologiji religioznosti
Takoer, daje veu potporu ovjekovom duevnom zdravlju i trajnom
nastojanju oko samo-ostvarivanja.
Religioznost u razliitim psihologijskim sustavima

Naa tema su vani likovi psihologije koji su ostavili traga u psiholgiji,
a to su Freud, Jung, Allport i Frankl. Cilj nam je na neki nain proniknuti u
neko religijsko iskustvo.
Sigmund Freud
Roen je 1856.g. u Freiburgu, ve kao mladi djeak doseljava s
roditeljima u Be, tadanjeg austro-ugarskog carstva u idovskoj obitelji,
bio je odlian ak i student, diplomirao je medicinu, no kao student nije bio
oduevljen samo medicinom, vie ga je privlaila psihologija. Iz donje
srednje klase uao je u visoko drutvo i stekao svjetsku slavu, pronalazei
puno psihikih i fizikih tegoba, ali sam osobno je puno prolazio kroz
psihike i fizike tegobe. U 30-toj godini se oenio s Marthom Bernays s
kojom je imao estero djecom i njegova najmlaa ker Anna postala je
poznati djeji psihoanalitiar i preuzela vodstvo oeva djela. Freud je
odbijao primjenjivati svoju psihoanalizu na svojoj eni i djeci, ipak je
stvorio prilino bizarnu edipovsku situaciju vrei osobno psihoanalizu nad
Annom. Njegov ivot mu je dao obilje psiholokog materijala, odnos s
roditeljima. Freud je bolovao od teke neuroze i u jeku novostvorenih
zakljuaka, krajem 19.st. se sam izlijeio od te neuroze. Pola sata dnevno
provodio je psiholoku analizu nad samim sobom. elio je ostaviti dojam
moralnog ovjeka iako to nije uvijek bio. Profesionalni ivot mu je bio pun
uspjeha, ve 20.st. nije bio problem stei svjetsku slavu, otac mu je bio
idov i autori smatraju da je jedan od moguih uzroka i njegov odnos s
ocem, umro je 1939.g.
23
Freudov odnos prema religiji
Njegova djela obiljeava estoki napad na religiju. Zato jer ju smatra
opasnom kako za pojedinca tako i za drutvo. Mogui uzrok njegove
averzije prema religiji s jedne strane moe biti strogi hasidikog oevog
odgoja, koji proizlazi iz idovske tradicije. Njegova dadilja je bila katolkinja i
prisilno ga je vodila na katolike obrede. U prouavanju religije Freud ve
1907.g. iznosi prvi naslov Prisilna djelovanja i religijske vjebe tu mu nije
stalo do dubinskog osjeaja ve injenice to obini ovjek razumije pod
tim pojmom. Za njega je religija univerzalna prisilna neuroza i to je
identinost neurotiara i religijskih rituala. Religija je za njega ustvari
kolektivna neuroza i sveopa fikcija koja pogaa sve ve u ranom stadiju.
Bog je prema Freudu uzdignuti otac. Takoer desetak godina kasnije,
1927. Freud pie knjigu Budunost jedne iluzije gdje postavlja pitanje to
je religija? Religija je iluzija koja pokuava ispuniti infantilne elje koje
nastaju zbog potrebe za zatitom i ovjekove bespomonosti. Cilj njegovih
prouavanje jest voditi ovjeka iz stanja objektivnih shvaanja prema
stanju realnosti, a sama religioznost je ovjekova faza iz koje treba izii,
koje se treba to prije rijeiti. Religiju treba nadomjestiti razumom i
znanou. Za Freuda elja za spasenjem dolazi iz osjeaja bespomonosti.
Bog i bogovi imaju trostruku zadau:
1. Protjeruju strah zbog prirodnih nepogoda.
2. Ublauju okrutnost sudbine koja se oituje u smrti.
3. Pruaju nadu, naknadu za patnju i oskudicu.
Freud u religiji vidi trostruku opasnost:
1. Religija naginje tome da vodi i sankcionira slabe ljudske institucije, s
kojima se vezala kroz povijest.
2. Religija ui ljude da vjeruju u jednu iluziju i time im zabranjuje kritiko
miljenje.
3. Religija postavlja moral na vrlo nesigurne temelje, jer vrijednost etikih
normi vee za Boje zapovijedi. Posljedica toga je da etika zavisi od vjere,
od Boga i njegovih zapovijedi.
24
Zakljuno
Kao prvo Freud je dao vrlo znaajan doprinos u vanim znaajima
psihologije i oblikovanju pojmova kao to su podsvijest, djetinjstvo,
seksualnost, terapija, obrambeni mehanizmi, osjeaj krivnje i sl. Slabe
strane
su
mu
neutemeljenost,
metodoloki
jednostrani
problemi,
zakljuci,
znanstvena
doneseni
samo
empirijska
na
bolesnoj
populaciji, determinizam, prenaglaavanje seksualnosti, manjak tolerancije

za nove ideje bio je izrazito netolerantan prema novim idejama, muki
ovinizam mnogi mu to zamjeraju, bio je izraziti ovinist i sl. Odnos prema
religiji jest razne predrasude, unaprijed donesena miljenja pokuao je
poto-poto opravdati u praksi. Takoer borei se protiv jedne iluzije, a to je
religija on je zapao u jednu drugu iluziju, a to je da znanost moe rijeiti
sve probleme, da je znanost nova religija. I u konanici od Freuda moemo
nauiti da obitelj, autoritet i zajednica oblikuju ovjekov religiozni osjeaj i
stavove.
Carl Gustav Jung
Rodio se 1875.g. u Kesswilu, malom selu u vicarskoj. Otac mu je bio
protestantski upnik, oenjen, strunjaci smatraju da je bila pretila i da je
zbog toga brak dosta trpio, koji se tuio da ima vjerskih problema i da nije
u stanju odgovarati na otroumna pitanja malog Carla o religiji i ivotu.
Carl je bio osamljeno djete, bio je vrlo zatvoren. Prema vlastitom iskustvu
imao je vienja i iskustva nadnaravnog. 1900.g. diplomirao je medicinu no
snano ga je privlaila psihijatrija, bio je zanesen parapsihologijom i
okultizmom. Zaposlio se u psihijatrijskoj bolnici u Zruhu kog psihijatra
Bleulera koji je tvorac termina shizofrenija. 1909.g. se oenio i imao je
petero djece i ena mu je bila suradnica, pred kraj ivota njegova ena je
prihvatila njegov ljubavni trokut. Od 1900 1914. se poeo dopisivati s
25
Freudom i to traje intenzivno, sve do 1914. godine kada povlai se u svoju
rezidenciju, prvo izolacija, pa privatna praksa, putovanja, prouavanja
raznih naroda i sl.
Jungov odnos prema religiji
Za Junga je religioznost sredinji sveprisutni problem i vrijednost
ljudskog ivota, a religija je najopenitiji, najstariji i najraireniji izraz
ljudske due. Za razliku od Freuda za Junga je religioznost pretpostavka za
duevno zdravlje (opreka Freudu), ovjek treba ope ideje koje e davati
smisao njegovu ivotu. Pria se da je njegov otac vrlo brzo odustao od
vjerskog odgoja jer nije imao odgovore. Vrlo rano se okrenuo od
uhodanoga pristupa vjeri. Religija je za njega iskustvo numinoznoga u
svijesti ovjeka u briljivom odnosu. Boanstvo je neto mono, neto
zastraujue to ujedno i pomae. Dua je prema Jungu po svojoj prirodi
religiozna, odnosno ona posjeduje religioznu funkciju, ona je mjesto na
kojem ovjek gleda i susree Boga. Dua sama reducira tu funkciju, bez
sugestija sa strane i to je opet opreka Freudu. Kolektivno nesvjesno to je
termin koji se vee uz Junga. To je mjesto religioznog iskustva, on preko
tog termina pokuava objasniti kako se religiozna pitanja pokuavaju
objasniti unutar ljudske svijesti. Jung da bi nesvjesno bolje oblikovao on
razlikuje osobno nesvjesno, to su sadraji koji su nesvjesno potisnuti (kao
dijete doivjeli ste neku tragediju, crtali ste vlastite roditelje i stariji brat
vam kae kako je runo, a vi ste uvjereni da je to najbolje nacrtano i stariji
brat vam govori stalno tako i vi te svoje uvrede pokuavate potiskivati).
Kolektivno nesvjesno su sadraji koji nikada nisu ni doli do svijesti, za
poetak te duevne slike kolektivno nesvjesno ovjek doivljava kao
opasnost, one preplavljuju svijest. Jedan od najvanijih susreta kolektivno
nesvjesno se dogaa u snovima.
Pojam Bog
Kad govori o Bogu s psiholokog stajalita, kae da je Bog psiholoka
injenica najvee moi. Bog je kae Jung, arhetip, on je nesvjesna
26
dispozicija, trag kolektivnih iskustva ljudske vrste, nasljedna nesvjesna
dispozicija. Taj arhetip je transcendentalna pojava u svim kulturama.
Religiozno iskustvo je najvrednije iskustvo, jer zahvaa ovjeka u njegovu
dubinu postaje izvor ivotnog smisla i ljepote, donosi ovjeku mir i
povjerenje. Vjera je karizma za onog tko ju ima, ali ona nije put za onoga
tko ju pokuava razumjeti prije nego uzvjeruje. Kae Jung da je za
suvremenog ovjeka jako vano shvatiti jezik simbola.
Dva su naina kako se postaje religiozan:
1. Preko neposrednog iskustva vlastite nutrine
2. Preko susreta s uenjem, dogmama, obredima i djelatnostima koje
nudi ve organizirani vjerski sustav (opasnost od izvanjskoga). Za Junga
iskustvo Boga je prvenstveno iskustvo samog sebe. Jung, Kristu daje
sredinju vanost jer je utjelovljena Boja slika meu ljudima. Krist je
arhetip istinskog ovjeka.
Zakljuno
Zasluan je za pozitivniji pristup prema ljudskoj naravi i religioznosti.
Mana mu je jer je previe subjektivan i romantian u interpretaciji
religijskih fenomena. Nekad nesustavan i previe autonoman. U svemu,
njegova
interpretacija
doprinijela
je
boljem
razumijevanju
mnogih
pojmova. Potaknuo je ekumenski duh u svijetu i otvorio je vrata pomirenju

psihoanalize i religije. Motivator je mnogim kasnijim psiholozima i
teoretiarima.
Gordan Allportl (1897. 1967.)
Roen je u Indiani, 1897.g. u mjestu Montensumi. Umro je 1967.g.
Otac mu je bio lijenik, a majka uiteljica. Imao je 3 brata, a od 6 godine s
obitelji ivi u Klivendu i za sebe govori da mu je ivot bio naloen isto
protestantskom pobonou i tekim radom. Izvrstan je student, studirao
je na Harvardu 1922.g. doktorira na Harvardu. Dobitnik je mnogih
priznanja. Izvori kau da je postao iva institucija, bio je vrlo popularan.
27
Imao je samo jedno dijete. Objavio je 10-ak knjiga, ali iza njega stoje
mnoge publikacije, znanstveni radovi i sl.
Odnos prema religiji
Budui da je dugo vremena bio vodei svjetski strunjak u svijetu.
On smatra da je svaka osoba posebnost i jedinstvenost svoje vrste. Pridaje
religioznosti veliku i nezamjenjivu ulogu u ivotu svakog pojedinca. Rekao
je da se psihologija mora vie baviti religioznou. Ima smisla u psihologiji
prouavati religioznost jer ljudska misao mora dati ujedinjujuu filozofiju
koja mu daje smisao ivota i odgovara na temeljna pitanja. Dolazi do 6
vrijednosnih tipova, koji se odnose na ljude, mogu se primijeniti na svakog
ovjeka, a svaki pojedinac predstavlja jedan odreeni vrijednosni tip.
Vrijednosni tipovi su:
1. Teoretske vrijednosti pripada intelektualna elja za otkrivanjem istine i
usostaljivanjem znanja.
2. Ekonomske vrijednosti briga za ekonomsku podlogu, za materijalno,
ono to je korisno i praktino.
3. Estetske vrijednosti radi se o naglasku na uivanju oblika, harmonije,
svega to je lijepo, sve to je umjetniko.
4. Socijalne vrijednosti nastojanje da ovjek bude onaj koji voli svoga
blinjega, i nastoji biti voljen od svoga blinjega, nastoji biti da se ne
zamjeri drugima.
5. Politike vrijednosti tenja za moi, tenja za vlau. To se ne mora
odnositi samo na politiku.
6. Vjerske vrijednosti podloga im je mistina elja za odnosom s Bogom.
ovjek moe mijenjati ljestvicu vrijednosti. Svaki ovjek je odreeni
vrijednosni tip koji ve u skladu s odreenim vrlinama, manama, gradi sebi
vrijednosnu ljestvicu. Mi kao ljudi nositelji smo jednog vrijednosnog tipa.
(Mukarci su ee ekonomski tipovi, a ene estetski). Estetskom tipu je
najvanije da to sve skladno izgleda, pa e ak dati i vie novca, dok
ekonomski tip e paziti da to ne kota puno. Politiki tip ne gleda na cijenu,
28
nego gleda na statusni simbol. Da se moe hvaliti da stekne neki ugled.
Dominantna vrijednost mu je mo.
Allportl
anksioznosti.
smatra
da
Omoguuje
religioznost
jaa
mu
pravilno
da
se
osobu
od
odnosi
razoaranja
prema
cjelini
egzistencijalne problematike. Psihologija ne moe dokazati, ali ni nijekati

religijske koncepte. Svaka osoba ima vlastiti odreeni proprium, ono to bi
mi nazvali osobni identitet, osobni stil svake osobe. Identitet tei za
samopotvrivanjem zbog osjeaja zadovoljstva i ponosa. to se tie te
tenje za zadovoljstvom, religioznost je znaajan faktor jer ima vlastitu
dinamiku koja ovjeka opskrbljuje snagom za razvoj linosti. U tom
kontekstu religioznost ima razne stupnjeve razvoja:
1. iri interes izvan
2. Uenje iz iskustva
3. Integracija sebe samoga
Uveo je pojmove ekstrinzine i intrinzine religioznosti i upuivao je
na opasnost od krivo shvaene religioznosti.
Zakljuno
Istie potencijal religije, negativno je to to previe precjenjuje vanost
pojedinca. Ne kaemo da je pojedinac nevaan, ali i skupina ima svoj
utjecaj.
Viktor E. Frankl(1905. 1997.)

Viktor E. Frankl rodio se u beu 1905.g. u idovskoj obitelji, umro je
1997.g. Majka mu je iz parike patricijske obitelji, a otac je iz June
Moskve. Ve u srednjoj koli je odluio biti psihijatar i kao uenik maturalni
rad mu je bio na temu filozofije, za sebe je rekao da je imao dobro
djetinjstvo. Prije diplomiranja medicine poeo je raditi kao psihoterapeut i
dri predavanja na vioj koli i kongresima, a nakon toga slijedili su
Psihijatrijska univerzitetska klinika, dvije godine studija neurologije i etiri
29
godine u psihijatrijskoj bolnici Am Steinhof, gdje je vodio odjel za tzv.
ene-samoubojice. 1937.g. otvorio je privatnu praksu kao neurolog i
psihijatar. Pojam logopedija upotrebljava od 1926.g. U njegovim djelima
ovjek moe samo onda preivjeti ako znade zato ivi. Od 1947.g. Frankl
je profesor neurologije i psihijatrije na Sveuilitu u Beu i takoer profesor
logopedije
na
United
States
International
University
Kaliforniji.
Utemeljitelj je logoterapije, zvane i egzistencijska analiza i psihoterapija

treeg bekog smjera. On je takoer bio profesor na Harvard University,
Standford University, te na sveuilitu u Dallasu i Pittsburghu. Uz to,
predaje jo i na oko 2 000 sveuilita, vodila su ga po svim kontinentima, a
23 sveuilita su mu dali poasni doktorat. 1924.g. na izriitu preporuku S.
Freuda, Frankl je objavio tridesetak knjiga, koje su prevedene na vie od
dvadeset
jezika.
Njegova
amerika
knjiga
ovjekovo
traganje
za
smislom tiskana je u 78 izdanja i prodana u vie od devet milijuna

primjeraka. O njegovu duhu i energiji govori i injenica da je nauio
pilotirati avionom u 67.g.
Franklov odnos prema religiji
Frankl
je
proveo
gotovo
cijeli
II.
Svjetski
rat
nacistikim
koncentracijskim logorima. Razmiljajui o tom osobnom iskustvu teke

patnje, poniavanja, muenja i smrti, Frankl je doao do zakljuka da je
klju
ljudske
egzistencije
podrazumijevamo
injenicu
volja
za
koju
smislom.
moemo
Pod
tom
ustanoviti
voljom
obinom
fenomenolokom analizom: ovjek u svom ivotu u biti tei pronalaenju

odnosno ispunjenju smisla. Bitno je za ljudsko bie otkrivanje smisla, koje
je dovoljno za pokrivanje rutinskih i ugodnih djelatnosti svagdanjeg ivota
kao i tekih tragedija koje prije ili kasnije zadese ovjeka. Zato zrela
religioznost zahtijeva otvorenost za sve ljudske realnosti (mune i ugodne),
te potie traganje za smislom, koji daje konani osjeaj stvarnosti. Tako
Frankl utvruje egzistencijalnu vezu izmeu svjetonazora i naina ivljenja,
te iz toga razvija antropoloki i psihoterapijski pravac prouavanja nazvan
egzistencijskom analizom i logoterapijom. To je oblik psihoterapije u kojem
30
terapeut nastoji pomoi pojedincu da osmisli svoj ivot i prihvati sebe i
svoje postojanje kao dio ope cjeline.
Smisao i njegova uloga
Traganje za smislom u svom ivotu, koji spada u transcendentalnu
kategoriju i za zadaama koje treba ispuniti dovode ovjeka u svezu s
religijskim
vrijednostima,
dakle
pojmom
Boga
openito
transcendencije. Prema Franklu svaki ovjek tei cilju, eli dati svom
ivljenju to vei smisao, te to vie vrijednosti ostvariti djelovanjem i
doivljavanjem. ovjekova volja za smislom temeljni motiv njegova
postojanja, njegov motivacijsko-teoretski koncept. To nastojanje oko
traenja i ispunjenja smisla svog ivljenja i njegovih zadaa, upuuje i na
ljude koje vrijedi sresti i voljeti. U ispunjenju takvog smisla, osjea ovjek
strast, sreu i zadovoljenje, a to su zapravo posljedice, glavne ili sporedne,
ispunjenog smisla i susreta s bitkom. ivei tako, ovjekov ivot biva
ispunjen i smislom i svim prateim pojavama i djelovanjima jednoga
osmiljenog ivota, a to su srea, duevni mir i duevno zdravlje.
Sam ivot postavlja ovjeku pitanja i on na njih mora odgovoriti.
Odgovor na ta pitanja i nalaenje smisla lei u ispunjenju zadaa koje
ovjek postavlja ovjeku, od malih svagdanjih do onih najveih. Karakter
ivotnih zadaa ima dvostruki aspekt:
1. Svaki ovjek je svojevrstan originalan i mora sebi svojstveno odgovoriti
na pitanja smisla. Ne moe nam neki drugi odgovoriti na pitanje o smislu
ivota. Svatko sam sebi mora nai odgovor na smisao ivota.
2. Zadae se mijenjaju iz dana u dan, ovisno o situaciji. Prema tome
smisao i odgovornost se odnose i kao ad personam (to me usreuje) i ad
situationem (ako ste si neto u ivotu organizirali da se onda prema tome i
odnosimo tako).
Nadalje, Frankl upozorava da iskljuivanje smislenog odnosa lei u
osnovi ne samo eksperimentalne psihoze nego i kolektivne neuroze. Mislim
time na onaj osjeaj besmislenosti koji, ini se, sve vie obuzima ovjeka
dananjice, a koji nazivam egzistencijskim vakuumom. Frankl odbija
31
Freudov princip uitka i Adlerovog principa moi (seksualna strast i tenja
za moi nisu ciljevi, nego popratni efekti ivljenja); tek kada je ovjek
frustriran zbog neispunjenja smisla, dolazi do pretjerane tendencije prema
ispunjavanju seksualnih strasti i do tenje za moi.
Smisao i Nadsmisao
Logoterapija i religioznost se susreu upravo na pitanju smisla i
ivota (smisao nije identian pojmu Boga). Ipak, kako je to transcendentni
pojam, kako smisao stoji u smjeru transcendencije, do njega se dolazi
putem vjere, jer samo se putem vjere ovjek moe probiti njome u ultrahumanu dimenziju. A smisao je ovjeku vidljiv tek onda kada uvidi da
iznad njega (ali ne za njega) postoji jedan nedokuivi svijet koji je u stanju
dati smisao ak i njegovoj najgoroj nesrei i najgoroj patnji i to Frankl
naziva Nadsmislom. Taj korak u ultra-humanu dimenziju moe se samo
vjerom ostvariti, koja je oito neto razliito od puke psihoanalitike teorije
o Bogu kao imageu vlastitog oca i religiji kao prisilnoj kolektivnoj neurozi!
Religioznost i konfesionalni okviri
Traenje smisla je u vezi s jednim transcendentalnim Nalagateljem
(Auftraggeber) i kae doivljavanje tog transcendentalnog Nalagatelja je
temelj vjere, on nije bezlina istanca, on nije neka svemirska energija, on
je osoba i to boanska. Ta osoba, taj transcendentalni Nalagatelj, ovjeku
se nudi kao mogunost meusobnog odnosa i svega onog to iz tog
odnosa moe proizii. Frankl ne zaboravlja istaknuti da religioznost i
konfesija idu utoliko jedno uz drugo, ukoliko konfesionalna tradicija daje
religioznom
ovjeku
mogunost
oitovanja,
kojem
njegova
religioznost doi do izraaja. To praktiki znai, sa svojom religioznou

nai se negdje u svojoj kui. Frankl naglaava da sve konfesije imaju u
biti identian temeljni sadraj i pokretaku snagu (Boga), ali ih ipak ne
treba spajati u jednu opeljudsku uniformnu religiju.
Vjernici i nevjernici
32
Pojam Boga ne mora biti nuno teistiki, krajnja iskrenost i potenje
vrijede vie od svega. Ako Bog postoji, nee se prepirati s onima koji ga ne
poznaju ili krivo tumae. Logoterapija je okrenuta i nevjernicima jer njoj
religioznost nije polazite nego predmet. On je ponovno humanizirao
psihijatriju i medicinu, te je on svjedok sam sebi logoterapija. U pitanju
smisla religioznost za Frankla ima veliku ulogu.
Zakljuno
Franklova su djela ve vie od pola stoljea pred naim oima, ali ne
prestaju privlaiti panju, nuditi odreene novosti i kvalitete svim koji su
otvoreni i za neortodoksne poglede na podruju psihologije, religioznosti i
duevnog zdravlja openito. Naglaava vanosti usmjerenosti ovjeka
prema smislu, vrijednostima i ispunjenju ivotnih zadaa moda i nije
najvanije oruje koje je moda ikada postojalo u psihoterapijskom
arsenalu, ali je sigurno da egzistencijski vakuum ugroava ovjeka, a da
je
ovjekova
pozitivna
usmjerenost
prema
smislu,
vrijednostima
ispunjenju ivotnih zadaa najee garancija duevnog zdravlja ili

sredstvo ozdravljenja.
PSIHOLOKE DIMENZIJE RELIGIOZNOSTI DJECE, MLADIH I
ODRASLIH ILI LJUDSKI RAZVOJ I RELIGIOZNOST
Dosta dobro je razradila taj dio, imamo brojna istraivanja koja
upuuju na modele ponaanja i sl. Djetinjstvo je obiljeeno eljom za
odrastanjem. Problem je to ne moemo strogo generalizirati posebno
djetinjstvo i mladenaku dob. Ne moemo poistovjetiti dijete u 4 ili 5 godini
ili s djetetom 11 ili 15 godina. U svakom sluaju trebamo imati na umu da
moramo cjepkati te faze razvoja.
1. Djetinjstvo, mladenatvo i zrele godine
Ve godinama psiholoke studije o vjerskom razvoju djece i mladei,
kao i one rjee o odraslima, privlae veliku panju roditelja, uitelja,
sveenika, odgojitelja, psihologa, sociologa i teologa. Vano je primijetiti
upravo tu vanost djetinjstva za razvoj te religioznosti. Kau mnogi
33
psiholozi da je roenje prva psiholoka kriza od koje se ovjek nee nikada
potpuno oporaviti. Roenje je potpuno iskustvo separacije, odvajanja i
poinje faza djetinjstva u kojem dijete pokuava preivjeti kao zasebna
osoba. Najmanje su 3 faktora u djetinjstvu na koje dijete pokuava
odgovoriti na pitanje Tko sam ja?:
1. Djetinjstvo je oznaeno dramatinim i epizodnim promjenama. Ono se
odvija u naizmjeninim mlazovima bure i zatija, stresa i konsolidacije, dok
se djeca bore da pronau tko su oni u tom svijetu, koji su, rodivi se u
njemu, bili prisiljeni prihvatiti. Upravo ta injenica daje okvir za rani
religiozni razvoj. Roditelji su u takvim prilikama ukljuujui i Crkvu skloni
podravati u djetetu mirna razdoblja, a biti nestrpljivi prema onim
stresnim. Prihvaanje stresa i mira vano je za razvoj religioznosti
(tolerancija prema djejim eksperimentiranjima). U kontekstu religioznosti
ovdje u ovom faktoru trebamo imati toleranciju prema tim djejim
eksperimentiranjima, jer ukoliko se to kod djeteta potiskuje, ukoliko se ta
spontanost ne gui raati e se novim idejama, osjeaju sigurnosti. Kod
djeteta se moe mijenjati karakter. Taj okvir e djetetu dati one spoznaje
koje e mu omoguiti identifikaciju s religijskom tradicijom i njezino
uvanje.
2. Bogatstvo religijskog iskustva moe se uspjeno prenositi na djecu u toj
upijajuoj fazi. Velika sposobnost djeteta za uenje strateki je vrlo
vano za religiju. To se osobito dogaa u ranom djetinjstvu, kad dijete
prihvaa svijet u kojem se rodilo i kao suha spuva upija sve iz svoje
okoline. Upravo takvo ponaanje djeteta potaklo je ideju, da je ivotni
pravac vrsto zacrtan upravo u tim prvim godinama. Karakter i linost
djeteta moemo mijenjati nakon tree, sedme ili bilo koje navoene
magine godine.
3. Najvaniji aspekt odnosa djetinjstva i religioznosti svakako je trajna
kakvoa iskustva djeteta s vanim odraslima (roditeljima). Freudov
izvitopereni zakljuak da Bog nije nita drugo nego projekcija vlastitog
roditelja, ne smije zasjeniti njegovu tonu opasku da je, ilustrativno
reeno, djetetov prvi bog roditelj, ee majka nego otac. Vana su
34
iskustva koje dijete dobiva, prvenstveno afektivna kvaliteta odnosa dijeteroditelj esto ima veu teinu nego kasnije kognitivne i svjesne poduke. U
toj ranoj fazi dijete ui da li ga Bog prihvaa, je li Bog dobar, je li on za
Boga vrijedan, moe li ono ili ne moe iskusiti svoju vlastitu vrijednost bez
obzira na svoje uspjehe i neuspjehe, bez obzira na svoju dobrotu ili zlou.
Trajna oznaka tih prvih meuodnosa je ono to ini djetinjstvo kljunim
razdobljem za religioznost. Istina, kasnije promjene i nadgradnje su
mogue, ali ini se da sve to se poslije u osobnom odrastanju dogodi, ili
uvruje ili modificira iskustva djetinjstva. Najvaniji aspekt u tom razvoju
je odnos roditelja s djetetom.
Karakteristike religioznosti u djetinjstvu
Nije religioznost izdvojena crta naeg odrastanja. Religioznost nosi
sve
karakteristike
djetinjstva
openito
(borba
za
samostalnost
oblikovanje identiteta) iznijeti emo glavne crte djeje religioznosti:

1.
Egocentrina
orijentacija
najupadljivija
karakteristika
djeje
religioznosti koja je dobro ilustrirana u poznatom istraivanju J. Piageta o

jeziku djece u dobi od tree do sedme godine. Piaget je otkrio da djeji
govor nema
isti smisao
kao onaj odraslih. Djeji jezik
ne znai
socijaliziranje ve je to egocentrini jezik koji se sastoji od monologa i

kolektivnih monologa. Djeca vode monolog, a ne dijalog. To nije
prenoenje ideja i informacija, nego vie kao potvrivanje sebe prema
drugim. Dijete je egocentrino ti je djetetov habitus, ne mijeajmo
egocentrizam s poremeajem linosti. Jezik djetetu slui kao govor, slui
mu za samopotvrivanje. to se tie molitve, ona kod djece od 5-7. god.
samo maglovito imaju pojam Boga. ak i nauene formule kod djece,
rijetko to dovode u vezu s Bogom. Od 7-9. god. molitva se povezuje s
odreenom aktivnou, dakle molitva u toj fazi mora biti konkretna,
personalizirana. Na treem stupnju od 9-12. god. molitva moe postati
polako univerzalna, dolazi do svijesti da je molitva komunikacija izmeu
mene i boanstva. Moe se govoriti u molitvi i o altruistinim sadrajima,
etikim sadrajima. Religioznost u djetinjstvu u toj fazi religioznost je
35
najee imitatorska, bez refleksivnosti. Poeljan je razvoj navika za
kasnije ponaanje.
2. Antropomorfistika konkretnost dijete prenosi religijske rijei i opise u
pojmove svojih bliskih iskustava i poznatih osoba. Dijete esto daje oblike
bliskih osoba, osoba koje poznaje pojmovima koji koleriraju s religijom.
Uvijek djeca gledaju te likove, kao poznate osobe vie kao na emocijalnom
planu. Bog je antropomorfan, njega se doivljava kao oca, djeda, pogotovo
kada se to podrava s umjetnikim slikama. esto se to upotrebljava preko
odreenih svetaca (sv. Nikole). Dakle, Bog je taj koji ima oi (Bog te vidi
ree ovjek djetetu). Antropomorfizmi slue kao uvari znaenja, oni
utjelovljuju osobine i ponaanje onih koje doivljavaju kao autoritet
(njenost, strah, sigurnost). I Piaget kae da to ostaje za cijeli ivot, to se
pojavljuje
ve
drugoj
godini.
Ta
antropomorfistika
konkretnost
pojanjava i funkciju vjerske mitologije, koja uva trajne vrijednosti u

izravnim i nekompliciranim oblicima.
3. Eksperimentiranje, inicijativa i spontanost djetetov svijet se brzo iri
preko obiteljskog kruga, pojavljuju se novi elementi djetinje potrebe za
separacijom. etvrta, peta i esta godina su kljune: u njima se dijete
otvara prema van, preuzima inicijativu i poinje se dokazivati u prostoru za
koji se natjeu njegovi vrnjaci i odrasli izvan roditeljskog kruga (ulasci u
vrti predstavlja pravu avanturu u tom udnom novom svijetu). Dijete ima
potrebu sve samostalno obavljati, dijete poinje bivati samostalno. Poinje
se dogaati jedno odreeno eksperimentiranje na podruju religioznosti. To
se pokazuje i u religioznosti ta kreativnost, inicijativa, poimanje Boga
nema racionalnu preciznost, kljuni elementi su mata i emocije. U ovom
kontekstu temeljitije se ui emocionalni osjeaj pripadnosti, prihvaanja,
opratanja kroz pokuaje i pogreke (puno manje kroz formalni pristup).
Vano je da dijete moe nekoliko puta pokuati, ali da moe i pogrijeiti i
da mu se to oprosti.
Goldmanove i Fowlerove teorije religioznog razvoja
36
Ovdje emo navesti teorije religioznog razvoja R. Goldmana i J.
Fowera kao primjer onih koje su prvenstveno povezane s kognitivnim i
opim psihofizikim razvojem djeteta i openito ovjeka, a primjere onih
koje su jo blie rastu same religioznosti kao zdrave i integrirane odreene
kvalitete
linosti
donosimo
poglavlju
Religioznost
sa
stajalita
psihologije linosti.
MALDENATVO I RELIGIOZNOST
Psihosocijalni razvoj mladei od devete, deseta do kraja osamnaeste,
dvadesete godine ini ih sposobnim prihvatiti odgovornost za vlastito
ponaanje i posvetiti se zadaama koje izaberu. Mladenatvo je vano
razdoblje religioznog rasta i razvoja, ali je optereeno svime onim ime
openito i jesu optereene te mladenake burne godine. to se tie
religioznog identiteta, moemo rei da taj psihosocijalni razvoj religioznosti
je nezaobilazna sposobnost za religijske sadraje: sposobnost za religioznu
introspekciju. Religija ima vanu ulogu u razvoju ovjeka, jer je ona
nezaobilazni faktor rjeavanju ivotnih pitanja. Prije adolesencije se nisu
rjeavale sve elje, ali u ovom vremenu dolaze pitanja zato se meni to
nije ispunilo? Zato su neki bogati, a neki siromani? Zato neki ljudi pate?
i slina pitanja. Statusni simboli nas esto izjednaavaju s identitetom.
Odjednom vidimo da je u crkvi dosadno itd. Druga stvar je sposobnost za
religioznu introspekciju, poinje se mlad ovjek pitati kako u sebi
doivljava religiozni odnos? to u mojoj nutrini taj Bog? U svakom sluaju
poinje traganje za shvaanjem. Kada se postaje kritian ak prema
vlastitim shvaanjima. Takav rast omoguava mladim ljudima da iziu iz
infantilne religioznosti koja se uglavnom oslanjala na najbliu okolinu, te
da se okrenu religijskim konceptima i sadrajima, kreu prema religioznosti
koja je istinska osobina. Trai se jedna osobna vjera, ako mladom ovjeku
ne ponudimo osobnu vjeru moemo ga onda prekriiti narednih 40 godina.
Drugi pojam u psihosocijalnom razvoju mladei koji ima specifinu vanost
za religiozni rast i razvoj svakako je identitet.
37
Erikson je u vie svojih djela dobro oznaio krizni karakter
mladenake borbe za vlastiti identitet i posebno istaknuo njihovu potrebu
da izau iz nje s dovoljnim osjeajem vlastite vrijednosti i vlastite uloge,
kako bi se vjerno i pouzdano mogli odnositi prema drugim ljudima i
ideologijama. Korijen krize identiteta prema Eriksonu, nalazi se u prekidu s
djejim svijetom, a rjeenje za izlaz iz te mune krize nalazi se u stvaranju
osjeaja neporomjenjivosti i kontinuiteta, a u kojima su vrsto i koherentno
povezani prolo djetinjstvo, sadanje mladenatvo i budua zrelost. To
mladenatvo nee trajati vjeno. Postizanje vlastitog identiteta dogaa se
u sklopu intenzivnog stresa, za koji brojni istraivai tvrde da je snaniji od
onog u djetinjstvu i u zrelosti.
Problem kod mladog ovjeka je prebrzi razvoj apstraktnih kognitivnih
sposobnosti u odnosu na ostale faktore zrelosti - osjeate da ste ve stariji,
odrasli, da sve znate, no to nije tako, roditelji vam postaju starci, oni koji su
prije bili sve znali sada su zatucani; bioloka, ali ne i socioloka zrelost
uostalom danas je veliki problem to je sve vei razmak izmeu bioloke i
socioloke zrelosti; nesuglasje izmeu mladenakih vrijednosti i vrijednosti
svijeta odraslih to vam je klasino pitanje ono idi na misu, a zato ti ne
ide? O tome se radi, odjednom mlad ovjek uvia etiku nedosljednost.
Prema tome tu je na testu svijet nas odraslih i poinje se raati neki bunt,
zato vi neto ne radite? Prema tome Isusovim rijeima mi tovarimo terete
koje sami ne moemo nositi. Dogaa se povlaenje u jednu subkulturu.
Dakle, na to treba biti jako oprezan i zato Erikson kae da se mladima da
psihosocijalni moratorija, takozvano uvoenje psihosocijalnog moratorija.
Da im se ne uzima sve za zlo, da im se progleda kroz prste i opravda ih se
po onoj izreci mladost ludost, a sve zbog toga nastupa izvanrednih
okolnosti. Prema tome govorimo o tom psihosocijalnom moratoriju.
Mladi su za pastoral najnezahvalnija skupina, svi govore doi emo,
njih 50, no na kraju ako ih doe 10 bude dobro. Dakle, potrebno je
razumijevanje za mlade, uvaavanje tog psihosocijalnog moratorija, ali ne i
sputanje na njihovu razinu kao odgojitelj. Mladi vas nikada nee prihvatiti
kao jedne od svojih, bez obzira izgledalo to tako, no nee vas nikada
38
prihvatiti. Prema tome, moemo se ponaati kao rimljani, premda mi to
nismo. Mladi e znati prepoznati vrijednosti i izvan svoga kruga, ali je
kljuno da im one na primjeren i njima prihvatljiv nain budu ponuene.
Kasno mladenatvo je izbor vrijednosnog sustava i orijentiranosti. Mlade
trai uzore koji e im pokazati smisao. Zapamtite princip, ne moe dati
onaj koji nema. Uloga Crkve je neotpisivati mlade, vidi se ljude koji su
otpisani. Nuditi mladei prihvatljive vrijednosti.
ZRELA DOB I RELIGIOZNOST
Zrela dob je ostala najzapostavljenije podruje u psihologijskom
istraivanju. ak ni sam razvoj linosti u zreloj dobi nije ni blizu prouavan
koliko
djetinjstvo
adolesencija.
Zrela
dob
ima
svoje
specifine
karakteristike i psihosocijalnu dinamiku. Prva faza je mlada zrela dob

(nakon adolesencije) poinje rast osobne odgovornosti, ulazak u odnos s
drugim bez straha da e se izgubiti dio vlastitog identiteta (pronai balans
izmeu identiteta i partnerstva znai ljubiti). Tu se javlja strah od gubitka
vlastitog identiteta. Sve vea razina osobne odgovornosti, a s druge strane
tenja spajanja vlastitog identiteta s neim drugim. Postii zrelost u ovoj
fazi znai pronai balans izmeu vlastitog identiteta i partnerstva,
utapanje identiteta u dvojako ja. Ljubiti znai shvatiti da se moj identitet
nee izgubiti ulaskom u neki stvarni odnos, a stvari koje u morati
reducirati nisu bitne u odnosu na moj identitet.
Srednja zrela dob (30. 50.g.) obiljeena je stjecanjem zrelog integralnog
svjetovnog nazora u kojem se moe konzistentno donositi odluke, tu
moemo donositi odreene odluke koje emo donijeti puno lake no prije,
razdoblje najvee produktivnosti za drutvo u toj fazi ovjek je najvie
produktivan, moe dati najvie za drutvo i obitelj, formira druge
generacije, ljude s kojima radi u toj dobi vi oblikujete budue narataje,
imate brigu za slijedeu generaciju, ako to nedostaje ta zrelost, javlja se
osjeaj stagnacije i egocentrizma. Egocentrizam u kojem jednostavno sve
mjeri prema sebi, samo moje ja je na prvom mjestu.
39
Religiozni ljudi zdravim sadrajima svoje religioznosti mogu uspjeno
izbjei moguu stagnaciju i besmisao, i to shvaanjem i usmjeravanjem
vlastitog djelovanja prema produavanju ivota i kulture i nakon svog
ivota, to je Bog svakako namijenio ljudima, a bia koja ispunjavaju tu
svoju sudbinu ne brinu se samo za budunost svojih potomaka, ve i svih
stvorenja.
Time dolazimo do konanog stupnja zrele dobi, do starosti, ija je sredinja
zadaa nai zadovoljstvo u ivotu kakav je bio, te uivati i nadahnjivati se
u njegovu svekolikom ispunjenju i postignuu. Pri tomu je vano da osjeaj
integriteta do kojeg se dolazi spomenutom refleksijom, obvezno bude
makar malo jai od osjeaja razoaranja, a koji prvenstveno dolaze od
umanjene produktivnosti i svijesti o prekratkom preostalom vremenu.
Najgore za starog ovjeka je kada vide da nisu uspjeli, prema tome dolazi
do svijesti prema umanjenoj produktivnosti, i zato je vano stjecanje
mudrosti u smislu da mlaim ljudima pokau to je bitno u ivotu.
Postaju li ljudi religiozniji u starosti? Kae autor udbenika da ne, radi se o
drugaijem
mladenatva
modelu
i
religioznosti
religioznost
on
srednje
to
dobi
zove
da
je
oznaeno
religioznost
takozvanom
mesijanskom religioznou koja je obiljeena (?). Mlai zreo ovjek sklon je

cijeniti i prihvatiti takvo shvaanje osobne vjere kao svoje trajno
raspoloenje, jer je i sam okrenut prema ostvarenju svojih elja i planova u
budunosti. Meutim, autoritet na ovom podruju prouavanja P. Maves
utvruje, da se postupno esto neprimjetno mijenjaju raspoloenja zrele
dobi. Mladi zreo ovjek ima mesijansku religioznost, gajenje optimizma da
se u ivotu moe mnogo napraviti ve na zemlji. Odmicanjem dobi postie
se stalnost, uvruju se i stabiliziraju obveze, smanjuju se alternative i
osjetljivost za odluke u radikalno drugom smjeru; stabilnost mogu prekinuti
jedno vee drutvene ili osobne krize. Kasna zrela dob je nostalgina
religioznost (stara dobra vremena). Nostalgija nije samo vapaj za prolim
vremenima, nego i izvor autentine osobne snage i reosiguranje u sve
40
kraoj dananjici. Gleda se na prolost da se to kvalitetnije odredi
sadanjosti (zbog manjka vremena to je sasvim razumljivo).
MORALNI RAZVOJ, USVAJANJE VRIJEDNOSTI I AUTORITET
Svaka religija ima jedan odreeni moralni konsenzus, kodeks, usmeni
ili pismeni, u konanici moemo vidjeti da moral ima svoje izvorite
najee u religiji, ona je vrlo bliska s moralom. U religiji imamo ono to
jest, a usko je vezano s onim to moram. Svaka religija ima svoj dekalog.
Iznevjeriti taj dekalog je grijeh. Svi kodeksi reguliraju dvojaku stvarnost,
odnos ovjeka prema boanstvu i odnos ovjeka prema ovjeku. Iznevjeriti
zapovijed znai poiniti prekraj, poiniti grijeh kako osobni tako drutveni
i zbog toga snositi posljedice kako osobne tako i drutvene, ali i osjeati
krivnju.
Razni autori i razne psihologijske kole imaju razliite pristupe i
objanjenja na svom podruju. Psiho-analitiari e upozoriti da je savjest
(superego) ona snaga koja pomae da pojedinac zadri osobnu moralnost.
Ta savjest je nastala pod utjecajem roditelja i drutvene sredine, pa je ona
tako zastupnik drutva i moralni sudac ponaanja koji spreava mogue
krenje morala. Kada se raa osjeaj krivnje? Kada iznevjerimo kvalitete.
Teoretiari drutvene teorije kao Bandura i Walters otkrivaju da se moralna
naela stjeu uenjem po modelu i imitaciji. Roditelji i drugi za dijete vani
odrasli njegovi su glavni modeli, uzori. Djeca naue odmah spoetka,
ravnajui se prema nagradi i kazne, koje ponaanje zadrati, a koje
izbjegavati. Djeca od autoriteta (emocionalno bliskih) ue ponaanje koje
treba prihvatiti, u kontekstu nagrade i kazne. Roditelji, koji verbalno
obrazlau razloge svoga slaganja ili neslaganja s odreenim ponaanjem
djece, na zdrav nain pomau djeci da shvate to se od njih oekuje i da
budu
svjesni
posljedica
svojih
ina.
Suviak
kontrole
roditeljska
agresivnost produciraju antidrutveno i agresivno ponaanje. Djeca iz tople

obiteljske sredine, u kojoj je bilo puno razumijevanja i ljubavi, a malo
kanjavanja, i gdje su sukobi rjeavani razgovorom, imat e manje
problematino ponaanje. Dodatan faktor pri odrastanju je odnos s
41
vrnjacima, u kojima mladi trae podrku i samopotvrivanje. Dakako, i
odnos prema medijima je vaan, jer mediji su danas graditelji vrijednosti.
Spoznajno razvojna teorija moralnog razvoja (Kohlberg). Pridonosi
proirivanju spoznaje o stalnom rastu i razvoju sposobnosti moralnog
prosuivanja. Kohlberg kae da se moralni razvoj odvija kroz 3 stupnja:
1. Pred-moralna ili pretkonvencionalna razina sposobnosti prosuivanja
nastupa oko etvrte-pete godine ivota. Prosuivanja i zakljuci u prvom
stupnju tog razdoblja donose se na temelju izbjegavanja kazne ili
dobivanja nagrade, a u drugom na temelju naizmjeninosti uini ti meni,
uinim ja tebi ili zadovoljavanjem osobnih potreba.
2. Konvencionalna razina poinje izmeu osme i desete godine. Moralni
sudovi donose se na temelju ugaanja drugima (cilj je biti dobar deko i
dobra
cura),
prvom
stupnju
prvenstveno
izbjegavajui
njihov
kriticizam, a u drugom respektirajui autoritet i potujui zakone samo

zato to su zakoni.
3. Postkonvencionalna ili naelna razina poinje obino oko petnaeste
godine. Temelji se u prvom stupnju na osobnim pravima i standardima koji
vrijede za cijelo drutvo, a u drugome na osnovici etikih principa kao to
su pravda, jednakost, temeljna ljudska prava i potivanje ljudskog
dostojanstva. Tu se pojavljuju naela nezavisno od autoriteta ljudi koji ih
zastupaju.
Kohlberg objanjava da je glavno sredstvo za oblikovanje moralnih
naela ono to se naziva prihvaanje uloge. Roditelji najbolje mogu pomoi
taj razvoj budu li poticali svoju djecu na samostalno prihvaanje razliitih
uloga i odgovornosti, da bi tako bila izloena to veem broju pogleda na
ivot koji e ih nukati da upotpunjuju ili ak mijenjaju svoje stavove, ali i da
stjeu nove. Raunajui na izloenost utjecaju njihovih vrnjaka, roditelji e
nastojati uvijek biti otvoreni za razgovore i rasprave s mladima o svim, pa i
oprenim
pogledima,
kao
praktinim
situacijama.
Dobro
je
najsigurnije stvari preispitivati i bacati na njih uvijek novo svjetlo s

mladenakih
stajalita.
Takav
kritiki
intelektualnom razvoju mladih.
42
stav
pridonosi
moralnom
Kvalitativne promjene
Dolazi
do
intelektualnog
dozrijevanja,
dolazi
do
samosvijesti,
oblikovanje slike o samom sebi, dolazi do mladenakog egocentrizam.

Posljednji
stupanj
intelektualnog
razvoja,
nazvan
stupanj
formalnih
operacija, svakako je jedan od vanih uvjeta visokog moralnog razvoja.

Njegovo postizanje omoguava mladima da steknu svestranije pojmove o
svijetu oko sebe, da otkriju nova i alternativna rjeenja problema, te da
osjete snanu emocionalnu privrenost apstraktnim idejama, kreativnosti,
intenzivnim vjerskim osjeajima i svim vrednotama. Meutim, treba imati
na umu rezultate istraivanja na tom podruju koji pokazuju da 55%
mladih ne dostigne tu posljednju i vanu razinu ni intelektualnog ni
moralnog razvoja, a 35% odraslih nikad ne dohvati ni jednu ni drugu.
Drugim rijeima, ne moemo nipoto oekivati od svih mladih, a ni od svih
odraslih, da budu sposobni donositi ispravne moralne sudove. Oekujemo
li to, onda oekujemo nemogue.
Nadalje, ve smo spomenuli kako je Erikson upozorio da mladenake
godine vrijeme kada se integracijom mnogih vidova linosti dolazi do
suvisle i snane svijesti o svome ja, do svoga identiteta. Mladi trae
odgovore i objanjenja za sve oko sebe, ukljuujui pitanja istine, pravde,
ljepote i dobra. Osobe sa slabijom snagom svoga ja manje pokuavaju i
riskiraju, a lake i nekritinije podlijeu zahtjevima oko sebe, pa i
nezdravima.
Kako uenjem pomoi usvajanju vrednota
Vrijednosti nisu neto to se moe jednostavno prouavanjem usaditi
u ovjeka. Struno prouavanje iskustva ipak potvruje da su najuspjeniji
programi moralnih naela oni koji ne nude gotove odgovore za
konkretne probleme, ve oni koji potiu i razvijaju sposobnosti za njihovo
kritiko rjeavanje, koji produbljuju ovjekovo miljenje, te stavljaju u
pokret proces svestranog ispitivanja i otkrivanja rjeenja. Treba tono
ocijeniti razinu moralno-intelektualnog razvitka onih s kojima radimo.
43
Naslovnici moraju biti i funkcionalno ukljueni u teorijski program. Vanost
funkcionalnog odgoja je presudna za budunost zajednice nije isto hoe li
se oni koje odgajamo deklarativno drati moralnih principa ili e u ivotu
djelovati po njima bez obzira na trine potrebe,
Poslunost autoritetu
Poslunost je pojam koji je vrlo esto predvien u prouavanjima
socijalne psihologije, iako se bez poznavanja njezine uloge ne moe
razumjeti vaan dio ljudskog djelovanja i ponaanja. Velika je psiholoka
razlika izmeu djela uinjenog po naredbi i onog spontanog.
Odreeni
sustavi
poslunosti
autoritetu
svakako
su
potreba
zajednikog ivota, ali ovdje govorimo o fenomenu nemoralnih naredaba

podlonicima s pozicija autoriteta i vlasti. ini se da ono to ovjek nikada
ne bi uinio sam po sebi, na zapovijed odreenog autoriteta ini bez veeg
oklijevanja. Dakle, ovdje se eli skrenuti panja na moralnost izvritelja
ina u konkretnom sluaju, kad se pojedinac toliko podini autoritetu da ne
gleda vie sebe kao odgovornog za svoje nemoralne ine.
Zli primjeri su ratovi, srbo-etnika agresija, psihologija mase; zlo se
ee ini u ime zakona i poslunosti, nego u ime bezakonja! Ubojice samo
rade svoj posao. Posljedice toga su:
Vie odgovornost vlasti nego sebi
Nekritiko podlijeganje autoritetima
Aktivnije destrukcije lake je pod utjecajem autoriteta
Obian ovjek esto postaje zloinac
Nevjerojatno brzo stjecanje vlastite odgovornosti
Veina ljudi osjea savjest, ali nema hrabrosti odbiti autoritet
Vanost kritikog miljenja
Ukoliko pojedinac doputa kritiku na svoj raun to pokazuje da je on
zreo. Sposobnost i sloboda kritikog miljenja je znak zdravog drutva.
Obveza je drutva poticanje znanja, ali i osposobljavanje za njegovu
primjenu. Strategija kritikog miljenje je:
44
1. Definirati problem to je problem
2. Izabrati informacije za rjeavanje problema
3. Razabrati potvrene i nepotvrene pretpostavke
4. Formulirati primjenjivu hipotezu
5. Donijeti valjane zakljuke
Pri razvijanju kritikog miljenja vrlo vanu ulogu igraju znanje i
iskustvo, intelektualne sposobnosti i strategije, ponaanje i stavovi, te
fizika, drutvena i intelektualna sredina.
RELIGIOZNOST I DUEVNO ZDRAVLJE
Poinjemo govoriti o religioznosti i duevnom zdravlju. Ustanovili
smo koliko religioznost ima utjecaja na razvoj linosti i konanici danas
emo to produbiti s jednim naroitim segmentom, a to je pogled na
duevno zdravlje. Situacija je tu kvantitativno vrlo dobro obraena.
Pomae li religioznost u naim krizama, konfliktima, neurozama ili ak
psihozama.
Kratak povijesni presjek
Veliki interes za odnos religije i duevnog zdravlja. U svakom sluaju
krenuti emo od W. Jamesa koji kae da religioznost pridaje duevnom
zdravlju, kae da postoje 2 tipa religioznosti jer postoji 2 tipa linosti. Uz
prvi tip, zdravi tip, on spominje i melankolinu religioznost, a koja je
vezana uz psihopatologiju i koja je u biti oznaena radikalnim pesimizmom.
On tvrdi da do potonje religioznosti dovodi, predisponira je, ovjekova
neurotska graa, a to znai da ovjek svojom neurozom oboji i svoju
religioznost. Za Freuda je religioznost psihika bolest. Tu ideju je preuzeo
od pesimista Nietschea i ugradio je u svoj psihoanalitiki sustav.
Prihvaanje
vjere
je
vraanje
ponavljanje
Edipova
kompleksa
podinjavanje volji novog oca, tj. Boga-oca. Religioznost je zapravo prisilna

neuroza
ovjeanstva.
Usporediva
je
neurozom
djetinjstvu,
ovjeanstvo e, prema njemu, ovu neurotinu fazu i iluziju vrlo dobro

prevladati, kao to djeca prevladavaju svoju. Jung kae da je religioznost
45
pretpostavka za duevno zdravlje. ovjek treba ope ideje koje e davati
smisao njegovu ivotu.
Definicija duevnog zdravlja:
Ima nekoliko tj. sedam definicija duevnog zdravlja:
1. Odsutnost duevne bolesti tko ne pokazuje nikakve psihopatoloke
simptome bolesti koji su navedeni u DSM taj je duevno zdrav i normalan.
2. Primjereno drutveno ponaanje bez obzira na ovisnost ove definicije u
razliitoj
kulturi
primjereno
ponaanje
pripada
vaeim
duevnim
zdravljem. Koncept je preuzet od biheviorista.

3. Sloboda od tjeskobe, krivnje, konflikata to su faktori koji najvie
spreavaju ovjekove sposobnosti ljubiti i raditi. Koncept je preuzet iz
Freudova psihoanalitikog shvaanja.
4. Osobna kompetencija i sposobnosti samokontrole, nasuprot stalnoj
bespomonosti i nedostatku samokontrole, kao pokazateljima duevne
bolesti. Koncept je preuzet iz novije motivacijske psihologije.
5. Prihvaanje samog sebe i sposobnost samoostvarivanja: prihvaanje
samog sebe stoji u sukladnosti s vlastitom i idealnom slikom o samom
sebi, te u sukladnosti ravnotee svoga ja i svijeta oko nas. Koncept je
preuzet od Rogersa.
6. Integritet linosti smatra se da duevno zdravlje lini pravilna
hijerarhijska struktura psihofizikih sustava linosti, koji su integrirani u
jednu dominirajuu cjelinu. Koncept je prihvaen od Allporta.
7. Otvorenost za nove informacije tko otvoreno i fleksibilno reagira na
novo smatra se psihiki znatno zdravijim nego onaj tko je u tome rigidan i
duhovno zatvoren. Koncept je preuzet od dijela socijalnih psihologa.
Nakon
toga
autori
su
se
pozabavili
najeim
operativnim
konceptima religioznosti, te takoer postupkom meta-analize doli do est

skala operativnih koncepata religioznosti:
1. Pripadnost nasuprot nepripadnosti odreenoj religiji
2. estoa sudjelovanja u liturgiji
3. Izjavljeni interes za religiju
4. Stupanj jaine religioznog stava
46
5. Stupanj jaine religioznih vrednota
6. Stupanj jaine ortodoksnog (=nasljedovanje svih normi, stavova,
vjerovanja koje zastupa njegovo vjerovanje) religioznog vjerovanja
Zakljuci usporedbe i meta-analize
Intrinzina religioznost i pobonost vodi prema osloboenju od
tjeskobe, krivnje i prema osobnoj kompetenciji, s druge strane istraivanja
pokazuju kako su redovito ljudi koji imaju naglaenu intrinzinu religioznost
imaju manju fleksibilnost glede vjerovanja i glede tolerancije tueg
vjerovanja.
Ekstrinzina
religioznost
ima
negativan
odnos
prema
duevnom zdravlju. Traganje za religioznou ima najbolju pozitivnu

korelaciju s kategorijama Otvorenost za nove informacije i sposobnosti
prilagodbe
novim
kontroliranje,
te
iskustvima,
Prihvaanje
Osobna
samog
kompetencija
sebe
samo-
sposobnosti
samo-
ostvarivanja.
Religioznost kao svagdanja i terapijska pomo
Religioznost ima viestruku funkciju, barem u ovoj domeni moemo
ju promatrati kao psiholoku pomo u svagdanjem ivotu. Na religiju i
religioznost esto nailazimo kao na element pomou kojeg ovjek svladava
krize, tekoe i svoje strahom ispunjene teke situacije. Recimo da se to
odnosi na unutarnju obradu tih stanja i onda na operativnu, vanjsku
obradu. Religioznost pomae u traenju ivotnog smisla, i svakako
religioznost daje jednu odreenu nadu, nadu kao odreenu teologalnu
vrlinu u kojoj oekujemo neto to ne vidimo. Religioznost esto slui za
unutranju obradu problema (suoavanje), ali i s drutveno uvjetovanim
ponaanjem (smrt djeteta ili branog druga). Kod zdravo religioznih ljudi
loe stvari se prihvaaju kao Boja volja. Religioznost je esto siguran
oslonac za suoavanje s nevoljama. Religioznost je ukljuenja u poticaj u
ivot nakon smrti. Religioznost je znaajna pomo u socijalizaciji (kroz
prizmu jednog etikog sadraja) i integraciji u drutvo (pogotovo kod
psihiki labilnim osobama pomae cjelokupan religiozno-etiki sustav).
Osim etikog sustava za socijalnost i unutarnju izgradnju religioznost nam
47
pomae i u metaetiki, metafiziki, eshatoloki (Boja ljubav, vjeni ivot i
sl.) utjee na samokontrolu. religioznost zacrtava i daje odreenu
samokontrolu. Religija takoer nudi jedan doreen sustav pravila koja kod
pojedinca poprimaju osobni karakter (oponaanje i socioloki obrasci).
Malo dijete ui od roditelja, poprima odreeni sustav vrijednosti, etiki
sustav i kada odraste tako e i dalje gledati na to. Dakle, moramo rei da
je socioloki obrazac jako vaan. Unutar religioznih sustava tolerira se
odreena abnormalnost (glosalija, sindrom sktupula). Sve u svemu,
religijski sustav treba biti otvoreniji od drutvenog i dati terapijsku irinu.
Problem je kad religija pojedincu postaje iskljuivo terapija. Religijska
skupina bi uvijek morala biti tolerantnija, otvorenija. Mnogi ljudi nisu krivi
to su se nali u takvoj situaciji i onda ih moramo prihvaati kao takve, no
ukoliko to teti zajednici to ne treba onda tolerirati. Zadaa religijske
zajednice jest da te osobe primi, ali istovremeno da pomogne ovjeku da
shvati da neto u njemu nije uredu.
Spomenuti emo da u krilu veine religijskih sustava nalazimo
prihvaanje odreenih abnormalnosti koji inae u svjetovnoj kulturi i
civilizaciji nisu prihvaeni. Tu se uglavnom radi o nekoj vrsti nenormalnog miljenja i ponaanja, ali koje se u odreenoj mjeri uklapa u
samo-razumljivu toleranciju samoga religioznog sustava. Navodimo dva
primjera.
Psiholozi na ovom podruju znaju najprije spomenuti fenomen
govorenja jezika (glosalija), koji se dovodi u vezu sa psihopatolokim
simptomima. Zanimljiv je podatak da je tu pojavu najee potrebno jako
bavljenje unutarnjim konfliktima i duevnim potresenostima, te da je oko
85% glosalista prolo kroz snane krize straha. Ono to zauuje
strunjake svakako je injenica da su glosalisti u obinom ivotu normalni i
neupadljivi, ali jesu pasivni, sugestibilni i obino zavisni od duhovnog
autoriteta.
Jedna od oito neurotskih ne-normalnosti je i tzv. Sindrom
skrupula. Obino se pojavljuje u dvije forme. Prva je, stalan strah da ne
uini neto krivo, a druga je, trajno prisilno sumnjanje, u kojem se prisilnim
48
ispunjavanjem rituala i propisa otklanja strah. Kod ovakvih osoba nalazimo
slabu sliku o sebi s osjeajima krivnje, povezanu s pojmom strogog Boga
koji kanjava.
Fenomen ispovijedi i njene terapijske uloge
Za ispovijed je najprikladniji naziv za sakrament pomirenja ili pokora,
i kako svjedoi kranska praksa pokazuju da upravo meu katolicima
razmjerno ima najmanje psihikih potekoa i mnogi strunjaci shvaaju
da je to zapravo zahvaljujui fenomenu ispovijedi. S psiholoke strane
ispovijed
ima
svoju
terapeutsku
upotrebu,
jer
svom
moguem
suvremenom stresu, ovjek kada je pogrijeio i kada doe na ispovijed i

uje oproteni su ti grijesi, ovjek e se odmah osjeati lake.
Sakrament pomirenja verbalizira i ovjek pomou toga moe ii
naprijed. Ispovijed ima sakramentalnu, terapeutsku svrhu i oslobaajuu
svrhu osjeaja krivnje, neiste savjesti. to se ovjek duhovno ee isti,
osjetljiviji je na grijeh. Sakrament pomirenja je u krizi, ispovjednik nije
terapeut, no ukoliko primijeti neto moe preporuiti neko lijeenje.
Religija i s njom povezana religioznost bi ipak morala biti tolerantnija
prema ljudima koji imaju psihike poremeaje. Sakrament pomirenja ima
terapeutsku ulogu, meu katolicima, najmanje psihikih oboljenja ima
upravo meu katolicima, pretpostavljaju strunjaci da je to upravo zbog
sakramenta pomirenja, jer ovjeka oslobaa od taloenja osjeaja krivnje.
to se tie sakramenta pomirenja on moe rijeiti taj talog osjeaja krivnje,
kod teih oblika, neuroza, psihoza, ispovijed ne moe pomoi, ona jest
neka mala psihoterapija, tada mora pomoi strunjak.
Fenomen religioznosti kao terapija
ovjek i religioznost uvijek idu zajedno. Takoer, ne uvijek,
gubljenjem, poremeajem transcendentalnog odnosa, esto se moe
dogoditi da se poremeti drutveno stanje ovjeka. U aspektu religioznosti
ubrajaju se svi religiozni ini. Drugim rijeima religioznost kao terapija
oituje se kroz religiozne ine. Najei motivi za molitvu jest ojaati snagu
49
za ivot, da nam Bog da snage, takoer, motiv za molitvu jest
napredovanje, za popravljanje, za napredak naeg ivota, motiv za molitvu
jest i molitva za osloboenje straha, opasnosti. Takoer, molimo i za
svladavanje raznih tekoa i za oprotenje krivnje. Takoer, moramo
naglasiti da i molitva kao najei religijski izriaj ima i svoju socijalnu
komponentu. Na prvom mjestu tu je uklanjanje osamljenosti, ovjek je
svjestan da nije sam, zato je dobro moliti u zajednici, drugim rijeima
okupiti se, iznijeti te probleme. Jako dobra stvar u suvremenom pastoralu
jesu susreti branih parova. U pastoralu se vidi ta potreba, brak je htjeli mi
to ili ne, ali 90% ljudi u Hrvatskoj brak smatra nezastarjelom institucijom.
Ulazak u brak, kao ulazak u jednu socijalnu instituciju ne moramo se nita
pripremati, jedino Crkva ima teaj za brak. to se onda tu dogaa,
jednostavno da ljudi vide koji su im zajedniki problemi, kao i studenti kad
se nau skupa, dogaa se da je studentu lake kada se povjeri prijatelju i
iznese ono to misli o profesoru. Upravo ta socijalna komponenta molitve
uklanja od usamljenosti, ublaava konflikte, povezanost sa slinim
sudbinama i ono to je jo jako vano jest osjeaj pripadnosti. Nevjerojatna
je injenica to se dogaa meu mladima jest da se na susretu mladih, da
je bila fascinantna injenica da nije bilo ni jednoga incidenta.
to se tie ljudi koji su na odreenim terapijama zajednika molitva
pacijenta pomae u terapiji. Radnici koji tamo rade na tim podrujima,
govore kako molitva ima jako puno uinka pri terapijskom lijeenju. Smisao
postojanja, smisao ivota, sve je to ono to ljude koji su u razliitim
ustanovama i to ih titi, a religioznost pri tome pomae. Jo neto to je
tipino jesu ozdravljenja i to je znanstveno nerasvijetljeno! I kao takva tu
naa rasprava staje.
Religioznost kao optereenje
Kao to religioznost moe biti terapija, ona moe biti optereenje
ovjeku za duevno zdravlje. Najei uvjetni faktori su sustavi, zabrana i
zapovjedi u odreenoj religijskoj skupini, prijetnje kaznama, pogotovo kada
se spominje kazna vjenog ivota, takoer, prezahtjevna moralna traenja
50
i pretjerana drutvena kontrola od strane religijskih autoriteta. to se
posebno vidi u zatvorenijim drutvima, u drutvima kojima vladaju
islamske voe. to se tie izloenosti tom psihikom optereenju
istraivanja pokazuju da psihiki ugroeni mogu biti oni koji ive u stroim
zajednicama. Jer e zajednica nametati ideal.
Pojedini psiholozi u svojim istraivanjima pronali su 3 naina,
sluaja u kojima religioznost moe dovesti do psihikih poremeaja, a to
su: 1. Izravno, 2. Neizravno i 3. Podravajue (pogotovo ako se prijee
osjeaji i nadnaravno). Uzroci tome mogu biti i potiskivanje intenzivnog
iskustva osjeaja ili ga jednostavno zabranjuju, ime se potiskuje vana
komponenta ovjekovog egzistiranja, a to su osjeaji. Neki psiholozi govore
o dvostrukoj prisili Double-bind ona je esto induktor patolokog
ponaanja, i 3 su uvjeta za tu situaciju: 1. Kada praktikant ima intenzivan
odnos s postavljaem zakona, kojemu je taj odnos vaan za njegovo
duevno zdravlje, moe se stvoriti taj sistem dvostruke prisile. 2.
Paradoksalne poruke, koje odreeni odnos moe slati, odailjati (budi
sretan, ne budi depresivan, budi ok, osjeaj se haj, Bog te voli, tako te je
lijepo vidjeti danas). 3. Kad je primatelju poruke nemogue prekinuti s
paradoksalnim porukama.
Veina vjernika osjea da je nemogue maksimalno ispuniti zahtjeve,
s jedne strane imate ideal, jer vjerska pravila se postavljaju kao ideal, i
sada ovjek koji bi 100% ivio taj ideal, ja bih ga nazvao da je to
monstrum. To je jednostavno nemogue. Nije lako redovito moliti, iskreno,
sabrano, u isto vrijeme, nije lako biti dobar susjed, nije lako uvijek biti fin,
nije uvijek lako ljudima udovoljiti, nije uvijek lako biti fer i apsolutno
pravedan prema svima, ili nekada ne biti zajedljiv, nekoga skajlati. U
velikom postotku velika veina vjernika moe izdrati takve napetosti, po
principu pa svi mi grijeimo, takvi smo kakvi smo, Bog nas prihvaa takve
kakvi jesmo. Treba naglasiti jo i to da religija nije neto to djeluje
neurotizirajue, nego religijska zajednica koja donosi propise zaogrnute
dogmatizmom
fundamentalizmom.
Fundamentalizam
zaogrnuti
dogmatizam moe ovjeka otjerati do odreenih nerijeenih paradoksa,
51
psihikih problema i sl. Zasigurno, treba imati na umu i sliku Boga kao
milosrdnog oca, a ne zlostavljaa i srditog suca. Put prema svetosti,
vjerskoj zrelosti jest proces koji traje ne par dana, nego nekoliko godina.
Bog je otac, majinske ljubavi!, Karl Rahner
Religioznost i kriminalitet
Danas, emo se pokuati dotaknuti odnosa religioznosti i kriminala.
Naizgled dvije nespojive stvarnosti. Meutim, ako uzmemo u obzir pitanje
a to je to kriminal? Onda emo doi do velikih upitnika. Ovdje autor to nije
obradio ovo pitanje, i mislim da bi barem u Hrvatskoj trebalo uzeti
istraivanje odnos religioznosti i kriminala. Vi danas imate kriminalce u
bijelim rukavicama.
Postoje odreeni zajedniki elementi u razvoju kako religioznosti tako
i kriminalitetu to su utjecaj socijalizacije, i takoer oba fenomena povezani
su sa strukturom linosti. Ta dva fenomena najee stoje u dijametralno
suprotnom odnosu i meusobno se iskljuuju. Uzmemo li definiciju
kriminaliteta to je onda ruenje moralnih i zakonskih normi za koje se vjera
zauzima. Ako je sruena moralna norma, ne mora znaiti da je sruio i
zakonske norme, pogotovo kada je zakon loe napravljen, jer zakon ine
ljudi.
Odnos religije i kriminala esto moemo vidjeti da je znaajan u sferi
izdravanja kazne (prihvaanje krivnje, resocijalizacija, promjena stavova).
Veliko je pitanje popravljaju li nai zatvori ljude, ili je to centralizirana
osveta. Svrha zatvora jest prvenstveno preodgojiti, a ne osveta. Meutim,
na problem jest taj to mislimo da smo u sferi NZ, da ne bi vladao kaos
uspostavljaju se odreeni zahtjevi, drava na sebe preuzima ulogu
osvetnika, puno ee nego ulogu da tog ovjeka predodgoji.
Religija je osobni odnos s Bogom, socijalna funkcija i moralna
funkcija su kao jedna cjelina. Mi religiju svodimo na moralnost i to je
osiromaenje religioznosti. Prema tome osnovno obiljeje kriminala jest:
krenje legalnosti, ali i devijantno (izvitopereno) ponaanje. Kriminal je
52
iroko gledano tetno ponaanje za drutvo koje podlijee sankcijama.
Povezanost normativni i religioznost.
Religioznost i kriminal su najee produkti socijalnosti. Iako je
ljudska narav, po naravi religiozan, odnosno da je ovjek po naravi
religiozan, moramo rei da se obrisi religioznosti oblikuju u sociolokim
faktorom odnosno u djetinjstvu
Eysenc (Ejsnek) tvrdi da je kriminal uroen, no danas nitko ozbiljan
to ne tvrdi, nego se smatra da se kriminal stjee socijalizacijom i uskom
vezom s njom. Dakle, kriminalitet je manjak odgoja, dezorijentacija,
negativan utjecaj. Do kriminalnog ponaanja se dolazi najprije djetinjstvo,
manjak odgoja, dezorijentacija na ljestvici vrijednosti, negativan utjecaj
okoline, kako obitelji tako i ire okoline u kojem dijete odrasta.
Korelacija religioznosti i kriminala, nisu istraivana ali postoje: vrlo
visoka negativna korelacija i obrnuta proporcionalnost. U vrlo visokom
postotku kod kanjenika se istie nedostatak vjerskog odgoja, znanja,
prakse, molitve i religioznog iskustva. injenica je da je bilo kakav vjerski
odgoj bolji nego ikakav. Vano je za zapamtiti da kanjenici imaju
manjkavu strukturu religioznosti, no vanjsko izricanje religioznosti ne mora
znaiti da je unutarnji religiozni stav kriminalca isti takav.
Znanstveni
pristup,
dva
su
bitna
elementa
kod
razvoja
disponiranosti kriminalnog ponaanja:

1. Djetinjstvo
2. Savjest
Kod zatvorenika su oba elementa ili zaputena ili teko oteena.
Poremeaj odgoja u djetinjstvu i to se vidi iz razvojne psihologije, ne mogu
se vie popraviti kada ovjek odraste. Posljedice toga su visoka
krimogenost, nestabilnost, nedostatak emocija, abulinost (nedostatak
volje), agresivnost, sklonost opijatima. Kasnija socijalizacija i loe drutvo
ovu disponiranost samo poveavaju. Savjest, opet djetinjstvo u sluaju
zaputanja djeteta savjest e ostati neizgraena i rudimentarna. Posljedice
su egocentrizam, nedostatak osjeaja krivnje, odbijanje drutvenih normi i
reda.
53
Mogunost promjene,
to je
uspostavljanje
odnosa
povjerenja.
Pastoralna prilika zatvorski duobrinik je najei traeni partner za

razgovor.
Zatvorsko duobrinitvo je toka doticaja religioznosti i
kriminala. Pravi pastoralni izazov biti e pastoral starih osoba. Druga

povlatena skupina jest pastoral zatvorenika, i gotovo etvrtina u
konstantnom radu s duobrinikom pokazuje susrete i naznake sa svetim.
Kriminal je moda potraga, apsolutno za neim nadnaravnim, jer svaki
ovjek trai sreu. Mogli bismo zakljuiti da religioznost i kriminalitet
upuuju jedno na drugo, i religioznost i kriminalitet povezani su s
psiholokim
uvstvima.
injenica
je
da,
pogotovo
amerikim
protestantskim zajednicama, to ste religiozniji, da je manja mogunost da

postanete narkoman. I tolerancija prema alkoholu je drugaija. Osobe koje
su visoko religiozno motivirane, onda su one visoko motivirane i u
humanom radu.
PSIHOLOGIJA DUOBRINITVA
Vjerojatno je novog karaktera. Vana uloga te psihologije je jer se
namee u odreenim kriznim situacijama, skupinama. Korijen je kriza
identiteta, ona raa dezorijentaciju, ona raa onda stres, a stres raa
psiholoko optereenje. Danas su ljudi sve vie i vie psiholoki
optereene. Ovdje vidimo jednu veliku ansu Crkve da se nametne kao
moralna nada da se nametne ljudima, jer u pitanju je ovjek, mo Crkve je
u injenici da ovjeka moete izvui iz mase, ona vie nije realna, kao to
je bila s poetka moderne, masa danas postaje virtualna, bezimena,
poevi od male djece. Pojedinca moramo izvui iz mase i od njega
napraviti individuum koji ima svoje ja. Koliko god mediji bili glasni protiv
Crkve, jo uvijek ih je strah od nedjeljne propovijedi svakog upnika, jer je
upnik slobodan. Zadatak Crkve je izvui pojedinca iz mase i to je mo
Crkve. Da bi stvorili neki individuum onda moramo imati snani svoj
vlastiti individuum.
Povijesni presjek
54
Sv.
Augustin
se
naziva
prvi
moderni
psiholog,
prije
razvoja
psihologije. U svakom sluaju, kada govorimo o razvoju zadnjih godina,

nema tu neke podjele, Freud je napravio tu podjelu, on je to distancirao.
Kod nas je Antun Trstenjak je izdao pastoralnu psihologiju. Vano je da
koliko god u nekom odreenom terapijskom kontekstu upuujemo
pacijenta sve je u njemu, a ne u vama. U katolikom pastoralnom
savjetovalitu vano je imati dekret. Prema tome odgovornost duobrinika
i njihova snana zadaa jest to oni prema njemu doivljavaju Boga. Ljudi
esto Boga doivljavaju preko duobrinika, sveenika, vjerouitelja i sl.
Kompletan duobrinik je njegov identitet, ne idete uvijek niz vodu, nego
imate svoje Ja, njegova duhovnost, kad bi svi vikali Hare-Krina, vi imate
svoje dostojanstvo. Takoer, vano je to se tie toga pastoralnopsiholoka izobrazba, barem imati na umu elemente ope psihologije, o
ljudskoj linosti, motivaciji. Moramo imati na umu religioznu izraenost,
vana je pastoralna mudrost. Prouiti sebe, raistiti sa sobom, a onda
upoznati ljude. Najvie to moe tetiti u duobrinitvo je povrnost,
neznanje, nestrunost, ne smijemo ljude stavljati u kalupe. Ovo je itava
mala nauka, i ispada da nitko ne moe postii neku nauku. Iako ste teolozi,
ljudi e traiti psiholoko miljenje.
Psihologijska mjerenja psiholokih iskustva
Psihologija empirijski eli donijeti provjerljive injenice. U psihologiji
se gleda na razliite naine religioznosti, s druge strane ne moemo ne
vidjeti openite pojedinosti kod svakog pojedinca, to je bazina osnova kod
psihologijskog promatranja, razliite su i metode samog istraivanja. Neke
specijalne, tu jednostavno nema i na to nas upuuje? irina postavljanja
pitanja je velika, od smisla ivota do prouavanja mistikih, tjelesnih
iskustava. Jo jednu stvar ne smijemo smetnuti, a to je da religioznost
sama po svojoj prirodi izmie empirijskoj realizaciji, takoer, religioznost
ima dimenzije koje ne moemo umjetno stvoriti da bismo prouavali. U
religioznosti jako teko moemo napraviti kvalitetni eksperiment, pogotovo
kada to osoba zna. Psihologijskim mjerenjem ne moemo rasvijetliti sve
55
aspekte religioznosti, naravno da je neke aspekte lake osvijetliti i s tim u
vezi postoje istraivanja koja su raena i imaju veze s religioznou. Velik
broj studija prouava sliku Boga kod ljudi, ili naine do kojih se dolazi do
slike o Bogu, takoer, esto su psihologijska istraivanja o fenomenu
obraenja, takoer, utjecaj religioznosti na linost, nisu rijetka istraivanja
utjecaja religioznosti na nae socijalne interakcije, mnoga istraivanja s
teoloke
strane
se
bave
podrujem
zauzimanja
vjerskih
stavova,
ponaanja itd. na emu se temelje religijska mjerenja:

1. Konstruirati pojam koji elimo istraiti, za nas je ovdje vaan konstrukt
religioznost, zadaa je otkriti sve dimenzije religioznosti, kao i mogunosti i
nain shvaanja. Takoer, i to je jako vano na temelju tih i takvih analiza
treba sastavljati razliite skale. Te skale, bi opet trebale iznjedriti religijske
upite, koji e se koristiti u raznim znanstvenim istraivanjima. Kvaliteta
istraivanja da bi bila objektivna mora ovisiti o nepristranosti, o
objektivnosti. Reprezentativni uzorak kad se uspostavi dobar, onda
moramo uzeti u obzir i spol, da bude podjednak, tek tada moemo krenuti
na istraivanje, tu treba postaviti dobru hipotezu, to elim dokazati u
svom istraivanju. Moramo imati eksperimentalni uzorak i kontrolni uzorak
(to su djeca, u gradu, ako emo istraivati uzrok religioznosti djece u svom
mjestu i u gradu) pitanja moraju biti jasna, konkretna, ne smiju biti
sugestivna. Dakle, konstrukt na temelju konstrukta radite sadraje
istraivanja, sadraji ljudske domene istraivanja su osjeaji. Kao drugo tu
je vaan socioloki aspekt, mjerenje izvanjskog stava i naravno kao trei
dio pristupa analizi ima i funkcionalni karakter.
Nakon toga kao u svakom istraivanju idu metode zbrajanja, izraun
i onda evaulacije, tako je kod svih istraivanja. To je ovaj, stvar koja moe
posluiti i vama ako ete danas sutra raditi neko istraivanje. Vano je
uspostaviti dobre odgovore (stavite li pitanje postoji li Bog, to je jako loa
ponuda odgovora). U ozbiljnim istraivanja se stavlja skala (potpuno tono,
vjerojatno tono, sigurno tono, vjerojatno netono, sigurno netono,
potpuno netono). Kod vjerskog znanja ne moete postaviti pitanje je li
Ivan bio Isusov suvremenik (ne moete rei, da ili ne).
56
Ekleziogene neuroze i religiozna psihopatologija

Obavezan lanak: I. IVKOVI, S. VULETI, Ekleziogene neuroze u
psihopatolokim oblicima religioznosti, u: Drutvena istraivanja, 16.
(2007), br. 6(92), 1263.-1285.
Moe se dobiti dojam da je sve patologija, da je religiozni odnos
patologije. Radi se o neurozama uzrokovanih crkvenom institucijom.
lanak se moe skinuti s hrcak.srce.hr Ekleziogene neuroze bile bi neuroze
uzrokovane
crkvenom
institucijom,
ili
nekim
odreenim
vjerskim
autoritetom. Psihoanaliza i psihoanalitika teorija rei e da je uzrok

ekleziogenih neuroza est i da se radi o konfliktu izmeu onoga to elim
biti i s druge strane ono to mi roditelj namee to je psihoanalitika teorija,
najei uzrok psihikih stanja. Kae Freud da se to moe izroditi u neku
neurozu, u prosjeku godinje 2-3% ve kod mlaih uzroka djece imamo
neurotino ponaanje. Takoer, radi se o jednom neistraenom podruju,
neuroza je bolest kod koje nastaju psihike smetnje, a da nije mogue
utvrditi promjene na ivcima ili organizmu. Kod neuroza se uglavnom misli
na psihike poremeaje, kojima je uzrok patoloki strah koji moe biti
vidljiv ili skriven, i taj strah uvjetuje niz reakcija koje opet rezultiraju
jednim odreenim vidom psihopatolokog ponaanja
(najblai oblik
neuroze su fobije, ovjek se biji pauka, bezazlena ivotinja, puhne ona

odleti, naime ima 6 nogu, upave su. I ovjek dolazi u prostoriju, i jedan
stan koji nije dugo iznajmljen, i to ovjek radi, ima patoloki strah od
pauka i sada ovjek trai pauka po stanu, patoloki strah uvjetuje da
ovjek ini radnje koje nisu normalne, i on time uklanja mogunost
postojanja pauka). Osim straha esto ide i osjeaj depresije, naravno da se
neuroza manifestira razliito-ovisno o psihikoj strukturi linosti, takoer,
stalni izvor neuroza dovodi do psiholokih, patolokih poremeaja. (Fobija
pauka, razliit je osjeaj kada vidite pauka jednom mjeseno kada
pogledate u indeks ili crkvenu krabicu sada vic o 2 pauka drugaije je
kad ste stalno izloeni paucima i sada da imate ozbiljnu neurozu,
normalno je da e doi do tekih patoloki poremeaja). Kod neuroza se
57
najee ne gubi osjeaj prema realnosti, osobe nisu sklone razvijanju
daljnjih psihikih poremeaja, i uvijek ostaje to ja kao ja. Kod neuroza je
prisutna varijabilnost duevnih stanja i moe oscilirati ak od jednog do
drugog patolokog fenomena. Takoer, mnogi psiholozi su se pozabavili
utjecajem suvremenog drutva na psihiku svijest pojedinca.
Neurotini simptomi dananjeg drutva
Mora
se
rei
da
prisutnost
neurotinih
simptoma
danas
je
prepoznatljiv, rije je o ponaanju veeg broja ljudi kada govorimo o

neurotinim simptoma drutva, koje prijei stanje opeg zadovoljstva
stanja pojedine drutvene skupine. Jednostavno zbog raznih razloga
pojedinac unutar drutva osjea se nesretan. to uzrokuje dalje, koja je
posljedica neurotinih simptoma? Smanjena radna produktivnost na poslu,
zategnutost
meuljudskih
odnosa,
zategnutost
odnos
na
meunacionalne odnose. Moemo rei da neurotina stanja u drutvu

nanose velike tete i tegobe i pojedincu i obitelji. Institucije su trebale biti
zabrinute ako doe do neurotine situacije, one su tu da bi maximizirale
ope duevno stanje zajednice. Stres je trajna izloenost naporu da se
ispune oekivanja, a osjeaj krivnje je krivi odnos samoprocjene vlastite
linosti. Primjeuje se da se u nekom zanemarivom postupku da je
neurotinost ea kod ena nego kod mukaraca, ali da i raste pod veim
postotkom kod ena. Meu poznatijim neurotinim simptomima dananjeg
drutva, a to su: stres i osjeaj krivnje. Neurotini simptomi uzrokovani
stresom javlja se kada pojedinac osjeti da ne moe ispunjavati zahtjeve
okoline, obitelji. Dakle stres, trojanac dananjeg drutva, opasna bolest
kojoj smo svi podloni. Kako se ljudi brane od stresa, odlaskom u crkvu.
Stres uzrokuje jedne odreene smetnje, krivu religioznost. Drugi neurotini
simptom dananjeg drutva je osjeaj krivnje, prisutan u suvremenom
drutvu, slian je stresu, esto proizvodi stres, s tim da je osjeaj krivnje
razliit u jednom elementu, osjeaj krivnje je kada doe do krivog odnosa
samoprocjene vlastite linosti. ovjek ima lou sliku o sebi koju su mu
roditelji nametnuli i samim inom ili konfliktu dogaa se ekspresija, taj
58
osjeaj krivnje se pokuava eliminirati. Osjeaj krivnje nikada nije povezan
u neto pozitivno. Kad pojedinac shvati da njegovo ponaanje nije u skladu
s moralnim vrednotama koje su mu nametnuli njegovi autoriteti. Svi
pokazatelji pokazuju kako religioznost pozitivno djeluje na ljudsku psihu, da
pomae eliminaciji patolokim poremeajima. Kranstvo moe doprinijeti
umanjenju stresa i osjeaja krivnje. Najei uzrok neurotinih simptoma
kod vjernika jest nezrela religioznost pogotovo s izrazitim osjeajem
krivnje. Najea komponenta nezrele religioznosti je kriva slika Boga,
uzrok tome je esto krivi odgoj gdje se Boga neprestano prikazuje kao
Boga koji kanjava, koji ne oprata, mladim ljudima i djeci se neprestano
stavlja pred njih to sve moraju uiniti da bi Boga usreili, da bi bio
zadovoljan, esto podravanje praznovjerja, nesigurnost u vjeri, pa kad
sam nesiguran udri po strogoi i autoritetu, sve u svemu prisutnost ovih
komponenata moe dovesti do odreenih neurotinih simptoma koje
zovemo ekleziogene neuroze.
Uzroci ekleziogenih neuroza
Djeca koja nisu imala ljubav u obitelji imaju esto potrebe u partneru
trai roditelja, koji bi ih vodili kroz ivot, strah da bi mogao biti naputen,
sam, patoloka mo da kontrolira sebe i drugih, pogotovo na vjerskom
podruju. Takoer, s druge strane kruti odgoj koji je prisutan u nekim
religioznim
ustanovama,
koje
odgajaju
svoje
lanove
utnjama,
zabranama, prijetnjama, kaznama, oblikovanje neprijateljskog stava prema

ivotu drugim rijeima sve to moe prouzrokovati ekleziogene neuroze.
esto se raa jo jedan poremeaj, a to je skrupuloznost, skrupulozna
savjest, stanje u kojem ovjek u svemu vidi da uvrijedi Boga. Drugi
ekstrem su laksisti da nita nije grijeh. Dodatan problem je kako takvim
osobama pomoi? Jako teko, jer ne postoji veliki broj obuenih psihologa.
Umjesto da se shvati da je ideal da bi sluio da bismo se mogli pribliiti, mi
ljudima trpamo osjeaj krivnje, i kod ljudi se ne doivljava Boja milost, ve
se boga doivljava kao sudca. Razmjerno veliki broj koji borave u
ustanovama
poput
sjemenita,
odgojnih
59
ustanova
veinom
izlaze
normalni. Jedan dio sveenika koje su otile u spolne devijacije, bili su
iznimno duhovni. Dodatan problem je jer psihoterapeuti nisu dovoljno
obueni,
nema
psihoterapeuta
koji
se
bavi
ekleziogenih
neuroza.
Ekleziogene neuroze ponajprije su posljedica pseudo kranskog odgoja,

krutog zakona i propisa, dogaa se to da religioznost umjesto da bude
ona koja e nam dati sreu, nai duevni mir ona zbog tog pseudo
kranskog odgoja postaje optereenje, opasnost za duhovno zdravlje,
strah od religioznosti. Drugim rijeima, jo uvijek smatram da mi ovdje
imamo jo uvijek relativno dobar vjerski odgoj, ali moe se dogoditi da mi
putem pseudo odgoja, roditelj djetetu namee krive slike Boga. Stalne
prijetnje kazni, sustavi prepunih zakona, kazni, ili jednostavno religijska
zajednica koja se slui ucjenama, koja dominira nad pojedincem, prava je
pozicija za nastanak jedne odreene neuroze. Ekleziogene neuroze znaju
prouzrokovati i sami vjerski slubenici koji svojim propovijedima stalno
pokazuju pogreke, koje se vie ili manje odnose na sve prisutnike. Postoje
nae neke mikro-etike zasade, imate mjesta gdje je psovka puno
normalnija nego dalje, i ako sada doe neki propovjednik, i uporno ukazuje
na to, oni znaju da je to loe, no potrebna je pastoralna mudrost, osjea
ovjek da to nije naravno dobro, problem je tu jer se esto takvi moralni
propovjednici polaze od vlastitih nedostataka. Visoko moraliziranje moe
dovesti da se normalan ovjek osjea nenormalno, pone se teiti
savrenstvu. ovjek se pone baviti svojim propustima, osjea se kao
bezvrijednim. Mnogi vjernici nakon nekog odnosa na neki seminar sebi
znaju postaviti cilj za savrenstvom umjesto da si postavi ideal. Vjernici
koji onda ne ostvare taj cilj, poinje osjeati krivnju, ili negirati svoje
nesavreno ponaanje. Onaj koji poinje osjeati krivnju i onaj koji sam
sebe uvjeri da nije sagrijeio u posljednjih dvadeset godina obojica imaju
velikih izgleda za neurotine simptome. est uzrok ekleziogenih neuroza
moe biti pogreno shvaanje vjerskih zakona. Dodatan problem je
tumaenje od kranskih kreposti, jedna od tih kreposti je poniznost, nju
esto pogreno tumaimo. Poniznost je ubiti moje ja. Neke od moralnih
kreposti, kao to je npr. poniznost, takoer mogu utjecati na ponaanje
60
koje se u velikoj mjeri ne razlikuje od osjeaja inferiornosti. Davanje
prednosti
drugomu
ispred
sebe,
prepoznavanje
vlastite
grjenosti,
percepcija udaljenosti izmeu ovjeka i Boga sve su to aspekti poniznosti

i svi su prilino bliski aspektima osjeaja inferiornosti. Ponizno ponaanje
zbog osjeaja inferiornosti nije bitno drugaije od poniznoga ponaanja
zbog ponosa (mogu biti ponizniji od tebe). Sam je Freud drao da je teko
razluiti osjeaj inferiornosti od osjeaja krivnje. Zapravo osjeaji krivnje
znae neurotine simptome. Kada crkveni ljudi veliaju poniznost, a da
pritom ne naglase granicu izmeu poniznosti i osjeaja inferiornosti, bez
naglaavanja vrijednosti ljudske osobe u Bojim oima, onda oni zapravo
potiu neuroze kod svojih vjernika.
Jo jedna kategorija obraenici, kod njih ne treba biti oprezan, nego
im pomagati, obraenik se oduevi i dogodi se nepoznavanje dovoljno
aspekata kranske vjere i to moe dovesti do ekleziogenih neuroza.
Obraenici su oni koji su zaljubljeni u Boga, ali u koji dio Boje egzistencije,
onaj dio koji njemu treba, oni su zaljubljeni u onaj dio Boje egzistencije
koji je njima pomogao, kasnije kada upoznajete Boga vidite da ima i drugih
elemenata, koje vam se manje ili vie sviaju, prihvaanjem svih tih
elemenata dolazi do ljubavi. Osobe esto ubiti obraenici u Crkvi trae
podrku i oprost. Temeljni element ekleziogenih neuroza nalazi se kod
nezrele religioznosti. Ako je netko religiozan ne znai da je on automatski
zdravo religiozan, ako je neko emocijalan ne znai da je on zdravo
emocijalan.
Oblici ekleziogenih neuroza
Danas govorimo o psihopatolokim oblicima religioznosti, radi se o
nekoliko
tipova
religioznosti
koje
moemo
oznaiti
kao
neurotinu
religioznost, kao pogrenu religioznost:

1. Ovisna religioznost kod te osobe je nejasan odnos s samim sobom.
Takve su osobe nestabilne u vjeri, esto su dezorijentirane, kontradiktorne
u ponaanju, kada treba preuzeti odgovornost, nemaju petlje nego trae
pomo od drugih. Takve osobe emo prepoznati po neprestanom traenju
61
svemonog autoriteta. Neprestano traenje Boga koji je svemoan ili
traenje duhovnog vou koji e mu neprestano rjeavati njegove
probleme, jer ih ne moe sam rijeiti. Poseban problem je da takve osobe
privlai religija jer je ona odreena moralna vertikala, i takve osobe kada
imaju ovisnu religioznost onda se oni kae za tog duhovnog vou jo
pogotovo ako je on vei autoritet. Problem je to takva osoba ne moe
sebe definirati, i trai snaan ego i onda to trai u crkvi.
2. Religioznost koja nagrauje takvi tipovi religiju rabe kao sredstvo za
rjeavanje vlastitih problema. Za ostvarenje dobiti, materijalne, duhovnih.
Za obranu od neugodnih situacija, za njih je jako bitna izvanjska forma,
Boga prizivaju samo u sluaju nude, kada im je potreban. Religioznost je
svojevrsna banka koja prua zadovoljtinu neurotinim potrebama, ona je
za njih obrambeni plat. Takvi ljudi imaju odreene tegobe i strah i onda se
obraa Bogu, stvara oko sebe neki plat, i u sluaju da mu neto treba
onda e oekuje neto od Boga tj. to je ono dam-da.
3. Zamjenska religioznost takvom tipu religioznosti svojstveno je
slijedee, nisu sposobni za komunikaciju s drugima i onda tu komunikaciju
komponira u zajednici, neurotik koji ima to obiljeje se moe identificirati s
drugim. Nesposoban je komunicirati s ostalim svijetom onda se nalazi u
takvoj skupini. Takve osobe imaju egzistenciju leptira, sad mi ovo ne valja
idem u ovu skupinu, sad mi to ne valja idem dalje i tako stalno.
4. Religioznost iz straha odnos prema boanstvu jest dvojak, to je
boanstvo je Numen Fascinones et numen tremendum. Dogaa se da
takve osobe Boga doivljavaju samo kao Boga koji prijeti, koji je strai,
takve osobe prema Bogu gaje strah, oni misle im sam neto sagrijeio
mene e kazna stii. Stalno promatramo, sve to nam se loe dogodi,
takve osobe odmah poinju promatrati kao Boju kaznu. Ovu vrstu
religioznosti karakterizira legalistiko ponaanje (ako inim sve po zakonu
onda su manje anse da sagrijeim). Osobe koji imaju takvu religioznost
biti e legalisti, takve osobe njeguju pobonost koja stalno radi neke
magine ine kojima je cilj zadobiti oprotenje. Smisao magije je slijedee:
podvrgnuti boanstvo pod svoju volju.
62
5. Mazohistika religioznost mazohisti su psihoafektivno gledano nezrele
osobe, oni su oni koji se samoozljeuju, pa moe doi i do tolike mjere da
se i fiziki ozljedi. Mazohist je progonjen patolokim, okrutnim mislima,
mislima koji ga tjeraju da sam sebe kanjava, poniava. Neurotini
mazohist
naginje
ponienju,
neuspjehom,
stalno
ima
potrebu
da
zadovoljtinu stekne patnjom. Odnos prema Bogu kod mazohista je

okarakteriziran krajnjom podreenou (ja sam nedosljedan...). esto je to
mazohistiko uivanje povezano s obrambenom reakcijom, oni tim svojim
mazohistikim
inom
manipulirati
time
da
manipulira
svetim.
Samooptuivanje, primjerena kazna, ono sveeniku kau dajte mi veliku

pokoru.
6. Hipomanina religioznost hipomanija je odreena uzbudljivost ne
visokog stupnja. Takvi tipovi sebi daju prava na karizmatine voe, sebe
smatraju izabranima, radi se o svojevrsnoj narcisoidnoj hipomaninosti
svojega ega. Dogaa se hipomanija u kojoj se odnos izmeu elje i
realnosti postaju vrlo konfuzni. esto je nedostatak zdrav odnos izmeu
elje i realnosti. Netolerantni su prema nevjernicima, ili pripadnicima
drugih religija. esto se takvi ljudi odaju razliitim religijskim seansama da
bi postigli to veu razinu religioznosti.
7. Opsesivna religioznost opsjednutost vjerom. Opsesija je patoloka
ideja, koja se namee pojedincu i pojedinac ih se ne moe osloboditi, zbog
njih osjea opstojnost i napetost. Takve osobe su problematine jer one
vide problem tamo gdje ga nitko ne vidi. Kad se to prebaci na religioznost
opsesivne osobe imaju fiksne ideje, nekontrolirane su, abnormalne
informacije, imaju nedovrene ideje. Dakle, takve osobe pokazuju neka
optereenja stalno osjeaju tjeskobu, napetost, neprestana potreba da
trai neprijatelja za svoju vjeru. Kao jedan od negativnih priroda
opsesivnosti moemo iznijeti mehaniku molitvu. Opsesivni ljudi su ljudi
bez nade, jer ne mogu prebaciti objekt svog nadanja u budunost.
Patoloka opsesija dogaa se kada osoba neprestano ima bogohulne misli
za vrijeme molitve.
63
8. Skrupuloznost pripada u podruje opsesivnosti, osoba kontinuirano
odlazi na ispovijed, kako bi se oslobodila grijeha, i to traje jako kratko.
Bolesna opsjednutost grijehom. Skrupuloznost moe doi u nekoliko faza.
9. Svjesni neurotini ateizam ne elimo ateizam svesti na neurozu. Ako
postoje neurotini vjernici postoje i neurotini nevjernici. Tu se radi o
osobama koje su kao ateisti svjesni, ali podloga je neraien odnos
izmeu boanskog autoriteta. Vrlo esto je uzrok injenica da nije
nadvladan konflikt s roditeljem kao nositeljem vjerskog autoriteta. esto je
kod ateista najivlji osjeaj za boanstvom.
10. Nesvjesni neurotini ateizam neplodna religioznost, neka vrsta
konflikta
izmeu
stavova
stvarnog
ponaanja,
svjesno
vjerujem,
meutim, na nesvjesnoj razini taj ovjek ne pokazuje religiozno ponaanje.

Takve osobe stalno imaju potrebu preispitivati.
11. Neurotino vjersko obraenje pojedina obraenja ne moraju imati
vjerske motive, iako e se izraavati vjernikim simbolima, treba uvidjeti
psiholoku strukturu ovjeka koji se obratio. esto obraenici nemaju
stabilnost, na samim poetcima imaju ovisnu religioznost.
Osobe svojim nereligioznim neurozama pridaju vjerski smisao,
najee se tu pojavljuje i ekleziogena neuroza. Osim razliitih ovih tipova
mi imamo razliite psihopatoloke stilove u kojima moemo prepoznati te
ekleziogene neuroze.
1. Histerini stil karakteristika histerika da se uvijek odraava emocijalno.
im vidi da nije u centru panje, osvrtat e panju na sebe, ljutiti e se na
ljude za koje smatraju da moraju pridati neku panju. Te su osobe
podloene sugestijama, relativno su pasivne, pa izgleda da su svjesne
stanja stvari, no u njima kuha. Osobe s histerinim karakteristikama
najee se lijepe s neuobiajenim oblicima religioznog izraavanja,
prakticiranje posebnog oblika religioznosti, bizarni oblici religioznog
ponaanja. Za njih nisu vana doktrinalna pitanja, za njih je vano da te
Bog voli, da je to prekrasno. Takve se osobe ne obaziru, ak i racionalno da
ponu sumnjati kau da je to nemogue. Kod takvih ljudi se moe dogoditi
64
fundamentalizam. Takve osobe lako ponu vjerovati u paranormalne
dogaaje.
2. Opsesivni stil sasvim drugaiji karakter ovoga to smo govorili, elja za
kontrolom, savrenstvom, takve osobe su nefleksibilne po moralnim
pitanjima, najei glagol im je morati itd. Takve osobe s jedne strane ima
potrebu premjetati problem na drugoga, a s druge strane vidi da je u
njemu problem.
3. Depresivno-mazohistiki stil depresivne osobe esto izraavaju osjeaj
manje vrijednosti, zlo u sebi, moe odvesti do mazohizma, kad se
mazohizam uvue u religioznost, za mazohiste je patnja cijena. Mazohisti
vjeruju da ih Bog voli samo ako oni pate.
4. Narcisoidni stil redoviti znakovi patoloke narcisoidnosti su prilino
jasni: koncentriranost na sebe, nesposobnost suivljavanja s drugima,
osjeaj da su posebni, lijepi i sl. Oni misle da ime povlateno mjesto u
religioznim zajednicama, da ih Bog posebno blagoslivlja ili favorizira.
Zanimljivo je da se narcisoidnost zna nametnuti na poniavanje. Duboko u
sebi narcisoidna osoba sebe mrzi i ne prihvaa. Narcisoidna patologija
moe poprimiti i oblik inferiornosti i umanjivanja vlastite vrijednosti, kao
npr. Uvjerenje da je osoba nedostojna, grena, nevoljena od Boga.
5. Paranoini stil obuhvaa sumnjiavost i manjak povjerenja, imaju
osjeaj da ih stalno netko prati i provjerava. Oni ne prihvaaju osobnu
krivnju za svoje potekoe. Strunjaci za njih znaju rei da prave muhu od
slona i jako su osjetljivi, pa ak i na najmanju mrvicu suprotstavljanja. U
veini sluajeva ineligentne su osobe i najee ih zanimaju inteligentne
teme, vrlo rado se zanimaju za teologiju, politiku, istraivanje u svemiru i
slino.
religioznom
kontekstu,
takve
osobe
podravaju
stavove
konvencionalnoga religioznog sustava. esto se ponaaju nekritiki prema

monim i pomalo idealiziranim moralnim autoritetima (sveenici, biskupi,
papa), dok se kritiki ophode s lanovima drugih grupa koje imaju
suprotno miljenje o crkvenim autoritetima. esto su praznovjerni i
stereotipni, te esto misle da ih netko kontrolira, pa onda i oni ponu
kontrolirati. Njihov famozni proces podjele na mi i oni poprima goleme
65
razmjere. Oni koji imaju drugaije miljenje postaju neprijatelji koje treba
napadati i pod svaku cijenu poraziti. Spremni su braniti one u koje imaju
povjerenja. Odriu se ljubavi nautrb moi i vlasti. Njihov je bog, bog moi,
a njihova privrenost njemu pokuaj je stjecanja jamstva da su jaki i
sigurni u okraju s okolnim neprijateljskim snagama.
Pastoralni odgovori
Kada su u pitanju neurotini vjernici nije dovoljno ostati na
ohrabrenjima i poticajima da se uzdaju u vjeru i da se nadaju Bojem
oprotenju. Mnogi vjernici ostaju u svome neurotinom stanju, jer osjeaj
grijeha ili krivnje, uza sva duhovna ohrabrenja, ostaje i dalje. esto ne
doivljavaju oprost i progoni ih osjeaj krivnje. Ispovijed je tu slina kao i
kod Freuda, ona smanjuje neurotinu aksioznost osjeaja krivnje i ukljuuje
mogunost promjene i preobrazbe pojedinca u odnosu na druge i drugih u
odnosu na pojedinca. Zadovoljtina (pokora) moe biti vitalni korak prema
uspostavi normalnih odnosa i sa sobom i s okolinom, korak ka harmoniji i
povjerenju, a isto tako i prilika da se utae osjeaji slabosti i neuspjeha.
Pokora je korisna za ublaavanje neuroza, pomae pacijentu jer on tako
moe preko zadovoljtine oprostiti samome sebi. Crkva, naime, nudi
tradicionalnu poruku spasenja, koja donosi novu nadu i nov smisao ivota,
kao i zajednitvo vjernika. Crkva u vjernicima budi vjeru, ohrabruje ih za
nove korake, priprema ih na susret s opasnostima, sprema ih na drutvene
i politike odgovornosti, ali istodobno i dri u duhovnoj i psihikoj
ravnotei, pa je stoga Crkva ili zajednica vjernika izvanredno mjesto za
skupnu terapiju. Uloga sveenika je da upuuje poruku utjehe, nade i da
daje snagu onima koji pate. sveenik moe umanjivati psihike patnje
molitvom, a posebno sugestivnim molitvama. Uloga vjernike zajednice
jest ta da ona moe posluiti u stvaranju ozraja povjerenja osobi koja se
osjea nesigurnom. Vjerski su obredi vjerniku zajednitvo u neemu to je
najvee i najvrjednije, zajednitvo s Bogom. Autentina vjera se ne treba
bojati psihoterapije jer i ona moe poveati stupanj vjerske zrelosti.
66
Zrela religioznost
Nakon to smo rekli da postoje odreene derivacije i iskrivljenosti
koje dovode do neurotinih oboljenja, definirat emo sada to je to zrela
religija. Moramo najprije znati to je zrelost ovjeka? Zreli ovjek je onaj
koji ispravno shvaa stvarnost, ima sposobnost pozitivnog odnosa prema
ljudima, to ne znai da ne smijemo kritizirati, takoer takva osoba razumije
i prihvaa sebe, da bi razumjeli sebe morate uiti sebe, kako se ponaam u
nekim situacijama i jo najvanije prihvatiti sebe, to znai prihvatiti se sa
svojim manama, koje u pokuavati rjeavati. Za zrelost potrebna je
integracija i ravnotea vlastitih psihikih procesa, takoer i aktualizacija
vlastitih potencijala. Ukoliko ovjek ima priliku aktualizirati vlastite talente i
ako to uini onda je to zrela osoba. To su sve ciljevi, nema 100% zrele
osobe, nema ovjeka koji je sve to ostvario. Razliite su dimenzije nae
osobnosti.
Ve smo rekli da situaciji unutar religijskog konteksta moe biti malo
udna, da doe
danas prorok Ezekiel i kae da je propovijedao suhim
kostima, danas bi bio u ludnici. Postavljaju nam se 2 pitanja: 1. Je li religija

sama po sebi znak zrelosti i nezrelosti? Smatram da smo kroz ovaj kolegij
ve odgovorili na to pitanje. Ne postoji ovjek koji je nereligiozan, a na to
pitanje moramo rei da je religija znak zrelosti.
2. to karakterizira zrelu nasuprot nezreloj religioznosti? Religiozno zrela
osoba reflektira osobno iskustvo s objektivnim shvaanjem.
Kriterij zrele religioznosti
1. Ostavlja veliki prostor za rast Kad sam bio kao dijete, govorio sam
kao dijete, mislio sam kao dijete, kad sam odrastao odbacih ono djeje.
Kod nas je problem jer nam ostaje djetinja vjera.
2. Jaa urednost ivota bez zasljepljivanja religiozno zrela osoba je
prvenstveno racionalna, uravnoteena osoba. Priznajem kaotinost ali
idem prema cilju.
67
3. Obuhvaa cijelo podruje ljudskog iskustva esto reduciramo
religioznost, individualistiku osobnost stvaramo ispred zajednitva.
4. Zrela religioznost ohrabruje slobodu pojedinca, ali ne zaboravlja
odgovornost.
5. Religiozno zrela religioznost moe prihvatiti obveze, ali ne zahtijeva
apsolutnost religijska zrelost ne ovisi o onome koliko vjernik vjeruje.
Neke karakteristike religiozno zrelog ovjeka
Zrelog ovjeka religioznost ga nadahnjuje, a ne sputava ga. Vjeruje u
dobrog Boga koji ovjeka prihvaa i voli, a ne da ga kanjava. Vjera zrelom
ovjeku nije optereenje, nego mogunost sretnog ivota, lako nadilazi
okvire vlastitih interesa. Zrela osoba Boga shvaa kao pomo i nadu nakon
smrti.
Unutarnje osobine: religiozno zrela osoba ima mjeru, uravnoteen je,
temeljit, tolerantan, strpljiv, nije nametljiv, ne moralizira. Zreo ovjek je
smiren, razborit, razuman, ne zavidi, ne omalovaava druge, posjeduje
osjeaj slobode, nenavezan je. Zreo ovjek je uporan, iskren, nije
licemjeran, altruist.
Nain govora: odmjereno govori i paljivo slua, ne klevee, ne potencira
mane drugih, obino istie
Nain postupanja s drugima; ukazuje na dobre stvari kod drugih ljudi, nije
inspektor tue moralnosti
Ostale osobine: religiozno zrela osoba se brine o drutvenoj zajednici, ideje
pretvara u djelo, uvijek ima neto dobro za rei i uiniti, njegov nain
ivota oituje da je vjernik, zna priznati da je pogrijeio, ispriati se,
prihvaa ljude onakvima kakvi jesu, nije zlopamtilo, nije pakostan. Zrelo
religiozna osoba na nenametljiv i originalan nain.
68
Onaj tko nikad nije pogrijeio, nikad nije pokuao napraviti
neto novo
(Albert Einstein)
3 Za eventualne tiskarske pogreke ne odgovaram J
69

Psihologija Religije

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Psihologija Religije

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

qwertzuiopasdfghjklyxcvb

Predmet prouavanja je individuum osoba.

Religioznost je dinamiki proces. Pogotovo u 20.st. kad je paradigma

Cilj predmeta; razumjeti religijski stav i odnos, a ne kako je ovjek

racionalnoga, nego mnogobrojnih fizikih procesa. U kranstvu sve

Religioznost kroz prizmu psihologije linosti

ozdravljenje, tualjke. S obzirom na tehniku moljenja postoje razliiti naini

Meditacija nas odmara, oputa. Pojedini psiholozi su istraivali

utjecaj hodoaenja nekoliko dana prije, nekoliko dana za vrijeme, i

Razliiti su uinci bilo usliane ili neusliane

je misticizam tenja za djetinjstvom poput

misticizam se esto prenosi u odgovornu drutvenu djelatnost.

Oivljavanje egzorcizma u svijest o prisutnosti i golemoj snazi odreenih

predodreeno. I tu dolazi do vjeitog nerjeivog problema slobode.

jednostavan strah od kazne. Kao posljedica stvarnog i anticipiranog

suvremena psihologija pokuava

eliminirati osjeaj krivnje i to nije zgodno za religioznost. Mnogi katolicima

Individualna osoba i religioznost

produktivno-efektivna motivacija, tolerancija nesigurnosti kod drugih,

Religioznost u razliitim psihologijskim sustavima

populaciji, determinizam, prenaglaavanje seksualnosti, manjak tolerancije

pojmova. Potaknuo je ekumenski duh u svijetu i otvorio je vrata pomirenju

egzistencijalne problematike. Psihologija ne moe dokazati, ali ni nijekati

Viktor E. Frankl(1905. 1997.)

Utemeljitelj je logoterapije, zvane i egzistencijska analiza i psihoterapija

smislom tiskana je u 78 izdanja i prodana u vie od devet milijuna

koncentracijskim logorima. Razmiljajui o tom osobnom iskustvu teke

fenomenolokom analizom: ovjek u svom ivotu u biti tei pronalaenju

religioznost doi do izraaja. To praktiki znai, sa svojom religioznou

ispunjenju ivotnih zadaa najee garancija duevnog zdravlja ili

oblikovanje identiteta) iznijeti emo glavne crte djeje religioznosti:

religioznosti koja je dobro ilustrirana u poznatom istraivanju J. Piageta o

kao onaj odraslih. Djeji jezik

socijaliziranje ve je to egocentrini jezik koji se sastoji od monologa i

pojanjava i funkciju vjerske mitologije, koja uva trajne vrijednosti u

karakteristike i psihosocijalnu dinamiku. Prva faza je mlada zrela dob

mesijanskom religioznou koja je obiljeena (?). Mlai zreo ovjek sklon je

agresivnost produciraju antidrutveno i agresivno ponaanje. Djeca iz tople

kriticizam, a u drugom respektirajui autoritet i potujui zakone samo

najsigurnije stvari preispitivati i bacati na njih uvijek novo svjetlo s

intelektualnom razvoju mladih.

oblikovanje slike o samom sebi, dolazi do mladenakog egocentrizam.

operacija, svakako je jedan od vanih uvjeta visokog moralnog razvoja.

zajednikog ivota, ali ovdje govorimo o fenomenu nemoralnih naredaba

podinjavanje volji novog oca, tj. Boga-oca. Religioznost je zapravo prisilna

ovjeanstvo e, prema njemu, ovu neurotinu fazu i iluziju vrlo dobro

zdravljem. Koncept je preuzet od biheviorista.

konceptima religioznosti, te takoer postupkom meta-analize doli do est

duevnom zdravlju. Traganje za religioznou ima najbolju pozitivnu

suvremenom stresu, ovjek kada je pogrijeio i kada doe na ispovijed i

dogmatizam moe ovjeka otjerati do odreenih nerijeenih paradoksa,

disponiranosti kriminalnog ponaanja:

Pastoralna prilika zatvorski duobrinik je najei traeni partner za

Zatvorsko duobrinitvo je toka doticaja religioznosti i

kriminala. Pravi pastoralni izazov biti e pastoral starih osoba. Druga

protestantskim zajednicama, to ste religiozniji, da je manja mogunost da

psihologije. U svakom sluaju, kada govorimo o razvoju zadnjih godina,

ponaanja itd. na emu se temelje religijska mjerenja:

Ekleziogene neuroze i religiozna psihopatologija

autoritetom. Psihoanaliza i psihoanalitika teorija rei e da je uzrok

neuroze su fobije, ovjek se biji pauka, bezazlena ivotinja, puhne ona

prepoznatljiv, rije je o ponaanju veeg broja ljudi kada govorimo o

meunacionalne odnose. Moemo rei da neurotina stanja u drutvu