Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
VitomirLuki,knjievnik(19291991,BosnaiHercegovina)
za njih. Da, jer historija poinje sa nama. Prije nas nita bilo nije. Jadni, ni
shvatali nisu da je povijest kriminogenih nagona u stvari creacia sublimaris
ljudske sujete. One iste koja od prijeratnih istaica kreira Predsjednika Ustavnog
suda, odnosno od vozaa kamiona predratnih stvara generale dananje. Ali i
ondanje. Onomad. U onom nenarodnom sistemu. Da mi je samo znati kako da
nazovemo ovaj narodni, dananji? Demokratski. A ja ne volim demokratiju, jer
umjesto jednom, sluim mnotvu idiota!
Ovaj politiko-tragi-komini triler Vitomira Lukia je samo opis realnosti koju je
ivjela jedna generacija na jedan nain dok se ovaploenje uvijek nastavlja, ali na
drugi, ve u sljedeoj generaciji. Naalost. Organi(zirana)zovana anarhija 2je usud
ovih prostora. Balkanskih. Njegov barokni stil uvoda u roman iznenada postaje
tendencija krimi prie uobliene na politikoj potki. Jasnoj. Do bola. Sveukupnog.
Ljudskog.
A ljepota se ne sastoji u putnicima, ni u putu, nego u putovanju.3 Upravo o tome
i govori ovo prozno djelo Vitomira Lukia. Putovanju usmjerenog konanom
osvjeenju ljudskoga u nama. U barem pokuaju. Kroz pisanu rije, Oprostite,
prenesenu smislenu uobrazilju o mogunostima opstanka. HuxlijevskoOrwelovskim umijeem objanjenja naizgled neobjanjivog i razotkrivanjem
sutine gluposti koju je jedan ivot svojevremeno kreirao kao postulat injenja
svakodnevnice, samo naizgled u onomad onoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,
ali u stvarnosti bola koju na ovaj nain preivljava svaka generacija koja ivi na
prostorima Planine krvi, a Balkanom je zovemo......citiram......Mihovilu Jergu su
bile oduzete sve oranice okrenute prema jugu s obrazloenjem da su upijale viak
sunca koje po nepisanom pravilu pripada svima. Zatim je odlukom prijekog suda
izvrena konfiskacija zapadnih uma jer su izvozile preko granice reakcionarne
sjene za vrijeme ljetnih sutona....kraj citata. Poznato, zar ne?
No, sukob granica svjetova, novog i starog, kako on naziva u stvari sukob sirovog,
surovog, malograanskog i nesuvislog svijeta sa novim, suptilnim, iskrenim i
otvoreno altruistikim oblikom ivljenja i djelanja, kod Lukia je na pijadestalu
mudrosti. Ne mudrovanja ve, zaista, mudrosti. On razara onaj prvi snagom
argumenta dok se argument snage tog provincijskog ivljenja i djelanja topi pred
KnjigaesejaOrgani(ziirana)zovanaanarhija,SabahudinHadiali,2004.g.BosnaiHercegovina
Kineskaposlovica
naletima razumnih, mislenih reenica, paragrafa umijea. Dok Mihovil Jerg odvaja
svoje ime od svoje savjesti potpisujui priznanja nejasnih uenja, mrtvi ljudi u
gaenju realiteta, kao na balu kod Majstora i Margarite Mihaila Bulgakova,
kreiraju stvarnost nevidljivih nada. U Eugen Ionesquovom festivalu apsurda ova
dramska jednoinka romanom to jeste, deava se u zaista jednom prostoru veoma
jednostavnom i na scenu za postaviti, a pred nama se rue svjetovi...i raaju
novi...koji bivaju srueni. Da bi doli jo noviji. A u stvari isti oni u kojima
pominjemo stara dobra vremena, ni ne shvatajui da e i ova naa dananja
vremena biti stara dobra vremena jer povijest ljudske civilizacije ide samo ka
loijem i loijem...kraju...starih dobrih vremena. Uz opis jednog prostora i
dogaaja, pred nama prolaze decenije, vijekovi moguih pretpostavki
civilizacijskih usuda. I nestaju, kao gumicom izbrisani. Da bi se ponovo rodili.
Srameljivi, ali dovoljno cinino - satirini kroz rijei autora koji kae Crkvi e
biti dozvoljeno da od sada djeluje samo u sastavu kemijske industrije kao
proizvodni pogon opijuma za narod, a u liturgiji e se pojam Boga zamijeniti
pojmom drave. Kao da oslukujem odjeke Duka Radovia iz njegove nadasve
inspirativne knjige DOBRO JUTRO, BEOGRADE ili Savu Martinovia iz SAGE
O SAGU.
Filozofski dijalozi ne ostavljaju mjesta sumnji da je pred nama djelo visprenog
znalca mozainog oslikavanja isprepletene svakodnevnice mudrih nakana. Luki
ne dozvoljava ni jednoga trenutka zasienost ni prostorom ni vremenom, ali ni
dijalogom kod bilo koga od nas. On nas, bez predaha, nagoni da zastanemo,
ponovo proitamo, izvrimo analizu sadraja, i nastavimo dalje, nadograajui
skromno znanje njegovim znalakim sadrajem. Smisla.
I zaista homo percepticus, ovjek posmatra - u Lukievoj prozi dobija
ovaploenje u liku koji to prepoznaje, ali se preputa, uz zakljuak, da bi moglo
biti i drugaije, tome sa uzdahom. Iako veli da nije. Ipak jeste. Tvrdokorno bolan.
Ta veza ljudi, ivotinja i stvari u djelu Vitomira Lukia, po meni, nije nita do
objedinjeni oblik duhovne isprepletenosti najavljenih mogunosti da sve jeste,
ovdje i sada jer je bilo tamo i nekada. U ovom ili onom obliku. Odnos sa kobilom,
odnosno objektima u vlasnitvu nije nita drugo do reinkarnacija duha proetog
snagom uma. Na ovaj ili onaj nain. Ali najvie na razini metonimije, sa kojom
uspjeno sazrijeva i oputenost narativnih mogunosti autora. Kroz razarajuu
6
varijacija duine predoene proze kod Lukia su inspirativno ive. Bez obzira radi
li se o nekoliko kartica teksta ili desetinama stranica hartije pred nama, njegova
poruka je u jednostavnosti predoenog, usmjerena prorokim vizijama ovjeka u
piscu, a nerijetko i obrnuto. Ali, uvijek i nadasve inspirativno. Kako i Turgenjev
zapisa svojevremeno Nema nita jae i nemonije od rijei... Kod Vitomira
Lukia je mo u nemoi svakodnevnice da nemo mona postane. I uvijek
uspijeva. Mono ovladati prostorom i vremenom koje predstavlja knjievnim
anrovima bez obzira da li se tu radi o svakovrsnoj prozi i/ili poeziji. Njegove
reenice imaju dvostruki pristup itaocu. Sa jedne strane imamo susret sa
kratkoom nadahnute misli...posluajte:Na domaku sluajne misli drijema veliko
zlo....Dok sa druge strane pred nama je zbunjujua sentenca raznovrsnosti koja
zbunjuje i oekivanja, a kamoli osobnosti italaca: Disao sam damarima i
mjehurima onih jabuica kao aba kreketua na vruem pepelu. Jasno sam utio
kako je moje veliko napaeno srce poput zgaene glavnje prelo u tisue malih i
sva su ona kucala toliko bre koliko su puta bila umnoena. Detalji su kod Lukia
na pijadestalu svjeine knjievnosti kao umjetnosti rijei. Kao, usudiu se kazati,
Leonardo da Vinchi koji okondu bjee postavio na pijadestal neprikosnovene
vladalice naim ulima, tako i Luki svoje pisanje pretpostavlja pukim sentencama
svakodnevnice koje pokuavamo predoiti. On uspijeva ne samo zbog injenice da
snaga uma jednoga ovjeka ini slabost misli stotine drugih, ve i zbog toga to
objedinjenost znanja o sebi, po sebi i za sebe u sluaju ovog autora i ini
vieslojnost njegove kako prozne poetike ali tako i poetske proze. I kada kae kako
njegovi preci ive u njemu, u njegovim kretnjama, u njegovoj volji kao smrt koja
se nastani u tijelu i sve do konanog sjedinjenja upravo sa njom, autor u stvari,
cijelim tokom putovanja ka neumitnom kraju (a njemu se desio dok je u 62.godini
ivota etao zajedno sa prijateljem Milom Babiem obalom Miljacke u Sarajevu i
kada je i zastao pred smru 30 maja 1991.g.)...kako rekoh autor, u stvari, cijelim
tokom putovanja ka neumitnom kraju pokuava samo na trenutak odloiti
neumitno, ono to e sigurno doi. Ispunjenim ivotom samim. A kada pie o
ivotinjama i ljudima, to nije vrhunac groteske unutar pisanih poruka, kako bi neki
amaterski pledoaje mogao poeti, ve je to upozoravajue strahopotovanje prema
neemu to mi, kao svjesna bia (mada se pitam u kojem kontekstu
svjesnosti...Aristotelovskom ili Hazjajinskom4?) pokuavamo uspostaviti kao lanac
Staljinovskom
sudbine. A mi smo na vrhu tog lanca i vodimo igru. No, da li je ba tako? Naslov O
IVOTINJAMA I LJUDIMA je i sam po sebi dovoljno anahronian da se moramo
zapitati zbog ega je u ovom sluaju prednost data manje vrijednim pojavnostima
na ovome svijetu. Odgovor je upravo u itanju Lukia. Kada bih vam sve rekao, ne
bi bilo razumno itati sa ve jasnim odrednicama. Jednostavno, jer ta god da
kaem, ponitiu realno mogunost kreiranja vae, vlastite slike o tome. A to ne
elim, jer sam uvjeren da ga svi moemo, ali i moramo drugaije itati. Radi istine
o nama samima, ponajvie.
I on, kao ovjek, dok sanja o vlastitoj kui, sanja o Bugojnu...gdje se, makar u
snovima osjeao veoma sigurnim...on kae: U toj kui u Bugojnu, stanujui
visoko iznad sitnih i lukavih prizemlja, moji snovi nisu vie imali potrebe za
bedemima sigurnosti. Barem u svijetu niskih gradove i udobnosti koja se irila
horizontalno, stanovati visoko znailo je sanjati ivot u sigurnosti....Njegovi
snovi javi streme. Ispisani, pak na papiri, ivlji su od neije jave. Iako jo daleko
od toga ostaju. Luki ovdje i sada penetrira duboko u misaone dubine podsvijesti
sa eljom da objasni neobjanjivo, a to u ovom sluaju jeste upravo kako i zbog
ega upravo te i takve snove sanja. Cijeli jedan manji dio njegovog proznog opusa
su prie proizale iz snova. Kod njega su upravo snovi taj most koji se dijelom
moe objasniti i kao spona izmeu ovoga i onoga svijeta. Neka vrsta istilita due.
Kada smo na trenutak spojeni sa svemoguim...oekivanjima. Evo kako on to
objanjava u prii MOJA MAJKA SE KUPA: Pitanje postavljeno dui moje
majke: Ako se u snu kupamo pred smrt i poslije smrti, nije li san ocean koji sve zna
milju svojih struja i sve pamti formulom svojih soli. Mogu li vjerovati da je san
maternica iz koje e se roditi nada naeg ponovnog susreta kao to sam se ja rodio
iz tebe. A u malim snima udostoji me, ugasla zvijezdo moje sree, barem pogleda
koji e obasjati stazu sutranjeg dana.
Vitomir Luki je i u dijelu sabranih djela naziva PRIPOVIJETKE I NOVELE jo
jednom potvrdio pitkost knjievnog pehara koji je kod njega ispunjen vinom
nastalih iz groa vinograda inspiracije mirakula. ak i kada selo ostane bez Boga,
kako veli..a apatom uma dodaje: radei danju za TEBE, a nou za NJEGA, da bi
se kraljevstvo TVOJE slavilo in secula seculorum. Amen. Zaista, gdje prestaje
pisac, a poinje ovjek?
10
SabahudinHadzialic
12
Lina proza6
No, u knjizi PJESME, I DRUGE PROZE ima jo i romana...odnosno njihovih
skica ...DJETINJSTVO U DONJEM VAKUFU je jedan od onih proznih uradaka
koji bi mogli nazvati linom, istraivakom, autobiografskom prozom. Dakle, ne
neto to ostaje u amanetu itanja ve to jeste i vlastiti testament injenja. Prema
sebi. Naime, ne mogu se oteti utisku da je ovo proza vie usmjerena istraivanju,
ali i propitivanju sopstvenih osjeanja, a ne samo predoavanju sjeanja. Ipak, tu je
prisutan i opis prostora, ljudi i obiaja toga vremena i okruenja u toj maloj
bosanskoj kasabi, Donjem Vakufu. Percepcija i prosjaka tadanjih za Lukia je
poseban doivljaj. Od Zlatnog Joze, preko Stanka do Jure, vidimo koloplet udnih
likova obuvenih nakanama dobrote, ali i eznutljivosti. Unutar svog profesionalnog
delanja. Prosjatva. Evo, uhvatih sebe kako, pod uticajem egzotinosti jezika
Vitomira Lukia, i sam kreiram sentencu...ponoviu... obuvam nakane dobrote.
No, zaista nadahnjuje. Njegov jezik. Djeija igra kod njega kroz prianje pria pod
jorganom ali i pjevanje pjesama o banu Jelaiu uvijek alje odreenu poruku - o
pripadnosti, obuhvaenosti i jedinstvu. Djece i naroda koji ine. Manjina unutar
veine jednog prostora i vremena, zatomljena u vlastiti atar, traila je i u Donjem
Vakufu mogunost izraaja toploti openja to stremi. Ne nameui se. ak ni
samome sebi.
Iako je uo od nekoga, kako sam navodi, da je vrag u toj kui koja se nalazi u
turskom groblju, a turbetom se zove, ta djeija mata iskrenou nije sebi mogla
desnestrane,govorioVitomiruLukiuuBugojnu,26.05.2012.
SabahudinHadiali,sjediprvis
13
dozvoliti sebi da upita kako to da vrag boravi upravo tu, ve je Tom Sojerovskom7
radoznalou htjela, zajedno sa mlaim bratom, otii i provjeriti zbog ega se na
toj drvenoj kuici as ukae svijetla pukotina, as opet sakrije. I ak ni tada,
kada bi se pribliio sa mlaim bratom da provjeri navode o vragu nije bio siguran
da li je to tano jer Ponekada smo mislili da tu zapravo nita nema i da nam se
samo privialo. Meutim, ponovo bi nas obuzela jo jaa trema kada bi se to s
nesumnjivom uvjerljivou ponovilo. On govori o DOBROM KOJI TU IVI i
CRVENOM JARCU KOJI PO POJATI SKAE. Ovaj virtualni oblik realnog svijeta
je bio dio njegovog djetinjstva, iznad svega. I ne samo to. Mnotvo je izvanredno
predoenih vitraa susreta, avantura, ali i zrelih promiljanja unutar mladosti
htijenja. I dok je dugo tinjala no u prozorima...Luki najavljuje smrtno roenje
brata koji ivjee samo mjesec dana...estoko bolno je i za itanje, a kamoli za
prepriavanje. Idui dalje, egzotinim otocima Lukieve proze, dolazimo do onog
dijela koje je prireiva SABRANIH DJELA, uvaeni kolega Dr. Antun Lui,
nazvao ZASEBNE PROZE. I odmah, u susretu sa prvom zasebnom prozom na
um mi pade jo jedna vlastita misao koja veli onaj ko eli pticom biti, prvo mora
napraviti gnijezdo visoko na grebenu. Da sagledamo svu estinu smrti u svome
iskonskom nadahnuu. Ubistvu jednog ivota - orla. Briljantna minijatura od samo
tri stranice izgleda kao neiji roman od tri stotine najava, nakana i blijedih
realizacija. Samo to u ovom sluaju ima sve ono to minijaturu ini priom.
ivotnom. U smrti svojoj. Cjelina je u ovom sluaju svrhovita predlokom
znaajne najave, uvoda i konanog creschenda prie. I ne samo ove. Jer pred nama
je u ovom ciklusu neto to izuzetno podsjea na Raymonda Carvera u svojoj
ciklinosti kratkoe jezgrovitosti izraaja, a opet tu je i neto svojstveno samo
Vitomiru Lukiu unutar prepoznatljivosti njegovih odabira. Rijei. Reenica.
Spisatelja kao ovjeka, ali i vice versa. Od muziara do zidara, preko portira do
eljezniara, i sve do indijskih godina, pred nama je osoba eljna uenja. Dok vri
pedantno predstavljanje sopstvenih oputajuih sentenci kao maestral blagih
namjera, ali sa burinom koji se iza puine valja. Kao avet koja dolazi iz svijeta
zombija te 1965.g. - kojima krave slue za pravljenje svih vrsta jela, odjednom se
sa njim, kako i sam kae, u Indiji susreu Te krave...koje...nose sa sobom
prokletstvo vjeite osude na slobodu, one gaze nekim meuprostorom i odmah ga
zatvaraju za sobom. Te bijele, nikom potrebne ivotinje, zakljuane u tajnu svoga
MarkTven.AvantureTomaSojera
14
Exyunovinari
15
Putopisacizsrednjovjekovnogturskogadoba
ExYuputopisacsakrajaXXvijeka/stoljea
11
PoznatilikovniumjetnikizExYu
10
16
olovkom, odnosno perom. Dok ga naziva apostolom ljubavi, Luki odaje dunu
panju senzibilitetu kako slikara, tako i ovjeka Gabrijela Jurkia. U Livnu.
Eseji
Eseji su kod Jukia, opet, storia specifica i zaista oni su IZABRANI, kako je i
prireiva naveo u dijelu knjige PJESME, DRUGE PROZE...pod nazivom
IZABRANI ESEJI...Viak historije/povijesti/istorije koju mu ivimo na prostoru
Balkana, oprostite, Jugoistone Evrope Vitomir Luki sneno objanjava:
..Platonove su ideje kao nosioci apsolutnog bitka trebali stvoriti svijet osloboen
ve u samome nastanku od svakog apsurda. Ako su jedino one prava realnost, a
taktilni svijet oblik prolaznog postojanja, mogli smo se svih dvadeset pet stoljea
tjeiti da je ljudska glupost nusprodukt prilikom inkarnacije iste ideje u
materijalni svijet. Platon je bio sklon da nesavrenstvo drutva objanjava
njegovim nepoznavanjem smisla ideala i stoga je u idealnoj dravi preporuivao
filozofe kao vodei drutveni stale... No, to se nikada nije desilo. Danas imamo
NACIJU na pijadestalu oekivanja i, obzirom da je nacija nastala ljudskom rukom,
valja nama samo saekati kraj historije koju poznajemo. I tada e i ona nestati, zar
ne? Istovremeno, i NADNACIJE su istoga oblika...nestajanju sto streme. Svi se
sjeamo lanjaka sa JUGOSLOVENSKOM nacijom koja je u stvari bila
supremacija jednog oblika objedinjavanja pojedinanih tenji unutar kolopleta
mnotva nagona. I koja nije uspjela. Nestala je u ropotarnici povijesti. No,
polemiui sa Lukiem, ne mogu a da ne navedem da ne postoji razlika izmedju
revolucionarnog soc-realizma socijalistikog drutva i reakcionarnog turbo-folk
mehanizma kapitalistikog drutva osim u jednom. Tamo smo imali jednoumlje a
ovdje danas i sada imamo troumlje. U Bosni i Hercegovini. Samo u navesti
nekoliko redaka sa kojima se moe polemisati: Moral je postao komunistiki
moral i on je pljaku mogao justificirati ispoljavanjem klasne pravde.
Permanentno nasilje nad tuom sigurnou i imovinom dobilo je u novom kodeksu
prava naziv klasna borba a sva pisana zakonitost bila je legalni oblik
bezakonja. Sluganstvo u literaturi uivalo je legitimitet kao prijatnost u
literaturi. Na ove rijei odgovoriu konkretnim primjerima dvadeset godina
kasnije: Pri(h)vatizacija, sakrivanje pod skute nacionalnog pogroma jer kada
mene napadaju, brate dragi, napadaju moj narod...ja sam krao po zakonu..jer
17
Sabahudin Hadiali
Knjievnik
Sarajevo, 26.5.2011.g.
Bosna i Hercegovina
PR
DIOGEN pro kultura
http://www.diogenpro.com
20