Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
1
OOO FIRMA «DINAMIKA»
NOVOSIBIRSK – 2002. god.
INTELEKT + DISANJE
INTELECT + BREATHING
Zinatulin S.N.
«Kako sam živio bez kisika» (Iskustvo «bezobraznog» doktora)
2
ISBN 5-901257-03-0
PREDGOVOR
3
OD AUTORA
U ovoj knjizi razmotrit ćemo vrlo važna i interesantna pitanja o našem disanju i
primjeni vježbi disanja. Ovu temu razrađujem od 1987. godine. Za to vrijeme
sakupljeno je veliko praktično iskustvo primjene disanja koje liječi i ozdravljuje kod
odraslih i djece. Također se stalno provodio znanstveni rad, razrada teoretskih
postavki. Neprestano sam morao biti jedan od prvih «pokretača», entuzijasta,
istražujući, provjeravajući, prije svega na sebi, originalne načine disanja. Samo
provjerivši na sebi to što je bilo slabo shvatljivo ili još nepoznato, izabravši optimalnu
varijantu disanja, predavao sam to iskustvo kolegama, učenicima. Zahvaljujem svim
liječnicima i znanstvenim suradnicima koji su mi pomagali u razradi znanstvenih
ideja i metodičkih programa.
4
UVOD
Zdravo, uvaženi Čitatelju!
Ova je knjiga napisana prije svega za one koji su još zdravi i žele ostati zdravi čitavog
života, imati zdravu djecu – to jest za mladež.
Ova je knjiga neophodna onima koji su se umorili od bolesti, koji su isprobali već
desetke ljekarskih preparata i medicinskih čudo-aparata. Ona je napisana za one koji
su se ozbiljno zamislili nad svojim zdravljem, koji su shvatili da njihovo zdravlje
ovisi o njima samima, a ne o liječnicima i proizvođačima-prodavačima lijekova i koji
su donijeli odluku da dovedu zdravlje u potpuni red, bez obzira na uzrast,
invalidnost, «bukete bolesti» i «presude» liječnika, odsutnost novca i sl.
Ova je knjiga napisana za one ljude koji su primorani živjeti u ekološki i klimatski
nepovoljnim uvjetima, raditi u proizvodnji u štetnim uvjetima rada (naftnokemijskoj,
cementnoj, mlinarskoj, tekstilnoj i sličnim industrijama), živjeti i raditi u stresnim
uvjetima.
Ova je knjiga potrebna onima koji žele uspješno raditi, aktivno živjeti u mladim
godinama i u mirovinskoj dobi ne uzdisati «starost – nije radost», već živjeti po
principu «i starost je na radost ako ima zdravlja!»
Ova je knjiga korisna onima koji žele upoznati svoje disanje i naučiti njime upravljati
s ciljem poboljšanja zdravlja (u tom smislu i sportašima). Ova je knjiga napisana na
bazi osobnog i profesionalnog liječničkog iskustva primjene disanja koje liječi i
ozdravljuje. Ja sam neprestano morao provjeravati na sebi različite načine treniranja
disanja. Osobno iskustvo praktične primjene vježbi disanja, shvaćanje fizioloških,
biokemijskih aspekata nespecifične adaptacije organizma na izmijenjene uvjete
disanja, omogućili su smjelo i uvjereno primjenjivati sisteme disanja koje liječi kod
najrazličitijih bolesti, u tom smislu u narkologiji, u psihoneurologiji, u ozdravljenju
trudnica i predškolske djece, u rehabilitaciji onkoloških bolesnika, šećeraša i sl.
Prirodno je da takav «entuzijazam» ponekad nije izazivao samo ironiju, već i
nedoumicu kolega. Nisam jednom čuo «dobre» savjete – «Serjoža, što je tebi više
nego svima potrebno, zar si ti najpametniji? Ne treba biti bezobrazan, radi kao svi –
pomalo». No to što je onima koji žele dobro bio «bezobrazluk», u stvari je bila (i
ostati će čitavog života) iskrena želja da pomognem bolesnim ljudima da nađu
zdravlje.
5
pretvaranja slabih, bolesnih, nemoćnih pacijenata u zdrave aktivne ljude. Ova realna
čuda nastaju zahvaljujući energiji disanja, zahvaljujući samom čovjeku, njegovim
snagama i našem znanju.
Ova je knjiga napisana zato da svaki čovjek koji želi očuvati, poboljšati zdravlje,
osloboditi se bolesti i problema, nađe odgovore na to kako, zašto i zbog čega treba
primjenjivati vježbe disanja. Ona je napisana zato da svaki čitatelj dobije neophodna
znanja i uspješno usvoji ugodne i korisne načine disanja koje liječi i ozdravljuje, kako
u svojstvu «hitne pomoći», tako i u svojstvu pouzdane zaštite od bolesti i problema
civilizacije koji odnose zdravlje, vrijeme, novac i skraćuju život.
Ova je knjiga napisana zato što je potrebna mnogim ljudima, zato što u knjižnicama i
knjižarama gotovo nema knjiga u kojima je uopćeno, sintetizirano iskustvo različitih
metoda vježbi disanja i aparatnih metoda treniranja disanja. Ova je knjiga neophodna
zato što su u mnogim brošurama o gimnastici disanja nerijetko naprosto prepisane
opće preporuke bez uzimanja u obzir dobnih, fizioloških i kliničkih (razne bolesti)
osobitosti. A još je gore kada nesavjesni «djelatnici» naprosto bez savjesti prepisuju
tuđe materijale, izdaju ih pod svojim imenom ili od «kolektivnih autora» (slično je
bilo, jao, više puta s mojim radovima po metodi Butejka K.P. i endogenog disanja).
U svezi s tim mi smo pripremili i izdali ovu knjigu – da bismo vam dali korisna,
kvalitetna, u vremenu i u praksi provjerena znanja, da bismo vam predali naše
iskustvo, da bismo vas osigurali od falsifikata i preuranjenih modernih metoda,
neprovjerenih u praksi.
Ova je knjiga napisana zato što ni kod liječnika, ni kod pedagoga praktički nema
jasne predodžbe o značenju vježbi disanja u liječenju i rehabilitaciji bolesnika, u
ozdravljenju «praktički zdravih», u profilaktici psihičkih, narkoloških, terapeutskih,
neuroloških i drugih oboljenja.
6
DIO I.
POVIJEST PITANJA
Povijest pitanja “disanje i zdravlje”dosiže, kao što se vidi, više od 2000 godina, zato
što je pitanje “disanje i zdravlje” dio teme “Disanje i život”. Pri čemu se u tom
slučaju ne radi naprosto o životu pojedinog čovjeka, već o Životu na planeti Zemlji.
Nad tom temom razmišljali su i radili najveći umovi čovječanstva (filozofi, biolozi,
medicinari) u tijeku čitave povijesti civilizacije. No još mnogo prije filozofa i
medicinara, mnogo stotina godina prije Kristovog Rođenja, naš prvobitni predak,
izučavajući sebe i svijet, Prirodu oko sebe, u raznim je situacijama otkrivao i
uvjeravao se u ispoljavanje apsolutnog Zakona Prirode “Disanje – to je Život”.
Prvobitna plemena uvijek su živjela pokraj vode, lutala po obalama rijeka, jezera,
mora i već je tada čovjek opažao da ako riba u vodi ili na obali miče škrgama, “hvata
zrak” – ona živi. A ako je prestala “hvatati” zrak – život je otišao, zato što je prestalo
disanje. Morske grdosije – kitovi i njihova mlađa braća – delfini, morževi, također su
pokazivali da je život bez zraka i bez disanja nemoguć. Koliko god plivali pod
vodom, svejedno se trebaju vratiti, izroniti i uzeti zraka, da bi živjeli. I čovjek se
također uvjeravao u to nalazeći se pod vodom slučajno ili posebno roneći za ribom,
mekušcima i sl. Lovci su također vidjeli da život apsolutno ovisi o disanju. Oni su
neprestano promatrali kako i ulovljena ptica, i ranjena životinja, žive dok dišu. I već
tada su ljudi spoznali na svome iskustvu da zrak može biti “dobar”, ugodan, koristan
za disanje – nakon nevremena, kraj mora, među rascvalim biljem. A zrak može biti i
“zao”, štetan – dim kod požara, vlažni zrak za magle (kiše), hladan zrak za mraza.
7
Već su prvobitni ljudi imali prvo, najjednostavnije iskustvo vježbi disanja: naučili su
zadržavati disanje kada je trebalo zaroniti u vodu ili proći dalje kroz dim za vrijeme
požara, naučili su zatajiti, “skrivati” disanje ako se trebalo pritajiti , sakriti se za
vrijeme lova i sl. Ovi najjednostavniji načini upravljanja disanjem ne samo da su se
neproizvoljno predavali iz pokoljenja na pokoljenje, već su se i naknadno, čak u 20.
stoljeću, koristili u različitim metodama ozdravljujućeg disanja , na primjer:
zadržavanje disanja – u metodici Butejka K.P. i sl. Ovi se pak načini – proizvoljno
zadržavanje disanja, izmjena obima ventilacije (dubine disanja) primjenjuju i u
treninzima sportaša, i u vojsci (ronioci, borbeni moreplovci, snajperisti, piloti i sl.).
8
smjestili u umobolnicu (i nisu ga otpustili) samo zato što je uporno zahtijevao da
kirurzi obavezno peru ruke prije operacije, a ne nakon kirurške intevencije.
9
Antoine Lorant Lavoisieu odredio kemijski sastav “vezanog zraka” – ugljičnog
dioksida.
Obratite pažnju; isprva je medicina izučavala kisik i njegovo značenje u disanju. I već
tada, krajem 19. stoljeća, u medicini i u našoj spoznaji utvrdila se teza – disati treba
duboko da bi u organizam došlo što je moguće više korisnog, životnog i neophodnog
kisika, da bi se “prozračila pluća”. Također se smatralo da je obavezno potrebno vršiti
potpuno, duboko disanje da bi se krv maksimalno nasitila kisikom i odstranila štetni
ugljični dioksid.
I čak ne tako davno zbio se svojevrsni “bum kisika” – sjetite se koktela s kisikom,
barokomora s kisikom (hiperbarička oksigenacija). Istina, krajem 20. stoljeća se
pokazalo da “zasićivati” organizam kisikom uopće nije obavezno (o tome kasnije). I
tako, kisik se izučavao u prvom redu kao najkorisniji, najneophodniji plin. A podaci
o različitim efektima ugljičnog dioksida skupljali su se “usputno”, postepeno, kao
slučajne činjenice. I na ovu informaciju malo se obraćala pažnja: pa ugljični dioksid
se stvara u organizmu, mi ga izdišemo, pa što s tim? Zato su vježbe disanja, metode
gimnastike disanja stvorene na Zapadu u 19-20. stoljeću, u pravilu bile orijetnirane na
energično, duboko disanje, na potpunu ventilaciju pluća (sistem I. Millera i dr.).
Istina, neki od njih su preporučali i usporavanje disanja, što se pokazalo dosta
efikasnim (metodike trofaznog disanja – sistemi Lea Kofflera, Lobanove O.G.,
Lukjanove E.A.).
10
Dok smo se više od sto godina “bakćali” s kisikom, pokazalo se da je ugljični dioksid
vrlo potreban i krajnje koristan za životnu djelatnost našeg organizma. Veliki
doprinos u izučavnju problema povezanih s funkcijama ugljičnog dioksida dali su
naši znanstvenici, Sečenov I.M., Aljbickij P.M., Gulij M.F., Maršak M.E., Butejko
K.P., Agadžanjan N.A. i drugi. Ta je informacija bila izložena u mnogobrojnim
monografijama i člancima. Zato sam, kada sam 1987. godine započeo s naučnim
radom na katedri psihijatrije i narkologije AGMI-a, da bih učinio dobar pregled na
temu “Biološko značenje ugljičnog dioksida i ugljične kiseline”, morao prostudirati
vrlo mnogo literature, počevši od 1903. godine. I tek 1995. godine izašla je knjiga
“Fiziološka uloga ugljične kiseline i radna sposobnost čovjeka”, a 2001. godine –
fundamentalno istraživanje “Čovjek u uvjetima hipokapnije i hiperkapnije” u
redakciji Agadžanjana N.A. U tim su knjigama publicirani rezultati višegodišnjih
fundamentalnih istraživanja koji pokazuju aktualnost problema narušavanja funkcije
disanja kod čovjeka i neophodnost njegove korekcije nemedikamentoznim načinima.
I evo vam primjera paradoksa – u početku je ideje Butejka K.P. kritizirao praktički
svatko tko se sjetio (osim onih koji su usvojili metodu i kojima je ona pomogla). A
sada, u principu, nitko ne negira, svi se slažu – “da je, općenito, ugljični dioksid
neophodan i da je nužno paziti na njegov sadržaj u organizmu”. No autorsko
svjedočanstvo za svoju metodu (br. 1067640 kl. A 61 N) kandidat medicinskih
znanosti Butejko K.P. dobio je tek 1982. godine (s prioritetom od 1962. godine) – 20
godina nakon predaje prijave! I tek 1982. godine bilo je prihvaćeno rješenje
Znanstvenog medicinskog Savjeta Minzdrava SSSR-a o uvođenju metode Butejka
K.P. u kliničku praksu i daljnja istraživanja. A u ožujku 1987. godine u Krasnojarsku,
prvi put u SSSR-u, na inicijativu stručnjaka Krasnojarskog medicinskog instituta i
Krasnojarskog “krajzdravodjela”, bio je proveden prvi Svesavezni znanstveno-
praktični seminar o metodi voljnog prestanka dubokog disanja. Upravo na tom prvom
seminaru ja sam učio metodu voljnog prestanka dubokog disanja, stječući znanja i
iskustvo iz prvih ruku – od Konstantina Pavloviča Butejka, Vilme Augustovne
Genjine i drugih stručnjaka.
U metode disanja koje liječi i ozdravljuje spadaju razni načini korekcije i regulacije
disanja pomoću aparata, obnavljanja normalnog sadržaja ugljičnog dioksida. U
današnje vrijeme poznati su aparati za liječenje ugljičnim dioksidom koji su prošli
ekspertizu Ministarstva zdravstva, na primjer, kupke ugljičnom kiselinom. No javljaju
se i “moderne prenagljenosti”, drsko se razbacujući reklamama, a koje nisu prošle
neophodna klinička ispitivanja u Ministarstvu zdravstva, koje nemaju nalog
Minzdrava i metodičke preporuke za primjenu ovih “usavršenih” aparata kod
11
bolesnika, za liječenje bolesti. Primjer takvog proizvoda koji nije prošao klinička
istraživanja u Minzdravu RF je kompleks “Samozdrav” (ranije se u reklami ova
naprava nazivala hiperkapnikator, TDI-02). Taj je kompleks registriran kao aparat za
svakodnevni život, a ne kao medicinski proizvod. Zato nema dovoljnih osnova da se
kompleks “Samozdrav” preporuči za liječenje bolesti.
Aparat TDI-01 (dišni trenažer /dihalica Frolova) i metoda njegove primjene dosta
su jednostavni, pogodni i vosoko efikasni. Upravo zbog toga dihalica Frolova je
odlukom Vlade Rusije od 17.01.2002. godine unesena u spisak najvažnijih,
životno neophodnih proizvoda medicinske namjene. To jest, može se reći da je
dihalica Frolova, aparat neophodan za zdravlje svakog čovjeka (kao kefica za zube).
Zato ćemo dosta podrobno razmotriti varijante njene primjene u liječenju,
rehabilitaciji i profilaktici različitih bolesti kod odraslih i djece.
Čak kratko izučavanje povijesti razvoja naših znanja o disanju, stvaranja i primjene
gimnastike disanja, metoda disanja koje liječi i ozdravljuje pokazuju da su vježbe
disanja, različite metode treniranja disanja, načini proizvoljne regulacije disanja
čovječanstvu poznati od najdavnijih vremena.
12
U procesu razvoja znanosti i medicine ustanovljeno je vodeće značenje procesa
disanja i dišnog sustava u osiguranju života i zdravlja svakog od nas (od trenutka
začeća). U današnje vrijeme skupljena je velika količina informacija o disanju i o
pozitivnom utjecaju vježbi disanja na organizam, na stanje zdravlja. Zato sistemi
disanja koje liječi i ozdravljuje stiču sve veću popularnost u medicini, u kulturi
psihičkog i fizičkog zdravlja.
13
je proces starenja organizma dosta tijesno povezan sa slabljenjem dišnog sistema,
njegovih rezervnih mogućnosti.
14
Disanje – to je proces u kojem sudjeluju (dišu) praktički sve stanice našeg organizma
i zato vježbe disanja blagotvorno utječu na čitavi organizam, a ne samo na stanje
pluća. U procesima disanja i izmjene plinova sudjeluju ne samo pluća, već i drugi
sistemi, prije svega srčanovaskularni sistem. Zato se u medicini odavno koristi termin
“kardiorespiratorni” sistem, što u prijevodu s latinskog doslovno znači “srčano-dišni”,
opisana su stanja plućno-srčane insuficijencije. U ovim medicinskim pojmovima
odražena je neraskidiva veza pluća i srca, disanja, ventilacije pluća i krvotoka. Svaki
će vam medicinar reći da ako pluća ne rade, vrlo će se brzo zaustaviti i srce, i obratno
– besmisleno i beskorisno je ventilirati pluća, ako ne radi srce. Upravo zato kod
pružanja hitne pomoći neophodno je provoditi ne samo umjetno disanje već i masažu
srca.
Uslijed ove neraskidive veze pluća i srca pozitivni efekt vježbi disanja zakonito se
ispoljava i kod srčanovaskularnih oboljenja u obliku poboljšanja različitih pokazatelja
srčanovaskularnog sistema (puls, srčani ritam, tlak i sl.). Različiti organi, tkiva i
sustavi koji sudjeluju u ostvarenju funkcije disanja, u medicini se objedinjuju u
jedinstveni funkcionalni dišni sistem. U tom sistemu izdvajaju se takvi dijelovi
(blokovi) kao što su vanjsko disanje, sistem transporta plinova, disanje tkiva
(stanično, unutarnje), sistem regulacije. Čitav ovaj složeni, visokoorganizirani
fiziološki sistem nalazi se u stalnom uzajamnom djelovanju sa okruženjem, vrlo
osjetljivo reagirajući na različite promjene u okruženju (vanjskom i unutarnjem), u
stanju organizma (emocije, govor, kretanje, temperatura, kemijski sastav hrane i dr.).
A glavna namjena ovog sistema je osigurati optimalni, najekonomičniji i najefikasniji
nivo (obim) ventilacije u skladu sa stanjem organizma i karakterom izmjene tvari
(metaboličke potrebe organizma).
15
Vanjsko disanje
Kod razmatranja ovog pitanja obično se govori o plućnom disanju, o izmjeni plinova
između krvi i atmosfere kroz membrane plućnih stanica. To je osnovni način izmjene
plinova. Poznat je i dodatni način disanja – kožno disanje. Ovaj način izmjene
plinova kod čovjeka čini najviše 2%. Tu smo daleko od žabe – žaba ljeti diše
plućima, a zimi se uvlači u mulj i usisava kisik kroz kožu. Evo na kakva je čudesa
spremna “carica-žaba”! Ukupna površina kože kod čovjeka je prosječno 1,2
kvadratna metra. A ukupna površina pluća iznosi 90 kvadratnih metara! Zamislite
kakav je “padobran”, kakvo je “jedro” upakirano u Vašem grudnom košu!!! I naše
plivanje kroz valove oceana života u mnogome ovisi o tome kako dobro radi, koliko
je pouzdano i krepko ovo “jedro” – naša pluća, naše disanje.
Naš kondicioner
S čime počinje disanje, s čime počinje život? Život počinje, kao što je poznato, od
prvog udisaja i završava posljednjim izdisajem, a između njih mi živimo zahvaljujući
energiji disanja. U knjizi “Tajne istinskog zdravlja” (1997.) Jackson Adam vrlo je
mudro opazio da se jedna od tajni istinskog zdravlja sastoji u tome da “razlika između
života i smrti leži u našem disanju”. Ja često na lekcijama i seminarima govorim da je
disanje “nevidljiva nit života” i ne daj Bože da ona oslabi i da se prekine – prekinuti
će se život. A vanjsko disanje započinje u nosnoj šupljini.
Dišno područje zauzima donju i dio srednje nosne školjke. Stanice sluznice dišnog
područja ne samo da izdvajaju sluz. One imaju dlačice (resice) koje neprestano vrše
oscilacije s frekvencijom do 250 oscilacija u minuti. Na taj nančin one pridonose
kretanju čestica prilijepljenih za sluz, prema grkljanu. Također ove stanice izdvajaju
različite tvari antimikrobnog djelovanja, štiteći nas od infekcija.
Zahvaljujući osobitoj građi nosa, zračna struja ne prolazi kroz nos slobodno, već uz
otpor, usporeno. I još začuđujuća činjenica – smjer kretanja zraka naglo se mijenja!
Obratite pažnju, prošavši kroz nos, struja udahnutog zraka naglo zaokreće, spušta se
dolje. Na taj način, kod nosnog disanja, i kod udisaja i kod izdisaja, struja zraka kao
da nailazi na dvostruki otpor. Otpor struji zraka kod nosnog disanja je za 1,4-4 puta
veći nego kod disanja kroz usta.
16
U tijeku dana nos propušta do 10000 (deset tisuća) litara zraka!!! Površina sluznice
nosa je oko 160 kv. milimetara. U nosu se udahnuti zrak filtrira, pročišćuje od prašine
i mikroba, ovlažuje se. Zahvaljujući kretanju resica epitela strane čestice (prašina i
dr.) odstranjuju se sa strujom sluzi. Kod nosnog disanja čak se smanjuje toksično
djelovanje plinova i štetnih para. To jest, nos radi kao kondicioner, pripremajući zrak
za njegovu predaju plućima. A budući da su temperatura i vlažnost zraka u različitim
područjima različite, i oblik nosa kod starosjedioca krajnjeg sjevera, srednjeg pojasa,
južnih područja, ima karakteristične osobitosti.
Njušno područje nosa zauzima dio srednje i čitavu gornju nosnu školjku. Na sluznici
ovog područja nosa nalaze se osjetilni nervne stanice – receptori, ovdje započinje
njušni analizator pomoću kojeg osjećamo mirise. Odavna je poznato da se čovjek
može liječiti pomoću mirisa. Metodika aromaterapije omogućuje da se, primjenjujući
udisanje različitih mirisa (eteričnih ulja) poboljša ne samo stanje sluznice nosa i
nosno disanje, već i mnoge druge funkcije organizma, prije svega nervnog sistema.
Štetna navika disanja kroz usta vrlo se često ispoljava u djetinjstvu. No, nažalost, ni
liječnici, ni pedagozi, ni roditelji ne pridaju dužnu pažnju obuci djece pravilima
nosnog disanja. Radeći u područnoj dječjoj bolnici grada Arhangelska, na katedri za
dječje bolesti Blagoveščenskog medicinskog instituta, u dječjim ustanovama i
bolnicama drugih gradova, ne jednom sam opažao takvu sliku. Mi beskonačno
liječimo hunjavicu kod djeteta, adenoide, tonzilitis, bronhitis, astmu i sl., a ono hoda s
poluotvorenim ustima i na to nitko ne obraća pažnju - lijekovi, masaža i sl. Dok
dijete diše kroz usta – ono nikada neće ozdraviti i nikakvim tabletama i naredbama
17
tipa “zatvori usta”, usta mu nećemo zatvoriti (samo ako ih kirurg sašije). Ja sam se u
praksi često uvjeravao kako je važno pravilno djetetu objasniti neophodnost i
korisnost disanja kroz nos, pomoći mu pomoću vježbi disanja obnoviti i sačuvati
normalno nosno disanje. To vrlo brzo poboljšava zdravlje i znatno pojačava rezultate
terapije lijekovima, omogućujući primjenu minimalnih doza lijekova (također vrijedi
i za odrasle).
Očigledno nije slučajno do naših dana došao izraz “zatvori otvor za propuh” koji
mnogi ne sasvim točno upotrebljavaju u sporu, kada se nema čemu proturječiti. U
stvari ovaj izraz, narodna mudrost, vrlo jasno ukazuje na to da su usta – rezervni
kanal za disanje, a disanje kroz usta bitno mijenja ventilaciju pluća. A na sjeveru
Rusije još se uvijek često može čuti izraz “poluotvorenih usta”– tako govore o
čovjeku nespretnom, nesposobnom, šeprtlji, smetenjaku, o čovjeku kod kojeg su usta
poluotvorena (poluotvorena usta – “polorotyj”).
I u tim su izrazima odražena višestoljetna opažanja o tome da ako čovjek stalno diše
kroz usta, to narušava funkcije nervnog sistema.
A sada mala domaća zadaća.
Provjerite svoje nosno disanje: kako vi dišete kroz nos, da li se dogodi da jedna
polovina nosa, jedna nozdrva diše slabije nego druga? Da li morate u stanju
mirovanja disati kroz poluotvorena usta? I pogledajte pažljivo uokolo. Ako zaista
pažljivo pogledate na ljude koji vas okružuju, obavezno ćete vidjeti, i ne jednom,
ljude koji periodički ili stalno sjede (hodaju, spavaju) s poluotvorenim ustima. A ako
im savjetujete da dišu samo nosom i drže usta zatvorena, oni će vam odgovoriti da je
to jako teško, nemoguće, jer njima “nedostaje zraka”. Zašto? O tome ćemo popričati
kasnije, kad budemo govorili o regulaciji disanja i sistema kontrole procesa disanja. A
sada, molim vas, uvaženi čitatelju, provjerite svoje disanje (vidi gornji zadatak) i
zapišite ova opažanja na drugoj stranici dnevnika disanja.
Kakve varijante su moguće? Nos diše uvijek dobro (velika rijetkost), periodički sad
jedna, sad druga polovica nosa diše slabije, začepi se jedna nozdrva (vrlo često i kod
mnogih), nos diše loše ili uopće ne diše (dosta često). Zašto kod mnogih ljudi
periodički jedna polovica nosa diše slabije od druge? Zato što postoji takva fiziološka
zakonitost – “nosni ciklus”, kada se približno nakon 90 minuta mijenja prohodnost
nosnih kanala. To se može razmatrati kao varijanta normale, no kada neprestano loše
diše (ili uopće ne diše) jedna polovica, ili nos uopće ne diše - to su vrlo ozbiljni
poremećaji u disanju i zdravlju. Čak ako ste još mladi i analize su vam u redu, u tom
slučaju neophodno se je vrlo ozbiljno pozabaviti svojim zdravljem i u prvom redu –
poboljšati, obnoviti normalno stanje dišnog sistema, prije svega – nosnog disanja.
Završavamo prve korake na “Velikom Dišnom Putu”. Prošavši kroz nos, zagrijani,
profiltrirani i u nosu ovlaženi (kao u kondicioneru) zrak se kroz grlo, kroz glasnu
šupljinu usmjerava u naš “unutarnji akvalang” – u naša pluća, da bi napunio pluća,
ovo jedro života i zdravlja, i dao nam snage da pouzdano i bez bolesti plivamo u
oceanu života. Prolazeći kroz glasnu šupljinu, zrak može “raditi”, ako su glasne žice
18
napete, one stvaraju otpor zraku, vibriraju, i zato mi možemo govoriti, pjevati i sl. Na
taj način, u ovoj točki naših dišnih puteva presijecaju se i uzajamno povezani procesi
disanja, govora i čak probave hrane (gutanja).
Uslijed tih anatomskih i fizioloških uzajamnih veza vježbe disanja su korisne kod
liječenja logoneuroza (mucanja). One su također vrlo korisne, neophodne za
stručnjake “razgovornih”, “govornih” profesija – pedagoge, liječnike, spikere,
pjevače i sl. Osobito su korisne vježbe disanja uz otpor na izdisaj i s produženjem
izdisaja. Iz vlastitog iskustva znam kako je to težak rad: 6-8 sati govoriti bez
prestanka, osobito u velikom auditoriju. Zato je vrlo važno, korisno, u tom smislu i
vama, tako odrepetirati disanje i govor, da za vrijeme razgovora udisaj vršite kroz
nos. U prvo vrijeme to može biti neugodno (nenaviknuto, ako imate slabo disanje s
malim rezervama), no zatim ćete se istrenirati i naviknuti, disanje će ojačati.
Pravilo prvo – u miru i uz lagani fizički rad (može i kod umjerenih fizičkih
opterećenja) disanje (i udisaj i izdisaj) je korisno i neophodno vršiti kroz nos (nosno
disanje). Za vrijeme razgovora (i za vrijeme pjevanja), kod umjerenih fizičkih
opterećenja udisaj vršiti kroz nos, a izdisaj kroz usta. I samo u slučaju oštećenja
(traume nosa), kao i za vrijeme velikih fizičkih opterećenja moguće je, dozvoljeno
(provremeno) disanje kroz usta. No nakon završetka takvih opterećenja (skijanje i sl.)
neophodno je obnoviti disanje – “predahnuti”, umiriti disanje, zatvoriti usta i prijeći
na obično, nosno disanje.
Drvo Života
Vjerojatno ćete se iznenaditi i nećete vjerovati ako vam velimo da je u vama “drvo”
koje ima stablo, mnogo-mnogo grana i grančica, i ogromnu količinu “listića” (do 700
milijuna!!!). I, tim ne manje, takvo drvo unutar svakog od nas postoji! To je
bronhijalno “drvo”, sistem dišnih cjevčica, bronhija. Naše dišno drvo započinje
odmah nakon glasnih žica u obliku traheje. Od traheje, kao od snažnog stabla, odlaze
dva plućna bronhija (u lijevo i u desno plućno krilo). Ovi krupni, široki bronhiji
višekratno se (do 22 puta) razdvajaju (razgranavaju) na sve sitnije i sitnije, uske
dišne cjevčice - bronhiole. Uslijed toga višekratnog dijeljenja ukupna površina
poprečnog presjeka dišnih puteva povećava se za više od 4,5 tisuća puta! Na samom
kraju ovih dišnih cjevčica (grančica), kao maleni listići, nalaze se najsitniji zračni
mjehurići. Ovi mjehurići koji nose zrak nazivaju se alveole. One su prekrivene, kao
paučinom, vrlo gustom, kompaktnom mrežom najsitnijih krvonosnih sudova,
kapilara. Opća predodžba o građi pluća daje njihovu usporedbu s grozdom vinove
loze: grančice – kao bronhiji, a jagode – kao alveole.
19
Naše dišno, bronhijalno stablo začuđujuće je nalik na obično drvo – isto kao u
listićima drva dolazi do izmjene plinova, u našim alveolama također dolazi do
izmjene plinova. Obratite pažnju – naredni paradoks! Izmjena plinova se odvija
samo u alveolama, ovaj dio pluća se naziva dišnom zonom. Predočite si veliku zgradu
sa 23 kata u kojoj samo na posljednjem 3-4 katu žive ljudi – to je životna zona. A od
1. do 20. kata samo vozi lift, no tamo nitko ne živi. Do 20. kata svi dolaze liftom – a
dalje idu pješke.
Evo tako i u našim plućima po osnovnom dijelu zračnonosnih puteva (1-20. nivo
bronhijalnog stabla) dolazi do kretanja, cirkulacije zraka na račun dišnih kretnji, no
nema izmjene plinova u traheji, u brohnijima i mnogobrojnim bronhiolama. Nije
slučajno da ovaj dio pluća tako i zovemo – anatomski mrtvi prostor. Obim mrtvog
prostora kod zdravog čovjeka iznosi približno 2,22 ml/kg. I samo tamo gdje se nalaze
alveole, stotine milijuna ovih najsitnijih zračnih mjehurića, dolazi do izmjene plinova
između stanica (atmosfere) i krvi. Ovaj dio pluća (21-23. nivo) tako se i zove – dišna
zona (kao živa zona našeg “nebodera” – 21.-23. kat). Osnovna zona izmjene plinova
su upravo alveole (23. nivo) – dišna respiratorna zona. A u dišnoj zoni djeluju njeni
zakoni. Glavni mehanizam premještanja plinova, ventilacije u dišnoj zoni je difuzija
plinova. To jest, ventilacija, kretanje, premještanje plinova u dišnoj zoni odvija se
uslijed razlike u koncentraciji kisika i ugljičnog dioksida u plućnim alveolama i u
bronhijalnom stablu.
I tako, u alveolama završava vanjski dio našeg “Velikog Dišnog Puta”. Dijametar
alveola je oko 0,3 milimetra! Kada govorimo “pluća”, mi, u pravilu, imamo u vidu i
bronhijalno drvo i alveole, plućno tkivo.
Najvažnija funkcija ove tvari, surfaktanta je osigurati elastična svojstva, tako reći
“neljepljivost”, stabilnost alveola. Izrada (sinteza) surfaktanta ovisi o mnogim
uzrocima, u određenom stupnju na nju utječe i stanje nervnog sistema. Krajnje
negativno na izradu surfaktanta utječu takvi načini “kulturnog polaganog
samoubojstva” kao što je pušenje, zloporaba alkoholnih pića.
20
stalno i aktivno radi zaštitni, imunološki sistem i sistem čišćenja pluća od čestica
prašine i mikroba.
Stanice sluznice bronhija stalno izrađuju i izdvajaju sluz (čak kod zdravih ljudi). Ova
sluz štiti bronhije, za nju se “lijepe” čestice prašine. A još na prostoru čitavog
bronhijalnog stabla, na površini bronhija smješteni su milijuni sitnih resica. Ove
resice (najtanje dlačice) stvaraju epitel resica. Ove resice stalno vrše oscilacijske
pokrete, pokrećući struju sluzi dosta brzo prema traheji. Ove resice rade faktički kao
“vječni pazikuća”, čisteći pluća danju i noću, bez odmora i slobodnih dana. A u
alveolama takve zaštitne sluzi i nikakvih resica nema, tamo zaštitu pluća i organizma
vrše imunološke stanice. No ako mi trujemo zrak u proizvodnji, ili sa zadovoljstvom
samoubojice usisavamo prljavi duhanski dim u pluća, mi, na taj način, sami gušimo
moćne sisteme zaštite i čišćenja pluća. Uslijed toga stradaju i pluća, i čitavi
organizam.
Smatra se da u normali prosječna frekvencija disanja (FD) iznosi kod čovjeka 14-16
disaja u minuti. Uzgred, u prirodi se opaža interesantna zakonitost: što su veće
21
proporcije životinje, to je manja frekvencija disanja, to ona sporije diše. Na primjer:
frekvencija disanja miša je do 200 puta u minuti, a kod psa je 25. Slonu je u jednoj
minuti potrebno 10 disaja, a kit rasteže jedno disanje na 5-10 minuta. Kod treniranih
jogija frekvencija disanja može iznositi 1 disanje u minuti. Istraživanaj fiziologa su
pokazala da se zdravi ljudi mogu podijeliti u dvije grupe. Jedna grupa su bradipnoici,
ljudi s rijetkim i dubokim disanjem. Druga su tahipnoici, ljudi s čestim i površinskim
disanjem. No budete li se regularno bavili vježbama disanja, prije svega ćete dospjeti
u “zlatnu sredinu” – vaše će disanje biti rijetko i ekonomično, ne duboko.
Zapamtite to!!! I sjećajte se toga kad vas budu upućivali na neophodnost “punog”,
“dubokog” disanja, “prozračivanja” pluća. Sjećajte se toga uvijek kad budete čitali ili
slušali slične površinske “znanstvene” preporuke. Pluća su složeni ventilacijski
sistem. Disanje, ventilacija pluća su najsloženiji aerodinamički proces i samo
šarlatani si mogu predočiti ventilaciju pluća kao primitivni proces zračenja sobe, kao
rad motorne pumpe.
U plućima se također izrađuju neke biološki aktivne tvari koje sudjeluju u regulaciji
funkcija nervnog sistema, u regulaciji tonusa sudova i dr. Ventilacija pluća povezana
je s kompenzacijom izmjene kiselinsko-alkalne ravnoteže. Tetenjev F.F., razrađujući
koncepciju mehaničke aktivnosti pluća, istražujući pitanja biomehanike disanja,
ustanovio je da su pluća sposobna aktivno usisavati i izbacivati iz sebe zrak mimo
djelovanja sila od strane prsnog koša i dijafragme.
22
straha od prehlade jako toplo oblače dijete, one same pridonose tome da se dijete
prehladi i da oboli. Zašto se jako toplo odjeveno, umotano dijete češće prehladi? A
što da ono jadno, voljeno, radi! Njega su “zapakirali” tako da neizbježno dolazi do
pregrijavanja tijela. Radi toga se javlja toplinska zadihanost, da bi regulirala procese
toplinske produkcije i izmjene topline. Kroz kožu u ovom slučaju praktički nema
izmjene topline, znači da ostaje jedina varijanta – otvoriti usta i disati na usta.
Uzgred, pas diše kroz usta zato što se njegova koža ne znoji, disanjem na usta pas
regulira temperaturu tijela.
Veliki prijelaz
23
sposobnost, kod ugljičnog dioksida je 25-30 puta veća nego kod kisika. (Zato je kod
disanja na otvorena usta moguće brzo razvijanje poremećaja izmjene plinova).
U običnim uvjetima mi koristimo tek dio kisika koji dospijeva u pluća. U zraku koji
se udiše sadržaj kisika je 21%, ugljičnog dioksida 0,03%, a u zraku koji se izdiše
analogno 16% kisika i 4,5% ugljičnog dioksida. U šupljini alveola sadržaj kisika je
14%, a ugljičnog dioksida na nivou 5,5-6%. Kod hipoksičke terapije na aparatima
hipoksikatora moguće je smanjenje kisika u zraku koji udišemo do 12-10%!!! Ako
normalan čovjek radi maksimalno, granično zadržavanje disanja, sadržaj kisika u
zraku koji izdiše smanjuje se do 12-10%. To svjedoči o tome da je u normalnim
uvjetima sadržaj kisika u atmosferi i u krvi kod nas dovoljan, sa zalihom.
Naš “ventilator”
Vi, naravno, niste jednom čuli frazu “kretanje – to je život”. Za kretanje mi koristimo
veliku količinu mišića za kretanje. Ovi mišići još se nazivaju “skeletni”, budući da je
njihova funkcija povezana s održavanjem određenog položaja tijela, s kretanjem
tijela. Za vršenje specijalnih pokreta, određenih funkcija, mi imamo specijalizirane
mišiće. Na primjer: u crijevima rade mišići čije skraćivanje omogućuje peristaltiku,
kretanje hrane koja se probavlja, bronhiji imaju muskulaturu, kod jakog skraćenja
bronhijalnih mišića nastaje gušenje. Naše srce je specijalizirani mišić namijenjen za
pumpanje krvi.
24
kada je snaga dijafragme nedovoljna za punovrijednu izmjenu plinova. Iz kliničke
prakse je poznato da ako dijafragma ne radi (ranjavanje dijafragme, paraliza
dijafragmalnog živca i sl.), čovjek brzo umire, budući da pomoćni dišni mišići ne
mogu dugotrajno punovrijedno osigurati disanje. U takvim slučajevima može pomoći
samo prinudna ventilacija pluća – aparat za umjetnu ventilaciju pluća. I obratno, čak
kod takvih najtežih trauma kao što je prijelom kičme s potpunim rascjepom leđne
moždine, kada nastupa potpuna paraliza muskulature kretanja, čovjek može živjeti
desetke godina, ako radi dijafragma.
Naredni paradoks u području disanja. Vrlo često govore i pišu o tome da disanje
može biti prsno, trbušno ili mješovito. Pritom kao da se samo po sebi razumije da u
normali zdravi čovjek može disati po raznome. Liječnik je kod zapisivanja povijesti
bolesti u principu dužan navesti tip disanja. I zbog nečega se smatra da su i prsni tip
disanja, i mješoviti tip, i trbušno disanje – sve varijante normale. K tome pak moramo
često slušati takve tvrdnje da je prsni tip disanja – “ženski” tip disanja. Tvrde također
da je disanje trbuhom, trbušno – “muški” tip. Susreću se i suprotna mišljenja.
Općenito, treba se snaći u tom vrlo važnom pitanju.
25
jetra, želučani mjehur i gušterača, slezena, a još i takvo bogatstvo kao što su organi
mokraćno-spolnog sistema.
Evo kako je neobično i interesantno građen naš najvažniji mišić, “kraljica disanja” –
dijafragma. Njezin su položaj i funkcije na taj način povezani ne samo s disanjem,no
odmah i s krvotokom u arterijama i venama, s najvažnijim procesom kretanja limfe
koja pročišćuje organe i tkiva, s funkcijom probavnih organa. Obratite osobitu pažnju
na genijalnost konstrukcije! Kroz dijafragmu, upravo poprijeko, kroz otvore u centru
tetiva, prolaze četiri dosta krupne “cjevčice” – aorta, vena, jednjak, limfatički kanal,
no pritom su trbušna i prsna šupljina hermetički razdvojene. Kao što u podmornici
čvrsto zatvaraju pregradni zid, hermetički razdvajajući odjele, tako su i u našem tijelu
prsna i trbušna šupljina čvrsto odvojene, razdvojene jedna od druge. A “rupica” u
centru tetiva ima! No pritom – hermetično razdvajanje!!! A čitavo središte, sva
jedinstvenost građe dijafragme je u tome, da je u centru tetiva, među “cjevčicama”
koje prolaze kroza nj, radi hermetičnosti, kao učvršćivač, smješteno masno stanično
tkivo. I evo ove masne kapsule čvrsto zatvaraju čitav slobodni prostor u otvorima
centra tetiva.
Rad dijafragme također ima svoje neponovljive osobitosti. U početku izučavanja tajni
“kraljice disanja” nismo slučajno nabrojili organe prsne i trbušne šupljine: položaj i
kretanje dijafragme vrlo pozitivno utječu na stanje ovih organa. Mehanizmi ovog
utjecaja su raznovrsni, razmotrit ćemo osnovne među njima.
Kretanja dijafragme izravno, mehanički utječu na položaj i funkciju pluća i srca. Kad
se dijafragma skraćuje, ona se spljošnjava, opušta se dolje. Pritom se povećava obim
prsnog koša, on se širi, pluća se rastežu, tlak zraka u plućima se smanjuje ispod
26
atmosferskog i zrak se usisava u pluća. Na taj način se odvija udisaj. Za vrijeme
udisaja mi osjećamo (i čak vidimo) kako prednja stijenka trbuha izlazi naprijed (trbuh
se “napuhne”). Također se za vrijeme udisaja donekle širi šupljina osrčja – perikarda.
No pritom se u trbušnoj šupljini donekle povećava unutar trbušni tlak, ti se organi
skupljaju – odvija se masaža.
A još uslijed toga kretanja, za vrijeme udisaja, krv po venoznom sistemu, iz vena
trbušne šupljine dolazi u srce. Eto tako, dijafragma genijalno jednostavno i vrlo
efektivno u jednom pokretu sjedinjuje odmah nekoliko procesa – i udisaj, i masažu
organa trbušne šupljine, i pomoć srcu kod krvotoka!!! Dijafragma – to je “mišić
udisaja”. Na kraju udisaja skraćivanje dijafragme završava.
27
limfatički sistem. Može se učiniti ovakva usporedba, da je krvonosni sustav kod nas
“vodovod”, a limfatički sustav je “kanalizacija” organizma. Limfatički sustav
osigurava očišćenje i organa i tkiva. Limfatičke kapilare započinju u organima i
tkivima, “skupljaju” štetne tvari. Postepeno se ove kapilare slijevaju u sudove, u
limfatičke kanale, završavaju krupnim sudom koji se naziva limfatičko deblo.
28
napor pomoćnih dišnih mišića (međurebrenih, prsnih). Nakon prekida fizičkih
opterećenja treba obnoviti disanje, neophodno je “predahnuti”, prijeći od mješovitog
disanja na dijafragmalno disanje.
Kroz sudove pluća protječe sva krv. U kapilarama koje prekrivaju alveole, kisik
dospijeva u krv. Neznatni dio kisika nalazi se u plazmi krvi u otopljenom obliku, a
osnovni dio kisika dospijeva unutar eritrocita. Eritrocit se “specijalizira” za transport
kisika: zato je u eritrocitu specijalna bjelančevina – hemoglobin. U sudovima pluća
hemoglobinu se pripajaju molekule kisika.
29
eritrocita u određenim situacijama mogu nastati propusne pore kroz koje kisik i izlazi
iz eritrocita. A ako su ove pore zatvorene, tada je uistinu “prekriven kisik”, u
eritrocitu ga je mnogo, no on praktički ne izlazi.
Stručnjaci Fizikalnog instituta Lebedjeva pod rukovodstvom Mihaila Foka dugo
vremena su izučavali procese prijenosa kisika eritrocitima. Fizičari su ustanovili da se
nakon izlaska eritrocita iz kapilara pluća u krvonosni sustav propusnost njegove
membrane smanjuje za 10000 puta!!! Zato se pore na membrani eritrocita zatvaraju. I
u takvom “zatvorenom” stanju eritrocit donosi kisik u tkiva. Kod raznih tkiva u
različitim stanjima i potreba za kisikom je različita. Zato se građa kapilara, gustoća
kapilara u tkivima donekle razlikuju. No najzačudnije je to da je dijametar kapilara
znatno manji od dijametra eritrocita. Veličina nekih kapilara je skoro 2,5 puta manja
od veličine eritrocita.
Zato eritrociti moraju faktički “puzati”, protiskivati se kroz kapilare, stijenke kapilara
bukvalno tlače, stiskaju eritrocit. Pokazalo se da što je jače ovo tlačenje, to eritrocit
ispušta više kisika. A tajna ove majstorije je u tome da propusnost membrane
eritrocita, njena “sposobnost propuštanja”, količina pora koje se otvaraju, ovise o
napetosti električnog polja u ovojnici eritrocita. Kod jakog pritiska, kod čvrstog
kontakta stijenki eritrocita i kapilara napetost polja se smanjuje, poboljšava se
propusnost membrane, otvara se neophodna količina pora i eritrocit ispušta porciju
kisika. Propusnost membrane eritrocita je drugi faktor koji regulira dospijevanje
kisika iz eritrocita u stanicu.
30
I sjetimo se ponovo “kraljice disanja” – dijafragme. Dijafragma efektivno poboljšava
i krvotok. Poznati ruski liječnik A.S. Zalmanov nije slučajno nazvao dijafragmu
“drugo srce”. Zato ako efektivno koristite dijafragmalno disanje, samim tim si
osiguravate i normalnu ventilaciju alveola, i dobar krvotok.
U našim sudovima “radi” sistem kontrole sastava plina u krvi. Svatko od nas ima
specijalizirane stanice – kemoreceptore koji reagiraju na promjenu sadržaja kisika i
ugljičnog dioksida u krvi. Osnovna nakupina kemoreceptora nalazi se u stijenki luka
aorte, tamo gdje se aorta opušta dolje (to je kao iza grudne kosti), u vratnim
čvorovima – tamo gdje se zajednička vratna arterija dijeli na vanjsku i unutarnju
vratnu arteriju. Žilni sustav također ima baroreceptore koji kontroliraju nivo
arterijskog tlaka.
Disanje tkiva
Naše veliko i lijepo tijelo, naš voljeni organizam sastoji se od mnogo milijardi
stanica. Stanica je osnovni oblik biološkog života na zemlji. Praktički svaka stanica
našeg organizma diše, to jest koristi kisik za oksidaciju hranidbenih tvari. Na taj način
disanje, oksidacijski procesi, leže u osnovi procesa izmjene tvari. Zato vježbe disanja,
proizvoljna regulacija disanja neizbježno vrše određeni utjecaj na izmjenu tvari.
Disanje u stanicama našeg tijela to je, u svojoj suštini, kemijska reakcija rastvaranja
(raspadanja) molekula hranidbenih tvari uz korištenje kisika (oksidacija), uslijed čega
se stvara ugljični dioksid i molekule vode (endogena voda). A ugljični dioksid,
također, uzgred, mogu koristiti stanice. Disanje (oksidacija) je najvažniji dio i
obavezan uvjet izmjene tvari.U našim stanicama disanje i hranjenje uzajamno su
povezani u jedan neraskidivi i neprekidni proces izmjene tvari. A točnije govoreći –
u jedinstveni proces izmjene tvari i energije. Zato se u udžbenicima biološke kemije
za medicinske institute tema “disanje tkiva” razmatra u glavi “izmjena energije”.
Za jedan dan u naše stanice pomoću hemoglobina se dovodi oko 600 litara kisika.
Uslijed disanja u stanicama se stvara oko 500 litara ugljičnog dioksida. I ovaj
proces, ova “neprekidna traka života”, naš “magistralni plinovod”, naš “jedinstveni
energetski sistem” radi neprekidno i dan i noć, i u snu i na javi.
31
Poznati postulat: “disanje - to je energija” ima znanstveno objašnjenje: energija se
proizvodi u mitohondrijima kod sjedinjenja kisika i vodika, u procesu disanja tkiva.
Disanje stanica, oksidacijske reakcije, tijesno su povezane sa stvaranjem
adenozintrifosforne kiseline – ATF. ATF djeluje kao prijenosnik fosfatnih grupa od
visokoenergetskih molekula do drugih molekula. Dobivši fosfatne grupe od ATF-a,
ove se molekule aktiviraju, osiguravaju stanicama vršenje njihovih funkcija. U našim
stanicama molekule ATF-a stalno se stvaraju u procesu disanja tkiva i također se
neprestano raspadaju, osiguravajući energijom različite procese u organima i tkivima
(na primjer – rad mišića, skraćenje mišićnih vlakana). Zato jedna molekula ATF-a
živi najviše 1 minutu, a u cijelosti za 24 sata stvara se i potroši oko 62 kilograma
ATF-a!!! Obratite pažnju – zaliha ATF-a u stanici praktički nema. Postoji specijalni
mehanizam regulacije nivoa ATF-a u stanici - kontrola disanja u stanici koja
povezuje, uravnotežava brzinu procesa disanja u stanici, aktivnost oksidacijskih
reakcija uz stvaranje i raspad ATF-a. I evo vam još jednog paradoksa u povijesti
medicinske znanosti. Kada je 1961. godine engleski biokemičar Peter Mitchell
predložio svoju teoriju stvaranja ATF-a u stanici (kemoosmotičku), ovu verziju nitko
nije uzimao ozbiljno. I hipoteza se činila fantastičnom, pa i sam autor tada nije bio
“od autoriteta”. No vrijeme je sve stavilo na svoje mjesto. Istina, za to je trebalo
“samo” 17 godina i autor ove hipoteze je dobio Nobelovu nagradu. Uzgred, P.
Mitchell dobio je Nobelovu nagradu prvi put upravo za kandidiranje kemoosmotske
hipoteze stvaranja ATF-a, a ne za njenu potvrdu!
Prema podacima istraživanja najaktivnije troše kisik stanice takvih organa (tkiva) kao
što su mozak (kora velikih polutki), srce, bubrezi, jetra, očna mrežnica. Na primjer,
mozak za aerobno rastvaranje glukoze u mirnom stanju iskoristi do 20% sveg kisika
koji dospijeva u organizam (a masa mozga je svega 2% tjelesne mase). Sada je
shvatljivo zašto su čak kod neznatnih poremećaja disanja moguće promjene u funkciji
nervnog sistema i zašto uslijed treniranja disanja čak stariji ljudi opažaju poboljšanje
psihičkog stanja (sna, pamćenja, koncentracije, raspoloženja), sluha, vida.
32
opasan za embrij. I samo paralelno s razvojem ploda, u procesu formiranja placente i
placentarnog krvotoka stvaraju se uvjeti za razvoj procesa koji ovise o kisiku. No i u
tom slučaju dospijevanje kisika do ploda je ograničeno, mi se razvijamo u uvjetima
“limita kisika”. Na ovu osobitost našeg razvoja uvijek skreće pažnju profesor
Cireljnjikov N.I., otkrivajući u svojim lekcijama mehanizme pozitivnog utjecaja
vježbi disanja kod liječenja različitih oboljenja.
Ispada da se za vrijeme trudnoće plod kao “trenira”, adaptira na nizak sadržaj kisika u
krvi i u tkivima, na oscilacije u sadržaju kisika u krvi i u stanicama. Na taj način se
čuva sposobnost stanica za anaerobne procese. Zato je i moguće rađanje u vodi jer se
novorođenče svih 9 mjeseci trenira živjeti u hipoksičkim uvjetima. Nije slučajno da
fiziolozi govore da je trudnoća – “Everest u maternici”. Kako su pokazala
istraživanja, otpornost novorođenčadi na deficit kisika je 8-10 puta veća nego kod
odraslih. Ispada da smo svi mi od rođenja izdržljivi skoro kao alpinisti, ronioci i
kosmonauti!!!
Uzgred, evo vam još paradoksa disanja – eritrocit, ovaj prijevoznik kisika, uopće ne
koristi kisik za sebe. Kako naročito naglašava profesor Cireljnjikov N.I., eritrocit je
“potpuni anaerob”. Samo pomislite kako je to čestiti “suradnik” – sam je sav
natopljen, nasićen, napunjen kisikom preko ušiju, no sve daje drugima!
33
sposobni “otkinuti” taj elektron od bilo koje molekule, izazivajući na takav način
lančanu reakciju zato što se molekule od kojih oni uzimaju kisik, same pretvaraju u
slobodne radikale. Zato kisik nije samo koristan, već nosi u sebi određenu opasnost.
Nisu opasne samo aktivni oblici kisika (AOK), takvi slobodni radikali kao
superoksid, kisikov peroksid, hidroksilni radikal, singletni kisik, već i produkti
njihovog “napadanja”, “žrtve” uzajamnog djelovanja aktivnih oblika kisika s drugim
molekulama, na primjer – s masnim kiselinama. Uslijed toga, na primjer, oštećuju se
lipidi membrana stanica, oštećuju se organi i tkiva. Prema proračunima biokemičara
samo u jednom danu, samo u jednoj stanici organizma u svojstvu nusproizvoda
procesa izmjene tvari , stvara se oko 1 trilijun slobodnih radikala! Prirodno, naše
stanice, naš organizam na određeni način sposobni su ograničavati stvaranje i
djelovanje ovih opasnih, agresivnih molekula. No do 2% ovih opasnih molekula
(reda veličine 20 milijardi) probija zaštitu i realno ugrožava naš život i zdravlje.
Osobito ako mi nerazumno i glupo riskiramo sa svojim zdravljem. Pretvaranju
normalnog, “korisnog” kisika u našeg neprijatelja, u slobodne radikale, mi često
pomažemo sami pušenjem, prekomjernim ultravioletnim ili ionizirajućim zračenjem i
sl. U organizmu se razvija oksidacijski stres s kojim je povezan razvoj većine
oboljenja, u tom smislu i takvih kao što su infarkt miokarda, rak, katarakt,
ateroskleroza i mnoga, mnoga druga, spisak ovih oboljenja je ogroman.
Na taj način stanje našeg zdravlja izravno ovisi o kvaliteti disanja tkiva. No problem
borbe sa slobodnim radikalima, zaštite od njihovog toksičkog djelovanja može biti
uspješno riješen. Paradoks situacije sastoji se u tome da je određena količina
slobodnih radikala, aktivnih oblika kisika, naprosto životno neophodna. Na primjer,
naše imunološke stanice - leukociti, koriste aktivne oblike kisika (slobodne radikale)
za uništavanje bakterija. Zato se u normali do 10-15% kisika može potrošiti na
proizvodnju aktivnih oblika kisika. U našim stanicama postoje fermenti, tvari koje
zadržavaju, usporavaju proces stvaranja slobodnih radikala. S hranom mi dobivamo
tvari, antioksidanse – na primjer, vitamin E, koje “povezuju”, neutraliziraju slobodne
radikale.
34
osiguranja organizma (FAO)”. Oni su također ukazali na protuupalno djelovanje koje
se realizira “kroz smanjenje slobodnoradikalne oksidacije lipida uslijed
hiperkapničkog djelovanja dihalice TDI-01”.
Na taj način, kao što ste shvatili, funkcija disanja višestruko se “isprepliće” sa
mnogim drugim funkcijama i procesima. Zato nije čudno da se u procesu znanstvenih
istraživanja neprestano ispoljava negativan utjecaj mnogih bolesti na stanje i rezerve
funkcije disanja i opaža se pozitivan utjecaj vježbi disanja na bolesti koje, čini se,
nisu izravno povezane s organima disanja.
Evo prošli smo s vama čitav “Veliki Dišni Put” od početka “do smoga kraja”, od vrha
nosa do stanica svih unutarnjih organa. Kao što ste shvatili, diše čitavi organizam,
čitavo naše tijelo od tjemena do peta. Javlja se pitanje, na koji način su usklađene
funkcije raznih dijelova našeg dišnog sustava, kako se sve to regulira i kontrolira.
Uistinu, čitav taj složeni sistem, ovaj dišni ansambl, treba raditi vrlo jasno i
usklađeno, brzo reagirajući na sve promjene u stanju organizma i okruženja. I vrlo je
važno da taj sistem sačuva određenu stabilnost, da se obnavlja nakon promjena koje
su se dogodile, da “ne izlazi iz pogona” ni nakon stresova, ni od fizičkih opterećenja,
ni od lošeg vremena, ni od uzrasta.
Dakle “tko je gazda u kući”, tko je ovdje glavni, tko komandira, upravlja vašim
disanjem? Tko je rukovoditelj, tko je dirigent “Orkestra Zdravog Disanja”? Vi
osobno, i samo vi odgovarate za vaše disanje! Ne Predsjednik Rusije, ne Ministar
zdravlja, ne vaš lokalni terapeut – nitko, osim vas ne može ozbiljno promijeniti,
pojačati, učvrstiti vaše disanje! Upravo je vama dano pravo da upravljate ovom
životno važnom funkcijom, da kontrolirate i regulirate njeno stanje i nivo svojeg
zdravlja. I to je – vaša izravna obaveza!
No većina ljudi tome se ili ne dovija, ili se ne zamisli ozbiljno: dišem i dišem, pa
dobro, slava Bogu. Ali počinju se uznemirivati – kada se disanje”pokvari”, kada nos
ne diše, kada kašalj, zadihanost ili gušenje neprestano uznemiruju. No već je kasno –
ne pomažu ni lijekovi, ni liječnici, ni čudotvorni iscjelitelji. Zašto? Ta zato – što je to
vaše disanje i jedino ga vi možete dovesti u normalu, obnoviti rezerve, “podesiti”
disanje na potrebni nivo! Za to su potrebna znanja koja vi i ja dijelimo, malo vremena
i ne tako mnogo napora.
35
Disanje je proces djelomično mehanički, to je čin kretanja. I, kao i svako kretanje, čin
disanja pogodan je za proizvoljnu regulaciju, za svjesno upravljanje. No, na primjer,
vi možete upravljati mišićima ruke, noge, tijela. I imate takvu mogućnost za
proizvoljno upravljanje radom dišne muskulature. Prema mojim opažanjima dijete je
sposobno upravljati svojim disanjem već u dobi od 2,5-3 godine, ako mu se u tome
pravilno pomogne. Proizvoljno, svjesno, voljno upravljanje disanjem moguće je
zahvaljujući sudjelovanju zone kretanja kore mozga u upravljanju mišićnom
djelatnošću. Ovim se isto objašnjava mogućnost proizvoljne regulacije disanja za
vrijeme fizičkog opterećenja. I tako, viši odjel upravljanja disanjem – to je vaša
svijest i motorna zona kore mozga. No naš mozak, naša svijest imaju mnogo
najrazličitijih zadataka i zato nije moguće stalno svjesno kontrolirati disanje, osobito
u snu.
Neuroni dišnog centra mozga su osobita grupa stanica smještenih u dubini mozga.
Najveća tajna ljudskog života – to je tajna rada dišnog centra. Dok neuroni dišnog
centra predaju komandu dišnim mišićima – odvija se disanje, mi smo živi. A ako su
neuroni dišnog centra “zašutjeli” – disanje se prekida i život je završio. Možemo
učiniti ovakvu usporedbu: dišni sistem je orkestar, a dišni centar – dirigent. I od
dobrog rada toga “dirigenta” zavisi kakva će prekrasna i zdrava biti melodija vašeg
života i kako će dugo ona zvučati. A kompozitor “Simfonije Zdravog Disanja” ste vi!
Kako je građen i kako radi dišni centar? Ova tajna iza sedam pečata postepeno se
razjašnjava. Poznato je da se u sastavu dišnog centra može izdvojiti čitavih 8 grupa
neurona koji su objedinjeni u dvije osnovne “komande” - to su inspiratorni neuroni
(udisaj) i ekspiratorni neuroni (izdisaj). To jest, jedna je grupa aktivnija za vrijeme
udisaja, a druga daje naredbu “za izdisaj”. Smatra se također da postoji još i druga
specijalizacija – jedni neuroni upravljaju frekvencijom, ritmom disanja
(ritmogeneza). A druga grupa neurona određuje stereotip disanja (trajanje faza
disanja, obim disanja i sl.), tako reći “crtež disanja”. Dišni centar – to je pravi
“autopilot” disanja, naš “vječni motor”. Sve grupe neurona, usklađeno uzajamno
djelujući, formiraju program, stereotip disanja, to jest suodnos faza dišnog ciklusa,
frekvenciju disanja, obim ventilacije. Neuroni dišnog centra povezani su međusobno
u jedinstvenu komandu, u zajedničku mrežu, zatvoreni su u jedan lanac. I po tome
lancu, u toj mreži disanja stalno cirkuliraju impulsi, postepeno prelazeći od jedne
grupe neurona na drugu. Prema podacima fiziologa iz dišnog centra se stalno,
automatski šalju impulsi u dijafragmu i međurebrene mišiće. Ovi impulsi kao da idu u
salvama, porcijama, ritmično svakih 4-5 sekundi (ritmogeneza dišnog centra).
36
Može se reći da je u biološkom kompjuteru, u mozgu, utemeljen određeni program
automatskog rada dišnog centra. No ovaj se program može poboljšati, usavršiti u
procesu treniranja. Naš mozak – to je kompjuter koji uči i u procesu treniranja pamti
one nove programe koje mi stvaramo. Na primjer: nekad nisam znao voziti bicikl i
toga programa u mozgu nije bilo. Zatim sam protrenirao, formirale su se nove uvjetne
veze, novi refleksi i mozak je zapamtio ovaj program. Sad mogu godinama ne sjesti
na bicikl, no ako sjednem - odmah ću normalno krenuti, zato što mozak pamti ovaj
program kretanja. Takav se primjer može navesti i s obučavanjem sviranja na
muzičkim instrumentima, pravilnog držanja, hoda i sl.
Zapamtite da se za vrijeme vježbi disanja aktivno uplićete u složeni rad velike grupe
neurona i zato je potrebno postepeno, uredno mijenjati uvjete disanja u procesu
vježbi. Treba vremena da bi se nervne stanice dišnog centra bez napora naučile,
privikle na nove, izmijenjene uvjete rada, da bi zapamtile novi program disanja. Ako
ćete vi prenaglo, brzo mijenjati režim treniranja, uvjete disanja, može doći do
poremećaja u radu tog kompjutera, na primjer, javlja se zadihanost uslijed toga što se
dišni centar i dišni sistem ne mogu prilagoditi novim uvjetima disanja, prijeći na novi
program.
Neuroni dišnog centra aktivno reagiraju, prije svega, na promjenu koncentracije iona
vodika u tekućini leđne moždine koja ispire moždinu, a također i na povećanje nivoa
ugljičnog dioksida u krvi (hiperkapnija), u manjem stupnju – na smanjenje sadržaja
kisika u krvi (hipoksija). Ovi su faktori specifični. Ustanovljeni su također faktori
koji utječu na ventilaciju pluća, no neposredno ne sudjeluju u njenoj regulaciji –
nespecifični faktori. Jaka hladna ili topla djelovanja na kožu pobuđuju dišni centar.
Kod povećanja temperature tijela i kod neznatnog njenog smanjenja ventilacija pluća
se povećava, a naglo hlađenje (duboka hipotermija) guši aktivnost dišnog centra.
Postoji veza između dišnih neurona i baroreceptora koji kontroliraju arterijski tlak.
Zato se kod povećanja arterijskog tlaka smanjuju istovremeno i frekvencija i dubina
disanja. Ventilacija pluća također se može povećavati kod dospijevanja adrenalina u
krv (stres, bol, napor), uslijed povećanja nivoa progesterona (kod trudnoće).
37
Ako disanje nije trenirano, u raznim stanjima (čak kod trudnoće) rezerve dišnog
sistema se smanjuju, njegove sposobnosti za samoregulaciju se pogoršavaju i
formiraju se najrazličitija bolesna stanja. Često se događa da su kod čovjeka sve
analize normalne, no tim ne manje on se brzo umara, snažno, bolesno reagira na
promjene vremena, mnogo spava i ne može se pošteno naspavati, uznemiruje ga
neshvatljiva zadihanost, stalni osjećaj “nedostatka zraka”, potreba da stalno ili
periodički vrši duboki udisaj punim grudima i sl. Stvar s vremenom dovodi do “dišne
panike”. Takvo stanje odražava prvu etapu smanjenja rezervi dišnog sustava. Njega
često nazivaju “dišna neuroza”, neurogena hiperventilacija, “zadihanost civlizacije” i
sl. U sličnim slučajevima samo sistematsko treniranje disanja omogućuje da se u
potpunosti obnovi disanje, normalno stanje i subjektivni osjećaj.
Slijedeći nivo kontrole i regulacije disanja je krvonosni sustav. Mi smo već ranije
govorili o tome da u žilnom sustavu također “dežuraju” specijalizirane stanice koje
kontroliraju sastav plinova u krvi. Ovi kemoreceptori smješteni su na najvažnijim
dijelovima sustava žila: na mjestu dijeljenja zajedničke vratne arterije na vanjsku i
unutarnju (vratna klupka) i u stijenki luka aorte. Osobito su važni receptori vratnih
klupka – ta oni kontroliraju sastav plinova u krvi koja protječe vratnom arterijom u
mozak!
Osobita pažnja!!! Naši “receptori kisika” reagiraju, pobuđuju se samo kod smanjenja
sadržaja kisika u krvi, no oni ne reagiraju, ne pobuđuju se kod povećanja sadržaja
kisika u krvi. Zato je i postalo moguće provođenje seansi hiperbaričke oksigenizacije,
smjestiti čovjeka u barokomoru i “napumpavati” ga kisikom – dišni sustav se tome ne
protivi. No u principu hipoksički receptori su podešeni tako da čak kod normalne
koncentracije kisika u krvi, kod savršeno zdravog čovjeka stalno šalju impulse u dišni
centar.
38
Eto tako, kao što slijedi iz podataka znanstvenih istraživanja – naš dišni sustav je
nesavršen, zato što nije sposoban jasno kontrolirati sadržaj ugljičnog dioksida. Zato,
kada se pod utjecajem različitih faktora disanje pobuđuje, čovjek, ne vladajući
disanjem, radi lažne upute (dišite dublje) i uslijed štetne navike, diše duboko, gubi
ugljični dioksid. Sadržaj ugljičnog dioksida se smanjuje i dišni sustav, kemoreceptori
se privikavaju na takav smanjeni nivo ugljičnog dioksida – on postaje nova
“normala”. Uslijed toga smanjuju se rezerve dišnog sustava i sekundarno se razvijaju
bolesna stanja povezana sa smanjenim sadržajem ugljičnog dioksida i pogoršanjem
disanja tkiva.
Zato, kako smatraju Vejn A.M. i Moldvanu I.V., može se govoriti o odsutnosti
mehanizama koji koče hiperventilaciju i hipokapniju. Radi te nesavršenosti dišnog
sustava je i moguće razmimoilaženje između funkcije vanjskog disanja i disanja
tkiva, izmjene tvari. Opaža se “odvajanje stereotipa regulacije disanja od
metaboličkih potreba organizma”. To jest, javlja se stanje kada ventilacija pluća,
vanjsko disanje, ne odgovara disanju tkiva i procesima izmjene tvari. Najčešće se
opaža hiperventilacija – to jest suvišna ventilacija pluća. Ovaj hiperventilacijski
sindrom ocjenjuje se kao ispoljavanje kroničnog stresa. On se također susreće i kod
drugih stanja, u tom smislu i kod sportaša.
39
stanje plućnog tkiva, na nadraživanje sluznice dišnih puteva. Oni osiguravaju zaštitne
reflekse – na primjer kihanje, kašalj ili periodičke “uzdahe”, zijevanje, zahvaljujući
kojima se pluća šire i upozoravaju na smanjenje alveola. Što je veća brzina
povećanja obima pluća, to je veće pobuđivanje mehanoreceptora. To je najvažnija
osobitost plućnih receptora rastezanja. Približno polovica receptora rastezanja kod
izdisaja “se odmara”, ne šalje impulse u dišni centar. Zato je moguće izdisajem
upravljati lakše nego udisajem.
U cijelosti pak regulaciju disanja ostvaruje dišni centar. Neuroni dišnog centra
dobivaju informaciju o sastavu zraka koji se udiše (temperatura, vlažnost, različite
primjese), o sastavu plinova zračne smjese u alveolama, o sastavu plinova u krvi, o
stanju plućne ventilacije (obim udisaja-izdisaja, brzina disanja, frekvencija disanja), o
rastezanju plućnog tkiva, o radu ventilatornog aparata, o napetosti dišnih mišića. Ova
informacija neprestano dolazi u dišni centar, tamo se stalno analizira, obrađuje,
uspoređuje se s informacijom o temperaturi tijela, izmjeni tvari, kiselinsko-alkalnom
stanju, s pokazateljima pulsa i arterijskog tlaka i sl. Ovdje pak u neuronima dišnog
centra, u skladu sa stanjem i potrebama organizma, izrađuje se program dišnog
ciklusa – određuje se stupanj aktivnosti dišnih mišića, parametri ventilacije pluća,
frekvencije disanja, suodnosi trajanja faza udisaja-izdisaja, vršenje zaustavljanja
disanja (pauze disanja, zadržavanje disanja) ili reflektornih zaštitnih reakcija (kašalj,
kihanje) i sl. Djelomično se naša svijest sposobna umiješati u automatski rad neurona
dišnog centra i mijenjati stereotip disanja u skladu s određenim zadacima, na primjer
za provođenje inhalacije ili treniranja disanja, kod sviranja na duhačkim
instrumentima, za vrijeme pjevanja, razgovora i sl.
40
načina disanja u organizmu neizbježno nastaju deadaptivne ili čak stresne, patološke
promjene.
Na taj način, rad dišnog centra neizbježno je povezan s radom drugih moždanih
struktura. Zato promjene disanja nastaju i kao odgovor na različite štetne tvari u zraku
koji se udiše, i na kretanje tijela, i na različite emocionalne reakcije, i na promjenu
kemijskih procesa (promjena kiselosti krvi i leđne moždine, pH), kao odgovor na bol,
na promjenu temperature tijela. Odgovorne reakcije disanja nastaju čak uslijed
djelovanja na svjetlosne, zvučne, opipne, okusne osjete, čak kao odgovor na kretanje
očiju!
Dobro zdravlje, kao što pamtite – to nisu naprosto normalne analize i odsutnost
jadikovki, već i određene fiziološke rezerve, dobre sposobnosti prilagodbe, adaptacije
organizma. A to se u mnogome određuje fiziološkim rezervama dišnog sistema.
41
može se reći – automatski, trenira i uslijed aktivnosti kretanja - za vrijeme fizičkog
rada, sportskih vježbi, i u procesu čeličenja (hladni postupci, kupke, sauna), čak za
vrijeme pjevanja, sviranja na duhačkim instrumentima i sl.
42
Zato je u procesu vršenja programa liječeće-ozdravljujućeg disanja poželjno
postepeno pojačavati uvjete treniranja da bi se postigao određeni nivo koji se zatim
može održavati već priviknutim načinima treniranja. Svatko od nas ima svoje
određene genetičke, fiziološke, dobne i sl. osobitosti. Zato su i moguće granice kod
svakoga, svejedno, svoje. No glavni zadatak programa vježbi disanja je stabilno
poboljšanje vašeg zdravlja, a ne fanatično postizanje rekordnih pokazatelja disanja.
Tako da se pripremite na spokojan, ozbiljan, uredan rad s disanjem, na rad isti i čak
važniji i potrebniji od održavanja zubi, kontrole prehrane i sl. Ovaj rad se vrši
svakodnevno, bez žurbe, uz obaveznu samokontrolu.
Stanje nosnog disanja ste provjerili i zapisali ranije. Oni koji su bili lijeni i nisu to
učinili, stignite nas, provjerite stanje nosnog disanja. Ocijenite vaš tip disanja. Grudni
tip disanja je ako se za vrijeme udisaja prsni koš podiže gore, šire se rebra. Mješoviti
tip disanja je ako se na udisaju širi grudni koš i prednja trbušna stijenka izlazi
naprijed. Trbušni tip disanja (dijafragmalno disanje) je ako za vrijeme udisaja prednja
trbušna stijenka izlazi naprijed, trbuh se “nadme”, ali se grudni koš ne širi. Zapišite:
“tip disanja – takav i takav”. Izbrojite frekevenciju dišnih pokreta u stanju mirovanja
u 1 minuti. Udisaj i izdisaj smatraju se jednim disanjem. Ako se dobije, na primjer, 15
udisaja-izdisaja i još jedan udisaj – tako i napišite – 15.5. Ako brojite za 30 sekundi,
brojite količinu udisaja i množite sa 2. I obavezno izmjerite frekvenciju pulsa!
Frekvenciju disanja možete zapisati kao FD, frekvenciju pulsa – Ps ili FSK
(frekvencija srčanih kontrakcija).
43
K.P., oni su provjereni u vremenu i praksom, zaslužuju “povjerenje” i mogu se
primjenjivati za ocjenu disanja, rezerve dišne funkcije i organizma. Posljednje dvije
probe tradicionalno se primjenjuju u medicini i fizičkom odgoju, nazivaju se proba
Štangea i proba Genča. Bit će bolje ako Vi te probe budete provodili s intervalom
od 5-10 minuta, a ne odmah jednu za drugom. Provođenje ovih proba ne zahtijeva
specijalnu aparaturu, lako se vrši u domaćim uvjetima.
Test 1. Kontrolna pauza. Kontrolna pauza (KP) mjeri se nakon spokojnog izdisaja, to
je vrlo “osjetljiva” proba. Pripremite sat sa sekundnom kazaljkom ili “štopericu”. Dva
prsta stavite na nosnu kost, zatvorite oči i “osluškujte” disanje: osjetite gdje Vam je
udisaj, gdje završava normalni, spokojni izdisaj. Ako imate “štopericu”, možete ne
otvarati oči do kraja testa. Ako radite sa satom – otvorite oči. Nakon spokojnog
izdisaja zatvorite nos sa dva prsta, zapamtite na satu vrijeme početka pauze (uključite
“štopericu”), zatvorite oči. I sjedite spokojno, ne dišući, za zatvorenim nosom, dok se
ne javi osjećaj “lakog nedostatka zraka”. Obično u početku pauze nema nikakvih
osjećaja, ništa ne osjećaš, a zatim se javlja prvi laki osjećaj nedostatka zraka, prva
lagana potreba da se udahne, koji se može pretrpjeti. No ne treba trpjeti, ne zatežite
pauzu. Tek što se pojavio osjećaj laganog nedostatka zraka – kontrolna pauza je
završila, otvorite oči, otvorite nos, počnite disati, no zapamtite i zapišite koliko je
sekundi kod Vas trajala ova kontrolna pauza. Zapišite: KP - … sek. Došapnimo
početnicima: nakon kontrolne pauze disanje je isto kao i prije nje. Ako Vi nakon KP
dišete dublje, znači da ste “prezadržali” pauzu. Nemojte se čuditi ako kontrolna pauza
bude vrlo mala, ona čak kod sportaša biva iznad 30-40 sekundi. Prema ocjeni Butejka
K.P. kod zdravih ljudi kontrolna pauza iznosi 60 sekundi (za odrasle). Spokojno
čitajte dalje, a nakon 5-10 minuta provedite slijedeći test.
Test 2. Maksimalna pauza. Maksimalna pauza (MP) započinje isto kao i kontrolna
pauza, nakon običnog, spokojnog izdisaja. No kod određivanja ove pauze Vi sjedite
dugo, s naporom volje, koliko možete otrpjeti osjećaj nedostatka zraka. Samo do
potpune granice ne trpite – to kod početnika može izazvati ne baš ugodne osjećaje.
Također zapamtite vrijeme i zapišite: MP - … sek. Obično je ona veća od KP, smatra
se da kod odraslih maksimalna pauza u normali iznosi 120 sekundi. Došapnimo: kako
razlikovati maksimalnu pauzu od zadržavanja disanja. Ako niste prezadržali
maksimalnu pauzu, nakon MP možete disati kroz nos, treba disati dublje nego obično,
no možete disati kroz nos. Ako nakon probe za MP morate disati na usta – znači da
ste umjesto maksimalne pauze napravili zadržavanje disanja. Budite pažljivi!
Nastavite čitati dalje i nakon 5-10 minuta možete provesti slijedeći test.
Test 3. Proba Štangea, ili zadržavanje disanja na nivou spokojnog udisaja. Učinite
obični udisaj i izdisaj, zatim – udisaj (približno 80% maksimalnog) i zadržite disanje.
Upamtite vrijeme početka zadržavanja, možete zatvoriti nos i oči. Sjedite, ne dišući,
koliko možete. Kada postane vrlo teško, proba je završila. Otvorite nos i počnite
disati. Zapišite: proba Štangea - … sek. Prosječni pokazatelj za odrasle je 40 sekundi.
Smirujte disanje, čitajte dalje i nakon 5-10 minuta možete provesti slijedeću probu.
44
Test 4. Proba Henča ili zadržavanje disanja na nivou spokojnog izdisaja. Nakon
spokojnog izdisaja zadržite disanje, upamtite vrijeme početka zadržavanja disanja.
Zadržavajte disanje koliko možete, također možete sjediti sa zatvorenim nosom,
zatvorivši oči, kao pod vodom. Kada osjetite da Vam je već teško ne disati – otvorite
nos, počnite disati, pamtite vrijeme završetka probe. Zapišite: proba Henča - … sek.
Za odrasle prosječni pokazatelj je 30 sekundi.
Nadalje ove probe možete koristiti za kontrolu, mjerenje disanja i njegovih rezervi.
To su Vaši domaći načini samokontrole, bolje je koristiti kontrolnu pauzu (stanje
disanja) i maksimalnu pauzu (rezervne mogućnosti). Mjerenja je dovoljno provoditi
1-2 puta tjedno i zapisivati u “Dnevnik disanja” u glavi “Primjedbe”.
Dijafragmalno disanje je urođeni tip dišnih pokreta, zato čak oni ljudi koji su tijekom
dugih godina aktivno disali prsno, koji su koristili prsni ili mješoviti tip disanja,
sposobni su uspješno prijeći na dijafragmalno disanje, obnoviti normalni tip disanja.
Ponekad ljudi koji dišu prsno, govore “pa ja ionako dišem trbuhom”. Pritom oni
pokazuju: vrše prsni udisaj – trbuh se pritom uvlači, a kada rade izdisaj, opuštajući
prsni koš – trbuh se opušta, lagano izlazi naprijed. Potrebno je objasniti da je to prsni
tip disanja kod kojeg trbuh pasivno slijedi pokrete prsnog koša.
Zauzmite udobni položaj, radi kontrole disanja jednu ili dvije ruke stavite na trbuh u
području pupka (ili niže). Zatvorite oči, osluškujte svoje disanje, osjetite ga. Disanje
kroz nos! Naučite osjetiti svoje disanje,osjetite početak udisaja, završetak udisaja,
početak izdisaja, završetak izdisaja, lagane pauze-prijelaze između udisaja i izdisaja.
Vaše je disanje kao ocean, udisaj i izdisaj su kao valovi priljeva i odljeva. Na taj
način Vi provodite podešavanje organizma na vježbe disanja, kao što muzičar
podešava instrument prije koncerta. U periodu ove psihofiziološke pripreme moguće
su promjene ritma ili obima disanja kao prve reakcije-odgovore dišnog sistema. Čak
jedna tako jednostavna vježba kao “podešavanje”, koncentracija pažnje na disanje,
daje umirujući efekt.
Što raditi ako kod Vas aktivno diše prsni koš, ako se grudi aktivno podižu na udisaj, a
trbuh u disanju sudjeluje slabo? Upamtite vrlo jednostavno pravilo, vrlo jednostavan
način! Naučite polagano, ravnomjerno uvlačiti trbuh na kraju izdisaja. Trbuh se
može uvući kontrahirajući mišiće trbuha, no pogodnije je uvlačiti trbuh rukama.
Položite jednu ili dvije ruke na trbuh ispod pupka. Za vrijeme izdisaja uvlačite trbuh
rukama, a u početku udisaja ruke “opuštate” i trbuh sam izlazi naprijed. Za preobuku
od prsnog disanja na dijafragmalno najvažnije je naučiti uvlačiti trbuh na kraju
izdisaja. Također se lako može osjetiti dijafragmalno disanje ako se, ležeći na leđima,
stavi knjiga na trbuh i diše se tako da se na izdisaju knjiga spušta, a da se na udisaju
podiže. Obično je izdisaj polagan, u trajanju 3-5 sekundi. Ako osjetite da Vam se
nakon udisaja ili nakon izdisaja javlja želja da napravite laganu pauzu (od 1-3 sek.),
možete učiniti takvu pauzu. No ne zabavljajte se zadržavanjem disanja!!! Kod
45
zadržavanja disanja dolazi do jakog uzbuđivanja dišnog centra i disanje izlazi “iz
takta”, narušava se ritmičnost disanja.
Vježbe dijafragmalnog disanja provodite 2-3 puta na dan po 10-15 minuta, na “prazan
želudac”, ujutro nakon buđenja, danju 1-2 sata prije ili poslije jela, uvečer prije
spavanja. U tijeku dana periodički obraćajte pažnju na svoje disanje i nastojte se u
stanju mirovanja pridržavati dijafragmalnog disanja. Obično se već nakon 2-3 tjedna
praktički kod svih formira dijafragmalni tip disanja u stanju mirovanja, on postaje
navikom. Nadalje Vi postepeno započinjite učiti kontrolirati dijafragmalno disanje za
vrijeme polaganog hoda.
Prvi način – disanje kroz nos, i udisaj i izdisaj samo kroz nos. Drugi način – udisaj
kroz nos, izdisaj – uz otpor, kroz stisnute usnice. Disanje je samo dijafragmalno, za
vrijeme udisaja prednja trbušna stijenka izlazi naprijed (trbuh se “nadima”), u procesu
izdisaja trbuh se polagano uvlači. Ako Vi pritom također osjećate potrebu,
neophodnost da napravite laganu pauzu (1-2 sek.) nakon udisaja (ili nakon izdisaja),
možete učiniti takvu pauzu kao lagani prijelaz od jedne faze disanja na drugu.
Ako se vrijeme izdisaja povećava za 10-15 sekundi i više, obično je složeno vršiti
produženi izdisaj kroz nos. U takvom je slučaju pogodniji i korisniji izdisaj s laganim
otporom. Najjednostavniji najugodniji način produženog izdisaja uz otpor vrši se
ovako. Isprva vršimo spokojni dijafragmalni udisaj kroz nos – trbuh se “naduo”,
prednja trbušna stijenka je izašla naprijed. Nakon udisaja – kratka pauza od 1
sekunde, za to vrijeme “nadunite obraze”. Naduvši obraze započnite polako izdisati
kroz usku pukotinu između usana. Za vrijeme takvog izdisaja Vi vrlo polako,
spokojno, ravnomjerno, bez napora ispuštate, ispuhujete zrak. Položaj obraza (i izraz
lica) je kao kad imaš puna usta vode. Pukotina za izlazak zraka između usana je vrlo
uska, po sredini između usana. Pri takvom izdisaju Vi kao da vrlo nježno, pažljivo
46
pušete, ispuštate zrak bez napora, kao da on sam izlazi. Kasnije, nakon 2-3 tjedna
možete naučiti izdisati ne napuhujući obraze, jednostavno kroz čvrsto stisnute usnice.
Trajanje faza dišnog ciklusa u sekundama označavamo kao formulu disanja – FD. Na
primjer: udisaj 2 sekunde, izdisaj 3 sekunde, zapisat ćemo formulu disanja 2-3. Ako
je udisaj 2 sek., izdisaj 3 sek., pauza 5 sek., formula disanja koju ćemo zapisati je 2-3-
5. Primjer plana treniranja disanja je u tabeli 1 (obratite pažnju – primjer plana).
Postepeno, paralelno s treniranošću, pokazatelji trajanja Vašeg dišnog ciklusa se
povećavaju, frekvencija disanja za vrijeme treniranja i u običnim uvjetima se
smanjuje, povećavaju se fiziološke rezerve dišnog sistema i čitavog organizma.
47
TABELA 1 Program treniranja disanja
48
pravilo – postepeno pojačavanje režima treninga pod kontrolom stanja organizma.
Najjednostavniji načini samokontrole su mjerenje frekvencije pulsa prije i nakon
seanse regulacije disanja. Ako se jave promjene arterijskog tlaka (hipertonija,
hipotonija), obavezno je potrebno kontrolirati i arterijski tlak. Ako uvjeti treniranja
disanja ne prelaze mogućnosti organizma, Vi radite u aktivirajućem, trenirajućem
režimu. Pritom promjene pokazatelja pulsa i tlaka nakon treniranja ne prelaze 15% -
20% od početnih, parametri pulsa i AT brzo se obnavljaju do normale. Period
obnavljanja iznosi prosječno 30 minuta.
Vrijeme jedne vježbe je najviše 30 minuta, u početku 6-8 minuta. U prvoj polovini
vježbe provodite dvofazno disanje (udisaj-izdisaj), u drugoj polovini vježbe trofazno
(udisaj-izdisaj-pauza). Ukupno vrijeme vježbe također povećavajte postepeno,
obično za 1 minutu u 2-3 dana. Kontrolu vremena dišnog ciklusa, vremena vježbe
provodite pomoću sata sa sekundnom kazaljkom, elektronskog tajmera. Poželjno je
čitavo vrijeme pridržavati se zadanog režima disanja da bi se sačuvao stabilan ritam
disanja. Zapamtite: disanje je ritmički proces. Svojevremeno je veliki K.S.
Stanislavski govorio: “Osnova ljudskog života je ritam koji je svakome dan od
njegove prirode, disanjem”.
Imajte u vidu da nije neophodno stalno, neodvojivo pratiti sekundnu kazaljku. Veliki
dio vježbe možete disati sa zatvorenim očima, polako brojeći u sebi, a na sat gledajte
u početku i na kraju dišnog ciklusa. Obično se brojanje do 10-15 sekundi lako obavi
bez sata. A za 4-5 minuta Vaš biološki kompjuter - mozak i Vaš “autopilot” – dišni
centar, zapamtit će zadani ritam disanja. U početku vježbe, za uhodavanje i bolje
raspoloženje općenito se može “prodisati” s dišnim ciklusom za 3-5 sekundi ispod
treniranog. Na primjer: 3 minute dišite po formuli 3-7, a zatim 12 minuta po formuli
5-10. Ili 2-3 minute dišite po formuli 3-3-6, a zatim prijeđite na disanje po formuli 3-
5-8. Kada dođete do Vaše individualne granice, na primjer vrijeme DC je 40 sekundi,
nakon 2-3 tjedna svakodnevnih vježbi u ovom “rekordnom” režimu, nakon što on
postane navikom za organizam, postane Vaša normala disanja i zdravlja, mogu se
treninzi provoditi u održavanom profilaktičkom režimu nakon 1-2 dana.
Postepeno se ove vježbe pretvaraju u korisnu, zdravu naviku, neophodnu kao što je
umivanje. Pritom obratite pažnju da se nakon stresova, prejedanja, predoziranja
alkoholnih pića, puštenja i sl. pogreški pokazatelji Vašeg disanja smanjuju, no uslijed
treniranja brzo se obnavljaju.
49
Treniramo disanje kod kretanja
Nakon što ste naučili kontrolirati i regulirati disanje u stanju mirovanja, nastavljate
usavršavanje svoje umjetnosti upravljanja disanjem za vrijeme laganog fizičkog
napora. Najjednostavniji način dišnih vježbi u kretanju je treniranje disanja za
vrijeme spokojnog hodanja. Treniranje disanja kod kretanja počnite najranije 2-3
tjedna nakon početka treniranja disanja u mirnom stanju. Za to vrijeme već ćete imati
formiranu naviku kontrole i regulacije disanja, dobro ćete osjećati svoje disanje.
Disanje s pauzama. Za vrijeme takvog treniranja kod spokojnog hodanja vršite običan
spokojni dijafragmalni udisaj kroz nos (od 2 koraka), spokojni izdisaj kroz nos (2-4
koraka), zatim radite pauzu od 2-3 koraka. To jest, za vrijeme pauze u disanju Vi
idete, no pritom ne dišete, ne udišete ni ne izdišete. Zatim ponovo udisaj 2 koraka,
izdisaj 2-4 koraka, pauza 2-3 koraka. I s takvim režimom disanja prolazite čitavu
distanciju. Postepeno, nakon 1-2 dana povećavate pauzu u hodu od 1-2 koraka.
Paralelno s treniranošću uspjet ćete spokojno ići i disati ekonomično, radeći pauze od
10-15 koraka. Također možete trenirati disanje kod kretanja pri penjanju stepenicama,
izbavljujući se od zadihanosti i lupanja srca kod fizičkog napora. Ako provodite
jutarnju gimnastiku, na početku vježbi možete raditi laganu pauzu nakon izdisaja, a
zatim “uključiti disanje”. Na primjer: radite 15 čučnjeva od kojih 3-5 čučnjeva radite
ne dišući, u pauzi nakon običnog izdisaja, a nadalje radite čučnjeve i dišite kroz nos,
dijafragmom. Vi radite 30 pregiba (okretaja), 5-10 od njih u početku radite u pauzi
nakon spokojnog izdisaja, ne dišući, a zatim počnite disati. Postepeno će Vam se
stvoriti navika ekonomičnog disanja kod kretanja. Složenije metode treniranja disanja
kod kretanja ovdje ne razmatramo.
Kod ovog načina treniranja učite vršiti produženi izdisaj uz otpor za vrijeme
spokojnog hodanja. Ovi treninzi također zahtijevaju točnost i kontrolu, zato ih je
50
neophodno zapisivati u dnevnik. Trenirani izdisaj uz otpor, “napuhujući obraze”, već
ste usvojili. Sada isti takav izdisaj ponovite za vrijeme polaganog hodanja. Isprva
primjenjujete najjednostavniju varijantu: dijafragmalni udisaj kroz nos (od 2 koraka),
izdisaj kroz usnice, uz otpor, “napuhujući obraze” od 4-5 koraka. Za vrijeme izdisaja
trbuh lagano, na polovinu uvlačite i ponovo – udisaj kroz nos, izdisaj 4-5 koraka uz
otpor kroz stisnute usnice.
Nakon što spokojno, lagano možete disati u ovom režimu 10-15 minuta, možete
postepeno povećavati trajanje izdisaja uz otpor. Paralelno s treniranošću možete
doseći takav nivo da lako možete izvršiti za vrijeme polaganog hoda izdisaj od 10-15
koraka. Kod običnog fizičkog treninga, za vrijeme običnog fizičkog rada kod mnogih
se neproizvoljno javlja navika da izdišu uz lagani otpor, kroz stisnute usnice. Takav
izdisaj se koristi kao način ekonomičnog disanja, kao način profilaktike zadihanosti
za vrijeme fizičkog napora.
Pažnja!!! Ako za vrijeme fizičkog rada osjećate neophodnost da dišete kroz usta ili
aktivno “grudima”, poželjno je učiniti prekid, smanjiti fizičko opterećenje. Takvo
stanje govori o tome da fizičko opterećenje premašuje rezerve Vašeg organizma i
postaje preopterećenje.
51
pulsa (bradikardija – manje od 50 otkucaja u minuti), kod teških formi bronhijalne
astme, kod zadihanosti (frekvencija disanja 20 i više u minuti), kod emfizema pluća,
bronhoektatičke bolesti. No, kako pokazuje praksa, što je bolesnik slabiji, što je teže
oboljenje, to su važnije i nužnije vježbe disanja. Osobito su one neophodne onima
koji su slabo pokretljivi radi bolesti – bolesnicima s teškim formama oboljenja pluća,
srca, zglobova i kralješnice, nervnog sistema, u periodu prije i poslije operacije.
Prvo iskustvo “aparatnih” treninga disanja imali su vojnici koji su, nalazeći se pod
vodom, disali kroz slamku. I Vi možete ponoviti njihovo iskustvo. Uzmite slamku za
koktel (ili cjevčicu kapaljke dužine 20-30 cm), nalijte u prozirnu čašu vode sobne
temperature (50-60 ml). Jedan kraj cjevčice uzmite u usta, drugi spustite u vodu, na
razmaku 0,5 cm od dna čaše. Udisaj vršite kroz nos, kao obično. Izdisaj – kroz
cjevčicu, polako, lagano, ravnomjerno u čašu s vodom. Disanje je dijafragmalno.
Pokazatelje dišnog ciklusa možete regulirati u skladu s tabelom 1 (varijanta 1). U tom
slučaju Vi efektivnije koristite otpor disanju u procesu izdisaja. Medicinari o takvom
načinu treniranja govore – pozitivan tlak na kraju izdisaja (PTKI). Neophodno je
sačuvati dijafragmalni tip disanja u tijeku čitavog treninga. Vrijeme treniranja je 15-
30 minuta. Ova je vježba korisna za treniranje dišnog sistema, dišnih mišića, u
periodu rehabilitacije nakon pneumonije, nakon operacije, kod bronhoplućnih
oboljenja. Na sreću, takvi surovi načini treniranja disanja kao što je napuhavanje
odbojkaških lopti, iščezli su iz medicine. Između ostalog, dan uoči Dana zaštite djece
2002. godine na televiziji je bio intervju s našim fenomenalnim dječakom, sada već
mladićem, po imenu Brus Li. Tako je on u studiju, između ostalih “vještina”,
pokazao i takvu kao što je napuhavanje gumene grijalice koja je, na kraju krajeva
pukla. No ne savjetujemo Vam da bez specijalne pripreme čak ni ne pokušate
ponoviti takav rekord, to uopće nije neophodno.
Ako vrlo ozbiljno prilazite aparatnim treniranjima disanja, treba koristiti samo ono što
je prošlo klinička ispitivanja u Minzdravu RF i što je odobreno za primjenu u
medicinskoj praksi. Tu imate određeni izbor. Možete kupiti aparat “gorski zrak” za
približno 280000 rubalja, ili individualni aparat za hipoksičko disanje, jednostavniji i
jeftiniji, ali stalno k njemu kupovati dodatne kazete. Možete, na primjer, kupiti
trenažer za disanje njemačke proizvodnje po 80 dolara. No u principu, da biste dobili
52
dobre rezultate, dovoljno je koristiti dišni trenažer Frolova. Pri čemu, kupujući aparat
Frolova, kupujete “dva aparata u jednom”, zato što je aparat Frolova i efektivni dišni
trenažer i vrlo ugodan inhalator.
Zašto ćemo se u ovoj glavi potanko zaustaviti na primjeni dišnog trenažera Frolova?
Zato što ovaj aparat preporučuje Minzdrav RF, dostupan je svakome po cijeni, lako
ga se može nabaviti u apotekama praktički svih oblasnih centara Rusije ili ga naručiti
poštom platnim nalogom s minimalnim poštanskim troškovima. Dišni trenažer
Frolova provjerili su stručnjaci, vrijeme i narod u tijeku već 7 godina. Metoda vježbi
na trenažeru je “prema snagama” praktički svih: i 3-godišnjeg djeteta i 90-godišnje
bakice, i sportaša i trudnice. Treninzi disanja na aparatu Frolova provode se u kućnim
uvjetima, oduzimaju malo vremena. Aparat je trajan, služi do tri godine, efikasno se
primjenjuje kod najrazličitijih bolesti. Trenažer ne treba izvore napajanja, lako se
koristi u kućnim uvjetima. Na žalost, u nekim preuranjenim izdanjima dišne
gimnastike već su se pojavili falsifikati materijala koji često netočno odražavaju
specifiku ove metode.
53
na oskudnom “obroku kisika”, u uvjetima niskog sadržaja kisika. I pritom organizam
uči vrlo efektivno iskorištavati kisik.
Upravo ovo omogućuje značajno poboljšanje stanja kod ljudi onda kad normalni
liječnici često govore bolesnicima: “Pa što hoćete –imate nepovratne organske
pormjene, to se ne liječi, radujte se što ste uopće još živi!” Ili govore još kraće:
“Starost je neizlječiva!” A zatim dolazi, na primjer, u Novosibirsku, Marija
Davidovna, 83 godine stara, na EKG istraživanju liječnici ne mogu naći ni traga tom
najtežem infarktu miokarda koji je prije 3 godine umalo odveo bakicu u grob. A
bakica se nije dala bolesti i 3 mjeseca nakon infarkta počela pod nadzorom
specijalista vježbati disanje na dihalici Frolova. Uslijed toga ona se ponovo raduje
životu, čak na vikendici sa zadovoljstvom (no umjereno) radi, a tablete već više od
dvije i pol godine ne troši.
54
hiperkapnički treninzi. Poznato je da je kod kratkotrajnog povećanja sadržaja
ugljičnog dioksida u alveolama moguće i povećanje nivoa toga plina u krvi.
Dolazi do treniranja arterijskih kemoreceptora i neurona dišnog centra. To
povećava otpornost dišnog sistema za vrijeme fizičkog napora. Povećanje
sadržaja ugljičnog dioksida u krvi dodatno trenira sistem kiselinsko-alkalne
ravnoteže našeg organizma, kako govore medicinari – homeostazu organizma
(stabilnost unutrašnje sredine). To je vrlo važno za dobru prilagodljivost
organizma , proširuje njegove adaptacijske mogućnosti. Povećanje nivoa
ugljičnog dioksida u krvi može djelovati na lagano proširenje bronhija,
poboljšavajući ventilaciju pluća. Također se pritom opaža djelovanje
ugljičnog dioksida na širenje žila, na spazmirane arteriole i kapilare – evo
Vašeg unutrašnjeg spazmolitika, “priorodne” no-špa. Osobito su osjetljive na
lokalno djelovanje ugljične kiseline na širenje žila - žile produženog mozga.
Evo takvo najjače, univerzalno sredstvo imate “u rukama” trajno, k tome savršeno
besplatno – u vašim se stanicama izrađuje!!! A zbog nečega trčite u apoteku. Sada
imate znanja, “uključite” intelekt i iskoristite osobne, jedinstvene mogućnosti
ozdravljenja putem treniranja disanja. Primjena dihalice Frolova omogućuje vrlo
uspješno korištenje ovog liječećeg faktora u malim ili umjerenim dozama. Korištenje
je efikasno i bezopasno!
55
stručnjacima Ministarstva zdravlja RF, na osnovu kliničkih istraživanja, aparat se
preporučuje primjenjivati bez vanjske komore, da bi se isljučile jake, s vremenom
štetne i opasne reakcije povezane s brzim povećanjem sadržaja ugljičnog dioksida u
plućima i u krvi.
4. Dodatni prostor disanja (DPD) je volumen aparata kroz koji čovjek diše.
Ustanovljeno je da disanje kroz DPD pridonosi formiranju hipoksi-
hiperkapnije, pozitivno utječe na funkcionalne mogućnosti kardio-
respiratornog sistema, poboljšava podnošenje fizičkih napora i obnavljanje
nakon njega. Takvi treninzi pridonose treniranju dišne muskulature,
povećanju vremena zadržavanja disanja, smanjenju energetske potrošnje na
ventilaciju pluća. Dihalica Frolova faktički je dodatni prostor disanja s malim
volumenom (u granicama 300 ml). Zato treniranje na njemu izaziva “meke”
odgovorne reakcije na DPD, no čak takve slabe reakcije kod teških bolesnika
ili osobito osjetljivih ljudi mogu izazvati očigledne promjene u subjektivnom
osjećaju. Zato se također ne preporučuje bolesnim ljudima disati na trenažeru
s dodatnom posudom (staklenkom).
56
može uspješno primjenjivati ne samo u liječenju i rehabilitaciji bolesnika.
Ovaj režim treniranja disanja je pouzdan i prirodan način povećanja
fizioloških rezervi organizma čak kod sportaša.
Ako se ranije niste bavili dišnim vježbama u Vašem organizmu nema odgovarajućih
refleksa i neophodno je vrijeme da bi se dišni sistem, organi krvotoka, nervni sistem
preorijentirali na nove uvjete disanja. Potrebno je vrijeme da bi se u organizmu,
osobito u nervnom sistemu, formirali i učvrstili novi refleksi, nove uvjetno-
reflektorne veze. Ako Vi odmah znatno izmijenite uvjete disanja, ako budete od prvih
dana mnogo disali na trenažeru, stvorit ćete na taj način situaciju stresa što može
dovesti do znatnog pogoršanja stanja. Zato se treba pridržavati dvaju najvažnijih
pravila – postepenosti povećanja opterećenja, usložnjavanja treniranja i stalnosti,
sistematičnosti vježbi. Najbolje je prvih 3-5 dana vježbati malo, 5-10 minuta, radi
toga da bi se dobro usvojile osnove metodike, da bi se dalo vremena organizmu,
nervnom sistemu za formiranje novih refleksa.
Priprema za vježbe
57
Otvorite Vaš “Dnevnik Disanja”, a ako ste ranije bili lijeni i niste ga otvorili,
pripremite papir i penkalu, a sutra obavezno (!) otvorite normalni dnevnik. A ako
danas, sada ne počnete voditi dnevnik, prenijet ćete to na sutra, sutra ćete taj
ozbiljan posao odgoditi na prekosutra. Tako možete po navici odgađati i prenositi do
same smrti, zato što sutra ne dolazi nikada, uvijek je samo danas.
Prije vježbe operite aparat običnim sredstvom za pranje. I nakon svake vježbe
obavezno je dobro oprati aparat. Zašto? Zato što (naglašavamo!) nam pluća rade kao
jaki filter i kao “druga jetra”, čisteći krv. I neprestano se odvija proces čišćenja
organizma preko pluća. A za vrijeme vježbi disanja na trenažeru Frolova ovi se
procesi u određenoj mjeri pojačavaju. Vrlo je dobro oprati cjevčicu aparata četkicom
za zube. Za to izdvojite posebnu, odvojenu četkicu za zube. Radi obrade cjevčice
aparata iznutra nasapunajte četkicu za zube i kružnim pokretima, okrečući, čistite
cjevčicu isprva s jednog kraja cjevčice, zatim s drugog. Nakon toga dobro isperite.
Također pažljivo pratite stanje mrežice na dnu, da njeni otvori uvijek budu čisti, da se
ne začepe.
Zbog čega se u trenažer ulijeva voda? Voda se u trenažer ulijeva radi otpora disanju,
radi umjerenog povećanja tlaka u alveolama i u bronhijalnom stablu za vrijeme
izdisaja.
Kakva se voda ulijeva u trenažer? Ulijeva se čista voda, sobne temperature. To može
biti odstajala voda, profiltrirana, mineralna, destilirana, u svakom slučaju – čista
voda, bez primjesa!
58
kroz otvor malog poklopca na 2-3 cm. Pažnja! Ako cjevčica teško prolazi kroz otvor
u poklopcu, nemojte biti lijeni (i ne bojte se) lagano očistiti, ostrugati unutarnje
izbočine na poklopcu (nožem, turpijom i sl.). To je potrebno zato da cjevčica meko,
lagano prolazi kroz poklopac. Ako cjevčica teško prolazi, može nakon nekog
vremena na tom mjestu puknuti. Čvrsto nasadite cjevčicu na grlo komore i spokojno
opustite poklopac na vanjsku komoru (čašu). Pisak umetnite u slobodni kraj cjevčice.
Općenito se može vježbati i bez piska, meni je, na primjer, ugodnije disati na
trenažeru bez piska. To ima određeni smisao: mišići usta su kružni mišići i zato je
ugodnije držati usnicama okrugli predmet (cjevčicu). U tom slučaju mišići usnica se
manje umaraju.
Zauzmite početni položaj: za stolom, ili u fotelji, nagnuvši se unazad, ili poluležeći,
ili ležeći na leđima (na boku). Glavno da vam nitko i ništa ne smeta. Nikakav
televizor, telefon ni druga uznemiravanja – vi vježbate Disanje i sva vaša pažnja, sav
rad nervnog sistema usmjereni su na taj najvažniji posao. U tom slučaju mozak
obrađuje samo informaciju o promjeni disanja i ne odvlači se na druge procese.
Takva spokojna atmosfera omogućuje mozgu da uspješnije preuređuje stari program
disanja, da bolje izrađuje i pamti novi, optimalni program u procesu vježbi disanja.
Recite, molim vas, ako ste počeli učiti voziti automobil, hoćete li u to vrijeme brbljati
sa susjedom, razgovarati telefonom ili gledati televizor? Naravno da ne! Eto tako,
zapamtite – sposobnost upravljanja vašim disanjem mnogo je puta važnija i
potrebnija nego sposobnost “šofiranja”, čak ako imate stranu marku. I vaše je Disanje
znatno skuplje i vrednije od svih Mercedesa, Volva, BMV-a, Tojote uzetih zajedno!
Zato što je vaše disanje jedinstveno, nema mu cijene, ono je neprocjenjivo!!! Zato,
uvaženi Čitatelju, dajte da se prema njemu odnosimo u skladu s tim, da cijenimo ovaj
Božji Dar i da se njime pravilno koristimo!
59
kojeg je dovoljno tek lagano sagnuti glavu. Pritom , radi rasterećenja vratnog dijela
kralješnice možete poduprti glavu rukom (drugom pridržavate trenažer).
Ako sjedite u fotelji, na divanu – podložite jastuk otraga pod glavu i vrat i mali
jastučić (valjak od ručnika) pod križa da se ne biste spustili u križima i “ukliještili”
dijafragmu. Ako ležite na boku, također Vam je potreban nizak jastuk ispod glave i
mali umetak ispod križa, osobito kod osteohondroze kičmenog dijela ( i kilama
između kralježaka).
Kakav je položaj bolji? Svatko bira prema sebi i obično u tijeku 7-10 dana određujete
za sebe najbolji i najudobniji položaj. Osobitosti mogu biti slijedeće. Kod bolesti
pluća bolji je položaj ležeći-poluležeći. To poboljšava izmjenu plinova (suodnos
ventilacije i krvotoka u alveolama). Kod izražene insuficijencije moždanog krvotoka
pogodniji je položaj ležeći na boku ili na leđima, poluležeći. Kod otečenosti nogu
(varikozno proširenje vena, limfostaza i sl.) udobnije je disati ležeći na boku. Ako
dišete sjedeći u fotelji možete noge ispružiti , staviti ih na niski podložak, ako ležeći
na leđima, ispruživši noge – podložite pod pete niski jastuk.
Ako vježbate ležeći na boku, udobnije je vježbati bez piska, a dihalicu, radi bolje
otpornosti, možete staviti u praznu polalitrenu staklenku (no staklenku nemojte
zatvarati velikim poklopcem!). I ne bojte se saviti cjevčicu za disanje kako Vam je
ugodno. Čašu dihalice držite vertikalno, ravno – samo u tom položaju voda
ravnomjerno prekriva mrežicu i osigurava ravnomjeran, stalan otpor disanju.
60
Lagano disanje: režim za početnike
Hura! Na kraju započinjemo disati na dihalici Frolova!!! Sjednite (ili lezite) udobno.
Jednom rukom držite čašu dihalice (ravno), drugu ruku radi kontrole disanja položite
na donji dio trbuha. Pisak čvrsto, bez pukotina, obuhvatite usnama. Zatvorite, molim
vas, oči da biste bolje osjećali disanje i da se ne biste dekoncentrirali. Sva čudesa se
odvijaju unutar vas, nemate što gledati, neka se oči odmore. Zatvorili ste oči i osjetili
kako dišete, gdje vam je udisaj, gdje izdisaj, kako diše dijafragma, kako se pritom
kreće trbuh, kako se trbuh uvlači na kraju izdisaja. Vi ste se na taj način podesili na
disanje, pripremili ste se na treniranje. A sada započnimo prvi trening, radimo prvi
korak na “Putu Zdravog Disanja” s dihalicom Frolova.
Udisaj vršite kroz nos, kao obično spokojno, ujednačeno, 2-3 sekunde. A izdisaj kroz
usta, u aparat, lagano napuhujući obraze, “ispuhujete” zrak u cjevčicu aparata u tijeku
4-6 sekundi. I ponovo – udisaj kroz nos, spokojno, za par sekundi, izdisaj u aparat 4-6
sekundi, ravnomjerno uvlačeći trbuh. Pokušajte tako disati bez zaustavljanja 5
minuta. To je minimalno opterećenje. I čak takvo lagano opterećenje ne izdrže svi
teško oboljeli. Zato ako Vam je nakon 2-3 minute postalo teško, odmaknite aparat,
odmorite se nekoliko minuta i ponovo dišite 2-3 minute. Vrijeme izdisaja spokojno
brojite u sebi, “u umu”. Kad je prošlo pet minuta odmaknite aparat, sjedite 1-2 minute
ne otvarajući oči, “osluškujte” svoj organizam, osjetite kakvi su Vam se osjećaji
pojavili. Zatim otvorite oči, izmjerite puls i zapišite u dnevnik pokazatelje vježbe.
Ako vam takav trening bude težak, ako izaziva neugodne osjećaje, u istom tom
režimu dišite 3-5 dana i više, dok se organizam čvrsto ne adaptira na to minimalno
opterećenje.
I tako, najlakši režim u početku vježbanja na dihalici Frolova možemo označiti kao
“pravilo dviju petica” – pet minuta treniranja disanja s izdisajem od pet sekundi
(udisaj kroz nos). Također je poželjno planirati trajanje izdisaja za vrijeme vježbi tako
da “u rezervi” imate 2-3 sekunde. Na primjer, ako je Vaš granični izdisaj 16 sekundi,
za vrijeme vježbi vršite izdisaj 13-14 sekundi.
Kako vježbati dalje, kako planirati vrijeme vježbi, povećanje izdisaja, trajanja disanja,
povećanje otpora disanju? Pitanja, pitanja, pitanja… Koliko sam takvih pitanja
postavoljao samom sebi, i meni su ih postavljali liječnici na seminarima, slušatelji na
61
lekcijama, bolesnici na konzultacijama! Na mnoga pitanja odgovore mi omogućuje
moja petogodišnja medicinska praksa s aparatom Frolova i prethodna desetogodišnja
liječnička praksa s metodom Butejka K.P., medicinsko iskustvo liječnika Rusije i
SNG-a, Češke i Baltičkih zemalja kojima sam prenosio svoje iskustvo i znanja na
seminarima o ljekovitom ozdravljujućem disanju u Novosibirsku, Jaroslavlju,
Moskvi, Kijevu, Minsku i drugim gradovima.
Ako ste sasvim slabog zdravlja – ne žurite početi “trčati s plinskom maskom”. Kod
slabog zdravlja bolje je za 2-4 tjedna postepeno povećati vrijeme vježbe do 20-25
minuta, ne povećavajući PDA i volumen vode. Opći plan treniranja na aparatu
Frolova je u laganom, adaptacijskom režimu (udisaj kroz nos) dan u tabeli 2. U
adaptacijskom režimu treniramo samo izdisaj, organizam se navikava na produženi
izdisaj uz otpor. Trenirajte neprekidni izdisaj dok ne uspijete povećavati njegovo
vrijeme. Pritom koristite onaj princip kojeg smo već primjenjivali u bezaparatnim
treninzima. Započinjite izdisaj “napuhujući obraze”, a trbuh uvlačite na kraju izdisaja.
Udisaj je običan, kroz nos. Skrećem Vam pažnju na to da je to približni plan. Onaj
tko je mlađi i jači izvršava ga za par tjedana, a oni koji jedva dišu (“koji stoje jednom
nogom u grobu”), prolaze taj program za 2-3 mjeseca.
62
TABELA 2. – Program vježbi u adaptacijskom režimu (udisaj kroz
nos)
Nakon što ste uspješno usvojili pripremni, olakšani, adaptacijski režim treniranja,
možete pristupiti osnovnom režimu disanja. U čemu se tehnički razlikuje osnovni
režim od adaptacijskog? U osnovnom režimu disanje se vrši kroz aparat, ustima kroz
trenažer. I udisaj, i izdisaj vrše se uz otpor, kroz vodu. To jest u potpunosti su se
izmijenili svi uvjeti disanja. Za mnoge početnike udisaj ustima, kroz vodu je otežan.
Zato savjetujem da zapamtite kako pijemo čaj iz tanjurića: kad uvlačimo čaj, pritom
faktički i udišemo kroz usta, a kada pušemo na vrući čaj – izdišemo. Još pomaže da se
razumije ovaj način udisaja primjer toga kako pijemo sokove, koktele kroz cjevčicu
(usisavamo tekućinu).
63
TABELA 3 – Program vježbi u osnovnom režimu (udisaj i izdisaj
kroz usta).
64
Upamtite: u početku postepeno povećavamo trajanje jednog neprekidnog izdisaja.
Ako se u tijeku 3-5 dana TAD ne povećava, znači da su tom granicom ograničene
mogućnosti Vašeg organizma u izvršavanju jednog neprekidnog izdisaja uz otpor. U
tom slučaju koristimo drugu varijantu izdisaja – izdisaj u porcijama.
Zašto radimo pauzu u procesu izdisaja? Za vrijeme ove pauze radimo lagani “izbačaj
trbuha”, gurnemo trbuh naprijed, vraćamo ga u početni položaj. Dobiva se to da se za
vrijeme izdisaja u porcijama Vi kao “igrate” trbuhom: za vrijeme porcije izdisaja
trbuh se lagano (za 1-2 cm) uvlači, a za vrijeme pauze Vi ga ponovo izbacujete
naprijed. I tek za vrijeme posljednje porcije izdisaja trbuh se aktivno uvlači. Obično
se na predposljednjoj porciji izdisaja trbuh mora već na pola uvući, a u posljednjoj
porciji izdisaja trbuh se uvlači u potpunosti.
Porcije izdisaja obično se vrše za 5-7 sekundi, prosječno, radi pogodnosti, pišemo 6
sek. Na primjer, ako je TAD 15 sekundi, disanje u porcijama vrši se ovako. Udisaj – 2
sek., porcija izdisaja – 6 sek., pauza (izbačaj trbuha) – 1 sek., porcija izdisaja – 6 sek.
Zatim ponovo udisaj i sl. Formulu disanja u ovom slučaju zapišite ovako: 2-6-1-6.
Ako je TAD 22 sekunde, formula disanja je 2-6-1-6-1-6.
Vrijeme posljednje porcije izdisaja povećavate do 12-13 sekundi, zatim dijelite ovu
posljednju porciju na 2 dijela po 6 sekundi. Nadalje ponovo povećavate vrijeme
posljednje porcije do 12-13 sekundi i ponovo dijelite na 2 dijela. Primjer formula
disanja prikazan je u tabeli 4.
65
TABELA 4 – Program disanja na dihalici Frolova (izdisaj u porcijama).
TRAJANJE TRAJANJE
DISANJA FORMULA DISANJA DISANJA FORMULA DISANJA
(TAD) SEK. (TAD) SEK.
8 2—6 16 2 — 6 —1 — 7
9 2—7 17 2 — 6 —1 — 8
10 2—8 18 2 — 6 —1 — 9
11 2—9 19 2 — 6 —1 —10
12 2 — 10 20 2 — 6 —1 —11
13 2 — 11 21 2 — 6 —1 —12
14 2 — 12 22 2 — 6 —1 —13
15 2 — 13 22 2 — 6 —1 —6 — 1— 6
15 2 — 6 —1 — 6 23 2 — 6 —1 —6 — 1— 7
Na taj način, trenirajući disanje, postepeno povećavate TAD, trajanje jednog izdisaja
može doseći u neprekidnoj ili obročnoj varijanti 30-40 sekundi i više. U pojedinim
slučajevima vrijeme jednog neprekidnog izdisaja može se povećati do 70-90 sekudni
(i čak više). No sve ima granicu. Sposobnost organizma da ekonomično i efektivno
koristi volumen jednog udisaja, da iskoristi kisik koji mu dolazi u jednom udisaju,
svejedno je ograničena. To jest, na izvjesnoj etapi trajanje aktivnog disanja se prestaje
povećavati. To znači da ste dosegli granicu u takvom načinu treniranja disanja. I
svatko od nas ima svoje individualne granice rezervi organizma.
66
udišemo, a ostalo vrijeme izdišemo. U trenutku udisaja sadržaj kisika u alveolama je
maksimalan, na kraju izdisaja u alveolama je minimalna dozvoljena koncentracija
kisika. Općenito, za vrijeme treniranja na dihalici Frolova odvija se proces analogan
intervalnom hipoksičkom treningu – sadržaj kisika u alveolama čas se povećava do
normale, čas se smanjuje do određenog nivoa. Na taj se način mijenja i koncentracija
ugljičnog dioksida u alveolama. Paralelno s treniranošću kemoreceptora moguće je
postepeno povećanje trajanje aktivnog disanja i prijelaz funkcionalnog sistema
disanja i čitavog organizma na novi program disanja.
67
2. Metoda izdisaja u endogenom režimu razlikuje se od hipoksičkog time što se
za vrijeme stanke između obroka izdisaja vrši “usis” zraka kroz nos. Glavna
zadaća pritom je učiniti ne obični udisaj, već minimalno mogući, najmanji
“mikroudisaj” kroz nos, njega i nazivaju “usis”. To jest, kod hipoksičkog
disanja udišete jedanput i zatim nastojite rastegnuti taj volumen , vrijeme
izdisaja što je moguće duže, svo vrijeme samo izdišete do slijedećeg udisaja.
A za vrijeme endogenog disanja udišete osnovni volumen zraka za vrijeme
udisaja kroz usta, a zatim u tijeku izdisaja činite pauze zato da biste u kratkom
periodu od 0,5-1 sek. “udahnuli” minimalnu porciju zraka (“svježeg” kisika) i
dalje izdisali.
68
Ja nazivam ovih sedam faktora ljekovito-ozdravljujućeg disanja s aparatom Frolova
“skalom zdravog disanja”. I ako uspješno usvojite ovu skalu disanja, steći ćete vrlo
lijepu melodiju prekrasnog zdravlja i aktivne dugovječnosti. I samo o vama ovisi
kako će dugo ona dobro zvučati, zato što ste sada vi domaćin svojeg disanja, vlasnik
prekrasnog zdravlja. U vašoj privatnoj svojini nalazi se zdravo disanje i aktivna
dugovječnost.
Kao što je poznato, prvu slavu i prvo priznanje dihalici Frolova donio je aparat prve
modifikacije (s vanjskim prstenovima) i prva, dosta snažna metodika treniranja s
velikim zadržavanjima disanja na udisaju. Treba odati dužno poštovanje Vladimiru
Fjodoroviču Frolovu – njegov je genij neprestano u stvaralačkom istraživanju.
Uspjelo mu je poboljšati i aparat kojeg sada proizvodi firma “Dinamika”, i samu
metodiku disanja. Sve varijante koje je predlagao Frolov V.F. ja sam morao izučavati
i odrađivati sam radi daljnjeg obučavanja liječnika, metodičara i radi adaptacije
metodike za primjenu kod najtežih bolesnika (“osuđenika na smrt”). Neophodnost
obučavanja metodici disanja najtežih bolesnika primorala me je da tražim najmekše,
delikatne i razumljive načine endogenog disanja.
69
reorganizacija djelatnosti svih sistema. Uslijed dugotrajne prakse javlja se novo stanje
– stanje dobrog zdravlja i visokih adaptacijskih sposobnosti, fizioloških rezervi
organizma. A to je stanje vrlo tijesno, neraskidivo povezano sa stanjem disanja.
Kakvim da se jednostavnim, razumljivim i ugodnim načinom aparatnog i
bezaparatnog disanja sačuvaju prekrasni efekti endogenog disanja?
Razmotrimo ovo pitanje u dva aspekta: kako disati endogeno na aparatu Frolova i
kako disati endogeno bez aparata.
Zapamtite: endogeni režim disanja “učvršćuje”, razvija one promjene, one procese
liječenja koji započinju u hipoksičkom režimu! A započinje proces rehabilitacije
organizma, proces sanogeneze, za vrijeme vježbi u hipoksičkom režimu. To je kao u
fotografiji, kod izrade snimaka – isprva se koristi razvijač da bi se “slika” pojavila, a
zatim učvršćivač, fiksator, da bi ona dugo vremena ostala. U hipoksičkom režimu
ljekoviti efekti “se proizvode, ispoljuju se”, a u endogenom se “učvršćuju”. U
programu disanja postoje obavezni stupnjevi, s postepenim prijelazom od jednog
režima vježbi na drugi. To je cjeloviti sistem ljekovito-ozdravljujućeg disanja koji se
oslanja na znanstvena istraživanja i mnogogodišnje međunarodno medicinsko
iskustvo. On nema ničeg zajedničkog sa šarlatanstvom, s primitivnim ograničenim
pogledima na “energetsko” disanje, disanje “kroz kosti”, “zračenje pluća” i sl.
70
ćete Akademiju zdravog disanja. Zato se nemojte čuditi onim čudesima koja će se s
Vama događati.
Glavna razlika endogenog disanja je da učimo vršiti vrlo mali udisaj (usis) kroz nos.
Takav minimalni udisaj trenira se u metodici Streljnjikove A.N. (“njušite…”), i u
metodici Butejka K.P. (“smanjenje dubine disanja…, smanjenje dubine svakog
udisaja i izdisaja…”). Ovaj vrlo mali udisaj znatno je manji od običnog udisaja, zato
ga i zovu “usis”. Kako da ga se shvati i kako da se nauči vršiti “usis”?
Mnogima je poznat i razumljiv izraz “šmrkati” nosom. Kada čovjek ima laganu
hunjavicu i malu oteklinu nosa, sluz ne ide ni ovamo ni tamo, ali smeta disanju, zato
čovjek neproizvoljno, refleksno radi kratak, lagan, brzi pokret, sličan udisaju. Ovaj
pokret faktički i je automatski, urođeni “usis”, kao imitacija udisaja. Kod toga
kratkog, malenog udisaja zrak se usisava samo u nos. Ili se sjetite naše navike
“njušenja”, osobito kada je miris nepoznat ili neugodan: lagani, kratki udisaj – i
gotovo, da slučajno ne bi ništa suvišnog dospjelo u pluća. Sjetite se
poluzaboravljenog i mnogima slabo shvatljivog izraza “šmrkanje duhana”.
Eto tako, kada ja objašnjavam smisao usisa kod endogenog disanja, njegov obim,
govorim ovako: “za vrijeme usisa uzimate zraka za “jedan njuh”. Kod vršenja usisa
udišete zrak tako štedljivo, malo, da bi ga dostajalo za slijedeći obrok izdisaja , za 8-
10 sekundi izdisaja (s malom rezervom). Na taj način organizam se postepeno
navikava na minimalnu količinu zraka, to pridonosi postojanom oblikovanju vrlo
ekonomičnog vanjskog disanja, s minimalnim udisajem. I također se dišni centar i
dišni sistem privikavaju na rijetko disanje s frekvencijom od 8-10 disanja u minuti.
Disanje postaje znatno spokojnije, ono postaje tako “površinsko”, na kakvo su
usmjerene vježbe u metodi Butejka K.P. i mnogi drugi sistemi ozdravljujućeg disanja.
71
disanju kod kojeg je dijafragma u donjem položaju, u položaju udisaja. Vi kao da
“nedodišete”, no u stanju ste potpunog udisaja. Udahnuli ste jednom dobro, a zatim
“poddihujete” jedva malo kroz nos, no tako da je čitavo vrijeme trbuh opušten,
prednja trbušna stijenka lagano se kreće nazad (izdisaj) i naprijed (usis) na 1-2 cm u
području pupka. Kada postane teško zadržavati disanje – završavate vježbu uvlačeći
trbuh unutra, polako, jednolično.
Preporučujem da ovu naviku minimalnog disanja kroz nos (bez aparata) ponovite
odvojeno već nakon mjesec-mjesec i pol od početka vježbanja u hipoksičkom režimu
na dihalici. Tada će se do početka treniranja u endogenom režimu kod Vas oblikovati
novi refleksi, i endogeno disanje s usisima na dihalici neće predstavljati teškoću. To
će također omogućiti lagano usvajanje bezaparatnog načina endogenog disanja.
Kako planirati prijelaz na endogeno disanje? Radi toga dijelite vježbe na 2 dijela: u
prvom dijelu obavljate vježbe u hipoksičkom režimu, a nakon kratke pauze (3-5
minuta) ponavljate endogeno disanje u tijeku 5-7 minuta. Ta je podjela opravdana,
budući da se mozak, sustav za disanje trebaju reorganizirati s jednog programa na
drugi. Pritom je TAD u hipoksičkom režimu i u endogenom jednako. Obično za 5-7
dana uspješno usvajate metodiku endogenog disanja. Zatim postepeno, za 3-5 minuta
dnevno povećavate vrijeme treniranja endogenog disanja (drugi dio vježbe). A prvi
dio vježbe (hipoksičko disanje) analogno smanjujete. TAD se u hipoksičkom režimu
ne mijenja. A TAD u endogenom disanju postepeno se povećava. Obično, dok TAD
nije iznad 60-70 sekundi, vrijeme izdisaja povećavajte najbrže za 1 sekundu dnevno.
Kada ste uspješno usvojili metodiku endogenog disanja i TAD se stabiliziralo na više
od 60 sekundi – možete povećavati TAD tek malo brže – za 3-5 sekundi dnevno,
budući da su se organizam i dišni sistem već stabilno adaptirali na novi režim disanja,
na stalnu hipoksiju. Koja je granica TAD (trajanja disanja)? V.F. Frolov je empirijski
ustanovio da je kod disanja na dihalici TAD od 60 minuta – dovoljna granica.
Promatranja bolesnika pokazuju da je TAD i od 30 minuta vrlo dobar pokazatelj
treniranosti disanja. Kako pokazuje praksa, svaki čovjek se zadovoljava svojim
individualnim nivoom: glavno da subjektivni osjećaj i stanje zdravlja budu dobri!!!
72
Radi zornosti razmotrit ćemo primjer. Vi ste disali u hipoksičkom režimu, voda 18
ml, udisaj i izdisaj ustima kroz aparat, TAD 30 sekundi, vrijeme vježbi 30 minuta.
Počinjete usvajati endogeno disanje. 20 minuta vježbate u hipoksičkom disanju s
TAD od 30 sekundi. Zatim radite pauzu od 5 minuta, možete izliti vodu i uliti svježu,
isto 18 ml. Zatim 10 minuta ponavljate endogeno disanje, s usisima za vrijeme
izdisaja kroz 6 sekundi. No TAD ostaje 30 sekundi, to jest nakon svakih 30 sekundi
Vi vršite udisaj kroz aparat.
Kod endogenog disanja disanje će se vršiti ovako. Udisaj ustima kroz aparat – trbuh
se “naduo”, izašao je naprijed. Zatim, napuhujući obraze, vršite porciju izdisaja od 6
sek. u aparat (trbuh se tek vrlo malo uvukao, za 1-2 cm, lagano je “ušao unutra”).
Zatim zaustavljate izdisaj, trbuh isturujete naprijed, u prvobitni položaj, i na taj način
usisavate zrak kroz nos, vršite usis. Zatim – slijedeći obrok izdisaja, za 6 sek. trbuh je
lagano ušao unutra, zatim opet dijafragmalni usis kroz nos (trbuh isturujete naprijed) i
td. Na zadnjem, četvrtom obroku trbuh uvlačite unutra za 80-90%, to jest skoro
potpuno, završavate izdisaj i započinjete udisaj ustima kroz aparat.
Na taj način Vi kod endogenog disanja vršite osnovni udisaj ustima kroz aparat u
početku disanja, a zatim peridoički prekidate izdisaj da biste izvršili dodatni,
minimalni udisaj-usis kroz nos. To se može usporediti sa slabim zagrijavanjem peći
ili gorenjem vatre: prvo ste stavili mnogo drva da bi se razgorjelo (učinili ste udisaj),
a zatim lagano podmećete po cjepanicu (vršimo usis) da bi se održalo gorenje
(disanje).
Prirodno, početnici često osjećaju napetost radi toga što čitavi život moraju
kontrolirati svoje disanje. No kada osjete kako se vraća zdravlje i mladost, o tome
više ne raspravljaju. Naravno, svi žele da se to postiže na jednostavan i lagan način,
73
samo po sebi, prirodno i bez prinude. Zato moramo objasniti da se u prvo vrijeme
treba vježbati svakodnevno i regularno na aparatu, da bi se efektivno i dosta brzo
obnovilo zdravlje. Za to vrijeme Vaš mozak pamti novi program disanja i održava ga
sam. No budući da idealne samoregulacije u organizmu nema, a disanje je povezano
s mnogim procesima, ono neizbježno reagira na različite faktore i zato može odstupati
od normalnog stanja. Pritom se često smanjuju rezerve disanja. Zato je važno naučiti
efektivno disati i bez aparata. Radi toga ponavljamo bezaparatno disanje u stanju
mirovanja i kod kretanja.
Vježbe disanja u stanju mirovanja. Udisaj kroz nos, slabi izdisaj, napuhujući obraze,
kroz stisnute usnice 6-7 sek., dijafragmalni usis kroz nos (trbuh isturujete naprijed),
ponovo izdisaj kroz stisnute usnice, dijafragmalni usis i tako dalje. Na kraju izdisaja
uvlačimo trbuh. Zatim vršimo udisaj kroz nos.
Na taj način, kod bezaparatnog endogenog disanja udisaj vršite kroz nos, pritom vam
prednja stijenka trbuha na kraju udisaja izlazi naprijed. A zatim dišite kao na aparatu,
periodički vršeći lagani usis kroz nos pomoću dijafragme. Za vrijeme endogenog
izdisaja s usisima prednja stijenka trbuha se lagano (za 1-2 cm) uvlači unutra (izdisaj)
i izlazi opet naprijed (usis), i tek na kraju izdisaja Vi dobro uvlačite trbuh. Praktički je
metodika bezaparatnog endogenog disanja vrlo slična metodici obročnog izdisaja. U
procesu usavršavanja ovog načina osjetit ćete da prednja stijenka trbuha vrši vrlo
lagane pokrete, manje nego na početku za 0,5-1 cm.
Nakon što ste par tjedana ponovili bezaparatno endogeno disanje u stanju mirovanja,
u kućnim uvjetima, možete ovaj način koristiti u tijeku dana kada Vam je pogodno –
u transportu, na ulici i sl. Također možete ponoviti slabi, minimalni izdisaj kroz nos, a
ne kroz stisnute usnice, pritom obroke izdisaja dobivate vrlo lako i gotovo
neprimjetno.
Dodatno možete trenirati način endogenog disanja u spokojnom hodu, kada nakon 4-6
koraka vršite vrlo lagan i maleni udisaj-usis kroz nos. A jedan potpuni udisaj vrši se
nakon 10-40 koraka (ovisno o Vašoj treniranosti).
74
DIO 3. INFORMACIJA ZA RAZMIŠLJANJE
Malo o bolestima
Narodna mudorst glasi – “koga nešto boli, taj o tome i govori”. U medicini su ljudski
organizam umjetno podijelili na dijelove. Svaki uski specijalist “privatizirao je”
odgovarajuće organe: kardiolog – srce, pulmolog - pluća, oftalmolog – oči, no i tako
dalje – ginekolog, urolog … “Najuspješniji” su stomatolozi, ta nama dva puta izraste
po 32 zuba! U rezimeu svaki specijalist liječi pojedine bolesti pojedinih organa ili
sistema pojedinim lijekovima. A kao rezultat – zdravlja nema, a još dobivamo i
bolesti od lijekova – alergiju, komplikacije. Najodlučniji su kirurzi (“a mi ćemo uzeti
skalpel i sve ćemo vam izrezati, i nećete se imati na što žaliti”). U svezi s tim sjećam
se poluzaboravljene medicinske uzrečice: “kirurgija – to je terapija dovedena do
očajanja”. Tako i živimo – liječili smo srce, nije uspjelo, pa dajte da Vam ga
zamijenimo. Vrlo pogodan biznis!
Zato ćemo malo popričati o ljekovitom utjecaju vježbi disanja na pojedine bolesti.
Takva je psiha bolesnog čovjeka - dok ne čuje naziv svoje “vlastite” bolesti, on
naprosto ne reagira na informaciju. Veliš mu “probavni organi” – do njega ne dopire,
a ako veliš: “čir na želucu, ili holecistitis” – gotovo je, naćulio je uši, zato što se
govori o njegovoj osobnoj bolesti! Znam osobno po sebi, zato što sam se ne jednu
godinu bukvalno “presavijao” od čira na dvanaestopalačnom crijevu i najtežeg
holecistitisa, dok se nisam počeo baviti gimnastikom disanja.
No isprva ćemo reći naj-najvažnije, to što do mnogih dolazi teško: Čovjek je jedna
cjelina, on je jedinstvo anatomije, biokemije, fiziologije, psihologije i td. U vašem je
organizmu sve uzajamno povezano, na primjer stanje imuniteta, ili endokrinog
sistema vrlo je tijesno povezano sa stanjem nervnog sistema. Kao što naglašava
profesor Cireljnjikov N.I., vježbe disanja, osobito one koje razvijaju otpornost na
hipoksiju, usmjerene na razvoj adaptivnih reakcija u nervnom sistemu “… mogu
stabilizirati međusustavne uzajamne odnose kako u granicama više nervne aktivnosti,
tako i unutar drugih sustava (srčanovaskularnog, probavnog, za izlučivanje i dr.), a
također i međusustavnih korelacija”. I reakcija odgovora na vježbe disanja javlja se
75
odmah u čitavom organizmu, poboljšanje nervne i hormonalne regulacije odvija se u
svim sustavima, no najosjetljivije reagiraju najoslabljeniji. Pritom, ovisno o
osobitostima organizma, o “buketu” bolesti, ima i nekih metodičkih osobitosti u
obavljanju vježbi disanja.
Takav pozitivan utjecaj dišne gimnastike na dihalici Frolova, njen izraženi efekt
liječenja objašnjava se izravnim djelovanjem treniranja na aparatu na stanje pluća i na
izmjenu plinova, a također pozitivnim utjecajem na imunološki i nervni sistem.
Uslijed treniranja poboljšava se funkcija epitela s titrajućim resicama i pročišćenje
pluća od sluzi i sputuma. Tome posebno pridonosi metodika produženog
dijafragmalnog izdisaja s uvlačenjem trbuha. Kod takvog izdisaja, u uvjetima
nevelikog otpora disanju bolje se otvaraju bronhiole, lakše se odvija pročišćenje pluća
i bronhija čak kod bronhospazma. A kod emfizema pluća ili pneumoskleroze takva
metodika izdisaja poboljšava alveolarnu ventilaciju. Dodajte tome poboljšanje
aktivnosti imunološkog sistema, poboljšanje krvotoka u plućima. Dodajte tome
normalizaciju psihoemocionalnog stanja bolesnika uslijed pozitivnog utjecaja vježbi
disanja na mozak, simpatičke i parasimpatičke dijelove nervnog sistema. Plus
nespecifične reakcije aktivacije neuroendokrinog i imunološkog sistema. Evo kakva
“skala” ljekovitih faktora počinje zvučati moćnim iscjeljujućim akordom kada
počnete disati na dihalici Frolova. I zato se smiruju i odstupaju mnoge, činilo se,
neizlječive bolesti. Zato ne žurite “otpisati” se, čak ako već 30 godina uzimate
hormone, čak ako Vam je ostalo jedno plućno krilo i to oštećeno bronhoektatičkom
bolešću. Ne dajte se, čak ako Vam se čini da više nemate snage – disanje će Vam dati
nove snage!
Meni i mojim kolegama stalno dolaze teško bolesni ljudi koji ovako govore: “od
mene su medicinari praktički digli ruke, zato što su moje bolesti neizlječive”. Ja
odgovaram ovako: “Da, te su bolesti neizlječive ako se liječite samo lijekovima. Lijek
“prigušuje”, guši bolest, no ne obnavlja zdravlje”. Za sebe se uvijek treba boriti, u
bilo kojoj situaciji, čak ako Vas bolesti prate čitavi život, od najranije dobi. Energija
liječećeg disanja omogućuje vršenje kolosalnih promjena u organizmu. Ona
omogućuje da se u potpunosti prekinu bolesti i da se obnovi zdravlje, kao što se zbilo
u životu Iljgiza Magasumova iz sela Staroboltačevo u Baškortostanu. Od najranijeg
djetinjstva – teška bronhijalna astma, višekratne reanimacije, klinička smrt i sl. Kao
76
što se kaže – ne život, ne sretno djetinjstvo, već jedna neprestana bolest. Dječaku su
kupili dihalicu Frolova, on je počeo disati sam, pojavila su se pitanja – pisao mi je i
dopisivanje traje drugu godinu. Duhovna snaga ovog teško bolesnog (u prošlosti)
momka može biti primjer mnogim tisućama bolesnika. Pravilno vršeći svu metodiku,
dječak ne samo da je pobijedio bolest. Ja smatram da je on realno promijenio svoju
sudbinu. U posljednjem pismu, u travnju 2002. godine on piše: “postao sam kandidat
za majstora sporta (sport na ručicama), uopće ne koristim inhalatore, prekrasno
trčim”. I to je tek jedan primjer među mnogima. Ili Galina Danilovna R-ko iz
Novosibirska – najteža forma bronhijalne astme, boluje 35 godina, 30 od njih je
uzimala hormonalne preparate. Sada skoro uopće ne uzima lijekove, na vikendici s
ogromnim zadovoljstvom obavlja sve poslove. 35 godina je žena, bolujući, faktički
polagano umirala, a sada je u bukvalnom smislu započela novi život.
Obavezno počnite disati na dihalici u lakom (udisaj kroz nos) režimu (1-2 mjeseca).
Položaj za vježbe: bolje poluležeći, ležeći na boku. Za poboljšanje izbacivanja
sputuma pogodnije je leći tako da bolesno plućno krilo bude “gore”. Kod vježbi u
ležećem položaju na boku korisno je raditi ovako: radi udobnosti vježbanja pisak
okrenite da bi ga bilo lakše držati usnicama, ili ga uopće maknite i naprosto stavite
cjevčicu u usta. A dihalicu možete staviti u praznu polalitarnu staklenku, tada će ona
stajati stabilno, kao usidrena. No staklenku nemojte zatvarati velikim poklopcem!!! U
tijeku dana kontrolirajte dijafragmalno disanje, možete dodatno 2-4 puta dnevno po
5-8 minuta provoditi bezaparatne treninge dijafragmalnog disanja.
77
morati vršiti udisaj ustima kroz aparat, no svejedno udisaj vršite dijafragmalno,
polako, spokojno, ravnomjerno, možete vršiti udisaj u porcijama (od 2-3 puta). Zatim
je korisna mala pauza, nakon udisaja, od 3-5 sekundi, da bi se to što ste udahnuli
(inhalirali) razišlo po plućima, po čitavom bronhijalnom stablu. Zatim, lagano
uvlačeći trbuh, vršite spokojni izdisaj 3-5 sekundi (može i više – 10-12 sek.), bolje je
izdisati kroz usta u aparat, no može i kroz nos. Za vrijeme ili odmah nakon inhalacije
moguće je izbacivanje sputuma - to je normalna reakcija pročišćenja pluća.
Uvaženi Čitatelju, ja u knjizi pišem o tome što ja i moji kolege, liječnici, promatramo
ne jednu godinu. Ovi su rezultati dostupni mnogim bolesnicima i liječnicima. Ova je
metodika dostupan za primjenu na bilo kojoj točki zemaljske kugle i čak u onim
udaljenim mjestima Rusije koja mi po navici zovemo “rupa”, gdje nema ni
liječničkog pomoćnika. No, tim ne manje, stalno i u Novosibirsku, i u Arhangelsku, i
u Blagoveščensku, i u Moskvi meni govore “astmatičari” – “a moj pulmolog nije
ništa čuo o dihalici Frolova”. Potrebno je objašnjavati da je pulmolog obučen za
terapiju lijekovima, a tih je lijekova iz godne u godinu sve više i više. On nema
vremena odvlačiti se, pa i količina oboljelih od astme se povećava. Ili se dogodi još
neugodnija situacija, kada bolesnici govore: “pokazala sam liječniku vaš aparat, a on
je rekao – sve je to glupost…”
78
O.V., a također još 4 kandidata med. znanosti i direktor medicinsko-inženjernog
centra. Ukupno 9 stranica. Doslovno citiram najvažnije za vas.
79
Vježbe disanja i sračanovaskularni sistem
Nakon sudova pluća krv odmah dospijeva u srce. Zato je shvatljivo zbog čega se
često susreće kombinacija plućnih i srčanovaskularnih oboljenja, zašto kod bolesnog
srca kod čovjeka započinje zadihanost ili čak oteklina pluća. I također je shvatljivo
zašto regularni treninzi disanja pridonose normalizaciji stanja kod najrazličitijih
oboljenja sračnovaskularnog sistema.
80
kod naglih dišnih pokreta moguće su brze promjene u ispunjenosti sudova krvlju,
variranje arterijskog i venoznog tlaka - to nije poželjno. Kod teškog tijeka bolesti ne
žurite povećavati TAD, bolje je postepeno povećavati ukupno vrijeme vježbi. Kod
bradikardije (rijedak puls – na primjer 54 udaraca u minuti i manje) obavezno
kontrolirajte frekvenciju pulsa ujutro nakon spavanja. Kod aritmija, nakon infarkta
miokarda poželjno je provoditi EKG-ispitivanje svaka 2-3 mjeseca, kod
nekompliciranih formi stenokardije i hipertoničke bolesti – jednom u 4-6 mjeseci.
Nepoželjno je znatno smanjenje frekvencije pulsa (50 u minuti i manje), osobito kod
postojanja izraženih promjena na EKG-u. Obavezno kontrolirajte pokazatelje AT i
pulsa prije i nakon vježbi.
Trajanje vježbi je različito, od 8 minuta (za početnike) do 40 minuta. Obim vode koja
se ulijeva u dihalicu također je različit – od 14 do 20 ml, ovisno o stanju zdravlja
čovjeka u trenutku korištenja.
81
Vrijeme samostalnih svakodnevnih vježbi obično se predlaže od 21 do 23 sata. To je
vrijeme maksimalne aktivnosti trostrukog grijača (endokrini meridijan). Razmotrimo
nekoliko primjera vježbi za početnike.
82
izdisaj jednak ili veći od 15 sekundi, vrši se 1 “mikroizdisaj”. Ako je izdisaj jednak ili
veći od 18 sekundi, vrše se 2 “mikroizdisaja”. Ako je izdisaj jednak ili veći od 24
sekunde, 3 “mikroizdisaja”. Ako je izdisaj jednak ili veći od 30 sekundi, 4-5-6 i više
“mikroizdisaja”.
Trajanje prve tri vježbe – 8-9-10 minuta kod dobrog subjektivnog osjećaja i kod
povećanja SAT-a do 10 mm st. žive od početnog, a DAT-a – 5 mm st. žive. Ako
se SAT i DAT povećavaju nakon treniranja iznad ovih cifri, neophodno je
smanjiti obim vode na 1-1,5 ml, trajanje vježbe dovesti do 8 minuta sumarno i
predložiti bolesniku da vrši udisaj kroz nos, trajanje vježbi pri takvom režimu je
od 10 do 20 dana. Trajanje vježbe može se dovoditi postepeno do 15 minuta, no
adekvatni pokazatelj normalne podnošljivosti vježbi na trenažeru je vrijeme
neprekidne vježbe na trenažeru tijekom 10 minuta. Na ovom trajanju (10 min.)
neophodno se zadržati 5-7 dana, orijentirajući se na pokazatelje AT-a i subjektivni
osjećaj bolesnika. Zatim postepeno povećavati trajanje večernjih vježbi za 1
minutu u 2 dana. Kod postizanja trajanja vježbe od 25 minuta može se primijeniti
troperiodna metodika vježbi na trenažeru (periodi adaptacije, stabilnog i
povećanog opterećenja). Kod postizanja trajanja vježbi od 40 minuta može se
primijeniti orijentacijski plan usložnjavanja. Kriterij za usložnjavanje treninga
disanja su stabilni pokazatelji AT-a u tijeku 5 dana prije i poslije vježbi na
trenažeru.
Primjer sheme samostalne večernje vježbe – ona je identična kao kod AG 2 st. s
uzimanjem u obzir povećanja trajanja prvih dviju etapa, tj. primjene trenažera kao
dopune baznoj terapiji i s povećanjem trajanja večernjih vježbi optimalno
smanjenje doza lijekova.
83
dva-tri tjedna primjene trenažera svjedoči o izboru optimalnog režima dišnih
vježbi za danog pacijenta. Slični efekti omogućuju da se disanje na trenažeru
Frolova smatra jednom od efektivnih metoda nemedikamentoznog liječenja kod
arterijske hipertenizije koja ne dovodi do pojačavanja faktora rizika i koja
smanjuje oštećenje organa-meta. Kod regularne primjene trenažera u tijeku 6
mjeseci i više opaža se smanjenje stupnja hipertrofije lijeve srčane klijetke.
Kao primjer navodim dva interesantna slučaja iz moje prakse u tom području.
Dostignuća kardiologije i kardiokirurgije omogućuju da se bolesnici spase čak u
najtežim slučajevima, kad je pomoć lijekova maloefektivna. No operacije srca su
skupo zadovoljstvo u bukvalnom smislu riječi. Tako je bilo i u slučaju mog
zemljaka iz Arhangelske oblasti, žitelja Severodvinska. Valentin Fjodorovič T-v
radio je kao defektoskopist u Arhenergu, vodio običan način života, nikada nije
naročito bolovao. No u dobi od 47 godina počelo ga je uznemirivati srce. Odluka
kardiologa i kardiokirurga u Arhangelsku bila je jednoznačna i kategorična –
bolesniku je obavezno neophodno izvršiti operaciju srca (aorto-koronarno
šuntiranje). Novaca za spasonosnu operaciju nije bilo. Voljom sudbine on je
doznao o metodici disanja na trenažeru Frolova. Još se uvijek nadajući da će
“naći” novac za operaciju on je, tim ne manje, počeo vrlo ozbiljno usvajati
metodiku disanja na trenažeru. Već je treća godina od onog dana kada su
kardiokirurzi odredili spasonosnu operaciju. Čovjek za to vrijeme praktički nije
bolovao, stalno je radio. Objektivna istraživanja potvrđuju poboljšanje u stanju
srčanovaskularnog sistema. U svome izvještaju on piše: “U aprilu 2000. godine
prošao sam veloergometriju u 1. kliničkoj bolnici Arhangelska. Kardiologinja je
bila iznenađena rezultatima VEM-a izjavivši da se s takvim pokazateljima treba
spremiti za svemirski let. Od 12.05.2000. godine prestao sam uzimati sve
preparate za srce (uzimao sam ujmu)”.Još prije godinu dana, u rujnu 2001.
godine, na godišnjem odmoru, za vrijeme putovanja u Arhangelsk, ja sam ga
pozvao na pregled i nisam ga se mogao dočekati. Opravdavajući se zbog
zakašnjenja, Valentin Fjodorovič je ispričao da se zadržao “zbog vrlo važnih
razloga”: u šumi je bio obilan urod jarebine i on je skupio i iznio iz močvare
nekoliko vjedara bobica. A zatim, na obratnom putu, odlučio je za dana iskopati
krumpir kod vikendice. I tek nakon toga on je mirne duše pošao k meni u
84
Arhangelsk. Takvi pacijenti žive u Novosibirsku (suradnik UVD-a), u Minsku. A
evo interesantnog iskustva ozdravljenja Moskovljana Viktora Moisejeviča K…
Samo njegova kardiološka dijagnoza je vrlo ozbiljna (osobito u 72. godini), ne
govoreći o drugim bolestima.
85
kamenaca ne smeta vježbanju na trenažeru. Kod kile obavezna je primjena
fiksirajućeg poveza, bandaže.
Osobito treba naglasiti vrlo dobar efekt liječenja dane metodike kod zatvora. To je
važno i za djecu i za mladež, a osobito za starije ljude i za slabo pokretljive
bolesnike (nakon inzulta, teških operacija, trauma, kod teških neuroloških
oboljenja).
86
poluležeći, polusjedeći. Obavezno koristite valjke (podmetače) ispod pojasa, pod
glavu i vrat. Možete vježbati čak kod oštrog napada radikulitisa - brže ćete se
oporaviti i trebati će Vam manje lijekova protiv upala i bolova.
87
djece oboljele od dijabetesa, ona je uključila gimnastiku disanja na dihalici
Frolova. U grupi su vježbala djeca s teškim oblicima dijabetesa s komplikacijama
(katarakta, retinopatija, polineuropatija). Osim znatnog poboljšanja općeg stanja
djece, bilo je nemalo i začuđujućih opažanja. Jedno od njih može se uvrstiti u
kategoriju senzacionalnih: “Opaženo je potpuno isčeznuće katarakte kod
jednog djeteta nakon 3 mjeseca disanja na dihalici Frolova”!!! Podrobnije o
jedinstvenom istraživanju Valentine Valentinovne možete pročitati u knjizi
“Teorija i praksa ozdravljujućeg disanja” u glavi “Pedijatrija”.
U cjelini pak vježbe disanja kroz aktivaciju nervnog sistema i endokrinih centara
pridonose poboljšanju neuro-humoralne regulacije, obnavljanju poremećenih
funkcija hormonalnih žlijezda. U slučaju primjene hormonalnih preparata kod
bronhijalne astme, nakon operacija štitnjače i sl. regularne dišne vježbe
omogućuju znatno smanjenje doze hormona i samim tim izbjegnuće popratnih
djelovanja i komplikacija hormonalne terapije. Vrlo dobro djelovanje ima
gimnastika disanja kod pretilosti. Pri čemu u većini slučajeva pacijentima nije
potrebno umjetno ograničavati hranu – apetit se smanjuje na prirodan način. Zato,
neovisno o obliku i trajanju hormonalnih poremećaja, ako nemate hormonalno-
aktivni tumor, možete hrabro uključiti u svoj program zdravlja vježbe disanja. I
ne čudite se kada se nakon 1-2 mjeseca stanje znatno popravi i pojave se
mogućnosti smanjenja doze hormona.
88
godina su pokazala da su mnoge bolesti koje su ranije tradicionalno liječili
terapeuti, neuropatolozi, psihijatri, endokrinolozi, na određeni način povezane s
infekcijskim uzročnicima. Čak ateroskleroza!
89
krajnjem slučaju ispoljuju se lagani simptomi od 1-2 dana bez smanjenja radne
sposobnosti. I u tom svjetlu vrlo čudno izgledaju godišnji “gripozni užasi”
Minzdrava i stanovništva. Ja, na primjer, zahvaljujući dišnoj gimnastici, više od
15 godina ne znam što su prehlada i gripa, ne pribjegavajući nikakvim specijalnim
formama čeličenja, ni imunim preparatima.
Kod pojave ORZ-a Vi možete koristiti aparat Frolova kao pogodan i efektivan
kućni inhalator. Nakon akutnog perioda gripe ili prehlade vršite regularno dišne
vježbe na dihalici. I nakon 2-3 mjeseca dišnih vježbi možete reći od svih
voljenom ORZ-u – “zbogom zauvijek!”
90
Vježbe disanja s povećanjem vremena izdisaja i pauzom nakon izdisaja izraženije
utječu na parasimpatični dio vegetativnog nervnog sistema koji usporava
kontrakcije srca, smanjuje AT, ubrzava sekretornu i motornu funkciju želuca i
crijeva, pojačava kontrakciju glatkih mišića bronhija i bronhiola.
91
reakcije, komplikacije. Pozitivna promjena u psihoemocionalnom stanju
omogućuje uspješnije provođenje psihoterapije, psihološke rehabilitacije.
I evo što je začuđujuće – dok kod čovjeka bolest progresivno raste, nitko ne
sumnja. A kada se na očigled liječnika počinje događati čudo – tada su mnogi
liječnici suglasni u izjavi da su ranije (u tijeku mnogih godina) oni “griješili” u
dijagnozi, prije nego da priznaju da se odvija obratni razvoj bolesti koja je u
svjetskoj medicini priznata kao neizlječiva i nepovratna. Sudbina mi je poslala
sretan slučaj da pomognem ženi s najtežim oblikom multiple skleroze, invalidu
1. grupe, Galini Jevgenjevnoj Volkovoj iz seoca Jercevo Arhangelske oblasti. Mi
smo nekad išli u istu školu. Tijekom mnogih godina kod Galine je bolest
progresirala. Liječenje u oblasnim i moskovskim klinikama bilo je visoko
profesionalno, no tim ne i jako uspješno, u rezimeu – 1. grupa invalidnosti,
potpuna nepokretnost, znatno pogoršanje vida (gotovo sljepoća), česti napadi
gušenja, stalno nazivanje “hitne pomoći”. Od rujna 1998. godine Galina stalno
vježba na Frolovoj dihalici, ja je svake godine osobno promatram kada za vrijeme
godišnjeg odmora dolazim mami. Poboljšanje je znatno i stabilno – žena se
samostalno oblači, hrani, kreće po stanu, izlazi van, čita (s povećalom). I ja mogu
odgovorno izjaviti da ju je spasilo disanje na Frolovoj dihalici. Materijalne
mogućnosti porodice, veličina penzije Galine i njene mame tako su skromni da je
vrlo složeno organizirati čak i punovrijednu, izbalansiranu prehranu, ne govoreći
o dodatnim vitaminima, dodacima hrani i sl. I karakteristična, normalna reakcija
medicinara – “to ne može biti, ako si ti ranije bila nepokretna, a sada hodaš i
progledavaš – znači da to nije multipla skleroza, pogriješili smo u dijagnozi…”
Posljednji puta sam posjetio Galinu Volkovu u rujnu 2002. godine i ponovo sam
se uvjerio u stabilnost rezultata liječnja.
92
primjena dihalice Frolova efikasna je za rehabilitaciju bolesnika nakon traume
mozga i lubanje.
Naša praksa pokazuje da dišna gimnastika na dihalici Frolova daje dobre rezultate
u rehabilitaciji bolesnika sa oboljenjima sudova. Mene uvijek čudi i raduje kako
dobro to disanje poboljšava stanje bolesnika s obliterirajućom aterosklerozom žila
donjih ekstremiteta, kod endarteritisa. Dosta često opažamo poboljšanje venoznog
krvotoka kod varikoznog proširenja vena. Ovi su efekti djelomično povezani s
izravnim djelovanjem dijafragmalnog disanja na krvotok: napomenimo da
konvulzija dijafragme mijenja unutartrbušni tlak. Kod udisaja tlak u trbušnoj
šupljini se povećava i krv se iz krupnih venoznih žila istiskuje k srcu. Kod
izdisaja krv dolazi od periferije u trbušnu šupljinu.
Pored osnovnih “uobičajenih” bolesnih stanja i starosti ima jedno vrlo podmuklo
stanje, vrlo opasno za naše zdravlje. To je stanje neprimjetno i praktički
neosjetljivo, no tim ne manje njegovo razarateljsko djelovanje na organizam je
93
vrlo veliko. Ova nevidljiva opasnost naziva se “hipodinamika”, jednostavnije
govoreći – slaba pokretljivost. Prije ili kasnije svi teško bolesni ljudi nalaze se u
“zamci”, u “mrtvilu” hipodinamike.
Banalni savjeti “više se kretati” u ovim slučajevima nisu drugo do obična izlika.
Kuda se kretati kad već nakon 100 metara pritišće zadihanost i u srcu su aritmije
(ili vrtoglavica, ili bole noge). Kao da nema izlaza. Može se naravno koristiti
masaža, vježbe Niše ili Vitafon. No važno je ne naprosto poboljšati vrtoglavicu,
već poboljšati i disanje stanica, obnoviti normalni sadržaj ugljičnog dioksida,
aktivirati cirkulaciju limfe. I evo ovdje kao pouzdani štit protiv strašne
hipodinamike javlja se naša voljena, jednostavna, udobna i efektivna dišna
gimnastika. Njena primjena omogućuje sigurnu kompenzaciju negativnih
posljedica slabe pokretljivosti (ili nepokretnosti), znatno poboljšava funkcije
bubrega i crijeva, održava na dosta dobrom nivou fiziološke rezerve dišnog i
srčanovaskularnog sistema i adaptacijske sposobnosti organizma.
Kod takvih najtežih stanja i oboljenja kao što su multipla skleroza, miopatije,
posljedice inzulta, trauma lubanje i mozga i traume kralješnice (u tom smislu i
kod prijeloma kralješnice i trauma leđne moždine), dječje cerebralne paralize,
teških oboljenja potporno-motoričkog aparata (reumatoidni poliartritis,
koksartroza i sl.), kod teških oboljenja pluća i srca, oboljenja žila i sl., nakon
teških operacija, najvažnije sredstvo ozdravljenja je dišna gimnastika. Ona
znatno poboljšava kvalitetu života bolesnika (olakšava njegu bolesnika),
poboljšava djelovanje lijekova i zato smanjuje količinu neophodnih preparata,
smanjuje se rizik od razvoja komplikacija terapija lijekovima.
No vaš liječnik neće disati umjesto vas! Želite li sačuvati preostalo zdravlje,
zaustaviti bolesti, poboljšati stanje zdravlja – budite ljubazni, obavljajte dišne
vježbe. Tim više što su one dostupne najnepokretnijima, najslabijim pacijentima. I
čak u staračkoj dobi, kada je već više od 80…, disanje vrlo dobro pomaže
održavanju bodrog stanja.
Prirodno, kretanje kao ljekoviti faktor, kao jedan od uvjeta dobrog zdravlja, ne
smije se negirati. No isprva treba naučiti upravljati disanjem kod kretanja.
Uzgred, oni koji se uzdaju samo na aktivnost kretanja i u potpunosti negiraju
neophodnost i korisnost dišne gimnastike, trebaju pamtiti slijedeće. U
94
istraživanjima fiziologa (Agadžanjan N.A. i dr.) ustanovljen je fenomen
“hiperventilacije kretanja i hipokapnije”, ovi faktori guše “funkcije izmjene
energije organizma”, limitiraju (ograničavaju) fizičku radnu sposobnost čovjeka”.
Zato je i sportašima korisno usvojiti metodiku dišnih treninga.
Kada čovjek počinje disati? To je vrlo teško pitanje! Poznato je, na primjer, da se
već u kulturi stanica mozga embrija otkriva periodička aktivnost impulsa koja
ovisi o izmjeni nivoa CO2 i iona H+. U procesu trudnoće dišni sistem se razvija i
nakon porođaja još se dosta dugo usavršava. Do 12-13 godine stabilizira se
osjetljivost kemoreceptora na CO2. Do 15-16 godine sazrijevaju receptori
rastezanja pluća. Formiranje mehanizma integracije funkcioniranja
kemoreceptorne i mehanoreceptorne konture završava do 17-18 godine. Dobni
razvoj mehanizama regulacije disanja ispoljava se u ekonomizaciji funkcije
dišnog sistema. Istraživanja napominju da se u periodu od 7-17 godina, s
povećanjem dobi djece zamjećuje bitno povećanje vremena izdisaja u strukturi
dišnog ciklusa. To se smatra najvažnijim simptomom ekonomizacije funckije
vanjskgo disanja.
Evo prekrasnog primjera povratka teško bolesnog djeteta u normalan zdrav život.
Iskustvo obitelji Sirkaševih iz sela Krapivinskij Kemerovske oblasti. “… Našoj je
kćerki 14 godina. Od 9 mjeseci stalno je bolovala… Meningealna infekcija,
disbakterioza, alergija, bronhijalna astma, vrtoglavice, kašalj, hunjavica, stalna
zadihanost, beskrajne tablete… Stalne dijete, do 9. godine nije znala što je
čokolada i naranča… Djevojčica je bila otrgnuta od vršnjaka, nije bila ni na
95
jednom školskom prazniku, ni na satovima fiskulture, u svakoj četvrti školske
godine propuštali smo 1 do 2 mjeseca… A ovo su riječi moje kćerke: “Ja više
nikad neću ozdraviti, tako mi je dosadilo bolovati”. Sve to treba preživjeti. U
prosincu smo na televiziji vidjeli reklamu, pošli smo u Kemerovo, kupili dihalicu.
U procesu vježbi regularno smo se konzultirali telefonom u medicinskom centru
“Dinamika”. Za 7,5 mjeseci koliko dišemo nismo upotrebljavali nikakve lijekove.
Jedemo sve, oblačimo se u skladu sa sezonom i ne umatamo se kao ranije. Ne
znam kojim riječima da Vam izrazim zahvalnost što donosite ljudima iscjeljenje,
radost, sreću!!!”
96
pogled, nekakva glupost – svakodnevno diši na aparatu i sve će bolesti proći? Ne
može biti, zato što univerzalnog lijeka nema! I, tim ne manje, mnogogodišnji rad
velikog kolektiva liječnika-praktikanata, masovna primjena dihalice Frolova
govore o velikom liječećem potencijalu ove metode u odnosu na razne bolesti.
Očevidan je i njen praktični značaj kod usporavanja procesa starenja i stimuliranja
biološkog pomlađivanja organizma.
97
adaptacije. Unakrsna adaptacija popraćena je povećanjem nespecifične
rezistentnosti (otpornosti) i uslijed toga - povećanjem energetskog potencijala.
98
ovog hormona. Maksimalni vrhunac njegovog sadržaja opaža se u dobi od 25
godina, zatim se nivo ovog hormona smanjuje i sa 85 godina postaje minimalan.
No, između ostalog, ima i određenih promjena u funkciji disanja. Kod starenja
čovjeka postepeno se smanjuje volumen disanja, smanjuje se rezervni volumen
udisaja i izdisaja, opada vitalni kapacitet pluća, opaža se povećanje učestalosti
disanja, smanjuje se parcijalni tlak ugljičnog dioksida u alveolarnom zraku i
razvija se hipokapnija. Evo ona je Ahilova peta, slaba karika dišnog sistema –
nepunovrijednost sistema regulacije u odnosu na kontrolu sadržaja CO2!!!
Nikakvim inozemnim čudo-pilulama ovaj proces se ne može prekinuti, samo
regularne vježbe dišne gimnastike omogućuju održavanje fizioloških rezervi
dišnog sistema na dužnom nivou i suprotstavljanje starosti. I vrlo je ugodno
vidjeti kako se poboljšava zdravlje onih koji su toliko dali za domovinu – i u
pozadini, i na frontu, kako se u 80-85. godini čovjeku ponovo vraća dobar san,
normalno raspoloženje, poboljšava mu se pamćenje, javlja se želja za životom! U
svezi s tim umjesno je napomenuti da se stanice ljudskog tijela obnavljaju
neprestano, u svakom uzrastu. Period potpunog obnavljanja crvenih krvnih
tjelešaca, naših voljenih eritrocita, je svega tri mjeseca. Stanice epitela bronhiola
obnavljaju se nakon 8-9 tjedana, alveolociti nakon 4-5 tjedana. Proces
pomlađivanja popraćen je i vanjskim promjenama – tamnjenjem sijede kose,
poboljšanjem vida, sluha, stanja kože. Dolazi i do određenih bioloških promjena,
posebno nerijetko kod muškaraca prestaju ispoljavanja adenoma prostate i sl.
Zato penzioneri i čine veći dio onih koji sistematski vježbaju na dihalici Frolova –
lijekova su se već “najeli”, uvozni skupi lijekovi i tehnologije nisu po džepu. A
ovdje je sve jednostavno i očigledno – i ozdravljaš, i pomlađuješ se!!! Za vježbe
je korisna određena samokontrola. Najjednostavniji pokazatelji poznati su svima –
masa tijela, frekvencija pulsa, nivo arterijskog tlaka, frekvencija disanja, testovi
na mjerenje disanja (pauze, zadržavanja). Kao dopunu ovim najjednostavnijim
pokazateljima možemo koristiti još nekoliko pogodnih i jednostavnih pokazatelja.
Indeks mase tijela određuje se ovako: težinu (kg) podijelimo sa visinom (m) na
kvadrat, to jest u m2. Na primjer: rast – 1,6 m, masa – 70 kg, indeks mase tijela -
70::2,56 = 27,3 kg/m2. Indeks mase tijela od 25 već ukazuje na višak težine, a za
žene čak 24. Indeks 25-30 odgovara suvišnoj težini, a iznad 30 – pretilosti.
99
Postoji također “skala zdravog srca”: indeks mase tijela (kg/m2) – ispod 25,
arterijski tlak ispod 140/90 mm st. žive, ukupni holesterol – ispod 200 mg %,
lipoproteini male gustoće – ispod 130 mg %, lipoproteini velike gustoće – iznad
45 mg %. Radi kontrole izmjene lipida neophodno je pratiti tri pokazatelja,
osobito lipoproteine velike gustoće – upravo oni sprečavaju stvaranje
aterosklerotičkih pločica.
Ovi pokazatelji, kao i pokazatelji dišnih proba, odražavaju opće stanje zdravlja.
Prirodno je da je svatko od nas zainteresiran ne samo za dobar subjektivni osjećaj
već i za postojanje rezervi organizma, za veliku radnu sposobnost. Zato se u
poliklinikama i zdravstveno-fiskulturnim dispanzerima provodi veloergometrija,
ocjenjuje se izvršeni rad i količina kisika iskorištenog za obavljanje toga rada. No
vama je potreban jednostavan i pouzdan test kojim se možete koristiti u kućnim
uvjetima.
Formula izračunavanja nivoa fizičkog stanja: NFS = (700 – 3 x FSK – 2,5 x ATpr
– 2,7 x dob + 0,28 x težina) / (350 – 2,6 x dob + 0,21 x visina). Naravno, možete
proći i veloergometriju, no nju se još treba naći, a možda će se morati i čekati, i
platiti za taj postupak. A sve se može izračunati doma. Prema tabeli 5 odredite
svoje mogućnosti.
100
TABELA 5
Pažnja – ako je masa tijela iznad normale za 15% i više, nije poželjno koristiti se
ovom formulom, isprva treba dovesti težinu u normalu. U tome će Vam izvrsno
pomoći gimnastika disanja.
101
jeziku takvi pojmovi kao duša, svijest, duh, raspoloženje i naziv dijafragme imaju
blisko značenje i slično zvuče, zajedničkog su podrijetla od riječi “fren”.
102
vrućina ne mogu na tebe utjecati, pčele i škorpije neće te moći otrovati. Proživjet
ćeš 360 godina”. Ovo savršeno, unutrašnje disanje zovu još embrionalnim,
uspoređujući ga s disanjem ploda za vrijeme trudnoće. Učenje budizma također
smatra da se oslobađanje tijela i ovladavanje njime postiže putem kontrole udisaja
i izdisaja.
Petar Dinov u knjizi “Zdravlje i bolesti” (M., 1998.) znatnu pažnju je udijelio
pitanjima disanja. “Zrak – to je odlagalište božanskih energija. Zrak je najveće
odlagalište u kome je život nakupio svoje energije… Snaga čovjeka sastoji se u
pravilnom disanju. Disanje je povezano s mislima i osjećajima. Tko diše pravilno,
taj misli i osjeća pravilno. To je put čovjekovog razvoja… Disanje je dvostruki
proces: fiziološki i psihički. Konačni cilj disanja kao psihičkog procesa je
očišćenje misli… Tko diše brzo, ima slabu volju. Iskoristite svoju volju kod
disanja i postepeno smanjujte broj udisaja u minuti… Tko želi ojačati svoju volju
neka diše polako…”
103
mračnog što znamo u povijesti i nalazimo u životu”. Ruski filozof Vladimir
Solovjov u radu “Opravdanje dobra. Prirodna filozofija” piše: “Disanje je osnovni
uvjet života i stalni način općenja našeg tijela s okruženjem. Za vlast duha nad
tijelom može biti samo poželjno da se ta osnovna funkcija nalazi pod upravom ili
“kontrolom” čovjekove volje. Spoznaja toga odavno i posvuda je dovela do
različitih asketskih stavova u pogledu disanja. Praksu i teoriju takvih vježbi
nalazimo kod indijskih pustinjaka i kod čarobnjaka drevnih i najstarijih, i kod
monaha Afona i drugih manastira istog tipa… Izvjesna kontrola volje nad
disanjem potrebna je već naprosto radi dobrog odgoja… Stečena vlast nad ovim
organskim funkcioniranjem, nesumnjivo učvršćuje snagu duha i daje mu čvrstu
točku oslonca za daljnje asketske uspjehe”. U Kuranu je o Isusu Kristu rečeno:
“Isus, sin Marije, je Poslanik Svevišnjega i Njegovo Slovo. Bog ga je poslao u
Mariji. On je disanje Božje”.
104
fizičkog, i duhovnog. I za njegov razvoj i usavršavanje na svim tim planovima
vježbe disanja su korisne i neophodne”.
Vama je poznat, pa naravno, ovakav izraz: “ako će slijepac povesti slijepca, kamo
će oni dospjeti – u jamu!” A ako bolesnik povede bolesnika?… U medicini ne
postoji slučajno izraz: “liječnik vodi bolesnika”. Nažalost, predavanje pitanja
zdravlja u programu pripreme liječnika zauzimaju malo vremena u usporedbi s
pitanjima liječenja lijekovima. Zato već iz medicinskog instituta liječnici izlaze ne
baš zdravi, a dalje se situacija pogoršava. I događa se da bolesni liječnici “vode”
bolesne ljude. Kamo?…
105
sjetim se zakona drevnih kineskih liječnika, napisanog u traktatu “Nej Czin”. On
glasi: “Mudar ne čeka da ljudi obole, da bi započeo njihovo liječenje. Savršeni
liječnik prihvaća se posla još prije nego što se bolest pojavila”. Liječnike koji su
izučili gimnastiku disanja i koji tome obučavaju ljude može se uistinu smatrati
savršenim liječnicima. I takvih je liječnika, na sreću, sa svakim danom sve više u
Rusiji i u inozemstvu.
Pitanje. Kakvi osjećaji, kakve reakcije nastaju kod vježbi gimnastike disanja na
aparatu Frolova?
Odgovor. Kod vježbi gimnastike disanja kod početnika vrlo često nastaje osjećaj
tipa “lakog nedostatka zraka”. To je povezano s nekim promjenama plinovitog
sastava zraka u plućima i s pobuđivanjem kemoreceptora koji reagiraju na ove
promjene. Slični osjećaji se javljaju, na primjer, kod brzog hoda, kod trčanja. Za
vrijeme vježbi nadihalici Frolova kod početnika često nastaje kratkotrajni “osjećaj
laganog potresa”, vrlo sličan na laganu vrtoglavicu. Također se javljaju osjećaji
topline u ekstremitetima, može se javiti zijevanje, slinjenje, iskašljavanje
sputuma. Ako se javlja zijevanje, kašalj, slinjenje – vježba se može prekinuti na 1-
2 minute.
106
ljudi po navici jedu mnogo, kao i ranije. Poželjno je smanjiti uzimanje hrane, jesti
prema apetitu, birajući one proizvode koji Vam se više sviđaju.
Pitanje. Što raditi ako se čovjek već duže vrijeme bavi drugim metodama disanja
(metoda Butejka K.P. ili Streljnjikove A.N.) i odlučio je usvojiti metodu disanja
na dihalici Frolova?
Odgovor. Ako ste regularno, dugo vremena prakticirali neku metodu, Vaš je
organizam na nju navikao. Njegovi su sistemi “podešeni” na taj oblik stimulacije,
aktivacije i treniranja. Zato nije poželjno naglo prekidati te vježbe (odbacivati ih).
Ako ste ranije koristili drugi sistem dišnih vježbi, podijelite vršenje različitih
metoda u vremenu. Na primjer: disanje na dihalici Frolova uvečer, a seansa druge
gimnastike disanja ujutro ili tijekom dana. Iz sportske medicine je poznato da što
su raznovrsniji treninzi, to je bolji i stabilniji rezultat. Zato takva kompromisna,
kombinirana varijanta samo poboljšava treniranost vašeg organizma. S vremenom
vi ćete sami (ili s našom pomoći) odrediti, osjetiti, koja varijanta programa vježbi
disanja vam odgovara.
Pitanje. Kako dugo treba vježbati na dihalici Frolova i, uopće, kako dugo i kako
regularno treba provoditi gimnastiku disanja?
Odgovor. Ako želite imati dobro zdravlje, o njemu se treba brinuti stalno,
nemoguće je jednom se umiti i čitavi život biti čist, nemoguće je jednom se
najesti i čitavi život biti sit i td. Zato se i gimnastikom disanja treba baviti stalno.
Prva 3-4 mjeseca (a teško bolesni 5-6 mjeseci) vježbe disanja se preporučuje
obavljati svakodnevno – to je kurs liječenja. Nakon toga vježbe disanja, kao
specijalne seanse, obavljaju se 2-3 puta tjedno – to je profilaktički kurs. No za to
vrijeme se izgrađuje automatska navika regulacije disanja “u hodu” – na ulici, u
transportu i sl.
Pitanje. Zbog čega se treba vježbati na dihalici Frolova uvečer, prije spavanja i ne
preporučuje se vježbati u drugo vrijeme?
Odgovor. Svi smo mi – slobodni ljudi i možemo disati na dihalici kad hoćemo.
No medicinska promatranja pokazuju da su efikasnije vježbe uvečer prije
spavanja. To se može objasniti na slijedeći način. Disanje s produženjem faze
izdisaja dobro sedativno, umirujuće djeluje na nervni sistem. Zato ove vježbe
pomažu znatno poboljšati san čak u poodmakloj dobi kod nesanice. Za vrijeme
spavanja mozak, centralni nervni sistem obnavljaju ona odstupanja, poremećaje u
regulaciji unutarnjih funkcija koje su nastale za dana. Noću je aktivniji
imunološki sistem pa su zato večernje vježbe korisnije. Konkretno vrijeme svatko
bira sam ovisno o situaciji na radu i u obitelji. Ako radite u smjenama, korisno je
nakon noćne smjene obaviti seansu disanja, a zatim se odmarati. Ako uopće ne
uspijevate disati na dihalici u večernje vrijeme možete disati i u drugo vrijeme, no
vrlo je važno pridržavati se pravila: vrijeme između “disanja” i jela – najmanje
jedan sat, a najbolje 2-3 sata.
107
Pitanje. Da li je obavezno ograničavati uzimanje hrane u večernje vrijeme prije
disanja?
Odgovor. Kao što sam već objašnjavao, mnogi takvi empirijski savjeti, blago
govoreći, “nespojivi” su sa fiziologijom disanja. Treba uzeti u obzir promjene
108
tlaka unutar pluća i promjene u ventilaciji alveola. Nakon običnog izdisaja tlak
unutar pluća jednak je atmosferskom, to jest razlika među njima je jednaka nuli.
Za vrijeme udisaja pluća se rastežu, tlak u njima se smanjuje, postaje negativan. U
sredini udisaja tlak iznosi 6-8 cm. vod. st., a na kraju udisaja –5 cm. vod. st. (to
jest, ispod atmosferskog). Radi toga smanjenja tlaka zrak se usisava, uvlači u
pluća. A faza izdisaja, naglašavam (!), je pasivni čin. Zahvaljujući elastičnom
kretanju plućnog tkiva (kontrakcija) u alveolama se stvara neznatno povećanje
tlaka (2 cm. vod. st.) Ovo povećanje tlaka dostatno je za spokojni izdisaj, za
“istiskivanje” zraka iz alveola i bronhijalnog stabla. To je kod spokojnog izdisaja
u normalnim uvjetima. A ako čovjek forsira izdisaj, vrši u normalnim uvjetima
suvišni napor na izdisaju, on stvara uvjete za prekrivanje alveolarnih bronhiola.
Alveolarne bronhiole su najfinije cjevčice koje nose zrak, nemaju hrskavično
tkivo. Stijenke ovih bronhiola su vrlo meke. Radi povećanja tlaka za vrijeme
forsiranog izdisaja dolazi do njihovog stegnuća, prekrivanja bronhiola, zatvaranja
alveola. Fini putevi koji nose zrak se prekrivaju, to sprečava izlazak zraka iz
alveola. Medicinari ovo stanje nazivaju “volumen zatvaranja”, ekspiratorno
zatvaranje dišnih puteva. Zato se kod forsiranog izdisaja (s naporom), umjesto
očišćenja i potpune ventilacije pluća stvara “zamka zraka”. Imajte u vidu da čak
kod zdravih ljudi, u normali, ovaj mehanizam radi kao prirodan i normalan način
osiguranja života i očuvanja alveolarnog plina, “zračnog H3” za svaki nesretni
slučaj.
109
davno poznatog ljekovitog efekta u kućnim uvjetima. To pomaže bolesnicima da
se izbave od zadihanosti i da znatno poboljšaju stanje čak kod teških bolesti sa
simptomima dišne i srčane insuficijencije.
Odgovor. Takav tip pokreta kod disanja podrazumijeva rad dišnog centra od kojeg
postupno dolaze impulsi u mišiće disanja. Na taj način mi imitiramo udisaj u
skladu s ritmogenezom dišnog centra. Također kod takvog tipa obročnog izdisaja
dolazi do izvjesnog miješanja zraka koji se nalazi u bronhijalnom stablu, u
mrtvom prostoru, i alveolarnog zraka. Na taj način mi pridonosimo kretanju
kisika iz traheje, bronhijalnog stabla u alveole, u zonu izmjene plinova, što
omogućuje povećanje trajanja akta disanja. To omogućuje efektivno korištenje
volumena kisika koji dospijeva u pluća u jednom udisaju.
110
nekoliko sati diše čisti kisik dolazi do pojava tipičnog trovanja, razvijaju se
procesi oštećenja plućnog tkiva. U seriji istraživanja pitanja genijalnosti
Amerikanci su za trudnice organizirali pojačano hranjenje kisikom kod
normalnog režima prehrane. Pokazalo se da su se kod mamica koje su dobivale
višak “hranjenja” kisikom rađala donesena, u potpunosti formirana djeca, no s
izraženim nedostatkom težine. Težina takve novorođenčadi iznosila je prosječno
1,5 kg, to je dovodilo nadalje do određenih problema sa zdravljem novorođenčadi.
111
povećani sadržaj ugljičnog dioksida u krvi i u plućima (u organizmu). U sličnim
slučajevima opaža se izražena zadihanost, bolesniku je također potrebna
neodgodiva medicinska pomoć u hospitalizaciji.
112
iscijeđeni sokovi, osobito sok aronije (oskoruše crnih plodova), nara. Uzgred,
zeleni čaj odstajava samo 10 minuta, 1 čajna žličica na ½ čaše ključale vode.
Antioksidansima su također bogati bijeli glog, borovnica, hudika, jarebina, pasji
trn, crni ribiz, šipak, drijenak. U povrću je najveći sadržaj antioksidansa u rotkvi,
repi, rotkvici, cikli. Visoku antioksidansnu aktivnost ima kukuruzno ulje, a
također i laneno ulje hladnog ožimanja (a gorušičino ulje ima antitumorno
djelovanje). Uzimajući u obzir visoka antioksidansna svojstva jantarne kiseline
može se preporučiti periodičko uzimanje toga preparata u raznim oblicima, prema
općim uputama. To može biti korisno još i zato što jantarna kiselina znanto
pojačava difuziju kisika u stanici. Uzgred, u proizvodima naše regije sadržaj
jantarne kiseline je nizak. Najbogatije su jantarnom kiselinom nezrele bobice
ribiza i repa.
113
Odgovor. U “Dnevniku Disanja” svakodnevno navodite uvjete vježbi: datum,
vrijeme vježbe, volumen vode u dihalici, TAD, frekvenciju pulsa prije i nakon
vježbe (kod hipertonije – arterijski tlak prije i nakon vježbe), karakter udisaja –
kroz nos ili kroz usta, subjektivni osjećaj (za vrijeme vježbe i stanje tijekom
dana). Kod bezaparatnog treniranja – formulu disanja, FD. Periodički 2-3 puta
tjedno možete provjeriti pauze (zadržavanja) disanja, 1-2 puta mjesečno – masu
tijela, nivo fizičkog stanja, indeks mase tijela, vegetativni indeks Kerda, kod
kroničnih oboljenja – odgovarajuće analize, ispitivanja jednom u 2-3 mjeseca.
Također je obavezno potrebno navoditi uzimanje lijekova, promjene u prehrani,
pitanja koja su se pojavila u procesu vježbi.
Nastavak slijedi!!!
114
na Frolovoj dihalici tek početak mnogogodišnjeg međunarodnog programa
propagande i masovne obuke visokoefikasnim metodama liječeće-ozdravljujućeg
disanja. Mi ćemo i dalje analizirati naše kolektivno iskustvo. Gimnastika disanja –
to nije samo oblik fiskulture, to je određeni i vrlo važan element kulture čovjeka.
Predstoji nam osmisliti i takve važne teme kao “disanje i prehrana”, “disanje i
nervni sistem”, “disanje i razvoj djece” i druge.
Hvala na pažnji. “Dišite” i pišite nam. Budite zdravi, živite dugo i sretno!!!
LITERATURA
115
22. Zvjagina E. “Dišite – ne dišite”. “Nauka i život”, 2001., br. 9, s. 60-63.
23. Ivančenko V.A. Kako biti zdrav. M., 1994.
24. Izvestija AN, biološka serija, 1997., br. 2, str. 15-23.
25. Kuznjecova T.D., Levitskij P.M., Jazloveckij V.S. Dišne vježbe u fizičkom
odgoju. Kijev, 1989.
26. “Krvna stvar” po zakonima fizike. “Rosijskaja gazeta”, 20.04.2001.
27. Medvedjev J.V., Tolstoj A.D. Hipoksija i slobodni radikali u razvoju
patoloških stanja organizma. M., 2000.
28. Ovsjanjikov V.D. Dišna gimnastika. M., 1986.
29. Osnove suvremene fiziologije. SPb., 1994.
30. Rjabov G.A. Hipoksija kritičnih stanja. M., 1988.
31. Safonov V.A., Minjajev V.I., Polunjin I.N. Disanje?!? M., 2000.
32. Teorija i praksa ozdravljujućeg disanja. U red. prof. Cireljnjikova N.I. SO
RAMN, Novosibirsk, 2001.
33. Tetenjev F.F. Biomehanika disanja. Tomsk, 1981.
34. Terehin P.I. Istraživanje funkcije vanjskog disanja i režima kisika organizma
čovjeka kod različitih psihoemocionalnih stanja. Autoref. kand.diss. M., 1997.
35. Trinjak N.G. Upravljanje disanjem i zdravlje čovjeka. Kijev, 1991.
36. West G. Fiziologija disanja. Osnove. M., 115
37. Cireljnjikov N.I. Lekcija: “Teorija i praksa ozdravljujućeg disanja”. Moskva,
05.12.2001.
SADRŽAJ
Uvod
116
DIO 3. Informacija za razmišljanje
Malo o bolestima. Ljekovito-ozdravljujuće disanje kod bronhoplućnih oboljenja.
Dišne vježbe i srčanovaskularni sistem. Dišna gimnastika i sistem probave.
Potporno-motorički aparat i ljekovito disanje. Oboljenja sistema za izlučivanje
mokraće – pomaže disanje. Dišne vježbe i hormonalni sistem. Zdravo disanje =
Odličan imunitet!!! Jako disanje = Jaki živci!!! U kirurgiji je disanje također
korisno. Disanje protiv hipodinamike. Uči disati od mladosti! Zašto se vraćaju
zdravlje i mladost. Filozofija i psihologija disanja. Liječniku: “iscijeli se sam!”
Pitali ste? – Odgovaramo! Nastavak slijedi!!!
117