Nastur i- r n rni k u

SADRAJ
Eva de Vitray-Meyerovitch
ANTHOLOGIE DU SOUFISME
Ediuon^ Sindbxd. Parii. I`)7K.

Recenzenti
DANIEL BU AN
TARIK HAVERI

Sufizam / tasauwuf
ovjek dostojan Boga
Boji poziv
Put / tarya
1. Nauk
2. Spoznaja j ma'rifa i zrenje / muahada
3. Duhovno iskustvo
4. Boanska ljubav
5. Suiijski govor
Duhovni ivot
l. Molitva
2. Spominjanje Boga / dikr
3. Duhovni sklad / sama'
4. Posvemanja srodnost
5. ivoti i obi aji sufija
6. Ljubav prema bi ima
Fizika smrt i misti ka smrt
Jednost Boga / tatrItid i jedinstvo bitka % irandat al-trugud
Simbolizam koprene
Boje zrcalo
Svijet
Savreni ovjek

Razlike u transknpciji posljedica su raznih sustava transkribiranja to su ih prihvatili

razni prevodloci: a tako er raznih izgovora (arapski, perzijski. turski, itd.).
lzvorni su samo oni naslovi koji su u . Naravno, ovi izvaci tekstova op enuo nisu
imali naslove, ali kako su tekstovi poredani tako da postupno daju stanovito znanje o
sutizmu, prvu inicijaciju u muslimansku mistiku, dobili su naslove. Neki tekstovi
objavljeni na drugim jezicima a ne na francuskom, iti pak dosada neobjavtjivani ne
sadre u popratnoj biljeci ime prevodloca: preveo ih je autor ove AntoloLuje.
Zahvaljujemo izdava ima koji su nam odobrili preuzimanje tekstova.
Irdava SINDBAD

U oom lzdanju arapska, turska i perzijska imena i nazivi transliterirani su prema

sustavu transliteracije arabice to ga preporu uje International Organization tor
Standardization (ISO).
Urednik D.B.

Svaka bi antologija eljela biti i prinos i dio: nekog Inanju,

neke estetike, a ponekad i neke unutarnjosti. Ona se gradi po
eijenu esto okrutnih odricanja u skladu s nekom idejom
vodiljom koja je strukturira, tee i sveobuhvatnosti djela nekog
pisca, nekog raldoblja, neke kulture, ili neke vrste.
Naa je namjera bila neto drukija. Tekstovi koje smo i^abruli takoder u= radosti i aljenja to ih sa sobom nosi tul
dvosmisleni i:raz - ne predstavljaju neku odredenu lemlju ili
neko odredeno vrijeme: ako to i ine, to nije hio ra:log njihova
sabiranja. Mi smo prvenstveno nastojali da oni budu putoka:i,
oznuke, na duhovnome putu, te da ponovo utiru put to su ga
trinaest stoljea slijedile stotine milijuna ljudi od Tangeru do
Djakarte, od Kaira do Lahorea. Jedno nas tu odmah lauduje:
duboka lapretana jedintvenost u tako velikoj rulnolikosti vremena i mjesta. muslimanskog svijeta: urapski, perlijski,
turski, a takoder javanski, pashtoski, urdski, volafski, peulski,
srpski, hrratski i drugi, mogu se rallikovati: ali govor se
razlikuje vrlo malo i nikada u bitnome.
Qur'an ralnolikost govora i naroda navodi kao jedan od
Bojih znamena. Ali isto tako kae da je krajnja Stvarnost,
onostrano te mnotvenosti, Jedna, Jedina, Vjena.
Razliitost naroda i jezika, pa dakle i rulliitost osjetljivosti
na ra:ini iskustva. Kao to su prirodni zakoni nepromjenjiri, ali

io

Antologija sufijskih tekstova

se o ituju u promjenjivim podnebljima, tako e rtam se i vje ni i

nepromjenjiri islam juvljati u mnogirn oblicima. Tako, damija u
Casamanci, Kordohi ili Istanhulu, ili pak oni skromni kameni
krugovi u pustinji, odrauvaju onu namjenu (niya) koja svoju
duhovnu vrijednost i zakonitu valjanost daje svakom inu
muslintanskog ivota, i koju simholizira, u vremenu i u prostoru,
sroju geograjsku i duhornu usmjerenost: sagradene oko, i u
junkciji qible, to jest okrenute prema Meki, one se postavljaju u
odnos s nekom Trunscendencijont koja se ne ntoe ni zamisliti ni
pedo iti. Ako raspored i ukraavanje grade predstavljuju
arlritektovu zamisuo, pa dakle i posehno videnje jednog
razdohlja, ako je zapis kurunskih ajetu urezan u kanren, mramor ili tukuturu, stil se mijenja a sadraj je transhistorijski,
hezvremeni govor.
Cijela muslinranska kultura sainjenu . /e od takvih konvergentnih priloga: ona je okupila nasljede Grke: Arape, Sirijce,
Perzijance, Turke, panjolce, Egip ane, Ajrikance, koji su je
obogatili a da nisu razorili onu homogenost koja ,jqj daje njenu
vlastitu hoju, i to unato pren?jctar7ju u toku stoljea velikih
kulturnih sredita: Kuja i Basra u i. stolje u, Bagdad a zatim
Kuiro s po etkom 9. stolje a, i du ne zahoravinro velika sredita
Sjeverne Afrike iz kojih zra e znanost i iyera, i zna ajan doprinos Irana, Indije i Otomanskog carstvu.
Svuda emo na i stanovit broj konstanti koje ujedno uijetuju i
odraavaju neko videnje svijeta: zajedni ka duevnost koju u
prvom redu stvara posredovanje objavljene rije i i nadahnutih
Predaja. Mogli bismo se izvjetiti da izmedu redaka, pod svim
tekstovima koje navodimo, ma kako razli iti bili po svom izvoru,
nademo odredeno sje anje ili nejasan spomen na ajete Svete
knjige ili Prorokove izreke. 1 kada upotrijebljeni idiom nije
arapski, ipak se sve referenre grade na liturgijskom jeziku, bile
one svjesne ili nesvjesne: hilo da ga prevodimo slohodno ili ne;
bilo da je, jo dublje, ta istinita rije uohliila duh na nekoj razini
smjetenoj s onu stranu rijc r. Jedan prijatelj musliman priao mi
je jednom o svojoj prahaki koja se, budu i da je hila rodena u
zemlji u kojoj se nije govorio arapski, alila da ne shva a smisao

kuranskih ajeta koje je ponavljala svakodnevno cijeloga svoga

dugog ivota. Unuk joj je objasnio nekoliko odlomaka, nato je
ona radosno uskliknula: Ali tako sam ja to upravo uvijek i
shvaala! Mo objave i poziva nekog teksta ija je ljepota
neusporediva i neponovljiva tvori samo udo (i`gz) na koje se
poziva islam; ali radi se o jo neemu: o mo i preobrazhe:
i modu e neke stranice ove antologije omogu iti da se oituje
ono na to sujiji misle, ili ono to oni proivljuju kada aludiraju
na onu netaknutu to ku due koja prima ,poznaju.
Tko su ti sufyi, to jest oni koji tuju tasawwuf, muslimansku
mistiku, i iji naziv potje e od vune (suf) tkanine kojom su se
iz poniznosti pokrivali? I oni sami opiru se da na diskurzivan
nain objasne ono to je prije svega proivljeno pounutrenje
osnova predaje. Jer i to je vrlo znaajna injenica nema
istinskih sufija do onih koji se, ne samo duhom, nego takoder i
doslovce pokoravaju boanskoj poruci pa prema tomu i propisima koje ona sadri. Navest emo nekoliko definicija koje su
iznijete u raspravama o sufizmu: iz njih naoemo vidjeti da je
znanost koja se trai suprotna znanju, da se ona postie, uz
pomo milosti, tek poslije odre enih postupaka ivota kojih su
postaje strogo odredene.
Nitko ne sumnja da je sufizam u osnovi islamski, unato vie ili
nTanje proizvoljnim srodstvima koja nru je pripisivala zapadna
orijentalistika. Da bismo to dokazali dovoljno je da se prisjetimo
onoga to smo upravo rekli: produhljena meditacija i usrdno
ispunjavanje dunosti islamske vjere, uvijek i posvuda, sluili su
kao hrana ovoj duhovnoj predaji. Kritika se naprezala da
pronade neke mogu e utjecaje neoplatonizma, vedante, gnoze ili
kranstva na tasawwuf. Naravno, usporedivanje struktura i
stavova nije zahranjeno; ma kakav bio naziv vjere uz koju se
vee, molitelj uvijek moli istog Boga i upu uje Mu svoje jadne
ljudske rije i. Bilo bi udno da se hodo asnici, sluajno, ne
poslue istim stazama. Ali ovdje se ne radi o tome.
Tekstovi koje smo sakupili pokazat e, nadamo se, duboko
izvorno obiljeje ove mistike, tako da bi se to moglo shvatiti kao
poziv na odricanje zavi ajnosti, na duhovno raz-sreditenje.

11

Antologija sujijskih tekstova

13

12

Jedan od najveih duhovnih u itelja sufizma, Galal ad- DTn

Ruma, taj izuzetni vidovnjak koji je u 13. stolje u govorio o
atomu izrazima koje ne bi osporio ni neki nuklearni f'izi ar,
iznosi nam, u svojoj obimnoj teodiceji, Matnaw i , parabolu koja
potkrepljuje nau namjeru. Izvjesni `Ali iz Bagdada, pri a nam
Rumi, nakon to je spiskao svoje nasljedstvo i molio Boga da mu
pomogne, vidje u snu da je neko blago zakopano na odredenom
mjestu u Kairu. Ode, dakle, u taj grad, prepozna mjesto koje je
vidio u snu, i po e se pripremati za kopanje, kad naide straa,
uhiti ga i on priznade da je zate en na ulici nakon redarstvenog
sata stoga to trai blago koje je u snu vidio. Straarski porunik
mu se naruga: Vidim da nisi lopov, nego budala. Ja sam esto
sanjao da u nekog Alija koji stanuje u odredenoj ku i i odredenoj
ulici u Bagdadu ima zakopano blago. Ali nisam tako lud kao ti
da podem na taj put!a `Ala se vrati ku i i u svom vlastitom domu
otkri bogatstvo koje okon a njegovu bijedu. Ali, trebalo je da
ostavi svoj zavi aj da bi ga otkrio.
Na kraju plovidbe na koju vas pozivamo, moda emo na i
skriveno blago mudrosti i ljubavi u najskrovitijem dijelu kulture
koja nam nije bliska. To vrijedi za svako hodo ae; a pogotovo
kad se radi o islamu, kojije ve stoljeima predmet nepoznavanja
to je mnogo opasnije od neznanja. Da i ne govorimo o
pojednostavnjenim sudovima s kojima se sudaramo svaki as
(Islam je religija Arapaa; ili religija svetog rata, itd.) navodimo, za primjer, samo ovu esto ponavljanu tvrdnju: Bog je, za
muslimana, samovoljan i straan despot. Bilo bi ipak dostatno,
umjesto neprestanog pozivanja na nepouzdana i polemi ka djela,
da se jedan jedini trenutak posvetimo itanju ili sluanju
tekstova, islamskih molitvi, da bismo uli sam glas njenosti,
suuti: zar se Alldh sam ne ozna ava tim svojstvima u Qur' an u?
Na tom duhovnom putu mi smo, najbolje to smo znali,
oznaili nekoliko to aka: stanovito poimanje vremena, isposnikih pravila, sveca, smrt, radost, rasprostranjenost ljepote u
svemiru koji je svet, transcendentalnu psihologiju; i, ono to
obuhva a sve, jednost Boju, jedinstvo bitka, pa dakle i bitni
univerzalizam islama.

S jednog na drugi kraj beskrajnoga prostranstva to ga

pokriva islam i na kojem danas obitava 800 milijuna vjernika,
veliki glasovi me usobno odjekuju, poput onih poziva na molitvu
koji jedan drugom odgovaraju, s jednog minareta na drugi, u
Kairu kao u Dakaru, u Fesu ili Djakarti. Poput mujezina koji
svojoj zajednici ponavlja da vjersku slubu valja pretpostaviti
spavanju, ti glasovi koji su uutjeli trude se da iz zaspalih dua
izvuku bezbrinost i zaborav: oni su nosioci buenja. Pitali smo
te glasnike kakvu poruku nose, i stoga smo odgovore razvrstali
prema temama a ne prema kronolokom, geografkom ili lingvistikom rasporedu. Biljeke, smjetene na kraju ove knjige da ne
bi remetile panju, ukratko iznose biograjije sufija koji su nam
tako govorili, i osvjetljavaju, ako je potrehno, stanovite izraze
upotrijebljene u tom velikom kontrapunktu. Sretni smo to
moemo prikazati zna ajne, ve inom neobjavljene uglavnom
su sada prvi put prevedeni ili teko pristupane tekstove,
(stara djela, rasprodana, itd.). Svjesni smo nesavrenstva u
prijevodu, ali presretni ako smo, ipak, uspjeli propustiti neto od
ljepote, od dubine onoga to nam je darovano.
Isto tako, uloga sujija jest
srce i iz njega odstraniti sve
to zasljepljuje unutarnje oko. Oni se trude da svoje boravite
uspostave u Duhu, pred Licem Onoga kojije Svevinja Istina, sve
dok ne budu Njime odvu eni od svega onoga to je drugo; sve dok
se njihove hiti ne ugase u Njegovoj Biti i njihova svojstva u
Njegovim svojstvima. Medu njima, gnostici, oni koji su dostigli
cilj svoga putovanja, jesu, nakon Proroka, oni koji su na
najviem stupnju ljudskog savrenstva'. Jer oni prenose, kako to
divno kae jedan .od najve ih medu njima 2 : Onu Svjetlost
pomonicu koja je ishodite svakog ra anja.
E. de V. M.

l. Objanjenje nle i suti Muhammada 'Abduha, velikog retormatora i mislioca iz

Egipta (gdjele bio veliki muRija) (1849 1905) u njegovu izdanju Mayamdt de
al-Hamadanf.
Z. Djalal ud-Dm Rurm, Odes Mistiyues, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i
Mohammeda Moknja. Pariz. 1973, Klincksieck, oda 1003.

SUFIZA M

TA SA

iro srce lslama u kojern se u vezi izmedu u itelja i

uenika ponovo ostvaruje, obostranom pogodbom, nagodba
to potjee od Proroka preko silsile, inicijacijskog lanca,
simhola ovisnosti vazalske due o svom Gospodaru';
pro ivljeno pounutrenje neke ohjavljene injenice, povezano
s vjernim potovanjem obrednih ina: to je, naravno,
taawwuf.
Da ga opiemo? Arapske i perzijske rasprave daju nam
brojne definicije. Najstarija, ona a!-Hughr{jeva navodi
nekoliko:
Boji Glasnik je rekao: Onaj koji uje glas sutija (ah!
at-tasawwuf ) i ne kae 'amen' na njihovu molitvu, pred
Bogom je me u onim bezbrinima. Pravo znaenje te
rijei, dodaje Hugwiri, bilo je predmetom brojnih
rasprava i mnoge su knjige o tome napisane. Neki tvrde
da se sufi tako zove jer nosi vunenu odje u (gama ' i suf );
drugi, zato to je na prvom mjestu (saf f-i atitiwa!); neki
opet tvrde da to ime potje e otuda to sufiji dre da
I. Usp. A4.rstryue et Poesie en Is(um. Eva de Vitray-Meyerovitch. Desclee de
Brouwer, Pariz, 1973. 2. izd.. str. 9.

18

pripadaju ashab-i suffa. Neka Bog bude zadovoljan s

njima2 ! Napokon, neki smatraju da je etimologija ove
rijei safa (isto a). Ova objanjenja pravog zna enja
sufizma nisu zadovoljavaju a premda se svako za sebe
oslanja na istan ana razmiljanja...
Rasprava zakljuuje:
Sufi je ime koje dajemo i koje se nekada davalo
svecima i duhovnim sljedbenicima. Jedan je od u itelja
rekao: Onaj koji je o ien istom ljubavi, i onaj koji je
obuzet Voljenim i koji se odrekao svega ostaloga jest
sufi.<<
To ime nema korijena to odgovara etimolokim
zakonima, jer sufizam je odve suptilan a da bi bio
izveden; ili, izvod jednoga u odnosu na drugo zahtijeva
homogenost. Sve to postoji suprotno je istoi (saju) a
nita ne proizlazi iz svojih suprotnosti. Sulijima je
zna enje sufizma jasnije od Sunca i ne trai nikakvo
objanjenje ili naznaku. Dakle, cijeli je svijet tuma
sufizma, bilo da priznaje ili ne priznaje to ime... istoa
(safa) je stanje svetosti, a tasawwuf se sastoji u pokuaju da
se bez aljenja podredi istoi (hikayat li-s-safa bila
ikayaty.
Definicije to su ih predloili veliki u itelji su,fizma samo
su, dakle, pribline, budu i da ima onoliko putova koliko
hodo asnika, i da dua opaa samo ono to je sposobna
doku iti. Galal ad-Din Rumi ilustrira tu temeljnu istinu
jednom prispodohom.

2. Ovaj izraz ozna ava stanovit broj prvih Prorokovih sljedbenika koji su obitavalt u
njegovoi damip u Medini t odrekli se ovoga svijeta da bt se posvetdt molttvt.
3. AI-Hujwiri, kushJ ul-Muhjuh (Otkrivenje...<<), u prqevodu R. A. Nicholsona na
engleski, London, 1911, Luzac, str. 30 i dalte.

Antologija sufijskih tekstova

19

Parabola o slonu
Spor o njegovu opisu i ohliku

Indusi su bili doveli jednog slona; izloie ga u mra nu

prostoru.
Vie osoba, jedna za drugom, u e u mrak da ga vidt. Kako ga
ne mogahu vidjeti o ima, opipavahu ga rukom. Jedan poloi
ruku na slonovu surlu i re e: Ovaj je stvor poput vodovodne
cijevi.t<
Drugi ga dodirnu za uho: u ini mu se sli nim lepezi.
Uhvativi ga za nogu, tre i izjavi: Slon ima oblik stupa..<
Poloivi mu ruku na le a, sljedei ree: Zapravo, taj slon je
poput prijestolja.,
Tako, svaki put kad bi netko uo neki opis slona, poimao gaje
prema dodirnutome dijelu.
Tvrdnje su im se razlikovale, ve prema tome to su zamijetili:
jedan ga je nazivao dul , drugi ulij'.
Da su svi bili opskrbljeni svije om, njihove se rije i ne bi
razlikovale.
Oko opaanja jednako je ograni eno kao 1 dlan ruke koji ne
moe obuhvatiti njegovu (slonovu) cjelinu.
Bit mora je jedno, morska pjena drugo; ostavi pjenu i gledaj
bit mora.
Danju i no u, dolaze i iz mora, mi u se mjehuri i pJene; ti vidi
pjenu a ne more. Kako je to udno!
Sudaramo se jedni o druge poput barki; o i su nam
zaslijepljene: a voda je ipak bistra.
O ti, to si zaspao u barci tijela, vidio si vodu; razmiljai o
Vodi nad vodama.
Voda ima Vodu koja je potiskuje, duh ima Duha koji ga
poziva`.
icdffil uc%Dirl Rfrr7ii
-I. O a d a
allabeta. d t u i
pro oblil. I.uta. zt drugu obhl,
u5p ra ne crt^
J. Galal ad-Din Rumi: .14arnalrl. 111. 1259 t dailjc.

20

Antologija suf'ijskih tekstova

O sufizmu, definicije

D_u n Nun Egipanin kae: Sufi je onaj iji govor, kad

govori, odraava stvarnost njegova stanja, to jest ne govori
nita to nije, i kad uti njegovo ponaanje objanjava njegovo
stanje, i njegovo stanje jasno kazuje da je on pokidao sve veze
ovoga svijeta.<<
Abu-l-Hasan Nuri kae: Suf -izam je odricanje od svih
samoivih uitaka.<< To odricanje je dvojako: formalno i bitno.
Odreknemo li se nekog uitka i u tom odricanju osjetimo
uitak, odricanje je formalno; ali ako se uitak odri e sebe,
uitak je utrnut, i to je ono pravo zrenje (kontemplacija), tj.
muahudue. Tako je odricanje uitka ovjekovo djelo, a utrnu e
uitka Boje.

21

pori u bitne ideje oni odbacuju cijeli sveti Prorokov zakon i

njegova svojstva. I zaklinjem vas u ovoj knjizi
Bog vam dao
sre u kojom je blagoslovio Svoje svece!
da ove misli uvate s
dunim potovanjem i da ispunite njihove pravedne zahtjeve,
tako da se moete suzdrati od svake uzaludne tenje i imati
savrenu vjeru u same sufijeg.
H ug i virt

Abu-l-Hasan Nuri takoer kae: Suti je onaj koji nita

nema u svom posjedu i koji nije ni od ega zaposjednut. To je
bit utrnu a (fana')' jer onaj ija su svojstva utrnuta niti
posjeduje niti je zaposjednut, budu i da se izraz posjedovanje,< moe s pravom pridati samo postoje im stvarima.
Ibn al-Galla kae: Sufizam je bit bez obtika<<, jer oblik
pripada ljudskom ponaanju (nnt'amala) dok je bit svojstvena
Bogu. Kako se sufizam sastoji u odricanju svega to je ljudsko,
on je nuno lien oblika.
ibll kae: Suf) je onaj koji u oba svijeta vidi samo Boga.
1'A1i ibn Bundar as-Sayrali iz Niapura kae: Sufizam se
sastoji u tome to sufi ne razabire svoje vanjsko i unutarnje,
nego sve vidi kao Bogu pripadaju e.<<
Iznio sam, doduje HugtirFri, nekoliko izreka eika o sut -izmu.
da bi vam taj Put bio jasniji Bog vam dao sre u! i da
moete re i sumnjivcima: Kako moete poricati istinu
sutizma'? ,< Zadovoljavaju li se time da odbace ime, ne ine nita
teko, jer misli nemaju veze sa stvarima koje nose imena; i ako
6. b'idi u ovom dielu. sh' 72.
7 Isto. str 2I5 i dalje.

8. AI-Hujwiri, kashJ al-Mahwuh, u pnuevodu R. A. Nicholsona na engleski. London.

1911. Luzac. str. 30 i dalje.

 OVJEK DOSTOJAN BOGA

Bog, kae Qur'an,* nije u ovjekove grudi smjestio dva

srca. Gami ovako komentira tu i<reku:
Neusporediva Uzvienost koja ti je udijelila blagodat
postojanja smjestila je u tebe samo jedno srce da njime samo
voli Boga samoga, i da se odrekne svega ostaloga i posveti
se samo Njemu, suzdravaju i se da ne dijeli svoje srce'.<<
Spoznati Boga: to je krajnji o jekor rilj i razlog stvarunju.
Prorok islama L tjetava nas da mu je Bog objavio kako ne hi bio
stvorio nehesu da to nije hilo njega - njega koji je urhetip i
uzor ovjeka koji je dosegao svoju hunu duhovnu veli inu.
U jednoj drugoj nuduhnutoj izreri (hadit qudsi) Bog
Bio sam skriveno blago i htio sam da budem poznat, stoga
sam stvorio svijet.
Bog je ovjeku dao Svoj lik, udahnuo u nj Svoju duu 2
,

* Navodi iz Qur'arra prema izdanju Prevod zna enja Kur'ana, u prrjevodu Besrma
Korkuta, Sarajevo, 1984, u izdanju Starjeinstva lslamske zajednice u Bosni r
Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji.
1. Nur ud-Din Abd ur-Rahma Djamr, Luuuih, u prijevodu Whinfielda i Kazvrmja na
engleski, London, 1906, Oriental translation fund, str. 20.
2. Qur'6n, XV, 29.

26

Antologija sufijskih tekstova

postavio ga za svoga namjesnika na Zemlji 3 , pouio ga nazivima

svih stvari4 , povjerio mu je onaj polog ili emanet (amna)
odgovornosti kojim dobiva osobno dostojanstvo`. 1 mi emo se
Njemu vratiti 6 . U vrijeme iskonskog ugovora (mitaq) s jo
nerodenim Ijudskim duama sjeme Ademova roda koje se jo
nalazilo u prvobitnom Ademu, Bog je upitao klice tog budu eg
ovje anstva: Zar Ja nisam Gospodar va? One su odgovorile:
Jesi 7 . Zato svako ljudsko bi e po prirodi udi za spoznajom
Boga. U najskrovitijem dijelu njegovome, ono je svjesno te tenje
za povratkom, jer, kae Gzali, u dubini svoga bi a ono je
ulo pitanje: Zar Ja nisam Gospodar va? i odgovorilo je:
JesiB.
Duh je na svijet bio poslan u tjelesnom stanju da bi mogao
ispuniti taj pologa9 koji je njegova prava sudbina. Tako je, kae
Qur'an, Bog naredio: Silazite svi! Od mene e vam uputstvo
dolaziti'. ovjek, kae opet Gzali, treba zapravo na
ovom svijetu, koritenjem svojih tjelesnih ula, stei stanovitu
spoznaju o Bojim djelima i , tako posredno i o Bogu
Samome". emu taj silazak na niu razinu postojanja, ako
ne zato to je ta spoznaja, koju ovjek moe imati o Bogu nakon
to je ivio na ovome svijetu, bogatija nego to bi bila da on tu
nije doao. Tajna ljudskog ivota sastoji se u toj napetosti izmedu
elje za povratkom i nemogu nosti da ga uini bez spoznaje
Boga. Potraga za krajnjom istinom podrazumijeva, dakle, svijest
o pojavnom svijetu otuda i onaj naglasak to ga islam stavlja
na nunost znanja: Crnilo znanstvenika, govorio je Prorok,

jednako je dragocjeno kao i krv mu enika, i dodavao je da

vrijedi ii u potragu za znano u pa makar to bilo do Kine.
Ali, ukoliko se radi o svjetovnim injenicama, tu razinu valja
nadii. Srce se treba oistiti od egzoterijskih na ina spoznaje, jer
te razine ne poznaju Put. Cijela teorija spoznaje u sujizmu po iva
na nadmoi ezoterijske mudrosti (ma`rifa) nad diskurzivnom
znanou (`ilm). Ta spoznaja, ta gnoza, predstavlja u odnosu na
sve to joj je prethodilo istinski prekid razine na kojoj je nuno
posredovanje hoanske milosti.
Tako, duhovni put pretpostavlja najprije, s ontoloke toke
gledita, da dua po prirodi hude dostojna Boga. Islam je uvijek
optuivao taqlid, nepromiljeno podredivanje konformizmu.
Jedna slavna Prorokova izreka kae: Svatko je roen ` iste
naravi' (fitra, to jest dispozicija da trai i spozna Boga); a
roditelji ga u ine idovom, kr aninom ili zaratustrijancem.
Oienje srea, u konanici, ima za cilj da omogu i ovjeku da
postane ono to jest.
Kako to divno kae Gza17' 2 : Svako je srce unato
pojedinanim razlikama predodre eno da spozna stvarnost
stvari, jer postoji neto boansko (amr rabbana) i plemenito
ime se ak razlikuje od ostalih bitnosti svijeta, [jer on je]
mjesto znanosti boanskih stvari.

3. Qur'an, 11, 30 i dalje.

4. Isto.
5.
6.
7.
8.

Qur'dn, XXXIII, 72.

Qur'an, II, 156.
Qur'an, VII, 172.
Alchemr oJ Happiness (Alkemija sre e), u prijevodu Claudea Fielda na engleski,

Wisdom of the East, London, 1910, str. 43.

9. Napomenimo da Gazaliju taj polog ili emanet (amana) zna i neminovnu
ovjekovu obavezu da spozna dLela Stvoriteljeva.
10. Qur'an, II, 38.
11. Alclemr oj Happiness, navedeni engleski prijevod, str. 43.

27

Pranarav / Fitra
Slavno djelo Ibn Tuj'ayla, arapskog jilozoja 12. stoljea, pod
naslovom Hayy ibn Yaqzan, to jest ivi sin Budnogaa, imalo je
ogroman uspjeh i bilo prevodeno na vie jezika ve od 1349.
Zapad ga je upoznao pod naslovom Philosophus autodidactus, i
Defoe se njime nadahnuo piu i svoga Robinsona Crusoea. Ovo
nam djelo pria o naputenom djetetu na pustom otoku. Tu ga je

12. Lhra' 'u[um ad-dFn, 111, 361.

29

28

Antologija sufijskih tekstova

hranila gazela i malo-pomalo ono je steklo, bez ikakve izvanjske

pomo i, najvie spoznaje. Kada je, mnogo kasnije, susrelo
uenjaka upuenoga u vjerske nauke, ovaj je samo mogao
ustanoviti da je Hayy-, usamljenik, sve ono to se u njegovom
Zakonu navodilo o mo nom i velikom Bogu, njegovim
anelima, knjigama, poslanicima, sudnjem danu 13 , spoznao
hez u itelja; i to se njega tie, otkrivenje samo potvrduje
istinitost onoga to je ve hio otkrio. Jer - a to je osnovna crta
islamske misli nesklad izme u razuma i tradicije nije mogu.
Jedna indoneanska legenda takoder obraduje temu ishodine
nara vi.

tome, svaka sposobnost rasprostrta u nekom tijelu ne

doku uje nita osim tijela i onoga to je o tijelu. No ve se
pokazalo da je to nunobivaju e Bie izuzeto od odlika tijela u
svakom pogledu, i posljedi no tome nema puta da se ono
doku i osim pomo u ne ega to nije tijelo, niti je sposobnost u
tijelu rasprostrta, niti je ita to je na bilo koji na in o tijelima
ovisno, niti je unutar ili izvan tijela, njima pridrueno ili od
njih odijeljeno. No ve mu je bilo postalo jasno da ga je
doku ivao vlastitom biti, i da je spoznaja tog Bi a bila u njega
utisnuta. lz toga je proizlazilo da je njegova bit, kojom je
doku ivao Bie, neto netjelesno, emu ne pristaju svojstva
tijela, i da nita izvanjsko i tjelesno to je na sebi opaao nije
istina njegove biti, ve da je istina njegove biti ono neto ime
je doku ivao nunobivajue Bie 14.
Ihn Tujayl*

Hayy ibn Yaqzan spoznaje Tvorca svijeta:

Poto je stekao znanje o tom Bi u postojanog bitka, iji
bitak nije uzrokovan a koje je samo uzrok bivanja svih bi a,
ushtjedne znati posredstvom ega je doao do tog znanja, i
kojom je sposobno u opaao to Bi e. Ispita sva svoja ula,
ulo sluha, vida, mirisa, okusa i opipa, i vidje da sva ona ne
opaaju nita izuzev tijela, ili onoga to je o tijelu. Sluh opaa
samo zvukove, a oni nastaju usljed treperenja zraka prilikom
sudaranja tijela , vid opaa samo boje, ulo mirisa mirise, ulo
okusa okuse, a ulo opipa tjelesna ustrojstva, tvrdo u i
meko u, hrapavost i glatkost. Isto tako, sposobnost uobrazilje
ne doku uje nita izuzev onoga to ima duinu, irinu i dubinu.
Sva ova saznanja sti u se na osnovu svojstava tijela , a
pobrojana ula ne mogu doku iti nita izuzev tijela. Jer, ta ula
su sposobnosti rasprostrte u tijelima, i djeljive su s njihovim
dijeljenjem. Tako ula ne dokuuju nita osim tijela podlonih
dijeljenju. Jer, kada je jedna takva sposobnost rasprostrta u
djeljivoj stvari, i kada doku uje neki predmet, nesumnjivo je da
on biva podijeljen s dijeljenjem te sposobnosti. Posljedi no
13. Ibn Tufayl, Hayy ibn Yaydhan, u prijevodu L ona Gauthiera na francuski, Alir,
1900, str. 109. Ponovno izdanje pod naslovom Le philosophe sans maitre, Sned, Alir,
1970.

uvar rijeke

Suman Kalidjaga, najvaniji me u devetoricom apostola,

wali sanga, za koje se smatra da su uveli islam na Javu i da su
sami, bez ikakve sile, obratili njeno stanovnitvo, postao je
legendaran junak i primjeran lik. Kau da je bio sin nekog
visokog kraljevskog funkcionara Madjapahita, najve eg i
posljednjeg indoneanskog hindu-budisti kog kraljevstva. Doba u kojem je ivio Javanci nazivaju vrijeme izme u vremena: tada je, zapravo, stara indijska civilizacija i ezla pred
islamom. Kada je stigao u Djaparu bio je savren probisvijet
koji je potkradao i svoju majku da bi pio i kockao. Kada je
novac njegove majke bio potroen, postao je drumski razbojnik, strah i trepet. Zvali su ga Raden Djaka Sahid.
14. lbn Tufayl, Hurr ibn Yaqdhan, u prijevodu Leona Gauthiera na francuski, Sned,
Alir, 1970, str. 69 70.
* Prema prijevodu Tarika Haveri a s arapskoga: Ibn Tufayl, iri sin Budnoga,
Sarajevo. 1985, Veselin Maslea, str. 125 i str. 81 83.

30

Antologija sufijskih tekstova

U to je vrijeme u Djaparu stigao Sunan Bonang, musliman,

odjeven u bljetavu odjeu, ukraen nakitom, a nosio je tap
sav od zlata. Ugledavi ga, mladi se lopov zaletio prijete i
pesnicom i htio ga orobiti. Bonang se samo nasmijao i rekao:
O Sahide! Mi ivimo samo trenutak. Pogledaj ovo stablo.
Sahid se okrenu i vidje kako se stablo banane pretvorilo u
zlato i kako su njegove grane ukraene draguljima. Zadivilo ga
je da ovjek koji je sposoban za takva udesa ne udi za
bogatstvom. Rekao je Bonangu da vie ne eli krasti, kockati,
piti, nego da eli izu iti njegovo znanje. Bonang mu odgovori: U redu, ali to je vrlo teko. Ho e li imati dovoljno
hrabrosti i ustrajnosti? Sahid potvrdi da e biti ustrajan do
smrti. Bonang mu na to ree da ga eka kraj rijeke sve dok se
ne vrati, i ode.
Sahid ga je ekao na obali rijeke dvadeset, trideset ili
etrdeset godina, izgubljen u svojim mislima. Oko njega su
izrasla stabla, izgra ene kue, prolazio je svijet, ugroavale ga
poplave, ali on se nije micao. Napokon, Bonang se vrati. Ali
umjesto da ga pou ava naucima islama, on re e Sahidu: Bio
si dobar u enik, sada o tome zna vie od mene. Po ne ga
ispitivati o vjerskim pitanjima na koja je u enik savreno
odgovarao. Bonang mu dade novo ime Kalidjaga, uvar
rijeke i rekne mu da po e propovijedati islam, to je ovaj
inio s neuvenim uspjehom.
Postao je musliman a da nikada nije itao Qur'an, niti uao
u neku damiju, niti uo kakvu molitvu. Postao je musliman
jer je preinaio svoj ivot; nije preina io svoj ivot zato to je
postao muslimanom. Jer ako je ovjek svojom ishodinom
naravi (fitra) sposoban da spozna istinu to jest islam, onda
on zna i shva a samo ono to je sposoban doku iti
proienjem duha i srca.
/ndone_anska legenda

31

udesna bit

Roenjem si osu en da postane prah, zato onda na ovom

ovdje svijetu podie visoke pala e?
Bit e zgaen u praini; zato onda gradi pala u visoku
poput neba?
Makar nagomilao i zlata i srebra, ne e moi ni gutljaj vode
popiti bez boli.
Pomiri se sa svojim stanjem, jer nitko se ne e pobrinuti za
tvoju bezbrinost.
Tvoje je tijelo zavjetovano praini, ali ne i tvoja dua
ako je ista.
Nisu li se aneli poklonili pred tobom's? Zar ne nosi krunu
Bojeg namjesnika 16
Nasljedni e Bojeg namjesnika, napusti neista mjesta; protresi
obamrlost svoje due i zaslui raj.
Neograniena vlast eka te u Egiptu. Zato da kao Josip
ostane na dnu bunara?
Ako nema vlasti nad svojom duom, zna i da njome umjesto
Solomona vlada vrag.
Ti si vladar, na poetku i na kraju. Ali, naalost, ovjek
vidi dvostruko.
Umjesto jednog, vidi dva, umjesto dva, vidi stotinu. Jedan,
dva ili sto, ti si sve.
Nesretnie, ti ima samo jedno srce natovareno sa stotinu
bremena. Kako e izai nakraj s toliko dunosti?
Dokad e se brinuti o kruhu i odje i, strahu i nemilosti,
ljubavi za slavom?
Od iskona obdaren udesnom biti, zakrpao si dronjcima svoju
svilenu haljinu.
Ako se u svakom trenu trudi da pristane na prisutnost,
zasluit e ovaj poziv: Pokloni se i priblii"*.
Farid ad-Din Attar18
?

16. Qur'dn, II, 28.

15. Qur'an, XX, 115.
17. Qur'dn, CXVI, 19.
* Qur'an, CXV1, 19: ... molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome priblii!
18. Farid ud-Din Attar, Le livre divin, u prijevodu Fuada Rouhanija na francuski,
Pariz, Albin Michel, str. 41.

33

Antologija sufijskih tekstova

32

Na puini svjetla

Na pu ini svjetla gori

Kao alem ika mala;
Kad svemo ni svemir stvori,
Ta je ika zatreptala.
KoI'ko bura i orkana
Gasilo je svojim bijesom,
Pa jo nije pomr ana,
Jo se blista sjajnim krijesom.
Mnogi um je poticala
Da doku i iskru njenu,
Nu ona se odmicala,
Ostavljaju svoju sjenu.
I vijekovi redom lete,
I umovi redom ginu;
Ali od te ike svete
Niko iskre jo ne skinu.
1 ja eto za njom bludim,
I blude i slatko sanjam;
Za njom eznem, za njom udim,
Njoj se divim, njoj se klanjam.
Ah, zalud su moje elje,
Do nje do i nigda ne u;
Ko da shvati tajne velje:
Otkud miris arnu cvije u?

Na puini svjetla gori

kao alem ika sjajna;
Da je shvati svak se mori,
A svakom je opet tajna.

Sa/vet-heg Baagi -Redepai ' 9 *

Srce, zrcalo boanskoga

Bilo staro zrcalo kojem r a pokriva nalije, pomu uje

jasno u i prije i da se u njemu otisnu nae slike. Obi no, zrcalo
je sposobno da prima slike i da ih odrazuje takve kakve jesu.
Onaj koji htjedne obnoviti to staro zrcalo morat e se prihvatiti dva posla: trljanja i usjajivanja, to jest morat e odstraniti
ru koja ne bi trebala postojati; postaviti zrcalo licem prema
istinitom. Poput slike i zrcala, ono e primiti pe at istinitog
dotle da e se s njim poistovjetiti u jednom smislu, premda e u
drugom od njega ostati razli itim ... Ta sposobnost vje no je
djelatna u an ela, kao to postoji u istoj vodi koja, po prirodi,
odraava sliku na osobit na in. Ali u ovjeku ona postoji kao
mo a ne kao djelatnost. Potrudi li se da se bori protiv sebe
samoga, dosti i e obzorje an ela. Ako, poputaju i prohtjevima, ustraje u poticanju uzroka koji izazivaju nagomilavanje
r e na zrcalu due, njegova sposobnost da zrcali istinito
potpuno e se pomraiti2 O.
Gaz ali
Ova aske:a nije samo eti kog reda. Ona treha teiti tome da
duhu omogu i da se oslohodi svega to ga je odvla ilo od njega
samoga kako hi u svojim duhinama (sirr) pronauo Bo.7:ansku bit
skrivenu svojom samom Zaslijepljen fantazmagorijom
pojava, ovjek e uzulud traz'iti oslohoditeljsku spolnuju.
* Safvet-beg Baagi -Redepai , t_uhrunu cljetu. Svjetlost. Sarajevo, 1971, 1. knjiga.
19. Na francuski preveo Jean Descat.
20. Vidi: Eva de Vitray-Meyerovitch, MssNyue posie en Lstam, Pariz, 1973, str. 137.

34

Antologija suf jskih tekstova

Srce bijelo kao snijeg

Svojstava svoga ja oslobodi se kako bi mogao razmiljati o

svojoj istoj biti,
i razmiljaj u svom srcu o svim uenjima proroka, bez knjiga,
bez profesora, bez u itelja.
Sufijska se knjiga ne sastoji od crnila i slova; ona nije nita
drugo do srce bijelo kao snijeg 21 .
Rumi

Pouka bizantskih i kineskih slikara

Ovu temu pasivnosti duha ilustrira parabola to ju je, nakon
G
azalaja, ispriao isti perzijski u itelj
Jednog dana sultan pozva u svoju pala u slikare prispjele iz
Kine i Bizanta. Kinezi su sebe smatrali najboljim umjetnicima;
Grci su pak isticali nadmo nost u svom umije u. Sultan ih
zadui da freskama ukrase dva nasuprotna zida. Izmedu dviju
grupa natjecatelja to su oslikavali zidove razapeta je zavjesa
tako da jedni nisu mogli znati to rade drugi. I dok su Kinezi
upotrebljavali sve vrste boja i ulagali velike napore, Grci su
samo neumorno izravnavali i izgla avali svoj zid. Kad je
zavjesa bila dignuta, moglo se diviti veli anstvenim freskama
kineskih slikara to su se odslikavale na suprotnom zidu
blistavom poput zrcala. Tako, sve to je sultan vidio na zidu
kineskih slikara inilo se jo ljepim u odrazu na zidu gr kih
slikara.

21. Rami, Matnawi, 11, 159.

35

1 pjesnik objan java:

Grci su sufiji; oni nemaju u enja, knjiga, znanja.
Ali oni su usjajili svoja srca i o istili ih od elja, pohote,
krtosti i mrnje.
Ova isto a zrcala nesumnjivo jest srce to prima bezbrojne
slike.
an
Savreni svetac uva u svojim grudima beskrajan bezobli
22 .
oblik Nevidljivoga odraenog u zrcalu svoga srca
Rumi

Tako kae i veliki mistik Abu YazTd Bistami:

U en nije onaj koji svoje znanje posu uje iz neke knjige i
koji postaje neznalica im zaboravi to je iz nje bio nau io.
Doista je u en onaj koji prima, kad ho e, svoje znanje od
svoga Gospoda, bez u enja i bez pou avanja".

1 umi. ,ti1^+r^icnrF. I. 3467 i daltc.

23. Gazal i. I/i i7'. I I I. 23.

36

Antologija suf'ijskih tekstova

Vid srca

Upitae Abu Saida ibn Abi-l-Hayra: Kada ovjek biva

oslobo en potreba?
Kad ga Bog oslobodi; ne zbiva se to Ijudskim naporima,
nego s pomo u i milo u Bojom. Prije svega, On u njemu
stvara elju da stigne na taj cilj. Zatim, On mu otvara
pokajni ka vrata (tawha). 1 On ga baca na muke (mugahada)
tako da se i dalje bori, za neko vrijeme, da se hvali svojim
naporima, misle i da upravo napreduje i da neto ostvaruje; ali
zatim pada u o aj i vie ne uti radosti. Tada, zna da njegovo
djelo nije isto, nego okaljano, kaje se zbog svojih pobonih
djela za koja je mislio da su njegova, i shva a da je kriv zbog
asocijacionizma (irq) pripisuju i ih svojim vlastitim naporima.
Kad mu to postane o ito, osje aj radosti prodire u njegovo
srce. Tada mu Bog otvara vrata izvjesnosti (yayin) tako da on
za neko vrijeme uzima bilo ta od bilo koga i prihva a drskost i
trpi ponienja i sa izvjesno u zna Tko to tako ini, i u tom
pogledu sumnja je odstranjena iz njegova srca. Tada mu Bog
otvara vrata ljubavi (mahabha) i tu se tako er samoivost
javlja na neko vrijeme, te je izloen sramoti (malama): to zna i
da se on u svojoj ljubavi prema Bogu bez straha suo ava sa
svime to mu se moe dogoditi i ne obazire se na prigovore;
nego misli 'ja volim', i nema odmora sve dok ne uvidi da ga
Bog voli i odrava u tom stanju ljubavi, i da je to ishod Boje
ljubavi i milosti, a ne njegovih napora. Tada mu Bog otvara
vrata jednosti (tatrhid) tako da on shva a da svako djelo ovisi
o Bogu Svemogu emu. I uvi a da je sve On, da je sve od Njega
stvoreno, i da je sve Njegovo; da je On svojim stvorenjima dao
to samoljublje da ih stavi na kunju, i da je On, u Svojoj
Svemo nosti, htio da se ona dre tog zbrkanog miljenja, jer je
svemo nost Njegovo svojstvo, tako da kada razmatraju njegova svojstva, ona znaju da je On Gospod. Ono to je prije
znao po uvenju sada sam od sebe spoznaje razmiljaju i o
Bojim djelima. Tada potpuno priznaje da nema prava re i 'ja'
ili 'moj'. Na tom stupnju on sagledava svoju bijedu; elje ga

37

naputaju i on postaje slobodan i spokojan. On eli ono to

Bog eli; njegove su elje i ezle, oslobo en je svojih potreba i
pribavio je sebi mir i radost na oba svijeta ... Prvo je nuna
djelatnost, zatim spoznaja, tako da moe znati da nita ne
zna i da nisi nita. To nije lako znati. To je neto emu se
zaista ne moe podu avati, neto to se ne moe saiti iglom ili
prika iti koncem. To je dar Boji.
Vaan je vid srca a ne rije govora. Nikada ne e pobje i od
svoga ja (nafs) dok ga ne ubije. Re i: 'Nema boga do Boga'
dovoljno. Ve ina onih koji govore o svojoj vjeri u svom su
srcu mnogoboci, a mnogobotvo je jedini neoprostivi grijeh.
Cijelo je tijelo puno sumnje i mnogobotva. Treba ih odagnati
da bi kona no bio spokojan. Sve dok se ne odrekne svoga ja,
ne e vjerovati u Boga. Tvoje ja koje te dri daleko od Boga i
zbog kojeg govori: 'Onaj je loe postupio prema meni, onaj
dobro', naglasak stavlja na stvorenje; a sve to dolazi od
mnogobotva. Nita ne ovisi o stvorenjima, sve ovisi o
Stvoritelju. Ti to treba znati i obznaniti, i, nakon to si to
obznanio, treba ostati vrst. Ostati vrst (istiyama) zna i da
kada kae 'Jedan' nikada ne smije re i 'dva'. Stvoritelj i
stvorenje su 'dva' ... Ostati vrst zna i: kad ve rekne 'Bog', ti
vie ne treba ni govoriti ni misliti o stvorenim stvarima, kao
da one ne postoje ... Voli onoga koji ne prestaje biti kada ti to
prestane da ti bude takav da nikada ne prestane biti 24 .
Ahu Sa'id ihn Ahi-1-Ha.rr

24. Abu Sa'id ibn Abi-t-Hayr, navedeno u R. A. Nicholson,

.Misticism. 1921, Cambridge University Press, str. 52-53.

Studie.+ rn l.ilann ru

BOJ I POZI V

Svaki duhovni putopis zapo inje Bojim pozivom dui da se

trgne iz drijemea bezbrinosti i zaborava. U Qur'anu, V, 54,
stoji: Koje On voli i koji Njega vole. On voli prvi, i On zove.
Kako lijepo kae alal ad-Dan Ruma:
Bog kae: Ja sam um vode u uima ednoga: Dolazim kao
kia nebeska.
Ustani, o zaljubljeni, pokai neto nestrpljenja: voda umi,
edan si, a spava`!
Kako stoji u Qur'anu:
Gospodar Va je rekao:
Pozovite me i zamolite, Ja u vam se odazvati 2 !
1 jo:
A kada te robovi Moji za Mene upitaju,
Ja sam, sigurno, blizu:
odazivam se molbi molitelja
kad Me zamoli 3
.

I. RumS MatnaxT, VI, 591.

,

2. Qur'an, XL, 60.

3. Qur'an, 11, 186.

Antologija sulijskih tekstova

42

Prema sjedinjenosti

Pouj, o voljeni!
Ja sam Stvarnost svijeta,
sredite i obodnica,
Ja sam mu i dijelovi i cjelina.
Ja sam Volja ustanovljena izme u neba i zemlje,
Ja sam u tebi stvorio dar opaanja
samo da bi ti bio predmet Moga opaanja,
Ako Me dakle opaa, ti opaa samoga sebe
ali ti Me ne bi mogao opaziti preko sebe.
Ti Mojim okom vidi i Mene i sebe,
Svojim okom ti Me ne moe pojmiti.
Voljeni,
Toliko sam te puta zvao,
i nisi me uo!
Toliko sam ti se puta pokazao
a ti Me nisi vidio!
Toliko sam te puta dragao blagostima,
a ti nisi osjetio,
ukusnu branu
ti nisi ni kuao.
Zato Me ne moe dosegnuti
preko predmeta koje pipa?
Ili Me udahnuti s mirisima?
Zato Me ne vidi?
Zato me ne uje?
Zato? Zato? Zato?
Za tebe Moje slasti premauju
sve druge slasti,
i uitak koji ti Ja pruam
premauje druge uitke.
Za tebe Ja sam poeljniji
od svih drugih dobara.
Ja sam Ljepota,

43

ja sam Milost,
Voljeni, voli Me,
voli samo Mene, voli me s ljubavlju.
Nitko nije usrdniji od Mene.
Drugi te vole zbog samih sebe:
ja, Ja te volim zbog tebe,
a ti, ti bjei daleko od Mene.
Voljeni,
ne jednai se sa Mnom,
jer priblii li se Meni,
znai da sam se Ja pribliio tebi.
Blie sam tebi od tebe samoga,
od tvoje due, tvoga daha.
Voljeni, poimo k sjedinjenosti . . .
S rukom u ruci,
uimo u prisutnost Istine,
neka nam ona bude sudac
i utisne svoj pe at na Nau sjedinjenost
zauvijek 4
.

Ibn al-'Arabi

Ti me ne bi traio da me ve nisi naao...

Sve dok neto ne trai, ti to ni ne nalazi, izuzev Voljenoga, ti

ga ne trai prije nego to ga na e.
ovjek eli neto to nije naao; trai to danju i no u. Ali
njegova bi potraga bila za udna kad ne bi bila prekinuta im je
predmet njegove elje prona en. Jer u ljudskom duhu ne moe
4. Ibn al-'Arabi, u prijevodu Osmana Yahyija.

44

Antologija sufijskih tekstova

postojati elja usmjerena na ve pronaeni predmet; ovjek ne

moe zamisliti sli nu elju, jer ga privla i novo. Traenje u vezi
s ve pronaenim svojstveno je Bogu; jer Bog Svevinji ima u
svojoj moi sve. Kun fa yakun: On kae: Budi! i ono bude
On je Onaj koji nalazi, Velikoduni; jer onaj koji nalazi
jest onaj koji je sve naao. Osim toga Svevinji Bog je Traga
jer On je Traga i Gospodar. Evo znaenja te izreke: O
ovjee, sve dok si u toj prolaznoj potrazi (a ta vremenitost
znaajka je ovjekova) daleko si od cilja. Kad se tvoja potraga
poniti u potrazi za Bogom i kad potraga to dolazi od Boga
prevagne nad tvojom, tada postaje pravi traitelj u potrazi za
Rumi
Bogoms.

Zatim, kida od svoje due mane to su u njoj bile, te je tako

golu zaodijeva ne im suprotnim. Sluga Boji u svim
vremenima i na svim mjestima,
svojim zadanim obrednim obavezama,
dragovoljno dodaje i druge,
sve dok Istina ne bude njegov sluh, njegov vid,
njegov jezik i njegov govor i njegove ruke i njegove noge 7 .
On umire prije svoje smrti da bi ivio u svom Gospodu 8 ,
jer nakon te smrti zbiva se kona no preseljenje.
A da i nije bio pozvan sam sebe poziva da poloi ra un,
budui da je u tome najbolja zamjena za Istinu 9.
Prije svoga bi a on vidi Bie Istine
vidi ga kraj sebe na koju god se stranu osvrnuo.
Bog bijae Sam i nita drugo s Njime 10 .
On je sada kao to je On bio, Zadnji kao Prvi"
bitno Jedan, i ni ega nema osim Njega,
Unutarnjeg i Vanjskoga 12 ,
bez poetka i bez kraja. Ma to vidio,
ti vidi Njegovo Bi e. U apsolutnom
Sjedinjenju, u Njemu nema zadrke. Kako
bi Bit Boja mogla biti skrivena pod velom? Jedini veo je
Njegova Svjetlost".

Traga za Istinom

Hoe li ovjek u potrazi za Bogom biti zadovoljan dalekom

postajom?
Ne, jer ne tei ni emu to bi bilo manje od sjedinjenosti.
Pravi traga na svom licu nosi znak,
na njegovu elu blista sjajna zraka.
Uvijek je prisan, uljudan, pun potovanja,
odluan, prema kriti arima popustljiv, tuje
istinskog prijatelja. Njegov cilj premauje sve ciljeve:
nita mu ne moe biti zaprekom, strmina se njemu izravnava.
Pored svoje mete nema druge.
Privrenost obitelji ne odvra a ga od nje, niti ga kudi.
Lijepa je izreka to ga sama odre uje: traga za Istinomb.
Takav je onaj koji Je trai; on svoju potragu pretvara u jedini
predmet svojih pogleda.

5. Rumi, Le Livre du Dedans, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch, Pariz, 1975,

Sindbad, poglavlje 51.
6. Hayy: Istina, krajnja Stvarnost. Bog.

45

eih Ahmad al-Ala>tii 14

7. Aluzija na proroku predaju (hudFt yuds7) u kojoj Bog kae: Moj se sluga
neprestano Meni pribliava pobonim djelima povrh onih koja su mu zadana sve dok
ga Ja ne zavolim, i kad ga volim. Ja sam sluh kojim on uje, vid kojim vidi, ruka
kojom se bori i noga kojom hoda (BulAri, Riy6y, 37).
8. Aluzija na hadrt: Umri prije nego to umre. ,
9. Vidi Iybalov te k st, sir. 79.
10. Aluzija na hadit Prorokov.
I1. i 12. To su etiri najljepa Imenau Boja u Qur'c7nu.
13. Vidi ovdje, str. 260.
14. Sheikh Ahmad al-Alawi, Di^rdn navedeno u Un .saint musulman du 20" siec/e,
Martin Lings, Pariz, 1973, Editions Traditionnelles, str. 249-250.
,

Antologija sujijskih tekstova

46

Boja privla nost

Kad iskreni molitelj primijeti u sebi prve u inke te boje

privlanosti to se sastoji u tome da uti uitak svaki put kad
misli na blaenu vrhunsku Stvarnost, on treba uloiti sve svoje
napore da uve a i oja a to iskustvo, a istovremeno odagnati
sve to uz to ne ide. On, naprimjer, treba znati da, kad bi
i cijelu vjenost proveo rade i na tom sjedinjenju, to ne bi
nita znailo, i da on ne bi ispunio svoj zadatak onako kako
je trebalo.
Na lutnji moje due, ljubav je dirnula jednu icu
preobrazivi cijelo moje bi e u ljubav;
Bezgrani na vremena ne bi mogla naplatiti moj dug
Gdmi
zahvalnosti za jedan kratki asak ljubavi's.

47

koji pripada Bogu', Ja sam tvoj, jer 'Bog e mu pripasti'.

Ponekad ti kaem: 'To si ti', ponekad 'To sam Ja'. Ma to
rekao, Ja sam Sunce to obasjava sve stvari'g.
Rumi

Blizina Boga

Kao to je dah Duha svetoga, udahnut Mariji, zaeo hoje

dijete 16 tako i
kada Boja rije (Kalam-al-haqq) prodire u neije srce i kada
boje nadahnue ispunja njegovo srce i njegovu duu, takva je
njegova narav da se u njemu stvara duhovno dijete (walad
ma `nawi) koje ima dah Isusa to uskrisuje mrtve".
Boji poziv, bilo da je zakriljen ili ne, udjeljuje ono to je
udijelio Merjemi. O vi to ste nagrieni smr u unutar vaih
tijela, vratite se iz ne-postojanja glasu Prijatelja. Uistinu, taj
glas dolazi od Boga. Bog je rekao svetome: Ja sam tvoj jezik i
tvoje oi, Ja sam tvoja ula, Ja sam tvoje zadovoljstvo i tvoj
gnjev. Idi, jer ti si onaj za kojeg je Bog rekao: 'Preko mene, on
uje i preko mene on vidi; ti si boja svijest.' Prili i li rei da ti
ima boju svijest? Budu i da si svojim divljenjem postao 'Onaj

Ako si prisan prijatelj moje due, moje rije i pune znaenja

nisu jednostavna tvrdnja.
Ako ja u pono kaem: Kraj tebe sam; hajmo, ne plai se
mraka, jer ja sam ti ro ak;
ove dvije tvrdnje za tebe su stvarnost, jer ti prepoznaje glas
svoga ro aka...
Kad ednome ovjeku kae: Pouri! U ovom vr u ima vode,
uzmi ga.
Zar e edan ovjek odgovoriti: To je jednostavna tvrdnja;
dalje od mene, o ti koji utvara toliko toga! Bjei daleko!
Ili pak prui neko svjedo anstvo i dokaz da je ta teku ina
vodena, da je voda to izvire iz nekog izvora.
Ili pretpostavi da majka kae edu koje doji: Do i, ja sam
tvoja majka, po uj, dijete moje!
Hoe li dijete re i: O majko moja, prui mi dokaz, tako da me
tvoje mlijeko moe utjeiti!?
Kada u srcu zajednice postoji duhovna spoznaja (dawq) to od
Boga dolazi, Prorokovo lice i glas su poput uda koje tvori
dokaz.
Kada Prorok izvana uzvikuje, u nutrini dua se zajednice
klanja iz divljenja;
jer nikada na svijetu uho due nije ulo slian krik.
Dua, ta strankinja, trenuta nim opaanjem tog udesnog
glasa, ula je iz Bojih usta: Uistinu, Ja sam kraj tebe 19 .
RumP 0

15. Djami, LaraiFz, u prijevodu Whinfielda i Kazwinija na engleski, London.

1906, Oriental translation fund. str. 27.
16. Our'un, XXI. 91.
17 Ko rentar Ismaila iz Ankare o :M1lurnm . I. I, 1934 i dtd;e.

18. Rumi, Matnawi, I, 1934 i dalje.

19. Usp. Qur'an, II, 186: I kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno,
blizu.
20. Rumi, MatnaxF, II, 3573 i dalje.

Duhovno roenje

48

Odgovor due
Zar bi dua mogla ne uzletjeti kada joj od blaene Prisutnosti
dolazi njeni poziv, sladak kao med, i kae: Ustani? Zar bi
riba mogla a da s kopna odmah ne sko i u vodu kad za uje
um oceana to stalno nadolazi u svjeim valovima? Zar bi
sokol mogao, zaboravivi lov, ne uzletjeti prema kraljevoj
pesnici im zauje kako odzvanja bubanj i ozna uje mu
povratak? Zar bi sufi mogao a da ne zaplee, okre ui se oko
samoga sebe kao atom, pred Suncem vje nosti, kako bi se
izbavio ovog prolaznog svijeta? Leti, leti, ptico, prema svom
rodnom kraju, jer pobjegla si iz krletke i tvoja su krila irom
raskriljena. Udalji se od slane vode, pohitaj prema izvoru
ivota 21
Rumi
. . .

21. Rumi, Dinan-e Shams-e Tahri_, u prijevodu Emilea Dermenghema u L'tloge du

Vin, Pariz, 1931, Vega.

PUT / TARIQA

TarTqa, arapski i:.ra: koji Inai staza, cesta, put u

muslimanskoj je mistici zadobio dva susljedna shva anja: u
prvom ta rije ozna ava metodu morcrine psihologije u njegovanju
svakog pojedina nog dara, utirui dui put k Bogu, rode i je kroz
ralliite postaje doslovne primjene otkrivenoga zakona (ari`a)
do hozje Stvarnosti (haqiqa). U drugom pak shraanju izraz
tariqa oznaava sveukupnost potvrdenih obreda duhovnih ijehi
=ajedniki ivot u ra=nim muslimanskim hratovtinama i, ire,
postao je sinonim -a hratovtinu, zajednicu osnovanu na
posebnim pravilima pod vodstrom jednog istog u itelja'.
Pripadnost jednoj od tih bratovtina mo:se dovesti do
horarljenja usanrostanu (takiyya) uglcrnom =a rie ili manje
duga razdohlja, do osama (ella), vrlo rijetko :a cijeli Zivot,
hudui da su pripadnici uglavnom bili o^enjeni.
Ulova eika, ili murida (Pir, na perzijskom i turskom) kojem
se dugarje apsolutna poslunost, sastoji se u tome da rjez"he
prilagodi duhorninr potrehanta i sposohnostima uenika, murTd.
1 Vidi Luuia Ma,signon. En, i,lup die de l'lslc u n. I
pr,csie en

nrn .

, tr

i c!alle

[ u riyu; takodcr llisiiyue e^

52

Ali veze izmedu u itelja i uenika suf'ija mnogo su vre nego

one koje mogu povezivati sispovjednikoma: ne radi se samo o
uenju odredene metode, u skladu sa sposobnostima ljudi koji
tee duhovnom ivotu, nego o inicijacijskoj transmisiji, o bojem
utjecaju (baraka) jedinom koji moe jednog predstavnika
usporediti s lancem (silsila) koji potje e od Proroka samoga.
Pravila to ih uenici moraju slijediti minuciozno su razradena,
a razli ite postaje to ih na putu prode hodoasnik (salik)
predmet su takvih potankosti ija psiholoka tanko utnost ostaje
neusporediva.

1. NAUK

Novak na Putu

Kad se novak pridrui eicima u elji da napusti svijet,

podvrgnu ga trogodinjoj duhovnoj disciplini. Ako se prilagodi
onome to se od njega trai, dobro je; ina e, reknu mu da ne
moe biti prihvaen u taraqu. Prva je godina posve ena slubi
ljudima, druga Bogu, i tre a bdijenju nad vlastitim srcem.
Ljudima moe sluiti samo ako je sam u poloaju sluge,
smatraju i sve druge gospodarima, to zna i da on sve ljude,
bez izuzetka, treba smatrati boljima od sebe, i da svoj zadatak
mora ocijeniti tako da ih sve slui jednako. I Boga moe sluiti
samo ako se odrekao svakog samoivog probitka, kako to se
tie sadanjeg tako i budu eg ivota, i on oboava Boga iz iste
ljubavi prema Bogu, budu i da onaj koji Boga oboava iz ovog
ili onog razloga oboava sebe samoga, a ne Boga. I nad svojim
srcem ne moe bdjeti ako nije sabrao svoje misli i ako nije
odagnao svaku brigu, tako da u zajednici s Bogom uva svoje
srce od naleta nemara. Kad novak stekne te sposobnosti, on
moe odjenuti muraqqa'a [zakrpanu haljinu kakvu nose dervii]
Hugwira
kao pravi mistik, a ne oponaaju i druge 2 .
2. Hujwiri, Kashf al Mahjub, engleski prijevod R. A. Nicholsona, London, 1911,
Luzac, str. 54-55.

54

Antologija suf ^skih tekstova

55

iblijevo naukovanje

Jednost Boga i Put

ibli je bio u enik slavnoga unayda iz Bagdada. Kada se

obratio, doao mu je i rekao: Kau mi da ti posjeduje biser
boje spoznaje: daj mi ga ili mi ga prodaj. Gunayd odgovori:
Ne mogu ga prodati jer ti nema njegovu cijenu; a ako ti ga
dam, dobio bi ga prejeftino. Ti ne zna njegove vrijednosti.
Baci se, naglavce, kao ja, u ovaj ocean, da bi mogao zaraditi
biser o ekuju i strpljivo.
ibli upita to bi trebao initi. Poi prodavati sumpor,
re e mu Gunayd. Nakon godinu dana, re e ibliju: Ovo
trgovanje donijelo ti je znanje. Postani dervi i bavi se samo
prosjaenjem.
Cijele jedne godine ibli je lutao bagdadskim ulicama
prose i milostinju od prolaznika, ali nitko nije na njega
obra ao panje. Tada se vrati Gunaydu koji uzviknu:
Vidi li sada da nisi nita u o ima ljudi! Nikada nemoj
svoju panju usmjeravati na njih i nikako se nemoj na njih
obazirati. Neko vrijeme, bio si komornik i upravljao si jednom
pokrajinom. Oti i tamo i moli oprost od svih onih kojima si
u inio naao.
ibli poslua i provede etiri godine kucaju i od vrata do
vrata sve dok nije dobio oprost od svih osim od jedne jedine
osobe koju nije mogao na i. Po povratku, Gunayd mu re e:
Tebi je jo uvijek stalo do tvoga glasa. Vrati se i prosi jo
jednu godinu.
Svakoga dana ibli je Gunaydu donosio prikupljenu
milostinju i Gunayd ju je dijelio sirotinji, ostavljaju i iblija
bez hrane sve do sljede eg jutra. Nakon to je jedna godina
tako prola, unayd ga je prihvatio kao u enika, pod uvjetom
da drugima slui kao sluga. Na kraju te godine, Gunayd ga
upita: to ti sada misli o sebi? ibli odgovori:-Smatram se
najniim Bojim stvorenjem. Sada je, re e U itelj, tvoja
vjera jaka 3 .

Tri su stvari koje ovjek mora initi. Tko god zanemari

jednu me u njima nuno e zanemariti sve i tko god se vee za
jednu me u njima nuno e se vezati za sve. Potrudi se, dakle,
da shvati i posveti panju.
Prva je stvar da svojim duhom, jezikom i djelima svjedo i
da je Bog Jedan; i, nakon to utvrdi da je Jedan, i nakon to
utvrdi da ti nitko ne moe pomo i ili koditi osim Njega, sva
svoja djela posve uje Njemu samomu. Ako i najmanji dio
svojih djela ini za nekog drugog, tvoje misli i tvoje rije i bit
e pokvareni, budu i da razlog tvoga djelovanja za nekog
drugog mora biti nada ili strah; a kada djeluje iz nade ili
straha od nekog drugog osim Boga, koji je Gospodar i uvar
svih stvari, uzeo si drugog nekog boga da ga tuje i oboava.
Na drugom mjestu, kad govori ili djeluje sa iskrenom
vjerom da nema drugog Boga osim Njega, ti u Njega polae
svoje povjerenje, vie nego u svijet ili u novac ili svog strica
svog oca ili svoju majku ili bilo koga na Zemlji.
Na tre em mjestu, kad ustanovi ove dvije stvari, to jest:
iskrenu vjeru u jednost Boga i povjerenje u Njega, prili i da
bude zadovoljan Njime, a ne razjaren ne im to ti nije
ugodno. uvaj se bijesa! Neka tvoje srce uvijek bude s Njime,
neka On ne bude iz njega udaljen ni jedan tren 4 .
aqiq Balhi

3. R. A. Nicholson, The Mistrcs qJ lslam London, 1963, Routledge and Kegan Paul
Ltd.. str. 34-35.
,

Poklonici Istine

Poklonici lstine pripadaju dvjema vrstama. Oni iz prve se

ene, imaju djecu, ku e, njive ali im srca nisu prezauzeta tim
obavezama, koje su za njih tek koprene... Oni vie ne vide
sebe, nego samo Boga Uzvienog i Zanosnoga; jer poklonici4. aqiq Balhi, navedeno prema R. A. Nicholson, Mystics qf Lelam. nac dj., str. 4243.

56

Antologija suf ijskih tekstova

ma Istine bie svijeta je Bi e Boje; u stvarnosti sve dolazi od

Njega.
Druga vrsta poklonika Istine stalno oboava Boga; njih je
ljubav prema Bogu i spoznaja Boga u Njegovoj Jednosti
naprosto sagala; i oni znaju svoje ja i ponitavaju svoje ja, i
tvrde da je njihovo ja jedno s Bogom; oni uvaju svoje ja i
uniteni su svojim ja, i preziru svoje ja i hvale svoje ja; ako
jedu, jedu svojim ja, jer Boji je Glasnik (Bog ga blagoslovio i
dao mu mir!) rekao: Man 'arafa nafsahu jaqad 'arafa
rahbahu.a (Onaj koji poznaje svoje ja poznaje svoga Gospoda.)
Osim toga, kada svoj pogled usmjere izvan svoga ja, ma
to vidjeli, vide svoje ja: sve to sagledaju, sagledaju svoje ja;
poklonicima Istine, svijet i njihovo ja jedna su te ista stvar;
to god vidjeli, oni svakako vide svoje ja. Tako Boji Glasnik
(Bog ga blagoslovio i dao mu mir!) kae: Ra'aytu rabba bi
'ayna rabba, to znai: Vidio sam svoga Gospoda okom
(milosrdnim) moga Gospoda.
Lam'at kae: La yar'a-Llaha gayra-Llah, to jest: Nitko
ne vidi Boga do Boga. Boji poslanik (mir njemu!) kae:
Ra'aytu rabba bi rabba.: Vidio sam Boga putem Boga.
Prorok (mir njemu!) govori tako zato to svijet sa svim
svojim dijelovima nema stvarnog postojanja. Budu i da svijet
nema stvarnog postojanja, on ne posjeduje ni mo ni djelo koji
bi mu bili svojstveni. Ako su poklonici Istine izvrgnuti
batinama ili ruglu, oni ta djela smatraju Bojim, a ne ne ijim.
to se ti e njih samih, prema tome, sve to doku uju
doku uju zapravo svoje ja, jer Svevinji Bog je rekao: Fa
aynama tuwallu f'a thumma waghu-Llahu, to jest: Kuda god se
okrenete, pa tamo je Lice Boje (Qur'an, 11, 115).
Stoga, poklonici Istine kau da sva stvorenja nisu nita
drugo do nae ja; sva su ljudska bi a naa braa. Vjerovanje i
nevjerovanje, voljeni i neprijatelj, ne ist i ist, nebo i pakao,
gnjev i milosr e, dobro i zlo, bogatstvo i siromatvo, hvala i
prijezir, sitost i glad, bezna ajnost i veliina, smrt i ivot, bolest
i zdravlje, pravda i nepravda sve im je to jednako jer im je
znaenje izreke: Kuda god se okrenete, pa tamo je Lice Bojea

postalo krajnje jasno. Tko god shvati zna enje rijei Kuda god
se okrenete, pa tamo je Lice Boje postigao je potpunu
spoznaju, i ma ta bilo ono to on gleda, Lice Boje e
Hamza FansiirT
vidjeti. Ali Bog zna boljes!

57

Samozaborav
Onaj koji se ne preda traenju svoga ja pokazuje da je
jadan i nekoristan.
Mogu li ja, i stotina drugih poput mene, biti sluga onoga
koji je sebe u inio pratiocem.
Budu i da si izabrao Boje postojanje, zaboravi svoje
postojanje. Budui da je tvoj cilj da vidi Boga, odreci se svojih
ciljeva. Budu i da si zaljubljen u Boju uzvienost, napusti svoj
ponos i budi skroman ljubavnik, pazi da nikoga ne smeta.
Budi siromaan, potla en, prataj. Ostavi tiraniju, nepravdu
tjelesnoj dui, toj nitavnosti. Jer ponos je koprena koja te
dijeli od Boga i zapravo je kao Faraon koji se smatrao
jednakim Bogu, Bojim sudionikom. Ishodite i bit svih
zanimanja, iskuenja i privrenosti ovoga svijeta jest ja i
mi. Mi i ja izvori su iz kojih sve dolazi. Kad potkree
stablo a korijen ostane, nove e grane izrasti. Potrebno je da ti
u toj potrazi ni pred im ne uzmie, bilo da se radi o spoznaji
bilo o iskustvu, vladanju i upravljanju, emiratu ili poloaju.
Jer, o hodo asnie! brojni su zastori, a tmina koliko i svjetla.
Treba sve to nadi i, kao istinski ovjek. Sredstvo je bol i
iskrenost, ljubav i elja. Bol treba unititi uitak i ovjek e
napredovati velikim koracima. Makar trudna ena znala
stotinu nauka i metoda u vezi s poro ajem, to joj nee nimalo
pomoi u trenutku raanja; i nee dijete iz nje iza i uz pomo
tih znanja. Vie e joj bol pomo i da postigne svoj cilj, a ne
5. Hamzah Fansuri, Sharah-Ashiyin (Vino Zaljubljenih), prijevod na engleski Syed
Muhammad Naguib al-Attas: The Mrsticisnr oJ Hamzah Fansuri, 1963, Singapur, str.
428 i dalje.

Sg

znanje i umije e. Kad bol izazove jake napone dijete brzo

stigne. U trenutku pora anja Isusa (spaen bio) bol je Mariju
(spaena bila) doveo pod stablo palme i pomogao joj da porodi
duh Boji. Tvoje tijelo i tvoja vanjtina su kao Marija. Jer
tjelesna dua (najs) nalii eni, a um (`ayl) ovjeku. Tvoja vjera
i tvoja spoznaja (ma'rija) koji dolaze iz istinskog uma, to je
tvoj Isus. Ako te boja bol titi i neprestano zaokuplja, ta bol ti
ne e ostaviti vremena da se zaokuplja drugim stvarima. I
nema sumnje da e se iz tvoje due sli ne Marijinoj, Isusovoj,
roditi duh Boji. Kad to shvati ne trudi se previe .da stekne
znanje i umije a. Pove avaj svoju iskrenost i bol, kako bi
uvijek bio uronjen u elju i ljubav. Odvoji se od svega to nije
Voljeni, i ne radi ni na emu drugom nego na tome da Ga
vidi, tako da prode kroz zastore...
Premda ovjek ne moe naporima i silom posti i da iz njega
i eznu mi i ja, i premda nema mo i da otjera takva
neprijatelja, ipak Bog kae: Kukaj i cvili preda Mnom zbog
tog neprijatelja; jer otjerati ga moe samo uz Moju apsolutnu
mo . Takav je moj zakon, o slugo Moj! Premda si nemo an
pred njegovim neprijateljstvom, ipak potrudi se i nemoj se s
njim pomiriti. Stalno ratuj protiv njega, koliko god moe, bori
se protiv njegova neprijateljstva i zazivaj Moju pomo , Mene
Boga, usrdno i ponizno. Kad trai moju pomo , iz dubine
due i iskrena srca, Ja aljem Svoju mo u tvoje ruke i tvoja
ruka postaje jaka i njemu nadmo na, tako da ti tom rukom
skida glavu tom protivniku Mojom snagom i ma em
iskrenosti. Dakle, zapravo ga ne ubija ti, Ja ga ubijam, i Ja ti
estitam i dajem kao ime i prezime Haydar 6 i junak. I kao
nagradu dodjeljujem ti po asnu haljinu, poklone i kraljevstvo i
vjenu vladavinu, jer takva je pla a za dunost koju si ispunio.
Ti bi mogao re i: O moj Gospode! Nisam to ja u inio. Odakle
bih bio mogao smo i toliko snage i mo i da se suprotstavim
takvom neprijatelju? Taj se protivnik suprotstavio Tebi, Bogu,
i s Tobom se prepirao, govore i: 'Ja sam holji od njega; mene si
6. Lav Boji. nadimak Alijev.

Antologija sufijskih tekstora

59

od ratre stvorio, a njega od ilovaee' (Qur'an, VII, 12). Tako

slab i tanji od slamke, kako bih mogao pomaknuti takvu
planinu, smrviti je u kami ke i baciti vjetru kao da je zemljana
praina?
Svevinji Bog kae: Kad se Moja snaga pridrui slamci,
planine postaju manje od atoma. Kako si mi ti, u svojoj
nemo i i slabosti posvjedo io svoju vjernost i oslanjajui se na
Mene, suprotstavio se takvom neprijatelju, i smatrao Me
Prisutnim, Vidovitim i Mo nim, Ja sam ti, stoga, slabost
pretvorio u snagu. Sve prihva am od tebe i tvoj sam dunik.
Ali zapravo sam sve to Ja u inio. Kao kad se otac iz njenosti
igra sa svojim djetetom, uzima mu ruku u koju je stavio teki
teret svojom rukom i podie teret; potom estita djetetu i hvali
ga, govore i: Kakav si ti samo junak! Bravo! Kakvu samo
snagu ima! Premda je zapravo otac podigao teret, a ne dijete.
Bilo bi za udno da Moja ljubav, moja velikodunost, Moja
njenost, u Mene koji sam Stvoritelj, budu manje nego u tog
stvorenja. Dakle, udjeljujem snagu Svojim slugama i vodim ih,
kako bi uz Moju pomo i Moje vo enje, odagnao neprijatelja.
I Ja to od njih prihva am, Ja sam njihov dunik, i Ja to njima
pripisujem. Zauzvrat, dat u im nagrade i bezbrojna i
bezgrani na dobroinstva, i slavit u njihove hvale i estitanja
sa tisu u jezika, kunem se njihovim imenom. I svaka nevolja
koju pustim na stvorenja, bit e iz ljubavi prema njima. I svaki
gnjev to ga pokaem, i svaka patnja koju dosudim
odmetnicima, osveta je za ove dobre sluge. Biti im na usluzi,
usluga je Meni. Onaj koji ih je vidio, Mene je vidio. Onaj koji
ih napada, Mene napada. Onaj koji ih izabere, Mene izabire.
Prijateljstvo prema njima, prijateljstvo je prema meni.
Neprijateljstvo prema njima, neprijateljstvo je prema meni.
Onaj koji te vidi Mene je vidio, onaj koji te napada, Mene je
napao. I Ja pratam ili bijedom kanjavam samo da bih ih
usre io i pruio im zadovoljstvo. I ma kome Ja u paklu
o itovao svoj gnjev i ma kome zadavao bola, razlog tome je
bol i patnja to su Moje sluge od njih pretrpjeli. Jer Ja sam
Bog, Meni nema ni protivna ni sli noga. Stvorio sam sluge i
,

60

Antologija sufijskih tekstova

dopustio im da do u k meni, kako bi oni postali zrcalo Moga

postojanja. Veze koje postoje me u njima nemogue je opisati,
jer tu ne moe biti nikakvog odvajanja koje bi me u njima
nalo nekoga koji Mi je protivan ili neprijateljski. Onaj koji im
svjedo i protivljenje i neprijateljstvo napada Me. Tko god eli
postati sljedbenik Boji i s Njim govoriti treba posje ivati
pravog sufija. Onaj koji eli biti u drutvu s Bogom treba biti
u drutvu s misticima.
... Da bi objasnio ovu misao Svevinji je Bog rekao Mojsiju:
Razbolio sam se a ti Me nisi obiao, Mene koji sam Bog,
patio sam, zato nisi doao da me vidi? Mojsije je odgovorio:
O moj Gospode! Ne razumijem to. Kako bi Ti mogao biti
bolestan? Svevinji je Bog ponovio ove rije i. Mojsije (mir
njemu) se za udi. Napokon, Bog mu re e: Moj sluga je bio
bolestan i ti ga nisi obiao. Nisi li znao da je njegovo
ozdravljenje Moje ozdravljenje, i njegova patnja Moja patnja?
Ako se zanima za njegovo zdravlje, i pokae mu svoju
privrenost, zanima se za Moje zdravlje i Meni pokazuje
Sultdn Walad
privrenost 7 .

siromatva, tvoja mra na dua postat e pokajniko srce.

Zatim, Bog e izvui siromatvo ak iz tvog srca, i kad u njemu
vie ne bude siromatva, ostat e u njemu Bog. Bayazid nije ni
iz ludosti ni iz neznanja rekao: Slava meni!; kao to je jezik
koji je izgovorio vrhunsku tajnu bio nijem od istine kad je
rekao: Ja sam Vrhunska Istina Ana al-Haqqg. Sand'i 9

Putokazi

Pita li brate, koji su znakovi (nian) Puta, odgovorit u

ti jasno i nedvosmisleno. uvaj istinito i prekini s lanim;
okreni lice prema ivom svijetu; zgazi dostojanstva; odstrani iz
svojih misli svaku tenju za slavom i poznato u; pokloni se
Njegovoj slubi; o isti duu od zala i o vrsni je razumom;
napusti ognjite onih koji puno govore i oti i onima koji
potuju utnju; putuj od Bojih djela Njegovim Svojstvima i od
Njegovih svojstava Njegovoj spoznaji. U tom trenu pre i e u
svijet tajni i sti i na prag siromatva; i kad bude prijatelj
,

7. Sultan Walad, Ma'drif poglavlje 8.

61

Napredovanje na putu

Sabiranje, potom utnja; pa gubitak govora i spoznaja; pa

otkrie; pa otkrivanje (razgoljenje).
llovaa, potom vatra; pa svjetlost i hladno a; pa sjena; pa
Sunce.
Poplo ani put, potom ravnica; pustinja, i rijeka; pa poplava;
pa isuenje (prelaz preko Crvenog mora).
Pijanstvo, potom otrenjenje; pa elja, i priblienje; pa
spajanje; pa radost.
Stezanje, potom otputanje; pa i eznu e i odvajanje; pa
sjedinjenost, pa izgaranje.
Zanos, potom opoziv; pa privla enje i sklop; pa javljanje
(boje); pa postavljanje (izbor).
Rijei (da sve to) pristupa ne samo onima kojima ovaj ovdje
svijet ne vrijedi ni pare.
I glas iza vrata, a zna se da ljudski razgovori utihnu u apat
im im se pribliimo.
I posljednja misao to dolazi vjerniku, dok stie na granicu, to
je moja sudbina i moje ja.
Jer stvorenja su robovi svojih sklonosti, a istina o Bogu, kad
Ga ustanove, jest (da je On) svet 10 .
Ha!(ag
8. Ha11ag je smaknut u Bagdadu 922. godine (nove ere) zato to je izjavio: Ja sam
Vrhunska ]stinau; to je bilo smatrano bogohuljenjem. Ali sutiji u tome vide potvrdu
da nita osim Boga ne ostaje kad i ezne ja.
9. Sana'i, HadFga, str. 112-113, Jabreov prijevod, str. 279 280, apirografirano,
Pariz, 1973.
10. Hallaj, Diwan, prijevod Louisa Massignona, Pariz, 1955, Cahiers du Sud, str. 11.

62

Antologija sufijskih tekstova

Posljednja postaja na Putu

Sastae se sve ptice svijeta, kako one poznate tako i one

nepoznate, i ovako razgovarae: Nema na svijetu zemlje bez
kralja; kako je onda ipak pti ijoj zemlji to uskraeno? Tako
vie ne moe; treba da udruimo svoje snage i potraimo
kralja, jer nema dobre uprave u zemlji bez kralja...<<
Otile su, dakle, u potragu za Simorghom (slavna ptica,
simbol kralja, to jest Boga). Nakon pustih iskuenja i nakon to
su prole sedam dolina (potrage, ljubavi, spoznaje, odricanja,
jednosti, zadivljenosti, utrnu a) jau, koje su ih dijelile od
njihova cilja, napokon su dospjele na kraj svoga hodo aa. Ali
sada ih ima samo trideset (na perzijskom: si morgh). U toj igri
rijei je poanta basne.

elimo biti unitene vatrom, rekoe ptice. ... Komornik

milosti doe da otvori vrata, zatim otvori jo stotinu zavjesa
jednu za drugom. Tada se tim pticama ukaza jedan (novi)
svijet bez vela: najivlja svjetlost osvjetljavala je to o itovanje.
Sve su sjele na masnad u blizinu, na klupu uzvienosti i slave.
Predo en im je zapis i re eno da ga proitaju do kraja. Taj ih je
spis trebao alegorijski upoznati s njihovim alosnim stanjem
u njemu su nale potpuno potvr eno sve ono to su bile
uinile ... Dua tih ptica potpuno se poniti od straha i
srama ... Kada su tako bile o iene i oslobo ene svega, nale
su potpuno novi ivot u svjetlosti Simorgha. Tako su ponovo
postale sluge i po drugi put uronile u zaprepatenje. Sve to su
nekada mogle bile u initi bilo je oieno i izbrisano iz njihova
srca: Sunce je iz blizine okomito bacalo zrake na njih i njihova
je dua bila blistava. Tada je u odsjaju njihova lica, ovih
trideset ptica (si morgh) svjetskih, promatralo lice duhovnog
Simorgha. Ustale su da gledaju tog Simorgha, da nije bio nitko
drugo nego Simorgh. Sve su zapale u zaprepatenje; nisu ni
znale jesu li ostale one ili su sve postale Simotgh i da je
Sinrorgh zapravo bio rideset ptica (sr morgh). Kad su gledale

63

prema Simorghu dobro su vidjele da je na tom mjestu bio

Simorgh, a kad bi gledale prema sebi, vidjele su da su one same
bile Simorgh. Kona no, kad bi gledale odjednom na obje
strane, uvjerile su se da su one i Simorgh bile u stvarnosti samo
jednojedino bie. To jedino bie bio je Simorgh i Simorgh je bio
to bi e. Nitko na svijetu nikada nije bio uo neto sli no
Kao da nita nisu shva ale ... molile su Simorgha da im
razotkrije veliku tajnu ... Tada, Simorgh im odgovori: Sunce
moje visosti je zrcalo; tko ho e vidi se u njemu; vidi u njemu i
svoju duu i svoje tijelo; vidi se itav ... Mada ste se krajnje
izmijenile, vidite se kao to ste bile prije
Sve to si znao ili vidio nije ni ono to si znao ni ono to si
vidio i ono to si rekao ili uo nije tako er to. Dok ste prolazile
dolinama duhovnoga puta, inile dobra djela, vi ste zapravo
djelovale samo mojim djelom, i tako ste mogle vidjeti dolinu
moje biti i mojih savrenstava. Ponitite se dakle u meni slavno
i divno, kako biste se ponovo pronali u meni ...
I ptice se uistinu ponitie zauvijek u Simorghu; sjena se
izgubi u suncu, i to je sve".
`Attar
...

...

...

11. `Attar, Mantic Uttair ili Govor Ptica, religioznofilozofska pjesma, u prijevodu
Garcina de Tassyja, Pariz, 1863, str. 37 i str. 233 i dalje, novo izdanje u tisku, Sindbad,
Pariz.

65

Antologija sufijskih tekstova

64

Teubei-nesuh
(Pokajanje jednog grenog pjesnika)

Gospode, evo, na seddu ti padam,

Pred vje nom tvojom klanjam se dobrotom
I molitve ti u stihove skladam,
Prose : Oh, daj mi smisao za Ijepotom!
Gospode, evo, na seddu ti padam.
Ti zna da bijah nevin poput rose
I poput lijera u prolje u ranom;
Al ljudi, med to pod jezikom nose,
Otrov mi dadoe u bokalu pjanom,
Mada sam bio nevin poput rose.
I tada s tvoga skrenuo sam puta
I zatrtao kroz pusto i tamu,
Ah, strast mi razum u okove sputa,
Da ropski dvori njenu crnom plamu
I s tvoga ja sam zabasao puta.
Vjeru i nadu iz srca izgubih,
I moju ljubav pomr ao je grijeh
Postadoh sarho osori i grubi,
Sav ideal mu to je vinski mijeh,...
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!...
I slavih Bakha kao sveto bi e,
Veneri pete jezikom samo lizo
Vlastitim zubom ja sam svoje i e
Komad po komad kao zvijer grizo,
Slavei Bakha ko boansko bi e.

Svaiji prezir pratio je mene,

Od sjene moje . druzi mi bjeahu,
I sve me iste klonule se ene...
Vaj, teko mi je bilo siromahu,
Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ja sada bjeim pod okrilje tvoje
I tvog Kur'ana, tvoje vje ne rijei;
Gospode, grijehe odrijei moje
I bolesnu mi duu izlije i
Ta ja se klanjam pod okrilje tvoje.
Gospode, razum prosvijetli mi sada
I daj mi snage, daj mi volju jaku
Demone sve to moe da savlada..
Nek tvoja milost svijetli mi u mraku,
Gospode, razum prosvijetli mi sada!
Raspiri moje stare vjere plamen,
Vrati mi ljubav i sve stare dane,
Da tresnem aom o ledeni kamen
I noktom zgrebem Venerine are
O raspiri mi stare vjere plamen! ...
Gospode, evo, na seddu ti padam,
I kajem grijehe pred tvojom dobrotom
I molitvu ti u stihove skladam,
Prose: Ah, daj mi smisao za ljepotom!
Gospode, evo, na seddu ti padam 12
Musu alim ati *
! .. .

12. Na francuski preveo Jean Descat.

* Milan enoa_ l'ranjo Hor at Ki. Musa

1y66.

Malica hnatska, Zaarcb.

2. SPOZNAJA / MA'RIFA I ZRENJE / MUAHADA

Gnoza i znanje
Polnavanje gnoze (ma`rifa) i_nanje ('ilm), i ra_lika medu
ovim i^ra^ima.
Teolozi nisu ustanovili razliku izme u 'ilnr i ma'iija osim
kad kau da Bog moe biti nazvan `dlin7 (znalac), ali ne 'drif
(gnostik), budui da je ovaj potonji epitet lien bojeg blagoslova. Ali sufijski eici daju ime ma `rifa (gnoza) svakoj
spoznaji povezanoj s iskustvom (religijskim) i osje ajem (h(7l)
ako onaj koji je ima izraava svoj osje aj; a onoga koji ima taj
osje aj nazivaju 'arif: S druge strane, naziv 'ilm daju svakoj
spoznaji koja je liena duhovnog zna enja i vjerskog iskustva, i
onoga koji zadrava takvo znanje nazivaju Dakle, onoga
koji zna znaenje i stvarnost neke stvari oni nazivaju 'arif
(gnostik) a onoga koji jednostavno zna govorni izraz i uva ga
u svom pam enju ne uvajui duhovnu stvarnost oni nazivaju
alim. Stoga, kada sufiji ele ocrniti nekog suparnika nazivaju
ga danimand (onaj koji ima znanje). U o ima prostog puka, to
bi bilo za osudu, ali sufiji ne smatraju da kude tog ovjeka zato
to je stekao znanje. oni ga kude to je zanemario vjeru i
vjerske dunosti, jer ovisi o sebi samome, a
ovisi o
svom Gospodu'.
Hugwirr
I Hujwnri_ h,/ , hJ
1911, Luiar. ,ur 382 --383.

u prijevodu R. A Nicholsona na engleski. London.

68
Antologija suf'ijskih tekstova

69

O gnozi, definicije

Du n Nun Egipanin kae: Gnoza je zapravo providnostno

Boje priopenje duhovne svjetlosti najdubljim dubinama
naeg srca, to jest, sve dok Bog, u Svojoj providnosti, ne
obasja ovjekovo srce i sve dok ga uva od zaraze, tako da mu
sve stvorene stvari ne vrijede ni zrno goruice, zrenje bojih
tajni, kako unutarnjih tako vanjskih, ne ulijeva mu radosti; ali
kad Bog to u ini, svaki od njegovih pogleda postaje in zrenja
(muahada).
ibli kae: Gnoza je stalno divljenje (hayra). Divljenje je
dvojako: 1. u pogledu biti; 2. u pogledu svojstva. Prvo je iz
mnogobotva i bezbonosti, jer nijedan gnostik nema sumnji o
bitnoj naravi Boga; a drugo je gnoza, jer je svojstvo Boga s onu
stranu razuma. ibli tako er kae: Istinska gnoza jest
nesposobnost da se postigne gnoza.
Abu Yazid kae: Gnoza se sastoji u tome da se zna da
ovjekova pokretnost i nepokretnost ovise o Bogu 2 .
Hugtiri ri

poznaje Boga, njegova je zadivljenost dublja i ve a (jer to je

blie suncu, vie je zaslijepljen suncem, sve dok ne stigne dotle da
on vie nije on).
Upitae ga o svojstvima onih koji poznaju Boga. On
odgovori: Znalci (`arif) vide bez spoznaje, bez intuicije, bez
obavijesti, bez zrenja, bez opisa, bez otkrivenja, i bez zastora.
Oni nisu oni, i oni ne postoje sami po sebi, nego onoliko koliko
sami postoje po Bogu. Kre u se onako kako ih Bog pokre e, i
njihove su rijei Boje rijei to prelaze preko njihova jezika,
njihov je vid Boji vid to je prodro u njihove o i. Prorok (mir
njemu) govorio je o tim svojstvima kad je izvijestio da je Bog
rekao: Kad volim slugu, Ja Gospodar, Ja sam onda njegovo
uho, tako da preko Mene uje, i njegov jezik, tako da preko
Mene govori, i njegova ruka, tako da preko Mene uzima.
D_u n Nun je znao pri ati kako je za vrijeme jednoga svoga
putovanja sreo enu i upitao je koji je cilj ljubavi. Glupane,
uzviknula je ona, ljubav nema cilja. On ju je upitao: Kako
to? Ona odgovori: Jer je Voljeni bez cilja 3 .
D u n Nun al Misri

Tri vrste spoznaje Boga

Upitae Du-n-Nun al-Misrija: Tko je Znalac (`arif)? On

odgovori: Jedan me u njima, razli it od njih.
Govorio je: Postoje tri vrste spoznaje Boga. Prvo, spoznaja
da je Bog Jedan, koju imaju svi vjernici; drugo, spoznaja
izvedena iz dokaza i prikaza, koja pripada filozofima,
retori arima i teolozima; i tre e, spoznaja svojstava boje
Jednosti, koja pripada Bojim svecima, onima koji razmiljaju
o Bogu u svojim srcima, tako da im On otkriva ono to ne
otkriva nikome drugom na svijetu. Istinska spoznaja Boga jest
Boje obasjanje srca istim sjajem spoznaje (to jest, sunce se
nroe vidjeti samo pomoru si r t eve srjetlosli). Sto ovjek vi e
2.

274 i dalje.

Znanost spoznaje najvia je znanost

Veina ljudi nimalo se ne brine o dostojanstvu ove znanosti,

ne znaju njene tananosti, ne znaju opasnost koju ona krije i
odvojeni su od njenih tananih tajni. Nitko je ne poznaje osim
(od Boga) povlatenih srdaca. Ta znanost je temelj na kojem
su sazdane druge znanosti. Njome se doku uje dobro i
dostojanstvo obaju svjetova; njome sluga spoznaje nedostatke
svoje naj (tjelesne due), dobro instvo svoga Gospodara,
veli inu njegova Gospodstva i savrenost Njegove mo i.
3. Navedeno prema R. A. Nicholsonu, Translation oJ Eastern Poeti.r and Prose,
Cambridge, 1922, University Press, str. 137-138.

71

70

Antologija sufijskih tekstova

Njome duboka tajna (sirr) slugina odlijee, obdarena krilima

spoznaje, u podru je tananosti cijele boanske mo i, krui oko
izvora veli ine i uzdie se prema vrtovima boje svetosti 4 .
Ahmad ar-Rifa'i

Doktori teologije kau da pod sveobuhvatan treba

razumjeti da samo Njegovo znanje obuhva a sve. A
sljedbenici Puta kau da Njegova bit i Njegovo znanje
ujedno obuhva aju sve, budu i da On nije odvojen od Svoga
znanja, jer Uzvieni i Svevinji Bog nije nalik ljudskom bi u,
koje moe biti odvojeno od svoga znanja.

Poklonici spoznaje

Znajte da je Prorok (mir njemu!) rekao: Al-ma'rifa sirria,

to zna i: Spoznaja (misti ka) je moja tajna.
Boji Poslanik takoer je rekao: Ld tasihhu as-salatu illa
1 ma'rifa, to znai: Molitva vrijedi samo uz spoznaju.
Znajte da se svi Proroci, sveci, filozofi i skolasti ki teolozi
slau u tome da je Bog Jedan, a ne dva; Vje an, a ne nov;
Stvoritelj a ne stvoreno; bez oblika i bez boje; Postojan a ne
kratkotrajan; da nije ni odvojen od ne ega, niti pridodat
neemu; ni otcijepljen od ne ega, niti pomijean s ne im;
nikakva se usporedba ne moe na Njega primijeniti, ne postoji
ni Njegov suparnik ni Njegov sudionik; Njegova mjesta nema,
On nije podreen vremenu, On je bez po etka i bez kraja
nijedan od ovih izraza ne moe mu se pridati.
Skolastiki teolozi i doktori teologije slau se u tome, ali
sljedbenici Puta idu dalje, tvrde i da je On bez kraja i
granica. Bez kraja i granica valja shvatiti tako da se o Njemu
ne moe govoriti ni iznad ni ispod, ni sprijeda ni
straga to jest, da je On bi e izvan est pravaca. Njegova
beskrajnost je poput prostranog oceana i poput sitnog
sjemena. Stoga sljedbenici Puta kau da je Bog, Uzvieni i
Svevinji, dostatan samome sebi u Svojoj punini (samad5
vjenoj i da obuhvaa sve. Kako kae Svevinji Bog: Innahu bi
kulli ay'in muhatu: Zaista On je sveobuhvatan.
)

4. Ahmad al-Rifa'i: Hala, str. 68-69, navedeno prema Mostaphi Tahraliju: Ahmad
al-Rif6'I (512-578/1118-1182). Sa rie, son oeurre et sa tariqa, Pariz, 1973,
doktoratska teza.
5. Vidi Qur'an , CXII 2. Vieznana rije samad, ima naboj koji je nemogu e izraziti
na francuskom, neki je prevode sa impentrable. Vidi o tome biljeku Denise
Masson: Qor'd n, str. 978, Pariz, 1967, Gallimard.
,

Osim toga, Svevinji Bog je, usljed Svoje biti i Svoga znanja,
nama blizu, ali narav Njegove blizine odve je nepojmljiva da
bi je ljudi shvatili. Postoje etiri znaenja blizine: prvo zna enje
je blizina s obzirom na vrijeme; drugo, blizina u odnosu na
prostor; tre e, blizina s obzirom na svojstva; etvrto, blizina u
odnosu na Boga Svevinjeg. Ali blizina u odnosu na Boga,
rekli smo, izuzetno je teko shvatljiva. Narav blizine s obzirom
na vrijeme je kao to kau: Doba Muhammeda (Bog ga
blagoslovio i mir mu dao!) blie nam je od doba Isusova (mir
njemu!). Narav blizine s obzirom na mjesto je kako kau:
Mjesec nam je blii od zvije a Vlaia. Narav blizine s
obzirom na svojstva je kako kau: Bayazid (Neka Bog bude
zadovoljan njime!) blii je Bojem vjesniku od `Utbe i aybe
(prokleti bili!); mada je Bayazid udaljeniji od Proroka (to se
tie vremena) nego 'Utba i ayba, Bayazid je blii Proroku
svojim svojstvima. Ali Boja blizina u odnosu na svijet sa
svim njegovim dijelovima nije sli an ovoj, mada je istina da je
Svevinji Bog rekao: On je s vama gdje god hili (Qur'(-1n,
LVII, 4). I Svevinji Bog kae dalje: Jer mi smo njen n r od
vratne ile kucaviceu ( Qur'an, L, 16 (i tako er: A i u vama
samirnu
zar ne vidite:'a (Qur'dn, L I, 21).
Stoga sljedbenici Puta kau da je ... Bog blizak svim
Svojim stvorenjima, ali da je Njegova blizina dodijeljena
iskljuivo poklonicima spoznaje i Njegovom oboavateljd.
Harnza Fansuri
6. Hamzah Fansuri, Sharab ul- '.9shiqin (Vino Zaljubljenih), engleski prijevod Syed
Muhammad Naguib al-Attas: The Mt sticism of Hum_ah Fansuri, Singapur, 1963, str.
431-433.

72

Antologija sufr`jskih tekstova

73

Zrenje / muahada

Vienje Boga

Prorok je rekao: Pazite da vai stomaci budu gladni i jetre

edne i odrecite se svijeta, kako biste moda mogli vidjeti Boga
vaim srcima. Isto tako kae: Oboavaj Boga kao da Ga
vidi, jer ako Ga ti i ne vidi, On vidi tebe. Bog kae Davidu:
Zna li to to zna i spoznati Me? To je vienje srca koje Me
zre. Izrazom zrenje (sagledavanje, neposredno vi enje,
kontemplacija, tj. muahada) sufiji oznaavaju duhovno
vienje Boga, bilo javno bilo tajno, ne pitajui se ni kako ni na
koji nain
ivot kontemplativnih traje onoliko koliko uivaju u zrenju
(muahada): vrijeme koje proive svojim o ima (mu `ayana) ne
smatraju ivotom, jer je to njima zapravo smrt.
Neki sufiji krivo su pretpostavljali da duhovno vi enje i
zrenje stvaraju predodbu (sura) Boga koja se matom oblikuje
u duhu, polazei bilo od pamenja bilo od razmiljanja. To je
isti antropomorfizam (tabih) i oita zabluda. Bog nije
konaan, te mata ne moe biti sposobna da Ga predo i niti
um moe shvatiti Njegovu narav ... Oni koji govore o zrenju
na ovom ili na onom svijetu kau samo da je ono mogue, a ne
da su u njemu uivali ili da jo i sada uivaju, budu i da je
zrenje svojstvo srca (sirr) i ne moe se izraziti jezikom, osim
metafori ki. Zato je utnja znamen zrenja, dok je govor
Hugiviri
znamen svjedoka o evica'.

Pri a se da je Sari as-SaqatT govorio: O Boe, ma kakva

bila kazna koju mi moe zadati, nemoj me kazniti ponienjem
da budem od Tebe zastrt, jer, ne budem li zastrt od Tebe, moja
muka i bol bit e umanjeni milju i vienjem Tebe; a ako si
zastrt mom vidu, ak e mi i Tvoja velikodunost biti smrtna.
Nema u paklu gore i tee podnoljive kazne od kazne da bude
zastrt. Da je Bog bio otkriven u paklu stanovnicima pakla,
vjernici grenici ne bi nikada mislili na raj, budu i da bi ih
vienje Boga ispunilo takvom rado u da ne bi osje ali tjelesne
boli. Ni u raju nema savrenijeg uitka od otkrivenja. Kad bi
stanovnici raja uivali sve uitke to ih raj nudi i druge uitke
stostruko, a bili zastrti od Boga, njihova bi srca bila posve
slomljena. Tako Bog doputa srcima onih koji Ga vole da Ga
uvijek vide, kako bi ih ta slast u inila sposobnim da podnesu
sve jade; i oni u svojim vi enjima kau: Smatramo da su sve
muke poeljnije od one da budemo zastrti od Tebe. Kad je
Tvoja ljepota otkrivena naim srcima mi ne mislimo na boli.
Zapravo, postoje dvije vrste zrenja. Prvo proizlazi iz savrene vjere, drugo iz opojne ljubavi, jer opojnost ovjekove ljubavi postie takav stupanj da je cijelo njegovo bi e obuzeto
milju o svom Voljenom i da ne vidi nita drugo. Muhammad
ibn Wasi` je rekao: Nikada nisam nita vidio a da u tome
nisam vidio Boga, to jest, zahvaljuju i savrenoj vjeri. ibli je
rekao: Nikada nisam vidio nita drugo do Boga, to jest u
ljubavnom zanosu i aru zrenja. Jedan mistik vidi neko djelo
svojim tjelesnim o ima i, dok gleda, promatra Pokretaa
svojim duhovnim oima; drugi je o aran ljubavlju Pokretaa
daleko od svih stvari, tako da vidi samo Pokreta a. Jedna od
ovih metoda je demonstrativna (istidlah), druga ekstati ka (gadb). U prvom sluaju oiti dokaz izveden je iz dokaza Boga; u
drugom, onaj koji vidi o aran je i zanesen eljom: njemu su
dokazi zastor, jer onaj koji neto spozna ne brine ni o emu
drugome, i onaj koji neto voli ne gleda nita drugo, nego
odbija da se suprotstavlja Bogu i da se mijea u Njegove

. . .

7. Hujwiri, KashJ^ al-Mahjub engleski prijevod R. A. Nicholsona, London, 1911,

Luzac, str. 329 i dalje.
,

74

Antologija sufijskih tekstora

naredbe i djela. Kad zaljubljeni odvra a svoj pogled od

stvorenih stvari, on neizbjeno Stvoritelja vidi srcem svojim.
Bog je rekao: Reci vjernicima neka obore poglede svoje
(Qur'an, XXIV, 30), to jest neka zatvore svoje o i tjelesne
prema tjelesnim eljama i svoje o i duhovne prema stvorenim
stvarima. Onaj koji je najiskreniji u umrtvljivanju naj vr e je
ukorijenjen u zrenju. Sahl ibn`Abdallah iz Tustara je rekao:
Zatvori li neko svoje oi prema Bogu makar i na tren, ne e
biti dobro voen cijeloga svoga ivota, jer gledati drugo osim
Boga, zna i biti podreen drugome a ne Bogu, a onaj tko je
preputen milosti drugoga osim Boga izgubljen je. Zato ivot
kontemplativnih traje onoliko koliko oni uivaju u zrenju:
vrijeme to ga provedu u o nom gledanju oni ne smatraju
ivotom, jer njima je to zapravo smrt. Tako je Bayazid, kad su
ga upitali za njegovu starost, odgovorio: etiri godine.
Upitae ga: Kako to moe biti? A on odgovori: Sedamdeset
godina ovaj mi je svijet skrivao Boga, ali vidio sam Ga tijekom
ovih etiriju posljednjih godina: razdoblje u kojem smo zastrti
Hugiriri
od Njega ne pripada ivotu 8 .

75

ta je uzaa e (ml `rdg) 10? Tek traenje svjedoka, potvrda

nekog svjedoka, licem u lice, pravednog svjedoka, a bez te bi
potvrde nae postojanje bilo poput evijeta bez boje i mirisa.
Nitko u njegovoj prisutnosti ne moe stajati bez nemira; onaj
koji moe, zaista je od ista zlata. Ne gubi ni tra ak svjetlosti
koju sadri, vrsto stegni vor svoga bi a. Ljepe je uve avati
svoj vlastiti sjaj, i osje ati njegovu divotu na sun evoj
svjetlosti! Ponovo stvori svoj stari oblik, ispitaj sama sebe,
stvori ivo bie. Samo tako ivo bi e dostojno je hvale, ina e
lyhd/
je vatra postojanja tek dim".

Svjedok

Jesi li iv, mrtav, ili umire? Potrebno je da ti posvjedo e tri

svjedoka. Prvi je svjedok tvoja vlastita svijest: gledaj se, dakle,
vlastitom svjetlou. Drugi je svjedok svijest drugoga 9 , gledaj
se, dakle, svjetlo u drugoga. Tre i je svjedok svijest i bit Boga;
gledaj se, dakle, svjetlo u Boga. Ako bez nemira stoji pred
tom svjetlou, smatraj se onoliko ivim i vje nim koliko je i
On! Sti i do vlastitog dostojanstva, to je postojanje; vidjeti
Boju bit bez zastora, to je ivot. Vjernik se ne zadovoljava
samim svojstvima; Muhamed se zadovoljio samo Bojom biti.
8. Hujwiri: KushJ al-Mahjuh, navedeno prema R. A. Nicholsonu: The Mtstics oJ
Islam. London, 1961, Routledge and Kegan Pau(, str. 54-56.
9. Vidi hadrt vjernik je zrcalo vjernika.

10. Radi se ono nom putoanju za kojeg je Prorok Muhamed bio uzncen nu
ncbc,a tQurim. XV11. I). Simbol duhovnog ustvarenja na ljestvici bi a (izurnu
znaenje rijei mi'rqg). Tako je Galal ad-Din Rumi rekao: Mi'rag, tn je santu hi r
bryekuru: un se u njemu u-tli_r pola_rri i=rtuw. tu su tmine prentu unuh'a. .ito je srijet
^jetlusti, a i=nutnr prt-ma Trorcu (cidi .Na'uritSultana Walada, perzijski tekst, str
I?I). 1 Rumi upozorava na zamku prostranstsenoea miiljenja:
Nijc- ttshurediru
uspanum nrjebu prentu nrjrsrru, nc, cli je uc/xnrrdirn .s tev/wnunr
eeernt- lrske rlo ee'era.
usporediru s ttspnnunt yure premu nehtt: tte.
trspurediru s usputtum =umetka do
ra_uma l.NtunmrL IV, 553 554).
11. Mohammad lybal, Le Lirre tle
u prijes odu Eve de Vitray-Meyero itchk
Ylohammada Mokrija, Pariz. 1962. Albin Michel, str. 29 30.

Antologija sufijskih tekstova

3. DLJHOVNO ISKLJSTVO

Pogled jednog sufija

Naao sam se u damiji i utonuo u meditaciju. Vidio sam

Raid-i Qub`ija: njegovo lice nije htjelo napustiti moje srce.
Rekoh sebi: Prijatelj i neprijatelj, obojica se usko veu uz srce.
Sve dok ne budem postao stran svemu onome to je drugo a ne
Bog, neu nai oslobo enje, i moje srce ne e biti potpuno.
Potrudit u se. Zauzet u svoje srce Bogom, tako da se moje
srce vie ni im drugim ne zaokuplja. Vidio sam oblik svoga
srca kako se javlja mom pogledu, tako da sam cijelo vrijeme
dolazio od njega i iao k Bogu, ujedno polaze i od njegova
cijeloga obujma i od svih njegovih dijelova. to zna i da sam
od njegove grimizne boje iao prema Bogu da bih vidio odakle
ta grimizna boja i njeni dijelovi rubinske boje crpu svoju
hranu. Vidio sam da svaki grimizni dio ima pet ula povezanih
uz Boga i da ona svoju hranu crpu od Boga; isto tako svi
dijelovi moga srca hrane se Bogom. Vidio sam sve dijelove
svijeta, doga aje i predmete, i da svaka stvar to postoji,
predstavnici i rizniari Boji, crpu svoju hranu iz istih
duhovnih bi a i ula. Vidjeh, tako jasno kao to mjesec raste,
svaku duhovnu predodbu ovoga svijeta, kako izranja s
nogama i rukama i crpe svoju hranu iz svijeta duhova. Isto
tako, u svakoj predodbi, opazio sam da su jedna druga vrata
irom otvorena, ad infinitum. Tako, moemo samo zamisliti

77

uda koja bih bio vidio da su se otvorila Boja vrata. Tako,

prvo doosmo iz svijeta dogaaja, zatim do osmo iz svijeta
dogaaja u svijet duhovnih bi a i ula. Dakle, ovaj svijet crpe
svoju hranu iz svijeta duhova, a svijet duhova hrani se u svijetu
Bojih svojstava. Svaki je svijet prosjak to prosi milostinju od
drugog svijeta, ispruene ruke poput prosjaka, nadaju i se da
e u svoj dlan primiti neto to dolazi od tog drugog svijeta.
Tako, to smo blii Bojoj prisutnosti, taj svijet je ii; prvo,
svijet uma, zatim svijet duha, zatim svijet Bojih svojstava;
zatim se s onu stranu Bojih svojstava nalazi svijet stotina
tisu a duhova, to izviru u zanosu radosti i nezamislive sre e.
Boja prisutnost je neizreciva i nedoku iva. Zatim promatram
svaki dio svoga srca, i vidim da se svaki dio napaja Bogom, da
svaki dio odvojen krui okolo kao bljetava utvara,
stropotavaju i se neprestance, objeen o opstanak.
Postao sam umoran od meditacije i gledanja. Rekoh sebi:
Prestat u gledati, da vidim kuda ide moj pogled i gdje ga Bog
nosi. Vidio sam da je Bog u svakom trenutku upravo davao
stvarima oblik, i umnaao uas pogleda, tako da mi se inilo
da e mi o i iskoiti iz onih upljina, da e mi mozak prsnuti
izvan lubanje, da e mi krv izbiti iz ila. Zatim, kad se oblak
obasjao i led otopio, otkrio sam beskrajan i udesan svijet. S
jedne strane, vidio sam kako se predodba javlja kao trn, a
potom odlijee. Moda je to ne-bi e, taj udesni svijet bez
granica; moda su raj i pakao nitavilo, moda su.oni koji su u
raju i paklu poniteni. Moda je predodba radosti raj, a
predodba patnji u svijetu ne-bi a pakao, dok bi biti nesvjestan
tih dvaju stanja, i prodrijeti u ne-bi e bilo biti u istilitu.
Opazio sam da moja meditacija malo-pomalo opada, i da
me svladava san. Rekoh sebi: Moda je to stoga to se ni
najmanje ne trudim. Tako sam se odmah vratio meditaciji.
sve dok nisam zaspao. Kad spavam ini mi se da sli im stablu
jer sam u zemlji. Ako sam, dok spavam, nesvjestan. to je kao
da sam u ne-bi u. Kad se probudim, izgleda kao da sam digao
glavu iz zemlje. Kad malo promatram sebe samoga, ini se kao
da sam velik. Kad gledam svojim o ima, i mi em svojim

78

Antologija suf'ijskih tPkstova

tijelom, ini se kao da iz mene rastu grane. Kad se jo vie

napregnem da bih meditirao, ini se kao da dajem ivot
cvijeu. Kad svojim jezikom izgovaram molitvu Bogu, ini se
kao da nosim plodove. Tako, zastor za zastorom je dignut; sve
vei je napor to ga ulaem, sve udesnije su stvari koje kao da
izbijaju iz mene; kao da su sve te stvari bile u ustima ne-bi a, i
kao da je ne-bi e poloilo svoja usta na moja'.
Baha' ud-Din Walad

Ma kakav mogao biti psiholoki temelj u ovom odlomku

ustanovljenih razlika, ovaj nam bar daje neki pojam o cijelom
svemiru unutarnjeg iskustva kakva ga je vidio jedan veliki
reformator sufizma. Po njemu ovaj `c7lam amr (to jest svijet
upravijake snage) mora se pre i prije nego to se dosegne
ono jedinstveno iskustvo to simbolizira istu objektivnost.
Stoga i kaem da suvremena psihologija nije ni dotakla
predmet. Osobno, ne gajim veliku nadu to se sadanjega
stanja stvari ti e, bilo u biologiji, bilo u psihologiji. I sam
analiti ki kriticizam, uz stanovito shva anje organskih
uvjetovanosti slika u kojima se ponekad religiozni ivot
oitovao, uope se ne ini sposobnim da nas odvede ivim
korijenima ljudske osobnosti. Pretpostaviti da su slike na temu
spolnosti igrale neku ulogu u povijesti religije, ili da je religija
osiguravala imaginativne na ine da se izbjegne neugodna
stvarnost, ili pak da joj se prilagodi, takvi na ini razmatranja
stvari ne mogu nikako tetno djelovati na krajnji cilj
religioznog ivota, to jest, na ponovnu izgradnju svrenog ega:
da bi se to postiglo valja ga dovesti u dodir s vje nim ivotnim
procesom, i dati mu tako metafizi ki poloaj koji mi tek
djelomi no shvaamo u gotovo nesnosnom ozra ju nae
sadanje sredine
Istina je da su religijski i znanstveni procesi, mada
impliciraju razliite metode, istovjetni s obzirom na krajnji cilj.
Oba imaju zadatak da doku e stvarnost. Zapravo, religija
daleko vie eli da dokui krajnju stvarnost od znanosti. Za
obje, put prema istoj objektivnosti prolazi preko onoga to
moemo nazvati pro ienjem iskustva. Da bismo ovo shvatili
trebamo ustanoviti razliku izme u iskustva kao naravne
injenice, znaenja ponaanja koje normalno moemo promatrati iz stvarnosti, i iskustva kao zna ajnoga za unutarnju
narav stvarnosti. Kao naravna injenica, ono (iskustvo) se
objanjava na svjetlu svojih antesedenata, psiholokih i
fiziolokih; kao zna ajno za unutarnju narav stvarnosti, da
bismo rasvijetlili to ono predstavlja moramo primijeniti
razli ite kriterije ... Znanstveni i religijski procesi u jednom su

Iskustvo sufija

Iskustvo izvjesnog `Abd ul-Mu'mina opisano je eiku 2 na

sljedei nain:
Nebesa i zemlja i pakao i raj sve je prestalo postojati za
mene. Kad gledam oko sebe nema ih nigdje. Kad sam u ne ijoj
prisutnosti, ne vidim nikoga ispred sebe: uistinu, moje vlastito
postojanje ne postoji za mene. Bog je beskona an. Nitko ga ne
moe nadi i; i ovo je krajnja granica duhovnoga iskustva.
Nijedan svetac nije mogao i i dalje od toga.
Nato je eik odgovorio:
Opisano iskustvo potjee iz stalno promjenjiva ivota
qalba3 ; ini mi se da onaj koji do njega dri jo nije proao ni
etvrtinu brojnih 'postaja' qalba. Treba prei i tri ostale
etvrtine da bi se svrilo s iskustvima te prve 'postaje'
duhovnoga ivota. Iznad te 'postaje' postoje druge 'postaje'
poznate pod imenima ruh, i
a svaka od tih
'postaja' koje, zajedno, tvore ono to tehni ki nazivamo `alam
amr, ima vlastita stanja i karakteristi na iskustva. Nakon to
pree ove 'postaje', onaj koji trai istinu postupno prima
obasjanja 'Bojih imena' i'Bojih pridjeva', i napokon
obasjanje Boje biti.
I. Baha' ud-Din Valad, Ma'ari/, u prijevodu Arberryja, objavljeno u izdanju lshn nir
Sturlies, Kara i. oujak 1962, str 98 100.
2. Sheikh Ahmad de Sarhand, veliki sufijski u itelj iz 17. stolje a.
3. Srce, u paskalskom zna enju rijei.

...

79

80

smislu uporedni jedan drugome. Oba su uistinu deskripcije

istoga svijeta, s jedinom razlikom da je u znanstvenom procesu
poloaj Ja nuno iskljuiv, dok u religijskom procesu poloaj
Ja obuhvaa suparnike tenje i razra uje jedan uklju ivi stav
iz kojeg proizlazi neka vrsta sinteti ke transfiguracije njegovih
iskustava. Paljivo prou avanje naravi i cilja ovih procesa
stvarno komplementarnih pokazuje da su oba usmjerena
prema proienju iskustava u svojim sferama.
Odlomak to sam ga naveo prema velikom indijskom svecu
pokazuje da u enik koji se bavi religijskom psihologijom radi
na proienju jednako Humeu, Einsteinu, i da njegovo znaenje objektivnosti ima jednaku otrinu kao i ono znanstvenikovo u njegovoj sferi djelovanja. On prelazi iz iskustva u iskustvo, ne kao obi an gledatelj, nego kao onaj koji iskustvo
stavlja pod sito kritike i koji se, prema pravilima posebne
tehnike, usvojene na polju svoga istraivanja, trudi da iz
sadraja svoga iskustva odstrani sve subjektivne, psiholoke ili
fizioloke elemente kako bi kona no postigao ono to je
apsolutno objektivno. Ovo konano iskustvo predstavlja
otkrie novog ivotnog procesa izvornog, bitnog, spontanog. Vjena tajna ja jest u tome da ja, u asu kada postie to
konano otkrie, priznaje ovo bez truna oklijevanja kao krajnji
temelj svoga bi a. Ipak, iskustvo je u sebi samome lieno tajne.
U njemu nema tako er niega uvstvenoga. Zapravo, kako bi
osigurala potpuno ne- uvstveno obiljeje iskustva, sufijska
tehnika jako pazi na zabranu upotrebe glazbe u obredu, na
isticanju nunosti svakodnevnih molitvi bratovtine da bi
neutralizirala mogu e anti-drutvene u inke samotnjakog
zrenja. Napokon, proivljeno iskustvo je iskustvo savreno
naravno i ima bioloko zna enje od najvie vanosti za ja.
ovjekov ja uzdie se vie od istoga razmiljanja i pomae
Igbal
njegovu prelaznom zna aju usvajajui vjeno4.
4. Mohammad Iqbal, Recorrstruire !a pensee religieuse cte ('Islam, u prijevodu Eve de
Vitray-Meyerovitch, Pariz, 1955. Librairie d'Amerique et d'Orient-Adrien Maisonneune. 11 rue Saint-Sulpicc, Pariz, str. 207 i dalje.

Antologija sufijskih tekstova

81

Postaje putnika prema Bogu

Prvi stupanj je polazak na put onoga koji je odlu io (da
napreduje). Drugi stupanj je njegov ulazak u izbjeglitvo
(dobrovoljno progonstvo). Tre i stupanj je njegov dolazak u
zrenje koje dovodi do same biti sjedinjenja na putu utrnu a.
Hadit u vezi sa znaenjem prvoga stupnja: Boji poslanik je
rekao: Hodajte! Osamljeni e stii prvi! Upitae ga: O Boji
poslanie! to zna i osamljeni?u On odgovori: Oni koji drhte,
koji drhte pri pomisli na Boga; pomisao na Boga podignut e
njihove terete, tako da e postati lagani na Dan Uskrsnua.a
Hadi_t u vezi sa zna enjem ulaska u izbjeglitvo: Potraga :a
Bogom izbjeglitvo je.
Hadit u vezi sa znaenjem dolaska u zrenje: Predaja kae da
je Gabrijel Bojem poslaniku postavio sljede e pitanje: to
znai dobroinstvo? Ovaj mu je odgovorio: Da tuje Boga kao
da ga vidi; ako Ga ne vidi bar On vidi tebe.
,

1. Dionica poetaka / bidayat

1. Bu enje / yaqza. Bog je rekao: Ja vam savjetujem samo
jedno: ustanite iskreno prema Allahu... (Qur'an, XXXIV, 46).
Ustati prema Bogu zna i probuditi se iz pospanosti, iz
bezbrinosti, izvui se iz mulja mlakosti. Do toga dolazi im se
srce obasja ivotom, im se ugleda svjetlo obavijesti.
2. Povratak Bogu / tawba. Bog je rekao: A oni koji se ne
pokaju
sami sebi ine nepravduu (Qur'an, XLIX, 1 1). Tri su
uvjeta povratka Bogu: pokajanje, traenje oprosta i zator
(grijeha).
3. Ispit savjesti muhasaba. Bog je rekao: Allaha se bojte, i
neka svaki ovjek gleda ta je za sutra pripremio! (Qur'dn,
LIX, 18). Putem ispita savjesti mogu e je i i tek nakon to se
odluno poduzme ostvarenje povratka Bogu.

82

4. Pokajanje / indba. Bog je rekao: I povratite se Gospodaru

svomea (Qur'an, XXXIX, 54). Pokajanje tvori troje: povratiti
se Bogu preobraen, budui da Mu se vra a uz traenje
oprosta; povratiti Mu se s vjerno u, budui da Mu se vra a s
obe anjem; povratiti Mu se svojim na inom bivanja, budu i da
Mu se vraa uzvra ajui Mu.
5. Razmiljanje / taf'akkur. Bog je rekao: A tebi objavljujemo
Qur'an da bi objasnio Ijudima ono to im se objavljuje, i da bi oni
razmislili (Qur'an, XVI, 44). Znaj da je razmiljanje
istraivanje to ga vodi unutarnji vid u cilju postizanja eljenog
predmeta.
6. Meditacija / tadakkur. Bog je rekao: ... a pouku e
prihvatiti samo onaj koji se Njemu obra a (Qur'an, XL, 13).
Meditacija je via od razmiljanja, jer razmiljati zna i traiti a
meditirati znai nai.
7. Izbjegavati opasnost / i`tisam. Bog je rekao: Svi se vrsto
drite i nikako se ne ra jedinjujte.'a (Qur'an, III,
Allahova
103).
Drati se Allahova ueta zna i biti Mu vjeran u poslunosti,
ekaju i Njegove naredbe; drati se ueta Bojeg zna i
izdignuti se iznad svake uobrazilje i osloboditi se svakog
oklijevanja.
8. Bijeg / firar. Bog je rekao: Zato pourite Allahu,!a (Qur'an,
LI, 50). Bijeg se sastoji u tome da se pobjegne od onoga to
nije, onome to nikada nije prestalo biti.
9. Isposnitvo ; rivdda. Bog je rekao: . .. i oni koji od onoga
to im se daje udjeljuju, i ija su srca puna siraha. ..cc (Qur'an,
XXIII, 60). Isposnitvo se sastoji u tome da se dua privoli da
prigrli ono to je istinito.
10. ujnost / sama'. Bog je rekao: Da Allah zna da od njih
moe hiti ikakva clobra, u inio hi dcr uju (Qur .(M. VIII. 23).
Bitna to ka ujnosti jest budenje panje.

Antologija sufijskih tekstova

83

2. Dionica dveri / abwab

1. Tuga / huzn. Bog je rekao: . .. pa su se vratili suznih oiju,
tuni (Qur'an, IX, 92). Biti tuan zna i patiti zbog neega to
vam je izmaklo, ili patiti zato to je neto nedostupno.
2. Strah / hawf. Bog je rekao: Boje se Gospodara svoga koji
vlada njimaa (Qur'an, XVI, 50). Bojati se, znai biti istrgnut iz
spokojstva mira razmatranjem primljene objave.
3. Brinost / if'aq. Bog je rekao: Prije smo medu svojima
strahovali, govoriee... (Qur'an, LII, 26). Brinost se sastoji u
stalnom osje anju razumijevanja a istovremeno i su uti.
4. Poniznost / huw. Bog je rekao: Zar nije vrijeme da se
vjernicima srca smekaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje
spomene?a (Qur'an, LVII, 16). Poniznost se sastoji u tome da
dua prestaje da plamti i narav prestaje da gori zbog ne ega
velikog ili stranog.
5. Mirnoa / ihhat. Bog je rekao: A radosnom vije u ohraduj
poslune, ija srca, kad se Allah porrrene, strah obu=me, i one koji
strpljivo podnose neroljecc (Qur'dn, XXII, 35). Mirno a je
poetak stana spokojstva. To je dolazak na mjesto sigurno (u
zaklon) od povratka natrag i oklijevanja.
6. Odricanje / zuhd. Bog je rekao: Bolje vam je ono to Allah
ostavlja kao dozvoljeno (Qur'an, XI, 86). Odricanje se sastoji
u tome da se potpuno napusti elja za ne im.
7. Savjesnost / wara'. Bog je rekao: L haljine svoje o istil
(Qur'an, LXXIV, 4). Savjesnost se sastoji u najve em
odricanju iz opreza, ili u suzdravanju iz potovanja.
8. Posve enost Bogu / tahattul. Bog je rekao: / spominji ime
Gospodara svoga i Njemu se potpuno posreti (Qur'an, LXXIII,
8). Posvetiti se, zna i odvojiti se dokraja od svega (da bi se
posvetilo isklju ivo neemu). injenica da je Bog rekao Njemu
poziv je na apsolutno liavanje.

84
Antologija suf'ijskih tekstova

9. Nadanje /raga'. Bog je rekao: Vi u Alldhovom poslaniku

imate divan uzor za onoga koji se nada Alldhovoj milosti i
nagradi na onom svijetu (Qur'an, XXXIII, 21).
10. Tenja / ragha. Bog je rekao: I molili su Nam se u nadi i
strahua (Qur'an, XXI, 90). Tenja je povezanija uz stvarnost
od nade. Ona je via od nade, jer nada je elja kojoj nedostaje
izvjesno ostvarenje, dok je tenja kora anje na putu izvjesnog
ostvarenja.

3. Dionica ponaanja / mu amalat

1. Budnost / ri `dya. Bog je rekao: Ali oni o njemu ne vode
brigu onako kako hi trehalo (Qur'an, LVII, 27). Budnost se
sastoji u tome da se (neto) brino uva.
2. Usmjeriti. svoju panju i muraqaba. Bog je rekao: Ni
rodhinstvo ni sporalum, kada je ljernik u pitariju, ne potuju i sve
granice zla prekorauju (Qur'an, IX, 10). Usmjeriti svoju
panju, zna i stalno gledati predmet prema kojem teimo.

85

7. Uzdanje u Boga / tawakkul. Bog je rekao: U Allaha se

pouzdajte, ako ste vjernici.'a (Qur'an, V, 23). Uzdati se u Boga,
znai sve svoje povjeriti Onome koji je Gospodar svega i
otpoinuti uz Njegovo vo enje.
8. Preputanje Bogu /
Bog je rekao, prenose i rijei
vjernika iz faraonske obitelji: A ja Allahu preputam svoj
sluaj. Allah uistinu robove svoje vidi (Qur'an, XL, 44).
Preputanje Bogu napu uje na neto najosjetljivije i ima daleko
ve u irinu od uzdanja u Boga. Zapravo, u Boga se uzdajemo
nakon pokuaja (ljudskim) sredstvima, a Bogu se preputamo i
prije i poslije takva pokuaja. Takav je i stav savrenog
odricanja.
9. Povjerenje / tiqa. Bog je rekao: A kad se uplai za njegov
ivot povjeri ga rijeci (Qur'dn, XXVIII, 7). Povjerenje je
zjenica onog oka uzdanja u Boga, sredinja to ka kruga
preputanja Bogu, i najdonji sloj srca potpune pokornosti.
10. Potpuna pokornost / taslam. Bog je rekao: ... i dok se
sasvim ne pokore (Qur'an, IV, 65).

3. Potovanje / hurma. Bog je rekao: A ko potuje Allahove

svetinje, uivare milost Gospodara svoga (Qur'an, XXII, 30).
4. Iskrenost / ihlds. Bog je rekao: Iskreno ispovijedanje vjere
dug je Allahu!a (Qur'an, XXXIX, 3). Iskrenost se sastoji u
tome da se djelovanje o isti svake primjese.
5. Popravak / tandah. Bog je rekao: A poto zade, orr ree: Ne
volim one koji
(Qur'dn, VI, 76) 5 . Popravak je dokaz
onih koji su na po ecima: jedan od putova isposnitva.
6. Ispravnost / istiyar,w. Bog je rekao: Tuto se Njemu iskreno
6). injenica da je Bog rekao N_jenru
klaraujte Qur'an,
rnoticj je na
w;amljenost.
i2ije le u

o;:t

nwnia putu

idi u ovom .1i lu slr 388 :'o ?Q=)

4. Dionica kreposnih navika / ahldq

1. Strpljivost / sabr. Bog je rekao: Strpljiv budi! ali, strpljiv e
biti samo uz Allahovu pomo (Qur'an, XVI, 127). Strpljivost
se sastoji u tome da se uzdravamo od jadanja, unato
skrivenoj nestrpljivosti.
2. Zadovoljstvo / rida. Bog je rekao: A ti, o duo smirena,
vrati se Gospodaru svome zadovoljna!a (Qur'dn, LXXXIX, 28).
Zadovoljstvo je izraz koji zna i da sluga zastane ma gdje ga
Bog zaustavi, ne pitaju i...
3. Zahvalnost / ukr. Bog je rekao: A maloje zahvalnih medu
robovima Mojima (Qur'an, XXXIV, 13). Zahvalnost je izraz
koji oznaava priznavanje dobro instva, jer je ona put koji

86

vodi spoznavanju Dobro initelja; u tom je smislu Bog Islam i

vjeru, u Qur'anu, nazvao zahvalnou.
4. Sram / haya'. Bog je rekao: Zar on ne zna da Allah sve
vidi? (Qur'an, XCVI, 14). Sram nastaje iz potovanja vezanog
uz ljubav.
5. Istinitost / sidq. Bog je rekao: A kada je borba ve
propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni (Qur'an,
XLVII, 21). Istinitost je izraz koji ozna ava zbiljnost stvari u
njenoj izvornosti, na koncu njena stvaranja i u opaanju koje o
njoj imamo.
6. Pretpostavljam (sebi) / itar. Bog je rekao: I vie vole
njima nego sebi, mada im je i samima potrebno (Qur'an, LIX,
9). Pretpostavljanje (sebi) sadri isklju ivo ustupanje i slobodu
izbora.
7. ud / huluq. Bog je rekao: Jer ti si, zaista, najljepe udia
(Qur'an, LXVIII, 4). Oni koji se bave tom znano u slau se u
tvrdnji da je sufizam ud: biti rastroan u dobrom ponaanju a
izbjegavati loe.
8. Skromnost / tawadu'. Bog je rekao: A robovi Milostivoga
su oni koji po Zemlji mirno hodaju (Qur'an, XXV, 63).
Skromnost se sastoji u tome da se ponizno pokloni pred
prisilnom snagom istinitoga.
9. Plemenitost srca / futuwa. Bog je rekao. To su bili momci,
vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjedenje jo vie
u vrstiliu (Qur'an, XVIII, 13). U biti plemenitost srca je u
tome da sebi ne priznaje nikakvu nadmo nost niti ikakvo
pravo.
10. Biti na puini / inbisat. Bog je rekao: Ti, koga ho e, u
zabludi ostavlja, a kome ho e, na pravi put ukazuje (Qur'an,
VII, 155). Biti na pu ini znai pustiti slobodno svoju narav i
uvati se zaziranja to ga uzrokuje srameljivost.

Antologija suf'ijskih tekstova

87

5. Dionica naela / usul

1. Namjera / qayd. Bog je rekao: A onome ko napusti svoj
rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt,
nagrada od Allaha njemu je sigurna (Qur'an, IV, 100).
Namjera je neopoziva odluka o isklju ivom posve enju
poslunosti.
2. Odlu nost / `azm. Bog je rekao: A kada se odlu i, onda se
pouzdaj u Allaha (Qur'an, III, 159). Odlu nost se sastoji u
ostvarenju namjere milom ili silom.
3. Volja / irada. Bog je rekao: Reci: Svako postupa po svom
nahodenju (Qur'an, XVII, 84). Volja je jedan od zakona ove
znanosti (to jest spoznavanja duhovnoga puta) i jedno od
naela koja upravljaju sveukupno u njenih sastavnica. Sastoji
se u tome da se dragovoljno odgovori pozivima stvarnosti.
4. Pristalost / adab. Bog je rekao: I oni koji se Allahovih
propisa pridravaju (Qur'an, IX, 112). Pristalost se sastoji u
tonom pridravaju propisa . . .
5. lzvjesnost / yaqn. Bog je rekao: Na Zemlji su dokazi za one
koji vrsto vjeruju (Qur'an, LI, 20). Izvjesnost je prijevozno
sredstvo onome koji se preda tom putu. Ona je vrhunac
stupnjeva obi nih ljudi i, kau, prvi korak povlatenih.
6. Bliskost / uns. Bog je rekao: A kada te robovi Moji za mene
upitaju, Ja sam, sigurno, blizu (Qur'an, II, 186). Bliskost je
izraz radosti tihe zbog blizine.
7. Sjeati se Boga / dikr. Bog je rekao: A kada zaboravi., sjeti
se Gospodara svoga (Qur'an, XVIII, 24), to jest kada
zaboravi sve to nije On i kada zaboravi sebe samoga u inu
sjeanja, zatim kada zaboravi in sjeanja u samom inu
sjeanja, zatim kada zaboravi svako sje anje u stvarnom
spomenu to ga Bog ima o tebi. Sje ati se, znai osloboditi se
bezbrinosti i zaborava.

88

Antologija sufijskih tekstova

8. Siromatvo / faqr. Bog je rekao: O Ijudi, vi ste siromasi, vi

trebate Allahaa (Qur'an, XXXV, 15). Siromatvo je izraz koji
oznaava injenicu izuze a vienja vlasnitva.

4. Vidovitost / basara. Bog je rekao: Ovo je put moj, ja

pozivam k Allahu, imaju i jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me
slijedi (Qur'an, XII, 108). Vidovitost je ono to te osloba a
smetenosti.

9. Bogatstvo / gina'. Bog je rekao: 1 siromah si bio, pa te je

imu nim u inioa (Qur'an, XCIII, 8). Izrazom bogatstvo
oznaava se injenica da se posjeduje sve to je potrebno.
10. Pasivni put / maqam al-murad. Bog je rekao: Ti nisi
oekivao da e ti knjiga biti objavljena (Qur'an, XXVIII, 86).
Veina onih koji se bave ovom znano u probali su i murad i
murFd (razliita bitka) i smatraju da je prebivalite murada
iznad prebivalita muridab.

6. Dionica dolina / awdiya

1. Dobro instvo / ihsdn. Bog je rekao: Zar nagrada za dobro
uinjeno djelo moe biti ita drugo do dobro?a (Qur'an, LV, 60).
Dobro instvo oznaava injenicu da Boga tuje kao da ga
vidi.
2. Znanje / 'ilm. Bog je rekao: Kojeg smo onome to smo Mi
znamo nauilia (Qur'an, XVIII, 65). Znanje je ono to po iva
na nekom dokazu i to potire neznanje.
3. Mudrost / hikma. Bog je rekao: On daruje mudrost* kome
ho e, a onaj kome je mudrost darovana
darovan je blagom
neizmjernima (Qur'an, II, 269). Mudrost je izraz koji ozna ava
injenicu da se svaka stvar stavi to no na svoje mjesto.

6. Murid, to jest onaj koji ho e ili eli Boga, nalaze i se tako na aktivnom Putu.
Murad, to jest ono to Bog ho e ili eli i to se, tako, nalazi napasivnome Putu (biljeka
francuskoga prevodioca ovoga teksta).
* U Korkutovu prijevodu stoji :nnnje.

89

5. Pronicavost / firasa. Bog je rekao: To su zaista pouke za

one koji posmatraju (Qur'an, XV, 75). Biti pronicav, znai biti
mudar; sastoji se u tome da se zapaa ono to je u ne em
nevidljivo, ne razmiljaju i induktivno ili pak polaze i od neke
indukcije, ne pozivaju i se ni na kakvo iskustvo.
6. Smjernost / ta'zam. Bog je rekao: to vam je da ne
oekujete da Bog bude tovan? (Qur'an, LXX1, 13).*
Smjernost se sastoji u tome da se prizna veli ina i da se pred
njom ponizi.
7. Nadahnue / ilham. Bog je rekao: A ja u ti ga donijeti
prije nego to okom trepnea
ree onaj koji je uio iz Knjige
(Qur'an, XXVII, 40). Nadahnu e je stan onima koji primaju
(Boju) poruku.
8. Smirenost / sakTna. Bog je rekao: On uliva smirenost u srca
vjernika (Qur'an, XLVIII, 4). Izraz sakTna oznaava troje.
Prvo je sakina Izraelovih sinova. Drugo je ona koja govori
kroz usta onih koji primaju (Boju) poruku. Tre a je sakina to
je Bog sputa u srce Prorokovo i srce vjernika.
9. Mir / tuma'nina. Bog je rekao: A ti, o duo smirena...
(Qur'an, LXXXIX, 27). Mir je odmor koji o vruje savrenu
sigurnost koja sli i vienju.
10. Zaokupljenost / himma. Bog je rekao: Pogled mu nije
skrenuo, nije prekoraio (Qur'an, LIII, 17). Zaokupljenost je
ono to pobudu apsolutno upravlja prema predmetu, (premda)
onaj tko je njome pogo en vie nije u stanju da sobom vlada i
zapravo se vie ne moe od nje odvratiti.

* U Korkutovu prijevodu: ta vam je, zato se Allahove sile ne bojite?

90

Antologija suf'ijskih tekstova

7. Dionica misti kih stanja / atiwal

1. Ljubav / mahabba. Bog je rekao: Allah e ... dovesti ljude
koje On voli i koji Njega volea (Qur'an, V, 54). Ljubav je
privrenost srca, (podijeljena) izme u zaokupljenosti i bliskosti, u davanju i odbijanju, na isklju iv nain.
2. Ljubomora / gayra. Bog je rekao, prenose i Salomonove
i on ih po egladiti po nogama i
rijei: Vratite im ih (konje).`
vratovima (Qur'an, XXXVIII. 33). Ljubomoran ovjek vie
nita ne podnosi ma koliko da se trudi i teko se zadovoljava
jer je tolika njegova pohlepa.
3. enja / awq. Bog je rekao: Onaj ko se boji susreta s
Allahom - pa, do i e, sigurno, Dan obe ania (Qur'an,
XXIX, 5). enja je silovit polet srca prema ne emu
odsutnome.
4. Tjeskoba / qalaq. Bog je rekao, prenose i Mojsijeve rije i:
Pourio sam k Tehi, da hude zadovo jan ( Qur.'an, XX, 84).
Tjeskoba je nemir uzrokovan enjom koja gubi strpljenje.
5. e /'ata. Bog je rekao prenose i rijei Svoga Prijatelja
(Abrahama): 1 kad nastupi no, on ugleda Ivijezdu i re e: Ovo
je Gospodar moj.`a (Qur'an, VI, 76). e je metafori ki izraz
poude za ne im emu se nadamo.
6. Zanos / wagd. Bog je rekao: Osnaili smo njihova srca kad
su se diglicc (Qur'an, XVIII, 14). Zanos je plam koji izbija u
suoenju s ne im uznemiravaju im.

91

sobom zbog iznenadnog zadivljujueg uenja ili zaprepatenja. Zalu enost je trajnija i vra od zapanjenosti i dublje
oznauje onoga koga pogodi.
9. Munja / barq. Bog je rekao: Kada je vatru ugledao ...
(Qur'dn, XX, 10). Munja je poetak to tinja i poziva slugu da
ue na ovaj Put. Razlika izme u munje i zanosa je u tome to
zanos nastaje tek nakon to se na taj Put u e; zanos je
popudbina, dok je munja doputenje.
10. Duhovna spoznaja / dawq. Bog je rekao: Ovo je lijep
spomena (Qur'an, XXXVIII, 49). Duhovna spoznaja je neto
jo trajnije od zanosa i sjajnije od munje.

8. Dionica skrbni kih veza / wilayat

1. Treptaj oka /
Bog je rekao: Pogledaj u ono brdo, pa
ako ono ostane na svom mjestu, vidjet e Me'cc ( Qur'an, VII,
143). Treptaj oka je pogled kradomice.
2. Trenutak / waqt. Bog je rekao: Zato si, o Musa, u pravo
vrijeme doaoa (Qur'dn, XX, 40). Trenutak je izraz koji
oznaava obuhvatnost postajanja.
3. istoa / saf'a'. Bog je rekao: 1 oni su zaista u Nas od onih
odabranih dobrih l'udicc (Qur'an, XXXVIII, 47). istoa je
izraz koji ozna ava odsutnost nemira.

7. Zapanjenost / daha. Bog je rekao: A kad ga one ugledae,

zadivie se ljepoti njegovoj...cc (Qur'an, XII, 31). Zapanjenost
je uenje koje zahva a slugu kad ga iznenadi neto to
nadilazi njegovu pamet, ili njegovu postojanost, ili njegovo
znanje.

4. Vedrina / surur. Bog je rekao: Reci: Neka se zato Allahovoj

hlagodati i milosti raduju!a (Qur'an, X, 58). Vedrina je izraz
koji ozna ava potpunu radost; ona je ia od veselja, jer u
veselju ponekad ima i tuge.

8. Zaluenost / hayman. Bog je rekao: A Musa se onesvije en

strovalic< (Qur'an, VII, 143). Zalu enost je gubitak vlasti nad

5. Tajna / sirr. Bog je rekao: Ta Allah dobro <na ta je u

duama njihovima (Qur'dn, X1, 31). tovatelji tajne su oni koji
nezamije eni prolaze o kojima govori predaja.

Antologija sufijskih tekstova

93

92

6. Uzdah / najas. Bog je rekao: im se osvijesti, re e: Hvaljen

neka si!a (Qur'an, VI1, 143). Uzdah je i nazvan tako zbog
olakanja to ga postie onaj koji tako ponovo uzima dah.
7. Dobrovoljno progonstvo / gurha. Bog je rekao: A zato je
medu narodivna prije vas bilo samo malo estitih, koji su hranili
da se na Zemlji nered ini koje smo Mi spasili'u (Qur'an, XI,
116). Dobrovoljno progonstvo je izraz kojim se ozna ava in
izdvajanja od svojih blinjih.
,

8. Potonue / garaq. Bog je rekao: I njih dvojica posluae, i

kad ga on elom prema zemlji poloi (Qur'an, XXXVII, 103).
To je stanje onoga koji je dospio u sredinu boravita i koji je
preao granicu rasula.
9. Odsutnost / gayha. Bog je rekao: I okrenu se od njih i re e:
O Jusufe, tugo moja!a (Qur'arz, XII, 84).
10. vrstoa f tamakkun. Bog je rekao: I neka te nikako ne
ohmanu oni koji vrsto ne vjerujuu ( Qur'an, XXX, 60).
vrstoa je iznad mira: na neki nain ona upu uje na vrhunac
postojanosti.

9. Dionica injenica / haqa'iq

1. Otkrivenje* / muka.afa. Bog je rekao: 1 objavio robu
Njegovu ono to je ohjavio (Qur'an, LIII, 10). Otkrivenje je
povjeravanje tajne me u bliskim prijateljima, to je doku ivanje
onostranog skidanjem koprene.
2. Zrenje / muahada. Bog je rekao: U tome je, zaista, pouka
za onoga ko razum ima ili ko slua a priseban je (Qur'an L,
37). Zrenje, to je odlu no skidanje koprene.
,

* Ne misli se na otkrivenje kao Objavu, ve na svako ekstati ko sagledanje duhovne

zbilje.

3. Vienje / mu'avana. Bog je rekao: Zar ne vidi kako

Gospodar tvoj sjenu rasprostire'a (Qur'an, XXV, 45). Tri su
vrste vi enja: organima vida, zatim okom srca i onda okom
duha.
4. ivot / havat. Bog je rekao: Zar je onaj koji je hio u
zabludi, a kome smo Mi dali ivot .. . (Qur'an, VI, 122). Prvi
ivot je ivot znanja i izbavlja od smrti neznanja; drugi je ivot
usredoto enje; trei je ivot otkri e.
5. Hvatanje j qand. Bog je rekao: A poslije je (sjenu) malo-pomalo Sehi privla imo (Qur'dn, XXV, 46). To je stan onih koji
su ljubomorno uvani, Bog ih uva po strani kako bi ih ostavio
za Sebe samoga.
hast. Bog je rekao: Da vas tako razn7nocrvaa
6. irenje
(Qur'an, XLII, 11). irenje se (za Boga) sastoji u tome da
izjave sluge usmjeri na putove znanja.
7. Pijanstvo / sukr. Bog je rekao, prenose i rijei Svoga
mi se da Te
Sugovornika (M u su): Gospodaru moj,
vidim.' (Qur'an, VII, 143). Pijanstvom se izraava prestanak
samoposjedovanja pod naletom osje aja. Ono je dio stanova
koji zaista pripadaju zaljubljenicima.
8. Bistrina / sahw. Bog je rekao: 1 kad i.- srcu njihorih nestcn ze
Istinu
straha, oni e upitati: tcr je to rekao Gospodur ru:'
odgovorie (Qur'an, XXXIV, 23). Bistrina je via od
pijanstva, ona je blia stanu irenja. To je stan to se die iznad
ekanja, osloboden potrage i svake tjeskobe.
9. Sjedinjenost % ittis d. Bog je rekao: Zatim se prihli^io , pa
nadnio, hlizu koliko dva luka ili hlie (Qur'cn, LIII. 9).
Izbezumio je umove i naprosto presjekao ispitivanje rekavi
Prvi stupanj je sjedinjenost onoga koji se gr evito dri
Boga; zatim doiazi sjedinjenost zrenja, a onda sjedinjenot
otkria.

94

Antologija sufijskih tekstova

10. Odvojenost / infisal. Bog je rekao: Allah vas podsje a na

Sebe i Allahu se vra a svea (Qur'an, III, 28). Nita me u
stanovima ne sadri toliko raznolikosti kao odvajanje. Prvo je
odvajanje od dvaju stvorenih svjetova; drugo je odvajanje od
vienja odvajanja; tre e je odvajanje od sjedinjenosti.

95

rekao: Na i e da Allah prata i da je milostiva (Qur'an, IV,

110). A zate i e da ga eka kraj njega Allahova kazna
(Qur'an, XXIV, 39). Nalaenje zna i usvojiti stvarnost
injenice.
7. Skidanje / tagrTd. Bog je rekao: Izuj, zato, obuu svoju.1
(Qur'an, XX, 12). Skidanje se sastoji u tome da se oslobodimo
obra anja pozornosti na tvrdnje.

10. Dionica vrhovnih boravita / nihaydt

1. Spoznaja / ma `rifa. Bog je rekao: Kada sluaju ono to se
objavljuje Poslaniku, vidi kako im liju suze iz o iju jer znaju da
je to Istina (Qur'dn, V, 83). Spoznaja se sastoji u shva anju

same stvari, takve kakva jest.

2. Utrnue / fand'. Bog je rekao: Sve to je na zemlji prolazno
je, ostaje samo Gospodar tvoj (Qur'an, 26 27). Ponitenje je
i eznue onoga to je s ove strane Boga, na razini znanja,
zatim na razini poricanja, zatim na razini stvarnosti.
3. Besmrtnost / baya'. Bog je rekao: Allah je dobar i
vje an:?'.' (Qur'(.1n, XX, 73). Besmrtnost je izraz koji se
primjenjuje na ono to ostane nakon ponitenja tvrdnji i
njihova pada.
4. Ostvarenje / tahyiy. Bog je rekao: Zar ne >.jerujes'
Vjerujenr odgovori Ibralzinz, ali bih da mi se srce smiri
(Qur'an, II, 260). Ostvarenje se sastoji u pro ienju tvog

prtljaga (ali da je u njemu sve) koje dolazi od Boga, zatim po

Bogu, zatim u Bogu.

8. Osamljenje / tajrid. Bog je rekao: 1 oni e saznati da je

Allah, doista, oliena istinaa (Qur'an, XXIV, 25). Osamljenje je
izraz koji oznaava pro ienje aluzije na Boga inei je samo u
odnosu na Njega, zatim Bogom, a zatim polaze i od Boga.
9. Usredoto enje / gamm. Bog je rekao: I nisi ti bacio kad si
bacio, nego je Allah bacio (Qur'an, V1II, 17). Usredoto enje
je ono to unitava rasulo, prekida aluziju i uzdie se iznad
vode i ilovae.
10. Jednost / tawhid. Bog je rekao: Allah sijedo i da nema
drugog boga osim Njega (Qur'an, III, 18). Jednost se sastoji u
tome da se Bog udalji od onoga to dolazi od bi a.
Nitko stvarno ne svjedo i o Bogu da je On Jedini
budu i da
Ga svatko tko sebi umilja da to ini pori e.
Monoteisti ko ispovijedanje vjere onoga koji navodi sli an
pridjev
samo je prazna fraza ponitena Jedinim.
Sam Bog ini Jedinog! Samo On sjedinjuje Svoju Jednost!
A
ovjek koji to pokua zasluuje pridjev ateista 7 .
`Abdallcah al-Ansarr al-Harawi

5. Prikrivanje / talbis. Bog je rekao: A da ga melekom

u inimo, opet bismo ga kao ovjeka stvorili i opet bismo im
u inili nejasnim ono to im nije jasnoa (Qur'dn, VI, 9). Skrivanje
se sastoji u tome da se lanim tvr enjem izmijeni neto to
vrsto postoji.
6. Nalaenje / Kugud. Bog je u Qur'anu na vie mjesta
upotrijebio rije nai na eksplicitan na in. Tako je, naprimjer,

7'Ahdallah aI-Ausar7 al-Haraw.i, Les Empr.s rfes hinc-rarrs rers l?irr.r i Lfanckil usSd'ir^n), u prijevodu S. dc Lauaier de Beaurerueila, bihen IFAO-x_ 1962. Kairo.

96

Devet nebeskih sfera

Ujutro, mjesec se neki na nebu pojavi,

sie s neba i pogleda me:
poput sokola to grabi pticu za vrijeme lova,
taj mjesec me o ara i odnese na nebeske visine.
Kad pogledah sebe, ne vidjeh se vie,
jer u tom mjesecu moje tijelo milo u postade sli no dui.
I dok putovah svojom duom, ne vidjeh nita do mjeseca,
sve dok ne bi potpuno otkrivena tajna vje nog Bogojavljenja.
Devet je nebeskih sfera posve utonulo u taj mjesec
a bar ica moga bi a posve utonula usred toga mora.
More se razlomi u valove, i opet se pojavi um;
izree poziv; i tako to bi.
More postade pjena, i u svakom mjehuri u njenom
neto se uobli avalo, neto se otjelovljivalo.
A svaki mjehuri otjelovljene pjene to primi znamen od tog
mora,
odmah se rastvori i postade duh usred tog Oceana 8 .
Rumi

4. BOANSKA* LJUBAV

Opijanje

U spomen Voljenog bi a vina' smo pili i opili se jo prije no to

su vinogradi stvoreni 2
Pun mjesec' mu je aa; a ono je sunce to oko sebe srp jedan
okree4 . Koliko zvijezda zablista ako se samo izmijea`!
Bez njegova mirisa ja ne bih nikada pronaao put do njegovih
krmi. Bez njegova sjaja, nikakva ga mata ne bi mogla
pojmiti.
.

* U smislu: uzajamne Ijuhavi Boga prema ovjeku i ovjeka prema Bogu.

8. Riimi: Diu-rin-e-Shams-e-Tahrir, 649.

l Vino je esto simbol boanske Ijubavi.

2. Pnjc nego;to su inogradh ,tNoreni.. tj prije postmanja vrcmerokog svijeta. Aluzija na pranagudbu Inniuyl (2inr un VII. 172 Nakon yto je Bog upitao budu e due
jo neza ete od Adama: Zar Ja nisam Gospodar va? (Alasru hi-Rahhikum) one su
odgovorile: Jesi 'ovje anstvo je, dakle. dalo svjedo anstvo o iskonskorn
oboavanju.
3. Simbol savrena ovjeka u kojern se Bog odrazuje kao u zrcalu. kao sunce u
mjesecu.
4. Rije ai&7ra moe zna iti okruivati ili initi da neto krui, prikazati u krugu. U
ovom stihu postoji dvostruki niz istan anih slika koje krue oko te rije i i okupljaju
sve zvijezde neba: mjese ev krug i srp, Sunce, zvijezde: s druge strane. niz slika u vezi s
vinom: aa koju vinoto a alje od rukc do ruke (biljeka Emilca Dermenghema, str
132).
5. Savrcni o\lek. ispumen ,poznalom Boga kao to le aa ispunjena vinom. prenosi
to ino nirnvdu (u eniku) i Ijudima. ec prema njihovim spotiohnostima. On je mjeseev srp koji upu uje muridn. a I_judima je zvijezda vodilja, fbiljeka Emilea
Dermenghema. str. 149).

98

Antologija suf ijskih tekstova

99

Vrijeme je od njega tako malo sa uvalo da je poput tajne

skrivene duboko u grudima.
Spomene li se njegovo ime u plemenu, svu eljad obuzme
pijanstvo u kojem nema ni srama ni grijeha.
Uspelo se pomalo iz dubina vr eva i uistinu je ostalo samo ime
da njega podsje a.
I doe li jednom u duu ovjekovu, radost ga silna obuzima, a
tuga nestaje.
I sam pogled na zapeaene vinske vr eve dovoljan je da gosti
budu pijani6 .
Poprskaju li takvim vinom grobnu zemlju, mrtvom se dua
vraa i tijelo mu oivljuje.
Lee i u sjeni' uz zid svoga vinograda, ve umiru i bolesnik
ponovo nalazi snagu.
Kraj kr mi, nepokretni hodaju i nijemi govore pri spomenu
njegova okusa.
Kad se lahor njegova mirisa proiri Istokom, na Zapadu
ovjek bez ula mirisa postaje sposoban da ga osjeti.
Onaj koji dri pehar 8 , dlanom ovlaenim vinom, ne e zalutati u
noi; on u ruci dri zvijezdu.
Roeni slijepac progleda im ga u svoje srce primi. Na um
njegova cijeenja i gluhi prouje.
Ako nekoga me u konjanicima 9 to jau prema predjelu na
kojem ono nastaje ubode neka otrovna ivotinja, otrov mu
nee koditi.
Ako vra 10 ispie slova njegova imena na elo opsjednutoga,
ova e ga slova izlijeiti.

Izvezeno na vojnoj zastavi" ovo ime opija sve one koji pod
tom zastavom hode.
Uzvanika ud ono blai i na razuman put vodi one koji
razuma nemaju.
Ruka koja nije poznavala dareljivost, dareljiva postaje, i
onaj koji ne znade za uzvienost due nau i da se obuzdava,
ak i u bijesu.
Uzmogne li i najgluplji me u ljudima dotaknuti poklopac
njegova vr a, uspjet e shvatiti smisao njegovih savrenstava.
Kau mi: Opii ga, ti koji toliko zna o njegovim
svojstvima. Da, uistinu znak kako ga valja opisati.
To je prozirnost a nije voda, to je prozra nost a nije zrak, to je
svjetlost bez vatre i duh bez tijela.
Njegova je rije " oduvijek postojala prije svih postoje ih
stvari, dok jo nije bilo ni oblika ni slika.
Po njemu ovdje postoje sve stvari, ali one ga mudro zastiru
onome koji ne shvaa.
Moj duh se u njemu tako izgubio da su se oba blisko
pomijeala; ali to nije tijelo koje je ulo u drugo tijelo.
Vino a ne vinograd: Adam mi je otac, vinograd a ne vino:
njegova je majka moja majka".
isto a vreva uistinu dolazi od istoe misli; a misli, on ih
razvij a.
U injena je razlika; ali sve je jedno; nai su duhovi vino a naa
tijela vinograd.
Prije njega nije bilo prije, i nakon njega nema nakon;
poetak vjekova pe at je njegova postojanja.

6. Uzvanici, oni koji su se zaputili (.+(Vikun) na Put Boji. Poklopac na vr evima je trag
boanskog zraenja u srcu Njegova sluge. Vr , dua ovjekova (komentar Nabolosija
u Klaamrira Ibn ul-Faridha, str. 163).
7. Sjena, svijet uobrazilje savrenog ovjeka; ona dolazi sa Zapada svjetova na Istok
Sunca jednosti. Zid njegova vinograda znai svjetove mogu nosti to ih doku uju
opaanje i um, i koji su kao neki zid izme u zemaljskoga ivota i onoga svijeta.
8. Dlan onoga koji dri pehar, to je ruka novaka iskrenoga kad je stavlja u ruku
savrenog ovjeka.
9. Oni koji su se zaputili na Put.
10. Vodi .

11. Vojna zastava, to je Put (tariqa) to ga utire sufijski eik i kojim hodaju rnuridun
prelaze i postaje do spoznaje svoga Gospodara (Nabolosijev komentar, nav. dj.).
12. Rije (kadFt) to je unutarnja rije Boga... koji posreduje za vrijeme stvaranja i na
po etku svih stcari (Nabolosijev komentar, str. 204).
13. Adam je oivljen dahom duha boanskoga. Eva je izala iz tvarnog tijela
Adamova. Pjesnik eli nazna iti da smo svi proizali iz jednog postojanja Adamova i
jednog ne-postojanja Evinog. Prema sufijskoj metafizici_ stvorenja, odrazi istinskog
Bi a koje svoje svjetlo baca na ne-bi e, sudjeluju u jednome i drugome. (Biljeka
Emilea Dermenghema).

100

Antologija sufijskih tekstova

Dok vremena jo ne bje, bilo je pod preama. Zavjet 14 naeg

oca doao je tek nakon njega; ono je kao siro e.
Takve ljepote nadahnjuju hvale njemu u skladnoj prozi i
pjevnim stihovima.
Tko ga jo ne poznaje, veseli se kad uje da ga spominju, kao
to se Nu`min" ljubavnik veselio imenu Nu`minom.
Kau: Zgrijeio si piju i ga. - Ne, nikako, kriv bih bio da
nisam pio ono to sam pio.
Sretnih li onih u samostanu! Koliko su se samo tim vinom
opijali! Pa ipak, nisu ga pili, ali namjeravali su da ga piju.
Jo prije mladenatva, spoznao sam njegovo pijanstvo; i ono e
ostati u meni kad moje kosti ve prah budu.
Uzmi ga istoga, toga vina, ili ga mijeaj samo sa slinom
Voljenoga; svaka bi druga mjeavina bila kriva.
Ima ga za tebe u kr mama; idi i uzmi ga u njegovoj divoti.
Kako je samo lijepo piti ga uz zvuk muzike!
Jer nikada nigdje njega nema uz tugu, kao to ne idu skupa
alost i svirka.
Opije li se ovim vinom, pa makar to bilo samo na jedan tren,
vrijeme e biti tvoj ponizni rob i ti e imati mo .
ivio na zemlji nije tko pijanstvo doivio nije, i nema razuma
onaj koji ne umre od njegova pijanstva.
Neka pla e nad sobom onaj koji je svoj ivot izgubio a da ga
nije okusio' 6 .
' Urnar ihu al-Fdrict

Ono je ljubav

Vino je vje na boanska ljubav to se javlja u o itovanjima

stvaranja. Bog (Slava Mu!) kae (Qur'dn, V, 54): Koje On voli
i koji Njega vole. Sunce kojih on voli odraava se u mjesecu

14. 'Alul zna i zavjet. ili \ezu aluzna na nagodbu (mitdy). 6idi biljeku 2. str 97
15. Ime jedne Arabljanke 5lavne po ,vojoj Ijepoti.
16. Omar ibn ul-Faridh . .4/-Kkunu^iia , u prijevodu Emilea Dermenghema: L:Eloge du
m. Panr. 1931. Vega.

101

onih koji Njega vole i to je uvijek ista svjetlost, svjetlost

jednoga koji je uvijek iste naravi kao i drugi. I to vino je opet
svjetlost koja svijetli na svakom mjestu, to je vino istinskog
postojanja i istinitog poziva. Svaka stvar je pila toga vina i u
njoj se javlja sjena i ono to sjenu daje. Ono je ljubav od koje
klija svako zrno i ono je vino kojim se opija duh, i ono je
postojanje koje premauje sve velikodunosti. Ono je poziv
kun fu yakuna". Budi i ono bude, odakle proizlazi svako
kretanje i svaka vrsto a. Ono je tvar koja odrava sve tvari".
Nahulusi

Vino pijanstva

Posljednje no i, vidjeh andele kako kucaju na vrata kr me i

kako mijese Adamovu ilova u i prave pehare.
Oni koji obitavaju iznad svete koprene, isti iz svijeta
an eoskoga,
bili su drutvo meni, prosjaku s ulica, i pili smo vino pijanstva.
Nebesa ne mogae podnijeti teret tajne,
te pustie da ta sre a zapadne mene lu aka.
Sva e sedamdesetidvije sekte, udijeli im svima jedan izgovor:
ne vidjevi istine, njihovi huka i zalutali su na put privi enja.
Da bi Bogu zahvalili na miru to se uspostavio izme u mene i
Njega, sufiji su pleu i ispraznili pehar zahvalnosti.
Ne obdaruje vatra svije u svojim smijehom,
naprotiv, od vatre plamti no njak.
Nitko nikada nije tako dobro kao Hafez odstranio koprenu
koja prekriva lice misli,
otkako se uz pomo pera od trstike trudimo da sredimo kovr e
Hufi;
rije i' 9 .
Wn. u t. 47
17 F iat: Qur,
18. Nabolosi: Commentaire cle !u Khc n nriru d'Ihn ul Fdridll. u prijevodu Emilea
Dermenghema. L'L7oKe du 6'in. Pariz, 1931. Vega.
19. Hafiz irazi, pjesma u prijevodu R. Leseota. u Anthologie de !u po e sie per.ran I Il
20' s.I, tekstove izabrao Z. Saa, Pariz, 1964, Gallimard. str. 261

Antologija suf'ijskih tekstova

102

lstine ljubavi

M oja je dua koprena

N jegm e ljubavi
Moja je dua koprena Njegove ljubavi,
moje je oko zrcalo Njegove milosti
ni pred Zemljom, ni pred nebeskim svodom,
ne poklanjah se; ali Njegova su dobro instva
svinula duh to preohol bje da se ponizi.
Tko sam ja da bih se uputio u
taj hram oboavanja u koji nikakav grijeh
ne moe pristupiti ve ga samo zefir ophodi?
Pa ipak: preprljava je moja halja:
nee li to povrijediti Pre istog, Svevinjeg?
On je proao kraj rue
a ona Mu ukrala miris i boju.
O blaena zvijezdo koja otkri
tajnu no i i dana:
mojim oima, Njegovo lice,
mojoj dui, Njegovu Ijubav 20 t

> Nij(dan cmrtnik nije te mogao

Nijedan smrtnik nije te mogao vidjeti,
pa ipak Te tisu e zaljubljenih ele;
nema slavuja koji ne zna
da u pupoljku spava rua.
Ljubav je ondje gdje dopire
sjaj Tvoga lica: na zidovima samostana
i na podu kr me,
isti je neugasivi plam.
Ondje gdje isposnik pod turbanom
slavi Allaha, no u i danju,
gdje crkvena zvona na molitvu zovu,
gdje se nalazi Kristov kri 2 '.
20. I.rtu.

21

/.N to.

103

ti

Ar-Rita`i iznosi sljede u zgodu: Pri a se da je neki ovjek

upitao `Abd a1-Wahida b. Zayda: 'Reci mi djelo to
najizravnije vodi Bogu i to je najzaslunije pred Njim?' 'Da
voli ono to Bog voli', odgovori mu `Abd al-Wahid. Ovaj
ovjek zatim upita: 'Objasni mi kakva je ljubav'. `Abd alWahid zaplaka a potom re e: 'Ho e li to moi izdrati?'
'Koliko Bog ho e', odgovori ovjek. `Abd a1-Wahid mu nato
po e opisivati neto o ljubavi i njenim istinama, nato se ovjek
onesvijesti. Kad se povrati, re e: 'Slava Bogu! Tko bi toga bio
dostojan? Tko bi bio sposoban za takvu ispravnost (istiqama)
u istinama ljubavi?' Zatim `Abd al-Wahid dodade: 'Koliko je
samo srdaca teilo svome Voljenome a da nitko to nije znao,
pa ak ni kad su dospjeli kraj svoga Voljenoga!'
Pri a se, kae jo ar-Rifai, da je Abu YazTd (Bayazid)
jednoga dana govorio jezikom zaljubljenih. Dola je jedna
ptica, pribliila se i stala kraj njega. Potom je po ela udarati
kljunom o zemlju sve dok joj nije prokrvario te je na koncu i
umrla 22 .
Ahmad ar- Rifd'i

idjcli
N agodba

Bog je, kae ar-Rifa`i, u Knjizi proroka naveo svojstva

istih. Bog kae: 'Slugo moj! Preko mene ti si me naao, preko
Mene dolo je do nagodbe ljubavi izme u Mene i tebe, preko
Mene si postao jedan me u Mojim slugama, preko Mene ti Me
pozna, i preko Mene ti Me zaziva; i kad Me hvali, preko
Mene izgovara moj dikr (molitvu), preko Mene eli moje
drutvo, preko Mene mo i e gledati, na onom svijetu, Moje
prijevodu M. Tahralija, navedeuo u Ahmud ul-RiJa'i
22. Ahmad
512 578 /1I8 1182), su rie, son oeucre et su tariya, Pariz 1973, doktoratska teza.
str 233 234.

l 05

104

Antologija .Sajijsl:lh tcks7ora

Lice. Slugo Moj! Tvoja dua (nafs) Moja je, tvoj duh (ru6i) Moj
je, tvoje je srce Moje, sve tvoje (kullirya) Moje je. Dadne li mi
sve, Ja u ti dati sve i bit u s tobom u svemu'".0

U svakom asu. na svim jezicima, ljubav apu e svoju tajnu

svome uhu; u svakom asu. svim uima. ona slua svoje rije i
proaptane svojim jezikom. U svakoj minuti. svim o ima, ona
otkriva svoju ljepotu svome pogledu; u svakoj sekundi, u svim
vidovima, ona sebi samoj daje svoje bi e za svjedoka.

Altmad ar-Rifu'i

Hhalospjev Ijubari
Ljubav lebdi iznad dosega ljudskoga duha;
ona izmi e sjedinjenju i odvajanju:
svuda gdje neko bi e izaziva matu,
Slika je prazna i poimanje slijepo.
Skrivena je koprenom slave i sama obitava neovisnost
savrenstva: koprene njene biti svojstva su koja su sama
sadrana u toj biti. Njena uzvienost je ljubavnik njene ljepote i
njena je ljepota sadrana u njenoj uzvienosti. Zauvijek je u
ljubavi sa sobom samom i nita je drugo ne dira: u svakom
asu ona podie koprenu s lica ljubaznosti i u svakom asu
sklada novi hvalospjev svojoj ljubavi.

Zna 1i koje to rije i ljubav ap e na uho?

Ja sam ljubav: u cijelome ovom svijetu nemam stana.
Ja sam anqa (feniks) Zapada: nevidljiva se uljam.
Uzeh i nebo i Zemlju, okom i elom:
nemam ni luka ni strijele, ne pitaj kako.
Kao Sunce, u svakom sam atomu otkrivena.
pa ipak u transcendentnosti svjetlosti obitavam nepoznata.
U svakom je jeziku moja rije , ja ujem svim uima:
udne li tajne, nemam ni jezika ni uha!
Jer Ja sam Sama svaka stvar to ivi.
na nebu ni na Zemlji nita Mi nalik nije 24 .

Ljubav pjeva hvalospjev usred koprene.

Zaljubljeni! Posluaj njene rije i.
U svakom asu, ona sklada nove pjesme.
u svakom asu ona iznosi nove hvalospjeve.
Cijeli je svijet odjek njene pjesme:
zar je glas ikada bio ljupkiji i ja i?
Svemir zna njenu tajnu:
uva li odjek neku tajnu?
Tu tajnu svaki atom ponavlja:
pa zar treba da o tom govorim?

23. Ahmad al-Rifa'i: Iluld, navcdeno prema Tahraliju, ncr. dj.. ^tr 237 -238.

24. 'Iiayi: Lonw'ut. u prije+-odu A. J. ArherrYJa. Lr .Nou/i.+nie, francuski prije\od Jeana

Gouillard.a. Pariz. l952. C'ahier.+ du Sucl, str I21 - I22.

lob

Amologija suf ijskih tekstoru

1 ocean Tvoje Ijubavi

Uo epali ste se mog razuma

O Prijatelju, u ocean Tvoje ljubavi

elim se baciti, utopiti se i pre i preko;
oba svijeta pretvorit u u svetkovinu
pro i u njima, veseliti se, i pre i preko.
elim se baciti u ocean i utopiti se,
ne elim vie biti ni a, ni d, ni nt,
elim biti slavuj u prijateljevu vrtu,
brati rue, i pre i preko.
elim biti slavuj i pjevati,
elim zadobiti srca, izgubiti due (na kocki)
elim odsje enu svoju glavu drati u ruci,
elim ti je pokloniti. na tvom prolazu, i pre i preko.
elim biti slavuj, a zatim oti i
trati za srcima
i potom. ispunjen ljubavlju, neprestano,
trljati lice u praini, i pre i preko.
Milost tebi. Gospode, vidjeh Tvoje lice
popih iz pehara Tvoje sjedinjenosti;
sada, elim posvuda rasuti
taj grad-tvoga-i-moga, i pre i preko.
Yunus je lud od Tvoje Ijubavi. Gospode,
medu najskromnijima je od neizlje ivih ...
U Tebi je moj jedini lijek,
elim ga od Tebe zamoliti, i pre i preko 25

107

Do epali ste se mog razuma, moga vida, moga sluha, moga

duha, moje utrobe, cijeloga mene.
Izgubio sam se u vaoj izuzetnoj ljepoti. I vie ne znam gdje mi
je mjesto u oceanu strasti.
Savjetovali ste mi da skrijem svoju tajnu, ali potok mojih suza
sve je otkrio.
Kad me strpljenje napustilo, kad se o aj skon ao. kad sam
izgubio mo da u svojoj postelji uivam u blagosti sna,
otiao sam pred kadiju ljubavi i rekao mu: strogo su moji
prijatelji sa mnom postupali i optuili su moju ljubav kao
obmanu.
Ipak, svjedoka za svoju ljubav imam i u itelji potkrepljuju
moje izjave i priznanja o nesanici, ljubavi, alosti. tuzi, elji.
mravljenju, bljedo i i suzama.
udne li stvari! Traim ih 2 e posvuda strasno. a oni su sa
mnom.
Oko mi pla e, a oni su u njegovoj zjenici. Srce ali zbog
odvojenosti, a oni su u mom naru ju.
Oduzmu li mi prava na njihovu ljubav. bijednik sam to nema
nita ni za sebe ni na sebi.
Prognaju li me u tamnice za po inak, vratit u im se
Sicli Ahu Madrern
posredovanjem posrednika".

Lrtiovat u Tebi tisue dua

rtvovat u Tebi tisu e dua: to mi je do moje due.
Ti si moja dua koju trebam; to mi je do svemira!
.

Yunus Enire

Ti si dua me u duama. Ti si vrelo mladosti,

Ti si moja religija i moja vjera: to mi je do vjere!

'?.

Y umi, Emre. u hrije%odu Perte

Borata a.

26. Kunrenciunalni plurul

27 Sid Abu Madyan: Drircm, francuaki prije od Emilea Dermenghcma i Bachira
vlessikha. str 60, Dnmask. 1938, C hawar

Zora ljubavi

Povio sam svoju ranu; znao sam ruku to me ranila:

Voljeni mi je sada vaan: to mi je do rane!
Skrio sam svoju bol: Tvoja je ljubav sve u meni razotkrila;
otkad Te vidim u svoj jasnoi, to mi je do tajne!
Ho e li ikada biti lijeka mojim patnjama? Tko mi moe
pomo i?
I i u k Tebi optereen boli: to mi je do lijekova!
Do ite, ispunimo se ljubavi, okre imo se veselo
ja, leim, pijan: to mi je do okretanja!

To je tek zora ljubavi, treba se jo uspeti

uz planinu;
ne plai se: tek si na po etku svojih muka.
Jutarnjim karavanom odjeknuo je uzvik:
Probudite se, o lijeni, kre emo a vi spavate!
Ova jalova zemlja ne e ti dati ni trave ni plodova:
emu onda u nju sijati zrnje elje. kopati i mu iti se?
Vrijeme je dragocjenije od Josipove ljepote; emu ga
rasipati. o MTr? Jer ono nema povratka.

...

Sulica strijele ljubavne probode srce moje,

htio bih umrijeti od ljubavi: to mi je do strijele i sulice!
to u inih s duom svojom i srcem svojim? U ljubavni
oganj ih bacih,
sve sam zaboravio, pa ak i vjernost: to mi je do sumnji!
Uzletio sam s tornja ljubavi i lete i preao silne prostore
i sreo Prijatelja: to mi je do ari putovanja!

Jedne sam se ve eri naao u radionici puha a stakla i upitao ih:

Proizvoda i pehara, ne biste li slu ajno imali jednu au
u obliku srca?u Spopade ih smijeh: Zalud trai,
o Mir, svaki pehar to ga vidi, obao ili poluobao, svaka aa
bila je srce koje smo mi rastopili u vatri i napuhali u pehar.
Ovdje je sve to vidi: ae nema.
Ti si tek mjehuri pjene
u rijeci kojom udara oluja;
kad jedanput progleda
svijet e ti se snom initi".

Uronio sam u ocean: tamo sam naao sedef i

pretvorio se u biser: to mi je do oceana!
Kako je moje boravite Sinaj gdje zrem Lice njegovo,
zar mi treba Mojsije? to mi je do ja i do ti!
Sjetismo se jadnog Yunusa i rekosmo:
Naalost! karavan je ve proao, bez njega!
Stigao sam na kraj moga puta: to mi je do
karavana^ 8 !

Yunus

En nre
29. Mohammad Taqi Mir: DMdn.

28. Yunus Emre, u prijevodu Perteva Boralava.

109

Antologiju sufijski{i tekstora

1 08

Mohanimad Tuqi ,Nlir

110

Antologija sufijskih tekstova

Ljubav i sunce
O prijatelji, poujte:
ljubav je nalik suncu
a srce bez ljubavi
slino je crnom kamenu.
to bi moglo niknuti iz srca kamenoga?
Tko ga nosi na jeziku tek otrov ima,
i rijei su mu, i one najsla e,
okrutne poput rata.
Srce bogato ljubavi arko je
i postaje njeno kao svije a;
srca kamena su poput zime:
zime crne, zime ledene.

111

L potrazi za voljenim
Kad Te ovdje ne bih vidio u svoj Tvojoj Visosti
to bi znailo to da vidim ili ne vidim svijet?
U mnogostrukim Tvojim oblicima Ti si samo jedno:
nisam naao nikoga tko je poput Tebe.
Muku i patnju, tugu, bol i ukor,
spoznao sam u svom srcu za Tebe, i njihovu ranu.
Iskusio sam mnoge muke, ljubavi, zbog Tvoje ravnodunosti,
ali vidim da me u nama nije bilo koprene.
Danju i nou, o Dard, traim Onoga
kojeg nitko na ovome svijetu niti na e niti vidje.

Pred vratima naeg Kralja,

u slubi naeg Gospodara
zvijezde zaljubljenih
nalie straarima.

Ma koliko mi ivot trajao

bit u u potrazi za Tobom;
Ma koliko dugo mi ivot trajao
to e biti moja molitva.

Yunus, odbaci sve poslove.

i sve brige ovoga svijeta.
ovjek se prije svega mora mo i ispuniti ljubavlju:
nakon toga, moi e se proglasiti derviem 30 . Yunus Ernc>

Sam Bog zna kraj

koji mi je odre en:
voljeni je pun strasti
a ja sam ispunjen nestrpljenjem.
Samo Tvome srcu, ljubavi,
moja dua tei;
i sve to elim
Voljeni, Tvoja je elja.

30, Yunu, Emrc. u prijevodu Pertcva Boratava.

Gdje je moje srce, o Dard,

bacilo svoj pogled?
Ma ta gledao
Ne vidim nikoga do Tebe.

Hirdga Mr Dard

112

113

Antologija sufijskih tekstova

rtve ljubavi

Duu svoju mogu izloiti grabeu:

jer sad sam naao Duu dua;
Robu svoju mogu izloiti grabeu:
to mi sada zna e dobit i gubitak?
Sumnje svoje mogu sada izloiti grabeu:
jer sam se odrekao svoga ja,
oslobodio se koprene to mi je zastirala o i,
i postigao sjedinjenost s Prijateljem.
Jezik svoj mogu izloiti grabeu:
jer liio sam se sada svoga ja,
cijelo je carstvo moga bi a zaposjeo Prijatelj,
i sada samo On govori mojim jezikom.
Pala u svoju mogu izloiti grabeu:
jer skrio sam sve svoje veze,
uzletio sam prema Prij atelj u
i siao u palau ljubavi.
Lijek svoj mogu izloiti grabeu:
jer, sit dvojstva,
zasitio sam se za stolom Jednosti
i pio vina boli to od Prijatelja dode.
Svijet svoj mogu izloiti grabeu:
jer tek kad me moje bi e napusti
Prijatelj mi dolazi
i moje se srce ispunja svjetlo u.
Vrt svoj mogu izloiti grabeu:
jer umoran sam od snova neskon anih,
umoran od zima i ljeta
a naao sam naj udesniji vrt.

Yunus, kakve to slatke rije i izgovara,

rije i poput eera i meda,
Cijelu svoju konicu mogu izloiti grabeu,
jer na oh med nad medovima 31
.

Yunus En7re

Otkrivenje boanske ljubavi

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Bogu koji je srca Svojih Svetaca oslobodio pohota
ovoga svijeta i njegovih lanih pri ina, koji je oistio njihovo
tajno miljenje od svakog zrenja koje se ne odnosi na Njegovu
prisutnost; i koji je ta srca Sebi izabrao za Svoje oboavanje na
zemlji, zastrt Svojom Svemo nou; i koji se misti ki otkrio
njima, Svojim Imenima i Svojim Svojstvima, tako da su se ta
srca zagrlila u susretu sa zrakama Njegove spoznaje; i koji im
je razotkrio uzvienost Svoga lica, tako da su se ta srca istopila
u plamenima Njegove ljubavi; a zatim se iskrao iz njihovih
srdaca, tako da su lutala opasnom pustinjom Njegove
Veli anstvenosti i Plemenitosti.
Kad god bi ta srca zatreperila na prizor pravi Njegove
boanske uzvienosti, ar razmiljanja i njegova uvida
obavijala bi ih zapanjeno u.
Kad god su ta srca bila u iskuenju da se udalje, shrvana
tugom, iz atora ljepote dopirao bi glas to ih je pozivao na
strplj ivost.
O ti to o ajava za zaslugom milosti istine, re e taj glas,
uvaj se svoga neznanja i nestrpljivosti!
Jer srca su ostala izme u odbijanja i primanja; izme u
potiskivanja i prihva anja, nakon to su se utopila u Njegovoj
spoznaji, i nakon to su se istopila u ognju Njegove ljubavi.
Neka Bog obaspe Svojim blagoslovom Muhammada, pe at
prorotva, za savrenstvo njegova prorotva; njegove sljedbeni31. Yunus Emre, u prijevodu Perteva Boratava.

114

ke, gospodu me u stvorenjima; njegove imame koji istinu i

siromane vode Njemu!
Neka im Bog svima dade mir!
I zatim:
Ljubav pripada Bogu.
To je najsavrenija, krajnja me u postajama, vrh vrhunaca
stupnjeva prema
Pa ipak, neki u eni ('ulama-) poricali su tu mogu nost,
govore i: ljubav nema smisla izvan svoje vrijednosti u
ustrajanju na putu podre enja Bogu neka je Uzvien! A
sama stvarnost ljubavi neto je nevjerojatno, osim u nekih
osoba i u izuzetnim slu ajevima.
Poriui ljubav ti u eni su poricali i bliskost, arku elju,
blagost povjerenja i sve ono na to smo obavezani kad volimo,
sve to iz toga proistje e.
Neophodno je sruiti sve to obavija taj poredak stvari.
Stoga emo u sadanjoj knjizi naega djela iznijeti uvjerljive
tekstove o bojem zakonu o ljubavi, njenoj stvarnosti i njenim
uzrocima.
Zatim emo pokazati kako nitko nije dostojan ljubavi, osim
Boga
neka je Uzvien! Dokaz e nam biti to to je vrhunska
radost zrenje licem u lice Boga
neka je Uzvien! Iznijet emo
i razloge s kojih radost zrenja Boga licem u lice, na onom
svijetu, beskrajno nadilazi spoznaju koju ovdje o tome imamo.
Ustanovit emo razloge koji e uvrstiti nau potrebu da
volimo Boga; razloge to ih imamo da elimo Boga; razloge
bitne nesposobnosti' umova da spoznaju Boga neka je
Uzvien!
Pre i emo na izlaganje o pravoj vrijednosti arke elje: na
izlaganje o Bojoj ljubavi prema Svome slugi.
I doi emo na ajet iz Qur'ana o znamenima slugine ljubavi
prema Bogu
neka je Uzvien!
Ustanovit emo zna enje Boje bliskosti. Objasnit emo
kakvu ushi enost prua ta bliskost. Iznijet emo kazivanje iz
Boje knjige koje odre uje pravu vrijednost zadovoljstva.

Antologija sufijskih tekstova

115

Dat emo dokaz njegove savrenosti, a zatim i njegove

stvarnosti. Pokazat emo da molitva, strah grijeha, uop e ne
proturjei zadovoljstvu. Isto je i s brigom o izbjegavanju
prilika za neposluh (boanskim nalozima).
Zatim e doi pri e, razli iti govori ljubavnika.
Cijela Zemlja hrpa je suhoga blata, blata poput ljudskih
tijela. Ma kakva bila carstva ovoga svijeta, koje narodi toliko
tuju, ona su praina to je otpala s tog suhoga blata. I ta je
praina jedno dobro instvo Boga Svevinjega, neto to je On
dopustio.
Apsurdno je, dakle, voljeti jednoga od slugu Boga
Svevinjega, zbog njegove moi, vlasti to djeluje iz njegove
osobe, zbog njegova utjecaja, zbog njegove velikodunosti; a
ne voljeti Boga Svevinjega zbog istih razloga. I snaga i mo
samo su u Boga, Plemenitoga, Velikodunoga!
On je Vladar, Pobjednik, Znalac, Gospodar nebesa iji
smotak On dri u Svojoj desnici.
Zemlja, pravo da se na njoj neto posjeduje, i sve to se na
njoj nalazi, zatvoreno je u Njegovoj aci. uperci kose to stre
s glave svih stvorenja sadrani su u Njegovoj mo noj pesnici.
Kad bi Bog unitio ta stvorenja sve do posljednjega, Njegovo
carstvo ne bi bilo lake ni koliko mrav tei. Kad bi ih umnoio
na tisue, to stvaranje Mu ne bi predstavljalo nikakav trud.
Jer nikakav Ga umor ne doti e, nikakav Mu napor nije
teak, u Njegovim o itovanjima.
Nema mo i do Njegove. Nema mo nika bez pomo i
Njegove moi.
Njegova je Ijepota, sjaj, veli ina, plemenitost, snaga, vlast!
Bude li ovjek u iskuenju da misli da je onaj koji sadri mo
voljen zbog punine njegove mo i, neka pazi da ne zaboravi
kako nitko ne moe biti voljen zbog punine svoje mo i, nitko
osim Boga, i jedino Boga.
to se ti e svojstva koje zaklanja mane i nesavrenosti, koje
isti od prostatva i sramote, recimo da je ono jedan od uvjeta
ljubavi. Tako er i jedan od zahtjeva ljepote, savrenstva

116

predodbi skrivenih od Proroka, od onih ija je vjera

najdublja. Pa i oni, makar da su bez greke, bez taloga,
savrene svetosti, potpune istoe, ni oni se ne bi mogli za eti
bez Jedinoga, Onoga koji je istina, Kralja Presvetoga.
Samo Njemu pripada uzvienost! Samo je On dostojan
oboavanja!
Stvoreno bi e, ma kakvo bilo, nije izuzeto ni od grijeha ni od
nesavrenstava. Naprotiv, njegova je sudbina da bude slabo,
da bude stvoreno ni iz ega, da bude bezna ajno, da se pogiba
pod nunostima. Ono je sva mana, sva nesavrenost.
Savrenost pripada Bogu, Jedinome! Tko god nije On, ima
tek onoliko savrenosti koliko mu je Bog odmjerio. A onaj ija
je savrenost odmjerena ne moe prema drugima biti potpuno
savren.
Savrenost je najmanji stupanj Svemo nosti Boje.
Bog nije sluga ovisan o nekome drugom. On nije ni iji
pomo nik. Bilo bi, dakle, posve besmisleno pripisivati
savrenstvo bez mane ikome do Bogu.
Jer u savrenstvu Njemu nema ravnoga. Nema u Njemu
nikakve mane. Zati en je od svakoga grijeha.
Bilo bi predugo nabrajati na ine na koje je On svet, izuzet, u
Svojoj bitnoj istini, od svakog taloga. Ovi su pojmovi tajne
nauka otkrivene samo upu enima. Mi se na tome ne emo
zaustavlj ati.
Uz ovu napomenu, recimo samo to da ako postoje neka
ljepota i neko savrenstvo dostojni ljubavi, njihova se stvarnost
ispunjuje samo u Bogu.
Tako dakle, voljeti se moe ono to je lijepo.
Ali lijepo je, u apsolutnom zna enju te rijei, samo Jedno
koje nema jednakoga, Jedini koji nema sli noga, Vje ni koji
nema istoga, Bogati koji nema potreba, Svemo ni koji ini to
Mu se svi a, koji sudi kako On ho e.
Nitko se ne opire Njegovim nalozima. Nitko ne odgada
njegove presude.
Lijep je samo Sveznaju i, ijem znanju ne moe umaknuti ni
koliko mrav tei na nebesima ni na Zemlji; Pobjednik,

Antologija sufijskih tekstova

117

vladarske pesnice iz koje se ne e izvu i vratovi oholih

Lijep je samo Vje ni ije postojanje nema predvremena;
Vjeni, ije trajanje ne e imati kraja; Neophodan po Svom
Biu, oko ije prisutnosti ne krui mogu nost ne-bi a; Onaj
koji ivi i u ivotu se odrava Sam za sebe; koji svako stvorenje
odrava u ivotu; Gospodar Svemogu i nebesa i Zemlje;
Tvorac minerala, ivotinja i biljaka.
Lijep je samo Onaj koji Sam ima Mo ; koji nare uje
kerubinima nosaima Prijestolja; Jedini; Onaj koji Sam ima
Carstvo; Udjelitelj svake milosti, svake mo i, svakog
savrenstva; Onaj ija uzvienost zasljepljuje umove kad
primaju poruku.
Lijep je samo Onaj pri ijem opisu jezici ostaju nijemi.
Ustoli avanje znanja upu enih dokaz je nemogu nosti da Je
spoznamo.
A najuzoritiji proro anski dar Proroka dokaz je nemo i da
ga se opie.
mir njemu: Zasigurno lae onaj
Bog je to otkrio Mojsiju
koji misli da ima Moju ljubav a zaspi, daleko od Moje misli,
im ga no omota svojim tminama.
Zar svako bi e koje voli ne tei susretu sa svojim
prijateljem`.'
Evo me tu, posve blizu, naao me je onaj koji Me traio!
mir njemu!
kae:
Mojsije
Gospode, gdje si da bih se uputio Tebi? Ako si s tom
namjerom krenuo, odgovori mu Bog, ve si stigao.
Svaki e ovjek za svoj dio ljubavi primiti samo onoliko
koliko eli njegova dua, dua koja unaprijed uiva u njenom
oku.
Onaj koji vidi samo gospodara ku e, posjednika kraljevstva,
i niim nije bio podre en do Njegovom ljubavi, u punoj istoi,
i punoj istini, bit e primljen na mjesto istine, posve kraj Kralja
Svemoguega".
Galali
...

32. Ghazali. Le Lirrc de ]'Amour de Dieu, u prijevodu G. Lauresa; prema Halabijevu

izdanju. Kairo. 1358 1939. iz l/nu na\edeno premu Lmilcu Dcrmeughemu u Mahomet. Pariz. 1955. Le Seuil. aPr 143 i dalje.

118

Raj je igraka za djecu. Jedan jedini atom Boje ljubavi

vredniji je od stotinu tisu a rajeva.
Bayazid Bistami

5. SUFIJSKI GOVOR

lzreke sufija
Predaja kae da je Svevinji Bog, sutradan nakon
Uskrsnu a, rekao jednom od Svojih robova, posramljenom
duhovnim svojim siromatvom i bijedom: Jesi li poznavao tog
i tog mudraca ili tog i tog upu enog u tajne, na tom i tom
mjestu? Da, poznavao sam ga, odgovorio je ovaj. A A11ah
je odluio: Onda ti iz ljubavi prema njemu pratam.
Moja je vrijednost, u nizu Tvojih oboavatelja, premalena da
bih napredovao u tenji za stupnjevima sjedinjenosti s
Tobom.
Ali u mome su srcu upisana imena prosjaka pred Tvojim
vratima; za popis mojih djela, to je dovoljan pe at privole.
Upitae Mansura Ha114a: to je murid (u enik)? On
odgovori: Murrd je onaj koji najprije sve svoje napore
usmjeruje dvoru Uzvienoga, sve dok u njega ne stigne ne
doputa sebi nikakva odmora niti se ikome posve uje.
Zbog Tebe sam urio i po zemlji i po moru; proao sam
pustinjama i preao planine mnoge.
Od svega na to sam nailazio okrenuo sam svoje lice sve dok
nisam naao pristupa svetitu sjedinjenosti s Tobom.

120

Antologija sufijskih tekstova

Abu-H a im sufi
neka je sveta njegova tajna misao!
rekao je: Iz podnoja njena i upati planinu vrkom igle lake
je nego iz svoga srca istjerati rugobu oholosti.

Prikovavi oko nade za stol Tvoje velikodunosti, ekam Tvoje

milosti, ali ih ne zahtijevam.

Ne hvali se da si bez oholosti zato to je ona nevidljivija od

mravlje noice po mrkloj no i na crnom kamenu.
Izbaci oholost iz srca, ne smatraj da je to lako;
jer lake je iz zemlje iglom i upati planinu.
Egipanin Du-n-Nun
neka je sveta njegova tajna misao!
doe jednome magrebskom u itelju da ga malo ispita.
U itelj mu ree: Zato si doao? Ako si doao da stekne
znanje starih i suvremenih, to nije mogu e, jer, sve to, zna
samo Tvorac. Ako si doao da Njega trai, pa tamo odakle si
poao On se ve nalazio.
Nekad sam Te zamiljao da si izvan mene; pretpostavljao sam
da si cilj moga puta.
Sad kad sam Te naao, znam da si Ti bio onaj to sam ga
napustio prvim mojim koracima.
U itelj Herat kae: On na putu prati onoga koji Ga trai; i.
nakon to mu uzme ruku, poti e ga da Ga slijedi.
On kojemu ne znam ni imena ni znaka uzeo mi je ruku i
povukao me za Sobom.
I On je, sada, moja ruka i moja noga; ma gdje iao, idem
pleui i ire i ruke.
Izreka Marufa iz Kharka
neka je sveta njegova tajna
misao!: Mistik je na ovome svijetu gost; zahtjevi gosta spram
domaina nedoli ni su, jer dobro odgojen gost ne zahtijeva.
Ja sam Tvoj gost, u redu ljudi dobre volje to tu sjede,
zadovoljan svime to od Tebe dolazi.

121

Upitae Bayazida neka je sveta njegova tajna misao!:

to je drevni zakon? U emu se sastoji boanski zakon? On
odgovori: Drevni zakon se sastoji u tome da se povu emo iz
svijeta; boanski zakon, da se ivi uz Gospodara.
O ti to me, u vezi sa zakonom ushi enih, ispituje o drevnim i
boanskim zakonima!
Prvi se sastoji u tome da okrene od ovoga svijeta svoje lice;
drugi, da nae put to vodi k Gospodaru.
Abu Said Harrazu pripisuju ovu izreku: Tko god misli da
do Boga moe sti i vlastitim naporima uzalud se mu i; tko god
umilja da do Boga moe sti i bez napora pro i e samo put
namjere.
Nitko nije patnjom doku io blago mistike sjedinjenosti i,
kako je to udno! nitko bez patnje nije to blago zreo.
Svi koji su trali nisu u dolini ulovili divljeg magarca; ali je
magarca ulovio samo onaj koji je tr ao.
Izreka Abu-1-Husayna Nurija
neka je sveta njegova tajna
misao!: Onaj kojemu se Svevinji Bog skriva ne e Njemu sti i
ni uz vodi a ni uz ikakve upute.
Dok Onaj koji o arava moje srce ne pokae Svoje lice izvan
koprene, nitko s Njega ne moe skinuti tu istu koprenu.
S druge strane, kad bi se sav svijet pretvorio u koprene, ni od
ega straha ne bi bilo tamo gdje bi On Svoju ljepotu uresio
tako da je otkrije.
Izreka Abu Bakra iz Wasita
neka je sveta njegova tajna
misao!: Tko god kae da je blizu Boga udaljen je od Njega, i
tko god kae da je daleko od Boga nalazi se, svojim
ponitenjem, pod koprenom Postojanja bojeg.

123

122

Antologija suf'ijskih tekstova

Tko god kae da je blizu te due svijeta, njegova umiljenost

blizine uzrokovana je njegovom udaljeno u.
Naprotiv, onaj koji kae da je daleko od Njega, udaljenost mu
se zapravo sastoji u tome to je umotan u koprenu boje
blizine.

neka je sveta
lzreka Yusufa ibn Husayn ar-Razija
njegova tajna misao!: Sve to je dobro nalazi se u jednom
jedinom stanu iji je klju poniznost i podredenost; sve to je
loe nalazi se u jednom jedinom stanu iji je klju samoivost i
tatin a.

lzreka Abu1-Hasana Quan gija

neka je sveta njegova
tajna misao!: Nita na svijetu nije gore od prijatelja ije
prijateljstvo eli uzvrat ili pak skriva neku namjeru.

neka je sveta njegova tajna

Izreka Abu Bakra Warraqa
misao!: Upitamo li pohlepu tko joj je otac, odgovorit e:
sumnja u vezi s nalozima Svemogu ega. Upitamo li je to joj je
posao, odgovorit e: zara ivati prezir i ponienje. Upitamo li je
koji joj je cilj, odgovorit e: biti plijen muka i opsjena.

Zaljubljeni koji trai nadoknadu za odsutnost Prijatelja ili koji

se stalno eli nasloniti na vrata sjedinjenosti s Njim, nema na
svijetu goreg od njega, jer od Prijatelja eli neto posve
drugo a ne samog Prijatelja.
neka je sveta
Upitae uitelja Abu Sayda ibn Abi-1-Hayra
njegova tajna misao!: U emu se sastoji sufizam? On
odgovori: Ono to ti je u glavi, napusti; ono to ti je u ruci,
daj; ono to te zadesi, ne izbjegavaj.
Ti eli, mistikom, pobje i od sebe samoga. Treba da iz svoje
glave izbaci elju i strast,
da da sve to u ruci dri i da podnese ranu od stotinu
dokaza a da se smjesta ne makne.
Uitelj Abu 1 Hasan Hurqani
neka je sveta njegova tajna
misao! re e jednog dana svojim u enicima: to je na
ovome svijetu najbolje? O u itelju, recite to vi sami,
odgovorie oni. Abu-1-Hasan re e: To je srce potpuno
ispunjeno spomenom na Boga.
Skromno mi je srce: ma kakvu misao zaelo, na list duha upisa
samo spomen na Tebe.
Tvoj ga je spomen toliko osvojio da u njemu nije ostalo mjesta
ni za ta drugo.

neka je sveta njegova tajna

Izreka Ibrahima Hawassa
misao!: Ne mu i se trae i ono to ti je odre eno kao
dovoljno, oduvijek, to jest kruh svagdanji; ne dopusti da se
izgubi ono to je dovoljno da ti trai, to jest podre enost
Bojim nalozima, Njegovim naredbama i Njegovim zabranama.
Izreka Abu `A1i Rudbarija - neka je sveta njegova tajna
misao!: Najtjenja je tamnica drutvo u kojem su tvoji
protivnici.
Premda mistici nalaze tamnicu svuda gdje nema mirisa to se
isparava iz sjedinjenosti s Prijateljem,
nijedna tamnica, zaljubljenome koji uzdie, nije tjenja od
drutva onih koji nisu poput njega.
Jednoga je dana pred u iteljem 'Abd-al-Haliqom Gugdawanijem neka je sveta njegova tajna misao! jedan dervi izja\ io: Dadne li mi Svevinji Bog da biram izme u raja i pakla.
izabrao bih pakao; jer ja elim raj, a pakao je volja Boga
Svevinjega. U itelj odbaci njegovo miljenje rekavi: emu
slui vjerniku da izabere? Gdje god nam On rekao da idemo.
idimo! Gdje god nam rekao da ostanemo, ostanimo!

125

124

Antologija sufijskih tekstova

Ne ini nita bez pristanka gospodara, ti koji se proglaava

slugom Bojim!
Svuda gdje gospodar izabire, emu bi sluilo robovima da
izabiru?

nije bilo. Posjednici waqta kau: Naa spoznaja ne moe

doku iti budunost i prolost, i mi smo sretni s Bogom u
sadanjosti (andar waqt). Bavimo li se sutranjicom, ili u svoj
duh propustimo misao u vezi s njom, bit emo zastrti (daleko
od Boga). Besmisleno je misliti o onome to je nedoku ivo.
Tako je Abu Said Harraz rekao: Zaokupljajte svoje
dragocjeno vrijeme samo s najdragocjenijom od svih stvari, a
najdragocjenija od ljudskih stvari je stanje ivota izme u
prolosti i budunosti. I Prorok je rekao: Imam vrijeme
(waqt) s Bogom i za tog vremena nijedan kerubin i nijedan
prorok ne mogu se takmi iti sa mnom, to jest, u kojem se
osamnaest tisu a svjetova ne prikazuje mome duhu i nemaju
vrijednosti u mojim o ima. Stoga, u noi svoga uzaaa
(mi`rag), kad je kraljevstvo neba i Zemlje bilo razastrto pred
njim u svoj svojoj ljepoti on nije nita gledao (Qur'Un, LIII,
17).
Vremena (awqat) onoga koji je sjedinjen s Bogom su
dvojaka: jedno je stanje izgubljenosti (faqd) a drugo u stanju
nalaenja (wagd), jedno u mjestu sjedinjenosti a drugo u mjestu
odvojenosti. U oba slu aja, njime se vlada (maqhur) budui da
njegovu sjedinjenost kao i odvojenost ostvaruje Bog. Kad neki
ovjek vie nema moi htijenja, sve to ini ili pokuava dolazi
od vremena (waqt).
Kau da je Gunayd priao: Vidio sam dervia kako sjedi
pod stablom mimoze u pustinji, na nekom tvrdom i
neudobnom mjestu, i upitao sam ga zato ostaje tako
nepomi an. On je odgovorio: 'Imao sam "vrijeme" i ovdje ga
izgubio; sada sjedim i jadikujem.' Upitao sam otkada je tu. On
mi ree: 'Dvanaest godina. Zar mi eik ne e posvetiti jednu
molitvu kako bih imao sre u da ponovo naem svoje
'vrijeme"?' Napustio sam ga, kae unayd, bio na hodoa u
i molio za njega. Moja je molitva bila usliena. Po povratku,
naoh ga na istom mjestu. 'Zato,' rekoh mu, 'ne ode odavde
budui da je tvoja elja ostvarena?' On mi odgovori: 'O eiku,
smjestio sam se na ovom o ajnom mjestu gdje sam izgubio
svoje blago: zar bi bilo pravedno da napustim mjesto na kojem

Izreka Hasrija
neka je sveta njegova tajna misao!: Sufi je
onaj koji se, kada napusti svoje prirodno postojanje, u njega
vie nikada ne vraa, jer ono to je propadl'ivo ne uskrnjuje,
nego koji se nakon toga, kada postigne pravi ivot i bude
uvjeren u vje nost nakon ponitenja, vie nikada ne
ponitava.
Blaen onaj koji se, kada i ezne iz alegorijske slike ovoga
svijeta, vie nikada ne vra a vlastitom postojanju.
Potom, kada nae pravo postojanje, zahvaljuju i onoj njenoj
biti, vrata utrnu a u Bogu zauvijek se otvaraju pred njim'.
Gami
O nekim izrazima
Suf'iji upotrebljavaju tehni ke
namijenjene otkrivanju ili
skrivanju zna enja: tako mogu olakati shvaanje nekih tekih
to aka novacima, a istovremeno prikriti tajne svoga uenja
onima koji nisu upu eni. U svojoj slavnoj raspravi ootkrivenjua,
Hugi1iri objanjava stanovit broj tih Inaenja
dodana nekim parovima rijei.
Hal i Waqt. Waqt (vrijeme) izraz je koji je vrlo blizak sufijima;
to je ono ime ovjek postaje neovisan od prolosti i
budu nosti, kao, naprimjer, kada neki utjecaj to dolazi od
Boga si e u njegovu duu i u ini njegovo srce spojenim
(mugtami`): nema sje anja na prolost i ne misli na ono to jo

I. Djami, Behre'restan, u prijevodu Henrija Massea, Pariz, 1925. Geulhner

126

Antologija sufijskih tekstova

sam pronaao svoje blago i na kojem uivam u drutvu

Bojem? Neka eik ide u miru, jer ja u svoj prah pomijeati s
prahom ovoga mjesta, kako bih se na uskrsnu e mogao ustati
iz tog praha koji je stan moje sre e'.
Nitko ne moe dospjeti u stvarnost vremena vlastitim
izborom, jer vrijeme je neto to ne spada u mogu nosti
ljudskog postignua, niti se moe posti i svojim naporima, niti
se ne prodaje na trnici, pa makar ga i ivotom svojim htjeli
platiti, a volja nema te mo i ni da ga privue ni da ga odbaci.
eici kau: Vrijeme je otar ma, jer svojstvo je maa da
sijee, a vrijeme sije e korijene budunosti i prolosti, i brie
iz srca brigu o ju er i sutra. Ma je opasan drug: svoga
gospodara ini kraljem, ili ga pak unitava.
Hal duhovno stanje
jest ono to silazi na vrijeme
(waqt) i ukraava ga, kao to duh ukraava tijelo. Waqt treba
hral, jer je wayt uljepan s hal i po njemu postoji. Kada posjednik waqt-a ude u posjed h rl-a. on vie nije podloan promjenama i postaje vrst (mustaqnn) u svom stanju: jer kad ima waqt a
nema hal , moe ga izgubiti, ali kad se uz njega vee hal , sve
njegovo raspoloenje postaje waqt i to ne moe biti
izgubljeno . . .
Onaj koji je u hal-u o tome ne govori nita, ali sva njegova
djela govore o stvarnosti njegova hc71-a. Kad hal dolazi od
Boga ovjeku, on odstranjuje sva osjeanja u srcu tog ovjeka.
Tako je Abraham posjedovao hal: nije bio svjestan odvajanja
tako da ga je pogodila tuga, a ni sjedinjenosti, tako da je bio
ispunjen rado u. Sunce, Mjesec i zvijezde doprinijele su
njegovu hal-u, ali je on, gledaju i ih, bio neovisan: ma to
vidio, vidio je Samoga Boga, te kae: Ne volim one koji
zalaze 2 . Stoga, svijet postaje as pakao za posjednika 1.16-11-a,
zato to zre odsutnost (garha) i srce mu je ranjeno gubitkom
voljenoga; as, opet, njegovo je srce poput raja u blaenstvu
zrenja, i svaki mu as donosi neki poklon i sretnu poruku od

Boga. Osim toga, posjedniku ha1-a svejedno je bio zastrt

alo u ili razotkriven sre om: jer on je uvijek na mjestu
vienja.

2. Qur 'an.

vl . 76.

127

Hal je svojstvo eljenog cilja (murad), a waqt je poloaj onoga

koji eli (murid). Potonji je sa sobom u uitku waqt-a, a prvi s
Bogom u slastima hal-a. Koliko su samo udaljeni jedan od
drugoga ta dva stupnja!
Maqam i tamkin. Postaja (maq(im) oznaava ustrajnost
traitelja u ispunjavanju sVbjih obaveza prema predmetu svoga
traenja, uz stalan napor i istu namjeru. Tko god eli Boga
ima jednu postaju (maqam) koja je, u poetku njegove potrage,
sredstvo kojim trai Boga.
Tamkin ozna ava obitavalite duhovnih posve enika u stanu
savrenstva i na najviem stupnju. Oni koji se nalaze na
postajama mogu napustiti svoju postaju, ali nemogu e je i i
iznad stupnja tamkTn, jer je maqam stupanj po etnika, a tamkin
mjesto odmora za posve ene; maqamat su stupnjevi na putu,
dok je tamkin odmor u svetitu. Po etak ljubavi je traenje, ali
je njen kraj mir: voda te e koritom rijeke, ali kada stigne u
ocean, ona prestaje te i.
Muhadara i mukdaf'a. Muhadara oznaava prisutnost srca u
istan anostima prikazivanja, dok mukdafa oznaava prisutnost duha (sirr) u podruju vienja. Muh adara se odnosi na
oitovanja znamena (aydt) Bojih, a mukaafa na oitovanja
zrenja. Znaaj muhddara je stalna meditacija o Bojim
znamenima, dok je zna aj mukaafa u stalnoj zadivljenosti
beskrajnom Bojom veli inom. Postoji razlika izme u onoga
koji meditira o boanskim djelima i onoga koji je zaslijepljen
boanskom uzvieno u: jedan je u enik prijateljstva, drugi
sljedbenik ljubavi.
Uns i hayha. Uns (bliskost) i hayha (preponizni strah) dva su
stanja dervia koji putuju Putem prema Bogu. Kad Bog srcu

128

Antologija suf'ijskih tekstova

ovjeka oituje svoju slavu, tako da Njegova uzvienost (galal)

prevladava, onda ovjek osjea strah (hayba), ali kada
prevladava Boja ljepota, on osje a bliskost (uns). Razlika je
izme u onoga koji je spaljen Njegovom uzvieno u u ognju
ljubavi, i onoga koji je Njegovom ljepotom obasjan u svjetlosti
zrenja 3.
Huglriri

kada svoj duh okrene prema rije ima i tajnama.

Premda se ne mogu posti i savrene analogije,
ipak bez predaha nastavi s potragom.
U tom podruju, nitko suditi te ne moe,
jer taj skup nema poglavara osim Istine
Haqq`.
Pa ipak, sve dok uspijeva da sa uva sebe samoga,
pazi, budi na oprezu!
1 dri se izraza upotrebljenih u zakonu.
Slobodd mistika sadri tri stanja:
ponitenje, opijenost, ljubavni ar.
Svi oni koji iskuaju ova tri stanja
znaju upotrebu ovih rije i i njihovo znaenje.
Ali ako nisi iskusio ta stanja,
ne budi nevjerni neznalica ponavljaju i ih nesvjesno.
Ta misti ka stanja nisu prazne uobrazilje,
a svi ljudi ne dospijevaju do tajni misti koga puta.
O prijatelju moj, uzaludno brbljanje ne dolazi od ljudi
iskrenih,
da upozna ta stanja potrebno je otkrivenje ili vjera ...
Koje je to more kojem je govor obala?
Koji to biser nalazimo u njegovim dubinama?
Bie je ocean, govor je obala,
koljke su slova, biseri spoznaja srcem.
U svakom je valu tisu e kraljevskih bisera
predaje, rije i svetaca, tekstova.
LI svakom trenu iz njega izvire tisu u valova,
pa ipak, njegova se voda ni za kap ne smanjuje.
Spoznaja se ra a u tom moru,
a ono to obavija njegove bisere, slova su i glas.
Kako je to alegorija koja prikazuje te tajne
dobro je pribje i stanovitoj ilustraciji.
uo sam da se pri a kako u mjesecu Nisanu
biserne otrige isplivavaju na povrinu Omanskog mora;

Simboliki govor

Sve to vidimo u vidljivome svijetu

kao da je odsjaj sunca ovoga svijeta...
Kada ove rije i (slikovite) uje osjetilno uho,
one, najprije, ozna uju vidljive predmete.
Duhovni svijet je beskrajan,
kako bi ga rijei mogle doku iti?
Kako bi se tajne zanosnog vi enja
mogle objasniti rije ima?
Kad mistici govore o tim tajnama,
oni ih izraavaju slikama,
jer su predmeti ula kao sjene ovoga svijeta,
a ovaj je svijet poput novoro en eta, a onaj tamo
poput hraniteljice:
vjerujem da su ove rije i najprije bile namijenjene
tim tajnama u svojoj izvornoj upotrebi.
Tek kasnije, one su pridijevane ulnim predmetima
pukom upotrebom
(ta ta puk zna o predmetu tih tajni?)
a kada je um svoj pogled svrnuo prema svijetu,
prenio je neke izraze to otuda dolaze. 4
Mudar ovjek cijeni analogiju
3. Hujwiri: Kashj al-^llnlrjiih engleski prijevod R. A. Nicholsona. London, 1911,
Luzac, str. 367 i dalje.
4. To jest. duhokni predmeli predmctima
ima (komentar Lahigije ^l
,

5. Jer su te tajne zamjetljive samo u toku misti kih stanja.

6. To jest kada su mistici izvan sebe i nesposobni da nadziru svoje izraze.

129

130

Antologija sufijskih tekstora

diu se iz dubina voda

i postavljaju se, otvorenih usta, na povrinu.
Magla se s tog mora die
i ponovo pada kao kia po Bojem nalogu Haqq.
Tada, nekoliko kapi prodre u otvor svake koljke,
i svaka se usta zape ate kao sa stotinu veza.
Zatim svaka koljka si e u bezdan sa srcem ispunjenim,
i svaka kap kie postaje biser.
Ronilac zaranja u oceanske dubine,
i donosi odande sjajne bisere.
Obala je tvoje tijelo, more je tijelo bi a,
magla je milost, kia spoznaja imena.
Ronilac u tom moru ljudski je um,
koji sadri stotine bisera umotanih u njegove vijuge.
Srce je poput vr a spoznaje,
glas i slova su koljke spoznaje srca.
Dua polije e poput iznenadne munje'
i donosi ova slova paljivome uhu.
Slomi koljku, pokupi kraljevski biser,
odbaci daleko ljusku, uzmi slatki badem.
Rjenici, etimologija, morfologija,
samo su omoti slova.
Tko tim stvarima posveti svoj ivot
Ni u ta je protratio dragocjeni ivot.
Od oraha, dobio je tek suhu ljusku.
Ne moe se na i jezgra a da se ne slomi ljuska.
Pa ipak, orah bez ljuske ne zrije:
iz egzoteri ke spoznaje nastaje slatka
spoznaja vjere.
O duo brata moga, posluaj moj savjet!
Cijelim svojim srcem, cijelom svojom duom, trai tu spoznaju
vjere
Proisti plo ice tvoga srca,
da bi se k tebi pridruio an eo.

Dobij od njega tu spoznaju koja je tvoje nasljedstvo,

zapo ni obraivati svoje polje za etvu onostranu.
Haqq
i knjigu tvoje due, i knjigu
itaj Boju knjigu
Mahtnud ahestart)
nebesa 8 .

131

Metafori ki govor
Mistici namjerno metaforama izraavaju svoja otkri a i
svoja duhovna stanja; premda su te slike ponekad za udne, to
ne umanjuje ovu namjeru. Mistici su uprili ili govor to ga ne
razumiju oni koji nemaju njihovo duhovno iskustvo, tako da
kada izraavaju svoja stanja ili postaje, onaj koji je u istom
stanju shva a znaenje njihovih izraza, a onome koji nije u
tome sudionik zna enje je zabranjeno... Neki mistici su
izrazili razli ite stupnjeve misti kog zrenja simbolima odje e,
kovra kose, obraza, madea, vina, plamenova, itd. koji su
neupuenome tek bljetava prividnost. Kovr om su oznaili
mnotvo stvari koje skrivaju lice Voljenoga; made se odnosi
na jednost; vino predstavlja ljubav, arku elju i pijanstvo
duhovno; plamen, zra enje boanske svjetlosti u srcu onoga
koji slijedi put. Odje a svjedoka znai ljepotu apsolutne biti 10.
Lah

Proroki govor
Proroci se slue konkretnim govorom jer se obra aju
mnotvu i jer se pouzdaju u shva anje mudroga koji bi ih uo.
Ako i govore slikovito onda je to zbog obi na ovjeka i zato
to im je poznat stupanj pronicavosti onih koji uistinu

. . .

7. Igra rije i uz nujs to zna i ujedno duu i vjetar: vjetar odnosi sedefne otrige prema
obali.

8. Qur'ini. XLI. 53
n nyimu san7in7.

Mi cntu , ini

ctoka=e Nu.c u pro.strmnstvintzt .sremirskirn, a i

9. Mahmud Sabeslari. GoLc7nre-Ra_. stihoi 719- 739 i 564 595.

10. Lahiji, Cnntmc>ntuirc dc Golshan-e-Rc - preveo i naveo Emile l)ermenghem u
L Eluge
Pariz, 1931. Vega, str 62.

132

Arttologija sufijskifi tekstora

shva aju. Tako Prorok, govore i o dareljivosti, kae da nita

nije dao nekima koji su mu bili najdrai, iz straha da ih ne baci
u pakleni oganj. Tako se izrazio o duhom siromanome koji je
rob pohlepe i prirodnih sklonosti.
Isto tako, sve to su Proroci donijeli iz znanja zaodjenuto je
oblicima pristupa nima najopenitijim umnim sposobnostima,
tako da se onaj koji ne ide u dubinu stvari zaustavi na tom
odijelu smatraju i ga ne im najljepim to postoji, dok ovjek
istan anoga shva anja, ronilac koji lovi bisere mudrosti, zna
pokazati s kojeg je razloga takva boanska Istina zaodjenuta
takvim i takvim zemaljskim oblikom; on procjenjuje odje u i
tkaninu od koje je napravljena i po njoj prepoznaje sve to ona
skriva, i tako dosee znanje koje ostaje nepristupa no onima
koji nisu imali spoznaju tog reda.
Otkako proroci, poslanici i njihovi sljedbenici znaju da na
svijetu i u njihovim zajednicama ima onih koji posjeduju tu
pronicavost, u svojim se prikazivanjima oslanjaju na konkretni
govor, tako da izabrani iz njega izvla i i ono to izvla i obian
ovjek i jo vie, ve prema tome koliko se izraz izabrani
({ ass) stvarno na njega primjenjuje i izdvaja ga od slijepca, i
time se (tim neposrednim shva anjem) znalci razlikuju jedni od
drugih".
Ihn al- `Arabi
Oblici i zna enja
Oblici otkrivaju duboko zna enje i objanjavaju ga, jer svi
ne dolaze do zna enja i ne vide ljepotu znaenja pred svojim
o ima. Oblik vidi oblik i dua vidi duu. Dakle, nuno je
oblikom zaodjenuti zna enje, tako da oni koji poznaju samo
oblik otkriju postojanje zna enja i malo vjeruju u to zna enje.
Nebesa su stvorena u vrlo uzvienom obliku kako bi se
shvatilo kakve su visine due.
11 1bn ulArabi:
des Yru^ , h^^^rs u} rije odu Tilusa Bu rck hard ta. Parv.
1974, Albin Michel , str 178-179.

133

Ima nebesa u kraljevstvu due

koja upravljaju nebom ovoga svijeta.
Dakle, budu i da je uzvienost nebesa pripisana dui i nema
drugih oznaka, njena je visina preko prostornih mjera. Ona je
duhovna. Isto je kada kae: Ovaj je ovjek vii od onoga.
Ta superiornost ne ovisi o izgledu, nego o tovanju,
vrijednosti, stupnju savrenstva. Ili kao kad kae: Dinar je
jai od dirhama. Ta njegova superiornost ne ovisi o obliku,
nego o vrijednosti i cijeni. Stavimo li dirham na terasu neke
kue, a dinar ispod terase, dinar ostaje ja i a dirham slabiji, jer
takva superiornost ne ovisi o obliku. Kako u duhovnome
svijetu i bez oznaka, ima apstraktnih visina, oni koji se dre
samo oblika nisu sposobni da ih opaze. Zato uzvienost nebesa
simbolizira te visine, tako da bismo znali to je visina. Isto
tako, zemlja je simbol koji omogu uje da se shvati nizina. Kad
ne bi postojalo visoko i nisko u apstraktnom svijetu, ove dvije
dimenzije ne bi postojale ni u materijalnom svijetu. Isto tako,
kad ti se dogodi duhovno stanje (hal), opisuje ga tako da te
shvate. Ako ti se takvo duhovno stanje nije dogodilo, ti ga ne
moe opisati. Isto tako, uda i udesa prikazuju se u
izvjesnom obliku. Ona su namijenjena onima koji pori u i ne
poznaju isto duhovna uda i udesa. Tako, kada u itelj
ostvaruje preobraaj u nekoga u enika, bilo da uskrnjuje
njegovo mrtvo srce, bilo da otvara njegove slijepe o i tako da
njegove tmine posve postanu svjetlost: on u zlato pretvara
njegovo bakreno srce: on u njemu razbujava stotine tisu a
vrtova mudrosti i rui njaka spoznaje, znanja i vi enja, te se u
njemu pojavljuju hurije i pala e. Dakle, uenik koji je vidio
kako njegov u itelj u svakom asu izvrava ova ili ona uda i
udesa, nema ba nikakva zanimanja za udo koje bi se
sastojalo u tome da se pogodi to je sino jeo ili to e sutra
raditi, i zar bi ga mogao cijeniti?
Dakle, ova jasna uda namijenjena su slabima koji ne mogu
uspjeti u shvaanju duhovnih uda. Tako, uobli eno udo

134

potopa i Noe simbolizira potop due; preobraaj i prodiranje

zemlje to ih je izazvao Bog simboliziraju pojave u svijetu dua.
Dua stotina tisu a osoba, prostih i loa ponaanja, koje su se
protivile Bojim nalozima i koje se nisu Njemu podredile, bile
su preobraene. Ovaj preobraaj due ne moe opaziti bilo tko.
Preobraaj oblika bio je jasan kako bi oni koji slabo vide i koji
vide samo oblik ipak shvatili donekle i znali to je to
preobraaj due. Dakle, sve to ima oblik, bilo dobro, bilo
loe, stvoreno je zbog apstrakcija koje postoje u nevidljivome
svijetu, tako da oni koji su privreni obliku opaze jedan dio tih
apstrakcija. Stabla, vrtovi, ive vode kao da su neki izljev iz
raja duhovnoga; a vidljive ljepote, mladi i i ene, tako er
svjedo e o postojanju hurija. Mir i radost znak su radosti i
mira s onoga svijeta. Reci: bezna ajna su dohra ovoga svijeta
(Qur'(7, n)' 2 . Sultan Walad

12. Sultan Walad, Ma'dri^:

DUHOVNI IVOT

Qur'an neprestano ponavljana meditacija boje rijei to je

molitelj mora itati kao da je objavljena njemu samome, nakon
to se prethodno posvetio obrednim o ienjima posluit e
kao hrana duhovnome ivotu svakog pobonoga muslimana, a s
jo vanijeg razloga i sufijima koji su se tome posvetili s toliko
ljubavi i strahopotovanja da su neki i umrli sluajui te
molitve . . .
Predaje (hadTti) Prorokove takoder su predmet meditacije;
ima ih dvije vrste: Muhamedove izreke to su ih prenijeli svjedoci
kojih je istinitost bila brino provjerena i koje objanjavaju
njegovo ponaanje (sunna) i njegovo tuma enje o dogadajima ili
objavljenim tekstovima, s jedne strane; svete predaje (qudsT), s
druge strane, koje su nadahnute izravno Poslaniku i u kojima
Bog govori kroz njegova usta.
Rekli smo da je izvorni sufizam nalagao tovanje obrednih
obiaja: post, hodoae, molitvu. Molitva zauzima bitan
poloaj, bilo da se radi o pet molitvi to ih svaki vjernik moli sam
ili u zajednici, bez posrednika, svaki dan; bilo da Bogu upu uje
svoja spontana zazivanja od kojih su neka i sauvana i u
kojima naziremo poneto poniznosti, prisutnosti srcaa, utnjea
(awq) i povjerljivog preputanja Bogu.
,

138

Autologrja suJrjskih tekstora

139

O svjetlosti

1. MOLITVA

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje!

Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu
u kojoj je svjetiljka,
svjetiljka u kandilju,
a kandilj je kao zvijezda blistava
koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim,
i istonim i zapadnim,
ije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne;
Sama svjetlost nad svjetlo u!
Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On ho e.
Allah navodi primjere ljudima,
Allah sve dobro zna.

AI-Fatilra'
U ime Allaha,
Milostivog,
Samilosnog!

U damijama koje se voljom Njegovom podiu

i u kojima se spominje Njegovo ime
hvale Njega, ujutro i nave e,
ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju
i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju,
i koji strepe od Dana u kom e
srca i pogledi biti uznemireni,

Tebe Allaha,
Gospodara svjetova,
hvalimo,
Milostivog, Samilosnog,
Vladara Dana sudnjeg.
Tebi se klanjamo
i od Tebe pomo traimo!
Uputi nas na pravi put,
na put onih kojima si milost Svoju darovao,
a ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali,
niti onih koji su zalutali 2
!

Qur'an

l. Pristup: uvodna sura

smatra se saetkom svete knjige, izgovara se na
po etku svake rak 'a, svake obredne molitve kao i u mnogim drugim prilikama.
2. Qtnr'an. I.

da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio

i da bi im od dobrote Svoje i vie dao.
A Allah daje kome ho e, bez ra una.
A djela nevjernika su kao varka u ravnici
u kojoj edan vidi vodu,
ali kad do tog mjesta do e, nita ne nae,
a zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna
i On e mu potpuno isplatiti ra un njegov
jer Allah veoma brzo obraunava,
ili su kao tmine nad dubokim morem
koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim,

141

140

Antologija suf ijskih tekstova

iznad kojih su oblaci,

sve tmine jedne iznad drugih,
prst se pred okom ne vidi,
a onaj kome Allah ne da svjetlo
nee svjetla ni imati.

Mo njegova obuhvata
i nebesa i Zemlju
i Njemu ne dojadi odravanje njihovo;
On je Svevinji, Veli anstveni 4
!

Zar ne zna da Allaha hvale svi

koji su na nebesima i na Zemlji,
a i ptice irenjem krila svojih;
svi znaju kako e Mu se moliti
i kako e Ga hvaliti.
A Allah dobro zna ono to oni rade.

Da ovaj Qur'n kakvom brdu objavimo,

ti bi vidio kako je strahopotovanja puno
i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.
Takve primjere navodimo ljudima
da bi razmislili.

Samo je Allahova vlast

na nebesima i na Zemlji,
i Allahu se sve vra a3

Q ur 'an

Prijestolje

Allah je
nema boga osim Njega
ivi i Vjeni!
Ne obuzima ga ni drijeme ni san!
Njegovo je ono to je
na nebesima i ono to je na Zemlji!
Ko se moe pred Njim zauzimati za nekoga
bez doputenja Njegova?!
On zna ta je bilo prije njih
i ta e biti poslije njih,
a od onoga to On zna
drugi znaju samo onoliko koliko On eli.
3. Qur'dn, XXIV, 35-42.

On je Bog

On je Allah!
Nema drugog boga osim Njega.
On je poznavalac nevidljivog
i vidljivog svijeta,
On je Milostivi, Samilosni!
On je Allah!
Nema drugog boga osim Njega!
Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostatka,
Onaj koji svakog obezbje uje,
Onaj koji nad svim bdi,
Silni, Uzvieni, Gordi.
Hvaljen neka je Allah,
On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju
Njemu ravnim!

3.

a,i, [1. 255.

Qur 'an

143

142

Antologija suf ijskih tekstova

On je Allah, Tvorac,
Onaj koji iz ni ega stvara,
Onaj koji svemu daje oblik,
On ima najljepa imena.
Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji,
On je Silni i Mudri`.

usliio molitvu, to nimalo ne bi umanjilo Moje posjede, ba

kao to se ni ocean ne umanjuje kad se u njega zaroni igla. O
sluge Moje, raunat u samo vaa djela; po njima u vas
nagraditi. Tko sreu na e neka zahvali Bogu a tko se izgubi
neka sam sebe pozove na odgovornost.
Svako djelo to Mog oboavatelja pribliava Meni bit e mi
ugodnije od ispunjavanja dunosti to sam mu ih propisao.
Moj oboavatelj ne e prestajati da Mi se pribliava molitvama
povrh onih zadanih tako da u ga voljeti, a kad ga budem
volio, bit u uho kojim e sluati, oko kojim e vidjeti, ruka
Hadit
kojom e kucati, noga kojom e hodati 6.

Qur 'an

Hadrt qudsi
O sluge Moje, Sebi sam zabranio nepravdu i objavljujem
vam da je i vama zabranjujem. Ne budite, dakle, nepravedni
jedni prema drugima. O sluge Moje, svaki me u vama je
zalutali, osim onoga to ga Ja vodim na pravi put: molite Me,
dakle, da vas na taj put vodim, i Ja u vas odvesti. O sluge
Moje, svaki medu vama je gladan, osim onoga to ga Ja
hranim; molite Me, dakle, da vas hranim, i Ja u vas hraniti. O
sluge Moje, svaki je me u vama go, osim onoga to ga Ja
oblaim, molite Me. dakle, da vas obla im, i Ja u vas obla iti.
O sluge Moje, vi grijeite i no u i danju a Ja pratam sve
grijehe, molite Me da vam oprostim, i Ja u vam oprostiti. O
sluge Moje, uzalud biste se trudili da Mi naudite i uzalud da
Mi od koristi budete.
O sluge Moje, kad biste od prvoga do posljednjega, ovjeka
ili duha, bili tako poboni kao to je onaj koji je me u vama
srca naj iega, to nimalo ne bi pove alo moje kraljevstvo.
O sluge Moje, kad biste od prvoga do posljednjega, ovjeka
ili duha, bili tako pokvareni kao to je onaj koji je me u vama
srca najpokvarenijega, to nimalo ne bi umanjilo Moje
kraljevstvo. O sluge Moje, kad biste od prvoga do
posljednjega, ovjeka ili duha, stajali na jednom jedinom
mjestu zemlje, mole i Me za milost i kad bih svakome od vas
>. Qur'J/i. LIX. 21 24.

Prorokove izreke haditi

Abu Hurayra izvjetava: Prorok se jednoga dana javno
pokazao narodu i jedan mu je ovjek priao i rekao: to je to
vjera (iman)? Vjerovanje u Boga, Njegove an ele, u drugi
ivot, u proroke i uskrsnu e, odgovori mu Prorok. A to je
islam? nastavi onaj ovjek. Islam je, odgovori Prorok,
injenica da oboava Boga, da mu nikako ne pridaje
sudionike, da obavlja molitvu, da pla a zakonsku desetinu,
da posti za ramadana. to je dobro instvo (ihsan)? opet e
onaj ovjek. Oboavati Boga kao da Ga vidimo. Ako Ga i ne
vidite, On, svakako, vidi vas, odgovori Prorok.
`Abdallah ibn Mas`ud je rekao: Prorok se izrazio ovim
rije ima: 'Samo su dvije osobe kojima je doputeno zavidjeti:
ona kojoj je Bog dao bogatstvo i koja ima hrabrosti da svoje
dobro potroi za istinu; ona kojoj je Bog dao mudrost i koja je
primjenjuje na ljude i u i ih mudrosti'.
6. Bukhari, SahFh, IV, 296, hadFt qutlsi, u kojem kroz usta Prorokova govori Bog; po
predaji Abu Hurayre.

144

Prema Anasu, Prorok je rekao: Onaj koji moli

je s Bogom.

Antofogija suj'ijskih tekstova

nasamo

Ibn `Abdallah je rekao: Jedne smo no i bili uz Proroka.

Pogledao je Mjesec i rekao nam: 'Vidjet ete Gospodara kao
to vidite ovaj Mjesec, i ne ete se muiti da Ga vidite. Ako
moete izbje i da ne budete odvra eni od molitve prije izlaska
Sunca i prije njegova zalaska, molite.' Zatim je Prorok
izgovorio ove retke iz Qur'ana: I Veliaj Gospodara svoga i
zahval uj Mu prije sun eva izlaska i prije zalaska (L, 39).
Boji poslanik je rekao: An eli se smjenjuju uz vas, jedni
no u, drugi danju; okupljaju se na molitvu zorom i na onu
ve ernju. Oni koji su uz vas proveli no uspinju se na nebo.
Bog, premda zna bolje od njih na emu je, tada ih pita: 'Kad
ste odlazili kako su bili Moji oboavatelji?' 'Upravo su molili,
a i nali smo ih bili kako mole', odgovorie an eli.
Abu Horaira iznosi da je Prorok rekao: Ima sedam vrsta
osoba koje e Bog tititi Svojom sjenom onoga dana kada ne
bude druge sjene osim Njegove: imarn (vladar) pravedni;
mladi koji je rastao u oboavanju Gospodara; ovjek ije je
srce privreno damijama; parovi koji se vole u Bogu
uzajamnom ljubavlju, koji se zbog Njega sjedinjuju i zbog
njega razdvajaju; onaj koji, eni visokoga poloaja i lijepoj, to
ga salije e, odgovara 'Bojim se Boga'; onaj koji udjeljuje
milostinju tako da mu ljevica ne zna to daje desnica; napokon
onaj koji, u samoi, hvali Boga toliko da je sav u suzama.
Neko je upitao Proroka: O Abu 1 Qasime , to je dua?
Uzviknuo je: Pitat ete o dui. Reci: Dua je jedno od djela
Bojih. Ali oni su od znanja dobili tek neznatan dio (Qur'an).
Hadit

145

Prorokova molitva

O Boe moj! Pusti svjetlo u moje srce, svjetlo u moj grob,

svjetlo u moje uho, svjetlo u moj vid,
svjetlo u moju kosu,
svjetlo u moju kou, svjetlo u moje tijelo,
svjetlo u moju krv,
svjetlo u moje kosti, svjetlo ispred mene, svjetlo iza mene,
svjetlo poda me, svjetlo nad mene, svjetlo zdesna i svjetlo
slijeva.
O Boe moj! Uve aj moju svjetlost, daj mi svjetlost, u ini me
svjetlou, o svjetlosti svjetala, milosr em Tvojim, o
Milostivi!
`Alijeva molitva
`AIi ibn AbT Talib, Prorokov rodak i zet.
Neka je slava mome Gospodaru, Njemu Oboavanome,
jedinome kojeg valja oboavati, mom Gospodaru, Vje nome,
koji postoji zanavijek, koji nas voli, Onome ija blagost i mo
obuhvaaju cijeli svemir, Upravitelju svjetova, Svjetlosti
stvaranja. Njemu nae oboavanje, njemu sve nae oboavanje.
Postojao je prije svega i postojat e nakon to sve to ivi bude
prestalo ivjeti. Ti si Oboavani, Gospodaru moj, Ti si U itelj
koji voli i prata. Tvoje pratanje i milosr e nemaju granica, o
moj Gospodaru; Ti si pomo ucviljenomu, Utjeha svakoj
alosti, Utjecite svakome srca slomljenoga... Ti si Prijatelj
siromahu i zaduenomu. O moj Gospodaru, Ti si Tvorac, a ja
sam tek tvoje stvorenje; Ti si moj Vladar, ja sam samo tvoj
sluga; Ti si Onaj koji pomae, a ja onaj koji usrdno moli. Ti si,
o moj Gospodaru, moje Utjecite; Ti si Onaj koji prata, a ja
sam grenik; Ti si Milostiv, zna sve, voli sve; traim tapkaju i
u mraku; traim spoznaju Tebe i Tvoju ljubav. Udijeli mi,
Gospodaru moj, Svoje poznanstvo, Svoju ljubav i Svoju
milost; oprosti mi moje grijehe, o moj Gospodaru, i pusti me k
Sebi.

146

147

Antologija sufijskih tekstora

Poziv na molitvu
Sufyan Tativri, slavni teolog i isposnik iz 2. stolje a hidre,
rekao je: Bog zorom puta vjetar koji zasipaju pozivi i molbe
upuene Gospodaru Svemogu emu. Takoder je rekao: Kad
se no sputa, glasnik pod prijestoljem vi e: 'Ustajte, Boji
oboavatelji!' Oni ustaju i zahvaljuju. Zatim drugi glasnik
usred no i poziva: 'Pobone due, probudite se!' One se bude i
mole sve do osvita dana. U zoru, glasnik ponovo zove: 'Vi koji
se za oprost trebate moliti, ustajte!' Oni ustaju i mole Boga za
oprost. Kad se sunce die, posljednji glasnik zove: 'Lakoumni
ljudi, ustajte!' Oni ustaju iz svojih kreveta, poput mrtvih
uskrslih iz grobova.
Golubica je zagukala u no i na jednoj grani.
Spavao sam. Boe moj! Boe moj! Ljubav je moja laljivica:
istinsku ljubav ona ne bi preduhitrila...
Ja sam ljubavnik suha srca, ali ona lije suze!
Sujyan Taivri
Dua molitve
Neko upita (u itelja Galal ad-Dina Rumija): Postoji li kra i
put do Boga nego to je molitva'? On odgovori: Opet
molitva. Ali molitva nije samo taj vanjski oblik. To je tijelo
molitve, jer se stroga molitva sastoji od po etka i kraja, a sve
to ima po etak i kraj jest tijelo. Takhar' je poetak molitve, a
salam8 njen kraj. Isto tako, ispovijedanje vjere (ahada) nije
samo u tome da se to kae usnama: jer .ahada ima poetak i
kraj, i sve to je izraeno slovima i glasovima i to ima po etak
i kraj jest oblik, jest tijelo. A dua molitve je neuvjetovana i

beskrajna, ona nema ni po etka ni kraja. Napokon, samo su

Proroci donijeli molitvu (spas njima!), a Prorok, koji nas je
molitvi nauio, rekao je: 'S Bogom imam trenutke koje ni
polani prorok, ni an eo blizak Bogu ne mogu dosegnuti.'
Dakle, dua molitve nije samo njen oblik: ona priprema za
utonue u Boga i za gubitak svijesti. Tako svi oblici ostaju
izvana. I u dui vie nema mjesta, tada, ak ni za Gabriela koji
Rumi
je isti duh9.

Rabijina molitva
O Boe moj, sve to si mi namijenio od zemaljskih stvari, daj
Svojim neprijateljima; a sve to si mi namijenio u budu em
ivotu, daj Svojim prijateljima: jer meni si Ti dovoljan.
O Boe moj, ako Te oboavam zbog straha od pakla, spali
me u paklu, i ako Te oboavam iz nade u raj, isklju i me iz
raja: ali ako Te oboavam jedino iz ljubavi prema Tebi. nemoj
me liiti Tvoje vjene ljepote.
O Boe moj, jedina moja briga i sva moja elja na ovome
svijetu, medu svim stvorenim stvarima, jest da mislim na Tebe,
a u buduem ivotu, od svih stvari u budu em ivotu, jedino
Jim da Tebe sretnem. Sa mnom je tako kao to rekoh: a Ti,
Rahi a hint Isnta'il ul 'Adulti^ia
ini sve kako Ti ho e.

Svaka obredna molitva. , unutar te sluhe aka kretnja, zapo inje izraaxanjem
krajnje Boje veli ine: Allahu rrkhor.
8. Obredna molitva zavrtiava se eljom za spas (sulunr) svijeta.

9. Ru11 1 Lr l irre du Dedua u priicnodu

Sindbad pogla ljc 3

dc Vnray-Meyero itch_ pani. 1975_

148

Antologija sufijskih tekstova

149

Molitva Ibn Maia

Zazivanje

`Abd as-salam ibn Maa je bio uitelj Abu-l-Hasana a-adilaja, osnihaa _naaune tariae, poznate u Sjevernoj AJrici.

ovjek u ovom raznobojnom svijetu stalno cvili poput

lutnje. elja da nae prijatelja koji bi ga shva ao troi ga i
nadahnjuje pjesmom to kida srce. Ali kako bi ovaj svijet,
sa injen od vode i gline, mogao imati srce? Ocean i zemlja,
planina i gran ica, sve je gluho i nijemo; gluhi i nijemi su nebo,
Sunce, Mjesec. Premda je na nebeskom svodu mnotvo
zvijezda, jedna je usamljenija od druge; poput nas, svaka je
nemo na i poput nas luta u plavom beskraju. Poput karavana
koji nije uzeo dovoljno namirnica za put: nebesa mu se ine
bezgrani nim a no i predugima. Nije li ovaj svijet rtva, a mi
njeni lovci? Ili smo tek zaboravljeni zato enici? Nikakav glas
ne odgovori mojim jecajima. Gdje dakle ovjek moe na i
prijatelja koji bi ga shvatio?
Vidio sam da dan ovoga svemira koji se protee u drugim
pravcima, ija svjetlost obasjava pala u i kolibu, crpi'.svoje
postojanje iz okretanja jednog planeta, i ne traje due no to
treba da se kae: bio je i otiao je. O sretnog li dana koji ne
pripada vremenu, ije jutro nema ni podneva ni ve eri, dan od
ije svjetlosti dua postaje sjajna, dan koji nam omogu uje da
zvuk vidimo kao i boju! Svjetlo u njegovom sve odsutne
stvari postaju prisutnima; on traje vje no. O Gospodaru,
smiluj mi se jednim takvim danom, oslobodi me ovog dana bez
ara.
Kome je objavljen ovaj redak tasrara'2 ? Za koga dakle luta
ova planetna sfera? Onaj koji zna tajnu Bog u i imenima 13 a
tko je on? Koga je, dakle, opio taj peharnik i taj pehar? Koga
si izabrao me u svim ljudima svijeta? Koga si uinio
pouzdanikom skrivenih tajni? O Ti ija nam strijela probode
srce i koji si rekao Zovi Me, kome je to re eno 14? Tvoje je

O Boe, blagoslovi onoga iz kojeg dolaze duhovne tajne, iz

kojeg izbijaju svjetlosti, u kojem se sjedinjuju istine, i u kojem
su pohranjena znanja Adamova, tako da su stvorenja postala
nemo na: razumni grijee prema njemu, i nitko ga od nas ne
shva a, ni njegovi prethodnici, ni sljedbenici. Vrtovi svjetova
nebeskih procvali su njegovom ljepotom. Spremita nadobli nih svjetova (gabarut) preplavljuju od dotoka njegovih
svjetlosti. Nema stvari koja ne nosi njegov pe at, jer bez
posrednika, i ezava sve to ovisi o njemu ... O Boe, on je
Tvoja tajna to obuhva a sve i koja Te dokazuje, i Tvoja
zadnja koprena pred Tobom me u Tvojim rukama. O Boe,
pridrui me njegovoj rodbini, sudi mi njegovim ra unom, i daj
da ga upoznam znanjem koje e me izlijeiti od utjecaja
neznanja i koje e me napojiti vodama milosti. Odvedi me na
njegov put prema Tvojoj prisutnosti tite i me Tvojom
pomo i. Udri sa mnom po tatini kako bih je ponitio'. Izlij
me u mora jednostl (ahadi)aa) i utopi me u bit oceana boanske samo e (tti'anda) tako da ni ne vidim, ni ne ujem, ni ne
nalazim. ni ne osje am osim preko nje".
Ibn Maa

;0 Aluzija na ajet iz Q,r',rnh (.^h , ^8^ ,^Ur;o istmou n su-hitamo

12. Qur'an, XXXI, 20: Kako ne vidite da vam je Allah omogu io da se koristite svim
onim to postoji na nebesima i na Zeml r?... Rije je o ovjeku pretjerana

rnia

nestanee

I Navodi
lL.gon, ;453. Dei

)c l
Titusa Bur. khar It ,
r 6. P^e!s a^ <: Parv 1975, D,:rN ^-i^e,

H , 111 ,, ( ,

dostojanstva.
13. Qur'dn, II, 31: n/ poui On Adema nazivima svih stvari.a
14. Qur'dn, XL, 60: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati.e

150

Antologija sufijskih tekstova

lice moja vjera i moj Qur'an; zar e mojoj dui uskratiti jedno
od Tvojih oitovanja? Gubitkom stotinu zraka ne smanjuje se
bitnost Sunca!
Za nae je doba razboritost poput okova na stopalu. Gdje je
ona moja nestrpljiva dua? Godinama se postojanje vrti oko
sebe dok ovamo ne side nestrpljiva dua. Ne bude li mu io tu
jalovu zemlju ona ne e postati pogodnom za sjeme elje. Ako
iz te neplodne zemlje ponekad izbije srce smatraj to Bo}om
milou! Ti si moj Mjesec: prodri u moju mra nu no , pogledaj
naas tmine moje due! Zato bi plamen izbjegavao suhe
gran ice? Zato bi se munja bojala pasti?
ivio sam u odvojenosti od Tebe: pokai mi onkraj tog
plavetnog svoda; otvori mi zatvorena vrata, zemlju u ini
pouzdanicom neba! Upali vatru u mojim grudima; ostavi
talnjan i spali drvo, zatim ponovo u nju stavi moj tamjan i
raspiri po svijetu njegov dim; podjari toplinu moga pehara,
osvrni se na mene. Traimo Te a Ti si daleko od naih o iju:
ne, nisi, mi smo slijepci, a Ti si prisutan. Ili odgrni tu koprenu
tajne, ili nas oslobodi ove due nesposobne da vidi. Stablo
moga duha o ajava to nosi lie i plodove: poalji dakle
sjekiru, ili pak jutarnji lom. Dao si mi um, daj mi onda i ludilo,
pokai mi put unutarnjeg zanosa. Znanost po iva u miljenju;
ljubav svija svoje gnijezdo u srcu budnome. Ne uzima li
znanost od ljubavi, ona je samo pozornica misli; a taj prizor
samo je arolija, kao i ona Samirijeva'', znanost bez Duha
svetoga puko je vra anje. Bez boanske svjetlosti mudrac ne
nalazi puta i umire skren teretom vlastitih umiljaja. Bez
Boje svjetlosti ivot je puka patnja, razum nerazuman, vjera
tiranija. Od ovoga svijeta planina i dolina, mora i pustinja, mi
traimo videnje a on nam odgovara: Oduvijek! Daj predah
tom srcu to luta, i vrati Mjesecu puninu njegova sjaja. Premda
iz moje zemlje uspijevaju samo govori, jezik enje nikad nema

kraja! Pod ovim nebeskim svodom strancem se osje am: s onu

stranu neba ponovi mi: Uistinu, Ja sam blizu tebe 16, tako da
se, poput Sunca i Mjeseca, izgube etiri prostorna pravca, taj
Sjever, taj Jug, da se izbavim te vra arije jueranjeg i
sutranjeg, da pre em Sunce, Mjesec, Vlai e.
Ti si vje ni sjaj a mi, sli ni iskrama, trajemo tek trenutak ili
dva, i to ako su nam pozajmljena! O ti koji ne zna za borbu
ivota i smrti, tko je taj sluga to zavidi Bogu? Nestrpljiv rob
to osvaja obzorja i ne zadovoljava se ni prisutno u ni
odsutno u! Ja sam - prolazan, u ini me vje nim; ja sam
zemaljski, u ini me nebeskim. U ini me vrstim u rijei i djelu;
putovi su vidljivi, daj mi da njima hodam. Ovo to kaem
dolazi s jednog drugog svijeta, ova knjiga pripada jednom
drugom nebu. Ja sam ocean i mrtvilo me nije dostojno: gdje je
onda onaj koji e si i u moje dubine? Jedan se svijet zaustavio
na mojoj obali, ali na njenim rubovima nije mogao vidjeti
otjecanje valova. Ja o ajavam za u iteljima starih vremena,
Iqbal
govorim za dane koji dolaze".

151

Dozivanje

Boe moj, siromaan sam u svome bogatstvu, pa kako ne

bih bio siromaan u svome siromatvu?
Boe moj, neznalica sam u svome znanju, pa kako ne bih bio
jo ve a neznalica u svome neznanju?
Boe moj, Ti si objavio dobrotu i milost prema meni prije
nego to je moja nemo i poela postojati; pa zar e mi ih
uskratiti sada kada postojim?
Boe moj, ako se dobro u meni o ituje, Tvoj je to dar;
16. Qur'dn. L. 16: Mi stvaramo o e jaka i_namo ta mu sre dua njegovu haje, jer Mi

15. Po muslimanskoj predaji. Samirije na inio zlatno tele i zaveo idove u Mojsijevoj
odsutnosti (usp. Qur Itin, XX. 85).

smo tjeniu od rrauie ile kuccvice. Ajet o kojem meditiraju svi islamski mistici.
17 Mohammad ]qbal. Le Lirre de l'Eternite. u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i
Mohammada Mokrija, Pariz, 1962. Albin Michel, str. 19 22.

152

Tebi slava za to! Ako se zlo u meni o ituje, Tvoja je to pravda, i

na Tebi je da poduzme neto protiv mene!
Boe moj, kako bi me mogao prepustiti meni samome, kad
se Ti brine o meni? Kako bih mogao biti tla en, kad si Ti
moja pomo ? I kako bih mogao biti razo aran, kad si Ti moj
skrbnik?
Boe moj, kako si mi blizu, a kako sam ja daleko od Tebe!
Boe moj, kako je Tvoja milost prema meni velika! emu
onda ta koprena to me od Tebe dijeli?
Boe moj, znam iz raznolikosti otisaka i rasporeda postaja
da je Tvoja volja da Te ja upoznam preko svake stvari kako Te
ne bih previ ao ni u jednoj.
Boe moj, kako Te prizivati onim to Te samim svojim bi em
treba? Zar bi se ono to je drugo a ne Ti moglo o itovati onako
kako se Ti ne bi mogao o itovati i ime bi postalo sposobno da
Tebe o ituje? Kad si Ti to bio odsutan pa da bi bilo potrebno
pribjegavati nekom znamenu koji Te ozna ava? Kad si se Ti to
udaljio da bi otisci bili potrebni da se do e do Tebe?
Boe moj, slijepo je oko koje Te ne vidi, Tebe koji bdije nad
svakim bi em. I promaaj je svaki ugovor sluge koji ne dijeli
Tvoju ljubav!
...0 Ti koji si svojim voljenima priutio blagost Tvoga
drutva: eto stoje pred Tobom, nezasitni!
O Ti koji si Svoje prijatelje ogrnuo odje om Tvoje
plemenitosti: eto ih velikih od Tvoje veli ine!
Ti koji se sje a prije ikakva sje anja u drugih!
Ti koji si poeo iriti Svoja dobro instva, prije nego su se
prema Tebi okrenula lica Tvojih slugu!
Ti koji si dareljiv u Svojim darovima prije svake molbe!
Boe moj, trai me milosr em Tvojim tako da Ti se
pridruim; privuci me Svojom dareljivo u kako bih se Tebi
okrenuo!
Boe moj, nada se moja ne gasi kad sam neposluan; i strah
moj ne jenjava kad sluam.
Boe moj, svemir me gura prema Tebi; a znanje o Tvojoj
velikodunosti dri me pred Tobom.

Antologija suf ijskih tekstova

153

Boe moj, zar da budem razo aran kad si Ti moja nada; i

zar da budem prezren kad se Tebi preputam?
Boe moj, kako bih se uzdizao kad si me u nevolju posadio?
i kako se ne bih uzdizao kad si me uz Sebe vezao?
Boe moj, Ti si Onaj izvan Kojeg nema boanstva: Ti si
u inio da te svaka stvar upozna, a nijedna Te nije ne
poznavala.
Ti si traio susret sa mnom u svakoj stvari; vidio sam Te
o itovanog u svakoj stvari;
jer Ti si jasan u svakoj stvari!
O Ti koji, Svojim milosr em, upravlja na Svom prijestolju; i
prijestolje nestade u tom milosr u; isto kao to su svjetovi
nestali u prijestolju. Pomra io si otiske i izbrisao druge
oceanima svjetlosnih sfera!
O Ti koji se zastire u dubinama Svoga sjaja, kako bi
najdublja dubina svijesti opazila Tvoju veli inu!
Kako bi Ti mogao biti skriven, kad si Ti Onaj koji je o it?
Ili, kako bi Ti mogao biti odsutan, kad si Ti Svevide i,
Ihn 'Ata al-Iskandari
Prisutni 18?

Tualjka

Umirem, pa ipak ne umire u meni

ar moje ljubavi prema Tebi,
a Tvoja ljubav, jedini moj cilj,
nije smirila groznicu due moje.
Samo prema Tebi duh moj isputa jauk;
u Tebi je sva moja tenja,
premda je Tvoje bogatstvo daleko iznad
siromatva moje skromne ljubavi.
Kairo. 1906. Tekst preveo Abd al18. lbn 'Ata al-Iskandar7: al-Nikam
-Jalil: Aspects inherieurs de l7slam, Pariz, 1949. Le Seuil. str. 176 i dalje.

154

155

Antologija sufijskih tekstoru

Tebi obra am svoju molitvu

i u Tebi traim svoj posljednji odmor
Tebi se uspinje moja gluha tualjka,
Ti salijee moju tajnu misao.

Zaklinjanje

Ma kako dugo trajala bolest moja,

ta dosadna nemo ,
nikada ljudima ne u re i
o teretu koji si mi Ti natovario.
Jedino je Tebi o ita
teka muka moga srca,
nitko drugi, ni blinji ni susjed, nikada ne sazna
prekomjernost moje muke.
Groznica gori u mom srcu
i cijeloga me razara;
unitila mi je snagu i oslonac
i polako sagala duu.
Ne vodi li Ti putem
konjanika izmorena svojim teretom?
Ne oslobaa li smrtnoga koraka
putnika lutalicu?
Nisi li Ti upalio svjetionik i za one
koji na oe ispravan pravac
ali u rukama svojim ne nosie
ni najmanju iskru njegova plamena'?
Oh! Daj mi dakle Tvoju milost
da bih uz tu pomo ivio
i s Tobom bez muke prebrodio
nesnosnosti moga siromatva 79
.

O Boe! Ti dolazi u pomo na svaki poziv; prisko i onda i

na moje jauke: usrdno molim Tvoju pomo ; pred tolikim
brigama nemam vie strpljivosti, pomozi mi, Ti koji pomae
drugima! Plaem razbatinjene djece, istroenim grudima
potla enih staraca, skitnicama kojima je drum uzglavlje,
bezna em zato enih u bunaru, pozivom Pravedni e! svih
onih koji Te zaklinju, pozivom O Gospode! o Gospode!
grenika, odlu nim dokazom to pokorava srce, znamenom
bojim koji dui daje ivot, istoom branitelja vjere,
prorocima Tvojim koji znaju tajne, siromanima koji stoje
pred zatvorenim vratima, palim ranjenicima to se u svojoj
krvi kupaju, onima koji su daleko od ku e i blinjih, onima
koji nisu mogli slijediti karavan, litanijom koju izgovara
novak, uzdahom kojim ar iz glave izlazi, rosom isplakanih
suza, Qur'cxnom, svjetiljkom onih to oboavaju zoru,
jasnoom Tvojom koja je za zastrte ljude, milo u Tvojom
koju dijeli bez mjere, inom vjere to ga redovnik obavlja,
pomo i koju Bog dobro initelj udjeljuje, izabranima koji su
izabrali samo u, estitima koji nisu pretrpjeli nikakvu ljagu,
svakim dobrim djelom koje si primio, svakim Tebi ugodnim
zazivanjem, posljednjim uzdahom to prelazi preko Tvog prijestolja, Tvojim nadmo nim Imenom koje nadilazi Tvoje prijestolje, molim te! smiluj se mom okrvavljenom srcu
Ti si Onaj kojem se ne govori: Tko si ti?; Ti, Ti jesi, ali
izvan Tebe postoji samo ne-bi e; pod koprenom Tvoje
jednosti, Ti se skriva; nebu si dao mo da upravlja; nitko ne
zna ni kraj, ni po etak, ni alfu, ni omegu Tvoga boanstva;
Tvom dvoru, bilo u nadi bilo u strahu, dolazi se samo
apsolutno pokoran; zatvorio si i pokrenuo nebo; dao si nam
ovaj svijet i ivot i opstanak; uzme li nam ivote ili dadne
opstanak, Ti zna to ini, ini dakle kako Te volja. Tako i ja,
milou Tvojom, stojim pred Tobom 20
Ni. anii
...

Du-n-Nun al-Misri

. ..

19. Du-n-Nun al-Misri, navod Abu Nu'ayma, fli/t:a. 1X, str 390, Kairo, te navod A.
J. Arberryja:
soutZemc. prijevod na francuski Jeana Gouillarda, Pariz, 1952, Cahiers
du Sud

20. Nizami.Le Roman de Chosroes et Chirin, u prijevodu Henrija Massea. Pariz, 1970.
G. P. Maisonneuve et Larose. str. 156 157.

157

Antologija sufijskih tekstova

156

Rob
Gospodaru, Tvoj sam rob najpokorniji; nemoj me dati na
prodaju kad ostarim.
Premda si ne mogu pripisati ni najmanje djelo odanosti, ipak
kosa mi je osijedjela u vjeri u islam.
Ako me proda zapalit e mi duu; bit e to zagrljaj pakla.
to bi se i moglo oekivati od ovjeka kojem je vatra sagala
duu? to moe mrav na dan Uskrsnu a?
Tebe koji zna tajne, zaklinjem Te imenom Tvoje slave da me
ne progna meu naputene, da me ne okre e kao vosak u
ruci Svoga bijesa, da mi ne uskrati Svoju dobrotu.
Zaboravi sve to u inih, i dobro i zlo; milo u Tvojom izbavi
me moga ja,
jer djela to iz mene izlaze, bilo da su dobra ili loa, samo
kuju eljezni okov za moj vrat.
Ako ne eli da me probudi, smatraj me mrtvim u mom snu
bezbrinome.
Ja sam nizak i zalutao; Ti si Svevinji; podigni me iz moje
niskosti.
Dugakom sam rukom podre en Tvojoj mo i; pokai mi put
koji vodi k Tebi!
Otvori mi Tvoja vrata, u ini me Tvojim robom unato mojoj
oronulosti. Oarafmoje srce, u ini da izgubim svijest o sebi,
tako da utonem u Tebe.
Mnoge sam nepravde sebi u inio. O moj Gospodaru, spasi me
od mene samoga!
Izbavi me moga ja ako me eli spasiti, jer sve to Ti ho e, Ti i
moe.
Ne dopusti da se ni asa bavim sobom; u ini me nesvjesnim
tog ja. Prezri moje ja; ne elim ga vie.
Nisam svjestan sebe samoga; ne poznajem ni dobro ni zlo.
Budui da si Ti tu, zato bih se bavio svojim ja?
Tebe koji zna moje stanje, zaklinjem Te da me izvu e iz ovog
vrtloga krvi.

Kad me lii moga ja, privei me uz Tebe, ne dopusti da se

ikada vratim sebi.
Smatraj me psom; ne tjeraj me s Tvoga praga, jer dopusti li mi
da ostanem, jedna kost bit e mi dovoljna. Naem li kost na
Tvome pragu, poklonit u je ptici Homa' koja je nebo to se
okree.
Rano ujutro Bosonogi otputova, pijan od nekog mutnog
vina ali bistar u svojoj dui.
Putujui na e komad papira na kojem je bilo ispisano ime
Allaho vo .
Sve to je na ovom svijetu imao vrijedilo je tek zrno je ma. S
time je kupio mousa. Sretne li kupnje!
Kad je pala no , ovaj traga Boga namirisa ime Allahovo tim
mousom.
Te noi u osvit zore usni san u kojem mu se boanski glas
obrati ovim rije ima:
Podignuo si Moje Ime iz praine, namirisao Ga i o istio s
punim oboavanjem.
Mi emo ti zato dati pristup istini; u init emo te istim i
mirisnim.
Gospodaru! Rje iti `Attr22 je obilno natapao Tvoje Ime
mirisom svoga pjesnitva.
Naravno, njegova je rje itost bila bespotrebna, jer oduvijek je
Tvoje Ime bilo mirisno.
Ipak, dobrotom Svojom, u ini ga prainom Tvoga praga,
udijeli mu Imenom Svojim slavu.
On nema druge _ nade osim Tvoje dobrote, budu i da si ne moe
Attcr
pripisati nikakvo djelo odanosti 3
.

'

'I Honra, legendarna ptica. simbol veli ine. hrani se kostima.

22.
zna i: r.Onaj koji se havi trgoviuom mirisa.
3. 'Attnr. Le Livre divin, u prijevodu Fuada Rouhanija, Pariz. 1961. Albin Michel,
.s r. 336 ; daljc.
:

159

Antologija suf'ijskih tekstova

158

Plamen
O Ti to nali boansko vino u moj pehar,
daj da njegova toplina bit moju otkrije,
daj da mi ljubav bude naelo ivota.
Daj da od ara moga daha izbije
iz pepela moga smion plamen.
Kad budem mrtav, od moga praha u ini svjetiljku,
da razbuktavana mojom boli gori u pustinji".

Iqbal

Zazivanje hodo asnika na pragu svete zemlje

Evo me, evo me"! O moja tajno i moje uzdanje! Evo me, evo
me, o cilju moj i smislu moj!
Zovem Te ... ne, Ti me zove k Sebi! Kako bih Te mogao zvati
to si Ti (Qur'an, 1, 4) da mi Ti nisi aputao to sam Ja?
O biti nad biti moga postojanja, o cilju rnojih tenji, o Ti
izgovaranje moje, i moje izraavanje, 1 tnoje tepanje!
O sve svega moga, o moj sluhu i moj vidu, o cjelino moja,
sastavu moj i dijelovi moji!
O sve svega moga, ali sve jednog svega zagonetka je, i ja
zamraujem sve svega moga ele i ga izraziti!
O Ti u kojem je zastao moj duh, ve umiru i od zanosa, postao
si zalog u mom uasu!
Oplakujem svoj jad, odvojen od svoga zavi aja, iz posluha, a
moji neprijatelji sudjeluju u mojim jadanjima.
Da se pribliim, nek me strah udalji, i ja treptim od elje to se
pripila u dubinu utrobe moje.

24. Mohammad IyhaL Mes.age de l'Oriern, u prijevodu Ece de Vitray-Mecero\ itch i

M. Achene, Pariz. 1955. Les Belles Lettres, str 85 --86.
25. Lnhharka, lnhharka. Evo me. evo me <: uzvik je to ga ponavljaju hodo aisnir
kad stignu u Meku na k odo a e

to bih s tim Ljubljenim to me obuzeo sva, Gospodaru! bolest

je moja umorila moje lije nike.
Kau mi: Izlije i se Njime! A ja pitam: moe li se bolest lije iti
tom istom bole u?
Ljubav me moja prema mome Gospodaru izjela i sagala,
kako bih se svome Gospodaru mogao aliti na svoga
Gospodara?
Svakako, ja to slutim, i moje srce to zna, ali nita ne bi moglo
to izraziti osim mojih treptaja okom.
Ah! nevolja mom duhu zbog mog duha, jao meni zbog mene,
sam sam izvor svoje nesre e!
Poput utopljenika kojem samo prsti izviruju da bi zvao
upomo , na prostranom moru.
Nitko ne zna to mi se dogodilo, osim Onog koji se rastalio u
mom srcu.
On zna koje me zlo pogodilo, i od njegove volje zavisi ho u li
mrijeti ili oivjeti!
O krajnji zahtjevu, i nado, o Prijatelju moj, o ivote moga
duha, o vjero moja i ovozemaljska sudbino!
Reci mi iskupio sam Te, o sluhu moj, o vidu moj!
Dokle toliko odga anje, u mom udaljavanju, tako daleko?
Premda se mojim o ima skriva u nevidljivom, srce moje
promatra tvoje uzdizanje, na udaljenosti, izdaleka 2e.
Hallag

utnja
Ova molitva nije molitva, Gospodaru, ako Te moje srce ne vidi
licem u lice.
Okreem se spram qible iz ljubavi prema Tvom licu, ina e bih
odbacio i molitvu i qiblu.

26. Hallaj. Dnrdn, u prijevodu Louisa Massignona. Pariz. 1955. Cahiers du Sud, str
3 --5.

160

U molitvi cilj mi je da se jadam,

da Ti povjerim svoju bol zbog odvojenosti od Tebe.
Kakva bi to bila molitva kad bi, dok sam uz Tebe u damiji,
moje srce ostajalo na bazaru.
U istinskoj molitvi nali imo anelima.
Ali ja sam jo uvijek plijen zvijeri i demona.
Stidim se ove lane molitve
i ne usu ujem se pogledati spram Tebe"!
Rumi

2. SPOMINJANJE BOGA / DIKR

Boji odaziv

Jedne noi, neki je ovjek uzvikivao Allah sve dok mu usne

ne postadoe slatke hvale i Njega.
Demon mu ree: O ovjee mnogorjeivi, gdje je odaziv Evo
me (labbayka) svim tim O A115.hu?
Nikakav odaziv ne stie s boanskog prijestolja. Koliko li e
puta ponavljati A11ah tako tuan?
Ove rije i slomie srce tog ovjeka. On legne da spava i u snu
vidje u zelenilu HadirazS kako mu govori:
Sluaj, prestao si hvaliti Boga: zato oklijeva da ga zove?
On odgovori: Nikakav 'evo Me' nisam uo kao odaziv.
Nato e Hadir: Ne; Bog kae: 'Tvoj A11ah' je Moje 'evo Me';
a to tvoje zaklinjanje, tvoja bol, tvoj ar
Moj je glasnik
tebi. Tvoj strah i tvoja ljubav uzao su to obuhva a Moju
milost.
Pod svakim tvojim 'O Gospodaru!' mnoga su Moja 'evo
Rumi

I spominji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi, ponizno i

sa strahopotovanjem i ne podiui jako glas, i ne budi
nemaran `.
One koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju
a srca se doista, kad se Allah pomene, smiruju 2 ! On ini
da se no i dan smjenjuju, to je pouka za onoga koji ho e da
razmisli ili eli da bude blagodaran 3 . Bog trai da Ga onaj koji
tjeruje neprestano zaziva, da misli na Njega, budan radei ili pak
lee i; takrome ohe aje: Sjeajte se vi Mene i Ja u se vas
sj etiti4 .
Ovo spominjanjea, dikr, stanovito je ozra je duhovnoga
ivota, osje anje prisutnosti Onoga koji je rekao: Kuda god se
okrenete, pa tamo je Allahova strana. Allah je, zaista,
neizmjerno dobar i On sve znas. On je blii ovjeku od
njegove ile kucavice 6 . U ohavljanju tasawwufa ovaj naziv
odredenije oznaava >-jehe sabiranja, koje se nekad obavljaju u
osami uz izgovaranje litanija u kojima se nahrajaju najljepa

27. Rumi, MatnawT

28. Tajanstveni lik, simbol savrenog duhovnoga u itelja, u muslimanskoj legendi
poznat pod imenom Hadir ili Khezr. U ovom stihu, rije zelenilo aludira na njegovo
ime koje zna i zeleni ovjek, i na njegovu povezanost s duhovnim ivotom i rastom.
29. RumS, Matnawi, III, 189 i dalje.

l. Qur'an, VI1, 205.

2. Qur'an, XIII, 28.
3. Qur'an, XXV, 62.
4. Qur'an, lI, 152.
5. Qur'an, 11, 115, 247: I11. 73: IV, 130; V, 54: XXIV, 32.
6. Qur'dn, L, 16.

162

Antologija suf'jskih tekstova

Boja Imena
ove su vjebe dio uputa to ih u itelj daje ueniku
i razlikuju se ve prema tome koji je stupanj<c u enik dosegnuo;
a nekad su te vjebe zajedni ke. Za dikr se u promjenjivim
razmacima okupljaju u enici (murid), dervii ili fuqara' oko
uitelja eika ili Pira, ili kad je ovaj odsutan, oko njegova
poslanika (mugaddam). Premda se tekstovi to se upotrebljavaju
u tu svrhu razlikuju od bratovtine do bratovtine, svi su
sastavljeni na isti na in: izgovaranje kuranskih molitvi, posebno
Fatihe', nekih ajeta, najee onih o svjetlosti i prijestolju 8 ,
ponekad mistikih pjesama, psalama s kadencama Bojih Imena,
stanovitih izreka, kao naprimjer: Traim oprotenje od Allaha

163

Dikr: metode i tehnika

Dionica o unutarnjem dikru koji se obavlja u srcu (ad-dikr al-qalbi) koji je vii od govornog dikra (ad-dikr a1-gahri).

Beskrajnoga, izvan Kojeg nema drugog boanstva, do Njega

ivoga, Budnoga. Ponekad, obuzeti misti kim stanjem (ha1)
sudionici se njiu ili pleu (organizirani ples sama' koji nije
spontan, postoji samo kod stanovitih tariqa9). Glazba, sasvim
prirodno, ima veliko zna enje; kao i stanovita disciplina disanja-i
visine zvukova (novija znanstvena istraivanja potvr uju vanost
ove discipline za psihu).
,

Poslije smrti . . .

Kad se ovjek zblii s dikrom odvaja se od svega drugoga.

Tako je, po smrti, odvojen od svega to nije Bog. U grobu,
nema ni supruge, ni dobara, ni djeteta, ni prijatelja. Ostaje mu
samo dikr. Ako mu je dikr blizak on u njemu uiva i veseli se
to su zapreke koje su ga od njega odvra ale uklonjene... tako
da otkriva da se osje a kao da je sam sa svojim Voljenim. Tako
ovjek, poslije smrti, nalazi svoj uitak u toj bliskosti. Zatim,
pod Bojom zatitom, die se iz misli o susretu u sam susret 10
Gazali
7 Vidi u ovom djelu, str. 138.
8. Vidi u ovom djehi, str. 139 i 140.
9. Vidi u ovorn djelu, str. 173 i dalje.
10. ^azah. [hra, 111, 64.

Znaj da se dikr obavlja na dva naina: srcem i jezikom. Oba

ta oblika imaju zakonitu osnovu u Qur'anu i u sunni.
Dikr jezikom, budu i da sadri govor sastavljen od zvukova
i slova, ne moe se obavljati u svakom trenutku. Trgova ke i
sline djelatnosti nuno ga zabranjuju, za razliku od dikra srca,
jer ovaj dikr uzima u obzirzna enje govora izvan svih izgovora
slova i znaenja i tako, nita ne prije i onoga koji moli u sebi.
,

Moli A11aha u srcu, u tajnosti

koju ne shvaaju stvorenja, bez slova i bez glasa!
Ovaj je dikr najbolji od svih bajalica i od njega
dolazi slava duhovnih ljudi.
Stoga su nai u itelji naqabandi" vie voljeli dikr srcem, jer
je srce mjesto iz kojeg Allah gleda, gospodar pratanja; srce
je sjedite vjere kao i rudnik tajni i zbir svih svjetlosti;
kad je ono sveto cijelo je tijelo sveto; kad je pokvareno ono
kvari cijelo tijelo, kao to nam je objasnio izabrani Prorok.
Sluga je vjernik tek uklju enjem srca u zahtjeve vjere i nijedno
djelo oboavanja ne moe se takvim smatrati ako nema
odgovaraju e namjere. Vjerski se poglavari slau u tome da su
djela udova prihvaena samo djelom srca, ali, naprotiv, djelo
srca moe biti prihva eno bez djela udova; tako oni u e da
vjera ne moe biti prihvaena ako djela srca nisu prihva ena.
Vjera iman jest iskreni pristanak srcem. A11ah je rekao:
Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim
ih osnaio (Qur'an, LVIII, 22). Rekao je: A to su oni ija je

11 Triqn naq.abandi}.ra jedna je od najzna ajnijih.

164

srea Allah prekalio u estitostia (Qurdn, XLIX, 3) pa opet: I

sporninji Gospodara svoga ujutro i navee u sebi (Qurdn, VII,
205), to jest, u svom srcu, koje tuma enje podupire jedan
drugi ajet: I medu sobom govore: Trehalo bi da nas Allah ve
jednom kazni za ono to govorimo! (Qur'dn, LVIII, 9).

Pjesnik Ahta1 je rekao:

Uistinu, rije je u srcu
a jezik je samo dokaz protiv srca.
A11ah je rekao: Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome
(Qur'an, VII, 55). Aya` 2
neka A11ah bude njome
zadovoljan! pri a da je Prorok
neka A1lah moli za njega
i spasi ga! rekao: Dikr (tajni) sedamdeset puta nadmauje
dikr (govorni). Na Sudnji dan A11ah e okupiti stvorenja da
ponovo poloe ra un i aneli uvari do i e s onim to su
primijetili i zapisali. A11ah e rei: Pogledajte ne ostaje li jo
togod u korist moga sluge? An eli e odgovoriti: Nita
nismo zaboravili od onoga to smo saznali i zapamtili, sve smo
uraunali i upisali. A11ah e re i slugi: Ostaje ti jo jedno u
Mene, i za to te nagra ujem; to je tajni dikr (ad-dikr ul-hafi)..
Isto tako u pouzdanim se predajama iznosi da je Al1ah
neka je Uzvien! rekao: Blizu sam misli to je o Meni
Moj sluga ima i s njim Sam kad Me spominje (dakarani);
spominje li Me u svojoj dui, Ja ga spominjem u jo boljem
drutvu. Jedna druga predaja iz male zbirke (al-Gami ` as-sagir) Suyutijeve kae: Najbolji dikr jest tajni dikr, i najbolje
je bogatstvo ono koje je dostatno. Dalje, opet, jedna predaja
kae: Dikr to ga andeli uvari ne uju nadmauje sedamdeset
puta onaj koji uju. Ova predaja koja potje e od `Aye
prenosi al-BayhaqTja koji kae: Smatra se dobrim u (smislu
izvornosti). Napokon, recimo da su predaje u vezi s
vrijedno u tajnoga dikra brojne.

12. Proroi.oca supruga. Prenijela je njegove hrojne izreke (huc(Fr).

Antologija sufijskih tekstova

165

Jedan komentator kae u vezi s tekstom iz Qur'ana (XXXV,

32): Bit e onih koji e se prema sebi ogrijeiti: to su oni koji
mole samo jezikom. Bit e onih ija e dobra i loa djela
podjednako teka biti: to su oni koji mole srcem. Bit e i onih
koji e Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge
nadmaiti: to su oni koji ne zaboravljaju svoga Gospodara
(tako da se Njega ne moraju prisje ati dikrom).
Jedan od Znalaca je rekao: Dikr srca je ma molitelja:
njime oni pobje uju svoje neprijatelje i potiskuju nevolje koje
im se name u. Uistinu, kad slugu spopadne nevolja i kad se on
srcem utekne A11ahu, A11ah odmah otklanja sve to slugu
mui.
Prorok je rekao: Kad A11ah nekome eli dobro On otvara
bravu srca njegova i u njega unosi izvjesnost.
eik Abu Said al-Harraz je rekao: Kad A11ah za prijatelja
ho e jednog od Svojih slugu, On mu otvara vrata Svoga dikra,
otvara mu vrata Blizine, zatim ga uzdie na prijestolje
Jednosti, zatim mu razgr e koprenu i uvodi .ga u ku u
Jedinstvenosti i razotkriva mu Uzvienost i Veli anstvenost, te
ovaj ostaje bez sebe (bi-la huwa). Tada na neko vrijeme
postaje utrnut i stje e boansku zatitu, zati en je od svake
tenje za svojim ja.
Halid ibn Ma`dan je rekao: Svaki ovjek ima na svome licu
dva oka kojima vidi ovozemaljske stvari, i u svome srcu dva
oka kojima vidi onaj svijet. eli li Allah dobro nekom slugi,
On mu otvara o i srca da bi Njegov sluga vidio sve to mu je
On obeao a ega nema ovdje na zemlji; ho e li A11ah druk ije,
ostavlja ga onakvoga kakav jest.
Ahmad ibn Hidrawayh je rekao: Srca su vr evi: ako su
ispunjena istinom, viak njihove svjetlosti prelijeva se na
udove, a ako su ispunjena zabludom, na udove se prelijeva
viak njihovih tmina.
Du-n-Nun Misri je rekao: lzmirenje srca i na sat vremena
bolje je od vjerskih djela drugih vrsta obdarenih teinom
(divovi i ljudi). Ako an eo ne ulazi u_kuu u kojoj je slika,

167

166

Antologija sufijskih tekstova

kako kae jedna predaja, kako e Boji svjedok u i u srce koje

sadri crte nekog drugog pored Njega?
Jedan duhovni ovjek je rekao: Jedan atom djela srca
vredniji je od planina djela udova.

3. usmjerenost lica spram qible na osamljenom mjestu, u

skladu s proro kom izrekom: Najbolji je poloaj kad se
usmjeri prema qibli, a takoer u skladu s u enjem to ga je
Prorok dao `A1iju: Valja da dikr stalno obavlja u samo i;
4. poloaj podupiranja na stranu suprotno od one na koju
se podupire u obredu molitve (dakle sjedimo podupiru i se
petom desnog stopala podvijenog unutra, dok lijevo stopalo
ostaje vani oslonjeno na vrke prstiju s ispravljenom petom).
Takva su se poloaja pridravali Sljedbenici Prorokovi. Takav
je poloaj prikladniji stanju poniznosti i pogodniji za
usredoto enje ula;
5. traenje oprosta za sve svoje grijehe predo avajui sebi
njihovu teinu na sinteti ki nain, sa svije u da Allah vidi bie
i da ga ne prestaje gledati; tako sebi predo avamo Allahovu
beskrajnost i uzvienost, kao i strogost Njegove zabrane i
Njegove priguiva ke mo i, a istovremeno se osloba amo svih
svjetovnih misli. U tom stanju izgovaramo: Astagfiru-llaha
(Molim Allaha za oprost), i istovremeno srcem razmatramo
znaenje tih rije i. Tako postupamo pet puta, ili petnaest puta,
ili dvadeset pet puta, to je jo bolje. Obavljanje istigfara
(traenje oprosta) u vezi je sa sljede om predajom izme u
ostalih: Onome tko se posveti obavljanju istigfara, Al1h
udjeljuje izlaz kroz svaka vrata i olakanje u svakoj boli, kao i
dobra koja mu dolaze na nepredvidiv na in;
6. izgovaranje Fatihe jedanput, i sure al-ihlas (CXII sra
i
Qur'ana) tri puta, daruju i ih duhu Gospodara Muhameda
duhovima svih u itelja tariqa naqabandiy.,va;
7. zatvorimo o i, stisnemo usne; priljubimo jezik o nepce
prema grlu u savrenom miru; tako protjerujemo udne misli
koje donosi pogled. Ovo je pravilo u skladu s nalogom to ga
je Prorok dao Aliju kad gaje pou avao u obavljanju dikra: O
zatvori o i!
in zvan privrenost grobu (rabitatu-l-qabr)
duhovni
8.
ava
potovanje smrti: vidi sebe mrtva, okupana,
koji ozna
zamotana u mrtva ki plat; vidi kako te nose u grob i
zakapaju; tvoji blinji i tvoji prijatelji otili su i ostavili te sama

Dionica o metodi dikr u u itelja naqabandija:

Znaj da se dikr srca obavlja na dva na ina;

1. s Imenom Vrhunske Biti (Ismu-d-Dt);
2. s izrekom o poricanju i potvrdi (an-nafyu wa-l-itbat).
Ime Biti je Allah. U tom odnosu istog ozna ivanja Sebe,
A11ah je rekao: Ja sam, uistinu, Allah. (Qur'an, XX, 14). Isto
tako u vezi s izravnom i odre enom upotrebom tog Imena kao
sredstva dikra, rekao je: Reci: Allah! Zatim ih ostavi neka se
laima svojim labavljaju. (Qur'an, VI, 91).
Reci A11ah i pusti svemir i ono to on sadri
ako eli doku iti sveop e.
Jer sve to je izvan A11aha, ako to dobro shva a,
isto je nitavilo, bilo da se shva a analiti ki ili sinteti ki.
Znaj da ste ti i svi svjetovi
bez Njega, izgubljeni bez traga!
Ono to nema svoga bi a od sebe samoga
bez Njega je ista nemogu nost.
Znalci koji su se utrnuli u Njemu
znaju samo za Svemo noga,
za onoga koji transcendira transcendencije,
a ono to je drugo-a-ne On vide kako i ezava
kako u sadanjosti tako u prolosti i budu nosti.
_Dikr srcem ima jedanaest pravila:
1. stanje obredne isto e postignute pranjem, jer Prorok je
rekao: Pranje brie grijehe;
2. ispunjava molitve od dvije rak'e;

169

168

Antologija sujijskih tekstova

i ti tako zna da ti nita ne bi moglo donijeti korist osim tvojih

dobrih djela. Ovo je pravilo u skladu s proro kom izrekom:
Budi na ovom svijetu poput stranca i putnika i ubrajaj se
meu stanovnike grobova;
9. inicijacijski in zvan privrenost duhovnom u itelju
(rabitatu-l-murid); ovim inom uenik svoje srce stavlja
nasuprot uiteljevom i uva njegovu sliku u svojoj svijesti, ak
kad je ovaj i odsutan: on zamilja da je u iteljevo srce vr i da
duhovno strujanje (fayd) s njegova obuhvatnog mora dolazi
u njegovo vlastito srce i da tako prima baraku, jer je uitelj
veza koja osigurava boansko spajanje (tawassul) i tako
proizlazi iz raznih kuranskih redaka i predaja da je Allah
neka je Uzvien! rekao: O vjernici, Allaha se bojte i nastojte
da Mu se umilite (Qur'an, V, 35) i jo: O vjernici, bojte se
Allaha i budite s onima koji su iskreni! (Qur'an, IX, 119). S
druge strane, Prorok je rekao: ovjek je s onim koga voli; a
isto tako: Budi s Allahom; ako u tome ne uspijeva, budi s
onima koji su s Njime.
Reeno je: Utrnu e (fand') u eiku preduvjet je za utrnu e
u Allahu.
Upozorenje: Onaj koji u predo avanju oblika svoga eika
nalazi pijanstvo ili zanosni gubitak svijesti treba odustati od
slike i usmjeriti se prema samom stanju koje iz toga za njega
proizlazi.
10. Usredoto enje svih tjelesnih ula, uvajui ih od svakog
drugog zanimanja i svake sugestije to dolazi iz samoga bi a,
usmjerujui sve svoje sposobnosti opaanja Allahu
neka je
Uzvien! Zatim kaemo: Ti si moj cilj i ja traim samo Tvoje
zadovoljstvo. Nakon toga, izgovaramo Ime Biti u srcu, tako
da njime prolazi rije Allah, i promiljamo njeno zna enje,
naime to da se radi o Biti kojoj nema sli ne (ad-ddtu bi-la mital). Ipak, svjesni smo pritom da Allah gleda bi e i da ga
obuhvaa sa svih strana, u skladu s proro kom izrekom (u
definiciji ihsan zvanoj vrlinom oboavateljskog savrenstva):
Oboavaj Allaha kao da Ga vidi jer ako Ga i ne vidi, On
vidi tebe;

11. o ekivanje u inka (eventualnog) zaaivanja nakon njegova prestanka, ostajemo jo neko vrijeme nepomi ni prije nego
to otvorimo o i. Tako, ako do e do zanosnog gubitka
svijesti (gatiba) ili duhovne otmice (gadba), da se izbjegne
prekidanje tog stanja.
Upozorenje: Ako je u toku zazivanja dakir13 ometen nekim
strepnjama (qabd) ili mislima to ometaju usredoto enje srca
valja otvoriti o i i ometanje e prestati; ako ne prestane, neka
molitelj svojim jezikom izgovori: Allah me gleda, Allah je tu
pokraj mene (Alldhu naziri, Alldhu ha.-iri) tri puta.
Ako rastresenost ipak potraje, molitelj e prekinuti dikr i
posvetiti se privrenosti duhovnome u itelju. Ako to nije
dovoljno, obavit e malo ili ak veliko obredno pranje, a zatim
e izmoliti dvije rak `e i traenje oprosta upotpunjeno ovom
molbom: O Ti koji popravlja sve to je slomljeno, O Ti koji
sve teko ini lakim, O Drubeni e svakog stranca, O Blinji
svakog osamljenoga, O Ujedinitelju svake podjele, O Ti koji
obraa svako srce. O Ti koji obra a svako stanje! Nema
Boga do Tebe! Slava Tebi, uistinu sam me u nepravednima!
Molim Te da mi udijeli olakanje i izlaz, da me ispuni
ljubavlju prema Tebi u srcu, tako da u svom srcu nemam
nikakve elje ni brige, i da me Ti titi i prua milosr e!
Tvojim Milosrem, O Najsamilosniji meu Samilosnima!
Tom molbom bit e odagnate sve uznemiruju e misli, ako ho e
Allah, Najvii.
Znaj da u itelji ovog uzvienog puta na tehni ki nain
shva aju neka njena sredita ljudskoga bi a (al lata'ifu 1
insdniyya), kako bi u enicima olakali prelazak puta.
Kao sredstvo za dikr u odnosu na ova njena sredita oni
upotrebljavaju boansko Ime Allah (obi no oznaeno epitetom
Ime boanske Visosti) kako bi ostvarili takozvano stanje
bitne otmice u pravom smislu (al-gadbatu-l-mu `avanatu-d-datiyya).
13. Onaj koji obavlja dikr.

170

Antologija sufijskih tekstora

1. Prvo od tih njenih sredita (latd'if) je srce (qalh) za

koje se smatra da se nalazi odmah ispod lijeve sise, da je nagnuto prema slabini te da je u obliku iarke. Smatra se kao
da se takvo srce nalazi pod Adamovim (spas njemu!) stopalom
(qadam). Svjetlost koja odgovara ovom sreditu je uta. Kad
svjetlost ovog njenog sredita izlazi sa strane njegova ramena i
uzdie se, i kad do e do drhtanja (ihtilag) ili nekog monog
gibanja (haraka) zazivatelj e prije i u to ku koja odgovara
njenom sreditu koje se naziva duh ruh;
2. duh (ruh) simboliki je smjeten na dva prsta irine
ispod desne sise, prema grudima. Ovo njeno sredite je ispod
stopala Noina i Abrahamova i njegova svjetlost je
crvena. Tako e dikr biti u duhu a zastoj (wuquf) u
srcu. Ako do e do nekog gibanja koje ometa dakira, do i e
do prijelaza na to ku koja odgovara njenom sreditu zvanom
tajna (s irr);
3. tajna (sirr) je tako er smjetena na dva prsta irine
povie lijeve sise. Smatra se kao da je ovo njeno sredite pod
stopalom Mojsijevim. Njegova svjetlost je bijela. U tom
sreditu radi dikr, dok je zastoj u srcu. Ako do e do nekog
ometanja, dakir e prijei do to ke koja odgovara njenom
sreditu zvanom skriveno (h(711);
4. skriveno je simboliki smjeteno odmah povie desne
sise prema grudima. Ova je to ka pod Isusovim stopalom.
Svjetlost ovog sredita je crna. Ako dakir osjeti neko
ometanje, prije i e na to ku koja odgovara njenom sreditu
zvanom najskrivenije (al-ahfa);
5. najskrivenije (al-ahfa) simboli ki je smjeteno usred
grudi. Smatra se kao da je ovo sredite pod stopalom naeg
Proroka Muhameda. Njegova svjetlost je zelena. Djelovat
e se kao to je re eno prethodno, to jest kao za sva nazna ena
njena sredita, dakir e obavljati svoj dikr dok e zastoj
uvijek biti u sreditu zvanom srce.
Izrazom stopalo razumijevamo qadam, izrazom sunna
staza, a izrazom tariqa Put.
Onaj koji postigne uspon (taraqqi) prema jednom od tih

njenih sredita i tamo ustanovi posebnost i odgovaraju e

stanje crpit e svoj napitak (marah) kraj Proroka pod ijim
se stopalom nalazi ono njeno sredite o kojem se radi.

171

Zatim, dakir prelazi na poricanje i potvr ivanje (an-nahru-ithat) koje predstavlja izreka Lcr ilaha illa LIah:Nema
boga do Boga (Apsolutnog i Sveop eg).
Na in primjene ove izreke je sljede i:
Dakir e priljubiti svoj jezik o nepce grla (saqfu-l-halq)
nakon to je udahnuo, zadrat e svoj dah. Tada e poeti
izgovaranjem sloga la (Ne ili ne), zamiljaju i ga kao da je
pod pupkom; odatle e ovaj slog povlaiti prema sredini
njenih sredita i produit e ga sve dok ne dostigne to ku koja
odgovara njenom sreditu logi ke ili razumske due (arr-najsu-n-natiyu): ovo posljednje sredite simboli ki je smjeteno
u prvoj modanoj komori (ad-dimag) zvanoj glavni (ar-ra rs).
Zatim e dakir pristupiti artikuliranju rije i ilaha (Bog)
zapo inju i u zamiljaju s fonetskim dijelom koji se zove harnla
(u transkripciji je to apostrof) od mozga i spustit e ga sve do
desnog ramena da bi ga pustio da ote e prema to ki to
odgovara njenom sreditu zvanom duh (ruh).
Zatim e dakir pristupiti izgovaranju illa-Llah (osim Boga),
putaju i u zamiljaju hamza illa od desnog ramena prema
srcu (al-qalh) gdje e dakir iznenaditi rije ju Allah, to je u
prethodnoj transkripciji predstavljena bez A, zbog elizije koja
dovodi do spajanja ovih elemenata izreke; snaga zadranog
daha iznenadit e tako malu crnu to ku srca (suwaydu-I-qcdh) da bi iz nje izvukla u inak (atar) i toplinu (harara) prema
ostatku tijela i da ova toplina spali sve pokvarene dijelove
tijela, dok e isti dijelovi tijela biti obasjani svjetlo u imena
Allah.
Dakir e razmatrati izreku La ildha illa-Llah u smislu da
nema ni ega oboavanog (ma `hud), ni eljenog (maqsud), ni
postoje eg (mawgud) osim A11aha. Od tih triju prihva anja

172

prva (Nema oboavanog) odgovara po etku (muhtad7), druga

(Nema eljenog) onome koji je usred Puta (mutawassit) a
trea (Nema postojeeg) svretku (muntahi).
Dok dakir izgovara negativni dio ove izreke, on pori e
postojanje svih usputnih stvari (muhdatat) to se predo avaju
njegovu pogledu ili miljenju, te e on dakle promatrati stvari
pogledom utrnua na ari 1-f'ana'); dok izgovara potvrdni
dio, on potvrduje u svom srcu i svom vi enju stvarnost
istinskog Bi a neka je Uzvieno! te e dakle istinsko Bi e
promatrati pogledom trajanja (bi-na;ari-l-bay(1).
Na kraju ove izreke kada se zaustavi na jednom neparnom
taktu izgovorit e: Muhamadun rasulu-llah: Muhamed je
Allahov Poslanik iz srca iznad lijeve sise, razumijevaju i time
suglasnost s Prorokom i ljubav prema njemu. Zatim e
poputati svoj dah onoliko koliko osjea potrebnim i
zaustavit e se na neparnom taktu: tri, pet, ili sedam, itd. ...
sve do dvadeset i jedan. U naih se u itelja to naziva brojani
zastoj (uqufu-l-` adad). Kad popusti dah, dakir e jezikom ali
tiho izgovoriti: Boe moj, Tebi se upravljam i Tvoje
zadovoljstvo traim (Ilahi- Anta maqsudi rida-ka matlubl).
Kad dakir stigne na dvadesetiprvi put pojavit e mu se
uinak ovog dikra srcem. Taj u inak e mu doi iz ukinua
svoje ljudskosti i svojih misli stvorenja kao i iz gubitka bi a u
bitnoj boanskoj otmici (al-gadbatu-l-ilahirtiatu-d-datiy.va).
Tada e mu se u srcu pojaviti djelatna vrlina ove boanske
otmice, koja se sastoji u usmjerenosti (tatragguh) srca prema
Presvetome svijetu (al-`alamu-l-aydas) izvoru bitne ljubavi date
biu kao i samog proizilog u inka. Bi e e otuda izvu i korist
ve prema svojim sklonostima (isti'ddd). I ta je sklonost
dar Boji dat duhovima prije no to se veu uz tijela, dar koji
dolazi iz bitne blizine a potje e od pamtivijeka".
el h al-Naqahandi
14. eyh Muhammad Amin al-Kurdi a-Safiti al-Naqabandi. Tamrir at-yutuh, Kairo.
3. izdanje. str. 548 558, navedeno u: Petite Phitocalie de la pric%re du coeur, u
prijevodu Jeana Gouillarda, Pariz, 1953, Cahiers du Sud, str. 317-335.

3. DUHOVNI SKLAD / SAMA`

U kadencama glazbe skriva se tajna; otkrijem li je,

uzburkat e svijet, rekao je Galal ad-Din Rumi utemeljitelj
bratohtine u 13. stoljeu, polnate na Zapadu pod
imenom rrte i derhii<t _bog plesa =naajrtog -a njihov red. A o
rehabu (gusle) je rekao: Tek suha struna, suho drvo, suha
koa, ali iz njega izlazi glas Voljenoga'.
pranagvdbu ilmedu
Strfisti duhoko _na enje sama`e
Boga i ljudskog roda. Jednoga su dana upitali velikog uitelja
Gunarda =ato se :anosno gibaju pri sluanju glalbe:
Kada je Bog, odgovori on, u vrijeme pranagodbe upitao klice
kimi Adamovih 'Zar Ja nisam Gospodar va?', milina je
obuzela njihove due. Kad uju glazbu u njima se budi ovo
sjeanje i pokre e ih 2 . Duhorna glalbcr pothrduje se kao
sredstro naditlunjujue spolnaje, jer nastaje laltvalnosti, i=
mnriniseencije u platonskom snrislu. Cilj nije slust sluanja
Ijupkih melodija, nego doku ivanje boanske aluzije kako
ku_e Hullu;: gla_ha je hude>?je due, ona ukida vrijeme, jer gcr

:Llrsiique e poesie en lslam

2. T;haqnt al-Kuhr i , Kairo. I, 63.

, str. 83.

17

Antologija sufijskih tekstora

pretvara u sje anje. Tako Abu `Utman al-Hira pie utjecaji

nevidljiva svijeta, sluni kao i vidni, proizvode mo an uinak

na srce kada su s njim u skladu, to jest kada je srce isto 3 .
Sama` je istinski liturgijski ohred, misti ko sudjelovanje,
uklju ivanje u irinu svetog kozmosa u kojem sve slavi hvalu
Boga4 . I kada se, u plesu Malrluvija dervii na z vuk jrule od
trske (ney) prepuste vrtnji, time se simholizira vrtoglavi ophod
planeta, kao i svega onoga to se vrti u prirodi. U itelj njihove
hratovstine vidi cijeli svemir kuko se pridruuje njihovoj
pol?jednikoj radosti:

Vidim ... vode kako izbijaju iz svojih izvora...

grane na stablima kako pleu kao pokajnice,
lie koje tape rukama kao glazbenici`.0
ini se da sufiji podjednako upotrehljavaju izraze to dola^e i^
podru ja psihologije i Zhog poimanja svijeta koje se
temelji na skladnosti makrokozmosa i mikrokozmosae, glalheni
rjenik upotrehljavat e na raznim razinama isti i.-raz
maqam, naprimjer - koji e as o_na avati stmnje ili stupanj
hia, as ralvoj melodije. Tako e, kad se govori o gluzhenoj
ljestvici, muslimanski mislioci esto utjecati toj slici da ozna e
uspon svega stvorenog; i tako e jedan suvremeni poput
Mohammada lybala, komentiraju i taj ontoloki pojam spontano upotrijebiti glalbeni simbol: Stvarnost je bitno duh. Ali,

175

psabnodijskog itanja koje je pravo umije e, tagwid, i tuje

odredena pravila. knad umjetnosti ili tehnike, ono ima za cilj
preobrazhu cijeloga orjeka u glazbeni instrument, svjedo ei o
ljeri u Jedinoga. Ono je, poput sama`e staza koja vodi prema
BoguB.

Frulina alopojka
Sluaj frulu od trske i njenu alopojku,
sluaj kako pjeva o odvojenosti:
odsjekli su me od sitine i otada
moje jadanje ucvjeljuje i muko i ensko.
Pozivam srce to se kida zbog odvojenosti
da bih mu otkrio bol elje.
Svako bi e udaljeno od svog izvora
udi za vremenom kad e biti s njim sjedinjeno.
Vatra a ne vjetar: takav je zvuk frule. Strada
tko nema tog plamena!
Ljubavna vatra u trski, ljubavni ar u vinu 9!
Ney, drubenica onome koji ivi odvojen od Dragoga,
iji uzvici razdiru nae koprene,
ona, otrov i protuotrov, povjerenik i zaljubljeni,
Rumi
Tko ikada vidje njoj sli noga 10?

naravno, postoje stupnjevi duha. Cijelom ljestvicom Bi a

uzdie se nota 'ja' koja se malo-pomalo uzdie sve dok ne
postigne svoje savrenstvo u ovjeku'.
Instrumentalna glazba upotrebljavat e se, dakle, kao pomo
duhovnome ivotu. to se ti e glasa, =namo ogromnu ulogu
3. Usp. Aflaki, Manayifi ul-Ari/Fn, francuski prijevod C. Huart, sv. 2. str 151 152.
4. Usp. dalje u ovoj knjizi kozmi ka pohvala, str 191
5. Matnari, IV, 3265-68.
6. Vidi u ovoj knjizi. str 291.
7. Reconstruire la pensee religieuse de 1'lstam u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch.
Pariz. 1955. str. 80 8 I i 120.
,

8. Vidi La musique et l'Islam, Eva de Vitray-Meyerovitch. u Axes, prosinac 1973

sije anj 1974.
9. U misti koj poeziji vino uvijek simbolizira boansku Ijubav.
10. Rumi: Matnawi, 1. I i dalje.

176

177

Antologija sufijskih tekstova

Sjeanje
Ihrahim ihn Adham, kralj Balha, slavni mistik koji se odrekao
svoga kraljerst>>cr, noc'u slua svoje gla:henike:
Sluaju i zvuke rahaha cilj mu je bio, kao tolikim
arkim zaljubljenicima u Boga, da se sje a boanskog
nagovora".
Jer zvuk trublje i prijetnja bubnja sli e
pomalo na onu posvemanju trubu.
Zato su filozofi rekli da te harmonije primamo
iz nebeske sfere,
i da je ta melodija koju ljudi sluaju u drutvu
sa sveto u(?) melodija obrtanja sfere.
Ali pravi vjernici kau da su utjecaji raja
svaki neugodni zvuk uinili divnim.
Svi smo mi bili dijelom Adama, svi smo uli
te 'melodije u raju.
Premda su voda i glina (naih tijela) spustile
na nas sumnju, neto nam se iz tih melodija
vraa u sje anje.
Ali, pomijeani s ovom zemljom alosti, kako
bi nam ti otri ili teki zvukovi mogli
priutiti iste slasti?
Zato to je sama ` hrana ljubavnika Bojih,
jer sadri sliku mira.
Iz sluanja zvukova i pjesama, duevne slike izvla e
veliku snagu; uistinu, postaju obl.icima (u mati)' 2 . Rumi

ll. Boanski nagovor kojeg se sje aju arke due je ona izjava Svemo nosti
boanske: Zar Ja nisam Gospodar ra:' (Qur'an, VII, 172), ali isto tako i Glas Boji
(Kal6m al-Haqq) to ga mistik uje u svom srcu kao trubu duhovnog uskrsnu a.
12. Rumi. Matrrau.F, IV, 731 i dalje
.

Kozmi ki ples
Stotinu valova lomi se u oceanu pod vjetrom sama'e
svako srce nije dostojno da ivi sama `u
srce sjedinjeno s oceanom srdaca
pod tim vjetrom drhti i trai sama `u.
Tvoji smo domaini i doma ini sama'e
o duo sljedbenika i sultanu sama'e!
Ti si ocean blagosti i rudnik sama'e:
neka za tebe bude ukraen dvor samd `e!
O danu, svani! atomi pleu
s duama, izgubljenim u zanosu, pleu.
Na uho u ti apnuti kuda vodi ples.
Svi atomi to nastavaju zrak i pustinju
dobro znaju da su obuzeti poput nas
i da je svaki atom sretan il' nesretan
zagluen suncem posvemanje Due 13
.

13. Rumi. Ruha'ivat (Katreni).

RumF

I 78

Antologija sufijskih tekstova

179

Sama` je rije boanska

Slika mira

Sama' je mir dua ivih,

onaj tko to zna mir duevni ima.
Tko eli da ga probudimo,
onaj je to je spavao usred vrta.
Ali onome tko u tamnici spava
teta je da bude probu en.
Prisustvuj sama`i tamo gdje su svatovi,
a ne u alosti, na mjestu tuge
Onaj koji ne zna njenu pravu bit,
kojemu je skrivena ta ljepota
mjesecu sli na,
takvome i nije mjesto u sama`i, ta
ta e mu bubanj s praporcima?
Sama' je stvorena za sjedinjenost s Voljenim.
Onima ije je srce okrenuto spram qible,
to je sama` ovoga i onoga svijeta.
A k tome i ono kolo plesa a u samd'i
koji se okre u i u svojoj sredini imaju vlastitu ka`bu.
udi li za rudnikom blagosti, tu se on nalazi
i ako se zadovoljava mrvom e era, dar je besplatan 14 !

Ruma

14. Rumi, Odes Mrstirtues, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i Moharnrneda

Mokrija, Pariz, 1973. Klincksieck, oda 339. str. 156-157.

Izvor naeg postojanja je nae sluanje Njegova.fiat (Kun).

Prvo to smo od istine uli Njegova je rije, i iz Nje je nastao
ivot. Tako je i na (misti kom) Putu; ako ne do e do zanosa
pri izvodenju suma'e i ako taj zanos ne ostvari egzistencijalnu
jednost, onda to nije prava sama ` iz onog reda na koji se
pozivaju Boji ljudi. Kad Bog jo nepostoje oj stvari kae
Kun! Budi! to je zapravo ono to ostvaruju poklonici
sama'e. Rije koju uju i koja proizvodi sjedinjuju i zanos i
ispunja njihova srca boanskom spoznajom odgovara rije i fiat
koja je proizvela ivot (wugud) postojanje; (wagd) zanos. Oni
smatraju da zanos prethodi postajanju. Op a sama`,
transcendentna, moe biti boanska, duhovna ili prirodna.
Prva sadri tajne. Za njih, sve to postoji dolazi iz Bojih rije i
i Boje su rije i neprolazne. Tome odgovaraju izvedbe koje
takoer ne mogu prestati. Izvo enja se zbivaju u njihovoj
tajni (sirr) najtananijoj to ki due samim postojanjem tih
rijei. Bog je rekao: Svaki put kad im od njihova Gospodara
dolazi rije koja izraava, oni je sluaju. Ova postaja
sama'e, do koje ne dolaze svi a koju neki prelaze, odgovara
Bojim Imenima koja su neizbrojna. Za svako Ime postoji
jedan jezik i za svaki jezik jedna rije . A bit je jedna, i
govornika i sluatelja. Kad se oglasi poziv mi se odazivamo.
Tako je On rekao: Molite Me i Ja u vas usliiti. On nas
uje, te nakon molitvenog klanjanja kaemo: Bog uje onoga
koji Ga hvali. Jedni govore po Bogu a drugi iz sebe samih, ali
u dubini je to isto jer u postojanju ima samo Boga; nema
govornika i sluatelja osim Boga, neka je Uzvien!
Duhovna saryza ` sastoji se u djelovanju boanskih pera na
knjigu postojanja. Postojanje je razvijeni list i svijet je knjiga;
pera govore, umovi uju, rijei se upisuju i nastaje potvrda, i
bit potvrde je bit razumijevanja...
Prirodna sama' temelji se na etiri stvarnosti. Priroda je
etvorna sa subjektima, objektima, aktivima i pasivima;
postoje etiri pravca, etiri soka kojima odgovaraju etiri

180

Antologija suf ijskih tekstova

osnovna muzi ka zvuka koji ih pokreu i pribavljaju glazbeni

uitak. Uivanje u ovim zvukovima i njihov u inak na naravi
vuku korijen iz rije i Boje. Tko god uje zvuk to odgovara
njegovu temperamentu ne moe umaknuti njegovu utjecaju".
Ihn al-`Arahi

Pjesma svijeta

Molio sam: Traim utjehu u Bogu i Slava Bogu. Isto

kao to ovjek stojei pred svojim Gospodarom upu uje
Njemu stotinu tisu a hvala i blagoslova, i hvali Ga, i jecajui i
jadajui se, nudi Mu svu ljubav srca svoga; isto, moemo re i
da su te rijei to ih ja izgovaram, i moji pogledi puni tuge,
usporedivi s melodijama na lutnji, rabahu, bubnju i fruli
kojima jedan slavan ovjek slavi svoju voljenu. Lutam od
mjesta do mjesta, kao ovjek to svira rahah i prolazi gradom; i
vidim da Bog, svakog sata, puni pehar moga pogleda vinom,
da pijem Njegovu ljepotu. U mojoj koi i mom tijelu, i u
svakom arobnom stvorenju to vidim, Bog me cijeloga
ispunja tom milinom, tako da se razgaljujem ... Ponovo
upravih svoj pogled na kutak prostrane arene Bojeg gnjeva.
Opazih stotinu tisu a glava odsje enih od trupa, i osaka ene
udove. S druge strane, vidjeh stotinu tisu a ianih instrumenata, haljina, pjesama, stihova, ljubavnih pjesama; i u jo
jednom kutku vidjeh stotinu tisu a sluga kako pleu, stoje i u
zanosu, nude i svojim tjelesnim rukama bukete duha ubrane u
vrtu bliskosti. I vidjeh da su svi duhovi bili samo atomi koji su
poletjeli, i stali pred Boga i odletjeli od Boga, poput praine to
neprestano treperi u zra eoj Bojoj svjetlosti".
,

Bahau-d-Din Walad
15. Ibn al-'ArabT. Futuh-It
Kairo_ 1270 1854, 11. -108. Boulaq. u prijeodu
Lmilea Dermenghema: Bduliomcr, sir. 167 i dalje. Pariz, 1955. Le Seuil.
16. Bahu-d-Din Walad,
engleski prijevod A. J. Arberry. ohjavljen u Is/rrn^ir
Srucliec, Karai, oujak 1962. str 97 -98

181

Tajna plesa mawlawija

Ree neki kralj ovako derviu: emu ta mantija i

emu ta kapa na glavi?
Dervi odgovori: O kralju slavna roda!
Mantija je moj grob, kapa grobna molitva.
Kralj re e: Kako je mogu e da mrtvac govori, o o e?
Tako neto jo nitko na ovome svijetu nije uo.
Dervi: Zar nisi, o kralju, uo da u grobu postoji
niz pitanja na koja se odgovara?
Kralj: Zar mrtvac da plee na ovome svijetu?
Tko je taj koji mu priprema mjesto za ples?
Dervi: im odjekne zvuk trube mrtvi e
ustati i zaplesati.
Kralj: O prijatelju, reci mi tajnu krunog plesa mawlawaja.
Dervi: to se ti e tajni ovo bi moglo biti dovoljno: treba
da ode odakle si doao.
I ree jo: To je tajna ishodita i povratka; izlaganje
o njoj najdrae je naem u itelju.
Kralj: Odgovori, dakle, koja je tajna u itelja
koji je poput Sunca u svom znamenju.
Dervi: Sluaj me, o kralju svijeta! Re i u ti to i
izloit u ti njegovu tajnu.
Jo prije nego je svijet stvoren, dok nijedno
stvorenje ni ovjek nije postojao,
taj Bog bio je skriveno blago' 7 , nita osim Njega
postojalo nije, o kralju!
S Njim su bili samo Njegova imena i svojstva.
Sve drugo je po svojoj biti bilo nitavilo.
Zaeli da bude poznat po svojim svojstvima,
dade nalog i stvori sa kaf i nun 18 ,

17. Aluzija na had7t quclsi (u kojem Bog govori u prvom licu): Bio sam skriveno btago
i htio sam da budem poznat. Stvorio sam svijet da bi me on poznavao.
18. Ova dva slova tvore imperativ stvaranja, fiat: K. n. (kun).

Antologija suf'ijskih tekstora

182

Stvori Sebi, o kralju, jedno zrcalo; i Bog vidje Sebe

sa svojim svojstvima.
ovjek je to Boje zrcalo, gledaj ga otroumno;
to vidi jest Bog sa Svojim svojstvima.
Reklo bi se da je ta ista bit jedna to ka;
iz brzine njena okretanja sve mogu e dolazi.
Znaj da taj krug ima dvije razli ite strane;
stavi jednu na desno i drugu na lijevo.
Desna je strana vanjski svijet, lijeva strana
unutarnji svijet.
Nasuprot Njemu mjesto je ovjekovo; ovjek
je zrcalo Samilosnog.
Toka se kre e du zamiljenog kruga, okre e
se i vraa sebi samoj.
Kad to ka doe na svoje polazite, svi
ogranci i eznu sami od sebe.
Sve to je drugo a ne Bog, rekli bismo,
mogua bi a su to ka.
Ona se okre u du zamiljenog kruga kao to se
znanost okree u znanje.
Kad se mogu a bi a vrate svom ishoditu,
sve to je drugo a ne Bog i ezne,
ostaje samo Njegova ista bit 19
Mehmet elehi
.

183

Simbolizam plesa
U itelji sufiji smatraju da bi e ima oblik kruga. Pretpostavimo da je Bit Jedinoga to ka, a da se svijet i ovjek mogu
usporediti s krugom to ga stvara ta to ka (svojim
okretanjem):
Tim pravcem, od po etka do kraja,
putuju stvorenja.
abestari, Golsan-e-ral, stih 16.
On tvori obodnicu kruga; s desne strane to ke nalazi se
vanjski svijet, s lijeve unutarnji svijet; to ka koja se nalazi
to no nasuprot njoj nazvana je stupanj ovjeka. Svijet i
ovjek duguju svoju pojavu o itovanju toke biti i kre u se du
kruga postojanja. Prema rije ima Onako kako smo prvi put iz
nita stvorili, tako erno ponovno u nita vratiti* (Qur'an, XXI,
104), oni se pojavljuju na sceni i opet je naputaju da bi se
vratili prema to ki; u skladu s rije ima Njemu se sve vra aa i
Njemu e se sve vratiti (Qur'an, XL, 3; V, 18), oni se vra aju
na polazinu to ku:
Stvari se vra aju svom ishodu
sve postaje isto, i skriveno i vidljivo.
Premda cijeli svijet i ovjek putuju du zamiljenog kruga,
svi ne znaju za to ishodite i taj povratak. Me u svima, samo
proroci, prijatelji (Boji) i gnostici savreno poznaju to
ishodite i taj povratak. Ali i me u njima postoje dvije grupe.
U prvu spadaju oni iji je duh, nakon to je napustio ishodinu
toku, proao brojne postaje prije nego to je zadobio ljudsku
narav i koji su, jo prije nego su postali ljudi, znali te stvari.
Predaja: Bio sam prorok dok se Adam jo nalazio izme u

19. Mehmet elebi; Diirdn, u prijevodu M. Molea objavljenom u La danse extatique

en Islam: Sourees orientales16. Pariz, Le Seuil, str. 248-250.

* U Korkutovu prijevodu stoji tako etno ponovo iz nita stvoriti.

184

Antologija sufijskih tekstova

zemlje i gline izraava to stanje stvari. U drugu grupu spadaju

oni iji duh, nakon to se odvojio od istinskog ishodita
(mabda' haqiq) i nakon to je proao brojne postaje, to nije
znao prije nego to je zadobio ljudsku narav; tek nakon to su
dosegli ljudski svijet doznaju da su se pojavili iz tog ishodita,
da su doli u ljudski svijet, da tu ne e ostati i da e se svome
ishoditu vratiti. Oni putuju opskrbljeni tim znanjem i
najprije iznutra prolaze stupnjeve srca i duha da bi na kraju
ponovo pronali svoje istinsko ishodite. Kad prona u tu
tajnu, njima se otkriva Bog Svevinji pod imenom Mira;
jezikom tog Imena, On ih pozdravlja govore i: Mir vama, o
sluge! Ovrsnuo sam vae spoznaje protiv neizvjesnosti i doveo
vae shvaanje na njegov vrhunac. U tom asu shvaaju da je
njihovo znanje povezano s istinskim izvorom, te su oslobo ene
neizvjesnosti i sumnje. Epifanija imena Mir (salam) uinila je
da njihovo znanje s izvjesno u (salamat) postigne taj stupanj.
Zato se taj stupanj naziva pouzdano znanje (`ilm al-yaq in).
Zatim im Svevinji Bog povjerava svjetlost vi enja i zrenja te
oni tako postiu postaju pouzdanog iskustva ( `ayn al-yaqin).
Tada znaju kako je, nakon to se pojavio u istinskom
ishoditu, njihov duh proao razne postaje uma, duha, neba i
dijelova i kako je stigao do stupnja ovjeka, ono to su neki
proroci i neki prijatelji (Boji) ve znali prije nego to su uli u
tijela. Kao i ovi posljednji, i oni sada vide sve stupnjeve sa
izvjesnom znanou. Bog ih ponovo ui o utjecaju epifanije
Imena Mira i navodi poredak tog vlastitog Imena na svakom
stupnju. eik Sadr ad-Din 20 kae objanjavajui to Ime: Svaki
stupanj dio je tog imena. Tako er ih pozdravlja tim Imenom i
kae: Mir vama, sluge moje! Vaa je izvjesnost zati ena od
sumnji i tmina tajnog asocijacionizma. Vi ste sagledali
stupnjeve i istine takve kakve jesu o ima vae izvjesnosti.
Znajte da vam ta izvjesnost (salamat) dolazi od Mira to vam
ga Ja aljem.

Zatim im udjeljuje svjetlost pouzdane istine (haqq al-yaqin); s tom svjetlou putuju du kruga koji se protee
izmeu poetka tog postojanja i njegova svretka. Kad ih
njihovo putovanje dovede do istinskog ishodita, oni vide da je
ishodite bit povratka, svretak bit po etka, a ono izme u bit
izvanjskog, znaju da je to bio stupanj Blizu koliko dva luka ili
bliZe (qaba qawsayn) (Qur'an, LIII, 9) i postiu istinski
uspon. Takoer na tom stupnju, Bog Svevinji otkriva im se
pod imenom Mira i kae: Sluge Moje, oslobo eni ste svega
to vas je vezivalo uz bi e i svake spone; zahvaljuju i Mome
Miru to sam vam ga poslao, postigli ste sigurnost iskustva.
Gledajte dakle pogledom 'izvjesne istine': vi vidite to ku, krug,
luk i obodnicu. Sagledaju i ih vi vidite da je bit toke, kruga,
luka, obodnice jedna; ona putuje i okre e se u njima, kao to se
toka okre e du zamiljenog pravca, kao to kae pisac
Rui njaka tajni (abestarT, stih 15):
Sve to izgleda drugo (a ne Bog) proizvod je tvoje mate.
To je samo krug to se vrti velikom brzinom.
O tome bi se moglo puno toga re i; uemo li u pojedinosti,
tajnama i izrekama ne bi bilo kraja. Ali, kako ovaj predgovor
ima odreeni cilj, hajmo prema njemu!
Cilj je da pokaemo kako su eici, ele i da novaci to lake
shvate ove tajne, pravili usporedbe s vidljivim stvarima ovoga
svijeta, tako da im se duhovne stvari otkriju po analogiji. Tako
je neki eik Jedinu bit usporedio s to kom koja se okree
velikom brzinom i tako pojavljuje u obliku kruga. Taj krug je
nestvaran, on ne postoji; ono to se javlja kao krug zapravo je
toka: Rasprostre se Bit boanska: bi a su u Njoj. Drugi
takoer uzimaju to ku; nakon to opie krug, ta se to ka, kau
oni, opet vraa na polazite. Desno od te to ke, oni postavljaju
vanjski svijet; takvom slikom oni objanjavaju tajne, kao da se
radi o obodnici kruga. Ali na tovani U itelj, na Voditelj na
ovom i drugom svijetu, nae Sunce sjajno, Svjetlost naih misli,
izlae ove tajne u obredima koje je On ustanovio. Tako je eik,
koji dolazi na njegovo mjesto i tu ostaje, sli an Toki ishodit
Bia. Dervii koji se nalaze s lijeve strane, koja simbolizira

20. Sadr ad-Din Konyawi, umro oko 672. godine hidre. Zet Ibn a1= ArabTja.

185

186

unutarnji svijet, usporedivi su s odvojenim duhovima koji su

spremni da se pojave. Oni stiu s te strane, tiho i bez gibanja,
pribliuju se eiku koji predstavlja To ku ishodita Bi a,
izraavaju mu hvalu i poloivi ruke na svoje grudi
nadahnutim govorom mole za njegovo doputenje da pre u na
desnu stranu i da se tamo okre u oko sredita svog bi a,
svatko po svom umije u. Boji namjesnik, eik, nalae im
jezikom tajne: Okre i se oko sredita svoga bia i djeluj na
svoj na in; oni odgovaraju: uli smo tvoj nalog i posluali
smo: po eli smo se okretati oko naih arhetipa i djelovati u
slubi sredita svoga bi a; oni postupno napreduju i prolaze
sredinu kruga to simbolizira vanjski svijet da bi stigli na
mjesto nasuprot eika koje simbolizira stupanj ovjeka. Jedno
od pravila ponaanja tog Puta jest da se ne zaustavlja na tom
mjestu, nego da se nastavi bez zastoja. Sada prolaze lijevom
stranom kruga, stupanj po stupanj, i stiu na stupanj To ke.
Ovaj put, eik, koji je Boji namjesnik, predaje im Mir Boji i
izlae tajnu Imena Mira govore i: Mir Boji vama koji se
okreete u krugu privrenosti! Bog je va sluh i vae namjere
zatitio od neposlunosti i vratio vas je sigurnosti istinskog
ishodita. Upitamo li se: On bi mogao prenijeti Mir Boji
svojim slugama ostajui na svom mjestu; to onda zna i
injenica da se eik upu uje prema njima?
injenica da se
eik pribliava nekoliko koraka prema onome koji mu je
nasuprot, nakon to je napustio svoje mjesto, aluzija je na
stupanj silaska. Silazak u sufijskih eika ozna ava injenicu
da sluga, nakon to se liio svoga bi a, silazi u dok se
Bog pribliava Svom slugi s mirom, milo u i blagonaklonou. S tim u vezi su rijei: Onome koji Mi se priblii za stopu,
Ja se pribliujem za lakat kao i predaja": Kad pro e
polovina ili tre ina noi Bog silazi na nebo ovoga svijeta i kae:
Ima li nekog tko moli? Bit e uslien. Isto je sa zaljubljenikom
koji je napustio svoj stupanj i koji se okre e prema boanskoj
21. Fana'. i eznu ea ljudskih svojstava u Bogu.
22. Muslim, MusaJirni, 170.

Antologija sufijskih tekstova

187

visosti i pribliava sreditu stvarnosti; Bog se sa Svoje strane

pribliava zaljubljeniku polaze i s vrhunca Svoje mo i i sa
stupnja apsolutne transcendencije. O tome Ibn a1-Farid kae:
Ako si no u postao jedini, ujutro na 'silasku'
nalazi ono za to sam rekao da je moja bit 23 .
To jest, ako si se, izaavi iz stupnja ovjeka, naao jedinim i
odvojenim i ako si zapao u zanos, moe re i one rijei to sam
ih ja rekao o mojoj biti na stupnju 'silaska'. Tako nazivamo
mjesto na kojem, nakon to je napustio svoje mjesto, eik
izgovara pozdrav, 'stupanj silaska'. Kad je dostignut taj
stupanj, i prvi ophod zavren, zapo inje se drugi, tako da oblik
odgovara sadraju koji je gore izloen. U ovom drugom
ophodu, postie se vie topline, ara, zanosa, uvstva i
mistikih otkria nego u prvom, jer je ve ina sudionika
postigla stupanj 'pouzdanog iskustva'. Takoder u ovom
ophodu, kada to stanje stigne svome vrhuncu, eik, Boji
namjesnik, alje njima Mir Boji u skladu s tim stanjem stvari i
izlae im njegove tajne i posebnosti govore i: Mir Boji je na
vama, o vi koji putujete putem ljubavi i prijateljstva. Vosak je
dignut s oka vaeg vida i vi vidite tajne ophoda i istinsko
sredite.
Nakon tog pozdrava, oni zapo inju tre i ophod. U ovom
ophodu, oni uivaju u utonu u u Boga prema svojim stupnjevima i svojim umije ima. Ve ini se tajna rije i Na koju se
god stranu okrenete Lice je Boje (Qur'an, II, 115) otkriva s
pouzdanom istinom; nekima s pouzdanim znanjem,
Nakon to je zavren ovaj ophod, eik hita s pozdravom; kad
stignu na mjesto koje simbolizira Stupanj silaska alje im mir
po tre i put: Mir Boji vama, o ljubavnici i gnostici! Vai su
ophodi zavreni i vae su tajne postigle zrelost. Bog je u inio

23. Tt7'irra kuhra', stih 226.

189

188

Antologija sufijskih te stora

da u istoi dospijete do stvarnosti izvjesnosti i zrenja

Gospodara svjetova.
Takva je tajna trostrukog ophoda i trostrukog pozdrava
kojim se zavrava svaki ophod'-`.
I.^,tra tl Anyarawi

Sudbina je jedna od mojih tvorevina, pa i ljudska

sloboda od mene dolazi.
Ljubavnik si Laylin, ja sam pustinja tvoje ljubavi.
Ja sam poput duha, iznad tvoga traenja.
Ti si tajna srca moga, ja sam tajna tvoga.
Oitujem se duhom tvojim, skriven sam u duhu tvom.
Ja sam putnik, a ti moj cilj. Ja sam polje, a ti
moja etva.
Ti si muzika svakog sklada. Ti si duh ivota.
O protuho od vode i glinc, pogledaj beskraj
svoga srca:
ocean bez granica, sadran u peharu.
S tog visokog valovlja uzdie se olujaZ`.

Pjesma vremena

Sunce je u mojim njedrima, zvijezde u naborima

moje odjee.
Udubi li se duhom u mene, nisam nita. Pogleda li
u sebe, ja sam ti.
U gradu i selu, u pala i i kolibi,
ja sam bol i ono to je smiruje, radost sam beskrajna.
Ma sam to razdire nebesa, izvor sam ivota.
Dingis-Kani i Tamerlani tek aka su
moga praha.
Mete Evrope usporediv je jedva s mrvom
mojih odjeka.
ovjek i njegov svemir tek su jedna od mojih skica,
krvlju njegova srca bojim svoje proljee.
Ja sam gorua vatra, raj Svevinjega.
Pogledaj taj udni prizor: ujedno sam i nepokretan i
pokretan.
U mom dananjem peharu, vidi kako se zrcali sutra.
U mom srcu vidi skriveno tisu e sjajnih svjetova,
vidi tisue zvijezda to krue i tisu e svodova nebeskih.
Ja sam odje.a ovjeanstva, i halja boanstva.

24. Isma'il Anqarawi, Minhag al-Fuqara, odlomak 10, prijevod M. Molea objaljen u
La danse extatique en Islam: Sources orienta/es!6, Pariz. 1963, Le Seuil. str. 262
270.

Hvalospjev

U raju gdje rijeke

teku teku i ime Boje,
slavuj iri svoj urlik:
vjernik slua svoga Boga.
U raju gdje granice
pjevue ime Boje
rua ne iri svoga mirisa
ve iri ime Boje.
Oni koji jedu i oni koji su edni,
proroci, kroja i nebeskih halja,
andeli to dobrotu siju,
svi uzdiu ime Boje.

25. Mohammad Iqbal: :14ev+uge de 1'Orient. u prijevodu Eve de Vitray-Meyerokitch i

M. Achcnae. Pariz, 1956. Les Belles Lettres, str 92-93
.

Antologija sufijskih tekstova

190

Potpornji stupovi neba,

uzdiu se u istoj svjetlosti,
grmovi srebrna li a
ruke su to ih privla i Bog.

191

Kozmos svjedok
O Boe, nikada uhom svojim sluao nisam krik divljih
ivotinja ni utanje stabala, ni uborenje vode, ni pti ji pjev,
ni pitanje vjetra ni stropotavanje grmljavine a da u tome
nisam opaao svjedo anstvo Tvoje jednosti (11andaniyya) i
dokaz Tvoga neusporedivoga zna aja. Ti si Svemoan,
Sveznaju i, Mudar, Pravedan, Istinit, u Tebe nema ni poraza,
ni neznanja, ni ludila, ni nepravde, ni lai. O Boe,
prepoznajem Te u dokazu djela Tvojih ruku i u svjedo anstvu
Tvojih djela: daj mi, o Boe, da traim Tvoje zadovoljstvo
svojim zadovoljstvom i radosti Oca u svom djetetu, sje ajui se
Tebe u svojoj ljubavi prema Tebi, u vedrom spokojstvu i
vrstoj odlu nosti". Du-n- Nun al-Misri

Hurije ista lica,

rijeima blagosti i mira,
lutaju gore me u zelenilom,
pjevaju i sveto ime Boje.
Pred pravednikom to ulazi u nebo,
s tapijom u ruci,
osam se vrata jeei otvara,
ona jee ime Boje.
uvari svetih vrata,

ili krojai nebeskih halja,

pijai ambrozije, svi ba svi,
e gase Bogom.
Istri pred istu ljubav,
Yunuse, ne odlai za sutra
da se u Njegovoj prisutnosti,
na tvojoj usni, javi apat; Bog"!

Kozmika pohvala

Yunus Emre

26. Yunus Emre. u prijevodu Nimeta Arzika, .9nthologie de la poesie turyue Pariz.
1968. Gallimard, str 13.

Sedam nebesa i Zemlja i oni koji se tu nalale slave Njega i

nema te stvari koja Ga ne slavi, ali vi ne shva ate njihovo
slavljenje 28 .a Zar ne Ina da se i oni na nebesima i oni na Zemlji
Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i
i planine, i
drvee, i ivotinje... 29 a I grmljavina velia i hvali Njega, a i
meleki, strahopotovanja prema Njemu 30.a Allahu se
pokorava sve to je na nehesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i
sjene njihove, ujutro i u sumrak 3 '.0 Zar ne =na da Allaha hvale
svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice irenjem krila svojih;

27. Du-n-Nun al-Misn, navedeno iz Abu Nu'aym:

Kairo, IX, str. 342. navod iz
A. 1. Arberry: Le souJ'isme, Pariz, 1952, Cahiers du Sud, str. 59. Francuski prijevod
Jeana Gouillarda.
28. Qur'du, XVII, 44.
29. Qur'dn, XXII, 18.
30. Qur'an, X111, 13.
31. Qar'an, XIII, 15.

192

svi znaju kako c'e Mu se moliti i kako e Ga hvaliti. A Alldh

dobro zna ono to oni rade32 .

Misticima Bog govori preko svakog atoma nebesa i Zemlje o

Svojoj svemonosti, tako da oni uju kako sve proglaava
Njegovu svetost, pjeva Njemu hvale i ispovijeda vlastitu
nemo nost i sve to savreno jasnim jezikom. Ovaj jezik bez
slova i zvukova ne opaaju oni kojih je sluh lien prikladnog
organa. Ne mislim na izvanjski organ, koji se zanima samo za
zvukove i koji imaju i ovjek i magarac; ne drim do onoga to
i ivotinje imaju, ve govorim o sluhu koji opaa rije i bez
slova i zvukova i koje nisu ni arapske ni strane. Kae li netko:
To je neto udesno i teko shvatljivo. Opii mi njegovu
prirodu i kako i ime ti atomi saobra aju, kako pjevaju Njemu
hvale, kako proglaavaju Njegovu svetost i kako ispovijedaju
svoju nemo nost, valja znati da mistici imaju tajni razgovor
sa svakim atomom nebesa i Zemlje, razgovor bez granica i
ograni enja, jer se sastoji u rije ima koje proizlaze iz mora
Bojih rijei, mora bezgraninoga ... Taj se razgovor bavi
tajnama vidljivoga i nevidljivoga svijeta. Stoga, irenje tajni je
sramotno, a grudi plemenitih grob su tajni^ 3 . Ga^ali

Antologija sufijskih tekstova

193

Duhovna ula

Bog je ovjeku dao pet ula da bi mogao usvajati vanjske

stvari ovoga svijeta, i tim vanjskim ulima odgovaraju
unutarnja ula. Ova unutarnja ula posebno su razvijena u
upuenih. Kad se ja mistika predanog Putu o isti od svojih
neistoa, ula postaju meusobno zamjenjivima. On moe
uti svojim o ima i vidjeti svojim uima34 . Ne valja dakle s
predrasudom osu ivati one koji zanos trae u glazbi i poeziji.
Postoji njena tajna u svakom pokretu i zvuku ovoga svijeta.
Upueni uspijevaju shvatiti ono to kae vjetar koji pue,
stabla koja se njiu, voda koja te e, muhe koje zuje, vrata koja
kripe, pijev ptica, zvu anje struna, svirku frule, uzdah
bolesnika, jecaj ucviljenoga, i sve ono to im privla i panju 35
ayh Ali al-Maw>tias 36

34. Vidi Rumi: Moje srce ima pet ula; dva su svijeta prizor ula srca ( Mamairi, I[
3551) i 'Umar Ibn al-Farid:

32. Qtn-'an, XXI V. 41.

33. GazaL, Ihrn'. IV, 221 -226 i dalje.

Oko mi je gororilo dok je je:ik gledao, moje je uho

ra_govaralo i mnja je ruka sluala,
i dok je moje uho hilo oko to 1re sve to je hilo poka_ano,
moje je oko hi[o uho to slua pjesmucc.
(Ta'iiya, u Studies in Islamir Mrsticlstn R. A. Nicholsona, str. 248-52).
35. Vidi to je iznijeto o Proroku (Usp. Suyuti. Al-gami as-Sagir): Neki je holesnik
lc^ao, jecajui, u Megovoj prisutnosti; Jedan od s[jedhenika rekao mu je da prestane jecati
i da hude strpljir, nato mu Prorok re e: 'Pusti-ga da jeca, jecanje je jedno od Inu nu
6oga

36. ayh 'Ali al-Hawwas: Tawd a/-Hamamo. odlomak posve en sjedinjenosti.

Antologija sujijskih tekstova

4. POSVEMANJA SRODNOST

Svaka sufijska zajednica tvori nedjeljivo bratstvo: murid,

uenik, zove se eikovim sinom. U enici se medusobno
smatraju hraom koja se vole iz ljuhavi prema Bogu: duhovnu
sklonost sjedinjuje ih vre nego to bi ih sjedinjavale krvne
veze. Njihova veza ne moe biti prekinuta, jer radi se o
povezanosti dua. Tako, kae Abu Sa'id ibn Abi-l-Hayr, slavni
perzijski mistik, makar jedan bio na Istoku a drugi na Zapadu,
oni ipak nalaze radost i utjehu u me usobnim razgovorima, pa
i onaj koji ivi u kasnijem narataju od drugoga pou en je i
utjeen rijeima svoga prijatelja'.
Isti sufi zapisao je upute to ih trebaju potivati lanovi
njegove bratovtine. One tvore tipi no pravilo to se u duhu ne
razlikuje od reda do reda. Evo nekoliko bitnih:
Neka svoju odjeu dre istom i sebe uvijek istima.
Neka ispunjavaju svoje zajedni ke molitve; neka puno
vremena posveuju nonoj molitvi i neka zorom zazivaju Boga
i zaklinju Ga za oprost. Neka Qur'an itaju koliko god mogu i
neka izme u veernje molitve i molitve pred spavanje
ponavljaju neku litaniju.
l. Vidi R. A. Nicholson.

Studies in Lslmnic A 9ir[icisnr.

str 56.

195

Neka prihvaaju siromane i one koji su u nevolji, i neka

strpljivo podnose to to im slue. Neka ne jedu nita to ne bi
jedni s drugima podijelili2 .
Cijela sufijska knjievnost odraava ovo vrlo posebno ozra je;
dominantne note su bliskost dua (jedan divan izraz, teko
prevodiv, slui da je prikrije: uns. Isto je i s onim to ozna ava
duhovni sklad, duhovnu osmozu, izmedu bi a koja se slau
istim dubokim stvarnostima: kae se da su ona ham-dam,
doslovno, istoga daha.) Sklonost to ih privla i jedne drugima
i koja otkriva njihovu istinsku narav ini da svaka ptica svome
jatu leti3 ; ona potie tragaa, kojeg i Bog sam trai, prema
svome u itelju. Ta sklonost je takoer i nagonska kao ona u
novoroen eta prema svojoj majci 4 .
Ova se njenost ne ograniava samo na tariqi: ona je
posvemanja: ona se protee na najsiromanije, na najponiznije,
na najrazbatinjenije. Sufijske priice esto naglaavaju dobrotu
prema nioj brai, ivotinjama. Ona u sebi nosi potpunu
popustljivost prema svim bi ima.
Napokon, a to je i vrlo zna ajno obiljeje, sufijski u itelji
uvijek su bili istan ani psiholozi, puni vrstog zdravog razuma, i
veliki poznavatelji ljudske naravi. To se naro ito izraava u
zabavnom humoru koji ovim svjedo anstvima daje neponovljivu
dra.

2. Mi stique et poe.sie en lslam, str. 27.

3. Matuawr. I. 639.
4. Ma nairi. 1V, 3642 i daljc.

196

Antologija sufijskih tekstova

Sjena nepoznatog stabla

Jednog dana neki se ovjek zaustavi pred nekim stablom.

Vidje lie, grane, udne plodove. Svakoga je pitao kakvo je to
stablo i kakvi su to plodovi. Nijedan mu vrtlar nije mogao
odgovoriti: nitko nije znao ime tog stabla, niti njegovo
porijeklo. ovjek re e sebi: Ne poznam to stablo, niti ga
shva am; ipak znam da su moje srce i moja dua otkako su ga
vidjeli postali svjei i zeleni. Hajmo dakle u njegovu sjenu 5 .
Rumi

Bliskost dua

Doi, kao dervi, usred nas

ne ali se, ne kai da sam ve prisutan:
u sreditu tvoje ku e, ja sam poput stupa,
na visini tvog krova, glave plitke poput oluka,
usred tvoga skupa, okre em se poput pehara,
za naje ih tvojih bitaka, param poput strijele.
Dam li ivot za tebe, kakvog li dobitka!
Za svaki ivot, stotinu svemira!
U toj je kui, tisue mrtvih,
a ti sjedi i govori: Evo mog podru ja.

Tvoja je dua tako bliska mojoj

da znam i ono to sanja.

aka praine kae: Bila sam kosa,

druga aka praine kae: Bila sam kosti,

Prijatelj poznaje najdublje misli prijatelja:

kako bih bio vjeran prijatelj kad ih ne bih znao?
Prijatelj je prijatelju poput bistre vode;
u njoj vidim i moje dobitke i moje gubitke.

jedna aka kae: Bila sam stara,

druga aka kae: Bila sam mlada,

Odvrati li se od mene makar i na as

istoga asa osjeam gor inu u ustima.

a jedna aka praine re i e ti: Stani,

bila sam netko tko je bio sin nekoga.
Ti si zapanjen, a ljubav iznenada stie
i kae ti: Priblii se, Ja sam, vje no ivi 6.

Poput sna to tee srcima,

ne vidi li da ja teem svim tim srcima?
Sve to moe misliti, ja znam:
tako je tvoje srce blisko mome!
lmam jo i bliih simbola;
priblii se vie i reci moj simbol.

_.

Runv.

197

(Pi, ma),
6. Rumi. D 6n-e ams-e Tahrazf.

Rumi

198

Mir

5. IVOTI I OBI AJI SUFIJA

Stigao si do glavnih kula srca: zaustavi se tu.

Budu i da si vidio taj Mjesec, zaustavi se tu.
Toliko si vukao te svoje prnje
na sve strane, iz neznanja: zaustavi se tu.
ivot je protekao, a o milosti tog Mjeseca
toliko si uo govoriti: zaustavi se tu.
Pogledaj tu ljepotu, njeno te vi enje ini
nevidljivim ili vidljivim: zaustavi se tu.
Mlijeko to te e tvojim grudima ono je to si pio na grudima:
zaustavi se tu'.
Rumi

Jedna jedina dua

Sretnog li asa u kojem smo sjeli, ti i ja,

razli iti oblikom i licem, ali jedne jedine due, ti i ja.
Boje gaja i pjev ptica udijelit e nam besmrtnost,
kad u vrt u emo, ti i ja.
Nebeske zvijezde do i e da nas gledaju:
pokazat emo im Mjesec i njegovu svjetlost, ti i ja.
Ti i ja, osloboeni sebe, bit emo sjedinjeni u zanosu,
sretni i bez ispraznih rije i.
Nebeskim pticama srce e pucati od zavisti
tamo gdje se budemo veselo smijali, ti i ja.
Ali uda li velikog, pa ti i ja, stisnuti u istom gnijezdu,
mi smo sada jedan u Iraku a drugi u Korasanu, ti i ja 8 .
Rumi

7. Rumi, Ode M}siiques, u prijevodu E. de Vitray-Meyerovitch i M. Mokrija, str. 93,

Pariz, 1973, Klincksieck.
8. Rumi, Dircan-e ams-e Tahri:i.

Rabi`a al-`Adawiyya:
njeno roenje i mladost
Rabi'a al-`Adawiyya roder2a je u Basri u 8. stoljeu (2.
stolje e po hidri) .
One noi u kojoj je Rabija dola na svijet u ku i njena oca,
koji je bio vrlo siromaan, nije bilo niega: ak ni kapi ulja ni
komada tkanine da se zamota edo. Rabija je bila njegova
etvrta ki, zato su je tako i nazvali ( etvrta). Oti i u
susjeda i zamoli malo ulja da upalim svjetiljku, ree njegova
ena. Ali, otac se bio zakleo da nikada ni od koga nita ne e
traiti. Zato je otiao i samo naslonio ruku na susjedova vrata,
a potom se vratio. Ne otvaraju, rekao je. Jadna ena gorko
je plakala. Sav tjeskoban, otac ipak zaspa i u snu vidje
Proroka.
Ne alosti se, re e mu Prorok, ova djevoj ica to se
rodila kraljica je me u enama, ona e moliti za sedamdeset
tisua lanova moje zajednice. Oti i sutra do Isa-e Zadana,
upravitelja Basre. Zapii na komadi papira ovo: Svake noi
ti mi upuuje sto blagoslova, i svake no i Petkom,
etiristotine. Ju er je bio Petak a ti si me zaboravio. Da se

201

200

Antologija sujijskih tekstora

iskupi, daj ovom ovjeku etiristotine dinara poteno

ste enih.
Probudivi se, Rabijin se otac rasplaka, zapisa to mu je
Prorok rekao i posla upravitelju poruku po komorniku.
Dajte siromanima dvije tisu e dinara u znak zahvalnosti
to me se u itelj sjetio, naredi upravitelj kada saznade
poruku. Dajte tako er etiristotine dinara eiku i recite mu:
Volio bih da do e da te mogu vidjeti. Ali mislim da nije
prikladno da se ovjek poput tebe uznemirava da bi doao k
meni. Radije bih o eao bradu o tvoj prag. Ipak, preklinjem te
Bogom, ako ti ita ustreba, samo mi reci. Rabijin otac uze
zlato i kupi sve to mu je bilo potrebno.
Kad je Rabija bila neto starija umrli su joj i otac i majka; u
Basri je vladala glad, a njene su sestre bile rastresene. Rabija se
iskrala van, i pala aka nekom zlo estom ovjeku koji ju je
prodao za est dirhama. Gazda joj je davao teke poslove.
Jednog dana, hodala je putem a neki joj se stranac priblii.
Rabija pobjee. Trei ona pade koliko je duga ka i iai
ruku.
Gospode Boe, uzviknu ona prislonivi lice o zemlju,
strankinja sam, siroe bez oca i majke, nemona zato enica,
slomljene ruke. Ipak, ne alim se. Sve to elim Tvoj je uitak,
znati jesi li ili nisi zadovoljan sa mnom. Ne pla i, re e joj
neki glas. Sutra e imati takav 'stupanj' da e ti i nebeski
kerubini zavidjeti.
I Rabija se vrati svom gazdi. Danju je postila i sluila Bogu,
nou je stoje i molila sve do zore. Jedne no i, njen se gazda
probudi iz sna i, gledaju i kroz prozor svoje sobe, vidje Rabiju
kako se klanja govore i: O Gospode, Ti zna da je elja srca
moga da se pokorim Tvojim nalozima i da je svjetlost o iju
mojih u tome da Tebi sluim. Kad bi o meni ovisilo ne bih ni
na as prestajala da Ti sluim; ali Ti si me podredio jednom
stvorenju. Tako je molila. Njen gazda vidje kako iznad njene
glave visi svjetiljka bez ikakva lanca; njena je svjetlost
obasjavala cijelu kuu. Vidjevi to, prestravio se i razmiljao
sve do zore. Kad je svanulo, pozvao je Rabiju, posvjedo io

svoju dobrohotnost i oslobodio je. Dopusti mi da odem,

re e ona. On prihvati. I ona ode u pustinju. Tu se pridrui
pustinjacima slue i Bogu. Zatim odlu i da ode na hodo ae
te se uputi u pustinju, privezavi zaveljaj svojih stvari na
magarca. Usred pustinje, magarac umre.
Dopusti da nosimo tvoj teret, rekoe joj ljudi iz karavana.
Samo nastavite, re e ona. Nisam dola uzdajui se u vas. I
ljudi odoe, a Rabija osta sama. O moj Boe, uzviknu ona,
zar tako kraljevi postupaju sa enom strankinjom i nemo nom? Pozvao si me u svoj dom, zatim si usred puta dopustio
da umre moj magarac, ostavivi me samu u pustinji.
Tek to je zavrila svoju molitvu, magarac se pomaknu i
ustade. Rabija mu stavi svoj zaveljaj na le a i nastavi put.
(Pripovjeda ove pri e pri a da je nakon nekog vremena vidio
da se taj magar i prodaje na sajmu.)
Neko je vrijeme putovala pustinjom a zatim se zaustavila.
O Boe, moje je srce umorno. Kuda to idem? Gruda sam
gline, a Tvoj dom je molitva! Trebam Te ovdje. I Bog se
obrati neposredno njenom srcu. Rabija, zar nisi vidjela kako
je Mojsije molio da Me vidi? Poslao sam nekoliko mrvica
objave na planinu, i planina se sruila'. Zadovolji se ovdje
imenom Mojim!
Jednog proljetnog dana, ona ode u svoju sobu i pognu glavu
meditirajui. Sluavka joj ree: O gospodarice, do i da vani
vidi udesna djela Boja. Ona odgovori: Ne u, ui ti da se
preda zrenju njihova Stvoritelja. Zrenje Stvoritelja prije i me
da se predam zrenju onoga to je On stvorio.
Pri a se da je ona jedanput postila sedam dana i sedam no i,
ne spavajui nimalo, te da je svaku no provodila u molitvi.
Gotovo da je umrla od gladi, kad netko donese zdjelicu hrane.
Ona ode po svjetiljku i, vrativi se, vidje da je ma ka prevrnula
zdjelicu. Odoh po vr vode da prekinem post, re e za sebe.
Dok je traila vr , ugasila se svjetiljka. Pokuala je piti u

1. Qur'an, V I l, 143.

202

mraku, ali vr joj izmakne iz ruku i razbi se u komadi e. Ona

stade jecati i uzdisati: O moj Boe! to mi to ini, meni
jadnici? Tada zau glas: Uistinu, ako to eli, dat u ti
bogatstvo cijeloga svijeta, ali u povui iz tvog srca tvoju
ljubav prema Meni, jer nebeska ljubav i zemaljsko bogatstvo
ne mogu zajedno biti u jednom srcu. O Rabija, ti eli i Ja
elim. Ja i tvoja elja ne moemo biti zajedno u jednom
jedinom srcu. Rabija re e: Kad sam ula to upozorenje,
odvojila sam svoje srce od svake zemaljske nade. Trideset
godina molila sam kao da je svaka molitva posljednja to je
molim, i toliko sam se udaljila od ljudi da, iz straha da bi mi
netko mogao duh odvratiti od Boga, zorom uzvikujem: O
Boe, u ini da budem zauzeta Tobom, kako me oni ne bi
uinili da budem zauzeta njima.
Jednoga dana su Hasan iz Basre, Malik ibn Dinar i akik iz
Balkha doli u posjet bolesnoj Rabiji. Hassan re e: Nitko nije
iskren u svojoj umiljenosti da voli Boga ukoliko strpljivo ne
podnosi udarce svoga Gospoda. Rabija re e: To zaudara po
samoljublju. Nato e akik: Nitko nije iskren u toj svojoj
umiljenosti ukoliko ne zahvaljuje za udarce svoga Gospoda.
Rabija e: Moe i bolje. Ma1ik ibn Dinr re e: Nitko nije
iskren u svojoj umiljenosti u ljubav prema Bogu ukoliko se ne
veseli udarcima svoga Gospoda. Rabija e: Moe jo bolje.
Oni joj rekoe: Onda kai ti. Ona re e: Nitko nije iskren u
svojoj umiljenosti u ljubav prema Bogu ukoliko ne zaboravi
udarce dok misli na svoga Gospoda.
`Abd al-Wahid ibn `Amir pri a da su on i Sufyan Tawri ili
kod bolesne Rabije da vide to je s njom. Nadahnula me je
takvim oboavanjem, kae on, da se nisam usudio progovoriti,
te sam molio Sufyana da zapo ne. Sufyan joj je rekao: Da
Mu uputi molitvu On bi ti olakao patnju. Rabija se licem
okrenula prema njemu i rekla: O Sufyane, zar ne zna tko je
tu patnju meni elio? Zar to nije sam Bog? Sufy a n odgovori:
Jest. A ona re e:
Onda, budui da to zna, zar mi nare uje
da od Njega traim neto protivno Njegovoj volji? Nije dobro
protiviti se onome to voli ljubljeni. Nato e Sufy a n:
to

Antologija sufijskih tekstora

203

Ti si me u onima dobro
onda eli, Rabija? Ona odgovori:
upuenima, pa zato me onda neto tako pita? Slava Bogu,
ve dvanaest godina elim jesti svjee datule i nikad ih nisam
probala, premda su, kao to zna, u Basri datule jeftine. Sluga
sam, ta to bi sluga sa svojom eljom? Ako ja elim a moj
Gospod ne eli, to je nevjerstvo. Ti treba eljeti ono to On
eli da bi postao istinski sluga. Ako ti On sam neto da, to je
onda druga pri a.
Rabija je znala re i: Onaj koji oboava svoga Gospodara iz
straha ili u nadi u nagradu kakvu, lo je sluga. Upitae je:
Zato Ga onda ti oboava? Ona odgovori: Zar nije
dovoljno ve to to nam je doputeno da Ga oboavamo? Isto
tako, znala je re i: O moj Boe! Oboavam li Te iz straha od
pakla, spali me u paklu; oboavam li Te u nadi u raj, isklju i
me iz raja; ali ako Te oboavam zbog Tebe Jedinoga, nemoj mi
skrivati Tvoju neprolaznu ljepotu! Neki je ovjek rekao
Rabiji: Po inio sam mnoge grijehe; pokajem li se, ho e li se
Bog okrenuti prema meni? Ona odgovori: Ne e! Ali ako se
On okrene prema tebi, ti e se pokajati 2 .

Abu-l-Qasim al-Gunayd:
Najbolji u enik3
eik unayd imao je jednog u enika kojeg je volio vie od
svih drugih, to je u drugih u enika pobudilo ljubomoru; eik
je poznavaju i njihova srca to shva ao.
Bolji je od vas i ponaanjem i pame u, ree im. Prepustimo
ga iskuenju, tako da i vi to shvatite.
I tada Gunayd naredi da mu donesu dvadeset ptica i re e
uenicima: Neka svaki od vas uzme jednu pticu, neka je
2. Engleski prijevod R. A. Nicholsona, Translation oJ' Eastern Poetrr an / Prose,
Cambridge, 1922, University Press. str. 134-136.
3. Sedam sljede ih tekstova izvodi se iz 'Att a rovih Sje anja o srecima, u prijevodu Eve
de Vitray-Meyerovitch. Izdava Seuil upravo je ponovo objavio prijevod iz 19. stolje a
(Pavet de Courteille) s predgovorom Eve de Vitray-Meyerovitch.

Antologija suf'ijskih tekstova

204

odnese negdje gdje ga nitko ne vidi, neka je ubije, a zatim

ponovo donese.
Svi uenici tako odoe, ubie ptice i donesoe ih mrtve, svi
osim omiljenog uenika; on je donio ivu pticu.
Zato je nisi ubio? upita Gunayd.
Zato to je u itelj rekao da se to treba u initi negdje gdje
nas nitko ne moe vidjeti, odgovori u enik. Ali, kuda god
sam iao, Bog vidi.
Vidite li sada stupanj njegova shvaanja? uzviknu
Gunayd. Usporedite ga sa shva anjem ostalih.
U enici zamolie Boga za oprost.
Attar

`Abd Allah ibn al-Mubrak,

ibn al-Muwaffaq i hodo ae

`Abd A11ah je ivio u Meki. Jedne godine, nakon to je obavio

hodoasne obrede, zaspa, i u snu vidje kako dva an ela silaze s
neba.
Koliko je hodoasnika dolo ove godine? upita jedan
aneo drugoga. esto tisu a, odgovori ovaj. Koliko je
hodo asnika Bog usliio? Nijednoga.
uvi te rijei, pria `Abd Allah, sav sam pretrnuo.
Pa
kako! uzviknuo sam. Zar su svi ti ljudi to su doli iz udaljenih
krajeva, iz svake duboke usjekline, prelaze i iroke pustinje,
zar je sav taj trud uzalud? 'Ima u Damasku sluga imenom `Ali
ibn Muwaffaq', re e aneo, 'koji nije doao na hodo ae, ali
njegovo je hodo ae uslieno i svi su njegovi grijesi oproteni.'
Na te rijei probudio sam se, nastavlja `Abd A11ah,
rekavi: Trebani dakle oti i u Damask da vidim tu osobu.
Otiao sam u Damask i traio njen stan. Zvao sam glasno i
netko je izaao. 'Kako se zove?' upitao sam i uo: "AlT ibn
Muwaffaq.' 'elim s tobom govoriti', rekao sam. 'Govori'.
' ime se bavi?' 'Postolar sam.' Ispri ao sam mu svoj san.
'Kako se ti zove?' upita on. "Abd Allah ibn Mubarak', rekoh

205

ja. On uzviknu i onesvijesti se. Kad je doao svijesti, rekoh mu:

'Sad mi ti ispriaj svoju povijest.'
I ovaj ispri a: 'Ve trideset godina elim ispuniti jedno
hodo ae. Utedio sam tristopedeset dirhama na plodovima
svoga rada i odlu io da ove godine odem u Meku. Jednoga
dana moja dobra supruga zatrudni; osjeti miris hrane iz
susjedstva. 'Donesi mi te hrane', zamoli me ona. Pokucao sam
na vrata mojih susjeda i objasnio stanje. Susjeda se rasplakala.
'Djeca mi nisu ve tri dana nita jela, re e ona. Danas sam
vidjela mrtvog magarca i odrezala komad mesa i skuhala. To
ne bi bila dobra hrana za vas.' Srce mi je u grudima gorjelo
sluaju i njenu priu. Uzeo sam tristopedeset dirhama i dao joj
ih.
Potroi ovo na djecu, rekao sam. To je moje hodo ae.'
'Pravo je an eo rekao u mom snu, zaklju i `Abd A11ah, i
nebeski kralj s pravom je tako prosudio.
'Attar

Abu Ishaq Ib ra him ibn Adham,

kraljevi prosjak

Jednoga dana Ibrahim susretne prosjaka koji se alio na

svoju sudbinu.
Pretpostavljam da si vrlo jeftino kupio svoje prosjatvo,
re e mu on.
ta! Zar se prosjatvo prodaje?, upita prosjak zapanjen.
Naravno, odgovori Ibrahim. Ja sam ga kupio u zamjenu
za kraljevstvo Balha. I dobro sam u inio.
Otkako si uao na Put, jesi li ikada upoznao radost?
upitae Ibrahima.
Da, vie puta, odgovori on. Jedanput kad sam bio na
jednom brodu; kapetan me nije poznavao. Bio sam odjeven u
dronjke, kosa upava, i bio sam u stanju zanosa nepoznatom
svima koji su bili na brodu. Rugali su se sa mnom i ismijavali
me. Bio je tu i neki lakrdija koji mi je vukao i upao kosu, ili

206

Antologija sujijskih tekstova

me pak udarao, tek da mu pro e vrijeme. Postigao sam ono

to sam elio i osje ao se savreno sretnim to sam tako
poniavan. Moja je radost dosegnula svoj vrhunac onoga dana
kad mi se taj lakrdija pribliio i pomokrio na mene.
Isto tako, jedanput sam doao u damiju da spavam, ali me
nisu pustili da u em, a bio sam tako slab i iscrpljen da se nisam
mogao dignuti. Uhvatili su me za noge i izvukli van. Kako je ta
damija imala tri stepenice, glava mi je udarala o svaku od njih
i potekla je krv. Na svakoj stepenici bila mi je objavljena po
jedna tajna. Uzviknuo sam: Ah! Samo kad bi damija imala
vie stepenica pa da moja sre a bude jo ve a!
Drugi put, bio sam zamotan u krzneni kaput pun buha to
su me strano grizle. Najednom, sjetih se lijepih odijela to sam
ih ostavio u riznici svoje pala e. I moja dua u meni uzviknu:
ta je sad to? Tako sam shvatio da sam postigao
zadovoljenje svoje elje.
Jednoga dana Ibrahim pro e kraj nekog pijanca ija su usta
bila prljava. Otiao je po vodu i oprao mu usta.
Zar da se prljava ostave usta koja su izgovorila ime Boje?
Bilo bi to nepotovanje, rekao je sebi Ibrahim.
Kad se pijanac probudi, ispri ae mu da mu je isposnik iz
Korasana oprao usta. Kajem se, re e ovjek. A Ibrahim je u
snu uo: Oprao si jedna usta iz ljubavi prema Meni. Ja sam
`Attar
zato oprao tvoje srce.

Ispunivi hodoae, vrati se u Bagdad. Do ekae ga

unaydovi uenici.
Kakav si nam poklon donio s putovanja?, upita unayd.
Moda je jedan od naih u enika nesposoban da ivi kako
bi trebalo, odgovori Abu Hafs. Ono to u vam ispri ati
moe biti moj poklon. Ako u nekog brata opazi nedostatak
dobra ponaanja, otkrij u sebi izgovor za njega i oprosti mu u
svojim o ima. Ako praina nerazumijevanja ne bude otpuhnuta tim oprostom, i ako si ti u pravu, prona i bolji izgovor i
ponovo mu oprosti u svojim o ima. Ako i to bude bez u inka,
nastavi otkrivati nove izgovore, sve do etrdeset puta. Ako tih
etrdeset izgovora ne pokrije greku koju je po inio, onda sjedi
i reci sebi: Kako je samo tvoja dua tvrdokorna i neznalica!
Kako si samo tvrdoglav, nepristojan i nepou en! Tvoj ti brat
nudi etrdeset izgovora zato to te je uvrijedio, a ti ne
prihvaa nijednoga! Perem ruke od tebe. Ti zna to ho e;
ini kako te volja.
Gunayd se zadivio ovim rije ima i upitao: Tko, dakle,
'Attar
moe imati takvu snagu due?

Abu Hafs Haddad i su ut

Kada Abu Hafs stie u Meku, vidje mnotvo hodo asnika,
siromanih i nevoljnih. Zaeli im neto dati, i ta ga njegova
suut toliko uzbudi da die kamen i uzviknu:
Gospode, u ime Tvoje uzvienosti, ako Ti neto ne dadne,
razbit u sve svjetiljke u damiji.
I poe obilaziti Ka`bu. Odmah mu se priblii neki ovjek i
dade kesu zlata, te ga on podijeli siromasima.

207

Malik ibn Dinar

i raskalaeni mladi
U Malikovu susjedstvu ivio je mladi dosta izopa enih
navika. Maliku je duboko smetalo njegovo ponaanje, ali je
strpljivo ekao da i netko drugi o tome po ne govoriti. Nakon
nekog vremena, vie osoba se alilo i Malik se odlu i da ga
posjeti i zamoli da promijeni svoje navike. Mla.di je to vrlo
grubo primio.
Ja sam sultanov miljenik, rekao je Maliku, nitko nema
pravo da se brine o onom to inim niti da me prije i da radim
onako kako mi se svi a.
Govorit u sa sultanom, zaprijeti Malik.

208

Antologija sujijskih tekstova

Sultan mi nee prestati odobravati, ma ta inio, odvrati

mladi .
Pa dobro! Ako sultan tu nita ne moe, nastavi Ma1ik,
alit u se Bogu Milostivome i On e pokazati prst nebeski.
Oh! uzvrati mladi , On je predobrostiv da bi me kaznio.
Satrven, M1ik ode. Pro oe dani, a mladieva raskalaenost
pree sve granice. Ljudi su se ponovo alili. Ma1ik se pripremi
da mu uputi prijekore; ali usput za u glas: Ostavi Mog
prijatelja na miru! Zapanjen, Ma1ik do e mladi u. to se
dogodilo da opet dolazi?, upita ovaj.
Ovaj put nisam doao da te grdim, odgovori Malik.
Doao sam jednostavno da ti kaem da sam uo ove rijei.
Ah!, uzviknu mladi , ako je tako, onda cijelu svoju pala u
posve ujem Njemu. Nije me briga za ono to imam. 1 napusti
sve, te ode lutati svijetom.
Ma1ik pri a da je kasnije u Meki vidio tog mladi a bez igdje
iega i gotovo na izdisaju.
On je moj prijatelj, proapta. Iao sam da vidim svog
'Attar
prijatelja, re e i izdahnu.

Ka`be. Trei put ne vidjeh ni Ka`bu ni Gospodara Ka'be. To

jest, izgubih se u Bogu i ne znadoh vie nita.
Netko je doao na njegova vrata i pozvao ga. Koga
trai?, upita Abu Yazid. Abu YazTda, odgovori ovjek.
Jadnie!, uzviknu Abu Yazid, Ja traim Abu Yazida ve
trideset godina i ne mogu mu ni traga na i.
To su prenijeli Du n Nun al Misriju. On re e: Boe, smiluj
se mom bratu Abu Yazidu! Izgubljen je u drutvu onih koji su
izgubljeni u Bogu.
Jednoga dana upitae Abu Yazida a1-Bistmija kako je
doao na svoju postaju. On ispri a ovo: Jednoga dana moja
me je majka zamolila vode. Kako je vr bio prazan otiao sam
na rijeku da ga napunim. Vrativi se, naao sam majku kako
spava. No je bila hladna. Drao sam vr u ruci. Kad se majka
probudila popila je malo vode i blagoslovila me. Primijetila je
da se vr bio zaledio za moju ruku i uzviknula:
Zato ga nisi
Ostavi
odloio? Bojao sam se da se ne izvrne, rekao sam.
vrata otvorena, re e mi ona. Bdio sam do zore da budem
siguran da je onako kako je zaeljela i da sam je posluao.
Tako je ono to sam toliko traio ulo kroz ta vrata.
'Attdr

209

Abn Yaaid a1-Bistami

Hatim al-Asamm gluhi

bio je tako milostiv sufi da je

petnaest godina hinio da je gluh kako ne bi uvrijedio neku
enu koja je u njegovoj prisutnosti bila neumjesno bu na. Tek
nakon njene smrti pokazao je da nije gluh. Jednoga dana rekao
je svojim u enicima: Onaj meu vama koji se na Sudnji dan
ne bude zaloio za one iz pakla nije moj u enik.
To su prenijeli Abu Yazidu. Kaem, re e Abu Yazid, da
je moj uenik onaj koji stoji na rubu pakla i prua ruku
svakom tko je tamo, te ga odvodi odatle i alje u raj, a zatim
umjesto njega ulazi u pakao.
Kad sam prvi put uao u Meku, kae Abu Yazid, vidjeh
Ka`bu. Kad sam drugi put u nju uao vidjeh Gospodara

Abu Ya`qub Yusuf ibn

al-Husayn ar-Razi
Doznavi da Du n Nun al Misri zna Najve e Ime Boje,
ispuni ga elja te ode u Egipat. Stigavi u damiju Du-n-Nuna,
on izgovori pozdravnu molitvu i sjede. Du-n-Nun mu uzvrati
pozdravnicu. Cijele godine Yusuf je ostao u zaba enom kutku
damije ne usudivi se nita pitati Du-n-Nuna. Na kraju te
godine Du-n-Nun upita: Odakle je ovaj mladi ? A on
odgovori: Iz Rayya.
Tijekom druge godine Du-n-Nun ne re e nita, a Yusuf je i
dalje zauzimao isti kutak. Na kraju te druge godine Du-n-Nun

210

upita: Zbog ega je ovaj mladi doao? Da te posjeti,

odgovori Y u suf.
D
_u n Nun uuti jo jednu godinu. Zatim prui Yusufu
drvenu posudu s poklopcem: Pre i Nil. Na izvjesnom mjestu
srest e starca. Predaj mu ovu zdjelu i zapamti to ti bude
rekao.
Y u suf uze zdjelu i po e na put. Putem ga spopade iskuenje.
to se to samo unutra mi e? I on otvori zdjelu. Isko i mi i
pobjee. Yusufa spopade o aj. Kuda sada? K starcu ili k D
_u-

6. LJUBAV PREMA BI IMA

-n-Nunu?
Napokon, ode starcu s praznom zdjelom. Kad ga starac
vidje, nasmijei se. Pitao si ga koje je najve e Ime Boje?
Da. Du-n-Nun je vidio tvoje nestrpljenje i dao ti je mia,
re e starac. Slava Bogu! Ti se ne moe brinuti ni o jednom
miu. Kako bi onda uvao Najve e Ime?
Posramljen, Yusuf se vrati u Du n Nunovu damiju. Ovaj
mu ree: Ju er sam sedam puta molio Boga za doputenje da
te pouim Najveem Imenu. Bog mi to nije dopustio, to znai
da jo nije dolo vrijeme. Zatim mi je Bog naredio da te stavim
na probu sa miem. Kad sam to u inio, eto to je bilo. Vrati se
sada u svoj grad dok ne do e vrijeme.
Attdr

Salomon i zaljubljeni mrav

Putujui, veli anstven i plemenit, Salomon je prolazio na

nekom zaba enom mjestu uz mravinjak.'
Svi se mravi pribliie da se pokore; zakratko
ih bi na tisu e.
Samo jedan mrav nije pohitao da dotr i, jer je ispred
svoga gnijezda imao brdace pijeska i odbrojavao zrnca
jedno po jedno kako bi ono nestalo.
Salomon ga dade pozvati i re e: O mravu, ini se da nema
mnogo ni izdrljivosti ni snage;
pa ak sa Noinom izdrljivo u i Jobovim strpljenjem,
nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat.
On nije po mjeri tvoje snage; nikada ti ne bi mogao
sravniti to brdace pijeska.
Mrav, odvezavi jezik, re e: O veliki kralju, na ovom
putu ne moe se napredovati bez velikodunosti!
Jedan se mrav od mene skrio nakon to
me je uhvatio u zamku svoje ljubavi,
I Po islam,kim hredajama. Salumonje razumije\aujezik mra\a. a o i tiu hriznaNtili
Qur' u n. XXVII. 18 i ly). Biljcka lirancusl.oy
i^jcguu postaju proroka
hrcxodiuca.

212

Antologiju sufijstiih tekstoru

rekavi mi: 'Razori li ovu hrpu pijeska i

oslobodi put, maknut u veliku zapreku koja
nas dijeli i prihvatiti tvoje drutvo.'
Tako sam prionuo tom zadatku, ne misle i ni na ta
drugo do na premjetanje pijeska.
Uspijem li da ovog pijeska nestane, mogu se nadati
sjedinjenju s mojim voljenim.
Pa ako u ispunjavanju tog djela trebam i ivot
izgubiti, ne u biti ni hvalisavac ni laljivac.
Prijatelju, nau i od mrava to je to snaga ljubavi,
nau i od slijepca tajnu vi enja.
Premda se mrav posvetio nesre i, on je sluga na putu 2 .
`A ttar

ena i pas
Prorok re e: Bila neka ena raskalaena ponaanja,
bestidna grenica, okaljana.
Jednoga dana prolaze i poljem, opazi na svom
putu zdenac
kraj kojeg je bio pas to je dahtao od e i, isplaena jezika:
s punom njeno u, ona odustade od svoga nauma.
Od cipele napravi kofu, od kaputa ue,
izvu e vodu i napoji psa. Za to dobro instvo Bog
ju je uzvisio u oba svijeta.
Na no svoga uzaa a vidjeh je lijepu
poput Mjeseca, u raju.
Tako raskalaena ena dobila je od Boga tako
veliku nagradu zato to je napojila psa.
Ako i na as utjei tu e srce, tvoja e
nagrada biti ve a od obaju svjetova 3
Attdr
.

2.

Lc Lirm

92- 93.
3. I,R,

,tr 426.

prijeod ]wada Ruuhanija. Panz, 1961, Albin Michcl. su

Mudrac iz Gorgana i ma ka
Mudrac iz Gorgana, otjelotvorenje odanosti i u
svoje doba stoer ezoterijskog znanja,
imao je u svom samostanu ma ku koju je vi ao
svakodnevno.
Bili su joj napravili kone papu e kako bi
zatitili njene ape
da se u njenim etkanjima tamo-amo ne uprljaju.
as bi ila k mudracu, as bi se klup ala
na molitvenom sagu.
Nakon sata vremena, po ela bi mijaukati,
dozivaju i tako sluin e
da joj obuje papue i pusti van.
esto je odlazila u kuhinju i svi su na to bili svikli;
od nje nikad nisu krili meso,
jer nikada nije krala nita ni sirovoga ni kuhanoga,
nego je bila zadovoljna s onim to joj dadnu.
Imali su u nju povjerenja za stolom i posvuda u
samostanu, jer nikada nisu bili vidjeli da je
ma ta ukrala.
Ali, jedanput, u sumrak, u kuhinji, ona kradom
zgrabi komad mesa iz lonca.
Sluine je potrai i kazni, povukavi je
jako za ui.
Uvrije ena, ona prestade odlaziti k mudracu, i
namrgodena se sklup a u jedan oak.
Mudrac se raspita za nju a sluin e mu ispri a
to se bilo dogodilo.
Tada je u itelj pozva i re e: Zato si neto tako
napravila?
Pokunjena maka ode i u tri puta
dovede po ma e,
poloi svoje maie uz noge mudraca, a zatim se,
tuna, povue na jedno stablo.

213

214

Dure i se na sluin e, prijeteeg pogleda, sjede

na jednu granu, otvori irom o i i utae.
Mudrac, videi to, prekori sluin e. Pokaza svoje
udenje i obrati se svojim ljudima ovim rijeima:
Prestup ove ma ke je oprostiv, jer ga nije
po inila mislei na sebe.
Njen in nije drzak jer ga nalae nunost, a onome
tko je u nevolji, zabranjeno odjednom postaje doputeno.
Da nahrani svoje mlade, svako bi e, pa ak i najslabiji
pauk, istrglo bi komad hrane iz lavljih ralja.
U ponaanju ove ma ke nema nita udnog, jer
je materinska ljubav neto udesno.
Sve dok ne bude imao djece, ne e shvatiti
to moe biti ta skrb.
Zatim mudrac ree sluinetu: Ova jadna ivotinja
bez dara govora zasigurno je mnogo propatila;
i na stablo se popela jer je ljuta na tebe. Trai da ti oprosti,
i njen e bijes pro i.
Sluine skine turban, a zatim pred ma kom
zamoli oprost.
Njegovo kajanje ipak ostade bez u inka, i maka
ga ne udostoja pogleda.
Napokon se umijea mudrac, govore i joj blago,
zamoli je da si e s grane.
Maka odmah si e i sklup a se mudracu kraj nogu.
Svi povikae. Iz svakog srca izbi plamen kao iz svije e...
Svi dadoe za pravo jadnoj ivotinji i zdruie se
u priznanju tog njenog bi a.
Da ima veze koje bi ispunile stotinu svjetova, nikada
one nee biti jednake onoj jednog jedinog djeteta.
Jedini koji je iznad te vezanosti za dijete, jest Bog
isti, Neusporedivi 4
Attar
.

'

4. 'Attar, Le Lirre dirin prijevod Fuada Rouhanija, Pariz, 1961, Albin Michel, str
101-103.
,

FIZI KA SMRT
I MISTI KA SMRT / FANA '

217

A najljepe mjesto povratka je u Allaha, On iz neiva

izvodi ivo. On e, zatim, u initi i da pomrete i poslije e vas
oivjeti a onda ete se Njemu vratiti`, kao to oivljuje
zemlju mrtvu. I ne recite za one koji su na Allahovu putu
poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su ivi, ali vi ne znate 2! Najvia je
nagrada kad Allah pravednome kae: A ti, o duo smirena,
vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom
zadovoljan 3 bit e blaeno vienje: Ne oekujui da mu se
zahvalno u uzvrati, ve jedino da bi naklonost Gospodara
svoga Svevinjega stekao, i on e, zbilja, zadovoljan biti 4.
Ta kako suji ne bi teio susretu s boanskim Voljenim za
kojim je udio cijeloga ivota? Kad izme u ljubavnika i
voljenog postoji samo koulja od strune, rekao je jedan od njih
dvoje na svojoj smrtnoj postelji, zar ne eli da se svjetlost

sjedini sa Svjetlou 5? Onome tko je cijeloga ivota volio

I. Qur'an, 111, 14; XXIX, 57, itd. (Qur'dn, VI, 95) Qur'an, Il, 28.
2. Qzn'an, 11. 154; usp. 111, 169.
3. Qur'an, LXXXIX, 27 28.
4. Qur'nn, XCII, 19 21.
5. Rumi vidi Mystiyue et poesie en Lsla^n , str. 23.

218

Antologija sufijskih tekstora

Boga i samo Njega, kae Gazali, grob postaje rajski vrt a

smrt ubrzava njegov susret s Voljenim, nakon to sve veze
svijeta pokida 6 .
Prorok je rekao: Umrite prije smrti. Ova izreka, o kojoj su
meditirali svi islamski mistici, moe se shvatiti na vie na ina:
umire se za sebe: smirena dua (nafs mutmainna) koju e Bog
daekati, jest dua koja se znala odrei svoje ljudskosti (fana' al-baariyya), svojih svojstava samih (fana' as-sifat). Sljede i
stupanj sastojat e se u tome da se izgubi u onome kojije u eniku
objava boanskoga i koji transcendira svoju usku osobnost: u
svom u itelju. To je fana' fi-ayh. Napokon, posljednja postaja
bit e ona u kojoj e se svojstva pojedinaca ukinuti u svojstvima
Bojim kao to se plamen svije e gubi u prisutnosti sunca.
to, dakle, onome koji je tako mrtav prije nego umre, moe
predstavljati fizi ka smrt, ako ne stalno sjedinjenje (baqa') sa
Apsolutnim?
Smrt e dakle hiti skidanje koprena koje skrivaju krajnju
Stvarnost. San, brat smrti, ve je dao dui da nasluti da s onu
stranu prividne stvarnosti stvari postoji drugi ivot. Slavna
proroka predaja kae da ivot moemo usporediti sa snom, a
smrt sa huenjem. Zar u Qur'anu ne stoji: Allah uzima due u
asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadrava one
kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka
odreenog 7? Sve dok ne uzme izabrane u svoju ku u mira
(dar as-salam): U ite u nj, u miru, ovo je Dan vje ni 8 !

poput pastira to uva svoje stado.

S onu stranu prostora, usred duhovne doline,
kakve udne gradove i kakve udne vrtove
on im pokazuje;
dua sagleda tisu u oblika i udesnih lica
kad san iz nje izbrie pe at ovoga svijeta.
Reklo bi se da je dua oduvijek stanovala u tom kraju.
Ne sjea se ovoga ovdje i ne uti tuge.
Od svih tvarnih stvari nad kojima je strepila,
Rumr
ona se odvojila tako da vie nikakve brige nema 9 .

Aneo sna

U vrijeme ve ernje molitve, kad sunce zalazi,

put se ula zatvara, a put nevidljivoga razotkriva.
Aneo sna vodi due do praga
6. IlnaT. 111, 192 (Damm ud-rlurn6. hu_rntt 4).
7. Qur'un, XXXIX, 42.
8. Qur'dn, L. 34.

219

Zov smrti

Ustajte, prijatelji, polazimo. Vrijeme je da napustimo ovaj

svijet.
Bubanj odjekuje s neba, zove nas.
Vidi: goni deva je ustao, pripremio karavan
i ho e da idemo. O putnici, zato spavate?
Pred nama, za nama, uzdie se zvek zvona,
graja polaska.
U svakom asu, jedna dua, jedan duh, uzlije e
tamo gdje nije nikakvo mjesto.
S tih zvjezdanih svjetala, s tih plavetnih nebeskih svodova,
pojavie se tajanstveni likovi koji otkrivaju tajne stvari.
Teki je san pao na tebe sa sfera to se okre u:
pazi se tog lagodnog ivota, uvaj se tekog sna.
Duo, trai Voljenoga, prijatelju, trai Prijatelja.
Ti to bdije, budi na oprezu: ne prili i budnome
da spava 10.
Rumi

9. Rumi, Odes Mr.stiques. u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i M. Mokrija, Pariz,

1973. Klincksieck, str. 271.
10. Rumi: Diran-e Shum.r-e Tahri.

Antologija sufijskih tekstova

220

221

Vjenanje

Nakon smrti, ivot

Sve e osim Njega propasti (Qur'an, XXVIII, 88). Sve e

se stvari ponititi i biti unitene. iste due an ela, nebesa,

zemlja, nebo, nebesko prijestolje, da ica i pero od trstike, i
ostalo. Ali smrt vjernika, premda je naizgled smrt i ponitenje,
ne zovemo smrt. Jer dobro koje je u njemu postojalo i koje se
ini unitenim i ponitenim, zapravo je umnoeno tisu e puta.
Njegova smrt nije uistinu smrt. Jer, kad umre on postaje tisu u
puta vei. Poput zrna ita ili kotice to ih ukapamo u zemlju.
Zrno se u zemlji raspukne i biva uniteno. Sagnjije i potpuno
nestane. Kad zatrube proljetne trube, sve sjeme oivi; to
pokazuje da u stvarnosti i nije bilo poniteno: ono je bilo,
naprotiv, tisu u puta uve ano. Uistinu, zrno nije umrlo.
Koje zrno nije bilo zakopano u zemlju a da iz nje nije izniklo?
Zato sumnja u sjeme ovjekovo?
Smrt se sastoji u tome da gorko zrno ili otar trn, koji stalno
uzvikuje: Kad bih mogao da ne postojim i da nikad na svijet
nisam doao! postane, kad umre i kad se poniti, sto puta
runije. Takvu smrt zovemo pravom. To je stanje gore od
smrti. Jer ima mnogo ljudi koji, usred muka i patnji, ele
umrijeti. I nevjernik tako er, kad vidi svoju runo u uzvikuje:
Da sam, bar, zemlja ostao.'a (Qur'an, LXXVIII, 40) ...
A smrt vjernika, dobrih ljudi i svetaca, premda je smrt, nije
smrt, nego ivot.

Naa je smrt, nae vjen anje s vje nosti.

Koja je njena tajna? Bog je Jedan.a
Sunce se dijeli prolazei kroz otvore ku e;
Kad su otvori zatvoreni, mnotvenost nestaje.
Ta mnotvenost postoji u grozdovima:
ali je nema u soku iscije enu iz gro a.
Onome tko je iv u svjetlosti Bojoj,
smrt tjelesne due je dobro instvo.
O tome ne reci ni zla ni dobra,
jer to je iznad dobra i iznad zla.
Vei svoje poglede na Boga, i ne govori o onome
to je nevidljivo,
tako da On u tvoj pogled stavi drugi pogled.
Vienje tjelesnih o iju tvori to vi enje za koje ne postoji
nijedna nevidljiva i tajna stvar. Ali kad je pogled okrenut
prema svjetlosti Bojoj, pod takvom svjetlo u, koja bi stvar
mogla ostati skrivenm? Premda sve svjetlosti zra e iz boje
svjetlosti, ne nazivaj sve te svjetlosti Boja svjetlost; vje na
svjetlost je Boja svjetlost; sporedna s jetlost svojstvo je tijela i
mesa. To je paklena svjetlost to svijetli u o ima stvorenja,
osim u onih kojima sam Bog pomaza o i.
Njegova vatra postade svjetlom Njegovu prijatelju Abrahamu;
oi pameti neupu ene su kao i o i magarca.
O Boe koji daje dar vi enja!
Ptica vi enja uzlije e prema Tebi na krilima elje' 2 . Ri7nii

Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu

Ne, oni su ivi i u obilju su kod Gospodara svoga i^gnul!
(Qur'an, III 169 170). ito njihova ivota ustostru eno je.
,

Svevinji Bog je rekao: Sve te stvari se ponitavaju, one ne

ostaju, bilo da je to an eo, vila, vrag. Ja ostajem, Jedini"
Sultn Walad

ll. Sult a n Walad: MaWriJ; odlomak 5.

l2. Rumi: Ode% 19isliqucN. u prijevodu Eve de Vitray-:Vlevero\itch i M Mokrija,

Pariz. 1973, Klincksieck, oda 833. su -. 231

222

Antologiju sujijskih tekstoru

unaydova smrt
Kad mu se priblii smrt, Gunayd naredi da se prostre stol i
pripremi objed. elim svoju duu izru iti, re e on, dok moji
uenici jedu zdjelicu juhe.
Osjetivi prve boli smrtne borbe, zatrai da mu donesu vode
za obredno pranje. Kad je to obavio, pade ni ice i zaplaka.
O U itelju, uzviknue njegovi uenici, nakon svih slubi i
sveg tog podreenja Bogu, zar je sad trenutak da se klanja?
Gunaydu to nikada nije bilo potrebnije nego sada,
odgovori on.
I poe recitirati Qur'an ne prekidaju i.
to! Ti recitira Qur'an?, upita jedan u enik.
Tko na to ima vie pravo od mene iji e se svitak ivota u
ovom asu odviti, i koji u vidjeti mojih sedamdeset godina
poslunosti i slubovanja kako o koncu vise u zraku? A zatim
e puhnuti vjetar koji e ga njihati amo-tamo tako da ne u
vidjeti da li to vjetar donosi odvajanje ili sjedinjenje. Na jednoj
mojoj strani protezat e se staza izme u neba i pakla; na
drugoj e stajati an eo smrti. Sudac ije je svojstvo pravednost
bit e tamo ekajui me, nepromjenjiv u svojoj savrenoj
pravi nosti. Preda mnom se prostire put, a ja ne znam kojim e
me putom odvesti.
lzrecitirao je cijeli Qur''nn, a zatim jo sedamdeset ajeta iz
sure o Kravi. Spopale su ga druge boli smrtne borbe. Reci
A11ah, rekoe mu.
Nisam zaboravio, odgovori on. I tako je drao krunicu da
su mu etiri prsta bila vrsto uz nju svinuta, a jedan je bio
slobodan. U Ime Boga, Milostivog, Samilosnog, uzviknu on.
I, sklopivi oi, ispusti duu.
Kad je dolo vrijeme da mu se opere tijelo, onaj koji je to
obavljao htjede mu vodom oprati o i. Uto zau glas s neba:
Makni svoju ruku s o iju Moga prijatelja. Njegove su se o i
sklopile nad Mojim Imenom, i otvorit e se tek u asu susreta
sa Mnom. Kad je zatim pokuao otvoriti Gunaydove prste

223

Glas re e: Prst koji se svinuo na Moje Ime bit e ispravljen

samo po Mom nalogu.
Kad su njegovo tijelo metnuli na nosiljku, bijela se golubica
spustila na oak. Uzalud su se trudili da je otjeraju. Na kraju,
golubica uzviknu: Pustite me samo. Moje su kande
pri vr ene za ovaj oak nosiljke avlom Ljubavi. Zato sam i
sputena ovdje. Ne brinite; danas e se kerubini brinuti o
njegovu tijelu. Da niste vikali njegovo bi tijelo bilo s nama
uzletjelo na nebesa poput bijelog sokola.
`Attar 13

Smrt naeg Gospodara

M u se / Mojsija
Na Gospodar Musa oboavao je Boga u svom pustinjatvu.
A11ah! Allah!
Otiao je da ponovo oivi vezu koja ga je sjedinjavala s
njegovom majkom. Allah! A11ah!
Proavi uz planinu, na e an ele kako kopaju grob.
A11ah! A11ah!
Re e im: Za koga je taj grob? Al1ah! A11ah!
Oni mu rekoe. Za onoga koji kad ga izmjeri vidi da mu je
po mjeri. A11ah! A11ah!
Na se Gospodar izmjeri i vidje da mu je po mjeri. A11ah!
A11ah!
On im (anelima) ree: Pri ekajte da se odem oprostiti od
svoje majke. A11ah! A11ah!
I ode uurbana koraka i silovito udari (vrata svoje majke).
A11ah! A11ah!
Ona im (ljudima u kui) re e: Oslobodite me ovog duha.
Allah! Al1ah!
On joj re e: Majko, nisam ja duh. A11ah! A11ah!
Ja sam tvoj sin Musa ibn Imran. A11ah! Allah!
13. 'Attar. Lc Memoria! dcs Soitzts, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch. Vidi u
ovoj knjizi, bilj. 3. str. 203.

224

Antologija sufijskih tekstova

Majko moja! Doao sam da se s tobom oprostim. A11ah!

A11ah!
Ona mu re e: Pri ekaj da ti pripravim hranu za put. A11ah!
A11ah!
On joj ree: Moj put je bez povratka. A11ah! A11ah!
Ona mu re e: Idi se oprostiti od svoje sestre. A11ah! A11ah!
I on ode uurbana koraka. A11ah! A11ah!
I silovito udari (vrata svoje sestre). Allah! A1lah!

(Tada) Sidi Musa zauze mjesto u onome to je bilo po njegovoj

mjeri (svom grobu) i klekne pred Boga. Allah! Allah!
Zatim obavi obredna pranja i molitvu od dvije rak'e. Allah!
Allah!
Tada, (an eli) mu predaju jabuku (rajsku) od strane Boga.
Allah! Allah!
Sidi Musa, udahne njen miris i (njegova dua) uzleti prema
Bogu". Allah! Allah!
I an eli prekrie zemljom (njegovo tijelo). Allah! Allah!
Zatim se poklonie ispred (njegova groba) i uzletjee prema
Bogu.
Svaki se stranac vra a svom zavi aju. Allah! Allah's!

Lsti prizor kao s majkom, ponavlja se s njegovom sesn -om, a

zatim i s njegovom enom. eni kae: Moj put je bez
povratka i odlazi. Pri a se nastavlja ovako:

225

Marokanska pjesma

I nae anele kraj groba. Allah! Allah!

Pozdravi ih i oprosti se od njih. Allah! A11ah!
Zatim obavi obredno pranje i jednu rak`u. A11ah! A11ah!
On (an eo smrti) mu re e: Sidi Musa, odakle (od kojeg dijela
tijela) u po eti? A11ah! A11ah!
On mu ree: Ho u li po eti od tvojih stopala? A11ah! Allah!
On mu re e: Tvoja su stopala ulazila u ku u Boju. A11ah!
Al1ah!
On mu re e: Ho u li poeti s tvojim trbuhom? Allah! Allah!
On mu re e: U tvom je trbuhu hrana Boja (manna). A11ah!
Allah!
On mu ree: Ho u li poeti od tvojih grudi? Allah! Allah!
On mu ree: Tvoje grudi sadre rije Boju. Allah! A11ah!
On mu ree: Ho u li poeti od tvojih uha? Allah! Allah!
On mu ree: Tvoja su uha ula rije Boju. Allah! A1lah!
On mu re e: Ho u li po eti s tvojim o ima? Allah! Allah!
On mu re e: Tvoje su o i vidjele knjigu Boju. A11ah! Allah!
On mu ree: Ho u li poeti s tvojim ustima? A11ah! Allah!
On mu ree: Tvoja su usta izgovarala rije i Boje. Allah!
Allah!
On mu re e: Ho u li poeti od tvojih ruku? Allah! A11ah!
On mu re e: Tvoje su ruke dizale knjigu Boju. Allah! Allah!
On 11111 ree: Si(E Musa, kako u? Allah'. A11aW

Pjesma smrti 16
Vi em Ti: alost! duama iji svjedok (privremeni = ja sam)
odlazi, s onu stranu mjesta, da se pridrui Svjedoku
Vjenosti!
Vi em Ti: alost! srcima, toliko dugo zalijevanim, uzalud, iz
oblaka otkrivenja, u kojima se skuplja ocean mudrosti!
Viem Ti: alost! Bojoj Rije i, otkako umire, sje anje na nju
samo je nitavilo u naoj mati!
14. Prema narodnom muslimanskom vjerovanju, kao to to no nazna ava
prevoditeljica ove pjesme, Azrael, an eo smrti, od Boga je posi3r, umiru ima. Njegovo
je poslanje da blago odvoji duu od tijela, jedan dio tijela
drugim Ako se umiru i
opire an elu. an eo se vra a Bogu koji mu daje rajsku jabuku kao jamstvo njegova
poslanja: U marokanskoj pjesmi, tek kad se andeo smrti, .-adirljen =aslugatua velikog
prroroka re=anog u= Boga cijetim svojim hic`em, osjeti nesposohnim da ispuni svoje
poslanje , Bog (e s vom slarnom .rlugi iji je as kucnuo poslati rajsku jahuku iji e miris
os(ohoditi njegorac duu.cr

15. Pjesma nepoznatog pisca na marokanskom dijalektu, zabiljeila ju je Jeanne

Jouin, Butterin du CNRS Usmena arapsko-berberska knjievnosta, Pariz, 1971-1972, str. 153 i dalje.
16. Pjesma koju je Hallag izgovorio no uoi njegova mu enja. Hallaj Diu^an u
prijevodu Louisa Massignona, Pariz, 1955. Cahiers du Sud. str. 14-15.
,

Antologija sufijskih tekstora

276

Viem Ti: alost! dokazima (nadahnutim) pred kojima ustupa

svaki govor govornika, to se ti e dijalektike.
Viem Ti: alost! konvergentnim aluzijama to ih nabacuju
umovi: od svih njih ostaju (u knjigama) samo ruevine.
Viem Ti: alost! u ime Tvoje ljubavi, vrlinama srdaca gomile,
onih kojih su okovi izraeni da sluaju.
Svi su oni ve proli (preavi pustinju, a da u njoj nisu) ostavili
ni zdenaca ni traga, proli kao pleme Ada i grad, ale i sebe,
aljeni od Irama!
A iza njih, naputena svjetina tumara nasumce, slijepa vie od
Hallag
ivotinja, slijepa vie od stada deva.

Vienje Boga

samo sam vidio Boga Samoga.

I na trgu i u samostanu
I u dolini i na planini
samo sam vidio Boga Samoga.
I Njega esto vidim kraj sebe u mojim patnjama;
samo sam vidio Boga Samoga.
u uspjehu i u srei
U molitvi i u postu, u hvali i u zrenju,
samo sam vidio Boga Samoga.
u vjeri Prorokovoj
Ni duu ni tijelo, ni sporednost ni bitnost,
samo sam vidio Boga Samoga.
ni svojstva ni uzroke
Otvorio sam o i, i svjetlo u Njegova lica oko mene
u svemu to sam opazio
samo sam vidio Boga Samoga.
Poput svije e istopih se u Njegovoj vatri:
meu svjetlucavim plamenima
samo sam vidio Boga
Samoga.
Vlastitim pogledom vidjeh sebe vrlo jasno,
samo sam vidio Boga
ali kad se vidjeh Bojim pogledom
Samoga.
Izgubih se u nitavilu, nestadoh,
i evo postadoh ivi
samo sam vidio Boga Samoga".
Bahakuhi
17 Babakuhi de Shiraz, u prijevodu R. A. Nicholsona: The t-7rstics oJ Irlum, London.
1963. Routledge and Kegan Paul Ltd, str. 59.

227

Mistika smrt

Kako kae eik Muhyi-d-Din ibn al-`Arabi: Znanje

(ma'rifa) je koprena koja Ga skriva, i kad ne bi bilo postojanja
dvaju svjetova, bit bi bila jasna.
Budui da traganje i znanje i strasna ljubav i privrenost sve
pripadaju naravi stvorenja, kada ih u njemu nema, onda je on
(ovjek) poniten. Budui da su njegova bit i njegova svojstva
samo pridjevi koji se odnose samo na Boga Svevinjega i uzvienoga, kada je stvorenje poniteno, njegovo svojstvo sluge,
poput vala, vraa se moru. To je zna enje Vrati se Gospodaru svome!
rahhiki (Que'an, LXXXIX, 28); kao i
znaenje izreke Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti!
li-Llahi wa inna ilayhi ragi'un (Qur'dn, II, 156) i smisao
Sve e, osim Njega, propasti! kullu ay'in hdlikun illa waghahu (Qur'an, XXVIII, 88); i zna enje
kullu naan 'ala}ha
fanin wa yahqa waghu rahhika du-l-galali wa-l-ikram (Qur'an,
LV, 26 27), to jest: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje
samo Gospodar tvoj, Veli anstveni i Plemeniti isto je to.
Ako smo jo uvijek svjesni svojih vlastitih osje aja, misli i
osjeta, jo uvijek se nalazimo u stanju dvojstva, kao to i misti ko zrenje podrazumijeva dvojstvo: dok postoji netko tko
zre, mora postojati i ono to on zre; kao to osje anje podrazumijeva ono to osje amo i osobu koja osjea; i mislilac podrazumijeva ono to je miljeno. Sve to odnosi se na stvorenje u
stanju dvojstva, kao to je val val, a more more, val jo nije spojen s morem; kad val i more postanu jedno, nema ni susreta
ni videnja. To i znai izraz: Savreno siromatvo je uistinu
Bog i Onaj koji se nalazi u stanju siromatva ne treba Boga.
Ono to je ovdje nazna eno samo je ponitenje samog stanja ponitenja. Ali ako smo u stanju ponitenja i ako smo toga svjesni,
onda jo nismo poniteni, jer smo jo svjesni svoga vlastitog ponitenja. U tom sluaju, jo uvijek smo u carstvu dwjstva 18 .
Ham_a Fansuri
18. Hamza Fansun, arab al-'AiyFn (Vino zaljubljenih); engleski prijevod Syeda
Muhammada Naguib al-Attasa: The Mrsiici.rm oJ Ham=ah F"ansuri. str. 470 -472,
Singapur- 1963.

228

Fana'. njena tri oblika

1. Kad bit stvorenja (ddt-i `abd) iezne (fani avad) u biti

Bojoj (dat-i Haqq) i prestane postojati, kao to kap vode gubi
svoju pojedinanost (ta `ayyun) u oceanu. Ova se (fand) zbiva
kada se o ituje bit boanska.
2. Kad se svojstva stvorenja (sifat-i `abd) izgube u
svojstvima Bojim (sifat-Haqq): tada su njegova ljudska
svojstva zamijenjena boanskim svojstvima, i Bog postaje
njegovo uho i njegovo oko.
3. Kad bit stvorenja i ezne (mahfi avad) u svjetlosti
boanske biti, kao to zvijezde i ezavaju na sun evoj
svjetlosti, Njegovo svojstvo stvorenja (halqiyya) ne prestaje
postojati, ali je prikriveno pod vidom stvaranja Haqqiyya:
Gospodar (Rabb) je jasan, a rob (`abd) nevidljiv 19 .

Hod u Bogu
Upitae jednom Sayyida Burhan ad-Din Tirmidja: Ima li
Put Boji neku granicu? Sayyid odgovori: Put ima granicu,
ali postaja je nema, jer hod je dvovrstan: hod prema Bogu i
hod u Bogu; prvi ima granicu, jer to je prelazak s onu stranu
postojanja i ovoga niskog ovozemaljskog svijeta, to je
oslobaanje od svoje osobnosti; sve to ima kraj i granicu. Ali
kad dosegnete Boga, onda hodate u znanju i spoznaji
Vrhunskog Bi a, a ove su bez granica: sve do mora, ima
tragova stopa, ali potom se tragovi stopa gube u oceanu.
Kopnene postaje, boanskom smotreno u, su naselja, stanovi,
karavan-saraji. Ali morske postaje, kad se uzburkaju valovi,^
nemaju ni poda ni krova da zatite putnika. Ove oceanske
postaje nemaju vidljive izbo ine, ove stanice nemaju ni znaka,
ni imena2.
Aflakr
19. Wali Muhammad Akbarahadi. ar/ri- . 1latnnui-r
aJaurland-r Ra7m7 (Komentar
Vlatnalvija).
20. Aflak7: Mankih a!-'I ri/en. str. 56 -57.

JEDNOST BOGA / TAWHID

I JEDINSTVO BITKA / WAIJDAT AL-WUGUD

La ilaha i11a-L1ah Nema boga do Alldha: temelj je

islamskog nauka, kojem sufiji u tuma enju daju njegov najdublji
smisao: Nema stvarnosti do Stvarnostia. Samo je Bog
apsolutno stvaran. Jednost Boga, ije samo tvrdenje tvori
muslimansku tjeroispovijest
ahada, koja ovjeka ini
svjedokom Bojim ( to je i samo zna enje iraza ahada,
sljedo enje podralumijeva, ne samo to da ne moe biti
politeima, to proglauju i sve velike religije, nego i to da u
ivjesnon; smislu Bog jest Sam. Qur"an kae: On je Prvi i
Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi'. Kuda god se okrenete, pa
tamo je lice Allahovo 2 . Gospodar svjetova, koji nema
sauesnika 3 . Nema boga osim Njega! Sve e, osim Njega.
propasti 4 . Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo
Gospodar tvoj`.<<

1.

LVII, 3.

2. Qur'an, 11, 115.

3. Qur'an, VI, 163; XV11, Il I; XV111, 26; XXV, 2.
4. Qur'an. XXVI11, 88.
5. Qu''trn, LV, 26-27.

233

232

Antologiju sufijskih tekstova

Boja Stvarnost ne ulazi ni u jednu kategoriju: vidjeli smo da

ahada sadri negaciju: Nema hoanstvaa (ili stvarnosti), koju
uravnoteuje tvrdnja: Osim Boanstva: jer se nikakva
definicija ne moe dati za Nespoznatljivo. Kako to vrsto kae
Ihn al-`Arahi: Nitko Ga ne doku uje osim Njega samoga,
Nitko Ga ne zna, osim Njega samoga... On Sebe zna po Sebi
samome... Drugi-osim-Njega ne moe Ga doku iti. Njegova
neprobojna koprena vlastito je Njegovo jedinstvo. Drugi-osimNjega ne prikriva Ga. Njegova koprena je Njegovo samo
postojanje. Zastrt je Svojim jedinstvom na neobjanjiv
nain... Drugi-osim-Njega ne postoji i ne moe se, dakle,
ponititie ... Dakle, o Bogu se ne moe nita ni re i, ni
zamisliti. Hallag je ak rekao: Onaj tko misli da moe
potvrditi Boju Jednost time Mu daje suu esnika. Ili kako
kau Du n Nun al Misri: Ma kakvu misao u svome duhu o
Bogu stvarali, On je od nje razli it 7 .
U sufija, transcendencija i imanenc'ija se ne iskljuuju: one su
komplementarni oblici iste Stvarnosti. Tako je On ujedno
Posve-Drugia, i Onaj koji se uplie izme u ovjeka i srca
njegova8 , i blii mu je od vratne ile kucavice 9 . Jedinstvo
bia jest dakle sveprisutnost Jedine Stvarnosti: Kad je tajna
jednog jedinog atoma me u atomima jasna, tajna svih
stvorenih stvari, vanjskih i unutarnjih, jasna je, te ti vie nita
ne vidi ni na ovom ni na drugom svijetu osim: Boga 10
Iz ovog nauka proistje e islamski univerzalizam, a svaki
reduktivni sinkretizam samo je njegova karikatura. Valja
napomenuti da je islam jedina religija koja se ne naziva po svom
osniva u, ni po zemlji u kojoj je nastala. Rije islam znai
predati se Bogu, tojest Apsolutnome priznatom kao takvom, i,
na taj se nain pokoriti :akonu njegova bia. Stoga je jedan

suvremeni muslimanski teolog mogao napisati, izrazima koji se

mogu initi paradoksalnim, ali su u tom videnju duboko to ni, da
su Mjesec, Sunce, planeti, stabla, zrak, voda, toplina,
minerali, ivotinje 'muslimanski' jer se pokoravaju bojim
propisima". Budu i da moe biti samo jedna Istina, a ne
istinea, moe biti samo jedno Otkrivenje ako je Bog izabrao da
Se otkrije, pa dakle i samo jedna poruka, valjana za cijelo
ovje anstvo. Samo su je ljudi razradivali, iskrivljavali, pa otuda
divergencije medu razli itim pristupima boanskom: Zapad ne
zna da se muslimanom moe proglasiti onaj koji priznaje i druga
Sveta pisma: Tora, Evandelja i, openito sve to su Boji
poslanici donijeli raznim narodima na Zemlji ukoliko, naravno,
ne proturjee nepromjenjivoj biti ove Poruke. I Qur'an se smatra
samo Objavoma ove jedine objavljene injenice.
Suf'iji se ne zadovoljavaju time da u to vjeruju: to ini svaki
musliman. Oni to ive, na svim razinama, od najuzvienije do
najhliskije. Cijela je muslimanska zajednica odraz tog jedinstva u
ljudskom drutvu. Stoga oni rado navode izreku jednog
Prorokorog sljedbenika, Abu ' Ubayde, umrlog 639: Nikada
nisam razmatrao ni jednu jedinu stvar a da Bog nije bio blie
meni nego ta stvar".

l'Unite/, pripisana Ibn al-`Arabju, na francuski

preveo Abd al-Hadi u Le Voile d'Isis , Pariz 1923, str. 13-14.
7. Navedeno u Matnarn, sv. 7, str. 103.
8. Qur'dn, VII1, 24.
9. Qur'an, L, 16.

Jednost Boga
Reci: On je Allah Jedan!
Allah je Uto ite svakom!
Nije rodio i roen nije,
i niko Mu ravan nije"!

Qur'in

6. Risalatu-l-Ahadiy_ra

10. Risalatu-l-Ahadir}a, nar. dj.

11. Abu A`la Mawdud7: Risdla-e diniyat, francuski prijevod: Comprendre l'Islam,
Pariz, 1973; engleski prijevod: Towards Understanding Islam.
12. Navod AI-{jarrza u njegovoj knjizi Livre de la Vracite, engleski prijevod objavio
Arberry, str. 48.
13. Qur'dn, CXII, 1-3.

234

Antologija sulijskih tekstora

Tajna jednosti
Znaj da je Bit Boga Vrhovnog tajna (garb) jednosti (al-ahadiyya) koju svaki simbol izraava u stanovitom odnosu, a
da Je ne moe izraziti u mnogim drugim odnosima. Ne
shva amo Je, dakle, nekim racionalnim pojmom, niti Je
shva amo aluzijom (idra) konvencionalnom; jer neto
moemo shvatiti samo u nekom odnosu koji mu ozna ava
mjesto, ili negacijom, dakle suprotno u; kako u cijelom
postojanju nema nikakva odnosa koji smjeta Bit, niti kakve
oznake koja se na Nju primjenjuje, nita Je ne moe poricati i
nita Joj nije suprotno. Za jezik, Ona kao da ne postoji, i u tom
odnosu Ona Sebe odbija od ljudskog shva anja. Onaj koji
govori postaje nijem pred boanskom Biti, a onaj koji se kre e
postaje nepokretan; koji vidi bude zaslijepljen. Ona je
preplemenita da bi Je umovi shvatili ... Ona je preuzviena da
bi Je misli dokuile. Njen pratemelj (kunh) nije dotakla nijedna
mudra izreka znanosti, nijedna utnja koja Je uutkuje; nijedna
granica, ma kako tanana i nemjerljiva bila, ne obuhvaa Je".
^i111
Bitni Bitak
Stvarnost nad stvarnostima koja je boanski bitni Bitak,
najuzvienije, jest Stvarnost svih stvari. Ono je Jedno u Sebi
samome i jedino na taj na in da u Njega ne moe prodrijeti
mnoina; ali Svojim mnogostrukim otkrivenjima i brojnim
pojavnim o itovanjima, Ono se ponekad predstavlja u obliku
neovisnih supstancijalnih entiteta (Haqu'iq-i Ga1ahariy_ra
mathu `a) a ponekad opet u obliku akcidentalnih i ovisnih
entiteta (Haqa'iq-i araziiya i (ahi`a). Stoga, Bitak Bitan i
Jedan javlja se mnogostrukim zbog brojnih svojstava ovih
bitnosti i slu ajnosti, premda je On zapravo Jedno i ni na
koji nain nije prijemljivo za mnogostrukost i mnoinu.
francuski prijevod. De l'Hnnvrae universel, Titus
14. Gli, A1-Lnsan
Burckhardt. Lyon, 1953, llerain, str 28. Pretisak Pariz, 1975, Dervy-Livres.

235

Ukini rijei ovo i ono;

svojstvo razumijeva razliku i suprotnost.
U cijelom ovom svemiru punom ljepote i bez nesavrenosti,
vidi samo jednu jedinu bitnost i jednu jedinu Bit.
Ova jedina Bit u svom apsolutnom obliku, ogoljena od svih
pojava, svih granica, svake mnogostrukosti, jest Stvarnost.
Osim toga, mnogostrukost kojom se Bog o ituje kad se zastire
pojavama, ini da je Ona cijeli stvoreni svemir. Zato je svemir
vanjski i vidljivi izraz Stvarnosti, a Stvarnost je unutarnja
i nevidljiva stvarnost svemira. Prije nego to se o itovao
vanjskom vidu, svemir je bio istovjetan Stvarnosti; a
Stvarnost je, nakon tog o itovanja, istovjetna svemiru. K
tome:usvarnipjmoJednistvarBk;
Njegovo ieznue i Njegovo o itovanje, Njegovo prije i
Njegovo poslije, samo su Njegovi odnosi i Njegovi oblici. On
je Prvi i Posljednji, i Vidljiri i Neridljiri<c (Qur'an, LVII, 3).
Svemir, sa svim svojim dijelovima, samo je izvjestan broj
sluajnosti, to se stalno mijenjaju i obnavljaju svakim dahom,
povezanih u jedinu bitnost i i ezavaju i svakog asa da bi bile
zamijenjene sli nim nizom. Upravo zbog te brze smjene
promatra krivo misli da svemir posjeduje stalno postojanje. I
sami a'al iti" to priznaju kada objanjavaju da smjena
slu ajnosti u svojim bitnostima razumijeva stalnu zamjenu
sluajnosti, tako da bitnosti nikada ne ostaju potpuno bez
slinih slu ajnosti onima koje su im prethodile. Stoga,
promatra misli, pogreno, da je svemir neto stalno i
jedinstveno.
Ocean se ni ne smanjuje niti raste.
Premda se valovi stalno uzdiu i otje u;
bie ovoga svijeta val je to traje tek asak:
a ve sljedeeg aska ieznuti mora.
15. Najortodoksniji teolozi islama.

237

236

Antologija sufijskih tckslova

Na ovome svijetu, ljudi obdareni shva anjem mogu razlikovati

rijeku ije se bujice kovitlaju, poskakuju, namrekavaju.
i iz snage to djeluje u valu
mogu nau iti skriveno djelo Istine . . .

Svakog asa, jedan se svemir ponitava i drugi sli an ga

zamjenjuje. Ali onaj koji je zaslijepljen ovim koprenama, to
jest neprestanim slijedom sli nih pojava i istovjetnih uvjeta,
vjeruje da svemir traje u jednom i istom stanju i da se nikada
ne mijenja.

Filozofi lieni razuma smatraju

da je ovaj svijet tek misao duha;
misao jest, istina je, ali ne znaju vidjeti
Velikog Idealista koji stoji s onu stranu...
Oblici u koje se zaodijeva postojanje traju
tek asak, a-zatim sljede eg aska nestaju;
Ovo promjenjivo stanje dokazuje izreka:
Svakog asa On stvara neto novo. (Qur'an, LV, 29)
Klju ove tajne je da Uzvienost najvie Istine posjeduje
imena suprotna jedna drugima, jedna su veli anstvena a
druga strana 16 ; ova su imena u neprestanom djelovanju, i
nikakav prekid u tom djelovanju nije mogu ni za jedno od
njih. Tako, kad jedna od kontingentnih bitnosti, zahvaljuju i
spoju potrebnih uvjeta, i odsutnosti protivnih uvjeta, postane
sposobna da primi Samo Bi e, milosre Milostivog ga
zaposjeda, i Samo Bi e se u nju ubrizgava (ifaza); i Samo Bi e,
tako izvanjteno, budu i da je zaodjenuto u incima i
svojstvima takvih bitnosti, javlja se u obliku posebne pojave, i
otkriva Se u vidu te pojave. Zatim, djelovanjem strane
svemo nosti koja iziskuje ponitenje svih pojava i svih privida
mnogostrukosti, ova ista bitnost biva ogoljena od tih pojava.
Istoga asa u kojem je ogoljena, ova bitnost biva zaodjenuta
drugom nekom pojedinanom pojavom, slinom prethodnoj,
djelovanjem milosra Milosrdnoga. Sljedeeg trenutka, ova
posljednja pojava biva ponitena djelovanjem strane svemo i,
i uspostavlja se druga pojava milosr em Milosrdnoga; i tako
dalje, sve dokle god Bog ho e. Tako se nikada ne doga a da se
Samo Bie otkrije u dva susljedna trenutka u vidu iste pojave.

Uzvieni Bog ija velikodunost, milosrdnost,

milost i dobrota obuhva aju cijeli svijet,
svakog asa svodi jedan svijet na nitavilo
i stvara drugi sli an na njegovo mjesto.
Svi darovi dolaze od Boga,
pa ipak, posebni darovi dolaze od imena posebnih;
svakim dahom, jedno ime ponitava,
i jedno drugo stvara iznova sve vidljive stvari.
Dokaz da je svemir samo sklop slu ajnosti sjedinjenih u
jednoj jedinoj biti, to jest, Stvarnosti (haqq) ili Biu Samom,
poiva u injenici da, u pokuaju definiranja naravi stvari koje
postoje, te definicije ne obuhva aju nita drugo do slu ajnosti. Naprimjer, kada ovjeka definiramo kao razumnu
ivotinju, i ivotinju kao tijelo sposobno za rast i osjete,
obdareno sposobno u slobodnog kretanja, i tijelo kao
bitnost obdarenu trima dimenzijama, i bitnost kao entitet
koji postoji per se i koji nije inherentan nekom drugom
predmetu, i entitet kao bit obdarenu stvarno u i nunim
postojanjem svi upotrijebljeni izrazi u ovim definicijama
svrstavaju se u kategoriju slu ajnosti, sa izuzetkom te
nejasne biti koju moemo razabrati iznad tih izraza ... Ova
nejasna bit je, zapravo, Stvarnost, Bi e Samo, koje postoji
po Sebi i ini da postoje sve sluajnosti... Rei da postoji neki
drugi supstancijalni entitet osim Bi a Jedinog Bitnog, strana
je zabluda; utoliko vie to duhovna intuicija ljudi koji znaju
istinu, koju posu uju od svjetiljke proro anstva, potvr uje
Gami
suprotno".
U. Djmi, Lax^aih engleski prijevod Whinfielda i Kazwinija, London, 1906, Oriental
translation fund, str. 42 i dalje..
,

16. Naprimjer, pridjevi boanski gamal ljepota i galal svijetla uzvienost.

238

Antologija sufijskih tekstova

Bit Boja
Nitko, sam, ne moe spoznati Boga; Bit Boja moe se
spoznati samo Njegovom milo u. Um e te voditi, ali samo do
Njegovih vrata. Njegova e te milost dovesti Njemu.
Na putu prema Njegovoj apsolutnoj transcendenciji, spoznaja svoje vlastite naravi bit e ti dovoljna da spozna
Njegovu Bit. Um je u inio sve to je mogao, ali nije mogao
nastaviti putem, na kraju je priznao da spoznati Boga zna i
upravo biti nemo an da Ga spozna. Kako bi mogao
potaknuti um da Ga trai? Kako bi ono to je slu ajno moglo
govoriti o Vje nom? Samo preko svoje due i svojih
nesavrenih ula sluajno govori o Vjenome. Ne uzimaj uma
za vodi a da bi iao prema Njemu, tvrdokoran u zabludi,
poput ostalih, ne ini takve gluposti. uenje je svretak
napora uma na Njegovu putu. U masti za o i koja je u inila da
Ga se uvidi, um nije bio upoznat s Njegovim boanstvom.
Njegova (Boja) ruka je snaga, Njegovo lice Vje nost.
Njegov dolazak je Njegova mudrost. Silazak, dar Njegov.
Njegova dva stopala su veli anstvo Njegove vlasti i Njegova
dostojanstva. Njegova dva prsta, izvrenje Njegova naloga...
U odnosu na Njegovo postojanje, vjenost je prekju er, ona je
dola u praskozorje, ali ve je bilo za nju kasno! Kako bi tu za
Njega moglo biti mjesta, bilo ono veliko ili malo? Jer samo
mjesto nema mjesta. I to bi mjesto moglo predstavljati Tvorcu
mjesta? I Nebo, Onome koji je stvorio nebo? O ti, robe oblika i
crtea, zato enie rijei On u svom veli anstvu sjede na
prijestolje, oblik nije odvojen od onoga to je slu ajno i ne
moe odgovarati Vje nome'$.
Sand `i

18. Sana'i, Hadigatu-l-Haqaqa, preveo Jabre, u Le poete persan Sana'i, Pariz, 1973.
umnoena teza. str. 62-64.

239

Bitak svemira
Bit Boja i Njegov Bitak su Jedno; Njegov Bitak i bitak
svemira su jedno; bitak svemira i svemir su jedno, poput
svjetlosti koja mijenja ime ali ne i stvarnost: za izvanjsko
opaanje ona je jedna, i za oko unutarnjeg opaanja, ona je
takoer jedna. Takav je i bitak svemira, u odnosu s Bitkom
Bojim ono je jedno, jer svemir uzet neovisno ne postoji.
Njegovo izvanjsko postojanje samo je privid, a nije stvarnost.
Tako i slika u zrcalu, premda ima oblik, nema istinskog
postojanja 19
Hamza Fansuri
.

Nesvreno prelazi u svreno

Stvarnost je, bitno, duh. Ali, naravno, postoje stupnjevi u
duhu ... Svijet, u svim svojim pojedinostima, od mehani koga
kretanja onoga to nazivamo atomom tvari do slobodnoga kretanja misli u ljudskom ja, jest samo-objava Ja. sam Velik. Svaki atom boanske snage, ma kako nisko bilo njegovo mjesto na
ljestvici postojanja, jest jedan ja. Ali ima stupnjeva u izrazu
ja. Kroz cijelu gamu bi a uzdie se nota ja koja se malo-pomalo uzdie sve dok ne postigne svoje savrenstvo u
ovjeku. Zato u Qur'anu i stoji da je krajnji ja blii ovjeku od
njegove ile kucavice. Poput bisera, mi ivimo, kre emo se i
imamo bi e u vjenom strujanju boanskog ivota.. . Stupanj
stvarnosti mijenja se sa stupnjem osje anja ja. Zato ovjek, u
kojega je ja doseglo svoje relativno savrenstvo, zauzima
pravo mjesto u srcu stvarala ke boanske snage, i tako ima
puno vii stupanj stvarnosti od stvari koje ga okruuju. Me u
svim Bojim ostvarenjima, jedini je on sposoban da svjesno
sudjeluje u stvarala kom ivotu Svoga Stvoritelja (...)
19. Hamza Fansuri, Asrar ul-'Arifin, engleski prijevod Syeda Naguiba al-Attasa,
Some aspect of Sufism as understood and practised among the Malays, Singapur, 1963,

Malaysian Sociological Research Institute.

241

240

Antologija sufijskih tekstova

U povijesti religioznog iskustva u islamu koji se, prema

Proroku, sastoji u stvaranju boanskih svojstava u ovjeku,
ovo iskustvo izraeno je u raznim izrekama: Ja sam
stvaralaka Istina (Ha114), Ja sam sudbina (Mu`awiya),
Ja sam rije iz Qur'anaa (`A17), Slava meni (Bayazid). U
najuzvienijem sufizmu islama, sjedinjuju e iskustvo ne sastoji
se za svreni ja u brisanju njegove osobnosti nekom vrstom
utonua u nesvreni ja; prije se radi o nesvrenom koje prelazi
u ljubavni zagrljaj svreriog. Tako Rumi kae: Boanska
Iqbal
spoznaja gubi se u spoznaji svetoga 20 .

Bitak. Njeno oitovanje i Njeno ne-o itovanje, Njeno prije i

Njeno poslije samo su Njeni odnosi i Njeni oblici. On je Prvi i
Posljednji, i Vidljivi i Nevidljiviu (Qur'an, LVII, 32

Vrhunska stvarnost
Stvarnost nad stvarnostima
to jest, Bitak najuzvienije
Stvarnosti, jest Stvarnost svih stvari. to se ti e Njegove Biti,
On je Jedan u Sebi i Jedini, tako da u Njega ne moe prodrijeti
mnoina; ali svojim mnogostrukim otkrivenjima i brojnim
odreenjima, ponekad Se predstavlja u obliku neovisnih
supstancijalnih entiteta a ponekad u obliku slu ajnih i ovisnih
entitet a.
Jedina Bit Boja, shva ena kao apsolutna i oslobo ena svih
odreenja i ogranienja naziva se Stvarnost; a shva ena u
Njenom vidu kao zaogrnuta mnogostruko u i mnotvenou
koje su vidljive, Ona je sav stvoreni svemir. Svemir je dakle
vidljivi vanjski izraz najuzvienije Stvarnosti, a najuzvienija
Stvarnost je unutarnja nevidljiva stvarnost svemira. Svemir,
prije nego to je postao o it vanjskom vienju, bio je istovjetan
najuzvienijoj Stvarnosti; a najuzvienija Stvarnost nakon to
je svemir postao o it postaje istovjetna svemiru. Postaje dakle
jasno da je zapravo najuzvienija Stvarnost Jedini stvarni
20. Mohammad Iqbal. Reconstruire la pense religieuse, prevela Eva de Vitray-Meyerovitch, Pariz, 1955, Librairie d'Amerique et d'Orient Adrien Maisonneuve.
Pariz, str. 80-81 i 120.

').

6dma

Istina nad istinama

Oni koji poznaju Allaha uzdiu se metaforama sve do
istinitosti, poput onoga koji se iz dolina uspinje na planine; na
kraju svoga uspona vide, kao neposrednim vi enjem oevidaca, da nema ni eg to postoji osim samog Allaha, i da e sve,
osim Njega, propastia (Qur'an, XXVIII, 88); i ne e propasti u
nekom posebnom trenutku, nego je neto stalno propadljivo,
budui da moe biti samo tako shva eno. Jer svaka druga stvar
osim Allaha, kad je promatramo samu za sebe, moe biti samo
rie-bitak; a ako je ispitujemo kao stvar koja svoje postojanje
prima od iskonske Stvarnosti, sudimo da ona postoji ne po
sebi, nego ovisna o Onome koji joj daje postojanje. Dakle,
nema nieg postojeeg osim samoga Lica Bojeg. Jer svaka
stvar ima dva oblika, jedan okrenut prema sebi samoj, drugi
prema svome Gospodaru: u pogledu prvoga, ona je ne-bitak;
ali u odnosu na Boga, ona jest bitak. Stoga su sve stvari
propadljive osim Allahova Lica, oduvijek i zauvijek. Ovi
gnostici, prema tome, ne trebaju ekati Sudnji dan da bi uli
kako Tvorac objavljuje: Ko e imati vlast toga dana? Allah,
Jedini, Svemo ni! (Qur'an, XL, 16). I ta e objava zauvijek
odzvanjati u njihovim uima. Oni ne shvaaju izraz Allah je
najvei (Allahu akbar) kao da je On samo vei od svih
drugih. Ne dao Bog! Jer u cijelom postojanju nema uz Njega nita to bi On mogao nadmaivati veli inom. Nita drugo ne dose21 Djami, Lawaih, engleski prijevod Whinfielda i Kazwinija, London, 1906, Oriental
translation fund, str. 41--42.

243

242

Antologija sufijskih tekstova

e ak ni stupanj supostojanja, ili izvedenog postojanja, pa ak ni

postojanja, jednostavno, osim onog oblika koji Ga prati.
Postojee je samo Njegovo Lice. Tako je nemogu e da On
bude ve i od Svog vlastitog oblika. Smisao je da je On
apsolutno velik a da bi bio nazvan ve im, ili vrlo velikim, u
nekom odnosu ili usporedbi. Prevelik da bilo tko, pa bio
prorok ili an eo, moe dokuiti istinsku narav Njegove
veliine. Jer nitko ne poznaje A11aha istinskom spoznajom
osim Njega samoga; jer sve poznato nuno ulazi u granice i
podruje znalca; stanje koje tvori samu negaciju svake
uzvienosti i svake veli ine.
Ovi gnostici, vrativi se sa svog uspona na nebo Stvarnosti,
jednoduno izjavljuju da tamo nisu vidjeli nita postoje e, osim
Jedine Stvarnosti. Neki me u njima su do toga doli
znanstveno, drugi iskustveno i subjektivno. Potonjima je
mnogostrukost stvari posve i ezla. Bili su utopljeni u
apsolutnu Jednost, i umovi su im bili izgubljeni u Njenom
bezdanu. Tamo su postali kao zaslijepljene stvari. Nijedna
sposobnost nije u njima ostala osim da se spominju A11aha;
uistinu, izgubili su i sposobnost da se spominju sebe samih.
Tako da u njima nije ostalo nita osim A11aha. Postali su
opijeni pijanstvom u kojem je i ezla mo njihova rasu ivanja;
tako da je jedan od njih 22 uzviknuo: Ja sam Urhunska Istina!a
(Ana-l-Haqq); drugi: Slava meni! Kako je velika moja slava 23 !;
i neki drugi opet: Ispod ove odje e samo je Bog!a. Ali rijei
strastvenih zaljubljenika u njihovu pijanstvu i zanosu trebaju
biti prikrivene i o njima se ne treba govoriti. Zatim, kad se to
pijanstvo raspri i kad se vrate pod mo razuma, koji je
A1lahova tezulja na zemlji, oni znaju da to nije bilo istinsko
spajanje, nego neto to slii istovjetnosti; kao u rije ima
zaljubljenog na vrhuncu strasti: Ja sam Onaj kojeg volim, i
Onaj kojeg volim je ja; mi smo dva duha utopljena u jedno jedino
tijelo" (Ha114).

Jer mogu e je da ovjek koji nikada nije vidio zrcalo u

svome ivotu, kada se iznenada na e pred zrcalom i vidi u
zrcalu, misli da je oblik to ga vidi u zrcalu oblik samog zrcala,
istovjetan njemu. Drugi opet moe vidjeti vino u ai i misliti
da je to samo boja ae. I ako ta misao postane uobi ajena i
stalna, poput neke umiljotine njegova duha, ona ga potpuno
upija, tako da on trai A1lahov oprost:

22. Ha114.
23. Bayaz7d Bistaml.

aa je tanka, bistro je vino!

Oni su slini, pitanja zbrkana:
jer kao da je tu vino a ne aa za vino,
ili pak da je aa a da nema vina!
Ipak postoji razlika kad se kae: Vino je aa vina i kad se
kae: Kao da je to aa za vino. Tako, kad ovjeka obuzme
takvo duhovno stanje, nazivamo ga u odnosu na onoga koji ga
osjea utrnue (fana'), ili pak, utrnu e utrnua, jer se dua
ponitila u sebi samoj, ponitena vlastitim ponitenjem; jer
postaje nesvjesna sebe i nesvjesna vlastite nesvjesnosti; budu i
da bi, kad bi bila svjesna svoje nesvjesnosti, ona bila svjesna
sebe. U odnosu na ovjeka koji je uronjen u to stanje, stanje je
nazvano, u metaforijskom jeziku stapanje; a u jeziku
stvarnosti sjedinjenje. Pod tim istinama po ivaju dvije tajne
Gazali
o kojima nam nije doputeno raspravljati 24
.

Samo Ti
Mi smo harfa, a Ti svira na naim icama
i nisu to nae alopojke, nego Ti jeca.
Mi smo poput frule, naa svirka od Tebe dolazi,
ahovske figure koje postrojava za bitku
i pokree prema porazu ili pobjedi.
24. Gazah, Udubina za svjetta.

244

245

Antologija sufijski6z tekstova

I pobjedu i poraz, Tebi dugujemo, o Bi e Najvie.

Tko smo mi, o duo naih dua, da postojimo kraj Tebe?
Naa su postojanja samo ne-postojanje: Ti si apsolutno Bi e,
Ti ini da se pojavljuju stvari propadljive.
Mi smo blistavi heraldi ki lavovi na zastavama:
Tvoj nevidljivi dah rasprostire nas svijetom 25 .
Rurna

Odricanje postojanja

Reci: A11ah! i odrekni se postojanja i onoga to ga okruuje,

eli li ispunjenje savrenstva.
Sve, osim Boga, ako si dobro shvatio, jest nitavilo u
pojedinosti i cjelini.
Znaj dobro: bez Njega, cijelo stvaranje, pa i ti, raspruje se,
brie.
Onaj koji u Njegovoj Biti nema korijena svoga postojanja,
njegovo je postojanje, bez Njega iz korijena nemogu e.
Upueni su poniteni. Mogu li zreti neto drugo osim
Svevinjega, Veli anstvenoga?
Sve to vide, a to nije On, uistinu je propadljivo u sadanjosti,
prolosti i u budu nosti.
Razmisli i ispitaj moe li vidjeti ita osim djelovanja me u
djelovanjima.
Razmatraj i visinu i nizinu postojanja pogledom poduprtim
dedukcijom.
Prona i e da sve podsje a na Njegovu Uzvienost izravno ili
pak alegorijski.
Odozgo pa nadolje, a da to nitko toliko ne bi mogao,
On, njihov Stvoritelj, u rukama dri sve stvari 26
Sidi Abu Madydn
.

25. Rumi, Maanawi, I, 598 i dalje.

26. Sidi Abu Madyan: Diwan, francuski prijevod Emilea Dermenghema i Bachira
Messikha, Damask, 1938, Chawar, str. 57.

Pet oda jednosti Bojoj

1.

O Ti! Neka su Ti posve eni i moje srce i moja dua!

I jedno i drugo neka, o Ti! budu ba eni pred tvoje noge!
Neka srce Tebi bude rtvovano, jer Ti srce o arava;
Neka dua bude baena pod Tvoje noge, jer Ti si sam Dua.
Teko je srce osloboditi Tvoje mo i,
lako je duu baciti pod Tvoje noge.
Put koji vodi sjedinjenju s Tobom pun je opasnosti,
neizljeiva je bol uzrokovana Tvojom ljubavi.
Mi smo sluge Tvoje, i na rukama svojim nudimo Ti
nae srce i nau duu,
nae su oi Tebi na slubu, nae ui sluaju Tvoj nalog.
eli li mir, evo srca naeg;
eli li rat, evo due nae.
Neke noi, obgrljen ljubavlju i tugom,
trao sam tamo-amo, poput bezumnika.
Na kraju me elja da Te vidim
dovela u samostan mudraca.
Ah, neka zla sre a protjerana bude! Tamo, opazih
tihu osamu
obasjanu svjetlo u Bojom, a ne plamenovima.
Vidjeh kako posvuda plamti ta vatra to je one no i
Mojsije, sin Imranov, vidje kako plamti na gori Sinajskoj.
Bjee tu i neki starac to podjarivae plamen.
Svuda oko njega, mali mudraci stajahu dostojanstveno
bljetavih lica, djetinjastih usta;
lutnja i viola, tamburin, frula i harfa,
svijee, milina, rue, vino, mirisni bosiljak,
peharnik, lica sli na Mjesecu, crnih kovr i,
svira, radosni pripovjeda ugodnoga glasa,
svi su stajali, spremni da slue.

247

246

Antologija sufijskih tekstova

A ja, posti en u svom islamu27

sakriheujdn
oak.
Pir" upita: Tko je ovaj? Oni odgovorie:
Zaljubljenik jedan, srca potresena.
On ree: Dajte mu pehar ista vina,
premda je nepozvan doao.
Peharnik, oboavatelj vatre goru e ruke,
napuni pehar plamte im vinom.
Kad ga ispih, u meni ne osta ni vjere, ni razuma.
Istovremeno, to vino istroi i vjerovanje i bezbonost.
Bio sam opijen, i usred tog pijanstva,
na neizrecivom jeziku, zauh
govor, to izvirae iz cijelog moga bi a.
Sve u meni, ile i bilo
ponavlja:
On je Jedan, nita osim Njega ne postoji
On je Jedini, nema drugoga Boga osim Njega.

ti koja, lancem tvog zonnara29

dri privezanom svaku moju vlas,
dokad e odbacivati put prema Jednosti?
Dokad e sramno vjerovati u tri boga
umjesto u Jednoga?
Ona otvori svoje medene usne i odgovori
osmijehom slaim od slasti:
Ako stvarno poznaje tajnu Boje Jednosti,
ne smije nas nazivati bezbonicima.
U tri zrcala vje na Ljepota
odrazila je Svoje sjajno Lice.
Svila ne postaje tri tkanine, nazove li je
parnian, harir, ili parand.
Ba dotle smo stigli u svom razgovoru
kad zvona zazvonie ovu pjesmu:
On je Jedan, nita osim Njega ne postoji
On je Jedini, nema drugoga Boga osim Njega.
,

3.

2.
Nikada, o Prijatelju moj! Ne u prekinuti vezu to me uz Tebe
vee, pa da me i ma raskomada.
Uistinu, prili i da rtvujemo stotinu ivota
za najmanji osmijeh tvojih slatkih usana.
O moj O e! prestani me svjetovati o ljubavi:
nikada tvoj sin - nee sluati razum.
Ja dobro poznajem put spokojstva.
Ali to u? Uhva en sam u mreu tvoje ljubavi.
Naalost! Oni koje bi svjetovati trebalo
govore mi da se uvam tvoje ljubavi.
U crkvi, jednoga dana, rekoh nekoj kr anskoj djevojci:
Voljena, ti koja mi srce uhvati u zamku,

Jedne noi, na oh se kod prodavaa vina

srca uzbu ena i obuzeta ljubavlju.
Vidjeh sjajan radostan skup
s pirom na elu, prodavaem vina.
Njegovi paevi uspravni stajahu u redovima,
a pijai vina sjedili su sa svake strane.
Pir ima poasno mjesto, okruen pomo nicima;
jedni bijahu pijani, drugi izvan sebe.
Srca im bijahu o iena mrnje, due iste,
duhovi razgovorljivi a usne nijeme.
I svi su, milou vjene milosti,
oima svojim zreli Boga, uima svojim sluali Istinu.

27. To jest taj konformisti ki i legalisti ki nain shvaanja svoje religije.

28. Duhovni u itelj, na perzijskom, to odgovara arapskom eiku.

29. Zonnar brahmanski pojas; u prenesenom zna enju: vanjski znak ne-pripadnosti

islamu.

248

249

Antologija su,jijskih tekstova

Jedan govorae drugome: Nek ti je slasno ovo vino!

Drugi odgovarae: Nek ti dade besmrtnost!
Sluajui zvuk lutnje, o iju uprtih u pehar,
optoen eljom za ovim i onim svijetom,
utivo im prioh i rekoh:
O ti ije je srce uto ite anela Sorua,
zaljubljen sam i patim od enje;
pogledaj moju bol, pokuaj me izlije iti.
Pir se poe smijati, i aljivo re e:
O ti, pred kojim se um dri poput ponizna roba,
to e ti s nama, kolike li zbrke,
ki vina, takva ljepota, kraj tebe ostaje
skrivena kristalom?
Odgovorih: Moja dua gori, daj mi vode,
ublai ar ove vatre to me prodire.
Sino , gorio sam od te vatre:
jao meni ako se ove no i isto ponovi!
Smijee i se, on mi ree: Do i, uzmi ovaj pehar.
Uzeh ga. Pazi da ne otpije previe, re e mi.
Popih gutljaj, i odmah se
oslobodih tereta uma i muka misli.
Kad do oh sebi, vidjeh samo jedno;
sve ostalo inilo se prostim crtama i obojenim mrljama;
iznenada, s visina transcendentalnog svijeta,
Soru mi na uho ponovi ove rije i:
On je Jedan, nita osim Njega ne postoji,
On je Jedini, nema drugog Boga osim Njega.

vidjet e, okre u se sfere nebeske.

Sve to bude vidio, srce e ti eljeti;
sve to ti srce bude eljelo, vidjet e odmah.
Siromanog, bijednog, prosjaka, tamo,
vidjet e ga kako prezire sva ovozemaljska kraljevstva.
Bosonogog, u toj zemlji, vidjet e
kako koraa nebeskim zvijeima.
Vidjet e tamo i gologlave,
kako se zaklanjaju pod sjenu neba.
U asu zanosa, pleu i, svakog od njih
vidjet e kako daleko odbacuju oba svijeta.
Razbije li jezgru atoma,
nai e u njemu zatvoreno sunce.
Sve to ima, daj ljubavi;
bezbonik ja bio ako ti to bude i najmanji gubitak.
Istopi li duu svoju u dlanu ljubavi,
otkrit e da je ljubav dui filozofski kamen.
Ii e preko granica ovoga ivota, sli an uskom tjesnacu,
nai e beskrajnost onoga kraljevstva s onu stranu prostora.
to ti ui nisu ule, ut e;
to ti o i nisu vidjele, vidjet e.
Na kraju e stii na onu toku s koje e vidjeti
kao jedino bie,
cijeli kozmos i sva stvorenja.
Cijelim srcem, cijelom duom, posveti se ljubavi prema
Jednom;
tada, izvjesno je, vidjet e jasno:
On je Jedan, nita osim Njega ne postoji,
On je Jedini, nema drugog Boga osim Njega.

4.
Otvori o i srca svoga da vidi duu svih stvari:
vidjet e bez koprene sve to je bilo nevidljivo.
Putuje li prema zemlji ljubavi,
obzorja ovoga svijeta init e ti se rui njakom.
Stanovnicima ovoga svijeta, po njihovoj elji,

5.
Posvuda se nalazi Prijatelj otkriveni,
prisutan u oitovanju, o ti obdaren vienjem!
Ti trai svijeu pod punim suncem;

250

dan je tako blistav a ti ostaje u tminama no i!

Izbjegne li taj mrak, opazit e
cijeli svemir usmjeren prema svjetlosti.
Kao da si slijep, ti trai vodi a i tap,
dok se pred tobom prua put, ravan i jasan.
Otvori oi prema rui njaku i zri vodu istu
to izvire iz rua i trnova.
Vidi kako se iz bezbojne vode ra a stotine tisu a boja raznih;
vidi kako rue i tulipani sjaje u cvjetnjaku.
Prei put traganja uz pomo ljubavi.
Ponesi sa sobom popudbinu.
Ljubav mnoge stvari ini lakima
to su se razumu inile tekima.
Ujutro i uve er, ponavljaj ime Prijatelja,
trai Prijatelja no u i kad svane zora.
Kae li ti i stotinu puta: Ti Me ne e vidjeti,
ipak stalno oekuj vi enje,
sve dok ne stigne na ono mjesto koje ne mogu doku iti
stopaio mate i ljestve misli.
Bit e do ekan usred jednog skupa
u kojem Gabrijel, Duh odani, sam primljen nije bio.
Tu je put, popudbina i postaja tu je:
ako si onaj koji slijedi taj put, do i, donesi sve to ima.
Ako nisi sposoban da tim putem ide,
onda, poput drugih, ponavljaj ime Prijatelja, i
oznai stopu.
O Hatefu! Onima koji imaju znanje
i koje, ponekad, zovu pijanima, ponekad, vidovitima;
njima, vino, sve anost, peharnik i svira, mudraci,
samostan, ahed i zonnar,
njima sve te stvari zna e samo skrivene tajne koje
se izraavaju takvim simbolima.
Shvati li njihovu tajnu, znat e bit tih tajni:
On je Jedan, nita osim Njega ne postoji,
On je Jedini, nema drugog Boga osim Njega.
Hdtif Isfahani

Antologija sufijskih tekstova

251

Samo Jednoga traim . . .

to u, o muslimani? Vie sam sebe ne prepoznajem.

Nisam ni kr anin, ni idov, ni pars, ni musliman 30;
nisam ni sa Istoka, ni sa Zapada, ni s kopna ni s mora;
ne potje em ni od prirode, ni od nebesa u njihovu okretanju.
Nisam ni od zemlje, ni od vode, ni od zraka, ni od vatre;
nisam ni od neba, ni od praine; nemam
ni postojanja ni bi a;
Nisam ni iz Indije, ni iz Kine, ni iz Bulghara, ni iz Saqsina,
nisam ni iz kraljevstva Iraka ni iz zemlje Korasan.
Nisam ni s ovoga ni s onoga svijeta, ni iz raja ni iz pakla,
nisam ni od Adama, ni od Eve, ni iz edena ni iz rizvana.
Moje je mjesto da budem bez mjesta, moj trag da budem bez
traga;
ni tijelo ni dua, jer pripadam dui Voljenoga.
Odbacio sam dvojnost, vidjeh da su dva svijeta jedno:
Samo Jednoga traim, samo Jednoga znam, samo Jednoga
vidim, samo Jednoga zovem.
On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi 31 ;
ne poznam nijednog drugog osim o Njega (ya hu) i
o Njega koji jest! (ya man hu).
Opijen sam peharom ljubavi, ta e mi dva svijeta;
nemam drugog cilja osim pijanstva i zanosa.
Provedoh li i jedan tren ivota svoga bez tebe,
kojem se za taj asak.
Postignem li na ovome svijetu i jedan trenutak s tobom,
vu i u se pod stopalima obaju svjetova, plesat u
pobjedni ki zauvijek.
O amso iz Tabriza! Opijen sam na ovom svijetu
da ne znam za drugo osim za pijanstvo i zanose 32 . Rumi

30. To jest nije konformisti ki privren nekom netolerantnom nazivu vjeroispovijesti.

Rumi. naravno, ostaje uvjereni musliman.
31. Qur'an, LVII, 3.
32. Rtimi, Diwan-e Shams-e Tabri=.

Antologija sujijskih tekstom

252

naro ito oni koji su izdrljivi u neimatini,

i u bolesti,
i u boju ljutom.
Oni su iskreni vjernici,
i oni se Allaha boje i runih postupaka klone 35 !

Sveopost islama

One koji su vjerovali,

pa i one koji su bili Jevreji,
i kr ani, i Sabijci,
one koji su u A11aha i u onaj svijet vjerovali
i dobra djela inili,
doista eka nagrada od Gospodara njihova;
niega se oni ne e bojati
i ni za im nee tugovati 33

Qur 'an

Recite:
Mi vjerujemo u Allaha
i u ono to se objavljuje nama,
i u ono to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku,
i Jakubu, i unucima,
i u ono to je dato Musau i Isau,
i u ono to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova;
mi ne pravimo nikakve razlike me u njima,
i mi se samo Njemu pokoravamo 34 .
Qur'an
Nije estitost u tome da okre ete lica svoja prema
istoku i zapadu;
estiti su oni koji vjeruju u A11aha, i u onaj svijet,
i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike,
i koji od imetka, iako im je drag, daju ro acima,
i siro adi, i siromasima, i putnicirria-namjernicima,
i prosjacima, i za otkup iz ropstva,
i koji molitvu obavljaju,
i zekat daju,
i koji obavezu svoju kada je preuzmu, ispunjavaju,

253

Qur

sam o nazivima vjera, trude i se

da ih shvatim, te ih smatram jednim Na elom
s brojnim ograncima.
Ne trai, dakle, od ovjeka da usvoji ovaj ili onaj naziv
vjere, jer e ga to udaljiti od osnovnog Na ela, a svakako
to Naelo Samo treba do i da ga nae, Ono u kojem
se rasvjetljuju sve veii ine i sva znaenja; i tada e ovjek
Hallag
shvatiti 36.

Brojni su putovi traganja, ali je traganje uvijek isto. Zar ne

vidi da su putovi to vode u Meku razni, jedan dolazi iz
Bizanta, drugi iz Sirije, a drugi pak prelaze kopnom i morem?
Stoga je udaljenost koju ovim putovima treba pro i svaki put
razli ita; ali kad stignu na cilj, raspre, rasprave i odstupanja u
pogledima iezavaju, jer srca se sjedinjuju... Ovaj polet srca
Rumi
nije vjera, ni nevjera, nego ljubav".

Bezbonost i vjera hitaju obje putem Bojim.

Sand' i

Tko je vrsto vezan uz jedno posebno vjerovanje nuno ne

zna (svojstverru istinu drugih vjerovanja), otuda njegovo
vjerovanje u Boga sadri poricanje drugih oblika vjerovanja.
35. Qur'dn, 11, 177.

33. Qur'an, II, 62.

34. Qur'dn, 1I. 136 i 111, 84.

u prijevodu Louisa Massignona, Pariz, 1953. Cahiers du Sud.

36. AI-Ha11aj,
37 Rumi, Le Livre du Dedans, Pariz, 1975, Sindbad, poglavlje 23.

254

Kad bi znao za Gunaydovu izreku: Boja vode jest boja njene

posudea, prihvatio bi valjanost svih vjerovanja, i prepoznao bi
Boga u svakom obliku i svakom predmetu vjere. A on misli
druk ije zato to nema spoznaje (o Bogu), nego svoje
vjerovanje temelji na miljenju o kojem govori boanska
izreka: Prilagodavam se miljenju to ga Moj sluga ima o
Meni, to znai: Ja se Svom oboavatelju o itujem u obliku
njegova vjerovanja; dakle, neka poop uje, ako ho e, ili neka
odreuje. Boanstvo u skladu s vjerovanjem je ono koje moe
biti odre eno, i Ono je Bog koje srce moe primiti (prema
boanskoj izreci: Ni Moja nebesa, ni Moja Zemlja ne mogu Me
sadravati, nego Me vjerno sadri srce Moga slugeu). Jer
apsolutno boanstvo ne moe biti sadrano ni u jednoj stvari,
budu i da je Ono sama bit stvari i Svoja vlastita bit 38 .
Ibn al-'Arabi

38. Ibn ul-'Arabi, La sagesse des Prophetes, u prijevodu Titusa Burckhardta, Pariz,
1974, Albin Michel.

SIMBOLIZAM KOPRENE

ovjek, u svom tjelesnom stanju, ne moe zamisliti onostrano,

nalije stvari - jednako kao to ni zametak ne bi mogao
vjerovati u stvarnost svijeta u koji e ipak biti pozvan, kad kucne
njegov as. Ovu drugu dimenziju Qur'n naziva rijeju koja je
teko prevodiva, ali izuzetno nabijena zna enjem: gayb, to jest,
nevidljivo, ono to ni ula ni razum ne mogu opaziti, a to je
duboka Jednost zapretana u mnotvu pojava.
Jedva da je moemo naslutiti. Prisutnost srca kao dokaza
intuitivne vjere (yaqin), tako da ono to mu je skriveno ima
istu mo kao i ono to mu je vidljivo', sufisti shva aju kao
bezvremeni susret iskustvene svijesti s dubokim nadsvjesnim Ja
(sirr). Tako jedan sufist uzvikuje: Tko je taj u mom uhu to
slua moj glas, tko je taj koji u mojim ustima izgovara rije i?
Tko mojim oima pogled daje? I tko je, napokon, ta dua kojoj
sam ja odjea2? Dotle jedan drugi ezoterijsku mudrost (ma`rifa)
odreduje kao Postupni uvod najdublje svijesti (sirr) u
kategoriji miljenja, to jest Uprisutnjenje 'podsvjesnog' u
1. Ru mi,
2. Rumi

Mamnwi, 1, 381.
Dfwan.

258

Antologija sufijskih tekstova

podruju miljenja. A Gazala, jedan od najve ih filozofa svih

vremena Algazel srednjega vijeka od kojeg je Descartes
posudio glavninu svoje metode, govori o strancu koji po iva u
ljudskom srcu.
Transcendentalna psihologija islama, prethode i i nadmaujui
suvremena istraivanja o psihologiji judskih dubina, uvijek je
naglaavala nunost da spoznamo sebe same i da radi toga
transcendiramo malo iskustveno ja kako hismo dospjeli do
onog dubinskog sloja u kojem dua susre e Boga. Svi
muslimanski mistici i mislioci meditirali su o Prorokovoj izreci:
Tko poznaje sebe, poznaje Gospodara svoga. Ali, velika
razlika u odnosu na psihoanalizu sastoji se u tome to se ovdje
radi o istraivanju koje ide mnogo dalje. Sufijski u itelji bili su
savreno upueni u terapijske metode to se danas otkrivaju.
Avicenna nam u svom Zakonu govori o djevojci koja lee i na
divanu ve onda! pria svom lije niku o svojim duevnim
tegobama. Rumi je tu temu preradio u svom slavnom MatnawTju.
G azala nam pria kako ga je u presudnom trenutku njegova
ivota, dok je bio razapet izmedu straha i elje da odbaci sve i
slijedi Put tasawwufa, iznenada spopala nijemost te da njegovim
lijenicima nije promakla ne-organska i isto psihosomatska
narav te oduzetosti govora. Njegova bolest je nestala im se
odluio i time prekinuo unutarnju napetost.
U muslimanskim zemljama u srednjem vijeku bilo je
uobiajeno da se iv ane bolesti lijee (znamo da se na Zapadu
za duevne bolesnike dralo da su opsjednuti dusima i da ih se
primoravalo, jo ne tako davno, najgorim poslovima). U
Bagdadu su u bolnicama otvorena mjesta upravo za lije enje
takvih bolesnika. Osim toga, sufijska djela sadre brojne
injenice iz podru ja parapsihologije.
Ali radi se o posve razli itoj razini: onoj na kojoj dua prima
spoznaju to dolazi od Gospodara njenaa (11m-i-ladunni 3) i na
kojoj se ona otvara videnju. Ona e na toj svjetlosti opaziti da
postoji ponora, kako to kae jedan sufijski u itelj, izmedu ja i

jastva. Vie nismo na razini podsvjesnoga, nego na onoj

nadsvjesnoga.
U ovom videnju zapreka moe biti koprena ipsizma,
individualnost, koja stvara pregradu. Simbolizam koprene ima u
islamskoj predaji poseban znaaj; ona oznaava ujedno
zadranu, zastrtu spoznaju ili objavljenu rastrtu, otkrivenu.
Otkrivenje je skidanje koprene 4. U Qur'anu stoji: Nijednom
ovjeku nije dato da mu se Allah obra a osim na jednom od tri
naina: nadahnu em, ili iza zastora, ili da poalje izaslanika ...s Ova koprena (higab) oznaava sve to ga prijei da opazi
cilj. Tjelesna dua (nafs) savrena je koprena, budu i da se ona
dri prividnosti i vee uz prolazno, uz oblike, osjete. Iz toga
proizlazi da sufiji i samo postojanje smatraju koprenom 6
Prorok je rekao da se sam Bog skriva iza sedamdeset tisu a
koprena svjetlosti i tmina. U sufizmu se za nekoga kae da je
zastrt, umotan (mahg u b) kad je nesposoban da opazi boansku
svjetlost u svom srcu. Dakle, nije Bog, nego je ovjek zastrt
koprenom, pa tako Qur'an kae za one koji se odvra aju od
Objave Srca, su naa pod pokriva ima, daleka od onoga emu
nas ti poziva 7.
Medu tekstovima koji slijede nalazi se cijelo Gazalt -jevo
poglavlje o simbolizmu koprene; taj tekst, od velike vanosti,
sada je prvi put preveden na fi^ancuski jezik.

3. Qwr'an, XVII1. 65.

259

4. Vidi otkrivanje u prispodobi o slikarima, u ovoj knjizi, str. 34.

xLII, 51.
5. Qur
6. Vidi lanak Veo, Eva de Vitray-Meyerovitch, u Rjeniku simbola, Nakladni
zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1983.
7. Qur'an,

XLI, 5.

260

Antologija sufijskih tekstova

Etape razvoja
ovjek je najprije bio u carstvu neorganskih stvari, zatim je
otuda preao u carstvo vegetativnoga, i nije se uop e sjeao
prethodnoga svoga stanja. I kada je preao u animalno stanje,
nije se vie sje ao svog stanja biljke: ostala mu je samo
sklonost to ju je utio prema tom stanju, to se naro ito
izraava u doba prolje a i cvije a, kao to dje ica osje aju
naklonost prema svojoj majci (a i ne znaju to ih to privla i
krilu materinskom), ili u enici prema u itelju (dio u enikova
uma proizlazi iz sveop ega uma.. .); a potom je ovjek uao u
ljudsko stanje; on se uop e ne sje a svojih prvobitnih dua, i on
e se ponovo promijeniti iz svoje sadanje due 8 .
Rumi

Ljestvica bi a
U samom asu tvog dolaska u svijet postojanja,
pred tebe su postavljene ljestve, kako bi ti
bilo omogueno da se izbavi.
Upo etku si bio mineral, zatim si postao biljka;
a onda, postao si ivotinja: zar bi ti to moglo biti
nepoznato?
Zatim si stvoren ovjekom, obdarenim spoznajom, razumom,
vjerom;
pogledaj to tijelo, iz praine izvu eno: kakvo
je samo savrenstvo postiglo!
Kad bude transcendirao ljudsko stanje, postat e,
u to nema sumnje, an eo;
i za tebe tada Zemlje vie ne e biti; tvoj stan bit e nebo.
Premosti ak i stanje an eosko: prodri
u taj ocean,
da napokon tvoja kap vode postane more 9 ...
RumT
K. Rumi tlama^a;, iv stihovi 3637 i dalje.
9. Rumi. DFw .rn-e anAS-e Tubri_i.
,

261

S onu stranu ove Zemlje

Bog je stvorio uzroke, tako da je, kapi vode sjemena koja
nije imala ni sluha, -ni uma, ni duha, ni vida, ni kraljevskog, ni
ropskog svojstva; ni spoznaje tuge, ni radosti, ni nadmo nosti,
ni podreenosti, On dao uto ite u maternici; zatim je tu vodu
pretvorio u krv i krv u tijelo i , u materinskoj utrobi gdje nije
bilo ni ruku, ni oru a, On je stvorio otvore za usta, o i i ui,
oblikovao je jezik i drijelo, i riznicu grudnu u koju je smjestio
srce koje je ujedno i kap i svijet i biser i ocean i rob i kralj. I
koji to um moe shvatiti da nas je On iz tog stanja neznanja i
prezira doveo do nae uzdignutosti? I Bog je rekao: Jesi li
vidio, jesi li uo odakle sam vas doveo i dokle? Sada, jo,
kaem ti da te Ja ne u ni ostaviti tu gdje jesi. Odvest u te s
onu stranu ove Zemlje i ovoga neba, u slatku jednu zemlju i
nebo koje nitko ne moe ni zamisliti ni sebi predo iti: a
svojstvo mu je da duu rastapa u radosti. I pod tim svodom,
mlado ne postaje starim, novo ne postaje starim; nijedna se
stvar ne kvari, ni ne unitava, nita ne umire, nijedna se budna
osoba ne uspavljuje, jer san je stvoren za odmor i tjeranje boli,
a na tom mjestu, nema ni patnje, ni tuge. I ako ti to ne vjeruje,
razmisli asak: kako bi ona kap sjemena mogla bila vjerovati
da si joj rekao: Bog je stvorio jedan svijet izvan ovoga svijeta
mraka, svijet u kojem postoji nebo, sunce, mjese ina,
pokrajine, gradovi, sela, vrtovi; u kojem postoje stvorenja
meu kojima ima kraljeva, bogatih, zdravih, bolesnih, slijepih?
Sada, o sjemena kapi, strahuj! Kada bude izala iz ovog
mranog boravita, kojoj e vrsti ti pripadati? Nema te
mate, ni tog uma koji bi mogli vjerovati toj pri i: da izvan
ovih tmina i ove krvave hrane postoji drugi svijet i druga
hrana. I, premda je toj kapi takva mogu nost bila nepoznata i
premda ju je poricala, ona ipak nije mogla izbje i izlazak, jer
silom su je izveli . . .
Tako e se i ti na i izvan ovoga svijeta sli noga materinskoj
utrobi; napustit e ovu Zemlju da bi prodro u iroko

262

Antologija sujijskih tekstova

prostranstvo, znaju i da rije Boja iz (Qur'ana): Prostrana je

zemlja Boja oznaava ono prostrano podru je u koje su stigli
sveti'.
Rumi

Sam svijet je koprena

Mi tako er znamo da je Bog sam Sebe opisao kao

Vanjskog (az-zahir) i kao Unutarnjeg (al-batin), te da je
svijet pokazao ujedno kao unutarnji i kao vanjski, kako bismo
spoznali unutarnju stranu Boga naom vlastitom unutarnjo u, i vanjsku naom vanjtinom. Isto tako, opisao je
Sebe svojstvima blagosti i bijesa, i pokazao je svijet kao mjesto
straha i nade, kako bismo se bojali Njegova bijesa i nadali
Njegovoj blagosti. Opisao je Sebe ljepotom i veli anstveno u i
obdario nas strahopotovanjem (al-hayba) i bliskou (al-uns).
Tako je sa svime onim to se odnosi na Njega i ime se On
ozna ava. Ove parove komplementarnih svojstava On je
izrazio simbolom dviju ruku koje prua prema stvorenju
univerzalnog ovjeka; ovaj u sebi sjedinjuje sve bitne istine
(haqa'iy) svijeta, kako u njegovoj cjelini tako i u svakoj od
njegovih pojedinosti. Svijet je prividan, a predstavnik Boga u
njemu je skriven. Tako sultan ostaje nevidljiv, i u tom se smislu
i Sam Bog skriva iza koprena mraka
a to su prirodna tijela i
koprena od svjetla
a to su njeni duhovi; jer svijet je stvoren
od grube tvari (kataf) i fine tvari (latif).
Sam je (svijet) svoja koprena, tako da ne moe vidjeti Boga
zato to vidi sebe; nikad se on sam od sebe ne moe osloboditi
svoje koprene, premda zna da je svojom ovisno u vezan uz
svog Tvorca. Zato to svijet ne sudjeluje u samostalnosti
bitnog Bia, on Ga nikada i ne shva a. U tom odnosu, Bog
uvijek ostaje nepoznat, kako slutnji tako i zrenju, jer prolazno
neina pristupa tome, to jest vje nosti".
Ibn al-`Arabi
10. Ruml, MakEUbdt (Pisma).
1 I. Ibn ul-`Arabi, La Sagesse des Prophetes, prijevod Titusa Burckhardta, Pariz, 1974,
Albin Michel, str. 34-35.

263

Sedamdeset tisu a koprena

to znai predaja: A11ah ima sedamdeset koprena svjetlosti

i mraka: Kad bi skinuo ove koprene, sjaj Njegova Lica
nesumnjivo bi sagao svakoga tko bi Ga vidio (Neki itaju:
sedam stotina koprena; neki pak sedamdeset tisu a).
Ja to objanjavam ovako. A11ah je jasan u Sebi i po Sebi
samom. Koprena je nuno u odnosu s onima koji su daleko od
sjajnog i zastrtog cilja. Me u ljudima su tri vrste o obzirom na
to jesu li im koprene od istoga mraka, mraka pomijeana sa
svjetlou, ili pak od iste svjetlosti. Brojne su podskupine ovih
skupina; ali ja nemam povjerenja u ishode takvih odre enja i
nabrajanja, jer nitko ne zna jesu li ona eljena ili nisu. A to se
tie odreenja broja na sedam stotina ili sedamdeset tisu a,
samo je proro ka mo moe doku iti. Osobni moj dojam je,
ipak, jasan: te brojke nisu navedene kao to an broj, jer su
brojke esto navedene bez namjere da se ograni ava, nego prije
da se oznai neka neodredljivo velika koli ina: Bog zna bolje.
To je, dakle, izvan nae odgovornosti, i sve to zasada mogu
uiniti jest to da ti razotkrijem ove tri osnovne skupine i
nekoliko podskupina.
1. Oni koji su zastrti istim mrakom. U prvu podjelu spadaju
oni koji su zastrti istim mrakom. To su ateisti ni u Allaha ni u
onaj svijet ne vjeruju Qur'an, IV, 38. To su oni koji ivot
na ovome svijetu vie vole od onoga svijeta (Qur'an, XIV, 3),
jer uope ne vjeruju u ono to treba do i. Dijele se u dvije
podvrste.
Prvo, ima onih koji ele otkriti uzrok postojanja svijeta, i oni
prirodu smatraju tim uzrokom. Ali, priroda je svojstvo koje
poiva u tvarnim bitnostima i ona im je imanentna, i, osim
toga, ona je nejasno svojstvo, jer ne posjeduje ni spoznaju, ni
opaanje, ni samosvijest, ni svijest, ni svjetlost koja je
zamjetljiva posredstvom fizi kog vida.
Drugo, ima onih koji se samo brinu za ja, i koji se ni na
koji nain ne bave istraivanjem uzro nosti. Bolje rekavi, oni

264

Antologija sujijskih tekstova

ive ivot poljskih ivotinja. Koprena je, da tako kaemo,

njihov ego usredoto en na sebe samoga, i njihove mrane elje;
jer nema jaih tmina od robovanja strastima i samoljublju.
Kai ti Meni, ho e li ti biti uvar onome koji je strast svoju za
boga svoga uzeo? (Qur'an, XXV, 43) i Prorok: Strast je
najgnusnija od svih bogova oboavanih na Zemlji.

mogu biti sredstvo da se postignu razni ciljevi i da ih se potroi

na stvari koje zasluuju da budu kupljene?
etvrta vrsta se popela neto vie od potpunog ludila ovih
posljednjih, i pretpostavlja da najvia sre a poiva u irenju
osobne slave ovjekove, pronoenju njegova glasa, rastu broja
njegovih pristaa i njegova utjecaja na druge. Moemo ih
vidjeti kako se dive svojim zrcalima! Takav je spreman, makar
mu u kui vladala glad i bijeda, da sve potroi na odje u,
pokuavajui da izgleda to elegantniji, kako bi izbjegao
prezirne poglede u prolazu.
Bezbrojne su podvrste ove vrste, a sve su odreda zastrte
daleko od Allaha istom tminom, i sami su tmina. Tako nije
nuno navoditi sve pojedina ne podvrste, kad smo ve skrenuli
panju na tu vrstu. Jedna od tih podvrsta, koju ipak trebamo
navesti, jesu oni koji svojim jezikom priznaju: Nema boga do
Allaha, ali su na to potaknuti samim strahom, ili eljom da
prose u muslimana, ili da postignu njihovu naklonost, ili
nekom isto fanati nom revno u da podre miljenja svojih
otaca. Jer ako vjera ne uspije da ih potakne na dobra djela,
ona sigurno nee ni osigurati njihovo uzdizanje prema
svjetlosti iz mrane sfere. Bolje rekavi, njihovi sveti zatitnici
su vragovi koji ih vode iz svjetlosti u mrak. Ali onaj kojeg vjera
dirne, tako da mu se smu e njegova loa djela i da mu dobra
djela priinjaju zadovoljstvo, preao je s onu stranu iste tmine,
ak ako je jo uvijek veliki grenik.

I ova druga podskupina moe opet biti podijeljena. U prvoj

su vrsti oni koji misle da je glavni cilj svijeta zadovoljenje vaih
potreba, ivotinjskih prohtjeva i uitaka, bilo da su u vezi sa
spolnou, hranom, piem ili odjeom. To su stvorenja uitka;
uitak je njihov bog, cilj njihove tenje; i, kad ga postignu,
vjeruju da su postigli sre u. Odluno i dragovoljno, oni se
postavljaju na razinu poljskih ivotinja; uistinu, na razinu niu
od one ivotinjske. Moemo li zamisliti ve e tmine od ove?
Takvi su ljudi stvarno zastrti potpunim mrakom.
U drugoj su vrsti oni koji misle da je glavni ovjekov cilj
osvajanje vlasti, pokolj, otmica i porobljavanje svojih blinjih.
Takvo shvaanje imaju Arapi, neki meu Kurdima, a naro ito
bezbrojni slaboumnici. Njihova koprena je crna koprena
svojstava okrutnosti, koja njima vladaju, tako da oni smatraju
muenje svoje rtve vrhuncem sre e. Oni su, dakle, zadovoljni
to zauzimaju razinu grabeljivih ivotinja, pa ak i goru.
Tre a vrsta pretpostavlja da je glavni cilj bogatstvo i uspjeh,
jer je zlato sredstvo za zadovoljenje svake elje. Oni se, dakle,
bave gomilanjem i umnaanjem bogatstava, pove anjem
vlasnitva, zemljinih dobara, osobnih dobara, istokrvnih
konja, stada, ivine, polja i ostaloga, te zgr u ak i pod
zemljom. Moemo li vidjeti kako teko rade cijeloga svog
ivota, uputaju i se u opasnosti na kopnu i na moru, preko
brda i dolina, nagomilavajui bogatstva koja ipak sami sebi
uskra uju, a koliko vie i drugima! Na takve je mislio Prorok
kad je rekao: Jadan bijednik, rob dirhama! Jadan bijednik,
rob dinara! I uistinu, ima li dublje tmine od one to
zasljepljuje ljude, dok su zlato i srebro samo dvije kovine
nepoeljne same po sebi, i ne vrijede vie od ljunka, osim to

265

2. Oni koji su zastrti svjetlo u i mrakom izmijeanima.

Druga skupina sastoji se od onih koji su zastrti stanovitom
mjeavinom svjetla i tmine. Ona se dijeli u tri vrste; prvo, oni
ija mranost vue korijene iz ula; drugo, iz mate; tre e, iz
krivih zaklju aka uma.
Na prvom su, dakle, mjestu oni koji su zastrti mrakom ula.
Tu spadaju osobe koje su sve odreda premostile ono utonu e u
sebe koje obiljeuje sve one iz prve skupine, budu i da su
postale neto drugo nego to je ja i imaju stanovitu elju da
spoznaju boansko. Prvi stupanj ovih sli i idolopoklonicima,

266

Antologija sufijskih tekstova

posljednji stupanj dualistima; izme u ova dva krajnja, postoje i

drugi stupnjevi.
Prvi, idolopoklonici, svjesni su, op enito, da imaju neko
boanstvo koje treba da vole vie od svog tmurnog ja, i
vjeruju da je to boanstvo mo nije od svega drugoga i da je
vrednije od svake druge vrijednosti. Ali tmina ula zastire im
spoznaju da im valja transcendirati ulni svijet u njihovu
traenju, tako da oni sami sebi stvaraju, od najdragocjenijih
kovina, zlata, srebra, i dragoga kamenja, likove divno
oblikovane, a zatim te slike smatraju svojim bogovima. Takvi
su ljudi zastrti svjetlo u uzvienosti i ljepote. Uzvienost i
ljepota A1lahova su svojstva i svojstva Njegove svjetlosti; ali
ovi ih veu uz tijela zamjetljiva ulima; ta ula im skrivaju
svjetlost A1lahovu, jer ula su tmine u odnosu na duhovni
svijet, kao to smo ve vidjeli.

etvrta vrsta misli da, budu i da moemo nadzirati vatru,

palei je i gasei je po volji, vatra ne moe biti boanstvo.
Samo ono to posjeduje svojstvo mo i i slave i to nas dri pod
svojom apsolutnom vlasti, i to je usto vrlo uzdignuto i
uzvieno, samo to moe biti boanstvo. Astrologija je znanost
ko}a je vrlo cijenjena u ovih ljudi, koji svakoj zvijezdi pripisuju
poseban utjecaj; tako neki oboavaju Cinozuru a drugi
Jupitera, a neki pak neka druga nebeska tijela ve prema
vjerovanju u brojne utjecaje razli itih zvijezda. Oni su zastrti
svjetlou uzvienoga, sjajnoga, monoga, a to su tako er tri
A1lahove svjetlosti.
Peta vrsta podrava etvrtu u njenom osnovnom poimanju;
ali, njeni pripadnici kau da ne prili i da se njihov Gospodar
opie malim ili velikim meu bitnostima koje daju svjetlost,
nego da On treba biti najve i, te oni tako oboavaju Sunce
koje je, kau, najvee od svih svjetlosti. Takvi ljudi zastrti su
svjetlou veliine, uz one prethodne svjetlosti; ali jo uvijek su
pomijeani s mrakom ula.
esta vrsta se uzdie jo vie: Sunce ima isklju ivo pravo na
svjetlost; druga tijela koja nisu Sunce imaju svako svoju
svjetlost. Tako, budu i da boanstvo ne smije imati sudionika
u svjetlosti, oni oboavaju apsolutnu svjetlost, koja obuhva a
sve svjetlosti, i misle da je to Gospodar svjetova, i da mu se
treba pripisati sve to je dobro. Zatim, kako vide da na svijetu
postoje zla, i kako nikako ne e dopustiti da se ona pripiu
njihovom boanstvu, koje je potpuno lieno zla, oni zamiljaju
borbu izme u Njega i tmina, i ove dvije sile nazivaju Yazdan i
Ahriman: to je dualisti ka sekta.
Ovo bi trebalo biti dovoljno kao obrada ove podskupine,
koja sadri mnogo vie vrsta nego to smo naveli.
Na drugom mjestu, ima onih koji su zastrti nekom svjetlo u
pomijeanom s mrakom mate. Oni su nadili ula, jer tvrde da
iza vidljivih predmeta postoji neto, ali su nesposobni da
nadiu matu, te tako oboavaju neko bi e koje stvarno sjedi
na prijestolju. Najnii stupanj ovih nazivamo korporalistima;
zatim, tu su svi razni Karamiti, u ije spise i miljenja sad ne

U drugu vrstu spadaju turska najudaljenija plemena koja

nemaju organiziranih vjerskih zajednica ni odre ena vjerskog
zakona, i koja vjeruju da imaju boanstvo i da je to boanstvo
neto izuzetno lijepo; tako, kada vide neko ljudsko bi e
posebne ljepote, ili pak neko stablo, konja, itd., oni ga
oboavaju i nazivaju svojim bogom. Oni su zastrti svjetlo u
Ljepote pomijeane s mrakom ula. Oni su u kraljevstvu
svjetlosti i u otkrivanju svjetlosti prodrli dalje od idolopoklonika, jer su oni oboavatelji Ljepote u apsolutnom, a ne u
pojedinanom; i oni je ne ograniuju posebno na nekog
pojedinca s izuze em ostalih; tavie, Ljepota koju oboavaju
ostvarenje je same prirode, a nije njihovo.
Tre a vrsta izjavljuje: nae boanstvo treba biti svjetlost u
Svojoj biti, slavno u Svojoj slici, veli anstveno u Sebi samom,
strano u Svojoj prisutnosti, nedostupno; pa, ipak, Ono treba
biti zamjetljivo. Jer, po miljenju tih ljudi, ono to nije
zamjetljivo lieno je ula. Tako, budu i da smatraju da vatra
ima takvo obiljeje, oni je oboavaju i uzimaju za Gospodara.
Oni su zastrti svjetlo u moi i slave koje su, uistinu, dvije
A1lahove svjetlosti.

267

268

moemo ulaziti, jer nema smisla na to troiti rije i. Ali, na

najuzdignutijem poloaju su oni koji A11ahu pori u tjelesnost i
sve njene slu ajnosti, osim jedne: pravca, i to pravca prema
gore; jer, kau oni, ono to se ne moe pripisati nijednom
pravcu, i to se ne moe opisati ni kao da je na svijetu, ni izvan
njega, ne postoji, jer ne moe biti zamiljeno matom. Oni nisu
uspjeli shvatiti da nas prvi stupanj jasno a odvodi s onu stranu
svakog odnosa prema pravcu ili dimenziji.
Na tre em mjestu su oni koji su zastrti boanskom svjetlo u
pomijeanom s mrakom lanih zaklju aka uma, i koji
oboavaju boanstvo koje uje, vidi, posjeduje spoznaju, mo ,
volju, ivot, i koje transcendira sve pravce, pa tako i pravac
prema gore, ali ije je poimanje ovih svojstava u odnosu s onim
to su oni sami; tako su neki me u njima mogli slobodno
izjaviti da je Njegov govor sastavljen od glasova i slova kao i
na; dok su drugi napredovali neto vie, moda, i rekli:
Njegov je govor kao na duhovni govor, ujedno i bez glasova
i bez slova. Tako, kad su bili izazvani da pokau da su uje,
vidi, ivi itd., stvarne u A11aha, zapali u u ono to je u biti
antropomorfizam, mada ga zapravo osu uju, jer nikako nisu
uspjeli shvatiti to uistinu zna i pripisivanje tih pojmova
Allahu. Tako oni u vezi s Njegovom voljom kau da je
neizvjesna kao i naa; da eli i da sebi postavlja neki cilj, kao
naa. Sva su ta miljenja dobro poznata, i nema potrebe da
dublje ulazimo u taj predmet. Ovi su, dakle, zastrti s vie
boanskih svjetlosti, pomijeanih s mrakom podudarnosti koje
um iznalazi. Sve ove vrste pokazuju da druga skupina okuplja
one koji su zastrti svjetlom pomijeanim s tminom.
3. Oni koji su zastrti istom svjetlo u. U tre oj skupini su oni
koji su zastrti istom svjetlo u, a i njih ima vie vrsta. Ne
mogu ih sve nabrojiti, nego u se zadrati samo na tri me u
njima.
Prvi su istraivali i shvatili istinsko zna enje boanskih
svojstava, i shvatili su da, kada se boanska svojstva nazivaju
govor, volja, mo , znanje, i ostalo, da to ne ide po naem

Antologija sujijskilr tekstova

269

ljudskom nainu imenovanja. I to ih je dovelo do izbjegavanja

da Ga oznaavaju , tim svojstvima, i da Ga ozna avaju
jednostavno u odnosu na Njegovo stvaranje, kao to je u inio i
Mojsije u svom odgovoru Faraonu, kada ga je ovaj upitao:
Tko je dakle Gospodar svjetova?a (Qur'an, XXVI, 23). Oni su
rekli: Gospodar kojeg Svetost transcendira i samu misao o tim
svojstvima, Onaj koji pokre e i upravlja nebesima.
Drugi su se uzdigli jo vie od ovih, budui da su shvatili da
su nebesa mnotvo, i da je onaj koji pokre e svako razli ito
nebo jedno drugo bi e, nazvano an elom, i da ti an eli tvore
mnotvo, i da je njihov odnos prema drugim boanskim
svjetlostima kao odnos zvijezda prema svim drugim svjetlostima (usp. Qur'dn, XLI, 11). Zatim, shvatili su da su ta neba
omotana jednom drugom sferom, ijim pokretanjem se sve
ostalo okree u dvadeseti etiri sata, i da je, napokon,
Gospodar Onaj koji kretanje prenosi toj krajnjoj sferi, koja
obuhvaa sve ostalo, zato to Mu se, govorili su oni, ne moe
pripisati mnotvenost.
Trea vrsta se uzdie jo vie od ovih. Oni kau da ovaj
izravni prijenos kretanja nebeskim tijelima treba biti usluno
djelo s obzirom na Gospodara svemira, djelo oboavanja i
poslunosti Njegovom upravljanju, i u injeno od jednog od
Njegovih stvorenja, nekog An ela koji u odnosu na istu
boansku svjetlost stoji u odnosu kakav Mjesec ima s drugim
vidljivim svjetlima; tvrdili su da je Gospodar Onaj kojeg slua
to an eosko kretanje, i da se Svemo nog treba smatrati
sveopim pokretaem posredno i posredstvom naloga (amr), a
ne neposredno i posredstvom djela (usp. Qur'an, VII, 54).
Objanjenje tog naloga i to je on zapravo sadri mnogo
nejasno e i preteko je za ve inu umova, osim to je i izvan
dometa ovoga spisa.
Takvi su stupnjevi svih onih koji su zastrti svjetlostima, bez
primjese mraka.
4. Cilj potrage. Ali oni koji dospiju tvore etvrti stupanj na
kojem je postalo o ito da Onaj kojega sluamo, ako Ga

271

270

Antologija sujijskih tekstova

poistovjetimo s Allahom, treba dobiti svojstva koja bi poricala

Njegovu istu jednost i savrenost, zbog tajne koja se ne moe
otkriti u okviru ove knjige i da je odnos Onoga kojega sluamo
prema stvarnom postojanju kao odnos Sunca prema bitnoj
svjetlosti, ili goru eg ugljena prema iskonskoj vatri; i tako,
oni su odvratili svoja lica od Onoga koji pokre e nebesa i
Onoga koji je dao nalog (amara) da se ona pokrenu, i doli su
do postojanja koje transcendira sve to je shvatljivo ljudskim
pogledom ili ljudskim umom; jer nali su Ga s one strane,
odvojena od svakog ozna avanja koje smo prije toga inili.
I ovi posljednji tako er se dijele. Za jednu vrstu, cijeli
sadraj onoga to je zamjetljivo poniten je, istroen, izbrisan, i
uniten; ipak, ostaje sama dua koja zre ljepotu i apsolutnu
svetost, i koja zre samu sebe u svojoj ljepoti, ljepoti koja joj je
udijeljena pri njenom dolasku u boju prisutnost. U njima,
dakle, izbrisane su viene stvari, ali ne i dua koja vidi.
I njih nadilaze drugi, me u kojima su malobrojni od
malobrojnih; koje divote plemenita Lica iscrpljuju, i koje
velianstvenost boanske slave brie; tako da su sami
poniteni, uniteni. Vie nema mjesta zrenju sebe samoga, jer
vie nemaju to initi sa sobom. Ne ostaje nita osim Jednoga,
Stvarnoga; i zna enje Njegove rije i: Sve, osim . Njega,
propada (Qur'an, XXVIII, 88) postaje iskustvo due. O ovom
smo govorili i u prvom poglavlju, kad smo naveli u kojem su
smislu oni to stanje nazivali sjedinjeno u i kako su ga
poimali.
Takav je krajnji stupanj onih koji dospiju. Neki me u njima,
u svom napredovanju i usponu, nisu morali prelaziti korak po
korak stupnjeve koje smo opisali; njihov uspon nije od njih
iziskivao nikakva vremenskog razdoblja; nego su svojim prvim
poletom stigli do spoznaje svetosti i uvjerenja da Njegova vlast
transcendira sve to treba biti transcendirano. U samom
poetku svladala ih je spoznaja koja je ostale svladala tek na
kraju. A1lahovo oitovanje stiglo im je iznenada, tako da je sve
ono to je vidljivo vidom ula ili uma bilo potpuno iscrpljeno
divotama Njegova Lica. Mogu e je da je ovaj prvi put bio

Abrahamov, Aliahova Prijatelja, dok je posljednji bio

Muhamedov, A1lahova voljenoga. Samo A11ah zna tajne
njihova napredovanja i njihovih postaja na Putu svjetlosti.
To bi bilo nae izlaganje u vezi s onima koji su zastrti
koprenama; ne bi bilo udno da se, nakon potpuna svrstavanja
tih postaja i potpuna prou avanja koprena misti kih hodoasnika, broj ovih vrsta pokae da je sedamdeset tisu a. Ipak,
gledate li paljivo, vidjet ete da se, od svih tih vrsta, nijedna ne
nalazi izvan skupina koje smo zahvatili. Jer, kao to smo
pokazali, oni moraju biti zastrti svojim vlastitim ljudskim
svojstvima; ili ulima, matom, diskurzivnim umom; ili istom
svjetlou.
Eto to mi je bilo mogu e re i kao odgovor na tvoja
pitanja. .. Mogu li te naputiti da za mene trai oprost za sve
ono u emu se moje pero moglo prevariti, ili moja noga
pokliznuti? Jer pustolovno je zaroniti u more boanskih tajni
bez dna; mu no je i teko pokuavati otkriti nebeska svjetla
Gazali
koja su iza koprene".

12. Gazali, Mik at at-Anr (Udubina za svjetla), poglavlje trece i posljednje.

SVIJET, BOJE ZRCALO

Svijet je Boje zrcalo. Ali treba otvoriti o i da ga se opazi, jer

mi vidimo samo ono to smo u stanju vidjeti. Prema slavnoj
Plotinovoj izreci: Nikada oko ne bi vidjelo sunca da nije
postalo slinim suncu, ni dua ne bi vidjela ljepote da nije
lijepa'. Toje istina koju sufiji ponavljaju natje ui se u tome i to
je, na kraju krajeva, razlog postojanja i cilj isposnitva. ovjek,
ontoloki dostojanu Boga, svojom ishodinom naravi (fitra),
nakon to je odgovorio pozivu koji mu je upu en, od pamtivijeka,
i nakon to je postao sposoban za videnje, otkrit e, kako to
veli anstveno kae Sana'i, da u kraljevstvu due postoje
nebesa koja upravljaju nebesima ovoga svijeta; to jest da je
ovjek mikrokozmos koji moe odraziti boansko ako je postao
zrcalo, kao to makrokozmos odraava Boga; i sve stvari slave
Njegovu hvalu. Postoji samo jedna jedina Stvarnost, boanska
jednost (at-tawhid): postati toga svjestan, znai ivjeti tawlud, u
subjektivnom smislu, to jest posti i sjedinjertost. Jer nakon fan a '
e, to jest utrnua granica individuacije, mistike smrtia, postoji
baqa, vje nost u boanskoj trajnosti. Huwa-1 baqi, samo je
On trajana, upisuje se na muslimanske grobove.
1 Plotin.

Eieudc.

276

Antologija suf'ijskih tekstora

Jer sve proizlazi iz boanske biti. Sve se u nju vra a: ljudska je

dua prvo to je stvoreno u prapostojanju:

koji su i sami znamenje (ay a t): Stvaranje nebesa i Zemlje,

smjena noi i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom
za ljude, kia koju A11ah puta s neba pa tako u ivot vra a
zemlju nakon mrtvila njezina po kojoj je rasijao svakojaka
iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji izme u neba i Zemlje
lebde doista su dokazi za one koji imaju pameti 6 . Isto tako
Bog vas vodi u tmine zemlje i mora'. Zar oni ne vide kako
ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo A11ah
dri. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovalig.
Bog se Sam u Qu r'a nu opisao ujedno kao zahir i batin
( Vanjski i Unutarnji9) i rekao da je objavio Svoje znakove na
obzorju i u srcima. Dok svetac ozna ava Boga iznutra,
stvaranje ozna ava Boga izvana, rekao je Halldg. Samo
prosvijetljeno srce, ono kojem je Jednost otkrivena vidi Boga
najprije i u svemu to vidi 10; jer onome ija je dua postigla
boansko vi enje, Svemir je Knjiga Svevinje Istine"

Prije no to na svijetu bje vrtova, vinograda i gro a, dua je

naa bila opijena besmrtnim vinom.
estica sveop e due sila je u svijet tvari i treba se ponovo
uspeti prema Jednome iz kojeg izvire stvaranje. Prije stvaranja
sva su stvorenja virtualno postojala u Bogu: Boanski svjetovi
predstavljeni su u obliku arhetipskih ideja, prvo na razini
boanske spoznaje, zatim na razini vidljiva svijeta, koji je
pozornica o itovanja, ili zrcalo to predstavlja boansko bi e,
apsolutno2 , kae ami.
Povratak najdubljoj unutarnjosti znai dakle povratak
ishoditu, izvoru izraz `ayn isti je za oba zna enja: iz enje
za izgubljenim zavi ajem zapo inje uspon na ljestvici bia: Pije
li edan vode iz pehara, ti usred vode zre Boga. Onaj koji nije
zaljubljen u vodi vidi svoju sliku3 .
Ali emu ta sveop a ljestvica? Galdl ad-Dan Rumi meditirajui
o izreci iz Qur'ana: Vi ete sigurno na sve tee i tee prilike
nailaziti! Pa ta im je, zato ne e da vjeruju4? saima ove
predene stupnjevea od stanja minerala do stanja vegetativnoga,
od ovoga do stanja animalnoga, a zatim do stanja judskoga; i od
stanja ljudskoga do stanja andeoskoga, i tako u beskraj i
zaklju uje: Bog je oitovao svoje naloge, kako bi prepoznao
druge stupnjeve koje valja pre i. On ih nije objavio da bi ih ti
poricao i govorio: 'Tu je sve to postoji.' Umjetnik pokazuje
svoje umijee i svoj dar kako bismo u njega vjerovali i priznali
mu sposobnostis.
Jer spoznajom fenomenalnog svijeta, oblikaa sveop eg uma,
ovjek moe sti i do duha. To stalno naglaavaju kuranski ajeti,
2.
3.
4.
5.

Lawaih. III, navedeni prijevod.

Matnawi, VI, 3643-44.
Qur'an, LXXXIV, 19 20.
Le Lirre du Dedans, Pariz, 1975, Sindbad, poglavlje 5.

277

6. Qur'an, I1, 164.

7. Qur'an, XXVII, 66.
8. Qur'an, XVI, 79.
9. On je o itovao srijet ujedno kao unutarnji i kao vanjski kako bismo upoznali
unutarnju stranu I Bogai naom unutarnjoc`u, i'vanjsku' naom vanjtinom (Ibn ulArabi, La Sagesse des Proph e tes, prijevod Titusa Burckhardta).
10. Kitab at-Tawasin, str. 175.
11. Golan-e-Ra" 84 sq.

278

Antologija sujijskih tekstova

Svijet je zrcalo

Znaj da je cijeli svijet zrcalo,

u svakom atomu nalazi se stotinu goru ih Sunca' 2
Zapara li srce jednom jedinom kapi vode,
iz njega izbija stotinu istih oceana.
Ispita li svako zrno praine,
tisue Adama moe otkriti
Svemir je cijeli skrit u zrnu prosa;
sve je skupljeno u to ki sadanjosti
Iz svake to ke tog kruga,
izvueno je tisu u oblika.
Svaka to ka, u svojoj vrtnji u krugu
as je krug, a as obodnica to se vrti 13 .
Mahmud ahestdrP 4
.

. . .

...

279

zrenje i otkrivenje o kojem se radi. Pokuaj dakle i ti vidjeti

tijelo zrcala gledaju i oblik koji se u njemu odraava; nikad ga
nee vidjeti u isto vrijeme. Ovo je toliko to no da su neki,
promatraju i taj zakon oblika odraenih u zrcalu (tjelesnih ili
duhovnih), smatrali da se odraeni oblik postavlja izme u
pogleda onoga koji gleda i samog zrcala; to je ono najvie to
su doku ili u podru ju duhovne spoznaje; ali zapravo stvar je
onakva kao to smo rekli (to jest da odraeni oblik ne skriva u
biti zrcalo, nego ga zrcalo o ituje). Bog je, dakle, zrcalo u
kojem ti vidi sebe samoga, kao to si ti Njegovo zrcalo u
kojem On promatra Svoja Imena. Ona, dakle, nisu nita drugo
Ibn al-`Arabi
do On sam".

Mikrokozmos i makrokozmos
Simbol zrcala

Bit se otkriva samo u obliku predispozicije osobe koja

prima to otkrivenje; i nikada se ne zbiva nita drugo. Otuda,
onaj koji prima bitno otkrivenje uvijek e vidjeti samo svoj
vlastiti oblik u Bojem zrcalu, ne e vidjeti Boga
nemogu e je da Ga vidi
ali e pritom znati da svoj vlastiti
oblik vidi samo zahvaljuju i tom boanskom zrcalu. Ovo je
posve istovjetno onome to se zbiva u tjelesnom zrcalu:
promatraju i u njemu oblike, ti ne vidi zrcalo, znaju i da te
oblike
ili svoj vlastiti oblik
vidi samo zahvaljuju i
zrcalu. Ovu pojavu je Bog o itovao kao izuzetno prikladan
simbol Njegova bitnoga otkrivenja, da onaj kojem se otkriva
zna da Ga ne vidi; nema izravnijeg i prikladnijeg simbola za
12. i 13. Nije naodmet da podsjetimo da je slavna misti ka perzijska pjesma nastala u
srednjem vijeku, mnogo stolje a prije Pascala, a jo vie prije nuklearne fizike...
14. Mahmud abestan, Gotan-e-Ral, stih 145 i dalje.

Allah je ilror svjetlosti nebesa i Zemlje (Qur'dn, XXIV,

35). Svevinji Bog objavljuje: Ja sam svjetlost neba i Zemlje.
Sve to vidite na Zemlji i na nebu, tmine, svjetlost, ivot i
ljepotu; smatrajte da sve to dolazi od Mene. Budu i da vam
pogled nije dovoljno ist da vidite Moju ljepotu bez posrednika
i bez dodataka, pokazujem vam je posredstvom oblika i
koprena. Jer vae opaanje onoga to je bez oznake prolazi
kroz oblik. Vi ne moete vidjeti ono to je bez dodatka. Dakle,
Moja je ljepota dodana obliku, tako da bude u skladu s vaom
sposobno u vienja. Svemir li i tijelu ija je glava u nebu a
noge na Zemlji. Kako ljudsko tijelo vidi duom, tom tijelu je
nebo glava a zvijezde ula. Oko, uho, jezik: ive, vide, uju,
govore, osje aju zahvaljujui dui. Vienje, svjetlost, vid,
sposobnosti opaanja: sve proizlazi iz due. Duu opaamo
posredstvom cijele te mo i. Kad dua napusti tijelo, u njemu

15. lbn ul-'ArabS. La Sagesse des Propheaes, navedeni prijevod, Pariz, 1974, Albin
Michel, str. 46-48.

281

280

Antologija suf'ijskih tekstova

vie nema ni ljepote, ni drai, ni sjaja: o ito, cijela se ljepota

o itovala tijelom dok je ono pripadalo dui.
Isto tako, tijelo svemira, koje je napravljeno od neba,
Zemlje, zvijezda, Sunca, Mjeseca, svjeine zemlje, ljudi,
ivotinja, divljih zvijeri, neivih stvari, biljaka, stabala, vo a, u
cjelini je svjetlost Boja. Svaki ivot, svaka djelatnost dolaze
od Boga. Postojanje tijela, od ela, lica, o iju, trepavica, usana,
usta do sedam udova 16: sve dolazi od Boga
Kad se dua odvoji od tijela ono se kvari; unita'va se; i
zvijezde glave, naeg neba, to jest o i, ui, usne, nos, vie ne
slue: nesposobne da djeluju, one trunu i nestaju; ista sudbina
eka druge dijelove... Tako e biti na Dan Uskrsnu a i
Okupljanja: Bi e Postojanja, to jest nebo i Zemlja, odvojit e se
od svemira, a on e biti odvojen od Boga koji je njegova dua.
Ostat e svemir bez due. Ljudi, koji su dijelovi i plodovi
svemira, umiru u sedamdesetoj ili osamdesetoj godini. Cijeli
svemir ima daleko dui ivot. Ne pada li vo ka svake godine sa
stabla, dok ono, okrueno drve em, ostaje?
Kad stigne kraj svemira, bit e to Dan Uskrsnu a. Nebo,
koje mu je glava, rascijepit e se i odvojiti. Kad se nebo
rascijepi (Qur'an, LXXXIV, 1). Kada Sunce sjaj izgubi, i
kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone
kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje ivotinje saheru, i
kada se mora vatrom napune (Qur'an, LXXXI, 1 6). U vezi s
unitenjem postojanja, unato onima koji vjeruju da je ovaj
svijet nestvoren i da e vjeno trajati, Bog takoer kae: Kada
se nebo rascijepi, i kada zvijezde popadaju, i kada se mora jedna
u druga uliju, i kada se grobovi ispreturaju (Qur'an, LXXXII,
1-4). Kada se Zemlja najeim potresom svojim potrese
(Qur'an, XCIX, 1) i kada vrati svoje terete, to jest riznice i
mrtve, I na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom
zemljom, a i nebesa, i kad svi izidu pred Allaha Jedinoga i
Svemo nog (Qur'an, XIV, 48).

Takav je opis smrti tijela bi a i svemira. Isto tako

mikrozmos, to jest ovjek: kad ga napusti dua, njegova glava
(nebo) cijepa se i odvaja, a njegove noge (njegova Zemlja)
postaju prah. Makrokozmos, koji je sveukupnost svemira, jest
poput stabla: njegova smrt nali i smrti dijelova koji ga tvore i
smrti njegova ploda. Ne e ostati ni neba, ni Zemlje, ni Sunca,
ni Mjeseca, ni mora, ni planina: sve e biti rastavljeno,
Sultan Walad
odvojeno, razasuto, i postat e prahom".

...

16. To jest sedam dijelova tijela koji dotiu zemlju za vrijeme obrednog klanjanja:
elo, ruke. koljena, stopala.

Kozmiki sklad
Ne budi zarobljenik veza prirode,
doi da zre djelo boansko.
Promatraj strukturu nebesa,
kako bi mogao hvaliti Istinu zbog Njenih znamena.
Digni o i, i vidi kako se svod najvieg neba
protee oko svjetova.
Zato ga nazivamo prijestoljem Milostivoga?
U kakvom je odnosu sa srcem ovjekovim'g?
Zato su oba u vje nom kretanju,
bez trenutka odmora zauvijek?
Moda je srce sredite tog neba,
srce sredite, nebo obodnica.
Moe vidjeti kako se ta nebesa okre u
u vrtnji dana i no i kao to ak grnarov.
U svakom asu, mudrost gospodara
oblikuje novi vr od gline i vode.
Svaka stvar to postoji u vremenu i prostoru
dolazi iz ruke jednog jedinog majstora, i jedne jedine
radionice . . .
17. Sultan Walad, Ma'mi/; poglavlje 5.
18. Aluzija na hadFt: Srce vjernika najvie je nebo.

282

Antoloxija sufijskih tekstova

Svi planeti vrte se u potrazi,

as iznad, as ispod Zemlje.
Elementi: voda, zrak, vatra i zemlja,
zauzimaju svoje mjesto pod nebesima;
svaki pomno slui na odre enom mu mjestu,
ni prije, ni preko tog mjesta nikad se ne uputa ...
Iz njih proistje e trostruko kraljevstvo prirode,
minerali, biljke, a potom ivotinje,
preraujui u sebi bitnost"
onako kako se sufiji o i uju od oblika:
svi, po nalogu i volji gospodara,
stoje na svom mjestu, pokorni njegovoj volji 20 .

ono svojim licem odraava ovjeka;

i zrake sunca u etvrtom nebu
ne odrazuju se prije nego padnu na
zemljanu prainu.
Ti si odraz Onoga to an eli oboavaju,
stoga tebe oboavaju an eli 23 .
Svako stvorenje to kraj tebe prolazi ima duu,
a tu duu jedno ue povezuje s tobom 24.
Stoga su sva ona podre ena tvojoj vlasti,
jer dua svakoga stvorenja skrivena je u tebi.
Ti si kora svijeta unjegovu samom krilu,
znaj da si ti sam dua svemira...
... Nebesa i Zemlja tvoja su odje a,
promatraj to ne-bi e koje je dokaz Bi a,
vidi kako je ta visina bit dubine...
Svatko potje e iz nekog Imena boanskog,
i u Njega se vraa;
u tom Imenu, svako stvorenje ima svoje bi e,
u svom po etku, svatko polazi od tog izvora,
u svom povratku, to su mu vrata odlaska ...
Vrata kojima dolazimo su i ona kojima odlazimo,
premda u ivotu svatko luta od vrata do vrata.
Zato i u i sva Imena Boja,
jer ti si odraena slika Imenovanoga".
Mo , spoznaja i volja o itovani su
u tebi, o slugo Gospodara blaenstva!
Ti si onaj koji slua, vidi, ivi, govori,
ali tvoja trajnost ne dolazi od tebe, nego
od Njega.

Mahrnud abes7ar7

ovjek, odraz Boga

Promatraj svijet potpuno zatvoren u tebi samome;
ono to bi stvoren na kraju bilo je prvo u misli.
Ono to bi stvoreno na kraju, dua je Adamova,
dva svijeta posluila su njegovu nastanku.
Nema druge svrhe osim ovjeka_
to je oitovano u samom bi u ovjekovom.
Onaj ije je srce crno i slaboumnik suprotnosti su
svjetlosti,
pa ipak su mjesto bogojavljenjan.
Kad je nali je zrcala zacrnjenozz,
19. Harula', supstancija. gr ki hrl(7, unutarnji element stvari. nasuprot vanjskom
obliku.
20. Mahmud abestar i : Golan-e-R a z, stih 212 i dalje.
21. Usp. Qur'an, XXXI11. 72: tili.smo nehesima. Zemlji i hlr u tinuma ponudili emanet
pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu. ali ga je preueo ortek , a on je, _aisia, prema
sebi nepravedan i lakom/slen.e Ovaj emanet je dunost da se o ituju boanska sv ojstva.
i ovjek je ispunjava zahvaljuju i posvemanjosti svoje naravi.
22. orjek, _rcalo ho_ans7va, _acrnjen je s jedne strcrne ernilom ne-hiru. kako hi
odraavao bie (Lahijieva biljeka).

283

33. i kad rekosmo melekima. 'Poklonite se Ademu.'', oni se poklonite, ali IbITs ne
htjede Qur'an, II, 34).
24. Bit ovjeka. ili sveop i uzrok, jest dua koja oivljuje sve stvari, i koja tvori
vezu mistikog sjedinjenja izme u njih i ovjeka (Lahijieva biljeka).
25. To jest Bog. lmena koja slijede su imena sedam bitnih hoanskih svojstava. Zta enje
je da, budui da je srako sivorenj oitoranje jednog od Lnena Bo_jih, i da je osjek
su_etak srih stsorenja, on moe u.rebi ridjeti odra-e .rvih lmena Bo fih (Lahijieva
biljeka).

284

Antologija sufijskih tekstova

O prvi koji si jednako bit posljednjega!

O unutarnji koji si jednako bit vanjskoga 2e!
Danju i nou, ispituje se o sebi samome;
bolje je da vie ne misli na sebe,
jer kraj miljenja je udenje...
... Tko sam? Reci mi to zna i ja?
to znai: Putuj u sebi samom "?
I ponovo me ispituje, govore i: Tko sam ja?
Obavijesti me o meni, o tome to znai ja.
Kad treba ozna iti apsolutno bie,
ljudi upotrebljavaju rije ja da ga izraze.
Kad se Istina (haqq) oituje u nekoj pojavi,
izraavamo je rije ju ja:
ja iti su slu ajnosti samog bi a,
otvori u udubini za svjetiljku nunog bi a28
Znaj da su tijela i duhovi jedinstvena svjetlost,
koja svijetli as iz zrcala, as iz plamenova.
Ti kae: Rije 'ja' u svim odnosima oznaava
razumnu duu ovjekovu.
Ali kako si ljudski um uinio svojim vodi em,
ti ne razlikuje tvoje jastvo od tvojih sastavnih dijelova,
idi, i nau i da dobro poznaje svoje jastvo..
...ja i ti su vii od tijela i due,
jer i tvoje tijelo i tvoja dua dijelovi su jastva.
Rije ja ne ograniuje se na ovjeka,
tako da bi ti mogao re i da oznaava samu duu 29 .
Izdigni se iznad vremena i prostora,
ostavi svijet i budi sam svoj svijet 30
Mahmud abest ari
.

26. Qur'kn, LVII, 3.

27. HadEt: Onaj tko sebe poznaje, poznaje svoga Gospodara.
28. Qur'an, XXIV, 35: Allah je iavor svjetlosti nebesa i Zemlje, primjer svjetlosti
Njegove je udubina, u zidu u kojoj je svjetiljka... Vidi u ovom djelu. str. 139.
29. Ja i ti mjesta su oitovanja cijeloga apsolutnog bia, dok dua i tijelo o ituju
samo bonska svojstva (Lahijieva biljeka).
30. Mahmud abestafi, Golan-e-Raz, 262 i dalje.

285

Svijet, odraz Boga

Gdje smo bili mi, dok je Sudac Posljednjeg suda

sadio razum u vodu i glinu (Adamovu)?
Budui da je On za nas stvorio nebo iz
ne-postojanja i rasprostro sag zemlje
i stvorio svjetla zvijezda . . .
Oh! Koliko li je samo pogledu skrivenih ili o itih struktura
zatvorio u taj krov (nebo) i u taj sag (zemlju)?
Adam je astrolabij svojstava boanske Uzvienosti:
Adamova narav pozornica je Njegovih otkrivenja.
Sve to se u njemu (Adamu) javlja Njegov je odraz,
kao to se Mjesec odraava u rije noj vodi.
Likovi predstavljeni na plo i tog astrolabija tu su
da bi oitovali vjena svojstva,
tako da ta plo a moe pou iti
otkrivaju i nebo Nevidljivoga i sunce Duha.
Bez astronoma (duhovnoga, da bi objasnio njihovo zna enje)
ploa i taj astrolabij koji pravilno vodi padaju (beskorisno)
u ruke prostog puka.
Bog je (znanje) ove astrologije (duhovne) udijelio prorocima:
za (tajne) Nevidljivoga, oko koje promatra Nevidljivo
neophodno je.
Ovi su narataji pali u zdence sadanjeg svijeta; svatko je,
u zdencu, vidio svoj vlastiti odraz.
Znaj da ono to ti se javlja u zdencu zapravo dolazi
izvana . . .
Znaj da je svijet stvorenih stvari sli an istoj
i bistroj vodi u kojoj se zrcale svojstva Svemo noga.
Njihovo znanje, pravednost i blagost su kao
zvijezda nebeska odraena u teku oj vodi.
Kraljevi su pozornica na kojoj se javlja kraljevstvo Boje;
mudraci su zrcala mudrosti Boje.
Jedni su narataji proli, novi narataj dolazi;
Mjesec je isti Mjesec, ali voda nije ista voda.
Pravda je ista pravda, i znanost je ista znanost,

287

286

Antologija sujijskih tekstovu

ali oni narataji i oni narodi zamijenjeni su drugima.

Narataji i narataji su i ezli, ali oni Pojmovi (boanska
svojstva) trajni su i vje ni.
Voda u ovoj rijeci promijenila se mnogo puta: odsjaj
Mjeseca i zvijezda ostaje nepromijenjen ...
... Ta su svojstva kao idealne zvijezde: znaj da su
ustanovljena u sferi ideja.
Oni koji su lijepi kao zrcalo boanske ljepote;
ljubav koju nadahnjuju odraz jeelje kojoj je
Bog cilj.
Taj obraz, taj made, valja ih traiti na
njihovu izvoru: kako bi utvara mogla ustrajati
zauvijek u vodi?
Sveukupnost oblika samo je odraz u rije noj vodi; ako
su ti o i otvorene, znat e da su svi oni u stvarnosti On 31 .
Rumi

(To jest:) Ako sam naizgled ro en od Adama, u stvarnosti

sam predak svakog pretka.
Budui da ga an eli oboavaju zbog mene,
i da se uspeo na sedmo nebo zbog mene.
Stoga je otac (Adam) od mene ro en, stoga je
stablo u stvarnosti ro eno iz ploda.
Misao koja dolazi kao prva dolazi kao posljednja u svom
ostvarenju, posebno misao koja je vje na.
Po etak, koji je misao, svrava se u djelu; znaj da je na
taj nain stvoren svijet u vje nosti... Stoga ova tajna
misao koja je bila jezgra tih devet nebesa postade na koncu
gospodarem Lawlaka 32 .
Rumi

Ishodite
Lawlaka: Da to nije bilo :a tebe, Ja ne bih bio stvorio
nebesa.0 (Hadit qudsi: proroka ilreka u kojoj Bog govori u
prvom licu).

Stoga si ti naizgled mikrokozmos, i stoga si ti

u stvarnosti makrokozmos.
Naizgled je i grani ishodite plod; ali u stvarnosti, grana je
postala zbog ploda.
Da nije bilo elje i nade u plod, zar bi vrtlar bio zasadio
korijen stabla?
Zato je u stvarnosti stablo ro eno iz ploda, premda naizgled
stablo rada plod.
Stoga je Muhamed rekao: Adam i ostali proroci slijede
me za mojom zastavom.
Stoga je onaj uitelj svega znanja izgovorio alegorijsku
izreku: Mi smo prvi i posljednji.
31. Rumi, Matnawi, VI, stih 3134 i dalje.

Boravite due

Filozofi kau da je makrokozmos nebo, Zemlja i svemir, a

da je mikrokozmos postojanje ljudskog bia. Mistici (awliy(T)
kau suprotno. Filozofi promatraju oblik i kau: Nebo i
Zemlja su veliki, a ljudski je oblik malen; ovaj ljudski oblik
plod je zemaljskog stabla. Ipak, oni ne vide da ima mnogo
malenih stvari koje su velike i mnogo velikih stvari koje su
malene. Jedan dram33 srebra naizgled je manji od sto mana34
pepela. Ali, u stvarnosti, dram je vei. Tako je i s ljudskim
tijelom: trbuh, bedra, noge ve i su od zjenice oka. Ali ona
vanost to se nalazi u oku i u uhu ne nalazi se u trbuhu,
leima, nogama. Isto je i s duhom, on je manji, njeniji i
skriveniji od zjenice, ali je iznad svega. Dapa e, sve ovisi o
njemu, sve ivi njime
... Premda ljudsko tijelo potje e od neba i Zemlje, nebo i
Zemlja potje u iz dubokog smisla (ma`n) ovjekova i njegove
spoznaje. Dakle, svijet je u stvarnosti ro en od ovjeka, i ono
. . .

32. Rumi, Matnawa, IV, 521 i dalje te II, 970 i dalje.

33. Slaba mjera za teinu.
34. Jedan man je 3 kg.

288

Antologija sufijskih tekstova

to zna i ova spoznaja nije potpuna spoznaja. Ova spoznaja

zna i da, nakon ponitenja, bude spoznaja koja postaje
spoznaja Boga. Nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah
bacio's u
Nebo i Zemlja boravite su tijela i zapremina. Tijela su
ljudski omot, boravite dua, razuma i vjere. Dakle, tijelo je
boravite dubokog smisla a svemir je boravite oblika. Oblik je
ograni en, a duboki smisao neograni en. Stoga, ljudski je
omot makrokozmos, nebo i Zemlja su mikrokozmos. Ljudsko
tijelo je jedna ivotinja, i ono je tvoja oprema... Dua je
neodredljiva. Budi njena pala a36.
Sultan Walad

Dva svijeta

Svemir se sastoji od dva svijeta, duhovnog i tvarnog, ili, ako

hoete, iz svijeta ula i svijeta uma; ili pak, iz svijeta vieg i
svijeta nieg. Svi su ovi izrazi sli ni jedan drugom. Promatramo li ova dva svijeta same po sebi, upotrebljavamo prvi
izraz; promatramo li ih u odnosu s organom koji ih zapaa, drugi; a u uzajamnom odnosu njihovu, tre i. Takoer
ih moemo nazvati ulne vladavine i opaanja, i svijet
Nevidljivog i Kraljevstva nebeskog. Ne bi bilo nimalo udno
da se prouavatelji injenica zapretanih u ovoj terminologiji
zbune mnogostruko u izraza i zamisle odgovaraju u mnogostrukost pojmova. Ali onaj kojem su otkrivene injenice to su
zapretane pod ovim izrazima daje prvo mjesto pojmovima a
drugo izrazima, dok nii umovi ine obratno. Njima je izraz
ishodite injenice. U Qur'dnu nalazimo aluziju na ove dvije
vrste duhova: Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idu i
spotie ili onaj koji pravim putem uspravno ide? (Qur'an,
LXVII, 22).
Takav je pojam dvaju svjetova. Zatim treba da zna da je taj
35. Qur'dn, VII, 17.

36. Sultan Walad, Ma'drif; poglavlje 17.

289

nebeski svijet Kraljevstva svijet nevidljiv ve ini ljudi; a svijet

naih ula je svijet opaanja, jer ga svi opaaju. Ovaj svijet ula
naa je polazina to ka u uzdizanju k svijetu uma; i kad ne bi
bilo tog odnosa izme u ovih dvaju svjetova, i njihova
uzajamnog odnosa, put koji se uspinje prema najuzdignutijoj
sferi bio bi zaprije en. I kad bi taj put bio nemogu , bio bi
nemogu i uspon prema prisutnosti gospodarevoj i priblienje
Allahu. Jer nijedan se ovjek ne moe pribliiti Atlahu ako mu
bar jedna noga nije u samom sreditu svetoga kruga. Dakle,
svetim svijetom elimo ozna iti svijet koji transcendira doseg
ula i mate. I zbog zakona ovoga svijeta zakona po kojem
njemu stran niti izlazi iz njega niti u njega ulazi nazivamo ga
svetim krugom. A ljudski duh, koji je posrednik o itovanjima
svetoga, moemo nazvati svetom dolinom (Qur'dn, XX, 12).
Vidljivi svijet je, kako smo rekli, polazina to ka prema
svijetu nebeskog Kraljevstva, a napredovanje hodo asnika na
ispravnu putu izraz je to ozna ava taj uspon, koji moemo
takoer oznaiti kao religiju i mjesto na koje silazi svjetlost
koja vodi. Kad ne bi bilo odnosa i veze izme u dvaju svjetova,
svaki uspon od jednoga drugome bio bi nezamisliv. Stoga je
boanska milost vidljivome svijetu dala vezu sa svijetom
nebeskog Kraljevstva, i stoga u svijetu ula ne postoji ni jedna
stvar koja ne bi bila simbol neke stvari na onome svijetu.
Mogue je da jedna stvar ovoga svijeta simbolizira vie stvari
nebeskog Kraljevstva, kao to jedna stvar nebeskog Kraljevstva moe sadravati vie simbola vidljivoga svijeta. Tipi nim
ili simbolinim nazivamo neto to lii ili odgovara svom uzoru
s vie strana.
Iscrpno nabrajanje ovih simbola zna ilo bi da smo iscrpili
sveukupnost postoje ih stvari u oba svijeta. Ljudska mo i ono
to obuhvaa umnu sposobnost ne bi bili sposobni da ispune
jedan takav zadatak, i nai mali ivoti ne bi bili dovoljni da ih
se u potpunosti izloi. Najvie to mogu jest da ti objasnim
jedan primjer. Tako e vee moi biti izvedeno iz manjega; a
vrata traganja u tajnama ovoga znanja bit e pred tobom
otvorena.

291

290

Antologija sujijskih tekstova

Primjer simbolinosti, prema prii o Abrahamu u Qur'anu.

Sada sluaj. Ako nebesko Kraljevstvo sadri entitete svjetlosti,
visoke i uzviene, koje nazivamo an elima, iz kojih razne
svjetlosti zrae na smrtne duhove i zbog ega ih nazivamo
gospodarima, onda je A11ah Gospodar gospodar, i ovi e
gospodari imati razli ite stupnjeve svjetlonosnosti. Njihovi e
simboli u vidljivome svijetu biti, u prvom redu, Sunce, Mjesec i
zvijezde. I hodo asnik na Putu prvo se uzdie na stupanj to
odgovara stupnju neke zvijezde. Javlja mu se zra enje svjetlosti
te zvijezde. Otkriva mu se da je cijeli svijet to je ispod nje pod
njenom vlau i pod sjajem njene svjetlosti. I tako zbog njene
ljepote i svoga uzdignua uzvikuje: Ovo je Gospodar moj!a
(Qur'an, VI, 76)". Ide dalje i kada postane svjestan stupnja
svjetlosti odmah iznad njega, to jest one to je simbolizira
Mjesec, pod nebeskim svodom vidi kako ta zvijezda zalazi, to
je u usporedbi s njom via svjetlost, i kae: Ne volim one koji
zalaze. I tako se uzdie dok ne dospije na kraj stupnja koji
simbolizira Sunce. I njega, opet, vidi kao ve e i vie od
prethodnoga, ali ipak omogu uje usporedbu, zbog odnosa koji
postoji izmeu ta dva svjetla. Ali sadravati odnos s ne im to
je nesavreno podrazumijeva nesavrenost i i ezavanje. Stoga
on kae: Ja okreem lice svoje, kao pravi vjernik, prema
Onome koji je nebesa i Zemlju stvorio, ja nisam od onih koji
Njemu druge ravnim smatraju (Qur'(in, VI, 79). Dakle, izraz
Onome neodreena je aluzija, koja nema istovrijednog.
Upitamo li se: to moe imati isto zna enje kao Onaj, ne
bismo mogli nai odgovora. Dakle, Onaj koji transcendira
svaku usporedbu jest Prvi, Istiniti. Tako er, kada su Arapi
jednom upitali A1lahova Poslanika: emu je Bog slian?
ovakav je odgovor objavljen: Reci: On je Allah Jedan!
Allah je uto ite svakom! Nije rodio i roden nije, i niko Mu ravan

nije!u (Qur'an, CXII); znaenje je ove sure jednostavno da On

transcendira svaku sli nost. Isto tako, kada Faraon kae
Mojsiju: Reci mi tko je Gospodar svemira? kao da trai da
spozna Njegovu bit, Mojsije, u svom odgovoru, jednostavno
nazna ava Njegova djela, jer su ona o itija duhu onoga koji
pita; te je odgovorio: Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je
izmedu njih, ako vjerujete. A Faraon re e onima oko sebe:
ujete li? (Qur'an, XXVI, 24 25) kao da prosvjeduje zbog
zaobilaznog naina na koji je Mojsije odgovorio na njegovo
pitanje o bitnoj naravi Allahovoj. Tada je Mojsije rekao:
Gospodar va i Gospodar vaih davnih predaka.a Stoga ga je
Faraon smatrao lu akom. On je traio da se boanska Bit
usporedi s neim, a Mojsije mu je odgovorio govorei o
Njegovim djelima. Tako je Faraon rekao: Poslanik koji vam je
poslan uistinu je lud.

37. Sura VI. 75--83, pokazuje kako Abraham odbija idolopokloni ki kult svojih
predaka i odlazi u potragu za Bogom. J kad nastupi no , on ugleda -rije_du i re e: Oco
je Gospodar moj.a Ali ona i eznu. lsto se zbilo sa Mjesecom i Suncem. On tada shvata
da je Bog iznad stvorenoga i da je samo On trajan.

Osnovni primjeri simboli nosti, posebno prema prii o Mojsiju

iz Qur'ana. Vratimo se sada primjeru to smo ga izabrali za
prikaz metode simbola. Znanost tuma enja vienja odre uje
nam vrijednost svake vrste simbola; jer vi enje je dio
proro anstva. Zar ne vidi da, u vi enju, Sunce treba tuma iti
kao vrhovnog vladara zbog njihove uzajamne sli nosti i
njihova sudjelovanja u op oj duhovnoj misli, to jest, vlast nad
svime i zra enje ili izlijevanje utjecaja i svjetlosti na sve. Mjesec
e predstavljati ministra tog vladara; jer zahvaljuju i Mjesecu
Sunce iri svoju svjetlost na svijet dok je ono samo odsutno;
isto tako, posredstvom svog vlastitog ministra vladar izraava
svoj utjecaj na podre ene koji nikada nisu vidjeli kraljevsku
osobu ... Nemogue je iscrpiti razne na ine na koje se mogu
tumaiti simboli ove vrste. elim samo re i da su neka bi a
duhovnog nebeskog svijeta simbolizirana Suncem, Mjesecom i
zvijezdama; druga mogu biti predstavljena razli itim simbolima, kad je to ka to ih povezuje nekog drugog obiljeja nego
to je svjetlost"... G azah
38. Gazali, Udubina za svjetla, 2. poglavlje.

Antologija sufijskih tekstova

292

Postojee i ne-postoje e
Usporedba svijeta koji u stvarnosti postoji i koji izgleda ne-postojeim, i svijeta koji u stvarnosti ne-postoji i koji izgleda
postoje im.

Bog je uinio da se ne-postojee javlja kao postoje e i

velianstveno; On je u inio da se postojee javlja u obliku
ne-postojeeg.
Skrio je more a pjenu u inio vidljivom; skrio je vjetar i
pokazao ti prainu.
Vjetar se kovitla u podnebljima, visoko poput minareta: kako
bi se inae praina sama od sebe tako uzdigla?
Ti u visinama vidi prainu, o ti vida nesavrena: ti ne vidi
vjetar, osim znanjem to proizlazi iz indukcije.
Ti vidi pjenu koja se mi e u svim pravcima: bez mora, pjena se
ne bi micala.
Ti pjenu vidi osjetilnim opaanjem a more indukcijom: misao
je skrivena, rije oita.
Mi poricanje smatramo tvrdnjom: nae o i opaaju samo ne-postojee.
Oi koje su u postojanje dole u stanju sna (sadanji ivot),
kako bi mogle vidjeti neto drugo osim utvare i ne-postoj anj a?
Bilo je neizbjeno da u zabludi zalutamo, budu i da je
Stvarnost bila skrivena a utvara vidljiva,
pitajui se zato je Bog razotkrio to ne-postojanje svim o ima,
a zato je tu Stvarnost u inio skrivenom.
Hvala Tebi, o Vrhovni Snovau arolije, koji ini da talog
vinom smatraju oni koji se udalje (od Istine).
arobnjaci, u prisutnosti ovih trgovaca, mjere mjese eve zrake
i primaju zlato kao platu.
Kada takvim arolijama izvuku novac, novac odlazi iz ruke
kupca, ali nema platna (u zamjenu).

293

Ovaj je svijet vjetac, a mi smo trgovci to od njega kupujemo

mjeseeve zrake...
I kad uzme novac koji je tvoj vlastiti ivot, o robe! novac ode a
Ruma
platna nema, i tvoja je torba prazna 39.

Vidljivi izraz Stvarnoga

Od pamtivijeka je Voljeni razotkrivao Svoju ljepotu u samo i

nevidljivoga;
promatrao u zrcalu svoje lice, o itovao
Svoju hvalu Sebi samome.
Bio je ujedno i promatra i prizor; nijedno drugo oko osim
Njegova nije vidjelo svemir.
Sve je bilo Jedno, nije bilo ni dvojnosti, ni tvrdnje o mome ili
tvome.
Golema nebeska kugla, sa tisu ama svojih kretanja,
bila je skrivena u jednoj jedinoj to ki.
Stvaranje je po ivalo u snu ne-bi a, poput
eda prije njegova prvoga daha.
O i Voljenoga, vidjevi ono to nije bilo,
promatrale su ne-postoje e kao postoje e.
Premda je On u Svojoj vlastitoj biti promatrao Svoja svojstva
i Svoje pridjeve u svom njihovom savrenstvu,
ipak, poelio je da u nekom drugom zrcalu ona mognu biti
ponu ena Njegovu pogledu,
i da svako od tih vje nih Njegovih svojstava bude o itovano u
nekom razliitom obliku.
Stoga je stvorio zelena polja vremena i prostora, i vrt ovoga
svijeta koji daje ivot,
kako bi svaka grana, svaki list, svaki plod
svjedoio o Njegovim razli itim savrenstvima.
39. R u mi, Matnawi, V, stih 1026 i dalje.

295

294

Antologi.ja sufijskih tekstova

empres podsje a na Njegov plemeniti stas, rua obavjetava o

r(jegovu izgledu punom ljupkosti.
Svaki put kad se pojavi ljepota, ljubav se javlja
pokraj nje; svaki put kad ljepota zablista na
rumenu obrazu, ljubav na tom plamenu pali svoju buktinju.
Kad god je ljepota bivala u mra nim omota ima,
dola bi ljubav i pronala srce zato eno svojim lancima.
Ljepota i ljubav su poput tijela i due; ljepota
je rudnik a ljubav dragi kamen.
Oduvijek su stalno bile skupa; nikada nisu
putovale druk ije do jedna s drugom
Jedina bitnost, smatrana apsolutnom i lienom svake
pojavnosti, svakih ogranienja i svake mnogostrukosti jest
Stvarno (al-Haqq). Osim toga, razmotrimo li Njenu stranu
mnogostrukosti i mnotvenosti, kakva se oituje kada je
zakrivena pojavnostima, Ona je cijeli stvoreni svemir. Stoga je
svemir vanjski vidljivi izraz Stvarnoga, a Stvarno je unutarnja i
nevidljiva stvarnost svemira. Svemir je, prije nego se o itovao
vanjskom vidu bio istovjetan Stvarnome; a Stvarno je, nakon
Gami
tog o itovanja, istovjetno svemiru 40.

ljubljeni jesu dvoje, u dubokom smislu oni tvore samo jedno,

budu i da se u zrcalo upisuje samo slika voljenoga. Tako i
voda te e iz izvora u rijeku. ovjek koji shva a vidi jednu
jedinu vodu u oba slu aja, jer je rije na voda ona ista izvorska.
Kad je 1-Ja114 rekao: Ja sam Bog, to je Bog rekao, a ne on,
Sultan Walad
jer se u jednosti ne moe na i dvojnost41 .

...

Ljubavnik, zrcalo Ijubljenoga

Svevinji Bog je obuzet Sobom samim i nema nikoga tko bi

Mu bio jednak i koga bi mogao promatrati.
On stalno igra ljubavnu igru sa Sobom samim. Stoga se ti
treba osloboditi sebe i promatranja sebe i ispuniti se ljuhavlju
i stra u prema Bogu, kako bi se On Sam vidio u tebi. Uistinu,
kad se voli nema dvoje, jer ljubavnik je zrcalo ljubljenoga, i
nita drugo. Nema dvoje, jer ako vanjski oblik i rije za zrcalo i
40. Gam7, Tuhfatu-l-lhrm -, engleski prijevod R. A. Nicholsona. u Tke Mrstics qf
Lrlanr, str. 81-82, London, 1963. Routledge and Kegan.

41. Sultan Walad. Rehah-Name.

SAVRENI OVJEK

Savreni ovjek (a1-Insan a1-kamil), kae Ihn al-Arabi, je

savrena slika Boga i sadri u sebi sve stvari. Bog je, zapravo,
stvorio ovjeka po Svojoj slici: ali se on treba roditi drugi put da
bi potpuno shvatio svoju bitnu jednost s hoanskim bi em koje ga
je stvorilo. Postavi savren i potpun (al kamil at-tamm),
kako ga odreduje Abu Yazid al Bistama', svetac predstavlja vezu
izmkdu Tvorca i stvorenih stvari: On u sebi sjedinjuje oblik
Boga i oblik svemira. Jedino on otkriva boansku bit sa svim
Njenim Imenima i Svojstvima. On je zrcalo kojim se Bog
otkrio Sebi samome i, otuda, krajnji uzrok stvaranja 2, kae
Ibn al-`Arabi.
Posrednik izmedu Boga i svijeta, savreni ovjek, dakle, sadri
dvostruku ulogu: sveobuhvatni oblik boanskih Svojstava, on
hvata sliku Boga i odailje je: postao je, u punom smislu izraza,
svjedokom Boga. Doista, svojom potvrdom boanske jednosti
(at-tawhid) vjernik svjedo i: ahada (ispovijedanje vjere) zna i,
vidjeli smo, svjedo enje: savreni svjedok je mu enik (ozna ava
se rijeju istoga korijena: ahid). Ali potpuno ostvaren ovjek
,

I. Navedeno u djelu Risala al-Quayrija, Kairo, 1315. po hidri.

2. Vidi Encyclopedie de l'Islam, lanak /nsdn u6kamilc^.

301

300

Antologija sufijskih tekstova

samo je onaj koji ostvaruje to svjedo enje. Stoga je on

posrednik; i uenik koji je Put proao dotle da umire u sebi da bi
se izgubio u onome koji u njegovim o ima epifanizira boansko
(fana' fi--ayh) pristupit e, zahvaljujui njemu, ivotu u
Apsolutnom (baqa'). Oh! Vie no jedan prevario se oblikom,
kae Galal ad-Dan Ruma u svom Matnawiju3 . Teio je obliku
savrena ovjeka, a u stvarnosti dosegao je Boga. Tako
moemo shvatiti ponekad hiperduli ke izreke kojima su se sufiji
obraali svom u itelju; premda uitelj jo uvijek nije postigao
svoju punu duhovnu pojavu, on predstavlja proroka, savrenog
ovjeka par excellence. Isto tako, ne postoji murid, vodi na
tariqi, koji nije postavljen od nekog drugog u itelja, koji je i sam
bio postavljen od nekog drugog, i to prema lancu (silsila) koji
potje e, bez prekida, od Muhameda. Zato to savreni ovjek
predstavlja ishodite cijelog stvaranja i njegov svretak
hudui
da je Bog skrivena riznica koja je htjela biti poznata
i to je,
za uzaaa, Prorokova mi`raga, Gospodar ovome rekao: Da
to nije bilo za tebe, ne bih bio stvorio nebesa.
Najpotpunije mjesto boanskog zra enja na zemlji (tagalli)4 ,
savreni ovjek je srce svijeta, jer se u njemu odraava sveop a
duhovna bit ovjekova (haqiqat e gami `a-ye-ins an i). U jednom
hadit qudsi Bog kae: Ne sadre Me ni Moja zemlja ni Moje
nebo, nego Me sadri srce Moga vjernog sluge.
Boanska Imena i Svojstva su, prema GZiju istinska narav
srca, u kojem je bio stvoren; veliki mistici cijelim svojim bi em
doekuju sveukupnost tih Imena i Svojstava boanskih, i bitno su
s Bogom. Mjestou u kojem se Bog o ituje jest srce: Srce je
mjesto gdje Allah gledas, kae eik al-Nagabanda. A Ruma:
Srce nije nita drugo do more svjetlosti... Mjesto vi enja
Boga 6. Ali to je istinito samo za srce koje je postiglo svoju
punu dimenzijua: Ne pristoji se da za svoje srce kae: i ovo je

takoer srce; samo je srce sveca ili proroka vie od nebesa.

Pojedinana srca su kao tijelo u odnosu prema srcu savrena
ovjeka koje je pravi izvor'.
Budu i da je Bog obasuo Svojom svjetlo u svece, oni su
jedno, u biti: Zbog boanske Svemo i, tijela savrenih ljudi
postigla su sposobnost da nose neuvjetovanu svjetlost.
Boanska mo staklenu posudu ini stanom te svjetlosti od
koje Sinaj ne moe podnijeti ni jednu iskru 8 . Proroci e se
predstaviti jedan drugom, jer im se otkrio sveop i Duh. Isus
kae: 'Do ite meni da biste upoznali Mojsija.' Muhamed kae:
'Doite meni da biste u meni upoznali Mojsija i Isusa.'
Prijatelji mu odgovorie. 'Ali, Muhamede, tko e te predstaviti drugima budu i da nakon tebe nema drugih proroka?' On odgovori: 'Onaj tko poznaje sebe poznaje svoga
Gospodara, to jest: Poznajem li sebe, poznajem Boga. Radi se
o srcu, a ne o tijelu' 9 .
Istinska spoznaja sebe sastoji se, dakle, u tome da se u sebi zre
Duh Boji. Jedina Stvarnost jest da On sam Sebe vidi Sobom
samim, i da se Sam spozna Sobom samim. Budu i da je
savreni ovjek shvatio da su prividi samo koprena koja skriva tu
Stvarnost on dospijeva na mjesto na kojem e boraviti, jer u
njemu vie nema ni eg osim te boanske prisutnosti 10 :
postavi ono to je bioa, on ju je pronaao u dubinama svoga
vlastitoga bia. Jedan veliki kranski mistik to izraava
izrazima apsolutno istovjetnim ovim sufijskim: govore i o liku
boanskom koji po iva u ljudskom sreu Tauler kae da je to
vie nego otisak, da je to sam Bog onakav kakav je u Svom
bitnom bi u, koji je prisutan u dui, koji Se u njoj spoznaje,
voli i raduje Sam sebi".

3. Matnawi, II, 1178.

4. Nabolosi, komentar Khamriya Ibn ul-Fridha, nav. dj., str. 138.
5. Tanwir al-qulub, navedeno u Petite Philocatie de la Priere du Coeur, u prijevodu
Jeana Gouillarda, Cahiers du Sud, str. 319.
6. MatnawF, III, 2269.

7. MatnawF, 1I, 839.

8. Vidi Qur'dn, XXIV, 35, ajet o Svjetlosti; i o Sinajskoj gori, kao mjestu o itovanja:
Qur'dn, VII, 143; Matnawi, II, 1293.
9. Maqdlat, neobjavljeno, amsa iz Tabriza. Gotovo istovjetan odlomak nalazimo u
Aflakija, nav. dj., sv. II, str. 153.
10. Matnawr, 11, 98.
11. Navedeno prema Bizetu, Les mystiques allemands, str. 94.

302

Antologija sufijskih tekstova

Sva dvojnost je tada transcendirana: Ja bez svojstava vra a

svoju sliku onome koji ga gleda. Tako su, vide i sebe u zrcalu
uzvienosti Voljenoga trideset ptica iz Attarove prispodobe
shvatile da su one same boansko bi e, Simorgh kojeg su traile.
Traga za blagom, sam je blago: Mi smo oboje jedan jedini

Vrata! budite otvorena za onoga koji vrata trai ... Budite

otvorena zauvijek, o vrata milosr a...
Sve je mjesto vi enja Boga: ali, sve dok ona nisu otvorena, tko
kae: Tamo su vrata?
Ukoliko budni ne otvori vrata, ta misao u njemu
ne oivljuje 18 .

oboavatelj koji se, zbog stanja sjedinjenja, klanja pred

njegovom biti u svakom klanjanju' 2. Jer, kako je re eno u
jednom haditu: Vjernikovo srce Boje je prijestolje, i u
drugom: Vjernikovo srce najvie je nebo.
U toj tajni srca, sjeditu tawhida, zbiva se duhovno rodenje:
Nae su svijesti jedna jedina Djevica u koju samo Duh Istine
moe prodrijeti, kae Hallag 13 . Tada, Pojedinana dua
postaje trudnom, kao Marija, po Mesiji koji o arava srce. Nije
to Mesija koji putuje zemljom i morem, nego Mesija koji je s
onu stranu ograni enja prostora. Jednako, kad je dua bila
oploena Duom due, takvom je duom bio oplo en i
svijet 14 .
Djelitelj boje milosti (Bog Svoj dar stavlja na dlan Svoje
ruke, i, dlanom Svoje ruke, dijeli ga onima koji su predmet
Njegova milosra 15), savreni ovjek s punim pravom moe
re i: U naim se rukama nalazi lijek svakoj boli jer ljubav je
lijenik za sve boli, a svetac otjelovljuje boansku ljubav: ne
stoji li u Qur'anu da je Muhamed poslan svjetovima kao
milost 16? Sam Prorok je sufiju Abu Sa7du al-Harrazu u snu
rekao: Onaj koji Boga voli mora da je mene volio" jer Bog
nije vidljiv. Dakle, put prema Njemu prelazi preko savrenog
ovjeka; i dua zaklinje:

Ti si vrata grada spoznaje, jer ti si zrake sunca

milosti.
12.
13.
14.
15.
16.
17.

Ibn al-Farid Ta'iti^ya, stihovi 153-154.

Navedeno prema Louisu Massignonu, Eranos-Jahrbuch, XV, 1947.
Matnawa, 11, 1184 sq.
Matnawr, V, 875 sq.
Qur'an, XXI, 107.
Tadkirat al-Airtitik', 1, 67, 5.
,

303

ovjek, po drugi put roden, otkriva da duh koji ga je pomagao

nije odvojen od njega; bilo prorok ili svetac, uvijek si to ti sam,

ali ne ono nestvarno ti: on je ti koje je na kraju svjesno da se

izbavilo svijeta utvare; jer tvoje posljednje ti vratilo se tvom
prvom stvarnom ti' 9 . Ili kako kae Gama: Posljednje stanje
ovjekovo jest povratak u svoje prvo stanje 20 . Tada se
,

zavrava traenje budu i da se dua vratila svom izgubljenom

zaviaju. Pronaavi sebe samu, dua je pronala svijet koji je
zagrijavala svojom ljubavi, ponovo mu daju i primljene boanske
milosti, kako to simbolizira rtvovanje sama`e. Iznad toga ne
postoji vie nita, osim tiine i vrhunske spoznaje: Ne govori,
zato da Duh moe govoriti za tebe 21 . Vie se nita ne moe re i
o hodoaniku na Putu, jer kao to stoji u Qur'anu: Uistinu, u

Bogu samome je granica.

ovjek je knjiga

Savreni ovjek je ujedinjenje boanskih i prirodnih,

sveopih i djelomi nih svjetova. On je knjiga u kojoj su
ujedinjene sve boanske i prirodne knjige. Zbog svog duha
(ruh) i uma (`aq[) to je razumna knjiga nazvana majkom knjige
(umm al-kitab, kuranski izraz koji ozna ava nebeski prototip
objavljenih knjiga, rije i boanski duh, to ga Gur g ani
poistovje uje s prvotnim Umom). Zbog svog srca (qalb) to je
18.
19.
20.
21.

Matnairi, 1. 3763 sq.

Mumawf, Vl, 3774-75.
Kit ab al-Lumd', 29, 11.
Matnaw i, III, 1304, sq.

304

Antologija sufijskih tekstova

knjiga dobro uvane plo ice (na kojoj su upisane sve stvari u
boanskom praznanju). Zbog svoje due (nafs) to je knjiga
stvari izbrisanih i stvari upisanih (vidljivi svijet prelaznih stvari);
to je on ti oboavani listovi, uzdignuti, isti koji se ne smiju
doticati i ije tajne mogu shvatiti samo oni koji su oi eni od
mranih koprena. Odnos prvotnog Uma (al- `aql al-awwal) s
velikim svijetom (al-`alam al-kabar) i njegovim stvarnostima je
kao odnos ljudskoga duha prema tijelu i njegovim sposobnostima; sveopa dua (an-nafs al-kulliyya) srce je velikog svijeta,
kao to je razumna dua srce ovjekovo, i stoga je svijet nazvan
velikim ovjekom".
Gurgana

sluge". Odsjaj svjetlosti ove svjetiljke osvjetljava i oivljava

postojanje svemira. Jedan dio te svjetlosti nije opipljiv, ali je
jasan. Ona sjaji na na in neuvjetovan i ne-slu ajan, u duama i
umovima. I polaze i od dua i umova ona sjaji ivotinjama. I
polaze i od ivotinja, biljkama koje ni u i rastu; i od biljaka na
neive stvari, tako da se one griju i hlade. Sva su ta zra enja
znakovi odsjaja te svjetlosti. Dakle, stvarni ivot pripada tom
svecu, kojeg podrava Bog i koji je Boji namjesnik na nebu i
Zemlji. I sva druga stvorenja ive od odsjaja njegove svjetlosti.
Njihov je ivot uzajmljen, kao to toplina i crvena boja
uzajmljuju od eljeza u vatri. Kad se eljezo odvoji od vatre, ta
crvena boja i ta toplina, uzajmljene, i ezavaju; dotle vatra
posjeduje toplinu i crvenu boju sama za sebe. I ova dva
svojstva, budu i da nisu posuena, tvore samu njenu bit.
Dakle, pol (qutb) se okree oko sebe samoga bez iije
pomo i. Drugi se okre u oko njega i primaju pomo ; oni se
njome koriste ve prema svojoj duhovnoj sposobnosti. Isto
tako, Sunce, smjeteno na etvrtom nebu, iri svoje zrake prvo
po tom etvrtom nebu, prije nego to ga redom rasprostre na
tre e i drugo, na svod koji obavija Zemlju i napokon na samu
Zemlju. Dakle, pol je poput Sunca dua i umova. Najprije
obasjava prvi red; zatim dospijeva do drugih stupnjeva, red
po red, vrstu po vrstu. Kao to nebesa imaju sedam visina,
Zemlja ima sedam dubina; svjetlosne koprene sli ne su nebeskim visinama i bezdani tmina sli ni su zemaljskim dubinama. Osim to su koprene duhovne, kao naravi an ela,
vjernika i svetaca. A bezdani sadre demone, vile i duhove.
Svi od pola primaju pomo , ve prema svojoj naravi.
Dakle, bit pola mijea se sa svjetlo u neba i Zemlje. Isto
tako, svako svjetlo to obasjava vrata i zidove proistje e iz
svjetlosti te svjetiljke: oni koji nemaju savren vid pretpostavljaju da ta svjetlost pripada zidu. Ali oni koji znaju shvataju
Sultdn Walad
da se ta svjetlost iri iz svjetiljke 24 .

Svjetlost

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer Svjetlosti

Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka u
kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uie
blagoslovljenim drvetom maslinovim, i isto nim i zapadnim, ije
ulje gotovo da sija kad ga vatra i ne dotakne; sama svjetlost nad
svjetlo u! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On ho e.
Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna.a (Qur'dn,
XXIV, 35).
Bog kae: Uzvieni i Svevinji Bog jest svjetlo neba i
Zemlje. Uspore en je sa svjetiljkom koja svijetli u udubini u
zidu, usmjerena prema qibli, u oku. Iz te se svjetiljke iri
svjetlost koja, poput zvijezde, sjaji u - kandilju. Ona plamsa i
zrai zahvaljuju i maslinovu drvetu koje nije ni sa Istoka ni sa
Zapada. Ulje te svjetiljke prua svjetlost nalik plamenu.
Ta je svjetiljka bie sveca (wdl). Ulje je njegovo isto srce.
Svevinji Bog obitava u tom srcu i privren mu je. Ni Zemlja
ni nebo ne sadre Me, nego Me sadri srce Moga vjernog
22. Gurg ani, u prijevodu Silvestrea de Sacyja, u Notices et Extraits des manuscrits de
la Bihliothegue Royale, Pariz, 1810, svezak X, br. 211.

23. Hadu qudsi.

24. Sultan Walad, Ma'drif, poglavlje 5.

305

306

307

Antologija suf'ijskih tekstova

Duhovni uitelj
Doe li onaj koji poziva da ti ponudi svoju pomo ,
podsje aju i na Istinu koju je ostvario, na najvioj postaji,
uvaj se bezbrinosti i brino sluaj njegove rije i
Pitaj ga o sjedinjenosti i vidi odraava li je.
Ako kae da je Ona daleka, i sam je od nje udaljen,
a kae li da je blizu, smatraj ga najdostojnijim
da bude slijeen;
za tebe, on e poravnati put prema Istini
kojim e moi traiti lice Boje.
Od prvoga susreta, na polju, doepat e se tebe
i tvoje e stopalo postaviti na put Gospodnji.
Uvrsti u oko svoje due slova Imena,
milou uitelja, vidjet e kako na obzorju blistaju
ta slova koja nisu nigdje drugdje osim u tvom srcu,
i kad Ime postane tvoje, nestat e odvajanja.
Tada, uve aj ta slova onoliko koliko bude mogao,
na sve velike i male stvari, upii ih.
Uvrstivi u tvom oku Ime, ti e se uzdignuti Njegovom
svjetlou do one to ke u kojoj svjetovi u nitavilo hlape.
I to po naho enju samog eika, nikako ne po svome.
On je kaiprst Boji.
Takoer se u njega pouzdaj da ti skine spone
kojima si zato en,
da te odvede slobodi nad lobodama, prema Prvome,
prema Onome koji prethodi svim po ecima,
u ijoj biti, kao nita, vidi cijeli svemir,
manji od ni ega u beskrajnosti Gospodnjoj.
Ti se gubi im se javi beskraj,
jer ti nisi nikada bio, ni jednog jedinog trena.
Ti ne vidi tko si ti, jer ti si, ali nisi ti.
Ti postoji, ali ne kao ti sam: nerria druge mo i
osim Boje.

Nakon tvoga utrnu a, u vje nosti se treba roditi,

za vjenost vjenosti,
na vrhuncu svake visine: i nai se pratioci
zaustavljaju
Ahmad al-Alawi
licem u lice s Istinom".

Boji ovjek
Boji ovjek opijen je bez vina,
Boji 6vjek sit je bez kruha,
Boji ovjek je izgubljen, zbunjen,
Boji ovjek niti jede niti spava,
Boji ovjek je kralj pod svojom mantijom,
Boji ovjek je blago pod ruevinama.
Boji ovjek nije od zraka i zemlje,
Boji ovjek nije od vatre i vode.
Boji ovjek je ocean bez granica,
Boji ovjek puta bisernu kiu, bez oblaka.
Boji ovjek ima stotinu Mjeseca i nebesa,
Boji ovjek ima stotinu Sunca.
Boji ovjek postao je mudar po vrhunskoj Istini,
Boji ovjek nije postao mudar od knjiga.
Boji ovjek je s onu stranu bezbonosti i vjerovanja,
Bojem ovjeku su pravedno i nepravedno sli ni.
Boji ovjek izjahao je izvan ne-bi a,
Bojem ovjeku slui se s dostojanstvom.
Boji ovjek je skriven, o ams-ad-Dinu!
Rumi
Poi traiti Bojeg ovjeka, ti, i na i ga26
!

25. ayh Ahmad a1-Alawi, Dawan, u prijevodu Martina Lingsa, navedeno u Un Saint
musulmtan du 20e siecle, Pariz, 1973, Traditionnelles.
26. R6mi, Odes mystiques, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i M. Mokrija,
Pariz, 1973, Klincksieck, str. 324.

Antologija sufijskih tekstova

308

Boji izabranik
Cisse^'! ti koji si sve itao!
Ti moli, nou, stoji
cijele no i.
U redove svrstava vjernike to mole.
Ti moli svakog dana, i vodi molitvu Petkom.
Ti si usluan, ti posti, ti milostinju dijeli.
Ti grize i neprijatelj ti ostaje visjeti me u zubima,
poput takora u gubici ma joj.
Na tvoju rije , sve se izvrava.
.
Upitan, odgovara samo na putu Bojem.
Ti ne pije mlijeka u kravljem toru.
Ranjen, ti uti.
Uronjen si izme u Meke i Medine.
Nikada nisi blatio kinicu, niti si doticao djevoja ke grudi,
niti si bio imam crna kog sela, niti pera mrtvaca.
Kormoranu Rajski!
Volaru Rajski!
Ti zaranja u Raj kao kormoran u vodu.
Brvno prelazi kao volar na vratnom grebenu vola 28 .

Peulska pjesma

Oienje bia
ovjek koji stigne do tajne jednosti
onaj je koji se ne zaustavlja na putnim postajama.
Znalac je onaj koji zna samo bi e,
koji je svjedok bi a apsolutnog
i koji daleko odbacuje vlastito postojanje.
Tvoje postojanje nije nita drugo do trnje i korov:
odbaci sve to daleko od sebe.
27. Cisseu, po asno ime poznatih masinskih marabuta (biljeka Vincenta Monteila).
28. Peulska pjesma iz Masine Mali, stari Sudan, zabiljeio i preveo Gilbert Vieillard,
objavio Vincent Monteil, u Esprit, listopad 1963.

309

Pometi sobu svoga srca,

neka bude spremna da postane stan Voljenoga.
Kad ti iz njega ode, On e u njega u i,
u tebe, ispranjenoga od sebe samoga, pokazat e Svoju
ljepotu.
ovjek koji je voljen zbog svojih pobonih djela,
kojeg patnje poricanja o iuju kao to
je soba pometena,
svoj stan nalazi na hvalevrijednoj postaji,
i svoj dio postie od onoga to oko vidjelo nje
ni uho ulo29,

ali sve dok blato njegova vlastita postojanja ostaje u njemu,

spoznaja znalca ne zadobiva oblik iskustva.
Dok ne makne prepreke pred sobom,
svjetlost ne e u i u tajnu tvog srca.
Budui da postoje etiri prepreke na ovome svijetu,
znaj da imaju i etiri naina o ienja30 :
prvi je o ienje blata tijela;
drugi, o i enje grijeha i zla, aputanja napasnika,
trei, oi enje od loih navika,
koje ljude ine sli nim poljskim ivotinjama;
etvrti, o ienje nutrine srca,
jer tu se zavrava put hodo asnika.
Onaj koji se u ini istim ovim oi enjima,
uistinu je dostojan da op i s Bogom.
Prije no to se potpuno odrekne sebe samoga,
kako tvoja molitva moe biti istinska molitva?
Kad je tvoja bit ista od svake mrlje,
tada su tvoje molitve radost za oi31 ,
i vie nema nikakve razlike:
znalac i znano su jedna jedina i ista stvar 32.
Mahmud abestari
29.
30.
31.
32.

HadFt yudsF.
etiri stupnja to ih navodi Gazali.
Qur'an, XX, 40.
Mahm u d abestn, Golan-e-Raz, stihovi 396-413.

310

Antologija suf'ijskih tekstova

Prije stvaranja
Pirovi (duhovni u itelji) su oni iji su duhovi, prije
nego to je ovaj svijet postojao, bili u oceanu boanskoga.
Prije stvaranja ovoga tijela, ivjeli su vie ivota;
prije sjetve, eli su ito.
Duh su primili prije stvaranja oblika; bisere
razotkrili prije no to je more stvoreno.
I dok je stvaranje ovje anstva jo bilo u razmatranju,
njihovi su duhovi bili uronjeni u ocean Svemo i.
I dok su se an eli protivili tom stvaranju ( ovjeka) 33
pirovi su se kradom rugali an elima.
Pirovi su znali tvarni oblik svakog bi a koje postoji
prije nego to je ova sveop a dua postala povezana
(tvarno).
Prije stvaranja nebesa, vidjeli su Saturn; prije
postojanja sjemena, vidjeli su kruh...
Trenutni naslu aj njima je misao. Misao se
bavi prolim i budu im: kad se oslobodi
i jednog i drugog teko a je razrijeena.
Duh je zreo vino u gro u, duh je zreo
entitet u ni emu;
duh je zreo svaku uvjetovanu stvar kao
neuvjetovanu . . .
Prije no to su vinogradi stvoreni, pio je vino i opio se 34 .
Rumi

33. Qur'an, II, 30.

34. Rum, Matnawi, stih 168 i dalje.

Vrhunska postaja

O ti koji ne shvaa
moje rijei, zato govori protiv mene?
Duha si lien,
ne poznaje boanskoga.
Kad bi znao moje stanje,
priznao bi moju savrenost
i vidio bi me me u ljudima
poput Sunca to obasjava stvaranje.
Gospodar moj usliio je moju molitvu
i ispunio moje potrebe, Vodi i Darovatelj ujedno.
Nakon to me je vodio, On mi je dao
haljinu Svoga blaenstva
i utaio e moju na peharu neobi nom
ije je pie dragocjenije od eliksira;
Uznio me je u visine jednog stanja
uzvienijeg od plejada.
Trai li me, o sveti,
u gospode se treba raspitivati
trae i iznad svih vrhunaca,
mogue je da me prona e.
Uzvieni, rijetki, tajni i nepoznati
moji su blinji, jer pronaao sam
zakopano blago to moje bijae:
u meni su skrivene sve stvari.
Ali to ti moe znati o mojim stanjima,
ti koji nema znanja izabranika?
Vjeruje da je u meni samo praznina.
Vjeruj kako ho e: jer Voljeni
je moj, i nije me briga vie za ovaj svijet.
Ma kakav sud moji klevetnici
dali protiv mene,

311

312

Antologija suf ijskih tekstova

moje je srce moje, i ostaje moje;

ula svoja, rado im dajem.

313

Bogojavljenje

Moji su dani sada spokojni,

i ne alostim se zbog nevolja kao to ine drugi.
Pa da je i svijet izgubio, onaj koji poznaje Boga
ve bi samim tim utjeen bio.
Onaj ija je dua prazna i srce mutno,
oi ima samo za ovaj prolazni ivot.
Slijepo, u bludnju se baca
da bi zgrnuo neka dobra na ovome svijetu,
on ne gleda neminovan kraj svih stvari
ni smrt koja se blii,
ne pohodi nikada savrena ovjeka,
nego, zatvoren u svoj bezizlazni prijestup,
ukorijenjen u svoj razdor,
protiv Boga zauvijek se bori.
Neka Gospodar moj uslii moju molitvu,
da zauvijek okrenut Njemu, zauvijek budem primljen:
titi me uvijek i titi
sav narod Muhamedov:
neka se u blaenstvu otkriva Tvoja ljepota,
sve dok je oboavatelji zazivlju
i sve dok je sveci zazivlju
najplemenitijem od tvojih Proroka,
svim njegovim Sljedbenicima, cijeloj njegovoj Ku i,
njihovim nasljednicima koji upravljaju, onima koji trae
i svakom pobonom i svetom ovjeku
u svjetlosti mojih elja, neka svi njome budu omotani'sl

Ujutro, mjesec se neki na nebu pojavi,

sie s neba i pogleda me:
poput sokola to grabi pticu za vrijeme lova,
taj mjesec me o ara i odnese .na nebeske visine.
Kad pogledah sebe, ne vidjeh se vie,
jer u tom mjesecu moje tijelo milo u postade slino dui.
I dok putovah svojom duom, ne vidjeh nita do mjeseca,
sve dok ne bi potpuno otkrivena tajna vje nog Bogojavljenja.
Devet je nebeskih sfera posve utonulo u taj mjesec
a barica moga bia posve utonula usred tog mora.
More se razlomi u valove, i opet se pojavi um;
izree poziv; i tako to bi.
More postade pjena, i u svakom mjehuri u njenom
neto se uobli avalo, neto se otjelovljivalo.
A svaki mjehuri otjelovljenje pjene to primi znamen od tog
mora,
odmah se rastvori i postade duh usred tog Oceana. 36
Rumi

Ahmad al-Alawa

35. ayh Ahmad al-Alawi, Diwan, u prijevodu Martina Lingsa, navedeno u Un Saint
musulman du 20e siecle, Pariz, 1973, Traditionnelles, str. 25-26.

36. Rum, Odes mystiques, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i M. Mokrija,

Pariz, 1973, Klincksieck, oda 649, str. 206.

Antologija sujijskih te stova

314

Vrhunska sjedinjenost 37

Ne budi poput onih ije prouavanje ini duh slabim

i neizvjesnim,
jer tamo, s onu stranu predaje, vlada znanost koja je
i previe istanana da ne bi izbjegla stisak jasna uma.
Primio sam je od sebe, i sam sam je prenio: to je moje
vlastito bogatstvo kojim me je moja dua ispunila.
jer
Ali, ne zanemaruj previe teatar sjena
igra njegovih igraaka izraava svu teinu due.
Pazi da se ne okrene s prezirom od varava sjaja
oblika i cijelog podruja utvare i nestvarnog.
Jer u snu utvare pojava sjena vodi te
prema onom to ti je pokazao kroz proziran zastor.
im sam od sebe sklonio tu pregradu, moja mi se dua
pojavila bez ikakve koprene.
Odmah se diglo Sunce zrenja; cijelo je postojanje njime
bilo obasjano, a u meni su bili razvezani vorovi
privrenosti ulima.
Okrenuh se tada da preobilje svoje milosti irim svakom
stvorenom biu, ve prema vremenu i okolnostima.
I da nisam bio zastrt svojim svojstvima, predmeti u kojima
sam se oitovao bili bi sagani sjajem moje slave.
Sva bia u govoru svom, samo ako slua paljivo,
rjeito svjedo e o mojoj jednosti.
U vezi s mojom jednou postoji sigurna predaja, ije
je prenoenje od jednoga drugome potvr eno,
koja proglaava da Bog voli one koji su Mu se pribliili
svojim pobonim djelima ili potovanjem onoga to zakon
trai.-

37. Tawhid, to jest sjedinjenost, vidi de6niciju u Kitah al-Luma', poznatoj raspravi
sufija Abu Nasra a1-Sarr4a: Apsolut boanske naravi ispunjen u ponitenju ljudske
naravi, tako da se posljednje ovjekovo stanje vrati u svoje prvo stanje i da on postane
ono to je bio prije nego to je posto%aoa.

315

I ta to ka na kojoj u enje inzistira nazna ena je jasno

kao Mjesec ovim rije ima: Ja sam Sam njegov sluh i njegov
vid.
Ta sam sredstva koristio da dosegnem sjedinjenje sve dok
ga nisam naao, i ta je djelatnost bila jedan od mojih vodi a.
Tim sam se sredstvima sjedinio sve dok ih nisam mogao
pustiti, i sjedinjenje je bio nain priblienja koji mi je najvie
pomogao.
Zatim sam svoju duu oslobodio svega toga, i ona je ostala
jedna i sama ipak, ona u stvarnosti nikada nije ni bila
drukija do sama.
I zaronio sam u mora sjedinjenosti. Zaronio sam u njih u
samoi, i iz njih donio brojne bisere bez cijene
...

U moje su ime oni koji su primili Duh pozivali narode na

moj put, i mojom su rije i pobijedili nevjernike.
1 budui da je moja bit prva, oni se svi kre u u mom vlastitom
krugu i izviru iz mojih izvora.
Jer, premda sam naizgled sli an sinu Adamovu, ipak moj duh
svjedoi da sam uistinu njegov otac. 38
Ne ivi nitko tko svoje postojanje ne vu e od mene, i svaka
volja slua moju volju.
I nitko ne govori a da se ne izraava mojim rije ima, i nitko ne
vidi osim mojim oima.
1 onaj koji slua uje samo mojim sluhom, onaj koji stee stee
samo mojom snagom.
I u cijelom stvaranju, samo ja govorim, vidim, ujem.
I u vidljivome svijetu o itovao sam u svakom izgledu stvarnost
koja uzrokuje njegovu ljepotu.
I u svakoj stvarnosti koja nije pojavno otkrivena, bila je moja
slika, liena tjelesnih izgleda.

38. Rumi, Matnawi, I V, 521 i dalje: Ako sam naizgted i roden od Adama, =apravo sam
ja predak svakog pretka ... Stoga je otac roden od mene, stoga je _apravo stablo nastalo
od ploda.

316

317

Antologija sufijskih tekstova

I u duhu to ga zapaa unutarnje vi enje, tako er sam bio

skriven jednoj misli to se brzo umorila mojom krajnjom
tananou.
I u blagosti u kojoj se dua iri, ja cijeli jedna sam elja kojom
se nada iri cijelim svemirom.
I u stravi straha ja cijeli jedan sam predmet straha, i svako
stvorenje na koje pustim svoj pogled potuje me.
I u sjedinjenosti ovih svojstava, ja cijeli jedno sam priblienje.
Doi dakle, do i posve blizu mojim udesnim svojstvima.
Na tom mjestu gdje vie ne postoji u, nisam prestajao da u
sebi samom uivam u slavi i da zrem sebe samoga i da utim
savrenost svoje naravi.
Tamo gdje vie ne postoji u, nisam prestajao da u sebi zrem
ljepotu svoga bia, ali vie ne pogledom o iju.
Ako si, dakle, jedan od mojih, trai sjedinjenost sa mnom i
zbrii svaku odvojenost.
Ne dopusti da te odvrati mrak naravi.
I primi znamene moje nadahnute mudrosti, koja e od tebe
odstraniti krive sudove izvu ene iz osjeta 39
.

' Umar ibn al-Farid

Povratak

U svakom asu sa svih strana odzvanja poziv ljubavi:

idemo prema nebu, tko eli po i s nama?
Bili smo na nebu, bili smo prijatelji an ela,
i svi emo se tamo vratiti, jer to je na zavi aj.
Uzdignutiji smo od neba, plemenitiji od an ela:
zato da ih ne nadmaimo? Na cilj je vrhunska uzvienost.
I to bi njeni biser sa svijetom praine?
Zato ste ovamo sili? Uprtite svoj prtljag.
Kakvo je ovo mjesto?
Srea nas prati, na nama je da se rtvujemo!
Voa naeg karavana je Mustafa 40, slava svijeta...
Zato su tvoje o i okrenute na tu stranu za to
vienje?
Poput morskih ptica, ljudi dolaze iz oceana
oceana due.
Kako bi ptica, ro ena iz tog mora, ovdje boravila?
Ne, mi smo biseri usred tog mora, tamo
mi svi boravimo:
inae, zato bi val slijedio za valom koji dolazi
iz mora due?
Val onoga Nisam li ja doao je, skrio je
brod tijela;
a kad je brod skren, vi enje se vraa i
sjedinjenost s Njime.
Vrijeme je sjedinjenosti i vi enja, vrijeme je
uskrsnu a i vjenosti;
vrijeme je milosti i dobrote, ocean je to
savrene istoe.
Riznica darova je dola, o itovao se sjaj mora,
svanula je zora blaenstva. Zora? Ne, svjetlost Boja 41
Rumi
.

39. `Umar ibn al-Farid, La Grande T'iyya, fragmenti, u prijevodu Claudine Chonez i
Ahmeda Bennanija, navedeno u: L'Islam et !'Oceident, Pariz, 1947, Cahiers du Sud.
str. 292 i dalje.

40. Jedno od imena Proroka Muhameda.

41. Rum7, Odes Mystiques, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i M. Mokrija,
Pariz, 1973, Klincksieck, str. 179 180.

BIBLIOGRAFIJA

Abfi Madayan Sidi

,

Umro 1197, rodom iz Andaluzije, studirao u Fesu i na Istoku, ivio najvie

u Bedjaiai u Aliru, a sahranjen kraj grada Tlemcena u kojem ga tuju kao
sveca. Glavni je utemeljitelj sufizma u Maghrebu i nesumnjivo jedan od
najpoznatijih svetaca Alira. Njegove se pjesme esto recitiraju, kao i one
`Umara Ibn al-Farida, a njegove se izreke komentiraju i dandanas. Njegov
DFwan preveli su na francuski Emite Dermenghem i Messikh, a objavljen je u
Damasku 1938.

Akbarabadi, Muhammad
Djelo Muhbir ul-wasilin napisao je oko 1635. godine. U njemu govori o
prorocima i brojnim sufijima, od poetaka islama do kraja svoga ivota.

al-Alaw7, uyh Ahmad

Roen u Mostaganemu 1869, umro 1934. Osniva je jedne taraqe koja je
imala brojne u enike, naroito u sjevernoj Africi, autor je brojnih djela
muslimanske teologije i mistike, jednog Dfwana koji je prvi put objavljen
1921. Vidi: Martin Lings, Un saint musulman du 20e siecle, ed.
Traditionnelles, Pariz, 1967. Martin Lings preveo je mnoge tekstove ayha
Ahmada.

322

Antologija sufijskih tekstova

Anqarawi, lsma`il
U 17. stolje u pisac najpoznatijeg komentara Rnmijevih Matnawi (Fatih
al-abyat). Tako er je pisac komentara Sohrawardijeva Hayakil an-nur
(Arhetipi svjetlosti) i al`Arabijeva Zubdat-al fusus. Jedno njegovo djelo
takoer posve eno monumentalnom Rumijevu Djelu prou ava stanovit broj
problema; prozni prijevod Matnawija na turski jezik tako er je njegovo
djelo.
al-Ansari al-Harawi, `Abdallah
Roen u Heratu, u Afganistanu, 396/1006, umro 481/1089, jedan je od
najveih misti kih sufijskih pjesnika. Pisao je pjesme na arapskom, ali su mu
glavna djela, koja su jo uvijek predmet prou avanja i divljenja, na
perzijskom jeziku: Risala munagat (Knjiga zazivanja), Tabqat-us-sufia
(Knjiga sufija), Zad ul- `arifin (Knjiga upuen(h), Kitab-e asrar (Knjiga tajni),
Mandzil as-sa'iran (Les tapes des itin rants vers Dieu, u prijevodu oca
Laugiera de Beaurecueila). estok branitelj Qur'ana i sunne (Prorokove
predaje), Ansari je imao veliki broj uenika.
Attar, Farad ad-Din
Roen oko 1140. a umro oko 1230. u Niapuru. O njegovu ivotu malo se
zna. Ime `Attar je, zapravo, nadimak i ozna ava onoga koji trguje s
mirisima. Bilo je to zanimanje njegova oca i pjesnik ga je naslijedio. U svom
ljekarnikom duanu vjerojatno je i napisao ve inu svojih djela: puno je
putovao i sreo velike mistike kao to su Nagm ad-Din Kubra i najve i
mistiki pjesnik Perzije 'ialal ad-Din Rumi, koji je u to doba bio jo dijete i
`Attar je njegovu ocu prorekao da e mu sin jednoga dana rasplamsavati srca
boanskom ljubavi. Kasnije e Galal ad-Din za `Attara re i u jednom
poznatom stihu: Bio je dua misticizma ... ja tek slijedim njegov trag.a Attar
je pisac jednog vrlo vanog proznog djela, Tadkirat al-awliya' (Memorial des
Saints, francuski prijevod Paveta de Courteillea, Pariz, 1889, ponovno
izdanje Pariz, Seuil; na engleski preveo A. J. Arberry pod naslovom Muslim
Saints and Mystics) u kojem su sabrane izreke i iskustva sedamdeset i dvojice
sufijskih svetaca. Njegovi biografi pripisuju mu izme u 100 000 i 200 000
stihova. Neke njegove knjige nikada nisu prona ene, ali su ipak sa uvane
sljedee: Ilahi-nama (Le Livre divin, francuski prijevod Fuada Rouhanija,
Pariz, Albin Michel, 1961); Mantiq at-tayr (Le langage des Oiseaux,
francuski prijevod iz 1856. Garica de Tacyja, Pariz, Sindbad); Asrar-nama
(Knjiga tajni); Mossibat-nama (Knjiga boli); Mohtar-nama (Izabrani stihovi);
Pand-nama (Le Livre des conseils, francuski prijevod Sylvestrea de Sacyja,
1819); Hosraw-nama (Knjiga iz Khosrawa) i DFwan (Zbirka oda). Biografi
svih vremena bili su zadivljeni neusporedivom veli inom `Attarova djela.

323

Baba Kuhi
ayh `Ali Abu `Abdallah, zvan Baba Kuhi, ro en 337, a umro 442. po
hidri. Jedan od vanih mistika i u itelja u svom stolje u. Kako je mnogo
putovao susreo je u Niapuru imama Quaynja i ayha Abu Sa`ida Abi-1Hayra; vjerojatno je u Bagdadu sreo i Hallaga. Vrativi se u iraz postao je
pustinjakom i ivio u potpunoj osami u nekoj pilji u blizini tog grada.
Ostavio je Diwan sufijskih pjesama objavljen 1953. u irazu. L. Massignon u
vie navrata govori o njemu u Passion ...
Safvet-beg Baagi -Redepai
1870 1934. Ro en u hercegova koj muslimanskoj obitelji. Doktorirao
knjievnost na Bekom sveu ilitu, orijentalist, pjesnik, prevodilac turskih i
perzijskih djela, autor nekoliko zbirka pjesama.

al-Bistaml, Abd Yazid

Ro en u Bistamu, u Iranu, bio je unuk jednog zoroastrijana. Umro je
261/874. ili 264/877. Osniva je jedne ekstati ke kole sufizma. Poznat je i
pod imenom Bayazid.
azim Cati , Musa
1879-1915. Prokleti pjesnik muslimanske Bosne, imao je vrlo buran
ivot i upoznao je veliku nevolju. Preveo je vie misti kih djela sa arapskog i
turskog. Dvije zbirke njegovih pjesama otkrivaju njegov veliki misti ki ar.
Dard, Hawaga Mir
1720 1784. Ro en u Delhiju u obitelji mistika. Proveo je svoj ivot u
osami a da nije naputao taj grad, unato pokoljima koji su vladali u to
doba. Bio je glasovit glazbenik, pisac vanih djela o sufizmu i najve i mistiki
pjesnik na jeziku urdu. Napisao je mali broj, ali zato vrlo snanih pjesama.
Du n Nun al-Misri
Ro en u Ehmimu u Gornjem Egiptu oko 180/796. Sufizam je prou avao s
raznim u iteljima i mnogo putovao. 214/829. bio je uhapen u Bagdadu zbog
hereze, a po otputanju se vratio u Kairo gdje je umro 246/861. Tu se jo
uvijek uva njegov mauzolej. Postao je legendarnim likom, glasovitim
alkemi arem i udotvorcem.

325

Antologija sufijskih tekstorn

324

Gazali, Ahu Hamid

Gami
Roden u Gamu u Korasanu 1414, studirao u Heratu i Samaru teologiju i
pristupio sufijskoj bratovtini naqabandisa kojoj je postao starjeinom.
Umro 1492. Ostavio je brojna djela na perzijskom i arapskom, neka u prozi
(misti ki eseji i ivotopisi sufija; jedan svezak preveo je na francuski u 19.
stolje u Silvestre de Sacy i ovaj je prijevod ponovo objavljen: Vie des soufis,
Michel Allard, Pariz, 1977), neka u stihovima: tri diwana i sedam matnawya i
jednu zbirku anegdota to u stihovima to u prozi, Beharestan koju je na
francuski preveo Henri Masse, Geuthner, Pariz, 1925. Gami je vrhunac
perzijske knjievnosti. Najpoznatija su mu djela Layla wa Magnun, Yusuf wa
Zalayha to ga je na francuski preveo Auguste Bricteux, Geuthner, Pariz,
1927, Salam an wa Absdl, Subhat-ul-abrar (Krunica pobonih), Tuhfat-ul-ahrdr (Dar plemenitima) napisan u ast njegova u itelja velikog sveca al-Naqabandija, utemeljitelja tariqe, Iskandarnama, brojni komentari Qur'dna, jedna kratka misti ka rasprava, Lawd'ih (Svjetloskok, na engleski preveli
Whinfield i Kazwini), a posebno Nafandt-ul-uns (Zraenje boje bliskosti).

Emre, Yumts
Jedan je od prvih i najve ih pjesnika to su pisali na turskom jeziku (u
Anatoliji je do 13. stolje a ueni jezik bio perzijski). O njegovu ivotu malo
se zna; smatra se da je ivio od sredine 13. stolje a do oko 1320. godine.
Pripadao je jednoj od ondt poznatih hratovtina mistiklh muslimanskih
dervia koji su stvorili prethodniee turske i islamske kulture pie Guzine
Dino (Yunus Emre: Poemes, prijevod Guzinee Dino i Marca Delouzea,

Publications orientalistes de France, 1973). Njegovo djelo sastoji se od duge

didaktike pjesme Ri,ralat-un-nuiyya (Knjiga pouka) i njegova Dnwana.
Izraavaju i u zadivljujuem obliku najapstraktnije i najsloenije prohleme i
najstvarnija uvstva jednako dirljiv u enima i neukima, Yunus Emre je
zauvijek sa uvao ogromnu popularnost usred turskog seljatva iju
osjetljivost i duboku duu sam predstavlja.
Fansuri, Hamza
Indonezijski sufi, pisac rasprava i pjesama na malezijskom jeziku;
porijeklom iz Barusa na zapadnoj obali Sumatre. ivio je u drugoj polovini
10/16. stolje a, i pripadao istom misti kom toku kao i Ibn al-`Arabi i
perzijski pjesnik `Iraqi. Njegove je pjesme komentirao ams ad-Din Pasai
(umro 103911630); mnoge njegove pjesme na engleski je preveo profesor
Syed Muhammad Naguib al-Attas (Singapur, 1963).

Roden u Tusu 450/1058, jedan od najve ih mislilaca islama i najve ih

filozofa, nazvan dokazom islama. On je slavni Algazel zapadnja kog
srednjeg vijeka. U Niapuru je prou avao sufizam kod Abu-l-Ma`ali al-Guwaynija, a zatim je otiao na dvor Nizam al-Mulka, i 1091. postao
profesorom na glasovitom sveu ilitu Niz a miyya u Bagdadu. Tada je pisao
djela posveena pravu. Jednom vjerskom krizom bio je potaknut da napusti
sveuilite i da se povu e na gotovo deset godina. Ovo svoje iskustvo opisao
je u djelu Munqid niin nd-dalal (lzbavljeuje od grijeha). Temeljno mu je djelo
Oivljenje vjerskih znanosti (Ihrn' 'uh7m ad-dFn) u kojem pomiruje
filozofiju i najortodoksniju teologiju sa sufizmom kojeg smatra jedinim
na inom postizanja izvjesnosti. Kraj svoga ivota proveo je u jednom
sufijskom samostanu u Tusu. svom rodnom gradu, u drutvu nekolicine
uenika, i umro je 1111. godine. Istinska enciklopedija vjerskih znanosti,
Qi.rd' je imala nejednak utjecaj na razvoj muslimanske misli. Vidi: H. Laoust:
La politique de Gha=ali; Wensick: La pensee de Gha-ali; Le critc%re de l'action
(Mi=an al'amal, francuski prijevod Hikmata Hachema): Nasihat-ul-Muluk
(Ghalali Book of Counsel for Kings, Bagleyev prijevod na engleski), i studije
Montgomery Watta. Razli ite kra e tekstove objavila je Libanonska
komisija za prijevod remek-djela, a mnogi se upravo tiskaju kod parikog
izdavaa Sindbad.

Haddad, Abu Hafs

Roden u Niapuru, po zanimanju kova , susreo je Gunayda, iblija i
druge mistike iz Bagdadske kole. Poznat po svojoj pobonosti, umro je u
Niapuru 265/879.

H afiz
Jedan od najve ih lirskih perzijskih pjesnika, ro en u irazu u prvoj
polovini 14. stoljea, gdje je i umro 1389, nakon to je tu proveo cijeli svoj
ivot. Bio je osobno vezan s ve inom vladara iraza, grada u kojem su
vladali nemiri i politi ke borbe, a koji je potom razorio Tamerlan. Njegov je
ivot slabo poznat. Isto tako, teko je znati kako valja tuma iti njegov Diwan
iji je misti ki znaaj ponekad osporavan, ali ija je ljepota nenadmana.
Velika je H a fizova popularnost u Iranu: njegov je grob mjesto hodo aa, a
stihove njegova Diwana svi znaju napamet i Diwan je predmet oboavanja:
otvaraju ga nasumce da bi nali odgovor na zamiljeno pitanje upu eno
pjesnikovoj dui, i odgovor nalaze u stihu ili pjesmi na koje im je palo oko.

326

327

Antologija sufijskih tekstova

Ha114, Ilusayn Mansur

Ibn al-`Arabi, Muhvi-d-Din

Roen oko 2441857. a umro 309j922. Porijeklom iz Tura u Iranu. Njegov

otac, po svoj prilici grebenar (hallag), doveo ga je u Wasit na Tigru gdje je
postao hafi (onaj koji napamet zna Qur'an). U dvadesetoj godini odlazi u
Basru i prihva a sufijsku halju (kirya), te tu i ostaje ive i strogo isposni ki.
Bio je na hodoau u Meki gdje je proveo godinu dana pod trijemom
hrama, u stalnom postu i utnji. Po povratku, zapo inje s javnim
propovijedima; i i e na jo dva hodo aa. Svojim propovijedima izlae se
rtvovanju. Progone ga zavidnici, meta je politi kih stranki, osu en je na
zatvor. Bio je to po etak suenja koje e trajati devet godina, kada e Hallag
biti muen i smaknut na izuzetno barbarski na in: bievanje, rezanje,
vjeanje, i nakon dugih muka odrubljivanje glave (27. oujka 922). Pred smrt
je rekao: Ana-l-Haqq: Ja sam stvarala ka istina. Ova slavna izreka,
predmet brojnih komentara, smatrana je bogohulnom, premda su je mnogi
mistici (kao Galal ad-Din Ruml) smatrali dokazom poniznosti (Hallaga vie
nije bilo, ostao je samo Bog). Louis Massignon je Hallagu posvetio veoma
vrijednu studiju koju je objavio Gallimard, Pariz, 1976. Tako er je preveo
njegove prozne molitve i zanosne pjesme (Diwan, Cahiers du Sud, Pariz,
1955).

Roen 560. po hidri (1165. g. n. e.) u Murciji u Andaluziji; umro

638/1240. u Damasku. Nazvan Muhyi-d-Din: ivotvorac vjere. Smatra se
najveim sufijskim uiteljem (a-ayh al-akbar). Napisao je mnoga djela koja
su veinom izgubljena; sa uvana djela posebno Futuhat al-Makkiyu
(Objave iz Meke) i Fusus al-Hikam (doslovno: Drago kamenje mudrosti,
objavljeno u prijevodu Titusa Burckhardta na francuski: La Sagesse des
Proph e tes, Pariz, 1955. i 1974, Albin Michel) sadre izlaganje o
najuzvienijem u enju sufizma. Njegovo metafizi ko uenje svojom je
dubinom utjecalo na mnoge kasnije mislioce i mistike. Sjajan primjer ovoga
utjecaja je Emir Abd el-Kader u posljednjem razdoblju svoga ivota
takozvanom damakom kada je napisao zadivljuju u zbirku komentara o
Futuhat. Imamo malen broj prijevoda Ibn al-'Arabija: Targuman al-atiray
(Tuma elja) preveo je na engleski R. A. Nicholson; Asin Palacios objavio je
panjolski prijevod Risalat ul-quds (Poslanica svetosti); na njema kom je
Nyberg objavio tri krae rasprave sa saetkom (Kleinere Schriften des Ibn alArabi); Abdul Hadi objavio je francuski prijevod Trait de I'unite
(Risalat-ul-ahadi}_ra) ije je drugo izdanje objavljeno u Orientales ditions
Michel Allard, Pariz, kao i La profession de foi u prijevodu Rogera
Deladri rea.

Hugwiri, Ab u -l-Hasan 'AIT

Ro en u Ghazni u Afganistanu. O njegovu se ivotu malo zna: putovao je
irom muslimanskih zemalja, prou avao sufizam u vie velikih u itelja, na
kraju se nastanio u Lahoreu, gdje je umro, vjerojatno oko 465/1076. Bio je
potovan kao svetac. Pisac je mnogih djela, me u kojima je Diwan, rasprava
o sufijskoj metodi koja sadri i Hallagov ivotopis, zatim djelo koje
objanjava Hallagove izreke, knjiga o Sjedinjenosti s Bogom (Kitab ul-bayan li-ahl al-'i^^an) , te knjiga o boanskoj jednosti. Nijedno od ovih djela
nije sa uvano. Imamo samo Kaf al-Mahgub li-arbdb al-yulub , to je
najstarija perzijska rasprava o sufizmu. Napisao ju je u Lahoreu, kao
odgovor na pitanja koja su mu upu ena, i stil joj je didakti ki. Istrauje
razli ita miljenja o istom predmetu i pojanjava ih primjerima iz osobnoga
iskustva. Sunitski musliman, savreno ortodoksan, Hugwiri je uspio izmiriti
teologiju i mistiku. Nicholson tvrdi da je on prvi pisac koji je objasnio u enja
raznih sufijskih kola. Ovu raspravu na engleski je preveo R. A. Nicholson,
1911.
Ibn Adham, Ahi.7 lshaq lbrdhim
Roden u Balkhu u plemikoj arapskoj obitelji, opisan je u sufijskim
Iegendama kao kraljevi koji se odrekao svoga kraljevstva da bi se posvetio
isposnikom ivotu. Radio je najtee poslove sve do svoje smrti u Siriji oko
165/782. Glasovita je pri a o njegovu obra enju.

Ibn 'Ata
lbn 'Ata, Aleksandrijski, umro 1309, nazvan ocean mistike (Bahr atImao je golem utjecaj i brojne u enike, me u kojima je bio Ibn
`Abbad ar-Rundi, koji je umro u Fesu 1394, a koji je napisao komentar o
glasovitim Maksimama svoga uitelja (urh al-hikcn al-'ata'it.ra).
-rasairiruf).

lbn Dinar as-Sami, Malik

Sin perzijskog roba iz Kabula, bio je u enik Hasana iz Basre. Smatra se
tradicionistom dostojnim vjere. Bio je glasovit kaligraf Qur'ana, a umro je
oko 130/748.
Ibn al-Farid 'Umar
,

Roden u Kairu oko 1182, a umro oko 1235. On je prvi veliki arapski
pjesnik ije sufijsko nadahnu e resi lirsko obilje. Napustivi studij prava,
povlai se na planinu Muqattam i posve uje se duhovnome ivotu. Snagom
svoga poetskoga daha nali i velikim perzijskim sufijskim pjesnicima. Nazvan
sultanom zaljubljenih, napisao je Kamrirru (prijevod na francuski Emilea
Dermenghema, uz komentar Nabulusya: L'Eloge du rin, Pariz, 1931, V ga) i

328

Antologija suf'ijskih tekstova

Velika Tai'yya, u kojoj se mistika himna koristi jezikom svjetovnih

ljubavnih pjesama i pjesama o bakovskom pijanstvu koje su bile vrlo
razvijene u arapskom pjesnitvu. Njegova pjesma Nadm as-suluk razvija
temu mistike elje za utonu em u duhu Proroka Muhameda, krajnjoj
projekciji boanske mudrosti. Njegove, vrlo poznate pjesme, naj ee se
recitiraju za vrijeme dikra.

Bang-e-Dara (Poziv karavana);

(Krilo Gabrijelovo); Musafir
Zarbe-Kalirn (Mojsijev ma); tri posljednja djela napisao je na jeziku urdu.
Zatim, Payam-e-Mariy (Message de 1'Orient, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i M. Achene, Les Belles Lettres, Pariz, 1956) i G a wad-nama (Le
Livre de 1'Eternite, u prijevodu Eve de Vitray-Meyerovitch i M. Mokrija,

Ibn al-Mubarak, 'Ahdaltah

Iz Merva, ro en 1 18; 736, a umro 1811797. Isposnik i glasoviti
tradicionalist po svojoj u enosti u raznim podru jima. Napisao je mnoga
djela od kojih nam je sa uvano jedno posve eno isposnitvu.

Ibn Tufayl, Ahu Bakr Mu(rarrunad

Roen u Andaluziji po etkom 12. stoljea. Bio je tajnik upravitelja
Grenade, a zatim vezir i lije nik sultana Abu Ya'qub Yusufa, vladara
muslimanske panjolske i Sjeverne Afrike, s boravitem u Marrakeu.
Zatitnik znanstvenika, imao je zna ajan utjecaj na zapadnja ku srednjovjekovnu misao, poti u i glasovitog filozofa Ibn Ruda (Averrosa) da napie
svoje komentare o Aristotelu otkrivi tako Evropi djela ovoga filozofa.
Napisao je mnoga djela o medicini, astronomiji, zatim mnoge pjesme i
filozofske rasprave, a najslavniji mu je filozofski roman Hayy ihn Yay..-an
(ivi sin Budnoga) koji je doivio brojne prijevode (u nas: Tarik Haveri ,
Sarajevo, 1985, Veselin Maslea), te koji je posluio Danielu Defoeu kao
uzor njegova Robin.rona Crusoea.
Iqbal, Muhammad
Nacionalni pakistanski pjesnik, pravnik, filozof, pjesnik, pisac na
engleskom, perzijskom i urdu jeziku. Ro en 9. studenoga 1877. u Sialkotu u
Pendabu, umro 21. travnja 1938. Bio je predsjednik Muslimanske lige, lan
Konferencije okruglog stola koja je izradila ustav nove pakistanske drave.
Glavna prozna djela su: The Developrnent of Metaphysies in Persia (na
francuski prevela Eva de Vitray-Meyerovitch, u tisku kod Sindbada, Pariz):
Six Lectures on the Reconstruction qf Religious Thought in Islam (u prijevodu
Eve de Vitray-Meyerovitch, pod riaslovom Reconstruire la pensee religieuse
de 1'Islam, predgovor L. Massignon, Librairie d'Amerique et d'Orient
Adrien Maisonneuve, Pariz, 1955). Od pjesni kih djela najpoznatija su:
Asrar-e-Khodi (u engleskom prijevodu R. A. Nicholsona, pod naslovom The
Secrets of the Self, Lahore, 1944): Romu,:-e-Bikhodi (u engleskom prijevodu
A. J. Arberryja, pod naslovom The Mysteries of Selflessness, London, 1953):

329

Albin Michel, Pariz, 1962).

Iqbal, ija slava i utjecaj daleko premauju indijski potkontinent, nije
zapravo sufi, nije mistik, nego filozof i pjesnik. Ipak, njegovo je djelo
nezaobilazno u shvaanju cjelokupnog kretanja i obnove islamske suvremene
misli. Tako analize religijskih pojmova u njegovu najvanijem djelu
Reconstruire la pensee religieuse de 1'Islam tvore vrlo pristupa an prirunik
onima koji su obrazovani iskljuivo zapadnja kom kulturom.
[raqi, Fahr ad-DEn Lhrahim
Poznati iranski pjesnik i mistik. Mnogo je putovao po Indiji, Higazu i
Maloj Aziji, gdje je u io kod Sadr ad-Din Konyawija, al-'Arabijeva zeta.
Njemu je i dao na uvid svoje Lama'ai, pa zaklju ujemo da ih je napisao prije
1274. godine kada je umro Sadr ad-Din. Bila mu je povjerena Takkiyya
dervi u Tokatu. Zatim je otiao u Egipat i umro 1289. u dobi od 78 godina.
Imao je brojne uenike. Sva su njegova djela misti ka, a posebno Diwan
gazela i Knjiga bia obuzetih Bogom ('USak-nama, postoji prijevod na
engleski A. J. Arberryja.
Isfahani, Sayyid Ahmad Hatif
Roen u Isfahanu u 12. stolje u po hidri (18. stoljee). Studirao je
matematiku, filozofiju, medicinu i pisao pjesme na arapskom i perzijskom.
Osim toga, imamo i njegov Diwan u oko 2000 stihova. Jezik mu je posebno
ist i jednostavan. Naro ito je poznat svojim djelom Pet oda o Boanskoj
jednostiu, ija simbolinost ujedinjuje mudrace starog Irana sa kr anstvom i
islamom. U njima nalazimo obilje mistikih tema.

GBI, 'Ahd al-Karam

Potomak glasovitoga sufijskog u itelja, `Abd al-Karima
roen je
767/1365, a umro oko 832/1428. ivio je u Jemenu i u Indiji. Napisao je
tridesetak djela, a najslavnije mu je djelo AI-Insan al-Kamil fi ma'rifa
(Savreni ovjek) i komentar Futuhat Ibn al-'Arabija ije je u enje slijedio.
(Usp. R. A. Nicholson: Studies in Islamic Mysticism, i Titus Burckhardt:
francuski prijevod djela Insan al-Kamil: De 1'Homme universel, Lyon, 1957,
ponovno izdanje: Pariz, 1975, Dervy-Livres).

Antologija sujijskih tekstora

330

331

Gurg ani, 'AIF Ibn Muhammad

Nabulus7, 'Ahd al-Gknr

Zvani as-Sayyid a-arifa, ro en 740/1339. u Taju, umro u irazu

816/1413. Pisac djela na perzijskom o gramatici, teologiji i filozofiji (od kojih
je jedno preveo na engleski G. Morrison: Vis o Ramin).

Roen 1050/1641. Sedam je godina u Damasku prou avao djela Ibn al'Arabija i`Afif ad-Din at-Tilimsanija, pripadao bratovtinama Qadiriyya i
Naqabandiyya, i mnogo putovao (Turska, Liban, Jeruzalem, Egipat,
Meka), zatim se vratio u Damask gdje je umro 4. oujka 1731. Imao je
mnoge uenike, i pisac je 200 do 250 djela (sufizam, poezija, pri e s
putovanja, tuma enje snova, obrana Mawlawija, vani komentari, me u
kojima i onaj o Hanniyyi Ibn al-Farida, usp. E. Dermenghem: L'Eloge du
i L. Massignon: Recueil de textes in dits concernant 1'histoire de la
mystique en pays d'Islam, 1929. str. 242 243).

Gunayd al-Bagdadi
Umro u Bagdadu 298/911. Ta.yawwuf u io kod svog ujaka Sanja as-Saqafija, koji je pak bio u enik slavnog sufija Ma'ruf al-Karhija, Gunayd je
postavio temelje na kojima e biti izgradeni kasniji sufijski sustavi
(Encyclopedie de 1'Islam, 2. izdanje). Prije osnivanja tarTqa nazivali su ga

Gospodarem sufija, U iteljem nad u iteljima. Smatrao je da se sufizam

temelji na Qur'anu i prorokim predajama, i tako dokazivao islamsku
ortodoksnost sufizma. Iz njegove kole i njegova duhovnog reda kasnije
nastaju bratovtine.

Hawwas, Ibrdhun Bagdndi

Hawwas (reetar)
iranskog porijekla, ro en u Bagdadu, umro 291. po
hidri. Poglavar misti ke kole u Korasanu. U enik Yahya Ibn Mu'ada.
Jedan je od najve ih sufijskih pjesnika. Gami ga spominje u svom
Behmistanu (usp. L. Massignon: Essai sur le lexique technique de la Mystiyue
musulmane, i al-Hallagovu Passion u izdanju Gallimarda, Pariz, 1975).

Abu Sa'id ibn Abi-1-Hayr

Ro en 967, umro 1048. u Iranu, veliki sufijski pjesnik. Jedan od prvih koji
su u Korasanu irili u enje tasawwufa i uveli sama'u, duhovnu glazbu, u
takkiyye (samostane) dervia. U enik velikog uitelja Abu Fadla as-Saraksija, dopisivao se s Ibn Sinom (Avicenna). Najpoznatije mu je djelo
Asrar-e-TawhFd (Tajne boanske jednosti).

Mir, Muhammad Taqi

1720 1808. Ro en u Agri, umro u Lucknowu, pripada delhijskoj koli.
Plodan pjesnik, pisac jedne autobiografije, est svezaka lirskih pjesama
(gara[) i desetak matnavvja (pri e u stihovima) od kojih je najslavnija
Utvara i san. Smatra se i velikim lirskim pjesnikom na urdu jeziku.

Naqabandi, Muhammad Band'-ud Din

Roen 1317/717, umro 1389/791. Utemeljitelj reda Naqabandi. Njegovo
ime, koje znai slikar, tuma eno je kao onaj koji u svom srcu sadri oblik
savrenstva. Roen u Buhari, bio u enik sufija Baba as-Samnasija, koji ga
je kasnije izabrao za svoga nasljednika. Nakon slube u sultana
Samarkanda, ivio je inei dobra djela, okruena u enicima. Bratovtinu
Naqabandiyya, nazvanu po njemu, zapravo je osnovao Abu Ya'qub Yusuf
al-Hamadani (umro 1140) a organizirao `Abd al-Haliq a1-Gu0awani (umro
1220). Naqabandiji su poklonici duhovnoga dikra i brane javne skupove
sama'e. Vjebe se zasnivaju na dvanaest na ela, osam prvih je postavio 'Abd
al Haliq, a tri posljednja Baha'ud Din Naqabandi. Radi se o posebno
razra enoj tehnici usredoto enja na boju prisutnost. Glasoviti misti ki
pjesnik Gami pripadao je ovoj bratovtini koja ima svoje ogranke u
Anatoliji, Kavkazu i Indiji.

Nizami, Ili}as ibn Yusuf

Roen izme u 530/1138. i 535; 1140. u kavkaskom Azerbejda.,u;
neizvjestan je i datum njegove smrti 570/1174. do 619/1222. Jedan je od
najveih iranskih pjesnika. Pisac pet dugih pjesama u formi matnaxT;
Riznica tajni (Mahrzan ul-asrar); Hosrow i Chirin (na francuski preveo
Henri Mass pod naslovom Le Roman de Chosroes et Ctiirin. Maisonneuve et
Larose, Pariz); Sedam portreta (Haft paikar): Roman o Aleksandru
(Iskandar-nama); Leyta i Magnun (na engleski preveo J. Atkinson a na
francuski Ch zy, na eki i njema ki J. Rypka: ponovo na engleski W.
Clarke). Nizami je ivio isposni ki, posveen prou avanju i potovanju
sufizma.

332

333

Antologija szifijskih tekstoru

Rabi'a bint Isma'il al-'Adawiyya

Jo u djetinjstvu prodana kao rob, ivjela je u Basri gdje je postala
glasovita po svojoj svetosti. Njeni suvremenici oboavali su kako Rabiju
tako i njene propovijedi. Datum njene smrti nije pouzdano utvr en. Zna se
jedino da je ivjela u 8. stolje u nove ere. Ona je medu prvim sufijskim
pjesnicima o boanskoj ljubavi.

-Meyerovitch kod Sindbada, Pariz), vrlo je zna ajno njegovo doktrinarno

djelo u prozi FThi-ma-fihi (prevedeno na francuski pod naslovom Le Livre du
Dedans, Sindbad, Pariz, 1975) i DFxan posveen njegovu u itelju amsu iz
Tabriza (ista prevoditeljica u suradnji s Mohammedom Mokrijem, pod
naslovom Odes nstiques. Klincksieck, Pariz, 1973. a na engleski preveo A.
J. Arberry).
Sana`i

ar-Rifai, Alnnad
Osniva jednog od najvanijih sufijskih redova, roden u Iraku 5121118,
l8,
umro 578/1182. U io je kod sufiste i znalca islamskih znanosti `Alija Abu aIFadla al-Wasit7ja i iz njegovih ruku primio kirqu: derviku mantiju. Ubrzo
je stekao sveta ku glasovitost i dobio naslov poglavara eika. I njegovi
suvremenici i kasniji narataji smatraju ga polom (quth) to jest savrenim
ovjekom, vrhunskim u iteljem. Imao je brojne u enike (govori se ak o
vie stotina tisu a). Krajem 19. stolje a tariqa rifd'n.ra imala je u enike u
gotovo svim muslimanskim zemljama, od Indije do Sjeverne Afrike i Crne
Afrike pa ak i na Balkanu. Napisao je brojna djela. O njemu je napisana
izvrsna doktoratska radnja: Mustafa Tahrali. Pariz. 1973.

Rumi, ;and ad-Drn

Najvei mistiki pjesnik perzijskog jezika i jedan od najve ih duhova
sveope duhovne knjievnosti. Ro en u Balkhu u Korasanu 1207, umro u
Konyji u Anatoliji 1273. U Konyji, gdje je sahranjen u mauzolej koji tuje
cijeli Istok, osnovao je tariqn mawlawi,rya (na turskom, mevlevi) koju Zapad
poznaje pod imenom vrte ih dervia_ zbog njihove glasovite samd'e, duhovne
glazbe praene plesom koji simbolizira okretanje planeta oko Sunca. Ovaj
veliki mistik bio je i veliki vidovnjak: ta govorio je o fuziji atoma jo u doba
svetog Luja? Njegovo ogromno djelo predstavlja zbir muslimanskog
mistikog u enja, stalni je predmet prou avanja i razmiljanja: stalno postoje
katedre Matnawya prou avaju i osnovno u enje to ga prua didakti ko
djelo ovog velikog uitelja. Kau da je usporediv s jednim prorokom; ali
njegov je lirizam neusporediv. Za vrijeme otomanskog carstva njegov je red
imao ogranke koji su okupljali desetke tisu a u enika: ovi su ogranci dali
zna ajan doprinos turskoj kulturi i glazbi, i njihovo je zra enje dopiralo do
granica islamskih zemalja, posebno u Indiju i Afganistan. Osim MatnawTja
od 25000 stihova (izdao u prijevodu na engleski R. A. Nicholson; kod
Sindbada, Pariz, u pripremt izdavanje francuskog prijevoda), glavna su mu
djela katreni (u pripremi izdavanje francuskog prijevoda Eve de Vitray-

Ro en u Ghazni sredinom 11. stolje a, bio je prvo dvorski pjesnik za

vrijeme Ghaznavida Ibrahima i Bahramchaha a zatim se nastanio u
Korasanu gdje je u io kod sufijskih u itelja. Ostavio nam je misti ke pjesme i
nekoliko matnawija. Jedan je od prvin iranskih pjesnika; njegovo djelo
obiljeava stanovit zaokret u perzijskoj knjievnosti. Utjecao je na velikana
perzijske knjievnosti Ga.la1 ad-Din Rumija, koji mu vie puta izraava
hvale. Najpoznatije je njegovo djelo Hadqat ul haylya. Posve ena mu je
jedna radnja na fraucuskom: Jabre, Le poete persan Sana'i, 1973.
Sari Saqati, Ahu-l-Hasan
Prvi propovjednik misti kih sufijskih istina u Bagdadu. U enik slavnoga
Ma`rufa al-Karkija, Gunaydova ujaka, zauzimao je zna ajno mjesto me u
bagdadskim sufijima. Umro je 2531867. u dobi od 98 godina.

abestari, :Ylalnnud
Ro en kraj Tabriza u Iranu. Umro 720,1320. Bio je poznat sufi i imao
brojne sluatelje. Pisac misti kih rasprava: Haqq al-yaqin (O izvjesnosti);
Sa'adat-nama (Knjiga o radosti); Mir'at al-muhaqqiqin (Zrcala upu enih);
glasovitoga Matnawija: Golan e Raz (Rui njak tajni, koji se upravo
prevodi na francuski) zna ajne rasprave o sufizmu.

aqiq Balhi, Abu'Alr

Sufi vrlo velike erudicije, ubijen u borbi za vrijeme jednog vjerskog rata
l94/810.
ibli, Ahu Bakr
Roen u Bagdadu ili Samarri, postao je upraviteljem Demavenda i
posvetio se sufizmu u Bagdadu, gdje se pridruio Gunaydovim u enicima.
Umro 334/846.

334

Tawri, Suf Van

Roen 97/715. u Kufi, najprije u io kod svoga oca a zatim s vie poznatih
znanstvenika. Umro je 161 /778. u Basri, nakon to je osnovao pravnu kolu
koja je trajala dva stolje a. Poznat po isposnitvu tako da su ga sufiji
smatrali svetim.

Sult an Walad
Roen 1226, umro 1318, stariji sin i nasljednik Galal ad-DTn Rumija na
elu taraqe mawlawija koju je njegov otac osnovao u Konyji u Anatoliji.
Zapravo je on bio organizator ove bratovtine i doprinio njenom irenju u
cijelom carstvu. Vrlo blizak u enik svoga oca i duhovnog u itelja, Sult a n
Walad nam je ostavio dragocjena sje anja na uenja Galal ad-Din Rwmija u
svojoj raspravi Hhi-ma-Fhi posveenoj Rum7ju (francuski prijevod pod
naslovom Le livre du Dedans, Sindbad, Pariz, 1975), i svojim Ma arif.
Njegova su djela jo: DFwan, Ibtida'-nama, Intiha'-nama, Rabab-nama i
Ruba`iyat na perzijskom.

Walad, Baha'-ud-DFn
Poznat teolog i propovjednik velike elokvencije, nazvan Sult a n al-`ulama',
kralj uenih. Sufijski uitelj, ije duhovno porijeklo ima korijene u mistici
Ahmada Gaz ali}a, filozofova brata. Imao je brojne u enike, a najslavniji
meu njima je njegov sin, veliki Galal ad-Din Rumi, koji ga je dok je jo
bio dijete zvao Mawlana (na turskom: Mevlana) zbog njegove preuranjene
svetosti. Roen je oko 1148. godine nae ere, a umro 1231. u Konyji, kraj
Rumija. Baha'-ud-Din Walad ostavio je vrlo zna ajno djelo Ma`arif
(Mistike spoznaje) u kojem iznosi svoja razmiljanja i duhovna iskustva.

KAZALO

UVOD

SUFIZAM / TASAWWUF
19 Parabola o slonu / Ruma
20 O sufizmu, definicije / Hugwara
OVJEK DOSTOJAN BOGA
27 Pranarav / jitra / Ibn Tufayl
29 uvar rijeke / Indoneanska legenda
31 udesna bit / 'Attdr
32 Na puini svjetla / Sajvet-beg Baagi -Redepai
33 Srce, zrcalo boanskoga / Gazali
34 Srce bijelo kao snijeg / Rumi
34 Pouka bizantskih i kineskih slikara / Ruma
36 Vid srca / AbuSa'id ibn Abi-1 Hayr
BOJI POZIV
42 Prema sjedinjenosti / Ibn al-'Arabi
43 Ti me ne bi traio da me ve nisi naao... / Rumi
44 Traga za Istinom / ayh Ahmad al-Alawi
46 Boja privla nost / Gami
46 Duhovno ro enje / Ruma
47 Blizina Boga / R u ma
48 Odgovor due / Rumi

338

Antologija suf'ijskih tekstova

PLJT / TARIQA
1. NAUK

53
54
55
55
57
60
61
62
64

Novak na Putu ; Hugwiri

iblijevo naukovanje
Jednost Boga i Put / aqiq Balhi
Poklonici Istineu / Hamza Fansuri
Samozaborav / Sultan Walad
Putokazi / Sana `i
Napredovanje na Putu / Hallag
Posljednja postaja na Putu / 'Attar
Theubei-Nesuh / azim Cati

67
68
68
69
70
72
73
74

Gnoza i znanje / Hugwiri

O gnozi, definicije / Hugwin
Tri vrste spoznaje Boga / Du-n-Nun al-Misri
Znanost spoznaje najvia je znanost / Ahmad ar-Rifa'i
Poklonici spoznaje / Hamza Fansuri
Zrenje / muahada / Hugwiri
Vienje Boga / Hugwirf
Svjedok / Iqbal

2. SPOZNAJA

103
103
104
106
107
107
109
110
111
112
113
118

MA'R/FA I ZRENJE ; MUAHADA

339

Istine ljubavi / Ahmad ar-Rifa'i

Nagodba / Ahmad ar-Rifa'i
Hvalospjev ljubavi / `Iraqi
U oceanu Tvoje ljubavi / Yunus Emre
Doepali ste se mog razuma / Sidi Abu Madyan
rtvovat u Tebi tisu e dua / Yunus Emre
Zora ljubavi / Mohammad TaqT Mir
Ljubav i sunce / Yunus Emre
L.1 potrazi za Voljenim / Hawaga Mir Dard
rtve ljubavi / Yunus Emre
Otkrivenje boanske ljubavi I G a. ali
Raj je... / Bayazad Bistama
5. SUFIJSKI GOVOR

119 Izreke sufija j Gdmi

124 O nekim izrazima / Hugtiiri
128 Simboli ki govor / Mahmud abestarF
131 Metafori ki govor / Lahigi
131 Proroki govor / Ibn al-'Arabi
132 Oblici i znaenja / Sultun Walad
DLJHOVNI IVOT

3. DUHOVNO ISKUSTVO

76
78
81

Pogled jednog sufija / Baha'-ud-Din Walad

Iskustvo sufija / Iqbal
Postaje putnika prema Bogu / 'Abdallah al-Ansari
al-Harawi

96

97
100
101
102
102

Devet nebeskih sfera / Rumi

4. BOANSKA LJUBAV
Opijanje / `Umar Ibn al-Farid
Ono je ljubav / Nabulusi

Vino pijanstva / Hafz

Moja je dua koprena Njegove ljubavi / Hafi^
Nijedan smrtnik nije te mogao vidjeti / Hafi;

I. MOLITVA

138
139
140
141
142
143
145
145
146
146
147

AI-Fatiha / Qur'an
O svjetlosti / Qur'an
Prijestolje f Qur'an
On je Bog / Qur'an
Hadi t qudsi
Prorokove izreke (haditi)

Prorokova molitva
`Alijeva molitva
Poziv na molitvu / Sufyan Tawn
Dua molitve / Rumi
Rabijina molitva / Rabi'a bint Isma'il al-'Adaw'iyya

Antologija sufijskih tekstova

340

148
149
151
153
155
156
158
158
159
160

Molitva Ibn MaTa / Ihn Mai

Zazivanje / Iqbal
Dozivanje / Ibn `Ata al-Iskandari
Tualjka / _Du n Nun al Misri
Zaklinjanje / Ni2;ami
Rob / 'Attdr
Plamen / Iqhal
Zazivanje hodoasnika na pragu svete zemlje ^ Hallag
utnja / Ruma
Boji odaziv / Rumi

5. IVOTI I OBI AJI SUFIJA

199
203
204
205
206
207
208
209

2. SPOMINJANJE BOGA / DIKR

162
163

Poslije smrti
Dikr: metode i tehnika / ayh al-naqabandi

341

Rabi a a1-`Adawiyya: njeno ro enje i mladost

Abu-1-Qasim al-Gunayd: najbolji u enik / 'Attar
`Abd A11ah ibn a1-Mubarak, `A1i ibn al-Muwaffaq
i hodoa e / `Att ar
Abu Ishaq Ibrahim ibn `Adam, kraljevi prosjak / 'Attar
Abu Hafs Haddad i su ut /'Attar
Malik ibn Dinar i raskalaeni mladi / 'Attar
Abu Yazid a1-Bistami / 'Attar
Abu Ya`qub Yusuf ibn a1-Husayn ar-Razi /
LJUBAV PREMA BI IMA

211
212
213

Salomon i zaljubljeni mrav / 'Attar

ena i pas / `Attar
Mudrac iz Gorgana i ma ka / `Attar

3. DLIHOVNI SKLAD j SAMA'

175
176
177
178
179
180
181
183
188
189
191
191
193

Frulina alopojka / Rumi

Sjeanje / Rumi
Kozmi ki ples / Rumi
Slika mira / Ruma
Sama je rije boanska / Ihn al-'Arahi
Pjesma svijeta / Baha'-ud-Din Walad
Tajna plesa maticlatiiv / Mehmet elehi
Simbolizam plesa / Isma `al Anqarahi
Pjesma vremena / Iqbal
Hvalospjev / Yunus Emre
Kozmos svjedok / Du-n-Nun al-Misrr
Kozmi ka pohvala / Gazali
Duhovna ula / ayh `Ali al-Hawwas
4. POSVEMANJA SRODNOST

196
196
198
198

Sjena nepoznatog stabla / Rumi

Bliskost due / Rumi
Mir / Rumi
Jedna jedina dua / Rumi

FIZI KA SMRT
I MISTI KA SMRT / FANA'
218
219
220
221
222
223

Aneo sna / Rumi

Zov smrti / Rumi
Nakon smrti, ivot / Sultan Walad
Vjenanje / Rumi
Gunaydova smrt / 'Attar
Smrt naeg Gospodara Muse / Mojsija / marokanska
pjesma

225
226
227
228
228

Pjesma smrti / Hallag

Vienje Boga / Bdbakuh^
Misti ka smrt / Hamza Fansuri
Fana': njena tri oblika / Akbarabadi
Hod u Bogu / Aflaki

Antologija suf'ijskih tekstova

342

JEDNOST BOGA / TAWHID

I JEDINSTVO BITKA / WAHDAT AL-WUGUD
233
234
234
238
239
239
240
241
243
244
245
251
252

Jednost Boga / Qur'an

Tajna jednosti / eli
Bitni Bitak / Gami
Bit Boja / Sand`i
Bitak svemira / Hamza Fansuri
Nesvreno prelazi u svreno / Iqbal
Vrhunska Stvarnost / Gami
Istina nad istinama / Gazali
Samo Ti % Rumi
Odricanje postojanja / Sadi Abu Madyan
Pet oda jednosti Bojoj / Hatif 1sJahanF
Samo Jednoga traim . . .a / Rumi
Sveop ost islama / Qur'an , Hallag , Rumi Sana`i,
Ibn al-'Arabi

SIMBOLIZAM KOPRENE
260
260
261
262
263

Etape razvoja / Rumi

Ljestvica bi a / Ruma
S onu stranu ove Zemlje / Rumi
Sam svijet je koprena / Ibn al-`Arabi
Sedamdeset tisu a koprena / Gazdli

SVIJET BOJE ZRCALO

278
278
279
281
282
285

Svijet je zrcalo / Mahmud abestarT

Simbol zrcala / Ibn al- `Arabi
Mikrokozmos i makrokozmos / Sultan Walad
Kozmi ki sklad / Mahmud abestari
ovjek, odraz Boga / Mahmud abestari
Svijet, odraz Boga / Rumi

286
287
288
292
293
294

Ishodite / Rumi
Boravite due / Sultan Walad
Dva svijeta / Gazali
Postojee i ne-postoje e / Rumi
Vidljivi izraz Stvarnoga / dmi
Ljubavnik, zrcalo ljubljenoga / Sultan Walad

SAVRENI OVJEK
303
304
306
307
308
308
310
311
313
314
317

ovjek je knjiga / Gurgani

Svjetlost / Sultan Walad
Duhovni uitelj / Ahmad al-Alarci
Boji ovjek / Ruma
Boji izabranik / peulska pjesma
Oienje bi a / Mahmud abestdrt
Prije stvaranja / Rumi
Vrhunska postaja / Ahmad al-Alawi
Bogojavljenje / Rumi
Vrhunska sjedinjenost / `Umar Ibn al-Farid
Povratak / Ruma

321

Biografske biljeke

343