Veronica Henry - Noć U Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu
Veronica Henry
No u Orient Expressu
Naslov izvornika A Night on the Orient Express

Copyright Veronica Henry 2013
S engleskoga prevela VESNA ROLLER
Posveeno Samuelu Georgeu Brighlu

1927.-2013.
ZAHVALE
Bilo mi je isto zadovoljstvo istraivati materijale za ovu knjigu, a pisati je
veliko veselje, ali to ne bi bilo mogue bez pomoi Anne Nash iz venecijanskoga
Simplon Orient Expressa, koja je pokazala bezgraninu podrku i velikodunost.
Hvala ti, Anna! Takoer sam zahvalna njezinoj zamjenici Emmi Wylde za pomo
i entuzijazam. Nazdravljam objema aom pjenuca.
Zahvalnost dugujem i Rupertu Aaronsu, naem stjuardu, i Walteru Nisi,
glavnom barmenu koji je pazio na mojega supruga i mene dok smo bili u vlaku i
omoguio nam nezaboravno putovanje. Jednako tako zahvale idu i osoblju
Hotela Cipriani koje se potrudilo da na boravak bude aroban.
Knjigu su poboljale i moja agentica Aramnita Whitley i urednica Kate Mills,
otrim okom i dranjem tempa osiguravi da knjiga ostane na tranicama i na
vrijeme stigne u postaju. Cijenim njihovo vodstvo vie nego to e one ikada
znati.
Velika hvala - doprinos i mnogo smijeha - Peti Nightingale i Sophie Hughes
iz Lucas Alexander Whitleyja. Rad s vama bio je kao san.
Zahvalna sam Rebecci Watson iz Valerie Hoskins Associatesa i Marku
Lucasu iz Lucas Alexander Whitleyja za savjete to posjetiti i gdje jesti u Veneciji.
Zahvaljujem se i Claire McLeish, Alice Wilson i Illani Fox za predivno
prijateljstvo tijekom prethodne godine. (Ovdje slijedi grcanje i suze kao na dodjeli
Oskara.)
Takoer se zahvaljujem svojemu suprugu Peteru to mi je dopustio da ga
odvuem na drugi medeni mjesec u Veneciju - bilo mu je teko, ali nije bilo
drugog mukarca za taj posao!
Napokon, vjena zahvala Susan Lamb za njezinu viziju i odlunost, ali
najvie za dobrotu.

PROLOG
Dok sat otkucava pono, na sporednom kolosijeku za raniranje vagona u
neposrednoj blizini Calaisa vlak eka pod spokojnim nebom. Iznad njega svijetli
mjesec, kupajui ga u srebrnom sjaju. Vagoni su prazni, osim duhova putnika koji
hodaju gore-dolje hodnicima, dok vrci prstiju kliu po intarziji, a njihov miris lebdi
u mirnoi zraka. Blag trag glazbe na klaviru plovi dalje u crnu barunastu no,
provlaei se kroz apate i obeanja. Jer ovdje se odvilo ve tisuu pria, o ljubavi i
nadi, o strasti i slomljenom srcu, o pomirenju i odlasku.
Jedanaest je spavaih kola, tri vagon-restorana i bar. Za nekoliko sati, ovi e
tihi vagoni oivjeti u pripremi vlaka za putovanje. Nijedna povrina nee ostati
neuglaana. Pribor za jelo i ae bljetat e. Na njima nee ostati ni mrvica praine,
ni traak masti. Dostavna kolica temeljito e se istiti dok metal ne zablista.
Razmilja se o svakoj elji, svakoj potrebi, svakoj mogunosti dok se unutra unosi
hrana, od najmanjih komadia kremastog maslaca do boca najfinijeg ampanjca.
Napokon, osoblje e pozorno stajati pred budnim okom upravitelja vlaka, njihove
uniforme bit e savreno iste, bit e spremni za zadnji pregled prije nego to vlak
krene prema svojoj postaji.
Na peronu putnici koji ekaju blago drhte. Moda zbog svjeine zraka ili zbog
uzbuenja to e se ukrcati u najpoznatiji vlak na svijetu, tko zna? U svakom
sluaju, njihove prie ekaju da ih se ispria.
Ovamo! Tu je! Prvi pogled na Orient Express dok kraljevski klizi prema
peronu. Sunce se odbija o stakla prozora, dok se upravitelj postaje primie dugim
korakom. uje se zvuk zadovoljstva dok konice zaustavljaju vlak, koji staje
brujei, blistav, uznosit - ali na svoj nain pun dobrodolice. Tko se moe oduprijeti
takvu pozivu?
Doi! Uzmi svoje stvari! vre svei al oko vrata, navuci rukavice i eir dok
uzima dragog za ruku.
Pourite - vae sjedalo eka...

SPAJALICA
Spajanje savrenih parova vie od dvadeset godina
Pristupite naoj mrenoj stranici
i osvojite putovanje ivota.
Jeste li kad oajavali kako nikada neete upoznati pravu osobu? Jeste li sigurni da
za vas netko takav ne postoji? Jesu li vas umorili pokuaji prijatelja da vam nekoga
namjeste, boli li vas eljust dok se smijeite na jednoj od takvih veeri polumrtvi od
dosade?
Ako ste se prepoznali, Spajalica nudi vam mogunost da osvojite putovanje ivota
uz svojega idealnog partnera. Sve to trebate jest prijaviti se na nau mrenu stranicu i
poslati svoj profil, a mi emo pregledati poslane profile i primijeniti svoje poznate
vjetine spajanja parova.
Svaki profil pojedinano ocjenjuje vijee strunjaka koji imaju viegodinje
iskustvo u spajanju pravih partnera. Ne koristimo raunala jer ona ne itaju izmeu
redaka i ne primjeuju iskru koja je potrebna da prava veza zaivi.
Iz poslanih profila spojit emo savren par koji e otii na najlui spoj naslijepo:
no u Orient Expressu od Londona do Venecije.
Uivajte u krajoliku koji oduzima dah dok putujete legendarnim vlakom na
najboljem putovanju ivota. Pijuckajte koktele u baru dok sluate serenade s velikoga
klavira, potom obilno veerajte u vagon-restoranu ispijajui najbolja vina. Svatko od vas
raspolagat e zasebnim luksuznim odjeljkom s posluiteljem pri ruci da vam ispuni svaku
elju.
ak i ako ne osvojite putovanje, imate veliku ansu ostvariti san i pronai
savrenog partnera. Od svojih poetaka, sklopili smo tisue sretnih veza, zasluni smo
za stotine vjenanja i vie desetaka Spajalica djeice.
to ekate? Ispunite upitnik profila na naoj mrenoj stranici. Mogli biste poi na
putovanje koje e vam promijeniti ivot.

SPAJALICA
Upitnik profila
EMMIE DIXON
GODINE: 26
ZANIMANJE: modistica
BORAVITE: London
NAJDRAI CITAT: Najvanije je uivati u ivotu - biti sretna - samo to se broji.
(Audrey Hepburn)
TKO BI ME GLUMIO U FILMU O MOJEM IVOTU: Maggie Gyllenhaal
JA U 50 RIJEI: Volim grublje poslove i igre. Volim se preruavati. Drim da je ivot
pustolovina i elim nikad ne prestati uiti. Ja sam gradska cura, ali volim pobjei na selo.
Vjerujem da sami stvaramo svoju sreu i zato sam se prijavila na ovo natjecanje.
NEKE OD MOJIH NAJDRAIH STVARI: pastile s okusom ljubiica, vatromet, lijepo
ponaanje, piknici, snjegovii, Agatha Christie, umske vatre, daiquiri1 od jagode, uine
subotnjim jutrom, zamatanje poklona.
MOJ IDEALNI PARTNER U JEDNOJ REENICI: elim nekoga tko e me iznenaditi i
nasmijati, tko je dobar i tko zna kako se zabavljati.
Voni koktel na bazi ruma

SPAJALICA
Upitnik profila
ARCHIE HARBINSON
GODINE: 28
ZANIMANJE: seoski gospodarstvenik
BORAVITE: Cotswolds
NAJDRAI CITAT: Tko je pustio pse van?
TKO BI ME GLUMIO U FILMU 0 MOJEM IVOTU: Colin Firth
JA U 50 RIJEI: Volim svoju farmu, ALI volim i svjetla grada. Kuhati ne znam nimalo,
seljaina sam pomalo, ali znam se dobro srediti. Najvanija mi je odanost. Mogu
izgledati srameljiv, ali zapravo se znam zabavljati.
NEKE OD MOJIH NAJDRAIH STVARI: etnja po imanju s terijerima Sidom i Nancy,
nedjeljni ruak u mjesnoj pivnici, moj stari Morgan, Billie Holiday, West End u vrijeme
Boia, izlasci sunca, prva alica aja u danu, mojitosi, arape zagrijane na tednjaku
AGA, plesanje.
MOJ IDEALNI PARTNER U JEDNOJ REENICI: elim nekoga za koga u se brinuti,
tko e me nasmijati i grijati me u noi (moja drvenjara nema centralno grijanje).
Prije putovanja
JEDAN
dele Russell nije voljela telefone. Oni su, naravno, bili neophodni.
Vaan dio svakodnevice. Nije se mogla zamisliti bez telefona, ali za
razliku od mnogih svojih prijateljica, provodila je uz telefon to je
mogla manje vremena. Voljela je kontakt oima i mogunost da ita jezik tijela,
posebice u poslovnim prilikama. Na telefonu je postojalo previe mogunosti za
nerazumijevanje. Tee je bilo rei stvari koje netko doista eli rei i mnogo je toga
moglo ostati neizreeno. I rijetko bi kad ovjek sebi dopustio luksuz tiine:
trenutak da razmisli prije nego to odgovori. Moda je to bio zaostatak iz
vremena kada je telefonski poziv bio rasko, kada se dijeljenje informacija svodilo
na minimum jer ste bili svjesni troka.
Adele bi bilo drae dananji razgovor voditi oi u oi, ali nije imala tu
mogunost. Ve je predugo odgaala taj poziv. Adele nikada nije odugovlaila,
ali zakopavanje prolosti zahtijevalo je u tom trenutku toliki napor volje da je
oklijevala ponovno je otkopati. Podiui slualicu rekla je sebi da nije pohlepna,
zahtjevna ili naporna. Samo je traila ono to je zakonski bilo njezino. I ne da bi
to radila za sebe.
Imogen. Na trenutak joj se pred oima pojavila slika njezine unuke. Osjetila
je mjeavinu ponosa, krivnje i zabrinutosti. Kad ne bi bilo zbog Imogen, drala bi
Pandorinu kutiju vrsto zatvorenom, mislila je. Ili ipak ne bi? Ponovno je samu
sebe podsjetila da ima svako pravo initi ono to ini.
Njezin prst, sa sjajnim lakiranim noktom, lebdio je iznad prve nule trenutak
prije nego to ju je pritisnula. Moda je imala osamdeset etiri godine, ali i dalje
se ureivala i bila glamurozna. ula je dug zvuk meunarodnog poziva. Dok je
ekala uspostavu veze, sjetila se koliko ga je puta nazivala u tajnosti svih onih
godina, uz snano udaranje srca, nos pun mirisa ustajalog dima govornice,
ubacujui novac koji odzvanja...
- Halo? - Glas je bio mlad, enski, engleski. Samopouzdan.
Adele je preletjela mogunosti: ki, ljubavnica, druga ena, domaica?
Pogrean broj?
- Mogu li dobiti Jacka Molloya?
- Naravno. - Nezainteresiranost u glasu govorila je Adele da ne postoje
osjeaji izmeu njih. Onda je vjerojatno bila domaica. - Tko ga trai, molim?
To je bilo samo rutinsko pitanje, ne paranoja.
- Recite mu da je Adele Russell.
- Hoe li znati zbog ega? - Ponovno rutina, ne ispitivanje.
- Znat e. - U to je bila sigurna.
- Samo trenutak - Adele je ula odlaganje telefona. Koraci. Glasovi.
Potom Jack.

- Adele. Ba prekrasno! Prolo je puno vremena.
Nije uope zvuao kao da ga je zateklo to se ona javlja. Njegov je ton bio
suh, zabavljen, aljiv. Kao uvijek. Ali nakon svih tih godina nije utjecao na nju kao
prije. Mislila je tada da je odrasla, ali to je bilo daleko od istine. Svaka njezina
odluka bila je nezrela i sebina, sve do samog kraja. Tada je njezino putovanje u
odraslost zapravo i poelo, sa shvaanjem da se svijet ne okree oko Adele Russell
i njezinih potreba.
- Morala sam ekati pravo vrijeme - odgovorila je.
- Vidio sam Williamovu osmrtnicu u novinama. ao mi je...
Tri retka u novinama. Voljeni mu, otac i djed. Nije bilo cvijea. Donacije
njegovoj najdraoj dobrotvornoj udruzi. Adele je rairila prste na stolu i pogledala
vjenani i zaruniki prsten. Jo uvijek ih je nosila. Jo uvijek je bila Williamova
ena.
- Ovo je slubeni poziv - rekla mu je pokuavajui zvuati to poslovnije. Zovem zbog Innamorate.
Uslijedila je stanka dok je obraivao informaciju.
- Naravno - odgovorio je. Njegov je ton bio lak, ali osjeala je da ga je
pogodila svojom otrinom. - Pa, ovdje je. uvao sam ti je s najveom panjom.
Moe je pokupiti kad god eli.
Adele se osjeala gotovo malaksalo. Bila se spremala za svau.
- Dobro. Poslat u nekoga.
- Oh! - U njegovu glasu ulo se istinsko razoaranje. - Nadao sam se da emo
se vidjeti. Da te barem odvedem na veeru. Svidjelo bi ti se gdje sam. Guidecca...
Zar je zaboravio da je ve bila ondje? Zasigurno nije mogao.
- Sigurna sam da bi, ali, naalost, vie ne letim. - Sve je to za nju bilo previe
ovih dana. ekanje, neudobnost i neminovna kanjenja. Vidjela je dovoljno
svijeta prijanjih godina. Nije osjeala potrebu vidjeti vie.
- Uvijek ima vlak. Orient Express... Sjea se?
- Naravno. - Njezin je glas zvuao britkije nego to je eljela. Vidjela se kako
stoji na peronu Gare de lEst u Parizu i drhti u utoj lanenoj haljini i kaputu iste
boje koji je kupila u Rue de Faubourg dan ranije. Drhtala je ne zbog hladnoe,
nego zbog oekivanja, tjeskobe i krivnje.
Adele je osjetila kako joj se grlo stisnulo. Sjeanje je imalo slatko-gorak okus.
Nije imala prostora za njega, zbog svega ostalog. Imala je dovoljno emocija s
kojima se sada nosi. Prodaja Bridge Housea, gdje su joj se djeca rodila i rasla,
prodaja galerije koja je bila njezin ivot, razmiljanje o vlastitoj budunosti - i
Imogeninoj budunosti: sve je to bilo vrlo uznemirujue. Neophodno, ali
uznemirujue.
- Poslat u nekoga za tri tjedna - rekla mu je. - Hoe li to odgovarati?

Na trenutak nije bilo odgovora. Adele se zapitala hoe li Jack moda ipak
biti teak. Nisu postojali nikakvi dokumenti koji su ili u prilog njezina zahtjeva.
Bilo je to samo obeanje.
- Venecija u travnju, Adele. Bio bih savren domain. Savren dentlmen.
Razmisli o tome.
Osjetilaje staru tjeskobu kako se javlja iznutra. Moda ipak nije bila imuna
koliko je mislila? Uvijek joj je to inio - navodio je da eli initi stvari koje ne bi
smjela. U svojoj mati ve je bila pred njegovim vratima, znatielja ju je
nadvladala.
Zato bi opet prolazila kroz nemir? U svojim godinama? Stresla se na tu
pomisao. Puno je bolje da to ostane u prolosti. Na taj je nain ona imala
kontrolu.
- Ne, Jack.
ula je njegov uzdah.
- No, ti zna to eli. Smatraj to otvorenim pozivom. Bilo bi mi vrlo drago
da se opet vidimo.
Adele je pogledala kroz prozor koji je gledao na rijeku. Nabujala od oujske
kie, tekla je izmeu obala nosei sve za sobom sa sigurnou na kojoj joj je ona
zavidjela. Korak u nepoznato bio je rizik, a u njezinim godinama bilo joj je puno
drae znati tono gdje se nalazi.
- Hvala ti, ali mislim da ipak... ne bih.
Nastala je neugodna tiina koju je Jack konano prekinuo.
- Pretpostavljam da ti ne trebam rei koliko sad slika vrijedi.
- Nije stvar u tome, Jack.
Njegov je smijeh ostao isti.
- Nije me briga ako i jest. Tvoja je i moe raditi s njom to te volja. Ipak se
nadam da je nee samo prodati onomu tko ti ponudi najvii iznos.
- Ne brini se - umirila ga je. - Nee otii izvan obitelji. Dat u ju svojoj unuci.
Za njezin trideseti roendan.
- Pa, nadam se da e joj pruiti isto toliko zadovoljstva koliko je pruala
meni. - Jack je zvuao zadovoljno.
- Sigurna sam.
- Ima trideset godina? Nije puno mlaa nego to si ti bila...
- Tono. - Prekinula ga je. Morat e biti otra. Skreu u sentimentalnost. Moj e te pomonik izvijestiti o detaljima. - Upravo je htjela zavriti razgovor i
prekinuti, ali neto ju je ipak smekalo. Oboje su bili stari. Vjerojatno nee biti
ivi za deset godina.
- Dobro si, nadam se?
- Kada se sve uzme u obzir, uope se ne mogu poaliti. Meutim, nisam...
ivahan kao to sam bio.

Adele je zatomila osmijeh.
- Koja srea za Veneciju - odgovorila je pomalo suho.
- A ti, Adele?
Nije vie htjela razgovarati s njim. Osjeala se zaguena jakim osjeajem
onoga to je moglo biti, a svih ovih godina borila se protiv tog osjeaja.
- Vrlo sam dobro, uivala sam u poslu, a obitelj mi je vrlo blizu. ivot je lijep.
- Nije htjela pokazati slabu toku ili iriti priu.
- Zapravo, moram ii. Imam dogovor za ruak...
Prekinula je brzo koliko je pristojno.
Ruke su joj drhtale dok je vraala telefon u stalak. Jo uvijek je mogao
utjecati na nju. Nikad nije do kraja pokopala enju. Izbila bi na povrinu svako
malo, kada bi ona najmanje oekivala.
Zato nije prihvatila njegov poziv? to bi moglo biti loe u tome?
- Ne budi smijena! - Njezin je glas odjeknuo u tiini jutarnjeg salona.
Pogledala je gore. Morski krajolik jo je visio ondje - onaj za koji se
nadmetala onoga dana kada su se ona i Jack prvi put susreli. Od tada ga je drala
nad svojim pisaim stolom. Nijedan potez kista nije se promijenio svih tih godina.
To je i bila ljepota slika. Trenutak je bio uhvaen, a one su uvijek ostajale iste.
Ta ju je misao dovela natrag do zadatka pred njom. Imala je toliko toga
organizirati: agenti za nekretnine, raunovoe, odvjetnici, svi su ekali da donese
odluke. Mnogi su joj savjetovali da ne donosi nikakve drastine odluke prije nego
to proe neko vrijeme nakon alovanja, ali ona je bila sigurna da je prolo
dovoljno. Bridge House bila je prevelika za jednu osobu, Russell Gallery bila je za
nju prevelik zalogaj, ak i uz injenicu da je Imogen zapravo upravljala njome.
Imogen ju je stalno iznova uvjeravala da je ne eli preuzeti, da je dolo vrijeme da
se okua u neemu novom i da nije nikada namjeravala ostati u Shallowfordu
tako dugo. Adele je ponudila da nau kompromis, ali Imogen je uporno tvrdila
kako eli jasan prekid. Ipak, Adele se osjeala krivom i to je bio razlog zato je
traila natrag lnnamoratu. Bio bi to ba predivan dar. Nije mogla zamisliti nikoga
na svijetu tko bi to cijenio vie nego Imogen, i to bi joj nekako umirilo savjest.
Prisjetila se razgovora koji se upravo zbio. Kakav bi joj ivot bio da nije imala
Jacka u njemu? Bi li bio drukiji? Bila je sigurna kako nikada ne bi imala poticaj i
ustrajnost kakve je na kraju dobila, da ga nije poznavala. Ipak, bi li moda bila
sretnija?
- Nisi mogla biti sretnija - rekla je sebi ljutito. - Jack je bio pogreka. Svatko
ima pravo pogrijeiti.
vrsto je vjerovala u to. Mora pogrijeiti da bi ti se ivot posloio. Na kraju
ih ona jest posloila...
Natjerala je svoje misli u sadanjost. Bilo je dosta muenja. Imala je planove
koji su se morali realizirati. Napravit e neke velike promjene, sve nabolje.
Osvrnula se i pogledala jutarnju sobu, sobu u kojoj je donosila veinu vanih

odluka. Voljela je njezine visoke stropove i duge prozore koji su gledali na rijeku.
Zapravo, voljela je svaki kvadratni metar Bridge Housea. Savrena simetrija,
mekana crvena cigla, nalazila se, to ne iznenauje, pokraj mosta u Shallowfordu,
najljepa kua u tom trgovakom gradiu. Nicky, agent za nekretnine i Imogenin
najbolji prijatelj, rekao joj je da e se brzo prodati, vjerojatno prije nego to bi
imali vremena otisnuti sjajne broure koje istiu njezine savrene proporcije, vrt
okruen zidom, tamnocrvena ulazna vrata s polukrunim viktorijanskim
prozoriem...
Na trenutak, Adele je posumnjala u svoj plan. Silno e joj nedostajati kua.
Protrnula je od naglog osjeaja negodovanja to je se mora odrei. Podsjetila se
kako je bolje donositi teke odluke dok je jo uvijek pod kontrolom, prije nego
to bude prekasno. Odluno je odvinula poklopac svojega nalivpera i uzela blok.
Adele nije imala fobiju od raunala, ali je jo uvijek mislila da se uz zapisivanje
puno bolje usredotouje.
Dok je sastavljala popis, dijelovi razgovora s Jackom vraali su se.
Orient Express. Znala je da jo uvijek prometuje od Londona do Venecije.
Kultno putovanje. Moda i najpoznatije putovanje na svijetu. U glavi joj se poeo
stvarati plan. Pretraila je putem raunala, pronala eljenu internetsku stranicu
i pregledala informacije. Prije nego to je imala vremena predomisliti se,
dohvatila je telefon.
- Halo, da, elim rezervirati kartu. Jednosmjernu do Venecije, molim vas...
Dok je ekala da je spoje s pravom osobom, ponovno je primijetila sliku
objeenu iznad radnoga stola.
Jack je bio u pravu, ona nije bila puno starija od Imogen kada ju je kupila.
Dan kad je sve poelo. inilo se kao da je tek juer...
DVA
ridge Houseom vladala je zlokobna tiina. Tiina koja se rugala,

provocirala i tjerala Adele da brzo ukljui beinu mreu, gramofon,
ak i televiziju, iako iskustvo nalae, svakome tko ima ikakve
kriterije, da je ukljuuje samo za veernje vijesti. Ali nijedan zvuk nije ispunio
golemu prazninu koja je nastala nakon to su dva mala, ali glasna djeaka
otpremljena prvi put u internat.
Nije bilo udaraca nogometne lopte o boni zid kue. Nije bilo gromoglasnog
trka po stubama. Nije bilo putanja vode u WC-u u prizemlju - nije da su se svaki
put sjetili pustiti je. Nije bilo pitavih vedrih glasova ni iznenadnih krikova zbog
ozljede ili nepravde. Nije bilo ni smijeha.
to je najgore, dan nije imao zamah. Sedam godina blizanci su bili njezin
ivotni pogon. Nije ba cio dan visjela nad njima, nipoto, ali uvijek su bili tu. ak
i kad su ili u oblinju kolu, doli bi trkom na ruak, tako da Adele nikada nije
dugo bila sama. Ni na trenutak joj nije bilo krivo to su tu, za razliku od mnogih
njezinih prijateljica koje kao da su odahnule s olakanjem kadgod bi otpravile svoje
potomstvo.
Da je bilo po njezinu, djeaci bi ostali u seoskoj koli i onda s jedanaest krenuli
u gimnaziju u Filburyju, ali to je bila bitka koju nikada nee dobiti. Tony i Tim bili
su predodreeni za iste kole koje je pohaao njihov otac William, u skladu sa
starom tradicijom britanske vie srednje klase.
Dakle, znala je da taj dan dolazi, bojala ga se, a sada je doao i proao. Bilo joj
je jo gore nego to je zamiljala. Nije danima leala u krevetu jecajui, ali srce joj
je bilo prazno kao i kua.
Usto, odlazak blizanaca poklopio se s Williamovim odlaskom. Odmah nakon
vjenanja Russelli su kupili Bridge House zbog konjunice uz nju, koja je vie od
deset godina Williamu sluila kao ordinacija. Iako Adele nije bila izravno
ukljuena, ozbiljno je shvaala svoju ulogu lijenikove supruge i svaki je dan bila
angairana oko njegovih pacijenata i brinula se za njih.
Ali sada se William pridruio jo trojici lijenika ope prakse i zajedno su
otvorili modernu ordinaciju u Fillburyju, udaljenom deset kilometara. To je bio dio
pokuaja Zavoda za zdravstveno osiguranje da zdravstvena skrb postane
dostupnija. Williamu je to bilo uzbudljivo, revolucionarno, ali ukljuivalo je toliko
odluivanja, toliko vie odgovornosti. Dakle, puno vie vremena. Jedva ga je viala,
a kada bi doao kui, bio je zatrpan papirologijom i izvjetajima. Kada je radio iz
Bridge Housea, primao bi pacijente ujutro od devet do podneva pa opet od dva do
etiri, i to bi bilo to, osim to je deurao za hitne pozive i obavljao teke porode.
Tako se Adele osjeala usamljenom, beskorisnom i poprilino tunom. Ako
emo pravo, pomalo je zavidjela svojemu muu. A ako bi bila osobito samosaalna,
krivila bi ga to je poslao djeake u internat i potom je napustio. to je oekivao da
e ona sa svojim vremenom?

Adele zapravo nije bila tip osobe koja bi puno zamjerala ili se alila. Bila je
radina i moda je zato William mislio da se ona moe nositi s time. Zbog toga je
u utorak ujutro u devet i dvadeset ve bila obavila sve zadatke. Otila je k mesaru
radi dananje veere i kupila koaricu ljiva za kola - za to e joj trebati cijelih
deset minuta. Nije bilo kunog posla jer joj je gospoa Morris pomagala svaki dan.
U gradskoj vijenici odvijalo se dobrotvorno okupljanje na kavi, ali imala je uasan
osjeaj kako bi mogla, tek mogla, briznuti u pla ako bi je netko pitao kako su se
blizanci snali, a onda bi se osjeala blesavo. Dan prije kod frizerke je oprala i
uredila svoje tamne kovre i uzrujala se kada ju je ova pitala za njih.
Uzela je lokalni tjednik i listala u potrazi za nadahnuem, iako nije znala to
bi u njemu mogla nai. Primijetila je da se prodaje neka vikendica koja nije bila
predaleko. Otii e: razmiljala je pretvoriti naputenu operacijsku dvoranu u krilo
za goste i moda razmjestiti neto namjetaja. Nesvjesno je potraila po torbici
blijedoruiasti ru, potegnula njime preko usana pa iz predvorja uzela kabanicu i
rukavice. Ili to ili je mogla vratiti knjige u knjinicu. ekale su je na hrpi na stolu u
hodniku, ali na samu pomisao na to svladao bi je umor.
Krenula je prema svojemu blijedoplavom automobilu. Znala je da je sretna to
moe voziti. Bila je sretna i toka. Imala je kuu kakvu bi svi u Shallowfordu eljeli,
upravo na mostu pokraj rijeke, s lijepim vrtom to ga je okruivao zid i
nadsvoenom stazom do ulaza... pa zato se onda osjeala toliko prazno?
Postojao je, naravno, jedan dobar razlog, ali nije puno razmiljala o njemu jer
zapravo - zar je to imalo smisla? Nikada mu nije rekla kolika je ironija u tome to
njezin mu, koji je porodio toliko djece u gradu, nije bio na poroaju njihovih
sinova, pa nije mogao sprijeiti nastalu tetu. William se nije osjeao dobro zbog
toga, naravno da nije, to je bio tako daleko toga dana. Da je bio blie, moda bi
sada postojao jo jedan Russell da popuni prazninu koju je ostavio odlazak
blizanaca ili bi moda bila ak dvojica. Ali nije ih bilo...
Dok je polagano izlazila na glavnu ulicu, poela je padati turobna rujanska
kia. Adele je ukljuila brisae i gledala kako se bezvoljno kreu naprijed-natrag.
Bit e to duga zima.
Izmeu vikendice i Wiltshira ima desetak kilometara: bila je to prilino mala
i beznaajna kua, nita vrijedno spomena u katalogu. Adele je voljela kupovati na
drabama - uvijek su joj bili drai antikviteti, a sviala joj se i drama i nadmetanje
koji idu uz to. Prualo je vie zadovoljstva nego robne kue, jer na drabama nikada
ne zna na to moe naletjeti.
Danas joj nije dugo trebalo da procijeni predmete. Bilo je puno runog
pokustva neodredive starosti - sve dobro valjda je zadrala obitelj - ali meu
dosadnim komodama i beskonanim kompletima porculana primijetila je jednu
sliku. Bio je to morski krajobraz, prilino divlji i pust i sviale su joj se boje:
ljubiasta i srebrna. Slika je bila tmurna i zlokobna, ali osjeala je da se to na neki
nain poklapa s njezinim raspoloenjem. Osjeala je njezinu iznimnu kvalitetu.
Znala je kako je kod slikarstva najvanije da te natjera da neto osjeti. Svidjela joj

se. Bila je prilino sigurna da e se slika prodavati budzato, pa se odluila
nadmetati za nju.
Draba se odvijala u atoru u vrtu jer nijedna soba u kui nije bila dovoljno
velika. Bilo je hladno i vjetrovito i poela je razmiljati da ne ue, ali opet je poela
pljutati kia pa je zakljuila da e se vie smoiti ako krene prema autu
parkiranom u oblinjem polju nego ako ude u ator. Pokrila je glavu aukcijskim
katalogom i utrala.
Stolice su bile neudobne, a nije pomagala ni injenica to je pod, prekriven
prostirkom od kokosa, bio neravan. Sakrila se u svoj kaput i grevito stiskala sada
potpuno mokar katalog. Oznaila je sliku koja ju je zanimala i pokraj nje napisala
cijenu do koje je bila spremna ii - ne veliku. Ipak, trebat e je oistiti i ponovno
uokviriti. Ve je mogla zamisliti kako je vjea iznad svoga radnog stola u jutarnjem
salonu gdje je pisala pisma. Moi e je gledati i udisati njezin slani morski zrak.
Promatrala je ljude na drabi dok je ekala da njezin predmet doe na red.
Uao je mukarac s izrazom koji je bio mjeavina oaja i ljutnje na sebe to je
zakasnio. Na brzinu je preletio pogledom po sobi da vidi ima li suparnika. Njegov
pogled zastao je na Adele i na trenutak se zadrao.
Naglo ju je neto proeto. Kao prepoznavanje, iako je znala da ga nikada prije
nije vidjela. Drhtala je, ali ne od hladnoe. Njegov je pogled odlutao i istog trena
osjetila se zakinuto. Sjeo je na slobodno sjedalo i intenzivno prouavao katalog,
dok je voditelj drabe brzinski nabrajao predmete. Nijedan nije postigao visoku
cijenu.
Adele se osjeala napeto, pribrano i mirno poput zeca prije nego to se dade u
bijeg. Bila je zaintrigirana. Mukarac je stajao usred mnotva neurednih odrpanaca
veinom rumenih u obrazima i prekrivenih pseim dlakama. Draba nije bila
dovoljno velika da privue kupce iz Londona, a on je bio neponovljivo velegradska
pojava. Kroj njegova kaputa s krznenim ovratnikom, njegova kravata, kovrava
kosa - sve je ukazivalo na to da je iz grada. Bio je visok, lice mu je bilo otro, tamnih
obrva. Niste mogli ne primijetiti ga.
Adele je udahnula, zamiljajui njegov miris. Sigurno je otar, muki,
egzotian - neto je zatreperilo u njoj. Krenula je rukom prema svojim kovrama kia joj sigurno nije popravila frizuru. Nije se jutros do kraja naminkala, samo je
stavila ru, a sada je eljela da jest. Barem je njezina kabanica, koja je bila relativno
nova, prekrivala njezinu prilino dosadnu plavu haljinu: nije se muila
presvlaenjem, ak nije ni uzimanjem drugih cipela - nosila je prilino glomazne
cipele na vezanje koje je obula ranije za mesnicu. S enjom je mislila na
smaragdnu vestu bez ovratnika u svojoj garderobi, koja joj istie zelene oi.
Potajno se sagnula i stala kopati po torbici da popravi ru, a potom je otvorila
boicu Yardleyjeva parfema English Lavender. Lagano ga je nanijela na zapea i
ustala. Jo uvijek je bio tamo i palio cigaretu. Izgledao je kao da se lagano dosauje,
kao da je tu samo u pratnji svoje stare tete. Ipak, Adele nije vidjela takvu pratnju.

Aukcionar je jurio kroz predstavljanje pokustva, potom pribora za jelo i
porculana, prije nego to e napokon stii do slika. Proao je brzo kroz
treerazredne lovake prizore scena i mutne pejzae i napokon bio na predmetu
koji je Adele ekala. Osjetila je uobiajeno uzbuenje koje prethodi drabi. Ako
bude kao s ostalim predmetima, nee imati nikakvu konkurenciju svojoj ponudi.
- Lijep morski krajobraz, potpisuje ga Paul Maze, datira iz 1934. Tko daje
ponudu?
Iskusno je preletio pogledom po sobi i Adele je podigla katalog. Zamijetio ju
je, davi znak ekiem u njezinu smjeru, pa ovla preao pogledom po prostoriji da
vidi javlja li se tko drugi. Bilo je oito da to oekuje.
Objekt njezine znatielje do sada uope nije imao ponuda, pa se iznenadila
ugledavi ga kako prvi put podie pogled i kima aukcionaru, koji je prihvatio s
osmijehom.
Adele je sukladno tome povisila ponudu. Nije joj smetalo malo natjecanja. Bilo
je dobro znati da se i netko drugi zanima za njezinu potencijalnu kupnju. Suparnik
je kimnuo aukcionaru kao znak i da povisuje ponudu, a ona je osjeala kako joj se
krv zagrijava jer se u njoj budio natjecateljski duh. Licitacija se uskoro pretvorila u
bitku. Ostatak sobe bio je u udu: ovo je bila najvea borba od jutra. Aukcionar je
uivao. Do sada nije imao pravog poticaja. Kako je prodaja odmicala, bio je sve
dosadnije. Predmeti su se prodavali po ludo niskim cijenama i mogao ih je odnijeti
bilo tko.
Sve do sada. Ponude su samo letjele naprijed-natrag, bez truna oklijevanja,
sve vrijeme rastui. Neto u Adele eljelo je tu sliku pod svaku cijenu. vrsto je
odluila da e biti njezina. Osjeala je gotovo ubilaki zatitniki nagon prema njoj.
Srce joj je lupalo, a obrazi se rumenjeli.
Njezin suparnik sjedio je na drugoj strani atora, smiren, bez nervoze, lice mu
nije odavalo emocije. Pitala se zna li neto to ona ne zna. Kakvu bi informaciju
mogao imati? Je li autor bio neki neotkriveni genij? Je li to bilo davno zaboravljeno
remek-djelo? Ili ju je htio iz osobnih razloga? Koliko je daleko spreman ii?
Odjednom je shvatila da je ona na redu s ponudom, a ve je etiri puta
premaila svoj poetni limit. Imala je nekoliko gvineja u torbici jer joj je William
prethodnog dana dao novac za kuu, ali nije imala dovoljno novaca ako pobijedi.
Nije imala ni ekovnu knjiicu - ostala je u pisaem stolu. Bit e vrlo neugodno
priznati aukcionaru da nema dovoljno. Ne smije, ne smije nastaviti.
- Gospoo, na vama je red.
ekala je. inilo se kao da joj treba neizmjerno puno vremena da kae ne.
Oajniki je eljela nastaviti, ali nije imala ime. Bi li mogla zaloiti vjenani
prsten, pitala se. Sve su oi zurile u nju, ukljuujui i aukcionarove. Osim, dakako,
oiju njezina suparnika. On je smireno listao katalog kao da nema nikakve brige
na svijetu.
Bilo bi krajnje ludo da nastavi. Na koncu, samo bi platila previe za sliku koja
jest bila dobra, ali ne iznimna.

Odmahnula je glavom. Nekoliko sekunda kasnije, eki je udario. Njezin
suparnik nije ni podigao pogled s kataloga. Nije joj se svialo to je slika koja je
trebala biti njezina otila tako hladnom kupcu. Inae je znala gubiti, ali ovaj se put
osjeala drukije. Pokupila je svoje stvari i poela se probijati kroz redove sjedala,
ispriavajui se ljudima za gaenje po cipelama.
Vani se vlaan zrak stegnu oko nje. Bila je uznemirena znatno vie nego to
je trebala. Nije to bilo zbog same slike. Nije se mogla otresti osjeaja da je u tom
nadmetanju bilo neeg osobnog. Taj mukarac nije htio da je ona dobije. Njegov
govor tijela govorio je mnogo. Htio je da ta slika nipoto ne bude njezina.
Odluila je neto pojesti u oblinjem gradu, jer se sjeala da je tamo jedan lijep
hotel. Moe zalijeiti rane dok objeduje i onda se lagano odvesti kui pa probati
zaboraviti incident. Ipak je to bila samo slika.
Dola je u hotel, stresla kabanicu natopljenu kiom, objesila je u garderobu i
u ogledalu provjerila svoj izgled. Vidjela je velike zelene oi s lijepim obrvama i
frizuru koja je juer bila elegantna i nadignuta, ali sada je izgledala beznadno.
Poravnala je haljinu, popravila arape i krenula u blagovaonicu.
Sjela je za stol pokraj prozora koji je gledao na glavnu ulicu. Kia je prestala,
a ustrajno sunce poelo se probijati kroz oblake. Naruila je ruak i nainila popis
stvari koje treba obaviti: poslati djeacima prepunu vreu svilenih bombona s
okusom peperminta, njihovu najdrau slasticu, i onda im napisati dugo pismo,
svakome po jedno. Imala je nekoliko haljina koje je htjela dati prekrojiti lokalnom
krojau: haljina koje je voljela, ali kojima su bile potrebne preinake. I htjela je
najnovijim susjedima poslati poziv za veeru. Ona i William bili su iznimno
drutveni pa je Adele zapisala imena i drugoga para s kojima je mislila da e se novi
susjedi rado druiti. U stvari, moda e ipak napraviti koktel-zabavu - tako e novi
susjedi moi upoznati to vie ljudi odjednom. Njezino uzbuenje zbog jutarnjeg
ishoda polako je splanjavalo.
Podigla je pogled kad joj je konobarica donijela viski sa sodom: trebalo joj je
neto da je zagrije jer se, pokisla, bila smrzla do kosti. Ali to nije bila konobarica.
Bio je to pobjednik. S plijenom pod rukom. Slika je bila zamotana u smei
papir, ali ona je znala to je. Izvukao je stolicu preko puta nje i bez pitanja sjeo.
Pogledao ju je, lica koje nije odavalo nikakve osjeaje.
- Licitirali ste za jedinu sliku koja je ondje bila vrijedna.
Adele je prestala sastavljati popis i odloila olovku. Podigla je jednu obrvu i
nasmijeila se. Moda je izgledala staloeno, ali osjeala se kao da se topi iznutra,
kao da se napuhuje i prti kao eer kada se karamelizira.
- Znam - odgovorila je. Nije htjela nita odati. Ponajvie stoga to nije imala
to odati. Nije znala kakva je ovo igra, koja su pravila ili to bi sljedee trebala
uiniti.
Spustio je sliku na njezin stol. - Volio bih kada biste je uzeli - rekao joj je.
Njezina je staloenost bila malo poljuljana. To nije oekivala. Oekivala je nekakvo

ispitivanje to ona zna o podrijetlu slike. Pobjegao joj je prilino nervozan smijeh i
bio joj je mrzak taj zvuk. Odao je njezinu nelagodu.
- Zato? - bilo je sve to je uspjela rei, trudei se da joj glas bude dubok i
miran.
Slegnuo je ramenima. Potom se nasmijeio. - Zasluujete je vie od mene.
Trebao sam vam je prepustiti od poetka. - Iznenada se nagnuo naprijed i osjetila
je traak mirisa njegove toaletne vodice. Bio je upravo onakav kakvim ga je
zamiljala.
- to ete uiniti s njom? - upitao je, divljega izraza lica. Trudila se izgledati
staloeno, suprotstavljajui se osjeaju topljenja slatke i tamne karamele u nutrini.
- Imala sam ve predvieno mjesto za nju u salonu. Voljela bih je gledati dok
piem pisma. Svojim djeacima. Imam dva sina. Blizance... - inilo joj se vanim
kazati mu to. Ali onda je shvatila da je od tajanstvene jednoslonosti prela u
bezvezno brbljanje, pa vjerojatno nije u opasnosti. Samo je kimnuo i ponovno je
pogledao.
- Smijem li vam se pridruiti na ruku?
- ini se da ve jeste. - Napokon. Igra je gotova. Nasmijeila se u znak
pristanka kada je konobarica dola. Nita ga nije moglo smesti.
-Ja u isto to i moja pratnja i bocu ampanjca... I dvije ae.
Pogledala ga je. - ampanjac? Utorkom? - Njezino je srce nervozno kucalo.
Nije se mogla sjetiti kada je zadnji put pila ampanjac.
Nasmijeio se, a kad bi to inio crte njegova lica izgledale su manje prijetee.
Oi su mu isijavale toplinu.
- Uvijek utorkom. Inae su utorci grozno dosadni. - Lupkao je prstima po
smeem papiru. - Paul Maze. Zovu ga izgubljenim impresionistom. Slika je vrlo
lijepa i imate odlino oko.
Razmiljala je o tome na trenutak. - Obraate li mi se pokroviteljski? Jer,
koliko je vama poznato, mogla bih biti vodei svjetski strunjak za... izgubljene
impresioniste. Moda me vodei svjetski posrednik poslao da kupim upravo tu
sliku.
Naslonio se i prebacio ruku preko naslona stolice. Bio je jedan od onih ljudi
koji ispune sobu svojom pojavom, kao da je posjeduju.
- Ne-odgovorioje. - Da jeste, nadmetali biste se dok je ne biste osvojili.
Bio je pun sebe, samouvjeren, iritantan, kombinacija odlika koje su joj trebale
biti odbojne, ali Adele je bila hipnotizirana. Shvaala je da se od Williama
razlikovao koliko mukarac uope moe. Postojalo je neto prilino nehajno kod
njega - nain na koji je bacio kaput, prolazio prstima kroz malo predugu kosu,
naslonio laktove na stol, nagnuo ampanjac i iskapio ga do dna pa opet napunio
au.
Zurio je u nju.

- to?- upitala je.
-Je li vam itko rekao da izgledate kao Liz Taylor?
Uzdahnula je. - Da, samo to sam ja puno starija i imam zelene, a ne ljubiaste
oi.
- Izdaleka ste iste.
Pokuala se ne osjeati polaskano. Iznenadila ju je ta usporedba, zbog njezina
trenutanog izgleda...
- Priaj mi o sebi - rekao je dok im je na stol stizala govedina fricasses.
Spustila je pogled na hranu. Bila je gladna kada ju je naruivala, ali sad joj nije
bila ni na kraj pameti.
- Udata sam - zapoela je.
- Pa, oito je. - Usmjerio je pogled na prsten njezine lijeve ruke i poeo sa
zadovoljstvom jesti.
- Za lijenika. Imam dva sina, kao to sam i rekla.
Draoje vilicu desnom rukom, na ameriki nain. Mahnuo je njome. - I?
Zastala je i razmiljala to kazati. - To je to. - Nikada se nije osjeala tako
dosadnom. to je jo mogla rei? Bila je domaica i majka - pa ak vie ni to, ne ba.
- Pa - nastavio je - doista biste trebali tu neto uiniti.
Shvatila je da ne zna ni njegovo ime i bila je ljutita. Otkuda mu pravo tako je
ispitivati?
- Stvarno imate petlju, upasti dok jedem i osuivati me. Tko ste vi uope?
Nacerio se i spustio vilicu. - ao mi je. Imate pravo. Jack Molloy.
Ispruio je ruku.
Prihvatila ju je. - Adele. Adele Russell.
Srce joj je bubnjalo preko svake mjere. Izvukla je svoje prste jer je dodirujui
ga osjetila naboj u sebi kakav nije nikada do tada.
Nije se osjeala ovako kada je upoznala Williama. U to je vrijeme mislila kako
je njihova veza strastvena. Budila se s onim leptiriima i nije mogla doekati da ga
opet vidi. Bila je presretna na dan njihova vjenanja. Uvijek je gledala u njega kada
su vodili ljubav i osjeala da je to ono pravo.
Ipak, zbog Williama joj nikada nije bilo ovako. Predosjeala je opasnost, pravu
opasnost.
Jack im je nehajno natoio ae, kao da je kralj na gozbi.
- Amerikanac ste, zar ne? - rekla je.
Nije mogla biti sigurna, ali osjetila je nekakav naglasak.
- Naravno - rekao je. - Ali oenio sam enu iz vrlo engleske obitelji. Dulvertoni.
Znate li ih? Obiteljsko sjedite je u Ox-ford-shireu.
Namjerno je to izgovorio pretjerano naglaavajui slogove.
- Ne znam - rekla je.

- Moja je ena vrlo bogata. Na moju sreu.
- To je uasno.
- Zato?
- Vjenati se zbog novca.
- Nikada nisam rekao da sam se zato vjenao. Vjenao sam se s Rosamund jer
je bila oaravajue predivna. I puno pametnija od mene.
Adele se odjednom osjetila manje vrijednom. Bila je sigurna da se ne bi mogla
usporediti s Rosamund.
- A to vi donosite? - uzvratila je.
Nasmijao se. - Svoj iskriavi um. I imam traak glamura. Ja sam trgovac
umjetninama. Dovodim umjetnike koji gladuju kui na veeru i za est mjeseci oni
dobivaju vie novca za svoje slike nego to bi mogli sanjati. Rosamund oboava biti
dio toga.
- Pa to radite ovdje?
- Vraao sam se iz Cornwalla. Morao sam jednom od svojih tienika odrati
motivacijski govor. A nikada ne mogu proi pored aukcije da ne uem, za svaki
sluaj. - Podigao je au i pogledao je. - A to ste vi ondje radili?
Nije znala to rei. - Popunjavala sam vrijeme.
Spustila je pogled na tanjur. eljela mu je rei koliko se prazno osjeala, koliko
beskorisno, ali mislila je da to ve zna. Kad je podignula pogled, vidjela je da je
kritiki prouava.
- Mislim da vam je, gospoo Russell - rekao joj je -potreban posao ili ,
ljubavnik. Ili oboje.
Spustila je vilicu i no. Ovo je bilo previe. Ustala je. - Moram ii.
Pravio se da je razoaran. - ekajte, nemojte se uvrijediti.
- Vrlo ste nepristojni. - Prekopavala je po torbici da pronae jednu funtu kako
bi platila svoj dio ruka. Izvukla je jednu, a ruka joj se tresla.
- Zato ljudi misle da ste nepristojni kad govorite istinu? - Pogledao ju je.
Njegove su se oi smijale.
Spustila je novanicu od funte na stol. - Dovienja, gospodine Molloy!
Sagnuo se podignuti sliku koju je bio naslonio na nogu stola. - Nemojte ovo
zaboraviti.
- Ne elim je.
- Kupio sam je za vas.
- Moete je prodati.
- Naravno da mogu. - Gurnuo ju je prema njoj. - Mogu je prodati deset puta
skuplje nego to sam je kupio.
Adele se jako trudila da ne izgleda iznenaeno. - Onda to i uinite.

- Ali elim da je imate. - Namrtio se. - Evo, ovako! Dajte mi svoju zadnju
ponudu, iznos do kojeg ste licitirali. Onda e ovo biti potena transakcija. Tada je
moete uzeti bez krivnje.
Adele je oklijevala. - Ne mogu.
- Hajde, ne moe biti potenije. - Bio je zbunjen.
Odmahnula je glavom. - Ne mogu. Nemam novca.
Pogledao ju je zapanjeno. - Nadmetali ste se za nju bez novca?
Slegnula je ramenima: - Da.
Zabacio je glavu i poeo se smijati. Ostali ljudi u restoranu okrenuli su se.
- To je fantastino! Divim se vaem duhu. Molim vas, uzmite sliku! Ne mogu
zamisliti bolji dom za nju.
Adele je zastala na trenutak. Zapravo, mislila je, zato ne bi uzela. Ako je ve
toliko htio daje ima? Slika je bila prekrasna i mislila je kako e neto dokazati ako
mu je uzme. Nije ba bila sigurna to, ali moda kako nije dosadna provincijska
domaica kakvom ju je on oito smatrao. Stoga je uzela sliku.
- Hvala - rekla je. - I dovienja.
Kada je stigla kui, zbacila je kaput sa sebe, spustila torbicu i otrala uz stube
presvui se. Obukla je haljinu sa zvonastom suknjom i uskim rukavima boje
koralja, koja je pristajala uz njezinu kosu i oi. Toj kombinaciji dodala je bisere to
ih je dobila od Williama za trideseti roendan. Divila se njihovu sjaju dok se
minkala do savrenstva. Nanijela je malo parfema Shalimar na vrat - Yardeley iz
torbice ve je davno ishlapio.
Onda se spustila kako bi priredila veeru, natoila dva viskija sa sodom i
ekala da joj se vrati mu kako bi mu ispriala o neobinim dogaajima dana.
Ali William je kasnio. est je sati dolo i prolo, pa sedam, pa osam... do tada
je ve popila oba viskija i objesila sliku na prethodno odabrano mjesto.
Kada je William napokon uao u osam i dvadeset s tek nagovijetenom
isprikom, nije mu vie nita govorila o svojemu danu.
U petak je pronala pismo na svojem podloku za doruak. Bijela tanka
omotnica s tirkiznom tintom. Nije prepoznala rukopis i nije bilo adrese poiljatelja,
samo potanska marka iz Londona. Uzela je otvara za pisma i otvorila. Bilo je to
kratko pismo puno iksia, podcrtavanja i usklinika.
Draga, draga Adele!
Moe li vjerovati? Hvala nebesima - nakon toliko
vremena napokon smo se vratili u London! Nairobi je bio zabavan,
ali doista je boanstveno opet osjeati hladnou! Uglavnom, udim
uti sve tvoje vijesti i prepriati ti svoje. Reci da e doi i ruati sa
mnom! Moe li idua srijeda u Savoyu? Dragi Savoy! Kako mi je

London nedostajao! I ti! Vidimo se ondje u jedan poslije podne,
osim ako mi ne javis da ne mozes.
Pusica - Brendica xxxx
- Moj Boe! - rekla je Adele. - Gle.
Dodala je pismo Williamu koji je itao novine. Proitao ga je na nain kao to
je sve itao ovih dana: odmjerio je pogledom stranicu odozgor prema dolje u
rekordnom vremenu i izvukao potrebne informacije, ne obazrevi se na ostatak.
Nasmijeio se i vratio joj pismo, njiui ga izmeu palca i kaiprsta, pa se ponovno
posvetio novinama.
- Bit e ti zabavno - rekao joj je. Potom se namrtio. - Brenda, poznajem li je?
- Ile smo zajedno u kolu. Bila nam je na vjenanju. Odabrala je jako lo eir
pa je izgledalo kao da joj koko sjedi na glavi. Mislim da smo joj se moda smijali,
jadnica. Ali jako je draga.
William je odmahnuo glavom. Nije se sjeao.
to i nije bilo neko iznenaenje. Adele nije - nikada - imala prijateljicu koja se
zove Brenda.
Pismo je stajalo na njezinu pisaem stolu tri dana, ispod slike koju je nabavila
na vrlo neobian nain. Nastavila je sa svojim svakidanjim ivotom. Govorila je
sebi kako je Jack Molloy preuzetan, provokativan i kako se poigrava njome sebi za
zabavu. Naravno da nee ii na ruak u Savoy. Sama je ideja bila besmislena.
U nedjelju naveer zguvala je pismo i bacila ga u smee. Ipak, osjeala je da
joj se ono nekako zavuklo pod kou. Po cijele dane i noi vraale su joj se rijei,
poput crva u njezinu umu kojem se nije mogla suprotstaviti. I nije mogla porei
genijalnost pisma. Jack Molloy savreno ju je zamislio - pokazao joj je da zna tono
kakva je i kakve prijatelje moe imati. Brenda, njegov konstrukt, bila je savren
alibi.
Adele je mogla vrlo jasno zamisliti Brendu kako je eka za stolom u Savoyu, u
svojemu finom kaputu, sa eirom, smeim cipelama i rukavicama, sve pomalo
demodirano zbog ivota u inozemstvu, koja eljno eka podijeliti traeve i trice...
Ukratko, odraz nje same: provincijalna, pomalo dosadna, konvencionalna. U
tom sluaju, to je on vidio u njoj? Zato ju je nagovarao na ruak ako je bila tako
jadno i smijeno bie? Tako... nekultivirana.
Neki glasi govorio joj je da je vidio neto u njoj. Jack Molloy vidio je njezin
potencijal. Mogao je otkljuati neto u njoj zbog ega bi procvjetala i rasla. Vratila
se mislima uzbuenju koje je osjetila kada su razgovarali, osjeaju koji je oajniki
nastojala sakriti, toliko da je ak pobjegla od stola.
Bio je to osjeaj koji je htjela ponovno doivjeti.
Zatomila ga je. Osim toje prkosan i pomalo zloest, nagaala je da je opasan.
Ipak, morala je uiniti neto sa svojim ivotom. Ova joj je epizoda pokazala koliko
se osjeala praznom.

U ponedjeljak naveer ekala je dok William nije skinuo kravatu, proitao
potu, popio prvi viski i poeo s janjetinom.
- Pitala sam se - rekla mu je - bih li ti na kakav nain mogla pomoi s
ordinacijom? Mislim, sada kad su djeaci otili, imam puno slobodnog vremena.
Mislila sam da bih mogla biti korisna.
Spustio je no i vilicu pa je pogledao. - Na koji nain?
- Nisam sigurna, ali mora postojati neto to bih mogla raditi. ini se kao da
si pod pritiskom. Moda bih mogla pomoi s dokumentacijom ili s organiziranjem
grupe za mlade majke ili... - nastavila je govoriti shvaajui da nije do kraja
promislila. - Ovdje je sada smrtna tiina.
- Ne ide to ba tako, draga - rekao joj je William. - Imamo dovoljno osoblja, a
nemamo velik budet i zato je teko.
- Pa, ne bih obvezno morala biti plaena...
- Najbolje to moe uiniti - William je rekao zakljunim tonom - jest paziti
da ovdje sve ide kako treba. Vano mi je da se mogu opustiti kada doem kui. Ne
mogu se oteti osjeaju da bi stvari, kada bi pomagala u ordinaciji, postale vrlo
neugodne. I to bi radila kada se djeaci vrate? Potrebna si im. - Nasmijeio se. Znam da ti je teko zbog njihova odlaska, ali naviknut e se na to, draga,
obeavam.
Ponovno je podigao no i vilicu.
Neto je u njoj kljualo. Bilo je to vie od povrijeenosti. Znala je da joj William
ne pokuava namjerno govoriti svisoka, ali bila je bijesna. Stavio ju je tamo gdje joj
je mjesto. Bila je ena i majka, i to je sve.
U srijedu ujutro probudila se i prola u svojoj glavi popis stvari koje je trebala
napraviti. Bio je to dan kada se mijenjala posteljina. Nije ju ona mijenjala, nego
gospoa Morris. Kombi s ribom dolazio je u Shallowford - William je oboavao
doverski list. Tim joj je pisao da mu poalje nove sportske arape i francuski rjenik.
Kad bi legla u krevet, prekrila bi je crna tuga. Zato bi uope ustajala? Kome
je stalo ili tko bi primijetio da je nema? William se uvijek dizao u est i spustio bi se
prije nje. Svaki je dan jeo isti doruak. Sok od rajice, alicu vrlo jake crne kave koju
je sam pripravio na tednjaku u emajliranoj alici i poirano jaje na tostu. Nije
oekivao da mu ona sprema jelo. Nije ju ak ni trebao za to. Kada se ne bi pojavila,
bilo bi mu svejedno. Otiao bi od kue u sedam i trideset pet, siguran da e ga ona
ekati kada se vrati.
Sjela je. to bi bilo toliko loe u tome da ode na ruak? Imala je alibi i novu
haljinu od antunga kupljenu za ljetnu zabavu teniskoga kluba. Prouila je kosu u
ogledalu - nije imala vremena propisno je urediti, ali imala je uvijae. Popravila je
obrve i pogledala se, pokuavajui proitati izraz u svojim oima. to je bila
sposobna uiniti? to je htjela?
Spustila se u kunom ogrtau.

- Danas u ruati s Brendom, sjea se? U Savoyu - rekla je Williamu koji je
posipao jaje bijelim paprom.
Nasmijeio joj se.
- Tako treba - rekao joj je. - Vidi? Ima puno toga to moe raditi. Uivaj,
ionako mislim da u se kasno vratiti.
- Opet? - Adele se ponekad pitala zato nije spavao u ordinaciji. Ali nikada mu
to nije rekla. Samo se nasmijeila i nadala se kako William ne uje divlje otkucaje
njezina srca.
Nije znala zato je toliko divljalo. Bio je to samo ruak, rekla si je. Imala je
ideju i eljela je savjet od Jacka Molloya. Samo to.
TRI
iley je volio Harrods. Zavolio je tu robnu kuu otkad su ga onamo

poslali kao mladog fotografskog pomonika da za snimanje podigne
eir od leopardove koe. Imponirala mu je tada i tako je bilo i danas.
Takvo to nije postojalo u prljavom Northernu u kojem je odrastao. Kada je prvi
put preao prag, neto duboko u njemu apnulo mu je da moda ta impozantna
rasko nije u redu, ali sedamnaestogodinji Riley ve je znao da ulazi u svijet koji
tuje pretjeranost, troenje i glamur. Nije to mogao zaustaviti. Mogao je samo
vrijedno raditi i plaati porez. Slao je novac svojoj majci, sve do njezine smrti.
Sada je mogao sebi priutiti odlazak u Harrods kad god je htio, to je inio
kad god je trebalo kupiti dar. Tako je bilo i danas.
Lako se kretao kroz gomilu kupaca. Nitko ga nije prepoznavao ovih dana.
Bio je mali ovjek - gotovo debeljukast - tamnih oiju koje sve vide. Zgodan
mukarac, ali bio je u godinama u kojima mu je i suvie jasno da veina ljudi
postaje nevidljiva, ma koliko slavni nekad bili. Dobro se drao. Nosio je traperice,
koulju s ruskom kragnom i tamnosmeu konu jaknu, staru i izlizanu, koja se
oblikovala po njegovu ilavu tijelu. Kosa mu je bila fino prosijeda, duga do
ramena, ali ve etrdeset godina iana kod talijanskog frizera. Riley je bio rob
svojih navika, od espresa koji je ujutro spravljao na tednjaku do male ae
konjaka koju bi popio prije spavanja.
Ako je Sylvie bila s njim, bilo bi aptanja, gurkanja i pogleda. ak je i sa
ezdesetak bila ljudima neodoljiva. Ne samo daje imala Ono. Imala je Sve.
Neodredivu, neponovljivu auru od roenja, spoj ljepote, samopouzdanja i stila
koji zvijezdu pretvara u ikonu.
Riley je to osjetio prvi dan kada ju je vidio, a otada je prolo gotovo pedeset
godina. Pozvali su ga da je fotografira za naslovnicu novoga asopisa koji je bio
dodatak nedjeljnim novinama. Bio je to ugledan zadatak za mladog fotografa, a
traila se svjea i uzbudljiva vanjtina.
Vidio ju je u kolima podzemne eljeznice - zlovoljnu drznicu cupkaste pa
frizure, u tunici kolarke s prozirnom bluzom ispod i visokim bijelim izmama.
Noge je digla na sjedalo ispred sebe, puila je i itala asopis, nehajno i bezvoljno.
Nagnuo se nad nju i pucnuo prstima ispred njezina lica, a kadaje podigla pogled
znao je daje pronaao novu zvijezdu. Probio ga je njezin pogled uokviren ravnim,
tamnim obrvama, to joj je pogled inilo jo ubojitijim.
- Mogu li vas fotografirati? - pitao ju je. - Ja sam fotograf.
Pokazao je svoju Leicu, fotoaparat koji je uvijek imao uza se, ak i kada nije
bio na zadatku.
Jedna joj je obrva poskoila.
- Ako platite - odgovorila je, uz svoje poznato dizanje ramena i puenje
usana. - Uinit u to god elite za novac.

- Francuski?... - upitao je jer je prepoznao njezin naglasak, iz depa izvukao
novanicu od deset ilinga i pruio joj.
- Poljubac? - spremila je novanicu u dep s cerekom koji ju je osvijetlio kao
bljeskalica.
On se nasmijeio dok je stavljao film u kameru. - Jeste li Francuskinja?
- Oui - rekla je s pretjeranim sarkazmom.
- Stanite na sjedalo - rekao joj je i ona je skoila na sjedalo, naslonivi se na
prozor rairenih nogu. Zabacila je glavu, podigla jednu nogu i stala kao flamingo
pa se okrenula prema njemu i napuila usne.
Osjetio je uzbuenje u elucu. Nikada nije upoznao curu s takvom
samosvijeu i uroenim znanjem o njegovim oekivanjima. Veinu modela
trebalo je nagovarati, oputati, pomalo usmjeravati prije nego to bi bili na
njegovoj valnoj duljini.
- ime se bavite?
-Ja sam glumica - lagala je bez napora i time dokazala sposobnost.
Ali Rileya nije mogla prevariti. Znao je gotovo svaku nadobudnu glumicu u
Londonu.
- Nema smisla da me pokua prevariti, duo. - Lice mu je bilo bez izraza
dok ju je dalje fotografirao. - Bilo bi najbolje da mi kae istinu.
- O. K. - rekla je. - Pobijedio si. - Skoila je sa sjedala.
Njezini su roditelji bili diplomati. Pohaala je neku elegantnu kolu u
Kensingtonu, koju je mrzila. Veinu dana provodila je u podzemnoj eljeznici ili
u kafiima gdje bi promatrala ljude, itala, pila nebrojene alice kave i puila.
Riley je potroilo cijelu rolu filma izmeu postaja Bayswater i Embankment.
Skakala je po kolima bez ikakve brige, improvizirala, eksperimentirala i armirala
druge putnike dok su ulazili i izlazili. Svaka je fotografija bila drukija. Hirovita,
ivahna, natmurena, nestana, a kada je leala ispruena na sjedalu ruku preko
glave, poluzatvorenih oiju, pomalo razdvojenih punanih usana, Riley je osjetio
neto u sebi to ga je plailo. Ova e ga djevojka definirati na toliko razliitih
naina. Ona je njegova budunost.
Izali su iz podzemne eljeznice i odetali do Ulice Strand, gdje joj je kupio
juhu od volovskog repa i lou kavu, sluajui dok je priala o groznim djevojkama
u njezinu razredu i kako su se sve eljele udati za nekog bogataa.
- A ti? to ti eli? - pitao je Riley, mislei kako ona moe to god eli, ali
nije znao shvaa li i sama to.
Slegnula je ramenima. - Samo elim biti ja. Zauvijek.
Namrtio se jer je shvatio da ne zna ni kako se zove. - A tko si ti uope?
- Sylvie, Sylvie Chagall.
Sylvie Chagall. Riley joj je rekao, dok su dijelili aj, kako e cijeli svijet uskoro
znati za nju. Ona je samo kimala, potpuno ravnoduna.

Uredniku asopisa donio je samo jednu fotografiju. Bila je to ona iz
podzemne eljeznice gdje se smije, ima ispruene noge pokraj uspravnoga
gospodina u cilindru potpuno nezainteresirana lica. inilo se kako fotografija
predstavlja London u prolosti i u budunosti: svitanje novoga doba.
Tri tjedna kasnije Sylvie je bila na naslovnici asopisa. Pola godine nakon
toga svijet ju je oboavao. Godinu nakon toga bili su u Veneciji i snimali film s
uvenim talijanskim redateljem koji je Sylvie dao ulogu u Opinjenosti, prii o
opsjednutosti jednoga mukarca najboljom prijateljicom njegove keri. Riley je
bio slubeni fotograf. Nije se nikada smatrao njezinim pratiteljem. Ako se itko
mogao brinuti za sebe, onda je to bila Sylvie.
Kasno jedne noi, u prostranoj i raskonoj palai unajmljenoj za smjetaj
ljudi visokoga stalea koji su radili na filmu, dola je u njegovu sobu. Bio je njezin
osamnaesti roendan i proslavili su ga u malom restoranu u Dorsoduru, Konobari
su im donosili jelo za jelom i au za aom dok se nisu zasjajili od masne hrane
i tekoga crvenog vina. Sylvie, tako samopouzdana, tako neobuzeta svojim
svjeim zvjezdanim statusom, vodila je dogaanje s iznimnim dranjem, iako je
bila daleko najmlaa na setu. Riley ju je fotografirao dok je puhala u svjeice na
torti s medom koju je restoran pripravio posebno za nju, mislei kako nikada nije
vidio takvu ljepotu.
Sada mu je bila prvi put u krevetu.
- Riley, elim da mi ti bude prvi - apnula je dok se penjala na njega. Bila je
gola. - Znam da e biti dobar.
Od tada, gotovo pet desetljea, bili su ljubavnici. Bili su jednako uspjeni i
nisu jedno drugo ugroavali. Bili su roeni neovisni. Radi posla putovali su po
cijelome svijetu, ali ne u isto vrijeme. Bilo je nemogue posloiti raspored da
mogu ivjeti zajedno i zato nikada nisu ni pokuali. On je imao stan u Londonu,
a ona se skrasila u svojemu rodnom Parizu. Nalazili bi se tijekom godine, kada je
bilo prikladno, esto na kunim zabavama zajednikih prijatelja - u riadu2 u
Marrakeshu, na jahti na jugu Francuske, u penthouseu u New Yorku.
Imali su druge ljubavnike jer su odrasli u takvom vremenu. Nisu to smatrali
prevarom. Ne bi im nikada palo na pamet povrijediti onoga drugoga. Uvijek su se
podravali, bilo kad i bilo gdje. Kada je Sylvie dobila jaku upalu plua, nakon
snimanja na snijegu u Pragu jedne zime, Riley je bio pokraj nje u tren oka. Kada
je umrla njegova majka, Sylvie je bila na pogrebu i sve vrijeme drala ga za ruku.
Bila je glamurozna u crnom kaputu i s tamnim naoalama. Zbog nje je izdrao.
Njegova Sylvie.
Sada bi se mogli odmarati u poznim godinama, ali jo uvijek su radili. Bili su
traeni. Njihovo iskustvo i vjetine pobijale su sve predrasude o godinama. Mogli
su birati s kim e i kada raditi. Nisu mogli zamisliti ivot bez rada. Rad ih je
definirao.
2
Tradicionalna marokanska kua ili palaa s unutarnjim vrtom.

Jedna od njihovih svetinja bilo je njihov godinji put u Veneciju na njezin
roendan, na lokaciju gdje se snimao film koji je zacementirao njihovu vezu. ak
je i sada Opinjenost meu vrsnim poznavateljima bila kultni klasik, a njihova je
romansa na snimanjima bila legendarna. I dandanas, jer su voljeli imati dan i no
kada mogu biti svoji, putovali su onamo u Orient Expressu.
Riley bi uao u Londonu, a Sylvie u Parizu, i slavili bi njezin roendan u
vlaku.
Ovoga jutra Riley je bio u Harrodsu da joj kupi roendanski dar. Svake
godine kupovao bi joj isto. Svileni al. Sylvie nije nikada bila bez ala - ovijena
oko vrata, privezana za torbicu, omotana oko glave, uvijek s onim lakim
francuskim ikom bez truda. Riley se nasmijeio kada se sjetio kako mu je jednom
zavezala al preko oiju i napravila vor na njegovu zatiljku. Mirisao je na nju.
Samo ga je ljubila dok ga je nosio, usnice su joj bile lagane kao perce na njegovoj
uki, kljunoj kosti, rebrima...
Iao je kroz odjel s parfemima natopljen mirisima, kroz odjel torbica u
bojama bombona, dok nije stigao do dijela sa alovima. Vidio je da armantna
prodavaica ne zna tko je on. Mladi nikada nisu znali, ali to mu nije smetalo.
Imao je on svoj trenutak.
-Je li to za nekoga posebnog? - pitala je. Riley je mislio kako je to udno
pitanje. Zar je imala ladicu za ljude koji nisu posebni?
- Apsolutno da - rekao je. - Za nekoga vrlo posebnog. - Izgledalo je da joj se
svidio taj odgovor i izvukla je alove iz ladice pa ih rasprostrla na staklu da ih
pogleda.
Volio je osjeaj svile dok prolazi kroz njegove prste. Volio je boje i uzorke.
Njegovo vjeto oko brzo je podijelilo alove u da i ne, polako je probirao i
dodavao prodavaici one koje nije htio, odmahujui glavom. Sve je vrijeme
razmiljao o Sylvie i njezinu izrazu lica kad bude otvarala njegov dar. Nisu nikad
vjerovali u smijeno ekstravagantne geste. Htjela je al, to oekuje i to e dobiti.
Ali morao je biti savren.
- Ovaj - kimnuo je odluno. Ponekad se al znao sam izabrati, a danas je bilo
tako. Emilio Pucci. Boje su bile suptilne, ali pamtljive, a uzorak hrabar i
kompliciran. Brzo je obavio transakciju i gledao sa zadovoljstvom dok je
prodavaica slagala i pakirala al u tanki papir pa onda u posebnu kutiju.
Nikada nije kupovao estitku. Uvijek bi naao staru fotografiju, neku koja
im je puno znaila, i pozabavio se njome raunalom, ureivao je i dodavao natpis
ili poruku. Onda bi je ispisao, rukom obojio i potpisao finim perom marke
Rotring - Riley i jedan poljubac. Slyvie je drala njegove estitke u kutiji za cipele.
Nikada nije bacila nijednu. Od one prve koja je bila ukraena Letrasetom.
Pretpostavljao je da je to sada hrpica od gotovo pedeset.
Uzeo je vreicu i vraao se kroz robnu kuu, zastavi na tandu kupiti komad
pite od divljai i dem od ogrozda: to e biti njegov ruak. Nikada nije volio
mnogo jesti, ali jeo je samo dobru hranu. Nije se htio optereivati suvinim

kalorijama. Mnogi njegovi prijatelji sada su snosili posljedice hedonistikoga
gurmanstva. U usporedbi s onim kakvi su bili kao dvadesetogodinjaci, ne bi ih
se prepoznalo, ali bio je siguran da je u njegovu izgledu ostalo vie od samo traka
mladosti.
Izaao je iz trgovine i zaao u guvu Brompton Roada, probijajui se kroz
mete na ploniku dok nije doao do ruba. Riley vie nikamo nije iao autom.
Nije bilo vrijedno tog troka ili gnjavae da mora paziti na brzinu, mjeriti koliko
smije popiti ili se boriti za parkirno mjesto. Ako je vrijeme bilo dobro i ako je bilo
u zoni podzemne eljeznice, iao bi pjeke. Rado je hodao ak pet ili est milja na
sastanak ili ruak i onda natrag. To ga je dralo u formi, najvie je prolazio kroz
parkove, ak i ako bi mu to produljilo putovanje. Ako mu vrijeme nije bilo po
volji, uzeo bi taksi. Danas je bio takav dan. Kiilo je lagano, ali uporno, pa je digao
ruku da zaustavi taksi. Minutu nakon toga bio je uukan na stranjem sjedalu
na putu kui.
Vozili su brzo oko Hyde Park Cornera kada je Riley spazio auto koji je
iskrsnuo ispred njih. Voza mu je bio ili optimist ili idiot. Nije bilo mogue da
taksi zakoi na vrijeme. Nije vidio kako mu je ivot bljesnuo pred oima. Vidio je
samo njezino lice, onakvo kakvo je bilo kad ju je prvi put ugledao, namrteno elo
dok je itala asopis.
- Sylvie - rekao je naglas prije nego to je uo uasan zvuk sudaranja metala,
a torba koju je drao kliznula mu je iz ruke.
ETIRI
olnike ekaonice, ma kako umirujue boje ili privlane umjetnike

radove imale, uvijek stvaraju isti osjeaj. Archie je bio u dovoljno njih
da bi znao kako nita ne moe odagnati tjeskobu, iako je Jay ostao
veseo dok su ekali. Archie je bio taj koji uvijek pazi na vrijeme, grize nokte i
skae kad prozovu Jayevo ime.
Dananje ekanje nije prestajalo. Na bijeloj ploi bili su ispisani termini koji
su kasnili i pola sata. Nedovoljno vremena da se ode iz bolnice i napravi neto
korisno. Zarobljeni ste, za sluaj da su ubrzali ili se netko ne pojavi pa ste na redu.
teta to nisu imali vremena za pie, iako je pretpostavljao da ne bi bilo dobro
kad bi Jay obavio pregled smrdei na pivo.
Ali u ovoj fazi igre, je li to uope bilo vano?
Pogledao je prijatelja. Jay je listao asopis, zastavi svaki put kada je spazio
neto zanimljivo. Archie nije volio itati i sigurno ne bi naao nita to bi ga
fasciniralo u hrpi starih National Geographi-ca i enskih asopisa ostavljenih za
pacijente. Bio je previe zaokupljen da bi mu fotografije medvjeda i recepti za
tortu od sira s borovnicama mogli odvui panju.
Jay je podigao pogled, osjetivi da ga gleda.
- Reci mi kakva je tvoja idealna ena, Archie.
- Kako to misli? - upitao je ovaj.
- Tvoja idealna ena. Opii je.
Archie je zakolutao oima. - Ne rjeava opet jedan od onih stranih testova?
Ako ima najvie odgovora pod C, onda si psihopat s narcisoidnim
tendencijama...
Jay je odmahnuo glavom.
- To je natjecanje. Prijavit u te - Jay je pogledao pomnije. - Samo tjedan do
isteka.
Smijao se na nain koji je Archieju bio sumnjiv. Pokuao se nagnuti preko
Jayeva ramena kako bi pogledao stranicu, ali Jay je odmaknuo asopis tako da ne
vidi.
- Hajde, to trai u djevojci?
- Ja? - Archie se nasmijeio. - Nisam izbirljiv, samo da je ista i ima sve zube.
Jay ga je zamiljeno pogledao. Archie se osjeao nelagodno. Jay je nedavno
postao takav: alio bi se i onda u tren postajao ozbiljan. To ga je uznemiravalo.
-to?
- Nikada nee upoznati onu pravu, zar ne, po bolnikim ekaonicama sa
mnom?
- Ona prava moe ekati - rekao je Archie.
Jay gaje nastavio gledati.

- Zasluuje nekoga posebnog. Zna to?
- Zar ne zasluuje svatko?
Jay je paljivo istrgnuo stranicu iz asopisa i sklopio je.
- Kakvo je to natjecanje? - Archie je sad bio jo podozriviji.
- Ne brini se.
Medicinska sestra otvorila je vrata i izala. -Jay Hampton.
Pogledali su se.
- eli da uem s tobom? - upitao je Archie. Jay je odmahnuo glavom. - Ma
ne. Nee trajati dugo. - Ustao je i gurnuo u dep stranicu istrgnutu iz asopisa.
Archie je pogledao dolje prema sivom bolnikom sagu i paljivo poravnao
stopalo s jednom od etvorina. Nije imao dobar predosjeaj. Jay je bio prkosno
optimistian, Archie je bio pun straha.
Njih dvojica odrasli su na susjednim gospodarstvima u srcu Cotswoldsa.
Jayevi roditelji nedavno su prodali svoje gospodarstvo jer su bili suvie iscrpljeni
za gospodarstvenike tekim vremenima i znali su da djeca ne ele ii njihovim
stopama. Archie je pokuavao igrati ulogu sina na dunosti, pomagao je ocu s
obiteljskim gospodarstvom. Jedva su preivljavali prodajui organsku janjetinu i
govedinu, a majka je iznajmljivala staje u dvoritu pretvorene u vikendice. Taj je
poslovni pothvat bio toliko uspjean da je Archie poeo savjetovati ostale vlasnike
seoskih gospodarstava kako da postignu isto, pokrenuvi mrenu stranicu za
rezervacije boravka praznicima na seoskom gospodarstvu. Nekoliko djevojaka
pomagalo mu je voditi posao i sve je ilo dobro. Archie moda nije bio bogat, ali
imao je svoju malu drvenjaru, sportski automobil marke Morgan i dva terijera
koji su se zvali Sid i Nancy - to bi jo mogao poeljeti?
U meuvremenu, Jay je iznajmljivao kuu s radionicom u susjednom selu
gdje je imao tvrtku koja se bavi restauriranjem i obnovom starih kreveta. Nikada
nije htio imati pravi posao iako je imao fakultetsku diplomu. Mogao je to je htio,
ali htio je biti svoj gospodar i odluivati kada se mora ujutro probuditi i dokad e
raditi.
- Svima treba krevet - rekao je Archieju. - I svi vole svoje krevete. Svi vole
stare krevete... mjedene krevete, eljezne krevete, drvene krevete. Samo gledaj!
Bit u bogat!
Jay je definitivno imao poduzetniki duh. Jako se dobro znao prodati.
Njegove su broure imale raskone i krasne fotografije: bile su pristojne, ali i s
erotinim prizvukom. Njegova je zgodna vanjtina bila savren materijal za
asopise o ureivanju kua i nedjeljne dodatke, davao je dobre intervjue. Krevet
Jay Hampton postao je statusni simbol, srednja klasa morala ga je imati, uz svijee
Joy Malone i pokrivae White Company. Kreveti su se brzo prodavali, toliko brzo
da mu je ostajalo malo vremena da ih nabavi s odlagalita i svojom arolijom,
bruenjem i nanoenjem boje vrati njihovo savrenstvo. I bio je u pravu - bio je
bogat. Da Archie nije toliko volio svojega prijatelja, ve bi davno odustao od

njega, ali bili su i dalje vrsto privreni jedan drugom, godinama nakon kole.
Pristajali su jedan drugome do korijena. Bili su vrlo razliiti, ali su jedan drugoga
uravnoteivali. Jay, faca, spontan. Archie, postojan i pouzdan.
Onda je Jay proveo na Tajlandu mjesec dana, veselio se suncu i avanturi, ali
kada se vratio osjeao se malaksalo. Umorno. Nije bio svoj, nije vie imao
uobiajenu energiju. Muio ga je kaalj i mravio je. Archieja je ta promjena
zabrinjavala. Mislio je kako je Jay moda otiao predaleko na Tajlandu. Jay je volio
rizike i avanture. Skakao je bungy, bacao se sa stijena u more, jeo je neprovjerenu
hranu s domaim iteljima. Archie se pitao je li moda pokupio kakav virus na
praznicima i uvjerio ga da ode k lijeniku.
- Nije lako rijeiti se tih virusa. Moglo bi ti jako natetiti ako ne ode
lijeniku.
Jay ga je nazvao tjedan kasnije. Njegovje glas bio veseo. - Imao si pravo,
Archie. Nije sve u redu. Imam leukemiju.
Samo je mali drhtaj u Jayevu glasu ukazivao na njegov strah.
- Akutna limfoblastina leukemija, da budem precizan. Sada sam u bolnici.
Potrebna mi je transfuzija krvi, pretrage i vjerojatno kemoterapija...
- Sranje. U kojoj si bolnici?
Archieju nije trebalo dvaput rei. Zajedan sat ve je bio pokraj njegova
kreveta. Lijenici su radili dobro i brzo. Smatrali su da je dobro to je Jay doao.
Tijelo mu vie nije proizvodilo dovoljno zdravih crvenih krvnih stanica, a
bijele ga stanice nisu mogle zatititi od upale. Stanje je bilo ozbiljno kako ve
moe biti. Prognoze nisu bile dobre, ali bio je na najboljem mjestu s najboljim
lijenicima. Jay je bio nevjerojatan u svemu tome. Bio je hrabar, optimistian i
nije se alio, bez traka gorine, za koju je Archie mislio da je zasluuje osjeati.
Jedina stvar koja mu se nije sviala bilo je to to je Jay rekao svojoj tadanjoj
curi da je spavao s nekom drugom na Tajlandu.
- Nisi - rekao je Archie. - Znam da nisi.
- Nee me ostaviti osim ako misli da sam je prevario - Jay je bio ustrajan. - A
ne elim da osjea kao da mora ostati sa mnom zbog ove bolesti. Ja ne bih htio
ostati sa sobom. Zamorno je to. Mora otii i nai nekoga drugog.
Naravno da ga je ostavila, jer je osjeala da je to opravdano nakon njegova
priznanja. Archie je nakon toga imao osjeaj da je jedini koji je ostao, koji
razumije Jaya i njegove strahove. Gledao je svojega prijatelja kako postaje slab i
krhak zbog nebrojenih transfuzija i kemoterapije, udei se kako mu je duh ostao
isti i kako su mu oi jo uvijek plesale, iako su bile teke od lijekova i sredstava za
ublaivanje boli.
Neko se vrijeme inilo da se Jay malo oporavio, ali to je bilo prije mjesec
dana. Onda se opet poeo osjeati loe, kaalj koji ga je i prije muio vratio se.
Bio je umoran. Jay je uporno tvrdio kako je jednostavno u looj fazi i odbijao je
rei roditeljima da mu neto jest. Archie se divio njegovu optimizmu, ali znao je

da postoji toka nakon koje se optimizam pretvara u glupost. Pod prisilom ga je
odveo lijeniku. Jaya su brzo obradili i poslali natrag alarmantno brzo.
Archie se, sad dok je ekao presudu, osjeao bespomono.
inilo se da vrijeme protjee presporo. Ako je sve u redu, odvest e ga na
neplanirani ruak da proslave.
inilo se da prolaze godine, a prolo je samo deset minuta kada je Jay iziao
iz lijenikove ordinacije. Njegovo je lice, u kontrastu s crnom kosom, bilo blijedo.
- O. K., Archie - rekao je. - Ne mogu to vie odgaati. Vrijeme je da kaem
roditeljima.
- to je? - Archie je osjetio silan strah koji mu je zahvatio srce dok je gledao
svojega prijatelja.
- Treba mi transplantacija - rekao je Jay. Nasmijeio se umorno i tuno. Kotane sri. to prije.
Tjedan nakon toga vratili su se u bolnicu. Nekim udom nali su donora.
Jayevo stanje pogoralo se u tih tjedan dana, ali njegov je duh bio nepobjediv.
Natjerao je Archieja da ga odveze u bolnicu u Morganu. Krov je bio sputen i
sunce je sjalo dok su se vozili meu kuama od medenjaka koje su odredile
njihovu mladost. Proli su pokraj mnogih znamenitosti: pokraj seoske vijenice
gdje su se prvi put napili jabukovae u disku Pony Club, pokraj polja na kojima
su se nauili kladiti i gubiti, pokraj njihove najdrae pivnice, Marlbourugh Arms,
gdje su nastavili piti nakon kraja radnoga vremena, igrajui pikado i koketirajui
s lokalnim djevojkama.
Archie je bio prestravljen. Htio je rei Jayu koliko mu njihovo prijateljstvo
znai, ali znao je da bi time priznao poraz i umjesto toga ponudio mu je Extra
Strong pepermint iz ladice. Ili su u bolnicu sastati se s Jayevim roditeljima.
Archie im je bio kao drugi sin, kao to je Jay bio njegovim roditeljima. Uasavao
se tog susreta.
Jay je lupkao prstima po kontrolnoj ploi u ritmu Counting Crowsa. Ta ih je
glazba odredila. Puno su puta bili na njihovim koncertima. Svaka je pjesma
podsjeala Archieja na njihova zajednika putovanja i zabave. Grlo mu se
stisnulo. Gledao je ispred sebe cestu koja se protezala do idueg sela.
Jay je odjednom utiao glazbu.
- Mora mi obeati jednu stvar - rekao je. - Ako se ne izvuem.
- Izvui e se - rekao mu je Archie odluno.
Jay je na trenutak pogledao prema horizontu. Zima se poela pretvarati u
proljee, pupoljci i izdanci pojavljivali su se po poljima i ivicama.
- Da, ali ako se ne izvuem, nemoj se zakljuati u svoju kolibu. Znam kakav
si.
- Molim? Kakav sam? - Archie se osjeao uvrijeeno. Bila je injenica da nije
ba volio izlaziti kao Jay; ako je morao birati izmeu mirne noi i noi ludih

izlazaka, prva mu je mogunost bila posve zadovoljavajua, ali to nije znailo da
se nije znao zabavljati.
- Ponekad te moram vui s tog trosjeda, izvlaiti te iz kue za ruke i noge.
- Ne, ne mora. Samo volim biti sam vie nego ti.
- Brinem se da se nee pokrenuti ako ti ne dam vritnjak. Da e postati
pustinjak.
- Nemoj bit glup. Mogu ja izai. Ne znam zato razgovaramo o tome.
Archieje postrance pogledaoJaya. Jay je gledao cestu pred sobom.
- I jo neto.
Archiejevo je srce poskoilo. - to? - Pogledao je Jaya. U kutovima usana
nazirao mu se osmijeh.
- Vesta... Ona s rupama...
- Ona plava? - Archie se ponaao uvrijeeno. - to nije u redu s njom?
- Mora je se rijeiti.
- Volim tu vestu.
- Ne izgleda dobro na tebi.
- Osjeam se ugodno u njoj.
- Ako umrem znajui da sam te ostavio da ide kroz ovaj svijet u toj vesti,
nisam dobro obavio svoj posao. Kao tvoj najbolji prijatelj, moram biti taj koji e
ti rei...
Archie na trenutak nije govorio. Ovo je bio prvi put da je itko od njih dvojice
spomenuo mogunost umiranja. Odluio je povesti se za Jayevim primjerom i
drati razgovor na lakim notama. Sad nije bilo vrijeme za duboku filozofsku
raspravu.
- Ako e te usreiti, stavit u ju u koaru za pse. Sid i Nancy mogu spavati na
njoj. - Udario ga je po ruci iz ljubavi. - Pobijedio si. O. K.?
- Dobro - Jay je kimnuo, zadovoljan. - Kad razmislim, prijavio sam te na ono
natjecanje iz asopisa. Ako pobijedi, mora mi obeati da e ii.
- Da, da, da, da.
- ak i ako se bavi janjcima ili sijenom... Znam te. Bilo koja isprika.
Kakvo god natjecanje bilo, Archie je bio siguran da nee pobijediti. Nikada
u ivotu nije nita osvojio.
- Naravno - nasmijao se. - Obeavam.
- Dobro.
Nisu vie nita rekli. Archie je prebacio u niu brzinu i uao u zavoj. Strah
ga je inio nehajnim. Strah od onoga stranog za to je bio siguran da dolazi?
Uope nije znao kako e se suoiti s time.
Ali suoio se, jer je to bilo u Archiejevoj prirodi.

Tri tjedna nakon toga stajao je ispred oltara Sv. Marije, crkvice u kojoj su on
i Jay bili krteni, nazoili nebrojenim misama, polnokama i Uskrsima tijekom
godina. Nisu mu trebale biljeke za posmrtni govor. Nije trebao nita da ga
podsjeti to mu je prijatelj znaio. Jay, koji je bio tako iv, pun duha i spontan,
sad je leao miran kao kamen u brestovu lijesu. Na trenutak, Archie se zapitao je
li se pogrebnik sjetio unutra staviti popis stvari za koje se Jayeva obitelj suglasila
da on bez njih ne moe, stvari koje su bile Jay: njegov krvavocrveni al od kamira,
njegove izme Panama Jack, njegov no Laguiole, njegov prastari iPod - imao ga
je puno prije drugih, ali bio je original. Jay je rano prihvaao, ali je cijenio
dugovjenost vie od inovacije.
Archie je pogledao okupljeno mnotvo dok je drao posmrtni govor, sve
prijatelje i susjede koji su bili dio njihovih ivota. Slijeva su bili Jayevi prijatelji s
fakulteta, desno gotovo cijela ragbijaka ekipa. Uoio je barem pet bivih
djevojaka, ukljuujui onu s kojom je Jay prekinuo nakon prve dijagnoze - njezine
su oi bile crvene od cjelononog plakanja, njezini dugi prsti trgali su papirnatu
maramicu. Bili su tu i Jayevi roditelji, njegov brat i dvije sestre, puno roaka, baka
u poznim godinama. I Archiejevi roditelji, naravno.
Njegova majka brinula se zbog njega i injenice da mu je Jayeva smrt tako
teko pala. Nije uope spavao od tog stranog trenutka kad mu je lijenik doao
rei da transplantacija nije uspjela. Neto je umrlo u njemu. Nada, povjerenje,
optimizam, vjera - dio njegove due otiao je s njegovim prijateljem.
- Uzmi koliko god vremena treba - rekao mu je otac. - Snai u se. Tvoja mi
majka moe pomoi sa stokom, a kuice su rezervirane tek za razdoblje nakon
Uskrsa.
Poslije pogreba svi su otili na pie u Marlborough Arms. Vlasnik je posluio
kobasice u lisnatom tijestu, pitu od svinjetine, lokalni sir, ajni prepeenac, voni
kola i Viktorijinu biskvitnu tortu s puno dema i laga. Jayevi roditelji ostali su
do pet i onda otili kui. Archie se nije mogao odluiti hoe li ih pratiti kako bi se
uvjerio da su dobro ili ostati s upornim prijateljima koji e cijelu no piti u
spomen Jaya.
- Ostani tu, duo - rekla je Jayeva majka. - Mi emo biti dobro. Iskreno, samo
elim poi u krevet.
Ostao je jer se osjeao kao domain. Bio je to najlui tulum. Cijelu je veer
osjeao kao da e Jay uetati, naruiti pivo na anku i poeti koketirati s najbliom
lijepom curom, ali nije. Naravno da nije.
Na kraju je Archie iziao. Osjeao se preplavljeno. Bilo je previe lica iz
prolosti, previe sjeanja, mjeavina ljudi koja bi se sastala samo kada bi se Jay
enio - vjenanje koje se sada nee dogoditi. Sjedio je za stolom za kojim su uvijek
sjedili kada bi pili vani na suncu, onaj najblii anku na kojem je bilo lokalno pivo
Honeycote. Izvadio je mobitel i provjerio elektroniku potu kako bi neto radio,
da ne bi razmiljao o onome to se dogaa.

Namrtio se. Pismo s adrese koju nije znao. Spajalica? to je to? U predmetu
je pisalo: estitamo! Sigurno neeljena pota. Vjerojatno nekakva prodaja
prikazana kao pobjeda na natjecanju.
Njegove su oi preletjele preko sadraja e-pisma. Potom se namrtio pa
ponovno polako proitao.
Potovani gospodine Harbinsone,
veliko nam je zadovoljstvo obavijestiti Vas da ste jedan od
dvoje pobjednika naega natjecanja i da ste osvojili jednu no u
Orient Expressu. Naa ekipa strunjaka za spajanje parova odabrala
je, izmeu znatnog broja pristiglih prijava, Vas i vau suputnicu
Emmie Dixon, iji smo vam profil poslali. Sve to traimo od Vas jest
da se fotografirate na odlasku s postaje Victoria radi reklame, nakon
ega je ostatak putovanja ivota Va u potpunoj privatnosti...
Pismo je nakon toga navodilo datume, vrijeme i uvjete puta. Archie je bio
zauen. Nije se prijavio ni na kakvo natjecanje. Mora biti daje neka prevara sigurno e na kraju traiti kreditnu karticu. A onda se, itajui ga iznova, sjetio
onog poslijepodneva u bolnici - Jay se smijuljio oko neega iz asopisa. Namjestio
mu je. Prijavio ga je za natjecanje za najbolji spoj na slijepo. Archie se sada sjetio
razgovora tijekom zadnje vonje autom, kad je Jayu obeao da e otii na
putovanje ako pobijedi. Tada nije puno razmiljao o tome. inilo se nevanim.
Unato oaju, unato tekom srcu i tuzi, blag smijeak pojavi se na
Archiejevu licu.
- Ti budalo - rekao je prema nebu. - Prava budalo.
PET
retan roendan, draga Imoooooooo...

Imogen je gledala u nasmijeena lica svojih najbliih prijatelja. Svi
su joj pjevali kada je Alfredo uao nosei tortu od okolade i kestena,
koju je sam pripravio, i stavio je pred nju s puno potovanja. Svake je godine
ovamo dolazila za svoj roendan. To je bila tradicija. Nita se nikada nije
mijenjalo. Barem s njom nije. S njezinim prijateljicama katkada jest - zaruniko
prstenje, potom vjenano prstenje pa djeje voruge. Imogen je nekako uvijek
ostala ista. Osim ove godine. Ova je godina bila malice drukija, ali to nitko nije
primijetio.
Barem nije jo. Bit e oito kad on ue na vrata. Nadala se da e stii na
vrijeme za tortu. Nekako joj je to bilo vano. Ali vrata Alfredove trattorije na
Shallowfordovoj glavnoj ulici nisu se otvarala.
U meuvremenu, trideset svjeica svijetlilo je pred njezinim oima. Uz
cannellone s rikotom i pinatom te nekoliko aa Gavi de Gavi, osjeala se malo
pripito.
Nagnula se nad tortu i puhnula u svijee.
- Zaeli neto! Zaeli neto! - zapovjedila joj je prijateljica Nicky dodajui joj
no za prvi rez.
Imogen je oklijevala. Ne moe zaeljeti da Danny McVeigh ue kroz ta vrata
u iduih deset minuta. To je u potpunosti ovisilo o njemu.
Molim te, molim te, neka se vrata otvore i ue on, mislila je dok je no
prolazio kroz slatki okoladni preljev.
Ranije te veeri bila je uzbuena jer je bila puna optimizma da e joj dati
jedini dar koji je od njega traila za roendan: da joj doe na sveanu veeru, iako
joj je poslijepodne kategoriki rekao, dok je leala sklupana uz njega, kako ne
misli da je to dobra zamisao.
- Neu se uklopiti u tvoje otmjeno drutvo. Ne ele ovakve za svojim stolom.
- Nije me briga - Imogen mu se nasmijeila. Mali dio nje htio je okirati svoje
prijateljice. Imogen Russel i Danny McVeigh - skandal e se za tren prouti po
cijelom Shallowfordu.
Do sad su vezu tajili. Na poetku je bilo uzbudljivije da ostane tajna. Njegova
bi obitelj takoer bila zgroena kada bi doznala da se viaju. McVeighovi se nisu
druili s Russellima.
Ali sada se Imogen osjeala spremna sve otkriti. Bilo je uvijek bolje
kontrolirati svoje tajne, i kada ljudi doznaju za njih. Nekako se inilo kako je
njezin roendan dobra prilika za to.
- Hajde - molila ga je, uvila se i splela ruke i noge oko njega dok nisu bili kao
jedno. - Puno bi mi znailo. Bio bi to najbolji roendanski dar svih vremena.

- Bolje od ovoga? - Pogledao ju je s vragolastim osmijehom i spustio njezinu
ruku da ga osjeti. Mislila je da je to znailo da su se dogovorili.
Sada je sat na zidu pokazivao da je dvadeset do deset. inilo se
nevjerojatnim da e doi.
- I? to si zaeljela? - Nicky ju je gurkala laktom.
Imogen joj je silno htjela rei. Mogla je zamisliti kako e joj se eljust objesiti
od zaprepatenja. Nicky, koja se udala za mjesnog odvjetnika i vozila se uokolo u
besprijekorno istom automobilu s pogonom na etiri kotaa, sa svoje dvoje
bezgrene djece, radila kod agenta za nekretnine da joj ne bude dosadno, ali nije
trebala raditi ako joj se nije dalo... Pretpostavljala je daje to ivot kakav bi ona
trebala imati. Do sada se trebala udati, posjedovati dom i barem razmiljati o
zasnivanju obitelji. To se tako radi ako ostane u Shallowfordu. Nekako je, ipak,
propustila vlak i sada su svi mukarci ve bili zauzeti.
Ostali su samo oni kao Danny McVeigh...
Alfredo je iznio pladanj aica za esticu napunjenih Limoncellom. Kao i
svake godine. To je bio dar. Imogen je odjednom to vidjela kao praznu gestu. to
joj je znaila boca loeg talijanskog likera kada su ona i njezini prijatelji potroili
nekoliko stotina funta na hranu i vino? Zar je trebala biti zahvalna do groba?
Ipak je nagnula au. Ne prilii joj biti toliko ogorena i cinina. Nikako. Ali
htjela se umrtviti zbog razoaranja koje je osjeala.
Kako je mogla misliti da e Danny doi?
Ipak je bio u pravu - ne bi se uklopio u njezino drutvo, s njihovim savrenim
frizurama i ukusnim malim haljinama s cvjetiima i strukiranim vestama. Mora
biti da je osjetio kako je htjela da se on pojavi samo radi reakcije. Nije mogla
porei da se veselila vidjeti im izraze lica kada bi on uao, sav utegnut u svojim
trapericama i konoj jakni. Htjela ga je njima pokazati, okirati ih. Znao je to. I
njoj za kaznu nije se pojavio. Zato bi mu uope stalo do onoga to ona eli?
Mukarci kao Danny nisu bili programirani usreivati ene. Oni su usreivali
sebe.
Ustala je od stola i otila u kupaonicu. Pogledala se u ogledalo i vidjela
neisplakane suze u svojim zelenim oima. Ne bi nikad uspjelo. To je bila samo
igra, samo to. Ona je Dannyju McVeighu bila samo tridesetogodinja igraka jer
mu je bilo dosadno. Bila je samo jo jedan ulov, njegov uspjeh. Da, postojala je
kemija - u glavi joj se vrtjelo od sjeanja na ono to su radili posljednjih nekoliko
mjeseci - ali to nije nikakva osnova za ozbiljnu vezu.
Ponovno je naminkala usnice, protresla kovravu kosu koja joj je sezala do
ramena i strogo se pogledala u ogledalo.
- Pusti to, Imo - rekla je samoj sebi. - Znala si da se igra vatrom kada si
zapoela s tim.
Sjetila se onoga kada je Danny ponovno uetao u njezin ivot. Uspavani
Shallowford u Berkshireu jo je slijedio tradiciju ranog zatvaranja srijedom

popodne, to je smetalo veini ljudi, ali Imogen je bila beskrajno zahvalna na
tome. To je bio dan kada bi premjetala slike u galeriji i stavila znak Zatvoreno
na vrata, ali pozvala bi ljude da uu ako bi gledali kroz izlog. Bilo je iznenaujue
koliko bi ljudi kupilo neto ako su mislili da su dobili poseban tretman.
Kada je ugledala mukarca koji je stajao i netremice gledao u sliku Ruskina
Speara koja je bila na tafelaju u izlogu, mahnula mu je da ue.
Otvorio je vrata. - Znai, niste zatvoreni?
Imogen je zatomila uzdah. Sada kada je stajao ispred nje, znala je tko je,
jedna mu je ruka bila u depu traperica, tamna kosa padala mu je preko oiju. Bio
je jako visok, gotovo dva metra. Imao je iroka ramena. Bila je pomalo
prestraena. Danny je bio dvije godine stariji. Turobno zgodan, osoran i
buntovan, bio je izvor opinjenosti djevojaka u njezinu razredu koje su bez daha
bezbroj puta razgovarale o njegovoj privlanosti. Uvijek je imao djevojku, ali
rijetko istu. Pratile su ga glasine da je diler droge, da je imao aferu s profesoricom
latinskog (nije uio latinski, ali ini se da je njegov arm privlaio i intelektualke),
krao je u duanima, tukao se... Dvaput je bio izbaen prije nego to je napustio
kolu tjedan prije mature. kola nije bila toliko zanimljiva bez njega. Bio je neto
u to je mogla gledati za kolskih vijea.
Imogen nikad u koli zapravo nije dola u kontakt s Dannyjem, ali jednom
ju je odvezao kui nakon tuluma, kada je propustila zadnji autobus iz
Shallowforda za Filbury. Jeftino vino koje je popila loe joj je sjelo na eludac.
Ubijale su je visoke pete. Nije mogla odluiti hoe li epati i skvriti prste, trljati
pete ili ih skinuti i hodati bosa po smrznutom asfaltu. Noni zrak stvorio je ledeni
plat koji joj je oduzimao dah. Mislila je kako bi se mogla zavui u kakvu staju ili
ak pokucati na neija vrata i zatraiti pomo. Glupaa. Kako je mogla propustiti
autobus?
On je stao pokraj nje na svojemu motociklu. - Treba prijevoz?
- Nemam kacigu. - Shvatila je kako je razmaeno zvuala.
Pogledao ju je, skinuo kacigu i dao joj je.
Uzela ju je i stavila na glavu, udno se osjeajui. Bila je teka i nepoznata.
Kada ju je stegnula na glavi, shvatila je da je jo topla od njega. Udahnula je miris
spaljene narane. Pola je nesigurno prema motociklu i podigla haljinu. Bila je
toliko uska da e je morati zadii gotovo do gaica kako bi se popela. Utisnula se
u sjedalo iza njega, u strahu da ne spali noge na vruem metalu, a onda je
stopalima napokon pronala nogare. Nije htjela misliti to bi se dogodilo kada bi
doivjeli prometnu nesreu. Ne bi preivjela.
- vrsto se uhvati - rekao joj je i ona ga je snano zgrabila rukama za jaknu.
- Tako - zapovjedio je. - Zagrli me oko struka.
Nagnula se dok nije posve leala na njegovim leima. Koa njegove jakne
bila je gruba dok ju je milovala po licu. Bilo je toplo na njemu. Tada je motocikl
zaurlao i osjetila je kako joj se eludac stisnuo dok su hitali u mranu no.

Putovanje je bilo zastraujue. Hladan noni zrak rezao joj je noge. Nikada
se nije tako brzo vozila. Svaki put pri skretanju zatvorila bi oi od straha i jo se
jae privila uz njega dok se motocikl naginjao. Bila je sigurna kako pretjeruje
svakim manevrom samo da je uplai. Strahovala je da e poginuti.
Napokon je ugledala svjetla Shallowforda. Htjela mu je rei da je ostavi na
ulazu u grad kako bi mogla sama otpjeaiti kui. Nije htjela da je neko vidi s
njim. Ali nije mu to mogla rei jer se nije usudila pustiti ga. Motocikl je grmio
glavnom ulicom. Mora biti da je probudio sve njezine stanovnike.
Napokon su doli do Bridge Housea. Silaje. Noge su joj bile slabe od
napetosti i gotovo se sruila. Povukla je bre-bolje haljinu da pokrije bedra koja
su na mjeseini izgledala gotovo plava. Pokuala je ponovno obuti cipele, ali
stopala su joj bila toliko hladna da su je boljela.
- Idi u toplu kupku - rekao joj je. - I popij neto estoko. Moda malo rakije.
Zacrvenjela se na njegovu brinost. Gledali su se na trenutak i htjela ga je
pozvati da ue. Adele je vrsto spavala. Mogla bi im spraviti kakao u kuhinji.
Zamiljala ga je kako sjedi za stolom i smije se u sebi porculanskim alicama i
hvataljkama za eer.
Odjednom je shvatila kako bi bilo lako razbiti kuhinjski prozor. Nitko u kui
ne bi uo da netko provaljuje.
Dug trenutak tiine. Oekivanja su lebdjela u zraku, skrivena u ledenim
oblacima njihovih dahova. Imogen je shvatila da se ipak ne usudi.
- Hvala ti - uspjela je izustiti, vraajui mu kacigu.
- I drugi put. - Njegove su oi na trenutak zatreperile nad njom i pitala se o
emu razmilja. Prije nego to je mogla ita rei, nestao je u grmljavini i oblaku
ispunih plinova.
Nekoliko tjedana kasnije, kada je ula da je uhien i da je u zatvoru zbog
prodaje ukradenih stvari, bila je zahvalna sebi na oprezu. Da ga je pustila unutra,
moj Boe, tko zna to bi se dogodilo. Unato tome, u trenucima samoe ponovno
je proivljavala taj prizor, pitala se to bi se dogodilo, putajui da joj misli
odlutaju, zamiljajui njegove ruke na njezinoj hladnoj koi, njegovu toplinu
ispod kone jakne.
Sada je bio tu i htio je pogledati po galeriji. Viala ga je tijekom godina
nakon to je puten iz zatvora, kako grmi glavnom ulicom na motociklu jo
veem i boljem od onog na kojem ju je povezao. Sigurno ga je kupio ilegalno
steenim novcem.
- Treba vam pomo s neim konkretnim? - pitala ga je to je mogla uljudnije.
- Svia mi se ona slika u izlogu - rekao joj je. - Koliko kota?
Progutala je slinu. Nije mu htjela rei. Bila je to najvrjednija slika koju su
imali. Nije ju htjela staviti u izlog i sada je poalila to je to uinila.
-Jako mi je ao - rekla je. - Prodana je, naalost. Prodali smo je tijekom
vikenda.

Namrtio se. - Oh! Mogu li onda pogledati druge?
Teko je mogla odbiti. - Naravno. Slobodno mi se obratite ako imate kakvih
pitanja.
Kimnuo je i poeo hodati uokolo, a pete izama glasno su odzvanjale na
podu od hrastovine. Imogen je poela osjeati nervozu. Sigurno pomno snima
galeriju. Zamiljala ga je kako sa svojom bandom sjedi u nekom sumnjivom kafiu
i planira pljaku njezine galerije. Nikada nee dobiti pravu cijenu za slike ako ne
znaju kakvoga sumnjivog trgovca umjetnina. Naravno da su oni postojali i
pretpostavljala je da bi ih McVeighovi mogli lako pronai. Ili su ih unajmili da
kradu po narudbi.
Njezine su oi promatrale kameru u kutu galerije. Molila se da radi. Nije ju
svaki dan provjeravala. Osjetila je kako joj znoj curi niz vrat. Je li se mogla
oduljati i pozvati policiju? to bi im rekla?
Moda bi mogla nazvati baku? Galerija je bila spojena s Bridge Houseom.
Adele je vjerojatno kod kue: kad bi joj Imogen mogla dati nagovjetaj, ona bi
mogla pozvati policiju. Zato nisu smislile neku ifru za sluaj nevolje?
Imogen je opet pogledala Dannyja. Godine mu uope nisu kodile - ako ita,
bio je jo zgodniji nego kad je imao osamnaest. Vie je... izgledao kao mukarac.
Ali jo uvijek lijepo. Bila je to razorna kombinacija. Gledao je u prikaz mrtve
prirode s bocom vina na stolu.
- Svia mi se ova. - Od njegova je glasa poskoila.
Imogen je odvukla pogled s njegovih ramena ispod crne kone jakne.
Izgledala je skuplje od one na koju se naslonila tijekom onog opasnog puta kui.
Bila je meka, otmjenija...
- Autoricaje Mary Feden - uspjela je izustiti. - Vrlo je traena. Jedna mi je od
najdraih, zapravo.
Pogledao ju je i na trenutak je osjetila zajednitvo izmeu njih. inilo se da
mu je drago to se i njoj slika svia.
- Koliko kota?
Imogen nije znala kolika je cijena koju bi si on mogao priutiti. Ili e odustati
i izai ili e neto pokuati dokazati i kupiti je. Ili se vratiti kasnije naveer i
ukrasti je.
- etiri tisue funta - rekla mu je.
- Mogu li platiti gotovinom?
- Ne uzimamo gotovinu.
- Nemojte biti smijeni. Svi uzimaju gotovinu.
Njegove su oi veselo zasvijetlile kada ju je pogledao. Imogen se zagrijala od
njegova pogleda. Slatko mu se nasmijeila.
- Ako platite gotovinom, onda vam ne mogu dati pravi raun i bit e vam
teko prodati je komu.

- Ne elim je prodati. Samo je elim kupiti. Hajde... ne izgleda kao da imate
puno posla. Trebate neto prodati, imate trokove koje morate pokriti.
Sve je to sigurno bila istina. Jedan od mnogih razloga zato su Adele i ona
htjele prodati galeriju bio je upravo taj. - Mogu vam dati mali popust.
- Deset posto?
- Pet.
- Pet? - Nije se inio impresioniran ponudom.
- To je sigurna investicija. Mary Feden vrlo je popularna. Naalost, nedavno
je umrla. To znai da e jo vie ljudi htjeti sliku. - Imogen je ispruila ruku i
dotaknula okvir, malo izravnavi sliku. - Ona je bila uiteljica Davida Hockneyja.
Pogledao ju je i podigao obrvu smrknuta lica. Nije bila sigurna to to moe
znaiti. Moda je to znailo: Dobro zna da ja ne znam tko je David Hockney. Ili:
Nemoj mi se obraati svisoka.
- Imate li dostavu? Jer ne mogu je ba prevesti na svojemu motociklu.
- Naravno. ivite li u blizini?
Opet ju je pogledao. Zacrvenjela se. Sjeao je se.
- Upravo sam unajmio Woodbine Cottage. Na imanju Shallowford.
Imogen je bila iznenaena. Na Shallowford Manoru bilo je nekoliko kua.
Njezina prijateljica Nicky organizirala je unajmljivanje, ali nije spomenula
Dannyja McVeigha. Woodbine Cottage bila je predivna drvena kua - potpuno
nepatvorena, smjetena u vlastitoj maloj umi. Jednom je pripadala lugaru, ali
vie nije bilo lova na imanju.
- Ajme - ula je sebe kako kae - Ba lijepo.
Danny je kimnuo. - Nije loe. Ali treba jo neke sitnice da postane dom.
Imogen je teko mogla zamisliti Dannyja McVeigha kako naziva bilo koje
mjesto domom. Dom je bio tako... domaa rije. Prizivala je slike mekanih
jastuka, navuenih zavjesa i upaljenih svijea. Mogla ga je jedino zamisliti kako
lei negdje na naslonjau, njegove duge noge ispruene, a boca piva negdje na
podu, iako nije mirisao kao roker. Sada joj je bio blizu, mirisao je na svjee oprano
rublje, spaljeno drvo i jo uvijek na spaljenu naranu.
Imogen ga je pogledala sa zaprepatenjem kada je iz depa izvukao bunt
novanica od pedeset funta.
- Hm, postoji problem s takvim novanicama zbog opasnosti da bi mogle
biti lane. Bojim se da u morati obavijestiti nadlene.
Prestao je na trenutak prebrojavati novanice i uzdahnuo.
- Ljudi bi mogli pomisliti kako ne elite nita prodati.
- Samo kaem.
- Obavijestite koga god elite. Nemam grinju savjesti. Ovo nije nelegalan
novac, zaradio sam ga potenim radom.

Imogen je spustila pogled na njegove ruke. Bile su velike i malo grube.
Radnike ruke, ali oito naviknute na brojenje novca, njegovi su dugi prsti
spretno prebirali novanice dok se na stolu nije stvorila poprilino velika hrpa. Naplaujete dostavu dodatno? - Drao je jo jednu novanicu od pedeset funta
iznad hrpe.
Imogen je bila zateena. - Ne. Ne, naravno da ne naplaujemo.
Kimnuo je i vratio ostatak bunta u dep.
- Hoete li je vi donijeti?
Nije bila sigurna zato joj postavlja to pitanje i zato je to vano.
- Vjerojatno neu. Imam nekog tko to radi za mene.
I imali su Rega, potrka koji je ponekad skupljao i dostavljao za nju kad nije
mogla otii iz galerije.
-Oh!- inio se razoaran. - Samo sam mislio da biste mi moda mogli rei
gdje da je objesim. Ne znam puno o takvim stvarima.
Pogled mu je bio intenzivan. Osjeala se poprilino nelagodno.
- To je vrlo osobna odluka.
Stvarao joj je nervozu. Slegnuo je ramenima.
- Samo mi se svia kako ste uredili ovaj prostor. Kao da je... nema ba puno
toga, ali osjea se... - ispruio je ruke traei opis. - Kao negdje gdje bih htio
ivjeti.
Unato svojemu oprezu, bila je sretna. Jako se potrudila da galerija bude
ugodna, a da ne odvlai panju od umjetnina. Neutralna, ali s trakom topline i
nekoliko detalja koji su je inili manje sterilnom, a vie zanimljivom.
- Pa, najtee je odabrati pravu boju. Ona odreuje atmosferu. I osvjetljenje.
Osvjetljenje je jako vano.
- Trenutano imam samo golu arulju koja visi sa stropa. - Zbog nekog
razloga zacrvenjela se kada je ula da izgovara rije gola. - Znai, htjeli biste mi
dati neke savjete? Mogu platiti.
- Nisam dizajnerica interijera.
- Ne, ali imate dobro oko za takve stvari. Znate kako to ide. Primijetio sam.
Imogen ga je zaueno pogledala. Je li to bio dio njegova plana? Odvui je
iz galerije kako bi njegovi sumnjivi roaci mogli provaliti?
- Ne brinite se - rekao je. - Neu poslati prijatelje da pljakaju dok ste vani.
Njezini su obrazi gorjeli. - Nisam mislila na to! - protestirala je.
- Prvi put u ivotu imam svoj prostor. elim da lijepo izgleda. - Pogledao ju
je i iznenada je bio prkosan. - Uvijek sam elio neto odavde. Pravu sliku. Pravu
umjetnost. Neto to je netko stvorio.
Imogen nije bila sigurna to da kae. Zatekla ju je njegova iskrenost. I to je
se dojmilo.

- Pa, doista ste dobro odabrali. Impresionirana sam.
Zadrao je pogled na njoj i malo se namrtio.
- Iznenaen sam da ste jo uvijek u Shallowfordu. Uvijek mi se inilo da
imate budunost, kada smo bili u koli.
Nije mislila da ju je zapazio u koli.
- Neu ostati jo dugo. Baka prodaje galeriju.
- I to ete raditi?
- Imam puno mogunosti.
- Kladim se da imate. Djevojka kao vi sigurno ima dosta kontakata.
Nije ba mogla shvatiti to joj pokuava rei. Je li bio iskren ili sarkastian?
Primila se papirologije. Nije htjela raspravljati o svojoj budunosti s njim ni s bilo
kim drugim. - Ponijet u neke kante boje sa sobom kada donesem sliku, ako
elite?
Pobogu, zato je to rekla? Htjela ga se rijeiti. Bilo joj je nelagodno zbog
njega i njegovih sumnjivih izjava. I njegove zainteresiranosti koju nije mogla
shvatiti. Zato bi joj se sada poeo nabacivati, dvanaest godina poslije? Ako joj se
nabacivao. Jednostavno nije mogla shvatiti kakvu je to igru igrao. Napisala mu je
raun, stavila ga u omotnicu i dala mu je.
- Imate planove za sutra? Poslijepodne u neko vrijeme?
- Hvala - rekao je. - Evo vam moj broj. Nazovite ako bude kakvih promjena.
Dao joj je svoju posjetnicu. Danny McVeigh, Sigurnosna rjeenja, pisalo je
na njoj. iroko se nasmijao kad je shvatila ironiju.
- Klasina pria, lopov koji je postao andar? - rekao je. - Dat u vam
besplatan savjet. Bilo kad. Iako pretpostavljam da je prekasno. Ali samo tako da
znate, ove kamere koje imate su smee. Bilo koji provalnik koji zna to radi moe
ih deaktivirati u tren oka.
Ostavio ju je zuriti u posjetnicu pa u kamere, bez rijei. Vrata su se zatvorila
za njim. Osjeala je nespokoj. Ostavio ju je s udnim osjeajem u trbuhu koji nije
mogla odrediti - mjeavina ivaca, straha i...
Naglo se okrenula. Znala je koji je to osjeaj. Sjeala ga se iz one noi prije
mnogo godina kad se drala za njega na motoru.
Bila je to udnja.
Na koncu savjeti oko ureenja interijera nisu prihvaeni, iako je Danny do
sada, na Imogenin prijedlog, obojio dnevnu sobu u tamnozeleno i instalirao
halogene svjetiljke, a Imogen je na koncu bila gola kao njegova nekadanja
arulja.
Sad, meutim, nakon to su nekoliko mjeseci bili zajedno, inilo se kao da
je to bilo to: malo savjeta oko ureenja i zauzvrat malo openja. Imogen se vratila
u restoran. Samo prolazna avantura, rekla je sebi. Nije nita znaila Dannyju
McVeighu. Naravno da nije htio doi i biti s njom i njezinim prijateljima na njezin

roendan. To bi znailo da postoji neka povezanost. Znailo bi da njihova veza
neto znai. Kada bi se zajedno pojavili u javnosti, bili bi oznaeni. S druge strane,
nije postojao nikakav rizik oko ugodnog, ali beznaajnog tajnog valjanja na
tepihu ispred njegova kamina.
Pokuala se rijeiti te slike jer je budila neto u njoj. Poudu, naravno, ali i
neto to je bilo dugotrajnije i intenzivnije. Nadu, moda? Nadu da njihova strast
nije znaila samo istodobne orgazme.
A kako je moglo biti neto vie od toga? Bilo je blesavo od nje da iitava ita
vie od ivotinjske privlanosti. Bio je pravi McVeigh. Oni su razumjeli samo to.
ak i ako mu je ilo dobro i imao uspjean biznis kojim je stjecao legalan novac,
jo uvijek mu je McVeighova krv tekla ilama ispod dojma potenja koji je uspio
postii. ula gaje dok je telefonski razgovarao s klijentima i zaposlenicima ovjek koji je znao armirati, znao je davati ljudima ono to ele i nagovoriti ih
da rade ono to on eli. To ju je impresioniralo - ali, podsjetila se, vuk ne mijenja
ud.
Sjela je opet za stol. Pokraj nje bila je hrpa darova koje je dobila od prijatelja.
Paljivo odabrane drangulije, triarije i luksuzi koji su joj neto znaili. Danny joj
nije nita dao, ali to nije bilo nikakvo veliko iznenaenje. Vjerojatno nije bio
ovjek koji je davao enama promiljene darove. I nisu bili zajedno dovoljno dugo
da joj poalje barem estitku. Nije ni da su bili ba zajedno, tehniki gledano...
Svi su za stolom bili oputeni, pili su Limoncello i kavu s mlijekom, traali
su, uivali u izletu usred tjedna. Bilo je skoro jedanaest sati.
- Mislim da bih uskoro trebala otii - Imogen je rekla Nicky. - Moram ustati
prije svitanja.
- Ne oekuj da te alim - Nicky joj je odgovorila. - mizlo jedna. No u Orient
Expressu? Tvoja je baka genijalna. Kakav udesan poklon!
- Znam - rekla je Imogen. - Iako bi bilo zabavnije kada bi netko iao sa
mnom.
- Ne pljuj po tome! Dala bih sve za nekoliko noi samoe! Ne mogu zamisliti
nita ljepe. I odsjeda u Ciprianiju... pravi raj.
Imogen se morala nasmijeiti. - Da, valjda si u pravu. Razmaena sam.
I bila je. Znala je da jest. Karta za vlak i noenje u hotelu nisu ni bile pravi
dar. Trebala je pokupiti neto kada stigne u Veneciju. Sliku koja se zove
Innamorata. Koju je netko uvao ve pedeset godina za Adele. Nije imala
vremena razmiljati o tome jer ju je baka zatekla tim iznenaenjem za dorukom.
Nicky je prebirala po ostacima torte na svojemu tanjuru. - Mislim da se tvoja
baka osjea krivom to prodaje galeriju. Vjerojatno je o tome rije.
- Ne treba se osjeati krivom. Stalno joj to govorim. Trebala sam se ve davno
odseliti.
- Pa to e uiniti?
Imogen je na trenutak zautjela. Onda se okrenula prema prijateljici.

- Mislim da idem u New York.
Nickyna se eljust objesila. - to? Otkud sad to?
- Ve mi je davno galerija na Manhattanu, specijalizirana za britansku
umjetnost, ponudila posao. Oostermeyer i Sabol. Rekle su mi da mogu doi i
raditi za njih kad god poelim. To je otvoren poziv.
- Moj Boe! - Nicky je irom otvorila oi. - Mora da se ali! Zato ti je trebalo
toliko dugo? Ja bih ubila da mogu u New York. Bilo to, samo da se maknem iz
Shallowforda.
Imogen je bila iznenaena. - Mislila sam da si zadovoljna svojim ivotom.
Nicky je uzdahnula. - Zna, nije sve u kui snova i Range Roveru Evoque.
- Nije - rekla je Imogen. - Nisam ni mislila da jest. Ali mislila sam da si
zadovoljna.
- Nikada neu nikamo otii niti u ita napraviti, je 1 tako da neu? Morat
u se zadovoljiti odlascima po djecu u kolu i spravljanjem veere Nigelu iduih
deset godina, a za to vrijeme postat e prekasno. Ne kao ti. Ti ima cijeli svijet
pred sobom. New York, Imo... Mislim, aaa...
- Ima posao. Voli svoj posao!
- to... popisivati detalje za kue u kojima nitko normalan ne eli ivjeti?
Obavjetavati ljude da im je prodaja propala? Govoriti ljudima da im kua
zapravo vrijedi stotine tisua funta manje nego to misle?
Nicky se skljokala natrag na stolicu. Izgledala je zeleno, ili od zavisti ili od
previe torte i vina, Imogen nije bila sigurna. Otpila je iz ae. Vino je ve bilo
toplo i pomalo masno, ali trebalo joj je da ublai ok od odluke koju je upravo
donijela.
Ipak je Nicky bila u pravu. Shallowford je cijedio svu ambiciju iz nje. Na
povrini se inilo savreno, ali kada je pogledala lica za stolom, njezine prijateljice
sliile su pomalo na stepfordske supruge. Ako se sad ne izvue, nee nikad. A ako
je postojalo neto gore nego biti stepfordska supruga u Shallowfordu, onda je to
biti usidjelica.
New York bi joj, meutim, otvorio potpuno nov svijet. Imogen i Adele ve
su dugo poslovale s Oostermeyerovom i Sabolovom, nabavljale su slike i slale ih
njima. Nekoliko su ih puta posjetile i stvorile odlian poslovni odnos. Bila je
sretna to su imale takvo dobro miljenje o njezinim vjetinama, mislila je
Imogen. Iako je, kao to je Danny bio tono pogodio, imala puno drugih
kontakata prema kojima se mogla usmjeriti, arolija u New Yorku najbolja je
avantura za tridesetogodinjakinju. Imogen je htjela novi izazov. Duboko u sebi
mislila je kako je najbolje biti to dalje od Dannyja McVeigha dok je jo mogla.
Sigurna da je donijela pravu odluku, iskapila je au i ustala. Nije se jo bila
spakirala. Ako ide na Orient Express, ak i sama, htjela je biti u najboljem izdanju.
Sljedeega jutra, odmah nakon svitanja, Imogenin taksi puzao je izlokanim
putem koji je vodio do Dannyjeve kue. U rukama je drala omotnicu. Nakon to

je poslala e-pismo Oostermeyero-voj i Sabolovoj, bila je budna do dva i pisala mu
pismo.
Dragi Danny!
Piem ti jer se SMS ini nedovoljno osobnim, a znam da e
moja odlunost ieznuti ako te vidim uivo.
Juer sam napunila trideset godina i donijela sam nekoliko
odluka. inilo se da je pravo vrijeme za to. Najvanija od njih je ta da
sam odluila prihvatiti posao u galeriji u New Yorku. Odlazim odmah
nakon to se vratim iz Venecije. Trebala sam davno otii iz
Shallowforda, a sada kad idem, prestravljena sam. Prestravljena, ali
uzbuena.
Znam da smo na probnim poecima veze i nisam sigurna
da bi ona opstala na daljinu, stoga mislim kako je najbolje da
prekinemo. Nekoliko zadnjih tjedana bili su provod ivota i na tome
sam ti zahvalna. Nadam se da me razumije.
Sjeti me se dok sam u Velikoj Jabuci, djevojka iz gradia u
velegradu.
Voli te puno,
Imo
Provod ivota? Nasmijala se svojemu eufemizmu. Zbog Dannyja se osjeala
kao nikada prije, ali znala je da je to samo zbog neega novoga, uzbuenje jer je
gangsterova maka, seksualni marci bez prave dubine. Koliko su puta ona i
njezine prijateljice matale o njemu u dnevnoj sobi? Iako sa esnaest njihova
mata nije mogla zamisliti sve to su ona i Danny radili...
Ponovno je proitala pismo. Zvualo je otro, strogo i ljutito. Pitala se kako
da ga malo ublai, da bude manje slubeno. Uzdahnula je. Mogla je provesti
ostatak ivota piui i prepravljajui ga. Vano je bilo rei Dannyju da je gotovo
jer ga nije eljela zavlaiti. Osim toga, ni njemu vjerojatno nije posebno stalo.
Na trenutak se zagledala u njegovu kuu. Njezin kosi krov, zabati,
polukruni prozori... bila je kao iz bajke, samo je ekala da se ondje stvore
princeza, drvosjea ili izgubljena djevojka. Nita nije izlazilo iz dimnjaka, ali jo
uvijek je mogla namirisati miris drva od prole noi u hladnom zraku. Izala je iz
automobila i polako krenula u svojim visokim petama putem obraslim
mahovinom, dok nije dola do njegovih vrata. Na trenutak ga je zamislila, golog
i toplog ispod popluna. Bilo je tako primamljivo samo mu pokucati na vrata. Za
pet sekunda mogla je biti s njim ispod popluna, obavijajui ga, osjeajui mu
toplinu koe.
Jo bolje, mogla bi ga nagovoriti da poe s njom. Mogao bi se spakirati i biti
spreman za polazak za deset minuta. Pomisao na to ubrzala joj je otkucaje srca.

Danny McVeigh, privlai je k sebi u intimi njihova kupea, njegove grube ruke na
njezinu torzu.
Prestani, Imo! - rekla je u sebi. U njezinu ivotu nije bilo mjesta za
buntovnika s motociklom i osmijehom koji moe nanijeti neizrecivu tetu
njezinu srcu i umu. Bacila je pismo u sandui, okrenula se i pobjegla.
Nekoliko trenutaka nakon toga taksi se vraao izlokanim putem. Bilo joj je
malo muno od vonje. Imogen je ponovno utonula u svoje sjedalo i zatvorila oi.
Kapci su joj bili teki zbog nedostatka sna, ali to joj nije bilo vano. Mogla se
opustiti u Orient Expressu - sklupati se u svojem kupeu i zaspati ako je htjela.
Adele je bila potpuno u pravu: trebala je nekoliko dana da napuni baterije i
utvrdi svoju budunost. Zadnjih nekoliko mjeseci, u razdoblju prije prodaje
galerije, radila je punom parom i nije shvaala koliko se iscrpila. Bilo je
nevjerojatno kako je njezina baka znala to valja uiniti - donosila je prave odluke
u pravo vrijeme. Nedostajat e joj Adele u svakidanjem ivotu, ali Imogen je
znala kako je vrijeme da se sama probije u svijet.
Nije se okrenula. Da jest, moda bi spazila Dannyja, jo pospanog, kako
otvara prednja vrata i s uenjem gleda u njezinu smjeru. U njegovoj desnoj ruci
bilo je njezino pismo, ija je omotnica bila potrgana i baena. Kada je taksi nestao
iz vidika, vratio se unutra, zguvao pismo i bacio ga u kamin, na hladni sivi pepeo
i poluizgorjelo drvo od prethodne noi.
EST
atvori oi i broji do deset, rekla je Stephanie u sebi. Simon e potpuno

poludjeti ako vidi svoju ker. Stephanie je shvatila da e morati
izgladiti situaciju, iako je izbjegavala disciplinirati djecu. Nisu vie ba
bili mali, a nije bilo na njoj da se bavi time. Bila je druga stvar hoe li tijekom
iduih nekoliko dana poeti osjeati kao da jest. U meuvremenu, nije se htjela
mijeati. Tim vie to je stajala u kunom ogrtau i s uvijaima u kosi, a trebala je
biti spremna za manje od petnaest minuta.
Pogledala je s oajem prema djevojci koja je stajala ispred nje. Beth je bila
odjevena u usku majicu kratkih rukava, traper kratke hlaice, mreaste arape i
ruiaste marte. Plava kosa bila joj je zaeljana i sa strane svezana u rep.
Stephnie je duboko udahnula.
- Beth, izgleda prekrasno, ali nema anse da e te takvu pustiti u vlak. Potrudila se da joj glas bude to leerniji. - Treba se obui smart casual. Znam da
je gnjavaa, ali nije u redu prema tvojemu tati. Zna da e poludjeti.
Osjeala se kako se trudi biti to pomirljivija prema njoj. Usprkos tome, Beth
je prekriila ruke. - To je sve to imam.
- Nije istina. Ima neke lijepe haljine.
- U svima izgledam debelo.
Stephanie je uzdahnula.
- Kako bi mogla izgledati debelo? Ima sjajno tijelo. Pogledaj te nevjerojatne
noge. Ubila bih za takve noge. - Beth je imala duge noge, Stephanie nije. - Hajde,
idemo pogledati moemo li nai neto od ega tvoj tata nee dobiti srani udar.
Sada vie nee imati dovoljno vremena da napravi frizuru kako treba, ali bilo
je vanije urediti Beth.
-Jo uvijek ne shvaam zato je organizirao ovo putovanje? Tko eli biti
zatoen u vlaku toliko dugo? Zato nismo mogli otii u Dubai ili nekamo drugdje?
Na Karibe moda? To bi bilo super.
- Nismo imali vremena ii tako daleko.
- Oh, da! - Beth ju je znalaki pogledala. - Kafi. Ne elimo ga predugo
ostaviti sama.
Stephanie se nije dala isprovocirati. Pretpostavljala je da je teko kada tata
napokon nae zamjenu za tvoju majku i ona se useli u tvoj obiteljski dom, pa je
pokuavala nalaziti opravdanja za Bethinu monstruoznu egomaniju. Djevojka je
ispod svega toga bila draga, ali bila je navikla dobivati sve to eli i ne misliti na
ikoga drugoga. Takav esto ispadne nakon razvoda roditelja, jer je njihova prva
reakcija razmaziti djecu i davati im sve to ele kako bi pokuali sakriti krivnju ostavljajui drugima da se brinu za posljedice. Nije htjela upletati Simona, nije
mu bilo potrebno jo gnjavae - dobivao ju je dovoljno od Tanye, svoje bive ene
- ali morala je definitivno nagovoriti Beth da se preodjene.

- Beth, draga... hajde, molim te.
Beth je zakolutala oima. Stephanie je osjetila miris nedavno popuene
cigarete Marlboro Light pomijeane s nekim slatkim i tekim popularnim
parfemom.
- Ne znam zato nas uope vodi sa sobom - rekla je Beth. - Sigurno bi ti bilo
zabavnije da ide sama.
Stephanie je pogledala dolje prema prugastom sagu koji se prostirao
hodnikom i izbrojila u sebi do deset. Da, mislila je, ako bude ovako, onda bi
vjerojatno bilo. Ali, nije mislila to rei naglas.
- Poenta cijeloga putovanja jest da se zajedno zabavimo.
- Pa da! Igramo se sretne obitelji. Propustit u dva tuluma. Dva! - Beth je
digla dva prsta za sluaj da Stephanie nije shvatila poruku. Na noktima je imala
oteen jarkozelen lak.
- Nee ti pasti kruna s glave ako ih propusti. - Stephanie je to znala sa
sigurnou. Svaki je tinejderski tulum bio isti. Jeftina cuga, povraanje, valjenje
i plakanje. Bila je prisutna na dosta njih i stvari se nisu ba toliko promijenile.
Ipak, razumjela je tjeskobu koju je Beth proivljavala. Strah da e se dogoditi
neto monumentalno i neto to e ti promijeniti ivot, a ti nisi tamo.
Malo dalje niz hodnik otvorila su se vrata i Jamie je izaao iz svoje spavae
sobe. U usporedbi sa svojom sestrom, bio je prikladno odjeven: imao je vestu s
prugama i crvenu kravatu, uske crne hlae, njegova je tamna kosa bila gelirana u
urednom neredu, tipian indie klinac. Jamie je imao savrenu kombinaciju odlika
da uspije u ivotu: bio je pametan i oputen.
- Glupan - rekla je Beth.
Jamie ju je promotrio od glave do pete, bez osjeaja. - Tata e popizditi.
Beth ju je povukla za konjski rep. Unato njezinu protivljenju, Stephanie je
mogla osjetiti Bethinu tjeskobu. Imala je sve manje vremena.
- Nije da e te itko vidjeti. - Dok je to govorila, znala je koliko zvui iritantno.
Glas razuma.
- Ne razumijem zato ne smijem nositi ono to elim.
-Jer nje prikladno. Molim te, Beth. - Stephanie je shvatila da je moli. Pitala
se bi li je mogla podmititi. S pedeset funta? Vrijedilo bi.
- Nee se presvui - ukljuio se Jamie. - Oboava izazivati ljude.
Beth je ljutito pogledala svojega brata i onda podigla ruke.
- Dobro, presvui u se. Samo da svi drugi budu sretni, je li to O. K.?
Uletjela je natrag u svoju sobu. Stephanie je pogledala Jamieja koji je imao
laan osmijeh.
- Zabavno - rekao je.
- Ne znam zato ne bi moglo biti. - Stephanie se naslonila na zid. Osjeala
se iscrpljeno.

-Jer smo roba s grekom - rekao joj je Jamie. - Terminalno zeznuti. Sigurno
si to prvi dan shvatila?
Jamie je bio u pravu - shvatila je to ve prvi dan. Iako su navodno stotine
djece prolazile isto to i Jamie i Beth. Razruen dom bio je normalna pojava.
Pretpostavljala je da to nipoto ne olakava kada se roditelji razvedu. Posebice
kada ti majka ode. Bilo je tako protuprirodno napustiti svoju djecu.
Majke nisu trebale raditi takve stvari. Nikada.
Ako emo poteno, Beth i Jamie bili su zasad prilino dobri prema njoj.
Osjeala je silan pritisak kada je prvi put provela no u Simonovoj kui jer je bila
previe svjesna da preuzima Tanyinu ulogu, iako je Tanya davno otila - ona i
Simon bili su razvedeni ve skoro dvije godine. Simon je ustrajao u tome da
Stephanie ima sva prava biti tamo, da on ima sva prava dovesti je kad su ve skoro
tri mjeseca u vezi, ali osjeala se neugodno usprkos tome i jo se uvijek ponekad
tako osjea.
- Znam da si im draga - rekao joj je Simon. - Nije da nisi. Pusti da proe malo
vremena. I probaj ne uzimati to toliko k srcu.
To je, mislila je Stephanie, bilo lako rei. Tada je doao na ideju da njih
etvero otputuju Orient Expressom, da provedu malo vremena zajedno.
Vratila se u glavnu spavau sobu. Veliki val utocrvene pare dolazio je iz
apartmana. Sama Simonova esencija. Osjeala se bolje. Jo uvijek ju je uzbuivala
pomisao na njega, ak i ako je bila u tekoj situaciji.
Spremila se to je bre mogla, izvukla uvijae iz kose, naminkala se i
navukla tajice, haljinu i cipele sebi neprispodobivo visokih peta. U samo tri
mjeseca ivot joj se uvelike promijenio. Romansa je bila divlja - dizala ju je,
uzbuivala i bila predivna. I sada je tu, njezina veernja haljina visi na nosiljci za
odjeu, njezina je torba bila spakirana i spremna za put Orient Expressom. Jo
uvijek nije mogla vjerovati.
Moda je to bajka, ali jo uvijek se mora nositi sa stvarnim ivotom. Uzela
je telefon s punjaa i na trenutak ga drala u ruci. Bila je obeala Simonu da nee
nazvati kafi. Bili su dogovorili zajedniki pakt: etiri cijela dana nitko se od njih
nee javljati na posao. Napokon, opsjednutost poslom bilo je ono to je navodno
ubilo Simonov brak i poslalo njegovu enu Tanyu u naruje drugog mukarca.
Keith je, kao arhitekt slobodnjak koji radi od kue, imao dovoljno vremena
pruiti Tanyi panju koju je traila.
Unato tome, Stephanie je oajno htjela provjeriti to se dogaalo. Morat e
dati sve od sebe da ne nazove. Njezin je tim radio za nju ve vie od godine dana
i bili su potpuno sposobni nositi se sa svim situacijama - poar, poplava, trovanje
hranom - ali Stephanie se osjeala tjeskobno poput majke koja po prvi put
ostavlja svoje dijete. Kafi joj je bio sve. Uloila je vrijeme, novac, znoj, suze i
svoju bivu vezu u njega - i to je bio razlog zato je toliko suosjeala sa Simonom
kada su se upoznali. Njezin joj je bivi deko rekao da se brinula vie za svoje

mafine nego za njega. Tada je to moda i bila istina, ali ta ju je optuba
povrijedila.
Sadaje nauila da postojanost njezinih kolaa nije sve u ivotu. Ipak, bila je
programirana brinuti se.
U trenutku kada su se vrata apartmana otvarala, stisnula je brzo biranje.
Simon je izaao iz pare, s bijelim runikom oko struka. S pedeset dvije godine, jo
je uvijek imao dobro tijelo: iroka ramena koja su se spajala na struk i odavala tek
natruhu sredovjenosti samo su pridodavala injenici da djeluje vrsto i
pouzdano. Prekinula je poziv. Znala je da izgleda zateeno.
Simon je podigao obrvu. Njegove obrve, tamne i prekrasno svinute u luk
iznad smeih oiju, bile su jedna od stvari koje je najvie voljela na njemu.
Zamiljala je kako imaju sjajan uinak na sudu. Svaki je njihov pokret mnogo
govorio.
- Oprosti, oprosti... - Stephanie je ubacila mobitel u svoju torbu i onda
izvukla punja iz zida. Simon je spustio runik na pod i odetao do ormara,
gledajui s osmijehom preko ramena.
- Hajde, nazovi ih. Umiri se da vidi jesu li ih huligani opljakali tijekom
noi. Ili moda sravnili sa zemljom.
- Sigurno je u redu. - Osjeala se blesavo. Simon je bio odvjetnik, s
beskonano mnogo ivotno vanih sluajeva koji su se gomilali, a koje je uspio
ne provjeravati. A ona se brinula jesu li dvojica njezinih vrlo sposobnih
pomonika uspjela otkljuati vrata kafia i ukljuiti aparat za kavu.
Priao joj je, drei blijedoplavu majicu u jednoj ruci i prugastu kravatu u
drugoj. - Hej... znam da je teko, ali treba to pustiti. Nisi nezamjenjiva. Nitko
nije.
Znala je da joj govori iz iskustva. Nauio je to dobro tijekom propalih
pokuaja da spasi svoj brak koji se raspadao.
- Izgleda udesno, tako da zna - rekao joj je. - Ovo je sigurno bio pravi
izbor.
- Za promjenu od traperica i pregae. - Ispruila je ruke kako bi je mogao
podrobnije pregledati.
- Zna to mi radi ta pregaa.
- Uvijek je mogu spakirati.
Nasmijeio se. - Ne. Dobra si ovako.
Nosila je ivanu haljinu i dugaku, lijepo ispletenu vestu: ik, podcijenjena i
milijun milja daleko od njezine uobiajene uniforme. Simon joj je bio doao da
mu pomogne s odjeom za putovanje, neto to nikada nije radio s Tanyom.
Stephanie se ponekad osjeala krivom to ona, a ne njegova biva ena, profitira
od njegove odluke da se promijeni, ali za Tanyu je bilo prekasno.
- Tako i tako - rekao joj je mrko - ona nije htjela da se promijenim. Zapravo
nije. To joj je bio prikladan nain da me okrivi za svoj odlazak. To ju je

iskupljivalo, zar ne? Bio sam nerazuman. Oenjen za svoj posao. Nema veze to
me je sve vrijeme pritiskala da zaradim sav taj prokleti novac. Mislim, ne dobiva
sve ovo - mahnuo je rukom da pokae na kuu od etiri kata i sve ostale luksuze
- tako da dolazi kui u est na veeru.
Otkada su bili zajedno, prijatelji s kojima ju je upoznao - bio je samo jedan
par koji je otiao na Tanyinu stranu i odbio je upoznati - bili su presretni zbog
promjene koju je ona prouzroila u njemu. Ali Stephanie nije namjerno ila
mijenjati Simona, daleko od toga. Ako su se njegove navike promijenile, bilo je to
moda zato to je nauio iz svojih pogreaka.
- Ili moda doista elim biti s tobom - rekao joj je. - Dolaziti kui Tanyi
neizbjeno je znailo suoavati se sa alopojkama o onome to nisam napravio.
Bila je vrlo teka osoba. S financijske i emotivne strane.
Kako se prema svemu inilo, Tanya je provodila dane letei izmeu teretane,
frizerskog i kozmetikog salona. Stephanie se, za razliku od nje, sama iala
kuhinjskim karama i rijetko je lakirala nokte. Kada su ti ruke u zdjeli za
mijeanje od zore do mraka, to nema puno smisla.
Simon je ustrajao da ona pronae vrijeme za frizuru i manikuru prije
putovanja.
- Ne brini se. Ne spremam te da bude trofej - alio se s njom. - Daleko od
toga. Samo mislim kako zasluuje da ti se ugaa. Stvarno puno radi.
Nakon godina tekoga rada, ustajanja u zoru da otvori kafi iz kojeg bi
odlazila zadnja - ali tek nakon to je izbrojila novac, obrisala svaku povrinu,
oprala pod i posue - Stephanie je shvatila da voli panju i luksuz.
- Mogla bih se naviknuti na ovo - rekla je Simonu, prolazei prstima kroz
svoje sjajne kovre i pokazujui mu nokte s koraljnim vrhovima.
- Dobro - rekao je.
I evo je sada, potpuno ureena, besprijekorne frizure, spremna ukrcati se u
Orient Express za Veneciju. Pomagati muteriji s krialjkom u Timesu, sve je to
bilo dio usluge u kafiu: Stephanie nikada prije toga nije cijenila svoj opseni
vokabular, ali rjeavanje krialjki isplatilo se. Pogledala je Simona, osjeajui
veliku navalu sree, uzbuenja i ljubavi. Zakoraila je prema njemu i zagrlila ga
jednom rukom.
Privio se uz nju. Osjeala je njegove usne na svojoj koi.
- Nema vremena, pretpostavljam... - mrmljao je.
utjela je poznat osjeaj koji se u njoj javio. Krajikom oka vidjela je sat.
Odmaknula se od njega jako nevoljko. Tko zna kada e opet dobiti takvu priliku?
- Hajde - rekla je. - Obuci se. Taksi e uskoro doi.
Deset minuta nakon toga Stephanie, Simon i Jamie ekali su u hodniku. Bio
je ogroman, pod je bio prekriven ploicama, veliko stubite nalazilo se na kraju.
Na dnu stubita bila je prtljaga.

Stephanie je pogledala u njihov odraz u ogledalu koje je zauzimalo veinu
udaljenog zida. Da joj je netko rekao, nikada ne bi povjerovala kako e pronai
ljubav s odvjetnikom koji ima dvoje djece tinejderske dobi. Stephanie slobodna
duha, toliko odluna nai svoj put u ivotu, bila je zaprepatena kad je otkrila
koliko su voljeli konvenciju. Mnogo njezinih prijatelja bilo je sumnjiavo kada im
je rekla za njihovu vezu, ali kao to je izjavila: ponekad jednostavno zna.
Napokon je dola Beth: sputala se stubama u savrenoj mornarski plavoj
haljinici s lastavicom (modaje bila malo kratka, ali takve su haljine ovih dana nitko se ionako vie ne uzrujava oko duljine), tajicama koje nisu imale rupe i
cipelama s peticom bez ijedne ogrebotine. Rasputene kose s nekoliko
svjetlucavih pramenova, izgledala je... ba kako treba... Stephanie ju je zagrlila sa
zahvalnou. - Izgleda krasno.
Simon je kimnuo. - Moja prekrasna curica.
Beth se kiselo nasmijeila. Njezin tata oito nije imao pojma o prethodnom
okraju i bila je zahvalna Stephanie to nije nita rekla.
- Dobro, svi imaju sve? - upitao je Simon spremajui se namjestiti
protuprovalni alarm.
Ba kada su svi uzeli torbe, zazvonio je telefon.
- Nemojte se javiti. Nemamo vremena. - Simon je poeo utipkavati zaporku.
Nakon to je telefon zvonio etiri puta, ukljuila se automatska sekretarica.
ula se Tanya. Njezin je glas bio dubok, grlen i malo je zapinjao. Kao da se
tek probudila. Ili kao daje bila pijana.
- Duice, vjerojatno ste ve krenuli. Samo sam htjela rei, zabavite se. Mislit
u na vas. I da, Simone. Tvoje dioptrijske sunane naoale... one koje nosi za
skijanje. Pomislila sam da e ti moda zatrebati. Za sluaj da si se pitao gdje su,
ostavio si ih ovdje onu no. uvat u ti ih, O. K. ?
Bilo je apsolutno nepobitnog, podmuklo trijumfalnog tona u njezinu glasu.
Simon je izgledao bijesno dok je prstom prekidao poruku.
Stephanie ga je pogledala.
Jamie i Beth pogledali su jedno drugo.
Vani na prilazu taksi je trubljenjem oglasio svoj dolazak.
U hodniku je nastala neugodna tiina. Voza taksija na kraju je doao i
pokucao na vrata ne izdravi dulje ignoriranje, a njegovo upletanje barem je sve
potaknulo na akciju. Beth i Jamie poeli su iznositi prtljagu. Predosjeali su krizu
i prebacili se u ulogu pomagaa.
Simon je presreo Stephanie u hodniku. Izgledao je srameljivo dok se eao
po glavi i nudio objanjenje.
- Tanya je htjela da joj pomognem s poreznom prijavom. To joj je bio prvi
put od razvoda da to mora sama. Iskreno, nema pojma. Ne snalazi se s brojevima.

Mislio sam kako je bolje da joj pomognem nego da snosim posljedice kada
zabrlja.
- Ne mora mi objanjavati - rekla je Stephanie. Nasmijeila se skrivajui
teret u svojemu srcu. Nije htjela pretjerano reagirati.
- Moram. Ne elim da misli kako viam Tanyu iza tvojih lea.
Stephanie nije nita rekla. To je bilo upravo ono to je uinio.
- Znam da sam to uinio... - Simon je izgledao posramljeno. - Ali nisam
mislio da je vrijedno spomena. Nisam te htio uzrujati. I prokleto je tipino za
Tanyu da me ovako uvali. A ja sam samo pokuavao sprijeiti jo veu krizu...
Glas mu je utihnuo.
- Stvarno, u redu je - reklaje Stephanie. - Ali drugi put mi reci.
- Znam, znam. Pogrijeio sam.
Stephanie je shvatila da je rijetko viala Simona izbaenog iz takta. Shvaam ako je mora viati. Bili ste dvadeset godina u braku. Usto je majka tvoje
djece.
- Predivna si. - Simon se nagnuo prema njoj i poljubio je. - Tanya na tvojemu
mjestu ne bi to nikada dopustila. Predbacivala bi mi do kraja ivota.
- Moda me zato i voli - reklaje Stephanie.
Simon joj je dodirnuo ruku. - Ne znam to bih bez tebe.
Okrenuo se i podigao njezin koveg. Stephanie ga je promatrala. Nije imala
razloga ne vjerovati u ono to joj je rekao, a ipak nije mogla ne osjetiti traak
sumnje. Je li to stvarno bio razlog zbog kojeg je iao k njoj? Ili je jo uvijek neto
osjeao za svoju enu i iskoristio mogunost za posjet? Tanya je bila prekrasna,
temperamentna, pravi komad. Tip ene koja je slamala muka srca iz zabave. Iako
je Simon tvrdio da ju je ve davno prestao voljeti, Stephanie je znala da moe i
dalje voljeti nekoga tko se loe ponio prema tebi. ak i kada nae zamjenu. Ne
znam to bih bez tebe nije bila izjava nekome koga beskrajno voli, nego neto
to kae pouzdanoj istaici.
Prestani, rekla je u sebi. Odakle samo dolazi ta paranoja? Naravno da ju je
Simon volio. Pa rekao joj je to, zar ne? I bilo je vjerojatno jer je ona potpuna
suprotnost Tanyi. Tanyi, koja se izazovno odijevala, besramno koketirala i
uzimala kokain u WC-u na veernjim zabavama iako je znala da bi Simonova
karijera bila unitena kada bi se za to doznalo, jer je Tanya bila, iznad svega,
sebina.
Za Simona je vjerojatno olakanje imati nekoga smirenog, razumnog i
pouzdanog pokraj sebe. A nije bila ba toliko dosadna, Stephanie se kritiki
preispitivala. Otvoriti vlastiti kafi da ljudi stoje u redu pred vratima kako bi u
njemu ruali, nije dosadno. Bila je ponosna na svoj izlog - ogromne pistaima
punjene puslice, tortice s kupinama, legendarni brownie - sve visoko naslagano,
areno, ali zapravo ba kako treba, dimenzije i koliine izraunate tono kako bi
postav izgledao to primamljivije...

Tanya je, Simon joj je rekao, bila dobra samo u troenju novaca.
Osim toga, Stephanie je razmiljala zavodljivo se smijeei, bila je petnaest
godina mlaa od Tanye. Moda nije bila tako glamurozna, ali njoj botox nije
trebao.
Umirila je svoje sumnje. Nije se htjela duriti. Simon joj je objasnio i ispriao
se, a to je bilo dovoljno.
Spavaa kola
Od postaje Victoria do Calaisa
SEDAM
ilo je jedno od najsvjeijih travanjskih jutara: jo uvijek hladno, ali

optimistino svijetlo, ono koje bi ti ispunilo srce sreom pri pomisli
na toplije mjesece koji uskoro dolaze. Ljudi su treptali gledajui
blistavo sunce dok su izlazili iz podzemne eljeznice na postaji Victoria i slijevali
se na plonik. Golubovi su kljucali mrvice izmeu brzih nogu i smea. Obavijesti
o vlakovima grmjele su nad glavama putnika, rijei su lebdjele i pretvarale se u
male bijele oblake na plavom nebu, da ih vie nikada nitko ne uje.
Archie je hodao ispod ploe s ispisanim polascima, pokraj svih onih ljudi
koji su netremice gledali uvis i ekali da se pojavi obavijest o njihovu vlaku. U
jednoj ruci nosio je staru konu jaknu Gladstone i preko desnog ramena prebaen
prastari kini ogrta Burberry koji je pripadao njegovu djedu. Nosio je koulju
Tatersall, svilenu kravatu i hlae od antilopa - nadao se da je dovoljno otmjen.
Nije htio ponijeti svoje tamno odijelo. Nosio ga je dovoljno nekoliko prethodnih
tjedana, na svim odlascima k odvjetniku i, naravno, na pogrebu.
Preko prepunog perona vidio je ekaonice gdje su se nalazili putnici
spavaih kola koja e ih odvesti do Folkestonea. Tamo e prijei La Manche do
Calaisa, gdje e ih ekati kontinentalna eljeznica s povijesnim spavaim kolima.
Elegantan par spremao se ui, ruku pod ruku. Ona je imala zlatnu bundu do
glenja, a on besprijekorno odijelo Saville Row. Archie je gledao kako im stjuard
otvara vrata i oni brzo ulaze.
Nije bio spreman za to. Pogledao je uokolo ne bi li pronaao otvoren kafi.
Samo brz viski, da mu dade malo lane hrabrosti. Ne bi li svatko u ovakvoj
situaciji htio popiti pie? Iako... je li se stvarno htio pojaviti takav da zaudara po
alkoholu i prtljati? Ipak nije dorukovao. Uzet e samo kavu s jednog od
tandova, kako bi se malo pribrao.
Kupio je espreso i osjetio kako ga je kofein protresao. Pola njega htjelo se
nasmijati apsurdnosti situacije. Druga polovica htjela je ui u taksi i vratiti se
odmah na Paddington da uhvati vlak kui.
Bilo je tipino za njegova prijatelja da mu namjesti ovakvo neto. Jay je
nekoliko zadnjih godina ba oajniki htio da se Archie oeni, otkako je njegova
veza s Kali zavrila. Kali je bila ivahna, robusna Novozelananka sa smislom za
zabavu i neiscrpnom energijom. Nakon pet godina veze planirali su otii ivjeti
na Novi Zeland i preuzeti seosko gospodarstvo njezinih roditelja, ali je u zadnji
as Archie zabrljao. Njegova ljubav za obitelj, gospodarstvo i prijatelje bila je jaa
od ljubavi za nju. Razumjela je, jer je Kali bila takva vrsta djevojke (zato ju je i
volio), ali jednostavno nije elio ivjeti na drugom kraju svijeta.
Od tog prekida, Jay mu je namjetao lijepe djevojke. Archie je petljao s
nekima od njih. Povremeno su neke veze trajale vie tjedana. Ali nakon Kali
nikada nije osjetio pravu iskru. Sve su bile zamjenjive, to se njega ticalo, i nije
htio zavlaiti nekoga ako nije neto osjeao.

- Potpuno sam zadovoljan ovako - znao je tvrditi, ali Jay mu je svejedno
nastavio nalaziti djevojke. ak i iz groba, inilo se. Sada je bio tu gdje jest,
spremao se upoznati svoj spoj naslijepo. Pretpostavljao je da bi moglo biti gore.
Nagrada je mogla biti put u Alton Towers ili Blackpool. Onda bi stvarno morao
razmisliti o gaenju svojega obeanja. Tada nije vjerovao da bi postojala i
najmanja mogunost da pobijedi, ali dao je rije.
Archie je ponovno pogledao djevojin profil i uzdahnuo. Emmie Dixon. Po
profilu se inilo da je draga, ali u najmanju ruku ta igra nije pravedna prema njoj.
Nadao se da ona ne oekuje romantinu avanturu sa sretnim zavretkom. Ako je
imalo razumna, ne oekuje takvo to. Trebala bi se veseliti putovanju i shvatiti ga
kao vjebu za odnose s javnou, to je i bilo.
Dobra je strana bila to to oni iz Spajalice nisu snimali cijelu prokletu stvar.
Da je bio takav sluaj, sigurno bi odustao. Ovako, bojao se fotografiranja koje je
bilo jedini uvjet. Archie je bio prilino samozatajan i zatvoren i nije volio da mu
se pridaje previe panje.
Mogao je samo zamiljati koliko bi Jay uivao u ovakvoj prilici. Iskoristio bi
je do kraja. Bio je zabavlja. Archie je pokuao ne zamiljati ga kako se ludira pred
kamerama. Razmiljanje o Jayu bilo je jo uvijek suvie bolno. Osjeao je kako mu
se napetost u stranjem dijelu vrata penje do zatiljka. Nadao se da nee dobiti
jednu od onih glavobolja koje su ga nedavno poele muiti. Nije jeo niti je spavao
kako treba. Majka ga je izluivala, slala mu je obroke da ih zagrije u mikrovalnoj
penici. Leali su netaknuti u njegovu hladnjaku dok ih nije bacio i vratio joj
posue, pravei se da ih je pojeo. U zadnjih mjesec dana izgubio je vie od tri
kilograma.
Bacio je praznu alicu u kantu i krenuo prema ekaonici spavaih kola. Vani
je bio crveni sag i dva stabalca u teglama pokraj vrata s polukrunim prozorom.
Iznad je bio znak Venecija-Simplon Orient Express. Gurnuo je vrata i otvorio.
ekaonica je bila otmjena, crvenih zidova i sjajna parketa. Pogledao je druge
putnike koji su ostavljali prtljagu. Svi su se smjekali i razgovarali ovijeni
romansom sveg tog glamura. Svi su se pomno odjenuli, poeljali i ulickali za tu
priliku. Zrak je bio pun mirisa kolonjske vodice i oekivanja.
Okrenuo se, ena u sivom kostimu i ovjek s kamerom oko vrata krenuli su
prema njemu. ena je imala naoale crvenih okvira, puno tekog nakita i
predatorski osmijeh.
-Jeste li vi Archie Harbinson?
Archie se osjeao stjeran u kut. Trebao bi rei da nije. Pobjei.
- Prepoznajem vas po fotografiji.
Jay je uvijek bio temeljit. Naravno da je poslao fotografiju.
- Da, jesam - priznao je kroz stisnute zube.
Nasmijeila se jo ire i pruila mu ruku.

-Ja sam Patricia iz Spajalice. Drago mi je. I estitam! Bio je teak izbor - imali
smo stotine i stotine prijava.
- Stvarno? - Svi ti oajni ljudi. Veini je ovo putovanje trebalo vie nego
njemu.
- Ali va se profil doista isticao.
- Da? - Archie se pitao to je, pobogu, Jay mogao navesti u njemu.
-Nije se traio potencijalni George Clooney. - Patricia je poela objanjavati.
- Oh, dobro. Onda neete biti razoarani.
- Trailo se savreno poklapanje. Dvoje ljudi koji se ine kao stvoreni jedno
za drugo.
- Znai tako...
- Vi i Emmie ste kao partneri iz snova. Oboje ste vrlo jasni u svojim
oekivanjima, a to je uvijek od velike pomoi.
to li je Jay napisao? to je rekao da Archie eli?
Patrica je kimala. - Gajimo velike nade u vau sretnu zajedniku budunost.
Mi iz agencije to osjeamo. - Kako bi naglasila osjeaj, stegnula je aku i dotaknula
podruje negdje izmeu grudi i trbuha. - Osjeaj je klju naeg uspjeha. Ne
sluimo se raunalima. A, neee. Vodimo se instinktom u elucu.
Ako bi se vodio po njezinu nakitu, Archie je pomislio da ne bi dao ni da mu
odabere kravatu, a kamoli ivotnog partnera. Ali nije mu se mililo prepirati.
Patricia ga je uzela za ruku. - Da vie ne odugovlaimo. elim da upoznate
svoju partnericu. - Okrenula se fotografu. - Jesi li spreman? Mislim da je vano
uhvatiti trenutak kada se prvi put vide. To e zanimati i druge klijente.
Fotograf je podigao kameru. - Spreman sam na va znak.
- Ljubavje u zraku - govorila je Patricia drei Archieja za ruku.
Archie je odjednom zamislio sliku djevojke iz svojega spoja naslijepo i
njezina razoaranja kada ga vidi. Odbio je osjeati se ponieno, u sebi je
proklinjao Jaya, za kojega je dobro znao da ga gleda s neba.
Ni ne pomiljaj na bijeg, Harbinsone, mogao ga je uti kako govori.
Dopustio je da ga Patricia odvede do djevojke koja je sjedila najednom od plianih
sjedala u ekaonici.
- Evo - rekla je Patricia ponosno. - Ovo je Emmie Dixon... Archie Harbinson.
Fotograf ih je poeo slikati dok je djevojka ustajala. Bila je sitna, niska, u
haljini od kineske svile boje duda. Uz nju je nosila nisku bisera i zvonolik eir s
nojevim perima poput drhtava laga. Pod njim je bilo lice kao u lutkice, vedrih
smeih oiju i usana boje trenje kao stvorenih za ljubljenje. Na sjedalu pokraj
nje nalazila se kutija za eire u boji zelenih pistacija, na kojoj je crnom tintom
pisalo: Emmie Dixon, modistica.
Pruila mu je ruku.

- Zdravo - rekla je srameljivo. - Ba mije drago to se upoznajemo. Ja sam
Emmie.
- Archie. I menije drago.
Prevalio je to preko usta jer mu je dobar odgoj bio jai od nedostatka
entuzijazma. Ionako je bio iznenaen. Nije bila ni priblino onakva kakvom ju je
zamiljao. ini se da je gledao previe epizoda Spoja naslijepo. Zamiljao ju je s
ekstenzijama i jakom minkom, u neemu s uzorkom leoparda. Oekivao je
nekoga tko izgleda kao daje izaao iz potpuno drugog doba.
Dok je fotograf slikao, ona se nagnula prema njemu, govorei tihim glasom
punim samopouzdanja. - Kladim se da si se uasavao ovoga! Znam da ja jesam.
Apsolutno mrzim kada me slikaju.
- I ja. Ali nije to tako esta pojava. - Archie je bio mrtav ozbiljan.
- Moete li mi se oboje nasmijeiti, molim vas? - rekao je fotograf.
- Da, sjetite se da ste upravo upoznali osobu svojih snova! - Patricia je sjala
od uzbuenja.
Njih dvoje okrenuli su se prema kameri umjetno se smijeei.
- Savreno! - uzviknuo je fotograf.
- Bilo bi lijepo kad bismo mogli dobiti samo jednu fotku na kojoj se ljubite rekla je Patricia. - Samo u obraz - urno je dometnula. - Samo poljupi.
Emmie se ugrizla za usnicu. Archie je mogao vidjeti kako pokuava
suspregnuti smijeh. Nagnula se prema njemu i njihovi su se obrazi dodirnuli.
- Ovo je grozno - apnula mu je. - Svi nas gledaju.
To je bila istina. Odjednom su bili u sreditu panje jer su ih drugi putnici
znatieljno prouavali, pitajui se jesu li moda slavne osobe.
- Nadam se da e nam uskoro dopustiti da popijemo neto - odgovorio je
Archie.
- A sada jedna ispod znaka - Patricia je bila oduevljena. Tako da imamo
sliku s kontekstom. Ii e na nau stranicu im prije. I na Facebook i Twitter i sve
druge drutvene mree. Ne sluimo se raunalima za spajanje parova, ali smo
dobro upoznati s drutvenim mreama.
- Ba super - promrmljao je Archie. To je bilo upravo ono to nije htio, da
zauvijek bude na internetu. Posluno je pratio Patriciju dok je ona sve troje
vodila. Emmie je uhvatila Archieja ispod ruke.
- Nasmijeite se - rekao je fotograf.
Archie se gotovo nasmijeio.
- Osmijeh - rekla je Emmie i kamera je bljesnula.
S druge strane salona Riley je sa zanimanjem promatrao to se dogaa, iako
mu je to bilo gotovo preteko gledati. Intrigantan su par, ali fotograf je uasan.
Mogao je zamisliti fotografije. Neugodne, loe osvijetljene i ljigave. Profesionalac
u njemu oajno je htio pokazati mu kako se to radi. Ali to bi bilo bezobrazno, a i

trebao se odmarati. Riley je ponio kameru - uvijek ju je imao; kad je nema, kao
da putuje bez kisika - ali za osobne potrebe. Ipak se nije mogao oduprijeti elji
da fotografija bude dobra. Mogao je tono zamisliti kako bi ih namjestio:
mukarac u profilu, gleda djevojku koja gleda dolje s poluosmijehom. Trebalo je
pronai neku priu. I makar je pria sigurno postojala, nju je potpuno zasjenio
nedostatak mate. Njih dvoje izgledali su kao da ele biti bilo gdje drugdje na
planetu, to je za fotografa poljubac smrti.
Umjesto da se ubacuje, Riley je sjeo i uivao u vedskom stolu. Djevojka je
bila iznimno lijepa. Nikada ne bi mogla biti manekenka - bila je preniska, imala
je previe oblina - ali je imala toplinu i zraila neime to je privlailo poglede.
Mukarac je bio zgodan na malo rastresen nain, kao iz filmova Richarda Curtisa,
kestenjaste kose koju je stalno micao s oiju. Njegov nedostatak tatine, naravno,
inio ga je jo privlanijim. Riley je primijetio kako mu je ova pantomima muna.
Mnogi se nisu voljeli fotografirati, ali ovaj je stvarno prezirao panju. Pitao se
zato doputaju toj groznoj eni u sivom kostimu da im nareuje i idu li njih
dvoje u vlak. Moda e vie doznati o njima na putovanju. Iz iskustvaje znao da
je pola zabave na putovanju Orient Expressom promatranje ljudi. On i Sylvie
godinama su zamiljali, nagaali i izmiljali prie...
Sylvie. Pogledao je na sat. Za manje od dvanaest sati ona e se ukrcati u
Parizu. Bilo je nevjerojatno da se u svojim godinama moe osjeati toliko
uzbueno to e vidjeti nekoga koga zna ve tako dugo. Usprkos svemu to se
nedavno dogodilo, osjeao se mladim. Mladim poput para koji je promatrao i
punim nade.
Trebao se dogoditi susret sa smru, mislio je, da shvati koliko si sretan. Pri
sudaru je letio po stranjem dijelu taksija. Naravno da nije vezao pojas. Da je bio
u manje vrstom vozilu, moda bi ozljede bile gore. Imao je sree proavi samo
oteena bubrega. Bilo je bolno i iscrpljujue, u bolnici se u tih dva tjedana
osjeao bespomono. Dan za danom leao je u neizdrivoj boli dok bi mu vadili
ugruke krvi, a samo ga je jedna misao tjerala naprijed.
U trenutku kada su ga pustili iz bolnice, uao je u jo jedan taksi.
- Bond Street - rekao je vozau.
Bilo je vrijeme da uini ono to je ve davno trebao.
Spavaa kola, u blistavoj opremi okoladne i krem boje, kupala su se u
travanjskom suncu na drugom peronu, sigurna jer znaju da e biti najudesniji
vlak na postaji Victoria toga dana. Ljudi ure u dolasku ili odlasku iz prozainijih
vagona i s divljenjem ih gledaju, pitajui se hoe li jednoga dana imati dovoljno
sree da budu meu onima koji prolaze kroz staklena vrata, kao sad ova sigurna
rijeka putnika. Oekivanje je bilo opipljivo: svi su se inili lakonogi, nisu mogli
doekati da uu u vlak. Ispred vlaka, konobari u bijelim sakoima sa zlatnim
dugmima ekali su putnike s pouzdanjem, znajui da je uinjeno sve kako bi prvi
korak puta, sve do konanoga prelaska u spavaa kola u Orient Expressu, bio
poseban.

Archie je odveo Emmie do perona, drei je pod ruku. Sad je otiao
predaleko, mislio je. Nema uzmaka. Ispravit e to im bude mogao, razmiljao je,
pogledom traei vagon u koji su smjeteni. I bio je tu, s grbom. Njegovo ime Ibis
pisalo je sa strane. Bio je to najstariji vagon, neko dio glamuroznog Deauville
Expressa iz dvadesetih godina prologa stoljea, koji je prevozio dekadentno
bogate Pariane u kasino. Tko zna kakve je skandale i tajne uvao?
Vagon-restoran iznutra je izgledao glamurozno. Blistave intarzije
prikazivale su medaljone s grkim plesaicama. Na stolovima za dvoje ili etvero
besprijekorno isti stolnjaci, naslonjai prekriveni tamnoplavim presvlakama,
tanjuri od tankog porculana okrueni bljetavim srebrnim priborom za jelo i
mnotvo kristalnih aa s grbom Orient Expressa.
Kad su prilazili stolovima, svaki je putnik dobio au s koktelom Bellini, fini
spoj svjeeg soka od breskve i proeka, okus Venecije koja e doi. Utonuli su u
svoja sjedala uz uzdahe zadovoljstva i oekivanja. Torbe su bile spremljene iznad
njih u pretince, novine otvorene, a kratke poruke s fotografijama poslane. Bio je
to neki drugi svijet, korak natrag u vremenu, neto izvan stvarnosti.
Archieju i Emmie pokazali su njihov privatni odjeljak na kraju vagona s
vratima od izrezbarenog stakla koja su ih dijelila od ostalih putnika. Sjeli su na
klupice tapecirane u plavoj i krem boji, upotpunjene snjenobijelom presvlakom.
- Ovo je udesno. Ovo je tako udesno - uzdisala je Emmie i irila oi.
- Da - sloio se Archie. Usprkos svojemu cinizmu, bio je impresioniran.
Gledala je netremice u sve. - Jednostavno moe zamisliti to se sve ovdje
odvijalo prije puno godina. Stranci u vlaku. Pogledi im se susretnu u kupeu. Pogledala je oko sebe, blistavih oiju. - Koliko misli da se ljudi ovdje zaljubilo?
- Archie se nije zbunio. - Nemam pojma. - U njegovoj glavi, ljudi su putovali
vlakom da stignu iz toke A u toku B. Bilo mu je neugodno. Emmie je oito bila
djevojka koja je ivjela za romansu. Moda je stvarno gajila neke nade u vezi s
Archiejem? Ipak se prijavila. Oito je traila partnera. Zato bi se inae natjecala?
Usta su mu se osuila od panike. Morao joj je sve priznati. Upravo kada se
spremao progovoriti, uao je stjuard, besprijekoran u svjeoj bijeloj koulji, crnoj
kravati i crnom sakou, nosei bocu ampanjca Bollinger.
- Od Spajalice, gospodine.
- Hvala, rekao je Archie podigavi obrvu prema Emmie. - Najbolje da
zaponemo putovanje sa stilom.
- Nije znao hoe li mu ampanjac biti dobar za glavobolju, ali bilo je sve ili
nita.
Savreno tempirano, upravitelj je puhnuo u zvidaljku. Ponovno su sjeli i
pogledali kroz prozor dok je vlak kretao graciozno klizei iz postaje. Na peronu
su ljudi ustro mahali sve dok vlak nije skrenuo i vie ga nisu mogli vidjeti. Boca
se otvorila sa zadovoljavajuim plop i stjuard im je natoio po au ampanjca sa

strunom preciznou. Mjehurii su se zlatili na suncu dok su prelazili preko
Temze prema tornjevima elektrane Battersea.
- Eto - rekao je Archie. - Evo nas.
Kucnuli su se. Emmie se nasmijeila, ali je Archie nije mogao pogledati u oi.
- Prije nego to nastavimo - rekao je - moram ti neto rei.
OSAM
anny nije razumio kako se itko moe nositi s Londonom - s

prometom, guvama i redovima. ak i na motociklu, na kojem je
mogao prolaziti izmeu automobila, trebalo mu je puno vie
vremena nego to je oekivao. Autocesta A4 bila je previe prometna. Mislio je da
e mu se srce puknuti od frustracije.
Nije bio sklon dramatinim gestama. Iskreno, nita mu do tada nije bilo
vano. Ne kao ona. Nakon svih tih godina, sada kad je bio toliko blizu, nije ju htio
pustiti da ode.
Nikada nije nikome to rekao, ali bio je potpuno oaran Imogen ve u koli.
Imala je tiho samopouzdanje, znala je svoj put. Nije bila bahata kao mnoge druge
djevojke. One koje su ga otvoreno gledale i jasno pokazivale to su htjele od njega,
nisu ga zanimale. Ali Imogen, koja nije mogla ni pojmiti kakav uinak ima na
njega... Nije mogao opisati osjeaje koje je pobudila u njemu. Moda bi, da je vie
pazio na satu engleskoga, naao rije, ali sve to je znao bilo je da je to kao da
ima vatru u sebi koju ne moe ugasiti koliko god pokuavao.
Nije mislio da ga je uope primjeivala. Gledao ju je kad god bi stigao.
Nagnuta nad pjesmaricom, jedna od rijetkih koja se stvarno trudi pjevati kako
treba, dok je crvenim usnicama izgovarala rijei. U hodniku bi ispod njezina
zelena, u skladu s modom, vreasta dempera uspijevao nazreti oblinu njezinih
grudi. U kantini, gdje je precizno otvarala svoju kutiju s rukom: sendvii od
domaeg kruha, domae palainke i sjajna crvena jabuka. Sve na njoj govorilo je
o ivotu koji je bio milijun milja daleko do njegova. O njoj se brinulo - nije bila
razmaena, nego su je pazili i titili. elio je biti njezin zatitnik, ali sama je
zamisao bila suvie smijena. Gotovo da nije mogao izdrati to muenje,
svakidanju spoznaju da djevojka kao Imogen nikada ne bi mogla htjeti njega,
dok bi prolazila pokraj njega na stubama, ostavljajui za sobom isti, limunasti
miris.
Kad ju je zatekao na cesti one noi, nakon tuluma, pijanu, prljavu i
ostavljenu, to je bio prvi put daje osjeao kao da joj ima to pruiti. Nikada nije
zaboravio osjet njezina toplog tijela na svojim leima dok ju je vozio kui. Sjeao
se oekivanja, trenutka kada je pomislio da bi ga mogla pozvati da ue. Vidio je
elju u njezinim oima, ali naravno da ga nije pozvala. Pokuao je biti to
galantniji, ali znao je da nikada nee biti pozvan prei prag Bridge Housea. Te
noi morao je prihvatiti da nikada nee biti dio njezina ivota i pokuao ju je
izbrisati iz sjeanja.
Ironijom, uhienje ga je promijenilo kad je zbrljani posao doveo do toga da
on odrauje kaznu za dvojicu svoje brae. Oni su ve imali dosjee pa bi dobili
znatno stroe presude, ali je ipak bio ok kad su ga poslali u popravni dom.
Pretpostavljao je da od njega rade primjer. Na kraju je odradio samo nekoliko
mjeseci, ali to ga je doista probudilo. Danny je shvatio da uope nije lo i vie nije

nikada htio dospjeti tamo - jer idui bi put zavrio u pravom zatvoru. Popravni
dom bio je dovoljno grozan. Mogao se brinuti za sebe, ali morao si uvijek biti na
oprezu. Najgora je bila dosada. Vrijeme je puzalo i frustracija ga je muila dok
nije pomislio da bi mogao vritati. U tom je trenutku otkrio mogunosti koje su
mu bile dostupne, a jedan mu je uitelj pomogao na poslovnom teaju.
Nakon to je puten, nije nastavio s teajem. Danny nije bio zainteresiran za
obuku, ali to mu je dalo iskustvo legalnog posla. Neto zloesto u njemu vidjelo
je ironiju u tome da postane zatitar. Nije se vratio u Shallowford jer se bojao da
e ga njegov ugled prestii, pa se skrasio u dolini Temze, u blizini Readinga. Poeo
je polako, kucao je na vrata i nudio instaliranje alarma. Nakon pet godina bio je
traen, specijalizirao se za pubove i restorane, uio je vlasnike kako e primijetiti
ako zaposlenici kradu. Njegovi su se prihodi udvostruili, utrostruili,
uetverostruili. I Annabele, glamurozna pedesetogodinjakinja, vlasnica puba
Thasmesaide, dopustila mu je da ue u njezino srce. Bila je beznadno luksuzna,
neustraiva, strasna, bezobzirna i gladno je uio od nje.
Bio je iznenaen koliko je jednostavnije ne baviti se kriminalom. Nije
trebalo izmicati, izbjegavati i bjeati od svega. Radi poteno i to je to. Kad je
posjeivao svoju obitelj - to je rjee mogao, iako je htio biti siguran da mu je
majka dobro - mislili su da je poludio i da se smekao. Smijali su mu se jer je
plaao porez i nije se vie bavio kriminalom, ali barem mu je savjest bila ista.
Zapravo, bilo mu je bolje. Moda je radio za novac koji ide u banku, ali bilo je
bolje od prevara, kraa, icanja i stalnog osvrtanja. Shvatio je da mu je puno
ugodnije troiti vlastiti novac nego onaj prljavi na koji je bio naviknut.
Onda je Annabel njeno prekinula njihovu vezu. Prodavala je pub i selila se
na jug Francuske. Iako joj je Danny bio jako drag, nije mislila da e njihova veza
preivjeti selidbu. Bilo mu je ao, ali nije bio uniten. Annabel mu je dala
samopouzdanje i ako ne ukus, onda barem zanimanje za bolje stvari, ali znao je
dobro kako je ona daleko od ljubavi njegova ivota.
Nekako mu se vrijeme inilo dobro za povratak u svoj rodni grad. Njegova
je majka ve bila stara. Oboljela je od lupusa i nitko od njegove brae i sestara
nije joj htio pomagati. Nije se elio vratiti u opasno sredite, ali je htio biti u
mogunosti redovito je obilaziti.
uo je od jednoga poznanika za drvenjaru na Shallowford Manoru. Nije
mislio da e je dobiti jer nije imao nikakve referencije, ali nagodio se s vlasnikom
imanja. Ispostavilo se da je kua trebala novi alarmni sustav. Danny je dobio
posao i ugovor na est mjeseci u Woodbine Cottageu.
Nije mogao vjerovati koliko je sree imao. Mir je bio nevjerojatan. Izlazio je
kroz prednja vrata u no i gledao u zvijezde, udisao je ledeni zrak i osjeao
zadovoljstvo. Jedini put u ivotu bio je tako sam u zatvoru, u svojoj eliji. Ali to
je bilo drukije. Nametnuta, prisilna samoa. Ne ona koja oslobaa. Cijepao je
drva za kamin i kupio knjigu o zvijezdama. Udomio je crvenu makicu jer je bio
siguran da je uo mieve u potkrovlju. Nazvao ju je Top Cat, po svojemu

najdraem crtiu iz djetinjstva. Prestao je puno piti i osjeao se bolje. Kupio je
akustinu gitaru i pokuao svirati svoje najdrae pjesme. Nije bio poseban
glazbeni talent, ali uivao je u tome. Postupno je osjeao kao da se javlja pravi
Danny. Nije bio aneo -jo uvijek je postojao divlji dio u njemu, potreba za
opasnou - ali osjeao je da troi energiju na puno konstruktivniji nain.
A ondaje, jednoga poslijepodneva, spazio Imogen kroz prozor galerije i
neto mu je reklo da mu je to jedina ansa. to se najgore moe dogoditi? Znao je
da se ona ne via ni s kim. Jedna od prednosti ivota u Shallowfordu bila je da si
mogao doznati to god si htio o bilo kome. Sada je bio mukarac, ne grubi
kolarac. Znao je da ako ne pita, ne dobije.
I dobio ju je. Nekim udom dobio je djevojku svojih snova. Ona je
osvjetljivala njegovu kuu svojom toplinom i smijehom. Osjeao se sigurno kada
se budio s njom u naruju. Sigurno i sretno, prvi put u svojemu ivotu. Vjerovao
je da imaju budunost koja neto znai. Mislio je da i ona osjea isto.
Ali seks koji kao da je bio s drugoga planeta inio bi takve stvari: umisli
dublju vezu s nekim. Skrivao je injenicu da iznutra nemate nikakve slinosti.
Imogen je oito to shvatila prije njega. Ipak je ona izvukla krau slamku.
Kada je smanjio brzinu i uao na parkiralite, Danny se osjeao bespomono
bijesno. Nekako je izgubio igru, nije joj dao dovoljno panje. Ili ne pravu vrstu
panje.
Duboko u sebi znao je da se to dogodilo zato to se nije pojavio na njezinoj
roendanskoj zabavi. Takve su stvari bile vane enama, zbog nekog razloga. Ali
znao je da bi bila katastrofa kada bi se pojavio. Bilo je jo prerano. Ona njezina
prijateljica bila bi tamo, agentica za nekretnine - Nicky - gledala bi kroz njega
hladnim i proraunatim oima, kao i onda kada je doao u njezin ured da pita za
najam Woodbine Cottagea. Pogledala ga je kao da je rekla ne iznajmljujemo
ljamu kao to si ti, ali pokazao je da je bila u krivu. Zato bi imala jo bolji razlog
odvui Imogen u WC i pitati je zar je poludjela. Nicky, koja je nala bogata mua
i isijavala nezadovoljstvo i nesreu, ne bi razumjela to ona radi s njim. Osim
toga, nisu bili zajedno dovoljno dugo da bi Imogen bila sigurna u njihovu vezu.
Vidjela bi ga kroz oi svoje prijateljice. Odbacila bi ga kao vru krumpir.
A to je i uinila. Iako joj je rekao da nee doi, oito ga je oekivala. Moda
je trebao jasnije pokazati osjeaje ili spomenuti svoje strahove? Danny nije bio
navikao na to. Mislio je da strast koju imaju u krevetu govori sama za sebe, ali
naravno, ene tako ne funkcioniraju. Vole kada se neto podastre. Vole konkretne
pokazatelje i darove, dokaze... Trebao se pojaviti. Trebao je progutati svoj ponos
i pokazati Nicky i ostatku njezine ekipe da je zasluuje jer je to prokleto sigurno.
Imao je uspjean biznis, njegova je prolost bila iza njega, njegova je budunost...
pa, mogao je raditi to god je htio.
Dok je zakljuavao motocikl i trao parkiralitem, molio se da nije prekasno.
Probijao se kroz ljude dok je jurio prema ulazu u postaju i onda kroz mnotvo do

drugoga perona. Znao je odakle polazi vlak. Vidio je staklena vrata. I eljeznike
tranice iza njih.
Prazno.
Zgrabio je uvara u prolazu.
- Vlak za Veneciju... Orient Express... Otiao je?
Znao je odgovor.
- Propustili ste ga za nekoliko minuta. - uvar ga je pogledao, skupivi
usnice. - Oprosti, stari.
- Gdje je sljedea postaja?
uvar je pogledao na sat.
- U Parizu. Stiu oko devet sati naveer.
Danny ga je gledao. Zamiljao je kako uzima motocikl i zalijee se po
tranicama za vlakom, luda vratolomija iz filmova o Jamesu Bondu - Imogen ga
gleda kroz prozor, a lice joj blista od sree.
Nema smisla. Dok bi se izvezao s parkiralita, vlak bi ve bio daleko.
Znai, ide u Pariz.
DEVET
tvar je u tome - rekao je Archie - da sam ovdje u velikoj mjeri pod

lanim podacima. Prijatelj me prijavio na ovo natjecanje. Mislim kako
mu se inilo da je to fora. Ispunio je profil i poslao ga u moje ime. Imao
je prilino udan smisao za humor.
Spavaa kola prolazila su kroz predgraa Londona, pokraj nakrcanih glavnih
ulica i zabaenih vrtova i zgrada, na svojemu putu prema istonoj obali. Ponekad
bi netko mahnuo vlaku, uzbuen zbog njegove slave, s opipljivom zaviu. Ni
pokraj koga vlak ne bi proao a da ne izazove reakciju.
Archie je odloio au na snjeni stolnjak i gledao mjehurie. Emmie je na
trenutak bila tiha. - Imao je?
Archie je kimnuo. Proistio je grlo. Odjednom mu se osuilo. - Da. On je...
umro prije nekoliko tjedana.
Emmie je izgledala okirano. - Jako mi je ao.
- U redu je. Bio je bolestan ve neko vrijeme, pa je na neki nain bilo...
Oekivano? Olakanje? Archie je pogledao kroz prozor, ne mogavi pronai
rijei. Zatresao je glavom.
- Pa sam mu obeao, ako me izvuku, da u otii na putovanje. Ali ne traim...
- Izgledao je kao da mu je neugodno. - Ne pokuavam nai... mmm.
Boe, kako je ovo bilo sramotno. Nije ju htio uvrijediti. Gledala ga je i nije
znao to misli. Hoe li se naljutiti? Rei mu daje prekrio pravila natjeaja?
Izbaciti ga iz vlaka? Hoe li ga zatitar ispratiti i to zavriti u novinama? Spajalica
je voljela publicitet, to je znao, tako da je mogao zamisliti kako sami plasiraju
priu. Trebao je utjeti.
- Ne elim vezu - napokon je uspio izustiti. - I jako mi je ao ako se osjea
prevarenom. Nisam trebao doi, ali kao to sam rekao, dao sam obeanje.
Na njegovu radost, ona se poela smijati.
- Nema pojma kakvo je to olakanje - rekla mu je. - Ja sam u istoj situaciji.
Mene je prijavila sestra. Mogla sam je ubiti kad sam doznala to je uinila, ali
kada sam pobijedila, nisam mogla odoljeti. Ne bih inae imala novaca za
praznike. Sigurno ne dovoljno za putovanje Orient Expressom.
- Ozbiljno?
- Iskreno. Mislila sam, zato ne? Moe. Nadala sam se da nisi ba pravo
udovite.
udovite? Sigurno nije bio posebno zabavan. Archie se poeo osjeati
krivim jer je bio tako hladan.
- Nadam se da nisam.
- Ne! Ne, nisi. Uope nisi.

Archie ju je pogledao. Je li samo htjela biti pristojna? Stvarno bi se trebao
potruditi da bude otvoreniji, sada kad zna da ona nema nikakvih romantinih
elja. Natoio im je u ae. Osjeao je kako ampanjac djeluje - smanjuje napetost
i njegova je glavobolja posve nestala.
Uspio se nasmijeiti.
- Pa, sad je sigurno manji pritisak. Moda se moemo malo opustiti, sad kad
znamo da ne oekujemo pronai pravu ljubav. Ili, jo i vie od toga, vjenana
zvona. to misli, emu se Patricia nadala?
- Mislim, stvarno? - rekla je Emmie. - Kakve su anse? Nai pravu ljubav
preko internetske stranice?
- Sama je ideja upravo grozna - dometnuo je Archie.
- Slaem se - rekla je Emmie. - Ali ljudi si ne mogu pomoi i moraju se
mijeati. Ne razumiju kako moe biti sretan ako si sam.
-Ba.
- Mislim, volim svoju samou. Ne elim nikoga drugog u ivotu.
-Ni ja.
Na trenutak je nastala neugodna tiina kada su se nasmijeili jedno drugom.
I njoj i njemu bilo je jasno koliko je situacija nelagodna. Onda je Emmie spustila
pogled na svoje krilo.
- Nikad vie - rekla je tiha glasa.
Archieju se uinilo da vidi suzu u njezinim oima.
- Ah, k vragu. - Njezin je glas bio napet jer se trudila ne rasplakati se. Obeala sam sebi da to neu spomenuti.
Osjeajne ene uvijek su mu stvarale paniku. Nikada nije bio siguran to da
kae i samo bi pogorao stvari. Bio je prilino praktian i nikada nije ba hvatao
nijanse onoga to ih je uzrujalo. Lupkao je prstima po stolu i pristojno se
nasmijeio, nadajui se da e ona promijeniti temu.
Emmie je podigla au. - Stvar je u tome - nagnula se naprijed u povjerenju
- to nikada ne moe vjerovati kockaru.
Archie je bio pomalo nezainteresiran. - Pa - rekao je - ne znam... Mislim,
volim se zabavljati kao i drugi. Na dan utrke Derby... i kad je Cheltenham Gold
Cup.
- Postoji zabava - rekla je Emmie mrana glasa - i postoji klaenje na loe
izglede s neijom ivotnom uteevinom.
- Ah - dahnuo je Archie.
Prije nego to je Emmie mogla nastaviti, vrata kupea otvorila su se i stjuard
je uao nosei brio sa umskim gljivama. Pristojno su priekali dok im je posluio
jelo i natoio oboma vruu alicu kave. Neuredni ostaci periferije Londona ve su
bili iza njih i vlak se kretao kroz krenjak North Downa.
Kada su se vrata opet zatvorila, Archie je podigao srebrni loni.

- eli mlijeka? - upitao je.
Emmie je kimnula. - Ne bi mi toliko smetalo - rekla je - da Charlie nije bio
toliko zabavan.
Archie je natoio mlijeka u njezinu alicu. Ispriat e mu svoju ivotnu
priu, htio on to ili ne htio.
- Najbolje da mi kae sve - rekao je. - Poni od poetka.
Bio je to najdublji, najmraniji studeni. Mraz na tlu upijao se u potplate
Emmienih izmama od ovje vune i noni su joj prsti bili smrznuti. tand na
najveoj zimskoj utrci u zemlji inio se kao dobra ideja, ali nita je nije moglo
pripremiti za takvu hladnou. Posao je iao ivo - vrlo ivo - to je bila dobra
kompenzacija za cijenu njezina tanda. Ali neveliki ator nije ju uope titio od
atmosferskih prilika. Komentator je stalno podsjeao kupce da je hladno iako se
jutarnji mraz topio, ali stajati gotovo smrznuta bilo je previe. Prsti su joj bili
toliko promrzli da je teko brojila sitni.
Oko nje stolovi su bili poredani u obliku slova U i prekriveni eirima
svakakvih oblika, veliina i boja, ukraeni perima, vrpcama, ljokicama, krznom,
ipkom, starim broevima, svime to je mogla pronai. Gledatelji su po svojoj
prirodi bili ekstrovertirani i voljeli su eire, inilo se, pa su se prodavali kao ludi.
Prodala je vie od dvadeset, puno je ljudi uzelo njezinu posjetnicu i govorilo o
njoj i njezinim eirima. To joj je bilo ciljano trite, sigurno. Moda je, nakon
godina koje je provela kao prodavaica, bila korak blie realizaciji svojih snova.
- Ej. Izgleda kao da si se smrzla. Ovo e te ugrijati. - Okrenula se i vidjela
visoka ovjeka u tamnoplavom kaputu od kamira s barunastim ovratnikom,
koji joj je pruao alicu tople okolade. Miris rakije probijao se kroz paru.
Pretpostavljala je kako ne bi bilo pametno prihvatiti pie od potpunog stranca,
ali sada kada ga je namirisala, nije mogla odoljeti, a toplina alice pomagala je
njezinim smrznutim rukama.
- Hvala - rekla je. - To je jako lijepo od vas. Hladno mi je. Osjeam se kao da
mi nikad vie nee biti toplo.
- Usnice su ti gotovo plave - rekao joj je. - eli li da te zamijenim nekoliko
minuta, da ue u ator i ugrije se?
Namrtila se. Nije ba mogla otii i ostaviti tand nekome koga nikada prije
nije vidjela.
- Ne brini se, neu ti ukrasti eire. Mislim da mi ne bi pristajali - nasmijeio
se. Imao je blistave oi i dranje koje bi svakoga na mjestu razorualo. - I dri kod
sebe ono to si zaradila.
Imala je oko struka torbicu u kojoj je bila zarada. Nije dobro izgledalo osjeala se kao radnik na trnici, ali bila je sama i nije htjela riskirati s blagajnom.
Pogledala je mukarca pozornije. Zato joj nudi pomo?

- Sluajte - rekao je. - Jo je jedna utrka. elim prestati dok sam na dobitku.
Jedini nain da sebe sprijeim uloiti novac i sve izgubiti jest da ostanem ovdje.
Uinit ete mi uslugu.
To joj je moralo rei sve to je trebala znati. Ipak, neto joj je ulijevalo
povjerenje u njega i oajno je urila na WC. Nasmijeila se.
- Deset funta popusta ako ljudi kupe dva - rekla mu je. - Vratit u se to prije
mogu.
- Nemoj uriti - rekao joj je. - Pojedi neto. Mogu preporuiti vruu svinjsku
roladu.
Probila se kroz guvu u ator, pitajui se je li poludjela: to ako se vrati i
nae tri prazna stola? Nekako nije vjerovala u to. Ne moe pokupiti sve eire u
deset minuta kada joj je trebalo vie od jednoga sata da ih dovue. I gdje bi ih
prodao?
Bila je okruena gomilom ljudi, svi su bila pomalo u loem stanju, probijali
su se od tanda do tanda i onda opet natrag. Morala je ekati cijelu vjenost da
ode na WC i kada se vratila do tanda, bili su prodali sve rolade pa je kupila dvije
eerne krafne, osjetivi kako joj se snaga vraa.
Kada se vratila, milosrdni Samaritanac spektakularnom je predstavom
armirao potencijalne kupce. Stajala je pokraj, zadivljena, dok je prodavao dvije
zelene fedore ukraene fazanovim perjem, a muterije su oito bile majka i ki.
- Ja sam zadivljena - rekla mu je.
- Ja sam Charlie - odvratio je, a ona se nasmijala.
- Stvarno si mi uinila uslugu - nastavio je. - Mislio sam staviti sav novac na
Dipsy, ali on je zastao na etvrtoj ogradi, tako da sam ti duan... etiri stotine, da
budem precizan. A prodao sam pet eira.
Izgledao je neobino ponosno.
- Ne znam kako da ti zahvalim.
- Ja znam tono - rekao je. - Poi sa mnom na veeru.
- Namrtila se. - Zato?
- Imam dobar osjeaj - rekao joj je i njezini su obrazi bili jo crveniji nego od
hladna zraka. Bio je armantan, u to nije bilo nikakve sumnje, imao je sjaj u oima
i oito je imao novaca - kaput od kamira i skupe cipele od antilopa govorili su
joj to. Nije Emmie bila tip koji ide za novcem, ne nuno, ali osjeala se malo
umirena injenicom da on ima nekakvu pozadinu.
Pomogao joj je spakirati sve neprodane eire i stolove, stavio ih je u
prtljanik automobila pa je onda odveo u pub gdje je naao stol pokraj kamina.
Emmie je bila svjesna da je na sebi imala samo traperice, majicu i vestu, ali uspjela
je nai sjajilo u torbici i ukrala je bro s jednog eira. Nije ba idealna odjea za
prvi spoj, ali to je bilo najbolje to je mogla; vidio ju je ve u najgorem izdanju,
tako da mu to oito nije smetalo.

Charlie je radio kao geodet, jako dosadan posao. - Znai da cijeli dan jurcam,
mjerim i traim vlagu - nasmijavao ju je. Cijelu joj se veer nabacivao, natjerao ju
je da pojede do kraja krumpirie, a onda i puding od karamele koji je bio
specijalitet puba.
- Naravno da sam se zaljubila u njega - Emmie je rekla Archieju u tom
trenutku. - inilo se predobro da bude istinito. Moj vitez na bijelom konju. Bio je
sve to mi je trebalo. Bio je dobar i davao mi je podrku i ljubav.
- I kockar - rekao je Archie.
- Lako je to sakriti. Nije kao kad si alkoholiar, kada se vidi da je netko pijan.
Naravno, mogla sam ponekad vidjeti po njegovu ponaanju je li dobio ili izgubio,
ali nisam imala pojma o kakvim se iznosima radi. Tisue, tisue i tisue.
- Auu. - Najvie na to se Archie ikad kladio bilo je pedeset funta.
Emmie je spustila pogled na krilo. - Nisam primijetila znakove upozorenja.
Previe sam mu vjerovala. Pomogao mi je s poslom. Pa naravno da jest: htio je
imati novac u rukama. I da budem potena, njegova pomo bila mi je jako
vrijedna. Pomogao mi je da dobijem kredit od banke, subvenciju, pronaao mi je
radionicu i inio puno reklamirajui me: znao je puno poznatih otmjenih ljudi
koji su poeli dolaziti po moje eire. Natjerao me da ih prodajem po vioj cijeni,
stotine funta, a oni su rado plaali. Odjednom sam zaraivala... dobro zaraivala.
- Oito ima talenta.
- Da. Ah prepoznavanje varalica oito nije jedan od njih. - Pojavila se
ogorenost u njezinu glasu koja joj nije pristajala. - Jednoga dana uzeo mi je sav
novac s rauna. Bila sam dovoljno glupa da mu dam punomo. ini se da mu je
konjuar doapnuo neto. Stopostotni dobitak.
- Takvo to ne postoji.
- Ne. Posebno u ovom sluaju. Konj nije ni izaao na utrku. - Emmie je
zastala. Bilo joj je teko ispriati ovaj dio prie.
- Izgubila sam jedanaest tisua funta koje sam teko zaradila i namjeravala
uloiti u trgovinu.
-Jao! - To se inilo kao preblaga reakcija, ali Archie nije znao to drugo rei.
- Siguran sam da nije bilo s predumiljajem. Siguran sam da se samo dogodilo.
Da si jednoga dana vie nije mogao pomoi. To se dogodi ovisnicima.
Izgovorio je to kao daje strunjak za te stvari.
- Kako god bilo, izgubila sam sve. Novac. I njega. Naravno da mi je poslije
obeavao svata, kako se nikada vie nee ponoviti, ali povjerenje je nestalo.
Nisam mu mogla dati drugu priliku. Zar ne?
- Ne - Archie je bio vrlo odluan. - To je previe odgovornosti za tebe i
prevelika napast za njega. Dobro si postupila. Pomalo zvui kao da je hulja.
Hulja? Odakle je to dolo? Zato je odjednom zvuao kao Bernie Wooster?
Jer je Emmie sjedila i izgledala kao da je sila sa stranica PG-Woodhousea, zato.
Izgledala je kao da e za vikend na zabavu na selo. Zamiljao je srebrni Rolls

Royce Shadow kako dolazi na postaju, a elegantan prijatelj iskae kako bi je
povezao.
- Hulja? - Smijala se, to je bilo dobro. - Pa, sluaj... ao mi je. Mislim da mi
je trebalo da ti to ispriam.
- Nema veze. Vrijeme je bre prolo.
Nastala je neugodna tiina. Emmie je proistila grlo.
-Je 1 tebi... nedostaje prijatelj?
- Da. Da, valjda mi nedostaje. - Archie je spustio pogled. - ao mi je. Mislim
da neu biti dobro drutvo na ovom putovanju.
- Nema veze.
Emmie se spontano nagnula naprijed i stavila svoje ruke na njegove. Shvatio
je da je ovo prvi fiziki kontakt nakon Jayeve smrti osim povremena tapanja po
ruci ili rukovanja. Kao izvritelj njegove oporuke i onaj kojem je sve povjerio,
tjednima je potpisivao dokumente, nalazio se s odvjetnicima, raunovoama,
birokracijom, donosio odluke, radio popise i obavljao puke formalnosti.
Archie nije bio naviknut na blizak kontakt i pomalo ga je bilo sram.
Odmaknuo je ruku, proistio grlo i uzeo au.
- Pa, mislim da oboje sebi dugujemo uivati u ovom putovanju. ak i ako
nijedno od nas nije ovdje pod idealnim okolnostima.
- Apsolutno - reklaje Emmie. - Ovo je putovanje ivota. Zaboravimo prolost
na neko vrijeme i iskoristimo priliku do kraja.
Kada je vlak prolazio kroz Weald of Kent, gdje je cvijee tek poelo cvasti, a
mala se janjad veselila na poljima, njih dvoje kucnuli su se preko stola.
DESET
ok su se spavaa kola kretala kroz Garden of England prema istonoj

obali, Imogen je sjedila u vagonu koji se zvao ena, zaahurena u
meki sjaj secesijskih rezbarija. Spavae mjesto preko puta bilo je
taktino uklonjeno, ali njoj zapravo nije smetalo to je sama. Navikla je putovati
sama zbog posla i usavrila je umjetnost veeranja nasamo, pa se zbog toga nije
osjeala nelagodno.
Dok je jela, izvadila je iPad, nestrpljiva proitati e-potu koja joj je pristigla
prije nego to joj je glava pala na jastuk prole noi.
Najdraa Imogen,
bile smo jako uzbuene kada smo dobile tvoj mail i doznale za tvoju odluku.
Dugo smo mislile kako bi Sabol i Oostermeyer mogao biti tvoj duhovni dom i
znamo da ti moemo dati isto toliko koliko ti moe nama. Sigurno savren
poslovni odnos.
Zato ne doe avionom i ne porazgovara s nama to prije? Imamo puno
tema za razgovor i u mnogoemu ti moemo pomoi. Razumijemo da je ovo velika
promjena i elimo uiniti sve to je u naoj moi da ona bude sretna i bez stresa.
Ovo je za nas vrlo uzbudljivo.
Javi nam svoje planove.
Najljepi pozdravi od Kathy i Gine.
Ovo je bila najvea odluka u njezinu ivotu. Osjeala se kao da e propasti
u zemlju. Uzela je gutljaj svojeg Bellinija kako bi smirila ivce. Postupala je dobro,
rekla je sebi. Nee joj biti prvi put da je u New Yorku. Ona i Adele ile su svake
druge godine. Kathy Sabol i Gina Oostermeyer bile su poput lanica obitelji.
Primit e je i paziti na nju na svoj osebujan nain - skakat e oko nje i paradirati
s njom ponosno i nakon dva tjedna osjeat e se kao kod kue. Zamiljala se u
stanu na Manhattanu, kako ulazi u uti taksi, kupuje veeru u Dean & Deluce, za
vikend ide u Hamptonse s prijateljima, u odjei koja odie uspjehom, manikirana,
fenirana, na visokim petama...
Koliko god da je bilo uzbudljivo, bilo je takoer i zastraujue. Imogen je cio
ivot ivjela u Shallowfordu. Baka joj je uvijek bila blizu. Nije ona bila u Adelinoj
sjeni da ne bi mogla sama donijeti odluku, ali Imogen je shvaala da njezina baka
moda ima velik utjecaj na nju, iako je on na obje strane bio na podsvjesnoj razini.
Imogen nikada nije sumnjala da e, to se tie posla, ii bakinim stopama.
Znala je to od samog poetka. Kao dijete gotovo je stalno ivjela s bakom u Bridge
Houseu jer su njezini roditelji esto radili izvan zemlje. S Adele je ila na prodaje
slika, aukcije, u javne galerije i na privatne izlobe. Ila je k restauratorima i
majstorima koji su radili okvire, nauila je kako se slika vraa iz mrtvih. S

osamnaest je uporno tvrdila da ne eli ii na fakultet. Htjela je poeti raditi u
galeriji. Ali Adele je jednako snano traila od nje da ode i stekne iskustvo.
- Ako odmah pone raditi za mene, moda e se osjeati suvie
klaustrofobino. elim da provede vrijeme s vrnjacima, da stekne neovisnost,
proiri vidike. Svijet umjetnosti vrlo je uzak i izoliran; ako eli uspjeti, mora
razviti druge vjetine. Moraju i drugi ljudi utjecati na tebe, ne samo ja. Mora
preispitati sebe, a i druge.
Tako je Imogen posluno otila na studiji umjetnosti. Dan nakon diplome
dola je u bakinu galeriju u Shallowfordu.
- Nee me se tako lako rijeiti. elim preuzeti kada ode u mirovinu - rekla
joj je. - To znai da mogu poeti i sada.
Adele je nevoljko popustila. - Dajem ti dvije godine - rekla je. Te su se dvije
godine pretvorile u devet. Ali sada je bilo vrijeme krenuti dalje. Trenutak je bio
savren. Osim jedne male stvari...
Nije htjela razmiljati o Dannyju. Nije htjela razmiljati o smijehu u krevetu
dok su bili ispod popluna na kojemje Top Cat otrio svoje pande, uvrijeeno se
glasajui iznad njih. Nije htjela razmiljati o tome kako se sklupala s njim na sofi
s aom vina dok su gledali film. Nije imalo smisla. Za njih nije postojala
budunost. Bila je to samo prolazna veza. Bila je nevjerojatna, ali on nije htio biti
dio njezina svijeta.
Povukla je iPad, odjednom se uplaila da e se rasplakati. Zato je plakala?
Danny McVeigh bio je u zatvoru, pobogu. Kako je mislila da e to ii? To to su
imali bila je samo trenutna euforija. Najbolje je krenuti dalje prije nego to se
pojave pukotine. Ovako barem mogu sauvati sjeanje.
Sjeanje ju je neobino zagrijalo. Ili su joj se obrazi zacrvenjeli zbog grijanja
u kupeu? Kako bi prestala misliti o tome, na internetu je potraila Jacka Molloya.
Na njezino iznenaenje, njegovo se ime pojavilo na vrhu u Wikipediji.
JACK WILLIAM MOLLOY (21. rujna 1924.) je angloameriki trgovac umjetninama,
kritiar i kustos.
Roen je u Americi, pohaao je Trinity Pawling u Massachusettsu, potom Ruskin
School u Oxfordu. Ondje je upoznao nasljednicu Rosamund Dulverton, kojom se oenio.
Poeo je raditi kao trgovac umjetninama, a kasnije je postao poznati kustos. U ranim
ezdesetima, odgojio je mladoga Reubena Zealea i postavio njegovu prvu izlobu. Nakon
toga postao je utjecajan i potovan, ponekad divlji likovni kritiar koji je stvorio jednak
broj neprijatelja koliko i prijatelja. Postao je poznata medijska linost, obavljao je brojne
dunosti u Umjetnikom vijeu, bio je upravitelj galerije Tate. Godine 1993. dodijeljena
mu je nagrada Zlatni lav na venecijanskom Bijenalu za postavljanje retrospektive
Reubena Zealea.
Njegova ena Rosamund umrla je 2003. Imaju tri keri: Silvestru, Melindu i Cecily.
Jack Molloy ivi na venecijanskom otoku Giudecci.

Imogen je bila opinjena. Osjeala je kao da je trebala znati za njegovo
postojanje. Naposljetku, Reuben Zeale bio je jedan od najutjecajnijih umjetnika
kasnoga dvadesetog stoljea. Njegove su slike - obino aktovi i portreti - bile jako
poznate. Umro je u ranim devedesetima i svijet umjetnosti smatrao je njegovu
preranu smrt tragedijom, ali to nije bilo veliko iznenaenje. Njegov je ivotni stil
bio vrlo naporan i u suprotnosti s ljepotom njegove umjetnosti. Bio je pijanac,
nestabilan, biseksualan, bipolaran - votka i antidepresivi nisu bili dobri partneri.
Ako mu je Jack Molloy bio mentor, nije ba dobro pazio na njega.
Imogen je kliknula na Slike. Bilo je dosta fotografija Jacka Molloya. Bio je
naoit mukarac, s pramenom crne kose i oima koje su razoruavale. Kada je
ostario, oi su mu postale mrane, ali jo uvijek su imale hipnotiki sjaj dok je
gledao u kameru, s osmijehom koji je odavao umor od svijeta. esto su s njim na
slikama bile ene. Mone, ali manipulativne, zakljuila je Imogen. I privlane.
Iako nije bio klasino zgodan, mogla je osjetiti njegovu privlanost preko
fotografija.
Mora da je to netko koga je Adele upoznala u poslu. Bili su otprilike istih
godina. Jesu li bili prijatelji? Poslovni poznanici? Ili neto vie? I zato ju je poslala
da pokupi sliku? Zato Adele nije otila po nju ili je jednostavno nisu poslali?
Imogen je predosjeala da je tu posrijedi neka pria: neto to ju je privlailo.
Potraila je Innamoratu na internetu. Nita se relevantno nije pojavilo. Samo
rjenika definicija. ena u koju je netko zaljubljen ili s kojom ima intimnu vezu.
Zatvorila je trailicu, osjeajui se pomalo rastreseno, naslonila glavu i
zatvorila oi. Kasna nona zabava i Bellini odjednom su je sustigli. to je Adeli
bio Jack Molloy? I zato je Innamorata kod njega? Osjeala je kako tone u san i
pitala se koja je to poveznica izmeu njih dvoje.
JEDANAEST
dele je stajala na peronu u Filburyju i ekala vlak za Paddington. Nije

htjela biti u kafiu i piti odvratan aj, za sluaj da je netko koga zna
vidi i poeli porazgovarati s njom, to bi znailo da bi se trebala
opravdavati. Previe ju je podsjealo na Kratak susret, a Celiju Johnson uvijek je
smatrala uasnom glupaom. Rado bi je gurnula pod vlak, mislila je. Na kraju,
nakon puno razmiljanja, odustala je od antunga i odluila odjenuti dvodijelno
odijelo. inilo se vie poslovnim od haljine. Ionako je znala da joj posve pristaje; od
vunene tkanine boje senfa, jakna je bila vrlo uzana i dobro je naglaavala njezin
struk, a velika dugmad izgledala su elegantno. U cipelama visokih peta krem boje,
s usklaenom torbicom i rukavicama, osjeala se samopouzdanom kao nikada
prije.
Vlak je stigao na peron i Adele je urno ula u vagon prve klase. Bilo je manje
vjerojatno da e tamo nekoga sresti. Sjela se na svoje sjedalo i dok je vlak polazio
udahnula miris izgorjela ugljena koji je dopirao kroz otvoren prozor. Samo pola
milje dalje, William je pregledavao pacijente u svojoj ordinaciji, ne znajui nita o
zaetku njezine prevare.
Samo, to nije trebala biti prevara. Adele je u sebi rekla da ne mora ii ni blizu
Savoya kada stigne na Paddington. Moe otii na izlobu, predstavu, u kupovinu
ili pozvati neke od svojih prijateljica koje e se vrlo rado nai s njom. Bit e to
savreno lijep dan izvan kue.
Nije se mogla sjetiti kada ju je zadnji put William izveo u grad. Ranije su ili
dosta esto, na veeru i onda moda na ples, ali odnedavno njihovi su se izlasci
prorijedili, iako su trebali postati uestaliji jer su djeaci bili u internatu. Moda
treba ustrajati na tome ili sama to isplanirati. Ali ovih je dana bilo teko znati kada
e on stii kui.
Malo prije podneva stigla je na Paddington. Stajala je na stazi dok su se
mukarci s polucilindrima i mlade djevojke s cigaretama vrzmali oko nje. Onda je
krenula prema Ulici Pread. Promet se inio guim nego ikad - kombiji i vespe
natjecali su se s taksijima na semaforima. Nala je slobodan taksi i uskoila u njega.
Dola je do Trga Trafalgar. Razmiljala je da ode u National Portait Gallery.
Uvijek ju je oaravalo i nadahnjivalo gledati sva ta lica - pokuala je zamisliti
njihove misli i osjeaje, njihovo pravo ja dok su sjedili ispred umjetnika. Nitko,
naposljetku, nije ono kako se ini izvana. Zastala je na trenutak zagledavi se u
golubove. Na povrini je bila ugledna, sretno udana majka dvoje djece koja si je
priutila izlazak u grad.
Da je krenula lijevo, ostala bi takva.
Izgledala je mirno i spokojno kad se okrenula desno i krenula Ulicom Strand,
ali u nutrini joj je krv kljuala, kao lonac mlijeka prije nego to e zakipjeti. Ula je
u Savoy kao da to radi svaki tjedan.

Ula je u restoran, pokuavajui ne biti zastraena sjajnim glamurom lusterima, pozlatom i njegovom veliinom. Natkonobar s bijelom pregaom priao
joj je nasmijeen.
- Ruat u s Jackom Molloyem - rekla mu je i osjetila drhtanje u sebi kada je
izgovorila njegovo ime. Upravitelj se naklonio, nasmijeio i odveo je do stola pokraj
prozora.
Jack je sjedio naslonjen u stolcu, aa vina bila mu je s desne strane. Gledao je
ravno u nju i podignuo au. Od poetka je znao da e se pojaviti. Osjetila je kako
joj obrazi gore. Ruke su joj drhtale. Zato, pitala se. Pa dola je samo radi njegova
savjeta. Osjetila je kako gubi hrabrost.
Bila je samopouzdana u svakoj drutvenoj prilici. Zar e se osramotiti? Moda
se ve i jest, pojavljivanjem? Zato nije poderala pismo i ostala kod kue? Sada bi
mogla spravljati sendvi sa unkom za gospou Morris, svoju kunu pomonicu.
Dosadno, moda, ali i sigurno.
Ustao je kada je stigla do njegova stola. Njegov joj se osmijeh nije rugao, kao
to se bojala da bi mogao, u njemu je bilo iskrenog zadovoljstva. Stegnuo joj je
laktove rukama i poljubio je u svaki obraz, viteki, nimalo nepristojno. Sjela je, jezik
joj je bio... nije znala to rei.
- Ba mi je drago to ste doli - rekao je on. - London je odnedavno postao vrlo
dosadan. A ja imam zloglasni nedostatak panje. Treba mi neto novo. - Pogledao
ju je sa zadovoljstvom, kao mali djeak koji je upravo dobio dar svojih snova.
- Sigurna sam da u vam dosaditi do kraja ruka. Ne znam imam li toliko
zanimljivih stvari za razgovor.
- Nije vano - odgovorio je. - Prelijepi ste i to je za sada dovoljno.
Obrazi su joj pocrvenjeli. Mrzila se jer je padala na njegovo udvaranje - bila je
sigurna da je navikao davati takve komplimente. Znala je da igra na njezinu
tatinu. Znala je koliko se trudila tog jutra da se pojavi u najboljem izdanju,
naravno, a da to ne izgleda kao namjera.
Ipak, bila bi ljutita da nije spomenuo njezin izgled.
- Hvala - rekla je i sjela nasuprot njemu, osjeajui kako je guta pogledom.
Nalio joj je au vina i ona je zahvalno uzme. Usta su joj bila suha. Skupila je
hrabrost. Htjela je imati prednost. Htjela je da on zna kako ona nije lak plijen.
Htjela je preokrenuti situaciju u svoju korist.
- Zapravo - rekla je - elim vas neto pitati. Razmiljam o otvaranju galerije i
trebam va savjet.
Bila je oduevljena to mu se na licu vidjelo da je iznenaen. Nije to oekivao.
- Galerija - rekao je konano. - Recite mi vie.
- Pa... konjunica spojena s kuom, bila je Williamova ordinacija, a sada je
prazna. Razmiljala sam to bih mogla napraviti s njom. Htjela sam je pretvoriti u
gostinjsku kuu, ali inilo mi se suvie dosadno. Zato sam pomislila - zato ne
galerija? Mala, nita preambiciozno...

- Mislim da e to dobro proi u Shallowfordu. Ima puno antikvarijata, puno
ljudi s novcem. I imali biste to raditi.
Slegnula je ramenima malo posramljeno. - Sada kad su djeaci otili, jako mi
je dosadno. Imala bih to raditi. I znam da e me William podrati u tome.
Mislila je da e je, ako spomene Williama, to na neki nain zatititi.
- Dakle - rekao je Jack - zna li on da ste danas ovdje?
Adele je pogledala stolnjak. Bio je besprijekorno ist i sjajnobijel. Na svoj uas,
shvatila je da se smijei. Podignula je glavu i pogledala Jacka ravno u oi.
- Ne - rekla je. - Ne, ne zna. - Jack se nasmijeio i ona se nagnula naprijed. -Jer
elim podrobno istraiti tu mogunost. Ne elim mu doi s nerazraenim planom
da ne bih izgledala kao blesava kuanica koja se samo igra. elim da to bude dobro
razraen prijedlog.
Jack je kimnuo. - Znai, elite da vam odam sve svoje poslovne tajne? To je to
to govorite?
Adele se nasmijala. - Ne morate se brinuti da u vam biti velika prijetnja. Neu
se baviti velikim majstorima ni najboljom alternativom. Samo sam se pitala...
mislite li da je izvedivo? Ili mislite da je to glupa ideja.
Jack je uzeo au. - Mislim da je to savreno poten nain da se kuanica kojoj
je dosadno ne uvali u nevolje. - Otpio je gutljaj vina i zagledao se u nju.
Na trenutak je razmiljala da ga zalije vinom. Ljutio ju je. Govorio joj je
svisoka. Ipak, znala je da je on htio da se tako osjea. Odbila je progutati mamac.
- Naravno, ako ste prevelika faca da podijelite sa mnom svoju mudrost,
ispriavam se zbog bezobrazluka. Morat u uiti na svojim pogrekama.
Na trenutak je nastupila tiina. Adele je primijetila da je otila predaleko i da
nije siguran kako nastaviti.
- Bit e mi jako drago dati vam bilo kakav savjet - rekao je konano. - Volio
bih to.
- Hvala - odgovorila je. Uzela je jelovnik i poela ga prouavati da ne primijeti
njezin osmijeh. Osjeala se poprilino uzvieno i nije bila sigurna to je zapoela.
Zamisao galerije zapoela je kao hir, prolazna mata, ali odjednom je zbog Jackove
potvrde postala pravi prijedlog. Poela ju je vizualizirati. Konjunica je bila lijepa
zgrada. Lako e se preurediti. Blizu je glavne ulice, s dobrim pristupom za pjeake.
Posao nee smetati privatnom ivotu. Zapravo je imalo smisla. Osjetila je navalu
uzbuenja duboko u sebi sad kad se ta mogunost pribliila stvarnosti.
Ruak je bio boanstven. Jeli su list s limunom i iles flottantes3 i popili previe
vina dok su razgovarali o mogunostima. Jack je bio nadahnut, entuzijastian i pun
zamisli kojih se Adele nije sjetila. Priao joj je o prodajama na koje e je voditi i o
kontaktima koje e joj dati. Obeao je da e joj otkriti trikove poslovanja - neke od
njih sa skrupulama, neke ba i ne.
Francuski desert od bjelanjka s kremom od vanilije, preliven karamelom i posut bomboniima, kakaom ili
voem.

Adeleje samu sebe upozoravala da se ne izgubi, ali nita to je Jack predloio
nije joj se inilo nemoguim. Daleko od toga. Naposljetku, imala je prostor. Imala
je neto novca -pratetinu ostavtinu - i bila je prilino sigurna da e joj William
pomoi. Ne bi trebalo biti teko nagovoriti ga. Bit e mu drago to je nala neto
ime e se zabaviti jer se inio odlunim ne dopustiti joj da se petlja po ordinaciji.
Do kraja ruka osjeala se udno lagano i nekako veselo.
- Ne mogu vam dovoljno zahvaliti - rekla je Jacku. - Ovo e bez sumnje biti
uzbudljivo.
- Oi su vam sjajne - primijetio je.
Nasmijala se. - Mora da je od vina. Previe sam popila.
Jack je signalizirao konobaru da donese raun. Restoran se poeo prazniti oko njih ljudi su odmicali stolce, izgledali su pomalo uspavano od hrane i pia.
Adele je uzela torbicu i rukavice pa zatraila od konobara da joj pozove taksi.
Razgovarali su satima. Nije se mogla sjetiti kada joj je zadnji put popodne tako brzo
prolo.
- Hoete li doi u moj klub na kavu?- upitao je Jack.
Oklijevala je. Kava je vjerojatno upravo ono to joj treba, pomislila je. Osjeala
se malo uzdrmano, zapravo. Popit e jednu. Stii e na postaju Paddington u est.
Sve savreno pristojno.
- Divno - rekla je. Uzeo ju je pod ruku. Bilo je to prilino prirodno.
Bio je to poslovni sastanak, govorila je sebi. Ali nije se mogla zavarati.
Zapravo nije bio.
Hodali su zajedno. Kroz Ulicu Covent Garden i po Shaftesbury Avenueu do
prljave, nervozne guve Sohoa, uli su u mali labirint ulica koje su se jedva
razlikovale. Zalogajnice, reklamni panoi i znakovi Coca-Cole stapali su se
meusobno. Mirisalo je na kavu, cigarete i dekadenciju. Adele se osjeala malo
zbunjeno, kao ljudi koji rade krive stvari u krivo vrijeme: piju kad bi trebali spavati,
spavaju kada bi trebali jesti, jedu kad bi trebali raditi... Pospana laka cura u crvenoj
spavaici od svile zijevala je u prolazu. Pijanac je izaao na cestu i gotovo ga je
pokupio mladi na mopedu. Maka na prozorskoj dasci inila se kao da je to uope
ne uzbuuje. Adele se vrsto drala za Jackovu ruku, nije znala boji li se ili je
opinjena. Ovo nije bio njezin svijet. Nikako.
Zaustavili su se pred zelenim vratima. Jack je dvaput naglo pokucao i vrata su
se odmah otvorila. Prilino razbarueno bie u bijeloj haljini izalo je po stubama
ispred njih i sruilo se u hrpu kartonskih kutija. Pogledala je u nebo, njezine su oi
bile prazne, pramenovi rasputene kose padali su joj preko ramena, izgledala je kao
sirena koja se nasukala na obalu. Bila su tri sata poslijepodne.
- Zdravo, Miranda - blago je rekao Jack i zakoraio preko nje. Adele ga je
pratila do uskih stuba. Vie nije znala to da oekuje. Kada je Jack rekao klub,
zamiljala je konate naslonjae i knjinicu prepunu knjiga u koju ene ne smiju
ui ako nisu pozvane. Mjesto gdje bi William iao s jednim od svojih prijatelja.

Ovaj klub nije mogao bit dalje od toga. Unutra je bila gungula. Bila je to prava
pivnica.
Iza anka stajala je crnkinja, bila je via od metar i osamdeset, kosa joj je bila
visoko podignuta, doimala se zauujue otmjeno u zelenoj haljini s mukom
jaknom preko nje, zasukanih rukava, a na svakom prstu imala je zlatni prsten.
Posluivala je pia to je bre mogla. Koliko je Adele mogla vidjeti, nitko nije plaao
i jedino pie koje je bilo ponueno dolazilo je iz sumnjive boce bijele tekuine koja
se nalijevala u ae.
Ljudi su se posvuda svaali, smijali, puili, plesali, glazba Milesa Davisa
dopirala je iz dvaju starih zvunika. U najtamnijem kutu ena je jecala. Nosila je
naranastu polo-vestu i naoale crnoga okvira, povremeno bi je netko potapao po
leima i dotoio joj au. Na drugome mjestu, bijesna Irkinja korila je trojicu
sredovjenih mukaraca koji su zabezeknuto sluali njezinu tiradu.
Usred toga, jedna beba sjedila je uspravno u kolicima, smijeei se i pljeui.
Imala je zeje krzno oko ramena i zlatne kolute u uima. Tu i tamo netko bi je
podigao, poljubio i potom je vratio u kolica.
- Dobro dola k Simone - Jack se nasmijeio.
- Je li to Simone?- upitala je Adele, prilino zbunjena, pokazujui na orijaicu
iza anka. Jack se samo nasmijao.
Adele se osjeala kao da je ula u drugi svijet, kao da je Alisa koja je pala u
zeju rupu i dola u kraljevstvo gdje nita nije imalo smisla. Ali nije se osjeala kao
autsajder, jer se inilo da nema pravila o vrsti ljudi koji bi ovdje trebali biti. Jedini
uvjet, inilo se, bilo je da si pijan, to je ona ve pomalo bila. Jack joj je dao stolicu
i vrlo prljavu au u kojoj je bila prozirna tekuina koja ju je zapalila iznutra.
Uskoro je nestala sva nelagoda i osjeala se kao da je dio mnotva. Nije bilo
bahatosti i pretvaranja. Nitko nije osuivao, olako donosio zakljuke niti je uope
brinuo brigu tko je ona i otkuda je. inilo se kako je otpoetka prihvaaju, to je
bilo vrlo osvjeavajue.
U Shalowfordu je bila lijenikova ena. Imala je visok drutveni status, ali
nitko zapravo nije bio zainteresiran za ono to je imala rei, ne onako kako su
upijali svaku Williamovu rije. To joj dosad nije smetalo. Bila je navikla na svoju
ulogu. Odjednom su je ljudi pitali za miljenje o svemu, od naina kako je najbolje
jesti artioke do Che Guevarinih lakrdijanja na Kubi. Jedina tema o kojoj je znala
neto vie bile su artioke (s octom se jedu, bila je vrlo odluna oko toga), ali nije
bilo vano - njezino se miljenje usprkos tome cijenilo. Svi su bili ugodno pijani,
oputeni i drueljubivi.
- Ona jednostavno ima odlino oko za remek-dijela. -Jack je govorio svakome
tko ga je htio sluati. - Pouit u je, poalit u, jer je konkurencija zadnja stvar koja
mi treba. Ali samo gledajte...
Adele je osjetila svjetlost iznutra, nije bila navikla na panju i laskanje.
Osjeala je kako se otvara, postaje netko drugi: sofisticirana gradska prodavaica
umjetnina. Nikada nije imala potrebu biti netko drugi, ali sada joj se elja rodila i

uivala je u njoj, igrala je ulogu, pomou Jackove vizije, svima je govorila o svojim
planovima. Ali tako je bilo u kafiu kod Simone. Osjeala je da svatko igra svoju
ulogu, ivi svoje matarije.
Lau sami sebi.
Puila je cigaretej ednu za drugom cijelo poslijepodne, to je bilo neobino ponekad bi zapalila jednu nakon veere, ali inilo joj se kako jednostavno mora
paliti drugu prije nego to je prva dogorjela do kraja, toliko ju je ponio duh mjesta
da im se pridruila.
Osjeala se blistavo, malaksalo. Osjeaj oekivanja kucao je u njoj: njezina se
budunost pokazivala pred njom, sjajna kao srebrna nit, suprotna sivom vakuumu
koji se do sada prostirao pred njom. Nikada se prije nije osjeala kao da moe uiniti
bilo to. Bila je ushiena.
Onda je odjednom shvatila da je prolo est sati. Uhvatila ju je panika. Zadnji
vlak odlazi deset minuta prije sedam. Nema anse da e se vratiti kui i ak kada bi
nekim udom stigla na vlak - ako je kasnio - ne moe se vratiti u ovakvom stanju.
Bilo bi to potpuno netipino za nju. Nikada nije pretjerivala s piem, ali zbog nekog
razloga tog poslijepodneva pila je sve to joj je bilo ponueno i alkohol je, kao to
inae ini, stvorio u njoj osjeaj nepobjedivosti i neobuzdanosti.
Ula je u mali WC da razmisli o svojoj nevolji. Bio je prljav, razbijena
umivaonika, bez sapuna i runika. Prekasno je primijetila da nije bilo ni papira. Bilo
joj je muno od mirisa, iako je to vie bilo od alkohola i cigareta pomijeanih s
panikom od koje joj se eludac okretao.
Umila se hladnom vodom kako bi se otrijeznila. Predosjeala je da joj nitko
nee pomoi, najmanje Jack. inilo se kako nitko nema nikakve odgovornosti ili
savjesti. Cijelo popodne nije vidjela da je itko od njih pogledao na sat. Nisu nigdje
morali biti, nisu se morali nikome opravdavati.
Naslonila se na vrata WC-a, pokuavala se pribrati i logino razmiljati.
Odluila je da e ili nazvati taksi skroz do Shallowforda ili, sigurnije i manje
sumnjivo, ostati vani cijelu no. Nije si mogla priutiti pomisao da dotetura na
ulazna vrata. Puno bi je manje inkriminirao ostanak u Londonu. Izala je iz WC-a,
provukla se kroz guvu - klub je bio prepun - i otila u mrak pronai telefonsku
govornicu.
- Shallowford 753 - rekla je u slualicu. - Brenda me pitala - kazala je Williamu
kad se javio, vrlo oprezno kako ne bi primijetio njezino stanje - da prespavam. Treba
joj pomo da odabere tapete i takve stvari.
- Naravno, duo - rekao je William. - Pozdravi je, hoe li?
- Naravno, duo - odjeknula je.
- udno zvui.
- Veza je jako loa - rekla mu je i prekinula poziv.
Spustila je slualicu. Naslonila je glavu na hladno staklo, pitala se to ju je to
spopalo. Morala se pribrati, pronai hotel... Pogledala je u torbicu da vidi koliko joj

je novaca ostalo. Ne puno. Morat e nai neto skromno. Ili bi, moda, mogla
posuditi neto novaca od Jacka...
Nije se mogla vratiti kroz zelena vrata. Kucala je, kucala, kao prethodno Jack,
ali nitko je nije uo. Nakon deset minuta poela je paniariti. Bila je ljutita to je
Jack nije potraio. Valjda bi svaki dentlmen to uinio? Da mu je stalo, sigurno bi.
Htjela se okrenuti na peti i pronai taksi, kada su se vrata naglo otvorila i Irkinja je
istrala, a oi su joj gorjele.
Zastala je na trenutak i pogledala Adele.
- Ti si s Jackom Molloyem. - Zvualo je vie kao optuba nego kao pitanje.
Adele se namrtila, nije bila sigurna moe li to priznati ili mora porei, ali
dokazi su bili protiv nje. Njezin se eludac okrenuo. Moda je djevojka bila
prijateljica Jackove ene? Nije se inilo vjerojatno - Rosamund je zvuala kao
najotmjenija ena, a ova je djevojka bila poprilino neuglaena, u preuskoj suknji i
visokim petama. - Da - odgovorila je. - Savjetuje me o poslu.
Zvuala je kao da se brani i kao daje kriva.
Djevojka ju je promotrila, sumnjive oi pregledavale su ju od glave do pete. On je udovite. Zna to valjda?
Adeleje odmahnula glavom. Nije uope znala puno o njemu.
- Nije ga nimalo briga ni za nikoga. Ne zna davati. - Zabacila je glavu
ozlojeeno. - Samo uzima.
- Oh. - Bila je to prilino zapanjujua informacija.
Djevojka se na trenutak smekala i Adele je u njezinim oima vidjela neto to
je bilo blizu aljenja. Dotaknula joj je ruku, njezin naglasak bio je svilen od brige.
- Samo budi oprezna, draga, to je sve. Nemoj oekivati nita od njega i nee
biti razoarana. U stvari, da sam na tvojemu mjestu, pobjegla bih sad, dok jo
mogu.
I otrala je dalje po Dean Streetu prije nego to ju je Adele mogla pitati ita
drugo. Nije znala dolazi li njezino upozorenje iz osobnog iskustva ili samo iz
promatranja. Osjeala se kao da joj je izbijen zrak iz plua. Ono to je zadnje rekla
odraavalo je iskrenu zabrinutost. to je time mislila? Zar je Jack bio nekakav
prevarant? Zar ju je mislio prevariti da se pozdravi s novcem? Ili neto zlokobnije?
Adele je drhtala od hladnoga veernjeg zraka.
Gledajui unatrag, trebala je u tom trenu otii i potraiti hotel, ali vrata su jo
uvijek bila otvorena i smatrala je da se treba pozdraviti, barem to. I Irkinja se inila
malo pomaknutom. Moda ju je Jack jednom odbio? Nije izgledala kao djevojka
koja lako podnosi odbijanje.
Adele je teturala po stubama. Poela se osjeati loe, kao kad pije i onda
odjednom prestane. Soba se inila mranijom i kao da je bilo vie ljudi unutra.
Glazba je bila glasnija, a zrak ispunjen dimom.
- Mislio sam da si mi pobjegla. - Oi su mu imale sjaj kakav nije zamijetila
tijekom ruka i Adele je shvatila da je vrlo pijan, pijaniji od nje, iako je vjerojatno

bio navikao na to. Na trenutak ju je uhvatila panika da bi mu bilo drae da je
pobjegla, da je ne eli tu, da je sada sa svojim boemskim prijateljima i da mu ona
smeta. To ju je natjeralo da shvati koliko eli njegovo odobravanje, koliko eli biti
vana i pripadati.
Onda se uinilo kao da se smekao, ispruio je ruku i povukao je prema sebi.
Pogledao ju je i sagnuo se kako bi im se usne dotaknute.
Da nije to uinio, moda bi se pribrala i pobjegla, ali inilo se kako je cio svijet
bio u tom poljupcu. Povukla ga je prema sebi, bili su jedno uz drugo, dignuo je ruku
i zapleo svoje prste u njezinu kosu. Nitko se nije ni osvrnuo.
Adelin se cijeli svijet preokrenuo, ali inilo se da su njihovi ostali isti.
Jack je poveo Adele u svoj stan koji je bio samo dvije ulice dalje, iznad
talijanskog kafia. Glazba iz duboksa dopirala je kroz vrata i skupina mladih
mukaraca u konim jaknama stajala je na ploniku, puili su i smijali se.
Pozdravili su Jacka kada je proao pokraj njih. Adele je bila iznenaena koliko mu
je stan bio skroman. Oekivala je kaos i ekstravaganciju, ali stan je bio iznimno
oskudan. Dnevna soba imala je mreaste prozore s dugakim barunastim
zavjesama. Jedini namjetaj u njoj bila je sofa koja je zauzimala cijeli jedan zid, vrlo
nizak stol prekriven knjigama o umjetnosti i aukcijskim katalozima te Jackov
stoli. Sve je bilo vrlo isto i organizirano, sve je imalo svoje mjesto.
- Ovo je samo da negdje prilegnem - rekao joj je - i za odravanje
korespondencije. Nikad ne vodim klijente ovamo.
A ene, pitala se i mogao je vidjeti tono o emu razmilja jer joj se nasmijao.
Alkohol je poputao i bila je nervozna, nesigurna. to radi ovdje, pobogu? Doi u
stan mukarcu kao to je Jack moe znaiti samo jednu stvar, a bila je daleko od
toga da se poda.
- ao mi je - rekla je. - Moram ii...
- Gluposti odvratio je. - Zadnji je vlak ve davno otiao i prekasno je da ide
zvoniti ljudima, samo e sumnjati na najgore.
- Mogu nai hotel.
Bila je u West Endu i sigurno je mogla izmisliti priu koja e biti simpatina,
ali ne sumnjiva, ako ne osjete alkohol u njezinu dahu. Izgledala je kao ugledna ena.
Tada je pruio ruku i pomilovao njezinu kljunu kost.
- elim te - rekao joj je.
Nagnula je glavu. Osjetila je najnjeniji dodir na svojemu grlu - njegov je palac
dotaknuo mjesto gdje joj se osjeao puls.
- Ne mogu.
- Zato?
- Nije u redu.
- Tko e znati.

Svi, mislila je. Svi koji su bili u kafiu kod Simone ovoga poslijepodneva.
Vidjela ih je kako ih gledaju dok su odlazili. Sjetila se Irkinje i njezina upozorenja.
Samo budi oprezna, duo, to je sve.
Jack joj se pribliio. Njegova se kolonjska voda ovila oko nje.
- Osim ako nisu u ovoj sobi i gledaju nas, nitko ne moe znati. To su sve samo
pretpostavke.
Sagnuo se i poljubio joj vrat. Osjeala se kao da je sjajnija, kao da joj je tijelo
prekriveno bljetavim ljuskama. Nevoljko, ispustila je glas, neto izmeu uzdaha i
jauka.
- eli to - apnuo je.
- Znam...
- Poalit e ako to ne uini. Uvijek e se pitati...
Znala je da manipulira njome. Znala je da toliko dobro razumije ene da moe
odmah pronai njihove slabe toke, znao je njihove najdublje elje. Znala je da je
glupo pokleknuti. Ali ni zbog koga se nikad nije tako osjeala.
I onda je prestao. Maknuo se od nje. Spustio je ruke.
- Neu te tjerati da radi ita to ne eli.
Odetao je do gramofona u kutu sobe. Uzeo je LP, izvadio crnu plou iz
kouljice.
Preplavio ju je grozan osjeaj hladnoe i usamljenosti.
Ustala je, proetala po sobi i uzela plou iz njegovih ruku. Stavila je ruku na
stranji dio njegova vrata i povukla mu glavu prema sebi da ga poljubi. U tom
trenutku osjetila je kako su njezini vjenani zavjeti pali u vodu. Svaka rije koju je
izgovorila na taj dan prije deset godina, kleei pred oltarom u haljini od bijelog
satena, nije nita znaila. Nije mislila na Williama koji je leao u njihovu krevetu u
Shallowfordu, na svoje sinove koji slatko spavaju u domu i to e njezina prevara
znaiti za njih.
Mislila je samo na sebe.
Kada se probudila rano idueg jutra, drhtala je iako je bilo toplo u sobi i bila
je dovoljno pokrivena ruiastim svilenim poplunom. Mislila je da je moda u oku,
njezino tijelo i um traumatizirani onim to je uinila. Svjetlo se uljalo kroz zastore,
govorei joj da je novi dan, prvi dan njezina ivota preljubnice. Bilo joj je muno, od
straha, krivnje i posljedica alkohola: njezin je tit nestao, ostavljajui je ranjivom i
izloenom.
Pogledala je uspavano tijelo pokraj sebe i pitala se kako je mogla riskirati sve
s takvom voljom. Svoj brak, svoj integritet, svoju prisebnost. to je najbolje, nije
znala gotovo nita o njemu osim onoga to joj je rekao. Nije imala nikakve dokaze
za ono to je on tvrdio. Mogao je ak i biti neiji tui stan. Mogao bi biti luak...
ubojica. Moda je hvatao ene kao to je ona, zavodio ih svojim neporecivim
armom i onda ucjenjivao? Zamiljala je oi koje su je tako zaarale, kako postaju

grube dok trai novac prije nego to ode, da nikome ne kae. Ucijeniti uglednu
lijenikovu enu. Kako lako...
Na brzinu se izvukla iz kreveta, otrala u kupaonicu, zakljuala vrata, stavila
ruke na glavu i uvrtala kosu, tjeskobno gledajui idiotkinju u ogledalu, znajui da
je sada to. Slaba, povrna, tata i egoistina. elo joj je bilo prekriveno znojem, koa
joj je izgledala masno i natopljeno. Ispod oiju imala je crne krugove. Jutros ne
izgleda ba privlano, gospoo Russell, pomisli, kada ju je preplavila vrua panika.
Oprala se to je tie mogla, nanijevi zubnu pastu na zube prstom. Nije pustila
vodu. Nije htjela probuditi Jacka. Uuljala se natrag u spavau sobu i pronala svoju
odjeu. Jo uvijek je bio u dubokom snu kada se obukla i pronala cipele i torbicu.
U usporedbi sa svjeom enom koja je dola u Savoy juer na ruak, izgledala je
uasno. Odjea joj je bila zguvana, arape poderane. Nije imala nikakav parfem bio je u njezinoj dnevnoj torbici. Nije oekivala da e joj biti potreban.
Pitala se pravi li se Jack da spava kako bi izbjegao neugodan pozdrav s njom.
Nije ju bilo briga. Izala je na prstima iz stana i sila stubama drei cipele u
rukama. Otvorila je prednja vrata i zakoraila na ulicu. Hladnoa ju je udarila i
grizla. Uvijek ti je hladnije kada si umoran. Kafi je bio zatvoren, imao je aluzine
na prozorima. Kamion s mlijekom proao je pokraj nje zveckajui, podsjeajui je
koliko je edna. Pomislila je da ga zaustavi, ali je htjela to bre pobjei. Jedna je
ena prola pokraj nje i odmjerila je od glave do pete neugodnim pogledom.
Pretpostavljala je da izgleda kao ono to ijest: pala ena koja odlazi iz ljubavnikova
brloga. Nikada se prije nije osjeala toliko prljavom ili toliko punom prezira prema
sebi. Polako je krenula do Avenije Shaftesbury, podigla ruku i ula u prvi taksi.
Putovanje kui trajalo je beskonano.
Rekla je vozau taksija da je ostavi u Fenwicku u Bond Streetu. Bio je pun
normalnih, sretnih ena koje se nisu osjeale krivima, ene koje su sebi priutile
novi ru ili kupovale odjeu za posebnu priliku. Adele je kupila arape kako bi
zamijenila poderane i obula ih u WC-u. Bacila je stare u smee, puna srama zbog
pokuaja da se rijei dokaza svojega nedjela. Potom se vratila u duan i nasumce
uzela rukavice, etku za kosu i hladnu kremu. Nije trebala nita od toga i mogla ih
je kupiti u Filburyju, ali nije mogla razmiljati ni o niemu osim o injenici da joj
treba neki dokaz normalnosti, moda samo da sebi to dokae, nekakva vrsta alibija.
Mali dokaz da pokae kako je sve to se dogodilo posljednjih dvadeset etiri sata
bilo nevino.
U vlaku je sjedila drei torbicu u krilu, glava joj je bila oslonjena o prozor, a
oi su joj gorjele od iscrpljenosti. Tijelo joj se osjealo ranjeno. Nije mogla
razmiljati zato.
Vratila se kui do podneva. William, hvala Bogu, nije ruao kod kue. Morala
se suoiti samo s gospoom Morris, a do jedan sat ona je otila. Nije mogla
razmiljati o hrani, iako je gospoa Morris ostavila malo hladne unke i zdjelu
vrtne salate.

Otila je pripremiti toplu kupku, zamiljajui da nekako moe oprati svoje
grijehe. Jo uvijek je osjeala njegovu kolonjsku vodi na sebi. Vidjela ju je u
kupaonici, Zizonia, Penhaligonova. Izazvala je uznemirujuu, tjeskobnu matariju.
Usprkos injenici da se osjeala gore nego ikada, sjeanje na ono to je uinila bilo
je opojno. Nije mogla ne proivljavati opet svaki tamni, slasni trenutak.
Kada se William vratio, osjeala se oienom, ali i malaksalom. Natjerala se
veerati s njim. Svaki je zalogaj bio izazov. Pitala se hoe li joj ikada hrana biti
ukusna. inilo se kako mu je drago to je vidi i brino ju je pitao za Brendu.
- Uasna je mustra i treba joj pomo da sve odabere - rekla mu je. - Mislim da
se osjea zapostavljenom jer je bila u Keniji toliko dugo i ne zna to bi trebala kupiti.
- Neka kupi togod eli. - William nikada nije mogao razumjeti zato ene
kompliciraju oko takvih stvari.
- Oh, pa nije ba tako lako. Ipak, prilino je zabavno pomagati nekome s
ureivanjem. Inae, dok sam bila s njom, pala mije napamet lijepa ideja. - Sad nema
smisla da mu ne kae. - Razmiljam o otvaranju galerije. U staroj ordinaciji. to
misli?
Zato mu je, pobogu, to sad rekla? Zar je stvarno mislila realizirati taj plan?
Zato ne, mislila je. Moe to sama napraviti. Nije joj trebala pomoJacka Molloya.
Moe poeti skromno, postupno graditi posao. Imat e cilj u ivotu. U biti,
glorificirani hobi, ali moglo bi biti zabavno. I tko zna do ega e je to dovesti.
to dalje od Sohoa, s malo sree.
William je nagnuo glavu dok je razmatrao njezin prijedlog.
- Zvui kao dosta dobra ideja - odgovorio je konano. - Samo da nam ne dolaze
horde ljudi.
Adele je pospremila stol i donijela dvije zdjele breskve Melba.
- Napravit u neke izraune da vidim koliko bi moglo kotati. - Ruke su joj
drhtale od iscrpljenosti. - Pitat u majstora koliko bi moglo stajati preureenje
ordinacije. Mislim da ne bi zahtijevalo previe truda.
Unato svojemu borbenom govoru, udjela je za krevetom. Ako moe zaspati,
pobjei e od uasa onoga to je uinila.
- Mislim da u rano na spavanje - rekla je Williamu dok je stavljala deterdent
Fairy Liquid u zdjelu. - Brendina gostinjska soba ima pogled na ulicu. Nisam uope
mogla spavati.
Dok je bio u vrtu, puio svoju veernju cigaru i gledao rue, ona je u njegovoj
lijenikoj torbi nala boicu s tabletama za spavanje. Nije mogla jamiti da je Jack
Molloy nee posjetiti u snovima. Ve je bio na rubovima njezine svijesti - njegove
tamne oi, crna kosa, spreman osmijeh... Koliko god se trudila zaboraviti njega i
ono to su uinili, prizori su je mamili.
Sljedeeg se jutra osjeala bolje. Bila je prisebnija i krivnja je polako nestala.
Odluila je da svatko ima pravo na jednu pogreku. Bio je to samo trenutak
slabosti. Takve se stvari, zakljuila je, dogaaju - iako je teko mogla zamisliti koju

svoju prijateljicu u slinoj situaciji. Zato ne bi mogla biti ugledna i zadovoljna, kao
to su one bile? to je to, pobogu, ulo u nju?
Nije htjela razmiljati o toj noi. Ako bi pomislila na to, njezina bi se odlunost
poljuljala i misli bi joj poele bjeati.
Taj su vikend ona i William trebali odvesti blizance na njihov prvi izlazak
izvan internata - samo slobodno popodne, ali Adele nije mogla doekati da ih vidi.
Prvi put nakon svoje avanture probudila se mislei na njih, a ne na Jacka Molloya.
Dok se odijevala molila se da se Jack zadovoljio time to ju je zaveo, da ju je
prekriio i da kree bez razmiljanja na iduu neznanu rtvu. U meuvremenu, ona
e pokopati sjeanje na njega, staviti ga u naftalin kao neprikladnu haljinu koju
nikada vie ne eli nositi.
Adele i William kratko su se vozili do Ebberly Halla. Bila je uzbuena i brbljala
je putem sve vrijeme.
- Juer je doao tesar jer sam htjela poveati prozore da mogu imati izloge. Bit
e malo neuredno, ali kae da se to moe. Ugradit e ine, tako da e biti lako vjeati
slike. Moe napraviti pravi znak iznad vrata... mislila sam da bude tamnocrven sa
zlatnim slovima. to misli?
- Kako e je nazvati?
- Galerija Russell, naravno. Misli da dobro zvui?
- Apsolutno. - Pogledao ju je sa strane i nasmijeio joj se. - Mislim da zvui
savreno.
U Ebberly Hallu doekala su ih dva jako uzbuena djeaka koji su izgledali
kao da su narasli barem nekoliko centimetara otkad su ih zadnji put vidjeli. Zagrlila
ih je i privukla k sebi. Voljela je njihove pjegave nosove, ui koje su strile i njihove
depove pune ljenjaka. Oni su bili vani, ta dva mala bia.
Odveli su djeake u restoran u oblinjem gradu i prejeli se pogaica sa lagom
i marmeladom. Nakon to nekoliko dana nije jela, Adele se odjednom vratio tek i
osjeala se jaom. Kupila je svakom ovjeuljka od medenjaka da ih ponesu u kolu.
Kada ih je opet morala ostaviti, bilo je muno. Dok su se vraali, bila je puna
straha. Proi e etiri duga tjedna do polugodita. Barem je znala da su sretni tamo
- stalno su brbljali o svemu to rade i o svojim novim prijateljima. Kada su je
zagrlili, pozdravljajui se s njom -jo uvijek nisu doli u godine kada je fiziki
kontakt s majkom odvratan - ponovno je osjeala odlunost. Oni su joj bili smisao
ivota, njihova izgrebena koljena i aneoski osmijesi.
- Zato plae? - Tim ju je zabrinuto upitao. Shvatila je da joj suze klize niz
obraze. Inae nije plakala kada se pozdravljala s njima. Htjela im je biti uzor.
-Jer vas jako volim i sretna sam - rekla im je. - Suze ne znae uvijek da si tuan.
Na putu natrag u Shallowford spopala ju je strana praznina. Nije se mogla
suoiti s tiinom Bridge Housea.
- Idemo na veeru -predloila je Williamu. - Oh, hajdemo. Nismo izali
zajedno ve jako dugo.

- Moram pregledati hrpu dokumenata - rekao joj je. - Samo elim mirnu veer,
znai sjesti u dnevnu sobu i sluati Brahmsa dok ih pregledavam. Ima li to protiv
da ne odemo?
Imala je. Naravno da je imala.
- Ne, naravno. Dobro - odgovorila je. - Napravit u omlete.
Nije joj se dalo raditi nita kompliciranije, ali William se inio savreno
sretnim njezinim prijedlogom.
Te ju je noi William privukao k sebi, ali se pravila da spava. Nikada prije to
nije inila, ali znala je da e se raspasti ako vode ljubav. Sjeanja koja je pokuavala
potisnuti bila su tik ispod povrine. Bilo kakav fiziki kontakt probudio bi ih.
Trebalo joj je vie vremena da je proe sjeanje na uzbuenje. Umjesto toga, leala
je u Williamovu naruju i molila se da zaspi.
Nekoliko dana nakon toga Adeline su se emocije potpuno vratile na staro.
Krivnja i sram nestali su, kao i osjeaj munine koji ju je morio. Sjeanja su se
pojavljivala ne kao neto ega se treba sramiti, nego kao fantazija za koju nije
mogla vjerovati da se dogodila. Njezina se podsvijest igrala s njom i slala joj prizore
kada ih je najmanje oekivala. Razgovarala bi s tesarom i odjednom bi se sjetila
Jackovih toplih usana na svojoj kljunoj kosti ili njegove teine na sebi.
- ao mije - rekla je dok je tesar govorio o razliitim vrstama drva za prozorske
okvire. - Moete li mi, molim vas, opet objasniti?
Poela se pitati o Jacku. Trudila se, koliko je mogla, izbaciti ga iz glave, ali
nekako vie nije pamtila grozote onoga jutra kada se osjeala uasno, kada se
oduljala iz stana, samo se sjeala strasti prethodne veeri.
Najvie joj je smetala pomisao da je Jack naao neki drugi izazov, jer bi to
znailo da mu nije nita znaila. Htjela mu je biti bitna. Ili barem znati kakav je
uinak njihova strastvena no imala na njega. Htjela je da ga mue snovi o njoj dan
i no, kao to su nju muili o njemu.
Naravno, nije se javio. Tako je bilo najbolje. U meuvremenu, planovi za
galeriju brzo su se realizirali. Preureenje je bilo uspjeno. Konjunica je sada imala
dva velika prozora s obje strane vrata. Unutra je bilo puno vie svjetla, a zidove je
obojila tamnoutom bojom sunca. Nadogradila je Williamov ured i ugradila
telefonsku liniju.
Nitko jo nije zvao, ali kada bi se javljala na telefon, vjebala je rei: - Galerija
Russell.
Bila je daleko od otvorenja. Imala je malo zaliha - planirala je u idua tri
mjeseca kupovati slike. Na stolu je bila velika hrpa aukcijskih kataloga iz drugih
galerija kako bi mogla usporediti zalihe i cijene.
Nakon tjedan dana doao je katalog za aukciju u Chelseaju. Bilo je razliitih
zanimljivih predmeta i Adele je mislila kako bi mogla otii i kupiti nekoliko slika po
razumnim cijenama. Ii e, odluila je.

Zavaravala je samu sebe. Znala je da e Jack biti tamo. Vidjela je katalog na
njegovu stolu. Ali rekla je sebi da se moe nositi s time da ga vidi... Sad je poslovna
ena.
Unato tome, obukla je crveni kostim s krznenim ovratnikom kupljen u
Hepworthsu, u kojem je vie sliila na Elizabeth Taylor nego inae. Rekla je sebi da
je to zato to eli izgledati odluno i neovisno, ali znala je da savreno pristaje na
njezin tanak struk, noge su joj dobro izgledale, a njezine grudi mazno su pozivale
ispod lisijeg krzna.
Uspjeno je licitirala za pet slika i osjeala je euforiju kada je aukcionar uzeo
njezine podatke za dostavu. Dok je potpisivala dokumentaciju, osjetila je poznat
miris. Zizonia. Bio je teak i zavodljiv. Okrenula se. Jack ju je pogledao.
- Ba si se istroila - rekao je.
- Otvaram galeriju - rekla mu je. - Posluala sam tvoj savjet.
- Onda bismo trebali na ruak da to proslavimo.
Nije se protivila. Mogli bi raspraviti o njezinu pothvatu, rekla je u sebi.
Postojalo je jo puno stvari koje joj nisu bile jasne, a on ima viegodinje iskustvo.
Do kasnog poslijepodneva bila mu je u naruju, potom u njegovu krevetu, a
onda joj se svijet okrenuo naglavake.
Orient Express
Od Calaisa do Venecije
DVANAEST
ekivanje nove navale putnika uvijek je stvaralo tremu osoblju

Orient Expressa. Slalo je strujni udar po cijelom vlaku i svi su ga
osjeali. Svaki put bio je to trenutak iekivanja, kao kad ekate da
se zastor podigne. Hoe li sve proi glatko? Hoe li putovanje ispuniti njihova
oekivanja? Postojao je i osjeaj bratstva i ponosa, kao i element natjecanja jer je
svaki stjuard u vlaku htio osjeati da upravo on najbolje pazi na svoje putnike.
Stjuard koji je bio odgovoran za spavaa kola 3473 provjerio je zadnji put.
Vagon je bio sastavljen u Birminghamu 1929. i prvi put puten u promet s Train
Bleuom, luksuznim vlakom koji spaja Pariz i francusku rivijeru. Svi slavni ljudi
koji su ili kockati na Azurnu obalu putovali su tim vlakom u Monte Carlo.
Glamur je tih dana jo ivio. Ponekad, mislio je, moe uti smijeh i glazbu,
namirisati Chanel i Galouises dok je vagon s putnicima hrlio prema suncu.
Sad mu je vraen prijanji sjaj i pridruio se Orient Expressu. Imao je mali
krevet na kojem je spavao na jednom kraju i kupaonicu s druge strane, a sve je
spajao komplicirani cvjetni vijenac na rezbarenom frizu koji se protezao kroz
kupee i hodnike. To je bio njegov teritorij.
Znao je da su njegovi kupei besprijekorno isti, ali htio je jo jednom
provjeriti za svaki sluaj. Dan kada mu se to vie ne bude radilo bit e i dan
njegova odlaska, jer je u ovom poslu najvaniji bio perfekcionizam. Nikada se nije
umorio od te rutine. Svaki je kupe bio pozornica koja je oekivala novu predstavu.
A iduih dvadeset etiri sata bit e upleten u prie putnika. Ljudi nikada nisu
mogli odoljeti da ga ne uvuku u svoje ivote. Godinama ih je savjetovao, bio im
podrka i davao lijekove za mamurluke u jednakoj mjeri. Nijedna pria nije bila
jednaka drugoj.
Zadovoljan to je sve na svojemu mjestu, stjuard je odjenuo tamnoplavi
ogrta sa zlatnim dugmima, paljivo stavio kapu na svoje kovre i ponosno se
pogledao u ogledalu. Ovo je bio njegov svijet i njegov ivot i ne bi ga mijenjao ni
za to.
Zakoraio je na peron i stao pokraj drugih stjuarda koji su se posloili
pozdraviti novopridole ispred dugoga reda plavih i zlatnih vagona Compagnie
Intenationale des Wagons-Lits. Sunce je veselo sjalo. Kada su prvi putnici krenuli
u njegov vagon, stupio je pred njih s osmijehom.
- Dobar dan, ja sam Robert. Pazit u na vas tijekom putovanja. Dobro doli
u Orient Express...
Stephanie i Simon uli su za Robertom u vlak, razmjenjujui skrivene
osmijehe zadovoljstva. Hodnik se protezao pred njima, red prozora na jednoj
strani, a red identinih vrata od sjajnoga bijelog drva i delikatne rezbarije na
drugoj. Robert je otkljuao vrata njihova kupea i oni su uli.

Kupe je bio malen, ne vei od njihove spavae sobe. Stephanie je
pretpostavljala, ali bila je u pravu. Suprotni zid zauzimao je fiksni prozor kroz
koji se mogao gledati krajobraz kojim prolaze. Veliko sjedalo, bogato tapecirano
jastucima, bilo je postavljeno pod pravim kutom u odnosu na prozor. Nasuprot
je bio maleni stol s kristalnim aama i boca ampanjca koja je ekala u kanti leda.
Tepih je bio mekan: zidovi su bili od istoga drva visokog sjaja kao i hodnik, a
njihova je prtljaga ve bila spremljena u secesijski spremnik iznad njih.
- Ovo je sve vae tijekom putovanja. Va drugi dom - nasmijeio se Robert
ponosno. Pokazao im je zvonce. - Zaelite li to, samo me pozovite. Mogu vam
donijeti to god poelite. Rezervirana vam je veera u sedam, tako da moete
popiti pie na anku prije toga ili vam mogu donijeti koktele u kupe.
Otvorio je zaobljeni spremnik. Otvarao je vrata sa stilom, otkrivajui mali
porculanski umivaonik okruen kromiranim dodacima. Tu su bile zdjelice za
sapun, ae za etkice, ipka za runike s bijelim runicima na kojima je grb
Orient Expressa i sjajno ogledalo.
- Imate zubnu pastu, sapun... sve to vam treba. I ovo - bljetavih oiju
pokazao im je par papua s monogramima. - Dok ste na veeri, pretvorit u kupe
u spavau sobu. - Potapao je sjedalo. - Pretvara se u dva leaja. Tu su ljestve...
Moda izgledaju mali, ali vrlo su udobni, iako se neki ljudi trebaju malo naviknuti
na ljuljanje vlaka.
- Bit e savreno - rekla je Stephanie. - Ba je udobno.
Simon je kimnuo. - Vrhunska izrada. - Povukao je prstima poc nutranjosti
kupaonice. - Izraene su u vrijeme kada su ljudi doista marili za svoj posao.
Robert je otvorio kartu, stavio je na stol i prstom pokazao rutu kojom e vlak
ii.
- Putujemo prema Parizu, u koji emo stii veeras. Nou prolazimo ostatak
Francuske i ulazimo u vicarsku, kako bismo stigli do Cirikoga jezera rano
ujutro. Prije ruka stat emo u Innsbrucku, a potom kroz Italiju do Venecije.
Odloio je kartu pokraj prozora i krenuo otvoriti ampanjac.
Simon mu je uzeo bocu iz ruke.
- Ne brinite se. Ja u.
- Jeste li sigurni?
- Apsolutno.
Robert je znao da je vrijeme da ode. Otiao je iz kupea, naklonio se i
nasmijeio. Imao je osjeaj kada su putnici htjeli biti nasamo.
Simon je uklonio foliju i lagano izvukao ep iz boce. - Ovo je udesnije nego
to sam mislio da e biti.
- Fantastino je. Pogledaj. Malo je, ali su mislili na sve. - Stephaniene oi
sjale su dok je uzimala au ampanjca iz Simonove ruke.

- Pa, iduih dvadeset etiri sata smo zatoenici - rekao je Simon. Tako i
treba. Da te nisam odveo na put, jo uvijek bi trala po onom kafiu. I ja bih jo
uvijek bio na poslu bavei se razliitim sluajevima.
Stephanie je zadovoljno uzdahnula.
- Cijela dvadeset etiri sata da me se za promjenu opsluuje. Bit e to raj na
zemlji.
ulo se zvidanje i vlak je krenuo. Stephanie je stala pokraj Simona dok je
vlak odmicao iz postaje.
- Jo uvijek ne mogu vjerovati koliko sam sretna - mrmljala je.
- Ni ja. - Stavio joj je ruku oko struka.
- Ne znam kako u ti se oduiti.
Namrtio se. - Oduiti?
- Sve ovo. Mislim, kako da ti vratim? Da ti dajem besplatne palainke do
kraja ivota?
- Nije me briga ako nikada vie ne donese nijedan kola, pitu ili keks u kuu
- rekao je Simon. - Ovo nije transakcija. Uinio sam to jer sam tako htio. Volim
te takvu kakva jesi. Ne elim nita od tebe.
Upijala je njegove nasmijeene oi, crte od smijanja pokraj njegovih usta,
dobrotu na njegovu licu. Podigla je ruku i zagladila mu kosu. Pogledao ju je
zaueno.
- Pa - rekla je - postoji jedna stvar koju bih mogla uiniti.
Uvukla je prst do ruba njegove koulje i s vragolastim osmijehom poela
otkopavati dugmad. Bez rijei, Simon je zakoraio unatrag i zakljuao vrata, ne
skidajui oi s njezinih dok joj se nije vratio.
U susjednom kupeu Jamie je ubacio torbu u spremite i ve se zavalio u
sjedalo. Kupe je bio mrak, zakljuio je. Htio bi imati takvu sobu gdje je sve
skriveno. Naslonio je glavu na jastuk i zatvorio oi, pokuavajui se opustiti. Ali
nije mogao.
Problem koji ga je muio nije nestao. Bio mu je u mislima i znao je da nee
nestati dok se ne suoi s njim. Ali kada e biti pravo vrijeme da pita tatu?
Pogledao je gore kada su se otvorila vrata koja su povezivala drugi kupe.
Beth ga je gledala. Instinktivno joj je htio rei da se makne i ostavi ga na miru, ali,
zapravo, htio je drutvo kako ne bi mislio na problem.
- Ej - rekao je. - Jesi li O. K.?
Apatino je podigla ramena. Iskreno, Beth nigdje ne bi bila sretna. Mogla bi
biti u penthouseu u najboljem hotelu na svijetu i nala bi neto na to bi se alila.
Stajala je na vratima, udljivo ga promatrajui.
- Zar ne pije ampanjac? - Podigao je au. Moda e se nacvrckati u tiini.
Odmahnula je glavom. - Ne da mi se.
Beth? Koja moe popiti sedam Bacardi Breezera za redom a da ne trepne?

Jamie je slegnuo ramenima. - Onda u ja popiti tvoje. - Pogledao je na sat. Neemo moi puiti do Pariza. Osim ako se ne nagnemo kroz prozor.
- Ne moemo to uiniti. Vjerojatno bi zaustavili vlak.
Jamie je skinuo cipele koristei nogu i ispruio noge na sjedalo. Stavio je
ruke iza glave i gledao kroz prozor. Beth je dola i sjela preko njegovih nogu,
savijajui koljena tako da su joj stopala bila na rubu sjedala. Sjedili su tako u
ugodnoj tiini, kao to su to ve radili bezbroj puta, ispred TV-a ili jedno drugome
u sobi. Tukli su se, naravno da jesu, ali ispod svega toga jo su bili bliski. I tijekom
sve te gungule roditeljskog razvoda uvijek su se meusobno podravali.
Jamie nije znao zato se pokvario mamin i tatin odnos. Naravno da su oboje
bili manijaci kontrole. Tata je imao jasne zamisli o tome kako eli da stvari
izgledaju i osigurao bi se ispotiha da tako bude. A mama - ako se stvari nisu
odvijale na nain kako je ona htjela, jednostavno bi poludjela. Bili su dvoje jakih
osobnosti koje su se stalno sukobljavale, svaali su se i oko banalnih stvari.
Moda je nakon nekog vremena to postalo previe? Moda doe do toke
kada osoba koju si oenio vie nije ona koja ti treba
1 ide nekim drugim smjerom? Tip s kojim je mama otila, Keith, bio je tako
oputen da je gotovo leao. Moda joj je to bilo olakanje nakon tate koji je uvijek
gnjavio, uvijek.
Stephanie je bila mamina posvemanja suprotnost. Bila je tiha, smirena,
organizirana, razumna, nije stalno trebalo skakati oko nje...
Ali bila je poprilino zabavna, mislio je Jamie, na neki nain. Sigurno nije
bila dosadna. Mislio je isprva daje malo muiava, ali kada ih je upoznala, imala
je stav. Drukiji od mame, potpuno. Sigurno je natjerala Beth da zastane i malo
promisli o tome kako se predstavlja i koji su njezini ciljevi. Kada usporedi njih
dvije, mama je znala samo troiti tatin novac, dok je Stephanie pokrenula vlastiti
kafi. Mora joj se zbog toga diviti.
Beth je grizla nokat kao da je on jedina hrana koju e dobiti sljedeih
nekoliko dana. Jamie ju je potapao po ramenima. Beth i mama bile su bliske,
iako su se stalno svaale.
- Bit e O. K. - rekao joj je. - Stephanie je dobra. Nije zloesta maeha.
- Znam. Dobra je... uglavnom - rekla je Beth. - Ali bit e udno. Ve sada jest,
jer se Stephanie uselila i svi zajedno idemo na praznike, to je to. Mama se vie ne
vraa.
- Ne bi se i tako vratila - Jamie je bio uvjeren. - Sagledaj to s dobre strane:
Stephanie barem zna kuhati.
Oboje su se nasmijali. Njezina je nesposobnost u kuhinji bila legendarna.
Jednostavno, uope nije bila zainteresirana za hranu. Stephanie je, meutim,
mogla prirediti gastronomsku avanturu ak i od graha na prepeencu. Spravljala
ga je od domaega kruha koji bi natrljala enjakom i prelila topljenim sirom
Taleggio, s rajicama iz penice kao prilogom.

Ipak, njihova je mama znala da je bila beskorisna.
-Ja sam tebi uasan primjer, duo znala je govoriti Beth, iako nikada nije
izgledala kao da ali zbog toga. Sve te druge mame iz kole, s nakitom koji
naruuju preko interneta i carstvom odjee od prirodnih vlakana za bebe.
- Mora da sam uasno razoaranje za tebe.
Problem je predstavljalo to to je mama bila lijena i nije mogla dugo zadrati
panju na neemu. Bila je zabavna, puno zabavnija od veine majki, a tatina
poslovna etika bila je vie nego dovoljna da pokrije njezine nedostatke.
To je Jamieja opet podsjetilo na prepreku koju je morao svladati. Dovoljno
je dugo ekao - na koncu, doznao je za to prije vie od tri dana. Morat e se suoiti
s time veeras.
TRINAEST
iley se uvijek osjeao kao da se vraa kui kada bi se ukrcao u Orient

Express. Osjeao se gotovo kao da se grle. Znao je da nee morati
nita raditi tijekom putovanja i to je bio luksuz koji je jo uvijek znao
cijeniti, iako se ve nebrojeno puta vozio tim vlakom. Znao je napamet svaki
njegov dio, ali ipak bi ga svaki put oarao.
ak i u njegovim godinama, ivot je jo uvijek bio uurban i makar je njegov
pomonik pokuavao imati pod kontrolom njegov raspored i obveze, radio je sve
vrijeme. Bilo je zahvalan to je jo uvijek traen, znao je da je vrlo teka situacija
za sve osim za nekoliko najboljih fotografa. Svojim je fotografijama donosio
kvalitetu, nekakav misterij, magiju koju su urednici jo htjeli, a koju mlaa
generacija, unato oitom talentu, nije mogla pruiti. Nitko nije mogao rei zato
su se njegove fotografije isticale, zbog tehnike savrenosti ili sirove genijalnosti.
Dok se poeo oputati, Riley je znao da se nee moi potpuno osloboditi
napetosti dok se Sylvie ne ukrca u vlak. Njihov se kupe doimao praznim bez
njezine prisutnosti i eznuo je da se napokon pojavi. Od nesree je slutio neto.
Znao je da je to mata i nije mogao dokuiti ega se tono boji, ali bilo mu je
savreno jasno da se nee smiriti sve dok se ona ne smjesti u njegovu naruju.
Doletjela bi odmah da je ula za nesreu - naravno da bi - ali Riley joj nije
rekao. U to vrijeme radila je na filmu u Parizu, romantinu komediju iz koje je
izbijao galski arm i duh i sigurno e pomesti konkurenciju na filmskom festivalu
u Cannesu. Riley je znao da je Sylvie poprilino naporno ovih dana, iako bi radije
umrla nego to priznala, ali vidio ju je nakon dugog dana na setu. Proli su dani
kada bi proletjela kroz scenu bez puno pripremanja. Nije se trebala brinuti ni o
emu drugom, pa joj nije rekao za nesreu. Sreom, mediji nisu navaljivali pa je
bilo lako izvesti tajnu operaciju.
Kada je sjeo u svoje sjedalo, Robert je stigao s pladnjem poslijepodnevnog
aja. Riley nije jo htio piti ampanjac. Ti su dani takoer bili proli, kada je
mogao piti od jutra do zore bez problema. Ustao je i rukovao se s Robertom,
dekom koji se brinuo o njemu i Sylvie ve puno puta. To je bila jedna od izvrsnih
stvari u vlaku: osoblje se rijetko mijenjalo. Bili su gotovo kao obitelj.
- Roberte - rekao je Riley. - Treba mi tvoja pomo. Ispravak, treba mi tvoj
savjet.
- to god mogu uiniti. Znate to - odgovorio je dok je posluivao aj.
- Bavit emo se malom tajnom operacijom - rekao mu je Riley
1 izvadio kutijicu iz svog depa.
- Oh - rekao je Robert i njegove su se oi irom otvorile kada i kutijica. Opa! Je li pravi? Mislim, vidio sam neke ovdje, ali...
Riley je izgledao tjeskobno. - Misli da je previe? Misli li da je vulgaran?

- Ako ga itko moe nositi, onda je to Sylvie. I nikada nisam uo da se ena
ali daje dijamant prevelik. - Pogledao je Rileyja. - To joj je roendanski poklon?
Robert je znao da uvijek dolaze za njezin roendan. Organizirao im je
roendanski desert, dogovarajui se s kuharom da spravi neto posebno.
- Pa, dat u joj ga ak i ako me odbije.
Robert se nasmijeio. - Zaprosit ete je?
To je bio prvi put daje Riley uo prijedlog naglas. Odjednom je postao
stvaran.
- Da - rekao je. - Hou.
ETRNAEST
rchie i Emmie odluili su popiti koktele u restoranu prije veere.

inilo se da je to jedini nain da veer zapone sa stilom. - Trebat e
mi puno vremena da se spremim - upozorila je Emmie dok su se
dogovarali u hodniku ispred njihovih spojenih kupea. - To je jedna od mojih
iritantnijih osobina.
- Meni e trebati najvie pet minuta - priznao je Archie. - Nema veze. Bez
urbe.
Brzo se preodjenuo, pogledavajui se u ogledalu dok je stavljao leptir-manu
i namjetao okovratnik. Zadovoljno je kimnuo. Nije izgledao loe: njegov sako bio
je crn poput tinte, njegova sveana koulja besprijekorno ista, zlatna dugmad za
manete jedva vidljiva. Nekako, preodijevanje mu je poboljalo raspoloenje i
dalo osjeaj oekivanja koji je rasprio ranije neraspoloenje. Odluio je proetati
vlakom dok je ekao. Vani je bio mrak i rolete su bile sputene, to je pojaavalo
dojam izdvojenosti u odnosu na ostatak svijeta.
Trebalo je neke vrijeme da se navikne na drmusanje vlaka dok je hodao.
Vrata mnogih kupea bila su otvorena i bilo mu je fascinantno gledati unutra,
vidjeti kako su razbacali stvari, kako provode vrijeme: itanjem, drijemanjem,
razgovaranjem, ispijanjem pia. Unutranjost svakog kupea bila je drukija, ali
svaka jednako privlana.
Postojao je udesan ugoaj u pripremama ljudi za predstojeu veer. Vidio
je mukarca kako se mui s kopom enine ogrlice, dok njezina koa zlatno sja
na veernjem svjetlu. Okrenula se prema muu s osmijehom i toplinom u oima
pa su se zagrlili. Glazba je dopirala iz drugog kupea - dimom natopljeni zaguljivi
dez. Mlada djevojka provukla se pokraj njega i osjetio je njezin miris: ljubiice,
mislio je, ili moda rue.
Na kraju, Archie se naao u butiku s mnotvom suvenira, od okvira za slike
i kristalnih aa s grbom Orient Expressa do dijamantne kope. Pomislio je da bi
trebao kupiti neto za Emmie, da se iskupi jer je bio tako mrzovoljan. Vjerojatno
je strahovala to e morati veerati s njim. Bio je siguran da bi Jay napravio neto
slino. Pokuao se uivjeti u svoga prijatelja, zamisliti to bi on kupio. Archie je
smatrao kako ima malo mate kada se radi o takvim stvarima. Jay je bio osoba za
darove.
- Mogu li vam pomoi? - upitao gaje pomonik. Bio je Talijan, u
besprijekornom odijelu, izraajnih crta lica. Izgledao je kao iz kakva asopisa.
- Traim suvenir za svoju... - Za svoju... to? to mu je Emmie bila? Suputnicu - Archie je napokon rekao. Suputnica je bila prava rije.
-Jeste li na posebnom putovanju?
Najbolje da ne pokua objanjavati.
- Samo na kratkom razgledanju - rekao mu je.

Pomonik je mudro kimnuo. Izgledao je kao da ga je odgovor zadovoljio.
- Pa, imamo razne darove, po svakakvim cijenama. Samo mi recite kada
elite neto pogledati.
Archie je pogledao alove, kemijske olovke i slanike. Bio je ponukan kupiti
porculansku kutiju Limoges, ali onda ga je privukla srebrna straarska zvidaljka
na uzici. Zapravo, to bi on htio za sebe.
A onda je vidio najbolju stvar. Primjerak Ubojstva u Orient Expressu Agathe
Christie. Bilo je to posebno izdanje tvrdih korica, s ukraenom naslovnicom s
pozlatom. Sjetio se kako je na njezinoj prijavi proitao da voli Agathu Christie.
Archie nije bio neki itatelj, ali ak je i on mogao shvatiti privlanost knjige poput
te. Savrena je za suvenir. Kupio ju je, stavljena je u posebnu vreicu Orient
Expressa, pa se osjeao zadovoljan sobom.
Kada je Emmie napokon izala iz kupea nakon pola sata, zinuo je. Nosila je
haljinu od srebrnih kuglica resiasta ruba, cipele od antilopa s petom u stilu Luja
XIV, duge crne barunaste rukavice i mreastu kapu sa ljokicama. Njezino je lice
virilo ispod nje, preobraeno srebrnim sjajilom i tamnocrvenim ruem te
najduim trepavicama koje je Archie ikada vidio.
- Sto mu gromova - rekao je s potovanjem. - To je jedna od tvojih kreacija?
Dotaknula je eir.
- Dio moje kolekcije Gatsby. Je li previe? - upitala je smijui se. - eljela sam
se uivjeti.
- Izgleda prekrasno - rekao joj je.
Dao joj je vreicu s darom.
- Kupio sam ti dar - rekao je - suvenir...
Izvukla je knjigu iz vreice i zastao joj je dah. - Prekrasna je... najljepa knjiga
koju sam ikad vidjela. - Zagrlila ga je i poljubila. Mirisala je na eer i trenje. Hvala ti.
Ispruilaje ruku i on ju je prihvatio. Malo ga je stresla struja.
Vrijeme za pie, mislio je Archie. Definitivno je vrijeme za pie.
Proli su troja spavaa kola prije nego to su stigli do restorana. Tamo je bio
dug, zaobljen ank gdje su se posluivala pia, a na polici svaka boca koja se moe
zamisliti. Dva su ankera u bijelim sakoima spravljala koktele, stavljali led u
posude za mijeanje, rezali voe i nalijevali raznobojne napitke u ohlaene ae.
Ispred anka bio je veliki klavir. Pijanist ih je pozdravio s osmijehom
dobrodolice kad su proli pokraj njega. Ogledala i mjedene lampe naglaavali su
secesijski stil, a ambijentalna rasvjeta pridodavala je profinjenome luksuzu. Sjeli
su na par okoladno smeih naslonjaa jedno nasuprot drugom, s malim stolom
izmeu sebe.
Glavni konobar u bijelom sakou sa zlatnim ukrasima doao ih je posluiti i
pomoi im da odaberu pie.

- Oh - rekla je Emmie, gledajui opiran popis. - Mora biti koktel Agatha
Christie. Ne moemo se ukrcati i ne nazdraviti. to je u njemu?
ankeru su oi nestano zaiskrile. - Pa to je tajna, ali unutra je po sastojak iz
svake zemlje kroz koju prolazimo putem do Venecije. Primjerice, vinja, anis i
ampanjac, ali ne smijem rei vie.
- Pa, sigurno emo ga probati - sloio se Archie. - Moe dva?
- Nakon nekoliko minuta, oboje su u rukama drali teke kristalne ae pune
zelenog napitka.
- Pa - rekla je Emmie - mislim da bismo trebali nazdraviti Agathi, za najveu
priu koja se ikada dogodila u vlaku - nasmijeila se. - Ne mogu ne pomisliti
koliko bi se njoj svidjela naa pria. .. razlog zato smo tu. Mislim, nitko ne bi
pogodio, gledajui nas. Zar ne? Izgledamo kao normalan par.
- Da? - Na tu pomisao malo mu je postalo vrue.
Emmie je otpila gutljaj, rekla da je ukusno i onda se nagnula naprijed kako
bi upitala Archieja da joj kae neto o sebi.
- Znai, ivi na gospodarstvu?
- Da. ivim na gospodarstvu svojih roditelja. U kui koja je ranije bila
drvenjara za radnike.
- Zvui idilino - Emmie je bila oarana.
Archie je odmahnuo. - Ne ba. Puna je pauine i paukova, mieva i praine,
a vjetar zavija kroz nju. Ne moemo staviti dvostruka stakla, to je velika
gnjavaa, a osiguranje je preskupo jer ima crijep...
Dok je Archie priao, zamiljao je kako se kua uruava. U biti se iz dana u
dan sve vie uruavala, ali nikad se nije inilo kao da je pravo vrijeme da neto
poduzme.
- Sigurno je bolje od jednosobnog stana u prljavoj jeftinoj zgradi u
Hillingtonu.
- Ne izgleda kao netko tko ivi na takvome mjestu.
- Ne - rekla je Emmie. - Probat u zaboraviti koliko god mogu. Ali
zahvaljujui Charlieju, ondje sam zaglibila neko vrijeme.
Lice joj se smrailo. Archie je shvatio da je Charliejeva izdaja imala
dugorone posljedice za Emmie, i to ne samo emotivne.
- Zamijenio bih kuu za stan s centralnim grijanjem u tren oka. Prokleto je
hladno. Ponekad se zimi prozori lede iznutra. Zapravo, trebao bih se pozabaviti
time. Ali, odnedavno nemam ba puno vremena...
Primijetio je kako je ve gotov sa svojim koktelom. Popio ga je prilino brzo.
- Jo jedan? - upitao je Emmie.
- Nisam jo dovrila ni ovaj. Ne pijem ba puno. Naalost. Ali ti uzmi jo
jedan.

Archie je javio ankeru da mu donese jo jedan. Pomoi e mu da odagna
osjeaj turobnosti koji mu je opet prijetio. Prianje o domu podsjetilo ga je na
Jaya i ovdje, u meteu bara, usred druenja, spopao ga je snaan osjeaj kako se
njegov prijatelj nikada vie nee vratiti. Jay je oboavao upravo ovakve situacije.
Mogao ga je zamisliti kako pije koktel za koktelom, razgovara s drugim
putnicima, ispituje osoblje kako je to raditi u vlaku. Do kraja veeri ve bi se
sprijateljio sa svima.
Archieje dovrio drugo pie prije nego to je Emmie dovrila svoje prvo.
PETNAEST
bitelj Stones veerala je u vagonu Voiture Chinoise, glamurozno

intimnom, ukasta stropa i crnih lakiranih dasaka oslikanih
menaerijom - slonovima, majmunima, alpskim ovcama i parom
kitova. Stephanie je osjetila trunku ponosa u elucu dok je sjedila nasuprot
Simonu.
Jamie joj je bio slijeva, pokraj prozora, a Beth nasuprot njemu. Izgledali su,
zakljuila je, kao savrena obitelj, mukarci u odijelima, a ona i Beth u svojim
kratkim crnim haljinama. Pretpostavljala je da bi cininiji promatra shvatio kako
im vrlo vjerojatno nije majka, osim ako nije jo kao djevojica postala supruga ili
imala silno puno plastinih operacija, ali nije ju bilo briga.
Simon se osjeao vrlo veselo. Proveo je glavninu poslijepodneva
promatrajui kartu u njihovu kupeu, pokuavajui prema krajoliku odrediti gdje
su tono na putovanju i uzbudio bi se kada bi prestigli drugi vlak.
- Nitko ti nije rekao za moje irokotrane tendencije4 u transportu? nasmijao se i pogledao Stephanie.
Stephanie je stavila ruku na grudi hinei paniku.
- Moj Boe! - Nikada ne bih dola da sam znala kako u biti zatoena u vlaku
s trainspotterom.
- On se ne ali - rekao je Jamie. - Opaa i avione. Ima aplikaciju za to na
mobitelu.
Simon je zacvilio. - Jamie. Obeao si da me nee odati. - Dignuo je ruku,
bespomono se pokuavajui obraniti. - ivimo blizu uzletita pa bih htio znati
tko prelijee. to je u tome loe?
- Tata, ti si anorak5 - rekla mu je Beth. Pokazala je na njega. - to je jo gore,
ti ima anorak. Onu be stvar koju nosi.
- To je skijaka jakna - Simon se pravio da je uvrijeen. - I vie je bijela.
Beth je odmahnula glavom.
- Be anorak.
- Be anorak - sloio se Jamie. - S gumicom u struku.
- I kapuljaom - Beth je odglumila stavljanje kapuljae.
Njih dvoje poeli su se smijati.
Ni Stephanie se nije mogla zaustaviti. Simon je prekriio ruke.
- Pa, da sam znao da idem na veeru s modnom policijom...
Stephanie se nagnula prema njemu i pomilovala mu ruku.
- U redu je, volim te. Anorak, knjiicu o promatranju vlakova i ostalo.
4
U izvorniku Trainspotting tendencies, aluzija na film Dannyja Boylea iz 1996., ujedno i hobi promatranja
vlakova (engl. spot = opaati).
5
hobist, udak

- Dobro Simon je uzeo vinsku kartu u ruku, ispruio je pa stroga lica
pogledao Jamieja i Beth. - Pretpostavljam da oboje elite limunadu? Jer se
ponaate kao djeca.
Stephanie se htjela usprotiviti da bi trebali popiti vino, kada se Simon
nasmijao i naruio bocu Pouilly-Fumea. Naslonila se, pitajui se hoe li se ikada
naviknuti na nain na koji ova obitelj razgovara: stalno zadirkivanje i podbadanje.
Jo uvijek nije bila sigurna kada se ale, a kada uistinu misle to to govore. To je
posve sigurno bio proces uenja.
Jamie je ekao, prosuujui, dok se svi nisu bacili na glavno jelo: Charolais
preni govei file s umakom tarragon mousseline. Simon je odabrao bocu GevryChambertina uz to, a Jamie se pobrinuo da tata popije pola ae prije nego to je
naeo temu. Bilo je vano odraslima bubnuti kakljive prijedloge nakon to su
malo popili, ali ne previe. Trebali su biti oputeni, a ne reakcionarni. To je bila
vjetina.
- Tata... elim porazgovarati s tobom o neemu.
Simon je nastavio rezati govedinu. Nasmijeio se Jamieju da mu dade
podrku.
- Na novi basist, Connor... Poznaje nevjerojatne ljude. Jedan je menader
rekao da e doi posluati nas na sljedeem koncertu. Poslao nam je e-mail.
Ponudio nam je turneju po Europi, bit emo predgrupa jednom super bendu koji
on promovira.
Stephanie je pruila ruku prema njemu i dotaknula njegovu.
- To je nevjerojatno. To je fantastino. Zato ve prije nisi nita spomenuo?
Simon je samo utio.
I Beth. Oprezno je pogledavala Jamieja pa Simona. Predosjeala je opasnost.
Jamie je izgledao kao da mu je neugodno. - Jer... turneja poinje u listopadu.
Simon je odloio vilicu i no pa pogledao sina.
- Kad ode na Oxford - u tonu njegova glasa nije bilo estitanja.
- Da, u principu. Da... - Jamie je dohvatio svoju au. - Stvar je u tome, tata,
to nikada vie neemo imati takvu mogunost. Takve se turneje ne nude svaki
dan. A ovaj tip stvarno zna to radi. Radi za neke uistinu poznate bendove.
- Poput koga?
- Pa, nisi uo za njih.
- Stvarno? - Simonov je glas bio suh. - I kome ete biti predgrupa? Imaju li
oni dogovor za snimanje?
Simon je koristio svoje odvjetnike vjetine. Postavljao mu je stupicu.
- Ne jo. Ali imat e do kraja turneje. Imaju bazu mnogobrojnih oboavatelja
i puno ih ljudi prati preko interneta, trebaju napraviti soundtrack za novu
televizijsku emisiju...
- Pretpostavljam da je sve to zajameno.

- Ne tata, nije zajameno. Nema jamstva ovih dana. Mora se prvo
pomuiti... stvoriti bazu. Tada se sve dogodi. I ako moemo doi do toga, onda
emo moda imati sree. Turneja je organizirana. Samo moramo spakirati etkice
za zube i krenuti.
Simon je zamiljeno kimnuo glavom.
- Osim malog detalja da ti fakultet poinje u isto vrijeme.
Nastala je tiina. Stephanie je otpila gutljaj vina. Beth je na stolu oblikovala
krugove od mrvica preostalih od njezina peciva.
Jamie je progutao slinu. - elim ga odgoditi na godinu dana.
Simon je odmahivao glavom.
- Ne dolazi u obzir.
Jamie je teko uzdahnuo. - Zato ne? U emu je problem?
- Problem je u tome da si ve imao slobodnu godinu. Problem je u tome to
treba nastaviti i stei kvalifikacije. Problem je u tome to te taj tip navlai...
Jamie je naglo spustio au.
- Uvijek si znao najbolje, je 1 da? Zato si opsjednut time da pratim tvoje
korake? Zato ne mogu raditi to ja elim? Ovo je moj ivot.
Stephanie je primijetila da ih ljudi koji su sjedili za susjednim stolom
promatraju. Ispruila je ruku pomirbe. -Jamie, u redu je. Ne mora se uzrujavati...
Podigao je obrve. - Stvarno? Kada tata odbija barem malo ozbiljno shvatiti
ono to ja elim raditi... Naravno da sam uzrujan.
Simon je ostao mrtav hladan.
- Mislio sam da se eli baviti pravom. Za to si radio nekoliko zadnjih godina.
I bio si uspjean, vrlo uspjean: upisao si se na Oxford. Sada eli odbaciti sve to
zbog nekog tipa sa Svengalijevim kompleksom6 koji je napravio treerazrednu
turneju i misli kako ste dovoljno naivni da progutate sve to mu izlazi iz usta...
Stephanie je osjetila da se mora umijeati. - Simone, ne zna sve to. Nisi
razuman.
Simon se okrenuo prema njoj.
- Da. Hvala, Stephanie. Ti barem ima neto vjere u mene.
Simon je pokazao na svoja prsa.
- Imam potpunu vjeru u tebe. Potpunu vjeru u tebe i tvoju sposobnost da
postane sjajan odvjetnik. Nemam nikakvu vjeru da e vas neki jebivjetar
pretvoriti u veliki bend. Jer, Jamie, ako nisi primijetio, glazbena je industrija
slubeno mrtva. Nema tu novaca.
- Moda se ja ne bavim time zbog novca?
6
Svengali je lik iz romana Trilby Georgea Mauriera iz 1895. Predstavlja dominantan karakter koji iskoritava
mo nad drugima.

- Oh, tono, bavi se time zbog prljavih hotelskih soba i beskonanih
putovanja u kombiju.
- Jamie smije imati snove, zar ne? - Stephanie je pokuala. - Moda bi trebao
probati. Oxford moe priekati.
- U tome je stvar. Ne moe. Znam kako funkcionira posao. Mora nastaviti.
- Jedna godina vie-manje nee biti posebno velika razlika - rekao je Jamie.
Simon je duboku odahnuo, pokuavajui obuzdati svoju narav.
- Znam da ti, Jamie, misli kako sam ja luzer jer na svojemu iPodu imam
Adele i moda ne znam bendove koji su sad in, ali znam kada te netko vara. Nema
jamstva da e biti plaen, za poetak. to je gore, moda e imati velike
trokove. Nema zatite... ovaj bi vas tip mogao izbaciti s turneje nakon tri dana
ako to poeli...
- Ne zna nita od ovoga. Nisi razgovarao s njim.
Simon je izgledao kao da je u bolovima.
- Vjeruj mi, Jamie, znam.
- Da, da, sigurno da zna jer si ti odjednom kao neki Richard Branson?
Simon se naslonio. Njegov je pogled postao jako hladan. Stephanie je malo
zadrhtala. Nikada ga nije vidjela takvog.
Jamie je hrabro nastavljao.
- U svakom sluaju, Keith je ve obeao da e provjeriti tipa. Ima prijatelja
koji je bio ton-majstor Pink Floydu ili tako neto.
Keith je bio Tanyin deko. Uvijek je imao prijatelja pri ruci koji je zna sve o
svemu.
Simon je kimnuo. - Znai, Keith zna za tvoj plan?
Jamie je shvatio da je napravio taktiku pogreku.
- Pa, govorio sam mami i on je uo. I ponudio se pomoi.
- Lijepo od njega - ubacila se Stephanie. - Moda te moe umiriti, Simone?
Simon je imao vrlo sumnjiav izraz lica.
- U tom sluaju moda bi trebao razmisliti da se preseli k svojoj majci ako
te oni puno vie podravaju.
- Zna to, samo si ljubomoran - rekao mu je Jamie. - Mrzi kada netko radi
neto to ti ne moe. Je 1 tako, Beth?
Beth je bila vrlo tiha tijekom cijele rasprave, to je bilo neobino. Slegnula
je ramenima. - Ne mijeaj me. Ne elim se upletati.
Simon je stisnuo usnice.
- Neu vie nita rei. Ima osamnaest godina. Odrasla si osoba. To je tvoja
odluka.
- Nadao sam se da e ti biti drago zbog mene.

Konobar je prilazio stolu uzeti tanjure koje su oni do tada odloili.
Odugovlaio je, vidjevi da su usred gorue rasprave, ali Simon se naslonio i
mahnuo rukom da doe do njih.
- Moemo li promijeniti temu? elio bih moi uivati u ostatku veere, ako
nema nita protiv?
Stephanie je pogledala prema Beth koja je napravila grimasu, kao da govori
kako je ovakve scene vidjela ve milijun puta. Jamie je stavio laktove na stol i
pridravao glavu rukama. Simon je pruio ruku da uzme vinsku bocu, ali je
konobar bio bri, napunivi njegovu i Stephanienu au.
Stephanie je spustila pogled prema stolu. Ovo vie nije bio razgovor. Ovo je
bila prava svaa. Nije mogla vjerovati da se Simon ponaa poput diktatora. inilo
se kako ne eli uope uvaiti Jamiejevu stranu prie. Razumjela je to to mu je
smetalo, ali mislila je da je nepotrebno strog. Znala je da ima visoke standarde za
svoju djecu, ali nikada ih nije smatrala tako drakonskim. To ju je uznemirivalo.
Osjeala se nelagodno. Ljudi u vagonu vidjeli su da se svaaju. Primijetila je
kako ih gledaju. Nije bilo u redu unititi tue uivanje u jelu.
Ono to je trebala sada uiniti jest razveseliti ih. Nije htjela zaboraviti
otvorenu temu - razgovarat e o tome sa Simonom kada se vrate u svoj kupe.
Sada, za stolom i veerom, nije bilo pravo mjesto za to i mislila je da Jamie i Beth
izgledaju kao da su pod dovoljnim pritiskom.
Uzela je jelovnik.
- Tko e naruiti desert? Ja u sigurno naruiti okoladni fondant... sa slanim
preljevom od karamele.
Nasmijeila se, nadajui se da e je Simon slijediti.
- To zvui savreno - rekao je. - Bethy? Ti si okoladoholiarka.
Beth je odmahnula glavom. - Ne elim nita vie.
- Ni ja - rekao je Jamie, odbacivi jelovnik na stol i naslonivi se, durei se.
Simon je pretjerano uzdahnuo. - Moemo se ovako svaati kod kue - rekao
je. - Ni zbog ega.
Stephanie je iznutra protrnula. Situacija je bila nevjerojatno neugodna.
Jamie je uhvatio njezin pogled pa je malo slegnula ramenima pokazujui da ne
zna to uiniti.
Jamie se zacrvenio i spustio pogled na stol.
- Zapravo - rekao je - hajde. Naruit u taj fondant. Zvui super.
Stephanie je paljivo promatrala Simonovu reakciju. Bila je sretna kada se
nasmijeio sinu, zahvalan zbog njegove suradnje.
- I ja u - rekao je. - Bethy, ti moe probati malo od mene. Ovdje imaju
legendarne deserte. Stvarno ih ne bi trebala propustiti.
inilo se kako je na trenutak ponovno zavladao mir.
ESNAEST
mogen se ponovno divila Adelinoj sposobnosti da zna to e joj se

svidjeti. Ovo je bio puno civiliziraniji nain putovanja do Venecije nego
borba s Heathrow Expressom i neminovna ekanja zranog prometa.
Bila je potpuno armirana savrenstvom u svojemu kupeu. Provest e u vlaku
samo dvadeset etiri sata, ali se propisno raspakirala: objesila je svoju veernju
haljinu na jednu kuku i spavaicu na drugu, izvadila veernje cipele, stavila svoje
higijenske potreptine u ormari s umivaonikom i naposljetku osvjeila sobu
mirisom za prostor Jo Malone - s mirisima Pomegranate Noire posvuda se
osjeala kao kod kue.
Upravo se pripremala nainiti popis stvari koje e joj trebati za New York Imogen je jako vjerovala u popise - kada je netko pokucao na vrata. Bio je to
stjuard, Robert.
- elite li da vam donesem aperitiv dok se spremate za veeru? Oklijevala je.
- Ne treba, hvala. Mislim da u samo popiti malo vina uz jelo.
- O. K. - dao joj je papiri. - Ovo je va stol. Vi ste u vagonu Cote dAzur. Taj
mi je najdrai. Bit ete oduevljeni.
Uzela je papiri od njega. Na trenutak se zapitala bi li bilo pametno da joj
poslue veeru u kupeu. Mogla bi raditi to eli, ne bi se trebala ni odjenuti, samo
bi popila nekoliko aa vina i onda na spavanje. Nije se izolirala ili bila
nedrutvena - to je iskreno htjela raditi.
Ali to bi znailo da bjei od duha Orient Expressa. Bit je putovanja odjenuti
se za veeru i uivati u ugoaju, ak i ako je sama.
Ponaala se lijeno. Trebala bi se doista potruditi, pomislila je. Adele se bojala
da e ostati u kupeu sa svojim papuama.
Zbog toga se uistinu uredila. Namjestila je kosu koja joj je padala do ramena
u sjajne kovre i nanijela sjajni losion na cijelo tijelo prije nego stoje obukla
haljinu - Grecianovu dugu zelenu haljinu s dubokim izrezom za koji je znala da
se rastvara. Haljina ju je stanjivala i padala tako da otkrije dovoljno i da bude
zavodljiva. Na ui je stavila par dijamantnih viseih naunica i njihovi kristali
svjetlucali su u blagom svjetlu koje su bacale svjetiljke kupea. Nije dodala nijedan
drugi ukras: haljina i naunice savreno su pristajale.
Kada se sagnula dohvatiti bisernu veernju torbicu, ula je da joj je pristigao
SMS. Je li od Dannyja? Nije se mogla praviti da joj nije stalo. Poruka je prodrla u
njezin mjehuri. Bila se osjeala sigurno u kupeu, kao da je stvarni svijet
beskonano daleko. Trebala je iskljuiti mobitel. Ali sada je poruka leala tamo,
ekajui daje proita. Iskuavala ju je.
Kako je u vlaku? Jesi li upoznala nekog zgodnog stranca? xx
Bila je od Nicky.

Imogen je na brzinu napisala odgovor: Predivno! Nema jo zgodnih stranaca,
ali ima vremena xx. Onda je iskljuila mobitel i vratila ga u torbicu. Naravno da
joj nije poslao poruku. Pobogu, pa zato bi? Njezino je pismo bilo konano. Nije
bilo mjesta za pregovaranje. Nikada nee vie uti za njega dok je iva.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se pribere pred ogledalom prije nego
to izie iz kupea. Osjeala se pomalo potreseno. Mislila je da sve dri u svojim
rukama i da je nepobjediva. Bila je tako sigurna u vezi sa svojom budunosti i
smjerom kojim ide.
- ivjet e u New Yorku - podsjetila se. - Ti i Danny nikada ne biste mogli
biti zajedno.
To joj je sve vie postajala mantra.
Vagon-restoran Cote dAzur oduzeo joj je dah. Sjedala su bila prekrivena
zagasitoplavom, a na prozorima su bili srebrnosivi zastori, koji su upotpunjavali
staklene stijene Rene Lalique. Svjetiljke su oblijevale putnike ruiastim svjetlom
dok su se konobari u odorama kretali oko njih, nezamjetno osiguravajui
ispunjenje svake njihove potrebe, sve jedan zgodniji od drugoga. Vani se no
omatala oko vlaka dok se probijao kroz Francusku do Pariza, povremeno
prolazei kroz kakav gradi, podsjetnik da je tamo neki drugi svijet, stvarni svijet.
Drugi su gosti ve sjedili za svojim stolovima. Veina je mukaraca bila u
odijelima. ene su blistale u ugodnom osvjetljenju, odjevene u svilu, saten i
barun. Dijamanti su sjali na prstima i mirovali na sjajnim dekolteima. Crvene
usne i bljetave oi govorile su o intimnosti, tajnama i obeanjima. ulo se blago
pjevuckanje razgovora, kucanje aa, pucanje epova. Povremeni smijeh, prsti
isprepleteni preko stola. Osjeaj slavlja, romanse i uivanja.
Na trenutak se prestraila, osjetivi se neobino svjesnom sebe i
osamljenosti. Onda je visoko uzdignute glave sjela i uzela jelovnik. Vani su se
kroz prozor poela pojavljivati predgraa Pariza. Bila su gola i depresivna, ne ba
dobar uvod u romansu grada. Zgrade, beton i grafiti osvijetljeni grubim ulinim
lampama. Imogen je pomislila da taj sivi krajolik puno bolje pristaje uz njezino
trenutano raspoloenje nego Pariz, koji je za ljubavnike.
SEDAMNAEST
ije postojalo nita romantinije od traenja nekoga na eljeznikoj

postaji, mislio je Riley. Aerodromi nisu imali to, zbog neminovnih
kanjenja. Bilo je neto puno neposrednije u putovanju vlakom.
Kada je Orient Express poeo usporavati na parikoj periferiji, njegovo se srce
ubrzalo. Pokuavao je otvoriti prozor, sputajui ga kako bi se mogao nagnuti da
je vidi to prije.
Na koncu, pristigli su na Gare de lEst s njegovom udesnom staklenom
kupolom. Veliki sat, svjetlei crni brojevi, pokazivali su kako vrijeme otkucava.
Koliko jo sekunda dok je ne vidi? Mislio je da e eksplodirati od nestrpljenja.
Odjednom je bila tamo, na peronu. Malena, u prevelikom kaputu,
kapricama i tenisicama na vezanje, kose u puni i sa alom oko vrata, svojim
zatitnim znakom. Tako francuski. Tako Sylvie.
Kad se vlak zaustavio, Riley je izaao iz kupea i pourio do vrata, gdje je
Robert ve pomagao Sylvie da se popne, nosei veliku izblijedjelu crvenu torbu
koju je imala otkad se on sjeao. Ma kamo ila, ma koliko dugo, uzimala je samo
nju i uvijek joj je bila dovoljna, u njoj je bila njezina opsena kolekcija odjee mjeavina visoke mode koju su joj dali dizajneri i stvari koje ljudi nisu htjeli, koje
je sakupljala kamo god je ila. Imala je najmanje pet Rileyevih vesta, nekoliko
koulja i nebrojeno puno arapa, kao i pidamu s prugama u kojoj je spavala po
navici.
- Sylvie. Ljubavi - drao ju je vrsto u svojemu naruju, udiui miris Havoc.
- Riley... - Smijala se od sree. Nain na koji je izgovarala njegovo ime jo
uvijek je u njemu izazivao titraje zadovoljstva. Njezin je naglasak bio pretjerani
pariki, iako je u ivotu vie govorila engleski nego francuski.
Drala ga je na udaljenosti i namrtila se, gledajui u njega na svjetlu
hodnika. - Ali tako si blijed. Ne izgleda dobro. to se dogaa?
- Imao sam nesreu. Ali dobro sam.
- Nesreu? Kakvu nesreu? Nisi mi nita rekao.
- Nisam, jer sam znao da e odmah doletjeti. Ali u redu sam. asna rije.
- Completment fou - ispruila je ruke u gestu kojom je istakla svoju izjavu i
zakolutala oima da Robert vidi. - Potpuni luak, taj Robert... to da radim s
njim? Potreban mu je staratelj. Jesi li se ve umorio od svoga posla ? Moe biti
Rileyjev staratelj...
Robert se nasmijeio. - Nisam se umorio od svojega posla. Znate to. Pitate
me to svaki put.
To je bila istina. Bio je to ritual. Sylvie je uvijek pokuavala nagovoriti
Roberta da ode i da se brine za njezin stan u Parizu. Sreom po njega, nikada nije
pokleknuo. Sylvie je imala porive i nije uvijek razmiljala kako bi oni mogli
utjecati na druge ili jesu li uope praktini. To je, naravno, bio dio njezina arma.

Robert je bio dovoljno mudar da to shvati, ali opet mu je bila draga. Prekopala je
po svojoj torbici pa mu dala kutiju makarona Laduree i nasmijeila se.
- Pista, limeta i slana karamela. Tvoje najdrae.
- Hvala.
To je bila druga od njezinih karakteristika. Da osjeti kako uvijek misli na
tebe.
Riley joj je stavio ruke na ramena. - Idemo. Mora se spremiti za veeru.
Razmijenio je usputan pogled sudionitva s Robertom prije nego to ju je
odveo u kupe.
Nije joj trebalo dugo da se spremi; kao glumica, bila je navikla na brze
promjene. Iz torbe je izvukla crnu veernju haljinu Balmain - svilenu, s
dekolteom, dugih rukava i zvonolike suknje. Haljina je valjda bila jednako stara
kao i ona, ali jo uvijek joj je pristajala kao salivena. Izvukla je kosu iz repa, stavila
parfem iza uha i nanijela tamnocrveni ru. Okrenula se i ispruila ruke kako bi je
Riley mogao provjeriti. Bila je tek silueta uz prozor u vlaku, Pariz je nestajao iza
njih i vratio se u onaj dan u podzemnoj eljeznici. Morao je samo nakratko
zatvoriti oi i ona je opet imala esnaest godina, plave ike, tamne obrve i
prkosno napuene usnice dok je pozirala.
Bio je to dan, sada je znao, kada je naao svoju ljubav.
- Prolazim? - upitala je.
- Oh, da - odvratio je Riley i provjerio je li u depu kutijica. - Idemo, eka
nas na stol.
OSAMNAEST
ad je vlak odlazio iz Pariza, Imogen se pitala koliko se novih putnika

ukrcalo. Vidjela je da biti sam nije toliko loe jer je restoran bio
zabavan kao kakva sapunica. Zabavljala se pogaajui razloge zato
su ostali putnici u vlaku i u kojim su odnosima jedni s drugima. Bila je posebno
zaintrigirana parom dva stola dalje. Djevojka je oduzimala dah, odjevena kao
Daisy Buchanan7. Bilo je jasno da se ne poznaju dobro. Odvie su uvaavali jedno
drugoga i postojala je pristojnost meu njima koja bi davno nestala da su bili
ljubavnici. Ipak, Imogen je primijetila kako uivaju u zajednikom druenju. Bilo
je armantno gledati njegovo potovanje i nju kako cvate od njegove panje.
Imogen se nasmijeila kada je konobar ispred nje stavio komad dimljenog lososa
od kojeg joj je potekla slina i savreno ohlaenu au Chablisa.
Upravo je bila podigla vilicu kada je u vagon uao putnik. Pogledala je,
zainteresirana tko je pridolica.
Ispustila je vilicu.
Bio je to Danny. Danny u sakou, trapericama i bijeloj koulji koje je jedva
zakopao. Crna mu je kosa padala preko oiju dok je pogledavao slijeva nadesno.
Traio je, valjda, nju. Kada ju je spazio, nije vie oklijevao. Doao je do njezina
stola i stao, gledajui je ljutito, a ona je lagano ustuknula od straha.
- Nikada mi vie nemoj napraviti takvo to - rekao je.
Progutala je slinu. - to... to radi ovdje?
- elim pravo objanjenje - rekao je. - Ne samo ceduljicu gurnutu pod moja
vrata.
- ao mije - rekla je. - Nisam znala to drugo uiniti.
- Porazgovarati sa mnom? - rekao je. - Mislio sam da vrijedim vie od toga.
- Naravno da vrijedi.
Njezini su obrazi gorjeli. Drugi su ih putnici gledali. tovanje u oima drugih
ena jasno se iitavalo. Danny nikada prije nije izgledao tako razorno.
Upravitelj restorana doao je do njih, zabrinut. - Hoete li veerati ovdje,
gospodine?
- Da - rekla je Imogen. - Da, hoe. Moete li mu nai mjesto?
- Naravno, gospoice - upravitelj je kimnuo i odmaknuo se od stola.
Imogen je pokazala na stolicu preko puta. - Sjedni - rekla je Dannyju. Naruit u ti pie. Gledala je u njega s nevjericom i strahopotovanjem. - Kako si,
pobogu, doao ovamo?
- Vozio sam. Svoj motocikl. - Danny se spustio u naslonja, maknuo kosu s
lica i zabacio jednu ruku preko naslona. Sako mu se rastvorio; mogla mu je vidjeti
prsa ispod otkopane koulje. Kako je uope mogla zamiljati ivot bez njega?
7
Protagonistica romana Veliki Gatsby Francisa Scotta Fitzgeralda.

Htjela ga je ove minute odvui u svoj kupe. Pobogu, zar je stvarno vozio sve do
Pariza samo da je nae?
Nasmijeila se, nije si mogla pomoi.
- Nosi sako.
- Pa nisam totalni divljak.
Imogen se zacrvenjela. - Nisam tako mislila...
Jo uvijek je bio ljutit zbog onoga to je uinila. Ali bio je ovdje. Konobar je
priao njihovu stolu.
- Mislim - rekla je - da bi trebali naruiti ampanjac?
Danny je samo kimnuo.
- Mora da si vozio bre nego to je to doputeno - pokuala je.
- Pretpostavljam da jesam.
Spustio je pogled na nju. Zahvaljivala je Bogu da se potrudila srediti.
Uspravila se. Nije htjela pokazati da je uznemirena. Nije htjela da vidi kako joj se
srce jako ubrzalo, da joj prti u elucu, da se nikada prije nije osjeala toliko
uzbueno.
- Pa - rekla je. - Da sam znala da si toliko htio ii u Veneciju...
- Sretan ti roendan sa zakanjenjem - rekao je vadei paketi iz depa pa
ga bacio na stol.
Odmotalaje papir. Unutra je bilo stakleno srce, smaragdno zeleno,
proarano mrvicama zlata, na lijepom zlatnom laniu.
- Kupio si ovo za mene? - rekla je.
- Da - odvratio je. - Kad sam mislio da jedno drugom uistinu neto znaimo.
Drala ga je na dlanu. Bilo je savreno. Pristajalo je uz njezine oi. Njezinu
haljinu. - Pogrijeila sam - rekla je.
Podigao je svoju tamnu obrvu. - I to emo sad?
Imogen je zastala na trenutak. Onda se nasmijeila.
- Veerat emo - rekla je. - Potom idemo u moj kupe... ili tvoj.
Pretpostavljam da ga ima? Imat emo vrlo, vrlo vru pomirbeni seks.
Pogledao ju je hladno. - to god ti odlui - odgovorio je. Pogledala ga je
ravno u oi. Njegov je pogled pobjegao. Ispruila je noge i zaplela ih ispod stola
oko njegovih, osjeajui grubi traper na svojim golim nogama dok je stavljala
ogrlicu. Nije se pomaknuo, samo je gledao kroz prozor, ali na krajiku njegovih
usana vidjela je slab trag osmijeha. Spustila je pogled i pokuala ne smijati se.
Danny McVeigh nije bio ni upola hladan koliko se trudio biti.
DEVETNAEST
iley je tijekom veere ublaio detalje kad je priao Sylvie.

Nije joj povjerio koliko je blizu smrti bio ili kako je to utjecalo
na njegov stav prema ivotu. Nije joj htio dati naslutiti da se
promijenio ili izazvati njezino podozrenje. Umjesto toga sluao je zainteresirano
vijesti sa snimanja filma koji je upravo dovrila, smijui se skandalu za koji bi
novine ubile da ga doznaju. Na setu su joj svi otkrivali svoje tajne, a ona je svaku
drala za sebe. Rei Rileyju nije se brojilo. On je bio jo diskretniji od nje. U
njihovu svijetu naui da ti se irenje traeva uvijek na kraju vrati.
Sylivie nikada nije imala poseban tek. Igrala se hranom govorei da je
ukusna, ali nikada nije puno jela. Zato je mogla ui u odjeu koju je imala kada
su se tek upoznali. Meutim, voljela je slatko i uvijek se uvala za desert.
Desert je doao. Prekrasna kutijica od okolade. Na vrhu je bilo ispisano
Sretan roendan, s vijencem cvijea koji je pristajao uz rezbarije njihova kupea.
- Ba je lijepo - rekla je s uzdahom. - Prava je teta pokvariti ga. - Ne moe
ga zadrati. Samo e se otopiti - rekao je Riley. - Hajde. Vidi to je unutra.
Sladoled od divlje trenje, mislim...
Podigla je licu i poela skidati poklopac. Unutra je umjesto sladoleda bio
prsten, na jastuiu od bijelog satena. Zaprepateno je pogledala.
- to? - rekla je. - Ne razumijem. - Zaueno je pogledala Ri-leyja. - Uvijek
mi da al za roendan. Uvijek...
- Ova je godina drukija, Sylvie. -Jo uvijek je imao al koji joj je kupio prije
nesree. Dat e joj ga kasnije. Riley je bio praznovjeran - nije htio prekinuti ritual.
Ali prvo je morao uiniti ono najvanije. Nagnuo se. - Ovo je moj nain
postavljanja... pitanja... Hoe li se udati za mene?
- Oh, Riley - uzdahnula je i njegovo je srce potonulo kada je primijetio suze
u njezinim oima.
Odbit e ga. Bio je spreman na to. Bio je to rizik. Ona je bila vila, krijesnica,
kao Zvonia - tip ene koja nije htjela biti niija, koja se nije htjela obvezati.
Pripremio se za njezinu reakciju. Slomit e mu srce. Ali pretpostavljao je da e
mu ostati u ivotu, ak i ako ne pristane udati se za njega.
Poloila je ruke na njegove. Nije htio uti njezine rijei. Htio je da ve zavri
s tim. Moe sauvati prsten, naravno. Nije se htio poniziti vraajui ga draguljaru.
Htio je da pouri.
- Zato ti je trebalo toliko? - upitala ga je napokon.
Trepnuo je. - to?
- ekam da me to pita od prvoga dana kad smo se upoznali.
Riley je pokuao dokuiti to mu govori. - Kako to misli?

Zabacila je glavu i nasmijala se. - Naravno da u se udati za tebe, Riley.
Hajde. - Ispruila je lijevu ruku. - Mora to uiniti kako prilii.
Riley je uzeo prsten iz okoladne kutije i stavio ga na njezin prst. Savreno
je pristajao. Oko njih, putnici su se smijeili od zadovoljstva. Netko je poeo
pljeskati i uskoro mu se prikljuio cio vagon.
Sylvie, glumica do kraja, skoila je i paradirala po vlaku, drei ruku tako da
svi mogu vidjeti. ene su joj se divile i gugutale, mukarci su kimali estitajui,
teko prihvaajui da je od sada pa do kraja njihova ivota postavljen visok
standard za romantine geste. Od sada nadalje nita manje od dijamantnih
prstena u runo izraenim okoladnim kutijama.
Kada se vratila za stol, zagrlila je Rileyja i poljubila ga pa se zauo jo jedan
aplauz.
- Ovo e sutra biti u novinama - rekao joj je i nije se mogao prestati smijeiti.
- Dobro - rekla je Sylvie. - elim da cijeli svijet zna. Volim te, Riley. Ali
stvarno ti je dugo trebalo.
DVADESET
ada su se vratili u svoj kupe, Stephanie nije bila sigurna kako da

ispria Simonu ono to se dogodilo za veerom. Uznemirilo ju je.
Zaposlila se skidajui minku i eljajui se dok je odluivala kako
zapoeti razgovor.
Simon je skinuo jaknu i objesio je pa stao iza Stephanie. Pogledao ju je u
ogledalo. Gledala je u njega ne znajui to kazati.
-Jako mi je ao - rekao je konano. - Ovo uope nije onako kako sam
zamiljao putovanje.
Spustila je etku za kosu. Morala je rei to misli. Stephanie se nikada nije
pretvarala.
- Mislim da si bio prestrog prema Jamieju.
Namrtio se.
- Strog?
- Zar nije san svakog djeteta postati rock-zvijezda?
- Dijete je tu najvanija rije.
- Ali ovo bi mogla biti njegova velika prilika - Stephanie je ustrajala. - Ne
nude svima turneju, to god ti mislio.
Simon je proao rukom po glavi. Oito je paljivo razmiljao to rei nakon
toga.
- Jamie je jako pametan deko sjajne budunosti - rekao je konano. - Puno
je tee dobiti ponudu za mjesto na Oxfordu nego biti s nekim drugorazrednim
bendom.
Stephanie je prekriila ruke. - Moda projicira svoje ambicije na njega?
- to?
Stephanie se nije dala zastraiti.
- Mislim da nisi poten. Mislim da si uskogrudan. Mogao bi mu se otvoriti
cijeli svijet, a ti mu ne doputa da sam otkrije to eli.
Simon je pogledao prema nebu i snano uzdahnuo. Okrenuo se od nje,
otiao do prozora i dignuo rolete, gledajui u crnu no. Izgledao je ljutito.
- To je samo druga perspektiva, Simone. - Stephanie je zadrala smireni ton
glasa koliko je mogla, ali nije htjela nastaviti s ovom vezom ako ne moe imati
svoje miljenje. ak i ako nisu njezina djeca u pitanju.
Nije odgovorio. Primijetila je napetost u njegovim pogrbljenim ramenima.
Dio nje elio je masaom izbaciti stres iz njega, ali prvo su morali rijeiti sukob.
- Ne vjerujem da mi jo uvijek ovo radi - Simonov je glas bio napet. - Iako
smo slubeno razvedeni ve dvije godine i namirio sam joj sve dugove, jo uvijek
mi kontrolira ivot.

- Kako to misli?
Simon se okrenuo. Izgledao je umorno.
- Znam da je ovo Tanyino maslo. Posve sam siguran u to. Ovo je njezin stil,
njezin nain da nam pokvari putovanje.
- To je ludost.
- Ona je luda - priao joj je. - Ovako to funkcionira, Steph. Jamie je prvo
priopio sve njoj. Onda ju je pitao to ona misli o tome. Ona ga je nagovorila, dala
mu sve potrebno oruje protiv mene, neto to ja ne mogu pobiti, ukljuujui
upletanje Keitha. I osigurala se da Jamie sve to kae u najgorem moguem
trenutku. Upravo tijekom putovanja. Priekaj dok ne budete u vlaku i dok se ne
opusti nakon nekoliko pia. Nee moi odbiti. - Njegovo je oponaanje zvualo
upravo kao glas koji je Stephanie ula na telefonu. -Tanya se stalno igra na taj
nain. Manipulira djecom, a oni nemaju pojma o tome. To je bio razlog to je na
brak zavrio. I jo uvijek ne moe odoljeti. Iskreno, bio sam u ovakvoj situaciji
puno puta.
Stephanie se namrtila. - Kako se itko moe tako ponaati?
Simon ju je obuhvatio i povukao prema sebi. - Stephanie, to je jedan od
razloga zato te volim. Jer ti to ne shvaa i nikada nee shvatiti. Ostani takva
zauvijek.
Pogledalaje prema njemu. - Zar mi govori svisoka?
- Ne. Oboavam te. - Poljubio ju je u rame. - Jamie zna da sam u pravu. Samo
ne eli odustati. On u sebi eli da mu to zabranim. A ja ne elim vie razgovarati
o tome. Ovo je nae putovanje, sjecas se?
Stephanie je otvorila usta i ponovno ih zatvorila. Nije vie bila sigurna to
da misli. Sada je vidjela stvari iz njegove perspektive, vidjela je da to ima smisla.
Ali opet, podsjetila se kako je on vrlo uvjerljiv. To mu je bio posao.
Milovao joj je lice i kosu. Mrmljao joj je na uho. - Volim te. elim da budemo
bliska obitelj koliko moemo biti. I doista cijenim tvoje miljenje. O svemu. Ali
neu dopustiti da nas Tanya razdvoji ili da uniti Jamiejevu budunost. Shvaa
to, zar ne?
Stephanie ga je zagrlila oko struka. Bio je tako topao, vrst. Nije htjela raditi
za njegovu bivu enu i pogoravati njegov ivot. Nije se predala, ali ponekad
treba poduzeti taktiko povlaenje.
- Nee nas razdvojiti - aptala je. - Nita nas nee razdvojiti. - Poela je
otkopavati svoju crnu ipkanu haljinu, postupno otkrivajui bijelu kou. - Nita.
U susjednom kupeu Jamie je leao na leaju. Malo mu se vrtjelo u glavi od
sveg tekog crnog vina to ga je popio za veerom - obino je pio votku ili St.
Miguel. Petljao je po svom iPodu dok nije naao zadnji demo-snimak svojega
benda koji su snimili u garai. Dobro je zvualo, mislio je. Zapravo, bilo je bolje
od toga. Sigurno e se proslaviti. Razmiljao je o turneji koja im je ponuena.

Tatina je reakcija bila predvidljiva, mislio je. Kako je uope na minutu mogao
pomisliti da e mu dati svoj blagoslov?
Pa, nije mu trebao njegov blagoslov.
Tata je mislio da zna sve o svijetu i kako on funkcionira, ali nije tako. Mama
i Keith bili su nevjerojatni. Obeali su mu podrku. Mama je ak rekla da e doi
na jedan od njihovih europskih koncerata, iako je Jamie mislio da je to moda
previe. Svi su njegovi prijatelji mislili da mu je mama komad, ali zar bi je on
stvarno htio vidjeti kako skae na jednom od njegovih koncerata? Moda ne bi,
ali barem ga podrava.
Ne kao tata, koji mu je vrlo jasno rekao kako stvari stoje. Njegovu ocu nije
stalo do njega. Mama je u pravu. Stalo mu je samo do sebe samoga.
DVADESET JEDAN
akon veere, Archie i Emmie vratili su se u restoran popiti pie prije

spavanja. Zapravo nekoliko pia. Archie je primijetio bocu svojega
najdraeg viskija, a kada je poeo piti Laphroaig, nije mogao stati.
Imao je uasan osjeaj da postaje pijan, ali inilo se kako Emmie ne smeta. I
pijanstvo je bilo bolje od prisjeanja.
Osim toga, Archie je bio vrlo sretan pijanac. Nikada nije bio glasan ili
agresivan, samo jo ugodniji. On je pijuckao viski dok se Emmie igrala irskom
kavom. Neko vrijeme sjedili su u ugodnoj tiini. Bilo je ugodno u restoranu rolete su bile sputene, a svjetla priguena. Neki gosti ve su se vratili u svoje
kupee spavati. Ostali su najtvrdokorniji. Pijanist je svirao My funny Valentine,
polako, sanjivo. Emmie se njihala uz glazbu, s osmijehom na licu.
- Ba mi je lijepo - rekla mu je. - Sve je bilo super, upoznati te i znati da nema
pritiska. Bila sam prestraena da e, tko god je osvojio nagradu, probati neto. Da
e moda pomisliti da zbog toga ima pravo... zna...
Archie je jo vre stisnuo au, prinio je ustima i shvatio da je ve prazna.
- Idem... samo po jo jedno - rekao joj je.
Otiao je do anka po pie iako je znao da moe pozvati konobara i
podizanjem prsta. Malo je teturao i pokuao izraunati koliko je popio.
ampanjac za ruak, onda nekoliko koktela, sigurno je popio i glavninu boce
bijeloga, pa onda bocu crnoga koju su ispraznili za veerom. Potom je uz sir pio
porto...
Usporit e nakon ove, pomislio je.
Na putu natrag zaustavio se kod pijanista.
- Hej, prijatelju... zna li Vana the Mana? Vana Morissona? Zna li odsvirati...
The Right... Bright Side of the Road? - ispravio se, pokuavajui ne zavlaiti.
Pijanist je kimnuo. - Naravno. - S lakoom pravog profesionalca, zapoeo je
svirati poetne taktove.
Archie se stao ispred klavira i podignuo au.
- Dame i gospodo - zapoeo je. Navikao je na taj nain privlaiti panju. Bioje
strunjak za zdravice, kumstva, dranje govora.
Vidio je kako ga je Emmie pogledala pomalo uznemirena izraza lica. Moda
bi trebao sjesti? Nije ju htio posramiti. Ali ne: htio je nazdraviti svojemu prijatelju,
prijatelju koji je trebao biti tu. To sigurno nikome nee smetati.
- Ova je pjesma za mojega prijatelja Jaya - rekao je gostima koji su ostali u
restoranu. - Prijatelji smo otkada smo bili ovoliki. - Spustio je ruku. - Odrasli smo
zajedno. Radili smo sve to prijatelji obino rade: ritual hrabrosti. Pazili smo
jedan na drugog. Ali on je naalost umro prije nekoliko tjedana. Pa, ovo je bila
njegova sretna pjesma. Kada smo ili na putovanja autom, bila je prva pjesma
koju bi pustio.

Nastao je trenutak napetog uasa dok su ostali gosti u vagonu upijali to je
govorio. Emmie se smrznula. Ali onda je netko na kraju vagona podigao au.
- Za tvojega prijatelja - rekao je hrabro. Nakon nekoliko sekunda zdravici su
se pridruili svi u vagonu, a pijanist je poeo svirati.
Archie je podignuo au i nasmijeio se. Pjevao je pjesmu iznenaujue
pogodivi tonalitet.
Emmie je ustala, nije bila sigurna to uiniti. Treba li otii po nekoga od
osoblja da ga izvedu? Onda je shvatila da nikome ne smeta njegov spontani govor
i da su svi u tom raspoloenju. Tako je stala pokraj njega, uzela njegovu au i
stavila je na ank pa ispruila ruke, pozivajui ga na ples. Postupno su im se
pridruili drugi gosti, a uurbani konobari micali su se dok su plesai punili
restoran.
Archie je zapleo prste u Emmine i zavrtio je. Izgledala je predivno, pomislio
je, shvativi da je izula cipele. Bez njih jedva mu je dopirala do ramena.
Pijanist se smijeio od uha do uha kad je odsvirao zadnji akord. Pljeskalo se,
a onda su se svi vratili na svoja sjedala. Bilo je gotovo kao da se spontani ples nije
nikada dogodio. Archie se ljuljao i treptao oima.
Emmie ga je uzela za ruku. - Idemo - rekla je. - Treba odspavati.
Odvela ga je do kupea, drei cipele u ruci.
Archie je zateturao unutra, olabavio kravatu i bacio jaknu.
- ao mi je - rekao joj je. - Mislim da sam previe popio.
- Hej... Ne treba ti biti ao. Razumljivo je.
- Poprilino sam siguran da ne bi trebalo pjevati karaoke u restoranu Orient
Expressa...
- Bilo je predivno. Svi su bili oduevljeni.
- udi me da nas nisu zamolili da odemo.
- Nisu nas mogli samo tako izbaciti usred niega.
Archie se bacio na donji leaj. Zijevnuo je, spustio glavu na jastuk i odmah
zaspao.
Emmie gaje njeno pokrila dekom. Htjela ga je pomilovati po glavi, ali onda
se zaustavila. Imala je nenadan poriv da ga utjei, ali moda e on misliti da je to
malo udno. Zastala je, nesigurna to uiniti. Nije joj bilo ugodno ostaviti ga u
takvu stanju. Oito mu je smrt prijatelja pala tee nego to je htio priznati.
Ostavila je njegova vrata otkljuana i otila u svoj kupe, odjenula spavaicu
pa uzela knjigu koju joj je Archie kupio. Onda se uuljala u njegov kupe i sjela na
stolicu nasuprot njegovu leaju, omotana dekom. Ostala je tamo nekoliko sati i
itala, za sluaj da se probudi i eli s nekim porazgovarati. Nije eljela da se osjea
usamljeno.
Vlak se probijao kroz mranu no, nije ga zaustavio nedostatak svjetla
mjeseca i zvijezda koji bi pokazali put jer su ih oblaci odluili prekriti odmah

nakon ponoi. U vlaku je atmosfera bila snena, putnici su jedan po jedan padali
u san, krv im je sporo kolala, puna vina. Ljuljanje vlaka dok zaokree po
tranicama bilo je poput kolijevke koja bi uspavala i onog koga je muila najgora
nesanica. Robert je prolazio hodnikom, zadovoljan to su svi njegovi putnici
sigurni u svojim kupeima, prije nego to e lei i malo odspavati. Ako ikome ita
zatreba tijekom noi, samo su mu trebali pozvoniti. Ustat e u zoru, za svega
nekoliko sati.
U svojemu kupeu, Imogen je leala s Dannyjem u naruju. Bio je priljubljen
uz nju i vrsto spavao. Osjeala je toplinu njegova tijela, njegova prsa koja su se
uzdizala i sputala u ritmu s njezinim, ali mozak joj je bio ubrzan. Nije bila
sigurna to e donijeti budunost. Imala je o emu razmiljati. Puno odluka pred
sobom. U meuvremenu, potrudit e se uivati to vie moe s njim uza se.
Dok je tonula u san, mislila je da to njezina baka moda nije imala na umu
kada joj je rezervirala kartu...
DVADESET DVA
ako je poela Adelina ljubavna afera s Jackom Molloyem.

Nije se ponosila time. Nije se mogla ni sama sebi opravdavati,
osim da ju je afera ponijela i da tu nije nita mogla. Zvualo je suvie
blesavo, ali osjeala je kako je to sudbina, da je Jack poslan promijeniti joj ivot i
nije imala snage otii od njega.
Uvjeti su bili jasni. Ona je, znala je, jedna od mnogih s kojima je varao svoju
enu. Nosio je svoju nevjeru kao orden, a ipak, bio je tako razoruavajue otvoren
i iskren o tome, da ga nije mogla osuivati.
Bio je otvoren i iskren prema svima osim prema svojoj eni, koju je, naravno,
uzdizao na pijedestal. Nikada ni za ivu glavu ne bi kompromitirao svoj brak ili
pomislio napustiti Rosamund. Jack je uvijek bio samo nekome na posudbi. Nikada
nije nita obeavao ljubavnicama. Bio je, Adele je osjeala, pomalo kukavica.
Sviala mu se sigurnost, njegov dom, Rosamundin drutveni poloaj i, naravno,
njezin obiteljski novac. Njegova elja za razvratom nikada se ne bi mogla isprijeiti
tome.
Zaluena kakva je bila, Adele je prihvatila tu pogodbu. Naposljetku, nije ni ona
mislila ostaviti Williama. Ona je takoer voljela sigurnost lijenikove supruge, ali
oito ne i, predbacivala je sebi, dosade. Zar nije zato otvarala galeriju? Zar to samo
po sebi nije donosilo dovoljno uzbuenja?
U trenucima razuma, u miru kuhinje kad bi pila kakao s gospoom Morris,
glas razuma u njoj govorio joj je da se ostavi toga prije nego to bude povrijeena ili prije nego to bude uhvaena. anse su bile jednake i za jedno i za drugo, ali ovo
drugo bila bi katastrofa. Mogla se nositi s time da povrijedi sebe, ali pomisao da
povrijedi Williama bila je za nju prokletstvo.
Unato svoj ludosti, jako je voljela svojega mua, samo se nedavno poela
osjeati bezvrijednom. Osjeala se da bi William mogao savreno ivjeti sa svojom
tajnicom u novoj ordinaciji i gospoom Morris koja bi mu pospremala. Adele nije
bila sigurna gdje je bilo mjesta za nju ili koja je njezina svrha. Ponekad, za stolom
tijekom doruka, William bi bio zaokupljen, pa bi gledao kroz nju i ne bi uo ni
rije. Ranije su stvari o kojima je priala mogle biti jako dosadne, ali sada se sve
kretalo puno bre s galerijom i mislila je da je mogao biti barem malo zainteresiran.
Ali inilo se da je mislio kako je davanje eka dovoljno. Nije htjela njegov novac.
Htjela je njegovo uvaavanje.
Ono to joj je Jack lako davao. Jack ju je uvijek mogao potaknuti da postigne
vee stvari. Vodio ju je, oblikovao, izazivao. Nauio ju je razlikovati dobru od
odline slike, kako prepoznati je li kopija ili original, kako utvrditi tetu, provjeriti
podrijetlo - bio je zamren svijet u koji je ulazila i nije bilo dovoljno imati dobro oko.
Morao si imati znanje i iskustvo. Njega je uzbuivalo imati tako eljnog aka.
Pratio ju je na prodaje i aukcije diljem zemlje, po umjetnikim ateljeima,
otvorenjima i privatnim izlobama.

Da je moglo ostati na tome, veza bi bila posve opravdana. On bi joj bio
savjetnik i nita vie. Ali nikada se nije zadralo na aukcijama ili prodajnim
prostorima. Neminovno je ilo dalje od toga i taj dio bio je toliko otrovan za Adele.
Njezin um i tijelo poticani su na naine za koje je mislila da su nemogui. Osjeala
se kao da moe osvojiti svijet. Istodobno, krivnja je nikada nije stvarno napustila.
Znala je da nee moi voditi ovaj dvostruki ivot beskrajno.
Nikada nije rekla nikome za vezu, koliko god je htjela podijeliti teret s nekim,
jer je znala da nee dobiti suosjeanje ni od koga tko ima imalo petlje. Prijatelji bi
bili uasnuti; ljubavne afere jednostavno nisu bile prihvatljivo ponaanje u njihovu
drutvenom krugu, iako ju je Jack pokuao uvjeriti kako su ih ljudi stalno imali.
Kada god je pokuala racionalizirati, nije mogla. Ne moe racionalizirati kemiju,
ono to se na francuskom naziva coup de foudre8, ona je kao munja. ak je i
sastavila popise Jackovih prednosti i mana: prvi je uvijek bio puno dui od drugoga,
ali ak i kada je vidjela dokaze crno na bijelom, nije dobila poriv prestati.
Nije mogla ivjeti bez njega i naina na koji se s njim osjeala.
Pritisak svega toga poeo je dolaziti na naplatu. Budila se nou, u panici, nije
bila sigurna s kim je. Imala je none more u kojima sve odaje Williamu, tako
stvarne da se budila uplakana od straha.
Ali one nisu bile toliko grozne kao noi kada je sanjala da je izgubila Jacka.
Nikad nije bilo jasno kako, ali tuga ju je razdirala, njezin uas osjeala bi cio sljedei
dan, ostavljala ju je praznih oiju i iscrpljenu.
Emocije su je iscrpljivale. Jako je smravjela. Rekla je Williamu da je to zato
to nema blizanaca pa nije jela toliko kolaa i keksa. Vidjela je da se brine.
- Pitam se nije li ovaj pothvat s galerijom poeo biti previe stresan za tebe komentirao je. - Mislim, nije jo ni otvorena, a ti izgleda iscrpljeno. Moda bi
trebala razmisliti o tome da zaposli nekoga. Ili se zapitati je li to uope dobra
zamisao?
- Mogu ja - Adele je ustrajala. - Sve mi je to novo, to je sve. I moram puno trati
uokolo. Paziti na radnike, odlaziti na prodaje i upravljati kuom uz sve to...
Upravljati kuom? Vie gotovo nije radila nita oko kue. Nije da bi William
mogao znati ili da je primijetio. Poveala je broj sati gospoi Morris, sve su joj
dostavljali i nikada vie nije spravljala kolae ili pudinge. Sve to dovodilo je u prvi
plan njezin osjeaj krivnje. Beskonano mnogo puta pokuala je prekinuti aferu.
Bila je odluna ena - sigurno moe nai snage da ode? Pokuala je u mnogim
prigodama.
- Ne mogu vie ovo - jecala bi pred Jackom.
- Onda nemoj - odgovorio bi smireno. Njemu je sve bilo crno-bijelo. Sve je bilo
jednostavno. Nije imao savjest. Nikada nije mogao razumjeti njezinu dvojbu,
zapravo nije. Ali bio je vrlo strpljiv s njom i njezinim ispadima. Gledao bi je
zamiljeno.
8
(fran.) coup de foudre = ljubav na prvi pogled (doslovno udar munje)

- Reci mi da e sve biti dobro - molila ga je.
- Naravno da hoe. Zato ne bi bilo?
Ima milijun razloga. Jer e moda doivjeti slom. Jer bi se mogla izdati. Jer je
ludjela, injenica je da nije to mogla kontrolirati, da je opsjednuta, da nije mogla
prestati, a znala je da treba. injenica je da je njezina ljubav prema Jacku bila
pokvarena, pogrena, prazna i utemeljena na prevari.
- Voljela bih da te nikada nisam upoznala! - jedne je noi uzviknula kada je
ekstaza zaprijetila da e je dotui.
- Stvarno? - nasmijeio se, znajui dobro da bi ona svaki put iznova napravila
taj izbor, do kraja svijeta.
Bila je to neka vrsta ludila. To joj je bila jedina obrana.
Jednoga poslijepodneva u Simoninu kafiu Jack je upoznao Adele s mladiem
koji se zvao Rube. Bio je uasno mrav i bez arma, ruku poput kandi koje su se
njihale dok je govorio, izbuljenih bijelih oiju koje su izgledale poput tvrdo kuhanog
jaja. Jack se inio zatravljen njime.
- Vjeruj mi, on e biti slavan. Stvarno slavan. Njegova je umjetnost udesna.
U stvari... -pogledao ju je i vidjela je da ima ideju. - Naruit u sliku od njega sada
kad si to jo mogu priutiti.
Odluno je otiao do Rubea i Adeleje primijetila kako je obojica gledaju dok
razgovaraju. Osjetila je snanu strepnju koja se potvrdila kada je Jack rekao da je
Rube pristao naslikati je.
Nije htjela da je slika. Ta ju je zamisao ispunjavala uasom. To je prevrilo
svaku mjeru.
- Ali elim imati neto to e me podsjeati na tebe - Jack je ustrajao i naravno
da je njezina tatina pobijedila. Jack je uvijek koristio laskanje kako bi je natjerao
da uini ono to on eli. Rijetko je inio sentimentalne geste, tako da se drala
ovoga kao znaka da mu neto znai.
Rubeov studio bio je sramotan. Bio je velik i hladan, najprljavije mjesto u koje
je ikada kroila, puno vlage, praine i zemlje. Odbaeni tanjuri s ostacima pljesnive
hrane leali su posvuda. Nije postojao pravi WC, samo kanta koju je,
pretpostavljala je, rijetko praznio. Otila je na WC u susjednom kafiu.
Pokazao joj je zelenu lealjku na koju je trebala lei. Sjela je. Bilo joj je
neugodno jer nije znala tko je prije nje na njoj sjedio ili leao i radio tko zna to.
Gledao ju je.
- Gola - rekao je. - Mora biti gola.
- Nema anse - odgovorila mu je. Nee se skinuti radi slikanja.
Razbio je svoju alicu kave o zid. Kava je curila po njemu.
- Troi moje vrijeme - rekao je prijekorno. - Odvojio sam dva tjedna radi
ovoga. Treba mi prokleti novac. Ne slikam odjevene ene. Nema smisla.

Adele nije znala to da kae. Vidjela je da je bijesan. Takoerje shvatila da je
prevarena, da je Jack namjerno preutio ovaj dio jer je znao da bi odbila.
- Ili se skini ili mi plati moje utroeno vrijeme. Nije me briga to e odabrati.
Rube se bjesomuno ekao rukom ispod veste. Adele je bila sigurna da ima
svrab. Htjela je pobjei iz studija to prije.
Onda je iza njega primijetila platno, vjerojatno njegovo najnovije djelo. Mlada
djevojka koja sui noge runikom. Bilo je udesno. Koa joj je bila bljetava, njezina
je ljepota iskakala s platna. Bilo je precizno i osjeajno, ali s potovanjem - sve to
bi dobar akt trebao biti.
Uzdahnula je i otila do slike detaljnije je prouiti.
- Izvrsna je - rekla je Rubeu, koji ju je ljutito gledao.
- Jesi li se konano odluila? - ustrajao je.
Adeleje oklijevala. Okrenula se prema slici. Shvatila je to je Jack vidio u
Rubeu. Bio je iznimno nadaren. Njegov je rad iao iznad samog talenta. U elucu je
znala da e aliti do kraja ivota ako to ne uini. Ovdje se stvarala povijest.
Otila je natrag do lealjke. - Uinit u to - rekla mu je.
Digla je ruke i poela otkopavati haljinu.
Rube ju je strogo pogledao. - Dobro si odluila.
Kada se Rube opustio i poeo raditi, postao je pristupaniji. Adele se navikla
na to da se razodjene i lei na lealjci, kao kakva nezasitna kurtizana. Ono to joj
je smetalo bio je nain kako ju je gledao kada su bili kod Simone. Nije htjela
razmiljati to se dogaa u njegovim mislima. U studiju ju je prouavao kao
predmet, a ne kao ljudsko bie i bio je vrlo distanciran, tako da ga se nikada nije
bojala. Ali u kafiu gledao ju je poput sokola.
Tek kada je slika bila pred zavretkom, doznala je razlog njegove opinjenosti.
-Jack te voli, zna to - rekao joj je iznebuha. - Kada ne gleda, ne skida oi s
tebe. Znam da misli da mu nije stalo. Ali mislim da bi se iznenadila.
Adele je otvorila usta rei mu kako nita od toga nije njegova stvar, ali
odmahnuo je rukom da se utia.
- Jako si mu vana. Nemoj to nikada zaboraviti. Ti si njemu vanija nego on
tebi.
Zatvorila je usta, bila je uistinu zbunjena. Pitala se je li istina to je Rube
rekao, je li imao neke spoznaje o Jacku do kojih ona nije mogla doi. Znala je da je
draga Jacku, naravno, ali nikada nije osjeala da je vanija od drugih njegovih ena.
Jo uvijek je mrzila sebe zbog te veze, jer mu je dala da iskoritava njezinu slabost.
Ali bila je ovisna: o njemu, o njegovu svijetu i o osobi kojom ju je stvarao.
Vidjela je tono tko je i to je postala kada joj je napokon pokazao sliku.
Bio je njezin trideset trei roendan. William joj je darovao estitku i prazan
ek. - Kupi si neto skupo - rekao je. Htjela je potrgati ek i baciti mu ga u lice.

Zar ne razumije to mi radi svojim dociranjem i nezainteresiranou?
htjela je zaurlati.
Kako lukavo od nje, mislila je poslije, prebaciti krivnju na Williama. Imala je
ono to su mnoge ene njezine generacije trebale - neovisnost i dugu uzicu. Je li to
ostavilo tako veliku upljinu u njezinu ivotu da se morala tako ponaati?
Njezino gaenje prema sebi samoj trajalo je tek toliko koliko je Jacku trebalo
da joj dade Rubeovu sliku. ekala ju je u njegovu stanu, smjetena na tafelaju. Bila
je u tekom, izrezbarenom, blijedom drvenom okviru, s crvenom manom. Na
bronanoj ploici na dnu okvira pisalo je: Innamorata, Reuben Zeale.
Bila je to Adele nepobitno, ali Adele koju nikad nije vidjela kad se gledala u
ogledalo. Adele za koju je znala da je William takoer nikada nije vidio. Uvijek je
pozirala za Rubea polegnuta bono, jedne ruke iza glave, a druge preko tijela u
hinjenoj skromnosti. Ipak, nekako je uspio uhvatiti neto postkoitalno u njoj, enu
koja jo sjaji onako kako je to mogue samo nakon voenja ljubavi s ovjekom
svojega ivota. Bilo je ivotinjski. I oduzimalo je dah. Posve inkriminirajue.
Dok ju je prouavala, napola s ponosom, a napola s uasom, shvatila je zato
ju je Rube onako promatrao u kafiu. Nije htio slikati enu koju mu je predstavljala
dok je pozirala u naslonjau. Htio je drugu nju, Adele koja je ivjela opasno, koja je
bila obasjana iznutra kad je sa svojim ljubavnikom. I uhvatio ju je tako, jo kako.
- Ovo ne smije nitko vidjeti - uzdahnula je. I ne smiju. Ako bi itko trebao
dokaze njezine nevjere, ovo je bio krunski dokaz.
Osjeala se jako neugodno zbog slike, kao da je bila zlokobni znak. Dok god
je postojala, njezin ugled i brak bili su u opasnosti.
- Bit e kod mene - Jack je obeao. - Nitko osim mene nee je vidjeti.
- Osim tebe i svakoga koga dovede ovamo.
U njegovu je pogledu prepoznala upozorenje, signal koji je znaio da je prela
granicu. - Okrenut u je prema zidu.
Ako ju je to trebalo umiriti, prevario se. Rekla je kako ne postoji ena na ovom
svijetu koja ne bi okrenula sliku pogledati tko se na njoj skriva.
Toga je naljutilo. - Morat emo prihvatiti taj rizik. Ionako je tvoja, radi s njom
to eli. Ako je ikada poeli imati, samo reci.
Znala je da to i misli. Unato svemu, Jack je imao kodeks asti koji nee
prekriti. uvat e je za nju, do kraja ivota ili dok je ona ne zatrai natrag, togod
se prvo dogodi.
Nedugo nakon to je slika dovrena, stvari izmeu Jacka i Adele poele su se
pogoravati. Znala je da je medeni mjesec zavren, da se vie nee moi nositi s
intenzitetom i fizikim stresom od svega. Sve to bilo je pod visokim naponom, a ona
je bila krajnje osjeajna, za razliku od Jacka koji je, kako se njoj inilo, odisao
hladnokrvnou. Znala je da vjerojatno ima druge ljubavnice, a on je tvrdio da ak
i ako ih ima, to ne mijenja njegove osjeaje prema njoj, da je ona posebna.
- Ne dovoljno posebna - odgovorila bi.

- Ne moe oekivati vjernost u vezi koja se temelji na prevari - dobacio bi joj.
Kako se mogla tome suprotstaviti? Znala je da e je, ako bude previe protestirala,
izbaciti iz svojega ivota. Mrzio je scene, optube i mete. Zato se pokuala nositi
s time jer se nije mogla suoiti s milju da ga izgubi.
Ponekad je, u trenucima kad bi se pribrala, eljela da je gurne predaleko, pa
da moe otii. Kada bi njegovo ponaanje postalo neizdrivo, moda bi mogla
pronai snage u sebi.
Bilo je samo pitanje vremena.
Jednog su se poslijepodneva vratili u stan nakon kasnog ruka. Adele je
planirala ii kui vlakom, ali imali su vremena provesti koji sat u krevetu. Jack je
otkljuao vrata, a ona je otila u kuhinju pripraviti alicu aja. ak je i drala svoje
najdrae umbirove kekse u kuhinji.
ula je glasan krik iz spavae sobe i dojurila.
Djevojka je leala na krevetu. Krvi je bilo posvuda. Na podu, na plahtama, na
njezinoj odjei. Dola je blie i prepoznala ju. Bila je to Miranda. Djevojka koja je
leala na vratima prvi put kada je bila u Simoninu kafiu. Razmaena bogataica s
vie novaca nego pameti, koju je privlaila dekadentna atmosfera u klubu. Troila
je vrijeme pijui u kafiu, puei i zavodei svakoga tko ju je htio.
Ukljuujui, nema sumnje, Jacka.
- to da radimo? - rekao je Jack, blijed. Stajao je kao ukopan.
Adele je bila lijenikova supruga. Naravno da je znala to treba raditi.
Odgurnula ga je u stranu.
- Pozovi hitnu - viknula je na njega - i donesi zavoje!
- Zavoje?
- Sve to moe posluiti.
Gledao je blijedo. Vidjela je da uope nee moi biti od pomoi.
- Ne brini se.
Zgrabila je jastuk, skinula jastunicu i razderala je. Miranda je jo bila iva njezini su kapci drhtali - ali nije mogla znati koliko je ve leala i koliko je krvi
izgubila. inilo se kao da je tekla u potocima.
Adeleje uinila to je mogla, svezala je vrsto dijelove jastunice oko njezine
ruke da zaustavi krv.
- Molim te, nemoj umrijeti - molila je. Djevojka je bila tako mlada. to se
dogodilo da je uinila ovako neto? Adele nije eljela razmiljati o tome.
ula je zvuk bolniara koji su bili na stubama. Uletjeli su u sobu, s tjeskobnim
Jackom koji ih je slijedio.
- Dobro ste to uinili - jedan je rekao Adele. - Vjerojatno ste joj spasili ivot.
- Moda - rekao je drugi, sumnjiavo je pogledavajui. - Izgubila je puno krvi.
Idete li s njom u bolnicu?

Adele je oklijevala. Nije joj tamo bilo mjesto. Nije poznavala djevojku. Miranda
je sada bila u sigurnim rukama. Ali nije mogla podnijeti misao da ide u bolnicu
sama. I, moda, umre sama. Stresla se.
- Naravno.
Vonja ambulantnim kolima bila je strana. Jurnjava kroz ulice, opasno
ljuljanje sjedne na drugu stranu, zavijanje sirene. Adele je sjedila pokraj Mirande.
Htjela ju je drati u naruju, ali bolniari joj to nisu dopustili. Osjeala se
zatitniki prema njoj, kao da je njezina ki. Stalno joj je eljela provjeriti puls, ali
nije se htjela mijeati.
Stigli su do male, prljave i napuene bolnice. Nije mogla razmiljati u kojem
su dijelu Londona, nije bilo vremena za to. Mirandina nosila jurila su niz prljave
hodnike i kroz dvostruka vrata. Malobrojna ekipa dojurila je i odvukla Mirandino
siuno, nepokretno tijelo.
Medicinska sestra zaustavila je Adele sprijeivi je da ide dalje. Iznad maske
njezine su oi bile hladne i osuivake.
- Koja krvna grupa? - upitala je.
- ao mi je. Ne znam - odgovorila je Adele, shvaajui da misle kako je ona
Mirandina majka.
Sestra ju je poprijeko pogledala. Adeleje htjela objasniti tko je, da je lijenikova
ena, ali ona je bila nitko i nita u ovom mauzoleju bolesti i kaosa. Ostala je stajati
u sobi prljavih zelenih zidova. Vrijeme je odmicalo i shvatila je u panici da nee stii
vratiti se kui. Morala je zatraiti telefon da sejavi.
- Telefon je za lijenike - rekla joj je medicinska sestra odrjeito, tako da je
Adele morala izai na ulicu kako bi pronala telefonsku govornicu.
- Zadrala sam se danas... Ba me je Brenda pitala da spravim veeru i
prespavam - rekla je Williamu, zahvaljujui Bogu za alibi i za muev nesalomljivi
nedostatak zanimanja za nju.
Opetovano je itala prepoznavanje znakova malih boginja i prelistala stare
primjerke asopisa Picturegoer, ne primajui nita od sadraja u svijest. Bilo je
blizu ponoi kada ju je netko obavijestio da je Mirandino stanje stabilno.
Uuljala se i stala pokraj njezina kreveta.
- Pretpostavljam da ju je vaa brza intervencija spasila - rekla joj je jedna
manje ljutita sestra.
Miranda je izgledala siuno, blijedo i bespomono, jako daleko od grabeljive
namigue koja je bila u kafiu kod Simone.
- Volim ga - rekla je Adele kada se osvijestila i onda su joj se oi zakolutale u
stranu, kao da se uzica koja ih je drala u dupljama prekinula.
Nije mogla imati vie od osamnaest godina. to je Jack mislio o sebi, lomei
djeci srca? Bila je bijesna. Njezino je srce bilo na pladnju. Upozorio ju je na poetku.
Prihvatila je dogovor, znajui to moe oekivati. Ali cura koja nije znala nita o
svijetu?

Kada se napokon vratila u stan, Jack se nije kajao, iako je primijetila da ga je
potreslo sve to se dogodilo.
- Sluaj - rekao je. -Ja sam jedan od mnogih to se tie Mirande. Ako je pala na
mene, to je zato jer je ne iskoritavam, ne kao drugi gadovi koji je ele samo zbog
njezina novca. I ona ima dvadeseti tri godine. Teko da je dijete.
- Oh, onda je to u redu. Ako ima dvadeset tri godine - uzvratila je Adele. Savrena dob da si preree ile u neijoj spavaoj sobi.
- Nestabilna je.
- Onda se nisi trebao petljati s njom! - viknula je.
- Nisam se petljao s njom! - uzvratio je viui. -Jedne sam je noi izvukao iz
kafia kada joj nije bilo dobro. Doveo sam je k sebi i pazio na nju. Nisam je ni
dotaknuo.
Adeleje mogla zamisliti kako joj ugaa, mazi je.
- Stvarno?
Pogledao ju je u oi. - Nisam toliko udovite. Znam da nema dobro miljenje
o meni...
-Jer ne radi nita da bi me razuvjerio.
Uzdahnula je od iscrpljenosti. Jack se branio.
- Iskreno sam ti rekao da ne padam lako u napast. Ali za tvoju informaciju,
ve neko vrijeme nije bila ni jedna druga osim tebe.
- Zato mi doputa da mislim drukije?
-Jer se ne mogu nositi s pritiskom?Jer ne vjerujem sebi?Jer jednom kada to
kaem, mogu samo pokvariti tu stvar?
- To je smijeno. Zar nema nimalo samokontrole?
- Ne! Ne, nemam. Ne namei mi svoje vienje kako bi se ljudi trebali ponaati
prema meni, Adele. Nismo sad u Shallowfordu.Ja nisam lijenik. I ao mije to ima
tako loe miljenje o meni. Ponekad ne znam zato se uope trudi oko mene.
Adele ga je pogledala. - Ne znam ni ja.
U tom trenutku shvatila je da joj je cijela veza donijela puno vie neugodnosti
nego zadovoljstva.
Spustila je glavu na ruke.
- Ne mogu se vie nositi s ovim, Jack. Sve ovo... previe je.
Jack ju je pogledao. - Nitko nikada to nije ni traio od tebe - rekao je.
Bio je u pravu, naravno. Znala je od poetka da e joj slomiti srce. Ipak nije
imalo smisla eljeti da nikada nije otila na onaj prvi ruak. Bila je sama kriva to
se nije mogla othrvati napasti. Jer je tata, povrna i potrebna joj je panja, a bila
je najsretnija ena koju je poznavala. to je bilo toliko poremeeno u njoj da je
osjeala potrebu dovoditi savreno sretan brak u opasnost?

Pokuala ga je zagrliti, ali podigao je ruke i zaustavio ju. Kad je bio ljutit, Jack
se mogao duriti do beskonanosti.
Bilo bi sigurno lake otii bez fizikog kontakta s njim. Kad god bi ga
dotaknula, njezina bi odlunost isparila. Osvrnula se po stanu, kao da ga je
pokuavala zapamtiti, iako je ve znala svaki kutak, svaku povrinu.
Plahte natopljene Mirandinom krvlju leale su nabacane na hrpu.
- to e uiniti s njima? - upitala je, praktina do kraja.
- U praonici e to srediti-rekaojoj je. - Nikada ne pitaju nita i ne sude.
Ustuknula je. Bila je to istina. Ona mu je sudila. Osuivala ga je po
standardima druge sebe, lijenikove supruge, ne preljubnice, i znala je da je to
njezina mana. Znala je da je to smrtonosan poljubac za njihovu vezu.
- ao mi je - njezin je glas poeo pucati kada je to izrekla. Nije znala za to se
ispriava. Adele je jedva stigla do vrata prije nego to se raspala. Ako se rasplae,
bacit e se na njega i moliti ga da joj oprosti. Morala je zadrati barem trunku
samopotovanja.
Mali dio nje nadao se da e Jack barem neto nauiti iz onoga to se toga dana
dogodilo: da mu, ako se nastavi tako neozbiljno poigravati tuim srcima i ne bude
otvoren i iskren, nita nee ostati.
Adele je Mirandinim pokuajem samoubojstva bila pogoena vie nego to je
mislila. Nekoliko je puta poela plakati kada ju je slika djevojina nepokretnog tijela
zaskoila usred dana kad je to najmanje oekivala. Pitala se kako joj je i moe li to
nekako doznati. Odluila je da se radije ne zamara time. Okrenula je lea tome
svijetu, a ionako nije mogla nita uiniti ili joj rei.
Ako je William primijetio da je jako osjetljiva, nije to nikada spomenuo. Ipak
mu je rekla da se ne osjea dobro i da joj nedostaju blizanci, a nedostajali su joj.
udjela je za njihovom galamom i prisutnou koja bi ispunila prazninu u njezinu
ivotu. Kada su oni bili pokraj nje, dan je imao smisao i energiju, i mogla je biti
bezbrina.
Umjesto toga, usredotoila se na galeriju. Planirala je otvorenje. Prialo se po
gradu i inilo se da su svi uzbueni, to ju je pomalo veselilo. Pripremila je
posjetnice, poslala izjave za medije, zapisala povijest i vrijednost svake slike koju je
kupila. Sve ih je ponovno uokvirila najboljim okvirima koji su uz njih pristajali.
Napokon je bila spremna. Provela je cio vikend vjeajui slike. Bilo je
iscrpljujue - ljudi misle da je to samo pitanje zabijanja nekoliko avala u zid, ali
bila je umjetnost izloiti slike tako da se svaka pokae u najboljem svjetlu. Micala
je i mijenjala slike, ponovno ih vjeala, udarila se ekiem po palcu, ispustila sliku
na pod, otetila okvir... sve dok nije bila zadovoljna.
Jednoga nedjeljnog poslijepodneva povela je Williama kroz galeriju. - Jako se
ponosim tobom - rekao je i spontano je zagrlio. Njegova iznenadna toplina oduzela
joj je dah. - Hajde, idemo na veeru proslaviti.
- Ali izgledam grozno - bunila se.

- Izgleda prekrasno - alio se. - Tvoja je kosa posvuda i ima praine na
obrazima, ali oi ti se sjaje kao to ve dugo nisu. Nikada nisi izgledala bolje.
Za veerom se ispriao zbog nedostatka panje.
- Bio sam prezaposlen novom ordinacijom. Bila je to teka promjena za mene
i znam da sam bio poprilino grozan. ao mije. Moe li mi oprostiti?
- Naravno - Adele je osjeala mir. Njezin je brak ponovno na dobrom putu. Sve
e biti kako treba.
Adele je planirala veliko otvorenje za prvi tjedan prosinca. Na taj nain moe
iskoristiti prednosti vremena slavlja, ukrasiti galeriju i ostaviti dovoljno vremena
da ljudi kupuju za Boi ako to poele. Nadala se i molila da bude tako. Uloila je
puno vremena, novaca i emocija.
Napravila je fatalnu pogreku kada je slala pozivnice. Bila je toliko zaposlena,
a sjeanje na Jacka nestalo je do te mjere da joj se samo rijetko i kratko vraalo.
Nije se vie preputala sjeanju i udnji niti je ponovno proivljavala strast dok je
nou leala u krevetu. Njezina je veza s Williamom oivjela kada se poela osjeati
kao da su jednaki. Nije bila strastvena na jednak nain, ali bila je duboka i jaka.
Zbog nekog razloga to ju je navelo misliti kako joj nee biti problem pozvati
Jacka na otvorenje. Htjela je pokazati da je to preboljela, ali i da iz prve ruke vidi
njezinu galeriju. Napokon, podsjeala se, Jack joj je pruio golemu pomo i dao
korisne savjete. Bilo bi nepristojno ne pozvati ga. Naravno da e ona biti u stanju
nositi se s tim to ga vidi. William bi bio na njezinoj strani. To bi bilo vrlo
civilizirano i zrelo.
Stavila je pozivnicu u omotnicu, napisala Jackovo ime i adresu na prednjoj
strani i dodala je hrpi, spremna odnijeti je u potu. Do sljedeeg jutra bit e na
otirau ispred njegova stana. Netko e pokupiti potu i stavitije na stol u hodniku.
Uzet e je. Hoe li doi?
No otvorenja bila je vedra i hladna. Adele je procijenila da e doi vie od sto
ljudi. To je nije uzdrmalo. Bila je dobra domaica, izvrsno organizirana - to bi
moglo poi po zlu?
Ona i ga Morris cijelo su se jutro pripremale. Kuhinja je bila ispunjena
mirisom peenja. Spravile su hrenovke u tijestu, vol aux vents, trakice od sira i pite
od mljevenog mesa. Adele je pripravila voni pun s rakijom. William ga je probao
i rekao da je poput goriva za rakete.
- Ako se gosti napiju - nasmijeila se - moda e isprazniti depove.
Ulatila je dvije srebrne zdjele za pun i posudila ae iz lokalnog hotela. Onda
se bacila na ureivanje galerije. Htjela je stvoriti neto pamtljivo na to e se ljudi
vraati. Provela je poslijepodne u umi s djeacima, skupljajui imelu i zimzelene
granice.
Netom prije zabave obavila je zadnju provjeru.
Rukohvati, kamin i vee slike bili su ovijeni vijencima od imele, povezani
slavljenikim crvenim vrpcama. Sve je bilo obasjano svijeama. Dvije konobarice

koje je unajmila ekale su drei srebrne pladnjeve pune aa. Kupila je boino
drvce i postavila ga pokraj kamina, ukraeno blistavim ukrasima koji su odbijali
svjetlo, a ispod su bile hrpe darova. Ne pravi darovi, nego knjige iz kue koje je
umotala arenim ukrasnim papirom. Kupila je LP Johnyja Matisa za gramofon boine pjesme koje e putati dovoljno glasno da se stvori dobra, ali nenametljiva
atmosfera.
Sve je bilo savreno. Kupila je strukiranu crnu haljinu na bretele s
dijamantnim dugmima. Kosu je uredila dan ranije - malo je narasla i frizer joj je
napravio ike, a ostatak kose natapirao i poeljao unatrag, tako da je pomalo
sliila Jackie Onassis.
William je stao iza nje kako bi joj pomogao s bisernom ogrlicom koju je
odabrala. Potom se pogledala u ogledalo. Osjeala se zadovoljno svojim izgledom.
William ju je poljubio u vrat.
- Jako sam ponosan na tebe - rekao joj je ponovno.
Zabava je bila uspjena. Dolo je puno vie ljudi nego to ih je pozvala. Sreom,
gospoa Morris ustrajala je u tome da se skuha dvostruko vie nego to je Adele
htjela. Naime, ivjela je u strahu da e nestati hrane. Nekoliko ljudi kupilo je slike.
Adele je osjeala nalet sree i uzbuenja. Bit e uspjena. Galerija e biti uspjena.
A onda je spazila Jacka na drugoj strani prostorije. Osjetila je kako joj se srce
malo ubrzalo, ali nije to bila ona mona reakcija kakvu je prije imala kad bi ga
vidjela. inila se dosta pribranom i spremnom razgovarati s njim. Bit e smirena i
draesna.
Onda je vidjela da je netko pokraj njega. Bila je to Rosamund. Mora biti. Bila
je oaravajua, naravno. Tamna kosa, poprilino kratka, kremasta koa i plave oi
- neobina kombinacija boja zbog kojih se isticala u mnotvu. Nosila je crvenu
haljinu koja joj je savreno pristajala, a u uima je imala safirne naunice.
Mirnoa koju je Adele osjeala pretvorila se u paniku. Vatra je gorjela, galerija
je bila prevrua, a popila je dvije ae puna. Jack je vodio Rosamund prema njoj.
Nije znala to e rei ili uiniti.
- Moja draga, sretan Boi. I estitke. Ovo je trijumfalno.
Adele je uspjela izrei zahvalu kada je Jack povukao svoju suprugu naprijed.
- Draga - rekao je - ovo je Adele Russel. Adele, ovo je moja ena Rosamund.
Rosamund je bila pribrana, savrena, bljetava. Uzela je Adelinu ruku i drala
je malo predugo, gledajuije u oi, da pokae nadmo. Adele se pokraj nje osjeala
kao krampus. U crnoj veernjoj haljini koja joj se prije inila pravim izborom, sada
se doimala kao baba i izvan mode.
William je stupio naprijed i Adele ih je morala brzo upoznati.
- Kakvu to pametnu enu imate - rekao je Jack. - Ne sumnjam da e galerija
biti jako uspjena. Ima odlino oko.
- Pa, naradila se - rekao je William. - Zasluuje svaki uspjeh.

Adele je bila bijesna. Razgovarali su o njoj kao da nije bila tamo. Rosamund
joj se nasmijeila. Nije znala je li to bila gesta solidarnosti ili nadmoi. Rosamund
je bila neproitana knjiga. Prekrasna neproitana knjiga.
- Oprostite - uspjela je izrei s trunkom ljupkosti. - Moram ii druiti se.
Adele se nakratko sakrila u garderobu da se pribere. Kako je, pobogu,
zamiljala da e se nositi s bivim ljubavnikom na istome mjestu gdje joj je i mu?
Sluati kako se smijuckaju njezinim uspjesima, bilo je muno. Nikada nije ni
pomislila da e Jack dovesti Rosamund. Ali naravno da ju je doveo. Bila je to boina
zabava. Zato ne bi? Dlanovi su joj se znojili od tjeskobe. Ba je glupa. Sama si je to
priredila jer je poslala pozivnicu, tupavo i nepromiljeno.
Izala je iz garderobe i duboko udahnula, spremna ponovno se druiti sa
svojim gostima. Ljudi nisu davali znakove da e uskoro otii. amor je bio glasniji
za nekoliko decibela. Temperatura je narasla.
Kada je osjetila prst na svojemu vratu, mislila je da e se onesvijestiti.
- Nedostajala si mi.
Mogla je namirisati Zizoniju. Njegov je prst napravio krui na njezinu vratu.
Sa svakim krugom postajala ja sve slabija. - Prestani - rekla mu je. Naravno da nije
htjela da prestane.
Bio je iza nje. Mogla je osjetiti toplinu njegova tijela dok joj je govorio u uho.
- Uasno sam pogrijeio - rekao je. - Nisam shvaao koliko mi znai. Treba
mi, Adele.
Moj Boe! Rijei koje je udjela uti sve vrijeme dok su bili zajedno. Kada je
ustrajao u tome da je mui.
- Ne elim nikoga drugog - nastavio je. - elim tebe. Ti si mi sve.
Puno je puta sanjala da joj to govori.
- Prekasno je, Jack - rekla je. - Gotovo je. Ne mogu se vratiti. Sretna sam.
- Nisi - rekao je. I bio je u pravu. Mogla se zavaravati da je zadovoljna, ali nita
to joj je William rekao nije se moglo usporediti s rijeima koje joj je Jack govorio
na uho. Ili s osjeajem koji su budile njegove ruke na njezinu struku.
- Molim te, nemoj - zavapila je, ali nije uinila nita da ga se oslobodi.
- Poi sa mnom u Veneciju - rekao je. - Na proljee. Posjetit u neke klijente,
vidjeti neke umjetnike. Moemo biti zajedno. Samo ti i ja.
Zatvorila je oi. Ovo je bilo pravo muenje. Kako je mogla misliti da je Jack
nee probati namamiti natrag. Njegov je ego bio prevelik da ne proba, samo da
dokae kako to moe.
- Nikako - uspjela je rei.
- Kreem iz Pariza. Poetkom travnja. To ti daje dovoljno vremena da se bori
sa svojom savjeu i nae ispriku.

Prstom je proao po njezinoj kraljenici, zaustavivi se ondje gdje joj je
poinjala haljina. Onda je otiao, natrag u guvu zabave, ostavljajui je na
drhtavim nogama.
Deset minuta nakon toga, on i Rosamund izali su iz guve i pozdravili se.
- Sretan Boi - rekla je Rosamund, poljubivi Adele hladno u obraz.
Pada snijeg, pada snijeg, pada snijeg..., pjevao je Johnny Matis.
Zadnji gosti otili su malo nakon ponoi. Adele i William izali su iz galerije i
zakljuali je. Dogovorila se s gospoom Morris da sutradan doe i pospremi
galeriju. Bit e joj drago dobiti dodatni novac kako bi unucima mogla kupiti boine
darove.
U spavaoj sobi William je cvrkutao o tome koliko je veer bila uspjena,
komentirao goste i ureenje, ali naposljetku je i on bio tih, osjetio je da joj se ne
razgovara.
- Dragi, ao mije - rekla mu je. - Potpuno sam iscrpljena i onaj je pun bio
prejak. Razgovarat emo o tome ujutro. Oajniki moram u krevet.
U kupaonici je napokon dopustila da joj poteku suze, samo na nekoliko
trenutaka, jer ih inae vie ne bi mogla zadrati. Umila se hladnom vodom i nadala
se da William nee primijetiti nita neprikladno.
Jack joj je rekao da mu nedostaje. Jack joj je rekao da je treba. Jack joj je rekao
da mu znai najvie na svijetu. Jednom su te rijei bile ispunjenje njezinih snova.
Sada ih je samo htjela zaboraviti. Nije se mogla vratiti u taj nemir, to muenje, tu
ludost.
Sklupala se u krevetu, osjeajui se beznadno. Bila je stroga prema sebi. Boi
je. Boi je za obitelj i za blizance. Nee ga pokvariti jer je bila glupa. Mora
zaboraviti svoju pogreku i misli na Novu godinu. Ne mora se muiti to e odluiti.
Bilo je oito. Zaboravi na Jacka Molloya zauvijek i nikada se vie nemoj dovesti u
iskuenje da mu se javi.
DVADESET TRI
ilo je pet sati i zora je razmiljala o tome da svane. Nebo se postupno

pretvaralo iz tamnoplavog u sivo poput dima, dok je Orient Express
klizio pokraj Cirikoga jezera, prostranstvom spokoja boje mjeseca.
Stanovnici kua na obali, ako su imali ikakvog razuma, jo uvijek su bili u krevetu,
kao i veina putnika u vlaku, osim nekolicine onih koji nisu mogli spavati ili su
se rano dizali. Ili kojima je neto bilo na pameti.
Beth je otvorila vrata kupea i oduljala se niz hodnik. Koliko god je
pokuavala, nije mogla zaspati. Njezin je leaj bio savreno udoban, ali njezin se
mozak nije htio iskljuiti. Opetovano je prolazila kroz dogaaje. U jednome
trenutku mogla se uvjeriti da e sve biti u redu, da se nema zato brinuti, a ve u
sljedeemu oblijevao ju je hladan, panian znoj. Naposljetku je odluila ustati.
Sjedila je za malim stolom na kraju hodnika za kojim su putnici mogli
gledati krajolik. Rolete su bile sputene, ali Beth je oprezno podignula jedan kraj.
Nebo je ve postajalo blijedo biserno. Spustila je glavu na ruke i gledala kroz
prozor, pitajui se je li jo netko budan vani. Netko jednako zabrinut kao i ona.
U subotu e biti pet tjedana otkako se to dogodilo, procijenila je. Stalno je
prelazila preko toga, elei da se moe vratiti do toke nepovrata i krenuti u
suprotnom smjeru. Gdje e se zaustaviti, pitala se. Na toki kad je odluila otii?
Na toki kad se odluila vratiti u Connorov stan? Na toki kad...
Pobogu, to ju je spopalo? Nije imala vremena za cure koje su napravile
budale od sebe s dekima i onda bile histerine. Beth je uvijek voljela misliti kako
je pribrana. Nije se jako zaljubljivala. Uvijek je bila prisebna i znala je to radi,
ak i nakon puno cuge. Ipak, mogla je popiti kao smuk. Ona i Jamie bili su zajedno
dovoljno istrenirani. Ono to roditelji tijekom razvoda nisu nikada primijetili bila
je injenica da regal s piima zna ostati sumnjivo prazan.
Bethini prijatelji nagovorili su je da ode i pogleda Jamiejev bend u pubu koji
se zove Greyhound. Beth nije bila posebno raspoloena za to - mogla ih je uti u
garai kod kue, besplatno ako je eljela. Ali njezina prijateljica Zanna bila je
posve opsjednuta glavnim pjevaem.
- Nisu u biti posebno dobri - Beth je rekla Zanni. - ele biti Nirvana. Ali
stalno zaboravljaju da su u Shepherds Bushu, a ne u Seattleu.
Kao i obino kad se neemu ne veseli, na kraju je ispalo nevjerojatno. Netko
je odluio kako je vr margarite dobra ideja. Na kraju, Beth se zapriala s novim
basistom. Nije prije upoznala Connora i bila je oarana njegovim sivim oima s
tamnim krugovima oko zjenica, upavim ikama koje je stalno micao da mu ne
smetaju i srameljivim, seksi osmijehom od kojeg se osjeala nemirno.
Kada je shvatila da svi drugi idu nekamo, ukljuujui Zannu i Jamieja, inilo
joj se najprirodnijom stvari na svijetu ostati i poi s njim doma.
- Ne volim takve zabave - rekao joj je.

- Ni ja - sloila se, iako ih je voljela. Ali inilo se da e oni imati svoju privatnu
zabavu, tako daje to bilo u redu.
U svojemu stanu pustio je album Nicka Drakea i dobacio joj limenku piva.
Sklupala se na fotelji koja je izgledala poprilino prljavo, ali na svjetlu svijea to
nije bilo vano. Posebno kada je doao sjesti pokraj nje. I poeo je ljubiti.
Milovao ju je, a ona je prela kao maka i rairila se pokraj njega elei jo.
Kada joj je stavio ruku u traperice, nije se bunila. Bilo je prekrasno. ak i sad,
njezina bi se koa najeila kada bi se toga sjetila.
Nakon toga zaspala mu je u naruju.
Probudila se s osjeajem uasa tri sata poslije. On je spavao kao zaklan na
fotelji pokraj nje. Prljava kosa koja joj je bila tako privlana sada je izgledala
pomalo slamnato. Tresla se od jutarnje hladnoe i puzala uokolo po polumraku
pokuavajui pronai svoju odjeu. Bilo joj je muno kada je shvatila to je
napravila. Nije se inae uputala u seks bez zatite. Ali bila je pijana i jako
napaljena. Kako je, pobogu, mogla biti tako glupa?
Sjedila je pokraj njega na krevetu pet minuta, pokuavajui pronai hrabrost
da ga probudi. Ali odjednom je izgledao nepristupano. Sva njezina hrabrost i
pouzdanje nestali su. Usta su joj bila suha od straha i soli iz margarite.
Ula je u kupaonicu. Mora da je bila tamo sino, ali nije se toga sjeala, jer
da je vidjela to je unutra, pobjegla bi glavom bez obzira. Tirkizni kimono bio je
objeen na vrata. Boce parfema Prada, ruevi, krema za peeling Dirty Girl i
ruiasta etkica.
Izjurila je iz kupaonice i udarila ga po leima.
- Au! - pogledao ju je namrgoeno.
- Ima curu.
- Opusti se. Nema je do utorka. Na nekom je teaju.
- Nije stvar u tome. Da sam znala da ima curu, ne bi nikada...
Pogledao ju je ispod svih tih iki. Osmijeh koji joj je sino bio tako
privlaan, sada je oito bio cerek.
- Bi. Nisi si mogla pomoi.
Beth, kojoj nikada prije nije ponestalo rijei, sada nije znala to kazati.
Gorina joj je dolazila u usta iz eluca, strava pomijeana s tekilom. Poela je
plakati.
- Pobogu - rekao je Connor.
- Nazovi mi taksi - jauknula je.
- Nazovi ga sama - rekao joj je i prekrio glavu jastukom.
Na trenutak je samo stajala, otvorenih usta, zgroena. Nitko se nije tako
ponaao prema njoj. Nitko. Ali on nije pokazivao nikakve znakove da e joj se
posvetiti pa je pronala torbicu i kaput.
utnula ga je.

- Gdje je najblia postaja podzemne eljeznice?
Pogledaoju je. - Ravenscourt Park - promrmljao je i opet zaspao.
Nekoliko dana nakon toga ekala je da joj se Connor javi. Nita, nita, nita.
Nije dobila poruku niti joj se javio na Facebooku. Nije Jamieju rekla ni rije.
Sramila se, osjeala se glupo i znala je da e Jamie poludjeti na nju. Inae ju je
motrio kao sokol - to radi i s kim je - iako nije toliko pazio te noi, mislila je
tuno. Njezina pogreka - rekla mu je da e otii k prijatelju i povjerovao joj je.
Da zna to je Connor uinio, nokautirao bi ga. Moda su se kod kue stalno
svaali, ali vani je Jamie titio svoju sestru.
Svaki put kada je Jamie iao na koncert, pitala se ima li Connor isti ritual.
Pokupi neku curu koja nita ne sumnja, onda uini da se ona osjea posebno pa
je se rijei. Ili je bio sretan s onom ije su se stvari nalazile u kupaonici? Je li Beth
bila samo seks za jednu no? Osjeala se ponienom, iskoritenom i
posramljenom. Nije mogla rei nijednoj prijateljici: mislile bi da je drolja. Neke
od njezinih prijateljica spavale su sa svojim dekima, ali ne s tipovima koje su tek
upoznale.
U meuvremenu, nije mogla prestati brinuti se o neemu drugom. Beth je
pogledala jezero. Bilo je ogromno. Zamiljala je kako ulazi u njega, hoda i hoda
dok joj se glava ne nae pod vodom. Onda bi zauvijek zaspala i sve njezine brige
nestale bi.
Vrata susjednog kupea otvorila su se i ula je Stephanie, umotana u svoj
kuni ogrta.
- Bok - Stephanie joj se nasmijeila. aptala je. -Jesi li dobro? Koliko si ve
tu? Mora da se smrzava.
Protrljala je Bethina ramena. Bila je to gesta privrenosti. Beth je htjela
zaplakati.
- Mislim da sam trudna - rekla je.
Pobogu. Zato je to rekla?
Stephanie je zataknula kosu iza uiju i kleknula pokraj Beth, koja je sada
plakala u svoje dlanove, lakata oslonjenih na stoli.
- Kako to misli? Kako zna?
- Kasni mi dva tjedna. Nikad ne kasni. Nikad.
Stephanie je utjela, oito pokuavajui razumjeti to to je ula. - O. K.
Znai... tko... kako... kad?
Beth nije htjela otkriti vie intimnih detalja.
- Ne mora to uope znati - rekla joj je.
Pokuala je zaustaviti suze, ali nije mogla prestati plakati.
- Oh, jadno malo. Doi ovamo. - Stephanie ju je vrsto zagrlila. - Znai, jesi
li sigurna? Jesi li napravila test?
Beth je odmahnula glavom. - Nisam se usudila.

- Stvarno je rano, zar ne? Mora biti sigurna jesi li ili nisi. I onda...
Beth je stavila ruku na svoj nepostojei trbuh. - Nemoj to ni spominjati...
pobaaj. Ne bih to mogla uiniti.
Na Stephanienu licu oitavala se mjeavina simpatije i boli.
- Nitko te nee natjerati da uini neto to ne eli.
- Hoe se kladiti? - Beth je izgledala prkosno.
- Naravno da nee. Samo e ti pomoi da donese najbolju odluku.
Beth je odmahnula glavom. - Ne razumije.
Poela je paniariti. Njezin je glas postajao glasniji. Zadnje to im je trebalo
bilo je da se ljudi u susjednim kupeima ponu pitati to se dogaa kad vide kakva
je to galama. Bilo je tek neto poslije pet.
- Idemo u restoran - rekla je Stephanie. - Ondje moemo razgovarati.
Probudit emo sve ako ostanemo ovdje.
Beth se sloila, pomalo umorno, i njih dvije polako su u papuama krenule
kroz vlak. Restoran je, posve oekivano, bio prazan. Bilo je udno vidjeti tako
nijem klavir nakon toliko veselja prethodne noi. Pojavio se stjuard i ponudio im
vruu okoladu. Nije uope bio zateen time to im je potrebna panja u cik zore.
- Savreno - Stephanie se nasmijeila i okrenula natrag prema Beth koja je
bila skupljena u stolcu, oajna. Dobro se sjeala patnje tinejderskih godina, kad
je svaki problem izgledao golem i nepremostiv i kad se inilo da su svi protiv tebe.
Ona nije imala Bethin problem. Ali neke njezine prijateljice jesu. Sve je uvijek
bilo dobro na kraju.
- Ej - rekla je blago. - Bit e u redu.
Dvije suze kliznule su niz Bethin obraz. Obrisala ih je rukavom.
- Jednostavno ne znam to da uinim - kazala je.
- Prvo moramo doznati jesi li stvarno trudna.
Stephanie je znala da je osoblje uistinu ljubazno, ali nije se inilo vjerojatnim
da mogu pronai test u ovo doba. - Morat emo priekati da stignemo u Veneciju.
- Ali sigurno jesam - prostenjala je Beth. - Nikada mi ne kasni. I imala sam...
Zatvorila je oi kada se sjetila.
- Seks bez zatite? - Stephanie je rekla.
- Da - Beth je zucnula. - S Jamiejevim basistom. Nakon nastupa. Ne eli nita
vie sa mnom...
- Jamiejev basist? Gdje je bio Jamie kada se to dogodilo?
- Nije znao za to. Iskreno. Nije njegova krivica. Nemoj mu rei. Poludjet e.
Ubit e Connora.
- Connor? - Stephanien glas postao je sumoran kad je izgovarala njegovo
ime. - On je rekao da im je nabavio ugovor, zar ne?
- Molim te, nemoj nikome rei. Nita.

Stephanie je osjetila kako se odgovornost prebacuje na njezina lea,
zaguljivo i klaustrofobino, kao preuska vesta. to god sada kae ili uini, utjecat
e na sve: na njezin odnos s Beth, na njezin odnos sa Simonom, na Simonov odnos
s Beth... Obiteljski ivot, poela je shvaati, bio je zamren i kompliciran. Morao
si odgovarati za sve to si izgovorio. I to s Jamiejem? Sigurno bi ova spoznaja
utjecala na njegovu odluku?
Stephanien ivot do tada je bio jednostavan. Bila je odgovorna samo za sebe
emotivno. ak i u prijanjim vezama, osjeala se kako moe sama donositi odluke
jer je tako organizirala svoj ivot. Bila je na otoku. Na otoku Stephanie. Pitala se
je li u nutrini sebina? Hoe li prolaenje kroz ovo minsko polje biti preteko?
Pokuala se staviti u Bethin poloaj. to bi ona htjela u toj dobi da je bila u
istoj situaciji? vrst zagrljaj, zakljuila je, i bezuvjetno uvjerenje da e sve biti u
redu, to god se dogodilo. Da je netko utjei, to bi htjela. I osjeaj da nije sama u
tome.
Je li imala pravo tjeiti Beth? Nije bila njezina majka. Nije uope bila sigurna
to je njezina uloga. Ali bila je odrasla osoba i netko kome je Beth vjerovala
dovoljno da joj kae to je na stvari. Pokuala je zatomiti paniku u sebi, stavila je
ruke na njezina ramena i privukla je u zagrljaj.
- to god se dogodilo, ja sam na tvojoj strani - rekla joj je. - Moe mi
vjerovati.
Bethin glas bio je priguen. - Mora mi obeati da nee rei tati.
Stephanie se osjeala neugodno. - Ne znam mogu li to obeati - odgovorila
je. - Tvoj tata i ja ne tajimo jedno drugom nita. Tako smo se dogovorili na
poetku.
Beth se odmaknula. Doimala se povrijeeno. - Ne smije! - Njezin je glas
odjeknuo restoranom poput mjauka. Stephanie je pogledala stjuarda, ali on nije
podigao pogled. Posve je sigurno bio uvjeban da ne slua.
- Natjerat e me da ga se rijeim. Znam da e to uiniti. A ja ne znam elim
li to. Ne bih mogla ubiti svoju bebu.
- Sigurna sam kako te nee natjerati da uini neto to ne eli. - Stephanie
je bila uvjerena u to. Naravno, Simon e biti uniten Bethinom situacijom, kao i
svaki drugi otac, ali potovat e je i podravati. - Nema smisla da radi neto ili
donosi bilo kakve odluke dok nismo sigurni da si trudna.
- Jesam - Beth ju je pogledala. - Osjeam to. Osjeam se nekako. .. - mahala
je rukama oko tijela i slegnula ramenima. - Puno. Malo kao da u eksplodirati.
Beth je protrljala lice. Kosa joj je strila posvuda. Izgledala je tako mlado.
- Gledaj... - rekla je Stephanie. - Zato se ne uuka u krevet i malo
odspava? Oito cijelu no nisi oka sklopila od brige. Jo nije ni est. Moe
odspavati jo nekoliko sati prije doruka. Moda e se osjeati bolje.
Otpratila ju je natrag u kupe, saekala da se uvue u svoj leaj pa je pokrila
plahtama i dekama. Provjerila je jesu li rolete vrsto zatvorene i ugasila svjetlo.

- Nemoj me ostaviti - rekla je Beth.
Stephanie je sjela na rub kreveta. Simon e se pitati gdje je, ako je budan. Ali
nije marila. Sjedila je pokraj kreveta milujui Bethinu kosu dok nije zaspala. Kada
je bila sigurna da vrsto spava, uuljala se natrag u svoj kupe.
Simon je jo uvijek spavao. Pogledala ga je na trenutak pitajui se o onome
to joj je Beth rekla. Treba li mu rei? Ne, jo je prerano. Moda je lana uzbuna.
Pitala se kako e reagirati. Jo se osjeala nelagodno zbog naina na koji je
reagirao na Jamiejeve vijesti koje nisu bile ni upola toliko komplicirane kao
Bethina izjava da je trudna. Gledala ga je dok spava. Bio je jo uvijek zgodan,
kratko oiane crne kose mjestimice proarane sjedinama, jaka ela, pravilna
nosa, glatke koe. Jo uvijek su se vidjele bore od smijeha u kutovima usana, ak
i kada je spavao.
Pitala se to se zbiva u njegovoj glavi. Pitala se sanja li, to je u njegovoj
podsvijesti, koje su tajne zakopane. eljela je ui u njegov um, izvaditi njegove
misli i onda ih razdvojiti da sazna tko je on zapravo.
Stegnula je kuni ogrta oko sebe. Nije bilo hladno u kupeu, ali osjeala je
malo hladnoe na koi. Odluila je da e se vratiti u krevet i pokuati malo
odspavati. Bilo je prerano za buenje, a trebat e joj bistra glava.
Upravo se poela penjati ljestvama kada je osjetila ruku koja je miluje po
glenju.
- Ej - apnuo je Simon. - Gdje si bila?
-Jo uvijek je jako rano. Otila sam na WC. Vrati se spavati.
- Doi i pravi mi drutvo.
Bila je to zadnja stvar koju je htjela raditi. Htjela je biti sama da razbistri um.
Ali nije mogla odbiti, da ne bude sumnjivo. Legla je pokraj njega. Povukao je
prekriva preko njih i privukao je k sebi, milujui je dok nije ponovno zaspao.
Leala je tamo, pitajui se o mukarcu u ijem je naruju bila, razmiljajui
to uiniti s Jamiejem, kako rijeiti Bethin problem, pitajui se gdje je ona u
svemu tome.
DVADESET ETIRI
mmie se naglo probudila. Vrat joj je bio ukoen i bilo joj je hladno.
Deka kojom se bila pokrila pala je na pod, zajedno s njezinom
knjigom. Shvatila je da je zaspala i da je jo u Archiejevu kupeu. On je
zadovoljno spavao, kao mrtav.
Podigla je rolete i uzdahnula. Nije mogla vjerovati kako lijepo izgleda
krajolik s druge strane prozora. Zelene planine poput smaragda, a iznad njih
pospani oblak na blijedoplavom jutarnjem nebu. Hrpice koliba kosih krovova na
obroncima breuljaka. Dugoroga stoka koja pase. Oekivala je da Heidi protri
brijegom, uskovitlane kose, s kantom mlijeka u ruci. Bilo je vie od svega to je
mogla zamisliti, a Emmie je imala poprilino bujnu matu.
Ponovno se ogrnula kunom haljinom i izala na hodnik. Krenula je prema
posluiteljevu kupeu na kraju vagona, gdje je Robert pripremao pladnjeve s
dorukom za ranoranioce. Zamaman miris svjee kave pogodio ju je i shvatila je
da je, unato sinonjoj veeri, opet gladna.
- Pitala sam se - rekla je - imate li to protiv mamurluka. Mislim da e moj
suputnik imati glavobolju kada se probudi. Robert se nasmijeio. - Niste prva
osoba koja me to pitala.
Za nekoliko trenutaka donio je au vode u koju je stavio dvije Beroccae, uz
nekoliko tableta protiv bolova.
- Onda preporuujem doruak to prije. Donijet u vam ga u kupe im
odnesem ove druge. Nekoliko kroasana, jaka kava i bit e kao nov.
Emmie je odnijela lijek u Archiejev kupe. Sjela je na krevet pokraj njega i
pokakljala ga po obrazu. Naglo se probudio, maui rukom da prestane.
- to? - rekao je i uspravio se.
Nasmijala se njegovoj zbunjenosti kada ju je vidio.
- Mamurluk? - upitala je.
- Ne - rekao joj je veselo. - Nikad ih nemam.
Mislila je, zbog bljedila njegova lica, da pretjerano protestira. Svejedno mu
je dala Beroccau i dvije tablete.
- Uzmi ih - rekla je. - Doruak stie. Nisam htjela da propusti jo jedan
trenutak putovanja.
- Ima pravo - sloio se Archie. - Ali... to radi ovdje?
- Zaspala sam na stolcu - rekla mu je. - Nisam te htjela ostaviti samog.
- ali se? - Proao je prstima kroz raupanu kosu. - ao mi je. Bio sam
totalni idiot, jako sam se napio. Stvarno si izvukla krai kraj, dobila si mene za
slijepi spoj. Nadoknadit u ti to nekako.
- Nije bio nikakav problem - rekla je Emmie. - Veer je bila zabavna. Samo
na kraju...

Archie se pokuao sjetiti to se dogodilo. Odmahnuo je glavom. Nije se
niega sjeao.
- Kada si pjevao Vana Morrisona cijelom restoranu - rekla je Emmie.
- Oh, ne...
Zatvorio je oi sjetivi se.
- Idem u svoj kupe odjenuti se - rekla je Emmie. - Neu se dugo zadrati.
Onda moemo dorukovati.
Sekundu nakon toga, otila je. Archie je legao na jastuk.
- Bravo, Archie - rekao je sebi. - Kakav gospodin.
DVADESET PET
amie je stajao pokraj posluiteljevih vrata pitajui se kako e doi na tu

temu. Htio je da Robert pouri i vrati se. to je due stajao tamo,
vjerojatnost da e ga vidjeti netko iz njegove obitelji rasla je. Nee moi
provesti plan ako ne dobije natrag svoju putovnicu, a sve su putovnice predali
kada su uli u vlak. Bile su sigurne zajedno, spremne za pregled na bilo kojoj
granici ako bude potrebno.
Hvala Bogu. Robert se vraao kroz hodnik. Primijetio je Jamieja i nasmijeio
se.
- Trebate pomo?
Jamie je odluio krenuti. Da ne bude velika stvar.
- Uh, da. Treba mi putovnica.
Robert se namrtio. - Sve su kod upravitelja vlaka, naalost. Dobit ete ih
prije nego to stignemo u Veneciju.
- Tada e biti prekasno. - Morat e objasniti. - Izlazim u Innsbrucku. Moram
se vratiti kui. Iskrsnuli su nekakvi problemi.
- Oh! Pa, morat u obavijestiti upravitelja. Moramo se strogo drati popisa
tko je u vlaku.
- U redu. Ali ako mi moete vratiti putovnicu, to bi bilo super - zastao je. Ali, hm... ako biste mogli... ne rei ikome drugom. Ikome iz moje obitelji.
Robert ga je pogledao. - Dobro.
Jamie se s nelagodom nasmijeio. - Rije je o mojoj mami. Sve je krenulo...
Malo je... - Mahnuo je rukom da naznai zamrenost situacije. - Ali ne elim rei
tati i pokvariti mu putovanje. Samo u nestati. Otii u porazgovarati s njom.
- Shvaam. - Robert je vidio da je deko pod stresom. Ona klasina fora kada
se pravi da si hladan i leeran, a zapravo se osjea prestravljeno. Vrlo se dobro
sjeao tog osjeaja. - eli razgovarati o neemu?
Jamie je podigao ruke. - Ne, hvala. Sve je u redu. Samo mi treba putovnica.
- O. K. Vratit u se za pola sata i donijet je.
- Hvala.
Jamie je odetao hodnikom. Robert ga je gledao. Bilo mu je neugodno zbog
razgovora. Neto nije bilo u redu.
***
Archie i Emmie dorukovali su s uitkom. Bila je vona salata, koara peciva,
kremasti jogurt, lonii aja i kave, sve na stolu od bijelog porculana. Rolete su
bile podignute i planinski krajolik postajao je sve udesniji dok je vlak prolazio
kroz vicarsku. U daljini su se nazirale crkve i dvorci, ispod obronaka prekrivenih
gustom umom.

-Ja vie volim jaja i slaninu - rekao je Archie, gledajui sumnjiavo malo
pecivo s groicama.
- Ovo je moj raj - rekla mu je Emmie. - Sretna sam ako mogu nai mlijeko u
hladnjaku.
- Nisi domaica? - Archie je namazao maslac na pecivo.
- Nemam vremena. U radionici sam preteno od osam do osam. Onda imam
tandove na trnici vikendima... Moram se dii u zoru da odem tamo i pripremim
tand. Zato rijetko kuham.
- I ja. Mene majka hrani na silu. Nije sretna ako ne gura ljudima hranu u
usta.
- Ima sree.
- Trebao bih biti jako debeo. Ali farma me dri u formi. I psi.
- Ah, da, terijeri. Zato to nisi napisao u prijavi?
- Nemam pojma. Ne znam to je Jay napisao.
Emmie se nasmijeila. - Napisao je tako da si zvuao udesno.
- Oh, jao! - Archie je stavio dvije liice eera u kavu. - Vjerojatno si jako
razoarana.
Emmie na trenutak nije odgovorila.
- Ne, nisam - rekla je konano i okrenula se pogledati kroz prozor. - Vidi!
Prolazimo kroz St. Moritz. Uvijek sam htjela doi ovamo. Zvui glamurozno. Sve
filmske zvijezde, bunde i vonje saonicama... Pretpostavljam da nikada neu...
Brbljala je. Znala je to. Zagrizla je kroasan s marelicom. Ako joj usta budu
puna, vie nee moi priati besmislice.
***
Sylvie je sjedila prekrienih nogu na donjem leaju u Rileyjevoj staroj
pidami, srui crnu kavu.
- St. Moritz - rekla je sanjivo. - Sjea se onog Boia?
Riley je pogledao kroz prozor. Jo uvijek je bilo snijega na ovoj nadmorskoj
visini, iako se postupno topio, otkrivajui zelenu travu koja e uskoro biti
naikana proljetnim cvijeem. Naravno da se sjeao. Riley nije bio veliki ljubitelj
Boia, ali to je bilo jedno od najdraih sjeanja kada su on i Sylvie unajmili kolibu
u planinama. Nisu uvijek provodili Boi zajedno, ali uvijek je uivao kada su ga
uspjeli tako provesti. Bili su s velikom skupinom ljudi. Riley nije bio gorljivi skija
- bilo ga je previe strah da e slomiti nogu i ugroziti posao - ali Sylvie je bila
neustraiva. Ve je s tri godine znala skijati.
Nije se pravila vana. Ne kao jedan lan njihove ekipe. Roger Bardem, ovjek
koji je bio strunjak za sve i htio je da svi to znaju. Cijelu je veer priao o svojemu
skijanju. Nitko nije znao tko ga je pozvao, a imao je potpuni nedostatak
samosvijesti u smislu da nije shvaao kako svi u toj kolibi ele da ga zatrpa lavina.

Sylvie vie nije mogla izdrati.
- Utrkivat emo se sutra, Rogere, ti i ja. O. K.? - Sylvie ga je pogledala preko
stola. - Onaj tko izgubi plaa ruak svima.
Roger je podigao au i nazdravio joj, s bahatim samopouzdanjem.
- Dogovoreno.
Riley je bio prestravljen zbog Sylvie, ali vie je nije mogao spasiti od izazova.
Nije imalo smisla odgovarati je od toga. U bijelom skafanderu, s crnim naoalama
marke Courreges i bijelom krznenom kapom, bila je prkosno sigurna da e ga
pobijediti.
I ubila ga je u pojam, sputajui se kroz svje snijeg s istom koliinom stila i
gracioznosti kao i brzine. Njegova neustraiva Sylvie... Riley je znao da e
pobijediti, ali opet se brinuo. Zamiljao je da e je morati odvesti hitna pomo
samo zbog oklade u veeru.
Na ruku je Sylvie rekla svima da narue najskuplje vino. Uivala je gledati
Rogera mrtvog iznutra, a zbog ponosa nije se mogao aliti kad je izraunao koliko
e ga sve to kotati. Malo prije kraja ruka, Sylvie je mugnula i platila. Uivala je
gledati Rogera kako se mekolji, ne kako plaa.
Riley ju je zbog toga oboavao vie nego ikada. Sada se smijala, sjeajui se.
- Roger Bardem... sjea li se? Izraz njegova lica kada smo naruili
Chassagne-Montrachet?
- Bila si zla - rekao joj je.
- Bio je bezobrazan - odvratila je. - Bezobrazan i dosadan. Zasluio je sve to
je dobio.
Riley ju je pogledao. - Nemoj se nikada promijeniti - rekao je.
Pogledala gaje upitno, drei kroasan u ruci.
- Zato bih se promijenila? - rekla je. - Zna tono u to si se upustio.
- Znam - rekao je. - Doista znam.
***
Robert se muio sa svojom savjeu pola sata prije nego to je odluio da se
mora umijeati. Mislio je da bi bilo gore preutjeti Jamiejev plan nego otkriti ga.
Otiao je pronai Jamiejeva oca. On i njegova cura bili su u restoranu gdje
su pili kavu i slikali krajolik kroz prozor. Prolazili su pokraj drevne utvrde grada
Bludenza, a pruga je postajala sve strmija.
- Ispriavam se to vas prekidam - rekao je Robert. - Nisam siguran je li moje
da to kaem, ali va sin planira izai u Innsbrucku. Zamolio me da mu vratim
putovnicu.
Stephanie je izgledala okirano. - Jamie, mislite?
- Da. Zamolio me da vam ne kaem.

Stephanie je bila zaprepatena. Simon se samo namrtio. - Jeste li mu je
vratili?
- Nisam ga mogao odbiti.
- Pa, hvala to ste nas obavijestili. - Simon je pogledao prema svojoj kameri,
namjetajui postavke.
Robert je otiao, nesiguran je li napravio dobru ili lou stvar.
Stephanie je pogledala Simona. - to emo uiniti?
Simon je slegnuo ramenima. - Ne moemo nita.
- Nee ga zaustaviti?
- Ne mogu ga sprijeiti. Ima osamnaest godina. Moe uiniti to eli. - Igrao
se postavkama. - Ako namjestim ovo na 1/250...
- Ne moe ga samo tako pustiti da ode! Ne smeta ti to?
Simon je uzdahnuo.
- Naravno da mi smeta. Jako sam uzrujan to je dolo do ovoga. Ali moje
upletanje nee promijeniti stvari. Zapravo, vjerojatno e ih samo pogorati. Ne
elim scenu u Orient Expressu, hvala.
-Ah tvoje upletanje uzrokovalo je ovo. Govoriti mu da ne smije...
- ... odustati od fakulteta kako bi se zezao s prijateljima? - Simon ju je
prekinuo. - Nitko od njih, htio bih istaknuti, ne odustaje od sline prilike.
- Znai, to je to? Nee se ni pozdraviti s njim?
Simon je opet uzdahnuo. - Ne mogu pobijediti, to se mene tie. to god
uinim, bit e pogreno. Ne mogu sprijeiti Jamieja da ode. eli neto dokazati.
Ne doputam da manipulira mnome. Kraj prie.
Stephanie je bila posve zateena. Kako Simon moe biti tako tvrda srca?
Jadan Jamie... Naravno da je bio malo blesav, ali vjerojatno je htio da mu se tata
umijea i zabrani odlazak. to je mogla uiniti?
Bila je potpuno iscrpljena.
Pruga je zavijala tako dramatino da se kroz prozor mogao vidjeti prednji
dio vlaka.
- Spektakularno - rekao je Simon, pritiui objektiv na staklo i kljocajui
nekoliko puta zaredom.
Stephaniena usta bila su suha. Kako je mogao samo sjediti i nita ne
poduzimati? Zar ne vidi da ini upravo ono to je Tanya htjela?
ena je napravila pravu pomutnju. Moda je potrebna druga ena da ih
izbavi iz nje. tovie, Simon nije imao pojma da je Jamie najmanji problem.
Trebat e mu obitelj na okupu, ne slomljena obitelj.
Ustala je.
- Ako ti nee razgovarati s njim, ja hou.
DVADESET EST
amie je bio u Bethinu kupeu. Spakirao se i drao putovnicu.

Mobitelom je provjerio stanje na svojemu bankovnom raunu - imao
je dosta novca. Utedio je pola zarade kad je radio kao anker tijekom
slobodne godine i sad je bio zahvalan to ga nije potpuno potroio na opremu za
bend.
Beth je leala na svojemu leaju, izgledala je nadureno, ali to nije bila novost.
- Idem doma - rekao joj je. - Izlazim u Innsbrucku.
- Nemoj biti glup - odgovorila mu je.
- Nisam glup! Ako tata ne eli potovati moje odluke, onda ne vidim zato
bih se trebao zadravati.
Beth se uspravila. - Znai, pokvarit e cijelo putovanje? A to e biti sa
Stephanie?
- Kao da je nju briga.
-Jest. Mislim da vjerojatno jest.
Jamie se namrtio. Oekivao je da e ga Beth podrati. Zapravo, htio joj je
predloiti da poe s njim. Da odrasli mogu sami uivati na praznicima.
- On mora sve kontrolirati.
- Jamie... svi su oevi takvi. To je profesionalna deformacija.
- Niiji tata nije rekao da je to loa ideja. Svi drugi imaju podrku obitelji.
Beth se okrenula na stranu i poloila glavu na ruku.
- Zato jer su svi oni gubitnici. Pola njih mislilo je studirati audioinenjering
na lokalnom fakultetu. Nije ba neka velika rtva.
Jamie je netremice gledao u nju.
- Ispran ti je mozak.
- Jamie, bit u iskrena. Niste ba ni dobri.
Zinuo je zbog takve uvrede.
- Rekla si da smo super. Rekla si da nas oboava.
- Davala sam vam podrku - odvratila je, prstima oblikujui znak navodnika.
- Nisam ti htjela rei da zvuite uasno, ali sada kada e otii i unititi si ivot,
to mogu. Dosadni ste. Ve vieno i sluano. Zijev.
- Ba si kuja.
Beth se bacila na lea. - Ne idi, Jamie.
- Idem... A kada dobijemo posao i limuzinu, i kada budemo svirali na
Glastonburyju, nemoj mi doi icati karte za backstage.
Okrenuo se u tren oka i izjurio iz kupea. Zastao je na hodniku. vicarska je
jurila pokraj njih u svojoj savrenosti. Vrtjelo mu se u glavi i osjeao se kao da e

se rasplakati. Nije znao to misliti. Znao je da se ponaa glupo, kao to je rekla
Beth, ali bio je ljutit.
Vidio je Stephanie kako ide hodnikom prema njemu. Na licu joj se itala
zabrinutost. Vidjela je da ima torbu na ramenu.
-Jamie - zapoela je.
- Ne treba - rekao je bezobrazno. - Ti si u redu. Ako dobro odigra, vjerojatno
e dobiti prsten do kraja putovanja. Ima tatu upravo tamo gdje ga eli, zar ne?
Nije ju htio pogledati u lice. Nije mogao vjerovati kakva mu u izlazi iz usta.
Nita od ovoga nije bila njezina krivica. Ali samo je elio da njegovi roditelji opet
budu zajedno.
- Ima li novaca? - upitala je, a glas joj je bih vrlo tih i miran.
- Da - rekao je.- To je jedina stvar koje nikada ne nedostaje u ovoj obitelji.
Ali vjeruj mi, ne usreuje te to... za sluaj da si tako mislila.
Okrenuo se od nje. Oi su ga pekle od suza. Kako je mogao to rei?
Stephanie je samo pokuavala biti ljubazna.
Vlak je uao u tunel Arlberg i Jamie se odjednom poeo osjeati kao da se
sve zatvara oko njega. Obuzela ga je panika, ali nije bilo izlaza. elio je pobjei,
ali nije imao kamo. Prokleta Beth. Njezine su rijei odzvanjale u njegovim uima
i pouzdanje koje je prije imao nestalo je. Bend nije bio dobar...
-Jamie... - Stephanie mu je govorila, njena glasa. Zatvorio je usta i okrenuo
se prema njoj. - Sluaj, znam da je teko u ovom trenutku, ali ne zna koliko si
sretan. Kada sam bila tvojih godina, nisam imala izbora to da radim u ivotu.
Nismo imali novaca. Mojim roditeljima nije ni palo na pamet da mogu ii na
fakultet. Morala sam nai posao. Nije bilo karijere... samo posao. Trebalo mi je
deset godina da shvatim da smijem imati svoj san. Sada to imam, ali bilo je teko.
Jako teko. Nijedna vrata nisu mi bila otvorena jer nisam imala nita ime bih
dokazala svoju vrijednost. Nikakve kvalifikacije. Nikakvu diplomu. Znam da
misli kako je to dosadno, hod po crti, ali molim te: nemoj okrenuti lea
mogunosti koja ti se prua. Ja bih voljela da sam imala mogunost ii na fakultet.
Govorim ti ovo jer znam kako je teko bez prednosti koju ti prua...
Utihnula je. Jamie je gledao pokraj nje, mii u njegovu obrazu poeo je
treperiti, a ake su mu bile stisnute.
- Misli da sam razmaeno derite - rekao je konano.
Stephanie je oklijevala. - Da - rekla je. - Ali smije biti takav. Ima osamnaest
godina. Teko ti je u zadnje vrijeme. Ipak, svi smo mi predvidljivi, na svoj nain.
Nakratko ju je pogledao. Nije mu se svidjelo da ga smatra predvidljivim.
- Stoga... moe postupiti predvidljivo i rei tati da ti se skine, izai u
Innsbrucku i unititi si ivot.
Nagnuo je glavu. - Ili?
- Priznati da si pogrijeio.

Jamie je grizao unutranjost obraza razmiljajui o onome to je Stephanie
rekle. Unato svemu, znao je da to ima smisla. Potovao je ju. Nije to volio
priznati, ali vjerojatno je potovao njezino miljenje vie od maminog. Na koncu,
to je mama ikada postigla u ivotu?
- Hej. Doi ovamo. - Stephanie ga je zagrlila. - Zna to, loe vijesti nikada
nisu lake. Ali treba sluati ljude oko sebe koji imaju iskustva.
Vlak je izaao iz tunela i Jamie se osjeao malo bolje. Svijetloplavo nebo i
blistavo sunce zabljesnuli su ga. Trepnuo je zbog svjetla. Nije htio plakati. Nije
bilo razloga za to.
Krenuo je kroz vlak do restorana gdje je njegov otac mijenjao objektiv
kamere. Bacio se na sjedalo pokraj njega.
- Bio sam seronja - rekao je.
Simon je paljivo spremio objektiv u kutiju. Onda je ispruio ruku i
dotaknuo Jamiejevo rame. Samo na trenutak.
- Idemo popiti pivo - odvratio je.
Stephanie je stajala u hodniku i gledala ih. Jedna je kriza izbjegnuta, mislila
je, barem na neko vrijeme.
DVADESET SEDAM
lnnsbrucku je vlak stao na pola sata da se zamijene lokomotive.

Nebo je bilo isto, zrak svje i veina putnika izila je proetati
peronom ispod olimpijske skakaonice.
Emmie je za dolazak u Veneciju odjenula popodnevnu haljinu boje mentola.
Pleteni eir iroka oboda i dijamantni bro davali su joj boemski izgled kombinacija Merchant Ivory9 i Bloombury10 na putu za Downton Abbey. Drugi
su izgledali kao da se nisu ni potrudili, mislio je Archie, pomalo ponosan.
- Oh, moj Boe! - rekla je Emmie. - Nemoj gledati... barem nemoj buljiti, ali
kunem se da je to Sylvie Chagall.
Archie je vidio sitnu plavuu ogrnutu alom od kamira boje karamela, u
duhanski utim antilopskim hlaama, kako sjedi na klupi, lica okrenuta prema
suncu.
Odmahnuo je glavom. - Sylvie Chagall? Nisam nikad uo za nju.
- Sigurno jesi.
- Ne znam nita o tim slavnim osobama. Jay mije uvijek pokazivao ljude kada
smo bili u Londonu. - Pokazao je rukom da mu je toga bilo preko glave. - Pa, tko
je ona?
- Onaje francuska filmska zvijezda. Ikona. ak su nazvali torbicu po njoj.
Archie je bio zbunjen. - Zato bi netko htio da se torbica nazove po njemu?
- Zna, kao Hermes? Birkin ili Alexa?
Archie se muio s tom milju. - Volio bih da nazovu pivo po meni. Valjda. Ili
moda sportski auto.
Emmie je buljila. - Sigurno je ona. Moj Boe, voljela bih otii porazgovarati
s njom. Oboavam njezine filmove. Sigurno si gledao Opinjenost.
- Nisam.
Emmie ga je zapanjeno pogledala. - Snimanje u Veneciji. Ima ona poznata
scena gdje skoi s mosta u kanal? - Pokazala je prstom na njega. - Poslat u ti sve
filmove. Ne smije izai iz kue prije nego to ih sve pogleda. - Prekapala je po
torbi i izvukla komad papira. - Oprosti, ali to misli o tome da je zamolim za
autogram? Znam da ti se ini groznim, ali ona je jedan od mojih idola. A koliko
esto dobije priliku upoznati nekog od svojih idola?
Archie je gledao Emmie kako hoda peronom i sjeda na klupu pokraj ene.
Nije mogao zamisliti da trai neiji autogram, nema anse. Ali dok je gledao, vidio
9
Merchant Ivory filmska je kompanija koju su 1961. utemeljili producent Ismail Merchant i redatelj James
Ivory. Filmski scenariji uglavnom su im se temeljili na adaptacijama romana Henryja Jamesa i E. M. Forstera
ija je radnja smjetena u prva desetljea 20. stoljea.
10
Grupu Bloomsbury, nazvanu po londonskoj etvrti, inili su umjetnici i intelektualci koji su se druili, ivjeli
ili studirali zajedno te meusobno utjecali jedni na druge tijekom prvih desetljea 20. stoljea.

je kako se ena nasmijala i njih su dvije otpoele vrlo ivahan razgovor. Morao je
cijeniti Emmienu odlunost. Nikada nije upoznao nekoga poput nje:
samopouzdana je, ali nije agresivna, pozitivna je, ali nije naporna. Njoj je sve bilo
vrlo jednostavno.
Vratila se nakon pet minuta. Bila je jako uzbuena.
- Nee vjerovati.
- to?
- Rekla mi je da joj je super moj eir. Odgovorila sam joj da sam ga sama
izradila i da sam modistica.
- I?
- eli da joj izradim eir za vjenanje. Udaje se, Archie. eli da joj ja izradim
eir.
Pljesnula je rukama, a oi su joj blistale.
- Ovo bi mogla biti moja prilika, Archie. Bit e u svim asopisima. Ona je
legenda. Legenda koja e nositi jedan od mojih eira.
- To je uistinu nevjerojatno.
Emmie ga je zagrlila, povukla prema sebi i apnula mu na uho: - Udat e se
za Rileyja. Fotografa! Ljubavnici su ve vie od pedeset godina i konano ju je
sino zaprosio, u restoranu pokraj naega kupea. Zar to nije neto
najromantinije to si ikada uo?
***
Nakon Innsbrucka vlak je napustio planinsko savrenstvo Austrije i poeo
se probijati kroz Italiju, prolazei pokraj vinograda zamrene i teke loze. Bujna
zelena prostranstva zamijenila je plodna crvena zemlja. Ruiaste kue crvenih
krovova prianjale su uz planinske padine, s kvadratnim tornjevima zvonika u
sreditu kao gospodarima.
Putovanje se polako primicalo kraju. Putnici su osjeali mjeavinu aljenja
zbog toga i uzbuenja to stiu u Veneciju. Vagon-restorani odzvanjali su
amorom razgovora tijekom ruka, dok su konobari donosili arbune, carpaccio
od jakobovih kapica s krumpirovim palainkama laganim kao zrak, kavijar s
limetom, majunim biserima citrusa koji briznu u ustima u eksploziju uivanja, i
na kraju makarone s malinama i sladoledom sa seuanskim paprom, vir slasnog
zaina.
Kasno poslijepodne, kada je Orient Express doao blie svome konanom
odreditu, u kupeima se poelo osjeati iekivanje. Nitko nije htio otii iz ahure
luksuza na koju su se naviknuli, a ipak, glamur i privlanost Venecije vabili su ih.
Torbe su spakirane, dogovori za putovanje sklopljeni. anker je izdao zadnje
raune. Robert je svima vratio putovnice i poelio putnicima svojega vagona
svako dobro u nastavku avanture. Nije se volio pozdravljati: uvijek se osjeao kao
da je stekao nove prijatelje.

Razmiljao je o svemu to se dogodilo u vagonu tijekom zadnja dvadeset
etiri sata. Rileyjeva prosidba Sylvie. Mukarac koji je doao po svoju dragu.
Obitelj Stone, pomireni. I djevojka s prekrasnim eirima. Pitao se to e se
dogoditi s njom. Vjerojatno nikada nee doznati.
Svima je jo predstojala Venecija za nastavak prie, mislio je. Venecija je
grad u kojem se stvari jednostavno dogode. Uvijek je imala utjecaj. Budila je ljude
i tjerala ih da otvore oi. Robert je ve mogao osjetiti magiju dok su se pribliavali
eljeznikoj postaji, na nasipu koji je presijecao lagunu, dok se elinoplava voda
mrekala na podnevnom suncu, mamei novopridole kao sirena koja baca ini.
Venecija mijenja ljude. Tjera ih vidjeti budunost kakva doista jest.
DVADESET OSAM
evjerojatno, mislila je Adele kasnije, kako si naizgled uspjena i

inteligentna ena koja je ve trebala nauiti na svojim pogrekama,
moe rei da je neto toliko loe zapravo dobra zamisao.
Do veljae je Adele sebe uvjerila da mora otii u Veneciju obnoviti zalihe galerija je bila iznenaujue uspjena. Wlliama nije trebalo uvjeravati. Bio je
iznimno ponosan na nju.
- togod ti je potrebno da nastavi biti ovako uspjena - rekao joj je. Ide na
devet dana. Dogovorila je da je netko zamijeni u galeriji - imala je malu mreu ljudi
koji su tamo radili kada je to njoj bilo potrebno. Ako je netko htio kupiti sliku, cijene
su bile jasne ili se moglo priekati da se vrati.
Nije razmiljala o posljedicama onoga to e uiniti. Mogla je razmiljati
samo o tome da e imati Jacka za sebe, u stranoj zemlji, na nekoliko noi. Imat e
njegovu nepodijeljenu pozornost. Kad ga je na otvorenju galerije vidjela, osjetila,
namirisala, razbudila se njezina udnja. Sada joj je toliko nedostajao da ju je to
boljelo - svaki dio nje: um, tijelo i dua. Nije si predbacivala to je unitila sav trud
i postignue preivljavanja bez njega sve to vrijeme.
Dogovorili su se da putuju do Venecije u Orient Expressu, to je ve samo po
sebi putovanje inilo avanturom. Adele nikada nije spavala u vlaku: izgledalo je kao
vrlo romantina zamisao. U Orient Express ukrcat e se u Parizu. Jack je ve bio
ondje jer je imao nekoliko dogovorenih sastanaka. Adele je putovala sama: prvo
vlakom, onda preko La Manchea trajektom pa opet vlakom. Nikada nije sama
daleko putovala, nikada nije sama bila u inozemstvu. Uzbuenje i tjeskoba natjecali
su se u njezinu trbuhu, to znai da nije mogla podnijeti nita konkretnije od alice
jake kave s puno eera.
Dogovorili su se da e se nai na Gare de lEst. Zrak je bio hladan i pun magle.
Orient Express bio je u postaji, vukla ga je parna lokomotiva, ogromna, velebna i
odluna. Postaja je bila prometna, ulo se avrljanje na stranim jezicima dok su
mukarci i ene prolazili tamo-amo, presijecajui joj put dok je traila Jacka. to
e uiniti ako ne doe? Osjeala se kao da je vrlo daleko od kue i bila je prestraena.
Ako odlui napustiti je, ne bi imala pojma to bi sa sobom. Da se vrati kui?
Kada je poela paniariti, zapitala se kakva se to budala dogovori da se nae
s mukarcem koji joj nije mu na eljeznikoj postaji u inozemstvu? Ljudi su gledali
u nju i osjeala se ranjivo. Oito se na njoj vidjelo da nema pojma to radi. Samo je
pitanje vremena kad e se kakva banda okupiti oko nje i odvesti je, prodati je u
roblje...
Netko se oeao o nju i ona je poskoila - ivci su joj pucali. ula je poznat
smijeh, ruka se ovila oko nje i tople usnice dotaknule su njezino uho. Zavrtjelo joj
se uglavi zbog gladi, brige i olakanja.

Za nekoliko minuta Jack je uredio da nosa preuzme njezinu prtljagu i unese
je u vlak. Kao da je postala aristokratkinja. Uveli su ih u kupe s puno pompe. Adele
je bila ponesena arolijom. Dok su ekali da vlak krene iz postaje, stajala je pokraj
prozora, a Jack ju je drao vre nego ikada prije.
- Nedostajala si mi - rekao je, a ona je znala da takve stvari ne izgovara olako.
Srce joj se ispunilo ljubavlju i enjom.
Putovanje vlakom bilo je nezaboravno. Osjeaj smrznute magle u njezinim
pluima kada se nagnula kroz prozor, uz jak miris izgorjelog ugljena. Povremeni
zvuk zvidaljke dok je vlak jurio niz tranice. Krajolik je ubrzano promicao i ono
to je htjela gledati nestajalo je u trenutku - farme, sela, crkve, jezera, rijeke, stoka.
Hranu i pie neprestano im je donosio najarmantniji posluitelj u bijelim
rukavicama, koji im je htio ugoditi na sve naine.
Ali najvie je uivala u tome da ima Jacka za sebe. Bilo je drugih putnika u
vlaku, naravno, ali oni ih nisu poznavali, pa to nije bio uobiajen drutveni vrtlog,
s ljudima koji se guraju oko njega i natjeu za njegovu panju. Barem se jednom
nije inilo da Jack po svaku cijenu mora sklapati nova prijateljstva. Ona mu je bila
dovoljna. Bila je nasamo s njim, imala je samo za sebe njegovu nepodijeljenu
pozornost i bilo je udesno. Samo Jack i Adele u svojemu malenom kupeu,
isprepleteni jedno drugom u naruju. Pili su Calvadose iz boce koju je bio sakrio u
svojoj prtljazi - od njega joj se jezik zapletao, ali voljela je vatru koju je palio u njoj.
Pisala je ljubavna pisma u blok Orient Expressa - gurnula je jedno ispod njegova
jastuka da ga pronae prije spavanja, smijao se kada ga je proitao pa joj je poslao
jedno natrag. Sjedila je na kraju klupe, gledajui snijegom prekrivene Dolomite, a
on je spustio bradu na njezinu glavu kad se naslonila na njega, promatrajui
snopie oblaka. Hladni prsti na njezinoj toploj koi i jo toplijim usnama.
Vodili su ljubav estoko i vatrenije nego ikada prije. Za to vrijeme bili su jedini
ljudi na svijetu. Gledao ju je i osjeala se kao da ju je odveo na viu razinu. Jecala je
jer nije imala kontrolu nad time. Nije imala predodbu da se ena moe tako
osjeati. Moda se druge ene nisu tako osjeale? Moda se to dogaa samo njoj?
U svakom sluaju, nije znala kako nastaviti s normalnim ivotom nakon toga.
Vlakje stigao u Veneciju. Adele je prvo pomislila da je grad halucinacija,
fatamorgana koju je stvorio doivljaj putovanja vlakom i njezino emocionalno
stanje, neto to je njezina uzbuena mata zamislila. Kako ovo moe biti stvarno,
ovaj grad koji oduzima dah, koji pluta na vodi, ta mekoa kamena, isparenja,
mjeavina tirkizne i okera, s pjenom bijelih oblaka na vrhu.
Privatni amac koji su uzeli u postaji odveo ih je u Hotel Cipriani na Giudecci,
otoiu koji je na tolikim slikama to prikazuju Veneciju. Adele je drala Jacka za
ruku i zakoraila na stube koje su vodile do recepcije. Osjeala se poput princeze,
boice. Sunce se probilo kroz bijele oblake kad je poela hodati, hotel je bljetao u
sjaju korala.
Ovo je, znala je, najsretniji trenutak u njezinu ivotu. Nita drugo nije niti e
ikada biti jednako tome.

Provodila je dane sama dok je Jack bio na sastancima, pridruujui mu se na
amcu koji je prevozio goste do pristanita kod Trga svetog Marka, pa bi onda
istraivali grad uz pomo vodia, ona potpuno obuzeta, uvjerena da je zakoraila
u bajku. S pola snage pokuala je nai nove zalihe koje su trebale biti njezin alibi,
ali bila je suvie opinjena gradom i romantinou svoje situacije da bi se mogla
usredotoiti. Osjeala se zaaranom. Njezina uobiajena poslovna aura nestala je
i ona je lutala ulicama gotovo omamljena, do veeri kada bi se opet susreli u amcu
koji ih je vozio natrag u hotel. Jack se smijao njezinoj strasti, njezinu entuzijazmu
prema gradu.
- Oarana si - rekao joj je. - Ali to ne iznenauje. Nisam upoznao osobu koja
se nije zaljubila u grad. A kako i ne bi?
Zadnjeg su dana cijelo jutro proveli u hotelu. Nakon toga planirali su ii na
ruak s Jackovim poslovnim partnerom. Fantinijevi su bili trgovci mramorom i
opskrbljivali su njime kipare, od kojih su neki bili Jackovi tienici, tako da su imali
puno tema za razgovor.
Sjedili su pokraj prozora koji je gledao na kanale obasjane suncem. Adele je
podigla pogled i primijetila enu koja je ila kroz blagovaonicu, ispruenih ruku,
iroka osmijeha na licu. Jack je skoio i u trenutku dobio teatralan zagrljaj.
- Adele, ovo je Sabrina. Sabrina Fantini. Poslali su svoje najsmrtonosnije
oruje da se dogovori oko posla sa mnom. - Imao je osmijeh od uha do uha.
Adele nikada prije nije vidjela tako lijepu enu.
Sabrina je nosila haljinu od crnoga tafta, s izrezom koji je otkrivao njezin uzak
struk, a tamna kosa bila joj je podignuta. Nosila je cipele visoke pete, ali ipak je
jedva sezala do Jackovih ramena.
Sabrina se okrenula pozdraviti je, isijavajui istu toplinu kao prema Jacku,
privlaei je u naruje.
- Adele. ula sam puno toga o tebi. Jack te stalno spominje. Prekrasna si kao
to te opisao.
Adele je znala da je glupo uivati u tim rijeima, ali nije si mogla pomoi. Znati
da je Jack nekome priao o njoj znailo joj je jako puno. Osjeala se priznatom,
sigurnijom u svojoj ulozi.
Tijekom ruka Sabrina ih je zabavljala, prepriavajui im traeve iza kulisa
Biennala, razvikanog umjetnikog festivala koji je odran godinu prije, kao i prie
o svojoj proirenoj obitelji. Adele je bila uzbuena: sve joj je to bilo tako strano, tako
glamurozno, tako odmaknuto od njezine provincijske egzistencije. Nije mogla
prestati gledati u Sabrinu. Njezine oi, pune makare i smijeno oblikovanih
trepavica, bljeskale su i svjetlucale dok je govorila u bujici engleskog s jakim
naglaskom, isprekidan talijanskim uzvicima. Adele je odustala od pokuaja da
razumije to je govorila. Jack je pio, sluao i povremeno se smijao.
Kad je posluena kava, ispriao se na trenutak. Adele se osjeala neugodno
ostavljena sama sa Sabrinom, nije znala to rei, pitati ili uiniti. Ali inilo se kao

da je Sabrina ekala taj trenutak. Dodirnula joj je ruku. Njezini prsti bili su najdui
i najtanji prsti koje je Adele ikada vidjela. Nokti su bili nalakirani crvenim lakom.
- Kako si uspjela? - njezine su oi svijetlile od znatielje. - Ukrotila si
zloglasnog Jacka Molloya.
Adele je bila zbunjena.
- Ne znam kako to misli.
Sabrina se nasmijala. - Ne mora se pretvarati. Prije etiri godine sjedila sam
na tom stolcu na kojem ti sada sjedi, nadajui se, molei se... - Podigla je ruke u
gesti bespomonosti, kolutajui oima. - eljela sam da me gleda na nain na koji
gleda tebe. Nisam mislila da je sposoban za to...
Utihnula je, doimljui se tuno. Adele je bilo muno.
- Voli ga? - upitala je, uasnuta.
- Ne. Voljela sam ga. Voljela... -Sabrina joj je protresla ruku. - Ne mora se
brinuti zbog mene, draga. Nisam nikakva prijetnja. Vidim to. - Turobno se
nasmijeila. - Obino bi me dosad doao potraiti. Namamio me u krevet da me
iskoristi. Nije da mi je ikada smetalo. Ali ovaj put...
Odmahnula je glavom.
Adele je bila zaprepatena. Pomisliti da bi Jack propustio ovo egzotino
stvorenje zbog nje? Osim ako Sabrina nije igrala dvostruku igru? Ali Adele nije to
mislila. Bila je vrlo iskrena. Nije zastupala niiju stranu. Samo je iskreno i otvoreno
govorila o svojim osjeajima, na nain na koji Adele, sa svojim malograanskim
mentalitetom iz Shallowforda, nije bila naviknuta.
Adele je gledala u Sabrinine oi i primijetila bol i enju koji su joj bili vrlo
poznati. Vidjela je te osjeaje u svojemu odrazu puno puta. Osjetila je kako traak
straha ulazi u njezinu duu, iako je, prema Sabrininu miljenju, pobijedila i osvojila
Jackovo srce. Bila je zateena, sjetila se upozorenja Irkinje one noi ispred Simonina
kafia, noi kada je postala Jackova ljubavnica. Djevojka ju je upozorila da je Jack
udovite, da nije ni za koga imao nikakvih osjeaja, ali Adele je sad sa sigurnou
znala da je imao, da je ona razbila aroliju. Ali to je dobro iz toga proizalo za nju?
Nije se mogla vie zavaravati. Osjeala je nadolazeu propast, moda zato jer se
njezin san pribliavao kraju. eljela je ostati tu zauvijek, sa svojim ljubavnikom, ali
kako bi mogla?
Imala je odgovornosti. Teko da je mogla napustiti galeriju sada kad je bila
tako uspjena. Djeaci su se za tjedan dana vraali kui na uskrsne blagdane. Kad
su se zadnji put vratili, osjeala se kao da im nije toliko potrebna. Rasli su brzo, bili
su tako neovisni. Ali ona je jo uvijek bila njihova majka. Kupila im je okoladne
zeeve u trgovini pokraj Trga svetoga Marka dan prije, ali odjednom su se inili
suvie djetinjastim darovima za njih. Htjela je zaplakati.
Adele je uzela svoju kavu i popila ju. Bila je tamna i gorka, poput osjeaja koji
je obavijao njezino srce.

Kasnije tog popodneva sunce je otilo iz Venecije. Jack je otiao nai se s
trgovcem umjetnina u etvrti Dorsoduro, Adele je nastavila sa svojim
razgledanjem, ali toplina i boja grada nestale su. Kao da se pigment s kamena
otopio u vodi koja je postala blatna i tamna kao voda upotrijebljena za ienje
kista. Uske ulice inile su joj se sumornima i klaustrofobinima, kanali su bili
uznemirujui, nebo iznad nje stvaralo je pritisak, bilo je sivo i neljubazno.
Njih dvoje bili su tihi tijekom veere, znajui da sutra odlaze.
- Moramo razgovarati - rekla je Adele.
- Ne, ne moramo - rekao je Jack.
- Ne moemo ovo zauvijek raditi.
- Zato ne?
Adele je uzdahnula. Jacku je ponovno sve bilo jednostavno. - Jer nije pravedno.
Jer nije stvarno. Krademo sreu drugima.
Jack je popio gutljaj rakije. Namrtio se. - Svia mi se ovako - rekao je
tvrdoglavo.
- Ali zar ne vidi? Ovo je bilo savreno. Nikada ne moe biti bolje od ovoga.
Zato bismo se trebali rastati. Ne moemo izai iz svojih brakova. Nijedno od nas to
ne eli.
Znala je da je to istina. ak i ako je bila ljubav njegova ivota, znala je da nikad
nee napustiti svoju enu. Rosamund mu je pruala sigurnost. Zbog njezina novca
mogao je ivjeti stilom koji je ivio. Pri svakom riziku koji je poduzeo, Rosamund
je upila njegove pogreke. Davala mu je ugled za kojim je udio. I njegovu obitelj.
Njegovu djecu.
Nije mogla porei da je i njoj bilo isto. William joj je pruao sigurnost i ugled.
I njezini predivni djeaci. ivot u kojem je uivala devedeset pet posto svoga
vremena, osim ovih ukradenih trenutaka.
- Ali volim te - rekao je Jack. - I treba mi.
Rijei za koje bi prije dala ivot.
- Zna da sam u pravu - apnula je.
Igrao se aom, lice mu je bilo tmurno, a elo namrteno. Jack nikada nije
volio da mu se govori istina. Samo je volio svoju verziju dogaaja.
- Ovo je putovanje bilo arobno - ustrajala je Adele. - Nikada nita nee moi
biti ovako lijepo. Ne dok smo ivi. Trebali bismo oboje pronai hrabrosti da se
rastanemo i sauvamo sjeanje.
Pogledao je kroz prozor. Vani je crno more bilo nemirno i prijetee, valovi su
se beutno valjali.
- Uvijek si bila puno hrabrija od mene - rekao joj je.
Adele je uzela au iz njegove ruke i odloila je na stol. Potom ga je uhvatila
za ruku.
- Ovo je naa zadnja no- rekla je. - elim je se zauvijek sjeati.

Otili su u krevet i Adeline suze padale su na njega dok su vodili ljubav, a svaka
je bljetala poput dijamanta. Nakon to je zaspao, ostala je budna cijelu no i
promatrala ga. Kada je svanula zora, prola je prstima kroz njegovu kosu posljednji
put. Onda se obukla, brzo i tiho. Pobacala je svoje stvari u koveg. Zadrala je dah
kad su metalne bravice kljocnule, ali on se nije ni pomaknuo.
Nije se zaustavila nad njim niti ga je posljednji put poljubila. Nije se ni
osvrnula. Nije mogla podnijeti rei zbogom. Znala je da bi, ako je pogleda, ako joj
se nasmijei i kae neto, bila izgubljena. Uzela je koveg i torbicu pa otvorila vrata.
Dok ih je zatvarala za sobom, sklopila je oi i udahnula. Osjeala se kao da je
izokrenuta, srce joj je otkucavalo kao rana. Nije bila sigurna da joj noge imaju
dovoljno snage odnijeti je. Sve to je eljela bilo je vratiti se u njegovo naruje, ali
znala je da mora otii.
Spustila se stubama, proletjela kroz vrata, kroz vrtove, kroz polutamu zore, i
dola na recepciju gdje je nala nonog portira. Sredio joj je amac bez pitanja.
Moda su bili navikli na ene slomljena srca koje bjee iz hotela u udne sate?
Voza amca ukrcao je njezin koveg i uhvatio je za ruku da joj pomogne ui u
amac. Voda je bila siva i uzburkana, zrak je bio vlaan. Bilo joj je drago da Venecija
izgleda uasno. Znala je da se nikada vie nee vratiti ovamo. Te plave, koraljne i
srebrne boje ostat e zakljuane u njezinu umu samo kao sjeanje.
Dok se amac probijao kroz vodu, pitala se je li se Jack ve probudio, je li krevet
jo uvijek topao na mjestu gdje je leala, hoe li se preokrenuti na njezin duh i
udahnuti njezin miris koji je tamo ostao. I to e se dogoditi kada shvati da je otila?
Stigla je na postaju. Morala je ekati nekoliko sati do prvoga prikladnog vlaka
za bijeg, ali na kraju se ukrcala u jedan koji je prometovao za Pariz. Nije mogla
nita jesti, ak ni popiti kavu. Isprekidano spavanje nije joj donijelo nikakav odmor,
samo ivopisne none more u kojima je izgubila sve, ne samo Jacka.
Nakon etrdeset osam sati zakoraila je natrag u kuu u Shallowfordu
odluna stava. William je bio oduevljen, ali zabrinut zbog njezina izgleda. Bila je
blijeda i iscrpljena zbog svoje skrivene tuge, a krivnju za to jednostavno je svalila
na pokvarenu ostrigu.
-Jadna Adele - trudio se, skidajui joj kaput i vodei je prema kaminu. Propisujem odmah aj i pecivo.
Sjedila je dok ju je vatra grijala. Nakon pet minuta William se vratio s
pladnjem na kojem su bili srebrni ajnik, dvije alice od kineskog porculana i tanjur
pun ajnog peciva s maslacem. Mislila je da nikada vie nee moi jesti, da joj je
muka zauvijek unitila tek, ali kad je poela jesti, shvatila je koliko je bila
izgladnjela.
Kad je zagrizla i tree ajno pecivo, primijetila je kako je William gleda.
U toj milisekundi znala je da on zna. Ipak, njegov pogled nije ju izazivao. Nije
pozivao na sukob. Njegove su oi bile blagonaklone i zabrinute. Osjeao je njezinu
patnju i nije ju htio pogoravati.

Nije znala koliko on zna, je li imao dokaz ili je samo nasluivao. Na trenutak
joj je postalo malo muno - aj, toplina vatre, prodiranje ajnog peciva. Osjetila je
potrebu da istri iz sobe. Ali, shvaala je da bi to bilo poput priznanja krivice.
Udahnula je duboko da ublai paniku, gledala je oko sebe, podsjeajui se da je
ovdje sigurna. Bila je u svojemu domu, navuenih zavjesa, vatra je bljetala kroz
reetku, pas joj je spavao uz noge. Sutra e se probuditi i znat e tono gdje se
nalazi. Gdje bi trebala biti: s Williamom. Jack e zauvijek biti tamo, u njezinu umu.
Uvijek e se sjeati Venecije. Ali William je bio njezin mu. Bio je dobar i srdaan i
pazit e na nju. Uskoro e njezini djeaci doi na praznike i opet e biti obitelj. To
je sve to bi trebala htjeti. To bi joj trebalo biti dovoljno.
William je ustao staviti jo jednu cjepanicu u vatru. Dok je prolazio pokraj
njezina stolca, ispruio je ruku i pomilovao je njeno po glavi. To je trajalo samo
trenutak, ali utjeha i ohrabrenje, razumijevanje koje je bilo ugraeno u toj maloj
gesti, natjeralo ju je da shvati: sve e biti u redu. Sve e biti u redu bez Jacka.
Venecija
DVADESET DEVET
zlaziti iz prilino prozaine eljeznike postaje Santa Lua u bljetavo

sunevo svjetlo Venecije bilo je kao da ulazi kroz ormar i u Narniju,
samo se tamo nalazila voda, ne snijeg. Emmie je treptala zaprepatena
zelenim prostranstvom koje je pred njom svjetlucalo, nepreglednim mnotvom
naetih graevina koje su grlile kanal i stotinama plovila koja su se natjecala za
mjesto.
Nije znala to bi trebali uiniti. Bio je to kaos.
- Mislim da bismo trebali otii na vaporetto, a ne na vodeni taksi - rekao joj
je Archie. Pomno je prouavao vodi tijekom ruka. - Puno je zabavnije ubaciti
se meu domae, a i ne elimo da nas pokradu.
- U redu - rekla je Emmie, ali bila je pomalo zbunjena. Kako e se, pobogu,
snai uza sve ovo? Hrpe ljudi bile su posvuda: turisti, studenti, putnici, svi su
imali prtljagu, karte, fotoaparate, nagomilali su se oko postaje vodenog autobusa,
ekajui sljedei da ih preveze preko Velikog kanala i dalje u bajkovito carstvo.
Sve je izgledalo tako meko. Nije bilo tekih boja ni povrina, samo koraljne,
oker i tirkizne s trakom sive. Zidovi su izgledali kao da e se pri najlakem dodiru
pretvoriti u prah. inilo se da ulini znakovi opasno vise na zidovima zgrada;
prozori s gotikim lukovima i kamenim stupiima nagovijetali su tajnu koje se
nalazila iza njih. Archie se muio s vodiem.
- Moramo se ukrcati na broj jedan. Odvest e nas izravno do Velikog kanala.
Daj mi to.
Uzeo je od nje kutije za eire, onglirajui njima i svojom torbom. Emmie
je podigla koveg i pratila ga do autobusne postaje. Vaporetto se njihao na vodi
pokraj pristanita dok su se tiskali na njega skupa s drugim hordama. Voda je
zapljusnula po stranicama broda, krenuli su, pramac je probijao staklenu
povrinu kanala, a zrake poslijepodnevnog sunca poskakivale su njome.
Emmina se glava tijekom plovidbe ljuljala s jedne strane na drugu. Vidjela
je mostove, balkone i balustrade: uznemirene drvene kure, lampe od lijevanog
eljeza i prozore s lukovima, ipke i otkrivene cigle. Neravni temelji koji su se
raspadali okruivali su ulaze, gotovo potpuno potopljeni vodom. Glave grifona i
lavova gledale su u nju sa svojih potporanja, cvjetovi su padali iz lonanica na
prozorskim daskama, izblijedjeli znakovi davali su obeanja, ali nije znala kakva.
Kad je vidjela crnu gondolu koja se nonalantno probijala kroz kanal prema
njima, zamalo se onesvijestila.
- Pobogu - dahtala je prema Archieju. - Gondolijer ima prugastu majicu i sve
to. Izgleda tako stvarno...
Archie je imao osmijeh od uha do uha. Osjeao je iskreno uzbuenje. Nakon
stresa posljednjih nekoliko tjedana bilo je takvo olakanje osjeati se opet
pozitivno. Zagrlio je Emmie.

- Prokleto nevjerojatno - uzviknuo je, nadglasavajui svu buku.
Proli su pokraj poznatih znamenitosti, toliko slavnih iz knjiga i filmova:
most Rialto, Akademija, crkva Santa Maria della Salute, Dudeva palaa...
Palae su se natjecale za prevlast svojim rokoko raskoi, neke gotovo
smijeno komplicirane izvedbe.
Na kraju su stigli do donjeg dijela Velikog kanala pored Piazze San Marco,
brzo su ih odnijele kasnopopodnevne guve dok su se pokuavali probiti uz
tandove na kojima su se prodavale venecijanske maske, marionete Pinokija i
sladoled. U zraku se osjeala mahnita urba koja je mogla biti pogubna da nisu
usporili i podsjetili se kako imaju pod kontrolom svoje odredite.
Agencija Spajalica rezervirala im je sobe za dvije noi u malom hotelu u
uskoj ulici nedaleko od piazze. im su zali izmeu zgrada mimo glavnog toka,
zatekao ih je ugoaj ljupkog mira. Hotel je vodila jedna obitelj, imao je samo
nekoliko soba, ali bio je posve armantan. Stranje dvorite bilo je prepuno
zelenila koje se prelijevalo iz keramikih lonanica smjetenih oko trone fontane
koja je na vrhu imala golog kerubina. Unutranjost je izgledala kao kombinacija
izblijedjele raskoi i venecijskoga glamura: ukraena ogledala i okviri slika,
masivni naslonjai, mramorni podovi i veliko stubite.
Archiejeva soba bila je pretjerano raskona. Krevet je bio prepun
tamnoruiastog baruna, s pozlaenim uzglavljem, iznad ega je visio antikni
luster koji je izgledao kao da e povui strop dolje. im je nosa zatvorio vrata,
pogledao je oko sebe, malo zateen, i dolo mu je da se smije. Izvukao je traperice
i koulju iz torbe i presvukao se. Imali su samo tu veer i sutranji dan u
nevjerojatnom gradu i bio je odluan uiniti sljedea dvadeset etiri sata
nezaboravnima za Emmie. Imao je dojam da je njezin ivot puno tei nego to ga
je ona predstavljala. Da se mui financijski preivjeti dok se bavi onim to najvie
voli. Jako ju je cijenio zbog toga. I rado bi zadavio prevaranta Charlieja ako bi ikad
imao tu nesreu da ga sretne.
Nali su se u foajeu. Emmie je imala crne kaprice i crvenu koulju koja je
svezala u struku, a na glavi nakoenu beretku. U svakoj odjevnoj kombinaciji
izgledala je drukija osoba, a ipak, ispod toga je odluno ostajala Emmie, mislio
je Archie. Nikada prije nije upoznao djevojku koja je bila toliko sigurna u to tko
jest.
***
Simon je naruio vodeni taksi. Njihov je amac projurio pokraj svih drugih
vodenih plovila i krenuo s odlunou preko iroke lagune. Dok su se pribliavali
otoku Guidecci, proli su pokraj ogromnog mlina Molino Stucky, uz dugake
nizove kua, duana i restorana, i konano pokraj klasine Chiesa del Redentore,
raskone u bijelom, svojim irokim kamenim stubama spremne za posjetitelje.
Netom nakon toga amac je stigao na pristanite obiljeeno zlatnim i crnim
stupiima, a ispred njih bio je hotel Cipriani, obojen u ruiasto, to mu je zatitni

znak. Simon je uhvatio Stephanienu ruku kad su zakoraili na kopno i u bujne
vrtove prepune limunovih stabala i mirisa jasmina. Doekalo ih je uniformirano
osoblje i njihova je prtljaga odnesena u trenu dok su se penjali poploanom
stazom do mjesta recepcije. Tamo ih je upravitelj srdano pozdravio, a onda ih
otpratio do soba za Beth i Jamieja, u glavnom dijelu hotela.
Stephanie je zagrlila Beth.
- Doi u kasnije posjetiti te.
- Dobro sam - rekla je Beth. - Okupat u se. Ne brini se.
Hrabro joj se nasmijeila i Stephanieno srce kucalo je za nju.
Mora da je izvan sebe od brige. Stephanie je eljela nekako joj olakati muke,
ali dok ne znaju sa sigurnou, bila je bespomona. Morala je pokuati zbrisati
to prije, prekinuti Bethino muenje.
Onda su Stephanie i Simona poveli kroz mramorne prolaze, kroz tunel s
keramikim ploama i kroz ivicu koja je slatko mirisala do Palazzo Vendramina,
palae koja je bila spojena s hotelom. Kada su im pokazali apartman, Stephanie
se gotovo morala utipnuti. Nikada nije bila vidjela takvu hotelsku sobu. Na
jednom su kraju bili prozori koji su se protezali od poda do stropa, ukraeni
svilenim zastorima. Na drugom je kraju bio krevet irok vie od dva metra,
namjeten svjeom bijelom posteljinom, s kojeg se pruao pogled na lagunu.
Hodala je naokolo, dodirujui sve u uenju: radni stol u rokoko stilu, pun
papira, vitrina s ogledalom, stoli na kojem je bio besprijekorno ist stolnjak i
bljetav pladanj s ananasom, mangom, malinama i kivijem. Upravitelj im je
objasnio da imaju dva posluitelja koji e im biti na raspolaganju dan i no. Samo
su ih trebali pozvati telefonom.
Stephanie se jedva suzdrala od smijeha. Pobogu, to e im dva posluitelja?
Nije to mogla ni zamisliti.
Simon je, naravno, sve lako prihvaao. Bio je naviknut na takvu vrstu usluge.
Kada je upravitelj otiao, stala je pokraj prozora i pogledala preko vode koja se iz
zlatne pretvarala u duboku plavu, prema Dudevoj palai.
- Ovo je jednostavno udesno - apnula je. - Nisam mislila da moe biti bolje.
Okrenuo se prema njoj.
- Htio sam da ovo putovanje bude posebno - rekao joj je.
Uspjela se nasmijeiti. Bilo je vie nego posebno, ali to nije moglo rijeiti
aktualni problem. Okrenula se od njega.
- Moram u ljekarnu - rekla mu je preko ramena, pokuavajui zvuati to
leernije.
- Siguran sam da hotel ima veinu stvari koje bi ti mogle zatrebati. Ako
nemaju, posluitelj ti ih moe nabaviti. - Simon se nasmijeio.
- Ne. Moram otii sama.
- Zato?

Stephanie je mrzila praviti se hladna, ali to je bila njezina jedina taktika.
- Nema veze. Ne bi trebao ispitivati damu takvo to.
- Oh - Simon je izgledao malo zbunjen. - O. K. Pa, ii u s tobom.
- Ne. Radije bih ila sama, ako ti ne smeta. Neu dugo.
Simon je zastao na trenutak pa kimnuo. - U redu. Proetat u vrtovima,
vidjeti kako izgledaju.
- Savreno.
Stephanie je osjetila olakanje. Odvratiti njegovu sumnju bilo je lake nego
to je mislila.
Ula je u kupaonicu i eznutljivo pogledala veliku mramornu kadu,
prekrasne gelove za tuiranje i losione za tijelo koji su samo ekali da se uiva u
njima, ali nije imala vremena za to. Spustila se do recepcije i zamolila
recepcionara da je uputi do najblie ljekarne. Opremljena kartom Venecije vratila
se na pristanite uhvatiti besplatan hotelski amac. aljivo zgodan voza,
uglaen, u sunanim naoalama, pomogao joj je ukrcati se u amac i pet minuta
nakon toga plovili su velikom brzinom prema laguni.
Nije imala vremena diviti se okruju. Ponton na kopnu uskoro se ukazao i
nekoliko trenutaka kasnije pomogli su joj da se prebaci na pristanite. Izvukla je
kartu i promotrila je. Mnotvo turista hodalo je naokolo uivajui u veernjem
suncu i zbunjivalo je. Na koncu se uspjela orijentirati. Probijala se kroz uske ulice,
traei po oronulim zidovima crna izblijedjela slova kojima su ispisana imena
ulica. Nije imala vremena zastati i pogledati izloge, iako su izgledali vrlo
primamljivo: vidjela je torbice arkih boja, ik lanene haljine i elegantne visoke
pete. Sve e to morati priekati. Laktima se probijala kroz gomilu: inilo se da su
svi sretni to stoje u mjestu i razgledaju izloge. Zar nisu shvaali da joj se uri?
Pronala je ljekarnu i osjetila olakanje kada je vidjela da je otvorena.
Gurnula je vrata i ula. Miris je bio poznat: univerzalni blagi daak sredstva za
dezinfekciju, ali kutije i boce koje su je okruivale izgledale su nepoznato.
Kako se, pobogu, na talijanskom kae test za trudnou? Zapravo, kad
razmisli, imaju li to uope u Italiji? Moda su samo odlazili k lijeniku doznati?
Nije znala ni rije talijanskoga. Znala je tek nekoliko naziva tjestenine i to je bilo
to. Ljekarnica, sredovjena ena s naoalama, dola je pomoi joj.
Stephanie je pokuala pantomimom, gledajui tap.
- Bambino... - pokuala je, podigla palac i spustila ga.
Apotekarica je izgledala zbunjeno.
Stephanie je potapala trbuh. - Bambino? - pokuala je ponovno i onda
slegnula ramenima. Osjeala se smijenom, ali bila je sretna to je sama u ljekarni.
Ovaj put enine su oi bljesnule.
- Aaaaah! Test di gravidanza?

Stephanie je kimnula, nadajui se daje to ono na to je mislila. Nakon
nekoliko trenutaka ljekarnica joj je dala duguljastu kutiju. Po slikama na kutiji
shvatila je da je pogodila.
- Grazie - rekla je zahvalno i izbrojila novac.
Ljekarnica se nasmijeila dok je stavljala kutiju u vreicu. - Buona fortuna.
Zaeljela joj je sreu, Stephanie je shvatila, oito pomislivi da je test za nju.
Bilo je suvie komplicirano objanjavati, pa se samo nasmijeila, uzela ostatak
novca i izala iz ljekarne.
Sunce je poinjalo zalaziti kada se na pontonu ukrcala na amac natrag za
hotel. Dola je do Bethine sobe to je bre mogla.
Beth je leala na krevetu u bijeloj hotelskoj spavaici.
Stephanie joj je pokazala vreicu.
- Idemo to napraviti - rekla je. - Onda moemo odluiti to emo uiniti.
Beth je bez rijei uzela vreicu i ula u kupaonicu. To su bile najdue tri
minute u Stephanienu ivotu. Sjela je na krevet, molei se da test bude negativan.
O alternativi je bilo preteko razmiljati. Bilo je toliko posljedica za sve. Odluila
je da e uiniti sve to moe da podri Beth i bebu, ako bude morala. Imala je
osjeaj da Tanya nije majinski tip, a jo manje netko tko e prihvatiti mogunost
da bude baka prije nego to je to oekivala.
Beth je izala iz kupaonice. Bila je blijeda, oi su joj bile mrtve. Izgledala je
tako mlado.
- Pozitivan je.
- Oh, duo - rekla je Stephanie i njezino je srce potonulo. Koliko bi bilo lake
da je test bio negativan. Sada je ekaju samo tuga i teke odluke.
Beth se raspala i rasplakala. - to u?
- Sve e biti u redu - Stephanie joj je obeala. - Iskreno, Beth. Nije kraj svijeta.
Znam da se tako ini.
- Trudna sam - rekla je Beth. - Ne znam kako u se brinuti za dijete.
Stephanie ju je uhvatila za ramena.
- Sluaj me - rekla je. - to god odlui, podravam te. Podravat u te do
kraja. I to mislim. Nisi sama u ovome, Beth.
- Nema uope smisla razgovarati o tome - Beth je teko sjela na krevet. Tata mi nee to dopustiti.
Stephanie se namrtila.
- Duo, to nije njegova odluka. Ne moe te natjerati da uini neto to ne
eli. I inae, sigurna sam da ne bi.
- Ne zna ga - Beth je izgledala oajno. - Pogledaj kako se bio naljutio na
Jamieja. Izbacit e me iz kue.
- Ne vjeruje u to, zar ne?

Beth je slegnula ramenima. - Sve to je Jamie htio jest odgoditi fakultet za
jo jednu godinu. To nije nita u usporedbi s trudnoom, zar ne?
Stephanie je stisnula njezinu ruku.
- Mislim da bi te tata mogao iznenaditi.
Beth ju je pogledala. Imala je udan izraz lica.
- Ne zna zato je mama otila, zar ne?
Stephanie je nekako imala osjeaj da joj se razlog nee svidjeti. - Mislila sam
da je to bilo zato to je upoznala Keitha?
Beth je odmahnula glavom. - Ne. To nije bio pravi razlog. Pravi je razlog bio
to da ju je tata natjerao pobaciti.
-to?
- Da. Mama je zatrudnjela prije nekoliko godina. Neplanirano. Tata ju je
natjerao da se rijei djeteta. Zato je otila, ne zbog Keitha. Nije mogla preboljeti
to na to ju je on natjerao.
Stephanie je osjetila hladnou u svojim kostima. - Mora da si pogrijeila.
Sigurno nikada ne bi uinio takvo to.
Ili bi? Koliko je, na koncu, dobro poznavala Simona? Bili su zajedno samo
tri mjeseca.
- Uinio je to. Rekao je kako je jo jedno dijete zadnja stvar koja im treba u
tom braku, sa svim stresom i ostalim, kako je injenica da nemaju dobar odnos
pa nije pravedno donositi dijete u takvoj situaciji. - Bethine oi bile su pune suza.
- Pa to e onda meni rei?
Stephanie je trebalo vremena da razmisli o svemu. Ova je bomba bila suvie
razorna da bi je mogla samo tako prihvatiti, ali u meuvremenu je morala smiriti
Beth.
- Neu mu dopustiti da te natjera da uini neto ne eli. Vjeruj mi. Bit e
to tvoja odluka. Osigurat u da bude tako.
Podigla ju je i vrsto zagrlila. Beth ju je grevito stisnula.
- Hoe li mu rei u moje ime? Hoe li rei tati? Previe se bojim.
- Naravno da hou.
Beth je izgledala uzrujano.
- Ali tek nakon putovanja. Ne elim pokvariti putovanje. Ne smije mu rei
ni rije dok se ne vratimo kui. Jako mije ao. Bila si tako dobra prema meni, a na
kraju sam sve unitila...
- Naravno da nisi.
Stephanie nije mogla zamisliti kako se Beth osjea. eljela je da moe sve
popraviti. Osjetila je nalet privrenosti. Beth je bila tako hrabra, odrasla i
nesebina. Vidjela je da je iskrena kada kae da joj ne eli nita unititi.
- Sluaj. Zato se ne odjene? Ii emo na ranu veeru, moe se dobro
naspavati i moda e se ujutro sve initi boljim.

Znala je da samo izgovara klieje, ali nije mogla puno vie rei ili uiniti.
Beth ju je opet zagrlila.
- Ba mije drago to si s nama - rekla joj je.
Stephanie nije htjela priznati da se sad, nakon to joj je Beth ovo upravo
rekla, premilja o vezi sa Simonom.
Njih etvero veerali su u svojem hotelu. Odluili su da ele provesti mirnu
veer, pa su odabrali radije to nego formalniji restoran Fortuny u glavnom hotelu.
Iznad lagune, tik do vode, Cip je imao oputenu, brujavu atmosferu otmjenoga
jahtakog kluba. Sjedili su na terasi, grijali su ih grijai i dok se voda pretvarala u
duboku tamnoplavu, obasjavao ih je mjesec. Naruili su kremasti rioto od gljiva
i Pinot Grigio, i ako se Simon pitao zato Beth ne pije vino, nije rekao nita o
tome.
Stephanie je shvatila da jedva moe ita pojesti, iako je rioto bio najbolji
koji je ikada okusila: kremast, ali vrst, pun okusa. Nije znala je li to zbog njezinih
sumnji u vezi sa Simonom ili zbog straha za Beth, ali iznenada je osjetila greve
u elucu. Sve se inilo tako krhko.
Simon nije primjeivao nikakvu promjenu i askao je s konobarima na
svojem ne ba dobrom, ali entuzijastinom talijanskom. Stephanie ga je
promatrala cijelu veer, pitajui se nije li samo zagrebla po povrini ovjeka za
kojeg je mislila da je voli?
U krevetu je Stephanie leala budna, brinui se. Od Simona se udaljila to je
vie mogla. Nije mogla podnijeti da bude blizu njega. Sreom, krevet je bio
ogroman, tako daje bila dobar metar udaljena od njega. Pretvarala se da joj je
muno kako bi opravdala svoje udaljavanje, krivila je rioto od gljiva. Jednostavno
nije mogla progutati ono to joj je Beth rekla o pobaaju. Kad bi joj to palo na
pamet, naizmjence su je proimali vruica i smrtna studen. Je li doista natjerao
Tanyu da to uini? Sigurno ne moe natjerati svoju suprugu da napravi takvo
to? Ili je jednostavno rekao da e joj zagorati ivot ako to ne uini? Novac se
inio jako vanim Tanyi. Moda ju je potkupio.
Digla se iz kreveta i pogledala kroz prozor. Sve je jo uvijek bilo mrano osim
svjetiljki na etalitu i obrisa Venecije na vodi osvijetljenoj mjesecom.
Uzdahnula je. Ono to je doznala potpuno je promijenilo njezino miljenje
o Simonu. Znala je da je snaan, odluan i moda netko tko voli sve imati pod
kontrolom - to je bilo roditeljsko pravo - ali nasilnik? Nasilnik ije ponaanje nije
mogla podrati, ne dolazi u obzir. Prvi put otkako je srela Simona poela je
suosjeati s Tanyom. Je li ona ivjela pod vladavinom terora koju vie nije mogla
prihvaati? Je li zato otila?
Bilo je previe nerazrijeenih stvari, previe pitanja, pregrt sumnja. Nije bila
sigurna to uiniti - za ovo nije bila spremna. eljela je postati dio obitelji, da svi
funkcioniraju slono i da se vrati mir i srea u njihov dom. Ali sada se pitala to
e biti njezina uloga. Htjela je biti ravnopravna sa Simonom, njegova osoba od

povjerenja, njegova ljubavnica - ne osoba koja mora preispitivati njegove odluke
i braniti njegovu djecu kada uine neto s ime se on ne slae.
- Steph! - Od glasa je poskoila iz svoje koe. - Jesi li dobro? to to radi?
Bio je to Simon, sjedio je na krevetu, zabrinuta lica.
Stephanie je uzdahnula. Bolje da sada porazgovaraju, a ne za stolom kada
dorukuju.
- ao mi je, Simone, ali ne vidim kako e ovo funkcionirati.
- Pobogu, kako to misli?
- Ne mogu nastaviti s ovom vezom.
Simon se nasmijao, ali bio je to prestraeni smijeh. - O emu to govori?
Izgledao je tako uvjerljivo, sjedei na krevetu, zabezeknut. Ne kao ovjek
koji je naredio svojoj supruzi da...
- Nisi osoba kakva sam mislila da jesi. ao mi je zbog toga, jer te volim i
volim tvoju djecu.
Simon je ustao iz kreveta, otiao do lampe i upalio je. Zatreptala je i
bljesnula.
- ekaj malo. Ne razumijem. to se odjednom promijenilo? O emu se radi?
Izgledao je iskreno uzrujano. Pretpostavljala je da mu je duna dati
objanjenje, priliku da se obrani. eljela je biti pravedna.
- Natjerao si Tanyu da pobaci. - Zadrhtala je izgovarajui te rijei.
Pogledao ju je, uasnut.
- Tko ti je to rekao? Je 1 te nazvala i kazala ti to? Moda neka od njezinih
prijateljica koje ele biti od pomoi?
Gledao je netremice u nju.
- Ne mogu vjerovati da misli da sam takav, ni na trenutak.
Stephanie je podigla ruke u znak protesta.
- Zato ne? Mislim, bilo ti je drago odbaciti Jamieja jer je htio uiniti neto s
ime se ti ne slae...
- To je potpuno drukije.
- Stvarno? Zar to nije nametanje svoje volje nekomu drugom? Bez uzimanja
u obzir elje drugoga?
Ustuknuo je. Njegovo se lice inilo naboranim. Bio je zateen, mislila je
Stephanie. Naravno da mu se to nije svialo.
Simon je ustao i otiao do prozora pa se zagledao van nekoliko trenutaka.
Kada se opet okrenuo prema njoj, Stephanie je primijetila suze u njegovim oima.
Na trenutak je njezina ozlojeenost splasnula. Oekivala je bujicu vike i bijesa.
- Kada mi je Tanya rekla da je trudna, bio sam oduevljen.
Njegov je glas bio tih, smiren. - Bio sam okiran, naravno. I pomalo... zna,
uplaen ponovno prolaziti kroz sve to. Ali na neki udan nain mislio sam da bi

joj dijete moda moglo pomoi... nama pomoi. Smirit e je i imat e nekoga o
kome moe razmiljati, a ne samo o sebi.
Malo se gorine osjealo u njemu.
- Tanya je odluila da se eli rijeiti djeteta. Shvatila je da e previe ometati
njezin ivotni stil. Dovela me pred gotov in s pobaajem. Nakon to je bila u
klinici. Rekla je da je enino pravo uiniti to eli i kako joj nije trebalo moje
odobrenje ili doputenje. Nikad joj neu oprostiti to se rijeila naeg djeteta. To
je bila kap koja je prelila au. To mi je dalo hrabrosti da se napokon razvedem
od nje. Nisam mogao ivjeti s nekim tko moe biti tako. .. Ne mogu ni pronai
rijei da to opiem.
U tom trenutku Simonov je glas puknuo. Stephanie je zakoraila prema
njemu, ali on je podigao ruku kako bije zaustavio.
- Pretpostavljam da se sad osjea krivom zbog onoga to je uinila. I u svojem
osebujnom stilu vjerojatno je sve iskrivila kako bi ispalo da nije kriva ona, nego
ja. Najbolja je u tome. Jako je uvjerljiva. - Pogledao ju je. - Pretpostavljam da ti je
to Beth rekla?
Stephanie je kimnula.
- Znai da je Tanya ak pokuala i moju ker okrenuti protiv mene. - Simon
je pogledao Stephanie, nije uope mogao vjerovati da joj mora to govoriti. - Ne
zasluujem to, Stephanie. Samo pokuavam biti to bolji prema svojoj obitelji, a
to znai da ponekad moram biti strog prema njima. Stvar je u tome, Steph, da
ponekad mora biti zloest kada eli zatititi ljude. Ili se initi takvim. Jer djeca
rade tota i donose odluke za koje zna da e ih povrijediti. Ne znam... neki ljudi
misle da ih treba pustiti da naue na svojim grekama. Ali ja se jednostavno
prestraim... - Naslonio je lice na njezin vrat, milujui njezinu kosu. - Zato mi je
bilo toliko drago to te imam. Da me usmjerava. Da ostanem stabilan. Da me
podsjeti kako biti zloest nije uvijek pravi nain.
Stephanie ga je vrsto drala. Moj Boe, mislila je. to e rei kada dozna za
Beth? Sad e mu morati rei, prije nego to putovanje zavri, jer ne moe
podijeliti takve intimne stvari a da se ne otkriju sve karte. Nee joj oprostiti ako
mu kae tek kada se vrate kui. U svakom sluaju, Beth ne bi trebala ekati.
- Simone - rekla je. - Moram ti neto rei.
Brzo je podignuo glavu.
- Beth je trudna.
Odmaknuo se od nje. U polusvjetlu je vidjela izraz njegova lica, mjeavinu
uasa i oka.
- Beth? - rekao je. - Kako zna? Kada ti je rekla?
- Rekla mi je juer. U vlaku - Stephanie je poloila ruke na njegova ramena i
pogledala ga. - Sino je napravila test na trudnou. Nije htjela da ti kaem dok se
ne vratimo kui. Nije htjela unititi putovanje.
Simon se maknuo od nje. - Moram razgovarati s njom.

Otiao je do vrata, ali Stephanie ga je zaustavila.
- Nemoj je sada buditi. Tvrdo spava. Pusti je da se odmara.
Uhvatila ga je za zglavak i povukla ga dok nisu bih okrenut ijedno prema
drugome. Bol u njegovim oima bila je gotovo neizdriva.
- Ona je jo uvijek dijete - rekao je i Stephanie je vidjela da plae. Okrenuo
se od nje, ljutito. - Ovo je sve moja krivica. Naa krivica. Moja i Tanyina. Naravno
da se ovakvo to moralo dogoditi...
- Ne! - rekla je Stephanie. - Ne smije kriviti sebe. To je bilo neplanirano.
Neto to se stalno dogaa.
Zgrio se zbog njezinih rijei, ali inilo se da ih prihvaa.
- Tanya zna?
- Mislim da ne zna.
- Ne smije doznati. Ne dok sve ne sredimo. Ne elim da se doepa Beth.
Samo Bog zna to bi uinila. Upotrijebit e to protiv mene...
Stephanie je primijetila da poinje paniariti. Zagrlila ga je, umirujui ga.
- Hej - rekla je. - Bit e dobro. Smislit emo neto.
Udahnuo je, drhtei. Lice mu je bilo naborano.
- Moja mala djevojica... - Njegov je glas puknuo. - Moram vidjeti je li u redu.
- Jo uvijek je jako rano. Idemo opet zaspati nekoliko sati. Onda emo
zamoliti posluitelje da nam donesu doruak.
Nasmijeila se.
- Moemo razgovarati o svemu, onda otii i posjetiti Beth. Kada bude
mogao malo promisliti o tome.
Simon ju je pogledao. - Oduevljava me - rekao je. Umorno je preao rukom
preko lica. - Pretpostavljam da e htjeti zadrati dijete. Znam ja svoju Beth. To e
uiniti - uspio se nasmijeiti. - Barem se nadam da e to htjeti uiniti.
Stephanie je mislila da e joj se srce rastopiti. ula je sve to je eljela uti.
Rijei oca koji ne osuuje i koji e podravati svoju ker unato boli koju e mu
to nanijeti, iako se moda i ne slae s njezinom odlukom.
TRIDESET
a razliku od Sylvie, Riley je mrzio dugo leati u krevetu.

Probudio se u est i znao je da ima jo nekoliko sati prije nego
to e se ona pojaviti. Uvijek je morala dugo spavati nakon snimanja i
nije joj htio smetati. Ostavio ju je uukanu ispod popluna i iskrao se na Rialto
kako bi im nabavio hranu za nekoliko dana.
Krenuo je preko mosta Accademia, kroz labirint kanala koji je vodio do
slavnih trnica. Znao je ve put kao svoj dep. Odsjedali su u istom apartmanu
kao i uvijek: prvi kat na Velikom kanalu - apartman sa sobama u palai iz
petnaestoga stoljea, iz kojeg je pogled bio prekrasan.
Dok je hodao, gledao je kako se iza kulisa odvija dnevni ivot: dva momia
s nogometnom loptom sami na tihom trgu, ena koja vjea rublje, dva starca
meusobno dijele cigarete i razgovaraju prije nego to im se putevi razdvoje, mini
drame koje se odigravaju ispred najsofisticiranijih kulisa, glumci vrlo nonalantni
oko postave. Ovo je bila Venecija koju je Riley volio, skriveni ivot, dok je Sylvie
voljela dramu i pokazivanje Venecije zajavnost.
Na trnici se kretao kao mjetanin u guvi Venecijanaca, traio je samo
najbolje od najboljeg, askao na talijanskom po tandovima, neki su ga znali iz
vienja, ako ne po njegovu ugledu. Imali su previe posla da bi ga smatrali
zvijezdom, iako ih je fotografirao ve godinama. Danas, ipak, nije nikako mogao
misliti na posao. Kupio je tikvice koje su na sebi jo imale arke ute cvjetove,
tamnocrvene rajice napuhane i nepravilne kao sredovjena ena u preuskoj
haljini, sveanj bijelih paroga, mahune prekrivene zelenim, ljubiastim, bijelim
i crnim tokama, male pretpotopne paukolike rakove te debele i sone bobice
koje su imale grimizni, burgundski sjaj, savrene za Sylvijin doruak kada se
napokon pojavi.
Po obavljenoj kupnji odetao je natrag do apartmana, presretan jer je sunce
otjeralo oblake i oaravalo grad. Poeo je planirati to e raditi i onda odluio nee raditi nita. Bilo je prekrasno za oboje da ne moraju pratiti raspored koji im
govori kamo da idu, to da rade, to smiju pojesti, kad smiju disati. Najljepa stvar
u vezi s apartmanom bilo je to to se nalazio toliko daleko od stvarnosti da su se
mogli odmah opustiti. Naravno, pomoglo je putovanje vlakom. Orient Express
uvijek bi brisao tekoe, odvezavi te na bolje mjesto, gdje god to bilo.
Kada se vratio, iznenadio se vidjevi da je Sylvie budna, odjevena u
izblijedjele traperice i bijelu majicu dugih rukava. Bila je otvorila prozore kako bi
uao osnaujui miris proljea i prozrano svjetlo. Sjedila je na prozorskoj dasci,
okrenuta profilom, podignutih koljena, gledajui kanal, vodene taksije, motorne
amce i gondole koje su ile s jedne na drugu stranu, poput koreografije zahtjevna
plesa.
- Dobro jutro.

Pogledala ga je i nasmijeila se. - Probudila sam se i nije te bilo.
- Zna da ne mogu dugo leati u krevetu. Nabavio sam hranu.
Riley je spustio vreice u malu kuhinju. To je bila esta pojava u Veneciji spavae su sobe bile velike i spektakularne, dok su prostori za kuhanje bili vrlo
maleni. Pretpostavljao je da je to zbog toga to su ljudi radije jeli vani. Proetao
je mramornim podom, pokraj ogromnih talijanskih sofa u obliku slova U, koje su
prekrasno pristajale uz zidove s freskama i dramatine lustere. U rezbarenom
ormaru nalazila se jedinica za prikljuke. Stavio je svoj iPod u nj.
Prije puta napravio je kompilaciju svih pjesama koje su njemu i Sylvie neto
znaile. Trebalo mu je puno vremena da ih pronae i skine. Neke su bile ve
davno zaboravljene, skrivene u tamnim prostorima njegova uma, ali kada je
prevrtio film, koristei fotografije kao podsjetnik, vratile su se. Izvlaiti ih bilo je
gorko iskustvo - sjeanje na vrijeme koje je davno prolo, ali opet, imao je
sjeanje. Nitko im to nije mogao oduzeti. U svakom sluaju ne jo.
Pritisnuo je play. Glazba je poela izvirati iz skrivenih zvunika,
ispunjavajui sobu, a da ipak ne dominira prostorom, to mogu samo vrhunski
zvuni sustavi.
Kada je Sylvie ula glazbu, okrenula se i nasmijeila.
- Marianne Faithfull, As Tears Go By - rekla je. - Imala sam onaj ludi tulum,
sjea se? Doi odjeven u svoje pravo ja.
Riley se nasmijeio. - Bila si pola aneo, pola vrag.
Sjeanje mu je bilo tako svjee: Sylvie u crvenom, s rogovima, repom i
aneoskim krilima. On je bio u crno-bijelom, odjeven kao fotografija.
- Putali smo je cijelu no. Bez prestanka.
Uhvatio ju je za ruku i povukao da sie s prozorske daske. Nasmijeila se i
priljubila uz njega. Drao ju je jednom rukom za struk i isprepleo prste s onim
njezinim na kojem je bio prsten. Kada ga je podigla, bljesnuo je na sunevoj
svjetlosti. Poeli su se kretati uz glazbu. Svaki ton, svaki udarac, svaka rije bili
su utkani u njih. Nita se u pjesmi nije promijenilo, kao ni u njima samima, ne
zapravo. Izvana su izgledali drukije, ali njihove due, njihova bia, bili su isti.
Zar je pogrijeio, Riley se zapitao. Je li je trebao zaprositi ve one sparne
noi, kao to je i bio u iskuenju uiniti? Neto mu je govorilo da je tada bilo pravo
vrijeme, ali sada se pitao to bi se dogodilo? Bi li imali djecu? Nije si dopustio
zamiljati kakvi bi oni bili, mali Rileyji i male Sylvie. I koliko bi im ivoti bili
drukiji.
Moda bi njihova veza potpuno propala zbog karijera i neminovnih
iskuenja. Znali su samo nekoliko parova koji su jo uvijek bili zajedno. To bi bila
tragedija. Ona vjerojatno sada ne bi bila tu, u njegovu naruju.
Ne, pomislio je Riley. Trebao je ekati. Kad je utihnulo nekoliko zavrnih
akorda pjesme koja je bila njihova tog ljeta, shvatio je da je, dodue, trebao ekati
gotovo cio ivot, ali da e njihov brak biti savren.
TRIDESET JEDAN
imon i Stephanie odluili su da e Stephanie prva otii razgovarati s

Beth i priopiti joj da Simon zna za trudnou. Kako god to odigrali,
strasti e biti uzavrele, a Stephanie je mislila da e Beth paniariti ako
se izravno suoi sa Simonom, koliko god bio suosjean.
U svojoj sobi Beth je bila iscrpljena od plakanja cijele noi. - Nisam spavala
- rekla je Stephanie. - Ne mogu vjerovati da sam bila tako glupa. Uvijek sam
mislila da su cure kojima se to dogodi jako glupe. I nakon svega to se mami
dogodilo...
Stephanie je sjela na njezin nepospremljen krevet. Morala je paljivo birati
rijei. Beth je morala znati istinu, ali nije eljela ocrniti Tanyu vie nego to je
potrebno.
- Mora neto znati, Beth. Tvoj tata nije prisilio tvoju mamu da pobaci Stephanie je rekla. - Mislim da je tvoja mama malo promijenila priu. Vjerojatno
je bila uzrujana zbog onoga to se dogodilo - pokuavala je biti to taktinija.
- Kako je mogla uiniti takvo to? - Beth je bila uporna. - To je zlo.
- Moda se osjeala loe zbog svoje odluke. - Stephanie nije imala pojma
kako je Tanya mogla biti tako manipulativna, ali nije htjela natetiti Bethinu
odnosu s majkom. Bit e joj potrebna iduih nekoliko mjeseci, u to nema sumnje.
Stephanie se nadala da e Tanya jednom biti sposobna prestati misliti samo na
sebe. - Ljudi ponekad rade budalaste stvari kada su tuni ili pod pritiskom.
Beth je kimnula. - Valjda...
- I, sluaj... Rekla sam jutros tvojemu ocu. O trudnoi, nisam mu mogla to
zatajiti. Nadam se da se ne ljuti, ali mislila sam daje tako najbolje. Ionako eli da
zna: to god odlui, podrat e te.
Beth je progutala slinu. - Gdje je on?
- eka ispred vrata. Jako te voli, Beth. - Stephanie ju je pomilovala po obrazu.
- eli li ga vidjeti?
Beth je kimnula. Nije mogla govoriti. Stephanie je otila do vrata i otvorila
ih. Simon je stajao ispred, tjeskoban. Pomaknula se da moe ui unutra.
Otac i ki utke su se zagrlili. Stephanie se stisnulo grlo dok ih je gledala.
Nije mogla zamisliti to u tom trenutku Simonu prolazi kroz glavu. Mora da se
prisjeao prijanjih godina, njegovih nada vezanih za nju. Moda je elio da su se
stvari drugaije odigrale ili je zbog svega krivio sebe.
Vrata su se naglo otvorila i Jamie je stajao pred njima cerei se.
- Hej, drutvo. to se dogaa? Idemo na doruak ili to? Promotrio je njihova
lica. Nitko nije prozborio ni rije.
Beth je iskrivila lice. - Napumpana sam.

Jamie ju je pogledao. - Kada? - upitao je. Potom: - ije je? Beth je oklijevala.
Nije imalo smisla lagati ili izokretati istinu.
- Connorovo.
- Connorovo? - Jamie je stisnuo ake i zakoraio naprijed. - Ubit u ga - rekao
je.
- Nemoj - odvratila je Beth. - Nije bilo tako. Connor nije kriv. Bila sam glupa.
- Zna li on?
- Ne zna.
Bol i zateenost preletjeli su Jamiejevim licem. Doao je do sestre i zagrlio
je.
- Bit e u redu, Bethy - obeao joj je. - Zar ne, tata?
Simon je utke kimnuo i zagrlio ih.
Obitelji, mislila je Stephanie, nisu bile vrste jedinice koje su putovale istim
tranicama. Imale su uspone i padove. Svaki je pojedinac imao svoje probleme,
prepreke i skrivene planove. Nekada su se slagali, a nekad se sukobljavali. Unutar
te jedinice stvarali su se savezi, zavade i neslaganja koji su neprestano fluktuirali.
Odanosti su se mogle promijeniti u tren oka. Ali to nije znailo da ispod svega
toga nisu bili kao jedno. Tako su funkcionirali. Svatko je imao svoju ulogu, ali
ponekad su se te uloge mijenjale, obrtale, zamjenjivale, ovisno o situacijama.
Stephanie je shvatila koja je njezina uloga u ovoj obitelji. Ona bi ih trebala
usmjeravati. Puno su toga proli i svatko od njih propatio je na svoj nain.
Prisjetila se pjesme Stevieja Wondera. Neto o tome kako treba ostati jak i krenuti
u pravom smjeru. To je mogla odraditi za njih. Moe biti glas mirnoe, objektivan
pogled na stvari.
Zakoraila je prema njima, pomilovala Beth po kosi, stisnula Jamiejeva
koata ramena i onda zagrlila Simona oko struka.
Povukli su je u svoj krug, njih troje. Sada ih je bilo etvero. Postala je, u tom
trenutku, lan njihove obitelji.
TRIDESET DVA
mamo samo jedan dan - Emmie je rekla Archieju za dorukom idueg

jutra, u dvoritu njihova hotela. - Znai, moramo ga iskoristiti do kraja.
- Pa - rekao je radosno - odaberi kamo eli otii. Ja sam kulturni
divljak.
- Mislim da bismo trebali otii u Scuolu Grande di San Rocco, pogledati
Tintoretta. Onda moda do Guggenheima? Ali ne znam. to ti je drae, moderna
ili klasina umjetnost?
- Heh... nita. Nita od toga nije moja specijalnost. Pratim tebe. Archie je bio
prvi koji e uvijek priznati da nije znao nita o kulturi, ali bio je sretan da ga
Emmie usmjerava. Njoj je vie od svega bio uitak i zadovoljstvo vidjeti kako su
ga male stvari oaravale dok su hodali. Duan s umjetninama, izlog pun
pigmenata boja koje su bile vie titrave od ikakve duge, duboke, bogate i snane,
svijenjaci od stakla s Murana, smijeno kieni i pretjerani, mli-jenobijelo
uvijeno staklo s rubinski crvenim i smaragdno zelenim vrhovima... Na Campo
Santa Barbara, u duaniu pokraj maloga kamenog mosta, Emmie je ostala
zateena ekscentrinim odabirom - preparirani zeevi, mramorne lubanje,
antikne lutke, srebrni kalup za mousse u obliku lososa.
- elim sve ponijeti kui i postaviti u svoju radnu sobu. Archie nije mogao
shvatiti zato bi netko uope ita od toga stavio u svoj dom, ali armirao ga je
njezin entuzijazam.
Bio je, meutim, zahvalan to mu je Tintoretto otvorio obzore. Nije oekivao
da e imati toliko strahopotovanja prema njegovoj veliini - svi su zidovi unutar
palae runo oslikani s hrabrou i osjeajnou od koje se htio rasplakati. Nikada
se prije nije tako osjeao ni zbog ega. Nije mogao shvatiti kako jedna osoba moe
postii takvo savrenstvo i kako ga, iako je bio poprilino siguran da ne vjeruje u
Boga, slika Starog i Novog zavjeta moe tako snano dirnuti. Kad je pogledao
prema stropovima, vidio je divljatvo, sirovost i mirnou, sve obrubljeno s puno
zlata.
- Gotovo religiozno iskustvo - rekao je. - Nisam navikao na takvo to.
- Pretpostavljam da je to smisao velike umjetnosti - Emmie mu je rekla. Bila
je zadovoljna njegovom neoekivanom reakcijom. Mislila je da e mu za pet
minuta postati dosadno i da e htjeti ii dalje, ali zapravo je ona bila ta koja je
eljela krenuti negdje drugdje.
- Ne moemo ovdje ostati cijeli dan - rekla je. - Imamo jo mjesta za obilazak,
mostove na koje se moramo popeti.
- Pa kamo emo sad? - pitao je, drei papirnatu vreicu punu razglednica i
osjeajui poniznost. On se nije potrudio obojiti ni zid kupaonice kad je mijenjao
vodokotli.

Guggenheim ga je zbunio. Volio je jednostavnost art deco zgrade, ali nije
zapravo razumio tu umjetnost i nije ga privlaila. Promatrao je enu na plai,
sliku Willema de Kooninga. Jedva je mogao raspoznati nogu i glavu, a osim toga,
izgledalo je kao da je netko nabacao gomilu boje na platno.
- Siguran sam da to svi kau - rekao je Emmie - ali ja bih to mogao napraviti.
Samo se nasmijala.
- Svia mi se kada stvari izgledaju kakve jesu - alio se. - Uvijek u odabrati
Tintoretta.
Nakon toga sjeli su u kafi i popili svijetlonaranaste Aperol spritzer. Emmie
je iz svoje torbice izvukla blok i kutiju bojica. Poela je crtati.
- Ovo e biti moja venecijska kolekcija - rekla mu je. - Za iduu zimu.
Brzo je nacrtala pernati turban od nabrane tkanine s uzorkom Mariana
Fourtunyja i dvobojni crveno-crni cilindar kao unutranjost gondole. Archie je
sjedio na poslijepodnevnom suncu i promatrao je kako crta. Mogao je osjetiti
toplinu sunca na svojoj koi dok je u njemu raslo sanjivo zadovoljstvo, a mjehurii
proeka provodili svoju magiju. Prvi put u nekoliko tjedana nije radio nita,
apsolutno nita. Potpuno se opustio. Misli su mu poele lutati. Prije nekoliko
tjedana ne bi mogao zamisliti da sjedi na trgu okupanom suncem s djevojkom
poput Emmie, djevojkom koju inae nikada ne bi naao...
- Samo me zanima - rekao je - to je Jay napisao o meni u prijavnici?
Emmie je dovrila veliku manu na jednoj strani eira dok se prisjeala.
- Rekao je da si seljaina - konano je odgovorila - ali da se zna dobro
skockati.
- Bezobraznik!
- Da si poprilino srameljiv, ali da se zapravo voli zabavljati. .. jednom kad
se pokrene.
- Istina...
Emmie je nagnula glavu dok se prisjeala to je jo navedeno u prijavnici. I da najvie cijeni odanost.
Archie je pogledao u stranu. Nije sebi dovoljno vjerovao da neto kae.
Zadnje rijei tako su ga jako podsjetile na njegovo prijateljstvo s Jayem. I to je
izgubio. Na stolu se njegova aka stisnula. Nije htio puknuti. Ne ovdje, s Emmie,
nakon tako lijepog poslijepodneva. Onda je osjetio njezine prste kako prelaze
preko njegovih i njeno ga stiu. Nije nita rekla. Nije ga ak ni pogledala, samo
je nastavila crtati drugom rukom. Ali ovoga puta on nije svoju ruku odvojio od
njezine.
TRIDESET TRI
mogen se probudila uz zvuk zvonkih zvona i galebova. Na trenutak je

mislila da sanja. Bila je u Ciprianiju, u naruju Dannyja McVeigha. Nita
nije moglo biti bolje od toga. Trudila se kriom izvui iz njegova
zagrljaja, navukla je majicu kratkih rukava i uzela mobitel da provjeri pristiglu
potu dok je prala zube u kupaonici.
Sabol i Oostermeyer poslale su joj detalje potencijalnih apartmana u
privitku. Kliknula je na njih, onda iskljuila mobitel i uzdahnula. Nije ih htjela
itati. Stvarnost se poela uvlaiti u njezinu fantaziju. utjela je nadmoan osjeaj
nemira. Odjednom su uzbuenje zbog Dannyjeve romantine geste i euforija
zbog injenice da je tu s njom nestali, a zamijenila ih je tjeskoba kojoj nije mogla
pobjei. Pristigla e-pota podsjetila ju je na to da se obvezala prihvatiti posao, nije
mogla nakon pet minuta promijeniti svoju odluku zbog zaljubljenosti koja ju je
oborila kao kakvu kolarku. Ili?
Uznemirena, pozvala je poslugu u sobu i zamolila ih da donesu doruak.
Morat e ozbiljno razgovarati s Dannyjem o njihovoj budunosti i o tome to on
misli. U vlaku i tijekom sinonje veere u hotelu nisu uope stigli prozboriti o
tome. Kada ste u Orient Expressu ili kad uete u rasko Venecije, stvarni svijet
ne ini se posebno vanim.
Kada je doruak stigao, podigla je pladanj i prodrmala ga dok se nije
probudio.
- Hej, djevojko iz mojih snova - nasmijeio se.
- Moramo razgovarati - rekla je.
- Iz iskustva znam da to nikada ne sluti na dobro.
Imogen mu je tutnula komad manga u usta.
- I dalje moram ii u New York - rekla mu je, briui palcem sok s njegovih
usnica. - Oekuju da barem doem na razgovor.
- Znai, nita se nije promijenilo... od tvoje poruke. - Dannyjev glas bio je
blag, ali osjeala je da je ljutit.
-Jo ne znam - rekla mu je. - Ali mora razumjeti. Radi se o mojoj karijeri.
- Pa, ja nisam tako odgojen pa mi oprosti ako ne shvaam.
- Galerija se zatvara, moram razmisliti o tome da izgradim vlastito ime. Da
mogu imati izbora. I novac.
- Ja imam novca - rekao je - ako eli novac. Zaraujem gomilu. Mogu ti
priutiti to god poeli.
Nije razumio.
- Hajdemo razgovarati o tome kad se vratim sa sastanka - rekla mu je. - Ne
elim da se posvaamo oko ovoga.
Nije odgovorio.

- Jesam li te uzrujala? - upitala je.
- Nisi - rekao je. - Samo si mi pokazala gdje mi je mjesto. Prvo karijera, onda
ja.
- Ne, elim oboje.
- Ja elim samo tebe.
Ponovno je legao na jastuk i zatvorio oi.
- Lako je to rei - odvratila je Imogen. - Ali nije ba praktino. - Osjetila je
da e ga uvrijediti. - Ne bih oekivala da se ti odrekne svojega posla.
Opet se uspravio. - Sutra bih ga se odrekao. Zbog tebe.
- I to bi onda radio po cijele dane? Kako bi zaraivao? Vratio se svojim
starim nainima?
im je ula svoje rijei, bila je uasnuta, ali ponaao se posve neprimjereno.
- Oprosti - rekla je. - Nisam to trebala rei.
- Ne! - Odbacio je poplun i ustao iz kreveta. Spustila je pogled. Nije ga htjela
gledati. - Ne daj Boe da zaboravim da sam McVeigh!
- Danny, nisam uope to mislila. Mislim da si nevjerojatan. Ima... - Boe.
Kako da to kae, a da ne izgleda da mu se obraa svisoka? Bio je vrlo uspjean,
kada se sve uzme u obzir. - Volim te - uspjela je izrei napokon.
Zalupio je vratima kupaonice.
Imogen je spustila glavu na ruke. Hoe li njihova razliitost uvijek biti
problem? Iako zapravo to vie i nije tako velika razlika? Bio je uspjean, znala je
to, iako se nije hvalio. Ali shvaala je to, po stvarima koje je kupio, po njegovim
ciljevima i zbog naina na koji ga je ula da govori na telefon. Zato ga nije mogla
cijeniti zbog toga umjesto da mu nabija prolost na nos?
Ni on nije bio pravedan. Durio se jer je ambiciozna i to ga je ugroavalo. Pa,
njezina je karijera bila dio nje i ako mu se to ne svia...
Imogen je otila do ormara i poela birati to e obui. Otii e do Jacka
Molloya. Dok se vrati, Danny e se smiriti, bila je sigurna u to.
Otok Giudecca bio je siuan i brz pogled na kartu govorio je Imogen da je
stan u kojem je ivio Jack Molloy u jednoj od kua u prvom redu koje su preko
vode gledale na Zattere. Ako voli umjetnost, gdje bi drugdje kupio kuu? Morala
je biti tamo gdje je naslikan najvei broj veduta na svijetu.
Obukla je lanenu tuniku krem boje sa irokim remenom. Htjela je izgledati
poslovno, ali ne suvie asketski. Izala je iz hotela na stranji ulaz, pokraj Cipova
restorana. Ljudi su se ve poeli skupljati na terasi za pie, uivali su u koktelima
ili vinu i pili su na suncu pred udesnim pogledom, dok su ih grijali grijai koji su
ublaavali svjeinu proljea.
Imogen je skrenula lijevo, hodajui irokom ulicom koja se protezala uz
samu obalu. Podnevno sunce odbijalo se od lokvi nastalih zbog kratkoga pljuska.
Povjetarac je pirkao iz lagune. Ulica je bila lijepo poploana, lampe od lijevanog

eljeza sa irokim ruiastim abaurima odraavale su crveni kamen od kojeg su
kue bile podignute.
Nakon to je prela nekoliko mostova primijetila je da se kanali u Guidecci
ine irima nego u Veneciji. To je stvaralo manje klaustrofobian osjeaj, a i
svjetlo je imalo poseban sjaj. Prola je pokraj nekoliko restorana s ljetnim
terasama, svaki primamljiviji od prethodnog, prije nego to se napokon zaustavila
ispred zgrade u kojoj je bio Jackov stan, smjeten pokraj kanala s drvenim
mostom. Bio je ugodno simetrian i velik, s prozorima koji su imali rolete i
balkonima, a ipak je odavao ugoaj izblijedjele raskoi. Zidovi boje terakote na
nekim su se mjestima ogulili, otkrivi blijedi kamen u svojoj nutrini.
Uz monumentalno nadsvoena vrata obojena mutnozelenom bojom bila su
okrugla mjedena zvona, a ispod njih ugravirana imena vlasnika. U sredini je
vidjela njegovo: Jack Molloy. inilo se iznimno engleskim meu talijanskim
imenima - iako se sjetila da je njegovo ime zapravo bilo irsko-ameriko.
Pozvonila je. Prole su dvije minute i nitko nije se oglasio. Imogen je osjetila
traak razoaranja.
Tada su se vrata otvorila. Ispred nje stajala je djevojka koja je mogla imati
otprilike dvadeset tri godine, u haljini-majici kratkih rukava i japankama,
tamnokosa, s visokim konjskim repom.
- Oh, ispriavam se - rekla je Imogen. - Mislim... scusi... - Nije se mogla sjetiti
to da kae.
Djevojka joj se toplo nasmijeila. - U redu je. Ti si sigurno Imogen. Jack me
zamolio da se spustim po tebe. Nije ba na ti sa stubama ovih dana, naalost. Djevojka se nagnula. -Ja sam Petra, njegova domaica.
Imogen je krenula za njom kroz taman hodnik. Osjetila je jaku vlagu iz
oblinjih kanala, a miris ljiljana iz velike vaze na stolu jedva je prekrivao teak
vonj. U zgradi je vladala grobna tiina, kao da u njoj nitko ne ivi. Dva kata iznad,
vrata Jackova stana bila su otvorena.
- Ui - rekla je Petra i Imogen je ula.
Prozori koji su se protezali od poda do stropa gledali su na zelenkastoplavu
vodu kanala, teki laneni zastori bili su privreni debelim uetom, u sredini
sobe bile su dvije be fotelje jedna nasuprot drugoj i u jednoj je bio naslonjen Jack
Molloy. Njegova kosa, koja se prorijedila, bila je poeljana unatrag, a cigareta
mu je gorjela u desnoj ruci. Odjea mu je bila izlizana i iznoena, ali oito je bila
skupa jer je zadrala boju i oblik: tamnoplava koulja i bijele hlae. Njegove su
oi bile stisnute: stisnute i gladne, za informacijama i drutvom.
-Jack Molloy. Oprostite mi to nisam ustao. - Ispruio je ruku, ne pojasnivi
svoju nemogunost da ustane. Moda jednostavno nije htio ustati iz fotelje koja
se doimala vrlo udobno u njegovim godinama?
Uhvatila ga je za ruku: bila je hladna i suha, a njegov je stisak bio vrst. Dobar dan, ja sam Imogen.

- Znai... jedan od blizanaca sigurno je tvoj otac.
- Tako je. Tim.
Pogledao ju je. - Ne izgleda ba kao Adele.
Imogen se osjeala kao da ga je razoarala jer je mislio da e ugledati klona.
- Pa, da. Nia sam. I oblija. I ne tako tamna. Ili elegantna...
- ini mi se savreno ljupkom. Samo sam primijetio. Puno je vremena
prolo otkad sam je vidio. Iako mislim da moda... imate istu boju oiju?
Imogen se osjeala nelagodno zbog njegova promatranja. Pogled mu je bio
vrlo prodoran.
- Znai... znali ste moju baku kada je bila mlada?
Jack je utihnuo na trenutak.
- Da. Da, znao sam je kad je otvorila galeriju. Volio bih misliti da sam je
nadahnuo, na neki nain. Iako je bila silno motivirana. Sigurno joj nisam bio
potreban.
- Vrlo je uspjena. Ali znate li da je prodajemo? Previe je to za nju sada.
- A ti je ne eli nastaviti voditi? - Njegov je ton zvuao pomalo optuujue.
Imogen se pitala je li je Adele poslala ovamo kako bi je Jack nagovorio da ostane
u galeriji. Ipak, baka ju je prerevno izgurala iz gnijezda.
- Mislim da mi treba novi izazov - rekla mu je. - Svijet ne poinje i ne
zavrava u Shallowfordu.
- Siguran sam da e biti uspjena, u svemu.
- Sigurno u dati sve od sebe. - Njezine oi nisu prestale zagledati po dnevnoj
sobi. Na zidovima su bile neke impresivne slike. Vrijedile su vie od same zgrade,
pretpostavljala je. - Imate nekoliko prekrasnih slika ovdje.
- Imam. Ali jo nisi vidjela najbolju. Tvoj roendanski poklon, mislim.
Imogen je slegnula ramenima. - Nemam pojma kakav je to poklon. Adele mi
nije htjela nita rei. Samo naslov. Ne znam nita o njoj... - Zastala je. - Ni zato
je kod vas.
- uvao sam je od dana kad je naslikana.
- Zato? Zato je ona nije mogla zadrati?
- Bilo je... komplicirano. - Jack ju je prkosno pogledao.
Imogen je podigla obrve.
- Kako mislite komplicirano? - Imogen se na trenutak zapitala je li moda
ukradena. Bila je sigurna da se Adele ne bi bavila ukradenim umjetnikim djelom,
ali ovo je definitivno bila tajna.
Jack se nasmijeio. - Naruio sam je za njezin roendan.
Ispruio je ruku da mu Imogen pomogne ustati. Nije imao nikakvu teinu i
shvatila je koliko je krhak. Snaga njegove osobnosti zavaravala je.
Zamolio ju je da ode za njim. - U blagovaonici je - rekao joj je.

Otvorio je teka drvena vrata. Unutra su zidovi bili tamnocrveni. Veim
dijelom sobu je zauzimao stol za dvanaest ljudi sa stolicama ukraenim bogatim
rezbarijama, poput minijaturnih prijestolja. Ostatak sobe zauzimao je kamin u
visini ramena. Iznad njega je visjela slika.
U trenutku kad ju je vidjela, Imogen je ponestalo zraka.
ena je leala na zelenoj barunastoj lealjci, u usporedbi s njom njezina je
koa izgledala zapanjujue bijelo. Kosa joj je bila polupodignuta, jedna ruka na
vratu, druga na bedru. Pogled u oima bio je pogled potpunog zadovoljstva. Nitko
nije mogao porei da ju je upravo zadovoljio ljubavnik, zaigrani poluosmijeh sve
je govorio: ista personifikacija enstvenosti. Bilo bi prostaki nazvati to
erotikom.
Ispod slike, privrena na okvir, nalazila se pozlaena ploica na kojoj su
bile upisane tri rijei: Innamorata - Reuben Zeale.
Imogen je stavila ruku na prsa. Jedva je mogla disati. To je bila jedna od
najnevjerojatnijih slika koju je ikada vidjela. Bila je isti, sirovi primjer Reubena
Zealea - najblistaviji primjer svega za to su ga hvalili. Bilo je kao da je ena s
njom u sobi. Osjeala je da e biti topla ako joj dotakne kou. Ako kae neto,
ena e joj odgovoriti.
Ali to nije bilo najokantnije.
Ono to ju je ostavilo bez rijei bila je injenica da je ena na slici zapravo
Adele.
Imogen se okrenula pogledati Jacka kako bi joj to potvrdio.
Gledao je u sliku, oslonjen rukom o tap. Imao je odsutan pogled u oima.
Nije ba mogla odgonetnuti. aljenje? Divljenje? enja? Bila je to enja.
Neto se upalilo u njezinu mozgu. Dio slagalice koji joj je nedostajao, pojavio
se.
- Bili ste ljubavnici - apnula je.
Ne trenutak nije odgovorio.
- Jo uvijek mi nedostaje - rekao je. - Bio sam glup. Nisam trebao nita poeti,
ali bio sam suvie tat ne prihvatiti izazov. Oboavao sam je, ali nikada joj to
nisam pokazao, do samog kraja. Imao sam svoja pravila za koja sam mislio da me
ine nepobjedivim i nedodirljivim. - Zastao je. inilo se kao da se smanjio. - Sve
to zapravo je znailo da sam na kraju izgubio nekog koga sam jako volio.
- to se dogodilo? - upitala je Imogen.
- Oh, tvoja baka imala je dovoljno pameti da shvati kako nisam vrijedan
njezina truda. I da je tvoj djed deset puta bolji mukarac od mene.
Imogen je pomislila na baku i djeda. Uvijek su bili tako bliski. Nije mogla
zamisliti da je njezina baka imala ljubavnu aferu. Ali prema slici, bila je poprilino
mlada. Ne puno starija od same Imogen.

- Znala je - rekao je Jack - da je to nikada nee usreiti. Znala je kada treba
zavriti s tim. U trenutku kada je sve bilo savreno. To je bila jedina mogunost.
Ona je vrlo mudra ena.
Jack je podigao tap i malo pogurao okvir kako bi ispravio sliku. Imogen ju
je opet pogledala.
-Je li doista naslikao Reuben Zeale? - upitala je, ali nije trebala dobiti niiju
potvrdu. Mogla je vidjeti po potezima kista, jednostavnoj kvaliteti, snazi slike.
Jack je kimnuo. - Jedno od njegovih najranijih djela - rekao joj je. - Ali mislim
da e shvatiti koliko je vrijedna.
- Moj Boe, to u s njom? - Imogen se odjednom osjeala preoptereena
odgovornou.
Jack ju je pogledao svojim sitnim oima. - Iskoristi je za svoju prednost rekao joj je.
Imogen nije mogla ni poeti zamiljati utjecaj koji e ovo otkrie imati.
- Neotkriveni Reuben Zeale - rekla je. - Mediji e poludjeti.
- I to je tvoj izbor, draga, hoe li se igrati s njima - njegove su oi sada
svijetlile. - Kako ti odabere.
- Htjet e znati tko je ona. Svi e to htjeti znati. Ne mogu zamisliti da e
Adele dopustiti da ljudi doznaju istinu.
- To je razgovor koji mora obaviti s njom. Ali nitko ne mora znati istinu.
Vjerojatno je bolje da nastavimo tititi one koje bi to najvie povrijedilo.
Je li znao? I Jackova ena? Oboje su bili mrtvi, ali to nije znailo da se pria
vie ne moe iskoristiti. To bi pokazalo vrlo veliko nepotovanje prema
sjeanjima na njih.
Pokrila je usta rukom, bila je potpuno zateena. Slika je bila zapanjujua i
morala se podijeliti sa svijetom, ali bila je takoer osobna.
- Ne znam to da uinim s njom - rekla je. - Ne znam mogu li se nositi s
odgovornou. Ovo je od iznimnog znaenja.
- Koliko poznajem Adele - rekao je Jack - ona eli da je upotrijebi kao alat.
Da ti pomogne.
- Ne mogu je prodati! - viknula je Imogen. - Nikada je ne bih prodala.
- Ne, ne - odvratio je Jack. - I znaj, ako je to tvoja odluka, da bih je otkupio
natrag od tebe. Prodao bih sve slike koje imam samo da Innamorata ostane u
sigurnim rukama.
Pogledao ju je. Imogen nije imala nikakve sumnje da govori istinu.
- U sigurnim je rukama - umirila ga je. - To vam obeavam.
- Dobro - rekao je Jack. - I vjerujem Adelinoj procjeni. Bila je udesna.
Odjednom se okrenuo od nje. Imogen je osjetila kako suosjea s njim.
Proivljavao je duboke emocije koje su cijeli ivot bile potisnute. Nije znala treba
li probati utjeiti ga ili ga ostaviti samog. Osjetila je poriv da ga zagrli, ali tek ga

je upoznala. Proistila je grlo, ali prije nego to je mogla progovoriti, okrenuo se
prema njoj.
- Ruaj sa mnom - rekao je. - Petra e kuhati. Moemo ovdje objedovati.
elim uivati u njoj posljednji put.
Okrenuo se i izaao iz sobe. Imogen je ostala sama. Bilo je jako tiho.
Atmosfera u sobi bila je hladna i zadrhtala je.
Innamorata. Zaljubljena ena.
Razmiljala je o Jackovoj i Adelinoj prii i o njihovoj tajni. Kada je pogledala
sliku, mogla je vidjeti koliko mu je znaila Adele. Ako te netko doveo do toga da
tako izgleda, mora da je ta strast bila duboka i trajna. Strast kakvu veina ljudi
nee iskusiti u cijelom svom ivotu.
Strast koja je nadahnjivala knjievnost, glazbu, poeziju - i likovnu
umjetnost. Zeale ju je s uznemirujuom preciznou uspio doarati na platnu.
Pomislila je kakvu e reakciju slika izazvati ako je ikada otkrije svijetu. Osjeala
se ponosnom to je njezina baka htjela da je ona ima. Osigurat e da slika bude
priznata i dobije zasluenu poast, kako god to trebalo izvesti.
Prije nego to je izala iz blagovaonice, jo jednom je pogledala Innamoratu.
Jo je neto bilo poznato na njoj, ali ne to to je naslikana njezina baka. Nisu to
bila svojstva, nego osjeaji koje je pobudila u njoj. Potpuno je suosjeala s njom,
ali nije bila sigurna zato.
Onda se odjednom sve razjasnilo. Vidjela je taj pogled u svojim oima. U
ogledalu. Nakon to bi bila s Dannyjem.
Jack se oraspoloio tijekom ruka, kao da ga je hrana koju je Petra priredila
ojaala i vratila mu snagu. Donijela je veliki bijeli pladanj pun malih paroga
povezanih pancetom, crostine s pileom jetricom i smokve s komoraem i
prutom.
- Ne znam to u kada Petra ode - rekao je Imogen. - Studira umjetnost i
ima vrlo lijepu sobu ovdje, jer me hrani. Ali diplomirat e ovog ljeta.
- Bit e dosta drugih djevojaka poput mene na fakultetu. Oglasit u da vam
je potrebna domaica - rekla je Petra. - I ostavit u svoje recepte.
- Nee biti isto - Jack je tvrdio.
- Zaljubit ete se u iduu, kao to ste se zaljubili u mene dvije minute nakon
to je Abigail otila. - Bilo je vidljivo da je Petra shvaala kakav je Jack, ali oito
joj je bio jako drag.
Glavno jelo sastojalo se od svinjskog eluca s komoraem, hrskava koica i
meso koje se topilo u ustima. Dok su jeli, Imogen je obavijestila Jacka o svojim
planovima za budunost. Imao je puno zanimljivih ideja i Imogen je mogla vidjeti
zato je bio tako koristan kada je Adele poinjala sa svojom karijerom. Bio je
velikoduan u dijeljenju svojega znanja, ne kao veina ljudi.
- Pa to e Adele sada?

- Ne eli ii u punu mirovinu. Znam da nee. Uvijek e biti pri ruci ako mi
bude potreban njezin savjet. Previe to voli. to e, pobogu, raditi s vremenom
ako odustane?
Imogen je bila sigurna da je to istina.
Pogledala je Jacka koji je gledao u prazno - odjednom je bio svladan. Shvatio
je da ga promatra i naglo je okrenuo glavu prema njoj.
- Oboavao sam je, zna. Zasluila je puno boljeg od mene. Ja je nikada ne
bih mogao usreiti. Preplitak sam i previe tat.
- Ne brinite se - rekla mu je Imogen. - Moj djed usreio ju je. Jako.
Na trenutak je pomislila da je bila suvie otra prema njemu. inilo se kao
da ga njezine rijei bole.
- Na drugi nain - dodala je njeno. - Sigurna sam da ste joj bili posebni.
Nije odobravala to to su uinili, ali mislila je da razumije. Nisi mogao
nareivati nekome za koga osjea strast. To je vrlo dobro znala.
Nakon ruka izgledalo je kao da je Jack vrlo brzo odlutao. Zaspao je za
stolom, glave oborene na prsa.
- To je normalno - rekla je Petra. - Za minutu e otii u krevet. - Maknula je
njegovu au i njeno ga prodrmala. -Jack, mislim da Imogen odlazi.
Probudio se i pogledao je.
- Ako se ikada zaljubi - rekao joj je svjetlucavih oiju. - Ako ikada pronae
pravu ljubav, nemoj otii. to god uinila, nemoj odustati od nje.
Ustao je i izaao iz sobe ne osvrnuvi se. Petra je poela odnositi tanjure.
Nasmijeila joj se irokim suutnim osmijehom. - Postane takav kada je umoran
- rekla je. - Kasnije e opet biti u redu.
Imogen joj nije odgovorila. Jackove rijei zabile su se ravno u njezino srce.
Odjednom je sve imalo smisla i slagalica se poela sklapati.
- Moram ii - bilo je sve to je uspjela izrei i uzela je svoju torbicu. - Puno
vam hvala na lijepome ruku.
Samo se nadala da nije prekasno.
Jack je gledao djevojku s prozora dnevne sobe dok se vraala ulicom do
Ciprianija. Osjeao je hrabrost u njoj, kao i ranjivost koja ga je zatekla. Bilo je to
prije pedeset godina, ali spoznaja da je izgubio nekoga koga je iskreno volio
pogodilo ga je jednako otro kao i onog jutra u Ciprianiju kada se probudio i
shvatio da je Adele otila.
Bila je to najtea lekcija koju je ikada nauio. Nikada vie nije imao ljubavnu
aferu. Ostao je vjeran Rosamund, znajui da nikad nee pronai nekoga tko e
popuniti prazninu koju je Adele ostavila. Postupno mu je Rosamund postala
dovoljna, nauio je cijeniti stvari koje su uistinu bile vane u ivotu, poput
njihovih prekrasnih keri, njihova velianstvena doma i njihovih prijatelja.

Postao je sretniji rastereen pritiska na besmislena osvajanja. Trebalo se dogoditi
neto znaajno kako bi shvatio koliko je sve to bilo beskorisno.
Uao je u sobu koja mu je sluila za rad. Gledala je na kanal iza kue i kada
bi se nagnuo kroz prozor, mogao je vidjeti rub otoka i plavu lagunu iza njega.
Zidovi su bili prepuni knjiga, stotine i stotine knjiga o umjetnosti: vrijedna
kolekcija, mnoge su se davno prestale tiskati. U njima je objavio svoje kritike,
svoje strune radove, a neke su bile i njegove autorske - nijedna ga nije obogatila,
ali su mu dale veliko zadovoljstvo.
Stotine pisama. Pisma koja je napisao, ali nikada nije imao hrabrosti poslati
ih, sve istoj osobi. Unato tome sauvao ih je, jer su bili zapisi njegovih osjeaja,
podsjetnik na svako stanje koje je proivio, od nade i ushita do oaja, tijekom
vremena koje je prolo otkada su proveli nekoliko zajednikih posljednjih dana
na otoku. Zato se vratio na otok nakon Rosamundine smrti, jer se tu osjeao blie
Adele nego igdje drugdje.
uo je glasni zvon zvona crkve Santa Maria. Bilo je dva.
Privukao je k sebi blok papira, uzeo olovku i poeo pisati, kosim slovima
koja su se isticala na stranici. Zapoeo je kao to je zapoinjao sva druga pisma,
ona koja nikada nije poslao.
Najdraa ljubavi Adele!
Bilo je veliko zadovoljstvo vidjeti ovdje tvoju prekrasnu unuku. Ne samo jer je
bilo kao da je dio tebe sa mnom u sobi. Ima tvoj duh, ljupkost i tvoje udesne oi,
oi koje nikada nisam zaboravio. Moje zadnje sjeanje jesu suze u njima dok si me
ljubila, no prije nego to si otila. Ne elim nita drugo nego ponovno pogledati u
njih kako bih mogao izbrisati tragove suza jednom zauvijek. Ako bi se htjela nai
sa mnom, to bi mi znailo sve na svijetu.
Ne mogu zamisliti bolju osobu za uvanje Innamorate nego to je Imogen. I
Reuben bi, znam, bio sretan da je u sigurnim rukama. Uvijek je bila njegova
najdraa slika.
Tvoj, zauvijek i uvijek.
Jack
Odloio je kemijsku i pogledao pismo. Osjeao se iscrpljeno. Othrvao se
nagonu da je moli. Naposljetku, elio je da Adele doe jer je to njezina odluka,
ne zato to bi se osjeala dunom. Paljivo je pritisnuo upijajui papir preko
svojih rijei, presavio pismo tri puta i stavio ga u omotnicu pa napisao adresu.
Ovo je bilo dalje nego to je stigao sa svim drugim pismima. Jo uvijek su bila na
gomili, u donjoj lijevoj ladici njegova stola. Pretpostavljao je da je to jeftinije od
odlaska psihijatru, ritualno otvaranje due.
S uzdahom se okrenuo u stolici i pogledao stranji dio sobe, gdje je stajao
tafelaj. Na njemu je bila slika.

Petra je, mislio je, talentirana djevojka. Jedna od boljih studentica kojima je
tijekom godina pruao smjetaj. Kada ju je traio da naslika repliku Innamorate,
nije zabrljala. Odlino je to napravila.
Samo najstruniji analitiari, najprecizniji kritiari, primijetili bi blagi
nedostatak pouzdanja u potezima kista, malo oklijevanje. Moda nije imala
kontrolu preputanja pravoga Zealea, ali devedeset devet posto ljudi ne bi vidjelo
razliku.
Ipak, usprkos tome, za Jacka duh slike nije bio ondje. Bila je suvie
pomaknuta od svojega sadraja. Izvor nadahnua nije bio ispred slikara. Sjeao
se Reubenovih rijei kad mu je predao sliku nakon dovretka. Osjeam se kao da
sam naslikao pravu ljubav, rekao je Jacku. U to vrijeme Jack nije ba razumio to
je Reuben mislio time rei. Kad je shvatio, Adele je ve bila otila i jedino to mu
je ostalo od nje bila je ta slika.
Od tada mu je Innamorata pruala utjehu i stvarala bol. Podsjetnik na ono
to je izgubio. ak i sada, Adeline oi gledale su ga, svijetlile su s mjeavinom
oboavanja i elje koju nije cijenio dok nije bilo prekasno.
uo je da je netko pokucao na vrata, onda je Petra ula s njegovom
popodnevnom alicom aja.
-Je li sve u redu? - upitala ga je, osjetivi njegovo raspoloenje. Bila je navikla
na njegovu hirovitu narav, znala je da moe biti radostan i onda u tren oka postati
sumoran.
Odloila je alicu na stol pred njim. Vidjela je pismo i ispruila ruku.
- elite li da poaljem pismo?
Jack je gledao u njega. Bilo bi puno lake pospremiti ga u ladicu sa svima
drugima. Na taj se nain nee pitati. Na taj bi nain kontrolirao svoju sudbinu.
Ako ga poalje, morat e patiti dok eka njezin odgovor.
- Da - rekao je. - Da, molim te. To bi bilo jako lijepo.
***
Imogen je izala iz Jackova stana omamljena. Vani ju je udarilo jako sunce i
nasuprot njoj pojavila se bjelina Zatterea kao fatamorgana. Nebo, voda i zgrade
bile su ocrtane s otrinom koja je odgovarala jasnoi njezina uma. Flotila gondola
plovila je mirno, a ipak potpuno usredotoeno na svoje odredite. To je bilo,
shvatila je, tono onako kako se ona osjeala. Mirna, ali usredotoena. Odjednom
je budunost bila jasna.
Pitala se koliko je Adele znala da joj je ovo potrebno i je li je poslala Jacku
Molloyu da naui prepoznati ljubav kad je bude doivjela? Adele je bila mudra i
intuitivna. Nije joj bilo preteko pogoditi kroz to je Imogen prolazila. Znala je da
obian razgovor ne bi bio dovoljan, da je Imogen morala sama shvatiti.
Kako god, nije joj to bilo vano. Znala je to mora uiniti. Danny je znao
bolje od nje to su jedno drugome znaili i nije bio previe uplaen priznati joj to,

a Imogen se ipak povukla. ega se toliko bojala? Ljubav, kad je ista, prava i
opipljiva, nije trebala opravdanje ili analizu. Uvijek je sluala svoju intuiciju kada
je kupovala slike, pa zato nije mogla prihvatiti ono to oni imaju?
Je li imala kakav duboko usaen strah da veza loeg momka i dobre djevojke
ne moe sretno zavriti? Samo zato to e ostatak Shallowforda moda biti
sumnjiav? Ako se bojala toga, zato onda nije napravila isto to i Nicky i udala
se za nekoga predvidljivog, sigurnog i dosadnog?
Zurila je natrag u hotel poploanom ulicom. Pitala se to je Danny radio dok
je ona bila odsutna. eznula je za njegovim dodirom i poljupcima. Htjela mu je
rei ono to je on znao od poetka, to je ve imao hrabrosti izjaviti jer je bio bolja
osoba od nje. Uletjela je u sobu, sa irokim osmijehom i oima svijetlim od
oekivanja.
Soba je bila prazna. Krevet je bio savreno sloen, pokriven onim
izguvanim plahtama - sad su bile zategnute do savrenstva. Sve je bilo na
svojemu mjestu, kao da je soba spremna za dolazak novih gostiju. Nije bilo traga
Dannyju ili njegovim stvarima. Njegova odjea i torba nestale su.
Sjela je na rub kreveta, a njezina energija i nada presahnule su. Bilo je
prekasno. Otjerala ga je svojom utogljenom, srednjoklasnom opsjednutou
karijerom i ivotnim planom koji nije ostavljao nikakav prostor za spontanost,
promjenu ili kompromis. Nije ni udo da je pobjegao. Vjerojatno je mislio da je
imao sree. Vjerojatno je ve u nekom kafiu u zabaenoj ulici, udvara se tamnoj
Talijanki s vatrom u oima i strau u dui, koja ne misli da je bolja nego to bi
trebala biti...
Vrisnula je kad je netko uao u sobu razgrnuvi balkonske zavjese. Skoila
je, srce joj je mahnito lupalo.
Bio je to Danny. Stajao je tamo u trapericama i uskoj majici kratkih rukava,
bosih nogu, drei alicu u ruci.
- Smrtno si me uplaio.
- Oprosti. Pio sam kavu na balkonu.
- Mislila sam da si otiao.
- Naravno da nisam - namrtio se.
- Gdje su sve tvoje stvari?
Nasmijao se. - Posluitelj je doao i sve otpakirao. Sve je u ormaru. Odnio
mi je jaknu na kemijsko ienje.
Imogen nije znala hoe li plakati ili smijati se. Spustila je glavu na ruke.
- to se dogaa? - Doao je sjesti pokraj nje. Zagrlio ju je. Stopila se s njim. Sastanak nije dobro proao?
Uspjela je kimnuti. - Ne, bilo je dobro. Bilo je... jako zanimljivo.

Nije znala odakle poeti. Njezin je mozak preraivao sve: bakinu ljubavnu
aferu, injenicu da e uskoro posjedovati sliku koja e eksplodirati na svjetskoj
umjetnikoj sceni... To je mijenjalo sve.
- Danny...
- Da?
- Ne idem u New York.
Nijedan mii na njegovu licu nije zatreperio.
- A to... s tvojom karijerom?
- Jo uvijek je mogu imati. Mogu raditi za Oostermeyer i Sabol kao
savjetnica. Razmislila sam o tome. Navikla sam raditi s ove strane Atlantika.
Otvorit u ured u Londonu. Odlazit u u New York kad god moram. Po nove
klijente.
Kimao je, trudio se pratiti.
- Pa - rekao je napokon - super za tebe.
Njegov je ton bio ravnoduan. Duboko je udahnula.
- I nastavit u ivjeti u Shallowfordu. - Promekoljila se kako bi ga pogledala
ravno u oi. - S tobom...
Nije mogla procijeniti njegovu reakciju. Bio je majstor hladnokrvnosti, s lica
mu se nije moglo nita iitati, oi mu nisu nita odavale.
Osjetila je kako joj se srce spustilo u pete, a nada povukla. Osjeala se kao
da je balon pukao u njoj. Pretpostavljala je da je sve to zasluila. Nije oekivala
da je doeka rairenih ruku. A onda je vidjela kako su rubovi njegovih usana
zatitrali. Shvatila je da oajniki pokuava zadrati smijeh. Pogledao je u strop,
ali smijeio se kad je napokon progovorio.
- Mislio sam da e Top Cat imati to rei o tvojemu traenju moje
pozornosti. Moe postati jako ljubomoran, zna. Ne zna dijeliti. Bit e nona
mora ivjeti s njim...
Imogen je vrisnula negodujui i gurnula ga na krevet. Brzo se popela na
njega i pritisnula mu ruke vragolasto se smijeei. Pogledala ga je i vidjela njegovo
lice prepuno radosti.
- Pa naravno - rekla mu je. - Ako eli ivjeti tako da tobom vlada ugavo
naranasto mae, to je tvoja stvar.
Stavio je ruku na njezina bedra, ispod haljine. - uvaj se maeta kojem si
naudio.
Nekoliko trenutaka gledali su se. Onda je osjetila njegove prste kako se
uvlae ispod ipke njezinih gaica, dirajui golu kou. Nije se vie mogla
pretvarati. Stopila se s njim.
Danny McVeigh. ivjet e s njim, u njegovoj bajkovitoj drvenjari. Hodat e
drei se za ruke kroz Shallowford, ponosni to su zajedno. Zatvorila je oi i
zamislila svoju staru kolsku vjebenicu poderanih crvenih korica. Na posljednjoj

stranici, posve zamrljanoj tintom, pisalo je, opet i opet, Imogen McVeigh, Imogen
McVeigh, Imogen McVeigh.
TRIDESET ETIRI
a kasnog poslijepodneva Emmie i Archie bili su iscrpljeni.

Gondolijer ih je napao u trenutku kada nisu imali snage braniti
se. Nakon nekoliko minuta leali su na gomili tapeciranih jastuka
plovei kroz tajne kanale, miljama daleko od guvi turista koje su prije toga
iskusili.
- Pjevam za vas? - pitao je gondolijer nadobudno. - Pjevam vam serenadu,
da? Sretan par?
- Oh, ne - rekao je Archie uurbano. - Mislim da ste pogreno shvatili. Haha.
Gondolijer se namrtio. Emmie je pogledala u svoje krilo i nasmijala se.
- Besplatno je - rekao je gondolijer. - Neu naplatiti.
- Ali mi nismo zajedno - rekao je Archie, pokazujui na sebe i Emmie. Nismo par. Samo prijatelji. Amigosi? - Namrtio se. - Ne. To je panjolski. Kako
se kae prijatelj na talijanskom?
- Ne znam - rekla je Emmie.
- Prijatelji? - rekao je gondolijer. Odmahnuo je glavom. Nije izgledao kao da
je uvjeren u to. - Niste prijatelji, ne. - Pokazao je na njih. - Vidi se.
Archie je pogledao Emmie. - Nee biti sretan ako mu ne dopustimo da pjeva.
Slegnula je ramenima. - Kad si u Veneciji...
Archie se ponovno okrenuo prema gondolijeru i dao mu doputenje. -Samo
daj, stari. Pjevaj kao da sutra ne postoji. Kao da ti je ivot...
Gondolijer je bio vrlo sretan i poeo je radosno pjevati. Emmie je pokrila lice
rukom - smijala se od neugode. Archie je grizao zanokticu, zaueno podigavi
obrve. Njih dvoje razmijenili su poglede, bilo im je neugodno, ali i zabavno.
- Prevario nas je - rekao je Archie. - Sada u mu morati dati ogromnu
napojnicu.
Te veeri trebalo im je dosta vremena da se dogovore gdje e jesti. Na koncu
su pronali mjesto nasuprot dvoritu gdje su se popravljale gondole - pravi
venecijanski kafi koji je posluivao cicchetti, talijansku verziju tapasa. Satima su
sjedili, grickali bruschette, bocconcine i fritto misto, potom veliku zdjelu rizibizija, specijalitet kue, koji se prevodi kao ria i graak, ali bio je tako bogat,
kremast i topio se u ustima, da se to ime inilo suvie prozainim. Na kraju,
natjerali su se pojesti patina cottu s ribizom i vlasnik im je stavio bocu rakije na
stol.
- Bilo bi nepristojno da ne probamo - rekao je Archie i natoio im au
vatrene vode.

Kad su izali iz kafia, sunce je ve davno nestalo s neba. Emmie ga je
uhvatila ispod ruke i poeli su se njeno ljuljati obalom kanala, trbuha punih
ukusne hrane.
Dvadeset minuta nakon toga bili su beznadno izgubljeni.
- Sigurna sam da onaj most vodi na trg koji vodi do drugog trga koji vodi do
mosta koji vodi do hotela. - Emmie je nesigurno pokazivala prstom.
- Izgleda mi kao svaki drugi most.
Palo je nekoliko krupnih kapi kie.
- Poet e pljutati.
- Moramo potrati.
- Ne znamo kamo!
Nebo se otvorilo i inilo se kao da se cijela laguna sputa na njihove glave.
Okruivalo ih je sivilo, beskonano sivilo, zgrade su im se pribliavale, kanal
pored njih bio je crn poput sipina crnila. Vani nije bilo ive due. Svi su se mudro
sklonili. Otvorili su kartu, ali za nekoliko sekunda bila je potpuno promoena i
neitka. Archie je skinuo vestu i stavio je iznad Emmine glave, odvlaei je u
prolaz. Nadstrenica je bila jedva dovoljna da ih zatiti. Drhtala je pokraj njega
od hladnoe. Pogledao ju je, kosa joj je bila prilijepljena uz glavu, maskara joj je
curila niz obraze. Osjetio je nevjerojatan nagon kao nikada prije ni prema kome
drugome.
Htio ju je, vie od svega, poljubiti.
Gledala ga je. - Ovo je najmokrija kia ikad.
Nije mogao prestati gledati u njezine oi. Odmaknula se malo, bila je
uzrujana.
- Jesi li dobro? - upitala ga je.
Ne. Ne. Nije bio dobro. Udarila ga je munja i napravit e neto vrlo glupo
ako ne pripazi. Okrenuo se od nje.
- Archie!
- Najbolje da potrimo - rekao je. - I ovako smo mokri do koe.
Izaao je iz prolaza u poplavu. Voda je curila niz stranji dio njegova vrata.
Bio je promrzao. Izvana - i iznutra. Njegovo je srce bilo hladno kao granit.
Emmie je kaskala pokraj njega, tjeskobna, pokuavajui ga pratiti, a onda joj
je lice zasjalo.
- Evo nas! - rekla je, pokazujui na oblinji prolaz. - Tamo je. Definitivno,
sjeam se one fontane. Nismo zapravo tako daleko.
Nije odgovorio. Zgrabila ga je za ruku, vukui ga.
- Hajde! - tjerala gaje. - Smrtno e promrznuti.
Moda je, mislio je Archie, to odgovor. Brza upala oba pluna krila koja e
ga izbaviti iz oaja. Smrt u Veneciji. Kako prikladno. Ipak je urio s njom, njegovo

je vitetvo pobijedilo njegov oaj. Emmie se morala vratiti - trebala se to prije
ugrijati i osuiti.
Kada su se vratili u hotel, Archie je uletio u svoju sobu. - Vidimo se ujutro promrmljao je. - Ne osjeam se najbolje, da budem iskren.
Nije ju pogledao prije nego to je zatvorio vrata. Sjeo je na krevet, dok je
voda namakala poplun. Drhtao je. to se prije vrate u Englesku, to bolje, mislio
je. Prije nego to se osramoti.
Sljedeega jutra doruak je bio muan. Archie je za svoju tiinu okrivio
grappu.
- Od nje me uvijek boli glava - rekao je, ali nije ga boljela glava. Boljelo ga je
srce.
Trudio se pojesti to je vie mogao peciva s demom od jagoda, samo da ima
to raditi. Emmie je trgala pecivo i bacila mrvice ptiicama. Jedva su progovorili
nekoliko rijei. Oito ju je njegovo raspoloenje zbunilo.
Sada je gotovo bilo vrijeme za polazak, nije se mogao nositi s injenicom da
se vraaju kui. Uasavao se zamisli da mora svata napraviti u svojoj prokletoj
kolibi. Nije htio razmiljati o gospodarstvu ili o poslu. Ili o ivotu u kojem ga Jay
nee nazvati i odvui ga u pub ili u Twickenham na ragbi. Ali nije imao izbora.
On i Emmie morat e se nakon doruka uputiti izravno u zranu luku. Nema
sumnje da e to biti jedno od onih utogljenih pozdravljanja na Heathrowu i
dogovora da odu na ruak koji se nikada nee dogoditi. I pobjei e mu kroz prste,
nikada je vie nee vidjeti, nestat e na svojoj farmi i postat e izopenik, kao to
je Jay i predvidio, jer bez Jaya da ga pokrene, njegov e drutveni ivot umrijeti.
Iz dana u dan postajat e sve dosadniji, bit e sve manje osoba koja eli biti i vie
nee osjeati ni malo topline koju je Emmie bila ubrizgala u njega, traak
optimizma, osjeaj da postoji neto vie.
Zrana je luka bila puna ljudi koji su nevoljko odlazili od raskoi najljepega
grada na svijetu i vraali se u normalu, cestama, prometu, ciglama i betonu,
mjestima gdje sunce nije plesalo na vodi i pretvaralo zgrade u zlato. Magija je
nestala u trenutku kada su proli kroz vrata i pogledali na plou s rasporedom
odlazaka kako bi vidjeli gdje im je alter prijave. Emmie je bila uplaena i ivana,
nekoliko je puta provjeravala ima li kartu i putovnicu u torbici. Dok je stajala u
redu, vrtjela je prste.
Pogledala ga je. Njezine su oi bile irom otvorene i okrugle. - Ne elim kui
- odjednom je rekla. Potom se zacrvenjela i pogledala u stranu.
Archie je osjetio kako mu se grlo stisnulo. Nije mogao razmiljati. Sve je bilo
tako zbunjujue. A onda je zauo glas, onaj suhi, odsutni ton.
Pobogu, Harbinsone. Uini to vie.
Archie je osjetio kako mu je srce poelo bre kucati. - to? - apnuo je.
Ovaj je put definitivno uo odgovor.
Uini to. Samo se jednom ivi. Vjeruj mi.

Archie je spustio torbu na pod i okrenuo se prema Emmie. - Ni ja se ne elim
vratiti. - Dok su se sljedei putnici prijavljivali, a njihova prtljaga nestajala u crnoj
rupi, red se pomaknuo. - Onda i nemojmo.
Emmie se nasmijala. - Ne bi li to bilo udesno? U naim snovima.
Ne mora biti u naim snovima, zar ne? Moemo to doista uiniti.
Kada su doli do altera prijave, Emmie ga je zbunjeno pogledala. Stavila je
kutije za eire na pominu traku. Djevojka za stolom nasmijeila im se. - Mogu
li dobiti vae putovnice, molim vas?
- ekaj. - Archie je zaustavio Emmie dok je predavala putovnicu. Stavio je
ruku na njezinu. - Idemo natrag. Idemo se vratiti u hotel, Emmie.
- Ne mogu. Moram se vratiti.
- Zato?
Moram izraditi eire. Dogovore. Stvari koje moram nabaviti...
- Govori li mi da bi tjedan odgode igrao tako veliku ulogu? - Archie je
ustrajao. - Ne elim biti nepristojan, Em, ali to su samo eiri. Sigurno nee
smetati tvojim klijentima. Hajde. Samo jednom se ivi. Ako sam u nekoliko
zadnjih tjedana ita nauio, onda jesam upravo to. Carpe diem i to sve.
Emmie je zagrizla usnicu i pogledala u stranu. Njezini su obrazi gorjeli. Nemam toliko novca, Archie. Zna to. Ne mogu si priutiti ostanak.
-Ja imam novaca. - Nije imao pojma koliko e to kotati, ali pronai e novac
ako ga to i ubije.
- Uzet emo penthouse, ako je slobodan.
Ljudi u redu iza njih postajali su nestrpljivi. Djevojka na alteru inila se
nervoznom.
- Oprostite. elite li na ovaj let ili ne?
- Ne, ne elimo - Archie joj je rekao. Uzeo je njihove torbe i kutije s pomine
trake. - Idemo.
Emmie ga je gledala otvorenih usta. - Ne moemo samo... ne vratiti se kui.
Ne moemo...
- Zato ne? - Archie je bio pun hrabrosti i odlunosti. Osjeao je kako Jay s
neba navija za njega. Osjeao se veseo zbog nepromiljenosti i spontanosti. I zbog
neega drugog. Zbog velike plamene kugle u sebi koja ga je tjerala naprijed.
- Poludio si. - Pogledala ga je s nevjericom.
- Nisam poludio - uzvratio je Archie. - Ovo je najbolja zamisao koja mi je
ikada pala na pamet.
- Nemam dovoljno odjee! - protestirala je.
- Moemo kupiti odjeu - Archie je hodao velikim koracima kroz zgradu
zrane luke, a Emmie je trkarala za njim.
- Imam zubara u utorak - protestirala je. - Moram platiti TV pretplatu i porez
za auto...

- Nema veze. Nita od toga nije vano. Sve e jo biti tamo kada se vrati.
Ono to je vano jest da ivimo u trenutku. Za sad. - Okrenuo se prema njoj,
drei svu prtljagu u rukama. - Ne elim se vratiti na farmu i sreivati gomilu
papirologije. elim proivjeti avanturu. elim uzbuenje. elim...
Pogledao ju je. Nije mogao proitati njezin izraz lica. Ali znao je da je ovo
pravi trenutak.
- elim tebe - rekao joj je.
Stajala je vrlo mirno. Archie je spustio pogled. Ovo je bila najimpulzivnija
stvar koju je ikada napravio. Najvei rizik. Zvuk guve oko njega tutnjao je u
njegovim uima. Obavijesti iz zvunika uborile su nerazgovijetno u pozadini.
Zatvorio je oi. Zaelio je da nestane s tog mjesta. Prokleti Jay, mislio je, tjerao ga
je na ovo.
- Dobro onda.
Njezin je glas bio tih i jedva ju je uo. Otvorio je oi.
- to? - pitao je.
Kimnula je. - Uinimo to.
Zakoraila je prema njemu. Spustio je sve torbe i kutije za eire. Zagrlila ga
je.
- Ovo je najlua stvar koju sam ikada ula - rekla mu je.
- Koga briga? - odvratio je. Putnici oko njih gledali su ih poprijeko kada ju
je podigao i zavrtio. Na koncu ju je spustio i ponovno uzeo njihovu prtljagu.
Morala je trati za njim dok je izlazio kroz vrata kroz koja su nedavno uli. Pet
minuta nakon toga ekali su vodeni autobus da ih preveze natrag u grad, drei
se za ruke isprepletenih prstiju.
- Hej - Emmie se smijeila. - Moramo poslati e-mail Patriciji.
- Boe, ne, samo e htjeti fotografije - jauknuo je Archie.
- To bi bilo pravedno - ustrajala je Emmie. Na koncu, da nije bilo Spajalice...
Poloila je glavu na njegovo rame.
Archie nije odgovorio. Nije imalo nikakve veze sa Spajalicom. Oni su bili
samo kanal. Povukao je Emmie prema sebi, stisnuvi je kako bi je zatitio od
povjetarca koji je puhao s vode. - Hvala, stari - apnuo je i zamislio Jaya kako na
nebu sjedi na oblaku, kao Kupid dvadeset prvog stoljea, nazdravlja njima dvoma
i zadovoljno im namiguje.
***
Kasnije tog poslijepodneva Riley je vozio motorni amac koji je dolazio uz
najam palae, u povratku s otoka Burana gdje su on i Sylvie ruali u svojemu
najdraem ribljem restoranu. Kupila je ak i svitak ipke po kojoj je otok bio
poznat i, netipino srameljiva oko toga, uguralaju je na dno svoje torbe.

- Ne postavljaj nikakva pitanja - upozorila ga je, uperivi prst u njega i Riley
se nasmijeio.
Netom prije pristanita na kojem su svezali amac, proli su ispod malenog
mosta. Na njemu je bio vrsto zagrljen par, ljubili su se kao da nikada nee
prestati, potpuno nesvjesni svijeta oko sebe. Rileyjevo je srce preskoilo kada ih
je prepoznao. Bio je to par iz ekaonice. Oni koji su bili prisiljeni na ono uasno
fotografiranje. Oni koji su eljeli da su miljama daleko odatle.
- Djevojka sa eirima - rekla je Sylvie i nasmijeila se, zadravi ipak jo
jednu tajnu za neki drugi dan.
Riley je iskljuio motor i brzo zgrabio fotoaparat iz torbe. Bio je
profesionalac, spreman za nekoliko sekunda. Savreno ih je kadrirao dok je
zalazee sunce eksplodiralo u vatrenu kuglu, zlatei ih izljevom svjetla.
- Ovo je slika od milijun dolara - rekao je Sylvie kada je pritisnuo okida.
Kasnije
TRIDESET PET
dele je radila bez prestanka cio tjedan, odluivala je to e ponijeti iz

Bridge Housea kada ga napokon napusti.
Nicky je dovela par iz Londona da pogledaju kuu prije nego to
se slubeno objavi na tritu. Potpuno su se zaljubili u nju i dali vie nego
velikodunu ponudu. Uz injenicu to su joj dopustili da si uzme koliko god
vremena eli dok pronae kamo e se odseliti, ostalo joj je malo izbora osim
prihvatiti njihovu ponudu. Bili su armantni, ivahna mlada obitelj s tri
tinejdera iz mukareva prethodnog braka, tako da su planirali iskoristiti
konjunicu kao odvojenu kuu kada oni dou. Adele je osjeala da ostavlja svoj
dom u dobrim rukama i iako je bila sjetna - naravno da je bila - uvijek je znala
pravi trenutak kada treba nestati.
Nije joj bilo vano, jer sada je znala da e Imogen biti u redu. Njezina se
unuka vratila iz Venecije obasjana iznutra. Adele je bila malo zateena njezinom
objavom, ali kada je zapravo upoznala Dannyja, njezini su strahovi nestali. Adele
je, vie od bilo koga drugog, mogla prepoznati pravu ljubav. Mogla ju je
razlikovati od zaljubljenosti. Bili su par, iznosili su joj svoje planove, puni
uzbuenja i entuzijazma, upadali su jedno drugome u rije: Imogen e se preseliti
u Woodbine Cottage, onda otvoriti konzultantski ured u Londonu, s malim
uredom-galerijom. Imali su i planove razviti ured specijaliziran za sigurnost
umjetnina, zdruujui svoje vjetine i kontakte.
Osim toga, priredit e veliku zabavu za otvorenje kako bi otkrili Innamoratu
svijetu: njezino razotkrivanje bit e savreno da privue javnost za njihove nove
poslove. Slika e ostati dragulj u kruni galerije, nikada nee biti na prodaju, ali e
privlaiti kupce i znatieljnike da dou i pogledaju remek-djelo Reubena Zealea.
Svijet umjetnina uzavret e spekuliranjima i intrigama.
Imogen je htjela biti sigurna da njezinoj baki ne smeta da je na ovaj nain
pokazuje svijetu, a Adele ju je umirila. Naposljetku, vie nije bio iv nitko tko bi
prepoznao model Innamorate. Osjeala se sigurnom da je veina ljudi iz
Simonina kafia koji su znali za njezinu ljubavnu aferu s Jackom do sada umrla,
a ak i da su neki od njih jo ivi i prepoznaju Adele, pa to onda? To nije nikakav
dokaz. Bilo joj je vanije slaviti ovo umjetniko djelo nego tititi svoju privatnost
- Adele je bila sigurna u to. Ljubavna se afera dogodila u prijanjem ivotu.
Dok je prolazila hodnikom u kojem je bila hrpa starih knjiga mekog uveza
pripremljenih za darovanje, zamijetila je potu na otirau. Na vrhu uobiajenih
rauna i kataloga leala je bijela omotnica adresirana na nju otrim potezima pera
i sa stranom potanskom markom. Na trenutak je samo gledala u nju. Sjetila se
jednog pisma prije puno godina, pisma napisanog blijedom tirkiznom tintom
koje joj je zauvijek promijenilo ivot.

Sve to je ula bilo je otkucavanje zidnog sata u ritmu njezina srca. Na koncu
je odloila kutiju i podigla omotnicu. Odjednom je nije mogla dovoljno brzo
otvoriti, gladovala je za rijeima iz nje.
Pismo je bilo kratko. Adele, koja je obino bila tako staloena, osjeala je
kako joj ponestaje daha i otar ubod suza. Ponovno ga je proitala, trei put, ali
nije trebala traiti tajna znaenja. Sve je bilo tamo, njegovo srce, upravo na toj
stranici. Nije bilo igrica ni pretvaranja.
Ula je u predvorje. Ono to je upravo htjela uiniti bilo je nepromiljeno ili
neobzirno. Nije imala drugog izbora. Nije eljela umrijeti a da ga ne vidi jo
jednom. Da ne uje njegov glas i ne osjeti njegov dodir. Nije bila prevara. Ona i
William proveli su prekrasan zajedniki ivot. Njihova je ljubav bila trajna i
vjerodostojna. Jednom kad je otila iz Venecije, nije ni trenutak vie dopustila da
ljubavna afera s Jackom umrlja njezin brak. William je umro znajui da je njezina
ljubav prema njemu snana i iskrena. Njezina odluka nee to promijeniti.
Podigla je slualicu i nazvala, gotovo ne razmiljajui. Zapravo, bilo je vano
ne razmiljati. Da je poela razmiljati o datumima, obvezama, detaljima, nikada
to ne bi uinila. Uvijek bi nala razlog da odustane.
Netko se gotovo odmah javio. - Venecija-Simplon Orient Express.
- Dobar dan - rekla je. - elim rezervirati kartu. Kartu do Venecije, na vaem
sljedeem putovanju.
SVRETAK
201
Modesty

Veronica Henry - Noć U Orient Expressu

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Veronica Henry - Noć U Orient Expressu

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Naslov izvornika A Night on the Orient Express

Veronica Henry No u Orient Expressu

Posveeno Samuelu Georgeu Brighlu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Voni koktel na bazi ruma

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

ridge Houseom vladala je zlokobna tiina. Tiina koja se rugala,

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

iley je volio Harrods. Zavolio je tu robnu kuu otkad su ga onamo

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Tradicionalna marokanska kua ili palaa s unutarnjim vrtom.

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

olnike ekaonice, ma kako umirujue boje ili privlane umjetnike

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

retan roendan, draga Imoooooooo...

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

atvori oi i broji do deset, rekla je Stephanie u sebi. Simon e potpuno

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu

Veronica Henry No u Orient Expressu