You are on page 1of 510

FACULTE DES LETTRES ET DES SCIENCES HUMAINES

DE SARAJEVO

TRAVAUX
TOME 3
(Histoire, Histoire de lart, Archologie)

SARAJEVO
2014

FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU

RADOVI
KNJIGA 3
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)

Ova knjiga Radova posveena je


prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)

SARAJEVO
2014

RADOVI
Filozofskog fakulteta u Sarajevu
(Historija, Historija umjetnosti, Arheologija)
Knjiga 3
2014.

Ova knjiga Radova posveena je prof. dr. Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011)

REDAKCIONI ODBOR
Salih Foo, Dubravko Lovrenovi, Pejo okovi, Zijad ehi, Vesna MuetaAeri, Husnija Kamberovi, Salmedin Mesihovi, Senadin Musabegovi,
Asja Mandi, Aida Abadi-Hodi, Mirza Hasan eman, Snjeana Vasilj
REDAKCIJA
Enes Pelidija, Esad Kurtovi, Edin Radui, Aladin Husi,
Amila Kasumovi, Fahd Kasumovi, Amra ai, Adnan Kaljanac,
Haris Dervievi, Andrea Baoti, Amir Duranovi, Emir O. Filipovi

SEKRETAR REDAKCIJE
Emir O. Filipovi
UREDNIK
Esad Kurtovi

 auna gledita u pojedinim prilozima odraz su stavova autora,


N
a ne nuno i Redakcije asopisa.

 vaj broj Radova dio je izdavake aktivnosti


O
Filozofskog fakulteta u Sarajevu planirane za 2013. godinu.

IN MEMORIAM
prof. dr. Ibrahim Karabegovi
(1931-2011)

sadraj

Sadraj
Rije redakcije.............................................................................................. 15
Amila Kasumovi, ivotni put prof. dr. Ibrahima Karabegovia
(5. juni 1931 27. august 2011)............................................................................... 17
OKRUGLI STOL
ENE U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI
Pejo okovi, Krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika....................... 23
Elmedina Duranovi, ene iz Bosne na tritu roblja u Dubrovniku 1279-1301....... 47
Enes Dedi, Uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni................................ 63
Narcisa Semi, Predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj Bosni....................... 75
Slaven Tadi, Nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj Bosni...................................... 85
Irfan Teskeredi, Dvorske dame u srednjovjekovnoj Bosni....................................... 93
Nedim Rabic, Maria ...von Bosnien, bosanska vojvotkinja njemaka grofica...... 105
Amer Sulejmanagi, Anna de Bosna, de regno Dalmacie
Ana od vidnice (1339-1362).................................................................................. 131
Denan Dautovic, Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka
Ludovika I Velikog i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania............................. 141
Amer Dardagan, O bugarskim princezama na bosanskom
dvoru sa posebnim osvrtom na kraljicu Doroteju...................................................... 159
Emir O. Filipovic, Kcerka i unuk bosanskog vladara?
Prilog prosopografiji i heraldici Kotromanica........................................................... 169
Marjan Drma, Kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj Bosni................ 185
Husein Sejko Mekanovi, Portret i nadgrobna ploa bosanske
kraljice Katarine Kotromani (1425-1478) u Rimu............................................... 199
Senja Mahini, ivotni put posljednje bosanske kraljice Mare,
nakon propasti Bosanskog kraljevstva....................................................................... 211
Semir Hambo, Samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije
bosanske vojvotkinje: Jelena Hrani i Jelena Nelipi............................................... 225
Esad Kurtovi, Najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u
Dubrovniku i dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vijeku.......................... 235
7

sadraj

Devad Drino Benjamina Londrc, Posebnost pravnog poloaja


ene u bosanskom srednjovjekovlju............................................................................ 253
LANCI I RASPRAVE
Amra ai, Mithraism in the territory of todays Herzegovina............................... 263
Edin Veletovac, Kasnoantike bazilike u Bosni i Hercegovini.................................. 277
Esad Kurtovi, Vlasi Pilatovci.................................................................................. 301
Amila Kasumovic, ovjek iz sjene: Eugen Sladovic pl. Sladoeviki........................ 311
Mitsutoshi Inaba, Obitelj u modernoj Bosni i Hercegovini iz
perspektive pedagogije Herberta Spencera................................................................. 321
Amir Kliko, Prilog prouavanju stradanja Bonjaka i
Hrvata Prijedora 1992............................................................................................. 341
Mesud adinlija, Prsten za glavu adaje: Sarajevo u
stratekim ciljevima Republike Srpske 1992-1995................................................... 355
PRIKAZI, RECENZIJE I OSVRTI
Ivana Boi, Veljko Pakvalin, Antiki sepulkralni spomenici s
podruja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj. LXXXIII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012, 543 str....................... 387
Denan Brigi, Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja
borba, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 495 str.................................. 392
Edin Veletovac, ,
IV i V , , ,
. 26, , 2002, 220 str................................................................................. 395
Midhat Dizdarevi, , . ,
, 3, , 2005, 224 str............ 400
Midhat Dizdarevi, ,
| Jewelry from Novo Brdo
From the Archaeological Collection of the Late Middle Ages,
, , 2006, 301 str.................................................................. 405
Senja Mahini, Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja, knj. I, sv. 1,
Sarajevo, 2012, 162 str............................................................................................. 409
8

sadraj

Emir O. Filipovi, Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel lterer Schriften.


Philologisch-linguistische Studien | Bosna u ogledalu starije pismenosti.
Filoloko-lingvistike studije, Liaunigg, Wien, 2013, str. 172.................................. 412
Enes Dedi, Zrinka Peorda Vardi, U predvorju vlasti. Dubrovaki antunini
u kasnom srednjem vijeku, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku
Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Dubrovnik, 2012, 240 str........................... 415
Irfan Teskeredi, Dubravko Lovrenovi, Bosanska kvadratura kruga,
Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2012, 495 str.............................................................. 418
Enes Dedi, Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika, Svezak 1:
Korijeni, struktura i razvoj dubrovakog plemstva, Svezak 2:
Vlasteoski rodovi (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi (M-Z), Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Serija:
Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, Knjiga 17, Svezak 1-3,
Zagreb-Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336, 384 str.................................................. 421
Enes Dedi, Zbornik radova: Stjepan Tomaevi (1461.-1463.) slom
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, ur. Ante Birin, Hrvatski institut
za povijest Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu,
Zagreb Sarajevo, 2013, 294 str............................................................................. 425
Nedim Rabi, Miroslav Palameta Miro Ragu Marinko utalo,
Tajna Boljuni | The Mystery of Boljuni, Stolac, 2012, 170 str................................. 429
, ,
, , , 2011, 254 ............................. 432
Lorens Kugi, Mustafa Spahi Osman Lavi, Reis Mehmed
Teufik efendija Azabagi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280 str............................ 435
Lorens Kugi, Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi (Zbornik radova),
Institut za istoriju, Posebna izdanja, Knjiga 9, Sarajevo, 2012, 259 str.................. 438
Sanja Gladanac, Davor Kovai, Redarstveno-obavjetajni sustav
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, 328 str................................................................ 441
Mitsutoshi Inaba, Stefan Willer Sigrid Weigel Bernhard Jussen (Hg.),
Erbe bertragungskonzepte zwischen Natur und Kultur,
Suhrkamp, Berlin, 2013, 274 str.............................................................................. 444
Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963. 2013. (istorijat i
bibliografija izdanja), ur. Devad Juzbai, prir. Melisa Fori Minela elmo,
ANUBiH CBI, Sarajevo, 2013, 170 str.......................................................................... 450
9

sadraj

Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i


povijest okolia, br. 6, Zagreb Samobor, 2010, 271 str.......................................... 453
Denan Dautovi, , . 1,
, , 2013, 348 str................... 456
AKTIVNOSTI ODSJEKA ZA HISTORIJU
Kemal Abdi, Okrugli stol Zemlje antikog Ilirika prije i poslije
Milanskog edikta, Filozofski fakultet u Sarajevu, 7. maj 2013. godine................... 463
Denan Dautovi, esta bijenalna konvencija Asocijacije za izuavanje
perzijaniziranih drutava (Sixth Biennial Convention of Persianate
Societies), Sarajevo, 1 6. septembar 2013. godine.................................................. 469
Denan Dautovi, Izvjetaj o radu Drutva za prouavanje
srednjovjekovne bosanske historije za 2012. i 2013. godinu..................................... 473
Denan Dautovi, Okrugli stol ene u srednjovjekovnoj Bosni,
Filozofski fakultet u Sarajevu, 29. novembar 2012. godine...................................... 477
Denan Dautovi, Obiljeavanje 550 godina od pada
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva (1463 2013)........................................... 481
Amila Kasumovi, Znanstveni skup Nijemci u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini Nova istraivanja i perspektive | Die Deutschen in
Kroatien und Bosnien und Herzegowina Neue Forschungen
und Perspektiven, Filozofski fakultet u Sarajevu,
4-5. oktobar 2013. godine......................................................................................... 487
In memoriam
Emir O. Filipovi, In memoriam Tibor ivkovi.................................................... 495
Diplomirani studenti Prvog i Drugog ciklusa po Bolonjskom sistemu
studiranja na Odsjeku za historiju, Katedri Historija umjetnosti i
Katedri Arheologija (2012-2013)............................................................... 499
Spisak suradnika........................................................................................ 505
Upute autorima za oblikovanje priloga....................................................... 506

10

sadraj

Contents
A word from the Editor.......................................................................................................15
Amila Kasumovi, The Life Path of prof. dr. Ibrahim Karabegovi
(5th June 1931 27th August 2011)........................................................................... 17
ROUND TABLE
WOMEN IN MEDIEVAL BOSNIA
Pejo okovi, Krstjanice, Bosnian nuns, in the eyes of contemporaries.......................23
Elmedina Duranovi, Women from Bosnia on the Slave Market in
Dubrovnik 1279-1301............................................................................................... 47
Enes Dedi, Frequency of Female Names in Medieval Bosnia................................... 63
Narcisa Semi, Representations of Women on the Steci of Medieval Bosnia............. 75
Slaven Tadi, Jewellery and Clothing of Women in Medieval Bosnia........................ 85
Irfan Teskeredi, Court Ladies in Medieval Bosnia................................................. 93
Nedim Rabic, Maria von Bosnien: Bosnian Dutchess German Countess......... 105
Amer Sulejmanagi, Anna de Bosna de Regno Dalmacie
Anna of Schweidnitz (1339-1362).......................................................................... 131
Denan Dautovic, Relations between Bosnia and Hungary through the
prism of the Marriage between Louis the Great and Elizabeth,
the Daughter of Stjepan II Kotromani..................................................................1441
Amer Dardagan, Bulgarian Princesses on the Bosnian Court with
special regard to Queen Doroteja.............................................................................. 159
Emir O. Filipovic, The Daughter and Grandson of a Bosnian ruler?
A Contribution to the Prosopography and Heraldry
of the Kotromani dynasty....................................................................................... 169
Marjan Drma, Royal Nuptial Festivities in Medieval Bosnia................................. 185
Husein Sejko Mekanovi, The Portrait and Tombstone of Bosnian
Queen Katarina Kotromani (1425-1478) in Rome............................................... 199
Senja Mahini, The Life of the Last Bosnian Queen Mara after the
fall of the Bosnian Kingdom...................................................................................... 211
Semir Hambo, The Independece in Business Initiative of two Bosnian
Dutchessess: Jelena Hrani and Jelena Nelipi........................................................ 225
11

sadraj

Esad Kurtovi, Breastfeeding for Hire and the upbringing of Under-Age


Children in Dubrovnik and its Hinterland in the Late Middle Ages...................... 235
Devad Drino Benjamina Londrc, The Particularity of the Legal
Position of Women in Medieval Bosnia.................................................................... 253
ARTICLES AND TREATISES
Amra ai, Mithraism in the territory of todays Herzegovina............................... 263
Edin Veletovac, Late Antique Basilicas in Bosnia and Herzegovina....................... 277
Esad Kurtovi, The Pilatovci Vlachs........................................................................ 301
Amila Kasumovic, The Man from the Shadows:
Eugen Sladovi pl. Sladoeviki.................................................................................. 311
Mitsutoshi Inaba, The Family in Modern Bosnia and Herzegovina
from the perspective of the Pedagogy of Herbert Spencer........................................... 321
Amir Kliko, A Contribution to the Study of the Suffering of
Bosniaks and Croats of Prijedor in 1992.................................................................. 341
Mesud adinlija, A Ring for the Head of a Dragon: Sarajevo in the
Strategic Goals of Republika Srpska 1992-1995...................................................... 355
BOOK REVIEWS AND RECENSIONS
Ivana Boi, Veljko Pakvalin, Antiki sepulkralni spomenici s
podruja Bosne i Hercegovine, ANUBiH, Djela, Knj. LXXXIII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, Knj. 9, Sarajevo, 2012, 543 str....................... 387
Denan Brigi, Salmedin Mesihovi, Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja
borba, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2011, 495 str.................................. 392
Edin Veletovac, ,
IV i V , , ,
. 26, , 2002, 220 str................................................................................. 395
Midhat Dizdarevi, , . ,
, 3, , 2005, 224 str............ 400
Midhat Dizdarevi, ,
| Jewelry from Novo Brdo From the
Archaeological Collection of the Late Middle Ages, ,
, 2006, 301 str.............................................................................................. 405
12

sadraj

Senja Mahini, Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje


srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja, knj. I, sv. 1,
Sarajevo, 2012, 162 str............................................................................................. 409
Emir O. Filipovi, Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel lterer Schriften.
Philologisch-linguistische Studien | Bosna u ogledalu starije pismenosti.
Filoloko-lingvistike studije, Liaunigg, Wien, 2013, str. 172.................................. 412
Enes Dedi, Zrinka Peorda Vardi, U predvorju vlasti. Dubrovaki antunini
u kasnom srednjem vijeku, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku
Hrvatski institut za povijest, Zagreb-Dubrovnik, 2012, 240 str........................... 415
Irfan Teskeredi, Dubravko Lovrenovi, Bosanska kvadratura kruga,
Synopsis, Sarajevo Zagreb, 2012, 495 str.............................................................. 418
Enes Dedi, Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika, Svezak 1:
Korijeni, struktura i razvoj dubrovakog plemstva, Svezak 2:
Vlasteoski rodovi (A-L), Svezak 3: Vlasteoski rodovi (M-Z), Zavod za
povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Serija:
Prilozi povijesti stanovnitva Dubrovnika i okolice, Knjiga 17, Svezak 1-3,
Zagreb-Dubrovnik, 2011-2012, 352, 336, 384 str.................................................. 421
Enes Dedi, Zbornik radova: Stjepan Tomaevi (1461.-1463.) slom
srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva, ur. Ante Birin, Hrvatski institut
za povijest Katoliki bogoslovni fakultet u Sarajevu,
Zagreb Sarajevo, 2013, 294 str............................................................................. 421
Nedim Rabi, Miroslav Palameta Miro Ragu Marinko utalo,
Tajna Boljuni | The Mystery of Boljuni, Stolac, 2012, 170 str................................. 429
, ,
, , , 2011, 254 ............................. 432
Lorens Kugi, Mustafa Spahi Osman Lavi, Reis Mehmed
Teufik efendija Azabagi, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 280 str............................ 435
Lorens Kugi, Bosna i Hercegovina 1941: novi pogledi (Zbornik radova),
Institut za istoriju, Posebna izdanja, Knjiga 9, Sarajevo, 2012, 259 str.................. 438
Sanja Gladanac, Davor Kovai, Redarstveno-obavjetajni sustav
Nezavisne Drave Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski
institut za povijest, Zagreb, 2009, 328 str................................................................ 441
Mitsutoshi Inaba, Stefan Willer Sigrid Weigel Bernhard Jussen (Hg.),
Erbe bertragungskonzepte zwischen Natur und Kultur,
Suhrkamp, Berlin, 2013, 274 str.............................................................................. 444

13

sadraj

Enes Dedi, Pedeset godina Centra za balkanoloka ispitivanja Akademije


nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 1963. 2013. (istorijat i
bibliografija izdanja), ur. Devad Juzbai, prir. Melisa Fori Minela elmo,
ANUBiH CBI, Sarajevo, 2013, 170 str.......................................................................... 450
Nedim Rabi, Ekonomska i ekohistorija: asopis za gospodarsku povijest i
povijest okolia, br. 6, Zagreb Samobor, 2010, 271 str.......................................... 453
Denan Dautovi, , . 1,
, , 2013, 348 str................... 456
ACTIVITIES OF THE HISTORY DEPARTMENT
Kemal Abdi, Round table The Lands of the Ancient Illyricum before and after
the Edict of Milan, Faculty of Philosophy in Sarajevo, 7th of May 2013.................. 463
Denan Dautovi, Sixth Biennial Convention of Persianate Societies,
Sarajevo, 1st 6th of September 2013........................................................................ 469
Denan Dautovi, Report about the Activities of the Society for the
Study of Medieval Bosnian History for 2012 and 2013........................................... 473
Denan Dautovi, Round table Women in Medieval Bosnia,
Faculty of Philosophy in Sarajevo, 29th of November 2012....................................... 477
Denan Dautovi, Marking of the 550th Anniversary of the fall
of the Bosnian Kingdom (1463 2013).................................................................. 481
Amila Kasumovi, Scientific conference Germans in Croatia and
Bosnia and Herzegovina New research and perspectives,
Faculty of Philosophy in Sarajevo, 4th 5th of October 2013..................................... 487
In memoriam
Emir O. Filipovi, In memoriam Tibor ivkovi......................................................... 495
Graduate students of the First and Second cycle of the Bologna
system of education at the History Department, the Chair
for the History of art and the Chair for Archaeology (2012-2013)............. 499
List of contributors.................................................................................... 505
Instructions for authors.............................................................................. 506

14

rije redakcije

Rije Redakcije
Potovani itaoci.
Trei broj naih Radova odraava praksu dvogodinjeg izlaenja koja postaje
prepoznatljivom i ustaljenom. Ovaj broj posveujemo naem nedavno preminulom
prof. dr Ibrahimu Karabegoviu (1931-2011). Iako kao ve dokazani i istaknut nauni radnik, profesor Karabegovi doao je na Odsjek za historiju kada je to bilo
najpotrebnije, u presudnim trenucima ratne opsade Sarajeva. Njegovo ranije bogato
nauno i radno iskustvo u Institutu za istoriju sa veim brojem iskusnih i mlaih
naunih saradnika omoguilo mu je lake prilagoavanje u novoj sredini i rad sa
kolegama i studentima koji su ga svesrdno prihvatili. Profesor Karabegovi ostavio
je znaajnog traga u preivljavanju, stabilizaciji imida i nastavnoj i naunoj obnovi
Odsjeka za historiju. Kao ef Odsjeka istrajno se zalagao za njegovo pozicioniranje meu najvanijim naunim institucijama u Bosni i Hercegovini. Ovim brojem
Radova izraavamo duboku zahvalnost naem efu i Profesoru. Biranim rijeima o
profesoru Karabegoviu dr. Amila Kasumovi otvara stranice naeg asopisa.
Rubrike koje nudi na asopis i koje odraavaju djelatnost Odsjeka za historiju i
katedri Historija umjetnosti i Arheologija zapoinjemo prezentacijom izlaganja sa
okruglog stola posveenog temi ene u srednjovjekovnoj Bosni kojeg je organiziralo
i njegove rezultate za tampu pripremilo Drutvo za prouavanje srednjovjekovne
bosanske historije. Ustaljenim rubrikama u kojima je svoj doprinos dao vei broj
autora, studenata svih ciklusa, saradnika i nastavnika, pripadaju lanci i rasprave,
Prikazi, recenzije i osvrti, Izvjetaji i pregled Aktivnosti Odsjeka za historiju. Na
kraju asopisa, u rubrici In memoriam, prisjeamo se nedavno rano preminulog istaknutog djelatnika i naeg prijatelja dr. Tibora ivkovia.
U ime Redakcije koristim priliku da se zahvalim autorima na njihovim doprinosima i naoj kui, Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, na omoguavanju izlaenja ovog broja. Za oekivati je da e ponueni sadraji opravdati uloene
napore i predstavljati prijatne trenutke za ljubitelje historije, historije umjetnosti i
arheologije.
Esad Kurtovi
Urednik

15

amila kasumovi

ivotni put prof. dr. Ibrahima Karabegovia


(5. juni 1931 27. august 2011)

Postoje ljudi koji ostave dubog trag u naem sjeanju. To su ljudi ije ale, zgode
i nezgode rado prepriavamo, ijoj se jednostavnosti i neposrednosti uvijek iznova
divimo. Njihov odlazak ostavlja prazninu i sjetu.
Profesora Karabegovia srela sam prvi put kao studentica etvrte godine. Mojoj
generaciji je ostao u sjeanju po lakoi kojom je pripovijedao povijest Jugoslavije,
ubacujui uzgred neku prikladnu alu i anegdotu. Nedugo nakon toga smo postali
kolege; istina, vrlo kratko jer je profesor otiao u penziju, a ja sam naslijedila njegov
kabinet: soba broj 139. Sudbina je htjela da povodom profesorova odlaska u penziju
upravo ja napiem njegovu biografiju i bibliografiju. Tada sam dola na ideju da uradimo i jedan intervju, koji neu nikada zaboraviti. Taj mi je intervju dao mogunost
da doivim Ibrahima Karabegovia kao ovjeka, a ne samo kao profesora. Upravo
zbog toga, nikada mi nee biti teko pisati o profesoru Karabegoviu.
Profesor Ibrahim Karabegovi roen je 5. juna 1931. godine u Modrii, gdje je
zavrio osnovnu kolu. Srednjokolsko obrazovanje je nastavio u Banjoj Luci, Doboju
i Derventi. Studij historije je upisao na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Diplomirao je 1956. godine. Postdiplomski studij je nastavio na Filozofskom
fakultetu u Beogradu, gdje je 1966. godine odbranio magistarski rad Rascjep u radnikom pokretu BiH 1919-1920. godine. Deset godina poslije je odbranio i doktorsku
disertaciju Reformizam u radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska
rata (1919-1941). Disertacija je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Nakon zavrenog studija historije, profesor Ibrahim Karabegovi se vratio u rodni kraj, gdje je radio kao profesor historije u osnovnoj koli i gimaniziji. Godine
1963. je primljen na mjesto asistenta na Institutu za istoriju radnikog pokreta (danas Institut za istoriju). Zvanje naunog savjetnika je stekao 1985. godine. U narednom periodu je biran na poziciju direktora Instituta, u dva navrata. Takoer, bio je
glavni i odgovorni urednik asopisa Prilozi, koje je izdaje Institut za istoriju.
Od 1994. godine je bio angairan na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u
Sarajevu. Biran je u zvanje redovnog profesora. Drao je nastavu iz predmeta Istorija
17

amila kasumovi

Jugoslavije. Profesor Karabegovi je bio mentor za nekoliko magistarskih radnji i


doktorskih disertacija. Takoer, bio je i lan komisija za odreeni broj magistarskih
i doktorskih radnji koje su odbranjene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te Filozofskom fakultetu u Zadru.
Predmet profesorovog naunog interesovanja predstavljali su problemi iz socijalne povijesti i povijesti reformistikog radnikog pokreta u Bosni i Hercegovini. Rezultat njegova naunog angamana su dvije knjige (Radniki pokret u Bosni
i Hercegovini izmeu revolucionarne i reformistike orijentacije 1909-1929. godine,
Svjetlost, Sarajevo1973; Reformistiki pravac u radnikom pokretu Bosne i Hercegovine 1919-1941, Svjetlost, Sarajevo 1979). Pojavio se kao koautor u jo est izdanja,
objavio je znaajan broj naunih i strunih radova, prikaza i ocjena u respektabilnim
asopisima kao to su Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Prilozi
Instituta za istoriju, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika i sl.
Nagrade Veselin Maslea i 27. juli predstavljaju krunu profesorova naunog i
drutvenog angamana.
Umro je 27. augusta 2011. godine, sedam godina nakon to je penzioniran. Ostavio je dubok trag u sjeanjima svojih kolega i prijatelja, ostavio je toplinu u srcima
onih koji su ga poznavali, ostavio je djeli svoje ljudskosti da nas podsjea na ono to
je uistinu bitno.

18

OKRUGLI STOL
ENE U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


27-87.645-055.2(497.6)04/14

Pejo okovi

Krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika*

Apstrakt: Rad je zamiljen kao prilog razmatranju velike teme o poloaju i ulozi ene u
srednjovjekovnom bosanskom drutvu. S obzirom na injenicu da je ta tema iznimno iroka
i sveobuhvatna, autor je svoju znatielju usmjerio prema posebnoj skupini koja je svojim
ivotnim pozivom i djelovanjem u slubi drugih uivala veliki ugled, ali joj sve to nije osiguralo pozornost suvremenika. Rije je o eni u crkvi, tonije o bosanskim redovnicama, kako
onima u katolikoj Bosanskoj biskupiji tako i onima koje se poslije javljaju kao krstjanice
u okviru heterodoksne Crkve bosanske. Prednost mukih lanova crkve je izrazita, ene su
neizbjene pratilje koje u tiini obavljaju svoje enske poslove i pomau redovnicima u
ispunjenju svojega poslanja. Svakodnevni ivot je pred njih znao stavljati svakovrsna iskuenja, napose u vremenima kada je poputala stega i razmahale se strasti, to je mjeovitim
redovnikim zajednicama nanosilo velike i nepopravljive tete, pa su crkvene i redovnike
vlasti nalagale izbjegavanje sumnjivih prilika koje su poslije u zlobnim prepriavanjima suvremenika usporeivane s tekim scenama biblijskih iskustava. Stvarni ivot je oduvijek bio
drukiji kako u nesebinoj plemenitosti tako i u neokajanoj grjenosti, pobonost je bila
protokol kojega su se iskreno drali bogobojazni, a oni drugi su vie brinuli o ovozemaljskim dobrima i udobnostima ivota. Benediktinsko naelo ora et labora podijelilo je poslove i dnevne obveze drutvene zajednice oratores i preporodilo privredni ivot Zapadne
Evrope. Bosanske redovnice su pod starost i u bolestima bile upuene na dobrotu i pomo
drugih. Je li njihova poslovina pobonost prezrela ovozemaljska dobra ili je siromatvo
stalea iz kojega dolaze lanovi njihova reda i Crkve ozbiljno pritiskalo osobito nemone,
ostaje u ovom trenutku bez odgovora.
Kljune rijei: Bosanska biskupija, bosanske redovnice, krstjanice, krstjani, povijesna
vrela, ena, bosansko drutvo, poloaj, uloga
Abstract: The paper is conceived as a contribution to the study of a larger topic about
the role and position of women in the medieval Bosnian society. Considering that this subject is extremely broad and all encompassing, the author only directed his curiosity towards the members of a distinct group which did not draw much attention of contemporaries
* Rad je izvadak iz veega rukopisa.
23

Pejo okovi

despite of their great reputation achieved by their life calling and work in the service. This
concerns females in the Church, more specifically Bosnian nuns, those within the Catholic
Bosnian bishopric, as well as those which appear later as Krstjanice within the heterodox
Bosnian Church. The advantage of male Church members was obvious, females were simply their inevitable followers who quietly performed their female chores and helped
the monks in the fulfilment of their mission. Everyday life placed in front of them various
lures, especially in those times when discipline slackened and passions flared, which inflicted great and irreparable damage to the mixed monastic communities, so the Church and
monastic authorities ordered the avoidance of suspicious circumstances which were later
compared by contemporaries to the difficult scenes of Biblical temptations. The real life
was always different in the altruistic dignity but also in the unrepentant sinfulness, piety
was a protocol which was strictly adhered to by god-fearing individuals, while others took
more care about worldly goods and the comforts of life. The Benedictine motto ora et
labora divided jobs and daily tasks of the social community of oratores and revived the
economic life of Western Europe. Bosnian nuns in their old age and sickness were dependent on the goodness and help of others. The question whether they rejected the worldly
goods because of their proverbial piety or whether this was merely a result of the poverty
of their class still remains unanswered.
Key words: Bosnian bishopric, Bosnian nuns, krstjanice, krstjani, historical sources,
women, Bosnian society, position, role

Redovnitvo pravovjernoga i heretikoga usmjerenja na podruju srednjovjekovne bosanske drave pokazalo se iznimno izazovnom i zahvalnom temom te je o njemu nastala opsena struna i popularna literatura. Moglo bi se stoga olako pomisliti
kako su sva vana pitanja s tom problematikom u cijelosti istraena i znanstveno
obraena te da vie generacija povjesniara nee dulje vremena imati potrebu baviti
se njima. Ipak, nije ba tako! Dok je primjerice o redovnicima, heterodoksnim krstjanima i pravovjernim franjevcima mnogo pisano i puno se toga o njima saznalo
ali, ni priblino sve to bismo o njima rado eljeli znati o redovnicama oba usmjerenja, koliko nam je poznato, nije posebice pisano, a o krstjanicama nije napisan
nijedan samostalan rad. Usmjeravanjem pozornosti prema eni, njezinu poloaju i
ulozi u srednjovjekovnom drutvu u velikim historiografijama otvoreno je istraivanju novo veliko podruje prolosti u kome je smjeten i od oiju javnosti sakriven
itav jedan svijet u kojemu eni pripada sredinje mjesto. Zanimanje za enu i enske
zajednice u srednjovjekovnom bosanskom drutvu, kako za one laikoga tako i za
one klerikoga statusa, u dananje vrijeme takoer je u porastu i za oekivati je da se
i na tom polju razmaknu granice saznanja i smanji prostor mranoga srednjega vijeka. Ovim radom pokuat emo pridonijeti tom nastojanju tako to emo svoju istraivaku radoznalost ciljano usmjeriti prema onoj malobrojnoj skupini bosanskih
24

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

ena koje su odluile ivjeti pobonim i svetim ivotom, a suvremeni ih izvori nazivaju krstjanicama. Okolnosti u kojima se rodila ideja za ovu temu te prigodni karakter rada nameu ogranienja zbog kojih se naslovljena problematika nee moi
cjelovito zahvatiti i iscrpno obraditi tako e se i nakon ovoga rada traganje za izgubljenom prolou bosanskih redovnica moi nastaviti ugledajui se na entuzijazam
s kojim su znani i neznani pisali o Crkvi bosanskoj, uz upozorenje da budui istraivai koji se budu bavili djelovanjem bosanskih redovnica nee biti u tako dobrom
poloaju kao oni koji su napisali tolike radove o bosanskim redovnicima. I u toj se
injenici jasno oitava podreeni poloaj ene u drutvu i njezina potpuna iskljuenost iz vrenja javnih, graanskih i crkvenih slubi.
Pravna i teoloka shvaanja te tadanja prirodoznanstvena miljenja o eni ostavila
su vidljivoga traga na stupanj nae obavijetenosti o naslovljenoj temi. Unato tome
vrlo oskudna svjedoanstva njihovih suvremenika ipak pruaju nepobitan dokaz da
su redovnice na podruju srednjovjekovne bosanske drave doista postojale, da su ih
tretirali potpuno ravnopravno stavljajui ih uz bok mukim lanovima reda te da im
je, prema oekivanju, molitva propisana pravilom njihove redovnike zajednice bila
jedna od glavnih obveza. Krstjani su inili okosnicu Crkve bosanske, bili su nosioci
njezina javnog i duhovnog djelovanja i sva je pozornost crkvene i drutvene javnosti
bila usmjerena prema njima, pa stoga suvremena izvorna svjedoanstva biljee samo
njihove nastupe i istiu ugled koji su uivali ne samo u bosanskome drutvu nego i
ire, kako se primjerice hvalio i u toj ulozi uivao gost Milutin Crnianin. Protivno
njima, o krstjanicama se uope nije govorilo, kao da ih suvremenici nisu primjeivali, njihov doprinos duhovnosti kao da nisu cijenili, a zbog utnje izvora moglo bi se
pomisliti da ih uope nije ni bilo ili da im je pojava u srednjovjekovnom bosanskom
drutvu ostala potpuno nevana. Sve to valja staviti u iri drutveni kontekst poloaja i uloge ene u drutvu toga doba u kome je za nju i njezino djelovanje bio rezerviran zatvoreni prostor uglavnom omeen sa etiri kuna zida, a ona svedena na
domaicu i roditeljicu u laikim te moliteljicu u crkvenim krugovima. S obzirom na
injenicu da je prostor za djelovanje srednjovjekovne ene, prema tadanjim shvaanjima, openito bio vezan uz kuu, voenje kuanstva i obavljanje svih uobiajenih
poslova, redovnicama je, kao osobama posveenim Bogu, bila nametnuta obveza
dnevne molitve. Ostavi zatvorene unutar samostanskih zidina,1 one nisu mogle na
sebe svratiti pozornost suvremenika koji bi o njima i njihovim djelima zabiljeili
poneku zanimljivu pojedinost i tako na njih sauvali uspomenu i otrgnuli ih od
1

 ak je i Franjo Asiki nalagao enama da ostanu zatvorene meu samostanskim zidovima, usp.

Raoul Manselli, Sveti Franjo Asiki, Svjetlo rijei, Franjevaka provincija Bosna Srebrena, Sarajevo,
2011, 250. Strah pred enom kao moguom zavodnicom nagnao je najvie crkvene vlasti da zabrane
klericima da posjeuju ene, da ih zadravaju kod sebe ili da s njima zajedno stanuju, od zabrane su
izuzete njihove majke, sestre ili druge enske osobe koje su radi poodmakle ivotne dobi bile izvan
svake sumnje, Codex iuris canonici Pii X, 32, can. 133.
25

Pejo okovi

potpunoga zaborava. Njihove molitve koje su po svojoj redovnikoj obvezi bile dune moliti u odreene sate u toku dana i u sve dane u tjednu, mjesecu i liturgijskoj
godini bile su jednostavnije i ogranienije od molitava i liturgijskih obreda pridranih mukim lanovima njihova reda, one su u molitvama obvezno sudjelovale, ali ih,
po svemu sudei, nisu predvodile. U takvim okolnostima uobiajeni kuni, to jest
samostanski poslovi za potrebe svoje redovnike zajednice ispunjavali su najveim
dijelom njihovu svakodnevicu, a to se njihovim suvremenicima, kako laicima tako i
klericima, inilo obinim i nevrijednim da bi o tome ostavili traga u svojim spisima
i djelima. Taj opsegom i raznovrsnou svoga sadraja vrelima ne opisani posao mogao bi se, ini nam se, najprikladnije usporediti s onim kakav je obavljala posluga na
vlastelinstvima s veim brojem lanova.
Jedan od razloga zato o krstjanicama nije ni znanstveno ni popularno pisano
treba potraiti u injenici da o njima gotovo uope nema vijesti u sauvanim povijesnim vrelima na temelju kojih bi se moglo govoriti o njihovu ivotu i radu te
izvoditi cjeloviti i pouzdani zakljuci. Objanjenje takvog stanja u izravnoj je vezi s
tadanjim shvaanjima ene i njezina podlonog poloaja u drutvu u kojemu je ona
bila iskljuena iz javnih slubi, iako su se od vremena razvijenoga srednjega vijeku
mogli sve ee uti glasovi koji su zagovarali njezinu punu ravnopravnost s mukarcem. Prvi spomen redovnica u srednjovjekovnoj Bosni zabiljeen je u Bilinopoljskoj
izjavi od 8. travnja 1203, gdje se za njih jednostavno kae da su ene naega reda
za koje se priori krstjanskih samostana obvezuju pred papinskim legatom Ivanom
de Casamarisom da e ubudue one biti odvojene od mukaraca u spavaonicama i
blagovaonicama.2 Potpuno je suglasna tom obeanju bosanskih redovnika odredba parike sinode iz 1212. ili 1213, odrana zauzimanjem kardinala i papinskoga
legata u Francuskoj Roberta Courona, kojom se zabranjuju posjeti enskih osoba
redovnicima,3 uz napomenu da su istovjetne zabrane nale svoje mjesto u pravilima
nekih prosjakih redova, poput Reda manje brae, utemeljitelja Franje Asikoga,
koji je svojim sljedbenicima, uz druge propise, strogo zapovijedao da se nasamo ne
drue i ne razgovaraju sa enama i da ne ulaze u samostane redovnica, kako zbog
 Femine vero, que de nostra erunt religione, a viris separate erunt, tam in dormitoriis quam refectoriis,
et nullus fratrum solus cum sola confabulabitur, unde possit sinistra suspicio suboriri, Augustin
Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia (= Monumenta
Slavorum) I, Osnabrck, 1968, 20; usp. Joseph Koller, Historia epsicopatus Quinqueeccelsiarum
I, Posonii, 1782, 311; Tadija Smiiklas, Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije (= CD), III, Zagrebiae, 1905, 25; Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora
o bosanskim krstjanima, Rad JAZU, knj. 270, Zagreb, 1949, 128; Pejo okovi, Interpretacija
Kniewaldova kritikog izdanja Bilinopoljske izjave, Prilozi, br. 32, Institut za istoriju, Sarajevo,
2003, 114.
3
Karl Joseph von Hefele, Conciliengeschichte, nach den Quellen bearbeiter V, Freiburg im Breisgau,
1866, 867; usp. Leo Petrovi, Krani bosanske crkve, Hrvatski narodni kalendar br. XXXV,
Napredak, Sarajevo, 1944, 186, bilj. 290.
2

26

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

toga meu njima ne bi nastala sablazan.4 Oito loa iskustva iz ranije prakse redovnikih zajednica i novih pokreta s vjerskim predznakom utjecala su na najvie crkvene vlasti da preventivno porade na suzbijanju negativnih pojava i neodgovornoga
ponaanja meu svojim posveenim lanovima.
Na jedini pisani izvor nepobitno potvruje da je na podruju katolike Bosanske biskupije potkraj XII. i u poetku XIII. st. na duhovnom polju djelovalo redovnitvo, ali nita odreeno ne kae kojemu su crkvenom redu pripadali bilinopoljski
krstjani i ene njihova reda, kako su ih sami u spomenutome spisu nazvali. To je
pitanje zaokupljalo povjesniare od samih poetaka zanimanja za vjerske i crkvene
prilike u srednjovjekovnoj Bosni, pa su pokuavali na njega dati odgovor, ali jedinstveno rjeenje jo nije pronaeno jer bi se slinost koju bi u njih nali, rasplinula kad
kod bi ih gledali oima velikih crkava.5 Tu nemo u sagledavanju zorno je i nehotice
izrazio Dragutin Kniewald napisavi da se za krstjane s kraja XII. i poetka XIII. st.
jedva moe pretpostaviti da su redovnici a njihova zajednica samostan u zapadnom
ili istonom znaenju te rijei.6 Upravo gledanje na bosanske redovnike oima velikih crkava onemoguivalo je istraivaima da kau to su i kakvi su oni uistinu bili
jer ih je u svakom pokuaju usmjeravalo da istiu kod njih ono to oni nisu. Ukratko,
oni nisu lanovi nijedne od dviju velikih crkava, njihova vjera koju vjeruju je vjera
bosanska (la fede bosignana), a crkva kojoj pripadaju je Crkva bosanska.
to se stanja povijesnih vrela tie i njihovih vijesti relevantnih za naslovljenu
temu, nakon sporazuma predstavnika krstjana s papinskim legatom de Casamarisom na Bilinom Polju i njegove potvrde pred kraljem Emerikom na dunavskom
otoku Csepelu 30. travnja 1203, gdje su u ime bosanskoga redovnitva obveze preuzeli njihovi priori Ljubin i Draeta (Brageta),7 krstjani i krstjanice, odnosno ene
njihova reda koji su djelovali na podruju i u sastavu katolike Bosanske biskupije vie se ne spominju. Unato postignutome sporazumu i preuzetim obvezama
 a zabrana nalazi se u oba Franjina pravila, onom nepotvrenom pravilu (Prvo pravilo) iz 1221.
T
i potvrenom pravilu (Drugo pravilo) iz 1223, usp. Franjevaki izvori, 168, 195. Na strah od
kompromitacije upuuje otar prijekor biskupa Marboda iz Rennesa koji je uputio Robertu
d Arbrisselu to u svom pokretu ima iznimno velik priliv ena, napomenuvi u duhu poznate izreke
da je teko, ako ne i nemogue zamisliti, da se ne zapali slama blizu vatre. Manselli, Sveti Franjo
Asiki, 241.
5
Daniele Farlati, Illyricum sacrum IV, Venetiis, 1769, 46, je pretpostavljao da su krstjani Bilinopoljske
izjave po svoj prilici bili bazilijanci. Traganja za odgovorom nastavljena su a da neslaganja nisu
prevladana, usp. Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005,
241-242, 246-247, napose bilj. 54-66, gdje su navedeni vaniji autori.
6
Kniewald, Vjerodostojnost, 138; usp. Aleksandar Hoffer, Dva odlomka iz poveeg rada o
kranskoj crkvi u Bosni, Spomen knjiga iz Bosne, Zagreb 1910, 80.
7
Theiner, Monumenta Slavorum I, 20; usp. Koller, Historia I, 312; Smiiklas, CD III, 25; okovi,
Interpretacija, 114-115.
4

27

Pejo okovi

pred hrvatsko-ugarskim kraljem Emerikom,8 crkveni je ivot u zemlji bana Kulina


nastavio, po svemu sudei, tei bez bitnih promjena jer se u vrelima nepunih dvadeset
godina poslije ponovo govori o jaanju krivovjerja u Bosni, gdje heretici kako je pisao
papa Honorije III. svojemu legatu Akociju i ostrogonskome nadbiskupu Ivanu javno
propovijedaju bludnje svoje zloe na veliku tetu stada Gospodnjega,9 ali u tim vijestima,
kao i onima to su slijedile potom, nema spomena ni krstjanima ni krstjanicama.
Potkraj vladavine bana Prijezde u njegovoj se dravi pojavila nova crkvena organizacija iz suvremenih vrela XIV. i XV. st. poznata kao dualistika Crkva bosanska sa
svojim redovnicima krstjanima i redovnicama krstjanicama. O njima izrijekom
govori najpoznatiji lan crkvene hijerarhije, gost Radin Butkovi u svojoj oporuci
od 5. sijenja 1466. Prema njemu pravi krstjani i prave krstjanice su krteni i
prave su vjere apostolske za koje navodi da su se sastajali na odreenim mjestima
radi molitve svaki veliki dan u sve nedjelje, petke i velike blagdane tijekom itave
godine, a s obzirom na podrijetlo dolazili su iz oba drutvena stalea, iz reda seljatva (kmetova) i plemstva (dobri mui). Osim tih podataka, gost Radin u oporuci
navodi po imenu tri krstjanice, bratuedu Vukavu, sinovicu brata mu Tvrtka, zatim
sestrinu Vukavu mlau, ker sestre Vukne i Milisavu, koja s njim nije rodbinski
povezana nego je pripadala uskom krugu onih crkvenih osoba zajedno s dvojicom
krstjana, Radojem i Radanom, za koje se kae da su poli za njim.10 Po stilizaciji tog
obligavit, quod si de cetero supradictos vel alios homines in heresi scienter manutenere vel
defendere in terra sua presumpserit, mille marcas argenti persolvet, quarum medietas vobis, altera
vero fisco nostro medietas obvenit, Theiner, Monumenta Slavorum I, 22; Smiiklas, CD III, 3637. Odorico Raynaldi, Annales ecclesiastici ab anno 1198. ubi desinit Cardinalis Baronius I, Lucae
1747, 120-121, ispravu je objavio pod 1202. godinom, a Georgius Pray, Annales regnum Hungariae
ab anno Christi 997 ad annum 1564 I, Vindobonae, 1763, 192; i J. P. Migne, Patrologiae cursus
completus, ser. secunda, Patrologia latina CCXV, Prope Portam Lutetiae Parisiorum, 1855, 240;
CCXVI, 289-290, navode 1204. kao godinu njezina izdavanja. Usp. Vjekoslav Klai, Poviest Bosne
do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 43-64; , ,
, . 15, 1903, 364, Marko Perojevi, Ban Bori i ban Kulin, u:
Poviest Hrvatskih zemalja BiH od najstarijih vremena do godine 1463. I, HKD Napredak, Sarajevo,
1942, 213-214, navode da je obveze u ime bosanske strane, uz plaanje novane kazne od 1000
srebrenih maraka ako bi se hereza u zemlji ponovno javila ili bi sumnjieni bosanski redovnici
otpali od katolike vjere, preuzeo banov sin koji se nalazio na ugarskome dvoru. Franjo Raki,
Bogomili i patareni, , .LXXXVII, , .
38, 1931, 395, je pogreno ustvrdio da je tom prigodom u Ugarsku iao sam ban Kulin,
a , , , , . CXXIX,
. 53, 1940, 173, bilj. 1, izrijekom upozorio na njegovu pogreku.
9
sicut audivimus, in partibus Bosnie tamquam in cubilibus structionum heretici receptati, velut
lamie nudatis mammis catulos suos lactent, dogmatizando palam sue pravitatis errores in enorme
gregis dominici detrimentum, Augustin Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram
illustrantia (= Monumenta Hungarorum) I, Osnabrck, 1968, 31; Smiiklas, CD III, 196.
10
iro Truhelka, Testamenat gosta Radina. Prinos patarenskom pitanju, GZM, knj. 23, Sarajevo,
1911, 371-375 i Tab. I-IV; Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975,
170-172; Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima (13. 15. st.), Zagreb,
8

28

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

dijela oporuke dalo bi se pomisliti da se tu oporuitelj namjeravao pobrinuti za duhovne osobe, krstjane i krstjanice. Uz neka tu navedena imena, poput Stojsave mlae moje, Radinove sestre Vukne i njegove sinovice Vuice, oznaka o njihovoj redovnikoj pripadnosti nema, pa se pred istraivaima otvara iroko polje mogunosti u
kojemu plodno niu nesigurne pretpostavke, stoga je ovdje dovoljno upozoriti na
Truhelkino miljenje da bi i one mogle biti redovnice.11 Toj pretpostavci protivi se
spominjanje oporuiteljeve sestre Vukne koja je bila udana ena i imala potomstvo,
njezina je ker spomenuta krstjanica Vukna mlaa. Vijesti o krstjanicama u oporuci
gosta Radina mnogo su vanije kao podloga za pretpostavku da je njihov ukupan
broj morao biti razmjerno velik, ak da ih je bilo vie od samih krstjana, budui da
je samo ua rodbina najpoznatijega lana hijerarhije Crkve bosanske dala dvije redovnice, a jo jedna se vezala slubom uz njega. Podlogu za takvo promiljanje prua
porast raspoloenja u tadanjih ena koje su osjeale potrebu da slue redovnicima i
sveenicima, a oni da ih zauzvrat tite i paze na stegu, odnosno iskrena elja velikog
broja mukarca i ena da provode ivot potpuno predan Bogu.12
Tim pojedinanim imenima krstjanica moglo bi se, uz duan oprez, pridodati jo
ime krstjanice Beoke (Bjelka, Bjeloka) koje se, prema efiku Belagiu,13 spominje
u natpisu na njezinu nadgrobnom spomeniku pronaenom u selu Vlaholju kraj
Kalinovika. Na oprez pri koritenju toga podataka upozorio je Marko Vego, prema
kojemu se u natpisu ne govori i krstjanici Beoki nego o Krstjainu, njezinu muu.14
Prihvati li se Belagievo itanje navedenoga natpisa, podatak o toj krstjanici obogatio
bi nae poznavanje Crkve bosanske jednim podatkom vie i postao bi upotrebljiv za
2003, 362-367, s prijevodom na suvremeni hrvatski jezik, a Alexandar Solovjev, Le testament du
gost Radin, Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu, Mandiev zbornik, br. 1, Rim 1965,
152-155, objavio ga je u francuskom prijevodu i uinio dostupnim znanstvenim krugovima na
Zapadu.
11
Truhelka, Testamenat gosta Radina, 367. Aleksandar Solovjev, Gost Radin i njegov testamenat,
Pregled knj. 2, Sarajevo,1947, 316; Isti, Le testament, 148, ne dvoji da su sva navedena imena bili
pravi krstjani.
12
Usp. Jacques Dubois, Monaki redovi, Novi Sad, 1988, 7.
13
efik Belagi, Nekoliko novopronaenih natpisa na stecima, GZM, Nova serija (Arheologija),
knj. 14, Sarajevo, 1959, 242-243; Isti, Steci i njihova umjetnost, Sarajevo, 1971, 96; Isti, Leksikon
steaka, Sarajevo, 2004, 68, 129.
14
Marko Vego, Novi i revidirani natpisi II, GZM, Nova serija (Arheologija), knj. br.15-16, Sarajevo,
1961, 231; Isti, Novi i revidirani natpisi III, GZM, Nova serija (Arheologija), knj. br.17, Sarajevo,
1962, 201-202; Isti, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine III, Sarajevo, 1964, 51,
br. 186; Isti, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980, 215, 266-267. Tek su
rijetki povjesniari obratili pozornost na ta neslaganja, usp. John V. A. Fine Jr, Bosnian Church: A
New Interpretation. A study of the Bosnian Church and Its Place in State and Society from the 13th to
the 15thCenturies, New York London, 1975, 286, bilj. 149. ,
, , 1988, 152, 163, Beoku
jednostavno naziva gospojom, kako se oslovljavaju ugledne svjetovne osobe.
29

Pejo okovi

dokazivanje teze o drutvenom podrijetlu njezinih lanova, dotino da je ta crkvena


zajednica primala svoje lanove iz kruga bosanskoga plemstva.
Oekivali bismo da bogata graa Dravnog arhiva u Dubrovniku u svome obilju
i raznovrsnosti ponudi istraivaima poneki podataka o krstjanicama, ali njima u
dubrovakim vrelima nema ni traga. Takvo stanje treba ponajprije potraiti u injenici da su Dubrovani iz praktinih razloga pomno biljeili svoje poslovne veze
i sklapanje unosnih poslova s ljudima iz zalea te da im bosanske redovnice u tome,
koliko je danas poznato, nisu bile poslovni partneri niti su im se obraale nekim
poslom. Na temelju poznatih dubrovakih vijesti o krstjanima15 razlono se namee
pitanje jesu li narudbama i isporukama dubrovake robe bile rjeavane i njihove
potrebe. Takvo razmiljanje ini se vjerojatnim, to nas vodi na pomisao da su one
boravile sa krstjanima u istim hiama ime bi ve spominjana elja pobonih ena da
slue redovnike i sveenike, a da oni o njima brinu i da ih tite, dobila svoje ispunjenje u opem stremljenju drutva da svaki pojedinac nae svojega zatitnika.16
Dubrovake vijesti o trgovini robljem iz Bosne, koje su uglavnom inile ene, djevojke i djeca, ne mogu se niti u jednom poznatom primjeru dovesti u izravnu vezu
s bosanskim redovnicama, iako je drutveno priznato opravdanje za takvu trgovinu
bila tvrdnja da su prodavane osobe bile sljedbenice patarenske vjere ili uz neki drugi
izraz opravdanja iz kojega je suvremenicima vidljiva povezanost prodavanih osoba s
bosanskim krivovjerjem.17 Naprotiv, u brojnim sudskim postupcima se esto dokazivalo da su dotine osobe bile roene od kranskih roditelja, nerijetko katolikih,
nakon ega su oslobaane, kako to pokazuje primjer Grlice, Stojane i Tvrdisave.18
Tvrdnje koje sam svojedobno iznio o Dragoslavi, prodanoj u roblje 7. listopada
1392. i Tvrdisavi, prodanoj u roblje 14. travnja 1394, nisu vrste da bih i dalje branio njihovu pripadnost krstjanicama, rije je naprosto o neophodnom uvjeravanju
druge strane u poslu da je dotina trgovina dozvoljena i da se prodaja moe valjano
obaviti.19 Isto vrijedi i za izvore nastale u drugim sredinama, na primjer u Barceloni,
u povodu prodaje bosanskoga roblja. U tim ispravama javljaju se pojmovi bosanski i patarenski u razliitim jezinim cjelinama, ali u svijesti suvremenika imaju
isto znaenje20 te ne pruaju nikakav oslonac za razmatranje nae problematike.
 ajveim dijelom objavio ih je , III, , ,
N
1967, 181-236.
16
Usp. Hefele, Conciliengeschichte, V, 867; Petrovi, Krani bosanske crkve, 186; usp. Marc Bloch,
Feudalno drutvo, Zagreb, 2001, 240, 337.
17
Npr. de natione et genere Bosinensium patarenorum; dicentem se esse patarenam; generis
patarenorum, , III, 54, 57, 75.
18
, III, 63-64; usp. ,
. 1661. GZM, Nova serija (Drutvene nauke), knj. 1, Sarajevo, 1946, 148.
19
okovi, Crkva bosanska, 29.
20
 , XIV XV ,
15

30

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

Za nau temu neobino je vaan stav Srpske pravoslavne crkve koja je bila neprijateljski raspoloena prema Crkvi bosanskoj koju je smatrala krivovjernom te je njezine
redovnike i redovnice i obine vjernike osuivala kao zle heretike. To je najsnanije
dolazilo do izraaja u nomokanonu ili krmiji, slubenom zborniku graanskih i crkvenih propisa i sinodicima, slubenim crkvenim propisima koji su sadravali ispovijedanje pravoslavne vjere i osudu krivovjerja, a itali su se u svim sabornim (patrijarijskim i episkopskim) crkvama za vrijeme liturgije u prvu nedjelju korizme (Veliki post)
za koju se uobiajio naziv nedjelja pravoslavlja. Ovom prigodom bismo upozorili da
oskudne vijesti o Crkvi bosanskoj, njezinim krstjanima i krstjanicama upotpunjuju na
svoj nain opu predstavu koja je o tome vladala na irem junoslavenskom prostoru.
Tako se primjerice podatci sadrani u Sarajevskoj krmiji iz prve polovice XIV. st. ne
tiu izravno nae naslovljene teme, ali su vani za njezino promatranje u irem kontekstu uzrono-posljedinih veza, jer se u glosi srpskoga redaktora masalijani nazivaju
uiteljima bogumila, a oni se pak izjednauju s babunima.21
Sljedei korak u tom povezivanju predstavlja poistovjeivanje babuna s bosanskim hereticima krstjanima i krstjanicama. O tom postupku svjedoe dopune srpskoga preraivaa unesene u sinodik pravoslavlja danas dostupnom u tri prijepisa
njegove srpske redakcije. Pljevaljski prijepis, nastao u posljednja dva desetljea XIV.
st. najprije donosi etiri ope anateme upuene protiv zlih heretika, prokletih babuna i lanih krstjana koji se rugaju pravoj vjeri, zatim protiv onih koji vjeruju
u babunsku vjeru i prihvaaju uenje babuna, protiv onih koji primaju babune u
svoju zemlju i tite ih te protiv onih koji ne proklinju heretike babune. Nakon tih
navoda i vjene pameti Savi jeromonahu slijede anateme pojedinaca, meu kojima
se izrijekom navode, dobro poznati Rastudije bosanski, zatim potpuno nepoznati
Radomir, Drailo, Tolko, Tvrdo te svi oni koji se zovu krstjani i krstjanice a ne
klanjaju se svetim ikonama i asnome kriu, a drugom je rukom naknadno anatemiziranima dopisano ime hercegova gosta Radina.22 Zagrebaki prijepis sinodika,
nastao prema Vladimiru Moinu najvjerojatnije 1380-ih godine,23 takoer sadri
, . XXVIII, , 1981, 37; usp. ,
, , . 10, ,
1982, 7-32.
21
Aleksandar Solovjev, Svedoanstva pravoslavnih izvora o bogumilstvu na Balkanu, Godinjak
Istorijskog drutva BiH, br. V, Sarajevo, 1953, 32-33; usp. Dominik Mandi, Bogomilska crkva
bosanskih krstjana, Chicago, 1962, 39-40.
22
, , ,
. XVI, , 1959, 301-302; Isti, Rukopis pljevaljskog sinodika pravoslavlja, Slovo, br. 6/8,
Zagreb, 1957, 158-161; usp. , , .
. . . , , . LVI, ,
1922, 25-28; Solovjev, Svedoanstva, 54-64.
23
Moin, Rukopis, 155, bilj. 6; usp. Solovjev, Svedoanstva, 54-64; Jaroslav idak, Dananje
stanje pitanja Crkve bosanske u historijskoj nauci, Historijski zbornik, br. 7, Zagreb, 1954, 133 i
bilj. 19 (= Studije, 75, bilj. 19).
31

Pejo okovi

srpsku dopunu s osudama heretika, najprije openito svih krivovjeraca, a potom slijede dvije skupine pojedinano navedenih osoba, u prvoj su Belizmenac, Rastudije,
Drailo, Tvrdo, Dobrko, Radosim, Rastina gost, pop Drug, Tvrdto, pop Braten i
Hote te svi krivovjerci bosanski i humski, a u drugoj Vojihna, Prijezda, Nelipac,
Stogin, Boroje i Lepin. Nakon to je navedeno jo nekoliko opih anatema, opet se
pristupilo poimeninom proklinjanju poznatih heretika nama danas uglavnom potpuno nepoznatih kao to su Vuko, Grubein otac i mati mu Radoslava te Neradova
baka Gradislava, pojedinci Prvoslav, Brego, Stogin, Vojihna i Rastudije te dvije
ene, Vlahinja i Voljavica, a u njihovu drutvu naali su se i bosanski ban Stjepan i
snaha mu Protomara.24 Deanski prijepis sinodika je najmlai, potjee iz XVI. st.,
najslabije je prouen i poznat je samo po ispisima koje je 1864. objavio arhimandrit
Serafim Risti,25 a danas mu se zametnuo svaki trag. Poput prethodna dva prijepisa
i ovaj sadri naelne anateme protiv svih heretika, napose se izdvajaju ikonoborci,
pavliani, bogumili te svi bosanski i humski krstjani. Potom se pojedinano navodi prvih devet imena za koja zna i Zagrebaki prijepis sinodika, to su Belizmenac,
Rastudije, Drailo, Rastima gost, pop Tvrdo, Dobrko, Radosim, Tvrtko i popo
Braten. Znaajnija razlika izmeu popisa anatemiziranih imena u ta dva prijepisa
je u tome to je u Deanskome prijepisu Tvrdo naveden kao pop te to su u njega
unesena jo tri nova imena, to su poznata lica iz bosanske srednjovjekovne povijesti,
Vlah Dobrovojevi i Vlah Opankovia s bratom Beloem.26
S puno razloga spominjanje krstjana i krstjanica moe se uzeti tako kao da se ti
podatci odnose na redovnike i redovnice Crkve bosanske, ali nam ne mogu pomoi da
bolje upoznamo ustroj, djelovanje ili organizaciju njihove redovnike zajednice. Tome
nas ne mogu pribliiti ni podatci o etiri ene koje se spominju meu anatemiziranim
osobama u Zagrebakome prijepisu sinodika. Za prve dvije sa sigurnou se zna da nisu
bile redovnice krstjanice nego svjetovne osobe, tad ve u starijoj ivotnoj dobi, koje
su imale svoje obitelji i potomstvo, mlaa Radoslava, imala je sina Grubeu, a starija
unuka Nerada. O druge dvije ene jo je tee neto odreeno rei, Aleksandar Solovjev
je dopustio mogunost da je tu rije o jednoj osobi Vlahinji Voljavici te da podatak
o velikaima Dobrovojeviu i Opankoviu potvruje da su i Vlasi bili zahvaeni
krivovjerjem.27 Ma u kom se smjeru tragalo za njihovim povijesnim identitetom,
, II, 345-346; . ,
, , . XXXI, , 1898, 5; usp. Solovjev, Svedoanstva, 53-54, 60-64;
Vladimir Moin, irilski rukopisi Jugoslavenske akademije 1, Zagreb, 1955, 59-61; idak, Dananje
stanje, 133 i bilj. 20 (= Studije, 75, bilj. 20).
25
, , , 1864, 24-26.
26
, , 26; usp. Solovjev, Svedoanstva, 54, 61-64; ,
II, 348; idak, Dananje stanje, 133 i bilj. 20 (= Studije, 75, bilj. 20).
27
Solovjev, Svedoanstva, 67, bilj. 169. Ova dvojica su podanici i suvremenici banova Stjepana II.
Kotromania i Tvrtka, usp. Jaroslav idak, Bogumilstvo i heretika Crkva bosanska, Historijski
24

32

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

njihovo mjesto u Crkvi bosanskoj, po svemu sudei, valja traiti u irokom krugu
njezinih vjernika kao to su to bila i spomenuta dvojica velikaa.
Navedena izvorna svjedoanstva ipak nepobitno potvruju da se izmeu Srpske
pravoslavne crkve koja ima pravu vjeru apostolsku i Crkve bosanske koja svoju
vjeru takoer smatra pravom vjerom apostolskom isprijeio teko premostivi jaz
mjeren snagom najtee duhovne osude prokletstvom. Gledano oima drugih, suprotna strana je uglavnom doivljavana kao neto strano, loe i neprihvatljivo, reeno rjenikom naih izvora tamo su zli heretici i lani krani. Na isti nain
doivljavali su ove pravovjerne oni koji su na njih gledali s druge obale pri emu je
suprotstavljenost postala potpuna, a suvremenici zamagljena pogleda nisu u svojoj
iskljuivosti proputali proklinjanjem osuivati i ene.
U djelima humanistikih pisaca na Zapadu spominju se neke ene, tonije ugledne gospoe koje su iz zavjeta, uz suglasnost svojih mueva, odlazile u manihejska
obitavalita i provodile ondje neko vrijeme sluei tamonje redovnike. Te vijesti
potjeu od humanista i povijesnoga pisca Eneje Silvija Piccolominija, poznatijega
kao papa Pio II. Kao vrhovnom crkvenom poglavaru i glavnom zagovorniku protuturske politike u vidokrug njegove politike ulo je Bosansko Kraljevstvo s tadanjim
vladarima Stjepanom Tomaem i sinom mu Stjepanom Tomaeviem te se potrudio
stei dobar uvid u sloene politike i crkve prilike u toj zemlji s kojom je imao svoje
planove. Saznao je tako papa da su vjerske i crkvene prilike u zemlji Kotromania
vrlo zamrene i da su izostanak svakog snanijeg politikog angairanja bosanski
vladari opravdavali strahom za svoj vladarski poloaj koji bi im ugrozili sljedbenici dualistike Crkve bosanske. Piui o bosanskim krivovjercima papa ih u maniri
Rimske kurije naziva manihejcima, govori o njima kao redovnicima monasima,
spominje njihova obitavalita samostane, odnosno hie (domus christianorum),
reeno rjenikom domaih i dubrovakih vrela, a zna i za neke negativne pojave koje
se s njima i sa spomenutim enama dovode u vezu zbog ega su u katolikim sredinama doli na zao glas. Za te manihejske samostane papa pie da se nalaze smjeteni
po zabitim planinskim uvalama i da u njima ive redovnici (monachos),28 koje on
pregled, knj. 4, vol. 2, Zagreb, 1958, 104; Isti, O pitanju heretikog pape u Bosni 1223. i 1245.,
Razsprave SAZU, 5 (Hauptmannov zbornik), Ljubljana, 1966, 152, bilj. 24 (= Studije, 93-94, bilj.
19, 217, bilj. 24).
28
Taj prigovor katolika strana je esto upuivala krstjanima, tako primjerice ini katoliki polemiar,
vjerojatno bosanski franjevac, kad u zamiljenom dijalogu zamjera bosanskome patarenu to su
se odcijepili od Rimske crkve i pobjegli u bosanske planine, odnosno predbacuje im da borave u
brdima i umama meu grmljem, za razliku od franjevaca koji se nalaze u gradu, gdje su biskupi i
ueni ljudi, usp. anjek, Krstjani u povijesnim vrelima, 176; Raki, Prilozi za povijest bosanskih
patarena, Starine, knj. 1. Zagreb, 1869, 113; Isti, Bogomili i patareni, 517; Sima irkovi,
Bosanska crkva u bosanskoj dravi, u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, I, Drutvo i privreda
srednjovjekovne bosanske drave, ANU BiH, Posebna izdanja, knj. LXXIX, Odjeljenje drutvenih
nauka, knj. 17, Sarajevo, 1987, 213, bilj. 66.
33

Pejo okovi

naziva svetim ljudima (sanctos viros) i bili su veoma potovani u Bosanskome Kraljevstvu. K njima su, kako smo ve naveli, s privolom svojih mueva dolazile ugledne
gospoe koje su se u tekim bolestima zavjetovale da e, kada budu ozdravile, neko
vrijeme ondje sluei ispuniti svoja zavjetna obeanja. Papa nije propustio primijetiti kako one tamo ive zajedno s redovnicima i provode s njima razvratan ivot,29 to
je u njegovim oima potpuno neprihvatljivo i teko kompromitira one koji se tako
ponaaju ili se na njihov raun iznose uobiajene objede.
Te podatke preuzimali su od njega poslije mlai povijesni pisci koji su ih ugraivali u svoja djela uz neznatne prerade. Tako je primjerice papin mlai suvremenik
Marcantonio Sabellico unio u svoje povijesno djelo opis manihejskih samostana,
to jest krstjanskih hia, izvjetaj o neobinom obiaju zavjetovanja bolesnih ena
u Bosni, koje su u tim samostanima u zabitim mjestima ivjele neko vrijeme s tamonjim redovnicima i sluile im,30 ali nije ponovio onu zlobno intoniranu papinu
primjedbu o njihovu razvratnome ivotu. Najmlai od tri zapadna humanista Rafael Volaterrano gotovo je u potpunosti preuzeo papine navode o krstjanskim samostanima, redovnicima i zavjetima uglednih ena, iako izravno ne spominje njihov
razvratan ivot, ipak snano osuuje njihovo zavjetovanje te istie da ta sramota i
sada traje.31
Posredovanjem Sabellica i Volaterrana tim podatcima se potom posluio i dubrovaki povijesni pisac Mavro Orbini. On je ustvrdio da su u Bosni postojale dvije
hereze, jedna je bila patarenska, a druga manihejska. Sljedbenike prve pokrstio je
bosanski biskup, bivi vikar Bosanske vikarije, Peregrin Saksonac. Pripadnike druge
naziva manihejcima i ponavlja ono to su o njima zabiljeila spomenuta dva humanistika pisca. Tako primjerice pisac ponavlja da su manihejci stanovali u samostanima smjetenim u dolinama i zabaenim mjestima te da su tamo obiavale iz zavjeta
ii ugledne gospoe (matrone) kad bi ozdravile od neke bolesti da ondje kroz neko
 horum coenobia in abditis montium conuallibus sita feruntur, in quibus aegrotantes matronae
seruituras sanctis uiris, si euaserint, ad certum tempus Deo vouent. Redditae sanitati permittentibus
uiris uota persoluunt, promiscue inter monachos praefinito tempore uiuentes, Enea Silvie
Piccolomini, Cosmographia Pii Papae in Asiae et Europae eleganti descriptione, Parrhisiis, 1510,
103r i 102r; usp. Josip Matasovi, Tri humanista o Patarenima,
, I, , 1930, 245; Mandi, Bogomilska crkva, 191, bilj. 68; okovi, Crkva
bosanska, 262.
30
Cubant matronae morbo liberatae in templis, quae sunt in conuallibus, ex uotoque uiuunt
aliquandiu cum monachis uirorum permissu, Marco Antonio Coccio Sabellico, Rhapsodiae
historicae ab Orbae condto, tomus II, Opera omnia, Basileae, 1560, 949; usp. Matasovi, Tri
humanista, 237; Petrovi, Krani, 206; Mandi, Bogomilska crkva, 191.
31
Coenobia in abditis montium conuallibus habent: vbi matronae quae ex voto servire se dicunt:
atque ita inter monachos mixtae vna viuunt: quae quidem labes adhuc durat, Raphaelis Volaterrano,
Commentarii urbanorum libri octo et triginta, Basileae, 1603, 289; Matasovi, Tri humanista, 240;
Petrovi, Krani, 206; Mandi, Bogomilska crkva, 191; Fine, Bosnian Church, 67-69.
29

34

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

vrijeme slue spomenutim redovnicima ili, bolje rei, hereticima te zna da se taj obiaj odrao do 1520. godine.32 Orbini je nedvojbeno bio vrstan poznavalac bosanske srednjovjekovne povijesti te vjerskih i crkvenih prilika u irem dubrovakome
zaleu tako da nije osjeao potrebu u cijelosti preuzeti pisanje uenoga pape Pija
II. Mljetski benediktinac nije ponovio onaj papin pomalo zajedljivi podatak kojim
se cilja na nedolian ivot uglednih gospoa s moralno jo uglednijim bosanskim
redovnicima.
Pria o enama koje slue heretike u Bosni i tako opsluuju svoj zavjet koji su
obeale u tekoj bolesti, iako je zlobno ispriana i sugerira katolikom suvremeniku
i itatelju zakljuak o razbludnom ivotu manihejskih monaha, odnosno bosanskih
redovnika krstjana, bila je potkraj 1450-ih dobro poznata u susjednom Dubrovniku, gdje je u govornom jeziku postojao naziv babiza de Patarinis33 koji je, uz druge
s vrlo slinom porukom, sluio kao uvreda. O tome svjedoi dubrovaki podatak
prema kojemu je 5. veljae 1457. vlastelin Nikola Marina Guetia uvrijedio Anuklu, suprugu Nikole Alojzija Gutetia rekavi joj da je putana de bordello, batessa
di bordello i babiza de Patarinis.34
S obzirom na nau temu umjesno je ovdje postaviti pitanje to su bile te ugledne
gospoe o kojima su s neskrivenom zlobom pisali navedeni humanistiki pisci, a Dubrovani aludirajui na njih duboko vrijeali svoje sugraanke dobacujui im neku od
navedenih uvreda. Iako je vie nego jasno da ene o kojima govore spominjani podatci
nisu bile bosanske redovnice krstjanice, jer se navodi vie elemenata iz kojih jasno
proistjee da su one ivjele obiteljskim ivotom, da su se iz pobonih pobuda u bolesti zavjetovale na sluenje svetim ljudima, to je u njihovih katolikih suvremenika
nailazilo na neodobravanje i osudu te da je njihovo sluenje trajalo odreeno vrijeme
do ispunjenja zavjeta. Govorei o toj pojavi Dominik Mandi naglaava da je takvih
zavjeta doista moglo biti te da se obiaj zavjetovanja u bolesti odrao kod katolika
u Bosni i Hercegovine do u suvremeno doba, ali su se odnosili samo na mukarce.
Mogunost takve prakse kod redovnika Crkve bosanske, on je vidio u postojanju njezinih dvostrukih samostana.35 Iz prilino nejasno sroene njegove reenice o uestalom spominjanju enskih lanova bosanskih krstjana u polovici XV. st. te da bi one
morale biti brojne i da su boravile u mnogim mjestima, dalo bi se zakljuiti da je on
Mauro Orbini, Il Regno de gli Slavi, 354 (= , 146).
M , , , . X, , 1959,
85 (= , , 1969, 200), istie da izraz pripada jeziku obrazovanih
ljudi, a ne narodnom govoru.
34
 , II, , 1978, 278, bilj. 129; usp. ,
, : , , , 1968, 344;
idak, Studije, 332; okovi, Crkva bosanska, 262. Opirnije je o tim uvredama pisao ,
, 77, 83-85 (= , 184, 198-201).
35
Mandi, Bogomilska crkva, 191.
32
33

35

Pejo okovi

u svim spomenutim enama, koje se dovode u vezu sa samostanima, vidio bosanske


redovnice krstjanice. Navedena povijesna vrela spominju manihejske samostane i u
njima redovnike kojima im ondje iz zavjeta privremeno slue ugledne gospoe. Vijesti
koje su do nas dospjele nisu imale namjeru svjedoiti o mrei i organizaciji samostana
Crkve bosanske i djelovanju njezinih redovnika i redovnica. Vrela su ovdje nedvosmislena, spominju manihejske samostane, redovnike i neke ene koje samostanima ne
pripadaju, ali ondje iz odreenoga razloga borave, bacajui mrlju na samostanski ivot.
Krstjanice su pripadale tom svijetu, ali su ostale skrivene i neporone, njih zlobne primjedbe kranskih suvremenika nisu pogaale, na njih se prigovori nisu odnosili, iako
su i one u dvostrukim samostanima ivjele posveenim ivotom u trajnoj opasnosti da
ne nastane sumnja i izbije sablazan.
ini se, ipak, da se s pravom moe pretpostaviti kako su u Bosni redovnici i redovnice, ali i mnoge druge osobe, uspijevale nadvladati probleme koje je mnogima donosio
ivot pod istim krovom. Na takvu pomisao upuivali bi navodi u pismu pape Eugena
IV. koje je 3. travnja 1446. uputio Fabijanu iz Baa, vikaru bosanskih franjevaca i njegovoj subrai. Papa im je pisao kako je razumio da na podruju njihove vikarije stanuju
mnoge muke i enske osobe zajedno u stanovima koje im je odredio biskup ili u svojim privatnim kuama, ive u istoi i pokori i ne pripadaju nijednom od odobrenih
crkvenih redova.36 U tim je ljudima Dominik Mandi vidio bosanske redovnike krstjane i redovnice krstjanice koji su nakon obraenja na katoliku vjeru, prema njemu,
eljeli nastaviti ivjeti istim i pokornikim ivotom kakav su vodili dotada.37 Iz samoga
se pak pisma vidi da papa govori o onima koji ive u dodijeljenim domovima kao i o
onima koji su ostali ivjeti u svojim obiteljskim kuama. Pismo potjee iz vremena pojaane katolike inicijative u zemlji Kotromania i valja ga promatrati i irem kontekstu
koje su odreivali kraljevo ureivanje odnosa s Rimskom kurijom, pristajanje uz Katoliku crkvu i enidba s Katarinom Kosaom te krunidba. U novim okolnostima dolazilo je do promjene u ponaanju bosanskih podanika, da su u tome prednjaila istaknutija
vlastela i krugovi najblii vladaru i dvoru, pa je, sasvim razumljivo, bilo i sluajeva naputanja vjere bosanske i pristajanja uz katoliku vjeru, ali Crkva bosanska u polovici
1440-ih nije bila rastoena, kako svjedoi ljutnja franjevaca na kralja Tomaa kojega su
optuivali da iskazuje ast krstjanskim prvacima i odlinicima zbog ega je papa Eugen
IV. naloio 11. studenoga 1445. Tomi Tommasiniju, svojemu legatu u Bosni da pomno
ispita osnovanost franjevakih optubi, to je ovaj i obavio prihvativi kraljevo objanjenje da je poklon inio po starome bosanskom obiaju i iz uljudnosti.38
Ulrich Hntemann, Bullarium Franciscanum continens constitutiones epistolas diplomata romanorum
pontificum Eugenii IV et Nicolai V ad tres ordines S.P. N. Francisci spectantia, Nova series, I. (14311455), Ad Claras Aquas (Quaracchi) prope Florentiam, 1979, 496-497; Luke Wadding, Annales Minorum seu trium ordinum a. s. Francisco institutorum, XI, Romae, 1734, 260-262.
37
Mandi, Bogomilska crkva, 191-192.
38
Farlati, Illyricum sacrum IV, 257-258; usp. Raki, Bogomili i patareni, 456-457; Mandi, Bogomilska
36

36

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

Sve dostupne vijesti o Crkvi bosanskoj i njezinim krstjanima i krstjanicama


upuuju na duboke promjene kroz koje je ona prolazila pratei smjer kojim su se
razvijale bosanske politike i ekonomske prilike. Zaokret koji su crkvene strukture
napravile odveo ih je u slubu vlastele, trgovaca i obrtnika, a sluenje ih je inilo sve
slinijima onima koji su traili njihove usluge. Ta nova uloga i poloaj u bosanskome
drutvu mnogima su godili i time su se ponosili, poput ve spominjanoga gosta Milutina Crnianina39. Promjena o kojoj izvori svjedoe nije ostavila ravnodunima ni
susjedne Dubrovane koji su se uspjeno bavili trgovinom i stjecali silno bogatstvo,
a njihov je prigovor najbolje sroio Benedikt Kotruljevi zabiljeivi da je na njegove
sugraane loe djelovalo ponaanje Bosanaca koji slijede manihejski obiaj pa aste
bogate i rado ih primaju u svoje gostinjce, a tjeraju siromane, tvrdei da slijede red
Boga i Sree (Fortune).40 Jesu li i krstjanice pole putem novih izazova, ugledajui
se na krstjane, napustivi skueni prostor svojih hia, na temelju dostupnih vrela jo
uvijek se ne moe sa sigurnou odgovoriti. Neizvjesnost oko Beokine pripadnosti enskom krilu reda krstjana umanjuje mogunost za takva razmiljanja, a krug
poznatih krstjanica vezanih uz gosta Radina potvruje da su one ostale jo uvijek
crkva, 201-202; Pejo okovi, O dolasku Stjepana Tomaa na vlast i njegovom meunarodnom
priznanju, Istorijski zbornik, knj. V, Banja Luka, 1985, 29; Isti, Bosanska Kraljevina u prijelomnim
godinama 1443-1446, Banja Luka, 1988, 111.
39
Vego, Zbornik III, 53. Natpis je u vie navrata objavljivan i opisivan, pa u tom pogledu usp.
, ,
, . 46, . 2 1934, 79-82; iro Truhelka, Bosanska narodna (patarenska) crkva,
u: Poviest hrvatskih zemalja BiH I, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 778; 781; 788;
, ?, GZM, Nova serija, knj. III, Sarajevo, 1948, 91;
Isti, Le symbolisme des monuments funraries bogomiles, Cahiers d tudes cathares, 6, vol. 18,
Arquas, 1954, 99; Alija Bejti, Povijest i umjetnost Foe na Drini, Nae starine knj. III, Sarajevo 1956, 28-29; Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine III, GZM, Nova serija
(Arheologija), knj. XIX, Sarajevo, 1964, 207-208; Isti, Iz historije, 273-274; Isti, Zbornik III, 53;
Belagi, Steci kultura, 249; Isti, Leksikon, 119-120; Franjo anjek, Bosansko-humski krstjani i
katarsko-dualistiki pokret u srednjem vijeku, Zagreb, 1975, 189; Isti, Bosansko-humski krstjani u
povijesnim vrelima, 371; M. D. Lambert, Medieval heresy. Popular movements from Bogomil to Hus,
London, 1977, 145; , , , .
4, . IV, , 1983, 16-18. Najopirniji opis nadgrobnog spomenika gosta Milutina Crnianina dala je Maja Mileti, I Krstjani di Bosnia alla luce dei loro monumenti di petra, Orientalia christiana analecta, no. 149, Roma, 1957, 124-178; usp. Georg Wild, Bogumilen und Katharer
in ihrer Symbolik I. Die Symbolik des Katharertums und das Problem des heterodoxen Symbols im
Rahmen der abendlndischen Kultureinheit, Wiesbaden 1970, 28-29.
40
Et specialmente nella nostra patria, la quale tracho non s che dal ritto d i Bosnesi, liquali
seguon l costume de Manichei, honorando li ricchi, et ricevendoli volontieri nelli loro sospity,
et discacciando li poveri, allegando seguir in ci l ordine di Dio et della fortuna, .
, , , .
LXXX, . 47, , 1909, 101, bilj. 1; Benko Kotruljevi, O trgovini i savrenu
trgovcu, JAZU, Djela znanosti Hrvastke, sv. 1, Zagreb, 1985, 196; usp. Milan Loos, Dualist Heresy
in the Middle Ages, Praha, 1974, 325, bilj. 79; Fine, Bosnian Church, 329-330; irkovi, Bosanska
crkva, 238; okovi, Crkva bosanska, 222.
37

Pejo okovi

daleko od njegova bogatstva i ugleda. Rodbinska povezanost s njim uinila ih je


poznatima, inae bi i one bile dio nae povijesti o kojoj se u vrelima ne govori.
S obzirom na stanje izvora o Crkvi bosanskoj i njezinim redovnicima, Dominik
Mandi je upozorio da se nakon propasti srednjovjekovne bosanske drave u kasno
proljee 1463. u zapadnim vrelima o njima prestaje govoriti, sudbina im je bila
zapeaena, a povijest zavrena.41 Dugogodinji kroniar historiografske literature
o toj temi, hrvatski povjesniar Jaroslav idak pomaknuo je tu granicu na 1466, godinu pisanja poznate oporuku gosta Radina Butkovia, najvrjednijeg svjedoanstva
kojim zavrava poznati dio povijesti dualistike Crkve bosanske. Nakon toga sudbina te crkve i njezinih krstjana i krstjanica koja je snano obiljeila posljednja dva i
pol stoljea bosanskoga srednjovjekovlja utonula je u utnju jedne prolosti koja je
mrtva.42 Preostalo je jo uglavnom varljivo pamenje na donedavno ivu stvarnost
to se naglo rasplinula u nepovratnoj prolosti koja se, u oima onih koji se kao suvremenici jo sjeaju ili onih to po kazivanju drugih pamte, pokazala gruba i nepravedna jer je krstjanima i krstjanicama dala primjerice prokletoga kralja za kojega
je u defteru iz 1530. zabiljeeno kako je u naselju Orahovici u nahiji Neretvi oduzeo krstjanima neku parcelu zvanu Babino brdo i dao je tamonjim stanovnicima.43
Osmanski izvori katastarski defteri u rasponu od 1468. do 1588, koje je ispisao i
1960. objelodanio Tyyib Oki, spominju na vie mjesta krstjane kristyane i na
taj su nain sauvali uspomenu na Crkvu bosansku i njezine sljedbenike.
Prema podatcima tih pisanih spomenika u njima se oko ezdesetak puta spominju krstjani i krstjanice, uglavnom vezano uz nasljedna zemljita, te se tako doznaje
za krstjanske batine, oranice, vinograde ifluke i selita, te da su krstjanske skupine
spominjane u osmanskim vrelima tretirane kao obina raja. Jedini poznati izuzetak
u tom pogledu predstavlja status poznatog i vie puta spominjanoga gosta Radina
Butkovia kojemu su nove vlasti priznale mulk-ifluk,44 a u selu Didevo zabiljeena
su u poimeninom popisu hercegovakoga sandaka iz 1477. etiri vinograda od
 ominik Mandi, Bosanski krstjani u turskim izvorima, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske
D
povijesti, Rim, 1963, 568.
42
Jaroslav idak, Bosanska crkva. Problem bosanskog bogumilstva i sredovjena Crkva
bosanska, Suvremenik br. 26, vol. 11, Zagreb, 1937, 393.
43
Taib Oki, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie d aprs des documents indits),
Sdost-Forschungen XIX, Mnchen, 1960 128 (= Bosanski kristijani (bogumili) prema nekim
neobjavljenim osmanskim izvorima, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. XXI-XXII, Sarajevo,
2003 152); usp. objanjenje toga podatka u Mandi, Bosanski krstjani, 574-575 i Muhamed
Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske (Nacrt za jednu studiju), Historijski zbornik, br.
XXV-XXVI, Zagreb 1974, 465.
44
Nedim Filipovi, Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Godinjak, knj.
VII, Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 5, Sarajevo, 1970, 151; Isti, Islamizacija u Bosni i
Hercegovini, Teanj, 2005, 94.
41

38

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

kojih je jedan na temelju carske naredbe bio dodijeljen gostu Radinu.45 Kad su u
pitanju osmanska izvorna svjedoanstva pada u oi da se u njima nigdje ne spominju posjedi Crkve bosanske, ali valja istaknuti da zamjetan broj krstjanskih batina
predstavlja individualni posjed pojedinih krstjana te da na takvim batinama, kao
na crkvenim zemljoposjedima nisu zabiljeena duhovna lica, niti su upisani seljaci
koji su ih obraivali niti njihovi vlasnici uivaju olakice koje su korisnicima donosile obine seljake batine.46 Zahvaljujui defterima danas se zna da su krstjani
postojali ili su, barem kroz imena koja upuuju na njih, zabiljeeni na irem podruju, u Zemlji Pavlovia (nahije Olovci i Bora), u Kraljevoj zemlji (nahije Sarajevo,
Visoko, Dubrovnik i Brod) i u Humskoj zemlji (nahije Neretva, Konac polje, Bistrica, Borovac, Vrabac i Samobor).47 U poimenini popis hercegovakoga sandaka
iz 1477. uneseni su novi podatci koji se odnose na podruje Bosne i Hercegovine, a
od interesa za nau temu napose je zanimljiv spomen jedne ene, krstjanice Jelosave,
koja je u svojemu posjedu imala vinograd.48 Naalost, iz objavljenoga se podatka ne
moe dokuiti gdje se spomenuti vinograd nalazio, odnosno u kojemu bi dijelu bosanske drave trebalo traiti njezino boravite. to se tie vijesti osmanskih izvora o
krstjanima i krstjanicama ve je u historiografskoj literaturi utvreno da se njihovo
biljeenje meu seoskim stanovnitvom ne odnosi na redovnike i redovnice Crkve
bosanske nego na njihove sljedbenike, odnosno vjernike u irem smislu, pa ni kue
kojima su na elu bili obini krstjani nisu istovjetne hiama u kojima su obitavale njihove redovnike zajednice.49 Tako primjerice, po nainu na koji je navedena
krstjanica Jelosava, jedina ena s tom oznakom u dostupnim osmanskim vrelima,
moe se s velikom sigurnou pretpostaviti da ni ona nije bila redovnica sad ve potpuno razgraene Crkve bosanske nego njezina sljedbenica u irem smislu, odnosno
obina vjernica.
Znaenje pojmova krstjani i krstjanice u dostupnim osmanskim vrelima bilo je
predmet rasprave u strunoj literaturi, pa je s tim u vezi iznesemo vie razliitih miljenja. Ispisujui vijesti o krstjanima (kristiyan) Tyyib Oki je ustvrdio da se pod
tim nazivom iskljuivo misli na bosanske redovnike, odnosno na savrene lanove Crkve bosanske, a za pripadnike dviju velikih kranskih crkava za katolike i
 hmed S. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Orijentalni institut, Monumenta
A
turcica Historiam Slavorum Meridinalium Ilustrantia, tomus sextus, serija II, Defteri, knj. 3,
Sarajevo, 1985, 178; usp. okovi, Crkva bosanska, 55, 259 s pripadajuom literaturom.
46
Nedim Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godinjak, knj. XIII,
Centar za balkanoloka ispitivanja, knj. 11, Sarajevo, 1976, 402.
47
Oki, Les Kristians, 118 (= Bosanski kristijani, 149).
48
Oki, Les Kristians, 126 (= Bosanski kristijani, 158); usp. Hadijahi, Zemljini posjedi, 467.
49
Usp. Mandi, Bosanski krstjani, 570-573; idak, Problem Crkve bosanske u novijoj

historiografiji, Historijski zbornik, knj. XXVII-XXVIII, Zagreb, 1975, 168 (= Studije, 309, 333,
363).
45

39

Pejo okovi

pravoslavne upotrebljavani su nazivi gebr i kafir,50 ali kao da nije bio siguran u
svoja zapaanja pa je prilino kaotino zakljuio da su se tako nazivani pripadnici svih
vjera koje se nisu uzdignule do stupnja krstjana (pravovjernih bogumila) ne ukljuujui tu obine bogumile.51 Tu nesigurnost otklonio je Muhamed Hadijahi koji se
izrazio puno jasnije napisavi da su osmanski izvori ukupno uzevi u gebre i kafire
najee ukljuivali i krstjane.52 Okievim rezultatima pozabavio se Dominik Mandi koji je vijesti osmanskih izvora stavio u poznati kontekst Crkve bosanske, u kojemu
vano mjesto zauzimaju redovnici i redovnice koji ive u celibatu u svojim samostanskim zajednicama, a u kuama koje se spominju ive obiteljski ljudi.53 Mandi je s tim
u vezi zakljuio da se veina podataka o krstjanskoj pripadnosti nekretnina svakako
odnosi na bosanske redovnike, ali veina zemljita morala je biti u rukama krana
katolika, koji se u izvorima nazivaju krstjani kao i bosanski krstjani bogomili.54
Na stavove Nedima Filipovia i Tyyiba Okia osvrnuo se Jaroslav idak upozorivi da je ve Dominik Mandi ispravno dokazao da se pod krstjanima osmanskih
vrela ne mogu podrazumijevati samo savreni bogumili, ali mu je promaknulo da
se tim imenom zovu i vjernici Crkve bosanske. idak se slae s Okiem da krstjani
koje spominju defteri nisu pripadali ni Katolikoj ni Pravoslavnoj crkvi.55 Bavei
se drugom zgodom pitanjem vjernika Crkve bosanske, autor je ustvrdio da su oni
sebe zvali kranima (krstjani), kako su to inili i vjernici drugih kranskih crkava.
Pod tim nazivom u uem znaenju rijei suvremenici su u srednjovjekovnoj Bosni i
susjednom Dubrovniku uvijek mislili na redovnike Crkve bosanske.56
Iako bez izravnoga uinka na nau temu treba ipak upozoriti da vijesti o krstjanima u osmanskim vrelima koja je istraio Tyyib Oki seu do poetka XVII. stoljea.57 I zapadni svijet se jo dugo susretao sa sljedbenicima Crkve bosanske, kako
je upozorio Marko unji pronaavi u Dravnom arhivu u Veneciji podatak s kralja
XVII. st. koji spominje neku skupinu ljudi koji su pobjegli ispod Osmalija u Dalmaciju te da mnogi od njih nisu ni katolikoga ni pravoslavnoga obreda, a sami sebe nazivaju krstjanima.58 Vijesti o bosanskom krivovjerju stizale su u Rim u izvjetajima
 ki, Les Kristians, 131 (= Bosanski kristijani, 164); usp. Mandi, Bosanski krstjani, 569.
O
Oki, Les Kristians, 115 (= Bosanski kristijani, 146-147)
52
Hadijahi, Zemljini posjedi, 462-463.
53
Mandi, Bosanski krstjani, 570-573.
54
Mandi, Bosanski krstjani, 575.
55
idak, Studije, 309-310, 333-334.
56
Jaroslav idak, Samostalna crkva bosanska i njezini redovnici, Nastavni vijesnik, br. 50, Zagreb,
1941-1942, 3; Isti, Oko pitanja Crkve bosanske i bogumilstva, Historijski zbornik, knj. III, br.
1-4, Zagreb, 1950, 371 (= Studije, 18).
57
Oki, Les Kristians, 129 (= Bosanski kristijani, 162).
58
unji, Biljeka o Dravnom arhivu u Veneciji, Glasnik arhiva i Drutva arhivista Bosne i
Hercegovine, br. 1, Sarajevo, 1961, 215.
50
51

40

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

trebinjsko-mrkanskih biskupa, Antuna Righija iz 1703. i Sigismunda Tudievia iz


1751, koje je objavio Bazilije Pandi,59 ali ih nije posebice tumaio. Na Tudieviev
izvjetaj pozornost je svratio Josip Lui nastojei tim podatcima potkrijepiti svoju
tezu o nestanku bosanskih patarena,60 a dvije godine poslije Righijeve i Tudievieve
navode pretresao je Marko Vego nastojei potkrijepiti svoju tezu o obmanama koje
su s terena stizale u Rim o vjerskom stanju stanovnika na podruju Bosne i Hercegovine te zakljuuje kako spomenuta dva trebinjsko-mrkanska biskupa nazivaju
pravoslavne krane patarenima, manihejcima i hereticima, a njihovu vjeroispovijest
sektom, ak su i pravoslavni monasi bazilijanci proglaeni patarenima.61
***
Prouavajui drutvene tokove, pa i one iz razdoblja srednjega vijeka s njihovim
feudalnim obiljejima, uoavaju se drutvene strukture na kojima poivaju tadanji
razvojni procesi. Upadljivo je da su nosioci gotovo svih javnih nastupa bili mukarci
te da se ena javlja iznimno rijetko i to ponajprije u najviim drutvenim krugovima, primjerice ako je lanica vladajue dinastije ili vlastelinka koju uinkovito titi
njezin drutveni poloaj. S obzirom na to da je naa pozornost usmjerena prema
specifinoj drutvenoj zajednici, to jest prema krugu crkvenih ljudi, sastavljenom
od klerika, duhovnika i redovnika, meu kojima je ne mali brom iznimno uenih,
zaogrnutih neupitnim moralnim autoritetom i dubokim uvjerenjem u neporonost
njihova ivota, oekivali bismo s razlogom neogranieno polje jednakosti i ravnopravnosti. Ipak, u takvom ozraju ni krug pobonih i svetih ljudi nije ivio iako su iz
te sredine upuivane utjene poruke kako su svi ljudi djeca Boja. Antiko nasljee
te pravna i teoloka shvaanja koja su stvarala novi mentalitet bila su presnana da bi
ustuknula pred nenametljivim porukama o jednakosti svih ljudi. Tu ideju ljudi strogo podijeljenoga drutva nisu mogli razumjeti ak i kada su uviali da su promjene
potrebne. Poput laikoga drutva i Crkva je uredila odnose meu svojim lanovima,
tako da je i ovdje eni preputen vrlo skroman prostor za djelovanje i javno pokazivanje. Podjela drutva po spolnoj pripadnosti pokazala se najdublje ukorijenjenom
te ni danas nisu poniteni svi njezini uinci.
Bosansko se drutvo u tom pogledu nije bitno razlikovao od drugih drutava o
kojima se puno vie zna, bilo je moda zatvorenije ili smo naprosto o njemu slabije obavijeteni, ali je zasigurno imalo svoje heroine. Ma kako gledali na poznate i
nepoznate zgode i ocjenjivali pojave kroz koje nas se predstavlja bosansko drutvo
Bazilije Pandi, De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi, Romae, 1959, 129-137, 144-157.
Josip Lui, Prilog pitanju nestanka bosanskih bogumila (Patarena), Historijski zbornik, knj. XIV,
Zagreb, 1961, 239-242; usp. ocjenu idak, Studije, 310, bilj. 72.
61
Marko Vego, Patarenstvo u Hercegovini u svjetlu arheolokih spomenika, GZM, Nova serija
(Arheologija) br. XVIII, Sarajevo, 1963, 210-211 (= Iz historije, 334-335); usp. ocjenu idak,
Studije, 355; usp. Fine, Bosnian Church, 376.
59
60

41

Pejo okovi

srednjega vijeka, ena u njemu bila podjednako dobro uvana unutar zidova vlastitoga doma ili tvrdih zidina samostana i dobro zakljuanih samostanskih vrata pod
budnim okom mua ili samostanske poglavarice. Ve na samom poetku nae prie,
bosanski redovnici s kraja XII. i poetka XIII. st. brinu o enskoj grani svojega reda,
ak su i fiziki preblizu, pod isti krovom dvogubih samostana, to su crkvene vlasti
gledale s nepovjerenjem zbog grjenih prigoda kojima je teko odoljeti i glasine koje
je nemogue kontrolirati. Ipak, to zajednitvo se nije dalo lako dokinuti, krstjani
Bilinopoljske izjave su obeali papinskome legatu promjenu u tom pogledu, ali krstjani heterodoksne Crkve bosanske, izgleda, nisu zazirali od stare prakse. Ako ih
stavimo u kontekst vjerskih pokreta toga doba, u kojima je sudjelovanje ena bilo
brojno, a poloaj povoljniji, ivot krstjana i krstjanica unutar hia ini se potpuno
prihvatljiva formula.
Najmjerodavnije podatke o krstjanicama Crkve bosanske dao je gost Radin Butkovi koji ih po svemu stavlja ravnopravno uz bok mukim lanovima reda. One su
prema njemu bile obvezne u odreene dane na molitvu, kao i krstjani. Gledano oima benediktinaca ovim obavijestima doznali bismo okvirno za polovicu njihova ivotnoga sadraja, onaj drugi ispunjen mjerljivim radom ostaje nedefiniran, odnosno
preputen je naim domiljanjima kunih poslova koje su krstjanice svakodnevno
radile. Naalost, odsutnost vrela onemoguuje da se sa sigurnou govori o konkretnim sadrajima, ak i kad su oni vrlo izgledni, primjerice poput vezenja ili runoga
rada u irem smislu gdje se traila spretnost i umijee da se izradi neto lijepo. Ako su
primjerice naruitelji obrednih knjiga eljeli da one budu dostojno ukraene, zato
ne pretpostaviti da i crkveno ruho ne bi bilo ukusno i umjetniki izraeno jer i ono
sudjeluje u slavljenju Boga, a i njemu je lijepo milo.
Crkva bosanska je sa svojim sljedbenicima bila pod snanom prismotrom kranskih suvremenika, osobito od 1450-ih godina kada su se oko njih otimali franjevci i
pravoslavni kler, nastojei ih u to veem broju privoljeti na svoju stranu. Suvremene
vijesti potvruju da su se franjevci i pravoslavni sveenici optuivali za ometanja
u radu i da su se ne bez preuveliavanja hvalili uspjesima. Tom vremenu pripadaju
vijesti o uglednim gospoama koje su iz zavjeta odlazile krstjanima da im slue, izazivajui time nepovjerenje suvremenika sklonih da prenose vlastitim dometanjima
dopunjene vijesti koje su ionako lako zapaljivale matu govornika. Je li slijepa vjera
u ozdravljenje i ispunjavanje zavjeta zaogrnuta bezazlenou bila u stanju odoljeti
iskuenjima koje prua grjena prigoda, kako su priali jedni, ili je neporonost ostala nepovrijeena, kako su vjerovali drugi, izmie naoj provjeri. Bosanske redovnice
krstjanice nisu predmet tih ogovaranja, one su u tim primjerima sauvale svoju
neporonost. Aluzije realizirane kroz uvrjedljive rijei u kojima se spominju krstjani, suvremenici su nepogrjeivo razumjeli, moralni ugled se istopio a s njih je uskoro
nestalo i onih su se svojim moralnim autoritetom ponosili i sluili. Nakon propasti

42

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

srednjovjekovne bosanske drave u proljee 1463. rijetki su pojedinci kojima pripada status bosanskih redovnika krstjana, a jedina krstjanica koju izvori spominju
pod njezinim osobnim imenom nije redovnica Crkve bosanske nego njezina sljedbenica u irem smislu vjernica.

43

Pejo okovi

Pejo okovi
Krstjanice Bosnian nuns in the eyes of contemporaries
Summary
Through the study of social currents, even those from the Middle Ages with
their feudal distinctions, one can discern social structures which carry the evolutional processes of the time. It is conspicuous that the bearers of almost all social
categories were males and that females appear seldom, chiefly in the higher social
strata, for instance if she was a member of the ruling dynasty or a noblewoman who
was effectively protected by her social position. Considering that our attention is directed towards a specific social community, i.e. towards a group of people gathered
around a church, consisting of clerics and monks, among which a certain number
was extremely educated, coated in a shroud of unquestionable moral authority, believed to have led pure lives, we could have reasonably expected an unlimited field
of equality and fairness. However, even in those surrounding the circle of spiritual
and saintly individuals did not live according to the consolatory messages that all
people are children of God. The ancient heritage, as well as legal and theological understanding which created a new mentality, was too strong to bow down in front of
the unobtrusive messages about the equality of all men. People of a strictly divided
society could not comprehend this idea even when they acknowledged that changes
were necessary. Just as the lay society, the Church also ordered the relations between
its members, and the woman was left only with a humble space for action and public presentation. The division of society according to sex has shown to be the most
deeply rooted and its effects have not been negated even today.
The Bosnian society in that regard did not differ from the other societies of
which we know incomparable more. It might have perhaps been somewhat more
closed, or we are simply poorly informed about it, but it certainly had its heroines. How ever we choose to view the known and unknown events, and evaluate
the occurrences through which we are presented with the Bosnian society of the
Middle Ages, the woman was equally well kept within the walls of her own home
or the strong walls and locked doors of a monastery, under watchful surveillance of
her husband or the prior of the monastery. Already on the beginning of our story,
the Bosnian monks from the end of the 12th and the beginning of the 13th century
took care about the female branch of their order. They were adjudged to have even
been physically too close, under the same roof of dual monasteries, a situation not
looked upon kindly by the Church authorities because of the sinful temptations
which were difficult to resist and because of the rumours which were difficult to
control. Despite of that, this collectiveness was not abolished easily. The Krstjani of
the abjuration from Bilino Polje in 1203 promised the papal legate change in that
44

krstjanice, bosanske redovnice, u oima suvremenika

sense, but the later Krstjani of the heterodox Bosnian Church did not abstain from
the old practice. If we place them in the context of religious movements of the time,
in which the activities of women were numerous and their position much more
favourable, the life of Krstjani and Krstjanice within their monasteries seem as a
completely acceptable principle.
The most relevant information about the nuns of the Bosnian Church was given
by gost Radin Butkovi who placed them equally next to the male members of the
order. According to him they were bound to pray on certain days, just as men were.
Viewed through the eyes of Benedictines we would only know the contents of one
half of their lives, whereas the other half, which was supposed to be filled with measurable work, remains undefined. We can only imagine the various domestic tasks
which the nuns performed every day. Unfortunately, the lack of sources prevents us
to talk about concrete issues, even when they are objectively possible, such as embroidery or handcrafts in a broader sense which required ability and knowledge to
create something pretty. If, for example, clients ordering prayer books wanted them
to be adequately decorated, we can assume that the clothes of ecclesiastics were also
tastefully and beautifully crafted because they too were a part of celebrating God
who likes beauty.
The Bosnian Church and its members were under close scrutiny of their Christian contemporaries, especially from the 1450-ies when the Franciscans and the
Orthodox clergy battled over them, attempting to attract them to their side. That
was also the time when we have information about distinguished ladies who vowed
to join the Krstjani in order to serve them, causing the mistrust of contemporaries
who conveyed this news coupled with their own opinions. We cannot determine
whether blind faith in recuperation and the fulfilling of vows were capable to resist temptation which was offered by a sinful occasion, as was thought by some, or
whether their chastity remained untouched, as was thought by others. The Bosnian
nuns Krstjanice were not subjected to this kind of gossip, and in those examples
they preserved their virtuousness. Contemporaries unmistakeably understood the
allusions recognized from the insults which mention the Krstjani, so their moral
reputation waned and soon all those who prided on that moral reputation also vanished. After the collapse of the medieval Bosnian state in the spring of 1463, there
number of those who enjoyed the status of Bosnian monks decreased significantly,
and the only nun mentioned in the sources by her personal name was not a nun of
the Bosnian Church, but a female believer in the broader sense of the word.

45

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


343.431-055.2(497.5 Dubrovnik)1279/1301

elmedina duranovi

ene iz Bosne na tritu roblja u Dubrovniku 1279-1301.

Apstrakt: Trgovina robljem u srednjem vijeku, uope ustanova ropstva, fenomen je koji
se moe posmatrati sa vie aspekata: ekonomskog, drutveno-socijalnog, kulturnog, pa i
vjerskog. Na osnovu postojeih postavki u dosadanjoj historiografiji, slijedei raspoloivu
izvornu grau nastojali smo u naem radu razmotriti ustanovu ropstva u kontekstu ekonomske i drutvene historije srednjovjekovne Bosne. Poseban akcenat posvetili smo poloaju i ulozi ena u srednjovjekovnom drutvu s obzirom da je u trgovakom prometu bilo
puno vie ena nego mukaraca.
Kljune rijei: Bosna, ene, ropkinje, Dubrovnik, trgovina
Abstract: Slave trade in Middle Ages and slavery in general is a phenomenon that can
be viewed from many aspects: the economic, social, cultural and even the religious one.
On the basis of existing achievements of earlier historiography and following the available
source material, we attempted to consider the institution of slavery within the context of
economic and social history of medieval Bosnia. Particular attention is devoted to the position and role of women in medieval society considering the fact that more women than
men were traded in the slavery business.
Key words: Bosnia, women, slaves, Dubrovnik, trade

U drugoj polovini 13. stoljea, kada nema zvaninih trgovakih sporazuma


izmeu Bosne i Dubrovnika, nalazimo prve podatke o konkretnim artiklima
koji su bili predmet trgovine izmeu ove dvije zainteresirane strane. Rije je prije
svega o roblju. Kao najnii drutveni sloj, roblje je postojalo kroz cijeli srednji
vijek. Iako termin koji se upotrebljava za oznaavanje ovog sloja stanovnitva
podsjea na antiki period, moramo istaknuti kako je postojala velika razlika
izmeu antikog i srednjovjekovnog roblja.1 Ona se prvenstveno ogledala u nainu
1

J edan od problema koji se javljaju prilikom prouavanja ovog pitanja je i terminologija. Naime, sam
termin rob neizmjerno podsjea na antiku iji je derivat i srednjovjekovno roblje. Meutim, pored
termina servus koji se koristi da oznai srednjovjekovnog mukog roba, te ancille da oznai ropkinju
u izvorima se mogu nai i drugi nazivi. S obzirom da je rije o latinskim nazivima vrlo esto dolazi
do zabune prilikom traenja odgovarajueg termina u naem jeziku. U dosadanjoj historiografiji
47

elmedina duranovi

koritenja radne snage. U srednjem vijeku poljoprivredna proizvodnja nije se bitno


oslanjala na ropstvo kao u starom vijeku kada je roblje koriteno za teke fizike
poslove. Robovi su uglavnom nabavljani za kunu poslugu.2 Bitna razlika izmeu
antikih i srednjovjekovnih robova bilo je pravo gospodara na ivot robova, koje u
srednjem vijeku nije postojalo. Meutim, njihov pravni poloaj bio je gotovo isti.
Srednjovjekovni robovi su u sutini bili neslobodni ljudi, nisu imali pravo svjedoiti
pred sudom, sloboda kretanja bila im je ograniena, kao i pravo na imovinu, nisu
slobodnom voljom mogli sklapati brakove, njihov poloaj bio je nasljedan, a mogli
su biti prodavani, davani u zalog, miraz, na poklon i sl. Uz to, gospodar je imao
pravo da fiziki kanjava svoje robove.
Izvori ropstva u srednjem vijeku bili su mnogostruki. ovjek je mogao na
razne naine izgubiti svoju slobodu i postati robom: zarobljavanjem, prodajom,
zaduivanjem, ali i dobrovoljnom prodajom. Roditelji su mogli prodati svoju djecu,
muevi nevjerne ene, mnogi su se sami prodavali da bi u vrijeme gladi mogli da
preive, a nisu bili rijetki sluajevi nasilnog hvatanja i prodavanja u roblje.3 Jedan od
najstarijih naina porobljavanja slobodnog stanovnitva bilo je ratno zarobljenitvo.
Podaci o velikom broju heretika koji su nakon ugarskih ratovanja u Bosni za vrijeme
bana Ninoslava odvedeni u Ugarsku, ustvari su pokazatelji da je tada veliki broj
bosanskog stanovnitva odveden u roblje.4 Kada je rije o prodavanju, najee su to
bili siromani i neuki stanovnici, to govori o Bosni kao nerazvijenom i siromanom
podruju plodnom za pretvaranje ljudi u robove.
Historiografija je ponudila dosta radova koji su temu srednjovjekovnog ropstva
posmatrali sa vie razliitih aspekata. Pitanjem ropstva na ovom prostoru prvi
se pozabavio Boidar Petranovi u radu proitanom na sjednici filosofikopravoslavnoga razreda jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti davne 1871.
godine.5 U okviru dubrovakih trgovakih odnosa Kosta N. Kosti je pisao i o trgovini
najee je za oznaavanje neslobodnog sloja stanovnitva u srednjem vijku koriten termin rob.
Meutim, N. Budak smatra da ovaj termin treba odbaciti jer on podrazumijeva potpuno bespravnu
osobu to po njemu nije sluaj sa srednovjekovnim robljem, odnosno servima (termin za koji se on
opredjeljuje). Neven Budak, Pregled literature i objavljenih izvora o problemu serva i famula u
srednjovjekovnim drutvima na istonom Jadranu, Radovi, br. 17, Sveuilite u Zagrebu, Institut
za hrvatsku povijest, 1984, 5.
2
 , . 1661, Glasnik Dravnog muzeja u
Sarajevu, Nova serija, Drutvene nauke sv. 1, Sarajevo, 1946, 142.
3
 -,
, Filozofski fakultet, Novi Sad, 1995, 17.
4
August Theiner, Vetra Monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Tomus primus (1216.1352.), Romae, 1863, 452. Up. Anto Babi, Drutvo srednjovjekovne bosanske drave, Prilozi za
istoriju Bosne i Hercegovine, I, Privreda i drutvo srednjovjekovne bosanske drave, Posebna izdanja,
Knj. LXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, Knj. 17, ANUBiH, Sarajevo, 1987, 72.
5
Boidar Petranovi, O robstvu. Po srpskim spomenicima i tatutima prim. dalm. gradova, Rad
48

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

bosanskim robljem to predstavlja jednu od najstarijih studija koje govore o ovom


pitanju.6 Trgovinom robovima bavio se i Aleksandar Solovjev, pa je u njenom razvoju
uoio tri faze to predstavlja prvi pokuaj periodizacije ove trgovine.7 Meutim, nije
koristio svu raspoloivu grau pa je u svojim radovima iznio nekoliko pogrenih
zakljuaka vezanih za srednjovjekovno ropstvo.8 Njegova pogrena konstatacija da su
srednjovjekovni robovi imali pravo da svjedoe pred sudom izazvala je reakciju Gregora
remonika, zahvaljujui ijim radovima smo bolje upoznati sa pravnim i socijalnim
poloajem roblja u srednjem vijeku.9 Nainom dolaska ljudi u ropstvo, kupoprodajnim
ugovorima, cijenama robova, njihovim pravnim poloajem i drugim slinim temama
vezanim za ropstvo bavio se i Vuk Vinaver.10 Trgovina robljem predstavljala je i vrlo
vaan segment migracija slavenskog stanovnitva u srednjem vijeku. Iz tog razloga,
ovom pitanju panju su posvetili Marko unji,11 Pavo ivkovi,12 Nenad Feji13
i Duanka Dini-Kneevi.14 U jednom od svojih radova P. ivkovi je pokuao da
podatke o roblju iskoristi i za prouavanje pitanja historijske geografije.15
JAZU, knj. XVI, Zagreb, 1871, 59-75. Neven Budak je dosta strogo okarakterizirao ovaj rad kao
neupotrebljiv. Neven Budak, Pregled literature, 7.
6
Kosta N. Kosti, Trgovinski centri i drumovi po srpskoj zemlji u srednjem i novm veku. Istorijskogeografska rasprava, Beograd, 1899.
7
Neven Budak je takoer predloio periodizaciju trgovine robljem, smatrajui da prva faza zavrava
krajem 13. stoljea. Neven Budak, Trgovina random snagom na istonom Jadranu razvoj i
znaaj, Historijski zbornik knj. XXXVII, sv. 1, Zagreb, 1984, 105-137.
8
, . 1661, 139-162.
9
Gregor remonik, Nae roblje u srednjem veku, Jugoslovenska njiva, br. 6, Hrvatski tamparski
zavod, Zagreb, 1922, 21-26; Isti, Dubrovaka kancelarija do god. 1300 i najstarije knjige dubrovake
arhive, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br. 39, Sarajevo, 1927, 231-253; ,
?, , . 44, II ( ),
, 1932, 57-61; Isti, Pravni poloaj naeg roblja u srednjem veku, GZM, Nova Serija,
Drutvene nauke, sv. II, Sarajevo, 1947, 69-73, Isti, Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa
u naim zemljama srednjeg vijeka, Istorijsko-pravni zbornik, br. I, Pravni fakultet, Sarajevo, 1949,
148-162.
10
Vuk Vinaver, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV veka u Dubrovniku, Anali, II, Historijski
institut JAZU, Dubrovnik, 1953, 125-147; , (1250-1650),
, . I, , 1954, 37-39.
11
Marko unji, O migraciji de partibus Sclavonie u Markama do polovine XV. stoljea (Ancona), Radovi Filozofskog fakulteta, knj. VIII (1974-1975), Sarajevo, 1976, 487-500.
12
 , ,
, br. XXI-XXVII, , 1976, 51-58.
13
 , XIV XV ,
, . XXVIII, , 1981, 27-48.
14
Duanka Dini-Kneevi, Prilog prouavanju migracija naeg stanovnitva u Italiju tokom XIII i
XIV veka, Godinjak Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, XVI/I, 1973, 39-62; , .
15
Pavo ivkovi, Podaci o roblju kao izvor za istorijsku geografiju srednjovjekovne Bosne, Prilozi,
br. 10/2, Institut za istoriju, Sarajevo, 1974, 333-340.
49

elmedina duranovi

Meutim, rijetki su radovi koji su tretirali pitanje ena u srednjovjekovnom ropstvu. Izuzetak predstavlja rad Duanke Dini-Kneevi koja je enama, ropkinjama,
dala odgovarajue mjesto u sklopu prouavanja poloaja ena u Dubrovniku.16
Na osnovu naprijed iznesenog moemo vidjeti da se prouavanju pitanja
srdnjovjekovnog roblja posveivala znaajna panja koja je rezultirala velikim brojem radova i priloga koji predstavljaju vaan doprinos historiografiji. Ovom naem
prilogu nije cilj da posebno obrauje problematiku roblja, ve nam je zadatak da
na primjeru enskog roblja porijeklom iz Bosne doprinesemo poznavanju poloaja
ena u srednjem vijeku. Vjerski aspekt, koji se najee vee za trgovinu robljem smo
izostavili jer bi to otvorilo niz drugih pitanja koja izlaze iz okvira postavljene teme.
Smatrali smo da je to opravdano na osnovu injenice da se rijei patereni ili bogumili
uz imena bosanskog roblja u izvorima pojavljuje tek u drugoj polovini 14. stoljea.
Problem u izuavanju bosanskog roblja je, kao i veini drugih srednjovjekovnih
tema, nedostatak izvora koji bi omoguili da bolje upoznamo ovu pojavu unutar
same Bosne. Prvi podatak koji Bosnu vee za roblje potie iz perioda bana Kulina.
Papski legat Tebald je u pismu upuenom bosanskom banu 1180. godine, izmu
ostalog, traio da ban Kulin papi poalje dva roba.17 Znatno vie podataka o roblju iz
Bosne doznajemo iz prvih notarskih i kancelarijskih knjiga nastalih u Dubrovniku.
U posljednjim decenijama 14. stoljea u ukupnom privrednom prometu u primorskim gradovima najee spominjani trgovaki artikl je roblje. Bosanski dokumenti,
malobrojni uope, nisu sauvali podatke o ropstvu, ali u dubrovakim poslovnim
dokumentima iz 13. stoljea spominje se roblje ije se porijeklo vee za Bosnu i pojedine njene dijelove. Svi ti podaci potvruju da je Bosna bila najvei izvoznik roblja
u navedenom periodu. Pored nedostataka informacija o ropstvu u samoj Bosni, nije
teko zakljuiti da je roblje bilo znatno razvijeno s tim da se ne smije gubiti iz vida
injenica da je odreeni broj slobodnog stanovnitva pretvaran u robove nasilnim
hvatanjem.18 Prisustvo roblja u Dubrovniku u velikoj mjeri zavisio je od prilika u
samom gradu, potreba trita, i mjera koje je dubrovaka vlada poduzimala po tom
 -, u XIII XIV , ,
. CDLXIX, . 2, , 1974.
17
Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II (1101-1200),
JAZU, Zagreb, 1904; Isti, CD III (1201-1235), 168-169. Up. Babi, Drutvo, 70. U dokumentu
je upotrebljen izraz famula, to se odnosi na osobu koja za platu obavlja poslove u kui, odnosno
slugu, slukinju, momaka i ne odgovara u potpunosti pojmu serva koji se koristio da oznai
srednjovjekovnog roba, osobu bez line slobode. Jozo Marevi, Hrvatsko-latinski enciklopedijski
rjenik, II svezak, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997, 2328; Mirko Divkovi, Latinsko-hrvatski rjenik
za kole, Zagreb, 1900, 401. Meutim, poloaj famula se nije bitno razlikovao od poloaja serva.
I jedni i drugi predstavljali su radni dio stanovnitva koji je u manjoj ili veoj mjeri bio zavisan od
gospodara. Vlasnik ih je mogao prodavati, poklanjati, mijenjati, davati u zakup i sl. Budak, Pregled
literature, 5-6; Isti, Trgovina, 114-115, 126.
18
Vinaver, Trgovina, 126.
16

50

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

pitanju, ali svakako da je izvoz roblja iz Bosne zavisio od njihovog brojanog stanja u
zemlji porijekla i prilika koje su tamo vladale. Smjena kriznih i neto boljih perioda
uticala je na koliine izvoza.19 Brojnost robova bosanskog porijekla na jadranskom
tritu dovoljno govori o razvijenosti ropstva unutar Bosne, koje se razlikovalo u
odreenim segmentima od ropstva u dalmatinskim gradovima. Te razlike bile su
uslovljene razliitim drutvenim, politikim, vjerskim i ekonomskim prilikama.
Dokumenti iz kasnijeg perioda jasno ukazuju na nasljedni robovski poloaj, odnosno na injenicu da je u Bosni postojao sloj ljudi koji je smatran za robove po
roenju.20 Pored toga, meu robljem u Bosni bilo je i stranaca, ljudi porijeklom iz
znatno udaljenijih zemalja.21 Vano je istai da postojanje roblja nije karakteristika
vezana samo za srednjovjekovnu Bosnu i njene susjede, ve da je ovakva vrsta roblja
postojala irom tadanje Evrope.22
Osnovnu grau za prouavanje trgovine robljem na ovim prostorima u srednjem
vijeku prua Dravni arhiv u Dubrovniku, ali tek od 70-ih godina 13. stoljea, od
vremena kada je dubrovaka vlada donijela odluku da se trgovaki poslovi koji prelaze 10 perpera moraju pismeno sklapati.23 Pored ovog zakona, vrlo vana uloga u
nastanku i ouvanju Dubrovakog arhiva pripada Italijanu Tomazinu de Savere,
prvom svjetovnom licu koji je obavljao funkciju opinskog notara u Dubrovniku.
Zahvaljujui njegovoj predanosti radu, te tanosti i urednosti prilikom obavljanja svojih dunosti, sauvao se znaajan broj dokumenata, koji su uz sve to lahko
pregledni.24 Vrlo vani izvori za prouavanje ovog pitanja su i statuti dalmatinskih
gradova koji jasno reguliu trgovinu robovima, kao i njihov poloaj. Statut kao normativni tekst propisuje to se treba postii, stoga ne odraava uvijek stvarnost. Zato
odredbe statuta tek u kombinaciji sa podacima koje nam nude drugi dokumenti,
kakve nalazimo u Dubrovakom arhivu, daju pravu sliku ustanove ropstva.25
Budak, Trgovina, 110.
Paula Pinelli, Od Dubrovnika do Firenze: biljeke o novaenju posluge u 15. stoljeu, Anali
Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, sv. 46, Dubrovnik, 2008, 74. Primjeri u
, , III, , , 1967, 84-85, 99.
21
Dini-Kneevi, Prilog, 41.
22
Dini-Kneevi u svom radu spominje nekoliko primjera oslobaanja ropkinja iz Marseja i Italije,
gdje se roblje takoer koristilo prvenstveno kao kuna posluga. , 14-15.
23
Ovu odluku donio je dubrovaki knez Petar Tiepolo uz saglasnost Malog i Velikog vijea na
javnom zboru. remonik, Dubrovaka kancelarija, 231.
24
Isto, 231-233; Isti, Kada je postao dubrovaki arhiv, 60-61.
25
Na rad smo bazirali prije svega na remonikovim izdanjima izvora koji su prikupljeni iz najstarijih knjiga Dubrovakog arhiva iz 13. stoljea. ,
(1278-1301), , Beograd, 1932. Isti, Spisi dubrovake kancelarije, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1951. Zatim zbirkama izvora koje je priredio i objavio Josip Lui, Spisi dubrovake kancelarije, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1984; Spisi dubrovake kancelarije, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1988.
19
20

51

elmedina duranovi

***
Svaka imunija kua u Dubrovniku imala je svoje robove. Roblje su posjedovali
u prvom redu dubrovaki plemii, zatim zanatlije i trgovci,26 a do njih su dolazili
uglavnom kupovinom.27 U periodu od 1279. do 1301. godine u dubrovakoj notarskoj kancelariji sklopljeno je 416 ugovora koji su tretirali pitanja roblja, bilo da
je rije o kupovini, prodaji, dobrovoljnom prodavanju, oslobaanju roblja, davanju
roblja u zalog, u miraz, na poklon i sl. Iako sklopljeni ugovori ne mogu biti i zvanini podaci o ukupnom broju roblja na ovom prostoru, jer je sigurno bilo sluajeva
koji nisu zabiljeeni u zvaninim knjigama, oni nam daju dobru osnovu za stvaranje
predstave o koliini i nainu trgovanja robljem.
Vrste ugovora
Br. ugovora
Prodaja ili kupovina roblja
275
Oslobaanje roblja
43
Dobrovoljno prodavanje u roblje
24
Davanje roblja u zalog
4
Davanje roblja na poklon
3
Miraz
38
Druge vrste ugovora
29
UKUPNO
416
Tabela 1. Vrste ugovora sklopljenih u periodu od 1279. do 1301. godine
u dubrovakoj notarskoj kancelariji

Na osnovu podataka koje nam nude kancelarijski i notarski spisi Dubrovakog


arhiva vidimo da je u Dubrovniku krajem 13. stoljea bilo mnogo bosanskoga roblja.28 Neki istraivai smatraju pretjeranim naglaavanje bosanskog porijekla veine
 inaver, Trgovina, 130. Dini-Kneevi, Poloaj ena, 12. Iako nemamo podataka o stanju unutar
V
same Bosne, moemo gotovo sa sigurnou pretpostaviti da je stanje bilo isto ili vrlo slino. Podaci
iz kasnijeg perioda su bogatiji informacijama pa znamo da su robove posjedovali bosanski kraljevi,
lanovi kraljevske porodice i vlastela. Babi, Drutvo, 71.
27
Kupoprodajni ugovori sklapali su se u notarijatu, dravnoj instituciji u kojoj su se sklapali i svi drugi
poslovni ugovori. Pojavljivanje sudija u ovim dokumentima naveli su Solovjeva na zakljuak da su
se kupovine, odnosno prodaje roblja odvijale pred dubrovaim sudom, te da su robovi imali pravo
svjedoenja. Na ovu pogrenu konstataciju Solovjeva upozorio je remonik. Pravni poloaj, 69-70.
28
Ono to je naroito vano istai jeste da je vie od polovine pomenutog roblja bilo porijeklom iz
Bosne (62,74 %), ostalo roblje je bilo porijeklom iz neposrednog zalea Dubrovnika, a najmanje
ih je bilo iz Srema, Hrvatske i Ugarske. Ovdje su ubrojani i krajevi koji u navedenom periodu nisu
bili u sastavu Bosanske banovine, kao to su Sana, Vrbas i Usora. Ako bismo izdvojili te podatke,
opet bi broj roblja iz Bosne(203, odnosno 60,8 %) premaivao broj roblje iz svih ostalih poznatih
mjesta zajedno (131, odnosno 39,2%)
26

52

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

roblja koje se nalazilo u dalmatinskim gradovima, objanjavajui to vjerskim prilikama unutar Bosne i njihovim vienjem stranaca. Meutim, konkretno vezivanje za
vjersku situaciju nalazimo tek od kraja 14. stoljea, pa ta brojnost ustvari upuuje na
zakljuak da je ropstvo u Bosni bilo jako razvijeno, gotovo na istim principima kao
i u dalmatinskim gradovima, s odreenim razlikama uslovljenim razliitim politikim, drutvenim, ekonomskim, pa i vjerskim prilikama. Osim toga, nije bilo rijei
samo o domaem roblju, ve je meu njima postojalo i stranaca koji su na nama
nepoznat nain stizali u Bosnu.29
Zahvaljujui odredbama statuta dalmatinskih gradova, najvei broj sauvanih
ugovora odnosi se na prodaju, odnosno kupovinu robova. Naime, statuti su predviali da svaki graanin koji je za sebe kupio roba ili ga prodao morao imati cartu
servitutis, dokument kojim je dokazivao svoju vlast nad odreenim robom. Svaka
karta morala je imati potpis notara i njegov stalni znak ovjere, te potpis jednog sudije.30 Kako u Bosni trgovanje robljem nije bilo regulisano na ovaj nain, ovakve
isprave sastavljane su po dolasku roblja u Dubrovnik ili neki drugi dalmatinski grad.
Tada bi kupac dao izjavu da je roba kupio ili prodao, a rob bi tu izjavu potvrdio i
onda bi se sastavljala carta servitutis.31 Pogreno bi bilo shvatiti da je rob imao pravo
svjedoenja pred sudom, jer bi to u potpunosti mijenjalo njegov poloaj u drutvu,
izjednailo bi ga sa vlasnikom ili slobodnim ovjekom. Naime, ova vrsta poslova
obavljala se pred javnim notarom u prisustvu suca kao svjedoka, a ne sudije.32
Podaci koje nam nude kupoprodajni ugovori nisu previe bogati informacijama.
Gotovo svaki dokument ima istu formulu u kojoj nalazimo datum kupovine/prodaje, ime prodavaa, nekada porijeklo ili zanimanje, zatim ime roba, u veini sluajeva
i njegovo porijeklo, ime kupca, njegovo porijeklo ili zanimanje, te cijene robova. Rijetki su dokumenti koji sadre neki detalj vie, kao to je na primjer jamenje biveg
S auvano je nekoliko primjera stranog roblja u Bosni iz kasnijeg perioda. ,
, 14, 25, 36, 50, 51. Up. Dini-Kneevi, Prilog, 41.
30
remonik, Pravni poloaj, 70.
31
Vinaver, Trgovina, 143. Imamo primjer kada bosanski ban 18. jula 1281. godine poklanjanja roba
Benku Gunduliu. (, , 58) Da je u Bosni ustanova
ropstva bila regulisana kao u dalmtinskim gradovima, Prijezda bi zajedno sa robom poslao Benku
i zvanini dokument kartu servitutis. Meutim, kako takvo neto nije postojalo u Bosni, morao
se formalni dokaz, da je Radovan Benkov rob, napraviti tek u Dubrovniku. Zato je Radovan pred
notarom morao lino potvrditi da je rob Benkov, a na osnovu te izjave Benko je dobio zvanino
dokument o svom pravu (carta servitutis). remonik, Pravni poloaj, 70.
32
Ove izjave svjedoka pred sudijama navele su A. Solovjeva na zakljuak da su robovi imali pravo da
svjedoe na sudu. (Solovjev, Trgovanje bosanskim robljem, 147) Na ovu pogreku Solovjeva ukazao je G. remonik. Naglaavajui da se poslovanje sa robovima (prodavanje, kupovanje, zamjena,
oslobaanje..) nije odvijalo pred dubrovakim sudom nego u notarijatu, dravnoj instituciji u kojoj
su se sklapali svi poslovni ugovori (o kuama, zadubini, stupanju u zanat, mirazima...), a sudije se
tu javljaju u ulozi svjedoka. remonik, Pravni poloaj, 69-70.
29

53

elmedina duranovi

vlasnika da rob nee pobjei. Bjeanje ropkinja nije bila rijetka pojava zbog toga se
kupac nastojao na sve mogue naine osigurati. Vrlo esto se sam prodavac obavezivao da ropkinja nee pobjei u odreenom roku. U suprotnom, bio je obavezan vratiti odbjeglu ropkinju ili platiti odreeni iznos (vrijednost ropkinje).33 I pored toga,
ovi dokumenti su od izuzetne vanosti jer nam proiruju znanje o toj vrsti trgovine,
te openito o drutvenim odnosima u srednjem vijeku.
Veliku veinu bosanskog roblja, kao i osoba koje su stupale u slubu, inile su
ene. Broj ena meu robovima bio je odreen vrstom poslova koju su obavljali. Za
obavljanje kunih poslova, bile su potrebne uglavnom ene i to mlae, sposobnije za
rad. Tako da je potranja za njima bila vea, pa samim tim je u prometu bilo vie ena
nego mukaraca. Od ukupno 428 osoba koje se spominju u navedenim ugovorima,34
363 bile su ene (84,8 %), a mukaraca je bilo tek 65 (15,2 %).35
Osim standardnih kuanskih poslova kao to su pranje, ienje i kuhanje, ropkinje su obino brinule kako o djeci tako i o odraslim osobama u domainstvu. One su
kupale, eljale i oblaile svoje gospodare. Ropkinje su esto obavljale poslove babica
ili dojilja. Iako su smatrane dijelom kune posluge, imale su poseban status.36
Mukarci su u srednjem vijeku gotovo redovno imali nalonice koje su izdravali.
To se najee deavalo sa enama koje su jo kao djeca stupale u slubu s ciljem da
sebi zarade za miraz. One sluavke koje su postajale nalonice, gazda je udavao i to
sa dobrim mirazom. Meutim, bilo je sluajeva da su i ropkinje koritene kao nalonice, ali njihove prie imale su drugaiji epilog.37 Nerijetko su ropkinje sa svojim vlasnicima imale i djecu. Iako im je otac bio gospodar oni su inili dio obespravljenog
stanovnitva u veini sluajeva.

 etog oktobra 1282. godine Gregorius Vysclaui prodaje svoju ropkinju Milosclauam porijeklom
P
iz Bosne i istovremeno se obavezuje da e novac koji je dobio za prodaju vratiti ukoliko ropkinja
pobjegne od svog novog gospodara u naredinih godinu dana. ,
, 91. Jo primjera u Isto, 73, 173 i sl. Dobar primjer je prijava zidara Petra (17. juli
1280.) da mu je pobjegla ropkinja Stana za koju je garantovao Pascije sin Predimira i to na dvije
godine. U ovom sluaju bio je duan dati drugu ropkinju. remonik, Dubrovaki spisi, I, 82-83.
34
U 11 ugovora spominju se po dvije osobe, odnosno dva roba. Nekoliko primjera: U tubi Gligorija
Vislavia protiv Krvaa Buinia od 26. juna 1279. godine spominju se dvije ropkinje bosanskoga
bana. , , 22. Petnaestog decmbra 1280. godine za
novac su osloboeni jedna ropkinja i jedan rob nepoznata porijekla. Isto, 41. Jednim dokumentom
potvreno je oslobaanje ropkinje i njenog sina 22. jula 1283. godine. Isto, 106-107.
35
Vinaver je izraunao da je u 13. stoljeu od ukupnog broja ljudi prodavanih u roblje bilo samo 10%
mukaraca. Vinaver, Trgovina, 139.
36
Statut grada Dubrovnika, Sastavljen godine 1272, (priredili i na hrvatski jezik preveli: A. olji, Z.
undrica, I. Veseli), Dravni arhiv, Dubrovnik, 2002, 359.
37
Izvjesna Stana je 18. jula 1282. godine izjavila pred sudom da ju je gazda Marin drao kao nalonicu,
a ne kao ropkinju kako ju je on eli predstaviti. , , 83.
33

54

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

Porijeklo
Bosna
Usora
Sana
Vrbas
Trebotii
Uskoplje
Vrhbosna
Druga mjesta
Nepoznato
UKUPNO

Broj
203
24
18
12
3
3
1
38
126
428

ene
179
22
15
12
2
3
1
32
97
363

Mukarci
24
2
3
1
6
29
65

Tabela 2. Porijeklo roblja, brojani odnos mukaraca i ena

Uoljiva je velika oscilacija u cijenama robova i ropkinja jer je cijena zavisila od


osnovnih karakteristika roba kao to su starost, visina, pol, zdravstveno stanje, zatim
od mjesta gdje se kupuju i niza drugih okolnosti.
Pred sudom se naao jedan sluaj gdje je ropkinja s manom prodata kao zdrava
osoba, pa kada je kupac uoio manu traio je da kupljenu ropkinju zamijeni drugom
u skladu sa cijenom koju je platio ili da mu se vrati novac.38 Starost roblja je sasvim
sigurno bio vaan detalj u odreivanju cijene. Meutim, na osnovu raspoloivih dokumenata s kraja 13. stoljea nismo u mogunosti utvrditi prosjenu starost ropkinja
koje su bile prisutne na tritu. S obzirom na posao koji su obavljale, nije pogreno
pretpostaviti da su mlae ene bile na veoj cijeni. Situacija je po tom pitanju jasnija u
kasnijem periodu kad vidimo da je ensko roblje bilo uglavnom vrlo mlado. Ropkinje
iznad 25 godina uope su se rijetko prodavale.39 Na cijene robova uticalo je kako stanje
u Dubrovniku, tako i stanje u unutranjosti s tim da moramo imati na umu da su cijene
robova u unutranjosti bile manje od onih na dubrovakom tritu s obzirom da je
rije o preprodaji.

 dovica Palme Gaco traila je 24. jula 1280. godine da joj Matija Predragov vrati novac ili da drugu
U
ropkinju, jer je ova koju je prodao mjesearila (cadit per lunam). remonik, Spisi dubrovake
kancelarije, 84. Up. -, , 13.
39
Vinaver, Trgovina, 139.
38

55

elmedina duranovi

Godina
1280.
1281.
1282.
1283.
1299.
1300.
1301.

Mukarci
8,5
9,14
8,78
-

ene
6,78
8,7
10,09
9,84
19
20,94
18

Tabela 3: Prosjene cijene po godinama40

Roblje se nije kupovalo samo za novac. U sauvanim kancelarijskim i notarskim


spisima izmeu ostalog moemo nai podatak da je ropkinja kupljena za jednog
konja.41
Koliko je ova vrsta trgovine bila razvijena govore nam i odredbe Dubrovakog
statuta koje predviaju plaanje carine za svakog prodatog roba koji je bio vii od dva
lakta. Jedino su Mleani, iju je vlast priznavao Dubrovnik, bili osloboeni carina.
Carina se plaala na dan prodaje, a bila je predviena i carina za robove koji su se
izvozili.42 Dio carine pripadao je knezu.43
Trgovina robljem nije uvijek tekla ravnomjerno. Bilo je perioda kad su zabiljeeni porasti, kao i padovi ove vrste trgovine to je bilo posljedica nekih izvanrednih
okolnosti kao to su godine gladi kada se broj ljudi koji su se sami prodavali u roblje
naroito poveavao. Situacija na tritu zavisila je od okolnosti u dubrovakom zaleu koje je nudilo, uslovno reeno, viak stanovnitva, ali i u gradu koji ga je u veoj
 ijene robova, odnosno ropkinja izraene su u solidima i dubrovakim dinarima do 1299. godine,
C
a dalje u perperima. Za pojedine godine u okviru navedenog perioda nije bilo mogue izraunati
prosjek zbog nepostojanja dovoljnog broja izvornih podataka. U izraunavanju prosjenih cijena
najvei problem predstavlja pojavljivanje cijene sastavljene od pola, treine ili nekog drugog dijela
dinara iako se novac u tim vrijednostima nije kovao. Pola dinara se moglo platiti sa 15 mina (1
dinar = 30 mina). Meutim, pitanje je kako se isplaivala npr. etvrtina od dinara kada se 30
mina ne moe dijeliti na etiri bez ostataka. , , I
( ), , . XLVIII, .
18, , 1924, 39-40. I raniji istraivai pokuavali su izraunati prosjenu cijenu robova.
Nae rezultate uporedili smo sa rezultatima do kojih je doao Neven Budak i moemo zakljuiti
da se ne postoje velike razlike, pa i pored svih potekoa sa kojima smo se susretali moemo rei da
smo dobili barem priblino taane prosjene cijene. Budak, Trgovina, 108.
41
Rije je o dokumentu u kojem se Bratoslav Maleti obavezao da e sa svjedocima doi pred
dubrovaki sud kako bi dokazao da je ropkinju Radoslavu kupio u Bosni za jednog konja.
, I, 144.
42
Budak, Trgovina, 108.
43
Statut grada Dubrovnika, 99.
40

56

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

ili manjoj mjeri potraivao uz komponentu mediteranskog trita to je naroito


vano za Dubrovnik koji je sluio kao neka pretovarna stanica za mnoge trgovake
artikle, pa tako i roblje. U Dubrovniku nije postojala posebna kategorija trgovaca
koji su se iskljuivo bavili prodajom robova. Obino su trgovci koji su se bavili nekom drugom vrstom trgovine usput nabavljali i robove, a nerijetko je pojedinac koji
je imao potrebu za robovima sam odlazio po njih. Meutim, to ne moemo rei za
trgovce koji su dolazili iz udaljenijih mjesta kao to su Italija, Levant ili panija.44
Dio bosanskih robova dolazio je u Dubrovnik preko bosanskih trgovaca koji su
izvozili svoju robu na trite,45 ali uloga bosanskih trgovaca u Dubrovniku u odnosu na broj dubrovakih trgovaca bila je mala. Prema procjenama Vuka Vinavera od
ukupne prodaje roblja 1281. godine bosanski trgovci su uestvovali samo 20%.46
On je u raunanje tog procenta uzeo u obzir podruja koja su znatno kasnije dola u
sastav Bosanske banovine, tako da je stvarni broj bosanskih trgovaca u navedenom
periodu bio gotovo zanemariv.
Broj roblja dovezenog u Dubrovnik premaivao je potrebe grada te je roblje, porijeklom iz Bosne poelo da se izvozi i u druge zemlje. To je bio i najei nain da
stanovnitvo sa ovoga prostora odlazi u zemlje koje su prilino udaljene. Prvi podaci
koji govore o izvozu roblja iz Dubrovnika potiu iz 1253. godina.47 Izvozilo se roblje
razliitog porijekla, a kako je openito najvie roblja bilo porijeklom iz Bosne, tako se
najvie tog roblja nalo na stranom tritu. Ropkinje bosanskog porijekla najee su
izvoene u Veneciju i Bari,48 ali bilo je sluajeva da se izvozilo i u Palestinu, na Krit i sl.49
s tim da tek od 50-ih godina 14. stoljea biljeimo znaajan porast izvoza roblja iz dalmatinskih gradova u Italiju i dalje na zapad.50 Izvoz roblja u Italiju, kao i druge zemlje,
predstavljao je unosan posao u kojeg je bio ukljuen i sam bosanski ban Prijezda.51
Budak, Trgovina, 124.
Primjer Vislavia, poznatog trgovca roblja, koji je kao povjerenik bana Prijezde uestvovao u sporu
oko preprodaje njegovih ropkinja u Dubrovniku. Vinaver, Trgovina, 127.
46
Isto.
47
Prva prodaja roblja zabiljeena je u tubama konavoskog kneza rnomira 1253. godine, kojom se
ali na Dubrovane zbog otmice njegovih ljudi. Franc Miklosich, Monumenta Serbica Spectantia
Historiam Serbiae Bosna Ragusii, Viennae, 1858, 42. Up. Vinaver, Trgovina, 132, Dini-Kneevi,
Prilog, 40; Budak, Trgovina, 107.
Znatno ranije zabiljeeni su podaci koji govore o izvozu roblja iz Dalmacije. Marko Kostreni,
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I (743-1100), JAZU, Zagreb, 1967,
43-44. Up. Budak, Trgovina, 105-106.
48
Vinaver, Trgovina, 132; , , 27-48.
49
Vinaver, Trgovina, 132.
50
Budak, Trgovina, 107.
51
Dana 26. juna 1279. godine odrano je roite u tubi Grgura Vislavia protiv Krvaa Buinia koji
je prodao dvije ropkinje bosanskog bana umjesto da ih je izvezao u Apuliji kako je bilo dogovoreno.
, , 22.
44
45

57

elmedina duranovi

Odmah iza kupoprodajnih ugovora, po brojnosti, slijede ugovori o oslobaanju


robova, na osnovu ega zakljuujemo da oslobaanje robova nije bila rijetka pojava.
Ovaj se posao, takoer, vrio pred notarom i tada je sastavljan dokument o oslobaanju carta libertatis. Robovi su svoju slobodu mogli sami otkupiti,52 ali to je bilo
teko izvodivo s obzirom da uglavnom nisu raspolagali potrebnim novcem. Zato je
Obrada iz Trebotia svoju slobodu otkupila novcem kojeg je uzela na ime stupanja
u slubu kod novog gospodara. Dakle, ona je ve unaprijed uzela novac od Marina
Cerepia za slubu u narednih sedam godina kako bi mogla otkupiti svoju slobodu
od brae Beraja.53 Pored isplaivanja odreenog novanog iznosa, esto su robovi i
dalje ostajali vezani za svoje bive gospodare. Tako je Dobraja iz Bosne otplatila svoju slobodu za 12 solida, ali i dalje je morala da pere glavu svom bivem gazdi i njegovim sinovima.54 Robove je mogao otkupiti i neko od njegovih roaka, pa je Premila
iz ropstva otkupio njegov otac za 4 solida.55 Dosta esto se deavalo da su gospodari
radi spasa svoje due pred smrt ili oporukom oslobaali poslugu bez ikakve nadoknade.56 Primjer ropkinje Dobrosti iz Usore 1281. godine pokazuje da su robovi
mogli stei svoju slobodu ukoliko gospodaru nabave nekog ko e njih mijenjati u
dotadanjim poslovima.57 Bilo je i drugih uslova koje su robovi morali ispuniti da bi
stekli slobodu. Marin Peeni je 13. januara 1281. godine oslobodio svoju ropkinju
Dobrost pod uslovom da ona nastavi prodavati njegovo vino.58 To ujedno govori
da ropkinje nisu koritene iskljuivo kao kuna posluga, ve su radile i u gazdinim
poslovnim objektima kao to su krme.
 ana 16. jula 1282. godine Petar (de Mauressia) oslobaa svoju robinju Radoslavu i njene potomke
D
porijeklom iz Bosne za 8 solida. Isto, 82-3.
Dana 30. augusta 1282. godine Obrad (koji se ranije zvao Radoslav) otkupljuje svoju slobodu kod
krojaa Obrada za 8 solida. Isto, 87-88.
53
Isto, 76-77.
54
Isto, 101-102. Up. -, , 16. Meutim, bilo je i drugih uslova. Desa,
udovica Grgura Petrania, oslobaa roba Antuna, sina ropkinje Peruce, ali pod uslovom da ga
niko drugi ne smije uzeti u ropstvo bez njene dozvole. U suprotnom on mora biti vraen njoj.
remonik, Dubrovaki spisi, 150-151.
55
Dokument sastavljen 14. novembra 1280. godine. remonik, Dubrovaki spisi, 96. Dana 4.
decembar 1282. godine ropkinju Dobrau iz Bosne otkupila je njena sestra za 10 solida od Matije
Predragovia. , , 97.
56
Ungara Krusi-Crni je oporukom (16. mart 1281) za spas svoje due oslobodila ropkinju Sabatelu
i njenog sina Radovana, a uz to su dobili i 10 perpera. remonik, Dubrovaki spisi, 136. Marija,
udovica Levcija Nikolia oporukom (21. maj 1282) oslobaa dvije ropkinje, Dragu i Milost koja je
ranije pobjegla. remonik, Isto, 293-294.
57
Dana 2. januara 1281. godine ropkinja Dobrost oslobodila se ropstva tako to je svojoj gospodarici,
udovici Desai iz Dubrovnika, nabavila drugu ropkinju po imenu Radost. Dobrost se obavezala
da e u sluaju da Radost pobjegne isplatiti odreeni iznos, u suprotnom se ona morala vratiti u
slubu Desai. Isto, 42.
58
Isto, 42-43.
52

58

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

Jednom osloboeni robovi postaju slobodni odluivati o svojoj daljnoj sudbini.


Nerijetko su se oni opet prodavali u roblje, ak i istim gospodarima ili su se besplatno
stavljali u njihovu slubu.59 Takav je primjer Desae iz Bosne iju je slobodu otkupila njena sestra, ali se Desaa odmah nakon toga stavila u slubu drugog gospodara.60
Razlozi za ovo su vrlo jasni. Nemogunost pronalaska novog posla i sticanja uslova
za normalni ivot tjerali su osloboenike da se ponovo stavljaju u slubu drugih ljudi i na taj nain izgube svoju slobodu radi egzistencije. Sudbina veine osloboenika
bila je ista. injenica je da su oni osobno postajali slobodni, ali zbog imovinskog
stanja, prije svega, bili su prinueni da se prodaju u robove ili, u boljem sluaju, da
dobrovoljno stupaju u slubu novih gospodara, ali ovaj put uz odreenu novanu
nadoknadu.61 U dostupnim dokumentima nali smo ak 24 sluaja dobrovoljnog
stupanja u ropstvo.62 Konkretne razloge za taj in ne moemo nai u dokumentima,
ali ono to je tjeralo slobodno stanovnitvo da se samo daje u ropstvo moglo je biti
samo neimatina i siromatvo.63
Nije bio rijedak sluaj davanja robova u zalog, to je predstavljalo izvrstan nain
da se izmire dugovi.64 Davanje robova u zalog, kao i njihovo poklanjanje dokazi su
kako su gospodari slobodno po svojoj volji raspolagali sa ovim slojem stanovnitva.
Bosanski ban Prijezda koji je uestvovao i u trgovini robovima, poklonio je jednog
svoga roba Dubrovaninu Benku Gunduliu 1281. godine.65 Osim ovoga, zabiljeena su jo dva sluaja davanja robova na poklon.66
Do poetka 14. stoljea uz svaku vlasteosku ker prilikom udaje u miraz je ila i
jedna ropkinja.67 Dubrovakim statutom odreeno je da mu prilikom prihvatanja
miraza izda ispravu eni ili onome ko mu urui miraz. Zahvaljujui tome sauvalo
se niz dokumenata iz kojih saznajemo ta je sve moglo ii u miraz. Za nas je ovom
prilikom zanimljivo da se u tim mirazima redovno spominju i ancille, odnosno
Statut grada Dubrovnika, 353.
, , 97-98.
61
Desaa iz Bosne, nakon to ju je iz ropstva otkupila njena sestra Cveta, stupila je u slubu kod
Vita Getaldia. Ugovor je sklopiula na etiri godine za 2 solida. ,
, 76-77, Up. -, , 16
62
Bogdana sa ipana 28. decembra 1280. godine stupa dobrovoljno u ropstvu Klementu Mostai,
remonik, Dubrovaki spisi, 116.
63
Krajem 13. stoljea broj osoba koje su dobrovoljno stupale ropstvo znaajno se poveao. Primjeri:
, , 172-174, 176-179.
64
Izvjesni Jovan dao je svoju ropkinju Dobroslavu porijeklom iz Bosne u zalog na dvije godine. Isto,
38, Up. -, , 14.
65
, , 58.
66
Petog februara 1282. godine izvjesna Stana je poklonila svog roba porijeklom iz Bosne svojoj brai,
Isto, 72. etvrtog septembar 1282. godine Bona ena Petra de Batalla poklonila je Raduu iz Bosne
svojoj kerci Dragoslavi. Isto, 88.
67
-, , 20.
59
60

59

elmedina duranovi

ropkinje.68 To je odredbom iz 1235. godine postala obaveza,69 to je uvrteno i u


Statut grada Dubrovnika.70 U Statutu se o mirazu govori dosta detaljno s namjerom
da osigura enin miraz od bilo kakve malverzacije, pa iako se muu dozvoljavalo
da njime raspolae ipak ga on nije mogao prodati, pokloniti ili na neki drugi nain
otuiti od ene bez njene saglasnosti. Isto je vailo i za roba, ili ropkinju u veini
poznatih sluajeva.71
Pored kupovine ili poklona, to moemo smatrati uobiajenim nainom sticanja
roblja, nisu bile rijetke prevare, krae ili druge malverzacije koje su slobodno stanovnitvo pretvarale u roblje. Ipak, to je bio sporedan nain sticanja robova, jer je
legalnim putem bilo lake doi do roblja, te omoguavalo dalju njihovu preprodaju
bez ikakvih problema.
Umjesto zakljuka
Koliina podataka sa kraja 13. stoljea navodi nas na zakljuak kako je trgovina
robljem bila najrazvijenija upravo u tom periodu. Zbog nedostatka izvora iz vremena
koji je prethodio sreivanju poslovanja u dubrovakoj kancelariji ne moe se rei kakvog je intenziteta trgovina robljem bila na primjer u prvoj polovini 13. stoljea. Do
tada su knjige nemarno voene, a bili su esti sluajevi kada se neto proputalo zapisati. Njihov broj je bio znatno vei nego je nama poznato, jer treba uzeti u obzir i one ija
prodaja nije registrovana u notarijatima dalmatinskih gradova. Podaci koji nam govore
o prisutnosti bosanskog roblja u primorju jasan su pokazatelj da je ustanova ropstva
bila razvijena i u Bosni. Iako na osnovu raspoloivih izvora ne moemo govoriti o brojnom stanju robova u bosanskoj dravi, moemo rei da taj broj nije bio zanemariv. Svaka iole imunija porodica u Dubrovniku imala je roblje za obavljanje kunih poslova
i brigu o lanovima domainstva. Te poslove uglavnom su obavljale ene, pa je ensko
roblje bilo prisutnije u trgovakom prometu. Izraunate prosjene cijene mukaraca i
ena ne pokazuju da su ene zbog toga bile na veoj ili manjoj cijeni. Naprotiv, cijene
se ne razlikuju mnogo. Prisutne oscilacije zbog uzrasta, zdravlja, porijekla i niza drugih
okolnosti prisutne su kako kod mukaraca tako i kod ena.
Nakon 1300. godine broj robova se osjetno smanjuje, a njihovu ulogu preuzima
slobodna radna snaga, odnosno osobe koje su se zapoljavale po ugovoru. U ovom
sluaju postojala je mogunost da dobivaju platu za izvravanje svojih radnih
remonik, Dubrovaki spisi, 110, 124, 124, 166, 171, 182, 201, 212, 217, 220, 227, 228, 234-235,
278, 293.
69
Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, III (1201-1235),
JAZU, Zagreb, 1905, 435-438.
70
-, , 13.
71
Statut grada Dubrovnika, 241-242. O mirazu vie u: Zdenka Janekovi-Rmer, Rod i grad.
Dubrovaka obitelj od XIII do XV stoljea, HAZU, Dubrovnik, 1994, 77-89.
68

60

ene iz bosne na tritu roblja u dubrovniku 1279-1301.

obaveza, meutim ona je bila jako niska i nedovoljna za osnovne ivotne potrebe.
U sutini, ova posluga samo je formalno bila slobodna, jer se s njom postupalo kao
sa robovima. Od 1300. godine zaista opada i izvoz roblja, odnosno ne moe se
nai podatak o masovnom izvozu. Stranim trgovcima se vie isplatilo da uzimaju u
viegodinju slubu slobodnu radnu snagu za minimalnu naknadu. Iako u manjoj
mjeri robljem se ipak trgovalo i dalje. Zanimljivo je da, kao i u sluaju roblja, tako i u
sluaju ove nove radne snage veinu ine ene i to bosanskoga porijekla.

61

elmedina duranovi

Elmedina Duranovi
Women from Bosnia on the Slave Market in Dubrovnik 1279-1301
Summary
The amount of records from the end of the 13th century brings us to the conclusion that slave trade was most developed during this period. Due to the lack of sources from the period prior to the regulation of business in the Ragusan chancery, we
cannot speak of the intensity of slave trade, for instance, in the first half of the 13th
century. Until then the account books were kept irresponsibly and some things were
often not recorded. The number of slave transactions must have been significantly
bigger than we are aware of, since we need to take into consideration those cases
which were not registered by the notaries of the Dalmatian towns. The data which
mentions the presence of Bosnian slaves at the coast is a clear hint that slavery was
developed in Bosnia. Even though we cannot speak about the number of slaves in
the Bosnian state on the basis of available sources, we can say that their number
was not negligible. All rich families of Dubrovnik owned slaves for the upkeep of
households and the caring for the household members. These activities were mainly
performed by women, and therefore female slaves were more present in the trade.
The figures of the average prices of women and men do not show that women were
valued more because of this. Actually the prices do not differ too much. The oscillations in prices were present because of the growth, health condition, origin and a
series of other circumstances in cases with male as well as with female slaves.
After the year 1300 the number of slaves significantly decreases, and their role
was assumed by free labour force i.e. the persons who were hired by a contract. In
this case, there was a possibility for the workers to receive a salary but it was very
small and insufficient for basic living needs. Actually, they were only formally free,
because they were treated as slaves. From the year 1300 the slave export decreases,
i.e. there is no information on mass export of slaves. Foreign merchants considered
it no longer reasonable to hire free labour force for longer periods on a minimum salary. The slavery trade still continued, but to a much smaller extent. It is interesting
to note that just as in the case of slaves, the new labour force was made up women
of Bosnian origin.

62

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


81373.231-055.2(497.6)04/14

enes dedi

Uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni

Apstrakt: Na osnovu dostupne izvorne grae i literature autor u radu razmatra pitanje
uestalosti enskih imena u srednjovjekovnoj Bosni. Daljnjom analizom autor donosi odgovor
na pitanje koliki je uticaj imao drutveni rang osobe na dodjelu imena, te pravi komparaciju
uestalosti enskih imena u razliitim geografskim regijama srednjovjekovne Bosne. U radu se
reokonstruira i pitanje dodjeljivanja imena enskim osobama kod razliitih religijskih skupina.
Kljune rijei: enska imena, srednjovjekovna Bosna, robinje, vlastela, kranstvo.
Abstract: Based on available sources and literature, the author considers the frequency
of female names in medieval Bosnia. With further analysis, he answers the question to what
extent did the social rank of a person influence the giving of the name and he also compares the
frequency of female names in different geographic regions of medieval Bosnia. The paper also
reconstructs the question of giving names to women belonging to various religious groups.
Key words: female names, medieval Bosnia, slaves, nobility, Christianity

Tokom srednjeg vijeka na prostoru bosanske drave formirao se fond enskih


imena koji je dijelio odreene slinosti sa imenima u susjednim dravama Hrvatskoj
i Srbiji. Za ovu temu, kao i za brojne druge teme bosanskog srednjovjekovlja probleme predstavljaju turi i fragmentarni izvorni podaci. Na pomanjkanje izvorne grae
aludira i drutveni poloaj srednjovjekovne bosanske ene,1 kada je njena linost
marginalizirana, te je ona identifikovana po mukarcu, ocu u mladosti, te neto kasnije po muu ili bratu, a u sluaju robinja i po vlasniku.2 Ponajvie izvorne grae
za prouavanje enskih imena srednjovjekovne Bosne prua nam Dravni arhiv u
Probleme sumornog stanja srednjovjekovnih ena autorica nalazi u proklamovanju Evinog biblijskog grijeha kao grijeha enskog roda, a zatim u injenici da su ene imale mogunost mukarca duhovno i fiziki oslabiti bludnim radnjama, to je izazivalo strah kod jaeg pola, ,
, , br. 52 , 2010, 179-184.
2
Kada se pojavljuju u srednjovjekovnim izvorima ene najee pored imena nemaju prezimena niti
nadimaka koji ih poblie identifikuju. Njihova prva odrednica je mukarac, a zatim mjesto ili oblast
iz koje dolaze.
1

63

enes dedi

Dubrovniku.3 Historiografija ne raspolae sa adekvatnim radovima koji sistematski


tretiraju problematiku nadijevanja imena enskoj djeci u srednjem vijeku.4 Jedan od
glavnih razloga jeste svakako i injenica da su ene openito kod starijih generacija
istraivaa bile u sjeni drugih sfera prolosti.5
Kako na stil ivota, drutvene promjene ili na umjetnost jednog naroda utiu dodiri
s drugim etnikim skupinama, takav je sluaj i kod nadijevanja imena. Te promjene
se mogu manifestovati na razliite naine, a najvie su vidljive tokom migracija
stanovnitva, trgovinske razmjene ili ratnih okolnosti. Dolaskom na nove prostore
juni Slaveni su sa sobom iz pradomovine donijeli i karakteristian sistem nadijevanja
imena, koji ni danas nije potpuno naputen i sastavni je dio nae svakodnevnice. Na
formiranje takvog sistema ulogu su imali razliiti faktori kao to su izgled tijela djeteta,6
biljni i ivotinjski svijet,7 vremenske prilike,8 boja kose,9 karakterne crte.10 ivot u
neposrednom susjedstvu sa Grcima i Latinima, te neto docnije primanje kranstva
su faktori koji su uveliko izmijenili i obogatili fond imena junih Slavena.11 Veliki broj
grkih ili greciziranih enskih linih imena uao je u staroslavenski jezik morfolokom
 ovom radu smo se koristili razliitim zapisima Dubrovake kancelarije i notarijata objavljenim
U
u zbirkama: , -
1278-1301, , ,
( ), , 1932; ,
III, , , , . XXII,
, 1967; Kao izvor enskih imena treba jo spomenuti i rad , Izvori za
istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naim zemljama srednjega veka, - I,
, 1949, u kojem autor donosi isjeke zapisa dubrovakog notarijata iz knjige Debita notariae I iz 1310. godine. Openito posmatrajui izvore u kojima se spominju enska imena u najvie
sluajeva su to oporuke, tube, te za imena robinja kupoprodajni ugovori.
4
O linim imenima u Hrvatskoj znaajni radovi su objavljivani u zbornicima Folia Onomastica
Croatica u izdavatvu Zavoda za lingvistika istraivanja HAZU u Zagrebu od 1992. godine. U
ovim je studijama akcent na lingvistikom istraivanju dok uestalosti linih imena kroz historiju
nisu obraivana; O historiografiji o enama vidi Mirjana Gross, Suvremena historiografija-korijeni,
postignua, traganja, Historiae, knj. 2, Zagreb, 1996, 343-349.
5
Ako pratimo bibliografiju objavljenih radova o srednjovjekovnoj Bosni primjetiemo ipak da postoji odreena grupa autora koja je prouavala i tematiku ena u srednjem vijeku. No najvei problem za nau temu lei u injenici da su obraivane samo ene iz onih najviih vlastelinskih stalea.
6
Ovoj skupini imena pripadaju Njena, Malena, Tanka. Mate imundi, Rjenik osobnih imena,
Nakladni zavod matice Hrvatske, Zagreb, 1988, 7.
7
ivei u harmoniji s prirodom, potujui i plaei se je stari Slaveni su nadijevali i imena poput
Dunja, Ljiljana, Bosiljka, Isto, 7.
8
Gromka, Ledenka, Rosna, Isto, 7.
9
Bijela, Gola, Svjetlana, Isto,7.
10
Ova grupa imena je u srednjovjekovnoj Bosni jako zastupljena: Blaga, Dobra, Mila, Draesna,
Milosna, Tihana.
11
imundi, Rjenik, 10.
3

64

uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj bosni

adaptacijom, kao to su imena Barbara (Varvara), Marta, Elena, Teodora, Elisaveta.12


Pridobijanjem veeg broja sljedbenika obje crkve, katolika i pravoslavna su vrile jaku
propagandu meu narodom s ciljem ukorijenjivanja kranskih, odnosno biblijskih,
svetakih i bogonosnih imena.13
Ovakve okolnosti u sferi nadijevanja enskih imena zatekle su i prve pomene
o srednjovekovnoj bosanskoj dravi. Uticaj crkve, bilo da se radi o pravoslavnoj ili
katolikoj, na nadijevanja imena u Bosni najuoljiviji je kod viih vlastelinskih slojeva.14 I kod ovih drutvenih skupina u neto ranijem periodu javljaju se imena slavenskog, odnosno domaeg porijekla, dok se krajem 14. i u 15. stoljeu sve vie afirmiu
kranska, najee katolika imena. Tako su kod navedene skupine najea enska
imena Jelena,15 Katarina,16 Doroteja.17 U neto manjem broju nailazimo na imena poput Elizabeta,18 Mara19, ili Marija,20 dok su najrijea imena Anka,21 Draga,22
Navedena imena su preuzeta iz staroslavenskih spomenika, jevanelja, zbornika i misala,
, , -
, . 56, , 1985, 13.
13
imundi, Rjenik, 10.
14
Pod pojmom viih vlastelinskih slojeva srednjovjekovne Bosne podrazumijevat emo enske lanove dinastije Kotromania, te ene i keri utjecajnijih vojvoda, hercega, knezova ili upana.
15
Dubravko Lovrenovi, Jelena Nelipi, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi Zavoda za
Hrvatsku povijest, vol. 20, Zagreb, 1987, 183-193. Ime Jelena bi se moglo smatrati i slavenskim,
poistovijeujui ga sa nazivom ivotinje, no ono se kod Slavena udomailo iz grkoj jezika od imena Helene- sjaj, blistavost, imundi, Rjenik, 158; U ovome radu smo se koristili metodolokim
pristupom po kojem za jedno ime navodimo jednu publikaciju, iako se takva imena pojavljuju i na
drugim mjestima.
16
 , (1425-1478),
2, (ur. ) , 1997, 73-112; Ime Katarina nalazimo i u latinskom obliku Catharina, a preuzeto je iz grkog jezika Aikaterine- ista, imundi, Rjenik, 172.
17
Pavao Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik zemaljskog muzeja, sv. XXVIIXXVIII, Sarajevo, 1973, 377-395; Ime Doroteja spada meu ona sa teokratskim predznakom, preuzeto je adaptacijom grkog Dorothea-koja je boji dar, daron-dar, theos-bog, imundi, Rjenik, 82.
18
 , , ,
, 1964, 36; Od lat. Elisabeta, preuzeto od grkog Elisabet, El-bog, eva-sedamm, nibakunuti se, imundi, Rjenik, 101.
19
 , () , X
, , 1998, 393; Ovo ime nam ukazuju na vanost trgovinske razmjene kao
elementa primopredaje kulturnih tekovina. Ime Mara je preuzeto iz italijanskog jezika gdje se
udomailo iz hebrejskog Marah-gorina, ogorenost, imundi, Rjenik, 209.
20
Boris Nilevi, Iz ivota posljednjih Pavlovia, Godinjak Drutva istoriara BIH, Godina XXVIIIXXX, Sarajevo, 1979, 64; Javlja se i kod Grka u obliku Maria, a smatra se da potjee od hetitskog
Marya, Mari- koplje, imundi, Rjenik, 210.
21
 , . ,
u: , , , (ur. ), Equilibrium, 1997, 333;
Radi se o izvedenici imena Ana, imundi, Rjenik, 17.
22

 , , , , , . III, . III, , 1891, 226.


12

65

enes dedi

Jelica,23 Vojsava.24 Kod neto nieg vlastelinskog sloja ustaljeni sistem nadijevanja
enskih imena se u odreenoj mjeri razlikuje od vladajueg. Tako su enske osobe u
ovoj skupini najee nazivane imenima Ana,25 Jelena,26 Margarita,27 Teodora,28 Doroteja.29 Uobiajena su im imena Barbara,30 Milica,31 Vukosava,32 Grubaa,33 dok su
najrijea Stana,34 Beoka,35 Bolja,36 Ancila,37 Cecilija,38 Stanislava.39 Razlike izmeu
ove dvije skupine su sasvim oite. Naime, dok se kod prve skupine slavenska (domaa) imena javljaju veoma rijetko, kod nieg plemstva ona su mnogo ea, reklo bi se
ak i uobiajena. Kada se raspravlja o vladajuim krugovima, odnosno o najistaknutijim lanovima vlastele, moemo istai da su oni esto pripadnici kranstva, bilo
Pavo ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, Institut za istoriju, Sarajevo, 1981, 23.
Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna; Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe
(1377.g.), Eminex, Zagreb, 1994, 71.
25
Pejo okovi, Crkva Bosanska u XV stoljeu, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005, 17; Ime Ana je u
srednjem vijeku jako zastupljeno kako u Bosni tako i drugim dravama, nalazimo ga u latinskom
Anna, grkom Hanna, te u hebrejskom Hannah-milost, imundi, Rjenik, 12.
26
, , ,
, , 2002, 78.
27
 , , u: , (ur.
), Equilibrium, , 2003, 744; Grki Margarithus- biserno zrno, lat. Margarita,
imundi, Rjenik, 210.
28
Milko Brkovi, Srednjovjekovna humska kancelarija, u: Hum i Heregovina kroz povijest, (ur. Ivica
Lui), knj. I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 561-601; Grki Theodora, Theodoros,
Theos-bog, doron-dar, koja je boiji dar, imundi, Rjenik, 336.
29
Milko Brkovi, Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i
velmoa, Ziral, Zadar-Mostar 1998, 348.
30
Pavo ivkovi, Ekonomsko socijalne promjene u bosanskom drutvu u XIV i XV stoljeu, Tuzla 1986,
107; Od gr. Barbara-tua, inozemna, imundi, Rjenik, 28.
31
Esad Kurtovi, Dileme oko titule vojvode u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak, br. 34, Centar za
balkanoloka ispitivanja ANUBIH, Sarajevo, 2007, 255.
32
 , , DBR International Publishing-
, , . 10, , 1996, 49.
33
Dubravko Lovrenovi, Steci-bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2009, 207.
34
efik Belagi, Steci-Kataloko-topografski pregled, IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1971, 210.
35
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009, 80.
36
, , 118.
37

 , , ,
, 1987, 36; Lat. Ancilla-sluavka, slukinja,
imundi, Rjenik, 1336; Lat. Ancilla-sluavka, slukinja, imundi, Rjenik, 13.
38
Petar Vranki, Hercegova zemlja od propasti Bosne do defitivnog pada pod Turke u svjetlu
suvremenih bizantskih i osmanskih izvora, u: Hum i Heregovina kroz povijest, (ur. Ivica Lui), knj.
I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011, 712.
39
 , , , , br. 3/4,
, 2006, 45.
23
24

66

uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj bosni

da se radi o rimokatolikoj ili pravoslavnoj crkvi. Meutim problem lei u injenici


to su mnogi od njih s vremena na vrijeme varirali izmeu slubenog kranstva i
Crkve bosanske, te je s toga odreivanje konfesije na osnovu imena jako osjetljiva
metoda i lako nas moe navesti na krivi put. Kada se kod vlastele javlja ensko ime
koje je potvreno kao pravoslavno onda je ono najee Jelena.40 Usporedimo li ovaj
podatak sa najeim enskim imenima srednjovjekovne Srbije, ije je stanovnitvo
u najveem broju pravoslavno dobit emo gotovo identine podatke. Naime u lozi
Nemanjia najupeatljivije ime je Jelena, a zatim su jo esta Ana, Teodora, Milica.41
Kao to se moe primijetiti izmeu srednjovjekovnih vladajuih krugova Bosne i Srbije nema puno razlika u nadijevanju imena enskim osobama, iako su one u prvom
sluaju najee pripadnice katolike Crkve i Crkve bosanske, a u drugom pravoslavne vjere. Zanimljivi su sluajevi kada djevojka prilikom udaje mijenja svoje ime, ali je
ponekad teko konkretno odrediti razloge ovakvih dogaaja. Spomenimo na ovom
mjestu sluaj kraljice Jelene koja je u izvorima spominjana i kao Mara.42 Zagonetniji
je sluaj bosanske kraljice Jelene (1395-1398), koja je jo nazivana i Gruba. Ako
bismo izvodili neki skupni zakljuak za enska imena srednjovjekovne bosanske vlastele rekli bismo da su najea imena Jelena i Katarina, te da se u najveem broju
sluajeva radi o imenima kranskog porijekla.
Uestalosti enskih imena u epitafima na stecima obratit emo panju kao na posebnu cjelinu. Naime, osim katalokih zbirki natpisa,43 struka ne raspolae radovima
koji bi detaljnije analizirali ovaj problem. Imena enskih osoba na stecima se pojavljuju u nekoliko desetina sluajeva. Najuestalija su: Jerina,44 Stana, Divna, Marija,
Radosava, Vladislava, dok su manje esta imena: Radaa, Grubaa, Beoka, Dena,45
Goislava,46 Rua, Stanisava, Tvara, Veselica. Od navedenih imena veina ih je slavenskog porijekla, osim imena Jerina i Dena koje su preuzete iz grkog jezika. Uzevi u
obzir kompletan fond enskih imena sa steaka konstatujemo da su domaa (narodna)
i kranska imena podjednako zastupljena. Na osnovu osoba za koje moemo utvrditi
 ijana Kora, Religijske prilike u humskoj zemlji od XIII stoljea do pada pod osmansku vlast,
D
u: Hum i Heregovina kroz povijest, (ur. Ivica Lui), knj. I, Hrvatski institut za povijest, Zagreb,
2011, 488.
41
Ovu tvrdnju zasnivamo na osnovu popisa princeza kod ,
, , , 1996.
42
 , (),
3, (ur. ), , 2002, 30-31.
43
U ovome radu koristili smo se publikacijama: efik Belagi, Steci-Kultura i umjetnost, IP Veselin
Maslea, Sarajevo, 1982, Isti, Leksikon steaka, Svjetlost, Biblioteka kulturno nasljee Bosne
i Hercegovine, Sarajevo, 2004; Isti, Steci-kataloko-topografski pregled; Marko Vego, Zbornik
srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine I, Izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1962.
44
Od lat. Erina, preuzeto od grkog Eirene-mir, imundi, Rjenik, 159.
45
Od lat. Denaj, preuzeto od grkog deanios-dugovjena, Isto, 72.
46
Rije je imenu slavenskog porijekla u kojem se susree stara imenica goj-mir. Isto, 127.
40

67

enes dedi

religijsku pripadnost, zakljuujemo da se na stecima pojavljuju imena pripadnika


razliitih konfesija. Pripadnicama pravoslavne konfesije potvreno pripadaju imena
Dena, Divica, Goisava, Marija, Marta i Radaa, dok su imena krstjanki Beoka i Bjelka. U toku istraivanja nismo nailazili na sluajeve za koje bismo mogli utvrditi da
predstavljaju istovjetna imena kod razliitih konfesija. Zbog kratkih podataka teko
je odrediti kojemu je drutvenom sloju pripadalo odreeno ime, samo se u nekoliko
sluajeva moe odrediti da se radi o vlastelinkama (Katarina, Tvara, Marija). U nekoliko se sluajeva navodi da se radi o monahinjama (Marija, Marta, Radaa). Upravo je
sluaj Radae zanimljiv iz razloga to ona mijenja svoje ime u monako Polihranija.47
S najveim brojem enskih imena srednjovjekovne Bosne raspolaemo kada su u
pitanju robinje. Fondovi arhiva u Dubrovniku raspolau sa stotinama imena robinja
koje su odvedene iz Bosne u Dubrovnik, gdje su bile dalje preprodavane. Uzimanje
krana za roblje bilo je strogo zabranjeno od strane Crkve, no bilo je dozvoljeno
porobljavati one koji su smatrani paganima.48 Pod ovim geslom mahom su porobljavani pripadnici Crkve bosanske. Krstjanice robinje su u Dubrovniku nazivane kao
patarinam, paganam, infidelem et incredalam fidei cristiane.49 Robljem su trgovali
profesionalni trgovci, inostrane vojske, domaa vlastela, te razni dobavljai specijalizirani upravo za ovu vrstu poslova.50 Cijena enskog roblja iz Bosne u Dubrovniku kretala se izmeu 4 i 20 perpera.51
Analiziranjem imena robinja od 13. do 15. stoljea dolazimo do zakljuka da su
primjetne odreene oscilacije, te s toga njihova se imena moraju tretirati u zasebnim cjelinama. Naime u prvom periodu, koji bi se vremenski protezao do kraja 13.
stoljea najvei broj imena enskog roblja se zavrava na -ost. To su najee imena
Radost, Dragost, Dobrost, Milost, Drugost, Prvost, Vlkost, Negost. Imena sa ovim
zavretkom ima oko jedne petine od ukupnog broja.52 Najvie robinja sa imenom
Radost dolazilo je iz Sane, Usore i Vrbasa. Od ostalih imena najea su Mila, Premila, Milorada, Milua, Miloslava, Milica, Milna, Radoslava, Rada, Radua, Radica,
Dobroslava, Dobrica, Dobra, Ljuba, Bratoslava, Dragoslava, Stana.53 Nakon ovog
perioda uoljive su odreene promjene, kao to je promjena zavretka imena. Naime,
 adi se o natpisu sa steka u Velianima u Popovu Polju. ene su u najveem broju sluajeva
R
stupale u samostane nakon muevlje smrti, ,
, , . IV . IV, 1892, 279-285, 280.
48
Vinaver Vuk, Trgovina bosanskim robljem tokom XIV stoljea u Dubrovniku, Anali historijskog
instituta u Dubrovniku, god. II, Dubrovnik, 1953, 126.
49
Tomislav Zdenko Tomek, Krstjani i trgovina robljem na sredozemlju izmeu 13. i 15. stoljea, u:
Fenomen krstjani u srednjovjekovnoj Bosni i Humu, (ur. Franjo anjek), Sarajevo-Zagreb, 2005, 323.
50
Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 126.
51
Isto, 142.
52
Isto, 138.
53
Isto, 138.
47

68

uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj bosni

kako je u periodu do kraja 13. stoljea dobar dio imena zavravao nastavkom -ost
u 14. i 15. stoljeu gotovo da vie i nema takvih imena. U ovom neto kasnijem periodu najvei dio imena zavrava na rije -slava. Na imena ovoga tipa otpada gotovo
treina od ukupnog broja. Tako se u navedeneom vremenskom razdoblju najee
pojavljuju imena Bogoslava, Bratoslava, Dobra, Dobroslava, Dragoslava, Gojislava,
Miloslava, Peroslava, Radoslava, Stana, Stanica, Stanislava, Stojna, Tvrdislava.54 Neto rjea imena su Bogdana, Deva, Divka, Dobrica, Draga, Gojna, Krajina, Marija,
Milica, Miroslava, Premila, Pribislava, Radica, Tvrdica. Imena koja su najmanje bila
u upotrebi kod ove skupine su Agnesa, Bela, Bjelna, Bjelosava, Bogua, Borka, Bosa,
Bratna, Cveta, Dabrana, Desa, Desna, Doberka, Dragana, Draginja, Dragna, Drahna, Draesna, Grivna, Grlica, Gruba, Godomila, Hvalica, Jana, Ljuba, Ljupka, Marna, Mirna, Nenja, Obrada, Pripna, Rudica, Slavica, Stabinja, Zoja, Zorica, ivka.
Kao to se moe primjetiti robinje su u velikom broju sluajeva nosioci slavenskih,
odnosno narodnih imena. Od ovih imena bitnije se nisu razlikovala niti imena robinja iz susjedne Hrvatske ili Srbije.55
Jedan ugovor o prodaji robinje porijeklom iz Albanije ilustruje da su one i tamo
bile nosioci slinih imena kao u Bosni.56 Usporedimo li iznesena imena robinja sa
imenima krstjanki koje navodi gost Radin u svome testamentu, zakljuit emo da su
istovjetna.57 Dogaalo se da pojedine robinje na sudu u Dubrovniku uspiju dokazati svoju pripadnost katolianstvu, te bi u tom sluaju bivale oslobaane. Takav je
sluaj robinja Dese, Dobrice i Drage, ijim je vlasnicima, nakon to je dokazano da
su katolkinje, nareeno da budu osloboene.58 Zanimljiva je i pojava promjene imena robinje. Naime, kada bi dolazile u Dubrovnik, robinje su u rijetkim sluajevima
dobijale nova, latinska imena. Tako je primjera radi 1397. godine robinja Gojna iz
Usore preimenovana u Simona.59 Najprije e biti da je do promjene imena dolazilo
Najvei fond imena robinja sadre zbirke ugovora o prodaji roblja u Dubrovniku. Kao izvore imena robinja u ovom radu koristili smo se zbirkama: , III;
, -
1278-1301, te radovima: Isti, Izvori za istoriju roblja i servicijalnih odnosa u naim zemljama srednjega veka; ,
, , god. XXI-XXII, , 1976.
55
Ego quidem Bogussa filia Budislaui de Cheruatia confiteor quod sum ancilla diffinte usque
ad mortem Bogoe de Librica... U drugom se ugovoru spominje Stanislauam filiam Pripchi de
Cheruatia, , III , 14, 23.
56
Ego Bogauch Cuiauich confiteor quod de mea bona voluntate manumisi et a servitute liberavi
Radacam filia q. Jon de Albania... Isto, 59-60.
57
Aleksandar Solovjev, Gost Radin i njegov testament, Pregled, sv. I-II, knj. II, god. II, Sarajevo,
1947, 316.
58
, , 111.
59
Sclavice dictam Goyna et latine Symona, de Usora de Bossina, patarene de genere servorum,
Vinaver, Trgovina bosanskim robljem, 139.
54

69

enes dedi

kako bi kupljena robinja to lake prihvaena u odreenoj drutvenoj sredini. Promjena imena mogla je biti uzrokovana i prihvatanjem nove vjere, ali taj postupak
ih nije oslobaao ropstva.60 No, kako ovi sluajevi nisu esti, ne predstavljaju vei
problem u istraivanju imena kod bosanskih robinja. U ovo vrijeme robinje iz Bosne
nemaju prezimena kao identifikacionu odrednicu, ve se za njih kae ije su keri i
ponekad odakle potiu.61 Zbog nedovoljnog broja navoda porijekla robinja, a kada
bi se to i inilo podatak bi se odnosio na veu geografsku oblast, nemogue je odrediti dodjelu imena po regijama srednjovjekovne Bosne. U 14. stoljeu pojavljuje se
dobrovoljno stupanje u slubu, koje potiskuje ustaljeni sistem ropstva.62 No, upravo
emo analizom imena enskih osoba utvrditi da se i dalje radi o pripadnicama istog
drutvenog sloja. Tako se najuestalija imena dobrovoljnih slukinja ne razlikuju od
robinja, a to su imena Radoslava, Miloslava, Stojna, Milica, Stanica.63
enska imena kod vlakog stanovnitva takoer se mogu posmatrati kroz nekoliko drutvenih slojeva. Naime, ene su kod ove skupine stanovnitva zastupljene du
cijele drutvene ljestvice, od katunarki preko slobodnih ena, do sluavki i robinja.
Uistinu samo je jedan sluaj kada se u izvorima sree ena na elu katuna. Njeno
ime je Jelena i bila je katunarka vlaha Vragovia stacioniranih uz konavosku granicu
u Povrima.64 Ovo ime esto sreemo i kod bosanskih vlastelinki, koje su takoer
pripadale vladajuem sloju stanovnitva. Pojedini autori su kao osnivaa katuna Kujavia zamiljali ensku osobu Kujavu, to ne moemo uzeti kao validnu konstataciju
imajui u vidu neutemeljenost u izvorima.65 Najuestalija imena robinja kod vlakog
stanovnitva su Bogdana, Gruba, Milost, Mona, Radaa, Radoslava, Stanislava.66
I u ovom sluaju robinje su nosioci narodnih imena, te nema nekih veih razlika u
 aola Pinelli, Od Dubrovnika do Firence: biljeke o novaenju posluge u XV stoljeu, Anali, br.
P
46, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Dubrovnik, 2008, 68.
61
Kada se robinje javljaju u izvorima njihovi podaci se najee navode na slijedei nain: Ego
quidem Goycha filia Radoslaui de Bossina confiteor quod sum serva empticia et perpetualis
Oberchi Petercouich ex eo quod emit me a Nicola Milosesseuich meo domine de Bossina.... Radi
se o ugovoru iz 25. novembra 1377. godine, , III, 36.
62
remonik, Izvori za istoriju roblja, 149.
63
Pinelli, Od Dubrovnika do Firence, 73, 75, 76.
64
....nolle quod isti boni homines destruuntur , nos ducemus nos ad domum nostram et faciemus tibi XII
compatres et faciemus. quod Jelena, catunara nostra, jurabit, quod ipsi non sunt culpabiles.
, , , . XI, , 1892, 84;
Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo, 1957, 131.
65
 . , , u:
, (ur. . ),
, , . II, , 1963, 88-89.
66
Odreene propuste autor je napravio ne navodei izvore koji su koriteni prilikom sakupljanja
enskih imena vlakog stanovnitva, ve se samo navodi kako su imena preuzeta iz grae
Dubrovakog arhiva, ,
, , . XXXII, , 1985, 22.
60

70

uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj bosni

imenima vlakih i ostalih robinja. Iako raspolaemo sa manjim brojem imena sluavki kod Vlaha, njihova imena kao to su Pribuda i Radoslava takoer su slavenskog
porijekla.67 Najvei broj imena Vlahinja imamo upravo iz reda slobodnog stanovnitva. Najee su one nosioci imena Gojna, Glubna, Radosava, Radoslava.68 Kod ove
skupine stanovnitva neto su rijee u upotrebi imena Bijelna,69 Bogna, Dovolja,70
Dobra, Gledna, Glubna, Milica, Pribislava, Perva, Pribisava, Stojka, Stojna, Tola,
Velna, Vesela, Visna, Vukosava, Vojesava.71 Iz navedenih imena primjeujemo da se
imena robinja kod Vlaha ne razlikuju od imena ostalih slobodnih ena. To su gotovo identina imena kao i kod onog dijela stanovnitva koje su Dubrovani markirali
kao patarenski sloj. Neprekidni viestoljetni kontakt Slavena i Vlaha uvjetovao je i
preuzimanje slavenskih elementa, u ovom sluaju imena. Na osnovu imena poput
Glubna, Velna i Marena, koja vrlo rijetko sreemo kod ostalog stanovnitva srednjovjekovne Bosne, primjeujemo zadravanje romanskog elementa, iako je ono
vremenom sve vie nestajalo. Meusobni uticaji izmeu Vlaha i Slavena u sistemu
nadijevanja enskih imena svakako bi mogli biti predmet panje jedne zasebne studije, pogotovo imajui u vidu neistraenost teme.
***
Izvrena analiza pokazuje kako su kod razliitih drutvenih, ekonomskih i konfesionalnih struktura stanovnitva kalemili novi elementi na domae korijene. Nadogradnja fonda enskih imena ni izbliza nije zahvatala sve drutvene slojeve u istoj
mjeri. Dok se kod povlatenih slojeva imenski fond pred kraj postojanja srednjovjekovne bosanske drave sastoji gotovo iskljuivo od imena preuzetih od Grka ili
Latina, kod niih slojeva zadrala su se narodna, domaa imena. Osnovni uzroci
ovakvog stanja su vjerske i kulturne prirode. Naime, u najveoj su mjeri kulturni
odnosi srednjovjekovne Bosne i ostatka Evrope vreni preko vladajue kue Kotromania, mada iz ovih tokova ne treba iskljuiti niti ostalu vlastelu. Prihvatanjem
kranstva kao kulturne tekovine srednjovjekovnog Zapada najvie su vladajui
krugovi prihvatili i njihov sistem imenovanja. Jedan od znaajnih razloga ovakvog
stanja jesu svakako i trgovake veze to ih je bosanska vlastela odravala sa Dubrovnikom i Mlecima. Jasne dokaze za ovakvu konstataciju nalazimo su sprovedenoj
analizi porijekla latinskih imena. Najnii slojevi, koji u sutini predstavljaju najvei
Isto.
Isto, 22-23; Esad Kurtovi, Vlasi Bobani, Drutvo za prouavanje srednjovjekovne bosanske historije, Posebna izdanja knj. I, Monografije sv. I, Sarajevo, 2012, 78, 79.
69
Esad Kurtovi, Sitni prilog o vlasima Vlahoviima, Godinjak BZK Preporod, knj. V, Sarajevo,
2005, 52.
70
Esad Kurtovi, Vlasi Nenkovii, Godinjak CBI ANUBiH, br. 36, Sarajevo, 2009, 60.
71
Osim oznaena dva, ostala imena iz , , 22-23.
67
68

71

enes dedi

broj stanovnitva, su ostali izvan ovih tekovina, te kod njih ne dolazi do depopularizacije narodnih imena. Primjetna je injenica i promjene imena kod enskih osoba.
Ovakvih sluajeva pronalazimo kod gotovo svih drutvenih skupina, ali sa razliitim motivima. Najee su ti motivi uzrokovani konfesionalnim elementima, dok se
rijee kao uvjet javlja promjena sredine. Zanimljiva je i injenica da srednjovjekovna
praksa nadijevanja enskih imena u Bosni ne poznaje imenovanje po roditeljima ili
brai dodavanjem glasa a na kraju imena, to je primjetno u modernom dobu. Na
ovome podruju nije se ustalila ni praksa dodjele nadimaka enskim osobama, koje
zapaamo u susjednom Dubrovniku krajem srednjeg vijeka. Ako bismo donosili sud
na osnovu ukupne prikupljene grae o enskim imenima, ostavljajui po strani bilo
kakve podjele, mogli bismo konstatovati da su najuestalija enska imena srednjovjekovne Bosne: Jelena, Katarina, Radoslava, Stana i Bogoslava.
Prilog I: Tabelarni prikaz najeih i najrijeih imena kod razliitih
drutvenih skupina srednjovjekovne Bosne

Vlastela

Najuestalija

Via vlastela

Jelena, Katarina,
Doroteja
Nia vlastela Ana, Jelena, Margarita,
Doroteja, Teodora
Robinje

Najuestalija

Uobiajena

Najmanje uestala

Elizabeta, Mara,
Marija
Barbara, Milica,
Vukosava, Grubaa

Anka, Draga,
Jelica, Vojsava
Stana, Beoka, Bolja,
Ancila, Cecilija,
Stanislava

Uobiajena

Najmanje uestala

Do kraja 13. Radost, Dragost, Do- Mila, Premila, Milua,


stoljea
brost, Milost, Drugost,
Miloslava, Milica,
Prvost, Vlkost, Negost
Milna, Radoslava,
Radua, Dobroslava,
Dobrica, Dobra,
Dragoslava, Stana
14-15
Bogoslava, Bratoslava, Bogdana, Deva, Divka,
stoljee
Dobra, Dobroslava,
Dobrica, Draga,
Dragoslava, Gojislava, Gojna, Krajina, Marija,
Miloslava, Peroslava,
Milica, Miroslava,
Radoslava, Stana, StaPremila, Pribislava,
nica, Stojna, Tvrdislava
Radica, Tvrdica

72

Bratoslava, Ljuba,
Milorada, Rada,
Radica

Agnesa, Bjelna,
Bjelosava, Bogua,
Borka, Bratna, Desa,
Doberka, Dragana,
Draginja, Draesna,
Grivna, Grlica,
Gruba, Hvalica,
Ljupka, Mirna, Nenja,
Obrada, Pripna,
Slavica, Stabinja,
Zorica, ivka

uestalost enskih imena u srednjovjekovnoj bosni

Vlasi
Slobodne
ene

Robinje i
sluavke
Imena sa
steaka

Najuestalija

Najmanje uestala

Gojna, Glubna, Radosava, Radoslava Bijelna, Bogna, Dovolja, Dobra,


Gledna, Glubna, Pribislava,
Perva, Stojka, Stojna, Tola,
Velna, Vesela, Visna, Vukosava,
Vojesava
Bogdana, Gruba, Milost, Mona, Pribuda, Radaa, Radoslava, Stanislava
Najuestalija

Najmanje uestala

Jerina, Stana, Divna, Marija,


Radosava, Vladislava,

Radaa, Grubaa, Beoka, Dena,


Goisava, Rua, Stanisava, Tvara,
Veselica

73

enes dedi

Enes Dedi
Frequency of Female Names in Medieval Bosnia
Summary
The analysis shows that different social, economic and confessional structures of
the population engrafted new elements on domestic roots. The available corpus of
female names does not even closely include all social layers to the same degree. Whereas, near the end of the medieval Bosnian state, the upper layers almost exclusively
used names borrowed from Greeks or Latins, the lower layers preserved folk, domestic names. The basic causes for such a condition are of religious and cultural nature.
Namely, the cultural relations between medieval Bosnia and the rest of Europe were
to the greatest extent executed by the ruling house of Kotromani, even though we
should not exclude other members of the nobility from these courses. With the
acceptance of Christianity as the cultural legacy of the medieval West, the ruling
circles mostly accepted their system of giving names. One of the most significant
reasons for this state were the trade connections maintained between the Bosnian
nobility, Dubrovnik and Venice. We find clear evidence for this statement in the
conducted analysis of the origin of Latin names. The lowest layers, that represented the majority of the population, remained outside this legacy and preserved the
popular folk names. The change of female names is also noticeable. We find these
examples in almost all social groups but with different motives. The most frequent
motives were caused by confessional elements and a rare reason was the change of
the surroundings. It is interesting that the medieval practice of giving female names
in Bosnia did not discern the naming after the parents or after brothers by adding
the vocal a at the end of the name which is present in the modern period. The habit
of giving persons female nicknames had not been established in this region, which
is noticeable in the neighbouring Dubrovnik at the end of the Middle Ages. If we
should reach a conclusion based on the whole collected material on female names,
leaving aside any divisions, we can say that the most frequent female names of medieval Bosnia were: Jelena, Katarina, Radoslava, Stana i Bogoslava.

74

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


726.825(497.6)

narcisa semi

Predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj Bosni

Abstrakt: U radu se analiziraju predstave ena na stecima u srednjovjekovnoj Bosni.


Koristei dosadanja historiografska dostignua i dostupni slikovni materijal, autorica razmatra prikaz pojedinanih enskih figura i njihovu ulogu kao dijelova vee kompozicije.
Osim slabe ouvanosti reljefa na stecima, primjeuje se da su prikazima enskih figura klesari posveivali manje panje nego mukim.
Kljune rijei: Bosna, steak, ena, simbolika, efik Belagi, Nada Mileti, Marian
Wenzel
Abstract: The paper analyses the representation of women on the tombstones in medieval
Bosnia. Using the results of historiography and the available picture material, the author considers the depictions of individual female figures and their role within larger compositions.
Apart from the poor preservation of reliefs on the tombstones, the author also notes that artist
devoted less attention to the depiction of female figures than to the male ones.
Key words: Bosnia, steak, woman, symbolism, efik Belagi, Nada Mileti, Marian
Wenzel

Predstave ena na stecima nisu detaljno prouavane, ali su bile predmet panje
efika Belagia,1 Nade Mileti2 i Marian Wenzel.3 Njihovi zakljuci su razliiti, prvenstveno zbog pitanja da li su figuralne kompozicije na stecima scene iz svakodnevnog ivota ili je rije o predstavama koje su izraz vjerskog kulta, koje prema tome
imaju sloeniju simboliku. U radu e na nekoliko primjera biti ilustrirani razliiti
stavovi pojedinih autora.
Razlog razliitih tumaenja jeste slaba itljivost reljefa, koja je uvjetovana razliitom kvalitetom izrade i ouvanosti. Mnoge predstave su izraene primitivno, naivno i
u disproporciji sa ostatkom kompozicije. U veini sluajeva enske figure su prikazane
efik Belagi, Steci kultura i umjetnost, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982.
Nada Mileti, Steci, Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb-Mostar, 1982.
3
Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea, Sarajevo, 1965; Ista, Some Reliefs
Outside the Vjetrenica Cave at Zavala, Starinar, Nova serija, XII, Beograd, 1961, 21-34.
1
2

75

narcisa semi

samo na osnovu kontura, bez bilo kakvih detalja. Kada se desi sluaj neto detaljnije
izrade, esto ne moemo sa sigurnou odgonetnuti znaenje prikazanog.
efik Belagi je ustanovio da na stecima postoji 31 enska figuralna predstava i
147 mukih figura, pri emu nije teko razlikovati pol.4 enske figure su prikazane
u dugim haljinama ili suknjama, koje mogu biti stegnute u pojasu, nekada sa naznaenim crtama lica, kosom ili kapama. Predstave ena na stecima se mogu nai kao
pojedinane i kao dio vee kompozicije. Bilo da se radi o prvom ili drugom sluaju,
uoljive su znatne razlike, prvenstveno u poloaju ruku, u sluajevima kada su ruke
naznaene. Neke enske figure imaju ruke povijene na bokovima, nekima su ruke rairene, a nekima uzdignute prema nebu. esto je samo jedna ruka visoko podignuta,
a druga stavljena na bok.5 U velikom broju sluajeva enske figure dre oruje poput
maa, tita, luka, koplja; ili neki drugi predmet kao to su krst ili kruni vijenac. Na
osnovu ovih atributa mogue je rei neto vie o znaenju ovih predstava.
Pojedinane enske figure
U Premilovu Polju, nedaleko od Ljubinja, prikazana je ena, sa tordiranim vijencem oko glave, koja desnu ruku dri u visini grudi, a lijevu je povila i izdigla do
visine glave. Na licu je mogue raspoznati oi, nos i usta. Dobija se utisak kao da se
radi o predstavi plesaice (slika 1).6 Podignute ruke nisu karakteristine za enske
figure, jer ih je veina predstavljena sa rukama na bokovima. Jedan zanimljiv sluaj
podignute i uveane ruke u odnosu na ostatak figure je na spomeniku iz Grovita.
Samostalnoj enskoj figuri je lijeva ruka znatno uveana, a u desnoj ruci dri obru,
koji bi mogao predstavljati vijenac ili prsten (slika 2).

Slika 1: Premilovo Polje, Ljubinje


(Beslagic, Stecci, sl. 130)
Belagi, Steci, 300.
Isto.
6
Isto, 306.
4
5

76

Slika 2: Groviste
(Benac, Siroki Brijeg, sl. 25)

predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj bosni

Pojedinane ljudske predstave na stecima uglavnom se smatraju portretima pokojnika izraenim dosta nevjeto.7 Podignuta ruka se tumai kao molitva, pozdrav
Bogu, ali i kao znak vlasti i prijetnje za osvetom, a upravo je daleko manji broj enskih figura sa podignutom i uveanom rukom naveo Belagia na ovakvu pretpostavku, te injenica da ima razlike u poloaju ruku svetaca i ktitora na freskama u
Srbiji, skulpturama u Dalmaciji i stecima.8 Ipak, ovaj problem ostaje otvoren, jer
se ovakva argumentacija ne ini dovoljnom. Analizom mukih figura sa podignutom rukom se bavio Miroslav Palameta, zakljuivi da je rije o predstavama svetaca,
konkretnije sv. Vida na stecima u Radimlji.9
enske figure kao dio vee kompozicije
Mnogo je vei broj enskih predstava koje su dio scene,
bilo da je rije o paru figura ili veem broju. Vrlo je zanimljiva predstava ene sa djetetom, na steku u Boljunima
(slika 3). Ovo je najvjerovatnije spomen na zajedniku
smrt majke i djeteta, kao to je to ustanovljeno pri iskopavanju u grobu ispod steka u Grborezima kod Livna, gdje
su majka i dijete sahranjeni zajedno.10
Drugi primjer figura u paru je reljef na spomenicima
na Ravanjskim vratima kod Kupresa (slika 4) i u Hodovu kod Stoca (slika 5), na kojem su predstavljene enska
i muka figura. Moe se
pretpostaviti da muki i
enski parovi predstavljaju
sreni brani par.11
Ova dva primjera predstavljaju parove koji se dre
za ruke i ne djeluju statino, pa moemo pretpostaviti da se radi o plesu.

Slika 3: Premilovo Polje,


Boljuni (Beslagic, Stecci,
sl. 130a)

Slika 4: Ravanjska Vrata, Kupres (Beslagic, Kupres, sl. 38)


Isto, 313.
8
Isto.
9
Miroslav Palameta, Kranska likovnost na stecima s Radimlje, Spomenica Filipa Potrebice, (ur.
Mirjana Matijevi Sokol), Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu Podrunica
za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest, Zagreb, 2004, 115-131.
10
efik Belagi, uro Basler, Grborezi. Srednjovjekovna nekropola, Sarajevo 1964, 16.
11
Belagi, Steci, 309.
7

77

narcisa semi

Slika 5: Hodovo, Stolac (Wenzel,


Ukrasni motivi, XCI, sl. 10)

Slika 7: Mirkova Kosa, Kalinovik


(Beslagic, Stecci, sl. 139)

Slika 6: Dabarsko Polje, Stolac


(Wenzel, Ukrasni motivi, XCIII, sl. 20)

Slika 8: Radimlja
(Benac, Radimlja, sl. 56)

enske figure su vrlo esto predstavljene kao dio kola, to je poznat motiv na
stecima. Preovladava stanovite da je rije o posljedici starog paganskog obiaja,
koji je nastavljen i u srednjem vijeku. Moe biti rije o enskom kolu poput kola na
steku u Dabarskom polju kod Stoca (slika 6), Mirkovoj Kosi kod Kalinovika (slika
7) i Radimlji (slika 8), ali i mjeovitom kolu poput onog na Ravnom, gdje se znaenje ovih predstava dodatno komplikuje jer dio kola ini ivotinja. Na spomeniku iz
Barevita, kod irokog Brijega u mjeovitom kolu muka figura dri tit, to upuuje
na znaajnu ulogu ovog predmeta, ali koja nam ostaje nejasna.
Na stecima u Radimlji i Vranjevom Selu kod Neuma izgleda da su prikazane
tipine srednjovjekovne teme. U Radimlji je rije o borbi dva viteza koju posmatraju
enske figure sa utvrenja (slike 9 i 10), to je poznata scena sa radova u slonovai iz
XIV stoljea u Francuskoj. Funkcija ove scene na nadgrobnom spomeniku nije jasna.12 U Vranjevom Selu (slika 11) prikazana je enska figura i konjanik sa kopljem,
pa se dobija dojam da je rije o predstavi para.
12

Wenzel, Ukrasni motivi, 364.

78

predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj bosni

Slika 9: Radimlja
(Benac, Radimlja, sl. 59)

Slika 10: Radimlja


(Wenzel, Ukrasni motivi, CV, sl. 2)

Slika 11: Vranjevo Selo (Wenzel, Ukrasni motivi, C, sl. 2)

Nekoliko reljefa sa predstavom ena ine jo sloeniji problem, kao to je to


sluaj sa spomenikom iz Turinovia kod irokog Brijega. ena se nalazi izmeu dva
konjanika, od kojih se ini da jedan odlazi. Ona u ruci dri ma koji je nesrazmjeran
sa njenom figurom, kao da je klesar htio da neto naglasi takvim uveavanjem maa
(slika 12 i 13). Pretpostavlja se da je ena smjetena izmeu boraca zapravo arbitar
dvoboja, za koji izgleda da je zavren i da pobijeeni konjanik odlazi.13 Meutim,
postoje i potpuno suprotna vienja ovakvih scena. Marian Wenzel misli da ena
izmeu dvojice konjanika gotovo sigurno predstavlja boginju podzemlja.14
13
14

Belagi, Steci, 345.


Wenzel, Ukrasni motivi, 308.
79

narcisa semi

Slika 12: Vranjevo Selo


(Wenzel, Ukrasni motivi, C, sl. 2)

Slika 14: Nekuk, Stolac


(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXII, sl. 5)

Slika 13: Turcinovici, Siroki Brijeg


(Benac, Siroki Brijeg, sl. 11)

Slika 15: Gvozno, Kalinovik


(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXII, sl. 7)

Sline scene sa enom izmeu dva konjanika ista autorica je dovela u vezu sa
votivnim tablicama iz 2. stoljea n.e, povezavi ove predstave sa kultom Dioskura.15
Reljef na spomeniku iz Nekuka kod Stoca sadri predstavu ene izmeu dvije ivotinje (slika 14), dok je ista scena na spomeniku iz Gvoznog kod Kalinovika proirena
jo jednom mukom figurom koja dri ma i jednom figurom ivotinje (slika 15). Na
reljefu iz Turmenta kod Trebinja je predstavljena ena koja izgleda vodi neku ivotinju
(slika 16). Na ovakve scene se nadovezuje predstava iz drijelovia kod Trebinja, gdje
ena jae na jelenu (slika 17). Belagi je ukazao na narodna predanja o vili koja jae na
jelenu i na motiv antike Dijane koja takoer jae na jelenu, te na njihovu povezanost
sa kultom smrti.16 Slian stav po ovom pitanju je iznijela i Wenzel, koja tvrdi da je ena
izmeu ivotinja klasina Potnia theron, Mona boginja, ponekada zvana Gospodarica
ivotinja.17
Wenzel, Some Reliefs Outside the Vjetrenica Cave at Zavala, 74.
Belagi, Steci, 329.
17
Wenzel, Ukrasni motivi, 308.
15
16

80

predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj bosni

Tri ene za koje moemo gotovo sigurno tvrditi da su orante, su prikazane na


reljefu iz Gvozna kod Kalinovika, gdje je sva panja usmjerena na njihove uveane
ruke (slika 18). Na steku iz Gornjih Bara kod Kalinovika je prikazana itava pogrebna povorka: dvije muke figure na konjima, koji nose nosila sa pokojnikom, dok
je trea figura vjerovatno enska sa podignutim rukama (slika 19). Naglasak je na
enskoj figuri u prednjem dijelu scene sa uveanim i podignutim rukama, takoer
u stavu orans.

Slika 16: Turment, Trebinje


(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXII, sl. 2)

Slika 18: Gvozno, Kalinovik


(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXVII, sl. 10)

Slika 17: Zdrijelovici,


Trebinje (Beslagic,
Stecci, sl. 145)

Slika 18: Gornje Bare, Kalinovik


(Wenzel, Ukrasni motivi, LXXXVII, sl. 8)

Umjesto zakljuka
Iz prethodno izloenog se moe uoiti da ne postoji jedinstveno i konano tumaenje predstava ena na stecima. Tumaenje se svodi na analizu pojedinanih predstava,
tanije pokuaj njihovog uklapanja u ono to ve znamo o srednjovjekovnoj Bosni,
koja je prvenstveno dio kranske Evrope tog vremena. O tome svjedoe primjeri scena koje su poznate irom Evrope, poput Opsade Grada ljubavi na steku u Radimlji.
81

narcisa semi

Meutim, ne bi trebalo zaobii scene za koje je vrlo mogue da predstavljaju ostatke


paganskih vjerovanja. Detaljnija prouavanja bi mogla dati neka nova rjeenja.
Analizu ovih predstava todatno komplikuje injenica da je kvalitet ovih reljefa,
zbog izrade i ouvanosti, poprilino lo. To su veinom primitivne i sumarne predstave, sa minimalnim brojem detalja. Ipak, i na osnovu ovakvog materijala moe se
zakljuiti da je mukim figurama posveena mnogo vea panja nego enskim. To je
oigledno kada uzmemo u obzir brojani odnos mukih i enskih figura. Isti je sluaj za kvalitetom izrade reljefa: postoji vei broj mukih predstava koje su kvalitetnije
izraene. Sasvim je prihvatljiv Belagiev zakljuak da je to odraz srednjovjekovnih
drutvenih odnosa i shvatanja.18
Usamljene figure mogu se smatrati pokuajima portreta pokojnika, a razlog nedostatka individualnih karakteristika treba traiti u samoj izradi spomenika i (ne)
spretnosti klesara. Ipak postoje i neto drugaiji stavovi: tako Wenzel smatra da
muke figure mogu biti portreti, osim u nekoliko sluajeva kada je oigledno da su
to svetaki likovi.19 Ona je istakla da enske figure predstavljaju tei problem nego
muke i da se u samo nekoliko sluajeva one mogu identifikovati kao portret. Svim
ostalim predstavama pripisuje nadzemaljsko znaenje.20
Prije donoenja konanog zakljuka, treba imati na umu razvoj nadgrobne skulpture kasnog srednjeg vijeka irom srednjovjekovne Evrope, pa prema tome i mogunosti uticaja s te strane. Ne bi trebalo zanemariti ni uticaj freskoslikarstva na
nadgrobne spomenike. Ipak, ostaje veliki broj scena koje se ne mogu objasniti portretiranjem pokojnika.

Belagi, Steci, 313.


Wenzel, Ukrasni motivi, 307.
20
Isto, 308.
18
19

82

predstava ena na stecima u srednjovjekovnoj bosni

Narcisa Semi
Representations of Women on the Steci of Medieval Bosnia
Summary
There is no unified and final interpretation of the images of women represented
on the steci of medieval Bosnia. The explanations were reduced to the analysis of
individual representations with attempts to contextualize them into the already existing knowledge of medieval Bosnia as a part of Christian Europe.
The analysis of these depictions is additionally complicated by the fact that the
quality of reliefs is quite poor. These are usually primitive and simplified pictures
with a minimal number of details. However, even on the basis of this material it
can be concluded that more attention was devoted to the male figures. This is especially obvious regarding the number of the depictions, where male images prevail.
According to efik Belagi, this was a reflection of medieval social relations and
understandings. The lone figures can be considered as attempts to depict the portrait of the deceased, and the reasons for the lack of individual characteristics has to
be attributed to the technique of carving the tombstone and the skills of the artist.
In the final conclusion we have to take into consideration the development of
sepulchral architecture of the later Middle Ages throughout Europe, and the influences coming from those areas. We should also be wary of the influence of fresco
paintings on tombstones and a significant number of monuments remain which
cannot be explained as portraits of the deceased.

83

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


739.2(497.6)04/14
391.2(497.6)04/14

slaven tadi

Nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj Bosni

Abstrakt: Autor predstavlja historiju nakita i nonje u srednjovjekovnoj Bosni. Na


osnovu ouvanih artefakata i arheolokog istraivanja, on istie ulogu ovih predmeta u svakodnevnom ivotu ljudi tokom srednjeg vikeka. Nakit, kao i odjea, nisu imali samo praktinu ulogu, nego su bili i pokazatelj ekonomskog i drutvenog poloaja pojedinca.
Kljune rijei: nakit, odjea, nonja, ukrasi, srednjovjekovna Bosna
Abstract: The author presents the history of jewellery and costumes in medieval Bosnia.
On the basis of preserved artefacts and archaeological research, he highlights the role of those
objects in the everyday life of people during the Middle Ages. Jewellery, as well as clothes, did
not only have a practical role, they were also indicators of economic and social standing.
Key words: jewellery, clothing, costume, decorations, medieval Bosnia

Razvoj nonje i nakita uvjetovani su drutvenom diferencijacijom, praktinou,


ali i uporabnom svrhom samih predmeta. Tako je drutveno-kulturni razvoj omoguio i usavravanje izrade raznovrsnih predmeta za odijevanje, kako u mukaraca
tako i u ena. U radu emo nastojati dati prikaz nonje i nakita ena u srednjovjekovnoj Bosni. Kako nonja nije ista u svim povijesnim razdobljima, ukratko emo
se osvrnuti na nonju i nakit od prijelaza iz antike u srednji vijek pa sve do kasnog
srednjeg vijeka.
Za izuavanje ove teme jako bitni, a ponekada i jedini podaci, nalaze se na ostacima materijalne kulture, likovnim prikazima sa steaka, zatim iluminiranim rukopisima koji u malom broju pomau u rekonstruiranju navika i kulture oblaenja
ljudi srednjovjekovne Bosne. Prijelaz iz antike u rani srednji vijek je na podruju
dananje Bosne i Hercegovine obiljeila vladavin Istonih Gota. Nalazi iz grobova ovog vremena uglavnom pripadaju u skupinu nakita ili ukrasnih predmeta uz
nonju, te ne daju potpunu sliku same nonje. Nalazi nakita uglavnom su razne
fibule i kope, prstenje te naunice raznih vrsta materijala kojima se pridruuju

85

slaven tadi

ukosnice, kope za pojas.1 Ovi nalazi upuuju da je nakit osim ukrasne imao i praktinu svrhu, pridravajui odreene dijelove odjee, prije svega marame na glavi i
ogrtae preko ramena, a sastavni dio nonje, kako muke tako i enske, inio je pojas
oko struka, ukraen najee kopama od metala i plemenitih metala.
enska nonja u Gota sadravala je maramu ili veo, a haljina je bila bez rukava
dok je kosa padala slobodno. Iz gotskog perioda u nakit pripadaju ogrlice, naunice,
narukvice i prstenje dok fibule, ukosnice i kope moemo pripisati nonji.2 Iz vremena avarskog kaganata na podruju dananje Bosne i Hercegovine nema dovoljno
arheolokih dokaza za rekonstrukciju nonje osim nekoliko nalaza zlatnog nakita.3
Rani srednji vijek i period doseljenja Slavena ostavlja malo ili nimalo tragova za
rekonstrukciju nonje jer nisu sauvani ni najoskudniji ostaci tekstila. Prema najstarijim pisanim izvorima koji opisuju Slavene, mogu se razabrati materijali koje su
koristili prilikom izrade odjee, to su; koa, vuna i platno, dopunjeni kod balkanskih
Slavena tkaninama od finijeg materijala i bogato ukraeni raznim vezovima.4
enska nonja sastojala se od dugake rubae i jedne gornje haljine s uskim rukavima, izraena od sukna ili vune i privrena pojasom. Ovo je osnovni tip nonje
koji e vremenom evoluirati i dobivati sve dekorativniji izgled koritenjem skupocjenijih materijala. Osim toga, nalazi fibula u nekropolama ili dugmadi na desnom
ramenu upuuju na postojanje plata, dok se kasnije javlja vez i drugi ukrasi kojima
se naglaavaju rubovi na dijelovima odjee.5
Nakit i nalazi u ranom srednjem vijeku mogu se svrstati u vie kulturnih grupa,
a meu najznaajnijim su bjelobrdska i dalmatinskohrvatska kulturna grupa.6 Ove
dvije kulturne grupe rasprostranjene su na gotovo cijelom podruju dananje Bosne
i Hercegovine, a najei nalazi nakita su; naunice, prstenje, ogrlice i privjesci, te
 ada Mileti, Rani srednji vijek, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
N
pada naih zemalja pod osmansku vlast, Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, 379.
2
Neki od nalaza iz Gotskog perioda spadaju; zlatna ogrlica iz Gornjeg Turbeta kod Travnika, zatim
skupocjeni nakit otkriven u Potocima kod Mostara (zlatni lanac s privjescima, srebrene pozlaene
fibule, zlatne naunice, dva para srebrenih i pozlaenih lunih fibula s aldmandinskim ulocima
iz Gornjih Peina kod Travnika i Mihaljevia kod Sarajeva, razne ogrlice, fibule raznih oblika,
naunice, ukosnice, prstenje, kope. Vidi: Ista, Rani srednji vijek, 383-389.
3
Isto, 390.
4
Isto, 408.
5
Vidi Nada Mileti, Rani srednji vijek, 408; Moglo bi se ak rei da ukraavanje odjee najjae i
najdosljednije odraava specifinosti pojedinog kraja ili socijalne grupe; izbor materijala, naime,
bio je u to doba relativno ogranien, a kroj postepeno prima utjecaje sa strane i pokazuje tendenciju
izjednaavanja u okviru irih kulturno-geografskih regiona. Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne
Bosanske drave, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, 537.
6
Za lokalitete bjelobrdske kulturne grupe vidi: Nada Mileti, Nakit i oruje IX XII veka u
nekropolama Bosne i Hercegovine, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1963, 162, a za lokalitete
dalmatinskohrvatske grupe vidi: Isto, 167-168.
1

86

nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj bosni

rjee kope i dugmad kao dijelovi odjee.7 Smjetanjem slavenskih plemena na Balkanski poluotok zapoinje proces raslojavanja i stvaranja prvih politikih organizacija, to e se odraziti i na nain odijevanja kod Slavena na prostoru srednjovjekovne
Bosne. Vii slojevi koristili su luksuzni tekstil i ukrase od dragog kamenja, kao i
bogatiji vez, a vrlo rano se usvaja i dvorski ceremonijal.
Tek od 12. stoljea moemo bolje pratiti gospodarska i kulturno-drutvena
kretanja i to zbog pojave kancelarija i organiziranije vlasti, kao i sve veeg dodira s
istono-jadranskom obalom, prije svega Dubrovnikom. Vijesti koje moemo pratiti
uglavnom se odnose na povlatene slojeve, feudalce, ali i kao takve mogu nam posluiti za rekonstrukciju zbivanja, gospodarskog napretka, kao i promjene ili kontinuitet u uporabi odjee i nakita u ivotu ovjeka srednjovjekovne Bosne. Osim toga,
kao ilustracija nonje i odjevnih navika ovjeka srednjovjekovne Bosne mogu nam
posluiti i reljefni prikazi na srednjovjekovnim bosanskim spomenicima, stecima.
Individualnim predstavama ljudi ukraeno je oko 400 steaka, dok grupnoj kategoriji scena pripadaju motivi sa dvije ili vie figura ljudi, ivotinja ili udruenih
jednih i drugih figura, a javljaju se u 550 primjeraka.8 enske figure prikazane su samostalno stojei, izmeu konjanika ili ivotinja te u kolima, enskim ili mjeovitim.
Muko-enske figure u parovima uglavnom su predstavljene tako da enska figura
ima dugu ravnu koulju ili haljinu do glenja, ili zemlje, s pasom oko struka ili bez, a
muka figura s kraom kouljom do iznad koljena, vezanom uglavnom pojasom.9 Na
steku iz Bukovina u Foi prikazan je par s naboranim kouljama/haljinama ispod
pasa, a duge su neto malo ispod koljena.10 Uoljiva je injenica da enske figure prikazane u kolima ee nemaju pojas oko struka, osim u par sluajeva.11 Ova pojava
bi mogla znaiti sudjelovanje samo udanih ili neudanih ena, ili karakteristiku koja
predstavlja obiaj u folkloru. enske figure samostalno prikazane imaju pojas oko
struka to opet ne daje jasnu sliku da li je to udata ena ili djevojka te ostavlja prostor etnolozima za daljnja prouavanja. Na steku u Premilovom polju kod Ljubinja
prikazana je enska figura u haljini ili koulji koja see do glenjeva, a oko struka
opasana je pojasom, kosa je svezana u pletenice u dva reda u obliku aureole.12 Figure
ena prikazane na stecima uz konjanike predstavljene su u smislu nonje identino,
Nada Mileti, Rani srednji vijek, 412-418.
efik Belagi, O umjetnosti steaka, Radio Sarajevo, Trei program, br. XII/40, Sarajevo,
1983, 332.
9
Vidi steak u Hodovu, Glavica, Stolac, Marian Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1965, 341; vidi takoer; efik Belagi, Leksikon steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 80.
10
Wenzel, Ukrasni motivi na stecima, 343.
11
Na stecima iz Goia Hana, Konjic i Baina, Ploe kao i nekropole Radimlje kod Stolca i
Nebuka kod Stolca enske figure prikazane su sa pasom oko struka. Wenzel, Ukrasni motivi na
stecima, 353 i 359.
12
Vidi: efik Belagi, Narodne i borbene igre na stecima, katalog izlobe, Sarajevo, 1986.
7
8

87

slaven tadi

samostalno ili u paru, bez uoljivijih detalja, a predstavljene su uglavnom izmeu


dva konjanika, kako pridravaju uzde konja, s kolom u pozadini i slino.
Pavle Vasi postavio je pitanje prikazuju li steci nonju razliitih drutvenih slojeva u Bosni, na to je dijelom i odgovorio smatrajui steke pristupanim i donjim
slojevima.13 Miljenja smo da steci kao monumentalni spomenici, svojom veliinom, ukrasima i nainom izrade, ipak nisu bili dostupni svim kategorijama drutva
u Bosni srednjeg vijeka. Ovi spomenici uglavnom su klesani za vii sloj feudalne
gospode, kao i sve prisutniji sloj trgovaca koji postaju bitan initelj i nositelj gospodarskog razvoja srednjovjekovne Bosne, a to neposredno dokazuje i injenica da se
steci sve ee pojavljuju gospodarskim jaanjem srednjovjekovne Bosanske drave.
Ipak, to ne umanjuje mogunost da ukrasi na stecima predstavljaju narodnu nonju, tj. nonju svih slojeva kao i obiaje koji se ogledaju u predstavama kola. Naalost, zbog materijala od kojih su steci izraeni, oni nam ne pruaju detalje izgleda
nonji kod svih slojeva koji su tu prikazani.
Na scenama vitekih turnira, u Radimlji kod Stoca, ena je prikazana u zvonastoj
haljini, ija je forma uproena; ipak se u njoj prepoznaje vrsta suknje (fr. souquenie) koja je vjerojatno slavenskog podrijetla.14 Vii feudalci pod jakim su utjecajem
zapada, dok iri slojevi plemstva ostaju uglavnom vjerni narodnim tradicijama pa se
njihova odjea samo po ljepoti izrade i bogatstvu ukraavanja razlikuje od nonje
seljaka.15 ene iz niih slojeva nose haljinu na struk, njihove haljine ne dopiru do
zemlje, veliku ulogu ima pojas koji osim praktine svrhe ima i ukrasnu, a najvjerojatnije potjee iz ranijih vremena.16
Gospodarskim napretkom srednjovjekovne bosanske drave od 14. stoljea dolazi do trgovinske razmjene, najvie s Dubrovnikom preko kojega se trguje i raznim
tkaninama. U Bosnu se uvozi skupocjena talijanska tkanina, pamuk, svila i druge vrste tkanina koje se ne mogu nai u srednjovjekovnoj Bosni. Trgovanjem tkaninama
u Bosnu pristiu kulturni utjecaji srednje i zapadne Europe: u arhitekturi, skulpturi,
umjetnikom zanatstvu i stilu odijevanja bogatijih trgovaca i zanatlija.17 Osim sirovina, koje se uvoze, iz Bosne se izvoze preraevine od vune, grube domae tkanine,
Pavle Vasi, O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, Radovi sa simpozija Srednjovjekovna
Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Izdanja Muzeja grada Zenice III, Zenica, 1973, 257
14
To je gornja haljina bez rukava koja se navlai preko donje haljine uzanih rukava, u donjem delu
zapaa se lep. Kako se moe razaznati frizura, to znai da su u pitanju devojke, jer su udate ene
bile zabraene, ili bar pokrivale kosu kao supruga bana ubia na reljefu rake sv. imuna; Vasi, O
nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, 257.
15
Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 544.
16
Vidi: Vasi, O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, 258; Ps kraljice Jelene, kraljice
Grube srebren je i pozlaen, Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 531.
17
Dubravko Lovrenovi, Srednjovjekovna Bosna i srednjoeuropska kultura (Proimanja i akulturacija), Forum Bosnae, br. 5, Sarajevo, 197.
13

88

nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj bosni

pokrivai (rassa i schiavine kojim se oznaava podrijetlo ovih tkanina) koje se alju
u Veneciju, Apuliju, zatim u Ankonu, Rimini i ostale gradove Marke.18 Kao vrijedan predmet trgovinske razmjene, ali i statusnog simbola, nije rijedak sluaj da se
tkanina poklanjala, a koliko je bila vana trgovina tkaninama govori podatak da su
Dubrovani razvijali svoju proizvodnju tkanina namijenjenih izvozu, prvenstveno
dubrovakom zaleu.
Vie je primjera poklanjanja skupocjenih tkanina bosanskim vladarima i feudalnoj gospodi, tako su Dubrovani poklonili Stjepanu II mletake tkanine,19 mladoj
kraljici Doroteji Gorjanskoj jednu peu grimizne svile raene u tehnici plia, jednu
peu aleksandrijske svile raene u tehnici velura te etiri smotka krzna od sure vjeverice.20 Osim evidencije odjevnih predmeta prilikom poklanjanja neto o izgledu
i materijalu nonje kod viih slojeva saznajemo i u oporukama. U oporuci kraljice Katarine iz 1478. godine spominje se meu ostalim i njezin kraljevski plat od
pozlaenog sukna, koji je ostavila jednoj crkvi u Rimu.21 Jelena, supruga Sandalja
Hrania pohranila je 1440. godine u Kotoru dvije haljine od crvenog velura, postavljene hermelinom; jedna je bila ukraena biserom i nije imala rukava, a druga je
imala zlatom izvezene rukave.22 Premda burgundska moda u velikoj mjeri odreuje
stil odijevanja u 15. stoljeu, pojavom specifinog bosanskog stila (al modo de Bosnia), uz upotrebu skupocjenih tkanina iz Italije, turske svile, srebrenih pojaseva,
kolajni od zlata s dragim kamenjem, orujem okovanim u skupocjeni metal, izgled
bosanskih plemia odvaja se djelomino od tipinog gotikog naina odijevanja koji
je vladao u Budimu i srednjoj Europi.23
Kao to je spomenuto za nie slojeve drutva tee je detaljno opisati i pribliiti
izgled odjee osim da je ona izraivana od grubljih materijala kao to su vuna, lan
i sukno te je slabije ukraena nego je to sluaj s plemikom nonjom. Vii slojevi
ostavili su vie tragova iz kojih se moe dobiti uvid u izgled nonje koja se nije u
mnogome razlikovala od nonje istih slojeva drutva srednjovjekovne Europe. Tako
supruga Stjepana Kotromania i ki imaju haljinu veoma visokog struka, a supruga
 esanka Kovaevi-Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji izmeu bosanske drave i talijanskih
D
gradova u XIV i XV vijeku, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, br. XXXV, Sarajevo, 1984, 39; Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 540; usp. Bojana Radojkovi,
Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Radovi sa simpozijuma: Srednjovjekovna Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Izdanja Muzeja grada Zenice, III,
Zenica, 1973., 220-224.
19
Kovaevi-Koji, Ekonomske veze i kulturni uticaji, 36; Radojkovi, Zapadni uticaji na
primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, 225-226.
20
Pavao Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija,
sv. XXVII/XXVIII, Sarajevo, 1972/1973., 381.
21
Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 544.
22
Isto, 548.
23
Lovrenovi, Srednjovjekovna Bosna i srednjoeuropska kultura, 194-195.
18

89

slaven tadi

bana ubia nosi haljinu podijeljenu na dva dijela razliite materije i ara, dok na
glavi ima kapu nalik skufiju koja bi mogla biti bosanski komad odijela; ogrta slian
njenom, koji je privren fibulom na sredini grudi, nose i tri keri kraljice Jelisave.24 Na nadgrobnom spomeniku kraljice Katarine takoer su vidljivi dijelovi nonje
koju su imali vii slojevi, prije svega kraljevska obitelj. Kraljica je obuena u dugaku
haljinu, iji blagi nabori seu do stopala. Gornji dio, neto dubljeg proreza okovratnika haljine, ukraen je trostrukim nizom dekorativnih elemenata krunog oblika,
iroki pojas s nizom kvadratnih dekorativnih motiva vjerojatno je autohtonog bosanskog podrijetla.25 Materijali koji su koriteni prilikom izrade odjee viih slojeva
i kraljevske obitelji su izuzetne vrijednosti i kvalitete. Ostaci brokata pronaeni su u
Arnautoviima kod Visokog, a zlatom vezeni grb bosanskih kraljeva Kotromania
potvruje da se tu nalazila kraljevska grobnica.26

Raznovrsnost nakita pokazuje da je trgovina dragocjenim metalima, kao i
izraevinama od istog, bila rasprostranjena u srednjovjekovnoj Bosni. Najei nalazi nakita su naunice, prstenje i ogrlice koje su uvozili, ali bilo je i izraevina domaih majstora, posebno zlatara koji su esto izuavali zanat u primorskim gradovima:
Zadru i Dubrovniku. Prstenje s kraja 14. i 15. stoljea pronaeno na prostoru Bosne
i Srbije moe se podijeliti u dvije grupe: prstenje s prikazom fantastinih ivotinja i
prstenje gotskog oblika sa heraldikim znakom na peatnjaku.27 Zlatarski proizvodi
sluili su srednjovjekovnom ovjeku, bilo kao isti ukras bilo funkcionalno kao
ukraeni predmeti ili dijelovi nonje, oruja i bojne opreme, pokustva, crkvenog
namjetaja, knjiga i slika.28 Osim ukrasne i funkcionalne vrijednosti nakit je, ba kao
i odjea, pokazivao drutvenu pripadnost odreenom sloju.
Smatramo da narodna nonja katolkinja ireg prostora srednje Bosne, a koja je
bila u svakodnevnoj upotrebi do 70-ih godina 20. stoljea, velikim dijelom vue korijene iz srednjeg vijeka. Usporedba ove nonje s prikazima i pisanim zapisima daje
povoda za iznoenje ovakvog miljenja, ali i ostavlja prostor za daljnja istraivanja.
Narodna nonja katolkinja sastojala se od koulje bijele boje, koja je padala do ispod
 asi, O nekim vidovima srednjovjekovne nonje u BiH, 251-252; Banica ubi prikazana je po
V
gotskoj modi i duhu gotike, Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV
i XV veku, 225.
25
Anelko Zelenika, Nadgrobni spomenik bosanske kraljice Katarine Kosaa-Kotromani u Rimu,
Hercegovina, br. (1) 9, Mostar 1995., 121-122.
26
Koliko se moe suditi po grai arheolokih nalaza i likovnih izvora, brokatne tkanine su preteno
sluile viim slojevima feudalnog drutva i crkvi. Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 539; Isti, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautoviima kod Visokog, GZM, Arheologija, sv.
XVII, Sarajevo, 1962., 165.
27
Radojkovi, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku. 214-216; Posebnu
grupu prstenja, koje je tipino za Bosnu, ini bronzano prstenje, koje nije raeno za bogatu bosansku vlastelu, ve za znatno siromanije slojeve, ista 216.
28
Aneli, Doba srednjovjekovne Bosanske drave, 529.
24

90

nakit i nonja ena u srednjovjekovnoj bosni

koljena preko donjeg vea gaa te je u struku vezana pasom koji je imao metalne
zakake pavte; koulja je imala iroke duge rukave, a preko nje ila je erma, na nogama su bile vunene arape s podvezama.29 Zimi se koristio dugi kaput gunj koji
je ukraen gajtanom, vezom crvene boje. Ovakav nain nonje s dugom kouljom,
opasanom oko struka, donjim veom koji se najee vidi, kratkim kaputom bez rukava, najee crne boje, i zimi kaputom, kod katolkinja i pravoslavki ini osnovu na
irem podruju dananje Bosne, bez Hercegovine, prema sjeveru do Save. Odreene
varijacije odjee su razliite, ogledaju se u materijalu izrade, boji nonje i razliitom
vezu koji ukraava odjeu.30
Nonja kao i nakit kroz cijeli srednjovjekovni period razvijala se i evoluirala srodno s jaanjem gospodarske moi srednjovjekovne bosanske drave, te je predstavljala
statusni simbol to je uoljivo u dosada izloenom. Gospodarsko jaanje omoguilo
je trgovinsku razmjenu s udaljenim krajevima, uglavnom zapadne Europe, te na taj
nain nabavku tekstilnih predmeta skuplje vrijednosti i vee kvalitete. Osim nabavke materijala za izradu odjee, u vie slojeve drutva srednjovjekovne Bosne dopire
i moda rasprostranjena u tadanjoj Europi, pa bosanski feudalci u tom pogledu ne
odskau od viih slojeva srednjovjekovne Europe. Kada je nakit u pitanju, oduvijek
je imao ukrasnu ulogu, ali i predstavljao statusni simbol, pa se nerijetko nabavljao
iz uvoza; osim uvoza, proizvodnja nakita rasprostranjena je i u samoj Bosni od ruku
domaih majstora. Nakit je takoer imao, osim ukrasne svrhe i statusnog simbola, i
funkcionalnu stranu, kada je koriten kao dio odjee.
Nonja ena niih slojeva i openito nonja niih slojeva zadrala je primitivnu izradu i uporabu materijala manje vrijednosti i vee pristupanosti. Ova nonja
podreena je prije svega funkcionalnosti, a isticanje unutar niih slojeva vreno je
ukraavanjem odjee raznovrsnim vezovima. Nakit niih slojeva manje je poznat,
ali po nalazima svakako je bilo prisutno u upotrebi prstenje, naunice i razne kope
kao prepoznatljiv detalj koji je sluio za vezivanje pojasa. Velika je vjerojatnoa da
su ostaci nonje srednjovjekovnih ena u veoj ili manjoj mjeri preivjeli u obliku
narodnih nonji ena Bosne i Hercegovine sve do 20. stoljea, to bi trebalo detaljno ispitati analizom izvorne grae, ostacima naziva pojedinih dijelova nonje, dakle
jezinom analizom sa stanovita etnologije.

 razgovoru s Marom Tadi (88) koja i danas nosi narodnu nonju epakog kraja i Nikom Tadi
U
(84) saznali smo nazive pojedinih dijelova nonje i dobili uvid u izgled nonje. Takoer iz razgovora
smo saznali da je bilo odreenih razlika u enskoj nonji izmeu udatih ena i djevojaka, a ogledale
su se u vezovima (gajtanom) kojima je ukraena nonja prije svega erma i izgleda pokrivala za
glavu marame koju su nosile djevojke, a koturae ene. Intervju obavljen 7. 8. 2012.
30
Usp. Zorislava Markovi, Narodna nonja u okolini Travnika, GZM, Nova serija Etnologija, sv.
IX, Sarajevo, 1954, 115, Zorislava uli, Narodna nonja u Posavini, GZM, Nova serija Etnologija, sv. XI, Sarajevo, 1956, 71.
29

91

slaven tadi

Slaven Tadi
Jewellery and Clothing of Women in Medieval Bosnia
Summary
Costume and jewellery in the Middle Ages developed and evolved along with the
growth of economic power of the medieval Bosnian state, and therefore represented
a status symbol. The economic growth enabled commercial exchange with far away
lands, mainly of Western Europe, and this facilitated the acquirement of valuable
and quality textiles. Apart from the materials for the creation of clothes, the higher
strata of Bosnian society was also influenced by European fashion of the time. Therefore the Bosnian nobility does not differ much from its European contemporaries
in that regard. Jewellery always had a decorative role but was also a symbol of social
status. It was usually acquired by importing, but domestic craftsmen created some
jewellery too. Jewellery was also used as a decorative element of the clothing.
The clothing of women from lower strata of society remained primitive since it
was made from less valuable materials. These clothes were made for functionality,
while the decorations were made by embroidery. The jewellery worn by these women is less known, but according to archaeological findings it was nonetheless used,
especially rings, earrings and various buckles as a characteristic detail for the fastening of belts. There is a great possibility that the clothing of medieval women more
or less remained preserved in the form of the folk costumes of women in Bosnia and
Herzegovina to the 20th century. This should be examined in more detail according
to the available sources and linguistic analysis.

92

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


929.731(497.6) 04/14

irfan teskeredi

Dvorske dame u srednjovjekovnoj Bosni

Apstrakt: Autor u radu pokuava definisati pojam dvorske dame. Pratit e se razvoj
dvorske kulture, koja se irila iz Franake drave na ostatak srednjovjekovne Evrope. Njihov
drutveni poloaj e se uporediti sa onim koji su dvorske dame uivale na ostalim dvorovima nekih evropskih drava. Dati e se imena pojedinih dvorskih dam koje se veu za
srednjovjekovnu Bosnu.
Kljune rijei: dvor, dvorske dame, meunarodna dvorska kultura, kraljica Katarina.
Abstract: In this paper, the author attempts to define the term court lady. He traces the
development of court culture which spread from the Frankish Kingdom to the rest of medieval Europe. The social position of Bosnian court ladies is compared with the one enjoyed
by their contemporaries on other courts of some European countries. The author mentions
names of several court ladies that are related to medieval Bosnia.
Key words: court, court ladies, international court culture, Queen Katarina

Definisati pojam dvorske dame na prvi pogled se ini tekim. Pokuamo li poblie pojasniti obje rijei neovisno jedna od druge, odnosno nakon toga ih sastaviti
u jedan pojam, vidjet emo koliko takav pristup ima smisla. Rije dvor u prijevodu znai kua (dom).1 Tako dvorovi predstavljaju kue vlastele, kao i obinih ljudi, dok je dvorite prvobitno mjesto kue.2 Dvorani se u toku vremena razvijaju u
dvorsku vlastelu.3 Kada je u pitanju rije dama, ona potie od francuske rije dmo,
koja je izvedena od latinskog domina.4 Ova zadnja rije se prijevodi kao gospoa,
Vladimir Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik, JAZU, Zagreb, 1908, 298,
(pretisak Informator, Zagreb, 1975); , ,
, , Equilibrium, , 1997, 436.
2
, , 436.
3
 , ,
, . 2, , 1997, 1; , ,
436.
4
Bratoljub Klai, Rjenik stranih rijei, izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1962, 282; Milan Vujaklija,
Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1980, 188.
1

93

irfan teskeredi

gospodarica.5 Obje rijei, dvor i dama su spojive, odnosno imaju slinosti sa latinskim domus i dominus, u kojem prva znai kua (dom), a druga rije gospodar.6 Prema ovome dolazimo do zakljuka da su dvorske dame, ustvari kune gospoe, u
najirem smislu sve ene na jednom dvoru, ali ako suzimo kriterije, radi se ustvari o
sviti koju ima supruga ili majka bana/kralja, odnosno supruga ili majka vlastelina.7
Kakvo je bilo ureenje dvora u ranom i razvijenom srednjem vijeku? Kada budemo odgovarali na ova i slina pitanja, koja e se postavljati u nastavku, moramo
naglasiti da se ne mogu svi odgovori izravno proicirati na srednjovjekovnu Bosnu,
odnosno drugim rijeima reeno vrit e se komparativna metoda radi razumijevanja ono malo sauvane izvorne grae bosanske provenijencije za temu ovoga rada.
Poredit emo dvorsku kulturu ostatka srednjovjekovne Evrope sa Bosnom. Ono
je mogue zato to je ona bila dio Istono-Centralne Evrope, a sa Ugarskom su izmeu ostalog postojale kulturoloke veze.8 Kada je u pitanju dvorska kultura imamo na
jednoj strani franako-anglo-normansku, dok na drugoj imamo rimsko-bizantsku,
odnosno meunarodnu dvorsku kulturu koja se javlja u kasnom srednjem vijeku.9
Sve ovo je uticalo na razvitak dvorske kulture u Bosni.10
Jozo Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, I svezak, Matica Hrvatska, Zagreb, 2000,
785; Alba Alvis, Latinsko-srpski renik, JRJ, Beograd, 2000, 652; Jozo Marevi, Hrvatsko-latinski
rjenik, kolska knjiga, Zagreb, 1994, 72; Klai, Rjenik stranih rijei, 350; Vujaklija, Leksikon
stranih rei i izraza, 238.
6
Alois Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, Carl Winters Universittsbuchhandlung,
Heidelberg, 1910, 240-241; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, I, 786-787; Petar
Skok, Etimologijski rjenik hrvatskog ili srpskog jezika, knjiga II, Jugoslovenska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb, 1971, (dom 424., gospod 594.).
7
 : ,
. ,
, ,
. 30, , 2001, 285-304, 288.
8
Srednjovjekovnoj Bosni je doprinjela injenica da je batinla rimsku, ilirsku, avarsku i slavensku
kulturu, to je izmeu ostalog imalo utjecaj na dalji razvoj. Vidi: Vesna Mueta Aeri, Za novi
pristup bosanskom srednjovjekovlju, Nauni skup: Bosna i Hercegovina prije i nakon ZAVNOBiHa odran 19. decembra 2006 u Sarajevu, ANU BiH, Posebna izdanja knjiga CXXIV, Odjeljenje
drutvenih nauka knjiga 37, (ur. Muhamed Filipovi) Sarajevo, 2007, 335; Dubravko Lovrenovi,
Srednjovjekovna bosanska drava, Istina o Bosni i Hercegovini injenice iz istorije BiH, Altermedia d.o.o. i Narodna i Univerzitetska Biblioteka BiH, Sarajevo, 1991, 7; Za utjecaj Ugarske. Vidi:
Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska) 1387-1463,
Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 397; Sima irkovi, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni
krajem Srednjeg veka, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Izdanje Muzeja grada Zenice, Zenica, 1973, 36.
9
Larry D. Beson, Courtly Love and Chivalry in the Late Middle Ages, u: Fifteenth-Century Studies:
Recent Essays, (ed. R. F. Yeager), Hamden, Conn., Archon, 1984, 241; Beson je preuzeo od: Gervase
Mathew, The Court of Richard II, Norton, New York, 1968, 1-11.
10
irkovi, Odjeci ritersko-dvorjanske kulture u Bosni, 37-38.
5

94

dvorske dame u srednjovjekovnoj bosni

Za karolinko razdoblje jedan od glavnih izvora u kojem se opisuje dvor, jeste


rukopis Ginkmara Rajmskog O ureenju dvora.11 Tu se u jednom dijelu izriito
spominje, da je kraljici bio podvrgnut camerarium,12 tj. komornik.13 Znamo da je
rije camerarium mukog roda. Meutim da li se ovdje radilo samo o mukom osoblju, bez bilo kakvog uea en, ne moemo rei. Bili su zadueni za prikladno
snadbijevanje dvora, kao i za nakit kralja, te su unaprijed morali predvidjeti sve to
je sa tim povezano, da poslije ne bi bilo nedostataka.14
U narednom razdoblju dolazi do promjene, koja se oituje u djelu Konrada Megenberskog Ekonomika, pisanom sredinom 14. stoljea.15 Za razliku od svoga prethodnika, on poznaje curiae maiores i curiae minores,16 odnosno veliki i mali dvor.17
Ova podjela se odnosila na broj i znaaj osoblja koje je bilo zaposleno na nekom dvoru. Nije se mislilo na samu veliinu dvora kao graevinskog objekta. Poseban odlomak obrauje sluavke kneevskog dvora, gdje ponovo navodi dvije vrste, ancillae
maiores i ancillae minores,18 to jeste vie i nie sluavke.19 U vie sluavke je ubrajao
 erner Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, Curialitas - Studien zu Grundfragen der
W
hfisch-ritterlichen Kultur, (Hrsgb. von Josef Fleckenstein), Vandenhoeck & Ruprecht, Gttingen,
1990, 171-231, 179.
12
De honestate vero palatii seu specialiter ornamento regali nec non et de donis annuis militum,
absque cibo et potu vel equis, ad reginam praecipue et sub ipsa ad camerarium pertinebat, et
secundum cuiusque rei qualitatem ipsorum sollicitudo erat, ut tempore congruo semper futura
prospicerent, ne quid, dum opus esset, ullatenus oportuno tempore defuisset. Monumenta
Germaniae Historica Fontes Iuris Germanici Antiqui III, Hinkmar von Reims De ordine palatii,
(Hrsgb. und bersetzt von Thomas Gross und Rudolf Schieffer), Hahnsche Buchhandlung,
Hannover, 1980, 72/74. Podvukao I. T.
13
Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik, 521; Marevi, Latinsko-hrvatski
enciklopedijski rjenik, 379. U MGH III, Hinkmar von Reims De ordine palatii, 73, preveli su
Kmmerer, to takoer znai komornik. Vidi: Ursula Hermann, Die neue deutsche Rechtschreibung,
Bertelsmann Lexikon verlag, Mnchen, 1996, 529; Njemako-bosanski i bosansko-njemaki rjenik,
(priredio Mario Vuki), Svjetlost, Sarajevo, 1996, 229.
14
Vidi napomenu 12.
15
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 197.
16
Monumenta Germaniae Historica Staatsschriften des spteren mittelalters 500-1500 III, Konrad von
Megenberg konomik, buch I, (Hrsgb. Sabine Krger), Anton Hiersemann, Stuttgart, 1973, 162.
17
Za curiae vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 215; Maurani, Prinosi za hrvatski
pravno-povijesni rjenik, 298; Alvis, Latinsko-srpski renik, 622; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 658; Michiel de Vaan, Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages,
BRILL, Leiden-Boston, 2008, 157. Za maiores vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch,
456; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II svezak, 1846. Za minores vidi: Walde,
Lateinisches etymologisches wrterbuch, 486; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II
svezak, 1924; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 381.
18
Capitulum quinquagesimum de ancillis dominarum. MGH III, Konrad von Megenberg
konomik, buch I, 258.
19
Za ancillae vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 39-40; Marevi, Hrvatsko-latinski
rjenik, 235; Alvis, Latinsko-srpski renik, 568; Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik,
152; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 41.
11

95

irfan teskeredi

domicellae palasticae, peullae curiensis i magistra curiae.20 Prva dva pojma u sutini
predstavljaju sinonime, jer domicellae u prevodu znai djevojka, neudata ki, dok se
peullae prevodi kao cura, mlada ena, neudana djevojka, a ista stvar je sa palasticae i
curiae/curiensis, gdje se oba pojma veu za prevod dvor, dvorski.21
Meutim zadnji pojam, magistra curiae, istie se svojim prevodom, koji glasi
upraviteljica dvora.22 Ona je nadgledala sve ene na dvoru, te je izmeu ostalog pazila da sauvaju svoje dostojanstvo, a isto tako je odgajala djevojke u lijepom ponaanju.23 De iure upraviteljica dvora je bila ispod kneginje, a de facto istovjetna kada
je bilo u pitanju odravanje domainstva.24 U nie sluavke izmeu ostalog ubrajale
su se focarie, clavigere et pedisseque simplicium dominarum.25 Focaria je predstavljala
kuharicu,26 dok je clavigera bila kljuarica.27 Kao to vidimo poetna defincija dvorske dame ne odudara od izvora ranog i razvijenog srednjeg vijeka, jer se u sutini
dobijaju isti prijevodi, zbog koritenja sinonima.
Iz kojeg drutvenog sloja su poticale i gdje su obrazovane dvorske dame? Veina
dvorskih dama poticala je iz stalno nastanjenog plemstva, ali imamo primjera kada su
MGH III, Konrad von Megenberg konomik, buch I, 258.
Za domicellae vidi: Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 785. Za puellae vidi: Marevi,
Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II, 2546; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and
other Italic Languages, 572. Za palasticae vidi: Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik,
II, 2197; Marevi, Hrvatsko-latinski rjenik, 54; Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni
rjenik, 298. Za curiae vidi napomenu 17. Rsener domicellae palasticae prevodi kao dvorske dame
(Hofdamen), dok puellae curiensis prevodi kao dvorske gospoice. Vidi napomenu 114 u Rsener,
Die hfische Frau im Hochmittelalter, 198.
22
Drugi mogui prevodi su predstojnica, nadstojnica, poglavarica, uiteljica. Vidi: Marevi,

Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, II, 1841; De Vaan, Etymological Dictionary of Latin and
other Italic Languages, 358-359. Rsener magistra curiae prevodi kao Hofmeisterin, to odgovara
gore napisanim moguim prevodima, Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 199.
23
Magistra curie auctoritatem habet regendi omnes palesticas peullas, qui magistra est omnium
puellarum, nutrix eciam, ut sic expedit, omnium virtutum. Nutriat igitur pia doctrix et magistra
teneras puellas in omnium facesiab morum, quibus decencia pingi poterit muliebris venustatis, quia
femella sine moribus veraciter est bimonstruosa. MGH III, Konrad von Megenberg konomik,
buch I, 259.
24
Monumenta Germaniae Historica Staatsschriften des spteren mittelalters 500-1500 III, Konrad
von Megenberg konomik, buch II, (Hrsgb. Sabine Krger), Anton Hiersemann, Stuttgart,
1977, 165.
25
MGH III, Konrad von Megenberg konomik I, 258.
26
Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 1125. Focus predstavlja osnovni oblik rijei,
a prevodi se kao ognjite. Vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 302; De Vaan,
Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 228.
27
Marevi, Latinsko-hrvatski enciklopedijski rjenik, 485. Clavis predstavlja osnovni oblik rijei,
a prevodi se kao klju. Vidi: Walde, Lateinisches etymologisches wrterbuch, 167; De Vaan,
Etymological Dictionary of Latin and other Italic Languages, 119.
20
21

96

dvorske dame u srednjovjekovnoj bosni

pored toga dovoene iz puka.28 Nadovezujui se na nie sluavke vrijedi spomenuti


Margaretu, ker viteza Reniera Mona, koja je radila kao konobarica na henegauskom
dvoru, poetkom drugog desetljea 13. stoljea.29 Kao to se vidi ona je bila plemikog porijekla. Obrazovanje su dobijali na dvoru, a koliko se tome posveivalo panje
vidi se po uvenom traktatu O odgajanju kraljevske djece, Vinseta Bovea, posveenog
francuskom kralju Luju IX Svetom (1226-1270).30 Na prvom mjestu bilo je vano
sauvati nevinost djevojaka. Da bi se to postiglo trebale su gotovo iskljuivo boraviti
u kui gdje bi se neim pozabavile, da ne bi kojim sluajem dole na druge misli.31 Jednostavno kazano oekivalo se da rade, mole i ue. Pod radom se podrazumjevalo da
savladaju predenje, tkanje i ivanje.32 Znamo primjer Hedvige Andeks-Meranin, kasnije vojvotkinja lezije, da je kao djevojka bila poduavana tekstilnom zanatu, to joj
je kao odrasloj osobi pomoglo da motri rad svojih dvorskih dama.33 to se tie molitve
i uenja, to se prvenstveno odnosilo na sveto pismo i literarna djela vjerske tematike,34
ali se takoer pazilo da se ita i svjetovna knjievnost.35
Die meisten Hofjungfrauen stammten aus dem eingesessenen Adel. Die Grfin Anna von
Katzenelnbogen (gest. 1439) nahm um 1410 aber auch die verwaiste Tochter eines Frankfurter
Brgers an ihren Hof, um sie zu einer mayde zu ziehin. Dabei ist jedoch nicht klar, ob die junge
Frau als einfache Magd oder im Fraunzimmer dienen sollte. Gerrit Deutschlnder, Diene lernen,
um zu herrschen-Hfische Erziehung im ausgehenden Mittelalter (1450-1550), Hallische Beitrge
zur Geschichte des Mittelalters und der Frhen Neuzeit, Band 6, Akademie Verlag, Berlin, 2012, 73.
29
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 187.
30
Pisac De eruditione filiorum regalium imao je izmeu ostalog svoje temelje u dopisima sv. Jeronima
sa razliitim rimskim gospoama, u kojim daje prijedloge za odgajanje keri, Joachim Bumke,
Hfische Kultur Literatur und Gesellschaft im hohen Mittelalter, band 2, Deutscher Taschenbuch
Veralg, Mnchen, 1986, 470; Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 219.
31
Bumke, Hfische Kultur, 471.
32
Isto, 473.; (1242-1310)
, 1268.
I .
, ,
. , ,
, !
,
. -, , ,
(1168-1371), , Mnchen, 1981, 20. On ne navodi tano gdje je to
naao kod Pahimera. Dok na drugu stranu moemo ograniiti da se takav opis nalazi kod Pahimera
na osnovu: ,
, , . XLVI, , 2009, 179-200.
33
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 214.
34
Isto, 218.
. , , ,
, 1996, 13. Primjer iz bizantskog carstva.
35
Beson, Courtly Love and Chivalry in the Late Middle Ages, 241; Za sada imamo sa prostora
srednjovjekovne Bosne sauvanu jednu knjigu sekularne knjievnosti, a radi se o Aleksandridi.

28

97

irfan teskeredi

Po pravilu je za literarno obrazovanje bio zaduen dvorski kapelan; posebno za


to uposlen kuni uitelj; ili su mlade djevojke slate u oblinje redovnike ustanove.36
Iz svega ovoga trebale su postati skromne i duhovno iste, ponizne, uzdrljive, te
znati se lijepo ponaati.37 Mukarac bi kod takvih ena uoio dvorsku naobrazbu
to bi i naglasio.38 Ovo sve se ispoljavalo najoitije na dvorskim igrama, gozbama,
plesovima, kao i na vitekim turnirima, kada su sa prozora ili zidina bodrile svoje
miljenike.39
Takoer su na spomenutim deavanjima dvorske dame bile te koje su imale finu
rije za nekog gosta. One bi ponekad doekale posebnog gosta, te bi mu se posebno
posvetile.40 Neke od njih su bile vine plesu, pjevanju i poeziji, te bi svoje goste ili
ukuane obradovale nekim performansom.41 Ovdje emo usput spomenuti tzv. pojam dvorska ljubav,42 koji je proizvod srednjovjekovne dvorske kulture.43

Ovakvi romani nisu slavenska ili balkanska specifinost; ne samo da je takvih romana bilo po
cijeloj Evropi nego su to najee i isti romani, koji su nastajali u nekom kulturnom sreditu, bivali
prevoeni, preraivani i dopunjavani, tako da su postajali opa evropska kulturna batina. Herta
Kuna, Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Forum Bosn, Sarajevo, 2008, 260.
36
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 218;
. ,
, 286 primjer iz bizantskog carstva; Bumke, Hfische Kultur, Band 2, 472.
37
Mojca Kovai, Viri za zgodovino ensk v srednjem veku, Zgodovinski asopis, let. 62, 2008, 330332; Deutschlnder, Diene lernen, um zu herrschen 73; Bumke, Hfische Kultur, 2, 477-483 ;
In the new instructions in courtly etiquette, cleanliness became a mark of distinction for courtly
people. Herbert Moller, The Meaning of Courtly Love, The Journal of America Folklore, Vol. 73,
No. 287, 1960, 48.
38
Andreas De amore libri tres Von der Liebe. Drei bcher, (redaktor Fritz Peter Knapp), Walter de
Gruyter, Berlin - New York, 2006, 128-129.
39
Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 209; im Zusammenhang mit Ritterspielen
und Hoffesten, von hfischen Damen die Rede ist. Bumke, Hfische Kultur, Band 1, 78, i Band
2, 466-470; Kenneth McRobbie, Woman and Love: Some Aspects of Competition in Late
Medieval Society, Mosaic 2, 1971/1972 Winter, 146.
40
Bumke, Hfische Kultur, Band 2, 468; Moller, The Meaning of Courtly Love, 47.
41
Bumke, Hfische Kultur, 468.
42
Prema nekima prvi je ovaj termin koristio Gaston Paris 1883. godine. Vidi: Alexander J. Denomy,
Courtly Love and Courtliness, Speculum, Vol. 28, No. 1, 1953, 46; John C. Moore, Courtly
Love: A Problem of Terminology, Journal of the History of Ideas, Vol. 40, No. 4, 1979, 622; The Art
of Courtly Love by Andreas Capellanus, (ed. John Jay Parry), Columbia University Press, New York,
1960 gdje se u orginalnom latinskom tekstu ne pojavljuje naziv amour courtois, ali on daje svome
dijelu naziv The Art of Courtly Love (vidi: Moore, Courtly Love, 626); Na drugu stranu imamo
miljenje da termin ne potie od Gastona Parisa, ve se on od ranije susree u srednjovjekovnoj
Italji Beson, Courtly Love and Chivalry in the Late Middle Ages, 239.
43
Joan M. Ferrante, CortesAmor in Medieval Texts, Speculum, Vol. 55, No. 4, 1980, 688; Bumke,
Hfische Kultur, band 1, 78; Rsener, Die hfische Frau im Hochmittelalter, 222.
98

dvorske dame u srednjovjekovnoj bosni

***
Da li imamo usporedbe vezane za srednjovjekovnu Bosne koje se podudaraju sa
ovim gore napisanim? Odgovor je potvrdan.
Kada je u pitanje djelo koje se odnosi na obrazovanje tj. odgajanje djece, postoji indicija da je supruga ugarskog kralja Ludovika I (1342-1382), Elizabeta Kotromani, napisala ba tako neto.44 U djelu viteza efroa de la Tura, koje je posvetio odgoju svojih keri,
navodi se: Si les devoit len tout au commencement prendre chastier courtoisement par
bonnes exemples et par doctrines, si comme faisoit la Royne Prines, qui fu royne de Hongrie,
qui bel et doulcement savoit chastier ses filles et les endoctriner, comme contenu est en son
livre. 45 Zna se da je efroa de la Tur bio suvremenik Elizabete Kotromani, jer je svoje
djelo dovrio 1371/72. godine.46 Da li je on bio dobro upuen, to ne moemo potvrditi,
ali isto tako opovrgnuti, jer iz navedenog zakljuujemo da se odnosi na ugarsku kraljicu
u kojem kontekstu on koristi rije kraljica (kraljica kao supruga ili majka kralja), ostaje
otvoreno pitanje. Od ranije nam je poznat franaki utjecaj na ugarskom dvoru.47
Prema sljedeem poreenju moramo se suzdrljivo odnositi. Radi se o narodnoj predaji zabiljeenoj u okolini Visokog koja govori o kolu u kome posljednji bosanski kralj
Stjepan igra sa djevojkama, dok ga mlada kraljica promatra sa visokog grada.48 Meutim, narativni izvori imaju nedostatake, a to je da ne znamo tano vrijeme nastanka i koliko su se izmjenili u toku vremena. Krajnije je pitanje sa koliko vjerodostojnih podataka
raspolaemo? Ono to ide u korist spomenutom bodrenju sa prozora ili zidina, jesu dva
prikaza turnira na stecima. Tako na jednom steku u Radmilji, dvije ene sa balkona
dvorca gledaju dvoboj vitezova na konjima.49 Dok u Krekovima kod Nevesinja izmeu
dvojice konjanika stoji ena.50
Nastavljamo sa imenima pojedinih dvorskih dama, te potvrujemo injenicu
da su morale biti plemikog porijekla. U oporuci kraljice Katarine od 20. oktobra
 he idea of the vernacular an anthology of Middle English literary theory 12801520, (edited by:
T
Jocelyn Wogan Browne, Nicholas Watson, Andrew Taylor, Ruth Evans), Pennsylvania,Penn State
Press, 1999, 203.
45
Geoffroy chevalier de La Tour Landry,Le Livre du Chevalier de La Tour Landry pour lenseignement
de ses filles, (diteur Anatole de Montaiglon), Chez P. Jannet, Paris, 1854, 2.
46
Isto, xiv.
47
1186 heiratete der ungarische Knig Bla III. (1173-1196) Margarethe Capet (1197), die
Schwester Knig Philipps II. August und Stiefschwester Maries von Champagne. Dadurch
kam erstmals massiv die franzsische Kultur ins Land an Donau und Thei. Das Knigspaar ,
errichtete in Gran einen neuen Palast Der Adel bernahm westliche hfisch-ritterliche Sitten.
1195/96 fand sogar der Trobador Peire Vidal am Knigshof bereitwillige Aufnahme. Andreas De
amore libri tres, 600-601.
48
Pavao Aneli, Bobovac i kraljeva Sutjeska, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973, 259-260.
49
efik Belagi, Leksikon steaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 110.
50
Isto.
44

99

irfan teskeredi

1478. godine, sastavljenu u Rimu, navodi se nekoliko dvorkinja koje su bile u njenoj
slubi, a to su Paula Mirkovi, Helena Semkovi, Marija Miljenovi.51
Paula Mirkovi je poticala iz vlasteoske porodice Mirkovia.52 Pored nje znamo
za kneza Batia Mirkovia, jer se na lokalitetu Kopoii nalazi steak sa njegovim
natpisom.53 Meutim, imamo i njegovog imenjaka koji se navodi u nekoliko pisanih
dokumenata. Njega susreemo kao svjedoka u mirovnom ugovoru izmeu Bosne i
Dubrovnika 1405. godine.54 Odnosno javlja se jo u martu 1419. godine, gdje kralj
Stjepan Ostoji (1418-1421) potvruje Dubrovanima stare povlastice,55 a krajem
iste godine u potvrdi darivanja upa Konavle i grada Sokola.56 Naredne 1420. godine, spominje se u gradu Podvisoki.57 Isto tako se navodi izvjesni Vukoslav Mirkovi
1426. godine.58 Imamo stav da je knez sa natpisa u Kopoiima, sasvim druga linost
od istoimenjaka u pisanim izvorima.59 Na osnovu ega je donesen ovaj zakljuak nije
nam jasno.60 Uglavnom znamo da se radilo o plemikoj porodici!
 dam Paulam Marosani Mirchovich, dam Helenam Iohannis Semphovich, et dam Mariam
Georgii Misglenovich. Augustino Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium, I,
Romae, 1863, 510.
52
Krunoslav Draganovi, Katarina Kosaa bosanska kraljica (Katarina Kosaa), Povodom

500-godinjice njezine smrti (25.X.1478), Sarajevo, 1978, 44. Preuzeto iz ,
(1425-1478), , . 2,
, , 1997, 97;
, , ,
, , .
, 97.
53
se lei knez bati milostu boiom i slavnoga gospodina krala tvrtka knez nad bosanskim
visokim na svomu zemlitu plemenitom. ,
, Glasnik zemaljskog muzeja, br. IV, Sarajevo, 1891, 392.
54
Fr. Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Apud Guilelmum
Braumller, Viennae, 1858, 256.
55
Isto, 282.
56
Isto, 294.
57
Isto, 305.
58
P. Eusebius Fermedin, Monumenta spectanta historiam Slavorum Meridionalium Acta Bosnae
potissimum ecclesiastica cum insetis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum
1752, Zagrabiae, 1892, 124.
59
Grad i steak sa natpisom govore o vrlo uglednom feudalcu iz druge polovine XIV vijeka.
Belagi, Leksikon steaka, 40. Odnosno na drugom mjestu pie: Po paleografskim osobinama i
nekim drugim okolnostima, natpis kneza Batia potjee iz druge polovine XIV ili iz prve polovine
XV vijeka. Isto, 114.
60
, , 395 on ostavlja otvoreno pitanje ko mu
je dodjelio kneevsku titulu; oko Mazali, Starine po okolini Sarajeva, GZM, br. LI, sv. 1,
Sarajevo, 1939, 15-36 on na drugu stranu smjeta veinu steaka sa te nekropole u prvu polovinu
XV stoljea. Oba rada je koristio Belagi, kada je pisao o lokalitetu Kopoii.
51

100

dvorske dame u srednjovjekovnoj bosni

Helena Semkovi sestra Marije Miljenovi, bila je udata za Ivana Semkovia.61


Ona je podigla oktobra 1479. godine u crkvi sv. Jeronima spomenik svojoj prijateljici Pauli Mirkovi.62 Marija Miljenovi bila je ker kneza Jurja Miljenovia.63 On
se navodi ve 1434. godine kao knez u sanskoj upi,64 a poslije ,
.65 Ne znamo ime njenog
mua, ali znamo da je imala sina Petra, kome je svakako u oporuci ostavila vei dio
svoje imovine, a isto tako je mislila na sina Paule Mirkovi, Jeronima, kome je ostavila jedan srebreni krst za spas due.66
Poznato nam je jo nekoliko dvorskih dama, a to su: Praksina, Ana i Margarita.67
Tako je kraljicu Katarinu pri jednom putovanju za vrijeme izbjeglitva u Italiji pratila svita sastavljena od pet ena i dva mukarca.68 Ipak se treba naglasiti da ove tri
prethodno spomenute dvorske dame nisu imale isti znaaj, jer se one ne spominju u
oporuci kraljice Katarine.69 Na drugoj strani, kao izvritelj opuruke javlja se izmeu
ostalog i Paula Mirkovi, te samim time uoavamo kakva je bila slubena ljestvica.70
Ta slubena ljestvica je moda izgledala tako, da je Paula Mirkovia bila magistra
curiae, dok su Helena Semkovi i Marija Miljenovi bile domicellae palasticae ili puellae curiensis? Ostale tri pripadale su ancillae minores, odnosno niim sluavkama.
Naglaavamo da se ovakvi pojmovi ne javljaju u oporuci kraljice Katarine!
Da je na bosanskom dvoru bilo pored stalnih i povremenih stanovnika, ima dokaza.
Ovdje se prvenstveno misli na djecu. Oni su se u okruenju vladara uili udvornosti,
 , , (
) , , 98.
62
Isto.
63
Isto, 97.
64
 dj Sane knezj }ran Milenovij z vratjmj, Miklosich, Monumenta Serbica, 397;
, , 97.
65
, , 97.
66
Isto.
67
Bazilije Pandi, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), Povijesno-teoloki simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine odran 24. i 25. Listopada 1978. u Sarajevu, (ur. Josip
Turinovi), Sarajevo, 1978, 19; , , 98.
68
U gradu Akvili bio je god. 1472. svean prijenos kostiju sv. Bernardina Sijenskog u novu crkvu
njemu u ast napravljenu. Za tu crkvu dao je god. 1457. svoj prinos i kralj Stjepan Toma. Katarina
je htjela prisustvovati prijenosu, pa se zaputila iz Rima u Akvilu. Pratilo ju je pet ena i dva
dvorjanika. Pandi, Katarina Vuki Kosaa, 20.
69
Theiner, Vetera monumenta, 509-511.
70
Isto, 509-511; Za izvritelje oporuke imenovala je dubrovakog kanonika Matu de Raguis, koji je
tada bio u slubi kardinala Julijana Rovere, Paulu Mirkovi i Radia Klei. Pandi, Katarina
Vuki Kosaa, 23; , ,
,
. ,
, 98.
61

101

irfan teskeredi

tj. svemu onome to je bilo potrebno za ivot plemia.71 Bribirski knez Grgur, sin bana
Pavla ubia, alje svoju 15 godinju ker na dvor bosanskog vladara Stjepana Tvrtka.
Odgoju i obrazovanju se posvetila majke Tvrtkova majka Jelena, koja je bila lan
porodice ubi.72 Dubrovani su kneza Pavla Radinovia podsjeali da je kao malian
boravio na dvoru kralja Tvrtka (1377-1391), gdje su se prema njemu ophodili kao da
je njihovo dijete.73
***
Kada hoemo dodatno podkrijepiti injenicu da je srednjovjekovna Bosna pripadala meunardnoj dvorskoj kulturi, pored svega napisanog, valjalo bi navesti viteki turnir odran krajem maja i poetkom juna 1412. godine u Budimu. Ovdje
namjerno mimoilazimo politiku predigru i jednom sebi dajemo slobodu da je u
potpunosti zanemarimo. Radilo se o nesvakidanjom dogaaju,74 a bosanski velikai
ostavili su itekako dobar dojam.75 Takoer imamo primjer kako su za Stjepana Vukia radili zlatari Rambolt i Rajmund Vahter iz Bria i kada je izvren obraun svih
uzajamnih poslova, ovaj je ostao duan 5000 dukata zlatarima iz Bria.76
Umjesto zakljuka
Krenuvi od toga da se sama definicija dvorske dame inila tekom, ipak smo
pojasnivi obje rijei odvojeno, te sklopivi ih u jednu cjelinu doli to toga da se radi
o kunoj gospoi, odnosno kunim gospoama. Indirektno izitavajui iz oporuke
kraljice Katarine, moe se uoiti kakva je bila hijerarhija unutar njezinog dvora za
vrijeme izbjeglitva u Italiji. Takoer, ona je poznavala vie i nie sluavke, samo to
ih nije onako imenovala kako je to uradio Konrad Megenberski. O knjizi koju je
moda napisala Elizabeta Kotromani, mogu se voditi rasprave. Temeljno pitanje bi
bilo koliko je efre de la Tur bio dobro ili loe obavijeten i na koji nain koristi rije
kraljica? Meutim, ako se radi o tanom podatku, dodatno dokazujemo neposrednu
vezu koju je vrila dvorska kultura jednog podruja, u ovom sluaju srednjovjekovne
, , 436.
Franjo anjek, ena u hrvatskom srednjovjekovlju, Bogoslovna smotra 60, 3-4, 1991, 176-191, 183.
73
 erj si ivqlj wd mala dqtete u dvoru stopoivjago kral tvrjtka i wij te imae
i drjae koliko svo dqte ... , , I-1,
- , ( ), ,
2006, 246.
74
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za Istoriju, Sarajevo, 2009, 188.
75
Emir O. Filipovi, Viteke sveanosti u Budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika,
Spomenica Marka unjia (1927-1998), (ur. Dubravko Lovrenovi), Filozofski fakultet u Sarajevu,
Sarajevo, 2010, 285-306, 305.
76
 , , ,
- CCCDXXVI, - 48, , 1964, 137.
71
72

102

dvorske dame u srednjovjekovnoj bosni

Francuske, na dvorsku kulturu Ugarske. Dodamo li ovome jo narodno predanje,


prema kojem je bosanski kralj Stjepan Tomaevi (1461-1463) igrao kolo sa
djevojkama, a sa bedema ga je pratila supruga, odnosno dva prikaza turnira gdje sve
to prate ene, imamo temelj na kojem moemo dalje graditi. On se ogleda u tome, da
se jedan vitez iz francuske osvre na ugarsku kraljicu koja je iz dinastije Kotromania,
a ona pak pie knjigu posveenu odgajanju enske djece, to je na drugu stranu
zahtjevalo izvjesno intelektualno znanje. Ovdje se postavlja jedno prosto pitanje. Je
li meunarodna dvorska kultura poznavala granice? Ako je meunarodna dvorska
kultura poznavala granice, kako je onda mogue da su bosanski plemii pozvani
na budimski turnir, te tako bili u centru dogaaja spomenute kulture. Odakle su
znali bosanski plemii kako da se ponaaju na takvim deavanjima? Kako je mogao
jedan bosanski plemi da pozove zlatare iz dalekog Bria? Drugim rijeima, kako
je saznao za njih, jer se nije radilo o ljudima iz neposrednog susjedstva?! Odnosno
odakle zna jedan vitez ta se dogaa ne jednom stranom udaljenom dvoru, te kako
jedna Elizabeta Kotromani zna i moe da napie djelo posveeno odgajanju enske
djece? Odgovor je jednostavan granice nisu postojale, jer se dvorska kultura irila
sa franakog podruja na ostatak evropskog kontinenta, te je tako ostavila traga i na
prostoru srednjovjekovne Bosne.

103

irfan teskeredi

Irfan Teskeredi
Court Ladies in Medieval Bosnia
Summary
A court lady, broadly speaking, is a lady of a household. From Queen Katarinas
testament, we can indirectly observe the hierarchy of her court at the time of her
refuge in Italy. She also discerned higher and lower servants. It is necessary to discuss
the reported fact about the book that might have been written by Queen Elizabeta
Kotromani on the upbringing of court ladies. Court culture from one region, in
this case from medieval France, exerted influence on the court culture of Hungary.
Did, therefore, international court culture distinguish any borders? If it did, how
is it then possible that Bosnian nobles were invited to the tournament in Buda and
were at the centre of events of the mentioned culture? How did they know how to
behave at such events? The answer is simple there were no boundaries, since court
culture spread from the Frankish region to the rest of Europe and thus left its traces
on the area of medieval Bosnia.

104

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


929 Marija, bosanska vojvotkinja

nedim rabi

Maria ...von Bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica


Es hat immer Aufsehen erregt, dass eine bosnische Frstentochter
einst auf der Feste Helfenstein gewohnt haben sollte.
Alle die Jahrhunderte (...) hat man immer von ihr gesprochen,
und ihr Gedchtnis ist nie ganz erloschen.
Burkhardt, Maria von Bosnien, 33.
Apstrakt: Rad istrauje porijeklo i ivot jedne bosanske vojvotkinje koja se sredinom
14. stoljea udala za grofa Ulricha X od Helfensteina iz njemake pokrajine vapske. U
radu se analiziraju domai, ugarski i njemaki izvorni podaci kao i informacije koje prua
hroniar helfentajnskih grofova Oswald Gabelkover, ali i drugi hroniari 15. i 16. stoljea.
Posebna panja poklanja se literarnoj grai veim dijelom nepoznatoj domaoj akademskoj
javnosti. Izraeno je nastojanje da se genealoki problem rijei na nain vezivanja porijekla
Marije za bosanskog bana Stjepana II Kotromania koji bi prema ovakvoj postavci bio njen
otac. Ovim radom se ukazuje na zaboravljenu znaajnu ensku linost bosanskog i njemakog srednjeg vijeka koja se u brojnim njemakim izvorima navodi kao Maria Grfin von
Helfenstein Herzogin von Bosnien.
Kljune rijei: Bosna, Njemaka, Ulrich X od Helfensteina, vapska, Oswald Gabelkover, Stjepan II Kotromani, Marija grofica od Helfensteina i bosanska vojvotkinja
Abstract: This paper examines the origin and life of a mid 14th century Bosnian Duchess
who married count Ulrich X von Helfenstein from the German region of Swabia. The author
analyses domestic, Hungarian and German data as well as information provided by Oswald
Gabelkover, the chronicler of the Helfenstein counts, and also other chroniclers from the 15th
and 16th century. Particular attention is devoted to literature material that is to a great extent
unknown to the domestic academic community. The author emphasized the attempt to resolve the genealogic problem by linking the origin of Marija to the Bosnian Ban Stjepan II
Kotromani who, according to such arrangement, should be her father. The paper hints at
the forgotten significant woman of Bosnian and German Middle Ages who is in numerous
German sources mentioned as Maria Grfin von Helfenstein Herzogin von Bosnien.
Key words: Bosnia, Germany, Ulrich X of Helfenstein, Swabien, Oswald Gabelkover,
Stjepan II Kotromani, Marija countess of Helfenstein and dutchess of Bosnia

105

nedim rabi

Marija, supruga grofa Ulricha X od Helfensteina iz njemake pokrajine vapske, spada u red linosti iz prolosti srednjovjekovne Bosne o kojima se sporadino
pisalo i openito malo znalo. Ta njena marginaliziranost u domaoj historiografiji
djelomino moe nai opravdanje u injenici to je ona udajom za njemakog grofa
podijelila sudbinu sa mnogim bosanskim enama iz redova plemstva, koje je sakrament braka predodredio za putovanje u daleke zemlje u kojima su esto, bez blieg
kontakta sa domovinom ostajale do svoje smrti.
Najopirniji tekst o Grfin Maria Herzogin von Bosnien kako se ona potpisivala u njemakoj izvornoj grai napisao je Lajos Thallczy krajem 19. stoljea.1
U ovom lanku, u kojem maarski historiar obrauje mnogo ire tematske oblasti
iz srednjovjekovne historije Bosne i Srbije, u jednom njegovom dijelu kritiki se
osvrnuo na linost ove bosanske princeze. Detaljnim i iscrpnim pristupom koji je
pored literarne obuhvatio i teko dostupnu njemaku arhivsku grau, Thallczy je
za dui vremenski period onemoguio bilo kakav istraivaki poduhvat u tom pravcu. U spomenutom radu prvi puta objavljeni su izvodi iz djela, skraenog naziva
Geschichte der Grafen von Helfenstein Oswalda Gabelkovera (1539-1616) koje je
napisano u drugoj polovini 16. stoljea.2 Pored ovog djela Thallczy je stekao uvid
 ajos Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora bosanske historije, Glasnik Zemaljskog muzeja u
L
Bosni i Hercegovini, br. V, sv. 2, Sarajevo, 1893, 175-229. (= Bruchstcke aus der Geschichte der
nordwestlichen Balkanlnder, Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Hercegovina,
Band III, Wien, 1895, 298-371; = Bosnyk nemzedkrendi tanlmnyok (Mria, bosnyk
herczegn, grf Helfenstein Ulrikn s a Kotromn-csald. Nagy-Lajos s a Kotromnok.
Kotromnovics Katalin. Danica), Turul A Magyar Heraldikai s Genealogiai Trsasg Kzlnye
13, 1895-1, Budapest, 1895, 5-17)
2
Oswald Gabelkover je roen 3. IX 1539. u Memmingenu, a umro 31. XII 1616. godine u Stuttgartu.
Studirao je medicinu u Tbingenu i Bologni. Godine 1580. stigao je u Stuttgart kao privatni ljekar
vojvode Ludwiga, kod kojeg je, s obzirom na uenost, obavljao funkcije bibliotekara i historiara.
Pored nezavrene virtemberke hronike, Gabelkover je napisao djelo koje je u historiografiji
poznato pod nazivom Die Chronik der Grafen von Helffenstain. Ovo djelo je nastalo po narudbi
grofa Ulricha (u. 1570), a ne grofa Rudolfa V (u. 1601) od Helfensteina, njegovog sina, kako je
historiografija najee tvrdila. Ovaj potonji je Gabelkovera samo novano potpomogao kako
bi on zavrio svoje djelo. On je to naposljetku i uinio, ali zbog nedovoljnog broja subskribenata
(predbrojnika) nije nikada puteno u tampu. Vidi, Paul Fridrich von Stlin, Gabelkover:
Oswald S., u: Allgemeine deutsche Biographie, Band 8, Friedrich I. von Sachsen-Altenburg
Gering, Leipzig, 1878, 290-291; Isti, Beschreibung des Oberamts Geislingen, Kniglich statistischtopographisches Bureau, J. G. Cottasche Buchhandlung, Stuttgart, 1842, 140-141. Hronika se
uva u ustanovi Landesarchiv Baden-Wrttemberg arhivski odjel Hauptstaatsarchiv u Stuttgartu
(dalje: HS) pod signaturom J 1 48c. Izvorni naslov hronike je: Historia und Beschreibung de uralten
herrlichen Geschlechts der Grafen von Helfenstain von anno 860 bis 1604 HS J 1 48c fol. 2. Pored nje
postoje jo dva prijepisa, od kojih se jedan nalazi u Landesbibliothek Stuttgart pod signaturom
Cos. Host. Fol. 393, a drugi u Frstenbergische Bibliothek Donaueschingen sa signaturom HS
591 sa izvodima HS 128 309-407. Bibliographie der Wrttembergischen Geschichte, bearbeitet von
Wilhelm Heyd, Zweiter Band, Verlag von W. Kohlhammer, Stuttgart, 1896, 417; Michael Klein,
Die Handschriften der Sammlung J 1 im Hauptstaatsarchiv Stuttgart, u: Die Handschriften der
1

106

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

u publikacije objavljenih izvora i nekih historijskih djela koje se odnose na historiju


vapske, prije svih Historije grofova od Helfensteina Heinricha Friedricha Kerlera.3 U
njima je naao nekoliko podataka o politikoj djelatnosti Marije u njenoj novoj domovini. Tridesetih godina 20. stoljea Jovan Radoni je napisao lanak (bez naunog
aparata) o ovoj bosanskoj vojvotkinji.4 Njegov pristup, koji se u potpunosti oslanja
na literarnu grau obojen je smjelim i nedovoljno argumentiranim konstrukcijama.
Pored njegovog rada domaa historiografija vie nije ponudila niti jedan rad koji bi
detaljnije raspravljao o ovoj temi. Sve to se u narednom stoljeu o Mariji pisalo referiralo se na spomenuti Thallczyjev rad sa svim njegovim dobrim i loim stranama.5
S druge strane njemaka historiografija je pokazala neto vie zanimanja za linost Marije von Bosnien, ali je taj interes uglavnom bio ogranien izvornim materijalom koji se odnosio na njene ivotne prilike u Njemakoj. Pored starijih autora
njemake historiografije koji su bili dostupni Thallczyju, mi smo u ovaj rad inkorporirali rezultate istraivaa do kojih on nije mogao doi, tu prvenstveno mislimo
na radove Theodora Schna6 i Georga Burkhardta.7 Nadamo se da emo neto irim
sagledavanjem literarne i izvorne grae, posebno one njemake provenijencije, dopuniti prethodna istraivanja.
Pitanje porijekla: sestra ili ki bana Stjepana II Kotromania?
Zbog proturjenih izvornih podataka maarskog i njemakog porijekla, na koje
se mi u radu oslanjamo, znatno je oteano iznalaenje rjeenja koje bi poivalo iskljuivo na znanstvenoj podlozi. Suvino je napominjati da je takvo stanje u izvornoj
Staatsarchive in Baden-Wrttemberg 1, (ur. Michael Klein), Wiesbaden, 1980, 120. ovom prilikom
se zahvaljujemo Dr. Peteru Schifferu koji nas je uputio na posljednje citirano djelo.
3
Heinrich Friedrich Kerler, Geschichte der Grafen von Helfenstein, Verlag der Stettinschen

Buchhandlung, Ulm, 1840.
4
Mi smo se koristili izdanjem: , ,
u: , ,
, 1938, 111-121. iako je ovaj rad prvotno objavljen u: (
), . 107, CCCXXXVI, . 2, , 1933.
5
Vidi: Marko Perojevi, Ban Stjepan II. Kotromani, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine,
I, Sarajevo, 1942, 282-283; Juraj Kujundi, Tvrtkova krunidba 1377. godine, Dobri pastir, god.
XXVI, sv. I-II, Sarajevo, 1976, 236-237; Pavao Aneli, Doba srednjovjekovne bosanske drave,
u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku
vlast, Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, 471-473, 547-548; Dubravko Lovrenovi, Na klizitu
povijesti: Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska 1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006,
450, 557, 675.
6
Theodor Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, geborene Prinzessin von Bosnien, auf
Burg Ueberkingen bei Geislingen, Pastoralblatt fr die Dizese Hottenburg, X. Jahrgang,
Dizesan=Archiv, LBSW 9, Stuttgart, 1892, 82-87.
7
Georg Burkhardt, Maria von Bosnien, Geschichtliche Mitteilungen von Geislingen und Umgebung,
12. Heft, Helfenstein = Heft I, Geislingen, 1949, 33-57.
107

nedim rabi

grai proizvelo razliite interpretacije u historiografiji, koja se, meutim, najee


odnose na Marijino porijeklo. Oko njenog porijekla razilaze se, ne samo miljenja
historiara, nego i izvorna obavjetenja.
Prvi dokumentirani podatak o njenom porijeklu, i uope o njenom spomenu,
ini se naizgled jasnim i nespornim jer se u povelji ugarskog kralja Ludovika od 26.
aprila 1352. godine ona navodi kao sestra [sororem] gospodina Stjepana kneza
bosanskog.8 (Slika 1) Meutim ova informacija je u suprotnosti sa dosadanjim
obavjetenjima o genealogiji Kotromania na osnovu koje je poznato da je Stjepan
II imao dva brata: Ninoslava i Vladislava, i jednu sestru Katarinu koja je bila udata
za humskog upana Nikolu.9 Iako nije iskljueno da je imao jo brae i sestara koji u
izvorima nisu zabiljeeni.

Slika 1: Marija se navodi kao sestra Stjepana II Kotromania,


Maarski Dravni Arhiv (MOL DL 4277)

Prihvatanjem postavke da je Marija sestra ovog bosanskog bana povlai za sobom


itav niz problematinih rjeenja. Naime, ako pretpostavimo da je najmlae dijete
svoga oca Stjepana I, za kojeg se obino uzima da je preminuo izmeu 1310. i 1314,
onda je u vrijeme udaje za njemakog grofa ona morala imati oko etrdeset godina,
a u vrijeme smrti preko devedeset. Pored toga znailo bi da je djecu iz braka sa grofom Ulrichom X od Helfensteina, a bilo ih je ukupno devet (est sinova i tri keri),
raala najranije do svoje pedesete godine to je, moemo slobodno rei, u domenu
 (...) dominam Mariam sororem domini Stephani ducis Boznensis proximam nostram carissimam
domino Helseneerio[!] federe matrimoniali copulatam, ad civitatem Pazzowye prenotatam honestis
baronibus regni nostri eidem proxime nostre comitantibus suo nupti sociandam transmisissemus
(...) (26.04.1352) Magyar Orszgos Levltr [Maarski dravni arhiv] (dalje: MOL),
Diplomatikai Levltr [Diplomatiki arhiv](dalje: DL) 4277; Gyrgy Fejr, Codex diplomaticus
Hungariae ecclesiasticus ac civilis, IX/2, Budae, 1833, 139; Imre Nagy, Anjoukori okmnytr, V,
Codex diplomaticus Hungaricus Andegavensis (1347-1352), Budapest, 1887, 577; Eusebius
Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab
anno 925 usque ad annum 1725, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (dalje: JAZU),
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, XXIII, Zagreb, 1892, 31; Na ovom
mjestu u potpunosti prihvatamo Thallczyjeve stavove da iako su se u srednjem vijeku srodniki
stepeni apostrofirali, ali [da] ova netanost nije nikad tako daleko zadirala, da se soror pisalo, a filia
mislilo. Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 18. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 310).
9
Vidi, Jakov Lukarevi, Copioso ristretto degli annali di Rausa, Venetia, 1605, 45; Ljubomir Stojanovi, Stari srpski rodoslovi i letopisi, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku, Knjiga XVI, Sr. Karlovci, 1927,
24, 60, 494, 528.
8

108

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

nemogueg. Protiv te pretpostavke je i injenica to niti jedan izvor, pa ni hronike ne


spominju njenu, za te prilike ipak neuobiajenu ivotnu dob. Prije nego je spomenuti izvorni podatak iz povelje kralja Ludovika puten u opticaj, u historiografiji
i drugim izvornim podacima nije postojala ni najmanja sumnja u Marijinu, po ovoj
postavci, veoma visoku dob. Navodni natpis koji se nalazio na njenom grobu, uope
ne spominje njene godine. To je veoma zauujue, s obzirom da bi Marija, ukoliko
je premaila 90-tu godinu ivota, bila ubjedljivo najstarija osoba u cijelom poznatom rodoslovu Helfentajnovaca.10
S druge strane, Ulrich je teko mogao imati vie od trideset godina u vrijeme
vjenanja sa Marijom, jer se tek 1343. godine prvi put pojavljuje u svojstvu svjedoka.11 Poto je bilo skoro nemogue objasniti situaciju prema kojoj bi se relativno
mladi njemaki grof koji nije imao nasljednika uputao u brak sa starijom enom
a da se ne doe u koliziju sa izvorom koji Mariju proglaava sestrom Stjepana
II historiari su morali razviti nove pristupe. Dva motiva prednjae u odnosu na
ostale. Prema prvima, relativno visoki miraz s kojim je ova vojvotkinja otpremljena
u Njemaku bio bi zapravo nain da se mlaeg grofa privoli na vjenanje.12 Druga
pretpostavka koja se direktno vee za prethodnu, temelji se na finansijskim razlozima. Naime, Ulrich se ovim brakom trebao da rijei visokih dugova.13 Meutim,
kako emo vidjeti, niti jedna od ovih konstrukcija nije ispravna.
Hroniar Oswald Gabelkover u svojem djelu u kojem istrauje prolost plemenskog roda Helfensteina eksplicitno tvrdi da je Marija mlaa ki Stjepana II Kotromania. On kae kako je gospoica Elizabeta, vojvode Stjepana od Bosne (...) starija kerka, te da je ona imala sestru Mariju.14 (Slika 2) Prema tome, ona bi morala
biti roena nakon 1335. godine, odnosno nakon starije sestre Elizabete, to znai da
u vrijeme udaje nije mogla imati vie od 16-17 godina.15 Poto je Elizabeta roena iz
Burkhardt, Maria von Bosnien, 52.
Burkhardt, Maria von Bosnien, 37.
12
Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 83.
13
Burkhardt, Maria von Bosnien, 38.
14
(...) frauenlin Eliabeth Herzog Stephans von Bona (welchem etliche auch dem knigstitel gebn die weil
Bona vor vil jaren ain knigreich geween) elterer tochter dies hatt noch ain schwester Mariam gut(?) so
bay knig Ludwig gmahel irer schwester im frauen Zimmer gewesen. HS J 1 48c, fol. 171v.
15
Nakon to je 1319. godine imao dogovoren brak za kerkom Meinharda I. Ortenburkog, nije
nam poznat brani status bana Stjepana II, sve do 1329. kada se oenio bugarskom princezom
nepoznatog imena, kerkom bugarskog cara Mihaila III imana (Lajos Thallczy, Istraivanja o
postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje krmendskog arkiva, GZM, XVIII,
sv. 4, Sarajevo, 1906, 406-407). Ona mu je rodila jednog sina (Monumenta Ragusina, V, Libri
reformationum, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, JAZU, Zagreb, 1897,
375.), a ne etvrtog, kako vei dio historiografskih radova pogreno tvrdi, a na ta je ve davno
ukazao , , , ,
, . XIII, . 1-2, , 1933, 76. Posljednja poznata supruga bosanskog
10
11

109

nedim rabi

braka Stjepana II i Elizabete, kerke kujavskog vojvode Kazimira II Pjasta, znailo bi


da je i Marija imala istu majku. Dakako, nije iskljuena mogunost da je Marija roena iz jednog od prethodnih brakova Stjepana II, s obzirom da ne znamo kvalitetu
izvorne podloge kojom se hroniar sluio.

Slika 2: Marija se spominje kao ki vojvode Stjepana od Bosne,


Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 171v.)

Problematina je i postavka, iji je pronositelj Moritz Wertner, prema kojoj je


Marija ki Stjepanovog brata Vladislava.16 Prema miljenju Lajosa Thallczyja, ta je
mogunost malo vjerovatna jer bi u tom sluaju Marija imala najvie 13-14 godina,
budui je brak izmeu Vladislava i Jelene ubi sklopljen oko 1338/1339. godine.17
Za razliku od Thallczyja smatramo da spomenuta dob u ovom sluaju nije
sporna, jer je u plemikim, za razliku od niih drutvenih slojeva, granica branog
bana je Elizbeta ( Jelisaveta), kerka kujavskog vojvode Kazimira II Pjasta, s kojom se vjenao
1335. godine. (Mon. Rag., II, 1882, 360; Up. Anto Babi, Diplomatska sluba u srednjevjekovnoj
Bosni, Radovi, Knjiga XIII, Odjeljenje istorisko-filolokih nauka, Knjiga 5, Nauno drutvo
NRBiH, Sarajevo, 1960, 35). Iz ovog braka roena je Elizabeta, a nakon nje Marija, naravno, pod
uslovom da je gornja tvrdnja Gabelkovera ispravna.
16
M. Wertner je smatrao, ve citirani navod, da je Marija sestra (soror) Stjepana II, iz povelje Ludovika
I iz 1352. problematinim, te je pretpostavljao da se u tom sluaju navjerovatnije mislilo na blisku
rodicu, koju je on pronaao u kerci Stjepanovog brata Vladislava. Moritz Wertner, Glossen zur
bosnischen Genealogie, Organ der k.k. heraldischen Gesellschaft Adler, Jahrgang XIX-XX (18891890), Jahrbuch XVI-XVII, Wien, 1890, 219. f. 5.
17
Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 23. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 313.)
110

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

sazrijevanja bila mnogo nia, posebno kod enske djece.18 Jo manje je izgledna
pretpostavka prema kojoj je ova bosanska princeza bila ki Stjepanovog drugog
brata Ninoslava.19 Ocjenu da Marija nije iz loze Kotromania, takoer smatramo
neispravnom jer je izvorna obavjetenja razliite provenijencije dovode u usku vezu
sa bosanskom vladarskom lozom. Istovremeno ne postoje drugaije naznake.20
Mljetski opat Mavro Orbini u svom djelu je osporio mogunost da je ban imao
druge keri osim Elizabete.21 Takav navod je jo krajem 19. stoljea negirao Ilarion
Ruvarac, utvrdivi da je ban Stjepan II imao jednu drugu kerku Katarinu, koja se
udala za celjskog grofa Hermana I (1332/1334-1385).22 Do tada se pogreno vjerovalo da je ona bila ki bosanskog vladara Tvrtka I.23 Ovaj Orbinijev navod stoga
moramo odbaciti kao netaan.
Uobiajena praksa meu feudalnom gospodom je nadijevanje imena djeci prema
bliskim roacima. Stoga smatramo ispravnim Thallczyjevo opaanje, da se ne radi
o sluajnosti to je Stjepanova ki, ugarska kraljica Elizabeta, svojim kerkama dala
imena po svojim sestrama (Marija i Katarina).24 Marija je s druge strane prihvatila
tradicionalna, uobiajena imena iz loze Helfenstein.
Podatak koji je dosadanjim historiarima koji su se osvrtali na ivot ove osebujne historijske figure promakao mogao bi definitivno razrijeiti pitanje Marijine
 rema kanonskom pravu uzrast od 12-13 godina bio je dovoljan za sklapanje brane veze
P
( -, , : , (. ),
Clio, , 2007, 312), mada je bilo sluajeva da se zaruke obave i izmeu nedorasle djece koja
su navrila sedam godina. 2 ( ),
, Clio, , 2001, 120.
19
Ovu varijantu je bez ikakvog objanjenja plasirao Wilhelm Karl von Isenburg i njegovi nastavljai
Frank Baron Freytag von Loringhoven i Detlev Schwennicke, Europische Stammtafeln. Neue Folge:
Stammtafeln zur Geschichte der europischen Staaten, Schwaben, Bd. 12, Marburg, 1982, Tafel 58.
20
U poglavlju o Kotromaniima, P. okovi tvrdi da izvori spominju da je [Marija] bila ki vojvode
Pavla, te stoga odbacuje mogunost da je Marija pripadala rodu Kotromania, s obzirom da se
meu lanovima bosanske dinastije nije nalazio nijedan s tim imenom. Pejo okovi, u: Hrvatski
biografski leksikon, s. v. Kotromanii. S obzirom na karakter teksta nije jasno kojim se izvorom
autor sluio, te ovaj navod ne moemo uzeti poblie u razmatranje.
21
 , , ( . , . , .
, . .), , 1968, 39.
22
Vie o Katarini vidi kod: Ilarion Ruvarac, Katarina, ki Tvrtka I. bana (od 1353. 1377.) i od
1377.1391. kralja bosanskoga, GZM, knj. III/4, Sarajevo, 1892, 205-211. (= Katharina, die
Tochter Tvrtkos I, 1353-1377 Banus und 1377-1391 Knigs von Bosnien, Wissenschaftliche
Mitteilungen, II, Wien, 1894, 173-178); Ignacij Voje, Odnos Celjskih grofova prema politikim
prilikama u Bosni i Hercegovini u XV vijeku, Radovi sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna
i evropska kultura, (ur. Fikret Ibrahimpai), Muzej grada Zenice, Zenica, 1973, 53-67; Isti,
Katarina Celjska Kotromanika in njen peat, Celjski zbornik 19771981, Celje, 1981, 287-292.
23
U istom radu Ruvarac je dokazao da Stjepan II nije imao ki koja se zvala Draga, Ilarion Ruvarac,
Draga, Danica, Resa, GZM, br. III/3, Sarajevo, 1891, 225-229.
24
Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 20. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 311.)
18

111

nedim rabi

ivotne dobi, jer bi ispravno saznanje o njenim godinama moglo potvrditi ili negirati navod iz Ludovikove povelje da je Marija sestra Stjepanova. Taj podatak se nalazi
kao dodatak Gabelkoverove hronike i sastavni je dio danas izgubljenog izvornog
dokumenta koji je nastao najvjerovatnije neposredno nakon vjenanja. Autor ove
obavijesti je Marijin suprug Ulrich koji nam saopava da je navedeni miraz donijela
moja mlada ena iz Ugarske (podvukao N.R.).25 (Slika 3) Iz ovog opisnog pridjeva nam je sasvim jasno da se u Marijinom sluaju radilo o mlaoj, a ne o osobi u
zrelijim godinama.26

Slika 3: Marija se navodi kao mlada ena (junge Fraw),


Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 345)

Ovdje moemo i dodati da visina miraza od 10.000 ugarskih forinti s kojim je


ispraena s ugarskog dvora, o kojem emo kasnije vie pisati, nepobitno upuuje na
to da se radilo o kerki bosanskog vladara, a ne nekog bliskog roaka. Naime, ogromna vrijednost miraza, koja je i za ugarskog kralja predstavljala povei iznos, govori
o ugledu koji je Marija na osnovu svoga oca uivala. Ne zaboravimo da je do sredine
14. stoljea, odnosno krajem vladavine bana Stjepana II, bosanska drava proivljavala ekonomski, kulturni i politiki procvat.
Porijeklom svoje bake Marije kitio se Johannes, sin Friedricha od Helfensteina i Agneze od Weinsberga, koji je obnaao funkciju dekana u biskupskoj crkvi u
Strasbourgu. Umro je 1455. godine. Na njegovom grobu u istoimenom gradu stoji natpis Frigida Joannis lapis hic tegit ossa decani, Ex atavis regum Ungarorum
sanguine natus etc.27 Georg Burkhardt smatra da se Johannes nije mogao hvaliti
krvnim srodstvom preko Marije, jer je ona sa ugarskom kuom bila povezana samo
Nota di (...) hausgert bracht mein junge fraw von Ungern. HS J 1 48c, fol. 345.
Iako se poziva na povelju, nije jasno da li se navod Man hat noch ein Verzeichni von
Gerthschaften, welche min alter Herr, Herr Ulrich von Gerhusen (nach Hiltenburg) gebracht,
worunter sich insbesondere die Stcke welche Ulrichs junger Gemahlin, einer Prinzessin von
Bosnien angehrten, durch Kostbarkeit auszeichen. odnosi na sadraj dokumenta ili se radi
o slobodnoj autorovoj interpretaciji, Johann Daniel Georg von Memminger, Beschreibung des
Oberamts Blaubeuren, Kniglich statistisch-topographisches Bureau, Stuttgart-Tbingen, 1830,
157, jer isti dokument opisuje i Ottmar F. H. Schhuth, Die Burgen, Klster, Kirchen und Kapellen
Wrttembergs und der Preuisch-Hohenzollernschen Landestheile mit ihren Geschichten, Sagen und
Mrchen, Zweiter Band, Stuttgart, 1860, 137. ali s razlikom to on pod navodnike stavlja i dio koji
Mariju opisuje kao mladu enu.
27
Burkhardt, Maria von Bosnien, 56-57.
25
26

112

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

preko braka Elizabete i Ludovika.28 To naravno ne moe biti tano jer je baka Stjepana II bila Katarina, ki ugarskog kralja Stjepana V i supruga Stefana Dragutina.29
Pripadnost Marije bosanskoj dinastikoj lozi potvruje objavljeni arhivski materijal za prolost grada Ulma.30 Poevi od 1365. godine, pa do 1399, koliko moemo
na osnovu grae pratiti Marijine aktivnosti, ona se potpisivala kao Maria Herzogin
von Bosnien.31 S obzirom da je dolazila iz kue koja je u hijerarhijskom smislu bila
uglednija od one u koju se udala, esto je isticala svoje plemenitije porijeklo. Stoga
pored titule Grfin (grofica) redovno stavljala i titulu Herzogin (vojvotkinja). Za
osobu koja se kiti titulom vojvotkinja/Herzogin podrazumijeva se da potie iz vladarske porodice.32
Iako su Marijina djeca prema nasljednom pravu mogli u kasnije vrijeme biti batinici bosanske krune,33 iz dostupnih izvora nisu zabiljeeni podaci koji bi mogli
potvrditi da su njeni nasljednici imali tu ambiciju, kao to su je imali potomci druge
Stjepanove kerke, Katarine.34
Sagledavanjem ope slike ini nam se da zacrtani pravac koji se bazira na gore
spomenutoj povelji, prema kojoj je Marija sestra Stjepana II, stvara mnogo vie kontradikcija nego to ini vjerovatnija mogunost, da je Marija bila ki bosanskog bana
iz jednog od njegovih brakova. Razlog zato se uz Mariju u Ludovikovoj povelji
nalazi termin sororem ne omoguava da se iznae argumentirano objanjenje, ali se
Isto, 57.
Vidi genealoku tabelu kod: Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 13. (= Bruchstcke aus der
Geschichte, 305-306.)
30
Sauvan je i njen peat, o kojem u ovom radu neemo dalje govoriti, opirnije vidi kod: Thallczy,
Prilozi k objanjenju izvora, 23. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 314.) up. Kujundi,
Tvrtkova krunidba 1377. godine, 236; Emir O. Filipovi, Lajos Thallczy i bosanska heraldika,
Radovi, Knjiga XIV/1 (Historija, Historija umjetnosti, Arheologija), Filozofski fakultet u
Saraejvu, Sarajevo, 2010, 180.
31
Naziv Bosna u njemakom govornom podruju imao je razliite varijacije. Najee se upotrebljavao
termin Bosnien, koji je i danas oficijelni. Pored njega, u kasnosrednjovjekovnim izvorima uglavnom
sreemo Botztzen, Bossen, Wossen i dr. Interesantna injenica koja se vee za Hroniku grofova od
Helfensteina jest da hroniar Gabelkover, prilikom navoenja Marijine domovine, konstantno
navodi oblik Bona. To objanjavamo jakom tradicijom o bosanskoj vojvotkinji koja je preivjela
kod njenih nasljednika, gdje se usadio izvorni termin Bona koji je bio neodvojiv od Marijinog
imena, kako uostalom pokazuje izvorni materijal.
32
Vidi, , , u: , Knowledge, , 1999,
774-776.
33
Takvu mogunost je ispravno postavio Gerhard Raff, Hie gut Wirtemberg allewege: das Haus
Wrttemberg von Graf Ulrich dem Stifter bis Herzog Ludwig, Deutsche Verlags-Anstalt, Stuttgart,
1988, 175.
34
O pokuaju okrunjenja bosanskom krunom Fridrika II Celjskog, praunuka Stjepana II vidi, Pejo
okovi, Fridrik II. Celjski kao pretendent na bosansko prijestolje, Prilozi Instituta za istoriju u
Sarajevu, br. 35, Sarajevo, 2006, 11-29.
28
29

113

nedim rabi

sigurnou moe rei da se Marija u vrijeme udaje nalazila u krajnjem sluaju u svojim
dvadesetim godinama, a ne na pragu pete decenije kako se do sada vjerovalo. Prema
tome nije mogue da je ona bila sestra bosanskog bana Stjepana II Kotromania.
Vjenanje: brak izmeu nejednakih
Naglaena otvorenost Bosne prema prostoru Istono-centralne Evrope uspostavljena je u vrijeme snane vladarske linosti bana Stjepana II. To se posebno oituje u
njegovoj branoj politici. Na isti nain kao to je uspostavljao brane kontakte sa nekoliko evropskih dvorova, tako je i svoje kerke udavao po istom obrascu. Ovaj vid
brane strategije vladajue bosanske loze podudara se sa istovjetnim stremljenjima
dinasta na drugim evropskim dvorovima. Razlog zbog kojeg je bosanski ban svoje
kerke drao na ugarskom dvoru moemo potraiti u injenici to je ovaj dvor bio
jedno od velikih arita evropske kulture i najbolja posrednika destinacija za brak
njegovih kerki sa predstavnicima uglednijih dinastija.
Brani savez meu feudalnom gospodom prije svega znaio je mir i pomirenje,
osobito nakon otvorenog sukoba ili rata. Pomjeranja na porodinoj ahovskoj tabli
su vrena i u svrhu obnavljanja prijateljskih veza izmeu dvije plemike loze. Meutim u sluaju braka bosanske vojvotkinje i njemakog grofa, ta vrsta veze nije postojala. Oito su prevladavali drugi motivi o svrsi ovog braka. No, krenimo redom.
Oskudnost izvorne grae dovela je do razliitih interpretacija o vremenu i mjestu odvijanja svadbene sveanosti, ali i o inicijatoru braka izmeu njemakog grofa i bosanske princeze. Solidno obavijeteni hroniar Gabelkover je zbog toga to
nije raspolagao preciznijim izvorima morao pribjei slobodnijem tumaenju ovog
dogaaja.35 Gabelkover je bez imalo dvojbe smatrao Elizabetu, suprugu ugarskog
kralja Ludovika, starijom sestrom Marije. Poto mu je bila poznata godina vjenanja
ugarskog kralja i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania, ovaj hroniar je bio miljenja da se svadba Ulricha i Marije morala desiti nakon toga dogaaja. Iz toga proizlazi da je Gabelkover vjerovao da je Marija dola zajedno sa Elizabetom na ugarski
dvor. Prema njemu, to se nije moglo desiti mnogo prije Elizabetinog vjenanja.36
So sai knig Ludwig nach absterben seiner erste gmahlin, fraw Margarethe kaiser Carloli de IV tochter,
die ime kaine kinder hinderlaen, sich ohngfarlich umm das jar christi 1353. (...) zum hayrat mit frauenlin
Eliabeth Herzog Stephans von Bona (welchem etliche auch dem knigstitel gebn die weil Bona vor vil
jaren ain knigreich geween) elterer tochter dies hatt noch ain schwester Mariam... HS J 1 48c, fol. 171v
36
Mariam (...) so bay knig Ludwig gmahel irer schwester im frauen Zimmer gewesen. Als machn knig
Ludwig ain rais im Bhmen fr genommen Caiser Carolis sein vorigem Schwager zu besuchen und villeicht
allerdan geschafft si baiden knigraich und land betreffend auszumachen(?) jar ir auch sain gmahlin und
di froenlin Mariam mit sich genommen. Ob sie nuhn am hinweg raien Inn Caiser Caroli gmahlin (...)
frauen Zimmer geblibn oder noch vor knig Ludwigs verraisen Graf Ulrich von Helfenstain versprochen sey
worden, dessen hat man kain gewiheit. Di aber ist au irem epitaphio gwi das sie mit knig Ludwig Irem
schwester mann u Ungarn herauf gebracht ist worden. HS J 1 48c, fol. 171v-172.
35

114

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

Meutim u historiografiji se uzima da je Elizabeta i prije svog vjenanja ve ivjela na dvoru ugarskog kralja, zajedno sa drugim princezama.37 Prema toj postavci,
opravdano je vjerovati da je sa njom na dvoru boravila i njena mlaa sestra Marija.
Ve navedeni izvorni podatak od 26. aprila 1352. godine nam potvruje tu kombinaciju, barem u sluaju Marije.38 Navedenog datuma, kako stoji u povelji, Marija je
u pratnji baruna ugarskog kraljevstva poslana u Passau.39 U tom gradu je Ulrich mogao preuzeti mladu i nakon toga izvriti branu sveanost. Kada se drugi puta spominje u povelji kralja Ludovika od 25. marta 1353. godine, ona je ve udata ena.40
Iz gore svega iznesenog ostaje nejasnoa kada je dolo do zaruka izmeu buduih
suprunika. Suvremene hronike prave jasnu razliku izmeu ova dva pojma. Izvorna
obavjetenja pokazuju da vremenski razmak izmeu zaruka i svadbe na prostoru zapadne i centralne Evrope bio razliit i da je ovisio od raznih okolnosti, meu kojima
su prednjaili politiki razlozi i geografska udaljenost.41

 akvu mogunost u romansiranoj verziji potvruje Mavro Orbini:


T
15 ,
, ,
. ,
.
. .
, , , ,
,
. , , .
.
, ,
, , ,
, . , , 147. Prema
ovoj podrobnoj historiji udaje Elizabete, znailo bi, pod uslovom da zanemarimo Orbinijevu
hronoloku greku prema kojoj je smrt bana, a prema tome i njena udaja bila 1357, da se Elizabeta
na ugarskom dvoru nala krajem 1350. godine. Svakako ako u obzir uzmemo i pripovijedanje
mljetskog opata o ratu srpskog kralja Stefana Duana i bosanskog bana Stjepana II Kotromania
1350. godine kada se tokom osvajanja (...) ,
, ... , , 39; Up.
, , , , , 1968, 307, 344.
38
DL 4277; Fejr, Codex diplomaticus IX/2, 139; Nagy, Anjoukori okmnytr V, 577; Fermendin,
Acta Bosnae, 31.
39
ad civitatem Pazzowye prenotatam honestis baronibus regni nostri eidem proxime nostre
comitantibus suo nuptui sociandam transmisissemus (26.04.1352) DL 4277; Fejr, Codex
diplomaticus IX/2, 139; Nagy, Anjoukori okmnytr V, 577; Fermendin, Acta Bosnae, 31.
40
... et domina Maria, domino de Helphstayr (!) tradita extitissent, illie una cum domina consorte
sua et tota sua familia honorifice proficiscendo. (25.03.1353) DL 4340; Fejr, Codex diplomaticus
IX/2, 218; rmin Friss, Magyar-zsid oklevltr, I, Monumenta Hungariae Judaica (1092-1539),
Budapestini, 1903, 70.
41
2, 120.
37

115

nedim rabi

Dosadanja historiografska nastojanja imala su razliite predodbe o moguem


inicijatoru, odnosno posredniku ovog braka. S obzirom na veliku udaljenost izmeu Bosne i vapske, opravdano se postavlja pitanje posrednika braka. ak i veza
izmeu Ugarske i postojbine grofova od Helfensteina koja je sasvim sigurno bila
postojanija od bosanske pretpostavke, ne omoguava da se doe do rjeenja koje
bi ponudilo zadovoljavajui odgovor. Meutim, kada pogledamo ire okruenje iz
koje na povrinu isplivavaju dvije markantne linosti, ugarski kralj Ludovik I i rimsko-njemaki kralj Karlo IV Luksemburki (od 1355. car Svetog rimskog carstva),
dolazimo do sigurnije postavke. Naime, Karlo IV je bio dovoljno ubjedljiva spona
izmeu ugarskog kralja i njemakog grofa.42 Sa Ludovikom ga je vezivao brak sa
njegovom kerkom, a sa Ulrichom vazalne obaveze vapskog grofa. Intenzivniji kontakti sa Karlom IV koji su prerastali i formu saveznitva neposredno prije vjenanja
Ulricha nalaze potvrdu u izvorima.43 Stoga se moe iznijeti pretpostavka da Karlo
nagrauje svog vjernog plemia posrednikom ulogom preko koje je bio omoguen
brak sa enom iz ugledne kue. Pozivajui se na njemu dostupnu dokumentaciju,
Gabelkover primjeuje kako je Ulrich zasigurno uivao ugled i bio veoma omiljen kod cara Karla.44
Uobiajena praksa vitekog stalea i gradske aristokratije, osobito tokom 14. i 15.
stoljea, bila je obiljeena injenicom sklapanja braka ena iz vieg drutvenog sloja
sa muem iz nieg stalea. Promatranjem iz Ulrichove perspektive jasnije uoavamo
motive koji su nagnali ovog njemakog plemia za brak sa bosankom Marijom. Tenjom da sebi i svom rodu prigrabi vii staleki ugled, Ulrich je brak nastojao iskoristiti za vertikalno pomjeranje na drutvenoj ljestvici. To je esto vieno, uporno
nastojanje da se dobrom enidbom nie plemstvo napoji krvlju vieg, kako bi sebi
i svojoj lozi uzdiglo drutveni rang.45 Toj zacrtanoj tenji savreno je odgovarala ki
tada veoma poznatog bosanskog vladara. Marija pripada onoj kategoriji ena srednjeg vijeka za koje Georges Duby kae da postoje one preko kojih se stie ugled, a ne
nasljeuje zamak.46
U razvijenom srednjem vijeku, meu plemikim staleom, vladao je obiaj da se
mukarac eni tek kada se priblii tridesetoj godini sa enom koja je, u veem broju
sluajeva, bila mlaa od deset godina. Ovakvo shvaanje branog modela zasnivalo
se na miljenju da e mukarac na taj nain raspolagati veim autoritetom i da e
S jedne strane prva supruga Ludovika bila je Margareta, prvoroena ki Karla, koja je nakon
etverogodinjeg braka umrla 1349. godine, a s druge strane Karlo je 1353. godine oenio Anu od
Schweidnitza, Stlin, Beschreibung des Oberamts, 151
43
Ulmisches Urkundenbuch, II/1, Die Reichsstadt, Von 1315 bis 1356, Heinrich Kerler, VerlagsConto, Ulm, 1898, 326-327, 328-329.
44
HS J 1 48c, fol. 173-173v
45
2, 114-115.
46
2, 115.
42

116

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

imati ljepu djecu.47 Ovom konceptu braka u potpunosti odgovara zavjetna veza
Marije i Ulricha, koji ispunjavaju tadanje vaee drutvene norme branog ina.
Igra darova bogatstvo miraza
Kako prelazak ene iz jedne porodice u drugu ne podrazumijeva samo njeno
fiziko premjetanje nego i prebacivanje bogatstva koje joj pripada, posebna panja
u historiografiji je poklonjena Marijinom mirazu. Visina miraza je tokom historije,
vremenom dobivala sve vie na znaaju.48 Prvotna smisao da se eni u sluaju smrti
njenog mua obezbijedi adekvatno ekonomsko pokrie, sve vie je gubila na znaaju,
dok su u prvi plan izbijale tenje da se u ovoj igri darova zadovolje meuporodini
odnosi. Poto u ovom sluaju, prije svega zbog velike geografske udaljenosti, porodine veze nisu imale primarnu vanost, a zemljini posjedi gubili svaki znaaj,
prednost ovog branog zavjeta je bio sadran u uglednijem porijeklu Marije i njenom mirazu.
Hroniar Oswald Gabelkover, koji se sluio tada jo postojeim izvornim materijalom, uz opirni popis svih stvari koje je Marija imala uz sebe kada je stigla u svoju
novu postojbinu, posebno je bio impresioniran sumom od 10.000 ugarskih forinti
koji su bili dio miraza.49 Ovaj hroniar nije propustio napomenuti kako bi taj iznos
u njegovo vrijeme premaivao brojku od 100.000 forinti.50 Pored ove sume naveden
je i popis stvari meu kojima se nalaze predmeti za svakodnevnu upotrebu, ali i razne dragocjenosti. (Prilog 1.)
Kako je znaaj miraza tokom 14. stoljea rastao, tako se on i novano smanjivao.
Stoga novano davanje ugarskog kralja u ovom visokom iznosu zavreuje osobitu
panju, posebno kada se uzme u obzir da udaja, trgovaki reeno, mnogo kota. Veliki iznos koji je Ludovik bio spreman izdvojiti kako bi na zadovoljavajui nain
udao ker svoga budueg punca, ne treba olako prihvatiti za injenicu. Ona mnogo
vie govori o tada vaeim politikim odnosima na relaciji izmeu bosanskog bana i
ugarskog kralja, u koje na ovom mjestu neemo dublje zalaziti.
-, , 313.
Women in Medieval Society, (ed. Susan Moscher Stuard), University of Pennsylvania, Philadelphia,
1993, 4; Women and Power in the Middle Ages, (ed. Mary Erler, Maryanne Kowaleski), University
of Georgia Press, Athens, 1988, 130.
49
Od 12. stoljea znaajno se poveao iznos miraza i on je postepeno poeo da dobiva na znaaju
prilikom sklapanja braka. Ve u 14. i 15. stoljeu on je predstavljao najvanije davanje i bio temelj
imovinskog odnosa izmeu suprunika. Ova praksa posebno snano se osjea na prostoru gdje se
izrazitije sprovode odredbe rimskog prava, -, , 305-306.
50
Nun hat sie ain stattlich Zugelt gehabt, nmlich 10 000 Ungarisch, zur selbigen Zeit wohl so vil oder
villeicht mehr gewest, als jez 100 000 sein mchte HS J 1 48c, fol. 195; Thallczy je svojevremeno,
oslanjajui Cibrariovom mjerilu, izraunao 24-struku vrijednost Thallczy, Prilozi k objanjenju
izvora, 24. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 314.)
47
48

117

nedim rabi

Prilog 1: Miraz Marije,


Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 345)

118

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

Poto se u ovom sluaju radi o jedinstvenom podatku o linim stvarima jedne ene
iz vladajue dinastije, neki historiari su se njime sluili kako bi dopunili kulturne i trgovinske veze Bosne sa zapadnoevropskim ekonomskim centrima sredinom 14. stoljea.51 Iako ne sporimo takvu mogunost, smatramo da se na osnovu Marijinog miraza
te veze teko mogu dokazati, upravo iz injenice to je ona otpraena sa budimskog,
a ne bosanskog dvora.52 Stoga bi porijeklo navedenih predmeta, zajedno sa novanim
prilogom, trebalo traiti prije u Ugarskoj, a ne u Bosni, iako ne odbijamo mogunost
da se u listi nalaze i pojedine stvari koje je Marija ponijela sa sobom iz Bosne.
Drutveni i politiki ivot u grofoviji
Kako je ovim brakom Marija u hijerarhijskom smislu deklasirana, smatramo da
je s druge strane ona uivala odreene beneficije, odnosno neuobiajene slobode
za enu toga doba. Krajem srednjeg vijeka trend je iao ka razvlaivanju ene jer
su one mirazom istisnute s oevine (u korist brae) koja im po teoriji pripada. Ona
vremenom gubi pravo da potpuno raspolae svojim imanjem kojeg je donijela sa
sobom u branu zajednicu, kojeg ak i kao udovica ne moe zavjetavati po svojoj
volji. Meutim, u sluaju Marije zatiemo znatno drugaije okolnosti. Na prostoru
helfentajnske grofovije ona se istie u mnogo autonomnijoj ulozi nego je to sluaj
kod drugih ena slinog drutvenog stalea. Razloge za ovakav njen poloaj vidimo
u hijerarhijskoj prednosti u odnosu na mua i njenoj linoj sposobnosti da iz takvog
poloaja stekne za sebe veoma komforan poloaj.53
Kako se iz izvornih podataka vidi, Marija je nedugo nakon vjenanja poela da
pokazuje aktivnu inicijativu u politikom i drutvenom ivotu grofovije. Ve 1356.
godine mlada helfentajnska grofica je utjecala na svog supruga da ue u proceduru
podjele grofovije, jer je do tada njome zajedniki upravljao sa svojim mlaim roakom
Ulrichom (u historiografiji poznatim pod imenom Ulrich Mlai).54 Spomenute godine izvrena je podjela posjeda na dva jednaka dijela, s tim to su Marijinom suprugu
pripala znaajnija mjesta kao to su Helfenstein, Wiesensteig i Geislingen.55 (Slika 4)
 neli, Doba srednjovjekovne bosanske drave, 471-473, 547-548; Lovrenovi, Na klizitu
A
povijesti, 450, 557, 675.
52
Gabelkover kae gwi das sie (...) u Ungarn herauf gebracht ist worden. HS J 1 48c, fol. 172.
53
Sline primjere nalazimo u Francuskoj i Engleskoj, vidi Linda E. Mitchell, Family life in the Middle
Ages, Greenwood Press, Westport, Connecticut London, 2007,139.
54
Vidi, Kerler, Geschichte der Grafen von Helfenstein, 55-56.
55
Pored navedenih mjesta Ulrichu Starijem su pripale i naseobine: Hiltenburg, Spitzenberg,
Westerheim, Hofstett-Emerbuch, Rogensteig, Altenstadt, Deggingen, Trkheim, Sontbergen,
Stubersheim, Schalkstetten i dr., dok je njegov imenjak dobio jugoistoni dio grofovije sa
spomenutim mjestima: Giengen, Heidenheim i Blaubeuren i dr. Ulmisches Urkundenbuch, II/1,
439-440; Up. Heinrich Friedrich Kerler, Urkunden zur Geschichte der Grafen von Helfenstein,
Verlag der Stettinschen Buchhandlung, Ulm, 1840, 11.
51

119

nedim rabi

Slika 4: Opsada tvrave Helfenstein 1552. godine (pogled sa zapadne strane), suvremeni crte

Ovom posljednjem gradu Ulrich je 1367. godine uveo jednu vrstu statuta pomou
kojeg je definiran zakonodavni sistem.56 Kao odani pristalica cara Karla IV, za kojeg je
uestvovao u veem broju ratova, uspio je svoj posjed i proiriti.57 O dobrim odnosima
sa carom svjedoi i veliki broj povelja u kojima je Ulrich navoen u popisu svjedoka.58
Marija i njen suprug su se isticali raznim donacijama koje su se odnosile na gradnju i odravanje vjerskih objekata, kao i izdanim poklonima koje su uruivali za
spas due. Meu objekte posebne namjene izdvaja se hospicij, kojeg su 1364. godine
podigli u Wiesensteigu.59 U Deggingenu i Reichenbachu su 14. oktobra 1361. zajedno donirali 9 Jaucharten (mjera za zemljini posjed u junoj Njemakoj) obradivog zemljita.60 Pored spomenutih donacija u kojima je uestvovala Marija, Ulrich
je izmeu 1350. i 1370. u mnogim dokumentima navoen kao donator. Ove donacije su bile finansijski veoma iscrpljujue, ali su se carevom naklonou lako mogle
kompenzirati. Meutim, nakon smrti Ulricha, posjed se poeo poput kule od karata
ruiti. Unato ogromnim finansijskim restrikcijama u kojima se Marija nala, ona je
ipak pronalazila nain da crkvenim ustanovama udjeli znaajnija sredstva.61
Kerler, Urkunden zur Geschichte, 14-19; Stlin, Beschreibung des Oberamts Geislingen, 151.
Burkhardt, Maria von Bosnien, 45.
58
Burkhardt, Maria von Bosnien, 45.
59
Burkhardt, Maria von Bosnien, 46. Ova graevina jo uvijek stoji u ovom gradiu, a na njoj se
nalazi i natpis u ast njenim donatorima.
60
Ir bergabe auch noch da jars [1361] donnerstag vor S. Gall tag mit beteilligung seiner gmahelin fr
Maria geborener Herzogin zu Bona dem hailigen zu Detbingen(!) fnf jauchar ackern und 4. jauchar
ackerns zu Reichenbach gelegen (...) samt dem klainen Zehnten zu Hausen an der Fils. HS J 1 48c, fol. 173v.
Up., Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 83; Burkhardt, Maria von Bosnien, 45.
61
Pred kraj ivota, 1400. godine Marija je upnoj crkvi sv. Marije u Geislingenu uruila znaajnu
donaciju za altar i novac za kapelana crkve, Stlin, Beschreibung des Oberamts Geislingen, 127.
Vidi i Diakonus. Klemm, Die Stadtkirche in Geislingen, Wrttembergische Viertelsjahrhefte fr
Landesgeschichte, Jahrgang I, Stuttgart, 1878, 114.
56
57

120

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

S obzirom na poloaj i ugled koji je uivao kod rimsko-njemakog cara, Marijin


suprug je bio primoran da esto putuje. Frekventna destinacija bio je dvor u Pragu. Prema dostupnim podacima izvjesno je da se Marija nerijetko nalazila u pratnji
mua prilikom ovih i slinih putovanja.62
Finansijska nestabilnost imala je kao rezultat injenicu da su se od est sinova,
njih trojica posvetila duhovnoj slubi, a od preostale trojice samo se jedan oenio.
Smatramo ovu pojavu direktnom mjerom njihove majke koja je nastojala, nakon
mueve smrti, izbjei dodatno rasparavanje posjeda.
Roenje dobrih i zdravih nasljednika predstavljao je veliki izazov u vremenu
kojem smrt nanosi teke i este udarce. Iz braka Ulricha i Marije rodilo se est sinova: Friedrich (r. 1357), Ludwig, Wilhelm, Konrad, Ulrich i Hans, i tri kerke:
Agnes, Beatrix i Maria.63 Nakon smrti Ulricha 1372. godine njegov sin Konrad (u.
1402.) je preuzeo upravu nad grofovijom.64 Njemu se kasnije pridruio i Friedrich
kada je postao punoljetan. (Slika 5)

Slika 5: Sjednica vijea koju sazvao grof Eberhards od Wrttemberga, 16. stoljee,
Kopija izgubljene slike (Tafelgemlde) iz sredine 15. st., Grof Friedrich von Helfenstein
se nalazi s lijeve strane crkvenog lica u crnoj odjei
( Landesarchiv Baden-Wrttemberg, WLM Inv. Nr. 2735)

Burkhardt, Maria von Bosnien, 46.


HS J 1 48c, fol. 178v; Schn smatra izvjesnog Johanna moguim najstarijim sinom ovog para,
Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 83.
64
Kerler, Geschichte der Grafen von Helfenstein, 63; Detaljniji opis dogaaja koji su doveli do
Ulrichove smrti donosi, Carl Reichard, Geschichte der Kriege und der Brgerbewaffnung Ulms von
testen bis auf die jetzigen Zeiten, Druck un Verlag von I. D. Wagner, Ulm, 1832, 25-26. s razlikom
to on kao datum njegove smrti navodi 1. maj 1373. godine.
62
63

121

nedim rabi

Na Ludwiga se nije moglo raunati jer se on ve ranije opredijelio za duhovnu


slubu, a 1382. godine postao je kao veoma mladi zareenik kaloki nadbiskup, to
bi se moglo objasniti Marijinom vezom sa ugarskim dvorom. Prema podacima do
kojih je doao Lajos Thallczy izvjesno je da je Ludwig bio i najstariji od Marijinih
i Ulrichovih sinova.65 Kao veoma mlad stigao je na ugarski dvor gdje je, uz kraljevu
pomo izgradio uspjenu karijeru. Prije nego je postao nadbiskup Kalocze, ugarski
kralj Ludovik je sa svojom enom, kraljicom Elizabetom Ludwigovom tetkom
pokuao preporuiti svoga imenjaka papi Urbanu, frijulskim gradovima i gradu
Udineseu za patrijarha u Akvileji.66 Do svoje smrti 1393. godine, Ludwig se redovno
nalazio u svojstvu svjedoka na poveljama ugarskog kralja.67
Nakon smrti Ulricha 1372. nastaje prijelomno razdoblje kue Helfenstein. Od
ranije akumulirani dugovi postali su preteak teret njegovim nasljednicima. Vjerovatno nije sluajnost to su iste godine, njegova dvojica sinova Friedrich i Konrad,
zbog duga od 37.000 ugarskih forinti morali vei dio svog posjeda zaloiti gradskoj
opini susjednog Ulma. Unutar ovog zemljita se nalazio i posjed koji je Marija trebala da dobije u nasljedstvo.68 Poto i nakon etrnaest godina nisu uspjeli isplatiti
zalog, bili su prinueni da 1396. godine polovinu imanja ustupe gradu Ulmu, kako
bi sauvali barem dio svoga nekada velikog posjeda.69 Mada iz dokumentarne grae
ne vidimo koju je ulogu imala Marija tokom ovih dogaaja, iz regesti koje je svojevremeno objavio Lajos Thallczy, izvjesno je da njena uloga nije bila zanemariva.70
Stoga nije sluajno to je u okolini Ulma preivjelo predanje koje su, zabiljeili
hroniari Felix Fabri (1438/1439-1502) i Martin Crusius (1526-1607). Prema njihovoj interpretaciji, Marija je nakon podjele posjeda 1396. godine nazvala stanovnike Ulma svojim sinovima, jer su oni, preuzevi posjede koji su joj pripadali, postali
njeni nasljednici.71
 rema Gabelkoveru, Marijin i Ulrichov sin Ludwig je dobio ime po ugarskom kralju. S obzirom
P
na dalju karijeru Ludwiga nije bezrazlono i prihvatiti ovu, prema svemu sudei, pretpostavku
helfentajnskog hroniara.
66
Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 27. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 317.)
67
On se navodio kao Lodouico Colocensi, a jendom i kao Lajos Elefanty, vidi: DL 52571
(12.12.1387.); DL 30301 (28.03.1388.); Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. XVI, JAZU, Zagreb, 1976, 354, 356, 365, 436, 468, 473, 474.
68
Burkhardt, Maria von Bosnien, 48.
69
Povelja objavljena kod Kerler, Urkunden zur Geschichte, 23-33.
70
Thallczy, Prilozi k objanjenju izvora, 25-26. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 315-316.).
71
 Venditione porro Helffenstainia facta: comitissa Helffenstainensis (...) Ulmenses appellare solebat filios suos. Quare? Quia ipsi (inquit illa) nostri haredes erunt. Martin Crusius, Annales Suevici,
Francoforti, 1596, 322. Vidi i prijevod ovog djela na njemaki jezik koji je izdao Johann Jacob Moser, Schwbische Chronick, Zweyter Band, Frankfurt, 1733, 12. Izvorni rad Felixa Fabrija, pod naslovom Descriptio Sueviae objavljen je kao Historia Suevorum u knjizi koju potpisuje Melchior Goldast, Suevicarum rerum scriptores aliquot vetere, partim primum editi, Francoforti, 1605, 254-255;
65

122

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

Smrt
Posljednje godine ivota Marija je provela u dvorcu Bhringenu iznad berkingena. Ovaj posjed ona je dobila na koritenje prema svom pravnom statusu udovice,
koji joj prema branom ugovoru pripada. Za razliku od njenog roenja i porijekla,
datum njene smrti je poznat, to je 27. april 1403. godine.72 Marija je, pod uslovom
da je roena iz jednog od brakova Stjepana II, u trenutku smrti imala izmeu 55 i
70 godina. Pokopana je najvjerovatnije u crkvi u berkingenu. Na njenom grobu
nalazio se vei nadgrobni spomenik na kojem je postojao natpis, ali koji se, bilo fizikim ili vremenskim oteenjem, jo sredinom 16. stoljea nije mogao nazrijeti.73
Historiar Kerler je sredinom 19. stoljea u svojoj knjizi koja obrauje historiju grofova od Helfensteina objavio ovaj natpis, ali naalost nije naveo ta je koristio kao
izvor. Za razliku od Lajosa Thallczyja, priklanjamo se uvjerljivijem miljenju Georga Burkhardta da se u ovom sluaju ne radi o grobnom natpisu. U prilog toj tezi
ide i injenica to je sam tekst predug za namjenu nadgrobnog natpisa. Ali i opirno
navoenje dobroinstava uinjenih crkvi i njenim institucijama, odudara od uobiajene forme tekstualnog prikaza na grobu.74
Historijski dokumentiran je Marijin testament kojeg je objavilo vie autora.75
(Prilog 2.). Na osnovu njega se mogu prepoznati pojedinane stvari koje su bile dio
njenog miraza, koje se nakon njene smrti ostavljaju drugim linostima. Ove linosti
ine osobe od povjerenja i pripadaju njenom uem krugu.
Tradicija i reputacija
Posebna vrsta obavjetenja o bosanskoj princezi Mariji je tradicija koja je u okolini Geislingena iva i nakon vie od est stojea. Stoga je Theodor Schn krajem 19.
stoljea mogao zabiljeiti i predanje o bosanskoj vojvotkinji koje glasi: Sie hat uns
Slian navod se nalazi i kod Christofo Besoldo, Discursus politicus de incrementis imperiorum eorumque amplitudine procurand, Argentorati, 1623, 46.
72
Prema T. Schnu (Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 86) i G. Burkhardtu (Burkhardt, Maria
von Bosnien, 50) datum smrti je 27. april, a ne kao to je mislio O. Gabelkover 28. mart, kojega slijedi i
L. Thallczy, , Prilozi k objanjenju izvora, 29. (= Bruchstcke aus der Geschichte, 318.)
73
Gabelkover o tome kae slijedee: (...) ist [Marija op. N.R.] zu Ueberkingen begraben. Gleichwol jeziger
Zeit weder Stain noch Tafeln oder ainiche Anzaigung Begrebnus inn derselbigen Kirchen mehr vorhanden
sind, prema Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 86.
74
G. Burkhardt spori da se ovaj tekst nalazio na njenom grobu, ali zapravo ne negira izvornost teksta,
kojeg pripisuje Georgu Pluntheru iz Kirchheima. Ovaj kapelan je 1418. godine u svom proznom
djelu spomenuo Mariju rijeima: mir sait min Frow Fraw Maere [Marija op. N.R.] Herzogin von
Helfenstain, prema Burkhardt, Maria von Bosnien, 49.
75
HS J 1 48c, fol. 346v; Schn, Die Grfin Maria von Helfenstein, 86; Thallczy, Prilozi k
objanjenju izvora, 26-27. fus. 3 (= Bruchstcke aus der Geschichte, 316-317. fus. 3); Burkhardt,
Maria von Bosnien, 49-50.
123

nedim rabi

Prilog 2: Testament Marije,


Izvod iz hronike Oswalda Gabelkovera (HS J 1 48c, fol. 346v)

124

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

das Steinle geben, Gott geb ihr das ewige Leben!76 Navedeno usmeno predanje se
odnosi na zemljite koje je Marija darovala kao Allmand (jedna vrsta zajednikog
vlasnitva), koje je narod zvao Steinle. Ova donacija je putem usmenog predanja
ostala u memoriji stanovnika ove oblasti koji je se sjeao kroz molitvu.
esto citirana hronika Oswalda Gabelkovera nosi i teret vremena i okolnosti u
kojima je nastala. To posebno dolazi do izraaja oko odgovornosti, koja se pripisivala Mariji za propast kue Helfensteina. Naime, rod Helfensteina doao je do vrhunca
slave sredinom 14. stoljea, upravo u vrijeme Marijinog supruga Ulricha. A koincidencija je da su se posjedi ovog grofa, ali i njegovih manje utjecajnih roaka, nakon
vjenanja Marije i Ulricha poeli osipati. Upravo ta podudarnost bila je presudna u
tome da legenda o Marijinoj krivici iz Gabelkoverove hronike ue u historiografiju,
gdje se odrala do 20. stoljea. Kasnija istraivanja su pokazala da su uzroci finansijske propasti kue bili mnogo sloeniji i usko povezani sa tadanjim opim drutvenim odnosima, jaanjem gradova i gradskih opina, te na kraju loom ekonomskom
politikom Ulricha i njegovih prethodnika.77
Postoji niz razloga zato je upravo Marija postala ozloglaena figura kojoj je hroniar Gabelkover pripisao propast uglednog roda. Na jednom mjestu u hronici Gabelkover kae kako je ovakav brak donio vie tete ovom rodu, nego koristi, ali je
to i uobiajeno u neravnopravnih brakova (...) potrebno je mnogo sree kada se eni
iznad vlastitog stalea.78 Pored toga Gabelkover joj je pripisao i rasipan stil ivota, u
kojem je i vlastite kerke odgojila.79
Druga polovina 16. stoljea, u kojoj je Gabelkover pisao svoju hroniku, na podruju virtemberke regije obiljeena je nemirima koji su direktna posljedica tzv.
njemakih seljakih ratova u vrijeme reformacije.80 Ovaj period je i karakteristian po lovu na vjetice u kojem se snanim enskim drutvenim linostima, poput Marije, davala negativna reputacija. Grof Rudolf (u. 1601), jedan od kasnijih
potomaka Ulricha i Marije, i finansijer Hronike koju je pisao Gabelkover, imao je
Burkhardt, Maria von Bosnien, 51.
Burkhardt, Maria von Bosnien, 52-57.
78
Doch hat solcher Heyrat disem Gschlecht vil mehr Schaden, als Nuzen gebracht, wie dann gmainlich ode
doch gar offt in den ungleichen Heyraten zu geschehen pflegt. Dann sie [Maria op. N.R.] nicht allain fr
ir Person sich gar stattlich und wohl frstlich gehabt, sondern hat auch ihre Tchtern also uffgezogen und die
nicht ringer austeuern wllen, als sie selb ugesteurt worden. Das ist nuhn bey Lebzeiten irs Herren [Ulricha
op. N.R.], als der inn ain groen Thun und beii Kayserlicher Majestt in sondern Gnaden und Ansehen
wol hingangen. Als aber der gut Herr umkommen -, sich hin und wider groe Schulden gefunden haben, da
hat sich erst je lenger je mehr erzaigt und befunden, das vil Glck darbey seyn mu, wo man ber sein Stand
heyraten wel. HS J 1 48c, fol. 172-172v.
79
(...) sondern hat auch ihre Tchtern also uffgezogen und die nicht ringer austeuern wllen, als sie selb
ugesteurt worden (...) HS J 1 48c, fol. 172.
80
Wolfgang v. Hippel, Die Beuernbefreiung im Knigreich Wrttemberg, Band I, Darstellung, Harald Boldt Verlag, Boppard am Rhein, 1977, 213.
76
77

125

nedim rabi

strievia Schweickharta (1539-1599) koji je u jednom iluminiranom rukopisu prikazan kako 1583. godine pali 20 ena optuenih za vjetiarenje. (Slika 6) U takvoj
atmosferi, koja je bila pogorana sve veim slabljenjem roda jer 1627. umire, ve
znatno osiromaeni, njihov posljednji potomak po mukoj liniji tragalo se za linou kojoj se bezbolno mogla priiti krivica za situaciju u kojoj se nala grofovija krajem 16. stoljea. Kroz prizmu tih dogaaja hroniar je, vjerovatno i na tragu tadanje
porodine tradicije, u Mariji naao najpozvaniju linost, upravo iz razloga to su se u
njeno vrijeme desili prethodno opisani prijelomni dogaaji, obiljeeni rasparavanjem
i gubitkom posjeda. Svakako je u takvim okolnostima lako bilo nai krivicu u eni,
pored toga jo i strankinji koja je dolaskom u grofoviju igrala znaajnu ulogu za
propast nekada uglednog roda ija se loza moe pratiti unazad do sredine 9. stoljea.

Slika 6: Grof od Helfensteina spaljuje 26. septembra 1583. godine u Weissensteinu


20 ena pod optubom da su vjetice, isjeak iz rukopisa, crte u boji 10,4 x 16,5 cm
( Zentralbibliothek Zrich, INVNR: Ms F 31, Bl 151r)

Napomenimo na kraju, da danas u Geislingenu postoji ulica Marije od Bosne, a u


njenu ast se redovno odrava mjuzikl pod nazivom Marija od Bosne vjenanje i
jedan smrtni sluaj. Na taj nain je i nakon vie od 600 godina uspomena na Mariju
u ovom njemakom gradiu ostala iva.
Zakljuak
Na prethodnim stranicama izraeno je nastojanje da se uz ponovno pretresanje
izvorne i suvremenije literarne grae, uglavnom nepoznate domaoj akademskoj
javnosti ukae na znaaj, pomalo zaboravljene, snane enske figure bosanskog ali i
njemakog srednjeg vijeka. Udajom sa helfentajnskog grofa Ulricha, Marija se nije
samo udaljila od svoje domovine, ona je time, skoro u potpunosti, nestala i iz domae historiografije.
126

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

Poto je veoma dobar i opiran rad Lajosa Thallczyja s kraja 19. stoljea bio
posljednji pokuaj u domaoj historiografiji da se o vojvotkinji Mariji napie cjeloviti osvrt smatrali smo potrebnim da nakon viedecenijske historiografske utnje
rehabilitiramo njegov napor kojeg smo osnaili, a djelomino i revidirali, osvrtima
Theodora Schna i Georga Burkhardta. Kritikom analizom radova spomenutih
autora ali i brojnih drugih, te izvornih obavjetenja koji su nam bili dostupni, doli
smo do saznanja koje smo u veoma saetom obliku ovdje izloili. Skreemo panju
da smo obilato koristili hroniku Oswalda Gabelkovera, koju je Thallczy posljednji
koristio prije vie od 120 godina. Iz nje smo donijeli vei broj izvoda. Stoga ovaj rad
nema namjeru da se iscrpno osvre na ivot bosanske vojvotkinje Marije, nego prije
da pokua rasvijetliti one aspekte njenog ivota koji su do sada bili najmanje poznati
i najvie problematizirani.
Shodno problematici, najvie prostora posveeno je Marijinom porijeklu. Za razliku od prethodnih osvrta, u ovom radu iznesena je pretpostavka da je Marija ki
bosanskog bana Stjepana II Kotromania, te da nikako nije mogla biti ki njegovog
oca Stjepana I, kako je u historiografiji preteno prevladavalo stremljenje. Uraen
je i osvrt na njeno vjenanje, ali i na ivot obiljeen politikim i drutvenim angamanom u Njemakoj. Dovedena u neugodan poloaj nejednakog branog spoja,
Marija je bila suoena sa raznim izazovima i dunostima u grofoviji. Nakon smrti
njenog mua Ulricha 1372. godine, isticala se kao vodea figura grofovije iako su
njeni sinovi, u skladu sa nasljednim pravom, postepeno poeli da preuzimaju vodeu ulogu. Zahvaljujui brojnim njemakim arhivskim izvorima mogue je neto preciznije ocrtati njen drutveni ivot proet estim i izdanim donacijama crkvenim
ustanovama. Rodila je ukupno devetero djece, est sinova i tri keri. Umrla je 1403.
godine. Pokopana je najvjerovatnije u grobnoj kapeli u berkingenu, ali se njenom
grobu zameo trag. Na njemu je navodno stajao natpis, kojeg smo s obzirom na duinu i karakter teksta, negirali kao takvog. Naposlijetku, smo pokuali dati odgovor
na pitanje zbog ega je Marija od hroniara Gabelkovera, a za njim i mnogih drugih
autora, etiketirana kao glavni krivac za propast kue Helfenstein.
Nauno-historijski gledano, Mariji ...von Bosnien (kako se esto potpisivala) pripada mnogo znaajnije mjesto nego joj je domaa historiografija do sada priznavala.
Njena dugotrajna i solidno dokumentirana aktivnost, doputa da se i u naredno vrijeme oekuju novi historiografski pristupi o ovoj temi.

127

nedim rabi

Nedim Rabi
Maria von Bosnien: Bosnian Dutchess German Countess
Summary
Re-examining of source material and contemporary literature, mainly unknown
to the domestic academic public, we emphasized the significance of a somewhat
forgotten, strong female figure of Bosnian but also German Middle Ages. With her
marriage to the Helfenstein Count Ulrich, Marija did not only move away from her
homeland but also completely vanished from domestic tradition and historiography.
Since L. Thallczys good and detailed article from the end of the 19th century
was the last attempt in domestic historiography to give a complete review about
Duchess Marija, we considered it necessary to rehabilitate his efforts after a
historiographic silence of many decades. We strengthened it and partly refreshed
it with the reviews of T. Schn and G. Burkhardt. With a critical analysis of papers
of these two mentioned authors and numerous others and on the basis of source
reports which were available to us, we came to the discovery which we presented here
in a very short form. We stress that we largely used the chronicle of O. Gabelkover
which for the last time was used by Thallczy 120 years ago. A great number of
our abstracts derive from it. Therefore, this paper does not aim to comprehensively
review the life of the Bosnian Duchess Marija, but rather to disclose those aspects of
her life which were less known and mostly problematized. In this sense, for the full
understanding, we will consult the cited articles and complete the knowledge of this
unique figure of Bosnian history.
According to the problem, the greatest attention is devoted to Marijas origin.
Compared to earlier reviews, we make a strong assumption that Marija was the
daughter of the Bosnian Ban Stjepan II Kotromani and by no means the daughter
of his father Stjepan I, as this opinion prevailed in historiography. We reviewed her
wedding, but also her life that was marked with political and social engagement in
Germany. Brought to an uncomfortable position due to the unequal marital bond,
Marija was faced with different challenges and duties in the county. After the death
of her husband Ulrich in 1372, she became the leading figure of the county, even
though her sons, according to the succession law, gradually assumed the leading role.
By the virtue of numerous German archival sources it is possible to precisely outline
her social life imbued with frequent and generous donations to church institutions.
She gave birth to nine children, six sons and three daughters. She died in 1403. She
was buried in the sepulchral chapel in berkingen, but there is no trace of her grave
today. Allegedly, there was also an inscription on her tombstone, but because of the
dubious length and character of the text we deemed it as inauthentic. Finally, we

128

maria ...von bosnien: bosanska vojvotkinja - njemaka grofica

attempted to provide an answer to the question why Marija was labelled as the main
culprit for the destruction of the house of Helfenstein by the chronicler Oswald
Gabelkover, and after him by many other authors.
Looking at it from a scientific and historical point, Marija von Bosnien (as
she frequently signed documents) deserves a more significant place than domestic
historiography recognized it until now. Her long and well-documented activity,
allows us to expect new historiographic approaches to this subject in future.

129

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


929 Ana od vidnice

amer sulejmanagi

Anna de Bosna de Regno Dalmacie Ana od vidnice


(1339-1362)

Abstrakt: Praka katedrala je znaajan izvor za povijest srednjovjekovne Bosne. Tamo


se nalazi i reljef bista Ane od vidnice s pripadajuim natpisom u kojem se u okviru Aninog
naslova spominju Bosna i Kraljevstvo Dalmacija. Autor razmatra pitanje porijekla naziva
tih dvaju zemalja u Aninoj tituli iz tri gledita: realnih rodbinskih veza, naslova ugarskih
vladara i slavenske tradicije vezane za kuu Luksemburg u koju se Ana udala.
Kljune rijei: Bosna, eka, Ugarska, Prag, Kotromanii, Luksemburgovci
Abstract: The cathedral of Prague is a significant source for the history of medieval
Bosnia. It houses a relief bust of Anna of Schweidnitz with the corresponding inscription
where within Annas title Bosnia and the Kingdom of Dalmatia are mentioned. The author
considers the origin of the names of these two lands in Annas title from three aspects: real
blood relations, the titles of Hungarian rulers and the Slav tradition linked to the Luxemburg house where Anna was married to.
Key words: Bosnia, Bohemia, Hungary, Prague, the Kotromani dynasty, dynasty of
Luxembourg

Uvod
U triforiju katedrale sv. Vida u Pragu nalazi se reljef bista Ane od vidnice (*1339
1362) tree ene cara Karla IV i majke Vaclava (Vencela) IV ekog i rimskog
(njemakog) kralja. Iznad njene biste je natpis koji glasi: Anna de bosna. de regno /
dalmacie. mater domini / Wenczeszlai. regis. romanorum / et boemie.1 Lijevo od Anine
glave je grb vidnice (crveno-crni orao na srebreno-zlatnom titu), a desno je grb
Svetog rimskog carstva (crni orao na zlatnom titu).2

1
2

August Ambros, Der Dom zu Prag, Prag, 1858, 222.


Ant. Podlaha Kamil Hilbert, Metropolitni chrm Sv. Vta v Praze, Praha, 1906, 108.
131

amer sulejmanagi

Carica Svetog Rimskog carstva


Anini roditelji su vojvoda Henrik II od vidnice-Javora (Schweidnitz-Jauer) iz leske
grane dinastije Pjastovaca i Katarina Ugarska, ker kralja Karla Roberta. Anin je otac
umro kada je imala etiri godine pa je brigu o njoj preuzeo stric Boleslav II. Obrazovanje
je stekla u Viegradu u Ugarskoj. Kada je imala 11 godina zaruena je za Vaclava (Vencela) novoroenog sina i nasljednika tada jo kralja Karla IV. Nakon Vaclavljeve smrti
(1351) i smrti njegove majke Ane Falake (Karlova druga ena, *1329 - 1353) Karlo
IV je zaprosio sinovljevu zarunicu za sebe u sklopu strategije stjecanja kontrole nad susjednim zemljama. Anin ujak (polubrat njezine majke) ugarski kralj Ljudevit I se kao sin
Elizabete Poljske odrekao svoga prava na vidnicu u korist kue Luksemburg pomaui
tako svojoj sestrini. Ana se kao unuka ugarskoga kralja Karla I udala 1353. za tadanjeg
njemakog kralja, a od 1355. godine i cara, Karla IV nakon dispenze pape Inocenta VI
zbog bliskog srodstva izmeu mlade i mladoenje. Njenom vjenanju je prisustvovao
u svojstvu svjedoka i njen ujak, ugarski kralj Ljudevit I. U julu 1353. Ana je u Pragu
okrunjena za eku kraljicu, a u februaru 1354. godine u Ahenu za njemaku. Zajedno sa
svojim suprugom je 5. aprila 1355. godine u Rimu okrunjena kao carica Svetog rimskog
carstva. Ana je 1358. godine rodila ker Elizabetu, a u februaru 1361. u Nrnbergu prestolonasljednika Vaclava koga su krstila tri nadbiskupa. Okrunjenje svoga sina Ana nije
doekala. Umrla je na porodu 11. jula 1362. u 23. godini.
Anina bista i natpis
Anina se bista nalazi u triforiju prake prvostolnice zajedno s jo 20 bista meu
kojima su, osim onih koje predstavljaju nadbiskupe, kanonike i graditelje katedrale,
i biste pripadnika luksemburke dinastije, pa i Karla IV, te Vaclava IV. Od svih bista
samo est predstavljaju enske osobe. Natpisi iznad etiri od njih govore o prikazanim osobama kao o kraljicama: kao kraljice eke i Rimljana opisane su Blanka
Valoa (1. ena Karla IV), Ana Falaka (2. ena Karla IV), Johana Bavarska (ena
Vaclava IV), a kao kraljica eke Elizabeta Pemislova (majka Karla IV). Niti jedna
od prve dvije Karlove ene nije rodila nasljednika koji je sjeo na tron. Ostale dvije biste predstavljaju 3. i 4. enu Karla IV (jedine dvije koje su rodile carske nasljednike):
Anu od vidnice majku Vaclava IV i Elizabetu Pomeransku majku Sigismunda
Luksemburkog. Natpisi iznad bista ovih ena uope ne govore (niti Anin niti Elizabetin) o njima kao o caricama ili kraljicama: Anna de bosna * de regno dalmacie *
mater domini wenczeslai * regis * romanorum et boemie; odnosno: Elizabet de stetina3 filia ducis bohuslai * mater sigismundi regis * ungarie et marchionis brandeburgesi
* Iohanis duc(is) Gorliczenis et * Anne regine anglie. Izgleda da je vanije bilo naglasiti
njihove carske nasljednike nego njihove realne carske i kraljevske naslove.
3

 ito grad ein u Pomeraniji ije je prvobitno ime (od ranog XII. stoljea) na pomeranskom
O
jeziku bilo Stetin odakle dolazi njemako Stettin.

132

anna de bosna de regno dalmacie ana od vidnice

Bosna i Dalmacija u Aninoj tituli


Naslov s natpisa iznad biste Ane od vidnice: Anna de Bosna (ablativ) de Regno
Dalmacie (dativ) ... protumaiti emo kao: Ana od Bosne (zemlje koja pripada ili se
nalazi u) Kraljevstvu Dalmaciji, pa emo mu pristupiti u kontekstu formule: Dalmacija je kraljevina ugarske krune, a Bosna (iako kraljevina) pripada Kraljevini Dalmaciji; odnosno prema rangu tih triju kraljevina: 1. Ugarska; 2. Dalmacija; 3. Bosna.
Prostor srednjovjekovne Bosne je pripadao antikoj rimskoj provinciji Dalmaciji pa
je srednjovjekovna zapadna recepcija tu provinciju Dalmaciju mogla poistovjetiti s
tadanjom Kraljevinom Dalmacijom, a prema tome i Bosnu uvrstiti u njezin opseg.
Dalmacija i Bosna se kao kraljevine nalaze u naslovima arpadovskih ugarskih kraljeva od Kolomana (isprave iz 1102. godine, od kojih se krivotvorinom smatra ona u
kojoj je Bosna prvi puta spomenuta u tom kontekstu) do Andrije III, zadnjeg vladara
iz te kue. I u ispravama kasnijih ugarskih kraljeva iz drugih dinastija oblik Rama oznaava Bosnu. Oblik Bosna se javlja kasnije kod Habsburgovaca i to ne u diplomatikoj
grai nego u legendama pojedinih peata i u opisima slubene heraldike.
Od samih poetaka Dalmacija figurira kao dragulj u ugarskoj kruni jer se, uz nekoliko najranijih izuzetaka do 1169. godine, u vladarskoj intitulaciji uvijek nalazi na
drugom mjestu odmah iza Ugarske, a prije Hrvatske, Rame i drugih zemalja. Arpadovii su bili ti koji su ujedinili dvije antike rimske provincije Dalmaciju i Panoniju
i ostavili tragove svoga uspjeha u diplomatikom i numizmatikom materijalu. Naziv
Dalmacija se javlja u vladarskim naslovima, a Panonija na njihovom novcu od sv. Stjepana (1000-1038) do najmanje sv. Ladislava (1077-1095).4 Politika Arpadovia nije
bila usmjerena prema moru, pa Dalmacija svoje pravo, strateko, mjesto u ugarskoj
politici dobija kasnije pod Anuvincima kojima je osim zbog rivaliteta s Venecijom
bila potrebna i za odranje veza i utjecaja u svojoj junotalijanskoj postojbini. Tada
Dalmacija dobija od jednog ugarskog kralja svoj slubeni grb reljefni kameni grb
iz kastruma Ostrovica kao produkt reforme stanja Kraljevina Dalmacije i Hrvatske
krajem 1360. godine koju u Dalmaciji u ime Ljudevita I Anuvinca provodi njegova
majka Elizabeta i iznosi njegova kraljevska prava (reformacione status regnorum Dalmacie et Croacie, nec non iurium nostrorum regalium extirpacione (!)...).5
Anu od vidnice historiografija utemeljena na realnom obnaanju vlasti ne povezuje s Ugarskom, Dalmacijom i Bosnom. Ipak, treba imati na umu da i eventualne
pretenciozne intitulacije ostavljaju u spomenicima jednako stvarne tragove kao i one
koje su plod realnog obnaanja kraljevske vlasti. Poetnoj formulaciji s natpisa i pitanju
porijekla naziva naih dviju kraljevina u Aninoj tituli pristupit emo iz tri pravca:
1. realna rodbinska veza Ane s bosanskom dinastijom Kotromania;
4
5

Ladislaus Rthy Gnther Probszt, Corpus nummorum Hungariae, Graz, 1958.


(28. XII. 1360) Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Vol.
XIII, Zagreb, 1915, 86, 62.
133

amer sulejmanagi

2. naslov ugarskih kraljeva (i kraljica) koji su nosili brojni Anini srodnici i kretanje te titule meu njenim prethodnicima;
3. slavenska tradicija vezana za kuu Luksemburgovaca u koju se Ana udala.

Slika 1: Natpis iznad biste (Poprsi v triforiu)


Slika 2: Relief bista Ane od vidnice
Ane od vidnice u katedrali sv. Vida u Pragu 6
u prakoj katedrali

(Peter Parler 1379. 1386.) 7

Slika 3: Detalj relief biste Ane od vidnice u prakoj katedrali 8

Anina veza s Kotromaniima


Zajedniki pra-pradjed Ane od vidnice i Elizabete Bosanske (keri bana Stjepana II Kotromania i ene Ljudevita I Ugarskog) bio je Kazimir I Kujavski. Elizabeta
se za Ljudevita udala 1353. godine, a manje od mjesec dana ranije Ana se udala za
Karla IV emu je jedan od svjedoka bio upravo njezin ujak Ljudevit I. Tih je godina Ljudevit stjecao kontrolu nad Dalmacijom nakon to je od Knezova Bribirskih
preuzeo kastrum Ostrovicu kod Zadra. Politika enidbenog stvaranja saveznitava i
stjecanja zemalja donijela mu je Bosnu kao miraz. Realna vlast se poklopila sa starim
Podlaha Hilbert, Metropolitni chrm Sv. Vta v Praze, 109.
Isto, 109.
8
Ferdinand Seibt, Kaiser Karl IV. Staatsmann und Mzen. Katalog der Ausstellung in Nrnberg
und Kln 1978/79, Mnchen, 1978, slika 13.
6
7

134

anna de bosna de regno dalmacie ana od vidnice

vladarskim titulama. Izmeu nekadanjih pretenzija i nove stvarnosti, barem u krugu anuvinske i luksemburke kue, nije bilo razlike. Bosnu, koju su dobili, mogli su,
kao i mnoge druge svoje posjede, meusobno dodjeljivati.
Rodoslovlje Ane od vidnice i njezinih bliskih srodnika9
I.
. A. Kazimir I. Kujavski ( 2. brak) Konstanca Vroclavska
. B. Sjemomislav Kujavski () Saloma Pomeranska
.
C. Kazimir II. Kujavski () ???
.
D. E
 lizabeta Kujavska banica bosanska () ban Stjepan
II Kotromani
.
E. E
 lizabeta Bosanska* () Ljudevit I Ugarski* (njegov 2. brak)
II.
. A. Kazimir I Kujavski ( 3. brak) Eufrozina Opolska
. B. Vladislav I Lokitek poljski kralj () Hedviga od Kalia
.
C. Kazimir III Veliki
.
C. Elizabeta Poljska* () Karlo I Ugarski* (njegov 3. brak)
.
D. Ljudevit I. Ugarski* ( 1. brak) Margareta* ki Karla IV (iz 1.braka)
.
C. Kunigunda Poljska () Bernard od vidnice
.
D. Henrik II od vidnice () Katarina Ugarska
"
E. Ana od vidnice () Karlo IV rimski kralj (njegov 3. brak)
-
D. Katarina Ugarska () Henrik II od vidnice
-
C. Karlo I Ugarski* ( 1. brak) Marija od Bitoma*
- B. Karlo Martel Anuvinski* () Klemencija Habsburka*
- A. Karlo II Napuljski () Marija Ugarska
Put titule ugarskog kralja (i kraljice)
Naslov ugarskog, dalmatinskog, bosanskog itd. kralja (ili kraljice) nosili su, osim
onih navedenih u rodoslovlju, i brojni drugi Anini preci. Ne treba uditi to se njime
raspolagalo slobodno i to su pojedine tamo pobrojane zemlje pripale i naoj Ani. Pradjed i prabaka Ane od vidnice, Karlo Martel Anuvinski i Klemencija Habsburka
9

Zvjezdicom su oznaene osobe koje su nosile titulu kralja ili kraljice Ugarske (te samim tim i Dalmacije i Bosne); kosim i pojaanim slovima su data imena osoba vezanih za Bosnu; a kosim i kosim
podvuenim zajedniki preci
135

amer sulejmanagi

(Austrijska), su nosili titulu ugarskoga kralja i kraljice.10 Klemencija Habsburka je bila


ker Rudolfa I prvog habsburgovca na tronu kralja Njemake. Sestra Klemencije
Habsburke Judita (Juta) Habsburka udala se za ekog i poljskog kralja Vaclava
Vencela II i iz njihovog braka je potekao Vaclav Vencel III, ugarski kralj od 1301.
do 1305. godine.11 Sestra Bernarda, djeda Ane od vidnice, Juta od vidnice udala se
za bavarskoga vojvodu Stjepana I brata Ota III Bavarskog (ili Bele V) ugarskog kralja (od 1305. do 1307) iz kue Wittelsbach.12 Prva ena Ota III Bavarskog, Katarina
Habsburka, bila je sestra Klemencije Habsburke ene Karla Martela Anuvinskog.
Djed Ane od vidnice je bio ugarski kralj Karlo I (Karlo Robert sin Karla Martela
Anuvinskog i Klemencije Habsburke).13 Karlova ker Katarina Ugarska udala se za
Henrika II od vidnice i iz tog braka potie Ana od vidnice. Sestra Anine prabake
Kunigunde Poljske bila je ugarska kraljica Elizabeta Poljska, ena Karla I (Karla Roberta) i majka ugarskog i (od 1370) poljskog kralja Ljudevita I Anuvinca.
Slavenska tradicija kue Luksemburg
Pitanju Bosna Dalmacija u kontekstu natpisa iznad Anine biste pristupit emo
i u svjetlu realne, ali i fiktivne, slavenske tradicije vezane za kuu Luksemburgovaca,
iji je bez sumnje najznaajniji vladar bio car Karlo IV mu Ane od vidnice. Junoslavenski katoliki i protestantski protoilirizam 16. i poetkom 17. stoljea meu
slavenske nacionalne heroje ubraja samo trojicu rimsko-njemakih careva: Karla IV
i njegove sinove (Vaclava iz treeg braka s Anom od vidnice i Sigismunda iz etvrtog braka s Elizabetom od Pomeranije) svi iz kue Luksemburg.14 Ubrajanje careva iz kue Luksemburg meu Slavene ne iznenauje s obzirom na njihovu vezanost
za Prag i zemlje eke krune koje su im i davale mo. Osim njima vladali su jo samo
svojom malenom batinom (Luksemburg, Limburg i Brabant), te od 1373. godine
nita veim Brandenburgom. Uostalom, i na novcu nizozemskog vojvodstva Gelre
s aversnom predstavom ekog lava (iji se uticaj oituje i na velikom bosanskom
 Karolus primogenitus illustris Jerosolimi st Sicilie regis, dei gracia Ungarie, Dalmacie, Croacie,
Gallicie, Rame ... Rex ... (Napulj, 1. XII. 1292), Ivan Kukuljevi Sakcinski, Arkiv za povjestnicu
jugoslavensku, knj. VII, Zagreb, 1863, 21, XV.
11
Nos Wencezlaus dei gracia Boemie, Ungarie et Polonie rex... (Prag, 28. VI. 1305. god.), M. Perlbach, Pommerellisches urkundenbuch, Danzig, 1882, 559, 563, 634, 640.
12
Otto dei gracia Hungarie, Dalmacie, Croacie, Rame ... rex ... (1306), Imre Nagy, Codex diplomaticus hungaricus andegavensis, I. ktet, Budapest, 1878, 117, 109.
13
Karolus dei gracia Vngarie, Dalmacie, Croacie, Rame ... Rex ... (3. IX. 1307), Nagy, Codex diplomaticus hungaricus andegavensis, I, 131, 124.
14
Vinko Pribojevi, De origine successibusque Slavorum, Venetia, 1532; Adam Bohori, Arcticae horulae
succisivae de Latinocarniolana literatura ad Latinae linguae analogiam accomodata, unde Moshoviticae, Rutenicae, Polonicae, Boemicae et Lusaticae linguae, cum Dalmatica et Croatica cognatio, facile deprehenditur, Wittembergae, 1584; Mavro Orbini, Il regno degli Slavi hoggi corrottamento detti Schiavoni, Pesaro, 1601, cit. prema: Zrinka Blaevi, Ilirizam prije ilirizma, Zagreb, 2008, 110, 132 n. 53.
10

136

anna de bosna de regno dalmacie ana od vidnice

etverostrukom dukatu) Vaclav IV (ili moda Karlo IV) je tituliran samo ekom
titulom kao MA(I)ES(TAS) BOEMMELLENES.15
Ova meu Slavenima prihvaena legenda oito ima eko porijeklo i realno oslikava Sigismundovu nevinost u sluaju Jana Husa. Iz naklonosti i ljubavi prema slavenskom narodu je car Karlo IV u Zlatnoj buli zavjetovao nasljednicima izbornih
knezova uenje slavenskoga jezika te odredio da ljudi slavenskog roda od tada
zauvijek na slavenskom jeziku obavljaju i slave slubu Boju.16
Legenda je utemeljena na stvarnom dogaaju. Godine 1348. (prema nekim autorima 1346) car Karlo IV je u novom prakom gradu osnovao benediktinski samostan posveen sv. Jeronimu. Utemeljenje samostana odreenog za centar slavenske
liturgije (i radi obnove iste) u zemljama eke krune je potvrdio papa Klement VI.
Karlo je u Prag doveo i velikoduno podravao redovnike iz Dalmacije kojima je
slavenski crkveni jezik bio blizak. Bez dvojbe, radi se o dalmatinskim i bosanskim
glagoljaima.17 Samostan je ime Emaus dobio pri posveenju samostanske crkve
1372. godine. Izvorno je, od osnutka 1348. godine, nazivan kod Slavena (na Slovanech). Karlo IV je dijelio tada opeprihvaeno miljenje da je sv. Jeronim iz Stridona bio slavenskog porijekla i da je preveo Bibliju na slavenski jezik.18 U fundacionalnoj ispravi iz 1347. godine car Karlo je odredio da se u emauskom samostanu
slube vre na slavenskom jeziku iz potovanja prema svetom Jeronimu, prevodiocu
Svetog pisma s hebrejskog na latinski i slavenski jezik (ob reverentiam et memoriam
gloriosissimi Confessoris Beati Jeronymi Strydoniensis Doctoris egregii et transaltoris
interpretisque eximii sacre scripture de Ebraica in Latinam et Sclavonicam linguas).19
Prevodioca Svetog pisma na latinski jezik (Vulgata), antikog Dalmatinca iz Stridona, je Rimska crkva jo ranije priznala i za tvorca posebnog slavenskog pisma o emu
svjedoi pismo pape Inocenta IV. iz 1248. godine upueno senjskom biskupu Filipu
u kojem kae da mu je isti biskup pisao o posebnom pismu za koje klerici te zemlje
(Sclavonia prim. A. S.) kau da im potjee od svetoga Jeronima (littera specialis
quam illius terre clerici se habere a beato Jeronimo asserentes).20 Dalmacija i Panonija
 alph S. Walker, Reading Medieval European Coins second edition, Fairfield, SAD, 2000, 6;
R
Amer Sulejmanagi, Srednjovjekovna bosanska drava pod turskim pritiskom (1414. 1463.)
monetarni aspekt, Numizmatike vijesti, br. 60, Zagreb, 2007, 146-147.
16
Blaevi, Ilirizam prije ilirizma, 149.
17
O glagoljici i glagoljatvu u srednjovjekovnoj Bosni vidjeti u najnovijim djelima: Herta Kuna,
Srednjovjekovna bosanska knjievnost, Forum Bosnae 45, Sarajevo, 2008; Jagoda Juri-Kappel, Bosnien im Spiegel lterer Schriften / Bosna u ogledalu starije pismenosti, Be, 2013.
18
Otakar Odloilk, The Privilege of Alexander the Great for the Slavs, Folia diplomatica I, Brno,
1971, 239-251.
19
Vjekoslav tefani, Tisuu i sto godina od moravske misije irila i Metodija, Slovo, br. 13, Zagreb,
1963, 35.
20
Isto, 35.
15

137

amer sulejmanagi

se, kao kod Arpadovia, susreu i u gradu Stridonu. Rodno mjesto sv. Jeronima
smjeta se na granicu tih rimskih provincija u okviru talijanske dijeceze i prefekture.
Nije tano ubicirano, pa se pretpostavke kreu od Slovenije i Hrvatske do okoline
Tuzle u samoj Bosni.21
Emauska Darovnica Aleksandra Velikog
U samostanu Emaus u Pragu je 1592. godine pronaena krivotvorina poznata
pod imenom Darovnica Aleksandra Velikog Slavenima kojom ovaj veliki Makedonac
daruje Slavenima zemlje od Sjevera (obala Arktikog mora) do June Italije. Dananja historiografija prihvaa 1443. godinu kao vrijeme prve pojave Priviligium Slavicum kao dodatka kodeksu nastalom 1438. godine u svrhu opravdanja i podrke kandidaturi slavenskog princa (maloljetni poljski princ Kazimir IV Jagelovi) za eki
tron u trenutku smjene carskih dinastija, tj. nasuprot Sigismundovom zetu Albertu
II Habsburkom. Miljenje da je Aleksandrova darovnica nastala, tj. krivotvorena, u
14. stoljeu u naim krajevima i da su kopiju slavenski (bosanski i dalmatinski) benediktinci donijeli u Prag nije odbaeno.22 Ova epizoda jasno ukazuje na proslavenski i
antihabsburki politiki angaman Karlovih emauskih redovnika.
Zakljuak
Ljudevit I je kao sin Elizabete Poljske i sestri poljskog kralja Kazimira III postao
1370. godine poljski kralj. Namjeravao je ugarsku i poljsku krunu ostaviti kerki
Mariji i Sigismundu Luksemburkom, ali je Poljska pripala njegovoj drugoj keri
Hedvigi. U Aninoj se tituli, kao pripadnici leske grane dinastije Pjastovaca, nije
moglo nai ime Poljske. Njezin ujak Ljudevit I je nije ni mogao, niti ju je elio umijeati u poljsko naslijee, nego joj je kao miraz u naslov dodijelio zemlju Bosne smjetenu u Kraljevini Dalmaciji, to su nazivi koji su ve bili udomaeni u njegovoj intitulaciji.Ana je ovaj naslov mogla stei kao fiktivni dar od luksemburke kue 1353.
godine, ili kao stvarni miraz od svoga anuvinskog ujaka uskoro po vjenanju, te kao
naslov ve desetljeima udomaen kod njenih predaka i srodnika. S obzirom da je u
to vrijeme Bosna jo bila banovina, te da vrijeme izrade same biste i natpisa dobrim
dijelom pada u doba Tvrtkovog i Ljudevitovog kraljevanja, mogli bismo zakljuiti
da Anin bosanski kraljevski naslov, barem s ugarsko-njemakog stanovita, nije bio
samo formalnog znaenja.
Iako natpis iznad Anine biste ne sadri rije regina ona tu, gotovo bez dvojbe,
figurira kao kraljica Bosne u Dalmaciji, za razliku od natpisa Elizabete Pomeranske
 on Frane Buli, Stridon (Grahovopolje u Bosni) rodno mjesto Svetoga Jeronima rasprava
D
povjesno-geografska, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, knj. XLIII, Split, 1920.
22
Odloilk, The Privilege of Alexander the Great for the Slavs, 248.
21

138

anna de bosna de regno dalmacie ana od vidnice

koji kraljevsku ast uope ne sugerira. Nazive tih zemalja date na latinskom u
ablativu i dativu treba prevesti naim genitivom kao: Ana (kraljica) od Bosne od
Kraljevstva Dalmacije. Aninu bistu i natpis izradio je Peter Parler izmeu 1379. i
1386. godine23 u vrijeme vladavine njezinog sina Vaclava IV kao ekog i rimskog
(njemakog) kralja. Vaclav u tom natpisu uredno navodi svoje kraljevske naslove.
Meutim, svoju majku ne navodi kao enu svoga carskog oca, niti spominje njene
realne kraljevske titule, kao ni carsku. Sigurno nije bez znaajnog razloga odluio
da svoju majku Anu titulira upravo kao kraljicu Bosne u, za rang vie uzdignutoj,
Dalmaciji, pri emu je Bosna ue vezana za kraljiinu osobu od same Dalmacije.

23

http://www.wga.hu/frames-e.html?/html/p/parler/ (05. III. 2013.)


139

amer sulejmanagi

Amer Sulejmanagi
Anna de Bosna de Regno Dalmacie Anna of Schweidnitz (1339-1362)
Summary
Louis I as the son of Elizabeth of Poland and a nephew of the Polish King Casimir III became a Polish King in 1370. He intended to leave his Hungarian and
Polish crown to his daughter Mary and Sigismund of Luxembourg but his other
daughter Hedwig received Poland. In Annas title, as the member of the Silesian
branch of the Piast dynasty, the name of Poland was not present. Her uncle Louis I
could not and did not want to include her into the Polish heritage but instead granted her as dowry the land of Bosnia placed in the Kingdom of Dalmatia, which are
the names already established in his title.
Even though the inscription above Annas bust does not contain the word regina,
she figured there undoubtedly as the Queen of Bosnia in Dalmatia, compared to
Elizabeth of Pomerania whose inscription does not suggest royal honour at all. The
names of our lands given in Latin in the ablative and dative cause should be translated as: Anna (Queen) of Bosnia of the Kingdom of Dalmatia. Annas bust and
inscription were made by Peter Parler between 1379 and 1386 during the rule of her
son Vaclav IV as Czech and Roman (German) King. In the inscription, Vaclav cited
all his royal titles. However, he does not refer to his mother as the wife of his father
the Emperor; neither does he mention her actual royal nor her imperial titles. He
certainly did not decide to refer to his mother Anna exactly as the Queen of Bosnia
in a rank more elevated Dalmatia, whereby Bosnia is more important for the figure
of the Queen than Dalmatia.
Anna could have received this title as a fictive present from the Luxembourg
house in 1353 or as an actual dowry from her Anjou uncle immediately after the
wedding as the title which was for decades established in the names of her ancestors
and relatives. Considering the fact that at the time, Bosnia was a banate and that
the creation of the bust with the inscription belongs to a great part to the period
of Tvrtkos rule under Louis supervision, we could conclude that Annas royal title,
at least from the Hungarian-German aspect was not only of a formal significance.

140

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


94(497.6) 1353/1387

denan dautovi

Bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka


Ludovika I Velikog i Elizabete, kerke Stjepana II Kotromania

Abstrakt: U radu se analizira utjecaj kraljice Elizabete/Jelisavete na bosansko-

ugarske odnose od njene udaje za ugarskog kralja Ludovika I 1353. godine do smrti
1387. godine. Najznaajniji dogaaji na kojima se posmatra problem su: predaja
Huma Ugarskoj kao Elizabetinog miraza i borbe oko ugarskog prijestolja koje su
nastupile nakon smrti Ludovika I. Autor razmatra i kulturno-historijski segment
profila linosti ove bosanske princeze i ugarske kraljice. Osnovni problemi koji su
se pokuali osvijetliti: pravni status miraza izmeu dvije dinastije, odnos bosanske
princeze prema interesima dinastije iz koje potie, poloaj ene-vladara u drugoj polovini 14. stoljea.
Kljune rijei: Elizabeta, Ludovik I Anjou, zapadni Hum kao miraz, meudinastiki odnosi Bosne i Ugarske, Tvrtko I.
Abstract: The paper analyzes the influence of Queen Elizabeth on Bosnian-Hungarian
relations from her marriage to the Hungarian King Louis I in 1353 until her death in 1387.
The most significant events which the problem is considered from are the submitting of
Hum to Hungary as Elizabeths dowry and the struggle for the Hungarian throne which
occurred after Louis death. The author considers the cultural and historical segment of
the personality profile of this Bosnian Princess and Hungarian Queen. The basic problem
which we attempted to disclose was the legal status of the dowry between the two dynasties,
the relation of the Bosnian Princess towards the interests of the dynasty she originated from
and the position of the woman-ruler in the second half of the 14th century.
Key words: Elizabeth, Louis the Great, Western Hum as dowry, inter-dynastic relations
of Bosnia and Hungary, Tvrtko I

Historiografija o bosanskoj vladarskoj dinastiji Kotromania nije bogata. Mnogi


od vladara srednjovjekovne Bosne jo nemaju svojih biografa, pa tako ne udi to
veina enskih lanova te porodice nije nauno istraena. Elizabeti, kerci bana Stjepana II Kotromania, do sada je bio posveen svega jedan struni rad ija je jedina
141

denan dautovi

uloga bila utvrivanje njene djelomine pripadnosti lozi Nemanjia,1 nekoliko radova iz pera historiara umjetnosti koji su vezani uglavnom za njene pokroviteljske
aktivnosti,2 te par manjih priloga enciklopedijskog i novinskog karaktera,3 koji po
svojoj prirodi i ogranienom prostoru nisu mogli detaljnije utvrditi uticaj ove kraljice na bosansko srednjovjekovlje.
Elizabeta je bila starija kerka iz braka bosanskog bana Stjepana II Kotromania
(1323-1353) i Elizabete, kerke Kujavskog vojvode Kazimira,4 sklopljenog 1323.
godine.5 Taan datum Elizabetinog roenja u izvorima nije sauvan, no iz izlaganja
Mavra Orbinija (1555/56-1610) u njegovom djelu Il regno de gli Slavi, uzimajui u
obzir sve njegove mane u izlaganju hronologije dogaaja, o emu e vie rijei biti
kasnije, moemo zakljuiti da se to desilo izmeu 1335. i 1339. godine, s tim da smo
skloniji ranijim godinama ovog raspona.6
Kao i za veinu linosti srednjovjekovne Bosne, niti za Elizabetu u izvorima nisu
sauvane vijesti vezane za njeno najranije djetinjstvo. Osnovanim se ini pretpostavka da je na bosanskom dvoru prola neku vrstu odgoja i obrazovanja svojstvenog
vladarevoj kerki. Postojanje sline prakse dokazano je na primjerima pojedinih
istaknutih bosanskih velikaa,7 a injenice da su Elizabetini maniri primijeeni i na
, -

( ),
, . 28, , 1983, 129-133.
2
Od njih najsveobuhvatniji je: Ana Munk, Kraljica i njezina krinja. Lik ugarske kraljice Elizabete,
roene Kotromani (oko 1340. 1387.), u historiografiji i na krinji svetog imuna u Zadru,
u: ene u Hrvatskoj, enska i kulturna povijest, (ur. Andrea Feldman), Institut Vlado Gotovac,
enska infoteka, Zagreb, 2004, 77 - 104.
3
. , , , (03. VIII 1969.). ore Zelmanovi, u:
Krleijana 1 (A LJ), s. v. Kotromani Jelisaveta (Elizabeta, Erszebet Anjou); Pejo okovi, u:
Hrvatski bibliografski leksikon, s. v. Elizabeta.
4
Historiografska zabluda o postojanju kerke bana Stjepana II imenom Drage izdrala je samo do
pojave prve ozbiljnije analize: , , , , Glasnik Zemaljskog muzeja, knjiga III, Sarajevo, 1891, 225-229. Meutim, u reenom braku roena je jo jedna kerka
Katarina, koja se 1361. godine udala za celjskog grofa Hermana I. O njoj vie u: ,
, I. ( 1353. 1377.) 1377. 1391. , GZM,
knj. III, Sarajevo 1892, 205-211; i Ignacij Voje, Katarina Celjska Kotromanika in njen peat,
Celjski zbornik 1977-1981, Celje, 1981, 287-292.
5
Marko Perojevi, Ban Stjepan II. Kotromani, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od
najstarijih vremena do godine 1463, HKD Napredak, Sarajevo, 1942, 253.
6
Ustvari, oprez je moda i suvian i temelji se samo na pretpostavci da je Orbini nekako znao da je
1357. godine Elizabeta imala 18 godina. Svi ostali dokazi podatak da je na ugarski dvor dola sa
15 godina te da se nakon tri godine udala za Ludovika, to znamo da se desilo 1353. godine, ukazuju
da kao godinu Elizabetinog roenja moemo istaknuti 1335.
7
Zna se da su na bosanskom dvoru u djetinjstvu boravili Pavle Radinovi i Ivani Pavlovi, dok se isto
pretpostavlja i za Sandalja Hrania. Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa,
Institut za istoriju, Sarajevo, 2009, 20.
1

142

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

ugarskom dvoru, te da postoje vijesti da je ona sama za svoje kerke napisala traktat
o primjerenom ponaanju, o emu e biti rijei kasnije, govore u prilog ovakvom zakljuivanju.8 Budui je njena majka dola s uglednog vojvodskog dvora iz podruja
Poljske, vjerovatno su na taj nain veliki uticaj na odgoj Elizabete imali glavni tokovi
dvorske kulture istono-centralne Evrope.
Kao kerka sve monijeg vladara, koji je vidno jaao svoju dravu na politikom i
na ekonomskom planu, Elizabeta je bila veoma zanimljiva za sve oblinje dinastike
porodice. Prvi vladar za kojeg se spominje da je bio zainteresiran za Elizabetinu ruku
bio je srpski car Duan (1331-1355), koji ju je htio za enu svom sinu Urou. Miraz
koji bi bosanska princeza donijela sa sobom bila bi Humska zemlja. Ovaj region
inae je bio kamen spoticanja u odnosima Stjepana II i Duana i ta enidba bila je
jedini mogui nain miroljubivog razrjeenja spora. Kako do nje nije dolo, ratni
sukob bio je neizbjean. Upravo taj kontekst bosansko-srpskog rata iz 1350. godine i navodno Duanovo opsjedanje Bobovca u koji se bila sklonila Elizabeta,9 jeste
historijska realnost u okviru koje se javljaju prve vijesti o poloaju mlade princeze u
komplikovanim meudinastikim odnosima.10
Nakon ovih, nerealiziranih planova srpskog vladara prema Elizabeti, sudbonosnim e se pokazati interesovanje koje je za nju pokazala ugarska kraljica istog imena
Elizabeta, majka kralja Ludovika I Velikog (1342-1382). Orbinijevo kazivanje o
ovom dogaaju je na vie naina interesantno za nau temu:
15
, ,
, .
,
 odgoju enske djece u srednjem vijeku i znaaju didaktike literature u tom procesu, vie pogledati
O
u: Mojca Kovai Dadi, iveti in umreti mora z njim, pa kakrenkoli e je! Vzgoja in izobrazba
elitinih ensk v srednjevekih mest, Zgodovinski asopis, let. 64, Ljubljana, 2010, 3-4, 262-324.
9

, . ,
, .
, , ..., ,
, , , 1968, (pr: Zdravko undrica), 38-39.
10
O tome vie u: , , , , 1964,
119-120. Autori su razliito tumaili Orbinijeve vijesti o prijedlogu zaruka Elizabete i Uroa. orovi odbijanje tog prijedloga od strane Stjepana II navodi kao razlog za otpoinjanje opteg rata
( , , , ,
CXXIX, 53, , 1940, 271.), dok V.
Klai tu ideju pripisuje Mleanima i Dubrovanima kao nain okonanja neprijateljstava (Vjekoslav
Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882, 139). Ilarion Ruvarac je izuzetno zanimljivom metodologijom sruio jo jednu historiografsku zabludu koja se vee za ovaj niz dogaaja izjednaavanje Bobovca sa Travnikom ( , ,
, , , , 1934, 257-289).
8

143

denan dautovi

.
.
. , , ,
,
, . ,
, .
.
, ,
,
, , , .
,
.
, , 1357. .
, , .
, .11
Ovaj odlomak za nas je znaajan jer u njemu imamo prvi slikovit opis Elizabete
i svih dogaaja koji su prethodili njezinoj udaji za Ludovika, u tom momentu najmonijeg evropskog vladara.12 Pored toga, Orbinijeva greka u hronologiji davno je
uoena,13 jer je Stjepan II zasigurno preminuo 1353. godine, u tijeku priprema za
odlazak ili na samom putu na kerkino vjenanje.14 Vjenanje Ludovika i Elizabete odrano je 20. juna 1353. godine.15 Ovaj dogaaj je u svojoj hronici opisao Jan
Dugosz, poljski ljetopisac, zahvaljujui kojem je sauvan opis ceremonije.16
, , 147.
Iako za nau temu nije toliko zanimljivo pisanje Iospehusa Podhradczkyog, u Chornicon Budense,
Budae, 1838, koje su ranije iskoristili Ruvarac i Rokai, ipak treba spomenuti da i to djelo obrauje
ovaj brak.
13
, , u: , , 344.
14
Vjerovatno su se Orbinijem vodili Raki i Klai kada su ustvrdili da je ban Stjepan II prisustvovao
ceremoniji vjenanja, to je uoio i ispravio jo Ruvarac ( ,
(1353. 1377.), GZM, br. VI, sv. 2, Sarajevo, 1894, 226).
15
Antal Por, Nagy Lajos 1326-1382, II, Budapest, 1892, 291.
16
Anno 1353 vigesima mensis Iunii Ludouicus Hungariae rex, nepos Casimiri Poloniae regis, Virginem Elisabeth, filiam Stephani, regis Bosniae, quem Hisupusban vocant, elegantis formae foeminam desponsat, et summo pontifice permittente, matrimonialiter sibi coniungit, celebratis ex
more apud Budam nuptiis. Geneuerat siquidem praefatam Elisabeth, Ludouici nuptam, Elisabeth,
filia Casimiri, Gniwokouiensis Ducis, soror patruelis, reginae Hungariae, Elisabeth senioris Germana, Caroli relictae, et Ludouicum quarta consanguinitatis linea contingebat. Georgii Fejer,
Codex diplomaticvs Hvngariae ecclesiassticvs ac civilis, tom IX, vol. II, Budae, 1833, 239-240. Nije
nam poznato na kojim izvorima se temelji tvrdnja da je vjenanju prisustvovala majka bana Tvrtka
domina Helena sa sinom Vukom (Milko Brkovi, Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih
vladara izdane Dubrovniku, Anali, sv. 28, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku,
Dubrovnik, 1990, 58.). Mogue je da je dolo do konfuzije sa svadbom Tvrtka I i bugarske princeze
11
12

144

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

Zbog bliskog srodstva,17 brak je hitno morao dobiti dispenzu pape,18 to je i isposlovano krajem augusta 1353. godine.19
Nema sumnje da je ovim brakom ostvareno mnogo ciljeva sa obje strane. Ludovik
je pored dinastikih interesa imao na umu i dravne, te je elio to vre uz sebe vezati
bosansku vladajuu kuu, a bez dileme je na umu imao i bogat miraz.20 U isto vrijeme,
bez obzira to se odnosi izmeu dviju dinastija nisu umnogome popravili, ugled koji
je bosanska vladajua porodica Kotromania na ovaj nain postigla znaio je veoma
mnogo u srednjovjekovnom svijetu.21 Elizabeta je rodila dvije kerke, Mariju buduu kraljicu Ugarske i Hedvigu buduu kraljicu Poljske. Meutim, irenje Kotromanike krvi meu vladajuim porodicama Evrope stat e na njih dvije. Marija e umrijeti
u kasnom stepenu trudnoe, 17. maja 1395. godine,22 dok je Hedviga 1399. godine,
zajedno sa svojim novoroenetom, podlegla na poroditeljskoj postelji.23
Doroteje ( , I , , -
LVI, - 22, , 1925, 37).
17
Elizabetina prabaka Katalina, supruga srpskog kralja Dragutina, bila je roena sestra Marije,
supruge napuljskog kralja Karla II, pradjeda Ludovikovog. , -
, 132.
18
Dispensa, dispenza: . Oslobaanje od zakona u pojedinim sluajevima. Jeronim etka, Hrvatska
kranska terminologija, Split, 1976, 67.
19
Significant sanctitati vestre devoti filii Ludovicus rex Ungarie et Elizabet, nata nobilis viri domini
Stephani ducis Boznensis, quod ipsi rex et Elizabeth ex certis causis sanctitati vestre exponendis
scientes se quarto consanguinitatis gradu ex utroque parente fore coniunctos, matrimonium
inuicem contrauerunt carnali inter eos copula subsecuta. Cum autem ex ipsorum separacione, si
fieret, possent uerisimiliter grauia scandala prouenire, supplicant eidem sanctitati, quatenus ipsos
ab excommunicationis sentencia, si quam ex premissis contraxerunt, absoluere et cum eis et [iam]
dispensare dignemini, ut in sic contracto matrimonio licite ualeant remanere, prolem susceptam
et suscipiendam etc. et cum aliis clausulis oportunis. Fiat et iniungatur eis salutaris penitencia per
vicecancellarium arbitranda. G. Datum apud Villam novam Avinionensis diocesis, II. kalendis,
septembris anno primo. Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et
Slavoniae, XII, Zagreb, 1914, 194.
20
, , 272-273; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 140-141; Franjo
Raki, Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i poetkom XV. stoljea, Rad JAZU, br. IV,
Zagreb, 1868, 82.
21
, e, 121.
22
Marki Sandor, Maria magyarorszag kiralyneja 1370-1395, Budapest, 1885, 188; Nada Klai,
Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb, 1976, 659. O Mariji je jo
u srednjem vijeku napisano epsko djelo Carmen seu historia Carolo il cognomento Parvo Rege
Hungariae, od strane venecijanskog diplomate Lorenza Monacia. O tome vie u: Ilona Edit
Ferenczy, Poetry of Politics: Lorenzo Monacis Carmen (1387): The daughter of Louis I, Queen Mary
of Hungary, in Venetian Eyes, VDN Verlag, Stuttgart, 2009, 72.
23
Marianne Saghy, Jadwiga, u: Women and Gender in Medieval Culture An Encyclopedia, (ed. M.
Schauss), Routledge, London New York, 2006, 421. Naalost, monografska studija o mlaoj
kerki Elizabete nam je ostala nedostupna: Oscar Halecki, Jadwiga of Anjou and the Rise of East
Central Europe, A Polish Institute of Arts and Sciences of America, Atlantic Studies on Society in
145

denan dautovi

***
Centralno pitanje bosansko-ugarskih odnosa u godinama nakon vjenanja Ludovika i Elizabete bilo je pitanje Huma. U historiografiji se pojavilo mnogo suprotnih miljenja o nainu na koji je Hum preao pod ugarsku vlast, da li je osvojen prisilom ili kao dio Elizabetinog miraza. Pogledajmo najprije t je o tome pisao Orbini:
,
. , ,

. ,
,

.
, ,
.24
Za nau tematiku vaan je jo jedan suvremeni izvor, pismo Beinskog arhiakona Gala (Ivan Kkle).25 Ovaj crkveni velikodostojnik boravio je na ugarskom dvoru i prisustvovao dogovoru Ludovika i Tvrtka, te ovim pismom on obavjetava svog
nadreenog, zagrebakog biskupa, o rezultatima dogovora ustupanju zapadnog
dijela Huma Ludoviku i potvrivanje banske titule Tvrtku.26
Change, No. 73, East European Monographs, No. CCCVIII, Columbia University Press, 1991,
400. Pogledati i u Jerzy Besala, Najsynniejsze Mioci Krlw Polskich, Warszawa, 2009, 31-52.
Takoer, nepoznato je ostalo porijeklo i vjerodostojnost Hedviginog portreta objavljenog u: Iwo
Cyprian Pogonowski, Poland, An Illustrated History, Hippocrene Books Inc, New York, 2003, 40.
24
, , 147.
25
Ovo pismo prvi put je objavio Ivan Kukuljevi-Sakcinski u: Arkiv za povestnicu jugoslavensku
II, Zagreb 1852, 35, no Ruvarac je bio prvi koji ga je ispravno datirao u 17. juli 1357. godine
(, , 231). O tome vie vidjeti u Mladen Ani, Putanja klatna,
Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeu, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Djela
Knjiga 9, Zadar Mostar, 1997, 156-157, i napomena 41.
26
Domine et pater reuerende Scire velit vestra paternitas, quod inter dominum regem et Thurkonem
wanum Woznensem huiusmodi facta est concordia et compositio, quod idem wanus totam terram
Holmi cum omnibus Castris in eadem existentibus pro iuribus domine regine iunioris eidem
resignauit. E conuerso autem idem dominus rex wanatum Wozne et Wzure eidem wano et fratri
suo confirmauit; Ita uidelicet, quod idem wanus omnes paterenos et hereticos de terra sua eiicere
teneatur, sicut fide . . . mediante. Et quod omnem fidelitatem exhibet domino regi et in omni
expeditione sua fideliter tenebitur seruire [quando per] dominum regem fuerit requisitus, et
ipse vel frater suns continuam in curia regia facient residentiam personalem; praeterea licet idem
dominus rex, sicut decreuerat, vos in curiam Auinionis destinare voluerit, tamen quia in litteris
papalibus domino regi directis expresse habebatur, quod dominus Paulus episcopus Kurchiensis
in legationibus apostolicis proxime foret venturus. Ideo prestolatur aduentus Episcopi prenotati.
Ecce enim dominus rex cum domina sua consorte in hiis diebus canicularibus pro evitandis
caloribus estivis versus Zolyum intendit proficissci et ibidem pausabit, quamdiu dies ibi caniculares
expirabunt. Ceterum sciatis, quod et filius Mykch condam bani emulus et ecclesie vestre persecutor
146

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

Miljenja smo da ova dva izvora kazuju da je Tvrtko predao Hum kao Elizabetin
miraz, dakle, ne kao posljedicu oruane prisile ve kao dio dravno-pravnih odnosa
izmeu dvije srednjovjekovne dinastije. Ako se iz prezentiranih izvora i moe prepoznati odreeno nesnalaenje i iznenaenost mladog bana, oni nita ne govore o poremeaju odnosa izmeu bana i kralja,27 otvorenom sukobu,28 prisiljavanju Tvrtka
na tegobne uslove,29 strahu od velike kraljeve vojske,30 barem po pitanju Huma kao
miraza. Sasvim je logino da je Ludovik elio zatititi svoje novoosvojene posjede u
Dalmaciji31 i ponovo ustanoviti ugarsku premo u Humu, te da su to osnovni razlozi
njegovog potezanja pitanja Humske zemlje, na koju su Kotromanii izgubili pravo od
kada je postala dio Elizabetinog miraza.32 Mladen Ani ak pretpostavlja postojanje
odreenog, danas u izvorima izgubljenog, sporazuma izmeu Stjepana II i Ludovika I
u kojem je ureeno pitanje teritorijalnog dijela Elizabetinog miraza.33
Da bismo u potpunosti razumjeli svu irinu problema Elizabetinog miraza, moramo najprije sagledati koje je to predjele on obuhvatao, a zatim i osnovne principe
koji su tokom srednjeg vijeka vladali po pitanju davanja dravnog teritorija u miraz.
U historiografiji je odavno postignut konsenzus da Ludoviku nije ustupljen cijeli
Hum, nego samo njegov zapadni dio, izmeu rijeka Neretve i Cetine. Ostanak Blagaja, politikog centra Huma,34 unutar bosanske teritorije, dao je za pravo Tvrtku da
se i dalje naziva Hljmjski g[ospo]d[i]nj.35
vnam civitatem Wlrici de Rosumberk condam captiui domini regis Krysnyan vocata cum castro
in Istria domino regi subiugauit, in cuius expugnatione duo nobiles boni spiritum exalarunt et
alii complures ex fidelibus domini regis extiterunt vulnerati. De conualesscencia autem corporis
vestri deum orationibus iugibus exorabo. Valete in domino. Datum Wude in festo sancti Alexii
confessoris. Per Galium archidiaconum de Wexin. Lajos Thallczy, Studien zur Geschichte
Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Munchen Leipzig, 1914, 336-337; Pismo je djelomino
objavljeno i u Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 145.
27
, I , 6.
28
Nada Klai, Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne, Prilozi, br. 14, Institut za istoriju,
Sarajevo, 1978, 72.
29
V. Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 145.
30
, , 281-282.
31
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 414.
32
Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.),
Eminex, Zagreb, 1994, 233.
33
Ani, Putanja klatna, 158-159. Moramo istai da su ove pretpostavke na razini nagaanja, no ipak
se ini sasvim moguim da su dvije drave na ovaj nain uredile meusobne razmirice oko teritorija
koji je nekada pripadao Ugarskoj, a zatim pao pod prevlast Bosne.
34
Pavao Aneli, Bie i Blagaj, politiki centar Humske zemlje u srednjem vijeku, Hercegovina, br.
1, Mostar 1981, 41-72.
35
 -, (1366, 13,
), , . 2, , 2003, 169.
147

denan dautovi

Teorija da je miraz ukljuivao i podruje desno od obale Vrbasa, plod je maarske


historiografije.36 To podruje se vie odnosi na jedan potpuno drugi politiko-historijski okvir, unutar koga Ludovik na svoju stranu privlai Donjokrajske PavlovieHrvatinie i drugu vlastelu, a da se ne uklapa u priu o mirazu potvruje i estoka
Tvrtkova reakcija,37 koja je izostala na primjeru Huma. Ako je Ludovik silom oteo
Hum, onda se postavlja pitanje zato Tvrtko na isti nain nije preoteo barem najunosniji dio svoje drave trg Drijeva, nakon to je do nogu porazio ugarskog kralja
1363. godine,38 ili u 70-im godinama 14. stoljea kada se osjeao dovoljno snanim
da se krunie za kralja. Mislimo da odgovor lei upravo u pravnom poloaju tog
dijela Huma kao Elizabetinog miraza.
Pravna priroda miraza u srednjem vijeku veoma je komplikovana. Glavne karakteristike miraza kao pravne kategorije unutar ugarskog prava, obradio je jo Antun
Dabinovi u prolom stoljeu,39 meutim na primjer je utoliko specifian to se
radi o mirazu izmeu dvaju kraljevstava. U srednjem vijeku smatralo se da kralj za
suprugu treba uzeti enu kraljevskog ili visokog plemikog porijekla, ija e porodica biti u stanju da ponudi bogat miraz i politike pogodnosti.40 U osnovi, vladalo
je pravilo da to je vei drutveni poloaj princeze, to miraz treba biti vei. Tako
moe izgledati da je bosanski ban, ustupanjem Huma, platio previsoku cijenu za
ostvareni drutveni ugled to ga je nosilo vjenanje njegove kerke sa ugarskim vladarom.41 Meutim, neki suvremeni primjeri pokazuju da se odnos prema teritoriji
koja je ukljuivana u miraz moe i drukije promatrati. Naime, brojni poznavaoci
ius commune naglaavaju da po postulatima Rimskog prava ena i njena porodica
zadravaju vlasnitvo nad imovinom koju ona donosi u brak u vidu miraza.42
 tome vie u: Pal Engel, The Realm of St. Stephen, I. B. Tauris, New York, 2001, 162; Idem, Neki
O
problemi bosansko-ugarskih odnosa, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i
drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, br. 16, Zadar, 1998, 62.
37
O tome vie u: Ani, Putanja klatna, 174; Pejo okovi, u: Hrvatski biografski leksikon, s. v.
Hrvatinii; -, ,
, , 2002, 63-65.
38
Dubravko Lovrenovi, Kralj Tvrtko I Kotromani (1353-1391): vladar u europskim okvirima
spomenik jednoj mogunosti, u: Bosanska kvadratura kruga, Synopsis, Sarajevo Zagreb 2012, 358.
39
Antun Dabinovi, Hrvatska dravna i pravna povijest, Matica Hrvatske, Zagreb, 1990 (2. ed.), 363366. Niz zanimljivih podataka, vezanih za pravne norme u vezi miraza u dalmatinskim komunama,
moe se pronai u radu Boena Glavan, Miraz u Zadru u XIV stoljeu, Historijski Zbornik,
god. LXI, br. 2, Zagreb, 2008, 269-288, dok za poloaj miraza u srpskom srednjovjekovonom
obiajnom pravu i Duanovom zakoniku pogledati ,
, , , 2002, 397-516.
40
Nuria Silleras-Fernandez, Money isnt everything: concubinage, class and the rise and fall of
Sibilla de Fortia, Queen of Aragon (1377-87), u: Women and Wealth in Late Medieval Europe,
(ed. Theresa Earenfight), Palgrave MacMillan, New York 2010, 67.
41
Ani, Putanja klatna, 152-153.
42
Philip L. Reynolds, Marrying and its Documentation in Pre-Modern Europe: Consent, Celebration
36

148

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

Primjeri ovakve prakse postoje kako u srednjovjekovnoj Evropi,43 tako i u Bosni.44 Mnogo je okolnosti koje upuuju da je i Elizabetin miraz u Humskoj zemlji
bio upravo ovakve prirode. Naime, sauvani su izvori da je lino ona upravljala humskim poslovima,45 a nakon Ludovikove smrti u septembru 1382. godine, vrlo brzo
se predati gradovi vraaju pod bosansku upravu i to bez ikakvih zabiljeenih sukoba
ili prigovora s ugarske strane.46
and Property, u: To have and to hold, Marrying and its Documentation in Western Christendom,
400-1600, (ed. Philip L. Reynolds), Cambridge University Press, Cambridge 2007, 36.
43
Jedan od slikovitijih primjera je brak izmeu kastiljske kraljice Marije i aragonskog kralja Alfonsa V
u kojem je Marija zadrala upravu nad markizatom Villene, posjedima Andujara i Medellina,
lenima utvrenja Arande i Portilla. Svi ti posjedi su postali dio aragonskog kraljevstva u sklopu
miraza. Sam kralj Alfonso nije smatrao da te kraljiine teritorije nisu dio njegovih posjeda, ve
da njima upravlja kraljica preko slubenika koje je sama postavila. Theresa Earenfight, Royal
Finances in the Reign of Maria of Castile, Queen-Lieutenant of the Crown of Aragon, 1432-53,
u: Women and Wealth in Late Medieval Europe, (ed. Theresa Earenfight), Palgrave MacMillan,
New York, 2010, 237.
44
U Bosni moemo prepoznati nekoliko primjera ovakve prakse: kratkotrajnu vladavinu tepije Batala nad upom Sanom, za koju mu ju je kao miraz donijela njegova ena Resa, kerka kneza Vukca
Hrvatinia. , , , , 235-236, vidjeti i u: Amir Kliko, Tepija Batalo,
gospodar upa Sane i Lave, Divan, br. 45, BKZ Preporod, Travnik, 2004, 19-20. Zatim imamo
pitanje Omia kojeg u miraz Hrvoju Vukiu Hrvatiniu donosi Jelena Nelipi, da bi ga nakon
Hrvojeve smrti odluila predati bratu Ivaniu Nelipiu, Dubravko Lovrenovi, Jelena Nelipi,
splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi, vol. 20, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1987,
187-188 (donekle ovu teoriju o Omiu kao batini Jelene Nelipi podrava i ,
, , . LIV, ,
2007, 141). Jo jedan analogan primjer jeste dolazak Ostrovice i Skradina pod vlast Sandalja Hrania Kosae, kao dio miraza koji mu je donijela Katarina, kerka Vuka Vukia. Vidljivo je da, dok
je brak trajao, ovim posjedima zajedniki upravljaju Sandalj i njegova punica banica Anka. Dubravko Lovrenovi, Kako je bosanski vojvoda Sandalj Hrani doao u posjed Ostrovice i Skradina, Radovi, vol. 19, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1986, 231-236, takoer i Kurtovi, Veliki
vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 150, 164, 182.
45
Elizabet dei gratia junior reina Hungarie, fideli suo Konya bano regnorum Dalmacie et Crouacie
et vicecomiti eiusdem in terra Kolum nunc constituto et in futurum constituendo salutem et gratiam. Cum dominus rex conthoralis et nos fideles nostros Goyak et fratres eiusdem cum possessionibus suis vniuersis in dicta terra Kalum vbilibet habitis quas pro fidelibus eorum seruicis potens
et magnificus Stephanus banus felicis recordationis genitor noster carissimus donauit et contulit
ad nostram recepimus protectionem et tutelam, quare fidelitate uestre precipiendo mandamus quatenus dictos Goyak et fratres eiusdem in possessionibus et libertatibus eorum vice nostre persone
conseuare et protegere debeatis nullam molestiam aut impedimentum infferere a verantibus et aliis
debeatis et aliud in premissis non facturi. Datum in Lorav, die dominica post festum sancti Michaelis archangeli, anno domini MIIIcLXVII, sub sigilo nostro secreto. (3. oktobar 1367. Lorav) Ani, Putanja klatna, prilozi 2, 261-262.
46
Ve 1. decembra 1382. godine kao vayvoda de Imota spominje se Tvrtkov ovjek Veselko Perfi.
. , , . 1, , ,
, , . XV, , 1951, 274; ,
, , . VIII, , 1964, 238-239. to se tie
Drijeva, postojalo je vie dilema oko vremena njihovog vraanja u okvire Bosne, no sa velikom
149

denan dautovi

***
Godine koje su uslijedile nakon vjenanja Ludovika i Elizabete obiluju dinaminim odnosima Bosne sa Ugarskom, no kroz sauvane izvore ne moemo rekonstruisati ulogu kraljice Elizabete u njima. To pogotovo nije mogue uraditi za dogaaje
vezane za veliku ugarsku ofanzivu na Bosnu iz 1363, ali ima osnova za pretpostavku da je ona uticala na naklonost koju je na ugarskom dvoru Tvrtko imao tokom
pobune vlastele protiv njega, do koje je dolo 1366. godine. Zanimljivo je da jedan dio autora ba Elizabeti daje kljunu ulogu u Ludovikovom neutralnom stavu
i preutnom prihvaanju Tvrtkove krunidbe iz 1377. godine.47 Najdalje u toj teoriji
otiao je uro Basler, koji je istakao da je to ono izrazito feudalistiko shvaanje
politike u kojem su porodini momenti bili jai od nacionalnih. Kraljiini postupci
izazvali su mrnju kod jednog dijela maarskog plemstva. Prisjetimo se koliko joj
je to plemstvo priivalo loih ljudskih osobina, kao to su brzopletost, gramzivost i
astoljublje....48 Ova analiza uglednog arheologa i historiara apsolutno ima svoju
podlogu. Moemo s razlogom pretpostaviti da je Elizabeti godilo to se porodica
iz koje je ona potekla izdigla u kraljevsku ast. Meutim, dvojbeno zakljuivanje
da je iz tog razloga ona inila neto na utrb Ugarske. Udajom za Ludovika, interesi
nove porodice su lizabeti postali prioritetni u odnosu na njeno porijeklo, to e se
lijepo vidjeti u njenim kasnijim politikim potezima.
Iz izvornih podataka moemo izvui i nekoliko informacija o Elizabetinoj linosti,
njenim afinitetima i sposobnostima. Da je bila blisko vezana za oca, bana Stjepana
II, pokazuje i koveg sv. imuna, koji se danas uva u istoimenoj crkvi u Zadru (slika
1). Koveg je izraen 1380. godine, a Elizabeta ga je naruila od milanskog zlatara
Francesca di Sesta.49 Na kovegu je prikazano kako Elizabeta neceremonijalno
tuguje, bez kraljevskih oznaka, u jednostavnoj odjei rasputene kose. Taj je prizor,
pak, bez presedana u bilo kojoj kraljevskoj ikonografiji zbog neuobiajeno intimnog
i osobnog sadraja.50 Meu dananjim historiarima umjetnosti prevladava stav
sigurnou kao indikator tog dogaaja moemo uzeti datum ukidanja solnog trga u Novom 2. decembar 1382. godine. , , , ,
1987, 54; . , , , . XLVII,
, 1938, 124-125. Mada se o autorovoj pretpostavci o pripremanju prepada Tvrtka na Drijeva moe raspravljati.
47
uro Basler, Proglaenje Bosne kraljevinom 1377. godine, Prilozi, br. 11-12, Institut za istoriju,
Sarajevo, 1975-1976, 53; Dubravko Lovrenovi, Proglaenje Bosne kraljevstvom 1377. (pokuaj
revalorizacije), Forum Bosnae, br. 3-4, Sarajevo, 1999, 280; Ani, Putanja klatna, 198-199.
48
Basler, Proglaenje Bosne kraljevinom 1377. godine, 53.
49
Natpis na kovegu, u slobodnom prijevodu, glasi: imun ovaj pravedni, koji u naruju drae Isusa
od Djevice roena, mirno poiva u ovoj krinji koju prinese blagim zavjetom kraljica Ugarske, mona,
slavna i uzviena Elizabeta mlaa, godine 1380. Ovo djelo uini Franjo iz Milana. Snjeana Mutapi,
Likovni portret bana Stjepana II Kotromania, evak, br. 5, Srebrenik, februar 2011, 49.
50
Munk, Kraljica i njezina krinja, 92.
150

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

da je na kovegu prikazana smrt Stjepana II oko ijeg se tijela okupila bosanska


vlastela, te da ova krinja moe posluiti i kao izvor za prouavanje gotike nonje
kod bosanske vlastele. Koliko je kraljici bilo stalo do izgleda kovega i autentinosti
detalja na njemu, dokazuje i to da je od umjetnika traila predloke i crtee koji e
se na njemu nai.51

Slika 1: Koveg sv. imuna u Zadru

Zahvaljujui radu Lajoa Thallczyja sauvan je i analiziran grb kraljice Elizabete, koji se nalazi u sastavu njenog peata na povelji od 2. maja 1386. godine.52 Istina,
Thallczyjeva teza da lik viteza na konju, na lijevoj strani od kraljiina prijestolja,
predstavlja ranu fazu grba Kotromania, danas se smatra pogrenom.53 (Slika 2)
Jo jedna veoma interesantna epizoda iz kulturne historije vezana je za Elizabetu.
Naime, vitez Geoffroi de la Tour Landry u svojoj knjizi, poznatoj kao Chevalier de
la Tour Landry, posveenoj odgoju svojih kerki govori o jo jednom djelu slinog
sadraja koje je napisala ugarska kraljica svojim kerkama.54 Naalost, pored vijesti
 ovoj krinji pisali su mnogi historiari i historiari umjetnosti. Pored navedenog djela Ane Munk,
O
za vie podataka pogledati u: Planinka Mikuli, Bosna i Europska Gotika, Dijalog, br. 4, Sarajevo,
1998, 194; Ivo Petricioli, krinja sv. imuna u Zadru, Monumenta Artis Croatie 3, Zagreb, 1983,
107; , , p
, . 1, , 1995, 68; Pavle Vasi, O nekim vidovima srednjovjekovne
nonje u BiH, u: Radovi sa Simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i Evropska kultura, (ur. Fikret
Ibrahimpai), III, Zenica, 1973, 245; , , 275; Lovrenovi, Na klizitu
povijesti, 557.
52
Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 282.
53
O tome vie u: Emir O. Filipovi, Lajos Thallczy i bosanska heraldika, Radovi Filozofskog fakulteta (Historija, Historija Umjetnosti, Arheologija), knj. XVI/1, Sarajevo, 2010, 476. i Lovrenovi,
Na klizitu povijesti, 476.
54
Rebeca Barnhouse, The Book of the Knight of the Tower. Manners for Young Medieval Women,
Palgrave Macmillan, New York, 2006, 33-34.
51

151

denan dautovi

da je to djelo napisala oko 1382. godine,55 drugih pojedinosti o ovom interesantnom


podatku nemamo.

Slika 2: Peat kraljice Elizabete. Natpis: S . ELIZABETH . DEI . GRACIA . HVNGARIE .


DALMACIE . CROACIE . RAME . SERVIE . GALLICIE . LODOMERIE.

Inae, veliki problem u rekonstruisanju Elizabetinih aktivnosti predstavlja to to


nosi identino ime sa svojom svekrvom, kraljicom Elizabetom, majkom Ludovika I.56
Starija Elizabeta je u historiji ostala upamena po dinaminim aktivnostima u meudravnim odnosima, te kao jedan od najveih graditelja Ugarske. Ta injenica je i kod
slavnog knjievnika Miroslava Krlee prouzrokovala zabunu, kada je mlaoj kraljici
pripisao niz graditeljskih poduhvata kraljice-majke. Interesantno je da uveni pisac
ovu aktivnost naveo kao dokaz Elizabetinog snobizma i kompenzacije za osjeaj manje vrijednosti jedne manihejske mladenke na dvoru Anuvinaca.57 Tako smo osueni da i u onako malom broju podataka, ogranienih uglavnom na visoko-dravne
poslove,58 konstantno budemo na oprezu da ne bi dolo do zamjene identiteta.
 ovai Dadi, iveti in umreti mora z njim, pa kakrenkoli e je!, 267. Ista autorica je slinu
K
temu i ranije obradila: Mojca Kovai, Viri za zgodovino ensk v srednjem veku, Zgodovinski
asopis, let. 62, Ljubljana, 2008, 3-4, 323-349.
56
Jo jedan zanimljiv primjer zamjene identiteta ove dvije kraljice obrazloen je u radu: Ante Nazor,
O Pismu ugarsko-hrvatske kraljice Elizabete (Zadar, 3. studenoga 1383.), Vjesnik, br. 98, Zagreb
2005, 243-249.
57
Miroslav Krlea, Panorama pogleda, pojava i pojmova, sv. 3, Sarajevo 1975, 106-107, preuzeto iz
Munk, Kraljica i njezina krinja, 83, napomena 17.
58
Jedna od rijetkih vijesti vezanih za odnose Elizabete prema Bosni po jednom pitanju koje nije vezano
za visoke dravne poslove se moe nai u pismu pape Urbana V kralju Ludoviku i kraljici Elizabeti
da ne dozvole plan Tvrtka da kerku Grgura, sina pokojnog hercega Pavla, uda za sina izmatinog
rakog kralja. Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, knj. XIV,
Zagreb, 1916, 249-250; Dubravko Lovrenovi, Modeli ideolokog iskljuivanja: Ugarska i Bosna
kao ideoloki protivnici na osnovi razliitih konfesija kranstva, Prilozi, br. 33, Sarajevo, 2004, 41.
55

152

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

***
Ludovik I Veliki je umro 11. septembra 1382. godine, a sedam dana kasnije za
novog vladara Ugarske krunisana je njegova 13-godinja kerka Marija.59 Budui da
je u srednjem vijeku jedini mogui nain da kerka naslijedi posjede bio da je otac u
oporuci istakne kao mukog nasljednika, velika je vjerovatnoa da je Ludovik upravo to uinio.60 Budui jo uvijek nije bila punoljetna,61 u ime Marije kraljevstvom je
vladala Elizabeta. Vladanje ovih dviju kraljica mnogo je bilo analizirano u hrvatskoj
i maarskoj historiografiji, naroito s osvrtom na velike bune hrvatskog plemstva,62
tako da emo se mi ovdje ograniiti samo na kontakte koje je Elizabeta u to burno
vrijeme odravala sa kraljem Tvrtkom.
Dranje kralja Tvrtka prema svim nemirima u Ugarskoj vrlo je teko definisati.
Skloniji smo onom dijelu historiografije koji smatra da je bio pomirljiviji nego se
openito misli, no i da je istovremeno vrlo budno pratio sva deavanja na jugozapadnim granicama njegovog kraljevstva.63 Da su Elizabeta i Marija strijepile nad Tvrtkovom reakcijom dokazuje da su mu se i tokom odreenih nesuglasica obavezno
obraale sa gospodinu kralju Rake i Bosne.64
No, kao u tom momentu najmoniji vladar jugoistone Evrope, Tvrtko je i u danim
okolnostima morao traiti pogodnosti za svoju kraljevinu. Najprije je bio odluio da
razjasni odnose sa Dubrovakom republikom. Krajem 1382. i poetkom 1383. godine, Tvrtko je od Dubrovnika traio jednog ovjeka koji bi bio vrhovni nadzornik svih
njegovih tvrava i gradova,65 unaprijed znajui da je to zahtjev na koji oni nikada nee
pristati. Kada je stigla odbijenica, nareeno je otvaranje solnog trga u Novom kao jedinog naina da bosanski kralj konkretizuje svoje ciljeve unutar solne politike, koja je
za Bosnu bila arini problem od 1357. godine i ustupanja solnog kumerka u Drijevima kao dijela Elizabetinog miraza. Smatramo da su Tvrtkovi agresivni potezi, poput
Engel, The Realm of St. Stephen, 195.
Janos M. Bak, Queens as Scapegoats in Medieval Hungary, u: Queens and Queenship in Medieval
Europe, (ed. Anne Duggan), The Boydell Press, Suffolk, 2002, 229.
61
ena je postajala punoljetna sa 16 godina, a imala pravo da odbije starateljstvo sa 24. Dabinovi,
Hrvatska dravna i pravna povijest, 361. Usporediti sa: Aleksandar Solovjev, Punoletstvo
dubrovakih graana, Prilozi za knjievnost, jezik, istoriju i folklor, br. XII, Beograd, 1932, 179-181.
62
Treba spomenuti da je itava jedna obimna studija Rakog posveena ovim dogaajima (Raki,
Pokret na slavenskom jugu), no i to da je velika veina tih radova orijentirana na hrvatsko ili
ugarsko plemstvo, a niti jedna na poloaj Elizabete u tim dogaajima. Odlina kritika dotadanje
historiografije i potenciranje motiva i rezultata Elizabetine politike dato je u radu Munk, Kraljica
i njezina krinja, 99-103. Takoer vidjeti i poglavlje The Years of Crises (1382-1403) u: Engel,
The Realm of St. Stephen, 195-208.
63
, , 151; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 169; Ani, Putanja klatna, 230.
64
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 275.
65
, I , 318.
59

60

153

denan dautovi

otvaranja trga soli u Novom te formiranja bosanske mornarice, vie bili usmjereni da
izazovu ustupke od strane ugarskih vladarica, nego to su mu bile u planu aspiracije prema Dubrovniku. Kraljice su se u poetku pokuale oduprijeti, tako da 15. aprila 1383.
godine izdaju zabranu da se sol dovozi u Novi,66 a zatim se i ale Veneciji zbog njihove
uloge u formiranju Tvrtkove mornarice.67 Treba istai da je ponaanje Elizabete u ovim
krizama, tipino ponaanje jednog ugarskog vladara. Ona nastupa kao kraljica svoje drave, ne marei za porijeklom i interesima dinastije iz koje potie. Da je Tvrtko ispravno
ocijenio svoje snage u ovim diplomatskim igrama, pokazuje injenica da je u njih uao
bez ijednog solnog kumerka unutar svoje vlasti, da bi na kraju iz njih izaao sa dva.
Pored Drijeva, koja su se, prema gore navedenoj elaboraciji, automatski vratila u
sastav Bosne po okonanju braka Elizabete i Ludovika, drugi trg soli o kojem je rije,
bio je Kotor. Veina autora je slona da je Kotor bio cijena koju je Elizabeta morala
platiti kako bi zadrala Tvrtka na svojoj strani u odnosu na ustanike voe u Dalmaciji.68 Iako nije direktno zabiljeeno u izvorima, smatra se da je Tvrtko dobio Kotor
nakon sastanka sa palatinom Nikolom Gorjanskim marta 1385. godine u Sutjesci.69
Tom prilikom Tvrtko je izdao povelju kojom se obavezao na vjernost svom kumu
i prijatelju Nikoli Gorjanskom i ugarskim kraljicama Elizabeti i Mariji.70 Na ovaj
nain, bosanski kralj je ispunio svoje ciljeve, te je u narednom periodu bio na strani
Elizabete i njene kerke. Odnos Elizabete i Tvrtka u daljem toku dogaaja vrlo je
teko pratiti. Nemogue je istai da li je bosanski kralj okrenuo lea svojoj rodici i
priklonio se ustanicima zbog njenog uea u organiziranju atentata na posljednjeg
Ivan Kukuljevi Sakcinski, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, Zagreb, 1861, 150-151;
Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 161; , I , 57-58.
67
ime Ljubi, Listine o odnoajih izmedju Junog Slavenstva i Mletake republike, knj. IV, Zagreb
1874, 206-207; Milko Brkovi, Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara Veneciji,
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU, br. 53, Zadar, 2011, 85.
68
Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 35; Ani, Putanja klatna, 230; , I
, 62; Brkovi, Srednjovjekovne isprave bosansko-humskih vladara Veneciji, 85;
, 13 16. , , , 2008, 84.
69
Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 162-163; Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 36.
70
Nos Stephanus Tuarthco, dei gratia Rex Rasie, Bosnie etc. memorie mandates tenore presencium
significamus. quibus expedit, vniuersis, quod matura deliberacione prehabita, puraque fide et sincera
veritate, absque aliquali dolo et fraude Nicolao de Gara, regni Hungarie Palatino et iudici Cumanorum, karissimo amico et compatri nostro, in omnibus amodo et deinceps totam fidelitatem contra
quamlibet personam, locis et temporibus opportunis, demptis tamen saluis et antepositis semper seruiciis et fidelitatibus per nos illustrissimis dominabus, predilectisque sororibus nostris, Elizabeth et
Maria Hungarie etc. ac Hedwigis, Polonie reginis obseruatis et perhempnaliter obseruandis, vsque
vitam nostram iuxta posse exhibere, obseruare promittimus et assumimus, ac nihilominus ad omnia
praemissa obseruanda nos obligamus. In cuius rei testimonium presentes concessiumus litteras nostras pedentis sigilli nostri munimine roboratas. Datum in aula nostra regali Sutischa. Anno Dom. M.
CCC. LXXX. quinto. Vicesima octaua die mensis Martii. Georgii Fejer, Codex diplomaticvs Hvngariae ecclesiassticvs ac civilis, tom X, vol. I, Budae, 1834, 260.
66

154

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

pripadnika anuvinske dinastije Karla Drakog 24. februara 1386. godine.71 Tvrtko
svakako nije ni imao vremena na konkretnije akcije, jer samo est mjeseci kasnije, 25.
jula 1386. godine u bitci kod Gorjana, poginuo je Nikola Gorjanski, dok su kraljice
zarobljene i sprovedene najprije u Gumnik, grad jednog od voe ustanika, zagrebakog biskupa Pavla, a zatim su preko Krupe sprovedene u tvravu Novigrad nedaleko
od Zadra.72 U toj svojoj tamnici ivot je okonala Elizabeta, bosanska princeza i
ugarska kraljica.73 Poetkom januara 1387. godine, okrutno je zadavljena74 pred oima svoje kerke Marije.75 Njeno tijelo je najprije ukopano u samostanu sv. Krevana
u Zadru, da bi zatim bilo prenijeto u Ugarsku.76
Umjesto zakljuka
itav spektar informacija o odnosima ugarske kraljice Elizabete sa svojom rodnom domovinom pokazuju kako je njeno dosadanje zanemarivanje u historiografiji bilo plod neprepoznavanja njenog znaaja, zamagljenog odlaskom na inostrani
dvor. Bilo da se ti podaci odnose na visoke meudravne odnose, koje je Elizabeta
za ivota Ludovika donekle usmjeravala, a nakon njegove smrti direktno diktirala,
bilo da se oni tiu svakodnevnih situacija ili patronatstva nad umjetnikim djelima,
nekadanja bosanska princeza bila je vrlo aktivna kraljica Ugarske, koja je teila da
bude ukljuena u sve aktualne poslove. Centralna tema naeg izlaganja jeste pitanje
Huma kao Elizabetinog miraza, teritorija koji je kao nekadanji ugarski posjed izazivao razdor u meususjednim odnosima, tanije pokuaj promocije teorije da je
taj miraz bio privremena rtva bosanskog bana, kojom je osigurao svojoj dinastiji
ugledno mjesto u kolau evropskih vladajuih porodica. Vijesti iz izvora, pravna
podloga i praksa iskazana kroz poznate primjere, pokazuju da je ponueni zakljuak
utemeljen. Najburniji odnosi Elizabete i Bosne javljaju se nakon smrti njenog mua,
, I , 64; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 169.
okovi, Elizabeta, 32.
73
Boravku dviju kraljica u zarobljenitvu u Novigradu posveena je jedna stara i pomalo zaboravljena
rasprava: Giuseppe Alaevi, La prigionia delle regine Elisabetta e Maria nel castello di Novigrad,
Bullettino di archeologia e storia dalmata, 2-4, 1879.
74
Postoji vie teorija o tome ko je bio naredbodavac ovog okrutnog ina. Raki i Alaevi prenose
predanje da je rije o Ivanu Horvatu (Raki, Pokret na slavenskom jugu, 135-136; Alacevic, La
prigionia, 135), Nada Klai optuuje Ivana Palinu (Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem
vijeku, 657); dok je nama ostala nepoznata identifikacija Giornard of Croatia koju donosi jedna
opirna enciklopedija biografija iz XIX stoljea ( Joseph Thomas (ed.), The Universal Dictionary of
Biography and Mythology, Vol. II, New York, 2009 (2nd edition.), 839).
75
Engel, The Realm of St. Stephen, 199; Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, 168; ,
, 154;
76
Raki, Pokret na slavenskom jugu, 136; Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 657;
Memoriale Pauli de Paulo patritii Iadrensis (1371-1408), (prir. Ferdo ii), Vjestnik kraljevskog
hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, god. VI, sv. 1-2, Zagreb, 1904, 22.

71

72

155

denan dautovi

tj. za vrijeme obavljanja regentske uloge. Bosanski vladar u tim je dogaajima mnogo
vie profitirao, budui je dobio grad Kotor i ustvari ve tada poeo svoju ekspanziju
na primorske komune Jadrana. Kraljica Elizabeta imala je veoma ambiciozne planove, a to to su oni propali, prije treba pripisati historijskom vremenu u kojem se ona
pojavila, vremenu velikih osvajaa poput Ludovika I ili Stjepana II i Tvrtka I, nego
li njezinoj nesposobnosti. Ova kraljica tako ostaje tragini lik bosansko-ugarskih
odnosa druge polovine 14. stoljea, lik u kojem su se ispreprele sve slinosti i razlike
dvaju susjednih srednjovjekovnih drava i drutava.

156

bosansko-ugarski odnosi kroz prizmu braka ludovika i velikog i elizabete

Denan Dautovi
Relations between Bosnia and Hungary through the prism of the Marriage
between Louis the Great and Elizabeth, the Daughter of Stjepan II Kotromani
Summary
Elizabeth (1335? 1387) as the daughter of one of the most powerful Bosnian
rulers, ban Stjepan II Kotromani and the wife to one of the most glorious
Hungarian King Louis I, was in the centre of complex inter-dynastic relations of
two neighbouring countries. From the first mentions in the sources, this princess
was linked to the area of Western Hum in the context of the dowry she would
bring to the family of her future husband. This was fulfilled after her marriage to
the Hungarian ruler in 1353. That part of Hum, between the rivers Neretva and
Cetina remained under Hungarian rule until Louis death in 1382 after which it
was, most probably via legal inter-dynastic relations, reclaimed by Bosnia. As Queen
of Hungary, Elizabeth showed her affection toward the dynasty she originated from
and some authors even attribute the passivity of Hungary on Tvrtkos coronation
in 1377 to her influence on the court. With her arrival on the throne, as Queen
regent on behalf her minor daughter Mary, Elizabeth began a difficult struggle
for the maintenance of rule and thus started a big crisis in Hungary which would
finally end with the change of the ruling dynasty. At the same time, in the field
of Hungarian-Bosnian relations, it was the time when Bosnia, led King Tvrtko I,
reached the peak of its power and when maybe for the first time in history Bosnia
dictated the conditions of her relations with Hungary. In the whirl of events,
Elizabeths life ended tragically and for a long time she represented a paradigm of
failure of a woman on the throne. The truth seems somewhat different because
Elizabeth proved to be a very skilful and ambitious ruler whose ideas and plans for
the future of the Hungarian Kingdom failed because of a successfully conducted
ambush by rebels. The marital connections of the two dynasties in Middle Ages
remain a subject which deserves a research based on a broader basis since the
present state of historiography is very scarce. This article represents a first attempt
in Bosnian historiography to present a complete review of the life of Elizabeth, the
Bosnian princess on the Hungarian court.

157

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


94(497.6)13
347.62(497.6)13
929 Doroteja, bosanska kraljica

amer dardagan

O bugarskim princezama na bosanskom dvoru sa


posebnim osvrtom na kraljicu Doroteju

Apstrakt: U radu se opisuju enidbene veze bosanskih vladara Stjepana II i Tvrtka I za


bugarske nevjeste to su ujedno pouzdani pokazatelji ivih veza izmeu bosanskog i bugarskog dvora. Dalje, utvruju se razlozi i motivi sklopljenih brakova, diplomatska aktivnost
koja je do njih dovela, te se pokuava odgonetnuti to vie o identitetu bugarskih princeza
sa posebnim osvrtom na ivotni put Doroteje Vidinske od statusa bugarske princeze preko
nezavidnog poloaja zatvorenice i taoca na ugarskom dvoru, pa sve do ponovnog uzdizanja
do statusa prve bosanske kraljice (1374-1390).
Kljune rijei: Stjepan II, Mihajlo iman, Grgur Stjepani, nepoznata bugarska princeza, Ludovik I, Tvrtko I, Doroteja, Elizabeta Kotromani, Trnovo, Vidin, Trstivnica, enidbene veze.
Abstract: This paper describes the marital relationships of Bosnian rulers Stjepan II
and Tvrtko I with Bulgarian brides which are at the same time reliable indicators of the
existing links between the Bosnian and Bulgarian court. Next, we determine the reasons
and motives of marriages and the diplomatic activity that has led to them. We attempt to
figure out more about the identity of Bulgarian Princesses with a special emphasis on the
life of Doroteja of Vidin started from her status of a Bulgarian Princess to her position as
the prisoner and hostage on the Hungarian court and finally to the re-elevation of her noble
status when she assumed the position of the first Bosnian Queen (1374-1390).
Key words: Stjepan II, Mihajlo iman, Grgur Stjepani, unknown Bulgarian Princess,
Ludovic I, Tvrtko I, Doroteja, Elizabeth Kotromani, Trnovo, Vidin, Trstivnica, marital
relationships.

Iako se do sada pojavilo nekoliko studija i monografija, koje obrauju odnose izmeu Bosne i njenih susjeda, takvi su odnosi sa zemljama u daljem okruenju, usljed
nedostatka relevantnih izvora, prezentirani u naoj historiografiji sa svega nekoliko
159

amer dardagan

pojedinanih radova. U ovu kategoriju zasigurno da ne ubrajamo bosansko-ugarske ili


bosansko-mletake odnose iji se kontakti mogu pratiti putem brojnog diplomatikog
materijala, za razliku od onih srednjovjekovnih zemalja za koje postoje snane indicije
da su takoer odravale veze sa Bosnom, ali za koje naalost nemamo vrste podloge u
historijskim izvorima prvog reda. U takve srednjovjekovne zemlje svakako ubrajamo i
Bugarsku, pa tako do danas nije sauvana niti jedna povelja, akt ili prepiska izmeu bosanskog i bugarskog dvora. To je najvjerovatnije i najvaniji razlog zato odnosi Bosne
i Bugarske nisu do sada obraivani kako u naoj, tako niti u bugarskoj historiografiji.
Naime, interesovanje za ovu temu svodilo se uglavnom na parcijalne i usputne opaske
istraivaa o poznatim historijskim injenicama i fragmentima odnosa koji nasluuju
dublje politike, ekonomske, vjerske i kulturne veze. U tom smislu, tumaenje i definisanje odnosa dvije srednjovjekovne drave, posebice od druge polovine 14. stoljea
kada su najvei bosanski vladari stupili u enidbene veze sa bugarskim princezama,
izazovan je, ali opet, i vrlo zahtjevan zadatak.
enidba bosanskih vladara Stjepana II i Tvrtka I za bugarske nevjeste prvi su pouzdani pokazatelji ivih veza izmeu bosanskog i bugarskog dvora iza kojih se krije dublja politika pozadina vjerovatno nastala kao rezultat ranije ustaljenih odnosa. Ipak,
do prve polovine 14. stoljea ne moe se govoriti o bosansko-bugarskim odnosima u
pravom smislu te sintagme. Tek enidbom bosanskog bana Stjepana II (1322-1353)
s bugarskom princezom u ljeto 1329. godine moemo govoriti o direktnim vezama
izmeu bosanskog i bugarskog dvora. Izvor koji nam sugerie da je do vjenanja zaista dolo predstavlja povelja bosanskog bana Stjepana II velikom knezu Grguru Stjepaniu 1329/1330. godine, koja pripada grupi povelja bana Stjepana II iz arhiva u
Krmendu, koje je poetkom prolog stoljea u dva navrata objavio Lajos Thallczy.1
Informacije o poslanstvu Grgura Stjepania i sklopljenom braku izmeu bosanskog
bana i bugarske nevjeste upotpunjavaju i podaci iz Dubrovakog arhiva.2
Za neto kasniji period druge polovine 14. stoljea znaajne su informacije
koje pronalazimo u hronikama, iji su autori u svoja djela ugraivali kasnije nestali
izvorni materijal i izgubljene spise drugih autora, to ih i danas ini referentnim.
Meu njih ubrajamo Mavra Orbinija ( 1614)3 i bugarskog grofa Julijana Pejaevia
(1833-1906),4 tvorca porodine hronike Pejaevia u vidu genaolokog istraivanja
 judevit Thallczy, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje
L
kermendskog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, br. 18, Sarajevo, 1906; Isti, Studien zur Geschichte
Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen und Leipzig, 1914.
2
Monumenta Ragusina, Libri reformationum, JAZU, Monumenta spectantia historiam Sclavorum
meridionalium, vol. XIII, sv. II, Zagrabiae, 1882).
3
, , , , 1968.
4
Julijan Graf Pejacsevich, Forschungen uber die Familie der Freiherren und Grafen Pejacsevich und die
stammverwandten Freiherrn von Parchevich, Czerkiczy, Knezevich und Thoma-Gionovich (Illustr.).
Bd. 1-4, Wien, 1876.-1890.
1

160

o bugarskim princezama na bosanskom dvoru

bugarske plemike porodice Kneevi-Parevi, iji su pojedini lanovi mogli imati odreene veze sa bugarskim i ugarskim dvorom, te ije su aktivnosti vezane za
bugarsku proncezu Doroteju u vrijeme njenog suanjstva na dvoru ugarskog kralja
Ludovika I.
enidba bana Stjepana II za bugarsku princezu prvi je jasan i pouzdan pokazatelj
direktnih veza izmeu dvaju vladajuih dinastija, Kotromania u Bosni i imana u
Bugarskoj. Pomenuti brak bosanskog bana bio je zapravo izraz i garant saveza sa
bugarskim carem Mihajlom imanom (1323-1330), te ga je stoga potrebno posmatrati u irem politikom kontekstu, naroito u odnosu dvaju zemalja prema Srbiji
poetkom 14. stoljea.5
Naime, krajem 13. stoljea srpska ekspanzionistika politika bila je usmjerena
u pravcu sjeverne Makedonije, a nastavljena je i za vladavine srpskog kralja Milutina i brata mu sremskog kralja Dragutina. Njihove zajednike vojske sjedinjene na
Moravi 1284. godine duboko su prodrijele sve do Svete gore i dalje do same granice
Makedonije i Trakije. Neuspjena nastojanja vizantijskih imperatora Mihajla VIII
i Andronika II da zaustave prodor srpskih snaga uzrokovana su prvenstveno angamanom vizantijske vojske u Maloj Aziji to je rezultiralo da se srpsko-vizantijska
granica pomjerila daleko na jug ime je Vizantija izgubila gradove: Strumicu, Prosek, Prilep i Ohrid.6
Vizantija, pa tako i Bugarska, nisu znale adekvatno odgovoriti na agresivnu srpsku
ekspanzionistiku politiku, koja je davala rezultate kako na vojnom planu, tako i na
polju diplomatije. Znaajna diplomatska pobjeda kralja Milutina u odnosu na Vizantiju i Bugarsku ogledala se u tome to je Vizantija zvanino prihvatila srpska osvajanja
u Makedoniji, a jo vanija je odluka da se srpski kralj Milutin oeni Simonidom, kerkom vizantijskog cara Andronika II.7 Ovakvim stanjem ustvari najvie je bila pogoena Bugarska koja, nakon srpsko-vizantijskih pregovora 1297-1299. godine ne samo da
je ostala bez teritorija prema kojem je imala pretenzije u odnosu na vizantijsku vlast u
Makedoniji,8 ve je ostala u potpunosti usamljena i bez mogunosti da aktivno sudjeluje u dogaajima oko nje. Nakon propasti bugarskog plana da se jedna bugarska princeza uda za srpskog kralja Milutina i tako kupi mir sa ratobornim srpskim kraljem,9
a kada je slian pokuaj dogovora sa vizantijskim dvorom propao nakon to se kralj
Milutin oenio kerkom vizantijskog cara Andronika II, ovakvo stanje stvari prosto je
natjeralo bugarski dvor da trai savez u svom daljem okruenju.
 -, II.
1329./1330. , , . 3, 2004, 24.
6
 , XIV , , 1986, 12
7
Isto, 13
8
, , , 2001, 55.
9
, , 13.
5

161

amer dardagan

Bugarski car Mihajlo iman je tokom 1329. i prve polovine 1330. godine inio
ozbiljne pripreme za obraun sa Srbima. Prvo je kupio za svoju vojsku tatarske i osetske najamnike, a nakon toga poeo je sa traenjem saveza protiv srpskog kralja Stefana
Deanskog.10 Utvrdio je savez sa Grcima, vlakim knezom Jovanom Basarabom,11 nakon smrti vizantijskog cara Andronika II sa novim carem Andronikom III, a nekad u
prvoj polovini 1329. godine postoje indicije da je takav savez vjerovatno sklopljen i sa
Bosnom bana Stjepana koja se poela politiki i ekonomski uzdizati.
S druge strane u Bosni, nakon to se uspjeno oslobodio pritiska ubia, ban
Stjepan II osmislio je ambiciozan plan osvajanja Zahumlja od srpske vlasti. U tom
zapadnom dijelu srpske drave odmetnula se plemika porodica Branivojevia na
podruju od dubrovakog zalea do Neretve, koje se nalazilo u neposrednom susjedstvu bosanskog bana. Ugroenim su se osjeali i Dubrovani pa su sklopili savez
sa banom Stjepanom II, te su udruenim snagama potukli Branivojevie. Srpski kralj
Stefan se u taj rat nije mijeao, ali se nije pomirio sa posljedicama kada je uvidio da
su Dubrovani zadrali Ston i da je bosanski ban zaposjeo dolinu Neretve. Uspjeno
ratovanje protiv Branivojevia donijelo je Bosni znatan dio Huma, ime je Bosna po
prvi put izbila na obalu Jadranskog mora i dobila jedan od najvie koritenih puteva
iz Primorja u unutranjost.12 Banovo irenje na raun Srbije bilo je vee od zemalja
Branivojevia, a nakon to se poeo i u svojoj slubenoj tituli nazivati gospodar
humski bio je izloen rastuem neprijateljstvu Srbije. Ubrzo je uslijedio rat protiv
Srbije za koji se sa tanom sigurnou ne moe govoriti kad je poeo, ali odreeni
podaci ukazuju da je trajao tokom 1328. i 1329. godine.13 Rat Bosne i Srbije u ovom
periodu pogodovao je Bugarskoj cara Mihajla, koja je upravo tada traila savez protiv srpskog kralja Stefana.
Na osnovu povelje bana Stjepana II velikom knezu Grguru Stjepaniu 1329/1330.
godine,14 poznato je da je ovaj bosanski velika, koji je vjerovatno uivao veliki ugled
kod bosanskog bana, predvodio poslanstvo bosanskog vladara na dvoru Mihajla imana u Trnovu. Tamo je u okviru svoje vjerne slube imao zadatak da dovede bugarsku princezu, a buduu bosansku banicu iz Bugarske u Bosnu. Sa obzirom da su brane
veze bile odraz politikih odnosa, veliki knez je ovom prilikom vjerovatno odigrao i
diplomatsku ulogu. Grgur je ispunio svoju dunost, te je doveo bugarsku princezu
na bosanski dvor kao to nam to i sugerira povelja bana Stjepana 1329./1330. godine
rijeima: To mu dasmo za njegovu vjernu slubu, tada kada ga poslasmo pred naom
, , I, 55.
, , , 2. , , 1997, 111.
12
, , , 1964, 90.
13
, , 111.
14
Thallczy, Istraivanja, 406-407
10
11

162

o bugarskim princezama na bosanskom dvoru

vlastelom po gospou moju caru bugarskom, i u tome nam poslui pravo i vjerno.15 O poslanstvu Grgura Stjepania i o vremenu kada je brak bana Stjepana i bugarske princeze
sklopljen govore podaci i iz Dubrovakog arhiva. Tako je 3. juna 1329. godine zabiljeeno da je bosanski ban proslavio dolazak svoje mlade,16 to bi odgovaralo opim
prilikama tog vremena. Stoga bi misija velikog kneza bila obavljena barem mjesec dana
ranije, s obzirom da je putovanje do Trnova i nazad trajalo vie od mjesec dana.17
S obzirom da smo prethodno govorili o politikom kontekstu sklopljenog braka,
sada bi panju usmjerili na linost bugarske princeze o kojoj naalost nemamo gotovo nikakvih podataka, pa nam stoga nije poznato ak niti njeno ime. Postoji teorija
da se radi o kerki bugarskog cara Mihajla imana, meutim u naoj se povelji ne
kae ija kerka je bila banova nevjesta, odnosno nije pouzdano da je u pitanju kerka bugarskog cara. Naime, iz prvog braka sa srpskom princezom Anom, car Mihajlo
nije imao kerke, a iz drugog braka sa vizantijskom princezom Teodorom imao je
kerku nepoznatog imena, ija je sudbina, poslije 1330. godine nepoznata.18 Carev
brat Belaur nije imao poroda za koji se zna, a careva sestra Keraca Petrica, ena despota Sracimira, imala je dvije kerke: jedna je Jelena, supruga cara Duana, a druga
je Teodora o kojoj se osim imena nita ne zna.19 Sljedee bi pitanje bilo da li je brak
sa bugarskom nevjestom potrajao due od bitke na Velbudu 28. juna 1330. godine i
da li je iz tog braka bilo djece. Odgovor bi mogao da bude potvrdan, jer dubrovako
Veliko vijee 7. februara 1333. godine donosi odluku da se banu poalje poklon u
ast roenja njegovog sina.20 Tano o kom sinu se radi ne moe se tano odrediti jer
je ban Stjepan II imao vie sinova o emu govore i podaci iz Dubrovakog arhiva
gdje se spominju sinovi i nasljednici, a to nam sugerira i banova povelja Dubrovniku od 15. februara 1333. godine.21
Brak sa bugarskom nevjestom trajao je oko est godina 1329-1335, a okolnosti
koje su dovele do njegovog okonanja nisu nam poznate. Do prekida braka moglo je
doi eventualnom smru banice, a mogao je zavriti i usljed promjenjenih politikih
okolnosti koje su bana Stjepana II okrenuli od vojno i politiki oslabljene Bugarske.
Naime nakon poraza bugarske vojske kod Velbuda (ustendil) 28. juna 1330. godine
Bugarska je u potpunosti poraena. Poslije ove loe sudbine Bugarske, raspao se i savez
usmjeren protiv Srbije, a iji je pokreta bio bugarski car Mihajlo iman. Raspad ovog
saveza imao je direktne implikacije na politiki sklopljen brak izmeu Stjepana II i
-, II. , 24.
Monumenta Ragusina, II, Zagrabiae, 1882, 323.
17
-, II. , 25.
18
Isto.
19
Isto.
20
Isto.
21
Isto.
15
16

163

amer dardagan

bugarske princeze nepoznatog imena. Poznato je da se bosanski ban oenio i po trei


put, 1335. godine, sa Jelisavetom, kerkom kujavskog kneza Kazimira, ime je uvrstio
svoj odnos prema ugarskom kralju Karlu Robertu (1302-1342).22
Bugarska princeza Doroteja,23 kerka je vidinskog cara Ivana Stracimira i njegove ene Ane, kerke vlakog kneza Nikole, a roena je oko 1355. godine u Vidinu.
Povelja bana Tvrtka izdana u Ilijinom selu 8. decembra 1374. godine povodom
njegovog vjenanja sa bugarskom princezom Dorotejom dragocjen nam je izvor
koji nam prvi govori o novoj bosanskoj banici i kasnijoj prvoj bosanskoj kraljici, a
sadraj ove povelje nam je poznat zahvaljujui papi Grguru IX. koji je istu potvrdio
31. oktobra 1375. godine.24
Doroteja kao prva bosanska kraljica javlja se i kao svjedok u sveanoj Tvrtkovoj povelji od 10. aprila 1378. godine, a za nas je vaniji drugi dio povelje koji je
napisan u Trstivnici gdje su dodane zakletve obiju kraljica, majke Jelene i supruge
Doroteje. Ova neobino sveana potvrdnica dubrovakih povlastica sadri mnoga
obeanja bosanskog kralja, a sva obeanja Tvrka I Dubrovanima potvruje i s bogodarovannoju mi kraljevstvu materiju, gospoom kira Elenom i s gospom kraticom kira
Dorotiom i s izbrannimi vlasteli kraljevstva mi.25 U povelji je zabiljeeno takoer da
su kraljice u Trstivnici poloile zakletvu v crkvi svetago Grgura i s naimi vlasteli.26
Ova se povelja inae uzima u historiografiji kao dokaz o Tvrtkovu brzom uivljavanju u novi politiki ivot. Ona je naime odraz preuzetih pravnih normi i dvorskog
ceremonijala srpskih vladara, pa je tako Tvrtkova majka u novom sjaju morala postati od potene gospoe gospoa kira Elena, a njegova ena je sada gospoja
kraljica kira Doroteja.27
Bez izvora danas je teko rei koji su motivi rukovodili Tvrtka u ovoj enidbi, meutim postoje odreeni nagovjetaji koji sugeriu da su njegovu odluku uvjetovale
ili barem pomogle utjecajne linosti van bosanskog dvora. Jedna od takvih znaajnih linosti mogao bi biti ugarski kralj Ludovik I koji je od 1365. godine uspostavio
znaajan i gotovo presudan utjecaj kako na bosanskom tako i na bugarskom dvoru,
to je bilo u skladu sa njegovim ekspanzionistikim planovima da osigura politiki i
Isto.
U bugarskoj literaturi osim Doroteja, moe se ponegdje pronai i ime Doroslava ( ,
, , 2006)
24
Tabular. vatican. secret. Gregorii XI. Reg. an. V. libr. 286. fol.186 (Eusebius Fermendin, Acta Bosnae
potissium ecclesiastica, Monumenta spectantia historiam slavorum meridionalium, vol. XXIII,
Zagreb,1892,40)
25
Franz Mikloi, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae 1858.
(Graz 1964), 186.
26
Isto, 186.
27
Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1994, 264.
22
23

164

o bugarskim princezama na bosanskom dvoru

ekonomski monopol nad vladarima na ovom prostoru.28 Naroito je Ludovik I ostavio


beskrupulozan i okrutan dojam na bugarski dvor i lanove bugarske kraljevske porodice, meu kojima i na bugarsku princezu Doroteju. Naime, Ludovik I je prvo od
bugarskog cara Ivana Stracimira traio da prizna vazalni odnos prema Ugarskoj, a
nakon to je dobio negativan odgovor iz Bugarske, poeo je sa pripremama za njeno
osvajanje. Ugarska vojska je 1. maja 1365. godine dola do Vidina, a ve sljedeeg
dana zauzeta je bugarska prijestolnica.29
Ivan Stracimir je zajedno sa porodicom odveden iz prijestolnice i zatvoren u tamnicu Humnik u Slavoniji.30 Vjeruje se da je bugarski car ostao etiri godine zarobljen, te je 1370. godine vraen na prijestolje kao ugarski vazal, a zauzvrat je bio
prinuen ostaviti svoje keri na ugarskom dvoru kao garanciju njegove vjernosti i
odanosti ugarskom kralju. Orbini spominje da je Doroteja postala neka vrsta dvorske dame (damigella) ugarske kraljice i da je Tvrtko bio upozoren na nju s te strane.
Nije do kraja jasno koja je kraljica skrenula bosanskom banu panju na bugarsku
princezu, tj. da li se radilo o kraljici Elizabeti, majci Ludovika I, ili kraljici Elizabeti,
eni pomenutog kralja. Vjerovatnija je pretpostavka da se ipak radilo o supruzi Ludovika I, kraljici Elizabeti koja je bila mnogo blia bosanskom dvoru zbog injenice
da je i sama iz dinastije Kotromania. S obzirom da je Doroteja bila dvorjanka kraljice Elizabete na ugarskom dvoru, nije iskljuena mogunost da je ugarska kraljica
posredovala kod kralja Ludovika da se Doroteja pusti iz suanjstva, te da postane
ena bosanskog bana Tvrtka. Svakako je enidba Tvtka I za ovu bugarsku princezu
odgovarala i kralju Ludoviku I koji bi na taj nain ostvario tjenju vezu i kontrolu
nad ovim esto nestabilnim prostorom nad kojim je imao politike i ekonomske interese. Ipak, ideja o enidbi sa Dorotejom mogla je doi vrlo lako i od samog Tvrtka,
koji bi na taj nain stvorio jedan prijateljski front, koji bi obuhvatao Bosnu, Srbiju
i Bugarsku, to nije bila nimalo zanemariva stvar, pogotovu u vrijeme kada je takav savez bio neophodan budui je s istoka nadirao jedan opasan neprijatelj, mona osmanska imperija. ak i u odnosu prema Ugarskoj dravi ovaj zajedniki front
mogao je samo biti od koristi. I Stracimir i Tvrtko postali su 1365. godine vazali
Ludovika I samo iz nude, a ujedinjeni jakom prijateljskom i rodbinskom vezom
 odlonost bosanskog bana Tvrtka prema ugarskom kralju Ludoviku I poslije pobune vlastele
P
1365/1366. u Bosni bila je neupitna. Pomo koju mu je tada pruio ugarski kralj, za bosanskog
bana je znaila jedan novi, gotovo vazalni odnos, koji se u potpunosti razlikovao od onog odnosa
koji je ban imao u periodu 1363-1365. kada se Bosna nakon pobjeda nad ugarskom vojskom mogla
smatrati gotovo samostalnom. Do ovakvog zakljuka moemo doi prostom usporedbom titule
bosanskog bana iz 1363. godine koja je glasila bojom milou ban itave Bosne sa onom iz 1366.
godine bojom gospodina naeg Ludovika kralja milou ban Bosne, koja govori sama za sebe.
29
 , 1761 ,
, , 1977,133.
30
Isto, 134.
28

165

amer dardagan

oni su mogli i u tom odnosu dobiti slobodniji zamah i po potrebi jednog dana, bez
mnogo opasnosti, biti rijeeni svih neprijatnih obaveza prema Ugarskoj. Rad na to
tjenjem prijateljstvu izmeu ovih slavenskih drava mogao je biti samo od koristi, a
vjerovatno je ta enidba s kerkom jednog cara trebala Tvrtku i radi linog prestia.
U putanju bugarske princeze iz suanjstva moda je uestvovao bugarski plemi
rodom iz Bosne, Andrija Parevi. Prema hronici grofa Julijana Pejaevia, Parija je
imao dvojicu sinova: Nikolu Parevia-Kneevia i Andriju Parevia-Kneevia,31
koji su aktivno uestvovali u politikom ivotu Bugarske. Tako je Nikola uestvovao
u bici kod ernomena 26. septembra 1371. godine protiv Osmanlija, a zabiljeeno
je da je Parijin mlai sin Andrija neko vrijeme bio i poslanik u jednoj izrazito
vanoj diplomatskoj misiji na ugarskom dvoru Ludovika I gdje ga je kao svog ambasadora poslao lino bugarski car Ivan Stracimir.32 Postoje indicije da je Andrijina
misija na dvoru ugarskog kralja bila usko povezana sa pokuajem bugarskog cara
da oslobodi svoju kerku Doroteju iz suanjstva, nakon to je primio vijest da mu
je druga kerka umrla na ugarskom dvoru. Naime, sin Parije Kneevia, Andrija
Parevi-Kneevi je vjerovatno elio iskoristiti svoje bosansko porijeklo i trenutni
poloaj na bugarskom dvoru kako bi isposlovao njeno putanje iz suanjstva. Rezultati misije Andrije Parevia vidljivi su nekoliko godina poslije u vidu kompromisa
kada je Doroteja napustila ugarski dvor, ali se nije vratila u Bugarsku ocu, ve je
ugarski kralj Ludovik I ugovorio da ona ode u Bosnu i da se tamo 1374. godine uda
za bosanskog bana Tvrtka.33
Organizaciju vjenanja preuzela je na sebe majka bana Tvrtka, Jelena koja je eljela da ono proe to velianstvenije. Tako je zabiljeeno da je poslala 16. novembra 1374. godine poziv Splianima da prisustvuju slavlju, a jednake pozive mora
da je poslala na sve strane.34 Tom prilikom ban se ve bio izmirio sa svojim bratom Vukom, koji je zajedno s majkom prisustvovao vjenanju i svadbi. Tako je dana
8. decembra 1374. godine, u prisustvu majke Jelene, brata Vuka, bosanskih velikaa
i poslanika susjednih zemalja i gradova obavljeno sveano vjenanje bana Tvrtka,
Izvjesni ndrija Kneevi se pominje u Fojnikom grbovniku, te da je 1370. godine bio u dvorskoj
slubi bana Tvrtka. Indikativno je da grb Kneevia u Fojnikom grbovniku odgovara grbu
bugarskih Kneevia u hronici grofa Pejaevia.
32
 , - ., , 2008, 81
33
U hronici grofa Julijana dalje se navodi da je stariji Parijin sin Nikola I zbog rastue osmanske
opasnosti i pritiska bio prinuen da se preseli iz zamka Knee u sami grad iprovec. On je imao
sina Petra, a ovaj pak sina Nikolu II koji je ime dobio po djedu. Dalje se navodi da je Nikola II
uestvovao u pohodima ugarskog kralja Sigismunda protiv Osmanlija i da je imao sina Giona,
koji je pak imao etvoricu sinova: Ivana, Dimitrija, Stefana i Tomu. Tako prema hronici poznate
bugarske plemike porodice: , , i vode svoje staro
porijeklo iz srednjovjekovne Bosne. Isto, 84.
34
Marko Perojevi, Ban Stjepan Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do
godine 1463, 2. Izdanje, HKD Napredak, Sarajevo, 1991, 310.
31

166

o bugarskim princezama na bosanskom dvoru

a Dubrovani izvjetavaju da je ono bilo lijepo i sveano.35 Izvori nam naalost ne


sugeriu da li je na vjenanju i svadbi bilo poslanstvo sa bugarskog dvora.
Tako je Doroteja prola jedan dinamian put od priviligovanog statusa bugarske
princeze (1355-1365) preko nezavidnog poloaja zatvorenice u tamnici Humnik u
Slavoniji (1365-1369) i taoca na ugarskom dvoru kralja Ludovika I (1369-1374) pa
sve do ponovnog uzdizanja do statusa prve bosanske kraljice (1374-1390) u dravi
koja se ubrzano razvijala na politikom, ekonomskom i kulturnom planu uz ambicioznog suverena koji se putem ove enidbe povezao sa irim regionalnim okruenjem.
Zakljuna razmatranja
Neznatan broj izvora i relevatnih historiografskih radova koji su interpretirali meusobni odnos Bosne i Bugarske u srednjem vijeku na primjeru enidbenih i dinastikih veza upuuje na potrebu aktualiziranja ovog problema pravilnim intepretiranjem
poznatih injenica i fragmenata, te stavljanjem istih u iri historijski kontekst. U radu
se koristila dostupna literatura kako domaih, tako i bugarskih historiara, ime se uz
sveobuhvatnu kritiku revalorizaciju postojeih historiografskih dostignua, pokuao
ponuditi novi okvir tumaenja odnosa Bosne i Bugarske u srednjem vijeku na temelju
istraivanja vezanih za ulogu i poloaj bugarskih nevjesta prije i nakon njihovog dolaska na bosanski dvor.
enidba bosanskog bana Stjepana II za bugarsku princezu nepoznatog imena u
ljeto 1329, godine prvi je pouzdan pokazatelj direktnih veza izmeu bugarskog i bosanskog dvora. Pomenuti brak bio je zapravo izraz i garant saveza sa bugarskim carem
Mihajlom imanom, te je u radu posmatran u odnosu dvaju zemalja prema Srbiji
poetkom 14. stoljea. Na osnovu povelje bana Stjepana II iz 1329/1330, naalost
nismo mogli nita rei o identitetu bugarske princeze, pa nam je ak zagonetno i njeno
ime. Brak sa bugarskom nevjestom trajao je oko est godina 1329-1335, a nije do kraja
jasno da li je zavren usljed promjenjenih politikih okolnosti koje su bana Stjepana
II okrenuli od vojno i politiki oslabljene Bugarske ili je do okonanja braka dovela
iznenadna smrt bugarske nevjeste.
Politiki trougao izmeu Bosne, Bugarske i Ugarske ini se da je bio kljuan u
zakljuivanju braka izmeu bana Tvrtka i princeze Doroteje 1374. godine. U tome
su, po svemu sudei, znaajnu ulogu odigrali ugarska kraljica Elizabeta Kotromani i
moda jedan bugarski plemi rodom iz Bosne, Andrija Parevi Kneevi koga je jo u
vrijeme Dorotejinog zatoenitva, na ugarski dvor kao svog ambasadora poslao lino
bugarski car Ivan Stracimir u vezi jedne izrazito vane diplomatske misije. Tako je
Doroteja prije dolaska u Bosnu prola jedan nesvakidanji put od privilegovanog statusa bugarske princeze, preko nezavidnog poloaja zatvorenice u tamnici Humnik u
Slavoniji i taoca na ugarskom dvoru kralja Ludovika I pa sve do ponovnog uzdizanja
do statusa prve bosanske kraljice.
35

Isto.

167

amer dardagan

Amer Dardagan
Bulgarian Princesses on the Bosnian Court with special
regard to Queen Doroteja
Summary
Several sources and relevant historiographic articles that interpreted the relationship between Bosnia and Bulgaria in Middle Ages from the aspect of marital and
dynastic connections indicate the need of updating this problem by proper interpretations of familiar facts and fragments and placing them in a broader historical
context. In this paper, we used available domestic literature but also consulted the
works of Bulgarian historians. Through the revalorization of the existing achievements of historiography, we attempted to offer a new framework for the analysis
of relations between Bosnia and Bulgaria in Middle Ages on grounds of research
linked to the role and position of Bulgarian brides before and after their arrival to
the Bosnian court.
The marriage of Bosnian Ban Stjepan II with the Bulgarian Princess of an unknown name in the summer of 1329 is the first certain indicator of direct relations
between the Bulgarian and Bosnian court. The mentioned marriage was actually an
expression and a guarantee for the alliance with the Bulgarian Emperor Michael
Shishman, and therefore the author considers it within the context of the relation of
these two countries towards Serbia at the beginning of the 14th century. On the basis
of the charter of Ban Stjepan II from 1329/1330, we unfortunately could not say
anything about the identity of the Bulgarian Princess and therefore even her name
remains undisclosed. The marriage with the Bulgarian bride lasted for six years
(1329-1335), and it is not clear whether it was ended due to the change of political
circumstances which turned Ban Stjepan II away from the military weakened Bulgarian state or was the marriage ended by the sudden death of the Bulgarian bride.
The political triangle between Bosnia, Bulgaria and Hungary seems to have been
crucial for the marital bond between Ban Tvrtko and Princess Doroteja in 1374. A
significant role in this was assumed by Elizabeth Kotromani, and probably also by
a nobleman of Bosnian origins, Andrija Parevi Kneevi, who was at the time of
Dorotejas captivity sent personally by the Bulgarian Emperor Ivan Stracimir as his
ambassador to the Hungarian court because of an extremely important diplomatic
mission. In this way, before her arrival in Bosnia, Doroteja passed an unusual path
from the privileged status of a Bulgarian Princess to the non-envious position in the
dungeon of Humnik in Slavonija and a hostage on the court of the Hungarian King
Louis I to her re-elevation to the status of the first Bosnian Queen.

168

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


94(437.3)14

emir o. filipovi

Kerka i unuk bosanskog vladara?


Prilog prosopografiji i heraldici Kotromania*

Apstrakt: U ekoj historiografiji se ve odavno barata podatkom, koji je inae nepoznat


domaim historiarima, da se u testamentu vojvode Pemeka Opavskog (1366-1433) spominje njegova trea supruga Jelena (Helena), batinica bosanske krune. Tako formuliran naslov
ove ene naveo je jednog njemakog historiara umjetnosti na pomisao da se tu zapravo radi
o kerki jednog od bosanskih kraljeva. Prema tome bi i sin kojeg je ona imala sa ekim plemiem bio unuk bosanskog kralja koji je imao pravo na prijestolje Bosanskog kraljevstva. Poto
su njegovu tezu preuzeli i eki heraldiari i historiari, u radu se na osnovu rezultata eke historiografije predstavljaju pojedinosti o ovoj prii, te se detaljnije propituje osnovanost nekih
pretpostavki iznesenih o potomcima jednog od bosanskih vladara u ekoj.
Kljune rijei: Vojvoda Pemek Opavsk, kneginja Jelena, Kralj Tvrtko I Kotromani,
Opava (njem. Troppau)
Abstract: Czech historians have long been aware of the information, otherwise unknown to domestic historians, that the testament of Duke Pemek of Opava (1366-1433)
refers to his third wife Jelena (Helena) as the successor of the Bosnian crown. The title
of this woman, formulated in this way, served as a basis for one German historian of art to
think that she was a daughter of a Bosnian ruler. According to this, the son that she had
with the Czech nobleman would also be the grandson of the Bosnian King who could claim his right to the throne of the Bosnian Kingdom. Since Czech heraldists and historians
accepted his thesis, the author uses results of Czech historiography to present details about
this story and additionally questions the grounds for some assumptions introduced about
the heirs of a Bosnian ruler in the Czech lands.
Key words: Duke Pemek of Opava, Duchess Helena, King Tvrtko I Kotromani, Opava (German: Troppau)

 oristim ovu priliku da izrazim duboku zahvalnost kolegi Adinu Ljuci koji mi je pomogao u
K
pribavljanju literature neophodne za nastanak ovog rada.
169

emir o. filipovi

Sklapanje branih veza bilo je osnovno sredstvo iroko zamiljene dravne politike srednjovjekovnih vladara, u okviru koje su formirana manje ili vie korisna saveznitva sa udaljenim zemljama. Ta opeprihvaena praksa tadanjeg vremena, koja
je nalagala da se plemenite kerke i sestre, kao i druge dvorjanke, udaju u blie i dalje
susjedstvo, podrazumijevala je da one na taj nain rtvuju sopstvenu sudbinu radi
viih dravnih interesa. Takvi brakovi, iji nam dublji politiki smisao zbog nedostatka izvora ponekad nije posve jasan, sklapani su zbog razliitih motiva a najee
su ovisili o trenutnom politikom kontekstu i odnosu snaga koji je vladao u regiji.1
U historiji srednjovjekovne Bosne imamo mnogo poznatih primjera brakova
sklopljenih na taj nain i s navedenim ciljevima, ali za neke sluajeve nam uope nisu
sauvani nikakvi tragovi u historijskim dokumentima. Poto se ve due vremena
smatra da je glavnina genealokih i prosopografskih pitanja o Kotromaniima, vladarskoj dinastiji Bosanskog kraljevstva, ve rijeena, pronalazak a potom i ponovna
analiza manje poznatih podataka, predstavljaju rijetkost koja moe obogatiti i upotpuniti naa dosadanja saznanja.2
Jedan takav podatak je ve due vremena operativan u ekoj historiografiji. Naime, u testamentu vojvode Pemeka I Opavskog, koji je preminuo 1433. godine, spominje se njegova trea supruga Jelena, izvorno Helena, batinica bosanske krune.
Tako formuliran naslov ove ene naveo je njemakog historiara umjetnosti Edmunda
Wilhelma Brauna (1870-1957) na pomisao da se tu zapravo radi o kerki jednog od
bosanskih vladara.3 Prema tome bi i sin kojeg je ona imala sa ekim plemiem bio
unuk bosanskog kralja koji je imao pravo na prijestolje Bosanskog kraljevstva. Njegove
stavove prihvatio je i promovirao eki heraldiar Frantiek Chocholat nakon kojeg
su ih preuzeli i brojni drugi eki historiari.4 Poto oni do sada nisu bili poznati naoj
historiografiji,5 ti stavovi svakako zasluuju da im posvetimo detaljniju panju.
 poredi primjere skupljene u radu ,
U
XV , u: 1459. , (ur.
), , , . CXXXIV, ,
. 32, , 2011, 203-214.
2
U posljednje vrijeme genealogiju dinastije Kotromania pokuao je upotpuniti Sran Rudi ukazujui na spominjanje brae kralja Stjepana Tomaa u izvorima. Usp. ,
, ,
. 5, , 2008, 149-156.
3
Edmund Wilhelm Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der
Przemisliden, Zeitschrift fr Geschichte und Kulturgeschichte Schlesiens, 13. Jg., Troppau, 1918, 73-83.
4
O tome u nastavku teksta.
5
Iako se kratko osvrnuo i na period srednjega vijeka tokom kojeg dolazi do prvih potvrenih
historijskih podataka o vezama izmeu ekih zemalja i Bosne, uvaeni eki historiar Ladislav
Hladk nije imao saznanja o ovoj temi. On je samo istaknuo da je Barbara, druga ena ekog
kralja Sigismunda Luskemburkog, bila [pra]unuka bosanskog bana Stjepana II Kotromania, te
da je nakon suprugove smrti ostatak ivota provela u rezidenciji udovica ekih kraljeva u zamku
1

170

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

Pemek I Opavski
Vojvoda Pemek I roen je oko 1365. godine kao deseto i najmlae dijete Mikula II, vojvode ratiboskog i opavskog, iz opavske grane dinastije ekih Pemislovia.6 (Slika 1) Ova grana osnovana je 1269. godine kada je eki kralj Pemysl II
Ottakar (1253-1278) dodijelio provinciju Opava (njem. Troppau) u ekom dijelu
leske svom prvoroenom nezakonitom sinu Mikulu I, iji je sin Mikul II tu
provinciju 1318. uzdigao na rang samostalnog vojvodstva (Slika 2). Dakle, vojvoda
Pemek I bio je praunuk ekog kralja Pemysla II Ottakara po nezakonitoj liniji
(Slika 3). Nakon smrti svoje starije brae, Pemek je kao petnaestogodinjak naslijedio njihove posjede, ali i neizmirene dugove. Nizom odlunih poteza, te uspjenom
branom politikom, uspio je povratiti dignitet porodice, uspostaviti suverenitet i
utjecaj nad utvrenjima koje je drao njegov otac te tako ojaati svoju poziciju meu
leskim plemstvom. Bio je pristalica dinastije Luksemburgovaca te se nakon smrti
ekog kralja Vaclava IV stavio u slubu njegovog brata Sigismunda ime je unaprijedio svoju mo, bogatstvo i utjecaj. U Sigismundovoj slubi je uestvovao i u
Husitskim ratovima u Moravskoj te je bio pasionirani pristalica krune u borbi protiv
ekih Husita.7

Slika 3: Avers i revers peata ekog kralja Pemysla II Ottakara (1253 i 1373)
Mlnice. Ladislav Hladk, Odnos eha i eke Republike prema Bosni i Hercegovini, Prilozi, br.
31, Sarajevo, 2002, 165.
6
Najbolju monografiju o vojvodi Pemeku Opavskom napisao je Martin apsky, Vvoda Pemek
Opavsk (1366-1433). Ve slubch poslednch Lucemburk, Matice moravsk Slezsk univerzita
v Opav, Brno Opava, 2006. To je zapravo njegova doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu Masarykovog univerziteta u Brnu 2005. godine. Ve je dosta zastarjelo djelo
Franz Kopetzky, Geschichte und Genealogie der Premyslidischen Herzoge von Troppau, Archiv
fr sterreichische Geschichte, Bd. 41, Wien, 1869, 38-50. Usp. takoer i rodoslovno stablo dinastije
Premisliden in Troppau und Leobschtz u: Hermann Grotefend, Stammtafeln der Schlesischen
Frsten bis zum Jahre 1740, Breslau, 1889, t. XI, p. 20, komentar na p. 57-58.
7
O tome iscrpno apsky, Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), posebno poglavlja Do slueb
Zikmunda Lucemburskho, 157-211 i Na okraji husitskho svta, 213-300.
171

emir o. filipovi

Slika 1: Rodoslovno stablo dinastije Premisliden in Troppau und Leobschtz


prema: Hermann Grotefend, Stammtafeln der Schlesischen Frsten bis zum Jahre 1740,
Breslau, 1889.

172

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

Slika 2: Lokacija Opave u granicama moderne eke Republike

Helena Bosanska
Vojvoda se ukupno enio tri puta, prvi put neto prije 1397. sa Annom od Lutza,8
zatim je drugi put izmeu 1407. i 1410. godine oenio Katarinu od Mnsterberga ( 23. aprila 1422),9 sestru Mnsterberkog vojvode Ivana, koji je bio posljednji
vojvoda iz leske dinastije Pjastovia,10 i trei put je oenio izvjesnu Helenu kojoj
emo u nastavku izlaganja posvetiti neto vie panje. Naime, o vojvodinoj treoj
supruzi se ne zna mnogo ali je izvjesno da je brak sklopljen nepunu godinu dana
nakon smrti druge supruge jer se Helena prvi put spominje ve 23. marta 1423.
godine u jednom dokumentu nastalom u kancelariji pape Martina V, bez detaljnijih odrednica, samo kao vojvodina supruga.11 Naredni put je u historijskim dokumentima susreemo u testamentu kojeg je vojvoda Pemek sastavio 18. septembra
 rantiek Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk (Nkter aspekty ovlivujc jeho postoje v obdob
F
husitskch vlek), u: Sbornk pspvk z II. setkn genealog e heraldik, Ostrava 15.-16.10.1983,
Klub genealog a heraldik Ostrava, Ostrava, 1984, 104.
9
Isto. O njenoj smrti svjedoi biljeka u nekrologu cistercitskog samostana u leskom Henrykowu
zapisana 23. aprila 1422. godine: It. d. Katherina de Monsterberg ducissa Opavie, a. d.
MCCCCXXII. Wilhelm Wattenbach, Schlesische Nekrologien, Zeitschrift des Vereins fr
Geschichte und Alterthum Schlesiens, Bd. 4, Breslau, 1862, 288.
10
Frantiek Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, Zpravodaj Ostravsk
poboky Genealogick a heraldick spolenosti v Praze, islo 20, Ostrava, 1984, 67.
11
Nobili viro Pemislao, duci Opaviensi, et Helenae, eius uxori, indulgenur, ut aliquem idoneum
et discretum presbyterum in cofessorem sibi eligere possint, Monumenta Vaticana res gestas Bohemicas illustrantia, VII/2 Acta Martini V (1423-1431), (ed. Jaroslav Eril), Praha, 1998, 429, br.
1038. Dokument je Datum Rome apud s. Petrum decimo kal. Aprilis a. sexto, tj. 23. marta 1423.
godine. Usp. Martin apsk, Cesta vvody Pemka Opavskho mezi familianty budnskho dvora. Pspvek k vytven uhersk strany v pedveer husitsk revoluce, u: Evropa a echy na konci
stedovku. Sbornk pspvk vnovanch Frantiku mahelovi, Centrum medievistickch studi,
Praha, 2004, 184; Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 104.
8

173

emir o. filipovi

1433. godine, neposredno pred smrt koja je uslijedila deset dana kasnije.12 Taj nam
dokument zapravo otkriva neto vie pojedinosti o njegovom ivotu, djeci, braku i
linosti posljednje supruge.
Prema onome to saznajemo iz njegovog sadraja, Pemek je sastavio svoj testament, kako bi izbjegao eventualne prepirke sinova Vaclava, Vilima i Ernesta, sa
njegovim najstarijim plemiima i gradskim slubenicima. U testamentu on od njih
trai da sauvaju jedinstvo, zajednitvo i snagu vojvodstva a najstariji sin Vaclav bio
je odreen za predvodnika porodice, sa zadatkom da vodi rauna da ne upadne u
dugove, te da skuplja godinje tribute.
U segmentu oporuke koji je posveen vojvotkinji Heleni, ona se spominje kao
dedika bosanska, to bi prijevodom na suvremeni rjenik zapravo znailo bosanska batinica, odnosno nasljednica.13 To je prvi i jedini put da u dokumentima
nailazimo na podatak koji upuuje na njeno porijeklo.14 Za njeno izdravanje odre okument je prvi put objavljen na njemakom jeziku u Codex Diplomaticus Silesiae, Bd. VI
D
Registrum St. Wenceslai, (Hrsg. Wilhelm Wattenbach Colmar Grnhagen), Breslau, 1865, 5455. eku verziju objavio je Jan Kapras, Testament kniete Pemka Opavskho a jeho proveden,
Vstnik Matice opavsk, islo 15, Opava, 1907, 1-7. Usp. regest u: Franz Kopetzky, Regesten zur
Geschichte des Herzogthums Troppau (1061-1464), Archiv fr sterreichische Geschichte, Bd. 45,
Wien, 1871, 230.
13
knny Heleny, ddiky Bosensk, manelky nai mil. Kapras, Testament kniete Pemka
Opavskho a jeho proveden, 2. Usp. Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 70.
14
U starijoj historiografiji je Helenino eventualno bosansko porijeklo primano s dosta rezerve.
Izdavai njemakog izdanja Vojvodine oporuke su eki tekst protumaili navodei znak
upitnika uz pridjev bosanska: Das Liebgendinge der Herzogin Helena, diediczky Bosenskey
(aus Bosnien?) seiner, Przemieks Gemahlin, Codex Diplomaticus Silesiae, Bd. VI, 54-55. Franz
Kopetzky je ve 1869. godine izrazio sumnju u taj podatak: Sie heisst im Testamente Bosenska,
was das bedeuten soll, weiss ich nicht; an Bosnien zu denken, wie es Cod. dipl. Sil. VI Nr. 187
geschehen, ist unwarscheinlich, eine bessere Erklrung ist aber schwer zu finden, Kopetzky,
Geschichte und Genealogie der Premyslidischen Herzoge von Troppau, p. 49 n. 2. Njegovo
miljenje je pet godina kasnije ponovio i Gottlieb Biermann napisavi: Im Cod. dipl. Sil. VI, Nr,
187 wird Helena diediczky Bosenskey genannt; ob sie aus Bosnien war, wie der Herausgeber des Reg.
S. Wenc. vermuther, bleibt doch sehr fraglich, Gottlieb Biermann, Geschichte der Herzogthmer
Troppau und Jgerdorf, Teschen, 1874, 195, nap. 5. Slino je postupio i Hermann Grotefend koji je
u komentaru porodinog stabla Pemislida u Opavi i Leobschtzu napisao: Helena. Ob Bosenska
etwa nicht von Bosnien?, Grotefend, Stammtafeln der Schlesischen Frsten, 57. Ovdje valja
skrenuti panju i na jedno miljenje za koje nismo uspjeli pronai uporite u izvorima i literaturi.
Naime, prema tvrdnjama Dr. Josefa Gebauera, iznesenim na slubenoj web stranici opine Opava,
Pemek Opavski je svoj trei brak sklopio sa Helenom Jagelonskom, kerkom Dimitra Korybuta,
i sestrom husitskog kapetana Sigismunda Korybutovia, roakinjom poljskog kralja Vladislava
Jagella. Gebauer zakljuuje da je ona nosila titutlu bosanske nasljednice zbog kaotinih prilika u
Bosni kada je za vrijeme poljsko-litvanske unije kralj Tvrtko II boravio u Poljskoj, te u odgovoru
na pisanja kasnijih historiara napominje da bosanski vladar nije imao kerku koja se zvala Helena.
Usp. Dr. Josef Gebauer http://www.opava-city.cz/scripts/detail.php?id=2544. Publikovno dne
22.6.2006. Meutim, Helena Jagelonska je 1407. godine bila udata za kneza Ivana II. Ratiborskog
12

174

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

ena joj je utvrda Viktejn u opavskoj regiji (Slika 4), koja se nalazi na strmoj litici
iznad rijeke Moravice (Slika 5),15 skupa sa onim to tvravi pripada, tj. orujem
i pokretnom imovinom, kao i prihod od Opave, te dvor augustinskih monaha u
Opavi,16 kojeg je vojvoda njoj prepisao nakon to mu je ona pozajmila novac kad je
bio u nevolji. Vojvoda takoer spominje i druge dugove, o kojima Helena posjeduje
isprave, i koje joj sinovi trebaju bez prepreka ostaviti i platiti.17

Slika 4: Dananje stanje tvrave


Viktejn

Slika 5: Pokuaj rekonstrukcije tvrave


Viktejn

koji je umro 1424. godine. Prema tome ona nije mogla biti trea supruga vojvode Pemeka
Opavskog jer se njegova supruga Helena u izvorima javlja u martu 1423. godine. Usp. apsky,
Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), 261.
15
Frantiek Chocholat, Hrad Viktejn a jeho drba v dob opavskch pemyslovc, Zpravodaj
Ostravsk poboky Genealogick a heraldick spolenosti v Praze, Ro. II, Ostrava, 1979, 88-92.
16
U Opavi nije bilo augustinskog samostana, pa se po svoj prilici misli ili na franjevce ili dominikance.
Kopetzky, Regesten zur Geschichte des Herzogthums Troppau, p. 230 n. 2. Usp. Emil Rzehak, Zur
alten Geschichte der ehemaligen Burg und Stadt Grtz a. d. Mohra, von 1031 bis 1500, Zeitschrift
fr Geschichte und Kulturgeschichte sterreichisch-Schlesiens, Jg. 3, Troppau, 1907/1908, p. 78 n. 3.
17
Item naped vno osvcen knny Heleny, ddiky Bosensk, manelky nai mil, zejmna
hrad Vitkenstein, se vim jeho pisluenstvm a plat na Opav zapsan, dvr nkdy Augustinv
pred Opav, kter jsme j na penzech v na piln potrbu pojench zapsali, i jin jeji dluhy,
n kter listy nae m, maji je synov nai svrchupsani spolene a svobodn pustiti, platiti a bez
velijakch zmatkv platy vnne vydavati a ji bez pikazy adn, laskav, mile a ochotn na jeji
vno na hrad Vitkenstein se vi jeji zbroji a farychavem provoditi. Kapras, Testament kniete
Pemka Opavskho a jeho proveden, 2; Usp. Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka
Opavskho, 70. Das Liebgendinge der Herzogin Helena, diediczky Bosenskey (aus Bosnien?)
seiner, Przemieks Gemahlin, nemlich die Burg Wickenstein (Wiegstein) mit Zubehr, und den
auf Troppau verschriebenen Zins, den Hof einst der Augustiner vor Troppau, welchen der Herzog
ihr fr das in seiner Noth ihm geliehene Feld verschrieben, und andere Schulden, worber sie
des Herzogs Briefe hat, sollen die Shne ihr ohne Hinderniss lassen und zahlen. und nach der
Burg Wickenstein sewssih gegij zbrogi a farychawen schaffen (mit allen ihren Waffen und ihrer
fahrenden Habe). Codex Diplomaticus Silesiae, Bd. VI, 54-55.
175

emir o. filipovi

Ukoliko Helena jeste bila nasljednica bosanskog prijestolja, ili kerka jednog od
bosanskih vladara, ili ak ukoliko to i nije bila, brak sa plemkinjom iz udaljene zemlje
je zasigurno podigao ugled vojvodi Pemku.18 Nije iskljueno da je u sklapanje ove
veze bio na neki nain upetljan i ugarski kralj Sigismund, vojvodin politiki zatitnik.19
To se posebno ne smije zanemariti ukoliko se u obzir uzmu Sigismundova brojna ali u
konanici neuspjela nastojanja da obezbijedi utjecaj u Bosanskom kraljevstvu.20
eki heraldiar Chocholat je, razmiljajui o Heleninom porijeklu, pretpostavio da je ona uistinu i bila kerka jednog od bosanskih kraljeva s kraja 14. i poetka
15. stoljea. Mislio je da bi ona mogla ak biti kerka kralja Tvrtka I, te da je roena
neposredno pred njegovu smrt, tj. oko 1391. godine. Prema pogrenim postavkama
historiografije koja je slijedila izlaganje Sigismundovog biografa Eberharda Windeckea, i Chocholat je pomislio da je Helena skupa s bratom Tvrtkom II 1408.
godine odvedena na ugarski dvor u Budim te da ju je od tamo kralj Sigismund udao
za ekog plemia.21 On je u tome iao tako daleko da je pretpostavio da je Helena,
tj. Jelena, nosila ime svoje bake, Tvrtkove majke Jelene ubike.22
U oporuci se ne spominju djeca koja je vojvoda Pemek imao sa Helenom ali
iz dokumenata nastalih u kasnijem vremenu saznajemo da su imali sina Pemyslava.23 On nije naveden u tekstu jer je vjerovatno bio veoma mlad, meutim, naslijee
njegove majke, prema testamentu nije pripalo njemu nego vojvodinim sinovima iz
prvih brakova.24 Dakle, Viktejn ve 7. marta 1435. godine dre Pemkovi sinovi
Viliam i Ernest, i prema tome se taj datum moe uzeti kao terminus ante quem za
datiranje Helenine smrti.25
Pemyslav II Opavski (cz. Pemysl II. Opavsk)
O Pemyslavu II, sinu vojvode Pemka i Helene bosanske imamo daleko vie
podataka nego o njegovoj majci. Nakon oeve smrti 1433, Pemyslavov stariji brat
Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 105.
Isto, 104. apsky, Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), 187, smatra da je Sigismund Luksemburki
tim brakom svom tieniku obezbijedio poziciju pretendenta na bosansko prijestolje.
20
O tome Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti Sveta kruna ugarska i Sveta kruna bosanska
1387-1463, Synopsis, Zagreb Sarajevo, 2006, 76-81, 143-168.
21
Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 70. Uz ovu tezu pristaje i apsky,
Vvoda Pemek Opavsk (1366-1433), 261. Jo je Mihailo Dini u radu
, , . I, . 1-2, , 1935,
352-367, utvrdio da Tvrtko II nije bio odveden 1408. godine u Ugarsku.
22
Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 104.
23
Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 68, od nekud zna da je Helena
vojvodi Pemeku pored sina rodila i ker Hedvigu, ali za to ne navodi izvor.
24
Chocholat, Hrad Viktejn a jeho drba v dob opavskch pemyslovc, 90.
25
Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 107.
18
19

176

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

Vaclav je preuzeo starateljstvo svoje troje mlae polubrae. Iako im je otac naglasio
u svojoj oporuci da se njegova zemlja ne bi trebala dalje dijeliti, braa su svakako
podijelila svoje nasljedstvo ve 1435. godine. Poto Pemyslav u toj podjeli nije dobio nikakav posjed, pretpostavlja se da je on jo od ranije bio odreen za crkvenu
karijeru. Naime, znamo da je Pemyslav od 1446. bio lan bratislavskog katedralnog
kapitula. Od 1447. studirao je teologiju u Krakovu, a od 1450. godine i u Beu.26
Nakon studija se vratio u Bratislavu gdje je 1465. dobio poziciju kanonika, te postao
kantor kolegija crkve sv. Kria u Bratislavi.27 Po smrti biskupa Jota od Romberka,
12. decembra 1467. godine, imenovan je jednim od administratora dijeceze i kandidatom za biskupsko mjesto. Protukandidat mu je bio papinski legat za Njemaku
i eku, Rudolf od Rdesheima. Kandidatura je zavrila bezuspjeno jer je Rudolf
imao jae preporuke od pape Pavla II, poljskog kralja Kazimira i gradske uprave.28
Pemyslav je ivio u Bratislavi gdje je imao kuu i gdje je 1472. godine moda bio
ukljuen i u istragu o krivotvorenju novaca.29 Bio je veliki poznavatelj umjetnosti,
skladao je pjesme na grkom i latinskom, a smatran je uenim iz podruja teologije
i alhemije. Poznat je i po tome to je napisao i traktat o astronomiji i astrologiji,
naslovljen Practica verissima ad faciendam veram et perfectam lunam, koji naalost
nije sauvan.30
Iako je bio sveenik, nije prestao biti formalni suvlasnik opavskog vojvodstva sa
svojom braom, na peatu kojim je ovjeravao svoja pisma i dokumente pisalo je: S.
Przemeslai ducis Opavie.31 Meutim, eki kralj Juraj Podjebradski ga je 1464. godine
 rantiek Chocholat, Nhrobnk kanovnka Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, ZpravoF
daj, islo 32, Klub genealog a heraldik Ostrava Domu kultury ROH VSKG, Ostrava, 1987,
17. Poznate su i neke pojedinosti o Pemekovim studijima u Beu gdje je sklopio prijateljstvo sa
leskim plemiem Protasom z Boskovicom (1482) koji je kasnije postao olomoucki biskup. Obojica su se tokom studijskih dana isticali kao pjesnici na latinskom jeziku. Alois Vojtch embera,
Historie pn z Boskowic a hradu Boskowa w Moraw, W Brn, 1836, 35.
27
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 78. Usp.
Chocholat, Nhrobnk kanovnka Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, 17.
28
Isto.
29
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 79.
30
Isto. Usp. Chocholat, Vvoda Pemek Opavsk, 107-108; Chocholat, Nhrobnk kanovnka
Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, 17.
31
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 79. Stariji istraivai bili su zavedeni injenicom da u priblino isto vrijeme ive i djeluju dvojica opavskih
vojvoda istog imena te su podatke o njima stapali u jednu linost. Npr. Kopetzky, Geschichte
und Genealogie der Premyslidischen Herzoge von Troppau, 50. Zapravo, radi se o neaku naeg
Pemyslava II koji se takoer zvao Pemyslav i koji je kao i stric imao zavidnu crkvenu karijeru. On
je bio dekan i pastor crkve u Mdlingu, nedaleko od Bea, gdje je sluio sve do smrti 17. februara
1493. godine, i gdje mu se nalazi nadgrobna ploa. Zbog toga se i u suvremenim zapisima znalo pored njihovih imena nai odrednica junior ili senior dux kako bi se mogli razlikovati. Chocholat, Nhrobnk kanovnka Pemysla, vvody Opavskho v Mdlingu, 16-19.
26

177

emir o. filipovi

primorao da se odrekne svojih prava na opavsko vojvodstvo ali je Pemyslav i dalje unato tome nastavio koristiti titulu opavskog vojvode (z Bo milosti kne Opavsk).32
Pemyslav nije bio oenjen i nije imao potomstvo za koje se zna. Umro je 16. juna
1478. godine i sahranjen je u crkvi sv. Kria u Bratislavi gdje mu se i nalazi nadgrobni spomenik u obliku ploe od pjeanika.33

Slika 6: Nadgrobna ploa Pemyslava II Opavskog iz crkve sv. Kria u Bratislavi

 rantiek Chocholat Genealogie opavskch Pemyslovc 1255-1525, Listy Genealogick a heF


raldick spolenosti v Praze, Vol. 6, Praha, 1978, 143. Unato ovoj injenici Faustin Ens, Geschichte
des Herzogthums Troppau, Wien, 1835, koji je meu prvima pisao o ovoj vojvodskoj porodici ne
poznaje kanonika Pemeka.
33
Spomenik je prvi objavio: Herman Luchs, Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, Verlag von
Eduard Trewendt, Breslau, 1872, No. 30, 1-4. Nakon njega sumarni opis nadgrobnog spomenika
sa itanjem natpisa ponudio je i Hans Lutsch, Verzeichnis der Kunstdenkmaler der Provinz
Schlesien, I. Stadt Breslau, Verlag von Wilh. Gottl. Korn., Breslau, 1886, 180. Koristei njihove
opise, detaljnu analizu spomenika dao je Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer
Frstenhauses der Przemisliden, 75-79.
32

178

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

Ta ploa je smjetena u koru gornjeg dijela crkve i prikazuje pokojnika u stvarnoj


veliini. Figura, grbovi i natpis su izraeni u reljefu i bili su dosta dobro ouvani
(Slika 6).34
Na nadgrobnom spomeniku vojvoda je prikazan kao snaan ovjek u srednjoj
dobi, na glavi nosi herceku krunu, stoji sa stopalima naslonjenim na lavu, kao to
je to est obiaj u kasnosrednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima. Iza lava stoji pas propet na zadnjim nogama dok su prednje ape postavljene na vojvodino
bedro. Pemyslav je obuen u dugu albu, na kojoj je dalmatika sa dvostrukim rukavima. Lijeva ruka se odmara na prsima, a u desnoj dri tap koji na vrhu zavrava
gotskom cilindrinom krunom.35 Oko nadgrobne ploe tee natpis koji u prijevodu s
latinskog jezika glasi: Sjajni knez, vojvoda Pemyslav, vojvoda Opave, stariji, kanonik
katedrale, i ove crkve kantor, ovdje pokopan, umro u godini gospodnjoj 1478. 16. juna. U
miru poiva.36
Ono zbog ega je ovaj nadgrobni spomenik zapravo najzanimljiviji u kontekstu
naeg izlaganja jesu grbovi koji su na njemu prikazani. Naime, heraldiki desno od
figure vojvode Pemyslava nalazi se podijeljeni tit Opavskog vojvodskog grba sa
ljemom, na kojem je plat, i bivoljski rogovi. Lijevo je drugi grb sa desnom kosom
prugom i po tri ljiljana sa obje njene strane. Desni grb je poznat kao crveno-bijeli
grb opavskog vojvodstva i njega je vojvoda koristio na jednom svom peatu sa povelje koja se nalazi u bratislavskom dijecezanskom arhivu.37 Dakle, naslijedio ga je od
oca. Drugi grb je nama daleko poznatiji i imamo osnova pretpostavljati da ga je naslijedio od majke. Njemaki uitelj i historiar umjetnosti Herman Luchs (1887)
je smatrao da ovaj grb pripada staroj leskoj porodici Wrben (Wrbna) (Slika 7),38
ali je Braun ovu teoriju odbacio istaknuvi da je wurbenski grb, kojeg nalazimo na
peatima od sredine 13. stoljea, uvijek imao tit sa horizontalnom prekom koja ni
u jednom sluaju nije bila kosa.39 On je, po naem shvatanju, ovom grbu ispravno
pripisao bosansko porijeklo, ime se tek poklapaju razbacani fragmenti u jednu sliku
i uspijeva povezati vojvodu Pemyslava s majkom Helenom, dedikom bosanskom.

Luchs, Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, No. 30, 1-4.


Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 76.
36
Illustris princeps dux przemislaus dux Opavie senior canonicus maioris et huius ecclesie
Cantor hic tumulatus Obiit Anno dni Mcccclxxviii xvi Junij qui in pace quescat. Luchs,
Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, No. 30, 4.
37
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 75-76.
38
Luchs, Schlesiche Frstenbilder des Mittelalters, No. 30, 4. Usp. Leonard Dorst, Schlesisches
Wappenbuch oder die Wappen des Adels im Souverainen Herzogthum Schlesien, der Grafschaft Glatz
und der Oberlausitz, Bd. II, Grlitz, 1847, 92, No. 285 (Graf von Wrbna und Freudenthal).
39
Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 76.
34
35

179

emir o. filipovi

U daljem zakljuivanju Braun je slijedio pisanje Otta Forst-Battaglie koji je pretpostavio da bi Helena po svoj prilici mogla biti kerka bosanskog kralja Stjepana
Ostoje.40 On je kao prilog ovoj tvrdnji naveo i grb Tvrtkovia iz Fojnikog grbovnika kao istovjetan onome koji se nalazi na nadgrobnoj ploi u Bratislavi (Slika 8), a
njegov trag slijedio je i ve spominjani Chocholat.

Slika 7: Grb grofa od Wrbne i Freudenthala prema


Grbovniku leskog plemstva
Leonarda Dorsta iz 1847. godine

Slika 8: Grb Tvrtkovia iz


Fojnikog grbovnika

On je, koristei djelo Pave Anelia o srednjovjekovnim peatima u Bosni i


Hercegovini,41 doao do zakljuka da su grb s ljiljanima koristili samo Tvrtko I i
Dabia, dok su Ostoja i Tvrtko II koristili druge grbove, s obzirom na to da je Tvrtko
II bio premlad da bi se hronoloki uklopio u ova razmatranja, onda je Chocholat
zakljuio da je Helenin otac morao biti Tvrtko I.42
Prema podacima iz knjige Vjekoslava Klaia, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882,
Otto Forst-Battaglia, Ergnzungen und Berichtigungen zu Grotefend-Wutke, Stammtafeln der
schlesischen Frsten (2. Aufl. 1911), Zeitschrift des Vereins fr Geschichte Schlesiens, Bd. 47, Breslau,
1913, 329, zakljuio je: Helene war allem Anscheine nach Tochter des Stefan Ostoja von Bosnien.
Usp. Braun, Drei Grabsteine von Mitgliedern des Troppauer Frstenhauses der Przemisliden, 76.
41
Pavao Aneli, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Djela ANU BiH, knj. XXXVIII,
Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 23, Sarajevo, 1970.
42
Chocholat, K otcze manelstv vvody Pemka Opavskho, 68; Chocholat, Vvoda Pemek
Opavsk, 104.
40

180

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

Zakljuak
Helena koja se u testamentu svog supruga naziva dedikom bosanskom, moe, ali
i ne mora biti kerka jednog od bosanskih vladara. Ukoliko to i jeste bila, ne moemo
znati na osnovu ega je navedena s tim naslovom batinice, odnosno nasljednice, i da
li je ona uope pretendirala na bosansku krunu. Poznavajui princip naslijeivanja prijestolja Bosanskog kraljevstva u okviru porodice Kotromania, ne moemo rei da li
je ona na to uope imala pravo kao, recimo, najstarija kerka nekog bosanskog kralja.
ini nam se izglednim da je ona to i mogla biti ali da je njen naslov batinice zapravo
imao sasvim odreenu funkciju i sluio je da njoj neposredno, ali i njenom suprugu
posredno, osigura vei ugled u drutvu koje ih je okruivalo. Sigurno je da takav naslov u jednoj udaljenoj zemlji i nije mogao predstavljati nita drugo do pukog ukrasa.
Svakako ne bismo smjeli iskljuiti ni upletenost ugarskog i ekog kralja Sigismunda
Luksemburkog, ne samo na sklapanje ovog braka, nego i na sve eventualne politike
konotacije koje je on u vezi s Bosnom mogao kasnije imati.
to se tie linosti Heleninog oca, to pitanje e svakako ostati otvoreno i bit e
veoma teko rijeiti ga bez dodatnih pokazatelja. Ukoliko prihvatimo da joj je otac
uistinu i bio jedan od bosanskih kraljeva, i ako se uzmu dva kljuna podatka iz njenog
ivota; prvi njen spomen u dokumentima kao udate ene u martu 1423. i okvirni
datum njene smrti, neto prije marta 1435. godine, dobijamo nekoliko opcija za
utvrivanje identiteta njenog oca. Naime, u opticaju su svakako ve spominjani
Tvrtko I Kotromani koji je umro 1391. godine, zatim Dabia koji je umro 1395, te
Stjepan Ostoja, bosanski kralj u dva navrata, od 1399. do 1404. i od 1408. do 1418, i
za kojeg znamo da je u trenutku smrti imao zrelog sina Stjepana Ostojia sposobnog
da sam preuzme i naslijedi prijestolje. Iz kombinacije bismo mogli iskljuiti kralja
Tvrtka II Tvrtkovia jer je bio veoma mlad kada je prvi put doao na prijestolje
1404. godine. Prema onome ime trenutno raspolaemo, najvea vjerovatnoa
je da je Helena bila kerka kralja Stjepana Ostoje, neovisno od toga to se grb na
nadgrobnoj ploi njenog sina razlikuje od onoga kojeg je kralj Ostoja koristio na
svojim peatima. Naime, grb sa est ljiljana bio je u upotrebi tokom cijelog trajanja
Bosanskog kraljevstva, a rauna treba voditi i o injenici da je nadgrobna ploa
svakako izraena poetkom druge polovice 15. stoljea kada je u Bosni bio koriten
onaj grb koji je na njoj i prikazan.
U tom pogledu nam i linost vojvode Pemyslava II ostaje nejasna. Ne znamo da
li je on dao da se na njegovu nadgrobnu plou postavi grb Bosanskog kraljevstva,
ili je to uinio nakon vojvodine smrti neko ko je poznavao njegovo porijeklo. Mi
takoer ne moemo znati da li je on uope bio svjestan tog svog bosanskog porijekla
jer ga u drugim dokumentima nikada nije ni isticao. Meutim, unato tome, moemo postaviti pitanje da li je ikada razmiljao o kandidaturi na bosansko prijestolje.
Moda ga je u tim nastojanjima sprijeila njegova crkvena karijera i dostojanstvo.
181

emir o. filipovi

Bilo bi korisno znati da li je Pemyslav poznavao jezik i kulturu zemlje iz koje je poticala njegova majka iako je ona, prema svemu sudei, umrla dok je on jo bio veoma
mlad; da li je odravao veze sa svojim roacima; da li je bio upoznat sa deavanjima
u Bosni, da je Bosna pala 1463, da Bosansko kraljevstvo vie nije postojalo u vrijeme
kada je on bio kanonik u Bratislavi? Odgovore na ova pitanja bismo mogli oekivati
tek nakon pronalaska novih podataka koji bi bacili neto vie svjetlosti na ivot i
djelatnost vojvode Pemyslava II.

182

kerka i unuk bosanskog vladara? prilog prosopografiji i heraldici kotromania

Emir O. Filipovi
The Daughter and Grandson of a Bosnian ruler?
A Contribution to the Prosopography and Heraldry of the Kotromanii
Summary
In the testament of Duke Pemek of Opava (Troppau) (1366-1433) there is a
mention of his third wife Helena, the heiress of Bosnia. This fact, otherwise unknown to researchers of Bosnian history, has been often cited in Czech historiography. One German historian of art followed this trace and even concluded that
she could have been a daughter of one of the medieval Bosnian kings. Therefore, the
son that she had with the Czech Duke would have been entitled to sit on the throne
of the Bosnian Kingdom. This paper analyses the available information on Helena
and her son Duke Pemyslav II (1478), especially focusing on written sources and
the results of Czech historiography. The author concludes that Helena could have
indeed been a daughter of a Bosnian monarch and a further testament of this is provided on the tombstone of her son, Duke Pemyslav II, which is to be found in the
choir of the Church of the Saint Cross in Bratislava. A coat of arms can be seen on
the tombstone which closely resembles the one used by the medieval Bosnian royal
dynasty of Kotromanii as the arms of the Bosnian Kingdom.
It is apparent that the title of Bosnian heiress which Helena bore in her new
surroundings after she married Duke Pemek of Opava, could not have had any real
impact on internal politics of Bosnia, and that it only served to augment her own
reputation but also to increase the standing of her husband. As for the identity of
Helenas father, this issue will remain open to discussion unless new information
comes to surface. Among the possible candidates for this role we can point to King
Stjepan Ostoja (1418) as the most likely one according to the various chronological correspondences during his reign.
The character of Duke Pemyslav II will continue to elude us. We cannot be sure
that it was he who had the Bosnian coat of arms placed on his tomb slab, or whether
someone who knew of his origins did so after his death. It cannot also be known
whether he was aware of this Bosnian heritage since he never stressed it in available documents. However, despite of that, we can still allow ourselves to pose the
question whether he was familiar with the language and the culture of his mothers
country, whether he maintained contacts with his relatives, whether he knew what
was going on in Bosnia or whether he was aware that the Bosnian Kingdom ceased
to exist at the time that he was a canon in Bratislava.

183

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


392.51(497.6)04/14

marjan drma

Kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj Bosni

Abstrakt: O svadbama u doba srednjovjekovne Bosne gotovo da nije ni pisano. Usputne opaske pojedinih historiara vezene za vjenanja i brakove su prilino rijetke, ali ipak dovoljne da bi se mogla nazrijeti izvjesna slika vezana za sadraj svadbenih zbivanja toga doba.
Od rijetkih historiografskih tekstova vezanih za ovu temu vano mjesto zauzima pisanje
Jaroslava idaka, koji donekle rjeava ovu problematiku.1 Upravo e njegovo pisanje posluiti kao osnova iz koje e se dalje razvijati ovo pisano izlaganje. U tom smislu e se nastojati
poblie prezentirati procedura vezana za kraljevske svadbene sveanosti onodobne Bosne u
onoj mjeri koju bude omoguavala izvorna graa vezana za temu.
Kljune rijei: Svadbene sveanosti, ceremonija, vjenanje, brak, kralj, kraljica.
Abstract: There are almost no writings about weddings in medieval Bosnia. Several
occasional mentions by individual historians related to weddings and marriages are rare,
but they are still sufficient to get an image of the content of nuptial activities of that time.
One of the rare historiographic texts that refers to this topic and deserves an important
place is the work of Jaroslav idak who to some extent resolved this problem. His writings
will actually serve as the basis for our interpretation. In this sense, we will attempt to closely
present the procedure of royal festivities of medieval Bosnia as far as available source material for this topic allows it.
Key words: nuptial festivities, ceremony, wedding, marriage, king, queen.

Da bi smo izbjegli eventualne nejasnoe odmah e se na poetku pokuati rijeiti


odreeni problemi kada je rije o samom pojmu svadbe. Ovdje se prirodno namee
pitanje ta to sve u uopenom smislu podrazumijeva svadba i kako omeiti njen
poetak i kraj? enidba, vjenanje, svadba i brak su razliiti pojmovi, ali uglavnom

 okviru svog rada idak u estom poglavlju govori o braku u srednjovjekovnoj Bosni. Jaroslav
U
idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca, u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga CCLIX, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i
umjetnosti (dalje: JAZU), 1937, 93-97.
185

marjan drma

povezani prirodnim slijedom.2 Obzirom da e se u izlaganju javiti potekoe u razdvajanju svih navedenih situacija, olakica e biti da se po potrebi koristi samo jedan
opi termin za svaku od reenih okolnosti. U tom smislu, svrsi bi ponajblie odgovarao pojam svadbene sveanosti, koji bi podrazumijevao sve generalije koje se zbivaju od same pronje mladenke do zabave koja obino slijedi nakon zakljuenja braka.
Na drugom mjestu postavlja se pitanje kojih vrsta svadbenih sveanosti je uopte
bilo u srednjovjekovnoj Bosni. Da li se u doba Bosanskog Kraljevstva ova procedura
mora izriito posmatrati na opisani nain i vezati za bilo koju crkvenu instituciju ili
ona ima neto drugaiji karakter. Prati li se odgovarajua izvorna graa, moe se doi
do odgovora na reena pitanja.
iro Truhelka je na osnovu Testamenta gosta Radina (iz 1466) napisao kako
bosanski patareni nisu branili enidbu svojim sveenicima kao ni obinom puku.
Po njegovom miljenju jedina razlika u shvaanju enidbe izmeu njih i ostalih
kranskih konfesija bila je ta da su ovi enidbu smatrali drutvenom, a ne crkvenom
institucijom i poricali je kao sakrament.3 Po ovom tumaenju se moe zakljuiti
kako pristalice Crkve bosanske brak nisu smatrali crkvenom nego svjetovnom
ustanovom. Na tu se priu nadovezuju i naredne vijesti, ali takoer i stav Rimske
crkve spram spomenutih okolnosti.
Oko 1371/72. godine vikar bosanskih franjevca Bartol de Alvernia je traio direktive od Svete stolice u vezi sa misionarskim djelovanjem Male brae na prostoru
Bosanske vikarije, a jedno od njegovih pitanja odnosilo se i na enidbu. Pitanje je
glasilo: Budui da Bosanci uzimaju ene pod uvjetom ako mi bude dobra (si eris
mihi bona) i s nakanom da ih otpuste ako im se ne budu svidjele, to je vie nego
oito kad se zna da izuzev obraenika od stotinu njih tek jedan zadri prvu, moe
li se ovo nazvati pravom enidbom, jer ovi dodue opsluuju sveanost vjenanja i
namjeravaju zakonito zajedno ivjeti, ali se ne ele obavezati na trajnu vezu. Odgovor pape Grgura XI 1373. godine na Bartolovo pitanje glasi: Budui da je enidba sjedinjenje mua i ene koje iziskuje neraskidivo ivotno drugovanje s nakanom
trajnog ivljenja zajedno, jer prema Kristovoj izjavi u Evanelju: to Bog zdrui ovjek neka ne rastavlja (Matej 19,6), nema nikakve sumnje da je pod onim uvjetom
enidba nezakonita.4
Anselm Grn, enidba (Blagoslov za zajedniki ivot), Kranska sadanjost, Zagreb, 2003, 5-6.
iro Truhelka, Testament gosta Radina, u: Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje: GZM), br. XXIII,
Sarajevo, 1911, 367.
4
cum Bosnenses uxores accipiant cum condicione si eris mihi bona et intencione dimmittendi
quando sibi uidebitur, et hoc est manifestum, quia uix de centum unus retinet primam, exceptis
conuersis, queritur: si debet dici uerum matrimonium, quia licet obseruentur sollempnitates
nupciarum et legitime conhabitare intendant, tamen nolunt obligari ad perpetuam copulam,
sed semper condicionem retinent? Respondemus quod cum matrimonium sit uiri mulierisque
coniunctio indiuiduam uite consuetudinem retinens cum proposito cohabitandi perpetue, quia
2
3

186

kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni

Testament komornika hercega Stefana, Pribislava Vukotia (iz 1475) govori o


braku kao narodnom obiaju. On izrazito naglaava da ena u Bosni ne donosi miraz u brak, ve se ona uzima iz ljubavi, radi njene dobrote i potenja rodbine iz koje
potie. Drugim rijeima, Vukotieva ena Doroteja, po bosanskom obiaju nije donijela nikakav miraz svome muu.5 Po ovakvom primjeru se moe zakljuiti da ena
nije predstavljala nikakav vrijedan ekonomski faktor, tako da ni brak nije mogao biti
ravnopravan odnos ene i mua. Ovaj neravnopravni sistem se u tradiciji balkanskih
naroda ouvao jo od vremena starih Slavena, gdje je ena bila potinjena muu.
Brana vjernost se tretirala tako da je samo ena bila ta koja je obavezna da je se pridrava ali ne i mu koji je mogao, ukoliko bi mu se prohtijelo, da kupi i ima vie ena.
U itavom slavenskom svijetu se tokom razvijenog srednjeg vijeka izdaju odredbe,
kojima se staro obiajno pravo nastoji zamijeniti crkvenim.6
Nasuprot tome u nekim sluajevima imamo suprotne situacije gdje je sklapanje
brakova imalo politiku pozadinu. Brak je ponekad bio nain kojim su se ostvarivali
vei zemljini posjedi. Primjerice vojvoda Sandalj Hrani je takvim putem dobio
Ostrovicu i Skradin, utvrenja nadomak Zadra i ibenika. Drugim rijeima, dobio
ih je kao miraz kada se u proljee 1405. oenio Katarinom, kerkom hrvatskoga
bana Vuka Vukia koji je prvobitno drao te utvrde.7 Srpski pisani spomenici su
puni podataka iz kojih se oituje koliko je panje drava i crkva posveivala uvoenju kranskog shvaanja braka. Nema se razloga sumnjati u to da je u Bosanskom
kraljevstvu bilo sklapanja brakova i po ortodoksnim obredima.
U ikoj hrisovulji iz 13 stoljea propisane su kazne za prekraj zapovijedi o nerazrjeivosti braka.8 Da je crkva teko prodirala u obiajne sfere shvatanja o braku
pokazuje i Duanov zakonik koji izmeu brojnih pravila govori i o onima vezanim
quod deus coniunxit homo non separet secundum Christi sentenciam et euangelicam ueritatem,
non dubium quod nullum est matrimonium sub illa condicione, que est contra substanciam
matrimonij inter eos. Augustino Theiner, Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam
illustrantia, Vol. II, Zagreb, 1875, 327-328; Dragutin Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora
o bosanskim krstjanima, u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga CCLXX,
JAZU, Zagreb, 1949, 158; Franjo anjek, ena u hrvatskom srednjovjekovlju, Bogoslovska smotra,
Vol. 60, No. 3-4, Katoliki bogoslovni fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1990, 181.
5
Item in Bosina non e usanza de tuor dota da donne, ma le se tuole es per amor et per bontade et per
honor de parentadi, queste io dico perche da la mia donna Doratia non havi cosa alguna in dota,
ma io la tolsi per so bontade et per esser de bon parentade. Lajos Thallczy, Studien zur Geschichte
Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen und Leipzig, 1914, 437.
6
 , X ( . . ),
, 1924, 79-81.
7
Dubravko Lovrenovi, Kako jebosanski vojvoda Sandalj Hrani doao u posjed OstroviceiSkradina, u: Radovi, Vol. XIX, Sveuilite u Zagrebu-Centar za povijesne znanosti, Zagreb, 1986, 231.
8
i gospodsko zaprqeni bjstj, ne razloyatj se moyoy wtj ene i enq wtj moya Franz
Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Viennae, 1858, 14.
187

marjan drma

za enidbu i svadbu.9 Sutina je ta da je crkva morala nametnuti starom pravnom


shvaanju svoje vlastito o sakramentalnom obiljeavanju braka. Slian primjer nalazimo i 1384. godine, kada je Dubrovaka vlada naredila Stonskom knezu da pomogne, ako treba i oruanom silom franjevce u Stonu da se u praksi do kraja zavede
crkveni sakrament enidbe.10
Prema miljenju Jaroslava idaka u srednjovjekovnoj Bosni institucija braka nije
imala nikakve veze sa samim doktrinama Crkve bosanske, nego se tu radilo o starom
pravnom shvaanju, koje se uspjelo sauvati u drutvu bosanskog srednjovjekovlja.11
Na ovo valja nadodati i onaj dio prie u kojem je upadljivo da je Rimska kurija nastojala preko Male brae uvesti promjene u svijest stanovnitva onodobne Bosne na nain
da se pojam braka pone sagledavati kao obavezni Crkveni sakramenat. Nema sumnje
ni u to da je intenzitet crkvene ambicioznosti u ovom smislu bio mnogo vei kada je
rije o tome da bi trebalo privoliti odreenog vladara da se pridrava Njenih pravila.
Iz crkvenog ugla gledano brak je predstavljao strogo razgranienje izmeu odlinih krana (redovnika, djevica i udovica) i vodee crkvene elite (biskupa, sveenika
i akona) od zajednice obinih vjernika. Kraljevski i velikaki brakovi sklapali su se
uz mnogo sjaja i bogate gozbe. Svadbene sveanosti graana su bile neto skromnije,
dok se vjenanja seljaka istiu asistencijama, gdje su uzvanici bili duni ponijeti sa
sobom jelo i pie.12 Meutim, svadbena povorka koja se odvijala izvan crkvenih zidina bila je popratna ceremonija koja je spadala u profani dio slavlja u koji se crkva u
pravilu nije mogla mijeati.13
Kroz naredne dogaaje ne ostaje velik prostor za kojekakve improvizacije kada
je rije o nainu obavljanja centralnog svadbenog obreda u srednjovjekovnoj Bosni
u onim situacijama u koje se uspijevala umijeati Rimska crkva. U pisanom svjedoanstvu iz hrvatskog srednjovjekovlja sauvani su tekstovi koji ukazuju na to kako je
mogao izgledati obred vjenanja u podrujima koja su bila pod papinskom ingerencijom. Naime, u glagoljskim misalima Bartola Krbavca iz prve polovine 15. stoljea moe se pratiti drutvena namjena kodeksa, prema pitanjima koja se postavljaju
itanje prema prizrenskom prepisu Duanova zakonika: O enitvq. 2. Vlastqle i proi
l~di da se ne ene ne blagoslovive se oy svoego arhierea, ali oy teh-zi da se blagoslove,
koi soy izabrali doyhovnikj arhierei., O svadbq. 3. I niedina svadba da se ne oyinj bez
bqnania; ako li se oyinj bezj blagoslobenia i oyproenia crjkbe, takovj da se razloye.
, 1349 1354,
. , , 1898, 7-8.
10
Nikola Zvonimir Bjelovui, Povijest poluotoka Rata (Peljeca) sa dijelom povijesti Zahumlja
(Hercegovine) i Dubrovake republike, Leonova tiskara, Split, 1921, 72.
11
idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca, u: Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 97.
12
anjek, ena u hrvatskom srednjovjekovlju, u: Bogoslovska smotra, 179.
13
Johan Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, Naprijed, Zagreb, 1991, 101.
9

188

kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni

mladencima tokom sakramenta vjenanja. U Berlinskom misalu (pisanom 1402)


vidi se da sveenik pri vjenavanju feudalne gospode postavlja pitanja: Vlasteline
ljubii li su gospodinu...Gospoe, ljubii li sega vlastelina? Za razliku od toga u Rokom misalu (pisanom 1421) pri obredu vjenanja traei meusobnu privolu mladenaca, sveenik postavlja pitanja: Junae ljubii li su dvoiku s(e)b za enu i za
druga...I ree. Ljublju, a nju pita: Dvoiko ljubi li ti sega junaka? U ovom sluaju se
vidi da su pred sveenika doli zarunici iz obinog puka.14 Nema dileme da se slina
obredna procedura primjenjivala i kada je kraljevsko vjenanje u pitanju, naravno
pod uslovom da je vreno po katolikim kanonima.
Kraljevske svadbene sveanosti u srednjevjekovnoj Bosni
Za prvi primjer uzet e se svadbena sveanost bana Tvrtka I 1374. godine koja je
upriliena na biskupskom imanju Sv. Ilija (Zenthilie). U tom mjestu je odran i dio njegova svadbenog slavlja nakon to se vjenao sa Dorotejom, kerkom vidinskog bugarskog cara Stracimira. Da bosanski ban vjenanju pristupa kao vjernik Katolike crkve
vidi se i u obrazloenju darovnice Tvrtka I bosanskom biskupu Petru, gdje pie kako
on to ini za ozdravljenje i spas nae i dua naih roditelja i prethodnika, kao i na slavu
i ast svetih apostola Petra i Pavla. U historiografiji nije do kraja lociran ovaj posjed
Zenthilie, ali se ipak zna da se nalazio negdje u Slavoniji, odnosno prostoru koji je bio
pod ugarskom vlau.15 Ovdje se postavlja pitanje zato bi ban Tvrtko pored bosanskih
crkava iao tako daleko da obavi obred vjenanja? ini se da su pritisci Rimske crkve na
pravovaljana vjenanja europskih vladara toga doba sve ee uraali+ plodom. U tom
smislu Katolika crkva je na ugarskim prostorima bila u potpunosti na svom terenu.
Vjenanje se je u tom sluaju jednostavnije moglo obaviti po uobiajenim katolikim
kanonima, a ne po nekoj iskrivljenoj liturgiji i na prostoru gdje dominiraju heretiki
vjerski dunosnici, gledano oima Rimske kurije tog vremena.
Vrijedna spomena je pria kralja Stjepana Ostoje koji je jo prije izbora za kralja bio oenjen s nekom Vitaom, koju je odluio ostaviti i uzeti si drugu enu. O
tom prvom braku se ne zna gotovo nita, tako da se o okolnostima i nainu njegova sklapanja moe samo nagaati. Zna se samo da se kraljica Vitaa u septembru 1399. godine u dubrovakim spisima naziva otputenica sadanjega gospodina
 arija Panteli, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, u: Radovi Staroslavenskog instituta,Vol. 5,
M
No. 5, Staroslavenski institut, Zagreb, 1964, 15-33.
15
Eusebuis Fermendin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum
regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, JAZU, Vol. XXIII, Zagreb 1892, 41; Lovrenovi, Na
klizitu povijesti, 626. Stanko Andri, Mjesto svadbe bana Tvrtka I. i Franjevaki samostan Sveti
Ilija, u: Scrinia Slavonica 4, Hrvatski institut za povijest, Podrunica Slavonski Brod, Slavonski
Brod, 2004, 107; Marko Perojevi, Ban Stjepan Tvrtko, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih
vremena do godine 1463, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo, 1998, 310, bilj. 96 a.
14

189

marjan drma

kralja bosanskoga.16 Uskoro je kralj Ostoja uzeo drugu enu, Kujavu, koja je bila
roakinja kneza Pavla Radinovia. Ona se prvi put spominje u povelji upuenoj
Dubrovanima 5. februara 1399, upravo u vezi sa svojim vjenanjem.17 Nesumnjivo
je da se ta svadba obavila u Sutjesci prema katolikom obredu. Na to ukazuje dio
liturgije koji je spomenut u povelji. Naime, pri vjenanju kralj i kraljica su rukom
prisegli na evanelje i asni kri gospodnji, a pred Svetim trojstvom su se zakleli na
in samog obreda.18 Ova procedura se ini kao uobiajeno katoliko vjenanje uz
koje se jo dodaju sveenike molitvene obredne fraze. Osim ovoga, Ostoja je zasnovao i trei brak u oktobru 1416. godine. Tom su prilikom Dubrovani javili kralju
Sigismundu, da je kralj Ostoja oenio Jelenicu, udovicu velikog vojvode bosanskog
Hrvoja Vukia, nakon to se rastavio (facto divortio) s ranijom enom, te da je Jelenica prolog ljeta dola k svome muu Ostoji, i da je darovala svome bratu knezu
Ivanu Cetinskomu grad Omi.19
U sljedeem primjeru nametnulo se vjenanje kralja Tvrtka II Tvrtkovia i Doroteje Gorjanske koje se odigralo 1428. godine. O ovoj svadbenoj sveanosti u odnosu
na prethodne imamo neto vie vijesti. Tvrtkova budua ena bila je ugarska plemkinja Doroteja Gorjanska, koja je u vrijeme pregovora o enidbi, u proljee 1428, boravila na podruju Peujske biskupije.20 Nema se razloga sumnjati da se upravo sa tog
mjesta kasnije zaputila u Bosnu u susret svome vjereniku. Vano je znati da je ona
bila rodica ugarskog kralja Sigismunda koju je ovaj koristio za istrajavanje u svojim
politikim namjerama. Na ovu svadbu su bili pozvani brojni zvaninici tog doba,
meu njima i Dubrovani koji su odluili uputiti na kraljev dvor jednog ili dvojicu
 icolai Iorga, Notes et extraits pour sevir a lhistoire des croisades au XVe sicle, Vol. II, Paris, 1899, 76.
N
Perojevi, Stjepan Ostoja, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 376.
18
...Wstoq i z bogodarovano-mi gospoiomj kralicomj kirj Kuqvomj postavivje ruci na
stomj evanjeli i na jsnomj krjsti gospodjnq i S vlasteli kralevjstva mi S voevodomj
Hrjvoemj s knezomj Pavlomj Radinoviemj s tepaiomj Batalomj s voevodomj Sanjdalemj
s voevodomj Pavlomj Kleiemj...da e kletj Bogomj wcemj i sinomj i svetimj...pisano
u Sutisci va slavnomj dvo kralevstva mi pod lqti roastva Hristova...
, , , , ,
2006, 426; Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, 236-237.
19
Rex vero Ostoya cepit uxorem suam Jelenizam olim uxorem Crevoje, facto divortio cum uxore
prima.....Ista aestate praeterita accedens dicta Jeleniza ad dictum virum suum Hostojam donavit
comiti Ioani de Cetines fratri suo castrum Almissae spectans et pertinens serenitati vestrae.
, 1395. 1423.
, , (dalje:
), , , 1858, Primjedbe XVII;
Gelcich Jzsef s Lajos Thallczy, Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno
Hungariae Raguza s Magyarorszg sszekttetseinek oklevltra, Kiadja A M. Tud. Akadmia,
Budapest, 1887, 261-262.
20
O Doroteji Gorjanskoj napisana je krai rad u skladu sa mogunostima koje je dozvoljavala izvorna
graa vezana za tu temu. Pavao Aneli, Bosanska kraljica Doroteja Gorjanska, 376-395.
16
17

190

kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni

svojih ljudi. U pismu od 6. jula 1428. godine dubrovaki izaslanici su izvijestili svoju vladu da se kralj sprema doekati buduu suprugu. Pred nevjestu je uputio svoje
ljude, a sam je odluio da u Milodrau 12. jula doeka kraljicu kamo je trebala stii.21
Dubrovaka vlada je svojim ljudima naredila da im mladenka stigne tamo, odmah
jave vijest u Dubrovnik. Poslanici su zadatak odgovorno shvatili, pa su pratili kralja
iz pravca Visokog putem prema Milodrau i redovno slali izvjetaje.22
U njihovom izvjetaju od 13. jula vidna je mogunost da se kraljeva svadba obavi
u samom Milodrau, ali ipak o vjenanju na tom mjestu nema potvrde u izvorima.
injenica je da se kralj sa dubrovakim poslanicima zadrao u Milodrau oko sedam
dana i da je dolaskom kraljice i njene pratnje na to mjesto mogao otpoeti svadbeni
ceremonijal. Meutim, nemamo vijesti o tome kad i kako je kraljica dola u Milodra. Sve to znamo iz pisama dubrovakih poslanika upuenih njihovoj vladi i
uzvraenih odgovora svodi se na to da su se nakon kraljiinog dolaska u Milodra
svatovi zaputili u Sutjesku. To je moglo biti oko 18. ili 19. jula jer se zna da su dubrovaki poslanici ve 20. jula boravili na kraljevskom dvoru u Sutjeskoj, nakon to su
kralj i nova kraljica stigli tamo.23
Iz narednih izvjetaja je jasno da se tamo trebala odrati centralna svadbena sveanost.24 Vojvoda Sandalj Hrani je 21. jula kod Dubrovana traio i dobio dva sviraa koji su trebali uljepati svadbeno veselje.25 Dubrovako Veliko vijee i Vijee
umoljenih je 23. jula takoer odredilo da dva sviraa otputuju na kraljev dvor i tamo
daju svoj doprinos svadbenoj zabavi.26 Dubrovani su narednih dana poeli slati
Doroteja je u Milodra doputovala velikim drumom koji je iao kroz Hrvatsku i Bosnu, a vodio
je u Carigrad. Taj put je prolazio kroz Jajce, dolinu Lave i Lepenicu. Constantin Jireek, Die
Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien whrend des Mittelalters, Prag, 1879, 84-85.
22
Putna trasa koja je spajala Visoko i Milodra, vodila je pravcem: Visoko-Motre-Gomioniko
brdo-Gromiljak-Milodra. To je inae poznati srednjovjekovni putni pravac koji je spajao fojniku
rudarsku oblast s dolinom Bosne. Enver Imamovi, Rimske rudarske ceste na podruju Bosne i
Hercegovine, Prilozi, XX, 21, Institut za istoriju, Sarajevo, 1985, 40; Pavo ivkovi, Tvrtko II.
Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV stoljea), Institut za istoriju, Sarajevo, 1981, 122-123.
23
Le 31, la Rpublique rpond leurs lettres, dates du 13 et du 17, de Milodrasi, et du 20, de
Sutiescha. Ils devront demander au roi que lordre touchant le bollo soit retir, sils le trouvent
senza granda occupacion et matto de piacer e dalegrasi. Ils donneront des nouvelles Raguse,
arivando in Sotto Visochi la noviza, zo la regina. Iorga, Notes et extraits pour sevir a lhistoire
des croisades au XVe sicle, Vol. II, 242; ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV
stoljea), 123, nap. 68; Pavao Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska (Stolna mjesta bosanskih vladara
u XIV i XV stoljeu), Sarajevo publishing, Sarajevo, 2004, 288.
24
O svadbenoj sveanosti ire u: Huizinga, Jesen srednjeg vijeka, 101.
25
Esad Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009,
259.
26
ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV stoljea), 123, nap. 70; Aneli, Bosanska
kraljica Doroteja Gorjanska, 381; Isti, Srednji vijek-doba stare bosanske drave, u: Visoko i
okolina kroz historiju 1, Skuptina optine Visoko, Visoko, 1984, 152.
21

191

marjan drma

razne poklone kralju i kraljici, a sve sa ciljem da isposluju odreene trgovake privilegije za sebe. Svirai i pokloni su bili uvertira u centralni svadbeni ceremonijal koji
je mogao biti obavljen tokom augusta 1428. godine u Sutjeskoj.27
to se tie ove svadbene sveanosti nemamo razloga sumnjati u to da je i ovaj in
vjenanja obavljen po katolikom obredu. Razlog je jasan po tome to je Tvrtko II
prethodno zatraio dozvolu od pape Martina V. za svoje vjenanje, gdje se sam izjasnio kao katolik. Rekao je kako bi, prema obiaju i obredu reene svete rimske crkve,
sklopio legitimni brak s plemenitom gospoicom Dorotejom. Za nju se znalo da je
katolkinja i nije bilo prepreke za vjenanje. Meutim u Bosni tog doba bilo je dosta
heretika tako da se kralj morao deklarirati kao katolik (bio on to ili ne) ukoliko je elio ovu dozvolu. Podredivi se katolikim kanonima (to je moralo podrazumijevati i
obred vjenanja) dozvola mu je bila odobrena 9. aprila 1428. godine.28
Zanimljivo je napomenuti kako je Dragutin Kniewald krivo shvatio dio jednog
teksta Franje Rakog, pa je napisao kako je Tvrtko I (1353-1391) uzeo enu niska
roda pod uvjetom, ako mu bude dobra i vjerna.29 Meutim, da je sa malo vie opreznosti itao, shvatio bi da se u ovom sluaju zapravo radi o kralju Stjepanu Tomau.
U jednom pismu pape Eugena IV iz 1445. spominje se kako je kralj Stjepan Toma
prvi brak sklopio sa enom (Vojaom) po obiaju svoje zemlje: ako mu bude dobra i
vjerna.30 Papa je u ovoj epizodi razrijeio kralja od obeanja, to ga je bio dao Vojai
i iznio proglas da ga se nije duan drati.31 Kralj je morao i u ovom sluaju planirati
katoliku varijantu vjenanja. Sticajem politikih okolnosti nametnula se zgodna
kombinacija u kojoj bi kralj Stjepan Toma oenio kerku vojvode Stjepana Vukia,
Katarinu Kosau. Ovo e ujedno biti i posljednji primjer u nizu vezan za kraljevske
svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj Bosni.

 , , , ,

1964, 260; ivkovi, Tvrtko II. Tvrtkovi (Bosna u prvoj polovini XV stoljea), 123; Marko unji,
Bosna i Venecija (odnosi u XIV. i XV. st.), HKD Napredak, Sarajevo, 1996, 190; Marjan Drma,
Doek kraljevskih svatova u Milodrau 1428. godine, Fojnika krinja, br. XIII, Hrvatsko katoliko prosvjetno drutvo Rodoljub, Fojnica, 2012, 16.
28
Thallczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, 142-144.
29
Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, 152; Franjo Raki, Bogomili i Patereni, u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Knjiga VIII, Zagreb, 1869,
JAZU, 146-147.
30
quod dudum ante tui ad culmen regium assumptionem cupiens propter inimicos et invidos
ortum tuum occultari, ut sic facilius, que imminebant, pericula evitares, quandam infimo geaere
mulierem etiam ad carnis copulam tibi associasti, eique iuxta morem patrie, quod si tibi bona
et fidelis esset ac bene faceret, cum ipsa matrimonium contraheres, promisisti. Theiner, Vetera
monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, Vol. I, Romae, 1863, 388-389.
31
Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, u: Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine
1463, 511.
27

192

kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni

Tokom aprila 1446. u Bosni se uurbano radilo na pripremama za predstojee


svadbene sveanosti koje su se trebale obaviti u Milodrau. Vijesti o tome su stigle u
Dubrovnik, pa je o tim novostima raspravljalo Vijee umoljenih na svojoj sjednici od
21. aprila, kada je odlueno da se na bosanski dvor upute dva poslanika s prigodnim
darovima za kralja i kraljicu u namjeri da kralju izraze lijepe elje u povodu njegove
enidbe.32 Dogovoreno je da e ti poslanici ponijeti kralju dar u vrijednosti od 800 i
kraljici od 400 perpera. Na istoj sjednici Vijee umoljenih je odredilo poslanike koji
e sa prigodnim darovima poi vojvodi Stjepanu Vukiu (u Blagaj), kao i svirae i
zabavljae.33 Oni su trebali otpratiti vojvodinu ker u Milodra gdje se trebala odrati
svadba. Dubrovani su narednih dana bili zauzeti otpremanjem svojih poslanika u Bosnu, koji su bili zadueni da u njihovo ime prisustvuju kraljevom enidbenom slavlju.
Tom prigodom su, u drugoj polovici maja, u Milodrau Dubrovane zvanino predstavljali Junije Gradi i Jakov ori. Prema dubrovakim izvjetajima kralj Toma je
toga mjeseca ve boravio u Milodrau i doekivao goste i uzvanike.34
Dana 19. maja je u pratnji kienog plemstva u Milodra doputovao kraljev tast
Stjepan Vuki gdje je bio sveano doekan i lijepo primljen.35 Sa njim je stigla i ker
Katarina, budua kraljica, tako da nije bilo razloga koji bi sprijeavao da uskoro zapone svadbeno slavlje. Ipak, u pisanim izvorima nema mnogo podataka o samom
toku svadbene sveanosti, tako da je teko precizno odrediti njen poetak i kraj.
Pejo okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, Institut za istoriju u Banja Luci, Banja Luka, 1988, 103; ,
15. , m , , 1905, 248, nap. 1; , , 260.
33
Le 21, ils fixent les instructions des envoys vers Stipan et votent lambassade vers le roi occaxione
nuptiarum suarum; deus nobles porteront au roi un prsent de 800 perpres en drap et autres et un
autre de 400 la reine. Les ambassadeurs vers Stipan et le roi seront accompagns de joueurs de fifre
et de flte. Iorga, Notes et extraits pour sevir a lhistoire des croisades au XVe sicle, vol. II, 418, nap.
5; Anto Babi, Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni, Radovi, Knjiga XIII, Odjeljenje
istorisko-filolokih nauka, Knjiga 5, Nauno drutvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1960, 35;
, , , . CCCLXXVI,
, . 48, , , 1964, 92.
34
 . , , , CCXXXI,
, , . 13, , , 1955, 77; Junni Resti, Chronica Ragusina Junii Resti (ab origine urbis usque ad annum 1451), Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium XXV, Scriptores, Vol. II, JAZU, Zagrabiae, 1893, 295; okovi,
Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 104.
35
Scritta questa fin qul a di 27 dl questo zoe di sera per Pribigna corier recevessimo un ultra vostra
scritta in Milodraxe ale III del presente per Iaqual abiamo visto et intexo come ale XVIII detto
zonsi voyvoda Stipan con molta bella zente in puncto et como la maiesta di re predetto con lo detto
voyvoda Stipan se ano amorizato et se amorixano insembre grandementecon grandissimi honori
1un 1 altro , , 78; , Barones regni
i dravno vijee srednjovjekovne Bosne, u: , XI-XII, 11-12,
, , 1975-1976, 47.
32

193

marjan drma

Interesantno je i to da nam je poznatije tko sve nije bio prisutan od velikaa na svadbi, nego tko jeste. Prema tome dozu loe atmosfere svadbenom ambijentu doprinijelo je neprisustvo Ivania Pavlovia i Petra Vojsalia, koji su zamjerali kralju Tomau
zbog izmirenja sa Kosaom.36 Odsutan je takoer bio i kraljev brat Radivoj, koji je
gajio vladarske pretenzije prema batini Kotromania.37
U obavjetenju koje su dvojica Dubrovana sa kraljevog dvora u Milodrau dostavili svojoj vladi pismom od 23. maja govori se, izmeu ostalog, da bi kralj s kraljicom trebao radi krunidbe poi u Mile.38 Osim toga kralj je imao namjeru da se
nakon svadbenih sveanosti odri dravni stanak dok je vlastela rusaga bosanskog
jo bila na kupu.39 Iz nama potpuno nepoznatih razloga ini se da nije odran ni
Tomaev planirani stanak, kao ni krunidba u Milima, pa se kralj umjesto toga 25.
maja naao u Sutjesci. Tu je izdao povelju kojom je uzeo pod svoju zatitu Doroteju,
udovicu kneza Ivania Blagajskog i njezinog sina Mikloua sa svim njihovim dobrima.40 Prema ovim podacima nema sumnje da je prije toga obavljeno njegovo vjenanje sa Katarinom. Sredinja svadbena sveanost je vjerovatno odrana u subotu i
nedjelju, odnosno 21. i 22. maja 1446. godine.41 Za vrijeme boravka u Milodrau
kralj je, osim poslova vezanih uz svadbeno slavlje, takoer vodio i poslovne razgovore s gostima i uzvanicima. Tako su primjerice dubrovaki poslanici saznali u kraljevoj blizini da se vojvoda Stjepan u razgovoru s Tomaem alio na neke postupke
njihovih sugraana, te da mu je ovaj obeao da e se o tim pitanjima raspravljati na
stanku, koji se na kraju nije ni odrao.42 Nakon to se svadbeno slavlje u Milodrau
privelo kraju uzvanici i gosti su se poeli polako razilaziti i vraati svojim kuama.
Meu prvima koji su napustili kraljev dvor bio je upravo vojvoda Stjepan koji nije
namjeravao da se poslije svadbenog ceremonijala kod Tomaa due zadrava, nego se
sa svojom pratnjom zaputio kui. Njegov primjer su potom slijedili i ostali velikai
koji su se iz istih razloga nali zajedno na okupu.43 Da je ovo vjenanje bilo inspiracija i pjesnicima uoljivo je iz stihova koje je zabiljeio Andrija Kai-Mioi.
 oris Nilevi, Vojvoda Ivani Pavlovi, u: Prilozi Instituta za istoriju, XIV/14-15, Sarajevo, 1978,
B
359; , , 281.
37
okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 106.
38
E per lo simel sopra la fato de la incoronation de lo re et de la rayna, laqual dixeti dover esser a Mile,
ne dareti aviso di tuto particularmente quanto seguira ,
, 79.
39
, , 92; , Barones regni i dravno vijee
srednjovjekovne Bosne, u: , 35, nap. 21.
40
Thallczy, Codex diplomaticus comitum de Blagay, Budapest, 1897, 342-345.
41
okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 105, nap. 10; ,
, u: , . 2, ,
, 1997, 78.
42
, , 92.
43
okovi, Bosanska Kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, 110-111.
36

194

kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni

Od kada je Lika i Krbava, Slavna Bosna, viteka drava, I od kad je ravna Ungaria, Dalmacia, i s njom Bulgaria, Nisu lipi svati sakupljeni, Ni plemii lipi sastavljeni, to su svati kralja bosanskoga, Po imenu Kristia Stipana. I njegove lipe zarunice, Dievojke Kate Hercegovke, Koja bie skoro izproena, od velika roda i plemena.
Lipa kerca Hercega Stipana, Slavna sada Katarina zvana, Koje tilo u Rimu pribiva,
A duica u miru poiva...44
to se tie ranije spomenutog krunjenja kralja i kraljice u Milama, tu se zapravo radilo o predvienom obredu koji se trebao upriliiti novom krunom koju je papa (Eugen IV) spremio za Tomaa kao nagradu povodom prelaska na katolianstvo i obavezu
proganjanja paterana. Da je to tako govori i injenica prema kojoj je kruna ve bila
poslana iz Rima i nalazila se u Splitu, u riznici crkve Sv. Dujma. Dana 20. jula 1446.
godine sa tog mjesta je predata hvarskom biskupu Tomi.45 Prema ovome datumu se
moe zakljuiti da kruna nije ni donesena u Bosnu kako je bilo planirano. ini se da
do krunjenja ovom krunom nije dolo jer je protiv toga u Bosni izvren velik pritisak
na kralja Tomaa od strane vlastele. Politike okolnosti toga doba su bile takve da bi
ovo krunjenje znailo potpuni vjerski preokret u Bosni protiv ega je pruen jak otpor.
Meutim evidentno je kako je Tomaeva politika bila katoliki orijentirana, pa je moda i sam obred njegova vjenanja u Milodrau obavljen u tom duhu.
Umjesto zakljuka
Iz izloenog se moe zakljuiti kako su svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj
Bosni imale svoj razvojni put i transformaciju. Jo od slavenskih vremena na balkanskim prostorima se sauvao obiajni sistem svadbe, koji nije bio vezan ni za kakvu
vjersku instituciju. Muka dominantnost u odnosu na enu se osjetila kroz stoljea,
Andrija Kai-Mioi, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Razpoilja knjiara A . Jaki, Zagreb,
1862, 92.
45
Reverendus dominus frater Thomas Dei et apostolice sedis gratia episcopus Farrensis delegatus
apostolicus in partibus Bosne sponte fuit confessus et contentus ac asseruit in presentia testium
examiriatoris et notarii infrascriptorum habuisse et recepisse ac sibi datam et reassignatam fuisse
a nobilibus viris ser Rayrerio Laurentii et ser Nicola Gonosolich de Spalato thesaurariis ecclesie
sancti Duymi Spalatensis dantibus et consignantibus unam coronam auream fulcitam perlis et lapidibus preciosis etc. depositatam in thesauria ecclesie predicte et per manus dictorum thesaurariorum per ipsum dominum episcopum delegatum sive per venerabilem virum, dominum Johannem
de Marostita presbyterum et nuntium apostolicum nomine et pro parte sanctissimi domini nostri
pape dandam et referendam screnissimo regi Bosne ut dicebatur. De qua quidem corona prefatus
dominus episcopus delegatus fecit supradictis thesaurariis recipientibus et stipulantibus finem quietationem et absolutionem de amplius in futurom non petendo nec peti faciendo dictam coronam
absolvens et liberans suprascriptos thesaurarios etc. Prema prijevodu Milana ufflaya u: Thallczy,
Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450.-1527., Zagreb, 1916, 48, bilj. 3; ,
, 35-36.
44

195

marjan drma

pa je bez sumnje i sistem braka imao koncept kakav bi odgovarao jaem spolu. Tokom razvijenog srednjeg vijeka Rimska kurija nastoji preko franjevaca na samom
terenu upriliiti svoj koncept vjenanja, a to je da je ono Sveti sakramenat. Svaki
katolik kroz odreene ivotne etape pristupa odreenim sakramentima od kojih je
in vjenanja jedan od njih. itav period srednjeg vijeka Rimska crkva nastoji ostvariti svoju dominantnost u svjetovnim sferama (to joj je dobrim dijelom i polazilo
za rukom) u zemljama centralne i zapadne Europe, dobrim dijelom zatirui svjetovne
vladare tog doba pod svoje noge. To se moe objasniti injenicom prema kojoj su pape
davale i priznavale krune europskim vladarima, koji su se zauzvrat morali zaklinjati
na vjernost. To je bilo oruje zbog kojeg su europski vladari u rijetkima sluajevima
iskazivali neposlunost crkvi. U tom smislu vladari tadanje Europe su uglavnom
potovali crkvene kanone. Kako se moglo vidjeti, na osnovi izvorne grae, ova praksa nije zaobilazila ni bosanske kraljeve koji su uglavnom podlijegali tadanjim politiko-vjerskim trendovima latinske Europe.

196

kraljevske svadbene sveanosti u srednjovjekovnoj bosni

Marjan Drma
Royal Nuptial Festivities in Medieval Bosnia
Summary
In this paper the author writes about royal nuptial festivities in medieval Bosnia.
Marriages in Bosnia during the Middle Ages had their own path of development
and certain transformations. During the early Middle Ages, the institution of marriage in Bosnia had mainly a secular character and was as such based on the custom
law and this practice was also preserved in Bosnia during the period of Bosnian
Kingdom. In mid 14th century, with the arrival of Franciscans in Bosnia, the practice
of performing the wedding according the Catholic customs was introduced. The
Roman Church used the Franciscan order skilfully as an instrument that attempted
to influence as many people as possible. In this sense, the first to set an example were
the Bosnian rulers who seemed to have followed the trend of the Latin Europe of
that time.

197

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


904:726.82(450 Rim)
929 Kotromani K.

husein sejko mekanovi

Portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice


Katarine Kotromani (1425-1478) u Rimu

Apstrakt: Autor lanka raspravlja o nadgrobnoj ploi bosanske kraljice Katarine Kotromani (1425-1478) u rimskoj bazilici Santa Maria in Aracoeli i kraljiinom portretu u vatikanskoj dvorani antikog rimskog cara Konstantina Velikog, koji je spomenuo dubrovaki
kroniar Giacomo di Pietro Luccari (1550-1615). Pokuava odgovoriti na pitanja kad, kako
i zato je kraljica postala lanica Konstantinove kue i zato je bila pokopana u neposrednoj
blizini posmrtnih ostataka Konstantinove majke Svete Helene? Na temelju Luccarijevih
rijei i kraljiine najvjerovatnije falsificirane oporuke njen portret traio je na fresci Konstantinova darovnica rimskom papi Silvestru I. S tim portretom mogue je inae povezati
i hipotezu hrvatskog polihistora Ivana Kukuljevia Sakcinskog (1816-1889) o kraljiinom
portretu u rimskoj Kapitolinskoj galeriji.
Kljune rijei: Bosna, Rim, kraljica Katarina Kotromani, Konstantin Veliki, Rastko
Nemanji, Giacomo di Pietro Luccari, Ivan Kukuljevi Sakcinski, portret, nadgrobna ploa,
epitaf.
Abstract: The author of this article discusses the tombstone of the Bosnian Queen Katarina Kotromani (1425-1478) in the Roman basilica Santa Maria in Aracoeli and the
Queens portrait in the Vatican hall of the ancient Roman Emperor Constantine the Great
which was mentioned by the Ragusan chronicler Giacomo di Pietro Luccari (1550-1615).
He attempts to answer the questions when, how and why the Queen became a member
of Constantines house and why was she buried in the vicinity of posthumous remains of
Constantines mother Saint Helen? Based on Luccaris words and Queens most probably
forged testament he searched for it on the fresco Donation of Constantine to the Roman
Pope Sylvester I. It is possible to connect a hypothesis by a Croatian polyhistor Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816-1889) with this portrait to the Queens portrait in the Roman
Capitoline gallery.
Key words: Bosnia, Rome, Queen Katarina Kotromani, Constantine the Great, Rastko Nemanji, Giacomo di Pietro Luccari, Ivan Kukuljevi Sakcinski, tombstone, epitaph

199

husein sejko mekanovi

U Ljubljani u mjesecu novembru 1993. godine prvi put vidio sam portret djevojke
iz rimske Kapitolinske galerije, koji je 1857. godine u Zagrebu hrvatski polihistor Ivan
Kukuljevi Sakcinski (1816-1889)1 predstavio kao portret bosanske kraljice Katarine Kotromani. Naao sam ga u znamenitom pregledu historije slovenakog naroda,
koji je 1910. godine u Klagenfurtu objavio slovenaki historiar Josip Gruden (18691922).2 Zbog tog djevojakog portreta, kojeg brojni Bosanci i danas smatraju kao
kraljiin portret, upisao sam studij historije umjetnosti na ljubljanskom Filozofskom
fakultetu 1994. godine. I tako je poelo moje istraivanje portreta, nadgrobne ploe i
kraljiinog ivotnog puta. Inae, svoj prvi lanak posveen kraljiinom portretu i nadgrobnoj ploi objavio sam u jednom vedskom listu 2006. godine.3 Tamo sam citirao
i lanak, koji je 1936. godine u Zagrebu objavio hrvatski historiar umjetnosti Arthur
Schneider (1879-1946).4 Naime, on je dokazao da portret mlade, otprilike dvadesetogodinje djevojke nije kraljiin portret. Nakon to je u svom lanku citirao neke
ugledne istraivae renesansnog slikarstva portret djevojke oznaio je kao rad jednog
od predstavnika ferrarske slikarske kole i datirao ga u isto vrijeme kad i znamenitu
Leonardovu Mona Lizu.5 Osnovni podaci o tom portretu ak ni u zadnjih dvadesetak
godina nisu bili bitno izmijenjeni. Osim toga, Arthur Schneider jo je upozorio da su
Ivan Kukuljevi Sakcinski i maarski historiar Lajos Thallczy (1857-1916) traili
kraljiin portret vjerovatno na temelju jedne reenice iz djela, koje je napisao dubrovaki kroniar Giacomo di Pietro Luccari (1551-1615): Il suo ritratto al naturale si
vede depinto nel palazzo del Papa nella Sala di Costantino.6
Iako sam pozitivno ocjenio sve Schneiderove zakljuke, u svom lanku nisam elio potpuno odbaciti mogunost da se radi o kraljiinom portretu. Bio sam uvjeren
da je portret djevojke kao kraljiin portret mogue predstaviti samo u sluaju kad bi
imali sasvim jasne dokaze da je oko 1500. godine neki naruilac kod nekog ferrarskog slikara naruio kraljiin portret, i uz to jo traio da bude kraljica naslikana kao
rosno mlada djevojka. Na alost, dosad takvih jasnih dokaza nisam uspio otkriti.
O tome sam neto rekao i prole godine u mjesecu novembru u okviru referata na
meunarodnom simpoziju historiara u Jajcu.7
I van Kukuljevi Sakcinski, Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim s osobitim obzirom
na slavensku knjievnost, umjetnost i starine, Zagreb 1857, 81.
2
Josip Gruden, Zgodovina slovenskega naroda 1, Druba Svetega Mohorja, Klagenfurt 1910, 335.
3
Husein Sejko Mekanovi, Portret bosanske kraljice?, Kvinna/ena. List bosansko-hercegovakog
saveza ena u vedskoj, Skvde, 2006, 16-18.
4
Arthur Schneider, O portretu bos. kraljice Katarine, Hrvatska revija 9, Zagreb, 1936, 491-494.
5
Isto, 493.
6
Giacomo di Pietro Luccari, Copioso ristretto degli anali di Ragusa (libro terzo), Antonio Leonardi,
Venecija, 1605, 108, 109.
7
Husein Sejko Mekanovi, Portret bosanske kraljice Katarine Vuki Kotromani, http://www.
youtube.com/watch?v=0WHl4XHzwC8&feature=related (stanje na dan 10.12. 2012. godine).
1

200

portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice katarine kotromani

Ove godine uspio sam odbaciti zaista svaku mogunost da Kapitolinska galerija
uva kraljiin portret. Naime, u jednom lanku, koji je objavio italijanski historiar
umjetnosti Lorenzo Bonoldi (roen 1976) portret djevojke iz rimske Kapitolinske
galerije bio je dosta uvjerljivo predstavljen kao portret znamenite kerke ferrarskog
vojvode Ercola I D Este (1431-1505) i ene mantovanskog vojvode Francesca II
Gonzaga (1466-1519) Isabelle (1474-1539).8 Osim toga, na jednom predavanju u
sarajevskom Bosanskom kulturnom centru upozorio sam da je bila kraljica lanica
kue antikog rimskog cara Konstantina Velikog (306-337) odnosno da je bio u pravu Giacomo di Pietro Luccari, kad je tvrdio, da se u vatikanskoj dvorani Konstantina Velikog nalazi kraljiin portret u prirodnoj veliini.9 Kljuni dokaz naao sam
u jednom lanku njemakog slaviste Michaela Arndta objavljenom u Mnchenu
1977. godine.10 Radi se ustvari o rukom napravljenim latinskim, odnosno slavenskim zapisima na prvom listu inkunabule Johannesa Tortelliusa, koja se danas uva
u biblioteci wrzburkog Univerziteta. Latinski zapis, koji se nalazi na vrhu prvog
lista inkunabule Johannesa Tortelliusa mogue je predstaviti ak i kao prvobitni epitaf na kraljiinoj nadgrobnoj ploi u rimskoj baziliki Santa Maria in Aracoeli, te kao
najstariji zapis u kojem je bila kraljica predstavljena kao lanica kue Konstantina
Velikog.11 Te hipoteze temelje se na slavenskom inae irilicom sastavljenom zapisu
na prvom listu inkunabule Johannesa Tortelliusa, ali i na latinskom odnosno slavenskim zapisima, koje je u 16. stoljeu objavio rimski kaligraf Giovambattista Palatino.12 Ovdje moram posebno upozoriti da su od druge polovine 16. do poetka 18.
stoljea i neki inae po imenu poznati evropski kroniari tvrdili, da je bila kraljica
lanica porodice Konstantina Velikog.13 Zanimljivo je, da u strunoj literaturi uope
Lorenzo Bonoldi, Galleria dei Ritratti di Isabella d Este (1474-1539), http://www.engramma.
it/engramma_v4/rivista/galleria/34/galleria_isabella_d_este.html (stanje na dan 10.11. 2012.
godine).
9
Husein Sejko Mekanovi, Portret bosanske kraljice Katarine, http://sejko-hm.blogspot.

com/2012/05/portret-bosanske-kraljice-katarine-moje.html(stanje na dan 3.10. 2012. godine). O
tome vidjeti i: Husein Sejko Mekanovi, Careva darovnica i kraljiina oporuka, http://sejko-hm.
blogspot.com/2012/06/normal-0-21-careva-darovnica-i.html (stanje na dan 10.12. 2012. godine);
Husein Sejko Mekanovi, Od gospodine Kataline do Katarine Velike, http://www.radiosarajevo.ba/
novost/84478/od-gospodicne-kataline-do-katarine-velike (stanje na dan 10.12. 2012. godine).
10
Michael Arndt, Die ursprngliche Grabinschrift der bosnischen Knigin Katharina, SdostForschungen, Bd. 36, Mnchen, 1977, 211-223.
11
Isto, 211, 213.
12
Giovambattista Palatino, Libro di M. Giovambattista Palatino cittadino romano: nelqual
sinsegna scriuer ogni sorte lettera, antica & moderna, di qualun que natione, con le sue regole,
& misure, & essempi : et con vn breve et vtil discorso de le cifre, http://www.archive.org/details/
librodimgiovamba00pala (stanje na dan 16.12. 2011. godine).
13
Marcos De Lisboa, Delle croniche de Frati Minori del Serafico P. San Francesco III, Venecija, 1591,
209. LAnno 1478. d 25 dOttobre passo di questa vita la deuotissima Regina della Bosna, Dna
Chaterina dell Terz ordine di S. Fran. Che fu figliola del Duca di Savec, e di Helena del sangue
8

201

husein sejko mekanovi

nije raspravljano o njihovim tvrdnjama, a na njih se nisu pozivali ak ni bosanski


franjevci.
Kada, kako i zato je kraljica postala lanica Konstantinove kue i zato je bila
pokopana u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka Konstantinove matere Svete
Helene? Smatram, da je prvi dio odgovora na ta pitanja u tijesnoj vezi s biografijom
brata kraljiine prabake Jelene, srpskog kneza Stefana Lazarevia (1377-1427).
Autor Stefanove biografije, Bugarin Konstantin Filozof (1380?-1431?), je pretke
lanova srpske porodice Nemanji traio u porodici cara Konstantina Velikog.14
Meu najznamenitije lanove porodice Nemanji inae je mogue ubrojiti i
Rastka (1175?-1235?), koji je u literaturi poznat i kao Sveti Sava. Od 1237. do
1594. godine bili su Rastkovi posmrtni ostaci pokopani u znamenitom srpskom
samostanu Mileeva. U istom samostanu, uvane su i freske, koje je mogue ubrojiti
meu najkvalitetnije evropske freske datirane u 13. stoljee.15 Te freske vane su i
zbog portreta lanova porodice Nemanji i portreta cara Konstantina Velikog. Jesu
li bili Nemanjii ve u trinaestom stoljeu predstavljeni, kao lanovi porodice cara
Konstantina Velikog? Poto je bio samostan Mileeva dugo vremena u bosanskoj
Kraljevini razumljivo je, da je bila s njim povezana i titula kraljiinog oca Stipana
Vukia Kosae (1404-1466): herceg humski i primorski odnosno herceg od
di Csttino Imperatore; Pedro Salazar y Mendoza, Coronica y historia de la fundacion y
progresso de la provincia de Castilla de la Orden del Bienaventurado padre San Francesco, Madrid,
1612, 415. Doa Catalina Reyna de Bosna, hija q fue del Duque de Sabee, y de Elena de linaje
de Costtino Emperador; Girolamo Comboni, Legendario delle vite dei Santi, Bergamo, 1648,
315. LAnno 1478.a 21 DOttobre passo di questa vita la deuotissima Regina della Bosna Donna
Caterina del Terz Ordine di S. Francesco che fu figliuola del Duca di Sauec e di Helena del sangue
di Constantino Imperatore.(!) moglie de Re di Bosna, doppo; Carlo Bartolomeo Piazza, La
Gerarchia cardinalizia, Rim 1703, 570. Caterina Regina della Bosna, moglie del Re Tomaso,
Sorella di Stefano Duca di S.Sabba; del sangue di S. Elena; Benedetto Mazzara, Legendario
francescano overo Istorie de Santi, Beati, Venerabili, ed altri Uomini illustri che siorirono nelli tre
Ordini istituiti dal serafico padre San Francesco, Venecija, 1722, 350. La divotissima Regina della
Bosna Dona Caterina Moglie di Tomaso Re di Bosna, Sorella di Stefano Duca di San Saba, figlia
del Principe Stefano, e di Elena del sangue di Costantino Imperadore.
14
Radovan Pilipovi, Kult cara Konstantina Velikog u srednjovekovnoj Srbiji, http://pravoslavlje.spc.
rs/broj/1080/tekst/kult-cara-konstantina-velikog-u-srednjovekovnoj-srbiji/ (stanje na dan 3.10.
2012. godine). Veliki Konsta (Konstancije Hlor) rodi tri sina: Konstantina, Konstantija i Konstu
i ker Konstantiju, koju veliki Konstantin dade Likiniju za enu, i njemu grki deo carstva odeli, jer
sluae o muiteljskom ruenju i injae neprijateljstva. A ovaj Likinije bee dalmatijski gospodin,
rodom Srbin, i rodi od Konstantije sina Belu-Uroa, a Bela-Uro rodi Tehomila, a Tehomil rodi
Svetoga Simeona, a Sveti Simeon rodi sa suprunicom tri sina: Stefana Prvovenanoga kralja, i
Vukana velikoga kneza, i Rastka, posle nareenoga Savu, prvoga arhiepiskopa srpskogaI mnogo
procveta ta loza, da li Konstantinom, da li i Likinijem, nije udno.
15
Svetozar Radoji, Staro srpsko slikarstvo, Nolit, Beograd, 1966; Svetozar Radoji, Mileeva.
Reprodukcije fresko slikarstva, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1967; Tvrtko Doli, Apostol
Rastko Nemanji, http://tvrtkodolic.bloger.index.hr/post/apostol-rastko-nemanjic/6202623.
aspx (stanje na dan 5.12. 2012. godine).
202

portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice katarine kotromani

Svetoga Save.16 Ta titula nalazi se i na prvom listu inkunabule Johannesa Tortelliusa


i na kraljiinoj nadgrobnoj ploi.
Drugi dio odgovora na pitanja kad, kako i zato je kraljica postala lanica Konstantinove kue i zato je bila pokopana u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka
Konstantinove majke Svete Helene mogue je traiti u kraljiinoj najvjerovatnije falsificiranoj oporuci, jer je rimskim papama poklonila bosansko Kraljevstvo.17
Neto slino je naime u znamenitoj darovnici rimskom papi Silvestru I napravio i
Konstantin Veliki: rimskim papama poklonio je itav zapadni dio rimskog Carstva.
Zanimljivo je, da su Konstantinovu darovnicu, kao falsifikat iz osmog stoljea predstavili ba kraljiini neto stariji suvremenici Nikola Kuzanski i Lorenzo Valla.18 Na
njihova otkria vie puta pozivali su se protestanti, koji su se maem i perom borili
protiv rimskih papa. Priblino dvije godine nakon to je Martin Luther na vratima
crkve u Wittenbergu predstavio devedeset i pet teza o katolikoj Crkvi rimski papa
Lav X odluio je da svim sredstvima brani katoliku Crkvu i Konstantinovu darovnicu. Jednu od vatikanskih dvorana (koja je bila zbog brojnih portreta rimskih papa
poznata pod imenom Sala dei Pontefici), ukrasio je s prizorima iz ivota Konstantina Velikog, odnosno s freskama najznamenitijeg predstavnika umbrijske slikarske
kole Raffaella Santija (1483-1520). Po tim freskama dobila je spomenuta dvorana
svoje dananje ime: Sala dei Constantini. I ta injenica dovela me je do zakljuka,
da je kraljiin portret stvarno potrebno traiti u vatikanskoj dvorani Konstantina
Velikog odnosno na fresci Konstantinova darovnica rimskom papi Silvestru I i njegovim nasljednicima, koja je zajedno s tri freske na kojima izrazito prevladavaju
muki likovi glavni ukras dvorane Konstantina Velikog. Do kraja svog ivota Raffaello Santi uspio je napraviti samo crtee za spomenute freske, koje su do 1524. godine na zidove dvorane prenijeli njegovi uenici. Najee su bili kao autori fresaka
spomenuti Giulio Romano (1499-1546) i Gianfrancesco Penni (1496?-1528).19 O
kraljiinom portretu na fresci Konstantinova darovnica rimskom papi Silvestru I
i njegovim nasljednicima ovdje ne elim detaljnije raspravljati, jer u taj kraljiin
portret predstaviti u jednoj ljubljanskoj reviji i u posebnom lanku.
S ima M. irkovi, Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, SANU, knj. CCCLXXVI, Beograd
1964, 106-108.
17
Bazilije Pandi, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), u: Povijesno-teoloki simpozij u povodu
500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, (ur: Josip Turinovi), Sarajevo, 1979, 22-23; Kreimir Regan, Bosanska kraljica Katarina. Pola stoljea Bosne (1425-1478), Breza, Zagreb, 2010,
71-72, 178-182.
18
Kevin Knight, Donation of Constantine, http://www.newadvent.org/cathen/05118a.htm (stanje
na dan 10.12. 2012. godine).
19
Kenneth Gouwens, Clement VII: prince at war, u: The Papacy since 1500 From Italian Prince
to Universal Pastor (ed. James Corkery-Thomas Worchester), Cambridge, 2010, 39; John Pope
Hennessy, Raphael, University Press, New York 1970.
16

203

husein sejko mekanovi

injenice, koje sam ovdje spomenuo nisu vane samo za kraljiin portret ve i
za kraljiin epitaf i nadgrobnu plou. Da su kraljiini posmrtni ostaci zaista bili pokopani ispred glavnog oltara znamenite bazilike o tome i danas svjedoi inae dosta
problematian latinski epitaf na kraljiinoj nita manje problematinoj nadgrobnoj
ploi. U vrijeme nekih veih graevinskih radova u prezbiteriju bazilike 1590. godine epitaf i nadgrobna ploa uzidani su u jedan stub iznad ambona gdje se i danas nalaze, a kraljiin grob zajedno s kraljiinim posmrtnim ostacima bio je odstranjen.20
Koliko mi je poznato, dosad je samo Arthur Schneider raspravljao o kraljiinom liku
s krunom na glavi, koji se nalazi na njenoj nadgrobnoj ploi. On je upozorio da simbolini lik kraljice nije djelo nekog znamenitog majstora, odnosno da bi bilo previe
smjelo tvrditi da su crte kraljiinog lica uistinu autentine. Pri tom se je pozivao i na
djelo panskog dominikanca Alphonsusa Ciacconiusa (1540-1599) u kojem je bila
objavljena najstarija dosad poznata reprodukcija kraljiine nadgrobne ploe.21 Radi
se inae o nedatiranom bakrorezu po imenu nepoznatog autora.
Taj bakrorez dragocjeno je umjetniko djelo jer je samo na njemu sasvim jasno
mogue vidjeti heraldike simbole i grbove na kraljiinoj nadgrobnoj ploi. Nedavno sam otkrio jedan vrlo zanimljiv podatak, koji e sasvim sigurno biti od velike
koristi u raspravama o spomenutom bakrorezu i kraljiinoj nadgrobnoj ploi. I o
tom podatku raspravljao sam u mojem ve spomenutom ljubljanskom lanku. Je li
mogue kao vezu izmeu kraljice i Konstantina Velikog predstaviti i lik konjanika
na kraljiinoj nadgrobnoj ploi? Tko je isklesao kraljiin lik na nadgrobnoj ploi
odnosno kad je bila ploa postavljena na kraljiin grob? Smatram, da se datiranju
kraljiine nadgrobne ploe u petnaesto stoljee osim ilirskih grbova i sadraja
skoro kao kvadrat oblikovanog epitafa protivi jo i bogato profilirani okvir ukraen
koljkom, bakljama, volutama, aneoskom glavicom i kriem. Nema sumnje da je
autor kraljiine nadgrobne ploe poznavao djela koja je stvorio znameniti firentinski kipar Donatello (1386?-1466). Jedno Donatellovo djelo bilo je postavljeno i u
baziliki Santa Maria in Aracoeli 1433. godine. Radi se o nadgrobnoj ploi akvilejskog arhiakona Giovannija Crivellija.22 Bar to se tie poloaja epitafa kraljiina
nadgrobna ploa blizu je nadgrobnoj ploi sienskog sveenika Giovannija Peccija,
koju je od 1426. do 1452. godine stvorio Donatello.23 Kraljiin inae dosta istrljani
lik na nadgrobnoj ploi mogue je usporediti i s likom rimskog pape Siksta IV, koji
je na Sikstovom nadgrobnom spomeniku napravio znameniti firentinski kipar An .F. Casimiro Romano, Memorie istoriche della chiesa e convento di S. Maria in Araceli di Roma,
P
Rim, 1736, 128.
21
Alphonsus Ciacconius, Vitae et res gestae Pontificum Romanorum, Vol. III, Romae, 1677, 41.
22
Rober Munman, Optical Corrections in the Sculpture of Donatello, The American Philosophical
Society, Philadelphia, 1985, 33.
23
Robert Munman, Sienese Renaissance Tomb Monuments, The American Philosophical Society,
Philadelphia, 1993, 28-34.
20

204

portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice katarine kotromani

tonio del Pollaiuolo (1432?-1498).24 U svakom sluaju kraljiina nadgrobna ploa


zahtijeva dosta opsenu znanstvenu raspravu.

Slika 1: Portret mlade djevojke iz rimske Kapitolinske galerije u knjizi


slovenakog historiara Josipa Grudena

Leopold David Ettlinger, Pollaiuolos tomb of Pope Sixtus IV, Journal of the Warburg and Courtauld
Institutes 16 (3/4), London, 1953, 239-274.

24

205

husein sejko mekanovi

Slika 2: Portret mlade djevojke iz rimske


Kapitolinske galerije

Slika 3: Runo napravljeni tekstovi na prvom


listu inkunabule Johannesa Tortelliusa

Slika 4: Palatinovi prijepisi i prijevodi


epitafa na kraljiinoj nadgrobnoj ploi

Slika 5: Konstantin Veliki


freska iz samostana Mileeva)

206

portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice katarine kotromani

Slika 6: Freska Konstantinova darovnica rimskom papi


Silvestru I. i njegovim nasljednicima u
vatikanskoj dvorani cara Konstantina Velikog

Slika 7: Kraljiina nadgrobna


ploa u rimskoj baziliki Santa
Maria in Aracoeli

Slika 8:Bakrorez nepoznatog umjetnika odnosno najstarija Slika 9: Donatello, Nadgrobni spodosad poznata reprodukcija kraljiine nadgrobne ploe
menik Giovannija Crivellija u rimskoj
objavljena je 1677. godine u djelu Alphonsusa Ciaconniusa.
baziliki Santa Maria in Aracoeli
207

husein sejko mekanovi

Slika 10: Donatello, Nadgrobni spomenik Giovannija Peccija

208

portret i nadgrobna ploa bosanske kraljice katarine kotromani

Husein Sejko Mekanovi


The Portrait and Tombstone of Bosnian Queen
Katarina Kotromani (1425-1478) in Rome
Summary
There is an extensive bibliography about the Bosnian Queen Katarina Kotromani (1425-1478). Researchers also discussed her maiden portrait from the Roman Capitoline gallery which was presented as Queens portrait in Zagreb in 1857
by Croatian polyhistor Ivan Kukuljevi Sakcinski (1816-1889). The author of the
article is convinced that he has presented several very interesting information based on which it can be concluded that the Ragusan chronicler Giacomo di Pietro
Luccari (1550-1615) was right when he claimed that Queens portrait was placed in
the Vatican hall of the Roman Emperor Constantine the Great. Based on Luccaris
words and Queens most probably forged testament he searched for it on the fresco
Donation of Constantine to the Roman Pope Sylvester I which was originally a
work of the eminent painter Raffaello Santi and his students Giulio Romano and
Gianfrancesco Penni.
He attempted to answer the questions when, how and why the Queen became a
member of Constantines house and why was she buried in the vicinity of posthumous remains of Constantines mother Saint Helen? The author argues that the first
part of the question lies in the narrow connection with the biography of the brother
of Queens grandmother Jelena, the Serb Duke Stefan Lazarevi (1377-1427). The
author of his biography was Constantine the Philosopher (1380?-1431?) from Bulgaria who searched for the predecessors of the Serb Nemanji family in the family of
the Emperor Constantine the Great. The second part of the answer lies in Queens
most probably fake testament by which she granted the Bosnian Kingdom to the
Roman Popes. Something similar was done in the prominent fake donation to the
Roman Pope Sylvester I. Namely in it the ancient Roman Emperor Constantine the
Great granted the western part of the Roman Empire to Pope Sylvester I and to his
successors.

209

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


929 Mara, bosanska kraljica

senja mahini

ivotni put posljednje bosanske kraljice Mare nakon propasti


Bosanskog kraljevstva

Apstrakt: Rastua osmanska sila, polovinom 15. stoljea, nala se u poziciji da ugrozi samostalnost bosanske srednjovjekovne drave. Nedugo zatim, godine 1463, Bosansko
kraljevstvo nestalo je sa politike karte evropskih zemalja. U zbrci i haosu koji je snaao Bosnu, bosansko plemstvo kao i lanovi bosanske dinastije Kotromania, traili su mogunost
spasa irom okolnih krianskih drava. Posljednja bosanska kraljica Mara, nala je utoite
u Dubrovniku oktobra 1463. godine, da bi nedugo zatim prela u mletaki Split. Pod nepoznatim okolnostima, deset godina kasnije, nalazila se u Osmanskom carstvu gdje je i ostala
ivjeti. Namjera nam je da u ovom radu prikaemo vijesti koje se tiu se ivota kraljice Mare
u izbjeglitvu, njenog odnosa sa Dubrovanima i ophoenja prema lanovima svoje porodice, odnosno intriga koje su je pratile sve do njene smrti.
Kljune rijei: kraljica Mara, Bosanska kraljevina, Brankovii, Jeevo, Osmansko carstvo.
Abstract: The growing Ottoman force during the mid 15th century endangered the
sovereignty of the Bosnian medieval state. Shortly after, in 1463, the Bosnian Kingdom
disappeared from the political map of European countries. In this chaos, the Bosnian nobility and the members of the Bosnian dynasty Kotromanii looked for the possibilities of
salvation in the neighbouring Christian countries. The last Bosnian Queen Mara found at
first shelter in Dubrovnik in October 1463 and then moved to the Venetian Split. Under
unknown circumstances, ten years later, she was to be found within the Ottoman Empire
where she remained. Our intention in this paper is to present the data related to the life of
Queen Mara in refuge, her relationship with the Ragusans and her family members, i.e. the
intrigues that followed her all up to her death.
Key words: Queen Mara, Bosnian Kingdom, Brankovii, Jeevo, Ottoman Empire

211

senja mahini

Posmatrajui historijat istraivanja ivota posljednje bosanske kraljice Mare, jo


krajem 19. stoljea Ilarion Ruvarac pokuao je u kratkom lanku dati vjerodostojan
prikaz njenog djelovanja, zasnovan na tada dostupnim izvorima i literaturi.1 Bio je
to prvi konkretniji osvrt na kraljiin ivot. Narednih godina rijetko je historiografija
pridavala znaaja ovom pitanju. Teko je rei da li je to bilo usljed manjka interesovanja ili moda nedostatka novih podataka koji bi dali jasniju sliku. U nekoliko
naunih sinteza koje su tretirale problematiku srednjovjekovne Bosne, dat je kratki
osvrt bez namjere da se dublje ue u sutinu problema, to je zauujue s obzirom
na irinu nekih od ovih djela.2 Jedan od onih koji je promjenio tu praksu je uro
Toi, koji se aktivnije pozabavio ovim pitanjem s aspekta dotadanjih istraivanja
uz detaljniju analizu objavljenih izvora, zapravo nastavljajui tamo gdje je Ruvarac
stao.3 Zadatak ovog rada jeste da analizira dosadanje rezultate struke i pokua proniknuti u one aspekte ivota bosanske kraljice koji su samo djelimino obraeni.
Osvrnut emo se na informacije koje su ranijim istraivaima promakle ili im nisu
pridavali panju koju zasluuju. Osnovni izvori koji su nam posluili u razmatranju
ove tematike razliitog su znaaja, s obzirom na njihovo porijeklo i vrijeme nastanka. To su u prvom redu dokumenti iz Dubrovakog arhiva, bez kojih ovo istraivanje ne bi bilo mogue. Meu njima se po znaaju istiu odluke dubrovakih Vijea i
pisma upuena Dubrovniku od strane osmanskih zvaninika objavljena u zbirkama
irilskih pisama i povelja.4 Osim tih podataka, spomenut emo kratke vijesti u djelu
Dubrovanina Mavra Orbinija,5 informacije iz srpskih ljetopisa,6 kao i dokumente
iz Mletakog arhiva.7 Takoer, istiemo podatke izloene u traktatu Teodora Spandounesa, veoma znaajne za ideje koje smo izloili na iduim stranicama.8
 , , Glasnik zemaljskog muzeja, god. V, br. 3, Sarajevo,
1893, 565-574.
2
Vjekoslav Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882; ,
, , , 1940; Marko Perojevi, Stjepan Tomaevi, u: Povijest
Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Napredak, Sarajevo, 1998, 555-592.
3
 , (),
3, , 2002, 29-60.
4
Franc Miklosich, Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii, Viennae, 1858;
, , . 1, II,
, , 2006; iro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovake arhive, Glasnik zemaljskog muzeja, god. XXIII, knj. 1-3, Sarajevo, 1911, 1-162, 303-350, 437-484.
5
 , , (: ), ,
, 1968.
6
 , , , .
XVI, , 1927.
7
ime Ljubi, Listine o odnoajih Junog Slavenstva i Mletake Republike, X, Zagreb, 1891.
8
Theodor Spandounes, On the origin of the Ottoman Emperors, (trans. Donald M. Nicol), Cambridge,
1997.
1

212

ivotni put posljednje bosanske kraljice mare

Bosanska kraljica Mara,9 porijeklom je poticala iz porodice srpskih plemia i despota Brankovia. Njen otac bio je despot Lazar Brankovi (1421-1458), a majka
Jelena Paleolog (1431-1473), kerka morejskog despota Tome Paleologa (14091465).10 Mara je roena najvjerovatnije 1447. godine,11 kao prvo dijete iz njihovog
braka.12 Sa tek 12 godina, udala se u Smederevu 1. aprila. 1459. godine,13 za sina
bosanskog kralja Stjepana Tomaa (1443-1461), da bi dvije godine kasnije nakon
njegovog dolaska na prijesto postala bosanska kraljica. Njihov brak bio je rezultat
politike potrebe Bosne i Srbije uz blagoslov ugarskog kralja Matije Korvina (14581490). Ideja je bila da se sauva srpska drava nakon smrti despota Lazara, na nain
da se bosanski princ Stjepan Tomaevi (1461-1463) postavi za njegovog nasljednika i time stvori odbrambeni savez Srbije, Bosne i Ugarske, nasuprot nadiruem
Osmanskom carstvu, koji dugorono nije pokazao rezultate.14
Pratei odluke dubrovakih Vijea maja i juna 1463. godine mogla se oslikati drama koja se odigravala u susjedstvu Republike. U strahovitom naletu osmanskih trupa
za nekoliko dana nestalo je srednjovjekovne Bosanske drave, a njen posljednji vladar
Stjepan Tomaevi ubijen je naredbom sultana Mehmeda II (1451-1481). lanovi
vladarske kue Kotromania i bosanskih feudalnih porodica pokuavali su spas nai u
primorskim gradovima, meu kojima je Dubrovnik ulijevao najveu sigurnost. Vijesti
koje bi nas uputile o kretanju kraljice Mare tih dana, nalaze se u zapisima odluka dubrovakog Vijea umoljenih, primjetno turih s obzirom da te odluke nisu bile praene
irim elaboracijama. U Dubrovniku se jo 14. juna oekivao dolazak hercega Stjepana
Vukia Kosae i bosanske kraljice Katarine, to je u ranijoj historiografiji unijelo zabunu da se podatak odnosi na kraljicu Maru.15 Odluka dubrovakog Vijea umoljenih
datirana 9. jula 1463. godine, prva je vijest o kraljici Mari nakon pada Bosanske drave,
 eki od autora tvrdili su da je nakon proglaenja bosanskom kraljicom 1461. godine dobila novo
N
ime, Mara, to po svemu sudei nije istinito. Naime, u izvorima i prije nego je dola u Bosnu nazivana
je tim imenom. U radu emo je oslovljavati Marom, radi lakeg razumjevanja i preglednosti teksta.
Vie o tome u: , , 30-31.
10
Njih dvoje su imali jo dvije kerke, Milicu udatu za Leonarda III Toka gospodara Santa Maure i Irenu iji mu je bio Jovan Kastriot sin Skenderbega. ,
, Clio, , 1999, 645-646; , , 30.
11
, , 568.
12
, , 644.
13
Isto, 631.
14
Detaljnije o tome u: Lovrenovi, Na klizitu povijesti (Sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska
1387-1463, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2006, 329-331; , ,
32-34;
15
iro Truhleka, Dubrovake vijesti o godini 1463, GZM, god. XXII, Sarajevo, 1910, 16; Truhelka
je u svom radu unio zabunu smatrajui da se ova odluka Vijea umoljenih odnosila na kraljicu
Maru. Vie o tome: , ,
, god. XIV, , 1964, 214.-215.
9

213

senja mahini

pomou koje saznajemo da je kraljica preivjela osmanski napad. Tom odlukom Vijee
je dozvolilo Mari da se skloni na neki od dubrovakih otoka, istiui kako e razgovarati sa njom o nekim bitnim pitanjima kako za njih tako i za kraljicu.16 Nije nam
poznato koje teme su bile predmet tih razgovora. Meutim, postoje pretpostavke da
su Dubrovani namjeravali razgovarati sa kraljicom o pitanju kupovine relikvija sv.
Luke, koje su predstavljale veliku dragocjenost.17 Takoer i Mletaka Republika nastojala je domoi se relikvija, koje je bosanska kraljica prilikom pada Smedereva 1459.
godine prenijela u Bosnu. To im je uz pomo bosanskog vlastelina Ivania Vlatkovia,
a uz doputenje bosanske kraljice, na kraju i uspjelo.18 U kontekstu ovih dogaaja, 24.
augusta 1463. godine pisala je kraljica Ivaniu Vlatkoviu da pokua vratiti relikvije sv.
Luke jer joj je ugarski kralj za njih ponudio tri ili etiri grada u Ugarskoj.19 Relikvije su
ipak ostale u rukama Mleana, tako da nije dolo do dogovora bosanske kraljice i ugarskog vladara. Nedugo zatim, 5. oktobra kraljica se nalazila na teritoriju Dubrovake
Republike. Iz odluke Vijea umoljenih saznajemo da su joj Dubrovani dali novac za
hranu, po tri perpera za est dana s tim da je Vijee zakljuilo kako e u sluaju kraljiinog produenja boravka raspravljati o dodjeli novih sredstava.20 Takoe, odredili su
joj pomo u hrani u vrijednosti od 30 perpera kada bude naputala grad. Oito da je
kraljica jo prije nego to je kralj Stjepan zarobljen, najvjerovatnije ve krajem mjeseca
maja, krenula sa svojom pratnjom put slobodnog teritorija bez jasne naznake gdje bi
to moglo biti.
 Prima pars est de exeusando se voyvode Vladissauo a petitione soldatorum. Prima pars est de dando
libertatem domino rectori et suo minori consilio respondendi litteris regine Mare, scribendo sibi,
quod posit venire ad aliquam ex insulis nostris. Et deinde habebimus colloquium cum ipsa de his,
que erunt suo meliori et nostro. Franjo Raki, Dubrovaki spomenici o odnoaju dubrovake obine
naprema Bosni i Turskoj godine razspa bosanske kraljevine, Starine JAZU, knj. VI, Zagreb, 1874, 9;
Truhelka, Dubrovake vijesti, 19, (9. 7. 1463.)
17
Truhelka, Dubrovake vijesti, 4.
18
Vie o tome: , , 45-50.
19
Franjo Raki, Prilozi sa sbirku srbskih i bosanskih listina, Rad JAZU, br. 1, Zagreb, 1867, 160-161.
20
Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo minori consilio respondendi Ninacio,
ambassiatori Schenderbeghi, offerendo sibi facilitates emendi duas barchas et conducendi vsque
ad quatuor magistros caca.
Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo minori consilio mittendi regine relicte
regis Stephani pro diebus sex in rebus cibariis omni die ab. yperp. tribus infra et si stabit vltra
dies sex, rursus venire debeat ad consulendum super hoc. Prima pars est de honorando predictam
reginam in rebus cibarijs, quando discedet Ragusio expendendo vsque ad yperperos treginta.
Prima pars est de expendendo in die gr. 30 honorando vxorem, que fuit Vlatichi Cherzegovich,
quousque stabit Ragus. et quando recedit iperp. decem. Prima pars est de expendendo iperp.
triginta in honorando reginam relictam regis Thome, quando recedet de Ragusio. Prima pars est
de acceptando remunerationem, quam facit in minibus dominii nostri ser Marinus de Restis de
domibus et terrenis olim regis Bosne, incipiendo die prima presentis. Prima pars est, quod camerarii
cras debeant exigare intratas dictarum domorum et terrarum. Raki, Dubrovaki spomenici, 9, (5.
10. 1463.); Truhelka, Dubrovake vijesti, 21, (5. 10. 1463.)
16

214

ivotni put posljednje bosanske kraljice mare

Jo je starija historiografija dala znaaja vijesti koju donosi Dubrovanin Mavro Orbini.21 Opisujui pad Bosne, on pie kako je Mariju (Maru) prilikom bjega zarobio hrvatski ban Pavao Sperani protivnik njenog mua, ali se ona uslijed napada Osmanlija
na njegove posjede uspjela spasiti, pa preko Istre domoi Ugarske, gdje joj je prebivala
majka.22 Slinu informaciju o kraljiinom bjegu u Ugarsku donosi Seenski ljetopis.
Naime, pod godinom 1463. u ljetopisu se kae kako je sultan Mehmed II krenuo na
Bosnu zarobivi kralja, a za to vrijeme je despotica Elaa djti Lazareva sa svojom
riznicom pobjegla u Ugarsku.23 Jedino Orbini spominje epizodu sa njenim zarobljavanjem od strane slavonskog bana, to u kontekstu injenice da je Pavao Sperani ve
u junu iste godine bio u osmanskom zarobljenitvu, daje malo povjerenja u ovakav
razvoj dogaaj.24 Teko bi bilo povjerovati da je u okolnostima osmanske opasnosti
mogao politiki profitirati drei bosansku kraljicu u zarobljenitvu.
Regina Bosnae Margarita Traditur
Dicase templum Margaritae Virgini,
Olim beata cum fuere saecula,
Id nune sacellum transtulere provide
Patres, fremente Marte circum moenia,
Cum classe Cypro Rex Selymus imminet.25

Foto:
Emir O. Filipovi
Klai, Poviest Bosne, 339; Perojevi, Stjepan Tomaevi, 584.
 , , ,
, .
, . ,
, , ,
.
.
, . ,
, 172; Orbinijeva tvrdnja da je Mara otila svojoj majci, davno je pobijena, jer se
u to vrijeme Jelena Paleolog nalazila na Santa Mauri, gdje se zamonaila. ,
, 644.
23
, , 246, . 744 d. Ovdje je srpski ljetopisac pogrijeio,
zamjenivi njeno ime sa majinim.
24
, , 44.
25
Natpis na crkvi sv. Margarite u Dubrovniku koju je dala sagraditi bosanska kraljica Mara.
21
22

215

senja mahini

Kraljica nije produila svoj boravak u Dubrovniku, ve se sklonila u samostan sv.


Stjepana u blizini zidina grada Splita, koji se nalazio pod suverenitetom Mletake Republike. Dozvolu da se nastani na njihovom teritoriju dobila je kraljica, najverovatnije,
kao protuuslugu zbog prijenosa relikvija sv. Luke u Veneciju.26 Odlukom od 11. decembra. 1466. godine mletako Vijee umoljenih ukazivalo je splitskom knezu da kraljicu u
samostanu posjeuju Bosanci i Ugri, to se Veneciji inilo opasnim po njihove interese,
te su takve aktivnosti izazvale njenu sumnjiavost. Dalje je Vijee nalagalo knezu da
pod izgovorom loih ivotnih uvjeta predloi kraljici preseljenje u ibenik, ili na neki
od otoka s namjerom da je trajno uklone sa svog teritorija.27 Politika pozadina ovih
posjeta kraljici Mari ne moe se osporiti, samo je upitno pod kojim motivima su se odvijali ti sastanci.28 Pomenuti izvjetaj mletake vlade daje teinu vijestima o kraljiinom
odlasku u Ugarsku. Primjeujemo da sva tri izvora dovode kraljicu u vezu sa Ugrima.
Samim time bilo bi pogreno odbaciti izvjesnu mogunost da je kraljica nakon pritisaka
Mletake vlade napustila njihov teritorij i svoje utoite nala u Ugarskoj kraljevini.
Da li je Mara prilikom boravka u Dalmaciji nastupala kao legitimna nasljednica
bosanske krune i da li je isticala neka svoja posebna prava? Dok je bila u Dubrovniku
kraljica Katarina je urgirala da joj gradske vlasti isplate stonski dohodak, koji su plaali
bosanskom vladaru jo od vremena bana Stjepana II Kotromania (1322-1353).29
Takoer, ugarski kralj Matija Korvin, nakon zauzea Jajca, 1464. godine traio je
od Dubrovana da mu predaju imovinu kralja Stjepana Tomaevia, smatrajui sebe
legitimnim nasljednikom bosanske krune.30 Naprotiv, Mara je izbjegavala postaviti bilo
Ivani Vlatkovi je od Mletakih vlasti dobio kuu u Splitu stupivi za novanu nadoknadu u
njihovu vojnu slubu; , , 49.
27
Comiti Spaleti. Accepimus superioribus diebus litteras vestras, quibus intercetera tetigistis, reginam
olim Bossine monasterium sancti Stephani prope muros istius civitatis nostre inhabitare, compluresque Bosnenses nec non Hungaros visitationis greatia ad illam sepe accedere, que res nobis et suspiciosa et periculosa videtur. Quamobrem vobis cum nostro consilio rogatorum respondents dicimus,
nos statuisse, illam inde omnino amovere. Verum ut aliquot honesto modo hoc facere videamur, volumes, ut captato tempore, et quanto cicius facere poteritis, sua cum serenitate esse debeatis, illique
dicere, nos ob novitiates, que istis in partibus fuere, intellexisse, suam serenitatem non habere illas
commoditates et maxime vietus, quas illam habere vellemus, et in aliis civitatibus et locis nostris haberet, ideo pro commoditate sua statuisse, quod aut Sibinicum aut in quamlibet aliam insularum seu
locorum nostrorum maritimorum, qui sue serenitati magis placuerit, se curabitis, quod istinc omnino
recedat, quia sic est penitus intention nostra. Quam nostrum intentionem omni vestra dexteritate et
prudential exequi studeatis, ne videamur aliqua suspitione sed potius sua commoditate illam ex eo
loco amovere. Ljubi, Listine o odnoajih, 384-385, br. CCCLXXXXV.
28
Vie o tome: Dubravko Lovrenovi, Na klizitu povijesti, 382;
29
U odluci od 8. 10. 1463. Dubrovani su odbili ovaj Katarinin zahtjev. Lovrenovi, Na klizitu
povijesti, 382.
30
Imenovao je kralj Junija oria svojim zastupnikom po tom pitanju, ali su Dubrovani vjetim
politikim manevrisanjem izbjegavali bilo kakvo plaanje. O tome detaljnije: ,
, 216-217.
26

216

ivotni put posljednje bosanske kraljice mare

kakve zahtjeve pred Dubrovane. Njena prava kao legitimne predstavnice kraljevine
nisu bila manja nego Katarinina, ali ona nije nala za shodno da pokrene bilo kakvo
pitanje zaostavtine bosanske drave. Razlog moemo traiti u njenoj mladosti znajui
da je 1463. godine imala tek 16. godina i da se jo uvijek nije snala u ulozi bosanske
kraljice, a niti u okolnostima koje su naglo promjenjene. Smrt mua i gubitak drave
morali su ostavit posljedice na njenu linost.
Pisao je nepoznati autor politike historije Carigrada od 1391. do 1578. godine
kako je sultan Mehmed II bosansku kraljicu Maru zarobio i odveo u Carigrad, gdje
je uivala zatitu sultana do svoje smrti.31 Prema istom izvoru, kraljica je tamo imala
tetku Maru Brankovi, kojoj je sultan ustupio u batinu selo Jeevo u oblasti Sera.32
Carica Mara, kako je sama sebe oslovljavala u dokumentima, bila je kerka srpskog
despota uraa Brankovia (1427-1456) odnosno sestra Katarine, Lazara, Grgura i
Stefana Brankovia i jedna od ena sultana Murata II (1404-1451).33 Njoj se u Jeevu jo 1469. godine, nakon dugog lutanja irom evropskih drava, pridruila sestra
Katarina Brankovi, ena grofa Urliha Celjskog.34 Da su rijei pomenutog autora o
kraljiinom odlasku u Osmansko carstvo istinite, govori podatak iz cetinjskog ljetopisa. U kratkoj informaciji iz 1476. godine kae se kako Lazareva kerka (kraljica
Mara), opade gospog~ Kantakoyzinu oy cara, i odoyze ~ carj, i mui ~.35 Gospoa Kantakuzina zapravo je bila njena tetka, ve spomenuta Katarina Brankovi,
poznata na Istoku i pod tim imenom.36 Potvrdu ovome dogaaju donosi Katarinino
 habuit et neptem, quam Mechemet, Bosnae regno et omni circumjacente regione potitus, accepit,
occiso ipso etiam rege. Hanc vero reginam Constantinopolim deportavit, eique victum quotidianum praebendum ad omnes dies vitae ipsius curavit. Cum autem eadem domina amitam ibi haberet, Mariam nomine, quae sultani Murati uxor fuerat et sultani Mechmet noverca erat, assignavit
hic ei multa loca, juxta Serras, unde alimenta haberet nempe Ezobam et finitimum agrum omnem.
Ita vixit cum potestate haec regina usque ad finem vitae suae. Citirano prema: ,
, 569-570.
32
Sultan joj je tada ustupio i selo Mravince, ali pomenuti autor to nespominje. ,
. , , . XXIV, ,
1977, 107; U Jeevu je carica Mara organizovala svoj dvor sa kancelarijom po uzoru na one u srpskoj
despotovini. Oko sebe je okupila srpsku vlastelu i monahe, te je odravala bogatu korespondenciju
sa svim znaajnijim dravama jugoistone Evrope; , , 82.
33
Jo je 1457. godine pobjegla na Portu u Osmansko carstvo zbog politikog sukoba unutar srpske
Despotovine. Borba Osmanskog carstva i Ugarske kraljevine lomila se preko interesa Srbije. Carica
Mara stala je na stranu osmanske struje. , , , . XXV
XXVI, , 1979, 69; Takoer, bila je izuzetno uticajna ena sa jakim politikim vezama i
potovana od osmanskih sultana. Mehmed II u dokumentima naziva prva meu hrianskim
gospoama, a Bajazit II u svojim ispravama ponos hrianskog naroda. Vie o tome: Isto, 82-83.
34
, , 52; Mu joj je nastradao od ruke Janjoa Hunjadija u
Beogradu 1456. godine. , , 574.
35
, , 251, . 774.; , , 569.
36
 , () , X
, , 1998, 393.
31

217

senja mahini

pismo grofu Leonardu Gorikom datirano 1477. godine u kojem se alila da je mue
i tuku.37 Ne znamo ta je uzrokovalo ovaj lini sukob, ali podatak potvruje da je
Mara bila u ivotu i sedamdesetih godina 15. stoljea. Deceniju nakon odlaska iz
samostana sv. Stjepana pojavila se na sasvim drugoj strani u Osmanskom carstvu. Da
li je bosanska kraljica prilikom dolaska u Carstvo svoje utoite nala u Carigradu ili
Jeevu? Dilema postoji jer ni jedan izvor izriito ne spominje njen odlazak u Jeevo,
ali s druge strane uoavamo da veina vijesti koje se odnose na kraljicu, a potiu iz
ovog perioda njenog ivota, dovode je u vezu sa njenim tetkama. To ne moe biti
sluajno. Iz tog razloga smatramo da je kraljica saznavi da se Mara Brankovi zajedno sa djelom srpske vlastele i monaha, nalazila u Serskoj oblasti, oduila napustiti
Ugarsku i uputiti se u Jeevo. Teko bi bilo zamisliti da je ivei u Carigradu mogla
doi u lini sukob sa Katarinom. Vjerujemo da je upravo taj dogaaj bio snaan
motiv da ona napusti Jeevo i preseli se u osmansku prijestolnicu. Sve izreeno u
domenu je pretpostavki jer koliina izvornog materijala ne daje sigurniju bazu za
vre kontekstualizacije.
Stalni sukobi i tuakanja, sa svima onima od kojih je mogla izvui kakvu materijalnu korist, karakteriu fazu ivota kojeg je provela u Carstvu. Obrativi se Dubrovanima 24. oktobra. 1484. godine, pisao je sultan Bajazit II (1481-1512) kako mu
je na Portu dolazila despota Lazara ki, kralica bosjnsjka. Traila je da joj se vrati
poklad njenog djeda, despota uraa Brankovia, koji je bio uvan u Dubrovniku.38 Naime, zahtjevala je treinu poklada, odnosno 353 litre zlata koje su pripadale
njenom ocu despotu Lazaru, a koje nisu po njenom prianju bile vraene.39 Zbog
toga sultan alje u Dubrovniku sklava svog roba kapii kasjma po kojemu su Dubrovani trebali poslati dugovanje kraljici Mari. Ako bi imali ta protiv, dozvolio
im je Bajazit da dou na Portu i daju dokaze suprotne kraljiinim.40 Mjeseca marta
idue godine, ponovo se sultan pismom obratio Dubrovanima na osnovu kojeg saznajemo da su oni poslali poklisare na Portu sa pismom i peatom despota Lazara,41
kojim se potvruju njihove tvrdnje da su sva dugovanja njemu i njegovoj brai isplaena. Ipak, kraljica bosanska i nekoliko l~di dwjbrehj i veruvanehj koi zna~
peat despotovu osporili su autentinost pisma i peata despota Lazara. Drei kraljiinu stranu, sultan je naredio Dubrovanima da njegovom sklavu Kasumu moraju
isplatiti 2000 dukata. Dokaz tome da je kraljica pokuala na prevaru da se domogne
, , 52; , , 644.
, , 299, . 895; Njena majka, Jelena Paleolog, za vrijeme boravka
u Dubrovniku 1462-1463. godine, takoe je traila novac od poklada despota uraa, ali Dubrovani joj nisu dali traeni novac. , , 644.
39
Vie o tome: , , 393-393.
40
, , 299, . 895.
41
Isto, 302-303, . 898.
37
38

218

ivotni put posljednje bosanske kraljice mare

spomenutog novca nisu samo pisma despota Lazara,42 ve i njegovog brata Stefana
Brankovia,43 u kojima je oito da su sva dugovanja prema njima bila isplaena. Ne
znamo jesu li Dubrovani na kraju isplatili novac kraljici, ali poznavajui njihovu
upornost teko da je na ovome zavrilo.
Obraanje sultana Bajazita II u korist Mari ini realnom pretpostavku da je njen
status kraljice dvadeset godina nakon propasti bosanske drave imao uticaja i znaaja
kod tadanjih osmanskih vlasti. Nakon smrti carice Mare 1487. i Katarine 1490. godine, bosanska kraljica je dobila u nasljedstvo, shodno erijatskom pravu, imovinu svojih
tetaka, to potvruje jedan osmanski ferman i dva hudeta (presude) koji su sauvani
u arhivu Lavre u Svetoj gori.44 Kraljica se ubrzo pobrinula da se domogne dviju ikona
koje je carica Mara ustupila manastiru Lavre. S obzirom da kao ena nije imala pravo
pristupa na Svetu Goru, tek uz insistiranje sultana Bajazita 1492. godine uspjela se
domoi eljenih predmeta.45 Nedugo zatim pozvala je Mara na erijatski sud monahe
manastira Kseropotomu na Svetoj Gori pod optubom da je neki Anastasije ukrao
30000 florina u vrijeme dok je sluio njenoj tetki Katarini. Za ovakve teke optube
Mara nije imala dokaza tako da novac koji je traila nije dobila.46
Moda zbog teke materijalne situacije ili neeg drugog, kraljica je otvorila novi
spor sa Dubrovanima. Ovaj put u vezi prava na stonski dohodak, koji je u iznosu od
500 perpera Dubrovnik plaao caru Duanu za ustupljeni teritorij Stonskog rata i
Stona, kao i primorja izmeu Kurila i Stona.47 Naime, car Duan poklonio je stonski
dohodak manastiru sv. Arhanela Mihaila i Gavrila u Jerusalemu, koji se za vremena
carice Mare ugasio. Nakon propasti srpske Despotovine o isplati stonskog dohotka
brinula se carica Mara, a poslije njene smrti Katarina Brankovi. Sada je kraljica kao
zakonita nasljednica njihove ostavtine, traila za sebe taj iznos, meutim, u tu priu
oko novca upleli su se kalueri dva manastira na Svetoj gori, Hilandara i Sv. Pavla. O
ovim dogaajima svjedoi pismo Ahmed-pae Hercegovia iz 1501. godine, upueno Dubrovakoj Republici. Pisao je Ahmed-paa kako su na Portu dolazili kalueri
pomenutih manastira, alei se da im Dubrovani ne isplauju stonski dohodak, kao
Miklosich, Monumenta Serbica, 476, br. CCCLXXIX; 478, br. CCCLXXX; ,
, 159, . 734; 160, . 735.
43
, , 157, . 732; Miklosich, Monumenta Serbica, 478, br. CCCLXXXI.
44
, , 394; Nije jasno da li je ona dobila pravo na svu imovinu
svojih tetaka ili samo na dvije-treine imovine kako je to bilo regulisano erijatskim zakonom. Vie o
tome: , Despina Mara Brankovi and Chilandar: between the desired and the
possible, u: : . , , ,
, (: ), . XCV,
, . 27, , 2000, 97.
45
, , 394.
46
, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 97.
47
, , 75.
42

219

senja mahini

to su to ranije inili. Kao njihov vjerni priatelj, sprijeio je kaluere da se obrate


sultanu, savjetujui Dubrovanima da nastave plaati sporni iznos jer im idui put
nee biti u stanju pomoi.48 U pismu se dalje kae kako je neka zla ena nqkoimj
vuhovjstvomj sprijeila kaluere u primanju dohotka.49 Zla ena u oima kaluera
bila je bosanska kraljica Mara o emu svjedoi uputstvo iz 1485. godine dato Dubrovakim poklisarima koji su ili na Portu u kojem im se poruuje:

. ,
.50
Nakon smrti sestara Brankovi Dubrovani nisu namjeravali bilo kome davati
stonski dohodak, naroito ne bosanskoj kraljici kojoj su se obzirom na prijanje nesuglasice imali dodatnog razloga revanirati. Iako je carica Mara u nekoliko navrata
dala stonski dohodak svetogorcima, to nije raeno u legalnoj formi. Da bi zadrali
tu nemalu svotu novca za sebe, oni su se posluili falsifikovanim dokumentom navodno izdatim od carice Mare 1479. godine, u kojem se pomenuti dohodak prebacuje njima.51 O autentinosti ovog dokumenta u historiografiji postoje razliita
gledita.52 Mi ne znamo da li su Svetogorci pokazali Ahmed-pai ovaj dokument
ili su se njime posluili naknadno, jer on ga u pismu ne spominje. Bez obzira na
to, takmac u ostvarivanju njihovih elja bila je bosanska kraljica i tek je njena smrt
omoguila da ostvare svoje namjere. U tome su imali svesrdnu pomo Ahmeda Hercegovia koji je svojim autoritetom izvrio pritisak na Dubrovane. Kalueri su tek
nakon kraljiine smrti uspjeli prebaciti stonski dohodak na Svetogorske manastire.53
Prema tome, ako znamo da su Dubrovani od 1500-1501. godine davali pomenuti dohodak svetogorskim manastirama, onda bi to bio terminus ante quem, nakon
kojeg bosanska kraljica nije bila iva. To bi znailo da smrt kraljice Mare moemo
pribilino datirati pred sami kraj 15 stoljea.
Naposljetku, otvara se pitanje izvora podrke koju je kraljica oito uivala od strane osmanskih vlasti pa i samih sultana Mehmeda II i Bajazita II. Status kraljice nije
Miklosich, Monumenta Serbica, 545, br. CDLXIX.
, , 357, . 960.
50
, , 395; Slino uputstvo dobili su dubrovaki poslanici
upueni na Portu i tri godine kasnije u kojem pie: 500
. ,
, . Isto.
51
Foti, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 9.
52
, , 75-79, branila je autentinost ovog dokumenta; Foti s druge strane istie
da je manastirima carica Mara davala stonski dohodak ali ne u legalnoj formi, poentirajui da
prije 1500-1501 u zapisima dubrovakih knjiga nepostoji dokaz isplaivanju pomenutog dohotka
svetogorcima. Foti, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 98.
53
Foti, Despina Mara Brankovi and Chilandar, 98.
48
49

220

ivotni put posljednje bosanske kraljice mare

mogao biti dovoljan za tako intenzivnu podrku koju je neosporno imala. Kako to
da carica Mara, oslovljavana prva meu hrianskim gospoama, nije bila u stanju
zatiti sestru Katarinu od optubi bosanske kraljice, ili da Bajazit II uprkos Marinim
dokazanim lanim tvrdnjama, zahtijeva od Dubrovana da joj isplate 2000 dukata?
Teodor Spandounes savremenik osmanskih osvajanja Balkana, u djelu posveenom
historiji tog napredovanja,54 prilikom opisa pada Bosne za bosansku kraljicu kae da
je tada zarobljena i kasnije data za enu jednom spahijskom starjeini. Spandounes
dalje iznosi, kako bosanska kraljica nije imala djece, to je i zadnja informacija o
njoj.55 Prije nego kategorino odbacimo pisanje pomenutog autora, kao to su radili
dosadanji historiari, osvrnut emo se kratko na njegov ivot i porijeklo ne bi li
uspjeli dati znaaj Spandounesovom prianju.56 Teodor Spandounes vodio je porijeklo iz porodice bizantskih izbjeglica, koje su prije osmanskog osvajanja Konstantinopolja svoj spas nale u Veneciji, na ijem tlu su zapoele novi ivot. Teodorova
majka Eudokia Kantakuzen udala se najvjerovatnije 1460. godine za Mateja Spandounesa.57 Eudokijin pradjed Teodor Kantakuzen Paleolog, bio je otac Jerine Kantakuzen ene despota uraa Brankovia. Iz toga proizilazi da je Tedor bio roak
carice Mare, a samim tim i bosanske kraljice. Porodice Brankovii i Spandounes bile
Spandounes, On the origin; Prva verzija njegovog djela napisana na Italijanskom jeziku izmeu
1509. i 1519. godine posveena je francuskom kralju Luju XII. Narednih godina doradio je tekst
i predao ga na uvid papi Lavu X. Izmjenjenu verziju istog rada zavrio je 1538. godine i na osnovu
te redakcije uraen je prijevod na Engleski jezik. Isto, xvii-xviii.
55
 When the Turk heard this, he sent his Beylerbey to negotiate with Stephen, promising him his
possession and his life if he would surrender. But Mehmed intervened, brook his promise and had
Stephen decapitated. His Queen was captured and given to one of the Sultans courtiers, an officer
of the Spahis who made her his wife; but she remained sterile. Spandounes, On the origin, 45; U
verziji na Italijanskom jeziku tekst glasi: Volltosi poi et entro nel Regno de Bosna, dove era il Re
Stefano, lo quale havea per moglie una figliola de Lazaro de Servia nominata Maria; era entrato
in animo ad un principale del regno de volerse far Re de Bosna, per questo ando al Re d Ungaria
adimandando ajuto, et allegava ch il Re Stefano s intendeva col Turco per havere la figliola de
Lazaro Despoto, et anco che de la maggior parte era chiamato Re per non volere loro il Re Stefano
per signor, onde il Re d Ungaria le dono una sua nipote per moglie e mando seco uno buono
esercito, il quale comincio crudelmente a pugnare col Re Stefano; onde il Turco vedendo questo,
ch altro no desiava che loro divisioni, mando il suo Belerbei avanti, che posse assedio al Re Stefano,
il quale presto s arrese salvo l havere e la persona, ma sopravenendo Mahumet, il fece tagliar la
testa, non servandoli quello che l avea promesso il suo Beclherbei, e fece pigliare la Regina e la
donola al suo cortigiano, lo quale la tolse per moglie. Charles Hopf, Chroniques Greco-Romanes,
Berlin, 1873, 333.
56
, , 570. On odbacuje mogunost da se bosanska kraljica preudala;
, , 51. ()
,
1463. ,
, .
57
Spandounes, On the origin, ix.
54

221

senja mahini

su u izuzetno prisnim vezama.58 Kao djeaka Matej Spandounes poslao je svog sina
Teodora iz Venecije u Jeevo njegovim pratetkama carici Mari i Katarini.59 Tamo je
Teodor proveo nekoliko godina svog ivota, te je upoznao osmanske obiaje i jezik.
Po svemu sudei Teodor nije bio samo puki prepisiva dokumenata koji nama nisu
bili dostupni o historijskim zbivanjima toga vremena, ve i direktni svjedok dogaaja
s obzirom da je dugi niz godina proveo sa sestrama Brankovi. Stepen obavijetenosti
Teodora Spandounesa sigurno je bio znaajan, te vijest koju donosi u svom traktatu
obzirom na njegovo porijeklo i ivot, ne moemo zanemariti. Teodor jedini ispravno navodi imena kerki despota Lazara Brankovia i imena njihovih mueva, te se
dosadanja historiografska saznanja slau s tim podacima, to ide u prilog njegovoj
obavjetenosti.60 Dogaaji koji su se odvijali prilikom pada Bosne bili su Spandounesu
relativno daleki, a i savremenicima nejasni, pa ih je lako mogao pogreno interpretirati.
Moda je pria o njenom zarobljavanju bila skrojena da se svidi onima za koje je djelo
pisano jer jedna od verzija njegovog djela predstavljena je papi Lavu X (1475-1521).61
Kako bi drugaije moglo biti objanjeno da se jedna krianska kraljica svojevoljno
preudala za osmanskog asnika, nego zarobljavanjem, odnosno prinudom.
Kada bi odbacili podatak da je Mara jedno vrijeme provela u Jeevu, to ne bi
promijenilo mogunost da je Teodor neto znao o kraljiinom ivotu od svojih tutorica. Meutim, zato Teodor ako je ve imao informacije iz prve ruke, nije dao iri
opis ivota bosanske kraljice? Uporeujui informacije o njoj sa onim vijestima koje
donosi o Katarini i carici Mari, uviamo da ni one nisu dobile puno vei prostor u
njegovom traktatu. Najvjerovatnije da nije smatrao potrebnim iznositi svaki detalj
o njihovim ivotima, jer traktat je pisan s namjerom da se prikae uspon Osmanske
drave, te bi takvo pisanje razvodnilo samu sutinu njegovog djela. U prilog iznesenim tvrdnjama o njenoj preudaji ide injenica da je bosanska kraljica prilikom
dolaska u Osmansko carstvo bila u ranim dvadesetim to je sigurno uticalo na njenu
odluku. Pod kojim okolnostima, kada i za koga se udala kraljica Mara, nemogue je
bilo ta kategorino tvrditi, osim upustiti se u nagaanja.62
 tome svjedoi podatak kako je 1488. godine Katarina Brankovi poklonila Beogradsku tvravu
O
u Furlaniji Teodorovom ocu Mateju. Spanodunes, On the origin, xv; Ovu informaciju navodi i
Spremi ali ne kae izriito kome je poklonila tvravu. , , 644.
59
Spandounes, On the origin, ix-x.
60
 The aforementioned Lazar had, as reported, three children: the first, Maria, married King Stephan
of Bosnia while her father was still alive; the second, Milica, married Leonardo Tocco; the third,
Eirene, married John Kastriotes, who was the son of Skanderbeg whom we have mentioned. Isto,
40; Vie o tome: , , 30.
61
Spandounes, On the origin, xviii. Teodor je bio savjetnik i povjerenik ak etvorici papa, Lavu X,
Klementu VII (1523-1534) i Pavau III (1534-1549). Isto, viii.
62
Jo polovinom prolog vijeka, Vitalien Lurent, iznio je zanimljivu pretpostavku da je bosanska kraljica bila udata za poznatog sultanovog pau koji je uestvovao u ubistvu grofa od Jafe, na Rodosu
1463. godine. Znajui sa sigurnou, da prije 1466. Mara nije naputala Dalmaciju, ne ostaje nam
58

222

ivotni put posljednje bosanske kraljice mare

Umjesto zakljuka
Sumirajui dosad izreeno moemo uvidjeti da je ivot kraljice Mare bio proet
sumornom stvarnou, poevi od gubitka mua i drave, pa do teke izgnanike
sudbine koja ju je zadesila. Krenuvi iz Bosne preko Dubrovnika, Splita i Ugarske,
kraljica Mara svoj spas, ironijom sudbine, nala je u Osmanskom carstvu, uivajui
zatitu Osmanske drave do svoje smrti. Ukorijenjeno je miljenje u historiografiji
da je Mara pokazivala u docnijem vremenu sasvim suprotne karakterne osobine koje
je teko povezati sa skromnou iz njene mladosti. Ne vidimo tu nita iznenaujue,
s obzirom na okolnosti kakve su je zadesile i teku stvarnost kojoj je svjedoila. Politiki aspekt vremena u kojem je Mara postala kraljicom nije joj bio naklonjen, i tek
osjetivi snagu svoje pozicije kao veoma mlada kraljica, izgubila je osmanskim upadom oslonac na kojem je poivao taj status. Po dolasku Katarine Brankovi u Jeevo,
Mara se ko zna zbog ega sukobila sa njom, te su njenu tetku zbog toga zatvorili i
muili. Sve idue epizode u kojima je imala glavnu ulogu svodile su se na novane
sporove. Traila je da joj se vrati ve davno isplaeni poklad despota ura, u emu
je po svemu sudei uspjela. Pred kraj ivota nastojala je kao nasljednica zaostavtine
svojih tetaka zadrati stonski dohodak za sebe, to su joj Dubrovani onemoguili.
Kraljica se najvjerovatnije preudala u Carigradu za nekog spahijskog starijeinu s
ime bi se moglo objasniti zato je u svim konfliktnim situacijama imala podrku
sultana. Zanimljivo je da su osmanske vlasti i 30 godina nakon propasti Bosanske
drave Maru nazivali kraljicom, to svjedoi u korist toga da je u novim okolnostima
zadrala status koji je ranije imala. Nesumnjivo, kraljica je bila kontroverzna linost,
otrgnuta od svog matinog podneblja, uspjela je meu savremenicima, ali i u historiografiji izgraditi reputaciju nemoralne osobe. Nadamo se da e podaci i zakljuci
ovdje izneseni uticati da se interesovanje o ivotu bosanske kraljice Mare povea i
pomoi u nekom novom istraivakom radu na ovoj problematici.

nita drugo nego da odbacimo iznesene tvrdnje. Vitalien Laurent, La Vaticanus Latinas 4789;
Historie et alliances des Cantacuzenes Aux XIV-XV siecles, Revue Studes byzantines Tome IX,
Anno 1951, Institut Francais dstudes Byzantines, Paris, 1959, 97.
223

senja mahini

Senja Mahini
The Life of the Last Bosnian Queen Mara after the fall of the Bosnian Kingdom
Summary
To sum up the exposed text, we can see that Queen Maras life was imbued with
ruthless reality, starting with the loss of husband and country all up to the hard period in exile. Starting from Bosnia over Dubrovnik, Split and Hungary, Queen Mara
ironically found her salvation in the Ottoman Empire enjoying the protection of
the Ottoman state. A deeply rooted opinion prevails in historiography that in the
later period Mara showed totally opposing features which are hardly related to the
modesty of her youth. We cannot consider it surprising regarding the circumstances
of the tough reality she witnessed. The political aspect of the period when Mara
became Queen was not favourable. Just when she sensed the power of her position
as a very young Queen she lost it after the Ottoman invasion. Upon the arrival of
Katarina Brankovi to Jeevo, Mara confronted her and as a result her aunt was
imprisoned and tortured. All the future episodes in which she played the main role
were reduced to disputes over money. She insisted that she should be reimbursed
from the deposit of Despot ura, and it seems that she most probably succeeded
in this endeavour. Near the end of her life she attempted, as the heiress to the legacy
of her aunts, to keep the income from Ston, which Ragusans prevented. She most
probably got married in Istanbul to a Sipahi elder which could explain why she
enjoyed the support of the Sultan in these conflicting circumstances. It is interesting
to note that the Ottoman rule even after thirty years after the fall of the Bosnian
state called Mara the Queen which again proves that she maintained the status she
had earlier. The Queen was undoubtedly a contradicting personality, cut off from
her homeland she survived among her contemporaries but also succeeded to leave in
historiography a reputation of an unmoral person. We hope that the presented data
and conclusions will influence the interest for the life of the Bosnian Queen Mara
to grow and will help some new research about this problem.

224

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


94:65.011.1(497.6)14
929 Hrani J.
929 Nelipi J.

semir hambo

Samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje:


Jelena Hrani i Jelena Nelipi

Apstrakt: Nerijetko se kroz izvorni materijal susreemo s vijestima koje potvruju poslovnu aktivnost ena u srednjovjekovnoj Bosni. Znaajan dio angamana bosanskih ena
u poslovnom svijetu usko je vezan s pozicijom koju su dotine ene obnaale kao banice,
kraljice, supruge ili sestre, vladara ili velikaa. Zadatak ovog rada je da fokusira samostalnu
djelatnost dvije, moda i najreprezentativnije ene srednjovjekove Bosne kada je poslovna inicijativa u pitanju. Na osnovu raspoloive izvorne grae i literaturne podloge pratit
emo poslovno ponaanje Jelene Hrani nakon smrti njezinog supruga Sandalja Hrania.
Od 1435. godine pa do Jelenine smrti uoljiva je apsolutna samostalnost ove bosanske vojvotkinje u sklapanju poslovnih veza, naroito s Kotorom. S druge strane, paralela u poslovnoj samostalnosti primjetna je u liku Jelene Nelipi, supruge bosankog vojvode Hrvoja
Vukia Hrvatinia. Za svog ivota Jelena Nelipi je na osnovu svog porijekla, drutvenog
poloaja i poslovnog umijea stekla nemala novana sredstva, koja je aktivno umnoavala
posuivanjem uz kamatu. Zapaena je njezina autoritativnost, nezavisnost i sposobnost u
procesu poslovnih inicijativa, to je uz Jelenu Hrani ini jednom od najprepoznatljivijih
ena bosanskog srednjeg vijeka, naroito u segmentu poslovne djelatnosti.
Kljune rijei: Jelena Hrani, Jelena Nelipi, posao, samostalnost, ulaganje, novac, depozit, posuivanje.
Abstract: It is not rare that we come across source material with records that confirm
business activities of women in medieval Bosnia. A significant part of their engagement in the
business world is closely connected to the positions these women performed as queens, wives
or sisters of rulers or noblemen. Our task is to focus on the independent activities of two,
maybe most representative women of medieval Bosnia when related to the business initiative.
Based on available source material and literature we will follow behaviour in business of Jelena
Hrani after the death of her husband Sandalj Hrani. From 1435 until her death we observe
absolute independence of this Bosnian Duchess in creation of business connections especially
with Kotor. On the other side, a parallel in business independence is also noticeable in the
225

semir hambo

person of Jelena Nelipi, the wife of the Bosnian Duke Hrvoje Vuki Hrvatini. During
her life Jelena Nelipi, on the basis of her ancestry, social position and business skills gained
an amount of money that she increased trough borrowing with an interest. Her authority,
independence and skill are noticed in the process of business initiatives which made her along
with Jelena Hrani one of the most prominent women of Bosnian Middle Ages, especially in
the segment of business activities.
Key words: Jelena Hrani, Jelena Nelipi, business, independence, investment, money,
deposit, borrowing

Poslovne aktivnosti u srednjovjekovnoj Bosni kao in individualnog angamana,


prepoznajemo kod veine bosanskih vladara i pripadnika vlastele. Ti poslovi najee
su bili finansijske prirode, realizirani kroz ugovorne odnose s Dubrovnikom i nekim
drugim primorskim gradovima. Iako je dosadanja historiografija na odreeni nain
zaobilazila to pitanje, izvori nam potvruju da su i ene, nerijetko bile aktivni poslovni
partneri i sudionici vanih poslovnih djelatnosti sa izraenom samostalnou. U ovom
radu pokuat emo uporediti aktivnosti Jelene Hrani i Jelene Nelipi, fokusirajui
se na segment samostalnosti u njihovoj poslovnoj komunikaciji. Pratit emo u kojem
trenutku su se odvojile postavi prepoznatljive ene u poslovnom svijetu srednjovjekovne Bosne i regije. Do danas ne postoji nijedna konkretna studija koja tretira pitanje
samostalnosti poslovnih ena u srednjem vijeku. Veina saznanja o tome smjetena je u
okvirima sinteza, koje nedovoljno naglaavaju njihov poslovni angaman. Tek usputni
spomen takvih vijesti pokazuje da su odreene bosanske ene bile dovoljno nezavisne,
poduzetne i prepoznatljive, ne samo kao supruge, majke ili kerke vladara i velikaa ve
i na osnovu linih zasluga u poslovnom svijetu.
Ipak, postoje autori koji su kvantitativno manjim, ali ne i manje vrijednim radovima doprinijeli da se slika poslovnih ena u srednjovjekovnoj Bosni jasnije podcrta.
Lazar Stjepevi i Risto Kovijani jo sredinom prolog stoljea u radu o HraniimaKosaama naglasili su ulogu Jelene Hrani kao aktivnog poslovnog sudionika u Kotoru.1 Pored toga, Baria Kreki jednim radom osvrnuo se na ulogu bosanskih vojvotkinja prilikom dubrovake kupovine Konavla. Predmet analize bile su angamani Jelene
Hrani i Teodore, supruge Radosava Pavlovia u pregovarakom procesu oko Konavla.2 Dubravko Lovrenovi je u radu o Jeleni Nelipi saeto predstavio, izmeu ostalog i njezinu poslovnu aktivnost.3 Djelimino u pojedinim radovima Mladena Ania
 - , - ,

, . 5 (1954-1955), 1955, 311-321, 314-315.


2
Baria Kreki, Dva priloga bosanskoj istoriji orve polovine petnaestog vijeka, Godinjak Drutva
istoriara BiH, god. 37, Sarajevo, 1986, 129-142.
3
Dubravko Lovrenovi, Jelena Nelipi, splitska vojvotkinja i bosanska kraljica, Radovi Zavoda
za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, vol. 20, Zagreb, 1987, 183-193; ,
1

226

samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje

nalazimo istaknute vijesti o primjetnom poslovnom angamanu Jelene Hrani.4 U


novije vrijeme Esad Kurtovi svojim radom dao je veliki doprinos u rasvjetljavanju poslovne strane Jelene Hrani u segmentu njezinog bankarskog djelovanja.5 Pored toga,
uro Toi je takoer jednim radom istakao poslovnu samostalnost Jelene Hrani u
periodu nakon smrti njezinog supruga.6
Obje gore istaknute bosanske vojvotkinje potjeu iz uglednih vlasteoskih porodica, to im je bila osnova i preduslov za poslovnu karijeru koju su uspjele izgraditi.
Njihova komparacija je uzeta i zbog njihove ne male slinosti i povezanosti. I Jelena
Hrani i Jelena Nelipi ivjele su na prelazu iz 14. u 15. stoljee, u vrijeme pojave
oblasnih gospodara sa ekonomskom moi, gdje su istaknute bosanske vojvotkinje
bile dio tog sistema.7 Nijedna nije roena u Bosni ali najznaajniji dio svog ivota,
a prije svega onog poslovnog, veu za Bosnu. Jelena Hrani kerka je srpskog kneza Lazara Hrebeljanovia. Bosanskom vojvotkinjom postala je udavi se za jednog
od najmonijih bosanskih feudalaca, velikog vojvodu Sandalja Hrania ( 1435).8 S
druge strane Jelena Nelipi kerka je Ivana II Nelipia i sestra vladara Cetine Ivania Nelipia.9 Vezu s Bosnom ovjerila je sklapanjem braka s bosanskim velikaem
i splitskim hercegom Hrvojem Vukiem Hrvatiniem ( 1416).
Svoju poduzetnost Jelena Hrani i Jelena Nelipi zasnivale su na finansijskom
obrtu, koji je podrazumijevao ulaganje novca na dobit, njegovo deponiranje,10 posuivanje uz kamatu,11 ubacivanje novca u privredne tokove poput kupovine njiva,
vinograda, maslinjaka, solila i sl.12
?, , . VII, . 7,
, , 1986, 195-198.
4
Mladen Ani, Jedan fragment iz ivota Sandalja Hrania, Prilozi, br. XVIII/19, Institut za
istoriju, Sarajevo, 1982, 253-260; Isti, ,
, , . XXXIII, , 1986, 37-56.
5
 , ,
, . 5, 2008, 89-113; Isti, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Institut za istoriju, Sarajevo, 2009; Isti,
, , , . 59, , 2010;
Isti, Bosanski velika u modernim bankarskim tokovima srednjovjekovlja, Godinjak BZK Preporod, god. I, Sarajevo, 2001, 147-155.
6
 , , ,
. XLI, , 2004, 423-440.
7
Pavo ivkovi, Ekonomsko socijalne promjene u bosanskom drutvu XIV i XV stoljeu, Univerzal,
Tuzla, 1986, 27-35.
8
Kurtovi, Veliki vojvoda, 45, napomena 122.
9
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 183,184
10
, , 121.
11
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 185.
12
, , I/1, , 2006, 396.
227

semir hambo

***
Poslovnu aktivnost Jelene Hrani pratimo od 1423. godine, kada je Sandalj Hrani na ime svoje supruge otvorio poseban depozit u Dubrovniku, to je bila osnova
za njezino dalje djelovanje.13 Iako su mnogi poslovi glasili na Jelenino ime, teko
je pretpostaviti da se Sandalj drao po strani i da je preputao svojoj supruzi svu
slobodu. Jelenina individualna poslovna karijera zapoinje nakon smrti Sandalja
Hrania 1435. godine. Do tada, Jelena je dobila vie nego solidne preduvjete za linu djelatnost. Tek tada mogla je da pokae sposobnost, snalaenje i mudrost u poslovnom svijetu. Olakavajua okolnost bila je volja njezinog supruga da kao prvog
nasljednika, koji e ubirati kamatu od uloenog novca na dobit, na njegovo ime u
Dubrovniku, bude njegova udovica Jelena. U periodu od 1435. pa do 1442. godine,
koliko je ubirala kamatu, Jelena je ostvarila dobit od oko 4500 dukata,14 koje je ubacivala u bankarske tokove u Kotoru. To je bila destinacija kojoj se Jelena okrenula
na poetku svog samostalnog poslovnog angamana. Tome je doprinijela i politika
dubrovakih vlasti, koje joj nisu dozvolile ulaganje novca na dobit, uprkos nekoliko
pokuaja pa i intervencija njezinog supruga.15
U Kotoru je na jednoj drugoj osnovi zasnivala svoje poslovanje, ali s istim modelom koji je Sandalj primjenjivao u Dubrovniku. Razlika je u tome to je Jelena u Kotoru novac deponirala i ulagala na dobit kod privatnih lica,16 u odnosu na Dubrovnik
gdje je gradska vlast bila ugovorna strana. Samostalnu poslovnu inicijativu realiziranu
u Kotoru Jelena Hrani najvie je vezala za saradnju s kotorskim bankarom Lukom
Palutinoviem. Godinu dana nakon smrti svog supruga, tanije 26. novembra 1436.
godine Jelena ulae 1000 mletakih dukata na dobit, kod spomenutog Palutinovia.
Posao je obavio Jelenin poslanik Brajan koji je sklopio ugovor na etiri godine, s godinjom kamatom od 7 %. Tako je Jeleni za godinu trebalo biti isplaivano u dvije rate po
35 dukata.17 irinu i ozbiljnost Jeleninog angamana u Kotoru potvruje i broj njezinih zastupnika koji su u ime nje podizali dobit na uloenih 1000 dukata. Tako se kao
 , , 91; dandi et accipiendi omnes scripturas neccessarias et oppurtunas

tam pro deposito voiuode Sandalii quam domine Jelene uxoris sue. (18.2.1423.), Dravni arhiv u
Dubrovniku, Cons. Rog., sv. III, f. 142 citirano prema: Kurtovi, Veliki vojvoda, 243, napomena
866.
14
Isti, , 112.
15
, , 389-391, faciendi pulchro modo excusando domino Pribisouao
per ducatis quos domina Jella consors voiuode Sandagl petebat et volebat nobis dare et ponere
in depositum ad prode, (15.3.1435.), DAD, Cons. Rog., sv. V, f. 248, citirano prema: Kurtovi,
, 94, napomena 27. , , 424.
16
-, -, 314.
17
a magnifica domina domina Helena, relicta quondam magnifici domini domini Sandali, olim
voivode Bossine seu caloiero Braiano eius notario ducatos mille boni auri et iusti ponderis ad
cuneum venetum ducatos septaginta auri de lucro. citirano prema: -,
-, 314-315. , , 427.
13

228

samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje

poslanici javljaju Radac Marojevi koji je podigao dobit za drugu godinu, zatim Vukoslav Radiev za treu fiskalnu godinu. Glavnicu od uloenih sredstava naplaivali su
Jelenini zastupnici Miladin urevi, kancelar Doberko Marini,18 kao i Ivani Mri.
Osim ulaganja na dobit Jelena je kod istog bankara novac i ostale dragocjenosti
ostavljala u depozit, na uvanje. Preko svog poslanika Sladoja Raia 19. maja 1438.
godine Jelena je pohranila u depozit 397 dukata. Palutinovi je tom prilikom izdao
priznanicu koja je garantovala uvanje novca i njegovo podizanje kada to klijent zatrai.19 Dragocjenosti koje je Jelenin komornik Doberko Marini ostavio u depozit
kod Palutinovia su: pojas obloen crvenim perlama s dvije srebrene glave, svilen pojas
sa srebrom i pozlatom, pojas od plave svile s pozlaenim srebrom, dva srebrena pehara s
pozlaenim poklopcima, dva posluavnika s pozlaenim srebrom, srebreni ibrik, kaika,
osam srebrenih tanjira, odjeu s dijelovima izvezenim od zlata i slino.20 Sve istaknute
vrijednosti teko da bi posjedovala osoba koja nije izgradila poseban drutveni status, naroito s aktivnom poslovnom inicijativom kakvu je posjedovala Jelena Hrani.
Nema sumnje da je ona veliki dio svog bogatstva naslijedila od svog supruga Sandalja,
to ne umanjuje njezin znaaj poslovne ene koji je dokazala u Kotoru. A koliko je
Jelena potovala Sandalja, iako nije ostala njegov nasljednik u politikom smislu, govori injenica da je za prvog nasljednika svojih poslova u Kotoru odredila Sandaljevog
sinovca Stjepana Vukia.21
U njenom testamentu nalazimo da je Jelena ulagala u vinograde, njive, masline
i solila u Baru, kao i to da je poslovala s Lovrom igoviem s kojim je uloila u trg
600 dukata.22 Jelena je uloeni novac u taj trg oporuno ostavila crkvi u Gorici kod
 Doberku Mariniu detaljnije u: Esad Kurtovi, Doberko Marini, poslanik bosanskog kralja
O
Stjepana Tomaa, Stoljea Kraljeve Sutjeske. Zbornik radova: Znanstveni skup Stoljea Kraljeve
Sutjeske, (ur: Marko Karamati), Kraljeva Sutjeska, 17. i 18. Listopada, 2008, Franjevaki samostan Kraljeva Sutjeska, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Sarajevo, Kraljeva SutjeskaSarajevo, 2010, 91-104. E. Kurtovi smatra da je spomenuti Doberko Marini, poslanik kralja
Tomaa, ustvari ista osoba koju izvori spominju kao poslanika Jelene Hrani, to je s obzirom na
okolnosti i godine njihova djelovanja realna mogunost.
19
-, -, 315.
20
Isto, 316; Sve to potvruje i Jelenin testamen, , , 394; Esad Kurtovi
smatra da dotini testament nije otvoren 25.11.1442. godine kako je to zabiljeeno kod Stojanovia,
ve 5.4.1443. godine. , , 103.
21
 iman moegw da me tvrbdo i nepokolebim nga i ngove deice sade reena gospog
elna in~ b za ivota moi dobrei svsti u moki ako vi mi se pluila sambrbt da uzbme
gwdnb bovoda stepanb one dve svite u nike tamaka i o kuntub zlatwm figuranb i
da gwdnu vovodi stepanu i kgla vel i pet catb dukatb koi su u luke palutinovik ...
, , 395
22
a o e postaleno u tg u lovra igovik u baru e-satb dukatb tizi dukati da sto ckbi
novoi u goici o sam uinila psvetoi ... i vinogradi koi su u bQsehb o samb kupila... i
utakmila vinogradi i nive i maslice u baru i solila toi ... Isto, 396; ,
, 429, 430.
18

229

semir hambo

Skadarskog jezera, iju je gradnju finansirala i gdje je trebala biti ukopana. To dokazuje
da je Jelena ustrajala u svojim namjerama u izgradnji crkve, koju je eljela graditi dosta
ranije pored Dubrovnika, meutim nije joj bilo dozvoljeno.23 in finansiranja gradnje
crkve upuuje nas na razmiljanje da Jelenina jedina preokupacija nije bila stjecanje
to vee materijalne koristi, ve i da je vodila rauna i o duhovnoj strani svog ivota.
Primjer toga jeste podatak od 18. maja 1441. godine kada je Jelena preko poslanika
Doberka Marinia poslala kotorskom zlataru Andriji Isatu zahtjev za izradu pozlaenih korica za knjigu sa likom Isusa. Jelena je poslala i oko 1 kg srebra za tu namjeru.24
Ovi primjeri ilustruju Jelenu Hrani kao formiranu samostalnu linost u poslovnom
smislu, ija su inicijativa i angaman oslikani na poslovanju u Kotoru.
***
Osnova poslovne samostalnosti Jelene Nelipi zasnivala se na stabilnom finansijskom obrtu. Rod Nelipia i udaja za jednog od najmonijih bosanskih feudalaca
Hrvoja Vukia Hrvatinia, nesumnjivo su Jeleni donijeli vie nego solidna novana
sredstva. Kao enu koja je prepoznala znaaj poslovanja i ulaganja, Jelenu sreemo
u svojstvu dominantnog privrednika, ne samo Bosne ve i srednjovjekovne Hrvatske.25 Izvori otkrivaju njezinu aktivnost kroz posuivanje novca uz kamatu.26 Poetke njenog djelovanja kao nezavisnog poslovnog aktera biljeimo u Splitu, gdje je
provela jedan dio svog ivota.
Tako se na iznos od 300 dukata kod Jelene zaduio ser Dujam,od ega je njegov
sin Andrija 5. maja 1412. godine platio Jeleninom poslaniku 30 dukata kamate za
drugu godinu od posuivanja.27 Ako je kamata za jednu godinu iznosila 30 dukata,
 ak je i Sandalj pokuao intervenisati da Dubrovnik odobri izgradnju crkve i bolnice ije bi se

finansiranje ostvarilo iz dobiti od 5 % na uloenih 6000 dukata, koje je Sandalj planirao investirati
u tu svrhu. Ipak dubrovake vlasti nisu dozvolile tu inicijativu Jelene Hrani. ,
, 95; Cons. Rog., sv. V, f. 230, (12. 11. 1434.); Prima pars est de acceptando et offerando
domino Pribbisavo Poqualize aambaxiatori voivode Sandagl secundum peticionem suam quam
fecit. Videlizet de dando sibi locum quem commode et habiliter repperire poterit dominuim nostrum ubi eccllesiam et hospitale facere possit semper habendo auctoritatem et licenciam ab illis
prelatis ad quos hoc talis licencia et conyesio spectat. Et de acceptando in Commune nostrum
ducatis sex mille ad prode de quinque pro centenario omni anno quos ponere vult ipse voivoda in
nostrum Commune pro dotacione ipsius ecclesio et hospitalis. Secunda pars est de excusando nos.
Captum per XXXV contra I. citirano prema: Ani, Jedan fragment, 256.
24
-, -, 316; fabricare copertam unius libri cum imagine
Salvatoris ad formam ymaginis altenius libri sibi dati pro forma, , , 108.
25
Jelena Nelipi se ne moe uporediti s Jelenom Hrani po nainu i vrsti poslovanja, ali ih vee
injenica da su to dvije najupeatljivije ene iz srednjovjekovne Bosne, kada je individualna
poduzetnost u pitanju.
26
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 185.
27
5.V.1412, Dominus Ciuithcus comes fecit quietationem ser Andree filio ser Duymi stipulanti
nomine dicti ser Duymi de ducatis 30 auri quos fuit ... ipso ser Andrea dante pro lucro ducatis
23

230

samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje

kao to je navedeno, i ako pretpostavimo da je kamata od prve godine takoer 30


dukata, to je est sluaj u procesu kamatnih obraunavanja, dobijemo da je iznos
dobiti na 300 posuenih dukata otprilike 20 % na ukupan novani iznos. To je izuzetno visok procenat koji Jelenu Nelipi prikazuje kao vjetog poslovnog ulagaa.
Jelena je posudila novac i ser Antoniu Johanisu, koji je 17. maja 1412. godine na
ime kamate vratio 40 dukata.28 Uz ovu dobit taan iznos posuenog novca mogao je
biti priblino 200 dukata, iako je sve zavisilo od konanog ugovora izmeu kreditora,
u ovom sluaju Jelene Nelipi i njezinog klijenta. Godinu dana kasnije, zabiljeeno
je da je Jelena preko svog poslanika Cvitka Tolihnia naplatila stari dug Mihe Madija
koji je iznosio 150 dukata.29 Time je potvren kontiuitet njezine poslovne aktivnosti.
Podatak o posuivanju novca svom suprugu Hrvoju Vukiu, Jelenu Nelipi
definitivno potvruje kao samostalnog finansijskog aktera. Naime, pred odlazak u
Budim 1408. godine na susret s kraljem Sigismundom, Hrvoje Vuki Hrvatini,
iako vezan branom zajednicom s Jelenom Nelipi, uzima od nje na zajam 6000
dukata.30 ista profesionalnost prilikom tog postupka postavlja upitnik i nad motivima njihova braka. Sve upuuje na politiki konstruisano vjenanje koje je oito
i jednoj i drugoj strani donijelo korist. Kada od nje najjai bosanski feudalac s kraja
14. i poetka 15. stoljea posudi izreenu svotu novca, dovoljan je pokazatelj finansijske snage i nezavisnosti. Svoj dug Jelena je naplatila tako to je dobila kuu u
Dubrovniku koja je bila u vlasnitvu Hrvoja Vukia Hrvatinia.31 Time je pokazala
fleksibilnost u nainima poslovnog komuniciranja.
Koliko je Jelena Nelipi bila prepoznatljiva i uticajna ne samo u Bosni ili Splitu,
ve i u korespondenciji s stranim poslanikim delegacijama ilustrativno pokazuje
primjer iz maja 1413. godine kada je pored svog supruga, Jelena istaknuta kao osoba
kod koje treba posebno intervenisati.32 Firentinac Ivan Andreozo je trebao rijeiti
CCC auri quos dictus ser Duymus habet de dicte domine ducisse et hoc pro secundo anno...
Historijski arhiv Zadar, Splitski arhiv, III, 11/E, 128. citirano prema: Lovrenovi, Jelena Nelipi,
185, napomena 11.
28
17.V.1412, Ser Paulus Volcini promixit ser Antonio Johanis...ipse faciet sibi finem quietationem
de ducatis XL auri quos dedit pro lucro dicte domine ducisse... HAZ, SA, III, 11/F, 139. citirano
prema: Lovrenovi, Jelena Nelipi, 185, napomena 12.
29
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 186, napomena 14.
30
kada hwtvhwmo poiti na ugre gospodniu kral~ igbmundu ... na ti putb greduk zasmo
u gospog lene bogomb danomb mi herbcegwvnce i navlastitahb pnezi estb tisuk
dukatovb zlatvhb... , 1395 1423. I, , 1858, 176;
Marko Perojevi, Stjepan Ostoja (opet), u: Povijest BiH od najstarijih vremena do godine 1463,
(ur: Krunoslav Draganovi), knj. I, Drugo izdanje, HKD Napredak, Sarajevo, 1998, 429.
31
, I, 549.
32
2. mai. 1413. Instructions de Jean d Andreozzo Orlandi, envoye par la Republique de Florence a
Venise et a Spalato pour recueillir l heredite de Renier de Pierre de Bernard Chiarini de Davanzati,
Florentin, ne a Venise et citoyen venitien aussi. A Spalato lenvoye visitera lillustre signore et duca et
231

semir hambo

problem svog sugraanina Bernarda, koji je ovaj oigledno imao u Splitu a druga
osoba kojoj se obraa dotini poslanik je Jelena Nelipi. Sve to ukazuje na njezinu,
ne samo finansijsku ve i politiku sigurnost i uticaj.
Pravi ispit Jelenine samostalnosti, politike mudrosti i promiljenosti desio se nedugo nakon smrti Hrvoja Vukia Hrvatinia 1416. godine. Udajom za ovog bosanskog velikaa, u svojstvu miraza Jelena je svom suprugu donijela grad Omi.33 Tek je
Hrvojeva smrt pokazala da je zaposjedanje tog grada bio strateki cilj velikog broja
interesanata. Vjerovatno voeni pretpostavkom da Jelena Nelipi ostavi udovica,
nee biti sposobna voditi ispravnu politiku i sauvati Omi u svojoj vlasti, Dubrovnik, Mletaka republika, bosanski kralj Ostoja, Trogir i Split ispoljili su pretenzije
za kontrolu nad omikom tvravom.34 Ipak Jelena se nije eljela lako odrei svog
grada a u tome je nije sprijeio ni sklopljeni brak s bosanskim kraljem Ostojom, koji
nije na to ime izdejstvovao pravo za vlau nad Omiom. Velika diplomatska borba voena je izmeu Dubrovana i Mleana koji su se nastojali domoi Hrvojevog
miraza.35 Dosljednost, potovanje prema pokojnom suprugu, ali i svojoj porodici
Jelena je ispoljila time to je Omi predala u vlast svog brata Ivania.36 Sve to naglaava Jelenine nezavisne i principijelne stavove i otkriva politiku sposobnost ove
bosanske vojvotkinje.
***
Istaknuti primjeri poslovne inicijative dvije bosanske vojvotkinje naglaavaju njihov individualni aspekt. Bez obzira na porijeklo i poloaj, koje ih je nesumnjivo znaajno podstaklo na poecima poslovnog djelovanja, Jelena Hrani i Jelena Nelipi
pokazale su sposobnost samostalnog ulaganja i ne malog finansijskog angamana.
Obrt novca, njegovo umnoavanje kroz ulaganje u dobit i posuivanje uz kamatu
najbolje predstavljaju umijee poslovanja bosanskih ena. Rezultati njihovog djelovanja nisu im donijeli samo finansijsku sigurnost ve i drutveni ugled, prepoznatljivost kao i status osoba koje su mogle utjecati na ira drutveno-politika deavanja.
la duchesse et leur recommandera laffaire: laleul de Renier, Bernard, avait ete loro nobile cittadino
di Spalatro. Il demandera aussi leur appui a messer Giovanni, conte di Cettina, et il conte Civitico,
uficiali e vero luogotenenti del detto duca, et come nostri buoni amici gli saluterai. Nicola Jorga,
Notes et extraits pour servir a lhistoire des croissades au XV siecle, serie II, Paris, 1899, 141.
33
Lovrenovi, Jelena Nelipi, 184.
34
Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, knj. III, Matica
Hrvatska, Zagreb, 1972, 93; Ferdo, ii, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba 13501416, MH, Zagreb, 1902, 235-236.
35
ime Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake republike, knj. VII, Zagreb,
1882, 219-220, 222-224.
36
29.6. 1416. ... et ad presens habeatur, quod illud castrum devenit ad manus comitis Johannis de
Cetines, qui est subditus sive adherens regis Hungarie..., Isto, 224.
232

samostalnost u poslovnoj inicijativi dvije bosanske vojvotkinje

Mada su bile obiljeene historijskim znaajem svojih mueva Sandalja Hrania i Hrvoja Vukia Hrvatinia, samostalnim poslovnim potezima Jelena Hrani i Jelena
Nelipi uspijeno su otrgnule breme prepoznatljivih supruga bosanskih velikaa te
su i same izgradile pozicije vrijedne posebnog istraivanja.

233

semir hambo

Semir Hambo
The Independece in Business Initiative of two Bosnian
Dutchessess: Jelena Hrani and Jelena Nelipi
Summary
Jelena Hrani and Jelena Nelipi belong to the circle of most prominent women
of the Bosnian Middle Ages. Apart from marital bonds with the leading Bosnian
feudalists from the end of the 14th and beginning of the 15th century, Sandalj Hrani
and Hrvoje Vuki Hrvatini, both Duchesses succeeded to achieve their own independent business careers. Jelena Hrani is in sources recognized as an exceptionally
active business partner in Kotor where she conducted the majority of her commercial activities. She invested money for profit in small amounts with the banker Luka Palutinovi from Kotor. Apart from that she also deposited numerous valuables
with the same banker. The scope of her business in Kotor also proves investments in
salts, markets and olive groves in Bar.
On the other side, we learn about Jelena Nelipi as an active businesswoman
who proved her initiative with borrowing money with interest. Source material primarily from the archives of Split confirms the debts of many citizens to Jelena Nelipi and debts she successfully recovered. The information that her husband Hrvoje
Vuki Hrvatini appears as her debtor with an amount of six thousands ducats
emphasizes sufficiently the seriousness of her independent business initiative.
The mentioned instances of the business initiatives of these two Bosnian Duchesses emphasize their individual aspect. Regardless of their descent and position,
which significantly motivated them at the beginnings of their business activities,
Jelena Hrani and Jelena Nelipi illustrated skills for independent investments and
a great financial engagement. The flow of money, its increase trough investment for
profit and borrowing with an interest represent the commercial skills of Bosnian
women. The results of their actions did not only bring them financial security but
also social respect, prominence as persons who could have influenced broader social
and political events.

234

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


613.22:37.018.1(497.5 Dubrovnik)04/14

esad kurtovi

Najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u Dubrovniku i


dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vijeku

Apstrakt: Kroz pronaene ugovore i tube razmatrano je pitanje najmljenog dojenja i


odgoja malodobne djece u Dubrovniku i dubrovakom zaleu u razvijenom srednjem vijeku. Ugovori ukazuju na uhodanost i uestalost ovih aktivnosti na koje se, iz razliitih pobuda opredjeljuju ugovorene strane. U pozadini ovih suhoparnih ugovora kriju se raznorazne
ivotne prie kojima je obiljeena bogata svakodnevnica u odnosima Dubrovnika i zalea,
a mjesto posebnog isticanja je profesija ene dojilje.
Kljune rijei: najmljeno dojenje, odgoj malodobne djece, srednji vijek, Dubrovnik,
zalee
Abstract: On the basis of a few newly discovered contracts and litigations this paper
considers the issue of hired breastfeeding and the upbringing of abandoned children in Dubrovnik and its hinterland during the late Middle Ages. The contracts show the frequency
of these activities which the contractual parties entered into due to various causes. The contribution pays attention to the background of these arid contracts which hide various life
stories and the rich history of everyday life in the relations between Dubrovnik and its hinterland. The presented examples also illustrate the practice of buying and selling children.
Key words: Breastfeeding for hire, adoption of abandoned children, Middle Ages, Dubrovnik, hinterland

Svakodnevni promet izmeu Dubrovnika i zalea u razvijenom srednjem vijeku


u irokom spektru omoguava praenje razliitih poslovnih aktivnosti. Gotovo da se
ne moe zamisliti ta se sve iz neposrednog zalea ne slijeva u Dubrovnik, a isto tako
i iz njega izvozi u zalee. U tom kontekstu ivot ini svoje pa je niz uobiajenih deavanja izraz ivotne, svakodnevne prakse. Te aktivnosti su odraz meusobne ovisnosti
koja je trajala, odravala se, bila ivotnom i pretvarala u tradicionalne i obiajne okvire
odnosa meu susjedima. Na ovom mjestu skreemo panju na jednu specifinu djelatnost koja sama po sebi pokazuje kolika je bila raznovrsnost neposrednih veza Grada
podno Sra sa svojim prvim komijama. Radi se o najmljenom dojenju. Ovdje je ono
235

esad kurtovi

prezentirano kroz nekoliko zabiljeenih, ouvanih i pronaenih primjera u knjigama


Dravnog arhiva u Dubrovniku. To su ugovori o dojenju, ishrani i zdravom odgoju
djece, plaanje tih aktivnosti i tube zbog neispunjavanja pojedinih odredbi tih ugovora. Njihova specifinost, poslovna uhodanost i injenica da ouvane informacije ne
oznaavaju i ne predstavljaju sve mogue situacije, upuuju na relativno uobiajenu
formu kojom se u neposrednim vezama meu susjedima rjeavao i pokuavao rijeiti
kritini problem nedostatka mlijeka za dojenje djece ili nemogunost dojenja.1
Ugovori o najmljenom dojenju
krte informacije iz ugovora o najmljenom dojenju ponekad ne dozvoljavaju ira
elaboriranja. Ipak same po sebi one su znaajan odraz odreenih deavanja o kojima moemo imati odreena promiljanja. Tako se marta 1356. godine Dobroslava,
supruga Dobroslava iz Popova obavezala apotekaru Jakobu da e godinu dana dojiti mlijekom jednog njegovog sina uz naknadu od 16 dubrovakih dinara.2 Ugovor podrazumijeva da je apotekar Jakob traio dojilju i da je uspio da je pronae na
podruju Popova, ali ne i da je i sam bio u potrazi na terenu, niti da je Dobroslava
morala nuno da bude prisutna u Dubrovniku pri sklapanju ovog ugovora. Potraga
se mogla svoditi na razgovor sa susjedima iz zalea koji su prispjeli svojim poslovima
u Dubrovnik i koji su mogli Jakoba da upute na pravu adresu.
Oktobra 1391. godine izvjesna Mirka izjavljuje da je bila dojilja i odgojiteljica
sina Franciska Milana iz Firence te da je za svoj posao isplaena u iznosu od 13 perpera dubrovakih dinara.3 Prema cijeni radilo bi se o jednogodinjoj brizi.
U naredenom ugovoru kojeg imamo pred sobom ne znamo starost djeteta no
moglo bi se raditi i o dojenju. U svakom sluaju, januara 1401. godine Milohna Tomi primio je od Tripe Jurjevia iz Kotora jednu modrinu (toga, plava haljina) a na
ime ishrane sina Tripuna de Gazolana. Milohna se obavezao da nee vie nita traiti
od Tripe niti od njegove ene sve dok se ne pojavi Tripun, otac djeteta.4
I scrpna analiza profesije dojilje u, Zrinka Nikoli, Profesija - hraniteljica: dojilje u dalmatinskim
gradovima u srednjem vijeku, u: 4. Istarski povijesni biennale. Filii, filiae ...: Poloaj i uloga djece na
jadranskom prostoru, (ur: Marija Mogorovi Crljenko), Zbornik radova, Svezak 4, Zaviajni muzej
Poretine, Pore, 2011, 97-113.
2
Dobrosclaua uxor Dobrosclaui de Papoa presente dicto eius marito volente et consentiente facit
manifestum quod ipsa promittit et se obligat Jacobo speciario de lactando quedam eius filium
I anno pro yperperis XVI grossos Ragusii (20.03. 1356.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje:
DAD), Diversa Cancellariae, sv. XVIII, f. 116.
3
Mircha baiula que fuit Francischi Milani de Florentia seu nutrix sui filii in Barolo facit manifestum
quod ipsa habuit et recepit a Mile aurifice procurator dicti Franceschi soluente dicte nomine dicti
Francischi pro completa solutione mercedis sue yperperos tredecim grossorum de Ragusio (13.10.
1391.), DAD, Div. Canc., sv. f. XXIX, 238.
4
Millochna Thomich facit manifestum quod ipse habuit et recepit a Tripe de Georgio de Chatharo
unam modrinam pro nutrimento filii Triphonis de Gaolana quem tenuit dictus Millochna,
1

236

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

Jula 1403. godine Radoslava, uz saglasnost supruga Ozerka, ovjeka dubrovakog vlastelina Blaa Marina Menetia, primila je na dvogodinju ishranu kerku
Dobroslava Mrgia. Ugovor je predviao isplatu deset perpera dubrovakih dinara
poslije prve godine, a jo toliko po isteku ugovora, tj. na kraju druge godine. Specifinost ovog ugovora je njegova surova poslovnost koja je podrazumijevala i okolnost smrti djeteta a u tom sluaju hraniteljica bi trebala da bude isplaena za onoliko
vremena svoga rada (sui laboris) do kada je dijete bilo u ivotu. I ukoliko bi se ta
aktivnost iz nekog drugog razloga prijevremeno prekinula, plaanje bi se podrazumijevalo do vremena prekidanja.5

(28.07. 1403.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXV, 10

Aprila 1405. godine uz saglasnost svog supruga Radie Bogavia, Ljubisava se


obavezala ljekaru (magistro cyrugico) Ivanu iz Pavije da e dvije godine dojiti jednu
djevojicu. Za dojenje i ishranu (lactatione et nutrimento) poslije prve godine trebala je Ljubisava dobiti 16 perpera a poslije isteka druge godine jo 12 perpera dubrovakih dinara. Radia je u ime supruge Ljubisave za naznaenu aktivnost unaprijed
dobio predujam za prvu godinu u iznosu od 4 perpera. Na slian nain tako mu je
isplaivano u naredne dvije godine. Prema svemu navedenom ne vidi se da je ova
promictens ipse Millochna nichil alliud petere a Tripe de Georgio predicto nec ab usore sua donec
venerit Tripcho de Gazolana, pater dicti pueri. Renuntiando (18.01. 1401.), DAD, Div. Canc., sv.
XXXIV, f. 62.
5
Radoslaua uxor Oserchi hominis ser Blasii Marini de Menciis cum consensu et voluntatem dicti
Oserchi facit manifestum habuisse et recepisse a Dobroslauo Mergich pro nutriendo unam filiam
dicti Dobroslaui et allendo eam duobus annis pro parte solucionis primi anni perperos decem et
in fine alterius anni habere debet allios perperos decem pro integra solucione sui laboris dictorum
duorum annorum. Cum conditione quod si dicta fillia moriretur quod absit infra terminum dictorum duorum annorum dicta Radoslaua nutrix habere debet solutionem pro rata temporis quo
teneatur ipsam filiam. Et similiter sit in quolibet alio causa quo ipsam Radoslauam apporteret dimitere dictam filiam et restituere dicto Dobroslauo per aptay renunciando quidquid acceperit ab eo
diffalcata tamen racionem temporis de quo eidem Radoslaua filiam debeat. Renuntiantes (28.07.
1403.), DAD, Div. Canc., sv. XXXV, f. 10.
237

esad kurtovi

djevojica bila i kerka ljekara Ivana iz Pavije. Teko je znati, da li je dijete bilo neeljeno, vanbrano ili bez ivih roditelja, ali je naznaeno da je ljekar Ivan iz samilosti
(za ljubav Boju) ipak odluio da ga odgoji (amore Dei accepire ad elleuandum) i
da je ovaj ugovor zbog toga sainio i do kraja finansijski sprovodio.6 Dalje od navedenog motivi su nepoznati. Hirurg Johanes de Papia bio je ljekar na dravnoj plai
u Dubrovniku krajem XIV i poetkom XV stoljea7 i vjerovatno je morao da vodi
brigu o svome imidu u dubrovakoj sredini.8
 Liubislaua uxor Radisse Bogauich cum voluntate eius mariti presentis et consentientis conuenit
et se obligauit magistro Johanni de Papia cyrugico presenti et conuenienti tenere, alere et nutrire
et lactare unam puellam pauperem lactantem quam dictus magister Johannes amore Dei accepire
ad elleuandum et dedit ipsi Liubislaue ad lactandum usque ad duos annos proxime futuros. Promittens et se obligans dicta Liubislaua dictam puelam bene lactare, nutrire et tractare usque ad
dictum terminum duorum annorum. Et hoc quia dictus magister Johannes promixit et se obligauit
dicte Liubislaue pro dicta lactatione et nutrimento ipsam lactando et nutriendo pro primo anno
yperperos sexdecim et pro secondo anno yperperos duodecim. Liubislaua et Radissa suprascripti
fuerunt confessi recepisse a suprascripto magistro Johanne pro parte solucioni nutrimenti primi
anni perperos quatuor. Item die XI augusti 1405 Radissa suprascriptus fuit confessus recepisse pro
dicto nutrimento alios perperos quatuor. Item die primo nouembris 1405 Radissa suprascriptus
recepisse pro dicto nutrimento alios perperos quatuor. Item die VII marzii 1405 [?, 1406] Radissa
predictus recepisse pro resto nutrimenti primi anni perperos quatuor. Item die --- [ne vidi se, oito
prijem 4 perpera] Item die VIIII januarii 1407 Radissa predictus fuit confessus recepisse pro
complemento solucionis seconde anni nutrimenti dicte puele perperos octo (17.04. 1405.), DAD,
Div. Canc., sv. XXXV, f. 171.
7
Poznat je i po tome to je u dva navrata boravio u Bosni da lijei kneza Pavla Radinovia i kralja
Stjepana Dabiu 1395. godine, Vojka Besarovi, Italijani dubrovaki ljekari u srednjovjekovnoj
Bosni, Prilozi, br 21, Institut za istoriju, Sarajevo, 1985, 249-250; magistro Johanni de Papia
ciroyco salariato comunis Ragusii (11.02. 1377.), ,
, . I, , ,
, , . 15, 1951, 71, 164; , , .
III, , ,
, , . 22, 1967, 34; , , .
II, , ,
, , . 21, 1964, 170, 470; Nella Lonza Zdravko undrica,
Odluke dubrovakih vijea 1390-1392, HAZU, Zavod za povijesne znanosti, Posebna izdanja,
Monumenta historica Ragusina 6, Zagreb-Dubrovnik 2005, 104, 135, 292, 336, 350, 373, 388;
magistro Johanni condam magistri Marchi de Papia (09.11. 1389.), DAD, Diversa Notariae, sv.
X, f. 77; magistro Johanne de Papia cyruico salariato Ragusii (06.10. 1390.), DAD, Div. Canc.,
sv. XXIX, f. 140v; magistro Johanne condam M. Marchi de Papia cirugico (04.01. 1393.), Isto,
XXX, 176v; Milleta Bogzich de Puncta Stagni fracit manifestum quod ipsi locat se et oppera sua
magistro Johanni de Papia ciroxicho sallariato comunis Ragusii (02.03. 1407.), DAD, Div. Canc.,
sv. XXXVI, f. 152, 152.
8
Ljekar Ivan imao je kerke za udaju to je spomenuto 1390. godine i bile su vjerovatno u Italiji jer je
predviano odsustvo zbog njihovih udaja: Prima pars est de confirmando magistrum Iohannem de
Papia cirugicum salariatum nostrum ... quod possit ire ad maritandum filias transacto mense augusti
proxime venturi, non livrando soldum pro toto tempore quo vaccaverit (03.03. 1390.), N. Lonza
Z. undrica, Odluke dubrovakih vijea 1390-1392, 104. Prema jednoj kasnijoj testamentarnoj
odluci saznajemo da je Ivan bio oenjen Pervulom, ali ne znamo od kada. Imao je sina Tomasa
6

238

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

Januara 1407. godine Ivana, supruga Pripe Dobrohnia, a dojilja kerke Zanina
Guetia, izjavljuje da je za svoj rad plaena sa 12 perpera. Isplatila ju je dubrovaka
vlastelinka Blava, udovica Unue Mateia.9
Juna 1409. godine Radoslava, udovica izvjesnog Radina, sklopila je ugovor sa
majstorom Danielom Pisinijem iz Verone, koji je bio na opinskoj slubi u Dubrovniku, o trogodinjem slubi prije svega o odgoju njegove kerke. Radoslava se obavezala da e se za Danielovu kerku brinuti kao da ju je rodila (ut si proprie de utero
meo nata esset) i to svugdje gdje Dasniela put nanese, a za svoju trogodinju slubu,
pored hrane i odjee bit e plaena 21 perper.10

(Tomaa) takoer ljekara koji je bio nasljednik Pervule. Pervula i Ivan su umrli prije 1423. godine,
pri emu je Ivan umro prije Pervule koju nije oporuno obezbjedio: Testamentum Peruule olim
magistri Johannis de Papia. MCCCCXXIII indictione prima die XXVIIII nouembris, Ragusii.
Hec est ordinatio yperperorum quingentorum facta per dominum Rectorem et minus consilium
ciuitatis Ragusii secundum ordines et statuta ciuitatis pro quarta parte bonorum quondam Peruule
filie olim Paulum speciarii et uxor olim magistri Johannis de Papia medicii que obit intestata inter
infrascriptas personas ... Quam ordinationem magister Thommas magistri Johannis medicus
tanquam succesor bonorum dicte olim Peruule soluere debeat unicumque tenorem ordinationis
predicte (29.11. 1423.), DAD, Testamenta Notariae, sv. XI, f. 90v. Kod Vojke Besarovi pogreka
u dataciji testamenta (1432), V. Besarovi, Italijani dubrovaki ljekari u srednjovjekovnoj Bosni,
250. Prema poznatom ovaj ugovor je zadnji spomen ljekara Ivana. Kasnije se u vie navrata on
spominje samo kao Tomaev otac. Vie primjera u, Tatjana Buklija, Per relationem medicorum
- povijesnomedicinska graa u dubrovakim kaznenim spisima iz 15. stoljea (1421-1431), Anali,
br. 39, Dubrovnik 2001, 52 i dalje.
9
Johanna uxor Pripze Dobrochnich nutrix filie Zanini de Goze facit manifestum quod habuit
et recepit a domina Blaue relicta ser Vuncii de Matessa pro parte sui sallari perperos duodecim
(18.01. 1407.g.), DAD, Diversa Cancellariae, XXXVI, 139. Mateii nisu imala nasljednike,
pa se moe pretpostaviti da je udovica Blava na ovaj nain pomagala sugraane. O rodu Matea,
Nenad Vekari, Vlastela grada Dubrovnika. Vlasteoski rodovi (M-Z), sv. 3, Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Posebna izdanja, prilozi povijesti
stanovnitva Dubrovnika i okolice 17, Dubrovnik 2012, 30
10
Ego Radoslaua uxor condam Radini baiula seu nutrix magistri Danielis de Pasinis de Verona ad
presens sallariati comunis Ragusii sponte et ex certa mei sciencia et non per erorrem loco me et
opperas meas dictomagistro Danieli presenti et me conuenienti ad standum sechum pro nutriendo
filiam suam et sibi fideliter seruiendo usque ad tres annos procxime venturos, promictens fideliter
nutrire dictam eius filiam et diligenter custodire ut si proprie de utero meo nata esset et furtum
non comitere nec volenti comitere consentire. Et teneor ex pacto ire cum dicto magistro Daniele
Veneciarum, Veronam et ad omnes alias partes ad quas idem magister Danielire voluerit et non
recusare ire cum eo aliquo modo, racione, vel causa. Et pro predictis firmiter atendendis et
obseruandis vollo et contentor quod dictus magister Daniel vel alter pro eo possit me personaliter
conuenire Ragusii, Jadre, Anchone, Veneciarum, Padue et Verone et generaliter in quacumque alia
ciuitatis, castro, villa et mercato ubi inuenta fuero et de predictis requisita. Et econuerso ego Daniel
predictus promicto et me obligo dare dicto Radoslaue victum corporis et pro salario et vestibus
yperperos viginti unum grossorum de Ragusio. Judex ser Lucas de Bona et Ruschus magistri
Christofori testis (21.06. 1409.g.), DAD, Div. Canc., sv. XXXVIII, f. 78.
239

esad kurtovi

Oktobra 1413. godine Stojka, hraniteljica kerke majstora Ivana iz Rekanatija


izjavljuje da je u potpunosti isplaena od strane majstora Ivana. Nije navedeno koliko je njena sluba trajala niti o kojem iznosu se radi.11
Prema navedenom da se uoiti da ugovori o dojenju i odgoju malodobne djece
nisu esti. Ipak, ima situacija u kojima se pojavljuju isti akteri to govori u prilog
da se radi o uobiajenoj pojavi i uestaloj praksi. Poetkom 1422. godine Radoslav
Ozrisali i njegova ena Anukla iz Uskoplja u Konavlima, u onom dijelu te upe
kojeg je dubrovaka vlada do tada ve bila stekla kupoprodajom od vojvode Sandalja
Hrania Kosae (de parte dominationis Ragusii), sklopili su ugovor sa dubrovakim
kancelarom i notarom Franciskom Boskom o dojenju i odgoju njegove kerke
Antonije uz cijenu od 15 perpera dubrovakih dinara godinje.12 Krajem maja
naredne godine registriran je ugovor izmeu izvjesne Vukne i istog kancelara
Stoicha nutrix unius puelle magistri Johannis de Rechanato facit manifestum quod ipsa est
contenta et confessa habuisse et recepisse a dicto magistro Johanne quiquid habere debeat usque
ad hanc diem. Renuntiando (15.10. 1413.), DAD, Div. Canc., sv. XXXIX, f. 39.
12
Radossauus Osrisaglich de Uschoplia de Canali de parte dominationis Ragusii confessus et
contentus fuit habuisse et recepisse a ser Francischo de Boscho cancellario et notario Ragusii pro
parte lactis et nutrimenti et educationis Antonie filie dicti ser Francisci educande et enutriende per
uxorem dicti Radossaui ad rationem yperperorum quindecim in anno incepto die XVIII januarii
proxime preteriti yperperos quinque grossorum. Pro quibus yperperos quinque Anucola uxor
Radosii se constituit pleziam et principalem pagatricem insolidum et ad meliustenendum in casu
quo ipse Radossauus et uxor sua non possint vel non vellent casu aliquo tantum temporis seruire
et tenere dictam puellam quantum ascendunt dicti yperperis quinque ad rationem predictam.
Renuntiando. Et die VII mai dictus Radossauus confessus et contentus fuit habuisse et recepisse
a dicto ser Francisco pro parte dicti nutrimenti yperperos tres. Renuntiando etc. (08.02. 1422.),
DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 6v.
11

240

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

Franciska ali o odgoju njegovog drugog djeteta, sina Marina, a uz cijenu od jednog
perpera mjeseno.13

(30.05. 1422.), DAD, Diversa Cancellariae, XLII, 50v)

Sredinom augusta 1423. godine Vlatko Pomenovi, brat pokojne Ljubisave, dojilje sina Benedikta Schierisa iz Prata, dubrovakog kancelara, primio je od istoga
Benedikta kao ostatak isplate za dojenje njegovog sina 30 perpera, 10 groa i 15
parvula.14

(15.08. 1423.), DAD, Diversa Cancellariae, XLII, 171)


 Volchna baiula et nutrix Marini filii naturalis ser Francisci de Buscho cancellarii Ragusii confessa
fuit et asseruit se locasse et conuenisse cum ser Francisco predicto ad standum in domo dicti ser
Francisci ad nutriendum et baiulandum Marinum puerum suum predictum pro salario yperperum
unuius pro quolibet mense, incipiendo ab ultimo die mensis aprilis preteriti proxime. Et qualiter
recepit pro parte ab ipso ser Francisco yperperos tres. Et quod ipsa promisit stare tantum temporis
pro salario predicto quantum placuerit dicto ser Francisco. Que omnia obseruare et attendere
eidem ser Francisco per aptay. Renuntiando (30.05. 1422.), DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 50v.
14
 Vlatchus Pomenouich frater quondam Jubissaue lactatricis filii ser Benedicti quondam Mathey
de Schieris de Prato cancellari comunis Ragusii, confessus fuit habuisse et recepisse a dicto ser Benedicto yperperis tredecim grossos decem et paruulum XV pro resto et completi solutionem tacti
in lactando dictum puerum quam etiam quarumcumque aliarum rationum. Et ideo fecit dicto ser
Benedicto finem remissionem, quietationem et pactum perpetuum de ulterius non petendo etc.
Et hoc quia dixit se bene pagatum et contentum esse a dicto ser Benedicto ut supra. Renuntiando
(15.08. 1423.), DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 171.
13

241

esad kurtovi

Aprila 1426. godine dubrovaki kancelar Baptista iz Firma sklopio je ugovor sa


Bogdanom Baletiem iz Ljubokova kod Trebinja po kome e Bogdanova ena Budislava dojiti jednu godinu njegovu kerku. Ugovorena cijena bila je 9 perpera a za est
mjeseci unaprijed Bogdan je primio iznos od etiri perpera.15 Decembra 1455. godine
Andreas Kontareno Mleanin koji je ivio u Dubrovniku, sklopio je ugovor sa Katarinom, kerkom Andrije Dapkovia iz Broza o dvogodinjoj slubi dojilje i odgojateljice
njegovog sina (bene et diligenter nutrire et baiulare filium ipsius domini Andree). Ukoliko bude potrebno Katarina bi morala ii i u Veneciju, a za svaku godinu slube, pored
hrane, smjetaja i brige o zdravlju kao zaradu primala bi po 20 perpera.16
Odgoj malodobne djece
Slinu praksu pratimo i u neto kasnijem vremenu, a njihova specifinost omoguuje da pratimo i drugaije a opet uobiajene ivotne situacije. Pronaeni primjeri pokazuju da se radilo o naputenoj djeci smjetenoj u posebnim ustanovama na
podruju Dubrovnika. Djeje nahodite osnovano je u Dubrovniku 1432. godine.17
 Bogdan Balletich de Gliubochoua promisit super se et omnia sua bona ser Baptiste de Firmo
cancellario presenti et stipulanti facere, nutrire et lac prebere per Budissauam uxor suam uni puella
Gheruisse nutricis ipsius ser baptiste. Et hoc usque ad unum annum proxime futuros. pro quo sibi
dare et soluere promisit idem ser Baptista yperperos nouem ex quibus confessus fuit ipse Bogdan
recepisse yperperos quatuor grossorum. Et quod usque ad sex menses proxime sibi alios denarios
petere non possit. Renuntiando (27.04. 1426.), DAD, Div. Canc., sv. XLIV, f. 13v.
16
Spectabilis et circumspectus vir dominus Andreas condam domini Jacobi Contareno patricius
Venetus ad presens moran trahens in ciuitate Ragusii conduxit et accordauit Catharinam Andree
Dapchouich de Broze districtus Ragusii pro annis duobus proxime futures pro baiula et nutrice in
domo ipsius domini Andree. Promittens dicta Catharina toto dicto tempore annorum duorum
stare et habitare in domo ipsius domini Andree pro baiula et nutrice. Et si dictus dominus Andreas
volet conducere Venetias dictam Catharinam quod ipsa teneatur ire Venetias cum dicto domino
Andrea et ibi stare et habitare cum ipso usque ad complementum dictorum annorum duorum. Et
promittens ipsa Catherina bene et diligenter nutrire et baiulare filium ipsius domini Andree et
facere omnia que spectant et pertinent ad baiulam et nutrice et esse bona et fidelis et non furari
nec furari volentibus consentire. Qui dominus Andreas super se et omnia eius bona promisit et se
obligauit tenere dictam Catharinam in domo ipsius domini Andree tam egram quam sanam et sibi
facere expensas oris et sibi dare et soluere yperperos viginti monete grossorum Ragusii quolibet et
singulo anno. Cum hoc, quod si dicta Catharina contra voluntate ipsius domini Andree recederet
de eius domo et nolet habitare cum ipso domino Andrea ante complementum dictorum annorum
duorum aut non iret Venetias quod tunc dicta Catharina non debeat habere aliquam solutionem
de tempori quo ipsa stetisset cum dicto domino Andrea aut si aliquid habuisset teneatur illud
restituere ipsi domino Andrea. Et quod dicta Catharina non posit nutrire et baiulare alium vel
aliam nisi filium ipsius domini Andree durante dicto tempore annorum duorum. Et quod
completo dicto tempore annorum duorum si dicta Catharina volet reuerti Ragusium quod dictus
Andreas teneatur omnibus suis expensis ipsam remitere Ragusium (23.12. 1455.g.), DAD, Div.
Canc., sv. LXV, f. 142v.
17
Risto Jeremi-Jorjo Tadi, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika II, Biblioteka
Centralnog higijenskog zavoda, Beograd, 1939, 199. Iscrpnu analizu problematike vidi u, Zdenka
15

242

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

Novembra 1497. godine Vlakua Nikoli iz naselja Lisac u Novim zemljama (Slansko primorje) izjavljuje da je u potpunosti isplaeno dojenje i hranjenje djeteta koje
je obavljala njegova supruga Jela. Jela je dojila i hranila djeaka po imenu Toma,
starosti oko tri godine. Dobila ga je na dojenje od hospitalaca milosrdnika gdje su
se nalazila naputena djeca, a ispostavilo se, ustvari, od Luke Hijeronima iz Firence,
koji je bio zainteresiran za dijete, koji je isplatio trokove dojenja i kome je, na kraju,
djeak Toma sporazumno na zadovoljstvo obje strane bio predat.18 Cijena dojenja
nije navedena, a po svemu sudei Luka nije bio Tomin otac nego se radilo o usvajanju koje je omogueno pokrivanjem trokova njegovog dotadanjeg odgoja.

(09.11. 1497.), DAD, Diversa Cancellariae, XCIIb, 19


U ovom vremenu nalazimo i jasniji primjer uzimanja djeteta iz doma za naputenu djecu i njihovog novog udomljavanja. On potkrepljuje i pojanjavanje ope
Janekovi Rmer, O naputanju, udomljavanju i posvajanju djece u srednjovjekovnom Dubrovniku i Dalmaciji, u: 4. Istarski povijesni biennale. Filii, filiae ...: Poloaj i uloga djece na jadranskom
prostoru, (ur: Marija Mogorovi Crljenko), Zbornik radova, Svezak 4, Zaviajni muzej Poretine,
Pore, 2011, 15-32.
18
 Vlacussa Nicolich de Terris Nouis de loco nuncupato Lisaz uxorem cuius nomine Hielam dixit
nutricsse et lactasse unum puerum nomine Thomam annorum trium vel circa, quem accepit ipsa
Hiela tunc temporis ad nutricandum ab officialiis Scripte hospitalis missericordie et postea intellexisse quod nutrire debeat ad instantiam Luce. Hiero. Florentini et pro qua Hiela uxore sua de
rato promisit. Ad interogationem igituri ipsius Luce Hiero. de Florentia ibi presentis, confessus
et contentus fuit habuisse et recepisse ab ipso Luca integram et completam solutionem mercedis
dicte Hiele uxoris sue pro labore suo et nutricatorum dicti pueri Thome per elapsum usque in presentem diem et quem puerum ipse Lucas Hie. Florentinus fuit contentus et confessus rehabuisse
ab ipso Vlacussa et ab uxore sua Hiela suprascripta. Et sic in vicem pro causa predicta contente
et satisfacte sunt ipse partes. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (09.11.
1497.), DAD, Div. Canc., sv. XCIIb, f. 19.
243

esad kurtovi

brige o naputenoj djeci koju Dubrovani strogo sprovode. Januara 1498. godine
oficijali prihvatilita dozvolili su ivanu Boikoviu da iz prihvatilita uzme trogodinju Katarinu koju ivan obeava usvojiti, tj. uzeti kao kerku, koju e drati,
hraniti i odijevati i koju e, kada za to doe vrijeme, udati prema njenom statusu.
No ukoliko njen otac ili majka ili bilo tko drugi bude htio uzeti Katarinu od ivana
morae platiti za sve vrijeme koje je ivan drao Katarinu kod sebe u iznosu od po
25 perpera po godini, te trokove prihvatilita in educationem reene Katarine.19 Navedeni ugovori pokazuju da su svi oni koji su naputali svoju djecu mogli kasnije da
je povrate, ali samo ukoliko su bili spremni na plaanje relativno visokih trokova od
svoje strane zapostavljenog djeijeg odgoja. Iako su bili roditelji, bez dovoljno novca
nisu imali posebne prednosti u odnosu na ostale koji su eljeli njihovo usvajanje.
***
Pronaeni primjeri pokazuju da je, osim najmljenog dojenja koje je krae trajalo
i posinjavanja, tj. uzimanja djece u okrilje drugih porodica za due vrijeme, kada
su enska djeca bila do udaje, bilo i ugovora o odgoju na odreeno vrijeme. Jedan
takav primjer iz februara 1393. godine je specifian a zasluuje da se sazna njegova
prethistorija i da se djelimino bolje razumije ta sve ivot nosi sa sobom. Ugljea
Galjuovi iz Brtanika sklopio je ugovor sa epitropima umrlog Ostoje Mileevia o
dranju dvoje njegove djece. Epitropi su upravljali Ostojinom imovinom i brigom
o njegovom nasljeu o uvanju i odgoju njegove dvoje djece, sina i kerke. Ugljea
se obavezao da e na pet godina djecu drati, hraniti, odijevati i uvati a zauzvrat
e dobiti 100 perpera. Ukoliko djeca ranije umru Ugljea je trebao izvriti povrat
za onoliko vremena za koje nije izvrio predvieni ugovor.20 Sve je to samo tako
 Officiales de Scripta hospitalis misericordie, videlicet, ser Siluester Mar. de Zamagno et socii
dederunt Ziuano Bosigchouich vergezerio presenti et recipienti unam ex puellis dictis hospitalis
nomine Catherinam etatis annorum trium vel circa, quam dictus Ziuan promisit tenere, nutrire,
vestire et calciare et illam habere in filiam et quando venerit ad etatem nubilem illam maritare iuxta
conditionem suam, declarantes ipsi officiales si reperiendo pater vel mater dicte Catherine qui vel
que eam vellet accipere de manibus dicti Ziuani quia per dictum patrem aut matrem eius qui ipsam
Catherinam vellet accipere dicto Ziuano teneatur soluere sibi ad rationem yperperorum 25 in anno
pro toto tempore quo ipse Ziuan eam tenuisset et de pluri expensis hospitalis factis in educationem
dicte Catherine. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis ut supra (03.01. 1498.), DAD,
Div. Canc., sv. XCIIb, f. 48.
20
Ego Uglessa Gagliusouich confiteor quod super me et omnia bona mea habui et recepi a
Radino Hyliich, Jurcho Ghinouich et Helya Tripetich epitropis condam Ostoye Milleeuich et
gubernatoribus eius heredium et de bonis dicte epitropie et filiorum dicti Ostoye dantibus et
soluentibus yperperos centum pro quibus me obligo et promicto tenere, allere, nutrire, pascere
et vestire duos filios dicti Ostoye, videlicet, unum maschulum et I feminam usque ad quinque
annos proxime futuros condecenter secundum condicionem ipsorum peuri et puelle omnibus
meis expensis. Cum pacto quod si ambo dicti filii Ostoye morirentur ante quatuor annorum nunc
proxime futurorum quod tenear dictis epitropis restituere per rationem id quod eis tangeret de
19

244

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

postavljeno i samo po sebi slui za promiljanje. Meutim, ouvane su informacije


koje pojanjavaju kontekst ovog ugovora. Navedeni Ugljea Galjuovi, prema drugim dokumentima Galievi, Galesali i Galisali, trgovac je koji je pored Brtanika
djelovao i u Drijevima 1393. i 1394. godine.21 Prema testamentu Ostoje Milevia
(u testamentu Milevi) iz maja 1392. godine, a ija su djeca predmetom ugovaranja
poslije Ostojine smrti, saznajemo da je Ostoja takoer ivio i djelovao u Brtaniku.
Imao je majku Stanku i brata Radoslava, te enu Velku, sina Ivana i kerku Maruu
kojima ostavlja dio svoje imovine. Supruzi ostavlja 250 perpera a djeci zajedno 400
perpera.22 Poslije Ostojine smrti Velka se ponovo udala. Zapravo jula 1392. godine
ranije spominjani Ugljea Galievi iz Brtanika oenio je Velku.23
Ako bi smo ovu kratku priu pokuali da rezimiramo i da joj damo malo boje
putem pretpostavki, proizilazilo bi da su se svi spominjani meusobno poznavali
za ivota Ostoje Milevia (Mileevia), jer su zajedno ivjeli u Brtaniku. Poslije
Ostojine smrti su se njegova supruga i djeca nala kod Ugljee Galievia. Ostoja je
jasno propisao da njegova djeca dobijaju dio imovine, pa su epitropi putem ugovora
o odgoju titili interese djece dajui ouhu njihov novac za odgoj, a time i majci njenu djecu. Majka i djeca dirigiraju Ugljeino ponaanje a epitropi nemaju nita protiv
da Ostojina udovica Velka i njen novi suprug Ugljea preuzmu brigu nad Ostojinom
dictis yperperis centum per me pro dictis expensis habitis et receptis. Et si unus solus decederet
ante dictum terminum quod tamen propter mortem unius nichil nobis teneatur restituere. Et
similiter si post quatuor annos ipsi ambo filii morirentur quod nichil tenear restituere pro temopre
quo restaret ad complementum V annorum. Et si alius esset de me ante complementum dictorum
quinque annorum quod super bonis meis debeant habere expensas usque ad dictum terminum
quinque annorum. Ser Clemens Marini de Goe judex et Ratchus Velloeuich testis (23.02. 1393.),
DAD, Div. Canc., sv. XXXI, f. 54v.
21
Ego Uglessa Gallisseuich de Berstanicho confiteor etc. dare et soluere ser Martolo Junii de Zrieua
ducatos auri nonaginta quatuor grossos sex usque ad sex menes proxime futuros. Et sit de presenti
viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Ser Andreas Dobre de Binzolla judex et ser Junius Tripe
de Georgio testis (27.02. 1393.), DAD, Debita Notariae, sv. XI, f. 8; Ego Uglessa Gallessallich
mercator in Narento confiteor quod super me et super omnia bona mea obligo me dare et soluere
ser Sthefano de Lucaris ducatos auri centum nonaginta duos cum dimidio usque ad unum mensem
proxime futuros. Et de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Ser Michael de Babalio
judex et Helyas de Trippe testis (04.11. 1393.), Isto, 47v; ,
, , br. 21-27, , , 1976, 4647; , , , , 1987, 104.
22
Testamentum de Ostoya Mileuich. MCCCCLXXXXII, indictione XV, die XIII mensis maii ...
quia Ostoya Milceuich olim habitator Berstanichi in nostra presentia fecit ultimum testamentum sic
dictos: In Christi nomine amen. Anno domini millessimo trecentessimo nonanta dui, die venti quatro
del mese dapril nel merchato de Berstanich. Io Ostoya Mileuich fao lo mio ultimo testamento cum
la mia sanita e cum bona mente ... ancora lasso a madre mia Stancha cum so fio Radoslau perperi
cento, ancora lasso a Velcha mia mulglier perperi IICL, ancora lasso a la mia fiola Marussa e al mio fiol
Iuan a traumbi duy per meo perperi IIIIC (13.05. 1392.), DAD, Test. Not., sv. VIII, f. 21.
23
. , , 72 47.
245

esad kurtovi

djecom. Sve nam to ukazuje da nije bilo nikakvih nedoputenih ili diskutabilnih
ponaanja od strane udovice Velke, majke dvoje djece, ili njenog novog supruga
Ugljee, jer su epitropi za ovaj novac u suprotnom sluaju mogli da angairaju i druge osobe. To je prethistorija ugovora kojim Ugljea ugovara za novac odgoj dvoje
djece, kojima sada znamo i imena (Ivan i Marua), djece svoje supruge Velke, ranije
supruge Ostoje Milevia (Mileevia), koji su mu pastorci i kojima je on ouh pa
ta poetna ugovorna jednostavnost u ovom irem kontekstu daje sasvim drugaiju,
praktinu, moguu svakodnevnu ivotnu pozadinu.
Biljeimo jedan sluaj hranjenja i brige za malo starije dijete, kada se ne radi o
dojenju. Aprila 1437. godine ljekar Jakob iz Mesane (Sicilija) dao je svoga estogodinjeg sina Cvjetku Brajkoviu iz Majkova (Slansko primorje), ovjeku dubrovake
vlastele brae Laurencija i Jakoba Sorkoevia, za poetak, na jednomjeseno hranjenje i brigu (puerulum pascere et nutrire in domo suam et eum humaniter pertractare). Dogovorena cijena bila je jedan kopel ita i 10 dubrovakih dinara. Odmah je
dat kopel ita, za 15 dana obeana je siplata pet groa a ostatak na kraju mjeseca.24
Adopcija posinjavanje malodobne djece
Po strani od navedene problematike su sluajevi posinjavanja, adopcije, ugovorene
sporazumom izmeu biolokih roditelja i usvojitelja. Sa jedne strane u takvim situacijama bioloki roditelji su motivirani raznim polazitima, a najee ekonomskog
karaktera. Na drugoj strani usvajatelji, najee oni koji ne mogu imati djecu, spremni
su da za njih daju izvjesne kompenzacije biolokim roditeljima. Iako je to oita pozadina adopcije to se u dokumentima jasno i ne vidi. Navodimo jedan primjer koji je interesantan za razmiljanje jer podrazumijeva odgoj usvojene djece vrlo malog uzrasta.
Novembra 1454. godine Bjelosava iz Trebinja dala je svoga dvogodinjeg sina Tomu
na usvajanje Ivanu de Bononia, stanovniku Svetog Severa koji nije mogao imati nasljea (ipse Johannes ut asseruit caret liberis ex se genitorum). Ivan se obavezao da e se
brinuti o Tomi kao vlastitom sinu, odgajajui i usmjeravajui ga potrebnim vjetinama
i dostojnim obiajima kako to ini otac prema svome sinu (ad bonas artes et bonos ac
laudabiles mores prout tenetur pater filio). Majka Bjelosava morala se obavezati da vie
24

Dominus Jacobus de Messana miles et medicus locauit et ad nutriendum dedit unum eius puerulum etatis annorum sex vel circa quem amore Dei et intuitu pietatis accepit super se Cuietcho
Braychouich in Maliquoe homini ser Laurentii et Jacobi de Sorgo pro uno mense proxime futuros
et tantum plus quantum voluerint ambe partes. Promittens idem Cuietchus dictum puerulum pascere et nutrire in domo suam et eum humaniter pertractare. Et econurso dictus dominus Jacobus
promisit dare et soluere dicti Cuietcho pro salario et nutrimento dicti pueruli unum copellum
frumenti et grossos X, videlicet, frumentum nunc et grossos quinque hinc ad XV dies proxime
futuros et alios grossos V in fine mensis. Et ex nunc confessus fuit dictus Cuietchus habuisse et
recepisse a dicto domino Jacobo copellum unum frumenti. Renuntiando (13.04. 1437.), DAD,
Div. Canc., sv. L, f. 188.

246

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

nikad ni u kakvom sluaju ne moe traiti Tomu od Ivana nego da ga mora smatrati
Ivanovim sinom.25 Pozadina ovog sluaja nije jasno izraena a ona moe biti svakovrsna, naroito s obzirom na uzrast djeteta. Oito je da se radi o prodaji djeteta i da su se
takve situacije deavale. Sigurno je da je Ivan traio dijete odgovarajueg uzrasta i da je
uspio da ga pronae zahvaljujui finansijskim sredstvima.
***
este su situacije da su sluavke bile i nalonice svojih gospodara, te da je iz
takvih odnosa stvarano potomstvo koje je zahtijevalo trajnu brigu. Jedan primjer
pokazuje kako se pokuavalo rijeiti pitanje potomstva izmeu gospodara i sluavke. Septembra 1407. godine knez i sudije u Dubrovniku su raspravljali i donijeli
presudu u sluaju izmeu gospodara, oca Naljeka vrtlara i njegove bive slukinje
Bogoslave, majke, te njihovog etvorogodinjeg sina. Naljeko je traio sina za sebe,
a Bogoslava je zauzvrat traila da joj se plati etvorogodinja briga nad djetetom.
Knez i sudije su presudile da ukoliko Naljeko eli sina da mora Bogoslavi platiti 36
perpera, te nadalje svake godine po deset perpera.26
Na financijskoj osnovi zasniva se i rjeavanje jednog kasnijeg sluaja. Maja 1431.
godine Stanislava, koja je bila sluavka Juliana Marka iz Prata, a trenutno supruga
Vukmira Radosalia, uz saglasnost svoga supruga (de consensu, voluntate et licentia
ipsius viri sui), daje izjavu da je u potpunosti isplaena za poslove sluenja kod gospodara Juliana, te za odgoj i dojenje Ivana, njenog i Julianovog sina (concepti cum ea
Stanissaua). Stanislava se obavezala da nee vie nita traiti od Juliana i njegovih
nasljednika po pitanju sluenja, kao i odgoja i dojenja njihovog dijeteta Ivana (dicti
 Bielossaua de Tribigne non vi nec victu sed ut asseruit ex certa scientia et spontanea voluntate
dedit, cessit et donauit Tomam filium ipsius Bielossaue annorum duorum vel circa in filium adoptium Johanni de Bononia habitatori terre Sancti Seueri, presenti et acceptanti ipsum Tomam in
filium et pro filio adoptiuo. Cum sit quod ipse Johannes ut asseruit caret liberis ex se genitorum
promittens ipse Johannes ipsum Tomam tenere, habere, reputare et tractare pro filio ac ipsum Tomam si vixerit et pro ipso Toma non desit instruere et dirigere ac instrui et diuigi facere ad bonas
artes et bonos ac laudabiles mores prout tenetur pater filio. Et ipsa Bielossaua promittens quod
nula unquam causa dictum Tomam accipiet ab ipso Johanne sed ipsum Tomam ipsi Johanni dimittet tanquam filium proprium ipsius Johannis. Renuntiando. Hec autem carta etc. Judex et testis
ut supra (06.11. 1454.), DAD, Div. Not., sv. XXXIX, f. 137v.
26
Cum coram domino Matheo de Gradi Rectore Ragusii et judicibus curie ser Symeoni de Bona, ser
Junii Tripe de Georgio et ser Marino de Resti conparuerit Nalischus ortolanus petens a Bogoslaua
olim eius famula unum puerum etatis annorum quatuor quem dicta Bogoslaua confessa fuit
habuisse cum dicto Nalischo. Que Bogoslaua respondit soluas michi expenssas quatuor annorum
et ego dabo puerum. Unde dictus Rector cum dictis judicibus per sententiam judicauit quod dictus
Nalischus si vult filium teneatur dare dicte Bogoslaue eius matri perperos treginta sex et ab hodie
in antea si voluerit dictum filium teneatur dare perperos decem singulo anno et ad rationem anni.
Et hoc inteligatum ultra dictos perperos treginta sex superius expresse (23.09. 1407.), DAD, Div.
Canc., sv. XXXVI, f. 228.
25

247

esad kurtovi

Johannis filii ipsius Juliani et dicte Stanissaue).27 Stanislava i njen suprug Vukmir su
odluili da u dalji ivot idu drugim putem, neovisno od ranijeg Stanislavinog odnosa sa gospodarom Julianom i djetetom roenim u takvim okolnostima. Mada visina
sume za koju je Stanislava pristala ustupiti svoje dijete nije navedena, svakako je to
iznos koji je dobro doao za brak Vukmira i Stanislave.
Tube i sporovi
Kao i sve druge poslovne aktivnosti u odnosima na dubrovakom podruju i naroito u odnosima sa susjedima i dojenje je ponekad bilo predmetom tubi. Iz tubi
saznajemo da ugovori ponekad nisu potovani. Poetkom februara 1402. godine
dubrovaki vlastelin Damjan Marina Gunduli podigao je tubu protiv Pribislava
Pribilovia iz enice (u Popovu) zbog nepotivanja ugovora o dojenju njegovog
sina. Iako se Pribisav obavezao da e Damjanov sin biti kvalitetno dojen, zdravo
hranjen i primjerno odgajan (de bono lacte et sano faceret nutriri victum eius filium
et bene tractare eum), Damjan je saznao da je Pribislavljeva supruga trudna ve est
mjeseci, da njeno mlijeko time nije kvalitetno za dojenje njegovog sina (quod illud
lac iam corruptum etiam ita corrupit ipsum puerum filium dicti ser Damiani), te da
je njegovo dijete time oslabljeno gotovo do smrti (ipse puer quasi ad mortem infirmatus est).28 U drugom poznatom sluaju, marta 1446. godine Boidar Boitkovi
podigao je tubu protiv Milorada ikria (Xicrich) iz Ljubomira i njegove supruge
Gojke a zbog toga to je Gojka ubila njegovog sina (dicta Goicha mactauit dictum

 Stanissaua que fuit famula et seruicialis Juliani Marci de Prato et nunc uxor Vuchmir Radosalich,
de consensu, voluntate et licentia ipsius viri sui, sponte, libere et ex certa scientia fuit contenta,
confessa et manifesta se habuisse et recepisse a dicto Juliano de Prato integram et completam
solutionem pro omni mercede et labore quam egit toto tempore quo stetit et seruiunt et famulata
est cum dicto Juliano, necnon baiulata est et pro omni nutrimento filii sui Johannis concepti
cum ea Stanissaua usque in diem presentem. Et ideo ipsa Stanissaua fecit finem, remissionem et
quietationem dicto Juliano de non petendo sibi quoquam ullo tempore occaxione lactationis et
nutrimenti dicti Johannis filii ipsius Juliani et dicte Stanissaue. Absoluens, liberans et eximens
eundem Julianum suosque heredes et bona a predictis seruiciic, lactatione et nutrimento dicti
eorum filii per omnem modum liberatorium. Renuntiando (08.05. 1431.), DAD, Div. Not., sv.
XVII, f. 36.
28
Ser Damianus Marini de Gondola coram domino Rectore ser Vita de Restis fecit lamentum supra
Pribisauum Pribilouigh de Stienia, dicens quod cum ipse ser Damianus dedisset dicto Pribisauo
unum eius filium ad nutriendum et ipse Pribisauus promisisset ipsi ser Damiano quod de bono
lacte et sano faceret nutriri ictum eius filium et bene tractare eum, in fine ipse ser Damianus
reperit quod uxor ipsius Pribisaui erat grauida iam ex sex mensibus. Quo effectum est, quod illud
lac iam corruptum etiam ita corrupit ipsum puerum filium dicti ser Damiani. Quod ipse puer quasi
ad mortem infirmatus est. [Testes:] Mladinus Cuietcouigh tabernarius, Ziuicus rullus riuerius
comunis, Vela uxor Nicolai ortolai, Marussa uxor de Radoe de Ombla, homo ser Marini Micaelis
de Bona, Radoe etiam predictus (01.02. 1442.), DAD, Lamenta de foris, sv. XV, f. 95.
27

248

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

puerum) kojeg je on dao na dojenje uz cijenu od tri perpera dubrovakih dinara.29


Specifina situacija zabiljeena je oktobra 1423. godine. Na traenje Radika Radosalia i njegove ene Ljubisave novanog iznosa od 36 perpera za odgajanje jedne
kerke od Vitosave, ene ribara Matka, ista Vitosava se pravdala da kao ena ne moe
po dubrovakim obiajima to platiti. Knez i sudije su presudile da Vitosava plati pet
perpera koliko se ena moe po dubrovakim obiajima obavezati da plati. Dalje je
naloeno da Vitosava moe platiti 14 perpera a ostatak svake godine po tri perpera,
meutim, sve dok god ne isplati sav dug ne moe dobiti svoje dijete nazad.30

Dojilje
Dojilje, hraniteljice malodobne djece svojom djelatnou predstavljaju opedrutveno prihvatljivo rjeenje za prevazilaenje problema nedostatka mlijeka za
dojenje djece ili nemogunost dojenja. U realnim okvirima brige za potomstvo to je
spasonosno rjeenje i ono u svakom vremenu ima odliku cijenjenog i potenog posla. Ta dimenzija odraava se u pravnim aktima, ugovorima u kojima se precizira kao
 Bosidar Bositchouich coram domino Rectore domino Aluixio de Goze fecit lamentum supra
Millorath Xicrich de Glubomira et Goicham uxorem dicti Millorath, dicens quod dederat sibi
unum filium ipsius Bosidar ad lactandum, dicens quod et decepit ipsum in tribus yperperis et in
pannis dicti pueri unde etc. [Testes:] Radouanus Miochouich, Stiepanus Ostoich (06.03. 1446.),
DAD, Lam. de for., sv. XX, f. 72.
30
Per nobilemm et sapientem virum dominum consulem ser Nicola P. de Poza et juratis judices sue
curie dominum Pasqualem de Resti, ser Natalem de Proculo, ser Theodorum de Prodanello, ser
Andream Bla. de Menze et ser Junium de Bona, audita petitione Radichi Radossaglich et eius uxor
Glubissaue petentium a Vitossaua uxor Matchi piscatoris yperperos triginta sex pro nutrimento
unius sue filie quam ipsa Vitossaua eis dedit ad nutriendum, et responsione ipsius Vitossaue, confitentis se dedisse dictam suam filiam illis ad nutriendum, scilicet, se non habere unde soluat et
quod ipsa est mulier et non potint obligari secundum ordinem Ragusii, et visus omnibus et etc.
sententium fuit quod dicta Vitossaua soluat statim dictis actoribus yperperos quinque grossorum
in quibus mulier obligari potint secundum ordinem Ragusii et pro resto usque quo satisffiat eis
teneatur apud se puella, verum si ipsa Vitossaua dederit eis nunc yperperos quatuordecim et pro
resto soluere sibi ad yperperos tres in anno usque ad integram solutionem dicti resti tunc predicti
actores sibi reddant dictam puellam (28.10. 1423.), DAD, Div. Canc., sv. XLII, f. 199.
29

249

esad kurtovi

zanimanje poput svih drugih zanimanja sa prateim elementima zatite ugovorenih


strana.
Hraniteljica i odgajateljica je ostajala u dobrom sjeanju. Jedan primjer o tome
govori iz kruga porodice uvenog Hanua (Hansa) Sasinovia. Jelua, supruga i
udovica Hanua Sasinovia marta 1411. godine darovala je hraniteljici Radoslavi,
supruzi Bogdana Spintre iz Stona, svoj komad zemlje na podruju Stona, sa kojim
je dalje Radoslava mogla samostalno da raspolae.31 Ovaj izraz zahvalnosti primjer
je znaaja, mjesta i uloge kojeg su dojilje ostavljale na pojedine porodice kojima su u
kljunim trenucima odravale potomstvo.

Umjesto zakljuka
Specifini okviri razmatrane grae i koliina prikupljenih podataka nam ne daju
odgovore na sva pitanja koja imamo. Ugovori o najmljenom dojenju, ishrani i odgoju djece na dubrovakom podruju i neposrednom zaleu pokazuju raznovrsnost
ivotne svakodnevnice u razvijenom srednjem vijeku. Zajedno sa prateim tubama
zbog neispunjavanja ugovora ovi ugovori ukazuju na uhodanost, uobiajenu praksu i
uestalost ovih aktivnosti. U prvoj polovini XV stoljea godinje dojenje imalo je cijenu izmeu 9 i 15 perpera dubrovakih dinara (tj. 3-5 zlatnih dukata), a uobiajeno
31

Ego Jellussa relicta Canussii Sassinouich dando et concendo Radoslaue uxori Bogdani Spintra de
Stagno et nutrici mee unam meam zuntam positam in Stagno in vino incipiendo a domnicula in qua
olim stetit dicta Radoslaua. Et sic in sursun versus montem usque ad apicem montis totam teram
ipsam imperpetuam nichil soluendo michi nec successoribus meis, scilicet, ipsa zunta sit libera et
absoluit dicte Radoslaue et suorum heredum et sucessorum et possit de ipsa in vita et in morte facere
omnem suam voluntatem tanquam de re sua propria sine contradicione alicuis persone. Et pro se
habeat omnem fructum, utilitatem et comodum percipiendorum ex ipsa zunta. Ser Johanes de Volcio
judex et Laurentius de Risa testis (19.03. 1411.), Div. Canc., sv. XXXVIII, f. 179.

250

najmljeno dojenje i odgoj malodobne djece u dubrovniku i dubrovakom zaleu

je to dojenje trajalo jednu ili dvije godine. Poticaji za davanje djece na dojenje mogu
biti razliiti. Uobiajeno bi bilo da je u pitanju nedostatak mlijeka, i pretpostavljamo da je to glavnim razlogom za najmljeno dojenje. Oduvijek je dojenje djeteta bilo
i u sferi afiniteta majke, naroito u bogatijim slojevima drutva, pa pretpostavljamo
da ni to nije bilo strano plemkinjama i bogatijim graankama u Dubrovniku. No,
za krajnost se u naim primjerima potrudio ljekar Ivan iz Pavije koji je oito bio u
situaciji da sam odluuje o sudbini jednog djeteta te se odluio da finansira njegov
odgoj putem najmljenog dojenja. Primjeri isplata iz ugovora pokazuju da se ova za
brojno potomstvo hvalevrijedna majinska aktivnost, a ujedno i adekvatna poslovna
transakcija za porodicu dojilje, uspjeno realizirala i predstavljala znaajan djeli u
lepezi arolikih odnosa Dubrovnika i zalea. Isto tako, kroz date tube zbog neispunjavanja ugovora o dojenju vidimo da je bilo i drastinog zapostavljanja ispunjavanja
obaveza iz ovih poslovnih transakcija.

251

esad kurtovi

Esad Kurtovi
Breastfeeding for Hire and the upbringing of Under-age Children in
Dubrovnik and its Hinterland in the Late Middle Ages
Summary
Contracts about breastfeeding for hire, nursing and upbringing of under-age
children in the area of Dubrovnik and its hinterland, show the variety of everyday
life in the late Middle Ages. Giving children to wet nurses for breastfeeding was
principally caused by lack of milk, but it was also a custom practised by the richer
social layers in Dubrovnik. Breastfeeding contracts are often only an arid reflection
of the business like nature of the practice. However, they still illustrate various life
stories on the basis of which, through the dimension of a happy or sad context, the
Middle Ages do not differ much from the contemporary times.

252

Izlaganje sa znanstvenog skupa (Conference paper)


342.72/.73-055.2 (497.6)04/14

devad drino benjamina londrc

Posebnost pravnog poloaja ene u bosanskom srednjovjekovlju

Abstrakt: U svjetlu pravnih normi evropskog srednjovjekovlja ena je nesumnjivo graanin drugog reda, to predstavlja odsjaj obiaja i propisa antike, mada je u Rimu poloaj
ena bio jo i bolji u odnosu na, primjerice, Grku. ena nema politika prava niti aktivno i
pasivno pravo glasa, nije mogla biti sveenik, poslovna sposobnost je dugo ograniena, dobiva imovinska prava jedino onda ako je ispunila ulogu supruge i majke. Iz pravnih vrela bosanskog srednjovjekovlja pomaljaju se neke naznake drugaijeg odnosa ene u bosanskom
srednjovjekovlju, drugaijeg u odnosu i na poloaj ene u susjednim feudalnim dravama,
ali i na evropsko srednjovjekovlje u cjelini. Ove posebnosti se javljaju prvenstveno u oblasti
branih i nasljednih odnosa, ali i irih imovinskih prava i ukazuju na drugaiju utemeljenost
cjelokupnih drutvenih odnosa.
Kljune rijei: bosansko pravo, pravni poloaj ene, srednjovjekovno pravo, rimsko pravo
Abstract: In the light of legal norms of the European Middle Ages, the woman was
undoubtedly a second-grade citizen, which is a reflection of the customs and rights from
ancient times, even though the position of women in Rome was far better when compared,
for instance, to Greece. A woman does not have political rights, nor the active or passive
right of vote. She could not be a priest, her business activities were restricted for a long time,
and she received her proprietary rights only if she fulfilled the role of a wife and mother.
From the legal sources of medieval Bosnia there are traces of a different approach to women
compared to the neighbouring feudal lands and Europe in general. These particularities
appear primarily in the domain of marital and inheritance relations, but also in the broader
proprietary rights thus indicating a different basis of the complete social relations.
Key words: Bosnian law, legal position of women, medieval law, Roman law

Prva pominjanja ene u najstarijim spisima Starog istoka, Mesopotamije odnose


se na Evu kransku pramajku, islamsku Havu, odnosno hurijsko-hetitsko boanstvo ivota i smrti Hebat. I prvi mitovi govore o boginji Inanni koja je odluila da
se dokopa boanskih zakona: Ukrcava se u nebesku lau i kree za Eridu, prijestonicu boga En-Ki, u elji da prevarom otme zakone i dopremi ih u svoju prijestonicu
253

devad drino benjamina londrc

grad Uruk, biblijski Ereh, i uini ga najbogatijim i najslavnijim gradom. On u pijanstvu daje boanske zakone, zvane me, naziv slian egipatskom pojmu pravde maat,
kod Akaana mumm.1 U svjetlu pravnih normi rimskog prava poznati pravnik Papinijan zakljuuje: Po mnogim odredbama naeg prava gori je poloaj ene od mukarca (D.1.1.9.), dok Ulpijan smatra da muki pol ima vie dostojanstva (D.1.9.1.),
to je osnovica stava Tome Akvinskog da je ena neto manjkavo i nesavreno.2 Po
starom rimskom pravu nije mogla sainiti testament. Zakon iz 133. godine stare
ere dodjeljuje svakoj porodici po 250 jugera zemlje na svakog odraslog sina. Nasljedno pravo enske djece je nedovoljno jasno, ali praksa ukazuje da se iscrpljivalo
mirazom, dok je supruga meu posljednjima pozivana na nasljee, enska djeca su
mogla biti iskljuena iz nasljea opom formulom (sve do Justinijana), dok su muki
potomci morali biti poimenino navedeni. Poslovna sposobnost ene je dugo ograniena dok je neudata potinjena je starjeini porodice, udajom dolazi pod vlast
(manus) mua, presumcio Muciana (prema pravniku Kvintu Muciju Scevoli) kao
pravna pretpostavka navodi da sva njena imovina, osim miraza, vodi porijeklo od
muevljevih poklona i da, u sluaju razvoda naravski pripadaju njemu.3
U kasnijem srednjovjekovlju, u tom vojnikom i mukom drutvu, ena je apsolutno nie bie, u prvobitnom grijehu ona je inkarnacija zla, pravni akti 12. i 13.
stoljea ukazuju na pogoranje njenog poloaja, bar to se tie upravljanja dobrima.
Tadanja podjela na javno i privatno u sferi drutvenog ivota bila je znatno drugaija nego danas brani i porodini odnosi su se nalazili pod stalnom drutvenom
brigom, pa tako moral i nain ponaanja pojedinca nisu smatrani nikakvim linim
pravima.
***
Pravni poloaj ene bosanskog srednjovjekovlja u mnogome odudara od srednjovjekovnog obrasca, i sam brak na bosanski nain dok bude dobra i vjerna (si eris
mihi bona), po Dubiji bosanskih franjevaca iz 1373. godine, ne predstavlja brak u
crkvenom smislu. Prema irkoviu upravo u sferi braka i porodice dolaze do izraaja obiajno pravo i narodna shvatanja.4 Crkvena enidba je obavezna u pravoslavnoj
Marko Vii, Knjievnost drevnog Istoka, Unireks, Podgorica 2008, p.57.
Justinijan, Digesta, Prva knjiga, (prev: Antun Malenica), drugo izdanje, Beograd 2003, 17.
3
ire o nasljednom pravu staroga Rima vidi u: Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb, 1974, 179;
Mila Jovanovi, Avgustovo brano zakonodavstvo, Pravni fakultet u Beogradu, 1994, 22-54; Antun
Malenica, Rimsko pravo, Novi Sad, 1999, 315-373; Lujo Margeti, Rimsko pravo-izabrane studije,
Rijeka, 1999, 43-67; Miroslav Miloevi, Rimsko pravo, Beograd, 2005, 190-212; Obrad Stanojevi,
Rimsko pravo, Sarajevo, 2000, 286-295; Za nasljedno pravo u anglosaksonskom sistemu precedenta
konsultuj udbenik autora Sir Henry S. Theobalda, Law of Wilis, Wadham College, Oxford, 1927.
4
, , , ,
1964, 241.
1
2

254

posebnost pravnog poloaja ene u bosanskom srednjovjekovlju

crkvi od 893. godine naredbom cara, osim za nie stalee, ali od 10. stoljea za sve,
ak i za robove; a u katolikoj crkvi od 11-12. stoljea proglaenje braka sakramentom dovelo je do naela nerazrjeivosti brane zajednice-protivno postavkama rimskog prava.5 Budui da su brak i brani odnosi izvan sfere interesa Crkve Bosanske,
nalazili su se iskljuivo u zoni obiajnog prava, oito je da nema odlunog uticaja
kanonskog prava, pa niti brane smetnje razlike u vjeroispovjesti cultus disparitas.
Bosansko pravo, kao i cjelokupno slavensko pravo nije znalo za negaciju poslovne
sposobnosti enskih osoba kao ni za obavezno starateljstvo nad njima, to je vrijedilo u rimskom, a kasnije i germanskom pravu.6 Pokojni akademik Lujo Margeti
analizirao je brak na bosanski nain u svjetlu izvora: pisma pape Grgura iz 1235.
godine poznate Crkvene dvojbe Dubia ecclesiastica bosanskih franjevaca iz 1372.
godine i pisma pape Eugena IV bosanskom kralju Tomau iz 1445. godine. Njegovi
zakljuci su originalni prema njegovoj analizi nakon nestanka rimske (i ostrogotske) vlasti nad Bosnom pa sve do 12. stoljea, niti jedna susjedna vlast nije se uspjela
nametnuti u Bosni, pa tako da su se ovdje zadrala rimskopravna naela o raskidivosti braka. Pri tom upozorava da je ak i Justinijan u svojoj velikoj Noveli XXII iz
535. godine izriito naglasio da je brak razrjeiv i dao obrazloenje da se svaka, pa i
brana obaveza, moe raskinuti ligatum omne dissolube.7
U Bizantu Ekloga cara Lava III Isaurijskog iz 726. godine prihvata gledite crkve
da je grean svaki spolni odnos izvan brane veze, koja se sklapa iskljuivo u crkvenom obredu.8 Srpsko srednjovjekovno pravo prihvaa ovaj vid. Zakonopravilo (Nomokanon) Sv. Save, slavenska verzija bizantskog pravnog zbornika Prohiron (objavljen izmeu 870. i 879. godine), kao i Sintagma Matije Vlastara, pravni zbornik iz
kasnije 1335. godine, obimno reguliu brojnim odredbama moral, brak i porodicu
gdje pravila o obaveznom sklapanju crkvenog braka potiskuju i iskljuuju obiajno
pravo.9 U Sintagmi se ponavlja Modestinova definicija braka koja je ula u bizantski
zbornik Epanagoga, XV, 1, dok Duanov zakonik u lanu devet propisuje izriitu
zabranu braka s katolikom. Katolicizam je takoer smatrao razliku u religiji smetnjom za sklapanje braka pa jedino bosansko srednjovjekovno pravo predstavlja izuzetak u cijeloj regiji to pouzdano ukazuje na sasvim drugaiji drutveni kontekst.10
 onsultuj djela: Nikodim Mila, Crkveno pravo, Beograd, 1926; August Francen, Pregled povijesti
K
crkve, Zagreb, 2009.
6
Teodor Taranovski, Uvod u istoriju slavenskih prava, (drugo preraeno i dopunjeno izdanje), Beograd, 1993, 32.
7
Lujo Margeti, Brak na bosanski nain (si sibi placuit), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br.
55/3-4, Zagreb, 2005, 717-731.
8
Lujo Margeti, Ekloga iz 726. godine i njena vanost za nau pravnu povijest, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveuilita u Rijeci, br. I/1980, Rijeka, 1980, 205-215.
9
Sran arki, Srpsko srednjovekovno pravo, Matica Srpska, Novi Sad, 1996.
10
Konsultuj radove iz Zbornik u ast 600-te godinjice zakonika cara Duana, Beograd, 1951.
5

255

devad drino benjamina londrc

Ukupno uzevi, prema pravnoj historiarki Biljani Markovi, poloaj ene u patrijarhalnom drutvu srednjovjekovne Srbije nije bio toliko znaajan ona je socijalno
i pravno vezana za sudbinu mukarca i nije imala pravo samostalnog odluivanja.11
Srpsko nasljedno pravo nam, naalost, ne govori izriito da li je naslijee nekretnina
bilo ogranieno iskljuivo na muko potomstvo, ali praksa iroke zadrune porodice
apsolutno ukazuje na to.
Na drugoj strani, pravo ranohrvatske feudalne drave u svojim najstarijim izvorima (npr. oporuka zadarskog priora Andrije iz 918. godine) ukazuje da je ena samo
plodouivatelj, ali ne i nasljednik.12 Ovdje vidimo potvrdu rijei Le Goffa da postoji
strana maa i strana preslice,13 jer je upravo u najstarijem pravu ranohrvatske drave vidljivo da je ena samo plodouivatelj, ali ne i nasljednik.14 O odnosu prema
eni najbolje govore odredbe dubrovakog statuta (ali i kotorskog) koje reguliu
krivino djelo ubistva trovanjem. Iz inkriminacije djela je vidljivo da je zakonodavac mislio da izvritelj moe biti iskljuivo ena!15 U hrvatskom srednjovjekovnom
pravu nailazimo na ustanovu preferiranja djece.16 Osnovne odredbe o preferiranju
jednog sina postoje i u langobardskom pravu Liber papiensis, Liutprandovo poglavlje (edikt) 113 to ga je donio 729. godine, dok kralj Abistulf proiruje 755. godine preferiranje jedne kerke na tetu drugih kerki, ako ostavitelj nije imao muke
djece. Prelazak kune imovine se vri s oca na sina (ne i ker); zbornik ugarskog
obiajnog prava Tripartit regulie kunu zajednicu oca i sinova, dok Poljiki statut
(glava 49. b) utvruje moguu diobu imovine oca i sinova.17 Statuti istonojadranskih gradova donose razliite odredbe, ali kerkino pravo na nasljee se uglavnom
iscrpljuje ustanovom miraza: Krki statut (II, 77) precizira da miraz moe iznositi
 , ,

: , (: - ),
3. 2000. 650. ,
, Beograd, 2005.
12
Lujo Margeti, Nae najstarije oporuke i rimsko pravo, Zbornik radova Pravnog fakulteta u
Zagrebu, br. XXXI/1981, Zagreb, 1981, 109-1114.
13
Jacques Le Goff, Srednjovjekovna civilizacija zapadne Evrope, (prev: Dobrila Stoi), Izdavaki
zavod Jugoslavija, Beograd, 1974, 334.
14
Lujo Margeti, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Narodne novine, Zagreb,
1996, 27.
15
Nevenka Bogojevi-Gluevi, Iz pravnog ivota srednjovjekovnih primorskih gradova, Podgorica,
2002.
16
U klasinom rimskom pravu preferiranje djece je postojalo samo u posebnom sluaju udovice s
djecom iz prvog braka, na Zapadu je car Majoran (457-461.) svojom Novelom VI iz 458. godine
zabranio udovicama preferiranje jednog djeteta, na Istoku je stotinu godina kasnije car Justinijan
svojm Novelom II, C. 1. iz 538. godine potvrdio isto. Preferiranje djece postoji u vizigotskom
pravu-Lex Visigothorum, IV, 51, ali i u franakom-Lex Ripuaria, 59, 9.
17
Poljiki statut, (ur: Miroslav Pera), Split, 1988.
11

256

posebnost pravnog poloaja ene u bosanskom srednjovjekovlju

najvie onoliko koliko iznosi djetetov dio. Mletako pravo,18 razraujui odredbe o
mirazu, precizira; otac daje kerki miraz i time je isplauje od nasljedstva, ako su nasljednice samo kerke, ona koja je udata dijeli s neudatom uz obraun miraza. U vezi
enine poslovne sposobnosti za vrijeme braka, dalmatinski pravni sistem apsolutno
se odavaja od rimsko-bizantskog prava, ena je pod muevom vlau. Zanimljivo
je poreenje s langobardskim pravom: Rotarov edikt (204.) utvruje da ena nije
mogla sklapati pravne poslove bez saglasnosti svoga zatitnika mundoalda (adiutora). Dubrovaki statut utvruje da je neudata ena, nakon oeve i majine smrti,
pod vlau svoje brae (IV, 26), dok udovica koja uva krevet i neporono ivi bez
preudaje, ima pravo upravljanja imovinom. Osnovno naelo dalmatinskog statutarnog nasljednog prava jeste da imovina treba pripasti mukoj djeci Dubrovaki
statut utvruje u knjizi V,6, Kotorski glava 139, Trogirski-ref. II, 22. po pravnom
povjesniaru Antunu Cvitaniu radi se o reliktu nekadanjeg slavenskog zadrunog
prava koje se ispoljava u tenji da nekretnine ostanu kolektivu (rodu), iji je predstavnik umro.19
U drugom dijelu hrvatskog srednjovjekovnog prava, postoji porodinopravna
ustanova ugarskog i slavonskog prava, tzv. djevojaka etvrtina (quarta puellaris),
koja svoju osnovu ima u odredbama Zlatne bule Andrije II iz 1222. godine: ako
ostavitelj nema mukog potomka zemljite (nekretnina) se kao oastno vraa kralju,
a ostalim se kerkama priznaje pravo samo na djevojaku etvrtinu.20
Zakljuak
Sumirajui naprijed reeno, pravni poloaj ene u bosanskom srednjovjekovlju
jasno odudara od uobiajenih stereotipa ali i pravnih standarda susjedstva. Sagledavajui samo elemente nasljednog prava vidljiv je drugaiji poloaj ene koja npr.
ima pravo tzv. nunog dijela (njem. noterbecht), dok se u Dubrovniku primjerice
isti uvodi tek u 17. stoljeu.21 Uostalom, bosanska ena jeste i bosanska kraljica, i
kraljica-majka, i banica, i plemkinja, i gospoja, i bogati depozitar cjelokupan
drutveni habitus se pojavljuje u obliku skupa naela i obiaja prema kojima pripadnici bosanskog srednjovjekovnog drutva ravnaju svoje postupke u odnosu ka
eni. U srednjovjekovnom bosanskom pravu takav odnos se oito podrazumijeva,
ostaje neizgovoren i nezapisan uivajui status drutvenog aksioma, pa se nikada
formalnopravno i ne iskazuje kroz normu niti zakon, to postaje oiti bosanski specifikum i razlika u odnosu na pravni ivot susjeda. Nalazimo ga kroz rijetke primjere
Mletaki, tzv.Tiepolov statut iz 1242. godine.
Antun Cvitani, Iz dalmatinske pravne povijesti, Knjievni krug, Split, 2004.
20
Margeti, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, 303.
21
Vojislav Spai, Nasljedno pravo u srednjovjekovnoj Bosni, Godinjak Pravnog fakulteta Sarajevo,
br. I/1953, Sarajevo, 1953, 107.
18
19

257

devad drino benjamina londrc

sauvanih testamenata, notarskih ugovora i obveznica pri emu se treba oteti zamkama inherentnih pokuaja da se temeljem modernih pravno-povijesnih shvaanja analiziraju i ralanjuju elementi bosanskog srednjovjekovnog prava koji su
oito obiajnopravnog porijekla i ukazuju na sasvim drugaiju drutvenu strukturu
i vrijednosti. U jednoj povelji vojvode Sandalja Hrania od 24. juna 1419, definira
se pojam batinskog nasljednika kao natraje nae,22 dok kralj Toma u darovnici
logotetu Stjepanu od 14. oktobra 1458. godine dariva imanja ...da ih ima u batinu
i njegova djeca i muka i enska,23 to ini pravni odraz jasne posebnosti ene bosanskog srednjovjekovlja.

 iro Truhelka, Dravno i sudbeno ustrojstvo Bosne u srednjem vijeku, u: Povijest Bosne i

Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo,
1998, 596.
23
Isto, 596.
22

258

posebnost pravnog poloaja ene u bosanskom srednjovjekovlju

Devad Drino - Benjamina Londrc


The Particularity of the Legal Position of Women in Medieval Bosnia
Summary
The legal position of a woman in Bosnian Middle Ages clearly differs from the
usual stereotypes but also legal standards of the neighbourhood; considering only
the elements of the succession law we can discern a different position of a woman
who, for instance, has the right of the so called necessary part (German: noterbecht),
while the same right was introduced in Dubrovnik only in the 17th century. The Bosnian woman is also the Bosnian Queen, and queen mother and a noble woman and
a dame, and the rich depositor the complete social habitus appears in the form
of a set of principles and customs according to which the members of the Bosnian
medieval society acted towards a woman. In medieval Bosnian law, such a relation
is obviously implied, remains unspoken and unrecorded enjoying the status of the
social axiom and is never formally and legally expressed in a norm or regulation
which becomes an obvious Bosnian specificum and a difference to the legal life of
neighbours. We find it in rare examples of preserved testaments, notary contracts
and bonds whereby we should escape the traps of inherent attempts to analyse and
decompose the elements of the Bosnian medieval law which on the basis of modern
legal and historical understandings since they obviously originate from custom laws
and indicate a totally different social structure and value. In the charter of Duke
Sandalj Hrani from the 24th of June 1419, the term heritage successor is defined as
natraje nae, while King Toma in a donation to Logothete Stjepan from the 14th
of October 1458 grants him the privilege that his property may be inherited by his
male and female children alike, which makes the legal reflection of the clear specificity of a woman of the Bosnian Middle Ages.

259

LANCI I RASPRAVE

mithraism in the territory of todays herzegovina

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)


904:[726.1:2-162.4(497.6)

amra ai

Mithraism in the territory of todays Herzegovina

Abstract: The cult of Mithras has been present for three centuries in Herzegovina. Its
significance for classical history and civilization is reflected through the fact that it continued to exist in the territory of todays Herzegovina after Roman emperor Theodosius I
prohibited any forms of pagan religions in 392. Numismatic findings from the temple of
Mithras in Konjic can be used as a proof. In this temple, coins from the reign of the emperor Arcadius (Flavius Theodosius Augustus 395 408) were found. Research in this paper
is mainly focused on the fact that the cult of Mithras retained longer inside the Roman
province of Dalmatia than it was previously assumed in the historiography, and that its specificity can be seen through the typical local iconology and epigraphic orthography.
Keywords: Mithraism, epigraphic orthography, distorted form of the name Metheri,
Deus, relief, votive ara, religious municipality, Mithraic ritual, dedicant, linguistic localism,
Orientals, Theodosius I, Arcadius
Apstrakt: Mitrin kult u Hercegovini bio je prisutan puna tri stoljea. Njegov znaaj
za klasinu historiju i civilizaciju se ogleda u injenici da je nastavio egzistirati na prostoru
dananje Hercegovine i nakon to je rimski car Teodosije I 392. godine zabranio sve oblike
paganske religije. Jedan od dokaza za to jeste numizmatika graa pronaena u mitreju u
Konjicu. U tom hramu pronaen je novac iz vremena vladavine cara Arkadija (Flavius Theodosius Augustus 395408). Istraivanje ove teme je usmjereno na injenicu da se kult Mitre
u unutranjosti rimske provincije Dalmacije zadrao due nego to se do sada u historiografiji pretpostavljalo, te da se njegova specifinost moe sagledati kroz karateristinu lokalnu
ikonologiju i epigrafsku ortografiju.
Kljune rijei: Mitraizam, epigrafska graa, iskrivljeni oblik imena - Metheri, Deus, reljef, votivna ara, vjerska opina, mitraistiki obred, dedikant, lingvistiki lokalizam, orijentalci, Teodosije I, Arkadije

The cult of Mithras in the territory of todays Herzegovina is just another foreign
cult from the classical period that represented a piece of religious mosaic of that area
in Bosnia and Herzegovina. Its important to emphasize that the cult was present
263

amra ai

only in eastern Herzegovina, in a part of the micro-region where the Romanization


process was rather slow because of its geographical isolation. Research history for
this topic is quite poor, so authors like: Patsch, Gabrievi, Sergejevski, Zotovi,
Wilkes, Imamovi, Bojanovski and Pakvalin1 engaged with the topic in the scope
of general analysis and votive items comparison.
Literal sources, like testimonials of ancient writers, are not giving any factual
knowledge about existence of this cult in eastern part of the Roman province of
Dalmatia. Epigraphic votive monuments2 are the only unquestionable proof that
Mithras cult existed in the land of Herzegovina. Mithraism spread to Western Balkans from the area of Aquileia, and thats the reason Mithras sanctuaries from Herzegovina, conditionally said, are considered monuments of western group.3 Argument that supports this thesis is the age of the monuments of Mithras from Eastern
Herzegovina. In fact, modern historiography, archeology and epigraphy their dating
is not questionable at all since they are considered to date from the 4th century AD.
Because starting point for spreading the cult has been geographically and culturally
distant from todays territory of Eastern Herzegovina, Mithraism is not reaching
its zenith until 4th century AD, although it appeared in 2nd century AD. While
relief shape with pointed arch can relate to Aquileia, because until now theyve been
found only in western provinces of the Empire, irregular form of the name Meteri
 arl Patsch, Mithraeum u Konjicu, Glasnik Zemaljskog muzeja, year IX, No. 4, Sarajevo, 1897,
C
629-645; Idem, Rimska mjesta u Knjikom kotaru, GZM, year XIV, Vol. III, Sarajevo, 1902, 303333; Idem, Arheoloko epigrafska istraivanja o povjesti rimske pokrajne Dalmacije, GZM,
year XVI, Vol. I. Sarajevo, 1904, 33-59; Branimir Gabrievi, Liturgijsko znaenje prikaza na
reversu Mitrine kultne slike, GZM, Vol. VII, Sarajevo, 1952, 19-25. Idem, O nekim mitraistikim
natpisima Sarajevskog muzeja, GZM, Vol. VIII, Sarajevo, 1952,141-144; Idem, Studije i lanci o
religijama i kutovima antikog svijeta, Knjievni krug, Split,1987, 161-210; Dimitrije Sergejevski,
Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, Narodna prosvjeta, Sarajevo,1955, 97-98; Ljubica Zotovi,
Mitraizam na tlu Jugoslavije, Posebna izdanja arheolokog instituta XI, Beograd, 29-30; J.J. Wilkes,
History of the provinces of the Roman empire - Dalmatia, Routlenge & Kegan Broadway House,
London, 1969, 276; 400-402; Enver Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne
i Hercegovine, Veselin Maslea, Sarajevo, 1977, 278-286; Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u
antiko doba, ANU BiH, Djela LXVI, CBI, 6, Sarajevo, 1988, 139-143; Veljko Pakvalin, Antiki
sepulkralni spomenici s podruja Bosne i Hercegovine, ANU BiH, Djela, LXXXIII, CBI, 9, Sarajevo,
2012, 283-285.
2
Votive monuments belong to the group of so called dedicatory inscriptions (votum, vota - a vow)
raised in honor of a specific deity, often as an act of gratitude and fulfillment of the requirements a
person has done in a specific situation. They were named after the final formula V(otum) S (olvit)
L (ibens), which means Vow gladly fulfill.
3
Ljubica Zotovi defined in her work Mithraism in Yugoslavia on the basis of epigraphic and
iconographic analysis two separate groups of Mithras monuments on the territory of the former
Yugoslavia. (Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 131-115). Its noteworthy that the area of Lisiii
near Konjic is considered by Zototi utmost eastern border to which has spread mentioned cult
from Aquileia. To this conclusion Zotovi came using comparative historical method by analyzing
the overall material and comparing it with neighboring Balkan provinces of the Roman Empire.
1

264

mithraism in the territory of todays herzegovina

that appears only in the valley of the river Neretva, points to cultural distance from
parental location of the cult. In the name of the fact, expansion of Mithraism in the
Western Balkans should be considered centuries-long historical process, opposite to
religious or social phenomenon.
When we talk about Herzegovina, we can say that only four epigraphic monuments dedicated to the cult of Mithras have been found until now. Although number of these monuments might seem insignificant, its value is relatively important.
First it must be said that all monuments have been discovered in the upper course
of the river Neretva. Two of them have been found in Konjic, third in Lisiii (also
the municipality of Konjic) and the last one in Potoci (the municipality of Mostar).
All mentioned toponyms are located in the valley of the river Neretva, which can
confirm its importance for communication in the process of Mithraism expansion.
Four monuments of Mithras that have been found in the upper course of the river
Neretva lead to conclusion that Konjic, Lisiii and Potoci make spatial triangle in
which the deity of Mithras was worshipped.4
At the end of the 19th century, archaeologist Karl Patsch did systematic field
research of Mithras sanctuary that existed on the right bank of the stream Trstenica
which flowed into the river Neretva.5 Unlike the usual practice of building Mithras
sanctuaries in natural or artificial caves, sanctuary from Konjic was located above
the ground in the woods, which still gave it some level of protection. Also, this area
has been on quite a steep slope that was inaccessible. Patsch gave detailed description of the sanctuarys appearance and size. The sanctuary was built in the shape of a
rectangle. North side of the temple was the natural slope of the hill, while the other
three were artificially built. It can be assumed that for practical reasons entrance had
to be on the west side.6 In accordance with the usual practice that existed in the Late
 mra ai, Kulturno-historijski razvoj ilirskog naroda Naresa (civitas Narensium), Godinjak
A
CBI, br. 41, ANU BiH, Sarajevo, 2012, 97-112.
5
Patsch, Mithraeum u Konjicu, 630.
6
Interior dimensions of the sanctuary are 9,00 x 500 m. On the eastern side, wall is preserved to a
height of 1,10 m without any openings. Near the northeast corner of the building a stone arch of
the lintel was found, based on whose construction Patsch concluded that entrance was wide (0,60
m). According to iron hignes he concluded that the door was made of wood, 4 cm thick. Since the
stone stairs have not been found, it can be assumed that wooden ones were used. The floor was out
of packed ground mixed with sand and fine crushed stone. Wall thickness varies from 0,50 m to
0,60 m. At 1,30 m from the north wall and 1,60 from the base of the temple starts subsequently
built wall, that goes to the west having the length of 2,70 m and then turns at a right angle and
leans completely along the northern wall, with the length of 1,40 m. Patsch assumed that there was
a podium inside the sanctuary which had become rotten over time.(Patch, Mithraeum u Konjicu, 631-633; Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 29) Its interesting to note that although 4th
century is in question, that the walls were made of drywall without using concrete. Similar style of
construction is evident in the Roman locality Delilovac near Travnik to indicate that such style of
masonry was present in Bosnia and Herzegovina in late antiquity.
4

265

amra ai

Roman Empire regarding construction of the Mithras sanctuaries, this one was very
small too. The reason for this lies in the fact that the followers of Mithras wanted to
build sanctuary in Konjic that was as similar as possible to traditional underground
Mithras temples. It seems that this sanctuary was partially buried too. Since there
are no signs of fire and violent destruction of the sanctuary, assumption that the
temple was destroyed during centuries-long collapsing seems reasonable.7 Therefore
it can be concluded that mentioned eastern cult gradually disappeared from the
religious scene of that part of Roman Dalmatia.

Figure 1: Draft of Mithras sanctuary from Konjic (taken from Patsch, Mithraeum u Konjicu, 631)

Within the temple of Mithras in Konjic were found two monuments one relief
with epigraphic inscription and one epigraphic ara. It should be pointed out that
the relief from Konjic is one of the most significant monuments of its kind, not only
in Bosnia and Herzegovina, but also in the European context. It belongs to the so
called complex iconography and less than ten such monuments have been found by
now across Europe, mainly in the Danube and the Rhine region.
The main characteristics of this relief from Konjic is that it is painted on both
sides it has obverse and reverse. Gabarievi thinks based on this relief its possible to analyze the religious rituals of Mithras followers and dogmatic background of
the religious act.8 Before the discovery of equestrian relief, in archeology were known
only representations of feasts by Mithras and Sol, while in this relief feast of Mithras
followers can be seen.9 Relief was not fixed to the wall of the sanctuary, but was hung
Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 29.
Gabrievi, Liturgijsko znaenje prikaza na reversu Mitrine kultne slike, 19.
9
This finding is particularly significant because it represents the first archaeologically documented
subjective news of early Christian writers of St. Justin (Justin Martyr) and Tertullian (Quintus
Septimus Florens Tertullianus) who noted in their subjective representations that Mithras followers
7
8

266

mithraism in the territory of todays herzegovina

in order to allow Mithras followers from both sides to gain insight into the content
of the relief. On the front side of the relief there is a four picture composition, which
is quite rare in the Western Balkans.10 Scientists believe that this represents reincarnation of Mithras. On the other side of the relief there is a major cult scene, which
describes detailed religious ritual.11 According to some historians, like Cumont, one
of the figures on the relief represents a person of Persian origin. Also, the ritual itself
is associated with the ancient Persian religion. In fact, the ancient Persians believed
in the resurrection of the dead and the followers of Mithras believed in the prophecy
in which on the last day on Earth hero Saoshyant will kill a bull and make potion of
immortality.12 Gabrievi made a precise comparison of Mithraic ritual with Christian liturgy by analyzing the relief from Konjic. Since Mithras relief from Konjic could
rotate it indicates that religious ritual itself consisted of several parts, as well as Christian service, which consists of two separate parts. Another parallel is the dinner where
bread and wine are transformed into the body and blood of Christ13, as the blood of
the holy bull is converted to elixir of immortality, as Mithras followers believed. Blood
has a special liturgical significance in both ceremonies.
Besides iconographic significance of the relief, monumental inscription is also
an important historical source. On the arch of the monument following inscription
have sacrament, thereby accusing them of Satanism, because the feast was considered imitation of
the Holy Christian Communion.
10
One picture shows tauroctony. Between the forelegs of a bull rises a snake that goes to the wounds
he received during the sacrifice. Right from the snake, in height of a wound, are preserved the
head and front paws of a dog. On the bulls genitals is shown a scorpion. On the left side of the
upper arch is shown a raven. Left of the scene with the bull is shown dadophor with crossed legs,
which holds downed torch. In upper right corner can be seen the remains of Luna in the form of
a crescent. At the bottom of the composition is visible figure of a man holding a ram for its last
legs pressed against his back. On the opposite side is the same person wearing a boar on their back.
Right field is adorned by a young mans representation, dressed in oriental outfits that over the
altar with holy fire probably offers the sacrifice. (Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije, 29-30;
Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 279-280).
11
On the relief was a scene that clearly shows the ambience of celebrating religious ritual. In the middle
of the scene is a bed (bed for dining in a laying position in antiquity) upholstered with rams fleece
with clearly distinctive head of a ram. For it seated two male individuals. People are bareheaded and
dressed in chitons with long sleeves. With their left hand they rely on the bed, and right one is raised
high. In front of them is a tripod with four cakes. To the left of the table is shown some animal, which
Zotovi assumes is the lion while Imamovi has a dilemma whether it is a lion or a dog. Towards
the table from the left and the right side two people are moving with their arms extended in front
of them. The first person to the table on the left holds rhyton and the one on the right holds larger
bowl. Figures closer to pillars are wearing animal masks - the one on the left ravens and another one
lions. The person in front of the raven has a Phrygian cap. (Zotovi, Mitraizam na tlu Jugoslavije,
30; Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 279-280)
12
Gabrievi, Liturgijsko znaenje prikaza na reversu Mitrine kultne slike, 22.
13
Ibid. 24.
267

amra ai

is engraved:
Deo Soli Inv[ict]o Met[h]er[i]14
God SunInvincible Metheri
Besides the usual attributes that follow the name of Mithras (Deo, Soli, Invicto)
this inscription is important in onomastical sense because the name of the deity is
written in disorted form Metheri. Since the inscription found in Potoci near Mostar has the same form of the name, it can be concluded that it is related to muta
cum liquida (a specific linguistic phenomenon of narrow geographical area) for
the valley of the river Neretva. Comparing other Mithraic monuments found in the
area of Western Balkans, Gabrievi concluded that the monument dates from the
period after the reign of a Roman emperor Gallienus (260 - 268), because attribute
Deus appears mostly in the Balkan provinces in this period.15 Imamovi also thinks
that relief from Konjic dates from 4th century.16 For classical historians this dating
is extremely important because it proves that in the Dalmatian inland Christianity
spread relatively slowly in the aftermath of the so called Edict of Milan after year
313, and that Mithraism retained on the historic scene of this part of Europe almost
to the early Middle Ages.

Figure 2: Obvers of the relief from Konjic (taken from Patsch, Mithraeum u Konjicu, 658, Tab. II)

CIL III, 14617 = CIMRM 1896; fig. 490 u. 491.


Gabrievi, O nekim mitraistikim natpisima Sarajevskog muzeja, 144.
16
Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 284.
14
15

268

mithraism in the territory of todays herzegovina

Figure 3: Reverse of the relief from Konjic (taken from Patsch, Mithraeum u Konjicu, 659, Tab. III)

In addition to the aforementioned relief, bones of wild boar, lamb, cattle, birds,
animals that were most likely sacrificed, and coins of various Roman emperors17
were also found in the temple of Mithras in Konjic, indicating the centuries-long
presence of the cult in the valley of the river Neretva. The finding of 90 coins apparently originates from the common sanctuarys treasury.18 Dating of money is quite
simple and it confirms that this sanctuary has existed since the beginning of the 2nd
to the end of the 4th century AD. The presence of Arcadian money confirms that
the cult of Mithras possibly existed in Herzegovina after year 392 and Theodosius
prohibition of paganism. The assumption is realistic if we take into account the
fact that its related to one of the most isolated geographical areas in the province
Money of the following emperors was found: Trajan (Imperator Caesar Nerva Traianus Divi Nervae
filius Augustus 98 - 117), Hadrian ( Publius Aelius Traianus Hadrianus Augustus 117 - 138),
Antonius Pius (Titus Fulvius Aelius Hadrianus Antoninus Augustus Pius 138 - 161), Gordian II
(Marcus Antonius Gordianus Sempronianus Romanus Africanus Augustus 238), Gailienus (Publius
Licinius Egnatius Gallienus Augustus 253 - 268) Claudius II Gothicus (Marcus Aurelius Valerius
Claudius Augustus 268 -270), Aurelian (Lucius Domitius Aurelianus Augustus 270 - 275), Tacitus
(Marcus Claudius Tacitus Augustus 275 - 276), Florianus (Marcus Annius Florianus Augustus,276),
Probus (Marcus Aurelius Probus Augustus 276 - 282 ), Numerianus (Marcus Aurelius Numerius
Numerianus Augustus 282 - 284), Diocletian (Marcus Aurelius Numerius Numerianus Augustus 285
- 305), Maximian (Marcus Aurelius Valerius Maximianus Herculius Augustus 286 - 310),Galerije
(Gaius Galerius Valerius Maximianus Augustus 305 - 311), Constantine I the Great (Flavius Valerius
Aurelius Constantinus Augustus 306 - 337), Licinius (Gaius Valerius Licinianus Licinius Augustus
308 - 324), Constantine II (Flavius Claudius Constantinus Augustus 337 - 340), Constantius
(Flavius Julius Constantius Augustus 337 - 361), Constans (Flavius Julius Constans Augustus 337
- 350), Julian (Flavius Claudius Julianus Augustus 361 - 361), Valentinian I (Flavius Valentinianus
Augustus 364 - 375), Valens (Flavius Julius Valens Augustus 364 - 378), Gratian (Flavius Gratianus
Augustus 375 - 383), Valentinian II (Flavius Valentinianus Augustus 375 - 392), Theodosius I
(Flavius Theodosius Augustus 379 - 395) and Arcadius (Flavius Arcadius Augustus 395 - 408).
18
Patsch, Mithraeum u Konjicu, 649-654.
17

269

amra ai

of Dalmatia. Significant finding alongside relief and money is votive ara with this
epigraphic inscription:
S(oli) I(nvicto) M(ithrae)
V[e]tur(isu)
Lucius /
v(otum) s(olvit) 19
God SunInvincible Metheri, Venturius Lucius, vow fulfills.
Unlike the aforementioned relief, on this votive ara there is a name of dedicant whose onomastics points to oriental origin.20 Since the monument is dedicated to Mithras,
whose cult has been very popular in military circles, its possible Veturius was a soldier
who was in the valley of the river Neretva. It strange that only one votive ara was found
in the temple of Mithras although sanctuary has existed for many centuries. Explanation can be taken in two ways. In fact, if its assumed that in the area existed religious
municipality of Mithras followers21, lack of this type of votive monuments shows their
making didnt came alive in practice for that local religious municipality. In this case,
Veturius ara would actually represent an exception that proves the rule. Another possible reason is purely of a practical nature votive monuments were used as a secondary
building material due to their regular shape in historical eras that followed.
As arguments for the existence of organized religious municipality or community in the upper course of the river Neretva can serve the following facts. On the
relief from Konjic although there is an epigraphic inscription engraved, name of
the dedicant is not, which goes in favor of a thesis that its ordered by a community
whose monument was common good. Size of the temple of Mithras and discovered archaeological material in it is a good indicator that this is a public religious
CIL III, 14222, 1. = CIMRM 1898.
Onomastic term Veturius in the form of cognomen in the province of Dalmatia occurs a total of only
two monuments, and in the form of gentile nomen appears on six epigraphic monuments. (Andrs
Mcsy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et Galliae Cisalpine cum indice inverso,col.
Dissertations Pannonicae, Elte Egszeti Tanszk, Budapes,1983, 310) This is an old Italic name,
derived from the genus to which it belonged to the mother of the Roman hero Coriolanus from the
5th century BC. It was quite widespread in Italy (Gza Alfldy, Die Personnennamen in der rmischen
Provinz Dalmatia, BzN, N.F. Beiheft 4, Heidelberg, 1969, 136). The name is probably derived from
the Latin word vetus (vetus, veteris m - old) (Fritz Lochner von Httenbach, Diermerzeitlichen
Personennamen der Steiermark, Leykam, Graz, 1989, 180) If the above is kept in mind, Veturius from
Konjic is likely originating from the western provinces of the Roman Empire.
21
Imamovis attitude is that the concentration of Mithraic findings located on one narrow region
or locality clearly indicates that they were organized religious municipalities (Imamovi, Antiki
kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 231). In the area of the upper flow of the
river Neretva Mithras cult is present in three different locations with specific local characteristics
such as irregular naming of the deity.
19
20

270

mithraism in the territory of todays herzegovina

object. This sanctuary was probably visited by the followers of the cult from the
area around Konjic and Mostar. One of the confirmations for this hypothesis are
archaeological finds in Lisiii near Konjic. Patsch, by having the opportunity to
use the method of archaeological survey, has found that there was a sanctuary in this
part of the rivers flow. Its dimensions were smaller than the sanctuarys from Konjic,
but the position of the building was mostly the same.22 The most significant finding
from that archaeological site is a votive monument consisting of embossed panel
and votive formula.23 Opposite the relief from Konjic, image from Lisiii is onesided and the whole composition is located in an area that surpasses an arch created
in deeper relief that would in aesthetic sense point to a cave where the sacred ritual
was performed. The inscription is below the visual presentation of Mithraic ritual:
L(ucius) Antonius Menander Aphro
disieys (i)nvicto
Avg(usto) v(otum) f(ecit)24
Lucius Antonius Menander Aphrodisias, invincible sublime, vow fulfill.
In the case of this monument, dedicant is a person of oriental origin too. Its
concluded based on onomastic analysis of the second part of the dedicants name.25
Cognomen Mender is of a Greek origin and is a Latinized form of Hellenic name
. Addition to the name Aphrodisieys26 reveals that Menders origin is from
a city Aphrodisias located in Caria in Asia Minor. Although the cult of Mithras binds
to the army, possibility that the person whose name is stated on the monument in the
valley of the river Neretva came as a craftsman or sculptor should not be dismissed,
because in the name of a city there are graphemic elements characteristic for Hellenic
- speaking region.
Patsch, Rimska mjesta u Konjikom kotaru, 319.
Height of embossed plate is 0,44 m and width 0,565 m. Mithras is killing a sacred bull on the relief,
sticking with his right hand a knife to his throat. Hes dressed in short chiton, with cloak thrown
over his shoulders and fluttering, facing the viewer while wearing a Phrygian cap. On the left of
Mithras is Cautes and on the right Cautopates. The two of them as torchbearers or dadophors
symbolize sunrise and sunset. Both torchbearers are dressed as Mithras. In the upper corners can
be seen busts of Sol and Luna. As well as on the relief from Konjic sacred animals appear on the
monument: scorpion, snake and dog drinking blood erupting from the bulls wound inflicted by
Mithras. (Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine ,456)
24
CIL III, 14617 = CIMRM 1896; fig. 490 u. 491.
25
Mscy in its nomenclature from 1983 did not include the name Menander.
26
Occurrence of the Greek grapheme Ypsilon (Y) instead of Latin (i) confirms that the person is
an immigrant from the Greek - speaking area. It is possible that dedicant was also the sculptor of
the monument. Also, if Menander wasnt a stone mason of monuments, it is likely that the stone
mason was an immigrant of oriental origin.
22
23

271

amra ai

Figure 4: Votive monument from Konjic


(taken from Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 456)

Figure 5: Mithraic relief from Lisiii (taken from Patsch, Rimska mjesta u Knjikom kotaru, 319)

The southernmost point to which, according to archaeological finds, the cult of


Mithras has spread in Herzegovina are Potoci near Mostar. In this area, epigraphic
monument was found which by its shape doesnt fit classical votive ara and it represents a beautiful example of primitive late antique, provincial epigraphy.27 Evidence
of dogmatic specialty of the cult of Mithras in Herzegovina is visible in the inscription of the monument from Potoci mentioned above. The name of the Persian deity
Mithra in this case is written in the characteristic form Meteri as on the monument
from Konjic. Unlike inscriptions from the monuments found in Konjic and Lisiii,
27

 he board is 0,78 m high, 0,325 m wide and 0,135 m thick. The front side is divided into three
T
areas. Across all three areas is carved a votive formula in a single row. (Imamovi, Antiki kultni i
votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, 452)

272

mithraism in the territory of todays herzegovina

this inscription from Potoci is more complicated because in addition to usual votive
formula theres also a graffito. The monument wasnt created in stone carving shop,
but its a work of an amateur. Patsch believes that its the work of one of the three
people whose name is mentioned on the monument.28
Deo S
oli Invicto
Met(h)ri
Aur(elius) Maximinus
Flavi(us) Marcellinus
Flavi(us) Marcellus29
God SunInvincible Metheri, Mithras, Aurelius Maximinus, Flavius Marcellinus,
Flavius Marcel Graffito: Ruman
Marcianus IV P[i]n[us] II, ficus X
Ruman (or Roman), Marsian four pine fig, ten.

Figure 6: Votive monument from Potoci (photo by: A. ai)

Onomastic analysis shows that the people represented on the monument are
of oriental origin and that their gentile nomen Flavius belongs to the dynasty of
another Flavians founded by Constantius Chlorus (Marcus Flavius Valerius Constantius Herculius Augustus, 293 - 306) and Constantine the Great (Flavius Valerius Aurelius Constantinus Augustus 306 - 377).30 Through this monument can be
Patsch, Rimska mjesta u Konjikom kotaru, 35.
ILJug I, 112 = AE 1906, 0184 = CIMRM 1892.
30
Names Maximinus, Marcellinus and Marcellus are relatively often showing on epigraphic monuments in the province of Dalmatia. Maximus is a name for which Mscy proved it appears on
170 inscriptions in the Roman province of Dalmatia (Mscy, Nomenclator provinciarum Europae
28
29

273

amra ai

traced social stratification of Mithras followers in Herzegovina. Dedicants of these


monuments belong to the upper class of society and they have probably spent only
a short period in the valley of the river Neretva. Its possible that after theyve left
comes to engraving of the graffito. Authors of the graffito show little knowledge of
the language and there is a high probability that one of the names is written. That
the graffito wasnt created for the purpose of monuments destruction but for the
votive reasons, tells the fact that next to the names there are also words pinus (pine)
and ficus (fig) 31 that represent attributes of the cult of Mithras. Besides these words,
numbers two and ten are also carved. Also, there are hands on sacred panel from
Potoci, which can be interpreted in the context of the religious ceremony. It seems
that Ruman and Marsian saw four pines and ten figs as a form of sacrificial ritual
to Mithras, and stated it on the monument that has already been there. Occurrence
of a dish on the panel is interpreted by Patsch as a symbol of water, one of the four
elements in Mithraic belief and ritual.
Conclusion
The cult of Mithras, as a form of religious consciousness of the Roman world,
was present in Herzegovina from the beginning of the 2nd century to the beginning
of the 5th century AD. That long continuity of existence of this Persian cult in eastern part of the Roman province Dalmatia is confirmed by finding treasury in the
temple from Konjic. At that locality money is found that dates from the period of
the Roman Emperor Trajan (98 - 117) to the period of the Emperor Arcadius (Flavius Theodosius Augustus 395 - 408). In the 4th century, when Christianity slowly takes primacy in the Roman Empire, the cult of Mithras culminated. In this area, it is
not a sporadic phenomenon practiced by individuals, but a cult that has fully organized religious municipality of its followers. This thesis is confirmed by existence of
three Mithraea in the upper course of the river Neretva. Relief that was found in the
sanctuary in Konjic is undoubtedly a common good of religious community that
existed in that area. This community was without a doubt associated with Mithras
Latinarum et Galliae Cisalpine cum indice inverso,183), while Marcellinus is present in a form of
cognomen on 36, and Marcellus on 33 monuments. (Mscy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et Galliae Cisalpine cum indice inverso, 178). All these names are characterized by
Httenbach and Alfldy throughout the Roman Empire. Name Ruman on graffiti is not common
in the Roman onomastical system and its possible that stone carver made a mistake and that name
is actually Roman. Another name on graffito, Marcianus, is spelled correctly. It appears on 9 monuments in the province of Dalmatia. (Mscy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et
Galliae Cisalpine cum indice inverso,178).
31
The fig tree rarely appears as a symbol on the Mithras monuments. Here it can be associated with
the legend of the birth of the Persian deity. Fig tree grew along the river in which from the rock
was born Mithras. According to mythology, Mitra was hiding in the fig tree where he ate its fruit,
and its leaves used as clothes.
274

mithraism in the territory of todays herzegovina

followers in Lisiii and Potoci. In favor of this reasoning goes characteristic appearance of Mithras name on the monuments from that area in disorted form Metheri.
Possibility that this was a mistake produced during stone carving shouldnt be dismissed, although the assumption of linguistic localism seems justified. If this is a
stonemasons fault, it would represent a confirmation that Mithras followers used
the service of the same workshop and that they were all connected and organized.
Followers of the ancient Persian God Mithra in Herzegovina didnt made temples
in caves, although it was a generally accepted practice. Sanctuaries in Konjic, Lisiii
and Potoci were built near running water, close to the river Neretva. If this fact is considered from dogmatic perspective than the impression is made that Mithras believers
who lived in Herzegovina in ancient times, had chosen water as a key element in their
ritual. As a confirmation of this can be taken appearance of the sacral panel from Potoci, where spring water is shown as a small fountain. Due to its climate conditions, the
valley of the river Neretva was ideal for planting fig, which represented sacred plant
in Mithraic dogma and thats one of the reasons fig appears as Mithras symbol on the
monument from Potoci, while it was a rarity in the rest of the Empire.
Special importance of long duration of Mithras cult in the Neretva valley lies in
the fact that the process of Christianity expansion in the 4th century should be taken
with reserve. Its not possible that Mithras cult continued to exist in this geographically relatively isolated part of the Roman Empire after Theodosius prohibition of
practicing polytheistic religions in the empire from year 392. If one takes into account
that some of the monuments, such as milestones, in this part of the empire were not
subjected to damnatio memoriae although it was strictly ordered, it is quite reasonable
to assume that the cult of Mithras continued to be practiced even at the beginning of
the 5th century. Arcadian money that was found in treasury of the Mithraea from Konjic would be a realistic argument that would go in favor of this hypothesis.
Finally, we can conclude that the cult, which came from a distant Persia, has
taken an important place in diverse religious mosaic of the ancient world in the
territory of todays Herzegovina.

275

amra ai

Amra ai
Kult Mitre na tlu dananje Hercegovine
Saetak
Na prostorima dananje Bosne i Hercegovine, mitraistiki nalazi se manifestiraju
kroz pronaene mitreje, reljefne likovne predstave i epigrafske spomenike. U Hercegovini, do sada su pronaena samo etiri epigrafska spomenika posveena Mitrinom
kultu. Iako je broj spomenika na prvi pogled minoran, njihov historijski znaaj je
veliki. Kult se javlja samo u istonom dijelu Hercegovine, odnosno u onom dijelu te
mikroregije gdje su se procesi romanizacije i irenja kranstva dosta sporije odvijali
zbog geografske izoliranosti prostora. U klasinom historijskom razdoblju ovaj kult
se na prostor dananje Hercegovine proirio sa zapada, iz pravca Akvileje. U skladu
s tim, ovi spomenici se mogu svrstati u uslovno reeno zapadnu skupinu mitraistikih spomenika. Onomastika formula imena boanstva, koja se na hercegovakim
natpisima u dolini Neretve pojavljuje u obliku Meteri, ukazuje na kulturoloku
udaljenost od matinog kultnog sjedita. Nepravilnost u navoenju Mitrinog imena
naenog na natpisima u Konjicu i Potocima kod Mostara moe se okarakterizirati
kao muta cum liquida (specifian lingvistiki fenomen ueg geografskog podruja). Reljef sa dva lica, naen u svetilitu u Konjicu datira se u IV. stoljee nove ere,
te je za historiare klasinog razdoblja ova datacija iznimno znaajna, jer dokazuje
da se u unutranjosti Dalmacije kranstvo relativno sporo irilo, ak i u razdoblju
nakon uvenog Milanskog edikta (Edictum Mediolanense) iza 313. godine i da se
mitraizam zadrao na povijesnoj sceni Europe gotovo do ranog srednjeg vijeka. Velika koncentracija Mitrinih sljedbenika u gornjem toku rijeke Neretve rezultirala je
nastankom vjerske opine Mitrinih sljedbenika na prostoru dananjeg Konjica. Kao
argumenti za postojanje organizovane vjerske opine ili zajednice na tom prostoru
mogu posluiti i sljedee injenice. Naime, na reljefu iz Konjica, iako ima epigrafski
tekst, ime dedikanta nije uklesano, to bi nedvojbeno ilo u prilog tezi da je naruilac spomenika neka zajednica iji je spomenik bio ope dobro. Veliina mitreja i
naenog arheolokog materijala u njemu dobar je pokazatelj da je rije o javnom sakralnom objektu. Tom svetitu su vjerovatno gravitirali i sljedbenici kulta iz okoline
Konjica i Mostara. Jedna od potvrda toj tezi su i arheoloki nalazi u Lisiiima kod
Konjica. Sljedbenici staroperzijskog boga Mitre u Hercegovini nisu pravili hramove
u peinama kako je to bila opeprihvaena praksa. Svetilita u Konjicu, Lisiiima i
Potocima bila su podizana pored tekue vode, u neposrednoj blizini rijeke Neretve,
pa je stoga vjerovatno voda bila kljuni element u njihovom obredu. Numizmatiki
materijal pronaen u mitreju u Konjicu dokazuje da je kult Mitre potovan na prostoru Istone Hercegovine od vremena rimskog princepsa Trajana, pa sve do Arkadija, dakle i nakon zabrane paganskih religija.
276

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)


27-523.4(497.6)03/05
904(497.6)03/05

edin veletovac

Kasnoantike bazilike u Bosni i Hercegovini

Apstrakt: U tekstu se obrauje pitanje kasnoantikih bazilika sa prostora dananje Bosne i Hercegovine. Period kojem pripadaju ove graevine, mogu se smjestiti u jedan dui
vremenski period izmeu IV VI stoljea. Rad e biti podijeljen na est glavnih cjelina na
osnovu hodoloke metode. Nakon to veliki dio nalaza ovih crkvenih objekata bude bio
izloen, autor e u analizi predstaviti zakljuke do kojih je doao prilikom pisanja o ovom
problemu.
Kljune rijei: kasna antika, bazilike, IV. st., V. st., VI. st., Bosna i Hercegovina, kranstvo
Abstract: In the text, we treated the issue of late antique basilicas from the territory of
present Bosnia and Herzegovina. The erection of these buildings can be placed in a long
period between the 4th and 6th century. The paper is dived into six main units on the basis of
the hodological method. After the presentation of a great number of findings of these church objects, the author will present conclusions he reached while writing about this problem.
Key words: late antique, basilicas, 4th, 5th, 6th century, Bosnia and Herzegovina, Christianity

Uvod
Iako se na ovom podruju vie od pet stoljea odravala rimska vlast, materijalni
ostaci nisu ni priblino brojni, kao na primjer u primorskom dijelu provincije Dalmacije. ta je razlog tome? Izmeu ostalog moe se istai preteno planinska konfiguracija tla, koje oteava prodor stranih uticaja. Takoer, tu se ne smije zaboraviti
ni velika konzervativnost tadanjih stanovnika, koji su se vie od dva stoljea borili
za svoju nezavisnost, dok najzad nisu pokleknuli pred rimskim osvajaima. Jedini
vei uticaj proces romanizacije je imao na podruju istone i sjeverozapadne Bosne
gdje su se nalazila velika rudnika postrojenja, te u jugozapadnoj Bosni gdje su bile
stacionirane vojne jedinice.
Tema koja e se obraivati u ovom radu je pitanje materijalnih ostataka bazilika
u doba kasne antike na podruju dananje Bosne i Hercegovine. Pitanje arheolokih
istraivanja bazilika na ovom podruju je u poslednjih dvadeset pet godina postalo
277

edin veletovac

politiko pitanje, dok je kasnoantiki period u potpunosti zanemaren. Naalost,


zbog ogranienja u broju stranica, autor nije bio u mogunosti da u tekstu obradi
sve nalaze i lokalitete kasnoantikih bazilika, iako je to bio prvobitni plan. Ipak, u
analizi na kraju rada u obzir e biti uzeti svi nalazi ovih sakralnih objekata sa prostora Bosne i Hercegovine, a ne samo oni koji su primarno izloeni u samom tekstu.
Kroz historiografiju, mnoga eminentna imena bavila su se nauno istraivakim
radom po pitanju kasnoantikih bazilika. Pioniri u ovoj oblasti su bili austrougarski
naunici meu kojima se istiu Vaclav Radimksy1, iro Truhelka2 i Carl Patsch3.
U posljednjih pedesetak godina vei broj naunih radnika je uveliko doprinio rasvjetljavanju ove problematike, a vrijedilo bi izdvojiti uru Baslera sa svojim djelom
Arhitektura kasnoantikog doba4, Ivu Bojanovskog i njegovo istraivanje bazilike
u Vrbi na Glamokom polju5, te Veljka Pakvalina i njegovu monografiju Kranstvo kasne antike u zaleu Salone i Narone - Arheoloka istraivanja kasnoantikog
kranstva u Bosni i Hercegovini .6
Sjeverozapadna Bosna
Teritorij sjeverozapadne Bosne je geografski veoma prostrano podruje. Gradovi koji
se nalaze na ovom teritoriju, a spadaju u domenu obrade ovog rada su: Biha, Kotor
Varo, Banja Luka, Mrkonji - Grad, Klju. Broj bazilika naenih na ovim prostorima
pokazuje da je kranstvo sebi postavilo prilino jake osnove za budue irenje vjere na
stanovnitvo ove regije. Otkopano je ukupno est bazilika, a jedan nalaz je nesiguran.7
Bazilika u selu Doljani kod Bihaa je otkrivena krajem XIX stoljea. Prvi koji je
objavio izvjetaj o tome nalazu je bio Kosta Kovaevi, a iskopao i oistio ju je tamonji paroh Stevan Kovaevi.8 Ta starokranska crkva je bila od davnina poznata
stanovnicima tog mjesta. U crkvi je naeno nekoliko epigrafskih ploa, koje su bile
 aclav Radimsky, Ostanci rimskih naseobina u ipragi i Podbrgju, zatim starobosanski steci u
V
ipragi i uz Vrbanju u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja, god. IV, sv. I, Sarajevo, 1892, 75.
2
iro Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine, GZM, god. IV, sv. IV, Sarajevo,
1892, 340.
3
Carl Patsch, Epigrafsko pabirenje, GZM, god VII, sv. II, Sarajevo, 1895, 285.
4
uro Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea, Sarajevo, 1972.
5
Ivo Bojanovski, Kasnoantika bazilika u Vrbi na Glamokom polju, GZM, NS, sv. XXXV/
XXXVI, Sarajevo, 1981, 195 211.
6
Veljko Pakvalin, Kranstvo kasne antike u zaleu Salone i Narone - Arheoloka istraivanja kasnoantikog kranstva u Bosni i Hercegovini, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 2003.
7
Za nalaz u Velagiima kod Kljua ne moe se sa sigurnou rei da li su ostaci koji su iskopani zapravo materijal bazilike. Potrebno je izvriti sistematska istraivanja na tom podruju da bi se dobilo
vie informacija i dalo neko odreeno miljenje.
8
Kosta Kovaevi Carl Patsch, Ruevina u selu Doljanima i rimski natpisi ondje naeni, GZM,
god. VII, sv. II, Sarajevo, 1895, 232.
1

278

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

ispisane na latinskom jeziku, a kao i jedna urna koju je u svom radu objavio Carl
Patsch.9 Ovoj urni je Sergejevski pridao veliku panju i detaljno je opisao u svom
lanku.10 Na sredini bazilike su otkrivene i dvije grobnice u kojima su se nalazila
dva ljudska kostura, ali za koja se ne zna kome su pripadala. Prema nainu gradnje
i nalazima, zgradu je mogue datirati u kasnoantiko doba u V ili VI stoljee n. e.11
U avkiima kod Bihaa 1954. godine je naena jedna starokranska crkva.
U blizini ove bazilike su pronaeni ostaci od vie antikih graevina, kao i jedna
srednjovjekovna crkva.12 U bazilici je otkriven vei broj arhitekturnih fragmenata i
manjih nalaza, poput oltarnih pregrada i kapitela.13 U ostacima crkve je takoer otkopano vie ornamentiranih ploa (pluteja).14 Gledajui pluteje, moe se vidjeti po
nainu izrade da su bile djelo nekog ne toliko strunog i vjetog klesara. Ove pluteje
krase dvije karakteristike, a to su: pljosnati reljef i crtama urezani motivi.15 Bazilika
se po nainu gradnje i nalazima fragmenata moe datirati u V stoljee.16
Krajem XIX stoljea u ipragu kod Kotor Varoa sasvim sluajno je otkrivena
jedna ranokranska crkva. Crkvu je igrom sluaja iskopao baron Schweiger. Meutim, on je otkrio samo neke njene dijelove, poput vanjskih zidova i apside, dok je
unutranjost bila neotkrivena. Crkva je dugaka (bez apside) 18,42 metra, a iroka
14,20 metara.17 Prvobitnim iskopavanjima je prisustvovao i Vaclav Radimsky koji
je prvi objavio nacrt te crkve i nalaze koji su se nali u njoj te je to bio ujedno i prvi
publikovan rad o prvoj naenoj bazilici na prostoru Bosne i Hercegovine.18 Unutar
bazilike je naen i impost sa vrlo lijepom ornamentikom koju ine krst i estokraka
rozeta. Objekat se moe datirati u V ili VI stoljee n. e.19
Preostale tri bazilike se nalaze na lokalitetima u Ramiima kod Banja Luke
(IV st. VI st.), Majdanu kod Mrkonji-Grada (V ili VI st.) i iuljama kod Volaa
(V ili VI st.).20
Kovaevi Patsch, Ruevina u selu Doljanima, 233.
Dimitrije Sergejevski, Japodske urne, GZM, sv. IV/V, Sarajevo, 1950, 60.
11
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom II, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1988, 15.
12
Osim ranokranske bazilike otkopana je i jedna antika kua sa hipokaustnim kanalima, dok se
sa ostacima ostalih graevina moe samo nagaati kojim su objektima pripadali. O tome: Irma
remonik, Arheoloka istraivanja u okolici Bihaa, GZM, NS, sv. XIII, Sarajevo, 1958, 117.
13
remonik, Arheoloka istraivanja, 125.
14
Dimitrije Sergejevski, Pluteji iz bazilike u Zaloju, GZM, NS, sv. XIII, Sarajevo, 1958, 137.
15
Sergejevski, Pluteji iz bazilike, 143.
16
remonik smatra da se crkva moe smjestiti u period V stoljea. remonik, Arheoloka istraivanja, 127; dok je Sergejevski neodreeniji i nesigurniji te pluteje koji su naeni unutar bazilike
smjeta u V stoljee, pa ak i u poetak VI stoljea. Sergejevski, Pluteji iz bazilike, 143
17
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 115.
18
Radimsky, Ostanci rimskih naseobina u ipragi i Podbrgju, 75.
19
AL BIH, II, 128.
20
Isto, 143.
9

10

279

edin veletovac

Srednja Bosna
Za razliku od ostalih podruja Bosne i Hercegovine, ova oblast nikad nije bila toliko
u fokusu interesovanja rimskih vlasti kao npr. istoni i sjeverozapadni rudonosni dijelovi ove drave. Ipak, ne treba uditi vei broj naenih bazilika u ovom regionu, kada
se zna da su ovdje postojala naselja poput Aque S21 u Sarajevu ili Bistue Nova u Zenici.
Ostaci kasnoantikih bazilika su rasporeeni oko vie veih mjesta: ipovo, Kupres,
Donji Vakuf, Gornji Vakuf, Zenica, Travnik, Vitez, Kakanj, Kiseljak, Vare, Sarajevo,
Prozor i Breza. Pronaeno je ukupno dvadeset lokaliteta, dok se za etiri nalaza od ukupnog broja ne moe definitivno zakljuiti da pripadaju graevinama starokranskih
crkvi, jer je potrebno jo istraivakog i arheolokog rada da bi se donijelo jedno definitivno miljenje, pa e tako ostalih esnaest bazilika ovdje biti obraeno u tekstu.22
Na lokalitetu u selu Mujdii kod ipova je otkrivena jedna starokranska crkva
koja svojim dimenzijama 27 x 24,5 metara pripada onim najveim koje su pronaene na prostoru Bosne i Hercegovine. Ipak, ono to ne ide u korist naunika je to da
su ruevine dosta oteene te je dosta materijala nestalo, jer je okolno stanovnitvo
redovno kroz stoljea uzimalo kamenje iz ruevine kao graevni materijal na svojim
kuama, talama itd. Isto tako su veoma esto prekopavali zemljite gdje se nalazila
ruevina u svrhu ravnijeg tla. Crkva se sastojala od vie prostorija, to je i razumljivo
kada se uzme veliina objekta.23
 rema novijim istraivanjima postoje indicije da se colonia, odnosno res publica Aque S, zapravo
P
zvala samo Aque, to bi se moglo zakljuiti na osnovu epigrafskog natpisa iz Krivoglavaca. Vie:
Salmedin Mesihovi, Antiqvi Homines Bosnae, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2011, 111.
22
U Volarima kod ipova otkriveni su ostaci ruevine u koju je ugraeno dosta rimskih opeka i spolija,
a takoer je naeno i neto ornamentiranog kamenja. Uz objekat je pronaen i grob u kojem su se
pronala tri skeleta. Prema svemu otkrivenom, opravdano se pretpostavlja da je na ovom lokalitetu
nekada bila kasnoantika bazilika.
 Zukii kod Travnika je lokalitet gdje je iskopana prvo jedna grobnica na svod, pa su onda naeni
ostaci temelja neke graevine. Iskopana je i jedna stela, na kojoj se nalazi brani par. Opravdano
se smatra da su grobnice na svod veinom graene uz ranokranske crkve, jer postoji brojan niz
primjera u Bosni i Hercegovini koji to dokazuju, pa se tako i za ovaj objekat kojem se vide temelji moe pretpostavljati da pripadaju kasnoantikoj crkvi. Vie: Veljko Pakvalin, Kasnoantiki
objekti iz Osatice, Karahoda i Vinjice, GZM, NS, sv. XXXVIII, Sarajevo, 1983, 111.
Ono to je reeno za ostatke u Zukiima isto vrijedi i za nalaz u Begoviima kod Kiseljaka. Istraivanja je vrio Veljko Pakvalin koji je takoer naiao na jednu grobnicu na svod i ostatke neke vee
graevine iju rekonstrukciju nije mogao uraditi. Ipak na osnovu zakljuaka da grobnice na svod
veinom vode i do nalaza bazilika, tako se i ovdje moe opravdano pretpostavljati da se radi o tim
sakralnim graevinama. Vie: Pakvalin, Kasnoantiki objekti, 118.
Na lijevoj obali rijeke Stavnje kod Breze, na lokalitetu Sr iskopan je sklop zidova za koje je mogue
da predstavlja narteks i dio lae nekog crkvenog objekta. Ipak, kako na ovom mjestu nisu izvrena
sistematska istraivanja to je sve to se zna o njemu, pa se iz tih razloga ne moe donijeti definitivan
zakljuak u vezi namjene graevine.
23
Bazilika se sastojala od osam prostorija, s tim to se apsida graevine nije otkrila, a isto tako se
i ne naziru njeni ostaci, pa se opravdano sumnja da li je apsida uopte postojala. Vie: Dimitrije
Sergejevski, Kasnoantiki spomenici iz okolice Jajca, GZM, god. L, Sarajevo, 1938, 52-53.
21

280

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

Otkriveni su malobrojni nalazi, a izmeu ostalog ostatke kapitela, gesimsa i jedne naunice. Uz crkvu je u njenoj okolici otkriveno i pet grobnica.24 Sergejevski koji
je dolazio i istraivao ovaj lokalitet (makar veoma turo) nije dao nikakvo vremensko odreenje gradnje ove crkve. Pakvalin na osnovu otkria jedne zemljane lampe
kojoj analogiju nalazi u Rimu, a pripada razdoblju IV stoljea, tvrdi da bi se bazilika
mogla datirati upravo u taj period.25
U Otinovcima kod Kupresa je pronaena trobrodna bazilika, koja je bila izduenija nego ostale crkve i svaki od brodova se zavravao polukrunom apsidom,
od kojih je ona u sredini bila najvea. U narteksu i junoj bonoj lai su zateene
grobnice na svod. Duina bonih strana je iznosila 24,50 metara, dok je irina bila
14,15 metara. Ovdje je uz ostatke crkve otkriveno nekoliko epigrafskih nalaza.26 Po
ostatku gara moe se pretpostaviti, da je graevina dosta nastradala u poaru, ako ne
i potpuno unitena. Ipak, za ovaj jako interesantan nalaz ne postoji vie informacija,
a razlog tome je nedostatak arheolokog istraivanja. Po svemu otkrivenom za ovaj
kranski sakralni objekat moe se vidjeti da se on ni po emu ne izdvaja od ostalih
bazilika datiranih u V ili VI stoljee, a nisu naeni nikakvi manji arheoloki nalazi
koji bi opovrgli ovo miljenje, pa zato nema razloga da se ne smjesti u taj period, sve
dok se novijim istraivanjima ta datacija ne utvrdi preciznije.
Grudine kod Bugojnog (ipuljii) je lokalitet gdje je otkriven jo jedan nalaz bazilike. Inae, ovaj lokalitet je vrlo bogat i drugim arheolokim ostacima.27 Dimenzije
crkve su nepoznate, a prilikom istraivanja nalazita iskopane su zidane grobnice u
narteksu crkve, kao i grobnice na svod. Takoer je u sjevernom dijelu otkriven i mauzolej. Od manjih nalaza, naeni su komadi stakla, keramike, kao i verige.28 Veoma
vaan nalaz koji je otkriven, predstavlja ploa na kojoj se nalazi natpis Bistues, prema
kojem se dolo do zakljuka da se na ovom teritoriju locira municipij Bistues.
 jednom od grobova naao se sarkofag, a posebno znaajno otkrie predstavlja ploa na kojoj
U
je otkriven prvi starokranski natpis koji je pronaen u Bosni i Hercegovini. Vie: Sergejevski,
Kasnoantiki spomenici, 57.
25
Pakvalin, Kranstvo kasne antike, 119. On se takoer poziva na Sergejevskog koji je jedan natpis
sa oblinjeg antikog groblja protumaio kao kranski i datirao ga u IV stoljee. Pakvalin,
Kranstvo kasne antike, 119, fusnota 86; Bojanovski smatra da je piscina koja je bila izgledom u
obliku latinskog krsta premala da bi se u njoj krstile odrasle osobe, ve samo djeca, to bi znailo
da je crkva napravljena tek u vrijeme kada je kranstvo potpuno zavladalo u ovim krajevima, a to
se odnosi na V i VI stoljee. Ivo Bojanovski, Kasnoantike grobnice na svod u itluku i njihova
prethodna konzervacija, Nae starine, god. IX, Sarajevo, 1964, 103.
26
Patsch, Epigrafsko pabirenje, 286.
27
Tu su izmeu ostalog otkriveni ostaci naselja iz eljeznog doba, zatim rimsko naselje i dijelovi
zgrada, a nali su se i nalazi srednjovjekovne crkve i nekropola.
28
Vie: Jozo Petrovi, Arheoloki referati iz Bugojna i Ljubije Japra, GZM, NS, sv. XIII, Sarajevo,
1958, 268-269.
24

281

edin veletovac

Nalazi novca koji su pronaeni u sklopu lokaliteta, odreuju precizniju dataciju


bazilike u drugu polovinu IV stoljea.29
Velika bazilika koja je iskopana na Bilimiu u Zenici, predstavlja rijedak primjer
ouvanosti i bogatstva nalaza na ovim prostorima. Poznato je da je prije uvoenja
kranstva kao dravne religije, ovdje u pagansko doba boravio sacerdos kulta Urbs
Roma, a Zenica je vjerovatno tad bila religijski centar, pa se moe pretpostaviti da je
i u kransko doba ona imala takvu ulogu. Prva iskopavanja je obavio zeniki oficijal
Cerny, dok je iro Truhelka prvi objavio rad vezan za nalaze otkrivene na ovom
lokalitetu, mada to se tie same crkve, izvjetaj kojeg je objavio je bio veoma tur.30
Ova bazilika je jedna od rijetkih u Bosni i Hercegovini, a da je bila dvojna (basilica
gemina). Dimenzije graevine iznose 24,10 x 22,40 metara. Objekat je takoer veoma bitan iz razloga to je on vjerovatno bio sjedite episkopa Andrije iz biskupije Bistua Nova, koji se spominje na Salonitanskim koncilima iz 530. i 533. godine. Zgrada se sastojala od vie prostorija to je i razumljivo kada se uzme njezina veliina.31
Otkriven je vei broj materijalnih nalaza, poput namjetaja, pluteja, ornamentiranih
ploa, dijelova bazamenta, kapitela itd.32 Bazilika je vjerovatno izgorjela u poaru.
Datiranje ove starokranske crkve, moe se najsigurnije smjestiti prije 530. godine,
pa samim time objekat je najvjerovatnije sagraen u V stoljeu.
U Malom Mounju kod Viteza se nalazila kasnoantika crkva koja nikad za itavo ovo vrijeme nije bila ozbiljno istraena. Truhelka je vie puta posjeivao ove
antike ruevine. Jedan od prvih istraivaa koji je dao izjetaj sa dotinog lokaliteta
je bio Ivan Kujundi.33 O nacrtu i planu ove graevine ne moe se dakle nita odreeno rei. Ipak na prostoru oko crkve je otkriveno dosta materijala poput odlomaka
menze, kapitela, zatim dijelovi cipusa, imposta, kao i jedna reljefna ploa.34 Ispod
poda crkve je iskopana i kasnoantika grobnica na svod, dok je jo jedna pronaena
u njenoj neposrednoj blizini. Na ovom lokalitetu takoer je naen vei broj grobova
iz raznih perioda.35 Datiranje bazilike je teko odrediti, prvenstveno zbog toga to
manjka dodatnih istraivanja, koja bi ovo pitanje mogla dovoljno rasvijetliti.
 ovci pripadaju carevima: Konstantinu II. (Flavius Claudius Constantinus Augustus, 337. god.
N
340. god.), Jovijanu (Flavius Jovianus Augustus, 363. god. 364. god.), Valentinijanu II. (Flavius
Valentinianus, 375. god. 392. god.).
30
Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji, 340.
31
Vie: Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 127 128.
32
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 128 133.
33
O. Ivan Ev. Kujundi D. I., Najnovije rimske iskopine u Mounju, GZM, sv. XXVIII, Sarajevo,
1917, 477.
34
Vie: Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 95 97.
35
Vie: oko Mazali, Hrianski niani u okolini Travnika. Evidencija vanijih spomenika i
predlozi za zatitu, NS, god. IV, Sarajevo, 1957, 97.
29

282

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

Crkva se okvirno moe staviti u razdoblje izmeu IV i VI stoljea.36


U Turbetu kod Travnika 1893. godine je iskopana prilino velika bazilika za ovo
podneblje. Njene dimenzije su bile 29,50 x 16,65 metara. Iz nacrta se moe vidjeti
da se sastoji od deset prostorija, ime i tako premauje vei broj istih graevina iz
Bosne i Hercegovine. Prema najnovijem tlocrtu koji je uraen moe se primijetiti
da je ovo zapravo dvojna bazilika. Prvi koji je istraio ovu baziliku i dao njen opis te
publicirao rad je bio iro Truhelka.37 Ispod bazilike naknadno su naene tri grobnice na svod, sa prilinom koliinom materijala unutar njih.38 Ovaj nalaz iznova
dokazuje, da se u najveem broju sluajeva uz naenu baziliku moe oekivati i nalaz
grobnica na svod. Na prostoru same crkve je otkriven jo jedan veoma zanimljiv
materijal, a to je bio zlatni nakit, od ega se sauvala ogrlica sa osamnaest medaljona
i mali krst. Truhelka je baziliku datirao u IV vijek, a kao razlog navodi svjetiljku od
crvene ilovae, za koju smatra da pripada najranijem periodu kranstva, a takoer
navodi i ostatke stakla od isto rimskih posuda.39 Ipak, to su nedovoljni dokazi da
bi se graevina smjestila u ovo razdoblje, pa bi period izgradnje trebalo staviti u
V stoljee, kada kranstvo vri najvei uticaj na ovim prostorima.
U Dabravinama kod Varea je naena kasnoantika bazilika koja je vrlo detaljno
ispitana. Prvi koji je objavio rezultate istraivanja je bio Vaclav Radimsky.40 Nakon Radimskog nalaz je zakopan, a ponovo ga je otvorio Dimitrije Sergejevski 1954. godine i
rezultate objavio u posebnoj publikaciji.41 Dimenzije bazilike su 15,80 x 12,80 metara.
Crkva je jednobrodna i sastoji se od trodijelnog narteksa, naosa sa apsidom, dvije june
prostorije te baptisterija koji se prema istoku zavravao apsidom. Prisustvo baptisterija
odraava misionarsku djelatnost na terenu, gdje se za dugo vremena odralo krtenje
starijih osoba.42 Piscina se odlikuje sa dvojakom mogunosti tj. za krtenje odraslih,
kao i djece. Otkriveni materijal je veoma raznolik, pa su se tu nali ostaci kamenog
 asler datira ovu crkvu u IV stoljee dosta nesigurno. Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 97.
B
iro Truhelka Carl Patsch, Iskopine u dolini Lave Rimski natpisi iz doline Lave, GZM,
god. V, sv. IV, Sarajevo, 1893, 695.
38
Vie: Mihovil Mandi, Turbe kod Travnika, GZM, sv. XXXVI, Sarajevo, 1924, 88 90.
39
Truhelka Patsch, Iskopine u dolini Lave, 698 699. Truhelka navodi da se svjetiljka od crvene
ilovae nalazi samo u crkvama ranijeg doba te da su fragmenti stakla od isto rimskih posuda.
Teorija da su se samo do kraja IV stoljea koristili isto rimski predmeti nije validna, jer ovo
podruje tj. unutranjost provincije Dalmacije je region gdje su se moda i najdue odrali vidovi
rimske uprave, a samim time i svega to ima veze sa rimskom kulturom i uticajem. Ako se pogledaju
kada su sagraene ostale dvojne bazilike u Bosni i Hercegovini, tj. u V stoljeu, onda se i na osnovu
toga moe zakljuiti, da je i to jedan od dokaza, da je bazilika pripadala tom vremenu.
40
Vaclav Radimsky, Crkvena razvalina kod Dabravine u kotaru Visokom u Bosni, GZM, god. IV,
sv. IV, Sarajevo, 1892, 372.
41
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 78.
42
Isto, 80.
36
37

283

edin veletovac

namjetaja, zatim monolitnih stupova, kao i ostaci oltarske pregrade.43 Stupovi su


ukraeni raznim motivima kao npr. vinovom lozom. Crkva je nestala u poaru, to se
moe vidjeti po prilinoj koliini gara. U ruevini crkve je pronaena i jedna avarska
strelica, dok je u neposrednoj blizini objekta naen novac cara Justina I. (Flavius Iustinus Augustus, 518. god. 527. god.) ili Justinijana I. (Flavius Petrus Sabbatius Iustinianus Augustus, 527. god. 565. god.). Dakle, bazilika je najvjerovatnije sagraena u
V ili poetkom VI stoljea, dok se moe pretpostavljati da je unitena u najezdi Avara
ili Slavena, krajem VI ili poetkom VII stoljea.
U selu Varvare kod Prozora je 1905. godine vreno iskopavanje starokranske crkve. Od objekta nije bilo sauvano mnogo (samo zapadni zid i to u temeljima). Crkva
je graena od lomljenog kamena sa vrlo slabim malterom. Zgrada se sastojala od naosa, narteksa i jo dvije prostorije. Unutar bazilike je naena zidana grobna komora
sa presvoenim svodom. U grobnici su otkrivena dva kostura, a od priloga se nalazilo nekoliko ostataka eljeza i kotana drka od noa. Nikakvih vrijednijih nalaza nije
bilo, osim etiri spolije: jedna itava i tri fragmentirane nadgrobne stele.44 Na ovim
stelama se etiri puta spominje ime Flavius, a dvojica od njih su bili dekurioni municipija BIST...45 Crkva je oito kasnoantikog porijekla, a moda je bila u upotrebi i u
razdoblju srednjeg vijeka.46 Analogijom nalaza sa drugih lokaliteta kao npr. u Saloni,
Sagvaru u Maarskoj i Intercisi, bazilika se moe datirati u kraj IV stoljea.47
Ostali lokaliteti na kojima su otkriveni nalazi su Oborci kod Donjeg Vakufa (V st.),
itluk kod ipova (V ili VI st.)48, arampovo kod Gornjeg Vakufa (V ili VI st.)49, selo
Doboj kod Kaknja (IV ili V st.)50, Gradac kod Kiseljaka (V ili VI st.), Gornji Kotorac
na Ilidi (V ili VI st.), Breza II. (VI st.)51 i Bukovica kod Travnika (V ili VI st.).
Istona Bosna
Region dananje istone Bosne je po svim pokazateljima, privredno bio daleko
najrazvijenija oblast Bosne i Hercegovine u periodu kasnog principata i ranog dominata. Tome je najvie kumovalo rudno bogatstvo koje je bilo jako veliko, te stoga
Rimljani nisu puno ekali da bi poeli sa masovnom eksploatacijom tog rudonoVie: Isto, 80 81.
Vie: Carl Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja povjesti rimske provincije Dalmacije,
GZM, god. XVIII, sv. II, Sarajevo, 1906, 153 155.
45
Taj municipij se zasigurno zvao BISTVE VETVS.
46
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 119.
47
Pakvalin, Kranstvo kasne antike, 115.
48
Sergejevski, Kasnoantiki spomenici, 49 64.
49
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 84.
50
Basler, Isto, 85.
51
Basler, Isto, 73.
43
44

284

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

snog podruja.52 Ipak, ono to iznenauje je mali broj bazilika, s obzirom na ogromnu vanost ovog podruja u tadanje vrijeme. Broj od svega est bazilika koji su se
nali na ovom podruju sigurno nije konaan i u budunosti se moe oekivati da e
se pojaviti jo nalaza materijalnih ostataka ranokranskih crkvi. Meutim, ono to
karakterie ovo podruje u odnosu na ostala su iskopine trobrodnih bazilika, dok se
u ostatku zemlje u velikoj veini pojavljuju jednobrodne bazilike. Nalazi su skoncetrisani oko samo tri mjesta, a to su: Srebrenica, Vlasenica i Foa.
Skelani kod Srebrenice su osim to su jako bogati epigrafskim nalazima, poznati
po tome to su na tome podruju naene i dvije kasnoantike bazilike. Ostatke je prvi
posjetio i opisao Carl Patsch, a rezultate je objavio u radu Arheoloko epigrafska
istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije.53 Dvije crkve su se nalazile jako
blizu jedna drugoj, ali su bile razliitih dimenzija. Prva (vea) je bila 23,96 x 21,88
metara, dok je druga (manja) bila veliine 18,94 x 15,50 metara. Vea crkva se sastojala
od sedam prostorija, dok manju tvori pet soba, to se moe vidjeti iz nacrta crkvi.54
Patsch navodi kako je manja crkva propala uslijed poara.55 Po ostacima se vidi kako je
ona bila dosta siromanija od vee bazilike. Crkve vjerovatno pripadaju istom vremenskom periodu te s obzirom na razvijenost ovog mjesta u odnosu na ostale i bri prodor
uticaja, vremenski bi se trebale smjestiti u kraj IV ili poetak V stoljea.
Bazilika iz Kumjenovia kod Foe je jedna od vrlo rijetkih koje odstupaju od
uobiajenih naina gradnje ovih sakralnih objekata na prostoru Bosne i Hercegovine. Ovo je trobrodna bazilika, to je samo po sebi veoma specifino s obzirom da je
pronaeno veoma malo ovakvih graevina i sa dva broda na itavom teritoriju drave. Dimenzije ovog objekta su 24 x 17 metara, ime se moe primijetiti da odstupa
od standardne veliine bazilika sa ovih prostora. U centralnoj apsidi iznad prostora
za mensu naen je tzv. palestinski bronzani krst (enkolpion), koji je datiran izmeu IX i XI stoljea.56 Otkriveni su brojni fragmenti kamene plastike te prozorskog
stakla. Unutar crkve je pronaena grobnica na svod, dok se okolo crkve nalazi jedna
srednjovjekovna nekropola. Ipak, s obzirom na karakteristinost ovog lokaliteta nije
obavljeno dovoljno istraivanja da bi se dobilo neka konano i sigurno miljenja.
Ova bazilika, iako se po nainu gradnje razlikuje od veine ostalih, moe se datirati u V stoljee, ili poetak VI stoljea kada na ovim prostorima vlada Ostrogotsko
kraljevstvo.
 d dolaska dinastije Severa na prijesto Rimskog Carstva, ovdje se je nalazilo sjedite prokuratora
O
za rudnike provincija Dalmacije (Dalmatia) i Panonije (Pannonia Inferior).
53
Carl Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja povijesti rimske provincije Dalmacije, GZM,
god. XIX, sv. IV, Sarajevo, 1907, 460 463.
54
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 105.
55
Patsch, Arheoloko epigrafska istraivanja, 463.
56
Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom III, Zemaljski muzej, Sarajevo, 1988, 120.
52

285

edin veletovac


U Ustikolini kod Foe naen je jo jedan primjer trobrodne bazilike, to
postaje karakteristika ovog regiona. Bazilika je bila duine 21 metar. Uz oltar je otkrivena grobnica, dok se od ostalih nalaza mogu spomenuti ostaci kamene plastike,
rimskog stakla te grobnica sa bavastim svodom. Osim istraivanja koje je 1978. i
1979. godine obavio Kajmakovi, naalost na ovom lokalitetu se nisu vrila nikakva
daljnja ispitivanja koja bi mogla dati vie informacija o ovom vrlo vrijednom nalazu. Sergejevski je u svom lanku Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice
pogreno pretpostavio da crkva pripada periodu srednjeg vijeka.57 Ovaj nalaz e se
vremenski smjestiti u V ili poetak VI stoljea, kao i prethodni iz Kumjenovia.
Dvije bazilike su pronaene jo na lokalitetima Staroglavice kod Srebrenice (V ili
VI st.) i u Nikoliima kod Vlasenice (V ili poetak VI st.)58.
Istona Hercegovina
Podruje istone Hercegovine je oduvijek bilo bogato najrazliitijim materijalnim ostacima iz razliitih razdoblja historije Bosne i Hercegovine. Od toga ne
odudara ni rimsko doba, konkretnije kasnoantiko doba. Ovdje je osim prilinog
broja naenih ranokranskih crkvi, istraen i veliki broj epigrafskih spomenika.59
Nalazi bazilika su rasporeeni oko tri vea mjesta: Gacko, Stolac i Konjic. Ukupno
je naeno pet takvih objekata, dok se za ostalih pet nalaza moe pretpostavljati, ali
ne moe definitivno rei da pripadaju starokranskoj arhitekturi, ali se sa velikom
sigurnou mogu datirati u kasno antiko doba.60
 imitrije Sergejevski, Novi kameni spomenici iz Ustikoline i Rogatice, GZM, god. XLVIII,
D
Sarajevo, 1936, 4.
58
Branimir Gabrievi, Izvjetaj sa probnog iskopavanja ranohrianske bazilike u Nikoliima kod
Vlasenice, lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, knj. X, Tuzla, 1973, 74.
59
Vie o tome: Amra ai, Antiki epigrafski spomenici istone Hercegovine, rukopis magistarskog
rada, 2011.
60
U Strupniima kod Stoca je iskopan lokalitet koji sigurno pripada rimskom i kasnoantikom
periodu, to se moe vidjeti i po ostacima opeka i drugog materijala, dok se u blizini nalazi jedna
graevina za koju se smatra da je bazilika, ali se ne moe dati definitivno miljenje, sve dok se
lokalitet pomno ne istrai.
Raziima kod Konjica je takoe iskopan jedan lokalitet na kojem su se nali kasnoantika grobnica i
neka graevina za koju se smatra da je bazilika. Meutim, ni tu se sa sigurnou ne moe izrei jedan
definitivan zakljuak zbog oskudice informacija i nedostatku istraivanja.
Na mjestu Jeeprasina kod Konjica otkriven je lokalitet u kojem je prvobitno vrio ispitivanja
Pavao Aneli, koji je ujedno i iskopao kasnoantiku grobnicu. Osim ovog nalaza dokazano je da
se ovdje nalazilo jedno kasnoantiko utvrenje, dok se za jednu graevinu pretpostavlja da je to
ranokranska crkva, to bi imalo smisla. Ipak, ni ovdje se kao ni u prethodna dva sluaja ne moe
dati jedno sigurno miljenje sve dok se detaljno ne ispita mjesto nalaza.
Isti sluaj je i sa mjestom Ocrkavlje kod Nevesinja. Ovdje je otkriveno jedno rimsko naselje, kao i
kasnoantika grobnica, koja se nala u temeljima graevine za koju se smatra da je bazilika. Takoe,
u blizini su pronaeni i ostaci srednjovjekovne crkve.
57

286

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

Jedno od rijetkih nalazita na ovom podruju o kojem postoji prilian broj podataka je ono u Barama kod Konjica.61 Graevina je dosta detaljno istraena te iz tog
razloga postoji i njen nacrt.62 Uobiajenih je dimenzija 20,9 x 15,4, naina gradnje
i organizacije unutranjeg prostora, dok je orijentacija bila istok zapad.63 Temelj
crkve je dosta dobro ouvan, pa se tako moe lijepo vidjeti raspored soba koje su
se nalazile u njoj. Ovaj starokranski objekat ima dosta slinih karakteristika kao
i veina ostalih ove vrste u Bosni i Hercegovini te se moe govoriti da je postojao
jedan sistem po kojem su ove crkve podizane. Krov bazilike je graen na dvije vode,
a po ostacima crijepa vidi se da je bio prekriven istim. Unutranji prostor se moe
podijeliti u tri dijela: sjeverni, srednji i juni. Po broju informacija i nalaza koji su
pronaeni na ovom lokalitetu mnogo je lake datirati ovu crkvu, ali meutim ni
tada to nije lagan zadatak. Tihomir Glava je dataciju uspostavio po baptismalnim
piscinama koje su izmjenjene kada se poelo sa krtenjem djece koje on stavlja u VI
stoljee, dok zidanje same piscine, a ujedno i bazilike smjeta najkasnije u V stoljee.64 S obzirom na datiranje prethodnih spomenika starokranske arhitekture, ova
datacija u potpunosti odgovara tom vremenskom periodu.
Ostali nalazi za koje je utvreno da su ostaci starokranskih sakralnih objekata
su ili u jako loem stanju ili je lokalitet u potpunosti zanemaren, te se znaajniji podaci o njima ne mogu rei. Ti lokaliteti su: Avtovac kod Gacka (V ili VI st.)65, Crnii
(V ili VI st.), Banova Glavica (V ili VI st.) i Pjeivac Greda kod Stoca (V ili VI st.).
Zapadna Bosna
Zapadna Bosna obuhvata teritorij na kojem je u predrimsko i rimsko doba ivio
ilirski narod Delmata (Delmatae). Isto tako, po rimskom osvajanju na ovom podruju su bile stacionirane rimske legije, a zatim auksilijarne - auxiliaris (pomone)
jedinice. S toga ne treba da udi da je ovdje naen veliki broj razliitih spomenika
 jesto Borojevii kod Stoca, otkriva jo jedan sluaj nedovoljnog ispitivanja kasnoantikih ostataka
M
od kojih jedan pripada kasnoantikoj grobnici. Neki naunici sa odreenom dozom opreznosti
pretpostavljaju za graevinske ostatke da pripadaju kasnoantikoj bazilici. Vidi; Ivo Bojanovski,
Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji
(s posebnim obzirom na podruje Bosne i Hercegovine), Godinjak, knj. XVII, Centar za
balkanoloka ispitivanja, knj. 15, Sarajevo, 1978, 91. ; Dimitrije Sergejevski, Rimska cesta na
Nevesinjskom polju, GZM, NS, sv. III, Sarajevo, 1948, 53.
61
Na ovom nalazitu sistematska istraivanja su vrili kustos Tihomir Glava i Pavao Aneli. Vie
informacija o ovom nalazu; Tihomir Glava, Starokranska bazilika u Barama kod Konjica,
GZM, NS, sv. XL/XLI, Sarajevo, 1986, 113.
62
Glava, Starokranska bazilika, 115.
63
Isto, 116.
64
Isto, 126.
65
AL BiH, III, 142.
287

edin veletovac

duhovne kulture, kako kultnih, tako i votivnih, posebno u vrijeme politeizma.66


Kada je kranstvo postala dravna religija, na ovim prostorima zapoinje proces
kristijanizacije, a zapadna Bosna je bila posebno plodno tlo zbog blizine Jadranskog
mora i glavnih centara provincije Dalmacije, poput Salone, Traguriona itd. Po broju
otkrivenih bazilika i onih za koje se to jo uvijek pretpostavlja i koje su nekad tu stajale moe se vidjeti da je tu postojao prilian broj ovih kranskih bogomolja. Nalazi
su otkriveni u blizini dva vea centra, a to su: Glamo i Duvno. Dakle od ukupno
osam lokaliteta, do sada je za njih pet definitivno utvreno da pripadaju ovim sakralnim objektima, dok za ostala tri nalaza to nije mogue sa sigurnou tvrditi, jer
su ostaci previe oskudni ili arheolokog materijala vie uopte nema.67
Na lokalitetu Vrba Borak kod Glamoa vreno je trogodinje istraivanje kasnoantike bazilike (1974, 1975, 1976). Samim time su rezultati u ovom sluaju i
vie nego konkretni i jasni. Ova crkva spada meu vee koje su pronaene na teritoriju Bosne i Hercegovine, a njene dimenzije iznose 28,50 x 19,10 metara. Pripada najeem tipu bazilika V i VI stoljea koji se nalaze u unutranjosti provincije
Dalmacije, tzv. bosanskom tipu crkvene graevine. Sastoji se od tri dijela: naosa,
narteksa i prezbiterija odnosno sanktuarija.68 Ukupno je imala devet prostorija, to
samo po sebi odraava veliinu graevine. U sjevernoj prostoriji naena je zidana
grobnica koja je vrlo kvalitetno uraena. Unutar grobnice je pronaen skelet, koji je
oigledno pripadao starijoj osobi. Kompletna bazilika je prilino kvalitetno sagraena, mada se na nekim dijelovima mogu vidjeti odreene nepravilnosti. Bazilika u
Vrbama je prilino siromana kamenim namjetajem s obzirom na njenu veliinu i
znaaj. Otkriveni su fragmenti impost kapitela, zatim ulomci dva pilastra, ulomci
 ie: Enver Imamovi, Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i Hercegovine, Veselin
V
Maslea, Sarajevo, 1977.
67
U Vinicama kod Duvna zapaaju se obrisi graevine, a prilikom oranja nailo se na obraeno kamenje sa ostacima zidnog maltera. Na lokalitetu su naene bronzane aplike sa teatralnom maskom. U
istoj dolini je naeno poklopaca od sarkofaga i fragmenata nadgrobnih spomenika. Vaclav Radimsky,
Starine kotara upanjakog u Bosni, GZM, god. VI, sv. II, Sarajevo, 1894, 317. Konture u obliku
crkve, upuuje na ostatke starokranske crkve, ali je to premalo da bi se dalo jedno sigurno miljenje.
Na groblju Karaula kod Duvna otkriveno je nekoliko komada ukraenog kamenja, koje je
najvjerovatnije porijeklom iz starokranske crkvene graevine, koja po svom obliku pripadaju
ukrasima sa ovih prostora. Takoer je naen kapitel sa prikazom ptica na uglovima. Motiv ukrasa
sa ovog kapitela lii nekim primjercima iz Dabravine. Ipak, to je sve to je pronaeno na ovom
mjestu, te s toga iako ovo nesumnjivo ukazuje na postojanje ranokranske crkve, ne moe se vie
nita rei o ovom lokalitetu, pa zato treba saekati dodatna istraivanja, koja bi ubudue mogla
pomoi da se donese jedan konkretniji zakljuak.
Na Mastrinama kod Duvna vide se ostaci crkvene graevine od pravilno tesanih blokova s konturom
apside. Oko objekta su otkriveni brojni grobovi. Ovdje se ne postavlja pitanje i uopte ne dolazi u
dvojbu da li je ovo crkvena graevina, zato to je to oigledno, ali se zbog zanemarenosti lokaliteta
od strane arheologa i historiara, ne moe donijeti konano miljenje, kojem vremenskom periodu
ovaj objekat pripada: kasnoj antici ili srednjem vijeku.
68
Vie: Bojanovski, Kasnoantika bazilika u Vrbi, 197 201.
66

288

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

ploe od oltarske menze, nogare menze te ulomci stupova, praga i vie ulomaka za
koje se ne moe potvrditi namjena.69 Od sitnijeg nalaza su pronaeni dijelovi stakla, fragmenti keramike, mala bronana fibula s povijenom nogom, kruna eljezna
kopa i krsti latinskog oblika od bronzanog lima.70 Veliki uticaj na izgled bazilika u
Bosni i Hercegovini dolazio je iz Salone, a jedan od takvih primjera je i ovaj objekat
iz Vrbe. Dakle, ako se zna da je bazilikalni oblik u Bosni Hercegovini bio pod uticajem centara iz primorja, pogotovo Salone, a ova starokranska crkva je isti primjer
toga, onda je ovaj objekat sagraen krajem V ili poetkom VI stoljea. Bazilika je
stradala u poaru to se moe vidjeti u unutranjosti ruevine, a to se najvjerovatnije
desilo krajem VI stoljea za vrijeme provale Avara.
U Prisoju kod Duvna iskopana je kasnoantika bazilika na kojoj su vrena zatitna istraivanja. Crkva je bila dimenzija 21,50 x 15,30 metara, to je srednja veliina
za bazilike sa ovih prostora. Naalost, objekat je teko stradao tokom godina, pa su
nalazi veoma limitirani. Najvaniji dio crkve, njen sanktuarij, potpuno je uniten, pa
se o prezbiteriju, njegovom izgledu i odnosu prema naosu i apsidi, ne moe uopte
govoriti.71 Na lokalitetu su naeni ostaci dekorativne plastike, plastinih spirala, kao
i stupii od mramora. Takoer je otkrivena i jedna nadgrobna natpisna ploa Elie
Severe.72 Veoma vano otkrie je natpis civitas Delminium, koji potvruje da se ovaj
stari centar ilirskog naroda Delmata nalazio upravo na podruju Duvna. Od manjih
nalaza su pronaene spolije, kao i komadi stakla i neto fragmenata opeke i crijepa.
Crkva vjerovatno potie iz vremena kada i veina ostalih sa ovog prostora, a to je
period V. ili VI. stoljea.
U Crvenici kod Duvna je otkrivena jedna starokranska crkva, koju je 1965. godine istraivao Ivo Bojanovski.73 Crkva je imala razmjere 24,52 x 9,69 metara. Imala
je tri lae, od kojih je ona srednja bila najira. Zavravala se sa upisanom piscinom,
dok su se unutra nalazile pomone prostorije, kao i krstionica sa piscinom u obliku
latinskog krsta te vjerovatno i konsignatorij i memorija. Objekat se dosta razlikuje
od ostalih kasnoantikih bazilika sa ovih prostora, zbog oblika apside i izduenih
prostorija. Oko crkve se nalazilo groblje koje je vremenski smjeteno u doba Justinijana I. Bazilika je najvjerovatnije pripadala razdoblju V ili VI stoljea, kao i vei broj
ostalih sa prostora Bosne i Hercegovine.
Vie: Isto, 202 204.
Vie: Isto, 204 206.
71
Ivo Bojanovski, Prisoje Buko Blato, Duvno kasnoantika bazilika, Arheoloki pregled, br. 10,
Beograd, 1968, 165.
72
Vie: Veljko Pakvalin Anelko Zelenika, Arheoloki nalazi iz Karlova Hana kod Duvna, GZM,
NS, sv. XIX, Sarajevo, 1964, 213.
73
Ivo Bojanovski, Crkvina, Crvenica, Duvno kasnoantika bazilika, Arheoloki pregled, br. 7,
Beograd, 1965, 135 140.
69
70

289

edin veletovac

Jo dvije bazilike su otkopane na podruju zapadne Bosne i to obje u blizini


Glamoa: Glavice (V ili VI st.) i Halapii (VI st.).74
Zapadna Hercegovina
Zapadna Hercegovina je za razliku od ostalih dijelova Bosne i Hercegovine dosta
izloenija uticajima sa Jadranskog mora, pa tako i sa Apeninskog poluotoka gdje se
nalazila prijestolnica Rimske imperije i to se zadralo kroz skoro pet stoljea rimske
uprave. Materijalni ostaci i nalazi starokranskih crkvi bazilika koncentrisani su
oko vie mjesta: iroki Brijeg, itluk, Mostar, Grude, Ljubuki, apljina, Posuje i
Neum. Po geografskom rasporedu ovih gradova, moe se primijetiti da je to jedno
prilino iroko podruje. Sveukupno je pronaeno i otkriveno dvadeset i dva nalazita. Od ukupnog broja, za osamnaest nalaza je definitivno utvreno da su ostaci bazilika, dok se za ostala etiri nalaza, na osnovu naenih ostataka i fragmenata
pretpostavlja da su dijelovi kasnoantikih crkava.75
U erinu kod itluka nalaze se ostaci kasnoantike bogomolje, a koju je prvi opisao Radimsky, mada nije prepoznao da se tu radi o ostacima iste.76 Na tom prostoru
pronaen je vei broj manjih fragmenata, kao i zidovi graevine. U ruevini je kao
spolija otkrivena ara sa dvostrukom posvetom: Dijani i Silvanu i s figuralnim predstavama.77 Unutar ruevine je naen i jedan kameni sarkofag sa reljefnim prikazom
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 84.
U Kutima kod Mostara su otkriveni razni nalazi poput opeke, obraenog kamena i keramike. Ono
to je karakteristino i to omoguava da se ovaj nalaz dovede u vezu sa bazilikom je otkrivena
piscina, koja je bila popoena malterom. Takoer su otkriveni i neki crkveni reljefi, koji ukazuju na
porijeklo graevine. Ipak, ovdje se nee ulaziti u dalju analizu jer bi to zbog nedostatka informacija
bilo nezahvalno i neozbiljno.
U Mlinareviima (Baine njive) kod Gruda se nalazi ostaci dvije graevine jedna manja, dok je
druga vee povrine. To je ve 1893. godine zabiljeio iro Truhelka u svom lanku. iro Truhelka, Rimske iskopine u Vitini, GZM, god. V, sv. IV, Sarajevo, 1893, 678; Tu se po Marku Vegi nalaze i ostaci jedne kasnoantike bazilike, a pria se da je tu zakopano i veliko blago. Ivo Bojanovski,
Rimski natpisi u dolini Trebinjice, Tribunia, br. 3, Trebinje, 1977, 101. Zbog neistraenosti tog
prostora i samog objekta, ne moe se nita vie rei, osim da je u blizini naeno 14 steaka.
Doci, Crveni Grm kod Ljubukog je jo jedno mjesto gdje je naeno dosta ostataka graevine
i fragmenata keramike i neobraenog kamena. Naziru se zidovi, a ouvan je i jedan stub, pa se
pretpostavlja da je na tom mjestu nekad stajala kasnoantika bazilika. Meutim, sve dok se na
lokalitetu ne obave sistematska istraivanja, miljenja mogu ostati samo na pretpostavkama, jer ne
postoji dovoljno informacija da se izloi jedna sigurna teza.
Petrovii kod Posuja uvaju uspomenu na postojanje starokranske crkve, a mjetani tog sela do u
moderno doba mole se kod te ruevine, te vjeruju da je to ruevina crkve sv. Marka. Od graevine se
vidi mnogo, ali se moe primijetiti, da je jedan zid izveden polukruno kao apsida crkve. Ne moe
se iskljuiti da je nekad prije ovdje stajala kasnoantika bazilika, ali ovo to se dosada zna je previe
turo da bi se moglo dati bilo kakvo odreeno miljenje.
76
Vaclav Radimsky, Arheoloke crtice, GZM, god. IV, sv. II, Sarajevo, 1892, 122 123.
77
AL BiH, III, 291.
74
75

290

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

kria.78 Iz zidova crkve izvueni su i neki fragmenti obraenog kamenja iz I IV stoljea, oito upotrijebljeni kao spolija u graevini V i VI stoljea.79 Iako je u pitanju
kranski sakralni objekat, ovaj nalaz itekako dokazuje da je stara vjera (paganizam)
jo duboko u kasnoantiko doba sauvala svoje korijene u tradiciji stanovnitva ovih
prostora te samim time to je ploa Silvana i Dijane ugraena u ranokransku crkvu omoguava primjedbu da je zvanina vjera Rimskog Carstva veoma agresivno i
nasilno postupala u kristijanizaciji ovog podruja.
Lokalitet Gradac kod Posuja takoer uva jedan jako zanimljiv nalaz, a u pitanju je dvojna bazilika. Sastojala se od dvije crkve (vee i manje). Vea crkva je imala
dimenzije 17,40 x 11,20 metara, dok je manja bila razmjera 13,10 x 4,60 metara.
Manja crkva je bila naslonjena na veu. Zgrada koja je imala vee dimenzije se sastojala od prezbiterija, naosa, narteksa, baptisterija, akonikona i jo jedne prostorije za
koju se ne zna namjena, dok se manja sastojala samo od prezbiterija i naosa. Unutar
objekta je naena jedna grobnica na svod i veliki broj grobova, ak deset.80 Na prostoru ove dvojne crkve naen je vei broj kamenog namjetaja, poput mramornih
stupia, mramornih greda, kao i komadi ploa od miljevine, dok je od metalnih
izraevina pronaena srebrna fibula, eljezna strijela i eljezni jeziac.81 Ono to je
sigurno je to da ove dvije crkve nisu sagraene u isto vrijeme. Vjerovatno je da je
vea crkva sagraena poetkom V stoljea, dok je manja podignuta krajem V ili poetkom VI stoljea. Ono to ne dolazi u pitanje je vrijeme njihovog nestanka. To se
oigledno desilo krajem VI ili poetkom VII stoljea u najezdi Avara, a moe se po
sauvanom materijalu vidjeti da su nestale u poaru.
U Mokrom kod Mostara, Marko Vego i Dimitrije Sergejevski su vrili iskopavanja na jednoj gromili iz rimskog perioda za koju su ustanovili da se na tom mjestu
nekada nalazila jedna kasnoantika bazilika. Ova starokranska crkva je bila jako
oteena zbog toga to su okolni mjetani iz sela koristili ostatke sa te gromile kao
graevinski materijal. Crkva se sastojala od pet dijelova, kao to se moe lijepo primijetiti iz nacrta objekta: naos sa apsidom, krstionica sa apsidom, predsoblja krstionice, june prostorije i narteksa. Karakteristino za ovu baziliku je to to je ona
zapravo ira nego dua (18,20 x 22,80), a to je odlika koja krasi solidan broj bazilika
u Bosni i Hercegovini. Od manjih nalaza koji su pronaeni mogu se primjetiti ostaci kapitela, ornamentiranih ploa, stubova itd.82 Takoe se mogu primijetiti razni
motivi na ornamentima, poput listova akanta. Bazilika se po nainu i planu gradnje
Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 147.
Isto, 135.
80
Vie: Petar Ore, Ranokranska dvojna crkva u Gracu kod Posuja, GZM, NS, sv. XXXVII,
Sarajevo, 1982, 62 65.
81
Isto, 67 76.
82
Dimitrije Sergejevski, Bazilika u Mokrom, GZM, NS, sv. XV/XVI, Sarajevo, 1961, 217.
78
79

291

edin veletovac

koji je istovjetan sa veinom ostalih pronaenih na teritoriju Bosne i Hercegovine


moe datirati u V stoljee.
Nalaz u itomisliima kod Mostara je karakteristian sam po sebi, jer nije pronaeno mnogo dvojnih bazilika (basilica gemina) u Bosni i Hercegovini, pa ni u susjednim
zemljama. Crkva se dijeli na dvije: sjevernu i junu crkvu, a svaka od njih se sastoji
od vie dijelova.83 Po nacrtu (17 x 25,57) moe se primjetiti da je i ova crkva, kao i
ona iz Mokrog puno ira nego dua. Iskopavanjem je rukovodio Tomislav Aneli sa
svojim saradnikom Pavlom Aneliem. Nekoliko metara od crkve je otkrivena zgrada
za stanovanje to nije karakteristika vezana samo za ovaj nalaz. Prilikom iskopavanja
bazilike su naeni brojni ostaci kamene plastike sa raznovrsnom ornamentikom, kao i
raznog manjeg keramikog i metalnog materijala te ostataka stakla.84 Bazilika u itomisliima vremenski e se smjestiti u V ili najkasnije u VI stoljee.85
Okolina Mostara je kao to se moe iz prethodnog teksta vidjeti veoma bogato
podruje ostacima bazilika, a jo jedan nalaz koji je otkriven u njegovoj iroj okolini
je onaj u Cimu. Od davnina se smatralo da na tom prostoru postoji stara crkva, pa je
tako 1966. godine pokrenuto istraivanje sa svrhom da se ispita taj lokalitet.86 Otkriveno je jedno bogato nalazite na kojem se nala pored bazilike i kasnoantika zgrada za stanovanje. Bazilika se sastoji od est dijelova: narteksa, naosa, prezbiterijuma,
baptisterijuma, akonikona, protezisa; kao i dvije vanjske prostorije. Mjere bazilike
su 24,80 x 15 metara. Objekat ima sve karakteristike koje krase bazilike kasnoantikog vremena iz Bosne i Hercegovine. Takoe, uz baziliku je pronaena grobnica na
svod, kao i sepulkrum. Na lokalitetu je naeno dosta manjih nalaza, poput kamenih
ulomaka, nakita, keramike, eljeznih predmeta, kao i novca. Od pet novia koji su
sauvani, etiri pripadaju IV stoljeu, dok jedan ide u drugu polovinu III stoljea,
to dosta govori o vremenu nastanka ovog objekta. Da je prva bazilikalna graevina
nastala u IV stoljeu ili eventualno u poetku V stoljea govori sam otkriveni novac,
pa i sama kamena plastika iji bi se ornament mogao smjestiti u V stoljee.87
Godine 1893. iro Truhelka je objavio u svom lanku otkrie starokranske
bazilike u Borasima kod Ljubukog.88 Samo nekoliko metara od nalaza crkve nalazio
S jeverni dio crkve se sastoji od: naosa sa prezbiterijem, baptisterija, narteksa, akonikona i protezisa. Juni dio crkve ine: naos i narteks.
84
Tomislav Aneli, Kasnoantika dvojna bazilika (basilica geminata) u itomisliima kod Mostara, GZM, NS, sv. XXXII, Sarajevo, 1978, 298.
85
Tomislav Aneli je baziliku u itomisliima smjestio u V ili VI stoljee vodei se planom gradnje i
ornamentikom kamenih ulomaka, a takoer je obratio panju i na stilske elemente na kamenu, koji su
bili tipina kasnoantika sakralna ornamentika. Vidi: Aneli, Kasnoantika dvojna bazilika, 313.
86
Iskopavanja je na tom mjestu poduzeo Muzej Hercegovine na elu sa Tomislavom Aneliem.
87
Tomislav Aneli, Kasnoantika bazilika u Cimu kod Mostara, GZM, NS, sv. XXIX, Sarajevo,
1976, 220.
88
Truhelka, Rimske iskopine, 676.
83

292

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

se jedan nadgrobni spomenik posveen rimskom veteranu Marku Antoniju Maksimu.89 Ovi ostaci su zapravo jedna minijaturna crkvica (oratorijum), kojoj su mjere
bile svega 6,50 x 5,70. Materijal koji je naen unutar ove crkve su kamena klupa i
ostaci oltara. Unutar ruevina ove crkve otkriven je jo jedan veoma bitan nalaz. To
je nesumnjivo ambon u najprimitivnijoj svojoj formi, sa koga se sabranim vjernicima italo i tumailo evanelje.90 Crkva je po nainu i stilu gradnje primitivna, ali
e i ovaj nalaz biti smjeten u V ili poetak VI stoljea, jer ne mora znaiti da iako
je graevina primitivnijeg oblika sama po sebi morala biti i starijeg vremena. Takvo
to e se jednostavno pripisati zaostalosti kompletnog unutranjeg dijela provincije
Dalmacije, do ega je doveo manjak zainteresovanosti rimske vlasti, kao i sama konzervativnost tadanjeg stanovnitva.
Mogorjelo kod apljine je veoma bogat lokalitet na kojem su se osim kasnoantike bazilike nali i mnogobrojni drugi nalazi.91 Objekat u Mogorjelu kod apljine
je specifian, jer je to zapravo dvojna bazilika koja se sastojala od sjeverne i june
zgrade. Sjeverna bazilika (18,15 x 14,05) je bila neto vea od june (18,00 x 10,40).
Ona vea se sastoji od sedam prostorija kao i od grobne komore, dok se manja sastoji
od dvije prostorije. Juna bazilika je po svojoj prirodi puno jednostavnija od sjeverne
te odraava klasinu gradnju koja je specifina za ovo podneblje. Iskopani su mnogobrojni dijelovi arhitekture koji su solidno ouvani, pa tako daju bolji uvid u samu
prirodu i karakter bazilike.92 Bitno je navesti da je mnogo tete buduem istraivanju
bazilika nanio Karl Patsch, koji je elio da istrai jedan vojni logor, dok je veliki dio
bazilika unitio. Pored crkve se je nalazilo i starokransko groblje. Gradnja bazilika
se moe smjestiti u kraj V ili poetak VI stoljea.93
Vranjevo Selo kod Neuma je lokalitet gdje su pronaeni brojni arheoloki nalazi.
Na tom mjestu je izmeu ostalog iskopana i jedna kasnoantika bazilika. Ruevine
na ovom polju opisuje u svom radu i iro Truhelka, mada veoma turo.94 Iako je
otkriven solidan broj nalaza, ovom lokalitetu nije posveen nijedan nauni rad koji
bi mogao da same sve ono to je na ovom mjestu pronaeno. Na lokalitetu je isko ladislav Skari, Iz rimske prolosti, GZM, god. XXXV, Sarajevo, 1923, 83; Veljko Pakvalin,
V
Rimski nadgrobni spomenik iz Borasa, GZM, NS, sv. XV/XVI, Sarajevo, 1961, 325.
90
iro Truhelka, Starokranska arheologija, Narodna prosvjeta, Zagreb, 1931, 103.
91
Na mjestu gdje su se nalazile bazilike, bila je sagraena velika rimska vila. Vie: Basler, Arhitektura
kasnoantikog doba, 38. Na istom lokalitetu je otkrivena i menora (sedmokraki svijenjak), koji
predstavlja jedan od dokaza da su na ovim prostorima ivjeli pripadnici jevrejske populacije. Ovaj
predmet je takoer imao i kultno znaenje. Vie: Imamovi, Antiki kultni i votivni, 287.
92
Iskopani su dijelovi nadvratnika, stuba, zatim prag u vratima naosa sjeverne bazilike, imposti vie
tipova itd. Vie: uro Basler, Bazilike na Mogorjelu, NS, god. V, Sarajevo, 1958, 52.
93
Basler baziliku datira u drugu polovinu V stoljea, a kao dokaz toga on navodi da se oigledno
primjeuje prema gradnji crkve tadanje stanje u Zapadnom Rimskom Carstvu, tj. vrijeme
potpunog dravnog i drutvenog rasula. Vie: Basler, Bazilike, 57.
94
Truhelka, Prilozi rimskoj arheologiji, 362.
89

293

edin veletovac

pan veliki broj graevinskog materijala iz rimskog perioda, kao i keramike. Takoer
je pronaeno nekoliko urni, kao i nadgrobni spomenik. Uz baziliku je otkriven i
stup s kriem oltarne pregrade, kao i impost s kriem u vidu rozete. Dimenzije ove
graevine nisu poznate. Crkva e se okvirno smjestiti kao i veina koje su pronaene
na ovom irem regionu, u kraj V ili poetak VI stoljea.
iro Truhelka je u svom radu iz 1893. godine objavio da je posjetio mjesto upnice (Klobuk) kod Ljubukog.95 Ipak, to je bio prekratak opis prema onome ta
se tamo u stvari krilo. On spominje da se tamo nalaze dvije antike ruevine, ali
nije uspio da prepozna njihovu namjenu. Na ovom prostoru je u rimsko doba bilo
smjeteno jedno vee naselje. Godine 1952. istraivaka ekipa Zemaljskog muzeja je
izvrila iskopavanje ovog lokaliteta.96 Objekat se sastoji od sedam prostorija, ali on
je ipak za ove prostore srednje veliine. Unutar ruevina je naeno dosta fragmenata
ornamentiranih arhitekturnih komada.97 Takoer je pronaeno dosta sitnih nalaza
keramike, stakla, kao i eljeznih sitnica. Bazilika je najvjerovatnije sagraena u drugoj polovini V stoljea.
Od ostalih lokaliteta treba spomenuti Biograci kod irokog Brijega (V ili VI st.),
Donje Blatnice kod itluka (V st.), Sutina (V ili VI st.), Potoci (V ili VI st.)98 i
Humiliani kod Mostara (V ili VI st.), Petrovii (V ili VI st.) i Vinjani kod Posuja
(V ili VI st.), Vitine kod Ljubukog (V ili VI st.) i Nerezi kod apljine (kraj V ili
poetak VI st.)99.
Analiza i zakljuak
Svaki lokalitet i svaki nalaz bazilika koji je obraen u dosadanjem radu nosi
sa sobom odreene karakteristike koje daju jednu odreenu teinu te pomau da
se bolje shvati ovo doba koje je slabije istraeno u odnosu na prethodna razdoblja.
Zato e se ovdje izvriti analiza iz razliitih uglova, koja e donijeti nove rezultate, a
tiu se prouavanja ranokranske vjere i njenog prodiranja na ove prostore.
Dakle, u unutranjem dijelu provincije Dalmacije, tanije u Bosni i Hercegovini
pronaeno je ukupno sedamdeset i tri kasnoantike bazilike, to predstavlja sasvim
solidan broj kada se uzme u obzir koliko je ovo podruje sa svojim stanovnicima
bilo konzervativno i koliko je tee do njih dopirao uticaj ne samo kranstva, ve i
svih ostalih kroz prethodna stoljea, za razliku od primorskih podruja koja su bila
irom otvorena za razne novotarije koje su dolazile iz Rima i ostalih najveih centara
Truhelka, Rimske iskopine, 677.
Dimitrije Sergejevski, Starohrianska bazilika u Klobuku, GZM, NS, sv. IX, Sarajevo, 1954, 189.
97
Isto, 194.
98
Nada Mileti, Izvetaj o zatitnom iskopavanju u Potocima kod Mostara, GZM, NS, sv. XVII,
Sarajevo, 1962, 155.
99
Dimitrije Sergejevski, Bazilike u Nerezima i Docu, GZM, NS, sv. XIV, Sarajevo, 1959, 167 168.
95
96

294

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

Rimskog Carstva. Od ova sedamdeset i tri nalaza za ukupno pedeset est se sa najveom sigurnou moe rei da pripadaju graevinskim ostacima starokranskih
crkava, jer su tu naeni konkretni dokazi poput samih temelja crkve, ostataka crkvenog kamenog namjetaja te raznih drugih, manjih i veih nalaza koji potvruju ove
injenice. Za razliku od ovih oiglednih dokaza i materijalnih ostataka, za ostalih
sedamnaest nalaza ne postoji definitivno i sigurno miljenje oko kojeg bi se sloili
svi nauni radnici, jer prevashodno nedostaje dodatnog istraivakog rada na tim
lokalitetima da bi se te pretpostavke predoile u istinitu tvrdnju. Prije svega, treba
se navesti da na velikoj veini lokaliteta zaista postoje nalazi i ostaci koji upuuju na
postojanje ovih sakralnih objekata i najvjerovatnije da se tu oni zapravo i stvarno
nalaze. Meutim, pretpostavka i nauna istina nisu jedno te isto, pa zato te pretpostavke treba potvrditi naunim injenicama i dokazima. Sve dok se to ne bude desilo
te tvrdnje e zapravo samo i biti tvrdnje, a ne nauna istina.
Kada se pogleda nain gradnje kasnoantikih bazilika, dolazi se do zakljuka da
su one skoro sve sagraene po jednom istom principu te da pripadaju tzv. bosanskim bazilikama po nainu gradnje. Od ukupno pedeset est sigurnih nalaza, itavih pedeset i tri su jednobrodne bazilike, dok ostale tri pripadaju tipu trobrodnih
bazilika (Otinovci kod Kupresa, Kumjenovii i Ustikolina kod Foe). Dakle, kao to
se moe vidjeti, u Bosni i Hercegovini nedostaju bazilike dvobrodnog tipa, a razlog
zbog ega je takva situacija ne moe se dati. Takoer, jako je interesantna injenica
da je na podruju Bosne i Hercegovine, otkriveno pet nalaza dvojnih bazilika (basilica gemina). Isto tako zanimljivo je da su bosanske bazilike u prilinom broju sluajeva imaju veu irinu nego duinu ili da su graene tako da su im stranice
uglavnom jednake, tj. u obliku kvadrata. Jedna od karakteristika ovih bazilika je ta
da se krstionice u najveem broju pojavljuju u sjevernom dijelu objekta, a orijentacija istok zapad je gotovo redovna pojava kod veine crkvi ove zemlje. Najdosljedniji
dodatak kasnoantikim bazilikama su grobnice na svod. Veliki broj starokranskih
sakralnih objekata u sebi krije jednu ili vie ovakvih vrsta grobnica i kao da je postalo uobiajeno u sluaju otkria ove graevine, da e se uz nju veoma esto nai i
grobovi na svod i obrnuto. Ako se pogleda vremensko razdoblje nastanka bazilika,
onda se tu moe dati samo jedan odgovor, a to je da preko 90 % ovih zgrada potie iz
V ili VI stoljea, dok se za samo neznatan njihov broj moe konstatirati da datiraju
iz IV stoljea. Razlog tome je ve ranije navedena konzervativnost stanovnitva sa
ovih prostora koji su se najdue odupirali vanjskim uticajima i novotarijama te geografska odsjeenost od primorja i njegovih centara gdje su prvobitni uticaji najprije
dolazili, a odatle se zatim irili prema unutranjosti provincije. Iako prve sakralne
graevine kranske vjeroispovijesti potiu iz IV stoljea, njihov broj je zanemariv
te se ovo razdoblje ne moe uzeti kao period gdje ova religija vri neki znaajniji uticaj. Vjerovatnije je da su ove crkve predstavljale neku vrstu bastiona za njen budui

295

edin veletovac

pohod u irenju vjere. Svoj takorei crkveni bum i potpuni uspjeh i pobjedu nad
paganizmom kranstvo je doivjelo u V i VI stoljeu, kada iz korijena istiskuje staru
vjeru i njihove bogove.
O nekim komparacijama izmeu crkvi iz IV stoljea sa onim iz V i VI stoljea
ne moe se govoriti, jer je broj crkvi iz prvog stoljea kranstva kao zvanine vjere u Rimskom Carstvu neuporedivo manji sa onim iz narednih stoljea. Meutim,
ono to se moe prikazati je smjer prodiranja, kretanja i irenja kranstva. Kako
se moe vidjeti, najvei broj nalaza potie iz regija zapadne Hercegovine, zatim zapadne i srednje Bosne. To je sasvim razumljivo, kada se zna da su upravo zapadna
Bosna i zapadna Hercegovina najblie primorskim dijelovima. Takoer je optepoznata injenica da su ba ove dvije oblasti redovno od prvih godina rimske uprave
bile ono tranzitno podruje kroz koje je prolazila sva roba, a zatim trgovci i vojska
koja se kretala prema unutranjosti. Najvjerovatnija slika irenja kranstva je ta da
je ono poelo prodirati sa primorja kroz ove dvije navedene regije, nakon ega se
kretala prema unutranjosti tj. prema srednjoj Bosni, a iz tog regiona se irila prema
svim stranama Bosne i Hercegovine. Ono to upada u oi je to da je region istone
Bosne veoma siromaan nalazima kasnoantikih bazilika, ukoliko se zna kakav je
znaaj ovo podruje imalo sa svojim centrom u Domaviji. Meutim, isto tako od
IV stoljea pa nadalje nestaje onog interesovanja koje je vladalo za tu oblast, jer se
rudari iz tog mjesta preseljavaju na druga, bogatija rudonosna podruja u Carstvu.
Jo jedan veoma bitan razlog, ako ne i vaniji je taj da esti pljakaki pohodi barbarskih plemena ometaju rad rudnika te im nerijetko nanose i veliku tetu, mada ih ne
unitavaju u potpunosti. Isto tako, moe se zapaziti da je teritorij sjeverne Bosne u
potpunosti odsutan nalazima starokranskih bazilika. Jedan od moguih razloga je
taj to je ovo podruje kroz itav period rimske uprave bilo bez nekih veih centara,
a to je ujedno znailo da rimski interesi tu nisu imali nikakve primamljive koristi,
pa tako i nisu gradili neka vea naselja i gradove. Bez centra koji je bio politiko i
upravno sredite jednog odreenog teritorija, nije bilo ozbiljnih temelja koji bi podrali prodor nove religije meu lokalnim stanovnitvom, pa se tako nisu ni gradile
kasnoantike bazilike. Stupanje kranstva na prostor unutranjeg podruja provincije Dalmacije, tj. teritorija dananje Bosne i Hercegovine, nije bio tako jednostavan
politiki i vjerski in kako bi se moglo pomisliti. Zapravo to je bio jedan dugotrajan
proces, koji je tek stoljee poslije proglaenja kranstva kao jedne od zvanino priznatih religija, doivio ekspanziju i zatim ubrzano poeo mijenjati konfesionalnu
sliku meu tadanjim stanovnitvom.
Prouavanje kasnoantikih bazilika na podruju dananje Bosne i Hercegovine
je izuzetno kompleksno pitanje. Prvi i danas moda najbitniji razlog tome je taj,
to je to oigledno postalo politiko pitanje zbog ega monopol nad istraivanjima
ostataka ovih objekata ima katolika crkva. Takva situacija onemoguuje dobivanje

296

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

novijih i kvalitetnijih informacija iz ovog jo uvijek veoma mranog perioda historije Bosne i Hercegovine, ne samo vezanih za istraivanje poetaka i prvih prodora
kranske vjere, ve historije tog vremena openito.
Karte

Karta I: Nalazi kasnoantikih bazilika na prostoru Bosne i Hercegovine


Kartu izradio E.Veletovac

297

edin veletovac

Karta II: Mogui nalazi kasnoantikih bazilika na prostoru Bosne i Hercegovine


Kartu izradio E.Veletovac

298

kasnoantike bazilike u bosni i hercegovini

Edin Veletovac
Late Antique Basilicas in Bosnia and Herzegovina
Summary
From the late 19 century onwards, seventy Late Antiquity basilicas were discovered on the territory of Bosnia and Herzegovina. Fifty-four of those seventy
constructions can most certainly be identified as sacral, while the remaining sixteen findings need to undergo a more thorough, systematically-oriented research in
order to confirm their affiliation with that specific type of architecture. Five more
findings of double basilicas or basilica gemina were also registered on the Bosnian
and Herzegovinian soil. In terms of the construction style in question, basilicas found in this particular area belong to the so-called type of the Bosnian basilicas. Regarding the time period, more than 90 % of the Early Christian churches were built
in the course of the 5th and the 6th century, while only a few can be dated back to
the 4th century. The reason behind this practice lies in the fact that the population
inhabiting the territory was fairly conservative and committed to their prior religion, reluctant in accepting new ideas, as well as the Christian dogma. The research
of the Late Antiquity basilicas in Bosnia and Herzegovina is a rather complex issue.
The primary and most important cause of this sensitivity is todays obvious political
connotation. As a result, this prevents further acquisition of new information about
this still considered dark period of Bosnian and Herzegovinian history, not
only concerning the beginning and infiltration of Christianity on the territory in
question, but also the history of that period in general.
th

299

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)


929.52 PIL

esad kurtovi

Vlasi Pilatovci

Apstrakt: Vlasi Pilatovci pripadaju vlakim zajednicama koje su popraene manjim brojem pokazatelja i iji historijat ostaje u sjeni veih i znaajnijih vlakih skupina. Prikupljene
informacije na ovom mjestu predstavljaju pokuaj njihovog isticanja i bjekstva od zaborava.
Povezani su za naselje Pilatovci kod Bilee. Spominju se od 1403. godine. Bili su vazali bosanskog kralja, a kasnije vlastele iz roda Kosae. Bave se karavanskom trgovinom, uzgojem i
radom sa stokom po ugovoru, kreditnom trgovinom i drumskim razbojnitvom.
Kljune rijei: Vlasi, Vlasi Pilatovii, Bilea, Dubrovnik, Kosae
Abstract: The Pilatovci Vlachs belong to the Vlach communities which are followed
by a small number of indicators and whose history remains in the shadow of greater and
more important Vlach groups. The collected information represents an attempt of their
emphasis and escape from oblivion. They are connected to the settlements Pilatovci near
Bilea. They deal with caravan trade, breeding and work with cattle on contracts, crediting
trade and highway robbery.
Key words: Vlachs, Pilatovii Vlachs, Bilea, Dubrovnik, Kosae

Informacije o vlasima Pilatovcima su dosta rijetke i nepovezane. To je bilo razlogom da u dosadanjoj literaturi budu usput spominjani ili da ostaju potpuno nepoznati.1 Mada prikupljeni podaci ne omoguavaju odgovore na uobiajena pitanja
koja se daju za druge vee i znaajnije katune i vlake skupine, smatramo da je pravljenje neke vrste presjeka znanja o njima dobra polazna osnova za daljnja istraivanja. Dakle, na ovom mjestu slijedi prvo zasebno razmatranje o vlasima Pilatovcima.
Pilat
U izvorima se ovi vlasi navode kao Pilatovii i Pilatovci. Oito je da je i u njihovom sluaju lino ime starjeine (Pilat) koji je zasnovao katun predstavljalo osnovu
za njihovo kasnije imenovanje, kao prezime Pilatovi i kao naziv njihove skupine
1

Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo 1957, 90.
301

esad kurtovi

Pilatovii i Pilatovci.2 U ovom radu mi emo ih imenovati kao Pilatovce. Taj predak
sa imenom Pilat vjerovatno je ivio u drugoj polovini XIV stoljea. Njemu bi se
pripisalo izdvajanje zajednice u zaseban katun. Konkretne informacije o njemu ipak
izostaju. Inae ime Pilat je egzistiralo meu Vlasima i nije im bilo strano. Tako se
poetkom 1412. godine spominje Pilat meu Vlasima Rianima.3 Decembra 1428.
godine spominje se jedan Vlah iz Kozice Pilat Radovani. On je prodao jednog crnog konja Radovanu Vratiiu za dvadeset perpera.4 Ne znamo kojem katunu ili
vlakoj skupini je pripadao.5
Pilatovii
Prve ouvane arhivske informacije o Vlasima Pilatovcima su iz septembra 1403.
godine. U vrijeme bosansko-dubrovakog rata bio je prekinut promet meu ovim dravama pa i uee Vlaha u karavanskoj trgovini. Sa stabiliziranjem prilika Vlasima
je dolazak omoguavan posebnim odobrenjima od strane dubrovake vlade. Tako je
poetkom septembra 1403. godine data dozvola Ugarcima i Pilatovcima, Vlasima bosanskog kralja, da mogu slobodno doi u Dubrovnik i kupiti sol kako je ve to bilo
odobreno i drugim Vlasima.6 Ova informacija nam pokazuje da su Vlasi Pilatovci bili
vazali bosanskog kralja, kao skoro svi Vlasi u okviru Bosanskog kraljevstva krajem
XIV i poetkom XV stoljea, da su bili poznati - prepoznatljivi i bavili se uobiajenim
poslovima karavanskog prijevoza karakteristinim za Vlahe na ovim podnebljima.
 , , u:

, (: . ), ,
2, - 1, , 1963, 123, 127.
3
Ser Pasqualis de Resti coram domino Marino de Bona Rectore conqueritur supra Dobrouoy Suba et
super duos suos nepotes et supra homines de Versigna, super vlachos Rigyani. Eo quia die IIII presenti
menses per vim acceperunt sibi trecentos oues in Paprat in Canali (08.01. 1412.), Dravni arhiv u
Dubrovniku, Lamenta de foris, sv. II, f. 135v. Ispod: Predictus ser Pasqualis etiam infrascriptus fuisse
cum suprascriptis [ne vidi se] Radiceuich, Tassoua eius frater de Versigne homines Sumine,
Obrad [ne vidi se] vlachus Rigyani et duos eorum nepotes nomine Dobercho et [ne vidi se]
et duos nepotes Dragossii Rigyani nomine Pilat et Dobrasin. Et dixit soluisse pro sobina yperperos
XV, Isto.
4
Pilatus Radouanich vlacchus de Cosiza nomine vendicione dedit, vendidit et tradidit unum equum
nigrum Radoano Vratisich, presenti et ementi, pro precio yperperorum viginti, quod precium
dictus Pilatus confessus et manifestus fuit habuisse et recepisse a dicto Radoano, renuntiando, et
promittens dictus Pilattus Radouanich pro se et suos homines dictum equum ut supra venditum
dicto emptori deffendere et autorizare, guarentare et disbrigare ab omni persona (11.12. 1428.),
DAD, Diversa Cancellariae, sv. XLV, f. 144v.
5
Na dubrovakom podruju u jednom ugovoru registriran je izvjesni Pilat Stjepojevi: Pilatho
Stiepoeuich ... Pilatus ... Pilato (21.02. 1408.g.), DAD, Div. Canc., sv. XXXVII, f. 12.
6
Prima pars est de faciendo gratiam turmis Ugarzich et Pillatouich vlachis regis Bossinenses quod
possint venire securi a gentibus nostris cum eorum rebus penes ciuitatem Ragusii et ipsos vendere
et emere de sale nostri comerchi prout data fuit fides aliis (03.09. 1403.), DAD, Reformationes, sv.
XXXII, f. 167.
2

302

vlasi pilatovci

Juna 1405. godine spominju se Vlasi sa prezimenom Pilatovi i Vlasi iz katuna


Pilatovi. Naime, tada su Vukac Pilatovi, Mili Brajkovi i Vladoje Pilatovi, oznaeni da su iz katuna Pilatovi (vlachi de cathono Pillatouich) sainili ugovor o prijevozu 12 tovara soli Andruka Lavriia do trga Ustikolina. U sluaju da ne ispune
ugovor bili su spremni prihvatiti kaznu od deset perpera po tovaru.7 Cijena ovog prijevoza nije navedena. U sluaju prijevoza soli ona je bila polovina prevoene soli, a
ovdje e ponajprije biti da su za prijevoz ovih dvanaest tovara na ime cijene prijevoza
Vlasi dobili drugih dvanaest tovara soli. Na osnovu ovog pokazatelja, osim potvrde
da se poetkom XV stoljea Vlasi Pilatovci nalaze u uobiajenom poslu karavanskog
prijevoza robe izmeu Dubrovnika i zalea, poput brojnih drugih vlakih katuna i
skupina, panju moramo posvetiti i drugim stvarima koje proizilaze iz istog. To se
odnosi na spominjane, moda brae, Vukca i Vladoja Pilatovia te moda nasljednika oca i katunara Pilata, koji je njima dao prezime a katunu ime. Svakako ovaj prvi
spomen katuna sa izvedenim prezimenom Pilatovi ukazuje na njegovu starost u jo
jednoj generaciji unazad, tj. u drugu polovinu XIV stoljea.
Nakon dva fragmentarna spomena iz poetka XV stoljea Vlahe Pilatovce tako
naznaene ne nalazimo nekoliko decenija. Vlasi Pilatovci dalje se spominju tek u
toku Konavoskog rata, juna 1430. godine, meu optuenima od strane Dubrovana
za napad na njihove vojne postrojbe koje su logorovale na Brgatu.8 Ni tada se oni ne
navode zasebnim imenima. Optuba je upuena prema vojvodi Sandalju Hraniu
Kosai, pa se pitanje seniora Vlaha Pilatovaca, moda i od ranije, ali od 1430. godine
nadalje zasigurno, moe povezivati sa Kosaama.
Pored ranije navoenih, prezime Pilatovi batine i drugi Vlasi. U pismu vojvodi
Sandalju Hraniu poetkom augusta 1430. godine Dubrovani daju dozvolu Nikoli
Pilatoviu i njegovim ljudima (Nicola Pilatouich e suoi) da mogu doi u Dubrovnik.9
Ova dozvola je u vezi ranijeg napada koji je na sve Vlahe navukao teke dubrovake
 Volchez Pillatouich, Millich Braichouich, Vladoye Pillatouich} vlachi de cathono Pillatouich
faciunt manifestum habuisse et recepisse ab Andruscho Lauriich duodecim salmas salis quas
promictunt et se obligant insolidum et ad melius tenentem per aptay renuntiando portare cum
equis eorum ad mercatum Ustichuline usque ad nouem dies proxime futuris. Et in casu quod non
essent in dicto mercato cum dicto sale teneatur soluere pro qualibet salma yperperos decem dicto
Andruscho nomina pene. Renuntiando (22.06. 1405.), DAD, Div. Canc., sv. XXXV, f. 195.
8
tutti quelli de Versigna fornno con quelli de Tribigna contra li nostri. Et a man salua esse de Versigna
preseno piu di nostri i quali di puo ucidirno et una gran parte dele arme di nostri arobanno et tolsino
et ogi in de anno. Et per lo simile fornno di certo con essi de Tribigna duo turme de vlachi Pilatouzi i
quali tolsino et arobanno lo nacharado del capitano nostro et molte arme di nostri. E duo altre turme
de vlachi Crisoeuichi i quali per lo simile tolsino et arobanno piu e piu arme ali nostri. E questo oltra
li altri vlachi di quali per altre vi scriuessimo ... deli homeni del conte Gregore come per le prime vi
scriuessimo e questo vi dicemo di certo (10.06. 1430.), DAD, Lettere di Levante, sv. X, f. 153v.
9
demo piena fede a Nicola Pilatouich e suoi che possano vegnir a Ragusi (01.08. 1430.), DAD,
Lett. di Lev., sv. X, f. 187v.
7

303

esad kurtovi

optube. Vlasi su se preko svoga seniora Sandalja Hrania uspijevali vratiti svojim
uobiajenim poslovima karavanskog prijevoza. Navedena je jo jedna vrlo znaajna
potvrda o Kosaama kao seniorima vlaha Pilatovaca. Spominjani Nikola Pilatovi je
oito vaan predstavnik meu Pilatoviima, moda ak i katunar s obzirom da se uz
njega spominju i njegovi ljudi. Nismo uspjeli pronai pokazatelje koji bi u odreenim
poslovima potvrdili prisutnost Nikole Pilatovia u Dubrovniku 1430. godine. Dobijena dozvola davala mu je dobru garanciju koju je on najvjerovatnije i iskoristio.
Septembra 1432. godine Nikola Pilatovi je zasigurno u Dubrovniku. Malo vijee
donijelo je odluku da mu dravni salinari kao dar daju dva modija soli zato jer kupuje
120 tovara soli.10 Takva vrsta darivanja predstavlja svojevrstan podsticaj, a visina dara
se odreuje prema visini kupljene soli. Veinom se za kupljenih 50 modija na dar dobija jedan modij soli. Kupovina soli od strane Vlaha koju odobrava Malo vijee se obino
zasnivala na kreditu kojeg je pratio zalog u srebru ili jemstvo nekog uglednog Dubrovanina. Ono to nas posebno na ovom mjestu interesuje je injenica da se u ovakvim
odlukama i u ovakvom kontekstu redovno nalaze istaknuti predstavnici katuna, esto
i sami katunari. Moemo pretpostaviti da je Nikola Pilatovi istaknuti predstavnik katuna i da je u direktnom srodstvu sa ranije navedenim Vukcem i Vladojem Pilatoviem
iz 1405. godine. Na slian nain, septembra 1434. godine spominju se Stanko Vuki
i Bogdan Bogdanovi, vlasi Pilatovci koji su kupili 150 modija soli i stoga dobili tri
modija soli na poklon.11 I za njih bi vrijedilo ista konstatacija da vjerovatno pripadaju
istaknutijim predstavnicima u katunu vlaha Pilatovaca.
Drugi osoba koju smo nagovijestili sa prezimenom Pilatovi, a etvrta u nizu,
jeste Vlatko Pilatovi. Obrisom dostupnih izvora on je najupeatljivije predstavljen.
Septembra 1435. godine Ostoja Vuki i Medo Bogeti, oznaeni kao Vlasi iz katuna Vlatka Pilatovca (de catuna Vlatchi Pilatoua) i Juraj Bratkovi i ain Mirosali
iz katuna Jurina Mirosalia Bukvia obavezali su se Miloradu Radainoviu da e do
 Captum fuit quia salinarii nostri dare debeant dono modia tria salis Pascasio Mirilouich qui emit
salmas salis CL. Item dono dare debeant modia duo salis Nicole Pilatouich qui emit salmas salis
CXX (03.09. 1432.), DAD, Consilium Minus, sv. V, f. 219.
11
De mandato domini Rectoris ser Petri de Bona vigore partis capte die 26 mai proxime preteriti,
Milobrat Voizinouich et Bratugl Braicouich vlachis Bormasi qui leuauerunt modia 190 salis dono
modia tres salis (06.09. 1434.), DAD, Cons. Min., sv. VI, f. 167. Ispod: Die suprascripto Radogne
Vochaceuich et Vocha Milosseuich vlachis Prira qui leuauerunt modia 300 salis dono modia 6
salis. Die 9 septembris Braian Banzich catunario qui cum sociis leuauit modia 150 salis modia
tres salis dono. Die X septembris Stancho Vochzich, Bogdano Bogdanouich vlachis Pilatouzi
qui leuauerunt modios CL salis modia 3 salis. Die 15 septembris Vladislauo Rachoeuich et Nixe
Vitomirich vlachi Borma qui leuauerunt modia 200 salis dono modia 4 salis. Die 16 septembris
Radman vlacho Dropgnach qui leuauit modia 100 salis dono modia salis duo. Die 21 septembris
Voichna Pocraicich, Giurach Gorzich vlachis Predoeuich qui leuauerunt modia ducentos salis
dono modia quatuor salis. Die 27 septembris Stancho vlacho de Bochuich de Malessa qui leuauit
modia CL salis in dono modia tres. Die ultimo septembris Vitomir Prirada vlacho qui leuauit
modia CXXX salis dono modia duos salis, Isto.
10

304

vlasi pilatovci

praznika svete Lucije u oktobru doi u Dubrovnik i da e dovesti jednog vola koji je
bio Miloradovo vlasnitvo. Ukoliko to ne uine do predvienog termina trebali su
da plate 12 perpera. Septembra naredne, 1436. godine, zavedeno je da je zbog duga
Ostoja Vuki bio zatvoren u Dubrovniku.12 U navedenom prepoznajemo da se radilo o ugovoru o radu sa volom koji do predvienog termina nije bio vraen. Najvanija informacija je prvo zasigurno imenovanje katunara meu Vlasima Pilatovcima.
ini se da su Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) i Vlatko Pilatovi
(1435) braa i da su imali katunarsku poziciju koju su naslijedili od svoga oca. Istaknuto se to ini za Nikolu, a izvjesnim za Vlatka Pilatovia. Navedeni Ostoja Vuki
(1435-1436) mogao bi biti u rodbinskim vezama sa ranije spominjanim Stankom
Vukiem (1434). Dalje informacije o Pilatoviima kao najistaknutijim meu Vlasima Pilatovcima izostaju. Teko je raspoznavati sljedeu generaciju s obzirom da se
prezimena Pilatovi na njih vie ne odnose nego su patronimikom promijenjena.
Pilatovci
Meu vlasima Pilatovcima koji se hronoloki dalje mogu upratiti je Radivoj Kukikop (Kukjekop). Zajedno sa Radovcem Konjevodiem, ovjekom Radia Vukovia iz naselja Grebci, te Vukcem Raiem i Balom Radoviem iz Bobana (moda
Vlasi Bobani) on je optuen augusta 1436. godine od strane Milia Boikovia iz
Oraca zbog pljake dva ovna.13 Desetak godina kasnije, tj. maja 1445. godine, vlah
Pilatovac Radivoj Kukjekop i Vuka Nikoli iz Mirua optueni su da su u Kamenom brdu napali i opljakali Budea Petkovia oduzevi mu niz stvari i robe koju je

 Hostoia Vochzich et Medos Bogetich vlachi de catuna Vlatchi Pilatoua et Giurag Bratchouich et
Sain Mirosalich vlachi de catuna Giurini Mirosalich Buchuich} omnes ad melius tenentem super
se et omnia cuiuslibet eorum bona promiserunt et in hanc forma dare et consignare se obligauerunt
Milorad Radassinouich presenti et recipienti hinc ad festum sancte Luce de mense octobris proxime
venturis in Ragusio dare et consignare ipsi Milorad unum bouem qui fuit dicti Milorad et quem
bouem ipse Milorad dicet fuisse suum. De quo boue fides plenaria suo simplici verbo ad habeatur
dicto Milorad se ipse dicet dictum non esse eius bouem quem vero nisi dederit in dicto termino vel
ante terminum quia ipsi vlachi ad meliustenentem ut supra pro valore et precio ipsius bouis dare
et soluere teneantur yperperos duodecim grossos Ragusii predicto Milorad. Renuntiantes omnes.
Judex ser Nicola de Georgio et Nicola Stella testis (21.09. 1435.), DAD, Diversa Notariae, sv.
XX, f. 72v. Ispod: Die 18 septembris 1436 Milorad Radasinouich creditor suprascriptus coram
domino Rectore ser Nicola de Georgio dixit se tenere velle pro debito suprascripto supra Hostoiam
Vochzich unum ex predictis debitoris, qui Hostoia carceratus fuit pro ipso debito, Isto.
13
Milich Bosigchouich de Orasaz coram domino Rectore conqueritur supra Radoaz Cognouodich
hominem de Radiz Vuchouich de Grepze et Vuchaz Racich de Bobani vlacchum et Radiuoy
Chuchichop de vlachis Pilatouzi et Bale Radoucich de Bobani. Eo quia furati fuerunt de eius domo
de Orasaz duas pecudes ante Sanctum Illiam proxime futuris pro duos dies. Et dixit dedisse sozbine
iperperis duo infrascripto. Testes: Radoaz Cognouodich et eius uxore et filio (12.08. 1436.),
DAD, Lam. de for., sv. XI, f. 168v.
12

305

esad kurtovi

imao sa sobom.14 Mjesto pljake Kameno brdo smjeteno je u blizini Bilee, Cernice
i Kljua. Na istom mjestu opljakan je Radoje Radulinovi. Za pljaku robe i stvari
on je juna 1445. godine optuio vei broj Vlaha Pilatovaca meu kojima Mirosava
i Budisava Pilatovia te Dobru Obradovia, Dejana Nonkovia i Juraka Brajanovia.15 Barem bi smo mogli zakljuiti da je Kameno brdo blizu Vlasima Pilatovcima.
A ovi Pilatovii, Mirosav i Budisav Pilatovi, bi mogli biti u srodstvu sa ranije navoenim Pilatoviima.
Oktobra 1446. godine zbog napada, ranjavanja i pljake Brajko i Boiko Petrovi iz Konavala optuili su vei broj Vlaha pod upravom izvjesnog Paskaa, a koji
nisu ba najjasnije nazvani Pilatovcima (vlachi vocati Patoui sub gubernacione de
Paschas vlach). Spomenuti su Vladoje Kiii, Radi Nikoli, Vukain Dejanovi,
Klapac Miokovi i Brajan urovi.16 Prema pokazatelju iz oktobra 1459. godine
Vlasi Pilatovci su dali ime naselju Pilatovci kod Bilee. Tada je spomenut Radoje
Boikovi iz tog naselja.17
Marta 1465. godine Milica, supruga krznara Radohne Radosalia podigla je
tubu protiv Vlaha Pilatovaca brae Dragia i Vignja Bogdanovia, brae Radoja
i Radia Budisalia te Vukia Klikojevia oznaenih da su vazali kneza Vladislava
Bude Petchouich coram domino Rectore ser Nicola de Poza fecit lamentum supra Vuxam Nicolich de Mirus et Radiuoi Chuchiechop de Pillatouci, dicens quod acceperunt sibi per vim olleum
preci yperperis quatuor, ferum yperperis trium, unam zupam, unam camisiam, unam gonellam,
unum capellum, unum par caligarum, unum par sotularium, unum par bixachiarum, unum mantellum et unum par tangliarum et ipsum verberauerunt. Et hoc fuit in Chameno brdo (02.05.
1445.), DAD, Lam. de for., sv. XIX, f. 69.
15
Radoe Radulinouich coram domino Rectore ser Johanne de Volzo fecit lamentum, dicens quod
fuerunt sibi per vim accepte pelles, cera et vestes et tres pelles martoree et quatuor vulpine et alia ad
valorem yperperorum XXX in Cameno berde. Dixit quod fuerunt quinque, videlicet, Mirosauus
et Budisauus Pilatouichi et Dobrie Obradouich et Deian Nonchouich et Giurach Braianouich de
Pilatouci. [Testes:] Stanichna Radasinouich, Bosidar Sochouich (27.06. 1445.), DAD, Lam. de
for., sv. XIX, f. 117.
16
Braichus de Bosigcho Petrouich de Canali coram domino Rectore ser Jacobo Ju. de Sorgo fecit
lamentum supra Vladoe Chicicich et Radi Nicolich et Vochasinum Deianouich et Clapa Miochouich et Braianum Surouich, dicens quod ipsi sunt vlachi vocati Patoui [?, moda: Pilatouci],
sub gubernacione de Paschas vlach, et verberaurunt et vulnerauerunt dictum Braichum cum una
curtella de taio supra caput et vulnerauerunt ipsum supra manu et inciserunt sibi unum digitum
et acceperunt sibi unam sptam et unam curtellesiam per vim. Et hoc fuit eundo cum carauana in
Tribigne. [Testes:] Radoe Radolinouich, Dabisii Albanensis, Milorat fantus ser Orsati P. de Sorgo
(18.10. 1446.), DAD, Lam. de for., sv. XX, f. 230v.
17
Radoe Bosigchouich de villa Pilatouzi ad Bilechia omni jure, via, modo et forma quibus melius
poterit dedit, cessit et renuntiauit Gliubissaue suis sorori ibi presenti et uxori Ziuchi Milichouich ibi presentis et ad uxoris sue constitutis et pro se suisque Gliubissaue herdeibus et successores
acceptanti omnes actiones reales et personales ... in dote et in bonis ac sucessione Vuchossaue filie
olim dicti Radoe et olim uxoris Ziuchi Medosseuich de Breno ponens ipse Radoe dictam Gliubissauam injus et rerum suum et faciens eam ... in rem propriam ita quia ipsa Gliubissa possit etere et
exigere (24.10. 1459.), DAD, Div. Canc., sv. LXIX, f. 16.
14

306

vlasi pilatovci

Kosae, a zbog otimanja i prodaje Radosave i Radivoja, djece njene sestre Vladisave.18
Aprila 1467. godine Radivoj Pustipukovi iz upe dubrovake podigao je tubu
protiv Vlaha Pilatovca Juriena Brajanovia zbog pljake kobile od njegovog sina
Petra a koja je izvrena na podruju Brgata.19
Augusta 1470. godine Vlahe Pilatovce nalazimo i u kreditnoj trgovini. Zajedno sa Radivojem Vitojeviem iz Dubrovnika Vlasi Pilatovci Radosav Radovanovi,
Vukdrag Tomaevi i Dragia Ivanievi zaduuju se kod lanara Luke Stojsalia na
41 perper i tri groa. Obavezali su se da e u etiri rate, sa predvienim vremenom,
otplatiti svoje zaduenje.20
Oktobra 1473. godine prokuratori Ivana Pripinovia, Ratko Vukosali i Jurak Pripinovi, podigli su tubu zbog napada protiv neimenovanog katunara meu Vlasima
Pilatovcima te pripadnicima toga katuna Vukaina Vukia i Radivoja Vukosalia.21
Millia uxor Radochne Radossaglich sartoris coram domini judicibus de criminalis quorum caput
fuit ser Vladissaus de Goe in locum ser Nicola P. de Gondola grauiter conquesta fuit contra Vigagn et
Drachich fratres Bogdanouich et Radoe Budissaglich et Radicium fratrem dicti Radoe et Vochichium
Clicoeuich omnes de vlachis Pillatouci jurisdictionis comitis Vladissaui, dicens et exponens quod
cum ipsa secum habet in domo sua in Ragusio Radossauam et Radiuoium heredes et filium filiaquam
Vladissaue sue sororis et uxoris Radasini fratris condam Vlatchi dicti Zuzorina habitatoris in
Vermo super teritorio herceg et cum sit quod dictus Radassinus ipsi dicte Millice misisset petittum
dictos Radiuoium et Radossauam ut eos videret eo quod eos suos dictos filios non viderat Millia
misisset venerunt predicti Vigagn, Dragich, Radoe et Radicius et eos prenominatos Radiuoium et et
Radossauam tamquam robci et assassini derobarunt et eos voluerunt vendere suprascripto Vochichio
Clicoeuich (07.03. 1465.), DAD, Lam. de for., sv. XXXVI, f. 189.
19
Radiuoius Pustipucouich de Brenno coram dominis judicibus de criminali quorum caput fuit
ser Marinus Ju. de Gondola lamentum fecit contra Giurienum Brayanouich de vlachis Pilatouci,
dicens quod dictus Giurienus per vim derobauit Petro filio eius Radiuoi unam cabalam in Vergato
iam sunt quia duo anni et eam duxit secum et fecit de ea quiduid voluit (21.04. 1467.), DAD,
Lam. de for., sv. XXXVIII, f. 234.
20
Nos Radiuoi Vitoeuich de Ragusio et Radossauus Radouanouich et Vuchdrag Tomaseuich et
Dragissa Iuanisseuich omnes de Pilatouaz confitemur quod super nos et omnia nostra bona obligamus
nos dare et soluere Luchxe Stoysalich lanario perperos XLI et grossos III ad hoc terminus, videlicet,
iperperos X ad festum sancti Luce proxime futuros et iperperos X ad festum Natiuitatis domini et
iperperos X ad Carnisprium proxime futuros et iperperos XI et grossos 3 ad festum sancti Georgii
proxime futuros. Sub pena X pro cento. Et si falliremus unam pagam quod possimus cogi pro toto
dicto debito. Tenente se etc. Renuntiando etc. Hec autem etc. Judex et testis ut supra (31.08. 1470.),
DAD, Debita Notariae, sv. XXXIX, f. 50v. Ispod: Die XXVII octobris 1470 predictum Luchxa
Stoyssalich confessus fuit a dictis debitis habuisse et recepisse yperperos dexem pro prima paga
predicti debiti. Renuntiando. Die X decembris 1470 suprascriptus Luchxa confessus fuit habuisse et
recepisse yperperos duodecim et pro parte dicte obligationis, Isto.
21
Ratchus Vocossaglich et Giurag Pripcinouich tanquam procuratores Johannis Pripcinouich comparuerunt coram domini judicibus de criminalis quorum caput fuit ser Stephanus de Georgio nomine procuratorio quo sibi et eorum querelam siue lamentum detulerunt contra et aduersus [prazan prostor] cathonarium in vlachis Pilatouci sic dictis et contra Vocassinum Vochsich, Radiuoium
Vocossaglich de vlachis Pilatouci, dicentes ipsi predicti procuratoris nomine predictis quod eum sit
quod dictus Johannes his diebus proxime decursis iret versus Planich, supranominati vlachi eum
18

307

esad kurtovi

Vlasi Pilatovci
1405

Vukac Pilatovi, Mili Brajkovi, Vladoje Pilatovi

1430-1432

Nikola Pilatovi

1434

Stanko Vuki, Bogdan Bogdanovi

1435

Vlatko Pilatovi, Ostoja Vuki, Medo Bogeti

1436-1445

1467

Radivoj Kukikop (Kukjekop)


Mirosav i Budisav Pilatovi, Dobro Obradovi, Dejan Nonkovi,
Jurak Brajanovi
Paska, Vladoje Kiii, Radi Nikoli, Vukain Dejanovi,
Klapac Miokovi, Brajan urovi
Radoje Boikovi
braa Dragi i Viganj Bogdanovi, braa Radoje i Radi Budisali,
Vuki Klikojevi
Jurien Brajanovi

1470

Radosav Radovanovi, Vukdrag Tomaevi, Dragia Ivanievi

1473

Vukain Vuki, Radivoj Vukosali

1445
1446
1459
1465

Zakljuak
Vlasi Pilatovci nalaze se na margini spoznaje o Vlasima. Prikupljeno na ovom
mjestu predstavlja nekoliko skromnih pokazatelja njihovog spominjanja, a to je
ujedno sve to se o njima zasad moglo pronai. Njihova teritorijalizacija i smjetaj
povezani su za naselje Pilatovci na podruju Bilee, kako se to navodi u dokumentu
iz oktobra 1459. godine (de villa Pilatouzi ad Bilechia). Tome u prilog ide i njihovo
uee u dvije pljake na oblinjem lokalitetu Kamenom brdu (maja i juna 1445).
Porijeklo Vlaha Pilatovaca je mogue u pretpostavci demonstrirati poput izrastanja drugih katuna. Najvanijim predstavnicima ovih Vlaha pripadao bi mogui
rodonaelnik Pilat, koji je u drugoj polovini XIV stoljea oito izdvajanjem katuna obezbjedio katunu ime i porodici nasljednu katunarsku poziciju. Njegovi nasljednici mogli bi biti Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) i Vlatko
Pilatovi (1435). Neto dalja vremenska distanca nas sprjeava da pretpostavimo
da su Mirosav i Budisav Pilatovi (1445) u istom srodstvenom redu. Mogli bi biti
predstavnici tree generacije. Nikola Pilatovi je bio uglednija linost meu Vlasima
Pilatovcima, jer je imao odreenu odgovornost predvodnitva (Nicola Pilatouich
e suoi). Jedini izvorom zasvjedoeni katunar meu Pilatovcima je Vlatko Pilatovi
agressi fuerunt cum armis et eum persequiti fuerunt et totam eius comittiuam et nisi aufugissent
(09.10. 1473.), DAD, Lam. de for., sv. XLIII, f. 266v.
308

vlasi pilatovci

(de catuna Vlatchi Pilatoua). Kasnije se spominju Vlasi Pilatovci pod upravom izvjesnog Paskaa (1446) (vlachi vocati Patoui sub gubernacione de Paschas vlach).
Prvi spomen Vlaha Pilatovaca je iz 1403. godine a tada je navedeno da su bili vazali bosanskog kralja. Kasnije se navode kao vazali roda Kosae (1430, 1465). Poput
drugih vlakih katuna i skupina oni se bave karavanskom trgovinom (1405, 1430,
1432, 1434), uzgojem i radom sa stokom po ugovoru (1435), kreditnom trgovinom
(1470) i drumskim razbojnitvom (1436, 1445, 1465, 1467, 1473).

309

esad kurtovi

Esad Kurtovi
The Pilatovci Vlachs
Summary
The Pilatovci Vlachs are at the margins of our knowledge about Vlachs. The presented data constitutes only some modest indicators of their mentions and that is
at the same time everything that could have been found about them. Their territorialisation and settlement are connected to a place Pilatovci in the area of Bilea, as
is mentioned in a document from October 1459 (de villa Pilatouzi ad Bilechia). To
the knowledge about them also contributes their involvement in two robberies in
the vicinity of Kameno brdo (in May and June 1445). The origin of Pilatovci Vlachs
is possible to demonstrate in an assumption like the appearance of other katuns.
To the most important representative of these Vlachs belongs the possible head of
the kinsmen, Pilat who in the second half of the 14th century by separating of the
katun gave his name to the katun and the family the revisionary katun position. His
successors might be Vukac (1405), Vladoje (1405), Nikola (1430-1432) and Vlatko
Pilatovi (1435). A somewhat further time distance does not prevent us to suppose that Mirosav and Budisav Pilatovi are in the same relative line. They might be
the representatives of the third generation. Nikola Pilatovi was an esteemed figure
among the Pilatovci Vlachs since he had a certain responsibility of a leader (Nicola
Pilatouich e suoi). The only resident of the katun amongst the Pilatovci recorded
in a source is Vlatko Pilatovi (de catuna Vlatchi Pilatoua). Later The Pilatovci
Vlachs are mentioned under the rule of certain Paska (1446) (vlachi vocati Patoui
sub gubernacione de Paschas vlach). The first mention of Pilatovci Vlachs stems from
the year 1403 and it is said that they were vassals of the Bosnian King. Later they are
referred to as vassals of the Kosaas (430, 1465). Like other Vlach katuns and groups they were involved with caravan trade (1405, 1430, 1432, 1434), breeding and
work with cattle on contracts (1435), crediting trade (1470) and highway robbery
(1436, 1445, 1465, 1467, 1473).

310

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)


929 Sladovi E.
94(497.6)1906/1918

amila kasumovi
ovjek iz sjene: Eugen Sladovi pl. Sladoeviki

Apstrakt: U radu se nastoji ukazati na pojedine segmente inovnikog ivota u Bosni


i Hercegovini u doba austrougarske uprave, na primjeru djelovanja Eugena Sladovia. Na
osnovu dostupne grae nastojala se izvriti rekonstrukcija njegovih svakodnevnih kancelarijskih aktivnosti, odnosa s domaim stanovnitvom, posveenost pisanju i profesorskom
pozivu. Iako nije spadao u red visokopozicioniranih slubenika, Sladovi se izdvojio iz inovnike mase injenicom da je dao znaajan doprinos razvitku historije drave i prava u
Bosni i Hercegovini.
Kljune rijei: Eugen Sladovi, inovnitvo, Zemaljska vlada, dravno pravo, AustroUgarska
Abstract: The paper attempts to highlight certain segments of clerical life in Bosnia
and Herzegovina during the Austro-Hungarian administration, on the example of Eugen
Sladovi. On the basis of available sources we attempt to reconstruct the daily routines of
his office activities, relations with the domestic population, his dedication to writing and
the teaching profession. Even though he was not considered a high-ranking official, Sladovi stood out from the clerical mass since he gave a significant contribution to the development of the history of state and law in Bosnia and Herzegovina.
Key words: Eugen Sladovi, clerks, Provincial government, state law, Austro-Hungary

Do sada su u bosansko-hercegovakoj historiografiji o Eugenu Sladoviu uglavnom pisali pravnici, bilo da su isticali njegov doprinos izrastanju historije drave i prava u naunu i nastavnu disciplinu u Bosni i Hercegovini,1 bilo da su davali osvrt na

 ustafa Imamovi, Izgradnja historije drave i prava Bosne i Hercegovine kao nacionalne naune
M
i nastavne discipline do kraja tridesetih godina XX stoljea, Ljudska prava-Revija za ljudska prava,
god. 3, br. 1-4, Sarajevo, 2002, 13-19; Amra Mahmutagi, Poeci europske pravne misli i njihov
uticaj na modernu pravnu misao u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
god. 44, 2/2007, Split, 2007, 299-303. Treba naglasiti da je rije o vrlo kratkim prilozima, gdje je
Sladoviu poklonjeno malo prostora.
311

amila kasumovi

njegov doprinos odreenom segmentu pravne struke.2 Stoga je Sladoviev profil pravnika manje-vie poznat, ali je period njegove slube, kao inovnika Zemaljske vlade u
austro-ugarskom periodu, ostao izvan historiografskih razmatranja. O inovnikom
sloju drutva u Bosni i Hercegovini na prijelomu 19. i 20. stoljea se pisalo openito.3
Meutim, inovnitvo je ostalo oslikano u obrisima i depersonalizirano: kako su ti ljudi zaista ivjeli, kako je protjecao njihov ivot u tuoj zemlji, kako su provodili slobodno vrijeme, samo su neka od pitanja pred kojima bi se trebao nai istraiva. Poeljna
vrsta izvora, koja bi nam omoguila uobliavanje odgovora na postavljena pitanja, bili
bi memoari pojedinaca-inovnika. U Sladovievom sluaju smo se morali osloniti na
slubene dokumente, koji istina, nude ograniene informacije, ali su bili korisni pri
rekonstruiranju njegova ivota u Bosni i Hercegovini u navedenom periodu. Zato
od svih inovnika ba Eugen Sladovi pl. Sladoeviki? Sladovi nije spadao u red visokih vladinih zvaninika, ali, opet, nije bio ni obian inovnik. Njegova fasciniranost
pravom i pisanjem ga izdvaja u odnosu na ostale inovnike. Bio je izuzetno kvalificiran, dobro je poznavao pravo, obiaje i ljude Bosne i Hercegovine i samoincijativno je
prireivao prirunike, udbenike, lanke i sline sadraje koji su bili izuzetno vani za
razvoj upravnog i dravnog prava u Bosni i Hercegovini. Iako je Sladovi mnogo vie
stvarao po povratku u Zagreb, naa ideja je bila da predstavimo njegov rad i djelovanje
u periodu kada je bio slubenik Zemaljske vlade u Sarajevu (1906-1918).
Eugen Sladovi je roen 22. novembra 1882. godine u Jelsi na Hvaru. Srednju
kolu i studij prava je zavrio u Zagrebu.4 Nakon okonanog studija prava stupio
je u upravnu slubu u Bosni i Hercegovini 1906. godine gdje se zadrao do kraja
Prvog svjetskog rata.5 Predavao je na erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu u periodu
izmeu 1915. i 1920. godine. Po povratku u Zagreb je predavao bosansko pravo
na Pravnom fakultetu od 1921. do 1930. godine.6 Bio je i redovni profesor Ekonomsko-komercijalne visoke kole punih dvadeset godina (1925-1945), pri emu
je obavljao i slijedee funkcije vezane za ovu ustanovu: predstojnik Pravno-politikog instituta (1931), dekan Ekonomsko-komercijalne visoke kole (1934/36.) i
 nes Durmievi, Officials specialized in Shariah Law during the Austro-Hungarian Period in
E
Bosnia i Herzegovina (1878-1918), Annals of the Faculty of Law in Belgrade, International Edition
3, Beograd, 2010, 54-67.
3
Ferdinand Schmid, Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns, Veit &
Comp., Leipzig, 1914, 54-73; Todor Kruevac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom, Muzej grada
Sarajeva, Sarajevo, 1960, 15-35; Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave
(1878-1918), Arhiv grada Sarajeva, Sarajevo 1969, 37-39.
4
Pravni fakultet u Zagrebu, knj. III, Nastavnici Fakulteta, sv. 2, (ur: eljko Pavi), 1874-1926, Pravni
fakultet, Zagreb 1997, 543.
5
60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb 1980, 288. Postoji
podatak da je u upravnoj slubi ostao do 30. septembra 1920. Arhiv Bosne i Hercegovine (Dalje:
ABiH), Zbirka personalnih dosjea-Eugen Sladovi pl.Sladoeviki.
6
Pravni fakultet u Zagrebu, knj. III, 543.
2

312

ovjek iz sjene: eugen sladovi pl. sladoeviki

rektor (1938/44). Nakon sloma Nezavisne drave Hrvatske uklonjen je sa sveuilita. Umro je 8. oktobra 1960. godine.7 Pored maternjeg, Eugen Sladovi je aktivno
poznavao njemaki i italijanski jezik. Izjanjavao se kao rimokatolik. Bio je oenjen
i u vrijeme slube u Bosni i Hercegovini je imao jedno dijete.8
Sladovievo slubovanje u Bosni i Hercegovini je poelo 1906. godine i nije
ilo pravolinijskom putanjom. Bio je esto premjetan, a iskustvo je sticao po seoskim kotarskim uredima, kotarskim ispostavama, pri Zemaljskoj vladi, da bi se opet
vraao slubovanju pri niim organima vlasti. U slubu je primljen 25. juna 1906.
godine. Imenovan je perovodnim vjebenikom (Conzeptspraktikant)9 pri seoskom
kotarskom uredu u Banja Luci 19. jula 1906. godine.10 Nakon manje od dvije godine slubovanja unaprijeen je u funkciju politikog pristava (Adjunkt, II) drugog
razreda pri istom seoskom kotarskom uredu u Banja Luci.11 Jedno kratko vrijeme
je bio premjeten da radi pri Zemaljskoj vladi, da bi ponovo bio vraen seoskom
kotarskom uredu u Banja Luci.12 Uskoro je bio unaprijeen u politikog pristava
prvog razreda.13 Kotarskoj ispostavi u Doboju je prebaen 1911. godine. Tamonji
upravnik ekspoziture, Schreiber, je bio ve u godinama, ali je bio i ocijenjen kao slubenik pogodan da mu se povjeri uprava kotara. Budui da je Sladovi bio profiliran
kao slubenik sa dobrim kvalifikacijama, dobrom izobrazbom u upravnoj slubi, te
pogodnim za samostalnu upravu, povjereno mu je voenje kotaske ekspoziture u
Isto, 544-545. Usp. 60 godina Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 288.
ABiH, Zemaljska vlada (ZV), 1911, . 10-556, br. 33 987.
9
Za ovakvu vrstu slubenika se trailo apsolviranje praktinog ispita za politiko-administrativnu
slubu. Ispit je uveden naredbom Zemaljske vlade od 8. augusta 1910. godine i bio je potreban kako
radi dostizanja stalnog slubenog namjetenja, tako i radi dostizanja slubenog namjetenja iz IX
platnog razreda u politikoj slubi. Da bi se moglo pristupiti ovom ispitu, koji je bio podijeljen na
pismeni i usmeni dio, morala se provesti najmanje jedna godina na mjestu vjebenika. Ferdinand
Schmid, Bosnien und die Hercegovina unter der Verwaltung sterreich-Ungarns 60.
10
Dekret Zemaljske vlade od 19. jula 1906, br. 121 879. Usp. ABiH, ZMF, 1906, br. 8392. Pregovori
oko primanja Sladovia u slubu su poeli jo u aprilu 1906. godine. ABiH, ZV 1906, . 5-1412.
Fajl sadri prepisku Zemaljske vlade i Zajednikog ministarstva finansija u pogledu ovog predmeta
kao i sluaja perovodnog vjebenika Nagy-a koji je ocijenjen kao nepodoban za slubu. Priloena
je i Sladovieva zakletva pri stupanju u slubu 25. juna 1906. godine.
11
Dekret Zemaljske vlade od 22. januara 1908, br. 11 983. Usp. ABiH, ZMF, 1908, br. 1460. na
kouljici ovog dokumenta je zapisan vrlo znaajan komentar da za osloboena mjesta perovodnih
vjebenika nema domaih interesanata i da se isti ne oekuju u dogledno vrijeme. Domai juristi
nisu imali potrebne kvalifikacije, te se zbog toga trebalo pribjegavati dovoenju ljudi iz Monarhije.
12
Pri Zemaljskoj vladi je radio u periodu od 3. septembra 1909. do 11. februara 1910. godine.
Pogledati naredbe Zemaljske vlade br. 39 747 i 27 508. Usp. ABiH, ZMF, 1909, br. 3476. Sladovi je
bio pozvan kao zamjena vladinom koncipisti Sokrates Petroviu, koji je bio imenovan za kotarskog
predstojnika u Konjicu. Na raniju poziciju je vraen naredbom od 11. februara 1910. Usp. ABiH,
ZMF, 1910, br. 2624. Ovo premjetenje je takoer bilo uslovljeno pomjeranjima nekih drugih
slubenika. Konkretno, premjetaj Nikole Ladia iz kotarskog u okruni ured u Banja Luci.
13
ABiH, ZMF, 1910, br. 12 467 i 16 416.
7
8

313

amila kasumovi

Doboju.14 Upravu kotarske ekspoziture je preuzeo 29. aprila 1911. godine.15 Dvije
godine kasnije je opet bio vraen na slubu pri Zemaljskoj vladi.16 Bio je dodijeljen
V odjeljenju (Bogotovlje i nastava), uz godinju platu od 2800, te doplatak od 1200
K, koji mu se od 1. oktobra 1913. trebao isplaivati putem Bosansko-hercegovake
potanske tedionice u Sarajevu u jednakim mjesenim obrocima unaprijed. Takoer, bio mu je obezbijeen i predujam za putne trokove u iznosu od 500 K. Sladovi
je novom poloaju trebao pristupiti 15. novembra 1913. godine.17
Sladovi je od strane nadreenih redovno ocjenjivan kao marljiv i odgovoran
slubenik. Takoer, nerijetko je isticana i njegova kvalificiranost za posao koji obavlja. Krajem 1910. godine se odluio podnijeti molbu za primanje u definitivnu civilnu upravnu slubu. U prilog njegovoj molbi su ile osobine izraene u toku dotadanjeg slubovanja.18 Negdje u isto vrijeme Sladovi je bio unaprijeen u IX platni
razred, te je 1. decembra 1913. prebaen na vii platni stepen.19
Iako je Sladovi dosta radio, njegov ivot u Bosni je morao znaiti puno vie od pukog slubovanja. Meutim, na osnovu dostupne grae je teko rekonstruirati njegov
drutveni ivot i svakodnevnicu. Prilikom posjete Franje Josipa Bosni i Hercegovini,
dr. Sladovi je bio prisutan na veeri u Konaku, uz druge istaknute linosti, koja je
odrana trei dan posjete, odnosno 1. juna 1910. godine.20 Meutim, Sladovi je puno
vie dolazio u dodir sa obinim ljudima, uglavnom zbog prirode posla kojim se bavio.
Taj kontakt je imao i pozitivne i negativne trenutke koji su ostali zabiljeeni u slubenim dokumentima. Sladovi je 1912. godine bio pod lupom javnosti zbog interpelacije koju je protiv njega Zemaljskoj vladi podnio narodni poslanik dr. Ljubo Simi.
Sr problema se sastojao u tome da je Sladovi na jedan dopis, koji je bio sastavljen
ABiH, ZMF, 1911, br. 4378.
ABiH, ZV, 1911, . 10-556, br. 106 181.
16
ABiH, Zbirka personalnih dosjea-Eugen Sladovi pl.Sladoeviki.
17
ABiH, ZV, 1913, . 10-589/5, br. 286 879 i 234 386.
18
ABiH, ZV, 1911, . 10-556, br. 33 987. Na alost, nije priloen odgovor Zemaljske vlade na ovu molbu.
19
ABiH, ZV, 1913, . 10-589/5, br. 304 442. Plae slubenika su bile podijeljene u XI razreda.
Unutar svakog razreda su postojali platni stepeni. to znai da dva inovnika iz istog razreda nisu
morala nuno imati i istu plau. Nakon isteka tri godine provedene u odreenoj funkciji, postizao
se vii platni stepen unutar istog razreda. Nakon to je slubenik proao sve platne stepene unutar
jednog razreda, to je podrazumijevalo i odreeni broj godina provedenih u slubi na odreenoj
poziciji, prelazio je u slijedei. Najnii je bio XI razred, sa rasponom plata od 1600 do 2200 K. U X
razredu plate su se kretale izmeu 2200 i 2800, a u IX izmeu 2800 i 3600 K. Naredba Zemaljske
vlade od 17. juna 1908, br. 104 322. Dosta nesreene prilike vezane za inovnike plae regulirane
su 1896. godine i to tako da se podudaraju sa plaama c.kr. dravnih austrijskih inovnika. Doplaci
bosanskohercegovakih inovnika u Sarajevu su bili jednaki onima u Beu. Za drugi platni stepen
je trebalo protei 5, a za prvi deset godina slube. Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine, Kraljevska
zemaljska tamparija, Zagreb, 1906, 28.
20
Zijad ehi, U mojoj Bosni. Povodom stogodinjice posjete cara Franje Josipa I Bosni i Hercegovini od
30. maja do 4. juna 1910, Dobra knjiga, Sarajevo, 2013, 103.
14
15

314

ovjek iz sjene: eugen sladovi pl. sladoeviki

i napisan irilicom, odgovorio latinicom. Zbog toga je bio optuen za nepotivanje


irilice i lo odnos prema pravoslavnom stanovnitvu.21 Zemaljska vlada je pokrenula
istragu koja je pokazala da Sladovi nije bio pristrasan prema pravoslavnom dijelu stanovnitva. Istina, pokazalo se i da nije djelovao u duhu okrunice Zemaljske vlade od
5. oktobra 1909, br. 155 898, kojom je bilo odreeno da se na dopise odgovara onim
pismom kojim su isti i bili sastavljeni. Meutim, ti Sladovievi propusti nisu dovedeni
u vezu njegova eventualnog negativnog stava prema irilici ili pravoslavnom stanovnitvu, nego su, prema miljenju Zemaljske vlade, bili izriito vezani uz koliinu posla
koju je Sladovi obavljao. Zbog toga je Zemaljska vlada bila miljenja da na interpelaciju i ne treba odgovarati, ali je Zajedniko ministarstvo finansija insistiralo na kratkom odgovoru.22 Odgovor je zaista dat u duhu uputa Zajednikog ministarstva. Bio
je kratak i iao je tragom priznanja neispravnosti u Sladovievom postupku, ali se ta
neispravnost opravdala vrevom poslova.23 Pored ovoga, bilo je i svjetlijih trenutaka,
koji su zabiljeeni 1913. godine. Tada je grupa graana iz Dervente, na elu sa tadanjim gradonaelnikom emsibeg Abdulah Efendiem, podnijela molbu Zemaljskoj
vladi da u sluaju promjene kotarskog predstojnika u Derventi, na ovu poziciju bude
imenovan Sladovi, koji je stekao potovanje i simpatije naroda bez razlike vjere, bez
razlike narodnosti i stalea te poloaja. Uz navedeno su bile istaknute i neke njegove
osobine: marljivost, odgovornost, te poznavanje mjesnih prilika i ljudi.24 I u Sarajevu
je Sladovi dolazio u dodir sa obinim ljudima, istina, po slubenoj dunosti. Kada je
u decembru 1916. godine umro podvornik erijatske sudake kole, Muharem Katica,
Zemaljska vlada je poslala upravo Sladovia kao svog predstavnika na denazu.25
Pretjerana optereenost poslom se odrazila na Sladovievo zdravstveno stanje.
Od 1911. godine je mogue pratiti njegovu stalnu borbu sa bronhijalnim katarom
(bronhitisom), koji se javio nakon preleane influence. Prema lijenikom savjetu,
bio mu je potreban oporavak u mjestu blage klime, u trajanju od vie sedmica. Odlazak na, kako se ponekad i istie, zaslueni odmor, bio je esto vezan uz stres oko putnih i drugih trokova, te oko pronalaenja slubenika koji bi preuzeo voenje poslova u Sladovievom odsustvu. Njegova bolest je bila oteavajui faktor do poetka
Prvog svjetskog rata. Poslije ovog perioda ne nalazimo vie informacija o tome.26
ABiH, ZMF, 1912, br. 2320.
Isto.
23
Stenografski izvjetaji o sjednicama Bosansko-hercegovakog Sabora 1912/13, Prilozi, III Zasjedanje, 15.
24
ABiH, ZV, 1913, . 10. 589/5, br. 236 476. Dokument nije datiran.
25
ABiH, erijatska sudaka kola Sarajevo (1887-1945), k. 49 (odnosi se na period 1888-1937),
Deavanja u koli 1916/1917.
26
ABiH, ZV, 1911, . 10-556, br. 290 172 i 272 987; 1912, . 10-600 (dva telegrama vezana za dopust);
1913, . 10-589/5, br. 215 923 (Ovaj put mu je dodijeljena i novana potpora od 200 K); 1914, br.
203 220.
21
22

315

amila kasumovi

Naredbom Zemaljske vlade br. 60 802, od 21. aprila 1916. godine, Sladovi je
bio dodijeljen erijatskoj sudakoj koli u Sarajevu radi dranja nastave na predmetima dravno i upravno pravo.27 Nastavnikom zboru se pridruio 25. aprila,
jer je dan ranije prestao sa radom sudski savjetnik J. ukac. Nastavu iz spomenutih
predmeta je drao uenicima III-3 i IV-2 razreda, pet sati sedmino.28 U erijatskoj
sudakoj koli je djelovao do sredine 1920. godine.29
Jedna od najzanimljivijih aktivnosti, koja Sladovia izdvaja u odnosu na ostale
inovnike, jeste njegova posveenost pisanju. Ovdje smo se posvetili onome to je
pisao do kraja Prvog svjetskog rata. Dosta lanaka je 1917. i 1918. godine objavljivao u Sarajevskom listu. U periodu izmeu 1915. i 1918. je objavio tri knjige:
1. Prirunik zakona i naredaba za upravnu slubu u Bosni i Hercegovini (vjerovatno izala 1915); 2. Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine (1916), te
Subjektivna javna prava dravljana i njihovo zakonsko ureenje u objema dravama
Austro-Ugarske Monarhije (1918).30
Sladovi je sam doao na ideju da sastavi Prirunik zakona i naredaba (u daljem tekstu Prirunik) u interesu politiko-administrativne slube. elio je ovaj Prirunik samostalno izdati, uz odobrenje Zemaljske vlade, dodjelu novane subvencije i prethodnu provjeru djela koje je sastavio. Zemaljska vlada je bila stava da bi provjera Prirunika
iziskivala dosta vremena, a predstavljala bi i finansijski troak, jer bi se licima koja bi
djelo pregledala morao isplatiti honorar. Bila je spremna podrati izdavanje djela uz
autorovu odgovornost, bez klauzule Izdato sa odobrenjem Zemaljske vlade, jer djelo
ne bi bilo podvrgnuto pregledu. Kada je u pitanju novana potpora, Zemaljska vlada
je bila spremna otkupiti vei broj primjeraka Prirunika, u sluaju da Sladovi sam
poduzme reviziju rukopisa.31 Nakon to je djelo 1915. godine ugledalo svjetlo dana,
Sladovi se posvetio novom projektu koji je podrazumijevao prevoenje Prirunika
i na njemaki jezik. Posao je elio poduzeti sam, uz honorar koji bi iznosio 5000 K.
Ovog puta je Zemaljska vlada bila spremna podrati Sladoviev projekat, budui da
 olaznici ove kole nisu izuavali samo predmete orijentalno-islamske orijentacije, nego i one
P
karakteristine za evropski srednjokolski sistem. Za ovaj drugi dio gradiva su bili angairani
uitelji iz javnih srednjih kola i rjee zemaljski inovnici kao honorarni uitelji. Sreko Daja,
Bosna i Hercegovina u austrougarskom periodu (1878-1918), Ziral, Mostar-Zagreb 2002, 137.
Osim to su bili osposobljavani da preuzmu slubu erijatskih sudija, polaznici ove kole su stjecali
i ope obrazovanje za slubenike u javnom ivotu. Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni
i Hercegovini do 1918, Veselin Maslea, Sarajevo 1983, 262.
28
ABiH, S (1887-1945), k. 49, Spisak nastavnikog zbora; Deavanja u koli 1915/16.
29
Spomenica eriatske sudake kole u Sarajevu (1887-1937), Islamska dionika tamparija, Sarajevo
1937, 70.
30
Pravni fakultet u Zagrebu, IV, Graa za bibliografiju nastavnika Fakulteta, sv. 1, 1776-1926,
Zagreb 1997, 591 i 593. Posljednja navedena knjiga nam nije bila dostupna.
31
ABiH, ZMF, 1914, br. 136 (Priloen dopis Zemaljske vlade od 25. decembra 1913. godine). Zajedniko ministarstvo finansija je podralo vladin stav o ovom pitanju.
27

316

ovjek iz sjene: eugen sladovi pl. sladoeviki

je na ranijim radio posve sam. Osim toga, smatralo se da je postojanje jednog takvog
Prirunika i na njemakom jeziku vie nego poeljno.32 Iz Sladovievih kasnijih dopisa
se moe vidjeti da je imao podrku visokih slubenika Zemaljske vlade da se Prirunik
prevede na njemaki jezik, pogotovo to je on namjeravao i sadrajno proiriti Prirunik na njemakom jeziku, te dati potpun sadraj odreenih naredbi. Djelo je do kraja
1917. godine bilo i gotovo, a Sladovi je bio spreman isto predati Zemaljskoj vladi uz
isplatu neto veeg honorara: 10 000 K uz prelazak prava vlasnitva njemakog izdanja
na Zemaljsku vladu.33 Sladovi je visinu traenog honorara pravdao injenicom da se
nije radilo o pukom prijevodu Prirunika na njemaki jezik, nego i o proirenju sadraja, te injenicom da bi bio spreman prodati autorska prava. Zemaljska vlada je bila
svjesna svih navedenih injenica i zagovarala je otkup autorskih prava od Sladovia, te
izrazila namjeru Zajednikom ministarstvu finansija da djelo tampa u 1500 primjeraka budui da se djelo doivljavalo kao novina u koju je uloeno puno truda i iz kojeg
se vidi strunost autora. Osim toga, sve to je bilo bitno za upravno pravo Bosne i Hercegovine nalo se na jednom mjestu.34 Zajedniko ministarstvo finansija je smatralo da
ovo djelo ne moe biti tampano iz vie razloga: honorar je bio previsok (ve su prije
istakli ocjenu da prevoenje ne moe iznositi 5000, nego 3240 K), javila bi se potreba
da se djelo izda i na maarskom jeziku to bi bilo povezano sa novim trokovima, a tu
su bila i djela nekih drugih slubenika koja su takoer ekala odreene subvencije, i to
dugo vremena.35 Tako Prirunik preveden na njemaki jezik nikada nije bio tampan.
U Sladovievoj zaostavtini su pronaeni korekturni arci sa rukopisnim ispravcima,
koji se odnose na ovo djelo.36
Prirunik zakona i naredaba za upravnu slubu u Bosni i Hercegovini na zemaljskom jeziku je objavljen, kako je i bilo dogovoreno sa Zemaljskom vladom, u
vlastitom izdanju autora, uz svesrdno zalaganje vladinog komesara za glavni grad
Sarajevo, dr. Edmunda Gerdea. Djelo je posveeno vladinom savjetniku Mihajlu
Murku. Autor je u Predgovoru naglasio kako se u svakodnevnom obavljanju poslova osjealo pomanjkanje jedne prirune knjige, koja bi sadravala sve danas na snazi
stojee zakonske i naredbene propise. Sakupljena graa je sloena po abecednom
redu radi lakeg snalaenja. Neki vaniji propisi su dati u ekstenzivnom obliku, jer su
bili ee u upotrebi. Pored onih zakona i naredbi koji su bili objavljeni u Glasniku
zakona i naredaba je uz broj i datum objave bila navedena i stranica u Glasniku. Na
421 stranici, koliko je imao Prirunik, zahvaljujui kratkom i zbijenom slogu koji je
 BiH, ZMF, 1916, br. 7082. (Dopis Zemaljske vlade od 31. maja 1916). Zajedniko ministarstvo
A
je podralo inicijativu, ali je i istaklo stav da je 5000 K prevelik honorar za prevoenje, te da bi
realna cijena iznosila 3240 K.
33
ABiH, ZMF, 1917, br. 20 492 (Sladovi-Zemaljska vlada, 7. septembar 1917).
34
Isto. (Zemaljska vlada-Zajedniko ministarstvo finansija, 11. decembar 1917).
35
ABiH, ZMF, 1917, br. 20 492 (Zajedniko ministarstvo-Zemaljska vlada, 7. februar 1918).
36
Pravni fakultet u Zagrebu, IV, 613.
32

317

amila kasumovi

utjecao na utedu prostora, doneseno je obilje grae pravnog karaktera koja se ticala
razliitih pitanja: od acetilena, agrarnih propisa, brodarenja, carina, preko kartanja,
opina, poljoprivrede do steaja, pirita i zemljarine. Vrlo je vano naglasiti da je ovo
djelo moralo biti od koristi svim slubenicima austrougarske uprave, ali je ono prevazilo autorove intencije i danas je Prirunik jednako tako koristan i istraivaima
koji se bave pojedinim pravnim pitanjima iz austrougarskog perioda.
Djelo Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine nastalo je radi
potreba Sladovieva angamana pri erijatskoj sudakoj koli. Tu se upravno pravo
izuavalo prema skriptama koje je izradio Adalbert Schek sve dok 1916. godine nije
izala Upravna nauka.37 Djelo, koje ima 414 strana, je izdala Zemaljska vlada. Autor ga je posvetio reis-ul-ulemi hadi Mehmed Demaluddin ef. ueviu. Upravna
nauka je podijeljena na Openiti i Posebni dio. U Openitom dijelu (3-66) autor
se osvre na ope karakteristike uprave i daje povijesni presjek postanka unutranje
uprave i njenog razvoja od starog vijeka do savremenog doba. Posebni dio (66-414)
je podijeljen na vie poglavlja: Upravno pravo Bosne i Hercegovine, I. Administrativno odjeljenje, II. Financijalno odjeljenje, III. Pravosudno odjeljenje, IV. Privredno odjeljenje, V. Odjeljenje za bogotovlje i nastavu i VI. Tehniko odjeljenje.38 Poglavlja koja se odnose na pojedina odjeljenja Zemaljske vlade posveena su analizi
njihovih aktivnosti, ingerencija, zadataka i poslova. Posebno je interesantan dio koji
se odnosi na ope crte upravnog prava Bosne i Hercegovine (66-113), gdje je dat
osvrt na izvore osmanskog zakonodavstva, zakonodavnu vlast u Bosni, bosanskoherecgovaki zemaljski sabor, pitanje proglaenja zakona i naredbi, vrhovnu upravu
Bosne i Hercegovine (c. i kr. Zajedniko ministarstvo finansija u Beu), Zemaljsku
vladu i Raunsku komoru Bosne i Hercegovine.39
Sladovieva djela nastala do 1918. godine su bila izuzetno znaajna u svakodnevnoj upravnoj praksi austro-ugarske vlasti, u nastavnom procesu, ali i za ope razumijevanje odreenih pravnih pitanja posebno vezanih za Bosnu i Hercegovinu.
***
Shvatanje mehanizama funkcioniranja odreenog drutva u odreeno vrijeme
olakano je analiziranjem pojedinih drutvenih grupacija i drutvenih slojeva. U
naoj historiografiji ne postoji studija koja se bavila analizom inovnitva u Bosni
i Hercegovini u austrougarskom periodu. Struktura slubenika, njihovo porijeklo,
sluba u novoj sredini, ivot izvan sivila kancelarije predstavljaju samo neka od pitanja o kojima bi se moglo pisati i o kojima je potrebno pisati jer stav nove vlasti o
ABiH, S (1887-1945), k. 49, Izvjetaji o nastavnim kadrovima 1917. Usp. Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave, 46.
38
Eugen Sladovi pl. Sladoeviki, Upravna nauka i upravno pravo Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1916.
39
Isto.
37

318

ovjek iz sjene: eugen sladovi pl. sladoeviki

svim ovim pitanjima donekle nam rasvjetljava i njenu politiku u Bosni i Hercegovini. Iz naizgled bezline mase mnogobrojog inovnikog kora pojedinci su se izdigli
i istakli zahvaljujui visokim pozicijama i angamanu u politikom ivotu zemlje:
zemaljski poglavari, civilni adlatusi, vladini savjetnici i sl. Izazov je bio pokuati prodrijeti u svijet obinog inovnika, ovjeka iz sjene. Graa obino nudi osnovne biografske podatke i zabiljeke o napredovanju u slubi, dok je svakodnevni ivot ovih
ljudi teko rekonstruirati. Sladovi se ipak izdvojio iz mase inovnika zahvaljujui
svom pisanju i angamanu na polju moderniziranja prava u Bosni i Hercegovini.
Njegovo djelovanje nam govori da on nije bio samo obini inovnik i da je, iako
nije bio povezan sa donoenjem vanih politikih odluka, ostavio dubok trag u razvoju modernog prava na tlu Bosne i Hercegovine. Njegova djela su korisna i danas,
gotovo stotinu godina poslije: olakavaju rad povjesniarima koji se bave razliitim
pitanjima iz povijesti Bosne i Hercegovine pod austrougarskom upravom.

319

amila kasumovi

Amila Kasumovi
The Man from the Shadows: Eugen Sladovi pl. Sladoeviki
Summary
The understanding of mechanisms in which a certain society functions during a
specific time is made easier by analysing certain social groups and layers. In our historiography there is no study which deals with the analysis of clerks in Bosnia and
Herzegovina during the Austro-Hungarian period. The structure of officials, their
origin, service in the new surroundings, their life outside of the drab of the office
represent only some of the issues which deserve to be written about because the attitude of the new government on these questions also highlights its policy in Bosnia
and Herzegovina. From the seemingly amorphous mass of the numerous clerical
corps, individuals rose and stood out by the virtue of their high positions and their
engagement in the political life of the country: provincial governors, civil adlatus,
government counsellors, etc. The challenge was to attempt to break into the world
of the ordinary clerk, the man from the shadows. The sources usually offer the basic biographical information and notes about the advancements in service, whereas
the everyday life is much harder to reconstruct. Sladovi still managed to stand out
from the crowd of clerks due to his writings and his work in the field of modernization of law in Bosnia and Herzegovina. His activities tell us that he was not only
an ordinary clerk and that, even though he was not connected to the passing of
important political decisions, he left a deep trace in the development of modern law
in Bosnia and Herzegovina. His works are useful even today, almost a hundred years later: they simplify the job of historians who deal with different issues from the
history of Bosnia and Herzegovina under the Austro-Hungarian administration.

320

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)


37:94(497.6)19
371.4 Spancer H.

mitsutoshi inaba

Obitelj u modernoj Bosni i Hercegovini iz


perspektive pedagogije Herberta Spencera

Apstrakt: Herbert Spencer je pisao brojne radove o razliitim oblastima, tj. psihologiji,
biologiji, sociologiji, etici i metafizici. Njegov nazor o pedagogiji i njegov utjecaj na pedagogiju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je predmet ovog rada, napose njegov utjecaj na
nazor o odnosu izmeu roditelja i djece. Razlog za razgranienje teme i fokusiranje na ovaj
dio njegovog rada je zbog toga to je ve ranije njegov utjecaj na poljima evolucionistike
psihologije, metafizike i biologije bio predmet istraivanja.
Kljune rijei: Herbert Spencer, Bosna i Hercegovina, pedagogija, psihologija
Abstract: Herbert Spencer wrote many works in different fields, i.e. psychology, biology,
sociology, ethics and metaphysics. This paper focuses on his views about pedagogy and his
influence on pedagogy in Bosnia and Herzegovina and Croatia, especially on his influence
on the opinion about the relationship between parents and children. The reason for defining
of the topic and concentrating on this part of his work is down to the fact that his influence
on the fields of evolutionary psychology, metaphysics and biology was previously researched.
Key words: Herbert Spencer, Bosnia and Herzegovina, pedagogy, psychology

Uvod
Antun Cuvaj, koji je sakupljao grau za kolstvo u Hrvatskoj i Slavoniji, napisao
je da se doprinos pedagogiji Ljudevita Dvornikovieva moe pronai u uvoenju
darvinizma.1Ovdje se moramo pitati: kakav je darvinizam on upoznao s tadanjim
pedagozima i pedagoginjama, Charlesa Darwina, Alfreda R. Wallesa, Ernsta Haeckelaili Augusta Weismanna? Mladen Bevanda pokazuje da je on bio pod utjecajem
Comte-a, Haeckela i Spencera.2 U ovom radu panja se posveuje utjecaju Herberta
Antun Cuvaj, Graa za povijest kolstva kraljevina Hrvatske i Slavonije od najstarijih vremena do
danas, sv. IX, Zagreb, 1913, 403.
2
Mladen Bevanda, Pedagoka misao u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1941, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2001, 212.
1

321

mitsutoshi inaba

Spencera, jer je Dvornikovi napisao dva lanaka o njemu, a o Weltrtsel-u odnosno


Haeckelu je napisao samo po jedan lanak. I u svom pismu Davorinu Trstenjaku on
istie Spencerov utjecaj na svoje oblikovanje darvinistikog nazora o svijetu.3
Spencer je pisao brojne radove o razliitim oblastima, tj. psihologiji, biologiji, sociologiji, etici i metafizici. Njegov nazor o pedagogiji i njegov utjecaj na pedagogiju
u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je predmet ovog rada, napose njegov utjecaj na
nazor o odnosu izmeu roditelja i djece. Razlog za razgranienje teme i fokusiranje
na ovaj dio njegovog rada je zbog toga to je ve ranije njegov utjecaj na poljima
evolucionistike psihologije, metafizike i biologije bio predmet istraivanja.4 Iako
Daliborka kipina spominje njegov lanak u njezinom magistarskom radu, dosada
se nije konkretno istraivalo pitanje kakav je utjecaj imala Spencerova pedagogija na
misao u Bosni i Hercegovini.5 Napominjem da su tadanju inteligenciju u Bosni i
Hercegovini i Hrvatskoj uglavnom inili pedagozi i pedagoginje. Takoer, tadanji
struni listovi u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj bili su uglavnom pedagoki. Dakle, njihov interes se uglavnom fokusirao na pedagogiju, iako se tadanja panja nije
obraala samo na pedagoku misao u Spencerovom sistemu misli.6
Dosada se u historiografiji moderne pedagogije ili modernog kolstva u Bosni
i Hercegovini panja obraala samo na historijski kontinuitet u geografskom prostoru kao to je Bosna i Hercegovina. Ipak, napretku pedagoke teorije i prakse u
Bosni i Hercegovini nije doprinijelo samo iskustvo koje se skupljalo unutar Bosne i
Hercegovine, nego i priljev uiteljstva i misli iz Hrvatske. Dosada se nije dovoljno
istraivalo o tom utjecaju, napose utjecaju misli iz Hrvatske. Iako ne u potpunosti, ovaj rad bi mogao ispuniti tu istraivaku prazninu. Istodobno se nije dovoljno
istraivalo o promjeni koja je bila uzrokovana pedagokom misli izvan politike kolstva. Posebno nedostaje historiografija pojmova, tj. istraivanje o promjeni koja se
deavala preko priljeva moderne pedagogije iz Hrvatske i sredstava koje su oni tada
koristili, drugim rijeima, pojmovima i nazorima o svijetu. Promjena pojmova ili
promjena smisla pojedinih pojmova mijenja stav ili pretpostavku kako se oni moraju
 ismo Davorinu Trstenjaku 1909. XI 8, Arhiv Hrvatskog kolskog muzeja, HR-HM-50 Davorin
P
Trstenjak, A-1913 Pismo Ljudevita Dvornikovia.
4
Mitsutoshi Inaba, The Human Concept in fin-de-sicle Bosnia and Herzegovina, Prilozi 40, Institut za istoriju, Sarajevo, 2011, 97-133.
5
Daliborka kipina Znaaj staleke organizacije uitelja za kolstvo i razvoj pedagokih ideja u Bosni i
Hercegovini (1878-1918), Magistarski rad, Pale, 2011, 128.
6
Na primjer, u krasnkom krugu panja ili kritika se posveivala Spencerovoj etici. Katinov, Herbert Spencer: Razvojna nauka i etika, Hrvatska straa, god VIII, Senj, 1910, 551-569; Ign. Radi,
Herbert Spencer: Razvojna nauka i etika, Hrvatska straa, god, IX, Senj, 1911, 33-48; Isti, Herbert Spencer i socijalna etika evolucijonizma, Hrvatska straa, god. IX, Senj, 1911, 193-205; I
Gjuro Arnold je koristio miljenje Spencera pri etikoj analizi domoljublja u njegovom djelu Etika i
povijest ve 1879. godine. Ivana Skuhala Karasman, Gjuro Arnold o domoljublju, Filozofska istraivanja, god. 32, sv. 2, Zagreb, 2012, 205-210.
3

322

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

ili mogu ponaati s vanjskim svijetom, jer ne moemo primjeivati svijet bez jezika
ni pojmova. Ili po rijeima Giorgio Agamben-a historija se nalazi samo u jazu izmeu semiolokog bia i semantikog kod ovjeka.7 Dakle, istraivanje o drutvenim
i politikim promjenama bez tog istraivanja o promjeni (smisla) pojmova bilo bi
jednostrano.
U ovom radu se istrauje kako se mijenja pojam djetinjstva, koje je objekt analize i prakse kod obrazovanja, odnosno kako se mijenja pojam oko odnosa izmeu
roditelja i djece preko analize utjecaja Herberta Spencera. U ovom radu se ne uzima u obzir razliit utjecaj te promjene na naine miljenja kod pojedinih naroda.
Na primjer, to se tie injenice da muslimani pokazuje manji interes od ostalih
naroda kod upisa aka u kolu, razlog se trai u muslimaskom nazoru o drutvu
ili svijetu.8 Iako zaista postoji nesrazmjer tog upisa meu pojedinim narodima, u
ovom radu se panja vie posveuje injenici da je neredovno pohaanje kole bilo
ope pitanje za sve narode. U tadanjim lancima pedagokih asopisa to pitanje
se razmatra bez obzira na pojedine narode. Drugim rijeima, u ovom radu se razmatra promjena diskursa o djetinjstvu unutar odnosa izmeu roditelja i djece, ne
promjenamuslimanskog (ili ostalih naroda) diskursa o djetinjstvu, jer bi se onda
ova promjena ticala ne pitanja o diskursu djetinjstva nego samo pitanja o muslimanskom (ili ostalih naroda) drutvu.
Glavni izvori za ovaj rad su bili lanci u tadanjim asopisima i knjige u kojima se
moglo vidjeti kako se koristilo miljenje Herberta Spencera o odnosu izmeu pedagogije i njenog objekta, tj. djetinjstva, ili o odnosu izmeu roditelja i djece.
1. Historijski kontekst oko misli o djetinjstvu prije Prvog svjetskog rata
1-1. kolstvo i uiteljstvo u Bosni i Hercegovini za austrougarske vladavine
Kada je austrougarska vlast dobila pravo upravljanja Bosnom i Hercegovinom1878. godine, ona je preuzela i kolsku mreu izgraenu za vrijeme osmanske
uprave. Ta mrea je bila ureena uglavnom prema pojedinim religijama. Konkretno,
to se tie srpskih osnovnih kola, tada ih je bilo 56 sa 75 uitelja i 3523 aka,9 katolikih osnovnih kola bilo je 54 sa 56 uitelja i 2295 aka,10 a to se tie muslimanskog kolstva, prema javnom popisu iz 1876. godine, bilo je 917 mekteba sa 40779
Giorgio Agamben, Youjiki to Rekishi, (prevod. Uemura Tadao), Tokio, 2007, 8. (Originalni naslov:
Infanzia e storia: Distruione dellesperienza e origine della storia)
8
Elvira Islamovi, kolstvo i obrazovanje na podruju okruga Biha za vrijeme austrougarske uprave,
Bonjaka zajednica kulture Preporod, Biha, 2008, 180.
9
Mitar Papi, kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878-1918), Veselin Maslea, Sarajevo, 1972, 24.
10
Isto, 30.
7

323

mitsutoshi inaba

aka.11 Za uprave Osman erif pae (1861-1869) uspostavila se prva svjetovna kola
u Sarajevu 1864. godine. To je bila Rudija, iji obrazovani program odgovara suvremenoj graanskoj koli u Europi. Mrea rudija se proirila tako brzo da ih jeprema
objavljenom austrougarskom izvoru 1878. godine bilo 18 u cijeloj Bosni.12 Da bi se
obezbijedilo uiteljstvo nuno za tu kolsku mreu, uspostavlja se1869. Dar-ul-mualimin kao muslimanska uiteljska kola.13
Nakon to je austrougarska vlast dobila pravo upravljanja Bosnom i Hercegovinom, ona se trudila pomagati mreu javnih kola. Ali se ta aktivnost nije dobro
zavrila zbog finansijskih tekoa. Posebno je nedostajalo uiteljstvo, koje je bilo
upueno u modernu misao. Istovremeno, ono je moralo znati jezik domaeg stanovnitva. Zato su nakon okupacije podoficiri zapoljavani kao uitelji osnovnih kola.
Ipak to je bilo samo privremeno sredstvo, a malo po malo oni su se morali zamjenjivati s redovnim uiteljstvom. Tada austrougarska vlast dobavlja veinu uiteljstva
iz njenih srpskohrvatskih oblasti, jer je ona bila na oprezu od utjecaja Srbije na Bosnu i Hercegovinu.14 Takva austrougarska politika o zapoljavanju uiteljstva imala
je jasan politiki cilj, posebno na polju njene nacionalne politike. Na drugoj strani
se ne smije zaboraviti da ta politika donosi poveavanje puteva preko kojih su se
irile razliite struje moderne zapadnoeuropske misli u Bosni i Hercegovini.15 Ovdje nas ne interesira pitanje koliko se takva zapadnoeuropska misao proirila meu
tadanjim obinim stanovnitvom. Za nas je vanije to to se tada poeo formirati
temelj irenja zapadnoevropske misli. Na primjer, iako su u Sarajevu 1881. godine
nastavnici gimnazije iz Hrvatske i Slavonije drali nedeljna popularna predavanja
iz pojedinih znanstvenih struka, ona su bila beskorisna za graanstvo koje ih nije
moglo razumjeti.16
Kada je obavezna nastava stupila na snagu 1912. godine, radila je 331 dravna
kola.17 Da bi se popunila uiteljska mjesta za ove osnovne kole, pored zapoljavanja uiteljstva iz austrougarskih oblasti izvan Bosne i Hercegovine, radilo se na odgoju uiteljstva i unutar Bosne i Hercegovine. U kolskoj godini 1882/83. se uspostavlja trogodinji kurs uiteljstva kao obrazovalite za pomone uitelje. U kolskoj
godini 1886/87. to obrazovalite prerasta u uiteljsku kolu.18 Ne moe se porei da
Isto, 35-36.
Isto, 37.
13
Isto, 38.
14
Sreko Daja, Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918) Die Intelligentsia zwischen Tradition und Ideologie, Verlag Oldenbourg, Mnchen, 1994, 117.
15
Isto, 127.
16
Todor Kruevac, Sarajevo pod austro-ugarskom upravom 1878-1918, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1960, 404.
17
Papi, kolstvo, 51.
18
Isto, 72-73.
11
12

324

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

je ova uiteljska kola bila centar irenja moderne zapadnoeuropske misli u Bosni i
Hercegovini, jer oni, koji su bili budue uiteljstvo osnovnih kola, drugim rijeima
vaan dio inteligencije, bili su pod utjecajem nastave te kole. Osim gramatike bosanskog jezika udbenici u toj koli bili su isti kao u uiteljskoj koli u Hrvatskoj.19
Na primjer, u obrazovalitu za pomone uitelje 1884. godine se koristilo djelo Stjepana Basarieka kao udbenik pedagogije.20Iako se u svom pristupu dotie samo
pedagogije, Mladen Bevanda pokazuje da je uiteljska kola u Sarajevu bila centar
irenja zapadnoeurospke pedagoke misli.21 Nova struja sadravala je pragmatizam,
evolucionistiku teoriju, eksperimentalnu psihologiju i eksperimentalnu pedagogiju itd. Ove nove misli su imale vie ili manje utjecaja na Bosnu i Hercegovinu.22
Ovdje se koriste godinji izvjetaji uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne
djake kole kao vjebaonice u Sarajevu kao izvori da se razumije kakvi su udbenici
pedagogije koriteni u uiteljskoj koli. Prvi izvjetaj, koji je autoru bio dostupan, je
esti izvjetaj (kolska godina 1893/ 94). Tu se spominju Basariekove etiri knjige, tj.Uzgojoslovlje, Obe obukoslovje, Posebno obukoslovje i Povijest pedagogije, isto
kao 1884.godine.23 Iako u etrnaestom izvjetaju (kolska godina 1901/02) iezava
Uzgojoslovlje, ostale tri knjige se jo spominju kao udbenici pedagogije.24 A u dvadesetprvom izvjetaju (kolska godina 1908/09) kao udbenik pojavljuje se Dvornikovieva knjiga Temelj psihologije.25 Ova knjiga se jo ne spominje u devetnaestom
izvjetaju (kolska godina 1906/07).26 to se tie te knjige, on u njegovom pismu
svjedoi da Basariekova misao ne odgovara suvremenoj psihologiji.27 Nadalje, on je
poduavao predmet pedagogiju i historiju u uiteljskoj koli.28
Nebi bilo uvijek ispravno iskljuivati vjerske kole iz utjecaja te moderne misli.
Na primjer, u erijatskoj sudakoj koli se pouavalo znanje ravno srednjoj koli u
Isto, 91.
Mitar Papi, Tragom kulturnog nasljea, Sarajevo, 1976, 80.
21
Bevanda, Pedagoka misao, 46, 57.
22
Isto, 57-58.
23
Godinji izvjetaj uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne djake kole kao vjebaonice u Sarajevu,
esti (kol. god. 1893 / 94), 16.
24
Godinji izvjetaj uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne djake kole kao vjebaonice u Sarajevu,
etrnaesti (kol. god. 1901 / 02), 24.
25
Godinji izvjetaj uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne djake kole kao vjebaonice u Sarajevu,
dvadesetprvi (kol. god. 1908 / 09), 41.
26
Godinji izvjetaj uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne djake kole kao vjebaonice u Sarajevu,
devetnaesti (kol. god. 1906 / 07), 34. Na alost, autor nije mogao pronai dvadeseti izvjeaj. Dakle, nije jasno da li se Dvornikovia psihologija prvi put javlja u dvadesetprvom izvjetaju.
27
Pismo Davorinu Trstenjaku 1910. I 28, Arhiv Hrvatskog kolskog muzeja, HR-HM-50 Davorin
Trstenjak, A-1913 Pismo Ljudevita Dvornikovia.
28
Godinji izvjetaj uiteljske i s njom spojene I. narodne osnovne djake kole kao vjebaonice u Sarajevu,
dvadesetprvi (kol. god. 1908 / 09), 11.
19
20

325

mitsutoshi inaba

zapadnoj Europi.29 Ulema-medlis u Bosni i Herecgovini je 2. jula 1917. godineprihvatio upotrebu Basariekove pedagogije kao udbenika uz uvjet da se nekoliko reenica modificira prema Islamu.30 U vjerskim kolama je Johann Friedrich Herbartova pedagogija inila jezgro pedagoke misli.31 I u Vrhbosanskoj visokoj teolokoj
koli se koristilo est knjiga neoskolastike misli Josipa Stadlera.32 Moe se pretpostaviti da prilivu moderne zapadnoeuropske misli u Bosnu i Hercegovinu doprinosi
Zemaljski muzej, jer su izloeni i iskopavani predmeti bili upotrebljivni kao nastavni
objekti u gimnazijama.33
Od 20. stoljea se poveava broj uenika koji su birali Zagreb kao mjesto studiranja. Dok je 1900. godine bilo 13 bosanskih studenata u Zagrebu, taj broj 1911.
raste na 145.34 Na ovaj nain su razliite zapadnoeuropske misli preko inteligencije iz Hrvatske dolazile u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, stanje misli u Hrvatskoj se
ne moe razlikovati od onog u Bosni i Hercegovini, posebno nakon uspostavljanja
austrougarske vladavine.
1-2. Drutvo i obitelj u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeu
Nakon to su bosanski i hercegovaki uenici bili prognani iz konvikta u Beu
zbog njihovog politikog djelovanja 1901. godine, javljaju se aktivnosti za pomo
tim prognanim uenicima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Iz tih aktivnosti se postepeno formiraju drutva za pomo obrazovanju mladih ljudi i za narodnu prosvjetu
(po narodima).
Usprkos tome nisu se te aktivnosti za pomo obrazovanju mladih ljudi razvile
tako dobro kao to su osnivai predvidjeli. Posebno se ne poveava broj aka koji idu
u osnovnu kolu, kao temelju za cjelokupnu narodnu prosvjetu. Moe se pretpostaviti da se jedan od razloga za to nalazi u ekonomskom stanju domainstva, gdje su
djeca morala biti koritena kao radna snaga. A bilo je onih koji nisu priznavali vrijednost troka za obrazovanje.35 Ali tadanja inteligencija je prilazila tom pitanju s
drugog stanovita. Na primjer, Dvornikovi tvrdi da je prekomjerna ljubav roditelja,
posebno majke, prema djeci jedna vana prepreka pribliavanju doma i kole.36 I jedan referat 1909. godine zahtijeva da se roditeljima koji ne upiu djecu ili ih ne alju
Daja, Sreko S.,a. a. O., S. 136.
Arhiv Bosne i Hercegovine, . 67-71, ZVS-118 1917
31
Bevanda, Pedagoka misao, 261.
32
Inaba, The human Concept, 102.
33
Naune ustanove u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske uprave, (priredio: Hamdija Kapidi)
Sarajevo, 1973, br. 63 (22. februar 1895. godine).
34
Daja, Sreko S., a. a. O., S. 184.
35
Isto, 138.
36
Ljudevit Dvornikovi, kola i dom, kolski vjesnik, Sarajevo, 1905, 587.
29
30

326

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

redovno u kolu odreuje novana kazna ili zatvor od kotarskog ureda, na prijavu
i prijedlog kole.37 Ukratko pronaen je jedan uzrok otvaranja pitanja oko kole u
odnosu izmeu roditelja i djece.
Ovakav nazor, po kojem su roditelji odnosno dom prepreka obrazovanju, moe
se pronai ve za vrijeme Kalajeve uprave (1882-1903). Kalaj je u viim enskim
kolama vidio sredstvo razaranja porodice kao tvrave tradicionalnog naina ivota
i miljenja.38 Za njega kolsko obrazovanje predstavlja medijum proirenja novog
naina ivota i misli u dom. Kao to se pokazalo, pojedina narodna drutva su se
bavila pitanjem kako poveavati broj aka u osnovnoj koli od 20. stoljea. U hrvatskom drutvu za pomo uenicima i narodnu prosvjetu, Napretku, blagajnik je molio roditelje da daju djecu pod Napretkov nadzor, da idu u kolu.39 Ovdje se moe
pronai tenja da vanjska institucija na polju obrazovanja smije igrati vanu ulogu
umjesto roditelja. I ta se naklonost nazire preko injenice da Napredak preuzima
funkciju medija izmeu drutva i majstora kao dunost, to se tie ivotnog stanja
egrta.40 Iza tenje da vanjska organizacija smije nadomjetati roditeljsku funkciju
stoji nazor odnosno nepovjerenje prema domainstvu ili odnosu izmeu roditelja i
djece. Uzrok bjeanja egrta kuama se traio ne u samom egrtu, nego u injenici da
je bio razmaen od strane roditelja.41 Na drugoj strani, u srpskom drutvu za pomo
uenicima i narodnu prosvjetu, Prosvjeti, znaajno se poveava broj njenih lanova
i svota novanih priloga tom drutvu. Usprkos tome, i Prosvjeta smatra da se uzrok
prepreke obrazovanja egrta, posebno njihovog bjeanja kuama nalazi u utjecaju
roditelja na djecu.42 Nadalje, uspostavlja se komisija sa Ristom Jeremiem na elu
da se vodi rauna u kakavim uslovima stanuju aci-stipendisti.43 I u muslimanskom
drutvu za pomo uenicima i narodnu prosvjetu, Gajretu, bili su ponaanje tih
stipendista kao i njihove nastavne ocjene pod nadzorom drutvenog povjerenika.44
Meu svim ovim drutvima se moe primijetiti da ona nisu dosljedno priznavala
 aliborka kipina, Uiteljska drutva u Bosni i Hercegovini o problemu obaveznog (obligatnog)
D
polaska djece u kolu (1878-1918), Zbornik radova, Uiteljski fakultet u Uicu, god.14, br.13,
2011, 111.
38
Tomislav, Kraljai, Kalajev Reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Veselin Maslea, Sarajevo,
1987, 248.
39
Tomislav Iek, Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine
(1902.-1918.), Institut za istoriju, Sarajevo, 2002, 88.
40
Isto, 97.
41
Isto, 100.
42
Boidar Madar, Prosvjeta srpsko prosvjetno i kulturno drutvo 1902-1949, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, Monografije knj. II, Odjeljenje drutvenih nauka knj. V, Banja Luka-Srpsko
Sarajevo, 2001, 108.
43
Isto, 101.
44
Ibrahim Kemura, Uloga Gajreta u drutvenom ivotu muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941),
Veselin Maslea, Sarajevo, 1986, 10.
37

327

mitsutoshi inaba

objektivnu ni racionalnu vrijednost tadanjeg opeg stava roditelja prema djeci. Kritika o prekomjernoj ljubavi prema djeci se moe pronai i u tadanjoj medicinskoj
oblasti. Tu se napose kritizira majina pogrena briga za djecu.45 U izvjetaju o upravi Bosne i Hercegovine iz 1906. godine se savjetuje da se roditeljsko postupanje s
djecom mora poboljavati u segmentu djeije njege i djeije hrane.46 U izvjetaju iz
Tuzle 1912. godine se tvrdi da jo uvijek vlada zloupotreba (Abusus) da se dijete doji
neobino dugo, ali s obzirom da je dolo do poveanja potronje brana za djecu moglo bi se zakljuiti da se poela koristiti racionalnija djeija hrana.47 I u izvjetaju
iz Sarajeva iste godine se kritizira da je dugorono dojenje tetno za majku i dijete.48
U diskursu o domainstvu u Bosni i Herecegovini u 20. stoljeu se moe primijetiti kritiki stav prema tadanjem odnosu izmeu roditelja i djece. Ali se tu ne
odbacuje vrijednost samog domainstva ili roditelja, nego se pojavljuje diskurs koji
dozvoljava aktivno mijeati u domainstvo izvanjskog faktora. Autor ovog teksta
smatra da su oni osjeali drutvenu krizu kao da je samo dom bio velika prepreka
tjelesnom i duevnom razvoju djece.
2. Roditelji i dijete u Bosni i Hercegovini iz perspektive
Spencerove pedagogije
2-1. Pogled na odnos izmeu roditelja i djeteta u Hrvatskoj za 1880-ih godina
to se tie Spencerove pedagogije, Basariek, koji je bio urednik pedagokog lista
Napretka, objavio je kritiku 1886. godine. Po rijeima Dvornikovia, pozitivizam
se, koji ostavi njegova sveca Herbarta po strani, njemu ne svia.49 Iako se ne moe
u potpunosti prihvatiti Dvornikoviev sud o Basarieku, njemu u potpunostinije
zaista odgovarala struja novih misli.50 On kritizira Spencerovu tvrdnju o
paralelnosti izmeu filogenije i ontogenije. Po Spencerovom miljenju, ako postoji
redoslijed po kojem ovjeanstvo stie razliita znanja, postoji posebna sposobnost
za razumjevanje dotinih znanja kod djeteta prema tom redosljedu. Za to vae
raznovrsni faktori odreivanja filogenetikog redosljeda i za pojedinog individuuma
 andesregierung fr Bosnien und die Hercegovina (Hg.), Das Sanittswesen in Bosnien und der
L
Hercegovina 1878-1901, Sarajevo, 1903, 40.
46
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine za 1906. godinu, 91.
47
ABiH, . 99-21, ZVS-326 1912, Kreisberde Tuzla, Nr. 3991 Jahresbericht pro 1911 am 24. Februar
1912.
48
ABiH, . 99-21, ZVS-326 1912, Kreisbehrde Sarajevo, Zahl 8758 Jahresbericht pro 1911 am 9.
April 1912.
49
Pismo Davorinu Trstenjaku 1900. I 20, Arhiv Hrvatskog kolskog muzeja, HR-HM-50 Davorin
Trstenjak, A-1913 Pismo Ljudevita Dvornikovia.
50
Mirko Luka, Obiteljski odgoj u Hrvatskoj Razvoj ideja od 1850. do 1918. godine, Hrvatsko futuroloko drutvo, Rijeka, 2010, 48.
45

328

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

poput ovjeanstva.51 Na toj osnovi se tvrdi da prilikom umnog obrazovanja


moramo prolaziti jednak put s kulturnim razvojem ovjeanstva. A Basariekova
kritika je udna, jer on neposredno ne porie njegovo miljenje. Istiui da je prije
njega bilo onih koji su iznijeli isto miljenje, on usvaja strategiju relativiziranja
vrijednosti njegovog doprinosa pedagogiji. Ovdje se spominje konkretno isticanje
paralelnosti izmeu ljudske historije i individualnog razvoja od strane Herbarta i
Tuiskon Zillera. Po miljenju Herbarta cijela prolost se nalazi u svakom pojedinom
ovjeku. Za to je snaga svega onoga, to su ljudi ikad osjetili, izkusili i mislili,
jedini pravi uzgojitelj. Drugim rijeima, veli on, u obe treba da svadja ovjeka
na ovjeanstvo, dio na cielost.52 Nakon pokazivanja toga slinog miljenja izmeu
Herbartovaca i Spencera kritizira on da kod Spencera nedostaje pogledna to zato
se nastavno gradivo valja ureivati po tom redosljedu. Dakle, Spencer misli samo o
formalnoj strani poput razvitka od empirinog znanja do racionalnog.53
Basariek ne odbacuje miljenje o paralenosti izmeu ljudske historije i individualno grazvoja. Ali autor (M.I) smatra da se kod njega Herbartovo miljenje precizno ne razlikuje od Spencerovog. Historija ljudskog znanja se po miljenju Herbarta zasniva na akumulaciji intelektualnog razvoja pojedinaca. Dakle, ba sadanji
pojedinci pripadaju ljudskoj vrsti, i oni su mogli dospjeti do sadanjih inteletualnih i
znanstvenih postignua samo preko te iste akumulacije. To znai paralelnost izmeu
ljudske historije i napretka svjesne individue. Na drugoj strani, Spencer postavlja
njegovo miljenje na pretpostavku da se u pojedinom djetetu nalazi neka odreena akumulacija, tj. sklonost, ve pri raanju preko nasljeivanja steenih svojstava.
Ba ovdje se nalazi paralelnost izmeu ljudske historije i individulanog razvoja. Bilo
kako bilo Basariek smatra da pedagogija prije Spencera priznaje opravdanost miljenja o toj paralelnosti izmeu ljudske historije i individualnog razvoja.
Sljedee godine Dvornikovi je objavio jedan lanak gdje se usporeuju Spencer i
Herbart. Po Herbartovoj psihologiji uzrok razlike meu acima ne moe se nalaziti
u njihovoj dui, jer se ne pretpostavlja uroena sklonost. Zato se individualna
razlika svodi na tjelesnu razliku. Ukoliko to (tjelesno) sudjelovanje stvara svojim
uplivom na duu brzi ili laganiji ritam u gibanju predoaba, utoliko se razlikuje
duevna sposobnost pojedinaca.54 Na toj temeljnoj pretpostavci stvara se teorija
kulturno-historijskih stupnjeva. Ovdje se istie Zillerov doprinos tom stvaranju.
Da se dokae ta teorija, ovdje se kao primjer koristi djelovanje mate. U tenji za
sluanjem narodnih pria pokazuje se paralelnost izmeu individulanog djetinjstva i
S tjepan Basariek, Pedagogija Herberta Spencera, Izvjetaj Kr. Preparandije i Vjebaonice u Zagrebu, koncem kolske godine 1885 / 86, Zagreb, 1886, 15.
52
Isto, 16.
53
Isto, 17.
54
Ljudevit Dvornikovi, Herbart i Spencer, Napredak, Teaj 28, 1887, 67.
51

329

mitsutoshi inaba

narodnog djetinjstva.55 Ovdje je nejasno da li Dvornikovi tvrdi paralelnost izmeu


individuuma i naroda, a ne ovjeanstva kao kod Zillera. Nadalje se objanjava
njegov nazor o apercepciji. Iako nastupa novi pojam kada nova predstava nailazi na
slian pojam postajui ve u dui, apercepciji ne doprinosi nita drugo nego objekt
koji ispunjava matu kada ona najjae djeluje pri individualnom razvoju. Za vrijeme
djetinjstva, kada mata djeluje najjae, matu ispunjava slobodno i neobuzdano
spajanje mnogih predstava.56 Ukratko, rijeju narod se ne moe ukazivati na
odreenu grupu niti ljudsku vrstu. Radije se vie panje obraa na proces kao da se
sistematizirano znanje postepeno razvija iz prvih neodreenih znanja. Dvornikovi
zbilja istie da pojedina predstava mora dosljedno pronai svoje mjesto u sistemu
znanja kako bi se ona mogla pretvoriti u volju.57
On, iako prihvata Spencerovo miljenje o kulturno-historijskim stupnjevima,
kritizira ga zbog toga to on ne koristi to miljenje za biranje nastavnog gradiva, isto
kao to je ve kritizirao Basariek.58 Spencer svodi te stupnjeve na dva momenta. To
znai upotrebljavanje darvinistikog miljenja o nasljedstvu i prijenosu u pedagogiji. Iz redosljeda po kojem ovjeanstvo dobija sadanje znanje mora se tvrditi da se
prema tom redosljedu razvija sposobnost za dobivanje tog znanja i meu pojedincima. U tom smislu se nalazi premisa nastave po kulturno-historijskim stupnjevima
ve u ljudskom tjelesnom sustavu bez obzira na sadraj nastavnog predmeta i na
vrijednost tog predmeta.59 Meutim, izgleda da njegovo tumaenje lii na Basariekovo, u ovom tumaenju teite se premjeta na promjenu tjelesnog sustava i nasljeivanje te promjene. Dakle, porijeklo paralelnosti se pronalazi ba u nesvijesnom i
tjelesnom sustavu bez obzira na izuavani predmet. Herbartova se teorija ne osniva
na batinjenoj ni prenesenoj uroenosti pojedinaca, ve na bitnosti ovjeje due,
koja bitnosti nije proizvodom drugoga niza pretvorbina ljudskoga znanja, ve je od
postanka svoga napram vanjskim pojavama uvijek u istoj dispoziciji, mijenjajui se
samo prema dojmu kakvoe i kolikoe pojava. to je dakle i po Herbartu ovjeji
duh pristupan usvajanju tih vanjskih pojava, samo u onom su sljedu, u kojem ih je
primio i sav ljudski rod tekom historijskoga si razvoja, tomu nije uzrok u priroenoj,
steenoj te naslijeenoj sposobnosti ljudskoga duha, ve u samom susljednom nagomilanom gradivu, koje u duhu ljudskom ne moe da uhvati mjesta drugim redom,
negoli onim, kojim se je samo u spoznaji ljudskoj razvilo, tako bi rei stvorilo.60

Isto, 82.
Isto.
57
Isto, 83.
58
Isto, 115.
59
Isto, 130.
60
Isto, 131.
55
56

330

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

I Spencer veli da moramo posluati taj redosljed. Tada se postavlja teite ne na


uroenu sposobnost, nego na nastavne predmete i njihov historijski razvitak. U tom
smislu Spencerovo miljenje lii na Herbartovo.61 Ovdje se namjerava poreenje vrijednosti Spencerovog miljenja, istiui razliku izmeu njega i Herbarta, nego davanje vieg doprinosa pedagogiji preko pomirenja njh obadvojice. Dakle, naprotiv on
onu taku koju kritizira Basariek potuje kao vor za pomirenje.
U drugoj polovini 1880-ih godina, Spencerov disident Basariek i njegov pristalica Dvornikovi, smatrali su da individualni razvoj dolazi paralelno s ljudskom
historijom. Kako su oni razumjeli odnos izmeu roditelja i djece posebno u kunom
odgoju na osnovu tog nazora o razvoju? Basariek pri kritiziranju Spencerovog miljenja o naravnoj kazni spominje taj odnos.62 Po Spencerovom miljenju pravna
kazna je ne ona kojoj roditelji podvrgavaju nego ono kojoj sama priroda podvrgava.
Dakle, kritizira se pretjeran nadzor roditelja nad djecom.63
Protivno ovom miljenja Basariek kritizira da nemoralno djelo uvijek ne uzrokuje neprijatnu posljedicu naravnom kaznom. Napose ako je loa posljedica dola
sa velikim zakanjenjem, naravna kazna ne moe imati utjecaj na dijete. I djeji um
je tako nerazvijen da treba nadzor odgojitelja.64 Zato se u Spencerovom djelu zbilja
moe pronai spis ne samo o naravnoj kazni nego i o pozitivnoj kazni.65 Autor misli
da on uvijek ne porie naravnu kaznu, jer on tvrdi da najsgodnije su one nagrade i
kazne, koje se najvema pribliavaju naravnim posljedicam dobra i zla ina.66 Dakle,
radije se kritizira laissez-faire u nastavnoj strategiji koja se oslanja samo na djeiji
samostalni razvoj, jer dijete je umno tako nerazvijeno da ne moe suditi samostalno
i umjesno. Ali na drugoj strani on savjetuje da gdje se pome sumnjati u znanje, potenje ili dobru namjeru uzgojitelja, tamo prestaje svaka poslunost.67 On pretpostavlja pristunost nekog stepena porasti djejeg uma kao uvjet za odgoj poslunosti.
Kako god, djeija nastava za Basarieka 1880-ih godina znai odgajanje djeje poslunosti drugoj volji.68 Iako se u radu o Spenceru posebna panja ne obraa na odnos izmeu roditelja i djece, u njegovoj knjizi o pedagogiji Basariek se malo osvre
na majinu i oevu ulogu pri kunom odgoju. Pozitivno ocjenjujui majinu ljubav,
Isto, 131.
U tadanjim lancima se koriste dva izraza prirodna kazna i naravna kazna. U ovom radu se koristi prirodna kazna uglavnom po srpskoj verziji Spencerove knjige, iako se potuje izraz pojedinih
pisaca.
63
Basariek, Pedagogija Herberta Spencera, 32.
64
Isto, 33.
65
Isto, 34.
66
Stjepan Basariek, Pedagogija I. dio: Uzgojoslovje, Zagreb, 1880, 176.
67
Isto, 171.
68
tefka Batini, Crna pedagogija u hrvatskim djejim asopisima 19. stoljea, Anali za povijest
odgoja, br. 4, Zagreb, 2004, 41.
61
62

331

mitsutoshi inaba

on tvrdi da otac mora biti autoritet djeci komu se ona dragovoljno pokoravaju.
Nadalje, bez oeve strogosti majina ljubav bi mogla uroditi zlim plodom.69 Zato se
teite kunog odgoja nalazi u staranju o djeijoj poslunosti. U Basariekovoj pedagogiji moe se pronai samo shema u kojoj djetetom kao inferiornim biem rukovode
odrasli, bilo uitelj bilo roditelji. Po rijeima tefke Batini, koja istrauje djeje asopise u Hrvatskoj u 19. stoljeu, tada je bilo korjenitog nepovjerenja u dijete i neshvaanje djeteta.70 I taj stav je odreivao tadanju psiholoku pozadinu tjelesne kazne koja
je postojala u koli i u domu.71
Dvornikovi u radu o Spenceru manje od Basarieka spominje odnos izmeu
roditelja i djece. On i priznaje prisutnost tjelesne kazne, iji uzrok se nalazi u tome
to se ta kazna odrava kao tradicija preko mnogih pokoljenja i ne trai se efikasnije
nastavno sredstvo od te kazne u koli i u domu.72 Protiv te kazne Spencer usvaja
naravnu kaznu na osnovu principa samostalnog razvoja djeteta. Dvornikovi kritizira da ta kazna vai samo u domu i da kola zahtijeva neki autoritet, jer disciplina ne nastupa spontano od djejeg uvjerenja o toj nunosti.73 Dakle, ne mogu
ba nastavnici eliminirati sve tjelesne kazne iz kolske prakse, iako oni sumnjaju u
tjelesnu kaznu. I ta kazna se odrava dok dom otpoetka bez ibe ne odgaja dijete
po racionalnom nastavnom principu.74 Ukratko, Dvornikovi ne porie apsolutno
vrijednost naravne kazne, ali smatra da ta kazna nije praktina u kolskoj nastavi.
Napokon on spominje Spencerovo isticanje da se pri kazni djeiji motiv mora uzeti
u obzir.75 Ovdje se uvoenje racionalnog odgoja u dom posmatra kao pretpostavka
ukidanja tjelesne kazne u koli. On misli da je ba neracionalni odgoj u domu vana
prepreka kolskoj nastavi. Ali on ovdje konkretno ne pokazuje kako se dijete mora
odgajati u domu, pretpostavlja se da njegovo miljenje o nunosti autoriteta u koli
za odravanje discipline nije daleko od Basariekovoga. Njegov cilj u tom radu je
dopunjavanje Herbartove pedagogije Spencerovom. On pokazuje da je nastavni cilj
obojice isti - obrazovanje socijalnog ovjeka - iako je sam povod toga obrazovanja
drukiji.76 Ali Herbart ne ostavlja etiki utjecaj uitelja na uenika, premjeta on
teite etike nastave na obuku ograniavajui efektivni opseg tog utjecaja.77 On ba
tu najvie pronalazi prednost Herbartove pedagogije. I tu stegu on smatra samo kao
Basariek, Pedagogija, 220-221.
Batini, Crna pedagogija, 44.
71
Isto, 47.
72
Dvornikovi,Herbart i Spencer, 209-210.
73
Isto, 210.
74
Isto.
75
Isto.
76
Isto, 6.
77
Isto, 50.
69
70

332

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

drugorazredno sredstvo odgoja.78 Ovdje se nastavno pitanje svodi na spomenuti tok


djejeg umnog razvoja. Zahtjeva se prirodno obrazovanje poput obuke protiv prisilnog i mehanikog obrazovanja.79 Tada se prema toj prirodnosti uloga nastavnika
ureuje nastavnom metodom i nastavnim gradivom.80 Smatra se da se ovdje skree
panja uglavnom na odnos izmeu uiteljstva i djece u koli jer se takva prirodnost
ne moe uzeti u obzir u ivotu u domu. A iz njegovog miljenja o tjelesnoj kazni
pretpostavlja se da je racionalni odnos prema djeci u njegovom nastavnom idealu
trebalo uspostaviti bilo u koli bilo u domu. U tom smislu se odrasli ovjek zamilja
kao pomonik koji neprisilno vodi dijete na ispravan put prema prirodnom razvoju,
isto kao to to pokazuje Basariek. Ali taj odnos prema djeci nije nikada ravnopravan, nego se djeca moraju uvijek pokoravati odraslim kao njihovom autoritetu, a taj
zakljuak se moe pretpostaviti iz miljenja o nunosti discipline u kolskoj nastavi.
2-2. Pogled na odnos izmeu roditelja i djeteta u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeu
lanci u ijim naslovima se nalazi rije Spencer pojavljuje se u bosanskohercegovakoj periodici od poetka 20. stoljea. Kada je Spencerova pedagoka knjiga
prevedena na srpski 1912. godine, knjievna smotra u Bosanskoj vili preporuuje je
kao knjigu korisnu za sve koji brinu za obrazovanje kao vano ivotno pitanje.81 Ova
prevedena knjiga je druga verzija, a prva je bila publikovana devet godina ranije. I
tada se u Bosanskoj vili naglaavala vanost itanja te knjige, jer se pedagoki temelj
u Engleskoj i u Americi zasnivao na njoj.82
Herbartova pedagogija je stvorila glavnu struju u Hrvatskoj, to se moe pretpostaviti iz spomenutih radova u kojima se analizira i s njom usporeuje Spencer. Zato
se kulturno-historijski stupnjevi kod Herbartovaca spajaju sa Spencerovim evolucionizmom. Ovakvo spajanje je imalo utjecaj na tok misli u Bosni i Hercegovini, koja
je bila pod utjecajem iz Hrvatske. Ali, ipak se tu moe primijetiti suptilna razlika
uzrokovana vremenskim razmakom od 20 godina. to se tie te razlike, autor (M.I)
kao argument koristi lanak u Nadi, koji analizira Spencerovo miljenje o historiji
glazbe. Dijete pokazuje svoju radost neuobiajenom vikom ili pokretom. Ovaj zvuk
ili pokret se estim i pravilnim ponavljanjem malo po malo pretvaraju u glazbu ili
ples. Zato se nije pronaao povod tom pretvarenju u divljakom narodu ije drutvo
ne poznaje stalno i redovno pravilo. Ali i tu se ipak nailazi na glazbu ili ples, samo
Isto, 51.
Isto, 114.
80
Isto, 146-147.
81
Anonim, O vaspitanju umnom, moralnom i tjelesnom, Bosanska vila, god. XXVII, br. 3, 47, (15.
II 1912.).
82
Anonim, O vaspitanju, Bosanska vila, god. XVIII, br. 5, 97, (15. III 1903.).
78
79

333

mitsutoshi inaba

to je to u tim drutvima predstava rata ili lova, ne izraz radosti.83 Ovdje se smatra da
se povod napretku ka glazbi ili plesu nalazi samo u drutvenoj diferencijaciji. Tvrdi
se da se ovacija za gospodara, koja je spontani izraz afekta i ponosa isto kao odnos
djeteta prema roditeljima, postepeno pretvara u redovan obred kao to pokazuju
obiaji meu poluciviliziranim narodima.84 Po tom miljenju dijete se ne nalazi na
istoj razini s prostim divljakom nego s poluciviliziranom divljakom.
Da se odgovori na pitanje kako je nastupila ta promjena, koristi se Dvornikoviev lanak o Spenceru iz 1904. godine. Po Spencerovom miljenju presudnu ulogu za
evoluciju ljudskog uma ima okolnost akumulacije vee mase znanja. Iz toga proistie
umna razlika izmeu divljaka i civiliziranog ovjeka. I to se predstavlja u paralelnosti izmeu individualne porasti i razvoja pojedinog roda. Dok god razvoj civilizacije
pojedincu daje obilna iskustva i jo iskustva drugih ljudi, bilo mrtvih bilo ivih, dosljednost pojmova i sposobnost miljenja napreduju. 85 Ukratko umna razlika izmeu
divljaka i civiliziranog ovjeka znai kvantitativni diferencijal iskustva steenih preko
mnogih pokoljenja. Ovaj diferencijal se pokazuje ne samo u kulturnom blagu nego
se i nasljeuje preko preobliivanja ivanog sistema.86 Spencer tim filogenetskim miljenjem odbacuje iluziju o ravnopravnosti meu svim ljudima.87 I ovdje Dvornikovi
tvrdi da Spencerovo miljenje o paralelnom umnom razvoju izmeu individuuma i
narodaodgovara kulturno-historijskim stupnjevima kod Herbarta.88 Pojedinac mora
prolaziti cijeli razvoj ovjeanstva u skraenom obliku, jer se ljudski um oslanja do
postepenog ureenja znanja prema razvoju ljudskog roda. Dakle pojedinac moe razumjeti jedan stepen znanja, dok ne dospije do stepena razvoja dotiog znanja.89 Ali,
to se tie granice mogunosti tog razvoja, postoji razlika meu ljudima. Tu se teite
premjeta na nervno diferenciranje, jer on veli da prirogjene naime sposobnosti jesu
tekovina iskustva cijelog roda, ili filogenetskog razvoja i da je ideja kulturno-historijskih stupnjeva u Herbarta utvrgjena samo kontatovanjem psihikih injenica bez
njihove veze sa fizikim razvojem.90 Dakle, ukoliko ne slijedimo njegovo miljenje ne
moemo odgovoriti na pitanje zato otpoetka postoji duevna razlika meu ljudima.91 Ta potencijalna razlika se predstavlja sklonou pojedinaca.
 nonim, Herbert Spencer o razvoju plesova i muzine umjetnosti, Nada, god. VI, br. 20, 317.
A
(15. X 1900.).
84
Isto, 317.
85
Ljudevit Dvornikovi, Herbert Spencer, kolski vjesnik, Senj, 1904,131.
86
Isto, 130.
87
Isto, 132.
88
Isto.
89
Isto, 356.
90
Isto, 132.
91
Isto, 356.
83

334

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

Istodobno u kolskom vjesniku je objavljen jedan lanak koji usporeuje Herbartovu pedagogiju i psihologiju sa Spencerovom. Tu se posebna panja usmjeravana Spencerovu psihologiju koja istie neprekidnu psiholoku evoluciju od ivotinja
do ovjeka i gradi se na osnovu ivanog razvoja i meusobnog odnosa izmeu dojma i pojma. ivotno djelovanje poinje tek od meudjelovanja izmeu tjelesne unutranjosti i vanjtine. I evolucija znai razvoj prilagoavanja tjelesne unutranjosti i
vanjtine.92 Konkretnije ona znai diferenciranje funkcije i organa za tu prigodbu i
integraciju tih organa preko centralnog ivanog sistema. U tom ivanom sistemu
se nalazi uroeni odnos prema izvanjtini po kojem se ovjek moe ponaati s vanjskim dojmovima automatino tek nakon roenja. Djelovanje tog mehanizma stoji
do kvantiteta iskustva koja su se do tada akumulirala preko mnogih pokoljenja. Ta
iskustva se nasljeuju dodavanjem novog iskustva kao kamate pojedinog pokoljenja
dotadanjim iskustvima koja se ponavljaju preko prethodnih pokoljenja.93 Iz toga
se zakljuuje da pojedino dijete ve nakon roenja stoji na razlinim razinama uma
prema kulturnom razvoju. Zato obrazovanje ne znai stvaranje individuuma nego
ono doprinosi njegovom razvoju. Ovdje je interesantno isticanje da je najvei defekt
u ueniku roditeljska mana.94 Razlog zato se ovo istie se moe lake pronai u spomenutom tumaenju o mehanizmu ivotnih i psiholokih pojava. Zaista, to se tie
neurednog polaska kole, pretpostavlja se da je jedan od uzroka bolest nasljeena od
roditelja koja sprjeava tjelesni i duevni razvoj aka nuan za njihovo kolovanje.95
Dalje se razmatra kako su oni tada razmiljali o djetinjstvu preko Spencerove
misli u diskursu Bosne i Hercegovine. Jedan rad O moralnom vaspitanju po Spenceru, iz kojeg bi se mogao pronai jedanod odgovora, objavljen je 1908. godine u
Srpskoj rijei. Kao to pokazuje naslov, tu se razmatra moralno vaspitanje po Spencerovom miljenju. Taj rad istie da se nastavni cilj posveuje ne samo umnom obrazovanju nego i prepremi za samostalni ivota u drutvu preko moralnog vaspitanja. Za
tu spremu poetak se nalazi u djejem usvajanju ispravnog miljenja o kazni. Kazna
znai sredstvo za popravljanje ili spreivanje opasnih djelovanja za moralni i tjelesni
razvoj i zdravlje. Uope je pojam o kazni bio pod vladavinom autoritativnosti koja
se zasnivana roditeljskoj tvrdoglavosti i predrasudi bez razmiljanja. Zato tu nastupa
ne nuni i neodgovarajui strah djeteta od roditeljskog autoriteta. Protiv tog opeg
pojma o kazni, kazna se po Spencerovom miljenju tumai kao neizbjena posljedica djejeg loeg postupka.96
B. Krmari, Herbart i Spencer, kolski vjesnik, Senj, 1900, 63-64.
Isto, 65.
94
Isto, 191.
95
Petar Vrban, Uzroci neuredna polaska kole i kako bi se tome pomoglo, kolski vjesnik, Senj, 1900,
562.
96
P. Sl., O moralnom vaspitanju po Spenceru, Srpska rije, god. IV, br. 82, 16, (13.VI 1908.).
92
93

335

mitsutoshi inaba

Njegovo moralno vaspitanje na osnovu kazne kao prirodne posljedice podrava


ono to se zamilja da se nita moralno ne osniva na sili, vanjskoj i nerazumljivoj,
nego na prijatnom, simpatijskom osvajanju.97 I do tada roditelji nisu mogli razumjevati da roditeljska iznenadna revnost zbunjuje djecu i da njihov kapric, pored
povjerenja u njihovu ljubav, u djejoj dui uzrokuje mrnju prema njima. Dakle, tu
se preporuuje naravna kazna po kojoj dijete moe doivljavati prirodnu posljedicu
svog loeg djela i po kojoj roditelji nadziru i opominju dosljedno i prijateljski.98
Iako bi roditeljski autoritet meu djecom treba biti veliki, istodobno se tvrdi
da se on ne moe uspostavljati tamo gdje oni pred djetinjim oima as prijateljski
opominju, miluju, ljube, as psuju i tjeraju, as tuku, izdiru se i isto s neke visine
prijete djetetu svojom apsolutnom moi.99 Neodgovarajua metoda nastave sprjeava djeju individualnost i samostalnost, i zato dijete postaje marioneta koja se bez
razmiljenja pokorava drugoj volji. Suprotno od toga, prirodna metoda pomae razvoju djeje volje i samostalnosti. Moralnom vaspitanju potrebna je samokritika i
samokontrola. Da bi moralno vaspitanje uspjelo, roditelji se sa svojim djecom moraju ponaati prijateljski isto kao i sa odraslima.100
Ovdje se dosljedno tvrdi da je cilj nastave obrazovanje moralno samostalnog ovjeka. Ovakav cilj nije svojstven Spenceru. Moralno samostalni ovjek se zove karakter ili znaaj, koji se uvijek spominje kao zadnja svrha nastave nakon 1850-ih godina
kada su se pojavili pedagoki asopisi i pedagoke monografije na hrvatskom.101 Tu
je interesantno miljenje o odnosu izmeu roditelja i djece. Iako se priznaje nunost
roditeljskog autoriteta u odosu prema djeci, odbacuje se to to taj autoritet postaje
despotizam. Umjesto toga se zahtijeva da odnos roditelja prema djeci treba da bude
isti kao stav prema odraslim prijateljima. Dakle, savjetuje se da se roditelji ne mijeaju u djeje ponaanje nego da ga po potrebi nadziru i da ih opominju.
U radu iz 1910. godine Adolf Lindner i J. Loos tvrde da Spencer donosi novu
perspektivu primjenom evolucije kao prirodoznanstvene metode u pedagogiji.102
On istie da se razvoj obrazovanja ostvaruje malo po malo. Zato se skokovit uzgoj
kritizira kao nemogue. Ali nastavni ideal se ne odbacuje. Kao to je ve reeno, tu
se obrazovanje moralno samostalnog ovjeka posmatra kao taj ideal. Za ostvarivanje
toga cilja on je nastavnicima predstavljao novi uvjet, t.j. nasljedstvo steenih svojstva. Sklonost, ija osnova je iskustvo prethodnih pokoljenja, nasljeuje pojedino
Isto, 16.
Isto.
99
Isto.
100
Isto, 17.
101
Inaba, The human Concept, 114-116.
102
Gustav Lindner i Loos, J, Herbert Spencer, (prir: P. Divljan), Uiteljska zora, god.VI, Sarajevo,
1910, 88.
97
98

336

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

dijete. Zato se ta sklonost uvijek mora uzeti u obzir pri obrazovanju. Istodobno se
spominje prirodna kazna.Prirodnim se kaznama ne uzbugjuju odvie ni roditelji ni
djeca, jer se pitomac, postupa li se kako valja, osvjedoava o potrebi kazne i o skladu izmegju uzroka i uinka, te se upotrebom ovih kazna odnos izmegju roditelja i
djece ne poremeuje, jer roditelji nijesu vie instrumenti kazne.103 Nadalje se istie
da roditeljsko nezadovoljstvo ima uinak kada se ne poremeuju prijateljski odnosi
izmegju roditelja i djece.104
to se tie Spencerove pedagoke misli, za tadanje uiteljstvo je bila zanimljiva njegova pedagoka metoda kao naravna prirodna kazna. Na primjer, uiteljica
u Graanici Sofija Komadinova tvrdi, na osnovu njenog iskustva, da krivnji koja se
ini pri odsustvu roditelja nije najbolje popravno sredstvo kazna nego sramota ili
nedoumica koja se osjea kada je krivica otkrivena.105 Iako ona ne spominje Spencerovo ime, tu se teite popravke postavlja na djeju svijest o grijehu, ne na tjelesnu
kaznu. Pored prirodne kazne tada se prijateljstvo izmeu roditelja i djece isticalo
kao vaan pedagoki faktor. Po Spencerovom miljenju kazna se mora izvriti prirodno bez obzira na roditeljsko raspoloenje niti roditeljsku presudu.106 Preko iskustva te prirodne kazne djeca mogu nauiti prirodnu posljedicu svoga djela, drugim
rijeima prirodni princip izmeu uzroka i uinka.107 Ovdje se smatra da prirodna
kazna promie razvoj djeije samostalnosti i samokontrole i omoguuje obrazovanje karaktera kao krajnjeg cilja nastave.108 Pored Dvornikovia i poznati darvinist
Davorin Trstenjak pri diskusiji o obrazovanju preko dragovoljnog djela u Hrvatskoj
koristi Spencerovo miljenje.109 On tvrdi da nita ovjeku nije gotovo dano, nita
darovano; sve je on sebi stvorio sam svojim radom i trudom kroz neizmjerni broj
godina i pokoljenja.110
Onda kakav odnos ima prirodna kazna s pojmom o prijateljstvu izmeu roditelja
i djece? Kao odgovor na to pitanje donosi se dui Spencerov citat: Kad roditelji, mesto da uine, da im deca osete mune posledice svoga sopstvenog neuputnog
rada, dosuuju ovima druge vetake kazne, onda oni ine dvojaku tetu. Umnoavajui ovako broj uredaba domaih i izjednaujui svoj ugled i svoje dostojanstvo sa
Isto, 89.
Isto.
105
Sofija Komadinova, Kuni uzgoj djece, Uiteljska zora, god. II, Sarajevo, 1906, 136.
106
Herbert Spencer, O vaspitanju umnom, moralnom i telesnom, (prevod. J. Miodragovi), Beograd,
drugo izdanje, 1912, 147.
107
Isto, 151.
108
Isto, 174.
109
Josip Balabani, Darvinizam u pedagokom djelu Davorina Trstenjaka, u: Zbornik radova tree
simpozije iz povijesti prirodne znanosti i njihove primjene krajem 19.i poetkom 20. stoljea u Hrvatskoj, (ur: arko Dadi), Zagreb, 1981, 89-93.
110
Davorin Trstenjak, Herbert Spencer, Napredak, Teaj 45, Zagreb, 1904, 129.
103
104

337

mitsutoshi inaba

sredstvima za odranje njihovo u snazi, svaki prestup onda postaje za njih uvreda i
uzrok za ljutnju. Drugo, iz ovoga opet nastaje i druga nevolja, to roditelji, muei
se sami ili troei mnogo novaca, ove tetne posledice tovare na lea vie sebi nego
pravim krivcima. Tako je gotovo i u dece. Kazne, koje dolaze kao neizbena posledica stvari, kazne, koje im dodeljuje bezlini uzrok, izazivaju u njih srazmerno slabo i
prolazno ogorenje; naprotiv kazne, koje izriu otac i mati po svojoj volji, te ih stoga
smatraju kao da su oni krivi za njih, proizvode vee i trajnije ogorenje.111 Ne roditeljsko mijeanje u djeje djelo nego prijateljski odnos doprinosi odravanju meusobnog
povjerenja jer roditeljska ljutina zbog djejeg prestupa i djeije nezadovoljstvo zbog
roditeljskog mjeanja postaju zamana prepreka dobrom odnosu izmeu njih preko
idejne asocijacije s neprijatnim osjeajem.112 B. Krmari tvrdi da je roditeljska uloga
ta preko koje dijete naui prirodnu posljedicu.113 Ovdje se ne preporuuje roditeljsko
mijeanje pri djejem obrazovanju. U pozadini te preporuke postoje dva razloga. Prvi
je kritika roditeljskog ponaanja s djecom po trenutnim osjeajima, a drugi je kritika
roditeljskog despotizma.114Ali kritika roditeljskog mijeanja ne znai laissez-faire u nastavi djece. Radije se istie da razumna ljubav115 mora biti princip u kunom odgoju.
I Dvornikovi tvrdi da se razlog nesporazuma kole i doma moe pronai u beskrajnoj
ljubavi roditelja prema djeci, napose majke.116
Iz perspektive nasljedstva steenih svojstva panja bi se usmjeravala na tjenji odnos izmeu roditelja i djece. Drugim rijeima, dijete bi se moglo posmatrati kao
dio roditelja, ne kao samostalno bie. Na drugoj strani bilo je i diskursa koji istiu
da taj odnos mora biti prijateljski umjesto toga tjenjeg odnosa. Ali, temelj obaju
diskursa se nalazi u istom miljenju o nasljedstvu. Jedan lanak, ije gledite se naslanja na drugi diskurs, koristi se kao primjer. Prolost se prostire kao neizmjerno
dugorono spremanje za sadanjost. I oni, koji e iza nas doi, mogu ivjeti ljepe
i misliti slobodnije.117 Iz toga se savjetuje da nai sinovi ne smiju biti puste kopije
nas samih, ako hoe svojim nainom doprinjeti daljnjemu napretku.118 Na osnovu
nasljedstva steenih iskustva po kojem ljudsko bie moe s vremenom dospijevati
do savrenstva, savjetovalo bi se da se u sadanjom drutvu treba s djetetom ponaati
kao biem postojeem ve na nekom stepenu razvoja, ne kao istim biem poput
tabula rasa-a. Onda se pri djejem prestupu istie dunost roditelja vie od djeije,
Spencer, O vaspitanju,153-154.
Isto, 155.
113
Krmari, Herbart i Spencer, 1900, 192.
114
Spencer, O vaspitanju, 172.
115
Stevan Samardi I, Kua i kola, Srpska kola, god. II, sv. 9, 335, (20. V 1909.).
116
Dvornikovi, kola i dom, 587.
117
Bauer, Stjepan, Stari i novi uzgoj, Uiteljska zora, Sarajevo, god. X, 1914, 102.
118
Isto, 147.
111
112

338

obitelj u modernoj bosni i hercegovini iz perspektive pedagogije herberta spencera

jer se uzrok djeije sklonosti nalazi u prolosti, t.j. roditeljima. Zaista, Spencer spominje nasljedstvo roditeljske mane na djeci.119 Istodobno se primjeuje da je bilo
nepovjerenja u roditelje nasuprot nepovjerenju u dijete, kao to se isticalo 1880-ih
godina. Spencer roditeljima jasno savjetuje da nee ispitivati samo deje pobude
nego i svoje sopstvene i izmeu njih razlikovati one, koje potiu iz tvoje prave roditeljske brige, i one, koje potiu iz tvoga samoljublja, iz tvoje tenje za mirom i tvoje
elje da zapoveda.120
Zakljuak
U tadanjim diskursima je teko pronai jasan odnos izmeu kunog odgoja i
Spencerovog evolucionizma. Radije se skretala panja na dva momenta, tj. prirodnu
kaznu i prijateljski odnos izmeu roditelja i djece. Ali, ovdje se mora istai da je
njegov pojam o nasljedstvu steenih svojstva bio jedna vana tema kada se analizira
njegova misao u pedagokim ili psiholokim lancima. U ovom radu se ne moe
pronai posredni odnos izmeu toga pojma o nasljedstvu i dva ostala momenta.
A zajedniko meu ta sva tri momenta je nepovjerenje u roditelje.
Poto je poloaj Spencerove pedagoke misli u modernoj Bosni i Hercegovini
predmet ovog rada, njegova pedagoka knjiga, koja je bila prevoena na srpski i
publikovana u 20. stoljeu, analizira se uglavnom u okviru bosansko-hercegovake
struje misli. Njegovu knjigu na hrvatski je preveo Ivan irola jo 1883. godine. Zato
se ne moe rei da je njegova pedagoka misao bila nepoznata do 20. stoljea u krugu
srpskohrvatskog jezika. Radije se ovdje mora pokazati gdje se postavljalo teite u
bosansko-hercegovakoj periodici pri analizi odgoja, odnosno kunog odgoja izgledita Spencerove pedagogije. Zbog toga smo se trudili da se teite postavi na zagovaranje prirodne kazne i na eliminiranje roditeljskog mijeanja u djeije postupke.
Istodobno je meu pojedinim drutvima za narodnu prosvjetu bilo diskursa koji
su isticali da je dom jedna prepreka kulturnom napretku u Bosni i Hercegovini u
20. stoljeu. I dom se posmatrao kao prepreka to se tie prevencije zaraznih bolesti. Takvi diskursi ne predstavljaju tadanje stanje doma u Bosni i Hercegovini.
Naprotiv, moramo vidjeti da oni pokazuju tadanju elju kakav bi dom morao biti.
Ta elja nije htjela zatvarenje doma kao privatnog prostora prema izvanjtini, nego
pretvarenje doma u otvoreni prostor za vanjsko mijeanje. Zato se kuni odgoj esto
kritizirao s nepovjerenjem u roditelje. Pedagogija Herberta Spencera je igrala jednu
vanu ulogu u takvom diskursu.

119
120

Spencer, O vaspitanju, 137.


Isto, 177-178.
339

mitsutoshi inaba

Mitsutoshi Inaba
The Family in Modern Bosnia and Herzegovina
from the perspective of the Pedagogy of Herbert Spencer
Summary
This paper analyzes Spencers pedagogical theory in modern Bosnia and Herzegovina through his pedagogical book which was translated into Serbian and published in the 20th century. His book was translated into Croatian by Ivan irola as
early as 1883. Therefore it cannot be said that his theories were unknown until the
20th century in the Serbo-Croatian speaking domain. Thus the focus must be shifted towards the Bosnian and Herzegovinian periodical publications in the analysis
of upbringing, i.e. upbringing at home from the perspective of Spencers pedagogy.
Therefore, we attempted to position the focus on the advocation of natural punishment and the elimination of parental intereference in the childrens work.
At the same time among certain societies for popular enlightement there was
discourse which pointed out that the home was the only obstacle to the cultural
progress in Bosnia and Herzegovina in the 20th century. Home was also considered
as an obstacle to the prevention of various contigeous diseases. Such discourse does
not represent the situation in the homes of Bosnia and Herzegovina at that time.
On the contrary, we must see that they show the desire what a home should be like.
This desire did not want the closing of the home as a private space, but turning it
into an open space for external interference. Therefore, upbringing at home was
frequently criticized with mistrust towards parents. The pedagogy of Herbert Spencer played an important role in such a discourse.

340

Izvorni znanstveni rad (Original scientific paper)


94(497.6 Prijedor)1992
341.311(497.6 Prijedor)1992

amir kliko

Prilog prouavanju stradanja Bonjaka i Hrvata Prijedora 1992.

Apstrakt: Velikosrpska agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. obiljeena


je tekim stradanjem nesrpskog stanovnitva, odnosno, genocidom. Intenzitet i metode njegovog provoenja ovisile su o demografskoj slici na terenu, odnosno, srpskim planovima naspram
mogue podjele Bosne i Hercegovine po nacionalnom kriteriju. Mogunost realizacije ovisila je
o organizaciji i snazi agresora, ali i branitelja. Bosanska krajina znakovit je primjer srpskog genocida nad Bonjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Autor na primjeru Prijedora prezentira
svoje rezultate istraivanja stradanja bonjakog i hrvatskog stanovnita dokazujui nasilno stvaranje dugorone srpske prevlasti kroz genocidom izazvane demografske promjene.
Kljune rijei: Agresija, odbrana, genocid, logori, izbjeglice.
Abstract: The Serbian aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina from
1992 to 1995, was marked with heavy sufferings of the non-Serb population, i.e. with genocide. The intensity and methods of its implementation depended on the demographic image on
the field, that is to say on Serb plans towards the possible division of Bosnia and Herzegovina
according to the national criterion. The possibility of realization depended on the organization and strength of the aggressor, but also of the defenders. The Bosnian Frontier region
(Bosanska Krajina) is a significant example of the Serb genocide committed against Bosniaks
and Croats in Bosnia and Herzegovina. On the example of Prijedor, the author presents his
results in research of sufferings of the Bosniak and Croat population and proves the violent
creation of the long term Serb predominance and demographic changes caused by genocide.
Key words: Aggression, defense, genocide, camps, refugees.

etiri od est republika Socijalistike federativne republike Jugoslavije (SFRJ)


izabrale su do kraja zime 1992. dravnu nezavisnost kao svoj budui put, to je ujedno znailo i raspad zajednike drave. Meu njima je bila i Bosna i Hercegovina.1
1

Zijad ehi, Eksperiment u svjetskoj laboratoriji Bosna. Meunarodna diplomatija u vrijeme disolucije
SFRJ i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovini (do Vaingtonskog sporazuma 1994.), Dobra knjiga,
Sarajevo, 2013, 63-74, 105-114.
341

amir kliko

S tim stanjem srpski nacionalisti se nisu mogli pomiriti i odluili su iskoristiti svoje tadanje prednosti u odnosu na zagovornike bosanskohercegovake nezavisnosti,
njene teritorijalne cjelovitosti i ravnopravnosti naroda. Te prednosti oitovale se u
argumentu vojniki jaeg, ali i neadekvatne meunarodne uloge u procesu disolucije Jugoslavije. Imajui glavninu osebujnog arsenala opreme i materijalno-tehnikih
sredstava Jugoslovenske narodne armije ( JNA), raspolaui veinom njenih obuenih i kolovanih kadrova, mobiliziranih, i na hrvatskom ratitu prekaljenih, jedinica te armije, a prethodno razoruavi Teritorijalnu odbranu Bosne i Hercegovine
(TOBiH), iji vei dio oruja su uzeli sebi, i oslanjajui se na primarnu zauzetost
meunarodne zajednice u oekivanju posljedica raspada SSSR i njeno sekundarno
bavljenje posljedicama raspada SFRJ, Srbi su se odluili na vojniko rjeenje.2 Meutim, ono dugorono nije znailo mnogo ukoliko se ne promijeni i demografsko stanje na terenu u njihovu korist. Radi toga je velikosrpska agresija obiljeena stranim
nasiljem nad bonjakim i hrvatskim stanovnitvom, odnosno, genocidom. Agresija
JNA i drugih srpskih snaga poela je s prvim danima aprila 1992. borbenim dejstvima u istonoj Bosni, Posavini i napadom na glavni grad Republike.
Situacija u kojoj se nala Bosanska krajina u proljee 1992. bila je krajnje teka
za njenu odbranu od velikosrpske agresije. Na njenim sjevernim i zapadnim rubovima, to su ujedno i dravne granice Bosne i Hercegovine, jo od jeseni 1991. bile su
formirane paradravne teritorije pobunjenih hrvatskih Srba tako da je bilo nemogue povezivanje sa slobodnom hrvatskom teritorijom to bi, vjerovatno u znaajnoj
mjeri, pomoglo snagama odbrane. Osim toga, JNA je izvodila agresiju na Hrvatsku
iz Bosanske krajine3 zbog ega su odbrambene mogunosti legitimnih organa bosanskohercegovake vlasti na tom podruju jo vie umanjene, pa ak i onemoguene na veem dijelu teritorije, radi velike koncentracije jedinica i tehnike JNA, ali i
njene strateke vezanosti za Bosansku krajinu, kako zbog buduih borbenih dejstava
na bosanskohercegovakoj teritoriji tako i radi ovladavanja hrvatskom teritorijom
u korist Srba. Nakon povlaenja iz Hrvatske znaajan dio snaga JNA se koncentrirao u Bosanskoj krajini to je uvelike povealo i onako bogat arsenal i brojno stanje
 iegodinje slabljenje TOBiH, s namjerom uruavanja odbrambene snage republike vlade,
V
planski je provodila JNA preko Saveznog sekreterijata za narodnu odbranu (SSNO) i uz pomo
svojih kadrova u vrhu komandne strukture Teritorijalne odbrane (TO), prvenstveno onih srpske
nacionalnosti. U periodu 1986-1992. intenzivno i konstantno je vrena reorganizacija TO ime
je smanjivan broj njenih pripadnika. Vrhunac njene destrukcije desio se u maju 1990. kada joj je
JNA oduzela naoruanje. Ovim procesom rastakanja TO u svrhu olakanja JNA u njenoj terenskoj provedbi velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu nauno se bavio Mesud adinlija iji
rezultati istraivanja na tu temu su objavljeni u knjizi Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine
1986-1992.
3
Mesud adinlija, Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine 1986-1992, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2013, 212.
2

342

prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.

ljudstva te vojske u tom podruju.4 U bosanskokrajikim opinama u kojima su Srbi


bili veinsko stanovnitvo (Drvar, Bosansko Grahovo, Bosanski Petrovac, Glamo,
ipovo, Mrkonji Grad, Skender Vakuf, elinac, Banja Luka, Bosanska Gradika,
Bosanska Dubica i Bosanski Novi) JNA i druge srpske snage imale su potpunu kontrolu teritorije od jeseni 1991. i na taj nain su u proljee naredne godine lahko
odsjekle Bosansku krajinu od drugih dijelova Bosne i Hercegovine.5
Najkritinija situacija bila je u Bosanskoj Krupi, Kljuu, Sanskom Mostu i Prijedoru. Te opine, zbog izraeno visokog procenta bonjakog stanovnitva, srpske
vlasti nisu mogle preuzeti (Bosanska Krupa i Prijedor) ili dugorono zadrati (Sanski Most i Klju) na nain na koji su to mogle i uradile s opinama u kojima su Srbi
bili apsolutna veina.6 Prema Kutiljerovom planu iz marta 1992. godine Bosna i
Hercegovina je trebala biti podijeljena u tri konstitutivne jedinice zasnovane na nacionalnom principu i uz uvaavanje ekonomskih, geografskih i drugih kriterija, u postojeim granicama. Time je nastala ozbiljna mogunost podjele zemlje po nacionalnom
kriteriju to e agresoru biti signal da otpone agresiju i vojnim putem promijeni
 asim I. Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog sporazuma (1991.-1996.),
K
Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, 15-21; adinlija, Teritorijalna odbrana..., 212, 216, 228.
5
Od aprila 1991. godine Srpska demokratska stranka (SDS) je poela udruivati u Zajednice optina
one opine u kojima je pobijedila na izborima 1990. Krajem ljeta 1991. godine Zajednice optina
su prerasle u Srpske autonomne oblasti (SAO) i Autonomnu regiju (AR) Krajina. Opine tih oblasti
i AR Krajine preimenovane su u Srpske optine, a one su se dijelile na manje teritorijalne jedinice,
Srpske mjesne zajednice. U opinama u kojima SDS nije dobio vlast na izborima, izdvajani su
dijelovi opina nastanjeni srpskim stanovnitvom i proglaavani, takoer, Srpskim optinama. U
svim Srpskim optinama formirane su jedinice TO koje su naoruanje dobile od JNA. Na osnovu
rezultata protustavnog plebiscita, odranog poetkom novembra 1991. godine, SDS je pokuao
legalizirati svoje dotadanje postupke proglaavajui 9. januara 1992. paradravnu tvorevinu Srpsku
republiku Bosnu i Hercegovinu (SrRBiH). U Srpskim mjesnim zajednicama, optinama, oblastima
i AR Krajina vlast su vrili Krizni tabovi. Na nivou SrRBiH formirane su sve paralelne strukture
vlasti. Od aprila 1992. u toj paradravini, nekadanji Centri slubi bezbjednosti (CSB) i Stanice
javne bezbjednosti (SJB) Ministarstva unutranjih poslova (MUP) preli su u slubu srpskih
vlasti ime se definitivno zavrio proces formiranja svih paralelnih struktura vlasti. U ljeto 1992.
godine SDS je preimenovao svoju republiku u Srpsku Republiku (SR), zatim u Republiku Srpsku
(RS). Detaljnije u: Begi, Bosna i Hercegovina, 55-69; Smail eki, Agresija na Republiku Bosnu
i Hercegovinu, planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Knjiga 1, Sarajevo, 2004, 477-572; Mesud adinlija, Za Sarajevo, za Bosnu
svoju. Od 13. novosarajevske do 111. Viteke brdske brigade, Udruenje 1. Slavna 111. Viteka
brigada, Sarajevo, 2010, 20; Amir Kliko Fikret uski, 17. Viteka Krajika brdska brigada Armije
Republike Bosne i Hercegovine, Udruenje 17. VKbbr Klju, Drugo izdanje, Sarajevo, 2011, 13;
adinlija, Teritorijalna odbrana..., 134, 220.
6
Stanovnitvo prema popisu iz 1991: Bosanska Krupa: 73,9% Muslimana, 23,7% Srba, 1,2%
Jugoslovena, 0,9% Ostalih i 0,2% Hrvata; Klju: 49,5% Srba, 47,3% Muslimana, 1,5% Jugoslovena,
0,9% Hrvata i 0,7% Ostalih; Sanski Most: 46,7% Muslimana, 42,1% Srba, 7,2% Hrvata, 2,1%
Jugoslovena i 2,1% Ostalih; Prijedor: 43,9% Muslimana, 42,3% Srba, 5,7% Jugoslovena, 5,6%
Hrvata i 2,5% Ostalih. ( Jakov Gelo, Stanovnitvo Bosne i Hercegovine narodnosni sastav po
naseljima, Zagreb 1995).
4

343

amir kliko

demografsku sliku u srpsku korist, na podrujima koja je elio osvojiti i zadrati i


time meunarodne posrednike i legalnu bosanskohercegovaku vladu dovede pred
svren in.7 Biha, Bosanska Krupa, Cazin, Prijedor, Sanski Most i Velika Kladua
imali su izraenu bonjaku veinu dok je u Kljuu srpska veina bila neznatna u
odnosu na Bonjake.8 Reakcija srpskih vlasti bila je nasilna promjena demografske
slike koju e realizirati tokom 1992. metodama genocida koje se prepoznaju u masovnim ubistvima, zatvaranjima u logore, silovanjima, otkazima s posla i progonima
nesrpskog stanovnita.9
Snage TO RBiH, MUP RBiH i Patriotske lige iz Cazinske krajine, kako se inae
najee naziva ui dio Bosanske krajine, su - zbog veoma visokog procenta i ukupnog broja bonjakog stanovnita i neupitne vlasti Stranke demokratske akcije
(SDA) koja je tada vrsto stajala na pozicijama dravne nezavisnosti i suvereniteta,
tanije reeno, bila njen zagovornik i politiki organizator otpora velikosrpskom
agresoru, to je najdirektnije utjecalo na bolje mogunosti organizacije odbrane uspjele poduzeti potrebne radnje i suprostaviti se agresoru i u toj borbi istrajati do
Dejtonskog mirovnog sporazuma.10
Iako je agresor zauzeo vei dio teritorije bosanskokrupske opine u aprilu 1992,
znatan dio je odbranjen (Buim i teritorij do centra grada s lijeve strane rijeke Une).11
Bonjaci Kljua pokuali su odbraniti teritoriju na dijelu opine gdje je njihovo
stanovnitvo bilo veinsko i uvezati se sa bonjakim selima Sanskog Mosta koja gravitiraju tom podruju.12 Poslije manjih oruanih okraja sa srpskim snagama, od kraja
Begi, Bosna i Hercegovina..., 83-108.
Na tom podruju (bez Kljua), prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, ivjelo je 278 788
Bonjaka, 102 558 Srba, 19 652 Jugoslovena i Ostala, te 17 030 Hrvata. Gelo, Stanovnitvo Bosne
i Hercegovine).
9
U Sanskom Mostu tokom 1992-95. ubijena je 771 osoba bonjake i hrvatske nacionalnosti, Kljuu
tokom istog perioda preko 600 Bonjaka i u Prijedoru oko 3227 Bonjaka i Hrvata. (Kliko uski,
17. Viteka Krajika..., 10, nap. 30 i 11, nap. 33). Nemamo podatke o broju ubijenih Bonjaka u
Bosanskom Novom i Bosanskoj Krupi.
10
Pod Cazinskom Krajinom podrazumijeva se Bosanska Krupa, Biha, Cazin i Velika Kladua. esto
se u literaturi i javnoj upotrebi za to podruje moe naii i na nazive Bihaka krajina, Ua krajina,
Gornja krajina i Ljuta krajina.
11
Taj slobodni dio bosanskokrupske opine zajedno s ostale tri opine Cazinske krajine tvorio je
kasniji Okrug Biha s ijeg podruja su borci 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine
(ARBiH) koji su uz velike rtve tokom troipogodinje velikosrpske agresije odbranili cijeli teritorij
svog okruga i 1995. godine oslobodili Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Klju i Sanski Most.
(Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 16-17, 273-282).
12
Organizirali su se na dijelu opine koji su Srbi svojim planom podjele Bosne i Hercegovine u martu
1992. predloili muslimanskom kantonu. (Mapa SDS po tom planu objavljena je u Osloboenju
13. marta 1992. Kao prilog Mapa 3, Karta mogueg razgranienja po prijedlogu SDS objavio ju je
i Begi u spomenutom djelu). U tom djelu Bosanske krajine Srbi su nudili Bonjacima enklavu
koja bi obuhvatala manje dijelove opina Klju, Sanski Most i Prijedor (Vidi: Mapa 3 u: Begi,
7
8

344

prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.

maja do poetka jula 1992, bili su poraeni. Spletom sretnih okolnosti, nekoliko stotina branitelja uspjelo se prebaciti na teritorij Cazinske krajine gdje su nastavili borbu.13
U Bosanskom Novom nije bilo nikakvog otpora, ali je cjelokupno bonjako i
hrvatsko stanovnitvo protjerano i nad njim su izvrena brojna masovna ubistva.
Nekoliko hiljada ljudi zatoeno je na nogometnom stadionu Mlakva i u nekim drugim mjestima zatoenja.14 Poslije nasilnog skupljanja nesrpskog stanovnitva s podruja opine i masovnih ubistava, uslijedila je organizirana deportacija.15
Na osnovu izbornih rezultata 1990. godine SDA je u Prijedoru, osim mjesta
predsjednika skuptine optine, dobila nekoliko znaajnih funkcija u opinskoj
vlasti, Stanici javne bezbjednosti (SJB) i Optinskom tabu Teritorijalne odbrane
(OpTO). Meutim, loa organizacija odbrane i ogromna koncentracija jednica
JNA, te drugih srpskih vojnih i policijskih snaga na podruju opine nisu dopustile uspjenu odbranu teritorije i zatite nesrpskog stanovnitva.16 Aktivni i rezervni
Bosna i Hercegovina). U skladu s tim prijedlogom, Bonjaci su formirali Optinu Bosanski Klju
uz pristanak lokalnog SDS-a koji je pobijedio na kljukim opinskim izborima 1990. Bez obzira na
tu injenicu, srpski agresor je upravo na tom podruju kljuke opine poinio najstranije zloine
ubivi preko 600 civila razliite starosti i spola. U logoru Manjaa muen je i ubijen i lider Optine
Bosanski Klju Omer Filipovi (Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 14-15).
13
Kliko uski, 17. Viteka Krajika..., 14.
14
ICTY, MUP SR, CSB Banja Luka, Izvjetaj, 18.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Bosanski Novi,
Izvjetaj, 15.8.1992.
15
ICTY, UNHCR, Faks poruka, 5000 Muslimana iz Bosanskog Novog, Zagreb 29.5.1992; ICTY,
UN, Sektor sjever, Zabiljeka, CIV/AFF/17, 6.6.1992; ICTY, Crveni krst optine Bosanski Novi,
Obavijest o iseljavanju, broj: 01/3-259/92, 7.6.1992; ICTY, Optina Bosanski Novi SrRBIH,
Krizni tab, Obavijest o iseljavanju, broj: 01/1-223-85, 8.6.1992; ICTY, UN, Sektor sjever,
Zabiljeka, CIV/AFF/06/24, 8.6.1992, Izvjetaj o istrazi o raseljenim osobama primjeenim u
Bosanskom Novom, 8.6.1992; ICTY, UN, Sektor sjever, Zabiljeka, CIV/AFF/06/26, 9.6.1992;
ICTY, UN, Sektor sjever, Memorandum, Civilni poslovi 06/47, 16.6.1992; ICTY, Kantonalni
sud u Bihau, Zapisnik, broj: KRI-66/98, 28.10.1998; ICTY, FBiH, USK, Kantonalna bolnica
Dr. Irfan Ljubijanki, Obdukcioni zapisnici za masovne grobnice Blagaj Japra i Maslovare kod
Bosanskog Novog, broj: 66/98, 17-19.11.1998.
16
Odsjek srpskog Ministarstva odbrane Prijedor u periodu april-juni 1992. godine izvrio je
potpunu mobilizaciju svih raspoloivih vojnih obveznika. tako je u odredjenom momentu (prilikom
preuzimanja vlasti i izvodjenja borbenih dejstava u Optini) na teritoriji optine Prijedor bilo
cirka 12.000 vojnih obveznika u jedinicama vojske, 1700 vojnih obveznika u jedinicama milicije
(ICTY, Republika Srpska, Ministarstvo odbrane, Odsjek Prijedor, str.pov.broj: 03/1-80-10,
INFORMACIJA o izvrenoj mobilizaciji i stanju popune struktura odbrane u optini Prijedor,
1.11.1993, 3). Srpske procjene o broju i naoruanosti Bonjaka i Hrvata na dan 18. maj 1993. bile
su: Podruje MZ Ljubija i Donja Ljubija jaine voda naoruana uglavnom streljakim naoruanjem
i snajperima, Podruje MZ Rizvanovii, Hambarine i Biani jaine jedne ete naoruane
streljakim naoruanjem, minobacaima i bestrzajnim topovima, Podruje MZ arakovo jaine
voda naoruana uglavnom streljakim naoruanjem, Podruje MZ Kozarac i Kozarua jaine ete
naoruane streljakim naoruanjem i minobacaima. (ICTY, SJB Prijedor, broj: 11-12-01-1-1975,
18.5.1992). Dakle, prema srpskim informacijama i procjenama s njihove strane pod orujem je bilo
345

amir kliko

sastav srpske SJB Prijedor bez borbe je preuzeo vlast 30. aprila 1992. i blokirao
grad.17
Vjerovatno raunajui na mirno rjeenje problema na viim razinama, ukoliko
doe do formiranja kantona po nacionalnim kriterijima, a koje se prema Kutiljerovom planu kretalo u korist Bonjaka Prijedora, te istovremeno pritisnut jakom
koncentracijom srpskih snaga i nemoi vlastitih, smjenjeni predsjednik skuptine
optine Prijedor, Muhamed ehaji, pozvao je preko radija Prijedorane na suzdranost i Gandijevski otpor: Potovane graanke i graani optine Prijedor, muslimanske, hrvatske i ostalih nesrpskih nacionalnosti koji ivite na ovim prostorima. Jutros je
SDS, uz pomo vojske i ostalih naoruanih formacija, preuzela vlast na naoj optini.
Budite mirni i dostojanstveni - mada e u narednim vremenima to biti veoma teko.
Ne naputajte svoja radna mjesta i svoje domove, budite mirni i strpljivi i borite se na
miran, Gandijevski nain, protiv onoga to e naii. Ovako dugo ne moe potrajati,
ni jedna vlast uspostavljena silom nije dugo trajala. Nae je da se nadamo i ekamo
rjeenja koja e se donijeti na nivou Republike Bosne i Hercegovine.18
Za razliku od Engleza koji su gandijevicima u Indiji zabranili ekspolataciju vlastite soli, Srbi su u svom odgovoru na bonjako-hrvatski Gandijevski otpor postupili mnogo surovije. Uskoro su poeli s hapenjem funkcionera bonjake i hrvatske
nacionalnosti meu kojima i ehajia kojega su potom i ubili.19 Bonjaci i Hrvati
dobijali su otkaze na svojim radnim mjestima i to ne spontano i pojedinano nego
planirano i kolektivno.20 Poetkom maja smjenjena je Bonjakinja s mjesta sekretara
angairano oko 13 700 ljudi naspram dva voda i dvije ete branitelja. O razlici u opremljenosti,
naoruanosti, vrsti i tipu naoruanja, te borbenoj neprekaljenosti prijedorskih branitelja prema
srpskom okupatoru ija je perjanica bila 343. motorizovana brigada JNA (VSrRBiH VRS), s
godinu dana odlinog borbenog iskustva na hrvatskom ratitu u rejonu Okuana, nepotrebno je
govoriti. Da se radilo samo o sukobu dva voda i dvije ete, makar bili opremljeni kao ameriki
marinici, s dijelovima dobro prekaljene motorizovane brigade JNA, bez raunice i desetak hiljada
drugih borbeno angairanih srpskih vojnika, dovoljan je argument u prilog potpunoj inferiornosti
branitelja prema agresoru.
17
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, br.str.pov: 11-12-38, 4.8.1992.
18
Nusret Sivac, Kolika je u Prijedoru arija. Zapisi za nezaborav, Sarajevo, 1995, 74.
19
Protiv ehajia i 15 drugih lica bonjake nacionalnosti SJB Prijedor podnijela je 3. juna 1992.
krivinu prijavu radi oruane pobune. (ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Ministarstvo
za unutranje poslove Sarajevo, Autonomna regija Krajina, Centar slubi bezbjednosti Banja Luka,
Stanica javne bezbjednosti Prijedor, broj: 11-12/02-, 3.6.1992. Ubrzo nakon hapenja, ehaji je
ubijen. (Ni krivi ni duni, Knjiga nestalih opine Prijedor, Drugo izdanje, Sanski Most, 2000).
20
Krizni tab AR Krajina donio je odluku da se na svim rukovodnim mjestima, na mjestima gdje je mogu
dotok informacija, na uvanju drutvene imovine odnosno na svim mjestima koja imaju vaan znaaj za
funkcionisanje privrednog subjekta mogu nalaziti iskljuivo kadrovi srpske nacionalnosti. Ovo se odnosi
na sva drutvena preduzea, dioniarska drutva, dravne institucije, javna preuzea, Ministarstva
unutranjih poslova i vojsku Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Takoe se na ovim radnim mjestima
ne mogu nai ni radnici srpske nacionalnosti koji to nisu potvrdili Plebiscitom ili jo nisu ideoloki raistili
346

prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.

Optinske konferencije Crvenog krsta i postavljen Srbin. Ova smjena e dobiti na


znaaju kada se ta konferencija aktivno stavi u slubu progona i iseljavanja Bonjaka i Hrvata to zorno pokazuje pomno planirane genocidne namjere srpskih vlasti
najmanje mjesec prije borbenih dejstava.21 Pobunu i preuzimanje vlasti u Prijedoru
planirao je Krizni tab Srpske optine Prijedor to je realizirao sa snagama srpske
SJB Prijedor, JNA, koja je bila glavni oslonac i snaga okupacije, i drugih naoruanih
jedinica.
Poslije srpskog preuzimanja vlasti u gradu, pri emu nije bilo oruanog otpora,
poelo je vojniko osvajanje ostatka opine. Bonjaci i Hrvati su pokuali odbraniti
podruja pojedinih mjesnih zajednica u kojima je njihovo stanovnitvo bilo veinsko. Napad srpskih snaga na Hambarine poeo je 22. maja 1992. Potom je slijedio
napad na Jakupovie, Kozarac, Kozaruu, Trnopolje i Kamiane 24. maja 1992.22
Poslije tri dana borbi, 27. maja 1992, nadjaan brojnou i tehnikom superiornou
srpskih jedinica, otpor branitelja je slomljen.23
da je jedini predstavnik srpskog naroda Srpska deomokratska stranka. (ICTY, Srpska Republika Bosna i
Hercegovina, Autonomna regija Krajina, Krizni tab, broj: 03-531/92, 22.6.1992).
21
ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska optina Prijedor, Izvrni odbor, broj: 02-11164/92, 4.5.1992; ICTY, Srpska Republika Bosna i Hercegovina, Srpska optina Prijedor, Izvrni
odbor, broj: 02-111-65/92, 4.5.1992. O vrlo aktivnom ueu Optinske konferencije Crvenog
krsta iz Prijedora u dobro planiranom i efikasno izvoenom procesu protjerivanja nesrpskog
stanovnita, pored drugih obimnih i jasnih dokaza, svjedoi i depea SJB Prijedor upuena
CSB Banja Luka kao odgovor na njegov upit o detaljima poznatog masovnog ubistva nekoliko
stotina prijedorskih Bonjaka na Korianskim stijenama kod Skender Vakufa, a koje su izvrili
pripadnici te SJB. U depei se kae: ...Stanica javne bezbjednosti nije bila organizator tih konvoja,
ve je samo davala odredjen broj milicionara za fiziko obezbjedjenje po ispostavljenom zahtjevu
vojske i Crvenog krsta. (ICTY, SJB Prijedor, Izvrni odbor, Depea broj: 11-12-2267, 14.9.1992).
Ovaj dokument najdirektije optuuje prijedorski Crveni krst, zajedno s VRS, za sauenitvo s
policijom u genocidu nad Bonjacima Prijedora. Da je ovaj dogaaj bio incidentan, vjerovatno
bi se prekinula saradnja Crvenog krsta s policijom i vojskom na tim prljavim poslovima etnikog
ienja. Meutim, prijedorski Crveni krst nije ak ni upozorio, a kamo li osudio zloince, nego
je saradnja i dalje uspjeno nastavljena. Vojska, policija i razne druge naoruane srpske jedinice su
terorizirale nesrpsko stanovnitvo, ubijale ga, hapsile i zatvarale u koncentracijske logore. Potom
je nastupao lokalni Crveni krst kao tobonji spasitelj nudei preivjelim nesretnicima izlazak
na slobodnu teritoriju nakon to srpskim vlastima pismenim ugovorima ostave sav svoj imetak i
dobiju od njih potvrdu da im nita ne duguju. Ali, i na tom putu nije bilo nikakve sigurnosti, te su
se deavale situacije poput Korianskih stijena, na koje Crveni krst nije reagirao iako je organizator
tog turobnog puta, te je nastavio raditi s policijom i vojskom na isti nain.
22
ICTY, 1. KK VRS, Politiko-bezbedonosna situacija u Bosanskoj krajini, op.pov.broj: 459-3,
26.5.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, dep.broj: 11-12-1-2102/92, 5.7.1992.
23
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993. Osim jakih
snaga policije, u napadu na ova sela uestvovala je i 343. mtbr Vojske Srpske republike Bosne i
Hercegovine (VSrRBiH), ojaani motorizirani bataljon, s dvije baterije haubica 105 mm i drugim
pripadajuim sredstvima mehaniziranog bataljona. Jo poetkom maja 1992. JNA je izvrila
pripreme za zauzimanje Kozarca, Ljubije i drugih dijelova opine Prijedor kojom prilikom je
postavila spomenute baterije haubica i jednu protivoklopnu artiljerijsku bateriju u rejon Kozarca.
347

amir kliko

Srpske jedinice ubijale su stanovnike po naseljima. Pokuaji spaavanja bijegom


preko Bosanske Gradike u Hrvatsku nije bio mogu jer je na tom pravcu bila VSrRBiH, srpski teritorijalci i policija koji su ih presretali i ubijali. Manje grupe pokuale
su se skrivati na Kozari.24 Ni tu nije bilo sigurnosti jer su ih srpske snage, istei taj
teren, likvidirale. Prema izvjetaju SJB Prijedor na Kozari je boravila grupa Bonjaka
do 20. aprila 1993. kada je izvren posljednji pretres terena.25 Od poetne grupe
nekoliko stotina Kozarana koji su se sakrili na Kozari, manji dio se uspio probiti
do slobodne hrvatske teritorije.26 Nakon ovih borbi, agresor je imao kontrolu nad
cijelom opinom. Ipak, otpor prijedorskih Bonjaka i Hrvata nije bio u potpunosti
slomljen. U noi 29/30. maja 1992. manja i slabo naoruana grupa Bonjaka i Hrvata uspjela se probiti do centra grada i neprijatelju nanijeti gubitke.27 Meutim, iako
hrabar, taj pokuaj otpora i njegovi rezultati nisu znaili nita u haosu izazvanom
masovnim ubistvima bonjakog i hrvatskog stanovnitva. Sljedei pokuaj otpora
desio se u Ljubiji tokom jula 1992.28 U sveukupnoj konstelaciji odnosa snaga, otpor u kozarakim i drugim spomenutim selima, napad na Prijedor i otpor u Ljubiji
mogu se smatrati podvizima.
(ICTY, 5. K JNA, b/i, str.pov.broj: 44-1/127, 3.5.1992). Nositelj zadatka okupacije, iako se u
izvjetajima SJB Prijedor naglaava njena uloga, bila je 343. mtbr JNA to se vidi iz njenih priprema
poetkom maja. Ta jedinica je, poslije transformacije JNA u VSrRBiH, preimenovana u 343.
mtbr VSrRBiH, a kasnije u 43. mtbr Vojske Republike Srpske (VRS). Jedinice te vojske imale su
5 poginulih, 20 ranjenih i oteen tenk T84 u borbama oko Kozarca. (ICTY, 1. KK VSrRBiH,
Likvidacija Zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, op.str.pov.broj: 44-1/150-1, 27.5.1992).
Na prijedorskom podruju, od poetka borbenih dejstava 22.5.1992. do 20.6.1992. poginulo je
45 pripadnika prijedorske policije. (ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Spisak poginulih boraca,
broj: 11-12, 22.6.1992).
24
ICTY, 1. KK VSrRBiH, Likvidacija zelenih beretki u irem rejonu s. Kozarac, op.str.pov.broj: 441/150-1, 27.5.1992.
25
S mukarcima su se nalazile njihove ene i djeca. Svi su ubijeni prilikom etiri pretresa terena.
(ICTY, CSB Banja luka, Detaman SNB Prijedor, Plan odbrane u sluaju agresije na podruje RO
Prijedora, 14.5.1993).
26
Ostatak grupe na Kozari prezimio je u iskopanim zemunicama s ono malo hrane koju su u prvim
mjesecima rata uspjevali nou uzimati iz naputenih muslimanskih kua potkozarskih sela. Kada je
posljednja poznata grupa krenula prema Hrvatskoj, oktobra 1992, ve je nedostajalo hrane. Kako su se
snalazili oni koji su ostali, s hranom, hladnoom, higijenom i raznim bolestima koje ih u takvoj situaciji
nisu mogle zaobii nee se nikada saznati jer ih je VRS i SJB Prijedor od februara do 20. aprila 1993.
sve poubijala. Veina mukaraca koji su se skrivali na Kozari sa sobom su poveli svoje ene i djecu. O
njima svjedoi i dokument SNB Prijedor koji govori o njihovoj likvidaciji. (ICTY, CSB Banja Luka,
Detaman SNB Prijedor, Plan odbrane u sluaju agresije na podruje RO Prijedora, 14.5.1993).
27
Tu no poginulo je 12 pripadnika VSrRBiH i 5 pripadnika prijedorske policije. (ICTY, MUP
SrRBiH, SJB Prijedor, Procjena bezbjednosne situacije, septembar 1993). Napad na Prijedor izvrile
su dvije grupe koje su za ovaj poduhvat ujedinile, manja grupa s Hegia Brda i vea iz Ljubije koju je
vodio Eimovi Slavko. (ICTY, SJB Prijedor, SM Ljubija, Slubena zabiljeka, 2.6.1992). (radi se o
dva razliita dokumenta bez spoljnih elemenata razlikovanja).
28
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Informacija i podaci, br.str.pov: 11-12-38, 4.8.1992.
348

prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.

Nakon to su uspostavile potpunu kontrolu u Kljuu, Sanskom Mostu, Prijedoru,


dijelu opine Bosanska Krupa i Bosanskom Novom, srpske vlasti su krenule s provoenjem genocida nad bonjakim i hrvatskim stanovnitvom tih krajeva. Koridor na pravcu Beograd - Knin, juno od rijeke Save, morao je biti etniki ist od tog stanovnitva.
Na tom koridoru su se, poslije posavskih gradova, nali i krajiki. U svim okupiranim
dijelovima Bosanske krajine provoen je teror nad nesrpskim stanovnitvom, masovna
ubistva, silovanja, fizika zlostavljanja kao i zatvaranje u koncentracione logore.29 Srpski
obavjetajac pod pseudonimom M I L O u svom izvjetaju od 16. septembra kae:
Nismo se posebno interesovali za zloine koje su poinili naoruani Srbi na ovom podruju,
ali smo i pored toga saznali da je veliki broj graana, prvenstveno, muslimanske nacionalnosti nastradao, a i danas strada van borbenih dejstava to srpski narod etiketira kao
zloinaki, genocidni i faisoidni.30 M I L O u jednom drugom izvjetaju kae: Pojedinci
kolju i likvidiraju po svom nahoenju, pale i pljakaju sve do ega stignu.31 Ni komanda
1. KK VRS nije bila neupuena u razmjere i monstrouznost zloina svojih pripadnika
i SJB Prijedor te u Informaciji od 22. augusta 1992. tvrdi: Njeni pripadnici su se istakli
(misli na Izviako-diverzantsku etu Zorana Karlice op.a.) i u akciji ienja arakova
i to time to su ubijali civile, enama upali naunice iz uiju...32 Kako se broj ubijenih
poveavao tako je rastao problem skrivanja tragova zvjerstava od oiju meunarodne
zajednice koja bi, po nekim srpskim bojaznima, mogla vojno intervenirati i Srbe etikirati kao zloince. Srpski obavjetajci bili su ve u septembru 1992. veoma zabrinuti zbog
neprikrivanja lokacija masovnih grobnica i njihovog poslijeratnog utjecaja na svjetsku
sliku o srpskom narodu. Tako M I LO izvjetava: Ono to je posebno opasno to su prie
o lokaciji masovnih grobnica koje bi jednog dana, po zavretku rata, mogle postati predmet
interesovanja svjetskih i drugih humanitarnih organizacija koji bi na istim mogli graditi
miljenje o srpskom narodu kao genocidnom i faizoidnom. Sve bi ovo moglo ostaviti teke
posljedice na meunarodnom planu, a moglo bi biti povod i za vojnu intervenciju.33
ICTY, M I L O , broj: 372/92, 7.9.1992.
ICTY, (B 0079273), M I L O , broj: 407/92, 16.9.1992.
31
ICTY, M I L O (270), broj: 167/92, 29.5.1992.
32
ICTY, 1. KK VRS, Informacija, str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992.
33
ICTY, (B 0079274), MILO, broj 372/92, 7.9.1992. Upravo u vrijeme nastanka ovog rada
(novembar 2013.) otkopava se masovna grobnica u rudniku Tomaici za koju postoji pretpostavka
da krije leeve nekoliko stotina prijedorskih Bonjaka i Hrvata koji su pobacani u jame povrinskog
kopa, a zatim zatrpani s desetak metara uta, jalovine, otpada i zemlje. Na osnovu miljenja strunjaka
angairanih na iskopu i informacija kojima raspolau, mogue je da e se do kraja iskapanja pokazati
da je Tomaica masovna grobnica s najveim brojem rtava u Bosni i Hercegovini. (http://www.klix.
ba/tagovi/tomasica/10033). Dosadanja istraivanja su pokazala da su 373 lea iz primarne masovne
grobnice Tomaica u meuvremenu prebaena na lokalitet Jakarina kosa u sekundarnu masovnu
grobnicu to Tomaicu uz, do danas otkrivnih preko 400 leeva, ini najveom s primarnim brojem
od oko 800 rtava. (http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/296205/Masovna-grobnica-Tomasicajedna-od-najvecih-u-BiH.html).
29
30

349

amir kliko

ivot Bonjaka i Hrvata na okupiranim teritorijama nije vrijedio nita. Dovoljno


je bilo da Srbin prijavi Bonjaka ili Hrvata za neko zlo koje mu je ovaj navodno uradio, ili da je ekstremist, i da optueni bude ubijen.34
Jedna od vanijih namjera masovnih ubistva bila je zadati to vei strah preivjelim. Iz tog razloga zloinci se nisu trudili sakriti svoje zloine nego upravo suprotno,
da ih pokau. Ubistva nisu vrena samo zbog zadovoljavanja nastrane zloinake
potrebe nego i zbog odravanja krvave predstave preivjelim, a sve u svrhu njihovog
zastraivanja kako bi trajno napustili Bosnu i Hercegovinu. O vrenju genocida nad
Bonjacima Prijedora nije imao sumnje ni komandant 22. lpbr VRS Boko Peuli
koji je izvijestio svoju pretpostavljenu komandu o zloinu koji je uinila prijedorska
i sanska policija 21. augusta 1992. na Korianskim stjenama kod Skender Vakufa:
Dana 21.08.1992. godine oko 16.30 asova kombinovani konvoj izbeglica se je kretao
pravcem Sk. Vakuf - Vlai - Travnik. Pratnju konvoja vrila je milicija CSB Prijedor i
Sanski Most. U navedeno vreme kolona se je ustavila u rejonu Korianske stijene, izvela
150-154 izbeglica, te izvrila genocid nad civilima ubijajui ih na razne naine, bacanjem u kanjon reke Ilomska, a tad nastavila kretanje ka prevoju Smet. U likvidaciji je
uestvovalo oko 10 pripadnika milicije.35
Uporedo s tim deavanjima, vreno je protjerivanje, pljakanje i unitavanje
imovine i vjerskih objekata muslimana i katolika.36 Glavni pokretai sveg zla bili su
Od mnotva dokaza koji potvruju ova deavanja navest emo samo dva prijedorska primjera.
Rodi Dragoje je Ratnoj stanici milicije (RSM) Prijedor II 22.7.1992. dojavio da se Enes Kadiri
skriva kod roaka Muharema Kadiria, te da su obojica muslimanski ekstremisti. U dopuni izjave,
Babi Vaskrsije za Enesa je dodao da od Srba zasluuje samo smrt. Enes Kadiri u svojoj izjavi, koja je
priloena zapisniku RSM Prijedor II, negira da je imao bilo kakve veze s SDA, posjedovanjem oruja,
otputanjem Srba s posla i primanjem Turaka to mu je stavljeno na teret. To ga ipak nije spasilo, iako
Srbi nisu imali nikakvih dokaza za suprotno. (ICTY, RSM Prijedor II SrRBiH, Slubena zabiljeka
22.7.1992). Oba Kadiria su potom uhapena i ubijena. (Ni krivi ni duni..., 206, 209). Salih eremet,
roen 1928. u Kljuu, stalno nastanjen u Prijedoru, bio je optuen poput Kadiria. U Slubenoj
zabiljeci SJB Prijedor utvreno je da nema dokaza za eremetovu krivnju, te je puten uz opasku da
je blizu njegove kue poginuo rezervni policajac. Meutim, bilo je dovoljno uenje Tankosi Uroa i
Muti Mile, direktora Kozarskog vjesnika, da je eremet puten jer je veoma opasan ekstremist, pa da
bude ponovo uhapen. (ICTY, RSM Prijedor II SrRBiH, Slubena zabiljeka, 15.6.1992, zabiljeku
sainio Kovaevi Ranko). Sutradan, 16.6.1992. eremet je ubijen u logoru Trnopolje. (Ni krivi ni
duni, Knjiga nestalih opine Prijedor, drugo izdanje, Sanski Most 2000, 340).
35
ICTY, 22. lpbr VRS, v/i op.broj: 21/8, pov.broj: 41/1, 21.8.1992. U ovom masovnom ubistvu
Prijedorana ubijeno je 200-250 osoba.
36
Do 23.10.1992. s podruja opine Prijedor protjerano je oko 38000 Bonjaka i Hrvata. Uz progon
stanovnitva unitavana je sva njihova imovina i vjerski objekti. Na desetine sela bilo je gotovo
potpuno uniteno i pusto (arakovo, Zecovi, Hambarine, Rizvanovii, Biani, Rakovani,
Kozarua, Kozarac, Kamiani, Babii, Kevljani i dr). Neka sela su bila djelomino unitena (Gornji
Garevci, ela, ejreci, Donja Puharska, Trnopolje, Donja Ljubija, Gornja i Donja Ravska,
urkovac, Brievo, une, Gornji Volar, stari dio Prijedora i dr). (ICTY, CSB Banja Luka, Sektor
SNB, op. radnik: Duko Jelisi, 23.10.1992).
34

350

prilog prouavanju stradanja bonjaka i hrvata prijedora 1992.

Krizni tabovi srpskih optina, a terenski provoditelji njihovih zamisli bili su srpski
teritorijalci - nakon objedinjavanja s JNA pripadnici VSrRBiH - policijske strukture srpske SJB, paravojne jedinice i JNA koja je svojim potencijalima to omoguila.
Ponavljao se isti scenarij kao u istonoj Bosni i Bosanskoj posavini. Bonjako stanovnitvo okupiranih dijelova Bosanske krajine pretrpjelo je najvee stradanje izvrenog genocida tokom velikosrpske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.37
U svim okupiranih krajevima Bosanske krajine osnivani su koncentracijski logori
za nesrpsko stanovnitvo.38 Da bi se osigurao pravni okvir i legaliziralo njihovo postojanje, zatoenici su tretirani kao ratni zarobljenici bez obzira na to da li su zaista
bili u nekoj vojnoj jedinici. Prema raspoloivim podacima, nastalim od strane srpskih
istranih organa, najvei broj logoraa bili su ustvari civili.39 Srpske vlasti se time nisu
previe zamarale. Njihovo tretiranje logoraa kao ratnih zarobljenika, a ne kao civila,
i logora za civile kao logora ratnih zarobljenika, bilo je samo u svrhu pravnog legaliziranja i maskiranja provoenja genocida. Uostalom, da se zaista i radilo o ratnim
zarobljenicima, postoje meunarodne konvencije koje su ih trebale zatititi od onoga
to im se deavalo u logorima. Niega od toga srpske vojne i civilne vlasti se nisu pridravale u logorima koje su osnovale na cijelom okupiranom podruju Bosanske krajini,
niti je najvei broj logoraa prije svog zatoenja imao ikakve veze s oruanim otporom
velikosrpskoj agresiji. Logori za civilno stanovnitvo po meunarodnom pravu i vaeim konvencijama se ne smiju osnivati, te su se agresorske vlasti lukavo posluile
s mogunou da se logori za civile tretiraju logorima ratnih zarobljenika, a logorai
ratnim zarobljenicima. Prilikom hapenja nesrpskog stanovnitva bilo je dovoljno da
muka osoba priblino odgovara vojno sposobnoj, te da bude uhapena i sprovedena
u logor. Ukratko reeno, prilikom hapenja vrena je mobilizacija Bonjaka i Hrvata u kojekakve, najee izmiljene, bonjake i hrvatske jedinice to je, sa stajalita
agresora, bilo dovoljno da ih zatoi u logore kao ratne zarobljenike. (najee su optuivani da su pripadnici Zelenih beretki ili Hrvatskih obrambenih snaga HOS-a).
To je bio nain da se formalno pravno osigura mogunost njihovog zatoenja. Da se
ne radi o pripadnicima odreenih vojnih jedinica, govore i podaci da se meu logoraima nalazio znaajan broj djeaka i staraca. Takoer, karakteristian je primjer da
su esto zarobljavane i ene i odvoene u logore, posebno s podruja opine Prijedor.
enama je, kao i mukarcima, stavljano na teret da su uestvovale u oruanoj pobuni
 aan broj ubijenih Prijedorana nije utvren, a 3227 osoba, meu njima 228 ena i 123 djece,
T
vodili su se do 2000. godine kao nestali. (Ni krivi ni duni...).
38
ICTY, MUP SR, CSB Banja Luka, Izvjetaj, 18.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Bosanski Novi,
Izvjetaj, 15.8.1992; ICTY, MUP SrRBiH, SJB Sanski Most, Izvjetaj, broj: 11-14, 18.8.1992;
ICTY, MUP SrRBiH, SJB Prijedor, Izvjetaj, 15.8.1992; ICTY, MUP RS, CSB Banja Luka, SNB,
Izvjetaj o radu detamana SNB Prijedor za period 1.1. do 31.12.1992. godine, 20.1.1993.
39
ICTY, 1. KK VRS, Selekcija ratnih zarobljenika u LRZ Manjaa, str.pov.broj: 21-50, 6.8.1992;
ICTY, 1. KK VRS, Informacija, str.pov.broj: 397-366/1-92, 22.8.1992.
37

351

amir kliko

protiv legalnih organa srpske vlasti. One su esto i silovane. Uvjeti u logorima su bili
daleko ispod nivoa ljudskog dostojanstva, ukoliko se bilo kakvo dostojanstvo uope
smije spomenuti kada se govori o srpskim logorima u Bosanskoj krajini.40 Ljudi su
svakodnevno mueni i ubijani.41 Nekada pojedinano i nasumino, a nekada grupno
i po nekom ustaljenom redu. Od nekoliko desetina mjesta zatoenja i logora, po broju logoraa, torturama i broju ubijenih, mogu se izdvojiti: Manjaa kod Banje Luke;
Krings, Betonirka i Sanakeram u Sanskom Mostu; Omarska, Keraterm i Trnopolje u
Prijedoru; nogometni stadion Mlakva u Bosanskom Novom; Stara Gradika i Kamenica kod Drvara. Zajednika karakteristika svih, spomenutih i nespomenutih, jeste da
su u njima Bonjaci, Hrvati, Albanci i Romi bili sistematski mueni i ubijani s ciljem
njihovog trajnog odstranjenja s teritorije Bosanske krajine. Osim ubijanja, vjerovatni
cilj je bio i da se to vei broj nesrpskog stanovnitva uputi u logore, da tamo bude podvrgnut najteim torturama, i da, ako preivi logor, zbog trauma i straha trajno napusti
Bosnu i Hercegovinu.
Do maja 1993. etnika slika okupiranih dijelova Bosanske krajine, prema procjenama CSB Banja Luka, drastino se izmijenila u korist Srba.42 Iseljavanje Bonjaka
i Hrvata s podruja Bosanske krajine, iako su to srpske vlasti pokuavale